LIT.: C. M. *-IeModaHoe, MnxaiiJi MnxaHJiOBHM Hnno/iHTOB-HsaHOB, AlocKaa 1933. — C. EyzocjiaecKuu, M. M. HnnoJlHTOB-MBaHOB, MocKBa 1936. — M. Montagu-Naihan, Michail Michailowitsch Ippolitow -Iwanow, MGG, VI, 1957. — JI. II. LIod3eMCKaR, HnnojtHTOB-PlBaHOB u rpy3HHCKaa My3biKajibHaH i
IPUCHE-RIVA, Pedro, urugvajski kompozitor (Montevideo, 26. X 1924 —■). Studirao na Konzervatoriju u Montevideu, a 1962 usavršavao se na Konzervatoriju u Parizu kod J. Riviera i N. Gallona. Nastavnik na Konzervatoriju i na Školi zbornog pjevanja u Montevideu; suraĊuje na radiju i televiziji i u urugvajskim ĉasopisima. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1962 i 1965; simfonijeta, 1960; simfonijska pjesma Hl Arbol Solo, 1961; koncert za violonĉelo, 1962; Fantasta Coticertante za trublju, 1963; Concerto grosso za gudaĉe, 1960; koncert za mali orkestar, 1966; uvertira La discreta Enamorada, 1961; muzika za balet, 1964; tri kompozicije, 1965—66. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1962; suita za gudaĉki kvartet, 1959; kvartet za flautu, violinu, violonĉelo i klavir, 1963; sonata u D-duru za violinu i klavir, 1961; sarabanda, recitativ i allegro za obou i klavir, 1958; Elegiĉna kompozicija za violinu i klavir, 1963; mala suita za saksofon i klavir, 1966; Primera Scrie de Productos Quimicos za flautu, klarinet, trublju i fagot, 1965; Scgunda Serie de Productos Ouimicos za obou, saksofon, violonĉelo i kontrafagot, 1965; Espejo roto za rog, violinu i klavir, 1966; tri kompozicije (Lasry-Baschetove zvukovne strukture), 1965; Melodia a la Memoria de Sara Iglesias za flautu, 1962; Suite arcaica za gitaru, 1966. — KLAVIRSKA: Fantasta quasi una sonatina, 1962; introdukcija i rondo, 1956; Suite barocea, 1960; kompozicija, 1963. Elegia za 2 klavira, 1959. — Kompozicije za orgulje. — Scenska muzika za Pedro de Vrdemalas, 1966. — VOKALNA: oratorij La prueba de Abraham, 1965; kantata Los Motivos del Lobo, 1963; Cantata a Artigas, 1964; Cancion Lejana za zbor i orkestar, 1962; ciklusi solo-pjesama. — Crkvene kompozicije a cappella (misa, 1959; El Nacimiento de Cristo Nuestro Seiior, 1960).
IRADIER (Yradier), Sebastian de, španjolski kompozitor (Sauciego, Alava, 20. I 1809 ■— Vitoria, Alava, 6. XII 1865). Nastavnik pjevanja u Madridu i u Parizu (njegova uĉenica bila je i francuska carica Eugenie); neko vrijeme ţivio na Kubi. Komponirao niz španjolskih plesova i pjesama, od kojih su neke postale veoma popularne (La Paloma i Ay Chiquita). Autor je habanere El arreglito, koju je Bizet upotrijebio u operi Carmen. Njegove su pjesme interpretirale P. Garcia Viardot, M. F. Malibran, A. Patti i druge znamenite pjevaĉice. Obj. zbirke Echo Ċ'Espagne i Fleurs a" Espagne (1864). IRANSKA MUZIKA. Muziĉka kultura stare Perzije razvila se vjerojatno iz starije asirsko-babilonske muzike. O tome svjedoĉe saĉuvani likovni spomenici iz <~ IX do <- VI st. Na reljefima iz toga vremena prikazani su muziĉari s bubnjevima, harfama i sviralama, zbor dvorskih pjevaĉica (^- VII st.) i sviraĉi ţicanog instrumenta tipa lutnje. Herodot (-<- V st.) opisuje muziciranje u hramovima i spominje profesionalne pjevaĉe (zanĊ-hvan). O udjelu muzike u ţivotu na dvoru govori Ksenofont (■<— V st.), a Strabo (<- I st.) o znaĉenju koje su Perzijanci pridavali muzici u odgoju mladeţi. Kad je Aleksandar Veliki <- 330 pokorio Perziju došlo je do meĊusobnog utjecaja izmeĊu perzijske i helenistiĉke muziĉke kulture, premda stari Perzijanci nisu preuzeli Pitagorina naĉela na kojima se temeljila grĉka muziĉka teorija. Perzijska muziĉka umjetnost doţivljava procvat za vladanja domaće dinastije Sasanida (druga ĉetvrtina III st. —sredina VII st.). Usavršavaju se već postojeći instrumenti, npr. lutnja (barbat), timpani (kos) i trublja (šaipur), a javljaju se i svirale tipa oboe (surnay) te male usne orgulje (biša1 i mušta). Na dvor dolaze plesaĉice i pjevaĉi iz Indije. Medu muziĉarima najpoznatiji je Barbad. Njemu predaja pripisuje pronalazak sedam »kraljevskih« melodijskih modusa, oko 30 tipiziranih melodijskih obra-
zaca i oko 360 napjeva. I nadalje se njeguju drevne obredne him (gata), a javljaju se i svjetovne ode (gasida). Perzijanci su me prvim narodima poznavali i ljubavnu pjesmu (gazal). Kad su Arapi zagospodarili Perzijom oni su preuzeli mne znaĉajke njihove muziĉke kulture, pa je upravo utjecaj koji perzijska muzika izvršila na arapsku, jedan od najvaţnijih izvi za upoznavanje stare perzijske muziĉke prakse. Na kalifatski dvoru u VIII i IX st. dvorski su pjevaĉi većinom Perzijanci. C su donosili i svoje instrumente medu kojima su najrašireniji luti duga vrata (rut, rubab), uspravna (ĉang) i vodoravna harfa (vai gudaĉki instrument kamanĉe, bubnjevi (daira, koba, dunba< timpani (kos), te svirale tipa flaute (nay) ili oboe (surnay). Perziji je u to vrijeme sluţbeni jezik arapski, pa su i muzici teoretska djela pisana na arapskom. O perzijskoj muzici govt i radovi velikog arapskog muziĉara Alfarabija (oko 870 — 0 950). Perzijanac Safi al Din'Abd al Mumin (oko 1230 —■ 1294) aul je dvaju traktata, koji su tri stoljeća bili temelj perzijske muziĉ teorije. On dijeli oktavu na 17 intervala. Njegov se melodiji sustav temelji na 12 glavnih (maqamat) i 6 sporednih melodijsl modusa, a ritmiĉki na nizu ritmiĉkih modusa (durub). Prvom ziĉko-teoretsko djelo na perzijskom jeziku nastalo je na prijela u XIV st. U tom stoljeću ţivi i pjevaĉ Rizvan Šah, popular na cijelom Orijentu. Najstariji zapis perzijske muzike nalazi u traktatu 'Abd al-Qadiz ibn Gaibija (? —■ 1435). U XV st. j ĉaju turski, mongolski i turkmenski utjecaji. Preporod doţivljava perzijska muzika u XVI st. za vladar domaćih šahova Safavida. Broj melodijskih modusa u odno na Safijev sustav znatno se povećava. Uz njega se uvrijeţic jednostavniji sistem od 12 modusa kojega je osnova pitagorejs podjela oktave na 12 intervala. Kao u većini istoĉnih zema i u Perziji je narodna i umjetniĉka muzike jednoglasna. Drevi
IRANSKI PSALTERIJ, SANTIR Moravski muzej, Brno
(
tradicionalna perzijska muzika izumire u drugoj polovini XVIII : Njeni se tragovi danas mogu nazreti još u folkloru zabaĉeni) krajeva. U XIX st. poĉinju u Perziju prodirati utjecaji zapadnoe ropske umjetniĉke muzike. Pri tome su vaţnu ulogu odign vojniĉki orkestri koji su dolazili iz Evrope. Oni su Perzijam upoznali s višeglasjem i funkcionalnim tonalnim sustavom. Frai cuz A. Lemaire, od 1868 dirigent u šahovoj sluţbi, osnovao u Teheranu muziĉku školu. Najistaknutiji iranski muziĉar XX st. 'Ali Naqin Kan Vazi školovan je u Evropi. Stekao je velikih zasluga kao pedagog organizator. I u svojim kompozicijama nastojao je ostvariti sintes perzijske i zapadnoevropske muziĉke tradicije. God. 1930 osnov: je u Teheranu orkestar u ĉijem su sastavu bili i neki tradicionali perzijski instrumenti. Izvrstan muzikolog Mahdi Barkashli z; vršio je studij u Evropi. Njegovi radovi o staroj perzijskoj muzii koj teoriji i praksi temelji su muziĉke nauke o toj zemlji. Med suvremenim iranskim muziĉarima istiĉu se kompozitor i pijani; Z. Aslanjan, pijanist T. Ašot-Arutjunjanc, pijanistiĉki pedago G. Emir Hosrovi te pjevaĉi F. Seba i F. Panah. LIT.: F. Gladutin, An Essay On Persian Music, New Asiatic Miscellan 1789. — V. Advielle, La Musique chez les Persans en 1885, Pariš 1885. — < Knosp, Notes sur la musique persane, Guide Musical, 1909. — F. Sarre, D Kunst des alten Persien, Berlin 1923. — H. G. Farmer, The Old Persian Music Modes, Journal of the Royal Asiatic Society, 1926. — A. Christensen, La V musical dans la civilisation des Sassanides, Bulletin de l'Association Francai: des Amis de l'Orient, 1936. — H. G. Farmer, An Outline History of Mus and Musical Theory in Persia, A Survey of Persian Art, 1939. —■ P. Ackerma, The Coraster of Persian Music, ibid. 1939. — 5. Nilkraszova, O muzyce pe skiej, Studia iranskie, 1945. — D. N. \Villror, Persian Village Songs, Bulleti of the Iranian Institute of America, 1946. — Al. Barkashli, L'Art sassanid Base de la musique arabe, Teheran 1947. — Isti, La Gamme de la musique in nienne (disertacija), Pariš 1950. — H. G. Farmer, Persische Musik, MGG, > 1962. — M. Rczvani, Le Theatre et la danse en Iran, Pariš 1962. — K. Kha sehi, Der Dastgah. Studien zur neuen persischen Musik, Regensburg 196: — B. Ee.isei, IlepcH/TcKHe TeciiHtbbi, MocKBa 1963. M. Kun.
IRELAND, John Nicholson, engleski kompozitor (Bovvdor Cheshire, 13. VIII 1879 — Washington, Kent, 12. VI 1962; Studirao na Royal College of Music u Londonu (kompoziciju koi
IRELAND — IRSKA MUZIKA Ch. V. Stanforda, klavir kod F. Cliffea). Ţivio uglavnom u Londonu (Chelsea), gdje je niz godina predavao kompoziciju na Royal College of Music, i povremeno u Zapadnom Sussexu. God. 1904— 26 orguljaš crkve sv. Luke u Chelsei (London). Njegovi uĉenici bili su B. Britten, A. Bush, E. J. Moeran i H. Searle. Nastupao kao pijanist i dirigent vlastitih kompozicija. »__ Stil Ajerlenda je priliĉno jednostavan, svesno i namerno razumljiv, ĉak i racionalan, i suviše racionalan za muziĉara koji je bio ma i najkraće vreme pod uticajem Debisija. Od Bramsa mu je ostala jaka naklonost ka arhitekturi i ka solidnosti strukture ... Kod Stravinskog zavo-leo je, osim zbijenosti i J. IRELAND odseĉ-nosti izraza, ritmiĉku vitalnost i — na mesto neutralnog Bramso-vog zvuka — onaj oštriji, pikantniji, ljući zvuk orkestra koji su Rusi doneli na zapad ... Medu najkrupnija Ajerlendova dela ... spada nesumnjivo koncerat za klavir u kome se nalaze sakupljene sve kompozitorove najbolje osobine: siguran zanat kao i u većini dela i ozbiljnost koncepcije, jer i pored svih sjajnih klavirskih efekata nemamo utisak da kompozicija ima da sluţi egzibiciji virtuoza, nego je ona simfonijsko delo u kome i klavir ima da da svoju vaţnu reĉ« (P. Bingulac). Irelandov muziĉki izraz karakterizira uz to suzdrţanost emocija i sklonost prema solo-pjesmi i kla-virskim minijaturama. Na njegov su umjetniĉki razvoj snaţno utjecale pripovijetke A. Machena {The Forgotten Rite, 1913). DJELA. O RKES TRALNA: ko ncert z a kla vir u E -Ċ uru, 1932; Legend za klavir, 1938; A Comcdy Overture za limene duhaĉe, 1934; A London Overture, 1937; uvertira Satyricon 1946; A Maritimc Overture za vojnu muziku, 1946; A Dozvland Suite za limene duhaĉe, 1932; The Forgotten Rite, preludij, 1918; Mai-Dun, simfonijska rapsodija, 1923; Concerlino pastorale za gudaĉe, 1939; Epic March, 1942. — KOMORNA. Tri klavirska trija: Phantasy Trio u a-molu, 1908; trio br. 2 u jednom stavku, 1918 i trio br. 3, 1938. Dvije sonate za violinu i klavir, 1911 i 1917; sonata za violonĉelo i klavir, 1924; Fantasy Sonata za klarinet i klavir, 1945. — KLAVIRSKA: sonata, 1920; sonatina, 1928; Ballade, 1931; rapsodija, 1917; Preludes, 1918. Niz manjih kompozicija povezanih u cikluse: Leaves from a Ćhild's Sketchbook, 1918; London Pieces, 1920; Two Pieces, 1921; Two Pieces, 1925; Greenzvays, 1938; Three Pastels, 1941 i dr. — Kompozicije za orgulje. — Muzika za Shakespeareovu dramu Julius Caesar, 1942. Filmska muzika — VOKALNA: These Things shall be za bariton (tenor), zbor i orkestar, 1937; jednoglasni i dvoglasni zborovi uz pratnju klavira; ĉetvoroglasni zborovi a cappella; oko 90 solo-pjesama na tekstove W. Blakea, D. G. Rosettija, M. Coleridgea, A. Huxleya,T. Hardvja, E. Bronte, A. E. Housmana, J. Jovcea i dr. (ciklusi: Marigold, 1917; The Land of Lost Content, 1921; Five Poems, 1927; We'll to the Woods no more, 1928). — CRKVENA: 5 Services (Morning Service; Communion Service; Evening Service); Greater Love hath no Man, motet za sopran, zbor i orgulje i dr. LIT.: A. Eaglefield-Hull, A Modem English Classicist, Musical Opinion, 1919. — Isti, Ireland's Songs, ibid. — W. Lyle, Songs of J. Ireland, Sackbut, 1922. —J. i W. Cheslcr,]. Ireland, London 1923. — E. Evans, J. Ireland, Cobbettov Cyclopedic Survev of Chamber Music, I I , Oxford 1930. — J. Holbrooke, Contemporarv British Composers, London 1931. — E. Blom, Ireland's Piano Concerto, The Monthlv Musical Record, 1931. — E. J. Moeran, J. Ireland as Teacher, ibid. — A. E. F. Dickinson, The Progress of J. Ireland, The Music Review, 1940. — A". Tozvnsend, The Achievement of J. Ireland, Music & Lettres, 1943. — E. Blom, Some New Ireland Works, Tempo, 1944. — 5". Goddard, J. Ireland's Fantasv-Sonata for Clarinet and Pianoforte, ibid. — P. Bingulac, Dţon Alerlend, Savremeni akordi, 1955. — P. Crosslcy-Holland, John Nicholson Ireland, MGG, VI, 1957. — H. Rutland, J. Ireland, The Musical Times, 1959. K. Ks."
IRIARTE (Yriarte), Tomas de (anagramatski pseud. Tirso Imareta), španjolski pjesnik i kompozitor (Puerto de la Cruz de Oratava na Teneriffi, Kanarski otoci, 18. IX 1750 — Madrid, 17. IX 1791). God. 1764 došao u Madrid i uĉio do 1771 evropske jezike, povijest, geografiju, matematiku i fiziku; uz to upotpunio muziĉko obrazovanje (A. Rodriguez de Hita). Upoznao djela Glucka i Havdna i postao velik poklonik njegove umjetnosti. Poema La Mušica imala je velik i dugotrajan uspjeh u Evropi i Americi. Od 1771 sluţbeni prevodilac u Drţavnom sekretarijatu, a od 1776 arhivar Vrhovnog ratnog vijeća. God. 1779 inkvizicija ga je optuţila zbog polemiĉkog i antikonformistiĉkog duha.
meĊunarodnih nagrada (Japan, Italija, Austrija), djeluje kao profesor na Muziĉkoj školi univerziteta Toho Gaku'en u Tokiju. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncertna uvertira, 1948: simfonijeta, 1953; Ricercare za 13 izvodilaca 1954; dvostruki koncert za violinu i klavir, 1955 ; koncert za grupe gudaĉa, duhaĉe i udaraljke, 1957. — KOMORNA : Concertj da camera za 7 instrumenata, 1951; gudaĉki sekstet, 1950: gudaĉki kvartet, 1945; klavirski trio, 1948: sonata za violonĉelo i klavir, 1945; 3 stavka za violonĉelo, 1969; muzika za vibrafon i klavir, 1961. — Elektronska muzika. — Televizijska opera Aya no Tsuzumi, 1962. — Oratorij Ichino-lani, 1966. — Priruĉnik o dodekafoniji Ijunion no Ongaku, 1953. — Preveo na japanski Musik der Gegenzvart K. H. Wornera (1955). Die Komposition mit zwolj Tonen J. L. Rufera (1957) i Musik des technischen Zeilalters F. K. Priberga (1963).
IRSKA MUZIKA. Irska narodna pjesma sluţi se irsko-gaelskim i engleskim jezikom. Gaelski su tekstovi stariji. U tom su jeziku srednjovjekovni dvorski pjesnici sastavljali svoje skandirane metre. Pjevaĉa ili recitatora tih pjesama pratio je harfist. Od te muzike, koja se najviše kultivirala od XIII do XVI st., ništa se nije saĉuvalo. Usporedo s bardskom poezijom postojala je i narodna prozodija, izgraĊena na drukĉijoj metriĉkoj osnovi (naglašeni i nenaglašeni slogovi) i na asonanci (podudaranje vokala kao princip sroka). Uz te narodne stihove iskljuĉivo se vezala irska muzika poslije propasti gaelske kulture (sredina XVII st.). Metrika irsko-gaelske narodne poezije temelj je ritmiĉke strukture irskog melosa, pa i onda kad je tekst engleski. Melodije se mogu podijeliti na toliko klasa, koliko ima vrsta metriĉke grade u narodnom pjesništvu. U pogledu sadrţaja, najbrojnije su ljubavne pjesme; mnogo ima i uspavanka, humoristiĉkih i poboţnih pjesama, tuţbalica, napitnica te pjesama uz seljaĉke radove (oranje, muţenje, predenje). Tipiĉno su irske strukture pjesme u trodobnoj mjeri (G. Petrie ih naziva pripovjedaĉkim) i melodije na daktilske ĉetvorostihove. Medu pjesmama engleskog teksta treba razlikovati transplantacije engleskih i škotskih pjesama od domorodaĉkih tvorevina. Engleski su tekstovi na niţem poetskom nivou od gaelskih. MeĊu narodnim instrumentima prvo mjesto pripada harfi, a drugo gajdama. Irska je, pored Velike Britanije, kolijevka evropske harfe, koja se na Britanskom otoĉju pojavljuje najkasnije u VIII st. Harfisti su bili stoljećima jedni od glavnih nosilaca irske muziĉke kulture. Ĉesto su sami bili još i kompozitori i stihotvorci. Većina harfista bili su putujući sviraĉi. Prvi harfist kompozitor, koji se poimence spominje, jest Rory Dali O Cathdin (sredina XVI st. •— sredina XVII st.). MeĊu najveće harfiste ubrajaju se D. Murphy, C. Lyons, T. Carolan (sva trojica u ranom XVIII st.) i D. Hempson (1695—1807). PrireĊivali su se i sastanci harfista (Harpers' Assembly). Na takvu festivalu u Belfastu 1792 zapisao je irski sakupljaĉ E. Bunting melodije posljednjih irskih harfista. Irske plesove prvi put preciznije spominje engleski pisac i svjetski putnik F. Morvson, koji je 1600—03 boravio u Irskoj, u knjizi »An Itinerarv« (1617); on opisuje ples s maĉevima i ples vatre. Današnji su narodni plesovi jig, reel, hornpipe i set dance; tradicionalni instrumenti na kojima se izvode su uuion pipes (vrsta gajda), gusle i flauta. Najopseţniju zbirku irskih narodnih plesova sastavio je F. O'Neill (1903 i 1907). Najranija zapisana irska melodija nalazi se u zbirci »William Ballet's Lute Book«, nastaloj vjerojatno prije 1622. Irskih melodija ima u zbornicima »Fitzvvilliam Virginal Book« (oko 1620), Playfordovu »The Dancing Master« (1650—1728), u zborniku »Pi'lls to Purge Melanchoh« (1698—1720) Th. Durfeya. Prve zbirke, koje sadrţavaju same irske melodije, izdali su J. i W. Neale u Dublinu (oko 1721 i oko 1725). U engleskoj baladnoj operi (XVIII st.) pojavili su se mnogi irski narodni napjevi. Medu znatne sistematske sakupljaĉe, odnosno izdavaĉe irskog muziĉkog folklora ubrajaju se E. Bunting (1773—1843), Th. Moore (1779—1852), H. Hudson (1798—1889), G. Petrie (1789—1866), P. W. Jovce
DJELA (muziĉka): melodrama Guzman cl Buĉno, 1790; kanon Canon de sociedad za 3 glasa. — Didaktiĉna poema u 5 pjevanja La Mušica, 1779 (djelo je doţivjelo brojna izdanja; tal. prijevod 1789; franc. 1799; engl. 1807). LIT.: E. Cotarelo y Mori, Iriarte y su epoca, Madrid 1897. — Isti, Proceso inquisitorial contra Don T. de Iriarte, Revista de areh., bibl. y mus., 1900 —J. Subira, Los melologos de Rousscau, Iriarte . . . , Revista de la Biblioteca del Ayuntamiento de Madrid, 1928. — Isti, El compositor Iriarte y el cultivo espanot del melologo, 2 sv., Barcelona 1949 - 50. — Isti, Tomas de Iriarte, MGG VI 1957.
IRINO, Yoshiro, japanski kompozitor (Vladivostok, 13. XI 1921—). Uĉenik S. Moroja u Tokiju; 1946 utemeljio društvo mladih kompozitora pod nazivom Shimeika. Dobitnik brojnih
223
IRSKA MUZIKA. Minstrel uz gozbu, drvorez iz 1581
IRSKA MUZIKA — ISABELLA LEONARDA
224
(1827—1914), A. M. Freeman, E. Costello, C. G. Hardebeck, P. A. Wahh, M. Hannagan, S. Clandillon i 5. 0'Boyle. LIT.: (ukljuĉene su i zbirke narodne muzike): E. Bunting, Ancient Irish Music, I i II, London 1796 i 1809, III, Dublin s. a. (prve 2 zbirke prema rukopi sima nanovo izd. D. J. O'Sullivan, The Bunting Collection of Irish Folk Music and Songs, London 1927—39). — G. Petrie, Ancient Music of Ireland, Dublin 1855. — Isti, Music of ireland, Dublin 1882 (ove zbirke i druge Petrijeve zapise obj. C." v. Stanford, The Complete Collection of Irish Music as noted by George Petrie, London 1902—05). — Journal of the (English) Folk Song Societv, I-VIII, London 1899—1931 (sv. VI sadrţava zbirku melodija iz zapadnog dijela Corka A. M. Freemana). — R. B. Armstrong, The Irish and the Highland Harps, Edinburgh 1904. — Journal of the Irish Folk Song Societv, I-XXIX, London 1904— 37 (sv. XVI sadrţava zbirku E. Costella Amhrain Mhuighe Seola). — W. H. Granan Flood, A Historv of Irish Music, Dubim 1905. — F. O' Neill, The Dance Music of Ireland, Chicago 1907. — C. G. Hardebeck, Seoda Ceoil (3 sv), Dublin od 1908 dalje. — P. W. Joyce, Old Irish Folk Music and Songs, Dublin s. a. i London 1909. — H. Hughes, Irish Countrv Songs, I, 1909; II—IV, London 1915—36. — H. Morris, Cead de Cheoltai Uladh, Dublin 1915 (tekstovi bez melodija, a l i uz vrijedne napomene i komentare). — P. A. Walsh, Arg Ceol Feinig, Dublin 1920. — C G. Hardebeck, A Collection of Jigs and Reels (2 sv.), Dublin 1921. — D. Corkery, The Hidden Ireland, Dublin 1925 (nema melodija, ali sadrţava vrijedan literarni materijal). — M. Hannagan i -S. Clan dillon, Londubh an Chairn, Oxford 1927. — W. Danckert, Das Europaische Volkslied, Berlin 1939. — C. G. Hardebeck, Fuinn Fiadha Fuinidh (2 sv.), Dublin 1940. — S. O'Boyle, Cnuasacht de Cheoltai Uladh, Dublin 1944. — Isti, Irische Musik, MGG, VI, 1957. R.
IRTENKAUF, VVolfgang, njemaĉki muzikolog (Goppingen, 9. I 1928 —). Studirao teologiju i muzikologiju na Univerzitetu u Tiibingenu i tamo 1953 doktorirao s disertacijom Die Choralhandschriften der Wiirttembergischen Landesbibliothek Stuttgart. Od 1955 bibliotekar i zatim rukovodilac Rukopisnog odjela Zemaljske biblioteke u Stuttgartu. DJELA (izbor): Das neuerivorbene Vt'eingartner Tropar der Stuttgartcr Landcsbibliothek (Cod. brcv. 160), AFMW, 1954; Eine St. Pauler Handsckrifl aus dem Jahre 1136, Carinthia, 1955; Bachs Magnificat und seine Verbidung zli Weihnachten, Musik und Kirche, 1956; Choral und Choraiforschung in tmscrer Zeit, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1956; Das Seckauer Cantionarium vom Jahre J 345 (Hs. Graz 756J, AFMW, 1956; Die Alleluja-Tropierung der Weingartner Handschriften, Festscririft Klosters Weingarten, 1956; Die Weihnachtskomplet im Jahre 1345 in Seckau, MF, 1956; Melhodisches sur Arbeit an Choralhandschriften, Mušica sacra, 1956; Der Computus ecclesiasticus in der Einstimmigkeit des Mittelalters, AFMW, 1957; Ein neuer Fund zur liturgischen Ein- und Mehrstimmigkeit des 15. Jahrhunderts, MF, 1959; Abecedar-Sequenzen, ibid., 1963; Mirakel und Musik im Mitteiaitcr, ibid., 1964; Zur ntitlelalterlichen Liturgie- und Aiusikgeschichte Ottabeurem, Festschrift der Abtei Ottobeuren, 1964.
ISAAC (Yzaac, Ysac), Henricus, kompozitor flamanskog podrijetla (?, oko 1450? —■ Firenca, 26. III 1517). O njegovu školovanju ništa nije poznato. God. 1484 došao u Firencu na poziv Lorenza Medici (ii Magnifico) i boravio niz godina na njegovu dvoru; bio pjevaĉ u krstionici 6". Giovanni katedrale 5. Aiaria del Fiore i u crkvi SS. Ammnziata; moţda je bio i kapelnik. Uskoro poslije protjerivanja obitelji Medici iz Firence (1494) napušta grad. God. 1496 postao je kompozitor dvorske kapele cara Maksimilijana I u Beĉu, odakle je ĉesto posjećivao Firencu. God. 1503—05 boravio nekoliko puta na dvoru Ercolea I d'Este u Ferrari, a 1497—1500 podrţavao vezu sa saskim knezom izbornikom Friedrichom Mudrim. IzmeĊu 1503 i 1514 boravio ĉešće u Konstanzu. Posljednje godine ţivota proveo u Firenci, moţda u diplomatskoj misiji. Isaacovi su uĉenici L. Senfl, B. Resinarius, a moţda i B. Ducis. I. je neobiĉno mnogostran muziĉar. Historiĉari ĉesto istiĉu njegov kozmopolitski karakter, tj. sposobnost uţivljavanja u razne muziĉke »dijalekte«. Firenca je Isaacu bila druga domovina; odatle mu je bila i ţena. Usvojivši mnoga talijanska muziĉka obrljeţja, on je ipak uvijek ostao Nizozemac; zajedno s Josquinom i Obrechtom stvorio je stil vokalne (preteţno ĉetvoroglasne) polifonije u kojoj sve više primjenjuje princip imitacije. I. se nalazi
po sredini izmeĊu Josquinove gipke elegancije i Obrechtove 6 tine i plastiĉnosti. Zajedno s njima razvio je, pod talijans] utjecajem, smisao za zvuĉnu harmoniju i akordiĉku strukturu odmjereno i ujednaĉeno, polifono tkivo- Njegove njemaĉke pjes: s kompozicijama H. Fincka i P. Hofhaimera, utrle su put njerr kom polifonom Liedu XVI st. U pjesmi Innsbruck ich muss c lassen moţe biti utjecaja talijanske frottole, kao i njemaĉkog ali diĉkog Lieda. To je pjesma bez cantus firmusa, s glavnom i lodijom u diskantu (postoji i Isaacova pjesma s tom melodij kao cantus firmusom u tenoru). Velika popularnost te pjes zasjenila je njegove mise, motete, ehansone, talijanske i njema pjesme, kao i veliĉanstveni Choralis Constantinus. DJELA: oko 40 kompozicija u tabulaturama za orgulje ili za lutnju; 90 svjetovnih vokalnih ili instrumentalnih kompozicija za 3 i 4 glasa na njema francuske i talijanske tekstove; neodreĊen broj kompozicija bez naslova i tel medu njima 11 za 3 glasa, 4 za 4 glasa i r za 5 glasova. — CRKVENA: 37 r za 4—6 glasova; 15 Creda za 4 glasa; 2 Benedictusa za 3 glasa; Choralis Constant zbirka propriuma mise (ukupno 97) za cijelu crkvenu godinu u 3 sv. (dov L. Senfl; djelo je štampano poslije Isaacove smrti, 1550 —55); više od 70 1 teta za 2—6 glasova. NOVA IZD. (najvaţnija): svjetovne kompozicije (uz nekoliko moteta) J. Wolf (DTO, XIV, 1907, 1 i dodatak DTO, XVI, 1909, 1). — Choralis C stantinus, I dio, obj. E. Bezecny i W. Rabi (DTO, V, 1898, 1); Isto, II dio, A. Webern (DTO, XVI, 1909,1); Isto, I I I dio, obj. L. Cuvler (Universit Aiichigan Publications, 1950). Aiissu Carminutn obj. R. Hevden (Das Choru 193°); 4 mise, obj. F. Fano (Archivium musicies metropolitanum meĊiolant 1962); 4 moteta obj. M. Just (Das Chorzvcrk, 1965). LIT.: O. Kade, Heinrich Isaak, Allgemeine Deutsche Biographie, Ler 1881. — A. Thiirltngs, Isaac in Augsburg (?) und Konstanz, DTB, III, 2, L zig 1903. — J. Wolf, Zur Isaac-Forschung, ZIMG, 1906—07. — Isti, Isa; Firenze, Nuova Mušica, Firenze 1907. — H. Riemann, Kleine Studien zu hannes Wolf*s neuestem Isaak-Band, SBIMG, 1908—09. — H. Rietsch, H. I; und das Innsbrucklied, PBJ, 1917. — P. Blaschke, Der Choral in H. Is; Choralis Constantinus (disertacija), Breslau 1926. — H. Osthoff, Zu Isaac Senfls deutschen Liedern, ZFMW, 1931—32. — F. Ghisi, Le musiche di I: per il »San Giovanni e Paulo« di Lorenzo ii Magnifico, RAM, 1943. — L. Cuy The Sequences of Isaac's Choralis Constantinus, Journal of the American M cological Societv, 1950. — Isti, Critical and Analvtical Commentarv, u izd. c Choralis Constantinus, I I I , Ann Arbor 1950. — B. Becherini, La canzone », battaglia« di Isaac Revue Belge de Musicologie, 1953. — R. Alabchold, H. Is; Beitrage zur Kompositionstechnik an Hand der choralisch-polvphon alternie] den Messen (disertacija), Munchen 1954. — G.-R- Patzig, Liturgische Gru lagen und handschriftliche Uberlieferung von H. Isaacs »Choralis Constantii (disertacija), Tiibingen 1956. — H. Albrecht, Henricus Isaac, MGG, VI, i< — F. A. D'Accone, The Singers of San Giovanni in Florence During the 1 Centurv, Journal of the American Musicological Societv, 1961. — Isti, A. Sqi cialupi e il codice mediceo 87, L'Ars Nova nell' It alia del Trecento, Cert; 1962. — Isti, H. Isaac in Florence, MQ, 1963. — F. Ghisi, Alcune note in marg alle fonti italiane profane intonate da Arrigo il tedeseo, Studien zur italienis -deutschen Musikgeschichte, II (obj. H. Hucke), Koln i Graz 1965. — M. 5, helin, Quellenstudien zu Hi Isaac und seinem Messen-Oeuvre (disertac Basel 1967. — W. P. Mahrt, The »Missae ad organum* of H. Isaac (disertac: Stanford Universitv (California), 1969. B. Ać
ISAAC-LELONG, Adele, francuska pjevaĉica, sopran (Cal; 8. I 1854 — Pariz, 1915). Uĉenica G.-L. Dupreza, debitir 1872 u Thedtre de la Monnaie u Bruxellesu (Herold, Le Pre c Clercs). Angaţirana 1873—83 na Opera-Comique u Parizu, velikim uspjehom nastupala u francuskom repertoaru i u Moz tovim operama. Pošto je 2 godine pjevala u Operi, zatim u Lie£ i Lvomij vratila se 1878 u Opera-Comique. God. 1888 nastup u kazalištu Apollo u Rimu. Povukla se s pozornice poslije 18' LIT.: H. de Curzon, Croquis d' artistes, Pariš 1898.
ISAACS, Edvvard Maurice, engleski pijanist i kompozi (Manchester, 14. VII 1881 — 31. VII 1953). Studirao na V toria University u Manchesteru {Bachelor of Music 1901), uz na Royal Manchester College of Music (diplomirao 1902). Posl kratka boravka u Berlinu, Beĉu i Leipzigu ţivio u Mancheste: 1932 potpuno oslijepio. Od 1923 do smrti direktor Podnevnih kc cerata. Istakao se kao klavirski virtuoz i interpret. Na njegov ko: pozitorski stil utjecali su Brahms i Mendelssohn. DJELA: koncert za klavir u cis-molu, 1907; klavirski trio u Es-duru, 19 sonata za violinu i klavir, 1910. — KLAVIRSKA: 2 Caprice-Etudes op. 1898; 4 etide op. 1, 1900; 6 Miniatures, 1904; Etude-Variatiom on an Origi Theme, 1905; Moonlight and Siciliano op. 8, 1915; Caprice on an i8ifl Cent, Country Dance of Gretry, 1917; Arabesque on a Czerny Study, 19^7^ Prelude a Ferdinand Hiller Chcrale, 1925; Minuet, Hutnoreske, Scherzoso and Ritorn i dr. — Brojne solo-pjesme. — Spis The Blind Piano Teacher, 1945 (u sljepaĈk pismu) i 1948. — IZDANJA: C. Fuchs, Violoncello Works for Teaching , Pcrforming . . . zvith Accompaniments by E. Isaacs, 1911; Szvift Edition of Class, and Modem Composers for the Pianoforte. Edited and fingered by E. Isaacs. LIT.: L. Duck, Edward Maurice Isaacs, MGG, VI, 1957- ISABELLA
LEONARDA (zvana La musa novares talijanska kompozitorica (Novara, oko 1620 —• oko 1700). V; rojatno uĉenica G. Casatija. Redovnica u uršulinskom samosta: u Novari (od 1686 predstojnica samostana).
Glorta pani & filio
St fpiritui
fanĊo
Slan tat a x
H. ISAAC. Strana iz zbirke mole ta Choralis Constantinus, Numberg 1550
DJELA: Sonate a 1—4 istromenti op. 16, 1693. — CRKVENA : Sacri c: certi a 1—4 v. op. 3, s orguljama, 1670; Alessa e Salmi concertati et a capp con istromenti ad lib. op. 4, s orguljama, 1674; Aiotetti a voće sola istromenti e parte senza op. 6, 1676; Motetti a i—4 v. op. 7^ s orguljama, 16 Vespro a cappella della Beata V erg ine e Aiotetti concertati op. 8, za 4 glasa i orgu 1678; Aiotetti a v. sola op. n, 14, 1 5 1 17, 1684, 1687, 1690 i 1695; Aiotetti c sola op. 12, s orguljama, r686; Aiotetti a 1—3 v. con violini e senza op. 15, 16 Messc a 4 v. concertate con stromenti et Aiotetti a l—3 v. pure con stromenti 18, 1696; Salmi concertati a 4 v. con stromenti op. 19, 1698; Aiotetti a v. sola istromenti op. 20, 1700. LIT.: V. Fedeli, Le cappelle musicali di Novara, Istituzioni e Monume dell' Arte Musicale Italiana, I I I , Milano 1939.
ISAMITT — ISLER ISAMITT, Carlos, ĉileanski kompozitor i slikar (Rengo, 13. III 1887 —). Studij muzike zapoĉetu Santiagu na Conservatorio Nacional de Mušica (P. H. Allende), nastavio u Italiji, Parizu, Madridu i Hagu. Bavio se muzikom i slikarstvom. Predavao na raznim školama. Prouĉavanje muzike araukanskih Indijanaca trajno je utjecalo na njegovo muziĉko stvaralaštvo. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Friso araucano za violinu i orkestar;
kompozicije (sonata Evocacion araucana). — DRAMSKA. Baleti: Ei Pozo de Oro, 1944; Lautaro, 1968 i El grito de la sangre, 1969. — Vokalne kompozicije uz pratnju orkestra, gudaĉkog kvarteta ili klavira.
ISFAHANI, AL- (Abu'l Faradţ, Ali ben al Husain ben Muhammad), arapski pjevaĉ, muziĉar i historiĉar (Isfahan, 897 — 21. XI 967). Odgojen u Bagdadu; kao najveći uĉenjak svoga vremena veći dio ţivota putovao, ali se neko vrijeme zadrţao na dvorovima sultana od Hamadana Saif-ad-Daule u Alepu i prinĉeva od Buwaiha. Pisanju svoga golemog djela Kitab al-agani al' kabir posvetio je ĉitav ţivot; veliki arapski historiĉar Ibn Haldun naziva to djelo »registrom (dizvan) Arapa« i »osnovnim izvorom za studenta knjiţevnosti«. Knjiga je prava riznica informacija o svemu što je u vezi s arapskom muzikom i pjesništvom od najranijih poĉetaka do X st.
NOVA IZD. (samo glavnog djela): tekst obj. u Bulaku 1868 u 20 sv., do-
vidirano iza. štampalo se u is.airu oa 1927. i_jjeiomican irancustu pnjevoa t. m. Quatremerea obj. u Journal Asiatique, Pariš 1835; djelomiĉan latinski prijevod J. G. L. Kosegartena (Alii hpahanensis Liber Cantilenarum Magnus) obj. u Greifswaldu 1840—43. LIT.: H. G. Farmer, History of Arabian Music, London 1929. — Isti, Sources of Arabian Music, Bearsden 1940. — Isti, Ali ben al-Husain ben Muhammad Abu'l Farag Al-Isfahani, MGG, I, 1951.
ISHII, 1. Kan, japanski kompozitor (Tokyo, 30. III 1921 —). Uĉenik T. Goha, T. Ikeno'uchija i H. Odake na muziĉkoj školi Musashino u Tokiju, usavršavao se na Visokoj muziĉkoj školi u Miinchenu (1952—54) kod C. Orffa. Dobitnik više nagrada; od 1956 profesor je na muziĉkoj školi univerziteta Toho Gaku'en u Tokiju, od 1966 na Universitetu Aichi u Nagovi. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Ainu; simfonijska pjesma Yama, 1954; simfonijski stavak YMCA; baletna suita Marimo. — Sonata za klavir, 1948. — DRAMSKA: opere En-no-Gyoja, 1966 i Kesa to Morilo, 1969. Baleti: Kami 10 bajaderj, 1950; Ningen tanjo, 1954 i Marimo, 1963.
2. Maki, kompozitor (Tokyo, 28. V 1936'—■)■ Brat Kana; uĉenik A. Ifukube i T. Ikeno'uchija u Tokiju, studij završio 1961 na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (B. Blacher, J. Ru fer). Dobitnik više meĊunarodnih nagrada. DJELA. ORKESTRALNA: 7 stavaka, 1961; Transitionen, 1962; Kyo-So za udaraljke i orkestar, 1969. — KOMORNA: Vorspiel und Variationen za 9 izvodilaca, 1961; Aforizmi za udaraljke, klavir i gudaĉki trio, 1963; La-sen (spirale) za komorni orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1963.
ISIDOR BAJIĆ, muziĉka škola, Novi Sad -> Muziĉko školstvo u Jugoslaviji , ISLAMEJ, kabardinski i adigejski narodni ples u brzom tempu. Naziv je poznat u umjetniĉkoj muzici po istoimenoj klavirskoj fantaziji M. Balakireva. ISLANDSKA MUZIKA. Historija islandske umjetniĉke muzike poĉinje u XIX st. Tradicija narodne muzike, naprotiv, veoma je stara. Prvi doseljenici na Islandu bili su, vjerojatno, škotski i irski redovnici. U drugoj polovini IX st. došli su skandinavski Vikinzi, koji su većinom potjecali iz Norveške i iz norveških naseobina na Britanskim otocima. Oko god. 1000, pošto je uvedeno kršćanstvo, nastali su na Islandu zapisi razgranatih obiteljskih kronika (saga), pjesama, povijesnih traktata, mitoloških rasprava i dr. Najpoznatija je starija Edda, zbirka mitoloških i junaĉkih pjesama; njeni stihovi predavali su se na naĉin koji se po razvijenosti melodijske linije nalazi po sredini izmeĊu govornog tona i prave melodije; takva praksa još je danas raširena u deklamiranju narodnih epova. Pjevanje kojim poĉinje Edda, Voluspa, sadrţava tzv. Himnu stvaranja svijeta, ĉija se melodija smatra najstarijom islandskom narodnom pjesmom, zapisanom izravno po usmenoj predaji. Najrašireniji oblik narodnog pjevanja jesu rimur (od rima), nastali oko polovine XIV st., junaĉke strofne pjesme (zvane, za razliku od pjesama iz Edde, »mlaĊe junaĉke pjesme«), koje su katkad samo dijelovi velikih (do nekoliko tisuća stihova dugaĉkih) epopeja. Sa svakim dijelom epopeje (pa i ĉešće) mijenjao se metar, a s njim i melodija (polupjevnog, polugovornog karaktera). — I danas ima mnogo narodnih pjevaĉa. U islandskom narodnom pjevanju još je ţivo dvoglasje u paralelnim kvintama u stilu ranog organuma, nazvano tvisongur. Prakticiralo se osobito u sveĉanim zgodama. Najĉešći je modus u tviMUZ. E., II, 15
225
songuru lidijski, sa završnom kadencom na f gornjoj kvinti. — Muzika uz ples bila je u-vijek vokalna. Narodna instrumentalna muzika dugo se vremena malo njegovala. Tradicionalni su instrumenti lang-spil i fidla. Langspil je vrsta citre s gudalom, koja ima jednu ili dvije jednako ugodene ţice i treću za oktavu dub-blju, bordunsku. Ima i langspila samo s jednom ţicom. Gudalom se povlaĉi preko jedne ţice (ispod nje se nalaze preĉnice); ostale sluţe za rezonanciju. Fidla je takoĊer gudaĉki instrument, stariji od Wr langspila, najĉešće sa dvije ţice; gudalom se povlaĉi preko obje ţice. Od crkvene muzike ISLANDSKA MUZIKA. Stranica misala, oĉuvao s'e kao najraniji oko 1600 rukopisni dokument ĉasoslov u stihovima Officium Sancti Thorlaci (konac XIII st.). Poslije 1550 gregorijansko pjevanje zamijenjeno je protestantskim koralom (grallara — sb'ngur). Od kraja XVI st. izdavale su se zbirke protestantskih korala, većinom jednoglasnih. U toku stoljeća ko-ralna se melodija sve bogatije melizmatski ukrašivala; današnji je koral, naprotiv, ravnomjerno ritmiziran. Individualne kompozicije javljaju se u drugoj polovini XIX st. Dio islandskih kompozitora piše pod narodnim utjecajem. Mnogi se školuju u velikim evropskim središtima. Prvu zbirku narodnih pjesama izdao je 1906—09 B. Thorsteinsson (1861— 1938). Prvom i zasad jedinom islandskom muzikologu H. Helgasonu (1914—) povjerila je drţava zadatak da skupi, obradi i izda narodne melodije. U Revkjaviku postoji simfonijski orkestar i kazalište, u kojem se povremeno izvode opere, zatim nekoliko muziĉkih društava, dvije muziĉke škole, dva pjevaĉka društva, društvo pjevaĉa narodnih epova, jedan muziĉki ĉasopis i dva muziĉko-izdavaĉka društva. LIT.: A. Hammerich, Studien iiber islandische Musik, SBIMG, 1899— 1900. — H. Wiehe, Om Islandsk tonekunst og musikliv, Dansk-islandske samfunds smaskrifter, X, Kobenhavn 1922. — J. Leifs, Islandsk tonekjensl, Oslo 1924. — Isti, Islandische Volkslieder, 2FMW, 1929. —B. Thorsteinsson, Islenzk vikivakalog, Reykjavik 1929. — E. M. Hornbostel, Phonographierte islandische Zvviegesange, Deutsche Islandforschung, Breslau 1930. — B. Thorsteinsson, Thjo legt songlif a Islandi a fornu og nyju, Siglufjor ur 1931. — Isti, Folkelig Sang og Musik paa Island, Nordisk Kultur, Kobenhavn 1934 - — B. K. Thorolfsson, Rimur fyrir 1600,1934.—■ 5. Sveinbjo'rnsson, Icelandic Folksongs, Edinburgh, Pentland i Reykjavik 1949 (II izd.). — H. Helgason, Islandische Musik, Singt und spielt, Ziirich 1949. — F. Metzler, Tonalitat und melodische Struktur der alteren deutschen und nordischen Volksweise mit besonderer Beriicksichtigung der islandischen Kleinmelodik (disertacija), Tiibingen 1950. — J. Leifs, Islands kunstlerische Anregung, Reykjavik 1951. — P. Mies, Islandische Volksweisen und -lieder, Deutsche Sangerbundes -Zeitung, Monchen-Gladbach 1953. — II. Helgason, Das jiingere Heldenlied in Island (disertacija), Zurich 1954. — Isti, Das Heldenlied in Island heute, Deutsche Sangerschaft, Bremen 1955 - — Isti, Island, MGG, VI, 1957. — M. S. Selden, The Music of Old Iceland, American-Scandinavian Review, 1957. — H. Helgason, Das Bauernorganum auf Island, Kongressbericht Koln, 1958. B. Ać.
ISLER, Ernst, švicarski muziĉki pisac i orguljaš (Zurich, 30. IX 1879 — 26. IX 1944). Studirao na Muziĉkoj školi u Ziirichu i na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (E. Rudorff). Vrativši se u Zurich, od 1902 crkveni orguljaš, zborovoĊa i na Konzervatoriju profesor klavira (1909—20), zatim šef orguljskog odjela (1919—42). Uz to od 1902 do kraja ţivota muziĉki kritiĉar lista Neue Zurcher Zeitung i 1910—29 redaktor ĉasopisa Schiveizerische Musikzeitung. Priredio je velik broj orguljskih koncerata, izvodeći opseţne historijske programe i djela suvremenika. U mladosti se bavio i komponiranjem. Djelujući preko ĉetrdeset godina kao muziĉki kritiĉar široke kulture i nepogrešiva osjećaja za prave vrijednosti, I. je u velikoj mjeri utjecao na muziĉki ţivot Ziiricha i ĉitave Švicarske. On je, prvi u svojoj zemlji, zagovarao muziku M. Regera, zatim O. Schoecka, Hindemitha, Honeggera, W. Burkharda i mnogih mladih kompozitora. Znaĉajnu je ulogu odigrao i kao koncertni orguljaš i pedagog, pobuĊujući interes za taj instrument; odgojio je dvije generacije švicarskih orguljaša. DJELA. Knjige: Carl Attenhofer, 1915; Max Reger, 1917; Hans Huber, 1923; Eiihrer durch die Musik von O. Schoecks »Penthesilea«, 1928; Das ziircherische
226
ISLER — ISTEL
Musikleben seit der Erb'ffnung der neuen Tonhalle (2 sv.), 1935—36. ĉlanci i studije (izbor): Instrumentalsolisten, Das Atlantis—Buch der Musik, 1934; 25 Jahre Schtueizer Musik, SMZ, 1939; Die evangelische Kirche der deutschen SchtveizunddieMusik,u djelu W. Schuha SchzveizerMusikbuch,l939;Das neue Gesang—Buch der evangelisch-reformierten Kirche der deutschen Schzveiz, SMZ 1941; Vergleichende Charakteristik von c- und d-moll—Werken Bachs und Beethovens, ibid., 1943; G. F. Handels Orgelkonzerte, ibid., 1944. LIT.: H. Spelti, Zum Riickritt E. Islers als Organist, SMZ, 1942. — H. Funk, E. Isler, der Organist und Orgellehrer, ibid., 1944, 2. — E. Isler zum Gedachtnis (s prilozima H. Grossmanna, W. Schuha, K. Matthaeia i drugih), Zurich 1944. — W. Schuh, Ernst Isler, MGG, VI, 1957.
reda u La Valletti. Od 1800 rni kompozitor u Parizu. 1 1802 osnovao sa L. Ćheru jem, E. Mehulom, P. Rode R. Kreutzerom izdavaĉko p zeće Le Magasin de Musiqu Isouardova djela nejednak vrijednosti. U prvim decerii XIX st. njegove su opere opere buffe, a još ĉešće, oj comique) odigrale vaţnu u i doţivjele veliki uspjeh, za Ijujući njegovoj zanatskoj si nosti, melodijskoj invenciji vosti, vedrini i izvrsnim lib ma. Isouardovoj populan mnogo su pridonijele i pje
ISMAGILOV, Zagir Garipoviĉ, sovjetski kompozitor (Verhnee-Semjanovo, Orenburg, 8. I 1917 —). Studirao na Moskovskom konzervatoriju, kompoziciju kod V. G. Ferea. Autor prve baškirske muziĉke komedije Kodaca (1959); djela su mu melodijski bogata, tijesno povezana s baškirskim muziĉkim folklorom. DJELA: simfonijska uvertira na teme dviju baškirskih narodnih pjesama, 1951. — Sonata za flautu i klavir, 1949; poema za violinu i klavir, 1950. — DRAMSKA: Opere Canaeam K>Aaea, 1955 i HIaypa, 1963. Muziĉka komedija Kodaca (CsoHHeuuua), 1959. — VOKALNA: kantate O Jlenum, 1949 i IJucbMO, 1952; vokalno-koreografska suita HefpmnnuKU 1953; solo-pjesme; ro-manse. — Obradbe narodnih pjesama.
ISNARD, francuska obitelj orguljara. 1. Jean-Esprit (Bedarrides, Vaucluse, kršten 21. I 1707 — Tarascon, pokopan 16. III 1781). Zaredio se vjerojatno u domini kanskom samostanu u Tarasconu. Najranija vijest o njegovoj djelatnosti potjeĉe iz 1734. Aktivan uglavnom u Provansi. Nje govo se ime susreće u mnogim gradovima: Aix (katedrala, 1746), Marseille (dominikanska crkva, 1746), Nimes (katedrala, 1752), Tarascon (dominikanska crkva, 1754—56), Carpentras (St. Siffrein, 1755), Avignon (St. Pierre, 1758, 1766—67), Arles (St. Trophime, 1767, 1780, Grands Augustins, 1779 ili 1780), Rodez (I775)> Albi (katedrala, 1778), Mende (katedrala, 1780) i dr. Njegovo najvaţnije djelo su orgulje dominikanskog samostana u St. Maximinu (Var) sa 43 registra i 4 manuala, sagraĊene 1772 uz suradnju nećaka Josepha. Instrument je izvrsno saĉuvan. 2. Jean-Baptiste (Bedarrides, 24. VI 1726 —Orleans, 18. VIII 1800). Nećak Jean-Esprita. Ĉini se da je oko 1754 napustio juţnu Francusku (moţda po završetku naukovanja kod svog strica); 1756 se nastanio u Orleansu gdje je reparirao orgulje crkve St. Aignan; od 1758 djelovao u Bloisu (sagradio orgulje opatije St. Laumer) i od 1777 ponovno u Orleansu. Njegovo su najveće djelo orgulje sagraĊene 1784—89 u crkvi St. Salomon u Pithiviersu kraj Pariza, sa 44 registra i 4 manuala; instrument je djelomiĉno saĉuvan. 3. Joseph (Bedarrides, 5. IV 1740 — Bordeaux, 9. IV 1828). "rat Jean-—Baptistea; uĉenik i kasnije suradnik svoga strica Jean-Esprita. Oko 1761 zdruţio se s bratom, zatim otišao u Pariz i stupio u radionicu F.—H. Clicquota; od 1768 kompanjon- A. de L'Epinea; tada je izradio orgulje u crkvi St. Laurent u Nogent-sur-Seineu (Auba); kratko vrijeme poslije toga vratio se u juţnu Francusku. Radio sam ili u zajednici sa stricom u Draguignanu (samostanska crkva, 1772), St. Maximinu (dominikanska crkva, 1772), Marseilleu (pavlinski samostan, 1778), Albiju (katedrala, !779)> Cavaillonu (katedrala, 1782), Tarasconu (Ste. Marthe, 1789) i drugim gradovima. Oko 1790 nastanio se u Bordeauxu. LIT.: F. Raugel, Les Isnard, Art Sacre, 6, Pariš s. a. — P. M.-R. AArbus, Une Merveille d'Art Provencal, Ie Grand Orgue de la Basilique de St. Maximin-la-Ste-Baume (o Jean-Espritu). — J. Brossec, Silhouettes musicales Orleanaises: Jean-Baptiste Isnard, Blois 1921. — F. Raugel, Recherches sur quelques maitres de l'ancienne facture d'orgue francaise, Pariš 1925 (o Josephu). — N. Dufourcq, Orgues Comtadines et Orgues Provencales, Memoires de 1' Academie de Vaucluse, Avignon 1935. — J. E. Laffont, Glanes sur un facteur d'orgues du Comtat Venaissin au XVIII eme siecle, ibid. — Ar . Dufourcq, Documents inedits relatifs a 1' orgue Francais, 2 sv., Pariš 1935. — Isti, Orgues Comtadines et Orgues Provencales, Supplement, Pariš 1955. — J. Bonfils, Isnard, 1. Jean-Esprit, 2. Jean-Baptiste 3. Joseph, MGG, VI, 1957.
ISNARDI, Paolo, talijanski kompozitor (Ferrara, 1536— 1596). Ne smije se zamijeniti sa svojim suvremenikom, redovnikom iz Montecassina Paolom iz Ferrare (Paolo Ferrarese). Kapelnik katedrale u Ferrari 1573—90 i uz to muziĉar i poslanik vojvode od Ferrare Alfonsa II d'Este. U svojim kompozicijama oĉituje se kao spretan kontrapunktiĉar. Pripadao je krugu muziĉara oko L. Luzzaschija. DJELA. VOKALNA: 3 knjige madrigala za 5 glasova, 1568, 1577 i 1581; 1 knjiga madrigala za 6 glasova, 1589; 13 madrigala za 5—8 glasova u zbirkama onoga vremena, odnosno u rukopisu. — CRKVENA: 1 knjiga misa za 4 glasa, 1573; 2 knjige misa za 5 glasova, 1568 i 1581; 1 knjiga misa za 6 glasova; 1590; Missa et Motettae cum 8 v., 1594; psalmi za 4 i 5 glasova; Magnificat za 4—6 glasova; lamentacije; moteti. LIT.: C. Sartori, Paolo Isnardi, MGG, VI, 1957- — A. Cavicchi, Contributo alla bibliografia di A. Corelli, Ferrara 1961.
ISOUARD, Nicolas (Nicolo de Malte), francuski kompozitor (Malta, 6. XII 1775 •— Pariz, 23. III 1818). Muziku studirao na Malti, zatim kod Amendole u Palermu, N. Sale i P. A. Guglielmija u Napulju. Prva mu se opera, na talijanski libreto, izvodi 1794 u Firenci. Orguljaš, a godine 1795—98 dirigent je Malteškog
(romances). N. ISOUARD
DJELA. DRAMSKA.Oko 4c ra :V'Avviso aimaritati,l794; IIBa di Siviglia (prema Beaumarchaisu 1796; Le Petit Page ou La Prison d'Etat, 1800; La Statue ou La Femme A 1802; La Ruse inutile] ou Les Rivaux par convention, 1805; Les Rendez Bourgeois, 1807; Un Jour a Pariš ou La Lecon Singuliere, 1808; Cendrillon, ] Joconde ou Les Coureurs d' Aventures, 1814; Jeannot et Colin, 1814; Les Mariš, 1816. — Kantate; airs; canzonette; romances (pjesme). — Mise; ps; moteti. LIT.: F. Fetiš, N. Isouard, Revue et Gazette Musicale de Pariš, 1 — E. Wahl, Nicolo Isouard: sein Leben und sein Schaffen auf dem Gebiel opera comique (disertacija), Miinchen 1906. — U. Rolandi, Mušica e ^ cisti in Malta, Livorno 1932. — M. Briauet, Nicolas Isouard, MGG, VI, ]
ISPITIVANJE MUZIĈKE NADARENOSTI, postupa okviru eksperimentalne muziĉke pedagogike, koji se sasto muziĉko-psihološkom promatranju muziĉkih sposobnosti i e: skog doţivljavanja muzike kod djece i omladine. Ispituje se c tljivost sluha (s obzirom na visinu, intenzitet i boju tona), eventu; posjedovanje apsolutnog sluha, stupanj muziĉke inteliger koja se oĉituje u zapaţanju i razlikovanju kretanja tonova melo< u analitiĉkom prepoznavanju dvoglasja, akorda i istodobnog ; ĉenja raznih melodija, te u pamćenju, vještini reproduciran identificiranju melodija, ritmova, muziĉkih oblika i instrume ĉije. Ispituje se i stvaralaĉka sposobnost i estetsko razumijev (vrednovanje) sadrţaja muziĉkih djela. Kod takva ispitiv uzimaju se u obzir i baštinjene sposobnosti i muzikalnost sre< iz koje dolazi ispitanik. Ispitivanja njemaĉkog psihologa E. Walkera, izvršena kod' setak tisuća djece od 6 do 15 godina, dala su ove rezultate: ot like do devete godine djeca vole oštro ritmiziranu i bojama gatu muziku. Od desete do dvanaeste godine oduševljavaji priproste narodne pjesme i koraĉnice. Tek od trinaeste goc sklona je omladina slušati i izvoditi osjećajnu muziku i inter] tirati pjesme i zborove patriotskog sadrţaja. Ispitivanjem muziĉke nadarenosti školskih obvezanika d se do podjele ispitanika na tipove koji prosjeĉno odgovaraju hovu uzrastu i psihiĉkoj konstituciji. Na osnovi ispitivanja Insti za psihologijska istraţivanja u Berlinu, školska djeca mogi podijeliti na nekoliko tipova. U prvim godinama školovanja ] vladava senzoriĉan tip kojemu godi eufonija i šarenilo tom Od treće školske godine prevladava motoriĉan tip koji se zai pokretnim elementima muzike. Istodobno se javljaju i objektiv emocionalni tipovi što vole muziku odreĊenog raspoloţi (veselo, sjetno, njeţno, itd.). Sve do osme godine školovanja sa jeva asocijativno-imaginativni tip, koji svoje doţivljavanje mu: oslanja na vanmuziĉke predodţbene komplekse (slike, pr doţivljaje u prirodi i si.). U toku osmogodišnjeg školovanja d< se rijetko susreće reflektivni tip koji prima muziku na temelju sv duhovnog razmatranja. Taj je tip normalan nakon dovrše procesa biološkog sazrijevanja. Znaĉajni su i rezultati ameriĉkih psihologa (C. E. Seashi J. Kvvalvvasser, P. Dvkema). LIT.: C. Seashore, Measurement of Musical Talent, Yowa Studie Psychology of Music, 1935. — H. VPing, Tests of Musical Abilitv and Apprecial British Journal of Psychology, Monograph Supplements, 1948. Z. Gi<
ISTARSKA LJESTVICA -> Hrvatska muzika, naroi ISTEL, Edgar, njemaĉki muziĉki pisac i kompozitor (Mai 23. II 1880 — Miami, Florida, 17. XII 1948). Studirao u Mirne nu muzikologiju (A. Sandberger), uz to kompoziciju i klavir Thuille). Djelovao u Miinchenu (1900—13) i Berlinu (1914—: gdje je bio docent za estetiku muzike na Humboldtovoj akaderr a od 1919 na Lessing-Hochschule. Od 1920 u Madridu; pos izbijanja Španjolskoga graĊanskog rata kraće boravio u Eng skoj. Od 1938 ţivio u SAD. Istaknuti muziĉki pisac i kritiĉ suraĊivao u brojnim struĉnim ĉasopisima. Bavio se osobito ist ţivanjem historijskog razvoja opere. Njegov rad o opernom libn
ISTEL — IVANĈIĆ (pogotovo u novom izdanju od 1922) slovi kao standardno djelo. Zasluţan je i kao izdavaĉ tekstova P. Corneliusa i E. T. A. Hoffmanna. DJELA: Singspielouvertiire za orkestar, 1905. — DRAMSKA: Opere: Der fahrende Schiiler, 1906 (prer. 1918 kao Marienzauber); Des Tribunals Gebot, 1916 (i pod naslovom Verbotene Liebe, 1919); Endlich allein, 1920. Muziĉke komedije: Wenn Frauen traumcn, 1920 i Wie lernt man lieben, 1931. Igrokaz Spanisches Abenteur. Scenska muzika. — VOKALNA: Hvmnus an Zeus za zbor i orkestar; tri pjesme za glas i orkestar op. 15; Zzvet Lieder in Kanonform za zbor op. 12; dvopjevi; solo-pjesme. — SPISI: Das deutsche Weinachtsspiel und seine Wiedergeburt aus Ċetn Geiste der Alusik, 1900; J. J. Rousseau als Kotnpo-nist seiner lyrischen Szene »Pygmalion« (disertacija), 1901; R. Wagner im Lichte eines zeitgenossischen Briefzvechsels (pisma H. Essera F. Schottu, s komentarom), 1902; Peter Cornelius, 1906; Die Entstehung des deutschen Melodramas, 1906; Die komische Oper, 1906; Die Bliitezeit der musikalischen Romantik in Deutsch-land, 1909; Das Libretto, IVesen. Aufbau und Wirknng des Opembuches, 1914 (prer. pod naslovom The Art of Writing Opera Librettos, 1922; preveo Th. Baker); Die moderne Oper seit dem Tode R. IVagners bis zum Weltkrieg, 1915 (II izd. 1923); Das Kunstzverk R. Wagners, 1916 (II izd. 1919); Niccolo Poganini, 1919; Revolution und Oper, 1919; Das Buch der Oper, 1919; Bizet und »Carmem. Der Kunstler und sein Werk, 1927; Die Freimaurerei in Mozarts »Zauberflote", 1928; Wagnerstudien, 1929. Studije i ĉlanci: Dittersdorfiana, ZIMG, 1902; E. T. A. Hoffmann als Musikschriftsteller, Neue Zeitschrift fur Musik, 1903; J. J. Rousseaus musikgeschichtliche Stellung, AM, 1904; De Vinfluence de J. J. Rousseau sur V evolution de ta musigue, Le Menestrel, 1912; Carmen: Novel and Libretto. A Dramaturgic Analysis, MQ, 1921; Goethe and Aiusic, MQ, 1928; Schubert's Lyric Style, ibid.; /. Albeniz, ibid., 1929; Rimsky~Korsakov i the Oriental Wizard, ibid.; Gluck's Dramaturgv, ihid., 1931; P. Cornelius, ibid., 1934 i dr. — IZDANJA: J. J. Rousseau, Pygmalion (obradba), 1904; studije P. Corneliusa o umjetnosti i muzici, 1905; autobiografija K. D. v. Dittersdorfa, 1909; spisi E. T. A. Hoffmanna: Alusikalische Schriften (izbor), 1907; Musikalische Novcllen, 1910; Dichter und Komponist, 1913 i dr.; Album španjolskih pjesama Fern im Stid (obradba i prijevod), 2 sv,, 1926. LIT.: R. Louis, Die deutsche Musik der Gegenwart, Miinchen, I I I izd. 1912. — R. Schaal, Edgar Istel, MGG, VI, 1957.
ISTOIMENI TONALITETI, dva tonaliteta razliĉitog tonskog roda (dur i mol), s istom tonikom. Zajedniĉke su im. i neke harmonijske funkcije, prvenstveno toniĉke i dominantne. ISTOMIN, Evgenij, ameriĉki pijanist ruskog podrijetla (Ne\v York, 26. XI 1925 —). Studirao kod R. Serkina na Curtis Institutu u Philadelphiji, te kod A. Silotija i M. Horszovvskog. God. 1943 dobio Seventritt Azvard za izvedbu Drugog klavirskog koncerta J. Brahmsa. Koncertira po Americi, Evropi i Japanu; ĉesto nastupa kao pratilac glasovitih virtuoza (P. Casals, A. Busch). ISTOMINA, Avdotja Iljiniĉna, ruska plesaĉica (Petrograd, 17. I 1799 — 8. VII 1848). Uĉenica Ch. Didelota u Carskoj baletnoj školi. Prvi put nastupila u šesnaestoj godini (Acis i Galateja). Veoma talentirana plesaĉica, ĉudesne elevacije, gracilnosti i lakoće. Medu prvim plesaĉicama diţe se na prste i u balet uvodi pantomimu. A. Puškin joj posvjećuje stihove u poemi Evgenij Onjegin. Najljepše je uloge ostvarila u baletima Zefir i Flora, Bagdadski Kalif, Ruslan i Ludmila, Fedora i La FiJle mal gardee. Umrla je od kolere. ISTORIJA MUZIKE ~> Historija muzike IŠTVANj Miloslav, ĉeški kompozitor (Olomouc, 2. IX 1928 —). Studirao kod J. Kvapila na Janaĉekovoj akademiji muziĉkih umjetnosti u Brnu. Na istom zavodu predaje od 1952. Nadareni kompozitor, teţi za novim izraţajem i tehnikama; najveći uspjeh postigao simfonijskim freskama Balada o jugu i Ĉehoslovaĉkom suitom. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1952; Koncert-symfonie za klavir i orkestar, 1958; koncert za francuski rog, klavir i gudaĉe, 1949; 3 s imfonijske freske Balada o jihu, 1960; Concertino za violinu, gudaĉe, klavir i udaraljke, 1961; Ĉeško slovenska suita, 1951; suita Inverno za gudaĉe i klavir, 1956; Mlddeţnicke pisni, 1952.— KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1963; klavirski trio, 1950; trio za klarinet, violonĉelo i klavir, 1958; Partita za flautu^ klarinet i fagot, 1957; Dodccamcron, 12 kompozicija za 12 izvoĊaĉa, 1962—64; sonate za violinu i klavir, 1956 i za klarinet i klavir, 1954; suita za francuski rog i klavir, 1955 i dr. —■ KLAVIRSKA: 2 sonate, 1954 i 1959; 6 Impromptus, 1956; Miniatury. — Scenska muzika. — Kantate: Neprojdou vdlcĉni ţhdri, 1952 i Fuĉik jde s ndmi, 1953. — O souĉasnem stavu hudebni tvorby, Zbornik JanaĈekove akademije muziĉkih umjetnosti, 1959.
ITALIAN SIXTH (engl.; talijanska seksta), uobiĉajeni naziv u engleskoj muziĉkoj teoriji za akord koji se sastoji od velike terce i povećane sekste, tj. za alterirani, odnosno povećani sekstakord:
->■ French Sixth, -> German Sixth, -> SekstakorĊ, -> Alterirani akordi ITURBI, Jose, španjolski pijanist, dirigent i kompozitor (Valencia, 28. XI 1895 —)• Kao dijete uĉio kod J. Malatsa u Barceloni; kasnije studirao na Pariškom konzervatoriju. God. 1918'—23 nastavnik klavira na Konzervatoriju u Ţenevi, zatim se posvetio koncertnom pijanizmu. Koncertirao samostalno i s najboljim simfonijskim orkestrima u mnogim muziĉkim središtima u Evropi, Indiji, Juţnoj Americi, Rusiji, Meksiku i SAD. Od 1933 nastupao
227
i kao orkestralni dirigent; od 1936 vodio nekoliko sezona Rochester Philharmonic Orchestra (N. Y., SAD), s kojim je nastupao i kao pijanist; od 1956 bio je dirigent Gradskog orkestra u Valenciji, zatim vodi Simfonijski orkestar Bridgeporta (Connecticut). Njegova sestra, pijanistica Amparo hurbi (1899—1969) nastupala je s njim u klavirskom duu. DJELA: Fantasy za klavir i orkestar; Seguidillas i Soliloquy za orkestar; Pequena danza espanola i Cradle Song za klavir; preradba Gershwinove Rhapsody in Blue za 2 klavira.
ITURRIAGA, Enrique, peruanski kompozitor (Lima, 3. IV 1918 —). Uĉio kod Lily Rosay i Sas-Orchasala i na Nacionalnom konzervatoriju u Limi (Holzmann, C. Arrospide), usavršavao se kod A. Honeggera u Parizu. Profesor kompozicije na Conservatorio Nacional de Mušica u Limi i od 1964 na Universidad Nacional Mayor de San Marcos. DJELA. ORKESTRALNA: Preludio y dama, 1955; suita, 1957; Obertura para una comedia costumbrista, 1964; Vivencias, 4 orkestralna fragmenta, 1965. ■—■ Expresiones za violinu solo, 1967. ■—■ VOKALNA: Cancion y muerte de Rolando za glas i orkestar, 1947; 3 canciones za zbor i orkestar, 1956; solo-pjesme; zborovi a cappella.
IVANĈAN, Ivan, etnokoreolog i koreograf (Molve, 15. VI 1927 —). U Zagrebu završio studij na Kemijsko-tehnološkom fakultetu (1954), a zatim diplomirao (1962) i doktorirao iz etnologije na Filozofskom fakultetu. God. 1951—52 preparator Etnografskog muzeja i od 1955 suradnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Uz to 1949—51 i od 1952 umjetniĉki rukovodilac OKUD Joţa Vlahović. Uţe je podruĉje njegova znanstvenog rada istraţivanje narodnih plesova u Hrvatskoj; bavi se i publicistikom. I. je organizirao brojne folklorne festivale, medu kojima i zagrebaĉku Smotru folklora; osnovao je i vodi Ljetnu školu narodnih plesova na Badiji kraj Korĉule. DJELA. Knjige: Narodni plesovi Hrvatske, 3 sv.: I, Slavonija i Baranja, 1956 (II izd. 1964); II, Podravina, 1963 i III, Bilogora, 1969; Istarski narodni plesovi, 1963; Narodni obiĉaji korĉulanskih kumpanija, 1967; Folklor i scena, 1971. — Studije i ĉlanci (izbor): Elementi alpskih plesova u Hrvatskoj, Rad kon gresa folkorista Jugoslavije, Bled 1959, 1960; Partizanski ples u Hrvatskoj, Zbor nik radova SANU, 1960; Prilozi istraţivanju socijalne uloge plesa u Hrvatskoj, Narodna umjetnost, 1963; Istarska svirala šurla, Rad kongresa Saveza folklo rista Jugoslavije u Ohridu, 1964; Geografska podjela narodnih plesova u Jugosla viji, Narodna umjetnost, 1964—65; Konavoski narodni plesovi, Anali Historij skog instituta JAZU u Dubrovniku, 1966; Svatovi u Molvama nekad i danas t Narodna umjetnost, 1966; Narodni plesovi Sinja i okolice, ibid., 1968; Vinko Ţganec, zapisivaĉ narodnih plesova, Narodno stvaralaštvo, 1968; Liĉki narodni plesovi, Narodna umjetnost, 1971. Ĉlanci i kritike o scenskom postavljanju na rodnih plesova; brojne koreografije narodnih plesova. J. Bez.
IVANĈIĈ-BLEIVVEIS, Šonja, pjevaĉica, koloraturni sopran (Gorica, 31. VII 1913—). Studij pjevanja završila 1939 na Kon zervatoriju u Ljubljani (J. Foedransperg), a zatim se usavršavala u Milanu (A. Bettinelli) i Rimu (A. Pescia). Od 1940 solistica Ljubljanske opere u kojoj se istakla kao Lucia di Lammermoor (Donizetti), Gilda (Verdi, Rigoletto), Norina (Donizetti, Don Pasquale), Konstanca (Mozart, Otmica iz Seraja) i Rosina (Rossini, Seviljski brijaĉ); 1943—45 nastupala je u klasiĉnim operetama. Od 1947 korepetitor na Akademiji za glasbo u Ljubljani, od 1949 profesor pjevanja na muziĉkoj školi Centar i od 1951 na Srednjoj muziĉkoj školi. A. Rij. IVANĈIĆ, Amando (Amandus Ivancic, Ivanczitz, Ivanschitz, Ivanschiitz, Ivantzitz), kompozitor i orguljaš iz XVIII st. Pavlin, djelovao većinom izvan domovine. O njemu se znade da je 1758 pripadao pavlinskom samostanu Maria-Trost kraj Graza (»ex monasterio Mariae consolatricis«) i da je 1756 za 20 fl. prodao jednu svoju kantatu i 5 litanija Isusovaĉkom kolegiju u Grazu. U crkvi istog kolegija izvodi 1758 i jednu vlastitu kompoziciju. Pošto je Josip II dokinuo isusovaĉke i pavlinske samostane, bio je neko vrijeme orguljaš stolne crkve u Grazu. Podaci 0 Ivanĉicu u leksiĉkim djelima Eitnera, Dlabaĉa i Pazdireka ogra niĉuju se iskljuĉivo na ono što donose naslovne strane njegovih kompozicija. Na nekima od njih (kao npr. na Litanijama u C -duru) potpisivao se I. kao Reverendo Patre Amando Ivanschitz, Ordinis Scti Pauli, a na drugima, kao i na raznim prijepisima, nalazi se da potjeĉu Del Sigre Amando Ivanschitz ili samo Del Sig. Ivanschitz. Ĉinjenica da većina prijepisa njegovih djela, oznaĉenih i s godinama nastanka, pripadaju razdoblju iz meĊu 1763 i 1772 navodi na pretpostavku da ih je I. napisao sre dinom XVIII st. i da je prema tome roĊen u prvoj polovini toga stoljeća. I. je bio razmjerno veoma plodan kompozitor. Dosada se moglo utvrditi da je napisao oko 50 kompozicija, koje se ĉuvaju po knjiţnicama i arhivima u Ĉeškoj, Moravskoj, Njemaĉkoj i Austriji, a kod nas u Zagrebu (Simfonia in C) i Ljubljani (Missa Pastoritia). Preteţan dio njegovih kompozicija namijenjen je crkvenoj upotrebi, ali ih je znatan broj napisao i za razne orkestralne i komorne sastave. Ivanĉićeve crkvene kompozicije (mise, moteti, litanije 1 jedan oratorij) su vokalna djela za sola i zbor, ali redovito uz pratnju ne samo orgulja, nego i raznolikih instrumentalnih sa-
IVANĈIĆ — IVANOV-BORECKI
228
stava. U svoje je vrijeme bio poznat po misama i litanijama, koje po oblikovanju' i izraţajnim sredstvima pokazuju još znaĉajke kasnoga baroka. Kontraste postizava izmjenjivanjem solistiĉkih i zbornih stavaka. Recitative rijetko upotrebljava. Orkestralni uvodi eksponiraju osnovne teme, solistiĉki odlomci, iskićeni koloraturama, oblikuju se kao prvi dio arije da-capo napuljskog tipa, dueti su graĊeni u dvodijelnom i trodijelnom obliku. Zborovi su preteţno ho-mofoni s istaknutom deklamacijom teksta. U Ivanĉićevim instrumentalnim djelima, kao što su trija, divertimenti i simfonije, jasno se oĉituju sve razvojne tendencije na prijelazu od baroka u klasiku. O-sobito je u simfonijama izraţen postepeni nastanak sonatnog oblika. Simfonije se sastoje od 3 ili 4 stavka (Allegro AnĊante - Allegro) s jasnopro-vedenim dualizmom tema. Kada imaju ĉetiri stavka, treći je stavak menuet sa triom. Kontrastna druga tema nastupa u tonalitetu dominan te ili supeitonike. Provedba je nedovoljno razraĊena, jer se oslanja samo na glavnu temu, a ponekad je i potpuno zamijenjena kratkim medustavkom koji nije vezan uz A. IVANĈIC. Naslovna strana simfonije u C-duru, ekspoziciju. Repriza autograf ponavlja sve glavne teme izloţene u ekspoziciji. Unatoĉ dosta konvencionalnim temama I. je svojim oĉitim smislom za neposredno, lagano i vedro razvijanje muziĉkih misli uspio ostvariti privlaĉiva vokalna i instrumentalna djela, u doba kada su pretklasiĉna beĉka simfonija i Mannheimska škola bile na vrhuncu svojih uspjeha. Time je u isto vrijeme dao i svoj obilan prilog razvoju evropske muziĉke kulture. DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 simfo nije u G -Ċuru; 2 simfo nije u Cduru; simfonija u B-duru; simfonija u A-duru. Divertimenti u F-duru i fmolu; 2 trio-sonate u G-duru; 3 trio-sonate u C-duru; trio-sonate u D-duru i F-duru; 2 trija u G-duru; trio u F-duru. — CRKVENA: Missa solemnis S. Caeciliae in C; Missa solemnissima S. Oltiliae in C; Alissa fesliva S. Anlonii de Padua in C; Missa S. Ambrosii in D; Missa Pastoritia; 4 mise in C: Kyrie in C; 2 Sub tuutn praesidium; Oralorium Xaveriannm; Litaniae in C; Litaniae in A; Litaniae in B; Litaniae in G. — Izgubljene su 2—3 mise u C-duru, 2 litanije, 2 trio-sonate i 7 kompozicija iz zbirke Panhiae a Quadrc. NOVO IZD.: L. Ţupanović obj. simfoniju u G-duru (Spomenici hrvatske glazbene prošlosti,
I I , Iz renesanse u barok,
1971).
LIT.: R. Kohlbach, Der Dom zu Graz, Graz 1948. —J. Racek, Ĉeška hudba od najstaršich dob do poĉatku 19. stol. .Praha i Brno 1949. — Th. Strahova, O neznamem skladateli pfedklasickeho obdobi (P. Amandus Ivanschitz a jeho vztah k otazce vyvoje sonatove formy na naši pudţ), Ĉasopis Moravskeho musea v Brne, 1949. — H. Federhofer, Alte Musikalien-Inventare der Kloster St. Paul (Karnten) und Goss (Steiermark), KMJB, 1951. — Isti, Musikleben in Steiermark, Die Steiermark, Graz 1959. — A. Kellner, Musikgeschichte der Stiftes Kremsmiinster, Kassel i Basel 1956. — H. Federhofer, Amandus Ivan schitz, MGG, VI, 1957. — D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I—II, Ljubljana 1958—59. —J. Andreis i D. Cvelko u knjizi Historij ski razvoj muziĉke kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. A. Vi.
IVAN DAMASCENSKI (Jovan Damaskin, Jovan Chrysorrhoas), sirijski crkveni pisac i kompozitor himni (Damask, oko 675 — S. Saba kod Jeruzalema, 749). Školovanje završio u Jeruzalemu, zaredio se u samostanu sv. Sabe, gdje je ţivio do smrti. Napisao tri vaţne rasprave protiv ikonoboraĉkog krivovjerja, izmeĊu 726 i 730. Pisao kanone s klasiĉnim jambskim trimetrom, obnovio Oktoih (osmoglasnik) i za svaki glas napisao po jednu uvodnu pjesmu. Sudjelovao u reformi crkvene notacije. Svoja djela potpisivao je 'Ioravvv;!; (Aova/o;. Napisao je neke od najljepših himni istoĉne crkve (uskršnji ili »zlatni« kanon). IVANIŠEVIĆ, Jovan, kompozitor (Cetinje, 7. I 1860— Prag, 26. XII 1889). God. 1875 preselio se u Srbiju i u Beogradu, pod veoma teškim uslovima, završio Uĉiteljsku školu. God. 1882 uĉitelj u Terazijskoj osnovnoj školi, a zatim u Jevrejskoj osnovnoj školi na Dorćolu. Dobivši pomoć od srpske vlade otišao 1885 na Konzervatorijum u Prag da dovrši muziĉke studije kod Z. Fibicha; diplomirao je 1889 kao »prvi Srbin, bar u Srbiji, koji je ovakav ispit poloţio« (Odjek, Beograd). Mjesto vojnog kapelnika,
na koje je bio postavljen, nije nastupio. Klizajući se jedne \ preko zaleĊene Vltave u Pragu, izgubio je ţivot u njenim tala: Tako nije uspio da ispuni nade koje su se opravdano u nj poia DELA: Venac, karišik (potpuri) za orkestar; Devojaĉko kolo za ori — Radeniĉko kolo za klavir. — VOKALNA. Horovi: Devojĉin i slavujev sva Laku noć (posvećeno Srpskom pevaĉkom društvu Jedinstvo u Kotoru); F i Opelo. Uĉimo se za 3 ţenska glasa; dueti: Teţakova pesma u proleće i Kc Jelenĉe za djeĉje glasove; Slovenskim sejama ljubiĉice srpskih gora (3 pjes Ljubovanka za jedan glas, violonĉelo i klavir (stihovi J. Jovanović-Zmaj' LIT.: P. Šoć, Prvi kompozitor iz Crne Gore, Glas Crnogorca, 188 27. — J. Gornjopoljski, Crnogorski umjetnici, Bosanska Vila, 1910, it — J. Grĉić, Portreti s pisama, IV, Zagreb 1926. — V. R. Dordević, Priloz grafskom reĉniku srpskih muziĉara, Beograd 1950. G. ]
IVANIŠIC, Pero (pseudonim Pero Crnkovaĉki), koi zitor (Vrbica kod Đakova, 21. VI 1900 —• Zagreb, I. XI 1 Studirao filozofiju u Zagrebu; doktorirao iz filozofije i teolog Rimu; muziku uĉio privatno u Zagrebu i Rimu. U Đakovu davao na bogosloviji i bio dirigent u katedrali. Komponir; iskljuĉivo crkvena djela na hrvatske i latinske tekstove (i moteti, psalmi, litanije i pjesme). U prilozima »Sv. Cee objavljena je uz mnoge zborove i Missa Mater Dei za 3-gl. n zbor i orgulje. Ivanišićeve kompozicije odaju svjeţu i neposr invenciju, a raĊene su jednostavnim i skromnim sredstvin A. 1
IVANOV, Georgi, bugarski kompozitor (Sofija, 23. ' 1924—). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Mi (V. A. Bjeli, J. Šaporin). God. 1954—58 sekretar Saveza buga kompozitora, 1958—61 muziĉki urednik Bugarske radio-tele' i od 1961 dirigent Omladinskog kazališta u Sofiji. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1959; Legenda o Lopjanskoj 1950; suita, 1958; Diverlimento za violinu, klarinet, klavir i komorni ori 1962. — Klavirske kompozicije. — VOKALNA: Partizanska balada, zborovi: solo-pjesme; masovne i borbene pjesme. — Filmska muzika.
IVANOV, Janis, latvijski kompozitor (Preili, 9. X 190c Kompoziciju, klavir i dirigiranje uĉio na Konzervatoriju u gdje od 1946 predaje kompoziciju. Od 1944 muziĉki urednik r; -stanice u Rigi. Nastupa i kao dirigent. DJELA. ORKESTRALNA. Trinaest simfonija: I, Sinfonia-poema, \ II, 1935 : III, 1937; IV, Atlaniida I94I;V, 1945; VI, Latgales, 1950; VII,' VIII, 1955; IX, 1960; X, 1963; XI, 1965; XII, 1967 i XIII 1969. Simfo pjesme: Gora pod nebom, 1938; Varaviksne 1938 i Laĉplesis, 1957; koncert z lonĉelo, 1938; koncert za violinu, 1951; koncert za klavir, 1959; suite. gudaĉka kvarteta, 1933, 1946 i 1961. — Klavirske kompozicije (2 sonate, i 1962; preludij; varijacije i dr.). — Filmska muzika. — Solo-pjesme. — Ob latvijskih narodnih napjeva. LIT.: H. (piontfieAbi), HHHC AH/ipeeRH'l Hnanon, Mocicna 1959.
IVANOV, Lav Ivanoviĉ, ruski plesaĉ, koreograf i ped (Petrograd, 2. III 1834 — 24. XII 1901). God. 1852 završio Ca baletnu školu u Petrogradu i bio angaţiran u Manjinskom te gdje je debitirao kao partner T. Smirnove (LM Fille mal gar, Od 1858 nastavnik na Baletnoj školi u Petrogradu. God. 1 postao drugi Maitre de ballet. Njegove izvanredne koreogn sposobnosti teško su mogle doći do izraţaja uz M. Petipa, gla koreografa, koji mladom talentiranom umjetniku nije dozvolj da samostalno stvara. U suradnji sa drugim koreografima 1 je na mnogim baletima, no pouzdano se zna da su Šĉelkunĉik i I LabuĊeg jezera njegova djela. Sa Cecchettijem postavio Mlada (1892). Njegove samostalne koreografije bile su: Zaĉa šuma (1887), Ĉarobna frula (1893) i Kći Mikada (1897). '■ IVANOV, Mihail Mihajloviĉ, ruski kompozitor i mu pisac (Moskva, 23. IX 1849 — Rim, 20. X 1927). Studin Konzervatoriju u Moskvi i u Rimu. God. 1876—1917 mu suradnik brojnih listova (vodio muziĉki feljton u listu / epeMH). Borio se protiv Petorice. Od 1917 ţivio u Italiji. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Majska noć-, simfonijska pj simfonijski prolog Savonarola', uvertire; Suite Champetre. — Klavirske kc zicije. — DRAMSKA: 4 opere (Potemkinova sveĉanost, 1888; Oholica i balet Vestalka, 1899; scenska muzika. — Solo-pjesme. — Rekvijem. — St IIyiui
IVANOV, Nikolaj Kuzmiĉ, ruski pjevaĉ, tenor (Pol 22. X 1809 — Bologna, 8. VIII 1880). Muziku uĉio kod M. Gl i 1830—32 u Italiji (C. Bianchi, J. Fodor-Mainville). Od ĉlan jedne talijanske operne druţine s kojom je gostovao na r gim talijanskim pozornicama te u Parizu i Londonu (1834 i 1837). Pjevaĉ meĊunarodnog ugleda, izvanredne tehnike i zikalnosti; oduševljeni pristaša i prijatelj G. Rossinija. : IVANOV-BORECKI, Mihail Vladimiroviĉ, sovjetski ■ zikolog i kompozitor (Moskva, 26. VI 1874 — 1. IV 1936).! solvirao pravo; kompoziciju uĉio kod N. S. Kljenovskog u skvi, A. Falconija u Firenci i N. Rimski-Korsakova u Petrogr God. 1901—05 u Bologni studirao povijest muzike. Ĉlan i ti savjeta Drţavnog instituta za muzikologiju (1921); profesor katedre za historiju i teoriju na muzikološkom fakultetu Mos,
IVANOV-BORECKI — IVES skog konzervatorija (1922); ĉlan Drţavne akademije umjetnosti (1922). Mnogi sovjetski muzikolozi njegovi su uĉenici. DJELA: simfonijska suita, 1893. — Gudaĉki trio. — Klavirske kompozicije. — Opere: Adoljfina; Afroditin nakit; Vještica, 1918; Godine 1792; muziĉka komedija Festival elektriciteta, 1925. — Solo-pjesme. — SPISI: Ta6-jtuiibl no oOuteu ucmopuu My3biKU, 1924; Ilepeodbimnoe Aiy3. uCKyccmeo, 1925 (II izd. 1929): My3blKa/lbHO-ucmopuveCKax xpecmOMamun (3 sv.), 1929 (II prer. izd. u 2 sv., 1933—36); Mamepun.ibl u doKyMeHtnu no ucmopuu My3biKu (2 sv.), 1934; biografije Palestrine, Mendelssohna, Schumanna, i dr.
IVANOVICI, Ion (Iosif), rumunjski kompozitor (Banat, 1845 ■— Bukurešt, 16. IX 1902). Muziku uĉio u Galatiju i Iasiju. Muziĉar (flauta i klarinet) i 1880—95 kapelnik vojne muzike u Galatiju, 1895—1901 inspektor rumunjskih vojnih muzika i od 1901 šef-dirigent vojniĉkog orkestra u Bukureštu. Istakao se na podruĉju zabavne muzike za duhaĉki orkestar i za klavir. Od 150 njegovih plesova svjetsku je popularnost stekao valcer Valurile Dundrii (Dunavski valovi), 1880. LIT.:
V.
Cosma,
Maiorul
I.
Ivanovici
(1845—1902),
Bucure§ti
1958.
IVANOVIĆ, 1. Aleksa, horovoda i muziĉki pedagog (Cetinje, 17. II 1888 — Podgorica, 10. III 1940). Muziĉko obrazovanje dobio kao deĉak u Vojnoj muzici na Cetinju, a zatim 1911 završio Konzervatorijum u Pragu. Iste godine odlazi za nastavnika cetinjske gimnazije, boreći se za podizanje muziĉke kulture. Tu ponovo organizuje Radniĉko tamburaško društvo sa kojim postiţe odliĉne rezultate; kratko vreme i horovoda Prvog crkvenog pevaĉkog društva Njegoš. Na poziv ljubitelja muzike pošao u Nikšić da organizuje GraĊansku muziku, ali se zbog rata vratio na Cetinie, gde je jposle Prvoga svetskog rata muški hor Njegoša proširio na mešoviti. Verovatno od 1921 delovao u Podgorici (današnji Titograd). Tamo reorganizuje pevaĉko društvo Branko, vodi tamburaški orhestar, a 1930 osniva salonski gudaĉki orhes tar. U sklopu pevaĉkog društva Branko 1937 osnovao Muziĉku školu koju je pohaĊalo preko 200 uĉenika. 2. Cvjetko, dirigent i kompozitor (Podgorica, 18. IV 1929—). Sin Alekse; studij završio na Muziĉkoj akademiji u Beogradu, a zatim se usavršavao na Aiozarteumu u Salzburgu, na akademiji Santa Cecilia u Rimu i kod F. Previtalija i L. Mataĉića. Od 1955 dirigent KUD Stanko Dragojević u Ti-togradu, 1957 postao glavni muziĉki urednik Radio-Titograda; 1959 osnovao Simfonijski orhestar. Bio je takode profesor na Srednjoj muziĉkoj školi i na Višoj pedagoškoj C. IVANOVIĆ akademiji. Od 1971 predsednik je Saveza kompozitora Jugoslavije. Sa horom Stanko Dragojević osvojio više meĊunarodnih nagrada. Kao dirigent gostovao u Ĉehoslovaĉkoj, Poljskoj, Rumuniji, SSSR, Engleskoj, Francuskoj, Italiji i Austriji. U svom stvaralaštvu inspirira se narodnim muziĉkim blagom, odavajući smisao za oblikovanje finih, pevljivih i iznijansiranih gudaĉkih deonica. DELA. ORKESTARSKA; 2 rapsodije; 2 suite; 2 igre; 2 Andante za violinu i orkestar; Fantazija; Moto sinfonico; Simfonijska poema. — Instrumentirao dcla iz zaostavštine Mirka Petrovića, Jelisavete Popović i Jovana Ivaniševića. — Obradio više narodnih melodija iz Crne Gore. G. Kr.
IVANOVIĆ, Milivoj, violinist i dirigent (Grahovica, Gornji Milanovac, 1912 —). U Beogradu završio studij violine na mu ziĉkoj školi Stanković (P. Stojanović), zatim diplomirao na teoretsko-nastavniĉkom odjelu Muziĉke akademije. Dirigentski teĉaj dovršio na Mozarleumu u Salzburgu (I. Markeviĉ). God. 1947—52 dirigent Radio-stanice u Beogradu, 1952—58 dirigent Simfonijskog orkestra i muziĉki direktor Radio-stanice u Novom Sadu. Od 1958 profesor muziĉke škole u Zemunu. Kao dirigent vodio golem broj radio-emisija, a nastupao je, osim u SFRJ, i u Austriji, Finskoj, Italiji. PrireĊuje instruktivna izdanja djela za violinu {Sistematska studija skala, 5 sv.); bavi se i obraĊivanjem narodnih napjeva, a djeluje i kao kritiĉar. R. IVANOVIĆ, Predrag, trubaĉ, kompozitor i aranţer (Beograd, 24. VII 1930 —). Studirao graĊevinu; trubu uĉio na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (B. Ţivojinović), 1969 završio kurs za komponovanje i aranţiranje na Barkelay School of Music u Bostonu, SAD. Od 1950 solista dţez-orkestra Radio-televizije Beograd, 1951 osnovao vokalni kvartet pod svojim imenom, a 1966 ansambl Stari traceri sa kojim je realizovao scensku, filmsku i deĉju muziku, kao i muziku za radio, televiziju i produkciju gramo-
229
fonskih ploĉa RTB. Jedan od osnivaĉa Udruţenja dţez-muziĉara Srbije, I. je u podjednakoj meri doprineo razvijanju savremenog naĉina interpretacije i produkcije vokalne i instrumentalne za bavne muzike. Njegove najpoznatije zabavne melodije su: Pod sjajem zvezda (1958), Jedno popodne (1959), Sneg (1959), Daleko od Beograda (1960) i Pesma pilota. v a . Ba.
IVANOV-RADKEVIĈ, Nikolaj Pavloviĉ, sovjetski kompozitor (Krasnojarsk, 10. II 1904 ■— Moskva, 4. II 1962). Studirao na Moskovskom konzervatoriju kod R. Glierea (kompozicija) i S. Vasilenka (instrumentacija). Od 1930 profesor instrumentacije na Konzervatoriju u Moskvi, 1952-—62 šef katedre za instrumentaciju na Institutu vojnih dirigenata Sovjetske Armije. Mnogo je pridonio razvitku sovjetske muzike za duhaĉe. DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, 1928, 1932, 1937 i 1944; Cu.vtfJOHUHecKan 6biAuna, 1948; fepcuHecKan no3Ma, 1942; Pyccxan ye-epmiopa, 1938; Top^icecmaeHHan y«epmwpa na yĈMypmcnue meMbi, 1944; Pancodun na yKpaun-cKue nap. me.ttbi, 1944; 12 suita: VII, na ruske nar. teme; VIII na albanske nar.
sonata za violinu i klavir, 1935; sonata -poema za violu i klavir; sonata za klarinet i klavir; 2 kompozicije za obou i klavir. — KLAVIRSKA: suita KapnmuKu pyccKou npupodbi; 8 polifoniĈkih kompozicija; 6 kompozicija za 2 klavira. — Filmska muzika. — Kantata posvećena V. M. Molotovu, 1940; pjesme. — Instrumentirao za duhaĉki orkestar drţavnu himnu SSSR. — Napisao: OCmjue ocno8bi uHCtnpyMeumo8KU dnn dyxoeoeo opKecmpa (sa E. Vilkovirom), 1937.
IVANOVSKI, Blagoje, kompozitor (Skopje, 28. II 1921 —). Muziku uĉio u Vojnoj muziĉkoj školi u Vršcu i 1948—53 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (M. Logar, Lj. Marić). Predavao na Srednjoj muziĉkoj školi u Skopju i bio umetniĉki rukovodilac Ansambla za narodnu muziku Radio-Skopja. Kasnije je preuzeo duţnost muziĉkog urednika, a potom šefa Muziĉke produkcije Radio-televizije Skopje. U svojim preteţno simfonijskim delima umerenog savremenog izraza, I. se oslanja na tradicionalnu narodnu muziku, inspirirajući se dramatiĉnim dogaĊajima iz istorijske prošlosti. DELA. ORKESTARSKA: G. Kr. simfonijska poema Razmisluvanje, 1954; Simfonija lesta, 1956; Istorijska poema, 1965; Freska, 1967; Samuilova epopeja, 1971. — KAMERNA: Pastorale za gudaĉki kvintet, flautu i obou; svita za violonĉelo i klavir, 1953. — Minijaturi za klavir, 1956. — Muzika za deĉje radio--drame. — VOKALNA. Solo-pesme: Vo polskata kukiĉka, 1954; Junak i buku, J 955; Zima, 1957; Ko si ti, 1958. — Obrade narodnih pesama. LIT.: B. Karakaš, Muziĉkite tvorci vo Makedonija, Skopje 1970. D. Ov.
IVELLIO, Rade, dirigent (Dubrovnik, 1902 — Zagreb, 31. V 1947). Studij dirigiranja završio 1922 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu i odmah zapoĉeo umjetniĉku karijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu kao operni korepetitor i operetni dirigent. Od 1938 dirigent Zagrebaĉke opere, 1941—43 direktor opere u Osijeku i zatim ponovno u Zagrebu. K. Ko. IVELJA, Stjepan, pjevaĉ, tenor (Dubrovnik, 1903—). Pje vanje uĉio u Zagrebu, Mariboru, Ljubljani i Grazu. Kazališnu karijeru zapoĉeo u Mariboru, a zatim preko Ljubljane i Graza došao 1933 u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, gdje je u toku godina ostvario niz zapaţenih operetnih tenorskih uloga. U Mariboru i Grazu nastupao je i u operi, a bavio se i koncertnom djelatnošću. MeĊu njegovim opernim ostvarenjima isticale su se uloge: Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Ernesto (Donizetti, Don Pasguale), Janko (Smetana, Prodana nevjesta), RoĊolpho (Puccini, La Boheme), Bojan (Gotovac, Morana) i Joţek (Odak, Dorica pleše). K. Ko. IVES, Charles, ameriĉki kompozitor (Danburv, Connecticut, 20. X 1874 — New York, 19. V 1954). Njegov otac George bio je nastavnik violine, klavira i teorije i vojni dirigent. I. je uĉio klavir i orgulje, te rano postao crkveni orguljaš (tu je duţnost vršio kroz 40 godina); na Univerzitetu u Yaleu diplomirao 1898 kompoziciju kao uĉenik H. Parkera. Ţeleći da bude materijalno obezbeĊen i nezavisan, kako bi sve slobodno vreme mogao po svetiti muzici, izabrao je pos lovnu karijeru (ĉlan jednog osi guravajućeg preduzeća.) Naj znaĉajnije kompozicije napisao je 1900—20 godine, u vreme svog najvećeg poslovnog uspo na. To je i razlog što većinu svo jih dela nije tada objavljivao strahujući da eventualna prizna nja ne budu upućena Ivesu-finansijskom magnatu, a ne Ivesu-kompozitoru. Tako je i Tre ća simfonija, napisana 1904, izvedena prvi put tek 1947; iste godine nagraĊena je Pulitzerovom nagradom. CH. IVES
230
IVES — IZDANJE CJELOKUPNIH DJELA
Za Ivesa se moţe reći da je bio revolucionar u muzici. Još za vreme školovanja ţivo se zanimao za akustiku i njene probleme. Pre A. Habe eksperimentisao je sa ćetvrtstepenom muzikom (Chorale for Strings, 1913—14); pre I. Stravinskog upotrebljavao je poliritmiku (drugi stav u Three Places in New EnglanĊ, 1903—14; drugi stav u Ĉetvrtoj simfoniji, 1910—16), davno pre D. Milhauda politonalne kombinacije (Variation on »America«, 1891). Nezavisno od A. Schonberga, ĉak i pre njega, koristio je u velikoj meri dvanaesttonski sistem i harmonske sklopove na bazi kvarti (klavirska sonata). Ivesove kompozicije odlikuju se temeljnim tehniĉkim znanjem, naroĉito uspelim kontrapunktskim radom i osobenom metodikom na bazi ameriĉkog folklora. Mada je njihov
pjevanja na Muziĉkoj akademiji u Beĉu i 1950—59 na Visi muziĉkoj školi u Berlinu. Lijepim glasom, muzikalnošću i izvrši glumaĉkom interpretacijom stekla je svjetski ugled. Cijenjena i koncertna pjevaĉica. Gostovala u Salzburgu (Sveĉane ij Londonu (Covent Garden), Chicagu. Uz uloge iz standard opernog repertoara, istakla se kao Ighino (Pfitzner, Palestri Laura (Korngold, Der Ring des Polykrates) i Slavuj (Brauns Die Vogel). Vrhunac svoje umjetnosti dosegla je u ulozi Kral noći (Mozart, Ĉarobna frula). 1 LIT.: H. Kiihner, Maria Ivogiin, MGG, VI, 1957.
IVŠIĆ, Matija, kompozitor (Bok kod Siska, 5. II 1894 Zagreb, 12. X 1963). Muziku uĉio najprije kod F. Dugana u Zagrebu, a kada je postao svećenik nastavio studij na Papinsl institutu za crkvenu muziku u Rimu; tamo je 1932 diplomira kompozicije i gregorijanskog korala. Bio je nastavnik muzike Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Osnovao je 1933 zbor Zat baĉka polifonija s kojim je promicao duhovna djela renesans majstora. Komponirao je preteţno crkvenu muziku (mise, mot pjesme) te preludije i fuge za orgulje. Istaknuto je njegovo d; Misa Majci Boţjoj od Kamenitih vrata za mješoviti zbor a capp (6-gl.); u njoj se pokazuju glavne znaĉajke njegova stila: str polifonija po uzoru na Palestrinu i rimsku školu. U nekim Ivši vim kompozicijama osjeća se i utjecaj hrvatske narodne pjesi Kao pristaša cecilijanskog pokreta I. je pisao ĉlanke i krit (Sv. C, Ćirilometodski vjesnik), drţao teĉajeve i prireĊivao konci ne turneje, a nastupao je i samostalno kao orguljaš. LIT.: Matija Ivšić, kompozitor liturgijske glazbe, Hrvatska straţa, l< 262. — M. Pavelić, Matija Ivšić, ibid., 1937, 131. A. Vi
Cl-i. IVhS, 'l'hrec-Page Sonata, autograt
stilski izraz dosta raznolik, sve su proţete ameriĉkim duhom koji se ogleda kako u izboru melodijskog materijala (mnoge su teme njegovih dela, naroĉito orkestarskih, ameriĉke duhovne himne ili popularne narodne pesme), tako i u izboru sadrţaja, koji se ĉesto odnosi na ameriĉku prošlost, mesta ili obiĉaje. DELA. ORKESTARSKA. Ĉetiri simfonije: I, 1896—98; I I , 1897—1902 (izv. 1951); I I I , 1901—04 (izv. 1947) i IV, 1910—16. A Symphony: Holidays, 1904—13; Universe Symphony (fragmenti), 1911—16; Brovjning Ouverlure, 1911; Three Places in Netv England, 1903—14; Calcium Light Night, 1898— 1907; Three Outdoor Scenes, 1898—1911 ; 2 Orchestral Set, 1904—II i 1912—15; The Unanszvered Question, 1908; Tone Roads, 1911; The Gong on the Ilookand Ladder, 1911; Chorale for Strings, 1913—14. — KAAIERNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1896 i 1907—13; klavirski trio, 1904—11; trio za violinu, klarinet i klavir, 1902—03. Ĉetiri sonate za violinu i klavir: I, 1908; I I , 1910; I I I , 1902—14 i IV, 1915. Više kraćih programnih dela za razliĉite kamerne sastave. — KLAVIRSKA: Three-Page Sonata, 1905; 2 sonat e: I, 1909 i I I , Concord, Massachu- setts, 1840—60, 1909—15; više pojedinaĉnih kompozicija i etida; Three Qnarter--Tone Piano Pieces, 1903—24. — Variation on »Arnerica« za orgulje, 1891. — VOKALNA: kantata The Celeslial Country za soliste, mešoviti hor, gudaĉke i limene instrumente i orgulje, 1899; Let Thcre be Light za muški hor, gudaĉe i orgulje, 1901; Lincoln, the Great Ćommoner za hor i orkestar, 1912; The New River za hor i kamerni orkestar, 1912; December za muški hor i duvaĉe, 1912—13; General William Booth's Entrance Into Heaven za hor i duvaĉe, 1914; AeschylUs and Socrates za hor i gudaĉki orkestar i l i kvartet, 1922; 114 solo-pesama, 1884— 1921. — CRKVENA: mise; himne; psalmi; anthemi i dr. — SPISI: Essays Before a Sonata, 1920; Some Quarter~Tone Impressiom, Franco-American Music Societv Quarterly Bulletin, 1925. LIT. H. Bellamann, Charles Ives The Man and His Music, MQ, 1933. — A. Copland, 114 Songs, Modern Music, 1934. — E. Ĉarter, Ives Today: His Vision and Challenge, ibid-, 1944. — M. Goss, Modern Music-Makers, New York 1952. — J. T. Hozvard, Our American Music, New York 1954. — E. Helm, Charles Ives, American Composer, The Musical Times, 1954. — H. i 5. Cozvell, Charles Ives and His Aiusic (s popisom dela), New York 1955. —■ G. Chase, America's Music, New York 1955. — -V. Slonimsky, Charles Edward Ives, MGG, VI, 1957. — E. Helm, Ch. Ives, Pioner der modernen Musik, Melos, 1958 (na slovenskom, Ch. Ives, pionir moderne glasbe, Naši razgledi, 1967, 14). — K. Stone, Ive's Fourth Symp ho ny: A Review, MQ, 1966. — P. Cooper, Charles Ives i njegova muzika, Zvuk, 1966. — Ph. E. Nezvman, The Songs of Charles Ives (2 sv., disertacija), State Universitj of Iowa 1967. — J. Bernlef i R. dc Leeuiv, Ch. Ives, Amsterdam 1969. — A. R. Frank, The Mu sic of Ch. Ives,... (disertacija), Columbia University 1969. — C. W. Hendcrson, Quotation as a Style Element in the Music of Ch. Ives (disertacija), Washington University 1969. D. Jć.
IVOGUN, Maria (pravo prezime Kempner; umjetniĉko prezime izvedeno iz majĉina imena IĊa von Giinther), njemaĉka pjevaĉica, sopran (Budimpešta, 18. XI 1891 —). Uĉila pjevanje na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (A. Schlemmer -Ambros); 1913—25 bila angaţirana u Miinchenu, 1925—33 ĉlanica Drţavne opere u Berlinu. Povukavši se sa scene, 1948—50 profesorica
IVVAKI, Hiroyuki, japanski dirigent (Tokyo, 6. IX 1932Udaraljke i dirigiranje uĉio na drţavnom univerzitetu Geida, Tokiju (H. Saito, A. Watanabe). Od 1952 bubnjar orkes NHK (Nihon Hoso Kyokai), od 1954 pomoćni dirigent; ] dirigent prvi put nastupio 1957 (od 1965 zajedno sa Y. Tovam direktor). God. 1967 preselio se u Hamburg i djeluje kao sloboc umjetnik u Evropi, Americi i Japanu. Promicatelj suvremene n zike u Japanu, 1957—60 s orkestrom NHK izveo 235 moden kompozicija, medu kojima i avangardna djela K. Stockhause P. Bouleza, O. Messiaena i L. Dallapiccole. S orkestrom NI gostovao u Evropi (1960), jugoistoĉnoj Aziji (1962) i Amei (1966). IZBJEGNUTA KADENCA -> Kadenca IZDANJE CJELOKUPNIH DJELA, u širem smislu, obuh-ća sveukupno stvaralaštvo jednog muziĉara objavljeno u tiskani obliku. Prema današnjim kriterijima i. c. d. treba da dade potpu znanstvenim metodama utvrĊeni pregled i popis djela pojedir autora (prema tome da izluĉi eventualna krivo pripisana) i predoĉi tekst u kritiĉkom obliku pogodnom za prouĉavanje praktiĉku primjenu. Srednjovjekovna muziĉka djela saĉuvana su redovito rukopisne predajom u zbornicima pojedinih repertoara (npr. škole Noti Dame), pa se obraduju i izdaju kao muziĉki izvori. Postojanje notr autografa iz vremena prije 1500 nije utvrĊeno. Praksa imenovat autora i sabiranja cjelokupnih njegovih djela preuzeta je iz litei ture. Stoga su i prvi zbornici sveukupnih kompozicija jedn autora nastali kao dio cjelokupnog izdanja literarnih teksto pjesnika koji su ujedno bili i znameniti muziĉari, kao što su Ada de la Halle (rukopisni zbornik iz XIV st.) i G. de Machai (XV st.). MeĊutim, do potkraj XVIII st. pojavili su se sar pojedinaĉni pokušaji da se u jednom izdanju sakupe djela nek< istaknutijeg muziĉara, ali ih se ne moţe uvrstiti u cjelokupna i danja, jer redovito obuhvaćaju samo izbor kompozicija pojedin autora ili se ograniĉuju na jednu vrstu (npr. zbirke moteta O. Lassa Magnum opus musicum, koju su objavili 1604 njegovi šino' ili 5 svezaka djela H. Praetoriusa koje izdaje 1616—22 grad Har burg). Prvi ozbiljniji pokušaj cjelokupnog izdanja u pravom smis predstavlja pothvat S. Arnolda koji 1787 pokreće izdanje svei kupnih djela G. F. Handela u 49 svezaka (do 1797 obj. 36 sv. Zatim su slijedila izdanja djela W. A. Mozarta (od 1798 Breitko] & Hartel u Leipzigu), J. S. Bacha, Beethovena i drugih. Meĉ njima se razlikuju dva tipa: izdanja koja donose popis djela i tek koji je autorizirao sam kompozitor (npr. i. cd. Havdna, 179' ili njegovi nasljednici (npr. izdanje djela Mozarta, Mendelssohn Schumanna, itd.) i izdanja koja su nastala na temelju znanstvene istraţivanja (S. Arnoldovo izdanje Handelovih djela, zatim i; danje djela J. S. Bacha, pa Beethovena i dr.). Ali obje te vrst imaju danas već povijesno znaĉenje, jer su se tokom vremena izmje nili izdavaĉki kriteriji i tehnika, pa se nameće potreba njihov ponovne obrade i izdavanja. Zahtjevi, koji se postavljaju na izdanj cjelokupnih djela jednog kompozitora, neprekidno se povećavaj; usporedo s razvitkom muziĉke nauke. PrireĊivanje takvih izdanj mora se danas temeljiti na usporeĊivanju svih izvora do kojih )■
IZDANJE CJELOKUPNIH DJELA moguće doći; treba konzultirati ne samo rukopise, već i prijepise, rana i kasnija izdanja, preradbe. Stupanj današnje muzikologije traţi da prireĊivaĉ u posebnom komentaru obrazloţi svoje postupke i ukaţe na razmimoilaţenja meĊu izvorima i izdanjima kojima se sluţio. On mora dati i što je moguće vjerniju, a opet notno jasniju, pristupaĉniju sliku (otuda se danas u takvim izdanjima napuštaju stari kljuĉevi). U priloţenom pregledu izdanja cjelokupnih djela, što su se pojavila od kraja XVIII st. do danas, kompozitori su navedeni alfabetskim redom. Abel, Karl Friedrich. Izdaje W. Knape, dosad objavljena 2 sv., Cuxhaven od 1963 dalje. — Adam de la Halle, Oeuvres completes. Objavio E. de Coussemaker, Pariš 1872. — Bach, Johann Sebastian. Objavljuje Bach-Gesellschaft, 46 sv., Leipzig 1851— 99; 47. dopunski svezak, 1926; novi otisak: Ann Arbor, Michigan, SAD 1948. Institut J. S. Bacha u Gottingenu i Bach-Archiv u Leipzigu poĉeli su objavljivati u Kasselu i Baselu novo izd. cjelokupnih Bachovih djela predviĊeno u 8 serija (84 sv.), pod vodstvom redakcijskog kolegija; od 1954 dalje izašlo je 34 sv. i 2 dodatna sveska.— Barbireau,Jacob, Opera omnia. Objavljuje American Institute ofMusicologv (CorpusMensurabilis Musicae, 7),red.B. Meier,izlaziu Amsterdamu od 1954. — Beethoven, Ludmigvan. .Objavljeno u 24serije, Leipzig 1862—65; 1 dopunski sv. 1888; novi otisak: Ann Arbor, Michigan, SAD 1949; dopune tom izdanju uredio W. Hess, 14 sv., Wiesbaden 1959—69. Beethoven-Archiv u Bonnu izdaje od 1961 novo sveukupno izdanje; dosad objavljeno 11 sv.,Munchen 1 Duisburg. •— Berlioz, Hector. Objavili Ch. Malherbe i F. Weingartner u 9 serija (20 sv.), Leipzig 1900—07. —■ Berzvald, Franz. UreĊuje I. Bengtsson i drugi suradnici, izlazi u Monumenta mu sicae sveciae, Kassel, od 1966, obj. 4 sv. —■ Bo'hni, Georg. Redigirao J. Wolgast, objavljeno kao Veroffentlichung des Kirchenmusikalischen Instituts der evang.-lutherischen Landeskirchein Sachsen, 2 sv., Leipzig 1927—33; prvi svezak ponovo objavio G. Wolgast u 2 dijela, Wiesbaden 1952. — Brahms, Johannes. Objavljuje Gesellschaft der Musikfreunde in Wien, 26 sv., Leipzig 1926—28; sv. 1—10 redigirao H. Gal, sv. 11—26 E. Mandycze\vski; novi otisak: Ann Arbor, Michigan 1949. — Bruckner, Amon. Objavljuje Osterreichische Nationalbibliothek, Wien i Internationale Bruckner-Gesellschaft, redigirao R. Haas uz suradnju A. Orela, od 1946 glavni urednik L. Nowak; od predviĊena 22 sv. izašlo je 11, Augsburg, Wien i Leipzig 1930—44; zatim od 1951 dalje, 18 sv., Wien i Wiesbaden.—Bruhns, Nicolaus. Uredio F. Stein, objavljeno u kolekciji Das Erbe deutscher Musik, 2 sv., Braunsch\veig 1937—39. ■—■ Brumel, Antoine. Objavljuje American Insti tute of Musicologv, red. A. Carapetvan, izlazi u Rimu od 1951. ■— BuxtehuĊe, Dietrich. Objavljuje Glaubensgemeinde Ugrino u zajednici sa berlinskim Institut fur Musikforschung, dosad izašlo 8 sv., sv. 1—2 u redakciji W. Gurlitta, Klecken 1925—26, sv. 3 red. K. F. Rieber, Hamburg 1930, sv. 4—7 H. Trede, Hamburg 1931—37, sv. 8, D. Kilian, Berlin 1958. — Byrd, William. Uredio E. H. Fellovves, u 20 sv., London 1937—50. — Cabanilles, Juan. UreĊuje H. Angles, izlazi u Publicaciones del Departement de Mušica de la Biblioteca de Catalunva, 3 sv., Barcelona 1927^— 36, IV sv. ibid., 1956. — Champion de Chambonnieres, Jacques.
Objavili P. Brunold i A. Tessier u zbirci Les Maitres francais du clavecin, 1 sv., Pariš 1925. •— Charpentier, Marc-Antoinc. Redigira G. Lambert, dosad objavljeno 15 sv., Pariš 1948—53. —Chopin, Frederic. Uredili W. Bargiel, J. Brahms, A. Franchomme, F. Liszt, C. Reinecke, E. Rudorff, 13 sv. s dopunskim svescima i izvještajima za sveske V, IX i XIV, Leipzig 1878—80. Novo izdanje sveukupnih djela uredili I. J. Paderewski, J. Turczvriski i L. Bronarski, izdaje Polskie Wydawnictwo Muzvczne, 21 sv., Varšava 1949—63. — Clemens non Papa. Objavljuje American Institute of Musicologv (Corpus Mensurabilis Musicae, 4), red. K. P. Bernet Kempers, izlazi u Rimu, od 1951 izašlo 16 sv. —• Corelli, Arcangelo. Uredili J. Joachim i F. Chrvsander, 5 sv., London 1888—91. — Cornelius, Peter. Uredili M. Hasse i W.v. Bausznern, 5 sv., Leipzig 1905—06. — Couperin, Francois. Glavni urednik M. Cauchie, redaktori P. Brunold, A. Gastoue, A. Tessier, 12 sv., Pariš 1932—-33. — Couperin, Louis. Uredio P. Brunold, I sv., Pariš 1936. Novo cjelokupno izdanje objavio Th. Dart, 1962. — Ĉajkovski, Pjotr Iljiĉ. UreĊuju B. V. Asafjev i drugi, predviĊeno oko 70 sv., od 1946 obj. 44 sv., Moskva i LenjingraĊ. — Dufay, Guillaume. Objavljuje American Institute of Musicologv (Corpus Mensurabilis Musicae, 1), uredili G. de Van, A. Carapetyan, H. Besseler, 6 sv., Rim 1947—64. — Dvorak, Antonin. Ureduje J. Hanuš, izdaje Dvofakovo društvo u Pragu od 1955, dosad izašlo 45 svezaka. -— Fasck, Carl Friedrich Christian. Objav ljuje Singakademie u Berlinu, 2 sv., 1839 (nedovršeno). — Froberger, Johann Jakob. Uredio G. Adler, 3 sv., Wien 1897—1903
, -Joseph-Fux-Gesellschaft Grazu,Johannod VI22 i X,). — Fux, Johann Joseph.u Izdaje 1960, dosad obj. 9 svezaka. g, (DTO,
231
•— Gesualdo da Venosa. Izlazi u Hamburgu i Leipzigu, u 10 sv., u redakciji W. Weismanna (I—VI) i G. E. Watkinsa (VII—X), 1957—67. •— Glinka, Mihail Ivanoviĉ. Ureduje D. Šostakoviĉ, izlazi od 1955 u Moskvi, dosad objavljeno 17 svezaka. — Gluck, Christoph Willibald. Objavljuje Institut fiir Musikforschung, Berlin, ureĊuje R. Gerber, predviĊeno oko 40 sv., izašlo 20 sv., Kassel od 1951 dalje. — Gombert, Nicolaus. Objavljuje American Institute of Musicology (Corpus Mensurabilis Musicae, 6), red. J. Schmidt-Gorg, izašlo 6 sv., Rim od 1951 dalje. — Gretry, AndreErnest-Modeste. Objavljuje belgijska vlada, redaktori F. A. Gevaert, T. Radoux, E. Fetiš, A. Wotquenne, A. Wouters, E. Mathieu, L. Solvay, E. Closson, 49 sv., Leipzig i Bruxelles 1883— 1937 (nedovršeno). — Hdndel, Georg Friedrich. Uredio S. Arnold, 36 sv., London 1787-—97 (nedovršeno). Novo izd. objavljuje Deutsche Handel-Gesellschaft, u redakciji F. Chrysandera, 93 sv. (1—48, 50—94; br. 49 nije obj.), uz to 6 dopunskih svezaka, Leipzig 1858—1903. Od 1955 izlazi u Kasselu tzv. »Hallische Handel-Ausgabe«, izdaje ga Georg Friedrich Handel-Gesellschaft, ureduju M. Schneider i R. Steglich, dosad izašlo 23 sv., Kassel od 1955 dalje. — Haydn, Joseph. Oeuvres complettes, 12 sv., obj. Breitkopf & Hartel pod nadzorom samog autora, 1800—06 (sadrţi samo djela za klavir i za komorne sastave s klavirom). Prvo kritiĉko cjelokupno izd. uredili E. Mandyczewski, F. Weingartner, M. Friedlander, K. Pasler, H. Schulz, izašlo 11 sv., Leipzig 1908—33; nastavak objavljuje Haydn Society, Inc., Boston, Wien, Leipzig i Wiesbaden, glavni urednik J. P. Larsen, 2 serije (4 sv.) 1950—-51. Od 1958 preuzima izdavanje cjelokupnih djela Joseph Haydn-Institut u Kolnu, pod vodstvom J. P. Larsena, u redakciji kolegija, predviĊene su 34 serije, dosad izašlo 20 svezaka. — Hoffmann, Ernst Theodor Amadeus. Uredio G. Becking, 3 sv., Leipzig 1922—27 (nepotpuno). ■— Jacopo da Bologna. Uredio W. Th. Marrocco, Los Angeles 1954. — Josauin Des Pres. Objavljuje Vereeniging voor Nederlandse Muziekgeschiedenis, red. A. Smijers, izašlo 55 sv., Leipzig i Amsterdam 1929— 69. — Landini, Francesco. Objavljeno u okviru Studies and Documents of the Mediaeval Academy of America 3, uredio L. Ellinvvood, 1 sv., Cambridge Mass., SAD 1939 (II izd. 1945). Novo cjelokupno izd. u redakciji L. Schradea, u seriji Polyphonic Music of the Fourteenth Century, IV, Monaco 1958 (uz to separatno komentar). — Lanner, Josef. Uredio E. Kremser, 14 sv., Beĉ 1888—89. Novo cjelokupno izd., isti urednik, u 8 sv., Leipzig 1889—91. —• Lasso, Oriando di. Urednici F. X. Haberl i A. Sandberger, 21 sv., Leipzig 1894—1927, nedovršeno; nastavak cjelo kupnog izd. preuzela Belgijska kraljevska akademija i Bavarska akademija znanosti, pod uredništvom W. Boettichera, od 1956 objavljeno 6 sv., Kassel. — Lechner, Leonhard, Objavljuje Neue Schiitz-Gesellschaft, red. K. Ameln, predviĊeno 15 sv. Od 1954 izašlo 8 sv., Kassel i Basel. •— Liszt, Franz. Objavljuje Franz Liszt-Stiftung, redaktori F. Busoni, P. Raabe, A. Stradal, J. V. da Motta, B. Kellermann, B. Stavenhagen, B. Bartok, O. Taubmann, Ph. Wolfrum i dr., 34 sv., Leipzig 1907—36, nepotpuno; dopune objavljuje Liszt-Society, 4 sv., London 1950—54. — Lobo, Duarte. Ureduje M. Joaquim, od 1945 objavljen 1 sv., Lisabon. —• Loezve, Carl. Redigirao M. Runze, 17 sv. (samo vo kalna djela s klavirom), Leipzig 1899—1904. — Liibeck, Vincem. Objavljuje Glaubensgemeinde Ugrino, uredio G. Harms, 1 sv., Klecken 1921. — Lully, Jean-Baptiste. Urednik H. Prunieres, 10 sv., Pariš 1930—39, nedovršeno. — Machault, Guillaume de. Urednici F. Ludvvig, sv. I—III u zbirci Publikationen alterer Musik, Leipzig 1926—30 i H. Besseler, IV sv., Wiesbaden 1954. Novo cjelokupno izdanje objavljuje American Institute of Musicology (Corpus Mensurabilis Musicae 2), red. G. de Van, od 1949 izdao 1 sv., Rim. ■— Mahler, Gustav. Objavljuje Internatio nale Gustav-Mahler-Gesellschaft, ureduje E. Ratz, od 1960 izašlo 6sv.,Berlin,Wiesbadeni Wien. — Marenzio,Luca. Objavljeno u zbirci Publikationen alterer Musik, uredio A. Einstein, 2 sv., Leipzig 1929—31, nedovršeno. — Mendelssohn-Bartholdy, Felix. Uredio J. Reitz, 19 serija (36 sv.), Leipzig 1874—77. Novo cjelo kupno izd. objavljuje Internationale Felix-Mendelssohn Gesell schaft, od 1961 objavljen 1 sv., Leipzig. — Milan, Luys. Objavljeno u zbirci Publikationen alterer Musik, uredio L. Schrade, 1 sv., Leipzig 1927. — Mome, Philipp de. Urednici Ch. van den Borren, G. van Doorslaer i J. van Nuffel, 31 sv., Brugge i Dusseldorf 1927—39, nedovršeno. — Monteverdi, Claudio. Urednik G. F. Malipiero, 16 sv., Asola 1926—42; nastavljeno 1954—67. •—■ Morales, Christobal. Urednik H. Angles, objavljeno u zbirci Monumentos de la mušica espaflola, 5 sv., 1952—57, Barcelona. —• Mozart, Wolfgang Amadeus. Oeuvres complettes ..., objavljuje Breitkopf & Hartel, u 3 dijela s dodatkom (nepotpuno), Leipzig 1798—1806. Kritiĉko cjelokupno izd. uredili J. Brahms, F. Espagne, O. Goldschmidt, J. Joachim, L. v. Kochel, G. Nottebohm, C. Reinecke, E. Rudorff, Ph. Spitta, P. Graf, P. Waldersee, V.
232
IZDANJE CJELOKUPNIH DJELA — IZIDOR IZ SEVILLE
Wilder i F. Wiillner, 24 serije (67 sv.), Leipzig 1876 -—1907; novi otisak u 40 sv., Ann Arbor, Michigan, SAD 1951-—56. Novo sveukupno izd. predviĊeno u 120 sv. (10 serija) objavljuje Internationale Stiftung Mozarteum Salzburg, od 1955 izašla 42 sv. i 6 dodatnih svezaka, Kassel i Basel. ■—• Obredu, Jacob. Objavljuje Vereeniging voor Noord-NederlandsMuziekgeschiedenis, red. P. Wolf, 30 svešĉića, Amsterdam i Leipzig 1908—21. Novo cjelokupno izd. objavljuje Vereeniging voor Nederlandse Muziekgeschiedenis, u redakciji A. Smijersa, 1953—56 izašla 3 sveska, nastavak u redakciji M. Antonowycza, 5 sv., Amsterdam. •—• Ockeghem, Johannes. Ureduje D. Plamenac, I sv., u zbirci Publikationen alterer Musik, Leipzig 1927 (II izd. s uvodom na engleskom, New York 1959 u kolekciji Studies and Documents udruţenja American Musicological Societv), II sv. takoĊer objavljuje American Musicological Societv, Studies and Documents, 1947 (III izd. obaju svezaka, 1966). — Palestrina, Giovanni Pierluigi da. Redaktori Th. de Witt, J. N. Rauch, F. Espagne, F. Commer, F. X. Haberl, 33 sv., Leipzig 1862—1907. Novo sveukupno izdanje objavljuje Istituto Italiano per la Storia della mušica u Rimu pod redakcijskim vodstvom R. de Rensisa, u 33 sv., I—XV sv. red. R. Casimiri, 1939—43, XVI—XVII red. L. Virgili, XVIII—XIX red. K. Jeppesen, 1954, XX—XXXIII L. Bianchi, 1955—66. — Pergolesi, Giovanni Battula. Uredio F. Caffarelli, 27 sv. (opere, samo u klavirskom izvatku), Roma 1939— 42 i Kassel 1942. — Praetorius, Michael. Uredio F. Blume uz suradnju A. Mendelssohna i W. Gurlitta, 21 sv., Wolfenb(ittel i Berlin 1928—59. — Pujol, Juan. Objavljuje Publicaciones del Departemento de Mušica de la Biblioteca de Catalunva, uredio H. Ang'es, 2 sv., Barcelona 1926—32. •—Purcell, Henry. Objavljuje Purcell-Societv, 26 sv., London 1878—1928, nedovršeno; nastavlja 1962 The New Purcell Societv, dosad izašlo 5 svezaka. ■—■ Rameau, Jean-Philippe. Uredili C. Saint-Saens, M. Emanuel, M. Teneo, 18 sv., Pariš 1895—-1929. —• Reger, Max. Objavljuje Max-Reger-Institut u Bonu od 1954, izašlo 20 sv., Wiesbaden. —■ Rener, Adam. Objavljuje Institute of Mediaeval Music; od 1964 izašao 1 sv., New York. — Rhau, Georg. Objavljuje Landesinstitut ftir Musikforschung u Kielu, zapoĉeto pod glavnim uredništvom H. Albrechta, od 1955 izašlo 5 sv.: I-—II i V sv., red. I. Schroder; III sv. H. Albrecht, IV sv. H. J. Moser, Kasel, Basel, London i New York. — Rimski-Korsakov Nikolaj Andrejeviĉ. Ureduju B. V. Asafjev i dr., od 1946 izašlo 42 sv., Moskva. ■— Scarlatti, Domenico. U redakciji C. Czernvja objavljeno 2 sv., Wien 1839 (nepotpuno). Novo sveukupno izdanje uredio A. Longo, 10 sv., 1 dodatni sv, i 1 sv. katalog, Milano 1907—37 (samo klavirska djela). — Scheidt, Samuel. Objavljuje Glaubensgemeinde Ugrino, ureĊuju G. Harms (1923—34) i Ch. Mahrenholz (od 1934 dalje), izašlo 16 sv., Klecken i Hamburg 1923—62. — Schein, Johann Hermann. Uredili A. Priifer, K. Hasse i B. Engelke, 7 sv., Leipzig 1901— 23, nepotpuno. Novo sveukupno izd. ureĊuje A. Adrio, od 1963 objavljeno 2 sv., Kassel. — Schonberg, Arnold. UreĊuje J. Rufer, od 1966 objavljen 1 sv., Mainz i Wien. ■—■ Schubert, Franz. Redaktori J. Brahms, J. Briill, A. Door, J. Eppstein, J. N. Fuchs, J. Gansbacher, J. Hellmesberger, F. Mandyczewski, 21 serija (41 sv.), Leipzig 1884^—97. Novo sveukupno izdanje objavljuje Internationale Schubert-Gesellschaft, od 1964 izd. 1 sv. i 2 dodatna sveska, Kassel. — Schiitz, Heinrich. Uredili Ph. Spitta, A. Schering, H. Spitta, 18 sv., Leipzig 1885—1927. Novo sveukupno izdanje objavljuje od 1955 Neue Schutz-Gesellschaft, od 1963 Internationale Schutz-Gesellschaft, od 1955 izašlo 16 sv., Kassel. — Schumann, Robert. Objavila Clara Schumann, 14 serija (31 sv.), XIV seriju uredio J. Brahms, Leipzig 1879— 93. — Senf I, Ludzvig. Objavljuje Landesinstitut fiir Musikforschung, Kiel i Schvveizerische Musikforschende Gesellschaft, dosad 8 sv., I—IV u seriji Das Erbe deutscher Musik, 1936—40, V—VIII sv., od 1949 dalje. — Sporer, Thomas. Redigirao H. J. Moser, I sv., Kassel 1929. — Stranss, Johann st. Uredio J. Strauss ml., 7 sv., Leipzig 1887—89. •—• Szveelinck, Jan Pieterszoon. Objavljuje Vereeniging voor Noord-Nederlands Muzikgeschiedenis, uredio M. Seiffert, 10 sv., Haag i Leipzig 1894—1901: 2 dodatna sveska uredili A. Annegorn i B. Van den Sigtenhorst Meyer, Wiesbaden 1957—58. — Telemann, Georg Philipp. Objavljuje Gesellschaft fiir Musikforschung, izlazi u Kasselu od 1944 i od 1953 dalje, dosad 18 svezaka. — Theile, Johann. UreĊuje W. Maxton, od 1955 objavljeno 10 sv., Diisseldorf. — Victoria, Tomas Luis de. Redigirao F. Pedrell, 8 sv., Leipzig 1902—13. ■— Vivaldi, Antonio. Objavljuje Istituto Italiano Antonio Vivaldi, pod vodstvom A. Fanne, glavni urednik G. F. Malipiero, redaktori U. Amendola, A. Ephrikian, B. Maderna, G. Prato i dr., izlazi u Milanu, od 1947 obj. 475 svešĉića (predviĊeno oko 525). — Wagner, Richard. Uredio M. Balling, 10 sv., Leipzig 1912—29, nedovršeno. ■—■ Walter, Johann. Urednik O. Schroder (I sv.) i M. Schneider (od II sv. dalje), predviĊeno u 6 sv., od 1953 objavljeno 4 sv., Kassel,
Basel i St. Louis. —■ Weber, Carl Maria von. Urednik H. J. Mos obj. 3 sv., 1926—28 i 1939, Augsburg, nedovršeno. — Weckma, Matthias. Urednik G. Ilgner, 1 sv., Leipzig 1942 (skupa s izdanj' DDT, 6, ovaj svezak obuhvaća sva Weckmannova djela). Willaert, Adrian. Objavljuje American Institute of Musicolc u Rimu (Corpus Mensurabilis Musicae 3), ureduju H. Zer i W. Gerstenberg, predviĊeno 15 sv., dosad objavljeno 7, od ic dalje. — Zachozv, Friedrich Wilhelm. Uredio M. Seiffert, 2 s Leipzig 1905 (DDT, XXI i XXII). LIT.: W. Schmieder, Gesamtausgaben, MGG
IV, 1955.
I. Ać
IZIDOR IZ SEVILLE (Isidorus Hispalensis), biskup viljski, teolog, filozof i historiĉar (Cartagena, oko 570 — Ševi! 4. IV 636). Posljednji od crkvenih otaca zapadnoga svijeta. Općen
q
flST,
IZIDOR IZ SEVILLE, stranica iz djela Btymologiae ..................
0 muzici raspravlja u svome filozofskom djelu Etymologiae sr. origines (III/15-—23), a o liturgijskom pjevanju u istome dje! (VI/19 i VII/12) i u teološkim raspravama De ecclesiasticis offia 1 Regula monachorum. U svome izlaganju oslanja se djelomiĉr na Kasiodora, a djelomiĉno je posve samostalan. Uz Augustin Boetija i Kasiodora I. iz S. je izvršio najjaĉi i najtrajniji utjec na duhovni ţivot srednjega vijeka. Kolik je bio utjecaj njegovi muziĉkih rasprava, vidi se iz ĉinjenice^ da se u muziĉkim trakt; tima XV i XVI st. ĉesto nailazi na formulacije, koje su neposredr preuzete od Izidora. Na koncilu u Toledu (633) proveo je sjed njenje elemenata liturgije zapadnih Gota s latinskom (mozarapsk pjevanje). NOVA IZD. Sveukupna djela obj. su: M. de la Bignc, 1580; J. B. Pere; J. Grial, 1599; J. du Breuil, 1601 i 1617; F. Arevalo, 1797—1803; J. P. Mign Patrologia latina, 1850. Liturgia Alozarabica secundutn regulam Beati I side obj. J. P. Migne, 1850. Etymologiae sive origines obj. su: G. Zainer, 1472; Mentelin, 1472, 1493 i 1577; F. W. Otto, 1833; Gerbert, Scriptores, I, 1874 W. M. Lindsay, 1911 (novi otisak 1957). LIT.: H. Dressel, De Isidori originum fontibus, Torino 1874. — H. Hert berg, Die Historien und die Chronik des Isidor v. Sevilla I: Die Historien (d sertacija), Gottingen 1874. — K. Schmidt, Quaestiones de musicis scriptoribi Romanis (disertacija), Darmstadt 1899. — B. Kiibler, Isidor-Studien, Herme 1890. —M. Klussmann, Excerpta Tertullianeain Isidori Hispalensis Etvmologii 1892. — A. Schenk, De Isidori Hispalensis De natura rerum libelli fontibu Jena 1909. — C. E. Beeson, Isidor-Studien, Miinchen 1913. — J. Sofer, L; teinisches und Romanisches aus der Etvmologiae Isidors, Gottingen 193 — Miscellanea Isidoriana, Roma 1936. — H. Angles, La Mušica anterior siglo XI en Toledo, Miinster 1938. — L. Aranio-Costa, San Isidoro, Madri 1942. — H. B. Brozvn, The Printed Works of Isidore of Seville, Lexington 194
IZVODILAĈKA PRAKSA
C. DE PREDIS (ili škola), PRIZOR U VRTU, minijatura, prije 1470
KINESKA MUZIKA
1
P
I
IZIDOR IZ SEVILLE — IZVODILAĈKA PRAKSA Gurlilt, Zur Bedeutungsgeschichte von musicus und cantor bei Isidor illa, Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur, 1950. — H. Hiischen, Isidor von Sevilla, MGG, VI, 1957.
^MJENIĈNA DOMINANTA -> Dominanta dominante ZMJENIĈNA HARMONIJA, IZMJENIĈNI AKORD -> miĉni ton
ZMJENIĈNI KVARTSEKSTAKORD ->■ Kvartsekstakord ZMJENIĈNI TON (engl. auxiliary tone, returning note ili nating note; franc. broderie, njem. Wechselnote, tal. nota •iata), neakordiĉki ton koji se s nekim akordiĉkim tonom jenjuje«, a nalazi se sekundu više ili niţe od njega (primjer 1). (-> Akordiĉki tonovi, -* Neakordiĉki tonovi, -* Sluĉajne tonije.) I. t. moţe biti i alteriran, kao u primjeru br. 2. Izmje-
©
©*
m
(Marx - Bayer rs Harmonielehre,1933)
©.
r
J J ®
(R.Louis i L.Th (j(^) Harmonielehre 1 *
* # r-1 . i
J -4
1
y i
4
uille ,1913)
H— =t
**
-------
ni tonovi mogu nastupiti istodobno i u dva ili više glasova u ■alelnom pomaku (primjer br. 3) ili u protupomaku (primjer 4), a i ĉitav akord moţe imati ulogu izmjeniĉnog akorda ili ijeniĉne harmonije, kao tzv. »izmjeniĉni kvartsekstakord« (-> >artsekstakord) ili akord des-f-h u primjeru br. 5. Osim ovakvih ijeniĉnih tonova koji nastupaju i odlaze postepenim pomakom, stoje i brojne varijante gdje se jedan od postepenih pomaka njenjuje skokom. Tako u primjerima br. 6 i br. 7 i. t. nastupa )kom, nakon njega akordiĉki ton slijedi postepenim pomakom, 1 primjerima br. 8, br. 9 i br. 10 poslije izmjeniĉnog tona, koji uslijedio postepenim pomakom, nastupa novi akordiĉki ton jkom. Izmjeniĉni tonovi mogu i »kruţiti« oko akordiĉkog tona, 0 u primjeru br. 11; iako je melodijska linija ovdje ista kao i u imjeru br. 9, ton e, koji dolazi na ĉetvrtu osminku, nije više njeniĉni, nego su — zbog drukĉije harmonizacije — tonovi 1 d, koji dolaze na drugu i treću osminku, izmjeniĉni tonovi, oni kruţe oko akordiĉkog tona e. Kod klasifikacije izmjeniĉnih tonova, koji su kombinirani skokovima, ne postoji precizna i jedinstvena terminologija, arijantu gdje nakon izmjeniĉnog tona, vezanog silaznim poste:nim pomakom uz prethodni akordiĉki ton, dolazi u istom njem skok na novi akordiĉki ton, a zatim postepeno kretanje suprotnom smjeru, neki nazivaju Puxov izmjeniĉni ton ili cambiata irimjer br. 8). MeĊutim, izraz cambiata primjenjuje se i na sluĉaj id i. t. nastupa skokom, a nakon toga slijedi akordiĉki ton poepenim pomakom u suprotnom smjeru (primjeri br. 6. i br. I. Osim toga, u francuskoj, a ponegdje i u engleskoj muziĉkoj :rminologiji upotrebljava se za i. t., uveden postepenim pomakom akon koga novi akordiĉki ton nastupa skokom u suprotnom njeru, izraz echappee (primjer br. 9). I, konaĉno, i. t. u primjeru r. 10 mogao bi se takoĊer oznaĉiti kao slobodna anticipacija gdje : anticipirani ton c pojavljuje opet u narednoj harmoniji u nekom rugom glasu kao akordiĉki ton. (-> Cambiata, -> Šchappee, + Anticipacija.) N. Dć. IZOD (Izdavaĉko odjeljenje). Osnovao ga Savez kompoitora Jugoslavije 1957 u Zagrebu. U toku godina Izod je u vlastitoj tampariji objavio više stotina djela jugoslavenskih kompozitora, to je znatno pridonijelo promicanju jugoslavenske muziĉke kulure u zemlji i inozemstvu. Od 1967 odjeljenje djeluje u okviru Društva hrvatskih skladatelja. K. Ko. IZOMETRIJA (grĉ. uco? jednak i [ji-jpov mjera), naziv za iluĉaj,kadse u višeglasnim kompozicijama sve dionice kreću u
233
pribliţno jednakim ritmijskim obrascima (-> Stile familiare). Suprotan je pojam polimetrija. (-> Poliritmika.) IZORITMIJA (grĉ. i'ao; isti i puEV(j.o; mjera, takt), naziv koji je 1902 uveo njemaĉki muzikolog F. Ludwig (Die mehrstimmige Musik des 14. Jahrhunderts, SBIMG, IV), da obiljeţi vrlo ĉest i veoma znaĉajan postupak u kompozicijskoj praksi XIV st., osobito u motetima (otuda i naziv izoritmiĉki motet). U izoritmiĉkoj koncepciji moteta kompozitor bi jedan koralni napjev povjerio tenoru. Taj napjev, baza moteta, doţivio bi osebujan preobraţaj, jer bi kompozitor meĊu pojedine, znatno produljene tonove ili grupe tonova iz prvog dijela napjeva umetao pauze (vjerojatno da omogući pjevaĉu uzimanje daha) i time stvorio potpuno novu ritmiĉku okosnicu, koju bi više puta ponovio, sluţeći se pri tome bilo nastavkom napjeva, bilo novim melodijskim materijalom. Upravo je to ponavljanje istog ritmiĉkog okvira dalo naziv ovom postupku. Ta temeljna ritmiĉka shema nazivala se talea. Nad taleom odvijao se slobodan tok ostalih dionica, od kojih je svaka imala svoj poseban tekst na francuskom jeziku. Ukoliko nakon višekratnog ponavljanja taleje tekst ne bi još bio do kraja iscrpen, dionica tenora donosila je taleju u umanjenim notnim vrijednostima (tzv. color). U razvoju izoritmiĉkog moteta i. se primjenjivala ne samo u dionici tenora, već i u ostalim dionicama. A ponekad je tenor bio potpuno slobodno sastavljen, dok se i. primjenjivala samo u gornjim dionicama. Izoritmiju su osobito ĉesto upotrebljavali Ph. de Vitry i G. de Machault. Primjer: Motet br. 1 G. de Machaulta. Koralni napjev Amara valde poĉinje ovako:
A — ma.
iz ovog dijela napjeva Machault je naĉinio ovakvu taleju: di=:si Ritmiĉka shema taleje ponavlja se još dva puta (tonovi su, razumije se, drugi). Nakon toga dolazi color, tj. talea u reduciranim notnim vrijednostima:
J. As.
IZRAELSKA MUZIKA -> Jevrejska muzika IZVODILAĈKA PRAKSA. Muziĉka se umjetnost razlikuje od ostalih umjetnosti u prvom redu po tome, što je izmeĊu nje i onih kojima se obraća uvijek potreban 'posrednik, interpret, koji će znakove na papiru pretvoriti u tonove. Otuda je i poloţaj muzike specifiĉan ne samo zato, što bez interpreta ona ne ţivi, već i stoga, što njena historija, promatrana iz aspekta interpretacije, i nije drugo već nastojanje za sve savršenijim i toĉnijim fiksiranjem kompozitorovih namjera uz pomoć znakova na notnom crtovlju, kao i za sve savršenijim i toĉnijim dešifriranjem tih znakova. U interpretaciji muzike notni je tekst svakako najznaĉajnija komponenta. Ali osim nje postoje i druge: namjena, svrha muziĉkog djela, mjesto na kojemu se izvodi, broj i vrsta instrumenata, odnosno glasova koji ga izvode, naĉin smještanja izvodilaca, sloboda u tretiranju notnog teksta, uloga improvizacije, itd. Svi ti elementi ulaze u pojam izvodilaĉke prakse koja, kao i sve ljudske aktivnosti, podlijeţe promjenama i evoluiranju. Svaka velika muziĉka epoha, svako stoljeće ima svoju izvodilaĉku muziĉku praksu, koja je u mnogoĉemu ovisna o razvoju društvenog ureĊenja i o njegovim promjenama. Poznavanje izvodilaĉke prakse od velike je vaţnosti ne samo zato, što upotpunjuje opće poznavanje povijesti muzike, već i stoga, što se jedino prouĉavanjem i upoznavanjem izvodilaĉke prakse minulih razdoblja moţe postići relativna stilska vjernost kod današnje izvedbe djela iz tih vremena. 1. Grĉka antika poznavala je samo jednoglasnu muziku. Jedino su u tzv. heterofoniji vjerojatno nastajala neka odstupanja od unisona putem slobodnog ornamentiranja. Nismo temeljitije upućeni u starogrĉku muziĉku praksu, ali je poznato, da je u zborskim nastupima sudjelovalo od 12 do 60 pjevaĉa. ZborovoĊa je snaţno udarao takt nogom, spuštajući je na tezi, a podiţući na arzi. U instrumentalnoj pratnji sudjelovali su ponajviše glavni starogrĉki instrumenti aulos i kitara (lira). Bilo je i samostalnog
234
IZVODILAĈKA PRAKSA
Crkveni pjevaĉi, freska u crkvi S. Frediano, Lucca. Rad A. Aspertinija, 1506
instrumentalnog muziciranja (auletika, kitaristika). Što se tiĉe muzike u starogrĉkoj tragediji, ona se vjerojatno svodila na ulogu svojevrsnog recitativa koji je potencirao muzikalne elemente stiha. Pojaĉavanjem zvukovnog dometa rijeĉi, udovoljavalo se i zahtjevima velikih površina otvorenih grĉkih kazališta. U starogrĉkoj nastavi muzika je igrala znaĉajnu ulogu, jer joj se pridavala velika moć u oblikovanju karaktera. Ali Platon je smatrao da ĉista instrumentalna muzika štetno djeluje na omladinu. 2. U crkvenoj muzici srednjeg vijeka, u kojoj je središnje mjesto zauzimao gregorijanski koral, temeljila se i. p. na suprotstavljanju pretpjevaĉa, odnosno kantora, većoj skupini pjevaĉa, zboru, koji je pjevao napamet. Kantor je stajao na povišenom mjestu. Crkvena se muzika s posebnom paţnjom njegovala u samostanima. Tu se razvilo antifonijsko pjevanje: zbor bi se podijelio u dvije skupine pjevaĉa koje su pjevale naizmjence. Muziĉka nastava se temeljitije mogla razvijati otkako je papa Grgur I (590 —604) ustanovio u Rimu Scholu cantorum: u njezinu zboru bilo je i do 100 pjevaĉa. Zborovoda je vodio zbor rukama, slijedeći pokretima pribliţan tok melodije. Na tadašnju izvodilaĉku praksu utjecala je struktura koralnih napjeva koji se mogu grupirati oko dva pola, tzv. accentus i concentus. Napjevi iz grupe accentus su recitativi s dugim ponavljanjima istog tona; primjenjuju se, kad je potrebno, da vjernici što bolje razumiju tekst (evanĊelja, poslanice, pasije). U grupi concentus prevladava pjevnost, melizmatika. O tome, kako treba interpretirati neumatsku notaciju, kojom su zapisane koralne melodije, vodile su se duge rasprave. Tzv. aequalisti (benediktinci iz Solesmesa) smatraju da sve note u neumatskoj notaciji jednako traju, bez obzira na njihov oblik, dok menzuralisti (H. Riemann, O. Fleischer i dr.) zastupaju suprotno gledište, uzimajući za osnovu interpretacije specifiĉno muziĉki ritam. Stajalište P. Wag-nera je negdje po sredini. Danas je gotovo posvuda prihvaćen stav aequalista. Od X st. ulaze u crkvu orgulje, preuzimajući postepeno sve vaţnije funkcije. U doba propadanja koralne prakse, zbog naglog razvoja višeglasne muzike, orgulje su nadomještale koral; one su preuzimale i izvedbu pojedinih muziĉkih dijelova mise, a ponekad su nastupale naizmjence s pjevaĉima. Znaĉajna je u izvodilaĉ-koj praksi srednjovjekovne crkvene muzike pojava sekvenca i tropa. I jedni i drugi nastali su umetanjem novih tekstova u već postojeće na-
pjeve: sekvence su povezane uz opseţne jubilacijske melizme luje, a tropi prvenstveno uz Kyrie. Sekvence su nešto kasnije ( prerasle u posebnu vrstu crkvenih napjeva, po strukturi sasvim ĉijih od koralnih. Od tropa su se postepeno razvile liturgijske me (boţiĉne i pasijske igre), u kojima su nastupali i instrun frule, gajde, lutnje, viole, bubnjevi i dr. Pasijske igre imaju i drugi izvor: recitiranje pasije u crkvi pomoću podijeljenih (Kristove rijeĉi izgovarao je svećenik, pripovjedaĉeve, tj. ev listove, Ċakon, rijeĉi ostalih osoba subdakon, a rijeĉi naroda : —- U pojam jednoglasne srednjovjekovne muzike ulazi i m trubadura, truvera i Minnesangera. Oni su svoje pjesme dili sami pjevajući i prateći se ponajviše viellom, ali su (os trubaduri) ĉesto povjeravali njihovo izvoĊenje ţonglerima su putovali od jednog feudalnog dvorca do drugoga, propagi umjetnost svojih gospodara.' Jednoglasje Minnesangera pri su dalje Meistersingeri, ponajviše obrtnici iz graĊanskih re O njihovoj izvodilaĉkoj praksi govore saĉuvani propisi nji škola (Niirnberg), priliĉno uskogrudni i konzervativni. R. gner ih je ismijao u operi Die Meistersinger von Nurnber Velik preokret u razvoju srednjovjekovne evropske m nastupio je s pojavom višeglasja, od paralelnih kretanja u numu do oblika Ars antiquae i Ars novae i prve generacije zemskih polifoniĉara. U izvedbama višeglasnih vokalnih ko zicija sudjelovali su i instrumenti (orgulje, harfa, lutnja, psa viella, gajde). Pojedini su kompozitori ĉak i sami upozor da se njihove kompozicije mogu izvoditi sasvim instrumer ("dakle i bez sudjelovanja pjevaĉa). Teoretski spisi i saĉuva kovni spomenici iz tog doba upućuju donekle na instrumer sastave u kojima se muziciralo, kao i u tehniku zbornog dirigi: Naroĉita se paţnja polagala na razgovijetno izgovaranje ti Svi su izvodioci vokalne muzike morali temeljito poznavati r Guida d'Arezza o solmizaciii i mutacijama. 3. U doba renesanse cvate u Evropi vokalna polifonija a pella, što ne znaĉi da je vokalna praksa napustila sudjelo instrumenata. Pojedini zborni ansambli crkvenih ustanov feudalnih dvorova dostiţu meĊunarodni ugled, tako pap zbor koji je u XVI st. brojio 24—36 pjevaĉa, pa beĉka i miinch( dvorska kapela (ova je pod Lassovim vodstvom brojila 60 nova). Mnogo se pjevalo u falsetu; u XVI st. javljaju se i kasti pjevaĉi koji će tek u XIX st. išĉeznuti iz izvodilaĉke prakse, vaĉi su redovito ukrašivali svoje dionice dodavanjem novi] nova (tzv. diminuiranje, gorgia) na bazi improviziranja ko otada kroz cijeli barok odigrati vrlo znaĉajnu ulogu. Mu; su se vjeţbali u improviziranju. Oni su bili kadri da jednoj '. poziciji pisanoj za manji (npr. 2-glasni) ansambl dodaju pot novu improviziranu dionicu. U zbornu izvodilaĉku praksu (još potkraj XV st.) znaĉajna novost: podjela zbora na dvije' pine (ćori spezzati, najprije u crkvi sv. Marka u Veneciji), nastupaju naizmjence i zajedno. Takav naĉin muziciranja, j. san za efekte jeke koje su muziĉari XVI st. ĉesto i rado primj vali, vodio je prema proĉišćivanju zamršenog kontrapunkti tkiva u korist homofonih elemenata. Od zbornih pjevaĉa tr se veliko znanje, temeljito poznavanje kontrapunkta i brzo laţenje u tzv. zagonetnim kanonima. U renesansnoj rumentalnoj muzici ĉu se lutnja i instrun s tipkama (orgulje, balo, klavirkord). In menti su nastupali si stalno i u pratnji p ĉa. Za ples se pona upotrebljavala lutnj u instrumentalnoj n ci postojala je praksi proviziranja, ukra nja, diminuiranja, »1 riranja«. Improvizira osobito ĉesto na org ma koje su u tzv. guljskim misama« pri male naroĉitu funk izvodeći sve vokalne niĉe osim melodije • tus firmusa koju je vao zbor u jednogl; Sklonosti instrumei nom improviziranju vele su već u XVI si izgraĊivanja specif instrumentalnog stil
Muški »muziĉki klub«. Crispin de Passe, st., Radoznale iene, grafika, poĉ. XVII st.
IZVODILAĈKA PRAKSA ĉembalu (engleski virginalisti). MeĊu ostalim instrumentima, koji su sudjelovali u izvedbama duhovnih i svjetovnih djela, spominju se flauta, Schalmei, Bomhart, viola, Zink, trublja, trombon. Zajedniĉko nastupanje instrumenata bilo je prepušteno prilikama, mogućnostima i sluĉaju, bez ikakva nastojanja da se grupiraju samo odreĊeni, unaprijed utvrĊeni tipovi instrumenata. 4. Oko 1600 doţivljuje evropska muzika epohalnu prekretnicu. Zapoĉinje doba muziĉkog baroka (1600—1750) u kojemu te ţište muziĉkog izraţaja i sadrţaja prelazi s kolektiva na individuum. Monodija — veliko otkriće baroka — traţi novu kompozicijsku tehniku, što ne ostaje bez utjecaja na izvodilaĉku praksu. Solistiĉka muzika baroka ima svoj akustiĉki oslonac, dionicu continua, koju izvodi generalbas, basovu dionicu, na kojoj su se, ispoĉetka skromno, a kasnije sve bogatije, ispisivale brojke za oznaku inter vala, odnosno akorda što ih je izvodilac improviziranjem imao realizirati (na ĉembalu ili na orguljama). Generalbas, po kojemu se muziĉki barok naziva i »doba generalbasa«, ulazi i u sve ostale forme baroknog muziciranja: instrumentalne, vokalno-instrumentalne i scenske. Znaĉenje generalbasa u baroku toliko je, da on ostaje njegovim najtrajnijim vanjskim obiljeţjem i nestaje za jedno s barokom iz svih svjetovnih oblika (u crkvenoj muzici zadrţat će se dulje). Barok uvodi nov odnos izmeĊu tona i rijeĉi, inauguriran kasnorenesansnim nastojanjima oko oţivljavanja sta rogrĉke tragedije. Na bazi ispravnog deklamiranja raĊa se osebujna melodiĉka linija koja odraţava prije svega osjećajni ţivot pojedi nca, njegove strasti i individualna talasanja duševnog ţivota. MeĊutim, stara praksa slobodnog ukrašivanja, ornamentiranja, diminuiranja poĉinje se ubrzo primjenjivati i u baroknoj vokalnoj solistiĉkoj muzici, tako da se rijetko koja solistiĉka dionica izvodila onako, kako je zapisana. Najpoznatiji i najpogodniji primjer je tzv. Da capo aria, sheme A-B-A, u kojoj je kod ponavljanja od lomaka A pjevaĉ mogao po volji varirati i ukrašivati melodijsku liniju, pa je njegov ugled dobrim dijelom poĉivao na vještini ko jem je to ĉinio. Improviziranje — od primarnog znaĉenja u reali zaciji generalbasa, u ornamentiranju solistiĉkih dionica, pa i u izboru instrumenata — ostat će jednom od tipiĉnih baroknih znaĉajki. U baroku poĉinje ţivot opere, a s njom i novog pojma: opernog orkestra. On je u poĉetku jako neodreĊen (Monteverdi prvi u partituri opere Orfeo odreĊuje koji instrumenti imaju su djelovati), kasnije se povodi za razvojem skupnog instrumentalnog muziciranja u kojemu okosnicom postaju gudaĉki instrumenti, s violinama na ĉelu. Operni je orkestar u poĉetku smješten iza pozornice, zatim s obje njezine strane i konaĉno ispred nje. U baroku se stvaraju ne samo veće instrumentalne forme (concerto grosso s karakteristiĉnim suprotstavljanjem concertina i ripiena), već i ansambli komorno-instrumentalne muzike, prije svega barokna trio-sonata (ponajĉešće dvije violine i continuo, uz kakav duboki basov gudaĉki instrument). Poseban razvitak doţivljuje violina, ĉija se tehnika ubrzo obogaćuje svima karakteristiĉnim postupcima (pizzicato, tremolo, col legno, sul ponticello, seordatura). Što je reĉeno za ornamenti ran je barokne solistiĉke muzike vokalnog karaktera, vrijedi i za instrumentalnu muziku kojoj upravo bo gatstvo raznovrsnih stereotipnih ukrasa daje specifiĉan izgled. Razvija se i tehnika instrumenata s tipkama (s djelom S. Scheidta Tabulatura nova, 1624, orgulje napuštaju tabulaturu i prelaze na uobiĉajenu notaciju). Ali za cijeli barok ostaju znaĉajni nagli prijelazi s jedne dinamiĉke plohe na drugu (sa / na p i obrnuto), jer ni ĉembalo ni orgulje nisu mogli proizvesti crescendo i diminuendo koji se nisu primjenjivali ni kod ostalih instrumenata. Što se tiĉe broja izvoĊaĉa, on je u baroku umjeren. J. S. Bachu bilo je dovoljno po 3 pjevaĉa za .svaku dionicu (Matthauspassion se izvela sa 24 pjevaĉa i 34 instrumentalista); u izvedbi Handelova oratorija Messias sudjelovalo je 55 izvoĊaĉa. 5. Nakon baroka unosi rokoko nove elemente u izvodilaĉku praksu. MlaĊa graĊanska klasa, ekonomski sve jaĉa, traţi forme na kojima će izgraĊivati vlastitu umjetnost. Ona se suprotstavlja baroknoj, feudalistiĉkoj pompoznosti i monumentalnosti i teţi prema novoj jednostavnosti, odbacujući polifone konstrukcije, koje su se u kasnom baroku visoko bile razvile, i naglašavajući monodijske Vrijednosti. Dolazi do novog prevladavanja subjektivno-osjećajnog elementa (galantni stil). Sve to se na podesan naĉin oĉituje u graĊanskoj operi buffi, koja u razliĉitim varijantama cvate u velikim evropskim zemljama (Singspiel, Opera comique, Tonadilla, Ballad-Opera) i razvija naroĉitu tehniku recitiranja (parlando). U rokokou se napušta generalbas, dionice se do kraja izraĊuju i ispisuju, sve je manje slobodnog ukrašivanja i orna mentiranja koje se i nadalje zadrţava u kadencama solistiĉkih koncerata. Pozicije ĉembala i klavikorda ozbiljno su ugroţene prodiranjem modernog klavira (s tehnikom batića) koji će ih u poĉetku XIX st. sasvim potisnuti. Orkestar zadobiva konture koje se, u biti, više ne će mijenjati. On se naroĉito obogaćuje klarinetima i sve većom samostalnošću duhaĉkih instrumenata,
235
Ĉaj, biljar i muziciranje u graĊanskoj obitelji XVIII st. J. J. Zick, Obitelj Remy u Koblenzu, grafika, 1776
kao i novim dinamiĉkim mogućnostima postepenih prijelaza iz jedne dinamiĉke plohe u drugu. Pojavljuju se teţnje za povećanjem broja izvodilaca (u orkestru je znalo biti po 40 violina, 10 viola, 8 violonĉela, 10 kontrabasa, uz brojĉano jako zastupane duhaĉke instrumente). U kućno muziciranje ulaze novi komorni ansambli, prije svega gudaĉki kvartet. Preobraţava se i tehnika dirigiranja. Što dalje, u operi će sve rjeĊe dirigent sjediti za ĉem balom. Neće više dirigirati ni prvi violinist, već samostalan, po seban dirigent, nepovezan uz instrument. Sva ta nastojanja dobit će svoj ĉvrsti temelj u razdoblju klasike, upravo beĉke klasike. Osnovna crta novije muziĉke izvodilaĉke prakse, poštivanje notnog teksta, postaje baš u vrijeme beĉke klasike, tj. u posljednjim de cenijima XVIII i prvim decenijima XIX st. jednim od temeljnih kriterija svakog muziciranja. Bit će doduše i izuzetaka; veliku i dugu borbu oko centralnog problema izvodilaĉke prakse: treba 11 notni tekst smatrati neĉim definitivnim, što se ni u kojem slu ĉaju ne smije preinaĉivati, ili je on samo baza za dalje razraĊivanje i dopunjavanje, riješilo je tek XIX st. u korist prve koncepcije. 6. Romantiĉka vremena dalje obogaćuju izvodilaĉku praksu. Pronalaskom metronoma (1816) omogućeno je toĉno fiksiranje tempa. Pronalaze se i ventili za limene duhaĉke instrumente, koji mogu izvoditi kromatsku ljestvicu; time se uvelike obogaćuje njihova uloga u orkestru. Demokratizacija muzike sve se intenzivnije provodi, sve dostupnija postaje muziĉka umjetnost širim graĊanskim slojevima. Javni koncertni ţivot, zapoĉet još u XVIII st., stalno dobiva u kvalitetu i kvantitetu. Uporedo s njim velik je i broj ljubitelja koji redovno kod kuće muziciraju i postaju glavnim izvodiocima komorno-muziĉkih djela. Zanimljivo je usporediti programe javnih i privatnih koncertnih priredaba iz prve polovine prošlog stoljeća s današnjima. Na jednom koncertu Beethovenovih djela iz 1807 izvedene su Prva, Druga, Treća i Ĉetvrta simfonija, Ĉetvrti klavirski koncert, arije iz Fidelia i uvertira Coriolan. Na koncertu Beethovenovih djela, odrţanom 1824, izvedena je uvertira Zur Weihe des Hauses, tri opseţna odlomka iz Missae solemnis i cijela deveta simfonija. Uporedo s duljinom izvedaba, koje su trajale po 4 sata, rastao je i izvodilaĉki aparat. Karakteristiĉna je u tom pogledu jedna, doduše iznimna, izvedba Havdnova oratorija Die Schopfung iz 1843, u kojoj je sudjelovalo 660 pjevaĉa i 320 orkestralnih muziĉara. Javljaju se prvi veliki dirigenti (Weber, Spontini, Berlioz); pri dirigiranju oni upotrebljavaju smotak notnog papira ili štapiće razliĉite duljine. Veliki solisti (Paganini, Liszt) razvijaju solistiĉki koncert do neslućenih mogućnosti. Stara praksa, prema kojoj su kompozitori istodobno i izvodioci vlastitih djela, nestaje. Reproduktivni umjetnici postaju posrednicima izmeĊu kompozitora i publike. To vrijedi za klavirsku i gudaĉku literaturu, kao i za solo-pjesmu koja baš u romanici doţivljuje pravi procvat (Schubert, Schumann). Koncerti se u prvoj polovini XIX st. odrţavaju preteţno u podnevnim satovima, a u drugoj polovini uveĉer. Sve se više paţnje polaţe na pokuse, na kojima se temeljito prouĉavaju pojedinosti; poštivanje i naj- -manjeg detalja u notnom tekstu postaje osnovnim uvjetom javnog izvoĊenja. Više nema mjesta nikakvim slobodama izvodilaca. — U XIX st. proširuje se operni i simfonijski orkestar instrumentima koji su se dotad rijetko upotrebljavali ili ih u njemu uopće nije bilo (harfa, engleski rog, bas-klarinet, razne vrste tuba kod R. Wagnera). Wagner uvodi i znaĉajnu novost: sakriveni operni orkestar u svom kazalištu u Bavreuthu.
236
IZVODILAĈKA PRAKSA prema tome, na kojoj grupi instrumenata kompozitor posta' teţište (tako npr. C. Orff specijalno istiĉe skupinu udaralj U muziĉkom kazalištu našeg doba znaĉajna su nastojanja 1 gotovo oratorijskog koncipiranja opere, u kojoj se susreću i r< tatori, odnosno zborovi s ulogama koje nedvosmisleno podsjeć na kor u starogrĉkoj tragediji. Novo poglavlje u povijesti izvodila prakse otvorilo se pronalaskom mehaniĉke reprodukcije muz (gramofon, radiodifuzija, magnetofon), što je izazvalo nove r gućnosti u isticanju i spajanju tonskih obiljeţja s razliĉitih izvc Pojavu za sebe predstavljaju u naše vrijeme razmjerno usp pokušaji da se instrumentalna muziĉka djela iz daleke prošli (renesansa, barok) izvedu na originalnim starim instrumenti koji su i nekada sudjelovali u uzvoĊenju. S tim u vezi treba taknuti jak interes muziĉkih krugova za ĉembalo. Na izvodilai praksu u najnovije vrijeme utjeĉe i tzv. elektronska muzika, sa i u vezi s tradicionalnim izraţajnim sredstvima (—>■ Prilog).
Telefonski koncert u Sala del Fotiografo, Milano. Drvorez prema crteţu G. Amata u listu L'illustrazione Italiana, Milano, 1892
U XX st. ulaze u orkestralnu izvodilaĉku praksu nove crte povezane uz nov stav kompozitora prema ulozi orkestra. Oko Prvoga svjetskog rata javlja se sve ĉešće komorno tretiranje orkestra, koji stoga nuţno poprima mnogo skromnije obrise, prelazeći katkada u drugu krajnost; nasuprot velikim, prebogatim orkestrima R. Straussa, G. Mahlera i A. Schonberga (Gurrelieder) stoji u Histoire du soldat I. Stravinskog orkestar od svega 7 instrumentalista. Orkestralni sastavi doţivljuju i drugaĉije preobrazbe,
LIT.: H. Daffner, Ober die Instrumentalpraxis des 18. Jahrhunde Neue Zeitschrift fur Musik, 1907. —H. Mersmann, Beitragc zur Auffiihrur praxis der vorklassischen Kammermusik, AFMW, 11. — R. Haas, Auffiihrur praxis der Musik, Biicken, Handbuch der Musikwissenschaft, Potsdam ic — A. Schering, Auffuhrungspraxis, Leipzig 1932. — F. Dorian, The Hist of Music in Performance, 1942. — H. Hoffmann, Auffuhrungspraxis, MC Ij 1951 (sadrţava iscrpnu literaturu). — Tk. Dart, The Interpretation of Mu London 1954. — H. Engel, Probleme der Auffuhrungspraxis, Mozart-Jahrbi 1955. — K. Blaukopf, Historische Klangtreue und Auffuhrungspraxis J GrE saner Blatter, 1956. — H. Topel, Klangasthetik und Auffuhrungspraxis, ^ 1956. — P. C. Aldrich, The »Authentic« Performance of Baroque Music, F schrift A. Th. Davison, Cambridge (Mass.), 1957. — D. J. Grout, On Hist. Auti city in the Performance of Old Music, ibid. — M. Pincherle, On the Right: the Interpreter in the Performance of I7 th and l8 111 Centurv Music, MQ, ic —■ C. Dahlhaus, Zur Auffiihrungspraxis des 16. Jahrhunderts, Musik und Kirc 1959. — R. Matthes, Lebendige Auffuhrungspraxis, SMZ, 1959. — F. Rothscl The Lost Tradition —■ Music Performance in the Times of Mozart and Beet ven, London 1961. — R. Donington, On Interpreting of Early Music, Lom 1963.— G. Frotscher, Auffuhrungspraxis alter Musik, Locarno 1963. ]. As
i
JACCHIA, Agide, talijanski dirigent i kompozitor (Lugo kod Ravenne, 5. I 1875 — Siena, 29. XI 1932). Muziku uĉio na konzervatorijima u Parmi, Milanu i Pesaru CP. Mascagni). Od 1898 dirigent opere u Bresciji; 1902 prati P. Mascagnija na turneji po SAD. Do 1906 orkestralni i operni dirigent u raznim talijanskim gradovima (Brescia, Ferrara, Venecija, Milano, Siena); 1906—09 gostuje s jednom milanskom opernom druţinom u SAD i Srednjoj Americi; 1909—10 direktor Muziĉke akademije u New Yorku, 1910—16 dirigent opernih udruţenja u Montrealu, New Yorku i Bostonu. God. 1919 osnovao Bostonski konzervatorij, kojemu je do 1924 direktor; 1928 vratio se u domovinu. Komponirao orkestralna djela, kantate i solo-pjesme. JACCHINI, Giuseppe Maria, talijanski violonĉelist i kompozitor (Bologna, oko 1670 — nakon 30. IV 1727). Uĉio kompoziciju i violonĉelo. Od 1688 ĉlan Accademia dei Filarmonici; od 1689 do smrti violonĉelist u orkestru katedrale San Petronio u Bologni. J. je komponirao iskljuĉivo instrumentalnu muziku. Prednost daje obliku crkvene sonate i koncerta. Djela op. 4 1 5 nadovezuju na bolonjsku tradiciju koncerta. U koncertima za jednu ili dvije trublje primjećuje se jak utjecaj Torellija. DJELA. INSTRUMENTALNA : Sonate a Violino e Violoncello et a Vio loncello solo per camera op. i; Sonate da camera a 3 e 4 strumenti col Violoncello obligato op. 2, 1695; Concerti per camera a Violino e Violoncello selo, e ncl fine 2 Sonate a Violoncello solo col Basso op. 3, 1697; Concerti per camera d 3 e 4 strumenti cnn Violoncello obligato op. 4, 1701; Trattenimenti per camera d 3, 4, 5 e 6 strumenti, con alcune d una e due Trombe op. 5, 1703. — U izdanju Trattenimenti musicali per camera a Violino e Violoncello di vari Autori obj. jedna sonata za violinu i violonĉelo. U rukopisu saĉuvane 3 sonate za trublju, gudaĉe i b. c, 1690—95 i 2 Sinfonie za 2 trublje, gudaĉe i b. c, 1695. NOVA IZD.: 2 sonate za violonĉelo i klavir (op. 1 br. 7 i 8) obj. F. Vatielli, bez god. LIT.: F. Vatielli, Arte e vita musicale a Bologna, Bologna 1927. — F. Giegling, Giuseppe Maria Jacchini, MGG, VI, 1957.
JACHES DE WERT (Giaches, Jacques, Jakob, Werth, Vuert), nizozemski kompozitor (Antwerpen ili Weert, provincija Antwerpen, 1535 — Mantova, 6. V 1596). U ranoj mladosti dospio u Napuljsko kraljevstvo i sluţio najprije kao zborski djeĉak na dvoru markize od Padule. Oko 1558 na dvoru je Alfonsa Gonzage u Novellari, oko 1561 na dvoru u Parmi gdje ga poduĉava Cvprien de Rore, tamošnji dvorski dirigent. God. 1563 povjereno mu je vodstvo kapele generalnog guvernera Milana Gonzalva Fernandeza od Cordobe, a od 1565 vodi kapelu crkve S. Barbara i dvorsku kapelu vojvode Gonzage u Mantovi. Na tom je poloţaju ostao do kraja ţivota, puna 3 decenija; pod njegovom su upravom ĉlanovi kapele bili G. G. Gastoldi, C. Monteverdi (1590 —-96) i G. Pallavicino. J. je ĉesto putovao u pratnji svojega gospodara (1566 na dvor Maksimiliana u Augsburg), a neko vrijeme proveo je i na dvoru u Ferrari gdje se sentimentalno vezao s pjesnikinjom Tarquinijom Molza, jednom od triju dvorskih »dama, pjevaĉica«. Neobiĉno plodan kompozitor, J. je uţivao velik ugled medu suvremenicima. O njegovom umijeću govore Th. Morley, G. Artusi, G. B. Đoni, Monteverdi, Palestrina (»virtuoso cosi raro«) i dr., a djela su mu objavljena u više antologija tiskanih izmeĊu 1558 i 1640. Kao muziĉki upravitelj na jednom od najbogatijih renesansnih dvorova imao je duţnost, pored ostalog, da komponira muziku za dvorske sveĉanosti, madrigale za koncerte, te baletnu muziku i muziku za igrokaze (intermedije) koja se, izuzev arhivskih podataka, nije saĉuvala. U madrigalima je oĉitovao posve izvornu nadarenost, izraţajnu snagu i smisao za novi, dramatiĉni
izraz koji je odgovarao duhu vremena, kasnoj renesansi. Karakteristiĉni su madrigali u koncertantnom stilu: petoroglasni sa 3 istaknuta koncertantna glasa, inspirirani i posvećeni trima glasovitim pjevaĉicama s dvora u Ferrari. J. je ostvario tijesnu vezu izmeĊu rijeĉi i muzike i medu prvima upotrebljavao, mjestimice, homofoni slog da bi postigao jaĉi dramatski efekt, pa se njegovi dramatski madrigali iz VII i VIII knjige mogu svakako smatrati preteĉama Monteverdijeva »stile concitato«. DJELA. VOKALNA. Jedanaest knjiga madrigala za 5 glasova: I, 1558; II, Madrigali del fiore, 1561; III, 1563; IV, 1567; V (sadrţava i midrigale za 6—7 glasova), 1571; VI, 1577; VII, 1581; VIII, 1586; IX (za 5 i 6 glasova), 1588; X, 1591 i XI, 1595. // 1. libro di madrigali a 4 v., 1561; // 4. libro de madrigali a 6 v., 1567; // I. libro delle canzonette villanelle a 5 v., 1589; 52 madrigala u talijanskim, nizozemskim, njemaĉkim, engleskim i danskim zbirkama onoga doba; madrigali u rkp. — CRKVENA: Motectorum s voeum liber primus, 1566; // 2. libro di moteti a 5 v., 1571; Modulationum cum 6 vocibus liber primus, 1581; Modulationum Sacrarum 5 et 6 voeum libri 3 in unum volumen redacti, 1583 (novo cjelokupno izd. t r i j u prethodnih zbirki); Hymni, 1590; Vana mundi bea-titudo quam vocibus 4 decantavit, 1653; 7 misa (neke nepotpune) u rukopisima i zbirkama; Passio secundum Marcum (rkp., nepotpuno); 2 Magnificata; više moteta i psalam u razliĉitim zbirkama i rkp. — Devet kompozicija u instrumentalnim zbirkama (tabulaturama). NOVA IZD.: 5 madrigala obj. A. Einstein (The Italian Madrigal III, 1949); pojedine madrigale i motete obj. W. B. Squire, F. Commer (Mušica Saera, 1882), A. Davison i W. Apel (Historical Anthology of Music, I 1947) i dr. Cjelokupna djela izlaze u redakciji C. MacClintocka (dosad obj. 8 sv. madri gala u seriji Corpus Mensurabilis Musicae, 1961—68). LIT.: A. Ramazzini, Giaches de Wert e Tarquinia Molza, Archivio storico Lombardo, 1879. — A. Bertolotti, La Mušica alla corte dei Gonzaga in Mantova dal secolo XV al secolo XVIII, Milano 1890. — /. Bogaert, Giaches de Wert: zyn betrekkingen met bekende tvdgenooten, Vlaamsch Jaarboek voor Muziekgeschiedenis, II—III, 1940. — A. Einstein Die Anfange des Vocalkonzertes, AML, 1931. — A.-M. Baulier-Regnier, Jacques de Wert (1535—1596), Revue Belge de Musicologie, 1950. — C. MacClintock, The 5-parts Madrigals of Giaches de Wert, Bloomington 1955. — Isti, Some Notes on the Secular Music of Giaches de Wert, Mušica Disciplina, 1956. — A.-M. Bautier-Regnier, Jaches de Wert, MGG, VI, 1957- — C. MacClintock, Giaches de Wert (1535 —1596): Life and Works, Roma-Dallas, 1966. — Isti, New Light on Giaches de Wert, u djelu Aspects of Medieval and Renaissance Music, New York 1967. I. Ać.
JACHET IZ MANTOVE (Jacobus Collebaudi; zvan takoĊer Jachetto, Jacquet, Jachettus Gallicus), francuski kompozitor (Vitre, Rennes, oko 1495 •— Mantova, oko 1559). Njegova prisutnost u Mantovi spominje se prvi put 1527. Od 1534 magister puerorum u kapeli kardinala Ercolea Gonzage; ĉesto pratio kardinala na putovanjima i boravio nekoliko puta u Rimu; od 1539 kapelnik katedrale u Mantovi. Komponirao iskljuĉivo crkvenu muziku. Njegova djela ne odaju autora originalne invencije, ali su ga suvremenici veoma cijenili. Spretan kontrapunktiĉar, ĉesto piše u imitacijskom stilu, primjenjujući i ostala izraţajna sredstva razvijene vokalne polifonije XVI st. S imenom Jachet bilo je u XVI st. nekoliko kompozitora rodom iz Francuske ili Nizozemske, koji su djelovali u Italiji, pa su djela oznaĉena tim imenom ĉesto stvarala teškoće pri odreĊivanju autorstva. DJELA. CRKVENA: jedna misa za 4 glasa, 1554; 2 knjige misa za 5 glaso va, 1554 i 1555; 2 knjige Messe del Fiore za 5 glasova, 1561; jedna misa za 6 glasova, 1557; 12 misa u raznim zbirkama onoga vremena; zbirka moteta za 4 glasa, 1539; 5 knjiga moteta za 5 glasova, 1539—65; oko 140 moteta u suvremenim zbornicima; 7 Magnificata; himne; Orationes; psalmi. —-Šest moteta u tabulaturama onoga vremena (1 u talijanskoj, 1 u nizozemskoj tabulaturi i 4 u španjolskim tabulaturama). NOVA IZD.: 4 moteta obj. R. J. Van Maldeghem (Tresor musical, I, 1865 i XVII, 1881); 1 motet (iz tabulature L. Venegasa) obj. H. Angles (La Mušica en la corte de Carlos V, 1944); 1 motet obj. H. Zenck (Adriani VCillaert opera omnia, IV, 1952); Passio die Veneris obj. A. Schmitz (Musikalische Denkma'ler, I, 1955). LIT.: R. Eitner, Jachet da Mantoa und Jachet Berchem, MFM, 1890. — K. Huber, Die Doppelmeister des 16. Jahrhunderts, Sandberger-Festschrift
238
JACHET IZ MANTOVE — JACKSON
1918. —A. - M. Bautier-—Regnier, Jachet de Mantoue, contribution a l'ćtude du probleme des Jachet au XVI e siecle, Revue Belge de Musicologie, 1952. — K. Widmaier, Jachet von Alantua und sein Alotettenschaffen (disertacija), Freiburg i Br. 1953. — A. - M. Bauticr-Rcgnicr, Jachet von Mantua, MGG, VI, 1957-
JACHIMECKI, Zdzisiaw, poljski muzikolog, dirigent i kompozitor (Lavov, 7. VII 1882 — Krakov, 26. X 1953). Studirao na Konzervatoriju u Lavovu (S. Niewiadomski, H. Jarecki) i na beĉkom Univerzitetu (G. Adler) i kod H. Graedenera i A. Schonberga. Doktorirao 1906 disertacijom o psalmima M. Gomolke. God. 1906—11 nastavnik na Konzervatoriju u Krakovu, od 1911 predavao muzikologiju na Univerzitetu (1917 profesor). Dirigirao simfonijskim orkestrima u Krakovu (1908—-24). Poslije Prvoga svjetskog rata predaje o poljskoj muzici (naroĉito o Chopinovoj) na univerzitetima u Rimu, Firenci, Padovi, Bologni, Veneciji, Frankfurtu na Majni, Beĉu i Budimpešti. Ĉlan poljske Akademije znanosti i umjetnosti i predsjednik njezinog muzikološkog odjela. Njegova djela osnivaju se na temeljitom studiju izvora. Mnoga djela starih poljskih kompozitora priredio je za izvedbe. Ogledao se i kao kompozitor. DJELA. SPISI: Mozart, 1906; Hugo Wolf, 1908; Joseph Haydn, 1909; Wplywy zuloskie zv muzyce polskiej, 1911; R. Wagner, 1912; Muzyka na dzvorze krola Wladyslawa Jagielly, 1424—1430, 1915; Historia muzyki polskiei, 1920; .S. Moniuszko, 1921; R. Wagner. Ţycie i tzvorczošć, 1922; Fryderyk Chopin. Rys tycia i tzuorczošci, 1927; K. Szymanowski, 1928; Latinska piein do šzv. Slanislazva z XV wieku, 1935; Aluzyka polska zv rozzvoju historycznym (2 sv.), 1948—51; Aiuzykologia i pišmiennictzvo muzycne zv Polsce, 1948; Wybor listovi Chopina, 1949; Muzyka Antoniego Radzizvilla do »Fausta« Goethego, 1958. Prilozi u izdanjima poljske Akademije znanosti, te u poljskim i inozemnim ĉaso pisima. — Preveo na poljski više opernih libreta. LIT.: J. Reiss, Podre.czna encvklopedia muzvki, Krak?w 1950. — K. Szvaryczezoska, Zdzislaw Jachimecki, MGG, VI, 1957.
JACHINO, Carlo, talijanski kompozitor (San Remo, 3. II 1887 — Rim, 23. XII 1971). Studij završio 1909 u gradu Lucca (G. Luporini), usavršavao se u Leipzigu (H. Riemann), Londonu i Parizu. God. 1927—50 profesor kompozicije na konzervatorijima u Parmi, Napulju i Rimu, a 1951—53 direktor konzervatorija u Napulju. Pozvan u Bogotu (Kolumbija), gdje je organizator i direktor Konzervatorija. Od 1961 bio je umjetniĉki direktor kazališta 5. Carlo u Napulju. DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, 1953 i 1957; koncert za violonĉelo Canti delta Toscana; Sonata drammatica za violinu, 1931; suita iz opere Giocondo e U suo Re, 1933; Preludio di fešta, 1932; Pastorale di Natale za mali orkestar, 1932; Fantasia del rosso e nero, 1935; varijacije za orkestar Pagine di Ramon, 1937; L'ora inquieta za gudaĉe, 1953. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta, 1925, 1928 i 1930; klavirski trio, 1911; trio za klavir, flautu i violonĉelo 1955; kvintet za klarinet, rog, violinu, violu i violonĉelo, 1956; Sonata breve za violonĉelo i klavir, 1947; sonata za 9 instrumenata, 1924. — Klavirske kompozicije. — Preludio e Passacaglia za orgulje, 1955. — DRAMSKA. Opere: Notturno, 1913; Cena di Berlingaccio, 1913; Giuditta, 1914; Giocondo e U suo Re, I924i // Re dei Ribaldi, 1940. Baleti: Le Babuccie fatate; Fiore divalle, 1927. — VOKALNA: Carine secolare za zbor i orkestar, 1953; Filottete a Letnnos za glas i orkestar, 1913; Nebbia za glas i orkestar, 1913; // Dono degli Eroi za zbor a cappella, 1951; Cinque melologhi za recitatora i gudaĉki kvartet, 1913; Tre madrigali za glas, flautu i harfu, 1951; solo -pjesme. — SPISI: Lohengrin di R. Wagner, 1924; Salome di R. Strauss, 1924; Gli strumenti d'orchestra, 1946; Tecnica dodecafonica, 1948.
jACKEL, Robert, austrijski oboist, pijanist i kompozitor (Beĉ, 22. I 1896 — Salzburg, 1. V 1970). Studirao na beĉkoj Muziĉkoj akademiji klavir (J. Mever), obou (P. Baumgartel) i kompoziciju (F. Schreker). God. 1917—45 nastavnik za obou i klavir na Mozarteumu u Salzburgu. DJELA. ORKESTRALNA: komorna simfonija za kvartet op. 7, 1920; klavirski trio, 1922; klavirski kvartet, 1935; trio za violinu, obou i violu, 1923; duhaĉki kvintet, 1952; sonata za violinu i klavir, 1928; va rijacije za obou i klavir, 1951; romanca za violinu i klavir i dr. — KLAVIRSKA :
JACKSON, George K., engleski orguljaš i kompozitor (Oxford, 1745 — Boston, 18. XI 1822). Kao djeĉak pjevao u Kraljevskoj kapeli. Postao doktor muzike 1791 u Londonu. Od 1796 ţivio u Americi kao orguljaš i muziĉki pedagog (od 1804 u New Yorku, dirigent St. George's Chapel; od 1812 trajno u Bostonu). Ostavio nekoliko svezaka crkvene muzike (The Choral Companion, 1817) i traktat First Principles, or a Treatise on Practical Thorough Bass, 1795. JACKSON, George Pullen, ameriĉki muziĉki pisac (Monson, Maine, 20. VIII 1874 — Nashville, Tennessee, 19. I 1953). Studij završio na Univerzitetu u Chicagu (doktorirao 1911); 1918—43 predavao njemaĉki jezik na univerzitetu Vanderbilt u Tennesseeu. U središtu njegova muziĉkog istraţivalaĉkog rada bili su spirituali. DJELA (izbor): The Genesis of the Negro Spiritual, American Mercurv, 1932; White Spirituals in the Southern Uplands, 1933 (novo izd. 1965 s uvodom
D. Yodera); Spiritual Folk-Songs of Early America, 1937 (III izd. 1965); D East Spirituals and Others, 1943 (II izd. 1953); White and Negro Špiriti 1944; Another Sheaf of While Spirituals, 1952.
JACKSON, Mahalia, ameriĉka pjevaĉica (New Orlea 26. X 1911 — Evergreen Park, Illinois, 27. I 1972). Pjevala kao petogodišnja djevojĉica u Chicagu u crkvenom zboru. U r liĉitim baptistiĉkim crkvama zapoĉela i karijeru pjevaĉice go< songa. Ubrzo se istaklakao je. od najboljih interpreta tog o ka crnaĉke duhovne muz premda se okušala i kao pjev; ca bluesa. Nastupala na broji koncertnim turnejama u Si a 1952 i 1961 s velikim je us] hom gostovala i u Evropi. S jelovala je i na festivalima JE -muzike (Newport 1958 i 19 Lenox, 1957). Glumila i pjei u nekoliko filmova. Sa E. }■ -Leod Wylie napisala Mo\ on up (1966). Lit.: E. Kayser, Mahalia J; son, Wetzlar 1962 — E. Uylc Vorstin van de gospel: Mahalia J; son, Den Haag 1962.
JACKSON, Remena, < gleska plesaĉica (Invercarj Novi Zeland, 1926 —). Sti baleta zapoĉet u školi Laws -Pomeli u Wellingtonu nasta1 1946 u školi M. JACKSON Sadler's Wells ba ta. Izvrsna tehniĉarka, ples je glavne uloge u velikim klasiĉnim baletima od kojih su Tri ruţica (Ĉajkovski), Les Patineurs (Meverbeer) i Variation 01 Theme of Purcell njena najuspjelija ostvarenja. Iz javnog umj niĉkog ţivota povukla se 1959. :
JACKSON, r. William I (zvan Jackson of Masham), < gleski orguljaš i kompozitor (Masham, Yorkshire, 9. I 1815 Bradford, 15. IV 1866). Samouk, svladao harmoniju i kontrapui i nauĉio svirati brojne instrumente. Od 1832 crkveni orgul u Mashamu; od 1852 u Bradfordu suvlasnik trgovine muzil lija te orguljaš u crkvi St. John's i (od 1856) u kapeli Horton Lar od 1856 takoĊer dirigent Bradford Choral Society. Njegov zboj stil nastavlja se na Handela i Havdna. Djela su mu tehniĉki zre ali bez veće invencije. DJELA: Praise of Music, simfonija za orkestar i zbor, 1866. — A Slozv A vement and Rondo za klavir, 1844. — VOKALNA. Oratoriji: The Delivera of Israel from Babylon, 1845 i Isaiah, 1851. Kantata The Year za zbor i orkesl 1859 (najpoznatije djelo); glees; zborovi; solo -pjesme.— CRKVENA: rr. u E-duru za 4 glasa i orgulje, 1846; Full Service u G-duru, 1864; CIII psal za sole, zbor i orkestar, 1841 (druga verzija za sole, dvostruki zbor i orkes' 1856); anthemi. — OBRADBE: The Bradford Tune Book, oko 1860; Jacksi Hymn Tunes and Chants, oko 1860; Congregational Psalmody, 1863. — Iruĉnik pjevanja A Singing Class Manual, 1849.
2. VVilliam II, orguljaš (Bradford, 1853 — Ripon, 10. ] 1877). Sin i uĉenik Williama I. Orguljaš u Morningside Pari Church u Edinburghu; komponirao je nekoliko zborova i pjesan LIT.: J. S. Smith, The Life of VCilliam Jackson, the Miller Mušici Leeds 1926. —N. M. Temperley, Jackson, 1. William (»Jackson of Mashari 2. William, MGG, VI, 1957.
JACKSON, VVilliam (zvan Jackson of Exeter), engle; kompozitor, orguljaš i pisac (Exeter, 29. V 1730 —■ 5. VII 180 Uĉio muziku u rodnom gradu, zatim u Londonu kod orguljj J. Traversa. Ţivio u Exeteru, ali uvijek ostao u tijesnoj vezi muziĉkim ţivotom Londona. Od 1777 do kraja ţivota orgulj; Lay-Vicar, kantor i zborovoda katedrale. — J. je u prvome re< vaţan po svojim knjigama, koje sadrţavaju dragocjene podat o muziĉkom ţivotu tadanjeg vremena i vaţne kritiĉke osvrte (prem Jacksonovo kritiĉko gledanje nije posve lišeno predrasuda). Koi pozicije su mu za ţivota bile veoma popularne. Jacksonove odli dolaze najpotpunije do izraţaja u svjetovnim vokalnim djelin Bio je i nadaren slikar amater. DJELA. KOMORNA: koncert za 7 gudaĉkih instrumenata, oko 17, Eight Sonatas for ihe Harpsichord, tzvo Violins and a Violoncello op. IO, 17' Six Sonatas for the Harpsichord accompanied by a Violin op. 2, oko 1765..—-DRA. SKA; Opere: Lycidas (prema Miltonu), 1767; The Lord of the Manor, 1780 i J Metamorphosis, 1783. — VOKALNA: An Anthem . . . and an Ode written by Po oko 1770; An Ode to Fancy, oko 1770; arija Oueen of Every Moving Measv 1796; 6 madrigala za 2, 3 i 4 glasa, oko 1786; 6 epigrama za 2, 3 i 4 glasa, c 1786; kvarteti; terceti; canzonete i pastorale za 2glasa; elegije, oko 1770; so pjesme. — CRKVENA: Church Services; Hymns in three parts, oko 17; brojni anthemi. — SPISI: Thirty Letters on Various Subjects, 1782; Obser, tions on the Present State of Music in London, 1791; The Four Ages, Toget zvith Essays on Various Subjects (autobiografija), 1798 (nanovo tiskano 188 NOVA IZD.: ĉetvoroglasne obradbe Jacksonovih canzonetta obj. F. C der (zbirka Novello's Part Song Book, II, 1893); 2 dueta i 1 pjesmu obj. S. I ring Gould (English Minstrelsie, VI, 1895—96) i dr.
JACKSON — JACOBI LIT.: E. Mackerness, Fovargue and Jackson, Music & Letters, 1950. — Isti, W. Jackson at Exeter Cathedral 1777—1803, Devon and Cornwall Notes & Queries, 1956. — Ch. L. Cudworth, William Jackson (of Exeter), MGG, VI, 1957-
JACOB (Jacobs), Benjamin, engleski orguljaš (London, 15. V 1778 — 24 VIII 1829). Orguljaš u Londonu: od 1788 u Salem Chapel, od 1794 u Surrey Chapel, od 1824 u St. John's Church (Waterloo Road). Teoriju uĉio kod S. Arnolda. Jedan od najboljih engleskih orguljaša, pripadao grupi koja je, predvoĊena S. Wesleyem, oko 1808 zapoĉela Bachovu renesansu u Engleskoj. Kasnije su Wesley i J. postizali znatne uspjehe zajedniĉkim izvedbama Bachove muzike u Surrey Chapel. Pod naslovom National Psalmody izdao je 1817 zbirku crkvenih melodija s instrumentalnim ritornellima, podmetnuvši melodijama izbor psalamskih tekstova. LIT.: S. Wedey, Letters to . . . Mr. Jacob, Relating to the Introduction to This Country of the Works of J. S. Bach, London 1875. — H. F. Redlich, Anfange der Bachpflege in England, Bachprobleme, Leipzig 1950. — Isti, Benjamin Jacob, MGG, VI, 1957.
JACOB, Gordon Percival Septimus, engleski kompozitor (London, 5. VII 1895 —). Studij svršio na Royal College of Music u Londonu (Ch. V. Stanford, R. Vaughan Williams, A. C. Boult, H. Hovvells); na tom zavodu 1926—53 profesor kompozicije i instrumentacije. Na festivalima u pokrajini i na londonskim Promenade Concerts ĉesto dirigirao vlastite kompozicije; kasnije, pored dirigentske djelatnosti na Royal College of Music, stalni dirigent u Royal Amateur Orchestral Society. J. je izvanredan instrumentator. Djela su s izvodilaĉkoga gledišta pisana vrlo zahvalno, ali nisu nikad usmjerena na vanjske efekte. Druge su odlike njegova stvaralaštva vitalna ritmika, raspjevana melodika i smisao za muziĉki humor. J. ne izbjegava izraţajnost. Sam se nazvao »tradicionalnim« zbog toga što je njegova muzika djelomiĉno pod utjecajem prethodne generacije; ona ponekad podsjeća na R. Vaughan Williamsa, E. Elgara i G. Holsta. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1929 i 1944; simfonija za gudaĉe, 1943; A York Symphony za limene duhaĉe, 1971. Tri simfonijete: I, 1944; II, za mali orkestar, 1951 i III, za gudaĉe, The Cearne, 1953; koncert za klavir i gudaĉe, 1927; koncert za klavir, 1957; Concertino za klavir i gudaĉe, 1956; koncert za vio linu i gudaĉe, 1954; koncert za vio lu, 1925; koncert za violonĉelo i gudaĉe, 1955; koncert za obou i gudaĉe, 1933; kon cert za obou br. 2, 1956; koncert za fagot, gudaĉe i udaraljke, 1942; koncert za rog i gudaĉe, 1951; koncert za trombon, 1955; rapsodija za engleski rog i gudaĉe, 1948; Denbigh Suite, 1929; tri suite, 1941, 1949 i 1949; Variations on an Air by Purcell za gudaĉe, 1930; Passacaglia on a Well-knozvn Tune, 1931; Variations on an Original Theme, 1936; Galop joyeux, 1937; Divertimento, 1938; Chaconne on a Theme by Vaughan Williams, 1942; Russian Interlude, 1943; Festival March, 1948; Fantasy on the Alleluia Hymn, 1949. Kompozicije za limeni orkestar. — KOMORNA: tercet za gudaĉe, 1930; Six Shakcspearean Sketches za gudaĉki trio, 1946; gudaĉki kvartet u C-duru, 1928; klavirski trio, 1955; kvartet za obou i gudaĉe, 1938; kvintet za klarinet i gudaĉe, 1942; Divertimento za harmoniku i gudaĉki kvartet, 1954; Serenade za oktet drvenih duhaĉa, 1949; sonatina za violu (klarinet) i klavir, 1948; sonata za violonĉelo, 1957; 3 invencije za flautu i obou, 1934; preludij, passacaglia i fuga za violinu i violu, 1948. — Sonata za klavir, 1956. — DRAMSKA. Baleti: The Jew in the Bush, 1923 i Uncle Remus, 1930. Scenska muzika za nekoliko Shakespeareovih drama (sve za kazalište Old Vic u Londonu). Filmska muzika. — VOKALNA: djeĉja kantata The Birthday, 1932; Donald Caird (W. Scott) za zbor i orkestar, 1930; A Goodly Heritage za ţenski zbor, gudaĉe i klavir, 1951; The Nun's Priest's Tale (Chaucer-Coghill) za zbor i orkestar, 1954; Helen of Kirkconnell za bariton i orkestar, 1938; zborovi; Songs of Innocence (Blake) za sopran i gudaĉki trio, 1922; 3 pjesme za sopran i klarinet, 1931; solo-pjesme. — Laudate Dominum za zbor i orkestar, 1954. — SPISI: Orchestral Technique, a Manual far Students, 1931; How to Read a Score, 1944; The Composer and His Art, 1956. — Preradbe za orkestar djela drugih autora: W. Byrda, O. Gibbonsa, F. Couperina, G. Tartinija, F. Mendelssohna, R. Schumanna, F. Liszta, F. Chopina, A. Ch. Lecocqa, E. Elgara i G. Holsta. LIT.: M. Scott, Gordon Jacob, Monthlv Musical Reco rd, 1929. — H. Foss, The Music of Gordon Jacob, The Listener, 1951. — D. Barlow, Gordon Jacob, MGG, VI, 1957. B. Ać.
JACOB (Jakob), Gunther Vaclav, ĉeški kompozitor (Gossengriin, danas Kacefov, Sokolov, 30. IX 1685 — ?, 21. III 1734). Kao djeĉak pjevao u zborovima benediktinskih samostana; studirao na Praškom univerzitetu pravo i filozofiju, zatim teologiju te 1710 stupio u benediktinski red u samostanu sv. Nikole u Pragu. Od 1707 pomoćni orguljaš, od 1721 glavni orguljaš samostanske crkve. God. 1719—20 u Manetinu uĉitelj M. Laţanske. Njegov je uĉenik (od 1718) bio F. Benda. DJELA. CRKVENA: 8 misa; 2 Reauiema; 3 Te Deuma; 1 StabatMater; Psalmi Vespertini pro omnibus anni festivitatibus, 1726; Cantata Pentecostalis za bas, 2 violine i orgulje; Aria de Gloriosae Ascensione Domini za bas, 2 violine, violu i orgulje i dr. — Saĉuvana su takoĊer 3 teksta za oratorij, dok su mnoge kompozicije izgubljene. LIT.: E. Trolda, P. Gunther Jacob, Mitteilungen des Vereins fiir Geschichte der Deutschen in Bohmen, 1915. — R. Ouoika, Die Musik der Deutschen in Bohmen und Mahren, Berlin 1956. — Isti, Gunther Wenzel Jacob, MGG, VI, 1957.
JACOB, Maxime (Dom Clćment), francuski kompozitor (Bordeaux, 13. I 1906 —). Uĉio u Parizu kod Y. Nata (klavir), Ch. Koechlina (harmonija) i A. Gedalgea (kompozicija). Pripadnik grupe Ecole d'Arcueil. God 1929 stupio u benediktinski samostan En-Calcat (Tarn), bavio se gregorijanikom i uĉio orgulje kod H. Cabiea i M. Duruflea; ubrzo postao orguljaš samostana i prireĊivao
239
koncerte u Toulouseu, Albiju i drugim gradovima. ■—■ Jacobova isprva vrlo jednostavna, kasnije naglašenije disonantna harmonija u biti je uvijek ostala tonalna i podvrgava se izraţajnoj melodijsko; liniji. Vide se utjecaji gregorijanskog korala, G. Faurea i E. Satiea, u nešto manjoj mjeri i D. Milhauda. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonietta funebre, 1947; komorna simfonija, 1953; koncert za klavir, 1961; uvertira, 1923; Serenade, 1928. — KOMORNA: 7 gudaĉkih kvarteta; 4 sonate za violinu i klavir; 2 sonate za v i o l o nĉ e lo i k la v i r ; s o na t a z a fl a u t u i k la v i r , 1 9 6 6 ; El o g e d e l a p a i x p o u r l a m e e t p i a n o , 1 9 5 0 . — K L A VI R S K A : 1 6 s o na t a , 1 9 2 9 — 5 2 ; S i x petits preludes, 1927; Đouze Feuillets d'album, 1957; Triptyque, 1965 i dr. — Kompozicije za orgulje. — DRAMSKA: komiĉna opera Blaise le savetier, 1926. Scenska muzika za drame J. Superviellea, P. Claudela, Ch. -P. Peguva i J. P. Altermanna. — VOKALNA: oratorij Le Vitrail de Ste Therese, 1952; Le Chemin de la croix za recitatora i gudaĉe, 1966; Quatre chansons entre l'ame et Vepoux za zbor, 1948; Voća Mariam za zbor, 1950; terceti. Solo-pjesme: Six poemes de G. Apollinaire, 1925; Cartes postales (Cocteau), 1927; Sept chansons d'amour du 18 ime siecle 1928; Rondel du i;e siicle, 1936; Deux Noels, 1942; Vergers (Rilke), 1945; Six chansons de Ste Therese a" Avila, 1948; A Picasso 6 pjesama (P. Eluard), 1949; Le Bois atnical (P. Valerv), 1953 i mnoge druge. — CXXIV psalam za 4 glasa. LIT.: M.-R. Clouzot, Maxime Jacob, MGG, VI, 1957. — Isti, Souvenirs a deux voix. De Maxime Jacob a Dom Clement Jacob, Toulouse 1969.
JACOB DE SENLECHES (Jacopinus Selesses, Jacomi), muziĉar XIV—XV st. (? — St. Lug, sjeverna Francuska, ?). Ide u krug muziĉara koje je na svom dvoru zaposlio Ivan I Aragonski (kralj 1387—-95). U rukopisima mu je ime oĉito iskrivljeno; vjerojatno se zvao Jacobus de Sentluch. U arhivima u Barceloni zove se Jacomi; meĊutim, Ivan I namjestio je kod sebe 7 muziĉara imenom Jacobus. Kao liĉnost identiĉna s Jacobom de S. dolaze u obzir Jacomi Capeta i Jacomi lo Begue. Jacomi Capeta, ĉuveni gajdaš, bio je u sluţbi na aragonskom dvoru vjerojatno do 1404; u izvještajima se spominje od 1372. Obojica Jacomija putovala su 1378—79 u Brugge zbog školovanja. Jacomi lo Begue otpušten je iz sluţbe 1379. H. Angles smatra da je on autor balade Fuions de ci, nastale 1382 povodom smrti kastilijske kraljice Eleonore Aragonske. Jacomi Capeta bio je nekoliko puta otpuštan s aragonskog dvora i ponovo pozvan da se vrati. Oba pjevaĉa posjetila su tokom vremena ĉitav niz dvorova. J. de S. jedan je od najvaţnijih predstavnika kasne Ars Novae, koja se istiĉe sloţenom notacijom i ritmikom. Posebno mu je lijepa balada En attendant espćrance. DJELA. VOKALNA. Balade za 3 glasa: Fuions de ci; En altendant esperance i Je m'emerveil aucune fois- J'ay plusieurs fois. La harpe de melodie za 3 glasa. Virelaiji za 3 glasa: En ce gracieux temps joli i Tel me voit et me regarde. NOVA IZD. Sve kompozicije (osim La Harpe de melodie) obj. W. Apel (French Secular Music of the Late Fourteenth Century, 1950); baladu En atlendant obj. A. T. Davison i W. Apel (Historical Anthology of Music, I, II izd. 1949). Pojedina djela u faksimilu obj. F. Gennrich (u knj. Abriss der Mensuralnotation des XIV. Jh. und der ersten Halfte des XV. Jh., 1948); W. Apel (u knj. French Secular Music of the Late Fourteenth Century, 1950 i The Notation of Polyphonic Music 900—1600, IV izd. 1950). LIT.: H. Angles, Cantors und Ministrers in den Diensten der Konige von Katalonien — Aragonien im 14. Jahrhundert, Bericht iiber den musikwissenschaftlichen Kongress in Basel 1924, Leipzig 1925. — Isti, El music Jacomi al servei de Joan I. i Marti I. durant el anys 1372—1404, Homenatge a A. Rubio i Lluch, I, Barcelona 1936. — W. Apel, French Secular Music of the Late Fourteenth Century, Cambridge (Mass.) 1950. — G. Reaney, The Manuscript Chantilly, Musee Conde 1047, Mušica Disciplina, 1954. — Isti, Jacomi, MGG, VI, I957-
JACOBI, Frederick, ameriĉki kompozitor i dirigent (San Francisco, 4. V 1891 — New York, 24. X 1952). Kompoziciju uĉio u New Yorku (R. Goldmark), na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (P. Juon) i kod E. Blocha. God. 1913—17 korepetitor opere Metropolitan u New Yorku; poslije toga nekoliko godina istraţuje muziku Indijanaca Pueblo u Arizoni i New Mexicu; od 1924 predavao harmoniju na majstorskoj školi United Arts u New Yorku, od 1936 kompoziciju na Juillard School. SuraĊivao u mnogim struĉnim ĉasopisima. U svojim ranijim djelima J. ĉesto upotrebljava indijanske motive, dok se u kasnijim priklanja kozmopolitizmu; povremeno primjenjuje i ritam jazza. Znaĉajna su Jacobijeva djela namijenjena jevrejskom bogosluţju (Sabbath Evening Service). DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1922 i 1947; simfonijske pjesme The Pied Piper, 1915 i The Eve of Saint Agnes, 1919. Koncerti: za violonĉelo, 1932; za klavir, 1935 i za violinu, 1937. Concertino za klavir i gudaĉki orkestar, 1946; rapsodija za harfu i gudaĉki orkestar, 1940; Night Piece za flautu i mali orkestar, 1941; uvertira Music Hali, 1948; A California Suite, 1918; Indian Dances, 1928; Two Pieces in Sabbath Mood, 1946 i dr. — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: I, na ameriĉko -indijansku temu Yibiche, 1924; I I , 1933 i II I, 1945. Hagiographia za klavirski kvintet, 1939; scherzo za duhaĉe; Music for Monticello za flautu, violonĉelo i klavir, 1945; Impressions from the Odyssey za violinu i klavir, 1947; Meditation za trublju i klavir, 1947. — KLAVIRSKA: sonata-fantazija, 1945; preludij; tokata; kompozicije za djecu. — šest crkvenih kompozicija za orgulje. — Opera The Prodigal Son, 1944. — VOKALNA: više djela za sole, zbor i orkestar (The Poet in the Desert, 1925); Two Assyrian Prayers za glas i orkestar, 1923; zborovi; solo-pjesme. — Sabbath Evening Service za bariton i zbor, 1931 i druge jevrejske crkvene kompozicije. LIT.: L. Hill, The Americ Hebrew, 1931. — J. T. Hoaiard, Our American Music, New York 1954.
JACOBI (Jacoby), Georg (Georges), njemaĉki violinist, dirigent i kompozitor (Berlin, 13. II 1840 — London, 13. IX 1906). Uĉio violinu kod E. i L. Ganza u Berlinu, Ch.-A. Beriota u Parizu i na Pariškom konzervatoriju kod L.-J. Massarta;
240
JACOBI — JACOPO DA BOLOGNA
u harmoniji i kompoziciji bili su mu uĉitelji N.-H. Reber, F.-A. Gevaert i V.Cheri. God. 1861-—-68 prvi violinist Pariške opere, a zatim dirigent kazališta Bouffes-Parisiens. U Londonu dirigent kazališta Alhambra (1871—98), kasnije vodio ljetnu pozornicu u Crystal Palaĉe; od 1896 i profesor na Royal College of Music. Odigrao vaţnu ulogu u zabavnoj muzici u posljednjoj trećini XIX st. Kao suradnik Offenbachov i kasnije Lecocqov, neobiĉno plodan baletni kompozitor, J. pripada historiji englesko-francuske operete i muziĉke komedije. DJELA: 2 koncerta za violinu; koncert za violu; Barcarolle za 2 violine i klavir i druge kompozicije za violinu. — DRAMSKA: opera Boccaccio; operete; više od 100 baleta i baletnih divertissemenata (Yolandc; The Szvans; Antiope; Ali Baba; Titania; Lochinvar). LIT.: H. F. Redlich, Georg (Georges) Jacobi (Jacobv), MGG, VI, 1957.
JACOBI, Michael, njemaĉki kompozitor (Sanne, Altmark, 1618 — Liineburg, 19. X 1663). Jedini biografski podaci o njegovim mladim danima nalaze se u pohvalnim pjesmama J. Rista, koji spominje da je J. upoznao Dansku, Švedsku, Francusku i Italiju i da je svirao nekoliko instrumenata. Najkasnije od 1649 kantor u Kielu, a od 1651 kantor u crkvi St. Johannis u Liineburgu.
DJELA. VOKALNA. Zbirke pjesama na tekstove J. Rista: Das Friedezvilnschende Teutschland, 1649; Das Friedejauchzendc Teutschland, 1653 (1 pjesma za 4 glasa, 2 trublje i b. c, 1 za 2 glasa i b. c, ostale za glas i b. c.) i Neue Musikalische Kreutz-Trost-, Lob- und Dank Schuhle, 1659 (70 pjesama). 36 pjesama kao doprinosi trima zbirkama J. Rista, 1651—56. Und da Jacob vollendet hatte, pogrebna muzika za 5 glasova i b. c. 1656; Timor Domini, optima mentis humanae cum divina harmonia, tum vocibus, tum instrumentis musicis, harmonice proposita za 11 glasova, 1663; nekoliko kompozicija za 1—2 glasa uz pratnju 2 violine i b. c, i l i samo continua. NOVA IZD.: 1 pjesmu u 4-gl. obradbi J. Crugera obj. C. Winterfeld (Der evangelisehe Kirchengesang, II, 1845); 21 pjesmu obj. M. Schletterer (Zwei Schauspielej. Rists, 1864); 13 pjesama bez b. c. obj. J. Zahn (Die Melodien der deutschen evangelischen Kirchenlieder, 1888—93); 1 pjesmu obj. W. Krabbe (Johann Rist und das deutsche Lied, 1910; 4 pjesme obj. W. Vetter (Das fruhdeutsche Licd, II, 1928); 1 pjesmu za muški zbor obradio W. Lott (1938). LIT.: M. Ruhnke, Michael Jacobi, MGG, VI, 1957.
JACOBI, Wolfgang, njemaĉki kompozitor (Bergen, Rugen, 25. X 1894 — Miinchen, 15. XII 1972). Završivši studij kompozicije na berlinskoj Visokoj muziĉkoj školi (F. E. Koch), predavao do 1933 teoriju i kompoziciju na konzervatoriju Klindzvorth-Scharzvenka u Berlinu. Od 1935 ţivio u Munchenu, gdje je 1946 sa H. Mersmannom osnovao Studio fiir Neue Musik, a 1948 postao profesor kompozicije Visoke muziĉke škole. J. je komponirao u suvremenom stilu, ali se nije sluţio dodekafoniĉkom tehnikom. Muziĉki mu je govor saţet i jasan; osnovni izraţajni element je ritam. Bio je vrstan organizator. DJELA (pre ma vlastito m po p is u). ORKES TRALNA: Kleine Sinfo nic za gudaĉki orkestar i udaraljke, 1955; koncert za ĉembalo, 1956; Capriccio za klavir, 1956; Gretry~Suite, 1932. (nanovo instrumentirano 1953); Miisik za gudaĉe; Niederdeutsche Volkstdnze za orkestar harmonika, 1956. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; klavirski trio; trio za flautu, violinu i klavir, 1947; sonata za violu i klavir, 1956; sonata za saksofon i klavir; sonata za elektronijum i kl avir i dr. — Dvije sonate za klavir, 1956; 4 Klavierstilckc za klavir 4-ruĉno, 1954; Musik fiir 2 Klaviere. — Školska opera Die Jobsiade, 1957. — VOKALNA: Cantata za sopran, violinu i klavir; Der Memchenmaulumrf za bariton, zbor, recitatora i orkestar, 1947; Barocklieder za tenor i orkestar; // Pianlo della Vergine za soliste i mješoviti zbor, 1952; Laude za zbor a cappella, 1952; Fraucnchb're auf Kinderreime: 2 italienisehe Lieder za sopran. — INSTRUKTIVNA: Kla-vierschule (2 sv.), 1947 (sa W. Gebhardtom i H. Mersmannom); Harmonielehre, 1947 (sa W. Gebhardtom i H. Schmidt-Garreom); Kontrapunkt, 1949; Lehrbuch der Fuge und des Choralvorspiels, 1951. — Preveo na njemaĉki djelo A. Caselle i V. Mortarija Tecnica delV ochestra contemporanea. LIT.: W. Zentner, W. Jacobi, Mušica, 1949. — Isti, Wolfgang Jacobi, MGG, VI, 1957.
JACOBS, Arthur (David), engleski muziĉki kritiĉar i leksikograf (Manchester, 14. VI 1922 —). Studirao u Oxfordu (Master of Arts). Muziĉki kritiĉar novina Daily Express (1947—52), pisao brojne ĉlanke za Radio Times, Musical Times i druge engleske i strane muziĉke ĉasopise. Putovao u Australiju i u SSSR. Pomoćnik direktora mjeseĉnika Opera. DJELA: A Music Lover's Anthology, 1948; Gilbcrt and Sullivan, 1952; A Nezv Diclionary of Music, 1958.
JACOBSON, Maurice, engleski pijanist, muziĉki izdavaĉ i kompozitor (London, 1. I 1896 ■—). Studirao klavir u Londonu na Modem School of Music (I. Epstein), zatim kompoziciju na Royal College of Music (C. V. Stanford, G. Holst). God. 1922 —33 koncertni pijanist. Od 1933 direktor izdavaĉke kuće J. Curwen & Sons (od 1950 predsjednik). Bavi se problematikom muziĉke pedagogije; sudjelovao u organiziranju brojnih engleskih muziĉkih festivala. Kao kompozitor je eklektiĉar. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska suita za gudaĉe, 1953; suita iz baleta David; Prelude to a Play, 1947; Theme and Variations, 1947; Lament za gudaĉe, 1954. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u G-duru, 1923; Fantasy on Sea Shanties za klavirski trio. 1939; Fantasta on Bcggar's Opera Airs za 2 violine, violonĉelo i klavir, 1929; sonatina za 2 violine, violonĉelo i klavir, 1929; suita za violinu ili flautu, violonĉelo i klavir, 1946; Lament za violonĉelo i klavir; 1941; Berceuse za violu i klavir, 1946 i dr. ■— KLAVIRSKA: A Nutshell Novel, suita 1930; 2 fuge, 1931; Lament, 1941; Romantic Theme and Variations, l946;Prelude toaPlay za 2 klavira, 1939; baladaza2 klavira, 1939 i dr.—\ DRAMSKA: balet David, 1936. Scenska muzika za nekoliko Shakespeareovih
drama; muzika za radio-drame (Men of God, serija od 6 radio-drama). — KALNA. Kantate: The Lady of Shalott, 1942 i The Hound of Heaven, 1 Pjesme za jedan i više glasova. LIT.: 5. Sadie, Maurice Jacobson, MGG, VI, 1957. ;
JACOBSTHAL, Gustav, njemaĉki muzikolog (Pyritz, P< mern, 14. III 1845 — Berlin, 9. XI 1912). Studirao na Unive tetu u Strasbourgu, gdje se 1872 habilitirao; tamo je 1875—1 predavao muzikologiju (od 1897 profesor). Njegovi su uĉe bili A. Schvveitzer, F. Ludvvig i P. Wagner. Od 1905 ţivio u I linu. J. je medu prvima istraţivao muziku Srednjeg vijeka osnovi izvora. DJELA. SPISI: Die Mensuralnotemchrift des 11. und 13. Jahrhun, (disertacija), 1871; Die chromatische Alteration im liturgischen Gesang der ab landischen Kirche, 1897. Studije: Die Anfange des mehrstimmigen Gesang Mittelalter, AM, 1873; Uber die musikalische Bildung der Meislersdnger, 1 sehrift fiir deutsches Altertum und deutsche Literatur, 1876; Die Texu Liederhandschrift von Montpellier H 196, Zeitschrift fur romanisehe Philol1879—90. LIT.: /•". Ludznig, Gustav Jacobsthal, ZIMG, 1912—13. — H. Besi Gustav Jacobsthal, MGG, VI, 1957.
JACOBUS DE BROUCK (Bruck, Pruckh, Prugg, \ den Broeck), nizozemski kompozitor (vjerojatno Brugge Broek kraj Amsterdama, prije 1540 — ?, poslije 1583). G 1565 u sluţbi biskupa u Breslauu; oko 1567 pjevaĉ i odgoji u dvorskoj kapeli nadvojvode Karla II u Grazu (najdulje do ltf 1573—76 altist dvorske kapele cara Maksimilijana II; 1583 gojitelj paţeva na dvoru nadvojvode Ernsta. — Usprkos nevelik broju djela, de Brouckovo je stvaralaštvo bilo mnogostrano ĉemu najbolje svjedoĉi svezak Cantiones. Zastupa ideale gene ĉije O. di Lassa kojoj pripada. Bio je veoma darovit kompozi kasnonizozemskog razdoblja. DJELA: 2 kompozicije posvećene Karlu II i Maksimilijanu II. 1568; ( tiones lum sacrae (quae vulgo Moteta vocantur) tum profanae 5, 6 & 8 v., 1 (moteti, ehansoni, njemaĉke pjesme); 3 šestoroglasne mise (2 mise Chan buvons, 1 misa Quand'io penso); Aiagnificat za 12 glasova; 8 moteta. NOVA IZD.: 2 moteta i 2 ehansona obj. H. Federhofer i R. John (i derldndische und italienisehe Musiker der Grazer Hofkapelle Karls II. 156 1590, DTO, 1954)LIT.: H. Federhofer. Die Niederlander an den Habsburgerhofen in terreich, Anzeiger der philosophischhistorischen Klasse der osterreichisc Akademie der Wissenschaften 1956. — Isti, Jacobus de Brouck, MGG. 1957-
JACOBY, Hanoch, izraelski kompozitor i violist njemaĉl podrijetla (Konigsberg, 2. III 1909 —). Završio studij u Berli gdje je uĉio i kod P. Hindemitha; od 1930 violist na Frankfurtsk radiju. God. 1934, pošto je neko vrijeme kao ĉlan kvarteta bora u Turskoj, nastanio se u Jeruzalemu; tamo je profesor na Konz vatoriju i Muziĉkoj akademiji i od 1958 ĉlan Izraelske filharmon DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1944, 1951 i 1960; konceri violinu, 1942; Concertino za violu, 1939; 2 suite za mali orkestar; Capriccu raelien; simfonijski preludij, 1948; King David's Lyre, 1948 (takoĊer u ve za violinu ili violu i klavir). — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1937 i l< klavirski trio, 1942; varijacije i finale za klavir, violinu i violonĉelo, 1942; dl ĉki kvintet, 1946. — Klavirske kompozicije (7 minijatura, takoĊer u orkest noj verziji). — Kantata The Day Will Come.
JACOBY, Josephine, ameriĉka pjevaĉica, alt (New Yc 1875 •— 13. XI 1948). Studirala u New Yorku i tamo zapot umjetniĉku karijeru kao pjevaĉica u sinagogi. Nakon uspjeha koncertnom podiju u Bostonu, Nevv Yorku i drugdje, 1903— ĉlanica Metropolitana. Od 1908 nastupala samo povremeno koncertnom podiju; bavila se pjevaĉkom pedagogijom u 1\ Yorku. Giacomelli, Geminiano JACOMELLI, Geminiano JACOPO DA BOLOGNA (Jacobus de Bononia; Ja( bus Bononiensis), talijanski kompozitor iz XIV st. O njege ţivotu gotovo ništa nije poznato. Bio je u vezi s dvorovima u ^ roni (vjerojatno oko 1340—45) i Milanu (vjerojatno oko 1345—< F. Villani spominje da se J. na veronskom dvoru natjecao s kom] zitorom Johannesom de Florentia. Nije iskljuĉeno da je zauzin i kakvo nastavniĉko mjesto, u Bologni ili drugdje, jer mu se j pisuje traktat L'Arte del biscanto misurato secondo el mestro Jaci da Bologna. J. pripada najistaknutijim predstavnicima rane t; janske Ars novae. U izboru tekstova oĉituje istanĉan knjiţe ukus. Premda su Jacopova danas poznata djela nastala u raspe od svega 10—15 godina, ona pokazuju da je njegov stil prošao 21 tan razvojni put. To se osobito jasno vidi u dvoglasnim madri; lima. Karakteristike su njegova zrelog razdoblja neovisnost g sova u pogledu melodijskog oblikovanja i deklamacije teksta, i miĉka raznolikost i melodijska gibljivost tenora i njegova va; harmonijska uloga. Jacopov 5-gI. motet ima vanjski oblik fri cuskog moteta (modalna ritmika, brzo kretanje u triplumu, po gano u motetusu, tenor gotovo iskljuĉivo u vrijednostima long brevis), ali mijenja njegov konstruktivni princip utoliko što se tenoru ne nalazi cantus firmus, nego slobodno komponirana me dija, koja ima zadatak da gornje glasove harmonijski istakni upotpuni. Jacopova djela izvodila su se još dugo vremena posl
JACOPO DA BOLOGNA — JAELL njegove smrti, o ĉemu svjedoĉe i preradbe nekih njegovih kompozicija, zapisane oko 1420. DJELA: 32 madrigala za 2-3 glasa; 2 Cacciae za 3 glasa; 1 Iaude za 2 i 3 glasa. Pripisuju mu se i 2 anonimna i nepotpuna moteta (o jednomu je D. Pla menac referirao na kongresu u Oxfordu 1955). Zapisi (nastali oko 1420) pet Jacopovih kompozicija, u preradbi za instrument s tipkama, pohranjeni s u u Gradskoj biblioteci i u Faenzi. — L'Arte del bhcanto misurato. NOVA IZD.: L'Arte del biscanto misurato, izd. i na njem. preveo J. Wolf (Theodor Kroyer-Festschrift, 1933); cjelokupna djela obj. W. T. Marrocco, pod naslovom The Music of Jacopo da Bologna, 1954 (sadrţava takoĊer engleski prijevod spisa L'Arte del biscanto misurato i nekoliko faksimila); 28 kompozicija obj. J. Wolf (Der Squarcialupi-Codex, 1955). LIT.: A. v. Konigsldw, Die italienischen Madrigalisten des Trecento, Wiirzburg 1940. — E. Li Gotti, La Poesia musicale italiana del secolo XIV, Palermo 1944. — Isti, L'Ars nova e il madrigale, Atti della R. Accademia di Scienze, Lettere e Arti di Palermo, Serie IV, Vol. IV, Parte I I , 1944. — A'. Pirrotta, Per l'origine e la storia della caccia e del madrigale trecenteseo, RMI, 1946—47. —■ D. Plamenac, Kevboard Music of the I4th Centurv in Codex Faenza 117, Journal of the American Musicological Societv, 1951. — Isti, Nevv Light on Codex Faenza 117, Kongressbericht Utrecht, 1952. — N. Pirrotta, Note su un codice di antiehe musiche per tastiera, RMI, 1954. — W. T. Marrocco, The Music of Jacopo da Bologna, Berkelev 1954.—D. Plamenac, Another Paduan Fragment of Trecento Music, referat na kongresu, Oxford 1955. — N. Pirrotta, Jacobus de Bononia, MGG, VI, 1957. B. Ać.
JACOTIN. Ovo je ime nosilo nekoliko muziĉara u rasponu od 80 godina; njih je nemoguće identificirati, kao i utvrditi, nisu li, u stvari, neki od njih bili jedna te ista osoba. Jedan se Jacotino, podrijetlom iz Pikardije, javlja 1473—94 medu cantori de camera milanskog vojvode. Jednom muziĉaru imenom Jacob Godebrye, alias Jacotyn, pjevaĉu u katedrali u Antwerpenu, dodijeljena je prebenda te crkve 1479; na tom je poloţaju ostao do smrti (1529). Na popisu pjevaĉa Papinske kapele nalazi se 1516—19 ime Jacottin Level. I konaĉno, Jacques ili Jacotin Le Bei bio je pjevaĉ i canonicus ordinarius francuske kraljevske kapele 1532—55. Atribucija pedeset djela, saĉuvanih pod imenom Jacotin, veoma je teška. Moţda se moteti, štampani u Petruccijevim izdanjima, mogu pripisati Jacotinu s milanskog dvora, a djela izišla u pariškim zbornicima 1529—78 mogla bi potjecati od Jacotina Lebela. Ova se druga pretpostavka najbolje dade braniti, kako s kronološkog, tako 1 sa stilskoga gledišta. DJELA: ehansoni, štampani 1529—78 u izdanjima raznih nakladnika u Wittenbergu, Veneciji, Ntirnbergu, Parizu i dr.; moteti, štampani 1519 —87 u Niirnbergu, Veneciji, Parizu i Augsburgu; magninkati, štampani 1534 u Parizu. LIT.: N. Bridgma n, Jacotin, MGG, VI, 1957.
JACQUE-DUPONT (pravo ime Jacques Dupont), francuski kompozitor i pijanist (Pariz, 7. VIII 1906—). Na Konzervatoriju u Parizu studirao klavir (A. Cortot, T_. Levy) i kompoziciju (P. Vidal, H. Busser); 1931 dobio Prix de Rome. God. 1937—43 direktor Konzervatorija i dirigent orkestra Muziĉkog društva u Toulonu, 1940—43 istodobno dirigent simfonijskih koncerata u Cannesu, od 1943 koncertni pijanist i 1945—49 ĉlan muziĉkog savjeta Francuskog radija. God. 1954 postao glavni muziĉki nadzornik Generalne direkcije umjetnosti, 1962 posvetio se koordiniranju muziĉke nastave u Francuskoj. Kao kompozitor najviše se istiĉe na podruĉju muziĉkog kazališta. DJELA. ORKESTRALNA: Divertissement 48 za klavir, gudaĉe i udaraljke, 1948; Navarrianas za violonĉelo i orkestar, 1943. — KOMORNA: oktet za gudaĉki kvartet, klarinet, fagot i 2 klavira, 1930; Aulos za flautu i klavir, 1953. — KLAVIRSKA: 3 etide, 1933; 3 Pie'ces, 1934; 2 Impromptus, 1934; Nocturne, 1935; Soirs aJuan-les-Pins, 1935 ; 6 plesova, 1961; Scherzo, 1961. — DRAMSKA: koreografska, dramska i lirska evokacija Septentrion, 1945; dramatska i lirska freska San Martin, l'homme d l'epee de lumiere za sole, zbor i orkestar, 1950; balet Le Bal du Pont du Nord, 1951; koreografska simfonija Amduscias, 1954; opera Le Roy fol, 1959. — VOKALNA: Messe de St Francois za sopran, zbor i orkestar, 1952; La Clef des songes, 1952; Fait divers, 1953; Selection-Beach, 1953-
JACQUOT, Jean, francuski muzikolog (Le Havre, 27. III 1909 —). Doktor knjiţevnosti, maftre de recherches u Centre National de la Recherche Scientifique u Parizu (od 1953). Organizirao mnoge muzikološke sastanke i proveo redakciju objavljenih spi?a; vodi seriju publikacija Le Choeur des Muses. DJELA. SPISI: Echos anglais de controverses sur la musiaue francaise et ilalienne (1700 a 1750), Spomen spis P. M. Mason, 1955; La Musique pour luth, kongresni izvještaj, New York 1961, I; L'Eloge de la musiaue, grandeur et decadence d'une sheme de culture, Revue belge de musicologie, 1966 i dr. — IZDANJA: La Musique instrumentale de la Renaissance, 1955; Les Files de la Renaissance, 2 sv., 1956 i 1960; Le Luth et sa musiaue, 1958. Izd. takoĊer Musick's Monument Th. Macea, 1967.
JADAŠ SOHN, Salomon, njemaĉki muziĉki teoretiĉar i kompozitor (Breslau, 13. VIII 1831 — Leipzig, 1. II 1902). Stu dirao u Breslauu, kod F. Liszta u Weimaru i M. Hauptmanna u Leipzigu. Tamo je djelovao kao nastavnik klavira, dirigent pje vaĉkog društva Psalterion, muziĉkog društva Euterpe i sinagogalnog zbora; od 1871 bio je nastavnik teorije, kompozicije, instrumentacije i klavira na Konzervatoriju (od 1893 profesor). Dosta konzerva tivan pedagog. Njegova se metoda nije odlikovala ţivim stilom i fantazijom, ali su njegovi udţbenici doţivjeli mnoga izdanja, na raznim jezicima. Jadassohnov opseţan kompozitorski OJJUS danas je već zaboravljen. \ DJELA. SPISI: Lehrbuch der Harmonie, 1883 (XXIII izd. 1923); Lehrbuch des einfachen, doppelten, drei- und vierfachen Contrapunkts, 1884 (VII izd. 1926);
MUZ. E., II, 16
241
Die Lehre vom Canon und von der Fuge, 1884; Die Formen in den Werken der Tonkunst, 1885; Lehrbuch der Instrumentation, 1889; Die Kunst zu modulieren und zu prdludieren, 1890; Allgemeine Musiklehre 1892; Elementar-Harmonielehre, 1895; Methodik des musiktheoretischen Unterrichts, 1898; Das Wesen der Melodie in der Tonkunst, 1899; Das Tonbewusstsein, 1899; Erlduterung der in J. S. Bachs »Kunst der Fuge« enthaltenen Fugen und Kanons, 1899; Melodik und harmonik bei Richard Wagner, 1899; Der Generalbass. Eine Anleitung fu'r die Ausfuhrung der Continuostimme in den Werken alter Meister, 1901. — ORKESTRALNA: 4 simfonije; 2 klavirska koncerta; 2 uvertire; 3 serenade. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; 4 klavirska trija; 3 klavirska kvarteta; 3 klavirska kvinteta; klavirski sekstet. — Preko 60 opusa za klavir dvoruĉno i ĉetvororuĉno. — Zborovi; vokalni dueti i kvarteti; pjesme. LIT.: G. Feder, Salomon Jadassohn, MGG, VI, 1957. JADIN, 1. Louis
Emmanuel, francuski kompozitor (Ver-sailles, 21. IX 1768 — Pariz, n. IV 1853). Page de la musique na dvoru Luja XVI. Od 1789 drugi, od 1791 prvi ĉembalist u TheĊtre de Monsieur. God. 1792 stupio kao muziĉar u Nacionalnu gardu, za koju je napisao više rodoljubnih i prigodnih kompozicija; 1802 naslijedio brata Hvacinthea kao profesor klavira na Konzervatoriju; uz to (od 1796) dirigent kazališta Moliere; 1814—30 muziĉki odgojitelj djeĉaka u Kraljevskoj kapeli. Poslije 1830 ţivio u blizini Montfort l'Amaurvja. Izvanredno plodan kompozitor. DJELA: Symphonie militaire za duhaĉe; Symphonie concertante za 2 klavira, uz 2 violine, violu, bas, klarinet, fagot i rog; koncert za klavir, uz 2 violine, violu, bas, rog i obou ad libitum; 2 uvertire; La grande bataille d'Austerliz za veliki orkestar (u svoje vrijeme ĉuvena kompozicija). — Mnogo kompozicija za razne komorne sastave i za klavir. — Više od 30 opera. — Kantate i prigodna djela za patriotske sveĉanosti {Ennemi des Tyrans za zbor i orkestar; Citoyens, levez-vous za zbor i orkestar); tropjevi uz pratnju klavira ili harfe; airs za 1 ili 2 glasa i dr. — Crkvena djela. — Klavirski izvadak opere A. Sacchinija Oedipe d Colone; brojne preradbe dijelova opera drugih autora za klavir, za klavir i violinu, za glas i klavir.
2. Hvacinthe, francuski pijanist i kompozitor (Versailles, 1769 — Pariz, 1802). Brat Louisa Emmanuela; 1790—1802 profesor novoosnovanog Konzervatorija u Parizu. Osobito se istakao kao koncertant u kazalištu Feydeau (1796—97). DJELA: 4 koncerta za klavir; uvertira za duhaĉe. — Gudaĉki kvarteti: sonate za klavir i violinu.—Sonate za klavir; duo za klavir ĉetvororuĉno.—Brojne preradbe.
Kompozicije L. E. i H. Jadina nastale su u vrijeme kad je poĉeo prodirati klavir; tada su potpourri i fantazija bili veoma popularni. Njihova muzika oslanja se na prvorazredne uzore, ali se ne odlikuje ni originalnošću ni dubinom. LIT.: G. de Saint-Foix, Les Freres Jadin, RM, 1925. — G. Ferchault, Jadin, MGG, VI, 1957.
JADLOVVKER, Hermann, latvijski pjevaĉ, tenor (Riga, 20. VII 1877 — Tel Aviv, 13. V 1953). Studij završio na Konzervatoriju u Beĉu (J. Gansbacher); debitirao 1899 u Kolnu. God. 1900—09 operni solist u Stettinu, Rigi, Karlsruheu, Berlinu i Beĉu; 1910—12 na Metropolitanu u New Yorku, gdje se osobito istakao kao Faust (Gounod). Pjevao u Stuttgartu na praizvedbi opere Ariadne auf Naxos R. Straussa (1912), a 1913 angaţiran u Kraljevskoj operi u Berlinu, gdje je ostao do 1920. Iduće godine napušta scenu, ali nastupa na koncertima. Od 1932 u Rigi kantor sinagoge. Od 1938 ţivio u Tel Avivu. Posljednji put nastupio 1943 u Jeruzalemu u Verdijevoj operi Krabuljni ples (na hebrejskom jeziku). JAEGGI, Osvvald, švicarski kompozitor i zborni dirigent (Basel, 3. I 1913 — Glarus, 25. IV 1963). Zaredio se u benediktinskom samostanu Einsiedeln. Muziku studirao u Beĉu, Baselu, Einsiedelnu i na papinskoj Muziĉkoj akademiji u Rimu. God. 1947—-50 zborovoĊa samostana Einsiedeln; od 1950 samostanski muziĉki direktor i dirigent pjevaĉkog društva Leonhard Lechner u Bolzano-Griesu; vodio takoĊer komorni zbor društva, koji je osnovao 1952. — Jedan od vodećih švicarskih crkvenih muziĉara XX st. Radio je na obnovi katoliĉke crkvene muzike u duhu gregorijanskog korala, ne zazirući pri tom od upotrebe suvremenih sredstava. DJELA: Sei fanfare per radioscene zu 3 trublje, 2 roga, 3 trombona i tamtam, 1956; VCeihnachtsrondo za gudaĉki kvartet, flautu i klarinet, 1934; koraĉnice; 4 suite za orgulje. — Opera Thomas Morus, 1961; muzika za film La Ran-
solo-pjesme. — CRKVbNA: 5 misa; pojedini stavci mise; lat. 1 njem. mo teti i himne (Regensburger Motette za 8-gl. dvostruki zbor, 1950); Marianischer Chorzyklus za zbor, 1953. — Der Codex einsiedlensis 366 und seine Stellung in der Einsiedler Musikgeschichte (disertacija), 1948. 1947 LIT.: P. Neumann, P. Osvvald Jaeggi. Der alpenlandisehe Kirchenchor, 1947. — L. Bdrdos, Chorwerke von O. Jaeggi, Magyar Korus, 1950. ■—• K. Thomann, Gute Aussichten fiir Tirols Chormusik. Ein Besuch bei Dr. O. Jaeggi, Alpenpost, 1956. — H. Lemacher, Profile. O. Jaeggi, Mušica sacra, 1957. — R. Oberpertinger, Das Spiel vom deutschen Bettelmann von O. Jaeggi, Dolo miten, 1957. —• A. Hiebner, Oswald Jaeggi, MGG, VI, 1957- — P. Steiner, In memoriam P. Oswald Jaeggi, Mušica sacra, 1963.
JAELL, 1. Alfred, austrijski pijanist i kompozitor (Trst, Jv III 1832 — Pariz, 27. II 1882). Uĉenik svoga oca Eduarda
242
JAELL — JAHNS
(violina i klavir) i C. Czernvja. Prvi put javno nastupio 1843 u Veneciji; kasnije koncertirao u mnogim evropskim gradovima. God. 1848—54 boravio u SAD; od 1856 dvorski pijanist u Hannoveru. Od 1866 ţivio u Parizu i odlazio na koncertne turneje sa svojom ţenom. J. je upoznao talijansku publiku s Brahmsovom muzikom; prvi je svirao njegove klavirske kvartete u Londonu i prvi izveo Schumannov klavirski koncert u Parizu. Komponirao je koncertne parafraze i druga djela briljantnog karaktera za klavir. 2. Marie (rod. Trautmann), francuska pijanistica, pedagog i kompozitor (Steinseltz, Alsace, 17. V III 1846 — Pariz, 7. II 1925). Ţena Alfreda; uĉenica Hamme u Stuttgartu i kasnije I. Moschelesa. Prvi put nastupala sa 9 godina. Prijateljski povezana sa C. Franckom i C. Saint-Saensom, koji su je pouĉavali u kompoziciji. Od 1882 boravila svake godine nekoliko mjeseci kod Liszta u Weimaru; pomagala mu i kao tajnica. Posljednjih 30 godina ţivota posvetila se iskljuĉivo pedagoškom radu (njezin je uĉenik bio i A. Schweitzer). Njezini spisi odlikuju se dobrim zapaţanjima i ţivim stilom; neki su prevedeni i na njemaĉki. Ona je medu prvima uoĉila vaţnost svjesne intelektualne kontrole pokreta prstiju te je tako metodiku klavirske nastave oslobodila mehaniĉkog vjeţbanja. Kompozicije su ponekad pod Schumannovim i Lisztovim utjecajem. D J ELA. O RK ES T RA LN A: s imfo n ij s k a p jes ma O s s i a n e ; 2 k o nc e rt a za klavir; koncert za violonĉelo; Harmonies d' Alsace- — KOMORNA: kvartet u g-molu; sonata za violinu; sonata za violonĉelo; romanca za violinu i klavir. — Brojne klavirske kompozicije (sonata posvećena Lisztu). — Sur la tombe d'un enfant za zbor i orkestar; kompozicije za glas i orkestar; solo-pjesme. — Psalam za 4-gl. zbor. — SPISI: Le Toucher, Enseignement du piano • • • base sur la physiologie, 3 sv., 1895; La Musique et la psycho-physiologie, 1896; Le Aiecanisme du toucher, 1897; Les Rythmes du regard et la dissociation des doigts, 1901; L'Intelligence et le rythme dans les mouvements artistiques, 1904; Un nouvel etat de Conscience, la coloration des sensations tactiles, 1910; La Risonance du toucher et la topographie des pulpes, 1912; Le Toucher tnusical par Veducation de la main; La Alain et la pensee musicale i dr. LIT.: L. Laloy, M. Jaell, RM, 1925- — J.-O. B. La Secretaire de Liszt, M. Jaell, Mercure de France, 15. I I I 1925. — J. Bosch van's Gravemoer, L' Oeuvre de M. Jaell, Le Monde Musical, 1925. — E. Minivielle, M. Jaell, essai sur ses recherches d' esthetique musicale, La Nouvelle Revue, 1925. — A. Schvjeitzer, Selbstdarstellung, Leipzig 1929- —J. Bosch van's Gravemoer, L' En seignement de la musique par le mouvement conscient, Pariš 1938. — J. Chantavoine, Lettres de Liszt a M. et A. Jaell, Revue internationale de Musique, 1952. — H. Kiener, M. Jaell, Problemes d'esthetique et de pedagogie musicales, Pariš 1952. — H. Waddington, M. Jaell et la formation musicale, Revue »Triades«, Pariš 1957. — H. Kiener, Jaell, Alfred i Marie, MGG, VI, 1957. —M. Lang, H. Kiener i A. Klipffel, M. Jaell, pianiste, compositeur, auteur, Strasbourg 1967 (katalog izloţbe). B. Ać.
JAGEL, Frederick (pseudonim Federico Jeghelli), ameriĉki pjevaĉ, tenor (Brooklvn, New York, 10. VI 1897-—). Pjevanje uĉio u New Yorku (W. Brady) i Milanu; na opernoj pozornici debitirao 1924 u Livornu kao Rodolfo (Puccini, La Boheme). Nastupao u Italiji i Nizozemskoj, od 1927 ĉlan njujorškog Metropolitana, na kojem je kroz više od 25 godina djelovanja ostvario cijeli niz veoma zapaţenih kreacija, osobito u talijanskom opernom repertoaru. Od 1931 bio je stalni gost opere u San Franciscu, a 1928 i 1939—41 Teatra Colon u Buenos Airesu. God. 1949—70 nastavnik pjevanja na New E:igla:id Conservatory u Bostonu. JAGUŠT, Marijan, plesaĉ (Zagreb, 1937 —). Uĉenik N. Lhotke, postao 1955 ĉlan baletnog zbora HNK. God. 1957—58 i 1961—62 solist Zagrebaĉkog baleta, a 1958—-59 i 1961 Beogradskog baleta. Od 1962 djeluje u Njemaĉkoj, sada u Wuppertalu. Na pozornici HNK ostvario nekoliko zapaţenih solistiĉkih kreacija, osobito u baletima LabuĊe jezero (Ĉajkovski), Mreţa (Scarlatti), Prije doruĉka (Malec) i u operi Mediurn (Menotti). K. KO. JAGUŠT, Mladen, dirigent (Sunja, 10. XII 1924 —). Studij dirigiranja završio 1949 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (F. Zaun); umjetniĉku karijeru zapoĉeo kao dirigent studentskog pjevaĉkog društva Ivan Goran Kovaĉić u Zagrebu (1945). God. 1949—51 dirigent Komornog zbora Radio-Zagreba, 1951—57 korepetitor i dirigent Zagrebaĉke opere i istodobno 1955—57 vodio Društveni orkestar HGZ. Od 1957 rukovodilac umjetniĉkog ansambla Doma JNA u Beogradu i uz to od 1960 prvi dirigent Simfonijskog orkestra Radio-televizije Beograd. Od 1966 prvi dirigent i direktor Opere u Novom Sadu i zatim ponovno dirigent orkestra RTV Beograd. Umjetnik profinjene muziĉke kulture, iskonskog temperamenta i sugestivne izraţajnosti, kao dirigent posebno se istakao na podruĉju oratorijske muzike. Gostovao je na Kubi, u Austriji, Belgiji, Bugarskoj, Ćehoslovaĉkoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Rumunjskoj, SSSR, Turskoj i dr. Dobitnik je više javnih priznanja i nagrada. K. Ko. JAHN (Janus), Martin, njemaĉki kompozitor (Merseburg, oko 1620 — Ohlau, Šleska, oko 1682). Muziĉku je naobrazbu stekao vjerojatno kao ĉlan katedralne pjevaĉke škole u rodnom gradu. Od 1644 studirao teologiju u Konigsbergu, kasnije u Steinauu. Progonjen zbog prelaska na protestantizam sklonio^se 1651 najprije u Meissen, a zatim je djelovao kao crkveni kapelnik UxSo-
rauu do 1654, u Saganu, Eckersdorfu (1663) i nekim dru; šleskim mjestima. Posljednjih je godina bio vjerojatno kai u Ohlauu. DJELA: kantata Selig sind die Toten; zbirka Musicalische Jubel-Frewa 7 do 22 glasa i b. c, 1644; zbirka od 50 korala Passionale melicum (4-gl.), 1 Begrabniskomposition (4-gl.), 1654; Jesu dulcis memoria (5-gl.), 1662; Lm Lieder (5-gl.), nakon 1663; Genfer Psalter (5-gl.), nakon 1663; zbirka od pogrebnih napjeva Euthanasia melica, nakon 1663. LIT.: 5\ Formacon, Martin Jahn, MGG, VI, 1957.
JAHN, Otto, njemaĉki filolog, arheolog i muzikolog (K 16. VI 1813 — Gottingen, 9. IX 1869). Studirao u Kielu, Le ţigu i Berlinu. U muzici se temeljito školovao u Kielu kod gr skog kantora i orguljaša G. Ch. Apela; promovirao 1836 u Ki klasiĉnu arheologiju; propu vao Dansku, Francusku, Š carsku i Italiju (1836—39). 1842 profesor arheologije i V siĉne literature u Greifsvvalc od 1847 u Leipzigu. God. li suspendiran; pripadnik libei nog Deutscher Vereina. ' 1854 bio je profesor klasiĉne lologije i arheologije na Univ zitetu u Bonnu. U historiju muziĉke nai J. je ušao zbog svog kapitaln djela o Mozartu, prvoj mu ĉkoj monografiji pisanoj k tiĉkohistorijskom metodo Nasuprot starijim anegdot nim Mozartovim biografijan ova se temelji na ĉinjenica! i analizi. Solidnom muzici« -teoretskom znanju i ana tiĉkoj O. JAHN sposobnosti pridruţi se izdiferenciran smisao za st Slabost je Jahnova djela pretjerano romantiĉno idealiziranje, j dnostrano isticanje formalne ljepote Mozartove muzike, uz zan marivanje muziĉko-historijskih relacija. H. Abert je u obradi Jahnova djela unio potrebne korekture i studiju historijski pr dubio, ne oduzevši joj ništa od njezine originalne nauĉne i lit rarne vrijednosti. Djelo o Mozartu izraslo je gotovo mimo Jahno volje iz širokih predradnja ostvarenih s namjerom da napiše m nografiju o Beethovenu. Gomilali su se i podaci za knjigu o Hay nu. Prikupljenim materijalom posluţili su se A. W. Thaver i 1 F. Pohl u svojim monografijama o L. van Beethovenu i J. Haydn DJELA. SPISI: Ober F. Mendelssohn-Bartholdy' s Oratorium Pauh 1842; W. A. Mozart, I—IV, 1856—59 (II izd. 1867; III izd., u obradbi H. D< tersa, 1889—91; IV izd. 1905—07; V izd., potpuno nanovo obradio H. Abe 1919— 2l; VI izd. 1923—24; VII izd. objavila A. A. Abert, 1955); Beethov und die Ausgaben seiner Werke, 1864; Gesammelte Aufsatze uber Musik, 18' (II izd. 1867. O G. Chr. Apelu, Mendelssohnu. Berliozu, Wagneru, Mozart Beethovenu i muziĉkim festivalima u Dusseldorfu 1855—56). — KOMPOZ ĈIJE: pjesme za 4-gl. mješoviti zbor; 32 solo-pjesme (4 sv.). — Redigirao ki tiĉko izdanje klavirskog izvoda opere Leonore L. v. Beethovena (u verziji iz i8o( 1853. LIT.: E. Burek i R. Scha al, Otto Ja hn, MGG, VI, 1 957. - W. K ai Otto Jahn und das Rheinland, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 196
JAHN, VVilhelm, austrijski dirigent (Dvorce, Moravsk 24. XI 1834 — Beĉ, 21. IV 1900). Bio je izvrstan poznavali talijanskih opernih djela, osobito buffo-opera. Od 1854 dir gent u Budimpešti, Amsterdamu i Pragu. God. 1856 dirigirs u Zagrebu opernim predstavama Blattnerove kazališne druţini God. 1864.—81 dirigent kazališta u Wiesbadenu; 1881—5 muziĉki direktor Dvorske opere u Beĉu. Naslijedio ga je G. Mahle Komponirao je solo-pjesme. jAHNS, Friedrich VVilhelm, njemaĉki pjevaĉki pedagoj muziĉki pisac i kompozitor (Berlin, 2. I 1809 — 8. VIII 1888 Studirao pjevanje, klavir i kompoziciju. Kao pjevaĉki pedago odgojio u Berlinu preko 1000 uĉenika. God. 1845 osnovao i d 1870 vodio vlastito pjevaĉko udruţenje Ja'hnscher Gesangvereir, 1849 muziĉki direktor, 1881 profesor za retoriku na Scharwen kinu konzervatoriju. Najznaĉajniji je njegov rad o C. M. Weberi o kojemu je sabrao bogatu zbirku dokumenata (rukopisi, skic< pisma, štampana djela u prvom i svim ostalim izdanjima). P Kochelovu uzoru J. je kronološkim redom i s kritiĉkim opaskam izradio tematski katalog umjetnikovih djela uz podatke o rukopisi izdanjima i izvedbama. Bio i izdavaĉ većine svezaka Weberovi! djela. Zbirka dokumenata o Weberovu djelovanju prodana j 1883 drţavnoj knjiţnici u Berlinu. DJELA: komorne kompozicije (klavirski trio op. 10; sonata za violinu klavir). — Razne klavirske kompozicije. —■ Vokalna muzika (Schottische Lieder oko 150 djela za jedan ili više glasova). — Monografija C. M. von Weber in seine, Werken, 1871 (tematski katalog djela); C. M. von Weber. Eine Lebensskizze naći authentischen Quellen, 1873. Ĉlanci u muziĉkim listovima.
JAHNS — JALAS LIT.: W. Virnesiel, Friedrich Wilhelm Jahns, MGG, VI, 1957.— R. Sietz, F. W. Jahns und F. Hille r, MF, 1968.
JAIĆ, Marijan, melograf i kompozitor (Slavonski Brod, 4." VII 1795 •—• Budim, 4. VIII 1858). Kao franjevac sluţbovao u Vukovaru i Osijeku, bio dva puta provincijal, a posljednje je godine proveo u Budimu (1850—58) kao gvardijan i definitor. Pored izvornih i prevedenih djela naboţna sadrţaja J. je sastavio zbirku Vinac bogoljubnih pisama (Budim 1827) koja je doţivjela 7 izdanja. Isto djelo, u obliku molitvenika, objavljeno je do 1903 u 20 izdanja. J. je napjeve za ovu zbirku skupljao po Madţarskoj, Baĉkoj, Banatu i Slavoniji i objavio 1850 u Budimu pod naslovom Napivi bogoljubnih pisama. Uz puĉke pjesme u zbirci ima i koralnih melodija, misa i preludija raznih autora, pa — kako sam u predgovoru spominje — i nekih njegovih vlastitih kompozicija, koje meĊutim nije posebno oznaĉio. U muziĉkoj redakciji Jaiću je pomogao J. K. Derlik, budimski uĉitelj i orguljaš. LIT.: P. K., Ţivoto opisne crtice o otcu M. Jaiću, kapistranu, Katoliĉki list, 1860, 23. — V. Rudolf, O. M. Jaić, sastavljaĉ prvog hrvatskog kancionala, Obzor, 1935, 217. A. Vi.
JAKEŠEVIĆ, Gavro, muziĉki pedagog i kompozitor (Carevo polje kod Jajca, 1. V 1911—). Muziku uĉio u Sarajevu (F. Maćejovski) i Ljubljani (S. Osterc, L. M. Škerjanc). Od OsloboĊenja (1945) profesor i 1955—71 direktor Srednje muziĉke škole u Sarajevu. Aktivan i kao dugogodišnji horovoda. DJELA: kompozicije za gudaĉke sastave i za klavir. — Horovi; solo-pjesme; masovne i borbene pjesme. — Misa u As-duru za mješovit i hor i orkestar. M. Poz.
JAKL, Anton, kompozitor (Uhlifske Janovice, 24. VII 1873 —■ Ljubljana, 20. XII 1948). Uĉio violinu i klavir kod F. Šaura u Uhlifskim Janovicama i harmoniju kod J. Foerstera u Pragu. Ĉinovnik u Ljubljani. Faktura njegovih kompozicija dosta je invenciozna. DJELA: valceri; koraĉnice; muzika uz razne igre; vijenci slovenskih na rodnih pjesama. D. Co.
JAKONĈIĈ, Joško, kompozitor (Gorica, 19. III 1903 — 5. IV 1954). Školovao se u Gorici i Grazu te na Pravnom fakultetu u Beĉu i Bologni; odvjetnik u Kanalu na Soĉi i u Gorici, kasnije profesor na slovenskoj srednjoj školi u Gorici; klavir uĉio kod J. Michla na Glasbenoj matici u Gorici. Na Konzervatoriju u Beĉu studirao kompoziciju (E. Lustgarten) i dirigiranje (R. Nilius). Bio je pod utjecajem F. Schrekera, A. Schonberga i M. Kogoja; stvarao je u skladu s naĉelima kasne romantike i ekspresionizma; njegove lirske kompozicije odlikuju se unutrašnjom izraţajnošću. Nakon bezuspješnih pokušaja da mu kompozicije budu izvedene u Ljubljani i Gorici, kao i nakon što su fašisti zapalili Trgovaĉki dom u Gorici gdje je izgorjelo pet njegovih partitura, prestao je komponirati. DJELA. ORKESTRALNA: Andanle br. I u Es-duru, 1922; Andante br. 2 u Es-duru, 1923; L'ullimo sospiro, 1923; De profundis (V. Mole) za recitatora i orkestar, 1922; Frine pred sodniki (A. Aškerc) za recitatora i orkestar, 1924. — Tri glasbene misli za violinu i klavir, 1922—23. — 24 preludija za orgulje. — Opera Der Apotheker. — VOKALNA: Mlatiti za zbor, 1921; Propala (J. M. Krţišnik) za glas i orkestar , 1922; misa za soliste, orgulje i orkestar. LIT.: A. S(ever), Goriški skladatelj Joţko Jakonĉiĉ, Soĉa, Gorica, 16. i 23. VI 1956. — P. Merku, Joško Jakonĉiĉ, slovenski skladatelj, Sodobnost, 1970. ' P. Me.
JAKOV IZ LIEGEA (Jacobus Leodiensis, Jacobus de Leodio, Jacobus van Luik, Jaccjues de Liege), srednjo\jekovni muziĉki teoretiĉar i pisac (vjerojatno Liege ili kraj Liegea, oko 1260 — vjerojatno nakon 1330). O njegovu ţivotu zna se veoma malo; smatra se da je mladost proveo u Liegeu, a zatim u Parizu studirao teologiju, filozofiju i slobodne nauke, medu njima osobito muziku. Kasnije se vratio u Liege. Jakov iz Liegea autor je velikog traktata Speculum musicae (koji se dugo pripisivao Johannesu de Murisu), nastalog oko 1330. Ovo najopseţnije srednjovjekovno muziĉko-teoretsko djelo sastoji se od 7 knjiga sa 520 poglavlja; u njemu autor sistematski obraduje cijelu tadašnju muziĉku teoriju. Prva knjiga bavi se definicijom, klasifikacijom, podrijetlom i uĉinkom muzike te njenim svojstvima kao umjetnosti pokreta i vremena; ostale knjige govore o intervalima, proporcijama, konsonancama i disonancama, o monokordu, tetrakordima, o jednoglasnoj i višeglasnoj muzici. Autor potkrepljuje svoja izlaganja mnogim imenima, meĊu njima su Platon, Aristotel, Aristoksen, Boecije, Izidor, Odo, Berno iz Reichenaua, Guido d'Arezzo, Franco, Petrus de Cruce. Speculum musicae po sadrţaju i opsegu nije samo školski traktat, nego djelo enciklopedijskih dimenzija, u kojem je opširno prikazano cjelokupno znanje o muzici onoga vremena. Jakov iz Liegea brani ideje Ars antiquae i, zastupajući konzervativna gledišta, bori se protiv umjetnosti Ars novae. Djelo se saĉuvalo u tri anonimna rukopisa talijanskog podrijetla iz XV st.: dva se nalaze u Bibliotheque Nationale u Parizu (jedan je potpun; drugi sadrţava prvih 5 knj.), treći u Biblioteca Laurenziana u Firenci (samo 85 poglavlja iz knjiga I, II, V—VII). U
243
Scriptores, II, obj. je Coussemaker VI i VII knj. traktata (1867; anastatski pretisak 1931). U novije vrijeme obj. je W. Grossmann prvih 19 poglavlja I knjige {Die einleitenden Kapitel des Speculum musicae, Sammlung musikwissenschaftlicher Einzeldarstellungen, III, 1924); potpunu I knjigu obj. je R. Bragard u Corpus Scriptorum de Mušica, III (1955). Po mišljenju R. Bragarda, J. iz L. je autor i rasprava Tractatus de consonantiis musicalibus (obj. u Scriptores, I, Coussemakera kao djelo Anonymusa I) i Tractatus de intonatione tonorum. LIT.: W. Grossmann, Die einleitenden Kapitel des Speculum musicae von J. de Muris, Sammlung musikwissenschaftlicher Einzeldarstellungen, I I I , Leipzig 1924. — H. Besseler, Studien zur Musik des Mittelalters, I, AFMW, 1925. — G. Pietzsch, Die Klassifikation der Musik von Boethius bis Ugolino von Orvieto, Halle 1929. — J. Smits van Waesberghe, Muziekgeschiedenis der Middeleeuwen, I, Tilburg 1936—39. — E. De Bruyne, Etudes d'esthetique medievale, II, Brugge 1946. — Ch. van den Borren, Geschiedenis van de Muziek in de Nederlanden, I, Antwerpen 1948. —J. Smits van Waesberghe, Some Music Treatises and Their Interrelation. A School of Liege (ca. 1050 —1200)?, Mu šica Disciplina, 1949. — 5. Clercx, Jacques d' Audenaerde ou Jacques de Liege?, Revue Belge de Musicologie, 1953. — R. Bragard, Le Speculum musicae du compilateur Jacques de Liege, Mušica Disciplina, 1953—54. — H. Hiischen, Jacobus von Liittich, MGG, VI, 1957. — F. J. Smiih, Jacobus Leodiensis. Speculum Musicae. A Commentarv, New York 1966. B. Ać.
JAKŠIĆ, Dušan, dramski glumac, pevaĉ, kompozitor i pisac tekstova (Karlovac, 5. VI 1927 —). Diplomirao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu; muziku uĉio na Srednjoj muziĉkoj školi pri Muziĉkoj akademiji. Ĉlan Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, Beogradskog dramskog pozorišta i zatim prvak Savremenog pozorišta u Beogradu. Znaĉajna su mu glumaĉka i pevaĉka ostvarenja u musicalima Slatka Irma, Laku noć, Betina i Ĉovek od La Manĉe. Kao vokalni interpretator J. se naroĉito istakao u oblasti šansona, romansi i starih gradskih pesama, što je ostavilo traga i u njegovoj kompozitorskoj delatnosti. Snimio je preko 70 gramofonskih ploĉa. Njegove najpoznatije zabavne melodije su: Julijana (1961), Otišla si sa lastama (1963), Ĉerge (1964), Drugovi, stanite drugovi (1965), Jedno leto izmeĊu solitera (1969) i Jedno leto sa njom (1970). va. Ba.
JAKŠIĆ, Đura, dirigent i muziĉki pisac (Karlovac, 30. IV 1924 —). Na Muziĉkoj akademiji u Beogradu uĉio violinu; 1945— 48 u Pragu studirao di-rigovanje (P. Dedeĉek, A. Klima) i kompoziciju (E. Hlobil) na Konzervatorijumu, a muzikologiju (J. Hutter) na Univerzitetu; diplomirao 1949 na odseku za dirigovanje Muziĉke akademije u Zagrebu (F. Zaun). Umetniĉku karijeru zapoĉeo kao dirigent Simfonijskog i Kamernog orkestra Radio-Beograda (1950—52), 1952—65 bio stalni dirigent Beogradske filharmonije. Od 1966 direktor je muziĉke škole Josip Slavenski u Beogradu; od £>. JAKŠIC 1967 istovremeno i dirigent kamernog ansambla Pro Mušica. Dirigent nenametljivog gesta, koncentrisan na iznalaţenje suštinskih vrednosti izvoĊenih dela, J. u svojoj interpretaciji ispoljuje znalaĉku studiju, istanĉan ukus i stilsku autentiĉnost. J. je saraĊivao u ĉasopisima Zvuk, Savremeni akordi, kao i u drugim domaćim i stranim listovima i ĉasopisima; 1964 pokrenuo je ĉasopis Pro Mušica, ĉiji je odgovorni urednik. — Redigovao je i preorkestrirao Simfoniju u c-molu i poemu 1804 — Serbia liberala P. Konjovića, te orkestrirao njegovu baladu Minadir kao i niz dela K. Stankovića, S. Biniĉkog, M. Tajĉevića, S. Hristića i dr. S. Đ. K. JAKUBENAS, Vladaš, litavski kompozitor i pijanist (Birţai, 15. V 1904 —). Muziku studirao u Kaunasu i kod F. Schrekera na Drţavnoj visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. Od 1932 nastavnik teorije i klavira na Konzervatoriju u Kaunasu; od 1949 djeluje u Chicagu. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1932, 1939 i 1942; preludij i kvartet u a-molu, 1930; Melodie za violinu i klavir, 1932; serenada za violonĉelo i klavir, 1936. — VOKALNA: Mano pasaulis za zbor, soliste i orkestar, 1944; kantata De profundis za zbor i klavir (orgulje), 1966; From Far Away Wilt Thou Love the Country za zbor, 1956.
JALAS, Armas Jussi Veikko (pravo ime Blomstedt), finski dirigent i pijanist (Jyvaskyla, 23. VI 1908 —). Uĉenik Konzervatorija u Helsinkiju i privatno kod I. Krohna. Studirao 1933
ruka fuga u dmolu za gudaĉe 1929; rapsodija u emolu 1937; suita Forest
II!
244
JALAS — JANACCONI
—34 u Parizu (P. Mortteux, Rhene-Baton), zatim u Njemaĉkoj, Austriji i Italiji. Vrativši se u Helsinki bio je 1944—65 profesor dirigiranja na akademiji Sibelius i od 1945 dirigent Finske cpere. Kao pijanist i dirigent koncertirao u domovini te na gostovanjima u raznim evropskim zemljama i u Americi (1950 i 1955). Ĉesto je nastupao s pijanistom Aulikkijem Rautawaarom. Komponirao je kraća orkestralna i klavirska djela. Harmonizirao je finske narodne napjeve. Preveo je na finski brojna operna libreta. JALEO, španjolski narodni ples umjerenih pokreta u trodobnoj mjeri; izvodi ga jedan plesaĉ ili plesaĉica uz pratnju kastanjeta. JAMB (grĉ. lajj^o?, lat. iambus), dvosloţna stopa u antiĉkoj poeziji, sastavljena od jednoga kratkog i jednoga dugaĉkog sloga (J^J —); u današnjoj metrici od jednoga nenaglašenog i jednoga naglašenog sloga. Po analogiji upotrebljava se termin i u muziĉkoj metrici. U modalnoj ritmici XIII st. jambski je drugi ritmijski modus u kojem se ponavlja obrazac J J j J J |. U da našnjoj metrici jambu odgovara trodijelna mjera tipa | J i J J j J. JAMBE DE FER, Philibert, francuski kompozitor (Champlitte, Haute Saone, oko 1508 — Lyon, 1566). Bliţih podataka o njegovu djelovanju nema. Zna se jedino da je ţivio u Lyonu gdje su datirani razliĉiti njegovi predgovori. Njegova saĉuvana djela, protestantski psalmi u slobodnoj motetskoj formi ili tehnici nota protiv note, latinski moteti i jedna chansona, ne zaostaju za kompozicijama mnogih poznatijih muziĉara toga doba. Posebnu vrijednost ima njegov Epitome musical, jedan od najstarijih priruĉnika za flautu i violinu koji je znaĉajno vrelo podataka o dotadašnjoj vokalnoj i instrumentalnoj praksi. Tu je, po svemu sudeći, prvi put opisana violina sa 4 ţice, u tri udezbe. DJE L A: E pi t ome musi cal des t ons, Sons et accordz t s voi x humai nes, f l uest es d' Alleman, fluestes a 9 trous, violes, violons, 1556. — Chansona Femme qui honneur v e u l t a v oi r z a 4 g la s a u z b ir c i D i x i e s m e L i v r e ■ • ■ , 15 5 2. — C R K V E NA : L es Cerit psalmes de David mi s en f rancois par Jean Poictevin za 4 glasa, 1549; Psalmoide de Quarante et un pseaumes royaux ■ • • z a 4 glasa, 1559; Les vingt-deux octonnai res du psal me CX IX de Davi d • ■ • z a 4 glasa, 1561; Ccnt et ci nquant e Pseaumes de Davi d mi s en ri me f rancoise par Cl. M arot et T li. de B eze za 4 i 5 glasova, 1561; Les Psaumes mis en musique • • • de'dies a. Cliarles IX, 1563; Les CL Pseaumes de David • • • Avec les dix commandemens de la lov za 4 i 5 glasova, 1564; 1
motet i 1 psalam u antologijama. LIT.: O. Douen, Clement Marot et le psautier huguenot, 2 sv., Pariš 1878 — 79- — F. Lesure i G. Thibault, Bihliographie des editions musicales publiees par N. Du Chemin, Annales musicologiques, I, 1953. — P. A. Gaillard, Philberte Jambe de Fer, MGG, VI, 1957. — P. Pidoux, Le Psautier huguenot du XVI Siecle, 2 sv., Kassel 1962.
JAMES, Dorothy, ameriĉki kompozitor (Chicago, i. XII 1901 —). Studirala u Chicagu na Konzervatoriju i na Musical Collegeu. Od 1929 predavala na Michigan State Normal College. Bila je predsjednica društava Music Research Comitee i Michigan Federation of Music Clubs. Profesor je na Univerzitetu u Ypsilantiju. DJELA. ORKESTRALNA: 3 pastorale za klarinet, harfu i gudaĉe, 1933; Symphonic Fragments, 1931; The Jumblies, 1935; Elyptic Poeni, 1937; divertimento, 1937. — KOMORNA: gudaĉki kvartet (u 1 stavku), 1932; suita za gudaĉki kvartet, 1926; recitativ i arija za gudaĉki kvintet, 1943; rapsodija za klavir ski trio, 1930. — Opera Paolo and Francesca, 1931. Scenska muzika. — Dvije kantate za zbor a cappella: The Jumblies, 1934 i Cantata, 1937; zborovi.
!■
JAMES, Harry Hagg, ameriĉki jazz-trubljaĉ (Albanv, Georgia, 15. III 1916 —). Trublju uĉio kod svoga oca i u Texasu na Beaumont School. Ĉlan razliĉitih jazz-orkestara pod vodstvom L. Hancocka, H. Waldmana, 1935—36 B. Pollacka, 1936—39 B. Goodmana i dr.; 1939 osnovao vlastiti ansambl s kojim je gostovao po SAD i u Evropi. J. je jedan od najboljih jazz-trubljaĉa. Nastupao je i u filmovima (The Benny Goodman Story). Bio je i ĉlan ansambla Metronom Ali Stars. JAMES, Philip, ameriĉki dirigent, kompozitor i pedagog (Jersev City, N. J., 17. V 1890—). Studirao muziku u New Yorku. Poslije Prvoga svjetskog rata dirigent vojne muzike; 1919—23 crkveni zborovoĊa u Montclairu (N. J.) i New Yorku. Dirigent Nezv Jersey Symphony Orchestra (1922-—29), Brooklyn Orchestral Society (1927—30) i Bamberger Little Symphony Orchestra (192^—36). Neko vrijeme nastavnik muzike na Columbi.i University u New Yorku; od 1927 predavao na muziĉkom odjelu Nezo York University (1933-—55 proĉelnik). Premda se u kompozicijama povremeno obilato sluţio disonancom, J. je ipak konzervativan kompozitor. Njegovi se anthemi ĉesto izvode. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1943 i 1949; simfonijeta za komorni orkestar, 1946; Sea Symphony, 1928. Simfonijske pjesme Song of the Night, 1931 i Chaumont za mali orkestar, 1948; 3 uvertire; 4 suite; rapsodija Gtvalia, 1937; Brennan on the Meor, 1939; Perstare et Praestare, sveĉana koraĉnica, 1946; Passacaglia on an Old Cambrian Ground Bass, 1957. Kompozicije za duhaĉki orkestar. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1924 (prer. 1939); klavirski kvintet, 1938 (prer. 1948); suita za duhaĉki kvintet, 1936. — KLAVIRSKA: suita Our Totvn, 1945; 12 preludija, 1946—51. — Brojna djela za orgulje (sonata, 1929; Pastorale, 1949; Alleluia-Toccala, 1949). — Scenska muzika za Arms for Venus, 1937; maska Foundedfor Freedom, 1940. — VOKALNA: The Nightin-gale of Bethlehem za sole, zbor i orkestar, 1919; General IVilliam Booth enters into Heaven zz tenor solo, muški zbor i komorni orkestar, 1932. By the Waters of Babylon za zbor i orkestar, 1921; IVorld of Tomorrozv za zbor i orkestar, 1938 i druge kompozicije za is t i sastav. Za recitatora i orkestar: Jitdith (s malim orkes-
trom), 1927; Miniver Cheevy, 1947 i Richard Cory, 1947. Zborovi; solo-l —■ CRKVENA: Missa imaginum za zbor i orkestar, 1929; Psalam 150. Z£ orkestar, 1940; Stabat Mater Speciosa za zbor i orkestar, 1930; anthem LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947. — N. 1 Philip James, MGG, VI 1957.
JAMES, William Garnet, australski kompozitor i pi (Ballarat, Victoria, 28. VIII 1895 —•). Završivši 1914 stud Konzervatoriju u Melbourneu, uĉio u Bruxellesu i Lon< Tu je 1915 debitirao kao pijanist. Nakon koncertnih tu 1929—57 direktor muziĉkog odjela Australskog radija. U te svojstvu mnogo pridonio razvoju muziĉkog ţivota svoje ze Kao kompozitor stekao popularnost vrijednim i lako prisi ĉnim vokalnim djelima, osobito pjesmama. DJELA: 4 orkestralne suite; kraće klavirske kompozicije. — Balet By dlelight, 1918; opereta The Golden Girl, 1920; scenska muzika. — Zb solopjesme. LIT.: A. Silbermann, William Garnet James, MGG, VI, 1957. j
JAMMERS, Evvald, njemaĉki muzikolog (Koln—Linder 1. I 1897 —). Studirao na Univerzitetu u Bonnu (L. Schit mair). Bibliotekar u Dresdenu (1927—-45), gimnazijski pro u Bergheimu (1945—50), bibliotekar u Diisseldorfu (1951i zatim do 1962 bibliotekar i profesor muziĉke paleografiji Univerzitetu u Heidelbergu. Objavio je niz izvornih i vrije radova o srednjovjekovnoj crkvenoj muzici. DJELA. Untersuchungen uber die Rhythmik und Melodicn der Jenaer L handsehrift (disertacija), 1925; Das Karlsoffizium »Regali natus«, 1934; Der gorianisehe Rhythmus, 1937; Die Essener Neumen-Handschriften der Landes Stadtbibliothek Diisseldorf, 1952; Der nlittelalterlicher Choral, 1954; Ah der abendldndischen Musik, 1955; studije, rasprave i ĉlanci.
JAMPOLJSKI, Izrail Markoviĉ, sovjetski muzikok violinist (Kijev, 21. XI 1905 —•). Studirao na Konzervatc u Moskvi, kompoziciju (Gliere, Mjaskovski) i historiju (KUJ cov). God. 1927—32 koncertirao kao violinist, 1934—-49 pred: na Moskovskom konzervatoriju, 1950—59 bio glavni urei za muziku Velike sovjetske enciklopedije. DJELA. SPISI: Ocnoeu CKpunuHnou annnuKamypbi, 1933 (III dopui izd. 1955; engl. prijevod 1966); Pyccnoe cKpunuunoe ucxyccmso t 1951; A. pejiAu (sa K. A. Kuznjecovom), 1953; RoKopdovze 3uecKy 1956; My3UKaK>^ suu, 1958; H. Il ai aHUHU, 1961 ( I I dopunjeno izd. 1966) ; Couambi u napm dnH CKpunKU COJ I O II. C. E axa, 1963; JJ. Oucmpax, 1964.
JAM SESSION, muziciranje jazz-muziĉara bez unapr odreĊenog sastava; izvodi se u slobodnoj improvizaciji bez siranih aranţmana i u naĉelu bez publike. Takvi sastanci, na jima se svira i pjeva iskljuĉivo zbog vlastite radosti u muzicira] bili su rašireni već i u New Orleansu i u Chicagu, a osobit doba swinga. Kasnije su se te improvizacije poĉele snimati ploĉe, a bili su organizirani i javni nastupi, pa je j. s. izgubio s prvotni smisao. Od ansambla koji taj improvizacijski naĉin i guju i na koncertima istakao se -> Jazz At The Philharmo JAN, Karl, njemaĉki muziĉki pisac (Schweinfurt, 22. V i — Abelboden, Švicarska, 3. IX 1899). Studirao klasiĉnu fil( giju na Univerzitetu u Berlinu. Bavio se poviješću muzike klasi Grĉke, pa je o tome objavio niz znaĉajnih radova; prouĉava crkvenu muziku. DJELA (izbor): Uber die altgnechischen Tonarten, Allgemeine mus lisehe Zeitung, 1878; Diaulos, ibid., 1881; Die Musikinstrumente der Grie und Rb'mer, Landsberg 1884; Die Handschriften der Hymnen des Mesomedt Jahrbuch fur Altertumskunde, 1890; Die Harmonie der Spharen, Philologus, Rousseau als Musiker, Preussisches Jahrbuch, 56. — Priredio novo kritiĉke danje tekstova grĉkih muziĉkih pisaca: Mušici scriptores graeci (Arislotele, clides, Bacchius [Cleonides], Nicomachus, Gaudentius, Alypius), 1895 s dodati saĉuvanih zapisanih napjeva Melodiarium reliquiae (nadopunjeno i popravlj izd. 1899 (novi otisak 1962). — Objavio Exequien iz 1Ć36 i 122. Psalam H. S.-hii LIT.: W. Vetter, Karl Jan, MGG, VI, 1957. JANACCONI (Jannaconi,
Jannacconi, Gianacconi), Gi seppe, talijanski kompozitor (Rim, 1741 — 16. III 1816). U nik S. Rinaldija i G. Carpanija; kasnije uĉenik, suradnik i naslj« nik P. Pisarija, štovatelja i imitatora Palestrine. Pisari mu ostavio u nasljedstvo cio studijski materijal koji je sakupio; je rezultate svojih prouĉavanja i svoje znanje prenio svom uĉeni G. Bainiju, koji je tu gradu upotrijebio u svojoj knjizi o Palestri jednom od temeljnih djela o tom majstoru. J. je od 1811 do sm bio zborovoĊa bazilike sv. Petra u Rimu. Kao kompozitor jed je od posljednjih zastupnika Palestrinina stila i moţda najbe meĊu njima. Glavni dio stvaralaštva posvetio je crkvenoj muz a cappella i koncertantnoj crkvenoj muzici. DJELA: Gotovo sve Janacconijeve kompozicije bile su sakupljene u bifr teci opata F. Santinija u Rimu. Poslije njegove smrti (1862) rukopisi su raštrk po evropskim bibliotekama i mnogi su izgubljeni. Saĉuvano: 4 mise (1 zj glasa i orgulje, 1 za 4 glasa, i zbor i orgulje; 1 za 8 glasova; 1 za 16 glasov Te Deum za 16 glasova; 2 Magnificata za 8 odn. 9 glasova; Kyrieza 16 glaso 2 psalma; O sacrum convivium za bas, zbor i orgulje; ofertoriji; moteti (mn za 4 glasa i orgulje); nekoliko fuga i kanona. — Dva gudaĉka kvinteta. NOVA IZD.: Kyrie, Exaltabo te Domine i Benedictus obj. F. Comrr (Mušica Sacra, VI, 1839 — 87, 28 sv.); Laetamini in Domino obj. J. P. Huli (Pari Music, II, 1842); Et ecee terrae motus obj. u Repertoire de musique, Schc LIT.: C. Sartori, Giuseppe Janaccon . MGG, VI, 1957.
JANAĈEK JANAĈEK, Leoš, ĉeški kompozitor (Hukvaldv, kraj Pribora, 3. VII 1854 — Moravska Ostrava, 12. VIII 1928). Muziĉki dar nasleduje od deda i oca, oba uĉitelja i orguljaša. U Brnu svršava uĉiteljsku školu na kojoj stiĉe teorisko i praktiĉno muziĉko obrazovanje kod P. Kfiţkovskog (klavir, orgulje, violina) 11873 preuzima njegovu sluţbu organiste i dirigenta. Istovremeno je pomoćni uĉitelj u osnovnoj školi i horovoda (1873—76) zanatlijskog društva Svatopluk. Tada piše svoje prve kompozicije, horove u tradicionalnom stilu ĉeške horske literature (Tovaĉovsky) i niz horova na narodni tekst (u stilu Kfiţkovskog), oslanjajući se na moravsku narodnu pesmu. God. 1874 odlazi u Prag na Orguljsku školu (F. Blaţek, F. Z. Skuhersky) i završava je za jednu godinu. Potom se vraća u Brno za uĉitelja pevanja na uĉiteljskoj školi i 1876—88 vodi, sa izvesnim prekidima, filharmonijsko društvo Beseda brnenskd. God. 1879 studira na Konzervatorijumu u Leipzigu (teoriju i kompoziciju kod O. Paula i L. Grilla, klavir kod E. F. Wenzela, orgulje kod W. Rusta), a 1880 u Beĉu (J. Dachs, F. Krenn). Tu doţivljavaju njegova ubedenja prvi udar, ali ih se on i dalje drţi, nasuprot novoromantiĉarskim tendencijama koje preovlaĊuju, a s kojima se nikad nije sluţio, što ga je udaljilo od Smetane i pribliţilo Dvofaku. Ubrzo se vraća u Brno i razvija svestranu aktivnost kao dirigent, instrumentalista, nastavnik, muziĉki kritiĉar i organizator; 1881—1919 upravlja novoosnovanom Orguljskom školom koja je njegovom zaslugom postala 1919 (nakon stvaranja Republike) drţavni Konzervatorijum. Na ovoj školi razvija svoje samonikle muziĉko-teoretske nazore sa kojima je povezan njegov zamašni muziĉko-literarni rad i njegov udio u reformi ĉeške crkvene muzike. Kao teoretiĉar i kritiĉar u poĉetku se oslanja na estetska i muziĉko-psihološka gledanja R. Zimmermanna i L. F. Helmholtza. Tih godina izraĊuje kritiĉku ocenu dela Wagnera i Smetane. Svestan koliko je njegova uţa domovina, Moravska, tada zasebna austrougarska provincija, nacionalno ugroţena i izloţena germanizaciji, J. se pridruţuje narodnim stremljenjima, da bi svojim stvaralaĉkim, organizatorskim i folkloristiĉkim. radom pomogao kulturnom i nacionalnom uzdizanju i afirmaciji ĉeške misli u celoj Moravskoj, a naroĉito u Brnu. U periodu od ĉetiri godine doţivljava tešku unutrašnju krizu i kao kompozitor u to vreme ne radi, da bi se uskoro pokazao u novom vidu, jer već njegova Ĉtvefice muţskych sboru (1885), posvećena prijatelju Dvofaku, pokazuju realistiĉki odnos prema narodnoj pesmi, samostalnije tumaĉenje teksta i odluĉniji korak ka vlastitom stilu. Sa operom Šdrka završava se prvo razdoblje njegovog stvaranja (do 1888), koje je u znaku tradicije. Horovi na narodni tekst vode ga muziĉkom folkloru koji, pored komponovanja i teoretsko-nauĉnog rada, predstavlja još jednu oblast njegovog doţivotnog interesovanja. U poĉetku drugog razdoblja, u kojemu se suprotstavlja beţivotnom tradicionalizmu, J. se sav posvećuje tom radu; sa F. Bartošom, istraţivaĉem dijalekata, prouĉava narodne pesme i dolazi do posebnih rezultata koji su i njegovom stvaranju dali osobeni peĉat. Već 1889 nastaje zbirka Narodni pisne moravske u zajednici sa folkloristom F. Bartošom, a 1891—93 zbirka za klavir Narodni tance na Morave, iz kojih je nastao orkestarski ciklus Valašske tance (1889) i Rdkos Rdkoczy (1891), jedino njegovo baletsko delo. Znaĉajnu veliku zbirku Narodni pisne moravske v nove nasbirane izdaje sa Bartošom (1899— 1901) i uz nju piše kao predgovor svoju najveću studiju o narodnoj pesmi. Prisan odnos prema narodnoj pesmi i nastojanje da ude u srţ narodnog stvaranja dovelo ga je do otkrića novog izvora muzike: do melodije govorene reci, »napevkv mluvy« (doslovno: napevi govora). »U njima je odraz celokupnog stanja jednog organizma i svih faza njegove duševne aktivnosti, u njima se ukazuje ljudsko biće u odreĊenoj fazi ţivota — oni su prozor na ljudskoj duši«, kaţe J., a bez tih studija prema prirodi ne moţe, po njegovom mišljenju, da bude istinitosti u umetniĉkom delu, naroĉito dramskom. Sa nauĉniĉkom preciznošću i strašću osluškuje i beleţi sve akustiĉke pojave, ne upotrebljavajući ih nikad doslovno u samostalnom stvaranju. Beleške mu sluţe kao potsticaj, a preporuĉuje ih i drugima kao studij. God. 1894 sa taĉno naslućenim, ali još neformulisanim novim tekovinama, pristupa stvaranju svog najznaĉajnijeg operskog dela Jeji pastorkyna, u svetu poznatog kao Jenufa, na prozni tekst drame G. Preissove iz moravskog seoskog ţivota, i dovršava ga 1903. U Jenufi ostvaruje svoj osobeni dramski stil, nasuprot Wagneru, realistiĉan, izgraĊen na fleksijama ljudskog govora, sav u saţetoj osobenoj stilizaciji, sa teţištem u vokalnom delu partiture. Ta novina, kao i posebna, nesimfonijska orkestracija, neposrednost i istinitost muzike, natopljene tragikom i zasićene lirizmom, ĉine Jenufu jednim od najuspelijih, najznaĉajnijih dela novije operske literature. Delo je izvedeno po prvi put 1904 u Brnu, a istom 1916 u Pragu. U to doba sve se više ispolja-vaju Janaĉekove simpatije za rusku kulturu i ruski narod. On polazi u Rusiju 1896, 1902 i 1903 i paţljivo prouĉava dela Borodina i Musorgskog. Njegov rad na teorijsko-nauĉnom planu takoĊe je
245
intenzivan: g. 1897 izdaje raspravu O skladbe souzvukuv a je-jich spojitv, a 1912—13 nauku 0 harmoniji (Oplna nauka 0 harmonii), u kojoj primenjuje najnovija otkrića na polju akus tike i psihologije, stvarajući za nove, pa i za stare pojmove svoju terminologiju. Iz peda goškog iskustva nastao je 1898 uput za nastavu pevanja. Posle Jenufe, sve do pune afirmacije (1916), nastaje najteţe razdoblje njegovog ţivota, doba usamljenosti i potpunog nerazumevanja od strane okoline, ali i upornog daljeg rada 1 borbe za vlastite umetniĉke principe. Jedno svedoĉanstvo ovih raspoloţenja je klavirska L. JANACEK sonata /. X 190$ Z ulice, posvećena uspomeni na ubi jenog ĉeškog radnika F. Pavlika. God. 1904 traţi pre vremena^ i dobija penziju kao nastavnik uĉiteljske škole, da bi se mogao potpuno posvetiti komponovanju. Tada energiĉno krĉi sebi put stvaranjem novog, homofonog, bogato izraţajnog, krajnje dra matiĉnog i smionog horskog stila u nizu muških horova na tekst P. Bezruĉa: Kantor Halfar (1906), Maryĉka Magdonova (1908) i Sedmdesdt tisic (1909). Ovi horovi (izvelo ih je Pevaĉko dru štvo Moravskih uĉitelja) ubrajaju se u najznaĉajnija horska dela svetske literature tog perioda (1900—20). Opere Vylet pana Brouĉka do Mesice i Vylet pana Brouĉka do XV. stoleti, završene J9 1?! predstavljaju novi, groteskno-satiriĉni tip ĉeške komiĉne opere; u njima se izobliĉava graĊanski omekšala hiperromanti ĉnost nekih tadašnjih umetnika. Dela se odlikuju originalnošć u muzike, ali trpe zbog nedostatka dramske radnje. U meĊuvre menu nastaje prva simfonijska poema Šumafovo Ċite (1912). Od 1916, kada je dirigent K. Kovafovic, posle izvesnih retuša i preinstrumentiranja, izveo Jenufu sa golemim uspehom u Pragu, a naroĉito od 1918, posle njenog izvoĊenja u Dvorskoj operi u Beĉu i posle stvaranja ĈSR, nastaje preokret u Janaĉekovom ţivotu. Mladalaĉki sveţ i bujan stvaralaĉki elan uzdiţe ga u prve redove majstora Moderne. U tom trećem stvaralaĉkom razdoblju završava simfonijsku rapsodiju u tri dela Taras Bulba (1918), u kojoj upeĉatljivo prikazuje ţivot i smrt ukrajinskog junaka; 1917—19 komponuje jedinstvenu kantatu (ciklus od 22 pesme) za tenor i klavir, uz sudelovanje alta solo i tri ţenska glasa iza kulisa, Zapisnik zmizeleho na stihove nepoznatog pesnika, u kojoj na dramatiĉan i vanredno kantabilan naĉin opeva tragiĉnu ljubav seoskog mladića sa cigankom-ĉergašicom; posle simfonijske poeme Balada blanickd (1920) piše 1919—21 tragediju Kdt'a Kabanovd po drami Bura od A. N. Ostrovskog, u kojoj daje opet punu meru proosećane dramatiĉnosti, ostvarujući i ovde svoj melodijski stil iz melodije govora, ĉešće uobliĉene u veće celine, naroĉito u sceni javnog kajanja i konaĉnoj katarzi, sliĉno Jenufi; opera Pfihody Lišky Bystroušky dovodi na scenu šumsko zverinje što izaziva nove tonove, nove orkestarske boje i ĉesto šire melodijske linije; ta opera, gotovo komiĉnog karaktera, sazdana od svoje vrsnog impresionistiĉkog tkiva, jedna je od njegovih lirski i melodijski najbogatijih muziĉkih drama. Daljnji stepen razvoja njegovog muziĉko-dramatskog principa predstavlja opera Vec Makropulos (1923—25) po drami K. Ĉapeka, u kojoj obraĊuje fantastiĉnu temu o produţenju ţivota pomoću ţivotnog eliksira. Tih godina J. komponuje ĉitav niz kamernih dela od kojih se istiĉu gudaĉki kvartet inspirisan Tolstojevom Kreutzerovom sonatom (1923—24), sonata za violinu i klavir (1921), duvaĉki sekstet Mladi (1924) i Concertino za klavir i kamerni. orkestar (1925—26); u njima stvara svoj osobeni kamerni stil, a u Simfonijeti (1925—26) svoj originalni orkestarski izraz. »U simfonijeti mi je uspelo«, kaţe sam J., »da se najtešnje pribliţim misli obiĉnog ĉeškog ĉoveka. Po tom putu hteo bih da idem dalje«. Velikih razmera i snaţna je Glagolska mše (1926) u kojoj se u potpunosti manifestovala Janaĉekova vitalnost i izrazitost, bez njemu stranih poboţnih osećanja. Za svoju poslednju operu, Z mrtveho domu (1927 —28), uzima opet sadrţaj iz ruskog ţivota (po Dostojevskom). Iako pojedine scene idu u red njegovih najboljih ostvarenja, ipak se ne moţe govoriti o punoj jedinstvenosti dela. Intimna osećanja izraţava J. u Drugom gudaĉkom kvartetu, zvanom Listy duverne
246
JANAĈEK — JANEĈEK
Opšte priznanje njegovog dela odraţava se i u njegovom ţivotu: 1919 postaje profesor kompozicije na Majstorskoj školi u Pragu gde odgaja niz istaknutih moravskih kompozitora. Njegov uticaj je znatan i van granica zemlje. Njegova dela naroĉito neguju udruţenje, opera i Akademija lepih umetnosti Jandĉek u Brnu. Od 1948 odrţano je u Brnu više muziĉkih festivala i izloţba Janaĉekovih dela. Za razliku od zapadnjaĉke orijentacije ■—■ kod Smetane novoromantiĉarskog smera, kod Dvofaka klasicistiĉko-romantiĉarskih tendencija — J. u ĉeškoj muzici zastupa istoĉnoslavensku, realistiĉku orijentaciju, duboko ukorenjenu u domaćem tlu, a u evropsku muziku, u kojoj još nije dovoljno uoĉen i istaknut, unosi osobenost, neposrednost i toplinu svog i bitno i po stilizaciji novog, lapidarnog i krajnje ekonomiĉnog izraza, kao i intenzivnu dramatiĉnost kojom je proţeto svako njegovo, pa i nescensko delo.
L. JANAĈEK. Završetak opere Z mrlveho domu, autograf
Janaĉekov zreli stil (od Jenufe dalje) zasniva se na teţnji za krajnje taĉnom deklamacijom i na uskoj povezanosti sa narodnom melodikom. Mada skoro nikad nije u svojim delima neposredno obradio ili citirao neku ĉešku melodiju, njegova je muzika skroz nacionalno obojena. Uzimajući za osnovu svojih melodijskih motiva melodijsku i ritmiĉku strukturu ĉeškog govora, J. je razvio u svojoj muzici neku vrstu stilizacije govora. Otuda je teţište njegovog stvaranja u vokalnom, premda njegova vokalna melodika ĉesto ima izrazito instrumentalni karakter. U njegovoj muzici dominira mali, pregnantni motiv, saţeto oblikovan i ritmiĉko vrlo ĉvrsto organizovan, koji meĊutim nikad ne poprima karakter lajtmotiva, niti se ne razraĊuje u smislu provedbe, već se ĉesto ponavlja da bi pojaĉao odreĊeni efekat ili tu i tamo iskrsava variran, promenjen u izraţaju, da bi ga naj zad zamenio jedan novi motiv. »Skoro bi se moglo reći da je J. nadomestio zakonitu tematsku motiviĉku razradu jednim oštrim motiviĉkim dinamizmom i ţestokom agogikom, a pri tome njegove izraţajne namere podupire izmena zvuĉnih boja njegovog bogatog orkestarskog aparata« (J. Racek). Formalna grada Janaĉekovih dela većinom se zasniva na cikliĉkim ili svitnim oblicima ili na formi ronda. Formalno jedinstvo, koje ugroţava elementarna sila saţetih motiva, uĉvršćuje njegova snaţna ritmika. J. se sluţi normalnim tonalitetima, ali ih modalno menja na osnovu ĉeškog folklora i te modifikacije provodi na taj naĉin da je u njegovoj muzici retko kada odreĊeni tonalitet uĉvršćen. U pogledu harmonske graĊe zanimljivo je da se u poslednjoj stvaralaĉkoj fazi pribliţava Debussvju, što se oĉituje u uĉestalom redanju uridecimakorda iznad kojih slobodno teku melodijski nizovi, nadalje u primeni figuriranih ostinata, paralelnih nizova prekomernih trozvuka na celotonskoj skali i u rafiniranom korištenju orkestarskih boja. Janaĉekovu muziku svrstavaju u impresionizam, pa ĉak i u poentilizam zbog fragmentarnosti u strukturi njegove fraze, i u naturalizam obzirom na njegov oslonac na prirodu (melodija govora); meĊutim, stvaralaštvo mu je samoniklo, a razvojni put, logiĉan i organski povezan, ide od romantiĉara (Kfiţkovskv), preko impresionista do posve liĉnog ekspresionistiĉkog naĉina.
DELA. ORKESTARSKA: simfonijeta, 1926; simfonijske poeme Ši fovo diti, 1912 i Balada blanickd, 1920; Concertino za klavir i kamerni orkt 1925; Capriccio za klavir (leva ruka) i kamerni orkestar, 1926; simfonijska ra dija Taras Bulba, 1915—18; Valašske tance, 1889—90; Handcke tance, 18 90; Srbske kolo, 1899; svita za gudaĉki orkestar, 1877; svita (nazvana i sereri za veliki orkestar op. 3, 1891; Idylla za gudaĉki orkestar, 1878. — KAMER Dva gudaĉka kvarteta: I, u e-molu, 1923 i I I , Listy duvlrne, 1927—28; Mladi za duvaĉki sekstet, 1924; sonata za violinu i klavir (4 verzije), oko 19 21; Romance za violinu i klavir, 1879; Dumka za violinu i klavir, 1880; Poh za violonĉelo i klavir, 1910. — KLAVIRSKA: sonata 1. X 1905 (Z ul 1905; Po zarostlem chodniĉku (2 zbirke), 1901—08; Elegija, 1903, Mora tance ( Ĉeladenski, Pilky), 1905; V mlhdch, 1912; Vzpominka, 1928; Nar tance na Moravi (sa L. Bakešovom i X. Behalkovom) za 2 klavira, 1891-— DRAMSKA. Opere: Šdrka, 1897 (kasnije preraĊivana, konaĉna ve 1924); Poĉdtek romanu, 1891; Jeji pastorkyria (Jenufa), 1894—19°3 (Brno, I 1904; jug. premijera, Zagreb, 29. VI 1920); Osud-Fatum, 1903—04; Vylet i Brouĉka do Mišice i Vylet pana Brouĉka do XV.stoleti, 1908—17; Kat'a Kaba> 1919—21; Pfihody Lišky Bystrouiky, 1921—23; Vic Makropulos, 1923—2: mrtveho domu, 1927—28. Balet Rdkos Rdkćczy, 1891. — VOKALNA. Kant Amarus, oko 1897; Na Solani ĉartdk, 1911; Viĉne evangelium, 1914; Glagc mše za sole, hor, orkestar i orgulje, 1926; Zdpisnik zmizeleho za tenor, alt, tri ska glasa i klavir, 1917—19; Rikadla za soliste, klavir i kamerni ansambl, ] —27; Potulny šilenec za sopran solo i muški hor, 1922. Muški horovi: Ohlas nd nichpisnt'd hora), 1875—76; Zplvnd duma, 1876; Ćiverice muţskych sbori, li Ţdrlivec, 1888; Ĉtvero muţskych sboru moravskych, 1904; Kantor Halfar, l\ Maryĉka Magdonova, 1906; 70.000, 1909; Perina, 1914; Ĉeška legie, 1918; / vlajka sa 2 solo-soprana, 1926 itd. Ţenski horovi: Hradĉanskepisniĉky, 1916; I par Rucky sa solo-sopranom, 1916; Viĉi stopa za ţenski hor, sopran solo i kla Mešoviti horovi: Slavnostni Sbor, 1877; Kaĉena divokd, 1885; Elegie na smrt dt Olgy, 1903 i dr. Jamipisen za glas i klavir, 1897. — CRKVENA: misa (prem; Lisztovoj misi za orgulje), 1900; Hospodine pomiluj ny za vokalni kvartet, c struki zbor, orgulje, harfu i limene duvaĉe; Otĉe naš za tenor, hor, orgul harfu, 1901; Svaty Vdclave sa pratnjom orgulja, oko 1902; Deset ĉeskych z} z Lehnerova kanciondlu, 1881; Cirkevni zpivy ĉeške vicehlasĉ z pfiborsk kanciondlu, 1904; više moteta. — Obrade narodnih pesama: Krdlovniĉky, vojaĉke igre i plesovi, za glas i klavir (sa F. Bakešom), oko 1889; Kytice z rodnich pisni moravskych, jednoglasne pesme bez pratnje (sa F. Bartošo oko 1890; Ukvalskd Udova poesie o pisnich, 13 pesama uz klavir, 1898; Ukva pisni, 6 pesama za mešoviti hor, 1899; 26 balad lidovych za glas i klavir, 19 Lidovd nokturna, dvoglasne pesme uz klavir, 1906; Pisni detvanske sa klaviri 1916; 5 ndrodnich pisni za glas, hor i klavir ili harmonijum, 1916—18: Sle* pisni (10 pesama iz zbirke H. Salichove), 1918 ; Moravske Udovi pisni sa klavin oko 1922. — Zbirke narodnih pesama: Narodni pisni moravske v novi nasbir (sa F. Bartošom), 1889; Moravske pisni milostne (sa G. Vašom), 1928. — SPL O skladbi souzvukuv a jejich spojuv, 1897; Navod pro vyuĉovdni zpivu, 18 0 hudebni strance ndrodnich pisni moravskych, 1901; Oplnd nauka o harnu (2 sv.), 1912—13. Mnogobrojni teorijski ĉlanci o muziĉkim problemima, 1 mnogobrojni zapisi melodije govora (ndpevky mluvv) štampani su u raznim sopisima, prvenstveno u Hudebni listy kojeg je J. ureĊivao 1884 —88, zatin Hlidka (od 1887), Moravske listy (od 1890) i u Lidove novinv (stalni sarad 1893—1928); mnogi su ĉlanci ostali u rukopisu.Popis Janaĉekovih kompozi i obrada izdao je B. Štedron ( Seznam Jandĉkovych skladeb a uprav), 19 potpuni katalog muziĉkih spisa objavljen je prigodom Janaĉekove izloţbe u Bi (1948) pod naslovom Leoš Jandĉek, obraz ţivota a dila, u redakciji J. Race Celokupno izdanje studija o narodnoj pesmi i narodnoj muzici objavio l< J. Vvslouţil pod vodstvom I. Raceka. Korespondencija je objavljena do dana 9 sv. u izdanju Janaĉekovog arhiva (izdavaĉi A. Rektorvs i J. Racek), 1934 — LIT.: M. Brod, Leoš Janaĉek, ţivot a dilo, Praha 1924 ( nemaĉki, W 1925). —■ Janaĉkuv sbornik, Hudbeni rozhledv, 1924—25, 3—4 i 1928, 4— J. Borecky, Dejinv ĉeške hudby, 1928. — D. Muller, Leoš Janaĉek, Ps 1930. — J. Racek, Leoš Janaĉek, Poznamky k tvurĉimu profilu, Olomouc 19 — O. Jeremidš, L. Janaĉek, Praha 1938. — G. Gavazzeni, L. Janaĉek, RA 1938. — L. Firkušny, L. Janaĉek a brnenske divadlo, Brno 1939. — V. Helfi Leoš Janaĉek. Obraz ţivotniho a umeleckeho boje I. V poutech tradice, Bi 1939- — J- Racek, L. Janaĉek a souĉasni moravski skladatele, Brno 1940. M. Oĉadlik, Svet orchestru, I I , 1946. — B. Štidron, Janaĉek ve vzpominkJ a dopisech, Praha 1946 (engleski i nemaĉki prevod, Prag 1955). — P. Konjoi Leoš Janaĉek, zbirka eseja Knjiga o muzici, Novi Sad 1947. — R. Smeta, Vvpraveni o L. Janaĉkovi, Olomouc 1948. —J. Vogel, Leoš Janaĉek dramat 1948. — V. Helfert, O Leoši Janaĉkovi, Soubor stati a ĉlanku, Praha 19, — J. Prochdzka, Lašske kofeny ţivota a dila Leoše Janaĉka, Frydel-Misi 1948. — L. Kundera, Janaĉkova varhanicka škola, Olomouc 1948. — J. Rac Slovarske prvky v tvorbe L. Janaĉka, Brno 1951. — Janaĉkuv sbornik (izc J. Racek), Musikologie, 1954. — Janaĉek, zbornik Tschechische Komponistt M^usik der Zeit, sv. 8, Bonn 1954. —J. Racek i L.Firkušn^,!,. Janaĉek als Schr steller, Berlin i Leipzig 1957. — J. Racek, Leoš Janaĉek, MGG, VI, 1957. Isti, Leoš Janaĉek in der Tradition der tschechischen Musik, Musik und C sellschaft, 1958. —J. Vogel, Leoš Janaĉek, Leben und Werk, Kassel 1959 (en prevod London 1963).—J. Racek, Leoš Janaĉek, Mensch und Kunstler, Lei zig 1962. — H. Hollander, Leoš Janaĉek, Leben und Werk, Ziirich 1964 (no izd.). — L. V. Poljakova, Operno stvaralaštvo L. Janaĉeka (ruski), Mosk 1968. J. Bur.
JANDER, Owen Hughes, ameriĉki muzikolog (Moui Kisco, New York, 4. VI 1930 —). Studirao na University of Vi ginia i na Harvard University. God. 1960—63 predavao na Welle ley Collegeu. Urednik zbirki The Wellesley Edition i The Wellesh Edition Cantata Index Series. Objavio studiju A. Stradella ar His Minor Dramatic Works (disertacija, 1962) te katalog Stradell nih rukopisa pohranjenih u ameriĉkim i evropskim knjiţniĉari (1960; rev. 1962). JANEĈEK, Ivan Franc, slovenski orguljaš u XVIII s God. 1732—40 spominje se kao graditelj orgulja i orguljaš Celju (1732—33 gradio orgulje u katedrali); 1737 popravio orgul u Lepoglavi. i LIT.: J. Mantuani, Zbori, 1927.
D. Co.
JANEĈEK, Karei, ĉeški kompozitor i muziĉki teoretici (Czestochowa, 20. II 1903 —). Uĉenik Praškog konzervatori (J. Kfiĉka, K. B. Jirak) i Praške visoke muziĉke škole (V. Novak Predavao od 1929 na Konzervatoriju u Plzenu; od 1941 u Prag profesor na Konzervatoriju i od 1946 na Muziĉkoj akademij Uz to je 1952—54 predavao i na tamošnjem Univerzitetu. J. pr
JANEĈEK — JANIGRO mjenjuje izraţajna sredstva tehnike i blizak je P. Hindemithu.
suvremene
kompozicijske
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1935—40 i 1954; simfonijski triptih Lenin, 1953; Molto sostenuto, 1922; Allegro non troppo, 1923; uvertira, 1927; Legenda 0 Fraze, 1958. — KOMORNA: Tri gudaĉka kvarteta: I, 1924; II, 1927 i III, 1934; gudaĉki trio, 1930; Ditske trio za klavirski trio, 1940; duhaĉki trio, 1931; Divertimento za duhaĉki trio, 1943; Divertimento za oktet, 1926; Male symposion za duhaĉe, 1959; nonet, 1960. — KLAVIRSKA: sonata, 1945; sonatina, 1931; suita, 1938; introdukcija i fuga, 1940; varijacije, 1942. — Orgulj-ske kompozicije. — SR1SI: Zaklady moderni harmonie, 1949; Hudebni formy, 1955; Metodika, 1956; Tektonika. Nauka o stavbS skladeb, 1958; Tvorba a tvur-ci, 1968 i dr. LIT.: J. Buţga, Karei Janeĉek, MGG, VI, 1957. — J. Smolka, Sborove tvorbe K. Janeĉka, Ţiva hudba, IV, 1968.
JANEQUIN (Jannequin), Clćment, francuski kompozitor (Chatellerault, oko 1485 ■—■ Pariz, januar, 1558). O njegovom školovanju ne zna se ništa, osim da je bio sveštenik. God. 1529 ţivi u Bordeauxu; od :
]i tu:
Sup. 8c Tenor. 1533
ţupnik u Avril-leu (pokraj Angersa) uz to vodi od 1535 pevaĉku školu (psal-lette) katedrale Sa-int-Maurice u Angersu. God. 1548 ţupnik u Unverreu (pokraj Chartresa) i student na Univerzitetu u laftre, Ma raiguSse *Jo$ i« ycti!x Log« mo pii.fi: moa Angersu. Od 1549 u Parizu; studira na Univerzitetu (verovatno zato da bi se pomoću akademske svedodţbe domogao znatnijih prebenda). Neprestano se nalazi u novĉanim teškoćama. Od 1555 u kraljevskoj kapeli, isprva kao ehantre ordinaire (redovni dirigent), zatim (oko 1555—57) sa najvišom titulom compositeur ordinaire du roi (kraljev redovni kompozitor). Usput ima i naslov kapelana C. JANEQUIN, Chanson Petite Xymphc folastrc, vojvode od Guisea. Ni te dionice soprana i tenora ga ĉasti ne spašavaju od finansijskih problema. Slavan u ĉitavoj Evropi, djela su mu se štampala u Parizu, Lyonu, Veneciji, Rimu, Antwerpenu, Niirnbergu i dr., ali umire u siromaštvu. Janequinova duhovna dela sa latinskim tekstom od neznatne su vaţnosti po broju i kvalitetu. Vaţnije su duhovne kompozicije na francuski tekst, psalmi i duhovni ehansoni. No najznaĉajnije je njegovo stvaralaštvo u oblasti svetovne muzike — 263 ehansona za 3, 4 i 5 glasova. Po ovim kompozicijama J. se danas najviše ceni, po njima je stekao slavu još za ţivota. Najviše se govori 0 njegovim programnim ehansonima koji su postali osnova i uzor deskriptivne i imitativne programatiĉnosti u muzici po svojoj slikovitosti, ţivosti i realizmu. Većina od tih dela poseduje vrlo ĉesto izvesnu naivnu duhovitost. Takve su: Le Chant des oiseaux, L'Alouette, Le Caquet des Femmes i dr. U svojem najpopularnijem ehansonu La Bataille de Marignan (izvorni naslov La Guerre ili La Bataille), napisanoj u spomen bitke iz 1515 izmeĊu Francuza 1 Švicaraca, prikazuje grmljavinu topova, zveket alebardi, zvuk truba i vojniĉke komande vrlo skromnim vokalnim sredstvima, ali je mestimiĉno efekat zvuka tako uspeo da podseća na prikaz bure u Beethovenovoj Pastoralnoj simfoniji. Posebno je znaĉajno njegovo delo Les Cris de Pariš, koje bogatom paletom prikazuje zvuĉno pulsiranje Pariza (uzvike kupaca i prodavaĉa, ţagor na ulicama), tako da se moţe nazvati pravom vokalnom simfonijom. Mada J. nije bio inicijator deskriptivno-imitativne vokalne mu zike, njegovom se zaslugom programna muzika proširila više nego svi pokušaji u tom pravcu iz XIV i XV v. u Italiji i Francuskoj. Programna dela saĉinjavaju malen deo njegovog celokupnog opu sa, pa bi bilo potpuno krivo prosuditi ga samo po njima. Mnogi ehansoni priĉaju anegdote, ili su neţno lirski, ili duboko emotivni. Forma sledi tekstovnu strukturu i jasno je ocrtana. Iako je J. na pustio polifoni slog Josquinova tipa, on je odliĉan kontrapunktiĉar i vesto piše u strogom kanonu. Od 1556 osećaju se uticaji talijanske madrigalne hromatike. DELA. SVETO VNA: 263 ehansona, ma nji broj za 3 glasa, većina za 4 i 5 glasova, štampani kod raznih izdavaĉa CP. Attaingnant, N. Du Chemin, J. Moderne i dr.). Od programskih ehansona najpoznatiji su: La Bataille (ili La Guerre); La Prise e Reduction de Boulogne; La Guerre de Renty; Le Siege de
247
Melz; La Jalousie; Le Chant des oiseaux; La Chasse du Lievre; La Chasse au Cerf; La Caquet des Femmes; Le Rossignol; L'Alouette i Les Cris de Parts. — DUHOVNA. Na latinski tekst: 2 ĉetvoroglasne mise; motet Congregati sunt za 4 glasa; Sacrae cantiones seu moteetae za 4 glasa. Na francuski tekst, preko 100 višeglasnih psalama; oko 50 ĉetvoroglasnih duhovnih ehansona. NOVA IZD.: Extraits des maitres musidens de la Renaissance francaise obj. H.Expert, 1905 (8 ehansona); Clement Janequin, 30 ehansons a 3 et 4 voix obj. M. Cauchie, Pariš 1928; FloriUge du concert vocal de la Renaissance, I, obj. H. Expert, 1928 (5 ehansona); Anthologie de la chanson parisienne au XVI e siecle obj. F. Lesure, Monaco 1952 (5 ehansona) i dr. LIT.: M. Cauchie, Clement Janequin. Recherches sur la famille et sur lui-meme, Revue de Musicologie, 1923. — Isti, Clement Janequin ehapelain du duc de Guise, Le Menestrel 1927. —J. Levron, Clement Janequin, musicien de la Renaissance. Essai sur sa vie et ses amis, Grenoble i Pariš 1948. — F. Le sure, Clement Janequin, Recherches sur sa vie et son oeuvre, Mušica Disciplina, 1951. — Isti, Clement Janequin, MGG, VI, 1957. D. Sn.
JANET & COTELLE, francusko izdavaĉko poduzeće. Osnovali su ga 1810 u Parizu Pierre-Honore Janet i Alexandre Cotelle. U poĉetku su se bavili i prodajom muzikalija i gudaĉkih instrumenata, ali ubrzo su se posvetili objavljivanju romanca. God. 1822 udruţili su se s tvrtkom Decombe, 1824 s Boieldieuovom nakladom, a 1825 s izdavaĉkom kućom Ozi & Co. Nakon reorganizacije izdavali su djela raznih autora, najĉešće Boi'eldieua i Boccherinija. Tvrtka je djelovala do 1892 kada je pripojena poduzeću Enoch freres et Costallat. LIT.: B. Dufour, Janet et Cotelle, MGG, VI, 1957-
JANIEWICZ (Yaniewicz), Felix, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Vilnius, 1762 — Edinburgh, 21. V 1848). Od 1777 u Varšavi, violinist na dvoru kralja Stanislava Augusta. Vjerojatno na kraljev trošak studirao neko vrijeme u Nancvju i 1785 u Beĉu gdje je upoznao Havdna i Mozarta. Boravio je oko 3 godine i u Italiji. Tu je stekao ugled brojnim koncertima osobito u Milanu. Zatim je u Parizu svirao na Concerts Spirituels et Olympiens i bio ĉlan dvorskog orkestra vojvode od Orleansa. Nakon kraćeg boravka u Poljskoj, od 1829 nastanio se u Engleskoj. U Londonu je nastupao na koncertima J. P. Salomona. Djelovao je i u Manchesteru i Liverpoolu gdje je 1803 otvorio trgovinu muzikalija. Sudjelovao je i kod osnivanja londonskog Philharmonic Society (1813). Djelovao je zatim u Edinburghu i 1815, 1819 i 1824 dirigirao na tamošnjim festivalima. Uţivao je veliki ugled kao odliĉan dirigent i violinist. Njegova djela stilski pripadaju ranoj klasici, a odlikuju se dubokom izraţajnošću. U melodici i ritmici ĉesto primjenjuje elemente poljske narodne muzike. DJELA: 5 koncerata za violinu i orkestar; 6 trija za 2 violine i violonĉelo; 6 divertimenta za 2 violine (divertimento obj. 1951); sonata za klavir i obligatnu violinu i violonĉelo; sonata za klavir i obligatnu violinu; Polacca Favorite i mazurka za klavir. — Zbirka preradbi i transkripcija The Ladies' Collection of Pianoforte . . , 1803. LIT.: K. Swaryczewska, Felix Janiewicz, MGG, VI, 1957 —J. Bermaldt, F. Janiewicz, Krakow 1966.
JANIGRO, Antonio, talijanski violonĉelist i dirigent (Milano, 21. I 1918 —). Studij završio 1934 na Konzervatoriju u Milanu (G. Crepax) i zatim se usavršavao kod D. Alexaniana na £cole Normale de Musique u Parizu i 1935 postigao Licence de Concert. God. 1939—55 profesor na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu; 1954 osnovao Ansambl zagrebaĉkih solista (kasnije Zagrebaĉki solisti), kojemu je do 1968 bio dirigent i solist na violonĉelu. God. 1965—67 vodio orkestar Angelicum u Milanu i od 1968—72 dirigent je Komornog radio-orkestra u Saarbriickenu; uz to od 1965 profesor je violonĉela na konzervatoriju Robert Schumann u Diisseldorfu i od 1972 dirigent Beogradskog kamernog orkestra. J. zauzima jedno od najistaknutijih mjesta medu suvremenim muziĉkim umjetnicima na svijetu. Njegovo sviranje odli-kujese golemom tehniĉkom spremom, dubokim poniranjem u muziĉki sadrţaj i izvanrednim umjetniĉkim temperamentom. Briljantna izvodilaĉka dovrše-nost i voluminozni zvuk ĉine njegovu kantilenu raskošnom, a lakoća s kojom svladava i najsloţenije instrumentalne probleme zadivljuje. Kao umjetniĉki JANIGRO rukovodilac i dirigent Zagreba-ĉkih solista J. je stekao reputaciju umjetnika ĉija interpretacija osvaja iskrenošću lirskih emocija, profinjenim zvukovnim oblikovanjem i stilskom ĉistoćom. Pod njegovim vodstvom Zagrebaĉki solisti su na brojnim turnejama gostovali u mnogim evropskim i izvanevropskim zemljama, doţivljujući posvuda velika priznanja. Kao violonĉelist i dirigent J. je nastupao u najvećim svjetskim muziĉkim središtima, a snimio je i brojne gramofonske ploĉe. LIT.: 23. Cavoty, Antonio Janigro, Genf 1962.
K. Ko.
248
JANIS — JANOVKA
JANIS, Byron, ameriĉki pijanist (McKeesport, Pa., 24. III 1928 —). Uĉenik J. i Rosine Lhevinne, Adele Marcus i V. Horowitza, debitirao u svojoj petnaestoj godini sa Simfonijskim orkestrom u Pittsburghu. Koncertantni umjetnik u Americi i Evropi, 1967 nastupio prvi put kao dirigent i solist u Parizu (III koncert za klavir S. Prokofjeva). LIT.: J. Kaiser, Grosse Pianisten in unserer Zeit, Miinchen 1965.
JANITSCH, Johann Gottlieb, njemaĉki kompozitor (Schvreidnitz, Šleska, 19. VI 1708 — Berlin, oko 1763). Muziĉku naobrazbu stekao u rodnom gradu i u Breslauu. U Frankfurtu na Odri studirao 1729—33 pravo i zatim bio u diplomatskoj sluţbi u Berlinu i od 1736 u Rheinsbergu. Tu je 1740 postao ĉlan dvorskog orkestra Friedricha II i osnovao muziĉku akademiju Freitags-Akademie. Kasnije je u Berlinu vrlo aktivno sudjelovao u muziĉkom ţivotu. Kao kompozitor pripada sjevernonjemaĉkoj (berlinskoj) školi i ne pokazuje veću izvornost. D J E L A . I N S T R U M E N T A L N A : 7 s i mfo n ij a ; 2 k o n c e r t a z a ĉ e mb a lo i orkestar; uvertira; 15 kvarteta (z' flautu i gudaĉe ili za obou i gudaĉe); 20 sonata da camera za razliĉite sastave .s sonata da chiesa za razliĉite sastave uz orgulje; 5 trija; 6 sonata za ĉemh- 1 - 3 sonate za orgulje. — VOKALNA: kantata Che debbo rimirar; prigodna ka.-.a'a, 1731; 3 serenade, 1729, 1731 i 1732; 2 Trauermusik, oko 1730; Abendmusik, 17^1; Kronungsmusik, 1751. — Te Deum, 1745LIT.: H. Becker, Johann Gottlieb Janitsch, MGG, VI, 1957.
JANKĆLfiVITCH (Jankelewitch), Vladimir, francuski muziĉki pisac (Bourges, 31. VIII 1903 —). U Parizu studirao na Ecole Normale ruski jezik. Predavao 1927—33 u Pragu filozofiju na Francuskom institutu. Vrativši se u domovinu, postao je 1939 profesor na univerzitetima u Lilleu i Toulouseu. Nakon rata ponovno u Lilleu, a od 1952 na katedri za filozofiju Pariškog univerziteta. U svojim djelima J. oĉituje izvanredno poznavanje muziĉke literature i teorije, široku opću obrazovanost, izvanredni knjiţevni dar i oštroumnost. DJELA: Gabriel Faure, ses melodies, son eslhetique, 1938 (II izd. 1951); Ravel, 1939 (II izd. 1956; tal. prijevod 1962); Debussy et le mystere. 1949; La Rhapsodie, Verve et Improvisation musicale. 1955; ^e Nocturne. Chopin et la nuit, Satie et le matin, 1957; La Musique et Vinefable, 1961; studije i ĉlanci. LIT.: L. de Sugar, Vladimir Jankelevitch, MGG, VI, 1957. — L. Vax L'Esthetique negative de Vladimir Jankelewitch, Revue philosophique, 1964'
JANKO, Pal (Paul von), madţarski konstruktor klavira i pijanist (Totis, Madţarska, 2. VI 1856 — Carigrad, 17. III 1919). Muziku studirao u Beĉu (A. Bruckner, H. Schmidtt, J. Krenn) i Berlinu (H. Ehrlich). God. 1882 konstruirao novi tip klavira sa 6 redova tipaka poredanih jedan iznad drugog u kosoj ravnini. Dva najniţa reda klavijature su osnovni i najvaţniji; polustepeni se dobivaju neprestanim koso uzlaznim, pa koso silaznim pokretom. Na taj naĉin postaju/, g, a, h (bijele) gornje tipke, a fis, gis, ais (crne) donje tipke. Ostala ĉetiri reda dopunjuju sistem na taj naĉin, što neki ton izazvan pritiskom tipke na jednom od dva donja reda zazvuĉi i na dva od ĉetiri gornja reda, tj. svakoj polugi klavijature odgovaraju tri tipke u tri razliĉita reda. Na Jankovom klaviru lako je izvoditi paralelna glissanda u raznim intervalima ili akordiĉkim kombinacijama, kao i u kromatskoj ljestvici. Osim toga, veoma je jednostavno sviranje oktava, jer je normalni raspon prstiju znatno smanjen. Sve ljestvice mogu se svirati istim prstometom (npr. durske ljestvice). No, uza sve prednosti Jankov klavir se nije odrţao u praksi, iako je svojedobno pobudio veliku paţnju. Uz Janka, na ovakvom su klaviru koncertirali Gulvas, K. Wendling i W. Rehberg, a H. Schmitt napisao je više kompozicija za taj instrument. God. 1905 osnovan je u Beĉu Janko-Verein, a 1906 otvoren je na Scharwenkinom konzervatoriju u Berlinu posebni razred za ovaj klavir. MeĊutim, taj pokušaj nije uspio. Od 1892 J. je ţivio u Carigradu kao ĉinovnik turskog drţavnog monopola. DJELA: Eine neue Klaviatur, 1896; Ober mehr als 12-stufige gleichschzue-bende Temperaturen, Beitrage zur Akustik und Musikvvissenschaft, izd. C. Stumpf, 1901. LIT.: H. Schmitt, Zur Geschichte der Janko-Klaviatur, Wiener Rundschau, 1889. — R. Hansmann, Die Janko-Klaviatur, Schwerin 1892. — C. K. Marschner, Das Janko-Klavier, 1899. — R. Hansmann, Das Janko-Klavier und seine technische Vervollkommnung, ZIMG, 1903—04. — H. F. Miinnich, Materialien fur die Janko-Klaviatur, 1905. — H. H. Drager, Paul von Janko, MGG, VI, 1957.
JANKO, Vekoslav, pjevaĉ, bariton (Ruše kod Maribora, 17. V 1899—). Za studija solo-pjevanja na školi Glasbene Matice u Mariboru pjevao u tamošnjem kazalištu kao operetni tenor; 1922—23 tenor Zagrebaĉke operete, 1923—24 vodio kazalište u Celju. God. 1924—25 bariton Mariborske opere i od 1925 ĉlan Ljubljanske opere. U meĊuvremenu studirao na Ljubljanskom konzervatoriju i neko vrijeme u Beĉu (R. Danieli). Pjevao u svim većim mjestima Jugoslavije. Osnovao ljetno kazalište u Rušama i tamo odgojio kadar glumaca te organizirao niz kvalitetnih predstava (Miklova Zala; Divlji lovec; Rokovnjaĉi; Od pohorskega prava vam hoĉem zapet'). Glas mu je bio mekan i baršunast, velikog opsega. Najuspjeliji likovi su mu Figaro (Rossini, Seviljski brijaĉ), Germont (Verdi, La Traviata), Papageno (Mozart,
Ĉarobna frula), Knez Igor (Borodin) i Onjegin (Ĉajkovski Jankovo ime tijesno je povezano s razvojem Ljubljanske opei izmeĊu dva rata. D. CO. JANKOVIĆ, 1. Ljubica, etnokoreolog (Aleksinac, 14. V 1894 —). Profesor knjiţevnosti, kustos Etnografskog muzeja Beogradu; dopisni ĉlan Srpske akademije nauka i umetnos (1963). — 2. Danica, etnokoreolog (Lešnica, 7. V 1898 — Bec grad, 18. IV 1960). Sestra Ljubice. Profesor knjiţevnosti, biblic tekar i prevodilac sa engleskog i francuskog jezika. Zajedniĉki etnokoreološki i etnomuzikološki rad sestara poĉinje oko 1933. One su prve u Jugoslaviji propagirale negovanj narodnih igara i prve se bavile sistematskim skupljanjem i prot ĉavanjem narodnih igara na terenu. Stvorile su sopstveni opisi sistem beleţenja narodnih igara i postavile temelj prouĉavanj narodnih igara savremenim nauĉnim metodama. Njihova glavn zbirka Narodne igre (9 sv.) sadrţi pored teoretskih prikaza poje dinih koreografskih oblasti i oko 900 opisa igara i melodija i raznih krajeva Jugoslavije. Opus sestara J. upotpunjuje i velil broj ĉlanaka i studija u domaćim i stranim ĉasopisima. U po; ljednje vreme Ljubica se bavi preteţno analitiĉko-sintetiĉkii studijama koje se odnose na odreĊene pojave i zakonitosti u ras voju jugoslovenskih narodnih igara. DELA. Narodne igre, 9 sv.: I, 1934; II, 1937; IH. 1939; IV, 1948; 1 1949; VI, 1951; VII, 1952; VIII, 1964 i IX, neobj.; Melodije narodnih igar 1937 (Danica J.); Uputstva za prikupljanje grade o narodnim igrama, 1940 (Lji bića J.); Dvadeset narodnih igara, 1948; Dances of Yugoslavia, 1952; Prilog pn uĉavanju ostataka orskih obrednih igara u Jugoslaviji, 1957; Problem i teorija p. jedinaĉne aritmiĉnosti u ritmiĉnosti celine izvoĊenja orske igre i melodije, 19Ć (Ljubica J-); Narodne igre za decu, 1971. M. In.
JANKOVIĆ, Sofija, lirski sopran (Beograd, i. XII 1921 — Diplomirala odsek za solo-pevanje 1948 u klasi N. Cvejića r Muziĉkoj akademiji u Beogradu. Od 1948 solista Opere u Beogradi gde je ostvarila niz uloga od kojih su znaĉajnije: Suzana (Mozar Figarova ţenidba), Konstanza (Mozart, Otmica iz Saraja), Gilc (Verdi, Rigoletto), Violetta (Verdi, Traviata), Marţenka (Smt tana, Prodana nevesta), Snjeguroĉka (Rimski-Korsakov). KE koncertna pevaĉica, nastupila u više gradova SFRJ, a uĉestvovah i na MeĊunarodnom festivalu savremene muzike u Stockholmi 1955D. Sn. JANKOVIĆ, Stanoje, pevaĉ, bariton (Sremski Karlovci, ' V 1905 —). Pevanje i muziku studirao privatno u Beogradu Beĉu. Od 1926 do 1966 solista i prvak Beogradske opere, u koji je kreirao velik broj istaknutih rola lirskog baritona. Izvesno vrem bio je ĉlan Drţavne opere u Beĉu. Gostovao u svim opernim pc zorištima Jugoslavije, kao i u Nemaĉkoj, Švajcarskoj, Austrij Holandiji, Grĉkoj, Bugarskoj, MaĊarskoj, Poljskoj i Izraeh Njegove operske kreacije odlikovale su se celovitošću i skladnoj uravnoteţenošću izmeĊu pevaĉkog i dramskog elementa, sa finoi vokalnom kulturom i izrazitim lirskim naklonostima. Medu na znaĉajnijim njegovim ostvarenjima na operskoj sceni isticali s se Figaro (Rossini, Seviljski berberin), Don Giovanni (Mozart Evgenije Onjegin (Ĉajkovski) i Germont (Verdi, Traviata). ls koncertnom podijumu izvodio je klasiĉne, romantiĉarske i si vremene solo-pesme. s. D. K. JANKU, Hana, ĉeška pjevaĉica, sopran (Brno, 25. X 194 —). Pjevanje uĉila u Brnu i tamo 1960 debitirala u muziĉkoj baj] Lucerna (Novak). Ĉlanica Drţavne opere u Brnu i uz to stali gost Njemaĉke opere u Berlinu i Njemaĉke opere u Diisseldor Duisburgu, nastupala je u milanskoj Scali, na Drţavnoj ope u Beĉu, u Munchenu, Hamburgu, Stuttgartu, zatim u Buenc Airesu (Teatro Coldn) i na drugim svjetskim opernim pozorn ĉama. Sopranistica mlado-dramskog faha, ostvarila je niz zapi ţenih kreacija meĊu kojima su Desdemona (Verdi, Otelio), Eli (Wagner, Lohengrin), Rusalka (Dvofak), Tosca i Turandot (Pu< ĉini), Ariadna (R. Strauss, Ariadna na Naksosu) i dr. JANOTHA, Natalia, poljska pijanistica i kompozitor (Va: šava, 8. VI 1856 — Hag, 9. VI 1932). Završivši berlinsku Visok muziĉku školu kao uĉenica E. Rudorffa, debitirala 1874 u Leipzigi Kasnije studirala kod C. Schumann i J. Brahmsa, te kod W. Ba; giela (kompozicija). PrireĊivala ĉeste koncertne turneje; 18c dobila u Berlinu naslov »dvorskog pijanista«; od 1916 u Hagi gdje nastupa rijetko, kao pratilac i koreograf plesaĉice Ange Sydow. Izvrstan interpret djela F. Chopina; na temelju podatal sakupljenih u njegovoj obitelji pisala studiju o njemu i izda više njegovih neobjavljenih kompozicija. DJELA: oko 400 klavirskih kompozicija (mazurke; gavote; suite). — C kvena muzika (Ave Maria za solo i zbor). — Prijevod i dopune djela J. Klecz^nskl Chopin w celniejszych siooich utworach, 1883 (na njemaĉki, 1898 i na englesk 1896). LIT.: Z. Lissa, Natalia Janotha, MGG VI, 1957.
JANOVKA, Tomaš Baltazar, ĉeški muziĉki pisac (Kutn Hora, oko 1660 — ?, vjerojatno nakon 1715). Magister filozofiji
JANOVKA — JANJĈIĆ od 1691 orguljaš u Pragu. J. je napisao leksikografsko djelo Clavis ad Thesaurum Magnae Artis Musicae (1701; II izd. 1715) koje sadrţi 165 muziĉkih pojmova. To je poslije Tinctorisova Terminorum musicae diffinitorium najstariji muziĉki leksikon. Jedinice su poredane alfabetskim redom; za neke autor navodi samo definiciju, dok o vaţnijima (Tactus, Tonus, Scala, Figurae Musicae i dr.) donosi i opseţnije ĉlanke. LIT.: G. B. Dlabacz, Kiinstlerlexikon fiir Bohmen, Prag 1815. — A. Burda, Ĉesky prinos moderni hudebny teorii: T. B. Janovka (disertacija), Praha 1946. — M. Ruhnke, Thomas Balthasar Janowka, MGG, VI, 1957-
JANOVVITZ, Gundula, njemaĉka pjevaĉica, sopran (Berlin, 8. II 1937 —■)• Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Grazu (H. Thony); 1959 pozvao ju je H. von Karajan na Drţavnu operu u Beĉ, uz koju je povezan njezin brz umjetniĉki uspon. Već 1960 nastupila na Sveĉanim igrama u Bavreuthu, 1964 na festivalu u Glvndebourneu i zatim u Salzburgu. Gostovala na prvim evropskim opernim pozornicama u veoma opseţnom repertoaru koji seţe od Cherubina (Mozart, Figarov pir) do Carice (R. Strauss, Ţena bez sjene). Istiĉe se takoĊer kao koncertna i oratorijska pjevaĉica; snimila je više gramofonskih ploĉa. JANSA, Leopold, ĉeški violinist, kompozitor i muziĉki pedagog (Usti nad Orlići, 23. II I 1795 — Beĉ, 25. I 1875). Uĉio violinu kod J. Zizija u Usti, kasnije kompoziciju kod E . F o r s t e r a u B e ĉ u , g d j e je od 1824 ĉlan Dvorskog orkestra. G. JANOWITZ God. 1845 obnovio djelatnost bivšeg Ţupanĉićeva (Schuppanzigh) gudaĉkog kvarteta, s kojim je prireĊivao javne izvedbe komornih djela. Od 1847 nastavnik violine na beĉkom Konzervatoriju; to je mjesto izgubio, jer je 1849 priredio u Londonu koncert u korist madţarskih politiĉkih izbjeglica. Do 1868 ţivio u Londonu kao violinski pedagog; tada se vraća u Beĉ; posljednji je put koncertirao 1871. U svoje doba slavljeni violinski virtuoz 1 istaknuti pedagog, odgojio je mnoge violiniste, medu kojima su: V. Normanova-Nerudova, K. Goldmarck i dr. Jansine brojne kom pozicije pisane su s mnogo vještine, ali bez osobite izvornosti; njego vi violinski dueti još se danas upotrebljavaju u nastavi tog instru menta. DJELA. ORKESTRALNA: Variations brillanles sur un theme original op. 45: varijacije za violinu i orkestar op. 39; Rondo-bolero za violinu i orkestar op. 55; Rondo concerlant za 2 violine i orkestar op. 33 i dr. — KOMORNA: 4 gudaĉka trija, op. 41 i 73; 15 gudaĉkih kvarteta, op. 8, 12, 44, 51 i 68; varija cije za gudaĉki kvartet op. 49; Concertino za violinu i kvartet op. 54; 115 dua za 2 violine; dua za violinu i violonĉelo, za violinu i violu; trija i kvarteti za razne gudaĉke sastave; varijacije i dr. — Etide za 2 violine; 20 koncertnih etida za violinu i klavir (3 sv.) i dr. — Ofertorij Paratum cor meus za tenor i vio linu solo, zbor i orkestar op. 17. — Brojne varijacije na operne arije; obradbe i parafraze. LIT.: J. W. v. Wasielewski, Die Violine und ihre Meister, Leipzig 1869. — A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. — M. Pincherle, Feuillets d'Histoire du Violon, Pariš 1927. —J. Marak i V. Nopp, Housle, Praha 1944. — A. Wirsla, Leopold Jansa, MGG, VI, 1957.
JANSEN, Jacques, francuski pjevaĉ, bariton (Pariz, 22. XI 1913 —). Pjevanje uĉio u Parizu (L. Jouvet, Ch. Panzera); karijeru zapoĉeo kao koncertni pjevaĉ. Na opernoj pozornici debitirao 1941 u pariškoj Opera-comique kao Pelleas (Debussv, Pelleas i Melisande) koja uloga ide u njegova najbolja ostvarenja. Od 1949 ĉlan londonskog Covent Gardena i njujorškog Metropolitana; gostovao na Drţavnoj operi u Beĉu, na Teatro Colon u Buenos Airesu, Thedtre de la Monnaie u Bruxellesu i drugim svjetskim opernim kazalištima. Svoje najveće uspjehe postigao kao interpret talijanskog opernog repertoara. Jansena su ubrajali u najznamenitije francuske interprete Lieda njegove generacije. JANSEN, Pierre, francuski kompozitor (Roubaix, Nord, 28. II 1930—). Studij završio na Konzervatoriju u Bruxellesu (A. Souris) i zatim pohaĊao Ljetne teĉajeve za novu muziku u Darmstadtu. Bio je suradnik (1959) Centre National de la Recherche Scientifigue kod transkripcije tabulatura za lutnju za Corpus des luthistes francais. Kao kompozitor posebno se istiĉe na podruĉju filmske muzike. DJELA: Suite concenante za klavir i 14 instrumenata, 1958; Concert audio-visuel, 1960; Un Voilc qui s'illumine de soi za gudaĉki orkestar, 1970; Sphene za 5 harfa; koncert za alt i 14 instrumenata, 1972. — Muzika za filmove: Les bonnes femmes, 1960; Les Godelureaux, 1960; L'Oeil de malin, 1961; Ophelia,
249
1962; Landru, 1962; Marie Chantal contre le Docteur Kha, 1965; La 317e section, 1965; Le Scandale, 1966; Les Biches, 1967; La Femme infidele, 1968; Flammes sur VAdriatiguc, 1968; Objectif 500 millions, 1968; Que lafete meure, 1969; Le Boucher, 1969; La Rupture, 1970; Juste avant la nuit, 1970; Le Sauveur, 1970; La Decade prodigieuse, 1971.
JANSON (Jannson, Jeanson), i. Jean-Baptiste-Aine-Joseph, francuski violonĉelist i kompozitor (Valenciennes, oko 1742 — Pariz, 2. IX 1803). Uĉenik M. Berteaua; debitirao sa 13 godina u Parizu na Concerts Spirituels postigavši veliki uspjeh. God. 1766—71 u sluţbi kneza od Braunschweiga kojega je pratio na putu po Italiji. Nakon brojnih koncertnih turneja ţivio od 1788 u Parizu i 1795—1802 bio profesor na Konzervatoriju. Izvanredan violonĉelist, J. je uţivao ugled i kao kompozitor. DJELA: 3 simfonije, 1783; 15 koncerata za violonĉelo i orkestar (po 6 koncerta, 1780 i 1799 te 3 koncerta); 9 gudaĉkih kvarteta; 3 koncertantna gudaĉka kvarteta, 1784; 6 gudaĉkih trija, 1777; 18 sonata za violonĉelo i bas (po 6 so nata, 1765, 1768 i 1777); sonate za klavir i obligatnu violinu, 1769.
2. Louis-Auguste-Joseph »le jeune«, violonĉelist i kompozitor (Valenciennes, 8. VII 1749 — Pariz, oko 1815). Brat i uĉenik Jean-Baptiste-Aine-Josepha; koncertirao u Parizu (od 1779) i na gostovanjima. Od 1789 violonĉelist opernog orkestra. Uz braću Duport i svog starijeg brata najistaknutiji violonĉelist svog vremena.. DJELA: 3 koncerta za violonĉelo i orkestar; 6 t r i j a za 2 violine i bas; 6 gudaĉkih trija; 6 dua za 2 violine i violonĉelo. LIT.: R. Cotte, Janson, 1. Jean-Baptiste-Ainć-Joseph, 2. Louis-Auguste-Josephe »le jeune", MGG, VI, 1957.
JANSSEN, Herbert, ameriĉki pjevaĉ njemaĉkog podrijetla, bariton (Koln, 22. IX 1895 — New York, 3. VI 1965). Pjevanje uĉio u Berlinu (O. Daniel) i tamo na Drţavnoj operi zapoĉeo umjetniĉku karijeru. God. 1926—39 stalni gost Covent Gardena u Londonu, 1930—37 sudjelovao na Sveĉanim igrama u Bavreuthu; 1937 napustio Njemaĉku iz politiĉkih razloga. God. 1939—52 ĉlan Metropolitana u New Yorku; kasnije se bavio pjevaĉkom pedagogijom. Nastupao na brojnim opernim scenama Evrope, Sjeverne i Juţne Amerike. Njegov bariton odlikovao se osobitom toplinom i tonskom zaobljenošću. Na opernom podruĉju posebno se istakao u Wagnerovim operama: Parsifal (Amfortas), Tannhauser (Wolfram), Sumrak bogova (Gunther), Tristan i Izolda (Kurwenal) i Majstori pjevaĉi (Kothner), a na koncertnom podiju stekao je glas jednog od najvećih interpreta Lieda svojega doba. Snimio je više gramofonskih ploĉa. JANSSEN, Werner, ameriĉki dirigent i kompozitor (Nevv York, 1. VI 1899 •—). Uĉio na Darthmouth Collegeu u Hanoveru (New Hampshire), gdje je diplomirao 1921, zatim na University of California i od 1930 u Rimu (instrumentaciju kod O. Respighija). Gostovao kao dirigent u mnogim evropskim gradovima. U Americi nastupio prvi put 1934 s Njujorškim filharmonijskim orkestrom. Dirigent Simfonijskog orkestra u Baltimoreu 1937—39, poslije toga u Hollywoodu, gdje osniva orkestar Janssen Symphony of Los Angeles; djelovao takoĊer u Salt Lake Citvju (1946—47), Portlandu (1947—49) i San Diegu (1952—54). Od 1957 ponovo na koncertnim turnejama po Evropi. DJELA. ORKESTRALNA: Louisiana Symphony, 1932; simfonijska pjesma New Year's Eve in New York, 1930 (sudjeluju instrumenti jazza); Louisiana Suite, 1930; Foster Suite, 1937; Dixie Fugue, 1932. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1934 i 1935; Kaleidoscope za gudaĉki kvartet, 1932; Miniature Fantasy on Ameriean Popular Melodies za gudaĉki kvartet, 1932; Obseguies of a Saxophone za 6 gudaĉkih instrumenata i bubanj, 1930. —■ An Old Love Song i Ragamuffin, obje za klavir. — Filmska muzika. — Pjesme.
JANSSENS, Jean-Fran9ois-Joseph, belgijski kompozitor (Antwerpen, 29. I 1801 — 3. II 1835). Uĉio kod svoga oca i kasnije kod J. F. Lesueura u Parizu; studirao i pravo. Od 1826 javni biljeţnik u Hobokenu kraj Ant-vverpena; preselio se 1829 u Berchem, a 1831 u Antwerpen; 1832 boravio u Njemaĉkoj; prilikom poţara hotela u Kolnu izgorjeli su mnogi rukopisi njegovih djela. DJELA: 2 simfonije. — Fantazije za duhaĉke instrumente. — DRAMSKA. Opere: La johe fiancee, 1820; Le Pere rival, 1824; Les trois hussards; Gillette de Narbonne (nedovršena). — VOKALNA. Kantate: De Toonkunst, 1818; Winterarmoedc, 1830 i Le Roi, 1831. Solopjesme. — CRKVENA: 5 misa za 4 glasa i orkestar; Te Deum; 15 moteta; psalmi; himne. LIT.: P. J. N. Hendriek, Simple histoire. Boutades biographiques a l'occasion du 25e anniversaire de la mort de J.-F.-J. Janssens, Antwerpen 1860. — E. van der Straeten, J.-F.-J. Janssens, Bruxelles 1866.
JANJĈIĆ, Miroslav, pjevaĉ, bas (Travnik, 9. II 1923—).
M. JANJĈIĆ
250
JANJĈIĆ — JAPANSKA MUZIKA
Uĉenik R. Ertla; debitirao 1946 u Sarajevu kao Miha (Smetana, Prodana nevjesta) i tamo 1947 angaţiran kao operni solist. Od 1961 ĉlan je Zagrebaĉke opere. Umjetnik izrazite glumaĉke na darenosti, ostvario je više zapaţenih basovskih kreacija, kao što su Figaro (Mozart, Figarov pir), Don Giovanni (Mozart), Bartolo i Don Basilio (Rossini, Seviljski brijaĉ), Don Pasquale (Donizetti), Ramfis (Verdi, Aida), Filip (Verdi, Don Carlos), Mefisto (Gounod, Faust), Scarpia (Puccini, Tosca), Boris Godunov (Musorgski), Konĉak (Borodin, Knez Igor), Kecal (Smetana, Prodana nevjesta), Sulejman (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Hadţi-Toma (Konjović, Koštana), Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Rade (Logar, ĈetrĊesetprva). J. se istiĉe i kao koncertni i oratorijski pjevaĉ. K. Ko. JANJIĈARSKA MUZIKA (turska muzika), grupa membranofonih i idiofonih instrumenata, koji su iz muzike janjiĉarskih trupa preuzeli u XVIII st. u evropske vojne muzike, a kasnije
Sviraĉi janjiĉar.ske vojske- I l u s t r a c i j a
iz turskog rukopisa, oko 1650
djelomiĉno i u orkestre. U tu grupu idu obiĉno timpani, mali i veliki bubanj, ĉinele, triangel i instrument koji se sastoji od zvonĉića priĉvršćenih na štapu s brojnim ukrasima; na vrhu štapa je polumjesec ili predmet u obliku šešira koji podsjeća na kineski krov (turski chaghdna, njem. Schellenbaum, engl. Turkish crescent ili Jingling Johnny, franc. chapeau chinois). U evropskoj vojsci prvi je (oko 1720) imao janjiĉarsku muziku poljski kralj August II, a dobio ju je na dar od turskog sultana; u Rusiji se pojavila 1725. Turska vojna muzika, naroĉito janjiĉarska, osim ovih instrumenata imala je još svirale tipa oboe i flaute u raznim veliĉinama. S takvom je kapelom barun Trenk ušao u Beĉ (1741). Oko 1770 gotovo sve evropske vojske imale su janjiĉarsku muziku. Nova instrumentalna boja janjiĉarske muzike potakla je mnoge kompozitore da takve instrumente uvedu u svoje orkestre. Neki instrumenti janjiĉarske muzike — veliki bubanj, timpani i ĉinele — nisu u Evropi bili novi. Nova je -bila kombinacija instrumenata i naĉin upotrebe. Gluck je uveo ĉinele i veliki bubanj u operu La Rencontre imprevue (1764), a triangel i mali bubanj u lphigenie en Tauride (1779); kod Gretrvja se triangel javlja u La Fausse magie (1778); Mozart piše dionice za janjiĉarsku muziku u operi Die Entfiihrung aus dein Serail (1781); Havdn za Militdr-Symphonie (1784); Beethoven koristi ove instrumentalne boje u Die Ruinen von Athen (1812), u Die Schlacht bei Vittoria (1813) i u finalu devete simfonije (1824; odlomak za tenor solo Froh ttrie deine Sonnen fliegen); Zajc u Nikoli Subiću Zrinjskom (1876).
LIT.: //. G. Farmer, Rise and Development of Militarv Music, London 19 12. — M. Brenct, La Musique militaire, Pariš 1917. — H. G. Farmer, Turkish Instruments of Music in the Seventeenth Centurv, Glasgow 1937. — P. Panoff, Das musikalisehe Erbe dcr Janitscharen, Atlantis, XX, 1938. — K. Bessaraboff, Ancient European Musical Instru ments, Cambridge (Massachusetts) 1941. — //. G. Farmer, Handel's Kettledrums and Other Papers on Military Music, London 1950..— C. Al. Allar, W. A. Mozart im Lichte osmanisch-osterreichischcr Beziehungen, Revue Belge de A4usicologie, 1956. — H. G. Farmer, Janitscharenmusik, MGG, YL 1957. B. Ać.
JAPANSKA MUZIKA. Prema najstarijim podacima, pojedini krajevi i rasno razliĉita plemena u Japanu imala su vlastitu muziĉku tradiciju. Sve do izgradnje velikih muziĉkih središta
(carski dvor; budistiĉki hramovi; šintoistiĉka svetišta) nije p stojala jedinstvena muziĉka kultura; pojedinaĉne najstarije tr dicije ušle su s vremenom djelomiĉno u repertorar nacionali japanske muzike. — Poslije god. 400 prodrla je u Japan viso! razvijena korejska instrumentalna muzika s plesovima, sankangaK koja se osobito njegovala u VII st. u budistiĉkim hramovima i dvoru. U to je doba bio posebno omiljen gigaku, maskirani p] uz pratnju instrumenata; izvodio se u budistiĉkim hramovim na dvoru su u drugoj polovini VII st. imale mnogo uspjeha ples igre toragaku. Oko sredine VII st. poĉinju ţivi diplomatski i kv turni odnosi s Kinom, pa japanski muziĉari odlaze studirati Kinu. MeĊutim, utjecaji velike kineske muziĉke kulture ne p hvaćaju se bez plana, nego nalaze svoje odreĊeno mjesto u okvi dvorske organizacije. Oko god. 700 stvoren je Gagakurio, upra carske dvorske muzike, koja vodi evidenciju o broju pjevaĉk majstora, pjevaĉa, plesnih majstora, plesaĉa, instrumentali; i drugih osoba namještenih u pojedinim dvorskim ansambli: (razliĉitim po imenu, podrijetlu i karakteru). U toku VIII prevladava u Japanu togaku, muzika kineske dinastije T'ang. U prvoj polovini IX st. na dvoru je provedena tzv. »reforma m ziĉkog sistema«, a sastojala se u stvaranju normiranog orkesi koji udovoljava svim muziĉkim potrebama. Neki stariji instrume ti su uklonjeni. Sredinom stoljeća broj uĉenika muzike drastiĉ je smanjen; time poĉinje stvaranje carske muziĉko-ĉinovniĉ klase; glasoviti rodovi muziĉara, koji postoje još danas, njegu i ĉuvaju utvrĊene muziĉke forme i tradicije; oni su zasluţni š su saĉuvani najstariji muziĉki i plesni oblici velike azijske k\ ture. Za dvorsku muziku IX—XII st., koja u to doba već ir svojstva klasiĉne umjetnosti, opći je naziv gagaku (elegantna, 1 mjena muzika); obuhvaćala je starojapansku vokalnu i plesi umjetnost (šintoistiĉku ceremonijalnu muziku kagura-, pjesme plesove istoĉnih provincija azuma-asobi, dvorski ţenski ples 1, seĉi-no-mai), zatim orkestralnu muziku, unesenu u Japan iz osta] krajeva Azije, osobito Kine, ili u tim stilovima nastalu u Japan te noviju japansku vokalnu muziku uz pratnju instrumenata (pje me saibara, roei i imaj6). Preuzete muziĉke kulture pretoplje su u IX st. u muziku izrazito japanskih obiljeţja. Javljaju se pt muziĉari kojima se zna za ime i djela. Vokalna muzika dob je svoj izgraĊeni oblik i obavezni izvodilaĉki stil. Notnim zn kovima zapisano je 37 pjesama kagura Onoa Šizemaroa (? — 88( praoca muziĉarskog roda Ono, koji postoji do danas. Saĉuvao i nešto manji broj pjesama saibara (narodne pjesme prilagode dvorskom muziciranju) i roei (pjevane recitacije lirskih teksto uz instrumentalnu pratnju). U XII st., kad se javljaju prvi znt feudalnog ureĊenja, u muzici dolazi do rascjepa. Uz klasiĉni g gaku, koji se uvijek iznova uspio odrţati, usprkos politiĉkim pr mjenama, pojavljuju se zogei (miješane umjetnosti), ehanse s plesovima, koje su oduševljeno prihvatili i sami dvorjani Pod budistiĉkim utjecajem razvijaju se muziĉki oblici i obiĉ koji će prodorom feudalnog viteštva doći u prvi plan; s njima zapoĉeti novo doba japanske muziĉke povijesti. —• Od XIII i XVI st. prevladava utjecaj pjevanih forma budistiĉke liturgi On se osobito proširio na melodramatske recitacije epskih teksto\ na plesnu i kazališnu umjetnost, što su se razvijale izvan carsk' dvora i nezavisno od ţivotnog stila dvorskog plemstva. Karakt ristike budistiĉke pjevane recitacije sekta Šingon i Tendaj, šdiiij ubrzo su se odrazile u vokalnim profanim oblicima (upotrel gipke melizmatike unutar ĉvrstih tipova melodija sa skokovir u kvartama i dvostrukim kvartama; izmjeniĉno pjevanje soliš i zbora). Za fiksiranje recitacija šomjo redovnik Kakui izum je notno pismo (XIII st.) koje se u sekti šingon uz neke promje: i danas upotrebljava; još ranije (XI—XII st.) Rjonin je izum notaciju za sektu tendaj; oba sistema kombinirana su u XIII : i još se danas upotrebljavaju na visokim školama obiju sekta, a 1 male promjene i u drugim budistiĉkim sektama. — Izvoder dijaloga i zbornog pjevanja na liturgijski naĉin pozitivno se odr ţilo i na oblikovanje svećeniĉkih scenskih igara Enen-no-mai (Pl sovi za produţenje bivstvovanja), vrste revija starih i novih i: strumenata, plesnih i pjevanih oblika s elementima juši-Saruga, (budistiĉko magiĉno bajanje). Postojali su i drugi oblici muziĉk« kazališta, u prvom redu Dengaku i Sarugaku, muziĉko-drams! vrste puĉkog podrijetla. Poslije oštrih estetskih sukoba pobij dila je igra sarugaku, koja dobiva definitivan oblik izmeĊu sredii XIV i sredine XV st.; ime je te scenske igre sarugaku-no-no, u n vije vrijeme samo no ili igra no. To je muziĉka zborna drama, ĉijem se središtu nalazi ples simboliĉnog, kultnog znaĉenja, stroj stiliziran, bez imalo realizma. Pjevanje se odvija naizmjeniĉi izmeĊu (redovito) dva glavna glumca i zbora; muziĉko oblikovan ograniĉuje se na devet pjevanih obrazaca koji su u svim igran jednaki i uvijek se vraćaju, prekidani dugim recitativima. Instri mentarij se sastoji od tri bubnja i jedne flaute; njihovi se tono notiraju u tabulaturama. Za notaciju pjevanih odlomaka dovolji
JAPANSKA MUZIKA su 34 znaka nalik na neume. Igra no, izrasla na estetskim naĉelima ezoteriĉnog budizma zen, postala je najuzvišeniji izraz japanske kulture; sve do potkraj XVII st. No je privilegirana umjetnost vitezova. Svoj izvorni oblik zadrţao je bez bitnih promjena do danas. — IzmeĊu XVI st. i prve polovine XIX st. vladala je politika zatvaranja Japana od ostaloga svijeta. Poezija i muzika crpu iz samoniklog svijeta doţivljaja, pa su se u to doba iskristalizirali tipiĉni japanski oblici, kojih se ţiva tradicija nastavlja sve do danas. Jezik i knjiţevnost su u prvom planu; muzika je gotovo uvijek vezana uz rijeĉ. Presudno su utjecala dva instrumenta: šamizen, koji se pojavio poslije 1550, i koto (preoblikovan stari dvorski instrument se-no-koto). Nastaje vrlo velik repertoar vokalne muzike raznih oblika i naziva, koja se pjeva uz jedan od tih instrumenata. Ji-uta je skupni naziv za nekoliko oblika pjesme uz pratnju lamizena; u tu grupu idu naga-uta, ha-uta i brojni drugi oblici. Katarimono je knjiţevni tekst, melodramatski recitiran uz pratnju instrumenta; ušao je u kazališnu muziku XVII i XVIII st. pod nazivom joruri. Muzika za koto dijeli se u nekoliko osnovnih oblika. Solistiĉke kompozicije za koto zovu se širabemono ili damono; kompozicije koje prate pjevanje, utamono. Kumi je niz kratkih pjesama, spojenih u jedinstvenu kompoziciju. Dramska se muzika osobito razvila s procvatom kazališta lutaka i drame kabuki. Klasiĉno kazalište lutaka nastalo je kad se muziĉko recitiranje katarimonoa spojilo s lutkarskim predstavama. Dok su rani joruri pod budistiĉkim utjecajem imali poboţno--odgojni sadrţaj, s vremenom su prevladale slobodno izmišljene ili historijske teme. Nastalo je nekoliko stilova, razliĉitih po naĉinu recitiranja (od barbarski grube i divlje romantiĉne do meke, elastiĉne i profinjene interpretacije); neki su utjecali na kazalište kabuki (puĉka drama, za razliku od aristokratskog no). Najveći majstor jorurija je Takemoto Gidaju (1651—1714); stil koji se najviše afirmirao, po njemu je prozvan gidajubuši. Taj melodramatski stil impozantne snage nailazio je na velik odjek u graĊanskom društvu. Svi osjećaji dolaze do izraţaja realistiĉki i drastiĉno. Sredinom XVIII st. gidajubuši je postao svojina kazališta kabuki.
251
Stari oblik predstava s lutkama danas se još njeguje u kazalištu Bunrakn-Za u Osaki. Teorija japanskih ljestvica uzima kao temelj 12 netemperiranih polustepena u oktavi. Glavna ljestvica je polustepenska pentatonska ljestvica hiraješi koja se najĉešće sastoji od tonova c—d— es—g—as (c). Glavni japanski instrument koto obiĉno je tako ugoden (središnji ton japanskog ljestviĉnog sistema je fis, koji je ovdje radi preglednosti trans-poniran na ć). Dva modusa hirajošija su Japanski ţiĉani instrument biva kumoi (f—g—as—c —d—f) i iivato (d—cs—g—as—c—d ) . Hirajoši moţe imati i modifikacije: c—d—es—g—a—(c) ili c—d—e—g—as—(c). Postoje i druge ljestvice, ali one ne pripadaju hirajošiju. Kao i sva istoĉnjaĉka muzika, tako je i japanska u biti jednoglasna. Višeglasni elementi susreću se u povremenoj heterofoniji. Ponekad se javlja i suzvuĉanje dvaju tonova u intervalu velike sekste, male septime i l i oktave. Najrašireniji japanski instrument koto je vrsta citre s blago izboĉenom glasnjaĉom i 13 ţica s pomiĉnim konjićima (koji omogućuju razliĉito ugaĊanje); donji dio poĉiva na zemlji, gornji dio leţi na dvije noţi ce; sviraĉ sjedi na zemlji (na svojim petama) nasuprot in strumentu; ţice se trzaju pomoću 3 trzalice koje se priĉvršćuju na palac, kaţiprst i srednji prst desne ruke. Svaki se ton pritiskom lijeve ruke moţe povisiti za polustepen i za cijeli stepen. Šamizen je japanska gitara s rezonatorom od maĉje koţe i sa 3 ţice ugodene u intervalu 1 kvarte i 1 kvinte, odnosno 2 kvarte, katkad i 2 kvinte. Kokju sliĉi šamizenu, nešto je manji, sa 4 ţice, koje su obiĉno ugodene na gis, cis,fis,fis (gornje dvije ugaduju se i sviraju unisono). Od druge polovine XIX st. prodire u Japan zapadna kultura i civilizacija. MeĊutim, Japanci su kao i u prošlosti uspjeli domorodnu kulturu saĉuvati od propasti i zaborava. God. 1870 ponovo je uspostavljeno nadleštvo za dvorsku muziku; gagaku se izvodi ne samo na dvoru, nego i na javnim koncertima, u amaterskim društvima; kultiviraju ga takoĊer muziĉari i plesaĉi koji sluţe u velikim svetištima i hramovima. S druge strane, muziĉari se školuju u evropskom tonskom sistemu, evropska muzika uĉi se u školama; na visokim muziĉkim školama predaju i japanski i strani muziĉari. Drţavna muziĉka akademija u Tokiju ima poseban odjel za japansku muziku. Tradicionalna j. m. gaji se u kazalištu i u kućama. Ponekad nastaju djela u staroj tehnici, ali u drugaĉijem sastavu, npr. kompozicije za dva i više kotoa. Kompozicije u evropskom stilu poĉinju se javljati oko 1920. Od konca XIX st. j. m. — ne samo moderna, već i tradicionalna i narodna — tiska se u evropskoj notaciji. LIT.: O. Abraham i E. M. Hornbostel, Studien iiber das Tonsystem und die Musik der Japaner, SBIMG, 1902—03. — Ch. Leroux, La Musique classique japonaise, Pariš 1910. — E. Fmollosa i E. Pound, Noh or Accomplishment, a Study of the Classical Stage of Japan, London 1916. —H. Izvaki, Japans Musikleben, Musikblatter des Anbruch, 1920. -— H. Eckardt, Zum Verstandnis der japanischen Musik, Yamato, Berlin 1929. — J. Obata, Acoustical Investigations of some Japanese Musical Instruments Svakuhati, Svamisen, Tudumi and Koto, Tokyo 1930. — W. Danckert, Ostasiatische Musikasthetik, Ostasiatische Zeitschriftj 1931. — K. Sato, Japanische Musik zum Shamisen, Yamato, Berlin 1931. — G. Schiinemann, Japanische Schulmusik, Die Musikpflege, 1932. — AT. Peri, Essai sur les gammes japonaises, Pariš 1934. — K. Pringsheim, Eine Schicksalsfrage des japanischen Kompon'Sten, Ongaku-kenkyu, Tokyo 1936. — H. Tanabe, Japanese Music, Tokyo 1936. — H. Eckardt, Wesensziige der japanischen Musik, Nachrichten der Deutschen Gesellschaft fur Natur und Volkerkunde Ostasiens, 1937. — K. Takano, Beitrage zur Geschichte der japanischen Musik, AFMF, 1937. — V. Canzoneri, A Theory of the Modes in Japan. Popular Tradional Music, T6yo-ongaku-kenkyu, 1938. — E. Cunningham, The Japanese Ko-uta and Ha-uta, the Little Songs of the l8th Century, MQ, 1948. — H. Eckardt, Gagaku, die altklassische Musik Japans, Das Musikleberij 1949. — E. Harich-Schneider, Gagaku, Mušica, 1949. — Ista, Die Gagaku in der Musikabteilung des japanischen Kaiserhofes, Kongressbericht Liineburg, 1950. — H. Eckardt, Das No, vom lyrischen Chordrama der Japa ner, Mušica, 1952. — E. Harich-Schneider, The Present Condition of Japanese Court Music, MQ, 1953. — N. Kaneko, Geschichte der abendlandischen Musik in Japan, Osterreichische Musikzeitschrift, 1953. — G. Kataoka, Musikerziehung in Japan, ZFM, 1955. — E. Harich-Schneider, The Earliest Sources of Chinese Music and Their Survial in Japan, Monumenta Nipponica, 1955. — R. Umemoto i Y. Ishizazva, Introduction to the Classical Dances of Japan, Tokyo 1955. — M. Murai, Der gegenwartige Štand der Musik in Japan, Kon gressbericht Wien, 1956. — P. Arnold, Le Theatre japonais: no, kebuki, shimpa.
Geiše uz šamizen i bubanj. Drvorez Shokija
252
JAPANSKA MUZIKA — jARDANYI
shingcki. Pariš 1957. — T. Minagazoa, Japanese »Noh« Music.
York 1967.
B. Ać.
JAPART, Jean (Johannes), francusko-flamanski kompozitor (? — XVI st.). Prijatelj Josquina des Presa, vjerojatno pjevaĉ na dvoru u Ferrari. G. Petrucci objavio je 1501—03 u zbirci Harmonices Musices OĊhecaton (Canti B, Canti C) 16 njegovih ĉetvoroglasnih chansona. Uz to su još 3 njegove chansone saĉu vane u rukopisu. NOVA IZD.: 10 chansona ob j. H. Hewitt (faksimil dijela Petruccijeve zbirke OĊhecaton, 1942); 7 chansona obj. isti i I. Pope (1946); po 2 chansona obj. O. Gombosi (J. Obrecht, 1925), C. L. W. Boer (Chansonvormen op het einde van de eeuzv, 1938) i F. Torrefranca {II Segreto del Quattrocento, 1939); po 1 chanson obj. A. Schering (Die niederldndische Orgeimesse im Zeitalter des Josquin, 1912 i Geschichte der Musik in Beispielen, 1931) i F. J. Giesbert {Ein altes Spielbuch, 1936) LIT,: A7 . Bridgman, Johann Japart, MGG. VI, 1957. JAQUE DE
CISOING, francuski truvere (Cysoing, Lille, druga polovina XIII st.). Vjerojatno plemić; o njegovu se ţivotu ništa ne zna. Saĉuvano je 9 njegovih pjesama s napjevima. Objavili su ih F. Gennrich (Studi Medievali, 1943) i R. Zitzmann (Zeilschrift fiir romanische Philologie, 1949). LIT.: F. Gennrich, Jaque de Cisoing, MGG, VI, 1957.
JAQUES-DALCROZE, Ĉmile, švicarski kompozitor i muziĉki pedagog (Beĉ, 6. VII 1865 — Ţeneva, 1. VII 1950). Muziku studirao na Konzervatoriju u Ţenevi, u Beĉu (R. Fuchs, A. Bruckner) i Parizu (L. Delibes). God. 1890—92 dirigent u Alţiru, gdje upoznaje arapsku narodnu umjetnost. Osebujnost arapskog plesa i ţivost ritma u muzici toga naroda utjecali su na oblikovanje Jaques-Dalcrozeove liĉnosti. God. 1892 postaje u Ţenevi profesor solfeggia i harmonije na Konzervatoriju. U ţelji da proširi bazu muziĉkog odgoja gradi J.-D. sistem uĉenja i svladavanja ritmike na temelju koordinacije muzike i tjelesnih pokreta, izgraĊuje tzv. ritmiĉku gimnastiku, ritmiĉki odgoj koji treba da olakša i obogati nastavu muzike, plesa i gimnastike. Praktiĉki izlaţe svoju metodu 1905 na muziĉkom festivalu u Solothurnu, a već iduće godine drţi teĉajeve za uĉitelje. Budući da mu nije uspjelo dobiti suglasnost za primjenu svoje nastavne metode na Konzervatoriju u Ţenevi, odlazi u Njemaĉku, gdje u Hellerauu kraj Dresdena osniva školu ritmike. Ondje razvija i usavršava metodu ritmiĉkog odgoja, koja stiĉe sve širi ]'•:. JAQUES-DALCROZE krug sljedbenika. On i skupina njegovih studenata posjećuju 1912 Englesku i time potiĉu P. B. Inghama da u Londonu otvori školu Dalcro-zeove euritmike. Otvaranjem sliĉnih instituta širi se Dalcrozeova ritmiĉka gimnastika i u drugim evropskim gradovima (Pariz, Berlin, Stockholm, New York i dr.). Poĉetkom Prvoga svjetskog rata zatvara J.-D. školu u Hellerauu i utemeljuje u Ţenevi Institut Jaques-Dalcroze. Osjećaj za ritam razvija J.-D. kod uĉenika odreĊenim pokretima ruku i nogu. Pokreti ruku obiljeţavaju takt, a pokreti nogu naznaĉuju notna trajanja. Kombinacije razvijaju smisao za poliritmiku, a brzu reakciju na promjenu ritma omogućuje uĉitelj, improvizirajući na klaviru muziku razliĉitih ritmova i raznog tempa. Jaques-Dalcrozeova ritmiĉka gimnastika postigla je osobito veliku primjenu u Njemaĉkoj; prihvatili su je i mnogi muziĉki pedagozi iz ostalih zemalja, a utjecala je i na razvoj modernog karakternog plesa, kao i na nastavu gimnastike. J.-D. je obrazloţio i opravdao principe svoje metode nizom teoretskih radova, a nekim svojim kompozicijama dao je izrazito edukativni smisao. Kao kompozitor stekao je u Švicarskoj popularnost brojnim solo-pjesama. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu u c -molu op. 50, 1902; Poĉme za violinu i orkestar, 1911; Tanzsuite, 1911; Tableaux romands op. 66;
Suite de ballet; 6 Danses romandes, 1941; 5 Pieces pittoresques; varijacije La ĉ est belle. — KOMORNA : gudaĉki kvartet; Rythmes de dance za gudaĉki kva Andante cantabile et rondo za violinu, violonĉelo i klavir, 1906; Canzone el al scherzando za flautu, violinu i klavir, 1906; za klavirski trio: Echo du dan 1924 i 12 Nouvelettes et caprices, 1924; za violinu i klavir: Rondo scherzc 1892; Romance op 29 i 27; 2 Berceuses, 1894 i 1899; Fantasta appassionata, i 3 Historiettes, 1906; za violonĉelo i klavir: suita op. 9, 1891; 3 Esquisses, 1 Rythmes delaisses, 1924; 3 Novelettes za flautu i klavir i dr. — KLAVIRS. 2 Feuilles d'album op. 7, 1894; 6 Miniatures op. 5, 1903; 6 Esauisses op. IO, I 12 Danses, 1913; 7 Rythmic dances;l2 Petites images pour enfants, 1928; Ja, d'enfants, 1930; Musique en zig-zag, 1935; Figurines, portraits et caracl 1935 i dr. — DRAMSKA. Opere i operete: La Soubrette, 1883; Riquet Houppe, 1883; Par les bois, 1888; L'Ecolier, 1890; Lc Violon maudit, 1893; J, 1894; Sancho Panca, 1897; Respect pour nous, 1898; Onkel Dazumal, (takoĊer pod naslovom Le Bonhomme jadis); Les Jumeaux de Bcrgame, i Le petit roi qui plcure, 1932. Sveĉane igre: Le Poeme alpestre, 1896; Le Je feuillu, 1900; Le Festival vaudois, 1903; Echo et Narcisse, 1912; La Fete de 1914; Les premiers souvenirs, 1918; Les belles vacances, 1920; Le Fete da la nesse et de la joie, 1923 i Notre pays, 1928. — VOKALNA. Kantate: La Ve 1892; Au Siecle nouveau, 1899; Coucou, 1899; Le bel oiscau, 1906; Larmes, i Geneve chante, 1937. Zborovi: Le petit moussse, 1899; psalam, 1914; On qu'on aime son pays; Chansons des Montagnards, 1938; Chanson de la nuit a 1938 i Le joli bleu du lac. Zbirke solo-pjesama: Chez nous, 1895; Des Cham 1898; Chansons populaires romandes op. 33, 2 sv., 1899; Premieres rondes en tines op. 34, 1899; Nouvelles rondes op. 37, 1900; Chansons religicuses op. 3 sv., 1901; Chansons de VAlpe op. 41, 1902; Chansons d'enfants op. 42, l< Chansons de gestes op. 50 i 60, 1902 i 1905; Chansons de roule op. 63—65, 3 1904; 6 Chansons napolitaines, 1905; Chansons rustiques, 1909; En Famille, i< Notre Geneve, 1935', Entrons dans la Ronde, 1936; Les trois dges, 1937; Des J des rondes, des chansons, 1937; 14 Chansons du temps de guerre, 1940; oko 50 jedinaĉnih solo-pjesama. — SPISI: Le Coeur chante, impressions d'un musu 1900; Vorschlage zur Reform des musikalischen Schulunterrichts, 1905; La Rytl que, 2 sv., 1903—18; La Portee musicale; Methode Jaques-Dalcroze, 3 sv., I —07; Les Gammes et les tonalites, le phrase et les nuances, 3 sv., 1906; La Ri ration et l'innervation musculaire, 1906; La Plastique animee, 1917; Rhythi Musik und Erziehung, 1922; Souvenirs, notes et criliaues, 1942; La Musiqu nous. Notes de notre double vie, 1945; Notes bariolees, 1948. — INSTRUKTIV (izbor): Exercices pratique d'intonation, 1894; Petites Pieces avec instrumen, percussion; Esquisses rythmiques za klavir, 2 sv., 1916; La iolie musique, jeu: exercices pour les petits, 1918; Metrique et rythmiquc, 200 etida za pjevan klavir, 1937; Les petits symphonistes za klavir i udaraljke, 1939. LIT.: P. Boepple, Der Rhythmus als Erziehungs mittel fiir das Le und die Kunst. Sechs Vortrage von E.Jaqucs-Dalcroze zur Begriindung sei Methode der rhythmischen Gymnastik, Basel 1907. — W. Dohrn, Die Bildung: stalt Jaques-Dalcroze, Dresden 1912. — P. Bekker, Die Dalcroze-Schule Hellerau, Leipzig 1912. — K. Storck, Jaques-Dalcroze, Seine Stellung und P gabe in unserer Zeit, Stuttgart 1912. —F. Bachmann, Jaques-Dalcroze und se Bestrebungen, M, 1912. — A. Seidl, Die Hellerauer Schulfeste und die dunganstalt Jaques-Dalcroze, Regensburg 1912. — Al. E. Sadler, The Eurhj mics of Jaques-Dalcrose, London 1912. — H. Brunet-Lecomte, Jaques-Dalcn sa vie, son oeuvre, Geneve 1950. — H. Tauschcr, Emile Jaques-Dalcrose, MC VI, 1957. — F. Martin (red.), Emile Jaques-Dalcroze, Thorntne, le composie le createur de la rythmique, Neuchatel 1965. I. Me
JARABE, meksiĉki narodni ples iz XIX st., koji se raz' iz španjolskog plesa zapateado. Muzika jarabea donekle je sliĉ mazurki, a ples prikazuje kako zaljubljeni momak slijedi d vojku koja ga izbjegava. JARC, Andrej, pijanist (Ljubljana, 12. VI 1939 —•). Dip' mirao 1962 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (A. Ravni] postdiplomski studij završio 1965 (Z. Zarnik). Usavršavao se k G. Agostija u Sieni (Academia Chigiana, 1962, 1965), kod ( Silvestrija u Rimu {Academia Santa Cecilia, 1963—64) i kod Raucha i J. Paleniĉeka u Pragu (1967—68), gdje je uĉio i ĉemb; kod Z. Ruţiĉkove. Koncertira u domovini i inozemstvu solistii kao pratilac. Od 1968 profesor je klavira na Srednjoj školi 2 voda za glasbeno in baletno izobraţevanje u Ljubljani; od 19; s prekidima, korepetitor Komornog zbora Radio-televizije Lju ljana. A. Rij. JARDA, Tudor, rumunjski kompozitor (Cluj, 11. II 1922 — Studij završio na Konzervatoriju u Cluju, na kojemu od 19 djeluje kao profesor harmonije; 1945—48 bio je ĉlan opern orkestra. DJELA: simfonija u a-molu, 1951; koncert za flautu, 1952. — Trio obou, violonĉelo i klavir, 1943. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA: opi Neamul Soimdrestjlor, 1956 i PĊdurea vulturilor, 1960; lirska alegoriia Drep la viata, 1965; baleti Irinca, 1968 i Cu turca, 1969. — VOKALNA: Cant, otelarilor, 1957; Ion al Saftei za solo, zbor i orkestar; zborovi; solo-pjesme. Udţbenik Curs de armonie, 1963.
jARDANYI, Pal, madţarski kompozitor i etnomuzikol' (Budimpešta, 30. I 1920 — 29. VII 1966). Studirao na Muziĉk akademiji u Budimpešti kod Z. Kodalva (kompozicija) i E. Za hureckog (violina), te na Univerzitetu etnologiju (promovir; 1943). God. 1943—48 muziĉki kritiĉar, 1946—59 profesor b dimpeštanske Muziĉke akademije. Od 1948 ĉlan Madţarske ak demije nauka; istraţivao madţarsku narodnu muziku i bio ĉl; redakcije Corpus Musicae Popularis Hungaricae. U kompoziciji pod utjecajem B. Bartoka i Z. Kodalva, u svo djela unosio je elemente madţarskog folklora (pentatonika, sl< ţeni ritmovi, nepravilni metriĉki akcenti). Kao folklorist proi ĉavao posebno socijalne uvjete muziĉkog ţivota i prakse u mjesni: zajednicama. S toga podruĉja najvaţnije mu je djelo A kidei >m gyarsdg vildgi Zeneje (Svjetovna muzika Madţara iz Kide). DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Vorosmarty, 1952; simfonijetai gudaĉe, 1940; simfonijska pjesma Tisza mentin, 1951; koncert za harfu, 195 Concertino za violinu i gudaĉki orkestar, 1964; Divertimento concertante, 194
JARDANYI — JARNOVIĆ Tdnczene za komorni orkestar, 1950; Honved-diszinĊuld za duhaĉki orkestar, 1952; Borsodi rapszodia, 1953; Vivente e moriente, 1963. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1961; 2 gudaĉka kvarteta, 1948 i 1954; duhaĉki kvintet, 1955; so nata za violinu i klavir, 1944; Conccrtino za violinu i klavir, 1953; sonatina za flautu i klavir, 1952; dua za 2 violine, 1943; suita za 2 flaute, 1944; varijacije za 2 violine i violonĉelo, 1955. —KLAVIRSKA: 3 sonatine, 1940, 19521 1958; Bolgdr ritmusok 4-ruĉno, 1956; sonata za 2 klavira, 1942 i dr. — VOKALNA; Aiissa brevis in modo Grcgoriano ad duas voces inequales, 1940; zborovi; solo--pjesme. — Više instruktivnih djela za klavir, klarinet^ violinu u skupnim priruĉnicima. — SPISI: A kidei magyarsdg vildgi ţene je (disertacija), 1943; Haug-nmitipusok a magyar nepzeneben (Razliĉiti tipovi tonaliteta u madţarskoj narodnoj muzici); Zenetudomdnyi Tanulmanyok \ 3 1953; The Determining of Scales and Solmisation in Hungarian ntusical folklore, u Studia memoriae B. Bartok sacra, 1956; Vber Anordnung der Melodicn und Formanalyse in der Gregorianik, Acta Ethnologica, 1959; Magyar ne'pdaltipusok (Tipovi madţarske narodne pjesme), 2 sv., 1961; Die Ordnung der ungarischen Volkslieder, Studia musicolo-gjca 1962; Bartok und die Melodieordnung, 1963. Veći broj studija i ĉlanaka u madţarskim i stranim struĉnim ĉasopisima. LIT.: J. Bartok, Honved diszindulo, Zenei Szemle, 1953- — A. Alilialy\ Jardanvi »Vorosmartv« szimfoniaja. Uj zenei szemle, 1953. •—J. S. Weissmann, The Contemporarv Movement in Hungarv, u antologiji Music Today, London 1946. — Isti, Pal Jardanvi., MGG, VI, 1957.
JARECKI, 1. Henryk, poljski kompozitor i dirigent (Varšava, 6. XII 1846 — Lavov, 18. XII 1918). Uĉio kod S. Moniuszka na Varšavskom muziĉkom, institutu. Od 1872 dirigent Poljskog teatra u Po2nariu, 1873—1900 Opernog kazališta u Lavovu; s tim ansamblom od 1879 gostovao redovito, po nekoliko mjeseci godišnje, u Krakowu. Izrazito dramski muziĉar, sljedbenik Moniuszka, trajniji uspjeh postigao je dramatiziranom baladom Pozurot taty (Mickievvicz). DJELA: simfonija, 1871; uvertira, 1873. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta; klavirski trio; sonata za violonĉelo i klavir. — Szkice charakterystyczne minijature za klavir. — DRAMSKA. Opere: Mazepa, 1876; Nocleg w Apeninach, 1876; Alindozvc, 1880; Jadiviga, 1886; Barbara Radziwillowna 1893 i dr. Dra matska balada Pnvnrrit T.atv. T 8Q7. Srpnskn muzika. --- VOKAI.I*JA : nnirnn
LIT.: Z. Lissa, Henryk Jarecki, MGG, VI, 1957.
2. Tadeusz, kompozitor (Lavov, 31. XII 1888 —• New York, 29. IV 1955). Sin i uĉenik Henryka; studirao još kod S. Niewiadomskog na Konzervatoriju u Lavovu, S. Tanjejeva u Moskvi i E. Jacques-Dalcrozea u Švicarskoj. Od 1920 vodio Njujorški komorni ansambl i dirigirao kao gost brojmm ameriĉkim orkestrima. God. 1932—35 ponovo u Poljskoj, djelovao u Lavovu, bio u Stanislavu direktor muziĉke škole i dirigent društva Towarzystzvo Muzyczne. Od 1936 djelovao u Parizu i Londonu i od 1946 ponovno u New Yorku. U poĉetku bliz kasnoj romantici, osobito Wagneru; kasnije upotrebljavao i suvremenija izraţajna sredstv?, poliritmiku i politonalnost i dr. Za teme svojih djela uzimao u ranijem razdoblju ĉesto poljske narodne napjeve (III i IV simfonija, polagani stavak V simfonije). D J E L A. O R K E S T R A L N A : 5 s i m fo n i j a ( S i n f o n i a B r e v e ; I I I , S y mf o n i a miasta Krakoiva; IV, na narodne pjesme iz okolice Varšave); simfonijska pjesma Chimere, 1928; Concerto; simfonijska suita La Foule; Orchestral Sketches. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta; klavirski trio; 2 trija. — Klavirske kompozicije (sonata). — VOKALNA: kantate (Kraj naszych sere); zborovi; Trzy poematy za sopran i klavirski trio; solo-pjesme. — SPISI: Kompozytor a spolec-zenstvio, spomenica o 100. obljetnici Chopinova roĊenja, 1912; Problemy instrumentarij dzisiejszej, Muzvka, 1932; O muzyce kwartelowej, ibid., 1933; O kulturze muzyeznej Ameryki, Orkiestra, 1934; O pochodze niu Chopina, Ruch Muzyczny, 1947; The Most Polish of Polish Composers, u zborniku Frederic Chopin, 7Hro— 1849, 1949 i dr. LIT.: Z. Lissa i J. M. Glozvaeki, Tadeusz Jarecki, MGG, VI, 1957. JARNACH,
Philipp, njemaĉki kompozitor i pijanist (Noisy, 26. VII 1892— ). Sin katalonskog kipara Estebana Jarnacha i majke Flamanke, roĊene u Francuskoj. Studirao na Pariškom konzervatoriju (klavir kod E. Rislera; harmoniju kod A. Lavignaca). Od 1914 ţivio u Švicarskoj, 1918—21 nastavnik na Konzervatoriju u Zlirichu. Od presudnog znaĉenja za njegov umjetniĉki put bilo je prijateljstvo s Busonijem s kojim je 1921 otišao u Berlin. God. 1927—49 profesor kompozicije na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu i od 1949— 70 na Konzervatoriju u Hamburgu (1949—59 direktor). Njegovi su uĉenici K. Weill, W. Maler, H. Degen i dr. — Jedan od najranijih pobornika progresivnih tendencija u njemaĉkoj muzici. Isprva pod jakim utjecajem Francuza (Roussel, Debussv, Ravel), oko 1917 nalazi svoj liĉni stil. Prijateljevanje s Busonijem dalo mu je smjer koji je bio u skladu s njegovom vlastitom umjetniĉkom liĉnošću. Premda se J. poslije 1920 sa P. Hindemithom nalazio u prvim redovima avangarde, nikad nije pripadao ni jednoj grupi. Jarnachovom muzikom vladaju snaţni melodijski impulsi, ali i bogata harmonija, koja nikad ne napušta vezu s tonalnim DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia brevis nĉelo i g d ĉ e ma G Plattiju op 31 193 te Musik mit Mozart op. 25, 1935. i op. 16, 1924; Musik zum Gedachtnis tkĊ iji za gudaĉki dĉkiorkestar, kt der Einsamen za gudaĉki kvartet, 1952 (takoĊer u verziji 1952); gudaĉki kvintet (posvećen F. Busoniju) op. 10, 1920; sonata za violinu
središtem.
253
i klavir op. 9; 2 sonate za violinu solo, op. 8 i 13; sonatina za violonĉelo i klavir; sonatina za flautu i klavir op. 12, 1919; 3 sonate za flautu i klavir prema G. Plat tiju; sonata za flautu i klavir prema H. Purcellu; balada za violinu i klavir, 1911; 3 rapsodije za violinu i klavir (komorni dueti) op. 20, 1927 — KLAVIRSKA: sonata, 1952; sonatina
jARNEFELT, Edward Armas, finski dirigent i kompozitor (Viipuri, 14. VIII 1869 — Stockholm, 23. VI 1958). Studirao na Konzervatoriju u Helsinkiju (kompoziciju kod M. Wegeliusa, klavir kod F. Busonija); studij kompozicije nastavio u Berlinu (A. Becker) i Parizu (j. Massenet). God. 1896—97 korepetitor kazališta u Magdeburgu, Breslauu i Diisseldorfu, 1898—1903 dirigent u Viipuriju; nakon toga u Helsinkiju. God. 1907—32 operni dirigent u Stockholmu, zatim do 1936 dirigent opere u Helsinkiju. Kao dirigent gostovao i u inozemstvu. Jarnefeltove kompozicije imaju romantiĉarsku, lirsku notu s profinjenim individualnim obiljeţjem u malim formama. U orkestralnim djelima osjeća se utjecaj J. Sibeliusa. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Korsholm, 1894; simfonijska fantazija Heimatklang, 1895; manje orkestralne kompozicije (Prelude; Berceuse); 2 uvertire; 2 suite. — Klavirske kompozicije. — VOKALNA: 12 kantata; oko 60 pjesama za glas i klavir (orkestar). — Filmska muzika. LIT.: N.-E. Ringbom, Edward Armas Jarnefelt, MGG, VI, 1957.
JARNO, Gyorgy (Georg), madţarski kompozitor (Budimpešta, 3. VI 1868 — Wroclaw, 20. V 1920). Uĉio u Budimpešti kod S. Nikolitsa. Djelovao kao kazališni dirigent u više njemaĉkih gradova (Freiberg, Halle, Magdeburg, Metz, Bremen, Stuttgart, Berlin, Breslau); kasnije ţivio u Beĉu. U svoje doba veoma poznat kao operetni kompozitor, djelomice srodan Kalmanu. Trajni uspjeh postigao je operetom Die Forsterchristel. DJELA. DRAMSKA. Opere: Die schviarze Kaschka, 1895; Der Riehter von Zalamea, 1899; Der zerbrochene Krug, 1903. Operete: Die Forsterchristel, 1907; Der Goldfisch, 1909; Das Musikantenmadel, 1910; Die Marine-Gustl, 1912; Das Farmermadchen, 1913; Mein Annerl, 1916; Jungfer Sonnenschein, 1918; Die Csikosbaroness, 1919. LIT.: K. Westermeyer, Die Operette im Wandel des Zeitgeistes, Miinchen T 931. — H. Olte, Die Wiener Operette, Wien 1947. — O. Schneidereit, Opcrettenbuch, Berlin 1955. — E. Nick, Georg Jarno, MGG, VI, 1957.
JARNOVIĆ, Ivan Mane, violinist i kompozitor (na brodu kod Dubrovnika, 1740 ili 1745 — Petrograd, 23. XI 1804). Prezime se javlja u mnogo varijanta: Jarnovic, Jarnovich, Jarnovits, Jarnovik, Jarnowick, Jarnovvitz, Janovich, Giarnovicchi, Giornovichi, Giornovick, Giernovick, Garnovik, Cernovichi, Zarnovitv i si. Mjesto Jarnovićeva roĊenja i njegova nacionalnost dali su povoda nejasnoćama i diskusijama. Njegov suvremenik V. Jirovec navodi u svojoj autobiografiji da se J. rodio na brodu u vodama grada Raguse. Gradovi tog imena postoje na Siciliji i na Jadranu (Ragusa je talijansko ime za Dubrovnik), ali budući da sicilijanska Ragusa leţi priliĉno duboko u unutrašnjosti otoka, brod na kojemu se J. rodio nalazio se oĉito u blizini Dubrovnika. Ime Jarnovic susreće se u Hrvatskoj od XVI st. (u karlovaĉkom kotaru postoji selo toga imena), ali mu nema traga u Dubrovniku. Hrvatsko podrijetlo Jarnovićevo potvrĊuju i mnogi inozemni historiĉari i leksikografi novijeg vremena (F. Abbiati, I. Belza, A. Chy-biriski, A. Della Corte i G. M. Gatti, kao i H. Riemann). Nije poznato da li je J. boravio u domovini. Svi brojni podaci o njegovu ţivotu odnose se iskljuĉivo na njegov boravak po evropskim zemljama. U tom dugogodišnjem ţivotu u inozemstvu treba traţiti uzroke tolikim varijantama Jarnovićeva prezimena, u ĉemu 1. M. JARNOVIĆ se posebno ispoljio utjecaj talijanske kulture i pravopisa (Giornovichi i si.). J. je uĉio violinu vjerojatno kod A. Lollija (moţda izmeĊu 1760 i 1770 u Stuttgartu). Od 1770 do 1777 ili 1779 ţivio je u
JARNOVIĆ - JAROCINSKI
254
I. M. JARNOVIĆ, Duo Favorit pour violon et viohmcelU, naslovna strana
Parizu, gdje je od 1773 nastupao na Concerts spirituels i Concerls des Amateurs. Svojom darovitošću i vještinom stekao je ubrzo velik ugled medu muziĉarima i ljubiteljima muzike, ali je već tada ispoljio svoju naglu, nasrtljivu i svadljivu narav, koja će ga i tada i kasnije voditi iz jedne afere u drugu (Jarnovićev buran ţivot u Parizu postao je gotovo legendaran; on je ostavio traga i u francuskoj knjiţevnosti. God. 1844 pojavila su se dva djela u kojima je J. glavni junak: roman Jarnotoick, što ga je napisao G. Desnoiresterres-Le Brisovs, i novela Une Lefon de Jarnovich, koju je u zbirci »Scenes de la vie d'artiste« objavio P. Smith. Jarnovića spominje i njemaĉki kompozitor i knjiţevnik E. T. A. Hoffmann u noveli Der Schiiler Tartinis). God. 1779 J. je u Njemaĉkoj, gdje koncertira u Frankfurtu, Berlinu i u drugim gradovima. Neko je vrijeme bio i prvi violinist u orkestru pruskog princa Fridrika Wilhelma. God. 1782 nastupao je u Varšavi, a 1783 u Petrogradu. Tu je kroz dvije i pol godine bio u sluţbi carice Katarine II. U Petrogradu je upoznao ruske narodne napjeve, koje je u nekim svojim djelima upotrijebio. God. 1786 dolazi u Beĉ. O njemu i njegovim beĉkim nastupima izraţavaju se vrlo laskavo u svojim autobiografijama V. Jirovec (Gyrowetz) i K. Ditters von Dittersdorf, smatrajući ga jednim od najslavnijih ondašnjih umjetnika na violini. Oni osobito hvale ĉistoću njegova tona i toplinu i iskrenost muziciranja. Gvrovvetz iznosi i jedan detalj o Jarnoviću-kompozitoru, kojemu je zbog nedovoljnog poznavanja kompozicijske tehnike pomagao u izradbi pratnje za violinske koncerte. Od 1790 do 1799 ţivio je J. u Engleskoj i nastupao u Londonu i drugim gradovima ne samo kao veoma cijenjen violinist, već i kao dirigent. Nakon duljeg boravka u Hamburgu odlazi 1802 ponovo u Petrograd, gdje je i umro. J. je imao i uĉenike, medu koje spada F. Clement. Dok je Jarnovićeva biografija dobro poznata, zahvaljujući prvenstveno iscrpnoj studiji A. Schneidera, njegova djela nisu još temeljito prouĉena. Nije do kraja riješen ni problem bibliografije Jarnovićevih kompozicija, ni problem njihovih stilskih obiljeţja i odreĊivanja umjetniĉke vrijednosti. Uspostaviti toĉnu bibliografiju priliĉno je teško, jer se izvori koji govore o Jarnovićevim djelima (uglavnom muziĉki leksikoni iz XIX i XX st.) meĊusobno ne podudaraju, pa su nepouzdani. Trebalo bi podatke iz tih izvora usporediti s inventarom mnogih evropskih muziĉkih biblioteka. Zbog tih poteškoća je i popis Jarnovićevih djela u ovom ĉlanku nuţno nepotpun, a ponegdje moţda i netoĉan. J. je svakako jedan od vaţnijih predstavnika francuskog violinskog koncerta u drugoj polovini XVIII st. Njegov je jezik jedno-
shema; solistu povjereva briljantne prijelaze s mnogo ornan tiranja. U finalima susreću se poloneze, kao i ruski napjevi, katl varirani. Njegov je orkestar u koncertima za violinu dosta skroi (gudaĉi, 2 oboe, 2 roga, ponegdje još i flaute, fagoti i timpa duhaĉki su instrumenti priliĉno nesamostalni (ipak, u X konce srednji stavak, nazvan Pastorale, posjeduje idiliĉan ugoĊaj, ostvaruju fagoti). A. Schering (Geschichte des Instrumentalkonzei navodi da je J., po svoj prilici, uveo romancu u violinski konc Jarnovićevi gudaĉki kvarteti raĊeni su pod vidljivim Mozarto utjecajem. Mnoga Jarnovićeva djela, osobito violinski konci objavljena su za njegova ţivota, neka ĉak i više puta. Tiskan; u Parizu (J. G. Sieber, Le Duc, Pleyel, Bailleux, Imbault, derman, Boyer), Lvonu (Guera), Berlinu (J. J. Hummel), Of: bachu (J. Andre), Beĉu (G. Cappi, Artaria), Hamburgu (Giii & Bohme), Londonu (Longman & Broderip, Hamilton), Nap (Marescalchi). DJELA. ORKESTRALNA: 7 simfonija; 20 violinskih koncerata (od saĉuvano 16 koncerata za violinu i orkestar u dionicama, a 4 u preradbi za vic i klavir; prvih 6 koncerata nastali 1773—77, ostali od 1783 dalje; drugi i d koncert obradio F. Lhotka); Rondeau za violinu i orkestar. — KOMOR 3 (6) gudaĉkih kvarteta (kvartet u F-duru preradio V. Marković za guc orkestar); 2 sonate za violinu i ĉembalo; sonata za harfu i violinu; A Faz Rondo za violinu i ĉembalo; nekoliko zbirki dueta za 2 violine (2 dueta ob L. Miranov 1939 u Zagrebu, u izdanjima HGZ); duet za violinu i violu; varies za violinu i violonĉelo; Duo Favorit za violinu i violonĉelo; Tu Italian Alenuets za 2 violine i bas. — KLAVIRSKA: Fantasia in rondc ĉembalo o pianoforte. — Sa A. Grćtrvjem i drugima sudjelovao u komponir opere Abroad and at Home, London 1796. LIT.: Af. Brenct, Les Concerts en France sous l'ancien regime, Pariš 1 — /.. de La Laurencie, L'Ecole francaise de violon de Lulli a Viotti (3 Pariš 1922—24. — M. Pincherle, LTlletre Jarnovick, Musique, Pariš 1927 Ivan Mane Jarnović (1745—1804), Obzor, Zagreb 1959, 153. — V. K., A< Jarnović, virtuoz iz Dubrovnika i Wolfgang Mozart zajedno su koncert u Beĉu, Novosti, eZagreb 1940, 187. — A. Schneider, Un virtuose croatt France au XVIII siecle: Ivan Mane Jarnović, Annales de l'Institut Frar de Zagreb, VI—VII, 1942—43. — Isti, Ivan Mane Jarnović, hrvatski gusl skladatelj 18. stoljeća, Zagreb 1944 ( separat iz Sv. C,e 1943). — R. A. Mo. Violinistes-compositeurs italiens cn Russie au XVIII siecle. VIII. Giova -Mane Giornovicchi, dit Jarnovvick, RMI, 1950. — Isti, Annales de la mus et des musiciens en Russie au XVIII e siecle, Geneve 1951. — A. Wirsta Haase, Giovanni (Ivan) Mane Jarnowick, A1GG, VI, 1957. — 5. Đurić-K, Un Contemporain de Mozart, Ivan-Mane Jarnović, Kongress-Bericht W Mozartjahr 1956, Graz i Wien 1958. — K. Kovaĉcvić, Hrvatski kompozitc njihova djela, Zagreb 1960. — Al. Graf, Der Geiger und Komponist I. Jarnović, Das Orchester, 1967. — N. K. Nunamaker. The Virtuoso Vi Concerto bcfore Paganini (disertacija), Indiana Universitv 1968. J. As
2. Pierre-Louis Hus-Desforges, kompozitor, violonĉe i dirigent (Toulon, 14. III 1773 — Pont-le-Voy, Blois, 20. I 183 Prema Fćtisu unuk Ivana Maneta, a prema novijim podaci njegov nećak. Vodio nemiran umjetniĉki ţivot. Ĉini se da je osmoj godini bio zborski djeĉak katedrale u La Rochelleu; 17'1 kao trubljaĉ neke lovaĉke regimente, sudjeluje u bitkama Re lucije. Od 1796 violonĉelist u Grand Thedtre u Lyonu, zatim preselio u Pariz i na novoosnovanom Konzervatoriju studii violonĉelo kod J. B. A. Jansona; istodobno je bio ĉlan parisk Theaire des Troubadours. Oko 1800 nalazi se u Petrogradu kao 1 rigent tamošnje francuske operne druţine. Potkraj 1810 vra se u Francusku i idućih godina priredio više koncertnih turn po provinciji; 1817 postao prvi violonĉelist u orkestru parisl Thedtre de la Porte Saint-Martin; 1820 utemeljio je Muzit školu u Metzu, ali se doskora vratio u Pariz i 1828—29 bio anj ţiran kao dirigent na Thedtre de Gymnase Dramatigue, a 1831— na Thedtre du Palais Royal. Karijeru je završio kao nastavi na Muziĉkoj školi u Pont-le-Voyu (kraj Bloisa). Od njego' uĉenika najpoznatiji su L. J. Jacquard i L. Decortis. — Suv menici su ga vrlo cijenili kao virtuoza na violonĉelu, osobito zb plemenita fraziranja. Imao je uspjeha i kao kompozitor, ali njegova djela nisu trajnije odrţala kao ni njegova, svojedob raširena škola za violonĉelo. DJELA; Symphonie concertante za violinu, violonĉelo i orkestar; 5 koncer za violonĉelo i orkestar (op. 12 s velikim orkestrom). — KOMORNA: 3 Ti za violonĉelo, violinu i bas, op. 15, 16 i 17; 4 kvinteta za 2 violine, violu, viol ĉelo i kontrabas; 6 kvinteta za 2 violine, violu i 2 violonĉela; Soirees mušica Thĉmes Varies za violonĉelo, violinu i bas, br. 1-9; Duos za 2 violonĉela, 7, 30, 31 i 47; Sonates za violonĉelo op. 3, 2 knjige. — Misa za 3 glasa i ve orkestar, op. 68. — Aie'thode de violoncelle a Vusage des commencants, 1828 LIT.: E. Van der Straeten, Historv of the Violoncello, II, London 19 — A. VC'irsta i H. Haase, Jarnowick, Pierre-Louis Hus-Desforges, MGG, ^ 1957I- Ać
Jar no vić cvo pis mo kćerki Mir ni, Lo ndo n, 6.
III
1791
stavan, teme su ljupke i dopadljive, bliske duhu rokokoa i Mozartovih kompozicija, prema kojima je J. oĉito osjećao jak afinitet. U svojim koncertima za violinu ne pridrţava se J. uvijek ustaljenih
JAROCltfSKI, Stefan, poljski muzikolog CWiela.tki, Vi šava, 16. VIII 1912 —). Studirao na Univerzitetu u Varšavi k J. Pulikovvskog (muzikologija), zatim u Parizu kod Nadije Boula ger i M. Spisaka. God. 1947—52 direktor kazališta Poljskog 1 dija u Varšavi, zatim urednik muziĉkog odsjeka ĉasopisa Prz glqd kulturalny (do 1958). Od 1950 suradnik Instituta za umjt nosti Poljske akademije nauka. DJELA: Wolfgang Amadeusz Mozart, 1954—56; Antologia polskiej kryt muzycznej w 19 i 20 w., 1955; Orfeusz na rozdrozu. Sylwctki muzykow 20 wiet 1958; Debussy a impresjonizm, 1966. Veći broj ĉlanaka u poljskim i stran ĉasopisima (Studia Muzvkologiczne, Ruch Muzyczny, L' Approdo mušica itd.). — Uredio izdanje Polish Music, 1965.
JARRE — JAVANSKA MUZIKA JARRE, Maurice, francuski kompozitor (Lyon, 13. IX 1924 —). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (J. de la Prešle, L. Aubert, F. Passerone) i kod A. Honeggera. Od 1951 muziĉki direktor Vilarova Theatre National Populaire u Parizu. Dobitnik više meĊunarodnih nagrada, posebno se istiĉe kao kompozitor muziĉkih ilustracija, tzv. decor sonore. DJELA. ORKESTRALNA: Mouvements en relief, 1953; Passacaille a la memoire d'Arthur Honegger, 1956; Polyphonies concertantes za klavir, trublju, udaraljke i orkestar, 1959; Mobiles za violinu i orkestar, 1961. — DRAMSKA: opera-balet Armida, 1954; muziĉka komedija Loin de Rueil, 1961; baleti Fdcheuse renconlre, 1958 i Notre-Dame de Pariš, 1966. Scenska i filmska muzika (The Longest Day, 1962; Lazvrence of Arabia, 1962; Judex, 1964; Doctor Ţivago, 1966). Muzika za radio i televizijske drame.
JARUSTOVSKI (Jarustovskij), Boris Mihajloviĉ, sovjetski muzikolog (Moskva, 14. V 1911 —). Studij muziĉke historije završio na Konzervatoriju u Moskvi 1937 (V. E. Ferman); doktorirao 1952. Od 1956 profesor Moskovskog konzervatorija i od 1959 nauĉni suradnik Instituta historije umjetnosti u Moskvi. Njegovi su najuspjeliji radovi s podruĉja ruskoga muziĉkog kazališta u XIX i XX st. Posebno se bavio umjetniĉkim likom P. I. Ĉajkovskoga. DJELA. SPISI: »Majma« II. H. HauKoecnoto, u zborniku Ma3ena, 1938; 77. II. LfauK08CKuu, 1940; CueiiunecKati ucmopun "Ilszenun Oitezuna«, u zborniku HaHKOBCKHii 11 Tearp, 1940 (sa I. V. Njestjevom); Onepnan dpaMamypzun ilauKoecKOeo, 1947; JIpa.\tamypzuH pyccKou onepnou K.iaccitKu, 1952; HeKomopbie npo6jie.\ibi coeemcKoto My3biKaahuoto meampa, 1957; Ihopb CmpasuHCKUu, 1964;
CyM
JARZEBSKI, Adam (Harzebsky, Harzembski, Carzebski, Zarzebski), poljski kompozitor, violinist i arhitekt (Warka na Pilići, oko 1590 — Varšava, 1648 ili 1649). Od 1612 violinist u Dvorskoj kapeli brandenburškog kneza izbornika u Berlinu s kojom je koncertirao po Njemaĉkoj; 1615 na studijskom putovanju u Italiji. Poslije toga vjerojatno ponovno u Berlinu, gdje je ostao do 1619, kada je po svemu sudeći postao ĉlan Dvorske kapele u Varšavi (kasnije se spominje kao jedan od njenih najstarijih ĉlanova). God. 1635 imenovan je dvorskim arhitektom poljskoga kralja. Ranije poznat prvenstveno kao autor putopisa s vrijednim podacima o arhitekturi Varšave, J. je u novije doba, pošto je E. Bohn pronašao glavno njegovo djelo Canzoni e Concerti, uvršten u najznaĉajnije poljske kompozitore XVII st. Zbirka sadrţava 28 instrumentalnih kompozicija u talijanskom koncertantnom stilu. Dijelom su to preradbe, vrlo slobodne, vokalnih predloţaka (npr. moteta Palestrine, Lassa i dr.), a dijelom originalne kompozicije Jarzebskog. Oblikovane su kao ĉetvorodijelne canzone, concerti ili varijacijski ricercari. Prevladava trio sastav, a neobiĉna je upotreba viole bastarde. U melodici i ritmici jasno se oĉituje veza s poljskom narodnom muzikom; u IV koncertu javljaju se, npr., citati jedne poljske boţiĉne pjesme iz XVI st. Zanimljivi su naslovi pojedinih djela, po njemaĉkim gradovima koje je J. na svojim putovanjima posjetio, npr. Berlinesa, SpanĊesa, Konigsberga, Norimberga, ili prema karakteru glazbe, npr. Chromatica, Tamburetta itd. U usporedbi s ranijim instrumentalnim djelima Poljaka, Jarz;bskijeva zbirka znaĉi velik napredak i predstavlja posve jedinstveni dokument poljske komorne muzike baroka. DJELA: zbirka Caiizoni e Concerti a Due, Tre e Quattro Voci cuui Bc. Di Adamo Harzebsky Polono..., 1627 (rkp. u gradskoj biblioteci u Wroclawu). — More vetemm kanon za 2 glasa (obj. medu muziĉkim primjerima u raspravi Cribrum Musicum M. Scacchija, 1643). — Putopis Gošciniec albo krotkie opisanie Warszawy z okolicznoiciami jej dla kompanii dzvorskiej, 1643. NOVA IZD.: kompoziciju br. 9, Tamburetta obj. H. Opienski (La Alttsicjue Polonaise, 1928); isto djelo, zatim Nova ĉasa, Chromatica i Bentrovata obj. M. Szczepaiiska i K. Sikorski (Wydawnictzuo Davmej Muzyki Polskiej, 1955). LIT.: R. Bohn, Die musikalischen Handschriften des XVI und XVII Jahrhunderts in dcr Stadtbibliothek zu Breslau, Breslau 1890. — C. Sachs, Musik und Oper am kurbrandenburgischcm Hof, Berlin 1910. — Z. Jachimecki, Wptywy wloskie w muzvce polskiej, I, Krakow 1911. — A. Simon, Polnische Elemente in der deutschen Musik, Zurich 1916. — H. Opienski, La Musique polonaise, Pariš 1928. — H. Feicht, Przyczynki do dziejow kapeli krolowskiej w Warszawie za rzadow kapelmistrzovvschich M. Scacchiego, Kwartalnik Muzyczny, 1929. —J. J. Dunicz, Adam JarzQbski i jego »Canzoni e concerti«, Lwow 1938. — K. Swaryczetvska, Adam Jarz^bski, MGG, VI, 1957. — Razni autori, Z dzijow polskiej kultury muzycznej, I, Krakow 1958. — W. Domanski, Technika instr. utworow A. Jarze.bskego (disertacija), Warszawa 1963. — P. Ludwig, Tworczosć instr. A. Jarze.bskego na tle wloskiej muzyki skrzypcowej 1 ćwierci XVII w. (disertacija), Warszawa 1966. I. Ać.
JASPER, Bella, madţarska pjevaĉica, sopran (Szony, 18. II 1937 —). Muziĉki studij (pjevanje, harfa, klavir) završila na muziĉkoj akademiji Franz Liszt u Budimpešti. Umjetniĉku karijeru zapoĉela na Budimpeštanskoj operi; od 1960 ĉlanica Opere na Gartner-trgu u Miinchenu, od 1962 u Frankfurtu na Majni i od 1964 na Njemaĉkoj operi u Berlinu (od 1970 komorna pjevaĉica). S velikim uspjehom gostovala u Londonu, Milanu, Moskvi, Parizu, Pragu, Beĉu, Tokiju i dr. Snimila je više gramofonskih ploĉa, a istakla se i kao koncertna i oratorijska pjevaĉica.
255
JASTRZEBSKI, Stanislav (pravo ime Šulem Hassman), pjevaĉ poljskog podrijetla, tenor (Krakov, 1879 — Osijek, 25. IV 1921). Kazališnu karijeru zapoĉeo 1905 u Ljubljani. Od 1908 ĉlan HNK u Zagrebu, od 1919 solist Osjeĉke opere. U Zagrebaĉkoj operi ostvario niz standardnih tenorskih uloga. Bio je prvi Tristan (Wagner, Tristan i Izolda), Samson (Saint-Saens, Samson i Dalila), Herod (R. Strauss, Saloma) i Princ (Dvorak, Rusa/ka), a na pra izvedbama djela hrvatskih kompozitora nastupio je kao Adam (Zajc, Prvi grijeh), Robert (Bersa, Oganj), Ivo (Hatze, Povratak) i Georges Fripon (Albini, Bosonoga plesaĉica). Uspješno je glumio i operetne uloge. K, KO. JAUBERT, Maurice, francuski kompozitor (Nica, 3. I 1900 — Azerailles-sur-Moselle kraj Baccarata, 19. VI 1940). Studirao na Konzervatoriju u Nici. Od 1920 ţivio u Parizu. Uglavnom samouk, bio je pod snaţnim utjecajem liĉnosti i muzike A. Honeggera. Pridruţio se nadrealistiĉkom umjetniĉkom pokretu. Od 1930 bio je muziĉki direktor ParAc-filma, a djelovao je i kao dirigent. Izraţajnost, jasnoća i neposrednost karakteriziraju njegov opus; posebno se istakao u solo-pjesmi i scenskoj muzici. DJELA: Lc Petit Chaperon rouge, Suite bwlcsque za mali orkestar, 1932; Intermezzo en forme de Rondo za orkestar i klavir (koji treba da svira dirigent), 1930; Intermedes za gudaĉe, 1938. — Sarabande za gudaĉki trio, 1939; La Sonata a due za klavir, violinu i violonĉelo; suita u A-duru za violonĉelo i klavir, 1926. Impromptu, 1926 i Six Inventions, 1928, oboje za klavir. — DRAA1SKA: Ćontrebande (prema G. Neveuxu), opera u 1 ĉinu; Lc Jour (prema J. Supervielleu), balet s pjevanjem, 1931. Scenska muzika za drame: Alagicien prodigieux (prema Calderonu), 1928; Juliette ou la Clef des Songes (G. Neveux), 1930; La Guerre de Troie n'aura pas lieu (J. Giraudoux), 1935. Muzika za brojne filmove, medu kojima: Quatorze juillel R. Claira, 1932; Carnet de bal J. Duviviera, 1937; Quai des Drumes M. Carnea, 1938; La Vic d'un Fleuve (sadrţava malu koncertnu suitu). — VOKALNA: oratorij Jeannc d'Arc (prema Ch. Pćguyju), 1937; Cantate pour lc Temps Pascal, 1938; Proses za zbor i orkestar, 1938; Les Psaumes pour le Temps de Guerre za zbor, 2 harfe i klavir, 1939; lls etaiait trois za zbor i klavir, 1938. Za glas i klavir: ehanson A Pariš, daus chaque faubourg (iz filma Oilatorze juillet); Valse grise (iz filma Carnet de bal); La Chanson de Tessa (J. Giraudoux); ciklus L'Eau rive (J. Giono); Saisir, 5 pjesama (J. Supervielle) i dr. LIT.: J. Bruyr, M. Jaubert, L'Ecran des musiciens, Pariš 1937. — N. Slonimsky, Music since 1900, New York, I I I izd. 1949. — C. Rostand, La Musique francaise contemporaine, Pariš 1952. — J. llruvr, Maurice-Jacques-Joseph Jaubert, MGG, VI, 1957.
JAUSIONS, Paul, francuski muzikolog (Renncs, 15. XI 1834 —• Vincennes, Indiana, SAD, 9. IX 1870). Benediktinac; zaredio se u samostanu Solesmes, gdje je bio u toku pokret reforme crkvenog pjevanja. Pod vodstvom P. Guerangera zapoĉeo studij gregorijanskoga korala zajedno sa J. Pothierom; Pothierovo djelo Me'lodies gregoriennes (1880) plod je zajedniĉkoga rada. God. 1864 objavio Directorium ehori monasterii (sa J. Pothierom). Jausionsova je zasluga izvoĊenje gregorijanskoga korala koje zastupaju benediktinci iz Solesmesa. J. je osnovnim principom gregorijanskoga pjevanja smatrao »toniĉki akcent" (aecent tonique). Popis Jausionsovih radova objavljen je u Bibliographie des Benedictins de la congrćgation de France (1906).
LIT.: Dom Guepin, nekrolog u novinama Semaine religieusc de Rennes, 16. IX 1871. — D. Cagin, L'Oeuvre dc Solesmes dans la restauration du ehant gregorien, Rasscgna gregoriana, I I I , 1904. — W. Irtenkauf Paul Jausions, MGG, VI, 1957-
JAVA, ples u trodijelnoj mjeri, priliĉno brza tempa. U društvene evropske plesove ušao nakon Prvoga svjetskog rata. JAVANSKA MUZIKA. Od svih danas ţivih muziĉkih kultura jugoistoĉne Azije, javanska je na najvišem stupnju po bogatstvu vokalne melodike i sloţenosti kompozicija za orkestar. U prvom tisućljeću n. e. bila je j. m. pod kineskim i indijskim utjecajem, zatim arapskim, a od XVI st. i zapadnjaĉkim (portugalskim i nizozemskim). J. m. sluţi se sa dva tonska sistema: slendro i pelog. Slendro je graĊen od pet tonova unutar oktave; intervali su pribliţno jednaki. Skala se redovito sastoji od dva nešto veća i tri nešto manja intervala koje evropsko uho obiĉno »ispravlja« u male terce, odn. velike sekunde. Veći intervali nemaju fiksirano mjesto u ljestvici i mogu se nalaziti na bilo kojem stupnju, samo nikad dva uzastopce. MeĊutim, odreĊena se kompozicija na raznim, razliĉito udešenim instrumentalnim ansamblima (-> Gamelan) izvodi uvijek na isti naĉin. Stoga se moţe reći da se slendro-ljestvica sastoji od jednakih intervala. Sistem peloga na prvi je pogled heptatonski, jer se na instrumentima (koji sviraju kompozicije u pelogu) moţe izvoditi sedam tonova u oktavi. MeĊutim, ti su tonovi samo materijal, iz kojeg se sastavlja nekoliko pentatonskih ljestvica. I pelog-ljestvica se gradi s pomoću d'va veća i tri manja intervala; meĊutim, te dvije skupine jaĉe se meĊusobno razlikuju po veliĉini, a veliki se intervali nalaze u ljestvici uvijek na istome mjestu. Evropsko uho pelog-skale »ispravlja« u nizove s ovim slijedom intervala: mala sekunda, velika sekunda, velika terca, mala sekunda i velika terca. Praksa poznaje tri ljestvice peloga: s poĉetnim tonom na prvom, odnosno ĉetvrtom ili petom stupnju materijalne (sedmotonske) ljestvice. Vokalna muzika upotrebljava i u slendru (izmeĊu svih pet tonova) i u pelogu (samo kod velikih intervala) nekoliko meĊustepena. —■
256
JAVANSKA MUZIKA — JAZZ
Velik dio javanskih djeĉjih napjeva (ako nisu pod utjecajem muzike za gamelan) temelji se na ljestvici koja nije ni slendro ni pelog, nego ĉista anhemitonska pentatonska ljestvica koja je, ĉini se, identiĉna sa starokineskom. Muzika javanskog orkestra — gamelana — ponekad je sama sebi svrhom, ali mnogo ĉešće ima odreĊenu funkciju, npr. kao pratnja plesu ili wajangu (javanskom kazalištu). Sadrţaji kazališnih predstava uzeti su iz indijskih ili jtarojavanskih mitova. Prikazivanja indijskih tema prate se muzikom slendro, a starojavanskih, muzikom pelog; budući da se indijski mitovi izvode mnogo ĉešće, na Javi ima znatno više slendro-gamelana nego peloggamelana. Na otoku se ukupno nalazi više od 17 000 orkestara. U brdovitim zapadnim krajevima otoka, gdje ţive Sundajci, muzika je nešto drugaĉija; naime, j. m. se dalje razvijala i specijalizirala, dok je muzika Sundajaca preteţno saĉuvala muziĉko nasljeĊe. — Muzika krontjong, koju Evropljani ĉesto smatraju tipiĉno indonezijskom, ĉak i tipiĉno javanskom, nastala je pod portugalskim utjecajem. U njenu sastavu nalaze se instrumenti sa ţicama evropskog podrijetla, katkad flauta i tamburin; njima se pridruţuje glas koji pjeva malajski tekst. Udomaćuje se i u javanskim krugovima, na štetu mnogo vrednije domaće muzike. Muzika je sastavni dio javanskog ţivota; ne samo svetkovanje, nego i najskromniji rad ispunjen je muzikom; ona pripada zajednici. LIT.: J. Kunst, Hindoe-javaansche Muziekinstrumenten, Studien over javaansche en andere indonesische muzik, II, Weltevreden 1927. — Isti, Dc toonkunst van Java, 2 sv., 's Gravenhage 1934 (engl. Hag 1949). — 5. Djanco i Ai. M. Darocsman, Krontjongmuziek Contact, 1937. — Anonimno, Hoe de krontjong hier geboren werd, Indonesiische Documentatic, 1951. — AI. L. Hood, The Nuclear Theme as a Determinant of Javanese Patet, Groningen 1954. —J. Kunst, Javanische Musik, MGG, VI, 1957. B. Ać.
JAVORSKI, Boleslav Leopoldoviĉ, sovjetski muzikolog i pijanist (Harkov, 22. VI 1877 — Saratov, 26. XI 1942). Studij kompozicije završio 1903 na Konzervatoriju u Moskvi (S. Tanjejev). God. 1906—16 predavao na moskovskom Narodnom konzervatoriju; 1916—ai profesor Kijevskog konzervatorija i 1938—42 Konzervatorija u Moskvi. Bavio se i kompozicijom. DJELA: CmpoeHue My3UKanbH0u penu, 3 sv., 1908; YnpaoKHenuH ti o6pa30eanuu cxeM nadoeozo pumAta, 1915 (II izd. 1928): OcnoeHbie 3AeMenmbi My3UKu, McKyccTBO, 1923. — Redigirao udţbenik S. Protopopova OjieAtemnu cmpoenun My3biKajibHou penu (2 sv.), 1930. — Izdao klavirske suite J. S. Bacha. God. 1964 obj. je prvi svezak knjige BocnoMUHCmun, cmamu u nucb.ita.
JAZZ, potpuno ili delimiĉno improvizovana muzika XX v. proizašla iz folklora ameriĉkih Crnaca, u kojoj se elementi evropske harmonije i evropsko-afriĉke melodike stapaju sa afriĉkom ritmikom i intonacijom. Mesto postanka jazza je na Jugu SAD, gdje je došlo do naroĉito ţivog susreta muziĉkih idioma crne i bele rase. Afriĉki Crnci u Louisiani dolazili su u dodir sa raznim formama muzike — sa narodnim pesmama, salonskim igrama, crkvenom muzikom, vojniĉkim marševima i dr. Ove forme su bile većinom evropskog porekla. Prilikom interpretiranja tih raznih vrsta, Crnci, veoma muzikalni i sa velikom moći fantazije i improvizacije, daju uvek svoj peĉat, naroĉito obojen ritmiĉkim izrazom i tako se stvorio posebni afro-ameriĉki muziĉki jezik u oblicima spirituala, bluesa, radne pesme i muzike za igru, koji predstavljaju vrela iz kojih se razvio jazz. Spirituali su narodne duhovne pesme nastale na bazi evropskih crkvenih pesama u crnaĉkoj interpretaciji, a kasnije to su i originalne kompozicije. Karakteristiĉna je antifonalna tehnika izvoĊenja, tzv. call and rcsponse (u ovom
JAZZ. Crnci metodisti pjevaju duhovne pjesme u Philadelphiji. Akvarel P. P. Svinina, oko 1810
sluĉaju svećenik-narod), koja se javlja i u drugim muziĉkim formama ameriĉkih Crnaca (npr. u radnoj pesmi). Blues, forma solistiĉke sve-tovne narodne pesme, nastala oko 1870, imala je u nekoliko navrata znatnog uti-caja na jazz (npr. na Boogie-Woogie; Har-lem Worksongs
jump).
(radne pesme) imaju koncizni tekst i ĉvrst radni ritam. U ekstazi izvoĊenja ova muzika se koristi i za igru. Improvizacija. Muzika ameriĉkih Crnaca je improviza-cijskog tipa. Moţda je razlog ovome, pored velike JAZZ-UDARALJKI-, XX S t . priroĊene improvizatorske sposobnosti, i ĉinjenica da Crnci usled svoga socijalnog stanja mogli da se muziĉki opismene i obrazuju. Improvizacija se, npr. spirituala, izvodila masovno, na melodiju, na tekst i m tam, pri ĉemu se udaljavalo i od prvobitnog raspoloţ i sadrţaja. Tako su se u crnaĉkim kvartovima New Orleansa | u crkvi pevale improvizovane duhovne pesme, a posle tog; po lokalima i na ulici na te pesme igralo. Kada su kasnije C dobili mogućnost i priliku da se muziĉki obrazuju, improviz; je ostala kao jedna od bitnih odlika stila. Najĉešća forma je \ ranje melodije i ritma, dok harmonska struktura ostaje ne] menjena. Uz melodijsku i kolektivnu improvizaciju u savremei se free-jazzu susreće i slobodna improvizacija. Melodija i harmonija. Kod prvih oblika jazza i u form koje mu prethode, upotrebljavala se evropska dijatonska lesti nešto izmenjena crnaĉkim sistemom skala, tzv. blues-lesti koja bi se mogla opisati kao lestvica sa »neĉisto« intonira tercama i septimama (c, d, es-e, /, g, a b-h). Terca i septima, zvane blue notes (tuţne note), nalaze se negde izmeĊu vclil male terce, odnosno septime. U melodici se ĉesto upotrebi glissando. Harmonija, evropska i funkcionalna, najkonvencio niji je deo jazza. Iako se j. u raznim fazama posluţio mno harmonskim sredstvima, ĉetvorozvucima do šestorozvukova, a racijom i bitonalnošću, on je uvek išao utrtim harmonskim zama. Ritam je smeo i neobiĉan. U ritmu je najveći udeo crr koga muziĉkog stila u stvaranju jazza. Sinkopiranje je u ja pravilo i princip. Pogrešno bi, meĊutim, bilo smatrati da suš ritma jazza leţi u makinalnom naglašavanju slabih taktov doba. Crnaĉko osećanje za ritam mnogo je finije izdiferencirs Ritam jazza nemoguće je egzaktno definirati. Jedino se m opisivati dojam gipkosti, elastiĉnosti i otpuštenosti pored najint zivnije dinamike (timing; feeling; szving). Postoje duboke raz u osnovnim ritmovima pojedinih stilova. Izraz. IzvoĊenje jazz-muzike je vrlo ekspresivno, pri ĉe se u sviranoj melodiji imitira izraţajnost pevanja. Boja tona ja sviraĉa poseduje veliku koncentraciju izraza i napetost zvuka dovodi do ekstatiĉnog sviranja — nešto što bi se moglo naz' fanatizmom zvuka. Sa tim u vezi je i izraz hot (vruć), koji oznaĉ ne samo jedan od stilova jazza, već i naĉin intonacije, u kojo; vaţniji ekspresivni kvalitet zvuka od njegove ĉistote; stav hotintonacija ĉesto traţi nešto niţi poĉetak tona, a zatim po; peno uspinjanje na njegovu pravu visinu. Mnogo se upotreblj: vibrato. Instrumentarij. Svakom, bilo većem ili manjem sastavu, sv stvena je solistiĉka postava. Princip muziciranja nije stvara homogenog zvuka, već naprotiv isticanje razlika u instrumentaln bojama. Svaki veliki solist ima svoj individualni, nezamen ton. Instrumenti dele se u tri grupe: melodijsku, harmonski ritmijsku. Ansambli pojedinih stilova razlikovali su se po br< i vrsti instrumenata, kao i po pripadnosti pojedinog instrumei ritmijskoj ili melodijskoj skupini. Vaţniji instrumenti stari stila bili su truba (kornet) i klarinet, koji je kasnije izgubio vaţnosti. Bubnjevi se u doba be-bopa obogaćuju serijom afi kubanskih instrumenata. Gudaĉi, osim violine i kontrabasa, n: imali vaţnije uloge. Gitara, nekad u ritmijskoj grupi, danas p
JAZZ pada preteţno melodijskoj. U be-bopu, naprotiv, melodijski se instrumenti, truba i saksofon, ponekad pridruţuju ritmijskoj skupini. U najnovije vreme ulaze tu i tamo flauta i oboa u jazz-band. Klavir, mada je na njemu nemoguća hot-intonacija, osvojio je zbog mnogih drugih prednosti ĉvrste pozicije u jazzu. Klasiĉni se instrumentarijum u savremenom jazzu obogaćuje nizom novih, preteţno retkih instrumenata, naroĉito iz folklora raznih zemalja. Tako se u free-jazzu upotrebljavaju alpski rog, sitar, frule i razliĉite udaraljke. Uz njih se susreću i tradicionalni instrumenti sa elektriĉnim pojaĉalima, kao što su gitara, kontrabas, klavir i vibrafon, pa trube i saksofoni (multivider). Sve to pronalazi se zbog novih zvukovnih rešenja, novih boja i izraţajnih sredstava. Ĉesto se mesa pojam autentiĉnog jazza sa pojmom šlagerske muzike za igru. Moderna muzika za igru, detaljno fiksirana notama, je komercijalizovana vrsta, koja se razvila pod uticajem jazza (koji je i sam usko povezan sa igrom), ali se od njega razlikuje i po niţem umetniĉkom kriterijumu i po odsutnosti improvizacije. htorijat i razvoj. Jazz se rodio u New Orleansu na poĉetku XX v. Osnovu za razvoj jazza ĉine već spomenuti oblici, spiritual, blues i radna pesma, nadalje prvi igraĉki oblik sa sinkopiranim ritmom, ragtime, koji se raširio po New Orleansu oko 1895. To je prvobitno klavirski oblik sa jednostavnom melodijom po karakteru sliĉnom polki ili maršu. Crnci su oko 1880 stvorili u New Orleansu svoje prve duvaĉke sastave. Kreativnim stapanjem svih navedenih vrsta sa muzikama za povorke, igre, voţnje brodom po Mississippiju i pogrebe nastao je j. new-orleanskog stila. On je u parnom ritmu i sastoji se od tri samostalne linije, izvoĊene u isto vreme na kornetu (trubi), trombonu i klarinetu uz bateriju, klavir, banjo ili gitaru, kontrabas ili tubu. Tema se uglavnom sastoji od 32 ili 16 taktova u formi AABA, ili je melodija bluesa (ĉija je shema najĉešće dvanaestotaktna, podeljena u tri grupe od po ĉetiri takta). Tema se nekoliko puta varirano ponavlja. Jedno odsviravanje teme zove se chorus. Polifonija starog jazza više je kondenzovana tehnika call and responsea, nego kontrapunkt u evropskom smislu. Jedan od stvaralaca new-orleanskog stila (hot-jazz) je Louis Armstrong, do danas najveća liĉnost u historiji jazza. Ameriĉani-belci u New Orleansu oduševljavali su se ovom muzikom i stali da je imitiraju na naĉin koji nema crnaĉku ritamsku vitalnost; ta varijanta naziva se dixieland-jazz. U daljem razvoju dixieland-stil nije ostao iskljuĉivo »beli« stil; on općenito znaĉi modernizovanje new-orleans-stila. —• Oko 1920 prebacilo se teţište jazza u Chicago. Za ĉikaški jazz-stil je karakteristiĉno jaĉe isticanje solistiĉke linije, u kojoj se smenjuju razni instrumenti virtuozno tretirani. Tada se uvodi saksofon kao vaţan melodijski instrument. Svi dosad navedeni stilovi pripadaju tzv. klasiĉnom jazzu. Oko 1930 Paul Whiteman stvara simfonijski jazz, koji, izvoĊen sa velikim orkestarskim sastavom, predstavlja vrstu kvalitetne zabavne muzike s primesom jazza. U isto vreme formira se novi stil u jazzu, szving, sa tipiĉnim velikim sastavom (big band) ili malim sastavom. Pojavljuje se vibrafon i ĉitave familije truba, trombona i saksofona. MeĊu najpoznatije predstavnike ovog pravca idu Benny Goodman, Count Basie i Lionel Hampton. Improvizacija sada iz tehniĉkih razloga ne moţe više da bude kolektivna, već se ograniĉava na soliste. Ĉista improvizacija kultiviše se na eksperimentalnim sastancima malih grupa muziĉara izvan radnog vremena, na tzv. jam sessions. Formiraju se i combos, mali ansambli od najboljih sviraĉa velikih sastava. Varijanta bluesa je boogie-zooogie, klavirski stil sa karakteristiĉnim punktiranim pokretom u basu. Na vrhuncu ere swinga (oko 1946) poĉinje novo doba jazza renesansom klasiĉnog jazza, new-orleanskog stila. Nova posleratna strujanja nastala su kao reakcija na dopadljivu vrstu komercijalizovanog big band swinga. God. 1945 u noćnim lokalima Harlema stvoren je nov pravac be-bop. Naziv je dobio po improvizacijskom ponavljanju besmislenih slogova pri scat pevanju: be-bop, be-bop (pevanje ovih ili drugih besmislenih slogova u stilu be-bop naziva se scat-chorusses ili bop-vocals). Prema drugima, naziv je onomatopejski izraz za neobiĉne silazne intervale na kraju fraza. Be-bop se izvodi većinom u malim sastavima, a izvoĊaĉi, pored talenta za improvizaciju, pokazuju veliku tehniĉku spremu i poznavanje disciplina ozbiljne muzike. To je stil Crnca-intelektualca. Najznatniji pretstavnici be-bopa su Charlie Parker, Dizzy Gillespie i Thelonius Monk. Nasuprot crnaĉkom, ekstatiĉnom i zagrejanom be-bopu stoji još noviji stil coll-jazz (hladni j.), nastao oko 1950, mnogo mirniji, u izvesnom smislu apstraktniji i pod priliĉnim uticajem modernistiĉkih pravaca ozbiljne muzike. U ovim delima, izrazito kontrapunktski raĊenim, dolazi do vrhunca obrada materijala teme, koja je vrlo mirna i saţeta, a postupno se razvija i dobija vrlo sloţenu strukturu. Majstori ovog pravca su: Lee Konitz, Stan Getz i Lennie Tristano. Tristano svoje jazz-koncerte zapoĉinje uvek sviranjem Bachovih invencija.
MUZ. E., II, 17
257
Progressive jazz pokušava da sjedini j. sa stilom moderne koncertne muzike (Stan Kenton, Woody Herman). On napušta jedinstvo tempa i ritma unutar jedne kompozicije. U Kaliforniji je nastao West Coast jazz, koji izvodi manje kompleksnu, vedriju muziku na tehniĉki retko savršen naĉin (Gerry Mulligan, Shorty Rogers). Nova njujorška škola (East Coast jazz ili Hard-Bop) je, za razliku od kalifornijske, delo Crnca (nastala oko 1954). U centru paţnje je blues. Iz toga kruga proizašao je Modem jazz sa svojim cizeliranim kamernim stilom, a da pri tom nije izgubio ništa od primarnog muzikanstva (John Lewis, Milt Jackson). Jazz tzv. treće struje, ĉiji su protagonisti John Levvis i Gunter Schuller, pokušava da ujedini u malom jazz-sastavu ili velikom orkestru elemente jazza i ozbiljne muzike. U Jugoslaviji su se tim pokušajima bavili Boris Papandopulo i Miljenko Prohaska. U razdoblju pedesetih godina javio se, preteţno u New Yorku, i tzv. dixielanĊ revival, sa svima karakteristikama starog dixielanda, ali sa modernim ritmom. Poĉetkom šezdesetih godina širi se i najsavremeniji stil jazza, tzv. free-jazz (Eric Dolphy, John Coltrane, Ornette Coleman, Don Cherry). U traţenju novih zvukovnih rešenja taj stil unosi u orkestar nove instrumente, ĉesto folklornog porekla. U isto vreme on zanemaruje neke ranije osnovne elemente jazz-muzike, kao npr. stalan ritam i harmonske okvire u improvizaciji. Izvedbe postaju, vremenski, neograniĉeno duge. Znaĉajnije liĉnosti u razvoju jazza su: trubaĉi King Oliver, Louis Armstrong, Muggsy Spanier, Bix Beiderbecke, Roy Eldrige, Dizzy Gillespie, Miles Daviš, Don Cherry; trombonisti: Jack Teagarden, Tommy Dorsey; klarinetisti: Sidney Bechet, Johnny Dodds, Benny Goodman, Woody Herman, Buddy de Franco; altsaksofonisti: Benny Ĉarter, Charlie Parker, Lee Konitz; te-norsaksofonisti: Coleman Hawkins, Bud Freeman, Lester Young, Stan Getz, Ornette Coleman, John Coltrane; pijanisti: Fats Waller, Art Tatum, Count Basie, Duke Ellington; pevaĉi: Bessie Smith, Billy Holiday, Ella Fitzgerald, Šarah Vaughan, Billy Eckstine; bubnjari: Baby Dodds, Chick Webb, Max Roach, Art Blakey, Elvin Jones, Gene Krupa; gitaristi: Django Reinhardt, Charlie Christian, Billy Bauer, Les Paul. Za razvoj i popularisanje jazza naroĉito su veliku ulogu odigrali radio i gramofonske ploĉe. J. je uticao i na neka dela ozbiljne muzike. Takav uticaj vidimo u kompozicijama I. Stravinskog (Histoire du Soldat; Ragtime za mali orkestar; Piano Rag-Music; Ebony Concerto), A. Honeggera, M. Ravela, P. Hindemitha, E. Satiea, D. Milhauda, K. Weilla, E. Kfeneka i dr. G. Gershwin je jedan od onih koji su taj stil usvojili kao svoj umetniĉki stil i j. provejava kroz sva njegova dela (opera Porgy and Bess; klavirski koncert; An American in Pariš; Rhapsody D Sn in Blue). - Jugoslavija. Jazz se u Jugoslaviji javlja polovinom dvadesetih godina, kada poĉinju djelovati sastavi Milutina Negodea u Ljubljani (1922), Zvonimira Bradica u Zagrebu (1923) i Milana Pavlovića u Beogradu (1925). Od jugoslavenskih gradova najaktivniji bio je Zagreb, gdje se osnivaju orkestri, najviše studentsko-amaterski. Tako uz Bingo Boys Zvonimira Bradica, pojavljuju se Kiby i Mickey Mouse Uroša Jurkovića, The Rhythm Boys (B. Hoffman, K. Radinger), The Dezvils (Moša Marjanović), Colibri (Krešimir Kovaĉević) i dr. Od jazz-muziĉara istakli su se: Bojan Hohnjec Johan i Johnny Remenar, Branko Kralj, Charlie Pavlić, Ingo Donat, Srdan Krizman, Srećko Tekauc, Vladimir Francetić, Joe Novak, Samuel Ĉaĉkes, Jenĉi Odhazel, pjevaĉica Nina Selak i dr. Odmah nakon OsloboĊenja Radio-Zagreb organizira jazz-orkestar pod vodstvom Zlatka Ĉernjula, a zatim se osnivaju plesni i jazz orkestri kojima su na ĉelu Milivoj Kerbler, Boris Sorokin, Miljenko Prohaska, Branko Kenda, Mihajlo Švarc i Nikica Korbar. Uz njih male sastave vode Vladimir Bobĉević, Tomica Simović i dr., a pedesetih se godina javljaju nova imena, medu kojima Zvonimir Skerl, Stanko Brichta, Draţen Boić, Radan Bosner, Ţeljko Posarić, Marijan Domić, Branko Stiplošek i Petar Spasov. God. 1959 utemeljen je Zagrebaĉki jazz-kvartet, dosad nesumnjivo najznaĉajniji jazz sastav u Jugoslaviji, a 1960 skupina entuzijasta osniva Jugoslavenski jazz festival na Bledu (od 1967 u Ljubljani). Medu pojedincima se istiĉu Boško Petrović, Miljenko Prohaska, Ozren Depolo, Ladislav Fidri, Davor Kajfeš, Ićo Kelemen, Stanko Selak i dr. Nakon Negodeova sastava u Ljubljani je prije rata za razvoj jazz-muzike bio najzasluţniji Bojan Adamiĉ, koji je već 1932 vodio vlastiti orkestar. U to doba sastav Johny vodi Danilo Švara, a isticao se i saksofonist Miloš Ziherl. Od ansambla treba spomenuti: Rony Nevj Star, Nocturno, Odeon, Ajax, New Boys i Akordeon. Samo Hubad utemeljio je 1939 u Ljubljani i vodio sastav Siving Rhythm. Za razvoj jazz-muzike u Sloveniji zasluţan
258
JAZZ — JEANNIN
je klub i orkestar Veseli beraĉi (Oto Jugovec). Uz navedene muziĉare istakli su se još Tone Martinc, Aleksander Skale, Dušan Weble, Miha Gunzek, Leo Ponikvar, Dušan Prevoršek i dr. Nakon rata osnovan je Plesni orkestar Radio-Ljubljane pod vodstvom. Bojana Adamiĉa, koji se uvrstio u vodeći slovenski jazzsastav, iako se uz jazz preteţno bavi plesnom muzikom. Od 1955 djeluje i Ljubljanski jazz-ansambl, a malo zatim Studentski plesni orkestar. Na prvim jazz-festivalima na Bledu sudjelovali su muziĉari Urban Koder, Borut Buĉar, Ati Soss, Jure Ro-beţnik, Mojmir Sepe i dr., koji su se uvrstili u prve redove slovenske jazz-muzike. Kasnije se javljaju Joţe Privšek, danas dirigent Plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana, i Janez Gre-gorc, voĊa sastava Ad hoc i nastavnik na Institutu za jazz-muziku Visoke muziĉke škole u Grazu. Uz Franceta Kapusa, dirigenta Studentskog jazz-orkestra, medu mladim slovenskim muziĉarima se istiĉu trubljaĉ Pero Ugrin i trombonist Miso Trtnik, a od ansambla Mladi levi. God. 1928 osnovan je u Beogradu Jolly Boys (Mile Marjanović), a kasnije ansambl Sadţo i 1933 Melody Boys (M. Marjanović). U razdoblju izmeĊu dva rata veoma je popularan bio harmonikaš Miodrag »Štule« Jovanović, koji je 1937 prvi u Srbiji uveo swing; uz njega su aktivni bili još ĐorĊe Karaklajić, Aca Fetkovski, Ilija Genić, Miodrag Ilić »Beli«, Bora Simić i dr. Poslije rata prvi jazz-orkestar sastavio je Mladen Guteša, a u ansamblu Dinamo pod vodstvom Vojislava Sirnica svirali su Vojislav Donović, Milan Stojanović, Predrag Ivanović i Bora Roković; 1953 Vojislav Simić preuzeo je od Mladena Guteše ansambl na Radio-Beogradu koji se tada sluţbeno nazvao »Jazz-orkestar«. U daljem razvoju broj jazz-muziĉara se povećao. Medu njima su Robert Hauber, Mirko Šouc, Karlo Takaĉ i Aleksandar Nećak, a nešto kasnije još Mihajlo Ţivanović, Spasa Milutinović, Eduard Sadjil, Branko Pejaković, Milorad Pavlović i Duško Gojkovic. Jazz-orkestru RTB pridruţio se kasnije veliki ansambl KUD Branko Krsmanović koji je vodio Milan Kotlić. Uz njih u Beogradu djeluju vokalni kvartet Predraga Ivanovića, sekstet Mirka Šouca i kvintet Šaše Subote. Od pojedinaca istiĉu se pijanisti Vasilije Belošević, Vladimir Vitas i Šaša Radojĉić, saksofonisti Dragoljub Davidović i Milivoje Marković, bubnjar Branislav Kovaĉević, kao i sastav iz Kragujevca 7 mladih. MeĊunarodnu reputaciju stekli su srpski jazz-muziĉari Duško Gojkovic, Milorad Pavlović, Branko Pejaković, Bora Roković i Branislav Kovaĉev, Osim u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu jazz-muzika njegovala se u Novom Sadu, Sarajevu, Karlovcu i Kranju, kao i u nekim drugim jugoslavenskim gradovima. LIT.: R. Goffin, Aux frontieres du jazz, Pariš 1931. — H. Panassie, Le Jazz Hot, Pariš 1934. — E. Levi i G. Testoni, Introduzione alla mušica di Jazz, Milano 1938. — W. Hobson, American Jazz Music, 1939. — F. Ramsey jun. i Ch. E. Smith (izdavaĉi), Jazzmen, New York 1939. — A. Coeuroy, Histoirc generale du jazz, Pariš 1942. — H. Panassie, The Real Jazz, New York 1942 (skraćeno izd. La Musique de Jazz et le Swing, Pariš 1945). — R. Goffin, Jazz, from the Congo to the Metropolitan, New York 1944. — E. Willems, Le Jazz et l'oreille musicale, Geneve 1945. — E. Bernhard i J. de Vergnics, Apologie du jazz, Bruxelles 1945. — R. Blesh, Shining Trumpets, a History of Jazz, New York 1946. — R. Goffin, Jazz, from Chicago to Swing, London 1946. — A. Hodeir, Le Jazz, cet inconnu, Pariš 1946. — W. Sargeant, Jazz: Hot and Hybrid, New York 1946..— M. Mezzrozu i B. Wolfe, Reallv the Blues, New York 1946. — J. Sypniewski, Ein Problem der Gegenwartsmusik: Jazz unter besonderer Beriicksichtigung des svmphonischen Jazz (disertacija), Ziirich 1947. — G. Criel, Swing, Pariš 1948. — 5". Finkelstein, Jazz: a People's Music, New York 1948. — R. Goffin, Nouvelle histoire du jazz, du Congo ou Bebop, Bruxelles 1948. — . A. Hodeir, Introductoin a la musique de jazz, Pariš 1948. — L. Cerri, Jazz-musica d'oggi, Milano 1948. —J. Lang, II Jazz (Jazz in Perspective), Milano 1950. — C. Bohldnder, Jazz-Harmonielehre, Frankfurt a. M. 1950.—J. E. Berendt, Der Jazz. Eine zeitkritische Studie, Stuttgart 1950. — A. Lomax, Mister Jelly Roll, New York 1950. — H. Panassie, Discographie critique des meilleurs disques du jazz, Pariš 1951 (novo izd. 1958). — M. Bouvier-Ajam, Connaissance du jazz, Pariš 1952.—L. Malson, Les Maitres du jazz, Pariš 1952 (III izd. 1958). —H. Nathan, The First Negro Minstrel Band and Its Origins, 1952. — H. Panassie, La veritable musique de jazz, Pariš 1952. — Isti, Quand Mezzrow enregistre, Pariš 1952. — D. Schulz-Kohn, Wesen und Gestalten der Jazz -Musik, 1952. — B. Ulanov, A Historv of Jazz in America, New York 1952 (franc. prijevod. Pariš 1955). —J- E. Berendt, Das Jazzbuch. Entwicklung und Bedeutung der Jazzmusik, Frankfurt a. M. i Hamburg 1953. — W. Laade, W. Ziefle i D. Zimmerle, Jazz-lexikon, Stuttgart 1953. — G. Legrand, Puissance du Jazz, Pariš 1953. — G. C. Testmii, Enciclopcdia del jazz, Milano 1953. — W. Tzviltenhoff, Jugend und Jazz. Ein Beitrag zur Klarung, Mainz 1953. — A. Hodeir, Hommes et Problemes du Jazz, Pariš 1954. — C. Bohldnder, Das Wesen der Jazzmusik, Frankfurt a. M. !954- — H. Panassie i M. Gautier, Dictjonnaire du Jazz, Pariš 1954. — R. G. Reisner, The Literature of Jazz. A Preliminarv Bibliographv, Ncw York 1954. — H. Panassie, Petit guide pour une discoteque de jazz, Pariš 1955. — A. P. Merriam, A Bibliographv of Jazz, Philadelphia 1955. — L. Hughes, The First Book of Jazz, New York 1955. — L. Feaiher, The Encyclopedia of Jazz, New York 1955 ( I I izd. 1960). — W. Grossman i J. W. Farell, The Heart of Jazz, New York 1956. — A. Heerkens, Jazz, London 1956. — 5. Longstreet, The Real Jazz. Old and New, Louisiana 1956. — A. Morgan i R. Horricks, Modern Jazz: a Survey of Developmcnts since 1939, London 1956. — H. Panassie i M. Gaptier, Guide to Jazz, London i Boston 1956. — M. W. Stearns, The Story of Jazz, New York 1956. — B. Holiday i B. Dufty, Lady Sings the Blues, Ncw York 1956. — L. Armstrong, B. Beiderbecke i D. Ellington, Ecoutez-moi ca. L'Histoire du jazz racontee par eux qui l'ont faite, Pariš 1955. — J. E. Berendt, Variationen tiber Jazz. Aufsatze, Miinchen 1956. — E. Condon i R. Gehma/i (redaktori), Eddi Condon's Treasurv of Jazz, New York 1956. — W. Burkhardt, Jazz, MGG, VI, 1957. — B. Ulanov, A Handbook of Jazz, New York 1957. — 6\ Longstreet i A. M. Dauer, Knaurs Jazzlexikon, Miinchen i Ziirich 1957. —J. E. Berendt, Blues.
Ein Essay, Miinchen 1957. — A. M. Dauer, Der Jazz. Seine Urspriinge seine Entwicklung, Kassel 1958. — A. Francis, Jazz, Pariš 1958. — R. Harrh Rust, Recorded Jazz: A Critical Guide, London 1958. — Zbornik Kings of London 1959. — J. Gonda, Jazz, Budapest 1965. — A. Clargeat, Dictioni du jazz, Pariš 1966. — M. Perrin, Histoire du jazz (Encyclopedie Larou Pariš 1966. — L. Feather, The Encyclopedia of Jazz in the Sixties, New 1966—67. — G. T. Simon, Big Bands, New York 1967. — J. E. Berendt, Jazzbuch. Von Nevv Orleans bis Free Jazz, Frankfurt a. M. i Hamburg 1 — C. G. Herzog zu Mecklenburg, International Jazz-Bibliography, Strasb i Baden-Baden 1969. — B. Jargensen i K. Sandvej, Jazz, Kabenhavn 196c C. Bohldnder i K. H. Holler, Reclams Jazzfiihrer, Stuttgart 1970. — Dek Krali, Mazur, Vrdoljak i Skale, Eseji o jazzu, Ljubljana 1972. M. Ma:
JAZZ AT THE PHILHARMONIC (JATP), ansambl ji muziĉara koji je 1942 organizirao producent N. Granz. Prv koncert odrţan 1944 u Los Angelesu u dvorani Philharmt Auditorium po kojoj je dobio i ime. Otada JATP prireĊuje konci na turnejama po SAD, Australiji, Evropi i Japanu. Ansar je postigao veliku popularnost slobodnim improvizacijskim r ziciranjem na naĉin —> jam session. Mnogi poznati jazz-muzi< bili su ĉlanovi JATP (D. Gillespie, L. Young, O. Peterson, Fitzgerald, C. Hawkins). JEAN-AUBRY, Georges, francuski muziĉki pisac i k: ţevnik (Le Havre, 13. VIII 1882 — Pariz, 14. XI 1949). Od i< putovao po Evropi i svojim predavanjima pridonosio upoznava suvremene francuske muzike. U Londonu izdavao ĉasopis '. Chesterian (1919—30). DJELA: Claude Debussy et la musique moderne en Angleterre, SIM, li La Musique francaise d'aujourd'hui, 1910; La Musique et les nations, 1922; Centenaire de la Malibran, Revue de Pariš, 1936; Necrologie de M. Ravel, Cr rion, 1938; Claude Debussy, Lettres a deux amis (sa R. Godetom), 1942; Atr Gide et la musique, 1945. Brojni ĉlanci u ĉasopisima The Musical Times i Chesterian. LIT.: L. de Sugar, Georges Jcan-Aubry, MGG, VI, 1957.
JEANMAIRE, Renće (Zizi), francuska plesaĉica (Pariš, 20. 1924—). Klasiĉni balet uĉila kod A. Volinina i B. Kniaseff: u Baletnoj školi 1 riske opere. Ples; ku karijeru zapoĉ u Soirees de Pa 1944— 45. God. 1 g nastupila u bali Aubade (Poulenc) ansamblom Nouve Ballet de Monte-Ct lo. Najveći uspjel internacionalnu s: vu postigla 1949 baletu Carmen (I zet) s trupom Bal de Pariš R. Petif God. 1950, muzi kom komedijom 1 Croquese de diaman zapoĉinje novo po lavlje njene umjetr ĉke karijere kao pj vaĉice i filmske di (filmovi: Hans Cn tian Andersen, Foh Bergere) i kao bro< vejskog stara (T. Girl in the Pit Tights, 1953). Ga 1961 nastupala Parizu u music-hal R- JEANMAIRK kao Carmen u baletu na muziku Alhambra, a od 1963 G. Bizeta, London 1949 takoĊer i u Thedtre National Populai (TNP) u Parizu i dr. JEANNIN, Jules Cecilien, francuski muzikolog (Marseill 6. II 1866 — Hautecombe, Savoie, 15. II 1933). Benediktina« studirao na Konzervatoriju u Marseilleu. Orguljaš samostana Hautecombeu; proveo nekoliko godina u Siriji, gdje je uspi zapisati oko 900 melodija sirijskoga crkvenog pjevanja. Na ti melju vlastitih istraţivanja nastalo je njegovo glavno djelo, zbi: ka sirijskih i kaldejskih liturgijskih melodija. Dok su Jeannino\ zasluge za prouĉavanje sirijske muzike bile svugdje priznate, nje gova ritmiĉka interpretacija gregorijanskoga korala izazvala j oštar otpor benediktinaca iz Solesmesa, osobito A. Mocquereau; DJELA: Le Chant liturgique syrien, Journal asiatique, 1912—13; La Pr, nonciation romaine du latin (polimique, histoire, pratique), 1913; L'Octoech syrien. Elude historique, etude musicale, Oriens Christianus, nova serija, II 1913; Melodies liturgiques syriennes et chaldeennes, 2 sv., 1925 i 1928 (sa J. Pi yadeom i A. Chibas-Lassalleom); Eludes sur le rythme gregorien 1926; Rythn gregorien. Reponse d Dom Mocquereau, 1927; Accent bref ou accent long en cha> gregorien, 1929; Nuove osservazioni sulla ritmica gregoriana, 1930; La Que tion rythmique gregorienne, RM, 1930; Rapport de l'accent latin et du rytme mi sical au moyen age, 1931; L'Origine des modes gregoriens, Revue du chant gn gorien, 1931 i dr.
JEANNIN — JEHAN DE GRIEVILER LIT.: L. Bonvin, Dom Mocquereau versus Dom Jeannin, Gregorius -Blatt, 1926.—P. Wagner, Recenzija Jeanninova izdanja sirijskih i kaldejskih liturgij skih melodija, ZFMW, 1926—27. — L. Bonvin, Der gregorianische Rhythmus nach den Forschungen Dom Jeannins OSB, KMJB, 1930. — Isti, Dom Jeannins Schrift »Kurzer Akzent oder langer Akzent im gregorianischen Gesang«, ibid. — G. M. Sunol, Introduction a la Paleographie Musicale Gregorienne. Pariš 1935- — W. Irtenhauf, Jules Jeannin OSB, MGG, VI, 1957.
JEANSON, Bo Gunnar, švedski muziĉki pisac (GSteborg, 10. X 1898 — Stockholm, 20. I 1939). Studirao na Konzervatoriju i na Filozofskom fakultetu (historija muzike) u Stockholmu (T. Norlind); doktorirao 1926. Od 1926 docent za historiju muzike na Visokoj školi u Stockholmu; 1927—30 urednik ĉasopisa Svensk Tidskrift for Musikforskning. DJELA: August Soderman, 1926; Musiken genom tiderna, 2 sv., 1927—31 (sa J. Rabeom; III izd. 1946); Gunnar Wenncrberg som musiker, 1929; ĉlanci. LIT.: C. Brodin i C.-A. Moberg, u ĉasopisu Svensk Tidskrift for Musikforskning. 1939.
JEDINKA (svirala, ţveglica, šaltva, kavela, ćurlik), jednocijevna svirala s piskom. Gradi se uglavnom u dva oblika: u prvomu je rupa glasnica (labium) izrezana na prednjoj strani prebiraljke, na kojoj su uţeţene i rupice za prebiranje; na drugom obliku ta je rupa glasnica izrezana na straţnjoj strani prebiraljke. Prvi je oblik jedinke jednostavniji i prošireniji. Paljeni ukrasi prevladavaju u Hrvatskom Zagorju, a rezbarije u nekim drugim krajevima. Najdotjeranije su rezbarije u Bosanskoj Krajini, oko Rame i u široj okolici Petrinje u Hrvatskoj. Dobro ugodena jedinka daje tonove dur-ljestvice; temeljni je ton ovisan o duţini zvuĉne cijevi. Na »malu sapu« tonovi su tihi i njeţni, a na »veliku sapu« (u gornjoj oktavi, izvedeni jaĉim puhanjem) puniji i dosta prodorni. Poseban oblik jedinke — ćurlik — s tubastom plosnatom glavom i prebiraljkom koja je po sredini odebljala preuzet je — ili je nastao — pod utjecajem istoĉnjaĉkog kulturnog vala; ćurlik se nalazi u Bosni, Hercegovim i u Vrliĉkoj krajini podno Dinare. LIT.: B. Širola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. — Isti, Kako se grade ţveglice. Zbornik za narodni ţivot i obiĉaje Juţnih Slavena JAZU, 1932. B. Ša.
JEDINSTVO, srpsko pjevaĉko društvo u Kotoru. Osnovali ga kotorski pjevaĉi koji su 18. X 1830 prisustvovali na Cetinju sahrani crnogorskog mitropolita Petra I Petrovića Njegoša, zbog ĉega su ih, po povratku, austrijske vlasti uhapsile sa vodom Tripom Marinovićem na ĉelu. Odobrenje za rad društva Austrijanci su odugovlaĉili devet godina, do 1839, kada društvo zvaniĉno poĉinje sa radom. Prvi horovoda bio je Ĉeh Bureš, dirigent vojne muzike. Tada je muški hor brojio 50 ĉlanova, a ograniĉavao se na crkvenu muziku. Društvo je postojalo do 1941 i unatoĉ svim teškoćama (naroĉito u vrijeme prvog i drugog Krivošijskog ustanka, 1869 i 1882, kao i oslobodilaĉkih ratova 1876—78) bilo je vrlo aktivno (orkestar osnovan 1866, ţenski hor 1865 i na kraju mješoviti). MeĊu horovodama Jedinstva istakli su se Niko Ĉuĉak (1843—-52), Špiro Jovović (1852—69), Špiro Ognjenović, Spiridon Jovović, Jerolim Fiorelli, Antun Šulc i Jovo Kadija. LIT.: J. v. Budin, Pregled rada Srpskog pjevaĉkog društva Jedinstvo u Kotoru od 1839 do 1929, Kotor 1929. — A. B., Proslava stogodišnjice Srpskog pjevaĉkog društva Jedinstvo, Zetski glasnik, 1939, br. 776. R. Đ.
JEDNOGLASJE ->■ Monofonija JEDNOSTRANI POMAK (lat. motus obliquus; njem. Seitenbemegung, tal. moto obliquo), u dvoglasju ili višeglasju, naĉin kretanja glasova (dionica): dok jedan glas ostaje nepokretan, drugi se kreće uzlazno ili silazno, iznad ili ispod njega. Karakteristiĉan je primjer Organum suspensum iz vremena Guida Aretinskog:
259
1642 postao muziĉki upravitelj na dvoru grofa od Hanau-Miinzenberga. Odgojen u središtu njemaĉke ranobarokne pjesme, u Niirnbergu, J. je jedan je od prvih njemaĉkih muziĉara koji su putovali u Italiju. Glavno mu je djelo zbirka svjetovnih pjesama StuĊentengartlein za koje je, po svemu sudeći, sam spjevao tekstove. To su ĉiste strofne pjesme, vrijedne osobito zbog jednostavnog pu ĉkog izraza i vanredne usklaĊenosti muzike s rijeĉima. Oblikovane su u osnovi kao homofoni diskantski stavak koji mjestimice djeluje posve monodijski. Melodijske i harmonijske varijante, ritmiĉka leţernost i kriţanje glasova upućuju na utjecaje talijanske canzonette. Zbirka sadrţi i lirske stavke motetskog karaktera i plesove (allemande i galliarde). DJELA: Studentengartleins Erster Theil, Neuer lustiger zveltlicher Liedlein mit 3, 4 und 5 Stimmen, 1605; Studentengartleins Ander Theil... za 4—5 glasova, 1614; Schone ausserlesene liebliche Tricinia, hiebevor von Laurentio Medico in Wellscher Sprach aussgangen..., 1610 (zapravo preradba, odnosno njemaĉki prijevod talijanskih canzona don Lorenza Medicija). — Geistliche Psalmen und Kirchengesa'ng... D. Martini Lutheri und anderer frommen Christen,... za 4 glasa, 1607 (prošireno izd., 1629); Anddchtiges Bettbiichlein, 1631 i druge tiskane zbirke, izgubljene. NOVA IZD.: sveukupno izd. zbirke Studentengarllein obj. R. Gerber (Das Erbe Deutscher Musik, XXIX, 1958); 26 kompozicija iz zbirke Geistliche Psalmen und Kirchengesdng obj. L. Schoeberlein (Schats des liturgischen Chorund Gemeindegesangs, I—III, 1865—72). LIT.: P. Epstein, Die Frankfurter Kapellmusik zur Zeit J. A. Herbst's, AFMW, 1924. — W. Vetter, Das fruhdeutsche Lied, I. Munster i. W. 1928. — G. Gieseke, Johannes Jeep. Der Braunschweigische Orpheus, Zeitschrift der Gesellschaft fiir niedersachsische Kirchengeschichte, 1936. — W. Jeep, Die Familie Jeep, 1540—1940, Bremen 1940. — W. Brennecke, Johann(es) Jeep, MGG, VI, 1957. — Isti, Die I.eichenpredigt auf J. Jeep, AFMW, 1958. I. Ać.
JEFFRIES (Jeffreves), George, engleski kompozitor (? — Little Weldon, V ili VI 1685). Ĉlan Kraljevske kapele i orguljaš u Oxfordu, od 1648 u sluţbi lorda Hattona u Little Weldonu. U njegovoj muzici, kao i u muzici njegovih suvremenika, vidljivo je kolebanje izmeĊu stroge upotrebe kontrapunktskog stila iz elizabetanskog doba i slobodnijeg sloga koji vodi prema drami restauracije. DJELA: 8 fantazija za 3 viole; fantazija za 2 viole i orgulje. —Muzika za maske (masques) i komedije. — Kantata Felice pastorella; petoroglasni zborovi; dueti i terceti; dijalozi. — Brojni moteti; servicei; anthemi. LIT.: M. Tilmouth, George Jeffries, MGG, VI, 1957. JEFFRIES
(Jeffreys), Matthevv, engleski kompozitor (?, XVI—XVII st.). Predak, a moţda i otac Georgesa Jeffriesa. Ime mu se prvi put spominje 1583 u jednom kupoprodajnom dokumentu kaptola katedrale u Wellsu s naslovom vicar-choral, a ubrzo zatim postao je master of the Choristers. God. 1593—94 podijeljen mu je naslov Bachelor of Music u Oxfordu. U to je doba mogao biti orguljaš ili muziĉar jedne od kapela oxfordskih koledţa. Od njegovih kompozicija saĉuvalo se u rukopisu 9 anthema za 5—6 glasova i 2 servicea. Stilski ta djela pripadaju kasnom XVI st., izuzev dva anthema koji već poprimaju novi oblik verse anthema sa solistiĉkim partijama. Muziĉki izraz je prirodan, svjeţ i svjedoĉi o majstorovu smislu za vokalne koloristiĉke efekte. LIT.: P. G. le Huray, Matthevv Jeffries, MGG, VI, 1957.
JEHAN BRETEL, francuski trouvere (oko 1210—1272). Potomak vrlo ugledne i imućne graĊanske obitelji iz Arrasa. Ĉlan arraske Confrerie de Jongleurs i Prince du Pui. Morao je biti dulje na ĉelu društva pjesnika i pjevaĉa, jer su se njihova natjecanja u Arrasu (-> Puy) pod njegovim vodstvom razvila u središte literarne djelatnosti sjevernofrancuskog podruĉja u drugoj polovini XIII st. Ostavio je 6 chansona (samo stihovi) i 92 natjecateljske pjesme, jeux partis, s odgovarajućim napjevima. LIT.: G. Raynaud, Les Chansons de Jehan Bretel, Bibliotheque de l'Ecole de Chartres, 1880 (sa tekstovima chansona). — A. Guesnon, Nouvelles recherches biographiques sur les trouveres artesiens, Le Moyen Age, 1902. — A. Langfors, Recueil general des Jeux partis, Pariš 1926 (sadrţi novo izd. jeux partis). — F. Gennrich, Jehan Bretel, MGG, VI, 1957.
J. p., u kojemu samo jedna dionica realno kontrapunktira, najmanje je znaĉajan kontrapunktski pomak. Ipak, i on moţe proizvesti jak uĉinak (npr. u tzv. Orgelpunktu na kraju fuge). B. Sĉ. JEEP (Jepp), Johann (Johannes), njemaĉki kompozitor (Oransfeld, Hannover, 1582 — Hanau, 19. XI 1644). Zborski djeĉak Dvorske kapele u Celleu, oko 1600 otišao u Niirnberg, zatim u Altdorf, po svoj prilici radi daljnjih studija. Neko vrijeme na putovanjima u Francuskoj i Italiji, 1613 dobio je mjesto muziĉkog upravitelja na dvoru grofa Friedricha von Hohenlohe u Weikersheimu (Wiirttemberg). Od 1635 zamjenjivao je J. A. Herbsta u sluţbi orguljaša stolne crkve u Frankfurtu (Main) i, pošto ga je Herbst preporuĉio za nasljednika, imenovan je 1637 dirigentom i orguljašem. God. 1640 nastanio se u Hanauu i
JEHAN DE BRAINE, francuski trouvere (oko 1195—1240). Sin grofa Roberta II od Dreuxa. God. 1224 naslijedio Vilima V od Macona i Vienne. Umro je za kriţarskog rata, 1240. Od njega su saĉuvane 3 chansone s odgovarajućim melodijama; jedna je pastourelle. LIT.: H. Petersen Dyggve, Onomastique des Trouveres, Annales Academiae Scientiarum Fennicae, B XXX, 1. Helsinki 1934. — F. Gennrich. Jehan de Braine, MGG, VI, 1957.
JEHAN DE GRIEVILER, francuski trouvere (XIII st.). Moţda rodom iz Grievillers-les-Bapaumea. Pripadao je svjetovnom kleru. Oko 1253 ĉlan Confrerie des Jongleurs et Bourgeois d'Arras. Na pjesniĉkim natjecanjima u Arrasu (Pui d'Arras) natjecao se više puta kao partner Jehana Bretela (u 24 jeux partis), a izazvao ga je, medu ostalima, Adam de le Halle. Ubraja se meĊu najmarkantnije liĉnosti pjesniĉkog kruga iz Arrasa. Saĉuvano je oko 30 njegovih jeux partis i 8 chansona s melodijama.
260
JEHAN DE GRIEVILER — JEKA
LIT.: A. Ldngfors, Recueil general des Jeux partis, Societe des anciens textes francais. Pariš 1926 (sadrţi novo izd. jeux partis). — M. Spaziani, Le Canzoni di Jehan de Grieviler, troviero del secolo XIII, Cultura Neolatina, 1954 (s tekstovima chansona). — F. Gennrich, Jehan de Grieviler, MGG, VI, 1957.
JEHAN DE NUEVILE, francuski trouvere (oko 1200 — prije 1250 ili 1253). Potjeĉe iz roda plemenitaša, gospodara od Nuevilea koji su imali sjedište u mjestu Neuville—Vitasse blizu Arrasa. Pripisuje mu se 9 pjesama saĉuvanih u rukopisnom chansonnieru pariške Bibliotheque Nationale (fonds francais 844). Jedna je od njih pastourelle, a jedna tuţaljka (complainte), što je jedinstveni primjerak te vrste oblikovane prema provansalskom planhu (planctus), ali prilagoĊene sjevernofrancuskom duhu. Samo su tri pjesme saĉuvane s napjevima. NOVA IZD.: tekstove obi. M. Richter (Die Lieder des altfranzosischen Lyrikers Jehan de Nuevile, disertacija, 1904). LIT.: A. Guesnon, Publications nouvelles sur les trouveres artesiens, Le Moyen Age, 1909. — F. Gennrich, Jehan de Nuevile, MGG, VI, 1957.
JEHAN ERART, francuski trouvere (oko 1205—1258 ili 1259). GraĊanskog podrijetla i po zvanju pjesnik; iz njegovih se posveta vidi da je bio povezan s bogatim graĊanima Arrasa, koji su ga vjerojatno potpomagali. Saĉuvano je 25 Erartovih pjesama i to u 60 razliĉitih verzija, od ĉega 59 s melodijama. Taj razmjerno velik broj rukopisa govori da su njegove melodije bile vrlo popularne što potvrĊuje i ĉinjenica da su neke posluţile za uzor drugim autorima. Po sadrţaju to su ljubavne chansone, pastourelle, tuţaljke i scene puĉkih sveĉanosti, te moteti. Stihovi su umjetniĉki vanredno dotjerani, jeziĉno bogati, a uz to izraţajno neposredni i prirodni. LIT.: A. Guesnon, Nouvelles recherches biographiques sur les trouveres artesiens, Le Moyen Age, 1902, 159. ■—• F. Gennrich, Jehan Erart, MGG, VI, 1957. — G. Muraille, Le Duc Henri III de Brabant et le trouvere Jehan Erart, Les lettres romanes XII, 1958.
JEHAN MONIOT DE PARIŠ, francuski trouvere (XIII st.). Ţivio vrlo vjerojatno u Parizu i bio redovnik, što se moţe zakljuĉiti iz dodatka imenu Moniot (deminutiv od franc. moine). Saĉuvano je od njega 9 chansona s odgovarajućim melodijama i to u 29 rukopisnih verzija teksta sa 28 melodijskih verzija. Pjesme imaju posve individualan karakter, neuobiĉajen u toj vrsti poezije. Sve su s refrenom što znaĉi da se ubrajaju u društvene pjesme kojima su refren pjevali prisutni. Neke slikaju scene iz Pariza ili ţivota na selu. Melodije su puĉkog karaktera i ĉini se da su bile vrlo popularne, jer se javljaju kao modeli drugih pjesama. Oblikovane su u sekvencama. NOVA IZD.: tekstove obj. G. Ravnaud, Jehan Moniot de Pariš, Trouvere du XIIIe siecle (Bulletin de la Societe de l'Histoire de Pariš, 1882) i H. Petersen Dvggve, Moniot (TArras et Moniot de Pariš (Memoires de la Societe neophilologique, 1938). LIT.: R. Lejeune, Moniot d'Arras et Moniot de Pariš, Neuphilologische Mitteilungen, 1941. — F. Gennrich, Jehan Moniot de Pariš, MGG, VI, 1957.
JEHANNOT DE L'ESCUREL (de Lescurel, Jehan de Lescureul), francuski pjesnik i muziĉar (? — vjerojatno 1303). U rukopisu Roman de Fauvel (-> Fauvel), koji se nalazi u pariškoj Bibliotheque Nationale, saĉuvane su njegove kompozicije: 32 balade, rondeaua i virelaija i 2 dits entes (govorene pjesme s pjevanim refrenima), od kojih prvi ima 24 refrena, a drugi 28. Kompozicije su zapisane menzuralnom notacijom; osim jednoga troglasnog homoritmiĉkog rondeaua, sve su jednoglasne. Iz melodike i notacije vidi se da je autor sljedbenik Petrusa de Crucea. Muzika je za to doba mjestimice veoma napredna i usmjerena prema stilu kojemu će kasnije G. de Machaut dati ustaljeni oblik. Saĉuvane pjesme su vjerojatno samo dio veće zbirke. J. de L. vjerojatno je smaknut 1303. NOVA IZD.: tekstove obj. A. de Montaiglon (Ckansons, Ballades et Rondeaux de Jehannot de Lescurel, 1855); tekstove i muziku obj. F. Gennrich (Ron~ deaux, Virelais und Balladen, I, 1921). LIT.: P. Aubry, Les plus anciens monuments de la musique francaise, Pariš 1905. — Isti, Le Roman de Fauvel, Pariš 1907. — F. Gennrich, Rondeaux, Virelais und Balladen: I, Dresden 1921 i I I , Gottingen 1927. — Ch. Langlois, Jean de Lescurel, Poete francais, Histoire litteraire de la France, XXXVI, 1927. — G. Reaney, Jehannot de L'Escurel, MGG, VIII, 1960.
JEHAN I« dit le Roux, comte de Bretagne, francuski trouvere (? — 1250). Od 1237 do 1250 bio na ĉelu grofovije Bretagne. Saĉuvano je šest njegovih pjesama: 1 jeu parti, 1 duhovna pjesma i 4 ljubavne chansone; tri su od njih popraćene melodijama. Pjesniĉki tekst napisan je priliĉno individualno, s odstupanjima od ustaljenih pravila truverske poezije. NOVA IZD.: tekstove pjesama obj. J. Bedier pod naslovom Les Chansons du Comte de Bretagne (Melanges de Linguistique et de Litterature offerts a M. Alfred Jeanrov, 1928). LIT.: H. Petersen Dyggve, Onomastique des Trouveres, Annales Academiae Scientiarum Fennicae, B XXX, 159. — F. Gennrich, Jehan I er dit le Roux Comte de Bretagne, MGG, VI, 1957.
JEHMLICH, njemaĉka obitelj orguljara, najstarija u Saskoj, koja je i danas aktivna. Zaĉetnici su njezine graditeljske djelatnosti tri brata roĊena u Neuwernsdorfu kraj Sayde: Friedrich Gotthelf (1778—1827), Johann Gotthold (1781—1862) i Johann Gottlieb
(1786—1867). Najstariji od njih izuĉio je zanat kod Hamai i zatim radio kod dresdenskog graditelja orgulja i klavira J. ' Kavsera. God. 1802—06 sva su tri brata bila zaposlena kod K sera. Poslije su utemeljili u Dresdenu vlastitu tvrtku Jehm Gebr. i radili najviše po Saskoj i Ĉeškoj. Najznaĉajnija su im dj( orgulje gradske crkve u KSnigsteinu (Elba) sa 37 registara manuala (1811), zatim u spomen-crkvi u Lauensteinu (Erz birge) sa 20 registara i 2 manuala (1818) te obnavljanje pojedi vrijednih orgulja Z. Hildebrandta (Dresden-Neustadt, Dreikon, kirche, 1833) i G. Silbermanna (Dresden, Frauenkirche, 18^ NajmlaĊi brat, Johann Gottlieb, osamostalio se i 1839 otvc radionicu u Zvvickauu; on je sagradio nove orgulje u mjes crkvi sv. Marije sa 40 registara i 2 manuala (1839—42) i v vrijedne orgulje u Elsterbergu (s bratom Johannom Gotthelfc sa 34 registra i 2 manuala (1848). Naslijedio ga je sin Karl Edu, pod ĉijim se vodstvom radionica u Zvvickauu odrţala do 18 God. 1862 Karl Eduard je preuzeo i tvrtku J. u Dresdenu oda je izvodio gradnje svojih velikih djela: u Dresden-Plauenu, gulje u Auferstehungskirche sa 47 registara i 3 manuala (1878) Chemnitzu, u crkvi St. Pauli (1881), sa 46 registara i vanreci uspjelom dispozicijom (niz alikvota, miksture). Naslijedili su ga sinovi Emil (1854—1940) i Bruno koji su bavili mnogo pregraĊivanjem, odnosno modernizacijom stari orgulja. Od njihovih novih instrumenata izdvajaju se orgulje Eisenachu u crkvi St. Georga sa 75 registara, 3 manuala i elektr nom trakturom, u starom baroknom prospektu (1911). Od 1935 tvrtku vode dva Emilova sina: orguljar Heinr, Otto i trgovac Paul Rudolf. Oni su izmeĊu 1935 i 1955 izgrac 219 novih orgulja, meĊu ostalim u Zavjetnoj crkvi u Rosenth; sa 40 registara i 3 manuala (1949), u Annenkirche u Dresdenu 47 registara i 3 manuala (1951) i u Tanumu (Švedska) sa 18 i gistara i 2 manuala (1955). Osim toga su se posvetili (od 19; restauraciji mnogih vrijednih starih instrumenata, a u novije dc grade ponovno orgulje na principu zraĉnicas pomicaljkama (Schh laden), tako u Visokoj muziĉkoj školi u Leipzigu 1951 gdje su u intonaciji i menzuriranju ugledali u Schnitgera. Prema evidenciji koja seţe do 1944, tvrtka J. izgradila je 6. još uvijek postojećih orgulja i to većinom većeg formata. Za n ĉin gradnje Jehmlicha karakteristiĉno je da se uglavnom d: klasiĉnog orguljskog tona, nadovezujući se na tradiciju Silbf manna. Stoga su još oko 1890 gradili instrumente s mehaniĉke trakturom na principu zraĉnica s pomicaljkama. LIT.: F. Oehme, Handbuch iiber altere und neuere beriihmte Orgelwe: in Sachsen von 1710 an bis zur Gegenwart, 3 sv., 1889—97. — M. Allihn, I vielfach freie Kombination in der Jehmlichschen Form, Zeitschrift fiir Inst: mentenbau, XXXI, 419. — E. Flade, Die Orgelbauerfamilie Jehmlich in Dresc und Zwickau, Zeitschrift fiir Kirchenmusiker, 1934. — Isti Jehmlich, MG VI, 1957. I. Ać.
JEKA (eho, od grĉ. '75x0) glas, zvuk, jauk; engl. i njem. Ecl franc. eeho, tal. eco), 1. u akustici, pojava vraćanja zvuĉnih valo zbog odbijanja o neku površinu, tako da se reflektirani zvuk ĉu sa zakašnjenjem u odnosu na izvorni, tj. u odreĊenom vremensko razmaku. Prava se jeka postiţe kada je vremenski razmak izmet primarnog i reflektiranog zvuĉnog vala veći od 0,1 sek., što odg vara duljini puta po prilici od 34 m ili udaljenosti reflektiraju površine od 17 m. Kod manje udaljenosti, nastaje miješanje oba valova što djeluje kao pojaĉanje zvuka. Kod izgradnje koncertn: i kazališnih dvorana jedan je od glavnih problema kako da izbjegne jeka. 2. U muzici se akustiĉki fenomen jeke ĉesto oponaša. Kon pozicijski efekt jeke postiţe se opetovanjem jednog motiva, fra: ili kraćeg odlomka u zvukovno ili dinamiĉki izmijenjenom obliki na slabijem stupnju jaĉine (u istoj ili u gornjoj ili donjoj oktav ili s drugaĉijim zvuĉnim medijem (veći i manji zborski sasta-glasflauta, itd.). Primjera za takve postupke ima nebrojeno mnog i u vokalnoj i u instrumentalnoj muzici. Javljaju se osobito ĉest od XVI st. nadalje, usporedo sa širom primjenom i diferenciji ĉijom dinamike. U vokalnoj su se polifoniji efekti jeke postizava tehnikom imitacije ili kanona (O. di Lasso, villanella O la c) bon eco, 1581); ponekad se jedan od gornjih glasova imitacijsl ukljuĉivao u višeglasni slog, pjevajući rijeĉi jeke (Bertoldo, Spe in Dio, 1561), a ponekad su se dva zborska sastava, jaĉi i slabi) postavljeni na udaljenosti jedan od drugog, izmjenjivali popi dijaloga (L. Marenzio, Dialogo a otto in risposta d'Eco, 1580 Jeku su mnogo koristili talijanski majstori madrigala, L. Marenzic P. Agostini {UEco et Enigmi musicali a 6, 1581; // nuovo Ecc 1583), O. Vecchi i dr. U Francuskoj se javlja ĉešće, poĉev od C Le Jeunea (1585), a u Njemaĉkoj je njeguju sljedbenici Lassa S pojavom monodije, opere, kantate i oratorija, dolazi d sve šire primjene efekta jeke, posebice u djelima pastoralnog mitološkog sadrţaja gdje katkad poprima simboliĉko znaĉenj vezano uz mitološki lik nimfe Eho (C. Monteverdi, Orfeo, 1608
JEKA — JELIĆ A. Cavalli, Narciso et Eco, 1612; A. Scarlatti, Le Nozze con l'inimico, 1695; J. B. Lully, Atys, 1670, itd.). Scene jeke, komponirane kao igra pitanja i odgovora, nalaze se u operama Purcella (The Fairy Queen, 1692), Glucka (Orfeo ed Euridice 1762), Humperdincka (Hansel und Gretel, 1893), R. Straussa (Ariadne auf Na-xos, 1912) i dr. U oratorijskim djelima poznati je primjer jeke dao G. Carissimi (Jephte), a u crkvenoj muzici Anerio, J. Gallus, B. Klingenstein (Eco de Corpore Christi, 1602), C. Monteverdi i dr. U instrumentalnoj muzici jeka se najviše oponaša u djelima za orgulje i ĉembalo, odnosno klavir, i to preteţno u slobodnim formama fantazije ili varijacije (A. Banchieri, Fantasta in Eco, 1603; J. P. Sweelinck, Fantasien op de manier van een echo; ]. E. Kindermann, Echo mit 2 Clavirn; J. S. Bach, posljednji stavak uvertire u h-molu s naslovom Echo; J. Brahms, koralni preludij br. 11, op. 122). I u djelima za komorne i orkestralne sastave jeku su ĉesto obraĊivali, ne samo kao dinamiĉki efekt nego kao igru razliĉitih zvuĉnih sastava; tako npr. B. Marini (Sonata in Eco con tre violini, 1629), A. Vivaldi (6 Eho-koncerata), K. Stamitz (Sinfonia in echo a 2 chori, 1700), J. Haydn (Echo za 2 gudaĉka trija), W. A. Mozart (Notturno za 4 orkestra) i P. Hindemith (Echo za flautu i klavir, 1944). 3. Na orguljama se od sredine XVII st. jedan od registara, obiĉno iz grupe flauta, naziva Echo. U Italiji i Francuskoj se jedan od manuala s registrima njeţnijeg zvuka naziva gdjekad (posebice u XVII—XVIII st.) organo eco, odnosno clavier d'e'cho. LIT.: Th. Kroyer, Dialog und Echo in der alten Chormusik, PJB, 1909. — Ch. Mahrenholz, Die Orgelregister, ihre Geschichte und ihr Bau, Kassel 1930. — G. Frotscher, Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition (2sv.), 1935—36 (II izd. 1959). —J. Bolte, Das Echo in Volksglauben und Dichtung, Sitzungsberichte der Preussischen Akademie der Wissenschaften, Philo logisch-historische Klasse, 1935. — H. Engel, Echo, MGG, III 1954. I. Ać.
JELACIC, Anka, pjevaĉica, alt (Gornji sv. Ivan, 27. I 1909 — Zagreb, 9. I 1968). Uĉenica M. Vuškovića; na opernoj pozor nici debitirala 1931 u Zagrebu u Hatzeovoj operi Adel i Mara. God. 1933—37 ĉlanica Beog radske opere, 1937—41 operni solist u Zagrebu, 1941—45 na Volksoperi u Beĉu i zatim ponovno u Zagrebu. Ostvarila je niz altovskih uloga meĊu kojima su Amneris (Verdi, Aida), Azucena (Verdi, Trubadur), Ulrica (Verdi, Krabuljni ples), Carmen (Bizet), Grofica (Ĉaj-kovski, Pikova dama), Dalila (Saint-Saens, Samson i Dalila) i dr. Gostovala u Italiji, Njemaĉkoj, Ĉehoslovaĉkoj i drugim evropskim zemljama. K. Ko.
JELENIĆ, Julijan, histo riĉar (Rijeĉani kod Modrica, 29. VIII1877 — Zagreb, 5. VIII 1931). Rektor franjevaĉke teo logije u Sarajevu, profesor na A. JELAĈIĆ Teološkom fakultetu i ĉlan JA u Zagrebu. U svom opseţnom djelu Kultura i bosanski franjevci (2 sv.; Sarajevo 1912—15) prikazao je muziĉko djelovanje mnogih bosanskih franjevaca te opisao i reproducirao pojedine stare muziĉke rukopise iz franjevaĉkih arhiva. M. Poz. JELIĈANIN, Milan, kompozitor i dirigent (Dobrljin, 17. II 1935 —). Polazio muziĉku školu Stanković u Beogradu; na Muziĉkoj akademiji u Sarajevu završio 1959 studij muziĉke teorije i 1970 kompozicije (D. Škerl); u dirigovanju uĉenik M. Pozajića. Djeluje kao profesor Srednje muziĉke škole u Sarajevu i horovoĊa kulturno-umj etniĉkih horova Slobodan Princip Seljo i Proleter.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta za gudaĉki orkestar, 1963; Varijacije za gudaĉki orkestar, 1967; Koncertantna muzika za komorni orkestar, 1970; koncert za klarinet, 1971. — KOMORNA: Elegija za violinu i klavir, 1956; Scherzo i Nocturne za flautu i klavir, 1958; Scherzo za klarinet i klavir, 1968; duvaĉki kvartet, 1969; Improvizacija za klarinet solo, 1969. ■— KLAVIRSKA: Romantiĉna etida, 1955; Mala djeĉja suita, 1962; Dvije toccate, 1963. — Solo-pjesme; masovne i zabavne pjesme. — Kompozicije za djecu. S. Šp.
JELIĆ, Vinko (pravo ime Jeliĉić), kompozitor (Rijeka, 1596 — Zabern, nakon 1636). U dokumentima njegovo se ime javlja u varijantama: Jelicich, Jelichich, Jeletschitsch, Jelich, Jelisch, Jele, Jullig, July i Felich. Prvu mladost proveo je na Rijeci, gdje se poĉeo upućivati u muziku. God. 1606 postao je (zajedno sa svojim starijim bratom Petrom) pjevaĉ (Capel Khnabe) dvorske kapele nadvojvode Ferdinanda u Grazu. Tu je povjeren na brigu i poduku Matthiji Ferraboscu. Poĉetkom 1609, nakon smrti brata
261
Pefra, i pošto je mutirao glasom, dopušteno mu je da se uz privolu dirigenta Pietra Antonija Bi-anca i uobiĉajenu ot-pravninu vrati na Rijeku. Već iduće jeseni (1610) odlazi ponovo u Graz, ali sada kao pitomac nadvojvode Ferdinanda boravi do 1615 u Ferdinan-deumu, odakle polazi najprije gimnaziju, a onda univerzitet. Kroz to vrijeme dalje se usavršava u muzici, sudjeluje kod muziĉkih izvedaba u dvorskoj crkvi, a u toku 1616 stupa u dvorsku kapelu kao instrumentalni muziĉar. Završivši humanistiĉke nauke vraća se 1616 u FerY. JELIĆ, Parnassia mililia, op. 1, naslovna strana
dinandeum i uĉi teologiju. God. 1617 nalazi se u Zabernu (Alzacija), najprije kao dvorski tenorist, a zatim kao instrumentalni muziĉar u sluţbi nadvojvode Leopolda, koji je tada upravljao biskupijama u Strassburgu i Passau. Tu je 1618 zareĊen za svećenika i imenovan vikarom kolegijalne crkve sv. Marije. J. je, zajedno s dvorskim dirigentom Raimundom Ballestrom (ta koĊer nekadašnjim ĉlanom gradaĉke dvorske kapele), razvio znatnu muziĉku djelatnost, koja je meĊutim bila kratka vijeka, jer je Tridesetogodišnji rat zahvatio i Alzaciju, a Zabern je postao podruĉje borbe i razaranja (1622). Kada se 1625 Leopold odrekao uprave biskupija i napustio Zabern, J. se, postavši u meĊuvremenu kanonikom, i nadalje potpisivao njegovim »kapelanom i instrumentalnim muziĉarom«. U borbama, koje se od 1632 opet vode oko Zaberna, izmjenjuju se vojske ŠveĊana, Francuza i Austrijanaca (s odredima hrvatskih vojnika), te je grad, potpuno razoren 1636, prešao konaĉno u ruke francuskih vlasti. Još dva dana prije ulaska Francuza u Zabern (24. VII) gradske isprave navode posljednji put ime V. Jelića. Nakon toga mu se gubi trag. J. ide, uz renesansnog lautista F. Bosanca (F. Bossinensis), polifonike A. Patricija i J. Skjavetića, te ranobaroknog majstora duhovnog koncerta I. Lukaĉića, meĊu najistaknutije hrvatske kompozitore, koji su svojim djelima dali znatan doprinos tadašnjoj evropskoj muzici. Glavne znaĉajke Jelićeve muzike otkriva zbirka duhovnih koncerata Parnassia militia, jer je to djelo nastalo u vrijeme, koje se neposredno nadovezuje na njegovo uĉenje i boravak u Grazu, te je raĊeno s mladenaĉkim poletom i u duhu firentinskih monodista. Zato se u njemu oĉituju sve osnovne karakteristike ranobarokne duhovne monodije koncertantnog stila. Melodika mu proizlazi iz deklamacije teksta, a raznolikošću motiva nastoji transponirati svaku pjesniĉku misao u muziĉki govor, niţući izraţajne elemente u stalnoj gradaciji prema konaĉnoj kadenci ili kodi. Pri tome su znaĉajni uvodni motivi koji su, iako u izvanjskom pogledu zaokruţeni, sadrţajno opreĉni i djeluju kao teza i antiteza. Daljnja je razradba motiva ili motetska (sa »samoimitacijama«) ili monodijska ili kolorirana. Tonalna osnova melodijskih kretanja i harmonijske strukture koleba izmeĊu starocrkvenih naĉina i dur-mol tonaliteta, a harmonijska sredstva seţu do dominantnog septakorda i njegova prvog obrata. Rijetka upotreba povećanih i umanjenih intervala, kao i kromatike, a tome nasuprot obilno kadenciranje i tereni pomaci, karakteriziraju nastojanje da se uz primjenu raznolikih ritmiĉkih obrazaca i stalnim suprotstavljanjem odlomaka sa dvodobnom i trodobnom mjerom (osobito u Alleluia-refrenu) postignu opreĉni štimunzi, omiljeni u ranom baroku. Raznolikost oblika J. ostvaruje na više naĉina: ili tako da prokomponira ĉitav tekst, ili fraze rasporeĊuje kao u odrazu zrcala (ABCDBA), ili ponavlja i varira motive, ĉime se dobiva dojam slobodnog ronda. J. postizava kontraste izmjenjivanjem polaganih i brzih tempa, a kao novost u odnosu na svoje suvremenike uvodi ĉitav niz oznaka potrebnih u tu svrhu (npr. Tardi, Allegro, Presto, Allegrissimo, Tardissimo) i upotrebljava oznake za isticanje opreka u dinamici (piano, forte) i u izvodilaĉkom sastavu (soli, tutti). Odnos izmeĊu pjevaĉke dionice i instrumentalnog basa pokazuje da se u jednoglasnim kompozicijama bas
262
JELIĆ — JEMNITZ
strukturalno ukljuĉuje u muziĉku pratnju, a u višeglasnima je samostalan. VoĊenje pjevaĉkih dionica u jednoglasnim koncertima ima izrazito monodijske karakteristike, a u višeglasnima te su karakteristike oslabljene unatoĉ raznim postupcima pri razvijanju drugih dionica i primjenom prividne polifonije. U pogledu takta J. stoji takoĊer na modernijem stajalištu, jer sve probleme tempa rješava primjenom spondejskog tactus aegualisa (predznak C) i trohejskom proporcijom tripla (tactus major) s predznakom 3. Od stare notacije zadrţava jedino hemioliju. Dionica continua sadrţava uglavnom sve vaţnije akcidentalne znakove. Instrumentalna se pratnja sastoji od orgulja, u op. I i od 2 violine koje se organiĉki uklapaju u muziĉko tkivo (sinfonia, ritornelli, ripieno), a u op. II i od tri trombona. Samostalne kompozicije za kornet i trombon (4 ricercara u op. I) nose opće karakteristike poĉetnih oblika fuge, a kompozicije za sastave trombona ili fagota i violina ili korneta (u op. III) slijede vokalno voĊenje dionica. Umjetniĉko djelo Vinka Jelića pokazuje razliĉite tendencije, kako u koncepcijama, tako i u muziĉkim realizacijama. Dok je Parnassia militia »vrlo napredno koncertno djelo« (A. Adrio) nesumnjivih umjetniĉkih kvaliteta, dotle se u Arionu primusu osjeća neko odstupanje od zapoĉetog razvojnog puta, a u Arionu secundusu vraćanje na poĉetke monodijskih shvaćanja. Uzroci ovakvu kretanju mogli bi biti s jedne strane zahtjevi i potreba svakodnevne muziĉke prakse, a s druge teške opće i umjetniĉke prilike, u kojima je J. radio. Unatoĉ svima tim razlozima, s kojima su nuţno bila povezana i njegova kolebanja, traţenja i poneka konvencionalna rješenja, Jelićeva su djela znatan doprinos i udio u oblikovanju jednog novog umjetniĉkog stila. A ĉinjenica da se medu njegovim kompozicijama nalazi i velik broj djela, koja otkrivaju iskrenu i duboko doţivljenu muziku, potvrĊuje da je Jelić bio ne samo jedan od veoma plodnih kompozitora srednjoevropskog ranog baroka, nego da se i danas moţe smatrati pravim »majstorom komornog duhovnog koncerta« (H. Federhofer). DJELA: Parnassia militia op. I, sadrţava: 24 duhovna koncerta za 1—4 solo-glasa i bassus ad organum (2 koncerta i uz pratnju 2 violine) i 4 ricercara za kornet i trombon, Strassburg 1622 kod P. Ledertza (potpun primjerak saĉuvan u Univerzitetskoj biblioteci u Frankfurtu na Majni, ostali u Londonu i Breslauu); Avion primus op. II, sadrţava: 33 duhovna koncerta za 1—4 solo-glasa i bassus pro organo, 1 koncert za alt,*3 trombona i orgulje, Strassburg 1628 kod P. Ledertza (ĉitavom djelu nedostaje dionica tenora, a ostale su saĉuvane djelomiĉno u Miinchenu i Parizu); Arion secundus op. III, sadrţava: Vers. Domine ad adjuvantum, 8 psalama s Magnificatom, Salve regina za 4 glasa i bassus pro organo i u dodatku 8 psalamskih tonova za 4-gl. instrumentalne sastave trombona ili fagota i violina ili korneta, Strassburg 1628 kod P. Ledertza (pojedine dionice saĉuvane u Miinchenu i Parizu, a dionica tenora nedostaje). NOVA IZD.: Neke kompozicije iz op. I i II obj. J. Donfried u svojim zbornicima duhovne muzike Promptuarium musicum, Strassburg 1627 (knj. III, br. 6, ni, 285 i 286) i Viridarium musico-mdrianum, Strassburg 1627 (br. 15 i 104). A. Vidaković obradio je i objavio zbirku Parnassia militia s opseţnom uvodnom studijom (1957) te izbor iz op. II, pod naslovom Vincentius Jelich, Sechs Motetten aus »Arion primus« (1628), Graz 1957. LIT.: M. Vogeleis, Quellen und Bausteine zu einer Geschichte der Musik und des Theaters im Elsass 500—1800, Strassburg 1911. ■— H. J. Moser, Geschichte der deutschen Musik, II, Stuttgart i Berlin 1922. — A. Adrio, Die Anfange des Geistlichen Konzerts, Berlin 1935. — H. Federhofer, Zur Musikpflege der Jesuiten in Graz im 17. Jahrhundert, Aus Archiv und Chroni k, 1949. — Isti, Matthia Ferrabosco, Mušica disciplina, 1953. — Isti, Vincenz Jelich, AFMW, 1955. — Isti, Vincenz Jelich, MGG, VI, 1957. — A. Vidaković, Vinko Jelić (1596—1636?) i njegova zbirka duhovnih koncerata i ricercara »Parnassia militia« (1622), Zagreb 1957. — H. Federhofer, Musikpflege und Musiker am Grazer Habsburgerhof der Erzherzoge Karl und Ferdinand von Inneroster reich (1564—1619), Mainz 1967. A. Vi.
JELINĈIĆ, Frano, plesaĉ i baletni pedagog (Tijesno kraj Šibenika, 1922 —). Uĉenik Ane Roje i O. Harmoša u Splitu i Zagrebu. Od 1945 ĉlan baletnog zbora i kasnije solist u Zagrebu. Od 1952 studirao na Visokoj baletnoj školi N. Legata u Londonu i zatim djelovao kao baletni pedagog u SAD i u londonskom Festival Balletu; 1970—71 direktor Zagrebaĉkog baleta. Kao plesaĉ istakao se posebno u baletima Trnoruţica i LabuĊe jezero (Ĉajkovski), Romeo i Julija (Prokofjev) i Bahĉisarajska fontana (Asafjev). K. Ko. JELINEfc, Hanns, austrijski kompozitor (Beĉ, 5. XII 1901 — 27. I 1969). U teoriji i kompoziciji uglavnom samouk; mnoge poticaje i savjete dobio od A. Schonberga i A. Berga (1918—19), zatim od F. Schmidta, kod kojega je 1920 posjećivao teĉaj harmo nije i kompozicije. Više godina pijanist u kinematografima i noć nim lokalima, zatim (poslije 1930) instrumentator i kompozitor filmske muzike. Kasnije se bavio pedagogijom. Od 1958 predavao na Muziĉkoj akademiji u Beĉu. — U poĉetku stvara u duhu kasne romantike, a od 1935 sve više prihvaća Schonbergovu atonalnost i dodekafoniju, te sva djela s podruĉja ozbiljne muzike komponira u dvanaesttonskoj tehnici, koju interpretira individualno. Uz pregnantnost ritma i muzikantsku poletnost tematske invencije njegove se kompozicije odlikuju i tehniĉkom virtuoznošću. I na podruĉju zabavne muzike stvorio je J. niz uspjelih djela; u njima se ispoljava njegov smisao za parodiju, kao i tendencija da tu granu muzike podigne na viši umjetniĉki nivo (opereta Bubi Caligula). Svoje pedagoške misli izloţio je J. saţeto i oštroumno
u knjizi Anleitung zur Zivolftonkomposition, koju je ilustri: cikliĉki koncipiranim kompozicijama Zzod'lftonzverk i Zvib'lfu fibel. Brojnim predavanjima znatno je pridonio upoznavanju c dekafonije. DJELA (bez zabavne muzike). ORKESTRALNA: 6 simfonija: Symph, in D op. 2, 1930; Sinfonia ritmica (Mušica in modo dijazz) za jazz-band i orke op. 6, 1929; Heitere Symphonie za limene duhaĉe i udaraljke op. 8, 1931; Sinfc concertante za gudaĉki kvartet i gudaĉki orkestar op. 12, 1931; Sinfonia br, op. 16, 1950 i Sinfonia concertante op. 22, 1953. Rai Buba za klavir i orkes 1962; fantazija za klarinet, klavir i orkestar, 1951; Concertino za gudaĉki kva i gudaĉki orkestar, 1951; Vorspielzu einer Comoedie, 1942; suita za gudaĉe, 19 rondo Rather fast, 1929; Sonata ritmica za veliki jazz-orkestar, 1944; Preli Solenne, 1956; Drei Satze za gudaĉe, 1957; Parergon, 1957. — KOMOR\ gudaĉki trio, 1950; 2 gudaĉka kvarteta: op. 10, 1931 i op. 13, 1935; sonata violinu solo op. 27, 1957; suita za violonĉelo solo; Dodekaphonische Fingerubun za 2 violine, 1964; preludij, passacaglia i fuga za flautu, klarinet, rog, fagt gudaĉki kvintet, 1922; Sonatina a tre za obou, engleski rog i fagot, 1951 kanona za 2 flaute, 1950; 6 Aphorismen za 2 klarineta i fagot, 1923—30; Dive mento za klarinet in Es, basetni rog in B i bas-klarinet, 1952; Selbstbildnis desM Aurel, minijature za recitatora, flautu (ili violinu), violu i bas -klarinet, 19 Three Blue-Sketches za ansambl duhaĉkih instrumenata, vibrafon, kontrabs udaraljke, 1956; Ollapotrida, 3 stavka za flautu i gitaru. (Neke od navede: kompozicija saĉinjavaju Zzveite Reihe Jelinekova Zwolftonwerk op. 15). — KL VIRSKA: sonatina, 1930; Erste Folge iz zbirke Zzvoltftonwerk op. 15 s kom] zicijama: 4 dvoglasne invencije; Sechs kleine Charakterstiicke; Drei Tanzstiic 4 tokate i Suite in E, 1947—48; Vier Structuren, 1952; Zivolftonfibel, 12 (239 kompozicija i 120 dodekafoniĉkih ljestvica), 1953—54. — Filmska muz: — VOKALNA. Kantate: Die Heimkehr, 1954; Unterzvegs za sopran, vibra i kontrabas, 1957. Osam pjesama za srednji glas i komorni orkestar, 1919— An Schzvager Kronos za bariton i orkestar, 1927; Ganymed za sopran i orkes 1929; Prometheus za bariton i orkestar, 1936; solo-pjesme (tri pjesme op za glas i violinu, ostale uz klavir). — SPISI: Musikalisches Hexeneinmaleins, t Reportage, Osterreichische Musikzeitschrift, 1951; Versuch tiber den Sinn Verzuendung von Zwolftonreihen, Melos, 1951; Anleitung zur Ztvolftonkom sition (uz zbirku kompozicija Zzvd'lftonzuerk), 2 sv-, 1952—58 (II izd. 196 Studienmaterial fu'r den Zugang zur Zzvolftonkomposition, Osterreichische A sikzeitschrift, 1965; Musik in Film und Fernsehen, ibid., 1968. LIT.: R. Tenschert, Hanns Jelinek, SMZ, 1951. — H. A. Fiechtner, Hai Jelinek, Melos, 1953. — W. Maler, H. Jelinek. Anleitung zur Zwolftonkomj sition, ZFM, 1953. — E. Kfenek, Anleitung zur Zwolftonkomposition by Jelinek, MQ, 1954. — F. Wildgans, Hanns Jelinek, MGG, VI, 1957. B. Ać.
JELlNEK (Gelinek), Josef, ĉeški pijanist i kompozitor (Sedl 3. XII 1758 — Beĉ, 13. IV 1825). PohaĊao isusovaĉku gimnaz u Pfibramu, teologiju studirao u Pragu, gdje je 1786 zarede u muzici uĉenik J. Seegera (orgulje i kompozicija) i J. G. Albrecht bergera u Beĉu. Na Mozartovu preporuku postao kapelan i uĉiti klavira na dvoru kneza Ph. Kinskog u Pragu i zatim u B& (od oko 1795). Bio je sprijateljen s Beethovenom i J. Havdnoi J. je jedan od najistaknutijih klavirskih pedagoga i kompozitc svojega doba u Beĉu. Medu njegovim brojnim uĉenicima b je i austrijska carica Maria Luisa. DJELA. KOMORNA: 2 trija za ĉembalo, violinu i violonĉelo op. i< 21, 1797 i 1802; sonate za flautu i klavir i za violinu i klavir. — KLAVIRSK 3 sonate; Trois rondeaux; 65 ciklusa varijacija na popularne operne teme Moza (Don Giovanni, ĉarobna frula, Figarov pir), Paisiella (La Molinaraj, Beetr vena (Fidelio), Paera (Achille), Rossinija (Seviljski brijaĉ), Dalavraca (Nin i dr.; fantazije; plesovi. LIT.: K. M. Komma i F. Vernillat, Joseph Gelinek, MGG, VI, 1957-
JELMOLI, Hans, švicarski kompozitor, pijanist i muziĉ pisac (Ziirich, 17. I 1877 ■— 6. V 1936). Studirao na Hochovu koi zervatoriju u Frankfurtu na Majni, gdje su mu uĉitelji b: I. Knorr, B. Scholz, E. Humperdinck (kompozicija) i E. Engessi (klavir). Operni dirigent u Mainzu i Wiirzburgu, zatim ţiv u Ziirichu kao nastavnik kompozicije, pijanist^-muziĉki pisa> Najpoznatije su mu pjesme u dijalektu i Canti Ticinesi. DJELA: Schauspielouverture za orkestar, 1899. — Klavirski kvintet, 189 Divertimento za klavir i 9 instrumenata, 1909; 3 intermezza za violinu i klav; — Varijacije na škotsku pjesmu za klavir 4-ruĉno. — DRAMSKA. Oper Sein Vermdchtnis i Die Schweizer; bajka Prinz Goldhaar und die Ga'nsehiru Scenska muzika za drame Marignano (C. F. Wiegand) i Am Lebensquell (Biihlei igrokazi Die Badener Fahrt i Das Gespenst auf dem Petersturm; sveĉana ig Aphtodite. — VOKALNA: kantata za tenor solo, zbor i orkestar s tekstom Des Knaben Wunderhorn; Canti Ticinesi za sole, zbor i klavir; zborovi; sol -pjesme. — SPISI: Studien und Landschaften, 1906; Franz Curti, Neujahrsbh der Allgemeinen Musikgesellschaft in Ziirich, 1909; Festschrift zum fiinfzi jdhngen Jubildum des Konservatoriums fur Musik in Ziirich, 1926; Fcrrucc Busonis Zurcher Jahre, Neujahrsblatt der Allgemeinen Musikgesellschaft Ziirich, 1929.
JELYOTTE (Jeliote, Gćlvotte), Pierre de, francuski pj< vaĉ (Lasseube, Basses-Pvrćnees, 13. IV 1713 — Chateau d'Esto n. IX 1797). U Toulousei na školi St. Etienne uĉio ĉembalo, g taru, violonĉelo i kompoziciju. Solist zbora katedrale u Toulouse God. 1733—55 pjevao u operi u Parizu i uz to do 1765 na dvorskii koncertima, na kojima je koncertirao i kao gitarist i violonĉelis Komponirao komediju-balet Zeliska (1746).
LIT.: M. Lafon, Le Chanteur des Pvrenees, histoire de Jelvotte, le r de l'Opera, Le Musee des familles, 1859. — J.-G. Prod'Homme, Pierre de Je yotte (1713—1797), SBIMG, 1901—02. — A. Pougin, Un Tenor de l'Opei au XVIII e siecle: Pierre Jelvotte et les chanteurs de son temps, Pariš 190 — A. Menetrat, Pierre Jelvotte, MGG, VI, 1957.
JEMNITZ, Sandor, madţarski kompozitor, dirigent i muzici pisac (Budimpešta, 9. VIII 1890 — Balatonfoldvar, 8. VIII 1963 Studirao na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti kod H. Koesslei (kompozicija), usavršavao se u Leipzigu kod M. Regera, K. Strat bea (orgulje) i H. Sitta (violina). God. 1917—21 kazališni korepe
JEMNITZ — JENKO titor u Bremenu i orkestralni dirigent u Ĉernovicama, Jihlavi i Scheveningenu; 1921—24 uĉio kod A. Schonberga u Berlinu, zatim se vraća u Budimpeštu. Otada djelovao kao pedagog, muziĉki kritiĉar novina Nepszava i stalni dopisnik stranih listova. IzmeĊu dva rata djela su mu ĉesto izvoĊena na meĊunarodnim festivalima suvremene muzike. — Pod utjecajem Regerove kontrapunktike i Schonbergove dodekafonije razvio vlastiti izrazito instrumentalni, naglašeno kontrapunktiĉki muziĉki govor. U kasnija djela unosio i obiljeţja novije madţarske muzike (Bartok). DJELA. ORKESTRALNA: koncert za komorni orkestar op. 12, 1931 (izvedeno kao balet s naslovom Divertimento, 1947); Concerto za gudaĉki orkestar op. 61, 1954; Nyitany (beke-unnepelyre) op. 58, 1951; preludij i fuga op. 13, 1933; Het miniatiir op. 14, 1948. — KOMORNA. 2 gudaĉka trija: op. 2, 1925 i Serenade op. 24, 1929; gudaĉki kvartet op. 55, 1950; 4 duhaĉka trija: I, op. 19, 1923; II, op. 20a; III, op. 20b i IV, op. 70, 1958; trio za violinu, violu i gitaru op. 33, 1932; kvartet sa trubljom op. 7, 1925; 3 sonate za violinu i klavir: op. 10. 14 i 22, 1921—25; sonata za violonĉelo i klavir op. 17, 1922; Duoszondta za violu i violonĉelo op. 25, 1927; sonata za flautu i klavir, 1931; Duoszondta za saksofon 1 banjo op. 28, 1934; 2 suite za violinu i klavir op. 57 i 60, 1952 —53; Partita za 2 violine op. 29, 1932; 3 sonate za violinu solo: op. 18, 37 i 44, 1922 —38; po jedna sonata za violu solo, za violonĉelo, za kontrabas, za flautu, za trublju i za harfu. — KLAVIRSKA. Pet sonata: I, op. 8, 1914; I I , Tdncszondta, 1927; I I I , op. 26, 1929; IV, op. 30, 1933 i V, op. 64, 1954; 2 sonatine; 17 bagatela i dr. ZA ORGULJE: 2 sonate, op. 68 i 72, 1959; sonata za orgu ljski pedal, 1938; IntroĊuctio, passacaglia e fuga. — VOKALNA: zborne kompozicije; ciklusi solo-pjesama na stihove Uhlanda, Adyja, Kosstolanvja i drugih. — SPISI: Bachlol Bartćkig (Od Bacha do Bartoka), I, 1937; Szenvedelyek szinpaddn (Na pozornici strasti), 1943; Schumann elete leveleiben (Schumannov ţivot u pismi ma), 1958; Mendelssohn, 1958; Beethoven elete leveleiben (Beethovenov ţivot u pismima), 1960; Chopin, 1960; Mozart 1961. LIT.: O. Gombosi, Ungarische Musik der Gegenwart, Melos 1927. — L. Pollatsek, Alexander Jemnitz und seine Kammermusik, Auftakt, 1930. — A. Salazar, Alexander Jemnitz, El Sol, 1935. — B. Szabalcsi, Jemnitz Ady-korusa, Nepszava, 1937, 225. — J. S. Weissmann, The Contemporarv Movement in Hungarv, Music To-Day, 1949. I. Ać.
JENKINS, John, engleski kompozitor i virtuoz na lutnji (Maidstone, 1592 — Kimberlev u Norfolku, 27. X 1678). Komorni muziĉar na dvoru Charlesa I i Charlesa II. Jenkinsov neobiĉno velik instrumentalni opus povezuje polifonu fantaziju za violu elizabetanskog doba sa troglasnim do osmoroglasnim fantazijama H. Purcella. Svoje suvremenike H. Lawesa i M. Lockea nadmašuje širinom i mnogostrukošću stvaranja i sposobnošću prihvaćanja novih muziĉkih tendencija. Jenkinsova svojedobno znamenita, a sad izgubljena zbirka 12 Sonatas for 2 Violins and a Base (1660) sadrţavala je (prema R. Northu) imitacije talijanskih trio-sonata; to su prve engleske sonate s continuom štampane u Engleskoj. Jenkinsova muzika za gudaĉke instrumente, u kojoj se najviše istiĉu fantazije za consorte viola, dijeli se u tri stilske skupine: strogo polifone, svjesno konzervativne ĉetvoroglasne fantazije; petoroglasne i šestoroglasne fantazije, pavane i In Nomine u mnogo laganijem, popularnom tonu i, najzad, kasne kompozicije koncertantnog stila. Iako su (prema R. Northu) Jenkinsova djela bila veoma popularna, štampano je samo nekoliko plesnih kompozicija (u zbornicima J. Plavforda Courtly Masquig Ayres, 1662, Musick's Handmaid, 1678, Apolo's Banquet, 1690 i dr.). I danas se gotovo sva njegova instrumentalna djela nalaze u rukopisu (najviše u Oxfordu).
263
postao slovenska himna. U srpskoj sredini nastavljao je J. rad u istom pravcu kao meĊu Slovencima. Njegova je uloga meĊu Srbima utoliko znaĉajnija, što je srpska umjetniĉka muzika prije njegova dolaska u Panĉevo i Beograd bila još u povojima, i tek ju je J. stao ozbiljnije i sistematski praktiĉno razvijati. Od osobitog je znaĉenja bio Jenkov kompozitorski rad u okviru beogradskog Narodnog pozorišta, jer je na podruĉju srpske scenske muzike bilo dotada malo pokušaja, D. JKNKO bez osobitog znaĉenja. Njegova scenska djela uglavnom su tipa igrokaza s pjevanjem; Vraĉara je zapravo prva srpska opereta, a Pribislav i Boţana, njegovo najbolje djelo, pribliţuje se romantiĉkoj operi C. M. Webera. Na podruĉju instrumentalne muzike, koje srpska muzika dotada još nije imala, najvaţnije su njegove uvertire, djelomiĉno za kazališne komade, a djelomiĉno samostalne. Formalno ih je gradio ili po klasiĉnim naĉelima ili po slobodnoj fantaziji. U svome stvaralaĉkom razvoju prešao je J. naroĉit put. Romantiĉni stilski okvir nije napuštao. Što je postajao zre liji, sve je više bio sklon većim muziĉkim oblicima. Imao je izrazit smisao za melodiku, ţivu zvuĉnost i jasnu arhitektoniku. U arhitektonici bio je J. preteţno homofoniĉar, iako se u njegovim instrumentalnim kompozicijama mogu zapaziti i polifoniĉki elementi, osobito ondje gdje oĉituje simfonijsko razraĊivanje. U poĉetku osjećaju se u njegovoj muzici razni utjecaji, od Glucka, preko Schuberta, Webera, Mendelssohna do Smetane. Prvenstveno se ti utjecaji odnose na formalnu i tehniĉku kompozicijsku stranu njegove muzike koja je po svom duhu slovenska i slavenska. Kasnije se sve više oslobaĊao tih uzora te se u motivima sve jaĉe naslanjao na elemente srpskog muziĉkog folklora. Njegov prijelaz na srpski nacionalni muziĉki stil svjedoĉi da se on pribliţio ideologiji K. Stankovića. Svojim djelom J. je postavio temelje srpskoj umjetniĉkoj muzici koja se bez njega ne bi mogla ni tako brzo, ni tako uspješno razvijati. U srpskim razmjerima bio je gotovo revolucionaran, otvorio je nove vidike i utro nove putove srpskoj muzici. Za slovensku muziku znaĉajan je kao jedan od prvih zastupnika romantizma; oko 1860 igrao je u slovenskom muziĉkom razvoju veliku ulogu. Jenkov je kompo-
DJEL A. INSTRUMENTALNA: 12 Sonat as for 2 Vi olins and a Base zuith a Thorough Base for the Organ or Theorbo, 1660; sonate za viole da gamba i continuo; arija s varijacijama za violinu, violu da gamba i continuo; nekoliko stotina suita za 2—4 glasa; oko 200 fantazija za 2—6 glasova; The Lady Katherine Audley's Bells za 2 glasa, 1662 (troglasna verzija štampana 1776); mnogo plesova (Mitter Rant, 1678; The Fleece Tozvern Rant i The Peterborough Rant, 1690; baletti; sarabande; allemande i dr.). — VOKALNA: Elegy on the Death of Will Lawes, 1648; Theophila, or Love's Sacrifice, aires, 1652; A Boat, a Boat i Come, Pretty naiden, dva rounda (catcha), 1652; Why Singhs thou, Shepherdy?, dijalog za sopran, bas, zbor.i continuo, 1669; nekoliko pjesama; himne; dva moteta. LIT.: J. Pulver, A Biographical Dictionary of Old English Music, London 1927. — E. H. Meyer, Die mehrstimmige Spielmusik des 17. Jahrhunderts in Nord- und Mitteleuropa, Kassel 1934. •— H. J. Sheper, J. Jenkins and the English Fantasia-Suite, Bulletin of the American Musicological Society, 1940. — E. H. Meyer, English Chamber Music, London 1946. — R. A. Warner, The Fantasia in the Works of J. Jenkins (disertacija), Ann Arbor (Michigan) 1951. — P. Evans, Seventeenth Century Chamber Music Manuscripts at Durham, Music and Letters, 1955. — H. F. Redlich, John Jenkins, MGG, VI 1957. —■ J. Troy Johnson, How to »Humour« J. Jenkins' Three-Part Dances: Performance Directions in a Newberry Library MS, Journal of the American Musi cological Society, 1967. — A. Ashbee, J. Jenkins's Fantasia-Suites for Treble, Two Basses and Org., I, Chelys I, 1969. — G. Dodd, Provisional Index of Works by J. Jenkins, ibid., 1969. K. Ko
JENKO, Davorin, kompozitor (Dvorje, 9. XI 1835 — Ljubljana, 25. XI 1914). Muziĉki se obrazovao većinom sam (djelomiĉno u Pragu, 1869—70). God. 1859—62 zborovoda Slovenskoga pjevaĉkog društva u Beĉu, 1863—65 dirigent Srpskog crkvenog pevaĉkog društva u Panĉevu, 1865—77 zborovoda Beogradskog pevaĉkog društva, 1871—1902 dirigent i kompozitor Narodnog pozorišta u Beogradu. Jenkov kompozitorski rad otpoĉinje 1858, u doba kada je svjesno stao sudjelovati u buĊenju slovenskih narodnih osjećaja. Kao zborovoda Slovenskoga pjevaĉkog društva komponirao je zborove koji su brzo postali popularni. Najznaĉajnija je kompozicija iz toga doba zbor Naprej, zastava slave koji je kasnije
D. JENKO. Iz uvertire Kosovo s autograf
264
JENKO — JENTSCH
zitorski rad zanimljiv i po tome, što je traţio jugoslavenski mu ziĉki stil; pokušaj nije uspio, pa je ova ĉinjenica zanimljivija za Jenkovu nacionalnu orijentaciju, nego za njegov umjetniĉki rad. Njegova muzika ostala je uglavnom ţiva i svjeţa do danas, te nema samo historijsko, već i umjetniĉko znaĉenje. DJELA. ORKESTRALNA. Uvertire: Kosovo, 1872; Milan, 1873; Srpkinja, 1888; Dido, 1892; Vraĉara; Jurmusa i Fatima; Potera; Tri svetla dana i Aleksandar, 1902. Fantazija Prvo Doba Srbije; obradbe narodnih plesova i napjeva; koraĉnice. — Obradbe slovenskih narodnih pjesama za klavir. ■— DRAMSKA: muzika za oko 90 »komada s pevanjem« (igrokaza) domaćih i stranih knjiţevnika; meĊu domaćima nalaze se: Blago cara Radovana (S. Jeftić); ĉestitam (K. Trifković); Ĉetiri miliona rubalja (S. Jeftić); Divlji lovac (F. S. Finţgar); Dobrila i Milenko (M. Ban); Dušan Silni (M. P. Šapĉanin); Đido (J. Veselinović i D. Brzak); Izbiraćica (K. Trifković); Jurmusa i Fatima (T. Pinterović); Knez Dobrosav (M. Ban); Krvni mir (S. Ćorovio); Ljubavno pismo (K. Trifković); Markova sablja (J. ĐorĊević); Merima (M. Ban); Milo! Obrenović (M. R. Maksimović); Miloš u Hatinima (M. P. Šapĉanin); Mladost Dositejeva (K. Trifković); Palanaĉke novine (D. Brzak); Potera (J. Veselinović — I. Stanojević); Pribislav i Boţana (D. J. Ilić); Proslavljanje kneza Mihajla (M. Ban); Saćurica i iubara (I. Okrugić); Seoba Srbalja (D. Jakšić); Slikar (N. Đorić); Srpske Cveti (M. Ban); Školski nadzornik (K. Trifković); Šokica (I. Okrugić-Sremac); Tri svetla dana (M. Cvetić i D. Brzak); Tera opoziciju (K. Trifković); Vanda (M. Ban); Vidosava (N. V. Đorić); Vuk Brankoviĉ (M. S. Đuriĉić); Za veru i slobodu (D. J. Ilić); Zaduţbina (M. P. Šapĉanin) i Ţivot za dinar (M. Milenković i Đ. Rajković). — VOKALNA: oko 110 zbornih kompo zicija; 10 dvopjeva; oko 20 solo-pjesama. — Oko 15 crkvenih kompozicija. LIT.: F. Rakuša, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. — K. Manojlović, O crkvenoj muzici kod Srba, Sv. C, 1921. — M. Tomandl, Davorin Jenko kao horovoda Panćevaĉkog srpskog crkvenog pevaĉkog društva, Letopis Matice srpske, 1935. — J. Barle, Davorin Jenko u Pragu god. 1879, Sv. C-, 1936. — 6". Sumarović, Pozorište kod Srba, Beograd 1939. — V. R. Đordević, Prilozi biografskom reĉniku srpskih muziĉara, Posebna izdanja SAN, 1950. — D. Cvetko, Davorin Jenko i njegovo doba, Beograd SAN, 1952. — Isti, Davorin Jenko. Doba, ţivlenje, delo, Ljubljana 1955. — 5". Đurić-Klajn, Istorijski razvoj muziĉke kulture u Srbiji, Beograd 1971. — V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. D. Co.
JENNER, Gustav, njemaĉki kompozitor (Keitum, otok Sylt, 3. XII 1865 — Marburg, 29. VIII 1920). Studirao u Kielu (H. Stange, T. Gange) i Beĉu (J. Brahms, E. Mandyczewski); jedini pravi Brahmsov uĉenik. Od 1895 muziĉki direktor i dirigent Akademskog koncertnog udruţenja u Marburgu. DJELA: serenada za orkestar, 1912. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta, 1908, 1910 i 1911; klavirski kvartet, 1905; trio za klavir, klarinet i rog, 1900; dvije sonate za violinu i klavir, oko 1896 i 1905; sonata za violonĉelo i klavir, 1901; sonata za klarinet i klavir, 1900. — Sonata za klavir, 1899. — Scenska muzika. — Zborovi; solo-pjesme. — SPISI: Johannes Brahms als Mensch, Lehrer und Kunstler, 1905; War Marxsen der rechte Lehrer fiir Brahms?, M, 1912; brojni ĉlanci u raznim ĉasopisima. LIT.: W. Kohleick, Gustav Jenner, Musik und Schrifttum, Wurzburg 1943. — R. Schaal, Gustav Jenner, MGG, VI, I9S7-
JENNY, Albert, švicarski kompozitor i dirigent (Solothurn, 24. IX 1912 —). Studirao na Konzervatoriju u Bernu (L. Lehr), Frankfurtu na Majni (B. Sekles, H. v. Schmeidel) i Kolnu (W. Braunfels, Ph. Jarnach), gdje je 1934 diplomirao. Od 1936 kapelnik kolegija St. Fidelis u Stansu (Nidwalden), zatim u Luzernu nastavnik na Konzervatoriju i na Školi za katoliĉku crkvenu muziku; uz to vodi oratorijski zbor Caecilienverein u Solothurnu te gradsko koncertno društvo i zbor meĊunarodnih Sveĉanih muziĉkih tjedana u Luzernu. — Pored crkvenih djela, J. je stvorio i vrijedne svjetovne kompozicije. Dvanaesttonska tehnika imala je u njegovu stvaranju samo epizodnu ulogu; J. smatra da mogućnosti tonaliteta još ni izdaleka nisu iscrpljene te da se osobito modernom upotrebom crkvenih naĉina mogu postići neslućeni rezultati. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za obou i gudaĉe, 1942; Konzerlanle Musik za violonĉelo i gudaĉe, 1938; rapsodija za saksofon i gudaĉe, 1938; Lustspielouvertiire za gudaĉe, 1939; Kleine Suite, 1935; suita za gudaĉe, 1947; scherzo, 1938; Symphonische Musik, 1939. — KOMORNA. Tri gudaĉka trija: 1927, 1936 i 1940; gudaĉki kvartet, 1931; sonata za violinu i klavir, 1944; 2 sonatine za violinu i klavir, 1933 i 1954; suita za 13 duhaĉkih instrumenata, 1933; duo za obou i fagot, 1934; Kammermusik za flautu, obou i violinu, 1954; Spielmusik za 2 violine i violu, 1939; rapsodija za saksofon i klavir, 1936; adagio i allegro za obou i klavir, 1944; elegija za rog i klavir, 1946. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1930 i 1933 (u 1 stavku); 2 sonatine, 1930 i 1952; Tanzstucke, 1931 i dr. — Kompozicije za orgulje (preludiji; fantazije). — DRAMSKA: školske opere Der Rubin, 1937 i Der Zerrissene, 1941; 4 sveĉane igre, 1947, 1949 i 1957. — VOKALNA: oratorij Dem unbekannten Gott, 1956. Kantate: Von den letzten Dingen, 1936; Kleine Weihnachtskantate, 1945; Das gute Ziel, 1957 i Singen und Spielen in Vollendung, 1962. Das Lied von der Schopfung (CIII psalam) za sole, zbor i orkestar, 1959; Antigone, 7 zborova za mješovite glasove, duhaĉe i udaraljke, 1945; Liederkreis, 9 pjesama za glas i gudaĉe, 1944; Liedersuite na teme starih švicarskih napjeva za vokalni kvartet i 8 instrumenata, 1954; zborovi; solo-pjesme. — CRKVENA. 9 misa (Missa dorica, 1938; Missa brevis, 1939; Einsiedler Feslmesse, 1948; Franziskus-Messe, I96iidr.); Te Deum, 1951; Freudeund Schmerz-Reguiem, 1953; moteti. LIT.: Musik der Zeit, Schweizer Komponisten, Bonn 1955. — 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Bodensee 1956. — H. Ehinger, Albert Jennv, MGG, VI, 1957.
JENNY, Markus, švicarski muzikolog (Stein kraj St. Gallena, 1. VI 1924 —). Završio studij teologije u Baselu; tajnik MeĊunarodne grupe za himnologiju i suradnik ĉasopisa Jahrbuch fiir Liturgie und Hymnologie. DJELA (izbor): Ausfiihrliches systematisches Verzeichnis zum neuen deutsch-schzveizerischen Kirchengesangbuch, 1955; Die beiden bedeutendsten deutsch-schioeizerischen Kirchengesangbiicher des 17. Jahrhunderts, Jahrbuch fiir Liturgik und Hvmnologie, 1955; Die dlteste plane Fassung der Weise von »Ein fešte Burg', ibid., 1957; Zur Enstehungszeit und Herkunft der Strassburger Lutherzoeisen,
ibid., 1958—59 (sa K. Amelnom); Zzvinglis mehrstimmige Kompositionen, Zwi ana, 1960; Geschichte des deutsch-schzoeizerischen evangelischen Gesangbuc) 16. Jahrhundert, 1962; Neue Hypothesen zur Enstehung und Bedeutung von fešte Burg", Jahrbuch fiir Liturgik und Hvmnologie, 1964; Zvjinglis Sit zur Musik im Gottesdienst, 1966; Das neue katholische Kirchengesangbucl Schweiz, Musik und Gottesdienst, 1967; The Hymns of Zwingli and Lu A Comparison, Cantors at the Crossroads, Spomenica W. E. Buszin, 1967 Zukunft des evangelischen Kirchengesanges, Wort und Gemeinde, Festsc E. Thurnevsen, 1968; Ein Verlegerstreit um ein geistliches Gesangbuch, h und Verlag, Festschrift K. Votterle, 1968; Liedpsalmen und Psalmlieder im Ein) gesangbuch?, Musik und Altar, 1970; Zum Problem des neuen Gemeindeli Musik und Gottesdienst, 1970.
JENSEN, 1. Adolf, njemaĉki kompozitor (KSnigsberg, i ! 1837 — Baden-Baden, 23. I 1879). Njegovo muziĉko školovi bilo je nemetodiĉko i ĉesto prekidano; od 1852 uĉio preteţno s. Njegovi su uĉitelji kratko vrijeme bili L. Ehlert, L. Kohler i Marpurg. Namjestio se 1856 kao kućni muziĉki uĉitelj u Ru: poslije toga kazališni dirigent u Poznanu, Bvdgoszczu i Kob havnu; tu su mu pomagali struĉnim savjetom N. W. Gade : P. E. Hartmann. Vrativši se u KSnigsberg, djelovao kao dirig Musikalische Akademie, nastavnik i koncertni pijanist; 1866— bio je nastavnik klavira na Tausigovu institutu u Berlinu, za u Dresdenu. Posljednji decenij ţivota proveo u Meranu, Gr i Baden-Badenu. U Jensenovim lirskim klavirskim kompozicijama vidi se Sci manov, Chopinov i Lisztov utjecaj. Iako ponekad djeluju su\ sentimentalno, meĊu njima ima djela koja se mogu mjeriti s ost renjima njemaĉkih majstora romantike. MeĊutim, izvorni me dijski talent J. je pokazao u vokalnoj lirici, osobito u kasnijim so pjesmama; one su većinom prokomponirane sa samostalno raz jenom klavirskom dionicom. DJELA: koncertna uvertira; Der Gang nach Emmaus, za orkestar. — Ki VIRSKA: sonata u fis-molu op. 25; Vier Impromptus op. 20; Wanderbi op. 17; 25 etida op. 32; Deutsche Suite op. 36; Idyllen op. 43; Erotikon op. Scenes Carnavalesgues op. 56 i dr. — Opera Turandot. — VOKALNA. Za s zbor i orkestar: Jephthas Tochter i Donald Caird ist zvieder da. Kompozi za solo, zbor i instrumente; za sole, zbor i klavir; za zbor a cappella; ĉetvoropj Brojne solo-pjesme, ĉesto u ciklusima, na tekstove Geibela, Heinea, Schefl Goethea, Chamissa, EichendorrTa, Storma, Heisea, Uhlanda i dr. — >. Jensenova pisma obj. P. Kuczinski (Aus Briefen A. Jensem, mit einem Von des Empfa'ngers, 1879).
2. Gustav, njemaĉki violinist i kompozitor (Konigsbe 25. XII 1843 — Koln, 26. XI 1895). Brat Adolfa; studirao Berlinu kod S. Dehna i F. Lauba teoriju, a kod J. Joachima v linu. Violinist u KSnigsbergu, 1872—95 profesor harmonije kontrapunkta na Konzervatoriju u Kolnu. DJELA: simfonija u B-duru i druge kompozicije za orkestar. — KOA1C NA: gudaĉki kvartet op. n; klavirski trio op. 4; sonata za violinu i klavir op sonata za violonĉelo i klavir; 3 suite za violinu i klavir; kompozicije op. 15 i 18 za violinu solo. — Kompozicije za klavir. — Zborovi; solo-pjesme. — Iz Klassische Violinmusik, antologiju stare muzike za violinu. — Preveo udţbe Cours de Contrcpoint L. Cherubinija pod naslovom Theorie des Contrapunk 1896. LIT.: A. Niggli, A. Jensen, Zurich 1895. — Isti, A. Jensen, Berlin ic — G. Schzveizer, Das Liedschaffen A. Jensens (disertacija), Giessen 1933. H. Engel, A. Jensen, Ostpreussische Musik, 1937. — B. Witt, A. Jensen, A 1937. — R. Sielz, Adolf Jensen, MGG, VII, 1958.
JENSEN, Ludvig Paul Irgens, norveški kompozitor (C lo, 13. IV 1894 — Piazza Armerina, Sicilija, 11. IV 1969). U i klavir; u kompoziciji preteţno samouk. Po stilu djela mu pripada kasnoj romantici; u njima se oĉituje jak utjecaj norveške narod muzike. Ĉesto je primjenjivao princip varijacije i polifoniju. DJELA ORKESTRALNA: simfonija, 1942; Partita sinfonica, 19: varijacije i fuga, 1925; Passacaglia, 1926; Canto d'omaggio, 1950 i dr. — K virski kvintet, 1931; sonata za violinu i klavir, 1924. — Scenska muzika. Oratorij Heimferd, 1929 (1947 preraĊen kao opera); solo-pjesme. j
LIT.: O. Gurvin, Ludvig (Paul) Irgens Jensen, MGG, VII, 1958. —' Kortsen, Noen modale saertrekk i L. I. Jensens musikk, Norsk musikktidsskr 1967.
JENSEN, Niels Peter, danski kompozitor fKobenhav 23. VII 1802 —■ 14. X 1846). Slijep od djetinjstva, uĉio flaut orgulje i (kod F. Kuhlaua) teoriju, razvio se u vrsnog orgulja i flautista. Od 1827 orguljaš crkve sv. Petra u Kobenhavnu. DJELA: koncert za flautu. — Dvije sonate za flautu i klavir. Kompozic za flautu solo (dua; varijacije; fantazije; etide). — Kompozicije za klavir. Singspiel Robinson, 1834. Scenska muzika za klavir uz tragediju A. Oehlensch gera Voeringerne i Miklagard. — Nekoliko kantata. , LIT.: 5. Lunn, Niels Peter Jensen, MGG, VII, 1958. i
JENTSCH, Max, njemaĉki kompozitor i pijanist (Zies; kraj Brandenburga, 5. VIII 1855 — Stendal, 9. XI 1918). Uĉen Sternova konzervatorija (1876—80), zatim nastupao kao koncerti pijanist. God. 1884—89 u Carigradu, nakon toga u Berlinu (c 1892), gdje djeluje kao klavirski pedagog; 1894 preselio se u Be od 1899 nastavnik kompozicije na Kaiserovoj muziĉkoj škol Kasnije u Stendalu (najranije 1914). Pijanist lisztovskih karakter stika; u svojim briljantnim klavirskim kompozicijama oslanja se na Lisztovu muziku. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; simfonijska pjesma; klavirs koncert; Serenade. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; klavirski kvintet; 2 sona
JENTSCH — JEREMlAŠ
LIT.: O. Wessely, Max Jentsch, MGG, VII, 1958.
JEPPESEN, Knud, danski muzikolog i kompozitor (Kobenhavn, 15. VIII 1892 —). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Kobenhavnu (A. Hammerich) i kod Th. Lauba, a kompoziciju kod C. Nielsena; 1916 poloţio drţavni ispit iz orgulja na Konzervatoriju, 1917 apsolvirao magisterij muzikologije na Univerzitetu; promovirao 1922 na Beĉkom univerzitetu (G. Adler). Od 1920 nastavnik teorije i muziĉke historije na Konzervatoriju u Kobenhavnu (od 1932 sudirektor). Uz to 1917—47 crkveni orguljaš. Od 1947 redoviti profesor muzikologije na Univerzitetu u Aarhusu i 1950—57 direktor Muzikološkog instituta. God. 1931—54 glavni urednik Acta musicologica. Izvrstan poznavalac talijanske polifone muzike XVI st., napisao niz vrijednih radova s toga podruĉja. DJELA: simfonija Sjaellandsfar, 1946; koncert za prirodni rog, 1942. — Kleines Sommer-Trio za flautu, violonĉelo i klavir, 1957. — Za orgulje: preludij i fuga, 1953; 50 koralnih predigra, 1957; Intonazione boreale, 1958. — Opera Rosaura (prema Goldoniju), 1950. — VOKALNA. Kantate: Reformationskantate, 1936; Dagcn viger og gaar bort za alt solo, zbor, gudaĉe i orgulje, 1952; Herrjon za zbor a cappella, 1954; boţiĉna kantata Hjerte, loft din Glaedes Vinger za solo, zbor, orgulje i orkestar, 1954; Domine, refugium factum est za sopran, flautu i violinu, 1958; Op, I Kristne, rusler Eder za zbor a cappella, 1958. Te Deum Danicum za sole, zbor i orkestar, 1945; Lave og Jon za zbor i orkestar, 1939; Zwei pathetische Lieder (Whitman) za zbor i orkestar, 1940. Za zbor a cappella: Danske Motetter, 1936; Danske Sange, 1943 i Vier Skakespeare-Lieder, 1951. Solo-pjesme. — SPISI: Der Palestrinastil und die Dissonanz (disertacija), 1923 (njemaĉko prošireno izd. 1925, engl. 1927 i 1946); Das »Sprunggesetz* des Palestrinastils, Kongressbericht Basel 1924, 1925; Ddnen, poglavlje u djelu G. Adler, Handbuch der Musikgeschichte, 1924; J. J. Fux und die moderne Kontrapunkttheorie, Kongressbericht Leipzig, 1925; Das isometrische Moment in der Vokalpolyphonie, Peter Wagner-Festschrift, 1926; Uber einen Brief Palestrinas, ibid.; Die Textlegung in der Chansonmusik des spateren 15. Jahrhunderts, 1927; Die neuentdeckten Biicher der Lauden des Ottaviano dei Petrucci, ZFMW, 1929—30; Wann entstand die Marcellus-Messe?, Adler-Festschrift, 1930; Kontrapunkt (priruĉnik klasiĉne vokalne polifonije; danski), 1930 (njem. 1935, III izd. 1962; engl. 1939); Die 3 Gafurius-Kodizes der Fabbrica del Duomo, Milano, AML, 1931; Ein venezianisches Laudenmanuskript, Krover-Festschrift, J 933; Ober einige unbekannte Frottolenhandschriften, AML, 1939; Venetian FolkSongs of the Renaissance, Papers Read by Members of the American Musi-cological Societv, 1939; Eine musiktheoretische Korrespondenz des friihen Cinoue-cento, AML, 1941; Nepi dallamelemek Octavio Petrucci Frottola-Kiadvdnyaiban {1504—1514), (Blago narodne pjesme u knjigama frottola O. Petruccija), Emlek-kbnyv Kodaly Zoltan, 1943; Marcellus-Probleme, AML, 1944—45; Zur Kritik der klassischen Harmonielehre, Kongressbericht Basel^ 1949; The Recently Disco-vered Mantova Masses of Palestrina. A Provisional Communication, AML, 1950; Die dlteste italienische Orgelmusik, Atti del Congresso internazionale di Mušica Sacra, 1950; Pierluigi da Palestrina, Herzog Guglielmo Gonzaga und die neugefun-denen Mantovaner-Messen Palestrinas. Ein ergdnzender Bericht, AML, 1953 i dr. — IZDANJA: Der Kopenhagener Chansonnier, 1927 (sa V. Brondalom); Vaerker af Mogens Pederson, Dania Sonans, I, 1933; Die mehrstimmige italienische Laude um 1500, 1935 (sa V. Brondalom); Die italienische Orgelmusik am Anfang des Cinauecento, 1943; La Flora (tal. arije i dueti), 3 sv., 1949; Le Messe di Mantova, I i II (sv. XVIII—XIX Palestrininih cjelokupnih djela), Istituto Italiano per ja Storia della Mušica, 1954; Italia Sacra mušica, 3 sv., 1962; Antichi balli veneziani per ĉembalo, 1962. LIT.: S. Sorensen, K. Jeppesen, AML, 1962. A. Vi.
JEPSON, Helen, ameriĉka pjevaĉica, sopran (Titusville, Pennsvlvania, 28. XI 1904 •—•). Pjevanje uĉila na Curtis Institute of Music u Philadelphiji (Q. Mario) i na tamošnjoj operi zapoĉela umjetniĉku karijeru. Ĉlanica opere u Montrealu, nastupala na radiju s orkestrom P. Whitemana, 1935—-43 solistica njujorškog Metropolitana i 1936—40 istodobno opere u Chicagu. Od 1943 djeluje kao nastavnik pjevanja na Bergen Junior Collegeu u New Yorku. Posebno se istakla kao interpret uloga u talijanskom i francuskom opernom repertoaru. JERAJ, Karei, violinist (Beĉ, 4. VII 1874 — Ljubljana, 30. XII 1951). Studirao na Konzervatoriju u Beĉu. Nastavnik violine na školi Glasbene Matice u Ljubljani (1893—95), violinist na Imperial Institute u Londonu, koncertni majstor Filharmonijskog orkestra i Dvorske opere u Beĉu (1900—19), profesor violine na Konzervatoriju u Ljubljani i ĉlan opernog i filharmonijskog orkestra. U Ljubljani organizirao i vodio omladinske koncerte i osnovao Orkestralno društvo Glasbene Matice (1919). Mnogo se brinuo oko muziĉkog odgoja slijepe omladine. Koncertirao u raznim evropskim mjestima. Komponirao za omladinu. LIT.: Naši skladatelji, Zbori, 1934.
D. Co.
JERAJ-ŠKERJANC, Karola, violonĉelistica (Beĉ, 24. III 1911 —). Kći Karela Jeraja i ţena Lucijana M. Škerjanca. Od 1918 u Ljubljani, gdje je studirala na Drţavnom konzervatoriju i di plomirala 1938 (B. Leskovic, G. Miiller, E. Beran). God. 1939 —66 predavala u Ljubljani violonĉelo na muziĉkim školama Sloge i Glasbene matice, na Akademiji za glasbo, u Zavodu za slepo mladino i Zavodu za glasbeno in baletno vzgojo. Odgojila niz uĉenika koji danas djeluju kao solisti i ĉlanovi orkestara u Jugosla viji. D. Co. JERBIĆ, Marijan, violonĉelist (Ljubljana, 11. II 1939 —). Studij završio 1961 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. Još kao student osvojio prvu nagradu na Janigrovom natjecanju, a za-
265
tim postao i laureat II jugoslavenskog natjecanja mladih muziĉ kih umjetnika. Solist Simfonijskog orkestra RTV Zagreb, po svetio se kasnije iskljuĉivo koncertantnoj karijeri; afirmirao se u zemlji i inozemstvu kao instrumentalist vlastite umjetniĉke fizionomije. je. Ko. JEREA, Hilda, rumunjski kompozitor (Ia§i, 17. III 1916 —). Studirala u Iasiju i na Konzervatoriju u Bukureštu (M. Jora, D. Cuclin, F. Musicescu); u kompoziciji se usavršavala u Parizu (N. Gallon) i Budimpešti (P. Kadosa). Koncertna pijanistica i profesor klavira na Konzervatoriju u Bukureštu (1948—49), 1966 utemeljila komorni ansambl Mušica nova. Suradnik više struĉnih muziĉkih ĉasopisa. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1946; Patru recitdri, 1944; suita, 1945. — Dansuri romdnesti za violinu i klavir, 1948. — Kompozicije za klavir {Suita in stil romdnesc, 1939; suita Tabara de muntd, 1960). — Opera Ĉasa Bernardei Alba, 1966; balet Haiducii, 1956. — VOKALNA: oratorij Sub soarele pdcii, 1951; zborovi, solo pjesme.
JEREB, Peter, kompozitor (Cerkno na Goriškem, 1. VII 1868 — Litija, 3. X 1951). Uĉio na Orguljaškoj školi u Ljubljani. Orguljaš u Litiji, gdje je vodio i pjevaĉko društvo Lipa. Njegovi zborovi vrlo su popularni zbog dopadljive, iskreno doţivljene melodike. Imao je solidnu tehniku i mnogo smisla za finese vokalne dionice. DJELA. Muški zborovi: Pelin roţa i Napitnica; mješoviti zborovi: Na Posavju i Zimska. — Crkvene kompoziciie. LIT.: Naši skladatelji, Zbori, 1926. D. Co.
JEREMlAŠ, ĉeška obitelj muziĉara. 1. Bohuslav, kompozitor i muziĉki pedagog (Restokv, okrug Chrudim, 1. V 1859 — Ĉeške Budejovice, 18. I 1918). Sin kantora Josefa Jeremiaša, uĉio najprije u Hradcu Kralovemu, zatim na Orguljaškoj školi u Pragu (F. Z. Skuhersky). Od 1885 regens chori u Chocĉnu; od 1887 u Piseku, utemeljio i vodio muziĉku školu, amaterski orkestar i muški zbor, te organizirao koncerte istaknutih umjetnika (Ĉeški kvartet) i izvedbe velikih oratorijskih djela i opera. God. 1905 postao direktor Muziĉke škole u Ĉeškim Budĉjovicama i podigao taj zavod medu najznaĉajnije u Ĉeškoj. — U kompoziciji sljedbenik B. Smetane, vezan na nasljeĊe muziĉkog folklora; u crkvenim djelima pristaša Gecilijanskog pokreta. Zasluţan i kao pedagog, odgojitelj većeg broja muziĉara, napisao u svoje vrijeme vrlo cijenjenu Školu pjevanja. DJELA: Scherzo i Slavnostnipochod za orkestar. — Kompozicije za klavir {Album pro mladeţ, 4 sv. za klavir 4-ruĉno). — VOKALNA: Kantata Komenskemu; Jubilejni kantdta cisafi; Veznik za bariton^ zbor, klavir i komorni orke star; Hej, Slovane za zbor, harmonij i klavir; mješoviti i muški zborovi; ţenski tropjevi; solo-pjesme: Monolog stareho vevody; Mne* zddlo se; Piseh Zajmy; Stary mlddenec. — CRKVENA: misa, 1885; Vdnoĉni mše; Ĉeške reguiem; Vdnoĉni zpĉv pastyfti za alt, zbor, orgulje i komorni orkestar i dr. — INSTRUKTIVNA: Posvatne zpĉvy pro stfedni školy, 1890; Škola zpĉvu, 3 sv., 1907—I I ; Cviĉebnice zpĉvu, Sbornik stfednich škol (pjesmarica), 4 sv., 1888—92; Narodni pisnĉ unisono; Poboţnost jinocha studujiciho, 3 sv. (u suradnji s Nedvidekom). ■— Ĉlanci i polemike.
2. Jaroslav, kompozitor i pijanist (Pisek, 14. VIII 1889 — Ĉeške Budejovice, 16. I 1919). Sin Bohuslava; prvu poduku u klaviru dobio od majke; 1906—09 studirao na Konzervatoriju u Pragu, orgulje i kompoziciju kod K. Steckera, klavir kod A. Mikše; zatim se usavršavao kod V. Novaka. God. 1910—11 na stavnik na Muziĉkoj školi u Ĉeškim Budĉjovicama, 1911—12 dirigent Ljubljanske opere; poslije se nastanio u Pragu i djelovao kao klavirski virtuoz, pedagog i kompozitor. Koncertirao u do movini i na turnejama po Njemaĉkoj, Belgiji, Francuskoj (1913), Italiji i Švicarskoj (1914); bio je ĉlan Praškog trija (J., A. Synek, A. Reiser). Posljednju koncertnu turneju poduzeo s pjevaĉicom O. Borovom-Valouškovom, 1918, po Jugoslaviji. Veoma nadaren, J. je svoje stvaralaštvo zapoĉeo na tradiciji Smetane i Dvofaka; stajao je i pod utjecajem njemaĉkih kasnih romantiĉara (R. Wagner). Nastojeći da izgradi vlastiti izraz, oĉitovao maštovitost, vitalnost i smionost u savladavanju velikih oblika; svoje je umjetniĉke teţnje pokušao opravdati i teoretski, brojnim ĉlancima u struĉnim ĉasopisima. Najznaĉajnije mu je djelo oratorij Mistr Jan Hus.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Vitlzstvi idealu, 1909; Jami romance; Podzimni ndlada za gudaĉe. — KOMORNA: sonata za violonĉelo i klavir, 1908; sonata za violu i klavir, 1910; suita za violinu i klavir, 1909; 2 elegije za violu i klavir, 1907; Arabeska za violonĉelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Stary krdl, 1912 i Rimoni (nedovršena). Melodram Raport, 1913; Scenska muzika: Sestra Beatrice (Maeterlinck), 1914; Tristan {]. Maria), 1915 i Nu (O. Dymov), 1916. — VOKALNA: oratorij Mistr Jan Hus, 1915; Satansky dar za zbor i orkestar, 1908; zborovi; dvopjevi; solo-pjesme s orkestrom (TH panny) i s klavirom (Matćino srdce). — SPISI: Ad voćem: Jandćkova Pastorkyha a Smetana, 1916; Pozndmky k vyznamu J. Suka, Ĉeška revue. 1917 i dr. LIT.: J. Maria, Pamatnik Jaroslavu Jeremiašovi, Praha 1919. — B. Bilohldvek, Jaroslav Jeremiaš (s cjelokupnim popisom djela), Praha 1935.
3. Otakar, kompozitor i dirigent (Pisek, 17. X 1892 — Prag, 5. III 1962). Brat Jaroslava; studirao 1907—09 na Praškom kon zervatoriju, orgulje kod J. Kliĉke, teoriju i kompoziciju kod K. Steckera; uz to uĉio privatno violonĉelo kod J. Buriana; 1909
JEREMlAŠ — JERSILD
266
—io usavršavao se u kompoziciji kod V. No vika. God. 1911—13 ĉlan Ĉeške filharmonije i Praškog trija; 1913 —18 nastavnik i 1918 —29 direktor Muziĉke škole u Ĉeškim Budejovicama; ondje je osnovao (1920) i vodio pjevaĉko društvo Foerster i kao dirigent nastupao u O. JEREMlAŠ
I
■£■
novoosnovanom Opernom kazalištu. God. 1929 postao šef-dirigent novoosnovanog Simfonijskog orkestra Praškog radija koji je vodio do 1945 i razvio u znaĉajan ansambl. Uz to kao gost dirigira Ĉeškom filharmonijom i opernim predstavama u Nacionalnom kazalištu. Od 1945 direktor opere Praškog nacionalnog kazališta, 1951 povukao se zbog bolesti. Vrlo aktivan i kao organizator, suosnivaĉ društva O. Ostrĉil (1935) i Z. Fibich (1940) te od 1941 predsjednik udruţenja za suvremenu ĉešku muziku Pfitomnost. Mnogostrana umjetniĉka liĉnost, J. se u svom stvaralaĉkom radu nadovezao na ĉešku muziĉku tradiciju (Smetana, J. B. Foerster, Fibich), povezujući je s aktualnim slobodarskim teţnjama svojega naroda. Razvijajući se, u velikim simfonijskim i dramskim djelima, pod utjecajem neoromantizma, prešao je oko 1918 (pjesma Jen dal) sa subjektivizma na herojski nacionalizam. Glavna su obiljeţja njegova muziĉkog jezika, široka, patetiĉna melodika povezana s disonantnim harmonijama, efektna instrumentacija te dinamiĉko i agogiĉko kontrastiranje. Kao dirigent zasluţan je za razvoj Simfonijskog orkestra praške Radio-stanice, kao i za izvoĊenje znaĉajnih djela svjetske, a napose ĉeške klasiĉne, romantiĉke i suvremene muzike. Odgojio je više istaknutih kompozitora; njegovi su uĉenici bili J. Hanuš, V. Nejedlv, J. M. Burghauser i J. Doubrava. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u c-molu op. 4, 1910—11 1 II, u g-molu, op. 11, 1914—15; Jami ouvertura op. 9, 1912; Pisni jara za mali orkestar, 1907—08; Podzimni suita za gudaĉki orkestar, 1907—08; Chordlni pfedehra (preradba noneta Fantaste na staroĉeske chordly), 1939. — KOMORNA'. gudaĉki kvartet u d-molu op. 3, 1910; Suita ve starem slohu za gudaĉki kvartet op. 6, 1910; gudaĉki kvintet u c-molu op. 7, 1911; klavirski trio u A-duru op. 2, 1909—10; klavirski kvartet u e-molu op. 5, 1911; Fantasie na staroĉeske chordly za nonet, 1939; Ndlady za violonĉelo i klavir. — KLAVIRSKA: 2 sonate op. I, 1909 i op. 10 (u I stavku), 1913; ciklus Zdltskeho raje; Tri pastorely ; Ciacona na thema V. Novaka, 1910; Variace na thema hebrejskeho chordlu op. 8, 1913 i dr. — DRAMSKA. Opere: Bratfi Karamazovi (prema Dostojevskom), 1928 i Enšpigl, 1949. Melodrami: Romance o Karlu IV, 1917 i Vyzva, 1936. Muzika za veći broj scenskih djela i filmova. — VOKALNA. Kantate Tvurci Fausta (prema Goetheu), 1932 i Piseh o rodne zemi (J. Hora), 1941. Pfisaha za zbor, zborno recitiranje, simf. i duhaĉki orkestar, 1932; Fantasie za orkestar i 2 mješovita zbora, 1915; Cigdnovy housle za sole, muški zbor i orkestar, 1908 (ponovo instrumentirao V. Smetaĉek, 1936); Jen dal!, marš za orkestari mješoviti zbor, 1937 (kao trio marša upotrebljena istoimena solo-pjesma iz 1918); Duddcke pisne za soliste i mješoviti zbor. Brojni muški, ţenski i mješoviti zborovi: ciklusi Zborov, 1927 i Pred novym dnem, 1933; Z lesa; Ostrava; Jami piseh; V zemi ĉeške i dr. Dvopjevi: Umlklo stromu šumĉni; Jami i dr. Solo-pjesme uz orkestar (Laska, 1921; Dva zpSvy 1930) i uz klavir (10 pisni; Motiv divĉi; Setkdni; Modhtba). — Obradbe: ĉeške narodni pisne i Moravske a slovenske narodni pisni za sole, zbor i orkestar, 1932—33; Tri sme~si narodnich pisni pro diti za sole, djeĉji zbor i orkestar, 1934 —42. — SPISI: L. Jandĉek, 1938; Praktiĉki pokyny k instrumentaci symfonickeho orchestru, 1942 (novo izd. 1959); Praktiĉke pokyny k dirigovdni, 1943 (IV izd. 1959); brojne studije i ĉlanci (K vyvoji souĉasne hudby, Hudebni Rozhledv, 1924; Mravnost v umšni. Ĉeška Hudba, 1934 i dr.). LIT.: H. H. Stuckenschmidt, Briider Karamasow als Oper, Melos, 1928. — J. Plavec, Otakar Jeremiaš, Praha 1943. — J. Vdlek, Narodni umelec O. Jeremiaš, Hudebni Rozhledv, 1950—51. —J. Plavec, K šedesatym narozeninatn Otakara Jeremiaše, ibid., 1952. — Z. Nejedly, O. Jeremiaš, ibid., 1954. — H. Hlavsova, Otakar jeremiaš: Bratfi Karamasovi, Praha 1958. —J. Buţga, Jeremiaš, 1. Bohuslav, 2. Jaroslav, 3. Otakar, MGG, VII, 1958. — M. Jeremid-šovdBudikovd 3 Ze vzpominek na O. Jeremiaše, Ţiva hudba 1968. I. Aĉ.
JERGER, Alfred, austrijski pjevaĉ, bas-bariton (Brno, 9. VI 1889 —). Na Muziĉkoj akademiji u Beĉu studirao dirigiranje i muzikologiju (R. Fuchs, H. Gradener, G. Gutheil) i 1913 postao operetni dirigent u Passauu, zatim u Winterthuru i Ziirichu. Na opernoj pozornici debitirao 1917 u Ziirichu kao Lothario (Thomas, Mignon). God. 1919—21 solist opere u Miinchenu i od 1921 kroz više od tri decenija ĉlan Drţavne opere u Beĉu. Napustivši pjevaĉku karijeru djelovao u Beĉu kao redatelj Volksopere i profesor na Muziĉkoj akademiji (od 1947). Dugogodišnji gost Sveĉanih igara u Salzburgu, posebno se istakao u Mozartovim operama kao Don Giovanni, Guglielmo (Cosi fan tutte), Grof Almaviva (Figarov pir) i kao Pizzaro (Beethoven, Fidelio). J. je obradio libreta opera Don Pasquale (Donizetti) i Dvije udovice (Smetana) te operete Šišmiš (J. Strauss). JERGER, Wilhelm Franz, austrijski kompozitor i muzikolog (Beĉ, 27. IX 1902 —). Odgojen u Beĉkom djeĉaĉkom zboru,
studirao na Akademiji za muziku i kazališnu umjetnost i koc Schalka u Beĉu; studij muzikologije s doktoratom završio ] na Univerzitetu u Fribourgu (Švicarska). Od 1922 kontrab; orkestra Drţavne opere i Beĉkih filharmoniĉara, od 1938 J tavnik na beĉkoj Muziĉkoj akademiji. Od 1948 djeluje u Luzei nastupa i kao dirigent. Od 1958 direktor je Bruckner-konze torija u Beĉu. DJELA. ORKESTRALNA: Klassische Sinfonie, 1944; Sinfonia t salisburgemis; Concerto grosso za gudaĉe i klavir, 1936; Partita, 1934; Si« sche Varialionen u'ber ein Choralthema, 1938; Theresianische Fešte, 1944. — gudaĉka kvarteta. — Kompozicije za orgulje.— VOKALNA: oratorij Hymm den Herrn, 1938; kantata Es schaut der weite Kreis der Erde, 1936; Magnifica zbor, orkestar, i orgulje; solo-pjesme. — SPISI: Der Weg zu den Saitenin menten. Der Kontrabass, 1935; Die IViener Philharmoniker. Erbe und Senc 1942; Constantin Reindl, ein unbekannter Zeitgenosse W. A. Mozarts, Mo Jahrbuch, 1954; Musikerbrevier, 1954. — Redigirao zbirke pisama: E an die Wiener Philharmoniker, 1942; Liebesbriefe grosser Musiker, 1950; Wai -Nietzsches Briefmechsel Vldhrend des Triebschener Idylls, 1951; W. A. Mo Briefe und Zeugnisse aus seiner Zeit, 1955.
LIT.: W. Jerger, Wilhelm Jerger, MGG, VII, 1958.
JERITZA, Maria (pravo ime Mitzi Jedliĉka), ĉeška pjc ĉiĉa, sopran (Brno, 6. X 1887 —). Uĉila kod S. Auspitzera u Br gdje je pjevala u kazališnom zboru. Karijeru zapoĉela kao opere pjevaĉica u Miinchenu (1908—10). Na opernoj pozornici debiti: 1910 u Olomoucu kao Elsa (Wagner, Lohengrin); 1911 angaţir u Beĉu na Volksoperi, a 1912—21 na Dvorskoj operi. U tom i dobiju gostovala u Pragu, Budimpešti, Odessi, Berlinu, Breme Stuttgartu (Ariadna na svjetskoj praizvedbi Straussove opere Ariadna na Naksosu, 1912) i Stockholmu. God. 1921—32 ĉlanica opere Metropolitan u New Yorku i na turnejama po Americi, Francuskoj, Engleskoj (Covent Garden), Danskoj, Madţarskoj i dr. God. 1935 povukla se sa scene; ponovo nastupala poslije rata na Metropolitanu {Tosca, 1948; Šišmiš, 1951) i Beĉu {Salome, 1950; Tosca i Ĉedo zapada, 1953—54). Njezin snaţni glas i jaki dramski talent omogućivali su joj u prvom redu scenski sugestivnu interpretaciju efektnih likova kao što su M. JERITZA Carmen (Bizet), Tosca i Turandot (Puccini), Violanta i Marietta (Korngold, Violama i 1 tote Stadt), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana), Jem (Janaĉek) i Salome (Strauss), ali je velik uspeh postigla i kreacija Wagnerovih likova (Elsa, Senta, Sieglinde)! Snimala je i na filr Napisala autobiografiju Sunlight and Song, 1924. LIT.: W. Wymetal, Maria Jeritza, Wien 1922. — O. Iro, Maria Jeri Die Stimmbildung, 1925. — E. Decsev, Maria Jeritza, Wien 1931. — H. Kuh Maria Jeritza, MGG, VII, 1958.
JERMOLAJEV, Aleksej Nikolajeviĉ, sovjetski ples koreograf i pedagog (Petrograd, 23. II 1910 —). Klasiĉni b£ uĉio na Baletnoj školi u Lenjingradu kod Ponomarjeva i Vaganove; diplomirao 1926 briljantnom interpretacijom u bali Talisman. Iste godine angaţiran u Lenjingradu, pokazao kao izuzetan plesaĉ, muţevan, obdaren ĉudesnim skokom i sn; nim glumaĉkim talentom, u ulogama herojskog karaktera. 1 1930 ĉlan je Velikog teatra u Moskvi i partner M. Semjono God. 1937 kreirao glavnu ulogu u baletu Plamen Pariza (Asafje Nakon povrede noge tumaĉio pantomimske uloge u kojima ispoljio svoj dramatski talenat. Njegove su zapaţene koreogral Slavuj (Krošner) i Plamena srca (Zolotarjev). Bavi se i pedagošk radom: sada je umjetniĉki direktor Moskovske baletne škole. JERSILD, Jorgen, danski kompozitor (Kobenhavn, 17. 1 1913 —). Na Univerzitetu u Kobenhavnu završio 1940 stui muzikologije; kompoziciju uĉio kod P. Schierbecka i kasnije k< A. Roussela u Parizu, klavir kod A. Stoffregena. God. 1939— sekretar muziĉkog odsjeka Danskog radija, od 1943 nastavu na Konzervatoriju u Kobenhavnu (od 1953 profesor). Jersildo stvaralaštvo stoji pod francuskim utjecajem. Središnje mjes u njegovu opusu zauzimaju balet Lunefulde Lucinda, duhaĉ kvintet At spille i Skoven i klavirska suita Trois pieces en conce: J. je znatno pridonio razvoju muziĉkog školstva u Danskoj, os bito na podruĉju odgoja sluha. DJELA. INSTRUMENTALNA: Pastorale za gudaĉe, 1946; Kleine Su iiber alte ddnische und schtvedische Spielmannsmotive 7.2, gudaĉe, harfu, timpa i udaraljke; At spille i Skoven za duhaĉki kvintet, 1947; kvartet za klarinet, fag violinu i violonĉelo, 1931; Ouartettipiccoli za gudaĉki kvartet, 1950. — KLA VL SKA: sonata, 1957; Capriccio, 1940; Trois pieces en concert, 1945; Duo concertai za 2 klavira, 1956. — Balet Lunefulde Lucinda, 1954. Scenska muzika. — VOKA
JERSILD — JEUNESSES MUSICALES NA: 3 koncertsange, 1944; To strofiske sange, 1944; 3 Madrigaler za mješoviti zbor; zborovi; djeĉje pjesme i dr. — SPISI: Loerebog i Solfege (2 sv.), 1948—51 (njemaĉki prijevod Lehrbuch der Gehorbildung, 1957); De gamle danske Voegtervers, 1951; studije i ĉlanci; kritike. LIT.: N. Schiaring, Jorgen Jersild, MGG, VII, 1958.
JERŠOV, Ivan Vasiljeviĉ, sovjetski pjevaĉ, tenor (Mali Nesvetaj kraj Novoĉerkaska, 20. XI 1867 — Taškent, 21. XI 1943). Studij muzike završio 1893 na Konzervatoriju u Petrogradu (A. G. Rubinstein, A. K. Ljadov) i tamo još iste godine debitirao na pozornici Marijinskog kazališta. Nakon što se u pjevanju usavršavao u Italiji, djelovao u Petrogradu (Lenjingradu) kao operni solist Marijinskog kazališta (1895—1929) i profesor na Konzervatoriju (1916—43). Jedan od najistaknutijih sovjetskih opernih umjetnika svoje generacije, ostvario niz kreacija dramskog tenorskog faha koje su se odlikovale muziĉkom ljepotom i scenskom uvjerljivošću. U njegove najbolje uloge ubrajale su se Florestan (Beethoven, Fidelio), Otelio (Verdi), Sobinin (Glinka, Ivan Susanjiri), Car Berendej i Sadko (Rimski-Korsakov, Snjeguroĉka i Sadko) i dr.; posebno se istakao u Wagnerovim operama Tannhduser, Lohengrin i Tristan i Izolda. Podjednako zapaţen bio je J. i kao koncertni pjevaĉ. LIT.: 3. CmapK, neTep6yprcKaH onepa H ee Macrepa (1890—1910), JleHHHrpaA i MocKBa 1940. — B. EoedaHos-EepesoecKuu, HBaH EpmoB, MocKBa i JleHHHrpafl 1951. — JI. Koiau, HBaH EpuioB, CoBe-rcKaH My3biKa, 1956.
JERVIS-READ, Harold Vincent, engleski kompozitor (Powyke, Worcestershire, 14. III 1883 — Salisbury, 15. XII 1945). Nastavnik kompozicije na Royal Academy oj Music u Londonu. Njegove kompozicije odlikuju se poetiĉnošću. DJELA: preludij, varijacije i koda za violinu, violonĉelo i orkestar; Concenino da camera za 2 violine, klavir i gudaĉe, 1928. — Gudaĉki sekstet, 1927. — Brojne klavirske kompozicije (2 sonate). — The Hound of Heaven za tenor, djeĉaĉki zbor, orkestar i orgulje, 1923. Za zbor i orkestar: Dream Tryst, 1922; That Land; To the Daughter of Earth i dr. Solo-pjesme.
JESINGHAUS, Walter, švicarski kompozitor i dirigent (Genova, 13. VII 1902 •—■ Canton Ticino, 17. IX 1966). Uĉio violinu na Konzervatoriju u Milanu (E. Polo) i u Luganu (C. Thomson), 1918—20 studirao na Konzervatoriju u Ziirichu kompoziciju (V. Andreae) i teoriju (Ph. Jarnach), zatim na Konzervatoriju u Baselu bio uĉenik H. Sutera i G. Haesera. God. 1921 zapoĉeo dirigentsku djelatnost u kazalištima u Elberfeldu i Barmenu, kasnije u Mannheimu, Duisburgu i Bbchumu. Od 1926 ţivio u Luganu kao orguljaš, zborovoĊa i kompozitor. Iako je poštivao izraţajna sredstva suvremene muzike, u svojim kompozicijama koristio ih je umjereno. Pronašao je mnoga djela iz XVII st. nastala u kantonu Ticino i zalagao se za njihovu renesansu. God. 1932 ■—56 ĉesto je sudjelovao kao virtuoz na violi d' amore u izvedbama te stare muzike na radio-stanici Monte Ceneri. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1958; Conceno gregoriano za orgulje; 2 Concenina za violu d'amore; Festliche Musik za 2 flaute, trublju, klavir i gudaĉe, 1939; Concertino, 1932; Spielmusik za gudaĉe, 1934; sonata, 1948; Praeludium festivum, 1951; La Leggenda della Madonna Pellegrina, 1953; La Leggenda del Tesoro, 1953; 5 Leggende Ticinesi; Augusto Piccard. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta; gudaĉki trio, 1930; suita za gudaĉki trio, 1921; gudaĉki sekstet; klavirski trio, 1927; Serenata delV Abruzzesiana za violinu, violu d'amore i violonĉelo, 1958; Sinfonietta da camera za oktet; sonata za violinu i klavir, 1922. Za violu i klavir: sonata; Sonatina festiva, 1939 i sonatina, 1948. Sonata za violinu solo, 1922; 3 sonate i Sonatina nostalgica za violu solo, 1951. Za violu d'amore solo: sonate; Sonatina bucolica, 1951; Concertino, 1950 i partita, 1957. Sonatina za violonĉelo i klavir; suita za violonĉelo solo, 1923. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1922 i 1924; sonatina, 1923; suita, 1927; koncert za 2 klavira. — ZA ORGULJE: Pastorala, 1921; Concertus gregorianus, 1923; fantazija, 1927; suita i dr. — DRAMSKA: igrokaz Tartuf! (Moliere), 1924; legenda Schwester Beatrix (M. Maeterlinck), 1928; Bellinda e il Mostro; La Luna e la citta (Garcia Lorca); Sonata, 1948. — VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: Hymne an die Freundschaft (Holderlin); Marieniieder, 1926; Cantico dclla terra (G. F. de Lamorte), 1942; Symphonia Coralis, 1944. Zborovi (Das Hohelied); solo-pjesme uz orkestar (Der sternhelle Weg; Ausfahrt) i oko . ^^r^v 20 uz klavir (Cerchi a"Argento; Liederzyklus na tekstove Rilkea, Morgensterna, Chiese, Gozzana i dr.). — Obradio Missa sine nomine (Tadei da Gandria). — Napisao brojne ĉlanke u struĉnim publikacijama; izdao Festschrift fiir Friedrich Klosc zum 80. Geburstag 29. XI 1942. LIT.: D. Poli, Walter Jesinghaus, Milano 1926. ■—■ Isti, Pretesti musi-cali, Milano 1956.
JESIPOVA (Esipova), Anna Nikolajevna, ruska pi janistica (Petrograd, 12. II 1851 — 18. VIII 1914). Stu dirala kod T. Leschetickog na Petrogradskom konzervatoriju. Debitirala u Petrogradu 1874 i poslije uspjeha na koncerti ma po Rusiji, koncertirala u Londonu (1874), Parizu (1875), u Sjevernoj Americi (1876) i
A. N. JESIPOVA
267
dr. IzmeĊu 1874 i 1885 odrţala 669 koncerata. Nastupala i kao komorni muziĉar, zajedno sa H. Wieniawskim i K. Davidovom u Parizu. God. 1893—1908 predavala klavir na Petrogradskom konzervatoriju. Uĉenici su joj bili L. Kreutzer, A. Borowski, S. Prokofjev i mnogi drugi. LIT.: T. EepKMau, A. M. EcnnoBa, MocKBa i JleHHHrparj 1948. — H. EeptneHCOH, A. M. EcunOBa, JleHHHrpa/j 1960.
JESSEL, Leon, njemaĉki kompozitor i dirigent (Stettin, 22. I 1871 — Berlin, 4. I 1942). U muzici uĉenik C. Pohla, H. Rowea i C. A. Lorenza u Stettinu. Operni dirigent u Bielefeldu, Stettinu, Freibergu (Saska), Chemnitzu, Liibecku, Bremenu i Kielu. Posvetivši se iskljuĉivo kompoziciji zabavne muzike, ţivio u Liibecku i od 1911 u Berlinu. Od 1934 do 1945 njegova se djela nisu smjela izvoditi u Njemaĉkoj, 1941—42, do pred samu smrt, zatoĉen u logoru. Od njegovih su djela najveću popularnost doţivjeli karakterni komadi Die Parade der Zinnsoldaten op. 123 i Der Rose Hochzeitstag op. 216, a od opereta SchzvarzvialĊmadel. DJELA. Operete, Singspieli, vodvilji: Die beiden Husaren, 1913; Wer zuletzt lacht, 1914; Schwarzwaldmddel, 1917; Ohne Mdnner kein Vergniigen, 1918; Die ndrrische Liebe, 1919; Verliebte Frauen, 1920; Die Postmeisterin, 1921; Die Schzualbenhochzeit, 1921; Das Detektivmddel, 1921; Ein modernes Mddel, 1922; Des Konigs Nachbarin, 1923; Der keusche Benjamin, 1924; Meine Tochter Otto, 1924; Prinzessin Husch, 1925; Die kleine Studentin, 1926; Mddels, die man liebt 1927; Die Luxuskabine 1929; Junger Wein, 1933; Die goldene Muhle, 1936. — Zborovi; solo-pjesme; marševi; plesovi i dr. LIT.: O. Keller, Die Operette, Leipzig 1926. — K. Westermeyer, Operette im Wandel des Zeitgeistes, Munchen 1931. —■ 5. Czech, Das Operettenbuch, Stuttgart 1950. — A. Wiirz, Reclams Operettenfuhrer, Stuttgart 1951. — E. Nick, Leon Jessel, MGG, VII, 1958. — O. Schneidereit, Operettenbuch, Berlin 1961 (VIII izd.).
JESSNER, Irene, ameriĉka pjevaĉica austrijskog podrijetla, sopran (Beĉ, 1909 —). Studirala na Muziĉkoj akademiji u Beĉu; debitirala 1930 u Teplicama (Ĉeška) kao Elsa (Wagner, Lohengrin). Pjevala na Njemaĉkoj operi u Pragu, u Brnu i Miinchenu; 1936—52 ĉlanica Metropolitana u New Yorku. Gostovala u Chicagu, San Franciscu i na Teatro Colon u Buenos Airesu. Napustivši opernu pozornicu posvetila se pjevaĉkoj pedagogiji u New Yorku. Svoj najviši umjetniĉki domet ostvarila u mladodramskom repertoaru i to kao interpret uloga u operama R. Straussa. JEU (d' orgue), francuski naziv za registar u orguljama, tj. za niz svirala (od najdubljeg do najvišeg tona) koje daju istu boju zvuka. Registri se dijele općenito na tri glavne grupe: jeu de fonds su temeljni labijalni registri; jeu d'anches su jeziĉnjaci; jeu de mutation su mješanice (miksture). Gr and jeu i plein jeu je danas isto što i tutti, tj. zajedniĉki nastup svih registara u orguljama ili harmoniju. JEUNE FRANCE, francuska kompozitorska skupina u kojoj su se okupili Andre Jolivet (1905 —), Yves Baudrier (1906 —), Daniel-Lesur (1908 ■—■) i Olivier Messiaen (1908 —). Utemeljili su je 1936, kao reakciju na tendencije starije francuske generacije i na apstrakciju u muzici, s teţnjom za ponovnom humanizacijom muzike. Skupina je djelovala do 1939, kada je mobilizacijom i ratom prekinut njen rad. U Manifestu grupe (1936) stoji, medu ostalim: ». . . tendencije ove grupe razliĉite su i slaţu se samo u ţelji za uzajamnom iskrenošću, poštovanjem i kritiĉkim povjerenjem; njen je cilj stvaranje ţive muzike . . . Ona se takoĊer nada, da će ohrabriti francusku školu koju indiferentnost pušta da umre . . .«. Deviza skupine izraţena je rijeĉima: iskrenost, ĉovjeĉnost, svijest o odgovornosti, dalekoseţnost. Ĉlanovi skupine bili su vezani samo zajedniĉkim idejnim programom, dok su u stvaralaĉkom radu krenuli meĊusobno posve neovisno, vlastitim putevima. Opće estetske teţnje grupe okupile su s vremenom velik broj francuskih kompozitora koji su pod utjecajem J. F. izvršili zaokret prema »ljudskom i humanistiĉkom« u muzici. Grupa J. F. istupala je pred javnošću skupnim izvedbama djela svojih ĉlanova. LIT.: J. J. Brothier, La »Jeune France«: Y. Baudrier, A. Jolivet, Daniel-Lesur, O. Messiean, Pariš 1956.
JEUNESSES MUSICALES (Fćderation internationale des jeunesses musicales, F. I. J. M.)» meĊunarodni savez organizacije muziĉke omladine, utemeljen 1946 u Bruxellesu, sa zadatkom da razvija i širi medu mladeţi smisao i ljubav za muziku putem koncertnih i kazališnih priredbi, popraćenih struĉnim komentarima. Osnivanje svjetske federacije nadovezalo se na rad koji su zapoĉele belgijske i francuske J. M. još za rata. God. 1939 pokrenuo je Marcel Cuvelier u Belgiji, a 1941 Rene Nicoly u Francuskoj, muziĉku omladinsku organizaciju, koja je kod omladine imala probuditi interes i razumijevanje za muziku da bi na taj naĉin podigla opću kulturu omladine i djelovala na nju odgojno. Ta su nastojanja iz skromnih poĉetaka prerasla u MeĊunarodni savez koji obuhvaća blizu milijun ĉlanova grupiranih u sekcije velikog broja zemalja Evrope, Amerike, Afrike i Azije. Federaciji pripadaju organizacije muziĉke omladine Argentine, Austrije, Belgije, Brazila, Engleske, Francuske, Italije, Izraela, Jugoslavije
268
JEUNESSES MUSICALES — JEVREJSKA MUZIKA
(od 1962), Japana, Luxemburga, Meksika, Nizozemske, Portugala, Španjolske, Švicarske, Urugvaja, itd. U organizaciji Saveza, odnosno pojedinih sekcija F. I. J. M., prireĊuju se (otkupljuju) koncerti i kazališne predstave u izvedbi prvorazrednih umjetnika uz vrlo niske ulaznine. Specijalno birani i sastavljeni programi izvode se uz komentare, kako bi se pomoću njih mladi slušatelji i teoretski uputili i pripravili na »praktiĉni« dio priredbe. Programi obuhvaćaju djela razliĉitih razdoblja muziĉke povijesti, a i suvremene muzike ili su posvećeni posebnim temama: historijskom pregledu muzike jednog naroda, prikazu razvitka odreĊenog muziĉkog oblika, stvaranju jedne liĉnosti, itd. Federacija organizira i godišnje kongrese sviju sekcija kojima prisustvuje po nekoliko tisuća ĉlanova omladinaca. -> Muziĉka omladina Jugoslavije. LIT.: M. Cuvelier, Les Jeunesses Musicales dans le Monde, Le Musique dans le Monde, RM : 1958.
JEU PARTI (starofranc. podijeljena igra; provansalski joc partit), vrsta srednjovjekovne natjecateljske pjesme. Izgradili su je trubaduri, a njegovali trouveri osobito na pjevaĉkim natjecanjima što su ih organizirala udruţenja pjesnika i pjevaĉa (->■ Puy) kao jednu vrstu pjevaĉkog rata. Izvodili su je dva pjesnika, odnosno pjevaĉa koji su odmjeravali svoju vještinu pjevajući naizmjence, svaki po jednu strofu pjesme. Najprije je pjevaĉ, koji izaziva na takmiĉenje, izloţio u uvodnoj strofi neko sporno pitanje, većinom na temu dvorske ljubavi, pozivajući partnera da iznese svoje mišljenje. Pošto se drugi pjevaĉ opredijelio za jedrio od dvaju mogućih rješenja prvi je prihvatio suprotno, izlaţući u idućoj strofi protuargumente. Oba partnera morali su se pridrţavati iste vrste strofe, s istim brojem stihova, jednakom shemom sroka i istom melodijom kakvu je spjevao pjevaĉ-izazivaĉ. Opseg strofe varirao je izmeĊu 6—15 stihova, a većina saĉuvanih pjesama ima 6 strofa. Pjesma je ĉesto završavala sa dvije kraće zakljuĉne strofe (envoi) u kojima partneri, svaki za sebe, pozivaju u obranu svojega mišljenja po jednog ili više sudaca, imenujući obiĉno odliĉnike ili svoje zaštitnike da bi im na taj naĉin zapravo izrazili pohvalnicu. Osobita draţ tih pjesama bila je u domišljatoj', originalnoj i vješto vodenoj argumentaciji. Ali se u j. p., za razliku od -> tenso, izbjegavala polemika. Za j. p. su karakteristiĉne upravo spontane, duhovite replike sa znatnim udjelom erotike. Najstarija j. p. nastala je izmeĊu 1181 i 1186, a saĉuvalo se u svemu 182 pjesme od ĉega je velika većina spjevana na Puy u Arrasu. Melodije su najvjerojatnije kontrafakta, tj. otprije poznate, što potvrĊuje, pored ostalog, ĉinjenica da je od 10 saĉuvanih zbirki samo 4 popraćeno melodijama. LIT.: K. Knobloch, Die Streitgedichte im Provenzalischen und Altfranzosischen (disertacija), Breslau 1886. — F. Fiset, Das altfranzosische Jeu parti, Romanische Forschungen, 1906. — A. L&ngfors, Recueil general des jeux partis francais (sadrţi izdanje tekstova), Pariš 1926. — F. Gennrich, Der Gesangwettstreit im Parfait du Paon, Romanische Forschungen, 1947. — E. Kohler, Zur Geschichte des altprovenzalischen und altfranzosischen Streitgedichts, Wissen schaftliche Zeitschrift der Universitats Leipzig, 1951 —52. — F. Gennrich, Jeu parti, MGG VII, 1958. I. Ać.
JEVĐENIJEVIĆ-BRANDL, Nada, violinistica (Maribor, 18. VII 1899 —). Violinu studirala na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (A. Rose) i na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (V. Huml). God. 1929 osnovala Brandl-trio i s njim prireĊivala koncerte u domovini i inozemstvu (Njemaĉka, Austrija, Ĉehoslovaĉka, Madţarska, Bugarska, Francuska, Španjolska). Poslije Drugoga svjetskog rata ĉlan mnogih komornih sastava, medu kojima i u Slovenskom triju sa O. Bajdeom i M. Lipovšekom. Nastupala ĉesto i solistiĉki. M. Spe. JEVREJSKA MUZIKA. 1. Prema podacima iz Biblije j. m. je odvajkada sluţila prvenstveno bogosluţju, koje se obavljalo u jeruzalemskom hramu i u sinagogama. Izvodili su je odabrani svećenici-leviti pjevanjem i sviranjem na raznim instrumentima (hasosra-STthxn& truba, magrefa-orgulje, nevel-haite, kinor-lira, Aa&V-dvostruka oboa i dr.). Dok je instrumentalna muzika nakon razorenja hrama (70) pala u zaborav, pjevanje odlomaka iz Biblije, osobito psalama, odrţalo se do danas. U nekim psalmima sudjelovali su i vjernici pjevajući Hallelujah ili Amen, a ima tragova koji pokazuju da se pjevalo i u dva zbora, na antifonalni naĉin. Najstarija vrsta hebrejskog pjevanja bila je kantilacija, tj. ĉitanje biblijskih proznih tekstova uz primjenu nekih utvrĊenih melodijskih formula, zabiljeţenih posebnim znakovima (ta'~ amiri). Muziĉko znaĉenje ta'amina prenosilo se usmenom predajom i znatno razlikovalo kroz stoljeća. Premda su neki od tih znakova saĉuvani u rukopisima iz IX, i XI—XII st., istom su u XVI st. J. Reuchlin (»De accentibus«, 1518) i S. Miinster (»Institutiones Hebraicae«, 1524) otkrili njihovo pravo znaĉenje. Tako je, npr., jedan od tih znakova t'liša gadola doţivio ove varijante:
a) b)
c) d)
r 1 0 JU. a) Miinsterov zapis; b) varijanta iz sjeverne Evrope; c) i z Maroka; Egipta i Sirije
U nekim krajevima i obredima isti se znak odnosi na ' melodiĉkih formula, prema tome, u kojoj se biblijskoj knjizi mjenjuje. Kod pjevanja molitava uzimaju se kao podloga starir teme ili motivi koji se najĉešće pretvaraju u slobodnu impr< zaciju, ponekad virtuoznog karaktera. Ovo se pjevanje zove canut, a pjevaĉ molitava kacan. Napjevi novije ritualne mu: potjeĉu iz IX st. Mnogi od tih napjeva pokazuju da su nas iz nejevrejskih vrela. Tako, npr., poznati »Kol Nidre« djelomi potjeĉe iz gregorijanskog pjevanja, »Maoz Zur« iz protestants korala (»Nun freut Euch Ihr frommen Christen«), a »Ade Melek« iz Verdijeve »Traviate«. Osim ritualnih napjeva pos i naboţne pjesme, tzv. zmirot, koje se pjevaju kod kuće, a za prave puĉke pjesme (npr. ljubavne, svatovske, plesne, uspava i si.) u kojima se odraţava ĉitav osjećajni i društveni ţivot, osol Jevreja iz istoĉne Evrope. U XVII st. jevrejski kompozitori napuštaju svoju tradii nalnu muziku i uvode suvremeni naĉin izraţavanja u formaln i sadrţajnom pogledu (npr. Salomone Rossi u svojem »Haši Ašer Lišlomo« iz 1622), a u XVIII st., nakon uvoĊenja orgi i pjevaĉkih zborova u sinagoge i u nedostatku prikladne muţ za ovakve sastave, poseţu za svjetovnim, ĉesto ĉak opernim i plesi kompozicijama. Kao ustuk ovakvu stanju dolazi do reformacije 1 dicionalnog pjevanja. Zapoĉeli su je A. Beer (1738—1821) i Jacobson (1768—1828), a proveo Salamon Sulzer (1804—18c Zbirke jevrejskih napjeva objavili su, meĊu ostalima: 5. Nai bourg, Recueil de ehants . . . des Israelites, 1876; J. S. i Cremien, Chants hebraiques . . . , 1885; Fr. Consolo, S( szire Israel . . . , 1892; A. Danon, Recueil des romances jud espagnoles . . . , 1896; A. Z. IĊelsohn, Hebraisch-orientalisc Melodienschatz (10 sv.), 1914—32; E. de Sola i D. Agui, The Ancient Melodies of the . . . Jews, 1931; A. de Larrea * lacin, Cancionero judio ... (4 sv.), od 1952; Out-of-Print Cl sics of Svnagogal Music (25 sv.), 1953—55; Ch. Vinaver, Anti logy of Jewish Music, 1955; O. Camhy, Liturgie sephan 1959; E. Werner, Hebraische Musik, 1961. LIT.: A. Z. IĊelsohn, Parallelen zwischen gregorianischen und hebrai: -orientalischen Gesangweisen, ZFMW, 1921—22. — S. B. Finesinger, Mu Instruments in the Old Testament, 1926. — D. Lauko, Die jiidische Mi 1926. — A. Hemsi, La Musique de Ia Torah, AIexandria 1929. — A. Z. 1 sohn, Jewish Music in Its Historical Development, New York 1929 (II izd. 19 — P. Neal, Some Early Jewish Musicians, MQ, 1931. — A. Z. IĊelsohn, wish Liturgv, New York 1932. — Isti, Deutsche Elemente im alten Svnagoj gesang, ZFMW, 1932—33. — R. Lachmann, Jewish Cantillation and Sonj the Išle of Djerba, Jerusalem 1940. — E. Kolari, Musikinstrumente und : Vervvendung im Alten Testament, Helsinki 1947. — H. Loewenstein (Avena, Etudes sur le cancionero judeo-espagnol, Sefarad, 1960. — E. Gerson-K Halleluia and Jubilus in Hebrew -Oriental Chant, Spomenica H. Besselt Leipzig 1961. — H. Loezvenstein (Avenary), Studies in the Hebrew, Svrian Greek Liturgical Recitative, Tel Aviv 1963. — B. Bayer, The Material Re of Music in Ancient Palestine. . . , Tel Aviv 1963. —■ E. Werner, Die Bedeut der Totenmeerrollen fiir die Musikgeschichte, Studia musicologica, 1963. E. Gerson-Kiwi, The Bards of the Bible, ibid., 19Ć5. — /. Adler, Les Chs synagogaux . . . , Revue de Musicologie, 1965. A. Vi
JEVREJSKA MUZIKA. Sviraĉ šofara u sinagogi, talijanska minijatura, XV
JEVREJSKA MUZIKA — JEVSEJEV 2. Staru tradiciju sinagogalnog pevanja nisu prekinuli mnogi vekovi ţivota jevrejskog naroda van otadţbine. Sakupljaĉ i istraţivaĉ jevrejskih narodnih melodija A. Idelsohn dokazao je u svojim zbirkama i radovima (»Hebraischorientalischer Melodienschatz«, IO sv.) da su obredni napevi najstarijih jevrejskih zajednica u Persiji i Jemenu identiĉni ili bar veoma sliĉni melodijama kojima se u istim prilikama (npr. pri recitovanju starozavetnih tekstova) sluţe Jevreji u najnovije vreme u Poljskoj, Nemaĉkoj i juţnoj Francuskoj. Konzervativizam jevrejskog predanja saĉuvao je autentiĉni izvorni karakter ovih napeva. Pored ovih starih obrednih melodija nicale su u jevrejskim zajednicama na istoku Evrope (Poljska, Rusija) i nove narodne pesme svetovnog karaktera. Usprkos mnogim stranim uticajima (preteţno slovenskim) ove pesme; nose takoĊer specifiĉno jevrejsko obeleţje. Pod vodstvom Joeld Engela osniva se 1908 u Petrogradu Udruţenje za jevrejsku narodnu muziku sa teţnjom da stvori umetniĉku muziku Jevreja na osnovi istoĉnojevrejskoga narodnog melosa. Prenošenjem ideološkog i kulturnog centra jevrejstva u Palestinu, ta su nastojanja, zajedno sa glavnim predstavnicima ovog kruga, Engelom i drugima, prešla takoĊer u staru otadţbinu i udarila u njoj prve temelje muzike Izraela. Na tlu Izraela niĉe i razvija se i nova narodna pesma. Dok su prvi naseljenici (uglavnom iz istoĉnoevropskih zemalja) pevali još svoje stare pesme koje su doneli sa sobom, »jidiš«-pesme sa psihologijom geta, preteţno melanholiĉnog prizvuka, karakter pesama iz temelja se izmenio kada je odrasla nova generacija, roĊena u Izraelu, ĉiji je materinji jezik bio hebrejski. Pod novim uslovima ţivota, zbog uticaja sredine i mešanja raznovrsnih folklornih elemenata useljenika iz najrazliĉitijih krajeva sveta, stvara se nova narodna pesma vezana za novi naĉin ţivota u novoj drţavi. Muzika Izraela, dotada vekovima samo religiozna molitva i tuţni vapaj, poprima vidove sliĉne muzici svakoga drugog naroda: ona je duhovna i svetovna, sveĉana i vesela, prazniĉna pesma i pesma uz rad, deĉja i školska pesma, kao i patriotska i vojniĉka, muzika u koncertnim dvoranama i muzika uz narodne i društvene igre. Umetniĉka muzika Izraela hrani se iz ĉetiri glavna izvora: iz starih obrednih sinagogalnih napeva uz koje se od najstarijih vremena recituje tekst Biblije; iz melodija istoĉnoevropske narodne pesme; iz uticaja muziĉke kulture onih zemalja iz kojih su došli doseljeni kompozitori (Rusija, Nemaĉka, Ĉeška, Madţarska) i najzad iz posebnih uslova nove izraelske stvarnosti i njenog sveta. Ovamo treba ubrojiti i folklor jemenskih Jevreja i druge azijsko-orijentalne folklorne uticaje crpene iz pesama koje su sa sobom donele u Izrael mnoge grupe useljenika sa arapskih podruĉja. Uopšte: spajanje, sinteza orijentalnih elemenata izvornog jevrejskog folklora i ambijenta same zemlje sa tradicijama i dostignućima evropske kulture, koju su poneli sa sobom useljenici iz Evrope, pretstavlja jedan od glavnih problema umetniĉke muzike Izraela. Pioniri muzike Izraela bili su već pomenuti Joel Engel (1868 —1927) i Gabrijel Grad (1890—1950). Njihovi radovi temelje se na korišćenju istoĉnoevropske jevrejske narodne pesme. Nastavljaĉi tog smera, koji bi se mogli nazvati istoĉnoevropskom nacionalnom školom, jesu: Jichak Edel (1896—) i Moše Rapaport (1903—). Istoj školi pripadaju Joahim Stutchevsky (1891—) u ĉijem se stvaranju ispoljuje uz to i uticaj savremene beĉke škole, zatim Aviasaf Barnea (Bernstein, 1903—) i Josef Kaminski (1906—), autor uspelog Concertina za trublju i orkestar, koji u svom stvaranju naroĉito neguje muziĉki humor. Nasuprot njima, kompozitori druge grupe oslanjaju se ponajviše na tekovine savremene evropske muzike. Istaknuta liĉnost meĊu njima je Erich Walter Sternberg (1898—). Preteţni deo njegovih kompozicija raĊen je na jevrejske i biblijske sadrţaje, ali njegova muzika ne nosi specifiĉno jevrejski ili izraelski karakter, već je bliţa nemaĉkoj neoromantici i C. Debussvju (simfonijske varijacije »Dvanaest plemena Izraela«; orkestarska svita »Josip i njegova braća«). Pristaše impresionizma su i Karei Salomon (1897—) i Avraham Daus (1902—). Pod uticajem P. Hindemitha komponuju Hanoh Jacoby (1909—) i Josef Tal (Griintal, 1910—), autor simfonijske poeme »Exodus« i simfonijske kantate »Mati se raduje«. Kompozicije poznatog knjiţevnika Maxa Broda (1884—1968) srodne su umetnosti G. Mahlera. Schonbergovoj školi pripadaju Stefan Wolpe (1902—), Bernd Bergel (1909—), Herbert Brun (1918—) i Jehošua Lakner (1924—). Potaknut delovanjem B. Bartoka Odon Partos (1907—) nastoji da u svoja dela unese specifiĉna ritmiĉka obeleţja jevrejske narodne muzike; on se bavi i nauĉnom obradbom jevrejskog muziĉkog folklora. MeĊu uĉenicima francuske škole istiĉu se Menahem Avidom (1908—) i Arthur Gelbrun (1913—). Izvoran i znaĉajan smer predstavlja tzv. istoĉnomediteranska škola. Ona teţi stvaranju juţnjaĉke muzike, proţete jarkim i prozraĉnim, jasnim svetlom Sredozemlja, tvrdih, ĉesto asimetriĉnih ritmova, sa upornim ponavljanjima i bogatom istoĉnjaĉkom raznovrsnošću varijacija,
269
sa monodijskim, gdekad sasvim jednoglasnim stavom inspi-risanim folklorom jemenskih Jevreja u kome i slika izraelskog predela i klime ima £3: gdekad vaţan uticaj. Glavni predstavnici ovog pravca jesu: Paul Ben-Haim {Frankenburger, 1897 —), najistaknutiji autor savremene jevrejske simfonijske muzike, i DE Aleksander Uria Boscovich (1907 —1964), kompozitor veoma uspelih koncerata za obou i za Saflbs violinu, »Semitske svite« za orkestar i brojnih scenskih muzika. Ovoj grupi pripada i jedan od najplodnijih i najpopularnijih izraelskih muziĉara Mare Lav-ry sa: (1903—); on je napisao prvu izraelsku operu »Dan tTO Hašomer« (Ĉuvar Dan) i prvi izraelski oratorij »Pesma nad pesmama« (na biblijski tekst). Uz njega istiĉe se i Jehuda H. Wohl (1904—). Od mlaĊih izraelskih kompozitora, koji su se školovali većinom u otadţbini, znaĉajni su: Haim Aleksander (1915—), Mordehaj Seter Starominski (1916—), Moša Lustig (1922—), Robert Starer (1924—), Ben--Zion JEVREJSKA MUZIKA. Stranica iz djela De Orgad (1926 —) i accentibus et orthographia Hebraeorum J. Reuchlina, 1518 Gazi Bertini (1927—). Muziĉki ţivot u Izraelu bujan je i raznovrstan. Muziĉke škole i organizacije, radio i televizija, pozorišta, veći i manji orkestri, kamerni ansambli i solisti ostvaruju njegovo bogatstvo. Muziĉko školstvo Izraela potiĉe još iz 1910 kad je utemeljen Tel Aviv i u njemu osnovana prva muziĉka škola. Nekoliko godina posle otvorena je muziĉka škola u Jeruzalemu (direktor A. Z. Idelsohn). Danas deluju u Izraelu 2 muziĉke akademije — u Tel-Avivu i Jeruzalemu — i niz srednjih i niţih muziĉkih škola u raznim mestima. Orkestri, kamerni ansambli, zborovi i opera postojali su već u dvadesetim godinama ovog veka. Stalna opera zapoĉela je radom 1923. God. 1929 osnovano je Udruţenje za savremenu muziku. Neobiĉno je znaĉajna 1936 godina, kad je zapoĉela delatnost Palestinskog orkestra (danas Izraelski filharmonijski orkestar) i radio-stanice u Jeruzalemu. U mladoj jevrejskoj muzikologiji istaknuto mesto zauzimaju A. Z. Idelsohn (1882—1938) i P. E. Grademoitz (1910—). Nadovezujući na rad pionira jevrejske muziĉke znanosti J. Engela oni istraţuju osebine narodne umetnosti i istorijski razvoj umetniĉke muzike Izraela, kao i jevrejskih zajednica van otadţbine; njihov rad obuhvata i crkvenu muziku sinagoga i svetovne pesme jevrejskog naroda. Znaĉajno dostignuće jevrejske muzikologije je velika zbirka (10 sv.) narodnih pesama koje je sabrao i 1914—32 izdao A. Z. Idelsohn; njegov rad na sakupljanju narodnih pesama nastavio je 1935—39 R. Lachmann, a od 1947 E. Gerson-Kiwi. Najveće delo E. P. Gradenvvitza je istorija jevrejske muzike »The Music of Israel« (1949) u kojoj iznosi niz dragocenih podataka. Uz Idelsohna i Gradenvvitza istiĉu se muzikološkim delovanjem H. Avenary (Loezaenstein), H. Schmueli i J. Spector. LIT.: P. Nettl, Alte jiidische Spielleute und Musik, Praha 1923. — A. Z. Idelsohn, Jewish Music in Its Historical Development, New York 1929. — J. Edel, Hašir ha-erec-jisraeli (Izraelska pesma), 1942. — C. Sachs, The Rise of Music . . . . New York 1943. — E. P. Grademoitz, The Music of Israel, Its Rise and Growth trough 5000 Years, New York 1949 (španski Buenos Aires 1949; nemaĉki Kassel 1965). — M. Brod, Die Musik Israels, Tel-Aviv 1951. —■ A. M. Rothmuller, Die Musik der Juden. Versuch einer geschichtlichen Darstellung ihrer Entvricklung und ihres Wesens, Zurich 1951 (engl. prevod, Lon don 1953 i New York 1954), — S. Sendrey, Bibliography of Jevrish Music, New York 1951. — E. P. Gradenviitz, Music and Musicians in Israel, Jerusalem 1952. — /. Rabinovjitsch, Of Jewish Music, Ancient and Modern, Montreal 1952. — A. Wehser, The Modern Renaissance of Jewish Music, 1953. — E. Gerson-Kiuii, Musicology in Israel, AML, 1958. — Ista i G. B. Pinthus, Jiidi sche Musik, MGG. VII, 1958. — D. Lapson, Jewish Dances of Eastern and Cen tral Europe, Journal of the International Folk Music Council, 1963. — A. U. Boskovttck, La Musique israelienne contemporaine, ibid., 1964. — A. L. Ringer, Musical Composition in Modern Israel, MQ, 1965. A. Pr.
JEVSEJEV (Evseev), Sergej Vasiljeviĉ, sovjetski kompozitor i pijanist (Moskva, 25. I 1894 — 16. III 1956). Uĉio najprije kod G. E. Konusa (klavir) i N. Medtnera (teorija), zatim kod S. Tanjejeva (kontrapunkt i fuga); diplomirao na Moskovskom konzer-
270
JEVSEJEV — JIMENEZ MABARAK
vatoriju, klavir kod A. Goljdenvejzera, kompoziciju kod G. Katuara. God. 1919—30 nastavnik, zatim direktor muziĉke škole Tanjejev; istodobno od 1922 docent i od 1935 profesor Moskovskog konzervatorija; 1936—41 profesor Centralnog dopisnog muzi-ĉkopedagoškog instituta. Niz godina prouĉavao rusku narodnu pjesmu i njezinu ulogu u umjetniĉkoj muzici Rusije. Vodio posebne teĉajeve na teme: Suvremena harmonija (1927—30) i Osnovi ruske harmonije i polifonije (1941—48). Glavna su obiljeţja njegova kompozicijskog stila primjena narodnog, preteţno ruskog melosa i njegova razrada u okviru sonatne forme, u većim cikliĉkim djelima komorne ili simfonijske muzike. Dalje su mu znaĉajke, briţljiva dotjeranost oblika, umjerenost harmonijskih sredstava i posebna sklonost komornoj i klavirskoj muzici. DJELA. ORK ES TRALN A. Tri s imfo nije : I, 1925; II, sa zboro m, 19 33 i III, 1943. Koncert za klavir, 1932; koncert za klarinet, 19 43. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1939; trio PepounecKan no3Ata, 1924; Conama — CKa3i
JEZIĈAC (engl. reed, franc. anche, njem. Zunge, Blatt, Rohrblatt, tal. ancid), malen, elastiĉan komad trske ili metala, priĉvršćen na sviralu samo jednim krajem, tako da drugim moţe slobodno titrati i, pod djelovanjem zraĉne struje, proizvesti zvuk. J. je izvor zvuka u pisku mnogih drvenih i drugih duhaĉkih instrumenata (oboe, klarineta, fagota, saksofona), te kod harmonija, harmonike, a djelomice i kod orgulja. Jeziĉci se prema razliĉitim kriterijima dijele u idiofone i heterofone, jednostruke i dvostruke, slobodne i udarne. Idiofoni su jeziĉci naĉinjeni od tvrde, otporne materije, obiĉno od metala. Oni proizvode samo jedan ton, kojemu visina ovisi o njihovoj duljini i debljini. Takve jeziĉke imaju harmonij, harmonika (rastegaĉa i usna), jeziĉne svirale na orguljama i dr. Heterofoni jeziĉci naĉinjeni su od lagane, mekane materije, obiĉno od trske. Oni mogu proizvesti velik broj tonova, ukoliko su priĉvršćeni uza cijev u kojoj visina zraĉnog stupca odreĊuje visinu tona. Heterofone jeziĉke ima najveći broj drvenih duhaĉkih instrumenata. Kod njih zatvaranje i otvaranje rupica pomoću prstiju ili poklopaca krati i produljuje visinu zraĉnog stupca u cijevi. Jednostruki i dvostruki jeziĉci su podvrsta heterofonih jeziĉaca. Kod jednostrukih samo jedan jeziĉac titra (npr. kod klarineta i saksofona), dok dvostruki (kod oboe i fagota) imaju dvije ploĉice, udubljene poput ţlijeba i prislonjene konkavnim stranama jedna uz drugu. Slobodni i udarni jeziĉci većinom su podvrste idiofonih jezi ĉaca. Slobodni jeziĉci pri titranju bez zapreke prolaze kroz otvor ţlijeba, kroz koji struji zrak i vraćaju se u prvobitni poloţaj. Udarni su jeziĉci nešto širi od otvora na ţlijebu pa ne mogu proći skroz, već samo udaraju u otvor zatvarajući ga i otva rajući. Limeni duhaĉki instru menti nemaju jeziĉaca. Njihovu funkciju preuzimaju usne svi raĉa. J. As. JEŢ, Jakob, kompozitor (Boštanj, 23. XI 1928 —). Studij završio na Muzikološkom odsjeku Akademije za glasbo u Ljubljani; kompoziciju uĉio privatno. Profesor na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani. Kompozitor intimnih ispovijedi, J, JEŢ Jeţevu muziĉkom govoru najbolje odgovaraju kratki muziĉki oblici. Karakteristiĉne crte njegova muziĉkog izraza najviše se oĉituju u vokalnim djelima, u kojima povezuje liriku sa suvremenim kompo-zicijskim izraţajnim sredstvima. DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za violinu i gudaĉe, 1962; Strofe za obou, klarinet i gudaĉe, 1966. — KOMORNA: sonatina za flautu i klarinet, 1961; Elegija za flautu i klarinet, 1963; Stihi za obou i violu, 1966; Asonance za obou, harfu i klavir, 1966; Nomos za 12 instrumenata, 1969; Nomos II za klarinet, trombon i violonĉelo, 1970; Nomos III za 2 violine, 1970; Nomos IV za violonĉelo; Nomos V za trublju, rog, trombon i klavir, 1972. —' KLAVIRSKA : Mali popotnik, 1960; / otroška suita, 1951; Tri etude, 1967. — VOKALNA: Kantate: Do fraig amors za dvostruki mješoviti zbor, mandolinu, lutnju, gitaru
JEŢEK, Jaroslav, ĉeški kompozitor (Prag, 25. IX 1906 New York, 1. I 1942). Studirao na Konzervatoriju u Pragu, kla kod A. Šime, kompoziciju kod K. B. Jiraka i na Majstorskoj šk kod J. Suka. God. 1928—38 angaţiran u praškom Osvobozt Divadlo, suraĊivao sa J. Voskovecom i J. Werichom komponii jući muziku za njihove avangardne revije i angaţirane politii satire. God. 1939 emigrirao u SAD gdje je utemeljio i vodio ( hosiovaĉki pjevaĉki zbor (1941). U koncertnim djelima sklon harmonijskom, ritmiĉkom i f< malnom eksperimentiranju. Svojim pjesmama i plesnom muzike prvi je u većoj mjeri pridonio stvaranju umjetniĉki vrijedn popularne muzike u Ĉeškoj. Uoĉi Drugoga svjetskog rata izg divao tip ĉeške politiĉke i masovne pjesme. Mnoge njegove p sme postale su vrlo popularne (Proti vetru; Hej rup; N, na zemi). DJELA. ORKESTRALNA: Symfonicka baseh, 1936; koncert za kla\ orkestar i jazz-band, 1927; koncert za violinu i duhaĉki orkestar, 1930; fanta: za klavir i orkestar, 1930—31. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 193 1941; duhaĉki kvartet, 1929; duhaĉki kvintet; sonata za violinu i klavir; duo 2 violine. — KLAVIRSKA: sonata, 1941; sonatina, 1928; Suita pro ĉetvrttom klavir, 1927; Mala suita, 1928; Bagatelles, 1933; tokata, 1939 i dr. — DRA SKA: balet Nervy, 1928. Scenska muzika za djela Shakespearea, Moliei M. Acharda, J. Cocteaua i dr. Muzika za mnogobrojne igrokaze i revije J. Vosl veća i J. Wericha (pjesme, baletne i plesne toĉke, orkestralne predigre, koraĉn itd.). Filmska muzika. — VOKALNA: zborovi; solo-pjesme {Lamento e trion Ĉtyfi pisni; Dvi pisni na Puškina s pratnjom gitare). LIT.: Zbornik J. Jeţeka (obj. njegovi prijatelji), New York 1942. —\ Kardsek, J. Jeţek, bojovnik proti fašismu, Hudebni rozhledv, 1952, 1. — A. Brousil, Hudba v našem filmu, Praha 1948.
JIG (jigg), engleski izraz neodreĊena podrijetla (-» gigi i višestruka znaĉenja. U muzici oznaĉuje: 1. puĉki ples udomaćen na britanskim otocima od XVI i još danas ţiv u udaljenim predjelima Irske i sjeverne Englest Dvodjelne je mjere (2/4, 6/8 i si.) i pripada baladnoj vrsti, a ra likuje se od ostalih plesnih pjesama svojim podrugljivim tekstoi Prvi muziĉki zapisi jiga potjeĉu iz elizabetanskog doba kada taj puĉki ples dospio i na dvor. 2. Posebna scenska vrsta, igrokaz s muzikom i plesom, r širen u Engleskoj i nekim evropskim zemljama (Nizozemsl Njemaĉka, Skandinavija) izmeĊu 1550 i 1750. U Engleskoj d ţivljuje procvat u elizabetansko doba. Podrijetlo vuĉe po sv prilici iz sjevernih krajeva ĉemu u prilog govore ĉesti naslc »Northern jigg« i »Scottish jigg«, a nastao je povezivanjem impr viziranih starijih popularnih pjesama sa starim tradicionalni ritualnim plesovima. Sredinom XVI st. j. dobiva svoj ustalje scenski oblik kraće burleskne komedije za 2—5 lica s popularni pjesmama i plesom, koju redovito izvodi ansambl profesiora nih komedijanata. Prvi saĉuvani podatak o scenskoj izvedbi ji] u Londonu potjeĉe iz 1582, a prvi tiskani primjerak pojavio se godina kasnije. Od 1590 do 1625 j. se izvodio u londonskim pokrajinskim kazalištima obiĉno kao završna toĉka (rjeĊe mec ĉinovima) tragedije ili drame; u toj su se završnici producir: mnogi slavni komiĉari, o ĉemu svjedoĉe naslovi kao Kemp's J (glumac William Kemp), Slaggin's Jig, itd. Dramski sadrţaj ji; bio je vezan uz stvarne dogaĊaje i lica i protkan duhovitim dosk ĉiĉama, dvosmislenim izrazima i si., ali se već poĉetkom XVII : poĉinje vulgarizirati i postaje trivijalan tako da potpada pc cenzuru. Uskoro zatim j. se preobraţava u kraću proznu far; ili, pod utjecajem dvorske masque, u elegantnu predstavu sasta' ljenu od pjesme i plesa (od ove vrste jiga vodi jasna razvojna 1 nija do »engleskih opera« Lockea, C. Gibbonsa i Purcella). Uspi redo s procvatom u domovini, engleske su glumaĉke druţine pres: Ċivale j. u Skandinavske zemlje, Nizozemsku i Njemaĉku gd je ta dramska vrsta utjecala na razvoj Singspiela. Mnogi napje koji su se pjevali u jigu bili su vrlo popularni i opće poznati k; jig-tunes, te se ponekad javljaju u razliĉitim engleskim i njemai kim verzijama. LIT.: E. Bolte, Singspiele der englischen Komodianten und ihrer Nac folger in Deutschland, Holland und Skandinavien, Leipzig 1893. — E. Chambers, The Elizabethan Stage, Oxford 1923. — C. R. Baskervill, The EH2 bethan Jig, Chicago 1929. — D. O'Sullivan, Irish Folk Music and Song, Dubi 1952. — J. F. i T. M. Flett, Dramatic Tigs in Scotland, Folklore, 1956. —i Dean-Smith, Jig, MGG, VII, 1958. I. Ać.
JIMENEZ MABARAK, Carlos, meksiĉki kompozitor (T; cuba, 31. I 1916 —). Muziku uĉio u Santiagu de Chile, na Konze vatoriju u Bruxellesu (M. Wouters) i kod R. Leibovvitza u Pariz Djeluje kao profesor harmonije na Nacionalnom konzervatori; u Mexicu. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1945 i 1962 (u jednom stavku koncert za klavir, 1944; Balada del Pdjaro y las Doncellas, 1947; Balada c Venado y la luna, 1948; Balada Mdgica o Danza de las Cuatro Estanciones, 195 El Nahual Herido, 1952; Balada de los Ouetzales, 1953. Za mali orkestar: 1
JIMĆNEZ MABARAK — JIROVEC Muneca Pastillita, 1942 i uvertira Pirrimplin en la Luna, 1943; Retablo de la Anunciacion za gudaĉe, 1950. — KOMORNA: koncert za klavir, ksilofon i udaraljke, 1961; Concierto del Abuelo za klavir i gudaĉki kvartet, 1947; preludij 1 fuga^za klarinet i klavir, 1937; El Retrato de Lupe za violinu i klavir, 1953. — KLAVIRSKA: Sonata del majo Enamorado, 1936; Allegro romantico, 1935; 2 španjolska plesa, 1936; Retrato de Mariana Sdnchez, 1952; La Fuente armoniosa, 1957. — DRAMSKA: opera Misa de Seis, 1962. Baleti: El Amor del Agua, 1945; Recuerdo a Zapata, 1951; La Maestra Rural, 1952 i El Raton Perez, 1955. Scenska muzika za drame Caligula, 1947 i Neron, 1952. — VOKALNA: kantata Los Ninos Heroes, 1947; Traspie entre dos Estrellas za recitatora i 6 instrume nata, 1957; zborovi; oko 20 solo-pjesama.
JINDRICH, Jindfich, ĉeški kompozitor i folklorist (Klenĉi pod Ĉerchovem, 5. III 1876 — Domaţlice, 23. X 1967). Od 1897 uĉitelj u Domaţlicama; kompoziciju uĉio kod V. Novaka, klavir kod K. Hoffmeistera. Koncertirao solistiĉki, kao pratilac (K. Buriana, E. Destinnove) i s komornim sastavima. Odrţao po Ĉeškoj oko 900 koncerata. U Domaţlicama poduĉavao klavir, pjevanje i kompoziciju, a neko vrijeme vodio i pjevaĉki zbor. Znaĉajan nadasve po svojoj folkloristiĉkoj djelatnosti, koju je posvetio rodnome kraju Chodovu. U svom opseţnom djelu ChoĊsky zpevnik (9 sv.) sakupio i obradio više od 1400 napjeva i 4000 tekstova, poprativši ih odgovarajućim komentarom. Utemeljio u Domaţlicama etnografski Jindfichovo chodske museum. Komponirao pod utjecajem V. Novaka, crpeći iz muziĉkog folklora ĉhodova; veći uspjeh postigao solo-pjesmama. Djelovao je i kao muziĉki pisac i kritiĉar. DJELA: Svitdni v hordch, 1911 i Elegie, 1906 za gudaĉki orkestar. — Komorne kompozicije. — Klavirni skladby, I—III, 1902—12; Z kraje Psohlavcu (20 chodovskih plesova) za klavir, 1932—34 (III izd. 1943). — DRAMSKA. Melodrami: Holoubek, 1901 i Chodsky kraj, 1932. — VOKALNA: veći broj mješovitih, muških, ţenskih i djeĉjih zborova. Ciklusi solo-pjesama: Sny o Idsce, 1905; Jaro, 1907; Pamdtce Vrchlickeho, 1912; Pisni Heydukovy, 1916; Sovovy pisnĉ, 1916—18; Mackarovy pisni, 1917—18; Kvapilovy pisni, 1918—19; Sladkovy pisni, 1923—24 i dr. — Obradbe narodnih pjesama. Za glas i klavir: 12 chodskyh pisni, 1903; 30 narodnih pisni a tancu z Dotnazlicka, 1908—09; 15 lidovych pisni a tancu z Domaţlicka, 1908; Burianovo album, 1914; 53 Udove pisni moravske, 1915; 32 chodske pisni, 1924—25; Poklad Chodska (102 pjesme i plesovi), 1940 i dr. Za zbor: Rodny kraj, I—III, 1923—26; Chodske, I—III, 1929—32 i dr. — IZDANJA : zbirka narodnih pjesama Chodshy zplvnik, I—IX, 1926—30 (novo izd. I—II, 1951—52, III—V, 1953—55). LIT.: L. Hovorka, Jindfich Jindfich, Praha 1936. — A. Špelda, Muţske sbory J. Jindficha, Pevecka obec ĉeška 1948. — Isti, Hudebni dilo J. Jindficha, Plzeii 1955.
JIRAK, Karei Boleslav, ĉeški kompozitor, dirigent i muziĉki pisac (Prag, 28. I 1891 — ĉhicago, I 1972). Kompoziciju studirao u Pragu (V. Novak) i Beĉu (J. B. Foerster), a muzikologiju na Karlovu univerzitetu u Pragu (Z. Nejedlv). God. 1915—18 dirigent Opere u Hamburgu, 1918—19 u Brnu; 1920—30 profesor kompozicije na Praškom konzervatoriju; uz to zborovoda Hlahola (1920—21), drugi dirigent Ĉeške filharmonije (1920 __ 21) i muziĉki referent lista Narodni Osvobozeni (1924—30). God. 1930—45 direktor muziĉkog odjela Ĉeškog radija i dirigent radio-orkestra; u tom razdoblju poduzimao niz turneja po Evropi (Miinchen, Berlin, London, Pariz, Poljska, Rumunjska, 1932 Zagreb, 1937 Beograd itd.). God. 1947 emigrirao u SAD gdje je od 1949 bio šef katedre za muziĉku teoriju na Roosezvelt University u Chicagu.
U kompoziciji isprva slijedi ĉeške uzore, posebice Z. Fibicha i O. Ostrĉila, zatim se pribliţio njemaĉkom kasnoromantiĉarskom smjeru (G. Mahler, R. Strauss). Dvadesetih godina, potaknut suvremenim evropskim strujanjima (grupa Šestorice), K. B. JIRAK prešao na antiromantiĉki, neoklasiĉki stil, oĉitujući sklonost oštrim disonancama i kontrapunktici. Iz toga razdoblja znaĉajna su mu djela Druga simfonija (1921—23), klavirski ciklus Na rozhrani (1923), ciklus pjesama Probuzeni (1925) i Drugi gudaĉki kvartet (1927). Kada se poslije višegodišnjeg prekida (1929—38) vratio kompoziciji, izraz mu je postao umjereniji, bliţi ĉeškoj tradiciji, ali stilski uglavnom neoklasiĉarski odmjeren. Najznaĉajnija su mu djela iz tog razdoblja Simfonijske varijacije (1940), uvertira Mladi (1941), Ĉetvrta simfonija (1945) i Treći gudaĉki kvartet (1937—40). J. je odgojio ĉitav niz istaknutih kompozitora: J. Bartoša, J. Je-ţeka, M. Kabelaĉa, I. Krejĉija, K. Slavickog. Kod njega su uĉili i S. Osterc, M. Vukdragović i M. Logar. DJ ELA. O RK ES TRALN A. Še st s imf o nija : I, u c - mo lu op. 10, 1 91 5; II, u F-duru op. 25, 1923—25; III, op. 37, 1929—38; IV, Episoda ze ţivota umelcova (u I stavu) op. 52, 1945; V, op. 60, 1949 i VI, 1971. Synfonietta za mali orkestar 1943—44 (orkestralna verzija noneta); koncert za klavir, op. 55, 1946; Concertino za violinu i mali orkestar op. 78, 1957; Hudba noći za violinu i mali or-
271
kestar op. 17, 1918; Rhapsodie za violinu i orkestar op. 44, 1942; Symfonicke variace op. 40, 1940; Symfonicke scherzo za duhaĉki orkestar op. 65a, 1950 (verzija za veliki orkestar op. 65b); Pfedehra k Shakespearovske komedii op. 22, 1921; simf. predigra Mladi op. 43, 1941; Legenda op. 74, 1954; serenada za gudaĉki orkestar op. 38, 1939; serenada za duhaĉki orkestar op. 45a, 1944; serenada za mali or kestar op. 69, 1952. —KOMORNA. Sedam gudaĉkih kvarteta: I, op. 9, 1915; II, op. 31, 1927; III, op. 41, 1940; IV, op. 63, 1949; V, op. 67, 1951; VI, op. 80, 1958 i VII, 1960. Gudaĉki sekstet s altom solo op. 14, 1916; Divertimento za gudaĉki trio op. 28, 1925; klavirski kvintet op. 50, 1945; duhaĉki trio, op. 76, 1956; duhaĉki kvintet op. 34, 1928. Varijacije, scherzo i finale za nonet op. 45a, 1943. Sonate: za violonĉelo i klavir, 1918; za violinu i klavir, 1920; za violu i klavir, 1925; za flautu i klavir, 1927; za klarinet i klavir, 1947; za rog i klavir, 1952 i za obou i klavir, 1954. Sonatina za violinu i klavir, 1946; Smuteĉni hudba za violu i orgulje, 1946; Introduction and Rondo za rog i klavir, 1951 i dr. —. KLAVIRSKA: 2 sonate, 1926 i 1950; ciklusi Lani noći, 1914; Mala suita, 1916; Suita ve starem slohu, 1920; Na rozhrani, 1923; Dvandct skladeb pro diti I95o; Pit miniatur. 1954 i dr. — Pit malych preludii a fug za orgulje, 1957. — DRAMSKA: opera Ţena a Buh 1913 (prvobitni naslov Apollonius z Tyany). Scenska muzika: Ţena vraţednice, 1921 i Nova Oresteia, 1923 (A. Dvofak); Peter Brand, 1922 (H. Ibsen) i dr. — VOKALNA: Ţalm XXIII za mješoviti zbor i orkestar; Reauiem za sole, zbor i orkestar. 1952; Tri sbory. 1928; Krdsnd zem 7 muških zborova, 1946. Ciklusi solo-pjesama: Tragikomedie. 1914; Mijive stisti, 1916; Tfindct prostych pisni (stihovi iz zbirke Des Knaben Wunderhorn), 1917 (instrumentirano 1940); Tri zpivy domova 1919; Veĉer a duše, 1921; Probuzeni, 1925 (prer. i s orkestrom); Duha, 1926 (s orkestrom, 1939); Usmi-feni, 1940; Milodijne kviti, 1943; Hlas nejsladši, 1945; Pisni samoty, 1946; Three Songs 1951 i dr. — SPISI: Z. Fibich, 1947; W. A. Mozart_ 1948;?. Hef-man, 1949. A. Dvofak, 1961.— Studije i ĉlanci: Vychodĉizapad?', Smetana, 1914; O. Zich,ibid. 1916; O lepši hud. vychovu, Hudba a škola, 1928—29; J. B. Foerster, Der Auftakt, 1929; Die moderne tschechische Oper, Der Auftakt, 1930; O. Ostrĉil, Hudebni vestnik, 1935; Hudebni kritika a rozhlas, Tempo, 1937; Koneĉne vdţnd studie o razhlase, ibid., 1938; L. Janaĉek, Rytmus, 1943 i dr. Udţbenik Nauka o hudebnich formdch 1924 (V izd. 1946; na srpski preveli P. Milošević i M. Vukdra-gović, 1948). LIT.: M. Oĉadlik K. B. Jirak, Osobnost a dilo, Praha 1941. —J. Fiala, Skladby K. B. Jiraka, Praha 1941. — H. Tischler, Jirak's Fourth String Quartet, MQ 1951. — Isti, Karei Boleslav Jirak, MGG, VII, 1958. I. Ać.
JIRANEK, I. Josef, ĉeški pijanist i kompozitor (Ledce, 24. III 1855 — Prag, 9. I 1940). God. 1865—72 uĉenik B. Smetane koji ga je posinio; 1872—74 studira na Praškoj orguljaškoj školi kod A. Starieka (harfa), A. Hfimalvja i M. Angra (violina). Karijeru zapoĉeo kao harfist u Ĉeškom zemaljskom kazalištu u Pragu, 1877—91 nastavnik klavira, harfe, pjevanja i teorije u Harkovu, 1891—1923 profesor klavira na Praškom konzervatoriju. Kao klavirski virtuoz koncertirao sve do 1937 po domovini i inozemstvu (Beĉ, Njemaĉka, Rusija, Jugoslavija) i bio cijenjen poglavito po autentiĉnoj interpretaciji djela B. Smetane, V. Novaka i J. Suka. Nastupao i kao komorni muziĉar, pratilac i ĉlan Ĉeškog kvarteta. Odgojio je niz istaknutih pijanista i muziĉara, J. Fameru, R. Frimla, B. Kfidla, Vit. Novaka, K. Strnada; objavio više znaĉajnih teoretskih djela i metodiĉkih priruĉnika za klavir. DJELA: Ballada u g-molu, 1875 i Fantasticke scherzo, 1876, za orkestar. — Klavirski kvintet; Elegie za violinu, violonĉelo i klavir; Drei Stimmungsbilder za violonĉelo i klavir; 2 kompozicije za 3 violine. — Kompozicije za klavir. — Pjesme i zborovi. — INSTRUKTIVNA: Cviĉeni ithozu, 1901 (njemaĉko izdanje kao Anschlagsubungeh); Stupnice ve dvojhmatech, I—II, 1901 (obj. i na njemaĉkom i engleskom); Technicke cviĉeni, I—III, 1903 (i na njemaĉkom i engleskom); J. Pacher: Schule der Verzierungen, 1904 (potpuna preradba); Škola akordove hry a akordovych rozkladu, 1905 (i na francuskom, njemaĉkom i engleskom); Nova škola stupnicove hry, I—II, 1905; Nova škola techniky a pfednesu, I—IX, 1910—13 (i na njemaĉkom); Conus-Jirdnek: 32 rhytmische Studien, I—II, 1917; Nova škola zbihlosti, I—VI, bez god. (na njemaĉkom kao Gelaufigkeitsstudien); Methodika poĉdteĉniho vyuĉ. hfe klavirni, 2 sv., 1920. — SPISI: B. Smetana — uĉitel, Hudebni vychova, 1924; Smetana jako dirigent, Divadlo. 1924; Pri ĉtyfrulni hfe s ohluchlym Smetanou, Lid noviny, 1924; Stidry veĉer u B. Smetany, Hudebni besidka, 1924—25; Vzpominky na Dvofaka, Za hud. vzdelanim, 1926; O klavirnich pfednesu, 1926; O Smetanovych klavirnich skladbdch a jeho klavirni hfe, 1932; Nekolik vzpominek na prvni dobu ĉinnosti Ĉes. kvarteta, 1932; O idku Vit. Novakovi, Zbornik V. Novaka, 1932; O B. Smetanovi a iinych slavnych les. mistrech, Sbornik konservatofa, 193* ' dr. — IZDANJA: Album homof. skladeb staršich ĉes. skladatelu, 1927; jifi Benda: sonate i sonatine, 1928. LIT.: A. Šima, J. Jiranek, Hudebni vychova, 1940, 2 —4. — V. Novak, 0 sobe a o jinych, Praha 1946. — B. Pistoriusovd, J. Jiranek. Vspominky a korespondence s B. Smetanou, Praha 1957-
2. Alois, kompozitor (Ledce, 5. IX 1858 — Prag, 24. V 1950). Brat Josefa; uĉio kod Z. Fibicha i na Orguljaškoj školi u Pragu. Od 1881 djelovao u Rusiji najprije kao zborovoda pjevaĉkog zbora Agrenjeva-Slavjanskog s kojim je poduzimao uspješne turneje, zatim kao nastavnik klavira u Harkovu. Od 1907 ponovno u Pragu, posvetio se kompoziciji i pedagoškom radu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Touha, 1907; uvertira; Valse de Fleur. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta u F-duru i A-duru; klavirski trio. Za gudaĉki kvartet: suita; 2 Impromptus i Starodavne tance. Sonata za violinu i klavir. — KLA VIRSKA : 2 sonatine; Dvl suity z ĉes. tancu; Polka; 4 Skladby; Pozdrav z Ruska fantazija na ruske pjesme. Transkripcije za klavir opera Knez Igor A. Borodina i Evgenij Onjegin P. I. Ĉajkovskog. Albumi {Ĉeške operni album 2- i 4-ruĉno), potpuriji, obradbe tuĊih djela. — DRAMSKA. Opere: Lešetinsky kovaf, 1901; Dagmar, 1908 i Ţenitba (prema Gogolju). — Muški 1 mješoviti zborovi; solo-pjesme. — Ĉlanci. I. Ać.
JIROVEC, Vojtţch (Gyrowetz, Adalbert), ĉeški kompozitor (Ĉeške Budejovice, 20. II 1763 — Beĉ, 19. III 1850). Studirao pravo, muziku uĉio kod svog oca. Kao tajnik grofa od Funfkirchena došao u Beĉ, gdje je upoznao Haydna i Mozarta. Zatim je dvije godine uĉio muziku u Napulju kod N. Paisiella i N. Sale. Kraće vrijeme boravio u Milanu i Parizu; 1789—92 ţivio u Londonu, pišući opere za tamošnja kazališta; mnoga njegova djela izvedena su
272
JIROVEC — JOCHUM
u to doba u najpoznatijim londonskim koncertnim dvoranama zajedno s Haydnovim, a neki njegovi kvarteti izdani su u Parizu pod Havdnovim imenom. Vrativši se u Beĉ J. je bio u diplomatskoj sluţbi, a 1804—31 uz to dirigent Dvorskog orkestra i Dvorske opere. — U vremenu izmeĊu 1790 i 1820 J. je uţivao veliku popularnost u Austriji i u ostalim evropskim zemljama, posebno u Francuskoj i Engleskoj. Njegova neposredna, jednostavna i iskrena muzika bliska je Havdnovu i Mozartovu muziĉkom jeziku, premda ne doseţe dubinu njihovih muziĉkih misli. Sonatni oblik kod njega — usprkos vjernom prenošenju Havdnove formalne sheme — nema uvjerljivu snagu Havdnovih i Mozartovih sonatnih allegra, jer mu nedostaje kontrastnost tema, a provedba ima ĉesto epizodni karakter. U mnogim Jirovecovim kompozicijama osjeća se i prizvuk ĉeške narodne umjetnosti. MeĊu njegovim brojnim operama istiĉe se lagana i lepršava komedija Der Augenarzt. DJELA. ORKESTRALNA: oko 40 simfonija; nekolikoSinfonia concertante za razne ansamble solistiĉkih instrumenata i orkestar; 2 koncerta za klavir, 1796 i 1800; koncert za basetni rog; serenade; divertimenti; plesovi (mnogi preraĊeni i za klavir). —• KOMORNA: 43 gudaĉka kvarteta; 2 gudaĉka kvinteta; brojna klavirska trija (većinom pod naslovom sonata za violinu, violonĉelo i klavir); 6 trija za flautu, violinu i violonĉelo; 3 kvarteta za flautu i gudaĉe; kvintet za flautu i gudaĉe i dr. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. 26 opera: Agnes Sorel, 1806; Emericke, 1807; Das zugemauerte Fenster, 1810; Der Augenarzt, 1811; FeĊerica ed AĊolfo, 1812; Helene, 1816; II finto Stanislao, 1818; Aladin, 1819; Der Geburtstag, 1828; Felix und Adele, 1831; Hans Sachs im vorgeriickten Alter, 1834 i dr. Singspieli; 40 baleta. — VOKALNA: terceti; dueti; pjesme; arije i dr. — CRKVENA: 19 misa; Te Deum; graduali; ofertoriji i dr. — Autobiografija, 1848 (novo izd. A. Einstein u djelu Lebenslaufe deutscher Musiker, 1915). Pojedina djela Jiroveca izdali su u novije vrijeme H. Albrecht, H. P. Schmitz i dr. LIT.: K. Mey, A. Gyrowetz und seine neu aufgefundene Hans -Sachs-Oper, M, 1903. — H. C. Robbins Landon, Adalbert Gyrowetz, MGG, V, 1956. —■ R. Schaal, Unbekannte Briefe von A. Gyrowetz, Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft, 1966. K. Ko.
JOACHIM, 1. Joseph, njemaĉki violinist i kompozitor madţarskog podrijetla (Kopcsenv kraj Bratislave, 28. VI 1831 — Berlin, 15. VIII 1907). Studirao u Beĉu kod G. Hellmesbergera st. i J. Bohma i na Konzervatoriju u Leipzigu (M. Hauptmann, F. , ' • ' - %: , '.-"»i David). Sa 12 godina nastupa u Gezoandhausu, sa 13 u Londonu. Neko je vrijeme zamjenik koncertnog majstora u orkestru Gezuandhausa; od 1849 koncertni majstor u Weimaru; od 1853 koncertni majstor i solo-violi-nist hannoverskoga kralja. Od 1886 profesor i direktor na Lehranstalt fiir ausiibende Ton-kunst u Berlinu. J. je najveći violinist i violinski pedagog svoje generacije. Njegovo sviranje odavalo je snaţnu umjetniĉku liĉnost, a odlikovalo se savršenom tehnikom i profinjenim predavanjem. Uzorna je bila njegova interpretacija Beethovenova i Brahmsova violinskog J. JOACHIM koncerta. Prvi je svirao Bachove violinske solo-sonate bez pratnje continua. Programe je sastavljao u duhu Schumannove reforme. Borio se protiv samovoljne i protustilske interpretacije. God. 1869—1907 nastupao s gudaĉkim kvartetom (koji je osnovao 1869 u Berlinu, a sastav je više puta mijenjao) na mnogim koncertima, izvodeći većinom Beethovenove posljednje kvartete i Brahmsova komorna djela. Njegovom zaslugom Berlin je postao središtem njemaĉkih violinista. Broj njegovih berlinskih uĉenika ocjenjuje se na 400. Za Joachima su napisali violinske koncerte R. Schumann, M. Bruch, J. Brahms, A. Dvorak i dr. Kao kompozitor bio je pod utjecajem F. Mendelssohna, R. Schumanna i F. Liszta, a kasnije J. Brahmsa. DJELA. ORKESTRALNA. Za violinu i orkestar: koncerti u g-molu, d-molu (In ungarischer Weise) i G-duru; varijacije u e-molu; Andantino und Allegro sckerzoso; Nocturno. Uvertire za Hamleta; Demetriusu H. Grimma; Dem Andenken H. v. Kleists gemidmet i dr. — KOMORNA. Za violinu i klavir: kompozicija i romanca. Za violu i klavir: Hebrdische Melodien i varijacije na vlastitu temu. Szene der Marfa za mezzosopran solo i orkestar; pjesme i dr. — Kadence za violinske koncerte u D-duru i A-duru (K. V. 211 i 219) W. A. Mozarta, za Beethovenov i Brahmsov violinski koncert. — Violinska škola u 3 sv. (sa A. Moserom). — IZDANJA : sonate za violinu i klavir L. v. Beethovena; gudaĉki kvarteti L. v. Beethovena (sa A. Moserom); sonate i partite za violinu -solo J. S. Bacha (sa A. Moserom). — Pisma objavio A. Moser: Johannes Brahms im Briefioechsel mit Joseph Joachim (2 sv.), 1908; Briefe von und an Joseph Joachim (3 sv.), 1911—13. LIT.: A. Moser, Joseph Joachim, ein Lebensbild, Berlin 1898. — D. F. Tovey, Joseph Joachim, Maker of Music, Mounthlv Musical Record, 1902. — K. Storck, Joseph Joachim, eine Studie, Leipzig 1902. — M. D. Calvocoressi, Joseph Joachim, Ćourier Musical, 1904. —J. A. Fuller-Maitland, Joseph Joachim, Living Masters of Music, London i New York 1905. — L. Brieger-Wasservogel, Joachim-Gedenkbuchlein, Dresden 1907. — G. Schiinemann, Aus Joseph
Joachim Nachlass, Bericht der Staatlichen Akademischen Hochschule fiii sik, Berlin 1931—32. — W. Boetticher, Joseph Joachim, MGG, VII, — R. Dettling, Joseph Joachim, Musik in Unterricht, 1960. — IO. Epun Ho>Kecp HoaxHiw, nejiaror H HcnoJiHHTeJTb, MocKBa 1966. K. I
2. Amalie roĊena Weiss (zapravo Schneevveissj, austi pjevaĉica, alt (Maribor, 10. V 1839 — Berlin, 3. II 1898). ; Josepha; debitirala 1853 u Troppauu, 1854 pjevala u Herm stadtu i na Karntnertortheateru u Beĉu, 1862 i 1865—66 a ţirana u Dvorskoj operi u Hannoveru. God. 1866 povukla pozornice i posvetila iskljuĉivo koncertiranju stekavši vi reputaciju kao interpretkinja solo-pjesama J. Brahmsa i R. S manna. Gostovala u Engleskoj i SAD. U posljednjim godii ţivota predavala pjevanje na konzervatoriju Klindzvorth-Si vienka u Berlinu. LIT.: O. Plaschke, Amalie Joachim, Berlin 1899. — 5. Ch. v. Seli, Erinn gen an Amalie Joachim, Neue Musikzeitung, 1899. — H. Riemann, Musika Riickblicke, II, Berlin 1900. — W. Boetticher, Amalie Joachim, MGG, 1958.
JOACHIM, Otto, kanadski violist i kompozitor njema podrijetla (Diisseldorf, 13. X 1910—). Muziku uĉio u Dii dorfu; 1933—49 djelovao u Kini, od 1949 u Montrealu violinist Simfonijskog orkestra. Karijeru nastavio u Quel kao profesor violine, viole i komorne muzike na Konzervatc Utemeljio je i vodi Societe de Musigue de Notre Temps. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Asia, 1939; Conce? za violinu, gudaĉki orkestar i udaraljke, 1958; Concertante za gudaĉki orke gudaĉki kvartet, 1962; Illuminations II za 10 instrumenata, recitatora i dirig
JOAO (Ivan) IV, portugalski kralj (Vila Vicosa, 19. 1604 — Lisabon, 6. XI 1656). Kao i njegov otac Todor od . ganze bio je i J. obrazovan muziĉar. Uĉenik Roberta Tor i zatim Josaoa Soaressa Rebella; proširio je i obogatio dje O. di Lassa, L. Maurenzia, C. Monteverdia, T. Morleya ; Villaerta i O. Vecchia znamenitu dvorsku biblioteku koju je novao njegov djed. U testamentu je ostavio pravilnik o od vanju biblioteke; 1755 uništio ju je meĊutim potres; saĉi se samo katalog. DJELA. CRKVENA: 12 moteta 1657; Magnificat za 4 glasa; Dixit minus za 8 glasova; Laudate Dominum za 8 glasova; Crux fidelis za 4 glasa; AL nos Domine za 4 glasa; figurirana odradba Ave Mariš Stella i dr. — SPISI vedeni i na tal.): Defensa de la Mušica Moderna ..., 1649; Rcspuestas a las c que se pusieron a la missa Panis quem ego dabo del Palcstrina, 1654. LIT.: /. de Vasconcellos, Index da Livraria de Mušica do Rey Dom 0 IV, Oporto 1874. — Isti, El-Rey D. Joao o 4% Oporto 1900. — L. de Fi Branco, D. Joao IV, Mušica, Lisabon 1956. — S. Kastner, Johann IV, M VII, 1958.
JOBIN, Raoul, kanadski pjevaĉ, tenor (Quebec, 8. IV 1906Pjevanje uĉio u Quebecu i na Konzervatoriju u Parizu i ti 1930 zapoĉeo umjetniĉku karijeru. God. 1937—40 i 1946ĉlan Opere u Parizu, 1939—50 Metropolitana u New Yoi uz to nastupao u Chicagu, San Franciscu, Rio de Janeiru, Bue Airesu i na evropskim opernim kazalištima. U njegovu repertc posebno su mjesto zauzimale uloge u djelima francuskih kom zitora: Don Josć (Bizet, Carmen), Julien (Charpentier), Wen (Massenet), Hoffmann (Offenbach, Hoffmannove priĉe) i Sam (Saint-Saens, Samson i Dalila). God. 1957 utemeljio je u M trealu vlastitu pjevaĉku školu. JOBST, Anton, kompozitor (Brdo pri Šmohorju, 12. 1894—). Uĉio u Orguljaškoj školi u Ljubljani. Od 1912 orgu 1 zborovoda, od 1950 gimnazijski nastavnik u Ţirima. DJELA: klavirske kompozicije za djecu. — Mješoviti, muški i ţenski zbor djeĉje jednoglasne pjesme uz klavir. — Šest cerkvenih pesmi; Postne pesmi; P* sv. Treh kraljev i dr. D. Cc
JOCHUM njemaĉka obitelj muziĉara. «, 1. Otto, zborovoda i kompozitor (Babenhausen, Bavars 18. III 1898 — Bad Reichenhall, 24. X 1969). Studirao na K zervatoriju u Augsburgu i na Muziĉkoj akademiji u Miinchi kompoziciju (R. Haas), dirigiranje i klavir. God. 1932 našli je svog uĉitelja A. Greinera kao direktor Gradske pjevaĉke šl u Augsburgu, kojoj je 1935 prikljuĉio seminar za uĉitelje j vaĉkih škola (prvi u Njemaĉkoj). Poslije Drugoga svjetskog 1 neko vrijeme vodio Jochum-Chor u Augsburgu; od 1951 ţi u Weisabachu kraj Bad Reichenhalla (Bavarska). U crkver kompozicijama primjećuje se utjecaj Brucknerove muzike. < se u vokalnim djelima oslanjao na narodnu pjesmu i koral. Vel popularnost stekla je njegova zbirka obradba narodnih pjesa Singschulgarten. DJELA. ORKESTRALNA: Goethe-Sinfonie op. 77 (sa završnim zbore 1940; Florianer Sinfonie op. 84, 1946; koncertna passacaglia i fuga za org op. 12a, 1929; Christ und die Welt, Paraphrase iiber ein altes Weihnachtsliec komorni orkestar op. 9a, 1929. ■— Komorne i klavirske kompozicije. — Pa: caglia i fuga za orgulje op. 12b, 1929. — Castulus, duhovna scenska muzika
JOCHUM — JOHANNES DE GARLANDIA 7, 1926; scenska muzika za dramu Ritter, Tod und Teufel op. 55, 1934. — VOKALNA. Oratoriji: Der jungste Tag, 1931; Reigen des Jahres, 1936; Ein Weih-, nachtssingen, 1942; Cantica sacra, 1957. Oko 100 kantata. Zborovi uz pratnju ;' orkestra, komornog sastava, orgulja ili klavira; zborovi a cappella; djeĉji zborovi; dueti; solo-pjesme. — CRKVENA: 15 misa (Adventsmesse, 1928: Missa Angelica, 1929; Messe zur Christnacht, 1931; Missa symphonica, 1935); Lobgesang (psalam CXLV) za mješoviti zbor i orkestar (ili orgulje), 1950; Unseres Herrn Jesu Christi Geburt, ein Weihnachtsspiel, 1953; Gradualzverk za mješoviti zbor a cappella (ili uz orgulje), 5 sv., 1929—31; Offertoriumiverk za isti sastav, 5 sv., 1929—31 i dr. — PRERADBE I OBRADBE: Der Singschulgarten, zborne obradbe više od 200 narodnih pjesama, 34 sv., 1928'—38 (ukupno obradio oko 400 narodnih pjesama.) Preradio pojedinaĉna Corneliusova, Brucknerova, Mo-zartova i dr. djela.
2. Eugen, dirigent (Babenhausen, Bavarska, i. XI 1902 —■). Brat Otta; studirao klavir i orgulje na Konzervatoriju u Augs burgu, a zatim dirigiranje na Muziĉkoj akademiji u Munchenu (S. v. Hausegger). Njegov dirigentski poziv vodio ga je od 1925 preko Monchen-Gladbacha, Kiela, Mannheima, Duisburga (ge neralni muziĉki direktor 1930—31) do Berlina na Gradsku operu i radio-stanicu (1932—34); poslije toga generalni muziĉki direktor Drţavne opere i dirigent Drţavnoga filharmonijskog orkestra u Hamburgu (1934—49); 1949—60 prvi dirigent simfonijskog or kestra Bavarskoga radija u Munchenu. Vrlo ĉesto nastupa kao gost; dirigira i na raznim festivalima (Luzern, Miinchen, Besancon, Edinburgh, Bavreuth, Vatikan). Od 1961 dirigent orkestra Concertgebum (uz B. Haitinka) u Amsterdamu i od 1969 dirigent Bamberških simfoniĉara. Istaknuo se najviše kao dirigent Brucknerovih i Mozartovih djela. DJELA. SPISI: Zur Interpretation des Finales der Vierten Sinfonie voi Anton Bruckner, Festschrift zum 50. Geburtstag von Romano Guardini, 1935; Bemerkungen zur Neueinrichtung von Glucks Iphigenie, Das Programm der Hamburgischen Staatsoper, 1938; Die Originalfassungen der Brucknerschen Sinfonicn, Festfolge Brucknerfest Hamburg, 1938; Zur Phdnomenologie des Dirigierens, 1938. LIT.: E. Valentin, O. Jochum, ZFM, 1934. — E. Jochum iiter sich selbst, Vier Viertel, Zeitschrift fur Musik und Tanz, Berlin 1948. — W. Klink, O. Jochum, Mitteilungsblatt der Joseph Haas-Gesellschaft, 1953. ■—• F. Herzfeld, E. Jochum, Magie des Taktstocks, Berlin 1953. — A.KSberle, Zum 50. Geburtstag des siiddeutschen Meisterdirigenten E. Jochum, Rheinischer Merkur, 1953. — K. Blaukcpf, E. Jochum, Grosse Dirigenten, Teuffen, Aarga u, 1954.
3. Georg Ludwig, dirigent (Babenhausen, 10. XII 1909 —• Duisburg, 1. XI 1970). Brat Otta i Eugena; studirao na Kon zervatoriju u Munchenu, a umjetniĉku karijeru zapoĉeo 1932 u Miinsteru. Dirigent Museums-)g.oncexata. i koncertni majstor opernog orkestra u Frankfurtu (1935—37). Operni dirigent u Plauenu (1937—40), direktor Opere u Linzu i direktor Bruckne rova festivala u Sankt Florianu (1943—46); mnogo je pridonio razvoju muziĉkog ţivota u Duisburgu, gdje je od 1958 bio direktor Konzervatorija. Niz godina stalni gost Bamberških simfoniĉara i Simfonijskog orkestra RIAS u Berlinu. Gostovao u mnogim zemljama Evrope i u SAD. W. Falcke, Jochum, i. Otto, 2. Eugen, 3. Georg Ludvvig, MGG, VII, 1958.
jODE, Fritz, njemaĉki muziĉki pedagog i pisac (Hamburg, 2. VIII 1887 — 20. X 1970). Isprva uĉitelj osnovne škole, posvetio se posvema muzici tek oko 1920. U Leipzigu studirao muzikologiju kod H. Aberta (1920—21). Od 1923 profesor zbornog dirigiranja i narodnog muziĉkog odgoja na Akademiji za školsku i crkvenu muziku u Berlinu; iste godine osnovao prvu Drţavnu školu za omladinsku muziku (Staatliche Jugendmusikschule), a 1925 sa H. Reichenbachom prvu Školu za narodnu muziku u Berlinu. Od 1926 u »Otvorenim satovima pjevanja« znatno pridonio muziĉkom aktiviranju širokih slojeva. U Njemaĉkoj i inozemstvu vodio teĉajeve za socijalnu i pedagošku muziĉku praksu (1933—35). God. 1935 u Berlinu otpušten iz sluţbe iz politiĉkih razloga; 1939—43 na visokoj muziĉkoj školi Mozarteum u Salzburgu; do 1944 nastavnik na Konzervatoriju u Braunschweigu; 1947—51 u Hamburgu predstojnik za školsku i omladinsku muziku i proĉelnik odjela za muziĉki odgoj na novoosnovanoj Visokoj muziĉkoj školi. Od 1952 vodio Internationales Institut fur Jugend- und Volksmusik u Trossingenu i Hamburgu. Sabirao narodnu, popularnu i staru muziku i objavljivao je u brojnim zbirkama. Propagirajući muziĉku umjetnost, J. je stekao velike zasluge; utjecao je i na oţivljavanje stare muzike i starih instrumenata, na muzikologiju i na muziĉko-izdavaĉku djelatnost. Izdavao 8 ĉasopisa {Die Musikantengilde, 1923—31; Zeitschrift fiir Spielmusik, 1940—45; Junge Musik, 1950—54).
273
LIT.: H. Hochner, Die Musik in der deutschen Jugendbevvegung, Wolfenbiittel 1927. — H. Nohl, Die Padagogische Bewegung in Deutschland und ihre Theorie, Frankfurt am Main, IV izd. 1949. — E. Kraus, F. Jode zum 70. Geburtstag, Musik im Unterricht, 1957. — R. Stapelberg (izd.), Fritz Jode, Leben und Werk, Trossingen i Wolfenbuttel 1957. — Isti, Fritz Jode, MGG, VII, 1958.— W. Tzvittenhoff, Fritz Jode, Initiator der Jugendbewegung,Kontakte, 1962. — G. Trautner, Die Musikerziehung bei F. Jode, Quellen und Grund lagen, Wolfenbuttel 1968.
JODLANJE (njem. Jodeln), naroĉit naĉin pjevanja, kojim stanovnici planinskih predjela Švicarske i Austrije (Tirol) izvode svoje narodne napjeve. Ono se sastoji u ĉestom i brzom prijelazu iz prsnog registra u visoki falset. Pjesme, u kojima je u pripjevu primijenjen takav naĉin pjevanja, redovito bez teksta, zovu se Jodler; karakteristiĉna je upotreba vokala a, o za duboke, a vokala e, i za visoke tonove. Jodler se najĉešće izvodi dvoglasno ili troglasno; simetriĉne je strukture, a melodika mu se temelji na elementima rastavljenih trozvuka. LIT.: A. Tobler, Ktihreihen oder Kiihreigen, Jodel und Jodellied in Appen '/li r\ y"»W
T C *~\^-V
_____
^t
£).-ta«i*««
„u
A
A
A
Tf> JlnH
n ■ -n
C? » n * i ■ ■■■■ _______ 1—
-*-n«-v
f
1~t
_ — * ____
JOFFREY, Robert (pravo ime Abdullah Jaffa Anver Bey Khan), ameriĉki plesaĉ, koreografi pedagog (Seattle, SAD, 24. XII 1930 —). Debitirao 1948 i usavršavao se u New Yorku na školi American Ballet (A. Fedorova, M. O'Donnel). Pedagoškim radom se bavio u New Yorku (1950—55), a koreografirati poĉeo 1953. SuraĊivao sa trupama Ballet Rambert i New York City Opera Company (1957—61) i na televiziji. S vlastitom trupom gostovao u Indiji, SSSR i SAD. Najznaĉajnija koreografska ostvarenja su: Pas de deesses i (Field, J955); Pierrot lunaire (Schonberg, 1956); Kaleidoscope (1959) i A la Gershtuin (1963, oba Gershvvin). JOHANNES AFFLIGEMENSIS, srednjovjekovni muziĉki teoretiĉar (ţivio oko 1100). Njegova liĉnost ostala je preteţno nerasvijetljena. Donedavno se smatralo da je J. A. bio Englez i da se zvao Cotto; meĊutim danas prevladava mišljenje da je J. A. bio uĉenik opata Fulgentiusa (1089—1121) u samostanu Affligem pokraj Bruxellesa. — J. A. napisao je vaţan traktat o muzici u 27 poglavlja, od kojih su 23 posvećena nauku o muzici u uţem smislu, dok posljednja 4 sadrţavaju tonarius. Kao ilustracija teoretskim izlaganjima — osobito o intervalima i modusima — navode se brojni notni primjeri. U poglavlju o zapisivanju melodija J. A. se tuţi na nedostatke neumatske notacije i jedino odobrava notno pismo s linijskim sistemom Guida d'Arezza. Dijafoniju, odnosno organum tumaĉi neobiĉno zorno (za razliku od mnogih suviše apstraktnih ranih muziĉkih pisaca). Općenito je njegova namjera da o muzici ne piše teoretski-spekulativno, nego da pruţi praktiĉnu poduku, što se vidi i iz same njegove definicije muzike: »Muzika je skladno kretanje glasova«. — Kao Aribo Scholasticus i Guilelmus Hirsaugensis (Wilhelm von Hirsau), J. A. je direktan sljedbenik Guida d' Arezza. Premda je po nekim postavkama (npr. simboliĉkom tumaĉenju modusa kao i po slovima notacije) ukorijenjen u tradiciji, svojim izlaganjima o višeglasju zastupa suvremeno tendencije stoljeća u kojem je ţivio. Muziĉki traktat Johannesa Affligemensisa saĉuvao se u 29 rukopisa (djelomiĉno potpunih, djelomiĉno fragmentarnih), većinom iz XII—XIV st. Nalaze se u bibliotekama u Rimu, Beĉu, Leipzigu, Munchenu, Baselu i dr. Traktat su obj. M. Gerbert (Scriptores ecclesiastici de mušica sacra potissimum, II, 1784), J. P. Migne (Patrologia latina, CL, 1844—55) i J. Smits van Waesberghe (novo kritiĉko izd. u Corpus Scriptorum de Mušica, I> 1950). LIT.: U. Kornmuller, Der Traktat des Johannes Cottonius iiber Musik, KMJB, 1888. — H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im 9. bis 19. Jahrhundert, Leipzig 1898. — J. Pulver, English Theorists I, John Cotton, The Musical Times, 1933. — J. Smits van VCaesberghe, Muziekgeschiedenis der Middeleeuwen, I, Tilburg 1936—39. — G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. — L. Ellinzvood, John Cotton or John of Affligem, Music Librarv Association Notes, 2nd series, VIII, 1951. —J. Smits van Waesberghe, John of Affligem or John Cotton?, Mušica Disciplina, 1952. — H. Hiischen, Johannes von Affligem, MGG, VII, 1958. — E. F. Flindell, Johannes Cottonis, Mušica Disciplina, 1966. B. Ać.
JOHANNES DAMASCENOS -> Ivan Damascenski JOHANNES DE FLORENTIA -> Giovanni da Cascia JOHANNES DE GARLANDIA (Garlangia; Johannes Anglicus), srednjovjekovni muziĉki teoretiĉar, podrijetlom vjerojatno Englez. Moţda identiĉan s engleskim gramatiĉarom i pjesnikom istoga imena (oko 1190 — poslije 1252) koji je uĉio u Oxfordu, zatim se oko 1217 preselio u Pariz. Zna se još da je 1229 —32 predavao na Univerzitetu u Toulousei, zatim na Univer MOZ. E., II, 18
274
JOHANNES DE GARLANDIA — JOHANNES DE MURIS
zitetu u Parizu, ali o njegovom ţivotu ništa pobliţe nije poznato. Pripisuju mu se dva traktata: De mušica mensurabili positio koji se saĉuvao u prijepisu, u djelu Hieronvmusa de Moravie Tractatus de mušica (Pariš, Bibliotheque Nationale Ms. lat. 16663; objavio H. Coussemaker, Scriptores I, str. 97—117) i De mušica mensurabili (Rim, Biblioteca Vaticana, Ms. 5315; objavio Coussemaker, Scriptores I, str. 175—182). Ovaj drugi traktat zapravo je izvod iz prvoga pa ima isti sadrţaj, izuzev neznatnih odstupanja. Prvi traktat De mušica mensurabili positio napisan je vjerojatno oko 1240. U njemu se obraduje prijelazno razdoblje od modalne na menzuralnu notaciju, pa su u ĉitanju ligatura zadrţani ostaci starijeg modalnog naĉina, ali trajanje pojedinih nota i pauza već slijedi novi sistem. Johannes de Garlandia tumaĉi i izraz color kao skupni naziv za razliĉite vrste melodijskih ukrasa, pa iscrpno govori o ponavljanju, odnosno imitiranju kao sredstvu muziĉkog umijeća. ObraĊene su i višeglasne kompozicije oncga doba i medu njima autor izdvaja kao najznaĉajnije Perotinova Quadrupla. Oba svoja traktata, i izvorni prvi, i izvod, popratio je nizom notnih primjera. Nije iskljuĉeno da je J. napisao i traktat De mušica plana, o ĉemu govori na poĉetku rasprave De mušica mensurabili, ali taj se nije saĉuvao. U drugoj polovini XIII st. veoma cijenjen i ĉesto citiran autor, J. je jedan od najstarijih teoretiĉara menzuralne muzike i istodobno prvi muziĉki pisac koji govori o troglasju i ĉetvoroglasju, tj. o triplumu i quadruplumu. Od ostalih djela gramatiĉara Johannesa de Garlandije zanimljiv je Dictionnarius metricus, rjeĉnik termina poredanih prema predmetnim grupama, koji sadrţi i muziĉke izraze, osobito imena muziĉkih instrumenata. Neki muziĉki historiĉari smatraju da je postojao i Johannes de Garlandia »mladi«, aktivan oko 1300. Njemu se pripisuju traktati Introductio musicae (rukopis biblioteke Saint-Die objavio Coussemaker, Scriptores I, str. 157—175) i Optima introductio in contrapunctum (rukopisi u Univerzitetskoj biblioteci u Piši i u Zakladnoj biblioteci u Einsiedelnu, Ms. 689; pod imenom Johannes de Garlandia obj. Coussemaker, Scriptores III, str. 12—13). U raspravi Introductio musicae obraĊeni su tonski slogovi, slova, intervali, tonaliteti, solmizacija i mutacija. Traktat o kontrapunktu donosi najvaţnija pravila od kojih su neka postala temelji kasnije teorije kontrapunkta; prema njima, glasovi treba da se kreću u protupomaku, ako je to moguće, a kompozicija treba da poĉne i završi u savršenoj konsonanci. Autor ovoga traktata, odnosno J. de Garlandija mlaĊi, u koliko je postojao, već se nalazi na pragu novoga doba, Ars novae, nagovještajući kontrapunktsku nauku Johannesa Murisa i Jakova iz Liegea. LIT.: A. F. Gatien-Arnoult, Jean de Garlande, docteur-regent de grammaire a l'universite de Toulouse de 1229 a 1232, Revue de Toulouse 1886. — \V. Nietnann, Ober die abweichende Bedeutung der Ligaturen in der Mensuraltheo rie der Zeit vor Johannes de Garlandia, dodatni svezak br. 6 pub likacije IMG, Leipzig 1902. — E. Habel, Johannes de Garlandia, Mitteilung der Gesellschaft fur deutsche Erziehungsund Schulgeschichte, 1909. — E. Faral, Les Arts poetiques au XII—XIII e siecle, Pariš 1923. — L.J. Paetovi, The Life and Works of John of Garland, Memoirs of the University of California, 1927. — M. F. Bukofzer, Geschichte des Englischen Diskants und des Fauxbourdons nach den theoretischen Quellen, Strasbourg 1936. —J. Puher, Johannes de Garlandia, The Musical Times, 1933. — 5. M. Cserba, Hieronvmus de Moravia O. P. Tractatus de Mušica, Regensburg 1935. — G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1940. — W. Apel, The Notation of Polyphonic Music 900—1600, Cambridge, Mass. 1942. — A. Machabey, Johannes de Garlandia, Compositeur?, RM, 1953. — H. Huschen, Johannes de Garlandia, MGG, VII, 1958. — R. Stevenson, A Neglected Johannes de Garlandia Manuscript (1486) in South America, Notes 1967. I. Ać.
JOHANNES DE GROCHEO, muziĉki teoretiĉar (prijelaz iz XIII u XIV st.). O njemu nema biografskih podataka. Oko 1300 napisao De Mušica. Ovaj kodeks donosi najopširnije dosad poznate informacije o svjetovnoj muzici do 1300 (mušica civilis seu vulgaris). G. raspravlja o odreĊenim oblicima svjetovne muzike (stantipes, ductia, cantilena, cantus coronatus), daje tehniĉke upute u kompoziciju, govori o nekim instrumentima. Grocheova De Mušica je smion i usamljen pokušaj novog gledanja na muziku. U doba kada se srednjovjekovni univerzalizam susreće s novoprobuĊenim interesom za prirodne nauke (R. Bacon, pariški occamisti), G., školovan u aristotelovskom empirizmu, shvaća muziku kao društvenu realnost; ograniĉivši se na pariško muziĉko zbivanje, piše sociološki fundirano muziĉko-teoretsko djelo. U novije vrijeme izdali su Grocheova djela J. Wolf na lat. i njem. jeziku pod naslovom Die Musiklehre des Johannes de Grocheo (SBIMG, 1899—1900) prema rkp. 2663 dvorske biblioteke u Darmstadtu; H. Miiller: Zum Texte der Musiklehre des Johannes de Grocheo (ibid., 1902) prema rkp. u Londonu i E. Rohloff na lat. i njem. jeziku pod naslovom Der Musiktrakt des Johannes de Grocheo, 1943, prema rkp. 2663 dvorske biblioteke u Darmstadtu. LIT.: J. Wolf, Geschichte der Mensuralnotation, Leipzig 1904 —05. — E. Rohloff, Studie zum Musiktrakt des Johannes de Grocheo, Leipzig 1930. — H. Besseler, Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 1931. — Isti, Zur Ars Musicae des Johannes de Grocheo, MF, 1949. — G. Reaney, Johannes de Grocheo, MGG, VII, 1958.
JOHANNES DE LIMBURGIA (Lymburgia, Liburj flamanski kompozitor (XV st.). Potjeĉe moţda iz nizozemske vincije Limburg ili još vjerojatnije iz istoimenog belgijskog dića kraj Verviersa. Pripada generaciji starijih suvremenika Dufaya. Bio je, prema najnovijim istraţivanjima, poĉetkom st., kapelan u crkvi St. Jean VEvangeliste u Liegeu, zatim od ] do 1419 succentor crkve St. Jean, a od 1411 i katedrale sv. Pi God. 1436 imenovan je kanonikom crkve Notre-Dame u mj Huy. Sva njegova djela, 46 kompozicija, saĉuvana su u jedi rukopisnom zborniku iz gornje Italije napisanom prije 1440 ( logna, biblioteka G. B. Martini, ms. Q 15), pa se smatra d J. de L. svakako tada boravio u Italiji, a moţda i sam sudjek u sastavljanju tog zbornika. MeĊu kompozicijama su dva mo u ĉast zaštitnika Vicenze i Padove, gradova koji su u to doba pod Venecijom, te jedan motet posvećen glasovitom venecijansl patriciju Giovanniju Contariniju, pa se pretpostavlja da je J. L. boravio najvjerojatnije u Veneciji. — Stilski je J. de L. si benik Dufaya, ali mjestimice se u njegovoj muzici naziru utje sjevernotalijanske laudistiĉke prakse. DJELA. CRKVENA: 1 misa za 3 glasa; 2 puta po 2 misna stavka Gl< Credo za 3 glasa; 2 Kyrie za 3 glasa; 1 Gloria i 1 Credo za 3 glasa; 12 mi za 3 glasa; 4 moteta za 4 glasa; 5 Magnificata za 2, 3 i 4 glasa; 4 himne za 3 g] 5 lauda za 3 glasa; 1 Introitus, 1 Antifona, 1 Alleluja za 3 glasa. LIT.: H. W. Rosen. Die liturgischen Werke des Johannes von Limbi (disertacija), Innsbruck 1929. — G. de Van, Inventorv of Ms. Bologna, L Mus. Q 15 (olim 37), Mušica Disciplina. 1948. — H. Besseler, The Ms. Boh Bibl. Universitaria 2216, ibid.j 1952. — G. Reese, Music in the Renaissa New York 1954. — G. Reaney, Johannes de Limburgia, MGG, VII, 1
JOHANNES DE MURIS, francuski matematiĉar, astror i muziĉki teoretiĉar (Lisieux, Normandija oko 1290 — mo Pariz, poslije 1351)- Studirao na Univerzitetu u Parizu gdji stekao naslov magister artium i od 1321 drţao predavanja, poziv pape Klementa VI sudjelovao 1344 u Avignonu u refo kalendara. SuraĊivao s Philippeom de Vitrvjem kojemu je svetio raspravu o brojkama u heksametrima (Epistola Johannis Muris ad Philippum de Vitriaco episcopum Meldensem). Prvenstveno matematiĉar i astronom, J. de M. i u svo muziĉko-teoretskim djelima prouĉava tonski sistem, polazeći naĉela brojke. Za muziku ima fundamentalno znaĉenje nje; traktat u 2 dijela Ars novae musicae; u prvome, Mušica pract istraţuje brojĉane odnose tonova i intervala, a u drugome no trajanja, te po prvi put formulira, tj. zapravo anticipira, n menzuralni sistem razdoblja Ars nova koji se u praksi upr; izgraĊivao. J. de M. provodi podjelu na 4 grupe menzura, perfe nih i imperfektnih, i naziva ih gradus (I modus major, II mo minor, III tempus i IV prolatio); zatim utvrĊuje meĊusobne omj notnih trajanja i, što je najvaţnije", prvi put tretira dvodije mjeru kao jednakopravnu trodijelnoj. Ova njegova ĉetvorostn podjela vremenskih vrijednosti posve je odgovarala novoj 1 miĉi koju su Ph. de Vitry i njegov krug uveli s izoritmiĉkim n tetom. U traktatu Mušica speculativa, namijenjenom muziĉ nastavi, J. de M. tumaĉi odabrane odlomke Boethiusove raspr; De institutione mušica. U svom posljednjem muziĉkom trakta Libellus cantus mensurabilis, obraduje sva dostignuća Ars no; i meĊu ostalim razlaţe, po prvi put, pojmove -> color i -> tat vaţne za tadašnju motetsku tehniku. To je djelo kompendij n ziĉke nauke Ars novae. Rad Johannesa de Murisa imao je dalekoseţno znaĉer kako u Francuskoj gdje je udario temelje tzv. pariškoj školi ti retiĉara i dao osnove bogatoj nauĉnoj tradiciji, tako i u drug zemljama gdje se pojedine njegove rasprave javljaju u mnoj brojnim kopijama i preradbama još i u idućem stoljeću. Osob je široko odjeknuo u njemaĉkim zemljama; ondje se u nast muziĉke teorije na umjetniĉkim fakultetima davala redov prednost njegovoj nauci (»mušica Muris«), a njegova se rasprs Mušica speculativa susreće u razliĉitim prijepisima sve do poĉei XVI st. (u Beĉu 1515, u Mainzu 1538). U Italiji se prošir najviše rasprava Libellus cantus mensurabilis. Poĉetkom XV komentira je Prasdocimus de Beldemendis, a oko 1450 prerac ju je Ugolino de Orvieto. DJELA. SPISI (muziĉki): Ars novae musicae, I—II, 1319 (II dio c i zasebno pod naslovom Mušica practica, 1321); Mušica speculativa secund Boetium, 1323 (postoji i skraćena verzija); Questiones super partes musicae ( koder i s naslovom Accidentia mušice magistri Johannes de Muris in Mušica s, culativa practica)', Libeltus cantus mensurabilis secundum Johannes de Muris, c 1340—50. — Saĉuvano je i nekoliko anonimnih rasprava koje potjeĉu iz šk J. de Murisa: Ars contrapuncti secundum J. de M.; Ar s discantus secundum de M.; De octo tonis; Tractatus de proportionibus i dr. — Dvostruki motet i grama protho paret — Valde honorandus est beatus Johannes (pripisuje se Murisu). NOVA IZD. : Većinu rasprava J. de Murisa obj. M. Gerbert (Scripto ecclesiastici de mušica, III, 1784), a raspravu Libellus cantus mensurabilis i tri tate iz de Murisove škole obj. E. Coussemaker {Scriptores de mušica medii ae III, 1869); pojedine dijelove iz Ars novae musicae obj. O. Strunk (Source Rt dings in Music History, 1950).
JOHANNES DE MURIS — JOHNSON LIT.: R. Hirschfeld, Johannes de Muris (disertacija), Leipzig 1884. — W. Grossmann, Die einleitenden Kapitel des Speculum musicae, Leipzig 1924. — G. Pietzsch, Die Klassifikation der Musik von Boetius bis Ugolino von Orvieto, Halle 1929. — E. Wemer, The Mathematical Foundations of Philipe de Vitry*s Ars nova, Journal of the American Musicological Society, 1956. — H. Besseler, Johannes de Muris, MGG, VII, 1958. — N. C. Carpenter, Music in the Medieval and Renaissance Universities, Norman 1958. — G. Reaney, Ars Nova, Pelican Historv of Music, I, London 1960. I. Ać.
JOHANNES GALLICUS (Jean de Namue, Johannes de Mantua, J. Mantuanus, J. Carthusiensis), flamanski pjevaĉ i muziĉki teoretiĉar (Namur, 1415 — Parma, 1473). Kartuzijanac u Mantovi; uĉitelj muziĉkog teoretiĉara N. Burtiusa (1450-—■ 1518). Njegov muziĉki traktat štampan je u IV svesku zbirke Scriptorum de mušica medii aevi nova series Ch. E. H. de Coussemakera (1864—76), a nastao je izmeĊu 1458 i 1464. Sastoji se od tri glavna dijela. Prvi sadrţava nauku o ljestvici, tetrakordima, intervalima i naĉinima, drugi nauku o tonskim slovima i slogovima, mutaciji i solmizaciji, treći o matematskim i muziĉkim proporcijama, diobi ţice na monokordu i menzuri orguljskih svirala. Neke je postavke preuzeo od Boethiusa i Marchetusa iz Padove, a moţda i od Augustina i Johannesa de Murisa. J. G. oštro kritizira podjelu cijelog stepena na pet diesisa Marchetusa iz Padove, a Guidovim solmizacijskim slogovima pretpostavlja drugaĉije slogove. Po sadrţaju i opsegu njegov se spis ubraja medu najvaţnije traktate izmeĊu 1420 (Mušica Ugolina iz Orvieta) i 1482 (Mušica Ramisa de Pareje). DJELA. Naslovi triju dijelova traktata: 1. Rilus canendi vetustissimus et novus; 2. Vera quamque facilis ad cantandum atgue brevis introduclio', 3. Trac-tatus in tam admirabilem quam facilem et quietissimam numerorum continentiam. LIT.: H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im 9.—19. Jahrhundert, 1898 ( I I izd. 1921). — H. Hiischen, Johannes Gallicus, MGG, IV, 1955.
JOHANNES SALISBERIENSIS (Sarisberiensis, Sarisburiensis), engleski filozof i muziĉki teoretiĉar (Salisburv, oko 1115 —• vjerojatno Chartres, 25. X 1180). Studirao teologiju i filozofiju u Parizu i Chartresu. Vratio se u Englesku 1147, gdje ga je Theobald, nadbiskup od Canterburvja, imenovao svojim tajnikom. U sukobu izmeĊu kralja Henrika II i Thomasa Becketa (nadbiskup od Canterburvja 1162—70) bio je na Becketovoj strani te je zbog toga pao u nemilost kod kralja i napustio zemlju. Posljednje godine ţivota proveo kao biskup od Chartresa (od 1176). Autor je brojnih traktata filozofskog i crkveno-historijskog sadrţaja te mnogih epistola kojima se obraćao najuglednijim liĉnostima svoga vremena. O muzici govori samo u djelu Polycraticus (prva vaţnija srednjovjekovna teorija drţave, u 8 knj., 1159), u Vi poglavlju prve knjige. Naslov je poglavlja De mušica et instrumentis et modis et fructu eorum. Pisac se ograniĉuje na općenita i principijelna izlaganja. Prvenstveno govori o biti i djelovanju muzike i pri tom oĉituje jaku povezanost s tradicijom. Tako, npr., raspravlja o harmoniĉnom redu u svemiru i u ĉovjeku, te o terapeutskoj moći muzike. Poziva se jedino na Platona. Govoreći 0 crkvenoj muzici, zastupa mišljenje da u njoj treba da sudjeluju 1 instrumenti. Oštrim rijeĉima osuĊuje svaki element ĉulnosti u crkvenim napjevima; suprotstavlja se prodiranju svjetovnog stila u crkvenu muziku. NOVA IZD.: Sveukupna djela obj. J. A. Giles (5 sv., 1848) i J.P.Mi gne (serija Patrologia latina, 1855); pojedine spise obj. W. Amdt (1868) i C. C. J. Webb (1909 i 1929). LIT.: C. C. J. Webb, John of Salisbury, Oxford 1932. — H. Huschen, Johannes von Salisburv, MGG, VII, 1958.
JOHANSEN, David Monrad, norveški kompozitor (Vefsen, fjord Vefsna, 8. XI 1888 —). Studirao u Oslu (klavir kod K. Nissena, harmoniju kod C. EUinga) i Berlinu (R. Kahn, E. Humperdinck); 1910 debitirao kao pijanist, a 1913 kao kompozitor. God. 1918—19 izdavao ĉasopis Norsk Musikerblad, 1925—45 kritiĉar ĉasopisa Aftenposten. U svojim djelima povezuje nacionalni smjer sa suvremenim tekovinama muziĉke tehnike. DJELA: simfonijska pjesma Pan; suita za orkestar, 1915; simfonijska fantazija, 1936. — Klavirski kvartet, 1947; sonata za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije. — VOKALNA: kantate Me vigjer vaa song, 1930 i Ignis ardens, 1931; Fo/uspaazasole.zboriorkestarj 1926; Sigvart Skald za glas i orkestar, 1928; Draumkvaedet za muški zbor, 1921; solo-pjesme (djelomiĉno s narodnim tekstovima). — Obradbe trubadurskih pjesama s pratnjom harfe i flaute. — Biografija Edvard Grieg, 1934 (III izd. 1956; engl. izd. 1938; novo engl. izd. 1945). LIT.: 0. Gaukstad i O. M. Sandvik (urednici), D. M. Johansen i skrifT og tale (s popisom djela), Oslo 1968.
JOHANSON, Christian, švedski plesaĉ i pedagog (Stockholm, 1817 — Petrograd, 1903). Baletni studij zapoĉeo na Kraljevskoj baletnoj školi u Stockholmu, kasnije uĉenik Bournonvilla u K0benhavnu i 1857 partner M. Taglioni u Stockholmu i njen posljedni partner u Rusiji (1842). Nastupao kao prvi plesaĉ u Petrogradu u baletu La Gitana Schmidta i Aumera (koreografija F. Taglioni, 1841). Od 1860 posvećuje se pedagoškom radu, a nakon završene plesaĉke karijere, 1869 postaje profesor na Carskoj baletnoj školi u Petrogradu. Njegovi uĉenici bili su M. Kšesinska, O. Preobraţenska, P. Gerdt, T. Karsavina i dr.
275
JOHANSON, Sven Eric, švedski kompozitor (Vastervik, Kalmar, 10. XII 1919—). Orgulje studirao na Kraljevskoj akademiji u Stockholmu, kompoziciju privatno kod H. M. Melchersa i H. Rosenberga. God. 1944—50 crkveni orguljaš u Uppsali, od 1952 u Goteborgu orguljaš i od 1954 profesor orgulja i muziĉke teorije na Konzervatoriju. Djeluje i kao muziĉki kritiĉar lista Ny Tid. DJELA. ORKESTRALNA: Tri simfonije: I, Sinfonia ostinata, 1943; II, 1954 i III, 1956; Serenata za mali orkestar; varijacije na narodnu temu, 1963. — KOMORNA: 4 gudaĉka kvarteta; Suite Urica za obou, klarinet, fagot i recitatora. — Kompozicije za klavir i za orgulje. — Opere Bortbytingarna, 1955 i Kunskapens vin, 1959. — VOKALNA: komorni oratorij Aff Sancto Christofforo, 1948; The Hazetrees za sopran, klarinet, violinu, violu i klavir, 1961; Ĉetvrta simfonija za zbor a cappella, 1958.
JOHNEN, Kurt, njemaĉki muzikolog (Burtscheid kraj Aachena, 3. I 1884 — Quedlinburg, 27. II 1965). Muzikologiju studirao u Berlinu (H. Kretzschmar, J. Wolf, F. Blume, E. M. v. Hornbostel, C. Stumpf); doktorirao 1927. Nastavnik klavira u Berlinu i Amsterdamu; od 1937 vodio vlastitu muziĉku školu u Berlinu (Charlottenburg) i 1945—52 u Quedlinburgu, zatim profesor na Visokoj muziĉkoj školi u Halle (Saale) i od 1955 u Berlinu. DJELA: Neue Wege sur Energetik des Klavier-Spiels (disertacija), 1927 (I I izd. 1950); Der Anfang im Klavier-Spiel, 1950; Allgemeine Musiklehre, 1957; Die Berufskrankheiten der Pianisten, ihre Ursachen und Heilung (rkp.). LIT.: K. Johnen, Kurt Johnen, MGG, VII, 1958.
JOHNER, Franz Dominicus, njemaĉki muzikolog (Waldsee, Wurttemberg, i. XII 1874 — Beuron, 4. I 1955). Benediktinac; studirao filozofiju u Beuronu, teologiju u Cucujaesu (Portugal), a muziku u Beuronu (P. A. Kienle, P. R. Molitor) i Stuttgartu (J. Haas). Nastavnik gregorijanskog korala u Beuronu i od 1925 na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu. Jedan od najboljih poznavalaca gregorijanskog korala, borio se za reformu katoliĉke crkvene muzike. Njegovi radovi, koji uz originalne zakljuĉke donose i niz praktiĉkih uputa, mnogo su pridonijeli popularizaciji ideja cecilijanskog pokreta. Bavio se i kompozicijom crkvenih djela. DJELA. SPISI: Neue Schule des gregorianischen Choralgesanges, 1906 (VIII izd. 1956); Die Psalmodie der Vaticana, 1911; Choral-Singiibungen, 1913; Canlus ecclesiastici, 1914 (V izd. 1925); Litaniae Lauretanae, 1921 (II izd. 1927); Der gregorianische Choral, 1924; Die Sonn- und Festtagslieder des vatikanischen Graduale, 1928; Wie gelangen vjir zu einem tviirdigen Vortrag des gregorianischen Chorals?, 1928; Erklarung des Kyriale, 1933; Wort und Ton im gregorianischen Choral, 1940; Der kultische Gesang der abendla'ndischer Kirche, 1950; studije i ĉlanci u Gregoriusblatt, Der Kirchensanger, Cacilienvereinsorgan i dr. LIT.: F. Bo'ser, P. Dominicus Johner, Cacilienvereinsorgan, 1935. — M. Pfaff, Zu Pater Johners 80. Geburtstag, Mušica, 1955. — W. Irtenkauf, Dominicus Johner, MGG, VII, 1958.
JOHNSEN, Henrik Filip, švedski orguljaš i kompozitor njemaĉkog (?) podrijetla (?, 1717 — Stockholm, 12. II 1779). God. 1743 došao iz Eutina u Stockholm i tamo ostao do smrti. Bio je crkveni i dvorski orguljaš, koncertirao je kao ĉembalist; ugledan uĉitelj orgulja, 1771—72 nastavnik na novoosnovanoj Kraljevskoj akademiji. MeĊu njegovim uĉenicima bila je kraljica Luisa Ulrika. DJELA. INSTRU MEN TALNA: 2 s imfo nije za gudaĉe; ko nce rt za 2 fagota i gudaĉe; X Sonates d deux violons et basso; sonata za violinu i continuo; Six fugues pour les orgues ou le clavecin', 6 sonata za ĉembalo. — DRAMSKA: opere Acis och Galathea, 1773 i Procris och Cephal, 1778; opere-baleti Aegle, 1774 i Neptun och Amphitrite, 1775; baletni divertissement za Birger Jari G.F. Gvllenborga, 1774; serenada Die verkaufte Braut, 1742. LIT.: H. Eppstein, Tili fragan om H. Ph. Johansens harkomst, Svensk Tidskrift for musikforskning, 1950. — Isti, Hinrich Philip Johnsen, MGG, VII, 1958.
JOHNSON, Edward, kanadski tenor (Guelph kraj Toronta, 22. VIII 1878 — 20. IV 1959). Pjevanje uĉio u New Yorku (Madame von Feilitsch) i Firenci (V. Lombardi); debitirao 1912 u Padovi kao Andrea Chenier (Giordano). Pjevao na prvim svjetskim opernim pozornicama, od 1913 na milanskoj Scali, od 1916 na Teatro Colon u Buenos Airesu, od 1917 u madridskom Teatro Real, od 1918 u rimskom Teatro Costanzi, zatim u Chicagu i 1922—35 na Metropolitanu u New Yorku, kojoj je ustanovi 1935 —50 stajao kao direktor na ĉelu. Od 1950 vodio je operni studio na Univerzitetu u Torontu. JOHNSON, Horace, ameriĉki kompozitor i muziĉki pisac (Waltham, Mass., 5. X 1893 — Tucson, Arizona, 30. V 1964). Studirao kompoziciju u SAD (B. Crist), zatim boravio radi studija u Italiji i Engleskoj (1924—27), kasnije (1929—30) u Francuskoj. Suradnik brojnih ameriĉkih listova (Musical Observer; Musician; Etude; Musical America; Delineator) ; 1931—39 izdavao Musical Courier; od 1941 glavni urednik Sermon Publications Inc. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Astarte, 1929; suite Imagery, 1924 i Streets of Florence, 1930; In the American Manner, 1932; Joyance za gudaĉe; Three Eour, 1942; Music for Strings, 1945. — Klavirske kompozicije (Trees at Night). — VOKALNA: Babe of Bethlehem za zbor, 1929; solopjesme: ciklusi Fragments, 1924; Cursory Rhymes, 1927 i To My Lady, 1927; The Pirate; When Pierrot Sings; The Three Cherry Trees; Thy Dark Hair.
JOHNSON, Hunter, ameriĉki kompozitor i pedagog (Benson, North Carolina, 14. IV 1906 —). Uĉio na University of North
276
JOHNSON — JOLIVET
Carolina (Chapel Hill, N. C), zatim na Eastman School of Music u Rochesteru (N. Y.), gdje je 1929 diplomirao. Proĉelnik odjela za kompoziciju na Univerzitetu u Michiganu (Ann Arbor) do 1933, kad dobiva Prix de Rome te 2 godine studira u Evropi. God. 1944—47 profesor teorije kompozicije na Univerzitetu u Manitobi (Kanada), 1959—62 u IUinoisu i zatim u Texasu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1931; koncert za klavir i komorni orkestar, 1935; Elegy za klarinet i gudaĉe, 1936; For an Unknoum Soldier za flautu i orkestar, I944;preludij,l929;adagiozagudaĉe. — Sonatina za violinu i klavir,1937; Serenade za flautu i klarinet, 1937.—Sonata za klavir,i934.— Baleti (za Marthu Graham): Letter to the World, 1940 i Deaths and Entrances, 1943. LIT.: C. Reis, Composers in America, New York 1947. —R. A. Monaco, The Music of Hunter Johnson (disertacija), Univerzitet Cornell, N. Y., 1960.
JOHNSON, James, škotski muziĉki nakladnik (?, oko 1750 — Edinburgh, 26. II 1811). Tiskarski zanat izuĉio vjerojatno kod J. Reeda u Edinburghu; tamo je 1772—90 vodio vlastitu radionicu, a onda se udruţio sa drugim majstorima (Johsonn & Co) i uz štampariju otvorio i trgovinu muzikalija. IzmeĊu 1787 i 1803 redigirao i tiskao 6 svezaka zbirke The Scots Musical Museum koja sadrţi oko 600 pjesama, napjeva i plesova. Nakon Johnsonove smrti radionicu su dalje vodili njegova udovica i raniji uĉenik John Anderson (Johnson & Anderson). LIT.: F. Kidson, British Music Publishers and Engravers: from Queen Elizabeth's Reign to George the Fourth's, London 1900. — C. Humphries i W. C. Smith, Music Publishing in the British Isles, London 1954. — C. Humphries, James Johnson, MGG, VII, 1958.
JOHNSON, James Louis (Jay Jay), ameriĉki jazz-kompozitor i trombonist (Indianopolis, 22. I 1924 —■)• Kao trombonist razvijao se pod utjecajem T. Younga, J. Teagardena i D. Wellsa. Od 1941 javno nastupao sa B. Ĉarterom, M. Roachom i C. Basieom. J. je jedan od najistaknutijih predstavnika be-bopa. Vodio je nekoliko vlastitih jazz-ansambla. Najveću je popularnost postigao sastav Kai and Jay (1954—56) koji je osnovao sa K. Windingom. Svira i u simfonijskim orkestrima. Najpoznatije su mu kompozicije El Camino Real, Sketch za trombon i orkestar i Perceptions (1961). JOHNSON, 1. John, engleski lautist (?, oko 1540 — London, oko 1594). Od 1579 do smrti lautist na dvoru engleske kraljice Elizabete I. Rukopisi njegovih kompozicija za lutnju ĉesto se zamjenjuju s djelima njegova sina. 2. Robert, lautist i kompozitor (London, oko 1583 — prije 26. XI 1633). Sin Johna; muziĉko obrazovanje stekao na dvoru sira G. Carevsa (drugi lord Hunsdon). Od 1604 do smrti dvor ski lautist. Jedan od najboljih engleskih kompozitora solo-pje-sama svoje generacije (Care-charming sleep, Wood, rocks and mountains). Njegov uĉenik bio je J. Wilson mladi. DJELA. Scenska muzika: The Witch, 1610; Masque of Oberon, 1611; The Tempest, 1612; The Captain, 1612; The Lover's Progress, 1613; The Valentinian, 1614; The Duchess of Malfy, 1614; The Old Couple, 1615; The Gypsies Metamorphosed, 1621; The Chances, 1625. — Oko 12 zbirka svjetovnih solo-pjesama u zbornicima onoga vremena. — Dvanaest kompozicija za lutnju. LIT.: J. P. Cutts, Robert Johnson. King's Musicians in His M ajestv's Public Entertainment, Music and Letters, 1955. — V. Duckles, John i Robert Johnson, MGG, VII, 1958.
JOHNSON, Patricia, engleska pjevaĉica, mezzosopran (London, ? —). Studirala glumu na Guildhall School of Music and Drama i plesanje na Royal Academy of Dancing ĉiji je bila ĉlan; pjevanje uĉila kod Marije Linker u Berlinu. God. 1953 —59 solist u Sadler's Wells Opera i gost Covent Gardena u Londonu, zatim ĉlanica Gradske opere u Baselu i od 1962 na Njemaĉkoj operi u Berlinu (od 1970 komorna pjevaĉica). JOHNSON, Robert Sherlavv, engleski kompozitor i pijanist (Sunderland, Durham, 21. V 1932 —). Studirao u Nevvcastle-on-Tyneu, na Royal Academy of Music u Londonu i u Parizu. Od 1965 predaje muziku na Univerzitetu u Yorku i od 1970 na Univerzitetu u Oxfordu. DJELA (izbor): 2 sonate za klavir, 1963 i 1967; gudaĉki kvartet, 1966; The Resurrection of Feng-Huang, 1968; 7 stavaka za klavir, 1969; The Praises of Heaven and Earth za sopran, klavir i magnetofonsku vrpcu, 1969.
JOHNSON, William Geary (Bunch, Bunk), ameriĉki jazz-kornetist i trubljaĉ (New Orleans, 27. XII 1879 — New Iberia, Louisiana, 7. VII 1949). Uĉenik W. Cutcheva, prvi put javno nastupio s orkestrom Adama Oliviera. Svirao kornet u sastavu Buddvja Boldena od 1896. Bio je ĉlan gotovo svih vaţnijih orkestara starog New Orleansa i rijeĉnih brodova (Riverboat). Jedan je od najzanimljivijih predstavnika New Orkanskog stila. God. 1932—37 bio se povukao iz muziĉkog ţivota, a zatim je ponovno bio vrlo aktivan u razdoblju New Orleans Revival. Svirao je tada u Yerba Buena Jazz Band, u bostonskom sastavu S. Becheta i snimio niz ploĉa. JOHNSTON, Benjamin (Ben), ameriĉki kompozitor (Macon, Georgia, 15. III 1926 —). Studirao na univerzitetima California u Berkelevu i Illinois u New Jersevu, gdje sada djeluje kao
profesor muzike. Veoma plodan stvaralac, ogledao se gc u svim muziĉkim vrstama. DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Passaeaglia and Epilogue (froi John), 1960; Quintet for Groups, 1966; koncert za duhaĉki ansambl i tirr 1951- — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: II, 1964 i III, 1965; sep duhaĉki kvintet, violonĉelo i kontrabas, 1958; Nine Variations za gudaĉki tet, 1959; Knocking Piece za 2 bubnjara i klavir, 1962; Knocking Piece 2 ZE dreĊeni broj bubnjara i elektronske zvukove, 1968. — Kompozicije za klavi nata for Microlonal Piano, 1965). — Plesne kompozicije za jazz-orkests VOKALNA: kantata Night za bariton, ţenski zbor i komorni ansambl, Of Vanity T.2L zbor i 2 bubnjara, 1964; Ci-Git Satie za 8-gl. zbor i jazz-ir mente, 1966; solo-pjesme. — SPISI: Scalar Order as a Compositional Res Perspectives of New Music, 1963—64; Proportionality and Expanded M Pitch Resources, ibid., 1966—67.
JOHNSTONE, John Alfred, irski pijanist i pedagog ( fovija Cork, Irska, 6. VII 1861 — Sidmouth, Engleska, 21. 1941). Studirao klavir i kompoziciju u Dublinu (R. Stew Od 1882 u Melbourneu privatni uĉitelj klavira, zatim nasta na muziĉkoj školi Athenaeum, kasnije direktor. Na prijelazu u st. bio je jedan od najistaknutijih klavirskih pedagoga u Austr DJELA: Piano-Touch, Phrasing and Interpretation, 1908; The Art of ching Piano-Playing, 1910; Hozv to use the Pedal in Piano-Playing ; The A Expression in Piano-Playing; The Simplicity Piano-Tutor; The Royal M for Octave- and Wrist-Technique; The Royal Method for Scales and Arpe± Elementary Ear-Tests; Piano Technique; Essentials in Piano-Playing, ] Rubato, or the Secret of Musical Expression; Hints on the Interpretation of Be ven's Pianoforte Sonatas; The Metronome and Bach; Muscular Relaxa Weight Touch and Rotary Movement; The Beginner's Harmony; Individi in Piano-Touch. LIT.: A. Silbermann, J. Alfred Johnstone, MGG, VII, 1958.
JOIO, Norman dello -> Dello Joio, Norman ■ JOKSIMOVIC, Boţidar, kompozitor (Svilajnac, 20. 1868 — Beograd, 23. XI 1955). Posle završene Uĉiteljske š] studirao muziku u Beogradu na privatnom konzervatoriji Toše Andrejevića, potom na Konzervatorijumu u Pragu, gd< završio odsek kompozicije (K. Knittl, K. Stecker). Kao mu2 pedagog delovao u Ţenskoj uĉiteljskoj školi i muziĉkoj školi 5: ković u Beogradu. Prikupljao narodne melodije, saradivao u p> dinim muziĉkim i knjiţevnim ĉasopisima, bio horovoda više vaĉkih društava. Po osnovnom duhu i karakteru svojih kom zicija J. nadovezuje na stil »komada sa pevanjem« i kapelmajstor muziku XIX v. sa naglašenom patriotsko-romantiĉnom eru ograniĉava se uglavnom na narodne motive koje obraĊuje sa skrc nom invencijom. DELA. ORKESTARSKA: simfonijska poema Za tast i slavu, 1943; 1 cert za violinu u E-duru, 1930; uvertire: Mladost I, 1899 i Mladost II, 1 Uspomena, 1921; Vila Ravijojla, 1932; Apoteoza igre, 1934; Kapetan Sla 1940. Veliki broj marševa, fantazija, narodnih kola i spletova narodnih i| — Gudaĉki kvartet; duvaĉki kvintet. — DRAAiSKA: opera Ţenidba Mi Obilića (tekst Drag. Ilica), 1901 (scenski neizvedena); balet Skoĉi-devc 1942. Scenska muzika: Mladost (M. Petrović-Seljanĉica), 1903; Srpstvo u 1 gradu (P. S. Pavlović), 1909; Ugašeno ognjište (Ţ. Lazarević), 1910; Na but (D. Ivanović), 1942. Opereta Šešir (A. Gavrilović), 1907. Filmska muzika VOKALNA: veliki broj mešovitih, muških, ţenskih i deĉjih a cappel la hor preteţno na bazi narodnih motiva. — CRKVENA: Liturgija srpska; Litw ruska; Liturgija patrijarhova. — SPISI: Pitanja za prikupljanje muziĉkih ĉaja u Srba, 1899; Muziĉki bukvar, VIII izd., 1938. S. Đ. K
JOLAS, Betsy, francuska kompozitorka (Pariz, 5. VIII i< —). U SAD uĉila kompoziciju (P. Boepple), orgulje (C. We rich) i klavir (Helene Schnabel), a na Konzervatoriju u Par fugu (S. Ple-Caussade), kompoziciju (D. Milhaud) i muzi< analizu (O. Messiaen). Od 1955 suradnica je Francuske rad televizije u Parizu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za mali orkestar, 1957; D'un o{ de voyage za 22 instrumenta, 1967; Quatre plages za gudaĉki orkestar; Wh music za orgulje i mali orkestar, 1970. — KOMORNA: Figures za 9 instrumen 1956; Ouatuor II za koloraturni sopran i gudaĉki trio, 1964; Episode za fla solo, 1964; J. D. E., studija za komorni ansambl, 1967; Tranche za harfu, ic — VOKALNA: Plupart du temps za mezzosopran i klavir, 1949; Cinq poe de J. Dupin za sopran i klavir (orkestar), 1959; 2 radio -kantate: L'Oeil eg i Dans la ehaleur vacante za soliste i orkestar, 1961 i 1963; Mots za 5 vokal i 8 instrumenata, 1963; Motet II za 12-gl. zbor i mali orkestar, 1965; Po d'aube za alt i 13 instrumenata, 1968; zborovi. — Scenska i filmska muzi
JOLIVET, Andrć, francuski kompozitor (Pariz, 8. VIII 19 —). Uĉenik P. Le Flema i kasnije E. Varesea, ĉije su ideje osob snaţno utjecale na oblikovanje njegove muziĉke estetike. G( 1935 pristupio društvu za njegovanje avangardne komorne muzi i uspostavljanje veza sa stranim muziĉarima, La Spirale; 19 udruţio se sa O. Messiaenom, Daniel-Lesurom i Y. Baudrierc u umjetniĉku grupu La Jeune France. Od 1945 dirigent orkesi Comedie Franfaise. God. 1963 imenovan predsjednikom Conce Lamoureux, a 1966 profesorom kompozicije na Pariškom konz« vatoriju. Oko 1935 formulirao je J. »kanon« svoje estetike: »Vrat muzici njen izvorni antiĉki smisao, kad je ona bila magiĉki i vr ĉbinski izraz religioznosti ljudskih zajednica. U tehniĉkom poglec osloboditi se od tonalnog sistema, ne usvajajući, meĊutim, teori dodekafonije . . .« Polazeći od tih postavki, J. traţi muziku kc bi bila »zvuĉna manifestacija u direktnom odnosu s općim kozrr ĉkim sistemom«. On pronalazi nove harmonijske, ritmiĉke, din
JOLIVET — JONAS miĉke i zvukovne putove, sluţeći se gdjekad i modernim elekt-roakustiĉnim ili mehaniĉkim instrumentima; nastoji da muziĉka umjetnost bude upravljena uvijek ĉovjeku. U kasnijim djelima, primjenjujući istodobno elemente muziĉkog izraza suvremene Evrope i vanevropskih sredina, pokušava ostvariti muziĉki jezik, jednako razumljiv Zapadu i Istoku. Stapanjem ovih pokušaja s ranijim principima, J. otkriva svojom muzikom neobiĉne, prije njega nepoznate svjetove, u kojima se tvrda i neumitna zakonitost kozmiĉkoga sistema povezuje s mekoćom ĉiste ljudske lirike. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1953, 1959 i 1964; sim fonija za gudaĉe, 1961; Symphonie de Danses, 1940. Koncerti: za Martenotove valove, 1947; za flautu A. JOLIVET i gudaĉe, 1949; za klavir, 1950 (takoĊer u verziji za 2 klavira, bez orkestra); za harfu, 1952; za fagot, gudaĉe, harfu i klavir, 1954; za trublju, 1954; za udaraljke, 1958 i 2 za violonĉelo, 1962 i 1966. Concertino za trublju, gudaĉe i klavir, 1948; simfonijska suita Guignol et Pandorc, 1943; Suite transoce'ane, 1955; Suite francaise, 1957; Ariadne, suita iz baleta, 1965; Defile i Soir za duhaĉe, 1937; Cosmogonie, Prelude, 1938; Andanie za gudaĉe, 1943; Psyche, 1946; Trois Interludes de la Verite de Jeanne, 1956; Adagio, 1961; Ce'remonial pour percussion (en hommage d Edgar Varšse), 1968. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1934; sonata za flautu i klavir, 1958; sonatina za flautu i klarinet, 1961; sonatina za obou i fagot, 1963; Petite suite za flautu, violu i harfu, 1941; Suite delphique za flautu, obou, klarinet, trublju, trombon, 2 roga, Martenotove va love, harfu, timpane i udaraljke, 1942; Suite en concert za flautu i 4 udaraljke, 1966; Suite rhapsodiaue za violinu solo, 1965; Suite en concert za violonĉelo solo, 1965; Pastorak de Noel za flautu, fagot i harfu, 1943; Rhapsodie a 7 za klarinet, fagot, cornet a pistons, trublju, udaraljke, violinu i kontrabas, 1957; 12 Inventions za 12 instrumenata, 1966; Trois Poemes za Martenotove valove i klavir, 1935; Cinq Incantations za flautu solo, 1936 (verzija za violinu solo, 1967); Incantation za violinu solo ili Martenotove valove ili flautu, 1937; Chant de Linos za flautu i klavir (ili za flautu solistiĉki, violu, violonĉelo i harfu), 1944; Serenade za obou i klavir (ili za duhaĉki kvintet s oboom solo), 1945; preludij za harfu, 1965 i dr. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1945 i 1957; Mana, 6 kompozicija, 1935; Cinq danses rituelles, 1939 (takoĊer u orkestralnoj verziji); Etude sur des modes antiques, 1944; Hopi Snake Dance za 2 klavira, 1948 i dr. — DRAMSKA : opera Dolores ou Le Miracle de la femme laide, 1947. Baleti: Les quatre verite's, 194 1 ; Guignol et Pandore, 1944; L'Inconnue, 1950 i Ariadne, 1965. Scenska muzika za drame: Le Malade imaginaire (Moliere), 1944; Britannicus (Raĉine), 1946; Horace (Corneille), 1947; Les Caprices de Marianne (Musset), 1953; Promethe'e enchaine (Eshil), 1954; Coriolan (Shakespeare), 1956 i dr. Muzika za ra-diodrame. Filmska muzika. — VOKALNA: oratorij La Verite de Jeanne, 1956; kantata Le Coeur et la maliere (Teilhard de Chardin) za sole, zbor i orkestar, 1965; La Tentation derniere de Jeanne d'Arc za recitatora, zborove koji recitiraju i pjevaju i orkestar, 1941; Trois chants des hommes za bariton i orkestar, 1937; Epithalame za 12-gl. zbor, 1953; Suite liturgique za glas, engleski rog, obou, violonĉelo i harfu, 1942; Madrigals za 4 glasa (ili zbor) i 4 instrumenta (M. jacob), 1963; Les Trois complaintes du soldat za glas i klavir (ili orkestar), 1940 i dr. — Messe dite »pour le jour de la paix« za pjevanje, orgulje i tamburin, 1940; misa Uxor lua za 5 glasova i 5 instrumenata ili orgulje, 1962; Hymne a St. Andre za glas i orgulje, 1947. — SPISI: Rameau, 1946; Ludivig van Beetho-ven, 1955; ĉlanci u muziĉkim ĉasopisima; uvodni tekst u nizu dţepnih parti tura djela velikih majstora, tiskanih u nakladi Heugel, 1952—54. LIT.: G. Michd, Andre Jolivet, Essai sur un svsteme esthetique musical, RM, 1947. — F. Golbeck. The Strange Case of A. Jolivet, MQ, 1949. — S. Moreux, Un nouveau Bela Bartok, La Revue francaise, 1952. — C. Rostand, Le Concert de Jolivet adoucit les moeurs, La Table ronde, 1952. — B. Skalsky, A. Jolivet, Musical America, 1952. — J.-J. Brothier, La »Jeune France« . . . Documentation, Pariš 1955. — V. Fedorov, Andre Jolivet, MGG, VII, 1958. — 5. Demarquez, Andre Jolivet, Pariš 1958.— M. Cadien, A Conversation with Andre Jolivet, Tempo, 1961, 59. — A. Golea, Die zwei VCelten A. Jolivets, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1965. I, Me.
JOMMELLI, Niccolo, talijanski kompozitor (Aversa kod Na pulja, 10. IX 1714 — Napulj, 25. VIII 1774). Muziku uĉio u Napulju na Conservatorio di Sant' Onofrio (F. Feo) i na Con servatorio della Pietd de'Turchini (N. Fago). Od 1737 kompo nira opere za talijanska kazali šta; 1741 upoznaje u Bologni Padre Martinija i postaje ĉlan bolonjske Accademia Filarmonica. Nakon uspjeha opere Merope (1741) u Veneciji, postaje na preporuku J. A. Hassea direk tor tamošnjeg Conservatorio degli Incurabili (do 1747). God. 1747—48 komponirao za rim ska kazališta, a ujedno je maestro coadiutore Papinske kapele i ĉlan rimske Accademia di S. Cecilia. Od 1748 djeluje u Beĉu, gdje se susreće s Metastasijem, a 1750 N. JOMMELLI
277
—53 u Rimu, gdje postaje ĉlan Arcadie', 1753—69 dvorski je kompozitor u Stuttgartu. Tu upoznaje suvremenu njemaĉku muziku, odrţava veze s mannheimskim krugom, pa se otad u njegovim djelima zamjećuju i njemaĉki utjecaji, tako u pogledu harmonije, uloge orkestra u operi i u primjenjivanju nove orkestralne dinamike. Kad je raspuštena opera u Stuttgartu, J. se vratio u Napulj, ali nije više postizavao prijašnje uspjehe. Novi elementi u njegovoj muzici bili su strani talijanskoj publici, koja ih je osuĊivala kao »previše njemaĉke« (»troppo tedesco«). J. je odigrao znaĉajnu ulogu u nastojanju da talijanskoj operi seriji dade ozbiljniji karakter. On je »jedan od glavnih predstavnika onoga opernog smjera koji završava s Gluckom, a koji je teţio k obnavljanju metastazijanske opere pomoću ponovnog uvoĊenja zbora, ansambla, plesa i samostalnih orkestralnih odlomaka, kao i izbjegavanjem, odnosno produbljivanjem secco-recitativa. Njegova je narav ozbiljna, meditativna, patetiĉna (zvali su ga talijanskim Gluckom). .Veliĉanstvenost proţima i njegove oratorije, na koje je utjecao Hasse, kao i njegove crkvene kompozicije, medu kojima se istiĉu majstorska djela: Reguiem, Magnificat i Miserere« (H. Abert). DJELA. ORKESTRALNA: simfonije; koncert za ĉembalo; uvertire za mali orkestar; Ciaccona. — KOMORNA: trija za 2 flaute i b. c.; sonate za 2 flaute (2 violine) i b . c . ; 6 divertimenta.—[Sonate za ĉembalo ĉetvororuĉno.— DRAA1SKA. Osamdeset i dvije opere (53 saĉuvane): L'Errore amoroso, 1737; Odoardo, 1738; Ricimero, 1740; VAslianatle, 1741; Ezio, 1741 (prer. 1748 i 1749); Merope, 1741 (prer. 1749); Eumene, 1742; Demojoonle, 1743 (prer. 1764); Didone abbandonata, 1746 (prer. 1749 i 1763); Artaserse, 1749; Achille in Sciro, 1749 (prer. 1771); Ifigenia in Aulide, 1751; Talestri, 1751; Fetonte, 1753 (prer. 1768); Allilio Regolo, 1753; Demetrio, 1753; La Clemenza di Tito, 1753; Pelope, 1755; Enea nel Lazio, 1755; Alessandro nelle Indie, 1760; L'Olimpiade, 1761; Vologeso, 1766; Armida Abbandonata, 1770; Ifigenia in Tauride, 1771; // Trionfo di Clelia, 1774; Griselda (prema stilskim obiljeţjima vjerojatno nastala u Stuttgartu). Intermezzi i pasticci.— VOKALNA. Oratoriji: Betulia liberata, 1743; Isacco, 1750; La Nativita di Maria Vergine, 1759. Kantate; serenade. — CRKVENA: mise (Missa pro defunctis, 1756); ofertoriji; psalmi; Miserere u g-molu za 5 glasova; Miserere za 8 glasova; Magnificat (s jekom); Miserere za 2 soprana i orkestar; moteti; himne; sekvence; antifone; graduali; responzoriji; duhovne pjesme. LIT.: S. Mattei, Elogio del Jommelli, Napoli 1785. — P. Alfieri, Notizie biografiche di Niccolo Jommelli, Roma 1845. — F. Florimo, La Scuola musicale di Napoli e i suoi Conservatori, Napoli 1882. — H. Abert, Niccolo Jommelli als Opernkomponist, Halle 1908. — A. d'Angeli, Niccolo Jommelli e Gluck nel giudizio di Metastasio, Cronaca musicale, 1914. — M. Berio, Un Centenario silenzioso: Niccolo Jommelli, RMI, 1915. — A. della Corte, L'Opera comica italiana nel" 700, Bari 1923. — A. Mondolfi, Niccolo Jommelli, MGG, VII, 1958. H. P.
JONAS, Alberto, španjolski pijanist (Madrid, 18. VI 1868 — Philadelphia, 9. XI 1943). Studirao na Konzervatoriju u Madridu (Mendzibal), Bruxellesu (De Greef, Gevaert), a 1890 u Petrogradu uĉio kod A. Rubinsteina. Priredio više od 2000 koncerata u brojnim evropskim središtima. God. 1894—-98 nastavnik na muziĉkoj školi University of Michigan u Ann Arboru, 1898—1904 direktor Michigan Conservatory of Music u Detroitu. Nakon boravka u Berlinu (1904—14), ugledan pedagog u New Yorku; poduĉavao i u Philadelphiji. DJELA. KLAVIRSKA: Fantasy Pieces op. 12; Northern Dances; tokata u A-duru; valcer u cis-molu i dr. — INSTRUKTIVNA: Beginner's Master C//i/i/i/ j-if f^nmhino/i Pi'/ inn ^(ctving
Solfeggio, Rhvthtn, Eur Tvaining and Sight
F. A. Gevaerta.
JONAS, Ćmile, francuski kompozitor (Pariz, 5. III 1827 — St.-Germain-en-Laye, 21. V 1905). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (F. Le Couppev, M. E. Carafa), 1849 osvojio drugi Prix de Rome. God 1847—65 profesor solfeggia na Konzervatoriju, vodio i muziku u portugalskoj sinagogi; uz to dirigent muzike Nacionalne garde. DJELA. Operete: Le Duel de Benjamin, 1855; La Parade, 1856; Le Roi boit, 1857; Les petits prodiges, 1857; Job et son ehien, 1863; Le Manoir de la Renardiere, 1864; Avant la noće, 1865; Le deux Arlequins, 1865; Le Canard a trois becs, 1869; Desire, sire de Champigny, 1869; Cinderella, 1872; Javotte, 1871; La bonne aventure, 1882; Le premier baiser, 1883 i Marlborough s'en va-t-en guerre, 1867 (s Bizetom, Legouixom i Delibesom). — Instrumentalne i vokalne kompozicije. — Objavio zbirku Recueil de chants hebraiques, 1854. LIT.: J. Feschotte, Emile Jonas, MGG, VII, 1958.
JONAS, Oswald, austrijski muzikolog (Beĉ, 10. I 1897 —). Pravo i muzikologiju studirao na Univerzitetu u Beĉu; muziĉko obrazovanje dopunio pod vodstvom H. Schenkera. God. 1931-35 predavao na Sternovu konzervatoriju u Berlinu i suraĊivao u ĉasopisima Allgemeine Musikzeitung i Zeitschrift fiir Musikioissenschaft, 1935 osnovao na Beĉkom novom konzervatoriju institut Schenker i pokrenuo ĉasopis Der Dreiklang. God. 1938 emigrirao u SAD; od 1940 profesor je teorije na Roosevelt University u Chicagu, od 1966 na University of California u Riversiden. DJELA: Das Wesen des musikalischen Kunslvierks, 1934: Die Bedeutung der Zeichen Keil, Strich und Punkt bei Mozart, 1956. — Studije: Das Autograph von Beethovens Violinkonzert, ZFMW, 1930—31; Beethovens Skizzen, ibid., 1934; The Autograph of Beethoven's Eight Symphony, Music and Letters, 1940; An Unknomn Sketch by Beethoven, MQ, 194°; A Lesson with Beethoven by Correspondence, ibid., 1952; Die »Variationen fu'r eine liebe Freundin* von J. Brahms,
278
JONAS — JONES
AFMW, 1955; On the SluĊy of Chopin's Manuscripts, Chopin-Jahrbuch, 1956; Brahmsiana MF, 1958. — Preveo na engleski Harmonielehre i Der freie Satz H. Schenkera. LIT.: O. Jonas, Osva ld jo nas, MGG, VII, 1958.
JONCIERES, Victorin de (pravo ime Felix Ludger Rossignol, pseudonim Jeunius), francuski kompozitor (Pariz, 12. IV 1839 — 26. X 1903). Studirao na Pariškom konzervatoriju (A. Elwart, F. Laborne); 1871—1900 muziĉki kritiĉar ĉasopisa La Liberte. J. pripada najborbenijim pristašama umjetnosti R. Wagnera u Francuskoj. DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie romantique, 1873; koncert za violinu, 1869; Serenade hongroise, 1879; suita Les Nubiennes, 1892; Marche slave. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Sardanapale, 1867: Les derniers jours de Pompei, 1869; Dimitri, 1876; La Reine Berthe, 1878; Le Cheva-lier Jean, 1885 i Lancelot, 1900. Scenska muzika za dramu Hamlet (Shakespeare), 1863. — Simfonijska oda La Mer za mezzosopran, zbor i orkestar, 1881. LIT.: G. Ferchault, Victorin de Joncieres, MGG, VII, 1958.
JONES, Charles, ameriĉki kompozitor kanadskog podrijetla (Tamworth, Kanada, 21. VI 1910—). Od 1928 u SAD; muziku uĉio na Juilliard Gratuade School u New Yorku i kod A. Coplanda na Berkshire School. Djelovao na Mills Collegeu u Kaliforniji, bio dirigent Simfonijskog orkestra u San Franciscu i predavao na Juilliard School u New Yorku. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1939; I I , 1957 i III, 1962; simfonija u 5 kratkih stavaka, 1965; koncert za 4 violine, 1963; Cowboy Song za obou, klavir i gudaĉe, 1941; Galop, 1940; Overture, 1942; Five Melodies, 1945; Cassation, 1948; Hymn, 1948; Suite after a Notenbook of 1762, 1957.—KOMORNA : 5 gudaĉkih kvarteta, 1936—61; 5 valcera za duhaĉki kvartet, 1948; Epiphany za recitatora i 4 instrumenta, 1952; Sonata a 3, 1952. Za violinu i klavir: sonata, 1958: sonatina, 1942; suita, 1945; Duo, 1947; sonatina za violinu solo, 1938. Sonata piccola za piccolo i ĉembalo, 1961; Threnody za violu solo, 1947. — KLAVIRSKA: sonata, 1946; 3 stavka, 1943; Dedicalions, 1944; 7 Holidays, 1945; sonata za 2 klavira, 1946. — Balet Dovm with drink za ţenski zbor, klavir i udaraljke, 1943. — Kantata The Seasons, 1959.
JONES (Jenkin), Daniel, engleski kompozitor (Pembroke, 7. XII 1912 —). Muziku uĉio u Svvanseu i na Royal College of Music u Londonu (H. Wood, H. Farjeon), a zatim se usavršavao u Rimu i Beĉu; studij nastavio nakon Drugoga svjetskog rata i 1951 stekao doktorat muzike. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: I, 1945: U, 1950; III, 1951 i IV, 1954; 4 suite: I, 1930; I I , Hiroshige, 1934; III, Italian, 1936 i IV, Dobra Niva. 1956; simfonijske pjesme: Cystuddiau Branvien, 1938; The Flute Player, 1942; Cloud Messenger, 1943; Scenes from the Mabinogion, 1946 i The Betrothal of Branvien, 1946. Serenade, 1935; Serenade za gudaĉe, 1936; 3 uvertire, 1937, 1951 i 1956; Concertino za klavir, 1943. — KOMORNA. Devet gudaĉkih kvarteta: I, 1932; I I , 1932; III, 1933; IV, 1934; V, 1935; VI, 1936; VII, 1937; VIII, 1946 i IX, 1957; gudaĉki kvintet, 1933; 5 gudaĉkih trija: I, 1932; II, 1934; III, 1935; IV, 1937 i V, 1946; klavirski trio, 1935; septet, 1949; duhaĉki nonet, 1950. Sonate: za 3 timpana, 1947; za violu i klavir, 1937 i za violonĉelo solo, 1948; suita za violu i violonĉelo, 1949. — KL A V IRSKA : 6 sonata, 1930— 39; 3 sonatine, 1933—43; varijacije u Des-duru, 1941; varijacije i fuga u Cis-duru, 1945; 7 stavaka, 1955. — Opera The Knife, 1963. — VOKALNA: Kyrie za zbor a cappella, 1949; oko 50 solo-pjesama. — Objavio Aiusic and Aesthetics, 1954; ĉlanci u muziĉkim ĉasopisima.
JONES, Edward, engleski muziĉar i pisac (Llanderfel, Merionethshire u Walesu, 29. III 1752— London, 18. IV 1824). Virtuoz na velškoj harfi, od 1783 u sluţbi princa od Walesa. Sabrao bogatu zbirku knjiga i rukopisa. Napisao nekoliko instruktivnih djela i kompozicija za harfu. DJELA. IZDANJA: A Collection of Favourile English. Scotch Irish &French Songs, 1778; Six Favourite New Minuets, oko 1780; A Collection of Easy Lessons, Marches, Minuets, oko 1780; A Book of Sonatas, Rondo's, Military Airs, Madrigah & Preludes, 1781; A Choice Collection of Italian Songs, 1781; 225 melodija iz Walesa u 3 sveska: I, Musical and Poetical Relicks of the Welsh Bards, 1784; I I , The Bardic Museum, 1802 i III, The Cambro-Brilish Melodies, oko 1825; A Miscellaneous Collection of French and Italian Ariettas, 1785; A New Set of Favourite Country Dances, Gotillons and Allemands, oko 1785; Three Sonnets Now Most in Vogue at Pariš Harmonized for the Harp, 1788; Musical Remains: or the Compositions of Handel, Bach, Abel Guiliani, ecc, 1796; Miscellany for the Harp or Harpsichord & a Number of French Songs, ^J9"J', Popular Cheshire Melodies, 1798; The Musical Bouquet, or Popular Songs and Ballads, 1799; Lyric Airs: Consisting of Specimens of Greek, Albanian, Walachian, Turkish, Ara bian, Persian, Chinese and Moorish National Songs and Melodies, 1804; Maltese Melodies, oko 1805; Minstrel's Serenades, oko 1805; A Selection of the Most Admired and Original German Waltzes, 1806; Musical Curiosities: or a Selection of the Most Characteristic National Songs & Airs, 1811; The Musical Hive; or a Selection of. . . National Melodies, 1812; Therpsicore's Banguet or Select Beauties of various National Melodies, 1813. LIT.: T. Ellis, Edward Jones, Bardd y Brenin, London 1957. — Ch. Humphries, Edward Jones, MGG, VII, 1958.
JONES, Gwyneth, engleska pjevaĉica, sopran (Pontnewynydd, 7. XI 1936 —). Pjevanje uĉila na Royal College of Music u Londonu, na akademiji Chigiana u Sieni, u MeĊunarodnom opernom studiju u Zurichu i kod M. Carpija u Ţenevi. Ĉlanica londonskog Covent Gardena i Beĉke drţavne opere, stalni je gost Sveĉanih igara u Bavreuthu, a nastupa na prvim evropskim opernim pozornicama, kao i u New Yorku, Buenos Airesu, San Franciscu i Tokiju. U njezinom opseţnom repertoaru posebno se istiĉu kreacije: Donna Anna (Mozart, Don Giovanni), Senta (Wagner, Ukleti Holandez), Aida (Verdi), Ĉo-Ĉo-San (Puccini, Madame Butterfly) i Tosca (Puccini). JONES, Jo (Jonathan), ameriĉki jazz-bubnjar (Chicago, 10. VII 1911 —). Nakon kraće pjevaĉke karijere, 1935—48 bub-
njar u orkestru C. Basiea. Svirao je zatim u razliĉitim con sastavima, a neko je vrijeme vodio i vlastiti ansambl Jo J Special. J. je jedan od najboljih i najpoznatijih virtuoza na i raljkama. Prvi je u jazz-sastavima primenjivao ĉinele ravnopra s ostalim udaraljkama. Koristio je udaraljke i kao melodi instrumente i time postavio temelj modernom shvaćanju u udaraljki u jazzu. JONES, John, engleski orguljaš i kompozitor (London, 172S 17. II 1796). Crkveni orguljaš u Londonu (od 1755 takoĊ u katedrali sv. Pavla). U središtu njegova svaralaštva su k( pozicije za ĉembalo u kojima je oĉitovao bogatu invenciju, c bito u ritmiĉki pregnantnim brzim stavcima. DJELA: Eight Setts of Lessons for Harpsichord (2 sv.), 1761.—Sixty Chants, pozicije obj. posebno. NOVO IZD.: sonatinu in C obj. A. 2, 1918). LIT.: S. SaĊie, John Jones, MGG,
the Harpsichord, 1754; Lessons for Single andDouble, 1785; 3 vokalne k Rowley (Early English Sonatinas y \ VII, 1958.
JONES, Kelsey, kanadski kompozitor (South Norw; Connecticut, 17. VI 1922—). Od 1945 u Kanadi, usavršase kod E. McMillana, H. Willana i L. Smitha u Torontu i I N. Boulanger u Parizu; 1951 stekao doktorat muzike na Univ zitetu u Torontu. Profesor je kontrapunkta i fuge na univerzit McGill u Montrealu, gdje ujedno nastupa kao ĉembalist u Sim nijskom orkestru i Baroknom triju. DJELA: Miratnichi Ballad za orkestar, 1954; suita za flautu i gudaĉki kestar, 1954. — KOMORNA: Mosaic za flautu, violu i ĉembalo, 1956; S OK da camera za flautu, obou i ĉembalo, 1957; preludij, fughetta i finale za violi violonĉelo i ĉembalo, 1963; introdukcija i fuga za violinu i klavir, 1959; Ro za flautu, 1963. — KLAVIRSKA: Passacaglia, 1961; 4 stavka, 1964; terr varijacije za klavir 4-ruĉno, 1961. — VOKALNA: kantata Prophecy of Mit 1964. Zborovi: Nonsense Songs, 1955; Songs of Experience, 1955 i Songs of Ti 1955. Solo-pjesme (ciklus To Music, 1957).
JONES, Parry, engleski pjevaĉ, tenor (Blaina, Monmouthshi 14. II 1891 —). Studirao na Royal College of Music u Londo (A. Visetti), u Weimaru (K. Schiedemantel), Milanu (E. Co: i ponovo u Londonu (J. Coates). Profesor pjevanja na Guildh School of Music u Londonu. Debitirao 1914, a ubrzo poslije te koncertirao po SAD. Nakon povratka u Englesku (1915) pjeva ne vrijeme u D'Only Carte Opera i Beecham Opera Company, kasn jedan od prvih ĉlanova British National Opera Company; šesna« sezona pjevao u kazalištu Covent Garden, a 26 uzastopnih sezo: nastupao na Promenade Concerts. Gostovao u zemljama Evro i Juţne Afrike. Pjevao na svim glavnim britanskim festivalima i istaknutim simfonijskim orkestrima; poslije Drugoga svjetski rata angaţiran na festivalima u Amsterdamu, Kobenhavnu i Osi Isticao se interpretacijom tenorskih partija u prvim engleski izvedbama suvremenih muziĉkih djela, kao što su Wozzeck (Berg Doktor Faust (Busoni), Gurrelieder (Schonberg) i dr. JONES, Quincy (Delight J. Jr.)> ameriĉki jazz trubljaĉ kompozitor (Chicago, 14. III 1933 —). Trublju zapoĉeo uĉi 1947; 1950 postao uĉenik C. Terrvja. Ĉlan orkestra B. Blackwel (1948—50), L. Hamptona (1951—53) i D. Gillespiea (1951 s kojim je gostovao u Evropi (1956 u Jugoslaviji)ji na Prednje] Istoku. God. 1957—59 bio na velikoj turneji po Evropi (1959 u Jugoslaviji) s vlastitim velikim orkestrom, kasnije direkte ameriĉkog diskografskog poduzeća Mercury Records. Aranţer mnc gih poznatih jazz-orkestara, komponirao je niz pjesama (Jessica Day, Stockholm Sioeetnin', Evening in Pariš). JONES, Robert (I), engleski kompozitor (?, oko 1485 — ' oko 1536). Kao djeĉak pjevao u Kraljevskoj kapeli; od 1513 Geni leman te kapele; u tom svojstvu pratio dva puta kralja Henrik VIII u Francusku (1513 i 1520). God. 1514—19 ţivio u Eas Greenwichu. — Th. Morlev u traktatu A Platne and Easie Intrc duetion to Practicall Musicke (1597) navodi Jonesa medu onir praktiĉnim muziĉarima, koji su odluĉujuće utjecali na njega na njegov sistem. Jonesova saĉuvana djela znaĉe tehniĉki napreda: prema W. Cornvsheu i W. Craneu i dostojnu pripremu na po lifono majstorstvo Th. Tallisa i W. Byrda. DJELA: Pjesma Who Shall Have My Fair Lady za 3 glasa (tiskana u zbirc W. de Wordea Song Book, 1530). — Misa Spes nostra; Magnificat (oboje u rkp.; LIT.: W. H. Granan Flood, Early Tudor Composers, London 1925. — H. F. Redlich, Robert Jones, MGG, VII, 1958.
JONES, Robert (II), engleski virtuoz na lutnji i kompozito: (oko 1577—?). O njegovu ţivotu, zna se samo da je završit studij muzike na Univerzitetu u Oxfordu (1597), a 1610, odnosne 1615, dobio sa Ph. Rosseterom i još dvojicom ovlaštenje za izgradnju prve djeĉje škole, zatim djeĉjeg kazališta (za koje su meĊutim, kasnije vlasti traţile da se poruši prije nego je bik dovršeno) u Londonu. Od njegovih madrigala saĉuvalo se same devet potpunih. Mnogo je znaĉajniji J. kao kompozitor 105 pjesama (ayres) za lutnju. J. se uz Ph. Rossetera ubraja medu najbolje predstavnike malih, poletnih engleskih kompozicija za taj instrument.
JONES — JONSKI NAĈIN DJELA: The First Booke of Songes and Ayres of Foure Parts zvitk Tableture for the Lute, 1600; The Second Booke of Songes and Ayres, 1601; The First set of Madrigals za 3—8 glasova, 1607; Ultimum Vale, or the Third Booke of Ayres za 1—2 i 4 glasa, 1608; A Musical Dreatne, or the Fourth Booke of Ayres, 1609; The Muses Gardin for delights, or the Fift Booke of Ayres, 1610; 3 anthema i 1 madrigal u zbornicima onoga vremena. LIT.: E. H. Fellomes, The Engl. Madrigal Composers, 1921 (II izd. 1948). — Ph. Heseltine, Robert Jones and His Prefaces, The Musical Time, 1923. — E. H. Fellovies, The English Madrigal, London 1925. — Isti, The English Madri gal School, London 1926. — Ph. Heseltine, The English Ayre, London 1926. — E. H. Fellovies, The Text of the Song-Books of Robert Jones, Music & Letters, 1927. — AT. Fortune, Robert Jones, MGG, VII, 1958.
JONES, Sidney, engleski kompozitor i dirigent (Islington, London, 17. VI 1861 — Kew, London, 29. I 1946). Klarinetist u orkestru u Leedsu, a zatim dirigent putujuće operne trupe. Od 1905 direktor kazališta Empire u Londonu. Postigao velike uspjehe svojim muziĉkim komedijama i operetama. Njegovo najpoznatije djelo, opereta The Geisha (doţivjela 769 izvedaba), moţe se po vrijednosti staviti uz Sullivanovu The Mikado. DJELA: Ma Jeanette, polka-koraĉnica, 1893; Merry Thought, polka, 1893. — DRAMSKA: komiĉna opera My Lady Molly, 1902; dijelovi komiĉne opere See, See. Muziĉke komedije i operete: A Gaiety Girl, 1894; An Artist's Model, 1895 (neke pjesme od drugih autora); The Geisha, 1896; A Greek Slave, 1898; San Toy, 1899; King of Cadonia, 1908; A Persian Princess, 1909; The Girl from Utah, 1913 (sa P. A. Rubensom); The Happy Day, 1916 (sa P. A. Rubensom); dijelovi muziĉke komedije The Medal and the Maid. — Jedan vokalni duet; nekoliko solo-pjesama. LIT.: W. F. VCilliamson, Sidney Jones, MGG, VII, 1958.
JONES, Trevor Allan, australski etnomuzikolog i kompozitor (Sydney, 18. XII 1932 —). Studij završio na Univerzitetu u Sydneyu, a zatim se specijalizirao na univerzitetima Harvard u SAD, u Cambridgeu i Londonu. God. 1958—65 docent na univerzitetima u Sydneyu i Perthu, od 1965 profesor na Monash University u Melbourneu. DJELA. SPISI: Arnhem Land Music, Oceania, 1956 i 1958; The Nature of Australian Aboriginal Music, Hemisphere, 1962; The Elhnomusicologists Role in Music Education, International Music Educator, 1962; The Didjeridu. Some Comparisons of Its Typology and Musical Functions zvith Similar Instruments Throughout the World, 1967. — KOMPOZICIJE: suita Observatory Hill za orkestar, 1960; sonata za flautu i klavir, 1963; Yankee Doodle Variations za komorni ansambl, 1963; djela za klavir; zborovi; solo -pjesme. LIT.: A. D. McCredie, Catalog of 46 Australian Composers and Selected Works, Canberra 1969.
JONES, VVilliam (nazvan Jones of Nayland), engleski teolog, filozof i kompozitor (Lowick, Northamptonshire, 30. VII 1726 — Navland, Suffolk, 6. I 1800). Svećenik; sluţbovao u raznim mjestima, od 1775 u Naylandu i od 1798 u Hollingbourneu. Dobar poznavalac orgulja, J. u svojim spisima odaje smisao za pravilno rasuĊivanje o muzici; od njegovih kompozicija do danas je saĉuvala svjeţinu samo melodija St. Stephen. DJELA (muziĉka): A Treatise on the art of music . . . , 1784; Ten Church Pieces for the Organ with Four Anthems in Score . . . , 1789; Morning and Evening Service . . . , 1795; Sweet, Lovely, Chaste, 3-gl. arija, obj. 1828. LIT.: Ch. L. Cudviorth, William Jones, MGG, VII, 1958.
JONES, VVilliam engleski orijentalist (London, 28. IX 1746 — Calcutta, 27. IV 1794). Od 1783 ţivio u Indiji kao pravnik i tamo razvio ţivu aktivnost na podruĉju etnologije. God. 1784 utemeljio Asiatic Society of Bengal u kojemu je odrţao brojna predavanja. Vaţan izvor za prouĉavanje indijske muzike njegov je traktat On the Musical Modes of the Hindus, 1784. LIT.: A. J. Arberry, Asiatic Jones, The Life and Influence of Sir William Jones, London, New York i Toronto 1946. — G. II. Cannon jun., Sir William Jones, Orientalist, An Annoted Bibliographv of his Works, Honolulu 1952.
JONG, Marinus de, flamanski kompozitor i pijanist (Oosterhout, 14. VIII 1891 —). Uĉenik L. Mortelmansa (kompozicija) i E. Bosqueta (klavir) na Konzervatoriju u Antwerpenu. Nakon Prvoga svjetskog rata zapoĉeo karijeru koncertnog pijaniste u Evropi i SAD; od 1931 profesor klavira i 1941—56 kontrapunkta i fuge na Konzervatoriju u Antwerpenu (te predmete predavao od 1926 i na Konzervatoriju u Malinesu). Ţivi u Kapellenu (Nizozemska). DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1932; simfonijska pjesma Hiatvatha, 1945. Koncerti: 3 za klavir, 1924, 1952 i 1956; za trublju, 1937; za violonĉelo, 1946 i za violinu, 1954. Vlaamse Rhapsodie, 1935; Heidestemmingen, 1932; Fantasie op vlaamse Volksliederen, 1940; Aphoristich Triptiek, 1953; Rhapsodie op Griekse Volksliederen, 1953. — KOMORNA. Šest gudaĉkih kvarteta: I, 1922 II, 1930; III, 1938; IV, 1945; V, 1956 i VI, 1956; nonet, 1939; duhaĉki kvintet, 1954; sonata za violinu i klavir, 1927. —• KLAVIRSKA: 2 sonate, 1935 i 1936; 3 sonatine, 1926, 1938 i 1947; 6 preludija, 1922; Vlaamse Rhapsodie, 1933; nokturno, 1943; Drie Schilderijen van Van Gogh, 1947. — Za orgulje: preludij i fuga, 1917; preludij, interludij i postludij, 1929; Passacaglia i fuga, 1954; Triptych of Concert Pieces, 1954. — Opera Esmoret, 1970. — VOKALNA: kantate Ode aan Peter Benoit, 1946; Summum bonum, 1955 i Civitas Dei, 1957; solo-pjesme. — CRKVENA: Missa Ave Maria, 1915; Missa in honorem omnium Sanctorum, 1929; Missa in honorem Sancti Francisci, 1931; moteti. — Udţbenici: Theoretische en practische Harmonieleer i Het Klassiek, Modem, Vocaal e In~ strumentaal Contrapunt. LIT.: K. De Schrijver, Levende Componisten uit Vlaanderen, Leuven 1954-
JONGEN, 1. Joseph, belgijski kompozitor (Liege, 14. XII 1873 — Sart-lez-Spa, 12. VII 1953). Muziĉke studije završio na Konzervatoriju u Liegeu. Orguljaš crkve St. Jacques; 1897 dobio
279
za kantatu Comala Prvu rimsku nagradu, koja mu omogućuje putovanje i boravak u glavnim središtima Njemaĉke, Italije i Francuske. God. 1902 postao profesor harmonije na Konzervatoriju u Liegeu. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata boravio u Engleskoj, gdje je osnovao klavirski kvartet, s kojim je u toj zemlji mnogo nastupao. Koncertirao i na orguljama. God. 1919 vratio se u Liege, a iduće godine preuzeo mjesto profesora fuge na Konzervatoriju u Bruxellesu (1925—39 direktor). God. 1919 —26 vodio je tamo Concerts spirituels. Ishodište je Jonge-nova nova razvoja stil Francko-ve škole; kasnije se J. JONGEN prolazno priklonio smjeru Schole Cantorum, a zatim je isto tako prolazno bio pod utjecajem impresionizma, da bi na kraju našao vlastiti umjetniĉki jezik. Jongenova je muzika vezana za tradiciju. Premda se nije ograĊivao od eksperimenta, ostao je izvan avangardnih strujanja. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 15, 1899; Symphonie concer-tante s orguljama op. 81, 1926; simfonijska pjesma Lalla-Rookh op. 28, 1904; koncert za klavir op. 127, 1943; koncert za violinu op. 17, 1900; koncert za vio lonĉelo op. 18, 1900; koncert za harfu op. 129, 1944; Concertino za trublju op. 41, 1913; fantazija za violinu op. 14, 1898; dvije poeme za violonĉelo, op. 16 i 46, 1899 i 1914; dvije uvertire; tri suite (jedna za violu i orkestar); Fantaisie sur deux Noels populaires zvallons op. 24, 1902; Prelude et Danse op. 31, 1907; Deux Rondes ivallonnes op. 40, 1912; Impressions d'Ardennes op. 44, 1913; Pages intimes op. 55, 1917; Passacaille et Gigue op. 90, 1929; Bourree dans le style ancien op. 123, 1942; In Memoriam op. 133, 1947 i dr. — KOMORNA: gudaĉki trio OP- J35, 1948; 3 gudaĉka kvarteta op. 3, 50 i 67, 1894, 1916 i 1921; dvije Sere-nade za gudaĉki kvartet op. 61, 1918; Deux Esguisses za gudaĉki kvartet op. 97, 1932; Prelude et Chaconne za gudaĉki kvartet op. 101, 1934; dva klavirska trija Top. 10 i 30, 1897 i 1907; klavirski kvartet op. 23, 1902; duhaĉki kvintet op. 98, 933; Concerto za duhaĉki kvintet op. 124, 1942; Concert a cinq za flautu, violinu, violu, violonĉelo i harfu op. 71, 1923; 2 sonate za violinu i klavir, op. 27 i 34, 1903 i 1909; sonata za violonĉelo i klavir op. 39, 1912; sonata za flautu i klavir op. 77, 1924; razne kompozicije za violinu i klavir, violu i klavir, vio lonĉelo i klavir i dr. — KLAVIRSKA: Suite en forme de Sonate op. 60, 1918; sonatina op. 88, 1929; Crepuscule au Lac Ogwen op. 52, 1916; tokata op. 91, 1929; Vingt-quatre petits preludes dans tous les tons op. 116, 1941 i dr.; djela za klavir ĉetvororuĉno. — Djela za orgulje i za harmonijum. — Opera Felyane (nedovršena), 1907. Balet S'Arka op. 36, 1910. — VOKALNA: kantate Callirhoe i Comala: zborna djela s klavirom i a cappella; pjesme uz pratnju raznih instrumenata. — Crkvene kompozicije.
2. Lćon, belgijski pijanist, orguljaš i kompozitor (Liege, 4. III 1884 — Bruxelles, 18. XI 1969). Brat Josepha; studirao na Konzervatoriju u Liegeu. Orguljaš u crkvi St. Jacques u Liegeu do 1904. God. 1913 dobio Prvu rimsku nagradu za kantatu Les Fiances de Noel, zatim kao pijanist koncertirao po Evropi do 1914. Nakon Prvoga svjetskog rata na turnejama u sjevernoj Africi, Indiji, Indoneziji, Kini i Japanu. God. 1927—29 direktor i dirigent francuske opere u Hanoju. Od 1934 profesor fuge na Konzervatoriju u Bruxellesu (1939—49 direktor). DJELA. ORKESTRALNA: Prelude, Divertissement et Final za klavir i orkestar, 1937; fantazija za klavir i orkestar, 1938; Rhapsodia Belgica za vio-t linu i orkestar, 1948; Ouverture pour Oedipe*Roi, 1908; Musiaue de scene pour un conte persan; Le Reve d'une Nuit de Noel, 1917; Malaisie, 1935; Fanfare, 1939; Quatre Miniatures za mali orkestar, 1949; Improvisation en mode lyrique po fragmentima iz madrigala O. di Lassa, 1955- — KOMORNA: klavirski trio, 1936; trio za duhaĉe, 1937; trio za flautu, violinu i violu, 1938; Divertissement za 4 saksofona, 1937 i dr. — Klavirske kompozicije. — In Memoriam Regis za orgulje, 1935 (prer. za orkestar 1936). — DRAMSKA. Opere: L'Ardennaise, 1909; Le Reve d'une Nuit de Noel, 1917; Thomas l'Agnelet, 1923. Baleti: Musiaue pour un ballet, 1954; Le Masaue de la Mort Rouge, 1956. Opereta Les cinq filles de Benjamin. — Filmska muzika. — VOKALNA. Kantate: Geneviive de Brabant, 1907; La Legende de saint Hubert, 1909 i Les Fiances de Noel, 1913. Trilogie de Psaumes za 4 solista, zbor i orkestar, 1940; Six Fables de La Fontaine za ţenski ili djeĉji zbor i orkestar, 1952; L'Eau za zbor a cappella, 1939; Le Legs za glas, klavir i violonĉelo; solo-pjesme. — Ĉlanci u ĉasopisima. LIT.: L. Jongen, Notice sur Joseph Jongen, Annuaire de l'Academie ro vale de Belgique, 1954. — A. Van der Linden, Joseph-Marie-Alphonse-Nicolas, Charles-Marie-Victor-Leon Jongen, MGG, VII, 1958.
JONGLEURS -> Ţongleri JONSKI NAĈIN, u najstarijoj grĉkoj muzici zacijelo samo stalna ljestvica (poput eolske, jer su i u grĉkom pjesništvu eolski i jonski elementi najstariji). U <- IV st. potisnuta je, odnosno pretvorila se u hipofrigijsku i ovoj identiĉnu, samo za oktavu višu, hiperlidijsku. Aristoksen je ponovo uveo j. n., ali u novome zna ĉenju, koje s povijesnim nema niĉeg zajedniĉkog. Nova jonska ljestvica (ais, gis, fis, eis, dis, cis, his, ais, odnosno b, as, ges, f, es, des, c, b) dobila je i svoje više (hiper) i niţe (hipo) izvedene ljes tvice. Od XVI st. jonskim se naĉinom naziva medu starocrkvenim naĉinima XI tonus, tj. sedmi autentiĉni, koji je imao opseg c d e fgahc.
A. Vi.
280
JONSSON — JOSEPHSON
JONSSON, Josef Petrus, švedski kompozitor i muziĉki kritiĉar (Enkoping, 21. VI 1887 — Norrkoping, 9. V 1969). Uĉio klavir; u kompoziciji samouk. Od 1922 kritiĉar dnevnika Ostergotlands Folkblad; od 1938 ĉlan Kraljevske muziĉke akademije. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, NorĊland op. 23, 1919—22; II, op. 34 i III, op. 50, 1947; komorna simfonija op. 51b, 1949; suita, 1915; Ouverture da concerto op. 12; Via dolorosa za gudaĉe op. 45; varijacije i fuga za gudaĉe, 1949; suita za duhaĉe i udaraljke op. 53, 1951; suite; uvertire. — KOMORNA: klavirski kvintet op. 15; Fantasta elegiaca za violinu i klavir op. 4; Romance za violinu i klavir op. 40. — Kompozicije za klavir. — VOKALNA: simfonijska pjesma Korallrevet za bariton, zbor i orkestar op. 10, 1915; Mitt Land za tenor, muški zbor i orkestar op. 49. — Missa solemnis za zbor, orgulje i orkestar op. 37. LIT.: G. Percy, En tonsattare i Norrkoping, Musikrevv, 1951.
JOOSS, Kurt, njemaĉki plesaĉ i koreograf (Wasseralfingen, Wiirttemberg, 12. I 1901 —). Sin pjevaĉice, rano je zavolio muziku. Na Konzervatoriju u Stuttgartu studirao pjevanje i klavir; uporedo pohaĊao i teĉaj dramske umjetnosti. Od 1920 uĉenik R. Labana i zatim (1923) njegov asistent i prvi plesaĉ u trupi. God. 1924 postao reţiser pokreta na Gradskom kazalištu u Miinsteru. Sa suradnicima S. Leederom, kompozitorom F. Cohenom i A. Simolom osnovao plesnu grupu Neue Tanzbiihne. Znanje klasiĉnog baleta proširio u Parizu i Beĉu. Po povratku u Essen, 1927 osnovao sa Leederom školu Folkvoang, a iduće godine Studio plesnog teatra Folkivangbuhne; od 1930 baletni pedagog u Essenskoj operi, u ĉiji je sastav ušla njegova plesna trupa. God. 1932 na natjeĉaju, koji organiziraju R. de Mare i Internacionalni arhiv plesa u Parizu, osvaja prvu nagradu baletom Der grune Tisch (Cohen). Nakon ovog uspjeha, koji ga je uĉinio poznatim širom svijeta, plesna grupa postaje Ballet Jooss. Po dolasku nacista na vlast, Jooss 1934 napušta Njemaĉku i odlazi u Englesku gdje boravi 15 godina i prima englesko drţavljanstvo. J. je utemeljio više škola (u Dartington Hollu i Cambridgeu). Od 1949 ponovno djeluje u Essenu. Temelji Joossove umjetnosti poĉivaju na Labanu. No, shva tivši potrebu da ples mora biti suvremena umjetnost, pronalazi vlastiti stil koji ujedinjuje klasiĉni balet sa tekovinama modernog plesa. Tako nastaje koreografski jezik sposoban da izrazi bit odabrane teme. Kao izvrstan poznavalac muzike Jooss ekspe rimentira, traţeći prevagu koreografije nad glazbom. U teţnji za nezavisnošću on odabire muziku nakon izrade koreografije ili suraĊuje s kompozitorima. Neki njegovi baleti uopće nemaju muzike. U njegovim baletima isti principi odnose se i na dekor i kostime. Joossove najveće koreografije su: Die Brautfahrt, Larven i Der grune Tisch (1932), Grossstadt 1926, Ballin Alt-Wien i Pavane pour une infante de'funte (1939), Company at the Manor (1944), Pandora i dr. N. Hg. JOPLIN, Scott, ameriĉki pijanist i kompozitor (Texarkana, Texas, 24. XI 1868 — New York, 1. IV 1917). Glavni predstavnik ragtimea, 1885—93 svirao u razliĉitim klubovima i salonima u Chicagu, St. Louisu i drugim ameriĉkim gradovima. Sa L. Chauvinom i T. Turpinom osnovao sastav koji je izvodio ragtime. Njegove se klavirske kompozicije (Original Rag, 1897; Maple Leaf Rag, 1899; The Chrisantemum, 1904; Euphorie sounds, 1909), kao i muziĉko-scensko djelo Tremonisha (1911) temelje na stilskim znaĉajkama ragtimea. JORA, Mihail (Michael), rumunjski kompozitor (Roman, Moldava, 14. VIII 1891 — Bukurešt, 10. V 1971). Diplomirao pravo i uĉio muziku u Ias.iju; muziĉki studij nadopunio u Leipzigu 1912—14 (S. Krehl i M. Reger, kontrapunkt i kompozicija; R. Teichmiiller, klavir). Poslije Prvoga svjetskog rata djeluje u Bukureštu kao pijanist, dirigent i kritiĉar; 1928—33 muziĉki direktor rumunjskog radija; 1929—62 profesor Konzervatorija u Bukureštu (1941—47 direktor). Njegovi su uĉenici D. Lipatti, P. Constantinescu, I. i G. Dumitrescu. U kompozicijama primjećuje se znatan utjecaj Stravinskoga, pogotovo u djelima burleskno-parodistiĉkog sadrţaja, u kojima je ĉesto spretno i duhovito upotrebljavao motive rumunjskih gradskih pjesama, ponekad i trivijalnog karaktera. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 17, 1937; suita u d-molu (Enescuova nagrada 1915); Privelisti moldovenesti, 1924; Sase cintece si~o rumba, 1932; Burleska, 1949. — KOMORNA: gudaĉki kvartet op. 9, 1926; sonata za violinu i klavir op. 46, 1962; sonata za violu i klavir op. 32. 1951; mala suita za vio linu i klavir, 1917. — KLAVIRSKA: sonata op. 21, 1942; sonatina op. 44, 1961; suita Joujoux pour ma dame, 1915', varijacije na Schumannovu temu, 1943; Poze si pozne op. 25, 41 i 48, 1948, 1959 i 1963; 13 preludija op. 42, 1960. — DRAMSKA. Baleti: La piafa, 1928; Demoazela Mariuta, 1940; Curtea veche, 1948; Cind struguriise coc, 1953; Intoarcerea din adincuri, 1959. — VOKALNA: balada za bariton, zbor i orkestar, 1955; Poveste indicĊ za tenor i orkestar, 1920; zborovi; brojne solo-pjesme. LIT.: P. Constantinescu, Din albumul muzici i noastre. Mihail Jora, Muzica, 1958. — /. Dumitrescu, Mihail Jora la 70 de ani, ibid., 1961. — P. Bentoiu, Mihail Jora, ibid., 1964. — Z. Vancea i Ć. Petra - Basacopol, Mihail Jora, ibid., 1966. — G. Sbdrcea, Mihail Jora. Biografia uneu compozitor roman din sec. XX, Bucuresti 1969.
JORDAN, J. D. -> Drozdowski, Jan
JORDAN, Jules, ameriĉki pjevaĉ, kompozitor i dirigi (Willimantic, Connecticut, 10. XI 1850 — Providence, Rh( Island, 5. III 1927). Studirao pjevanje u Bostonu, Londc i Parizu. Nastanio se u Providenceu 1870 i djelovao kao pjev zborni dirigent i nastavnik; vodio 40 godina pjevaĉko druši Arion Club. Na ameriĉkoj premijeri dramatske legende Dami tion de Faust H. Berlioza (1880) pjevao ulogu Fausta. Autor uspješnih školskih opereta. DJELA. DRAMSKA. Opere: Rip Van Winkle, 1897 i Nisida. Vedre opi Star of the Sea; An Eventful Holiday; The Buccaneers; Princess of the Blc Her Crovm oj Glory i A Leap Year Furlough. Školske operete: The Alphai Cloud and sunshim i dr. Vaudviljski skeĉevi: Cobbler or King; Manage Tactics i dr. — Kantate: The Wind-Swept Wheat; The Night Service; Barb Frietchie.
JORDAN, Olga, sovjetska plesaĉica (Petrograd, 1907 Klasiĉni balet uĉila u Lenjingradskoj baletnoj školi; debitir 1926 u baletu Talisman sa A. Jermolajevim. Tokom svoje umj' niĉke karijere interpretirala najpoznatije uloge klasiĉnog i rr dernog repertoara. Temperamentna plesaĉica sjajne tehnike, % sebno se istakla kao Diva u Zlatnim Godinama, Gamzatti u Ba^ deri, Tao-Koo u Crvenom maku, Odilija u LabuĊem jezeru (G kovski). Povukavši se s baletne scene posvetila se pedagoške radu na baletnoj školi u Lenjingradu. JORDAN, Sverre, norveški kompozitor i pijanist (Os 25. V 1889 —). Studirao u Berlinu klavir (V. da Motta, C. Ansorg i kompoziciju (W. Klatte). Ţivi od 1914 u Bergenu kao nastavn klavira i pratilac; 1917—32 muziĉki kritiĉar lista Morgenavise 1922—32 zborni dirigent društva Harmonien; 1932—57 dirige Narodnoga kazališta. Polazeći od Griega uspio je oblikov: melodijski i orkestralno individualni stil. DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za klavir, 1945; za violonĉe 1947 i za rog, 1957. Ouverture til lystspill av Shakespeare, 1941; nekoliko sui Norvegiana, 1921; Holbergsilhouetter, 6 orkestralnih minijatura, 1938; No Rapsodia, 1950.— Dvije sonate za violinu i klavir; sonatina za flautu i klal 1951. — Klavirske kompozicije. — Scenska muzika. — VOKALNA. Kanta Melodramaet Feberdigte, 1917 i Norge, 1928; Smeden za zbor i orkestar; zboro oko 150 solo-pjesama. — Edvard Grieg. En oversikt over hans liv og verker, 19 (suplement 1959). LIT.: O. Gurvin, Sverre Jordan, MGG. VII, 1958.
, Karl, ameriĉki pjevaĉ njemaĉkog podrijetla, ten (Riga, 5. I 1873 — Denver, Colorado, 19. XII 1947). Pjevan uĉio u Berlinu (Schiitte-Harmsen, Jacobs, Madame Ress); det tirao 1896 u Freiburgu (Breisgau) kao Lvonel (Flotow, Maru Nakon Zliricha i Hamburga, 1902—08 na Dvorskoj operi u Be linu i 1908—14 na Metropolitanu u New Yorku. God. 1916 pi mio ameriĉko drţavljanstvo i posvetio se trgovini. Od 1928 p novno operni pjevaĉ, posebno se istakao kao Tristan (Wagnt Tristan i Izoldd); od 1932 vodio vlastitu pjevaĉku školu u Ne Yorku i kasnije u Denveru. U poĉetku preteţno lirski tenor, k snije preuzeo herojski fah. JOROPO, venezuelanski narodni ples u brzoj 3/4 mjer Kratke fraze i pratnja u jednostavnom ritmu s karakteristiĉnii naglascima glavne su oznake tog plesa; u obalnim predjelin Venezuele javljaju se u pratnji jorope povremeno i umjerer sinkope. JOSEFFY, Rafael, madţarski pijanist (Hunfalu, Madţarski 3. VII 1853 — New York, 25. VI 1915). Nakon studija na Kor zervatoriju u Leipzigu (I. Moscheles, E. Wenzel) uĉio kod K. Tai siga i F. Liszta. God. 1870—79 koncertirao u mnogim evroj skim gradovima; 1879 prvi put u New Yorku, gdje je 1888—19c bio profesor Konzervatorija. Istakao se kao interpret djela Me zarta, Beethovena, Schuberta, Schumanna, Chopina, Liszta Brahmsa. DJELA. KLAVIRSKA: Die Muhle; Romance sans paroles; Souvem d'Amerique; Mazurka-Fantasie; Spinnlied i dr. — School of Advanced Piam Playing, 1902. — Redigirao cjelokupna Chopinova djela (15 knjiga, s kritiĉki: i historijskim uvodom J. G. Hunekera); izdao instruktivne kompozicije Cze nyja, Henselta, Moschelesa, Schumanna i dr. LIT.: E. Hughes, R. Joseffvs Contribution to Piano Technic, MQ, 1911
JOSEPHS, Wilfred, engleski kompozitor (Nevvcastle upo: Tyne, 24. VII 1927 —). Studirao na Guildhall School of Musi u Nevvcastleu i kod M. Deutscha u Parizu. God. 1963 osvoji prvu nagradu na prvom MeĊunarodnom natjecanju kompozitor kazališta La Scala i grada Milana svojim Reguiemom op. 39. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; koncert za violonĉelo op. 3A koncert za klavir op. 48; komorni koncert za violinu, ĉembalo (klavir) i gudaĉ op. 25; Comedy-Ouverture »The Antst; Elegija za gudaĉe op. 13- — KOMORNA Concerto a dodici za 12 duhaĉa op. 21; gudaĉki kvartet op. 32. — Dvije sonal za klavir. — Muzika za film i televiziju. — VOKALNA: Mortales za zbor orkestar; 4 kineske pjesme op. 41 i dr.
JOSEPHSON, Jakob Axel, švedski kompozitor (Stockholm 27. III 1818 — Uppsala, 29. III 1880). Uĉenik J. Schneidera (or gulje) u Dresdenu i M. Hauptmanna i N. W. Gadea (kompozicija u Leipzigu. Nakon boravka u Italiji, od 1849 muziĉki direkto na Univerzitetu u Uppsali, gdje je iste godine osnovao Filhar monijsko društvo, 1874 dobio naslov profesora.
JOSEPHSON — JOSQUIN DES PRES DJELA: simfonija, 1844. -— Klavirske kompozicije. —■ Kompozicije za zbor i orkestar: Islossningen, 1844; Korsriddarne utanfor Jerusalem, 1850 i Quando Corpus, 1850. Tri kantate; 154 pjesme. — Nigra momenter lili en karakteristik af den nyaste musiken, 1842; Elementar-ldra i musik, 1860; studije i ĉlanci. LIT.: K. Nyblom, Jakob Axel Josephson, Stockholm 1926. — S.-R. Hulten, Jacob Axel Josephson, MGG VII, 1958.
JOSIF, Enriko, kompozitor (Beograd, 1. IV 1924 —). Diplomirao kompoziciju 1950 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (M. Ţivković); 1961—62 na studijskom boravku u Rimu. Nastavnik u muziĉkoj školi Vo-jislav Vuĉković (1950—53) i Muziĉkoj školi Stanković u Beogradu (1955—57); od 1957 asistent, zatim docent i od 1970 profesor na Muziĉkoj akademiji u Beogradu. U svom do sada (1972) priliĉno obimnom opusu ogledao se u raznim formama muziĉkog stvaranja. Stilski i sadrţajno orijentisan sa jedne strane prema savre-menim muziĉkim stremljenjima, a sa druge prema stilskim karakteristikama i kompozicio-nim formama ranog baroka, pa i ranijih perioda (XIII i XIV v.). U mnogim delima naginje ka evociranju arhaiĉnog zvuka, izraza i forme (Iseĉak; Oratorio profano da camera; Smrt Stefana Deĉanskog; Sonata antica). U sintezi ovih dvaju stremljenja ovejava stalna teţnja za postizanjem liĉnog muziĉkog etosa. Orkestarski E. JOSIP zvuk mu je bogat, originalan i smeo u nastojanju da ostvari unutarnji spontani izraz, a bez primene spoljnog bleska orkestarske palete. DELA. ORKESTARSKA: simfonija, 1953; Lirska simfonija za 4 flaute, harfu i gudaĉki orkestar, 1956 (Beograd, 10. XII 1957); Simfonija u jednom stavu (Monoptih), 1964 (Beograd, 24. I 1966); Sinfonietta (Beograd, 21. XII 1954); Sinfonietta di tre re (Beograd, 18. III 1968); suita, 1950; Sonata antica, 1955 (Beograd, 6. XI 1956); koncert za klavir (Beograd, I7.XII 1959). —KAMERNA: Improvizacije na narodnu temu za 14 duvaĉkih instrumenata, 1949; gudaĉki kvartet, 1953; Koncertdntnd parodija za violinu i klavir; Snovidjenja za flautu, harfu i klavir (Beograd, 26. II 1964); scenske vizije Hamlet za flautu, klavsen i violu d a ga mb a , 1 9 6 9 ( Be o g r a d , 2 9 . V 1 9 7 0 ); Za p is i z a d u v a ĉ k i k v in te t (Beograd, 12. X 1971); Vatrenja za klavirski trio. 1972. — KLAVIRSKA: Sonata brevis, 1949 (Beograd, 7. V 1952); ĉetiri skice, 1957; ĉetiri priĉe, 1957; Tri psalma, 1966 (Beograd, 6. XII 1967). — DRAMSKA : dramski letopis Stefan Deĉanski (tekst: kompozitorova obrada srpske srednjovekovne lirike i »Ţitija« Grigorija Camblaka) za recitatore, soliste, mešoviti hor i orkestar (Beograd, 7. X 1970); balet Ptico, ne sklapaj svoja krila (scenarij Vere Kostić prema R. Tagori), 1970 (Beograd, 7. X. 1970). Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: Oratorio profano da camera za sopran, recitatora, ĉelestu, klavir i udaraljke, 1956; komorni moteti Smrt Stefana Dećanskog za recitatora, soliste, mešovit hor i 16 instrumenata, 1956 (Beograd, 28. XII 1957); ciklus pesama za sopran i klavir, 1954; Pesma nad pesmama za ţenski hor i mali instrumentalni ansambl, 1957. LIT.: D. Skovran, Simfonija u jednom stavu, Zvuk, 1966, 67. — V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. D. Sn.
281
u Ferrari, kome je iz Flandrije pribavljao pjevaĉe. Sluţbu u Ferrari u svojstvu dvorskog dirigenta nastupio je 1503, ali nije poznato, koliko je na tome mjestu ostao. Posljednje godine ţivota proveo je u mjestu Conde-sur-1'Escaut kao prior crkve Notre Dame. Godina njegove smrti nije sasvim pouzdana. Moţda je ţivio još 1524. Nekoliko muziĉara iz kasnije generacije (Glareanus, A. Petit Coclico, J. Manlius) zabiljeţilo je svoje dojmove o Josquinu kao ĉovjeku i umjetniku. Prema njima J. je bio veoma auto-kritiĉan; svoja je djela uvijek dotjerivao i objavljivao tek nakon duljeg vremena. Nije dopuštao nikakvih samovolja od strane pjevaĉa, nikakvo dodavanje ukrasa, koji nisu bili u dionici zapisani. J. nije bio nastavnik, ali je u praktiĉnom radu s pjevaĉima mnoge izobrazio, zauzimajući se osobito za muziĉare koji su pokazivali posebnu darovitost za kompoziciju. Svoj golemi ugled stekao je postepeno, i kad je, prevalivši davno pedesetu, postao »princeps omnium«, njegova je slava bila zaista JOSO.UIN DES PRES posvemašnja. U pohvalama natjecali su se muziĉari s knjiţevnicima: usporeĊivali su ga s Vergilijem i Michelangelom. Kroz ĉitavo XVI st. nema nijednog znaĉajnijeg teoretiĉara koji ga ne bi spominjao ili uzimao primjere iz njegovih djela. Josquinove su se kompozicije tiskale u gotovo svim evropskim zemljama, pojedinaĉno i u kolektivnim zbornicima. Njihov je utjecaj na muziĉare iz prve polovine XVI st. bio velik. Djela Josquina des Presa dovela su razvoj nizozemske polifonije do vrhunca, koji će jedino umjetnost O. di Lassa premašiti. Josquinovi nizozemski prethodnici ĉesto su besciljno lutali u krugu zatvorenog konstruktivistiĉkog formalizma. I J. pozna sve kontrapunktiĉke vještine ranijih nizozemskih polifoniĉara; on ih i ĉesto primjenjuje, ali u svoja djela unosi novu, bitno hu-
JOSQUIN DES PRĆS, nizozemski kompozitor (oko 1440— Conde-sur-1'Escaut, 27. VIII 1521?). Njegovo se ime pojavljuje u nekoliko varijanata: Jusquinus Pratensis, Jodocus Pratensis, Jodocus a Prato, Josquin des fde) Pres, Josse Despres, Josguin Desprez, Juschino, Jusquino, Josquin Dascanio (d'Ascanio) i si. Rodno mjesto Josquinovo nije poznato, ali je on 1479 sam sebe oznaĉio kao Picardus, te bi prema tome njegova domovina bila u ondašnjoj Burgundiji. Prema navodu C. Hemerea iz 1633, J. je kao djeĉak pjevao u kolegiatskoj crkvi u St. Quentinu. Vjerojatno mu je uĉitelj bio J. Ockeghem; tako tvrde u XVI st. Zarlino, Bartoli i Zacconi. J. je rano otišao u Italiju. Prema najnovijim istraţivanjima (C. Sartori) utvrĊeno je da je 1459—72 bio pjevaĉ u zboru milanske katedrale. Poĉetkom 1473 stupio je u sluţbu porodice Sforza u Milanu i na tom poloţaju ostao svakako do 1479. Pjevaĉka kapela na dvoru Sforza bila je tada najveća i najuglednija u Italiji. J. je u njoj bio namješten kao pjevaĉ, a povremeno i kao prepisivaĉ nota. Oko 1479 J. je već pripadao svećeniĉkom staleţu. God. 1486—94 (a moţda i dulje) bio je ĉlan papinske pjevaĉke kapele u Rimu (uz povremene prekide). U to doba bio je J. povezan s kardinalom Ascaniom Sforza, u ĉijoj se pratnji ĉesto nalazio (otuda i pridjevak »d'Ascanio«, što ga je j. dodavao svom imenu). IzmeĊu 1494 i 1500 ima vrlo malo podataka o Josquinovu ţivotu. God. 1496 spominje ga uz pohvalu znameniti teoretiĉar F. Gafori u svojem traktatu Practica Mušica. God. 1501 i 1503 nalazio se u Francuskoj. Dobre veze s kraljem Louisom XII, kojemu je posvetio nekoliko kompozicija, uzrok su da je J. navodno dobio mjesto kanonika u St. Quentinu. Prema drugim navodima J. je neko vrijeme ţivio i u Cambraiu i Antwerpenu, a radio je i za dvor JUb'JUIN DES PRES, Kyrie iz mise Ave mariš stella
282
JOSQUIN DES PRES — JOUBERT
manistiĉku crtu. Ovaj veliki humanist muzike uvijek je teţio za što istinitijim izraţavanjem osjećaja, ne obazirući se mnogo na pravila koja je kršio, kad je to od njega traţila njegova umjetniĉka istina. U njegovim kompozicijama ljestvica emocija raznovrsna je i bogata, od radosti u sreći do duboke tuge; J. je, navodi ruski muzikolog Gruber, prvi pokušao i uspio izraziti humor muzikom, a karakteristiĉno je da je u njegovu humoru ponekad bilo i zajedljive ironije. Iako velik polifoniĉar, J. je naĉinio krupan korak dalje u razrješivanju kompleksnog polifonog spleta nizozemskih majstora, koji se u njegovim rukama pribliţuje i akordiĉkoj jasnoći homofonih stavaka. Josquinova je melodika ĉesto bliska narodnoj, koju je veoma volio. Nije sluĉajno što se cantus firmus tolikih njegovih misa temelji na narodnim napjevima i to više na lirskim. J. je bio majstor minijature u motetu i chansonu, ali se njegova slava temelji na monumentalnim ciklusima misnog ordinarija. Premda i u misama iz ranijeg stvaralaĉkog razdoblja ima remek-djela (L'Ami Baudichon i Malheur me bat), Josquinove su mise iz srednjeg razdoblja ono najbolje, što je on stvorio. Vrhunci su mise na napjev L'Homme arme i misa Ave mariš stella. U posljednjem stvaralaĉkom razdoblju nastaje ĉuvena misa De beata Virgine, koju je humanist-teoretiĉar Glareanus oznaĉio kao »perfectissimum corpus«. Poput svojih suvremenika, i J. je dugo bio zaboravljen. Kad se u XIX st. probudio historijski i istraţivaĉki duh, kad je traganje za nepoznatim vrijednostima prošlosti uzimalo sve više maha, oţivjela je i umjetnost ovog velikog humanista i poĉela sve trajnije ulaziti u izvodilaĉku praksu. DJELA. SVJETOVNA: oko 70 chansona Za 3—6 glasova, ponajviše na francuske tekstove; nekoliko ih je komponirano i na talijanski i latinski tekst. Pr ipisuje mu se još 10—15 chansona, ali nije sigurno, da li ih je on komponirao. — CRKVENA. Dvadeset misa za 4—6 glasova ( za neke druge nije sigurno, jesu li njegove): Missa ad fugatn; Missa AHez regretz; Missa Ave mariš stella; Missa Da pacem; Missa de beata Virgine; Missa Di dadi; Missa D'ung aultre amer; Missa Faisant regretz; Missa Fortuna desperata; Missa Gaudeamus; Missa Hercules Dux Ferrariae; Missa La sol fa re mi; Missa L'Ami Baudichon; Missa L'Homme arme sexti toni; Missa L'Homme arme super voces musicales; Missa Malheur me bat; Missa Mater Patris; Missa Pange lingua; Missa Sine nomine; Missa Una Musque de Buscaya. Više pojedinaĉnih misnih stavaka; oko 90 mo teta za 2—8 glasova (za oko 30 drugih nije sigurno, da li su njegovi); himne; Magnificat. J. je ostavio i nekoliko stavaka bez teksta, većinom kanona. Ti su stavci vjerojatno namijenjeni instrumentima. NOVA IZD. Cjelokupno izdanje Josquinovih djela izlazi 1921 —69uAmsterdamu, u redakciji A. Smijersa te M. Antonowyeza (od 1957) u suradnji sa W. Eldersom (od 1965) i obuhvaća 55 svezaka. Josquinove su kompozicije u XVI st. tiskane u velikom broju zbornika, zajedno s djelima drugih autora. U no vije vrijeme izdavali su ih F. Blume (Das Chorzverk) 3 H. Besseler, A. Schering, R. Gerber, A. T. Davison i W. Apel. LIT.: Ch. Burney, A General Historv of Music (4 sv.), London 1776—89. — R. G. Kieseioetter, Die Verdienste der Niederlander um die Tonkunst, Am sterdam 1829. — E. Vanderstraeten, La Musique aux Pays-Bas (8 sv.), Bruxelles 1867—88. —■ E. Motta, Mušici alla corte degli Sforza, Archivio storico Lombardo, 1887. — A. Schering, Die niederlandische Orgelmesse im Zeitalter des Josquin, Leipzig 1912. — P. Wagner, Geschichte der Messe, I, Leipzig 1913. — Th. W. Werner, Anmerkungen zur Kunst Josquins und zur Gesamtausgabe seiner Werke, ZFMW, 1924. —■ O. Ursprung, Josquin des Pres, Bulletin SIM, 1926. — A. Smijers, Josquin des Prez, Proceedings of the Musical Association, London 1927. —■ F. Blume, Josquin des Pres, Jahrbuch Der Drachentoter, Wolfenbiittel 1929. — L. K. J. Feininger, Die Fnihgeschichte des Kanons bis Josquin des Prez, Emsdetten i. W. 1937. — E. E. Lowinsky, Secret Chromatic Art in the Netherlands Motet, New York 1946. —• Ch. van den Borren, Geschiedenis van de muziek in de Nederlanden, I, Antwerpen 1948. — C. Sartori, Josquin des Pres cantore del Duomo di Milano, Annee Musicologique, 1956. — H. Osthoff, Besetzung und Klangstruktur in den Werken von Josquin des Prez, AFMW, 1952. — Isti, Zur Echtheitsfrage und Chronologie bei Josquins Werken, Kongressbericht IMG Utrecht 1952, Amsterd am 1953. — W. Wiora, Der religiose Grundzug im neuen Stil und Weg Josquins des Prez, MF, 1953. — H. Chr. Wolff, Die Musik der alten Niederlander, Leipzig 1956. — M. Antonowytsch, Renaissance Tendenzen in den Fortuna desperata Messen von Josquin und Obrecht, MF, 1956. — H. Osthoff, Josquin Desprez, MGG, VII, 1958. — Isti, Josquin des Prez (2 sv.), 1962—65. J. As.
JOSTEN, Werner, ameriĉki kompozitor njemaĉkog podrijetla (Elberfeld, 12. VI 1885 — New York, 6. II 1963). Studirao u Miinchenu, Ţenevi (E. Jaques-Dalcroze) i Parizu. God. 1918 —21 operni dirigent u Miinchenu; 1921 emigrirao u SAD, gdje je 1923 postao profesor kontrapunkta i kompozicije na Smith Collegeu u Northamptonu (Mass.); uz to dirigent tamošnjeg orkestra. Priredio je prve ameriĉke scenske izvedbe opera C. Monteverdija (U Incoronazione di Poppea, Orfeo), Handela (Giulio Cesare, Serse, Rodelinda) i J. J. Fuxa (Costanza e fortezza). — Dok je J. isprva sklon izrazito ekstremnom smjeru suvremene muzike, kasnije njegov muziĉki govor postaje umjereniji, ublaţujući oporost disonanca suzdrţanim lirizmom melodijske linije i bogatstvom harmonijske obradbe. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1936 i II, 1946 (za gudaĉe); Concerto sacro br. 1 i 2 za klavir i gudaĉe, 1925; Jungle (prema slici H. Rousseaua Foret exotique), 1929; Serenata za gudaĉe, 1934; Canzona za gudaĉe, 1939; Rhapsody, 1957. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1942; gudaĉki kvartet, 1934; duhaĉki trio 1941; trio za flautu, violonĉelo i klavir, 1943; sonata za violinu i klavir, 1936; sonata za violonĉelo i klavir, 1938; sonata za rog i klavir, 1944; sonatina za violinu i klavir, 1939; Canzona seria za flautu, obou, klarinet, fagot i klavir, 1957. — Klavirska sonata, 1937.—DRAMSKA. Operni misterij Abraham and Isaak. Baleti: Batouala, 1931; Joseph and His Brethren, 1932 i Endymion, 1933. — VOKALNA: Ode for St. Cecilia's Day za sopran, bariton, zbor i orkestar, 1925; Hymnus to the Quene of Paradys za zbor, gudaĉe i orgulje, 1921;
JOTA. Crteţ G. Dorea Indian Serenade za tenor i orkestar, 1922; A une Madone za tenor i orkes 1929; zborovi; oko 50 solo-pjesama. LIT.: J. T. Hozvard, Our American Music, New York, III izd. 1956. Werner Josten, 1885—1963, A Summarv of His Compositions with Press 1 views, New York 1964.
JOTA, španjolski narodni ples. Melodija se ili pjeva uz pr nju gitare i pucketanje prstima ili izvodi na bubnju i svirali, na gajdama ili, u novije vrijeme, na gitarama. Parovi stoje jec nasuprot drugima s uzdignutim rukama, ali za vrijeme plesa r jenjaju poloţaje. Ples je u pravilu polagan, no u nekim se pokn nama pleše i brzo. Kod jote ritmiĉke formule mnogostruko va raju, a harmonijske funkcije melodije dolaze više do izraţaja ne kod drugih španjolskih plesova. J. se javlja i kao pjesma bez ple Pjeva se uz pratnju instrumenata; sastoji se od dva dijela ca 1 estribilla. Ĉetiri ili pet stihova cople podijeljena su na 7 muzici fraza. Pretpostavke nekih muzikologa o arapskom podrijetlu j< potpuno su bez osnova. J. je ušla i u umjetniĉku muziku. Jed od najpopularnijih melodija upotrebili su F. Liszt u Španjolsl rapsodiji br. 16 (Folies d'Espagne et Jota Aragonese) i M. Glin (Jota Aragonesa), dok se ostali primjeri nalaze u djelima M. Falle (balet El Sombrero de tres picos), C. Saint-Saensa, I. Albeniz dr. LIT.: /. Ribera y Tarragd, La Mušica de la Jota Aragonesa. Madrid 19 — A. de Lavrea, Preliminares al estudio de la jota aragonesa, Anuario music I947- — M. Schneider, Jota, MGG, VII, 1958. K. Ko.
JOTEYKO, Tadeusz, poljski kompozitor i pedagog (Poĉuj' Ukrajina, 1. IV 1872 — Cieszvn, 20. VIII 1932). Od 1889 studir u Bruxellesu kod F. A. Gevaerta i na Konzervatoriju, zatim Varšavskom konzervatoriju (Z. Noskowski), gdje je 1895 diplon rao. Posvetivši se prvenstveno zbornom dirigiranju i organizatc skoj djelatnosti, osnivao pjevaĉka društva u pokrajinskim grad vima te širio muziĉku umjetnost medu školskom omladinoi Od 1914 u Varšavi nastavio rad kao profesor Konzervatorija, zb rovoda i (do 1918) dirigent Varšavske filharmonije. U kompozic je oĉitovao lirske crte; sluţio se konzervativnim izraţajnim sre stvima. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru op. 1, 1895; simfoniji pjesme: Zwqtpienie i zviara i Wigilia Boţego Narodzenia; koncertna uvert na poljske teme; Polska Suita Ludoiua; Suita Tatrzanska; Suita Legionou Szkice morskie; Rapsodia Polska, simfonijska poloneza; Andante sinfonico. KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, op. 17 i 46; klavirski trio op. 39; sonata violinu i klavir op. 47; sonata za violonĉelo i klavir i dr. — KLAVIRSK. 2 sonate; 4 sonatine; fantazija, 1925; Fantazja gćralska, 1928; Suita polsl 24 preludija i dr. — DRAMSKA. Opere: Rybak; Grajek, 1919; Zygmunt A gust, 1925; Kilinski; Kroloiua Jadzviga, 1928. Balet Tatrzanski. Scenska m zika. — VOKALNA. Kantate VCidziadlo za bariton, zbor i orkestar i Wes vnejskie za zbor a cappella; melodram uz klavirsku pratnju Pogrzeb Kazimier Wielkiego, 1913; zborovi; solo-pjesme. — INSTRUKTIVNA: Podreczi do nauki szkolnej spiezvu zbioroivego (4 sv.), 1917—19; Nozuy podrecznik do nai muzyki zv szkolach ogćlnoksztalcqcych (6 sv.), 1924—26; Materialy do audy szkolnych w gimnazjum zvyţszym, 1929; Zasady muzyki, 1914; Poradnik c chćrćzv amatorskich, 1924. —■ SPISI: Historia muzyki polskiej i potuszehnej zarysie, 1916; Stanislav) Moniuszko (1819—1872), 1932; monografija o J. E neru, 1934; brojni ĉlanci. — Obradbe narodnih pjesama za muški zbor i mješoviti zbor. LIT.: S. Nievnadomski, Pamie.ciTadeusza Jotevki, Muzvka, 1932. — F. Ste czemski, T. Jotevko, Špievvak, 1933. — Z. Lissa, Tadeusz Jotevko, MGG, VI 1958.
JOUBERT, Cćlestin, francuski muziĉki nakladnik (St.-Sav: de Blaye, 23. VII 1861 — Varšava, 11. VI 1934). Svojoj parisk nakladi pripojio 1891 poduzeće svoga tasta Bathlota (od 18c Editions Jouberi), posvetivši se preteţno izdavanju tada veon popularnih pjesama. U firmu je kasnije ušla i naklada Maqu et Brandus, a J. se postepeno orijentirao na djela C. Frand
JOUBERT — JOVANOVIĆ (Beatitudes), H. Berlioza (Messe des morts), J. Offenbacha, C. Saint-Saensa, G. Rossinija i dr. Poduzeće danas vodi Joubertov sin Robert Andre. JOUBERT, John, juţnoafriĉki kompozitor (Capetovvn, 20. III 1927 —). Muziku studirao na Diocesan Collegeu u Capetovvnu (W. H. Bell) i na Royal Academy of Music u Londonu (H. Ferguson); 1950 postigao stupanj baccalareusa na Univerzitetu u Durhamu. Djeluje na Univerzitetu u Hullu kao nastavnik muzike i lektor, dirigent i kompozitor. U svojim kompozicijama J. teţi za jednostavnošću stila i izraţaja, osobiti smisao pokazuje za oblikovanje polaganih stavaka. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1956; Symphonic Study, 1948; Symphonic Prelude, 1954; simfonijeta, 1962; koncert za violinu, 1954; koncert za klavir, 1958; 2 uvertire, 1953 i 1958. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1955; Miniatur String Ouartel; sonata za violu i klavir, 1952; Sonata a 5, 1963. — Kompozicije za klavir (sonata, 1956) i orgulje. — DRAMSKA. Opere: Antigone, 1954; In tke Droukgt, 1956 i Silas Marner, 1961. Balet The Legend of Princess Vlei, 1952. — VOKALNA: kantata Urbs beata, 1963; ballad-kantata Leaves of Life, 1962; solo-pjesme. — CRKVENA: Te Deum za zbor i orgulje; misa; moteti. LIT.: J. Bouzvs, La Musique sudafricaine, SMZ, 1955. — Isti, John Joubert, MGG, VII, 1958-
JOURDAN-MORHANGE, Helene, francuska violinistkinja i muziĉki pisac (Pariz, 30. I 1892 —). Uĉenica Pariškog konzervatorija (Nadaud). Do 1926 koncertirala izvodeći preteţno djela G. Faurea i M. Ravela (mnoga na prvoj izvedbi, a neka su njoj i posvećena). Oko 1917 pridruţila se skupini umjetnika Le Six i E. Satieu. Bila je suradnica raznih francuskih ĉasopisa (L'Amour de l'Art, La Republigue, Le Guide du Concert, La Revue de Pariš i dr.) i dopisnica mnogih inozemnih listova (švicarskih, ruskih, poljskih i talijanskih). DJELA. SPISI: Ravel et nous, 1945; Au milieu du monde; Ravel d'aprĉs Ravel, 1955; Aft's Amis musiciens; ĉlanci o suvremenim francuskim muziĉarima.
JOURET, 1. Thćodore, belgijski muziĉki kritiĉar (Ath, u. IX 1821 — Bad Kissingen, Bavarska, 16. VII 1887). Profesor kemije na vojnoj školi u Bruxellesu. Od 1846 muziĉki kritiĉar ĉasopisa Revue de Belgigue (više od 30 godina), suraĊivao takoĊer u Revue trimestrelle, Etoile Belge, Observateur, Nord i Guide Musical. Bavio se i kompozicijom (opera Le medecin ture, 1845). 2. Leon, kompozitor (Ath, 17. X 1828 — Bruxelles, 6. VI 1905). Brat Theodora; završio studij na Konzervatoriju u Bruxellesu i tamo, od 1847, bio profesor solfeggia. Istakao se kao izvrstan orguljaš. DJELA. DRAMSKA: opere Ouentin Metsys, 1865 i Le Tricorne enehante, 1868; scenska muzika za Esther J. Racinea i dr. — VOKALNA: Invocation a la Patrie, 1872; kantate; zborovi. — Izdao zbirku Chants populaires du pays d'Ath.
JOURNET, Marcel, francuski pjevaĉ, bas (Grasse kraj Niĉe, 25. VII 1867 — Vittel, 9. IX 1933). Debitirao 1891 u Beziersu kao Baltazar (Donizetti, La Favorita), a zatim uĉio pjevanje u Nici i na Konzervatoriju u Parizu. God. 1892—97 operni solist kazališta De la Monnaie u Bruxellesu, 1897—1907 ĉlan Covent Gardena u Londonu i 1900—08 Metropolitana u New Yorku. Od 1908 pjevao naizmjence u Bruxellesu, Parizu i Monte Carlu, a nakon Prvoga svjetskog rata angaţiran pod Toscaninijem u milanskoj Scali, gostujući istodobno na brojnim svjetskim opernim pozornicama; nastupao je gotovo do smrti. J. je bio jedan od najistaknutijih basova svojega doba. Njegov repertoar obasezao je preko 60 uloga iz francuske literature, 27 iz talijanske i cjelokupne Wagnerove opere. Najveće je kreacije os tvario kao Hans Sachs (Wagner, Majstori pjevaĉi), Golo (Debussv, Pelle'as i Melisanda), Vilim Teli (Rossini), Mephisto (Gounod, Faust), Mefistofele (Boito), Escamillo (Bizet, Carmen), Scarpia (Puccini, Tosca) i dr. Uz izuzetne muziĉke i glasovne kvalitete posjedovao je i osobit smisao za glumu. JOUY, Ĉtienne de (pseudonim L'Ermite de la Chaussće d'Antin), francuski libretist i dramatiĉar (Jouy-en-Josas, Seine-et-Oise, 12. IX 1764 — St.-Germain-en-Laye, 4. IX 1846). Sluţbeni libretist Pariške opere, najviše je suraĊivao sa Spontinijem i Cherubinijem. Ĉlan Francuskog instituta, svoje radove u Gazette de France potpisivao je pseudonimom. DJELA. Libreta za Spontinija: Milton, 1804 , (s4 Dieu (s a v o ) ; Vestal, 1807; Fernand Cortez ou La conquete du Mexique, exique,1809 1809( (sa A. Esmenardom) i Pl L i l i 8 Z C h b i i ij i j E E L ii
JOVANOVIĆ, Katarina, pevaĉica (sopran) i muziĉki pedagog (Temišvar, 21. VIII 1906 —). Pevanje studirala na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (Th. Lierhammer); 1932—33 operski solist u Essenu, potom prvakinja Beogradske opere (do 1941). Od 1945 profesor solo-pevanja u muziĉkoj školi Mokranjac u Beogradu.
283
Na scenama u zemlji i inostranstvu bila tumaĉ velikog broja uloga lirskog soprana, medu kojima su se isticale Marcelina (Beethoven, Fidelio), Liu (Puccini, Turandot), Pamina (Mozart, Ĉarobna frula). Nastupala i na koncertnom podijumu u oratorijumima i kantatama (Haydn, Godišnja doba; Mozart, Reauiem i Krunid bena misa; Vukdragović, Vezilja slobode i dr.). s. D. K. JOVANOVIĆ, Lazar, pevaĉ, tenor (Zemun, 11. IV 1911 — Sulmona kod Rima, 26. III 1962). Pevanje uĉio na muziĉkoj školi Stanković u Beogradu i privatno kod A. Ruĉa, a kasnije se usavršavao kod M. Stabilea u Milanu. Od 1942 ĉlan hora, a odmah potom solista Beogradske opere. Od 1950 delovao u Ziirichu i Milanu. Zapaţen po izrazitoj muzikalnosti, izvanrednom glasovnom materijalu, jasnoj dikciji i teţnji ka realistiĉkim glu maĉkim ostvarenjima. Ostvario niz kreacija dramskog tenora, medu kojima su: Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Canio (Leoncavallo, Pagliacci), Maks (Weber, Ĉarobni strelac), Cavaradosei (Puccini, Tosca), Don Jose (Bizet, Carmen), Radames (Verdi, Aida), Otelio (Verdi), Lenski i Herman (Ĉajkovski, Evgenije Onjegin i Pikova dama), Bogdan (Glinka, Ivan Susanjin), Grigorij (Musorgski, Boris Godunov), Ovlur (Borodin, Knez Igor), Miloš (Konjović, Knez od Zete) i dr. Osim u domovini, nastupao u Rumuniji, Izraelu, Italiji, Austriji i drugim evropskim zemljama. R. Pej.
JOVANOVIĆ, 1. Milan-Braca, violinista (Novi Sad, 12. V 1904 — London, 16. II 1964). U svojoj 14 godini diplo mirao violinu na Muziĉkoj akademiji u Beĉu; privatno uĉio kod O. Ševĉika i V. Humla. Prve koncerte odrţao 1913 u Rusiji; posle Prvoga svetskog rata koncertirao u Jugoslaviji, Francuskoj, En gleskoj, SAD, Australiji, Novom Zelandu i Juţnoj Africi. Velik broj koncerata odrţao sa raznim evropskim i ameriĉkim orkestrima pod dirigovanjem B. Paumgartnera, S. Koussevitskog, J. Barbirollija, H. Wooda, M. Sargenta, E. Goossensa i dr. Posle 1945 retko nastupao. Od 1937 bio profesor violine na Guildhall School of Music u Londonu. s. D. K. 2. Dušan, pijanista (Novi Sad, 9. II 1907—). Brat Milana-Brace; klavir studirao kod G. Lalewicza u Beĉu, I. Phillippa u Parizu, J. Epsteina i M. Verne u Londonu. Nastupao kao so lista, ali se više istakao kao pratilac svoga brata violiniste, sa kojim je izveo bogat repertoar kamerne literature. Od 1937 privatni nastavnik klavira u Londonu. s. D. K. JOVANOVIĆ, Milorad, pevaĉ, bas (Velika Plana, 12. V 1899 — London, 25. II 1961). Isprva studirao prava, potom solo-pevanje na Pariškom konzervatorijumu. Bio je ĉlan opera u Beo gradu (do 1941), Bruxellesu (Thedtre de la Monnaie) i Monte Carlu. Nastupao i u Ĉehoslovaĉkoj, Bugarskoj, Francuskoj, Holandiji i dr. Po osnivanju Muziĉke akademije u Beogradu bio je 1937—41 honorarni profesor solo-pjevanja. Izraziti basso_ cantante, J. je bio umetnik ĉija se interpretacija odlikovala produbljenom studijom karaktera, sugestivnom glumom i odliĉnom dikcijom. U velikom nizu njegovih kreacija dramskog, herojskog i buffo stila istiĉu se, pored mnogih wagnerovih likova, Boris Godunov (Musorgski), Don Kihot (Massenet), Mefisto (Gounod, Faust), Kecal (Smetana, Prodana nevesta), Otac (Šostakoviĉ, Katarina Izmajlova), Hadţi Toma (Konjović, Koštana) i dr. s. D. K. JOVANOVIĆ, Milorad (Mile), baletski igraĉ i pedagog (Beograd, 13. IV 1904—). Studirao kod J. Poljakove (Beograd), O. Preobraţenske, N. Legata, Lj. Jegorove, kao i u trupi S. Djagiljeva. Nastupao kao solista baleta Narodnog pozorišta u Beo■ gradu (1924—27 i 1934—37), u trupi Ruski baleti S. Djagileva, u baletu Ruske opere u Parizu, Thedtre municipal u Parizu, kao i na samostalnim i grupnim koncertima po Francuskoj i drugde. Od 1932 vodio u Beogradu vlastitu baletsku školu, a 1940 postavljen je za nastavnika baleta na Srednjoj muziĉkoj školi pri Muziĉkoj akademiji; 1952—55 bio je šef baleta, koreograf i baletski pedagog Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Odgojio veći broj baletskih umetnika. Kao koreograf postavio više baleta, medu kojima se naroĉito istiĉu: Labudovo jezero, Francesca da Rimini i Zaĉarana lepotica (Ĉajkovski), Les Sylphides (Chopin), Apollon Musagete (Stravinski), Šeherazada (Rimski-Korsakov) i Polovecke igre (Borodin, Knez Igor). D. Sn. JOVANOVIĆ, Olga, pijanistkinja (Beograd, 23. III 1925 —). Studij klavira završila 1948 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (E. Hajek). Od svog prvog resitala 1949 u Beogradu nastupala u mnogim jugoslovenskim gradovima, kao i na gostovanjima u Bu garskoj, SSSR, Ĉehoslovaĉkoj, Rumuniji, Madţarskoj, Italiji i dr. Inteligentna i osećajna umetnica izvanredne tehnike, J. dopire do srţi izvodenih kompozicija, ostvarujući temperamentnim zamahom reljefne kontraste. U njenom opseţnom repertoaru naroĉito mesto zauzimaju dela Chopina i Debussvja, kao i kompozicije jugoslovenskih autora. R. Pej.
284
JOVANOVIĆ — JUDIN
JOVANOVIĆ, Ţivojin-Vitalis, horovoda i pevaĉ, tenor (Temišvar, 1818 — Panĉevo, 21. XII 1864). Uĉio pevanje u Beĉu. U dva maha, 1840 i 1842, bio horovoda Panĉevaĉkog srpskog crkvenog pevaĉkog društva, a potom je u Zemunu imao svoj pevaĉki kvintet s kojim je davao koncerte i u Beogradu. Komponovao Noćca je tija i NadeţĊa. LIT.: M. Tomandl, Spomenica Panĉevaĉkog srpskog crkvenog pevaĉkog društva 1838—1938. M. To.
JOVIĈIĆ, Jovan, gitarista i kompozitor (Vrdnik, 5. VII 1926 ■—). Profesor fizike na Univerzitetu u Beogradu; studije gitare završio 1961 na akademiji Chigiana u Sieni (A. Segovia). Umetnik izvanredne tehnike, izrazitog temperamenta, prefinjene interpretacije i izvrsnog poznavanja stilova svih perioda. Dobitnik nagrada na meĊunarodnim konkursima za interpretaciju (1957 u Moskvi) i kompoziciju (1958 u Rimu), J. ima preko 1000 koncertnih nastupa u Jugoslaviji i više od 150 u inostranstvu, oko 200 emisija na radiju i televiziji, kao i 7 snimljenih gramofonskih ploĉa. Gostovao u brojnim evropskim zemljama, Libanu, Siriji, Iranu, Pakistanu, Indiji i dr. God. 1962 nagraĊen Oktobarskom nagradom. DELA (sve za gitaru): Balkanska igra; Koncertna etida; Makedonska rap sodija.— Muzika za pozorišne komade, radio i televiziju; muzika za filmove.— Instruktivna: Škola za gitaru, 5 sv., 1969—72; zbirke etida i dr. — Kompozicije na folklorne teme, 4 sv., aranţirane za gitaru. R. Pej.
JOYEUSE (Joyeux), Jean de, francuski orguljar (Chemerv-sur-Bar, 1635—40 — Narbonne, 15. III 1698). Od 1661 djelovao u Parizu, od 1674 u Lyonu, zatim u Carcassonneu i od 1690 u Toulousei. Konstruirao, izgradio i rekonstruirao niz orgulja u Francuskoj. Medu njima posebno treba istaknuti nove instrumente u Carcassonneu, 1684—87 (crkva St. Michel), Perpignanu, 1688—89 (katedrala) i Auchu, 1688—94 (katedrala), kao i rekonstrukcije katedralnih orgulja u Toulousei (1677—78), Beziersu (1679— 83) i Narbonnei (zapoĉeo 1697; dovršili drugi majstori). J. je bio i vrstan orguljaš. LIT.: N. Dufourcg, Jean de Joy-euse et la penetration de la facture d'orgues pariesienne dans le Midi de la France au XVII me siecle, Pariš 1958.
JOZEFOVIĆ, Oskar, dirigent i kompozitor (Karlovac, 22. IX 1890 — Split, 6. XI 1941). Studij kompozicije završio na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak); instrumentaciju o. JOZEFOVIĆ _ uĉio kod Ch M Widora u Pa rizu. God. 1920—39 dirigent Zagrebaĉke opere i od 1939 do smrti direktor opere u Splitu. Umjetnik velike erudicije, vladao je vrlo opseţnim opernim repertoarom, a nastupao je i kao dirigent Zagrebaĉke filharmonije. U njegovim kompozicijama nacionalnog prizvuka osjeća se utjecaj i mpresionizma. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Osvit (Zagreb, 5. II 1928); Predigra veseloj igri; Simfonićki seherzo (Zagreb, 22. I 1940). — Gudaĉki kvartet; sonata za violinu i klavir..— Sonatina za klavir. — VOKALNA: kantata Na Nilu; zborovi (Kosci, Zdravo Marija i dr.); solo-pjesme (ciklus Veĉeri na stihove V. Nazora). — Scenska muzika za drame, osobito Shakespeareove. K. Ko.
JOŢA VLAHOVIĆ, omladinsko kulturno-umjetniĉko društvo, osnovano 29. V 1945 u Zagrebu kao organ Ujedinjenog saveza antifašistiĉke omladine Hrvatske (USAOH), najprije pod nazivom Kulturno-umjetniĉka grupa Glavnog odbora USAOH-a »Joţa Vlahović«. U poĉetku je društvo imalo samo pjevaĉki zbor i manje vokalne sastave (oktete); kasnije su utemeljeni zbor narodnih plesova i pjesama, literarna, likovna, dramska i zabavna sekcija. Pjevaĉki zbor, koji od osnutka vodi Emil Cossetto, nastupio je prvi put 2. IX 1945 u Zagrebu. Brojnim kasnijim koncertima i kvalitetom izvedaba afirmirao se kao jedan od najboljih jugoslavenskih vokalnih tijela, osvojivši više puta prva mjesta na raznim natjecanjima, a stekao je i meĊunarodnu reputaciju. Od brojnih priznanja što ga je dobio mješoviti zbor posebno se istiĉe »Nagrada Vladimir Nazor«. Za domaće i strane firme zbor je snimio niz gramofonskih ploĉa. Zbor narodnih plesova i pjesama ide u red najboljih jugosla venskih kolektiva te vrste, pa je na brojnim meĊunarodnim na tjecanjima osvajao najviše nagrade, medu kojima su zlatne me dalje 1957 i 1959 u Agrigentu, 1962 u Helsinkiju i 1969 u Buku reštu. K. Ko.
JUAREZ, Manuel, argentinski kompozitor (Cordoba, IV 1937 —). Uĉenik R. Ehrlicha (klavir) i H. Siccardija i G. Gr zera (kompozicija); 1962—66 nastavnik muzike na Univerzi u Buenos Airesu, od 1970 predstojnik Odjela za simfonijst komornu muziku u argentinskom Autorskom društvu (SADA. DJELA: Elegia vln memoriam Honorio Siccardi« za orkestar, 1969. — MORNA: gudaĉki kvartet, 1961; Cdnones ritmicos za ansambl udaraljki, 1 Desplazamientos za 3 trublje, 3 trombona, klavir i udaraljke, 1967; In memc Stephen Dedalus za gitaru i udaraljke, 1970; Condensaciones za komorni orke 1971. — Baleti Primera aproximacidn, 1965 i Tema para un silencio, 196Ć Kompozicije za klavir. — Zborovi a cappella; solo-pjesme.
JUBILACIJA (jubilus), u liturgijskom pjevanju zapa crkve, naziv koji potjeĉe od milanskog biskupa sv. Augustin odnosi se na završnu vokalizu u promjenljivom misnom sta Alleluia (->• Aleluja). Ova se vokaliza pjevala na posljednjem vokalu a, te je širii i bogatstvom melodijske linije predstavljala izraz smjernog, zanosnog veselja: ; Jubilus Al
---- ţ
^ ---------------- A " llL
-
i f . rj ^=^=
----------
jj nJ*^— Jubilaciju je prvotno izvodio samo jedan*pjevaĉ, JjJj.dok je danas pj
cijeli zbor. Zbog obilnog niza razvijenih melizama sastavlje od raznih neumatskih grupa, j. se u srednjem vijeku nazi 1 i neuma. A. v JUCH, Emma, ameriĉka pjevaĉica, sopran (Beĉ, 4. 1863 — New York, 6. III 1939). Pjevanje uĉila u Detroitu (b rio-Celli); na opernoj pozornici debitirala 1881 u Londonu (. Majesty's Theatre), za gostovanja jedne ameriĉke trupe kao I line (Thomas, Mignori). Nastupala u SAD, Kanadi i Mekši ali već 1894 napustila opernu karijeru. Suvremenici su vec hvalili njezinu izvanrednu dikciju, kao i velik opseg glasa i joj je omogućavao da s podjednakim uspjehom kreira Kral; noći (Mozart, Ĉarobna frula), Valentinu (Meverbeer, Hugem Aidu (Verdi) i Sentu (Wagner, Ukleti Holandeţ). JUDENKUNIG, Hans, njemaĉki virtuoz na lutnji (Sch' bisch-Gmund, izmeĊu 1445 i 1450 — Beĉ, 4. III 1526). Vjeroja se bavio i izraĊivanjem lutnji. Prije 1518 došao u Beĉ, gdje ţivio do smrti. J. je napisao opseţno instruktivno djelo za lut Utilis & compendiaria introduetio . . . koje ide u najstarije udţ nike za taj instrument. Uz paţljive i precizne upute o tehnici i ranja na lutnji (transpozicija, prstomet, promjena poloţaja i d J. donosi i kratke elementarne vjeţbe kao i manje kompozic Djelo sadrţava 32 ode od kojih je 20 na tekstove P. Tritoni preraĊenih za lutnju. Judenkiinigov udţbenik znaĉajan je iz podataka o izvodilaĉkoj praksi na lutnji, o izgledu lutnje i nje udezbi na prijelazu u XVI st. I po sadrţaju i po naĉinu intavi ranja njegove su tabulature srodne djelima Franje Bosanca DJELA: Utilis & compendiaria introduetio, qua ut fundamenta iacto q facillime musicum exercitium, instrumentorum & Lutinae & quos vulgo Geygen minant . . ■ , oko 1515; Ain sehone kunstliehe underzveisung in diesem buech leychtlich zu begreyffen den rechten grund zu lernen auff der Lautten und Gey, 1523. NOVA IZD.: god. 1911 obj. je A. Koczirz 21 kompoziciju iz Juden nigovih djela (DTO, XVIII, 2). LIT.: E. Radecke, Das deutsche weltliche Lied in der Lautenmusik i 16. Jahrhunderts, VFMW, 1891. — O. Korte, Laute und Lautenmusik bis Mitte des 16. Jahrhunderts, Leipzig 1901. —■ A. Koczirz, Der Lautenist H Judenkunig, SBIMG, 1904—05. — E. Engel, Die Instrumental-Formen der Lauten-Musik des 16. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1915. — J. Di, mann, Die in deutscher Lauten-Tabulatur uberlieferten Tanze des 16. Jahrh derts, Kassel 1931. — \V. Boetticher, Hans Judenkunig, MGG, VII, 195*
JUDIN, Gavriil Jakovljeviĉ, sovjetski kompozitor, dirig i muziĉki pisac (Vitebsk, 12. VI 1905 —). Na Lenjingradsk konzervatoriju završio studij dirigiranja (N. Malko) i komj zicije (V. Kalafati). Bio nastavnik muzike u Arhangelsku, Gork i u Moskvi. Od 1924 stalno djeluje kao operni i orkestralni dirige DJELA: 2 suite za orkestar, 1949 i 1952; uvertira-rapsodija na teme nap; donskih Kozaka, 1952. — Dva gudaĉka kvarteta, 1925 i 1931—32. — Of MnmeDtc, 1926—30. — Oratorij 25 jiem Kpacnou ApMuu, 1943; kantata Cypc lodoeutuna, 1942; simfonijski prolog Bo3Me3due (A. Blok) za soliste, zb< orkestar, 1926; zborovi; solo-pjesme. — Obradbe narodnih napjeva. —; digirao i instrumentirao više kompozicija A. Glazunova (medu njima IX sin niju). —. SPISI: EeienuO MpaeuncKuu, 1948; Haman PUXAUH, 1949; PyKonui nacAedue A. K. rjia3yHoea, 1954. Studije i ĉlanci.
JUDIN, Mihail, Aleksejeviĉ, sovjetski kompozitor (Pet grad, 29. IX 1893 — Kazan', 8. II 1948). U Petrogradu zavr Univerzitet i 1923 Konzervatorij (V. Kalafati). Predavao muzu
JUDIN — JULLIEN
285
teoriju na Lenjingradskom, a posljednjih pet godina ţivota na Kazanjskom konzervatoriju. Najbolja su Judinova djela romance, pojedini dijelovi kantata i osobito poetski drugi stavak violinskog koncerta. Uspjele su mu i obradbe tatarskih narodnih pjesama. Kazanjsko razdoblje kompozitorova rada karakterizira utjecaj tatarske melodike. DJELA. ORKES TRALNA: koncert za violinu; Concerto grosso za 2 flaute, 2 trublje, klavir i gudaĉki orkestar, 1935; koncert za orgulje i gudaĉki orkestar, 1934; IJosAta, 1926. — Komorne kompozicije (2 gudaĉka kvarteta). — Klavirska sonata. — Opera <%>apuda, 1943. Scenska muzika.— VOKALNA: oratoriji; kantate (lOnue nampuomu) ; PyccKan cjoutna za djeĉje zborove, soliste i orkestar; EbtJiuna o JXo6puHe HuKumuue za sole, mješoviti i djeĉji zbor i orkestar, 1941; PeneueM naMHmu C. M. Kuposa za soliste, djeĉje glasove, mješoviti zbor i orkestar, 1935; masovne pjesme; zborovi; djeĉje pjesme; pjesme na tekstove tatarskih pjesnika. — Obradbe tatarskih narodnih pjesama. LET.: A. KopcyHCKax i M. A. IO AHH , CoBeTCKaH MV3biKa, 1948, 3.
JUGOSLAVENSKA MUZIĈKA TRIBINA, osnovana 1964 u Opatiji, godišnja je smotra jugoslavenskih muziĉkih ostvarenja nastalih u prethodne dvije godine. Tribina se odrţava svake jeseni, a cilj joj je da okupi kompozitore, muziĉke umjetnike, kritiĉare i muziĉke pisce, domaće i strane muziĉke producente, predstavnike radio-televizijskih stanica i gramofonskih kuća, izdavaĉe, šefove simfonijskih orkestara, zborova i komornih ansambla, kao i jugoslavensku i inozemnu muziĉku javnost. U slobodnoj konfrontaciji sviju stilskih pravaca, kako u naĉinu komponiranja tako i u izboru kompozicijsko-tehniĉkih sredstava, J. m. t. pridonosi afirmaciji vrijednih djela suvremenog jugoslavenskog muziĉkog stvaralaštva u zemlji i inozemstvu. U okviru Tribine djeluje Muziĉki informativni centar (MIC) koji u svrhu promicanja domaće muziĉke tvorbe izdaje posebne kataloge i informativne biltene, a posreduje i kod iznajmljivanja muziĉkih partitura i izvedbenog materijala. U suradnji s Festi valom jugoslavenske muzike na radiju, MIC izdaje i gramofon ske ploĉe s djelima jugoslavenskih autora. K. Ko. JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE, HOR I ORKESTAR (Umetniĉki ansambl Doma Jugoslovenske narodne armije — Beograd). Mešoviti hor i simfonijski orkestar ovoga ansambla stekli su na brojnim koncertima zavidan ugled u Beogradu, u celoj domovini, kao i van granica naše zemlje. Ansambl razvija veoma bogatu delatnost muziĉkog vaspitanja po domovima JNA, vojnim akademijama i vojnim jedinicama putem koncerata i sistematskih ciklusa, a ne manje znaĉajna je i njegova bogata delatnost na podijumima koncertnih dvorana u zemlji i inostranstvu. Radi uspešnijeg obavljanja ovog zadatka u ansamblu, pored osnovnih jedinica, mešovitog hora, simfonijskog i revijsko-zabavnog orkestra, postojali su muški hor, ţenski hor, slovenaĉki kvintet, grupa pevaĉa narodnih pesama, grupa vokalnih solista i narodni orkestar. Muški hor je osnovan 1945, a 1948 proširen je u mešoviti hor. Nastavljajući tradiciju partizanskih horova iz NOB, mešoviti hor, sastavljen od 80 pevaĉa, razvio se pod rukovodstvom dirigenata I. Rupnika, D. Krstića, M. Jagušta, V. Ilica i Iva Draţinića u impozantno telo sveţeg glasovnog materijala, bogatog zvuka i savladane tehnike horskog pevanja. Na repertoaru ovoga hora nalaze se brojna dela jugoslovenske i strane literature, a sa posebnim uspehom hor neguje klasiĉnu i modernu, domaću i stranu oratorijsku literaturu. Mešoviti hor uĉestvovao je sa ansamblom Beogradske opere u snimanju opera Ivan Susanjin i Pikova dama za gramofonske ploĉe DECCA, a znaĉajan je bio i nastup
JUILLIARD KVARTET
na koncertima u okviru »Jugoslovenskih dana« na Svetskoj izloţbi 1958 u Bruxellesu. Simfonijski orkestar je formiran 1947 i pod upravom dirigenta K. Bace, I. Rupnika, M. Pajora, F. Klinara i Angela Šureva razvio se u veoma solidno simfonijsko telo koje neguje domaću i stranu simfonijsku, a u suradnji sa mešovitim horom, i oratorijsku literaturu. Veliki revijski orkestar sa dirigentom B. Gajićem igra znaĉajnu ulogu u negovanju umetniĉki profilisane zabavne muzike. Ansambl je do kraja 1971 dao 3470 koncerata, od toga 79 u inostranstvu. Gostovao je u Belgiji, Švajcarskoj, Austriji, Bu garskoj, Ĉehoslovaĉkoj, Poljskoj, Madţarskoj, Rumuniji, Nemaĉkoj, Švedskoj i SSSR. Za svoje uspješno delovanje dobio je visoke nagrade i odlikovanja (Vukova nagrada 1965; Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem 1967; Getvrtojulska na grada 1969). D. Sn. JUILLIARD MUSICAL FOUNDATION, muziĉka zaklada u New Yorku, osnovana 1919 za unapreĊivanje muzike, osobito muziĉkog školstva. Sredstva za osnivanje ostavio je oporuĉno industrijalac Augustus D. Juilliard. Zaklada je otvorila 1923 Juilliard Graduate School, visoku muziĉku školu, a 1926 preuzela i najvaţniju muziĉku školu u New Yorku Institute oj Musical Art (osnovana 1905). God. 1945 proveo je W. Schuman reformu nastave u obje škole i spojio ih u jedinstvenu ustanovu Juilliard School of Music. Cilj je ovoga najvećeg i najpoznatijeg konzervatorija u New Yorku odgoj profesionalnih muziĉara. Škola ima dva studentska orkestra, studentski operni studio i nekoliko studentskih komornih ansambla. Svi oni redovito nastupaju u velikoj opernoj, velikoj koncertnoj ili manjim koncertnim dvoranama, koje se nalaze u školskoj zgradi. Mnoga djela suvremenih ameriĉkih autora, osobito opere, izveli su po prvi put polaznici Juilliard School of Music. Školski ansambl je i Juilliard String Quartet, koji je 1946 utemeljio W. Schuman u sastavu: Robert N. Mann (danas ĉlan direktorija škole), Robert Stoff (od 1957 Isidore Cohen, od 1966 Earl Carlyss), Raphael Hillyer (od 1969 Samuel Rhodes) i Arthur Winograd (od 1953 Claus Adam). Kvartet se ubrzo razvio u ansambl meĊunarodnog glasa, ĉiji repertoar obuhvaća klasiĉnu, romantiĉku i suvremenu muziku (osobito ameriĉkih kompo zitora). M. Kun. JULLIEN, Lucien-Adolphe, francuski pisac i kritiĉar (Pariz, 1. VI 1845 — 30. VIII 1932). Završio pravo; muziku uĉio privatno kod Bienaimea. SuraĊivao u ĉasopisima Le Menestrel, Revue et Gazette musicale, Chronique musicale, u dnevniku Journal des Debats (1893—1929) i dr. U njegovim studijama, kritikama i ĉlancima oĉituje se široka muziĉka naobrazba; bio je pristaša H. Berlioza i R. Wagnera. DJELA (izbor). SPISI: VOpera en 1788,1873; La Musique et les philosophes Ju XVIII' siecle, 1873; Un Potentat Musical, 1876; L'Ĉglise et l'opera en 173S; Weber a Pariš en 1826, 1877; Airs varies: histoire, critigue, biographies musicales et dramatigues, 1877; La Cour et l'opera sous Louis XVI; Marte Antoinette et Sacchini, Salieri, Favart et Gluck, 1878; Goethe et la musique, 1880; L Opera secret au XVIII' siecle, 1880; Mozart et Wagner a l'egard des Francais, 1881;
HOR I ORKESTAR JNA, BEOGRAD
1909. LIT.: F. Delhasse, Adolphe Julien, Pariš i Bruxelles 1884. — L. de Sugar, Lucien Adolphe Jullien, MGG, VII, 1958.
286
JUMENTIER — JURATOVIĆ
JUMENTIER, Bernard, francuski kompozitor (Chavannes, Eure-et-Loir, 24. III 1749 — St. Quentin, 17. XII 1829). Muziĉko obrazovanje stekao kao ĉlan djeĉaĉkog zbora katedrale u Chartresu (M. Delalande). God. 1776 postao crkveni kapelnik u St. Quentinu; 1793 izgubio mjesto zbog revolucionarnih zbivanja, ali se opet vratio na isti poloţaj, gdje je uz to do 1825 vodio i pjevaĉku školu. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; Caprice za klavir i orkestar; 9 romanca. — Baleti Cloris et Medor, 1783 i Pantomime el Ballet, 1795. — CRKVENA: oratoriji LesFureurs de Saul i Le Passage de la Mer Rouge, 1816; 10 misa; Reauiem; 2 Stabat Mater; 8 Magnificata; 3 Te Deuma; oko 150 moteta za 1 i 2 glasa uz orkestar. — Petit traite de chant sur le Uvre, 1783. LIT.: F. Raugel, Bernard Jumentier (1749—1829) maitre de la chapelle de la Collegiale de Saint-Quentin et ses oeuvres inedites, Kongress~-Bericht, Bamberg 1953. — Isti, Bernard Jumentier, MGG, VII, 1958.
JUMILHAC, Pierre-Benoit de, francuski muziĉki teoretiĉar (Chateau de St.Jean-de-Ligourre kraj Limogesa, 1611 — Pariz, 21. III 1682). Benediktinac; prior samostana St. Julien u Toursu, od 1666 u St. Germain-des-Presu. Napisao La Science et la pratique du plain-chant (1673), priruĉnik u kojem se oĉitovao kao preteĉa modernog tumaĉenja gregorijanskog korala. LIT.: Th. Nissard, Biographie de Dom Benoit de Jumilhac, Pariš 1867. — M. Brenet, Additions inedites de Dom Jumilhac, Pariš 1902. — W. Irtenkauf, Pierre-Benoit de Jumilhac, MGG, VII, 1958.
JUNEK, Ciril (Cyril), kompozitor i muziĉki pedagog ĉeškoga podrijetla (Prag, 31. X 1872 — Zagreb, 5. XI 1928). Studij završio na Konzervatoriju u Pragu; umjetniĉku karijeru zapoĉeo kao ĉlan Ĉeške filharmonije (1895) i zborovoda pjevaĉkog društva Škroup. Od 1896 djelovao u Hrvatskoj. Bio je zborovoda pjevaĉkog društva Sklad i nastavnik na Pomorskoj akademiji u Bakru (1896—98), kapelnik, orguljaš i zborovoda pjevaĉkog društva Vijenac u Slavonskoj Poţegi i zatim u Zagrebu nastavnik na muziĉkoj školi HGZ (1903—20) i kasnije na srednjim školama. DJELA: uvertira Evţa. — Opera u jednom ĉinu Dunia na rijeĉi R. Katalinića Jeretova (neizv.). —Balada Kameni svatovi; zborovi (Mlin u dolini); Boţiĉna misa i dr. ■— Napisao priruĉnik Glazbeno nazivlje, 1910; preveo sa ĉeškoga Nauk 0 harmoniji J. Foerstera pod naslovom Nauk o sazvućju, 1908. LIT.: A. Goglia, Hrvatski glazbeni zavod 1827'—1927, Sv. C 127 (ta koĊer i separat). K. Ko.
JUNGIĆ, Beluš, kompozitor, dirigent i violonĉelist (Sarajevo, 1. XII 1892 — 8. X 1968). Muziku uĉio u Sarajevu (F. Maćejovski) i Beĉu. Nastavnik na muziĉkoj školi u Sarajevu, dugogodišnji povremeni dirigent Sarajevske filharmonije i 1921—41 dirigent Narodnog pozorišta. Urednik narodne muzike na sarajevskoj radio-stanici. Niz godina sabirao i obraĊivao muziĉki folklor BiH. DJELA: 2 Jugoslavenske suite za orkestar. — Muzika za komade s pjevanjem: Almasa (vlastiti libreto) i Na Strugi dućan da imam. — Instruktivna: Škola za violonĉelo; 30 melodijskih vjeţbi za rog (revidirao M. Pozajić). — Obradio oko 600 narodnih napjeva za 1 i više glasova, uz pratnju instrumentalnih sastava. M. Poz.
JUNGK, Klaus, njemaĉki kompozitor i muzikolog (Stettin, I. V 1916 —). Flautu, klavir i kompoziciju uĉio na Konzervatoriju u Stettinu, studij muzikologije završio s doktoratom 1938 na Univerzitetu u Berlinu (disertacija Tonbildliches und Tonsymbolisches in Mozarts Operri). Od 1938 tonski majstor filmskog poduzeća Tobis, od 1948 tehniĉko-umjetniĉki rukovodilac Mosaik-Filma i zatim šef tonskih majstora Sjevernonjemaĉkog radija u Berlinu (od 1954 Sender Freies Berlin), gdje sada vodi Odjel ozbiljne muzike na radiju i televiziji. Nastupao je i kao koncertant na flauti. DJELA. ORKESTRALNA: Musih za gudaĉki orkestar i timpane, 1950; suita za gudaĉe, 1952; Concertino za flautu i gudaĉe, 1954; Elegie, 1964. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1965; duhaĉki kvintet, 1947; Musik za trautonium 1 gudaĉki kvartet, 1952; Divertiminto za drvene duhaĉke instrumente, 1954; Konversation za klarinet i gudaĉki kvartet, 1963; Alterationen za violinu, violon ĉelo i klavir, 1964; Appunti za flautu, 1965; Petite suite za 4 klarineta, 1968. Sonate: za violonĉelo i klavir, 1950; za violinu i klavir, 1955 i za flautu i klavir, 1956. ■—• KLAVIRSKA: sonata, 1951; Musiaue a la chaine, 1967; suita za 2 klavira, 1968. — DRAMSKA: balet Die Vogel, 1954- Scenska i filmska muzika; muzika za radio i televiziju. —■ VOKALNA: Visionen des Todes za mješoviti zbor, gudaĉki kvartet, harfu i udaraljke; solo -pjesme. Chansone. — SPISI (izbor): Musik in Film, Theater der Zeit, 1947; Gedanken iiber Praxis und Asthetik des Films, Foto-Kinotechnik, 1951; Wie ein Tonfilm entsteht, 1952; Religiose Lieder — religiose Songs, Musik und Kirche, 1958; Musik in Film und Fernsehen 1961; Wege zum zeitgenossischen Musiktheater im Fernsehen, Theater und Zeit, 1965—66. Ĉlanci u ĉasopisima Mušica, Musik im Unterricht, Rufer und Horer i dr.
JUNK, Victor, austrijski knjiţevni historiĉar, kompozitor i muziĉki pisac (Beĉ, 18. IV 1875 — Frohnleiten, Štajerska, 5. IV 1948). Studirao filozofiju na Beĉkom univerzitetu, gdje je kasnije profesor. U muzici uĉenik A. Sturma. Osnovao i vodio zbor Wiener Bachgemeinde i bio muziĉki referent raznih ĉasopisa. DJELA: simfonijska pjesma Diirnstein; baletna suita iz opere Don Pablo. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA: opera Die Wildfrau (prema G. Hirschfeldu); komiĉna opera Don Pablo; muzika za Nestrovevu komediju Wohnung zu vermieten, 1924. — VOKALNA: oratorij Legende von der Liebe (prema pjesmi J. Gregora); Spieglein an der Wand za 2 glasa i veliki orkestar; muški zborovi; pjesme. — SPISI: Goethes Fortsetzung der Zauberflb'te, 1900; Max
Reger ah Orcheslerkomponist, 1910; Tannhduser in Sage und Dichtung, Gralsage und Graldichtung des Mittelalters, Sitzungsberichte der kaiser] Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-historische Klasse, 1911 Bedeutung der Schlusskadenz im Musikdrama, 1926; Handbuch des Tanzes, Die taktviechselnden Volkstanze, Schriftenreihe des Staatlichen Institut Deutsche Musikforschung, 1938. — Izdao jednu misu Nicolausa Bacha i n Christopha Bacha. — Obradio Mozartovu operu Mitridate, Re di Ponto.
JUNKER, Carl Ludwig, njemaĉki muziĉki pisac i kor zitor (Kirchberg an der Jagst, 12. VI 1748— Ruppertsh« Baden-Wiirttemberg, 30. V 1797). Pastor; muziĉki diletant. S divao u ĉasopisima Miscellaneen, Museum fiir Kunstler (Meus Musikalische Korrespondenz (Bossler). U svojim radovima oĉ veliku opću kulturu; u njima obraĊuje teme s podruĉja teolc likovnih umjetnosti od antike do svog vremena, te muziĉke tetike. Pristaša je nauke o afektima. < DJELA. SPISI: Zzvanzig Componisten, eine Skizze, 1776; Tonkust, (Zzuanzig Componisten i Tonkunst objavljeno 1792 pod zajedniĉkim naslovom tefeuillefur Musikliebhaber) ; Betrachtungen iiber Mahlerey, Ton- und Bildhauert 1778; Einige der vornehmsten Pftichten eines Kapellmeisters oder Musikdire 1782; Die musikalische Geschichte eines Autodidakts in der Musik, 1783; 1 kalische Almanache za godine 1782—84; Uber den Werth der Tonkunst, : brojni ĉlanci i studije. — KOMPOZICIJE: 24 simfonije; 3 koncerta za kl orkestar; koncert za flautu i orkestar. — Kvarteti. — Kantata Die Nach Zacharid za deklamatora, klavir, violinu i bas, 1794. — Klavirske kompozici; Melodram Genofeva im Turm, 1790; muzika za nekoliko pantomima. LIT.: U. Siegele, Carl Ludwig Junker, MGG, VII, 1958. — R. E. H Karl Ludwig Junker: Sentimental Music Critic (disertacija), Ann Arbor
JUON, Paul, rusko-njemaĉki kompozitor švicarskog pc jetla (Moskva, 6. III 1872 — Vevey, 21. VIII 1940). Stud na Moskovskom konzervatoriju (violinu kod J. Hfimalvja, k poziciju kod S. I. Tanjejeva i A. S. Arenskog) i u Berlinu Bargiel). God. 1896—97 poduĉavao violinu i teoriju na Kon vatoriju u Bakuu. Od 1897 ţivio u Berlinu; 1906—34 prof kompozicije na Visokoj muziĉkoj školi; od 1919 ĉlanBerlii akademije. Za Drugoga svjetskog rata prebjegao u Švicar Znaĉajne su u prvom redu njegove komorne instrumentalne k pozicije u kojima nastavlja Brahmsove smjernice. Snagu s individualnosti oĉituje najviše u zanosnoj melodici i izra: ritmici. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija in A op. 23, 1903; Kleine Sin op. 87, 1930; Sinfonietta capricciosa op. 98, 1940. Tri koncerta za violini op. 42, 1909; II, op. 49, 1912 i III, op. 88, 1931; tipisodes concertantes za vio violonĉelo, klavir i orkestar op. 45, 1912; Mysterien za violonĉelo i orke 1928; fantazija na danske narodne napjeve Wdchterweise op. 31, 1906; Serenadenmusik op. 40, 1909; suita Aus einem Tagebuch op. 35; Rhapsod Sinfonie op. 95, 1939; 5 stavaka za gudaĉe i tamburin op. 16, 1901; Sere op. 85, 1929; Divertimento za gudaĉe i klavir adlib. op. 99, 1933. — KOMOR Tri gudaĉka kvarteta: I, op. 5, 1898; II, op. 29, 1905 i III, op. 67, 1920. Pet virskih trija: I, op. 17, 1901; II, op. 39, 1908; III, op. 6o, 1915; IV, op 1920 i V, op. 83, 1930. Dva klavirska kvarteta: I, op. 37, 1907 i II, op. 50, 1 2 klavirska kvinteta: I, op. 33, 1906 i II, op. 44, 1909; duhaĉki kvintet op 1930; sekstet za klavir i gudaĉe op. 22, 1902; oktet op. 27 a, 1905; Trio-! za violinu, violonĉelo i klavir op. 89, 1932. Sonate: 2 za violinu i klavir c 1 69, 1898 i 1920; 2 za violonĉelo i klavir op. 4 i 54; za violu i klavir op. 15, 1 za flautu i klavir op. 78, 1924 i za klarinet i klavir op. 82, 1924. Kompozici 2 violine i klavir i dr. — KLAVIRSKA: Satyre und Nymphen op. 18, i 1 10 Praludien und Capricen op. 26, 1903; Intime Harmonien op. 30, 1905; , dertrdume op. 74, 1921; kompozicije za klavir 4-ruĉno. — Balet Psyche, 1 — SPISI: Praktische Harmonielehre, 1901; Aufgabenbuch fiir den einfa Kontrapunkt, 1905; Handbuch fiir Harmonie, 1913; Anleitung zum Moduli 1929. — Preveo na njemaĉki biografiju P. I. Ĉajkovskog od M. Ĉajkovs 1904. LIT.: E. Preussner, Paul Juon, AM, 1926. — R. Stapelberg, Paul Ji Leben und Werk, Wolfenbuttel 1957. —• Th.-M. Langner, Paul Juon, M VII, 1958.
JURANIĆ, Ida (pravo ime Ida Karoly, udata Justi pjevaĉica, sopran (Heidelberg, 1903 •—• Zagreb, 14. VI 191 Uĉenica Nade Eder-Bertić na Muziĉkoj akademiji u Zagre usavršavala se u Beĉu, Pragu i Milanu. Na opernoj pozori debitirala 1927 u Ljubljani Leonora (Verdi, TrubĊd, God. 1928—31 solist Zagre ĉke opere, 1931—32 u Hage a zatim nastupala u Njemaĉ] Austriji, Italiji i Madţarsl te gostovala u Zagrebu i na d gim jugoslavenskim operi pozornicama. Njezin sopran lika volumena i jaĉine bio izrazito dramskog karaktera, njezinu repertoaru isticale se uloge: Aida (Verdi), Ame (Verdi, Krabuljni ples), Se (Wagner, Ukleti Holandez), za (Wagner, Lohengriri), 1 ha (Halevv, Ţidovka), Ma (d' Albert, U dolini) i Santi za (Mascagni, Cavalleria sticana).
I. JURANIĆ
JURATOVIĆ, Josip, ko pozitor (Karlovac, 31. J 1796 — Zagreb, 29. VIII 187
JURATOVIĆ — JURJEVIĆ Muziku uĉio najprije kod F. Langera, a kasnije kao svećenik vjerojatno kod J. Wisnera. Uĉitelj pjevanja u zagrebaĉkoj bogosloviji, zatim orguljaš i konaĉno 1825—71 regens chori stolne crkve u Zagrebu; uz to dugo godina ĉlan ravnateljstva HGZ. Komponirao je preteţno crkvena djela. Pisao je budnice i prireĊivao orkestralne preradbe opera za koncerte muziĉkog društva Skladnoglasje. Najznaĉajnije njegovo djelo, Rekvijem, pokazuje da je J. bio snaţna muziĉka individualnost, zrele kompozitorske tehnike i svjeţe invencije. J. je obradio za muški zbor 31 crkvenu pjesmu (neke iz Cithare octochorde) i objavio ih u Zbirci crkvenih ĉetvoropjevah (Zagreb 1865). Po njegovu prijedlogu i dispoziciji izgraĊene su 1833 nove orgulje u zagrebaĉkoj stolnoj crkvi, a kad one u tehniĉkom pogledu nisu više zadovoljavale, postavio je — opet uz Juratovićevu suradnju — E. F. Walcker (iz Ludwigsburga) 1855 druge, koje su i danas najznaĉajniji instrument te vrste u našoj zemlji.
DJELA: Rekvijem za sole, muški zbor, orgulje i orkestar, 1840; Te beum za 3 muška glasa i orkestar; Veni Sancte Spiritus za muški zbor; Kerstjanom na nebu za 2 tenora i bas; Pomiluj me, Boţe za muški zbor; Ustanitno braćo mila za tenor, bas i klavir; Braćo draga ĉujte sad za tenor i orkestar; Valja bratjo danas pivat ĉasno za muški zbor i orkestar; Romaparens za 2 tenora, bas i orkestar; Mille pennas per stellata za muški zbor; Pastiru blagi za muški zbor. LIT.: F. Dugan, Juratovićeve obradbe adventskih moteta, Sv. C, 1930. —' Isti, Requiem J. Juratovića, ibid-, 1931. — A. Goglia, Josip Juratović, ibid., 1934. A. Vi.
JURCA, Maksimiljan, muziĉki teoretiĉar (Petkovec, 7. IX 1913 —). Diplomirani pravnik; studirao orgulje na Drţavnom konzervatoriju u Ljubljani (M. Tome), 1953 diplomirao na Teoretskom odjelu Srednje muziĉke škole (J. Gregorc). God. 1951 —56 nastavnik teoretskih predmeta na muziĉkoj školi Šiška, od 1956 na Srednjoj muziĉkoj školi Zavoda za glasbeno in baletno izobraţevanje u Ljubljani. Vrstan struĉnjak za nastavu solfeggia, od 1965 predaje taj predmet honorarno na Akademiji za glasbo. Sudjelovao u nizu seminara kao predavaĉ za nastavnike teoretskih predmeta. Svojim poznavanjem metodoloških problema solfeggia i vlastitim pedagoškim sposobnostima stekao velik ugled u zemlji i inozemstvu. DJELA. SPISI: Osnove teorije glasbe in enoglasni solfeggio (poglavlja Diatonika i Kromatika), 1958 (sa J. Gregorcem); 300 ritmiĉnih vaj, 1960; Solfeggio za niţje glasbene sole, I, 1964 (sa P. Kalanom). A. Rij.
JURGENS, Udo, austrijski pjevaĉ i kompozitor zabavne muzike (Klagenfurt, 30. IX 1934 —). Iz obitelji rusko-njemaĉkog podrijetla. Ubrzo nakon završetka muziĉkih studija postigao niz znaĉajnih uspjeha; 1966 osvojio prvo mjesto na Grand Prix Eurovision de la Chanson u Luksemburgu pjesmom Merci cheri. Uglazbljuje sam vlastite tekstove, nastupa i kao pijanist i showman. JURGENSON (Jiirgenson), Petar Ivanoviĉ, ruski muziĉki nakladnik (Reval, 17. VII 1836 — Moskva, 2. I 1904). God. 1861 osnovao u Moskvi trgovinu muzikaliia. Posredovanjem N. Rubinsteina ušao u moskovske muziĉke krugove i postao dobavljaĉ Moskovskog drţavnog konzervatorija, a zatim ĉlan direktorija Carskog ruskog muziĉkog društva. Kao najutjecajniji muziĉki izdavaĉ u Rusiji znatno je pridonio uspjehu Ĉajkovskoga; kvalitetom i pristupaĉnošću izdanih djela unaprijedio je rusku muziĉku kulturu (njegov je katalog obuhvaćao preko 20 000 brojeva). Izdavao je najviše djela ruskih kompozitora (Glinka, Rimski-Korsakov, Ĉajkovski); objavio sveukupna klavirska djela Mendelssohna (1863—64), Schumanna (1869—70) i Chopina (1873). Nakon njegove smrti nastavili su njegov rad sinovi Boris i Grigorij. Prvi je 1897 izdao tematski katalog djela P. I. Ĉajkovskoga. LIT.: G. VPaldmann, Peter Jurgenson, MGG, VII, 1958.
JURIĆ-NUNZI, Tatjana, pjevaĉica, sopran (Firenca, 18. VII1923 —). Na Konzervatoriju u Firenci uĉila klaVir (P. Scarpini), studij pjevanja završila na Mu ziĉkoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbanić); na opernoj pozornici debitirala 1954 u Sarajevu kao Michaela (Bizet, Carmeri). Operna prvakinja kazališta Ivan Zajc u Rijeci, u svojoj je plod noj karijeri ostvarila niz zapa ţenih kreacija, posebno dram skog faha. K. Ko. JURINAC, Sena (Srebrenka), pjevaĉica, sopran (Tra vnik, 24. X 1921 —). Studij pje vanja završila na Muziĉkoj aka demiji u Zagrebu (M. Kostrenĉić); na opernoj pozornici debi tirala 1942 u HNK kao Mimi (Puccini, La Boheme) i odmah 944 pj je Drţavne opere u Beĉu. S. JURINAC kao Kompozitor u Umope- ri Arijadna na Naxosu R. letmca izvanrednih muziĉkih 1 a Straussa ngaţirana. Od 1944 prvakinja j Dţ Bĉ U
287
glasovnih kvaliteta, sugestivne uvjerljivosti u prrNi ZA oblikovanju so-pranskih opernih likova, u svojoj je NAYPOGLA. bogatoj pjevaĉkoj karijeri VITIYE, NAYfVETIYR ostvarila niz uloga razliĉita i navvefelve dni fvega godischia karaktera. Pored kreacija u Mo-zartovim operama po- fioxenc: i kakofeuOrgane f jednim glafom mogu fpivati, sebno se istakla kao Desdemona (Verdi, Otelio), napravglieno. Eva (Wag-ner, Majstori Po pjevaĉi), Margareta (Gounod, Faust), Michaela (Bizet, Carmen), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Oktavijan i Maršalica (R. Strauss, Kavalir s ruţom), Morana (Gotovac) i Sunĉanica (Papandopulo). S velikim je uspjehom gostovala na brojnim Iz Pritifkopifa MateaFormiiuu evropskim festivalima (Salzburg, Firenca, Edinburgh, Glvndebourne, Bay-reuth, Dubrovnik) i u opernim kazalištima (milanska Scala, pariška Opera, londonski Covent Garden, napuljski San Carlo), a snimila je i mnoge gramofonske ploĉe. Ubraja se medu najpoznatije A. JURJEVIĆ, Pisni za naypoglavitiye, naysvetiye oratorijske i koncert-ne i nayveselye dni svega godischia sloxene .. ., Beĉ 1635, naslovna strana pjevaĉice. LIT.: U. Tamussino, Sena Jurinac, Augsburg 1971. K. Ko. V Vrbm Aittmt. ili Tft JURJEVIĆ, A£fyovi/thitnja Blmx tanazije, pisacikom-pozitor Pilio.
pp
(Split, oko 1590 — Beĉ?, oko Ojr«! 1640). Školovao se najprije u Splitu, zatim na isusovaĉkom univerzitetu u Grazu (1609— 11), gdje je završio filozofiju. U meĊuvremenu bio je A. JUR JE VI Ć, Posl an bi od B oga . . . u zbir c i Pisni . . ., Beĉ 1635 tajnik biskupauBambergu, a onda još dvije godine uĉio pravo u Beĉu. U Grazu je boravio kao stipendist cara Ferdinanda II; u dvorskim ispravama bio zapisivan kao Athanasius Georgiceus, Dalmata, kako se i sam potpisivao. Drugi autori, osobito u novije doba prevodili su njegovo latini-zirano ime kao Georgicevich, Grgiĉević, Georgijević i si. MeĊutim, u svom pismu Dubrovaĉkom senatu, upućenom 4- X 1618 iz Beĉa (objavio ga P. Sager u zagrebaĉkom »Vjesniku«, 28. XI 1971) on se potpisuje: Athanas Georgiceo alias JurievichDalmata, što nedvojbeno potvrĊuje da je njegovo prezime Jurjević, a ne Grgiĉević (od Gregorius). Zbog visoke naobrazbe i znanja slavenskih jezika Ferdinand ga uzima za savjetnika (consiliarius) i povjerava mu poslaniĉke misije (npr. u Poljskoj, u Bosni i dr.), te ga zato kasnije nagraĊuje imanjem Švarĉa kraj Karlovca (1629). J. je ţivio u Grazu, Beĉu i Rijeci, ali preteţno u Zagrebu. Iako nije pripadao svećeniĉkom staleţu, on je izraziti predstavnik jezuitskih kulturnih nastojanja u našim krajevima u drugoj polovini XVI st. Napisao je nekoliko djela naboţnog sadrţaja, od kojih su ĉetiri na hrvatskom jeziku (ĉakavsko-ikavsko narjeĉje) tiskana u Beĉu. Pisni su plod njegove muziĉke izobrazbe koju je primio u Grazu kao Ċak Ferdinandeuma. To je prva do danas poznata puĉka pjesmarica s notama na hrvatskom jeziku. Sastoji se od 12 pjesama za razne svetkovine u toku crkvene godine, a od tih je 5 marijanskih, što je karakteristiĉno za razdoblje baroka. J. teţi za puĉkim izrazom kako u pogledu teksta, koji je spjevao
288
JURJEVIĆ — JUZELIUNAS
prema liturgijskim predlošcima, tako i u muzici koja je koncipirana jednoglasno, s prizvucima plesnih elemenata. Kratki motivi ĉesto slijede jedan za drugim kao sekvence, da bi se ponavljanjem zaustavili na konaĉnoj kadenci ili refrenu. Oĉit je utjecaj i starocrkvenih tonaliteta. Pratnja se sastoji od orguljskog bassa con tinua koji je voĊen neovisno i sluţi samo kao harmonijska podloga. Ne moţe se prihvatiti pretpostavka J. Mantuanija da bi J. kao kompozitor bio uĉenik G. Valentinija. Prije će biti da su mu uzori bili Procopius od Templina ili Johannes Werlin (H. Federhofer). DJELA: Od naslidovanya Isukarstova kgnighe cetvere, parvo po bogogliubnomu Tomi od Kempisa u latinski yazik sloxene, a sada po Atanasiu Georgiceu u gnegov yazik obrachiene i u pisni sastavgliene, 1629; Prilike i promisglienja šarca clovicanskoga skupgliena i sloxena, 1633; Naslidovanyd duhovna u koiih se uzdarxi naĉin kako bi moga svaki dobar Kdrstjanin svaki dan i u koje vrieme Boga i stvorcza moliti, s inimi molitvami i pismi B. D. M. i ostalih svetih, a navlastito na poglavite blagdane duhovno i koristno sebe zabaviti, 1633; Pisni za naypoglaviliye, naysvetiye i nayveselye dni svega godischia sloxene: i kako se u organe s' yednim glasom mogu spivati, napravgliene. Po Atanasiu Georgiceu, 1635; rukopisna djela na talijanskom jeziku. LIT.: M. V. Batinić, Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, Starine JA, 1885. — J. Mantuani, Hrvatska crkvena pjesmarica iz god. 1635, Sv. C, 1915, 4—6 (uz ĉlanak obj. je svih 12 pjesama). — M. Kombol, Povjest hrvat ske knj'ţevnosti do preporoda, Zagreb 1945. — H. Federhofer, Athanasius Georgiceus, MGG, IV, 1955. A. Vi.
JUROVSKI, Vladimir Mihajloviĉ, sovjetski kompozitor (Tarašĉa, Ukrajina, 20. III 1915 —). Studij kompozicije završio 1938 na Konzervatoriju u Moskvi (N. Mjaskovski). DJELA. ORK ESTRALN A. Ĉetiri simfo nije : I, 1934; II, za gudaĉk i orkestar, 1955; III, 1956 i IV, OmejiAo, 1963; 9 simfonijskih pjesama (Kpacmn n/ioufadb, 1963); koncert za klavir, 1940; koncert za violonĉelo, 1965; Ulecmeue naMnmu Jlenuna, 1935; MOCKOBCKUU Kapnaean, 1936; 3 simfonijske balade 0 V. I. Lenjinu, 1953; TepounecKan nosMa 1958; Eezenun Fpande 1960; CUM$. noBecnib naMnmu A. TI. T4exom, 1961; PyccKUe xydootcHUKu, 1961; 3 uvertire; 6 suita; divertimento, 1947. — KOMORNA : 2 gudaĉka kvarteta, 1934 i 1948 i dr. — DRAMSKA : opera JXyMa npo Onauaca, 1939. Baleti :Aabie napyca, 1942; Hynna, 1948: IJod HB6OM Hmanuu, 1952; Ueped pacceemOM, 1964 i 3oAOmaH anmujiona, 1965. Filmska i scenska muzika. — VOKALNA: oratorij Tlodeui napoda, 1950. Poeme: Omejino za recitatora, zbor i orkestar, 1959 i FepoungCKan nO3Ma za recitatora, violonĉelo, klavir i orkestar, 1959. Kantate: IJecHb o sepoe, 1949; lOuocmb, 1951; 3on, 1952 i dr. Solo-pjesme.
JUROVSKtf, Širnon, slovaĉki kompozitor (Ul'manka, Banska Bvstrica, 8. II 1912 — Prag, 8. XI 1963). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Bratislavi kod A. Movzesa (kompozicija) i J. Vincoureka (dirigiranje). Usavršavao se u Beĉu kod J. Marxa. Od 1940 urednik i 1948—51 predstojnik muziĉkog odjela Ĉehoslovaĉkog radija u Bratislavi; od 1951 vodio muziĉki odjel Povjereništva za školstvo i prosvjetu i od 1956 bio direktor Opere u Bratislavi. U kompoziciji prvenstveno lirik, sklon bogato razvijenoj melodici 1 improvizaciji. Inspirirao se slovaĉkom narodnom muzikom, ali je nikad nije citirao niti oponašao. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, za klavir i gudaĉe, 1950 i II, s orguljama, 1962; simfonijska pjesma Zaĉatd cesta, 1948; koncert za violonĉelo, 1953; Concertino za klavir i gudaĉe, 1962; simfonijski scherzo, 1941; Radostne suţenie scherzo za veliki orkestar, 1949; 2 suite: I, Pastordlna, 1939 i II, za mali orkestar, 1944; serenada za gudaĉki orkestar, 1940. — KOMORNA: gudaĉki trio u d-molu, 1948; Melodie a dialogy za gudaĉki kvartet. 1944; Va~ ridcie na Vudovu piesen za duhaĉki kvintet, 1948; Romanca za violinu i klavir. — Suita i Nocturno za klavir. — DRAMSKA: opera Abelove kćeri, 1961. Baleti: Beckov, 1956—57 i Rytierska balada, 1960. Scenska muzika za više drama. Filmska muzika. — VOKALNA. Kantate: Hymnus prdce, 1949; Kantdta Gottzcaldovi, 1950; Slovensko i Sumi hora vodnd, 1960; Plesne o novem ţivote za mješoviti zbor i orkestar, 1954; Tri uspdvanky za sopran, gudaĉki orkestar, klavir i harfu, 1947; ciklus pjesama Muškdt za sopran i klavir, 1946 (prer. sa orkestrom, 1947) i dr. — OBRADBE: fantazija na slovaĉke narodne napjeve V spevavej doline za sole, ţenski zbor i orkestar, 1939; Slov. narodne piesne za solo, zbor i veliki orkestar, 1941; Piesne o vine za tenor i orkestar, 1944; Piesne Zdhordck$ch mld-dencov za solo glas, muški zbor i orkestar, 1950 i dr. — Kritike i osvrti u ĉasopisima Elan i Kultura. LIT.: J. Andrić, Slovaĉka glasba, Zagreb 1944. — E. Zavarsky, Suĉasna slovenska hudba, Bratislava 1947. — Z. Novdĉek, Suĉasna slovenska hudobna tvorba, Bratislava 1955. — Z. Bokesovd, Šimon Jurovskv —■ Profil skladatel'a, Bratislava 1955. — E. Zavarsky, Šimon Jurovskv, MGG, VII, 1958. — M. Filip, Filmova hudba Š. J., Slovenska hudba, 1958. — Z. Novdĉek, Šumi hora rodna, ibid., 1959. — Isti, K 50-inam š. Jurovskeho, ibid., 1962. — A. Aichovd, Ţivotne jubileum Š. Jurovskeho, Hudebni rozhledv, 1962.
JUSKEVIĈ, Igor, ruski plesaĉ (Moskva, 1912 —). Poslije Prvoga svjetskog rata došao u Jugoslaviju; u Beogradu studirao kemiju, a bavio se intenzivno atletikom. Klasiĉni balet poĉeo uĉiti tek 1932 u Parizu kod O. Preobraţenske. Debitirao na baletnoj sceni u trupi Opera Russe de Pariš, a zatim nastupao u trupama B. Nizinske i Ballet Woizikowsky. Sa Ballet Russe de Monte-Carlo gostovao 1939 u SAD. Nakon Drugog svjetskog rata od
1946 angaţiran u Americi u trupi Ballet Theatre. Ostvario ljantnu karijeru zahvaljujući svojoj izvanrednoj scenskoj po neobiĉno velikom skoku i muţevnoj snazi. Od 1944 ama drţavljanin. Njegove su najzapaţenije uloge Oficir u La Gi parisienne; Bijeli plesaĉ u L'etrange Farandole; Aleko; Gt (Adam); Romeo i Julija (Prokofjev) i dr. JUST, Vilim, kompozitor (Frankfurt na Odri, 19. XII 1 — Slavonska Poţega, 6. IV 1883). U Poţegi osnovao Poţeg, Liedertafel (od 1860 Poţeško pjevaĉko društvo), a 1881 pjevs društvo Vijenac, kojima je bio i zborovoda. Iako po roĊenju jemac, na programe je stavljao uvijek poneku ilirsku budn a njegove su kompozicije ĉesto u duhu hrvatskih narodnih napji DJELA: koraĉnice za duhaĉki orkestar. — Zborovi: Ruţa spava; Du. ljuti k nam dolazi; Po hrvatskoj gori; Stan pjesnikov; Ribar; Ljubav; Sirota Solopjesme: Kraljević Marko; Jutro; Hrvatski barjak; Slavenska pje. Njoj kad ode; Sjećaj se mene i dr. — Harmonizacije narodnih napjeva. LIT.: J. Kempf, Hrvatski glazbotvorac Vilim Just, Sv. C, 1927. K. K
JUSTINIANA -> Giustiniana JUSUPOV, Nikolaj Borisoviĉ, knez, ruski muziĉki p i kompozitor (Petrograd, 1831 — Baden-Baden, 31. VII i8< Uĉenik A. Vieuxtempsa. Muziĉki mecena. Posjedovao kvalit« orkestar. DJELA. KOMPOZICIJE: simfonija sa solo-violinom; Concerto symphor, za violinu i orkestar. — Djela za violinu i klavir. — Balet d'Espagne (Gonz de Cordova). — SPISI: Luthomonographie, historique et raisonnee, 1856; stoire de la musique en Russie. Premiere partie: Musiaue sacree suivie d'une c de morceaux de chante d'Eglise, 1862.
JUVANEC, 1. Ferdo st., kompozitor (Sv. Vid nad Cerkn 3. IV 1872 — Ljubljana, 25. VI 1941). Uĉitelj u Cerknici 1 Rakeka i u Postojni, kasnije sluţbovao u prosvjetnom odjelu likog ţupanstva u Ljubljani. Muziku uĉio kod A. Nedveda i Gerbiĉa. Komponirati poĉeo rano, pisao je muške, ţenske i n šovite zborove, solo-pjesme i muziku za igrokaze. Neki njeg zborovi izvode se još i danas (Slovenska zemlja, Spomin na zin veĉer); kompozicije mu se odlikuju izrazitom melodikom i o: ćajnošću. Djelovao je i kao zborovoda, medu ostalima vodio Uĉiteljski mešani pevski zbor. LIT.: A. Groebming, Ferdinand Juvanec, Uĉiteljski tovariš, 1922,15, Slovenski biografski leksikon, III, 1928. D. Co
2. Ferdo ml., kompozitor (Ljubljana, 18. XII 1908 Sin Ferda st.; studirao na Konzervatoriju u Ljubljani. Od i< profesor u Novom Mestu, Ljubljani, Ptuju i Mariboru; od i< ĉlan orkestra Slovenske filharmonije u Ljubljani; sada u mirovi DJELA. ORKESTRALNA: List v album za gudaĉki orkestar; Pastor, preludij za gudaĉki orkestar, klavir i flautu; Tragiĉni intermezzo za kom< orkestar; suita za gudaĉe i harfu; Tri skladbe za gudaĉki orkestar; Humore za gudaĉe i klavir. — KOMORNA. Za violu i klavir: Nocturno; Fantazi, Mala suita. Za violonĉelo i klavir: Romantiĉni intermezzo; Legenda; Capric> Allegro con brio i Adagio lirico; Pet fragmentov za rog i klavir; Dvoglasneinven za flautu i klavir; suita za flautu i violu; trio za flautu, violu i violonĉelo; Ċaĉki trio; gudaĉki kvintet. — VOKALNA. Za glas i gudaĉki kvartet: ^ pesmi; Senca oran&ne vejice i Iz kitajske lirike; Kri za sopran, violonĉelo i kla' D. Co.
JUYOL, Suzanne, francuska pjevaĉica, sopran (Pariz, 1. 1920 —). Studij završila na Konzervatoriju u Parizu i tamo 19 na Opera comigue debitirala kao Margared (Lalo, Le Roi d'y Od 1945 ĉlanica pariške Opere, s velikim je uspjehom gostov u Njemaĉkoj, Španjolskoj, Belgiji, Švicarskoj i drugim evropsk zemljama. Jedna od najvećih suvremenih francuskih dramsl sopranistica. Najprije nedostiţna kao Ariadna (Dukas), Charlo (Massenet, Werther), Carmen (Bizet) i Tosca (Puccini), preuzi je kasnije Wagnerov repertoar: Izolda (Tristan i Izolda), Kund (Parsifal), Briinnhilde (Prsten Nibelunga) i dr. JUZELIUNAS, Julius Alexandro, litavski kompozit (Ţeimelis, 20. II 1916 —). Studirao na konzervatorijima u Ka nasu i Lenjingradu. Od 1952 profesor je kompozicije na Konzer\ toriju u Vilniusu. Njegovi su uĉenici V. A. Laurušas, J. Bašinsk; A. Rekašius, V. Kairiukštis, V. Jurgutis, T. Makaĉinas i L. Poi laitis.
DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfo nije: I, 1948; II, 1951 i III, solistu, zbor i orkestar, 1965; Herojska poema, 1950; Afrikietiški eskizai, I9f Passacaglia-poema, 1962; koncert za tenor i orkestar, 1955; Poema-konc za gudaĉki orkestar, 1961; koncert za orgulje, violinu i gudaĉki orkestar, 1965. Kompozicije za komorne sastave (gudaĉki kvartet) i za klavir (sonata). — Op< Sukileliai, 1960 i Avarie, 1968. Balet Ant marili kranto, 1953. — VOKALN. simfonijska pjesma Pelenu lopšine, 1963; zborovi; solo-pjesme. — Obrad narodnih napjeva.
KAAN, Jindĉich z Albćstfi, ĉeški pijanist, kompozitor i pedagog (Tarnopol, Galicija, 29. V 1852 — Roudna, Tabor, 7. III 1926). Uĉenik V. Blodeka i F. Z. Skuherskog u Pragu. Kao koncertni pijanist nastupao u mnogim evropskim zemljama; 1884 sa A. Dvofakom putovao u London; od 1889 profesor klavira na praškom Konzervatoriju (1907—18 direktor). DJELA. O RKESTRALNA: s imfo nijska pjes ma Sakunta la, 1877 ; 2 koncerta za klavir, op. 1 i 37; suita, 1891; Jarni eklogy. — KOMORNA: 2 klavirska trija, op. 2 i 29; 2 sonate za violinu i klavir, op. 4 i 5; sonata za violon ĉelo i klavir op. 9 i dr. ■—■ Brojne kompozicije za klavir (3 balade op. 19; 30 etida op. 38). —• Sonata za orgulje op. 17. — DRAMSKA: opere Na itteku, 1895 i Germinal, 1908. Melodrame Pevec i Totnan a lesni panna. Balet Bajaja, 1889. Pantomima Olitn, 1903. — Solo-pjesme. — Preradbe i obradbe za klavir djela Bacha, Schuberta, Mendelssohna, Gounoda, Smetane i dr. LIT.: L. Vrkoĉova-Štepdnkova, Jindfich Kaan, Praha 1960.
KABALEVSKI, Dmitrij Borisoviĉ, sovjetski kompozitor (Petrograd, 30. XII 1904 —). God. 1919 upisao se u muziĉku školu Skrjabin u Moskvi, gdje je završio klavir 1925, uĉeći istodobno kompoziciju kod G. Catoirea. Studij je nastavio 1925 na Moskovskom konzervatoriju kao uĉenik A. Goljdenvejzera iz klavira (diplomirao 1930) i N. Mjaskovskog iz kompozicije (diplomirao 1930). Već je tada predavao klavir na školi Skrjabin. God. 1932 postao je docent za kompoziciju Konzervatorija u Moskvi (1939 profesor). Bavio se muziĉkom publicistikom i kritikom; 1940—46 bio je urednik ĉasopisa i zbornika CoeemcKan My3bma. U traganju za vlastitim izrazom K. je prošao kroz utjecaje Musorgskog, Borodina i Ĉajkovskog. Izradio je postepeno svoj umjetniĉki jezik, svjeţ, mnogostran, ali u suštini jednostavan, bez ulaţenja u zakuĉaste formalne i sadrţajne probleme. Budno prateći presudna zbivanja svog vremena i svoje zemlje on ih ĉesto uzima za teme svojih scenskih i vokalnih djela. Njegovi radovi govore o revolucionarnoj borbi sovjetskog naroda, o prosjeĉnom, jedinstvenom sovjetskom ĉovjeku, heroju Domovinskog rata, o sovjetskoj omladini. Njoj je namijenio nekoliko znaĉajnih instrumentalnih kompozicija (violinski koncert, koncert za violonĉelo, treći klavirski koncert, brojna druga klavirska djela). Opera Kabaljevskog Kona BproubOH jedno je od najuspjelijih ostvarenja suvremene sovjetske opere. U tom djelu, napisanom prema romanu R. Rollanda, naslovni D. B. KABALEVSKI junak, uoĉavajući nepravednosti društvenog ureĊenja, optimistiĉki vedro prolazi kroz ţivot i razbija zapreke koje mu prijeĉe put do sreće. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfo nije: I (sa zborom), u cis -mo lu op. 18, 1932; II, u c-molu op. 19, 1934; I II (sa zborom), PeKsueM naMmnu B.II. fleuUHG u b-molu op. 22, 1933 i IV, 1956. Tri koncerta za klavir: I, u a-molu op. 9, 1929; II) u g-molu op. 23, 1936 i III,D-duru op. 50,1952. Koncert za violinu u C-duru op. 48, 1949; 2 koncerta za violonĉelo: I, u g-molu op. 49, 1949 i II, 1964; suita KoMeduanmu za mali orkestar, 1940; suita iz opere Kona Epwnbon 1941; suita za jazz-orkestar, 1940. — Dva gudaĉka kvarteta: u a-molu op. 8, 1928 i u g-molu op. 44, 1945. — KLAVIRSKA. Tri sonate: op. 6, 1927; op. 45, 1945 i op. 46, 1946. Dvije sonatine, 1930 i 1933; preludij i fuga, 1966; više zbirki preludija; 30 demcKux ttbec, 1937—38. ■— DRAMSKA. Opere: Kona
MUZ. E., II, 19
EpKHbOH (prema R. Rollandu), 1938; B ozne (Flod MOCKSO O), 1943; CeMbx Tapaca, 1950 i HuKuma BepmunuH, 1955. Balet 3o/iombie Kojiocbn, 1940. Scenska muzika za više kazališnih djela i radio-drama. Opereta Berna noe'm, 1957. Filmska muzika.— VOKALNA. Kantate: Flojua 6opb6u, 1930; Poduua ae/iu-nan, 1942; Hapodnbie Mcmumejiu, 1942; PensueM, 1963; O podHou 3eM/ie, 1966 i JlenuHJjbi, 1967. — Borbene i masovne pjesme; solo-pjesme. — Transkripcije djela J. S. Bacha, M. P. Musorgskog i N. Mjaskovskog. — SPISI: H. P. MHCKO8CKUU, 1951; PuMcnuu-KopccKoe u ModeprtujM, 1953; E. B. Acaifibes (Hwpb Fnedoe), 1954; ĉlanci u ĉasopisu CoeemcKan My3biKa. LIT.: G. Abraham, Dmitrv Kabalevsky, Eight sovjet composers, London 1943. — IO. Kendbiiu, Ha nyTH onepHoro peaJiH3iwa, CoBeTCKan My3tiKa, 1951, 3. — A. nojiRKoea, Onepa KaSajieBCKoro »CeMtH Tapaca«, MocKBa 1953. — JI. JJanuneeuH, JIMHTPHU Ka6aJieBCKiiH, CoBeTCKan My3briopTenHaHHbie cOHaTbt, MocKBa 1962. —JI. Hauujiesuv, TBOP^CCTBO JX. B. Ka6ajieBCKOro, MocKBa 1963. — JI. JJapaeaH, KnHOMy3t.iKa JX. Ka6aneBCKoro, MocKBa 1965. J. As.
KABALIN, Fedor, dirigent i kompozitor fZagreb, 12. VII 1920 —). Studij dirigiranja zapoĉet na muziĉkim akademijama u Zagrebu i Beogradu završio 1944 na Muziĉkoj akademiji u Beĉu; iz kompozicije diplomirao 1954 na Eastman School oj Music u Rochesteru. U dirigiranju se usavršavao kod C. Kraussa i H. Swarowskog u Salzburgu te kod W. Steinberga u Pittsburgu (SAD). Kraće djelovao kao operni dirigent u Chicagu i San Franciscu (1959—60), gdje je uz to do 1961 bio dirigent i proĉelnik teoretskog odjela na Music and Arts Institute; kasnije docent i direktor opernog studija na State Collegeu u Indiani (Pennsvlvania), pa dirigent Simfonijskog orkestra u Midlandu (Michigan) i kompozitor na Delta Collegeu. Bavi se i muziĉkom publicistikom. U poĉetku pod utjecajem folklora, K. kasnije prihvaća asimetriĉnost i promjenljivu ritmiku. Iako u svojim kompozicijama odaje afinitet prema suvremenim umjetniĉkim pravcima, on ne prelazi granice tradiciononalnog nasljeĊa. DJELA. ORKESTRALNA: Concerto da camera za flautu i gudaĉe, 1962; Zidanje Skadra, 1949; serenada, 1951; Reflections, 1952; A Cronide of Discovery and Conquest, 1953; Symphonic Torso, 1953; Invocation and Thanksgiving, 1961. — KOMORNA: Poem and Rhymes za klavirski trio, 1958; Divertimento za duhaĉki septet, 1949. — KLAVIRSKA: sonata, 1944; 2 sonatine, 1944; tokata, 1942. — DRAMSKA: komorna opera A Fable, 1954; filmska muzika (El pašo maldito — Ukleti klanac). — Zborovi (Cantos anejos) ; solo-pjesme. — Kritike i ĉlanci. V. Man.
KABASTA, Oswald, austrijski dirigent (Mistelbach, 29. XII 1896 — Kufstein, 6. II 1946). Uĉio na Muziĉkoj akademiji u Beĉu. Od 1924 dirigent u Wiener Neustadtu i Badenu, od 1926 u Grazu; kasnije dirigent beĉkog Društva prijatelj'a muzike. U Beĉu je od 1931 bio i nastavnik dirigiranja na Muziĉkoj akademiji; uz to je reorganizirao muziĉki odjel radio-stanice; 1938 postao dirigent Munchenske filharmonije. S beĉkim radio-orkestrom gostovao po svim većim evropskim gradovima i u Engleskoj. Kabastine sklonosti prema muzici romantike najsnaţnije su se manifestirale u interpretaciji simfonija A. Brucknera, J. Brahmsa i F. Schmidta. Kabasta, Mušica, 1956. — W. Zentner, Osvvald LIT.: .J. Herrmann, O. Kabasta, MGG, VII, 1958.
KABELAĈ, Miloslav, ĉeški kompozitor (Prag, 1. VIII 1908 —). U Pragu studirao najprije tehniku, zatim na Konzervatoriju kompoziciju (K. B. Jirak), dirigiranje (P. Dedeĉek) i klavir. God. 1933—41 muziĉki referent i dirigent radio-stanice u Pragu. Za nacistiĉke okupacije djelovao pod pseudonimom Jaromir Blaha. God. 1945—54 ponovo dirigent na radiju. U njegovim kompozicijama, koje se odlikuju originalnom melodij-
290
KABELAĈ — KADENCA
skom invencijom, saţetom formom i dramatskom snagom, zapaţa se utjecaj L. Janaĉeka i V. Novaka. DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfo nija: I, za gudaĉe i udaraljke, 1942; II, 1947; III, za orgulje, duhaĉe i timpane, 1957; IV, za komorni orkestar, 1958; V, Dramatica (sa sopranskom dionicom bez teksta), 1960; VI, Concertante za klarinet i orkestar, 19Ć1; VII (s recitatorom), 1968, i VIII Antiphonien, 1970. Simfonijeta, 1931; fantazija za klavir i orkestar, 1934; 2 uvertire, 1940 i 1947; suita Delem za mali orkestar, 1956; passacaglia Mysterium ĉasu, 1956; Hamletovska improvizace, 1963. — KOMORNA: duhaĉki sekstet, 1940; 8 invencija za udaraljke; Sonata quasi Ballata za violinu i klavir, 1956; sonatina za rog i klavir, 1936; sonatina za obou i klavir, 1955; suita za saksofon i klavir, 1959. — KLAVIRSKA: passacaglia, 1937; suita, 1939; 8 preludija, 1956; suita za klavir ĉetvororuĉno, 1962. — Djela za orgulje. — Scenska muzika. — VOKALNA. Kantate: Mala vdnoćni kantdta, 1939 i Neustupujte za muški zbor, duhaĉe i udaraljke, 1939; Moravske ukole'bavky za sopran i komorni orkestar, 1951; 6 muških zborova uz orkestar, 1942; 6 Ukole'bavky za ţenski zbor i komorni orkestar, 1956; solo-pjesme. LIT.: J. Buţga, Miloslav Kabelaĉ, MGG, VII, 1958.
KABILJO, Alfi, kompozitor i aranţer (Zagreb, 22. XII 1935 —). U Zagrebu završio muziĉku školu Vatroslav Lisinski (1958) i diplomirao na Arhitektonskom fakultetu. Kompozitor zabavnih melodija, šansona, lake orkestralne, scenske i filmske muzike, posebno se istakao na podruĉju vedrog muziĉkog kazališta (musical Jalta, Jalta). Producent gramofonskih ploĉa, 1965 djelovao kao aranţer u Parizu. Stvaralac bogate melodijske invencije, osvojio je velik broj nagrada na festivalima zabavne muzike u zemlji i inozemstvu; snimio i brojne gramofonske ploĉe. DJELA. LAKA ORKESTRALNA: Helium, 1965; Bolero, 1965; Makedo, 1967. — DRAMSKA: muziĉka komedija Velika trka, 1969; musicali Porodimo stablo, 1970; Dramolet po Ciribilijit, 1971 i Jalta, Jalta (tekst Milan Grgić), 1971 (Zagreb, 7. I 1972). Filmska muzika: Putovanje na mjesto nesreće, 1970; Prvi valcer, 1971; Ave Maria, 1971; Mora, 1971; Poslije podne jednog fazana, 1972; Kuţiš, stari moj, 1973. Scenska muzika za kazališne i televizijske drame. — VOKALNA. Masovne pjesme: Stopama heroja; U slavu ustanka; U zemlji bratstva; U nove zore; Nek pjesma nas vodi; Straţari mira. Zabavne melodije; šansone i dr. LIT.: K. Kovaĉević, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Za greb 1966. M. Maz.
KABUKI, japanski teatar koji se razvio iz plesova hramske plesaĉice Izumo No Okuni (1603). Za razliku od starijega kazališta No, privilegirane umjetnosti dvora i plemstva, k. je puĉko kazalište. Suprotno Nou, u kabukiju su nastupale i ţene, sve dok poslije zabrane zajedniĉkog nastupanja (1628) nisu i ţenske uloge preuzeli muškarci; to se već i ranije prakticiralo u Vakašu-kabukiju (Kabuki mladića). Umjesto maska što ih glumci kazališta No stavljaju pred lice, u kabukiju se maska stvara samo šminkom. Kazališni instrumentalni sastav razlikuje se prema vrsti muzike koja se izvodi. Ponekad je prisutan samo šamizen kao pratnja pjevanju recitatora; ĉesto se uz sastav uobiĉajen u Nou, flautu i 3 bubnja, pojavljuje šamizen, kokju, 0 taiko (veliki bubanj), rin (zvono budistiĉkih hramova), dora (gong) i šinbari (timpani); u nekim djelima sudjeluje više od 30 muziĉara. Tradicija kabukija ţiva je i danas; svoj definitivni oblik k. je dobio još 1670. Velike su liĉnosti u historiji kabukija glumci Sakata Tojuro (1645—1709) i Iĉikava Danjuro I (1660—1708), a njegovi najznatniji pjesnici Ĉikamacu Monzaemon (1653—1724) i Takeda Izumo (1691 —1756). Potkraj XIX st. pojavilo se kazalište Šinkabuki, koje je odbacilo strogi stil. ( -> Japanska muzika.) LIT.: A. C. Scott, The Kabuki Theatre of Japan, London 1955 - — E. Ernst, The Kabuki Theatre, ibid., 1956. B. Ać.
KAĈEROVSKI (Kaĉerovsky), Bogomir, violonĉelist i kompozitor ĉeškoga podrijetla (Litomišl, 7. IX 1873 — Zagreb, 10. II 1945). Svršio uĉiteljsku školu u Petrinji, a 1896 muziĉku školu Glazbenog zavoda u Zagrebu. God. 1898—1916 nastavnik na Uĉiteljskoj školi u Sarajevu, gdje je sudjelovao na svim podruĉjima javnog i privatnog muziĉkog ţivota; 1917—26 predavao na Uĉiteljskoj školi u Zagrebu.
DJELA: više klavirskih kompozicija. — Solo-pjesme salonskog karaktera. — Više crkvenih kompozicija. — Njegove zbirke bosanskih sevdalinki uz pratnju klavira izdao J. Studniĉka u Sarajevu. LIT.: F. Kuhaĉ, Bogomir Kaĉerovskv i njegove sevdalinke, Banovac, 1907, 42 i Obzor 1907, 159. M. Poz.
KADE, Otto, njemaĉki muzikolog (Dresden, 6. V 1819 — Doberan kraj Rostocka, 19. VII 1900). Do 1860 djelovao u Dresdenu, gdje je 1848 osnovao Cecilijansko društvo za gajenje starije crkvene muzike. Od 1860 u Schwerinu muziĉki direktor i dirigent zbora. K. je bio izvrstan poznavalac starije protestantske crkvene muzike, osobito iz XVI st.
DJELA. SPISI: M. Le Maistre, 1862; Der neu aufgefunĊene Luthercoiex vom Jahre 1530, 1871; Die deutsche zueltliche Liedmeise in ihrem Verhaltnisse zu dem mehrstimmigen Tonsatze, 1874; Die 25 jahrige Wirksamkeit des Grossherzoglichen Schlosschores in Schzverin, 1880; H. Isaak, 1881; J. Keuchenthal. 1882; D. Koler, 1882; Entgegnung in Sachen der Musikgeschichte von Ambros, 1883; Die dlteren Musikalien der Stadt Freiberg in Sachsen (sa R. Kadeom), 1888; Die dltere Passionskomposition bis zum Jahre 1631, 1893; tematski katalog Die Musikaliensammlung des Grossherzoglichen Mecklenburg-Schzueriner Fiirstenhauses aus den letzen zzoei Jahrhunderten (2 sv.), 1893 (dodatak 1899). — Izdao zbirke protestantskih crkvenih pjesama. — Objavio Wittenbergisch Gesangbiichlein von 1524 J. Walthera, 1878 i zbirku starih pasija nastalih prije H. Schiitza (4 sv.), 1891—93. Redigirao petu knjigu (notni primjeri) Geschichte der Musik A. W. Ambrosa, 1882 i priredio II izd. treće knjige, 1893. LIT.: R. Schaal, Otto Kade, MGG, VII, 1958.
KADENCA (od lat. cadere pasti, zakljuĉiti; engl. i fn caĊence, njem. Kadenz, tal. cadenza). i. melodijski i harmor. pomak kojim završava neka kompozicija, ili njen odlomak, pojedina muziĉka misao. Sam izraz k. u znaĉenju zakljuĉi uveli su u muziĉku terminologiju talijanski teoretiĉari XVI (P. Aron, G. Zarlino i dr.), a u srednjovjekovnim i renesans teoretskim djelima završne su se formule nazivale -» claus conclusio, finiš, terminatio itd. Kako se završeci u srednjovjeko^ i renesansnoj muzici temelje na primarno horizontalnom, m dijskom postupku, to se i u novijoj literaturi oni redovito oznaĉ pojmom klausula dok se izraz k. u uţem smislu odnosi na ve kalni, harmonijski, odnosno akordiĉki koncipirani završetal U razdoblju rane višeglasne muzike (IX—XIV st.) harmo je potpuno podreĊena kontrapunktu, pa se i kadence izvode pr< naĉelima i pravilima melodijskog kretanja glasova. Postep pomak s pretposljednjega na posljednji ton u svim glasovi ■—• to je opća karakteristika prvih kadenca. Najvaţnija medu nj: bila je clausula vera (ili clausula perfecta), gdje tenor, tj. glas 1 izvodi cantus firmus, dolazi silaznim pomakom, a glas koji izv kontrapunkt, uzlaznim pomakom na finalni ton pojedinog i duša, tako da oba glasa tvore na kraju interval oktave ili pri (primjer i). K. na nekom drugom tonu (a ne na finalnom) z\ se clausula ficta, clausula subsidiaria ili clausula imperfecta; i u kojoj cantus firmus i kontrapunkt ne tvore na kraju oktavu primu, nego neki drugi interval, zvala se clausula ficta ili claus irregularis. Petnaesto st. donosi troglasni završetak; kontrate tu skaĉe za oktavu naviše, na kvintu završnog akorda, pa rasi završna formula sliĉna kasnijoj autentiĉnoj kadenci (primjer j a)
b) , ,. cantus firmus
A
cantus firmus
Autentiĉna kadenca, tj. k. sa trozvukom petoga stupnja 1 pretposljednjim, a sa trozvukom prvoga stupnja kao posljednj akordom, i plagalna k., koja se od autentiĉne razlikuje u to što je pretposljednji akord trozvuk ĉetvrtoga stupnja, pojavlji se oko 1450. Završni je akord u obje te kadence, sve do XVI redovito još uvijek nepotpuni trozvuk (prima-kvinta-oktava) U XVI st. autentiĉna je k. ĉesto ukrašena zaostajalicom (j mjer 3a), a u XVII st. anticipacijom (primjer 3b). a) j b)
==±
Nisu bili rijetki ni sluĉajevi istodobne upotrebe anticipaciji zaostajalice u dva gornja glasa, pa je nastajala oštra disonant kombinacija: ACorelli: II sonata
j
jj=ŢP
Usporedno s postepenim utvrĊivanjem tonaliteta dura i mi raste sve više vaţnost trozvuka prvoga, ĉetvrtog i petog stupi ljestvice, pa prema tome i vaţnost autentiĉne i plagalne kaden u kojima se ta tri trozvuka i pojavljuju. Budući da oni poste glavnim nosiocima tonaliteta, jasno je da i kadence, u kojir oni nastupaju, vrlo uvjerljivo potvrĊuju tonalitet. Osobito uspj šno vrši tu ulogu autentiĉna k., jer njen pretposljednji ako sadrţava vodicu koja prirodno vodi u toniku, tj. u centar ton liteta. Stoga autentiĉna k. postaje najĉešćom zakljuĉnom fc mulom do kraja ĉitavoga razdoblja dura i mola, dakle do kr£ XIX st. I autentiĉna i plagalna k. javljaju se u tom razdoblju, mnogobrojnim varijantama: ' 5
E.Grieg-. Albumblad iz Op.'
a) autentična kadenca
r
r
i
i
KADENCA b) plagalna kadenca
291
R.Wagner:Tristan i Izolda
Zbor
Harmonijski razvoj od kraja XIX st. donosi opet nove oblike kadenca. U impresionistiĉkoj muzici ĉesto se u ulozi završnih akorda pojavljuju sklopovi koji bi se po principima klasiĉne harmonije smatrali disonantnima, dakle akordima koje treba razriješiti u konsonancu. Takvi akordi djeluju ovdje, meĊutim, samo svojom zvuĉnom bojom; oni uopće ne traţe rješenja:
D. M i I h a LJ d: L'Enlevement d1 Europe ^- —- ^. >
m
> _ _ __ fi
Orkestar
M. Ravel; Les grands vents venus d'outre mer
6
I. Stravinski- Petruška
»)
\
| S — W-|
\
" * -S---
4
»Disonantni« završni akordi ne susreću se samo kod impresionista; kod mnogih kompozitora, razliĉnih umjetniĉko-stilistiĉkih orijentacija, oni postaju pravilom (-> Konsonanca i disonanca):
Kadence klasiĉnoga harmonijskog sistema detaljno su prouĉene i klasificirane u muziĉicoj teoriji. Prema toj klasifikaciji autentiĉna i plagalna k. su savršene, ako im se oba akorda nalaze u temeljnom obliku, te ako posljednji, dakle toniĉki akord, ima
A.N.Skrjabin: V! sonata za klavir
a) b)
Modalno obojene kadence, kakve su već uveli neki nacionalno usmjereni kompozitori XIX st. (primjer 8), ušle su i u harmo-
u najgornjem glasu toniku (primjer u). U autentiĉne kadence ubraja se i sloţena ili mješovita kadenca koju ĉini slijed svih triju harmonijskih funkcija u poretku: S—D—T (primjer 12). U sloţenoj kadenci dominantnome trozvuku ĉesto prethodi tzv. kadencirajući kvartsekstakord, tj. kvartsekstakord kao zaostajalica (primjer 13). Nesavršene kadence razlikuju se od savršenih po tome, što
A. Dvorak-. V simfonija 12
^
i A
4 A
A A
^
'H f nijski rjeĉnik autora XX st., koji se oslanjaju na muziĉki folklor (primjer 9a), kao i onih autora koji oţivljavaju harmonijske postupke predbarokne polifoniĉke muzike (primjer 9b). I bitonalni
13
B.Bartok'. Treći koncert za klavir i orkestar a) >. Klavir /U u
..Ti—ni
AA
.
j
AA
AA 6
6
5 S
"t D-
kod njih toniĉki akord ima u najgornjem glasu tercu ili kvintu umjesto oktave (primjer 14). Nesavršenima se nazivaju i kadence
Orkestar
■Y-\\ "
Ar^—§—'
— ------
RHindernith: Sonata za klavir
\|,/
U
i politonalni (primjer 10a), te pandijatonski postupci isto su se tako odrazili u zakljuĉnim formulama suvremene muzike (primjer 10b).
u kojima se posljednji ili pretposljednji akord, ili oba, pojavljuju u nekom obratu. Takve nesavršene kadence nazivaju se, meĊutim, ĉesto i nepotpunima (primjer 15). Kadence sa završnim dominantnim ili subdominantnim trozvukom su poloviĉne kadence (primjer 16). Poseban je sluĉaj tzv. frigijska kadenca: to je poloviĉna k. u molu sa trozvukom petoga stupnja kao posljednjim,
KADENCA — KADOSA
292
16
=8=
a sekstakordom ĉetvrtoga stupnja kao pretposljednjim akordom (primjer 17 a). Naziv »frigijska« dobila je zbog toga što je ta k. zapravo samo potpuno harmonizirana varijanta stare zakljuĉne formule (clausula vera) u frigijskom naĉinu (primjer 17 b). Varava kadenca b)
a)
a
17
cenfus ftrmus
(engl. interrupted cadence, franc. cadence rompue, njem. Trugschluss, tal. cadenza d'inganno) nastaje kad u završnoj harmonijskoj formuli iza dominantnog akorda dolazi — umjesto oĉekivanoga toniĉnog — neki drugi trozvuk, većinom trozvuk šestoga stupnja (primjer 18). Ako je, meĊutim, taj drugi akord neki
te
J
^•
fto
alterirani ili uopće disonantni akord, koji priprema modulaciju u kakav drugi tonalitet, kadence ovdje, u smislu završne formule, uopće i nema. Stoga je najbolje sve takve sluĉajeve nazvati izbjegnutim kadencama (primjer 19). Kod svih je kadenca normalno da posljednji akord padne na naglašenu dobu takta. Padne b) —& ------------
^ R ------
LIT.: E. M. Lee, Cadences and Closes, Proceedings of the Royal Mu Association, 1904—05. — A. Schering, Die freie Kadenz im Instrumentalkor des 18. Jahrhunderts, Kongress der Internationalen Musikgesellschaft, I 1906. — H. Knb'dt, Zur Entwicklungsgeschichte der Kadenzen im Instrur talkonzert, SBIMG, 1913. — H. J. Moser, Die harmonischen Funktionen ir tonalen Kadenz, ZFMW, 1918—19. — A. Casella, L'Evoluzione della mi a traverso la storia della cadenza perfetta, London 1923. — R. Tenschert, Kadenzbehandlung bei R. Strauss, ZFMW, 1925—26. — C. Artotn, Cader pseudocadenzen, RMI, 1927. — H. Neumann, Struktuikadenz bei Beetho Leipzig 1931. — H. J. Moser, Das Schicksal der Penultima, PJB, 1935. — Stockhausen, Die Kadenzen zu den Klavierkonzerten der Wiener Klasi (disertacija), Wien 1936. — E. Ferand, Die Improvisation in der Musik, Zi 1938. — M. E. Brockhoff, Die Kadenz bei Josquin, Kongress-Bericht, Uti 1952. — A. Schmitz, Die Kadenz als Ornamentum musicae, Kongressber Bamberg 1953. — J. Werner, The Mendelssohnian Cadence, The Musical mes, 1956. — W. Pfannkuch, Kadenz und Klausel, MGG, VII, 1958. Schjelderup-Ebbe, PurcelFs Cadences, Oslo 1962. — K. Stockhausen, Kadenzrh mik bei Mozart, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, IV, Mainz 19Ć B. A(
KADENCIRAJUĆI KVARTSEKSTAKORD -> Kvartse, akord
0
0
tj
vrsnim ukrasima, isprva se nisu notama zapisivali nego impr zirali, a svrha im je bila, prvenstveno, da omoguće izvodi solistu (tada je to bio vrlo ĉesto sam autor djela) da pokaţe si tehniĉku i improvizatorsku vještinu. U vokalnoj i instrumenta muzici XVI i XVII st. završne se formule ukrašuju stereo nim koloraturama, pasaţama, trilerima i si. Virtuozne impr zirane kadence bile su u XVIII st. redovita pojava u solojama talijanske opere. U instrumentalnoj muzici se iz -> peda tona na dominanti (A. Corelli) razvila kadenca solo-kono (G. Torelli, A. Vivaldi). Prethodili su joj i opseţniji umec koncertima Torellija) zasnovani na neprestanom opetovanju, dnostavnih motiva (ĉesto razlomljeni trozvuci). U klasiĉnom i romantiĉkom solo-koncertu, k. se obiĉno vlja na poĉetku završne kadence stavka (prvog ili posljedn ili obadvaju), pošto je orkestar pripravio njen nastup dugo d nim toniĉkim kvartsekstakordom (u dominantnoj funkciji). Fo je kadence slobodna. Tematski sadrţaj obraĊen je briljan ĉesto se provode modulacije u daleke toralitete, a izbjegai se pomaci ili akordi koji imaju karakter završetka ĉime se p ĉava uĉinak zaustrvljanja, odugovlaĉenja, svojstven koncer kadenci. Od druge polovine XVIII st. improviziranje išĉes iz prakse, pa poĉinje i pismeno fiksiranje koncertnih kadei Sastavljali su ih sami kompozitori (W. A. Mozart za neko koncerata, L. van Beethoven) ili veliki virtuozi (J. N. Humr I. Moscheles). S Beethovenovim klavirskim koncertom u duru (I stavak) k. postaje, umjesto umetka, integrirani dio k< pozicije.
—0 ---------^ --------------
li posljednji akord na nenaglašenu dobu takta, takva se k. naziva ţenska k. ili ţenski završetak; spomenuti, normalni završetak naziva se muškom kadencom ili muškim završetkom. Ţenski završeci rijetki su u klasiĉnoj muzici; romantiĉki kompozitori, naprotiv, rado su ih upotrebljavali (primjer 20). 20 R.Schumanrv. Impromptu iz op.
Terminologija za sve navedene vrste kadenca nije, na ţalost, ni u našem ni u stranim jezicima, jedinstvena, pa ne valja ni na zive upotrebljene u ovome ĉlanku smatrati općenito prihvaće nima, N. DĆ. 2. Od XVI st. nadalje kadencom se naziva (G. Bassani, 1585) i solistiĉki, instrumentalni ili vokalni odlomak, slobodnog, improvizacijskog i virtuoznog karaktera, umetnut redovito pri kraju kompozicije ili stavka. Takvi završni odlomci, popraćeni razno-
KADOSA, P&l, madţarski pijanist i kompozitor (Levice IX 1903 —). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Budimpt klavir kod A. Szekelva, kompoziciju kod Z. Kodalva. God. 1 —43 predavao na muziĉkoj školi Fodor, od 1945 profesor, za šef katedre za klavir na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti 1957 ĉlan ravnateljstva). God. 1928 utemeljio, s nekolicinom n dih, grupu Moderni madţarski muziĉari koja se doskora spe s Društvom za novu madţarsku muziku i kao nacionalna sek IGNM (Internacionalnog društva za novu muziku) propagi: modernu muziku. K. je bio vodeća liĉnost društva. Kao pija: koncertirao po zemlji i inozemstvu. Njegov pijanistiĉki stil us reĊivali su, zbog snaţna udara, jasna fraziranja i ţiva ritmici pulsiranja, s Bartokovim. Jedna od najjaĉih liĉnosti madţarske muzike poslije Bartć K. se u kompoziciji oslanja i na madţarske i na evropske izvcOd madţarskih elemenata u njegovim je djelima, posebice kla skim, osobito izraţena ritmiĉka komponenta, a od evropske r zike jake su mu poticaje dali neoklasicizam i Nova objektivr dvadesetih godina (Stravinski, Hindemith). Na tim je osnova razvio linearno, kontrapunktiĉko muziĉko tkivo s karakteris nim saţetim motivima i ĉvrstom ritmikom; s vremenom je oĉito veću suzdrţanost izraţaja, strogost u oblikovanju i sklonost roknim formama. Poslije Drugog svjetskog rata više se posv< operi i vokalnoj muzici. DJELA. ORKESTRALNA. Osam simfonija: I, op. 33, 1942; II, Capr, op. 39, 1948; III, op. 50, 1957; IV, za gudaĉe op. 53, 1959; V, op. 55, l< VI, 1966; VII, 1967 i VIII, 1968. Komorna simfonija za 13 instrumenata, 1 Ĉetiri koncerta za klavir: I, op. 15, 1931; II, Concertino op. 29, 1939; III, 47) T953 i IV op. 52, 1966. Dva koncerta za violinu op. 19, 1932 i op. 32, i( koncert za violu op. 27, 1937; koncert za gudaĉki kvartet i komorni orke op. 26, 1936; Divertimento op. 20a, 1934; Zenekari darab op. 28b, 1937; J lita op. 34, 1944; Gydszoda (Tuţbalica) op. 36a, 1945; uvertira Mdrcius 36b, Mezei csokor op. 42f, 1951; Pian e fone op. 59, 1962; 3 suite 1951, 1 i 1962; Serenada za 10 instrumenata, 1967. — KOMORNA'. 2 gudaĉka op. 12, 1930 i op. 49b, 1954. Tri gudaĉka kvarteta: op. 22, 1935; op 25, 1 1 op. 52, 1958; klavirski trio op. 49d, 1958; duhaĉki kvintet op. 49a, l i 2 sonate za violinu i klavir op. 5, 1925 i op. 58, 1962; sonatina za violinu i kl: 1962; sonatina za violonĉelo i klavir, 1924; sonatina za flautu i klavir, 1; sonatina za violinu solo, 1923; sonatina za violonĉelo solo, 1924; Partita za linu i klavir, 1931; Magyar nepdalok za violinu i klavir, 1931; Improvizd
KADOSA — KAHN za violonĉelo i klavir, 1957 i dr. — KLAVIRSKA. Ĉetiri sonate: op. 7, 1926; op. 9, 1927; op. 13. 1930 i op. 54, 1959; 6 sonatina, 1927, 1931 (3 lake sonatine), 1935 i 1958; 4 suite, 1921—35; 7 bagatela, 1923; Toccatina, 1935; preludiji; 10 bagatela op. 51, 1957; etide; capriccia i dr. Sonata za 2 klavira op. 37, 1946; mala suita za klavir 4-ruĉno. — DRAMSKA: opere Az dllam is tevedhet (I drţava moţe biti u zabludi), 1947 i Huszti Kaland (DogaĊaj u Husztu), 1951. Scenska muzika. Filmska muzika. — VOKALNA. Kantate: Nipdalhcmtdta za glas, violinu, violonĉelo i klarinet, 1938; De amore fatali, 1940; Terjed a feny, 1949; Sztdlin eskiije, 1950; Beke katondi, 1950 i Mdrcius fia, 1952; zborovi; solopjesme na stihove madţarskih pjesnika. — Studije i ĉlanci u struĉnim ĉasopisima. LIT.; O. Gombosi, Modem Magvar Muzsikusok I bemutato estje, Cres cendo, 1928, br. 6—7. — H. Strobel, Die IGNM sucht neue Talente, Melos, 1931, 7- — 5- Veress, Paul Kadosa, Der Weihergarten, suplement Melosa, 1932. — J. Marćthy, Kadosa Pal narom kantataja, Uj Zenei Szemle. 1950, 3. — A. Mihdly, Kadosa-Szabolcsi: Huszti Kaland, ibid. 1952, 2. —J. S. Weissmann i F. Blume, Pal Kadosa, MGG, VII, 1958. — F. Bonis, Kadosa Pal, Budapest 1965. I. Ać.
KAEGI, Werner, švicarski kompozitor (Uznach, St. Gallen, 17. VI 1926 —). Klavir, klarinet i kompoziciju uĉio privatno; kasnije se usavršavao u Zurichu, Baselu, Heidelbergu, Salzburgu i Parizu; uĉitelji su mu bili medu ostalima L. Aubert i P. Hindemith. God. 1949 stekao doktorat filozofije s disertacijom o problemima strukture kod J. S. Bacha. Od 1953 djeluje u Zurichu. DJELA. ORKESTRALNA: De Bach chumit za jazz i simfonijski orkestar, 1955; Nuit blanche, 1960; Suite de ballet, 1962; koncert za jazz-kvartet i gudaĉe, 1961. — KOMORNA: trio za klarinet, violu i klavir, 1943; 2 fuge za klarinet, engleski rog i fagot, 1952; sonata za klarinet i klavir, 1956; Miniaturen za obou, fagot i ĉembalo, 1960; Les guatres solitudes za violonĉelo-solo, 1964; Mystic Puzzle za ĉembalo i klavir, 1964; Mystic Puzzle II; Roulette za klarinet-solo, 1964; Thai Clarinet za magnetofonsku vrpcu i klarinet, 1970. — Ariadne in Zu'rich za klavir 4-ruĉno, 1957. — ELEKTRONSKA: Suisse vigilanle, 1964; La porte noire, 1964; Edipses, 1964. — VOKALNA: duhovna drama Kaedmon za zbor, recitatora i orkestar, 1955. Kantate: Horch, wie es die Nacht durchhallt, 1950; Gott, der Dreieinigkeit, 1956; Wenn der Holunder bliiht, 1958 i Voće tnagna ad Dominum damo (Psalam 141.), 1967. Mirades za sopran i 8 instrumenata, 1962. — SPISI: Die simultane Denkzveise in J. S. Bachs Inventionen, Sinfonien und Fugen, 1952; Was ist elektronische Musik, 1967.
KAFENDA, Frico, slovaĉki kompozitor, pijanist i pedagog (Mošovce, 2. XI 1883 — Bratislava, 3. IX 1963). Studirao 1901— 06 na Konzervatoriju u Leipzigu (R. Teichmiiller, S. Krehl, A. Nikisch). ZborovoĊa u Zwickauu, Tilsitu, Bieltzu i Colmaru te 1908—09 na Opernoj školi u Berlinu. God. 1913 osnovao u Dresdenu vlastitu muziĉku školu. Za rata zatvoren, od 1920 profesor i 1922—48 direktor Konzervatorija u Bratislavi, zatim do 1953 profesor klavira na bratislavskoj Akademiji za muziĉku umjetnost. Odgojio niz istaknutih pijanista i kompozitora, od kojih je najpoznatiji E. Suchori. Kafendine kompozicije stilski se oslanjaju na kasnu njemaĉku romantiku, ali se u njima oĉituje i utjecaj slovaĉke narodne pjesme. DJELA. KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1916; sonata za violonĉelo i klavir, 1905; sonata za violinu i klavir, 1917. — KLAVIRSKA : Klavirna suita v starom slohu, 1904; 3 klavirske kompozicime, 1954; varijacije i fuga za klavir, 1958. — Zborovi; solo-pjesme. — Crkvene kompozicije. LIT.: J. Andrii, Slovaĉka glazba, Zagreb 1944. — M. Palovĉik, Frico Kafenda, Bratislava 1957. — E. Zavarsky, Frico Kafenda, MGG, VII, 1958.
KAGEL, Mauricio, argentinski kompozitor (Buenos Aires, 24. XII 1931 —). Na Univerzitetu u Buenos Airesu studirao filozofiju i literaturu; klavir, muziĉku teoriju, violonĉelo i dirigiranje uĉio privatno, u kompoziciji samouk. Od 1949 umjetniĉki savjetnik u Agrupa-pacion Nueva Mušica u Buenos Airesu, 1950 suosnivaĉ arge-tinske Cinemathetjue, od 1955 korepetitor Komorne opere i dirigent Teatra Colon, kao i muziĉki savjetnik Univerziteta u Buenos Airesu. Od 1957 u Kolnu suradnik Studija za elektronsku muziku i umjetniĉki rukovodilac Ansambla za suvremenu muziku. God. 1960— 66 predavao na Ljetnim teĉajevima u Darmstadtu, od 1968 vodi Skandinavske teĉajeve za Novu muziku u Goteborgu. Od 1967 gost-docent na Filmskoj i televizijskoj akademiji u Berlinu; uz to vodi Institut za Novu muziku u Kolnu. Dobitnik je više meĊunarodnih priznanja i M. KAG EL nagrada. Kao kompozitor i muziĉki umjetnik neumorno promiĉe suvremenu muziku avangardistiĉkog karaktera. Bavi se konkretnom i elektronskom muzikom; u nekim djelima udruţuje tradicionalni instrumentarij s elektronskim izvorima zvuka. Osobito su mu uspjeli eksperimenti na podruĉju muzike za kazališne komade, film i televiziju u kojima je i kompozitor i redatelj. DJELA (izbor): Variadones para cuarteto mixto (flauta, klarinet, violina 1 violonĉelo), 1952; gudaĉki sekstet, 1953 (revidirano 1957); Anagrama za 4
293
vokalna solista, govorni zbor i komorni ansambl, 1957 —58; Transicion I za elektronske zvukove, 1958—59; Transicion II za klavir, udaraljke i dva magnetofona, 1958—59; Sur scene, komorno-muziĉki kazališni komad za recitatora, glumca, pjevaĉa i 3 instrumentalista, 1959—60; Sonant za gitaru, harfu, kontrabas i instrumente od koţe, 1960; Heterophonie za orkestar, 1959—61; Improvisation ajoutee za orgulje, 1961—62; Antithese za elektronske i javne zvukove, 1962; 4 melodrame Phonophonie za 2 glasa i ostale zvuĉne izvore, 1963—65; Match za 3 sviraĉa, 1964; Diaphonie za zbor, orkestar i projektore, 1964; scenska montaţa teksta Tremens, 1963—65; Pas de cinq za 5 izvodilaca, 1965; Die Himmelsmechanik, kompozicija sa scenografijom, 1965; Camera obscura, kromatska igra za izvore svjetla s glumcima, 1965; Musik fur Renaissance-Instrumente za 23 sviraĉa, 1966; gudaĉki kvartet, 1967; Kommentar + Extempcre, razgovori sa sobom uz mimiku, 1966—67; Variationen za pjevaĉe i glumce, 1967; Phantasie za orgulje s obligatnim instrumentima, 1967; Montage za razliĉne izvore zvuka, 1967; Montage umjesto predstave, 1967; Halleluja za glasove, 1967—68; Der Schall za 5 sviraĉa, 1968; Omithologica multiplicata za egzotiĉne i domaće ptice, 1968; Synchronstudie za pjevaĉe, šumove i filmske projekcije, 1968; Ludmig van, Hommage a Beethoven za komorni orkestar, 1970; Klangzvehr za ophodni muziĉki ansambl, zbor koji glumi i direktni televizijski prijenos, 1970; antio pera Staatstheater, 1971; Probe, pokušaj za improvizirani kolektiv, 1971; General Bass, 1971—72. — Filmovi: Antithese, 1965; Match, 1965—66; Solo, 1967; Duo, 1968; Hallelujah, 1968; Ludviig van, 1969. — Igrokazi: Ein Aufnahmezustand, 1969; Innen, 1970; Guten Morgenf, 1971. — SPISI: Tcn-Cluster, Anschldge, Obergdnge, Die Reihe, V, 1959; Tramlation-Rotation, ibid., VII, 1960; Mote med en ny musikalisk tid. Kommentarer krir.g Transicićn I och II, Nutida musik, IV, 1960—61; Om or ceh rb'st i Anagrama, ibid., V, 1961—62; Den instrumentala teatern, ibid. i u Dansk musiktidsskrift, 1962; Komposition — Notation—Interpretation, Notation Neuer Musik (red. E. Thomas), Mainz 1965; Fu'nf Antworten auf funf Fragen, Melos, 1966; Der Umzveg zur Hoheren SubFidalitdt, Interfunktionen, 1970, 4; Introduzione ad »Ertvartung«, Lo Spet-tatore musicale, 1971, 1. LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 1945—1965, Munchen 1966. — J. Romano, PSLT., Kagel, Kropfl: tres revitalizadores de la mušica argentina contemporanea, Sonda, 1967, 1. — F. Rzezuski, Musikens inspiiation och dodlighet, Nutida musik, 1967—68. — H. R. Zeller, Komposition gegen Komposition, Melos, 1968. — L. Pinzauti, A Colloquio con Mauricio Kagel, Nuova Rivista musicale italiana, 1969. —J. Hdusler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. — D. Schnebel, Mauricio Kagel, Kbln 1970. — H. Krellmann, Mauricio Kagel, SMZ, 1971. K. Ko.
KAHL, VVilli, njemaĉki muzikolog (Zabern, 18. VII 1893 — Koln, 3. X 1962). Studirao klasiĉnu filologiju i muzikologiju u Freiburgu (Breisgau), Miinchenu i Bonnu. Muziĉki kritiĉar listova Kolnische Zeitung i Westdeutsche Wochenschrift. God. 1923 bibliotekar Univerzitetske knjiţnice u Kolnu i privatni docent za muzikologiju na tamošnjem Univerzitetu (od 1938 profesor). DJELA. SPISI: Das lyrische Klavierstiick zu Beginn des 19. Jahrhunderts und seine Vorgeschichte im 27. und 18. Jahrhundert (disertacija), 1919 (obj. djelomiĉno u AFMW, 1921 i ZFMW, 1922); Musik und Musikleben im Rheinland, 1923; Verzeichnis des Schrifttums iiber Franz Schubert 1828-1928, 1938; Selbstbiographien deutscher Musiker des 18. Jahrhunderts, 1948; Sinfonische Wahrzeichen in der Musik der Nationen, Musikleben, 1948, I; Pergolesi und sein Stabat Mater. Zum Problem der fruhvollendeten Musik, Kirchenmusik, 1951, 35; Studien zur Kb'lner Musikgeschichte des 16. und 17. Jahrhunderts, 1935; Repertorium der Musikzvissenschaft. Musikschrifttum, Denkmdler und Gesamlausgaben in Ausvjahl (1800—1950), 1953 (sa W. M. Lutherom); brojne studije i ĉlanci. — Redigirao zbirke: Lyrische Klavier-Stiicke der Romantik, 1926; Ausgeivdhlte Lieder N. Burgmullera, 1928; Deutsche Klavier-Musik des 18. Jahrhunderts (7 sv.), 1933-36; sonatine za klavir G. Bende, 1933; klavirske kompozicije J. A. P. Schulza, 1935; Das Charakterstiick, 1955 i dr. LIT.: W. Falcke, Buch und Leben, Willi Kahl zum Gruss, ZFM, 1953. — W. Kahl, Willi Kahl, MGG, VII, 1958. — H. Hiischen, Willi Kahl zum Gedachtnis, MF, 1963. — F. E. Kirby, A Short Historv of Keyboard Music, New York 1966.
KAHLERT, Karl August Thimotheus, njemaĉki muziĉki pisac i knjiţevnik (Breslau, 5. III 1807 — 29. V 1864). God. 1840 —46 profesor filozofije na Univerzitetu u Breslauu. SuraĊivao u muziĉkim ĉasopisima Cacilia i Allgemeine musikalisehe Zeitung. Zalagao se za napredak muziĉkog ţivota u Breslauu. Ubraja se meĊu najistaknutije filozofski školovane muziĉke pisce iz kruga romantiĉara Schumannove generacije. Njegov System der Asthetik, nastao pod utjecajem Handa i Schellinga, jedan je od najboljih teoretskih radova iz tog kruga. Sa Schumannom je K. bio povezan i liĉnim prijateljstvom. Bavio se i kompozicijom. DJELA. SPISI (muziĉki, izbor): Bldtter aus der Brieftasche eines Musikers, 1832; Ober F. Chopin's Klavierkompositionen, Der Gesellschafter, 1834; Tonleben, Novellen und vermischte Aufsdtze, 1838 (br. III, Beilrag zur Asthetik der Tonkunst: a) Ober die Bedeutung des Romantischen in der Musik; b) Ober Liedertexte, d) Das musikalisehe Element in der Sprache); Gothe's Verhdllniss zur Tonkunst, Der Freihafen, 1838; Gegenwart und Zukunjl der Tonkunst, Die Jahreszeiten, 1839; System der Asthetik, 1846; Ober das Verhdltnis der Musik zum Theater..., Jahr-buch fiir dramatisehe Kunst und Literatur, 1949. LIT.: H. Heckel, Schlesische Lebensbilder, I, Breslau 1922 (poglavlje A. Kahlert). — W. Boetticher, Karl August Thimotheus Kahlert, MGG, VII, 1958.
KAHN, Robert, njemaĉki kompozitor i dirigent (Mannheim, 21. VII 1865 — Biddenden, Kent, 29. V 1951). Muziku studirao u Mannheimu, Berlinu (F. Kiel, J. Joachim), Miinchenu (J. G. Rheinberger) i Beĉu. God. 1894—1930 nastavnik kompozicije na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu; 1937 preselio se u Englesku. Kao kompozitor blizak kasnoj romantici i J. Brahmsu; najbolja ostvarenja dao je na podruĉju komorne muzike i solo-pjesme. DJELA: Konzertstuck op. 74 za klavir i orkestar. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1890 i 1914; 4 klavirska trija: I, 1893; II, 1900; III, 1902 i IV, 1922; 3 klavirska kvarteta: I, 1891; II, 1899 i III, 1904; kvintet za klavir, violinu, klarinet (violinu), rog (violu) i violonĉelo, 1910; 3 sonate za violinu i klavir, 1886, 1897 i 1907; 2 sonate za violonĉelo i klavir, 1903 i 1911. — Zvnschen Sommer und Herbst (3 sv.) i dr. za klavir. — VOKALNA: Festgesang za sopran
294
KAHN — KALĈIĆ
zbor, orgulje i orkestar; Mahomets Gesdnge (Goethe) za zbor i orkestar; zborovi a cappella i uz orkestar; kanoni; dueti; solo -pjesme. LIT.: E. Radecke, R. Kahn, Leipzig 1894. — M. Chop, R. Kahn, Berlin. — W. Altmann, R. Kahn, M, 1909—10. — R. Schaal, Robert Kahn, MGG, VII, 1958.
KAHNT, Christian Friedrich, njemaĉki muziĉki nakladnik (Leipzig, 10. V 1823 —■ 5. VI 1897). God. 1851 osnovao je u Leipzigu muziĉko nakladno poduzeće i vodio ga do 1886. Od 1857 izdavao Schumannov ĉasopis Neue Zeitschrift ftir Musik, a poslije smrti K. F. Brendela (1868) bio i urednik ĉasopisa. Poduzeće C. F. Kahnt Nachfolger sa sjedištem u Lindauu na Bodenseeu (od 1958) ubraja se medu najpoznatije njemaĉke muziĉke naklade. LIT.: K. Votterle, Christian Friedrich Kahnt, MGG, VII, 1958.
KAHOVVEZ, Giinter, austrijski kompozitor (Vocklabruck, Gornja Austrija, 4. XII 1940 —). Studirao na konzervatoriju Bruckner u Linzu i na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (K. Schiske). DJELA. ORKESTRALNA: Schichtungen, 1963; Ouverlure & Pantomime, 1964; Plejaden II, 1966. — KOMORNA : duhaĉki kvintet, 1959; gudaĉki kvartet, 1960; Fldchengitter za flautu, 1962; Duale za klarinet i gitaru, 1963; Kleine Serenade za 2 melodijska instrumenta i klavir, 1965; Structures za piccolo, obou, klarinet, rog, fagot i klavir, 1965. — Klangrhytmen za klavir, 1962. — Megalyse za elektronske instrumente, 1962.
KAIM, Franz, njemaĉki muziĉki impresarij (Kirchheim unter Teck kraj Stuttgarta, 13. V 1856 — Miinchen, 17. XI 1935). Studirao filologiju i predavao na Visokoj politehniĉkoj školi u Stuttgartu. God. 1893 osnovao u Miinchenu orkestar, koji je u vlastitoj dvorani prireĊivao poznate Kaimkonzerte, a 1904—08 i popularne simfonijske koncerte. God. 1908 orkestar je raspušten. KAINZ, austrijska obitelj pjevaĉa. 1. Joseph ,Wolfgang, bas-bariton (Salzburg, 23. X 1773—13. II 1855). Muziĉku naobrazbu stekao kao ĉlan djeĉaĉkog zbora samostana St. Peter u Salzburgu. Debitirao u dvorskom kazalištu u Salzburgu; poslije Innsbrucka, Linza i Graza došao 1807 u Beĉ i pjevao u Kdrntnertortheater i Theater an Ċer Wien; prije 1816 pozvan na Stavovske divadlo (danas Tylovo divadlo) u Prag i bio dugi niz godina jedan od najuglednijih ĉlanova toga kazališta (1824—34 direktor i glavni redatelj opere). Povukao se sa scene 1839; posljednje godine ţivota proveo u Salzburgu. Suvremenici su hvalili njegov izvanredno školovan glas; velik glasovni opseg dopuštao mu je interpretaciju basovskih i baritonskih uloga. 2. Kathinka, rod. Schrof(f)el (Bavarska, 26. VI 1767 — ?). Ţena Josepha Wolfganga; uĉila kod G. E. Valesija. U pjevanju dostigla visok umjetniĉki domet i bila općenito muziĉki neobiĉno obrazovana, ali nije bila operna pjevaĉica. 3. Marianne Katharina Theresia, sopran (Innsbruck, 19. V 1800 — Brno, 21. III 1866). Kći Josepha Wolfganga; uĉi telji pjevanja bili su joj roditelji i J. A. Rockel. Debitirala pod rav nanjem C. M. Webera na Stavovske divadlo u Pragu i tu nastu pala dvije godine, a zatim nastupala u mnogim gradovima (Beĉ, Prag, Dresden, Hamburg, Amsterdam, Zurich, Milano i dr.). God. 1836 napustila opernu scenu i ţivjela kao nastavnica pje vanja u Konigsbergu, od 1838 u Revalu. Bila je istaknuti dramat ski i koloraturni sopran; svoj najviši domet ostvarila je u Mozartovim operama Don Giovanni (Donna Anna i Donna Elvira), Ĉarobna frula (Pamina), Otmica iz Seraja (Constanze) i La Clemenza di Tito (Šesto), u Weberovoj operi Strijelac vilenjak (Agathe) i dr. 4. Marie rod. Holland, sopran (Riga, 12. V 1833 — Stettin, 6. VIII 1902). Kći Marianne Kainz iz prvog braka; debitirala sa pet godina u Revalu u ulozi Lilly (Kauer, Das Donauzveibchen), za tim putovala po Rusiji kao ĉudo od djeteta. God. 1847—51 subreta u Odessi, Moskvi, Kijevu i drugim gradovima, zatim koncertirala i dalje uĉila u Italiji. Njene su glasovne mogućnosti rano poĉele popuštati. Od 1853 nastupala u operi u Olomoucu, Lavovu, Danzigu, Rostocku, Stettinu, Aachenu, Mainzu i Berlinu (Kroll-Oper); oko 1870 otišla u Švedsku, završila opernu karijeru 1874, kasnije bila nastavnik pjevanja u Berlinu. LIT.: O. Wessely, Kainz, Joseph Wolfgang, Kathinka, Marianne Katharina Theresia i Marie HoUand, MGG, VII, 1958.
KAJANUS, Robert, finski kompozitor i dirigent (Helsinki, 2. XII 1856 — 6. VII 1933). Studirao na Konzervatoriju u Helsinkiju, zatim u Leipzigu (K. H. Reinecke, E. Richter, S. Jadassohn) i Parizu (J. Svendsen). God. 1882 utemeljio u Helsinkiju prvi finski Simfonijski orkestar koji je pod njegovim vodstvom postigao ugled jednog od najboljih orkestara Evrope. God. 1886 osnovao je u okviru te filharmonije školu za orkestralne sviraĉe, a 1888 veliki zbor. Izvrstan organizator, K. je svojim radom znatno podigao nivo reproduktivne muziĉke umjetnosti u Finskoj. Premda u svome stvaralaĉkom radu nije oĉitovao veću originalnost, K. po tematici svojih kompozicija i ĉestim citatima iz narodne muzike ide u red prvih finskih umjetnika nacionalnog pravca. DJELA. O RK ESTRALNA: s imfo nijeta, 1915; s i mfo nijska uve rt ira, 1926; suita Sommarminnen, 1894; suita za gudaĉki orkestar, 1930; In memoriam,
1878; Kullervo, 1881; 2 finske rapsodije, 1882 i 1889; simfonijska fantazija (sa zborom), 1885; Cortege, 1892; Impromplu, 1926; kraće kompozicije z. Ċaĉki orkestar. — Kompozicije za violinu i klavir. — Klavirske kompos — Djela za harfu. -— VOKALNA: 2 kantate, 1874 i 1917; 2 himne za z orkestar, 1900 i 1910; Soumen pdivd za zbor i orkestar, 1917; zborovi; -pjesme. — Obradbe narodnih pjesama za orkestar. LIT.: O. Andersson, Robert Kajanus, Muzik och muziker, Helsingfors . — T. Haapanen, R. Kajanus, Soumen saveltajia, 1945. — Y. Suomalc Robert Kajanus, hanen eiamansa ja toimintansa, Helsinki 1952. — N. E. Ring Robert Kajanus, MGG, VII, 1958.
KAJMAKĈALAN, pevaĉko društvo u Bitoli, osnovano 1; prvi mu je dirigent bio Josip Sloboda. Ovaj se hor kvalitetom s\ rada isticao u predratnoj Jugoslaviji. Njegovi su zasluţni c genti bili Milivoje Pavlović i Milosav Joviĉić. T. s KAKOFONIJA (grĉ. xay.o
KALAN, Pavle, muziĉki pedagog i kompozitor (Ljublja 9. III 1929 —). Studij historije muzike završio 1951 na Aka miji za glasbo u Ljubljani. God. 1948—51 muziĉki urednik 1 dio-Ljubljane, 1951—63 profesor gimnazije i Uĉiteljske škc zatim pomoćnik direktora Zavoda za glasbeno in baletno izob ţevanje u Ljubljani i od 1964 pedagoški savjetnik za muzi odgoj na Zavodu za školstvo SR Slovenije. Honorarni preda' metodike muziĉke nastave na Akademiji za glasbo i na Filozofski fakultetu. DJELA: omladinske kompozicije za klavir i za Orffov instrumentarij; z rovi; solo-pjesme. — SPISI: Uvod v melodiko glasbenega pouka (skripta); u benik solfeggia Mi-Re-Do (sa M. Jure); suraĊivao u skriptama za gimna; Uvod v umevanje glasbene umetnosti; ĉlanci u muziĉkim revijama Grlica, Muz i škola i dr. K. Be.
KALAŠ, Julius, ĉeški kompozitor (Prag, 18. VIII 1902 Muziku studirao u Pragu na Konzervatoriju (uĉenik J. B. Foersti 1 J. Kfiĉke, zatim u majstorskoj klasi J. Suka); diplomirao 19; Istodobno studirao i pravo. Od 1930 do 1948 u drţavnoj financ skoj sluţbi. Nakon toga je postao profesor na Akademiji za muziĉ umjetnosti u Pragu gdje, na Filmskom fakultetu, predaje films muziku. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Domaţlickd, 1927—28; simfonij pjesme Vzkfišeni, 1944 i Slavik a ruţe za flautu i orkestar, 1956; koncert za v lonĉelo, 1949;2 koncert za violinu, 1950; fantazija za violonĉelo i orkestar, 19; 2 uvertire, I9 4 i !93i; serenada za gudaĉe, 1944; slika Bubny miru, 1960. KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1928 i 1939; gudaĉki kvintet, 1924; serens klavirski trio, 1963; sonata za violinu i klavir, 1962. — Klavirske kompozic; — DRAMSKA: opera Nepokoreni, 1961. Balet Slavnost v Coqueville (po Zoli), 1956. Operete. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA. Kantate: .7« nem Panš, 1939; Kejklif, 1939; Jen dal!, 1951 i Polka jede, 1952. Zboro solo-pjesme. — Ĉlanci u struĉnim publikacijama. LIT.: J. Malejĉek, Tschechische Komponisten von heute, Prag 19;
KALBECK, Max, austrijski muziĉki pisac i kritiĉar (Bre lau, 4. I 1850 — Beĉ, 4. V 1921). Studirao pravo, filozofiju muziku u Miinchenu. Od 1875 muziĉki kritiĉar u Breslauu (Schl sisehe Zeitung; Breslauer Zeitung), a od 1880 u Beĉu (WienerAllg tneine Zeitung; od 1883 Presse; od 1890 Wiener Montags Revue od 1886 Neues Wiener Tageblatt). U kritiĉarskom i publicistiĉko: radu K. je ustajao protiv novonjemaĉke škole, osobito protiv ] Wagnera, A. Brucknera i H. Wolfa, te se zalagao za djela J. Brahm: i njegova kruga. Kalbeckova opširna biografija J. Brahmsa, boga pouzdanim podacima, temeljno je djelo za poznavanje ţivota rada toga velikog stvaraoca. DJELA. SPISI: Nibelungen, 1876; Das Buhnenfestspiel zu Bayreut 1877; Parsifal, 1882; Biographie D. Spitzers, 1894; J. Brahms (4 sv.), 1904—1 — Ĉlanci i kritike obj. su u više zbirki: Gereimtes und Ungereimtes, 1885; Wien Opernabende, 1885; Humoresken und Phantasien, 1896 i Opernabende, 2 sv., 189 — K. je izdao korespondenciju J. Brahmsa sa H. i E. Herzogenbergom (2 sv 1906), sa F. Simrockom i sa J. V. Widmannom. — Pisao je i prevodio operr libreta. LIT.: A. Wurz, Max Kalbeck, ZFM, 1950.
KALĈIĆ, Josip, kompozitor (Trniĉe kod Maribora, 12. I 1912 —). Studirao na Konzervatorijumu u Ljubljani (L. M. Škei janc, S. Osterc) i na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (F. Dugar F. Lhotka, F. Luĉić). Od 1941 nastavnik uĉiteljske škole u Kri ţevcima, 1943 interniran u logorima Stara Gradiška i Jasenovac
KALĈIĆ — KALKBRENNER Po OsloboĊenju naĉelnik za prosvetu kriţevaĉkog sreza, profesor Partizanske gimnazije u Zagrebu, 1946—47 profesor gimnazije i dirigent hora jugoslavenske manjine u Temišvaru, zatim u Beogradu direktor Savezne koncertne poslovnice i inspektor Saveznog ministarstva za prosvetu i kulturu. Od 1950 deluje u Radio-Beogradu (1953—63 rukovodilac muziĉkog sektora, sada glavni urednik programskog sektora produkcije gramofonskih ploĉa), uz to i na drugim duţnostima (predsednik muziĉke komisije Jugoslavenske radio-difuzije i dr.). Kompozitorskim radom poĉeo se intenzivnije baviti relativno kasno, ali je brzo evoluirao od tradicionalnog muziĉkog jezika ka savremenom izrazu, koji ukljuĉuje emotivnu napetost i zvuĉnu reskost ekspresionizma, kao i tehniĉke tekovine avangardnih smerova (Tape-music — dela namenjena izvoĊenju sa magnetofonske trake ili sa kombinacijom ţivog i snimljenog zvuka). DELA. ORKESTARSKA: koncert za klavir, 1961; Za stotinu, 1967; Phonochromia za orkestar i magnetofon, 1969; Simfonijska slika 72, 1972; Postludij za orgulje, duvaĉki orkestar i udaraljke, 1972. — KAMERNA: duvaĉki kvintet sa udaraljkama, 1968; Preludij za kamerni sastav, 1970. ■— Balet Igraĉ opĉinjaĉ (scenarij S. Brkić) za orkestar i magnetofon, 1969. — VOKALNA. Kantate: Pevcu (tekst F. Prešern), 1955; Dani u tami (G. Tartalja), 1959; Krik treba ponoviti (V. Popa, A. Lane, M. Pavlović), 1964 i Ljudskoj solidarnosti (S. Brkić), 1971. Madrigal za mešoviti hor i orgulje (S. Brkić), 1962; Anagram za mešoviti hor, kamerni orkestar i magnetofon (S. Brkić), 1962; Ciklame za tenor i kamerni sastav (vlastiti tekst), 1963; Priziv za mešoviti hor i kamerni sastav (S. Brkić), 1971. — Tape-music: Improvizacija za orgulje, 1962; Improvizacija II za ĉembalo, klavir, orgulje i udaraljke, 1967. LIT.: V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. V. Peć.
KALEF-SIMONOVIĆ, Breda, pevaĉica, mezzosopran (Beo grad, 7. XII 1930 —). Studije pevanja završila 1951 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (Z. Gjungjenac) i 1962—63 usavršavala se kod M. Carbone na Konzervatorijumu u Veneciji. Od 1962 solistikinja Beogradske opere, 1963—64 bila angaţovana u Operi Tel-Aviva. Postigla zapaţene uspehe kao Dulcineja (Massenet, Don Kihot), Carmen (Bizet), Azucena (Verdi, Trubadur) i Dalila (Saint-Saens, Samson i Dalila), a istakla se i u operama Evgenije Onjegin (Ćajkovski), Knez Igor (Borodin), Soroĉinski sa jam i Hovanšćina (Musorgski), Otmica Lukrecije (Britten), Ljubav to je glavna stvar (Radić), Ĉetrdeset prva (Logar) i dr. Pevaĉica lepo obojenog, zaobljenog glasa ujednaĉenih registara, naglašene muzikalnosti i emotivne vibrantnosti. Gostovala je u Austriji, Švajcarskoj, Italiji, Španiji, Belgiji, Francuskoj, Nemaĉkoj, Ma dţarskoj i Sovjetskom Savezu. R. Pej. KALIGRAFIRANJE NOTA, vještina pisanja notnih znakova rukom radi umnaţanja litografskim, opalografskim ili drugim tiskarsko-tehniĉkim putem. KALIK, Vaclav, ĉeški kompozitor i dirigent (Opava, 18. X 1891 — Prag, 18. XI 1951). Na Karlovu univerzitetu u Pragu studirao povijest, povijest umjetnosti i muzikologiju (O. Hostinsky, O. Ţich, Z. Nejedly); u kompoziciji uĉenik V. Novaka i J. Suka. Muziĉar i muziĉki pedagog naizmjeniĉno u Pragu i Nymburku; kao zborni dirigent poznat u Ĉeškoj i u inozemstvu. Objavio brojne muziĉke ĉlanke. Kalikov melos nadovezuje se na ĉešku romantiĉnu muziku i na narodnu pjesmu. Njegova vokalna djela pripadaju stalnom repertoaru ĉeških pjevaĉkih društava. DJELA. ORKESTRALNA: Mirova S ymfonie za sopran i orkestar, 1927; II simfonija, 1943; simfonijska pjesma More, 1924; fantazija, 1915; preludij za gudaĉe, 1931; Venezia, simfonijski triptih, 1932. — Sonata za violinu i klavir, 1919. ■—■ Suita za klavir. — Opere: Jami jilro, 1933; Ldsky div, 1943 i Posve~ĉeni mladi, 1946 (nedovršena). — VOKALNA. Zborna (većinom sastavljena u cikluse): Muj kraj, 1916; Jeji kraj, 1917; O pfebolenem bolu, 1933; Z domoviny, 1936; Šest starych ćeskych tancu, 1940; Tri ĉeške tance, 194C; Praţske obrazy, 1948—50 i dr. Zla laska, ciklus za sopran, violinu i klavir, 1919.— Obradbe ĉeških narodnih pjesama za zb or. LIT.: J. Plavec, Za velkym realistou sborove tvorbv, Hudebni rozhledv, 1952. — Isti, Mirova svmfonie Vaclava Kalika, ibid., 1956. —■ /. Stolafik, Vaclav Kalik, Cerveny kvĉt, 1956. — J. Buţga, Vaclav Kalik, MGG, VII, 1958.
KALINIKOV (Kalinnikov), Vasilij Sergejeviĉ, ruski kompozitor (Voin, Orlovska gu-bernija, 13. I 1866 — Jalta, 11. I 1901). Uĉio je na moskovskoj Filharmonijskoj muziĉkoj školi. Zbog bolesti morao je već 1894 prekinuti dirigentsku djelatnost. Prvenstveno je liriĉar, a najbolja su mu djela simfonije i simfonijske pjesme. Premda ne upotrebljava citate iz folklora, njegova bogata melodijska invencija odiše duhom ruske narodne muzike. Stilski je muzika Kalinikova bliska djelima P. I. Ĉajkovskog i A. Borodina. i
295
1897; 2 simfonijske pjesme, HuMtpbi, 1899 i Kedp u na.uMa, 1898; suita 1892; 2 intermezza (obj. 1928). — Gudaĉki kvartet. — Klavirske kompozicije. — Kantata Moann JJa.uacKUH, 1892; balada Pyccanna 7.2. sole, zbor i orkestar; solopjesme. LIT.: B. riacxajioet BacmiHti CepreeBHH KajiHHHHKOB, >KH3H£> n TBOpMecT B O , MocKsa i JleHHHrpaa 1938 (skraćeno izd. 1947; novo izd. 1951). ■— C. VCaldmann, VCassili Ssergejewitsch Kalinnikovv, MGG, VII, 1958. — BaCMJIHIt KaJIHHHHKOB. IlHCbMa, JIOKVMeHTbl, MaTepHHJlbl (2 SV.), M0CKBa 1959- — M. HiopHoepz, BacHJinii CepreeBH^i KajiHHHHKOB, MocKBa i JleHHHrpa;i 1964.
KALISCHER, Alfred Christlieb Salomon Ludvvig, njemaĉki muziĉki pisac (Torun, 4. III 1842 — Berlin, 8. X 1909). Od 1873 djelovao kao urednik Neue Berliner Muzikzeitung, a suraĊivao i u mnogim drugim ĉasopisima. Bio je nastavnik u razliĉnim muziĉkim školama (od 1884 docent u Humboldtovoj akademiji u Berlinu). Glavno je podruĉje njegova rada istraţivanje biografije L. van Beethovena. DJELA. SPISI: Musik und Moral, 1888; G. E. Lessing als Musikaslhe tiker, 1889; Die »unsterbliehe Gelieblet Beethovens, 1891; Wagneriana, 1904; Beethoven und seine Zeitgenossen (4 sv.), 1908—IO (I, Beethoven und Berlin; II i I I I , Beethovens Frauenkreis i IV,Beethoven und Wien); brojni ĉlanci o Beethovenu u razliĉnim ĉasopisima. — Izdao Neue Beethoven-Briefe, 1902; cjelokupna Beethovenova pisma (6 knj.), 1906 —09 (II izd. 1909—11; engl. prijevod 1909, II izd. 1926). Priredio nova izdanja: Biographische Notizen iiber Ludwig van Beethoven V. G. Wegelera i F. Riesa, 1906; Aus dem Schzuarzspanierhaus G. v. Breuninga, 1907; Beethoven N. v. Lenza, 1908 i Beethoven A. Schindlera, 1909. LIT.: R. S chaal, Alfred Christlieb Salomon Ludwig Kalisch er, MGG, VII, 1958.
KALISTRAT, Zografski (graĊansko ime Krstan Sandţak), makedonski kompozitor duhovnih napeva (Struga, ? — Sveta Gora, 1913). Potiĉe iz škole Nauma Miladinova. Kao arhimandrit Zografskog manastira preveo sa grĉkog na crkveno-slovenski jezik sluţbe sv. Klimenta, sv. Nauma, svete Sedmorice i dr., kao i mnoge duhovne pesme grĉkih i rumun-skih autora. U njegovim kompozicijama vizantijsko-slovenskog crkvenog pevanja vidljivi su uticaji struške gradske pesme i ruske duhovne muzike XIX v. K. je preneo dela Jovana Kuku-zela sa neovizantijske na Hri-santovu neumsku notaciju. D. Ov. i s. Gi.
KALIVODA (Kallivvoda), J. K. V. KALIVODA Jan Kftitel Vaclav, ĉeški violinist i kompozitor (Prag, 21. II 1801 — Karlsruhe, 3. XII 1866). Uĉenik Konzervatorija u Pragu; 1817—23 violinist u tamošnjem kazališnom orkestru, 1823—53 dirigent na dvoru kneza Fiirstenberga u Donaueschingenu, od 1853 u Karlsruheu. Najbolja Kalivodina djela su simfonije. DJEL A. ORKES TRALNA . Sed am si m fo n ija: I, u f -m o lu o p . 7 , 1 8 2 5; II, u B-duru op. 17, 1829; III, u d-molu op. 32, 1830; IV, u C-duru op. 60, 1835; V, u h-molu op. 106, 1840; VI, u g-molu, 1841 i VII, u F-duru, 1843; koncert za violinu op. 9, 1821; 5 Concertina za violinu: I, op. 15, 1829; II, op. 37, 1833; IH, op. IOO, 1839; IV, op. 113, 1844 i V, op. 151, 1848; Concertino za obou op. lio, 1844; Grosses Rondo za klavir i orkestar, 1830; Variations brillantes za violinu i orkestar op. 22, 1831; Introduction et Rondo za rog i orkestar, 1834; Variations et Rondo za fagot i orkestar, 1856. Za 2 violine i orkestar: Variations brillantes op. 14, 1829 i Concertante op. 20, 1831; 4 Divertimenta: za violinu, 1834; za 2 roga; za flautu, 1834 i op. 203; 18 uvertira. — KOMORNA : 3 gudaĉka kvarteta; klavirski kvartet, 1843; 3 klavirska trija, 1844 —53. Sonata za violinu i klavir op. 176, 1851. — Kompozicije za klavir. — Opere Prinzessin Christine von Wolfenburg, 1829 i Blanda, die silberne Birke, 1847. — Zborovi; solo-pjesme. — Crkvena djela (10 misa). — Instruktivna djela za violinu i dr. LIT.: F. Brendel, Kallivvoda, Prager Morgenpost, 1858. — K. Strunz, Johann Wenzel Kallivvoda, Wien 1910. — R. V. Knab, Johann Wenzel Kallivvoda, Musik am Oberrhein, 1939. — H. Kaller, J. W. Kallivvoda, Mušica, 1951. — W. Kramolisch, Johann Wenzel Kallivvoda, MGG, VII, 1958.
KALKANT (lat. calx peta), ĉovjek koji ima zadaću da nogama ili rukama pokreće polugu crpećega mijeha kod orgulja i na taj naĉin omogući strujanje zraka iz mijeha u zraĉnice, odnosno svirale. Danas je, osobito kod većih orgulja, njegov rad zamijenjen centrifugalnim ventilatorom na elektriĉni pogon. KALKBRENNER, i. Christian, njemaĉki kompozitor i muziĉki pisac (Minden, Vestfalija, 22. IX 1755 — Pariz, 10. VIII 1806). Uĉio kod orguljaša J. Beckera i violiniste C. Rodevvalda u Kasselu i tamo zapoĉeo umjetniĉku karijeru na Francuskoj operi kao zborist i violinist. 1874 imenovan poĉasnim ĉlanom Filharmonije u Bologni, a 1878 postao dvorski dirigent u Berlinu i 1790 u Rheinsbergu. Od 1790 bio je Maitre des Choeurs et des Ecoles na pariškoj Operi.
DJELA. ORKES TRALNA: f i j J simfonije, u g-molu, 1895 i u A-duru,
V. S . KALI NI KO V
Francais en Angleterre, 1798; La Mort par spiculation, 1799; Oenone, 1805; lirska scena Pygmalion, 1799 i dr. — VOKALNA: oratorij Saul, 1803; arije;
296
KALKBRENNER — KALOGJERA
solo-pjesme. — SPISI: Theorie der Tonkunst mit dreyzehn Tabellen, 1789; Kurzer Abriss der Geschichte der Tonkunst, 1792 (francuski prijevod Histoire de la musiaue, 1802). — Preveo na francuski traktat F. X. Richtera Harmonische Belehrung, oder Griindliche Anzveisung zur musikalischen Tonkunst, 1804 (Traite d'harmonie et de composition).
2. Friedrich Wilhelm Michael, pijanist i kompozitor (izmeĊu Kassela i Berlina izmeĊu 2. i 8. XI 1785 — Enghien-les-Bains kod Pariza, 10. VI 1849). Sin Christiana; uĉio na Konzervatoriju u Parizu klavir (L. Adam) i harmoniju te u Beĉu kontrapunkt (J. G. Albrechtsberger). Od 1806 ţivio u Parizu kao pijanist, kompozitor i veoma ugledan nastavnik klavira. Od 1814—23 boravio je u Londonu, a 1824 postao suvlasnik Plevelove tvornice klavira u Parizu, gdje je otvorio i vlastitu školu za naprednije uĉenike klavira i predavao na Konzervatoriju. K. se ubraja medu najpoznatije pijaniste i klavirske pedagoge. U instruktivnim djelima, od kojih se neka i danas upotrebljavaju, poklanjao je osobitu paţnju 1-'. W. M. KALKBRENNER tehnici lijeve ruke i pravil noj primjeni pedala. Kalkbrennerove kompozicije odaju virtuoznost i formalnu jasnoću, ali se ne odlikuju izvornom invencijom. DJELA. ORKESTRALNA: 4 koncerta za klavir; koncert za 2 klavira; kraće koncertne kompozicije za klavir i orkestar. — KOMORNA: 5 klavirskih trija; klavirski kvartet; 2 klavirska kvinteta; 2 klavirska seksteta; 2 septeta; sonata za violinu i klavir; brojna dua osobito za klavir i violinu. — KLAVIRSKA: 13 sonata; 2 sonate za klavir 4-ruĉno; fantazije; varijacije; ronda; valceri; capricci; scherza; 72 etide (op. 120, 126. 142, 161); Etudes faciles op. 169. — INSTRUKTIVNA : Methode pom upprtndre le pianoforte a l'aide du guide -mains, contenant les principes de la musique, 1830; Traite d'harmonie du pianiste, 1849. LIT.: L. Boivin, Notice biographique sur Kalkbrenner, Pariš 1842. — A. Marmonlel, Les Pianistes celebres, Pariš 1878. — W. C. M. Kloppenburg, De Ontwikkelingsgang van de Pianomethoden, Utrecht 1951. — R. Sietzt, Kalkbrenner, Christian i Friedrich Wilhelm Michael, MGG, VII, 1958.
KALLENBERG, Siegfried, njemaĉki kompozitor (Schachen, 3. XI 1867 — Munchen, 9. II 1944). Uĉenik Konzervatorija u Stuttgartu i Muziĉke akademije u Miinchenu. Od 1892 direktor privatnog konzervatorija u Stettinu i zatim nastavnik u Konigsbergu, Hannoveru i (od 1910) Miinchenu. Stvarao je u duhu romantike, uz sklonost k simbolizmu, koja ga gdjekad pribliţuje i impresionizmu. God. 1921 utemeljen je u Miinchenu Kallenberg-Verein za promicanje njegovih djela. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; simfonijeta; Konzertanle Phantasie za klavir i orkestar; 5 impresija. — KOMORNA: gudaĉki trio; gudaĉki kvartet; gudaĉki kvintet; klavirski trio, 1972; Romantisches Trio za klavir, klarinet i rog; sonata za violinu i klavir; serenada za klavir, flautu i rog. — KL A VIRSKA : 3 sonate; tokata; fantazija; minijature. — DRAMSKA. Opere: SunLiao, 1918; Das Goldene Tor, 1920; Die lustigen Musikanten i Der Diener zzveier Herren. Dvije pantomime. — VOKALNA: Germania an ihre Kinder za solo, zbor i orkestar; Eine kleine Passionsmusik za sole, zbor, gudaĉki orkestar i orgulje; zborovi; dueti; oko 300 solo-pjesama. — SPISI: Musikalische Kompositionsformen (2 sv.), 1913; Richard Strauss, 1926; Max Reger, 1930.
KALLSTENIUS, Edvin, švedski kompozitor (Filipstad, 29. VIII 1881 — Stockholm 22. XI 1967). Studirao prirodne nauke na Univerzitetu u Lundu, a muziku u Leipzigu na Konzervatoriju te kod S. Krehla. Od 1907 ţivio u Stockholmu. Pisao je muziĉke kritike za razliĉite listove, bio arhivar Radio-stanice (1927—46) i funkcioner u Društvu švedskih kompozitora (1933— 57). Kallsteniusova djela po formalnoj strukturi bliska su klasiĉnom naslijeĊu; upotrebljava neobiĉne harmonije, ĉesto impresionistiĉkoga karaktera, a u nekim kasnijim kompozicijama primjenjuje i principe dodekafonije. DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Sinfonia concentrata, 1926; II. !935; IH) 1948; IV, Sinfonia a fresco, 1954 i V, Sinfonia su temi dodici-tonicij 1960. Ĉetiri simfonijete: I, 1923; II, 1946; III, Sinfonietta dodicitonica, 1956 i IV, Sinfonietta semi-seriale, 1958. Sinfonia concertata za klavir, 1922; Sonata concertante za violonĉelo, 1951; Sista striden, 1908; Serenada, 1918; Dalarapsodia, 1931; 2 uvertire, 1934 i 1938; passacaglia i varijacije, 1939; Passacaglia enarmonica, 1943; varijacije, 1947; Mušica sinfonica, 1953. — KOMORNA : 8 gudaĉkih kvarteta, 1904—61; kvintet za klarinet i gudaĉki kvartet, 1930; duhaĉki kvintet, 1930; Trio divertente za flautu, violinu i violu, 1950; Piccolo trio seriale za duhaĈe, 1956; Trio svagante za klarinet, rog i violonĉelo, J959; Lyrisk svit za flautu, saksofon i violonĉelo, 1962. Sonate: za violonĉelo i klavir, 1908; za violinu i klavir, 1909; za violonĉelo, 1961 i za violinu, 1965. — Klavirske varijacije, 1949. — VOKALNA: kantata Sdngoffer (Tagora), 1944; zborovi; solo-pjesme. — Rekvijem, 1919. — SPISI: autobiografija, 1948; Ver-ket, exekutoren och tonsdttaren, 1949 i Min fb'rsta symfoni, 1957. LIT.: L. Reimers, Edvin Kallstenius, MGG, VII, 1958.
KALMAN, Imre (Emmerich), madţarski kompozitor (Siofok na Blatnom jezeru, 24. X 1882 — Pariz, 30. X 1953). U Budimpešti studirao pravo; na Muziĉkoj akademiji uĉenik H. Koesslera.
Najprije muziĉki kritiĉar (Pesti Naplĉ) i advokat u Budimpei posvetio se zatim muzici i preselio u Beĉ, gdje je djelovao 1938. Emigrirao u Švicarsku i 1940 u SAD (drţavljanin od 194 odakle se 1949 vratio u Evropu. Uz F. Lehara najistaknutiji madţ; ski operetni kompozitor. U svojim djelima vješto je povezivao be šarm s elementima madţarske narodne muzike, odavajući poseb smisao za oblikovanje dramatiĉno uvjerljivih prizora (Jesenji manevri, Ciganski primaš, Kneginja ĉar daš a, Bajadera, Grofica Marica, Cirkuska princeza). DJELA. DRAMSKA. Operete: Tatdrjdrds, 1908 (u njemaĉkom prijevodu Ein Herbstmanover, Beĉ 1909; jug. premijera Osijek 1910); Azobsitos, 1910; Der Zigeunerprimas, 1912; Der kleine Konig, 1912; The Blue House, 1912; Zsuzsi Kisasszony, 1915; Die Csdrddsfiirstin, 1915 (Beĉ 1915, jug. premijera Zagreb 1916; nova verzija 1950); Die Faschingsfee, 1917; Das Hollandzveibchen, 1920; Die Bajadere, 1921 (Beĉ 1921; jug. premijera Osijek 1922); Grafiti Mariza, 1924 (Beĉ 1924; jug. premijera Osijek 1925); Die Zirkusprinzessin, 1926 (Beĉ 1926; jug. premijera Zagreb 1929); Golden Daztrn, 1927 (sa H. Stothartom); Die Her-zogin von Chicago, 1928; Das Veilchen vom Montmartre, 1930; Der Teufels-reiter, 1932; Kaiserin Josephine, 1936; Marinka, 1945; Arizona Lady, 1954. Scenska i I. KALMAN filmska muzika. — Simfonijska pjesma Endre und Johanna, 1905; melodram Abschied des Mikes za zbor i orkestar, 1907. — Kompozicije za kla (sonata, 1903). — Solo-pjesme; šansone. LIT.: J. Bistron, Emme ric h Ka lma n, Wie n 1932. — F. Hadamous i H. Otte, Die Wiener Operette, Wien 1947.—R. Oesterreicher, Emmerich K: man, Ziirich, Leipzig i Wien 1954. — O. Schneidereit, Operettenbuch, Ber 1955 (VIII izd. 1961). — E. Nick, Emmerich Kalman, MGG, VII, 1958. V. Kalman, Griiss'mir die siissen, die reizenden Frauen. Mein Leben mit Ei merich Kalman, Bavreuth 1966.
KALNINŠ (Kalnyn), 1. Alfreds Ianoviĉ, latvijski kompo; tor i dirigent (Zehsis, Riga, 23. VIII 1879 — Riga, 23. XII 195] Studirao u Rigi i na Konzervatoriju u Petrogradu kod L. Horu liusa (orgulje) i N. Solovjova (kompozicija). God. 1911—27orgulj u Liepaji, Tartuu i Rigi, 1927—33 djelovao u New Yorku i zati u Rigi orguljaš katedrale i dirigent opernog orkestra; 1944—< profesor i rektor na tamošnjem Konzervatoriju. Bavio se i muzi kom kritikom. Komponirao prvu latvijsku nacionalnu operu B, njuta (1920). DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Latvija, 1919; 2 uvertii 1918 i 1949; 3 suite, 1916, 1917 i 1950. — Kompozicije za komorne sastao klavir i orgulje. — DRAMSKA. Opere: Banjuta, 1920; Salimeki, 1925 i Dzien, Atmoda, 1933. Balet Staburags, 1943. Scenska muzika.— VOKALNA : 7 kants za zbor i orkestar; više narodnih latvijskih napjeva za glas i orkestar; oko r zborova; oko 200 solo-pjesama. LIT.: J. Vitolins, A. Kalninš, Riga 1968.
2. Janis, kompozitor (Riga, 3. XI 1904 —). Sin Alfredsa I; noviĉa; muziku studirao u Rigi i Leipzigu. God. 1924—33 dirigei Latvijskog narodnog kazališta i 1933—44 opernog orkestra u Rij! Od 1948 u Kanadi, gdje djeluje kao dirigent Gradskog orkestr orguljaš i zborovoda u Frederictonu. DJELA. ORKESTRALNA: Symphony of the Beatitudes, 1951; konce za violinu, 1948. — Kompozicije za komorne sastave (gudaĉki kvartet, 193* — DRAMSKA. Opere: Hamlet, 1936; Lolita's Magic Bird'i In the Fire. Bali Jesen i Slavuj i ruţa, 1938. — Zborovi; solo-pjesme.
KALOGJERA, 1. Nikica, kompozitor, dirigent i aranţer (Be( grad, 19. V 1930 —). Završio studij medicine u Zagrebu; kon poziciju i dirigiranje uĉio na muziĉkim akademijama u Beograd (M. Ţivković) i Zagrebu (F. Lhotka, F. Zaun). God. 1945—4 korepetitor Beogradske opere; od 1947 u Zagrebu pijanist u z; bavnim ansamblima, 1953—57 dirigent i pijanist Plesnog ork( stra i od 1957 dirigent i aranţer u Muziĉkoj proizvodnji RTi Autor zabavnih melodija, šansona, djeĉje, filmske, scenske i lak orkestralne muzike, istakao se kao producent gramofonskih ploĉ: organizator zabavnih muziĉkih festivala (Zagreb, Poreĉ, Split K. je jedna od najznaĉajnijih liĉnosti jugoslavenske zabavne mi; zike; njegove melodije u izvedbi istaknutih domaćih i strani interpreta stekle su veliku popularnost u domovini i inozemstvu dobitnik je mnogih priznanja i nagrada. Njegove su kompozicij snimljene na gramofonskim ploĉama u više stranih zemalja. DJELA. DRAMSKA. Filmska muzika: Lito vilovito; Ĉovik od svita Bitka na Neretvi i dr. Muzika za televizijsku seriju 20 slavnih. — Zabavne mi lodije i šansone. — Muzika za djecu. LIT.: K. Kovaĉević, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Za greb 1966. M. Maz.
2. Stipica, trubljaĉ i kompozitor (Beograd, 24. V 1934—) Brat Nikice; završio studij medicine u Zagrebu; trublju i violini uĉio na muziĉkoj školi Vatroslav Lisinski. Od 1958 ĉlan Plesnoj orkestra Radio-Televizije Zagreb. Kompozitor zabavnih melodija
KALOGJERA — KAMINSKI scenske i filmske muzike, te autor brojnih aranţmana za razliĉite orkestralne sastave. Njegove su najpopularnije zabavne melodije: Ti si moja obala (1960), Krovovi (1962), Adresa moje mladosti (1966), Bit ćeš uvijek moja (1967), Vino i gitare (1967), Traţim (1968), Dolina mog djetinjstva (1967), Pusti da te vodim (1970), Tvojih pola sata (1971) i Ti koju znam (1972). M.OTaz. KALOMIRIS, Manolis, grĉki kompozitor (Smirna, 26. XII 1883 — Atena, 3. IV 1962). Višu muziĉku naobrazbu stekao u Istambulu i na Konzervatoriju u Beĉu kod W. Raucha i A. Sturma (klavir) i H. Graedenera (kompozicija). God. 1906—10 profesor klavira na Konzervatoriju u Harkovu, zatim predavao klavir, teoretske predmete i kompoziciju u Ateni. God. 1926 postao direktor Atenskog konzervatorija, koji je i osnovao. SuraĊivao je u mnogim literarnim i muziĉkim ĉasopisima. — Muzika Kalomirisa odiše duhom grĉke narodne umjetnosti, premda u njoj nema citata iz grĉkoga muziĉkog folklora. Bujna M. KALOMIRIS iz-raţajnost i zvukovni sjaj briljantne instrumentacije, bliske R. Straussu, uzdiţu njegova djela medu najbolja ostvarenja grĉke muzike nacionalnog smjera. Najuspjelije su mu opere i solo-pjesme. DJELA. ORK ESTRALN A. Tri s imfo nije : I, sa zboro m, 191 8; I I , za sole, zbor i orkestar, 1930 i I I I , Palamica, za recitatora i orkestar, 1955. Ĉetiri simfonijske pjesme, 1922—44; koncert za klavir, 1935; Concertino za violinu, 1956; suita za violinu i orkestar, 1928; suita, 1906; suita grĉkih plesova, 1930; triptihon, 1938 i dr. —■ KOMORNA: klavirski kvartet, 1912; klavirski trio, 1921; kvartet za harfu, flautu, engleski rog i violu, 1922; kvintet za glas, 2 violine, violu i klavir, 1912; sonata za violinu i klavir, 1949. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Muziĉke drame: Graditelj, 1916 (prer. 1929); Uklete voĊe (W. B. Yeats), 1951; i Konstantin Paleolog, 1962; muziĉka legenda Majĉin prsten, 1917; muziĉka bajka Zora, 1945. — Scenska muzika. — VOKALNA: 2 suite Jambi i anapesti za glas i orkestar, 1912 i 1914; 4 melodrame za glas i orkestar; zborovi; solo-pjesme. — INSTRUKTIVNA: Klavirska škola, 1922; 10 sv. zborskih pjesama, 1914—56; Teorija muzike (3 sv.), 1923—35; Muziĉki oblici (2 sv.), 1937 i 1957. —SPISI: autobiografija Moj ţivot i moja umjetnost, Nea Hestia, 1944—45; L'Evolution de la musique en Grecz, 1924; studije i ĉlanci. LIT.: Manolis Kalomiris, Atena 1932. —■ M. E. Dounias, Manolis Kalomiris, MGG, VII, 1958.
KAMARINSKAJA, ruski plesni napjev ţivahnoga, humoristiĉkog karaktera u 2/4 (katkad 3/4) mjeri, bogata raznolikim ples nim figurama i temperamentnim skokovima. Postoje mnoge vokalne i instrumentalne varijante. Orkestralna kompozicija M. I. Glinke
KAMBUROV, Ivan, bugarski muzikolog (Leskovac, 26. IX 1883 — Sofija, 23. I 1955). Muziĉku naobrazbu stekao na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Krehl i M. Reger). Djelovao u Plovdivu i od 1918 u Sofiji kao nastavnik muzike, suradnik Etnografskog muzeja i 1928—31 urednik ĉasopisa Muzikalen ţivot. ObraĊivao je muziĉke probleme i drugih slavenskih naroda (Poljaka, Ĉeha), pa je tako napisao i zaokruţen pregled povijesti hrvatske muzike (od kraja XVIII st.). Bavio se i kompozicijom. DJELA. SPISI: EhiizapcKama My3UKa, ig26;OnepHO u3Kycmeo, 1926; My3u~ Ka u napod, 1929; Mnycmposan My3uKanenPCHHUK, 1933; E*taHyuA Manonoe,1934; My3una 3a BCUHKU, 1937; FIojicKa uy3UKa, 1939; EimapcKU napoduu necnu, 1940; JleopMcaK, 1941; My3UKaAHu cmyduu u cmamu, 1941; Xpeamct
KAMEKE, Ernst-Ulrich, njemaĉki orguljaš i kompozitor (Potsdam, i. III 1926 —). Studirao orgulje, kompoziciju i muzikologiju (T. Georgiades). Od 1954 kantor i docent na Rajnskoj crkvenoj muziĉkoj školi u Diisseldorfu, od 1959 kantor i orguljaš crkve St. Petri i od 1962 docent na Visokoj muziĉkoj školi u Hamburgu. Sa svojim crkvenim zborom gostovao u skandinavskim zemljama, u Kanadi, SAD i Juţnoj Americi. DJELA. ORGULJSKA: Toccala variata, 1961; Toccata, Strophen und Finale, 1968 i dr. — Kammermusik za instrumentalni ansambl, 1969. — VOKALNA: Geistliches Konzert »Herr, mache mich zum Werkzeugs za alt i orgulje, 1968; Kantate iiber Psalm 100 za trublju, engleski rog, bas-klarinet, udaraljke, orgulje i zbor, 1969; 2 moteta za 4—6 gl. djeĉji zbor, 1969; 12 psalama za razliĉite sastave (Osterpsalm /970 i Psalm 139, 1970).
297
KAMIENSKI, Lucjan, poljski kompozitor i muzikolog (Gniezno, 7. I 1885 — Torun 27. VII 1964). Muziku uĉio u Breslauu i Berlinu, gdje je studirao kompoziciju (R. Kahn, M. Bruch) i muzikologiju (H. Kretzschmar, J. Wolf). God. 1909 — 19 muziĉki redaktor lista Allgemeine Zeitung u Konigsbergu, 1922 —39 profesor Univerziteta u Poznariu, a 1948—57 nastavnik u Toruiiu; 1957 preselio se u Kanadu. Kao kompozitor K. je neoromantiĉar, u ĉijoj se muzici oĉituje utjecaj njemaĉke umjetnosti. DJELA: Šlqsk Špiewa za orkestar, 1928; sonata za violinu i klavir, 1923.— Klavirska sonata, 1908; Suita staropolskich tdncozv za klavir, 1935; 60 valcera za klavir. —• Opere: Thamar, 1917; Tabu, 1917 i Damy i huzary, 1932. — Dvije kantate; Sinfonia paschalis za sopran, zbor i orkestar, 1928; zborovi; solo-pjesme. — SPISI: Die Oralorien von J. A. Hasse (disertacija), 1912; Jan Stobeusz z Grudziadza, 1928; Z bodan nad špiezvem i muzykq ludu polskiego, 1934; Mono grafija pieini zmowinowej z Kaszub potudniowych, Polski Rocznik Muzvkologicznv, 1935; Kaszub'scie-nuty (2 sv.), 1936; brojne studije i ĉlanci u razliĉitim struĉnim publikacijama. — Izdao zbirke nar. pjesama Špievinik IVielkopolski, 1936 i Spiezvnik Pomorski, 1938. LIT.: Z. Lissa, Lucjan Ka mienski, MGG, VII, 1958.
KAMIENSKI, Maciej (Matthias), poljski kompozitor slovaĉkoga podrijetla (Sopron, Madţarska, 13. X 1734 — Varšava, 25. I 1821). Nastavnik i dirigent u Varšavi, K. je autor prvog muziĉko-scenskog djela na poljskom jeziku. To je vesela igra s pjevanjem Nedza uszczešliviiona (Usrećena bijeda), izvedena 1778, u kojoj su zamjetljivi utjecaji beĉkog i talijanskog muziĉkog kazališta. K. je posjedovao svjeţu melodijsku invenciju, ali je njegovo tehniĉko znanje bilo skromno. DJELA; klavirske kompozicije (poloneze). — DRAMSKA. Igrokazi: Nedza uscze'sliwiona, 1778; Ţoska, 1779; Prostota cnotlizva, 1779; Tradycja dozvcipem zalatzviona, 1789; Balik gospodarski, 1780; Slozvik, 1790 i dr. Njemaĉki igrokazi Sultan VPampum, 1794 i Anton und Antoinette, 1795. — VOKALNA: oratoriji; kantata povodom otkrića spomenika J. Sobieskom u Varšavi 1788. — Mise, ofertoriji i druga crkvena djela. — Krotki rys o egzystencji najpierivszej ory-ginalnej opery polskiej (izgubljeno). LIT.: M. EeA3a, HCTOPHH noJibCKoii My3biKajibHoH KVjibTvpbi, I, MocKBa I954-!—K. Swaryczewska, Maciej Kamienski, MGG, VII, 1958. — H.Harley, Maciej Kamienski i pierwsza polska opera, Poradnik muzyczny, 1964.
KAM INSK I, H einrich, njem aĉki kompozitor (Tiengen, 4. VII 1886 — Ried, Bavarska, 21. VI 1946). Muziku uĉio u Heidelbergu (Ph. Wolfrum) i Berlinu (W. Klatte, H. Kaun, P. Juon). Izuzev razdoblje 1930—33, kada je bio profesor Pruske akademije umjetnosti u Berlinu i dirigent gradskih koncerata u Bielefeldu, proveo je ĉitav ţivot povuĉeno, u tišini bavarskog sela Ried. Nacistiĉki reţim ga je progonio i sprijeĉio da 1938 postane Hindemithov nasljednik na Visokoj školi za muziku u Berlinu. Umjetnost Kaminskog, ĉesto duhovnog karaktera, oţivljuje stroge forme srednjovjekovne i barokne polifonije. U tom smislu K. se pojavio kao pobornik neoklasicizma još prije Stravinskog i Hindemitha. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za orkestar uz klavir, 1936; Concerto grosso za dvostruki orkestar, 1922; Dorische Musik, 1933; Tanzdrama, 1942. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u F-duru, 1913; preludij i fuga na ime ABEGG za gudaĉki kvartet, 1927; gudaĉki kvintet u fis -molu, 1916 (prer. za gudaĉki orkestar, 1927); kvartet za klavir, klarinet, violu i violonĉelo, 19 12; kvintet za klarinet, rog i gudaĉki trio, 1924; Musik za 2 violine i ĉembalo, 1931; Musik za violonĉelo i klarinet, 1938; Hauskonzert za violinu i klavir, 1941; preludij i fuga za violinu i orgulje, 1929. — KLAVIRSKA: Klavierbuch (3 sv.), 1934; IO kleine Ubungen fiir das polyphone Klavierspiel, 1935; Klavierbiichlein, 1948. — ZA ORGULJE: korama sonata, 1926; tokata, 1923; tokata i fuga, 1939; koralne predigre i dr. — DRAMSKA. Opere: Jiirg Jenatsch, 1929 i Das Spiel von Kb'nig Aphelius, 1946 (izv. 1950); scenska muzika za starofrancuski misterij Passion, 1920. — VOKALNA: In Memoriam Gabrielae za alt, violinu i orkestar, 1940; zborovi; brojne solo-pjesme. — CRKVENA: Introitus und Hymnuszaso\e, violinu, violu, violonĉelo, zbor i orkestar, 1920; Psalam LXIX za tenor, mje šoviti zbor, djeĉji zbor i orkestar, 1920 (prer. 1930); Psalam CXXX za zbor, 1922; 6 korala, 1922; Magnificat za sopran, obou, orkestar i ţenski zbor, 1926; moteti. — Obradbe narodnih i crkvenih pjesama. ■— Sabrane studije i ĉlanci iz razliĉitih struĉnih publikacija objavljeni pod naslovom Gesammelte Aufsdtze von H. Kaminski, 1930. LIT.: J. Muller-Blattau, H. Kaminski, Die Singgemeinde, 1927—28.— H. J. Moser, H. Kaminski, ZFM, 1929. — H. Strobel, Chormusik von H. Ka minski, Musikblatter des Anbruch, 1931. — K. Schleifer, H. Kaminski und sein Werk, Musik und Kirche, 1942. — Isti, Heinrich Kaminski, Kassel 1945. — H. Hoffmann, H. Kaminski, Melos, 1946. — K. Schleifer i R. Schuiarz-Schilling, H. Kaminski: Werkverzeichnis, Kassel 1946. — K. Schleifer, H. Kaminski, Leben und Werk, Neue Muzikzeitung, 1947. — Isti, H. Kaminski, Mušica, 1947. — F. Seebass, Neues von und iiber H. Kaminski, Deutsche Rundschau, 1955. — /. Samson, Das Vokalschaffen von Heinrich Kaminski mit Ausnahme der Opern (disertacija), Frankfurt a. M. 1956. — Isti, Grundlinien einer Kaminski-Biographie, Mušica, 1958. — Isti, Heinrich Kaminski, MGG, VII, 1958. J. As.
KAMINSKI, Josef, izraelski kompozitor i violinist ruskog podrijetla (Odessa, 17. XI 1903 —). Studirao u Varšavi, Berlinu i Beĉu; 1935 se nastanio u Tel Avivu, gdje je 1937—69 bio koncertni majstor Izraelskog simfonijskog orkestra. U svojim kompozicijama teţi za sintezom izraelskog melosa i suvremenih zvuĉnih predodţaba. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za vio linu, 1951; Concertino za trublju, 1931; balada za harfu i komorni orkestar, 1945; varijacije za engleski rog i gudaĉe, 1958; Ouverture Joyeuse, 1944; Ha'Alijah, varijacije za orkestar, 1942; Legenda za gudaĉe; Introdukcija i ples za gudaĉe; 3 Israeli Sketches, 1958; simfonijska uvertira, 1968. — Gudaĉki kvartet, 1945. — Suita, 1958 i Triptih, 1958, za klavir.
II
298
KAMPANOLOGIJA — KANCONA
KAMPANOLOGIJA (lat. campana zvono i grĉ. XOYO<; rijeĉ, nauka), znanost koja se bavi pitanjima u vezi s lijevanjem, upotrebom i poviješću zvona. Medu stranim kampanolozima istiĉu se K. Walter, H. LSbmann, L. C. Will, P. Griesbacher, J. D. Blavignac, a od naših F. Bulić, F. Dugan i F. Kimovec. LIT.: K. Walter, Glockenkunde. Regensburg 1913. — K. Doĉkal, Naša zvona i njihovi Iijevaoci, Zagreb 1942.
KAMPER, Đietrich, njemaĉki muzikolog (Melle, 29. VI 1936—). Muzikologiju studirao u Kolnu i Ziirichu; promovirao 1963 u Kolnu i tamo se 1967 habilitirao. God. 1965—67 rukovodilac Istraţivalaĉkog odjela Univerziteta u Kolnu za rajnsku historiju muzike. Od 1969 urednik je biblioteke Rheinische Musiker. DJELA: F. Wiillner. Leben, VCirken und kompositorisches Schaffen (disertacija), 1963; R. Strauss und F. Wullner im Briefzuechsel, 1963; Ein unbekanntes Brahms-Sludienblall aus dem Briefvjechsel mit F. Wiillner, MF, 1964; Zur Frage der Metronombezeichnungen R. Schumanns, AFMW, 1964; Das Lehr- und Instrumentalduo um 1500 in Italien, MF, 1965; La Gamba. Folia-Bearbeitungen fur Instrumentalensemble um die Afitte des 16. Jahrhunderts in Italien, Kongressbericht, Leipzig, 1966; P. Fassbaender i E. Schvnckerath, Rheinische Musiker, 1967; Studien zur instrumentalen Ensemblemusik im 16. Jahrhundert in Italien (habilitacija), 1970.
povremeno sudjeluju u izvoĊenju oratorijske muzike. Calixa vallee (1842—1891), daroviti kompozitor iz francuskog d Kanade, autor najpopularnije kanadske rodoljubne pje »O Canada«, bezuspješno je pokušavao utemeljiti narodnu kanai operu i konzervatorij. Svjetski je ugled u to doba stekla kanai pjevaĉica Mme Albani (1847—1930; pravo ime Emma Lajeune. Na prijelazu u XX st. sve veći broj kanadskih kompozitora oc na studij u Evropu, u prvom redu u Pariz i Leipzig. Izm dvaju svjetskih ratova krupnu je ulogu odigrala radiofonija, je promicanje muziĉke umjetnosti u širim slojevima, baš u Kan odvajkada suoĉavalo s golemim prostornim udaljenostima. Od priliĉno velikoga broja kanadskih kompozitora, kojih djf nost pada u XX st., vaţniji su: Healey Willatn (1880—1968), ai opera, simfonija, većih zbornih djela; AlfredLaliberte (1882—19 Skrjabinov uĉenik; Ernest MacMilan (1893—), cijenjen kao 01 ljaš i pedagog. Claude Champagne (1891—1963) i Hector Gra (1900—) stvaraju ĉesto u duhu narodnih napjeva francuskog p rijetla. Mladi kanadski kompozitori traţe uzore u suvremei evropskim muziĉkim strujanjima, ili se zanose nacionalistiĉ idealima, pa teţe za stvaranjem specifiĉno kanadskoga muziĉ stila i poseţu ne samo za narodnom pjesmom nekadanjih doseljei i njenim obiljeţjima, već i za indijanskim, pa i eskimskim napjevi Iz generacije kompozitora roĊenih 1910—20 istiĉu se dodekafon: John Weinzweig, Violet Archer, Alexander Brott, Godfrey RiĊi Jean Papineau-Couture, Maurice Blackburn i Maurice Dela, i generacije roĊene 1920—30 Harry Somers, Pierre Mercure, Fr fois Morel i Clermont Pepin. Prouĉavanjem kanadske muziĉke his rije bave se H. Kallmann i E. MacMillan, a medu etnomuzi lozima istiĉu se E. F. Fowke, W. Sargeant i R. Johnston. Najpoz tiji muziĉki ĉasopisi su The Canadian Music Journal (1956—( The Journal Musical Canadian i Opera in Canada. Canadian Mi Centre (osnovan 1959) u Torontu posjeduje veliku biblioteku i foi teku. Njegova je zadaća i promicanje djela kanadskih autor; zemlji i u inozemstvu. Najstariji simfonijski orkestar osnovan j< Quebecu 1902. Uz njega svjetski su ugled postigli i odliĉni sim nijski orkestri u Montrealu, Torontu, Winnipegu i Vancouve U Kanadi nema veće stalne operne kuće. Više od 30 opernih ansa bla (najpoznatiji je Canadian Opera Company) prireĊuje opei izvedbe na turnejama po razliĉitim gradovima. I baletne trv putuju po cijeloj zemlji. Najuglednije su National Ballet, Roi Winnipeg Ballet i Grands Ballets Canadiens. Postoje i mni komorni ansambli kao i zborovi (Mendelssohn Choir i Fešti; Singers u Torontu, Bach Choir u Montrealu). Muzika je obave; predmet na svim općeobrazovnim školama. Pri svim je univerzi tima i katedra za muzi) U svakom većem gra djeluju razliĉite priv ne muziĉke škole, a Montrealu i Torontt drţavni konzervatoriji
KAMUSĈIĈ, Karlo, pjevaĉ, bariton (Trst, 22. X 1914 — Maribor, 30. I 1968). Pjevanje studirao na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbanić). Umjetniĉku karijeru zapoĉeo 1939 kao operni i operetni solist u Mariboru. Za vrijeme rata ĉlan opere Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i zatim ponovo u Mariboru. Njegove najbolje kreacije bile su: Marcel i Konzul (Puccini, La Boheme i Madame Butterfly), Valentin (Gounod, Faust), Figaro (Rossini, Seviljski brijaĉ), Gerard (Giordano, Andrea Chenier), Grof (Mozart, Figarov pir), Poquelin (Liebermann, Škola za ţene), Gianni Schicchi (Puccini) i Mlinar Sima (Gotovac, Ero s onoga svijeta). Uspješno je djelovao i kao operni redatelj. M . špe. KANADSKA MUZIKA. Narodna muzika Kanade ukljuĉuje folklor starosjedilaca Indijanaca i Eskima te narodne napjeve doseljenih Evropljana, prvenstveno Francuza, a zatim i Engleza. Folklor domorodaca izumire. Saĉuvani napjevi (u Kanadskom narodnom muzeju ĉuvaju se snimke oko 3000 indijanskih napjeva) posjeduju sva obiljeţja indijanskog muziĉkog folklora, znaĉajnog za muziku tog naroda duţ cijelog ameriĉkog kontinenta. (-> Indijanska muzika.) Narodni napjevi doseljenika, osobito Francuza, zadrţali su svoj izvorni oblik. Mnoge znaĉajke autentiĉne narodne umjetnosti saĉuvane su u Kanadi u većoj mjeri nego u evropskim sredinama iz kojih su ti napjevi potekli. Indijanska muzika nije na njih ništa utjecala. Muzika u Kanadi dugo se razvijala pod utjecajem evropskih doseljenika, Francuza i Engleza. Prve vijesti govore o muziĉkom odgajanju naseljenih Francuza u Quebecu, nekoliko godina nakon osnutka grada (1608). Poduĉavala se jedino crkvena muzika. God. 1661 već se spominju orgulje. Katoliĉku crkvenu muziku širili su misionari i medu indijanskim domorocima. Svjetovna muzika poĉinje u Kanadi djelatnošću britanskih vojniĉkih duhaĉkih sastava u XVIII st. Zna se, da su se simfonijski koncerti povremeno odrţavali još prije poĉetka XIX st. Tada se javljaju i prvi kompozitori : amater francuskog podrijetla Joseph Quesnel (1749—1809; igrokaz »Colas et Coli-nette«, 1790), pa Nijemac Frederic Glackemeyer (1751—1836). Theodore Molt (oko 1796— 1856) napisao je prve muziĉke KANADSKA MUZIKA. Filharmonijski koncert u Torontu, 1877 priruĉnike. Bujniji, raznovrsniji muziĉki ţivot razvio se u Kanadi sredinom prošlog stoljeća, kada se znatno povećao broj stanovnika, kad je procvala trgovina i industrija i kad se zemlja stabilizirala u konfederaciji. U svim većim gradovima postojala su muziĉka društva (najĉešće tzv. Philharmonic Societies). Sve povoljnije prometne prilike omogućile su u drugoj polovini stoljeća mnogim istaknutim evropskim umjetnicima da na ameriĉkim turnejama posjećuju i Kanadu. Dolaze i strane operne druţine, a ameriĉki orkestri
LIT.: B. Gagnon, Chi sons populaires du Cana Quebec 1865 (III izd. 185
tionnaire biographique i musiciens canadiens, Lach 1935. — H. Kallmann ( daktor), Catalogue of Canadi Composers, Toronto 19 — W. Sargeant, Folk a Primitive Music in Canai Journal of the Internatioi Folk Music Council, 1952. E. F. Fouike i R. Johnst, Folk Songs of Canada, VC terloo (Ontario) II izd. 19? — E. MacMillan (redakto Music in Canada, Toror 1955. — R. i M. d'Harcou Chansons folkloriques fra caises au Canada, Quefc 1956. — H. Kallmann, K nada, MGG, VII, 1958. Isti, A Historv of Music
D i c
Canada 1534—1914, Toron 1960. — M. Barbeau, Can dian Folk Songs, Journal the International Folk Mus Council, 1961. — A Bi Bibliographical Finding List of Canadian Musicians, Ottawa 1961. — Catalogi of Canadian Music for Orchestra, Toronto 1963. R.
KANCELA (lat. cancella pregrada), drveni kanal u orgi ljama koji na svojoj gornjoj strani ima izbušene rupice i u nji usaĊen niz svirala odreĊene zvukovne boje (npr. registar flaute Kad se zrak iz mijeha dovede kroz zraĉni i registarski kanal kancelu, potreban je samo pritisak na tipku klavijature ili pedal; da odreĊena svirala dobije zrak iz kancele i da na taj naĉi nastane ton. > KANCONA -> Canzona 1
KANKA — KANON KANKA, i. Jan Nepomuk (I), ĉeški muziĉki amater (Prag, 1744—1798). Pravnik; izvrstan violonĉelist, prireĊivao je u svojoj kući muziĉke veĉeri i akademije. Njegova su djela Balli Tedeschi (preradbe iz Mozartove opere Figarov pir) i Aria Pastorale (sa ĉeškim tekstom). 2. Jan Nepomuk (II), kompozitor (Prag, 10. XI 1772 — 15. IV 1865). Sin Jana Nepomuka I; završio studij prava, muziku uĉio kod Dienzenhofera. God. 1796 upoznao Beethovena, bio njegov veliki štovatelj i sakupljao njegova pisma. God. 1814 dekan pravnog fakulteta, 1828—30 rektor Univerziteta u Pragu. Osnovao Cecilijansko društvo 1840; ĉlan Udruţenja za crkvenu muziku i uprave Konzervatorija. Stil je njegovih kompozicija eklektiĉan, izrazit je Mozartov utjecaj. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u Es-duru, 1808; 2 koncerta za klavir, u D-duru i Es-duru; koraĉnice. — KOMORNA: 7 klavirska kvinteta; klavirski sekstet; 4 kvarteta za duhaĉke instrumente i klavir. — 2 sonate i druga djela za klavir. — Ein musikalischer Scherz, operna scena za 3 lica. — VOKALNA. Kantate: Lieblichste der Huldgottinnen za zbor i orkestar; O Freundschaft za sopran, zbor i orkestar i dr. Zborovi; vokalni kvartet; solo -pjesme. LIT.: P. Nettl, Kanka, Johann Nepomuk (I) i Johann'Nepomuk;(II),MGG, VII, 1958.
KANON (grĉ. xocvo>v mjerilo, propis, pravilo; lat. canon; engl. i franc. canon, njem. Kanon, tal. canone), 1. u antiĉko doba, ime naprave za mjerenje matematiĉkih zakona titranja ţice, od II st. nazvane ->■ monokord. 2. U bizantskoj liturgiji, jedan od glavnih oblika himnodije. Sastojao se najĉešće od 9 oda, prepjevanih prema 9 biblijskih kantika, a svaka je oda imala po nekoliko strofa, tropara. Prva je strofa bila model heirmos (grĉ. sipkog) prema kojemu su formalno i melodijski oblikovani ostali tropari pojedine ode. Me lodije su, po svemu sudeći, bile prvotno silabiĉke, a postepeno su poprimile melizmatiĉki oblik. K. se pojavio potkraj VII st. i ubrzo je potisnuo -> kontakion. Njegovali su ga mnogi crkveni pjesnici medu njima i Ivan Damascenski. 3. U višeglasnoj muzici, najstroţi oblik imitacijske tehnike. Temelji se na naĉelu stroge imitacije, tj. oponašanja cjelokupnog melodijskog toka jedne dionice, teme. Javlja se kao autonomna kompozicija koja je u cijelosti oblikovana prema pravilima kanon ske tehnike ili kao kanonski dio ukljuĉena u gradu jedne kompo zicije i prema potrebi povezana sa jednim ili više slobodnih gla sova. Postoje raznoliĉne mogućnosti provoĊenja kanona, uvjeto vane intervalskim odnosima dionica (glasova), njihovim nastupom, smjerom kretanja, odnosima mjere itd. Pojedini tipovi sistemati zirani su u teoretskim priruĉnicima prema tim znaĉajkama. Kanonska imitacija moţe se provesti na svim intervalima, no najĉešći je k. u primi, oktavi, kvinti i kvarti. Tema za imitiranje naziva se (prema tal.) proposta (ili antecedente, guida), a imitacija teme risposta (ili conseguente). K. moţe biti dvoglasan, troglasan, ĉetvoroglasan i višeglasan, ali u praksi prevladava dvoglasni i ĉetvoroglasni. K. s većim brojem glasova traţi veliku vještinu kontrapunktskog kombiniranja dionica i teško se moţe pri slušanju slijediti; stoga ima više svrhu da predoĉi, putem teoretske analize, sve mogućnosti kanonskih tehnika. U školskom primjeru dvoglasnog kanona (primjer 1) najprije jedna dionica donese temu (a); zatim tu temu imitira druga dio nica na odreĊenom intervalu, U ovome sluĉaju oktavi (a), a poĉetna dionica kontrapunktira toj imitaciji teme tj. risposti (b). Taj se kontrapunkt smatra novom temom (ili produţenjem teme) i prenosi se i u dionicu koja imitira; kontrapunktu u dionici risposte suprotstavlja se daljnji kontrapunkt (c), koji se opet imitira, a ovoj se imitaciji opet kontrapunktira (d); na taj še naĉin stavak produljuje, dok se ne zakljuĉi kadencom. K. se moţe provesti, da se na pogodnom mjestu, prije kadence, ponovi otpoĉetka, odnosno od znaka repeticije. Broj opetovanja nije ograniĉen. Takav se k. zove beskonaĉni ili kruţni kanon (lat. canon infinitus ili perpetuus, njem. Zirkel-Kanon, tal. canone infinito ili c. circolare):
iP u ^ -------------------- 1
f -------------------------------------------------------------------------
• j ^
i)
d J
J
^ "^=
\ rl i
"rrir^
rrm
299
m
3tZEZp
^
r Budući da je u kanonu na primi i oktavi druga dionica vjerno ponavljanje tonova prve dionice odnosno teme, a razlikuje se od prve samo svojim kasnijim nastupom, moţe se takav k. biljeţiti na jednom crtovlju, a nastup druge dionice obiĉno se oznaĉuje znakom: ■§• (sopran) f
\
^ir^^^; -ftTT ^
K., zabiljeţen na jednoj liniji, naziva se zatvoreni k. (tal. canone chiuso), a ispisani se zove otvoreni k. (tal. canone aperto). Navedeni tipovi kanona smatraju se jednostavnima, jer se melodija svih dionica koje imitiraju, kreće u istom smjeru i u istim ritmiĉkim vrijednostima kao melodija poĉetne dionice (lat. canon simplex per motum rectum). U poseban tip ubraja se k. u ->■ obratu ili protupomaku (lat. canon motu contrario, tal. canone inverso), u kojemu se svi intervali u imitaciji teme obrću: uzlazni postaju silazni i obrnuto. Kod rakova kanona (lat. canon cancricans, tal. canone cancrizzante ili retrogradd) glas koji imitira melodiju proposte donosi njezine tonove u obratnom smjeru, tj. poĉinje posljednjim tonom proposte, da bi završio prvim. Postoji i rakov kanon u obratu (lat. canon cancricans motu contrario) kod kojega se imitacija teme kreće obrnutim smjerom od posljednjeg tona prema prvome i u protupomaku. Kada imitacija teme nastupa u obratu, tj. protupomaku, al istodobno s temom, radi se o kanonu u zrcalu (tal. canone a specchio, njem. Spiegelkanon); taj tip kanona moţe se kombinirati i s rakovim pomakom (njem. Spiegelkrebskanon) što se, prema mogućnostima, izvodi na taj naĉin da dva pjevaĉa (sviraĉa) stoje jedan naprama drugome ĉitajući istodobno jedan te isti notni tekst (kao u zrcalu). K. moţe biti i u augmentaciji ili diminuciji. K. u augmentaciji nastaje, kada se poĉetna melodijska linija dosljedno imitira u produljenim notnim trajanjima (dvostrukim, trostrukim itd.). K. u diminuciji nastaje, kada dionica koja imitira, donosi melodiju proposte u skraćenim (na polovinu, trećinu, itd.) notnim trajanjima. K. te vrste obiĉno je kratak, jer je imitacija za polovicu kraća od proposte. Ima zatvorenih kanona, u kojima nije oznaĉen nastup nove dionice, već se mora pronaći interval, odnosno stupanj, na kojemu treba da nastupi risposta. Naĉin, na koji se ima ostvariti imitacija, sadrţava uputa napisana zagonetnom izrekom. Takav se k. zove zagonetni (tal. canone enigmatico, njem. Rdtselkanori). Zagonetni k. najviše se njegovao u vrijeme nizozemskih polifoniĉara (XV—XVI st.). Naĉin realizacije kanona trebalo je ĉesto pronaći pomoću rješenja kakve latinske uzreĉice ili poslovice, koju bi autor dodavao kanonu, npr.: »diem in noctem vertere« znaĉilo je, da imitirajuća dionica mora ĉitati bijele note kao da su crne; »clama ne cesses« upućivalo je, da treba izostaviti pauze iz proposte, tj. pjevati »bez prestanka«; »Qui se exaltat humiliabitur, Qui se humiliat exaltabitur« znaĉilo je da risposta treba da se kreće suprotnim smjerom od proposte, tj. uzlazno naprama silaznoj temi i obrnuto. Kad proposta kanona prolazi kroz tonalitete kvintnim ili kvartnim krugom, poput sekvence, nastaje kruţni kanon (lat. canon per tonos; njem. Spiral-Kanon). K. se ĉesto popunjuje dodavanjem jedne ili više slobodnih kontrapunktiĉkih dionica, tj. takvih, koje ne sudjeluju u imitaciji. Dionice koje popunjuju k. moraju biti jednostavne, jer se prvenstveno mora ĉuti kretanje kanonskih linija. K. se ĉesto javlja u kombinaciji s cantus firmusom. K. moţe biti dvostruki, trostruki, ĉetvorostruki itd. Dvostruki k. nastaje, kad se dvoglasje (dvostruka proposta) imitira na kanonski naĉin. Postupak je isti kao i kod obiĉnog kanona (sa jednoglasnom propostom i rispostom). I društveni k. moţe se komponirati na naĉin dvostrukoga kanona. Stroga imitacija, odnosno oponašanje, jedno je od praiskonskih naĉela muziciranja. Stoga se k. ne ograniĉuje na pojedine
KANON — KANT
300
muziĉke epohe, već se, sad u većoj, sad u manjoj mjeri, njeguje u razliĉitim stilskim razdobljima, tehniĉki se prilagoĊujući i polifoniji i homofoniji, i tonalnosti i atonalnosti. U srednjovjekovnoj višeglasnoj muzici sam izraz k. znaĉio je isprva uputu, izreku koja se dodavala odreĊenim kompozicijama da bi uputila kako da se iz jedne ispisane dionice izvedu ostali glasovi. Sam k. kao kompozicijska tehnika ili oblik oznaĉivao se najprije rijeĉju -> fuga (XIV —XV st.)- Kasnije je izraz k. znaĉio ne samo naputnicu nego i sam postupak stroge imitacije, tj. kanonsku tehniku. Najstariji primjeri kanonske tehnike potjeĉu iz XII st. (dvoglasna himna Nunc Sancte nobis spiritus, rkp. u Oxfordu, Bodleian Librarv) i XIII st. (troglasni Benedicamus Domino, rkp. u Firenci, Biblioteca Mediceo-Laurenziana), a temelje se na tzv. izmjeni glasova (njem. Stimmtausch). Rani primjer kanona kao samostalne, zaokruţene kompozicije predstavlja tzv. Ljetni kanon Sumer is icumen in (zabiljeţen oko 1300 u engleskoj opatiji Reading); radi se o kombinaciji ĉetvoroglasnog kanona u gornjim glasovima i dvoglasnog kanonskog ostinata, takoĊer graĊenog na principu izmjene glasova. Sva tri primjera pripadaju kruţnim oblicima rondellusa i ->- rote koji su se njegovali osobito u Engleskoj u XIII—XIV st. Na kontinentu se k. gaji najprije kao vrsta društvenog muziciranja i javlja se u izrazito kanonskim oblicima francuske -* chasse (XIV st.) i talijanske -* caccie, zasnovanim na naĉelu progresivnog, a ne kruţnog razvoja. G. de Machault je ostavio 20 troglasnih kanona, dijelom naznaĉenih kao chace. Od njega potjeĉe prvi rakov kanon, notiran kao zagonetni kanon, s uputom za imitaciju: »Ma fin est mon commencement et mon commencement ma fin« (Moj je kraj moj poĉetak, a moj poĉetak moj kraj). Oko 1400, kanonske tehnike prodrle su i u glavne oblike crkvene muzike, misne stavke i motet i to većinom notirane na jednom crtovlju, pod nazivom fuga i s odgovarajućim canonom (uputom). Kompozitori tzv. burgundske škole (G. Dufay) poloţili su temelje svim onim tipovima kanona koje su njegovali nizozemski polifoniĉari. Do najvišeg procvata dovela je kanonsku imitaciju generacija polifoniĉara sa J. Ockeghemom, Josquin Des Presom i P. de La Rueom na ĉelu. U to doba razvio se ĉitav niz razliĉitih, ĉesto vrlo zakuĉastih varijanata: jednostavni k., kombinacija dvaju ili više kanona, proporcijski k. (istodobni poĉetak pojedinih glasova, u razliĉitim menzurama), k. u protupomaku itd. Missa prolationum J. Ockeghema prvi je poznati primjer ĉiste kanonske mise, bez slobodnih kontrapunktskih dionica. Vrhunski domet predstavlja Deo Gratias za 36 glasova istoga majstora, zapravo devetoroglasni ĉetvorostruki k. (tj. kombinacija od devet kanonskih dionica, svaka u ĉetvoroglasju). U XVI st. opada interes za posve artificijelne tehnike kanona, iako se kanonska imitacija i dalje iskorišćuje osobito unutar polifonih djela većeg formata (mise Palestrine). Bogat razvoj doţivljuje k. u djelima engleskih majstora (W. Byrd, J. Buli) i u tradicionalnim engleskim kanonskim oblicima (catch). Pojava monodije i novih oblika istisnula je kanonsku imitaciju iz vokalne muzike, ali istodobno ona dobiva veliku vaţnost u kontrapunktskim oblicima barokne instrumentalne muzike, posebice u ricercaru, tokati, canzoni, i orguljskom koralu, prilagoĊena harmonijskom
C.uioni IOPPVO
Dvostruki kanon J. S. Bacha ; autograf
tkivu tih oblika. Vrhunski su domet kanonskih tehnika u doba baroka djela J. S. Bacha: Goldberg-Variazionen; Kanonische Verdnderungen iiber »Vom Himmel hoch«; Das Musicalische Opfer; Die Kunst der Fuge. U doba klasike i romantizma k. nije bitni sastavni dio tada aktualnih oblika već se javlja prigodice, ukljuĉen npr. u sonatni ili simfonijski stavak ili kao ogledna studijska kompozicija. Veću
su paţnju posvetili kanonu R. Schumann, J. Brahms (12 kan za ţenski zbor itd.) i M. Reger. U XX st. ponovo oţivljuje ii res za renesansne barokne forme i tehnike, pa tako i za ka koji se susreće kod mnogih kompozitora (P. Hindemith, I. S vinski, B. Bartok, O. Messiaen, L. Dallapiccola, L. Nono, E. i nek). Znaĉajnu ulogu dobivaju kanonske tehnike u djelima pol nika dodekafonije A. Schonberga, A. Berga, A. Weberna i hovih sljedbenika. U muziĉkoj nauci i odgoju velika se vaţi oduvijek pridavala kanonskim tehnikama koju su mnogi smat najvišim stupnjem kompozicijskog umijeća. LIT.: O. A. -Klauivell. Die historische Entvvicklung des musikalisi Kanons (disertacija), Leipzig 1875. —• F. Jode, Der Kanon, 3 sv. (opseţna zt primjera vokalnih kanona), Wolfenbtittel 1925. — P. Mies, Der Kanon mehrsatzigen klassischen Werk, ZFMW, 1925 — 26. — F. Jode, Vom Geist Gesicht des Kanons in der Kunst Bachs, dargestellt an seinen Inventio Wolfenbuttel 1926. — L. K. J. Feininger, Die Friigeschichte des Kanons Josquin des Prez (disertacija), Heidelberg 1937. — F. Blankenburg, Vom strumentalkanon, Collegium musicum, 1939. — E. Wellesz, A Historv of zantine Music and Hymnography, Oxford 1949 (II izd. 1961). — W. Wi Der mittelalterliche Liedkanon, Kongressbericht, Liineburg, 1950. — W. B kenburg, Die Bedeutung des Kanons in Bachs Werk, Bericht iiber die Wis schaftliche Bachtagung der Gesellschaft fiir Musikforschung 1950, Lei 1951. — H. J. W. Tillyard, Twenty Canons from the Trinity Hirmologi Boston 1952. —■ R. Leibotvitz, Le Canon-Enigme des Origines a nos Jo Liege 1952. — W. Gurlitt, Canon sine pausis, Melanges d'histoire et d' es que musicale ofFerte a P.-M. Masson, I, Pariš 1955. —.7. J- A. van der VC Die Kanongestaltung im Werk Palestrinas (disertacija), Koln 1956. — M.St B. Nettl i W. Blankenburg, Kanon, MGG, VII, 1958. — J. D. Robinsan, ' Vocal Canon of the Classical Era (disertacija), Indiana University 1959. F. L. i I. Ać .
KANONICI (od grĉ. xav
M. Maz.
KANT, Immanuel, njemaĉki filozof (Konigsberg, 24. ] 1724— 12. II 1804). Na Univerzitetu u Konigsbergu studir filozofiju, matematiku i prirodne nauke. God. 1746 objavio s\ prvi spis iz tzv. pretkritiĉkog razdoblja s podruĉja filozofije pi rode. Habilitirao se 1755 u Konigsbergu; 1770 dobio tamošn katedru za logiku i metafiziku; njegov filozofski razvoj, m Ċutim, koji ga je doveo do vlastitoga kritiĉkog stajališta (kritic zam), dovršen je tek objavljivanjem triju poznatih kritika (Krit der reinen Vernunft, Kritik der Urteihkraft i Kritik der prah schen Vernunft); idućih godina, do 1799, K. je napisao preosta velika djela u kojima utemeljuje i primjenjuje svoju transcendei talnu filozofiju. — K. se u svojoj estetici suprotstavlja mnogi tezama filozofije svoga vremena koja od Leibniza preko Wblf vodi do Baumgartena (autora prve estetike u smislu teorije lij poga, 1750—58). Kod tih triju filozofa teţište je interesa usmjerei na sam objekt spoznavanja. K. naprotiv smatra da je bit lijepe ovisna o apriornoj strukturi svijesti. U Kritici rasudne moći {Krit der Urteihkraft, 1790) istraţuje »samo u transcendentalnoj namjeri estetski sud i umjetniĉko stvaranje. Estetski lijepo i uzvišer on definira kao svrsishodnost bez svrhe, a estetski pristu (sa svojstvom općeg vaţenja) kao sviĊanje »bez interesa« (»Lijep je ono što se sviĊa samo po sebi, bez interesa za realnu egzistei ĉiju i za posjedovanje predmeta«). K. nauĉava transcendentali formalizam, tj. ĉisti oblik zora (prostora i vremena) kao subjel tivnu pretpostavku oblika i u muzici. Time muziĉki oblik ni; odredio kao oblik vremena, nego kao »prolaznu« mnogostrukos kao »igru«. Daljnja razmatranja K. je posvetio djelovanju muzik kao nosioca afekata i estetskih ideja i pri tom razradio neke mis tadanje francuske i engleske estetike. — K. nije bio posebn muzikalan. Njegova djela ne odaju poznavanje kompozicija onog vremena. Usprkos tomu, oštroumnost i analitiĉki dar omogući
KANT — KANTATA su mu da utemelji specifiĉnu muziĉku estetiku svoga vremena, koja još i danas zasluţuje paţnju. DJELA. Samo dva Kantova djela sadrţavaju izlaganja o muziĉkoj estetici: Kritik der Vrteihkraft, 1790 i Anthropologie in pragmatischer Hinsicht, 1798. Ostali su izvori njegove teorije muzike rukopisna ostavština (objavljena u izd. Pruske akademije) kao i tuĊi zapisi Kantovih predavanja, meĊu kojima su naj aţniji: Immanuel Kants Menschenkunde, izd. F. Chr. Starke (1831) i Antkropogia docente Prof. Kant, izd. A. Kowalewski (Die philosophischen Hauptvorleungen Immanuel Kants, 1924). LIT.: F. Marsckner, Kants Bedeutung fiir die Musikasthetik der Gegenwart, Kantstudien, VI, 1901. — P. Moos, Moderne Musikasthetik . . . , Berlin 1902 (prošireno izd., pod naslovom Die Philosophie der Musik, Stuttgart, Berlin i Leipzig 1922). — H. Kretzschmar, I. Kants Musikauffassung und ihr Einfluss auf die folgend« Zeit, PJB, 1904. — K. Nef, Kant und die Musik, Die Grenzboten, 1905. — A. Schering, Ţur Musikasthetik Kants, ZIMG, 1909—10. — A. Maecklenburg, Die Musikanschauung Kants, M, 1914—15. — K. Mayer, Kants Stellung zur Musikasthetik, ZFMW, 1920—21. — K. Klinkhammer, Kants Stellung zur Musik (disertacija), Bonn 1926. — G. Wieninger, Immanuel Kants Musikasthetik (disertacija), Munchen 1929. — C. Dahlhaus, Zu Kants Musikasthetik, AFMW, 1953. — K. Huber, Musikasthetik, izd. O. Ursprung, Ettal 1954. — D. Henrich, Immanuel Kant, MGG, VII, 1958. B. Ać.
KANTATA (od lat. i tal. cantare pjevati), kompozicija višedjelna oblika za jedan ili više glasova i instrumentalnu pratnju. Preteţno je lirskog, meditativnog karaktera, a po sadrţaju komorno, koncertno ili duhovno djelo. Toĉnije odreĊivanje karaktera kantate traţi ograniĉenje s jedne strane prema oratoriju, a s druge prema madrigalu i motetu, kojih je društvenu ulogu k.' naslijedila i nastavila u XVII st. Od oratorija se k. razlikuje opsegom i sadrţajem, a od madrigala oblikom i izraţajnim sredstvima. U kantati nema ni jaĉih dramskih ni epskih elemenata, a obiĉno je i kraćih razmjera od oratorija. Nasuprot oratoriju, koji se moţe definirati kao drama bez vidljive akcije, k. je ponajviše koncertna lirska scena. S druge strane, madrigal i motet jedinstveniji su po formalnoj gradi od kantate, koja se odlikuje naizmjeniĉnim redanjem kontrastnih toĉaka, solistiĉkih arija i recitativa, zatim i ansambla i zbora, te posebno — instrumentalnom pratnjom; ovoj se u toku razvoja kantate pridaje sve veća i znaĉajnija uloga. K. se razvila poslije 1600 u Italiji gdje se do sredine XVIII st. njeguje kao glavna vrsta vokalne komorne muzike. Isprva se izrazom cantata sasvim općenito oznaĉivalo kompoziciju za pjevanje, za razliku od naziva sonata (tal. sonare zvuĉati), kojim se prvobitno, isto tako općenito, naslovljavala instrumentalna kompozicija. Uz operu i oratorij, k. je treća znaĉajna vokalno-instrumentalna tekovina muziĉkog baroka. Sve tri vrste imaju svoj korijen u monodiji, u novom ekspresivnom stilu koji predstavlja tako odluĉnu prekretnicu iz objektivnog vokalnog višeglasja renesanse (Palestrina, O. di Lasso) u subjektivni stil baroka (C. Monteverdi). K. je nastala (po rijeĉima R. Rollanda) iz teţnje tadašnjih talijanskih kompozitora da dramatiziraju i koncertne forme. Društvena sredina u kojoj se razvija ova nova forma vokalno-instrumentalnog muziciranja ista je kao i kod madrigala: to su saloni aristokratskih obitelji. Tek se kasnije, s protestant skom duhovnom kantatom (H. Schiitz, J. S. Bach), razbija ovaj uski socijalni okvir. Poĉetni stadij razvoja kantate (do 1630) nazire se u pojedinim arijama i madrigalima iz zbirke Nuove musiche G. Caccinija (1602) i u kompozicijama iz zbirke Le Varie musiche J. Perija (1609). Tako u kompozicijama br. 12—14 iz Perijeve zbirke svaka od tri strofe teksta ima drukĉiju melodiju, izgraĊenu na istoj basovskoj osnovi. U svakoj od triju strofa razabire se jedan pjevni, ariozni i jedan recitativni dio. Kratke meĊuigre (ritornello) povezuju strofe. Iako se ime k. javlja tek kasnije — prvi put 1620 u naslovu zbirke Cantade et arie a voće sola A. Grandija — u Perijevoj kompoziciji Se tu parti nalaze se već svi elementi talijanske komorne kantate. Kod A. Grandija i njegovih suvremenika (G. P. Berti, C. Milanuzzi) kompozicije nazvane k. oblikovane sii kao slijed od 5—9 prokomponiranih strofa na stalni bas (za razliku od arije koja ima istu muziku na sve strofe). Susreću se u toj ranoj fazi i kantate u obliku ronda, dijaloga ili dramatskog lamenta (F. Turini, C. Monteverdi). Za dalji razvoj znaĉajna su djela pjesnika i kompozitora B. Ferrarija {Musiche varie, 3 sv., dobrim dijelom na vlastite tekstove, 1633—41); u njima se već jasno oĉituje teţnja za razdvajanjem recitativnog i arioznog dijela, odnosno pripovjedaĉkog i promatraĉkog teksta i u buduće karakteristiĉnog za kantatu. Sredinom XVIII st. zapoĉinje, s mnogobrojnim djelima kompozitora rimske škole (L. Rossi, G. Carissimi), prvi procvat kantate. Poslije 1650 obogaćuje se muziĉka graĊa kantate; tekst se obraĊuje sve slobodnije. Usporedni razvoj instrumentalne canzone da sonare (oko 1650 isto što i sonata) utjeĉe na daljnji oblik kantate, u kojoj se obrisi i raspored pojedinih dijelova uĉvršćuju; recitativ i arija posve se jasno razdvajaju, a opseg im se proširuje. Strofni tip kantate sve se rjeĊe javlja, na njegovo mjesto dolazi višedjelni oblik u kojemu se izmjenjuju recitativi i arije u obliku da capo. Jedinstvo djela postignuto je, usprkos promjenjljivom broju arija, cjelovitošću teksta, a i muziĉkim sredstvima, instrumentalnim
301
ritornelima i ostinatnim basom. Najznaĉajniji su majstori talijanske barokne kantate u drugoj polovini XVII st. kompozitori venecijanske škole F. Cavalli, M. A. Cesti i G. Legrenzi, zatim A. Stradella koji proţima kantatu opernom dramatiĉnošću, pa A. Stefani koji komponira i kantate u obliku komornog dueta. Pored kantate s pratnjom bassa continua razvija se u to doba i cantata con stromenti, tj. s pratnjom orkestra ili solistiĉkih koncertantnih instrumenata; uvode je majstori bolonjske škole (G. M. Bononcini, G. B. Bassani, P. Colonna, F. Gasparini) i zatim njeguju osobito kompozitori napuljske škole (F. Provenzale, G. C. R. d' Astorga i dr.). Najplodniji je meĊu njima A. Scarlatti koji je ostavio oko 700 kantata od ĉega veći dio solistiĉkih uz continuo, tridesetak za 2 glasa i continuo i sedamdesetak za 1—-2 glasa, instrumente i continuo; oblikovao ih je raznoliko, dvodijelno, trodijelno i višedijelno (5 arija i 5 recitativa) s uvodnim simfonijama i ritornelima, postiţući bogatstvom tematike i harmonija i sugestivnošću izraţaja najviši domet u toj vrsti kantate. Pravilno višestruko, gotovo simetriĉno izmjenjivanje recitativa i arija postalo je tada stereotipnom shemom kantate te se u toku XVIII st. pretvara u puki formalizam; poslije Scarlattija standardizirao se trodijel ni ili ĉetvorodijelni oblik (shema: arija-recitativ-arija ili recitativ-arija-recitativ-arija) u kojemu su arije sve više iskićene bravuroznim koloraturama ĉime se ţeljelo zadovoljiti ambicije pjevaĉa i ukus publike. Takav tip kantate njegovali su L. Leo, L. Vinci, N. Jommelli, J. A. Hasse i dr. Poslije 1750 komornu kantatu su u Italiji potisnule koncertna arija i tzv. operna scena. U Francuskoj prve kantate komponira oko 1683 M. A. Charpentier (1634—1704), uĉenik Carissimija. Ali istom poslije smrti Charpentiera, usvajaju francuski kompozitori talijansku kantatu prilagodivši je svom ukusu, što se odrazilo u teţnji, da se muziĉki što vjernije izrazi smisao teksta (najznaĉajniji autor stihova: J. B. Rousseau). U kratkotrajnom razdoblju procvata (oko 1710 —30) nastao je ĉitav niz kantata, uglavnom na francuske tekstove; komponirali su ih meĊu ostalima A. Campra, M. Bernier, M. Monteclair, N. Clerambault i J. Ph. Rameau. U Njemaĉkoj se k. kao oblik svjetovnog komornog muziciranja nije dublje ukorijenila, već se, pod utjecajem domaće tradicije, razvila u vrst duhovne muzike koja je u XVIII st. postala središnjim oblikom protestantskog crkvenog bogosluţja. Prethodili su joj razliĉito naslovljavani višedijelni oblici njemaĉke ranobarokne crkvene muzike, poglavito koncertantni zborni motet i vokalni duhovni koncert, koji su postepeno, djelomice i pod talijanskim utjecajem, poprimali obiljeţja kantate (npr. Buxtehudeove prokomponirane strofne kompozicije s naslovom Aria). U tim su se preteĉama, odnosno ranim kantatnim djelima iz druge polovine XVII st., obiĉno izmjenjivale solistiĉke partije s instrumentalnim i zborskim dijelovima koji će ostati karakteristiĉan element njemaĉke protestantske kantate. Osim toga, pojedine su strofe teksta rijetko bile povjerene jednom te istom solistiĉkom glasu, nego razliĉitim vrstama glasova, kao i duetima i tercetima. Tekstovi su bili sloţeni od biblijskih izreka, protes tantskog korala i slobodno spjevanih dijelova (npr. oda), što je takoĊer specifiĉno njemaĉko obiljeţje. Znaĉajnu je ulogu u izgraĊivanju protestantske kantate odigrao pjesnik E. Neumeister koji je oko 1700 spjevao duhovne pjesme u slobodnom stilu Geistliche Cantaten statt einer Kirchen-Music upućujući u uvodu da kantatu treba komponirati poput opere, tj. kao slijed recitativa i arija (da capo). Tako su, njegovim posredstvom, definitivno ušli u njemaĉku kantatu recitativ i arija, umjesto dotada većinom ariozno oblikovanih solistiĉkih toĉaka. Neumeisterove tekstove uglazbili su J. Ph. Krieger, F. Telemann i dr., a posluţili su i pjesni cima kao uzor. Razliĉite kombinacije biblijskih, koralnih i slobodno spjevanih tekstova omogućile su stvaranje sadrţajno i muziĉki raznoliĉnih tipova, kao što su tzv. koralna k., biblijska k., dijaloška k. itd. Sve te mnogostruke mogućnosti muziĉki je bogato iskoristio J. S. Bach; njegovim je opseţnim opusom (oko 200 saĉuvanih djela) protestantska kantata doprla do vrhunca. Svoj naslov dobiva k. i kod Bacha, kao i kod njegovih njemaĉkih prethodnika, po prvom stihu, npr.: Ich hatte viel Bekiimmernis, Ein' Jeste Burg ist unser Gott, Gottes Zeit ist die allerbeste Zeit (nazvana Actus tragicus), Bleib bei uns, denn es mili Abend merden . . . S formalne strane Bachove kantate sastoje se ponajĉešće od 5 do 7 stavaka u kojima se izmjenjuju solisti, manji ansambli, i zbor. Oni su sinteza svih elemenata baroknoga vokalnog muziciranja: arije i ariosa, dramskog recitativa, sloţenih polifonih oblika. Mnoge Bachove kantate zapoĉinju velikim uvodnim zborom uz pratnju orkestra, a ponekad se, umjesto zbornog, javlja orkestralni uvodni stavak u koji su upletene zborske dionice. Bach je ostavio i nekoliko solistiĉkih kantata; u leipziškom razdoblju posvetio se najviše koralnoj kantati koju redovito zapoĉinje velikim polifoniĉkim koralom zbora, a završava homofonim zborskim koralom (glasovita k. br. 78 Jesu der du meine Seele).
KANTATA — KANUN
302
U drugoj polovini XVIII st. opada muziĉka produkcija protestantske crkvene kantate, dijelom zbog prosvjetiteljske kritike uperene protivu njezina necrkvena karaktera. Poĉetkom XIX st. namjesto kantate dolazi u protestantsko bogosluţje koralna pjesma. Istodobno nastaju kantama djela većih razmjera, za soliste, zbor i orkestar, koja nemaju više ulogu barokne komorne ili crkvene kantate nego su namijenjena koncertnom podiju ili su prigodnog karaktera (u Francuskoj, natjeĉajna kompozicija za Prix de Rome); sadrţaj im je duhovni ili svjetovni, a oblik graniĉi s oratorijem ili zborskom baladom, odom, lirskom scenom, misterijem, legendom i si. Takve prigodne ili koncertne kantate komponirali su klasiĉari Haydn, Mozart i Beethoven, a još više romantiĉari Schubert, Weber, Schumann, Mendelssohn, Berlioz, Franck, Gounod, Liszt i mnogi drugi. U novije vrijeme obje vrste kantata, duhovna i svjetovna, ţive intenzivnijim ţivotom, crpeći sadrţajnu tematiku iz prošlosti, kao i iz suvremenih zbivanja (A. Webern, 2 kantate na poeme H. Jonea). LIT.: E. J. Dent, The Italian Chamber Cantatas, The Musical Antiquary, 1911. — A. Schering, Uber die Kirchenkantaten vorbachischer Thomaskantoren, Bach-Jahrbuch, 1912. — E. Schmitz, Geschichte der Kantate und des geistlichen Konzerts, I Geschichte der weltlichen Solokantate, Leipzig 1914 (II izd. 1955). — P. Brausch, Die Kantate (disertacija), Heidelberg 1921. — M. Prunieres, The Italian Cantata of the 17 th Century, Music and Letters, 1926, 1. — K. F. Rieber, Die Entwicklung der deutschen geistlichen Solokantate im 17. Jahr hundert (disertacija), Freiburg im Breisgau 1932, — F. Treiber, Die thuringisch-sachsische Kirchenkantate zur Zeit des jungen J. S. Bach (etwa 1700 —23), AFMF, 1937. — G. Schwanbeck, Die dramatische Chorkantate der Romantik in Deutschland (disertacija), Berlin 1938. — M. Lange, Die Anfange der Kantate (disertacija), Dresden 1938. — F. Blume, Das Kantatenwerk Dietrich Buxtehudes, PJB, 1940, 10—39. — A. Diirs, Uber Kantatenformen in den geistlichen Richtungen S. Francks, MF, 1950. — W. Neumann, Handbuch der Kantaten J. S. Bachs, Leipzig 1953 (II izd.). —• L. F. Tagliavini, Studi sui testi delle cantate sacre di J. S. Bach, Kassel i 1Bassel 1956. — E. T. Feraud, Embellished »Parody Cantatas« in the Early 18" Century, MQ, 1958. — H. Engel, H. Hucke, D. Launay, S. Wallon, G. Peder i R. Schaal, Kantate, MGG, VII, 1958. — H. Melchert, Das Rezitativ der Kirchenkantaten J. S. Bachs (disertacija), Frankfurt am Main 1958. — W. G. VPhittaker, The Cantatas of J. S. Bach, Sacred and Secular, 2 sv., London 1959. — F. Krummacher, Die Oberlieferung der Choralbearbeitung in den friihen evangelischen Kantaten, Berlin 1965. M . C a. i I. Ać .
KANTELE, finski narodni ţiĉani instrument, vrsta psaltira, nalik na poloţenu harfu s ormarićem za rezonanciju od drva omorike i od brezovine. Najstariji primjerci nisu imali donje daske,
ili ĉetvoroglasnim kantilenskim kompozicijama jezgru predsta zapravo cantus s tenorom, a slog se samo proširuje na trogl dodavanjem instrumentalnog contratenora ili tripluma ili, sluĉaju ĉetvoroglasja, obiju tih dionica. Sve su dionice kantilens sloga oblikovane na strofni naĉin, a pojedini reci u paru s većinom se razlikuju otvorenim (ouvert) i zatvorenim (c završetkom. K. s. se odrazio i na talijansku višeglasnu pjes XIV st. — ballatu. U Francuskoj se poslije smrti Machaulta 1 guje više nego motetski naĉin i dobiva, usporedo s razvojem tacije, ritmiĉka, melodijska i zvukovno vanredno dotjerana gr; U to doba dolazi do prepletanja utjecaja izmeĊu motetskog i k tilenskog sloga pa se meĊu kantilenskim pjesmama susreću i ritmiĉke i dvostruko tekstirane; i motetski i misni stavci ra nizozemskih majstora (Dufay) katkad su takoĊer graĊeni na k tilenski naĉin (Besseler ih naziva Kantilenenmotette, 1950, a L wig Balladenmesse, 1925). Poslije 1400 utjecaj kantilenskog si opaţa se i na drugim vokalnim vrstama, kao što su lauda, frotl i villaricico koji se ĉesto susreću sa tekstom samo u gornjoj dion MeĊu kompozicijskim vrstama toga doba k. s. je jedan od glav tipova sve do vremena Ockeghema. Tada se napušta razdvajs pjevanih od sviranih dionica i oblikovanje struktura s teţišl1 na glavnoj dionici, u korist ravnopravnosti i neizdvojivosti s glasova, što je postalo karakteristiĉno za slog novije pjesme (eh sone). LIT.: F. Ludrvig, Die mehrstimmige Musik des 14. Jahrhunderts, 1902—03. — J. HanĊschin, Musikgeschichte im Uberblick, Luzern 1948 izd. 1964). — H. Besseler, Bourdon und Fauxbourdon, Leipzig 1950. — Reancy, Fourteenth Century Harmony and the Ballades, Rondeaux and Vir< of G. de Machaut, Mušica Disciplina, 1953. — U. Giinther, Der musikali; Stilwandel der franzosischen Liedkunst in der 2. Halfte des 14. Jahrhundf dargestellt an Virelais, Balladen und Rondeaux von Machaut sowie datierb; Kompositionen seiner Zeitgenossen (disertacija), Hamburg 1957. — E. At Beitrag zu einer Geschichte der Satztechnik von dem friihen Motette bis B; I, Miinchen 1964. I. Ać
KANTOR (lat. cantor pjevaĉ), općenito pjevaĉ, u srednj vijeku crkveni pjevaĉ, zatim i crkveni sluţbenik koji je prop vao i nadzirao pjevanje u kaptolu katedralnih i kolegijalnih cr va. Pod imenom kantora razumijeva se u renesansno doba sv pjevaĉ, ĉlan scholae cantorum ili cappellae musicale. Kasnije osobito kod njemaĉkih protestanata, k. bio direktor kora koji imao duţnost da vodi i zasebnu pjevaĉku školu (tako je npr. J. Bach od 1723 do smrti bio k. škole i crkve sv. Tome u Leipzig Kod katolika je k. orguljaš i dirigent zbora u crkvi (u Francus! se zove maitre de chapelle), a u jevrejskim hramovima je to so -pjevaĉ koji se zove i chazzan. ■ LIT.: W. Ehmann, Das Musizierbild der deutschen Kantorei im Jahrhundert, Festschrift M. Seiffert, Kassel 1938. — D. Krickeberg, Das f testantisehe Kantorat im 17. Jahrhundert, Berlin 1965.
KANTELE
a p^et ţica od konjske strune bilo je ugodeno: gl- a1- b1- c2- d2. Noviji oblik ima zatvoren trup i 20—-30 ĉeliĉnih ţica ugodenih u g-molu, rjeĊe u G-duru. Ţice se trzaju prstima, bez trzalice. K. se ĉesto spominje u finskom epu Kalevala; preteĉa je ruskih gusala (zycjiu), litvanskoga kafiklesa i estonskoga kannela. LIT.: A. O. Vdisanen, Wirklichkeitsgrund der flnnisch-estnischen Kantele-Runen, Acta Ethnologica, 1938. — F. Bose, Die fininsche Kantele, die alteste Zither Europas, Atlantis, 1952. K. Ko.
i
KANTILENA (lat. cantilena napjev, pjesma), općenito, pjevna melodija lirskog karaktera. Izraz se u tom širem znaĉenju proširio u XIX st., a odnosi se i na pjevnu instrumentalnu melodiju. Raniji autori oznaĉivali su kantilenom pjesmu, pjevanje (Brossard, 1703) ili kompoziciju s razvijenim melodijskim kretanjem (Koch, 1802). KANTILENSKI SLOG, pojam kojim se u novijoj muziĉko-historijskoj literaturi oznaĉuje tip pjesme XIV—XV st. s tekstiranom, solistiĉki pjevanom dionicom -»■ cantusa i i-—3 instrumentalne dionice. Izraz je uveden u vezi s nazivom -> cantilena koji je u XIII—XV st. znaĉio i višeglasnu pjesmu. K. s. razvio se u Francuskoj kao kasni oblik diskanta i jedan tip višeglasne pjesme koji je potisnuo cantilenu XIII st. s tekstom u svim glasovima. To je tvorevina Ars novae, nastala pod djelovanjem truverske pjesme s improviziranom pratnjom i francuskog moteta sa slobodno komponiranim instrumentalnim tenorom. Umjetniĉki razvijenu i posve solistiĉki koncipiranu gradu dao je kantilenskom slogu pjesnik i muziĉar G. de Machault u refrenskim oblicima balade, rondeaua i virelaija za 2, 3 ili 4 glasa. Temelj je kantilenskog sloga dionica cantusa komponirana za visoki ili srednji muški glas, kojoj je instrumentalni tenor dodan slobodno. I u troglasnim
KANTUŠER, Boţidar, kompozitor (Pavlovski vrh k Ormoţa, 5. XII 1921 —). Kompoziciju uĉio kod S. Koporca Ljubljani 1941—48; usavršavao se 1952—53 kod O. Messiae i na Ljetnim teĉajevima u Darmstadtu. Od 1950 ţivi u Pariš suosnivaĉ kompozitorske skupine Groupe 84 (1951—54) i od 19 direktor BIMC (Bibliotheque Internationale de Musique Conte, poraine) u Fontainebleauu koju je sam utemeljio. Nadovezuji na romantiĉki muziĉki izraz, K. je preko ekspresionizma i dv naesttonske tehnike izgradio vlastiti muziĉki govor, koji n podreĊen avangardnim zahtjevima, ali je otvoren za tekovi suvremenog muziĉkog stvaralaštva i determinira ga muziĉki sadrţ DJELA. ORKES TRALNA: Komorna sim fonija, 1954; simfonija za gudaĉe, 1965; koncert za flautu i gudaĉe, 1962 (rev. 1968); koncert za violon ĉelo, 1963 (rev. 1968); su ita Sire Halezvyn, 1960— —61; suita za udaraljke, 1964; uvertira, 1968: Fla manska legenda, 1971. — KOMORNA: 3 gudaĉka k va rt e t a , 1 9 5 3 , 1 9 5 9 i 1961; trio za flautu, violu i klavir, 1961; Sonata da camera za flautu, violinu, violonĉelo i klavir, 1963; Deux images za instrumentalniansambl, 1963; Largc za klarinet, fagot i klavir, 1969; Evocations za rog i klavir, 1963. —KLA VIRSKA: pre lud ij i fuga, 1946 (takode i za orgulje); Tri skladbe, 1952; Tri bagatele, 1954. — Samospevi za bariton i klavir, 1959. B. Lk.
KANUN (qanun, al-qanun, arap., od grĉ. xocvo>v), arapski
ARAPSKI KANUN
KANUN — KARABAIĆ ţiĉani instrument, vrsta psaltira odnosno citre pravilna trapezna oblika (podloga dugaĉka 75—100 cm, široka oko 40 cm). Većinom ima 26 trostrukih ţica (po 3 za jedan ton) koje 2se trzaju prstima ili plektronom. Opseg instrumenta obiĉno je E-a . K. se u kasnom srednjem vijeku raširio i u Evropi (pod imenom canon), a u novije se doba u zemljama Prednjeg istoka mnogo upotrebljava za virtuozno sviranje. LIT.: H. G. Farmer, The Canon and Eschaquiel of Arabs, The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland, London 1931. — Isti, Studies in Oriental Musical Instruments, I, London 1931. — E. Gerson-Kizvi, Predhistorija klavirskih instrumenata, harfistiĉki, qanunski i santurski instrumenti Prednjeg orijenta (na hebrejskom), Tel Aviv 1958. K. Ko.
KAPELA (od srednjovjekovnog lat. capella, engl. chapel, franc. chapelle, njem. Kapelle, tal. cappelld), u poĉetku crkvica, ponajviše sa jednim oltarom, odnosno posebno ograĊen i odi jeljen oltar u većoj crkvi; takoĊer privatne crkvice u dvorovima vladara, velikaša, crkvenih dostojanstvenika, kao i cjelokupno osoblje dodijeljeno sluţbi u takvim crkvicama, ukljuĉujući i mu ziĉare. Otuda se pod izrazom k. dugo vremena razumijevalo pje vaĉki zbor u crkvi (npr. ĉuvena Sikstinska k. u Rimu), zatim i pjevaĉki zbor i orkestar na feudalnim dvorovima (dvorske kapele u Munchenu i Beĉu, King's Chapel u Londonu i dr.). Danas naziv k. sluţi ponajviše za orkestar, redovito skromnijeg opsega. Od izraza k. potjeĉe kod nas i naziv kapelnik, tj. dirigent (franc. maitre de chapelle, njem. Kapellmeister, tal. maestro di cappelld), U srednjem vijeku, po prilici do 1500, magister capellae je bio naslov vrhovnog duhovnika (a ne muziĉara) koji je vodio bogo sluţje, pa je imao vrhovni nadzor i nad pjevaĉima crkvene ka pele. MeĊutim od XVI st. izraz se odnosi na upravitelja dvorske muzike (u Francuskoj u XVII—XVIII st. Surintendant de la musique du Roi; u Engleskoj Master of the King's Musiĉ). Rijeĉ kapelnik danas se upotrebljava ĉesto u negativnom smi slu Za rutinerskog dirigenta. j. As. KAPELLMEISTERMUSIK (njem.), podrugljiv naziv za kompozicije koje su po svom obliku i tehniĉkoj izradbi korektne, ali im nedostaje pravi umjetniĉki sadrţaj. — Nekada su kompo zitori bili u isto vrijeme i dirigenti; kasnije, kad je zvanje dirigenta poĉelo bivati samostalnije, traţilo se od dirigenta da znade kom ponirati. Nastao je tada znatan broj djela, tehniĉki dotjeranih, ali bez invencije, u kojima se oponašaju veliki uzori. Nekad po ĉasni naslov za dirigenta Kapellmeister, postao je staromodni pro vincijalizam u znaĉenju muziĉara neznatnih sposobnosti, a K. njegov manjevrijedni proizvod. A. Vi. KAPLAN, Josip, kompozitor (Krško, 23. X 1910 —). Na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu uĉio fagot; studij kompozicije završio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Nastavnik na pokrajinskim muziĉkim školama u Hrvatskoj, danas profesor muziĉke škole Ivan Matetić-Ronjgov u Rijeci. Djelovao i kao dirigent i zborovoĊa. Mnoge njegove kompozicije inspirirane su ţivotom u prirodi i djeĉjim svijetom, koji doĉarava s mnogo uţivanja i topline. DJELA: Rondo za gudaĉki orkestar, 1951; koncert za violinu i orkestar. — KOMORNA. Dva gudaĉka kvarteta: I, 1947 i II, Istarske impresije, 1951; Serenada za duhaĉki kvintet, 1950; trio za flautu, violu i violonĉelo, 1952: Mi nijatura za 5 violonĉela; Pjesma i ples za 4 violonĉela. — DRAMSKA: djeĉja opera Guliverska zemlja, 1959. Igrokazi i bajke za djecu: Pepeljuga, 1950; Mali ptiĉari, 1952; Mali palĉić, 1953; Labudovo pero, 1953. Scenska muzika za dramu Kwej-Lan. — VOKALNA: solo-pjesme (Zorja, moja zorja; Lan; Bele roţe; Lipa; Mjeseĉina; Popevka: Stara klet) ; djeĉje pjesme (ciklusi Cvijetni puteljak; Djeca u slobodi; Djeca u prirodi); borbene i masovne pjesme (Naš stijeg se vije; Pjesma u zoru; Našoj armiji; Pjesma ţetelaca; Pjesma o Titu; Geslo antifašista; RoĊendan Tita; Pjesma pionira). — Obradbe narodnih napjeva. J. As.
KAPP, estonska obitelj muziĉara. 1. Artur, kompozitor i orguljaš (Suure-Jaani, Estonija, 28. II 1878 — Tallin, 14. III 1952). Na Konzervatoriju u Petrogradu uĉio orgulje (F. Homilius) i kompoziciju
2. Eugen, kompozitor (Astrahan, 26. V 1908 —). Sin Artura; kompoziciju studirao kod oca na Konzervatoriju u Tallinu, gdje je 1935 postao asistent. Nakon 1940 K. je aktivno sudjelovao u reor ganizaciji muziĉkog ţivota republike. Od 1947 profesor, a od 1952 direktor Tallinskog konzervatorija.
303
DJELA. ORK ES TRALN A. D vije s imfo nije : I, Rod oljub na u c-mo lu, 1943 i II, Estonska u g-molu, 1954. Simfonijska pjesma Osvetnik, 1930; uvertira Kalevipoeg, 1938; 6 suita i dr. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1935; klavirski trio, 1930; 2 sonate za violinu i klavir, 1936 i 1943; sonata za violonĉelo i klavir, 1948. ■—- Klavirske kompozicije (ciklus Slike iz Tallina, 1950; Concertino za 2 klavira). — DRAMSKA. Opere: Plameni osvete, 1943 i Pjevaĉ slobode, 1950; djeĉja opera Zimska bajka, 1958. Baleti Kalevipoeg, 1947 i Zlatna preslica, 1956. Scenska i filmska muzika. —■ Kantata Moć naroda, 1949; zborovi; solo-pjesme. — Obradbe estonskih narodnih napjeva. LIT.: f. A. FIojiHHoecKuu, 3yreH Kann, MocKBa i JlemiHrpart 1951. — A. UlasepdjiH, IleBeii CBOOO/TBI, CoBercKaH My3tlKa, 1952, 6. — Mvatrna COBCTCKOH 3CTOHHH, TaJiJiH« 1956.— X. Kupeumc, 3yreH Kann, MocKBa i TajiJimi 1959-
3. Villem, kompozitor (Suure-Jaani, 7. IX 1913 —). Nećak Eugena; na Konzervatoriju u Tallinu diplomirao kompoziciju (A. Kapp) i orgulje. Na toj ustanovi predaje od 1944 kompoziciju i teoretske predmete. U njegovim djelima, vokalnim i instrumentalnim, zamjećuju se obiljeţja estonskoga muziĉkog folklora. Osobito su mu uspjele solo-pjesme i zborne kompozicije.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1947 i 1954; simfonijska pjesma Za mir, 1951; Elegija za gudaĉki orkestar, 1939; Narodni ples za duhaĉki orkestar, 1953. —• Klavirski trio, 1941; kompozicije za violonĉelo i klavir. — Klavirska djela (sonata, 1939). — Opera Lembitu, 1961. — Kantata Pozdrav, 1949; oko 50 zborova; solo-pjesme.
KAPP, Julius, njemaĉki muziĉki pisac (Steinbach, 1. X 1883 — Hinang, Altstadten-im-AUgau, 18. III 1962). Nakon završenog studija na filozofiji u Marburgu, Berlinu i Miinchenu poĉeo se baviti muzikom i knjiţevnošću. God. 1921 pokrenuo Blatter der Staatsoper (Berlin). Od 1923 dramaturg na Berlinskoj drţavnoj (do 1948) i gradskoj operi (do 1954). Vaţne i vrijedne su njegove biografije muziĉara u kojima donosi obilje podataka, a odlikuju se i ljepotom stila. Njegovo je najuspjelije djelo monografija o R. Wagneru.
1949; memoari Ein Leben fiir die Oper, 1958; brojne studije i ĉlanci.— IZDANJA: F. Liszt, Gesammelte Schriften (4 sv.), 1910; R. Wagner, Gesammelte Schriften und Dichtungen (14 sv.), 1914; sa E. Kastnerom obj. korespondenciju R. Wagnera (10 sv.), 1914—33; R. Wagner, Gesammelte Dichtungen, 1938 i dr. — Preveo i preradio libreta mnogih opernih djela. LIT.: R. Schaal, Julius Kapp, MGG, VII, 1958.
KAPR, Jan, ĉeški kompozitor (Prag, 12. III 1914 —•). Sin muziĉara; studirao u Pragu na Konzervatoriju (J. Ridky) i na Visokoj školi (J. Kfiĉka). God. 1939—46 muziĉki redatelj praške radio-stanice; 1948 postao muziĉki kritiĉar novina Lidove Noviny i umjetniĉki direktor muziĉkog izdavaĉkog poduzeća Orbis. Od 1950 djelovao u razliĉnim nakladnim, poduzećima; od 1961 profesor kompozicije na muziĉkoj akademiji Jandĉek u Brnu. DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, 1943; II, 1946; I I I , 1956; IV, 1956 (nova verzija 1958); V, 1959; VI, 1960 i VII, 1968. Simfonijeta, 1940; simfonijska slika Zitra, 1953; 2 koncerta za klavir, 1938 i 1953; koncert za vio linu, 1955; Concertino za violinu, 1964; varijacije za flautu i orkestar, 1958; fantazija za violinu i orkestar, 1960; scherzo Marathon, 1939; rapsodija Doţatd, 1950; suita, 1956. — KOMORNA. Šest gudaĉkih kvarteta: I, 1937; II, 1941; III, r 955; IV, 1958; V, 1961 i VI (s baritonom), 1963. Divertimento za duhaĉki trio, 1943; suita za duhaĉki kvintet, 1940; duhaĉki nonet, 1943; ĉtyri ndlady za duhaĉki nonet, 1959; sonatina za violinu i klavir, 1948; Dialogy za flautu i harfu, 1965. — KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1945; II, 1947 i III, 1958. Dvije rapsodije, 1939; Domov, 1955; Drobnosti, 1957; Chvilky, 1957. — DRAMSKA: opera Muzikantskd pohadka, 1962. Balet Revoluĉni variace, 1949. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: kantate Piseh rodne zemi, 1940 i V sovĉtske zemi, r95o; zborovi. Ciklusi solo-pjesama: 4 na narodne tekstove, 1938—39; Krystal, 1944; Vyzndni, 1952; Milostne pisni, 1953 i dr. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: .7. Matĉjĉek, Tschechische Komponisten von heute, Praha 1957. — M. Kuna, Nove uzravani tvurĉich sil J. Kapra, Hudebni rozhledy, 1964.
KAPRAL, Vaclav, ĉeški kompozitor i pijanist (Urĉice, 26. III 1889 — Brno, 6. IV 1947). Uĉenik L. Janaĉeka na Orguljaškoj školi u Brnu; u klaviru se usavršavao u Pragu (A. Mikeš) i Parizu (A. Cortot). Od 1911 vodio vlastitu klavirsku školu u Brnu, od 1927 lektor na Masarvkovu univerzitetu. God. 1936 postao profesor na Konzervatoriju u Brnu, a 1946 profesor na Akademiji za muziĉku umjetnost. Njegove klavirske kompozicije odaju vanredno poznavanje klavirske tehnike i razvijen smisao za boju tona. DJELA: Svatebnipohod za orkestar, 1932; Dve idylky za orkestar, 1931. — Dva gudaĉka kvarteta, 1925 i 1927. — KLAVIRSKA. Ĉetiri sonate; I, 1912; II, 1921; III, 1924 i IV, 1936. Tri sonatine: I, 1930; II, Sonatina bucolica, 1937 i III, Hradišt'skd idyla, 1943; zbirka Lyrica, 1909—27; Suita romantica, 1918; Miniatury, 1922; fantazija, 1943 i dr. — Zborovi; solo-pjesme. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: J. Buzga, Vaclav Kapral, MGG, VII, 1958. — L. Kundera, Vaclav Kapral, Brno 1968.
KARABAIĆ, Nedjeljko, muziĉki folklorist (Malinska, 20. I 1924 — Rijeka, 26. IX 1958). Filozofski fakultet i srednju muziĉku školu završio u Zagrebu. Sabrao je preko 1000 narodnih pjesama i plesova Hrvatskog Primorja, Istre i Kvarnerskih otoka.
304
KARABAIĆ — KARDOS
U studijama i ĉlancima o muziĉkom folkloru tog podruĉja iznosio ĉesto originalne i zanimljive zakljuĉke. Bio je ĉlan više folkloristiĉkih društava i suradnik razliĉitih znanstvenih ustanova (Institut za narodnu umjetnost u Zagrebu). DJELA: kraće kompozicije za orkestar. — Obradbe narodnih pjesama za tamburaški zbor, za ţenski zbor, za glas i klavir. — Objavio zbirku od 42 melodije s opširnim komentarom pod naslovom Muziĉki folklor Hrvatskog Primorja i Istre, 1956. — Studije u Ljetopisu JA i Zborniku za narodni ţivot i obiĉaje ( Zapisivaĉeva razmišljanja 0 narodnim popijevkama Istre i otoka Krka; O dvoglasju u istarsko-primorskoj muzici) ; ĉlanci i kritiĉki osvrti u dnevnim listovima. V. Fa.
KARADŢOV, Dimitr,bugarski kompozitor (Plovdiv, 18. XI 1885 — Sofija, 23. I 1923). Muziku studirao u Beĉu, Dresdenu i Berlinu. Do 1920 ţivio u inozemstvu, najviše u Beĉu. Tada se vratio u Sofiju. Umjetnik velikoga znanja i kulture. Pisao gotovo jedino za muziĉko kazalište, pri ĉemu se katkad sluţio izraţajnim sredstvima koja podsjećaju na francuske impresioniste. DJELA. Opere: Pilatova kći; Mladi kralj; Na morskoj obali; Milkana. Scenska muzika. — Himna suncu za zbor, orgulje i orkestar. — Knjiţevna djela.
KARAEV, Kara Abduljfaz ogli, azerbajdţanski kompozitor (Baku, 5. II 1918 —). God. 1946 završio studij kompozicije (A. Aleksandrov, S. Vasilenko, D. Šostakoviĉ) na Moskovskom konzervatoriju. Ţivi u Bakuu. God. 1941—42 bio je umjetniĉki direktor Filharmonije, 1949—53 direktor Konzervatorija (od 1946 profesor kompozicije). K. ide u red najistaknutijih azerbajdţanskih kompozitora. Uz umjetnost P. I. Ĉajkovskog i S. Prokofjeva na oblikovanje njegova individualnog muziĉkog jezika najviše je utjecala narodna pjesma njegova rodnog kraja. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Uspomeni heroja iz velikoga rala u h-molu, 1944; II, u c-molu, 1946 i III, 1965. Simfonijska pjesma Lejla i Medinun, 1947; Poema radosti za klavir i orkestar, 1937; passacaglia i trostruka fuga za klavir i orkestar, 1937; Azerbajdţanska suita, 1939; suita Vijetnam, 1955; Don Ouichote, 1960; 3 nokturna za jazz-orkestar, 1958; 4 koraĉnice za duhaĉki orkestar. — Dva gudaĉka kvarteta, 1942 i 1946; sonata za violinu i klavir, 1960. — Dvije sonatine za klavir, 1940 i 1944; 24 preludija za klavir (2 sv.), 1951 i 1953. — DRAMSKA: opere Ajna, 1941 i Veten, 1945. Baleti Sedam ljepotica, 1952 i Put grmljavine, 1958. Scenska i filmska muzika. — Kantate Pjesma srdaca, 1938 i Pjesma radosti, 1947; solo-pjesme. — Ĉlanci i kritike. LIT.: L. Karagitschevia, Kara Abdulfas ogly Karajew, MGG, VII, 1958. — JI. Kapaeuneaa, Kapa KapaeB, MocKBa 1960.
KARAJAN, Herbert von, austrijski dirigent (Salzburg, 5. IV 1908 —). Uĉenik F. Schalka u Beĉu i Mozarteuma u Salzburgu. God. 1927—34 operni dirigent u Ulmu, 1930—-34 vodio uz to dirigentske teĉajeve Ljetnog seminara u Salzburgu, 1935 dirigent Opere u Aachenu, od 1941 u Berlinu. Poslije 1945 nastanjuj'e se u Beĉu i postaje dirigent Beĉke filharmonije, Beĉkih simfoniĉara i udruţenja Gesellschaft der Musikfreunde. Uz to gostuje u Njemaĉkoj i Italiji. Od 1950 koncertira po cijeloj Evropi i SAD. Kao gost preuzima povremeno i umjetniĉko rukovodstvo milanske Scale, Sveĉanih igara u Luzer-nu i Bavreuthu (od 1957 direktor),a 1957 i 1958 umjetniĉki je rukovodilac Sveĉanih igara u Salzburgu. Povremeno je vodio Londonsku filharmoniju; 1955 nasljeduje W. Furtvvanglera kao stalni direktor Berlinske filharmonije, a 1957 K. Bohma kao direktor Beĉke opere (do 1964). God. 1967 utemeljio je Uskršnje sveĉane igre u Salzburgu. — Izvanredne organizatorske sposobnosti omogućile su Karajanu, da istodobno djeluje kao H. VON KARAJAN vodeća liĉnost brojnih društava i ustanova u razliĉitim gradovima. Temperamentan dirigent s izvanrednom memorijom, ide u red najvećih muziĉara našega vremena. Istiĉe se osobito blještavom i poletnom interpretacijom djela klasike i kasne romantike. LIT.: H. A. Fiechtner, H. von Karajan, klassisch und modern, Mušica, 1953- — B. Gavoty i R. Hauert, Karajan, Monaco i Geneve 1954. —• W. Bollert, Dirigentenportrat: H. von Karajan, Mušica, 1955. — B. Gavoty, Herbert von Karajan, Geneve 1956. — B. Pašc'an, Dirigent-magnat, Savremeni akordi, 1957, vanredni broj. —• R. Schaal, Herbert von Karajan, MGG, VII, 1958. — F. Herzfeld, Herbert von Karajan, Berlin 1959.— E. Haeussermann, Herbert von Karajan, Gutersloh 1968.
KARAKLAJIĆ, ĐorĊe, dirigent i kompozitor (Titovo Uzice, 24. III 1912 —). Muziku uĉio privatno u Titovom Uzicu i u za-
robljeniĉkom logoru kod P. Miloševića u Niirnbergu. Rukovi lac Muziĉkog ansambla Radio-televizije Beograd i dirigen odelenju Muziĉke produkcije; sudelovao u stvaranju Veli narodnog orkestra i grupe pevaĉa narodne muzike i osnivaĉ i ske grupe Šumadija kojom i danas rukovodi. Obraduje nare i gradski melos i bavi se problemima folkloristike. DELA: Tri narodne igre za orkestar. — Scenska muzika za drame: ĉira i pop Spira; Pokondirena tikva; Poţar strasti; Vukadin; Šešir proft Koste Vujića i dr. — Solo-pjesme. — Oko 500 obrada narodnih melodija i 100 obrada starih gradskih pesama. — Folklorni radovi: 3 Zbirke naro pesama i igara, 1951, 1953 ' r 955; 3 Zbirke narodnih melodija za Ċaĉke hor 5 Zbirki gradskih pesama; Zbornik par tizanskih napjeva, 1962 (sa N. Hercigonjom). R. Pej,
KARAŠ, Vjekoslav, slikar i muziĉar (Karlovac, 19. V 1821 — 9. VII 1858). Istaknuti slikar ilirskoga doba; bavio se i muzikom. Za boravka u Rimu (1839—48) kao samouk studirao pjevanje, muziĉku teoriju, flautu i gitaru. Saĉuvala su se neka Karasova vokalna djela: solo-pjesme i 34 zbora (od toga 30 kompozicija za muški zbor). Po tekstu i muzici Karasova zborna djela većinom su patriotskog tipa ilirske budnice (18 kompozicija); neke su lirskog obiljeţja (9 pjesama), a 8 zborova su napitnice. M. Kun.
KARASOWSKI, Maurycy (Moritz), poljski muzikolog V. KARAŠ, autoportret i violonĉelist (Varšava, 22. IX 1823 — Dresden, 20. IV 1892). Nakon studijskih putovanja bio je od 1864 dvorski komorni n ziĉar u Dresdenu. Njegova djela — posebno radovi o histoi poljske opere i o F. Chopinu — vaţan su i pouzdan izvor za pro ĉavanje poljske muziĉke kulture. DJELA. SPISI: Mlodošć Chopina, 1852 (II izd. 1869); Rys historyc. opery polskiej, 1859; Ţycie Mozarta, 1868; Friedrich Chopin, sein Leben, s> Werke und Briefe, 1877 (IV izd. 1916; prošireno izd. u 2 sv. na poljskom jezi 1882; na engl. 1878, IV izd. 1938; na japanskom 1923); brojni ĉlanci. — Kc pozicije za violonĉelo i klavir; nekoliko solo -pjesama. LIT.: Z. Lissa, Maurycy Karassowski, MGG, VII, 1958.
KARATIGIN (Karatygin), Vjaĉeslav Gavriloviĉ, ru: muziĉki pisac (Pavlovsk, 17. IX 1875 — Lenjingrad, 23. XII 192; God. 1907—18 muziĉki kritiĉar ĉasopisa Per; od 1916 profes muziĉke historije i estetike na Konzervatoriju u Lenjingrad Pobornik suvremenih teţnji u ruskoj muzici i jedan od najbol; poznavalaca umjetnosti M. P. Musorgskoga. DJELA: Nekoliko pjesama. — Monografije: A. Skrjabin, 1916; M. ' Musorgshi, 1922 i F. Šaljapin, 1922. ' LIT.: Zbornik B. r. KapaTbirmi. >Kn3Hb, ^eHTeJibHocTb, daTbH TepHaJibi, JleHHHrpa^ 1927.
H A
KARBUSICKf, Vladimir, ĉeški muzikolog i sociolog (V lim, 9. IV 1925 —). Studij završio na Univerzitetu u Pragu i 19: promovirao disertacijom Pfehledne dejiny naši delnicke pis do let devadesatych. Od 1954 suradnik Ĉeške akademije znanos DJELA: Bibliografie zplvnikit ĉeskych dilnickych pisni, 1957 (sa V. Pletkon Vjzkum souĉasne hudebnosti, 2 sv., 1964 i 1969 (sa J. Kasanom); Strldovi epika a poĉdtky ĉeške hudby, 1964; Teoreticke pfedpoklady empiricko-sociologicke v^zkumu hudby, 1965; Hudebni sociologie v Ĉeskoslovensku, 1966; Zu den hisi rischen Wurzeln der Metrik der russischen Bylinen, Anfange der slavischen Mus 1966; Zur empirisch-soziologischen Musikforschung, Beitrage zur Musikwisse schaft, 1966; K pojmu a estetice tlehke hudbyt, Hudebni veda, 1967; Mezi dovou pisni a šlagrem, 1968; Electronic Music and the Listener, The World Music, 1969; K technologii pamfletu o hudby> z let 1948—1952, Hudebni vec 1969; Ideologie der Kunst und Kunst der Ideologie. Zum VCesen der musikalisch Pamphletliteratur 1948—1952, Ober Musik und Politik, 1971. — Izdao zbornil DUnicke pisne, 2 sv., 1958 i Ĉesky revoluĉni zpĉvnik, 1953 (sa J. Vanickym
KARDOS, Istvan, madţarski kompozitor (Debrecen, 1891— Diplomirao pravo i na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti kompc ziciju (1913). Dirigent kazališnih orkestara u Budimpešti, Dt brecenu i Bernu, zatim na radiju u Berlinu. IzmeĊu 1925 i 193 na turnejama po Evropi (Njemaĉka, Danska, Engleska, Nizozemsk itd.). Od 1948 profesor Muziĉke akademije i od 1952 Kazališn akademije u Budimpešti. DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir (II, 1963); Concertii za violinu i orkestar; Unnep, 1922; Viragszvit, 1923; ViĊam magyar nyitdn} Magyar Scherzo; Hb'si nyitdny, 1956; Janus, 1957 i dr. — KOMORNA: gudaĉka kvarteta (III, 1952; IV, 1963); kvartet za klavir i duhaĉe, 1957; duhaĉl kvintet, 1959; trio s harfom, 1959. Sonate: za violinu i klavir, 1952; 2 za flaut i klavir (II, 1962); za kontrabas i klavir, 1964. Divertimento za violinu i klavi 1959; Concertino za violu i kontrabas, 1964; Bipartitum za flautu i klavir, 196; Concertino za kontrabas, 1959. — Klavirska i orguljska djela. — DRAMSKA opera Mdtyds didk, 1953. Scenska muzika: Az ember tragedidja, 1937; Az IOOJ
KARDOS — KARLOWICZ ejszaka i dr. — Solo-pjesme na stihove Petofija, Adyja i dr. — SPISI: studije i ĉlanci u madţarskim ĉasopisima; instruktivno djelo Harmonika-iskola (Škola za harmoniku), 1952; prijevodi opernih libreta.
KARDOŠ, Dezider, slovaĉki kompozitor (Nadlice, 23. XII 1914 —). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Bratislavi, a kompoziciju kod A. Movzesa i na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak). Referent muziĉkog odjela radio-stanice u Prešovu, od 1945 u Košicama; od 1952 dirigent je Slovaĉke filharmonije u Bratislavi. Predaje kompoziciju na Bratislavskoj muziĉkoj akademiji. U ranijim djelima K. naginje konstruktivizmu. Njegove kasnije kompozicije odaju utjecaj slovaĉke narodne pjesme. DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, 1942; II, 1956; IH, 1961; IV, 1962 i V, 1964; uvertire Moja rodna, 1946 i Vychodoslovenskd predobra, 1951; Allegro sinfonico, 1937; koncert, 1957; Hrdinskd balada za gudaĉe, 1959. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1936; duhaĉki kvintet, 1938. —• Tri suite za klavir, T 934J T937 i 1956; bagatele za klavir, 1948. — VOKALNA. Kantate: Zem moja rodna, 1949; Mierovd kantdta, 1950 i Pozdrav veVkej zemi, 1953- Zborovi: solopjesme. — Obradbe slovaĉkih narodnih pjesama. LIT.: J. Andrić, Slovaĉka glazba, Zagreb 1944. — Z. Novaiek, Dezider Kardoš, Bratislava 1955. — E. Zavarsky, Dezider Kardoš, MGG, VII, 1958.
KAREL, Rudolf, ĉeški kompozitor (Plzeri, 9. XI 1880 — Terezin, 6. III 1945). U Pragu studirao pravo i muziku (J. Kliĉka, K. Knittl, K. Stecker, A. Dvofak). Do 1914 privatno poduĉavao muziku. Poĉetak Prvog svjetskog rata zatekao ga u Rusiji; 1915—17 nastavnik na muziĉkoj školi u Taganrogu, a zatim na novoosnovanoj muziĉkoj školi u Rostovu na Donu. God. 1918 ĉlan ĉeške legije, od 1919 dirigent njena orkestra, s kojim prireĊuje brojne koncerte po cijeloj Rusiji. Vrativši se nakon rata u Prag, 1923 — 40 profesor kompozicije i instrumentacije na Konzervatoriju. Umro je u logoru. Djela mu se odlikuju bogatstvom harmonija i ĉestim polifonim voĊenjem dionica. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Renaissanĉni op. 15, 1911; II, za violinu i orkestar, 1914 (preraĊena 1924) i III, Jami op. 38, 1935—38. Simfonijske pjesme: Idedly, 1906—09 i Demon, 1918—20. Capriccio za violinu i orkestar 1914 (preraĊen 1924). Uvertire: Veseloherniouvertura, 1905; Revoluĉni pfedehra, 1938—41 i Slavnostni pochod, 1903. Suita, 1904. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta, 1903; 1907—10 i 1936; klavirski trio, 1903—05; klavirski kvartet, 1916; nonet, 1945. — Klavirska djela (sonata, 1910). — DRAMSKA. Opere: Ilseino srdce, 1906—19; Smrt kmotfiĉka, 1929—32; Zkroceni zle ţeny, 1944 i Tfi vlasy dida V'sevida, 1945. — VOKALNA: kantate Vzkfišeni, 1927 i Sladkd balada detska, 1929; ciklus Zborov za muški zbor a cappella, 1922; solo-pjesme. LIT.: O. Šourek, Rudolf Karei, Praha 1947. — J. Buţga, Rudolf Karei, MGG, VII, 1958.
KARG-ELERT, Sigfrid, njemaĉki kompozitor (Oberndorf, Wurttemberg, 21. XI 1877 — Leipzig, 9. IV 1933). Uĉenik Konzervatorija u Leipzigu (K. Reinecke, S. Jadassohn, R. Teichmiiller) gdje je od 1919 bio profesor. Majstor na orguljama i harmoniju, gostovao je u Engleskoj i SAD. U biti minijaturist, dao je najbolja djela u lirskim kompozicijama za orgulje i u malim klavirskim formama. Kao teoretiĉar razradio je Oettingenovu nauku o polaritetu dura i mola. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia brevis, 1897; Kammer-sinfonietta u Aduru, 1919; 2 koncerta za klavir, u d-molu, 1901 i u Des-duru, 1913; suita prema Jeux d'enfants G. Bizeta, 1902. — KOMORNA: Espressionata za gudaĉki kvartet, 1921; partita Renaissance za gudaĉki sekstet, 1920; klavirski trio, 1899; duhaĉki trio, 1902; duhaĉki kvintet, 1904. Sonate: 2 za violinu i klavir, 1914 i 1925; za violonĉelo i klavir; za flautu i klavir; za obou i klavir; za klarinet i kla vir te Sonata auasi Canzona za violinu i orgulje u fis-molu, 1927. Partita retrospet-tiva za 3 duhaĉka instrumenta i klavir, 1919; Sinfonietta exotica za 4 duhaĉka inst ru me nta i ha rfu, 1 92 1. — K LAVI RSK A. Pe t so na ta : u fis - mo lu, 19 0 4; u b-molu, 1912; Sonata Carla Madonna, 1919; Sonata patetica u cis-molu, 1920 i Sonata esaltata, 1921. Tri sonatine, 1910; Aus dem Norden, 1903; ciklus Aphorismen, 1905; minijature Patina, 1923; Dekameron, 1904; partita, 1923 i dr. — ZA ORGULJE: sonata u a-molu op. 74, 1909; 66 koralnih improvizacija, 1908—10; chaconne i fuga 1912; partita, 1922; passacaglia i fuga na ime BACH. — ZA HARMONIJ: 2 sonate, u h-molu, 1905 i u b-molu, 1912; 3 sonatine, 1906; passacaglia, 1905; partita u D-duru, 1906;Portraits, 1913—23 i dr.—■ Zborovi a cappella. —■ Crkvena muzika. —■ SPISI: Die Kunst des Registrierens (3 sv.); Akustische Ton-, Klahg- und Funktionsbestimmung, 1930; Polaristische Klangund Tonalitatslehre, 1931; Das moderne Harmonium; Das Stiefkind in der Musikinstrumentenbranche i dr. LIT.: H. Avril, S. Karg-Elert, Kompositionsverzeichnis . . . , Berlin 1908. — A. Eaglefield Huli, Karg-Elert, The musical Times, 1913. —• P. Schenk, Sigfrid Karg-Elert, eine monographische Skizze, Leipzig 1927. — G. Sceats, The Organ Works of Karg-Elert, London 1940. — R. Sietz, Sigfrid Karl-Elert, MGG, VII, 1958. —S. E. Young. The Organ Works of S. Karg-Elert (disertacija), Universitv of North Carolina 1968. — W. Kwamick, Sigfrid Karg-Elert, Sein Leben und Werk in heutiger Sicht, Nister (Westerwald) 1971.
KARIŠIK (potpourri), rapsodiĉki niz muziĉkih toĉaka, ponajĉešće za salonske i limene duhaĉke orkestre. K. sadrţava narodne napjeve, odlomke iz pojedinih opera i opereta, pa ĉak i iz razliĉitih djela jednoga kompozitora. KARKOFF, Maurice, švedski kompozitor (Stockholm, 17. III 1927 —). Uĉenik L.-E. Larssona u Stockholmu, V. Holmboea u Ksbenhavnu, A. Joliveta, M. Deutscha i W. Vogela u Parizu. Od 1965 predaje muziku u Stockholmu. Njegov muziĉki govor kreće se u rasponu izmeĊu slobodnog lirskog romanticizma i serijelnog ekspresionizma. DJELA (izbor). ORKESTRALNA: 5 simfonija (III, 1959); Sinfonietta grave op. 95, 1969; 9 aforistika varianter op. 43, 1959; varijacije op. 58, 1962; M U Z. E. , I I, 2 0
305
7 pezzi op. 63, 1962; Figure transformate op. 78, 1966; Tripartita op. 82; Metamorphosen op. 89, 1968. — KOMORNA: suita za ĉembalo i gudaĉe op. 67, 1963; Textum per areni op. 87, 1968; Orientalisker bilder op. 66c za violinu ili klavir (takoĊer za klavir 4-ruĉno), 1968. — Monopartita za klavir op. 99, 1969; Poema del sole za orgulje op. 97, 1969. —VOKALNA: Gesang des Abgeschiedenen za bariton i klavir (orkestar) op. 48, 1960; 5 Tagoresanger za tenor i klavir, 1962.
KARKOSCHKA, Erhard, njemaĉki kompozitor (Moravska Ostrava, 6. III 1923 —). Studirao kompoziciju i dirigiranje na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu, muzikologiju na Univerzitetu u Tiibingenu; promovirao 1959. Od 1958 predaje na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu (1964 profesor). Objavio veći broj monografija i studija o suvremenoj muzici. DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za komorni orkestar, 1952; Symphonische Evolutionen, 1953; Streichersonate za veliki gudaĉki orkestar, 1954; kleines Konzert za violinu i komorni orkestar, 1955; Veni Sancte Spiritus za dvo struki duhaĉki orkestar, 1957; polyphone studie in 2 stufen, 1957; undarum continuum, 1960; vier stufen, 1966. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1952; du haĉki kvintet, 1952; Esslinger Festmusik za duhaĉki sekstet, 1954; trio za violinu, klarinet i klavir, 1954; quattrologe za gudaĉki kvartet, 1966; antinomie za du haĉki kvintet, 1968; aus dreien fiir sechse za flautu, klarinet, violinu, violonĉelo, klavir i dirigenta, 1970; Tempora mutantur za gudaĉki kvartet, 1971; Duett za violinu i violonĉelo, 1951; Variationen iiber ein islandisches Volkslied za flautu i klavir, 1951; Beviegungsstrukturen za 2 klavira, 1960; szene fiir zwei celli, 1968; Mitjgegen sich selbst za pijanistu kojemu su stavljeni na raspoloţenje 2 klavira, celesta, ĉembalo, tam-tam i magnetofonska vrpca, 1970; Szene im Schlagzeug za udaraljkaša, 1970. — ZA ORGULJE: Toccata und Fuge iiber zzvei Osterchorale, 1954; Partita iiber »Komm o komm, du Geist des Lebens«, 1956; desideratio Dei, 1963; triptychon iiber B-A-C-H, 1966. — ELEKTRONSKA MUZIKA: Drei Bilder aus der Offenbarung des Johannes, 1960. — VOKALNA: Das Feuer Das Frei macht olimpijska himna za tenor solo, mješoviti zbor i 8 instrumenata, T 955; freie situationen fantastiĉni melodram za govornika, violu, violonĉelo i klavir, 1957; koordinaten za sopran i gudaĉki kvartet, 1959; sechs konstellationen nach E. Gomringer za sopran i 4 instrumenta, 1962; omnia ad maiorem Dei gloriam za tenor i 12 instrumenata, 1963; psylex za mezzo-sopran, flautu i magneto fonsku vrpcu, 1968; homo sapiens 1968 za 16 solo-glasova i dr. — SPISI (izbor): Studien zur Entwicklung der Kompositionstechnik im Friihwerk A. Weberns (disertac'ja), 1959; Zur rhythmischen Struktur in der Musik von heute, KongressBer ;cht, Kassel 1962; Zur Problematik einer temperierten Notaticn, spomenica W. Gerstenberg, 1964; Zum Terminus »Strukturell«, u djelu Terminologie der Neuen Musik (red. R. Stephan), 1965; Das Schriftbild der Neuen Musik, 1966; Neue Methoden der musikalischen Analyse, spomenica F. K. Marx, 1967; Das musikalische Kunstuoerk in unserem Jahrhundert, Musik und Bildung, III, 1971; Aspekte der Gruppenimprovisation, Melos, 1971; Eine Horpartitur elektronischer Musik, ibid.; Kurzer Bericht von einem Seminar iiber Musikkritik, u djelu t)ber Musik und Kritik (red. R. Stephan), 1971. I. Ać.
KARLIN, Igor, klarinetist (Ljubljana, 24. XI 1936 —). Stu dij klarineta završio 1960 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (M. Gunzek); 1961—62 usavršavao se kod P. Fourniera i H. Dioneta na £cole normale de musigue u Parizu, postigavši diplomu Licence de concert de clarinette. God. 1957—60 solist Simfonijskog orke stra RTV Ljubljana, od 1960 solist Slovenske filharmonije. Od 1971 proĉelnik je duhaĉkog odjela na Srednjoj muziĉkoj školi Zavoda za glasbeno in baletno izobraţevanje u Ljubljani. Bio je ĉlan Pihalnega kvinteta RTV Ljubljana (1957—60) i ansambla Slavko Osterc (1958—63); od 1962 ĉlan je Ljubljanskega pihal nega trija. Kao solist nastupa u domovini i inozemstvu, izvodeći ĉesto nova djela slovenskih kompozitora. A. Rij. KARLOVAC, Elza, pjevaĉica, alt (Split, 14. II 1910 — Lju bljana, 23. VI 1961). Muziku studirala u Splitu. God. 1933—38 ĉlan Zagrebaĉke opere; od 1938 pa sve do smrti solist Ljubljanske opere. Pjevaĉica velike muziĉke kulture, lijepo obojena baršuna sta glasa. Najbolje su joj kreacije bile Carmen (Bizet), Charlotte (Massenet, ]Verther), Crkvenjarka (Janaĉek, Jenufa), Marfa (Musorgski, Boris Godunov) i Konĉakovna (Borodin, Knez Igor). Istakla se i kao koncertna pjevaĉica. D. Co. KARLOWICZ, 1. Jan, poljski filolog, etnolog, historiĉar i kompozitor (Subortovvicze, Litva, 28. V 1836 — Varšava, 14. VI 1903). Povijest i filologiju apsolvirao u Moskvi 1857, zatim se usavršavao u Parizu, Heidelbergu, Bruxellesu i Berlinu, gdje je i doktorirao. U vrijeme studija uĉio violonĉelo i teoriju (u Bruxellesu bio upisan na Konzervatorij). Od 1871 nepunih godinu dana djelovao kao pedagog na Varšavskom Muziĉkom institutu, zatim se sasma posvetio znanstvenom radu na polju slavenske filologije i etnografije, osobito poljske, prouĉavanju prastarih kultura i poljskom folkloru; istodobno pisao i prevodio muziĉko-teoretska i muziĉko-historijska djela; bio redaktor poljskog etnografskog ĉasopisa Wisla (1887—99), te u njemu objavio brojne radove. Nastupao je kao violonĉelist, sudjelovao u komornim sastavima; mnogo se bavio i leksikografskim radom, kojemu u prvome redu zahvaljuje svoje mjesto u poljskoj nauci i kulturi. U Varšavskom muziĉkom društvu organizirao 1891 sekciju za prouĉavanje stvaralaštva S. Moniuszka, a 1899 sekciju za studij F. Chopina. DJELA. KOMPOZICIJE: nekoliko minijatura za violonĉelo i klavir; preludiji i mazurke za klavir; muški zborovi; tropjevi a cappella; dvopjevi uz pratnju klavira; solo-pjesme; crkvene kompozicije. — SPISI (muziĉki): Poradnih dla zbierajqcych rzeczy ludoive, 1871; Projekt novjego pisma nutowego, 1882; Studia nad treiciq i formq polskiej plesni ludovjej, Prawda, 1882; Rys zywota i tviorczosci S. Moniuszki, Echo Muzvczne i Teatralne, 1884—85; Systematyka piešni polskiego ludu, Wisla, 1889—95; Kobza i skrzypce, Wis!a, 1890 i dr. — Priredio za štampu Špievmiki domozve S. Moniuszka. — PRIJEVODI: E. F. Richter, Lehrbuch der Harmonie, pod naslovom Zasady harmonii, 1863 (II izd.,
306
KARLOWICZ — KASSOWITZ-CVIJIĆ 1871, upotpunjeno prijevodom djela K. F. Weitzmanna Harmoniesystem i zbirkom poljskih melodija kao primjera za harmonizaciju); J. C. Lobe, Lehrbuch der musikalischen Kotnposi-tion, pod naslovom Zasady kompozycji muzycznej; E. Schoultz-Adajewski, Vber Wiegenlieder, pod naslovom O kolysankach i uz dodatak poljskog materijala, 1894.
2. Mieczyslaw, poljski kompozitor (Wiszniewo, n. XII 1876 — kod Zakopana, 8. II 1909). Sin Jana; muziku uĉio u Varšavi (P. Maszvnski, G. Roguski, Z. Noskovvski) i na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (H. Urban, O. Flei-scher), gdje je na Univerzitetu slušao predavanja iz muzikolo-gije i filozofskih disciplina. God. 1904—06 direktor Muziĉkog društva u Varšavi; M. KARLOWICZ zatim do 1907 uĉio u Leipzigu dirigigiranje (A. Nikisch). Oduševljeni planinar, nastanio se 1908 u Zakopanima, malom mjestu u Tatrama, te se potpuno posvetio komponiranju. Našao je smrt za vrijeme izleta; zasula ga snjeţna lavina. Pripadao je grupi Mlada Polska koja je nastojala da se poljska muzika oslobodi epigonstva i da se istaknu njezine specifiĉne nacionalne crte. Najvrednija ostvarenja dao je K. na podruĉju orkestralne muzike, osobito simfonijske pjesme. Tu je vrstu, prvi u Poljskoj njegovao, oblikujući je u neoromantiĉnom duhu, po programnoj koncepciji i orkestralnom slogu blisku djelima R. Straussa, a po harmonijskim elementima srodnu Wagnerovu Tristanu. O slavenskom podrijetlu toga nadarenog kompozitora svjedoĉi — uz ukusnu primjenu poljskih folklornih motiva — i izraţajna melodijska linija; u njoj se topla lirika prepleće s dubokom misaonošću, a zanosno sanjarenje s melankolijom i pesimizmom. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Odrodzenie u e-molu, 1903—04; simfonijski triptih Odivieczne plesni, 1906. Simfonijske pjesme: Powracajqce fale, 1903—04; Rapsodia liteivska, 1906; Stanislazu i Anna Oiwiecimowie, 1906—07; Smutna opozviesć, 1908 i Epizod na maskaradzie (dovršio i instrumentirao G. Fitelberg, 1911). Koncert za violinu, 1902; serenada za gudaĉki orkestar, 1897. — KOMORNA: menuet za gudaĉki kvartet, 1895; kompozicije za violinu i klavir, za violonĉelo i klavir. — KLAVIRSKA: sonata u jednom stavku; sonatina; preludij i dvostruka fuga; fuge i dr. — Scenska muzika za dramu J. Nowiiiskog Biala golabka, 1900. — Zborovi; solo-pjesme. — SPISI: Nie wydane dotqd pamiqlki po Chopinie, 1904 (franc. prijevod 1904); Zyciorys Moniuszki, Echo Muzvczne, Teatralne i Arthystyczne, 1900; Henryk Urban, ibid., 1900; Notatki o dawnych polskich shrzypcach, Kvartalnik Muzyczny, 1911 i dr. LIT.: F. Starczeivski, Dzialatnošć muzvzna J. Karlovvicza, Warszawa 1904. — W. Zahorowski, MieczysJaw Karlovvicz, Warszawa 1909. — M. Liebeskind, Mieczyslaw Kark>wicz (disertacija), 1927. — F. Kecki, Mieczyslaw Karlowicz, Warszawa 1934. —A. Chybinski, H. Opienshi, Z. Wasielewski, M. Zaruski i J. Mlodziejozoski, Mieczyslaw Karlowicz w 25 rocznice smierci, Poznan 1934. — F, Kecki, A Cataiogue of Music Works of Mieczyslaw Kariowicz and S. Moniuszko, Warszawai936.— A. Chybinski, Alieczyslaw Karlovricz, Warszawa 1939— Isti, Mieczyslaw Karlowicz, Krakov 1949. — /f. B343a, Me^HcjiaB KapjiOBHti, MoCKBa i JleHHHrpag 1951. — Z. Lissa, Karlowicz, Jan i Miecz ysW, MGG, VII, 1958.— T. Marek, Poematy symfoniezne M. Karlowicza, Krakov 1960. — E. Dzieboivska, Poematy symfo niezne M. Karlo wicza (disertacija), Warszawa 1966. — E. Trenkler, Ze vvspomnien o M. Kar)owiczu, Ruch muzyczny, 1968. B.Ać.
KARSAVINA, Tamara, ruska plesaĉica (Petrograd, 9. III 1885 —). Potiĉe iz umjetniĉke obitelji, otac joj je bio poznati plesaĉ Platon Karsa-vin. Veoma mlada, 1894— 1902 pohaĊala školu Carskog baleta u Petrogradu (Ch. Johanson, E. Cecchetti, A. Gorski). God. 1904 odlazi na usavršavanje U Milano kod Beret-
T. KARSAVINA
U
baletu Puldnella
tove. Debitirala 1902 na baletnoj pozornici Manjinskog kazališi baletu Javotte; prve znaĉajne uloge povjerene su joj 1904— u baletima Le Reveil de Flore, Le Jugement de Damis i Grazii God. 1906 odlazi na turneju po Rusiji s baletima klasiĉnog rer toara LabuĊe jezero (Ĉajkovski), Paquita (Minkus), Konjić g> njić. Prima-balerina postala 1909; iste godine ĉlan trupe Ba> russes S. Djagiljeva na prvom gostovanju u Parizu. Vanrei nadarena umjetnica, savršeno sigurne tehnike, lagana i nad« gracilna, gotovo neograniĉenih plesaĉkih i glumaĉkih mogućne K. je u Parizu doţivjela veliki trijumf, pa je uz Nizinskog i zasluţnija za prodor ruskog baleta u Evropu. SuraĊivala sa Fokinom koji je za nju stvorio svoje najbolje koreografije A cisse, Le Dieu bleu (R. Holm, 1912), Tamar, Daphnis i Ci (Ravel, 1912), Le Coq d'or (Rimski-Korsakov, 1910); od njih Ţar ptica (Stravinski, 1910) i Poziv na ples (Weber, 1911) vrh ski dometi njezine umjetnosti. Nakon udaje za engleksog dip matu H. Brucea (1915), K. boravi u mnogim evropskim grac vima. Od 1917 ţivjela u Londonu. Posvetivši se pedagošk radu i suraĊujući istodobno s trupom Ballet Rambert kao ple ĉiĉa dala je veliki doprinos procvatu baleta u Engleskoj. Za mla generaciju engleskih plesaĉa ona je znaĉila tijesnu vezu sa velik tekovinama ruskog baleta. Objavila je knjigu uspomena Thea Street, 1930. Napisala: Ballet Technigue. A series of Prach Essays (1956, prošireno 1968) i Classical Ballet (1962). LIT.: V. Svetlav, T. Karsavina, Pariš 1922. — A. L. Haskell, T. K savina, London 1930.
KASACIJA (od tal. cassatione; engl. i franc. cassation, nje Kassatiori), u XVIII st., višestavaĉna kompozicija za solisti instrumentalni sastav, srodna ->- Ċivertimentu i serenadi. Izvo< se ponajviše na otvorenu prostoru i imala karakter podokn: Broj stavaka varirao je od 2 do više desetaka, kao i instrumenti sastav; ipak, prevladavaju djela za duhaĉe s gudaĉima. Muz je preteţno vedra, jednostavna, leţerna; stavci su isprva većin plesni, kasnije raznoliĉni. Ĉesto uvodni i završni stavak im oblik koraĉnice. Ali k. se ne moţe formalno razgraniĉiti od src nih oblika, divertimenta i si., to više, što se i u razliĉitim izdaiiii ili prijepisima iz onoga doba ĉesto javljaju jedna te ista djela pod naslovom Cassatio, ĉas Divertimento ili Notturno i si. ti srodni oblici instrumentalne muzike za razonodu zapravo spona izmeĊu barokne suite i klasiĉnog kvarteta ili simfon Kasacije su komponirali medu ostalima Leopold i W. A. Mozs te Michael i Joseph Haydn. LIT.: P. Nettl, Die Wiener Tanzkomposition in der zweiten Halfte XVII Jahrhunderts, STMW, 1921. — G. Haussuiald, Mozarts Serenaden, Lei[ 1951. — R. Hess, Serenade, Cassation, Notturno und Divertimento bei Haydrr (disertacija), Mainz 1963. I. Ad
KASILAG, Lucrccia, filipinska kompozitorica (San Fi nando, 31. VIII 1918 —). Studirala u Manili i na Eastman Sch of Music Univerziteta u Rochesteru. Dekan na Fakultetu za rr ziku i lijepe umjetnosti Univerziteta u Manili, predsjednik L filipinskih kompozitora, tajnik odbora National Music Coum Regional Music Commission of South East Asia i dr. DJELA (izbor). ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1960; Diverti. ment; Amada za komorni orkestar, 1970. — KOMORNA: Toccata za duh 1 udaraljke, 1958; klavirski kvintet, 1965. — VOKALNA: Filiasana za mješo zbor i azijske instrumente, 1965; Trichotomy za glas, azijske instrumente i magi tofonsku vrpcu, 1967; Dulataaran »Golden Salakot«, scensko-koreografsko dj za zbor, soliste, ansambl plesaĉa i azijske instrumente, 1969; ciklus Love Si za visoki glas i orkestar, 1956; 5 filipinskih narodnih pjesama za ţenski zb 1957. — CRKVENA: Missa brevis za ţenski zbor, 1963; Misang filipino mješoviti zbor, gitaru i orgulje, 1965.
KASSERN, Tadeusz Zygfryd, poljski kompozitor (Lave 19. III 1904 — New York, 2. V 1957). Muziku uĉio na Konzerv toriju u Lavovu (M. Soitvs) i 1922—26 u Poznanu (H. Opiensk 1931 se usavršavao u Parizu; završio je i pravo (1926). Djelov je u Poznanu kao pravnik, a uz to se bavio i komponiranjem muziĉkom publicistikom. Od 1945 poljski kulturni ataše, general konzul i izaslanik za kulturu pri Ujedinjenim nacijama u Ne Yorku. Napustivši diplomatsku sluţbu postaje docent na Thi Street Music School Settlement i na Jaques-Dalcrozeovu institut DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Dies irae, 1935—2 2 koncerta za gudaĉki orkestar, 1934 i 1944. Koncerti: za koloraturni soprs 1927; za flautu, 1934; za kontrabas, 1940; Teen Age Concerto za klavir, 1951 4 omladinska koncerta za klavir, 1950—55. Concertini: za obou i gudaĉki orkest; 1946; za klavir i mali orkestar, 1946 i za flautu, ksilofon, celestu i gudaĉki c kestar, 1948. Suita Tatrzanska, 1948; Suita Pastoralna, 1937. — KOMORN Concertino za flautu, klarinet i fagot, 1936; sonatina za flautu i klavir, 19* — KLA VIRSKA: 2 sonate, I926i 1937; Sonata brevis, 1945; 4 sonatine, 1936 51; preludiji: mazurke. —■ DRAMSKA: Opere: The Anointed, 1949—5 Sun-Up (u jednom ĉinu), 1953—54; Comedy about the Dumb Wife, 1953 i Ei and Psyche (nedovršena). — VOKALNA: djeĉja kantata Malotoanki, 193 Septem sidera, 4 moteta N. Kopernika, 1937; zborovi Ojczyzna, 1938 i Sui orazvska, 1938; solo-pjesme (Tryptyk gregorianski; Tryptyk ţalobny, 1945 i dr LIT.: Z. Lissa, Tadeusz Kassern, MGG, VII, 1958.
KASSOWITZ-CVIJIĆ, Antonija, knjiţevnica i muzici pisac (Zagreb, 17. I 1865 — 18. XII 1936). Završila uĉiteljsk
KASSOWITZ-CVIJIĆ — KAŠIN školu u Beĉu. Kao uĉiteljica u Zagrebu bila pionir djeĉjih vrtića u Hrvatsko). Uz djela beletristiĉkog i pedagoškog karaktera objavila i nekoliko muziĉko-historijskih radova amaterskog obiljeţja u kojima ima dosta zanimljivih, ali ne i pouzdanih, podataka. DJELA (muziĉka): Valroslav Lisinski u kolu Ilira, 1919; Antun Švarc i glazbene prilike sa njegova vijeka, Vijenac, 1923; Franjo Ţ. Kuhaĉ. Stari Osijek i Zagreb, 1924; Sliĉice 0 Ivanu pl. Zajcu, 1924; Radna soba maestra Zajca; Franjo Kreţma, guslaĉ i komponista, Vijenac, 1926. — Tekst za Krasuljicu I. Zajca, 1911; prijevodi opernih libreta. LIT.: D. Jerand, Ţivot i rad Antonije Kassowitz-Cvijić. Povodom petgodišnjice njezine smrti, Napredak, 1942. B. I.
KASTALJSKI (Kastal'skij), Aleksandr Dmitrijeviĉ, ruski kompozitor i folklorist (Moskva, 28. XI 1856 — 17. XII 1926). Studirao na Moskovskom konzervatoriju kod Ĉajkovskog, N. Huberta i S. Tanjejeva. Od 1887 u Moskvi nastavnik klavira na Sinodalnoj školi, 1912—22 nastavnik fuge i zborovoĊa na Filharmoniĉkoj školi i od 1923 profesor zbornog pjevanja na Konzervatoriju. K. je predstavnik novoga strujanja u ruskoj crkvenoj muzici. On upotrebljava dotad neuobiĉajena sredstva kontrapunkta i harmonije u obraĊivanju starih crkvenih napjeva. Zasluţan je kao istraţivaĉ narodne muzike: istiĉu se njegove obradbe narodnih pjesama, a nadasve knjiga Ocodemocmu Hapoduo-pyccKou My3UKajibHou cucmeMU. DJELA: Ce/ibCKOxO3HucmseHHan CUM$OHUH za glas i orkestar, 1923. — Zbirka lio Fpysuu, 8 kompozicija za klavir na gruzinske teme, 1901; kompozicije za klavir 4-ruĉno. —■ Opera Kjiapa MUJIUU. (po Turgenjevu), 1906 (izv. 1916). Scenska muzika za drame Cmenan Pasun (Kamenski), 1918; Kralj Lear (Shakespeare), 1919 i Hannele (G. Hauptmann), 1920. ■— Kantata 1905 eod, za zbor a cappela, 1925; Kapmumi HapoĈHbix npa3dHoeanuu za zbor, 1913; zborovi. — Rekvijem za pale heroje savezniĉke armije Epamcnoe noMunosenue, 1916; crkvene kompozicije. — SPISI: Ocoćeniocmu HapodHO-pyccKOu My3biKajib-HOU cucmeMbi, 1923; OCHOSU Hapodnoeo MHOIOZOJIOCUH (obj. 1948); MOH My3bi-Ka/ibnaii Kapbepa, My3fciKajibHbiH coBpeMeHHK, 1915 i MQ, 1925, 4. LIT.: B. IJacxajioe, A. JX. KacTaJibCKHii, KaK 3THorpa(b u pecbopjviaTop pvccKoro CTHJIH B MV3biKe, My3famam>Hoe o6pa3OBaHHe, 1927. — W. S. Pring, Kastalskv and Russian Folk Polyphony, Music and Letters, 1929. — JI. B. JKumoMupCKuu, H^eH JL A. KacraJibCKoro, CoBeTCKaH My3blKa, 1951. — K. A. Petrozoa i G. Waldmann, Alexander Dmitrijetvitsch Kastalski, MGG, VII, 1958. — M. B. )KumoMUpcKu (urednik), A. H- KacTaJibcKtr. CTaTbH, BOCIIOMHHaHHH, MaTepHajiki, MocKBa 1960. — M. E. MauKeeun, A. JX. KacTajibCKHH, MocKBa 1969.
KASTANJETE (španj. castafia kesten; engl. castanets, franc. castagnettes, njem. Kastagnetten, španj. castanuela, tal. castagnette), instrument iz grupe udaraljki. Sas toji se od dviju drvenih školjki, širokih 3—6 cm, koje se priĉvrste o palac i po kreću ostalim prstima, tako da udaraju jedna o drugu. Na taj naĉin nastaje suh, oštar, rezak šum, vrlo prikladan za isti canje i naglašivanje plesnih ritmova. K. su vjerojatno nastale na azijskom tlu, a nalaze se u razliĉitim oblicima i vrstama prikazane na brojnim antiĉkim spomeni cima. Danas su španjolski narodni ins trument, kojim Španjolci vrlo vješto ru kuju prateći karakteristiĉne plesove, kao što su bolero i fanĊango. Osim u Špa KASTANJETE njolskoj, susreću se k. i u Italiji (kod Napulja prate sorentinsku tarantellu). K. su ušle i u simfonijski i operni orkestar (G. Bizet, Carmen), ali je tu njihovo rukovanje znatno pojednostavnjeno: školjke su pri ĉvršćene na stalku, koji se drţi u ruci i trese. j. As. KASTL, Šonja, plesaĉica 1 koreograf (Zagreb, 14.VIL1929—). PohaĊala glumaĉku školu i baletni studij M. Froman u Zagrebu, zatim uĉila kod M. Jovanovića i Đ. Fuĉkar. Od 1954 ĉlan balet nog zbora i ubrzo solist Baleta HNK u Zagrebu (1965—70 di rektor). Veoma muzikalna i tehniĉki spremna plesaĉica, ostvarila je brojne uloge klasiĉnog karaktera, osobito u baletima Trnoruruţica (Ĉajkovski), Coppelia (Delibes), Romeo i Julija (Prokofjev), Ĉudesni mandarin (Bartok), Licitarsko srce (Baranović), Đavo u selu i Balada 0 jednoj srednjovjekovnoj ljubavi (Lhotka). Od 1959, zajedno s Nevenkom BiĊin, uspješno se bavi koreografijom. Na pozornici HNK u Zagrebu postavila, medu ostalima, balete Sim fonija 0 mrtvom vojniku (Sakaĉ), Susreti (Kirigin), Ĉovjek pred zrcalom (Kelemen), Simfonija in Re (Sorkoĉević), Varijacije (Dešpalj), Posljednja uloga (Kuljerić), Soba (Auric) i Dubrovaĉke skice (Bjelinski). K. Ko. KASTNER, 1. Johann Georg, francuski muziĉki pisac, teoretiĉar i kompozitor (Strasbourg, 9. III 1810 — Pariz, 19. XII 1867). U Strasbourgu bio dirigent vojne muzike. Od 1835 ţivio u Parizu. U izvornim esejistiĉkim radovima o muzici K. je nastojao povezati fenomen muziĉkog stvaralaštva s filozofsko-historijskim postavkama. Muzika mu je eklektiĉka. DJELA: razliĉite instrumentalne kompozicije. — Pet opera {La Maschera, 1841; Le dernier roi de Juda, 1884). —' Dramatska simfonija Les Romnitschels za zbor i orkestar, 1850; djela za zbor i orkestar; 2 zbirke kompozicija za muški
507
zbor, 1854 i 1855; romance i balade za glas i klavir; oko 50 solo-pjesama. — Zbirka Livres partitions (5 sv.), u kojoj je svaku temu (ukupno pet tema) obradio kao programnu kompoziciju i historijsko-filozofsku studiju, 1852—1866.—SPISI: Traite general d'instrumentation, 1837; Tableau synoptique de lecture musicale..., 1838; Methodes e'lementaires de chant, piano, violon, flagzolet..., 1838 (II izd. 1845; njemaĉki 1846); Cours d'instrumentation considere sous les rapports poetiques et philosophiques de Vart, 1839 (dodatak 1844); Grammaire musicale, 1840; Theorie abregee du contrepoint et de la fugue, 1840; Metkode des Methodes de piano, 1843; Methode complete et raisonnee de timbales, 1845; Manuel general de musique militaire, 1848; brojni ĉlanci i studije.
2. Georges Frćdćric Eugţne, fiziĉar (Strasbourg, 10. VIII 1852 — Bonn, 6. IV 1882). Sin Johanna Georga; prouĉavao fiziku i akustiku, posvetio se istraţivanju zakona o vibracijama. Izumio instrument ->■ pyrophon. DJELA: Theorie des vibrations et conside'rations sur Velectricite, III izd. 1876; Le Pyrophone. Flammes Chantantes, IV izd. 1876. LIT.: H. Ludwig, Johann Georg Kastner (3 sv.), Leipzig 1886. — PhSpitta, J. G. Kastner, Musikgeschichtliche Aufsatze, Berlin 1894. — F. Mullen Johann Georg Kastner, MGG, VII, 1958.
KASTNER, Macario Santiago, engleski muzikolog i ĉembalist (London, 15. X 1908 —). Muziĉko obrazovanje stekao u Amsterdamu, Leipzigu i Barceloni. Muzikologiju studirao kod H. Anglesa u Barceloni. Od 1933 ţivi u Lisabonu, gdje je od 1947 profesor na Visokoj muziĉkoj školi. Koncertirao na ĉembalu i klavikordu u mnogim evropskim zemljama, a na brojnim univerzitetima drţao predavanja o španjolskoj i portugalskoj muzici. Kao muzikologa posebno ga privlaĉi muzika za instrumente s tipkama XVI—XVIII st. Od 1947 stalni je suradnik Španjolskog drţavnog instituta za muzikologiju u Barceloni; 1946—50 vodio teĉajeve za strance na Univerzitetu u Madridu. DJELA. SPISI: Mušica Hispdnica, 1936; La Musique de clavier portugaise, La Musique dans les pays latins, RM, posebni broj, 1940; Contribucion al estudio de la mušica espanola y portuguesa, 1941; Tres Libros desconocidos con mušica orgdnica en las Bibliotecas de Oporto y Braga, Anuario Musical del Instituto Espafiol de Musicologia, 1946; Carlos Seixas, 1947; Federico Mompou, 1947; Los Manuscritos tnusicales numeros 48 y 242 de la Biblioteca General de la Universidad de Coimbra, Anuario Musical del Instituto Espanol de Musicologia, 1950; Portugiesische und spanische Clavichorde des 18. Jahrhunderts, AML, 1952; Parallels and Discrepancies betzoeen English and Spanish Keyboard Music of the I6th and ljth Century, Anuario Musical del Instituto Espanol de Musicologia, 1952; Le 'Clavecin Parfait« de Bartolomeo Jobernardi, ibid., 1953 (u skraćenom obliku u djelu La Musique instrumentale de la Renaissance, 1955); Rapports entre Schlick et Cabezon, ibid.; Invloed van de Vlaamse Orgelkunst op de Spaanse in de XVIe en XVIIe eeuvo, De Praestant, 1954, 1—2; Relations entre la musiaue instrumentale francaise et espagnole au XVIe siecle, I i II, Anuario Musical del Instituto Espanol de Musicologia, 1955 i 1956; Una intavolatura d' organo italiana del 1598, Collectanea historiae musicae, 1956; Notas sobre la mušica en la catedral de Tuy, 1958; Organos antiguos en Espana y en Portugal (siglos XVI—XVIII), 1958—61; La mušica en la catedral de Badajoz (anos 1601— 1700), 1960. Mnogo ĉlanaka o suvremenim kompozitorima i recenzija o modernoj muzici. — IZDANJA: Cravistas Portugueses, I i II, 1935 i 1950; 5 Tentos de P. M. Rodrigues Coelho, 1936; Francisco Correa de Arauxo, Facultad Orgdnica (uvod i transkripcija), I i II, Monumentos de la Mušica Espanola, Instituto Espanol de Musicologia, 1948 i 1952; Antonio de Cabezon: Claviermusik, 1951; P. Antonio Soler: 6 Conciertos para dos instrumentos de tecla (uvod i transkripcija), Serie Mušica de Camara, Instituto Espanol de Musicologia, 1952; Hommage a V Empereur Charles-Ouint (djela A. Schlicka, F. Tomasa de Santa Maria i A. Cabezona), 1954; Silva Ibericd, 1954; Antonio de Cabezon, Sdmtliche Tientos und Fugen aus den »Obras«, 1957; Francisco Salinas: De Mušica, 1958; Flores de Mušica, 2 sv., 1959 i 1961 i dr. B. Ać.
KASTRATI, pjevaĉi sopranisti i altisti, ĉiji su glasovi, po opsegu sliĉni ţenskim i djeĉaĉkim, a razlikuju se od ovih bojom i snagom. Zbog operativnog zahvata prije puberteta ne nastupa kod djeĉaka mutacija. Tjelesnim rastom oni se dalje normalno razvijaju, pa njihov glas kasnije ima izvanrednu snagu i posebnu boju. Na kastrate (obiĉaj preuzet s Orijenta) nailazi se već u III st. u Italiji i to u svjetovnoj muzici. Kao prvi kastrat papinske kapele spominje se 1562 Francesco Soto. Potkraj XVI st. u miinchenskom zboru Orlanda di Lassa pjeva 5—6 kastrata. U drugoj polovini XVII st. ţenske uloge u venecijanskoj operi pjevaju gotovo sami kastrati. Iz rimske i venecijanske opere raširilo se kastratsko pjevanje po ĉitavoj Evropi i bilo je u praksi do kraja XVIII st. Francuska nije prihvatila kastrate zbog specifiĉnog karaktera francuske opere. Stanovita neprirodnost kastratskih glasova imala je za publiku poseban ĉar, pa su se kod nastupa najslavnijih kastrata (Farinelli, Senesino, Bernacchi, Caffarelli, Crescentini) ĉuli iz publike povici: »Evviva il coltello!« (Ţivio kirurški noţ!). Posljednji kastrat papinske kapele A. Moreschi pjevao je još 1914 (saĉuvana je gramofonska snimka njegova pjevanja). Znamenite negdašnje kastratske uloge, koje danas pjevaju ţene, rijetko se susreću u novijem opernom repertoaru. U njihov red idu uloge Orfeja u istoimenoj Gluckovoj operi (prva verzija) i Idamantesa u Mozartovu IĊomeneu. LIT.: G. Monaldi, Cantanti evirati celebri del teatro italiano, Roma 1921. — F. Habock, Die Gesangskunst der Kastraten, Wien 1922. — Isti, Die Kastraten und ihre Gesangskunst, Berlin i Leipzig 1927. — H. B. Bozvman, A Study of the Castrati Singers and Their Music (disertacija), Indiana University, 1952. — A. Heriot, The Castrati in Opera, London 1956. — H. Hucke, Die Besetzung von Sopran und Alt in der Sixtinischen Kapelle, Miscelanea en homenaja a H. Angles, Barcelona 1958—61. — W. Ruth, Die Kastraten und ihre Gesangskunst, Biihnengenossenschaft, 1963. L. Vr.
KAŠIN, Daniil Nikitiĉ, ruski kompozitor (Moskva, 1769 — 22. XII 1841). Uĉenik G. Sartija; dirigent (1790—1800) i
308
KAŠIN — KAUER
profesor na Univerzitetu u Moskvi; 1840 osnovao vlastitu muziĉku školu. Izdavao je ĉasopis )KypuaA omeuecmeeHHOu juy3biKti (1806 — 07). Veliku su popularnost uţivale njegove pjesme. DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1790; uvertira. — Klavirski trio. — Klavirske kompozicije. — Pet opera (HamaAb/i, 6onpcKafi dovb, 1800; Cejib-CKUU npaaĈHUK, 1807; Onbia. TIpeKpacuaH, 1809). ■—Kantate Heeuiibi Kpacasuijbi; zborovi 12 mopMcecmeeHHbix xopoe; solo-pjesme. ■—■ Izdao zbornik ruskih narodnih pjesama, 1830—34 (108 pjesama u 3 knj.). LIT.: E. B. Acatfibee (H. Fjteĉoe), PvccKaa My3brKa OT Ha
KAŠKIN, Nikola) Dmitrijeviĉ (pseudonim N. Dimitrijev), ruski muziĉki pedagog i kritiĉar (Voroneţ, 9. XII 1839 — Kazan, 15. III 1920). Suradnik mnogih struĉnih i dnevnih listova. God. 1866—96 profesor Konzervatorija u Moskvi. Njegov publicistiĉki rad mnogostran je i vaţan za muziĉki ţivot Rusije. Najznaĉajniji su njegovi teoretski priruĉnici, a i kritike, u kojima naroĉito paţljivo prati rad »velike petorice« i ruske pjevaĉke škole. DJELA. SPISI: Udţbenik elementarne teorije, 1875; BocnoMunanun o II. li. HaiiKoacKOM, 1896 (posljedne izd. 1954); Onepuan cifena Eonbtuozo MOCKoecHoio meampa, 1897; PyccKue KOHzepsamopbi u coepeMenHbie mpećoeaHun uc~ Kyccmaa, 1906; OnepK ucmopuu pyccKou My3biKu, 1908; zbirka ĉlanaka o ruskoj muzici i ruskim muziĉarima, obj. 1953. LIT.: B. Hnosjies, HHKOJiaH JJMHTPHCBHM KauiKHH, 1950. —G. Waldmann, Nikolai Dmitrijewitsch Kaschkin, MGG, VII, 1958.
KAŠMAN, Josip, pjevaĉ, bariton (Mali Lošinj, 14. VII 1850 — Rim, 7. II 1925). Pjevanje uĉio kod I. Zajca u Zagrebu i kasnije kod A. Giovanninija u Milanu. U Zagrebu nastupao 1869—75, a na otvaranju prve hrvatske stalne opere (1870) pjevao naslovnu ulogu u Zaj-ĉevu Mislavu. God. 1875 dezertirao iz austrijske vojske i pobjegao u Italiju; tamo na opernoj pozornici prvi put nastupio 1876 u Torinu kao Al-fonso (Donizetti, La Favorita). Osim u Veneciji, Milanu (Sca-la), Rimu (Teatro Apollo), Napulju (San Carlo) i drugim talijanskim i evropskim gradovima gostovao u Barceloni, Madridu i Petrogradu, a 1883— 84 i 1895—96 bio je, kao prvi Jugoslaven, ĉlan opere Metropolitan u New Yorku; 1892 pjevao u Bavreuthu Amfortasa u Parsifalu i Tannhausera. U Hrvatsku se, zbog politiĉkih prilika, vratio tek 1909, kada je gostovao u J. KASMAN Zagrebu. Oprostivši se 1922 u Rimu od operne pozornice, bavio se pedagoškim radom. Jedan od najvećih pjevaĉa što ih je dala Hrvatska; ubrajali su ga u najeminentnije operne umjetnike njegova doba; zvali su ga kralj baritona. Posebna Kašmanova domena bio je talijanski operni repertoar u kojem je u svoje vrijeme bio nenadmašan. LIT.: C. Gatti, II Teatro alla Scala nella storia e nell' arte (1778 —1963), Milano 1964. K. Ko.
KAŠPEROV, Vladimir Nikitiĉ, ruski kompozitor i nastavnik pjevanja (Simbirsk, 1827 — Romancevo, 8. VII 1894). U Berlinu se sprijateljio sa M. I. Glinkom, koji je utjecao na njegov operni stil. God. 1857—-65 ţivio u Italiji; 1866—72 bio je profesor pjevanja na Konzervatoriju u Moskvi, gdje je osnovao i besplatne teĉajeve za zborno pjevanje. DJELA. Opere: IIumHbi, 1850; Mapurt Tmdop, 1859; Puenuu, 1863; KoHcy3Ao, 1865 (neizvedena); rpo3a, 1867 (libreto A. Ostrovski); Eoapim Optua, 1880 (po Ljermontovu); Tapac Eyjib6a, 1893.— Više solo-pjesama.— BoĉnoMUnanuH o M. II. FjlUHKe, 1869.
LIT.: B. Kucejiee, A. H. OcTpoBcKHH u B. H. KauinepoB, u zbirci A. H. OCTPOBCKHH u pyccKne KOMnoSHTopbl, IlnCiMa, MoCKBa i JleHHHrpaa 1937.
KATCHEN, Julius, ameriĉki pijanist (Long Branch, New Jersev, 15. VIII 1926 — Pariz, 29. IV 1969). Prvi put javno nastupio već 1937 uz pratnju orkestra u Philadelphiji. Muziĉki studij nastavio u New Yorku (D. Saperton) i na Haverford Collegeu. Izvanredan interpret Beethovenove, Schubertove i Brahmsove muzike; istakao se i kao operni dirigent. Posljednjih godina ţivota djelovao u Parizu. LIT.: J. Kaiser, Grosse Pianisten in unserer Zeit, Miinchen 1965.
KATEDRALNI ZBOROVI (njem. Domchor), stalni i organizirani skupovi pjevaĉa koji izvode vokalne kompozicije crkvene muzike u katedralnim (stolnim) crkvama. — Nastali su iz nekadašnjih pjevaĉkih škola (lat. schola cantorum) koje su se u doba širenja gregorijanskoga korala osnivale pri stolnim i samostanskim crkvama. Medu prve ide svakako ona što ju je u poĉetku IV st. osnovao papa Silvestar, a u VI st. obnovio Grgur Veliki. Rimska
schola cantorum imala je zadaću da odgaja pjevaĉe za vrš sluţbe u bazilikama sv. Petra i sv. Ivana Lateranskog. Pje\ zborovi sastojali su se od djeĉaka koji su izvodili visoke dic i od odraslih pjevaĉa. Već su u IX st. došli na glas i zborov ostalim vaţnijim središtima crkvene muzike (Metz, Pariz, Fi St. Gallen i dr.), a njihova je vaţnost još i porasla, kada j( umjetniĉko pjevanje gregorijanskih melodija trebalo pristi i izvoĊenju prvih oblika višeglasja (organum, faux bourd U stolnim i zbornim kaptolima kanonici su nekada, pc redovnika, pjevali cijeli ĉasoslov ili neke njegove dijelove. I svrhu postojao je i kanonik-pojac (lat. cantor) koji je predvi pjevanje antifona i psalama. Kasnije je ovu sluţbu preuzeo svje njak pod imenom koralist (ili subcantor), a i samo je pjevanje stepeno prelazilo iz kora kanonika na pjevaĉki zbor sastao od nekolicine koralista i djeĉaka koji su se u tu svrhu odg u posebnim zavodima ili pak bili odabrani izmeĊu pitomaca log i velikog sjemeništa. U našim su krajevima ovakve pjevs škole postojale kroz ĉitav srednji vijek po mnogim samostan u Dalmaciji; kasnije su se zadrţale još u nekim središtima bi; pija, a danas samo pri prvostolnoj crkvi u Zagrebu. LIT.: D. Kniezeald, Proprium de tempore zagrebaĉke stolne crkve ic 1788, 1941. — A. Vidaković, Crkvena glazba u zagrebaĉkoj stolnoj crkvi u st., Zagreb 1945. A. V
KATES, Stephen, ameriĉki violonĉelist (New York, 7 1943 —). Diplomirao 1963 na Juilliard School of Music u > Yorku. Otada koncertira u SAD i u Evropi. Ĉesto nastupa Pittsburškim simfonijskim orkestrom. Neko se vrijeme usavi vao kod A. Piatigorskog u Los Angelesu. Dobitnik je mnc vrijednih nagrada. KATSKI (de Kontski), poljska obitelj muziĉara. 1. Karol, violinist i kompozitor (Krakow, 6. IX 1815 — riz, 27. VIII 1867). Koncertirao već kao sedmogodišnji djeĉ Kasnije uĉio u Parizu kod A. Reiche. Nakon turneja po ĉiji Evropi, sve do Petrograda, nastanio se u Parizu. Tu je djelokao pedagog. Komponirao je gudaĉki kvintet i nekoliko gudaĉ kvarteta te kraća djela za violinu i klavir. 2. Antoni, klavirski virtuoz i kompozitor (Krakov, 27. X 1! — Ivanoviĉe kraj Novgoroda, 2. XII 1899). Brat Karola; uĉe J. Fielda u Moskvi, studirao je i na Konzervatoriju u B( (S. Sechter). Nastavnik u Parizu (1836), Petrogradu (1853J New Yorku (1867). Pijanist izvanrednih sposobnosti; koncerti] je gotovo po cijelom svijetu. Napisao je više od 400 klavirskih ko pozicija, koje po karakteru pripadaju lakoj salonskoj muz Komponirao je i orkestralnu muziku, a objavio je i priruĉnik pijaniste (1860). 3. Apolinarv (Apollinaire), violinist i kompozitor (Varša 23. X 1825 — 29. VI 1879). Brat i uĉenik Karola; koncerti] kao ĉudo od djeteta već u svojoj petoj godini. Upoznavši 18 Paganinija vjerojatno je neko vrijeme kod njega i uĉio. Bio koncertni violinist u raznim gradovima Belgije, Njemaĉke, Pc ske i Rusije gdje je od 1853 u sluţbi na dvoru u Petrogradu. ( 1861 bio je direktor Varšavskog konzervatorija. Komponii je kraća orkestralna, violinska i klavirska djela. LIT.: J. Ekiert, Katski, 1. Karol, 2. Antoni, 3. Apolinary, MGG, V 1958.
KATTNIGG, Rudolf, austrijski kompozitor i dirigent (Obt dorf, 9. IV 1895 — Beĉ, 2. IX 1955). Uĉio je kod J. Marxs F. L6wea na Muziĉkoj akademiji u Beĉu, gdje je od 1923 b nastavnik. God. 1928—34 direktor Muziĉke škole u Innsbruck ţivio je zatim u Švicarskoj i u Berlinu, a od 1939 u Beĉu. U Kattni govim djelima, pa i u onim zabavnog karaktera, udruţuje se buj i originalna melodika s tehniĉkom dotjeranošću i blještavom instr mentacijom DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u C-duru op. 6, 1925 i u g-m< op. 10, 1930; koncert za klavir, 1934; Concertino za klavir, flautu i gudaĉki ori star, 1940; 4 kompozicije za klavir i orkestar; burleskna suita, 1924; suita 194 suita Bilder aus Siidkdrnten, 1952; divertimento Abendmusik, 1935; partita gudaĉki orkestar; koncertni valceri.— KOMORNA : gudaĉki trio; gudaĉki kv; tet, 1940; klavirski kvartet, 1924; sonata za violinu i klavir; rapsodija za violin klavir. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA: komiĉna opera Donna A randa, 1952; balet Tarantella, 1942; nekoliko opereta; scenska muzika. — Sol pjesme. — Crkvena djela. LIT. H. Jancik, Rudolf Kattnigg, MGG, VII, 1958.
KAUER, Ferdinand, austrijski kompozitor (Male Dyjak< viĉe, Moravska, 18. I 1751 •— Beĉ, 13. IV 1831). Od 1777 ţivio Beĉu, gdje je bio najprije orguljaš, nastavnik klavira i korekti muziĉkoga nakladnog poduzeća Artaria & Co., a nakon osnutl kazališta Leopoldstddter Theater, uz kraće prekide, violinist i dir gent muziĉkog ansambla. Istaknuti je predstavnik Singspiela r prijelazu u XIX st. DJELA: 26 simfonija; koncerti za solistiĉke instrumente i orkestar; uve tire. — Komorne kompozicije. — Klavirska djela.— Preko 160 opera i Singspie (Das Donauvieibchcn, 1798; Das Waldweibchen, 1800; Das Sternmddchen i
KAUER — KAY Maidlinger Walde, 1801; scenska muzika. — Oratoriji; kantate, pjesme. — Oko 20 misa; 4 rekvijema; moteti. — Instruktivna djela za razliĉite instrumente. LIT.: K. Manschinger, Ferdinand Kauer (disertacija), Wien 1929. — D. BaĊura-Shoda, Ferdinand Kauer, MGG, VII, 1958.
KAUFFMANN, Georg Friedrich, njemaĉki kompozitor i orguljaš (Ostermondra, Tiringija, 14. II 1679 — Merseburg, 24. II 1735). Uĉenik J. H. Buttstetta u Erfurtu i J. F. Albertija u Merseburgu. Od 1698 zamjenik i od 1710 Albertijev nasljednik na poloţaju dvorskog i katedralnog orguljaša u Merseburgu; kasnije direktor crkvene muzike. — K. je bio na glasu kao kompozitor koralnih predigra. Njegova velika zbirka Harmonische Seelenlust zauzima istaknuto mjesto u historiji protestantskog orguljskog korala. DJELA: Harmonische Seelenlust Musikalischer Gbnner und Freunde . . ., 1733— 36 (98 koralnih predigra i 66 orguljskih korala; izdavanje zbirke poslije Kauffmannove smrti dovršila, prema rukopisima, njegova udovica). — VOKALNA: oratorij Die Himmelfahrt Christi; 3 crkvene kantate za 4 solista, 6 odnosno 9 instrumenata i b. c.; kantata za sopran, 2 violine i b. c. — Spis Introduzione alla Mušica antica & moderna . . . (izgubljen). NOVA IZD.: pojedini orguljski korali ušli u starije zbirke; 2 orguljska korala obj. G. Frotscher (Reichsdenkmale des Erbes deutscher Musik, IX, 1937); P. Pidoux obj. sve koralne predigre (pod naslovom koji u originalu ukljuĉuje i korale: Harmonische Seelenlust, 1951) i sve orguljske korale (62 Chordle mit beziffertem Bass, 1951). LIT.: F. W. Riedel, Georg Friedrich Kauffmann, MGG, VII, 1958.
KAUFMANN, Armin, austrijski violinist i kompozitor (Itzkanv, Bukovina, 30. X 1902 —). Kompoziciju studirao u Brnu (B. Weigl) i na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (J. Mara), u violini se usavršavao kod K. Prilla. Nastavnik violine i muziĉke teorije na Beĉkom konzervatoriju (1928—38); od 1938 ĉlan orkestra Beĉkih simfoniĉara. Nastupao kao komorni muziĉar. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 18, 1929; Kuckucksinfonie op. 65, 1953; koncert za mandolinu op. 66; Burlesca op. 21, 1930: Scherzo capriccioso op.39; Leberbliimchensuite op.44; Festmusik op. 51; Hausmusih op, 57; Zupfmusik op. 58; Konzertstuck za violonĉelo i orkestar op. 7; Musik za rog i gudaĉe op. 35; Musik za trublju i gudaĉe op. 38; Musik za violu d'amore i orkestar op. 42, 1951. Za gudaĉki orkestar: Grosse Musik op. 34, 194°, Andante lirico op. 45 a; Kleine Musik op. 45 b. — KOMORNA: 4 gudaĉka kvarteta , op. 4, 9, 16 i 17; suita za gudaĉki kvartet op. 25; Ouartettino II za mandolinu, violinu, violu i violonĉelo op. 47; Ouartettino III za gitaru, violinu, violu i violonĉelo op. 52; klavirski trio op. 20; trio za klarinet, rog i harfu ili za violinu, violon ĉelo i klavir op. 49; trio za violinu, gitaru i kontrabas op. 56, 1950; trio za violu d'amore, kontrabas i klavir op. 71; 2 sonate za violonĉelo i klavir, op. 12 i 26, 1936; sona tina za trublju i klavir op. 53; suita za 3 gitare op. 29; rapsodija Schipot II za klarinet i klavir op. 48; suita za 2 gitare op. 55. —• KLAVIRSKA: 2 sonate, op. 5 i 24; 3 fuge op. 8; Aphorismen op. 23 a, 1934; 3 stavka za desnu ruku op. 67. 1953. — Školska opera Der Krach im Ofen, 1955. — VOKALNA: Chorsin-fonie op. 28; balada Das alizarinblaue Zzuergkind op. 37; Von der Liebe op. 43; In der Traube west der Sonne Glut op. 61; Der Masslose op. 70. LIT.: R. F. Brauner, Armin Kaufmann, Oesterreichische Musikzeitschrift, 1951. — F. Grasberger, Armin Kaufmann, MGG, VII, 1958.
KAUFMANN, Harald, austrijski muzikolog (Feldbach, Štajerska, 1. X 1927 — Graz, 9. VII 1970). Stekao doktorat filozofije i prava; djelovao u Grazu kao muziĉki kritiĉar dnevnika Neue Zeit. God. 1967 utemeljio i vodio Institut fiir Wertungsfor-schung na Akademiji za muziku i kazališnu umjetnost u Grazu; od 1968 ureĊivao novoosnovani ĉasopis Studien zur Wertungs-forschung. DJELA: Neue Musik in Steiermark. Ein kritisch-chronologischer Versuch, 1957; Eine biirgerliche Musikgesellschaft. 150 Jahre Musikverein fiir Steiermark, 1965; H. E. Apostel, 1965; Spurlinien. Analytische Aufsa'tze Uber Sprache und Musik, 1969; Fingeriibungen. Musikgesellschaft und Wertungsforschung, 1970. — Studije i ĉlanci (izbor): Zur Asthetik der Kritik, Osterreichische Musikzeitschrift, 1961; Wandlungen im Mdzenatentum, ibid., 1965; C. Orffs Musik heute, Prometheus, 1968; Versuch uber das Osterreichische in der Musik, Oster reichische Musikzeitschrift, 1970.
KAUFMANN, Walter, kanadski kompozitor i dirigent ĉeškog podrijetla (Karlovy Vary, i. IV 1907 —). Kompoziciju i muzikologiju studirao u Pragu (F. Finke, G. Becking, P. Nettl) i Berlinu (F. Schreker, C. Sachs). Poslije kraćeg djelovanja u ta dva grada bio je 1934—46 šef muziĉkog odjela Radio-stanice u Bombavu. Od 1947 ţivi u Kanadi, gdje je predavao klavir na Konzervatoriju u Halifaxu; od 1957 profesor je na Univerzitetu u Bloomingtonu (Indiana). K. je mnogo pridonio širenju evropske muziĉke kulture u Indiji. Oĉitovao je znatan interes za muziku Orijenta; sabirao je narodne pjesme, a u svome stvaranju ĉesto je primjenjivao elemente istoĉnjaĉkoga tonskog sistema.
DJELA. ORKESTRALNA. Šest simfonija: I, za gudaĉe, 1931; II, 1935; III, 1936; IV, 1938; V, Sinfonietta, 1949 i VI, 1956. Dva koncerta za klavir, 1935 i 1949; 2 koncerta za violinu 1943 i 1944; koncert za violonĉelo, 1950; Concertino za klavir i gudaĉki orkestar, 1947; suita Navaratnam za klavir i komorni orkestar, 1945; 2 uvertire, 1930 i 1948; suita Praha, 1932; fantazija Madrass express, 1948; divertimento za gudaĉki orkestar, 1949; Faces in the Dark, 1950; nokturno, 1953; Three Dances, 1956. — KOMORNA: 2 gudaĉka trija, 1925 i 1930; 10 gudaĉkih kvarteta, 1935—46; gudaĉki sekstet, 1927; 3 klavirska trija, 1935—46; sonata za orgulje (klavir), 1926. KLAVIRSKA: Concertino, 1932; sonata, 1951; 2 sonatine, 1948 i 1956; suita, 1957. — DRAMSKA. Opere: Der grosse Dorin, 1932; Esther, 1932; The Cloak, 1933—50; Der Hammel bringt a an den Tag, 1934; A Parfait for Irene, 1952; The Research, 1951; The Golden Touch, 1953; Sganarelle, 1955; The Scarlet Leller, 1961. Baleti: Visages, 1950; The Rose and the Ring, 1950; Wang, 1956. Operete. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA. Kantate: Galizische Bdume, 1932; Coronation Cantata, 1953 i Rubayyat, 1954. Zborovi; solo-pjesme. — The Art-Music of Hindusthan; studije i ĉlanci. LIT.: P. Nettl, Walter Kaufmann, MGG, VII, 1958.
309
KAUL, 1. Oskar, njemaĉki muzikolog (Heufeld, n. X 1885 — Untervvossen, 17. VII 1968). Studirao na Konzervatoriju u Kolnu; filozofske i muzikološke studije završio 1911 u Bonnu i Miinchenu (A. Sandberger, Th. Krover). God. 1912 —45 na stavnik klavira na muziĉkoj školi u Wiirzburgu (od 1924 direktor) i uz to 1922—45 predavao muzikologiju na Univerzitetu. Od 1958 bio je predsjednik Društva za bavarsku historiju muzike. DJELA: Die Vokalzverke Anton Rosettis (disertacija), 1911; Geschichte der Wurzburger Hofmusik im 18. Jahrhundert, 1924; Von deutscher Tonkunst, 1925; Athanasius Kircher als Musikgelehrter, 1932; Zur Musikgeschichte der ehemaligen Reichsstadt Schzveinfurt, 1935; brojne studije u razliĉitim publikacijama. — Izdao neka djela A. Rosettija (simfonije u DTB, XII, 1 i komorna djela u DTB, XXV), C. Ph. E. Bac ha, J. Ha yd na i dr.
2. Alexander, pijanist (Wiirzburg, 29. VII 1926 — Miinchen, 24. XII 1969). Sin Oskara; studirao na konzervatoriju u Wiirzburgu i u Parizu (Y. Loriod, O. Messiaen). Razvio ţivu koncertantnu djelatnost u domovini i inozemstvu, osobito u skandinavskim zemljama. KAUN, Hugo, njemaĉki kompozitor (Berlin, 21. III 1863 — 2. IV 1932). Muziku uĉio u Berlinu privatno i na Visokoj mu ziĉkoj školi. God. 1887—1902 pijanist, zborovoda i nastavnik u Mihvaukeeu (SAD), poslije nastavnik u Berlinu, gdje je od 1922 profesor kompozicije na konzervatoriju Klindzvorth-Scharzoenka. Po stilu Kaunova djela pripadaju kasnoj romantici, s utjecajima R. Wagnera. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, An mein Vaterland u D-duru, 1898; II, u c-molu, 1910 i III, u e-molu, 1914. Simfonijske pjesme: Vineta, 1888; Im Urvtald, 1902; Hiazvatha, 1903 i Sir John Falstaff, 1905. Tri koncerta za klavir i orkestar: I, 1889; II, 1903 i III, 1923; uvertire: Maria Magdalena, 1904; Am Rhein, 1912; Hanne Nu'te, 1918 i Juventuti et patnae, 1929; 3 suite: 1888, 1913 i 1929. — KOMORNA. Ĉetiri gudaĉka kvarteta: I, 1898; II, 1900; III, 1907 i IV, 1921; gudaĉki kvintet, 1893; 2 klavirska trija, 1896 i 1904; oktet, 1891; sonata za violinu i klavir 1908. — KLAVIRSKA: sonata; 3 sonatine, 1917 i dr. Kompozicije za klavir 4-ruĉno. — Djela za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Der Pietist (kasnije Oliver Brovm), 1895; Sappho, 1917; Der Fremde, 1920 i Menandra, 1926. — VOKALNA: oratorij Mutter Erde, 1911; kantate Wachet auf, 1928 i Festkantate. Za bariton, zbor i orkestar: simfonijska pjesma Auf dem Meer; Normannenabschied, 1898 i suita Alt-Heidelberg, 1930. Zborovi a cappella i uz pratnju; solo-pjesme. —Rekvijem; psalmi; moteti. — Harmonie-und Modulationslekre, 1915; Aus meinem Leben, 1932. LIT.: W. Altmann, Hugo Kaun, Leipzig 1906. — G. R. Kruse, H. Kaun, M, 1909—10. — F. Stege, H. Kaun, ZFM, 1931. R. Schaal, Hugo Kaun: Leben und Werk, Regensburg 1948. — Isti, Hugo Kaun, MGG, VII, 1958.
KA VAL, narodna labijalna sviraljka Makedonaca i Bugara. Labium joj je na samom rubu zvuĉne cijevi. Sastoji se od drvene valjkaste šuplje cijevi vrlo tankih stijenki (najĉešće od šimširo vine). Ima šest ili sedam rupica za prebiranje i jednu (straga) za palac. U blizini donjeg otvora nalaze se još tri rupice koje se zajedniĉkim imenom nazivaju dušnik. Gornji rub cijevi, u koji se duše, vrlo je oštra brida. Redovito se svira u dva kavala — ţenski i muški. K. je dug 70—85 cm. Ambitus tonova obuhvaća kod vještih sviraĉa i do dvije oktave. Lik kavala nalazi se na freskama u manastirima Lesnovo i Staro Nagoriĉane iz XIV st. Omanji k. (dugaĉak 32—36 cm) nazivlje se kavalĉe. LIT.: V. R. Dordević, Skopske gajderdţije i njihovi instrumenti muziĉki. Glasnik Skopskog nauĉnog društva, 1926. — Narodni muziĉki instrumenti Jugoslavije, Beograd 1957. — V. Kliĉkova, Narodni muziĉki instrumenti u Makedoniji, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije u Zajeĉaru i Negotinu 1958, Beograd 1960. B. Ša.
Cavatina KAVATINA KAY, Hershy, ameriĉki kompozitor (Philadelphia, 17. XI 1919 —). Završivši studij muzike na institutu Curtis djeluje u New Yorku kao aranţer. DJELA: koncert Grande Tarantella za klavir i orkestar, 1958. — Balet Western Symphony, 1954. — Brojni aranţmani, medu ostalim za On The Tovm (1944), Peter Pan (1951) i CandiĊe (1956) L. Bernsteina.
KAY, Ulvsses Simpson, ameriĉki kompozitor (Tucson, Arizona, 7. I 1917 —). Studirao muziku u Arizoni, Rochesteru (H. Hanson i B. Rogers) i na Yale University (P. Hindemith). God. 1949—52 boravio u Rimu. Od 1952 jedan od organizatora muziĉkih emisija ameriĉke radio-mreţe; 1954 postaje i dirigent simfonijskog orkestra u Tucsonu. Njegova muzika naglašenih ritmova i umjereno modernog izraza postiţe u Americi znatne uspjehe. Ovaj ugledni kompozitor crnaĉkog podrijetla napisao je i brojna djela namijenjena školskim i omladinskim zborovima. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1951; Western Symphony, 1955; simfonijeta, 1939; koncert za obou, 1940; Brief Elegy za obou i gudaĉe, 1946; Ancient Saga za klavir i gudaĉe, 1947; uvertire Of Netv Horizons, 1944 i A Short Overture, 1947; koncert, 1948; serenada, 1954; fantazija s varijacijama, 1963; Umbrian Scene, 1964. — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: I, 1953. II, 1956 i III, 1961; suita za gudaĉki kvartet, 1941; serenada za gudaĉki kvartet, 1960; klavirski kvintet, 1949; kvintet za flautu i gudaĉe, 1947; serenada za 4 roga, 1957; suita za obou i klavir, 1942. — Sonata za klavir, 1940. — Kompozicije za orgulje. — DRAMSKA: opere The Boor, 1955 i The Yuggler of Our Lady, 1956; balet Dance Calinda, 1941. Filmska muzika. — VOKALNA: kantata Song ofjeremiah, 1954; 3 Pieces after Blake za sopran i orkestar, 1955; zborovi; solo-pjesme. LIT.: N. Slonimsky, Ulvsses Kay, Bulletin of the American Composers Alliance, 1957.
310
KAYE — KEESBACHER
KAYE (Korev), Nora, ameriĉka plesaĉica ruskog podr i j e t l a ( N e w Y o r k, 17 . I 1920 —). Uĉila u New Yorku na baletnoj školi Metropolitima, a kasnije na školi American Bal-leta kod M. Fokina, A. Vilzaka, A. Tudora i dr. Debitirala u njujorškom Metropolitanu; od 1939 ĉlanica American Theatre Balleta L. Chase. God. 1942, nakon velikog uspjeha u baletu Pillar of Fire (Schonberg), postala prvakinja trupe. Savršena tehniĉarka, svoja najbolja ostvarenja dala je u baletima u kojima je mogla da razvije i svoju dramatsku nadarenost, kao što su npr. Fali river Legend (M. Gould, 1948) i naroĉito The Cage (Stravinski, 1951). KAYN, Roland, njemaĉki kompozitor (Reutlingen, 3. IX 1933 —). Studirao u Berlinu kod B. Blachera. Bavi se elektronskom muzikom, pa je bio suradnik elektronskih studija u Kolnu, Miinchenu i Varšavi (:959)- Djeluje na Sjevernonjemaĉkoj radio-stanici. Ĉlan je ustanove N. KAYE Gruppo internazio-nale di improvvisazione Nuova Consonanza, osnovane u Rimu 1963. DJELA: Meditationen 1954 za orgulje, 1954; Spektren za gudaĉki kvartet, 1956; Ouanten za klavir, 1957; Seguenzen za orkestar, 1958; Aggregate za limene duhaĉke instrumente, udaraljke i gudaĉe, 1958; elektronska kompozi cija Impulse za 7 zvuĉnika, 1960; Vectors I za komorni orkestar, 1960; Vectors II za komorni orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1960; Phasen (Obelisco pet Auschzvitz) za 4 glasa koji artikuliraju razliĉite slogove i 4 skupine udaraljki, 1961; Metamorphosen za klarinet i gudaĉki orkestar; komorni koncert za duhaĉki sekstet i udaraljke; Schzvingungen za 5 instrumentalnih skupina, 1962; Galaxis za skupinu instrumenata neodreĊena stava, 1962; Allotropie za orkestar, 1964— 66; Diffusion za 1 do 4 elektroakustiĉne orgulje, 1965; Cybernetics za vokalne efekte i 77 instrumenata, 1966; Entropy, 1967; Entropy Pe 31, 1970.
KAYSER, Leif, danski kompozitor i orguljaš (Kobenhavn, 13. VI 1919 —). Studirao na Konzervatoriju u Kobenhavnu, kod T. Manna i H. Rosenberga u Stockholmu i kod Nadije Boulanger u Parizu. U Rimu završio i studij teologije. Od 1949 kapelan i zborovoda katedrale u Kobenhavnu. Koncertira na radiju kao orguljaš, pijanist i zborovoda. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: 1,1938; II, 1939 i III, 1943—53. Koncert za rog, 1941—51; uvertira Kong Kristian's tod, 1940; Studije I—III, 1955—57. — Gudaĉki kvartet, 1951; kompozicije za violinu, za violonĉelo, za flautu. — Klavirske kompozicije. — Djela za orgulje (sonatina, 1956; suita; varijacije). — Filmska muzika. —■ VOKALNA: Juleoratorium, 1943—47; solo-pjesme; djeĉje pjesme. — CRKVENA: 3 psalma za solo i orgulje, 1954 —56; Te Deum za mješoviti zbor i orkestar, 1946—53; moteti. — Obradba danskih djeĉjih pjesama za 3 flaute. LIT.: N. Schiaring, Leif Kavser, MGG, VII, 1958.
KAYSER, Philipp Christoph, njemaĉki kompozitor (Frankfurt na Majni, 10. III 1755 — Zurich, 24. XII 1823). Od 1770 uĉitelj klavira u Frankfurtu; 1775 preselio se u Zurich; u tom gradu stekao ugled vrsnog nastavnika klavira i teorije. Još od mladih dana povezan s Goetheom i poznat kao kompozitor njegovih pjesniĉkih tekstova. DJELA: Deux Sonates en symphonie pour le Clavecin avec V accompagnement d'un violon et deux cors de chdsse, oko 1784. — Klavirska fuga u d-molu. — DRAMSKA: opera // Feudatario; balet Hurtuto e MiranĊa, 1784; Singspiel Scherz, List und Rache (Goethe). Scenska muzika, koju je Goethe Kavseru naruĉio za svoju tragediju Egtnont, nije saĉuvana. — Weihnachtskantate za 2 glasa i gudaĉke instrumente, 1780; solo-pjesme (djelomiĉno štampane, a djelomiĉno u rukopisu u Goetheovu notnom svesku iz 1778). — Esej Etnpfindungen eines Jiingers in der Kunst vor Ritter Glucks Bildnisse, 1776 (obj. anonimno u Wielandovu ĉasopisu Der deutsche Merkur). NOVA IZD.: pojedine pjesme obj. u raznim publikacijama. LIT.: C. A. H. Burkhardt, Goethe und der Komponist Ph. Ch. Kayser, Leipzig 1879. — H. Spienss, Ph. Ch. Kavser und Goethes Notenheft vom Jahre 1778, Goethe-Jahrbuch, 1931. — W. Schuh, Die friihesten Schweizer Goethe-Vertonungen, Neue Ziircher Zeitung, 1932, br. 531 (i separat.) — Isti, Ph. Ch. Kavsers Kompositionen fur de n Freundeskreis im Schonenhof, SMZ, 1947. — E. Refardt, Der Goethe-Kavser, Zurich 1950. — Isti, Philipp Christoph Kavser, MGG, VII, 1958.
KAZAĈENKO, Grigorij Aleksejeviĉ, ruski kompozitor (Petrograd, 3. V 1858 — Lenjingrad, 18. V 1938). Uĉenik N. Rimski-Korsakova na Konzervatoriju u Petrogradu (1874—83); zborovoda na Carskoj operi od 1883 i orkestralni dirigent u Petrogradu i Parizu (1898). Od 1924 profesor zbornog pjevanja na Konzervatoriju u Lenjingradu. U njegovim se djelima zamjećuje prizvuk ruske i ukrajinske narodne muzike.
DJELA: simfonija; uvertira; 2 orkestralne suite. — Opere: KHHSb Cep Hbiu, 1892; Tlau cotttHuK, 1902 i komiĉna opera Map$uubKa.— KantataP> i druga djela za zbor.
KAZAĈOK, narodni ples u Rusiji (ukrajinski k., kubi k., terski k.) u 2/4 mjeri. Najrašireniji je ukrajinski k. Vrlo j> vopisan i temperamentan. Poĉinje u umjerenom tempu, a z se pokreti sve više ubrzavaju; na kraju prelaze u divlje, robi skokove i karakteristiĉne ĉuĉnjeve na jednoj nozi. Melodije kozaĉkog plesa, koji se izvodi uz pratnju balalajki, umjetnici obradili mnogi ruski kompozitori (A. S. Dargomiţski, simf ska pjesma MajiopoccuucKuu Ka3anoK). KAZANDŢIEV, Vasil Ivanov, bugarski kompozitor i rigent (Ruse, 10. IX 1934 —). Na Drţavnom konzervatorij Sofiji uĉio kompoziciju (P. Vladigerov) i dirigiranje (V. Simeon od 1957 dirigent Sofijske opere. Kompozitor nacionalnog sn izrazita smisla za soĉan orkestralni zvuk. DJ ELA. O RK ESTRALN A: s i mfo nij eta, 19 53 ; k o nce rt i : za t ru 1955; za klavir i saksofon, 1957 i za violinu, 1961; Divertimento za mali orki 1957; uvertira Septembar 1923 godine, 1960. — KOMORNA: duhaĉki kvi 1951; varijacije za 7 instrumenata, 1954; duhaĉki trio, 1957; Perspektive za gu< kvartet; sonata za rog i klavir, 1955; sonata za klarinet i klavir, 1956; si za violinu solo, 1957. — Kompozicije za klavir (sonata, 1957). — Filmska mu ■— Zborovi.
KAZIĆ, Josip, kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Zagreb, III 1917 —). Studij kompozicije završio na Muziĉkoj akade: u Zagrebu. God. 1941—49 na razliĉitim duţnostima u Ra< stanici, od 1949 profesor muziĉke škole Pavao Markovac u Z rebu. Djelovao i kao zborovoda. U nastavi harmonije primjen vlastitu metodu šifriranog napjeva koja se, za razliku od gene basa, moţe upotrijebiti bez obzira u kojoj se dionici nalazi zad melodija. DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za violinu i gudaĉki orke 1958; Passacaglia i fuga za gudaĉe, 1942; Iz naših krajeva, 1951. ■—■ Bal priĉa Petrica Kerempuh (uz klavir), 1942. ■— Muški zborovi. — INSTRl TIVNA: repetitorij Harmonija (2 sv.), 1956; Osnovi kontrapunkta, l< vjeţbe za solfeggio i analizu Kako nastaje melodija, 1966. K. Kc
KAŢOTIĆ (Casottus, Gazotti), Augustin, biskup zag baĉki (Trogir, oko 1260 — Lucera, 3. III 1323). Zasluţan za u denje bogosluţja u zagrebaĉkoj katedrali. Kantual Zagreba stolne crkve iz 1751 (Cantuale processionum) donosi uz Kaţoti lik i posvetu (Suscipe iure tuum Pignus, quod Sponsa redonc izraţavajući misao da je K. obnovio crkveno pjevanje stolne crk Prema rjeĉima Te magistrum, te auctorem eorum (tj. cantut habere glorior zakljuĉivalo se da je K. autor tekstova i napji u nekim himnama i popijevkama. Osim ove ţive i pisane tradic drugih sigurnijih dokaza za to nema. LIT.: D. Kniezuald, Obred i obredne knjige zagrebaĉke stolne crkve 109 1788, Zagreb 1940. — D. Neţić, BI. Augustin Kaţotić, Kulturno povie zbornik zagrebaĉke nadbiskupije, Zagreb 1944. — P. Grgeĉ, BI. Augustin j ţotić, Zagreb 1963. — M. Demović, Glazbena djelatnost Augustina Kaţo (1260? — 1323), Sv. C, 1969, 3—4. A. Vi
KEATS, Donald, ameriĉki kompozitor (New York, 27. 1929 —). Kompoziciju studirao na Manhattan School of Mu na Yale University (Q. Porter, P. Hindemith) i na Columbia U versity (D. Moore, H. Cowell), a muzikologiju kod A. Einstei: L. Schradea i P. H. Langa. Doktorirao na Univerzitetu u Mini soti. Od 1954 ţivi u Evropi, najprije u Hamburgu gdje je 1 uĉenik Ph. Jarnacha, a zatim u Italiji. DJELA. Dvije simfonije: I, 1952 i II, Elegiac, 1964; Divertimento za • haĉe i gudaĉe, 1949. — Dva gudaĉka kvarteta, 1956 i 1965; gudaĉki trio, 19 sonata za klarinet, 1948. — Klavirska sonata, 1960; varijacije za klavir is — The Hollow Men za zbor i instrumentalni sastav, 1955; The Naming of C za zbor, 1961.
KEE, 1. Cor, nizozemski orguljaš i kompozitor (Zaandai 24. XI 1900 —). Orgulje studirao kod J. Zwarta i J. B. de Pauv a kompoziciju kod S. Dresdena. Orguljaš protestantske crkve Amsterdamu, postigao je veliki ugled kao odliĉan improvizati Nastupao i u emisijama radio-stanice. Od 1957 predaje impi vizaciju na Muziĉkoj akademiji u Haarlemu. U svojim djelir K. sretno spaja stare polifone oblike sa suvremenim izraţajni sredstvima. DJELA. ORGULJSKA: varijacije na napjev Merck toch hoe sterek; p tita, 1945; 2 postludija, 1963; mala partita na nizozemski narodni napjev; Ree veranderingen, 1966; preludiji i fuge. — Capriccio na staru holandsku temu Glockenspiel. — Magnificat. — Revidirao orguljske kompozicije iz XVIII
2. Piet, orguljaš i kompozitor (Zaandam, 30. VIII 1927 — Sin i uĉenik Ćora; studirao na Konzervatoriju u Amsterdam diplomirao klavir 1948. Orguljaš u Alkmaaru i Haarlemu; uz predaje na Muzieklyceumu u Amsterdamu. Cijenjen kao koncert orguljaš, nastupao u domovini i inozemstvu. Uz djela za orgul komponirao je i violinsku sonatu i solo-pjesme. K. ide u red na boljih suvremenih orguljaša. LIT.: E. Lemaire, Kee, 1. Cor, 2. Piet, MGG. VIII, 1960.
KEESBACHER, Friedrich, muziĉki pisac (Schwarz, T rol, 9. VII 1831 — Ljubljana, 6. VIII 1901). Lijeĉnik, sanitets
KEESBACHER — KELEMEN referent u Ljubljani. Bio je dobar pjevaĉ (tenor) te je od 1862 sudjelovao u radu Filharmonijskoga društva, koje je od toga vre mena i vodio. U svome spisu Die philharmonische Gesellschaft in Laibach (1862) K. je prikazao djelovanje Filharmonijskoga društva od osnutka Academiae Philo-Harmonicorum do 1862. Njegovi podaci su vaţan izvor za prouĉavanje muziĉkoga ţivota Ljubljane, osobito od 1794. Na temelju Keesbacherove graĊe objavio je prikaz E. Bock (1902), dok je proširena verzija, koju je priredio P. P. Radics, ostala u rukopisu. D. Co. KEIL, Alfredo, portugalski kompozitor (Lisabon, 3. VII 1850 — Hamburg, 4. X 1907). Muziku uĉio u Lisabonu. Bavio se i slikarstvom, pjesništvom i arheologijom. Ubrajaju ga medu najistaknutije portugalske kompozitore iz druge polovice XIX st. K. je autor prve velike opere na portugalskom jeziku Serrena, koja se u njegovoj domovini još i danas izvodi s velikim uspjehom. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Uma cacada na Corte, 1884 i Orientaes, 1886; skice India i Simdo o Ruivo; 3 suite. — DRAMSKA. Opere: Don Branca, 1888; Irene, 1893 i Serrena, 1899. Opereta Suzanna, 1883. Scenska muzika. — VOKALNA: kantate Patria, 1890 i Primavera; solo-pjesme {A Portuguesa, od 1911 nacionalna himna).
KEILBERTH, Joseph, njemaĉki dirigent (Karlsruhe, 19. IV 1908 — Miinchen, 20. VII 1968). Korepetitor u Drţavnoj operi u Karlsruheu (1925), a 1935 njen glavni dirigent. God. 1940 postao dirigent Njemaĉke filharmonije u Pragu, a 1945—51 bio je direktor drţavne opere u Dresdenu. Zatim vodio hambur-ški Filharmonijski orkestar i poduzimao s njime niz turneja, kao i s Bamberškim simfoniĉarima (to je u stvari bivši njemaĉki orkestar iz Praga). Dirigirao u Bavreuthu (1952— 56) i na drugim muziĉkim festivalima. God. 1958 naslijedio F. Fricsava kao dirigent opere u Miin-chenu. Istakao se osobito interpretacijom njemaĉkih romantiĉara, a uspješno se zalagao i za djela suvremenih J. KEILBERTH autora. LIT.: L. Schrott, J. Keilberth, ZFM, 1950, IO. — R. Schaal, Joseph Keil-berth, MGG, VII, 1958.
KEISER, Reinhard, njemaĉki kompozitor (Teuchern kraj Weissenfelsa, kršten 12. I 1674 — Hamburg, 12. IX 1739). Od 1685 uĉenik škole sv. Tome u Leipzigu (J. Schelle). Kraće vrijeme boravio na dvoru u Braunschvreigu, gdje mu se oko 1693 izvodi prva opera Basilius. God. 1695 ili 1696 odlazi u Hamburg, glavno mjesto svoga rada, i ubrzo postaje glavni kompozitor hamburške opere. U deceniju oko 1707—-17 ĉini se da je bio tijesno povezan sa J. Matthesonom. God. 1719—20 boravio na wurttemberškom dvoru u Stuttgartu, a 1721 vratio se u Hamburg. Od kraja 1721 do 1723 ţivio naizmjence u Kobenhavnu i Hamburgu, a 1724 opet se nastanio u Hamburgu. God. 1728 naslijedio Matthesona na poloţaju kantora hamburške katedrale. Mnogostran i vrlo plodan kompozitor, osobito na opernom podruĉju. Toĉan broj njegovih opera (bit će ih svakako više desetaka) nije još utvrĊen. U njima se K. ĉesto oslanja na narodni melos; prikazuje komiĉne situacije, uvodi u njih realistiĉne momente i crta ljude iz svakidašnjeg ţivota koji govore u dijalektu; u nekima se izruguje aristokraciji. Podjednako majstorski izraţava potresnu tragiku i najfinije lirske preljeve. Mjestimice se sluţi i neobiĉnim instrumentalnim kombinacijama. Dramatski recitativi, kojima je poklanjao veliku paţnju, pokazuju ĉesto istaknutu melodijsku liniju. Keiserova crkvena muzika historijski je vaţna, jer je u nju uveo kazališni stil. G. F. Handel obilato se sluţio Keiserovom tematikom u operi Agrippina i u oratoriju Joshua. K. je utjecao i na J. S. Bacha. DJELA: koncert za 2 flaute, violino principale, 2 violine, 2 oboe, violu i b. c.; trio-sonate. — DRAMSKA. Opere (izbor): Der konigliche Schafer oder Basilius in Arcadien, 1693 O)\ Mahumet II, 1696; Circe, 1702; Die Romische Unruhe oder Die Edelmiithige Octavia, 1705; Stortebecker und Jodge Michael, 1701; Der angenehme Betrug oder Der Carneval von Venedig, 1707; Le Bon Vivant oder Die Leipziger Messe, 1710; Der hochmiithige... Croesus, 1711 (Prer- 1730);
311
Der Hamburger Jahrmarkt oder Der gluckli'che Betrug, 1725; Die Hamburger Schlachtzeit oder Der misslungene Betrug, 1725; Der lacherliche Prinlz Jodelet, 1726. — VOKALNA. Svjetovne kantate: zbirka Gemuths-Ergot-zung (6 kantata), 1698; Divertimenti serenissimi... (9 kantata), 1713; Musi-kalische Landlust (moralne kantate), 1714 i dr. Ora-torijske pasije (najznatnija Der fiir die Šunde der Welt gemarterte und sterbende Heiland Jesus u F-duru, na tekst B. H. Brockesa, 1712); mise; psalmi. NOVA IZD.: operu Der hochmiilhige... Croesus i odlomke opere L'Inganno fedele obj. M. Schneider (DDT, 1912); operu Der lacherliche Printz Jodelet obj. F. Zelle (PGM, XVIII, 1892), a operu Die edelmiithige Octavia M. SeifTert u dodatku cjelokupnom izdanju Handelovih djela F. Chrysandera (1902). LIT.: F. A. Voigt, Reinhard Keiser, VFMW, 1890. — H. Leichtentritt, Reinhard Keiser in seinen Opern (disertacija), Berlin 1901. — R. Pelzold, Die Kirchenkompositio-nen und weltlichen KantatenReinhard Keisers, Dii- R. KEISER, Nebucadnezar, stranica iz partiture, autograf sseldorf 1935.—H. Becker, Reinhard Keiser, MGG, VII, 1958. K. Ko.
KELDIŠ (Keldvš), Jurij Vsevolodoviĉ, sovjetski muzikolog (Petrograd, 29. VIII 1907 —). Muziĉke nauke studirao na Moskovskom konzervatoriju (M. V. Ivanov Borecki), gdje je 193050 predavao historiju muzike. God. 1950—-57 u Lenjingradu direktor Istraţivaĉkog instituta za kazalište i muziku. Od 1957 ponovo profesor Moskovskog konzervatorija i uz to do 1960 glavni urednik ĉasopisa CoeemcKan jny3UKa. Podruĉje njegova istraţivanja je ruska muziĉka historija, kojoj je posvetio svoja najopseţnija i najznatnija djela. DJELA: MyzoptcKuu u npo6neMa uacAedcmea, u zborniku MvcoprcKHti, GraTbl u MaTepnajiH, 1932; PoMancoean nupUKa MycopzCKOto, 1933; Xydo~ otcecmeeHo MUpoeo3penue B. B. Cmacoea (disertacija), 1946; Opamopua u Kanmama, zbornik OMePKH coBe-rCKOro MV3biKajibHOro TBop^ecTBa 1947; Hcmopun pyccKou My3biKu (3 sv., Keldiševo najznatnije djelo), 1947—54; O napodnoemu spycCKOU KjiaccuHecKouMy3uKe, ibid., 1950; CoBeTCKaHMy3brKa, 1948; HdeuHue npomueopenuH e meopnecmee Cxpn6uHa, ibid. ,jg5O;HdeuHO-o6utecmeennbie npednoccbuiKu pa36umuH pyccKoii My3UKu e KOHue XVIII u nemajte XIX sena, zbornik O^epKH HCTopiiii pvccKoB MV3biKn, l956;La Musigue russe au XIXme siecle, Cahiers d'histoire mondiale (UNESCO), 1957; OKmn6pcKaR penojtmuun u My3bina, COBCT-CKan My3btKa, 1957; CoeemcKan pyccKan My3uKa, 1958; PyccKax My3bma XVIII « ., 19 65. LIT.: /. Eoljan, Jurij (Georg) Keldvsch, MGG, VII, 1958.
KELEMEN, Milko, kompozitor (Podravska Slatina, 24. III 1924—). Klavir uĉio kod Melite Lorković; studij kompozicije završio 1951 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (S. Šulek). Usavršavao se kod O. Messiaena i T. Aubina na Konzervatoriju u Parizu (1953—54), V. Frazzija na Ljetnim teĉajevima Accademte Chigiane u Sieni (1954, 1955), W. Fortnera na Drţavnoj visokoj muziĉkoj školi u Freiburgu (1958—60), na Teĉajevima za novu muziku u Darmstadtu i 1966—68 u Siemonsovu Elektronskom studiju u Miinchenu. God. 1953 postao asistent i 1961 docent za kompoziciju na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu; 1968—69 Composer-in-Residence u Berlinu i 1969—72 profesor na konzervatoriju Robert Schumann u Diisseldorfu; od 1973 profesor je kompozicije na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu. K. je utemeljitelj i predsjednik Zagrebaĉkog muziĉkog biennala (1960). Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. K. stoji na ĉelu skupine kompozitora koja je u hrvatsku muziku unijela tekovine apstraktne muziĉke umjetnosti. Autor više simfonijskih djela neobaroknog i neoklasiĉnog stila, on se nakon studija u Parizu oĉitovao kao izraziti antiromantiĉar, da bi se preko dodekafonije, serijalnih struktura, aleatorike i drugih suvremenih muziĉkih postupaka okušao i na podruĉju elektronske muzike. Najpopularnije Kelemenovo djelo iz njegova prvog stvaralaĉkog razdoblja su Koncertantne improvizacije; klasiĉan harmonijski princip zamijenjen je u njima karakteristiĉnim tonom prema kojemu gravitiraju raznoliki harmonijski sklopovi. Uz atonalne i politonalne elemente karakteristiĉno je stalno izmjenjivanje vanjskog oblika tematske grade. Pojedina se tema u svakom novom nastupu slobodno varira, lomi, ili pojavljuje samo nekim
312
KELEMEN — KELLER
svojim elementom. Za razliku od kompozicija u kojima je prednost bila na strani melo-dike, u Ekvilibriju K. jaĉe naglašava boju zvuka, što se oĉituje u primjeni brojnih udaraljki. OslobaĊanje od serijalnih struktura fiksirano je prvi put u orkestralnom djelu Sub rosa, u kojima se K. pokušava adaptirati na tzv. pratipove muzike (npr. mirum, tremendum, maje-stas), poseţući i za suvremenom »instrumentacijom apsurda«. Svoj vrhunski domet na podruĉju koncertantne muzike K. je ostvario u Transfiguracijama za klavir i orkestar i u Change-antu za violonĉelo i orkestar. Od M. KELEMEN pregnantnih zatvorenih o-blika nastaju u Transfiguracijama postepeno amorfne tonske mase, da bi se potom i one pretvorile u ĉvrste oblike i stupile u meĊusobno nove funkcionalne odnose. Instrumentacija je bogata osebujnim zvukovnim kombinacijama; u gudaĉkom sastavu nema violina i kontrabasa, a od skupine drvenih duhaĉkih instrumenata zastupane su samo tri flaute; klavirska dionica tretirana je sasvim nekonvencionalno. Veoma efektni Chan-geant, nabijen unutrašnjom napetošću, pruţa — unatoĉ ograniĉenoj primjeni aleatorike — dovoljno slobode za kreativnu igru muziĉara. Udaljujući se od ritmiĉke i intonativne preciznosti, okvirna notacija upravo navodi na pretapanje zvuĉnih elemenata, kako se istiĉe i u samom naslovu. Nakon opera Novi stanar prema E. Jonescu, prvog eksperimenta u jugoslavenskoj muzici na podruĉju tzv. »teatra apsurda«, i Kralj Ubu, K. je u Opsadnom stanju svjesno ustao protiv konvencionalnog muziĉkog kazališta XIX stoljeća. Eminentno suvremen sadrţaj A. Camusa (Kuga), u kojemu se pokazuje da je izlaz iz apsurdnog, mehaniziranog i neslobodnog bivstvovanja jedino u borbi protiv smrtne prijetnje, protiv diktature što obezvreĊuje
solo, 1961; Radiant za komorni ansambl, 1961 (Darmstadt, 1962); Ent za duhaĉki kvintet, 1966 (New Hampshire, 12. VIII 1966); Motion za gi kvartet, 1968; Passionato za flautu i 3 zbora, 1971; Varia melodia za gi kvartet, 1972; Fabliau za flautu solo, 1972. — KLAVIRSKA: Tema i v ĉije, 1949; sonata, 1954 (Siena, 14. IX 1954); 5 klavirskih studija, 1958; 6 d komada Der Esel geht am Meer spazieren, 1960; Dessins commentees, 1964 tija, 18. XI 1964). — Fabliau za orgulje, 1972. — Sintetska kompozicija J 1966. — DRAMSKA. Opere: Novi stanar, prema romanu Le Nouveau loc E. Jonesca, 1964 (Miinster, 20. IX 1964; jug. premijera Zagreb, 18. V 1 Ko'nig Ubu, 1965 (Hamburg, 1965) i Der Belagerungszustand (Opsadna sh prema Kugi A. Camusa, 1968—69 (Hamburg, 10. I 1970; jug. premijera ZE 9. V 1971). Baleti: Le He'ros et son miroir (Ĉovjek pred zrcalom), 1959 (] 10. V 1961; jug. premijera Zagreb, 15. V 1963); Abbandonate (Napuš; na libreto I. Sertića prema romanu »Dom Bernarda Albe« G. Lorre, 1964 beck, 4. XI 1964; jug. premijera, Zagreb, 18. V 1965). Filmska muzik VOKALNA: Igre, ciklus za bariton i gudaĉe (V. Popa), 1955; Epitaf za r sopran, violu i udaraljke, 1961; kantata O Primavera za tenor i gudaĉe, : Les Mots za mezzosopran i 2 orkestra, prema Sartrovim Rijeĉima, 1965 Mots II za mezzosopran i 2 orkestralne grupe, prema Sartrovim Rijeĉima, ] Musik fiir Heissenbiittel za glas i komorni sastav, 1967; Passionato za flautu i 1971; Yebell za recitatora i komorni ansambl, 1972; For You za glas s ring< dulatorom, 1972. Zborovi: Oglasi, 1958 i Hommage a Heinrich Schiitz, ] 2 pjesme Garcije Lorce, 1958. LIT.: K. Kovaĉevu, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb, ] — Isti, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Zagreb 1966. — Turkalj, Milko Kelemen, Telegram, 9. V 1969. — J. Hausler, Musik in Jahrhundert, Bremen 1969. K. K
KĆLER, Bela (pravo ime Adalbert von Kćler), madţa violinist, dirigent i kompozitor (Bartfa sada Bardejov, 13. II 1 — Wiesbaden, 20. XI 1882). Uĉio najprije kod F. Schiffer Bartfi. God. 1845—54 violinist beĉkog Theater an der Wi uz to studirao kod S. Sechtera. Od 1854 dirigent kapele J. Gur u Berlinu, 1855 preuzeo, poslije smrti J. Lannera, njegov orke; u Beĉu; 1856 austrijski vojni dirigent. Od 1860 djelovao u Budi pesti gdje je utemeljio orkestar, 1863—70 kapelnik na dvoru Nas u Wiesbadenu, 1870—72 u mjestu Spa. Poduzimao koncer turneje po Njemaĉkoj, Engleskoj, Danskoj i Švicarskoj. Komj nirao preteţno zabavnu i plesnu muziku, u svoje vrijeme veo popularnu, protkanu madţarskim prizvukom i mjestimice ser mentalnim lirizmom. Pojedine uvertire i valceri izvode se i dan DJELA. ORK ESTRALN A. Dva naest uvert ira : Ouverture romani, op. 72; Lustspiel-Ouverture op. 73; Rdkćczi-Ouverture i Ungarische-Lusts{ Ouverture op. 108. Soldatenleben op. 62; 27 valcera (Hoffnungsstrahlen; Wiener Freizvilligen; Die Sprudler; Am sehonen RkeinJ; 22 koraĉnice (Kossi indulo; Preussens Aar;\Prinz\Friedrich-Marsch^Wiesbadener FeuerviehrMarsi 19 polka (Sophie-Polka; Souvenir de VCiesbadenj ; 13 galopa (Hurrah); 10 n zurka; 14 csardasa (Verboczi-csardds; Bdrfai emlek) ; 4 ĉetvorke. — Kompc ĉije za kornet. — Balet Die Schmetterlingsjagd, — Vokalne kompozicije LIT.: Z. Sztehlo, Kćler Bela, Budapest 1930. — E. Nick, Bela Keler, MC VII, 1958.
KELKEL, Manfred, francuski kompozitor njemaĉkog pc rijetla (Siersburg, 15. I 1929 —). Muziĉki studij završio u Sa briickenu (P. Auclert, E. Stekel), usavršavao se kod J. Rivii i D. Milhauda u Parizu. Dobitnik prve nagrade na natjecai u Liegeu 1956. Od 1957 muziĉki direktor pariške naklade Heug Kelkelova djela sretna su sinteza njegova germanskog podrije i uzora koje mu je nametnuo francuski odgoj — »sklonosti pi gravanju s najrazliĉitijim kontrapunktskim oblicima i rafinii nosti harmonijskih struktura i briljantnosti orkestralnih faktur
M. KELEMEN, Changeant, stranica iz partiture
svako ljudsko dostojanstvo, dobio je Kelemenovom muzikom i izvanredno funkcionalnim teatarskim efektima novu dimenziju. Kelemenov balet Ĉovjek pred zrcalom izgraĊen je na principima serijalne tehnike komponiranja, a balet Napuštene, koji se temelji na motivu iz romana Dom Bernarde Albe G. Lorce, dokument je jednoga razvoja u kojemu K., negirajući klasiĉnu organizaciju zvuka, slobodno primjenjuje »sredstva za proizvoĊenje tonova i šumova, tako i njihove formalne strukture«. DJELA. ORKESTRALNA: Preludio, aria e finale za gudaĉki orkestar, 1948 (Zagreb, 14. V 1948); simfonijeta, 1950; simfonija, 1951 (Zagreb, iS. II 1952); Koncertantne improvizacije za gudaĉe, 1955 (Zagreb, IO. V 1955); Adagio i allegro za gudaĉe, 1955 (Zagreb, 16. II 1956); Concerto giocoso za komorni orkestar, 1956 (Zagreb, 4. I 1957); Simfonijska muzika 1957 (Zagreb, 4. VI 1958); Konstelacije za komorni orkestar, 1958 (Zagreb, 27. IV 1960); Skolion, 1958 (Dubrovnik, 24. VIII 1960); Cinq Essays za gudaĉki orkestar, 1959; Ekvilibri za 2 orkestra, 1961; Sub rosa, 1964 (Zagreb, 23. V 1965); Surprise za komorni orkestar, 1967 (Zagreb, 13. V 1967); Floreal, 1970; Tantana (verbalna partitura), 1971. — KONCERTANTNA. Koncerti: za klavir, 1952 (Zagreb, 22. XII 1953); za violinu, 1953 (Zagreb, 19. IV 1957) i za fagot, 1956 (Zagreb, 11. IV 1957); Tri plesa za violu i gudaĉe, 1956 (Venecija, 19. IX 1957); Concertino za kontrabas, 1958 (Zagreb, 11. X 1963); Transfiguracije za klavir i orkestar, 1961 (Hamburg, 6. IV 1962); Compose za 2 klavira i orkestralne grupe, 1967 (Donaueschingen, 22. X 1967); Changeant za violonĉelo i orkestar, 1967—68; Oliphant za duhaĉke instrumente i komorni orkestar, 1971; Sonabile za klavir s ringomodulatorom i orkestar, 1972. — KOMORNA: Muzika za violinu solo, I957J Etudes contrapunctiques za duhaĉki kvintet, 1959 (Pariz, 2. II 1959); sonata za obou i klavir, 1960 (Donaueschingen, 8. VIII 1960); Studija za flautu
DJELA. ORKESTRALNA. Za solistu i orkestar: Concertino za violonĉ i komorni orkestar op. 4, 1954; Musique funebre (a la memoire des victimes innocen d'une guerre) za obou op. 5; koncert za klavir op. 8; koreografska poema 5. O op. 10 za Ondes Martenot, 1957; Concertino za saksofon i komorni orkestar, 19c Rhapsodie za saksofon op. 12, 1962; koncert za fagot op. 13, 1963; Conce, de Zagreb za gitaru, 1969 (Zagreb, 5. IV 1972). — KOMORNA: 2 gudaĉka kv; teta op. 6; Divertimento za 3 duhaĉa op. 3; Aphorismen za 5 intrumenata i udaralj op. 7, 1953. — Toccata za klavir op. 2, 1951. — DRAMSKA: balet Le Coe froid, 1958; psihodrama La Mandragore-Alraune za sole, zbor i orkestar op. ] 1967. — Solo-pjesme. — Transkribirao Petite suite u g-molu F. Campiom Petite suite u d-molu R. De Viseea.
KELLER, Hans, engleski muziĉki pisac i kritiĉar austrijske podrijetla (Beĉ, 11. III 1919 —). God. 1938 emigrirao u Engleski U Londonu završio Royal Academy of Music. Vrlo zapaţeni] kritikama u brojnim engleskim listovima i ĉasopisima (Sunda Times, Manchester Guardian, Music Survey) stekao ugled jedne od vodećih današnjih muziĉkih kritiĉara u Engleskoj. DJELA: The Need for Competent Film Music Criticism, 1947; Benjam Britten, The Rape of Lucretia, 1947; Benjamin Britten, Albert Herring, 194 Mozart and Boccherini, Music Review, 1947; Film Music, Music Survev, 194950; The Audibilily of Serial Technique, Monthlv Musical Record, 1955; Maty, Seiber, Musical Times, 1955; Strict Serial Technigue in Classical Music, Temp 1955; The Chamber Music, zbornik Mozart Companio, 1956; Rhythm: Gershw\ and Stravinsky, The Score, 1957; Elgar the Progressive, Musical Review, 195' Functional Analysis: Its Pure Application, ibid-, 1957 i dr. — Sa D. Mitchelloi uredio zbornik B. Britten: A Commentary on His Works from a Group of Specialist 1952. LIT.: H. F. Redlich, Hans Keller, MGG, VII, 1958.
KELLER, Hermann, njemaĉki muzikolog i orguljaš (Stutt gart, 20. XI 1885 — Freiburg im Breisgau, 17. VIII 1967) Studirao klavir, orgulje i kompoziciju u Miinchenu, Stuttgarti i Leipzigu (R. Teichrruiller, K. Straube, M. Reger). God. 1910—1< nastavnik na Muziĉkoj školi i gradski orguljaš u Weimaru, zatin orguljaš u Stuttgartu, gdje je od 1919 predavao na Visokoj teh niĉkoj školi, a 1920—52 na Visokoj muziĉkoj školi (1946 i 195; direktor).
KELLER — KELTERBORN DJELA: Reger und die Orgel, 1923; Die musikalische Artikulation, besonders bei J. S. Bach (disertacija), 1924; Die Orgeltverke Bachs, 1948; Kleine Bachbiographie, 1948; Die Klavierzverke Bachs, 1950; Phrasierung und Artikulation, 1955; Domenico Scarlatti. Ein Meister des Klaviers, 1957; Das Wohltemperierte Klavier von J. S. Bach, 1966; brojne studije i ĉlanci. — INSTRUKTIVNA: Schtile des klassischen Triospiels, 1928 (IV izd. 1955); Schule des Generalbasspiels, 1931 (III izd. 1956); Schule der Choralimprovissation, 1939; Die Kunst des Orgelspiels, 1941. — Komponirao sonatu za violonĉelo i klavir, kraća djela za orgulje i solo-pjesme. — Izdao mnoga djela J. S. Bacha, G. F. Telemanna, D. Buxtehudea, G. Scheidta i drugih starih majstora.
KELLER, Wilhelm, austrijski kompozitor, muziĉki pedagog i teoretiĉar (Wels, Gornja Austrija, 8. VIII 1920—). Studirao na Mozarteumu u Salzburgu kod F. Frischenschlagera (kompozicija), C. Kraussa (dirigiranje), E. Valentina (muzikologija) i E. Preussnera (muziĉka pedagogija), zatim na Konzervatoriju u Leipzigu kod J. N. Davida i H. Abendrotha. God. 1945—49 predavao na Mozarteumu, 1950—-60 docent za muziĉku teoriju na Muziĉkoj akademiji u Detmoldu, uz to od 1951 vodi koncerte Mušica Viva; 1960—62 docent na Visokoj pedagoškoj školi u Liineburgu, a od 1962 vodi središnjicu za Schulzoerk na Orffovu institutu u Salzburgu (1964 profesor); uz to od 1969 predaje i na Visokoj muziĉkoj školi u Karlsruheu. DJELA. INSTRUMENTALNA :Save our sculs, orkestralna invokacija, 1953; Acht Weisen za flautu solo, 1946; Organa nova, koralne predigre za orgulje, 1953; Psalmenzueisen za violu i orgulje ili ĉembalo, 1954; Klein Vogelpredigt za blokflautu (ili druge duhaĉe), 1957. — Balet Uroboros za sole, zbor, plesaĉe, udaraljke i klavir, 1957- Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: kantate Apokalipse, 1949 i Cantata humana, 1957. Lied der Freundin za sopran, flautu i harfu, 1950; Mignon, 3 pjesme za sopran i udaraljke ad lib., 1954; Die Auftakteule, 13 i- I; Galgenlieder za sastav ad lib., 1954; Organa domestico za pjevaĉe i sviraĉe ad lib., 1954; Ouibus, quabus pjesme za djecu i roditelje, 1956; Der Sonnenkdfer: Singund Spielbuch fiir Kinder, 1956; Wandsbeker Weisen za I ili više glasova, 1956; Mb'rderwelt post Christum nalum, 3 recitacije za bariton, klavir i udaraljke ad lib., 1957; Versbhnung, balade za glas, klavir (ĉembalo), harfu, obou i udaraljke, 1966. Zborna djela (cikius Laterne, Nacht urA Sterne); solo-pjesme; omladinska muzika. — SPISI: Carl Orffs Antigonae, Versuch einer Einfiihrung, 1950; Einfiihrung in Musik fiir Kinder (sa F. Reuschom), Orff-Schulwerk, 1954; Handbuch der Tonsatzlehre, 2 sv., 1957—59; Tonsatzanalytische Verfahren zur Darstellung von Stilkriterien Neuer Musik, u seriji Stilkriterien der Neuen Musik, 1961; C. Orff, u Stilportrats der Neuen Musik, 1961 (II izd. 1965); Zur Entideologisierung der Musikersiehung, u publikaciji E. Krausa Musik und Bildung in unserer Zeit, 1961. Brojne rasprave i ĉlanci u muziĉkim ĉasopisima. LIT.: W. Kriiger, Zur Wiederkehr des Organum-alteste und jiingste Mehrstimmigkeit, Mušica, 1955. — E. Valentin, MC'ilhelm Keller, MGG, VII, 1958.
KELLNER, 1. Johann Peter, njemaĉki orguljaš i kompozitor (Grafenroda, Thuringen, 28. IX 1705—19. IV 1772). Uĉio kod J. Schmidta (orgulje) u Zelli i H. F. Kehla (kompozicija) u Suhlu. Od 1728 pomoćnik kantora i od 1732 kantor u Grafenrodi. Suvremenik G. F. Handela i J. S. Bacha s kojima se osobno poznavao. Veliki Bachov poštovalac, izradio je ĉitav niz kopija njegovih kompozicija koje su vrijedan prilog istraţivanju izvornika, ostavio je i prijepis Bachova priruĉnika za generalbas (Vorschriften und Grundsatze zum vierstimmigen Spielen des Generalbasses iz 1738) koji sadrţava neke Kellnerove dodatke i korekture. Od .mnogobrojnih njegovih uĉenika u Grafenrodi istiĉe se J. Ph. Kirnberger. Kao kompozitor pribliţava se svojemu uzoru Bachu jedino mjestimice u orguljskim djelima (npr. preludij u d-molu). Korali su mu dijelom pisani na naĉin Pachelbela, a dijelom zasićeni ljupkom melodikom talijanskog tipa. Klavirske kompozicije imaju preteţno karakter pomodne amaterske muzike za razonodu. DJELA. INSTRUMENTALNA: Certamen musicum bestehend aus Prdludien, Fugen, Allemanden, Couranten, Sarabanden, Giguen wie auch Menuetten und dergl., 6 suita za ĉembalo, 1739—49 (II prošireno izd. sadrţi 8 suita, 1749— 56); Preludes, Fuguee, Allemandes, Courantes, Sarabandes et Gigues pour le cla-vecin, 1740 (moţda identiĉno sa zbirkom Certamen musicum); Trois Sonates pour le clavecin, 1752; Manipulus Musices, oder: Eine Hand voli kurztueiliger Zeitvertreib vors Klavier, 4 suita odnosno sonata, 1753—56; Choral »Herzlich thut mich verlangen« oder »Ach Herr mich armen Sundert za 2 klavira i pedale. U rukopisu: Zwey Sonaten vor das Clavier; Kleine Variationen iiber ein Thema von 8 Takten za klavir; 3 koralne obradbe za 2 klavira i pedal; 2 trija za orgulje, odnosno za 2 klavira i pedal; 2 preludija i fuge, 6 fuga i 3 preludija za orgulje. — VOKALNA: 1 oratorij i 46 crkvenih kantata u rukopisu (4 kantate potpisane samo s prezimenom Kellner mogle bi biti i djelo Johanna Christopha). — Autobiografija obj. u F. W. Marpurgovoj periodici Histcrisch-kritische Beytrage zur Aufname der Musik, I, 1755.
2. Johann Christoph, orguljaš i kompozitor (Grafenroda, 15. VIII 1736 — Kassel, ?, 1803). Sin i uĉenik Johanna Petera; uĉio i kod G. Bende u Gothi i nakon boravka u Amsterdamu i Hagu postao dvorski orguljaš i crkveni kantor u Kasselu. Plodan kompozitor orguljske i klavirske muzike, K. se u klavirskim koncertima kreće posve u okviru galantnog stila. I u orguljskim djelima provodi naĉin karakteristiĉan za kasno XVIII st.: u preludijima daje prednost izrazito homofonom slogu, u fuge unosi sonatne elemente, a tokate oblikuje na naĉin pjesme, figurativno. U ono doba bila je vrlo traţena njegova knjiga o generalbasu, koja je do 1796 doţivjela 7 izdanja. DJELA. INSTRUMENTALNA: Concerto pour le clavecin op. 3; Trois Conc. pour le Clavecin op. 5; Trois Conc. pour le clavecin op. 8; 3 Sonate za ĉembalo ili klavir s pratnjom violine i violonĉela op. 9; Serenade fiir das Clavier allein und auch fiir 2 V., 2 FL, 2 Hr. und B. op. 13; Sonata pour le clavecin ou Pfte., mit I FL oder V. und Vc. op 19; 3 Vor- oder vielmehr Nachspiele, 3 Fugen, 3 Choral-Vorspiele, im Trio mit dem Canto firmo fiir die Orgel op. 14, I; Orgelstiicke verschiedener Art op. 14, II; 31 neue Orgelstiicke, ndhmlich: 12 Kurze
313
leichte Prdludien, 14 leichte Choralvorspiele, 10 mit der vollen Org., 4 triomdssig, 1 Fantasie, 1 Fuge, 1 Org-Quartett fiir 2 Personen und Ped. op. 17, I; Neue Orgelstiicke op. 17. II; 14 Orgelstiicke, bestehend in leichten Vor- und Nachspielen, zzvischen neuen Choral-Vorspielen op. 20; I; Caffe fugetta za klavir; 2 Fugen mit 4 Handen fiir die Org. oder das Klavier; Six Fugues tres faciles pour l'orgue ou piano; 3 Fugen fiir die Orgel; Zwey Nachspiele und eine Fuge fiir die Orgel; Marsch der Leibgarde zu Hessen-Cassel s varijacijama za klavir; razliĉite kompozicije za klavir u zbirkama. — Singspiel Die Schadenfreude, 1782. — Tri kantate u rukopisu i moţda koja od 4 kantate navedene kod brata Johanna Petera. — Priruĉnik Grundriss des Generalbasses, eine theoretisch-praktische Anleitung fiir die ersten Anfdnger entzvorfen op. 16, I, oko 1783. LIT.: H. Engel, Die Entwicklung des deutschen Klavier -Konzerts von Mozart bis Liszt, Leipzig 1927. — H. Uldall, Das Klavier-Konzert der Berliner Schule, Leipzig 1928. — R. Sietz, Die Orgelkompositionen des Schulerkreises um J. S. Bach, Bach Jahrbuch, 1935. — G. Frotscher, Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkomposition, II, Berlin 1936. — G. Kinsky, Die Originalausgaben der Werke J. S. Bachs, I, Wien 1937. — W. Georgii, Klavier-Musik, Ziirich-Freiburg i. Br. 1950 (II izd.). — H. Loffler, Die Schiiler J. S. Bachs, Bach Jahrbuch, 1935. — L. Hoffmann-Erbrecht, Deutsche und italienische Klavier-Musik zur Bachzeit, Jenaer Beitrage zur Musikforschung I, Leipzig 1954. — Gedenkschrift anlasslich der J. P. Kellner-Festwoche in Grafenroda, Grafenroda 1955. — Ch. Engelbrecht, Die Hofkapelle des Landgrafen Carl von Heseen-Kassel, Zeitschrift des Vereins fiir hessische Geschichte und Landes kunde, 1957. — L. Hoffmann-Erbrecht, Kellner, 1. Johann Peter, 2. Johann Christoph, MGG, VII, 1958. I. Ać.
KELLY, Gene, ameriĉki koreograf (Pittsburgh, 23. VIII 1912 —). Prvi i jedini koreograf do danas koji je vidio mogućnosti koje film pruţa plesnoj umjetnosti, te je realizirao nekoliko izvornih baletnih filmova. Posjedujući veliko scensko iskustvo sa Broadwaya, gdje je bio zapaţen već 1940, K. je kao umjetnik široke kulture i velikog poznavanja baletne umjetnosti, ubrzo postao veoma traţen u Hollywoodu. U filmu Poziv na ples povjerena mu je bila uz koreografiju i reţija (glumci su bili J. Garland, R. Hayvvorth, L. Caron i C. Sombert), Kellyjevi najuspjeliji baletni filmovi su Amerikanac u Parizu i Pjevajmo na kiši. God. 1960 za Parišku operu koreografirao je balet Pas de Dieux (Gershwin). KELLY, Michael (zapravo Michael O'Kellv; u Italiji zvan Occhelli), irski pjevaĉ (bas) i kompozitor (Dublin, 25. XII 1762 — Margate, London, 9. X 1826). Pjevao je u Napulju, Palermu, Firenci, Bologni i Veneciji. God. 1783-—87 ĉlan Beĉke dvorske opere, gdje se sprijateljio sa W. A. Mozartom. Bio je zatim niz godina solist opere Drury-Lane-Theater u Londonu. Istakao se 1 kao izvrstan koncertni pjevaĉ; od 1793 bio je i direktor Kraljev ske opere, a 1802—11 vodio je u Londonu i trgovinu muzikalija. Kellyjeva su djela (scenska muzika za 62 kazališna komada i brojne solo-pjesme) dopadljiva, ali ĉesto i banalna. Znaĉajna je meĊutim njegova knjiga uspomena Reminiscences oj Michael Kelly (1826). LIT.: S. M. Ellis, The Life of Michael Kelly, Musician, Actor and bon viveur, 1762—1826, London 1930. — A. Hvatt King, Michael Kelly. MGG, VII, 1858.
KELTERBORN, Rudolf, švicarski kompozitor (Basel, 3. IX 1931 —). Muziku studirao u Baselu (J. Handschin), Zurichu (W. Burkhard), Detmoldu (W. Fortner, G. Bialas) i Salzburgu (I. Markeviĉ). Od 1955 nastavnik teoretskih predmeta na Konzervatoriju i dirigent u Baselu, 1960—68 profesor na Muziĉkoj akademiji u Detmoldu i od 1968 profesor kompozicije na Visokoj muziĉkoj školi u Zurichu. God. 1969 preuzeo od W. Schuha uredništvo ĉasopisa Schzveizerische Musikzeitung (SMZ). K. ide u red najistaknutijih švicarskih kompozitora svoje generacije. Oduševljeni pristaša dodekafonije, o kojoj je objavio i više zanimljivih ĉlanaka u struĉnim publikacijama, svoj je najviši domet ostvario u gudaĉkim kvartetima, oĉitujući se kao umjetnik profinjena smisla za tonsko nijansiranje. Kelterbornova mnogostranost dolazi do izraţaja i u njegovim vokalnim djelima, crkvenim i svjetovnim, u kojima se nerijetko nadovezuje na tradicionalni vokalni slog. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1968 i 1970; 2 Kammersinfonie: I, za violinu i mali orkestar, 1960 i I I, za gudaĉki orkestar, 1966; koncert za violonĉelo, 1962; Mouvements, 1957; Canto appassionato, 1959; Aletamorphosen, 1960; varijacije za obou i gudaĉe, 1960; Scenes fugitives za blokflautu i orkestar, 1961; Vier Nachtstilcke, 1963; Phantasmen, 1966; Miroirs za duhaĉe, harfu, klavir, udaraljke i kontrabase, 1966; Musik za klarinet 1 orkestar, 1966; Fu'nf Madrigale za orkestar sa 2 pjevaĉa, 1968; Traummusik za mali orkestar, 1971. — KOMORNA: 4 gudaĉka kvarteta, 1954, 1956, 1962 i 1970; Kammermusik za flautu, violinu i klavir, 1957; Lyrische Kammermusik za klarinet, violinu i violu, 1959; Meditationen za 6 duhaĉa, 1962; Sonata sacra za 10 limenih instru menata, 1967; Fantasta a tre za klavirski trio, 1967; Kammermusik za klarinet, fagot, rog i gudaĉki kvintet, 1969; Vier Stiicke za klarinet i klavir, 1971; Inventionen und Intermezzi za 2 viole da gamba i ĉembalo. — KLAVIRSKA: sonata za i klavira, 1955; Metamorphosen, 1956; Monosonata, 1965, — ORGULJSKA: 2 sonate; Monumentum, 1971. — DRAMSKA: opere Die Errettung Thebens (vlastiti tekst), 1963 i Kaiser Jovian (tekst H. Meier), 1967; scenska muzika za drame. — VOKALNA. Dvije komorne kantate: Elegie (tekstovi Sappho i G. Trakl), 1956 i Der Traum meines Lebens verdammert (japanska lirika), 1966; Fu'nf Madrigale za sopran, tenor i orkestar, 1968. — CRKVENA: oratorij Die Flut, 1965; misa za soliste, zbor i orkestar, 1961; Tres cantiones sacrae za 7-gl. zbor a cappella, 1969; Mušica spei za zbor, orkestar i sopran, 1970. — SPISI: Gegensdtzliche Formprinzipien in der zeitgenb'ssischen Musik, SMZ, 1957; Kriterien bei der Festlegung einer Zwolftonreihe, Mušica, 1960; Formale Aiehrschichtigkeit, SMZ, 1964; Die Problematik der Formbegriffe in der Neuen Musik, Terminologie der Neuen Musik (red. R. Stephen), Berlin 1965; Kompositorische Gestaltung des Tonraums, Mušica, 1966; Grenzen der Neuen Musik, ibid-, 1967; Etiiden zur Harmonielehre, Kassel 1967 (sa G. Giildensteinom); Mozartsche Themen mit variabler formaler Funktion, Kassel 1968; Die Bedeutung historischer
KELTERBORN — KENTON
314
Musik fu'r den zeilgenb'ssischen Komponisten, Mušica, 1969; Geistliche und Hturgische Musik der Gegenzvart, ibid., 1970. LIT.: E. Mohr, Zur Kompositionstechnik Rudolf Kelterborns, Mu šica, 1960. — D. Larcse i F. Goebels, Rudolf Kelterborn. Eine Lebensskizze, Amriswil 1970. — W.-E. von Lezvinski, Schwierige Musik zum Verstehen. Der Komponist Rudolf Kelterborn, Muši ca, 1970.
KEMANĐE (arap. kaman-ga, perzijski kemanĉe), narodni gudaĉki instrument mnogih naroda Srednjeg Istoka. Sastoji se od malena tijela za rezonanciju (najĉešće od ljuske kokosova oraha preko kojega je napeta zmijska koţa), dugaĉka vrata i noge; ima 1—3 ţice (gdjekad i 4); pri sviranju drţi se vertikalno, oslonjen na koljeno. KEMPE, Rudolf, njemaĉki dirigent (Niederpovritz kod Dresdena, 14. VI 1910—). God. 1928 prvi oboist u Dortmundu, a 1929 u orkestru Ge-ivandhaus u Leipzigu. Od 1933 posvećuje se dirigiranju. Ko-repetitor, pa kazališni dirigent u Leipzigu, Chemnitzu (od 1942) i generalni muziĉki direktor u Weimaru (1948). God. 1949 preuzeo KEMANĐE iz Perzije vodstvo Saskog drţavnog orkestra u Dresdenu (opera i koncert), a 1952—54 bio direktor Drţavne opere u Miinchenu. Nakon brojnih turneja po Evropi i Americi (njujorški Metropolitan), od 1960 dirigent orkestra Philharmonia u Londonu i od 1963 dirigent orkestra Tonhalle u Ziirichu. LIT.: G. Haussmald, R. Kempe, ZFM, 1950. - H. Jdckel i G. Schmicdel Bildnis des schaffenden Kiinstlcrs: ein Dirigent bei der Arbeit, Leipzig 1954. - R. Schaal, Rudolf Kempe, MGG VII, 1958.
KEMPEN, Paul van, nizozemski dirigent (Leiden, 16. V 1893 — Amsterdam, 8. XII 1955). Studirao muziku u Amsterdamu; koncertni i operni dirigent u Oberhausenu (1932), 1934 —44 vodio filharmoniju u Dresdenu. God. 1942—44 kao nasljednik H. v. Karajana dirigirao Simfonijskim orkestrom u Aachenu. Od 1945 ţivio u Nizozemskoj, gdje je od 1949 bio direktor Filharmonije Radio-stanice u Hilversumu. Niz godina predavao na dirigentskim teĉajevima u Sieni; 1953—55 djelovao u Bremenu. K. je postigao ugled jednog od najboljih suvremenih dirigenata, zahvaljujući to najviše upornom i uspješnom odgajanju orkestralnih sviraĉa, od kojih je traţio maksimalnu tehniĉku i interpretativnu toĉnost. LIT.: K. Laux, P. van Kempen, M, 1936. — W. Abendroth, P. van Kempen, Mušica, 1952.— 5. van Ameringen, P. van Kempen, ibid., 1956. — R. Schaal, Pa ul va n Ke mpe n, MGG, VII, 1958.
KEMPER (E. Kemper & Sohn), jedna od najvećih radionica za gradnju orgulja u Njemaĉkoj, osnovana 1868 u Liibecku, bila je do kraja XIX st. radionica za popravak orgulja. Obitelj K. potjeĉe iz Vestfalije, a poĉetkom XIX st. se stalno nastanila u Liibecku. Ĉlanovi obitelji bili su orguljaši, uĉitelji muzike i graditelji klavira i orgulja kroz više generacija. Peter Kemper (rod. 1734) djelovao je kao graditelj orgulja u Porajnju. Emanuel Kemper, koji je poduzeće u Liibecku poslije 1919 znatno proširio, bio je istodobno 1872—1930 orguljaš u crkvi sv. Jakoba. Današnji vlasnik zove se takoĊer Emanuel Kemper. Restauratorskim radom na sjevernonjemaĉkim baroknim orguljama K. je (katkad u suradnji sa H. H. Jahnnom) nastojao instrumentima vratiti njihov prvobitni zvuk (npr. 1937 orgulje u crkvi sv. Marije u Liibecku). MeĊutim, K. je ponekad, iza baroknog prospekta, proveo i potpunu obnovu instrumenta (npr. 1916 orgulje u crkvi sv. Egidija u Liibecku). Danas K. gradi razne vrste orgulja (ne samo prema tipu sjevernonjemaĉkih baroknih orgulja), a bavi se i konstrukcijom klavikorda i ĉembala. Sagradio je brojne orgulje, medu njima za crkvu sv. Marije u Gdaiisku, benediktinsku opatiju San Anselmo u Rimu, crkvu sv. Martina i crkvu sv. Nikole u Siegenu. LIT.: E. K. RSssler, Ke mper, MGG, VII, 1958.
KEMPFF, Wilhelm, njemaĉki pijanist i kompozitor (Juterbog, 25. XI 1895 —). Studirao u Berlinu klavir (H. Barth) i kompoziciju (R. Kahn) i 1916 zapoĉeo koncertnu karijeru orguljaša i pijaniste. God. 1924—29 direktor Konzervatorija u Stuttgartu.
Poslije toga ţivio u Potsdamu (predavaĉ na majstorskim teĉajevima Njemaĉkog muziĉkog instituta za strance), zatim u Thurnauu kraj Bavreutha (T945)J i u Ammerlandu na Starnberškom jezeru (1958). Premda je i kao kompozitor K. Ko. dao vrijednih djela (opere Konig Midas i Familie Gozzi; koncert za violinu), svjetski je ugled postigao kao pijanist, prvenstveno kao interpretator klasiĉne i romantiĉne klavirske literature. Veoma je cijenjen pedagog. DJELA.
ORKHSTRALNA:
2
simfonije, u Es-duru, 1923 i u d-molu, 1926; simfonijske pjesme; koncert za klavir u b-molu, 1915; koncert za violinu u g-molu, 1932; Totentanz, W. KEMPFF koncert za klavir i zbor, 1931; Legende za klavir, 1947; 2 suite i dr. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, u d-molu i u Es-duru; kvartet za ki flautu, violinu i violonĉelo, 1925; sonata za violinu solo u cis -molu, — KLAVIRSKA: 2 sonate, u Fis-duru, 1911 i u g-molu, 1945; 2 i suite, 1923; 2 fantazije, 1921; Frtinkisches Bilderbuch, 1950; Italienische Kla stiicke, 1953. — Sonata za orgulje u g-molu. ■— DRAMSKA. Opere: Die von Sanssouci, 1918; Konig Midas, 1931; Familie Gozzi, 1942 i Die Fas. von Rottzucil, 1935. Balet Der Spiegel des Hamlet, 1947. Scenski oratorij N. rium von der Geburt des Herrn, 1925. — DeuCsches Schicksal, dramatska ka za sole, orkestar i orgulje, 1937; solo-pjesme i dr. — Autobiografija Untet Zimbelstern. Das Werden eines Musikers, 1951 (franc. prijevod Cetle note g 1955)- — Izdao ukupna klavirska djela R. Schumaiina, 7 sv., 1952 i A des Barock und Rokoko, preradbe za klavir Bachovih i Mozartovih kompo: od 1931. LIT.: B. Gavoty i R. Hauert, W. Kempff, Les grands interpretes, Ge 1954- — D. Sasse, Wilhelm Kempff, MGG, VII 1958. —J. Kaiser, G: Pianistcn in unserer Zeit, Miinchcn 1965.
KEMPIS, Nicolaus a, belgijski kompozitor i orgu (XVII st.). O njegovu ţivotu zna se veoma malo. Vjero no je roĊen u Firenci; od 1628 djelovao je kao orguljaš u E xellesu. Objavio znaĉajnu zbirku Symphoniae . . . (5 sv., 1 —49) za I—5 violina i basso continuo, kojom je zapoĉela re šansa instrumentalne muzike u zemljama sjeverne Evrope, su sonate da ehiesa, većinom ĉetvorostavĉane, a namijenj su i kućnom muziciranju. U novije vrijeme objavio je H. I mann i 2 Kempisove instrumentalne kompozicije. LIT.: F. H. Meyer, Nicolaus a Kempis, MGG, VII, 1958.
'
KENNIS, 1. Guillaume-Gommaire (VVillem), nizozem violinist i kompozitor (Lier, kraj Antvverpena, 30. IV 1717 Leuven, 10. V 1789). Uĉio kod svog oca Pierrea i kao zboi djeĉak na školi crkve St. Gommaire u Lieru. Već 1728 ĉlan crk nog orkestra (II violina), 1742 naslijedio svog uĉitelja na poloţ crkvenog dirigenta. God. 1749 preselio se u Leuven i postao rigent crkve sv. Petra. Tamo je djelovao punih 39 godina 1 muziĉki uĉitelj zborskih djeĉaka, a duţnost mu je bila da voc crkveni zbor i orkestar. Uz to je koncertirao po nizozemskim p vincijama (Burnev ga ubraja medu najslavnije violiniste t( doba).
DJELA. INSTRUMENTALNA: 6 Sonates za violinu, violonĉelo i ĉt balo op. 1 ; 6 Sonates za violinu i continuo op. 2; 6 Sinfonie a auattro op. 3; sonates za violinu i b. c; 6 Sonates za 2 violine op. 4; VI Trio da camera op. 6 Tnos za violinu i continuo; Sei sonate a tre op. 8; Six quatuors za 2 violi violu i continuo XI op.; Six sonates za 2 violine op. 11; 6 Duos za 2 violine 12; Racolta delV Harmonia, collezione decima sexta op. IX; Racolta delV Han nia, collezione quarantesima op. XI i dr. — Motet za 4 glasa i orgulje; zbor Responsoria pro defunelis.
2. Guillaume Jacques Joseph, violinist i kompozitor (Le ven, 21. V 1768 —• Anuverpen, 8. IV 1845). Sin i uĉenik Guilla me-Gommairea koga je naslijedio na poloţaju crkvenog dirigen u Leuvenu (1789—97). Od 1803 do 1845 vodio crkvenu muzi] katedrale u Antvverpenu koju je, nakon francuskih osvajanja, o novio i usavršio. Sakupio vrijednu, golemu biblioteku (saĉuva u arhivu antvverpenske katedrale) koja sadrţava povijesno zanir ljive tiskane partiture tadašnjih i starijih djela, meĊu njima vel broj kompozicija Havdna, Mozarta i Beethovena. Od samog Ke niša saĉuvala se samo kantata Rubens (1840). LIT.: Ch. Burney, The Present State of Music in Germanv and the >s derlands, London 1773. — E. Van der Straeten, La Musique aux Pays-Bas av£ le XIX siecle, IV, Bruxelles 1878. — Ch. Piot, G. G. Kennis i G. J. J. Kenn Biographie Nationale, X. — Ch. van den Borren, Geschiedenis van de Muzi in de Nederlanden, II, Antwerpefi 1951. — W. Dehennin, Kennis, 1. Guilla meGommaire, 2. Guillaume Jacques Joseph, MGG, VII, 1958.
KENTON, Stan (pravo ime Stanley Newcomb), ameriĉ jazz-muziĉar (Wichita, Kansas, 19. II 1912 —). Uĉio kod svoj: roditelja i privatnih uĉitelja u Kaliforniji. Prvi je aranţman n: pisao 1928, od 1934 angaţiran kao pijanist i aranţer; 1941 je o: novao vlastiti orkestar u Balboa Beachu. God. 1943 prosl av; se serijom kompozicija iz opusa Artistry, kao i za ono doba me
KENTON — KERLL dernim aranţmanima i posebnim zvuĉnim efektima svog orkestra, sastavljenog od niza odliĉnih solista. God. 1953 odlazi na prvu turneju po Evropi, 1959—63 vodi teĉajeve jazza (tzv. Jazz Clinics) na Indiana University i na Michigan State University te od 1966 i na Redlands University (California). God. 1965 utemeljio, sa ĉlanovima svog ranijeg big-banda, Los Angeles Neophonic Orchestra s kojim izvodi niz kompozicija iz podruĉja tzv. Thirdstream Jazz uz gostovanje istaknutih solista, F. Gulde, D. Gillespieja, G. Mulligana i dr. Glavni predstavnik tzv. progresivnog jazza (-* Progressive Jazz), K. je nastojao da ostvari sintezu elemenata moderne koncertne muzike (Debussv, Stravinski, Hindemith) i jazza; stoga je i naslovljavao svoje kompozicije Invention, Concerto, Choral, Improvisation; eksperimentirajući na polju pseudo-simfonijskog jazza (oko 1950 pod geslom Innovations in Modem Music), proširio je sastav svog orkestra na 40 ĉlanova (5 trubalja, 5 trombona, 5 saksofona, povećana ritmiĉka grupa), a da bi postigao simfonijske efekte koristio je i gudaĉe, drvene duhaĉe i rogove. S vlastitim je orkestrom snimio velik broj ploĉa, suraĊujući ĉesto i s pjevaĉicama Anitom C'Day, June Christv, Ann Richards i Chris Connor, te s aranţerima Peteom Rugolom, Johnnvjem Richardsom i Billom Holmanom. God. 1969 snimio je didaktiĉki film The Substance oj Jazz. LIT.' J. G. Jepsen, Discography of S. Kenton, Brande (Danska) 1950 (II izd. 1960). — H. J. Diuzel i H. H. Lange, Stan Kenton, Berlin 1959. — D. Schulz-Kohn, Stan Kenton, Wetzlar 1961. — E. Edwards, Discography of Stan Kenton and His Orchestra, 2 sv., Brande 1963. — M. Sparhe (sa P. Venudorom i J. Hartleyem), Kenton on Capitol, Hounslow (Middlesex) 1966. M. Maz.
KERBLER, Milivoj, kompozitor i pijanist (Zagreb, 3. V 1930 — 1., II 1971). Studij završio na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. God. 1953—57 dirigent zabavnog orkestra i 1961—62 muziĉki urednik Radio-Zagreba, od 1962 slobodan umjetnik i profesor muzike. Veoma aktivan u mnogim oblastima umjetniĉkog i društvenog ţivota; kao kompozitor najviše se istakao na podruĉju zabavne muzike. Pokrenuo i uredio Antologiju hrvatske glazbe na gramofonskim ploĉama (obj. 1973). Bavio se i zaštitom autorskih prava. DJELA. ORKESTRALNA: 4 Folklorne impresije, 1955, 1956, 1964 i 1965. Za klavir i orkestar: Nocturne, 1955; Elegiĉna rapsodija, 1961 i Skice, 1964. Laka orkestralna: Gledam te, 1951; Tri male priĉe, 1952; 2 divertimenta za trublju i orkestar: Tri male priĉe, 1952 i Bez rijeĉi, 1956; Melodija, 1960; Osamljenost, 1961. Za jazz-orkestar: U sumraku (Sequenzen), 1952; Jesenska melodija, 1954; Koncertna suita, 1955; Varijacije za alt-saksofon, 1956; Tri stavka za trublju i orkestar, 1961; Poljevaĉi ulica, 1962. ■— DRAMSKA : opereta Na moru, 1961; musical Plava limuzina, 1964 (Zagreb, I 1964); muziĉka komedija Turci su svemu krivi, 1965 (Zagreb, 5. VI 1966). Muzika za film. •— VOKALNA. Solo-pjesme: Tri kajkavske (D. Domjanić); In memoriam (C. Dujšin-Ribar); djeĉje pjesme. •— Zabavne melodije. LIT.: K. Kovaĉević, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Zagreb 1956. K. Ko.
KERCKHOVEN, van den, belgijska obitelj muziĉara iz XVI—XVIII st. ĉiji su ĉlanovi djelovali na kraljevskom dvoru u Bruxellesu. Svi su redom bili orguljaši ili kantori. Njihove se rodbinske veze ne mogu posve toĉno utvrditi, pa se navode kronološkim redom. Najstariji je Antoine (?, 1566 — ?, 1627), izmeĊu 1598 i 1626 orguljaš zakladne crkve Ste Gudule u Bruxellesu. Abraham (Bruxelles, kršten 2. V 1627 — 9. I 1702), orguljaš i kompozitor; od 1647 dvorski muziĉar nadvojvode Leopolda Wilhelma od Austrije i od 1656 prvi orguljaš kraljevske kapele. God. 1673 )°š se nalazio u toj sluţbi. Prema podacima iz crkvenih knjiga neko je vrijeme bio uz to i orguljaš crkve sv. Katarine. U rukopisima Kraljevske biblioteke u Bruxellesu (br. 3526) saĉuvano je više njegovih orguljskih kompozicija: preludija, fuga, fantazija, versetta u 8 crkvenih tonova, jedan Salve Regina i jedna Fantasta pro duplici organo. Ta se djela odlikuju bogatstvom invencije i tehniĉkom zrelošću; po kompozicijskim postupcima moţe se zakljuĉiti da je poznavao i usvojio orguljsku vještinu svojih prethodnika Sweelincka, Frescobaldija i P. Corneta, osobito u figuriranju i tehnici fuge. Philippe (?—?) se navodi u biljeţniĉkim dokumentima iz 1688 kao maitre-organiste, ali se pretpostavlja da je bio moţda orguljar. — Na jednom popisu osoblja Kraljevske kapele iz 1707 nalazi se još jedan Philippe, ali pjevaĉ, pa se oĉito radi o drugoj osobi. Ovaj je drugi Philippe bio 1725 i 1730 tenorist (taille) kraljevske kapele pod vodstvom J. Fiocca. — Na istom popisu osoblja navodi se i Jean Baptiste (? — 1755) kao pjevaĉ kraljevske kapele, koji je na dokumentima izmeĊu 1729 i 1751 naznaĉen kao taille-chantante (tenor). — Melchior (? — 1758) je bio u isto doba drugi orguljaš Kraljevske kapele (izmeĊu 1707 i 1729), zatim prvi orguljaš (dokumenti iz 1737 i 1749). Ignace (? — ?) je bio izmeĊu 1725 i 1737 pjevaĉ, altist u Kraljevskoj kapeli. God. 1725 bio je ĉlan Kraljevske kapele i Jean-Philippe ( ? — ?).
375
Obitelji K. pripada vjerojatno i Jean-Baptiste (? — ?), svećenik koji je djelovao u Antwerpenu kao orguljaš crkve sv. Jakova i 1687 u katedrali. NOVA IZD.: kompozicije Abrahama obj. J. Watelet (u Monumenta Musicae Belgicae, II 1933). LIT.: S. Clercx, Le 17= et l8 e siecle, u La Musique en Belgique du moyen age a nos jours, Bruxelles 1950. — R. Wangermee, Les Maitres de chant des 17et 18« siecles a la Collegiale des SS. Michel et Gudule a Bruxelles, Bruxelles 1950. — R. B. Lenaerts, Van den Kerckhoven, MGG, VII, 1958. — M. Aubrion, Un Organiste bruxellois du XVII e siecle: A. van den Kerckhoven, L'Orgue 1967. I. Ać.
KERLE, Jacob van (Jacobus de Kirl), flamanski orguljaš i kompozitor (Ypern, Flandrija, 1531 ili 1532 — Prag, 7. I 1591). Od 1555 orguljaš u Orvietu, a zatim na dvoru kardinala O. Truchsessa u Augsburgu, Rimu (1562) i Dil-lingenu u Bavarskoj (1564). Nakon ras-puštanja kardinalove kapele (1565) orguljaš u Ypernu i Rimu. God. 1568—79 orguljaš u Augsburgu, a poslije toga tri godine kanonik u Cam-braiju; 1582 kratko vrijeme u sluţbi kneza G. Truchsessa u Kolnu, a u jesen iste godine postaje dvorski kapelan na dvoru Rudolfa II u Beĉu i Pragu. U svojim djelima, koja odaju savršeno vladanje polifonijom, upotrebljava K. — doduše rjeĊe, ali na neobiĉan naĉin — homofoniju, kroma-tiku i dvozbornost. Njegove se kompozicije odlikuju ĉistoJ . V AN KERLE, Ouatuor Missae, naslovna strana 1583
ćom stila 1 posve jasnom deklamacijom teksta, pa su upravo njegova djela (Preces speciales) navela Tridentski koncil (1562) da odustane od prvobitne namjere, prema kojoj je polifoniju trebalo ukloniti iz crkvene muzike. Na koncilu je, naime, polifonija bila oštro napadnuta; predbacivali su joj da se zbog nje teško razumije i prati tekst crkvenih kompozicija.
DJELA: // primo libro capitolo del triumpho d'amore de Petrarca t 1570; knjiga 4-gl. madrigala, 1570. — CRKVENA: Hymni totius anni, 1558; Magni-ficat odo tonorum, 1561; Preces speciales pro salubri generalis concilii successu . . ., 1562; 6 misa, 1562 i 1583; Cantiones sacrae, 1571 i 1575; Liber moĊulorum . . . contra Turcas, 1572. — Preces speciales . . . obj. O. Ursprung (DTB, XXXIV, 1926). LIT.: O. Ursprung, Jacobus de Kerle. Sein Leben und seine Werke (disertacija), Miinchen 1913. — W. Brennecke, Jacobus de Kerle, MGG, VII, 1958. — G. Haydon, The Hymns of J. de Kerle, u Aspects of Medieval and Renaissance Music, New York 1967.
KERLL (Kerl, Kherl, Cherle), Johann Kaspar, njemaĉki kompozitor (Adorf, Saska, 9. IV 1627 — Miinchen, 13. II 1693). Muziku je uĉio u Beĉu (G. Valentini) i Rimu (G. Carissimi, G. Frescobaldi). Od 1656 bio dirigent na dvoru u Munchenu, gdje je ubrzo postao vodeća liĉnost muziĉkoga ţivota. God. 1673 preselio se u Beĉ; ondje je od 1677 bio dvorski orguljaš; 1684 vraća se u Miinchen. — Jedan je od najistaknutijih orguljaša svoga doba. Prenoseći u svoja djela obiljeţja ranoga talijanskog muziĉkog baroka, zadrţava strogost germanske polifoniĉke misli. Naj izraziti j i je u crkvenim kompozicijama, osobito u duhovnim koncertima. DJELA. INSTRUMENTALNA : 4 sonate za 2 vio line, vio lu i b. c.; nekoliko sonata za isti sastav izgubilo se. Za instrumente s tipkama: Modulatio organica super Magnificat octo tonis, 1686; tokate, canzone, suite, varijacije i dr. u razliĉitim zbirkama onoga vremena. — DRAMSKA: 10 opera (saĉuvani samo tekstovi) 1657—72; školska muziĉka drama Pia etfortis mulier in S. Natalia, 1677. — CRKVENA: 26 J. K. KERLL duhovnih koncerata.
316
KERLL — KETELBEY
1669; 3 duhovna koncerta (rkp.); 12 misa; 4 mise (izgubljene); pojedini di jelovi mise; responzoriji, graduali i ofertoriji i dr. u suvremenim zbirkama. — K. je vjerojatno autor teoretskoga djela Modo componendi. NOVA IZD.: A. Sandberger obj. 22 Kerllo ve kompozicije za orgulje ili klavir, 9 duhovnih koncerata i sonatu za 2 violine, violu i basso co ntinuo (DTB, II, 1901); G. Adler obj. 2 mise (157*0, XXV, 1918) i 1 misu {DTO, XXX, 1923); R. Walter je redigirao novo izd. djela Modulatio organica..., 1956. Pojedine Kerllove kompozicije obj. su i F. Commer, F. Redlich, A. Farrenc, F. J. Fetiš, F. A. Gui lma nt, W. Nie ma nn, K. Stra ube i dr. LIT.: H. Botstiber, Ein Beitrag zu J. K. Kerll's Biographie, SBIMG, 1905 —06. —■ A. Sandberger, J. K. Kerll, Ausgewahlte Aufsatze, Miinchen 1921. — — O. Kaul i F. W. Riedel, Johann Kaspar Kerll (Kerl, Cherl), MGG, VII, 1958. — F. W. Riedel, Eine unbekannte Quelle zu J. K. Kerlls Musik fur Tas teninstrumente, MF, 1960. —■ R. Schaal, Quellen zu J. K. Kerll, Wien 1962. — L. F. Tagliavini, Un' importante fonte per la mušica cembalo -organistica di J. K. Kerll..., Collectanea Historiae Musicae, IV, Firenze 1966. — W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.
KERMAN, Joseph W., ameriĉki muzikolog (London, 3. IV 1924 —). Studirao klavir i orgulje kod O. Strunka; promovirao 1951 na Princeton University s disertacijom o elizabetanskom madrigalu. Od 1948 kritiĉar lista HuĊson Reviezv i od 1951 nastavnik na University of California u Berkelevu (od 1958 profesor). DJELA. Knjige: Opera as Drama, 1956; The Elizabethan Madrigal: A Comparative Study, 1962; The Beethoven Quartets, 1967; A History of Art and Music, 1968. Studije i ĉlanci: Master Alfonso and the English Madrigal, MQ, 1952; Morley and »The Triumph of Oriana«, Music and Letters, 1953; Byrd's Motets: Chronology and Canon, Journal of the American Musicological Societv, 1961; The Elizabethan Motet: A Study of Texts for Music, Studies of the Renaissance, IX, 1962; On W. Byrd's »Emendemus in melius«, MQ, 1963; Byrd, Tallis, and the Art of Imitation, Aspects of Medieval and Renaissance Music, Spomenica G. Reese, 1966; Beethoven Sketchbooks in the British Museum, Proceedings of the Royal Musical Association, 1966—67; Beethoven's Early Sketches, MQ, 1960. — IZDANJA: L. van Beethoven. Autograph Miscellany frotn circa 1786 to 1799. British Museum Additional Ms. 2981, ff. 39—162, 2 sv. CI, faksimile i II, transkripcija), 1970—71.
KERN, Jerome David, ameriĉki kompozitor (New York, 27. I 1885 — 11. XI 1945). Poznat kao kompozitor opereta (musical comedy), a od 1929 i filmske muzike. Zbog lako prihvatljive melodike njegova je muzika naišla na velik odaziv kod publike, no ona nosi i peĉat autorove struĉne spreme. Njegov se utjecaj osjeća medu ostalim i u djelima G. Gershvvina i R. Rodgersa. DJELA: Scenario (po melodijama iz operete Shov) Boat) za orkestar i Mark Tmain, a Portrait za orkestar. — DRAMSKA. Operete (muziĉke komedije): The Red Petticoat, 1912; 90 in the Shade, 1915; Nobody Home, 1915; Very good, Eddie, 1915; Oh Boy, 1917; Oh Lady, Lady, 1918; Head over Heels, 1918; Sally, 1920; Stepping Stones, 1923; Sunny, 1925; The City Chap, 1925; Show Boat (najuspjelija), 1927; The Cat and the Fiddle, 1931; Music in the Air, 1932; Roberta, J933' Gentlemen unafraid, 1938; Very Warm for May 1939 i dr. — Filmska muzika. LIT.: D. Ezoen, The Story of Jerome Kern, New York 1953. — N. Broder, Jerome David Kern, MGG, VII, 1958. — D. Ewen, The World of Jerome Kern, New York 1960.
KERNIC, Blaţenka -> Krnic, Blaţenka KERR, Harrison, ameriĉki kompozitor (Cleveland, Ohio, 13. X 1897—). Nakon završenog školovanja u Clevelandu studirao na Ameriĉkoj muziĉkoj školi u Fontainebleauu kompoziciju (N. Boulanger) i klavir (I. Philipp). Pedagog u Clevelandu i New Yorku, od 1949 dekan College of Fine Arts u Oklahomi. God. 1932—35 izdavao ĉasopis za suvremenu muziku Trend. K. se ubraja medu vrlo napredne ameriĉke kompozitore. U svom stvaranju prihvaća mnoge tekovine evropske muziĉke avangarde. DJ ELA. O RK ES TRALN A. Ĉe tiri s imfo n ije : I 1 93 7; II 19 4 5; III 19 4 5 i IV 1954. Koncert za violinu, 1950; Contrapuntal Suite, 1936; Movement za gudaĉe, 1936. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1925 i 1937; klavirski trio, 1938; trio za klarinet, violonĉelo i klavir, 1936; sonata za violinu i klavir, 1955; sonata za violinu solo, 1954; suita za flautu i klavir, 1941; suita za violonĉelo i klavir, 1946. —Balet Dance Sonata za 2 klavira i udaraljke, 1938.— VOKALNA: Wink of Eternity za zbor i orkestar, 1937; 3 Songs za glas i komorni orkestar, 1928; zborovi; Notations on a Sensitized Plate za glas, gudaĉki kvartet, klarinet i klavir, 1935; pjesme (songs).
KERTESZ, Istvan, madţarski dirigent (Budimpešta, 28VIII 1929 — Tel Aviv, 16. IV 1973). Studirao kompoziciju (L. Weiner, Z. Kodalv) i dirigiranje (L. Somogvi) na Muziĉ koj akademiji u Budimpešti i tamo 1953 zapoĉeo umjetniĉku karijeru kao dirigent Drţavne opere. Od 1957 djelovao u Njemaĉkoj; od 1958 kao muziĉki direktor gradskih kazališta u Augsburgu i od 1964 kao glavni muziĉki direktor Opere u Kolnu; 1965—68 bio je i šef-dirigent londonskog Simfonijskog orkestra. Uz svoju redovitu duţnost u Kolnu 1973 preuzeo i mjesto šefa dirigenta Bamberških simfoniĉara. K. je stekao veliku meĊunarodnu reputaciju, nastupajući sa simfonijskim i filharmonijskim orkestrima Beĉa, Berlina, Amsterdama, Detroita, New Yorka, u Kanadi, Izraelu i Japanu, kao i gostovanjima u opernim kućama Londona (Covent Garden), Buenos Airesa (Teatro Colon), Hamburga (Drţavna opera), na festivalima u Salzburgu, Edinburghu, Montreuxu, Luzernu, Spoletu i dr. KES, Willem, nizozemski violinist, kompozitor i dirigent (Dordrecht, 16. II 1856 — Munchen, 21. II 1934). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (F. David), u Bruxellesu (H. Wieniavvski) i Berlinu (J. Joachim). God. 1876—83 koncertni majstor u Amsterdamu, od 1884 direktor Muziĉke škole i dirigent
u Dordrechtu. God. 1888 osnovao u Amsterdamu orkestar certgebouw, koji je vodio 7 godina. Pod njegovim vodstvon sambl se razvio u jedan od najboljih evropskih orkestara. 1896—98 dirigent u Glasgowu, 1898—1904 u Moskvi, gd djelovao i kao direktor Muziĉke škole; 1905—26 vodio je ori i Muziĉku školu u Coblenzu. Bio je izvanredan violinist, dir i organizator. Njegovi koncertni programi odlikovali su se ljivim izborom djela, dobrim dijelom iz suvremene litera Za razvoj nizozemske muziĉke kulture nadasve je vaţan nj rad s orkestrom Concertgebouzo. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru; 2 koncerta za vi koncert za violonĉelo; uvertire. — Komorna djela (sonate za violinu i k —• Klavirske kompozicije. —• Balada Der Taucher za sole, zbor i orkestar rovi; solo-pjesme. — Orkestrirao Etudes Symphoniques R. Schumanna te mczzo op. 118, varijacije op. 9 i sonatu za klavir op. 1 J. Brahmsa. ; LIT.: E. Reese, Willem Kes, MGG, VII, 1958.
KESOVIJA, Tereza, pjevaĉica zabavnih melodija (Dubro 3. X 1938 —). Završila Srednju muziĉku školu u Dubrovj na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu apsolvirala studij flaute, profesionalna pjevaĉica debitirala 1961 na festivalu u Oj (pjesma Plavi anĊeo) i otada niţe uspjehe u zemlji i inozem: Od 1965 gostuje u Parizu na muziĉkim pozornicama Si (1966) i Olympia (1967); 1969 nastupila na Pjesmi Evrope u M cu. Osvojila prve nagrade na Cup d'Europe de la Chanson u B (1971), na festivalu Split JI i 75 i dr. Od jugoslavenskih pjev; zabavnih melodija K. je postigla najveći meĊunarodni usj Pjevanje joj se odlikuje ekspresivnošću i temperamentom. Sni je velik broj gramofonskih ploĉa u zemlji i inozemstvu. M. K KESSEL, Barnev, ameriĉki jazz-muziĉar, gitarist (Muskc Oklahoma 17. X 1923 —). U muzici samouk. Svirao u ansamb Bena Pollacka (1943), Charlija Barneta (1945), Artie Shawa (i< Jazz At The Philharmonic (1952—53) i u triju Oscara Peters nastupao i u više filmova i na televiziji. Djeluje kao slobodan un nik na radiju, televiziji i filmu. Jedan je od najznaĉajnijih gita modernog jazza u kojemu nastavlja tradiciju glasovitog Cha Christiana. Snimio je veći broj ploĉa, a dobitnik je nagrada lis Esauire (1947) i Down Beat (1953, 1959). 1 KESSLER, Thomas, švicarski kompozitor (Ziirich, • IX 1937 —). Romanistiku i germanistiku studirao u Zur i Parizu, kompoziciju na Drţavnoj visokoj školi u Berlinu. Dje u Berlinu, gdje je osnovao vlastiti elektronski studio; ĉlan jCj sambla Gruppe Neue Musik Berlin. DJELA. ORKESTRALNA: Revolutionsmusik, 1968; koncert za tron 1968; Smog za trombon i orkestar, 1971. — Beat for Orpheus za magnetofo vrpcu, 1967. ■— KOMORNA: Konstellationen I za flautu, trombon, kl violonĉelo, 1965; Konstellationen II za flautu, klarinet, violinu i violor 1967; 4 stavka za gudaĉki kvartet, 1968; gudaĉki trio, 1967. — DRAMS balet Countdonm fiir Orpheus, 1967; anti-opera Nationale Feiertage, 1968.
KESTENBERG, Leo, izraelski pijanist i muziĉki pisac dţarskog podrijetla (Ruţomberok, 27. XI 1882 — Tel Aviv, I 1962). Studirao na Kullakovoj akademiji u Berlinu klavir Kullak, F. Busoni) i kompoziciju (F. Draeseke). Nastavni! Sternovu konzervatoriju i na Konzervatoriju Klindtaorth-Se vienka u Berlinu. Od ranih dana povezan sa socijalistiĉkim kretom; osnovao Berliner Volkschor. God. 1918—33, kao sai nik za muziku u pruskom Ministarstvu znanosti, umjetr i narodne prosvjete, proveo napredne reforme u muziĉkoj stavi. Od 1921 profesor na Akademische Hochschule u Beri 1933 emigrirao u Prag, gdje je osnovao i vodio Medunarc društvo za muziĉki odgoj i organizirao nekoliko meĊunaroc muziĉkih kongresa (Prag 1936; Pariz 1937). God. 1938—45 ac nistrativni direktor Palestinskog simfonijskog orkestra (di Izraelski filharmonijski orkestar) u Tel Avivu, zatim u tom gr direktor Instituta za izobrazbu muziĉkih pedagoga.
DJELA. SPISI. Više rasprava i ĉlanaka o muziĉkom odgoju: Muzikerzit und Musikpflege, 1921; Schulmusikunterricht in Preussen, 1927; Wege zur Ent\ lung deutscher Musikerziehung, M, 1927; Musikpflege im Kindergarten, 1 Schulmusik und Chorgesang, 1930; Jahrbuch der deutschen Musikorganis, 1931, I93I; Der Privatunterricht in der Musik, V izd., 1932; Bezuegte Z< Musisch-musikantische Lebenserinnerungen, 1961 i dr. — IZDANJA: Mus Volk, Schule und Kirche, 1927; Musikpadagogische Gegenzvartsfragen, I Der Musiklehrer, III izd., 1928; Musikpadagogische Bibliothek I, 1929. LIT.: F. Blume, Schulmusik am Rande des Verderbens, Das Musikle 1949. — G. Braun, Die Schulmusikerziehung in Preussen, 1957. — Isti, Kestenberg, MGG, VII, 1958. — H. Fischer, Das Reformwerk Leo Kei bergs, Musik und Bildung in unserer Zeit, Mainz 1961.
KETELBEY, Allbert \Villiam, engleski kompozitor (Birn gham, 9. VIII 1875 —Cowes, otok Wight, 26. XI 1959). Podrijet iz Danske, studirao u Birminghamu i na Trinity College of M, u Londonu. God. 1891 orguljaš crkve St. John u Wimbledo 1895 odlazi na turneju kao dirigent neke glumaĉke druţi Poslije bio direktor muziĉkog odjela u Columbia Gramoph Company i glavni urednik u poduzeću Chappell's Music Publisl Co. Poznat najviše kao autor zabavne muzike, posebice po kom ziciji Na perzijskom sajmu; ĉesto je svoja djela objavljivao \ razliĉitim pseudonimima {Anton Vodorinski, itd.).
KETELBEY — KIEPURA DJELA: Capriccio i Konzertstiick za klavir i orkestar. — Klavirski kvartet; kvintet za duhaĉe i klavir. — Više zabavnih kompozicija, najpoznatije: In a Persian Market; In a Monastery Garden; Sanctuary of the Heart; In a Chinese Temple Garden.
KETTING, i. Piet, nizozemski pijanist i kompozitor (Haarlem, 29. XI 1905 —). Studirao na Konzervatoriju u. Utrechtu (W. Pijper). Muziĉki kritiĉar u Utrechtu i Rotterdamu, zatim profesor na Konzervatoriju u Amsterdamu; od 1945 direktor Konzervatorija u Rotterdamu. Na svojim solistiĉkim nastupima i u komornim sastavima zalaţe se za djela suvremenih kompozitora; kao stvaralac ubraja se u najistaknutije pobornike suvremenog muziĉkog izraza u Nizozemskoj. Povremeno nastupa i kao dirigent. DJELA: simfonija, 1929. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1925; 3 gudaĉka kvarteta, 1927—29; duhaĉki trio, 1929; sonata za flautu, bas -klarinet i fagot, 1929; sonata za violinu i klavir, 1930; sonata za flautu, obou i klavir, 1936; Parlita za 2 flaute, 1936. ■— KLAVIRSKA: 4 sonatine; preludiji i fuge; suita. — Opera Eumenide (po Eshilu). — VOKALNA: kantate De Havenstad, 1933 i De verheerlijkte kokila, 1937; Ballade du jeune marin, 1934; Liedecken e Deuntje, 1940. Solo-pjesme {Tri soneta na Shakespeareove stihove, 1938).
2. Otto, kompozitor (Hag, 3. IX 1935 —). Sin Pieta; djelovao kao ĉlan (trubljaĉ) Filharmonijskog orkestra u Hagu.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1959; Passacaglia, 1957; Fanfare et cortege, 1960; Intrada Festiva za duhaĉe i udaraljke, 1956; Fanfares za duhaĉe, 1956; Due canzoni za 9 duhaĉa, harfu i udaraljke, 1958; Variazioni; Concertino za 2 trublje i orkestar, 1958; Concertino za jazz-kvintet i orkestar, 1960; simfonija za violonĉelo i orkestar, 1964; 9 Collages za razliĉite instrumentalne sastave. — KOMORNA: varijacije na narodnu nizozemsku temu za klarinet, fagot 1 klavir, 1958; trio za flautu, klarinet i fagot; sonata za 2 trublje, rog i trombon; Intrada za trublju i orgulje; kompozicija za flautu i klavir, 1967; kompozicija za dugaĉki kvintet, 1968. — KLAVIRSKA: Komposition mit zzvolf To'nen; sonatina, 1962. -*- Koncert za orgulje solo. — DRAMSKA: balet Het laatste Ceridit, 1962; »koreografski komentar« Pas de deux, 1961.
KEUSSLER, Gerhard, njemaĉki kompozitor i dirigent (Schwanenburg, Letonija, 5. VII1874 — Niedervvartha kod Dresdena, 21. VIII 1949). Studirao u Leipzigu na Konzervatoriju (J. Klengel, S. Jadassohn) i na Univerzitetu (H. Riemann, H. Kretzschmar). Dirigent u Berlinu, Dresdenu i Pragu (1906—18), gdje je vodio dva njemaĉka pjevaĉka društva i simfonijske koncerte (Musiker-Verband) te predavao na Athendumu. God. 1918 postao direktor Pjevaĉke akademije i dirigent Filharmonijskih koncerata u Hamburgu. Gostovao u Njemaĉkoj i inozemstvu (Australija, 1832—35), a izvodio je preteţno vlastite kompozicije. Od 1934 vodio majstorsku klasu na Umjetniĉkoj akademiji u Berlinu. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u d-molu, 1925 i u C-duru, 1928. Simfonijske pjesme: Auferstehung und jiingstes Gericht, 1904; Morgenldn-disehe Phantasie, 1905 i Australia, 1936. ■—' DRAMSKA. Muziĉke drame (na vlastite tekstove): Wandlungen, 1903; Gefdngnisse, 1914; An den Tod, 1922 i Die Geisselfahrt, 1923. — VOKALNA. Oratoriji: Jesus aus Nazareth, 1917; Die Mutter, 1919; Zebaoth (I, Vor der hoken Stadt i II, In den Gefilden des Herrn), 1924 i In jungen Tagen, 1928. Asma za alt i orkestar, 1931; solo-pjesme na vlastiti tekst (4 sv.), 1925. — SPISI: Die Grenzen der Aesthetik (disertacija). 1902; Das deulsche Volkslied und Herder; Hdndels Kulturdienst und unsere Zeit, 1919; Die Berufsehre des Musikers, 1927; Paulus Bucaenus, 1931. Studije i ĉlanci. — Obradio Mozartov Reauiem (bez Sussmaverova svršetka). LIT.: E. Siemens, Gerhard von Keussler, Praha 1934. — E. Janatschek, Musik und Nationalitat. Aus dem Nachlass von G. von Keussler, ZFM, 1953. — E. Kroll, Gerhard Keussler, MGG, VII, 1958.
KEY (engl.), u engleskoj muziĉkoj terminologiji oznaĉuje: 1. tipke na klaviru, orguljama i si.; 2. poklopce za pokrivanje i otkrivanje rupica na drvenim duhaĉkim instrumentima; 3. tonalitet; 4. kljuĉ; 5. predznake (key-signature). — Key-note je tonika. KEYBOARD (engl.), klavijatura. Keyboard instruments su instrumenti s tipkama u razdoblju prije 1750. Tako se i izraz keyboard music odnosi na muziku za instrumente s tipkama, nastalu prije 1750, kad ĉesto nije bila jasna razlika izmeĊu muzike za orgulje, ĉembalo ili klavikord. KEYS ARENAS, Guillermo, meksiĉki plesaĉ i koreograf (Mexico, 29.1 1928 —). Studirao istodobno klasiĉni balet i moderni ples u Evropi i Americi (J. Limon, M. Granam D. Humphrv). Umjetniĉku karijeru zapoĉeo 1957—58 kao pedagog Balleta National u Gvatemali. Od 1962 djeluje u Meksiĉkom folklornom baletu. Najuspjelije koreografije su mu: FecundiĊad (1949), Suite de Danzas (1951), La Poseida (1952), Adagio, La Noche de los Mayas (1960) i dr. KIEFER, Bruno, brazilski kompozitor njemaĉkog podrijetla (Baden-Baden, 9. IV 1923 —). Flautu i kompoziciju studirao u Porto Alegre i tamo zapoĉeo umjetniĉku karijeru kao ĉlan Simfonijskog orkestra i komornog ansambla SOCIBA Instituta lijepih umjetnosti. Od 1969 profesor je muziĉke povijesti na Univerzitetu u Rio Grande do Sul i profesor muziĉkih oblika u Umjetriĉkom centru Univerziteta Santa Maria. DJELA: Didlogo za klavir i orkestar, 1966; Convertimento za flautu, klarinet, fagot i gudaĉki orkestar, 1970. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta (II, 1959); Incognitas za klavir, violinu, violu i violonĉelo, 1971. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1958 i 1959; Terra selvagem i Prenuncios za 2 klavira, 1971. •—■ VO KALNA: Cantata do encontro za komorni zbor i duhaĉki kvintet, 1967; No cimo das copas za sopran i duhaĉki kvintet, 1963; 5 motetos profanos za 2 ţenska
317
glasa, fagot, engleski rog i 2 trombona, 1964. — Misa da casamento za zbor i orgulje, 1965. — SPISI: Historia e significado das formas musicals, I, 1970; Elementos da Hnguagem musical.
KIEFER, Siegfried (Fred), violonĉelist (Veliki Beĉkerek, 13. XII 1919 — Zagreb, 29. I 1972). Studij završio na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (U. Fabbri). God. 1942—48 ĉlan opernog orkestra Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i zatim solist Zagrebaĉke filharmonije i Simfonijskog orkestra RTZ. Nastupao solistiĉki i u komornim sastavima, osobito u Zagrebaĉkom kvar tetu i Zagrebaĉkim solistima. K. KO. KIEL, Friedrich, njemaĉki violinist i kompozitor (Puderbach, Vestfalija, 7. X 1821 — Berlin, 13. IX 1885). Najprije ga u muzici poduĉavao otac, a kasnije je muziĉko znanje dopunio kod K. Kummera u Koburgu i S. W. Dehna u Berlinu. God. 1866—70 u Berlinu nastavnik kompozicije na Sternovu konzervatoriju, a zatim profesor kompozicije na Visokoj muziĉkoj školi, gdje je odgojio mnoge istaknute kompozitore. DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1864; 7 koraĉnica za orkestar, 1865 —70. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta op. 53, 1868; 7 klavirskih trija, 1850 —-71; 3 klavirska kvarteta, 1866—67; 2 klavirska kvinteta, 1874; 4 sonate za violinu i klavir, 1860—68; sonata za violu i klavir, 1871; kompozicije za violinu i klavir te za violonĉelo i klavir. — KLAVIRSKA: varijacije; 55 fuga, 1850; suita, 1864; humoreske; valceri, nokturna, impromptui; fantazije; 15 kanona za klavir ili orgulje. — Fantazije, fuge i dr. za orgulje. — VOKALNA: oratoriji Christus, 1870 i Der Stern von Bethlehem, 1884; kamata Idylle, 1882; zborovi; ciklusi solo-pjesama. —■ CRKVENA. Za sole, zbor i orkestar: Missa solemnis, 1865; 2 rekvijema, 1861 i 1881; Te Deum, 1866; Stabat Mater, 1863; 130. psalam, 1864; moteti i druga kraća crkvena djela. LIT.: R. Succo, Das Oratorium Christus von F. Kiel, AM, 1874. — W. Altmann, Friedrich Kiel (s popisom Kielovih kompozicija), M, 1901. — H. Wetzel, Die Klaviermusik F. Kiels, ibid., 1908—09. — K. Thiessen, F. Kiel, ein vergessener Meister der Kammermusik, Rheinische Musik und Theater zeitung 1909. —■ E. Reinecke, Friedrich Kiel (disertacija), Koln 1937. •— R. Sietz, Friedrich Kiel, MGG, VII, 1958.
KIENZL, Wilhelm, austrijski kompozitor i muziĉki pisac (Waizenkirchen u Štajerskoj, 17. I 1857 — Beĉ, 3. X 1941). Studirao u Grazu, Leipzigu i Beĉu; doktorirao 1880. Nastavnik muzike u Munchenu; 1883—84 operni dirigent u Amsterdamu, zatim u Krefeldu; kazališni dirigent u Hamburgu (1889) i do 1893 na Dvorskoj operi u Munchenu. God. 1897—1917 dirigent štajerskog muziĉkog društva u Grazu; od 1917 ţivio u Beĉu. Kienzlova klavirska djela i solo-pjesme namijenjene su kućnom muziciranju, a odlikuju se jednostavnošću muziĉkog izraza i liriĉnošću. K. je uz Lortzinga jedan od najistaknutijih predstavnika jednostavne, puĉke opere koja se pojavila u Njemaĉkoj kao reakcija na Wagnerovu muziĉku dramu.
DJELA. ORKESTRALNA: Abendstimmungen za harfu i gudaĉki or kestar; Das Mdrchen vom Dornroschen; Seliges Waldesgeheimnis; 3 suite i dr. — Tri gudaĉka kvarteta. — KLAVIRSKA: Aus meinem Tagebuch (3 sv.); Tanzbilder (3 sv.); Dichterreise (3 sv.); Carneval (2 sv.); Neue Klavierstiicke (2 sv.); O sehone Jugendtage (3 sv.); 20 Stiicke in Ldndlerform (2 sv.) i dr. — 8 Choralvorspiele (2 sv.) za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Urvasi, 1884; Heiltnar der Narr, 1891 i Hassa der Schvjdrmer, 1921. Muziĉki igrokazi: Der Evangelimann, 1894 (najpopularniji); Der Kuhreigen, 1911 i Hans Kipfel, 1926. Tragikomedija Don Quixote, 1897; boţiĉna priĉa In Knecht Ruprechts Werkstatt, 1907; komedija Das Testament, 1916; alegorija Sanctissimum, 1922. — Zborovi; brojne solo-pjesme. — SPISI: Die musikalisehe Deklamation (disertacija), 1880; R. Wagner. Die Gesamtkunsi des XIX. Jahrhunderts, 1904; Meine Lebenszoanderung . . . , 1926. Zbirke ĉlanaka: Miszellen, 1886; Aus Kunsl und Leben, 1904; Im Konzert, 1908 i Betrachtungen und Erinnerungen, 1909. LIT.: M. Morold, Wilhelm Kienzl, Leipzig 1909. — Festschrift zum 60. Geburtstag von W. Kienzl, Graz 1917. —■ Festschrift zum 80. Geburtstag, Wien 1937. — K. Traumbauer, W. Kienzls Opernstoffe (disertacija), Wien 1950. — H. Sittner, Wilhelm Kienzl, MGG, VII, 1958.
KIEPURA, 1. Jan, poljski pjevaĉ, tenor (Sosnovviec, 24.VI 1902 — Harrison, New York, 15. VIII 1966). Pjevanje studirao u Varšavi (Warmuth, T. Lewila, W. Brzezinski), gdje je 1923 debitirao na koncertu, a 1925 u operi kao Faust (Gounod). God. 1926—28 ĉlan Drţavne opere u Beĉu, zatim u Italiji (na milanskoj Scali 1929 i 1931), Njemaĉkoj i dr. Prešavši u Ameriku, pjevao isprva u latinskim zemljama, zatim u SAD, gdje se i nastanio. God. 1938—42 bio stalni ĉlan opere Metropolitan. Najuspjelija mu je operna uloga bila Ro-dolfo (Puccini, La Boheme). Sa svojom ţenom, pjevaĉicom Marthom Eggerth, nastupao u muziĉkim filmovima i operetama, a pjevao je i zabavnu muziku. Iz SAD poduzimao je brojne turneje po Evropi (1958 pjevao J. KIEPURA
u Poljskoj). 2. Martha (rod. Eggerth), madţarska pjevaĉica i glumica (Budimpešta, 12. ili 17. IV 1912 —). Ţena Jana; debitirala 1924 u Budimpešti u operi Hoffmannove priĉe J. Offenbacha. Karijeru
318
KIEPURA — K'IN
filmske glumice zapoĉela 1928, a najveći je uspjeh postigla u filmu Leise flehen meine Lieder (1933)3 ekraniziranoj biografiji F. Schuberta. Od 1938 ţivi u SAD. Glumila u nizu muziĉkih filmova. Pjevala brojne uloge u razliĉitim muziĉkim komedijama u SAD i na gostovanjima u Njemaĉkoj, Austriji, Italiji, Engleskoj i Francuskoj. KIESEWETER, Peter, njemaĉki kompozitor (Marktheidenfeld, Unterfranken, 1. V 1945 —). Klavir, orgulje i muziĉku teoriju studirao na Konzervatoriju u Augsburgu, kompoziciju na Drţavnoj visokoj muziĉkoj školi u Miinchenu (G. Bialas); na tom zavodu djeluje kao docent za muziĉku teoriju i odgoj sluha i vodi ansambl Musik unserer Zeit. DJELA (izbor): Ariel's Songs (prema Shakespeareovoj Oluji) za sopran i ĉembalo, 1967; Szenen za flautu, obou i klavir, 1968; Divertissement d'apres Lully za komorni ansambl, 1968; musik unter tage za obou i magnetofonsku --'"■' ' 2 flaute i klavir, 1968; ... und Isolde?, collage za
r
rpc . - . . kvartet, 1971
KIESEWETTER, Raphael Georg, austrijski muzikolog (Holešova, Moravska, 29. VIII 1773 — Baden kraj Beĉa, 1. I 1850). Studirao filozofiju i pravo u Olomoucu i Beĉu; u muzici (generalbas i kontrapunkt) uĉenik J. G. Albrechtsbergera i Hartmanna. Rasprave i ĉlanke objavljivao 1826—45 u Allgemeine Musikalische Zeitung (Leipzig). U svojim radovima K. je odstupio od dotadašnjih metoda prouĉavanja muziĉke historije. On je na pregledan naĉin, jasnim stilom i jezikom donosio ne samo mnoštvo podataka i muziĉkih primjera, nego i vlastita mišljenja i poglede. K. ide u osnivaĉe suvremene muzikologije i najistaknutije uĉenjake na tom podruĉju u XIX st. Bio je sprijateljen s Beethovenom. Svoju bogatu zbirku muziĉkih rukopisa ostavio je Dvorskoj biblioteci u Beĉu. DJELA. SPISI: Die Verdienste der Niederlander um die Tonkunst, 1828 (holandski 1829); Geschichte der europdisch-abendlandischen oder unserer heutigen Musik, 1834 (II izd., 1846; engl. 1848); Ober die Musik der neueren Griechen, nebst freien Gedanken iiber altdgyptische und altgriechische Musik, 1838; Guido von Arezzo, sein Leben und Wirken, 1840; Schicksale und Beschaffenheit des vieltlichen Gesangs vom friihen Mittelalter bis zur Erfindung des dramatischen Stils und den Anfdngen der Oper, 1841; Die Musik der Araber, 1842; t)ber die Oktave des Pythagoras, 1848; studije u Allgemeine musikalische Zeitung, Cacilia i drugim struĉnim publikacijama; u rukopisu ostavio više muziĉko -teoretskih radova. — Izdao kataloge starih partitura iz svoje zbirke: Catalog der Sammlung alter Musik . . .,1847 i Galerie alter Kontrapunktisten, 1847; priredio izdanje djela Uber das Leben und die Werke des G. Pierluigi da Palestrina, genannt der Fiirst der Musik F. S. Kandlera. LIT.: W. H. Riehl, Rafael Georg Kiesewetter, Allgemeine Zeitung, Augs burg 1850.— A.Fuchs, Raphael Georg Kiesewetter, Blatter fur Musik, Theater und Kunst, 1855. — O. Wessely, Raphael Georg Kiesewetter, MGG, VII, 1958.
KILAR, VVojciech, poljski kompozitor (Lavov, 17. VII 1932 —). Muziĉku školu pohaĊao u Katowicama gdje je na Visokoj muziĉkoj školi diplomirao 1955 kod B. Woytowicza s kojim je zatim radio privatno do 1958. Sudjelovao na Ljetnim teĉajevima za suvremenu muziku u Darmstadtu 1957. God. 1959—60 studirao u Parizu kod N. Boulanger. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaĉki orkestar, 1955; Sinfonia concertante za klavir, 1956; koncert za flautu i gudaĉki orkestar, 1953; koncert za 2 klavira i udaraljke, 1958; Dedica za klavir i orkestar, 1959; Piccola ouverture, 1955; Rondo, 1960; Continuo, 1961; Riff 62, 1962; Generique, 1963; Springfield Sonnet, 1965. — KOMORNA: duhaĉki kvintet, 1952; 1 far 3 za saksofon, yibrafon i kontrabas, 1963; Oda in memoriam Bela Bartok za violinu, duhaĉe i 2 udaraljke, 1957; Ćoro za 20 duhaĉa, 1960; Training 68 za klarinet, trombon, klavir i violonĉelo, 1968; sonata za rog i klavir, 1954; sonatina za flautu i klavir, 1951. — KLAVIRSKA: sonata, 1952; 2 suite, 1949 i 1950; tokata, 1950; 12 preludija, 1951; varijacije na Paganinijevu temu, 1951. — DRAMSKA: balet Maska czerzvonej šmierci (E. A. Poe), 1960. Scenska muzika. Muzika za televizijske i radio drame. Filmska muzika. —• VOKALNA: kantate Kolysanki za sopran, 3 klarineta, fagot, rog, harfu i klavir, 1957 i Herbsttag (E. M. Rilke) za alt i gudaĉki kvartet, 1960; pavana Wyczarozvanie za bariton, flautu, gudaĉki kvartet, harfu i tam-tam, 1952; Suita beskidzka za tenor, zbor i mali orkestar, 1956; Diphtongos za zbor i orkestar, 1964; Solenne za mezzosopran i orkestar, 1967; nekoliko solo-pjesama.
KILLMAYER, Wilhelm, njemaĉki kompozitor (Miinchen, 21. VIII 1927 —). Studirao u Miinchenu klavir, dirigiranje i kompoziciju, a zatim muzikologiju. U kompoziciji se usavršavao kod C. Orffa, ĉiji se utjecaj vidi u cjelokupnom njegovu stvaranju. God. 1955—58 nastavnik na Trappovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni, 1961—64 baletni dirigent na Bavarskoj drţavnoj operi u Miinchenu i zatim ponovno u Frankfurtu. Preteţno autor vokalnih kompozicija, K. oĉituje sklonost naglim ritmiĉkim obratima i neoĉekivanim efektima. DJELA. ORKESTRALNA. 2 simfonije: Fogli, 1968 i Ricordanze, 1969, koncert za klavir, 1956; koncert za trublju; Tre danze za obou i udaraljke, 1959; Pezzi e intermezzi za violonĉelo, klavir i orkestar, 1968; Kammermusik za ansambl jazz-instrumenata, 1956; Fin al punto za komorni orkestar; Per 9 strumenti 1968. — DRAMSKA: opera-balet La Buffonata, 1961; baleti: La Tragedia di Orfeo, 1961; Pas de deux classique, 1965 i Encores, 1970; lakrdija Yolimba oder Die Grenzen der Magie, 1964 (nova verzija 1970); 27 lekcija i intermezza na francuskom i njemaĉkom jeziku za pjevaĉe i glumce u dva dijela Der weisse Hut (Une lecon de francais, 1966 i Der zveisse Hut, 1967); scenska muzika za kazalište lutaka. — VOKALNA: Sappko, 5 grĉkih pjesama za sopran i mali orkestar, 1960. Za bariton i orkestar: Tre canti di Leopardi, 1965; Antiphone, 1967 i Preghiere,
1969; Le petit Savoyard, 7 francuskih narojilih napjeva za sopran i 7 instr nata, 1956; 8 pjesama (po Shakespeareu) za tenor, violinu, klarinet, fagot,) i udaraljke, 1955; Blasons anatomiques du corps feminin za sopran, klarinet, linu, violonĉelo i klavir, 1968; za sopran, klavir i udaraljke: 5 RSveries, i 5 romanca, 1954; za bariton I klavir: Drei Gesdnge, 1965 i kantata Salvu fac, 1971. Zborovi a cappella: Canti amorosi (sopran, tenor i mješoviti z 1954; Lieder, Oden und Szenen (Goethe), 1962; Geistliche Hymnen und Ge (Raĉine), 1964; Cantetto, 1971; 16-gl. Lauda, 1967; Romantische Chor, za 3-gl. muški zbor, 1965; Sept rondeaux za 6-gl. ţenski zbor, 1967. — 1 brevis, 1954. — Rasprava Sprache als Musik, Melos, 1972.
KILPINEN, Yrjo (Henrik), finski kompozitor (Helsi 4. II 1892 — 2. III 1959). Muziku studirao u Helsinkiju Kuula), Beĉu (R. Heuberger, J. Hoffmann) i Berlinu (O. Ta mann, P. Juon). Profesor Konzervatorija u Helsinkiju od i( Najvaţnija njegova djela su solo-pjesme, kojih je napisao oko (više nego Schubert!) na finske, švedske i njemaĉke teksti U njima je nastavio liniju njemaĉkog Lieda. Paţnja što ju je klanjao deklamaciji i vaţna uloga klavira pribliţuju ga H. Wo Njegov kasnoromantiĉni stil nije evoluirao, ali on se, kraj t stilskog anahronizma, izraţavao individualno, s mnogo precizn u tretiranju rijeĉi i velikom psihološkom jasnoćom (zbirke Tut rilauluja i Kanteletar). \ DJELA: sonata za violonĉelo i klavir op. 90; suita za violu da gamba i vir op. 91. — Šest sonata za klavir; 3 suite za klavir. — Ciklusi solo-pjesj op 3 1915; p 4 1918 7 1918 192 922 qi—4*J, iyzy, up. .^u—^o, iyju, up. 4^, iyji, up. 59, 1934; up. DU—oz, 1 op. 75, 1934; op. 77, 1934; op. 79, 1934; op. 48—51, 1947; op. 80, 1957; 95—99, 1957; op. 100, Kanteletar-lauluja, 1953—54 i dr. LIT.: W. Legge, The Songs of Yrjo Kilpinen, London 1936. — V. Pe Yrjo Kilpinen, Soumen savdtajia, 1945. — JV. E. Ringbom, Yrjb Kilpinen, Mi VII, 1958. — M. Pulkkinen (red.), Yrjb Kilpinen, Verzeichnis der gedruc Kompositionen, Berlin 1965.
KIMOVEC, Franc, kompozitor (Glinje, Cerklje na Gon skom, 21. IX 1878 — Ljubljana, 12. I 1964). Studirao muz kod A. Foerstera i 1911—13 na Akademiji za muziku r dram umjetnost u Beĉu. Regens c) - . ; ljubljanske katedrale i uĉi harmonije, orgulja i korala ljubljanskoj Orguljaškoj šk UreĊivao prvih pet god: muziĉke revije Pevec. SuraĊi u Cerkvenom
glasbeniku;
n<
vrijeme muziĉki kritiĉar dn nika Slovenec i revije Dom svet. Njegove su kompozi* graĊevne većinom polifono svjetovnim djelima sluţio elementima slovenske naroi pjesme. DJELA: zborovi; mise {Su slovenska misa za mješoviti zbor, gulje i orkestar, Missa in hon Caeciliae za mješoviti zbor i orgu Missa s. Josephi za muški zl Missa in hon. ss. Cordis Jesu za n šoviti zbor i orgulie); antifone; ] vijemi i dr. — Priredio Rihai pjesme, koje je izdao pod nasloi Rihar renatus. — Sakupljao i han nizirao F. KIMOVEC slovenske narodne napj — Muzika za razliĉne igrokaze. LIT.: A. Dolinar, Dr. Franc Kimovec, Pevec, 1926, 1—2. — Naši skl; telji, Zbori, 1929, 6. D. Co
K'IN, kineski ţiĉani isntrument, vrsta citre, 120 cm du: 20-cm širok. Blago izboĉena drvena daska za rezonanciju poĉiva ravnoj donjoj daski, koja obiĉno ima ĉetiri noţice. Ormarić se bli suzu je prema donjem zaokruţenom kriju. K. je prvotno imao obiĉno 5—7 svilenih ţica, a kasnije sedam. One su na širem gor njem kraju napete preko konjića, a na donjem su kraju pri ĉvršćene na vijke za ugaĊanje. Najdublja, melodijska ţica ima preĉnice. Ţice se tr zaju prstima, a ugodene su u pentatonskom nizu c, d, f, g, a, c1, d1. K. se prvi put spominje u knjizi Ši King (Knjiga pje sama, <- IX do
K'IN — KINESKA MUZIKA
319
strument; posebno se taoizam (od <— VI st.) spekulativno bavio k'inom. U doba dinastije Ming (1368—1644) k. se najviše svirao; iz toga vremena potjeĉe vaţan spis K'in šen ši liufa (16 pravila za tonove k'ina) Leng Ĉiena (oko 1375). Staru kinesku notaciju potisnulo je novije, vjerojatno budistiĉko notno pismo (sa više. od 200 znakova). LIT.: R. H. von Gulik, The Lore of the Chinese Lute, Monumenta Nipponica, I—III, 1938—40, Tokyo 1940 (dodatak Tokyo 1951). — Isti, Hsi K'ang and His Poetical Essay on the Lute, Tokyo 1941. — H. Trefzger, Das Musikleben der T'ang-Zeit, Sinica, 1938. — Isti, Ober das K'in . . . , SMZ, 1948. B. Ać.
KINDERMANN, Johann Erasmus, njemaĉki kompozitor (Niirnberg, 29. III 1616 — 14. IV 1655). Uĉenik J. Stadena. God. 1634 ili 1635 odlazi na studij u Italiju. Od 1640 do smrti orguljaš crkve Sankt Egidien u Niirnbergu. Brojni istaknuti muziĉari bili su njegovi uĉenici, medu njima G. C. Wecker i J. Agricola. — Kindermannova djela obuhvaćaju većinu instrumentalnih i vokalnih formi raširenih u prvoj polovini XVII st. Kao izvrstan kontrapunktiĉar njemaĉke tradicije, upućen u nove tekovine talijanske muzike, on je najveća niirnberška liĉnost izmeĊu J. Stadena i J. Pachelbela. Trideset plesnih stavaka, pisanih u izrazito klavirskom slogu, rani su primjeri klavirske suite, a Canzoni i Sonatae predstavljaju ranu njemaĉku specifiĉno violinsku literaturu. DJELA. INSTRUMENTALNA: Deliciae stuĊicsorum (4 dijela; 126 suitnih stavaka za komorne sastave), 1640 —43; Neu-verstimmte Violen Lust za 3 viole i b. c, 1652; Canzoni, Sonatae za 1—4 viole i b. c. (2 sv.), 1653; 30 suitnih stavaka za instrument s tipkama (saĉuvani u rukopisnom zborniku); Harmonia organica (preambuli, fantazije, fuge itd. za orgulje), 1645. — VOKALNA', svjetovne pjesme u suvremenim zbornicima. — DUHOVNA: Can-tiones naih)Tixal za 3—4 glasa i b.c, 1639; Concentus Salomonis za 2 glasa i b. c, 1642; Dialogus Mosis Plag, Siinders Klag, Christi Ablrag za I—6 glasova i b. c, 1642; Musicalische Friedens Seuffzer za 3—4 glasa i b. c, 1642; Opitianischer Orpheus za 1—2 glasa, 3 viole i b. c. (2 sv.), 1642; Mušica Catechetica za 5 glasova i b. c, 1643; brojne pjesme u razliĉitim zbornicima onoga vremena. — Prigodne kompozicije. NOVA IZD.: izabrana djela, s opširnom biografijom i bibliografskim po dacima, obj. F. Schreiber (DTB, XIII, 1913; dodatak B. A. Wallnera u umetku DTB, 21—24, 1924); plesne kompozicije za klavir izd ao R. Baum (III izd.), 1950; orguljske kompozicije obj. u redakciji Fr. Reuscha (Hirschberger Orgelbuch, 1936). LIT.: R. Eitner, Johann Eras mus Kindcrmann, Bibliographie, MFM, 1883. — F. Schreiber, Der Niirnberger Organist J. E. Kindermann (disertacija), Mtinchen 1913. — E. v. Rumohr, Der Nurnbergische Tasteninstrumentalstil im 17. Jahrhundert (disertacija), Miinster 1938. — H. E. Samuel, Johann Erasmus Kindermann, MGG, VII, 1958. — W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.
KINESKA MUZIKA. Najstariji kineski muziĉki pisac, ĉije se djelo do danas saĉuvalo, Lii Pu-We ( <- III st.), navodi da »moţe govoriti o muzici samo sa ĉovjekom koji je shvatio smisao svijeta«. Ova reĉenica tumaĉi osnovni stav Kineza prema muzici. »Muzika izraţava sklad neba i zemlje« {Li Ĉi, »Povijest obreda«), ona »stvara harmoniju izmeĊu ljudi i duhova« (Šu Ging, »Knjiga povijesti«). Kinezu je muzika usko povezana s filozofijom prirode, koja je temelj kineskih religija. U kineskoj misli brojka ima vaţno simboliĉko znaĉenje. Brojevi iz kozmogonije povezuju se s brojevima u muzici (npr., brojĉani odnosi tonova kvintnog intervala sa simboliĉkom numeriĉkom relacijom neba i zemlje). Mjere i teţina povezane su s muzikom. Muzici se pridaje veliko politiĉko zna ĉenje. Njezin moralni utjecaj jedan je od glavnih kriterija njezine vrijednosti. Konfucije (Kong Ce, -«- 554 do <- 479) veoma cijeni muziku i njenu ulogu u ĉovjekovu ţivotu. Prvi poĉeci kineske muzike datiraju, po tradiciji, iz poĉetka <- III tisućljeća, za cara Fu Hsi, prvog od pet legendarnih »boţanskih vladara« (koji zapravo ne oznaĉuju pojedine »careve« nego ĉitava razdoblja kineske povijesti). Ĉvršće temelje dobiva muzika (po legendi) od cara Huang Ti, trećeg boţanskog vladara, koji uvodi huang ĉung i 12 liu. Dokumentirana kineska muziĉka historija poĉinje za dinastije Ĉang ( <- 1766 do <- 1122). Najstariji dosad saĉuvani muziĉki instrumenti potjeĉu iz te epohe, kao i dvije ode s nekoliko muziĉkih podataka. U ■*- III st., kad piše Lii Pu-We, carski dvor već ima goleme orkestre. Muzici se u Kini posvećuje tolika paţnja da svako dinastiĉko historijsko djelo sadrţava poglavlje o muzici. Car Ši Huang Ti smatra da se kult muzike tjera na uštrb praktiĉnih poslova, agrikulturnih, socijalnih i politiĉkih, te nareĊuje da se spale sve knjige, note i instrumenti (■*- 212). Dinastija Han ( <- 206—220) vraća muzici stari ugled. Car Wu (-«- 141 do *- 87) utemeljuje Carski muziĉki ured; tu se ustanovljuje toĉna apsolutna visina tona, nadgledava se muziĉka praksa, stvara arhiv narodnih melodija. S vremenom se javljaju strani utjecaji: novi instrumenti, pa i ĉitavi orkestri, uvode se iz drugih zemalja. God. 581 nalazi se na kineskom dvoru sedam orkestara, medu njima po jedan iz Koreje, Indije, Buhare. Najveći sjaj ĉini se da je k. m. postigla za dinastije T'ang (618 —906); car Ming Huang (713—756) uzdrţava oko 2000 muziĉara. Dvorski muziĉari (instrumentalisti i pjevaĉi) i plesaĉi obrazuju se u prvoj Carskoj muziĉkoj akademiji, osnovanoj 714. Razdoblje dinastije Sung (960—1297) predstavlja, pored doba vladavine
KINESKI ORKESTAR
dinastije T'ang, klasiĉnu eru kineske muzike. Mongolska di nastija Juan (1280—1368) obogaćuje Kinu novim instrumentima i ljestvicama, drama se razvija do klasiĉnog savršenstva. Dolaskom katoliĉkih misionara za dinastije Ming (1368—1644) došlo je do utjecaja evropske muzike; ti utjecaji pojaĉavaju se u posljednja tri stoljeća (doba dinastije Ĉ'ing, 1644—1912); ta stoljeća ujedno znaĉe i polaganu muziĉku dekadencu. Kineski tonalni sistem temelji se na kvintnom krugu. Huang ĉung (»ţuto zvono«) je osnovni ton apsolutne visine (ta se visina danas ne moţe više toĉno odrediti; smatra se da se nalazila izmeĊu D i Es; ovdje se u nastavku navodi/); on je istodobno vjeĉni princip i temelj drţave. Visina se ustanovljuje pomoću cijevi od bambusove trske (kasnije od ne-frita, jade ili bakra) propisane duljine. Poput cikliĉkog kretanja prirode, a identiĉno s Pitagorinim * Vt 4 sistemom, tonovi nastaju jedan iz drugoga (poĉevši od temeljnog tona huang ĉung) u uzlaznim prirodnim ĉistim kvin-tama. Tonovi dobiveni kvintnom progresijom zovu se, zajedno s temeljnim tonom, Uu. Da bi se dvanaest tako dobivenih tonova smjestilo u malen ambltUS, pronalazi se Sviraĉi na klnu ; bubnjiću po-fu iz djela Memoire
metoda naizmjeniĉne
w
la Musique des Chinois De Bertina, 1776
320
KINESKA MUZIKA — KING
progresije po uzlaznoj kvinti i silaznoj kvarti. Tako nastaju dva niza od 6 liu, tj. dvije cjelostepene heksatonske ljestvice; one se podudaraju sa dva posvuda prisutna opreĉna principa koji se meĊusobno upotpunjuju, jang i jin; neparni liu zovu se jang (jedno od znaĉenja: muški) liu, a parni, jin (jedno od znaĉenja: ţenski) liu. Smješteni unutar jedne oktave, dvanaest liu daju kromatsku ljestvicu. MeĊutim, kromatski melodijski pomak nikad nije postojao u kineskoj muzici. Dvanaest kromatskih liu samo su materijal za transpoziciju, koja je bitna za kinesku muziĉku praksu: oni su temeljni tonovi kineskih ljestvica. Najvaţnija je primjena cikliĉkog sistema anhemitonska penta-skala. Najstarija od njih sastavljena je od pet poĉetnih, ljestviĉno poredanih liu: f-g-a-c-Ċ-(f). Heptatonska ljestvica nije nikada imala isto znaĉenje kao pentatonska. Dva od sedam tonova redovito su sporednog znaĉenja i igraju ulogu prohoda. Najstarija je heptatonska skala f-g-a-(h)--c-d(e)-(f). Mongolski osvajaĉi uvode ljestvicu sa ĉistom kvar-tom na IV stupnju. Fuzijom starokineske i mongolske skale nastaje Juanljestvica f-g-a-b-h-c-d-e-(f). Ispuštanjem svih hemi-tonskih intervala dolazi do novog pentatonskog modusa f-g-b-c-d-~(f). Kasnija heptatonska ljestvica Ming (prema nekima Ĉ'ing) dodaje ovoj penta-skali kao sporedne tonove a i e. Ona se još danas upotrebljava. Da bi se prebrodila zapreka pitagorejske kome, nastaju sistemi većeg broja liu: sistem 64 liu (oko <- 200), 53 liu (oko <40), 360 liu (V st.). S druge strane, traţi se kompromisno rješenje jednake temperature. Postoje indicije da je temperirani sustav bio poznat davno prije »paljenja knjiga« ( <- 212). Nakon pokušaja iz IV—V, VI—VII i X st., egzaktnu formulu za temperiranje pronalazi princ Tsai-Ju (XVI st.). MeĊutim, do danas nije poznat ni jedan temperirani kineski instrument. Ĉini se da je pronalazak temperature imao samo teoretsko znaĉenje. U Kini je nastalo mnogo instrumenata koji se odlikuju ljepotom zvuka i oblika. Najvaţnija uloga pripada idiofonima i aerofonima. Instrumenti se dijele prema materijalu od kojeg su napravljeni, u osam kategorija, nazvanih pa jin. Filozofska je pozadina te podjele pa-kua (osam simbola) cara Fu Hsi (osam trigrama, koji prikazuju kombinacije opreĉnih principa jang i jin). Podijeljeni u kategorije prema materijalu, vaţniji su ovi instrumenti: 1. metalni: ruĉna zvona (to), viseća zvona (ĉung), nizovi zvona (pien ĉung) ; gongovi (lo, t'ong-ku), nizovi gongova (jun-lo) ; cimbali (po); 2. od kamena: veliki zvuĉni kamen u obliku tupokutnog slova L (k'ing), niz zvuĉnih kamena (pien-k'ing). Zvuk ĉ'unga i k'inga nastaje, kad se po njima udara pustenom palicom; 3. zemljani: hiin je vrsta flaute, nalik na okarinu; 4. od koţe: bubnjevi svih veliĉina (jing-ku, cu-ku, po-fu); 5. instrumenti sa svilenim ţicama: veoma su stari k'in i Se, kineske citre s promjenljivim brojem ţica: od 5 i 7 do 50; najdu blja, melodijska ţica ima preĉnice; sviranje zahtijeva veoma slo ţenu tehniku, koja ukljuĉuje naroĉite zvukovne efekte: glissando, vibrato (ima 26 vrsta vibrata), itd.; kung-hou je vrsta harfe perzij skog podrijetla; p'ip'a, mala lutnja sa 4 ţice, takoĊer potjeĉe iz zapadne Azije; 6. drveni: ku, u obliku ĉetvorouglastog muţara za riţu, po kojem se iznutra udara drvenom palicom; ju, tigar sa zupĉastim hrptom; zvuk nastaje udarcima po tigrovoj glavi ili prelaţenjem po zupĉastom hrptu rasjeckanom bambusovom trskom; 7. od bundeve: šeng, kineske usne orgulje. U bundevu utak nut je odreĊen broj bambusovih svirala. Sviraĉ puše kroz zasebnu cijev, uvedenu u bundevu; 8. od bambusa: p'ai-siao, varijanta Panove frule; vrste flaute ti, ĉ'ih, jo, hsiao.
Kinesko notno pismo staro je vjerojatno više od 2000 godina, ali u preciznosti mnogo zaostaje za današnjim evropskim. Postoje tri vrste muziĉkih znakova: tonalna notacija, tabulature i neume. Najvaţnija je oduvijek tonalna notacija, koja oznaĉuje toĉnu visinu zvuka. Upotrebljavaju se znakovi prvih slogova naziva 12 liu ili imena ljestviĉnih stupnjeva. Tabulature (za citre i flaute) ne oznaĉuju toĉnu visinu tona, nego poloţaj prsta, a ĉesto i tehniĉke detalje, npr. ornamentiranje. Neume imaju dosta primitivan oblik; one u vokalnim kompozicijama biljeţe samo glavno melodijsko kretanje. Notna trajanja i ritmovi obiĉno se ne biljeţe. Postoje, meĊutim, i za to znakovi, koji se mogu dodati tonalnoj notaciji i tabulaturi. Ĉetvorodijelna mjera jedina je dopuštena u muziĉkoj teoriji; ipak je praksa vrlo razliĉita. Uz povremenu pojavu harmonijskog intervala kvinte i kvarte, ili heterofonih elemenata, k. m. je u osnovi monofona. Kineska muziĉka praksa' obuhvaća pet glavnih podruĉja: obrednu muziku (konfucijevska i carska), komornu muziku, muziĉku dramu, muziku pjevaĉa-sviraĉa (na ulici i u koncertnoj dvorani) i narodnu muziku. Obredna muzika prakticirala se donedavna
u konfucijevskim hramovima i na carskom dvoru. Danas se \ kad još moţe ĉuti u dvorskoj muzici (Gagaku) u Japanu. U koliko himna saĉuvana je, vjerojatno, više od 3000 godina si muzika. Njihova pentatonska melodija pjeva se u dugim izdi nim notama. Od instrumenata, neki se kreću u unisonu s pjevanji a drugi izvode figuriranu pratnju. Sama vokalna melodija ma je zanimljiva od instrumentalne pratnje, veoma kompleksn suptilne u kombiniranju boja. Komorna je muzika svojina f zofa i pjesnika. Ovamo se ubrajaju instrumentalne kompozi za k'in ili p'ip'u, proţete profinjenim sjenĉanjem, i pjesme instrumentalnu pratnju. Vokalna melodija usko je povezana s ziĉnom intonacijom. U kineskom jeziku znaĉenje pojedinih i gova ovisi o akcentu i melodijskoj infleksiji. Mijenjati muzik jeziĉnu melodiju i akcent, znaĉilo bi, dakle, mijenjati smisao jeĉi. Klasiĉna muziĉka drama (poĉeci u XIV st.) razlikuje 1 stila: stroţi sjeverni (Ca-ĉii) i slobodniji juţni (Hsi-wen). Kar teristiĉno je muško pjevanje u falsetu (muškarci su od oko XVII do poĉetka XX st. igrali i ţenske uloge). Kineski vokalni uglavnom je visoko intoniran, nazalan i stalno primjenjuje poi mento. Sredinom XIX st. dolazi do dekadence klasiĉne drai Moderno je muziĉko kazalište melodramatske prirode, buĉn neprofinjeno; prihvatilo je neke cirkuske elemente (akrobati igr znatnu ulogu). Muzika je prisutna od poĉetka do kraja, povezuj deklamaciju, pjesme (povjerene samo glavnim osobama u naji budljivijim trenucima) i pantomimu. Muziku po ulicama i kc certnim dvoranama izvode male grupe muzikanata, muškar i ţena, većinom bez muziĉke naobrazbe. Instrumenti slijede g u unisonu, svaki uz vlastito ornamentiranje, ili izvode interlud Te skupine pjevaĉa-sviraĉa muziciraju i kod vjenĉanja, pogn i drugih prigoda. Narodna muzika sliĉnog je sadrţaj a kao i u dru; naroda. Pjevaju se radne pjesme, uspavanke, patriotske i pol: ĉke pjesme. Veoma su stari napjevi, koji su nekad pripadali c redima i sveĉanostima oko promjene godišnjih doba. -> PriU U današnjoj Kini muzici se pridaje velika vaţnost. Vrlo raširene himne i pjesme komunistiĉkog pokreta. Opere se izvo ne samo u gradovima nego i u selima. Muzika je dio školskog 1 stavnog plana. Umjesto kompliciranog starog notnog pisma uj trebljava se notacija s arapskim brojkama (brojevi 1 do 7 za seds stupnjeva dijatonske ljestvice). Nastoji se oţivjeti i oĉuvati st; umjetniĉka muzika (Muziĉka akademija u Pekingu). ->■ Prilc LIT.: J. Amiot, Memoire sur la musique des Chinois, tant anciens modernes, Memoires concernant l'histoire, les Sciences, les arts, etc, des Chin par les missionnaires de Pekin, 1779—80. —J. A. van Aalst, Chinese mu Shanghai 1884 (II izd. Peiping 1933). — Isti, Expose de la musique chinc L'Echo musical, Bruxelles 1890. — G. Soulie de Morant, La Musique en Ch Pariš 1911. — L. Laloy, La Musique chinoise: etude critique, Pariš 1914. M. Courant, Chine et Coree, Lavignac, Encyclopedie de la musique, I, P 1924. — R. Lachmann, Musik des Orients, Breslau 1929. — Chao-MeiLa Cloche jaune, Bruxelles 1932. —J. H. Levis, Foundations of Chinese Mus Art, Peiping i London 1936. — H. Scherchen, Die Musik des chinesischen TI ters. Mušica Viva, Zurich 1936. — C. Sachs, A History of Musical Instrumei New York 1940 i London 1942. — Ma-Hiao-Ts'iun, La Musique chinoise style europeen Pariš 1941. — /\ UlHeepcon, My3i>n
K'ING, kineski idiofoni instrument od kamena. Ima obi tupokutnog slova L; obješen je uzetom za okvir: Zvuk nastţ kad se po duţem kraku udara palicom ili ĉekićem. Pojavljivao pojedinaĉno, ili u nizovima (pien-k'ing) od 16, u starijim vremer ma i 12, 14 ili 24 kamena obješena u dva reda; svaki od dreda tvori niz cijelih stepena, gornji red je za polustepen viši 1 donjeg. Takav raspored omogućavao je sviranje svih tradicionaln (u principu pentatonskih) melodija, njihovu transpoziciju, kao svaku promjenu modusa. Instrument se upotrebljavao u hram vima i na dvoru. LIT.: P.-M. Cibot, Essai sur les pierres sonores de Chine, Mimoires cc cernant l'histoire, les sciences, les arts . . . des Chinois, Pariš 1780. — A. Moule, A List of the Musical and Other Soundproducing Instruments of t Chinese, Journal of the North China Branch of the Royal Asiatic Socie 1908. — F. A. Kuttner, A »Pythagorean« Tone-System in China . . ., Kongrei bericht, Koln 1958. B. Ać.
KING, AIexander Hyatt, engleski muzikolog (Beckenhai Kent, 18. VII 1911 —). Studij završio s doktoratom 1933 u Can bridgeu. Od 1934 bibliotekar Britanskog muzeja u Londoi (od 1944 rukovodilac muziĉkog odjela); uz to zauzimao niz uglei nih društvenih funkcija. DJELA. Knjige: Chamber music, 1948; Mozart in Retrospect, 1955 (1 revidirano izd. 1970); Mozart im Spiegel der Geschichte {1756—1956), 195 Some British Collectors of Music c. 1600—7690, 1963; Four Hundred Yec of Music Printing, 1964 (II izd. 1968); Handel and His Autographs, 1967; Mozc Chamber Music, 1968; English Books on Music, 1650—1949. A Classified C talogue, bez god. — Studije i ĉlanci (izbor): Music for the Stase, Schubert,
KING — KIPNIS Symposium, 1946; Schubert Bibliography, ibid.; The Music Librarian and His Tasks, National and International, Fontes artis musicae, 1959; The History and Growth of the Catalogues in the Music Room of the British Museum, Festschrift 0. E. Deutsch, 1963; C. G. Roder's Music-Printing Business in l88s, Brio, 1965 (takoĊer u Fontes artis musicae, 1966); B. Goodison and the First »Complcte Edition" of Purcell, Festschrift K. Votterle, 1968. — Katalozi: Exhibition of HandeVs Messiah, 1951; Music in the Hirsch Library, 1951; Catalogue of the Bi~centenary Exhibition of Music, 1953; Mozart in the British Museum, 1956; Henry Purcell (I6S9—'69S) and G. F. Handel (1685—1759). Catalogue of a Centenary Exhibition. •— Izdao faksimile izd. The Modem Musick-Master or The Universal Musician P. Prelleursa, 1965 i II izd. The Letters of Mozart and His Family (2 sv.) E. Andersonsa, 1966. LIT.: V. Fedorov, King of the Music Room, Fontes artis musicae, 1971.
KING, B. B. (Blues Boy; pravo ime Riley King), ameriĉki jazz-pjevaĉ i gitarist (Indiana, 16. IX 1925 ■—). Kao pjevaĉ bluesa razvio se pod utjecajem svoga oca, uĉenika Big Billa Broonzvja. Ĉlan razliĉitih crkvenih zborova, od 1958 vodio vlastiti orkestar Rhythm and Blues s kojim je koncertirao u mnogim gradovima SAD. Osnova njegovih bluesa su narodni napjevi ameriĉkih crnaca. K., meĊutim, pokazuje i izuzetno muziĉko obrazovanje i profinjen ukus po ĉemu se razlikuje od mnogih interpreta bluesa. Stekao je veliki ugled, o ĉemu svjedoĉi i nadimak The Great B. B. King. KING, James, ameriĉki pjevaĉ, tenor (Dodge Citv, Kansas, 22. V 1928 —•). Studirao u Louisiani i na Univerzitetu u Kansas Citvju; debitirao kao bariton, a nakon daljeg studija u Firenci preuzeo tenorski fah. God. 1952—61 profesor muzike na Univerzitetu Kentuckv, od 1962 ĉlan je Njemaĉke opere u Berlinu (1970 komorni pjevaĉ). Nastupao na festivalima u Salzburgu (od 1962) i Bavreuthu (od 1965) i na njujorškom Metropolitanu (1966). Uz to je stalni gost milanske Scale, Bavarske drţavne opere u Miinchenu, Drţavne opere u Beĉu, londonskog Covent Gardena i drugih uglednih opernih pozornica. Posebno se istiĉe svojim kreacijama uloga dramskog karaktera. KING, Matthew Peter, engleski kompozitor (London, oko 1773 —?, I 1823). Muziku uĉio vjerojatno kod C. F. Horna i veoma se rano afirmirao kao kompozitor. Najviše se istakao na podruĉjvi muziĉkog kazališta i vokalne muzike.
DJELA. ORKESTRALNA. Za vojniĉku muziku: The Siege of Valenciennes, oko 1794; The Princess of Walles Minuett, oko 1797; The Mary-le-Bone March, oko 1798; The British March, oko 1798. — Kvintet za klavir, flautu, violinu, violu i violonĉelo op. 16. •— KLAVIRSKA: Six Sonalas op. 1, 1788 (sve godine oznaĉene pribliţno); Three sonatas op. 2, 1790; Six sonatinas op. 4» r 795; Six Sonatas op. 5, 1795; Cape St. Vincent, a grand sonata ... op. 8, I797j Peace, a grand characteristic sonata op. 14, 1801; La Fete militaire, a divertissement, 1807; The Coronation, a Grand Sonata Sinfonia, 1820.-— DRAMSKA. Komiĉne opere: Matrimony, 1804; False Alartns, or My Cousin, 1807 (s J. Brahamom); Up Ali Night or The Smugglers' Cave, 1809; Oh This Love or The Masaueraders, 1810; The Americans, 1811 (sa J. Brahamom) i Love, Law and Physic, 1812. Romantiĉna opera One O'Clock, or the Knight and the Wood Demon, 1811 (sa M. G. Lewisom). Farse: Too Many Cooks, 1805 i Turn Out, 1812. Melodrame: The Weathercock, 1805; Ella Rosenberg, 1807; Plots, or The North Tozver, 1810; Titnour the Tartar, 1811 i The Fisherman's Hut, 1819 (s Davyjem). — VOKALNA: oratorij The Intercession, 1816; 6 gleea; 4 solopjesme i dr. — SPISI: Thorough Bass Made Clear to Every Capacity, oko 1810; A General Treatise on Music, Particularly Harmony or Thoroughbass, oko 1812. LIT.: E. R. Jacobi. Die Entwicklung der Musiktheorie in England nach der Zeit von J.-Ph. Rameau, Strasbourg 1957. — Ch. L. Cudvjorth, Matthew Peter King, MGG, VII, 1958.
KING, Robert, engleski kompozitor (XVII—XVIII st.). O njegovu djetinjstvu i mladosti nema podataka. God. 1680 naslijedio je J. Banistera kao dirigent dvorskog ansambla violinista, a 1689 imenovan je dvorskim kompozitorom. Sa J. W. Franckom prireĊivao 1691—97 javne koncerte, a 1700—02 bavio se i nakladniĉkim radom. Posljednji se put spominje 1728 kao dvorski dirigent. Njegove instrumentalne kompozicije pokazuju utjecaj francuske muzike, dok je u vokalnima slijedio domaće uzore (H. Purcell, J. Blow). DJELA. INSTRUMENTALNA: 15 airs u zbirci Tripla Concordia . . . , 1676; preludij za violinu u Selected Preludes or Voluntarys . . . (4 sv.), 1685—87; uvertira za flautu i b. c. u 40 Airs Anglois . . . , 1701—02; Pieces za 3 do 4 glasa, ibid., 1701—02; airs za 2 flaute u A Collection of Airs . . . , 1703; sonata za 2 violine i b. c. (rkp.); sonata za flautu i b. c. (rkp.). — VOKALNA. Pjesme u zbirkama: Choice Ayres, Songs and Dialogues, 1664; Comes Amoris, 1688—92;Songs for One, Two and Three Voices . . . , 1690; The Gentleman's Journal, 1692 —94; Thesaurus Musicus, 1695—96; The Divine Companion, 1701; Wit and Aiirth . . . , 1719—20. Arije i dueti za meĊuigre u raznim kazališnim djelima. LIT.: H. C. de Lafontaine, The King's Music, London 1909. — M. Tilmouth, Robert King, MGG, VII, 1958.
KINKELDEY, Otto, ameriĉki muzikolog (Nevv York, 27. XI 1878 — 19. IX 1966"). Muziku i historiju muzike uĉio na univerzitetu Columbia u New Yorku (E. Mac Dowell). Orguljaš i zborovoĊa, u orguljama se usavršavao na Institutu za crkvenu muziku u Berlinu i tamo studirao muzikologiju na Univerzitetu (O. Fleischer, M< Friedlander, J. Wolf, H. Kretzschmar); promovirao 1909. God. 1907—09 u Berlinu za redakciju DDT katalogizirao arhivski materijal pokrajinskih knjiţnica; 1909—14 bio nastavnik orgulja i muziĉke teorije na Institutu za crkvenu muziku u Breslauu, gdje je uz to od 1910 predavao i na Univerzitetu. Od 1915 u SAD, naizmjence bibliotekar u New York Public Library (1915—23 i 1927—-30) i proĉelnik muziĉkog odjela na Cornell University (Ithaca, N. Y.), gdje je 1930—46 bio proMUZ. E., II, 21
321
fesor na prvoj ameriĉkoj muzikološkoj katedri. Jedan od utemeljitelja i u dva navrata predsjednik Ameriĉkog muzikološkog društva (1934—36 i 1940—42). DJELA. Knjige: Orgel und Klavier in der Alusik des 16. Jahrhunderts (disertacija), 1910; What we Know about Music, 1946; The Artist and Scholar, 1946. — Studije i ĉlanci (izbor): Luzzasco Luzzaschi's Solomadrigalien, SBIMG, 1907—08; Music Education and Public Libraries, National Education Association Journal od Proceedings, 1916; Beginnings of Beethoven in America, MQ, 1927; A Notable Scholar Passes on: Oscar G. T. Sonneck, Musical America, 1928; A Jezvish Dancing Master of the Renaissance: Guglielmo Ebreo, Spomenica A. S. Freidusu, 1929 (novi otisak 1966); Waldo Selden Pratt, MQ, 1940; To Alfred Einstein, Notes, 1950—51. ■— Objavio Harmonische Freude musikalischer Freunde P. H. Erlebacha, DDT, 1914. LIT.: E. Dent, Otto Kinkeldey, MQ, 1938. — G. S. Dickinson, Otto Kinkeldev. An Appreciation, ibid. — Ĉasopis Notes posvetio je Kinkeldeyu posebni broj povodom 70-godišnjice ţivota, 1948—49. ■— R. S. Hill, Otto Kinkeldev, MGG, VII, 1958. — E. T. Ferrand, Otto Kinkeldey, MF, 1959. •— Otto Kinkeldey, MQ, 1967.
KINO-ORGULJE, posebna vrsta orgulja, namijenjena za pratnju nijemog filma u kino-dvoranama. Potjeĉu iz Amerike, a svrha im je bila, da neobiĉnim bojama svojih registara i posebnim spravama za izvoĊenje raznolikih šumova pojaĉaju efekt prikazanih scena na filmskom platnu. Naglašenu upotrebu uobiĉajenih tehniĉkih sredstava, kao što su tremola razliĉitih frekvencija, promjenljivi registri (ehangeant), oktavne kopule, transmisije, registri s titravim zvukom, crescendo-valjci i ţaluzije za sve manuale, a osobito mnogobrojni mehaniĉki registri za oponašanje zvona, grmljavine, zviţduka lokomotive, hica iz pištolja, mandoline, sirene, konjskog topota, ptiĉjeg cvrkuta, telefonskog zvonca, oluje i si. stvorila je na ovom instrumentu bogate mogućnosti za realistiĉko oţivljavanje izvanjske radnje. UvoĊenjem zvuĉnog filma k.-o. postale su suvišne. Budući da za izvoĊenje klasiĉnih kompozicija nisu nikad odgovarale, k.-o. su se odrţale kao solo-instrument za zabavnu muziku ili kao sastavni dio suvremenih jazz-orkestra. LIT.: R. Foot, The Cinema Organ, London 1932.
A. Vi.
KINOR, stari hebrejski trzalaĉki instrument, vrsta lire, sliĉan grĉkoj kitari. Imao je deset crijevnih ţica koje su se trzale plektronom. Upotrebljavao se u svim sveĉanim zgodama kod bogosluţja kao pratnja pjevanju. Na kinoru je svirao kralj David (taj instrument mnogi ĉesto pogrešno nazivaju harfom). KINSKY, Georg Ludvvig, njemaĉki muzikolog (Marienwerder, zapadna Pruska, 29. IX 1882 — Berlin, 7. IV 1951). U muzici samouk. God. 1909—26 vodio Heverov Musikhistorisches Museum u Kolnu, za koji je sastavio vrlo iscrpan i vrijedan katalog. Mnogo pridonio proširenju te znanstvenom i praktiĉnom iskorišćivanju te ĉuvene zbirke ( -> Heyer, W.). Iz rada u muzeju proizašli su ne samo mnogi od njegovih brojnih muzikoloških traktata, nego i disertacija kojom je 1925 promovirao. God. 1921 —32 na Muzikološkom institutu Kolnskog univerziteta predavao nauku o notaciji i instrumentaciji, muziĉku bibliografiju i izdavaĉku tehniku. Progonjen od nacista, morao se postepeno povući iz javnoga ţivota. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata uništena je njegova velika biblioteka, vrijedna muziĉka zbirka i materijal koji je sakupio za muzikološke radove. Od 1945 ţivio u Berlinu. K. je bio jedan od najznatnijih poznavalaca instrumenata svoga vremena. Od njegovih znanstvenih radova posebnu paţnju zasluţuje jedinstvena historija muzike u slikama (Geschichte der Musik in Bildern) sa 1560 slika, na kojima je prikazan razvoj muziĉke kulture od davne prošlosti do poĉetka XX st. Druga njegova veoma vaţna djela jesu tematsko-bibliografski katalog Beethovenovih kompozicija i katalog zbirke muziĉkih autografa Louisa Kocha, oba objavljena poslije njegove smrti. DJELA. SPISI: Musikhistorisches Museum von Wilhelm Hcyer in Kolu: Katalog (4 sv.; III nije objavljen), 1910—16; Kleiner Katalog der Sammlung alter Musikinstrutnente, 1913; Doppelrohrblatt~Instrumente mit Windkapsel (disertacija), AFMW, 1925; Geschichte der Musik in Bildern (suraĊivali R. Haas i H. Schnoor; obj. i talijansko, francusko, englesko, ameriĉko i finsko izd.), 1929; Die Handschriften von Beethovens Egmont~Musik, 1933; Die Originalausgaben der WerkeJ. S. Bachs, 1937; Manuscripte, Briefe, Dokumente von Scarlatti bis Stravinsky. Katalog der Musikautographen-Sammlung Louis Koch (izd. M. A. Souchav), 1953; Das Werk Beethovens. Thematisch-bibliographisches Verzeichnis samtlicher vollendeten Kompositionen (izd. H. Halm), 1955 i dr. Oko 150 eseja i prikaza u raznim ĉasopisima. — IZDANJA: pojedina djela J. S. Bacha, L. v. Beethovena, N. Paganinija, F. Schuberta i J. Brahmsa i jedna Schubertova preradba djela W. Matiegke. — Obj. Glucks Briefe an Franz Kruthoffer, 1927. LIT.: E. H. Mueller v. Asozv, Georg Kinsky, MF, 1951 (s popisom djela). •— K. Dreimiiller, Georg Kinsky zum Gedachtnis. Ein Kolner Musikgelehrter wird rehabilitiert, Kolnische Rundschau, 19. VIII 1956. — Isti, Georg Ludwig Kinsky, MGG, VII, 1958.
KIPNIS, Alexander, ameriĉki pjevaĉ ruskog podrijetla, bas (Ţitomir, Ukrajina, 13. II 1891 —). Debitirao 1915 u Hamburgu u Weberovoj operi Strijelac vilenjak. God. 1918—22 ĉlan Drţavne opere u Berlinu, odakle je krenuo u Ameriku i nastupao na German Opera Company u Nevv Yorku i na Operi u Chicagu. God. 1923— 35 doţivljavao goleme uspjehe pjevajući kao gost u velikim opernim kućama u Njemaĉkoj, Skandinaviji i Americi, u kazalištu Covent Garden u Londonu i na festivalima u Glvndebourneu, Bavreuthu i Salzburgu. Bio 1934—38 ĉlan beĉke Drţavne opere,
322
KIPNIS — KIRCHNER
1926—41 gostovao na scenama Juţne Amerike, a 1938 kao koncertni pjevaĉ posjetio Australiju i Novi Zeland. Od 1939 ĉlan opere Metropolitan; napustio opernu scenu oko 1945. Od 1966 predavao pjevanje na Juilliard School of Music u New Yorku. Ĉesto nastupao i na koncertima kao interpret njemaĉkog Lieda. Njegove najveće uloge bile su kralj Marke (Wagner, Tristan i Izolda), Hagen, Hunding (Wagner, Prsten Nibelunga), Mefisto (Gounod, Faust), Ochs von Lerchenau (R. Strauss, Kavalir s ruţom), Kecal (Smetana, Prodana nevjesta), a napose kralj Arkel (Debussv, Peleas i Melisanda) i Boris Godunov (Musorgski). LIT.: H. Kuhner, AIexander Kipnis, MGG, VII, 1958.
KIRALY, Erno, kompozitor i etnomuzikolog (Subotica, 16. III 1919 —). Muziĉku naobrazbu stekao u Subotici, a potom se usavršavao kao samouk. Ĉlan subotiĉkog Gradskog i Pozorišnog orkestra; od 1953 muziĉki urednik Radija i saradnik muzikološkog odeljenja VojvoĊanskog muzeja u Novom Sadu. DELA. ORKESTARSKA: Diptihon, 1958; Kompozicija No. III, 1958; Preludio, 1958; Kompozicija No. V, 1959; Mala melodiĉna svita, 1960. — KAMERNA: Tema con variazioni za gudaĉki kvartet, 1956; Rapsodija za violinu i klavir, 1958; MaĊarske narodne pesme iz Vojvodine za klarinet i klavir, 1967; Tri komada za flautu i klavir, 1967; Minijature za obou i gudaĉe, 1968; Taĉke i linije za glasove, instrumente i magnetofon, 1972. — Za tamburaški orkestar: 3 maĊarske narodne pesme, 1964; 2 studije, 1964 i 1969; 5 refleksije za glas i tam buraški orkestar (transkripcija), 1968. — KLAVIRSKA: 2 sonatine, 1957; 12 komada, 1953—62; Tri maĊarske narodne pesme, 1958; Toccata pentatonica, 1972. — DRAMSKA: deĈja opera A telhetetlen gomboc (Proţdrljivko), 1962; sintetiĉka muzika Hajnali kb'ltemeny (Poema o zori), 1960; Nebo, 1962. Scenska muzika za radio-igre. — VOKALNA. Kantate: Bucsu (Oproštaj) za bariton, alt, meŠoviti hor, flautu i timpane, 1957; Hosi enek (Herojska pesma) za mešoviti hor i orkestar, 1961 i Ejfe'li rondo (Ponoćni rondo) za soliste, mešoviti hor i orke star, 1965. Zborovi: Deliriumok albumdbol (Iz albuma delirijuma) za mešoviti hor i klavir, 1967; Vocalizzazioni, 1969; Vokalizdciok (Vokalizacije) za ţenski hor, 1970; A kendert szedegetĉ leany (Beraĉke kudelje), apsurdna priĉa za 10 reci tatora, hor i udaraljke (K. Ladik), 1971. Solo-pjesme: 10 pesamd na tekstove vojvoĊanskih maĊarskih pesnika, 1953—68; Cantus No. I—XI za glas i razne instrumente i sastave, 1969; Refleksije No. I—V za glas, gitaru i seljaĉku citru; 1967—70; Refleksije No. VI za glas i gudaĉki orkestar, 1971; Negy fekete 16 mdgottem reptil, sirato (Ĉetiri vranca lete za mnom), naricaljka za glas i kamerni orkestar, 1972; Kelemen Zidar, balada za sole, mešoviti hor, udaraljke i trzalaĉke instrumente, 1970; Flores, maĊarske ljubavne pesme za 2 glasa i instrumente, 1972. Deĉje pesme i dr. — SPISI: Trdgom revolucionarnih pesama kod MaĊara u Vojvodini, Zbornik radova SANU, Etnografski institut, III, 1960; Magyar nepdalok (MaĊarske narodne pesme), 1962; Citra, narodni muziĉki instrument kod MaĊara u Jugoslaviji, Rad vojvoĊanskih muzeja, 1964, 12—13; Zajedniĉke crte i uzajamne veze sprskohrvatske i maĊarske narodne muzike u Vojvodini, 1965; Melodije narodnog tipa koje se uzajamno pevaju kod MaĊara i Slovaka u Vojvodini, 1967; Perspektive muziĉkog folklora MaĊara u Jugoslaviji u savremenim društvenim previranjima, Rad Kongresa Saveza udruţenja folklorista Jugoslavije, 1972. — Udţbenik za citru. S. D. K.
KIRBY, Percival Robson, škotski muzikolog i kompozitor (Aberdeen, 17. IV 1887 —). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Aberdeenu, kompoziciju na Royal College of Music u Londonu. Od 1914 djelovao u Juţnoj Africi; od 1921 nastavnik i kasnije rukovodilac muziĉkog odjela univerziteta Witwaters Rand (do 1952). Danas (1972) ţivi u Grahamstownu, Juţnoafriĉka Unija. DJELA. SPISI. Knjige: The Kettle-drums. A Bcok for Composers, Conductors anĊ Kettle-Ċrummers, 1930; The Musical Instruments of the Native Races of South Africa, 1934 (novi otisak 1953; II izd. 1965); autobiografija Wits End. An Unconventional Autobiography, 1967. •— Studije i Ĉlanci (izbor): Weber's Operas in London. 1824—1826, MQ, 1946; Washington Irving, Barham Livius and Weber, Music & Letters, 1950; Rossini's Overture to »William Teli«, ibid., 1952; Captain GorĊon, the Flute Maker, ibid., 1957; A Musicologist Looks at Africa, South African Archaeological Buletin, 1961. Niz vrijednih studija s podruĉja etno muzikologije. — KOMPOZICIJE: Syntphonic Variations on an Old Capstan Shanty, oko 1920; kineska uvertira The Willow Pattern, oko 1920. ■— Scenska muzika za klasiĉne grĉke drame. — The Flute of Krishna za sopran i orkestar, 1943; Three African Idylls za glas i gudaĉki kvartet; solo-pjesme i dr. LIT.: V. Bryer, Professor Percival Robson Kirby, A Bib liographv o f His Works, Capetown 1965.
— E. Katz, Die musikalischen Stilbegriffe . . (disertacija), Freiburg 192 O. Kaul, Athanasius Kircher als Musikgelehrter, Festschrift zum 375 -jah Bestehen der Universitat Wurzburg, 1931. — W, Richter, A. Kircher (dis ĉija). — F. Tutenberg, »Musurgia Universalis«. Zum 350. Geburtstag A. Kircher, ZFM, 1952. — W. Stander, Athanasius Kircher, MGG, VII, :
KIRCHMEYER, Helmut Franz Maria, njemaĉki m kolog (Diisseldorf, 30. VI 1930 —j. Na Konzervatoriju u Dii< dorfu uĉio klavir (F. Goebels) i kompoziciju (J. Baur); st muzikologije s doktoratom završio 1954 na Univerzitetu u K< (disertacija /. Strawinsky — Zeitgeschichte im Personlichkeitsi Grundlagen und Voraussetzungen zur modernen Konstrukti technik, obj. 1958). Od 1955 muziĉki kritiĉar u Kolnu, od 1 predavaĉ za muzikologiju na Visokoj tehniĉkoj školi u Aach i od 1965 takoĊer na Rajnskoj muziĉkoj školi u Kolnu. DJELA (izbor): Die Rekonstruktion der »Bachtrompete«, Neue Zeitsc fiir Musik, 1961; Vom Sinu und Unsinn musikliterarischer Schlagzvortzitat ibid.; Vom historischen Wesen einer rationalistischen Musik, Riickblicke, 1 Liturgie am Scheidezveg..., 1962; Ein Kapitel A. B. Marx. (jber Sendun, zvusstsein und Bildungstand der Berliner Musikkritik zzvischen 1824 und 1 Beitrage zur Geschichte der Musikanschauung im 19. Jahrhundert, 1 Der Fali Woldemar. Materialien zur Geschichte der Beethovenpolemik seit 1 Beitrage zur Geschichte der Musikkritik, 1965; Schonberg und Hauer..., I Zeitschrift fiir Musik, 1966; Situationsgeschichte der Musikkritik und des r kalischen Pressetvesens in Deutschland..., IV, 1968; Aufbruch der jungen M Von IVebern bis Stockhausen, 1970 (sa H. W. Schmidtom).
KIRCHNER, Leon, ameriĉki kompozitor (Brooklvn, > York, 24. I 1919 —). Muziku studirao na University oj Califo\ u Berkelevu, usavršavao se kod E. Blocha i A. Schonberg; 1942 u New Yorku kod R. Sessionsa. Od 1947 predavao na Unh zitetima u Berkelevu, Los Angelesu i Oaklandu; od 1961 pr< sor je na Harvard University (Cambridge, Mass.). Aktivan i pijanist i dirigent. U Kirchnerovim djelima prevladava opoi dison?nce i rapsodiĉnost koncepcije; osjećaju se i utjecaji mu; kog folklora. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia in two parts, 1951; 2 koncert; klavir, 1953 i 1963; koncert za violinu, violonĉelo, 10 duhaĉkih instrumen; udaraljke, 1960; Piece za klavir i orkestar, 1946; tokata za gudaĉe, solist duhaĉke instrumente i udaraljke, 1955. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvari 1949 i 1958; klavirski trio, 1954; Sonata concertante za violinu i klavir, 11 duo za violinu i klavir, 1947. — Sonata za klavir, 1948; mala suita za kl; 1949. — Dazvn za zbor i orgulje, 1946; solo-pjesme. LIT.: A. L. Ringer, Leon Kirchner, MQ, 1957. — E. W. Schzueit Generation in String Quartets of Ĉarter, Session, Kirchner, and Schuller sertacija), Rochester, 1966.
KIRCHNER, Theodor Fiirchtegott, njemaĉki kompozi orguljaš (Neukirchen kraj Chemnitza, 10. XII 1823 — Hambu 18. IX 1903). Muziku uĉio u Chemnitzu, Leipzigu (J. Knorr, K. F. Becker) i Dresdenu (J. Schneider). God. 1843—62 orguljaš u Winterthuru, 1862—72 djelovao u Ziirichu, a 1873—76 vodio muziĉku školu u Wurz-burgu. Boravio zatim u Leipzigu, a od 1883 bio je nastavnik na Konzervatoriju u Dresdenu; od 1890 ţivio u Hamburgu. K. se istakao osobito kao kompozitor kratkih klavirskih stavaka povezanih u cikluse, nastavljajući tako na klavirske minijature R. Schumanna s kojim je bio i osobno povezan.
sinis ei
DJELA. KOMORNA: gudaĉki kvintet op. 20; klavirski kvartet op. 84; Nur Tropfen, ganz kurze Stiicke za gudaĉki kvintet. Za klavirski trio: Serenade op. 15; Kindertrios op. 58; Noveletten op. 59 i 2 terceta op. 93, Za violinu i klavir: TH. F. KIR C HN ER Schlummerlied und Romanze op. 63 i Phantasiestucke. — KLAVIRSKA (oko 70 opusa): 5 sonatina op. 70; Klavier-Stucke; Phanta, stiicke; Skizzen; Albumbld'tter; Bunte Bldtter; GeĊenkbldtter; Notturnos; Lit ohne Worte; Neue DaviĊsbilndlertdnze ; Legenden; Aquarellen; Nachtbila Capricen; Phantasien am Klavier; Vier Elegien; Kinder- und Kiinstlertan Humoresken; An Stephan Heller; Florestan und Eusebius. Nachklange; N Kinderszenen; Miniaturen; Alte Erinnerungen; Aus Ċer Jugendzeit; preludiji; eti seherzi; valceri; mazurke; poloneze; romance. Za klavir 4-ruĉno: 12 Or, nalKompositionen; 2 marša; Variationen iiber ein eigenes Thema; valcer op. — Kompozicije za orgulje. —Zborovi; solo-pjesme. — Klavirske transkript solo-pjesama J. Brahmsa i A. Jensena. — Pisma Th. Kirchnera iz 1860— izdao P. O. Schneider, 1949. LIT.: F. Wallerstein, Theodor Kirchner, Neue Zeitschrift fiir Mu; 1885. — A. Niggli, Theodor Kirchner, Leipzig 1886. — Ch. Struthers, Kirchn The Monthlv Musical Record, 1903. —J. Sittard, Kirchner, Die Musik, 190^ —04. — W. Wintzer, Personliches von Theodor Kirchner, Neue Zeitschi fiir Musik, 1904. — O. Klauzvell, Theodor Kirchner, Langensalza 1909. — Niemann, Th. Kirchners Hausmusik, Turmer, 1910—n. —■ J. Wirth, Kirchi und J. Stockhausen, SMZ, 1927. — R. Hunziker, Theodor Kirchner in Wint thur, ibid., 1935. — R. Sietz, Theodor Kirchner, MGG, VII, 1958. — / Brahms und Kirchner, MF, 1960.
Naturae . .., 1673 (na njem. kao Neu Hali- u nd Th onkunst pre ve o 1684 A. Cario).
KIRCHNER, Volker David, njemaĉki kompozitor i viol: (Mainz, 25. VI 1942 —■)• Uĉenik konzervatorija Peter Corneli
KIRCHER, Athanasius, njemaĉki muziĉki pisac (Geisa kraj Fulde, 2. V 1601 — Rim, 27. XI 1680). Profesor na Univerzizitetu u \v*urzburgu, odakle se — pred strahotama tridesetogodišnjega rata — sklonio 1621 u Avignon; od 1622 ţivio je u Rimu. Uĉeni isusovac, objavio je više radova iz podruĉja prirodnih znanosti, u kojima pravlja i rasakustici. o muziĉkoj teoriji i
A. Hirscha, 1662); Oedipus Aegyptiacu (3 sv.\ 1652—54; Phonurgia Novasiz KsUtljUgiu/n rrivvrilititcU'-priliitLurn
LIT.: L. Pfaff, Vita A. Kircheri, Fulda 1831. — iV. Seng, SelbstbiograA. KIRCHER, bakrorez, 1664 phie des P. A. Kircher, Fulda 1901.
KIRCHNER — KIRSANOVA u Mainzu, na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu studirao violinu, violu i komornu muziku (G. Kehr, T. Varga) i kompoziciju (G. Raphael). Od 1963 solist (viola) Rajnskog komornog orkestra u Kolnu i od 1966 ĉlan Simfonijskog orkestra Hessenskog radija u Frankfurtu na Majni; uz to je ĉlan komornog sastava Ensemble jo u Wiesbadenu. DJELA: Miniaturen za gudaĉe, 1960; Fragmente za orkestar, 1966; Toccata 2a violonĉelo i mali orkestar, 1967; Choralvariationen za 14 gudaĉa, 1969; Epechesis za komorni sastav, 1970; Spezzati za duhaĉki komorni sastav, 1970; Riten za pjevaĉicu, plesaĉicu, svjetlo, udaraljke, klavir, violonĉelo i dirigenta, 1970; Nachttnusik za flautu, clarin, violu, violonĉelo, kontrabas, udaraljke i klavir, 1971.
KIREJKO, Vitalij Dmitroviĉ, ukrajinski kompozitor (Širokoje, Dnjepropetrovsk, 23. XII 1926 —). Studirao na Konzervatoriju u Kijevu, kompoziciju kod L. Revuckoga. Od 1949 predaje na istom zavodu (docent). Muzika mu je povezana s ukrajinskom narodnom pjesmom, melodijski pjevna. Najuspjelije su mu lirske kompozicije proţete poetiĉnim izrazom. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfo nije, I, yt
KIRIAC (Chiriac), Mircea, rumunjski kompozitor (Bukurešt, 19. V 1919 —). Studirao na Konzervatoriju u Bukureštu (M. Jora, C. Brailoiu) i kod Th. Rogalskog i A. Alessandrescua. Muziĉki urednik na Rumunjskoj radio-difuziji (1941—-47), suradnik Folklornog instituta u Bukureštu (1949—53), nastavnik na Pedagoškoj akademiji i od 1963 profesor harmonije na Konzervatoriju. DJELA. ORKESTRALNA: Poeni za violinu i orkestar, 1953; simfoni jeta, 1965; koncert za gudaĉki orkestar, 1969; Simfonia da camera, 1969; Nocturnd 1945; 2 rapsodije, 1951 i 1955; Simfonijski plesovi, 1952; Uverturd festivd, 1953. •— KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1945; Serenadd za violinu i klavir, 1937! kompozicije za violonĉelo i klavir i dr. •— Kompozicije za klavir. — DRAMSKA: balet lancu Jianu, 1962; koreografske poeme: Trei dansuri din Ndsdud, 1951; Tara primaste oaspefii, 1953; Toamnd bogatd, 1959; Holde aurii, 1965 i dr. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: zborovi; solo-pjes me. ■— Obradbe narodnih napjeva za razliĉite ansamble. — Principu de armonie, '959-
KIRIGIN, Ivo, kompozitor (Zadar, 2. II 1914 — Zagreb, 21. X 1964). Kompoziciju i dirigiranje studirao na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (diplomirao 1938), a zatim se usavršavao u Rimu (I. Pizzetti, B. Molinari) i u Sieni (V. Frazzi, A. Guarnieri). God. 1940—42 operni dirigent u Splitu, od 1942 u Zagrebu, dirigent Opere (1942—46), šef muziĉkog odsjeka Jadran-filma i direktor Zbora narodnih plesova i pjesama Hrvatske LaĊo (1955 — 62). U svom kompozitorskom radu najviše se inspirirao tematikom i dogaĊajima iz nedavne jugoslavenske prošlosti (Poema za klavir; simfonija; kantate). Ishodište Kiriginova harmonijskog govora je tonalno, ali samostalno i neovisno voĊenje dionica nerijetko dovodi do bitonalnih i politonalnih sukoba u kojima jedan karakteristiĉan ton preuzima ulogu centra. U kasnijim je radovima primjenjivao i dodekafonsku tehniku. Bio je sklon polifoniji, što je uz melodiku koja se ĉesto temeljila na tzv. istarskoj ljestvici, davalo zanimljive rezultate. K. se bavio publicistikom i muziĉkom kritikom. Znaĉajne su njegove studije o filmu u kojima je na temelju vlastitog iskustva i prouĉavanja rezultata jugoslavenske i strane kinematografije pokušao odrediti strukturnu zakonitost filma, a posebno ulogu muzike u filmu. Napisao je i nekoliko studija s podruĉja muziĉkog folklora. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950 (Zagreb, 14. V 1951); Sim-
fonijska poema (Kameni horizonti), 1955; Concertino za klavir i orkestar, 1946 (Zagreb, 25. I 1947); Vesela predigra, 1942; Dramatska predigra, 1947; suita, 1939; Pet stavaka za gudaĉe, 1958 (Zagreb, 17. III 1958). — KOMORNA: Tri skice za gudaĉki kvartet, 1941; suita za duhaĉki kvintet, 1956; Mala suita za violonĉelo i klavir, 1941; Capriccio za violinu i klavir, 1947.— KLAVIRSKA: Dvije male suite po narodnim temama, 1942; Preludij i fuga na ime BACH, 1944; Poema, 1948. — DRAMSKA: baleti Grubila se ţeni, 1961 i Susreti, 1962 (Zagreb, 15. V 1963). Scenska muzika za drame: Elektra (Sofoklo); Robinja (H. Luĉić) i Kuća na krSu (V. Rabadan). Filmska muzika. — VOKALNA.Kantate: Poziv u kolo, 1944; Pjesma o zemlji, 1952; Poema o zastavi, 1959 i Vrata pobjede, 1961. Tri narodne za bariton i orkestar, 1943. Zborovi: Pjesma novih zora; Mi smo poput zemlje; Zemlja je naša blaga; Narod gnjev i narod tišina. Solo-pjesme: Murasaki; Soror dolorosa; U dubokoj noći. Borbene i masovne pjesme. — Obradbe narodnih napjeva za razliĉite sastave. — SPISI: Muzika — idejno-umjetniĉka komponenta filma. Film, 1948; Odnos muzike prema ostalim komponentama u filmu, Muziĉka revija, 1951; Akustiĉki temelji istarske ljestvice. Muziĉke novine, 1946; O »nacionalnom« i «anacionalnom« smjeru u muziĉkom stvaralaštvu, ibid., 1952; O nekim pitanjima muziĉke folkloristike, ibid.; Some Theoretical Statements on the Art of musical folklore, Journal of the International Folk Music Council, 1952; Tone Series of Serbian Pipes (sa A. Gojković), Ethnomusicologv, 1961. LIT.: K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — J. Andreis, Ivo Kirigin 1914—1964, Telegram, 13. XI 1964. — K. Kovaĉević, Ivo Kirigin 1914—1964, Zvuk, 1965, 63. — Isti, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvat•koj 1945—1965, Zagreb 1966. K. Ko.
323
KIRKENDALE, 1. Warren, kanadski muzikolog (Toronto, 14. VIII 1932 —). Studirao na Univerzitetu u Torontu i zatim u Njemaĉkoj, Austriji i Italiji; promovirao 1961 u Beĉu. Od 1963 bibliotekar muziĉkog odjela Kongresne biblioteke i zatim asistent na Univerzitetu u Los Angelesu; od 1967 predsje na muziĉkom odjelu Duke University u Durhamu (N. C.). Od 1966 suradnik je Društva za izdavanje DTO. DJELA: KV 405: Ein unverbffentlichtes Mozart-Autograph, Mozart-Jahrbuch, 1962—63; The »Great Fugue« Op. 133. Beethoven's »Art of Fuguen, AML, 1963; More Slotv Introductions by Mozart to Fugues of J. S. Bach?, Journal of the American Musicological Societv, 1964; Segreto comunicato da Paganini, ibid., 1965; Fuge und Fugato in der Kammermusik des Rokoko und der Klassik (disertacija), 1966; New Roads to Old Ideas in Beethoven's Missa solemnis, MQ, 1970; L'Aria di Fiorenza, id est il Balio del Gran Duca, 1970.
2. Ursula, muzikolog njemaĉkog podrijetla (Dortmund, 6. IX 1932 —). Ţena Warrena; studirala u Miinchenu, Beĉu i Bonnu, gdje je promovirala 1961. God. 1964—67 predavala muziĉku historiju na univerzitetu Southern California; od 1968 na Duke University u Durhamu (N. C.). Od 1966 suradnik Društva za izdavanje DTO; 1969—70 bila je gost-profesor na univerzitetu Columbia. DJELA: The War of the Spanish Succession Reflected in Works of A. Cal dara, AML, 1964; A. Caldara. Sein Leben und seine venezianisch-romischen Oratorien, 1966; The Ruspoli Documents on Handel, Journal od the American Musicological Societv, 1967.
KIRKOV, Konstantin, violinist (Titov Veles, 7. VI 1942 —). Srednju muziĉku školu završio u Skopju; diplomirao 1971 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. Pfeifer). God. 1965—71 zamjenik koncertnog majstora i od 1971 koncertni majstor or kestra Slovenske filharmonije. God. 1962—63 ĉlan ansambla Slovenskih solista, od 1963 violinist u ansamblu Slavko Osterc. Tehniĉki i muzikalno dovršeno sviranje uvršćuje Kirkova medu ugledne jugoslovenske violiniste, izrazite sklonosti komornom muziciranju. Kao komorni muziĉar gostovao u Italiji, Njemaĉkoj, Francuskoj, Poljskoj, Bugarskoj i drugdje; nastupao i kao solist uz pratnju Slovenske filharmonije u Ljubljani, Mariboru, Za grebu, Skopju i Grazu. K. Be. KIRNBERGER (Kernberg), Johann Philipp, njemaĉki kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Saalfeld, kršten 24. IV 1721 — Berlin, 27. VII 1783). Uĉenik P. P. Kellnera, H. N. Gerbera i J. S. Bacha (1739—41 u Leip-zigu). God. 1741—50 djelovao je u Poljskoj kao kućni uĉitelj muzike mnogih plemićkih obitelji. Vrativši se 1751 u Njemaĉku, bio je ĉlan dvorskog orkestra u Berlinu, od 1754 u sluţbi markgrofa Rheinsberga i od 1758 dirigent i nastavnik kompozicije pruske princese Anne Amalije. Kirnbergove kompozicije pripadaju galantnom stilu, no ne pokazuju veće originalnosti. Vaţan je, meĊutim, njegov rad na podruĉju muziĉke teorije. Njegove postavke temelje se na principima Bachove polifonije. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncerti za klavir (izgubljeni); 2 uvertire; suite. — Šest trio-sonata. Sonate i fuge za klavir; sonate, fuge i obradbe J. PH. KIRNBERGER korala za orgulje. — VOKALNA. Kantate: Ino; Der Fali der ersten Menschen i Christus ist des Gesetzes Ende. Ode; pjesme. — Mise (izgubljene); obradbe korala; moteti. — SPISI: Die Konstruktion der gleichschtvebenden Temperatur, oko 1760; Die Kunst des reinen Satzes in der Musik aus sicheren Grundsdtzen hergeleitet und mit deutlichen Beispielen versehen (2 sv.), 1771—1776 (najvrednije djelo); Grundsdtze des Generalbasses, als erste Linien zur Komposition, 1781; Gedanken iiber die versehiedenen Lehrarten in der Komposition als Vorbereitung zur Fugenkenntniss, 1782; Anleitung zur Singecomposition, 1782. Satiriĉki spisi: Der allezeit fertige Polonaisen- und Menuettenkomponist, 1757; Sonaten aus'm Ermel zu Schuddeln, 1783. —• Izdao je djela C. H. Grauna, H. L. Hasslera i XJ. S. Bacha. — Traktat Die luahren Grundsdtze zum Gebrauch der Harmonie, 773, napisao je prema Kirnbergerovim predavanjima njegov uĉenik J. A. P. Schultz. K. je suraĊivao u Sultzerovu djelu Theorie der schb'nen Kiinste. NOVA IZD.: U no vije vrije me obj. su pojedina Kirnbergerova djela: L. Kohler, A. Pauer, A. Farrenc, H. Wehrle, H. Rei mann, M. Friedlaender, E. O. Lindler i dr. Pisma J. Th. Kinbergera obj. su H. Bellermann (.AM, 1871 i 1872) te C. H. Bitter (1868). LIT.: M. Seiffert, Aus dem Stammbuch J. Ph. Kirnbergers, VFMW, 1889. ■— A. Schering, J. Ph. Kirnberger als Herausgeber Bachscher Choralc, BachJahrbuch, 1918. — A. Kirnberger, Geschichte der Familie Kirnberger, Mainz 1922. — 5. Borris-Zuckermann, Kirnbergers Leben und Werk und seine Bedeutung fiir den Berliner Musikkreis um 1750 (disertacija), Berlin 1933. — R. Sietz, Die Orgelkompositionen des Schulerkreises um J. S. Bach, Bach -Jahrbuch, 1935. — F. Bose, Anna Amalie von Preussen und J. Ph. Kirnberger, MF, 1957. — G. v. Dadelsen, Johann Philipp Kirnberger, MGG, VII, 1958. — W. S. Newman, Kirnberger's Method for Tossing of Sonatas, MQ, 1961.
KIRSANOVA, Nina, balerina, koreograf i pedagog (Moskva, 21. VII 1899 —). Završila Koreografsku i Višu glumaĉku školu
324
KIRSANOVA — KISS
Velikog teatra u Moskvi (N. Legat). God. 1921—23 primabalerina u Lavovu, 1923—26 u Beogradu, 1926—27 ĉlanica ansambla Opera Russe u Nici i Buenos Airesu; sa trupom Ane Pavlove gostovala 1927—31 u Indiji, Malaji, na Javi, u Australiji i Argentini. God. 1931—34 šef baleta, koreograf i primabalerina u Beogradu, a 1934—37 u Monte Carlu; 1939, posle turneje po Evropi, vraća se u Beograd. God. 1951 proslavila je 35-godišnjicu umet-niĉkog rada, a zatim se posvetila arheologiji; 1969 postala magistar nauka na Beogradskom N. KIRSANOVA univerzitetu sa tezom Muzika i muziĉki instrumenti drevnog Egipta. — Izrazito temperamentna igraĉica, solidnih tehniĉkih mo gućnosti, igrala je glavne uloge u klasiĉnom baletskom reper toaru. Njen dugogodišnji umetniĉki, koreografski i pedagoški rad u beogradskoj i skopskoj operi veoma je znaĉajan za razvoj jugoslovenskog baleta. Mnogi njeni uĉenici (D. Sifnios, D. Trninić, S. Momĉilović, T. Pokorni, N. Penušliska) na ĉelu su baletnih ansambala u zemlji i inostranstvu. M. In. KIRSCH, VVinfried, njemaĉki muzikolog (Dresden, 10. IV 1931 —). Studij završio 1958 na Univerzitetu u Frankfurtu na Majni s disertacijom Studien zum Vokalstil der mittleren und spdten Schajfensperiode A. Bruckners; habilitirao se 1971 (Die Motetten des A. de Silva. Studien zur Geschichte der Motette im 16. Jahrhundert). God. 1962—71 asistent Muzikološkog zavoda Univerziteta u Frankfurtu i nastavnik za historiju muzike na Visokoj muziĉkoj školi. DJELA: Ein unbeachtetes Chorbuch von 1544 in der Osterreichischen Nationalbibliothek Wien, MF, 1961; Die Verbindung von Magnificat und Weihnachtsliedern im 16. Jahrhundert, Festschrift H. Osthoff, 1961; Varianten und Fragmente des liturgischen Te Deum-Textes in den mehrstimmigen Kompositionen des 1$. und 16. Jahrhunderts, KMJB, 1964; A. de Silva, ein Meister aus der ersten Hdlfte des 16. Jahrhunderts, Analecta musicologica, II, 1965; Die Quellen der mehrstimmigen Magnificat- und Te Deum-Vertonungen bis zur Mitte des 16. Jahrhunderts, 1966; Zur Kompositionstechnik der mehrstimmigen Alternatim-Te Deum im 15. und 16. Jahrhundert, Anuario musical, 1967; Die Klavier-Walzer op. 39 von J. Brahms und ihre Tradition, Jahrbuch des Staatlichen Instituts fiir Musikforschung, 1969; »Mušica dei donum optimi«. Zu einigen zveltlichen Motetten des 16. Jahrhunderts, Festschrift H. Osthoff, 1969. — Izdao A. de Silva. Opera omnia: I, moteti za 3—4 glasa-, 1970 i II, moteti za 5—6 glasova, 1971-
KIRSCHHOFER, Antun, violinist i kompozitor (Budimpešta, 8. VI 1807 — PodgraĊe, Marija Bistrica, Hrvatsko zagorje, 25. II 1849). Muziku uĉio vjerojatno u Budimpešti. God. 1829 postao prvi uĉitelj violine na novoosnovanoj školi društva Musik-Verein (kasnije Hrvatski glazbeni zavod) u Zagrebu. Osim toga vodio društveni orkestar, bio dirigent orkestra njemaĉkog kazališta i nastupao kao solist. Njegovi uĉenici bili su M. Hajko, F. Pokorni i dr. DJELA: Ouverture brillante za orkestar. — Za violinu i klavir: Varijacije varhu domorodne teme i Fantazija s varijacijama na austrijske puĉke napjeve. — Muzika za melodrame: Der Ausbruch der Verzzveiflung; Lord und Rduber i Diamantni prsten i golub listonoša. — Pjesme; crkvena djela. LIT.: A. Goglia, Anton Kjrschhofer, Sv. C, 1937. K. Ko.
KIRSOVA (rod. Wittrup), Helena, danska plesaĉica, koreograf i pedagog (Danska, 1910 — London, 22. II. 1962). Ĉlanica trupe Ballets de Monte-Carlo u kojoj je 1936 ostvarila zapaţenu ulogu leptira u baletu L'epreuve Ċ'amour (Mozart). Sa trupom Colonel de Basil gostovala u Australiji (1936—37); 1941 nastanila se u Svdneju i tamo otvorila baletnu školu i osnovala vlastitu trupu Ballet National Australien. Zapaţene koreografije su: ha Revolution des parapluies (1940); En valsant avec Mathilde; Faust (prema Heineu). Plesaĉku karijeru završila 1947. Izdala knjigu Ballet in M OSCOVJ to-day, 1956.
KIRSTEN, Dorothy, ameriĉka pjevaĉica, sopran (New Yersey, 6. VII 1917 —). Pjevanje studirala na Juilliard School of Music u New Yorku (L. Dornav, B. Dornay-Culp) i kod A. Pescie u Italiji; na opernoj pozornici debitirala 1940 u Chicagu kao Poussette (Massenet, Manon). Od 1945 ĉlanica njujorškog Metropolitana. Gostovala u Juţnoj Americi, Engleskoj, SSSR i dr. Istakla se kao Mirni (Puccini, La Boheme), Louise (Charpentier), Margareta (Gounod, Faust), Ĉo-Ĉo-San (Puccini, Madame Butterfly) i u drugom standardnom repertoaru, nastupala i u opereti (Lehar, Vesela udovica), a s tenorom M. Lanzom snimila 1951 film Veliki Caruso. KIRSTEN, Lincoln Edvvard, ameriĉki baletni pisac i direktor Nezv York City Balleta (Rochester, 4. V 1907 —). Studirao
na univerzitetu Harvard; 1934 sa G. Balanchineom utemt School of American Ballet; 1940 osnovao Dance Archives of Museum of Modem Art u New Yorku i 1942 pokrenuo Dt Index, biblioteku publikacija o plesnoj umjetnosti. Na nje poticaj nastalo je više baleta (Jeu des cartes i Agon I. Stravins i dr.). DJELA (izbor): Fokine, 1943; Dance, 1935 (III izd. pod naslovom Book of Dance, 1942); Blast at Ballet, 1937; Ballet Alphabet, 1939; Wh Ballet Ali About. An American Glossary, 1959 (posljednje 3 knjige zajedno naslovom Three Pamphlets Collected, 1967); The Classic Ballet. Basic Tech and Terminology, 1953 (sa M. Stuartom i C. Dverom); Dance. A Short Hi: of Classical Theatrical Dancing, 1969.
KISELJAK, Mara, pjevaĉica (alt) i vokalni pedagog (Zagj 1855—1939). Pjevanje uĉila na muziĉkoj školi HGZ u Zagr (E. Simm, V. Lichtenegger, I. Wimberger) i na Konzervato u Beĉu (L. Ress). Umjetniĉku karijeru zapoĉela na Operi u I nu; 1884 pjevala u Wurzburgu. God. 1886—1903 nastavnica muziĉkoj školi HGZ u Zagrebu, gdje je kao vrstan pedagog gojila niz istaknutih pjevaĉica (B. Krnic, G. Horvat, M. Ko šec, M. Šugh, V. Engel). Medu njezinim opernim ulogama r uspjelija je bila Ortrud (Wagner, Lohengriri). J. As KISHIBE, Sigheo, japanski muzikolog i historiĉar (Tol 16. VI 1912 —). Studij završio u Tokiju; od 1941 srednjoškol nastavnik i od 1950 profesor orijentalne historije s osobitim 1 ţirom na muzikologiju na Univerzitetu u Tokiju i suradnik A demije umjetnosti; 1957—58 profesor-gost više ameriĉkih u verziteta. Jedan je od najboljih poznavalaca kineske muzike nastije Tang (618—906). Urednik je ĉasopisa Tdyĉ-ongaku-kenl ( The Journal of the Society for Research in Asiatic Music) i HSga, no-tomo i suradnik muziĉkog leksikona Ongaku-jiten (12 s DJELA (izbor): On the Origin of the P'i-p'a, Transaction of the Asi Societvof Japan, 1940; The Character of the Shihpu-chi of the T'ang Dyna T6yo-ongaku-kenkyu, 1951; On the Four Unknozvn Pipes of the Sho Usce Ancient Japanese Court Music, ibid. (sa L. M. Travnorom); The Origin of K'ung-hou, ibid., 1958; Todai ongku no rekishiteki kenkyu, 2 sv., 1960 — A Chinese Painting of the T'ang Court Women's Orchestra, Spomenica C. Sa< 1965; Japanese Music — Conflict or Synthesist, The World of Music, 1967; Mt of Preservation and Diffusion of Troditional Music in Japan, Kongress-Berii Berlin 1967; The Tradition Music of Japan, 1969.
KISIELEVVSKI, Stefan, poljski kompozitor i publii (Varšava, 7. III 1911 —). Muziku studirao na Konzervator u Varšavi (K. Sikorski, J. Lefeld) i u Parizu. God. 1935— tajnik redakcije ĉasopisa Muzyka Polska; 1945—49 predav na Konzervatoriju u Krakovu i ureĊivao ĉasopis Ruch Muzyczi Bavio se i knjiţevnim radom (romani). Kao publicist zastu krajnje moderna strujanja u poljskoj muzici. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: I, 1937 (izgubljena); 1951; III, komorna simfonija, 1959 i IV, simfonija za 15 izvoĊaĉa, 1963. vertimento za flautu i komorni orkestar, 1964; koncert za komorni orkestar, 19 uvertira, 1938; mala uvertira, 1953; uvertira Sygnaly sportozue, 1966; Rapso rustica, 1950; Perpetuum mobile, 1955; Podrćţ w czasie u jednom stavku gudaĉe, 1965. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1935; trio za obou, klarim fagot, 1937; sonata za violinu i klavir, 1932; sonata za klarinet solo, 1944; si za violinu i klavir, 1942; suita za obou i klavir, 1954; suita za flautu i klarin Intermezzo za klarinet i klavir, 1953; Capriccio energico za violinu i klavir, 19 — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1936 i 1945; varijacije, 1933; tokata, 1944; ple: suita, 1951; suita, 1955; 6 preludija i fuga i dr. — Baleti System doktora Sm, i doktora Pierza (prema E. A. Poeu), 1962 i Wesole miasteczko, 191 Muzika za kazalište lutaka i za film.— Melodia kurpiozvska za zbor, 1951; so pjesme. ■— SPISI: Eseji Polityka i sztuka, 1946—48; Poematy symfoniczne Straussa, 1955; Z muzyka przez lata, 1957; Gzviazdozbior muzyczny. I, 19, Eseji, recenzije, dopisi i razni ĉlanci u poljskim muziĉkim ĉasopisima. LIT.: Z. Lissa, Stefan Kisielewski, MGG, VII, 1958.
KISS, Lajos, etnomuzikolog i kompozitor (Sombor, 14. I 1900 —). U Budimpešti završio 1923 studije muziĉke esteti sa doktoratom, a 1925 diplomirao kompoziciju na Muziĉkoj ak demiji. God. 1927—39 direktor Muziĉke škole i horovoda u Son boru, 1939—41 nastavnik Muziĉke škole Stanković i dirige: Jugoslovenskog pevaĉkog društva u Beogradu, zatim 1941—44 Novom Sadu i 1945—50 u Gyoru. Od 1950 do 1970 viši nauĉi saradnik Muzikološkog instituta Madţarske akademije nauka i urec nik Magyar Nipzene Tara (Corpus Musicae Popularis Hungaricae Sakupio preko 20 000 madţarskih, jugoslovenskih, slovaĉki! ĉeških, bugarskih, turskih i albanskih narodnih pesama. DELA: A szlavdniai szigetmagyarsag ne'pzeneje, Kalangva, 1941; Szl voniai magyar nepdalok, Kodaly-Emlekkonyv, 1943; Pusztafalusi lakodahn dalok, Uj Zenei Szemle, 1952; Lajtha Ldszlć nepzenei monogrdfiai, I—II Osztaly Kozlemenvei, 1952; A szlavdniai magyar nyelvsziget ne'pzeneje, ibic 1958; A bukovinai szekelyek tdnczene'je, Tanctudomanyi Tanulmanyok, 195 Bitne znaĉajke madţarske narodne muzike, Rad kongresa folklorista Jugoslavi u Varaţdinu, 1959; Nepi verbunkdallamainkrol, Tanctudomanvi Tanujmanvo 1960; O zapevkama i naricanju u okolini Sombora, Rad VIII kongresa Save: folklorista Jugoslavije, 1961; Tipovi muziĉkog folklora madţarske manjine Slavoniji, ZNŢO, 1962; Les Traits caracterestiaues de Vexecution vocale et instn mentole, Studia Musicologica, 1962; Vber den vokalen und instrumentalen Vo, trag ungarischer Volkszveisen, Journal IFMC, 1963; A szlavdniai magyar virrasztt -enekek zenetortineti jelentosege, Osztaly K6zlemenyei, 1965; Asimetriĉni ri movi u kompozicijama Bartćka, Rad XIII kongresa Saveza folklorista Jugoslavij' 1968; Bulgarische Rhytmen in Bartoks Musik, H3BCCTHH Ha HncTHTVTa 3aMJ 3HKa EAH, 1969; Dve kraljiĉke iz Baĉke, ZNŢO, 1971. — Kompozicijt gudaĉki kvartet; klavirska dela; horovi. — Obrade narodnih melodija za gh i klavir i za hor. S, Đ. K.
KISTNER & SIEGEL KISTNER & SIEGEL, njemaĉko muziĉko nakladno poduzeće sa sjedištem u Leipzigu; firma je nastala 1923 spajanjem dvaju nakladniĉkih kuća, F. Kistner, i C. F. W. Siegel, koje su već imale bogatu tradiciju. Tvrtku F. Kistner utemeljio je Friedrich Kistner (Leipzig, 3. III 1797 — 21. XII 1844) otkupivši 1831 poduzeće Musikalien-Verlagshandlung koje je 1823 osnovao u Leipzigu H. A. Probst. K. je isprva vodio poduzeće pod naslovom »H. A. Probst-F. Kistner«, a od 1835 pod vlastitim imenom. Već prethodno afirmiranu nakladu sa teţištem na muzici istaknutijih suvremenika, K. je znatno proširio izdajući djela Hauptmanna, Mendelssohna, Moschelesa, Chopina, Schumanna i drugih. Sva su se izdanja redovito opremala u vlastitom tisku. Friedricha Kistnera naslijedio je brat Julius (Leipzig?, 1805 — 15. V 1868) koji vodi tvrtku od 1845 do 1866. On je povećao nakladu na otprilike 3000 brojeva, uvrstivši djela F. Liszta, R. Volkmanna, N. W. Gadea, B. Smetane i A. Rubinsteina, a razvio je i trgovinu s inozemnim firmama. God. 1866 ustupio je poduzeće svojemu dugogodišnjem suradniku Carlu Friedrichu Ludiuigu Gurckhausu (Leipzig, 17.IV1821 — 22.V l884)koji je napustio tiskaru a izdavanje prosirios djelima R.Franza, A. Jensena, M. Brucka, J. Rheinbergera, H. Goetza i dr. Naslijedili su ga 1884 sinovi: Ludzvig (Leipzig, 28. I 1862 — 21. VII 1918) i Otto Gurckhaus. Oni su proširili poduzeće, posvećujući se posebno zborskoj literaturi (F. Draeseke, H. Zollner, R. Wetz i dr.). God. 1919 nakladu F. Kistner otkupila su braća Carl (1872 —?) i Richard Linnemann (1874'—1932), tada ujedno i vlasnici tvrtke C. F. W. Siegel. Poduzeća su se 1923 ujedinila pod zajedniĉkim imenom K. & S. Od 1928 urednik izdavaĉkog plana bio je Walter Lott (1892—1948), kasniji suvlasnik. U vremenu do 1943 poduzeće je razvilo veoma razgranatu djelatnost. God. 1923 pokrenuo je M. Seiffert ediciju »Organum« u 4 serije (praktiĉno izdanje komorne, orguljske i vokalne, svjetovne i duhovne muzike bachovskog i predbachovskog doba, kasnije prošireno do klasike); 1921— 43 izašlo je cjelokupno izdanje djela Josquina Des Presa, u redakciji A. Smijersa (21 broj), a u seriji »Motetten i Messen« objavljena su djela Senfla i Rhaua (1937—42). Poseban katalog »Musik aus vier Jahrhunderten« donosi popis mnogobrojnih pojedinaĉnih izdanja kompozicija iz 1400—1800. Uz to su u nakladi K. & S. objavljena popularna izdanja zborske i orkestralne muzike (zbirke »Kantorei«, »Alte Gesangsmusik«, »Das kleine Svmphonieorchester«, itd.), kao i instruktivna izdanja za škole i kućno muziciranje. Tvrtka je izdavala i ĉasopise: »Die Musikpflege« (1933—45) i »Archiv fiir Musikvvissenschaft« (AFMW, 1919—26). Poslije smrti R. Linnemanna poduzeće je vodio od 1932 njegov sin Friedrich. Naklada je proširena na otprilike 30 000 brojeva, do 1943 kada je poduzeće bombardiranjem gotovo posve uništeno. Otada radi dalje u Leipzigu u priliĉno ograniĉenom opsegu. Istodobno je Rudolf Lott, brat muzikologa Waltera, utemeljio 1948 u Lippstadtu (Westfalija) nakladno poduzeće Kistner & Siegel &.C0. koje izdaje najviše zbornu muziku, zatim stariju orguljsku muziku (zbirka »Die Orgel«) i u posebnoj seriji orguljska djela suvremenika. Medu autorima ĉija se djela najviše izdaju su H. Grabner, H. Tiessen, P. Hoffer i dr. Ova je tvrtka preuzela i nastavila zbirku leipziškog poduzeća »Organum« (sada u redakciji H. Albrechta s teţištem na muzici iz 1780—1810 i s novom serijom klavirske muzike), a izdaje i vrijedne muzikološke publikacije (novo izd. kodeksa Squarcialupi). Od 1965 sjedište tvrtke K. & S. & Co. je u Kolnu. LIT.: Verzeichnis des Musikalien-Verlags F. Kistner in Leipzig, 2 sv., Leipzig 1894 i 1905 (dopune, 1907, 1909, 1911, 1913). —R. Linnemann, F. Kistner 1823—1923. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Musikverlages, Leipzig 1923. — Ad libitum, glasilo firme K. & S. (urednik W. Lott), Leipzig 1929—31. — W. Neumorni, Kistner & Siegel, MGG, VII, 1958. — R. Lott, Kistner & Siegel & Co., ibid. — H. M. Plesske, Beitrage zur Geschichte der Buchwesens, III (izdavaĉi K. H. Kalhofer i H. Rotzsch), Leipzig 1968. I. Ać.
KIŠ, Ivica, pjevaĉ, tenor (Slavonski Brod, 13. XII 1914 —). Pjevanje uĉio kod R. Ţupana i Z. Šira u Zagrebu. Od 1933 ĉlan opernog zbora HNK u Zagrebu, zatim solist u opereti i od 1952 operni epizodist. Od njegovih opernih ostvarenja istiĉu se uloge: Cajus (Verdi, Falstaff), Bezazleni (Musorgski, Boris Godunov), Goro (Puccini, Madame Butterfly) i Arso (Konjović, Koštana), a od operetnih glavne uloge u Marrizelle Nitouche (Herve), Tri djevojĉice (Berte), Šišmiš (J. Strauss), Ševa (Lehar), Svadba u Malinovki (Aleksandrov) i dr. K. Ko. KIŠ, Vojko, pijanist i muziĉki organizator (Osijek, 5. V 1911 —). Diplomirani pravnik; studij klavira završio na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (J. Wolfsohn). Od 1945 profesor na Muziĉkoj školi u Osijeku (1949—52 direktor), 1952—60 direktor Koncertne poslovnice Hrvatske u Zagrebu i od 1960 muziĉki urednik Ra-diotelevizije Zagreb (od 1969 pomoćnik direktora Radija). Više od 300 puta nastupio kao klavirski pratilac. Veoma aktivan u kulturno-umjetniĉkim društvima, istakao se kao suradnik u orga-
K1TSON
325
nizaciji Zagrebaĉkih ljetnih veĉeri, Smotre folklora, zabavnih festivala, posebno Melodija Istre i Kvarnera, i dr.; pod njegovim vodstvom odrţavaju se od 1971 i MeĊunarodni susreti muziĉkih akademija u Rovinju, K. KO. KIT ~> Pochette
KITARA (grĉ. xif>apa), jedan od najistaknutijih starogrĉkih instrumenata, u stvari usavršena lira, od koje se razlikuje prvenstveno u namjeni: dok je lira preteţno kućni instrument intimnog muziciranja, k. je namijenjena javnim priredbama i natjecanjima. Oblik je kitare ĉetvorouglast; široki je rezonator nalik na masivnu kutiju. Ţice su postavljene okomito, svaka od njih moţe proizvesti samo jedan ton, kojemu visina zavisi o napetosti i debljini ţice; na kitari se, iako rijetko, primjenjivao posebno postupak, koji je omogućivao promjenu visine tona: ţica se pritiskivala prstom kod njena donjeg kraja, pa bi se tako ton mogao povisiti za ĉetvrt stepena, za polustepen i za cijeli stepen. Svirajući na kitari muziĉar bi, stojeći ili sjedeći, drţao instrument pred sobom poput štita. Tonove je proizvodio trzajući ţice prstima ili trzalicom (tzv. plektron). Kod solistiĉkog nastupa kitare desna se ruka sluţila trzalicom za izvoĊenje melodije, a lijeva je pratila bez K I T A R A n a g r ĉ k o j v a z i i z - - V s t . trzalice. Broj ţica na kitari (kao i na liri) mijenjao se u toku vremena onako, kako se mijenjala i grĉka melopeja. Primitivni, prvobitni instrumenti imali su 7 ţica, pa 8 (Terpandar); oko sredine <— V st. bilo je na kitari 11 ţica, a potkraj toga stoljeća ili u poĉetku <- IV st. dobila je k. još 4 ţice: najdublju (proslambanomenos) i 3 najviše. Tih 15 ţica obuhvaćalo je cijeli grĉki tonski sistem, ali je k. mogla imati i 16—18 ţica. Uz kitare sa 15 ţica neprekidno su se upotrebljavali i manji tipovi sa svega 8—9 ţica. K. i lira, usko povezane s Apolonovim kultom, najrašireniji su instrumenti stare Grĉke. LIT.: C. Sachs, Musik des Altertums, 1924. — Th. Reinach, La Musique grecque, Pariš 1926. — H. Huchzermeyer : Aulos und Kithara in der griechischen Musik (disertacija), Miinster i. W., 1931. — T. Norlind, Lyra und Kithara in der Antike, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1934. — M. Gulliemin i J. Duchesne, Sur 1' origine asiatique de la cithare grecque, L' Antiquile classique, 1935. — B. Aign, Die Geschichte der Musikinstrumente des agaischen Raumes bis um 700 v. Chr. (disertacija), Frankfurt 1963. J. As.
KITARISTIKA (grĉ. juS-apia-n^rj), u staroj Grĉkoj, sviranje na kitari. Glavna paţnja sviraĉa bila je, kako se ĉini, usmjerena na što vještije ornamentiranje. Više cijenjena bila je -* auletika. KITARODIJA (grĉ. xi9-apu8ia), u staroj Grĉkoj, solo-pjevanje uz pratnju kitare. Pratnju je izvodio sam pjevaĉ (xt9-apcoSo?), poĉinjući preludijem (proemij). Kitarodi su izvodili pjesme razliĉita sadrţaja (politiĉko-satiriĉke, ljubavne i dr.). Glavna je forma kitarodije Apolonov nomos, a njezin najznaĉajniji predstavnik Terpandar (oko *- 675). KITSON, Charles Herbert, engleski orguljaš i muziĉki teoretiĉar (Levburn, Yorkshire, 13. XI 1874 — London, 13. V 1944). Studirao orgulje u Cambridgeu. Orguljaš i od 1920 profesor muzike na Univerzitetu u Dublinu, od 1935 profesor harmonije i kontrapunkta na Royal College of Music u Londonu; autor izvrsnih teoretskih priruĉnika. DJELA. SPISI: The Art of Counterpoint, 1907 (novo izd. 1924); Studies in Fugue, 1909; The Evolution of Harmony, 1914 (novo izd. 1924); Applied Strict Counterpoint, 1916; Elementary Harmony (3 sv.), 1920; Modem Harmony . . ., 1925', Ruditnents of Music, 1926; Invertible Counterpoint and Canon 1927; Countrepoint for Beginners, 1927; Elements of Fugal Construction, 1929; Six Lectures on Accompanied Vocal Writing, 1930; Contrapuntal Harmony for Beginners, 1931; Rudiments of Music for Junior Classes, 1931; The Elements of Musical Composition, 1936. — Napisao je i nekoliko kompozicija za klavir i za orgulje te niz svjetovnih i duhovnih zborskih djela (3 mise; Alagnificat; Te Deutri). LIT.: W. F. Williamson, Charles Herbert Kitson, MGG, VII, 1958.
326
KITTEL — KLARINET
KITTEL, Johann Christian, njemaĉki orguljaš i kompozitor (Erfurt, 18. II 1732 — 17. IV 1809). Jedan od posljednjih uĉenika J. S. Bacha; orguljaš i uĉitelj u Langensalzi, od 1756 u Erfurtu. Ide u red najvećih orguljaša i nastavnika tog instrumenata. DJELA. KLAVIRSKA: 6 sonata; fantazija, 1787; varijacije na njemaĉku duhovnu pjesmu Nicht so traurig, 1797. — ORGULJSKA: Grosse Prdludien, 2 sv.; 24 kurze Choralvorspiele; 24 leichte Choralvotspiele; Variationen iiber 2 Chordle; 24 Chordle mit 8 verschiedenen Bassen iiber eine Melodie von Kittel, (izdao Kittelov uĉenik J. H. Ch. Rinck), 1811. Instruktivna djela Der Angehende praktische Organist, 3 sv., 1801—08 i 4 St. Chordle mit Vorspielen. Neues Cho~ ralBuch fiir Schleswig~Holstein, 1804. LIT.: A. Dreetz, Johann Christian Kittel, der letzte Bach-Schuler, Leipzig 1932. — R. Sietz, Johann Christia n Kittel, MGG, VII, 1958.
KITTL, Jan Bedfich (Johann Friedrich), ĉeški kompozitor (dvorac Orlik, 8. V 1806 — Lešno, Poljska, 20. VII 1868). Studirao u Pragu pravo i muziku (J. V. Tomašek). Nakon smrti F. D. Webera od 1843 direktor Praškoga konzervatorija. Od 1865 ţivio u Lešnu. R. Wagner, F. Liszt i H. Berlioz bili su mu prijatelji. Kittlova su djela ukorijenjena u staroĉeškoj školi Ĉernohor-skog i u njemaĉkoj romantici. U skladu s buĊenjem ĉeške nacionalne svijesti pisao je zborove na ĉeške tekstove. Za razvoj ĉeške muziĉke kulture vaţna je i njegova pedagoška djelatnost. Medu njegovim uĉenicima bio je i hrvatski kompozitor V. Lisinski. DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije (najpoznatija Jagdsinfonie op. 9); 2 koncertne uvertire; 4 Defiliermdrsche op. 31 i 32. —■ KOMORNA: klavirski trio; scptet za klavir, 5 duhaĉkih instrumenata i kontrabas; nonet za klavir, flautu, obou, klarinet, 2 roga, violu, violonĉelo i kontrabas. — Brojne kompozicije za klavir (Impromptus; Aquarellen; sonata za klavir ĉetvororuĉno). —• DRAMSKA. Opere: Daphnis Grab, 1825; Die Bilderstiirmer, 1848; Bianca und Giuseppe oder Die Franzosen vor Nizza (tekst R. Wagnera), 1848; Die Waldblume, 1852. — VOKALNA: Jubelkantate; zborovi na njemaĉke i ĉeške tekstove; dvopjevi; solo pjesme. — Misa. — Praktische Orgelschule fiir Prdparanden, 1861. LIT.: W. Neumann, Johann Friedrich Kittl, Kassel 1857. — E. Rychnowski, Johann Friedrich Kittl, Mitteilungen des Vereins fiir Geschichte der Deut schen in Bohmen, Prag 1904—05. — R. Quoika, Die Musik der Deutschen in Bohme n und Mahren, Berlin 1956. — Isti, Johann Friedrich Kitt l, MGG, VII, 1958.
KIYOSE, Yasuji, japanski kompozitor (Oka, 13. I 1900—). Uĉenik K. Yamade, K. Komatsua, K. Pringsheima i A. Ĉerepnjina, izdavaĉ je muziĉkog ĉasopisa Ongaku Jumpo, Ĉlan ţirija natjecanja »Ongaku« i Japanskog društva za novu muziku u Tokiju. DJELA: koncert za klavir i orkestar, 1955; gudaĉki trio, 1949; suita za klavir; Scherzo za 2 klavira. — Budistiĉka kantata Mountain Itaziki, 1955; rekvijem Nepoznati vojnik; zborovi; obradbe japanskih narodnih napjeva i dr.
KJELLSTROM, Sven, švedski violinist (Lulea, 30. III 1875 — Stockholm, 5. XII 1950). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu (C. J. Lindberg) i kod G. Remvja u Parizu, gdje je zatim djelovao kao ĉlan orkestra Colonne i gudaĉkog kvarteta Viardot. Od 1909 u Stockholmu. Veoma aktivan kao solist i komorni muziĉar, od 1910 profesor na muziĉkoj školi R. Andersoona i 1929—40 direktor Konzervatorija. God. 1914 reorganizirao Koncertno društvo (1914—17 i 1924—28 dirigent). Od 1912 bio je ĉlan Kraljevske muziĉke akademije u Stockholmu. Revidirao je gudaĉke kvartete F. A. Bervvalda, A. Wesstroma i J. Wikmansona i objavio Beethoven strakkavartetter, en orienttring (1936). LIT.: O. Otlelin, Sven Kjellst-rom och folkets musikliv, Stockholm 1945-
KJERULF, Halfdan, norveški kompozitor (Oslo, 17. IX 1815 — Grefsen, kraj Osla, 11. VIII 1868). Muziku uĉio najprije u Oslu kod C. Arnol-da. God. 1845—49 zborovoda Norveškog studentskog zbora; 1848—50 studirao kod N. W. Gadea u Kobenhavnu i zatim kod E. F. Richtera na Konzervatoriju u Leipzigu. Djelovao u Oslu kao istaknuti nastavnik klavira i kompozicije te zborovoda. K. je komponirao više od 100 soloH. KJERULF pjesama; za mnoge od njih napisao je tekst njegov prijatelj B. Bjornson. Nastale su većinom pod utjecajem R. Schumanna i F. Mendelssohna, a idu u red najboljih norveških djela s tog podruĉja.
KLAIĆ, Vjekoslav, historik (Garĉin, 28. VII 1849 — Zagreb, 1. VII 1928). God. 1882—1922 profesor historije na Univerzitetu u Zagrebu. Muzikom se bavio od mladosti. Osnivaĉ
i dirigent Diletantskog orkestra Hrvatskog Sokola u Zagr (1882—91); gotovo 40 godina aktivno sudjelovao u radu Hr skog glazbenog zavoda, te kao proĉelnik tehniĉkog odbora reo nizirao muziĉku školu i izradio novi statut. God. 1892 pokrei sa V. Novakom, muziĉki ĉasopis Gusle koji je izlazio godinu d; Njegovi radovi o V. Lisinskom vrijedni su prilozi prouĉavi ţivota i djelatnosti toga istaknutog hrvatskog kompozitora. I se bavio kompozicijom; veoma popularna bila je njegova pje: Svraćanje. DJELA: uvertira Posljednja nada. — Vijenac slavenskih napjeva za zl klavir. Solo-pjesme uz klavir: Pod prozorom; Na Nehaju; Svraćanje i dl SPISI: Vatroslav Lisinski i prve dvije hrvatske opere, 1919; Vatroslav Lis kao nadzornik glazbene škole, Sv. C, 1919; Uĉitelji pjevanja u hrvatskom koi vatoriju, Jugoslavenska njiva, 1919; Dragutin Klobuĉaru, Sv. C, 1925. C i rasprave. ■— Uredio i objavio zbirku Hrvatska pjesmarica, 1893. LIT.: J. Barle, Vjekoslav Klaić (nek rolog), Sv. C, 1928. — A. Gc V. Klaić i diletantski orkestar Hrvatskog Sokola u Zagrebu, ibid., 1928 Isti, Hrvatski glazbeni zavod 1827-—1927, ibid., 1927 (separat). K. Kc
KLAMI, Uuno (Kalervo), finski kompozitor i kritiĉar (V: lahti, 20. IX 1900 — Helsinki, 29. V 1961). Studirao na Kom vatoriju u Helsinkiju, u Parizu kod M. Ravela i Beĉu. Muz: kritiĉar lista Helsingin Sanomat (od 1932). K. ide medu najist nutije finske kompozitore. Briljantna orkestracija te duhovii 1 svjeţina invencije odlike su većine njegovih djela. U mnogi su izrazita folklorna obiljeţja, ali s njima postupa na moder antiromantiĉan naĉin. DJELA. ORKESTRALNA. 3 simfonije: Symphonie enfantine, 1930 1938 i II, 1945. Simfonijske pjesme Lemminkdinen, J934 i Aurora borealis, l< 2 koncerta za klavir: I, Unenuit a Montmartre, 1925 i II, 1950; koncert za violi 1943 (Prer> 1954); Ceremiska fantazija za violonĉelo, 1931; Tema, 7 varijacija i daza violonĉelo, 1954; uvertira drami A. Kivija Nummisuutarit, 1937; konce] uvertire Sveaborg-Suomenlinna, 1939 i Karelijski sajam, 1948; uvertira za Sha! peareovu dramu King Lear, 1944; AlV Overtura, 1953; suite: Serenades espai les, 1927 (prer. 1944); Merikuvia, 1928; Piices enfantines, 1929; Maalaisku 1929; ĉetiri narodne pjesme za gudaĉe i klavir, 1930; Karelijski plesovi, i< Hommage a Hdndel za gudaĉe i klavir, 1931; Kalevala, 1932 (prer. 1943; je od najboljih djela) i suita za mali orkestar, 1947. Habanera, 1923; Carelian Rt sody, 1927; Opernredoute, 1930 i dr. — Klavirski kvartet, 1921; klavirski k tet, 1923. —■ Balet Sammon taonta, 1950. Scenska muzika; filmska muzika. VOKALNA: Psalmus (J. Cajanus) za sole, zbor i orkestar, 1936; Wipus kdynti (iz Kalevale) za bariton, zbor i orkestar, 1939; nekoliko djela za zb orkestar; Laulu Kuurjdvestd za bariton i orkestar, 1957; muški zborovi. — i Kalevalasvitens utveckling och kompositionsfaser, Modern nordisk musik, I< LIT.: N.-E. Ringbom, Uuno (Kalervo) Klami, MGG, VII, 1958.
KLANGEREIGNIS -> Zvuĉni dogaĊaj KLANGFARBENMELODIE -> Melodija zvuĉnih boja ! KLAPPENHORN (njem.; engl. key bugle, franc. bugU clefs; tal. cornetta a chiavi), limeni duhaĉki instrument koji oko 1770 razvio iz Biigelhorna. U poĉetku je imao pet, a kasn šest ili sedam rupica s poklopcima, s pomoću kojih se na njer mogla izvoditi i prirodna ljestvica. U drugoj polovini XIX istisnuli su ga iz muziĉke prakse instrumenti s ventilima. KLARIĆ, Mirka, pjeva! ĉiĉa, sopran (Donji Vidovec, MeĊimurje, 10. IV 1934 —). Završila studij filozofije; pjevanje uĉila u Zagrebu (L. Vo-maĉka), gdje je 1955 debitirala na opernoj pozornici kao San-tuzza (Mascagni, Cavalleria ru-sticana). God. 1955—56 operna solistica u Sarajevu, od 1956 ĉlanica je Zagrebaĉke opere. God. 1962 usavršavala se u Milanu (Scuola per perfezio-narsi u Teatro alla Sccda). Vrlo muzikalna pjevaĉica blistavih visina i scenske uvjerljivosti ostvarila je velik broj zapaţenih sopranskih kreacija. MeĊu njima su: Desdemona (Verdi, Otelio), Manon Lescaut i Tosca (Puccini), Madeleine (Giordano, Andrea Chenier), Liza (Ĉajkovski, Pikova dama), Jaroslavna M. KLARlC (Borodin, Knez Igor), Marica (Smetana, Prodana nevjesta), Katarina Izma lova (Šostakoviĉ), Jelena (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Đu (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Morana (Gotovac). S velikii je uspjehom gostovala na brojnim evropskim opernim pozorni ĉama, a istiĉe se i kao oratorijska pjevaĉica. K. KO. KLARINET (engl. darinet, franc. clarinette, ital. clarinetu nem. Klarinette), drveni duvaĉki instrument sa jednostrukim j< ziĉkom. C. Sachs misli da je pratip klarineta poreklom iz stare Egipta i Azije, odakle je u starom veku prenet u Evropu.
KLARINET — KLASIKA Popularan francuski instrument srednjeg veka chalumeau, raširen kod seoskih muzikanata i igraĉa, usavršio je oko 1700 J. Ch. Denner; on je na njemu primenio iskustva steĉena u graĊenju flauta i oboa te tako stvorio k. koji je trebao da zameni tadanju trublju clarino; tako je i postao naziv k. {clarinetto je na italijanskom. deminutiv od clarino). Uporedo sa sve ĉešćom upotrebom klarineta rasli su i napori graditelja oko njegova usavršavanja. God. 1812 sagradio je ruski klarinetista I. Miiller instrument sa 13 poklopaca, sa ĉistotom intonacije kakva je dotad bila nepoznata. Poslednju i najvaţniju reformu proveo je 1843 H. Klose, prenevši na k. Bohmov sistem poklopaca. Time se uvelike olakšala tehnika sviranja i poboljšala mogućnost ĉiste intonacije te se i danas svira uglavnom na instrumentima toga sistema. Instrument se gradio u razliĉnim veliĉinama sa razliĉnim osnovnim tonovima. Tako su postojali visoki klarineti u Es, E, F, As, C i D (rede u A i B), zatim dublji instrumenti clarinette d'amour u G ili As, basetni rog u F i Es, bas-klarinet u C, B i A i kontrabas--klarinet u B. Vremenom je taj veliki broj sveden na 5, i to: u A, B, C, D i Es, te bas-klarinet u B (rede u A) sa opsegom za oktavu niţim od obiĉnog, kao i veoma retko upotrebljavani kontrabasklarinet u B sa opsegom za 2 oktave niţim od obiĉnog. Današnji k. u C dug je 59 cm. On ima pet osnovnih delova: usnik ili kljun (nem. Mundstiick, Schnabel), glavicu ili krušku (nem. Kopfstiick, Birne), gornji i donji deo (nem. Oberstilck, Unter-stiick) i zvuĉnicu (nem. Schallstiick, Schallbecher). Usnik je nepravilna oblika, na gornjoj strani od sredine ka vrhu koso iseĉen. Na usnik je metalnim obruĉem sa zavrtnjem priĉvršćen fino istanjeni i izglaĉani jeziĉak. On se pravi od jedne vrste trske (Arundo donax), naroĉito pogodne za ovu svrhu. Jeziĉak je vrlo vaţan deo i od njegova kvaliteta mnogo zavisi ton i sviranje na klarinetu. Duvajući u usnik sviraĉ prouzrokuje vibriranje elastiĉnog jeziĉka koji naizmeniĉno spreĉava ulazak vazduha u cev (zatvarajući usnik) i ponovo ga propušta (vraćajući se). Treperenjem jeziĉka stavlja se nepomiĉni vazdušni stup u cevi instrumenta u longitudinalno talasanje. Na usnik se nadovezuje glavica ili kruška koja se produţuje u cev (gornji i donji deo). Na cevi se nalaze rupice i poklopci; zatvaranjem (ili otvaranjem) rupica skraćuje se (ili produljuje) cev klarineta, odnosno stub vazduha koji talasajući u cevi proizvodi ton; tako se dobijaju tonovi razliĉne visine. Cev je ujedno i rezonator koji tonu daje punoću i boju. K. završava zvuĉnicom u obliku levka. K. ima mnogo veći opseg nego oboa ili flauta iste duţine. Preduvava se u duodecimu, tj. treći (neparni) alikvotni ton, a onda, preskaĉući u drugu oktavu, u peti, pa u sedmi ton. Za ispunjenje hromatskog reda osnovnih tonova izmeĊu e i h 1 (prvi osnovni i njegov treći alikvotni ton) potrebno je 18 otvora za tonove, odnosno poklopaca (nasuprot 11 na instrumentima koji se preduvavaju u oktavu); to u znatnoj meri oteţava i komplikuje aplikaturu i naĉin sviranja. Usprkos tome k. ide medu najokretnije duvaĉke instrumente; na njemu se i u brzom tempu mogu izvoditi pasaţe, rastavljeni akordi i razliĉne melodijske figure. Za sve vrste klarineta uvek se piše u violinskom kljuĉu. Kako je k. transponujući instrument, notacija ne odgovara realnom zvuku (osim na klarinetu u C). Tako npr. na klarinetu u Es pisana nota c1 zvuĉi kao es1, na klarinetu u D kao d1, na klarinetu u B kao b, a na klarinetu u Al kao a. Hromatski opseg (notirani) je e-c*. Duboki registar (do e ) blag je i pun; zatim sledi nekoliko slabijih i praznijih tonova (do £2); najpovoljniji je pun, svetao 2 3 sjajan registar g -£ ; najviši tonovi klarineta oštri su i reski. Ime k. prvi put je dokumentovano 1716 u Amsterdamu. Rane kompozicije za taj instrument potiĉu iz prvih decenija XVIII v. (J. Ph. Dreux, 1716; G. Ph. Telemann, 1721). Kao koncertantni i orkestarski instrument k. se uĉvršćuje u vreme mannheimskih simfoniĉara zahvaljujući mnogostranosti i izdašnosti svog registra, izraţajnim mogućnostima i velikim zvuĉnim suprotnostima tona koji su odgovarali predstavi što su je o zvuĉnom idealu imali kompozitori toga vremena. W. A. Mozart ĉesto upotrebljava k. koji u delima L. van Beethovena definitivno zauzima mesto u simfonijskom orkestru. Zvuk klarineta potpuno su iskoristili tek romantiĉari. Danas se najviše upotrebljavaju klarineti u B i u A, naroĉito prvi. Najĉuvenija dela za k. napisali su W. A. Mozart (koncert u Aduru, K. V. 622; kvintet u Es-duru za duvaĉe, K. V. 452; trio u Es-duru za k., violu i klavir K. V. 498; kvintet u A-duru za k. i gudaĉe, K. V. 581), L. van Beethoven (septet u Es-duru za k., rog, fagot, violinu, violu, violonĉelo i kontrafagot op. 20; sekstet u Esduru za 2 klarineta, 2 fagota i 2 roga op. 71), C. M. Weber (koncerti u Es-duru i f-molu; Concertino u Es-duru), R. Schumann iPhantasiestiicke za k. i klavir op. 73; Mdrchenerzdhlungen za k., violu i klavir op 132), J. Brahms (2 sonate za k. i klavir: u f-molu i u Es-duru op. 120; trio za k., violonĉelo i klavir u e-molu op. 114; kvintet za k. i gudaĉe u b-molu op. 115), C. Debussv (rapso-
327
KLARINET
dija za k. i klavir), M. Reger (sonate za k. i klavir: u As-duru i u fismolu op. 49 i u B-duru op. 107). Medu kompozitorima našega vremena pisali su za k. P. Hindemith (koncert; kvintet za k. i gudaĉe op. 30; sonata za k. i klavir); A. Berg (ĉetiri kompozicije za k. i klavir op. 5), A. Honegger (sonatina), B. Bartok (Contrasts), D. Milhaud (koncert), F. Poulenc (sonata za k. i fagot), I. Stravinski (Berceuses du chat za glas, dva klarineta i basklarinet; 3 kompozicije za k. solo). LIT.: W. Altenburg, Die Klarinette,Heilbronn 1904.—Isti, Zur Entwiecklungsgeschichte des Klarinettenbaues Ţeitschrift fur Instrumentenbau, 1905. — G. Cucuel, La Question des clarinettes dans l'instrumentation du XVIII siecle, ZIMG, 1910—11. ■— A. Carse, The Clarinet in the 18. Century, The Sackbut, 1921. — E. Elsenaar, De clarin, Hilversum 1929. — F. Mixa, Die Klarinette bei Mozart (disertacija), Wien 1929 (rukopis). — O. Kroll, Das Cha lumeau, ZFMW, 1932. — Isti, Die Klarinette in der Kammermusik, Die Musikwoche, 1936. — V. Aschoff, Experimentelle Untersuchungen an einer Kla rinette, Akustische Ţeitschrift, 1936. — P. Gradenwitz, The Beginnings of Clarinet-Literature, Music and Letters, 1936. — A. Gabuzzi, Origine e storia del clarinetto (II izd.), Milano 1937. — G. Lavo, Cenni storici sull' origine del cla rinetto, Salerno 1938. — R. B. Chativin, Some Notes on the History of the Clarinet, Musical Progress and Mail, 1938. — R. Dunbar, Treatise on the Cla rinet, London 1939. —• H. Boese, Die Klarinette als Soloinstrument in der Musik der Mannheimerschule, Dresden 1940. — L. W. Goster, A Directory of Clarinet Music, Pittsfleld 1940. — R. Maramotti, II Clarinetto, Bologna 1941. — Ch. Koechlin, Les Instruments a vent, Pariš 1948. — R.B. Chatzvin, Handel and The Clarinet, The Galpin Society Journal, 1950. — Th. Dan, The Earliest Collections of Clarinet Music, ibid., 1951. — W. KolneĊer, Die Klarinette als Concertino-Instrument bei Vivaldi, MF, 1951. — F. G. Rendall, The Clarinet, London 1954 (II izd. 1957). — H. Becker, Zur Geschichte der Klarinette im 18. Jahrhundert, MF, 1955. — F. Thurston, Clarinet Technique, London 1956. — A. Baines, Woodwind Instruments and their History, London 1957. — H. Kunitz, Die Klarinette, Leipzig 1957. —• H. Becker, Klarinette, MGG, VII, 1958. — K. Opperman, Repertory of the Clarinet, New York 1960. •— O. Kroll, Die Klari nette, ihre Geschichte, ihre Literatur, ihre grossen Meister (obradio D. R iehm), Kassel 1964. D. Jć.
KLASIKA, pojam koji ima normativno i historijsko znaĉenje. Izrazima klasika i klasicizam (klasiĉan, klasicistiĉan) isprva se u muzici općenito oznaĉivalo jedno djelo ili vrsta ili razdoblje u kojemu je historijski razvitak dosegao najviši domet, obliĉje uzorne i trajne vrijednosti. Tako je npr. Palestrina nazivan »klasikom crkvene muzike«, L. Marenzio »klasikom talijanskog madrigala« Schubert »klasikom njemaĉkog Lieda«, itd., bez obzira na stilska razdoblja kojima njihova djela pripadaju. Znaĉenje odreĊenog stila i razdoblja dobiva pojam k. istom u historijskoj muziĉkoj literaturi XIX st., da bi se njime oznaĉila ona muzika koja je svojom »skladnom ljepotom« u suprotnosti s »pretjerano izraţajnom« romantiĉkom. U tom smislu, u muzici se izraz romantiĉan po svemu sudeći javio prije nego klasiĉan; na njemaĉkom jeziĉnom podruĉju k. postaje muziĉki termin oko 1800, a prema Dameriniju izraz je prvi upotrijebio A. E. M. Gretrv (»Memoires ou Essavs«, 1789). Poĉetak stilskog razdoblja koje se otada oznaĉuje klasiĉnim pada u prvu polovinu XVIII st., oko 1740. Ali završetak se ne moţe toĉno odrediti, jer se klasiĉna strujanja javljaju tokom ĉitavog XIX st. usporedo s romantiĉkima i u protivnosti s njima; štoviše, klasika doţivljuje u XX st. prividnu obnovu u neoklasici. I same kompozicijsko-tehniĉke postupke i oblike, koje je razvila klasika, romantiĉari su izraţajno preobrazili, ali ih u osnovi nisu mijenjali. Stoga neki noviji historiĉari (F. Blume) smatraju da klasiku ne treba odijeliti od romantike nego je razmatrati upravo u odnosu prema njoj, samo kao jednu etapu veće, jedinstvene klasiĉno-romantiĉke epohe. Razvoj klasiĉnog stila dijeli se većinom u dvije faze: u ranoklasiĉnu (po nekima pretklasiĉnu), koja seţe od prvih pojava po prilici do 1770, a obuhvaća tzv. -> galantni i »osjećajni« stil
328
KLASIKA
(Empfindsama Stil), i u visoku klasiku, otprilike od 1770 do 1830, koja se obiĉno naziva i beĉka k. zato što su njezini glavni predstavnici djelovali u Beĉu. Prijelaz iz baroka u klasiku pripravljao se u jednakoj mjeri na talijanskom, francuskom i njemaĉkom tlu. Oko 1740 razvila su se tri ţarišta znaĉajna za stvaranje ranoklasiĉnog stila: rana Beĉka škola oko G. Ch. Wagenseila (G. M. Monn, F. Aspelmayr, J. Starzer); Sjevernonjemaĉka ili ->■ Berlinska škola oko Ph. E. Bacha (J. J. Quantz, braća Benda i Graun) i Mannheimska škola (J. V. Stamitz, F. X. Richter, A. Fils). Time zapoĉinje procvat i prodor njemaĉke instrumentalne muzike koja će u Evropi dominirati gotovo do poĉetka XX st. MeĊutim, njemaĉki muziĉari nisu išli za tim da ostvare specifiĉan njemaĉki nacionalni stil, štoviše, oni su, osobito u ranoklasiĉnoj fazi, zagovarali, a i provodili, mješoviti stil (krilatica je bila »der vermischte Geschmack«) koji sjedinjuje najpozitivnije elemente talijanske, francuske i njemaĉke muzike. Konaĉan cilj bio je stvaranje univerzalnog, općeĉovjeĉanskog muziĉkog jezika koji bi bio razumljiv svima narodima. Prvi znaci nove estetike seţu ĉak u generaciju J. S. Bacha, a oĉitovali su se u izrazitoj teţnji za pojednostavnjenjem svih oblika i izraţajnih sredstava, te u svjesnom napuštanju visokosloţenih tehnika kasnoga baroka. Novo estetsko stajalište zastupaju J. Mattheson i J. A. Scheibe koji u Bachovoj muzici kritizira »izvještaĉenost« i »sloţenost što zamagljuje prirodnu ljepotu« (1738). U idućoj generaciji kojoj pripadaju J. J. Ouantz, J. A. Hasse, braća Graun, G. B. Sammartini, G. Tanini, a još više u generaciji Bachovih sinova i G. B. Pergolesija, J. V. Stamitza i Wagenseila, već je svima muziĉarima, bez obzira na podrijetlo, zajedniĉka teţnja da stvore muziku koja bi bila »lijepa, dirljiva, dojmljiva i uzvišena« (Scheibe). Ova su nastojanja dovela do posvemašnjeg raskida s dotadašnjim, tradicionalnim vrednotama i do pojednostavnjenja, što je u odnosu na muziku kasnoga baroka, djelovalo kao osiromašenje. Estetiĉari klasike posve su odbacili baroknu nauku o efektima i oponašanju, raširenu još i u prosvjetiteljsko doba, da bi postepeno izgradili novo, idealistiĉko shvaćanje po kojemu je muzika sama sebi svrhom, dakle posve autonomna, i prema tome osloboĊena svake izvanmuziĉke zadaće. Kompozitor stvara slobodno, na temelju vlastitog nadahnuća, a slušalac treba muziku da doţivljuje nevezan nametnutim tumaĉenjem. Oblikujući svoje zamisli i unutarnje doţivljaje u muziĉku formu, umjetnik ih zapravo sublimira u simbole i daje im općeljudsko znaĉenje. Prema klasiĉnom shvaćanju, umjetniĉko je djelo sveobuhvatno i općeĉovjeĉansko i što je više proţeto idejom humanosti, to je na višem stupnju. Ţelja za stvaranjem pristupaĉnog, svima razumljivog jezika pobudila je interes za narodnu umjetnost, koji je podjednako prisutan i u ranoj i u zreloj fazi klasike. Mnogi su kompozitori u tematsku gradu unosili narodne napjeve ili ritmiku narodnih plesova poĉev od mannheimskih majstora do Havdna i Beethovena. U muziĉkoj gradi najizrazitiju promjenu doţivio je odnos prema melodiji: umjesto više-manje ravnopravnog višeglasja kompozicijom dominira melodija jednoga glasa, poduprta jednostavnom akordiĉkom pratnjom. Stoga ljepota djela kod klasiĉara ovisi prvenstveno o izvornosti i neposrednosti melodike. S novom, dominantnom ulogom melodije, nametnula se potreba drugaĉijeg naĉina njezina oblikovanja. Napuštaju se nekadašnje konvencionalne formule i figure da bi se melodiji dalo što individualnije, što izrazitije, a uz to i privlaĉno obliĉje. Osamostaljenje melodike koje se pripravlja već u talijanskoj operi (J. A. Hasse), ostvaruje se najprije u inostrumentalnoj muzici rane klasike s pomoću tzv. pjevajućeg Allegra (»Singendes Allegro«) i pjevne melodike polaganih stavaka (J. Ch. Bach), a zatim i u vokalnim oblicima, tako da je oko 1770—80 već posve izgraĊen melodijski stil zrele klasike. U oblikovanju klasiĉne teme veliku vaţnost dobivaju karakteristiĉni melodijsko-ritmiĉki motivi koji u sebi sadrţe klicu razvitka ĉitave kompozicije ili stavka. Njihova konstruktivna svojstva iskorišćuju se u tematskom radu koji postaje temeljnim kompozicijskim naĉelom. U konstrukciji djela provodi se, umjesto jednakomjernih baroknih struktura, naĉelo kontrastiranja s pomoću tzv. tematskog dualizma, harmonijskih i tonalnih opreka i si., zatim naĉelo dramatske napetosti i neprestanog izmjenjivanja graĊe. Motiv i tema podvrgnuti su u klasiĉnoj muzici, ritmiĉkim, harmonijskim, dinamiĉkim i agogiĉkim promjenama, ali pri tom zadrţavaju svoj individualni, uvijek prepoznatljivi oblik (npr. teme Beethovenove III ili V simfonije). U ritmiĉko-metriĉkoj graĊi takoĊer je došlo do izrazitih stilskih promjena. Prijelaz na novi naĉin nazire se mjestimice
već kod J. Ph. Rameaua, G. F. Hdndela i D. Scarlattija, da se vrlo rano uvodi naĉelo koje će ostati temeljno kroz ĉ: klasiĉno-romantiĉnu epohu: naĉelo periodiĉke mjere i izdifi cirane ritmike. Pravilno opetovanje jednakih, obiĉno osmo nih metriĉkih perioda, provodi se isprva ĉak i stereotipno su beĉki klasiĉari unosili u takve periodiĉke metriĉke struk nepravilnosti i raznoliĉnosti. MeĊutim, unutar metriĉkih pei došlo je do vanredne diferencijacije ritma; umjesto jednakomji motoriĉne ritmike baroka, ritmiĉka se graĊa u klasiĉnoj m mijenja i varira na najrazliĉitije naĉine: punktiranjem, ligatur; sinkopiranjem, izmjenjivanjem duola i triola, rabatima, itd. ! dobno, ritmika postaje sve znaĉajnije sredstvo izraţaja; obliki karakteristiĉne ritmiĉne motive, pojedini umjetnici ostva neobiĉno sugestivne, ponekad neponovljive izraţajne ei (npr. ritam glavne teme prvoga stavka u Beethovenovoj V sii niji). U doba rane klasike postalo je pravilo i oznaĉivanje ten raspon, koji se uglavnom zadrţao do danas, ide od larga i ad do presta. Uz to, tempo kod klasiĉara dobiva sve veću ulog karakterizaciji i individualizaciji izraza; i neznatna odstup mogu posve iskriviti karakter kompozicije. Teţnja za jednostavnim, pristupaĉnim muziĉkim jezi] bitno je izmijenila i odnos prema tonalitetu i harmonijskoj gi U fazi rane klasike suţava se izbor tonaliteta i daje prednost dl stavci u molu su iznimka, jer su namijenjeni posebnim izra nim sferama. I u izboru modulacija su rani klasiĉari vrlo su: ţani. Harmonije se svode uglavnom na tri glavne funkcije, toniĉku, dominantnu i subdominantnu, što u usporedbi s han nijskim bogatstvom kasnoga baroka znaĉi zapravo osiromaše MeĊutim, na prijelazu u visoku klasiku harmonijski se spe sve više diferenciraju; provode se enharmonske i kromatske mo lacije, razvija harmonijsko kontrastiranje s pomoću naglih obi nenadanih promjena tonaliteta i si., uvode se disonance i 1 matika; u obogaćivanju harmonijskog izraza najdalje su oi J.Haydn, W'. A. Mozart i L.van Beethoven, koji pripravljaju eksi sivni harmonijski jezik romantike. Od forma i vrsta kompozitori su prihvatili većinu postojei osobito u dramskoj i vokalnom muzici, ali su ih postepeno pr braţavali, prilagoĊujući ih novim shvaćanjima. U fazi rane 1 sike njeguje se i dalje nekoliko izrazito baroknih oblika, posel trio-sonata i concerto-grosso, a neki posve odumiru, kao n francuska uvertira i suita. Iz naslijeĊenih baroknih osnova razvio se i središnji ot klasiĉne instrumentalne muzike i klasike uopće -> sonatni ol na kojemu se temelje glavne instrumentalne vrste klasike: son, za klavir (ili za klavir i melodijski instrument), kvartet (ti1 kvintet) i simfonija, a u izvjesnoj mjeri i koncert. Nadovezuj se na barokno nasljeĊe cikliĉki sonatni oblici su se dugotraj izgraĊivali. U ranoklasiĉnoj fazi, njihovu su oblikovanju znat pridonijeli Talijani (D. Scarlatti, G. Tartini, G. B. Platti, Sammartini, B. Galuppi, D. Alberti, N. Jommelli, G. B. Pergoles zatim Austrijanci (M. G. Monn, G. Ch. Wagenseil), Nijen (Bachovi sinovi, Mannheimovci) i Francuzi (J. M. Leclair, L. Guillemain, J. J. Mondonville). Ali su u utvrĊivanju konaĉne klasiĉnog ĉetvorostavaĉnog oblika simfonije i kvarteta odluĉnu ul gu odigrali beĉki klasiĉari Haydn, Mozart i Beethoven. I sam sonatni oblik, dugo i postupno stvarao, pa ekspozicija sa dv teme postaje pravilo tek od Beethovena, a provedba zasnova na tematskoj razradbi uvodi se s djelima J. Havdna koji je i graduje u gudaĉkim kvartetima. S ovim je sonatnim vrstai beĉka klasika došla do svog vrhunca; to su, u okviru instr mentalne muzike, najpotpunija, dakle trajna, »klasiĉna« ostvarer novih izraţajnih htijenja klasiĉara. Pored sonate, kvarteta i simfonije, intenzivno se njegv. solistiĉki koncert u kojemu se dulje zadrţalo barokno konet tantno naĉelo i trostavaĉna forma. Klasiĉni violinski konc< izgraĊuju Francuzi (J. M. Leclair, Simon Le Duc, P. Gai nies i dr.), Talijani (P. Nardini, G. Pugnani, A. Lotti, L. Bocch rini, G. B. Viotti) i Nijemci (E. Eichner, C. G. Toeschi, F. Bend K. Stamitz, J. Franzl, Ch. Cannabich); toj je vrsti dao vrijedi priloge i /. M. Jarnović. — Koncert za klavir obogaćuju osobi Nijemci (Bachovi sinovi Wilhelm Friedemann, Philipp Emanuel Johann Christian, zatim K. H. Graun, G. Benda, E. W. Woi C. F. Abel) i beĉki majstori (Wagenseil, Leopold Hofmann, . Haydn), ali je tek Mozart dao klavirskom koncertu pravo klasici obliĉje; Beethoven je svojim klavirskim koncertima zaprai zakljuĉio klasiku i dao uzor koji slijede mnogi romantiĉari. I orguljski koncert, koji se u doba klasike dalje ţivo gaji u Engleske u koncertnu literaturu ulazi i sve veći broj novih solistiĉkih ii strumenata, kao violonĉelo, klarinet, rog i drugi. U okviru instrumentalne muzike za razonodu velik procv doţivljuju divertimento, kasacija i serenada, oblici koji se z;
KLAVIKORD
ANĐELI MUZICIRAJU. Skulptura A. van Wesela, XV st.
KLASIKA — KLASINC ■avo mogu smatrati novim tvorevinama klasike. Njeguju se jsvuda tokom ĉitavog XVIII st. (vrhunac su djela Haydna i tozarta) i oko 1800 vrlo brzo posve išĉezavaju. Te su vrste SVOTI puĉkim elementima i zanimljivim sastavima, posebice duhaĉm, odigrale znaĉajnu ulogu u izgraĊivanju melodijskog i ritiĉkog stila beĉkih klasiĉara. Veliki zamah koji u doba klasike doţivljava instrumentalna uzika nije umanjio zanimanje za operu koja se njeguje ponaj■ije u obliku naslijeĊene talijanske opere serije, a stilski je uzor ipuljska škola s libretom prilagoĊenim klasiĉnom izrazu (P. [etastasio od 1723 nadalje). Francusku varijantu ozbiljne opere 'ragedie lyrique) obogaćuje i preobraţava već J. Ph. Rameau. redinom XVIII st. skupina napuljskih majstora (N. Jomtnelli, . Traetta, G. F. Ċe Majo) usavršava i talijansku operu seriju, a njih se nadovezuje Ch. W. Gluck koji svojom reformom stvara sadrţajno i muziĉki izrazito »klasiĉni« tip opere. Od Gluckove )ere vodi put izravno do Beethovena (»Fidelio«) i L. Cherubinija. U isto vrijeme dolazi do procvata talijanske komiĉne opere )ju takoĊer izgraĊuju majstori napuljske škole (G. Latilla, F. rovenzale, G. B. Pergolesi, D. CimarosĊ, A. Sarti, G. Paisiello). »Tojim realistiĉkim, puĉki obojenim izrazom i oštrim racionalizom opera buffa je dala poticaj mnogim muziĉarima da se oslo)de od ukrućenih kalupa tradicije i da progovore slobodnijim zikom. Talijanska buffo opera djelovala je prije svega na raztak francuske graĊanske opere comiquc (J. J. Rousseau, A. Auvergne) koja je takoĊer vrlo brzo osvojila evropske pozornice, lavni predstavnici: E. R. Duni, F. A. Philidor, P. A. Monsigny i . E. M. Gretry). Šezdesetih godina francuska komiĉna opera iprima i tragiĉne akcente (sliĉno kao i talijanska) pa se javlja 11 obliku graĊanske drame. U Njemaĉkoj su talijanski, francuski :ngleski uzori (ballad-opera) utjecali na razvoj Singspiela (J. A. iller, Ch. G. Neefe, R. Zumsteg, J. Andre) koji su posljednjih ;cenija XVIII st. usavršili beĉki majstori, osobito Mozart. todobno dolazi i do pokušaja stvaranja nacionalne njemaĉke ibiljne opere (Mozartova »Ĉarobna frula«; Beethovenov »Fi:lio«), kojoj će konaĉni oblik dati tek romantiĉari. U oratoriju se, sliĉno kao u operi, većina juţnonjemaĉkih :alijanskih kompozitora sve do XIX st. pridrţava naslijeĊenog etastasijanskog tipa, ali se uz to javlja i napredniji, klasiĉni tip '. E. Eberlin). Engleski se majstori (W. Boyce, Ch. J. Stanley, h. Arne, S. Arnold i dr.), nadovezuju na tradiciju Handelova blijskog oratorija, a J. Haydn u svojim posljednjim oratorijima :dinjuje Handelove poticaje s elementima klasiĉne simfonije, lere, crkvene muzike pa ĉak i pjesme i postiţe u punoj mjeri asiĉni ideal univerzalnog muziĉkog izraza, puĉki jednostavig, a istodobno umjetniĉki dotjeranog. Sveopće teţnje za jednostavnim, pristupaĉnim jezikom nalaze .dasve pogodan oblik u solo-pjesmi koja se već na prijelazu u asiku razvija kao protuteţa virtuoznoj talijanskoj opernoj ariji melodijskoj ornamentici baroka. Klasiĉan oblik jednostavne ■ofne pjesme uz instrumentalnu pratnju dali su toj vrsti prije ega sjevernonjemaĉki majstori, pripadnici tzv. Prve berlinske ole (braća Graun, Ph. E. Bach, F. Benda, J. J. Quantz, F. Agrila, Ch. Nichelmann) i Druge berlinske škole (K. F. Zelter, J. F. Hchardt, J. A. P. Schultz i dr.). U juţnonjemaĉkim zemljama pridonijeli oblikovanju pjesme J. R. Zumsteeg, Ch. Rheineck, r ). Schubart, a u Austriji J. A. Steffan i Holzer; Haydn, Mozart ieethoven dali su takoĊer nekoliko znaĉajnih priloga tom obliku. U doba klasike temeljito se mijenja odnos prema zvuĉnim :dstvima i sastavima. U tom je razdoblju izgraĊen moderni kestar, koji se u osnovi nije izmijenio do danas, zatim standardni morni sastavi, posebno gudaĉki kvartet koji svojom zvuĉnom i'noteţom utjelovljuje klasiĉni ideal »skladne ljepote«, i najzad, to se doba razvio moderni klavir. U orkestru se gudaĉki korpus povećava, ali se napušta bakni petoroglasni sastav i uvodi ĉetvoroglasni (2 violine, viola, )lonĉelo). Duhaĉi dobivaju posve novu ulogu: otkrivaju se skorišćuju njihove specifiĉne boje; u skupinu drvenih duhaĉa izi klarinet, a meĊu limenim instrumentima postaje obliga1 rog koji se dotad koristio samo prigodice. Uz to orkestar ĉinje dosljedno izvoditi dinamiĉke gradacije i zvuĉno nijananje za što su zasluţni osobito Mannheimski i Stuttgarski kestar. Razvija se i moderna orkestralna tehnika, zasnovana na ogoj izvodilaĉkoj disciplini, jedinstvenom potezu gudala, :noj artikulaciji i homogenosti zvuka. U solistiĉkom muziciranju violina je zadrţala potpunu pred>st pred ostalim instrumentima. Gamba i viola d'amore poslije :dine stoljeća išĉezavaju, a violonĉelo se razvija u sve izrazitiji kestralni i solistiĉki instrument. Lutnja je oko 1750- takoĊer išla iz solistiĉke prakse, a blokflauta ustupa mjesto popreĉnoj uti koja je u ranoklasiĉnoj fazi preteţno instrument solistiĉkog uziciranja, a kasnije orkestralni. Potkraj XVIII st. postaje i
329
harfa raširen instrument solistiĉkog muziciranja. Kod orgulja se, sliĉno kao i u orkestru, napušta zborno dijeljenje zvuka i opo našaju se sve više zvuĉne boje orkestra, a uvodi se i dinamiĉko stupnjevanje i nijansiranje zvuka. Ĉembalo i klavikord istisnuli su oko 1770 iz prakse klavir. U muziĉkoj praksi udareni su temelji modernog koncertnog ţivota. Dok se u vrijeme baroka muzika gajila preteţno u dvorskim i crkvenim okvirima, u doba klasike ona je postala pristupaĉna i emancipiranom graĊanstvu. Pokreću se redoviti javni koncerti u organizaciji posebnih koncertnih poduzeća, a usporedo s tim javljaju se koncertni virtuozi koji nastupaju uz odreĊenu nagradu. Tokom XVIII st. utemeljen je ĉitav niz koncertnih ustanova, u većim i manjim muziĉkim središtima (pariški Concerts spirituels postali su uzorom ĉitavom nizu sliĉnih poduzeća). Istodobno koncertiraju i putujući virtuozi (K. Stamitz, G. B. Viotti, 1. M. Jarnović, M. Clementi), ali oni izvode većinom vlastita djela; reproduktivni muziĉki umjetnik kao posebno zvanje susreće se tek u Beethovenovo doba. Velik procvat doţivljuje, u doba klasike, i kućno muziciranje u graĊanskim krugovima. Usporedo s promjenama u muziĉkoj praksi poĉinje se u doba klasike mijenjati i društveni poloţaj muziĉara; odumiru sluţbe dvorskog i crkvenog muziĉara i uvodi se status slobodnog umjetnika. On je, doduše, vezan na narudţbu (i potporu), ali nije više sputan formalnim konvencijama i zadacima, nego komponira prema vlastitom afinitetu i nadahnuću. MeĊutim, dok je muziĉaru dotada bilo sa stalnom sluţbom osigurano i izvoĊenje njegovih djela kao i stalno slušateljstvo, sada je postao ovisan o mnogo široj raznovrsnijoj publici, posve nestalna ukusa. Socijalna nezavisnost i stvaralaĉka sloboda nametnuli su mu problem materijalne egzistencije i prema tome potrebu neprestanog umjetniĉkog potvrĊivanja i javnog priznanja. Ovaj proces društvenog preslojavanja odvijao se vrlo polagano i u svakoj zemlji drukĉije, ali se od sredine XVIII st. umjetnici sve rjeĊe ĉvrsto veţu uz tradicionalne duţnosti. Materijalna ovisnost muziĉara o javnom vrednovanju potaknula je razvitak struĉne muziĉke publicistike i kritike koju uvode još u Bachovo doba J. Mattheson i J. A. Scheibe, a zatim je u duhu nove prakse izgraĊuju F. W. Marpurg,J. N. Forkel, J. F. Reichardt, J. A. Hiller, J. J. Rousseau i dr. Velik zamah doţivljava i muziĉki tisak, a sve odluĉniji utjecaj šire muziĉke javnosti na stvaralaštvo nametnuo je doskora potrebu organiziranja muziĉkog odgoja na široj osnovi. Oko 1780 stupa u javnost niz velikih muziĉkih pedagoga i teoretiĉara koji zagovaraju uvoĊenje općenarodnog muziĉkog odgoja (J. F. Reichardt, J. A. P. Schultz, J. A. Hiller, H. G. Nageli, C. A. Zeller, J. N. Forkel, C. F. Zelter). Sa Zelterom i Schulzom prvi put se u povijesti muzike javlja ideja o uvoĊenju muziĉke nastave pod zaštitom drţave. LIT.: E. J. Dent, Italian Opera in the i8 Ih Century and its Influence on the Music of the Classical Period, SBIMG, 1913.—W. Fischer, Zur Entwicklungsgeschichte des Wiener klasischen Stils, STMW, 1915. — P. Moos, Die Philosophie der Musik von Kant bis E. von Hartmann, Stuttgart 1922 ( I I izd.). — H. Abert, Wort und Ton in der Musik des 18. Jahrhunderts, AFMW, 1923. — G. Becking, Klassik und Romantik, Kongress-Bericht, Leipzig 1925 (separatno 1926). — P. Mies, Zur Musikauffassung und Stil der Klassik. Eine Studie aus dem Goethe-Zelter-Briefweschsel 1799—1832, ZFMW, 1931. — E. Biicken, Die Musik des Rokoko und der Klassik, u s e r i j i Handbuch der Musikwissenschaft, Potsdam 1931. — A. Schering, Kiinstler, Kenner und Liebhaber der Musik im Zeitalter Haydns und Goethes, PJB, 1932. — H. G. Bauer, Der Einfluss der franzosischen Klavier-Musik auf die Wiener Vorklassiker (diserta cija), Wien 1932. — E. Preussner, Die biirgerliche Musikkultur, Hamburg 1935 (II izd. 1950). — E. Rebling, Die soziologischen Grundlagen der Stilvva ndlung in Deutschland um die Mitte des 18. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1935. — R. v. Tobel, Die Formenwelt der klassischen Instrumental-Musik (disertacija), Bern i Leipzig 1935. —K. Weslphal, Der Bergriff der musikalischen Form in der Wiener Klassik, Leipzig 1935. — W. Werkmeister, Die Stilwandel in der deutschen Dichtung und Musik des 18. Jahrhunderts (disert?cija), Gbttingen 1936. — U. Lehmann, Deutsches und italienisches Wesen in der Vorgeschichte des klassischen Streich-Quartetts (disertacija), Berlin 1938. — J. Gaudefroy-me -Demombynes, Les Jugements allemands sur la musique francaise au XVIII siecle, Pariš 1941. — A. Damerini, Classicismo e Romanticismo nella mušica, Firenze 1942. — F. Strich, Deutsche Klassik und Romantik oder Vollendung und Unendlichke'it, Bonn 1949 (IV izd.). — R. Gerber, Klassischer Stil in der Musik, Die Sammlung, IV, 1949. -— Th. Georgiades, Zur Musiksprache der Wiener Klassiker, Mozart-Jahrbuch, 1951. — K. Stephenson, Die Musiklalische Klassik, Koln 1953. — J. C. Singleton, The Rationality of 18 th-Century Musical Classicism (disertacija), 2 sv., New York 1954. — H. H. Eggebrecht, Das Ausdrucksprinzip im musikalischen Sturm und Drang, Deutsche Vierteljahrschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, 1955. — R. Engldnder, Die Dresdner Instrumental-Musik in der Zeit der Wiener Klassik, Acta universitatis Upsaliensis, 1956. — L. Hoffmann-Erbrecht, Sturm und Drang in der deutschen Klavier-Musik vom 1753—1763, MF, 1957. — F. Blume, Klassik, MGG, VII, 1958. — Isti, Classic and Romantic Music, New York 1970. I. Ać.
KLASINC, Roman, pijanist i muziĉki pedagog (Pragersko, 16. VII 1907 —). U Beĉu studirao klavir na Akademiji za muziku i likovnu umjetnost, muzikologiju na Filozofskom fakultetu; doktorirao 1934 s disertacijom Die konzertante Klaviersatztechnik seit Liszt; na Univerzitetu završio i teĉaj iz harmonije i kontrapunkta, a na Akademiji pohaĊao dirigentsku školu. God. 1935 —41 profesor na školi Glasbene matice u Mariboru, 1941—44 docent za klavir na Visokoj školi za muziĉki odgoj u Eggenbergu
KLAS INC — KLAVIKORD
330
kraj Graza i od 1946 profesor klavira i teoretskih predmeta na Srednjoj muziĉkoj školi u Mariboru. Nastupao kao solist i ko morni muziĉar. M. Špe. KLATTE, Wilhelm, njemaĉki muziĉki pisac (Bremen, 13. II 1870 — Berlin, 12. IX 1930). Muziku je studirao u Leipzigu i kod R. Straussa u Weimaru. Od 1897 muziĉki kritiĉar novina Lokalanzeiger u Berlinu; od 1904 predavao je na Sternovu konzervatoriju, a od 1925 i na Akademiji za crkvenu i školsku muziku u Berlinu. DJELA. SPISI: Richard Strauss, ĉine CharakterstuĊie (sa A. Seidlom), 1895; Zur Geschichte der Programmusik, 1905; Franz Schubert (2 sv.), 1907; Grundlagen des tnehrstimmigen Satzes, 1922; Aufgaben fu'r den einfachen Kontrapunkt ( I I izd.), 1915.
KLAUWELL, Otto Adolf, njemaĉki muzikolog (Langensalza, 7. IV 1851 — Koln, 12. V 1917). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Leipzigu. Od 1875 profesor muziĉke historije, teorije i klavira na Konzervatoriju u Kolnu (od 1905 direktor). DJELA: Die historische Entivicklung des tnusikalischen Kanons (disertacija), 1875; Musikaliscke Gesichtspunkte, 1881 (II izd. kao Musikalische Bekenntnisse, 1892); Der Vortrag in der Musik, 1883 (engl. 1890); Der Fingersatz des Klavierspiels, 1885; Die Formen der Instrumentalmusik, 1894 (II izd. 1918); Geschichte der Sonate, 1899; Beethoven und die Variationenform, 1901; Theodor Gouvy, sein Leben und seine Werke, 1902; Studien und Errinnerungen, 1906; Geschichte der Programm-Musik, 1910. — Komponirao nekoliko uvertira, komorna djela, dvije opere (Das Madchen vom See, 1889 i Die heimlichen Richter, 1902), zborove i solo-pjesme. — Priredio novo izdanje djela Cours de contrepoint M. L. Cherubinija, 1896.
KLAUZULA (lat. clausula zakljuĉak), 1. u XII i XIII st. (ars antiqua), naziv za polifonu kompoziciju, kojoj je kao cantus firmus sluţio kraći melizam iz graduala ili aleluje. Tenor u klauzulama nije donosio potpun tekst, već jednu ili dvije rijeĉi, a katkad i samo jedan slog (-> Incipit), koji je upućivao na njegovo podrijetlo. Tako npr. tenor klauzule GO, koji se susreće u mnogim vokalnim stavcima onog vremena, uzet je iz graduala Benedicta es et venerabilis, i to iz stiha koji zapoĉinje rijeĉima Virgo dei genetrix: Be — 7i£ ~ Ċic — ta,
■£
P I VJ J
Vir — go
J'l '
p
J. J
60
Sve su se dionice klauzula pjevale vokalizacijom, u gornjem primjeru na vokal o. Velik broj klauzula (preko 500) saĉuvan je iz prakse pariške crkve Notre-Dame. Nastale u doba Magistera Perotina, one su sluţile kao zamjena za pojedine dijelove organuma Magistera Leonina, koji su sadrţani u zbirci Magnus liber organi iz XII st. 2. Kadenca, naroĉito formule kadenca u polifonoj muzici XVI st., obiĉno protkane improviziranim ornamentalnim tonovima. Muziĉki teoretiĉari XVII i XVIII st. razradili su u brojnim traktatima klasifikacijski i terminološki sistem klauzula (-* Glosa). LIT.: F. Luduiig, Repertorium organorum recentioris et motetorum ve tustissimi stili, 1910. — Isti, Die geistliche nichtliturgische und weltliche einstimmige und die mehrstimmige Musik des Mittelalters bis zum Anfang des 15. Jahrhunderts, u G. Adlerovu, Handbuch dei Musikgeschichte, I, Frankfurt a. M. 1930. K. Ko.
KLAVICYLINDER -> Chladni, Ernst Florens Friedrich KLAVIJATURA (tastatura; engl. keyboard, franc. clavier, njem. Klaviatur, prije Klavier, tal. tastiera, prije tastatura), sveukupan broj tipaka na instrumentima, kod kojih su tipke sastavni dio mehanizma za proizvodnju zvuka. Takvi su instrumenti orgulje, ĉembalo, klavikord, klavir, harmonij, celesta, klavirska harmonika. KLAVIKORD (lat. daviš tipka i chorda ţica; engl. i njem. Clavichord, franc. clavicorde, tal. clavicordo), ţiĉani instrument s tipkama, preteĉa današnjeg klavira, najstariji tip instrumenta te vrste. Razvio se iz -> monokorda sa više ţica kojemu su dodane tipke i tangente. Vrijeme i mjesto postanka klavikorda nije toĉno utvrĊeno. Pretpostavlja se da je nastao u drugoj polovini XIV st. u Italiji. Najstariji pisani podaci o njemu potjeĉu iz XV st.; sam naziv clavicordium spominje se prvi put 1404 u pravilima za Minnesangere; najstariji poznati traktat o klavikordu napisan je
Njemaĉki klavikord, XVII st.
oko 1410 (Volens facere clavichordium); prvi likovni prikaz strumenta sadrţava Weimarer Wunderbuch (oko 1440), a najsi saĉuvani primjerak izradio je Talijan Domenicus Pisaure 1543. U XV st. k. je već raširen po srednjoj i sjevernoj Evr njegov oblik i opseg mijenjali su se tokom vremena ovisno o b ţica, veliĉini tipaka, itd. Trup klavikorda obiĉno je imao oblik pravokutne, plos kutije, duge 90—180 cm, široke 30—60 cm, visoke 10—20 Isprva je to bio prenosivi instrument koji je sviraĉ prigodom ranja stavljao na stol, a kasnije su mu dodane ĉetiri noge; kv. prvotno od meka drva, kasnije se gradila od sve plemeni drva i bogatije se ukrašavala (naroĉito u doba rokokoa). Konstrul klavikorda veoma je jednostavna: u kutiji su napete ţice u sm lijevo-desno, uporedo s uzduţnom stranom kutije; klavijatu mehanizam s tangentama zapremaju dvije trećine kutije i smje; su većim dijelom na lijevo od sviraĉa, a rezonantna ploĉa, 1 (kobilica) preko kojega prelaze ţice i vijci oko kojih su one o tane, zauzimaju jednu trećinu kutije i nalaze se na desnoj st kutije. Rezonantna ploĉa izraĊena je od birana drva, obiĉno o rike ili ciprese (u Italiji) i ukrašena izrezbarenim otvorom za zonanciju (rozeta). Tipke su redovito prevuĉene plemen materijalom, ebanovinom, limunovim drvom, cipresom ili novaĉom, kornjaĉevinom itd., a boja im nije ustaljena; ĉesti donje tipke ţute ili smeĊe (XVI—XVII st.) ili ĉak crne (oso u XVIII st.), a gornje bijele, dakle suprotno današnjem ra: redu klavijature koji se ustalio istom u XIX st. Tipke dopin. ispod ţica. Na straţnjem kraju svake tipke okomito je usac tangenta, isprva drvena, kasnije redovito metalna, duga oko 2 Pritiskom prsta na prednji dio tipke njen straţnji kraj pole vis, a tangenta udari o ţicu koja zatitra i proizvede slab i neizda ali vrlo njeţan, ugodan i modulativan ton. Ţice su većinom ut struĉene. U prvo vrijeme k. je imao više tipaka nego ţica, p svaka ţica sluţila za proizvodnju više tonova. Visina proizvede tona ovisila je o mjestu, odnosno dijelu ţice na kojem je tangi udarila o nju. Pri lijevom kraju bile su medu ţice umetnute sukr vrpce, koje su prigušivale mrtvi dio ţice. Na klavikordu ti konstrukcije, zvanom vezani &.; bilo je jedva moguće višegk sviranje. Stoga je poĉetkom XVIII st. konstruiran tzv. sloh k. sa toliko ţica (razliĉite duljine), koliko klavijatura ima tip; tek je takav instrument mogao imati temperiranu udezbu. Opseg k. obuhvaćao je u poĉetku dvije i pol do tri 3i pol okt; kasnije (XVII st.) proširen je na ĉetiri oktave (C-c ), oko 1 na pet oktava (tF —/3), a poĉetkom XIX st. ĉak i na šest. Mehai klavikorda osobito je pogodna za dinamiĉko nijansiranje; t( jedini instrumenat s tipkama na kojemu sviraĉ moţe utjecati ton i nakon udarca, budući da tangenta ostaje u dodiru sa ţii tako dugo, dok sviraĉ ne digne prst sa tipke. Laganim mijenjan intenziteta pritiska prsta na tipku, uz neznatno njihanje n produljuje se trajanje proizvedena tona i postiţe efekt sliĉan vibi na gudaĉkim instrumentima. Takva se tehnika sviranja (nj Bebung, franc. balancement) posebno oznaĉuje i u notaciji. K. je bio instrument kućnog muziciranja i muziĉkog odg Raširen je bio najviše u Španjolskoj, Portugalu, Njemaĉke Skandinavskim zemljama dok se u Italiji, Francuskoj, Nizozi skoj i Engleskoj u XVII st. više davala prednost ĉembalu, spin i virginalu. Praetorius navodi k. kao »Fundament sviju klavirs instrumenata ... na kojemu se u poĉetku moraju i orguljaški uĉei instruirati« {Syntagma musicum, II, 1619), a 1789 još ga uv preporuĉuju kao instrument pogodan za poduku (Tiirk). U XV st. se pod pojmom klavira podrazumijevao zapravo klavik
KLAVIKORD — KLAVIR
331
(osobito u njemaĉkim zemljama). Sva klavirska muzika nastala izmeĊu 1500 i 1800 moţe se izvesti i na klavikordu. Posebno su za taj instrument komponirali Španjolci A. Cabezoh, J. Bermudo, Tomas de Santa Maria, F. Correa de Arauxo, A. Soler, od Nijemaca J. Froberger, J. Pachelbel, D. Buxtehude, J. Kuhnau, Ph. E. Bach, G. Ph. Telemann, J. Haydn i mnogi drugi, a od Talijana B. Galuppi. Osim standardnog oblika, gradili su se i posebni tipovi: klavikord s pedalima (->• peĊalni klavir), pa -> ĉembalo d'amore itd., ali se ti instrumenti nisu uveli u širu praksu. K. je izašao iz prakse poĉetkom XIX st. U novije doba ponovno nalazi na primjenu u oţivljavanju stare muzike na autentiĉnom instrumentariju; njegove specifiĉne osobine ĉine ga veoma pogodnim za intimno muziciranje (-> Prilog). LIT.: F. A. Goehlinger, Geschichte des Klavichords (disertacija), Basel 1910. — C. Auerback, Die deutsche Clavichordkunst des 18. Jahrhunderts (disertacija), Kassel 1930 (II izd. 1953). —• E. Harich-Schneider, Anmut und Kunst beim Clavichordspiel, Leipzig 1937. —- F. Trendelenburg, E. Thienhaus i E. Franz, Zur Klangwirkung von Klavichord, Ĉembalo und Flugel, Akustische Zeitschrift, 1940, 6. —■ A. Kreutz, Was ist auf dem Clavichord spielbar?, Zeitschrift fiir Hausmusik, 1940. — J. Worsching J Die historischen Saitenklaviere und der moderne Clavichord- und Cembalobau, Mainz 1946. — H. Neupert, Das Klavichord, Geschichte und technische Betrachtung des »eigentlichen Claviers« . . . , Kassel 1948 (II izd. 1956). — Isti, Clavichord, MGG, II, 1952. — M. 5. Kastner, Portugesische und Spanische Clavichorde des 18. Jahrhunderts, AML, 1952. — D. H. Boalch, Makers of the Harpsichord and Clavichord, London 1956. — R. Russell, The Harpsichord and Clavichord, London 1959. A. To.
KLAVIR (od lat. clavis kljuĉ; engl. i ital. pianoforte, franc. piano, nem. Klavier, Flugel, Hatnmerklavier), od XVIII st. dalje jedan od najraširenijih muziĉkih instrumenata; razvro se iz ĉembala, spineta i njima srodnih instrumenata s dirkama, koji su se ranije općenito i oznaĉivali pojmom k. u smislu instrumenata sa klavijaturom (od -*■ clavis dirka, franc. clavier klavijatura). Glavni su sastavni delovi klavira rezonantni korpus, ţice i mehanizam sa klavijaturom i pedalima. U horizontalnom, na tri noge poloţenom, drvenom sanduku (od mahagonija, oraha, palisandra) koji ima oblik krila (engl. wing krilo; franc. queue rep; ital. coda rep; nem. Flugel, krilo), smešten je metalni okvir nalik na poloţenu harfu. On se sastoji od zbira preĉaga u okviru od livenoga gvozda koji drţi prag ĉivija i na kojemu je montirana rezonantna ploĉa. Na tom metalnom okviru razapete su ţice, hromatski štimovane po sistemu jednake temperacije, za 88 tonova i to: za 10 tonova (2A — ^is) po jedna, za 16 (aG — Ais) po dve i za 62 (H—c5) po tri ţice. One su priĉvršćene straţnjim krajem za šiljke na okviru, dok im je prednji kraj, pošto je prešao kobilice (agrafe), omotan oko ĉivija, uvrnutih u prag. Dno sanduka je drvena rezonantna ploĉa, od jelovine, pojaĉana sa donje strane rebrima. Na prednjoj, široj strani sanduka nalazi se5 klavijatura koja obuhvata 7 oktava i jednu malu tercu (2A — c ). U svakoj oktavi ima 12 dirki: 7 belih, obloţenih slonovaĉom, koje odgovaraju dijatonskoj C-dur lestvici, i 5 crnih od ebanovine za polustepene. Pritiskom prsta na dirku pokreće se mehanizam za proizvoĊenje tonova. Medu dvema prednjim nogama klavira nalaze se pedali: desni (nem. Klang-Pedal, Harmonie-Pedal, ital. pedale di risonanza, pedale del forte), levi (nem. Verschiebung, ital. pedale del piano, una corda) i srednji (pedale tonale, sostenente). Svaki k. ima desni i levi pedal, a srednji je kod savremenih instrumenata redak. Desni je pedal spojen sa prigušivaĉima na svim ţicama. Za vreme dok je desni pedal nogom potisnut prema dole svi su prigušivaĉi podignuti i zbog toga ne prekidaju titranje ţice ni nakon puštanja dirke. Upotreba desnog pedala omogućuje i jaĉu vibraciju ţica alikvotnih tonova ĉime se postizava veća zvuĉnost. Levim pedalom pomera se klavijatura i ćeli mehanizam udesno, pa ĉekići udaraju samo po dve (nekad jednu) ţice. Zbog toga ton dobiva drugu boju, a nešto je i tiši. Srednjim pedalom podiţu se prigušivaĉi samo sa pojedinih ţica; njime se postiţu efekti u boji tona. Instrumenti sa dirkama koji su prethodili klaviru, klavikord i ĉembalo, nisu mogli zadovoljiti potrebu za većim zvuĉnim volumenom, pa se, sudeći po literarnim dokumentima, priliĉno rano poĉelo eksperimentirati sa mehanizmom drukĉije vrste. Mehanizam, u osnovi sliĉan klavirskom, spominje francuski organolog Henri-Arnaut de Zwolle u svom traktatu o gradnji instrumenata sa dirkama (oko 1460), a italijanski graditelj Paliarino navodi 1598 instrument sa imenom pian e forte. Ali prvi klavirski instrument sa potpuno izgraĊenim mehanizmom ĉekića konstruisao je Bartolomeo Cristofori u Firenci, verovatno 1709 (prema nekim autorima 1708). Cristoforijev izum, prozvan gravecembalo col piano e forte detaljno je tehniĉki opisao i oslikao S. Maffei u »Giornale dei Letterati d' Italia«, 1711 (nemaĉki prevod izd. Mattheson u »Critica mušica«, II, 1725); do danas saĉuvana su dva Cristoforijeva instrumenta: u »Metropolitan Museum of Art« u New Yorku ĉuva se jako restauriran klavir iz 1720, a u »Musikvvissenschaftliches Instrumenten-Museum« Univerziteta u Leipzigu, dobro je ušĉuvan klavir, nerestauriran, iz 1726.
Cristoforijev klavir iz 1720
Cristoforijev mehanizam ima sve karakteristike i bitne delove mehanizma današnjeg klavira: 1. ĉekić (batić) koji, nezavisan od dirke i smešten u posebnom okviru, udara ţicu; 2. oslobadaĉ (nem. Ausloser, tal. scappamento) koji obezbeĊuje vraćanje ĉekića po izvršenom udaru da bi oslobodio ţicu za vibriranje; 3. prigušivaĉe (nem. Ddmfer, tal. stnorzatore) koji guše vibraciju ţice nakon puštanja dirke i 4. hvatalo (tal. paramartello) koje doĉekuje ĉekić i usporava njegov pad.
Cristoforijev mehanizam a je dirka, b pokretni jeziĉak (tal. linguetta mobile), c zubac za jeziĉak ispod poluge za oslobaĊanje, oznaĉene sa k. Ovoj poluzi, pokrivenoj na kraju koţom, zadatak je da podiţe dršku ĉekića d. Glava ĉekića je e. Opruga i, ispod dirke, zadrţava poloţaj jeziĉka u zupcu, pomognuta malom opruţnom zaprekom h. Ţaustavljaĉ ĉekića je /, a prigušivaĉ g. Ţaustavljaĉ prigušivaĉa je /.
Skoro istovremeno i nezavisno od Cristoforija došli su do sliĉnih, iako mnogo nesavršenijih izuma Jean Marius (Pariz 1716) i Gottlieb Schroter (Dresden 1717), ali njihovi instrumenti se nisu uveli u praksu. I Cristoforijev izum je ostao gotovo nepoznat široj javnosti, pa je zasluga Gottfrieda Silbermanna što je oko 1730 poĉeo graditi instrumente prema Cristoforijevom mehanizmu. Pokazao ih je i J. S. Bachu koji mu je posle naknadnih popravki izrazio svoje zadovoljstvo. Silbermannov uĉenik Johannes Zumpe je prešao u Englesku i tamo izraĊivao klavire sa mehanizmom na istim principima, ali sa neznatno modificiranim sistemom udara ĉekića. Kod toga »udarnog« mehanizma fnem. Stossmechanik) ĉekić dodiruje ţicu posredstvom metalnog udarnog jeziĉka, uĉvršćenog na dirku. Udarni mehanizam je usavršio 1772 Americus Backers, izgradivši tzv. englesku mehaniku koju su dalje doterivali Robert Stodart i John Broadzvood. Drugi Silbermannov uĉenik AnĊreas Stein iz Augsburga i njegov naslednik Andreas Streicher u Beĉu proizvode klavire sa tzv. nemaĉkim ili beĉkim mehanizmom, na drukĉijim principima. Kod njih ĉekić nije nezavisan od dirke, nego je uĉvršćen na njenom drugom kraju. Bez dvostruke repeticije (kao i engleski u to vreme), a jednostavan i trajan, ovaj »odbojni« mehanizam (nem. Prellmechanik) je predstavljao ozbiljnu konkurenciju engleskom.
KLAVIR
332
U to vreme su se u Engleskoj više gradili ĉetvorougaoni klaviri (engl. sguare piano; ital. pianoforte a tavolo; franc. piano carre; nem. Tafelklavier), koje je uspešno lansirao Zumpe. To su u stvari najpre bili pregraĊivani klavikordi (sa udarnim mehanizmom), kao što su se i klaviri u obliku krila sve do druge polovine XVIII st. većinom izraĊivali pregradnjom ĉembala. Englesku mehaniku prilagodio je 1777 i klaviru u obliku krila R. Stodart.
Streicherov (beĉki) mehanizam a je dirka, b jeziĉak, i opruga jeziĉka, I je stub na kome je smeštena drška ĉekića d, e je glava ĉekića, a ; produţetak na dršci ĉekića. Dugme - oslobaĊaĉ je h, zapreka je /, prigušivaĉ g.
Vrhunac razvoja engleske mehanike i poslednja kvalitativna promena je izum francuskog graditelja Sebastiana jSrarda (Pariz, 1821), tzv. dvostruka repeticija (franc. double echappement). Ona omogućuje, ne samo da ĉekić po izvršenom udaru ostane u blizini ţice, nego i da njegov ponovni udar usledi iz bilo koje faze njegove putanje, bez potrebe da se dirka podigne do samog vrha. Erardov mehanizam, uprošćen i usavršen od Henri Herza (oko 1840), predstavlja i danas osnovu na kojoj grade skoro sve moderne fabrike.
Erardov mehanizam Dirka ĉije je uporište u At deluje na mehanizam posredstvom stuba B, uzglobljenog u B' u dirku i u C u veliku polugu. Ova velika poluga, pokretna u -D, nosi na svom prednjem kraju oslobaĊaĉ u obliku pravougla GEF, pokretnog u E. Kad mehanizam miruje, grana F oslobaĊaĉa koji prolazi kroz malu polugu smeštena je pod valjkom koji se nalazi ispod drške ĉekića. Na delu H priĉvršćeno je hvatalo AT koje prolazi kroz dršku ĉekića blizu glave i ima zadatak da spreĉi kolebanje glave pošto je ova udarila ţicu. Iz istog dela H polazi dvokraka poluga Ĉiji jedan krak drţi na mestu malu polugu, a drugi oslobaĊaĉ.
»Šta se dešava kad udarimo dirku? Velika poluga, podignuta stubom BC, digla se, a sa njom i oslobaĊaĉ GEF, ĉija je grana
Engleski klavir s Ćrardovim mehanizmom, oko 1830
F gurnula ĉekić prema ţici. Ali, pošto je glava ĉekića doi 3 mm od ţice, grana G oslobaĊaĉa je naišla na dugme V i p ugao se zaustavio napuštajući ĉekić koji je nastavio svoj put 1 steĉenom brzinom. U istom momentu jedan metalni de obliku obrnutog slova T, uvrnut ispod drške ĉekića, blizu v naslonio se na kraj male poluge noseći ĉekić, tako da, ma malo odigli dirku od dna, oslobodaĉ je ponovno doveden valjak pa moţemo ponavljati notu velikom brzinom ... 1 spuštajući dirku, diţemo veliku polugu, njen zadnji kraj pril je obrtušku P u koju je uvrnuta drška koja nosi glavu priguši Ova obrtuška silazi oslobaĊajući ţicu prigušivaĉa i puštaji da slobodno vibrira. Ĉim se dirka digne i velika poluga obrtuška gurana svojom oprugom ponovno se popne i prigu zauzme svoje predašnje mesto pod ţicom« (M. Blondel, »L' Enc pedie de la Musique«). I ostali delovi klavira doţiveli su, u traţenju većeg zvu obima, promene, uglavnom kvantitativne: u veliĉini, obli vrsti materijala. Ţice su od bakrenih postale gvozdene i ĉel povećala im se duţina, debljina i napetost, uzete su po dve za jedan ton, a u basu su omotane bakrom, pored toga su ukrš Bluthner uvodi 1890 aliquot-sistem: ĉetvrtu ţicu iznad post tri, štimovanu za oktavu više, a u višem registru unisono, a i way tako postavlja kobilicu da i mrtvi deo ţice sudeluje u vibr Da bi izdrţao napon većeg broja i debljih ţica, okvir je n dobio metalna pojaĉanja (Broadivood, 1821), a zatim je zami potpuno metalnim, od livenog gvozda ili ĉelika {A. Babcc Bostonu, 1825; William Allen u Londonu, 1831). Obim klavij se postepeno povećavao od C-/3 do današnjeg obima. Ĉeki u poĉetku obloţeni koţom, a od 1826 filcom. Pored standardnog klavira, sa korpusom u obliku krila, pc se u toku XVIII i XIX St. veći broj klavira posebnog o ili modificirane konstrukcije kao npr. -> Giraffenklavier (f piano-giraffe), Pyramiden-klavier, Querfortepiano, Lyrafliigel Svi ti tipovi nisu se dulje odrţali osim ĉetvorougaonog kl koji je imao veliku proĊu u Evropi sve do poĉetka XIX st. Americi otprilike do 1880. Poĉetkom XIX st. uvodi se uspravni klavir, -> pianino, p modelu Engleza R. Wornuma iz 1811, usavršenom 1826. tip, sa udarnim mehanizmom prilagoĊenim uspravnom korf vrlo brzo se raširio i postao popularan klavirski instrurr pogodan naroĉito za kućno muziciranje. U poznatije fabrike klavira ubrajaju se: u Austriji Bosendc u Nemaĉkoj Bechstein, Bluthner, Ehrbar, Forster (do 1945 sa og kom u Ĉehoslovaĉkoj), Grotrian-Steinzoeg, lbach, Ronisch, Si i Schiedmayer; u Francuskoj Erard, Gaveau, Herz i Pleye Engleskoj Broadioood (najstarija do danas postojeća fabrika kla osnovao ju je 1728 Burkhard Tschudi), Chappell, Brinsm u Nizozemskoj Rippen; u SAD Baldzuin, Chickering, Ki Steinway; u Japanu Yamaho. K. je u istoriji muzike odigrao veoma znaĉajnu ulogu, ose u XIX v., kad je postao tipiĉnim instrumentom romanti: nacionalnih muziĉkih pokreta i, pri kraju stoleća, impresioni; Mnoge tekovine muziĉke tehnike prošlog veka u melodici, har niji i ritmici, 'oĉitovale su svoje osebujnosti baš u oblasti klavi muzike. Već od beĉkih klasika pa sve do danas k. je uz vio najvaţniji solistiĉki koncertni instrument. Bogata je literaturi k. i orkestar kao i koncertantna muzika za k. solo. K. je uz veoma ĉest instrument kamernih ansambla. Znaĉajna je i društt uloga klavira. On je postao najomiljelijim instrumentom kuć muziciranja u okviru graĊanske klase, koja je pomoću njega n put do mnogih velikih dela muziĉke umetnosti. Prema tome je i odliĉno sredstvo muziĉke propagande, ali i instrumenat koje pripada središnje mesto u muziĉkoj nastavi. On je podjedn potreban dirigentu, kompozitoru, solistu, horovoĊi, nastavr teoretskih muziĉkih disciplina. Kao odliĉan stimulans za imj vizovanje, k. je odavna bio i ostao plodan pokretaĉ komp« torove stvaralaĉke fantazije. LIT.: P. Šrard, Perfectionnements, apportees dans le mecanisme du r. par les £rard, Pariš 1834. —' J. Fischhof, Versuch einer Geschichte des Cla baues, Wien 1853. — C. A. Andre, Der Clavierbau in seiner Geschichte, s< technischen und musikalischen Bedeutung, Offenbach a. M. 1855. — H. cker von Gontershausen, Der Clavierbau in.seiner Theorie, Technik und Gescl te, Frankfurt am Main 1855 (IV izd. 1870). — C. F. Rimbault, The P: its Origin, Progress and Construction, London 1860. — O. Paul, Geschi des Claviers, Leipzig 1868. — F, Biich, Du Piano, Rouen 1869. — J. Bliii i H. Gretschel, Lehrbuch des Pianofortebaues, Weimar 1872 (IV izd. Lei 1921, novo izd. kao Der Pianofortebau, Leipzig 1952). — C. Ponsicchi, II Pi sua origine e sviluppo, Firenze 1876. —■ A. F. Marmontel, Histoire du p de ses origines, Pariš 1885. — 5. Hansing, Das Pianoforte in seinen akustisi Anlagen, Schwerin 1888 (novo izd. Stuttgart 1950). — E. Brinsmead, His of the Pianoforte, London 1889. — D. Spillane, The Historv of the Amei Pianoforte, New York 1890. — Af. Allihn, Die Hausinstrumenten Klavier Harmonium, ihr Bau, ihre Stimmung, Pflege und Besserung, Quedlinburg I — A. J. Hipkins, A Description and Historv of the Pianoforte . . . , Lond New York 1896. — O. Bie, Das Klavier und seine Meister, Munchen ] (III izd. 1921). — Van de Velde, Le Mecanisme du Piano, Saint-Amand I — W. Miinnich, Mechanik und Technik des Pianofortebaus, Berlin 1901
KLAVIR — KLAVIRSKA MUZIKA L. Passagni, II Pianoforte, Milano 1901. — B. Ĉesi, Storia del pianoforte, Milano 1903. —• E. Rapin, Histoire du Piano et des Pianistes, Lausanne 1904. ■— W. B. IVhite, Theory and Practice of Pianoforte Building, New York 1906. — O. Bie, Klavier, Orgel und Harmonium. Das Wesen der Tasteninstrumente, Leip zig 1910 (II izd. 1921). — L. Riemann, Das Wesen des Klavierklanges und seine Beziehungen zum Anschlag, Leipzig 1911. — A. Dolge, Pianos and Their Makers, Covina (California) 1911. —■ S. Wolfenden, A Treatise on the Art of Pianoforte Construction, London 1916. —J. A. Wiernsberger, Le Piano et ses predecesseurs, Pariš 1916. — A. Bonaventura, Storia e letteratura del pianoforte, Livorno 1918. — P. Rougnon, Mon piano, Pariš 1921. — C. Sachs, Das Klavier, Berlin 1923. — J. Goebel, Grundzuge des modernen Klavierbaus (III izd.), 1925 (IV izd. 1952). ■—• H. Neupert, Vom Musikstab zum modernen Klavier, Bamberg 1925. — L. M. Nalder, The Modern Piano, London 1927. — P. James, Early Keyboard Instruments, London 1930. — R. Harding, Experimental Pianofortes and the Music written for them, Proceedings of the Musical Asso ciation, 1930—-31. — H. Junghanns, Der Piano- und Flugelbau, Leipzig 1932 (II izd. Berlin 1952, III izd. Frankfurt am Main 1962). — R. Harding, The Piano-forte. Its History Traced to the Great Exhibition of 1851, Cambridge 1933. — H. Brunner, Das Klavierklangideal Mozarts und das Klavier seiner Zeit, Augsburg 1933. — M. Grutzmacher i W. Loltermoser, Elektro-akustische Untersuchungen am Klavier, Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 1937. — A. Casella, II Pianoforte, Roma 1939 (III izd. Milano 1954). — T. Norlind, Geschichte des Klaviers, Hannover 1939. — O.Funke, Theorie und Praxis des Klavierstimmens, Dresden 1940 (II izd. Das Klavier und seine Pflege, 1946; III izd. 1962). — E. Closson, Histoire du piano, Bruxelles 1944 (engl. prevod London 1947). — P. Locard, Le Piano, Pariš 1948 (III izd. 1959). — N. E. Michel, Piano Atlas (II izd.), Rivera (California) 1949. — A. De Santis, Costruzione e funzionamento delle singole parti del Pianoforte, Roma 1950. —■ H. Spielmann, Vom Klavier, Kbln 1951..— B. Milanković, Osnovi pijanistiĉke umetnosti, Beograd 1952. — K. Hahn, Cber die Zusammenhange von Klavierbau und Klavierstil (disertacija), Berlin 1952. — Th. E. Steinway, People and Pianos, New York 1953. — A. Loesser, Men, Women and Pianos, New York 1954. — Michel, Old Pianos, Rivera 1954. — F. J. Hirt, Meisterwerke des Klavierbaus, Olten 1955. — F. W. Riedel, H. Neupert, K. Jung i H. Unverricht, Klavier, MGG, VII, 1958. — P. Montani, Viaggio intorno al pianoforte, Milano 1959. — A. H. Carmi, The Immortal Piano, New York 1960. — R. Benton, The Early Piano in the United States, New York 1961. — O. R. Ortmann, The Physiological Mecha nics of Piano technique, New York IQ 62 A. Tri.
KLAVIRSKA MUZIKA. Iako se pod nazivom k. m. razumijevaju prvenstveno djela napisana za moderni klavir s batićima, ipak se u taj pojam redovito ukljuĉuje i sva literatura za ĉembalo, odnosno klavikord, što je i shvatljivo i opravdano, kad se pomisli na duboku srodnost izmeĊu tih instrumenata i klavira. Za renesanse (XVI st.), a i kasnije, u ranom baroku, ĉesto je teško razluĉiti, da li su pojedina djela namijenjana klaviru ili orguljama. Ipak, već se u XVI st. susreće velik niz kompozicija pisanih iskljuĉivo za instrumente tipa ĉembala ili klavikorda. Takve su kompozicije brojni plesovi, saĉuvani u rukopisima (rukopis H. Kottera iz 1515) ili štampani (»Quatorze gaillards . . .«, što ih je 1529 izdao pariški nakladnik P. Attaingnant). U drugoj polovini XVI st. karakteristiĉna su djela njemaĉkih kolorista (N. Amerbach, B. Schmid, J. Paix, J. Woltz) i, naroĉito, engleskih virginalista (J. Buli, O. Gibbons, W.Byrd, Th.Morley, G.Farnaby, T. IVeelkes), koji vrlo inventivno razvijaju tehniku varijacije i snaţno osamostaljuju instrument, koristeći se njegovim specifiĉnostima i utemeljujući stil izrazito pijanistiĉkih efekata. Znaĉajne su i polifone kompozicije J. P. Szveelincka. U doba muziĉkog baroka (1600—^1750) klavirska literatura dalje gaji stiliziranu plesnu muziku (organiziranu u suite) i varijaciju, ali se obogaćuje i novim formama. One nastaju pod utjecajem vokalne polifonije (fuga) ili se raĊaju iz obiljeţja samog instrumenta, naglašujući njegove izraţajne mogućnosti (preludij, tokata). Posebnu skupinu tvore programne minijature i veći kompleksi tipa barokne sonate. Pri kraju baroka klavir se već udruţuje s orkestralnim sastavom kao nosilac samostalne, solistiĉke dionice u klavirskom koncertu (ĉembalo je i dotad bio sastavni dio instrumentalnih grupa; na njemu se realizirao basso continuo). U Italiji su najznaĉajniji predstavnici barokne klavirske muzike G. Frescobaldi, B. Pasquini, A. Scarlatti, D. Zipoli, F. Durante i D. Scarlatti, ĉije jednostavaĉne sonate već nagoviještaju muziĉki rokoko i napuštaju mnoge tipiĉno barokne crte (osobito dosljednost i gustoću polifonije). U Francuskoj se istakao niz kompozitora, od J.-Ch. de Chambonnieresa do J.-Ph. Rameaua. Najznaĉajniji je meĊu njima F. Couperin, autor brojnih programno razraĊenih suita. Njemaĉku predstavljaju J. J. Froberger, utemeljitelj klasiĉnog tipa ĉetvorostavaĉne suite, J. K. Kerll, J. J. Kuhnau (karakteristiĉne naivno-programne Biblijske sonate), G. F. Handel (ukopĉan u razvoj engleske muzike) i, osobito, J. S. Bach, ĉija su klavirska djela pravi kompendij baroka, njegov nenadmašeni vrhunac. U Engleskoj je, uz Handela, H. Purcell majstor barokne klavirske muzike, a u Španjolskoj A. Soler. Muziĉki rokoko (otprilike 1730—70) donio je razvoju muzike nove vidike. ProbuĊenom i ojaĉanom graĊanstvu nije više trebala pompoznost feudalnog baroka. Ono traţi novu jednostavnost, više ljudske neposrednosti i lirske topline. U »galantnom« stilu nove muzike, koja pobjeĊuje oko sredine XVIII st., jedna se melodija istiĉe, ĉesto ukrašena i kitnjasta. To razdoblje nove monodije ogleda se i u klavirskoj muzici tog doba u kojoj, uz djela velike vrijednosti što pripremaju zrelost muziĉke klasike, susrećemo i mnoštvo beznaĉajnih, površnih kompozicija. Jednu od glavnih uloga u oblikovanju muzike rokokoa odigrali su svojim
333
sonatama sinovi J. S. Bacha Carl Philipp Emanuel i Johann Christian. Dok prvi od njih vodi k Havdnu, drugi je bio uzor mladom Mozartu. Uz Bachove sinove istiĉe se niz talijanskih kompozitora, u koje idu A. Porpora, D. Paradisi, B. Galuppi, G. M. Rutini i Padre Martini. Premda je B. Cristofori izumio moderan klavir još na poĉ tku XVIII st., ovaj je tek pri kraju rokokoa potisnuo ĉembalo i klavikord. Prve poznate kompozicije za novi klavir su sonate L. Giustinija iz 1732, ali prve kompozicije, koje iskorišćuju nove akustiĉke izraţajne mogućnosti modernog klavira, vjerojatno su sonate M. Clementija iz 1773. Zanimljivo je da gotovo sva prva izdanja Beethovenovih klavirskih sonata ukljuĉivo do op. 27 (dakle do 1802) nose napomenu »pour le clavecin ou pianoforte«. Razdoblje beĉke klasike (kraj XVIII i poĉetak XIX st.) znaĉi u razvoju klavirske muzike nova velika, dalekoseţna, dugotrajna dostignuća. Haydnove sonate, pa Mozartove sonate i, posebno, njegovi klavirski koncerti, te golem Beethovenov doprinos u ciklusu od 32 sonate i pet koncerata, vrhunac su u razvoju klavirske muzike, koji do danas nije više bio premašen. Preokret, što ga je Beethoven izvršio u simfoniji i gudaĉkom kvartetu, odrazio se i u njegovoj muzici za klavir kojoj je ukazao neslućene mogućnosti i u sadrţaju i u formi. U neprekidnom nastojanju da novim mislima dade i nov oblik, Beethoven je traţio i pronalazio nova, neuobiĉajena rješenja, rušeći tradicije i unoseći i u svoju klavirsku muziku produbljenost, toplinu, i iskren odraz svojih duševnih stanja. Subjektivne crte njegova stvaranja vode ga i ovdje do praga romantike. Kasniji razvoj evropske muzike vjerno se ogleda u klavir skim djelima što su ih pisali evropski kompozitori u XIX i XX st. Romantika uvodi u klavirsku literaturu minijaturu, ĉesto programno zamišljenu, na bazi umjetniĉkog fiksiranja ĉasovitih dojmova i raspoloţenja. U rukama romantiĉara klasiĉna se sonata deformira, prelazeći ĉesto u rapsodiĉno nizanje štimunga. Romantiĉari na poseban naĉin unose u klavirsku muziku kolorit, ali i blještavilo virtuoziteta koji nerijetko prelazi u ispraznu dekorativnost. Veliki su majstori romantiĉke klavirske muzike: F. Schubert, R. Schumann, F. Mendelssohn, F. Chopin, F. Liszt, J. Brahms, C. Franck. Dodir s prirodom doveo je romantiĉare do kontakta sa selom i folklorom. U okviru romantike raĊaju se stoga i vrlo uspješna nastojanja oko afirmacije pojedinih nacionalnih škola, koje obogaćuju evropsku muziku svjeţom melodikom i ritmikom izraslom iz narodne umjetnosti. S tim u vezi dovoljno su znaĉajna imena B. Smetane, A. Dvofaka, I. Albeniza, E. Granadosa, E. Griega, a kasnije i M. de Falle. Prijelaz u XX st. donosi suptilnu, profinjenu muziku C. Debussyja i impres i onizma u kojemu treba traţiti i korijene stvaranja M. Ravela. Debussv provodi na klaviru svojevrsnu revoluciju u harmoniji, potkapajući funkcionalnu bazu tonaliteta i nadomještajući je novim, smionim akordiĉkim spojevima i nizovima. Uporedo s teţnjama impresionistiĉkog kolorizma razvijaju se neoklasicistiĉke tendencije kontrapunktiĉara M. Regera. Ekstatiĉna djela A. Skrjabina i kompozicije 5\ Rahmanjinova predstavljaju tadašnju rusku klavirsku muziku. Velika prekretnica u muzici XX st.: potpuno napuštanje tonaliteta, usvajanje atonalnih, politonalnih, a zatim i dodekafoniĉkih naĉela, ogleda se u klavirskoj muzici, u kojoj se prvi put i pojavilo. A. Schonberg, otac atonalne i dodekafoniĉke muzike, dao je prve rezultate u tim oblastima upravo u svojim klavirskim kompozicijama. Atonalna se muzika rodila u njegove tri kompozicije za klavir (»Drei Klavierstucke«, 1908), a dodekafoniĉka u jednom stavku iz 5 kompozicija za klavir op. 23 (1923). Klavirsku muziku pišu gotovo svi kompozitori XX st., bez obzira kojemu pravcu pripadaju. Uz dodekafoniĉare i punktualiste (K. Stockhausen, P. Boulez), klavirska muzika našeg vremena odaje i teţnje neoklasiĉara i njihovih simpatija za baroknu motoriĉnost i linearnost, kao i nastojanja kompozitora, koji pri staju uz nacionalni muziĉki smjer i dalje se inspiriraju foklorom. F. Busoni, I. Stravinski, B. Bartok, P. Hindemith, A. Casella, S. Prokofjev, D. Šostakoviĉ, O. Messiaen, i drugi istaknuti predstavnici klavirske muzike našeg stoljeća odrazuju u svojim klavirskim radovima svu heterogenost suvremene muzike, sve njezine suprotnosti i ideološke nepomirljivosti. K. m., kao i muzika svih ostalih oblasti, oţivijuje tek u interpretaciji reproduktivnog umjetnika. Vjekovima, sve do XIX st., kompozitori su bili i izvoĊaĉi vlastite' muzike za klavir, pa se moţe reći da su svi znaĉajniji predstavnici klavirske muzike tih vremena bili i izvrsni pijanisti. U XIX st. sve se više razdvajaju muziĉki umjetnik i kompozitor koji sve ĉešće povjerava vlastita djela tuĊoj izvedbi. Broj kompozitora-pijanista i dalje je znatan. MeĊu njima su markantna imena: Weber, Mendelssohn, Chopin, Liszt, Brahms, Saint-Saens, Debussy, Rubinstein, Skrjabin, Rahmanjihov, Busoni, Bartćk, Stravinski, Prokofjev, Casella i dr. Ipak, XIX st. stvara tip pijanista kojemu je izvoĊenje tuĊih djela jedino zvanje. Iz
334
KLAVIRSKA MUZIKA — KLEBE
golemog broja pijanista prošlog i našeg stoljeća izdvajaju se kao najpoznatiji (od njih su mnogi bili i kompozitori i izvrsni pedagozi): F. W. Kalkbrenner, C. Czerny, J. Field, Clara Schumann, A. Dreyschock, H. Herz, I. Moscheles, S. Thalberg, S. Heller, K. Tausig, T. Carreno, Anton Rubinstein, T. Leschetizky, E. d'Albert, I. Paderezoski, M. Rosenthal, E. Sauer, I. Friedmann, L. Godomski, C. Ansorge, L. DUmer, R. Pugno, A. Cortot, A. Schnabel, H. Bauer, O. Gabrilozoitsch, E. Fischer, W. Backhaus, Artur Rubin stein, W. Gieseking, E. Ney, M. Long, W. Landozoska (ĉembalistica), A. Goljdenvejzer, N. Magalov, K. Igumnov, L. Oborin, C. Arrau, E. Gileljs, A. Ciccolini, W. Kempff, M. de la Bruchollerie, F. Gulda, G. Bachauer, S. Richter, R. Firkušny, Ph. Entremont, Fou Ts'ong, F. Zadra, Z. Ruţiĉkova (ĉembalistica), M. Haas, S. Mercier, V. Aškenazi, Van Cliburn, M. Pollini, N. Petrov, V. Postnikova, Sh. Cherkassky, A. Watts, A. Weissenberg i dr. Od jugoslavenskih pijanista istakli su se, medu ostalima: 5. Stanĉić, E. Hajek, A. Trost, M. Lorković, B. Kune, P. Šivic, B. Musulin, D. Gušii, M. Lipovšek, O. Mihailoviĉ, J. Murai, D. Lukić, R. Filjak, S. Radić, D. Trbojević, D. Tomšić, N. Vujiĉić, P. Gvozdić, V. Krpan, M. Vukdragović, O. Đurdević i dr. LIT.: K. F. Weitzmann, Geschichte des Clavierspiels und der Clavierliteratur, Stuttgart 1863 (II izd. 1879; I sv. I I I izd. priredio M. Seiffert, Leipzig 1899). ■— A. Mereaux, Les Clavecinistes de 1637 a 1790, Pariš 1868. — C. van Bruyck, Die Entwicklung der Klaviermusik von Bach bis Schumann, Leipzig 1879. — A. Prosniz, Handbuch der Klavierliteratur (2 sv.), Wien i Leipzig 1884—1907 (IX izd. 1918). — O. Bie, Das Klavier und seine Meister, Miinchen 1898 ( I I I izd. 1921). — M. Seiffert, Geschichte der Klaviermusik, Leipzig 1899. ■— O. Klauwell, Geschichte der Klaviersonate von den Anfangen bis zur Gegenwart, Koln i Leipzig 1899. ■— L. A. Villanis, L'Arte del clavicembalo, Torino 1901. — Ch. F. H. Parent, Repertoire Encyclopedique du Pianiste (2 sv.), Pariš 1901—07. — J. S. Shedlock, The Pianoforte-Sonata, London 1905. — W. Niemann, Das Klavierbuch. Geschichte der Klaviermusik und ihrer Meister bis zur Gegenwart, 1907 (XI izd. Leipzig 1922). — L. A. Villanis, L'Arte del pianoforte in Italia, 1909. ■— O. Kinkeldey, Orgel und Klavier in der Musik des 16. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1909. — H. E. Krehbiel, The Piano forte and its Music, New York 1911. — H. Ordenstein, Fiihrer durch die Kla vierliteratur, 1912.— Ch. van den Borren, Les Origines de la musique de clavier en Angleterre, Bruxelles 1913. •— B. Selva, La Sonate, Pariš 1913. — A. Ruthardt, Wegweiser durch die Klavierliteratur (VIII izd.), Leipzig 1914 (X izd. 1925). ■— A. Bonaventura, Storia e letteratura del pianoforte, Livorno 1918. — W. Niemann, Die nordisehe Klaviermusik, Leipzig 1918. — Isti, Die Virginalmusik, Leipzig 1919. — Isti, Meister des Klaviers, Leipzig 1919. ■— G. Pannain, Le Origini e lo sviluppo delParte pianistica in Italia dal 1500 al 1730, Napoli 1919. — E. Schmitz, Klavier, Klaviermusik und Klavierspiel, Leipzig 1919. •— H. Westerby, The Historv of Pianoforte Music, New York 1924. — C. G. Hamilton, Piano Music. Its Composers and Characteristics, London 1925. — A. Pirro, Les Clavecinistes, Pariš 1925. — H. Engel, Die Entwicklung des deutschen Klavierkonzerts von Mozart bis Liszt, Leipzig 1927. — R. Teichmiiller i K. Herrmann, Internationale moderne Klaviermusik, Leipzig i Zurich 1927. — A. Cortot, La Musique francaise de piano (3 sv.), Pariš 1932-—44. ■— A. Brugnoli, La Mušica pianistica italiana dalle origini al 1900, Torino 1933.■—P. Egert, Geschichte der Klaviersonate in der Romantik, Berlin 1934. — A. Casella, II Pianoforte, Milano 1937 (II izd. 1951). — G. Schiinemann, Kurze Geschichte der Klaviermusik, Berlin 1940 (III izd. 1956). • — G. Piccioli, II Concerto per pianoforte e orehestra da Mozart a Grieg, Como 1940. ■— W. Georgii, Klavier musik, Zurich 1941 ( I I I izd. 1956). •— D. Brook, Masters of Kevboard, London 1946 ( I I izd. 1951). — W. Apel, Masters of the Kevboard: a Brief Survev of Pianoforte Music, Cambridge 1947.—P. Hissarlian •—Lagonette, Style et technique des grands maitres du piano ( I I izd.), Geneve 1948 (srpskohrv. prijevod: Stil i tehnika velikih majstora klavira, Beograd 1957). — E. Hutcheson, The Li terature of the Piano. New York 1948. — G. S. Bedbrook, Kevboard Music from the Middle Ages to the Beginning of the Baroque, London 1949. — B. li. My3ajie6cxuu, PvccKan cpopTenHaiman MV3biKa, MocKBa T 949- — C Rostand, Les Chefs-d'oeuvre du piano, Pariš 1950. — E. Damais, Le Concerto pour piano et orehestre, Pariš 1950. — G. Favre, La A-Iusique francaise de piano avant 1830, Pariš 1953. — E. Bosquet, La Musique de clavier, et par extension de luth; manuel encyclopedique, historique et pratique, Bruxelles 1953. — K. Dale, Nineteenth Centurv Piano Music. A Handbook for Pianists, London 1954. — L. Agueltant, La Musique de piano, des origines a Ravel, Pariš 1954. — J. Friskin i J. Freundlich, Music for the Piano. A Hand book of Concert and Teaching Material from 1580 to 1952, New York 1954. — F. Liessen, Die Entwicklung der Klaviertechnik in den Sonaten der Wiener Klassiker (disertacija), Innsbruck 1955. ■— U. Unger, Die Klavierfuge im 20. Jahrhundert, Regensburg 1956. — A. D. Alexejew, Geschichte der Klaviermusik und ihrer Interpretation, Berlin 1956. — N. Demuth, French Piano Music, Pa riš 1958. — W. Pfannkuch, Klaviermusik, MGG, VII, 1958. — W. S. Neviman, The Sonata in the Baroque Era, 1959. — F. W. Riedel, Quellenkundliche Beitrage zur Geschichte der Musik fiir Tasteninstrumente in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, Kassel 1960. •— H. C. Schonberg, The Great Pianists, New York 1963 (njemaĉki prijevod 1965). — J. Kaiser, Grosse Pianisten in unserer Zeit, Munchen 1965. ■— H. Grundmann i P. Mies, Studien zur Klavierspiel Beethovens und seiner Zeitgenossen, Bonn 1966. J. As.
KLAVIRSKI IZVADAK, prenošenje na klavir muziĉkog djela za glasove i instrumente ili za instrumente. Razvoj klavirskog izvatka prošao je nekoliko faza. U drugoj polovini XVIII st. pojavili su se prvi put brojni klavirski izvaci opera, igrokaza i drugih muziĉko-scenskih djela, ali u vrlo primitivnoj formi, tako da se u njima nisu odrazivale karakteristiĉne crte ĉitave partiture. Takvi su jednostavni klavirski izvaci bili namijenjeni kućnom muziciranju amatera. Ozbiljnija faza u razvitku klavirskog izvatka poĉinje od C. Al. v. Webera (k. i. za njegovu operu Abu Hassari), a osobito od F. Liszta, utemeljitelja klavirskog izvatka novijih vremena, koji je dao izvrsne primjere za klavirske izvatke simfonijskih djela (Beethovenove simfonije, Berliozova Fantastiĉna simfonija'). Pojava opera R. Wagnera uputila je k. i. u dva pravca: jedan je više naglašavao virtuoski moment (K. Tausig, K. Klindvvorth), dok je drugi više pazio na praktiĉnu stranu nje-
gove upotrebljivosti (H. v. Biilovv, ĉiji se k. i. Wagnerove o Tristan i Izolda smatra naroĉito uspjelim). Klavirski izvaci 0 dugo su sadrţavali iskljuĉivo klavirsku dionicu, u koju se kat upisivao tekst. Kasnije je prevladao mnogo pregledniji i ur niĉki opravdaniji sistem, prema kojemu klavir izvodi jedino ti kripciju orkestralnih dionica, dok se pjevaĉke dionice ispisu cijelosti iznad klavirske. K. i. igra vaţnu ulogu kod uvjeţba\ muziĉko-scenskih djela, kao i općenito pri upoznavanju mu; literature. Ovo posebno vrijedi za ĉetvororuĉne klavirske iz\ simfonijskih kompozicija. LIT.: K. Grunsky, Die Technik des Klavierauszugs. Entvvickelt am d Akt von Wagners Tristan, Leipzig 1911. ■— E. Friedlaender, Vierha Klavierpartitur, AM, 1915. • — Isti, auszugs, Detmold 1922. ■— Wagner, Liszt und die Kunst des Kl: Eine Rundfrage, M, 1923 M. Broesike-Schoen, Der moderne Klavierai Neue Muzikzeitung, 1925. ■ 24. — Hartmann, Der moderne Klavierau 1 —■ M. Hansetnann, Der Kla — Kehl, Der C. M. v. Weber (disertacija) moderne Opernauszug, AM, VII, 1958. •— E. Valentin, vierauszug in Deutschland von den Zeitschrift fur Musik, 1959 Anfange , Berlin 1940. — R. Schaal, Klavierauszug, AVom Klavierauszug zum Partitur-Auszug, }. 1
KLAVIRSKI KVARTET, komorna kompozicija, najĉešć klavir, violinu, violu i violonĉelo. Razvila se u drugoj pok XVIII st. (Mannheimska škola) iz klavirske sonate, kao i iz raĊene klavirske dionice u trio-sonati. Najpoznatiji su priri u literaturi klavirski kvarteti W. A. Mozarta, F. Mendelsso R. Schumanna, J. Brahmsa, A. Dvofaka, M. Regera, V. dTn i G. Faurea. LIT.: W. Altmann, Handbuch fiir Klavierquartettspie ler, Wolfent 1937-
KLAVIRSKI KVINTET, komorna kompozicija, najĉ za klavir i gudaĉki kvartet. Poznati su klavirski kvinteti R. S( manna, J. Brahmsa, M. Regera, H. Pfitznera, F. Schmitta Blocha, D. Šostakoviĉa i dr. F. Schubert je u svom klavirsl kvintetu poznatom pod naslovom Forellenquintett upotrij kontrabas. LIT.: W. Altmann, Handbuch fiir Klavirquintettspieler, Wolfenb 1936.
KLAVIRSKI TRIO, komorna kompozicija, najĉešće za kl; violinu i violonĉelo. U sastav klavirskog trija ponekad ulaz viola (umjesto violonĉela) ili koji duhaĉki instrument (klari rog). Poznata klavirska trija pisali su J. Haydn, W. A. Mo; L. v. Beethoven (op. 70 i 97), F. Schubert, F. Mendelssc R. Schumann, J. Brahms, B. Smetana, A. Dvorak (Dnm, P. I. Ĉajkovski, C. Saint-Saens, V. d'Indy, M. Ravel, V. NoD. Šostakoviĉ. LIT.: W. Altmann, Handbuch fiir Klaviertriospieler, Wolfenbuttel ]
KLAVIZITERIUM -> Clavicytherium KLEBE, Giselher, njemaĉki kompozitor (Mannhe 28.VI 1925 —). Kompoziciju uĉio u Berlinu na Kittelovu kon vatoriju (K. v. Wolfurt) i zi kod J. Rufera i B. Blachera. 1948 radio u Muziĉkom od Berlinskog radija, potom sic dan umjetnik i od 1957 prof kompozicije na Visokoj mu koj školi u Detmoldu. Uz H. Henzea i K. Stockhausena ide u najuglednije njerru kompozitore svoje generai Njegov muziĉki govor ten se na dodekafoniĉkoj teh koju modificira prema vlasti potrebama. U poĉetku pod v ĉajem Blacherove škole, u S' je djela unosio bogatu 01 mentiku i motoriku, daleke nalitete i karakteristiĉne riti ve. MeĊutim, kasnije on 1 ziku temelji na antagoni2 izmeĊu G. KLEBE tonalnosti i atonalnc teţeći k novom harmonijsk struktuiranju, ne napuštajući spone s klasiĉnim naslijeĊem, sebno kasnom romantikom, što se odrazuje i u profinje instrumentaciji. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: I, za 42 gudaĉa op. 12, l< II, op. 16, 1953; III, op. 52, 1966 i IV, Das Testament op. 61, 1971; kon za violinu, violonĉelo i orkestar op. 18, 1954; koncert za violonĉelo op. 29, i' Divertissement joyeux op. 5, 1949; Die Zzvilschermaschine, metamorfoze na i; menu sliku P. Kleea, 1950; Deux nocturnes, 1951; Omaggio, 1959; Adagio i. na motiv iz Wagnerove »Walkure«, 1962; simfonijska scena Herzschlage.Fm Bitte und Hoffnung za beat-band i orkestar, 1969. — KOMORNA: 2 gud; kvarteta, 1951 i 1963; 2 sonate za violinu solo op. 8 i 20, 1952 i 1955; sonat violinu i klavir op. 14, 1953; Elegia appassionata za klavirski trio, 1956; duh kvintet, 1948; sonata za violu i klavir, 1949; Dithyrambe za gudaĉki kvaj 1957; 2 studije za udaraljke: I, Estatico op. 30, 1956 i II, Adagio und Ali
KLEBE — KLEMETTI op. 48, 1965; 7 bagatela za basetni rog, trombon, harfu i zvona, 1961; 9 duettina za flautu i klavir, 1962; Recitativo, aria e duetto za alt-flautu i gitaru op. 44; Concerto a cinque za klavir, ĉembalo, harfu, udaraljke i kontrabas, 1965; klavirski kvartet Quasi una fantasta, 1967; Scene und Arie za 3 trublje, 3 trombona, 2 klavira i 8 violonĉela, 1968. — KLAVIRSKA: Neun Stilcke, 1952; nokturni op. 6 b, 1949; 4 invencije, 1956; sonata za 2 klavira, 1949. — ORGULJSKA: Introitus, aria ed alleluja, 1965; Passacaglia op. 56; Fantaste und Lobpreisung, 1970. — DRAMSKA. Opere: Die Rduber (prema Schilleru), 1952—56; Die todlichen Wiinsche (prema Balzacu), 1959; Die Ermordung Ctisars (prema Shakes-peareu), 1959; Alkmene (prema Kleistu), 1961; Figaro lasst sich scheiden (O. von Horvath), 1963; Jakobowsky und der Oberst (prema Werfelu), 1965 i Das Mdrchen von der schonen Lilie (prema Goetheu), 1969. Baleti: Pas de trois, 1951; Signale, 1955; Fleurenville, 1956 i Menagcrie, 1958. Dramatiĉna scena Raskolnikcnv's Tratim (prema Dostojevskom), 1956; lirska scena Die todlichen IViinsche (prema Balzacu), 1959- — VOKALNA: Romische Blegien za recitatora, klavir, ĉembalo i kontrabas, 1952; kantata za bariton, zbor i orkestar (stihovi H. M. Enzensberger), 1960; Fiinf Lieder nach romanlischen Tcxten za glas i orkestar (klavir), 1962; 4 vokalize za 4 ţenska glasa a cappella, 1963. — CRKVENA: mise Miserere nobis za 18 duhaĉkih instrumenata, 1965 i Gebet ciner armen Seele za zbor i obligatne orgulje, 1966; Stabat Mater za soliste, zbor i orkestar, 1964. LIT.: W.-E. von Letuinski, Giselher Klebe, Die Reihe, 1958. — K. H. W6rner, Giselher Klebe, MGG, VII, 1958. — A. D. McCredie, Giselher Klebe, The Music Review, 1965. K. Ko.
KLECKI, Pawel -* Kletzki, Paul KLECZYNSKI, Jan, poljski pijanist i muziĉki pisac (Janievvicze, Wolyn, 8. VI 1837 — Varšava, 15. IX 1895). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (A.-F. Marmontel, F.-E. Bazin, M.-E. Carafa). Nastupajući na mnogim koncertnim turnejama, isticao se osobito interpretacijom Chopinovih djela. Na Konzervatoriju u Varšavi poduĉavao 1867—89. Od 1877 stalni suradnik, a od 1879 glavni urednik ĉasopisa Echo Muzyczne. K. je najistaknutiji poljski muziĉki kritiĉar u drugoj polovini XIX st. DJELA: O wykonyivaniu dziel Chopina, 1879 (prevedeno na franc. 1880, na ruski 1897, na engl. 1913, na holandski 1931, na španjolski 1949): Chopin w celniejszych swoich utvjorach, 1886; O muzyce goralskiej, 1888; Slozonik wyrazozu uzywanych w muzyce, 1893. Studije (u Echo Muzvczne), od kojih su najvrednije: 0 Macieju Kamienskun, 1880; O picsniach }iarodowych Slowian poludniowych, 1881; O kompozycjach Fr. Liszta, 1881; O estetyce librctta operowego, 1892. LIT.: Z. Lissa, Jan Kleczvnski, MGG, VII, 1958.
KLEIBER, 1. Erich, austrijski dirigent (Beĉ, 5. VIII 1890 — Zurich, 27. I 1956). Muziĉke studije završio na Konzervatoriju u Pragu. God. 1912—23 operni dirigent u Pragu, Darmstadtu, Wuppertalu, Diisseldorfu i Mannheimu; 1923 postao generalni muziĉki direktor Drţavne opere u Berlinu. God. 1935 u znak politiĉkog protesta emigrirao je u Juţnu Ameriku, gdje kao gost dirigira na operama u Argentini, Brazilu, Ĉileu, Peruu i Urugvaju, a kasnije i u Meksiku, na Kubi i u SAD. Od 1936 bio je dirigent na Teatro Colon u Buenos Airesu, a 1947—48 orkestra NBC. Išao je u red najistaknutijih dirigenata sadašnjice, ne samo zbog velikog repertoara, u kojemu je suvremena muzika zapremla istaknuto mjesto, već u prvome redu i zbog jasno izraţenog principa vjerne reprodukcije partiture, a protiv subjektivne interpretacije. K. je ravnao praizvedbom opere A. Berga Wozzeck (1925). 2. Carlos, argentinski dirigent (Berlin, 3. VII 1930 —). Sin Ericha; muziku uĉio privatno u Buenos Airesu. Karijeru opernog dirigenta zapoĉeo 1952 u La Plati; 1953 volonter u miinchenskom kazalištu na Gartnerplatzu i od 1954 dirigent u Potsdamu. God. 1956—64 dirigent Njemaĉke opere u Diisseldorfu 1 Duisburgu, 1964—66 u Ztirichu i od 1966 na Drţavnoj operi u Stuttgartu. Gostovao i u drugim evropskim zemljama i na festi valima u Beĉu i Pragu. LIT.: J. Russel, Erich Kleiber: A Memoir, London 1957 (njem. Munchen _ W. Brennccke, Erich Kleiber, MGG, VII, 1958. — K'. Reich, Erich Kleiber und Alban Berg, SMZ, 1958. 195 8).
KLEIN, Bernhard Joseph, njemaĉki kompozitor (Koln, 6. III 1793 •— Berlin, 9. IX 1832). Uĉenik M. L. Cherubinija u Parizu, kasnije muziĉki direktor katedrale u Kolnu. Od 1818 ţivio u Berlinu, gdje je 1820 postao profesor kompozicije na Institutu za crkvenu muziku te muziĉki direktor i nastavnik pjevanja na Univerzitetu. K. je bio izvrstan pedagog; principe njegove metodike razradio je kasnije njegov uĉenik S. Dehn. Vrijedne su Kleinove vokalne kompozicije, osobito crkvene. U razvoju njemaĉkog Lieda vaţno mjesto pripada njegovim jednostavnim, no dramatski snaţnim baladama i pjesmama. DJELA: varijacije za gudaĉki kvartet. — Tri sonate za klavir; varijacije za klavir; sonate za klavir 4-ruĉno. — Opere Dido, 1823 i Ariadne, 1823. — VOKALNA: oratoriji Jephta, 1829 i David, 1830; kantate Hiob, 1822 i Johanna Sebus (W. Goethe); balade, pjesme i romance za glas i klavir. — CRKVENA: misa, 1815; Pater nostcr za 2 zbora, 1827; Stabat Mater; psalmi; himne; responzoriji; magnifikati; moteti i dr.
KLEIN, Herman, engleski muziĉki kritiĉar (Norvvich, 23. VII 1856 — London, 10. III 1934). Uĉio pjevanje kod M. Garcije. God. 1881—1901 muziĉki kritiĉar u tjednicima London Sunday Times i IllustrateĊ London Nevis; 1902 ■—09 djelovao u New Yorku kao suradnik lista Herald. Vrativši se u London, pisao je muziĉke kritike u ĉasopisu Saturday Reviezv (1917—21). DJELA. SPISI: Thirty Years of Musical Life in London, 1903; Unmusical ■Yew York, 1910; The Reign of Palli, 1920; The Art of the Bel Canto, 1925;
335
Musicians and Mummers, 1925; Great Women-Singers of My Time, 1931, The Golden Age of Opera, 1933. — SuraĊivao na izdavanju djela M. Garcije Hints on Singing, 1894, na izdanju Musical Notes 1886—1889 i na prevoĊenju više od 60 pjesama F. Schuberta, R. Schumanna, J. Brahmsa (Lieder in English).
KLEIN, Jacques, brazilski pijanist (Aracati, Ceara, 10. VII 1930 —). Studirao na Conservatorio Brasileiro de Mušica u Rio de Janeiru (Liddy Chiaffarelli Mignone, Lucia Branco), kod W. Kapella u New Yorku i kod Seidlhofera na Muziĉkoj akademiji u Beĉu; 1953 osvojio prvu nagradu na MeĊunarodnom natjecanju u Ţenevi. Koncertant svjetskog glasa, nastupa na gotovo svim kontinentima; drţi redovito godišnje teĉajeve iz interpretacije na Conservitĉrio Brasileiro de Mušica, na Academia de Mušica Lorenzo Fernandez i na Visokoj muziĉkoj školi Univerziteta u Rio de Janeiru, kao i na Univerzitetu u Miamiju. KLEIN, Lothar, ameriĉki kompozitor njemaĉkog podrijetla (Hannover, 27. I 1932—). Rano došao u SAD i tamo studirao na Univerzitetu u Minnesoti; 1958—60 usavršavao se kod J. Rufera u Berlinu. Djeluje kao docent na Univerzitetu u Texasu. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1955 i 1965; koncert za 4 duhaĉa i orkestar, 1958; Symmetries u 4 dijela, 1959, 1960, 1962 i 1964; Trio concertante za gudaĉe i orkestar (u spomen na Hemingwaya, Camusa i J. F. Kennedvja), 1964; Design za udaraljke i orkestar, 1971. — Kompozicije za komorne sastave. — Kantate; solo-pjesme. — Studija The Twelwe-Tone Evolution, Spomenica P. A. Pisk, 1966.
KLEIN, Richard Rudolf, njemaĉki kompozitor (Nussdorf, 21. V 1921—). Studirao u Trossingenu, na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu (Ph. Mohler) i 1948—50 dvanaesttonsku tehniku kod W. Fortnera. Od 1949 docent na Muziĉkoj akademiji u Detmoldu i od 1960 profesor kompozicije na Visokoj muziĉkoj školi u Frankfurtu na Majni. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1947; koncert za orgulje i gudaĉki orkestar, 1952; 3 partite, 1958—61; 6 komornih koncerata, 1960—71. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1946; gudaĉki kvartet, 1949; Divertimento za flautu i violinu, 1940; 3 fantazije: I, za klarinet i gudaĉki k vartet, 1959; II, za gudaĉki trio, 1971 i I I I , za duhaĉki kvintet, 1971. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1946 i 1952; 6 sonatina, 1970. Ouvertiire, Rezitativ und Rondo za 2 klavira, 1968. — VOKALNA: 3 Jugendkantaten nach eigenen Texten, 1951, 1954 i 1955; zborska igra Die Stunde des Zorns za recitatore, zborove i orkestar, I955;scensk; oratorij Schzvarze Sonne (prema Kleistovu Die Verlobung in San Domingo), 1961 LIT.: E. Valentin, Richard Rudolf Klein, ZFM, 1952.
KLEINHEINZ, Franz Xaver, njemaĉki kompozitor (Nassenbeuren kraj Mindelheima, Allgau, kršten 26. VI 1765 — Budimpešta, 29. I 1832). Najprije uĉio u Memmingenu i Munchenu. Došavši u Beĉ (1799), uĉio je kod J. G. Albrechtsbergera i ubrzo postao vrstan nastavnik. God. 1814—15 i 1817—24 bio je direktor Opere u Budimpešti. Upoznao je i Beethovena, koji ga je veoma cijenio. DJELA: koncert za klavir u Es -duru. — KOMORNA: trio za klavir, klarinet i violonĉelo; duhaĉki kvintet (izgubljen); duhaĉki oktet; oktet za duhaĉe i gudaĉke instrumente; 4 sonate za viol inu i klavir: I—III, 1789 i IV, 1802. — KLAVIRSKA: 8 sonata, 1800—03; tokata; varijacije; sonata za klavir 4-ruĉno. — DRAMSKA: opera Harald, 1814; opereta Der Kdfig, 1816. Scenska muzika. — VOKALNA: kantate // Ciclope i Die Huldigungsfeier; pjesme na tekstove F. Schillera. — CRKVENA: oratoriji Vater unser i La Passione di Gesii Christo, 1813; 2 mise. — Preradio Beethovenove klavirske sonate za gudaĉki kvartet. LIT.: A. Sandberger, F. X. Kleinheinz, Ausgewahlte Aufsatze zur Musikgeschichte, I I , Munchen 1924. —■ E. Haraszti, Les Compositions inconnues de Kleinheinz, R, 1930. — H. Jancik, Franz Xaver Kleinheinz, MGG, VII, 1958.
KLEMENĈIĈ, Ivan, muzikolog (Oštrelj, 26. X 1938 —). Studij' historije muzike završio 1963 na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Od 1967 vodi muziĉku zbirku u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Ljubljani. Muziĉki pisac, kritiĉar i komentator; suraĊuje u sastavljanju muziĉke terminologije za rjeĉnik slovenskog knjiţevnog jezika. DJELA. SPISI: Razvoj opere, Umetnost in kultura, 1961 ; Stilno estetska podoba Kogojeve opere »Crne maske", Tribuna, 1963; Portret Marija Kogoja, Naši razgledi, 1966, 6—7; Glasbeni rokopisi in tiski na Slovenskem do leta 1800, katalog, 1967 (sa J. Hoflerom); Problematika muziĉke bibliografije u Jugoslaviji, Zvuk, 1968 (na engleskom Problems of Music Bibliography in Yugoslavia, Bloomington 1970); Kogojeva scenska glasba "V kraljestvu palćkov«, Muzikološki zbornik, VII, 1971. J. Se.
KLEMETTI, Heikki, finski zborovoĊa i kompozitor (Kuortane, 14. II 1876 — Helsinki, 26. VII 1953). Studirao filozofiju na Univerzitetu u Helsinkiju; muziku uĉio u Berlinu na Sternovu konzervatoriju (1903—06) i na Akademiji za crkvenu muziku. Od 1898 dirigent studentskoga zbora Ylioppilaskunnan Laulajat; 1900 utemeljio znameniti zbor Suomen Laulu (isprva muški, od 1907 mješoviti) kojim dirigira 1900—42. S tim zborom odlazi na mnoge turneje po inozemstvu (Skandinavija, Engleska, Nizozemska, Belgija i Njemaĉka 1901—25; SAD 1939). U njegovim kompozicijama, pisanim kasnoromantiĉarskim stilom, zapaţaju se i arhaiĉni elementi. UreĊivao muziĉke ĉasopise Saveletar (1907—11) i Suomen Musiikkilehti (1930; 1933—45); od 1919 bio je muziĉki kritiĉar u listu Uusi Suomi. DJ ELA. O RK ES TRALN A: Lirs ka uv ert ira, 19 2 2; uve rt ira u C -d uru; 3 suite za gudaĉki orkestar; Cantilena, 1948. — Klavirske kompozicije. — Kompozicije za orgulje. — Melodrama Elon leikkua, 1944. — Zborovi; solo-pjesme. — Mise. — Obradbe narodnih pjesama. — SPISI: Ohjeita sointupuhtauden
KLEMETTI — KLENGEL
336
karioittamiseksi kuorlaulussa (Upute za ĉistoću zbornoga pjevanja), 1913; Musiikin historia (Povijest muzike; 2 sv.)> 1916—26; Kuoralaulun opas (Priruĉnik zbornoga pjevanja), 1917; Suomen kirkkomusiikki protestanttisuuden alkuaikoina (Crkvena muzika u Finskoj na poĉetku protestantizma), 1921 i dr. — Izdao nekoliko zbirki djela za orgulje. LIT.: V. Pesola, Heikki Klemetti, Suomen saveltajia, 1945. — N. E. Ringbom, Heikki Klemetti, MGG, VII, 1958.
KLEMM C. A., njemaĉko nakladno poduzeće, trgovina muzikalija i posudbena biblioteka koju je 1821 utemeljio Carl August K. (? — 1830) u Leipzigu. Posudbena biblioteka, ĉiji je popis već oko 1830 obuhvaćao 14 000 naslova, a 1858—-91 više od 57 000, odigrala je vaţnu ulogu u leipziškom muziĉkom ţivotu prije uvoĊenja javnih biblioteka. Izdavaĉka djelatnost tvrtke zapoĉinje oko 1822, isprva preteţno s pomodnim plesovima, opernim fantazijama, klavirskom i gitaristiĉkom muzikom. Doskora su se na popisu naklade našle i kompozicije Schumanna, Mendelssohna, Moschelesa, Schuberta, Lortzinga, Marschnera i dr. U katalogu iz 1876 navodi se već 900 naslova izdanja. Poslije smrti Carla Augusta poduzeće su vodili 1830—38 njegovi nasljednici pod naslovom C. A. Klemms Erce , zatim do 1886 Christian Bernhard K. koji je 1876 imenovao sudionicima svoje sinove: Oszualda, Clemensa i Felixa. U meĊuvremenu otvorene su podruţnice u Dresdenu (1840) i Chemnitzu (1856). Odlaskom Bernharda sva su tri poduzeća zajedniĉki vodili Oswald (sjedište u Dresdenu) i Felix (Leipzig), i to od 1888 pod firmom Koniglich-Sachsische Hofmusikalienhandlung. Felixa je naslijedila 1914 njegova udova Susanne K., a suvlasnik je postao Bernhard, sin i nasljednik Oswalda (umro 1908). Odjel naklade, proširen na oko 1900 izdanja, kupio je 1933 leipziški nakladnik Wilhehn Gebauer, a 1937 trgovinu muzikalija kupio je Botho Becker koji je vodi još i nakon rata (1958). Podruţnice su poslije rata prestale da rade. LIT.: Hauptkatalog der Leipziger Leihanstalt tur Musik C. A. Klemm, 1852 i dopunski svesci 1858, 1868—78, 1887—91. — Musikalien-Verlagskatalog C. A. Klemm, 1876 s dopunama 1881, 1885, 1889, 1893, 1896, 1900 i 1908. — Das 75 jahrige Jubilaum der Koniglich-Sachs. Hofmusikalienhandlung von C. A. Klemm in Leipzig, ĉasopisi Signale, br. 34 i Leipziger Tageblatt br. 248, 1896. — W. Neumann, C. A. Klemm, MGG, VII, 1958.
KLEMM, Eberhardt, njemaĉki muzikolog (Zvvickau, 4. IX 1929 —). Studirao na Univerzitetu u Leipzigu (E. Bloch, W. Serauky, H. Ch. Wolff, R. Eller); 1954—65 asistent Muzikološkog zavoda u Leipzigu; 1966 promovirao s disertacijom Stu-dien zur Theorie der muslkalischen Permutationen. DJELA: Notizen zu Alahler, Festschrif* H. Besseler, 1961; Uber ein Spa'tzvcrk G. Mahlers, Deutsches Jahrbuch der Musikwissenschaft, 1961; Bemerkungen zur Zzvolftontechnik bei Eislcr und Schonberg, Sinn und Form, 1964; Symmctrien im Chorsats von A. Webern, Deutsches Jahrbuch der Musikwisenschaft, 1966; Vber Regcr und Szymanowski, Beitrage zur RegerfbrSchung, 1966; Zur Theorie der Reihenslruktur und Reihendisposition in Schonbergs 4. Streichquartett, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1966; Zur Theorie einiger Reihen-Kombinalionen, AFMW, 1966; Inlcrpretationskritik: G. Alahlers I. Sinfonic, Musik und Gesellschaft, 1969.
KLEMM (Klemme, Klemmius), Johann, njemaĉki kompozitor, orguljaš i nakladnik (Oederan kraj Zvvickaua, oko 1593 — vjerojatno Dresden, poslije 1651). God. 1605 zborski djeĉak, 1612 instrumentalist Saske dvorske kapele u Dresdenu; 1613— 15 uĉio kod Ch. Erbacha u Augsburgu, zatim kod H. Schutza u Dresdenu. Od 1625 dvorski orguljaš u Dresdenu. Uz to je radio i kao nakladnik, najprije u suradnji s lepziškim orguljašem Danielom Weixerom, zatim s Alexanderom Heringom iz Bautzena. Od njihovih izdanja izdvajaju se: Symphoniarum Sacrarum Secunda Pars (1647) i Geistliche Chormusik (1648) H. Schutza. DJELA: Tcutsche Gcislliche Aladrigalien za 4-6 glasa i b. c, I dio, 1629 (izgubljeno); kantate »Lobe den Herren meine Seele« za 6 glasova (rkp.) i »Wohl dem, der in Gottes Furcht steht« za 10 glasova (izgubljeno). — Partitura scu Ta~ bulatura Italica exhibens Triginta sex Fugas, 2, 3 & 4 v. sadrţi po 12 fuga poredanih prema 12 starocrkvenih naĉina, 1631. LIT.: M. Furstenau, Zur Geschichte der Musik und des Theaters in Dresden, I—II, Dresden 1861—62. — F. W. Riedcl, Johann Kle mm, MGG, VII, 1958. — Isti, Quellen-kundliche Beitrage zur Gcschichte der Musik fiir Tasteninstrumcnten in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts (vor-nehmlich in Dcutschland), disertacija, Kassel 1960.
KLEMPERER, Otto, nje maĉki dirigent (Breslau, 15. V 1885 — Zlirich, 7. VII 1973). Studirao na Konzervatoriju u Frankfurtu na Maj ni i u Berlinu Q. Kwast, H. Pfitzner, Ph.Scharwenka). Operni dirigent u Pra gu (1907—10), Hamburgu (1910—13), Strassburgu (1914), Kolnu (1917—24), Wiesbadenu (1924—27) i Berlinu (1927—
o.
KLEMPERER
—33). Kao orkestralni dirigent gostovao u Rusiji, Sjeverni i Juţnoj Americi, u Beĉu, Parizu, Londonu i Budimpeš! God. 1933—38 vodio je Filharmoniju u Los Angelesu; 1947—50 d rektor Opere u Budimpešti, a onda opet u SAD. K. ide u red naji taknutijih suvremenih dirigenata. Osobito je bila zapaţena njego' interpretacija djela L. van Beethovena, A. Brucknera, G. Mahler R. Straussa i mnogih predstavnika suvremene evropske muzik DJELA: Simfonija, 1962. —Klavirske kompozicije. — Opera Das Zi — Solo-pjesme. — Misa u C-duru za sole, zbor, orgulje i orkestar; Ave Mari Psalam 42 za bas, orgulje i orkestar. — Napisao: Meine Erinnerungen an > Mahler und andere autogriphische Skizzen, 1960 (na madţarskom 1964, pr šireno engl. izd. 1964). LIT.: A. Weissmann t Kopfe im Profil: O. Klemperer, M, 1928. — I Bollert, O. Klemperer, Mušica, 1955. — R. Schaal, Otto Klemperer, MGG, V' 1958.
KLENAU, Paul August von, danski kompozitor i dirigei (Kobenhavn, 11. II 1833 — 31. VIII 1946). Uĉio violinu kc Ch. P. Hilmera, a kompoziciju kod O. Mallinga u Kobenhavni studij nastavio na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu i u Miincher (L. Thuille). Operni dirigent u Freiburgu (Breisgau) i Stuttgart gdje je bio uĉenik M. von Schillingsa. God. 1914 vratio se Kobenhavn i tamo 1920 osnovao filharmonijsko društvo (Dan, fdharmonisk Selskab) koje je vodio do 1926. God. 1922—; dirigent Konzerthaus-Gesellschafta u Beĉu. Kao kompozitor I je prošao razvojni put od kasne romantike do ekspresionizma 1 Schonberga i suvremenog neoklasicizma. Kao dirigent zalagao za djela suvremenih kompozitora. DJ ELA. O RK ES TRALN A. Se da m s i mfo nij a : I, u f - mo l u, 1 90 8; : 1911, I I I , Te Deum za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1913; IV, Dante, 191 V, Triptikon, 1941; VI, Nordische Sinfonie i VII, Sturmsinfonie. Simfonijs pjesme Paolo und Francesca, 1913 i Jahrmarkt bei London, 1922. — KOA1ORN* gudaĉki kvartet: klavirski kvintet. — Kompozicije za klavir. — DRAMSK Opere: Sulamith, 1913; Kjartan und Gudrun, 1918 (prer. 1924); Die Ldsterschu 1927; Michacl Kohlhaas, 1933; Rembrandt van Rijn, 1937 i Elisabeth von Engla! 1939. Baleti Klein-Idas Blumen, 1916 i Marion, 1920 — VOKALNA. Za barit i orkestar: Ebbe Skaminehen i To Arabesker; Gesprdche mit dem Tod za ali orkestar, 1915; Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke za t riton, zbor i orkestar, 1921. Solo-pjesme. LIT.: W. Matthes, Paul Klenau, ZFMW, 1939. — H. Rosenberg. P £ August von Klenau, MGG, VII, 1958.
KLENGEL, 1. Paul, njemaĉki pijanist, dirigent i kompozit (Leipzig, 13. V 1854 — 24. VI 1935). Na Konzervatoriju u Leipzij studirao violinu (F. David), klavir (C. Reinecke) i kompozici (E. F. Richter, O. Paul); na Univerzitetu doktorirao 1876 diše tacijom Zur Asthetik der Tonkunst. Violinist orkestra Gezvandha u Leipzigu, 1881—86 operni dirigent u Stuttgartu i zatim ponovi u Leipzigu, 1891—98 zborovoda društva Arion. Nakon što 1898—1902 vodio Liederkranz u New Yorku, zborovoda Arioi u Leipzigu (do 1921) i od 1907 profesor klavira i muziĉke teori na Konzervatoriju. — Izvrstan zborovoda i pedagog, K. je mnoj pridonio razvoju muziĉkog ţivota u Leipzigu. Vaţne su i njego" preradbe djela starih majstora. Njegove kompozicije kasnoromai tiĉkih obiljeţja nemaju veće originalnosti. DJELA. KOMORNA: 14 preludija za violinu solo op. 62, 1932; za violine: 5 Stucke op. 9; 6 Vortragsslucke zur Entzvicklung des Doppelgriffspie op. 31, 1903 i dr.; 2 suite za violinu i klavir, 1909 i 1911; Pastorale za violini orgulje op. 17, 1902; za violu i klavir 6 Stucke op. 39, 1910; 3 Romanzen op. <1 oko 1911; 4 Phantasie-Stiicke op. 48, oko 1912. — Kompozicije za klavir. — V KALNA: 4 Gesdnge za ţenski zbor i klavir op. 43; Die deutsche Mutter za a ţenski zbor i klavir op. 50; zborovi; solo-pjesme. — Brojne preradbe koncertai nih, komornih i instrumentalnih djela starih majstora.
2. Julius, violonĉelist i kompozitor (Leipzig, 24. IX 18; — 27. X 1933). Brat Paula; u violonĉelu uĉenik E. Hegara, kompoziciji S. Jadassohna. Od 1874 violonĉelist orkestra G zvandhaus u Leipzigu (1881—1924 solist) i od 1881 istodobi profesor na Konzervatoriju. Nastupao solistiĉki i u komorni sastavima, osobito u Gezoandhausquartettu. Umjetnik velike mi ziĉke kulture i briljantne tehnike, K. je kao izvrstan poznaval; svih muziĉkih stilova bio izvanredan interpret djela starih i si vremenih kompozitora. Odgojio je niz uĉenika (gotovo tisući: meĊu kojima je bio i G. Pjatigorskv.
DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri koncerta za violonĉelo: I, op. 4, 188 II, op. 20, 1887; I I I , o p . 31, 1895 i IV, op. 37, 1901; 2 koncerta za 2 violonĉe 1908 i bez god.; 2 koncerta za violinu i violonĉelo I, op. 6 1, 1926 i I I , op. ( 1930; Serenade za gudaĉe, oko 1889; koncertna uvertira, oko 1900. — K< MORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1888 i 1895; klavirski trio, 1890; sekstet, 19: Za violonĉelo solo: Caprice in Form ciner Chaconne unter freier Benutzung eii Themas von R. Schumann, 1905; suita, 1923; Chaconne, 1931. Za violonĉelc klavir: sonata, 1888; 6 sonatina, 1911—15; 3 suite, 1881, 1903 i 1919; 3 Co certina, 1885, 1904 i 1909; Andante sostenuto, 1919; Ein Musikantenleben, 193 Suita za 2 violonĉela, 1888; 3 Stucke za 2 violonĉela i klavir (orgulje), 193 Kleine Suite za 3 violonĉela, 1924. Za 4 violonĉela: 2 Stiicke, 1884; Variation iiber ein eigenes Thema, 1886; Thema mit Variationen, 1892; Impromptu ul bekannte Melodien, 1892 i 4 Stucke, 1895; Hymnus za 12 violonĉela, 1920. INSTRUKTIVNA: Technische Sludien durch alle Tonarten (4 sv.), 190 Tdgliche Uebungen (3 sv.), 1911. —■ Redigirao suite za violonĉelo solo, 190c sonate za violonĉelo i klavir, 1908 J. S. Bacha, sonate za violonĉelo i klavir c 38 i 99 J. Brahmsa, kao i koncerte za violonĉelo C. Davidova, J. Haydna, Schumanna, B. Romberga i R. Volkmanna. LIT.: hl. Unger, Julius Klengel, Neue Zeitschrift fur Musik, 1919. E. Klengel, Stammtafel der Familie Klengel, Leipzig 1929. — H. Grabtu Julius Klengel zu seinem 70. Geburtstag, Deutsche Tonkiinstler -Zeitung, 192 — R. Ellcr, Klengel, Julius i Paul MGG, VII, 1958. K. Ko.
KLENZ — KLIMA KLENZ, William, ameriĉki kompozitor i muzikolog (La Connor, Washington, 24. V 1915 —). Studij završio na Curtis Institute of Music u Philadelphiji, doktorirao na Univerzitetu u North Carolini (1958). God. 1946—47 predavao violonĉelo, muzikologiju i kompoziciju na univerzitetu Michigan u Ann Arboru i 1947—60 na Duke University u Durhamu (N. C); od 1965 profesor je Univerziteta u Binghamptonu (New York). DJELA. KOMPOZICIJE: Te Deum za zbor i 6 limenih instrumenata, 943; Sonata 1945 za violonĉelo i klavir, 1945; Carillon za orgulje, 1962; kantata Pacem in terris, 1965; String Quartet 1966, 1967. — SPISI: G. M. Bononcini of Modena: A Chapter in Baroaue Instrumental Music (disertacija), 1962; The Hand of God. A Natural History of the Cantatas of J. S. Bach, Studies in Musicologv, spomenica G. Havdon, 1969; Per Aspera ad Astra or The Slairway to Jupiter, The Music Review, 1969. J
KLEONID (grĉ. K\£ovi8-i)Q), grĉki muziĉki pisac na poĉetku II st., autor muziĉko-teoretskoga traktata E£aaycoY7) ap[xovix7) koji se temelji na teorijama Aristbksena, uĉenika Aristotelova; sma tralo se da ga je napisao matematiĉar Euklid. Taj traktat objavili su Johannes Pena (Pariz 1557) i Marcus Neibom (Amsterdam 1652). Oni su kao autora oznaĉili Euklida, premda je Georgius Vala objavio to djelo još 1497, u Veneciji, pod Kleonidovim imenom. J. A. Cramer izdao ga je pod imenom Pappos (1893). Novo izd. objavili su K. Jan u Mušici scriptores graeci ..., 1895 i H. Menge (s latinskim prijevodom) u Eudidis opera omnia, VIII, 1916. KLEPAĈ, Rudolf, fagotist (Majerje kraj Varaţdina, 30. III 1913 —). Studij fagota završio u Zagrebu. Dugogodišnji ĉlan i solist Zagrebaĉke filharmonije, opernog orkestra HNK i Komornog orkestra Radio-televi-zije Zagreb, od 1955 ĉlan orkestra Mozarteum i profesor na Visokoj muziĉkoj školi Mozarteum u Salzburgu, gdje istodobno vodi i Salzburški komorni duhaĉki ansambl. Kao solist nastupao u brojnim muziĉkim središtima Evrope i Amerike. K. uţiva meĊunarodni ugled jednog od najvećih umjetnika na fagotu. Osim standardnog repertoara za svoj instrument izvodi i niz koncerata jugoslavenskih kompozitora (B. Bjelinski, S. Šulek, U. Krek, M. Kelemen), djelomice nasta-lih na njegov poticaj. Snimio je više gramofonskih ploĉa. K. Ko. KLERK DE, 1. Jos, nizozemski kompozitor i muziĉki kritiĉar (Merksem, Antwerpen, 8. R. KLEPAĈ I 1885 — Haarlem, 5. XI 1969). Na Konzervatoriju u Antwerpenu uĉio flautu (T. Anthonie) i solo-pjevanje (H. Fontaine, Van Dijk), a u Leipzigu kompoziciju (H. Zollner). Djelovao od 1917 u Haarlemu kao crkveni zborovoĊa, muziĉki kritiĉar lista Haarlems Dagblad i nastavnik kompozicije na muziĉkoj školi. DJELA: opera Baas Ganzendonck, 1919. Scenska muzika za drame. — Kantata Zo song de Gouden Eeuw; muški zbor De Fluyt van Pan; solo-pjesme. — Izdao zbirku Uit de Schatkamer der Nederlandse Polyphonie.
2. Albert, orguljaš, dirigent i kompozitor (Haarlem, 4. X 1917 —). Sin Josa; na Konzervatoriju u Amsterdamu uĉio orgulje (C. de Wolf, A. van der Horst), klavir (A. Tierie, G. van Renesse, W. Smalt) i kompoziciju (E. Mulder, H. Andriessen); diplomirao 1939. Od svoje šesnaeste godine crkveni orguljaš u Haarlemu, 1946 naslijedio H. Andriessena kao nastavnik orgulja na Katoliĉkoj crkvenoj školi u Utrechtu. Od 1956 prvi je orguljaš grada Haarlema. Dirigent Bachova društva u Nizozemskoj i zbora Katholiek Haarlem; sa J. Muiem i H. Strategierom osnovao skupinu Tres Pueri, koja je za njemaĉke okupacije Nizozemske izdavala ilegalne novine. DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti uz pratnju gudaĉa: 2 za orgulje, 1941 i 1967 i Organa corale, 1964. Cantabile, 1952. — KOMORNA: sonatina za violinu i violonĉelo; fantazijaza violinu i klavir; Sarabanda za flautu i obou.— ORGULJSKA: sonata, 1942; preludiji fuga, 1940; Inventionen, 1945; Ricercar, 195°; Octo Fantasiae super tkemata gregoriana, 1953; Improvisatie op Saltenella van Tilmann Susato; varijacije na O Jesu soet, verleent doch confort. — Opera De Tooverviool. — VOKALNA: Adagium suite za zbor i mali orkestar, 1961; 5 Noels francais za alt i duhaĉki orkestar, oko 1963. — CRKVENA: Laudate Dominum za zbor i orkestar, 1968; Missa ad modum tubae s orguljama; Missa Mater sanctae laetitiae, oko 1964; Missa ecce sacerdos; Missa in honorem Paus Pius de Tiende. Za zbor i orgulje: Christi Virgo dilectissima; O salutaris hostia; Ave verum corpus. Stabat Mater za sole i komorni orkestar, 1952; zbirka moteta Vitis florigera, 1950; psalmi za glas i orgulje. —■ Obradbe nizozemskih narodnih napjeva u zbirkama Com nu tnet sang i Ons Volkslied.
KLETZKI, Paul (Klecki, Pawel), švicarski violinist, dirigent i kompozitor poljskog podrijetla (Lodţ, 21. III 1900 — LiverMUZ. E.,
II,. 22
337
pool, 5. III 1973). Violinist Filharmonijskog orkestra u Lodţu. Od 1919 studirao na Konzervatoriju u Varšavi, zatim kod J. Werthei-ma (kompozicija) i kod E. Mlvnarskog (violina); kasnije u-ĉio i u Berlinu (F. E. Koch). God. 1932 dirigent Berlinskoga filharmonijskog orkestra. Iduće godine napušta Njemaĉku. Od 1935 u Milanu nastavnik na Scuola Superiore di Mušica; 1938 sklonio se P. KLETZKI pred nacizmom u Švicarsku, gdje je djelovao kao dirigent i kompozitor i od 1940 kao nastavnik na Konzervatoriju u Lausannei. Od 1954 glavni dirigent Liverpool Philharmonic Orchestra, od 1958 Simfonijskog orkestra u Dallasu (Texas) i 1967—-70 orkestra Suisse Romande. Na brojnim turnejama po Evropi i Americi interpretirao osobito djela suvremenih kompozitora. Kompozicije su mu umjereno moderno orijentirane. Njegov stvaralaĉki impuls posebno se istakao u II simfoniji i u koncertima. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u d-molu op. 17, 1927 i u g-molu op. 18, 1928; simfonijeta za gudaĉki orkestar; koncert za klavir, 1931; koncert za violinu; Konzertmusik za gudaĉe, solistiĉke duhaĉke instrumente i timpane; Uvertira za tragediju, varijacije. — KOMORNA: 4 gudaĉka kvarteta, op. 1, 13, 23 i bez op.; klavirski trio, 1926; sonata za violinu i klavir, 1924; sonata za violinu solo, 1933 i dr. — KLAVIRSKA: preludiji; fantazija; partita i dr. — Solo-pjesme. LIT.: R. Schaal, Paul Kletzki, MGG, VII, 1958-
KLEVEN, Arvid Parly, norveški kompozitor (Trondheim, 29. XI 1899 — Oslo, 23. XI 1929). Studirao u Oslu i Parizu. Izobrazio se i kao flautist pa je 1920—29 bio ĉlan filharmonijskog orkestra u Oslu. K. je istaknuti predstavnik muziĉkog impresionizma u Norveškoj. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia libera, 1927; simfonijske pjesme Lotusland, 1921 i Skogens Sovn. 1923; simfonijska fantazija; 1926. —■ KOMORNA: sonata za violinu i klavir, 1925; Poeme za obou i klavir, 1922; Canzonetta za violinu i klavir, 1923. — Klavirske kompozicije. —• Solo-pjesme. LIT.: O. Gurvin, Arvid Parly Kleven, MGG, VII, 1958.
KUĈKA, Josef, ĉeški orguljaš i kompozitor (Klatovv, 15. XII 1855 —■ 28. III 1937). Uĉenik Konzervatorija (A. Bennewitz) i Orguljaške škole u Pragu (F. Skuhersky). God. 1876—81 kazališni dirigent, a poslije toga nastavnik pjevanja na srednjim školama. Od 1885 profesor na Orguljaškoj školi, a od 1889 na Konzervatoriju (1920—24 profesor majstorske škole); ujedno 1890—97 zborovoĊa Hlahola. U poĉetku pod utjecajem B. Smetane, u zrelijim je djelima •—• osobito u kompozicijama za orgulje i za harfu —■ oĉitovao znatnu originalnost. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za orgulje op. 48; fantazija, 1875; Svalebni hudba s orguljama, 1876. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta; kvartet za 2 violine i 2 viole; gudaĉki kvintet; klavirski trio; sekstet; koncert za orgulje i klavir; brojne kompozicije za harfu. — Klavirske kompozicije. —ZA ORGULJE: sonata; preludiji; fuge; fantazije i dr. — Komiĉna opera Spanild mlyndrka, 1888. Scenska muzika. — VOKALNA. Kantate: Pohfeb na Kanku, 1885; Hymnus, 1890; Ţalm 47, 1892; Pfichod Ĉechu na Rip, 1894 i Lumiruv odkaz, 1905; zborovi; solo-pjesme. — Sedam misa; moteti i druga crkvena djela. LIT.: A. Smotak, Josef Kliĉka (izd. O. Ĉermak), KIatovy 1925. — R. Quioka, Josef Kliĉka, MGG, VII, 1958.
KLIEN, Walter, austrijski pijanist (Graz, 27. XI 1928 —). Studij zapoĉet na Konzervatoriju u Grazu nastavio na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (J. Dichler); u klaviru se usavršavao kod Benedetti-Michelangelija i u kompoziciji kod P. Hindemitha. Osvojio nagrade na više meĊunarodnih pijanistiĉkih natjecanja. Od 1963 ĉlan je komornog dua s violinistom W. Schneiderhanom. Gostovao i u Jugoslaviji. KLIMA, Alois, ĉeški dirigent (Klatovv, 21. XII 1905 —). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Pragu (J. Kliĉka, J. Ridky). Dirigent Radio-orkestra u Košicama (1936), Moravskoj Ostravi i Brnu (1939—45) i zatim u Pragu (od 1950 šef-dirigent Simfonijskog radio-orkestra). KLIMA, Josip, violinist (Varaţdin, 3. III 1927—). Uĉenik V. Humla, apsolvirao Muziĉku akademiju u Zagrebu, a 1951—-53 studirao i diplomirao kod Yvonne Astruc na Šcole Normale de Musique u Parizu. Od 1950 u nekoliko navrata koncertni majstor Zagrebaĉke opere i Zagrebaĉke filharmonije, 1954—-57 u ansamblu Zagrebaĉkih solista, 1959—61 profesor Nacionalnog konzervatorija u Kairu i od 1961 ponovno u Zagrebu. Od 1951 prvi je violinist Zagrebaĉkog kvarteta (1951—55 Akademski gudaĉki kvartet). Je-
KLIMA — KLOBUĈARIĆ
338
dan od najistaknutijih jugoslavenskih koncertanata, nastupao u zemlji i inozemstvu, zalaţući se osobito za djela naših kompozitora. Violinist izrazito virtuoznih sposobnosti, K. je i kao voda Zagrebaĉkog kvarteta mnogo pridonio promicanju jugoslavenske komorne muzike. K. Ko.
KLIMOV, Valerij Aleksandroviĉ, sovjetski violinist (Kijev, 16. X 1931 —). Studij završio 1956 na Moskovskom konzervatoriju i zatim se 1956— 59 usavršavao kod D. Ojstraha. Dobitnik prvih nagrada na MeĊunarodnom natjecanju Praško J. KLIMA proljeće (1956) i na meĊunarodnom natjecanju Ĉajkovski u Moskvi (1958); djeluje u Moskvi kao solist Drţavne filharmonije i profesor na Konzer vatoriju. Osim u domovini, koncertirao je na turnejama po Evropi, Sjevernoj i Juţnoj Americi, Japanu, Indiji, Kini i Australiji. KLINAR, Franc, dirigent (Celje, 27. IX 1915—). Završio studij dirigovanja na Muziĉkoj akademiji u Beogradu 1954 (M. Vukdragović), a usavršavao se na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (1956'—57) i kod I. Markeviĉa i L. Mataĉića na Mozarteumu u Salzburgu. Kao dugogodišnji dirigent Simfonijskog orkestra Doma JNA u Beogradu (1949—66) koncertirao u zemlji i inostranstvu (Austrija, Nemaĉka, Bugarska, Francuska, Poljska, Ĉehoslovaĉka, MaĊarska). Danas je rukovodilac Reprezentativ nog orkestra JNA, jednog od najboljih duvaĉkih orkestara u zemlji, i profesor muziĉke škole Stanković (od 1954). Istaknuta je njegova ozbiljnost, entuzijazam, energija i upornost, sistema tiĉnost i disciplina u radu, zatim ritmiĉka stabilnost i izraĊena manuelna tehnika. R. pej. KLINDVVORTH, Karl, njemaĉki pijanist (Hannover, 25. IX 1830 — Stolpe kraj Potsdama, 27. VII 1916). Već se u djetinjstvu istakao kao pijanist i violinist. God. 1849 dirigirao njemaĉkom operom u Amsterdamu; zatim je bio uĉenik F. Liszta u Weimaru. Kao nastavnik klavira i koncertni pijanist djelovao je 1854—62 u Londonu, a 1868—#4 u Moskvi. Bio je zatim (uz J. Joachima i F. Wiillnera) dirigent Filharmonijskih koncerata u Berlinu, gdje je osnovao i klavirsku školu (1893 spojenu s institutom X. Scharvvenke), u kojoj je predavao i njegov prijatelj H. Biilow. Na koncertnim turnejama K. je nastupao po cijeloj Evropi i SAD. Trajniju vrijednost od kraćih, briljantnih klavirskih kompozicija imaju Klindworthova instruktivna djela za klavir (zbirke etida i prstnih vjeţbi) posebno Elementar-Klavierschule (2 sv.; 1903). — Pisma K. Klindworth—H. Biilow objavio je R. du Moulin Eckart (1927). LIT.: O. Lessmann, K. Klindworth, AM, 1916. — H. Leichtentrilt, Das Konservatorium der Musik Klindworth-Scharwenka 1881—1931, Berlin 1931. — D. Sasse, Karl Klindworth, MGG, VII, 1958.
KLING, Henri-Adrien-Louis, švicarski kompozitor francuskog podrijetla (Pariz, 14. II 1842 —• Ţeneva, 2. V 1918). Vojni kapelnik, od 1862 kornist opernog orkestra u Ţenevi i od 1866 nastavnik za rog na tamošnjem Konzervatoriju. Bio je i zborovoĊa u više pjevaĉkih društava (Liederkranz; La Muse; Union Chorale), a 1882 utemeljio je i vodio amaterski orkestar Symphonia; istodobno od 1881 crkveni orguljaš. Bavio se i muziĉkom kritikom. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma L'Escalade de Geneve en 1602, 1877; pastoralna fantazija Hirtenleben in den Alpen; simfonija, 1884; koncert za rog. Za duhaĉki orkestar: uvertire Ariane, 1875; Le Saleve, 1877; Les Joursdusoleil; Le Collier de diamants, 1889; Plumes de paon, 1889; La Esme-ralda; Le Retour des hirondelles; Ce que disent les muguets; Corneille et Raĉine; Le Diamant noir; Chant nacional suisse; Le Chemin des etoiles; Une Noće villa geoise i L'Etoile polaire; posmrtna koraĉnica Couronne d'immortelles. —■ KOMORNA : 72 Duette fiir verschiedene Blas-Instrumente; Fanfare pour 4 Trompettes; sonata za rog i klavir. — Kompozicije za klavir. —VOKALNA: muški zborovi (Le Voix du lac; Vivre ou mourir); Album populaire Suisse (40 melodija); La Machine Singer i dr. — DRAMSKA. Opere: Le Dernier des Paladins, 1863; Les deux rivam, 1866; L'Echafaud de Berthelier, 1866; Le Flutiste, 1877. — SPISI: Elementar-Prinzipien der Musik nebst popularer Harmonielehre, 1890; Praktische Antvendung zum Transponieren fiir Gesang-Stimme, Streich-, Holz-und BlechInstrumente, sozuie speziell fiir Klarinett, Kornett, Trompete, Wald -horn, 1885; Das Gesamtgebiet der Schlag-Instrumente im Orchester, 1885; Voll-stdndig theorelisch-praktische Trommel-Schule zum Selbstunterricht, 1885; Leicht-fassliche praktische Schule fiir Jdgerhorn, Xylophon, Mandoline, Kontrabass, 1885; Methode pour cor, 2 sv. — Izdao Mozartove koncerte za rog (K. 412, 417, 447 i 495) i Konzert-Rondo K. 371.
KLINGLER, Karl, njemaĉki violinist i kompozitor (Strasbourg, 7. XII 1879 — Miinchen, 18. III 1971). Studirao u Strasbourgu i Berlinu (kompoziciju kod R. Kahna i M. Brucha, vio-
linu kod J. Joachima). Djelovao u Berlinu, 1901-—02 kao konc majstor Filharmonije i 1903—35 kao profesor violine na Vi muziĉkoj školi. Od 1905 violinist u kvartetu J. Joachima; godine osnovao kvartet pod svojim imenom, koji je vodii 1935 i ponovno od 1945. Njegov kvartet odlikovao se vanred ujednaĉenošću tona i preciznošću tehnike. K. je od 1950 u Miinchenu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; koncertza violinu. — KOMOi 3 gudaĉka kvarteta; gudaĉki trio; klavirski kvintet, 1929; sonata za violu i I sonata za violonĉelo i klavir; duo za 2 violonĉela. — Solo-pjesme. — Die C lagen des Violinspieh, 1921.
KLOBUĈAR, r. Berislav, dirigent (Zagreb, 28. VIII 192. Muziĉko obrazovanje stekao na Muziĉkoj akademiji u Zagi dirigiranje uĉio kod L. Mataĉića (1940—43) i kod C. Krt u Salzburgu. God. 1943—51 dirigent Hrvatskog narodnog zališta u Zagrebu, od 1953 do danas (1973) dirigent Drţ< opere u Beĉu; uz to 1961—71 istodobno direktor Opere i Sim fonijskog orkestra u Grazu (Generalmusikdirektor fiir Steiermark). Gostovao u Palermu i Bruxellesu (1959), Toulousei i Nici (1960), na Teatro Colon u Buenos Airesu (1961), u Stockholmu (od 1965), na milanskoj Scah (1966—67) i njujorškom Metropolitanu (1968), na festi valima u Bregenzu, Bavreuthu i drugim svjetskim opernim pozornicama i koncertnim po dijima. K. je jedan od najistak nutijih dirigenata svoje genera cije, a interpretacije mu se odli kuju stilskom vjernošću i suge stivnom izraţajnošću. U nje govu opseţnom repertoaru po sebno se istiĉu djela R. Wagnera, R. Straussa, G. Puccinija, B. KLOBUĈAR G. Verdija i slavenskih kompo zitora, kao i predstavnika muzike XX st. (A. Berg, P. Hinden D. Milhaud, F. Martin). K. K 2. AnĊelko, kompozitor (Zagreb, 11. VII 1931—■). ] Berislava; studij završio 1955 na Muziĉkoj akademiji u Zagrt u orguljama se usavršavao kod A. Novvakovskog u Salzbi (1959—60), u kompoziciji kod A. Joliveta u Parizu (1965— Od 1958 srednjoškolski profesor u Zagrebu, 1958—-63 mu2 suradnik Dubrava-fihna, od 1963 profesor na muziĉkoj š Blagoje Bersa i od 1968 docent na Muziĉkoj akademiji. Kompoz izrazite sklonosti za polifono oblikovanje, osobito u vokal oblicima, na podruĉju instrumentalne muzike najviše ga priv problemi zvukovnih boja. Vrstan orguljaš, koncertirao je u Aust Njemaĉkoj, Italiji, SSSR i Engleskoj. Za reproduktivnu djelati dobio 1970 Nagradu Milka Tmina Udruţenja muziĉkih umjetr Hrvatske. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1966; varijacije, 1955; suita revo novo ruho, 1958; Studija, 1970; koncert Mušica festiva za rog i ans; limenih instrumenata, 1972. Za gudaĉki orkestar: Passacaglia, 1953; Tri sta 1954; Muzika za gudaĉe, 1967. — KOMORNA. Sonate: za violonĉelo i kl 1967; za klarinet i klavir, 1968; za rog i orgulje, 1970 i 2 za violu i klavir, i 1972; Diptih za violonĉelo i klavir, 1966; klavirski trio, 1971; kvartet klarii 1971; duhaĉki kvintet, 1971; duo za flautu i harfu, 1968; suita za obou i kl 1959. Za klarinet i klavir: Elegija, 1964; Pet minijatura, 1966; Kontrasti, i suita, 1970. Muzika za 10 instrumenata, 1965; Muzika za komorni sastav, 1 Diptih za harfu, 1968; Studija za harfu, 1971. — KLAV1RSKA: Mala si 1952; Invencije, 1954; Minijature, 1955; sonatina, 1964 i Skice, 1966. — GULJSKA: 2 sonate, 1966 i 1968; Passacaglia, 1952; Toccata, 1959; Pi diji, 1963; Triptih, 1965; Piece en mosaiaue, 1969; Fantazija i Toccata, I — Scenska muzika za igrane, crtane i dokumentarne filmove. — VOKALI Balade Petrice Kerempuha za mješoviti zbor i 2 klavira, 1960 (prer. za zb komorni orkestar 1965); Skromna kantata za mješoviti zbor i orkestar, 1 Zborovi: Madrigali, 1956—60; Naša zemlja, 1956 i Ljubav, 1957. Solo-pjes U spomenar za bariton i gudaĉki orkestar, 1959; Jesen za alt i klavir, 1960; ( vode za sopran i klavir, 1972. — Studija Franjq Dugan, ţivot i rad, Rad ]£ 351, 1969. — Rekonstruirao oratorij Prijenos sv. Dujma I. Bajamontija, I K. Ko
KLOBUĈARIĆ, Dragutin (Karlo), pravnik i muziĉar (: greb, 20. VII 1794 — 27. III 1886). Sudac u Karlovcu (1: —51) i Zagrebu (1851—84; sluţbovao 71 godinu). Vrstan I rinetist; zabiljeţen je njegov nastup 1839 u Bratislavi, kada izveo Varijacije na pjesmu iliriĉnu »Nek se hrusti šaka mala«. I stasa ilirskog pokreta, bio je jedan od utemeljitelja i prvi predsji nik Ilirskog ĉitanja društva u Karlovcu. Po povratku u Zag: aktivno suraĊivao u HGZ (od 1862 do smrti predsjednik), 1 je njegovim zalaganjem 1861 proglašen Narodnim zemaljsl glasbenim zavodom. LIT.: V. Klaic, Dragutin Klobuĉarić (1794—1886), Sv. C, 1925.
K. K
KLOIBER — KLUSSMANN KLOIBER, Rudolf, njemaĉki dirigent (Munchen, 14. XI 1899 —). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu dirigiranje (S. Hausegger, H. Rohr), klavir (P. Zilcher) i teoriju (W. Courvoisier); studij muzikologije kod A. Sandbergera završio 1927 s disertacijom Die dramatischen Ballette von Christian Cannabich. Umjetniĉku karijeru zapoĉeo 1928 kao dirigent putujuće opere; od 1935 operni i simfonijski dirigent u Regensburgu, 1947—49 dirigent Bavarskog simfonijskog orkestra u Miinchenu, 1950—58 šef-dirigent Simfonijskog orkestra u Reutlingenu i od 1960 stalni gost Stuttgartske filharmonije. S uspjehom nastupao i u inozemstvu. DJELA. Priruĉnici: Taschenbuch der Oper, 1951 (VII izd. pod naslovom Handbuch der Oper, 1966); Handbuch der klassischen und romantischen Symphonie, 1964; Handbuch der Symphonischen Dichtung, 1967.
KLOKOĈKI, Franjo, pjevaĉ,, tenor (Zagreb, 1898 —). Pje vanje uĉio na školi HGZ i Muziĉkoj akademiji u Zagrebu, a umjet niĉku karijeru zapoĉeo u opernom zboru Zagrebaĉke opere. God. 1921—26 prvi tenor Osjeĉke opere i operete, zatim u Beogradu, Novom Sadu (1930—32), Zagrebu (1932—36), Splitu (1946 —48) i Osijeku (1936—46, 1948—-60). Vrlo pouzdan pjevaĉ zvon kih visina ostvario je gotovo stotinu tenorskih uloga razliĉitog karaktera iz opernog i operetnog repertoara. Njegove su najbolje kreacije bile Don Jose (Bizet, Carmeri), Cavaradossi (Puccini, Tosca) i Mića (Gotovac, Ero s onoga svijeta) u kojoj je nastupio preko 150 puta. Od njegovih operetnih uloga posebno treba spo menuti Sou-Chong (Lehar, Zemlja smiješka) koju je pjevao više od 250 puta. Glumio je i u drami. K. Ko. KLOPĈIĈ, Rok, violinist (Ljubljana, 27. I 1933 —). Stu dirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani i zatim se usavršavao kod M. Rostala u Londonu i tamo diplomirao na Royal College of Music; bio je i uĉenik H. Szervnga. Profesor je na Akademiji glasbe u Ljubljani; javlja se i kao pisac komentara i ĉlanaka s podruĉja violinske literature. Gostovao je u više evropskih zemalja. Uz djela klasiĉne muzike njegov repertoar obaseţe bogat izbor djela slovenskih kompozitora, medu kojima posebno M. Lipovšeka, L. M. Škerjanca, V. Ukmara, A. Srebotnjaka i dr. Umjetnik virtuozne tehnike i plemenito zaobljena tona, K. se istiĉe kao temperamentan instrumentalist ĉija studiozna interpretacija nosi peĉat njegove individualnosti. J. Gc. KLOSE, Friedrich, švicarski kompozitor (Karlsruhe, 29. XI 1862 — Ruvigliana kod Lugana, 24. XII 1942). Uĉio muziku u Karlsruheu i Ţenevi; 1886—89 Ċak A. Brucknera u Beĉu. God. 1906 postao profesor kontrapunkta i kompozicije na Konzervatoriju u Baselu; 1907—19 predavao na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu. Otada boravio u Švicarskoj. DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Jeanne d'Arc, 1882; Loreley, 1884; Das Marchen, 1893 i Das Leben ein Traum (po Grillparzeru) s orguljama, zborom i deklamatorom, 1896; Konig Elf, 1884 i dr. — Gudaĉki kvartet, 1911. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Luĉki (u I ĉ.), 1882 i Ilsebill, das Mdrlein von dem Fischer und seiner Frau (po H. HofTmannu), 1903; igrokazi Arno i Karin; opereta Der Schzveinehirte; scenska muzika. — VOKALNA: oratorij Der Sonnegeist (A. Mombert), 1917; melodram Die Wallfahrc nach Kevelaar (H. Heine) za zbor, orgulje, orkestar i recitatora, 1911; Ein Festgesang Neros za tenor, zbor, orgulje i orkestar, 1912; zborovi; solo-pjesme uz klavir (ciklus Giordano-Bruno Lieder, 1918) i uz orkestar. ■—• Misa, 1889; motet Vidi aquam, 1892. — SPISI: Instrumentenkunde, 1906—07; Meine Lehrjahre bei Anton Bruckner (4 sv.), 1927; Bayreuth, 1929. LIT.: R. Louis, Friedrich Klose, Deutsche Musik der Gegenwart, 1909. — II. Knappe, Friedrich Klose, eine Studie, Munchen 1921. — Spomenica Friedrich Klose zu seinem 80. Geburtstag (izd. W. Jesinghaus), Lugano 1942. — F. de Ouervain, Friedrich Klose, SMZ, 1943. — E. Refardt, Der kompositorische Nachlass Friedrich Kloses, ibid., 1953. — W. Zentner, Friedrich Klose, MGG, VII, 1958.
KLOSlS, Hyacinthe-Ćleonore, francuski klarinetist (Krf, 11. X 1808 — Pariz, 29. VIII 1880). Uĉio na Konzervatoriju u Parizu kod F. Berra, kojega je i naslijedio na poloţaju profesora (1839— 68). Usavršio mehanizam klarineta (1843), prenijevši Bohmov sistem poklopaca na taj instrument. Uz kraća djela za klarinet komponirao je i nekoliko koraĉnica za duhaĉki orkestar. Napisao je tri udţbenika za saksofon i Grande methode pour la clarinette a anneaux mobiles (1844, novo izd. 1942; na engl. 1874 i 1906). KLOTZ (Kloz, Cloz, Glotc), obitelj austrijskih graditelja gudaĉkih instrumenata iz Mittenwalda u Tirolu. Prvi predstavnici obitelji Klotz spominju se u XVII st., a do danas radilo je u svojstvu graditelja gudaĉkih instrumenata 36 ĉlanova te obitelji. Najvaţniji su: 1. Matthias I (Mittenvvald, 11. VI 1653 — 16. VIII 1743), prvi je istaknuti graditelj iz te obitelji. Vjerojatno je uĉio kod J. Stainera, ali je sigurno da je radio kod G. Railicha u Padovi, a moţda i kod N. Amatija u Cremom. Ugledao se uglavnom na Stainerove modele. Lak smeĊe boje nije lijep, ali je ton instru menata vrlo dobar. 2. Aegidius Sebastian (Mittenvvald, 1. IX 1733 — 8. VIII 1805). Unuk Matthiasa; najbolji je majstor tog imena. Radio
339
je takoĊer po Stainerovu modelu; više je puta u svoje instrumente umetao i Stainerove ceduljice. Rad mu je lijep i precizan, a lak crvenkastosmeĊ. Ton instrumenata vrlo je dobar i pun. LIT.: J. Macon, Die Entwicklung der Geigenindustrie in Mittenwald (disertacija), Erlangen 1913. — W. L. Liitgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 sv.), Frankfurt a. M. 1922. ■—■ B. Menth, Mathias Klotz, Schweizerische Zeitschrift fiir Instrumentalmusik, 1932. — W. Senn, Familie Klotz, MGG, VII, 1958. — A. Layer, Matthias Klotz von Mittenvvald, ein beruhmter Geigenmacher der Barokzeit, Feldafing 1961.
KLUGHARDT, August Friedrich Martin, njemaĉki kompozitor i dirigent (Kothen, 30. XI 1847 ■— Rosslau kraj Dresdena, 3. VIII 1902). Kazališni dirigent u Poznariu i Liibecku(i867—69), zatim u Weimaru (1869—73), Neustrelitzu (1873—82) i Dessauu. Njegovo djelovanje stajalo je pod neposrednim utjecajem R. Wagnera i novonjemaĉke škole. Bio je izvrstan dirigent, a intenzivno je njegovao i komorno muziciranje. Kao kompozitor K. je eklektik; najuspjelija djela su mu simfonija Leonora, neke komorne kompozicije i oratoriji. DJELA. ORK ESTRALN A. Pet simfo nija : I, Leonora op. 27, 1873; II, u f-molu op. 34, 1876; I I I , u D-duru op. 37, 18*79; IV, u c-molu op. 57, 1890 1 V, op. 71, 1897. Koncerti: za violonĉelo, 1894; za violinu, 1 895 i za obou i or kestar. Uvertire i dr. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, u F-duru 1883 i u D-duru 1898; gudaĉki kvintet, 1894; gudaĉki sekstet, 1892; klavirski trio, 1886; klavirski kvintet, 1884; duhaĉki kvintet, 1894; nonet, 1876. ■— DRAM SKA. Opere: Mirjam, 1871; Iwein, 1879, Ćudrun, 1882 i Die Hochzeit des Monchs, 1886. Scenska muzika.— VOKALNA. Oratoriji: Die Grablegung ChriDie Zerstorung Jerusalems, 1899; Judith, 1901 i Die heilige Nacht. Brojni zborovi; sti; solo-pjesme. LIT.: L. Gerlach, August Klughardt, Leipzig 1902. — \V. Pfannkuch, August Klughardt, MGG, VII, 1958.
KLUSAK, Jan, ĉeški kompozitor (Prag, 18. IV 1934 —). Studij kompozicije završio na Muziĉkoj akademiji u Pragu (J. Ridky, P. Bofkovec). Istaknuti predstavnik suvremene ĉeške muzike, prošao razvojni put od neoklasiĉnih stilskih smjernica, preko serijelnosti i punktualizma do eksperimenata s avangardnim muziĉkim, tekovinama. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1956, 1959 i 1960; Concerto grosso, 1957; 5 invencija: I, za komorni orkestar 1961; II, za komorni orkestar, 1962; III, za gudaĉe, 1962; IV, za orkestar, 1964 i V, za duhaĉki kvintet, 1965; varijacije na Mahlerovu temu, 1962; Fantaisie lyrique (Hommage a Grieg), 1965. Partita za gudaĉe, 1955; 2 Ĉeška plesa; koncert za fagot, 1955; Concertino za flautu i gudaĉe, 1955. — KOMORNA: sonata za violinu i 11 gudaĉa, 1965; Concertino za 8 instrumenata, 1960; Obrazy za 12 duhaĉa, 1960; Etudes d'apres Kafka za recitatora i 11 duhaĉa, 1960; Hudba k vodotrysku za gudaĉki kvartet; 2 gudaĉka kvarteta, 1961 i 1962; Monoinvenzione za violonĉelo solo, 1962; Risposte za violinu
solo,
1963;
1 - 4 - 3 - 2 - 5 - 6 - 7 - 10- 9 - 8 - 1 1
za
flautu
solo, 1965. — Kompozicije za klavir i za orgulje. — DRAMSKA: opera Proces (po Kafki), 1964; balet Princezna Pampeliška, 1954—57. — VOKALNA. Zbo rovi: Honzovy loulky, 1957; Plave madrigaly, 1959; ĉerne madrigaly, 1961. Solo-pjesme: ĉtyfi pisnićky, 1957; Pfislovi, 1959; Ĉtyfi mala klasova cviĉeni, 1960; 4 odlomka iz »Boţanstvene komedije«, 1964.
KLUSEN, Karl Heinrich Ernst, njemaĉki muzikolog (Dttsseldorf, 20. II 1909 —). Studirao u Kolnu na Drţavnoj visokoj muziĉkoj školi i na Univerzitetu; promovirao iz muzikologije 1938 u Bonnu. Od 193S srednjoškolski nastavnik, 1939 utemeljio u Viersenu NieĊerrheinisches Volksliedarchiv, a 1953 preuzeo vodstvo i Rheinisches Volksliedarchiv u Bonnu. Od 1961 u Neussu profesor na Visokoj pedagoškoj školi i od 1964 istodobno direktor Instituta za istraţivanje narodne muzike. DJELA (izbor): Das Krefelder Musikleben von seinen Anfdngen bis 1870, 1938; Das Volkslied im niederrheinischen Dorf (disertacija), 1941; Der Stammescharakter in den Weisen neuerer deutscher Volkslieder, 1953; Differences in Style Unbroken and Revived Folk-musik-Traditions, Journal of the International Folk Alusic Council, 1957; Gregorianischer Choral und friihprotestantisches Kirchenlied, Kongress-Bericht, Koln, 1958; Ober gregorianisches Melodiegut im rheinischen Volkslied, Festschrift K. G. Fellerer, 1962; Ouartenstrukturen im fruhprotestantischen Volkslied, Kirchenmusikalisches Jahrbuch, 1967; VolklsieĊ. Fund und Erfindung, 1969; Dokumentationsprobleme musikalischer Volkskunde im Lichte ivissenschaftlichen Selbstverslandnisses, Jahrbuch fur Volksliedforschung, 1970; Bevorzugte Liedtypen Zehn bis Vierzehnjdhriger, 1971. •— Komponirao 2 gudaĉka kvarteta, kantatu Teatrum mundi, 1966 i dr.
KLUSSMANN, Ernst Gernot, njemaĉki kompozitor (Hamburg, 25. IV 1901 —). Uĉenik J. Woyrscha (kompozicija i orgulje) i A. Winternitza i I. Fromm-Michaelsa (klavir), studij nastavio kod J. Haasa (kompozicija) i S. von Hauseggera (dirigiranje) u Miinchenu. Umjetniĉku karijeru zapoĉeo 1925 kao korepetitor Sveĉanih igara u Bavreuthu i još iste godine postao nastavnik muziĉke teorije na Rajnskoj muziĉkoj školi u Kolnu; 1942—50 direktor škole za muziku i kazalište u Hamburgu i 1950—56 zamjenik direktora Visoke muziĉke škole. D J ELA. O RK ES T RA LN A. O s a m s i mfo n i j a : I, 1 9 3 4 ; II, 1 9 3 8 ; III, 1939; IV, 1941; V, 1946; VI, 1964; VII, 1967 i VIII, 1970. Koncerti: 2 za violonĉelo, 1932 i 1968; za orgulje, 1933. Epilog zu einer antiken Tragodie, 1931; Edda-Suite; uvertira, 1968. — KOMORNA: klavirski kvintet, 1925; gudaĉki kvartet, 1927; Volkslied-Variationen za 3 violine i violonĉelo, 1939. — DRAMSKA: opere Rhodope, 1963 i Helena, 1966; scenska muzika. — VOKALNA: Hol-derlinHymne za zbor i orkestar, 1932; Ultima Thule za sopran, zbor i orkestar, 1950. Zborovi: Hymne an Zeus, 1954; 5 Kanons, 1955 i dr. Solo-pjesme: Secks Dichtungen aus dem Zyklus »Die Geliebten« von R. Binding, 1945; Die Kurtisane, 1955 i 1957 i dr. — Redigirao i izdao klavirske izvatke opera R. Straussa: Friedens-tag; Daphne; Die Liebe der Danae i Capriccio, 1935—41. LIT.: E. Laaff, Ernst Klussmann, ZFM, 1936. — F. Feldmann, Ernst Gernot Klussmann, MGG, VII, 1958.
KLJUĈARJOV — KNAB
340
KLJUĈARJOV, Aleksandr Sergejeviĉ, sovjetski kompozitor (Kazan', 19. II 1906 —). Muziku uĉio u Orenburgu i u Kazan'u te na Konzervatoriju u Moskvi. Suradnik Instituta za znanstvena istraţivanja u Ufi i Kazan'u. Prouĉavao je baškirsku i tatarsku narodnu muziku. Od 1937 vodi Ansambl narodnih plesova i pjesama Tatarske ASSR. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Bo.ua, 1954; simfonijska pjesma Canaeam, 1935; 5 suita, 1933—63; simfonijska slika ypan, 1935; koncertni valcer, 1955. — Gudaĉki kvartet, 1943; seherzo za klavirski trio, 1955 - — Tokata za klavir, 1957. — DRAMSKA: opera HaeMUfUK, 1961; balet, 1951. Scenska i filmska muzika; muzika za radio-drame. — Ciklus od 10 baškirskih narodnih pjesama za zbor i orkestar, 1951; zborovi; romance. — Obradbe narodnih napjeva.
KLJUĈEVI (kljuĉ; lat. daviš; engl. i franc. def, njem. Schlussel, tal. chiave), na poĉetku crtovlja znak koji odreĊuje visinu nota na tom crtovlju (kao i nota s pomoćnim crtama iznad toga crtovlja i ispod njega). Prvobitno su ti znakovi bili tonska slova (odatle i nazivi F-k., C-k., G-k.). Nota, koja se nalazila na istoj crti gdje i slovo/, bila je nota/; nota na crti sa slovom c, nota c, itd. Razvitak današnjih triju kljuĉeva (F, C i G) iz latinskih slova vidi se iz ove tabele koja prikazuje nekoliko naĉina pisanja tih kljuĉeva u toku historije:
F
F )■
F f
Do kraja XVIII st. klavirska dionica za desnu ruku pisala se diskantovu kljuĉu. Još u vrijeme J. S. Bacha bila je upotreb; tova kljuĉa za donji registar violine veoma uobiĉajena, što" upotrebljavao se i basov k. (premda samo u unisonu gudai orkestra, pa su violine i viole zvuĉile oktavu više). Evo preg! kljuĉeva: Diskantov
Subbastn
Francusk i violinski
Baritonov Violinski ft
Basov
=£ Sva 4 C-kljuĉa oznaĉuju c1 Sva 3 F-kljuĉa oznaĉuju /:
11=11 IHl o *)'•
Oba violinska kljuĉa v-V
c c c | s | ţ E : l E i r i Hl K
Tenorov
Altov
Mezzosopranov
*): o
, . . =fe/ oznaĉuju g
U da: našnjoj muz ici tri su kljuĉa u upotrebi:
i C
G
18 ■ Sve do 1750 kljuĉevi nisu imali stalno mjesto na linijskom sistemu, nego su se premještali prema potrebi više ili niţe da note ostanu unutar crtovlja, tj. da se izbjegnu pomoćne crte. Trebalo je, dakle, za više note k. premjestiti u niţi poloţaj i obratno, prema pravilu: koliko se k. spušta, toliko raste visina tona. Najprije su se upotrebljavali F-k. i C-k., tj. znakovi onih nota, ispred kojih se nalazio polustepen. Kasnije im se pridruţio i G-kljuĉ. U XV i XVI st. primjenjuje se taj kljuĉ kao znak za transpoziciju crkvenih naĉina u gornju kvintu, s povišenjem tona / na fis (tako da je i G-k., kao i ostali, implicirao subsemitonium, tj. polustepen ispred tona obiljeţenog kljuĉem). Ako fis nije bio potreban, biljeţio se G-k. znakom b u prostoru tona /. Katkad su se u tom sluĉaju
F-k. piše se (danas) samo na ĉetvrtoj crti; G-k. samo drugoj; C-k. se upotrebljava u dva poloţaja: na trećoj crti (a k.) i na ĉetvrtoj (tenorov k.). Altov se k. upotrebljava za vio neke druge instrumente sliĉna opsega; tenorski za visoki regi violonĉela, za fagot, tenorski trombon i dr. Svi pokušaji refor ranja, prema kojima bi se u partiturama upotrebljavali s; F-k. i G-k., ostali su dosad bez uspjeha, jer npr. ni jedan dl kljuĉ nije u stanju idealnije lokalizirati violu od C-kljuĉa; visini tona koji oznaĉuje on se nalazi toĉno u sredini izm< Fkljuĉa i G-kljuĉa. U današnjim partiturama za mješoviti z nema više C-kljuĉa. Solistiĉke i zborske dionice tenora obiljeţ se danas G-kljuĉem, ali tonovi zvuĉe oktavu niţe.
pisala i dva i>:
LIT.: R. Ehrmann, Die Schlusselkombinationen im 15. und 16. Jahrl dert, STMW, 1924. — H. Federhofer, Hohe und tiefe Schliisselung im 16. J hundert, Spomenica F. Blumeu, Kassel 1963. B. Š<
|(W(,
«J Upotrebljavao se 2pokatkad i k. y (gamma, simbol za veliki G), kao i k. dd (za d ), ali uvijek zajedno sa drugim kljuĉevima. U starim muziĉkim rukopisima nalazila su se katkad po dva, pa i po tri kljuĉa na istom crtovlju. U tabulaturama XVI st. bio je g-k. (u cantusu), bez veze s transpozicijom modusa, već posve udomaćen, a ĉesto se javljao u zajednici s dd-kljuĉem. Budući da opseg glasova u naĉelu nije smio prekoraĉivati granice crtovlja, muziĉka je praksa u toku vremena utvrdila najpogodnije mjesto na linijskom sistemu za kljuĉeve pojedinih glasova. A cappella-muzika XV st. poznavala je ova 4 pjevaĉka kljuĉa: -kljuĉ | ||»^ za alt: za bas:
na prvoj crti diskant: C-kljuĉ | 11;) na trećoj crti
C
na ĉetvrtoj crti za tenor: C-kljuĉ F-klj na ĉetvrtoj crti
7-
-kljuĉ HE ^r
U starijoj muzici pisao se F-k. takoĊer na najgornjoj crti, kao subbasov k.: 11/
----
te na srednjoj crti, kao baritonov k.:
I ti:
G-k. upotrebljavao se (npr. u partiturama J.-B. Lullvja) i na najdonjoj crti, te se zvao francuski violinski kljuĉ (za violinu i za blokflautu):
KMENTT, Waldemar, austrijski pjevaĉ, tenor (Beĉ, 2. 1929 ■—■)■ Klavir i pjevanje studirao na Visokoj muziĉkoj š] u Beĉu i tamo 1950 debitirao kao solist u Beethovenovoj IX s foniji. Od 1951 ĉlan Drţavne opere u Beĉu i uz to od 1958 st; gost Njemaĉke opere na Rajni (Diisseldorf-Duisburg). Lii tenor, osobito se istiĉe u Mozartovim operama; gostovao u 1 lanu, Rimu, Parizu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stuttgartu i drug evropskim gradovima. Podjednako uspješno nastupa u kazali i na koncertnom podiju. Snimio je brojne gramofonske plc KNAB, Armin, njemaĉki kompozitor (Neu-Schleichach, 19 1881 — Bad Worishofen, 24. VI 1951). U Wiirzburgu zavi studij prava (promovirao 1904); na tamošnjem Konzervatoi uĉio klavir i teoriju (M. Meyer-Obersleben). Od 1934 profe kompozicije na Visokoj školi za muziĉki odgoj i crkvenu muz u Berlinu; od 1943 u Wiirzburgu i kasnije u Kitzingenu. ■—• Povui i sklon lirici, pisao isprva solo-pjesme, a zatim postepeno ol hvaćao sve veće i raznovrsnije muziĉke oblike. K. je ţelio posi obnovu njemaĉke vokalne lirike, vraćajući je k jednostavne i k pjevnoj melodici. Poetske sadrţaje tekstova istaknutih n maĉkih pjesnika (S. George, R. Dehmel, A. Mombert, J. Eichi dorff, J. Kerner, J. W. Goethe, E. Morikke, Th. Storm, H. Cl; dius, A. Silesius, R. M. Rilke i dr.) K. je izrazio produhovljen muziĉkim govorom i jednostavnim harmonijskim sredstvin DJELA. ORKESTRALNA: Marionettenspiel-Ouverture, 1906 Cp 1944); Bustelli-Suhe, 1949; Sutle im alten Stil za gudaĉki orkestar, 19 Festlicher Reigen za gudaĉe, 1943. — KOMORNA: Variationen iiber ein eigt Kinderlied za gudaĉki kvartet, 1931; sonata za 2 blokflaute i ĉembalo, 193 38; Pastorale e Allegro za 2 blokflaute i lutnju, 1938—39. — KLAVIRSK sonata, 1928; Aus alten Marchen, 1939; 5 Landliche Tame, 1927 (prerad. gudaĉki kvartet i za gudaĉki orkestar); Polyphone Studie, 1942 i dr. — DRA SKA: melodrama In Bulemanns Haus, 1918; scenska muzika; radio-dram bajke; filmska muzika. — VOKALNA: oratorij Das gesegnete Jahr, 1935— Kantate: Mariae Geburt, 1921—23; Weihnachtskantate, 1931—32; Das hei Ziel (F. Holderlin), 1935—36; Vom Baumlein das andere Bldtler hat gezv (F. Riickert), 1944; Deutsche Jahreskantate, 1944; Vanilas mundi (A. Grvphii 1946; Engelsgruss, 1946, Tili Eulenspiegel (H. Claudius), 1950. Veće zbo kompozicije; solo-pjesme uz orkestar, uz gudaĉki kvartet, uz klavir (cikh Naturlieder, 1903—06; Wunderhorn~Lieder, 1904—20; Kinderlieder, 1906—■ Litauische Lieder, 1919—26 i dr.), uz lutnju i druge instrumente. — Bro
KNAB — KNIPLOVA obiadbe narodnih pjesama — Izbor iz ĉlanaka pod naslovom Denken und Tun obj. 1958. H. Wegener. deutscher Liedkunst, Miinchen
KNAPPERTSBUSCH, Hans, njemaĉki dirigent (Elberfeld, 12. III 1888 — Miinchen, 25. X 1965). Studirao na Konzervatoriju u Kolnu (F. Steinbach, O. Loh-se). Umjetniĉku karijeru zapoĉeo kao kazališni dirigent u Miihlheimu. God. 1912 i 1918 vodio je Wagnerove festivale u Nizozemskoj; 1913—18 bio je direktor opere u Elberfeldu, a zatim prvi dirigent na Gradskom kazalištu u Leipzigu. God. 1919 naslijedio kao direktor opere F. Mikoreva u Dessauu, a 1922 B. Waltera u Miinchenu. God 1938—45 direktor Drţavne opere i filharmonije u Beĉu; od 1945 ponovo u Miinchenu; od 1951 bio je stalni dirigent sveĉanih igara u Bavreuthu. Gostovao kao dirigent po cijeloj Evropi. Njegove interpretacije djela Bee-thovena, Brucknera, Brahmsa i H. KNAPPERTSBUSCH
R. Straussa pribavile su mu ugled jednog od najznaĉajnijih dirigenata svoga doba. LIT.: R. Betz i W. Panofsky, Knappertsbusch, Ingolstadt 1958. — K. Schumann, H. Knappertsbusch — ein Siebziger, Bavreuth 1958. —■ W. Zentner, Hans Knappertsbusch, MGG, VII, 1958. — J. Hermann, Hans Knappertsbusch 70 Jahre, Mušica, 1958.
KNECHT, Justin Heinrich, njemaĉki orguljaš, kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Biberach, Wiirttemberg, 30. IX 1752 ■—• 1. XII 1817). God. 1771—1806 orguljaš i dirigent u Biberachu, 1806—08 dvorski dirigent u Stuttgartu i zatim ponovno u Biberachu, gdje je organizirao koncerte i vodio kazališne predstave. DJELA: simfonija Le Portrait musical de la Nature, oko 1784. — KOMORNA: sonata za klavirski trio; 4 sonatine za klavir; kompozicije za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Die treuen Kohler, 1772; Der Erntekranz, 1788; Der lahme Husar, 1797; Die Aeohharfe, 1807; Singspieli: Die Entfilhrung aus dem Serail, 1787; Der Schulz im Dorf, 1789; Der Musenchor, 1791; Feodora, 1812 i dr. — CRKVENA: kantate; mise; 23 psalma, 1783; Magnifikat, 1791; 2 zbirke korala, 1799 i 1802. — INSTRUKTIVNA: zbirka preludija, fantazija, fuga, fughetta i dr. za klavir ili orgulje (8 sv.), od oko 1790; Kleine praktische Klavier-schule (4 sv.), 1792—98; Gemeinniltzliches Elementarzverk der Harmonie ... (3 T sv.), 1792—98; Kleines alphabetisches Worterbuch der ... tnusikalischen Theorie, 795; Vollstdndige Orgelschule (3 sv.), 1795—98; Bezva'rtes Methodenbuch beim ersten Klavierunterricht, oko 1800; Theoretisch-praktische Generalbassckule; Allgemeiner musikalischer Catechismus, 1802 i dr. LIT.: E. Kauffmann, J. H. Knecht, Tiibingen 1892. — A. Bopp, J. H. Knecht, Ein Bild seines Lebens und Schaffens, Biberach 1917. — G. Reichert, Justin Heinrich Knecht, MGG, VII, 1958.
KNEF, Hildegard, njemaĉka kazališna i filmska glumica i šansonjerka (Ulm, 28. XII 1925—). Afirmirala se poslije Drugog svjetskog rata u berlinskim kazalištima i na filmu (Die MorĊer sind unter uns, 1946). Snimala zatim u Francuskoj, pa u Americi (The Sntnvs of Kilimanjaro); na Brodwayu je velik uspjeh postigla nastupajući u musicalu Silk stockings (Ninoĉka) 1955. Nakon što se vratila u Njemaĉku posvetila se osobito pjevanju. Djelomice je sama napisala tekstove chansona koje interpretira. Snimila je više ploĉa. Poznata je njezina interpretacija chansone Die Welt tvar jung s primjesom društvene kritike, te šansone specifiĉnog berlinskog tipa (Ich bin von Kopf bis zu Fuss . . .). KNEFFEL (Knofel, Knobel, Knopflin, Knofelius), Johannes, njemaĉki kompozitor (Lauban, Šleska, oko 1530 — vjerojatno Prag, poslije 1592). Oko 1560 kantor na školi u Goldbergu; od 1565 crkveni orguljaš i 1569—71 dvorski kapelnik u Liegnitzu; 1576—83 kapelnik na dvoru falaĉkoga kneza izbornika u Heidelbergu; 1592 orguljaš i kantor crkve sv. Henrika u Pragu. Vjerojatno je neko vrijeme djelovao i u Breslauu. DJELA: Nezve teutsche Liedlein mit fiinff Stimmen, welche den mehrern theil den brauch dieser Welt beschreiben, 1581. — CRKVENA: Missa 5 v. ad imitationem Cantionis Orlandi fin me transierunt«, 1579; Dulcissimae auaedam cantiones, numero XXXII za 5—7 glasova, 1571; Cantus choralis . . . 5 v . . . per totutn anni curriculum praecipuis diebus festis, 1575 (dijelovi propriuma i ordinariuma mise te proze, himne i kratki psalamski stihovi za blagdane crkvene godine); Cantiones piae za 5—6 glasova, 1580; Novae Melodiae za 5—8 glasova, 1592 (moteti). NOVA IZD.: motet Haec est dies za 5 glasova iz Cantiones piae obj. F. Commer (.Mušica sacra, XIX, 1878); misu Qui confidunt Domino obj. K. Strecker (1904); madrigal Wunder bin ich za 5 glasova iz Newe teutsche Liedlein obj. H. Osthoff {Das deutsche Chorlied vom l6.Jahrhundert bis zur Gegenivart, bez god.;
341
u seriji Das Musikvierk, IX, izd. K. G. Fellerer); motet Sic Deus dilexit za 5 glasova iz Dulcissimae Cantiones (s njem. tekstom Also hat Gott die Welt geliebt tiskan u zbirci M. Praetoriusa Musae Sioniae, V, 1607) obj. F. Blume i H. Koltzsch (izdanje ukupnih djela M. Praetoriusa, V, 1937). LIT.: W. Scholz, Zu Johannes Knoffel, AFMF, 1942.—L. Hubsch-Pfleger, Johan Knofe l, MGG, VII, 1958.
KNEIF, Tibor, njemaĉki muzikolog madţarskog podrijetla (Bratislava, 9. X 1932 •—■)■ Na Univerzitetu u Budimpešti stekao 1955 doktorat prava; studij muzikologije, filozofije i romanistike završio 1963 u Gottingenu s disertacijom Zur Entstehung der musikalischen Mediavistik; 1971 habilitirao se na Univerzitetu u Berlinu, gdje je od 1967 bio asistent Muzikološkog instituta. U središtu njegova znanstvenog istraţivanja preteţno su filozofsko-sociološke teme. DJELA: Die geschichtlichen und sozialen Voraussetzungen des musikalischen Kitsches, Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geistesgeschichte, 1963; Forkel und die Geschichtsphilosophie des ausgehenden 18. Jahrhunderts, MF, 1963; E. Bloch und der musikalischeExpressionismus,Ji.Rlochzu ehren..., 1965; Der Gegenstand musiksoziologischer Erkenntnis, AFMW, 1966; Gegenzoartsfragen der Musiksoziologie.Ein Forschungsbericht, AML,I966; Das triviale Bezvusstsein in der Musik, Studien zur Trivialmusik des 19. Jahrhunderts, 1967; Deutung des musikalischen Geschmacks, Uber das Musikleben der Gegenwart, 1968; Der prddikative Mensch, ibid.; Historismus und Gegenzoartsbetousstsein, Die Ausbreitung des Historismus uber die Musik, 1969; Die Idee des Organischen bei R. Wagner, Das Drama R. Wagners als musikalisches Kunstvverk, 1970; Wagner: eine Rekapitulation, ibid.; Ideen zu einer dualistischen Musikdsthetik, The International Revievv of Music Aesthetics and Sociologv, 1970; Bedeutung, Struktur, Gegenfigur ■— Zur Theorie des musikalischen »Meinens«, ibid., 1971; Musiksoziologie, 1971.
KNEIP, Gustav, njemaĉki kompozitor (Beningen, Lothringen, 3. IV 1905 —). Uĉenik H. Abendrotha, H. Ungera i Epsteina na Konzervatoriju u Kolnu, umjetniĉku karijeru zapoĉeo kao kazališni dirigent u Bonnu (1924—-27). Suradnik Radija u Kolnu i 1937—45 u Saarbriickenu, od 1945 bavi se iskljuĉivo kompozicijom. DJELA. DRAMSKA. Opere: Heliodor, 1927; Des Pudels Kern, 1928; Joda, 1928; Bretonische Hochzeit, 1941 i Schinderhannes, 1942; djeĉja opera Christkinds Erdenreise, 1929. Scenska muzika. — VOKALNA: oratorij Das duetsche Vaterunser, 1932; 4 kantate, 1930; solo-pjesme i dr. — Izdao zbirku Deutschland im Volkslied, 1959.
KNEPLER, Georg, austrijski muzikolog (Beĉ, 21. XII 1906 —). Na Beĉkom univerzitetu studirao muzikologiju (G. Adler, W. Fischer). Operni korepetitor i dirigent u Mannheimu, Wiesbadenu i Beĉu; u Berlinu je vodio radniĉke zborove. Za Drugoga svjetskog rata ţivio u emigraciji u Engleskoj. Od 1949 djeluje u Njemaĉkoj Demokratskoj Republici, gdje je 1950—59 bio rektor Visoke škole za muziku u Berlinu. Od 1959 profesor je muzikologije na tamošnjem Humboldtovu univerzitetu. God. 1959—69 bio je istodobno direktor Muzikološkog instituta. U svojim brojnim studijama, ĉlancima i predavanjima vrlo uspješno povezuje razvoj muziĉke umjetnosti s društvenim razvitkom pa donosi mnoge nove i zanimljive poglede. DJELA: Die Form in den Instrumentalzverken Johannes Brahms' (disertacija), 1930; Bemerkungen zum Wandel des Bach-Bildes, Bach-Tagung, 1950; Gustav Mahler, Bild eines grossen Musikers und Menschen, Musik und Gesellschaft, 1952, I—2; Die VCiderspiegelung der VCirklichheit in Beethovens Musik, Beetho-venFestschrift, 1952; Hector Berlioz, Musik und Gesellschaft, 1953, 2; Glinka und die deutsche Musikgeschichtsschreibung, ibid., 1954, 6—7; Dvorak und Wien, DvofakFestschrift, 1954; Musikgeschichte im Uberblick (sa E. H. Goldschmid-
mantik«,
Ch opin ov
k on g r e s n i
i z v j a j ,
a
9;
der sotojetischen Musikkultur, Musik und Gesellschaft, Bild im Wandel der Geschichte, ibid. 1971. LIT.: H. A. Brockhaus, Georg Kneplers Konzeption der musikalischen Historiographie, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1967.
KNIASEFF, Boris, ruski plesaĉ, koreograf i pedagog (Petrograd, 1. VII 1900—■)■ Uĉenik K. Goleizovskog. God. 1920 imigrirao u Bugarsku, a ĉetiri godine kasnije u Francusku, gdje je u Parizu postigao veliki uspjeh kao plesaĉ u Theatre Femina i Casino de Pariš. Od 1932 do 1934 pedagog u pariškoj Opera-Comigue. God. 1937 otvorio plesnu akademiju i zahvaljujući izvrsnom sistemu poduĉavanja dobio naslov tnaitre des etoiles. Njegovi uĉenici bili su Y. Chauvire, R. Jeanmaire, Y. Algoroff, L. Tcherina i dr. Od 1953 djeluje u Švicarskoj; otvorio baletne škole u Lausannei i Ţenevi. Koreografirao u baletnim trupama Cie du Colonel de Basil, Ballets de Pariš i dr. Najuspjelija su mu ostvarenja: La Legenda du bouleau (1930), Berioska (1931), Piccoli (1947) i Simfonijske etide (1948). God. 1955 gostovao u Zagrebu. KNIPLOVA, NaĊĉţda, ĉeška pjevaĉica, sopran (Moravska Ostrava, 18. IV 1932—). Studirala u Pragu na Konzervatoriju (J. Vavrdova) i na Muziĉkoj akademiji (K. Ungroyd, Z. Otava), umjetniĉku karijeru zapoĉela 1957 kao operni solist u Usti na Labem. Od 1959 angaţirana u Brnu, 1964 postala ĉlanica Opere Narodnog kazališta u Pragu. Dramski sopran velike izraţajne snage, svoje najveće kreacije ostvarila je kao Milada (Smetana, Dalibor), Aida (Verdi) i Brunhilda (Wagner, Gotterdammerung). Na gostovanjima
342
KNIPLOVA — KNJIŢEVNOST I MUZIKA
u Beĉu, Hamburgu, Berlinu, njujorškom Metropolitanu i drugim svjetskim opernim pozornicama postiţe trijumfe najviše u Wagnerovim operama. KNIPPER, Lev Konstantinoviĉ, sovjetski kompozitor (Tbilisi, 3. XII 1898 —). U mladosti sam uĉi klavir. Kao vojnik proveo pet godina na Dalekom Istoku. Studira muziku kod Ph. Jarnacha u Berlinu, J. Weismanna u Freiburgu (Breisgau), te kod R. Glierea, E. Gnjesine, D. Rogala-Levickog i N. Ţiljajeva u Moskvi. U poĉetku pod utjecajem ekspresionista, kasnije I. Stravinskog, a ponekad i impresionista, K. unosi u svoja djela i znaĉajke muziĉkog folklora Tadţikistana. Njegove simfonije lirskog su karaktera; u finale ĉesto uvodi zbor. Pjesma stepskih konjanika iz IV simfonije popularna je pjesma Crvene armije Tl noAe. DJELA. ORKESTRALNA: 14 simfonija, 1929—54; 4 simfonijete: 1932, 1942 (za gudaĉki orkestar), 1953 i 1961 (za ansambl viola i violonĉela). Simfonij ske pjesme: Ha FlepeKoncKOM ea/iy, 1940; flecHn 0 KOHnuue, 1942; JJOM S Cmanumpade, 1955 i
KNIŢE, František Max, ĉeški kompozitor (Drahelĉice, 7. IX 1784 —■ Prag, 23. VII 1840). Kompoziciju uĉio kod J. V. Tomašeka u Pragu; tamo se izobiazio za fagotistu, gitaristu i violistu. Crkveni zborovoda, u svojim se kompozicijama oslanjao na narodni melos. DJELA. Za gitaru: Fundamente fiir die Guitarre nebst praktischen Beispielen; Vollstandige Guitarreschule, 2 sv., 1820; Vierzehn Hefte verschiedener Studien fur die Guitarre; XII Ldndler op. 6; VI fortschreitende Lectionen op. li;XII Monferrina op. 19; transkripcije za gitaru. — VOKALNA: solo-pjesme op. 12, 17, 18, 21 i 22; Charakteristische Singubungen fiir Sopran- oder Tenorstimme. — CRKVENA: 5 misa za zbor, instrumente i orgulje; 2 ofertorija i 1 graduale za zbor, mali orkestar i orgulje. LIT.: R. Quoika, František Max Kniţe, MGG, VII, 1958.
KNORR, Ernst-Lothar, njemaĉki violinist, kompozitor i muziĉki pedagog (Eitdorf, Porajnje, 2. I 1896 —). Violinu, kompoziciju i dirigiranje studirao na Konzervatoriju u Kolnu. Poslije Prvoga svjetskog rata nastavnik violine na Muziĉkoj akademiji u Heidelbergu, gdje takoĊer studira na Univerzitetu; istodobno je nastavnik violine na Visokoj muziĉkoj školi u Mannheimu i koncertni majstor orkestra u Ludwigshafenu. God. 1925 preselio se u Berlin, a 1926 postao direktor Volksmusikschule. Od 1937 poduĉavao na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (od 1940 profesor), a od 1941 na Visokoj muziĉkoj školi u Frankfurtu na Majni. Od 1946 direktor Visokoškolskog instituta za muziĉki odgoj u Trossingenu, 1952—61 na Akademiji za muziku i kazališnu umjetnost u Hannoveru, koja se njegovom zaslugom pretvorila u Visoku školu, i do 1969 direktor Visoke škole za muziku i kazališnu umjetnost u Heidelbergu. K. je istaknuti muziĉki pedagog; u njegovu stvaralaštvu odluĉnu je ulogu odigrao susret s pokretom Jugendmusik. DJELA. ORKESTRALNA: 2 Concerta grossa; koncert za 2 orkestra; koncert za klavir, zbor i mali orkestar; Introduction und Allegro za violonĉelo; Introduction und Rondo brillant za harmoniku i orkestar harmonika, 1948; Englische Suite za 3 harmonike i orkestar harmonika, 1951; simfonijski stavak; Weihnachtspastorale; Serenade. — KOMORNA: gudaĉki trio; 3 gudaĉka kvarteta; 2 Bldsermusiken; kompozicije (sonate, sonatine, suite) za razne sastave ili soloinstrumente, takoĊer za blokflautu, za harmoniku, za lutnju. — Kompozicije za klavir; za orgulje; za elektronske instrumente. — VOKALNA. Kantate: Bru'der, wir halten Totentvacht; Aus allem Eins; Vom Werden und Vergehen; Weihnachtskantate i dr.; 2 kantate za djeĉaĉki zbor; kompozicije za zbor i orkestar (Marienleben) ; brojni zborovi a cappella i solo-pjesme. — Instruktivna djela. LIT.: W. Pohl, Ernst Lothar von Knorr (s popisom djela), Mušica, 1953, 5 — E. Valentin, Ernst-Lothar von Knorr, MGG, VII, 1958.
KNORR, Ivvan Otto Armand (pseudonim I. O. Armand), njemaĉki kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Mewe, Prusija, 3. I 1853 — Frankfurt na Majni, 22. I 1916). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (K. Reinecke, I. Moscheles, S. Jadassohn). Nastavnik muzike u Harkovu (1874—83), od 1883 profesor teorije i kom pozicije na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (od 1908 direktor). Izvrstan organizator i pedagog; medu njegovim brojnim uĉenicima bili su i H. Pfitzner, B. Sekles, W. Renner, W. Braunfels i E. Toch. Teoretska djela pribavila su mu u svoje vrijeme ugled jednog od najboljih poznavalaca polifonije. Od su vremenika najviše su na nj utjecali P. I. Ĉajkovski i J. Brahms.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija in G; Symphonische Phai 1899; uvertira; 2 suite; passacaglia i fuga, 1907 i dr. — KOMORNA: gu kvartet; klavirski kvartet; klavirski kvintet; trio za flautu, violinu i violu. — virske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Dunja, 1904; Die Hochzeil, i Durchs Fenster, 1908. •— VOKALNA: Marienlegende za sole, zbor i ork 1906; Ukrainische Liebeslieder za vokalni kvartet i klavir, oko 1895; zb< solopjesme. — INSTRUKTIVNA: Aufgaben fur den Unterrichl in der monielehre, 1903 (VI izd. 1926); Lehrbuch der Fugenkomposition, 1911; Di gen des Wohltemperierten Klaviers in bildlicher Darstellung, 1912 (II izd. 1 Vber alterierte Akkorde, 1913—14. — Biografija Tschaikowsky, 1900. LIT.: M. Bauer, Iwan Knorr, Frankfurt a. M. 1916. — H. Harti Ivvan Otto Armand Knorr, MGG VII, 1958.
KNORR, Julius, njemaĉki pijanist i klavirski pedagog (Lei] 22. IX 1807 — 17. VI 1861). Ţivio u Leipzigu kao veoma ugli klavirski pedagog. Prvi je medu metodiĉarima uoĉio vaţ tehniĉkih vjeţbi u nastavi klavira. Njegova instruktivna djela zbog preglednosti i logiĉnog provoĊenja temeljnih pedagc principa u red najboljih radova s toga podruĉja. K. je bio sp tcljen sa R. Schumannom (on je »Julius« u Davidovu sai i s njim je suraĊivao u Neue Leipziger Zeitschrift fiir Musik. DJELA: Neu Pianoforte-Schule in 184 Obungen . . . , 1835 (II izd. Pianoforteschule der neuesten Zeit in 280 technischen Ubungen, 1841); Mater fur das mechanische Klavierspiel. . . , oko 1844; Methodischer Leitfaden fiir vierlehrer, 1849; Scalen in Oktaven und Gegenbezvegung . . . , oko 1852; Wegz fiir den Klavierspieler im ersten Stadium . . . , oko 1853; Ausfiihrliche Kh methode (2 sv.), 1858—59; Fiihrer auf dem Felde der Klavierunterrichtslitei 1861. — Priruĉnik Erkldrendes Verzeichniss der hauptsachlichsten Musik-K zvorter, 1854. LIT.: G. Stieglitz, Julius Knorr, MGG, VII, 1958.
KNOSP, Gaston, belgijski muzikolog i kompozitor (Mil; 29. V 1874 — Bruxelles, 6. II 1942). Studirao na Konzerv riju u Parizu (J. Massenet, A.-J.-A. Lavignac, A. Gedalge onda se posvetio etnomuzikologiji, proputovavši prije Pn svjetskog rata Aziju i Sjevernu Ameriku. Neko vrijeme mu; kritiĉar dnevnika La libre Belgique i nastavnik na Ţcole des ha etudes musicales u Bruxellesu; 1934 dobio je od drţave zad da studira muziku u Kongu. Rezultati tih istraţivanja trebs budu objavljeni u zbirci pokrenutoj 1968 Enquete sur la vie) sicale au Congo Belge (do danas samo prvi svezak). ' DJELA. SPISI: Rapport sur une mission d'e'tude musicale en Indoc 1911; Le Tryptique de Puceini, 1937; F. Lehdr, 1937; J. Strauss, la vie 1 valse, 1941; Anciennes provinces de Le'opoldville et Ccquilhatville, posth. (s predgovorom P. Collaera). Ĉlanci u enciklopediji Lavignac i struĉnim pisima. — DRAMSKA. Opere: Criguette, 1919; La Yakounine, 1928; Slu -Sultane, 1934; Le Perroquet chinois, 1937; La Fiesta a Valencia; La jeunt d'Ohcaka; La Princesse Madhoura; Les Amants de Yeddo; L'Impromptu pe \ Cydalise i Les Sabots d'or. Balet Ma-Tchou-Tchin, 1927; scenska muzik dra me. — INSTRUMENTALN A: Ex Oriente Lux za orkestar; ko mpo; za violinu i klavir i za klavir; japanska skica Koto za harfu. — Solo-pje LIT.: 117. Dehennin, Gaston Knosp, MGG, VII, 1958. — J. Houz Gaston Knosp, un musicien belge meconnu, Tilff 1970.
KNJIŢEVNOST I MUZIKA. Odnosi izmeĊu muzik knjiţevnosti vrlo su sloţeni i oĉituju se na raznolike naĉine gledišta opće estetike srodnost je izraţena u spoznaji da su obje i jetnosti »vremenske«, da se realiziraju u vremenskom slije MeĊutim, to još ne razjašnjuje teţnje zbog kojih se one I ĉesto privlaĉe. Tek historijska analiza razvojnih crta pojed: umjetniĉkih grana otkriva estetsku zakonitost i znaĉenje te poj; Samo se tako mogu zapaziti mnoga dodirna podruĉja i same na taj naĉin ona mogu donekle sustavno razluĉiti po oblici funkciji i estetskoj izraţajnosti. Najšire od tih podruĉja obiljeţ je prisnom povezanošću ili ĉak osebujnom estetskom sinte; muzike i rijeĉi (opera, oratorij, kantata, solo-pjesma i druge \ vokalne lirike). Drukĉije se prema knjiţevnom djelu odnose kom zitori koji u pjesniĉkoj rijeĉi vide izvor dojmova koje ţele izr£ u instrumentalnom tkivu, bez neposrednog sudjelovanja rij pa stvaraju tzv. programnu muziku. Mogućnosti uzajamnih ve utjecaja upotpunjuju se napokon stvaralaštvom pisaca koji kazuju izrazitu sklonost muzici pa nastoje da jezikom doĉai neke njezine karakteristike ili da fenomene muziĉke kulture i maju kao temu za svoja djela. Bogatstvo izraţajnih iskust steĉenih na te naĉine ipak ne moţe posve potisnuti sumnju e: tiĉara u opravdanost nekih od tih stilskih tendencija. »Muzil pjesniĉka rijeĉ kadšto postiţu sklad; najsavršenije knjiţevno d ipak ne teţi za muzikom, a najsavršenijoj muzici nisu potrei rijeĉi« (R. Wellek). 1. Povezanost muzike i rijeĉi odavna je jedno od obilje nekih vrsti scenske umjetnosti. Tradicija poĉinje s antiĉk dramom i ide preko barokne opere do moderne opere ( -> Ope, Uloga teksta u razvitku opere razliĉito se oĉitovala, i po znaĉe i po vrijednosti. Ravnopravan, pa povremeno i dominantan loţaj osigurala mu je (stotinjak godina poslije srodnih refoi Ch. W. Glucka) tek romantiĉka estetika XIX st.; zamašan izraz toga stanja Wagnerova misao o estetskoj sintezi u muziĉ drami (Gesamtkunstzoerk). U Wagnerovim se djelima ujed oĉituje stvaralaĉko jedinstvo kompozitora i nadarena pjesnika jednoj liĉnosti. Historiji muzike, a i knjiţevnosti, pripadaju nadt
KNJIŢEVNOST I MUZIKA podjednako i vrijedni originalni libreti što su ih istaknuti knjiţevnici napisali suraĊujući s kompozitorima. Tu treba spomenuti tekstove H. v. Hofmannsthala za opere R. Straussa (Der Rosenkavalier, Ariadne auf Naxos, Die Frau ohne Schatten), tekstove J. Cocteaua za djela I. Stravinskoga (Oedipus Rex) i A. Honeggera (Anti-gone), a plod su takve suradnje i satiriĉke opere, odnosno operete B. Brechta i K. Weilla (Die Dreigroschenoper, Aufstieg und Fali der Stadt Mahagonny). Operni kompozitori rado su posezali za knjiţevnim djelima da ih obrade za muziĉku scenu; pri tom su se sluţili većinom samo fabulom za dramsku radnju, a tek iznimno i originalnim tekstom; stoga je pojava knjiţevne graĊe u muzici estetski katkad vrlo neugledna, jer su obradbe ponekad proizvod površnih libretista (napose u XIX st.). Sklonosti kompozitora razliĉnih epoha knjiţevnoj gradi, a i privlaĉnu snagu pjesniĉkih djela neka pokaţe saţeti izbor takvih muziĉkih djela. Jedan od prvih kompozitora koji su posegli za pjesniĉkim tekstom visoka dometa jest Ch. W. Gluck (J. Raĉine, Iphigenie en Aulide); zanimanje za ĉuvena knjiţevna djela znaĉajno je za stvaralaštvo G. Verdija (Ernani prema V. Hugou; Luisa Miller i Don Carlos prema F. Schilleru; Macbeth, Otelio i Falstaff prema W. Shakespeareu); francuski operni kompozitori XIX st. rado se crpli gradu iz djela J. W. Goethea (Ch. Gounod, Faust; A. Thomas Mignon — lik iz romana Wilhelm Meisters Lehrjahre; J. Massenet, Werther); u ruskoj operi istiĉu se libreti prema velikim djelima ruskih pisaca, npr. A. Puškina (Ruslan i Ljudmila M. Glinke; Evgenij Onjegin i Pikova dama P. I. Cajkovskoga; Boris Godunov M. P. Musorgskoga), N. Ljeskova (D. Šostakoviĉ, Lady Macbeth mcenskog okruga), L. N. Tolstoja (S. Prokofjev, Rat i mir); vrijedna muziĉko-scenska ostvarenja XX st. osnivaju se na obradbi vrijednih knjiţevnih izvora: Pelleas et Melisande C. Debussvja (na tekst M. Maeterlincka); Zapisi iz mrtvoga doma L. Janaĉeka (prema F. M. Dostojevskom) i Katja Kabanova (prema N. Ostrovskom); opera A. Berga Wozzeck (zapravo drama Woyzeck G. Biichnera) i Lulu (prema F. Wedekindu); u nas Suton S. Hristića i Ekvinocij I. Brkanovića (obje opere prema I. Vojnoviću), muziĉka obradba P. Konjovića drame Koštana B. Stankovića, Crne maske M. Kogoja (prema L. Andrejevu), djela Pohujšanje v dolini šentforijanski i Hlapec Jernej M. Bravniĉara (oba na tekstove I. Cankara), opera Scena iz Shakespearea M. Logara i dr. I na tom podruĉju oĉituje se u muziĉko-historijskom razvitku teţnja za umjetniĉkom integracijom pjesniĉkog teksta, za izraţajnim skladom muziĉko-jeziĉne cjeline u kojoj su stilske vrednote teksta ravnopravan estetski faktor. Vrhunska su ostvarenja u tom pogledu spomenuta djela C. Debussvja, L. Janaĉeka i A. Berga. — I oratorij i kantata po svom su karakteru ĉesto upućeni na literarnu gradu ili na vrijedne originalne tekstove; u tim oblicima, lišenim scenske komponente, pjevana rijeĉ vrši neposrednu funkciju i umije elementarno djelovati. Bogata su vrela stoljećima bila staroţidovska mitologija i biblijski tekstovi (npr. u obradbi u pasijama J. S. Bacha, u oratorijima G. F. Handela, u Ein deutsches Reauiem J. Brahmsa, oratoriju Le Roi David A. Honeggera, u Simfoniji psalama I. Stravinskoga). Romantiĉka epoha zanosila se za snaţne pjesniĉke likove (Faust u djelima H. Berlioza i R. Schumanna), a u stvaralaštvu današnjice dominira grada iz povijesti, odnosno suvremena tematika (Pjesme prostora Ljubice Marić, The Survivor oj Warsaw A. Schonberga, Stojanka majka Kneţpoljka B. Papandopula);unas uz to djela na tekstove iz knjiţevnosti naših naroda: Sonetni venec L. M. Škerjanca (F. Prešern), Gorski vijenac N. Hercigonje (P. P. Njegoš), kantate Tome Proševa i Stanka Horvata na tekst Jame (I. Goran Kovaĉić). Nove se izraţajne mogućnosti muziĉko-govornoga sklada traţe u povezivanju vokalne partiture s recitacijom ili u spoju govora i muziĉke artikulacije (Schonbergov Sprechgesang). — Posebno mjesto zauzima vokalna lirika (solo-pjesma). Pjesniĉki tekstovi iz svjetske literature zastupani su u njoj u golemu broju, osobito lirika koja je po svojoj strukturi prikladna za uglazbljivanje (»promuzikalna« lirika — za razliku od lirskih pjesama koje su i same »muzikalne«, tj. proţete profinjenom jeziĉnom zvukovnošću). Sloţenija pjesniĉka djela zahtijevaju od kompozitora da ih adekvatno uglazbi, da tonsko tkivo prilagodi sadrţaju pojedinih strofa (što znaĉi da tekst odreĊuje muziĉku formu). Stihove velikih pjesnika uzorno su uglazbili mnogi maj stori pjes me: F. Schubert ( 80 pjesama J. W. Goethea) , R. Schumann (H. Heine, J. Eichendorff), H. Wolf (J. W. Goethe, E. Morike), C. Debussy (F. Villon, Ch. Baudelaire, P. Verlaine, S. Mallarme), M. Ravel (S. Mallarme), A. Schonberg (S. George), P. Hindemith (R. M. Rilke, G. Trakl), B. Britten (Michelangelovi soneti); u nas npr. K. Baranović (B. Radiĉević, F. Galović, V. Nazor, I. Goran Kovaĉić), J. Gotovac (V. Nazor), M. Tajĉević (iz Balada Petrice Kerempuha M. Krleţe), M. Cipra (J. Kaštelan), B. Bjelinski (kineska lirika), S. Šulek (D. Cesarić).
343
2. U instrumentalnoj muzici pojavljuju se na pragu XVIII st. prvi sustavni pokušaji programne muzike, tj. muzike u kojoj struktura kompozicije ne izvire iz primarno muziĉkih misli, već se ravna prema odreĊenim izvanmuziĉkim intencijama. Već i u toj prvoj fazi kompozitori duguju poticaje i knjiţevnosti. Tako J. Kuhnau nastoji ■—■ u nizu klavirskih sonata (1700) — naivnim tonskim karakteriziranjem doĉarati prizore iz biblije, npr., u jednoj sonati, borbu izmeĊu Davida i Golijata. U razvojnom razdoblju velikih instrumentalnih oblika, klasiĉne sonate, odnosno simfonije, literarni se poticaji samo povremeno oĉituju. Treba spomenuti simfonije C. D. v. Dittersdorfa nadahnute Ovidijevim Metamorfozama; u njima kompozitor teţi za tim da pjesniĉke dojmove uklopi u oblike apsolutne muzike. Širok odjek lirskog romana Die Leiden des jungen Werthers J. W. Goethea (1774) odrazio se u jednoj izgubljenoj simfoniji G. Pugnanija. I instrumentalna muzika umjetnika klasiĉne epohe samo se tu i tamo temelji na izvanmuziĉkim predodţbama, pa su programska tumaĉenja simfonija J. Havdna, W. A. Mozarta i L. v. Beethovena većinom plod tuĊe interpretatorske mašte. Muziĉka logika Beethovenovih uvertira Koriolan i Egmont shvatljiva je i bez programa. Muzika se s knjiţevnošću najprisnije zdruţila u razdoblju romantizma. Ta je pojava odraz romantiĉke estetike koja je teţila za sintezom razliĉitih grana umjetnosti. Jedno je od dominantnih obiljeţja te stilske epohe tendencija da se izraţajne mogućnosti pojedinih umjetnosti oplode i prošire uzajamnim proţimanjem: pisci nastoje da zvukovnost i strukturu pjesniĉkoga jezika obogate ugledajući se u muziku pa svjesno poseţu za muzikalnim efektima, a kompozitori i likovni umjetnici nalaze mnogo stvaralaĉkih poticaja u knjiţevnoj graĊi i pjesniĉkim djelima. Instrumentalno stvaralaštvo muziĉkoga romantizma uvelike se priklanja programnoj muzici; svoje »programe« kompozitori velikim dijelom crpu iz knjiţevnosti i iz podruĉja kulture koja su joj srodna: stvaraju pod dojmom lirskih pjesama, dramskih i epskih djela, iznose svoje shvaćanje velikih simboliĉkih likova pjesniĉke mašte ili uranjaju u fantastiĉni svijet mitova i bajki iz narodne predaje. U prvoj fazi romantizma muziĉka se struktura temelji uglavnom još na tradicionalnim oblicima. Uvertira F. Mendelssohna (npr. za komediju A Midsummer Night's Dream W. Shakespearea; Meeresstille und gliickliche Fahrt, po istoimenim pjesmama J. W. Goethea) po formalnom su tipu srodne djelima beĉke klasike, ali na kongenijalan naĉin ostvaruju pjesniĉke ugoĊaje. To vrijedi i za Efterklang af Ossian N. V. Gadea i za predigru Manfred (G. G. Byron) R. Schumanna. I H. Berlioz se u svojim programnim simfonijama još oslanja na tradicionalne sheme ispunjujući ih, meĊutim, fantastiĉnim kolom poetskih vizija. Harold en Italie nadahnut je junakom iz epa Childe Harold G. G. Bvrona, a dramska simfonija Romeo et Juliette muziĉki transponira prizore iz tragedije W. Shakespearea. Doţivljaj Shakespeareova djela izrazio je Berlioz i u predigri tragediji Le Roi Lear, a junakom W. Scotta zanio se u uvertiri Wawerley. Ugledavši se u Berlioza, F. Liszt je pošao korak dalje i stvorio adekvatan oblik programne muzike: simfonijsku pjesmu; u brojnim djelima te vrsti ostvario je blistavim i patetiĉkim stilom svoje vizije romantiĉkih programa, većinom literarnih. Osnivaju se na motivima i ugoĊajima iz pjesama fracuskih romantiĉara: V. Hugoa (Ce qu'on entend sur la montagne, Mazeppa) i A. Lamartinea (Les Preludes). U njima se odrazuje filozofska refleksija {Die Ideale, prema pjesmi F. Schillera) i zanos za pjesniĉke likove (Hamlet) ; tonski portret velikoga pjesnika dao je u poemi Tasso. Posebno mjesto pripada dvjema široko zasnovanim programnim simfonijama; prva karakterizira likove Fausta J. W. Goethea (tri stavka: Faust, Margareta, Mefistd), druga pruţa muziĉku ilustraciju Boţanstvene komedije Dantea (Pakao, Ĉistilište). Zanimljiva je upotreba muziĉko-tematskih lajtmotiva koji treba da izraze karaktere likova, odnosno osnovne misli tih pjesniĉkih djela. Prizori iz epske pjesme N. Lenaua Faust programski su okvir dviju orkestralnih epizoda (ĉuveni Mefistov valcer). I brojne klavirske kompozicije Lisztove proţete su literarnim dojmovima ili nose naslove pjesniĉkih djela: fantazija-sonata plod je lektire Danteova epa, u trima sonetima zvukovno je »prepjevao« stihove F. Petrarke, a ciklus Harmonies poetiaues et religieuses duguje naslov lirskoj zbirci A. Lamartinea. Odjek Lisztova stvaralaštva relevantan je za razvitak programskih strujanja u novijoj muzici: izvanmuziĉka logika pjesniĉke ideje na svoj je naĉin nametala muzici svoju zakonitost i ucrtavala nove putove tonske izraţajnosti. Poetskoj su programatici bile sklone nacionalne škole XIX st. (bliske romantizmu), a privlaĉila ih je šarolika graĊa: bajke i puĉka mitologija (B. Smetana, A. Dvofdk, E. Grieg, A. K. Ljadov), orijentalna maštanja (Šeherezada N. Rimskog Korsakova), narodna predaja (J. Sibelius, ciklus s motivima iz finskoga nacionalnog epa Kalevala); P. I. Ĉajkovski je teţio za tim da u svoju muziku pretoĉi dramatske sukobe iz velikih knjiţevnih djela (simfonija Manfred, uvertira Romeo i
344
KNJIŢEVNOST I MUZIKA — KOCH
Julija, Hamlet, Francesca da Rimini). Na pragu XX st. programna muzika dostiţe vrhunac u simfonijskim poemama R. Straussa u kojima se ogleda bogatstvo izraţajnih tekovina, ali i opasnost koja se krije u mehaniĉkom oponašanju programskih predodţbi pod svaku cijenu. U ranim djelima Strauss je najviše cijenio literarne programe (N. Lenau, Don Juan; W. Shakespeare, Macbeth; Tili Eulenspiegels lustige Streiche, sa zgodama iz njemaĉke »puĉke knjige« XVI st.; Also sprach Zarathustra, podnaslov: Slobodno prema Nietzscheu', Don Quixote, o pustolovinama viteza tuţnog lika M. Cervantesa). Remek-djela francuske programne muzike poslije Berlioza jesu orkestralni scherzo UApprenti-sorcier P. Dukasa (prema baladi Der Zauberlehrling J. W. Goethea) i Prelude a Vapres-midi d'un faune C. Debussvja. MeĊutim, u Debussvjevu impresionizmu ne treba traţiti programnu okosnicu u Lisztovu i Straussovu smislu; tu valja oĉekivati samo profinjen odraz ugoĊaja pjesme S. Malarmea. Sklonost impresionista i neoromantiĉara da dojmove crpu iz pjesništva oĉituje se i u brojnim drugim instrumentalnim djelima: M. Ravel, Gaspard de la nuit (prema stihovima Bertranda); M. Reger, Eine romantische Suite (nadahnuta lirikom J. Eichendorffa), u djelima mladoga A. Schonberga (Verklane Nacht, po R. Dehmelu: Pelleas und Melisande) ; posebno mjesto pripada rapsodiji Taras Buljba L. Janaĉeka (po pripovijetki N. V. Gogolja) kojoj je strana sinestetiĉka ĉulnost romantiĉke i impresionistiĉke estetike. I jugoslavenski su kompozitori nastojali da se otmu ilustrativnosti, a privlaĉi ih pjesniĉka refleksija (simfonijske pjesme Hamlet B. Berse; Burevjesnik V. Vuĉkovića, po pjesmi M. Gorkoga; simfonija Duma B. Arniĉa, nastala pod dojmom poeme O. Ţupanĉiĉa). U suvre menoj muzici, napose na Zapadu novi su konstruktivni principi apsolutne muzike (dodekafonije) i neoklasicizam uvelike potisnuli programnu estetiku. 3. Pojedine su knjiţevne epohe i struje u svojoj stvaralaĉkoj poetici isticale muziku kao uzor umjetniĉkog izraza. Otud i teţnja njemaĉke romantike i francuskoga simbolizma za »muzikalizacijom« pjesništva. Taj metaforiĉki izraţaj meĊutim oznaĉuje raznolike stilske tendencije. Istaknuta zvukovnost u lirici (npr. P. Verlainea) samo je jedna od pojava te vrsti; posve se drukĉije oĉituje sklonost nekih pisaca da djela strukturiraju ugledajući se u muziĉke forme, npr. rondo, sonatu i si. (Tieck, C. Brentano, Th. Gautier, Symphonie en blanc major, Ruben Dario). Rezultat su većinom tek sekundarne analogije; bitne stilske znaĉajke i tih djela mogu se izraziti samo specifiĉnim pojmovima literarne analize. I tehnika tzv. literarnog lajtmotiva, napose u Th. Manna, koji se poziva na Wagnera, temelji se na osebujnoj ulozi odavna poznatih epskih postupaka. — Svijet muzike dao je graĊu, likove, motive, pa i terminologiju, brojnim pripovjedaĉkim djelima. Tu treba spomenuti E. T. A. Hoffmanna, F. Werfela (Verdi), R. Rollanda (Jean Cristophe, M. Prousta i dr.); posebno se istiĉe Mannov roman Doktor Faustus u kojemu su opisi »junakovih« kompozicija plod literarne fikcije osnovane na kreativnoj i struĉnoj sposobnosti pišĉevoj i na njegovu poznavanju suvremene muzike. LIT.: O. Klauzvell, Geschichte der Programmusik, 1910. — A. Coeuroy, Musique et Litterature, Pariš 1923. — O. Walzel, Gehalt und Gestalt, Berlin -Potsdam 1923. — F. Baldensperger, Sensibilite musicale et romantisme, Pariš 1925. — R. IVellek i A. Warren, Theory of Literature, New York 1948. — C. Sachs, The Commonwealth o f Art-Style in the Arts, Music and the Dance, New York 1946. — E. Souriau, La Correspondance des arts (srpskohrvatski prijevod pod naslovom Odnos medu umetnostima, Sarajevo 1958). — C. 5. Brown, Music and Literature — A Comparison of the Arts, Atlanta 1948. — K. G. Jitst, Musik und Dichtung, u zborniku Deutsche Philologie im Aufriss, III, Berlin 1957. — V. Ţmegaĉ, Die Musik im Schaffen Thomas Manns, Zagreb 1959- — Mittenzwei, Das Musikalische in der Literatur, Halle (Saale) 1962. — Th. W. Adorno, Einleitung in die Musiksoziologie, Frankfurt/M 1962. — Isti, Quasi una fantasia. Musikalische Schriften II, Frankfurt/M 1963. _— H. Petri, Literatur und Musik, Gottingen 1964. V. Ţm.
KNJIŢNICE, MUZIĈKE -> Muziĉke knjiţnice i zbirke KOBAL, Ljubo, pjevaĉ, tenor (Ajdovšĉina, 30. VII 1920 —). Pjevanje uĉio na Konzervatoriju u Ljubljani (Wistinghausen, K. Kušej-Novak). Od 1941 ĉlan opernog zbora Slovenskog na rodnog gledališĉa u Ljubljani, od 1954 solist. Lirski tenor izra zita smisla za scensku umjetnost. Nastupio u n izu manjih i većih opernih uloga. Posebno se istakao kao Ecco (Kogoj, Crne maske), Vašek (Smetana, Prodana nevjesta) i Altoum (Puccini, Turandot). K. Be. KOBILICA -> Konjić KOBLER, Vladimir, dirigent (Ljubljana, 12. VI 1926 —). Studirao na Akademiji za glasbo u Ljubljani; 1968 završio studij III stupnja. God. 1951—-53 operni dirigent Hrvatskog narod nog kazališta u Osijeku, 1953—55 direktor Srednje muziĉke škole i Filharmonije u Subotici, 1955—61 direktor Opere u Osijeku i od 1962 direktor Mariborske opere. Dirigirao više od 40 opera i opereta iz domaćeg i stranog repertoara, kao i djela s podruĉja simfonijske i baletne literature. M. Špe.
KOBZA (rus. od. arapskog i turskog qopuz), trzalaĉki ţ instrument tipa lutnje s kratkim vratom, nekoliko parnih ţ vijcima smještenim po strani. Vjerojatno arapskog podrij k. se u srednjem vijeku posredstvom Turaka raširila u Ukr« istom tipu pripada i srednjovjekovni madţarski koboz i rumur cobza. Ĉak se u Njemaĉkoj spominje poĉetkom XIV st. instrui sliĉnoga imena: Heinrich von Neuenstadt navodi u Gottes Zul »die kobus mit der luten«. U Ukrajini je k. postala narodni strument kojim se pratilo pjevanje epskih pjesama, duma; 1 se i za same epske pjevaĉe uveo naziv kobzari. Od XVI si poprima obiljeţja —> bandure koja ju je kasnije i istisnula iz pra K. novijega doba ima obiĉno 4 pari ţica, u svakom parv jednu od strune i jednu metalnu. UgoĊene su C G d g (met za oktavu više). Instrument se svira s plektronom, a virt istodobno trzaju i prstima. U današnjem orkestru narodnih strumenata k. se javlja u donekle modificiranom obliku. LIT.: A. C.
KOCH, Eduard Emil, njemaĉki himnolog i muziĉki hi: riĉar (Stuttgart, 20. I 1809 — 27. IV 1871). Svećenik; napisa^ opseţno djelo Geschichte der Kirchenliedes und Kirchengesat der christlichen, insbesondere der deutschen evangelischen Kir (2
sv.), 1847 (III izd. u 8 sv., 1866—-76, osmi sv. posth. iz< R. Lauxmann). U njemu daje obilje podataka o razvoju jednoj snoga crkvenog pjevanja od starih Izraelaca i ranoga kršćanstva svoga vremena, pa to djelo ide u temeljne radove o historiji crkv pjesme. LIT.: W. Blankenburg, Eduard Emil Koch, MGG, VII, 1958.
KOCH, Friedrich Ernst, njemaĉki kompozitor (Ber 3. VII 1862 — 30. I 1927). Muziku studirao u Berlinu. Viol ĉelist Dvorskog orkestra (1882—91) i (od 1900) nastavnik u E linu, gdje je od 1917 vodio odjel za kompoziciju na Visokoj r ziĉkoj školi. Izvrstan pedagog; njegovi su uĉenici bili B. Blacl P. Kletzki i W. Wolf. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u d-molu Von der Nordsee 4, 1891 i u G-duru op. 10, 1892; koncert za violinu, 1907; simfonijska f 1891; Romantische Suite, 1920. ■— KOMORNA: gudaĉki trio op. 9; komp ĉije za violinu i klavir i za violonĉelo i klavir. ■— DRAMSKA. Opere: Die H, ger, 1896; Lea; Die Hugelmuhle, 1918 i Die Himmelsschuhe. ■— VOKAL? oratoriji Von den Tageszeiten, 1905 i Die Sintfiut, 1910. Kantate; zborovi; s -pjesme; madrigali; moteti. — Der Aufbau der Kadenz und anderes. Ein Bei zur Harmonielehre, 1920. LIT.: Th.-M. Langner, Friedrich Ernst Koch, MGG, VII, 1958.
KOCH, Heinrich Christoph, njemaĉki muziĉki teoreti i violinist (Rudolstadt, 10. X 1749 — 19. III 1816). Od i' djeluje kao violinist na dvoru u Rudolstadtu. K. je najznaĉaj teoretiĉar svoga vremena. Njegova knjiga Versuch einer Anleiti zur Komposition ide po rijeĉima F.-J. Fetiša i H. Riemanna me najbolje radove te vrste. K. je znatno utjecao na druge teoretiĉa Svojim postavkama o muziĉkoj logici preteĉa je H. Riemani DJELA. SPISI: Versuch einer Anleitung zur Komposition (3 knj.), I 93; Musikalisches Lexikon (2 dijela), 1802 (skraćeno izd. pod naslovom Kur: fasstes Handwb'rterbuch der Musik, 1807; nova obradba A. Domm'era l8f Handbuch bey dem Snidium der Harmonie, 1811; Versuch, aus der harten weichen Touart jeder Štuje der diatonisch-chromatischen Leiter vermiltels des harmonischen Tonwechsels in die Dur- und Molltonart der ubrigen auszuweici 1812; ĉlanci. — Komponirao je nekoliko prigodnih djela. LIT.: H. Riemann, H. Ch. Koch als Erlauterer unregelmassigen Them aufbaues, Praludien und Studien II, Leipzig 1900. — A. Feil, Satztechnis Fragen in den Kompositionslehren von F. E. Niedt, J. Riepel und H. Ch. K< (disertacija), Heidelberg 1955. •— H. H. Eggebrecht, Heinrich Christoph Ko MGG, VII, 1958.
KOCH, Lothar, njemaĉki oboist (Velbert, Rheinland, , VII 1935 —). Studij završio u Essenu; 1953—57 solist Filhć monijskog orkestra u Freiburgu (Breisgau), od 1957 u Berlii solist Filharmonije i (od 1961) docent na Gradskom konzen toriju; od 1968 docent je na Drţavnoj visokoj muziĉkoj šk< u Hannoveru. Na meĊunarodnom natjecanju Praško proljt (1959) osvojio prvu nagradu za obou. K. je suosnivaĉ i ĉlan F harmonijskih solista u Berlinu (1961) i od 1959 ĉlan ansamt Camerata instrumentale Telemannova društva u Hamburgu. KOCH, 1. Richert Sigurd Valdemar, švedski komp zitor (otok Agno kraj Stockholma, 28. VI 1879 — Stockhoh 16. III 1919). Uĉio klavir i kompoziciju u Stockholmu; stuc kompozicije nastavio u Berlinu i Dresdenu i 1912 ponovo u Berlit (K. Kampf). Do 1916 ţivio na otoku Ornou kraj Stockholma k: slobodan umjetnik; 1911—15 poduzeo više putovanja po skand navskim zemljama kao klavirski pratilac; od 1916 u Stockholn muziĉki kritiĉar lista Stockholms Tidningen. Jedan je od posljednj: švedskih nacionalnih romantiĉnih kompozitora. Njegove se ii dividualne crte najjasnije istiĉu u solo-pjesmama, za koje je najr; dije birao egzotiĉne tekstove.
KOCH — KOCOR DJELA. ORKESTRALNA: Romanca i Serenada za violinu i orkrestar, 1914; ba lada za k la vir i o rkestar, 1 919; lirska fa ntaz ija / Pans marker, 1917. — KOMORNA: klavirski kvintet, 1916; sonata za violinu, 1913; sonata za violonĉelo, 1913. — Klavirske kompozicije. — Oko 75 solo-pjesama: Exotiska sdnger, 1914; Istoĉnjaĉke ljubavne pjesme, 1917; Gammalszvenska Wijsor, 1919 i dr.
2. Sigurd Christian Erland, kompozitor i dirigent (Stockholm, 26. IV 1910^—). Sin Richerta Sigurda ValĊemara; Muziku uĉio u Stockholmu i Berlinu. Od 1939 nastavnik na Muziĉkoj školi i od 1953 na Visokoj muziĉkoj školi u Stockholmu. God. !943—-45 dirigent Švedskog radija, a 1946—48 predsjednik muziĉkog društva Fylkingen. Nastupao i kao dirigent. Ţiv i raznolik ritam Kochove muzike izvire iz jazza. Rado upotrebljava i narodne plesne ritmove i tehniku sviranja (prazne ţice, borduni). Svoje kompozicije, pa i za veliki orkestar, K. koncipira redovito komorno; mnogo primjenjuje polifoniju, katkad i bitonalnost. DJELA. ORKESTRALNA: Ĉetiri simfonije: I, 1938; II, Sinfonia Dalecarlica, 1944; I I I , 1948 i IV, Sinfonia seria, 1953. Sinfonietta, 1948. Koncerti: 2 za klavir, 1936 i 1962; za violinu, 1937; za violu, 1946; za violonĉelo, 1951; za saksofon, 1958. Triptyk za violinu, 1948; mala suita, 1933; Suite rustica za gudaĉe, 1946; Concertino za gudaĉe, 1938; Nordisk Capriccio, 1943; Serenata giocosa, 1948; Arhipelag, 1950; Alusica malinconica za gudaĉe, 1952; koncertna muzika, 1955; koncert za maliorkestar 1955; varijacije Oxberg 1956; Lapplandsmetamorfoser. 1957; Dansrapsodi, 1957; Tolv skandinaviska danser 1959—60; Impulsi, 1964. — KOMORNA: 6 gudaĉkih kvarteta, 1934—63; 2 sonatine i druga djela za violinu i klavir. — Dvije sonatine i druga djela za klavir. —• DRAMSKA: djeĉja opera Pelle Svanslos, 1948; Singspiel Lasse Lucidor, 1943; balet Askungen, 1942; scenska muzika; filmska muzika. — Concerto piccolo za sopran, altsaksofon i gudaĉe, 1962; zborovi; oko 80 solo-pjesama. LIT.: F. H. Tornblom, Sigurd v. Koch, Ord och bild, 1936. — Erland v. Koch svarar pa fragor om sig sjalv, Musikvarlden, 1945. — A. Helmer, Erland v. Koch, Musikrevv, 1958. — Isti, von Koch, 1. Richert Sigurd Waldemar, 2. Sigurd Christian Erland, MGG, VII, 1958.
KOCHAN, Giinter, njemaĉki kompozitor (Luckau, Niederlausitz, 2. X 1930—). Uĉio na Visokoj školi za muziku u Berlin-Charlottenburgu (K. F. Noetel, H. Wunsch, B. Blacher); 1950— 53 polazio majstorsku klasu (H. Eisler) na Umjetniĉkoj akademiji u Berlinu (DDR). Od 1950 nastavnik i od 1967 profesor na Visokoj školi za muziku u Berlinu. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije sa zboro m, 1963 (rev. 1964) i 1968; Sinfonietta, 1960; koncert za klavir, 1958; koncert za violinu, 1952; koncert za violonĉelo, 1967; Concertino za flautu, 1964; Frohliche Ouverture za mali orkestar, 1960; mala suita, 1957; Italienisches Capriccio; suita, 1961; Polkas, 1955; koncert, 1962; varijacije na temu C. M. Webera, 1964. — KOMORNA: 5 kompozicija za gudaĉki kvartet, 1961; klavirski trio, 1954; Divertimento za flautu, klarinet i fagot, 1956; sonata za violinu i klavir, 1962; sonata za violon ĉelo i klavir, 1958. — Kompozicije za klavir. — Muzika za film i za radio-drame. — VOKALNA: kantate Die VCelt ist jung, 1952; Ernst Thalmann, 1959; Die Asche von Birkenau, 1965 i Aurora, 1966; 1848 (6 kompozicija) za zbor, 1957; Das Testament von Ho Chi-minh za recitatora, komorni orkestar i 9 instrume nata, 1971; masovne i omladinske pjesme (Signale der Jugend; Wir lieben unsere Heitnat) ; solo-pjesme, takoĊer uz pratnju orkestra.
KOCHANSKA-SEMBRICH, Marcelina -» Sembrich, Marcella
KOCHEL, Ludvvig Alois Ferdinand (Ritter von), austrijski muzikolog (Stein kod Kremsa na Dunavu, 14. I 1800 — Beĉ, 3. VI 1877). Pravnik, botaniĉar i mineralog. Uz temeljitu monogra fiju o J. J. Fuxu, znaĉajna su i njegova izdanja neobjavljenih Beethovenovih pisama, a osobito je zasluţan za sistematiziranje Mozartovih kompozicija; sva kasnija izdanja Moza-ovih djela temelje se na njegovu vrlo savjesnom popisu (uz ostala i cjelokopno izdanje, koje je ob-iavila naklada Breitkopf und Hartel). Inicijali K. V. ili samo V., koji se gotovo redovno nalaze uz naslove Mozartovih djela, znaĉe Kochel--V erzeichnis. DJELA. SPISI: Musik am ostcrreichischen Hofe, 1856; Uber den Umfang der Produktivitat W. A. Mozarts, 1862; Chronologisch-thema-tisches Verzeichnis sdmtlicher Tonwerke W. A. Mozarts, 1862 (dopune obj. sam K. u Allgemeine Musikalische Zeitung, 1864; II izd. priredio P. Waldersee, 1905, a III L. A. F. KOCHEL i IV dopunjeno izd. A. Einstein, 1937, novi otisak Ann Arbor, SAD, 1947 i Leipzig 1958; G. Sievers, 1964; V izd. Wiesbaden 1961; VI izd. priredili F. Giegling, A. Weinmann i skraćeno izdanje H. Haasea Der kleine Kochel, 1951); Die Pflege der Musik am Osterreichi-schen Hofe . . . , 1866; Die Kaiserliche Hofmusikkapelle zu Wien von 1543 bis 1567, 1869; Johann Joseph Fux, 1872. — Izdao 83 neitaufgefundene Originalbriefe Ludvjig van Beethovens an den Ersherzog Rudolf, 1865 i 4 Briefe Beethovens an den Grafen Brunszvick, 1867. LIT.: E. Krause, Kochels chronologisch-thematisches Verzeichnis, Neue musikalische Rundschau, 1908. •— E. F. Schmid, Ludvvig Alois Ferdinand Kochel, MGG, VII, 1958. — O. E. Deutsch, Aus Kochels Jugendtagen, Festschrift H. Engel, Kassel 1964.
KOCHERMANN, Rainer, njemaĉki plesaĉ (Chemnitz, 13. II 1930—). Uĉenik T. Gsovske; debitirao 1949 u berlinskoj Drţavnoj
345
operi u baletu Don Qichotte (Minkus). Nakon dvije godine prelazi u Gradsku operu; 1955 angaţiran kao prvi plesaĉ u Frankfurtu. Ostvario niz velikih uloga u klasiĉnom repertoaru, meĊu kojima u baletima Pelle'as et Me'lisande (Faure), Hamlet (Blacher), La Boutique fantasgue (Rossini). Plesaĉ savršeno ĉiste tehnike, izvanrednog skoka i snaţne individualnosti, K. je jedan od najboljih suvremenih njemaĉkih plesaĉa. KOClAN, ĉeška obitelj muziĉara. 1. Julius, violinist i muziĉki pedagog (Usti nad Orlići, 22. V 1852 — 31. X 1913). Završio uĉiteljsku školu; u violini neko vrijeme uĉenik O. Ševĉika u Pragu. Od 1873 uĉitelj u Usti nad Orlići; tamo je vodio crkveni zbor i prireĊivao orkestralne i vo kalne koncerte; utemeljio je i pjevaĉku školu. Dobar violinist, izdao priruĉnike Zdkladove hry na housle, 1888 i Poĉdtky hry na housle, 1902 (zajedno sa sinom Jaroslavom). 2. Petr, orguljaš (Usti nad Orlići, 7. I 1864 — 4. I 1931). Brat Juliusa; muziku uĉio kod V. Sychre i na Orguljaškoj školi u Pragu. Od 1883 crkveni orguljaš samostana u Vvsšim Brode, od 1891 do smrti u Usti nad Orlići. Bavio se i kompozicijom (Divadelni pochod za gudaĉki orkestar; 7 Pange lingua i dr.). 3. Jaroslav, violinist (Usti nad Orlići, 22. II 1883 — Prag, 7. III 1950). Sin Juliusa; na Konzervatoriju u Pragu studi rao violinu kod O. Ševĉika i kompoziciju kod A. Dvofaka. Mnogo je koncertirao po Evro pi, Americi i Australiji. God. JAROSLAV KOClAN 1924—43 bio je profesor na Majstorskoj školi Praškog kon zervatorija; njegovi uĉenici bili su M. Hlounoa, A. Plocek, J. Suk i E. Zathurezky. Briljantna tehnika, mekan i pjevni ton, a osobito profinjena interpretacija obiljeţja su po kojima se K. uvrstio u najistaknutije ĉeške umjetnike na violini. DJELA. Za violinu i klavir: Dumka, 1901; Old Folks at Home, 1907; Serenata i Humoreska op. 17, 1909; Meditation du soir, Intermezzo pittoresaue, Hymne au Printemps, 1911; Lullaby, 1911; Serenada. — Zborovi. •— Poćatky hry na housle, 1902 (s ocem Juliusom); zbirka Preludii e intermezzi, 1946. LIT.: V. Polivka, S Kocianem kolem sveta, Praha 1945. — Zbornik Jaroslav Kocian, Praha 1953. ■— Z. Vyborny, Jaroslav Kocian, MGG, VII, 1958.
KOCIJANĈIĈ, Josip, kompozitor (Kanal ob Soĉi, 16. III 1849 •— 10. IV 1878). Studirao pravo u Beĉu i sluţbovao kao ĉinovnik. U muzici je kao samouk vodio zborove i sabirao narodne napjeve. Promicanjem slovenske narodne pjesme pridonosio je buĊenju narodne svijesti. Njegovi zborovi, harmonijski jednostavni, ali melodijski invenciozni, tipiĉni su produkt ro mantiĉnoga zanosa nadarenog muziĉara koji se, zbog prerane smrti, nije mogao potpuno razviti. DJELA: 8 kompozicija Ĉuti v napevih za muški zbor. — Izdao Slovenske narodne pesmi (2 sv.), 1876 i 1877 (ili 1878; 3. sv. bio je pripremljen za štampanje, ali se izgubio). LIT.: A. Ferjanĉiĉ, Spo min na Josipa Kocijanĉiĉa, Novi akordi, 1913. — G. Krek, Kocijanĉiĉevo glazbeno delo, ibid. — J. Leban, Josip Kocijanĉiĉ, ibid. D. Co.
, Ivan Nepomuk, violonĉelist i kompozitor (Varaţdin, 21. IV 1820 ■— ?). Muziku uĉio kod I. Lindenthala u Varaţdinu i J. Merka u Beĉu. God. 1845 koncertirao u Varaţdinu i Zagrebu i zatim prihvatio mjesto violonĉeliste u beĉkom kazalištu An der Wien; oko 1860 otišao u Bratislavu gdje je nastupao kao glumac-komiĉar i afirmirao se kao kompozitor. God. 1862—63 boravio u Beĉu, a zatim mu se gubi svaki trag. MeĊu Kockovim saĉuvanim kompozicijama posebno se istiĉu opera Die Waise aus Fryzvalden (Bratislava, 30. XI 1861) i opereta Kriegers Heimkehr (Sereţanin), izvedena u Bratislavi (6. IV 1862), Beĉu, Pragu, Zagrebu (24. III 1864) i Šopronu. LIT.: A. Goglia, Dva violonĉelista Varaţdinca, Sv. C, 1939, 2. — K. Filić, Glazbeni ţivot Varaţdina, Varaţdin 1972. K. Ko.
KOCOR (Katzer), Korle Awgust, luţiĉkosrpski kompozitor (Zahor, Budišin, 5. XII 1822 — Ketlice, 19. V 1904). U Budišinu završio uĉiteljsku školu i uz to uĉio muziku. Djelovao kao uĉitelj. K. je prvi veći luţiĉkosrpski kompozitor. Autor je prve luţiĉkosrpske opere Jakub a Kata; njegov oratorij Nalećo smatra se najvećim djelom luţiĉkosrpske muziĉke prošlosti. Od 1845 K. je redovito organizirao festivale luţiĉkosrpske muzike. DJELA: Komorne i klavirske kompozicije. — Dvije opere (Jakub a Kata, 1871). — Šest oratorija (Nallćo); zborovi; zbirka luţiĉkosrpskih pjesama za glas i klavir, 1861. — Serbski reauiem.
346
KOCZALSKI — KODALY
KOCZALSKI, Raul, poljski pijanist i kompozitor (Varšava, 3. I 1885 — Poznan, 24. XI 1948). Uĉio kod K. Mikulija u Lavovu, H. Jareckog i L. Mareka. Prvi je koncert priredio 1892 (sa 7 godina), a već 1896 slavio je svoj 1000. nastup. Nakon duljeg boravka u Njemaĉkoj ţivio neko vrijeme u Parizu, kasnije u Švedskoj; poslije Drugoga svjetskog rata vratio se u Poljsku, gdje je do 1948 bio profesor na Visokoj muziĉkoj školi u Poznanu. U svoja djela, osobito u klavirske kompozicije, ĉesto je unosio poljske narodne napjeve. DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija; 2 simfo nijske pjesme. K oncerti: 6 za klavir; za violinu i za violonĉelo. Simfonijska legenda. — KOMORNA: 4 sonate za violinu i klavir; 2 sonate za violu i klavir; Romantiĉna suita za violu i klavir. — KLAVIRSKA: 8 sonata; 6 suita; 3 nokturna; 24 preludija i dr. — DRAMSKA. Sedam opera: Rymond, 1902; Mazzeppa; Die Siihne, 1909; Jacaueline; Semrud, i dr. Balet Renata. — Oko 250 solo-pjesama. — SPISI: Frederic Chopin. Betrachtungen, Skizzen, Analysen, 1936; Uber die Auffiihrung Chopinscher Werke (prevedeno i na druge jezike). LIT.: B. Vogel, Raul Koczalski, Leipzig 1896. — M. Paruszewska, Szkic biograficznv i artystyczna kariera R. Koczalskiego, Poznan 1936. — J. Ekier, Raul Koczalski, MGG, VII, 1958.
KOCZIRZ, Adolf, austrijski muzikolog ĉeškoga podrijetla (Verovanv, Moravska, 2. IV 1870 — Beĉ, 22. II 1941). Studirao u Beĉu pravo, a od 1889 i muzikologiju (G. Adler). Bio je ĉlan Komisije za istraţivanje muzike za lutnju u okviru IMG. K. ide u red prvih muzikologa koji su sistematski prouĉavali staru muziku za lutnju; njegovi radovi o literaturi za taj instrument odlikuju se znanstvenom toĉnošću, a osobito su vrijedne njegove upute o transkripciji tabulatura za lutnju. DJELA. SPISI: Der Lautenist Hans Judenkunig (disertacija), SBIMG, 1904—05; Zur Geschichte des Luython'schen Klavizimbels, ibid., 1907—08; Klosterneuburger Lautenbilcher, Mušica Divina, 1913; Osterreichische Lautenmusik zzvischen 1650 und 1720, SMW, 1918; Verschollene neudeutscke Lautenisten, AFMW, 1921; Die Gittarenkompositionen in Miguel de Fuenllana's Orphenica lyra (1554), ibid., 1923; Bohmische Lautenkunst um 1720, Alt-Prager Almanach, 1926; Uber die Fingernageltechnik bei Seiteninstrumenten, Studienzur Musikgeschichte, 1930 i dr. ■— IZDANJA: Osterreichische Lautenmusik im 16. Jahrhundert, DTO XVIII, sv. 37; Osterreichische Lautenmusik zioischen 1650 und 1720, DTO XXV, sv. 50; Wiene> Lautenmusik im 18. Jahrhundert, 1942; pojedina djela starih majstora za lutnju. LIT.: E. K. Bliimmel, Dr. Adolf Koczirz, Zeitschrift fiir die Gitarristik, 1924—25. — G. Adler, Personliche Erinnerungen, Festschrift A. Koczirz zum 60. Geburtstag, Wien 1930. — O. Wessely, Adolf Koczirz, MGG, VII, 1958.
KOĈVARA (Kocţwara, Kotzwara), František (Franz), ĉeški kompozitor (Prag, oko 1750 — London, 2. IX 1791). Oko 1780 ţivio vjerojatno u Londonu, 1788 u Irskoj, 1790 angaţiran kao violinist u orkestru King's Theatrea u Dublinu i zatim je ponovno u Londonu, gdje 1791 sudjeluje na komemorativnim sveĉanostima u ĉast Handela. Mnogostrani muziĉar, K. je svirao više instrumenata, a bio je cijenjen i kao kompozitor simfonijskih 1 komornih djela (klavirske i violinske sonate). Veoma je popularna bila njegova programna kompozicija The Battle of Prague (oko 1788), saĉuvana otprilise u 30 razliĉitih izdanja (posljednje iz 1884). DJELA. INSTRUMENTALNA: A periodical overture in 8 parts op. 10, Nr. 1—2, oko 1790; Trois serenades op. i za violinu, violu, violonĉelo i 2 roga, oko 1775; Six sonatas bez opusa (3 za violinu, blokflautu i violonĉelo, 2 za 2 violine i violonĉelo i 1 za 2 viole, violonĉelo i 2 roga) oko 1775; Six sonatas za 2 violine i bas, oko 1775; Six trios op. 5 za 2 violine i bas, oko 1780; Six easy duetts op. 8, za violinu i blokflautu, oko 1780; Six trios op. 9 za 2 violine i bas, oko 1790; The Battle of Prague, a favourite sonata op. 13, za klavir ili ĉembalo s violinom i violonĉelom, oko 1788 (verzija za 2 klavira oko 1800 i kasnije; verzija za ĉembalo ili klavir, violinu, violonĉelo i bubanj s naslovom Grande Battaille..., oko 1800); 3 zbirke od po 3 sonate za ĉembalo ili klavir i violinu: I, op. 34, oko 1790; II, op. 35, oko 1791 i III, op. 38, oko 1791; Six easy duetts op. 37 za 2 violine, oko 1790; Trois sonates pour forte piano op. 36, oko 1790; Three solos or sondtas... za violu i bas, oko 1790; The Agreedble Surprize sonatni potpuri, oko 1791; A duettfor two performers on one hpd., oko 1900. — Six Songs s pratnjom klavira ili harfe, oko 1790; The Lover's petition, a favourite Song, oko 1790. — LIT.: W. T. Parke, Musical Memoirs, 2 sv., London 1830. — Ch. Cudmorth, Franz Koczwara, MGG, VII, 1958.
KODALLI, Nevit, turski kompozitor (Mersin, 12. I 1924 —). Studirao na Konzervatoriju u Ankari (N. K. Akses) i na Hcole Normale de Musique u Parizu (A. Honegger). Od 1953 predavao kontrapunkt, muziĉku analizu i instrumentaciju na Konzervatoriju u Ankari, od 1955 dirigent i sada direktor Opere. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1948; simfonijeta, 1949; Passacaglia i fuga, 1945; suita Telli Turna, 1969. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1947 i 1966; gudaĉki sekstet, 1946; Poema za violinu solo, 1954. •— Kompozicije za klavir (sonata, 1950). ■— DRAMSKA: opere Van Gogh, 1957 i Gilgamesh, 1962. Balet Antigona, 1958. Scenska muzika za drame. — VOKALNA: oratorij Atatiirk, 1952; više ciklusa solo-pjesama; zborovi. — Obradbe narodnih napjeva za zbor.
KODALY, Zoltan, madţarski kompozitor, folklorist, dirigent i muzikolog (Kecskemet, 16. XII 1882 — Budimpešta, 6. III 1967). Djetinjstvo preoveo u Galanti kraj Bratislave, gimnaziju polazio u Trnavi (tada Nagvszombat u Ugarskoj); uz to uĉio klavir, violinu i violonĉelo i poĉeo komponirati. Sistematski muziĉki studij zapoĉeo je 1900 u Budimpešti, gdje je na Muziĉkoj akademiji uĉio kompoziciju, a na Univerzitetu madţarski i njemaĉki jezik i literaturu. U kompoziciji je, zajedno sa B. Bartokom, bio uĉenik H. Koesslera. Oko 1903—04 poĉeo je prouĉavati
madţarsku narodnu muzi] ubrzo je uvidio da je madţ; muziĉki folklor u velikoj r iskvaren i zasjenjen tudins varoškim i osobito cigam muziĉkim elementima, te ga treba oĉistiti od tih nat i uspostaviti njegovu izv< ĉistoću i prvobitne oblike, toga cilja vodila je samo ji metoda: slijediti narodni na do njegova izvora. To je dalya navelo na putovanjt zemlji radi sabiranja naroi melodija. God. 1906 objavi svoju doktorsku disertaciji strojnoj strukturi madţarske rodne pjesme. U to vrij udruţio se, u svom folk z. KOD ALY stiĉkom radu i putovanjirr Belom Bartokom koji je, voĊen srodnim nazorima, takodei traţivao izvorni madţarski muziĉki folklor. Već su 1906 c vili prvu zajedniĉku zbirku od 20 Madţarskih narodnih nap (V izd. 1967) i ubrzo su svoja istraţivanja proširili i na nare muziku susjednih naroda. Otada je njihov dugogodišnji zaje ĉki rad davao sve znaĉajnije plodove: raĉuna se da su Ko i Bartok sakupili oko 10 000 madţarskih i pc nekoliko tisuća vaĉkih i rumunjskih napjeva. God. 1906—-07 K. putuje u Berlin i Pariz gdje na Konze toriju pohaĊa predavanja Ch. Widora i upoznaje muziku Debussvja što je ostavilo trag na njegovu formiranju. Vra se u Budimpeštu (1907), postavljen je za profesora teorije Muziĉkoj akademiji, a iduće godine i za nastavnika kompozi Za prve madţarske komune, 1919, postao je zamjenik direk te ustanove zbog ĉega je 1919—21 disciplinski kaţnjen, p istom 1922 ponovo nastupio profesorsko mjesto. Kao kompo; odrţao je svoj prvi autorski koncert 1910 u Budimpešti (za virom je bio Bartok), ali njegov, za ono doba nov i smion mu; jezik nije naišao na puno priznanje. Pravi trijumf doţivio je 1923 izvedbom svoga najpoznatijeg djela, Psalmus Hungar, koje mu je ubrzo pribavilo i meĊunarodni ugled. Otada K. diri izvedbama vlastitih djela, ne samo u Madţarskoj, već i u Njer koj, Engleskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, SAD, SSSR i drug God. 1931—33 drţao je predavanja na Budimpeštanskom uni zitetu o narodnoj muzici; a 1941 povukao se s profesorskog loţaja na Muziĉkoj akademiji i posvetio redakciji sakuplje folklornog materijala na Madţarskoj akademiji nauka; po Bartokova odlaska sam je vodio taj opseţan rad na priprem; i izdavanju serije Corpus Musicae popularis Hungaricae ĉiji ; svezak objavljen 1951. Poslije rata izabran je za predsjedi Madţarske akademije nauka (1946—49), zatim je vodio pre: budimpeštanske Muziĉke akademije i Saveza kompozitoj od 1951 predsjedavao akademijinoj Komisiji za muzikoloj Od 1961 do smrti bio je i glavni urednik ĉasopisa Studia musicolo i od 1963 predsjednik International Folk Music Council (IFJV Dobio je više nagrada i poĉasti u zemlji i inozemstvu, a njem ĉast objavljeno je nekoliko jubilarnih spomen-spisa. K. je, uz Bartoka, najznaĉajnija liĉnost madţarske mu XX st. Duboko srodan svom školskome drugu i prijatelji znanstvenom pristupu folkloru, on se od njega kao kompo? razlikuje. Po naravi lirik, K. je već u prvim djelima oĉitovao je posve individualnu crtu: izrazito vokalni naĉin muziĉkog misije Taj primarno melodijski stil, karakteristiĉan i za njegova ins mentalna djela, pomogao mu je da se zarana oslobodi sv mladenaĉkih uzora, beĉkih klasiĉara, Brahmsa i Debussvja. Kodalvev dalji razvoj odsudno je djelovala starija madţai narodna pjesma; njezina modalnost, pentatonika, ornamentil rubato ritmika dali su peĉat Kodalvevoj melodici. Uz to j svojim vokalnim djelima nedjeljivo povezao melodijsku gr s madţarskim jezikom i govornim metrom. Kasnije mu je j poticaje dala još i vokalna polifonija XVI st., posebice mu;1 Palestrine. U komornim djelima unosi u klasiĉne formalne ok improvizacijsku rapsodiĉnost i atmosferu puĉkog muzicira: I orkestralna djela gradi prema naĉelima pjesme, oĉitujući srni za instrumentalni kolorit. Izgradivši suvremeni madţarski muz jezik K. je odbacio romantiĉarsku patetiku i dao prednost > saţetom, jezgrovitom naĉinu izraţavanja. Majstor poetiĉnih skih raspoloţenja, sugestivno je prikazao i tragiĉne dogaĊaje madţarske povijesti, osobito u svojemu remek-djelu Psah Hungaricus. Posve drugaĉiji karakter ima igrokaz Hdry Jd u kojemu prevladavaju elementi fantastike, groteske i kom: Podjednako je vaţan i Kodalvev doprinos suvremenoj etnomv.
KODALY — KOECHLIN kologiji, kao i njegov pedagoški rad. Odgojio je ĉitav niz istaknutih madţarskih kompozitora mlaĊe generacije (T. Serly, A. Dorati, F. Szabo, S. Veress), napisao više didaktiĉkih djela i reorganizirao madţarsku muziĉku nastavu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1961; Concerto, 1939; uvertira, 1897; orkestralna slika Nydri este (Ljetna noć), 1906 (prer. 1930); Regi magydr KatonĊdalok (Stare madţarske vojniĉke pjesme), 1917 (verzija za violonĉelo i klavir pod naslovom Magyar Rondo, 1917); Balettzene, 1925 (prvotno uz igrokaz Hdry Jdnos); Szinhdzi nyitdny (kazališna predigra, prvotno za Hdry Jdnos), 1927; suita iz muzike za igrokaz Hdry Jdnos, 1927; Marosszeki tdncok, 1930 (verzija za klavir, 1927); Galdntai tdncok, 1933; Felszdllott a pdva varijacije na madţarsku narodnu pjesmu, 1938—39; Minuetto serio (prema muzici Csmka Panna), 1953. — KOMORNA: gudaĉki trio, oko 1900; 2 gudaĉka kvarteta op. 2, 1908—09 i op. 10, 1916—18; sonata za violonĉelo i klavir op. 4, 1909—10; sonata za violonĉelo solo op. 8, 1915; sonatina za violonĉelo i klavir, 1965—66; serenada za 2 violine i violu op. 12, 1919—20; Duo za violinu i violonĉelo op. 7, 1914; Adagio za violinu i klavir, 1905; Intermezzo za violinu, violu i violonĉelo, 1905; Capriccio za violonĉelo solo, 1915. — KLAVIRSKA: Meditation sur un motif de Claude Debussy, 1907; Zongoramuzsika (kasnije s naslovom Kilenc zongoradarab), op. 3, 1909; Het zongoradarab (7 klavirskih komada) op. 11, 1910—18; 24 kis kanon a fekete billentyukon (24 mala kanona na crnim tipkama), 1945; Gyermek-tdncok (Djeĉji plesovi), 1945. Za orgulje: Preludij, 1931; Csendes mise (Tiha misa), 1942. — DRAMSKA. Puĉki muziĉki igrokazi: Hdry Jdnos, 1926; Szekelyfono, 1932 i Czinka Panna, 1948. Scenska muzika. — VOKALNA: Psalmus Hungaricus za tenor, zbor, djeĉji zbor i orkestar op. 13, 1923; Vertanuk sirjdndl (Na grobu krvnih svjedoka) za zbor i orkestar, 1945; Kdllai Kettb's za mješoviti zbor i orkestar, 1950; Molndr Anna za glas i mali orkestar, 1942 (prer. 1959); Kadar Kata za alt imali orkestar, 1943; An Ode: The Music Makers za mješoviti zbor, 2 trublje, 2 trombona i gudaĉe, 1964; veliki broj kompozicija za zbor, mješoviti, muški, ţenski i djeĉji, meĊu njima: Ave Maria; Este (Veĉer); Hegyi ejszakdk (Noći u brdima); GyermekkĊrok (10 Djeĉjih zborova); Mdtrai kepek (Slike iz Matre); Four Italian Madrigals; Karddi notdk (Pjesme iz Karada); Szekely keserves (Sekeljska tuţaljka); Angyalok es pdsztorok (AnĊeli i pastiri) za dvostruki djeĉji zbor; Huszt; A magyarokhoz (Madţarima); Balassi Bdlint elfeledett eneke (Zaboravljena pjesma B. Balassija); Csatadal (Ratniĉka pjesma); Zrinyi szozata (Budnica Zrinjskog); Kis emberek dalai (50 pjesama za male ljude); Mohdcs i dr. Ciklusi solo-pjesama na stihove madţ. pjesnika: Enekszo op. 1 (16 pjesama); Hdront dal; Megkesett melodidk (Zakašnjeli napjevi) i dr. — CRKVENA: Missa brevis za sole, zbor i orkestar, 1944; Budavdri Te Deum za sole,zbor, orkestar i orgulje, 1936; Sik Sdndor Te Deuma za zbor, 1961; Stabat Mater; 5 Tantum ergo; psalmi i dr, — INSTRUKTIVNA. Priruĉnici i pjesma rice: Bicinia Hungarica, 4 knj. 1937—42 (na engleskom uredio i obj. G. Russel-Smith, u 2 sv., 1968); 333 olvaso gyakorlat (333 vjeţbe, kao uvod u madţarsku nar. muziku), 1943; O'tfoku ţene (Pentatonska muzika) 440 napjeva u 4 knj., !945—48; 4 zbirke vjeţbi za dvoglasno pjevanje, I—III 1954, IV, 1962; Tricinia, 1954; Az eneklo ifjusdghoz, 1962 i dr. — IZDANJA: Erdelyi magyarsdg. Nepdalok (sa B. Bartokom) 150 napjeva erdeljskih Madţara, 1923; Nagyszalontai gyujtis 42 napjeva iz Nagvszalonte, 1924; Magyar nepdalok es nepies dalok (Madţar ske narodne i puĉke pjesme), 3 sv., 1961. U seriji Corpus musicae popularis Hungaricae madţarske nar. pjesme koje su zajedniĉki sakupljali i biljeţili Bart6k i K.: I, Gyermekjdtekok (red. Gy. Kerenvi), 1951 (II izd. 1957); II, Jeles napok (red. Gy. Kerenvi), 1953; III, Lakodalom (red. L. Kiss), 1955—56; IV, Pdrositćk (red. Gy. Kerenvi), 1959 i V, Siratok (red. L. Kiss i B. Rajeczkv), 1964. — Obradbe madţ. nar. pjesama: Magyar nepdalok (sa B. Bartokom) za glas i klavir, 1906; Magyar ne'pzene za glas i klavir, 10 sv., 1924—32 i XI sv., 1964 itd. — SPISI: A tnagyar nepdal strofaszerkezete (Strofna struktura madţ. nar. pjesme), 1906; Az iij egyetemes nepdalgyujtemeny tervezette (Plan nove sve obuhvatne zbirke nar. pjesama; sa B. Bartokom), Ethnographia, 1913; Otfoku hangsor a magyar nepzeneben (Pentatonika u madţ. nar. pjesmi), Zenei Szemle, 1917; Argirus notdja (Argirusova pjesma), 1921; Neprajz es zenetortenet (Etno grafija i povijest muzike), 1933; Sajdtsdgos dallamszerkezett a cseremisz nepze neben (Samosvojna graĊa melodije u ĉeremiškoj narodnoj muzici), 1935; A magyar nipzene (Madţarska narodna muzika), 1937 (III izd. s primjerima L. Vargyasa, 1952, V izd. 1969; na njemaĉkom 1956 i 1967; na engleskom 1960 ^1965; na ruskom 1961); Magyar tdncok 1729-bol (Madţarski plesovi iz 1729.), Uj Zenei Szemle, 1952. Brojni ĉlanci i studije u madţarskim i stranim ĉasopi sima, sabrani i obj. pod naslovom A ţene mindenkie (uredio A. Sz6llosy), 1954 i Visszatekintes (uredio F. B6nis), 2 sv., 1964. LIT.: M. D. Calvocoressi, Zoltan Kodaly, Monthly Musical Record, 1922. — B. Szabolcsi, Die Instrumentalmusik Z. Kodalvs, Musikblatter des Anbruch, 1922. — E. Desderi, Zoltan Kodalv, II Pianoforte, 1925. — B. Szabolcsi, Die Lieder Z. Kodalvs, Musikblatter des Anbruch, 1927. — Isti, Die Cho're Z. Kodalvs, ibid. 1928. —A. Toth, Zoltan Kodalv, RM, 1929, 9—10. •— G. Pannain, Zoltan Kodalv, Musicisti dei tempi nuovi, Torino 1932 (II izd. Milano 1954). — E. Haraszti, Zoltan Kodalv, Nouvelle Revue de Hongrie, 1933. — A. Molndr, Kodalv Zoltan, Budapest 1936. —■ A. Szolosy, Kodalv miiveszete, Budapest 1943. — B. GunĊa (urednik), Spomen-spis povodom 60. roĊendana Z. Kodalva, Budapest 1943. — E. Haraszti, Zoltan Kod£ly et la musique hongroise, RM, 1946, 2. — /. Sonkoly, Kodalv, az ember, a miivesz, a nevelo, Nyiregyhaza 1948. — B. Szabolcsi i D. Bartha (urednici), Spomen-spis povodom 70. roĊendana Z. Kodalva, Zenetudomanvi tanulmanvok, I, 1953. — J. S. Weissmann, Ko dalvs spate Qrchesterwerke, Ungarische Komponisten (serija Musik der Zeit, sv. 9), Bonn 1954 (ranije objavljeno u ĉasopisu Tempo, London 1950 —51, 17— 18). — J. Gergely, Zoltan Kodalv, mušico hungaro e mestre universal, Lisabon 1954. — L. Eosze, Kodalv Zoltan, elete es munkassaga, Budapest 1956 (na en gleskom 1962; na njemaĉkom 1964). — B. Szabolcsi i D. Bartha, Spomen-spis u povodu 75. roĊendana Z. Kodalva, Zenetudomanyi tanulmanvok VI, 1957. — B. Szabolcsi, Zoltan Kodalv, MGG, VII, 1958. — Isti (urednik), Z. Kodaly octogenario sacrum (spomen-spis s popisom djela), Zenetudomanvi tanulmanvok 1962 (i u Studia musicologica 1962). — 5". L. Erdely, An Essay on Method and Principles of Hungarian Ethnomusicology. Four Studies of Z. Kodalv (diserta cija), Western Reserve University, Ohio 1962. — L. Bdrdos, Heptatonia secunda. Egy sajatsagos hangrendszer Kodalv muveiben, Magyar ţene, III—IV, 1962— 63. — P. M. Young, Zoltan Kodalv, London i New York 1964 (na njemaĉkom, Budapest 1964). — G. Friss, Musik und, Musikerziehung in Ungarn. Zu Z. Kodalvs musikpadagogischer Reform und ihren Ausvvirkungen, Orff -Institut, Godišnjak 1964—68. — J. Gergely, Z. Kodalv et Ia conscience musicale de son pays, Etudes finno-ougriennes, 1965, 2. — L. Eosze, Kodalv Zoltan, Budapest 1967. — F. Hoffding, Z. Kodalv (nekrolog), Dansk musiktidsskrift, 1967, 4. — C. Jolly, Z. Kodalv, Tempo 1967—68, 83. — Ĉasopis Muzsika (broj posvećen Kodalvu), 1967, 5. — /. Kecskemeti, Kodalv balladakolteszete, Magyar ţene VIII—IX, 1967—68. — H. Stevens, The Choral Music of Z. KoĊalv, MQ, 1968. — P. Collaer, Hommage a Z. Kodalv, Kodalvs Principal Writings on Folk Music Research, Journal of the International Folk Music Council, 1968. — J. Ribiere-Raverlat, L' Education musicale en Hongrie, Pariš 1968 (na engle skom 1971). — /. Martinov, Z. Kodalv (na ruskom), Moskva 1970. — L. Eosze, Ţivotno djelo Zoltana Kodalja, Zvuk, 1970, 106—107. I. Ać. i R. A.
347
KODER, Urban, kompozitor i trubljaĉ (Ljubljana, 4. III 1928 —). Završio studij medicine; trublju uĉio na Srednjoj muziĉkoj školi u Ljubljani (F. Karaš); u kompoziciji samouk. God. 1945—71 ĉlan Plesnog orkestra Radio-televizije Ljubljana,, 1955 —70 vodio Ljubljanski jazz-ansambl. Od 1971 redaktor je televizijskih muziĉkih i baletnih emisija RTV Ljubljana. U poĉetku komponirao djela za jazz; kasnije ga je privukla scenska i filmska muzika, kojoj se od 1961 potpuno posvetio (4 nagrade Jugoslavenske radio-televizije za muziku u djeĉjim radio-igrama). Njegove kompozicije odlikuju se dobrim ocrtavanjem raspoloţenja i bogatstvom zvuĉnih boja. DJELA. DRAMSKA. Djeĉji televizijski baleti: Pajac i Princesa z slatimi stopali; omladinski musical Ĉudoviti zanesenjaki (Jones); muzika za djeĉje radio-igre: Nad streho Sevemica (Puntar); A (isti); Medvedek zleze vaše (isti) i Rumeni bonboni (Marine). Muzika za radio-igre: Smrt Jamesa Deana (Andersch); Porodilo o kugi v Londonu 166$ (Hoffman); Mala suita ĉakanja (Richard); V uri pred zoro (SufTrand) i dr. Muzika za televizijsku djeĉju igru Nina in Ivo; muzika za televizijske drame: Balada o temi (Vuga); Johnnie Walker piše materi (Mostar); Atentator in kralj (Ţupan). Scenska muzika za drame: Obisk (Ţmavc); Pierrot in Pierrette (Grum); Veter v vejah sasajrrasa (Obaldia); Ples smeti (Bor); Volpone (Johnson) i dr. Muzika za cjeloveĉernje filmove: Onkraj i Mrtva laĊa. — Šansone. B. Lk.
KOECHLIN, Charles, francuski kompozitor i muziĉki teoretik (Pariz, 22. XI 1867 — Le Canadel, 31. XII 1950). Na Pariškom
348
KOECHLIN — KOGOJ
theorie de la musique, 1935; Theorie de la musique, 1935; Debussy, 1927 (novo izd. 1955); Fauri, 1927 (novo izd. 1949); Traiti de V orchestration (4 sv.), 1954—59; Traite de la polyphonie modale; više studija i eseja. LIT.: M. D. Calvocoressi, Charles Koechlin, Paris 1920. — Isti, Le Opere strumentali di Charles Koechlin, II Pianoforte, 1926. — J. Herscher-Clement, L'Oeuvre de Charles Koechlin, RM, 1937. — P. Renaudin, Ch. Koechlin (notice biobibliographique), Paris 1952. — Isti, Charles Koechlin, MGG, VII, 1958. — P. Collaer, La Musique moderne, Paris 1955. — J. Roy, Charles Koe chlin, Musique francaise, Paris 1962. A. Pr.
KOEGLER, Horst, njemaĉki muziĉki pisac i kritiĉar (Neuruppin, 22. III 1927 —). Muzikologiju i historiju umjetnosti studirao na Univerzitetu u Kielu; 1949—51 asistent reţije i dramaturgije u Gorlitzu, zatim muziĉki publicist u Berlinu i od 1959 u Kolnu. Suradnik njemaĉkih i stranih dnevnika i ĉasopisa:Stuttgarter Zeitung, Suddeutsche Zeitung, Theater heute, Opera (London), Dance Magazine (New York) i dr.; od 1965 ureduje godišnjak Ballett. DJELA. Knjige: Modernes Ballett in Amerika, 1959; Ballett international. Versuch einer Bestandsaufnahme, 1960; Y. Georgi, 1963 i Balanchine und das moderne Ballett, 1964. — Studije i ĉlanci: 5. Diaghilezv als Freund und Anreger neuer Musik, Schweizerische Musikzeitung, 1955; Im Zeichen des Spitzenschuhs, Musikstadt Berlin zwischen Krieg und Frieden, 1956; Ballett in Deutschland, Neue Zeitschrift fur Musik, 1958; Choreographen adaptieren moderne Musik, Melos, 1961; Oper als Triumph der Melodie. Ober Bellinis und Domzettis Biihnenzverke heute, fono forum, 1964; Junge Choreographen setzen sich mit Strawinsky auseinander, Melos, 1968; The Cologne Opera, Opera, 1969; West Berlin's Opera, ibid-, 1971.
KOELLREUTTER, Hans Joachim, brazilski kompozitor i flautist njemaĉkog podrijetla (Freiburg im Breisgau, 2. IX 1915 —). Studirao u Berlinu (K. Thomas, C. A. Martienssen, H. Scherchen, P. Hindemith) i Ţenevi (M. Moyse); 1937 emigrirao u Brazil. Profesor na Conservatćrio brasileiro de mušica u Rio de Janeiru (do 1952) i na Instituto mtisical u Sao Paolu (1942—44). Utemeljio ansambl Miisica Viva Brasil (1939) i Ouinteto instrumental de Sao Paolo (1943) za njegovanje suvremene muzike. Uz to je bio prvi flautist Brazilskog simfonijskog orkestra i rukovodilac ljetnih teĉajeva u Teresopolisu (do 1963 i 1969—70); 1952—62 vodio je novoosnovani Simfonijski orkestar u Bahiji. Djelovao zatim na Goetheovu institutu u Munchenu (1963—65) i u New Delhiju (1965—-69); od 1969 direktor je Goetheova instituta u Tokiju. DJELA. ORKESTRALNA: 4 Pecaš, 1937; Intrata za limene instrumente,
1942; Vdridcoes, 1945; Mušica, 1947; Sinfonia da cdmerd, 1948; Mušica concertante za klavir, udaraljke i instrumentalni sastav, 1946; Systatica za flautu, udaraljke, ples i orkestar, 1955; Concretion, 1960; Constructio ad synesin, 1962; Sunyata za flautu i komorni orkestar s indijskim instrumentima. — KOMORNA: Variacoes 1941 za 4 limena instrumenta; Mušica 1947 za gudaĉki kvartet; Invencoes za obou, klarinet i fagot, 1940; 2 sonate za flautu i klavir, 1938 i 1939; sonata za violinu i klavir, 1939; Mušica 1942 za violinu solo. — KLAVIRSKA: Tre Bagatelas, 1939; Preludio, coral y fuga, 1940; Mušica 1941 i dr. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: American Psalm, 1945 i Proletarian Psalm, 1946; Acht Haikai des Pedro Xisto za bas, flautu, gitaru, klavir i udaraljke, 1963; India Reportza sopran, recitatora, komorni i govorni zbor i komorni orkestar s indijskim instrumentima, 1969; solo-pjesme za glas i klavir; zborovi. — Instrumentirao za flautu i gudaĉki trio Kunst der Fuge J. S. Bacha. — SPISI: Attitudes of Consciousness in Indian and Western Music, Sangeet Natak, III, 1966; Three Lectures on Music, 1968 i dr. LIT.: L. Heitor, 150 Anos de Mušica no Brasil (1800 —1950), Rio de Janeiro 1956. — F. C. Lange, Hans Joachim Koellreutter, Mušica, 1958.
KOENIG, Gottfried Michael, njemaĉki kompozitor (Magdeburg, 5. X 1926 —). Klavir, violinu i orgulje uĉio u Braunschweigu, kompoziciju na Muziĉkoj akademiji u Detmoldu (G. Bialas), elektronsku muziku na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu. God. 1958—64 predavao elektronsku muziku i 1963—64 kompoziciju u Kolnu, od 1964 profesor je i umjetniĉki direktor za elektronsku muziku na Univerzitetu u Utrechtu. Predavao je na teĉajevima za elektronsku muziku u Stockholmu, Bilthovenu i dr. Jedan od glavnih predstavnika elektronske muzike u Njemaĉkoj, u kompoziciji se sluţi i kompjuterima. DJELA. 3 Orchesterstucke: I, za veliki orkestar, 1961; II, za duhaĉe i gudaĉe, 1961—62 i III, za orkestar, 1963; Projekt l za duhaĉe i gudaĉe, 1966 (II verzija za komorni sastav, 1967). — Gudaĉki kvartet, 1962; 2 duhaĉka kvinteta, 1959 i 1965; Zwei Klavierstiicke, 1957; Projekt 2 za klavir, 1969. — ELEKTRONSKA: Klangfiguren 1 1 2 , 1955 i 1956; Essay, 1958; suita, 1961; Terminus 1 i 2,1962 i 1967; Funktionen: Gelb, 1968; Orange, 1968; Rot, 1968; Blau, 1969; Indigo, 1969; Violett, 1969, Grau, 1969. LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 1945—1965, Miinchen 1966. — U. Sturzbecher. Werkgesprache mit Komponisten, Koln 1971.
KOERPPEN, Alfred, njemaĉki kompozitor (Wiesbaden, 16. XII 1926 ■—). Od 1948 predaje kompoziciju na Muziĉkoj akademiji u Hannoveru (od 1965 profesor). Njegove zborske kompozicije istiĉu se koncentriranom zvuĉnošću, a dramatski intenzitet i muzikantska razigranost opere Virgilius prenosi se i na instrumentalna djela. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Die Apokalypse des Johannes, 1947; Sinfonietta in D, 1946; Serenade in F za flautu, violinu i violu, 1952; Concerto grosso in B, 1947; Concerto in D, 1953. — Sonata in B za flautu i klavir, 1958. — Kompozicije za klavir (Orpheus in Thrazien, 12 kompozicija, 1950; suita Der Jahrmarkt, 1958). — Opera Virgilius, der Magier von Rom, 1953; balet Arachne, 1968. — VOKALNA: oratoriji Der Turmbau zu Babel, 1951 i Das Feuer des Prometheus, 1956; školska kantata Scholaria, 1954; 4 madrigala, 1946; 5 balada za muški zbor, 1949; Sonnenhymnus des Echnaton, 1966; Dauer der Freude,
1967 i druge solo-pjesme. —• CRKVENA: Missa Pro fidei propagatione,\ moteti; himne. — Spis Zur Missa Pro fidei propagatione, ZFM. LIT.:
E. Valentin, Alfred Koerppen, MGG, VII, 1958.
KOESSLER, Hans, njemaĉki kompozitor i pedagog (' deck, Bavarska 1. I 1853 — Ansbach, 23. V 1926). Uĉen Rheinbergera u Munchenu; 1877—81 nastavnik na Konzi toriju i zborovoda u Dresdenu i zatim kraće vrijeme dir: kazališta u Kolnu. God. 1882—1908 i 1920—25 predava orgulje i kompoziciju na Konzervatoriju u Budimpešti, gdj medu ostalim njegovi uĉenici bili i E. Dohnanvi, Z. Kodal; Bartok i E. Kalman. Koesslerova djela, u kojima se oĉituje v tehniĉko znanje, pripadaju kasnoj romantici. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; Symphonischevariationen,
koncert (passacaglia) za violinu, 1914; koncert za violonĉelo. —KOMORI gudaĉka kvarteta (II, 1902); gudaĉki kvintet, 1913; gudaĉki sekstet, 190: nata za violinu i klavir; suita za violinu i orgulje. —Klavirske kompozic: Opera Der Miinzenfranz, 1902. — VOKALNA: svjetovni rekvijem Sylz glocken za sola, zbor i orkestar, 1897; Hymne an die Schonheit T.2L muški : orkestar, 1912; zborovi; solo-pjesme; 2 psalma za dvostruki zbor. LIT.: R. Sietz, Hans Koss ler, MGG, VII, 1958.
KOETSIER, Jan, nizozemski kompozitor i dirigent (Am dam, 14. VIII 1911—•). Studirao u Berlinu na Sternovu zervatoriju i na Visokoj muziĉkoj školi. Dirigent u Liibt Berlinu i Hagu, od 1942 drugi dirigent orkestra Concertgei u Amsterdamu. God. 1949—50 vodio je Residentie Orke Hagu i zatim Simfonijski orkestar Bavarskog radija. Od profesor je dirigiranja na Drţavnoj visokoj muziĉkoj ško Munchenu. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfo nije: I, op. 29, 1945; II, o[ 1946 i III, op. 40, 1954; suita, 1937; Symphonische muziek, 1939; Sinfot 1943; uvertira Valerius, 1943; Mušica za 2 gudaĉka orkestra, 3 trublje, 3 tron i timpane, 1943; Mušica za 4 orkestra, 1944; Mušica za komorni orkestar, Valerius-Suite, 1966; Valerius-Rhapsodie, 1967; Symphonietta concertan mali orkestar, 1967; Homage to Gershzvin, 1969; Miihldorfer Serenade, 197] Concertina: I, za obou i orkestar, 1936; II, za klavir i orkestar, 1936 i I violu i orkestar, 1940; Duo concertante za flautu, violinu i orkestar, 1936; kc za violonĉelo, 1938; koncert za trublju, trombon i orkestar, 1965; Kreish za 2 klavira i orkestar, 1965; Concertino lirico za violinu, violonĉelo i ork 1968. — KOMORNA: Divertimento za duhaĉki kvintet i klavir, 1962; k za flautu, obou, violinu, violu i violonĉelo op. 3, 1964 (nova verzija); du oktet, 1968; Bamberger Promenade za 2 trublje i 3 trombona, 1970; 5 impror za 4 trombona, 1970; sonatina za klavir i trublju, 1970; sonatina za trom tubu, 1970; trio za flautu, violu da gamba i ĉembalo, 1971; Pdrtita za ti i orgulje, 1971. — DRAMSKA: Frans Hals, 1951. Balet Demeter, — VOKALNA: Der Mann L recitatora, bariton, muški zbor i c tar, 1962; 7 madrigala Von Gotu des Menschen Wesen za mješoviti i 7 instrumenata, 1969; ciklus 1 ma Vor Bildern L. Feiningers, zborovi; solopjesme.
KOGAN, Leonid Bor viĉ, sovjetski violinist (E propetrovsk, 14. XI1924'—] olinu uĉio na Moskovskom zervatoriju (A. Jampoljski); dij završio 1948. Nastupao kao d eĉak ' - God- J948 d prvu nagradu na MeĊuna nom omladinskom natjecali Pragu, a 1951 na violinskorr tjecanju u Bruxellesu. Kao jetnik L. B. KOGAN izuzetne nadarenosti lemoga tehniĉkog znanj iskonske muzikalnosti stekao je svojim koncertima u SS SAD, Engleskoj, Jugoslaviji, Kanadi, Kini i drugdje, medunan ugled kao jedan od vodećih violinskih virtuoza našega vrein Predaje na Moskovskom konzervatoriju od 1952. LIT.: B. Padeu, JleoHH« KoraH, CoBeicnaH MV3b(Ka, 1952. — HMnojtbcKuu, JleoHHfl KoraH, ibid., 1956. — J. Hartnack, Grosse G unserer Zeit, Miinchen 1967.
KOGOJ, Marij, kompozitor (Trst, 27. V 1895 — Ljublj 27. II 1956). Istupio iz osmog razreda gimnazije u Gorici i svetio se muzici. Neko vrijeme studirao kontrapunkt i komp ĉiju kod F. Schrekera u Beĉu, a zatim instrumentaciju koc SchSnberga. God. 1920 priredio je samostalan koncert svojih k pozicija; 1922—32 bio je korepetitor i dirigent Narodnoga dališta u Ljubljani. Uz to je neko vrijeme predavao harmo na školi Glasbene Matice i vodio ljubljansko pjevaĉko dru Slavec. K. je više godina bio muziĉki kritiĉar dnevnika Slove a suraĊivao je i u razliĉitim revijama. Gotovo dva i po posl nja decenija ţivota proveo je kao teški duševni bolesnik. Kogojeve sadrţajno produbljene kompozicije odraza 1 zanos, izraţajnu snagu i napetost. Najkarakteristiĉnije i naj' nije je njegovo djelo opseţna opera Crne maske, prema istoimi drami L. Andrejeva, koja je u tadašnjem slovenskom operr stvaranju izazvala pravu revoluciju. Napisana je u ekspresio:
KOGOJ — KOKOŠAR liĉkom stilu, harmonij ski plastiĉno i ţivo, ritmiĉki karakteristiĉno, u osebujnoj sintezi poli-fonije i homofonije, ova je opera vrhunac i kraj Kogojeva stvaranja. Ono što je pisao u doba bolesti fragmentarno je i neuravnoteţeno. Kao jedan od najznaĉajnijih, najdarovitijih i najoriginalnijih predstavnika slovenske muziĉke Moderne K. je utjecao i na druge kompozitore, osobito na M. Bravniĉara koji je bio neko vrijeme njegov uĉenik u kompoziciji, i na V. Ukmara. — U svojim kritikama K. je pokazao mnogo smisla za anali zu, zastupajući dosljedno gledi šte da u slovenskoj muzici treba da doĊu do izraţaja su vremena stilska obiljeţja.
349
KOHLER, Siegfried, njemaĉki kompozitor i muzikolog (Meissen, 2. III 1927 —•). Na Akademiji za muziku i kazalište u Dresdenu uĉenik F. F. Finkea (kompozicija) i E. Hintzea (dirigiranje); studij muzikologije s doktoratom završio 1955 na Univerzitetu u Leipzigu (W. Seraukv). God. 1957—63 direktor MeĊunarodne muziĉke biblioteke u Berlinu, 1963'—69 umjetniĉki rukovodilac Drţavne naklade gramofonskih ploĉa i od 1969 profesor kompozicije i rektor Visoke muziĉke škole u Dresdenu. Istaknuti kompozitor Njemaĉke Demokratske Republike, u svojim izrazito lirskim djelima nalazi izvrsnu ravnoteţu izmeĊu pregledne forme i sadrţaja proţetog pjevnim linijama (solo-pjesme). Svojim spisima K. je pridonio razvoju socijalistiĉke muziĉke kulture u svojoj domovini.
M. KOGOJ
DJELA: suita za orkestar Foxtrott, Chopiniana, Tango, 1927. — Andante za violinu i klavir, 1930. — KLAVIRSKA: 2 sonate Piano, 1921; 2 suite; Skica, 1921; dvostruka fuga u g-molu, 1925; trostruka fuga u G-duru, 1925. — Opera Crne maske, 1924—27 (Ljubljana, 7. V 1929); zborovi za Sofoklovu dramu Kralj Edip. — VOKALNA: Requiem za muški zbor, 1922. Mješoviti zborovi: Barĉica; Nageljni poljski; Veĉerni zvon i Trenutek. Solo-pjesme za glas i klavir: Sprekod v zimi, 1919! Istrski motiv, 1919; Tri pesmi, 1921; Otoţnost, 1921; Ave Mariji, 1922; Letski motiv, 1929; Otroške pesmi (12 napjeva). — Libreto za operu Bogomila. LIT.: Marij Kogoj, Gledališki list Narodnega gledališĉa v Ljubljani, 1928 — 29, 15.— V. Ukmar, Spominu Marija KLogoja, Naši zbori, 1956, 3. — AI. LipovŠek, Marij Kogoj, Naša sodobnost, 1956, 9. — 5. Premrl, Nekaj spominov na ţivljenje in delovanje Marija Kogoja, Slovenska glasbena revija, 1957, 4. — J. Traven, Marij Kogoj kot gledališki kritik, Gledališki list v Ljubljani, Opera, 1957—58, str. 72—75. — H. LcskoŠek, Kogojeve »Crne maske«, ibid., str. 52—62. — S. Hubad, Glasbeni problemi Kogojevih »Crnih mask«, ibid., str. 49—51. — P. Šivic, »Crne maske« Marija Kogoja, Zvuk, 1958, 15—16. — D. Cvetko, Marij Kogoj, MGG, VII, 1958. — B. Loparnik, Dramaturška in kompozicijska zasnova Kogojeve opere »Kar hoćete«, Muzikološki zbornik, II, 1966. — Isti, Kogojevi pogledi na slovensko narodno pesem, ibid., IV, 1968. — Isti, Prvine melodiĉne dikcije v Kogojevih otroških pesmih, ibid., V, 1969. — /. Klemenĉiĉ, Kogojeva scenska glasba »V kraljevstvu palĉkov«, ibid., VII, 1971. D. Co.
K^HLER, Christian Louis Heinrich, njemaĉki klavirski pedagog, muziĉki pisac i kompozitor (Braunschvveig, 5. IX 1820— Konigsberg, 16. II 1886). Muziku uĉio u Braunschvveigu i Beĉu; kratko vrijeme kazališni dirigent u Marienburgu i Elbingu, od 1847 nastavnik klavira i muziĉke teorije, zborovoĊa, te muziĉki kritiĉar u Konigsbergu. K. ide meĊu najpoznatije klavirske pedagoge XIX st.; njegova instruktivna djela upotrebljavala suše dugo vremena u cijeloj Evropi.
DJELA: više simfonija; uvertire. — Komorne kompozicije. — Klavirska djela. — Opere: Prinz und Maler, 1843; Marta Dolores, 1844 i Gil Blas. Balet Der Zauberkomponist, 1846. Scenska muzika za Euripidovu dramu Helena, 1842. — Zborovi; solo-pjesme. — Crkvene kompozicije. —■ SPISI: Die Melo-die der Sprache, 1853; Die Gebruder Muller und das Streichquartett, 1858; Die neue Richtung in der Musik, 1864; Einige Betrachtungen iiber Sonst und Jetzt, 1867; Johannes Brahms und seine Stellung in der neueren Musikgeschichte, 1880; izbor ĉlanaka i studija objavio E. Kroll, 1933. — INSTRUKTIVNA: Syste-matische Lehrmethode ftir Klavierspiel und Alusik (2 sv.), 1857—58 (III izd. objavio H. Riemann 1882); Fiihrer durch den Klavierunterricht, 1858; Der Kla~ vierunterricht oder Studien, Erfahrungen und Ratschldge, 1860; Der Klavier-fingersatz, 1861; Leichtfassliche Harmonie- und Generalbasslehre, 1861. (III izd. 1881); Der Klavierpedalzug, 1882; Allgemeine Musiklehre, 1883; Theorie der musikalischen Verzierungen, 1887; preko 10 udţbenika za klavir; preko 80 sve zaka etida i tehniĉkih vjeţbi za klavir. — Izdao je zbirke klasiĉne klavirske literature Les Aiaitres du Clavecin (13 sv.) i Klassische Hochschule fiir Pianisten, 1860—67. LIT.: R. Musiol, Louis Kohler, Der Klavierlehrer, i88r. — A. Reiser, Louis Kohler, Neue Musikzeitung, 1882. — E. Kroll, Louis Kohler, ZFMW, 1935- — Isti, Christian Louis Heinrich Kohler, MGG, VII 1958.
Kt)HLER, Karl-Heinz, njemaĉki muzikolog (Blankenhain, 24. X 1928 —). Studirao na Visokoj muziĉkoj školi u Weimaru i na Univerzitetu u Jeni, gdje je promovirao 1956 s disertacijom Die Triosonate bei den Dresdner Zeitgenossen J. S. Bachs. Od 1955 bibliotekar Drţavne biblioteke u Berlinu (od 1956 diiektor muziĉkog odjela); od 1965 istodobno predaje muziĉku paleografiju na berlinskom Humboldtovu univerzitetu.
DJELA (izbor): Zur Problematik der Violinsonaten mit obligatem Ĉembalo, Bach-Jahrbuch, 1958; Der unbekannte junge Mendelssohn, 1960; Zwei rekonstruierbare Singspiele von F. Mendelssohn~Bartholdy, Beitrage zur Musikwissenschaft, 1960; C. M. von Webers Beziehungen zu Berlin, Festschrift H. Besseler, 1961; Die Musikabteilung, Deutsche Staatsbibliothek 1661—1961, 1961; Das Jugendtverk F. Mendelssohns, Deutsches Jahrbuch fur Musikwissenschaft, 1962; Beethovens Gesprdche..., Festschrift H. Engel, 1964; W. Rintels »Zauberflote, II. Teil"y Mozart-Jahrbuch, 1964; F. Mendelssohn-Bartholdy, 1966; Mozarts Kompositionstveise. Beobachtungen am »Figaro« Autograph, Mozart-Jahrbuch, 1967; Figaro-Miscellen. Einige dramaturgische Alitteilungen zur Quellensituationen, ibid., 1968—70; Beethovens Gesprdche. Biographische Aspekte zu einem modernen Beethovenbild..., Beitrage zur Musikwissenschaft, 1970. — IZDANJA: Mendelssohnova djela: koncert za 2 klavira i orkestar u E-duru, 1961; koncert za 2 klavira i orkestar u As-duru, 1961 i Singspiel Die beiden Pddagogen, 1966. Objavio faksimile-izdanja Das Wohltemperierte Clavier (sa H. Pischnerom) i Passio Domini nostri J. C. secundum evangelistam Matthaeum J. S. Bacha, 1965 i 1966. Sa G. Herreom izdaje Beethovenove Konversationshefte (do sada svesci IV i V, 1968 i 1970).
DJELA. ORKESTRALNA: Prolog, 1959; Kleine Festmusik za gudaĉe, 1959; S infoni e fiir die Jugend, 1965; simfonijeta Perspektiven, 1971. — KLAVIRSKA: Hausmusik, 1952; 2 sonatine, 1958; Aiusik fiir Kathrin, 1961. — Opera Der Richter von Hohenburg, 1963. — VOKALNA: oratorij Reich des Menschen, 1962. Kantate: Deutsche Alotette, 1955; Deutschland, du unsere Heimat, 1953; Tausend Sterne sind ein Dom, 1954; Lied der Jugend, 1957; Spanische Visionen, 1957; Greif zu den Sternen, Kind der Zeit, 1963; Bericht iiber Lenin, 1970; Land meiner Liebe, 1971. Aspekte za glas i nonet, 1968; oda za tenor, rog i gudaĉki orkestar, 1971. Zborovi; solo-pjesme; borbene i masovne pjesme. — SPISI: Die Instrutnentation als Mittel musikalischer Ausdruckgestaltung (disertacija), 1955; Instrumentation als Ausdruckskunst im Opernschaffen W. A. Mozarts, MozartKongress-Bericht, Prag, 1956; Leoš JandĈeks Progressivitdt und der musikalische Modernismus in der zuestlichen Welt, JanaĈek-Kongress-Bericht, Brno, 1958; Verschiedene Stromungen i Komponisten der Deutschen Demokrdtischen Republik, u Konzertbuch K. Schonewolfa, 1959; ĉlanci; studije.
KOHN, KarI, ameriĉki kompozitor austrijskog podrijetla (Beĉ, 1. VIII 1926—■)■ Studirao u New Yorku na CoJlege of Music i na Harvard Univer$ity (W. Piston, L Fine, R. Thompson). Nakon studijskog putovanja po Evropi, profesor na PomonaCoIlegeu u Claremontu (Kalifornija). DJELA. ORKESTRALNA: Overture za gudaĉe, 1956; Interludes, 1966; za klavir i orkestar: Sinfonia concertante, 1951 i Episodes, 1967; za klavir i komorni ansambl: Castles and Kings, 1958; Three Scenes, 1960 i Concerto mutabile, 1962. — KOMORNA: klavirski kvartet, 1952; kvartet rogova, 1957; gudaĉki trio, 1949; duhaĉki kvintet, 1955; Divertimento za flautu, obou, klarinet i fagot, 1959; Serenade za duhaĉki kvintet, 1961; Capriccios za harfu, flautu, klarinet, violonĉelo i klavir, 1962; Little Suite za duhaĉki kvintet, 1963; Sonata da camera za flautu, klarinet i klavir, 1964; sonata za violinu i klavir, 1956; Four Short Pieces za gudaĉki kvartet, 1964; Encounters za piccolo i klavir, 1966. —Kompozicije za klavir i za orgulje.— VOKALNA: When to Her Lute za sopran i klavir, 1963; Paxwax Stretching za glas, klarinet i violonĉelo, 1964; Leisure and Other Songs, kantata za bariton i komorni sastav, 1965; Romanca za bariton i klavir, 1965; madrigal za mješoviti zbor i koncertantni klavir, 1966.
KOHOUTEK, Ctirad, ĉeški kompozitor (Zabfeh, Moravska, 18. III 1929—). Studirao na Konzervatoriju u Brnu i zatim se tamo usavršavao kod J. Kvapila na akademiji Jandĉek. Najprije asistent, a od 1956 profesor na akademiji Jandĉek u Brnu. Nadovezujući na tradiciju, K. je u svom drugom stvaralaĉkom razdoblju skrenuo s utrtih staza, primjenjujući nova izraţajna sredstva. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1960 i 1963; koncerti: za violu, 1952; za violinu, 1958; Memento, koncert za udaraljke i duhaĉke instrumente, 1967; Concertino za violonĉelo i komorni orkestar, 1964; simfonijske pjesme Unor 1948, 1953 i Mnichov, 1953; suita Hore dedinu, 1951; Festivalovd pfedehra, 1956; Velky prelom, 1961; Simfonijski plesovi, 1961; Preludiji za komorni orkestar, 1967; Panychida letni noći za violu, klavir i udaraljke, 1968; Divadlo sveta, »ro-tazione sinfonica in quattro scene«, 1969. — KOMORNA: Miniatury za violinu, violu, violonĉelo, klarinet i fagot, 1951; suita za violu i klavir, 1955; suita za duhaĉki kvintet, 1958; gudaĉki kvartet, 1959. — Melodram; scenska muzika. — VOKALNA: kantata Za vsechny deti, 1951; solo-pjesme i dr. —Knjige: Novodobe skladebne teorie zdpadoevropske hudbv, 1962 (II izd. 1965) i Projek-tovd hudebni'komposice, 1969.
KOKIĆ, Kazimir, plesaĉ i baletni pedagog (Primošten, 21. III 1911 —■). PohaĊao Glumaĉku školu u Zagrebu; od 1929 ĉlan baletnog zbora i zatim solist Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Umjetniĉku karijeru nastavio na Gradskom kazalištu u Ziirichu i u trupi Ballet Russe de Monte Carlo. Kao partner plesaĉice A. D. Danilove poĉetkom Drugoga svjetskog rata otišao u SAD, nastupajući na turnejama po mnogim gradovima. Poslije rata provedenog na Pacifiku isprva solist baletnih druţina i zatim baletni pedagog u New Yorku. K. Ko. KOKKONEN, Joonas, finski kompozitor (Iisalmi, 13. XI 1921 —). Završio studij muzikologije na Univerzitetu (1948) i klavira (1949) na muziĉkoj akademiji Sibelius u Helsinkiju, na kojem je zavodu od 1959 profesor za kompoziciju. Ĉlan je Finske akademije (1963) i od 1965 predsjednik Saveza finskih kompozitora. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1960, 1961 i 1965; Musiikkia jousiorkesterille (Muzika za gudaĉki orkestar), 1957; Sinfonia da camera, 1962; Opus sonorum, 1964; koncert za violonĉelo. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1955 i 1966; klavirski kvintet, 1953; klavirski trio, 1948. — VOKALNA: ciklus solo-pjesama Lintujen tuonela (SvaĊe ptica), 1959; zborovi: Missa a cappella, 1963; Laudatio Domini, 1966 i dr. LIT.: W.-E. von Levoinski, Ein Finne lernt von der Wiener Schule, Melos, 1971.
KOKOŠAR, Ivan, muziĉar (Huda Juţina pri Oblokah, 13. IV 1860 ■—■ Grahovo, 16. V 1923). Svećenik; u muzici uĉenik M. Komela i D. Fajgelja, bio je uĉitelj pjevanja u goriĉkom sje meništu. ZborovoĊa i jedan od utemeljitelja Cecilijanskog društva u Gorici; sabrao je oko 700 narodnih napjeva.
350
KOKOŠAR — KOLINDE
DJELA: solo-pjesme. — Crkvene kompozicije (graduali; ofertoriji; rekvijemi ; antifone na latinski i slovenski tekst). — Harmonizacije narodnih napjeva. —. Ĉlanci o cecilijanskoj muzici u Cerkvenom glasbeniku. LIT.: R. Pahor, Ivan Kokošar, Cerkveni glasbenik, 1923, 7—8. — V. Vodopivec, Spomini na skladatelja Ivana Kokošarja. Ob 20 letnici njegove smrti, ibid., 1943, 11—12. D. Co.
KOLACIO, Aleksandar, pjevaĉ, bariton (Sušak, 24. IX 1912 — Comodoro Rivadavia, Argentina, 17. VII 1955). Pjevanje uĉio kod M. Reizera na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu i kod A. Anceschija u Milanu; na opernoj pozornici debitirao 1935 u Lju bljani kao Valentin (Gounod, Faust). God. 1936—38 ĉlan Ljub ljanske i 1938—41 Beogradske opere; djelovao zatim u Beĉu, Pragu, Ziirichu (1946) i Buenos Airesu. Njegove glavne kreacije bile su: Amonasro i Silvano (Verdi, Aida i Krabuljni ples), Lord Ashton (Donizetti, Luda di Lammermooor), Evgenij Onjegin (Ĉajkovski), Jelecki (Ĉajkovski, Pikova dama), Figaro (Rossini, Seviljski brijaĉ), Silvio (Leoncavnllo, Pagliacci), Chaunard (Puccini, La Boheme) i Levi (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski). Nastupao je i kao koncertni i oratorijski pjevaĉ. K. KO. KOLANDER, Vatroslav, kompozitor i orguljaš (Varaţdin, 31. V 1848 — Zagreb, 10. IV 1912). Uĉio na Orguljaškoj školi u Pragu (F. K. Skuhersky) i kod T. Prokscha (1872—74), zatim studirao na Konzervatoriju u Beĉu (1875). Od 1875 do smrti orguljaš stolne crkve u Zagrebu, neko vrijeme istodobno uĉitelj klavira na školi HGZ, kasnije vodio i vlastitu klavirsku školu. Kao priznati virtuoz na orguljama odrţao niz koncerata. Osobito se istakao vanrednim improvizacijama koje su otkrivale bogatu fantaziju, smisao za smjelo harmonijsko moduliranje i logiĉki tematski rad u okviru zaokruţenih muziĉkih oblika. Kompozicijom se poĉeo zarana baviti. Pisao je djela za orgulje, zbor, orkestar i klavir; neke od njih objavio je u Sv. Cedliji, Bi-sernici i drugim muziĉkim V. KOLANDER ĉasopisima. Kao muziĉki pedagog odgojio je znatan broj pijanista i orguljaša. K. je bio jedan od zaĉetnika cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj.
DJELA. INSTRUMENTALNA: Uspomena na Ondriĉka za violinu i klavir; 6 klavirskih kompozicija. Za orgulje: Fantazija u c-molu; Pastoralna fantazija u D-duru; preludij i fuga u D-duru; preludij u D-duru; Pastoralni preludij i fuga u g-molu; Preludij i fuga na ime BACH u G-duru; 2 fughette; 11 preludija. — VOKALNA: 17 svjetovnih kompozicija za muški zbor; duet Sakri blijede tvoje zrake za sopran, alt i klavir. — CRKVENA. Tri mise za mješoviti zbor i orgulje: I, u B-duru; II, u C-duru i III, Missa pastoralis; Missa a cappella za mješoviti zbor; Hrvatska misa u G-duru za glas i orgulje; Te Deum za muški zbor i orgulje; Haec dies za mješoviti zbor i orkestar; 8 moteta. — Sa K. Kind-Ieinom izradio i izdao Pjevnik crkvenih popijevaka, 1895. LIT.: Z. Kolander, Vatroslav Kolander, Sv. C, 1910. — F. Dugan, Vatroslav Kolander, ibid., 1912. — Vatroslav Kolander, Pjevaĉki vjesnik, 1912.
KOLARIĆ, Pajo, kompozitor i tamburaški zborovoĊa (Osijek, 17. I 1821 — 13. XI 1876). Utemeljitelj tamburaškog pokreta u Hrvatskoj, 1847 osnovao u Osijeku prvi tamburaški zbor i tako tom narodnom instrumentu dao novu funkciju u hrvatskom muziĉkom ţivotu. Danas u Jugoslaviji djeluje preko 2500, a u inozemstvu, osobito u Americi, oko 600 tamburaških ansambla. K. je komponirao 12 pjesama uz pratnju tambura, od kojih su narodnom P. KOLARIĆ svojinom postale Miruj, miruj srce moje (P. Preradović) i Šeto sam se gori doli. Njegov uĉenik bio je Mijo Majer. LIT.: J. Njikoš, Pajo Kolarić, prvi osnivaĉ tamburaškog zbora, Slavonija danas, 1954, 1. — Isti, Pajo Kolarić, Tamburaška glazba, 1956, 1. — B. Širola, Napjevi Osjeĉanina Paje Kolarića, ibid. — J. Andrić, Znaĉenje Paje Kolarića u povijesti tamburaške glazbe, ibid. — Isti, Tamburaška glazba, Slavonska Po ţega 1962. — J. Njikoš, Pajo Kolarić. Uz 150-godišnjicu roĊenja, Zvuk, 1971, i l i —112. K. Ko.
KOLAUDACIJA ORGULJA (lat. collaudare pohval struĉni pregled koji se obavlja nakon završene gradnje ili veće gradnje orgulja. Instrument pregledava obiĉno struĉnjak za dnju orgulja ili iskusniji orguljaš koji je naĉinio i dispoziciju gulja. Zadaća je kolaudatora da na temelju ugovora i dispoz pregleda sve sastavne dijelove instrumenta i praktiĉki ispita nj: rad. Na temelju kolaudacije sastavlja se zapisnik o uspjehu gleda i unose se primjedbe o kvaliteti i funkciji izvedenih rad o eventualnim odstupanjima od ugovora i njihovim razloţim; 0 karakteru zvuka pojedinih registara, registara svakog man 1 cjelokupnih orgulja. Zapisnik je javna isprava koja obave obje ugovorene strane, a potpisuje ga kolaudator, graditelj i ruĉitelj orgulja. LIT.: F. Dugan, Nauk o glasbalima, Zagreb 1944. — W. Ellerhorst, H buch der Orgelkunde, Einsiedeln 1936. — W. E. Ehrenhofer, Taschenbucr Orgelbaurevisors, Graz i Wien 1909. A. V
KOLB, Kamilo, kompozitor (Okuĉani, 31. VII 1887 — VII 1965). Franjevac konventualac; muziku uĉio kod F. Dug; te na konzervatorijima u Ljubljani i Zagrebu. Nastavnik mu u Virovitici, Varaţdinu i Osijeku, orguljaš u Zagrebu. Nastu i kao pjevaĉ (bas), osobito u oratorijskim izvedbama. Pris cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj, K. se drţao umjerene, srei linije: svojim kompozicijama, koje se odlikuju pjevnom i sp tanom melodijom, romantiĉnim harmonijama, tehniĉki z radenim, veoma se dobro prilagodio ukusu i izvoĊaĉkim mog nostima naših zborova. DJELA. TAMBURAŠKA: Sveĉana uvertira: Mala simfonija; koraĉ 1 Za dom; Na majĉinu krilu. — VOKALNA: oratorij Smrt sv. Franje; pj'e za zbor, sole i instrumentalne sastave. — CRKVENA: 4 mise za zbor, org i orkestar; 7 misa za zbor i orgulje; 2 mise za zbor a cappella; moteti; respoi r i j i i dr. LIT.: J. Andriĉ, Tamburaška glazba, Slavonska Poţega 1962. A. \
KOLEKTIV, kod orgulja, naprava koja omogućuje vezivanje i zajedniĉki nastup ĉitave skupine registara. Na ve> instrumentima postoje i kolektivi koji iskljuĉuju pojedine skup registara iz općeg zvuka orgulja (-> Registri kod orgulja). KOLESSA, 1. Filaret Mihajloviĉ, ukrajinski muzikolog (r rasko, istoĉna Galicija, 17. VII 1871 —• Lavov, 3. III 19* Filozofiju i muziku studirao u Lavovu, Beĉu (A. Bruckner, Adler) i Berlinu (O. Abraham, E. Hornbostel). God. 189: 1930 bio je gimnazijski nastavnik, a od 1939 univerzitetski p fesor u Lavovu. Kolessina djela o ukrajinskoj narodnoj pje: idu u najbolje i najtemeljitije radove o obliku, ritmici, meku i historijskom razvoju narodne muzike toga kraja. DJELA: Ritam ukrajinskih narodnih pjesama (na ukrajinskom), 1906Phonographierte Melodien der ukrainischen rezitierenden Gesdnge, 1910—13 (t jinski i njem.); Das ukranische Volkslied, seinmelodischer und rhythmischer Au) 1916; Razliĉita vremenska razdoblja i karakteristiĉne oznake ukrajinskih na nih melodija (na ukrajinskom), 1918; O podrijetlu ukrajinskih narodnih prip> Ċaĉkih pjesama (na ukrajinskom), 1921—-22; Ukrajinska narodna pjesma ii ţnih Karpata (2 sv.; na ukrajinskom), 1922 —23; Ukrajinska etnologija (na u jinskom), 1938 i dr. Ĉlanci i kritike u ĉasopisima i listovima. —• Ratni kva za mješoviti zbor, 1915. —• Obradbe ukrajinskih narodnih pjesama. LIT.: H. UIycm,
2. Mikola Filaretoviĉ, kompozitor i dirigent (Sami A. Vi. Sin Filareta Mihajloviĉa; studirao Ukrajina, 1. I 1904—). muziĉkoj školi Lisenko u Lavovu i kod V. Novaka na Konzei toriju u Pragu; tamo je završio i studij filozofije. Od 1931 u Lav profesor Konzervatorija (od 1944 direktor), 1944—46 direl Filharmonije i od 1947 direktor Opere. Njegovi uĉenici S. Tur i J. Luciev. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1950 i 1965; varijacije, i< suita B zopax, 1935. — Klavirski kvartet, 1930. — KLAVIRSKA: 2 s i 1928 i 1934; sonatina, 1939; komadi za djecu, 1947; KapmuuKu Fyuyjtuft 1958. — Filmska i scenska muzika. — Zborovi; solo-pjesme. Prirui OCHOBH TeXHlKH flHpiirVBailH, 1960.
LIT.: C. Fpuua, Minona
KOLINDE (colinda, colind, corinda), stare rumunj narodne popijevke s pripjevom, kojeuboţićno doba pjevaju sts seljaci obilazeći kuće. Melodije novijih vrsta, tzv. cdntece stea, pribliţuju se više zapadnjaĉkoj muzici, a tekstovi umjetniĉk pjesništvu; izvode ih mlaĊi djeĉaci i djevojke. Stihovi kolii trohejski su osmerci ili dvanaesterci s cezurom u sredini sti Refreni imaju i drukĉije metriĉke oblike, a uz troheje mogu in i daktile. Melodije bogate melizmima kreću se najviše u ambit tetrakorda, pentakorda ili heksakorda. Rumunjske k. nemaju mnogo zajedniĉkih crta s drugim munjskim narodnim melodijama. Pentakordnim i heksakordr tonskim sustavom znatno se više pribliţuju jugoslavenskim kc darskim pjesmama. K. se obiĉno izvode naizmjence u dva zbc Jedna skupina pjevaĉa otpjeva cijelu strofu, a druga je odm
KOLINDE — KOLO
351
bez ikakve pauze, prihvaća i ponavlja, ĉesto i prije nego je prva dovršila. LIT.: C. Brailou, Colinde si cantece de stea, Bucuresti 1931. — B. Bartok, Melodien der rumanischer Colinde, Wien 1935. V. Ţc.
KOLLER, Hans, austrijski jazz-muziĉar, saksofonist i klarinetist (Beĉ, 12. II 1921 —). Studirao klarinet na Muziĉkoj akademiji u Beĉu. Diplomirao 1939 i doskora prešao na tenorsaksofon. Svirao s vlastitim malim jazz-sastavima, a kasnije i s najpoznatijim evropskim jazz-muziĉarima Juttom Hipp, Albertom Mangelsodorffom i Rolandom Kovaĉem. SuraĊivao i s poznatim liĉnostima ameriĉkog jazza, Dizzvjem Gillespiejem, Leejom Konitzom, Oscarom Pettifordom i Kennvjem Clarkeom. Jedan od najznaĉajnijih evropskih poslijeratnih jazz-muziĉara, K. je ranije bio pod utjecajem Lestera Younga, a zatim »hladne« škole Leeja Konitza i Lenniea Tristana. Snimio je više gramofonskih ploĉa. LIT.: L. Feather, The New Encyclopedia of Jazz, New York 1960. — C. Bohldnder i K. H. Holler, Jazz Fiihrer, Stuttgart 1970.
KOLLO, Renć, njemaĉki pievaĉ,tenor (Berlin,20. XI 1937 —). Studirao kod Else Varena u Berlinu, na opernoj pozornici debitirao 1965 u Braunschvveigu. God. 1967-—71 ĉlan Njemaĉke opere u Diisseldorfu i Duisburgu; od 1969 nastupa na Sveĉanim igrama u Bavreuthu kao Kormilar i Erik (Ukleti Holandez) i Lohengrin; 1971 pjevao na Drţavnoj operi u Beĉu ulogu Parsifala. Uz to gostovao na milanskoj Scali, u Barceloni, Lissabonu, Veneciji, Hamburgu, Munchenu i drugdje, istiĉući se svojim kreacijama uloga dramskog tenora. KOLLO, 1. Walter (pravo ime Elimar Walter Kollodzieyski), njemaĉki kompozitor (Niedenburg, Istoĉna Pruska, 28.1 1878 — Berlin, 30. IX 1940). Muziku studirao u Sondershauenu. Na stanio se u Berlinu. Veoma je rano postigao popularnost koraĉni cama, humoristiĉkim pjesmama i kupletima. Neobiĉan su uspjeh doţivjela njegova brojna djela za zabavno kazalište: isprva je stvarao lakrdije s muzikom i plesom, kasnije operete i muziku za revije. Primjenjivao je i ameriĉke plesne ritmove. Pojedini odlomci iz njegovih kazališnih djela popularni su još i danas. Pisao je i filmsku muziku. 2. Willi (pseudonim Edgar Allan), kompozitor i libretist (Konigsberg, 28. IV 1904—). Sin Waltera; muziku uĉio privatno u Berlinu. Autor filmske i operetne muzike, na glas je došao kao pisac libreta za operete, muziĉke komedije, revije i filmove. God. 1930 utemeljio vlastito nakladno poduzeće Willi Kollo-Verlag, a 1960 preuzeo vodstvo naklade Edition Vuvag u Berlinu. DJELA. DRAMSKA. Operete (tekst i muzika): Sehminke, 1935; Besuch am Abend, 1938; Die hellgelben Handschuhe, 1949. Revije i filmovi (tekst i muzika): Die blonde Machtigall; Meine Frau, die Hochstaplerin i dr. — Zabavne melodije: Lieber Leierkastenmann; Das zvar sein Milljoh; Nachts ging das Telefon ; Zzcei in einer grossen Stadt; Jetzt geht's der Dolly gut. — Libreta za operete, osobito za njegova oca: Marietta; Was eine Frau im Fruhling traumt; Warte, nur ein Weilchen; Olly-Polly; Die Frau ohne Kuss; Das ist der Fruhling von Berlin; Lieber reich, aber glucklich i dr. LIT.: E. Nick, Kollo, Walter i Willi MGG, VII, 1958.
KOLNEDER, Walter, austrijski muzikolog (Wels, 1. VII 1910—■). Studirao na Mozarteumu u Salzburgu, pa na Univerzitetu u Beĉu i Innsbrucku (promovirao 1949). Predavao u Grazu na Konzervatoriju (1936—39) i na Visokoj školi za muziĉko obrazovanje (1939—45). Od 1953 direktor Konzervatorija u Luxemburgu, od 1956 profesor muzikologije na Univerzitetu u Saarbriickenu. DJELA: Die vokale Alehrstimniigkeit in der Volkstnusik der oslerreichschen Alpenldnder (disertacija), 1949; <■ uffuhrungspraxis bei Vivaldi, 1955; Antonio Vivaldi. Neue Studien zur Biographie und zur Stilistik seiner Werke, 1956; Die Solokonzertform bei Vivaldi, 1961; Geschichte der Musik, 1961; Anton Webern. Einfuhrung in Werk und Stil, 1961; A. Vivaldi: Leben und Werk, 1965; Singen, Horen, Schreiben, 1967. — Obj. oko 30 zbirki narodne muzike alpskih zemalja. — Priredio nova izdanja djela starih majstora.
KOLO, izraz koji u folkloru naroda Jugoslavije ima dva znaĉenja: 1. Naziv za kolektivni ples, proširen po cijeloj Jugoslaviji, bogat u vrstama i podvrstama. Poredak i broj igraĉa veoma su razliĉiti, kao i stilovi i tehnika pojedinih tipova kola tako da raznolikosti postoje po sadrţaju, namjeni, karakteru, tehniĉkom sastavu i obliku. Broj igraĉa obiĉno nije odreĊen, moţe biti paran i neparan. Osnovni je poredak krug, i to zatvoren ili otvoren, lanĉast, spojen ili nespojen (ovo posljednje ukoliko se rukama izvode popratne radnje). Nekada k. prelazi u parove ili trojke. Koraci su veoma razliĉiti: obiĉni, šetni, polutrĉeći, trĉeći, skakutavi poput skokova, klecavi, sa zibanjem u kukovima, ukršteni itd. Igraĉke fraze mogu biti sastavljene od jednog, dvaju, triju i više koraka. Smjer koraka, a time i kretanja kola kao cjeline moţe takoĊer biti razliĉit: udesno, ulijevo, naprijed, natrag, ukoso, po kruţnici, sa okretanjem oko sebe. Tijelo plesaĉa nekad miruje, nekad se više ili manje uvija i talasa. Ĉitavo k. dobija katkad
KOLO IZ VRLIKE
posebnu sliku zbog naroĉitih radnji (igra se u vijugama, u puţevim zavojima, plesaĉi se provlaĉe ispod dignutih ruku drugih plesaĉa, plješće se dlanovima itd.). Tempo igranja je spor, polagan, osrednji, umjereno brz, brz. On moţe biti jednak kroz cijelu igru ili razliĉit u pojedinim njenim dijelovima. K. se najĉešće pleše uz vokalnu, ponekad uz instrumentalnu ili vokalno-instrumentalnu pratnju, rjeĊe bez pratnje; katkada uz komandu kolovoĊe ili uz uzviĉice. Pjesme koje prate k. veoma su razliĉita sadrţaja. Ako nema muziĉke pratnje, zamjenjuje je ponekad ritmiĉko udaranje raznim predmetima (kašike, fildţani i dr.). U istom kolu pratnja je katkada neujednaĉena, pa se prvi dio kola odvija uz pjesmu, a drugi bez nje ili se u prvom dijelu pjeva, a u drugom svira. Nazivi kola ilustriraju u mnogoĉemu njihovu raznovrsnost koja ovisi o spolu (momaĉko k., djevojaĉko k.), o vremenu kad su nastala, o prilikama u kojima se izvode (proljetno k., k. 0 piru, mrtvaĉko k.), o pratnji ili pomanjkanju pratnje (nepjevanok.),o smjeru kretanja (namjestu, na dvije strane), o poretku plesaĉa (okruglo k., dvostruko k.), o broju koraka (dvojka, ĉetverac), o talasanju tijela, o vrsti koraka (trkaĉko k.,poskakuša), o naroĉitim radnjama, o imenima kraja ili oblasti (baĉko k., sremsko k.) itd., Nekad su i obrtniĉki cehovi (esnafi) imali svoja kola (kalajdţijsko k.). Ponekad k. dobiva ime po prvom stihu pjesme koja ga prati (Lepa Anka). Nekim je nazivima danas već nemoguće uoĉiti znaĉenje; takva kola potjeĉu iz davnih vremena pa se smislu njihova naziva zameo trag. 2. K. je naziv i za skup koji pleše k., pa i igranku uopće. »Vo dim kćer u kolo« veli mati kad vodi kćerku u društvo, na javnu igranku. Po narodnom obiĉaju, djevojka koja nije dorasla za udaju ne ide u k. Za ples u kolu djevojke se posebno ukrašavaju raznim nakitom, osobito zlatnim i srebrnim novcem. Plesaĉi ne ulaze u k. nepripremljeni. Oni ga poĉinju uĉiti već kao odraslija djeca, gledajući starije dok plešu (-*■ Plesovi). J. Dop. KOLO, pjevaĉko društvo u Zagrebu, utemeljeno 8. VII 1862. Pred javnost izašlo je već 26. X iste godine. Od osnutka K. je bilo vaţan faktor kulturnoga ţivota Zagreba i Hrvatske u nacionalnom, društvenom i umjetniĉkom pogledu. Pod krilaticom »Tko pjeva —■ zlo ne misli« društvo je kao osnovni zadatak postavilo njegovanje i promicanje hrvatske muzike. Zbog nacionalnih hrvatskih tendencija društvo je naišlo na poteškoće već prigodom osnivanja, a 2. IV 1870 bilo je raspušteno s motivacijom da je politiĉkim agitacijama prekoraĉilo granice oznaĉene u društvenim pravilima: imovina društva bila je zaplijenjena. K. je uspostavljeno 22. III 1871. U poĉetku je K. imalo muški pjevaĉki zbor; 1875 osnovan je orkestar (djelovao je do 1879); 1885 utemeljen je ţenski zbor; dvije godine kasnije (1887) društvo je preuzelo tamburaški zbor ranijeg sveuĉilišnog društva Hrvatska lira; 1912 osnovan je društveni gudaĉki orkestar. Nosilac reproduktivnog muziĉkog djelovanja Kola bio je za cijelo vrijeme postojanja društva pjevaĉki zbor. Taj je ansambl povremeno proţivljavao i krize: 1874, kada je dio ĉlanova istupio i osnovao Hrvatsko tipografsko pjevaĉko društvo Sloga; 1910, kad je istupilo šesnaest ĉlanova koji su 1911 osnovali Hrvatsko pjevaĉko udruţenje Lisinski, te 1930. Te je godine većina izvršujućih ĉlanova, nezadovoljna politikom
KOLO — KOMA
352
uprave, istupila (disidenti su osnovali Hrvatsko kulturno društvo Napredak); zbog toga je zbor bio raspušten, a zatim je ponovno formiran i dvaput reorganiziran (1932 i 1934)- Prilike u zboru normalizirale su se tek 1936, kada su se — nakon promjene u vodstvu društva — vratili ĉlanovi koji su istupili 1930. Osim brojnih uspješnih nastupa u Zagrebu i mnogim drugim mjestima Hrvatske treba istaknuti koncert Kola u Trstu (1913), kao i dvije velike inozemne turneje:1 po Italiji, Francuskoj i Švicarskoj (1925) i po Njemaĉkoj (I94 )-Vaţan je i koncert Kola na petom meĊunarodnom festivalu internacionalnoga društva za suvremenu muziku u Frankfu r t u n a M a j n i (1927), gdje je prvi put izvelo oratorij Ţivot i spomen slavnih uĉitelja sv. braće Ćirila i Metoda B. Širole. Osim vrijednih domaćih i stranih zborskih kompozicija, izvodilo je K. i veća vokalno-ins- Z Bogom mati, ijubca Mali mi je ocelnjava. trumentalna djela. Nakladna djelatnost na 26. listopada 1862, kao dan sveĉanoga otvorenja hrvatskoga pjevaĉkoga druţtvanj,, boj. Kola poĉela je već Haprej itd. godinu dana nakon „KOLO" osnutka kada je odluĉeno 3. Slavjanska ouvertura,, Vlasta" od SI. Napravnika da se izdaju zborske za glasovir, ćetveroruCki. kompozicije u svešĉićima pod nazivom Milovan: i-zašlo je K O L O , st r ani c a p ro g r am a p r vo g a k on c e rt a , 18 6 2 kod veterBje »bave o prostorija* streljaĉkih ukupno pet svezaka (1863 et tri, 1872 Proslov. „Naprej" slovensk ibor od Jenka. ĉetvrti i 1873 P i svezak); 2Naprej zastava Slave. je prosila boj juDSika kri'. rala rila 1868 štampan je kalendar Na Roke Za blsgor ofetnjsve e plahala ila: za 1869; prigodom Haj putka govori. u ostani ljubi oroijeni in desnico proslave 30-godišnjice, ZPfeĊimo grom. 1892, objavljen je Zapisat vvragu hri pravico Jubilejiski spis (sastavio K< lirj, jo naJ dom. ga Benjamin Zeininger); god. 1894 izašla je zbirka izabranih hrvatsko-slovenskih muških zborova (uredio Nikola Faller; drugo, popunjeno izdanje objavljeno je 1905); povodom 60godišnjice objavljena je Spomenica (redaktor Ljudevit Krajaĉić); takva je spomenica izdana i prigodom proslave 80-te godišnjice 1942 (izdao A. Goglia). U skladu s rodoljubnim društvenim intencijama K. je 1874 potaklo osnivanje Hrvatskoga pjevaĉkog saveza; dulje vrijeme •—■ dok se Savez nije aktivirao — bilo je nosilac njegove djelatnosti, a kad bi ona zamrla, K. bi je oţivljavalo. Sve do 1930 K. je išlo u red najagilnijih i u struĉnom pogledu najboljih ĉlanova Saveza. God. 1930 uprava Kola donijela je zakljuĉak o istupanju društva iz HPS; iduće godine K. je pristupilo Juţnoslavenskom pjevaĉkom savezu; 1936 ono se ponovno uĉlanilo u HPS. To manevriranje bila je posljedica tadanjih politiĉkih prilika i otpora što ga je HPS davao nastojanjima oko stvaranja integralnog jugoslavenstva. Još 1868 K. je poĉelo s akcijom za gradnju društvenoga doma, koji je dovršen 1884, na današnjem Trgu Maršala Tita. God. 1893 K. je od Alberta Ognjena Štrige otkupilo dio rukopisa Vatroslava Lisinskoga, a 1900 preuzelo drugi dio ostavštine Lisinskoga što ju je od F. K. Kuhaĉa bila otkupila tadanja zemaljska vlada. Osim kratkoga prekida (1870—71) rad društva bio je zamro za Prvoga svjetskog rata, jer su društvene prostorije bile pretvorene u bolnicu, a društvu je bilo dopušteno da organizira priredbe samo u karitativne ratne svrhe. I Drugi svjetski rat nepovoljno je utjecao na rad društva. God. 1948 K. je prestalo djelovati. A. To.
KOLOFONIJ, vrsta tvrde smole dobivene iz terpentina; nazvana tako po gradu Kolofonu u Maloj Aziji. Upotrebljava se za mazanje struna na gudalu, da bi ţice pri dodiru s njime snaţnije zatitrale. KOLOMEJKE (kolomijki), ukrajinske narodne plesne melodije, raširene osobito medu Rusinima u Potkarpatju. Njihov osnovni ritmiĉki obrazac je ovaj:
rm\ rm
J J I
Postoje brojne melodijske varijante u dvodijelnoj i trodijelnoj mjeri no uvijek bez melizmatike. Tempo giusto kod plesnih kolo-
mejki prelazi kod pjevanih u rubato i parlando s punktiranii mom. Struktura melodije je dvodijelna. Stihovi pjevanih kolo su ĉetrnaesterci s cezurom nakon osmoga sloga. U njima se, zuju sve pojave u narodnom ţivotu, pa podsjećaju na naše' teraĉke dvostihove, tzv. kratke pismice. Sliĉne plesne melodije bez teksta, s ponešto izmijen ritmom, zovu se kod Rumunja ardeleana. K. su preuzeli i Ma To su kandsztdnc sa ĉetvorodijelnom strukturom iz kojih su po mišljenju B. Bartoka — razvile najprije kuruc-dalok, ak i verbunkoši, pjesme kojima su se u feudalno doba mamili s u plaćeniĉku vojsku. Melodije tipa kolomejka javljaju se u sjeverozapadnoj vatskoj, npr. u meĊimurskoj »Tu za repu, tu za len« u pri »Pepelnica zaruĉnica, fašnik mladoţenja« — ili u poznatoj kolo, igra kolo u dvadeset i dva« gdje se ponavlja prvi ĉ deseteraĉkog stiha. LIT.: B. fHamwK, KOJIOMHHKH, I—III, ETHorpa4>iHHHH 36ipHHK, 1905. — B. Bartok, Das ungarische Volkslied, Berlin i Leipzig 1925. Dezso, A ruszin nepdalkolteszet kolomojkai, Zopra-Hajnal, 3—4, Uţhorod-l 1942. — M. O. rpinneHKO, KOJIOMHHKH, BHflpaHe, KHIB 1959. V.
KOLORATURA (od lat. color boja; tal. coloratura vanje ukrašeno (kolorirano) veoma brzim pasaţama, taki na pojedini slog rijeĉi dolazi više nota ili figura. — Koloral i figurirano pjevanje nalazimo već u koralu, a kod Meistersii 1 trubadura obiĉno na završetku kitica. A. Banchieri spoi u djelu La Cartella (1609) više naziva za ukrasne figure u vanju — gorgia, tremolo, accentus (prohodne note), gi (dvostruki udar), trillo (na istoj noti, G. Caccini), tiratae, cas passaggi itd. U XVII st. kastrati su ukrasima i improviziranim tuoznim koloraturama isticali svoju pjevaĉku vještinu, pa je to jedan od glavnih uzroka dekadencije opere serije u XVIII LIT.: H. Goldschmidt, Die Lehre von der vokal en Ornamentik, I 1907. — L. Medicus, Die Koloratur in der italienischen Oper des 19. Jahrhur (disertacija), Ziirich 1939. — R. Fasano, Storia degli abbellimenti mušice cant o gregori ano a V erdi , Rom a 1949. L. "N
KOLORATURNI SOPRAN -+ Sopran KOLORIRANJE (lat. color boja). 1. Postupak u menzur; notaciji prema kojemu su se umjesto bijelih nota upotreblja crne (u poĉetku crvene), da bi se jasnije odredilo trajanje jedinih tonova. Osnovni je princip: 3 crne note traju kolii 2 bijele (->■ Menzuralna notacija). 2. Postupak u muzici za orgulje iz druge polovine XV] koji se sastojao u figuriranju preuzetih vokalnih stavaka (mol uz pomoć stereotipnih formula, ĉesto priliĉno beznaĉajnih. LIT.: A. G. Ritter, Zur Geschichte des Orgelspiels, 1884. — A. Frot! Geschichte des Orgelspiels und der Orgelkornposition, 1935. J. A
KOLORIZAM (lat. color boja), izraz preuzet iz terminolc likovnih umjetnosti, pri ĉemu se polazi sa stajališta da je tirr zvuka ekvivalent boje i da se miješanjem i suprotstavljanjem n ĉitih timbara mogu proizvesti efekti tonskog bojenja. Kolorist; nastojanja posebno su se oĉitovala u XIX st., u doba muziĉ romantizma. Muziĉki k. je najkarakteristiĉniji u orkestralne klavirskoj muzici. Izraziti su predstavnici kolorizma kompozi tzv. nacionalnih škola (slavenskih i romanskih) u XIX i XX kao i muziĉkog impresionizma, koji je boju podigao u prvi f izraţajnih sredstava. Veliki su koloristi orkestra i klavira C. v. Weber, F. Mendelssohn, R. Wagner, N. Rimski-Korsai A. Ljadov, C. Debussv, M. Ravel i M. de Falla. LIT.: H. Riemann, Uber Programmusik, Tonmalerei und musikalisc Kolorismus, Praludien und Studien, I, Leipzig 1895. J. As
KOLPAKOVA, Irina, sovjetska plesaĉica (22. V 1933God. 1951 završila Lenjingradsku koreografsku školu (A. Vaganova). Od 1951 ĉlanica lenjingradskog kazališta Kir Njen ples se odlikuje virtuoznom tehnikom, muzikalnošću, lirizm' i smislom za oblikovanje likova. Najveće uspjehe postigla u 1 letima Trnoruţica (Ĉajkovski), Don Kihot (Minkus), Gisele (Adai Romeo i Julija (Prokofjev), Bahĉisarajska fontana (Asafjev Kameni cvijet (Prokofjev). KOMA, u akustici, neznatna razlika u visini izmeĊu c pribliţno jednaka tona do kojih se došlo razliĉitim putem, temelju Pitagorina matematiĉkog izraĉunavanja intervala dol se do tzv. pitagorejske kome koja pokazuje da se ton, dobi\ nizanjem 12 kvinta, razlikuje od tona nastalog nizanjem 7 oktţ za — jLfL_ tj J p0p prilici za — . Pristaše Aristoksena pokus p 524288' 73 su, nasuprot pitagorejcima, rasporediti intervale prema naravne tonskom nizu u prirodnom harmonijskom sistemu. Ako se om; njihove velike terce, koji iznosi —, usporedi s omjerom pitag . 64 , , . , 4 64 320 80 rejske velike terce —, dobit ce se — : — = ----- = — . Pitag
KOMA — KOMNEN rejska je terca, dakle, veća od prirodne terce za — , a ta se razlika ol
naziva Didimovom (prema Didimu, roĊen oko <- 63) ili sintoniĉkom komom ( -> Temperatura). A. Vi. KOMADINA, Vojin, kompozitor (Karlovac, 8. XI 1933 —). Kompoziciju studirao na muziĉkim akademijama u Beogradu (M. Logar) i Sarajevu (B. Trudić), gdje je diplomirao 1959; kasnije se usavršavao na ljetnim kursevima u Darmstadtu (1969) i na Majstorskom kursu kompozicije 1970 u Kolnu kod M. Kelemena. God. 1959—66 profesor Srednje muziĉke škole u Tuzli, od 1966 u Sarajevu, gdje je muziĉki urednik Televizije i Radija. U poĉetku pod uticajem folklorne tradicije jugosloven-skih naroda (Koncert za klavir); nakon završenog studija prihvaća smjernice neoklasicizma (I gudaĉki kvartet, Simfonijeta), da bi ubrzo poĉeo sve intenzivnije slijediti tokove savre-mene evropske muziĉke avangarde. Kao kompozitor afirmi-sao se i u inostranstvu, a za svoj stvaralaĉki rad dobio je desetak nagrada (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva 1972 za balet Satana). DJELA. ORKESTARSKA: koncert za klavir, v- KOMADINA 1959; simfonijeta, 1959; Rondo za trubu i gudaĉe, 1963; Koncertantne improvizacije, 1965; Kolone, 1967; Poema Eroico 41, 1966; I simfonija Most, 1970 (Sarajevo, 2. XI 1970; II verzija 1971); Svita igara, 1972; — KAMERNA: 2 gudaĉka kvarteta; Refrain I za violinu solo, 1969; Refrain II za violonĉelo solo, 1970; Sekvence za violinu i klavir, 1971. — KLAVIRSKA: Mikrosonate, 1966; sonata, 1969. — DRAM SKA: koreografska svita Ruka do ruke, 1970; mikro-opera Kupac kupuje, pro davaĉ prodaje, 1970; balet Satana, 1971 (Sarajevo, 4. III 1972). Filmska i scenska muzika. — VOKALNA. Kantate: Titov »Naprijed« za bas, recitatora, hor i orkestar 1966; Mikrokantate, 1968 i Herojski triptihon za hor i orkestar, 1969 (Sarajevo, 23. IV 1969). Pesme jedaog kaludera za bariton i klavir, 1959; Pogled, ciklus za mezzosopran i kamerni orkestar, 1965; Trešnjev cvet za sopran, flautu i 9 uda raljki, 1968; Lorkine pjesme za sopran i kamerni orkestar, 1969; Gange za sopran i violinu, 1971. Horovi: 7 rukoveti; Tri minijature, 1966. Z. Kuĉ.
KOMAD S PJEVANJEM, scensko djelo u prozi, popraćeno muziĉkim toĉkama, solistiĉkim, zbornim, plesnim i orkestralnim. Pojavio se kao vrsta domaćeg Singspiela u Srbiji i Vojvodini i njegovao tokom XIX st. pa sve do 20-tih godina XX st. Rodio se usporedo s otvaranjem kazališta u osloboĊenoj Srbiji. Prvi komadi s pjevanjem izvedeni su na dvorskom Knjaţevsko-serbskom teatru kneza Miloša u Kragujevcu 1835—36, a ubrzo zatim izvode se i na beogradskim pozornicama. Bile su to nacionalno obojene romantiĉarske drame s muziĉkim solo-toĉkama, zbornim nastupima, uvertirama, intermezzima, kao npr.: Šnajderski kalfa (1835, tekst J. Vujić prema drami K. Henzlera), zatim Zerama cara Dušana (1840), Kraljević Marko i Arapin (1841) i Zidanje Ravanice (sve tri na tekst A. Nikolića), pa San Kraljevića Marka (1847, J. Sterija Popović) itd. Muziku za sve te prve komade s pjevanjem komponirao je dirigent J. Šlezinger. K. s p. je njego vao i N. Đurković u svom Diletanskom pozorišnom društvu u Panĉevu, 1844, zatim u Beogradu, 1847. Ta je kazališna forma bila vrlo prikladna da se putem pozornice potiĉe ţiv patriotski duh u borbi što su je Srbi u Vojvodini vodili s austro-ugarskim vlastima braneći nacionalnu nezavisnost. Otuda u pojedinim komadima izrazito borbeni rodoljubni zborovi, kao što su Ustaj, ustaj Srbine (N. Đurković i J. Šlezinger), Rado ide Srbin u vojnike (N. Đurković) i sliĉni. Rad na kultiviranju komada s pjevanjem uspješno se nastavio u Novosadskom kazalištu uz sudjelovanje nekolicine ĉeških dirigenata kompozitora i, osobito, A. Maksimovića (muzika za komade K. Trifkovića i L. Koštica) te I. Bajića (Seoska lola; Ĉuĉuk Stana; Rakija; Divljuša). U drugoj polovini prošlog stoljeća, k. s p. se snaţno razvija u Beogradu, gdje mu je glavni predstavnik Slovenac D. Jenko (Đido; Pribislav i Boţana; Devojaĉka kletva; Potera; Markova sablja i dr.). On se u svojim najpopularnijim djelima te vrste uspješno oslanjao na srpski muziĉki folklor. Uz Jenka i nakon njega komponirali su komade s pjevanjem S. Mokranjac (Ivkova slava), I. Marinković (SuĊaje), P. Krstić (Ajša; Koštana; Knjeginja Maja), S. Hristić (Ĉuĉuk Stana). Poslije Prvoga svjetskog rata nisu se pojavili novi komadi s pjevanjem, dok se stariji još uvijek odrţavaju na repertoaru. Komad s pjevanjem je u Srbiji odigrao ne samo znaĉajnu nacionalno-rodoljubnu ulogu, nego je znaĉio i pripremni stadij stvaranju srpske opere.
MUZ. E., II, 23
353
Komadi. s pjevanjem kultivirali su se još i u Bosni, ali tek poslije 1918 (dakle u doba kad u Srbiji već odumiru), a popularni su bili najviše izmeĊu dva rata. Njihova je pojava vezana uz samostalni rad kazališta u Sarajevu (od 1921) i Banjaluci (od 1930). Predstavnici su te kazališne forme u Bosni F. Maćejovski, V. Milošević, B. Jungić i drugi. Za razliku od srpskih komada s pjevanjem, bosanski imaju obiĉno manju knjiţevnu vrijednost i ĉesto su, u stvari, samo povod za stvaranje muziĉkih toĉaka s primjenom bogatog i šarolikoga bosanskog muziĉkog folklora. Nakon OsloboĊenja ti se komadi u Bosni uglavnom više ne izvode. LIT.: J. Bandur, Dva poglavlja iz istorije srpske opere, Zvuk, 1933—34, 12. — S. Šumarević, Pozorište kod Srba, Beograd 1939. — M. Tomandl, Srpsko pozorište u Vojvodini, Novi Sad 1953—54. — 5. Đurić-Klajn, Istorijski razvoj jugoslovenske opere, Muzika i muziĉari, Beograd 1956. J. As.
KOMAR, Janez, dirigent (Ljubljana, 4. III 1927—). Na Akademiji za glasbo u Ljubljani studirao kompoziciju (L. M. Škerjanc) i dirigiranje (D. Švara); diplomirao 1951, a 1962—63 se usavršavao kod F. Previtalija na akademiji Santa Cecilia u Rimu. God. 1951—52 kornist orkestra Slovenske filharmonije, 1952—62 operni dirigent u Mariboru, 1963—70 korepetitor i dirigent opere u Grazu, od 1970 dirigent opere u Munsteru. Nastupa i na koncertnom podiju. Svoj najviši domet ostvario je na podruĉju romantiĉnog opernog repertoara. Njegova inter pretacija odlikuje se smislom za preglednost oblika, zvukovno nijansiranje i muziĉku neposrednost. B. Lk. KOMBINACIJE KOD ORGULJA, ureĊaji koji omogućuju da se pritiskom na polugu ukljuĉi niz registara koji daju odreĊenu boju ili snagu zvuka. — Kod obiĉnog sviranja na orguljama primjenjuje se tzv. ruĉna registracija koja se sastoji u odabi ranju i pojedinaĉnom ukljuĉivanju registara prikladnih za izvo Ċenje odreĊene kompozicije. Ako je, meĊutim, potrebno da se za vrijeme sviranja naglo promijeni snaga ili boja zvuka, onda orguljaš nema ni vremena, a ni mogućnosti da najprije rukom iskljuĉi sve nepotrebne registre i ukljuĉi nove, nego se promjena registracije postizava upotrebom tzv. stalnih ili slobodnih kom binacija. Stalne su kombinacije ureĊaji koji omogućuju zajedniĉki nastup stanovite skupine registara, sastavljene već pri gradnji orgulja tako da stvaraju odreĊenu snagu zvuka (npr. kolektiv P ukljuĉuje sve tihe registre orgulja, kolektiv MF sve registre srednje jakosti, a kolektiv F sve snaţne registre itd.). Slobodne kombina cije (njihov izumitelj je francuski graditelj orgulja A. Cavaille-Coll) su ureĊaji s pomoću kojih se mogu prije sviranja odabrati i pri praviti bilo koji registri (-»■ Registri kod orgulja). A. Vi. KOMBINACIJSKI TONOVI. Kada dva tona, ĉije se frekvencije neznatno razlikuju, zazvuĉe istodobno, ĉuju se udari. Ako se meĊutim njihove frekvencije razlikuju za 30 Hz ili više, onda se osim osnovnih tonova ĉuju još dva tona. Jedan od njih ima frekvenciju jednaku razlici frekvencija osnovnih tonova; to je diferencijalni ton. Frekvencija drugoga odgovara zbroju frekvencija osnovnih tonova; taj se ton zove sumacijski ton. Diferencijalni i sumacijski ton zovu se zajedniĉkim imenom k. t. Diferencijalni ton otkrio je G. Tartini 1714, a opisao ga je 1754 u djelu Trattato di mušica secondo la vera scienza dell'armonia ( -> Terzo suono). Neki violinisti (npr. Tartini) preporuĉivali su diferencijalni ton kao kontrolu za toĉnu intonaciju kod sviranja dvoglasa, jer malena netoĉnost u visini tonova dvoglasa uzrokuje lako zamjetljivu promjenu u visini tona diferencije. Zanimljivi su rezultati znanstvenih istraţivanja u posljednje vrijeme. Prema njima neke tonove ljudi uopće ne ĉuju, tj. oni i ne postoje, a ton koji ĉuju zapravo je ton diferencije gornjih alikvotnih tonova (npr. neki tonovi na £-ţici kod violine). LIT.: F. Krueger, Zur Theorie der Combinationstone, Philosophischc Studien, 1901. — J. P. Fricke, Uber subjektive Differenztone hochster horbarer Tone und die angrenzenden Ultraschalls im musikalischen Horen, Re gensburg 1960. A. Ku.
KOMEDA (Trzcinski), Krzvsztof, poljski kompozitor, pijanist i aranţer (Poznari, 27. IV 1931 — Varšava, 23. IV 1969). Završio studij medicine; klavir i muziĉku teoriju uĉio privatno. Od 1950 vodi vlastite jazz-sastave, meĊu njima i sekstet s kojim je nastupio na prvom jazz-festivalu u Sopotu. Gostovao u mnogim evropskim muziĉkim središtima (Jazzhus Montmartre u Parizu, jazz-festivali u Pragu, Varšavi, Bledu). Širu reputaciju stekao kao autor muzike za filmove A. Vajde (Noţ u vodi), H. Carlsena (Što je s nama?) i nadasve Romana Polanskog. Komponirao muziku za 40 filmova. Autor je i Baletne etide, izvedene u koreografiji W. Gruca na varšavskom Jazz Jamboreeu. Pijanist modernog jazza inspiriran B. Evansom, nazvan je »ocem poljskog jazza«. Snimio je ploĉu Jazz und Dichtung (1967). KOMITAS, Sogomon -»■ Armenska muzika KOMNEN, Vinko (Vincentius Comnenus), muziĉki pisac i kompozitor (Slano, 23. IV 1590 — Dubrovnik, 1667). Uĉeni
354
KOMNEN — KOMOROUS
dominikanac; filozofiju studirao u Napulju. Napisao više knjiţevnih djela i rasprava. O muziĉkoj teoriji govori u djelu Adnota-tiones in Geometriam, Arithmeticam, Musicam et Astrologiatn. Od kompozicija saĉuvane su i tiskane tri, i to sve na isti tekst: Vaghe ninfe e voi tritoni; jedna je za glas i b. c, druga za 2 glasa i b. c.j a treća za 3 glasa a cappella. LIT.: L. Miniati, Le Glorie cadute, 1663. — S. Crijevii (Cerva), Bibliotheca Ragusina, III i IV. A. Vi.
KOMORNA MUZIKA (engl. chamber music, franc. musigue de chambre, njem. Kammermusik, tal. mušica da camera), skupni naziv za kompozicije pisane za manje instrumentalne sastave kod kojih svaku dionicu izvodi samo jedan instrumentalist. Prema broju izvodilaca razlikuje se duo, trio, kvartet, kvintet, sekstet, septet, oktet, nonet, decimet. Duo obiĉno saĉinjava jedan gudaĉki ili drveni duhaĉki instrument uz klavir (ali postoje i drukĉije kombinacije, npr. dva gudaĉka instrumenta). Trio je gudaĉki (violina, viola, violonĉelo) i klavirski (najĉešće klavir, violina i violonĉelo, ali ima kombinacija i s duhaĉkim instrumentima). Kvartet je najĉešće gudaĉki (2 violine, viola i violonĉelo) ili klavirski (klavir, violina, viola i violonĉelo). Kvintet moţe biti gudaĉki (2 violine, 2 viole i violonĉelo ili 2 violine, viola i 2 violonĉela), klavirski (klavir i gudaĉki kvartet) ili duhaĉki (flauta, oboa, klarinet, fagot i rog). Sekstet je gudaĉki, ali nastaje i spojem gudaĉa i duhaĉa, što je karakteristiĉno i za ostale komorne sastave s više od 6 instrumentalista. Formalna struktura komornih djela, od Havdnovih vremena do XX st., podudara se sa strukturom klasiĉke i romantiĉke sonate. Izraz k. m. mijenjao je u toku vremena znaĉenje. Podrijetlo mu je svakako u ĉinjenici da se muzika za manje instrumentalne i vokalne sastave izvodila u manjoj prostoriji, komori (tal. camera, franc. chambre) feudalnih dvoraca. Komornu muziku spominju već 1555 N. Vicentino u raspravi L'Antica mušica ridotta alla moderna, a još 1732 navodi J. G. Walther u svome muziĉkom leksikonu, da se pod komornom muzikom razumijeva ona, koja se izvodi »u odajama velikaša« (dakle ne u sveĉanim dvoranama). Premda se poĉeci komorne muzike u današnjem znaĉenju mogu susresti u XVI st., ona se bogatije razvija istom u baroku, koji donosi tipiĉno komorne oblike trio-sonate, sonate da camera i sonate da chiesa, pa ĉak i solo-sonate za gudaĉke instrumente (J. S. Bach). »Zlatno doba« komorne muzike obuhvaća razdoblje od Havdnovih gudaĉkih kvarteta, preko Mozartovih i Beethovenovih, do rane romantike (Schubert, Schumann) i dalje, do Brahmsa, Borodina, Dvofaka, C. Francka. XX st. dalo je komornoj muzici znaĉajnih priloga u djelima M. Regera, C. Debussvja, M. Ravela, B. Bartćka, P. Hindemitha i dr. Komorna muzika je izgradila svoj specifiĉni stil intimnog muziciranja, tzv. komorni stil, na bazi pune ravnopravnosti sudjelujućih instrumenata, koja omogućuje postizavanje idealne zvukovne ravnoteţe. Epitet komorni upotrebljava se i izvan podruĉja komorne muzike u uţem smislu. Tako se komornim orkestrom naziva manji orkestralni sastav, u kojemu su dionice preteţno komorno tretirane; govori se nadalje o komornoj simfoniji, tj. simfoniji pisanoj za komorni orkestar, i o komornoj operi, u kojoj nastupa manji broj izvodilaca na pozornici i u orkestru. Komornim zborom naziva se vokalni sastav s manjim brojem pjevaĉa, koji preteţno izvodi crkvenu i svjetovnu polifonu muziku renesansnih i predrenesansnih vremena. LIT.: L. Nohl, Die geschichtliche Entwicklung der Kammermusik, Braunschweig 1885. — F. D. Caffarelli, Gli Strumenti ad arco e la mušica da camera, Milano 1894. — N. Kilburn, The Story of Cha mber Music, London i New York 1904. — E. Krause, Die Entwicklung der Kammermusik, Hamburg 1904. — W. Altmann, Kammermusikliteraturverzeichnis seit 1841, Leipzig 1910 (VI izd. 1945). — T. F. Dunhill, Chamber Music, London 1913. —■ A. Heuss, Kammermusikabende, Leipzig 1919. —■ W, W. Cobbett, Cyclopedic Surwey of Chamber Music (2 sv.), London i New York 1929 —30 (II izd. red. C. Mason 1963).— N. Ruet, Musique de chambre. Pariš 1930. —■ H. Mersmann, Kammermusik, H. Kretzschmar, Fiihr er durch den Konzertsaal (4 sv.), Leip zig 1930—33. — N. Kilburn, Chamber Music and its Masters, London 1932. — G. Sratton i A. Frank, The Playing of Chamber Music, Oxford 1935. — E. H. Meyer, English Chamber Music, London 1946. — A. Hyatt King, Chamber Music, New York 1948. — H. Ulrich, Chamber Music: the Growth and Practice of an Intimate Art, London i New York 1948 (II izd. 1953). — i?. Halle Rozven, Early Chamber Music, New York 1949. — A. Cohn, Chamber Music: a Comprehensive Guide, New York 1951. — O. Alain, La Musique de cham bre, Pariš 1955. —H. Renner i tfr.,Reclams Kammermusik-Fiihrer, Stutgart 1955 (VI izd. 1966). —- A. Robertson (redaktor), Chamber Music, London 1957. — H. Wirth, Kammermus ik, MGG, VII, 1958. —J.F.Richter, Kammermus ik -Katalog, Leipzig 1960. J. As.
KOMORNI ORKESTAR, instrumentalni sastav znatno manji od velikoga simfonijskog orkestra; saĉinjavaju ga ponajĉešće I i II violine, viole, violonĉeli, kontrabasi, 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 roga, 2 trublje i timpani. Ali k. o. se moţe sastojati i od samih gudaĉkih instrumenata (to je onda gudaĉki orkestar) ili od skupine gudaĉa, kojima se dodaje još samo nekoliko drugih instrumenata. K. o. se ĉesto susreće i u kompozicijama koncertantnoga karaktera.
U izvodilaĉkoj praksi k. o. se pojavio poĉetkom XX st. reakcija na glomazne orkestre kasne romantike (Bruckner, ME R. Strauss) u teţnji za sastavima mnogo manjih dimenzija, omogućuju solistiĉko tretiranje instrumenata i prozraĉnije, tre instrumentiranje. Takvi sastavi mogu naroĉito uspješno od: linearno, polifoniĉko koncipiranje, toliko karakteristiĉno za mi našeg doba. Prvom kompozicijom XX st. za k. o. smatra se »Komorna fonija« A. Schonberga za 15 solistiĉkih instrumenata (1 Postepeno su gotovo svi istaknutiji kompozitori našeg vrei poĉeli pisati za k. o. solistiĉkog tipa ili — što je još ĉešće mali orkestar s uvišestruĉenim dionicama, tako B. Bartok (Mi za gudaĉe, udaraljke i celestu), A. Berg, E. Bloch,' B. Brittei Casella {Scarlattiana za klavir i 32 instrumenta), A. Cop' L. Dallapiccola, J. Francaix, P. Hindemith (niz kompozic koncertantnim instrumentom i bez njega), A. Honegger (Past d'ete), J. Ibert, L. Janaĉek, A. Jolivet, E. Kfenek, G. F. Malip F. Martin (Petite Symphonie Concertante), B. Martinu, D. haud, F. Poulenc, S. Prokofjev (Klasiĉna simfonija), M. Ravel Reger, A. Roussel, A. Schonberg, D. Šostakoviĉ (koncei klavir, trublju i gudaĉe), I. Stravinski (Ragtime, Dumbi Oaks), H. Villa-Lobos, A. Webern (simfonija op. 21), a nas R. Bruci, M. Cipra, M. Kelemen, U. Krek, B. Papando (Concerto da camera, simfonijeta), M. Ristić, S. Šulek i dr K. o. se ne pojavljuje samo u koncertnoj dvorani, već kazalištu (gdje je sastavni dio tzv. komornih opera), u TI emisijama i filmskoj muzici. U novije vrijeme su se pojt orkestri specijalizirali iskljuĉivo za izvoĊenje djela namijer komornim orkestrima. Medu njima poznati su Basler Kam orchester (dirigent P. Sacher), k. o. iz Stuttgarta (dirigent K. h chinger), talijanski ansambli / virtuosi di Roma i Mušici, eng Boyd Neel Orchestra, ameriĉki Philadelphia Chamber S\ Orchestra i Boston Chamber Orchestra i drugi, a kod nas Zagrel solisti, Komorni orkestar Radio-televizije Zagreb, Ansai Slavko Osterc u Ljubljani i Beogradski kamerni orkestar. LIT.: M. Pincherle, L'Orchestre de chambre, Pariš 1948. — R. M. Jt The Chamber Ensembles of C. Ph. E. Bach (dise rtacija), Iowa 1964. J. /
KOMORNI STUDIO ZAGREBAĈKE FILHARMOf> osnovan je 1971 sa zadaćom da mladim ĉlanovima orkestra p mogućnost da muziciraju u komornom sastavu i da se afirmi kao solisti. Iako kratka vijeka, ansambl je pod vodstvom dirig Tonka Ninića stekao priznanja na koncertima u zemlji, i inoz stvu, osobito svojim nastupima na Ljetnim igrama u Dubrovn Uz njegovanje djela klasiĉnog nasljeĊa K. s. se posebno zalaz muziku jugoslavenskih kompozitora. K. K KOMORNI TON (engl. chamber pitch, franc. ton de chan njem. 1 Kammerton, Stimmton, tal. diapason), apsolutna vi tona a , odreĊena brojem titraja u sekundi (Hz), koja sluţi , jedinstveno mjerilo za ugaĊanje instrumenata. Ranije nije propisana jedinstvena apsolutna visina komornog tona pa je titraja za a 1 znatno oscilirao od zemlje do zemlje; tako je j u Berlinu iznosio 422 Hz (1752), u Parizu 423 Hz (1810) Londonu 453 Hz (1858). Pariška Akademija nauka propi je 1858 za Francusku 435 Hz, a na konferenciji u Beĉu 1 potvrĊen je taj broj kao meĊunarodna apsolutna visina, i Ċutim, na londonskoj konferenciji International Federation the National Standardizing Associations (ISA) utvrĊena je jedinstvena meĊunarodna apsolutna visina tona a1 440 Hz temperaturi od 20°C, što je ponovo potvrĊeno na II konferei u Londonu 1951. LIT.: A. J. Ellis, The History of Musical Pitch, London 1880 (novo Amsterdam 1963). — F. Hatnel, Die Schwankungen des Stimmtons, Deut Musikkultur, 1944. — A. Mendel, Pitch in the i6 th and Early XVII th Centu MQ, 1948. —■ Isti, On the Pitches in Use in Bach's Time, ibid. 1955. <\. V
KOMORNI ZBOR RTV LJUBLJANA, osnovan 1934 16 pjevaĉa. Prvi dirigent bio je A. Dolinar, kasnije F. Kimo' a od 1936 D. M. Šijanec, pod ĉijim je vodstvom ansambl 1 povećan; 1945—46 zbor je vodio dirigent C. Cvetko. Ansai je 1947 obnovio F. Marolt (najprije muški zbor, potom mješovi u tom obliku pristupio je 1948 zboru Slovenske filharmor Godine 1950 ponovno osamostaljen pod naslovom Ljubljai komorni zbor, koji se 1958 prozvao Komorni zbor RTV Lj ljana. Utemeljitelj i dirigent 1958—62 bio je M. Škoberne. ] upravom dirigenta L. Lebiĉa (1962—71) ansambl je doţivio v umjetniĉki uspon. Gostovao je u jugoslavenskim muziĉkim sr« štima, u Italiji i Austriji, kao i na meĊunarodnim festivalim Bvdgoszczu (Poljska), Bruxellesu i Jihlavi. Od 1971 dirigen M. Munih. B. Lk KOMOROUS, RuĊolf, ĉeški kompozitor i fagotist (Pi 8. XII 1931 —). Na Konzervatoriju i Muziĉkoj akademiji Pragu studirao kompoziciju (P. Bofkovec) i fagot (K. Pivofil
KOMOROUS — KOMPJUTOR U MUZICI 1959—61 usavršavao se u fagotu i komornoj muzici na Konzervatoriju u Pekingu. Od 1961 u Pragu ĉlan orkestra Narodnog divadla i ansambla Mušica Viva Pragensis', 1969-71 profesor na Mucalester Collegeu u St. Paulu (SAD) i od 1971 na University of Victoria (Kanada). DJELA: Bare and Dainty za orkestar, 1970. — KOMORNA: Statnd chvile, 1957; Kvitecky, 1961; Sladkd krdlovna za klavir, harmoniku i veliki bubanj, 1964; Olympia za 2 harmonike i udaraljke, 1964; Le Totnbeau de Malezcitch, 1965; Anatomie melancholie, 1966; York za komorni sastav, 1967. —■ Komorna opera Lady Whiterose } 1966.
KOMPARATIVNA MUZIKOLOGIJA (engl. comparalive musicology; franc. musicologie comparee; njem. vergleichende Musik-
zoissenschaft), grana muzikologije, koju su oko 1900 razvili i tako prozvali C. Stumpf i E. M. Hornbostel, a predmet joj je prouĉavanje muzike izvanevropskih naroda. Svrha je te nauke da usporeĊivanjem pojedinaĉnih stilskih elemenata muziĉkih kultura spozna podudarnosti i razlike i s pomoću dobivenih rezultata stvori zakljuĉke u svjetskim razmjerima o meĊusobnim kulturnim odnosima, kulturnim razmjenama i o promjenama oblika. Izraz k. m. nije najprikladniji, jer se komparacijom sluţe sve nauke, a u samoj komparativnoj muzikologiji usporeĊivanje je samo dio mnogo šire zasnovanog istraţivaĉkog rada. Stoga se termin danas više ne upotrebljava, to više što sadašnja istraţivanja nisu usmjerena samo na usporedbu pojedinih elemenata, npr. tonskih sistema, ljestvica, ritmova, melodija, instrumenata, nego se sve više paţnje posvećuje cjelovitosti i samosvojnosti muziĉke kulture. Današnji je naziv za tu granu muziĉke nauke -> Etnomuzikologija. — Dok se k. m. u Sjevernoj Americi bavila opisivanjem muziĉkih stilova primitivnih naroda, u prvom redu Indijanaca, dotle je u Evropi, osobito u Njemaĉkoj, pod utjecajem historijski usmjerene etnologije, tj. »beĉke škole« i njene teorije o kulturnim krugovima (W. Schmidt, W. Koppers, J. Frobenius i dr.). Ta je teorija postojanje pojedinih kulturnih elemenata u raznim dijelovima svijeta pokušala tumaĉiti kao posljedicu kulturne ekspanzije, koja je potekla iz neke fiktivne pradavne kolijevke (smatralo se da je bila smještena u podruĉju kasnije razvijenih kultura oko Eufrata i Tigrisa) i proširila se u koncentriĉnim krugovima. U skladu s tom teorijom k. m. je pojedinaĉne pojave, npr. vokalne i instrumentalne ljestvice (Hornbostel, 1911), ili tipove instrumenata (C. Sachs, 1929), nastojala objasniti u okviru takvog kruţnog širenja kulture. U muzici današnjih primitivnih naroda k. m. nije toliko gledala sadašnju etapu na putu duge tradicije i historijskog razvoja, koliko produţenje starog stanja koje treba smatrati predstupnjem muziĉke historije ĉovjeĉanstva. Takav postupak ubrzo je naišao na otpor etnologa i muzikologa, pa i u vlastitom krugu (R. Lachmann). Današnje etnološko muziĉko istraţivanje smatra da su muzike primitivnih naroda, kao i velike muziĉke kulture u Aziji, Americi i Evropi produkt tisućljetnog razvoja. Istraţivanja i danas nastoje ići tragom razvoja i vraćati se najstarijim izvorima, ali izbjegavaju spekulativne zakljuĉke na temelju analize izdvojenih kulturnih elemenata. Umjesto toga, muziku treba promatrati u sklopu cjelokupne kulture, tj. zajedno s jezikom, pjesništvom, liko vnim umjetnostima, religijom, ekonomijom i socijalnom strukturom. LIT.: E. M. Hornbostel, t)ber ein akustisches Kriterium fur Kulturzusammenhange, Zeitschrift fur Ethnologie, 1911. — G. Schiinemann, Cber die Beziehungen der vergleichenden Musikvvissenschaft zur Musikgeschichte, AFMW, 1919—20. — R. Lach, Die vergleichende Musikwissenschaft, ihre Methoden und Probleme, Sammelbande der Akademie der Wissenschaften in Wien, 1924. — C. Sachs, Geist und Werden der Musikinstrumente, Berlin 1929. — Uli, Vergleichende Musikwissenschaft in ihren Grundzligen, Musikpadagogische Bibliothek, Leipzig, 1930 (II prer. izd. Heidelberg 1959). — W. Kbnig-Beyer, Die Volkerkunde im Lichte vergleichender Musikwissenschaft, Reichenberg 1931. B. Ać.
KOMPJUTOR U MUZICI (od engl. computer raĉunar). Primjena elektroniĉkog digitalnog raĉunala, kompjutora, u muzici temelji se na ĉinjenici da se pojedini -> parametri, kao što je npr. visina tona, trajanje ili jaĉina, mogu izmjeriti i brojĉano izraziti, kao što se moţe uostalom i cjelokupna muzika predoĉiti slijedovima brojaka — dakle opet brojĉano. Prema tome je moguće raĉunskom stroju, kao što je kompjutor, povjeriti i izvedbu odreĊenih kompozicijskih zadataka, ali samo onda kada kompozitor pristupa komponiranju s unaprijed razraĊenim planom i unaprijed odreĊenim elementima, kao i unaprijed razraĊenim principima i pravilima po kojima se pojedini elementi dovode u meĊusobne odnose, odnosno po kojima se od pojedinih elemenata grade cjeline. I tada je potrebno te kompozicijske principe i pravila logiĉki formulirati i kompjutorskim jezikom izraziti, tj. naĉiniti program (engl. routine), po kome će kompjutor detaljno izraĊivati zamišljenu kompoziciju. Drugim rijeĉima, kompozitor u stvari povjerava kompjutoru izvedbu logiĉkih kompozicijskih zadataka, koji se mogu matematiĉkim putem izvesti iz niza unaprijed odreĊenih, datih, osnovnih veliĉina, kao što je npr. sluĉaj i kod -> serijelne muzike uopće ili kod bilo kojeg pojedinog serijelnog postupka, dakle gdje se radi o izboru nekih eleme-
355
nata (parametara) i o njihovu nizanju po odreĊenom redoslijedu (seriji). Korištenje kompjutora u kompozicijske svrhe pretpostavlja osim toga i poseban naĉin muziĉkog mišljenja, analogan onome, što se nalazi već kod -> ahatorike, gdje kompozitor fiksira samo neke elemente svoga djela, dok se ono u cjelini realizira tek u procesu izvedbe, te tako njegov konaĉan oblik ovisi o više ili manje upravljanom sluĉaju. Sliĉno je i Dio kompjutora za dobivanje zvukovnih boja sintetiĉkim putem
kod kompjutora, kojemu se programom fiksiraju samo pojedini elementi (tonovi), a izvoĊenje muziĉkih -> struktura iz tih elemenata odreĊuje se (takoĊer pomoću programa) samo stupnjem vjerojatnosti, tako da i ovdje oblik djela ovisi o sluĉaju (->■ Teorija informacije u muzici). Programiranje kompjutora je posebna vještina, ne samo zbog toga, što mu se svaki zadatak mora izraziti matematiĉkim jezikom, nego i zato, što kompjutor predstavlja binarni sistem, gdje svaki njegov element moţe zauzeti samo dva stanja, tj. »ima struje« i »nema struje« (odnosno dati dva odgovora: »da« ili »ne«), koja se izraţavaju brojkama »1« i »o«, pa prema tome mora i ĉitav program biti izraţen pomoću te dvije veliĉine. A to pretpostavlja profesionalno znanje jednako iz matematike, kao i iz elektronike, kojim kompozitor u pravilu ne raspolaţe. Stoga će on redovito trebati suradnju posebnog struĉnjaka, programera, tako da se u tom sluĉaju rad obavlja timski. No i u takvoj organizaciji posla programiranje iziskuje mnogo vremena, meĊutim se ono poslije kompenzira velikom brzinom kojom kompjutor, već jednom programiran, izvodi raĉunske operacije, odnosno povjerene mu kompozicijske zadatke. Jednako kao što treba sve zadatke, koji se povjeravaju kompjutoru, prevesti na njegov »jezik«, isto tako treba rezultate kompjutorova rada dešifrirati, odnosno prenijeti u muziĉku notaciju, a to je takoĊer dugotrajan posao, ali se moţe i eliminirati tako, da se u ĉitav proces ukljuĉi još i kompjutor, koji će gotov rezultat odmah štampati notnim pismom. U sluĉaju kada pak kompozitor koristi kompjutor za stvaranje muzike iz elektronski proizvedenih zvukova (koja s.e ne moţe ni tradicionalnim instrumentarijem izvesti, niti tradicionalnom notacijom zabiljeţiti) prikljuĉuje se na kompjutor poseban pretvaraĉ (engl. converter, njem. UmzvanĊler), koji realizira brojĉane rezultate kompjutorova rada u zvuĉnom obliku. Tako dolazi do digitalno-analognog procesa (engl.digit brojka): brojke se pretvaraju u odgovarajuće elektriĉke napetosti (voltaţe), koje se sprovode u zvuĉnik da bi proizvele zvuk, a taj se onda moţe snimiti i pohraniti na magnetofonsku vrpcu. Sam pretvaraĉ ima pak ulogu sintetizatora koji automatski, neposredno i precizno obavlja sav onaj konkretni, manipulativni posao, što se inaĉe vrši u odijeljenim fazama i uz veliki utrošak vremena u »klasiĉnom« elektronskom studiju (-> Elektronska muzika, -> Sintetizator). Da bi se izbjeglo ponavljanje cjelokupnih procesa programiranja kod stvaranja novih kompozicija, gdje se kompozitori sluţe istim ili sliĉnim zvuĉnim materijalom, pribjegava se već sistematskoj izradbi tzv. potprograma (engl. subroutine) za proizvodnju pojedinih zvukova. Ovakve potprograme mogu tada kompozitori doslovno primjenjivati, a takoĊer u manjoj ili većoj mjeri modificirati i varirati. Na taj naĉin potprogrami poprimaju ulogu sliĉnu onoj, što su je nekoć imali akordi, kojima su se svi kompozitori koristili kao zajedniĉkim dobrom, ali su ih pri tom ipak modificirali prema vlastitim individualnim sklonostima i potrebama. Najpoznatiji niz takvih potprograma, pod nazivom MUSIC V, proizveo je Max Mathews u Bell Telephone Laboratories izmeĊu 1958 i 1967, a 1969 je Jean-Claude Risset izdao An Introductory Catalogue of Computer Synthetized Sounds, izraĊen u istim laboratorijima. »Ali kolikogod se daleko moţe razvoj kretati, kompjutor izvodi uvijek ono, što mu se daje kao program. On povisuje ljudsku inteligenciju, ali je ne nadomještava« (U. Dibelius). Primjena kompjutora u kompozicijske svrhe datira od 1956, kada su L. Hiller i L. Isaacson, na Univerzitetu Illinois u Urbani
KOMPJUTOR U MUZICI — KONCERT
356
(SAD), zapoĉeli i slijedeće godine završili Illiac-Suite za gudaĉki kvartet (primjer). TakoĊer ameriĉki kompozitor, R. Baker, prvi je ukljuĉio u kompozicijski proces još jedan specijalni kompjutor, odnosno pretvaraĉ koji je jednu njegovu kraću kompoziciju sinpp CODA
cresc. L.Hilleri L.Isaacson: Illiac-Suite
tetskim putem pretvarao odmah u zvuk, a L. Hiller i R. Baker Su takav postupak primijenili na širem planu 1963 u svome zajedniĉkom djelu Computer-Cantata. LIT.: R. Nett i 5. A. Hetzler, An Introduction to Electronic Data Processing, Glencoe 1959. — L. A. Hiller, Informaiionstheorie und Computermusic, Mainz 1964. — U. Dibelius, Moderne Musik 1945—1965, Miinchen 1966. — J. Cage i L. Hiller, HPSCHD, Urbana 1968. — H. Kirchmeyer i H. G. Schmidt, Aufbruch der jungen Musik, Von Webern bis Stockhausen, Koln 1970. — Music and Technologie, La Revue musicale 1971 (poseban broj ĉasopisa posvećen gornjoj te mi). — H. Briin, Uber Musik zum Co mputer, Karlsruhe 1971. — H. W. Franke, Computergraphik-Computerkunst, Miinchen 1971. N. Dć.
KOMPOZICIJA (lat. compositio sastav, slaganje), opći, sveobuhvatni naziv muziĉkog umjetniĉkog djela, posebice pjesme, simfonije, opere ili (s obzirom na sastav) vokalnog, vokalno-instrumentalnog ili instrumentalnog djela (kompozicije), grafiĉki utvrĊenog notnim pismom. Izrazom k. oznaĉuju se i sami tehniĉko-stvaralaĉki postupci koji uvjetuju postanak jedne kompozicije i koji je prate u svim fazama njezina nastajanja, tj. sami ĉini komponiranja poĉevši od raĊanja odreĊene muziĉke zamisli do njezina zvukovnog uobliĉavanja i predoĉivanja s pomoću notnih znakova. U tom smislu k. je i naziv posebnog predmeta u nastavnom planu konzervatorija i muziĉkih akademija. U širem smislu k. obuhvaća ĉitav sistem disciplina i vjeţbi, od elementarne muziĉke teorije i diktata preko harmonije i kontrapunkta do teoretskog (analitiĉkog) i praktiĉkog ovladavanja muziĉkim formama u svim njenim vidovima, od malih oblika do simfonije, od solo-pjesme do opere. U razliĉitim nastavnim sistemima ovi se predmeti predaju više ili manje odvojeno, kao zasebne discipline, pa mogu sami za sebe postati središnjim predmetom muziĉkog studija (sistem Pariškoga konzervatorija). Muziĉke ideje koje stvaralac kompozicije, kompozitor, namjerava izraziti odreĊuju trajanje djela (od nekoliko minuta do nekoliko sati), izbor sredstava (glas, tradicionalni instrumenti, mehaniĉki ili elektronski ureĊaji), društvenu funkciju (ozbiljna ili zabavna muzika itd.), naĉin izraţavanja (tradicionalan, konformistiĉan, revolucionaran), kao i samu tehniku (homofonija, polifonija, dodekafonija, serijelna tehnika). Cjelokupni sistem i naĉin izraţavanja uvjetovani su stupnjem historijskog razvitka zvukovnog (tonskog) materijala (tonski sistemi, odnos prema zvuku i glasu, problem disonance i konsonance, mjerenje trajanja tona s pomoću menzure, odnosno takta). Ali neovisno o stupnju razvitka i stilskom razdoblju postoje, od najranijeg doba do današnjice, odreĊena temeljna naĉela i postupci kompozicijske konstrukcije, kao što su: opetovanje (ovamo se ubraja i sekvenca), oponašanje (-> imitacija), mijenjanje (-> varijacija) i ukrašavanje [diminucija, figuriranje, koloriranje itd.). U samoj nastavi kompozicije pojavljuju se, već prema sistemu škole i individualnosti nastavnika, razliĉite tendencije. Jedni zastupaju mišljenje da je svrha škole: rekapitulacija historijskog razvitka kompozicije, sistematsko izuĉavanje teoretskih tradicionalnih postavki i rad prema klasiĉnim uzorima. Takav se stav naziva i akademski. Osnovna je zabluda takva stajališta uvjerenje da postoje »vjeĉni«, vanhistorijski aksiomi umjetniĉkog stvaralaštva, pa se djelotvornost takva rada svodi na imitaciju i kopiranje već zakljuĉenih, definitivnih vrednota. Kako će se mladi kompozitor snaći u aktualnoj suvremenosti, prepušteno je njegovoj nadarenosti i snalaţljivosti. Drugi polaze od specifiĉne uĉenikove nadarenosti, pa nastoje da uĉenik već u toku studija razvije liĉni stil,
u okvirima odreĊene stilske situacije vremena. Historijski se sada pojavljuju kao konzultativne instance u kojima uĉenik r (uz pomoć nastavnika) savjet i pomoć. Ovakav postupak od nastavnika veliku snalaţljivost, elastiĉnost i iskustvo; svestrano razviti individualni talent, u tome je suština odgi nosti. Konaĉno, ima škola iz kojih izlaze sami više-manje v sljedbenici uĉiteljevi (sluĉaj Schonbergove škole). Mnogi su A kompozitori uţivali (i uţivaju) glas odliĉnih pedagoga; r njima su J. Ockeghem, Josauin des Pres (njegovu metodu iz je Adrianus Petit Coclico: Compendium musices descriptui Adriano Petit Coclico discipulo josquini de Pres, 1552), Ori di Lasso, Palestrina, J. S. Bach, L. Cherubini, C. Franck Rimski-Korsakov, F. Busoni, P. Hindemith. Veliko didaktiĉko znaĉenje imaju radne metode komponir Tri su oblika najvaţnija: a) improvizacija i fantaziranje, b) liziranje djela, njihovo nasljedovanje i prenošenje gotovih sr (npr. formalnih), stvaranje po analogiji ili suprotnosti kao r< tat kritike, svjesne ili nesvjesne, i c) eksperimentiranje. LIT.: G. W. Becking, Zur Typologie des musikalischen Schaffens, Konj Bericht, Basel 1924. — J. Gehring, Grundprinzipien der musikalischen G tung, Leipzig 1928. — H. Jancke, Beitrage zur Psvchologie der musikali Komposition, Leipzig 1928. — J. Bahle, 7.\ir Psvchologie des musikali Gestaltens . . . uber das Komponieren, Leipzig 1930. — F. Brandt, Wie ei eine Komposition, Diisseldorf 1936. — T. Harsdnyi, L' Inspiration et le r musical, Beaux-Arts, 1936. — J. Bahle, Der musikalische Schaffenspn Leipzig 1936. — W. Fortner, Musiklehre und Kompositionsunterricht, Deu Musikkultur, 1936. — R. H. Robbins, Beitrage zur Geschichte des Komponi von Zarlino bis Schiitz (disertacija), Berlin 1938. — M. Graf, From Beetl to Shostakovitch: the Psychology of the Composing Process, New York — L. Dallapiccola, Kompositionsunterricht und Neue Musik, Melos, — H. J. Moser, Kompositionsunterricht als Stillehre, Musikblatter, 195' P. Hindemith, A Composer's World: Horizons and Limitations, Camh (Mass.) 1952 (na njemaĉkom Freiburg i. B. i Zurich 1959). — B. Blacher musikalische Komposition unter dem Einfluss der technischen Entwicklun; Musik (obj. F. Winckel u ediciji Klangstruktur der Musik), Berlin 195 W. Friedlander, Moderner Kompositionsunterricht, ZFM, 1955. — G. 1 Jacob, The Co mposer and His Art, London 1956. — L. Dallin, Techn of Twentieth Century Composition, Dubuque (Iowa) 1957. — H. Haase, I position, MGG, VII, 1958. — B. Schdffer, Nowa muzyka. Problemy \ leczesnej techniki kompozytorskiej, Krakow 1958. — E. Apfel, Uber das haltnis von Musiktheorie und Kompositionspraxis im spateren Mitte (etwa 1200—1500), Kongress-Bericht, Kassel 1962. — P. Boulez, Musikde heute, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik V, Mainz 1963. M. C
KONCERT, 1. (od tal. -* concerto; engl. i franc. cona njem. Konzert), višestavaĉna kompozicija za solistiĉki ins ment, obiĉno jedan, rjeĊe dva ili tri, i orkestar. Solist i o stralni sastav ravnopravni su, ali se solistu daje prilika da oĉi svoju tehniĉku vještinu (virtuozitet). Prema solistiĉkom ins mentu razlikuju se koncerti za klavir, violinu, violonĉelo, orgi trublju, obou, flautu, klarinet i si. Klasiĉni koncert dobio je konaĉni, u osnovi do najnovijeg doba neizmjenjeni oblik pot XVIII st. To je redovito trostavaĉno djelo oblikovano kao siĉni sonatni ciklus sa stavcima brzi — polagani — brzi. ] stavak ima obiĉno sonatnu formu, treći formu ronda ili son a drugi je slobodan. Ĉetvrti stavak, scherzo, javlja se rjed uvode ga romantiĉari (Brahms, Klavirski koncert u B-duru 83). Sonatni stavak ima ponešto izmijenjeni oblik što je u tovano prije svega istaknutijom ulogom solistiĉkog instrume Ekspoziciju tema donosi obiĉno orkestar ?am. Ova prva ekspoz: ĉitava je u tonalitetu tonike, a ne završava u tonalitetu dc nante, ili u paralelnom duru (ako je stavak u molu), ka standardnoj sonatnoj formi. Zatim se cijeli taj dio ponavlja sudjelovanje solista; ponavljanje nije doslovno, već je obrad slobodno. Druga tema ovdje nastupa u tonalitetu kao u eks ziciji sonate. Pri završetku prvoga stavka (a ponekad, i dru ili trećeg) solistu se nekada omogućivalo da u slobodnoj imr vizaciji (kadenci) virtuozno obradi prethodni tematski mater Ova se praksa u toku vremena sve više napuštala, te kompi tori, poĉevši od Beethovenova Klavirskog koncerta u Es-d °P- 73 (!8O9)) sami pišu i kadence svojih koncerata. Posto kadence, što su ih komponirali znaĉajni muziĉki umjetnici pojedine koncerte (Mozartove, Beethovenove itd.). U historiji koncerta razlikuju se dva glavna tipa, stilsl sadrţajno priliĉno razliĉita: barokni i klasiĉni koncert. Bare koncert proizašao je iz konstruktivnog naĉela -> Concerta I se temelji na suprotstavljanju razliĉitih sastava, solistiĉkog i t tija. Stoga se muziĉka graĊa raspreda u njemu poput kom zacije, odnosno dijaloga izmeĊu soliste i instrumentalnog zb( dok se u klasiĉnom, sonatno oblikovanom koncertu razvija naĉelima dramatskog sukobljavanja dviju tema i protagonista. Barokni solistiĉki koncert izgraĊivali su ponajprije majsi bolonjske i venecijanske škole koji su komponirali gudaĉke sini nije ili sonate s kraćim, virtuoznijim partijama za jedan ili < solistiĉka instrumenta, posebice za tada omiljenu trublju (n G. B. Bononcini, op. 3, 1685), ili alternativno za obou ili violi Prve koncerte izriĉito napisane za solistiĉku violinu komponi: su G. Torelli (op. 6 i op. 8, 1698 i 1709) i T. Albinoni (op.
KONCERT
357
1701—02), a za violonĉelo-solo G. Jacchini (op. 4, 1701). Konaĉ- vom koncert za orkestar, tj. bez solista. Ta praksa znaĉi oţivljanom izgraĊivanju oblika, tematike i instrumentalne tehnike vanje baroknog concerta grossa po upotrebi komornog orkestra, koncerta najviše je pridonio A. Vivaldi koji je ostavio preko 440 manjem isticanju instrumentalnih solista, prevladavanju koncerata za raznovrsne instrumente, od toga najveći broj za motorike i linearnosti. violinu, zatim i za violonĉelo, violu d'amore, mandolinu, obou, MeĊu hrvatskim kompozitorima pisali su koncerte za solo-flautu, fagot. Uz Vivaldija i poslije njega znaĉajniji su majstori instrument i orkestar: Dora Pejaĉević (za klavir), J. Slavenski koncerta u Italiji E. Dali' Abaco, F. M. Veracini, P. Locatelli, (za violinu), F. Luĉić (za orgulje), B. Papandopulo (za klavir, zatim G. Tartini i njegovi uĉenici P. Nardini i G. Pugnani koji za violinu, za trublju, za timpane), P. Dumiĉić (za klavir), B. već nagoviještaju klasiku. U Francuskoj je glavni predstavnik Kune (za klavir, za violinu), B. Bjelinski (za klavir, za violinu, koncerta toga doba J. M. Leclair. U Njemaĉkoj su barokni kon- za violu, za violonĉelo, za duhaĉke instrumente), I. Lang (za cert njegovali osobito G. Ph. Telemann (111 djela), Ch. Graupner, klavir), S. Šulek (za klavir, za violinu, za violu, za violonĉelo, J. F. Fasch i, nadasve, J. S. Bach koji uvodi, svojim djelima za za klarinet, za fagot), M. Kelemen (za klavir, za violinu, za fagot), 1—4 klavira (zapravo preradbe violinskih koncerata), klavirski S. Horvat (za klavir), M. Miletić (za violu), B. Gagić (za klavir), koncert. Istodobno zapoĉinje s djelima G. F. Handela razvitak B. Ulrich (za klavir), I. Kuljerić (za rog) i dr. MeĊu srpskima orguljskog koncerta. P. Stojanović (za violinu, za flautu, za rog, za violu, za klavir, za Prijelaz od baroknog u klasiĉni koncert (1750—80) provode violinu), J. Bandur (za violinu), M. Logar (za violinu, za klarinet), u prvom redu sinovi J. S. Bacha, od kojih se Johann Christian S. Rajiĉić (za violinu, za klavir), S. Nastasijević (za violinu, za moţe smatrati neposrednim preteĉom Mozarta. Oblikovanju harfu, za klarinet), Lj. Marić (za violinu), B. Trudić (za violinu, za klasiĉnog koncerta violonĉelo), M. Ristić (za pridonijeli su i Talijani L. klavir, za violinu), J. Kalĉić Borghi i L. Boccherini, (za klavir), R. Bruci (za Francuz P. Gavinies, pa trombon), D. Kostić (za pojedini beĉki klavir, za violinu), D. ranoklasiĉari (G. Ch. Despić (za klavir), E. Josif Wagenseil) i mann(za klavir), V. Mokranjac heimovci (Ch. Canna(za klavir), A. Obradović bich, K. Stamitz), zatim (za klarinet), Z. Vauda (za osobito G. B. Viotti. klarinet), R. Maksi-mović Posve zaokruţeni oblik (za klavir) i dr. Medu klasiĉnog sonatnog cislovenskim kompozitorima klusa dao je koncertu L. M. Šker-janc (za klavir, W. A. Mozart koji je za violinu), B. Arniĉ (za ostavio blizu 50 koncerata klavir, za violinu), M. za sve instrumente svojega Bravni-ĉar (za violinu, za doba izuzev violonĉela i rog), U. Krek (za violinu), trombona. Poĉevši od P. Ramovš (za klavir, za Mozarta središnje mjesto u 2 klavira, za fagot), D. koncert-noj literaturi Škerl (za klarinet), J. dobiva klavirski koncert. Matiĉiĉ (za klavir), I. Petrić Klasiĉna se forma nije (za flautu, za klarinet) i P. bitno mijenjala sve do Merku (za klarinet) i dr., a dvadesetih godina XX st., od bosanskohercegovaĉkih uza sve KONCERT. Rad M. von Schwinda V. Milošević (za violinu i za kontrabas) i V. stilske i sadrţajne promjene do kojih dolazi Komadina (za klavir). poglavito u XIX st. Već je Beethoven u svojih pet klavirskih 2. (engl. i franc. concert), muziĉka priredba, na kojoj se izkoncerata orkestar razvio simfonijski (Mozartov se orkestar kod vode kompozicije pred većim brojem slušalaca. Koncerti solista nastupa sola uglavnom ograniĉuje na ulogu pratnje). Kod romantiĉara javlja se sklonost tematskom povezivanju stavaka nazivaju se još i -> recital (od franc. redi). Do pojave javnih koncerata muziĉke su se priredbe odrţa(Mendelssohn, Schumann, Pfitzner) te tješnjem i ravnopravnijem vale u crkvama i na dvorovima, u plemićkim, graĊanskim i stusjedinjavanju orkestra i solista koji se ĉesto posve ukljuĉuje u orkestralni sastav. Pored toga razvija se, u toku XIX st., uporedo dentskim društvima, poput razliĉitih -* akademija i muziĉkih s porastom instrumentalnog virtuoziteta, i tip koncerta kolegija (-»• Collegium musicum), uz pristup ograniĉenog broja naglašeno virtuoznog karaktera, u kojemu je solist jaĉe istaknut i slušatelja, ĉlanova društva a katkad i gostiju. Još su se potkraj suprotstavljen orkestru (N. Pa-ganini). Svojom se gradom i XVIII st. slušatelji većinom pripuštali koncertima samo po drušpoetiĉnim izraţajem izdvajaju u tom razdoblju klavirski koncert tvenim vezama, a ne kao publika u današnjem smislu. Moderni u a-molu R. Schumanna i dva klavirska koncerta (u d-molu i B- koncerti, koji se javno oglašuju, na koje svatko ima pravo pristupa duru) J. Brahmsa. Radikalnu izmjenu izvršio je F. Liszt; u svoja uz ulazninu, a organizira ih impresario ili odreĊena koncertna dva klavirska koncerta (u Es-duru i A-duru) ne samo što je sve ustanova, bilo pojedinaĉno ili u serijama uz pretplatu, razvili su stavke povezao u jedan, nego je, upotrebom istoga tematskog se najprije u Engleskoj. Prve javne koncerte, na koje je imao materijala kroz ĉitavu kompoziciju, stvorio novu vrstu formalnog pristupa svatko tko je kupio ulaznicu, pokrenuo je engleski viojedinstva. Većina autora komponira, meĊutim, i nadalje linist J. Banister u svojoj kući u Londonu, 1672—78; njegov je koncerte u klasiĉnom obliku (P. I. Ĉajkovski, E. Grieg). U XX primjer slijedio londonski trgovac Th. Britton, 1678—1714; st. koncert se ĉesto po formi, izrazu ili zvuĉnoj fakturi pribliţava zatim R. King zajedno s opernim poduzetnikom J. W. Franckom, baroknom koncertu. Od velikih muziĉara ovog stoljeća pisali su 1690—93 (u vlastitoj koncertnoj dvorani). God. 1710—92 odrţaklavirske koncerte M. Ravel, I. Stravinski, S. Prokofjev, P. vaju se javni koncerti londonske Academy of Ancient Music, 1765—82 koncerti Bach-Abel (abonentski), na koje se nadovezuju Hindemith, B. Bartok i dr. Violinski koncert nije od doba klasike naovamo tako bogato glasoviti Professional Concerts, 1783—93 i Salomon Concerts, zastupljen kao u doba baroka. Znaĉajnija su djela komponirali: 1791—95. Prvi promenadni koncerti takoĊer se organiziraju u W. A. Mozart, R. Kreutzer, L. Beethoven, N.Paganini, L. Spohr, Engleskoj od 1895. F. Mendelssohn, E. Lalo, J. Brahms, P. I. Ĉajkovski, C. Saint-U Francuskoj prve javne koncerte odrţava lutnjist J. Gallot, Saens, K. Szymanowski, I. Stravinski, A. Schonberg, A. Berg, od 1683, jedanput tjedno u Parizu. Od 1713 izvodi se na tzv. P. Hindemith i B. Bartok. U znatno manjem broju se komponi- Concerts italiens preteţno talijanska komorna muzika, a 1725 raju koncerti za druge instrumente: violonĉelo, violu, orgulje, pokrenuo je A. D. Philidor pariške Concerts spirituels koji se flautu, klarinet, obou, fagot, rog, trublju, saksofon, harfu te u smatraju najranijim koncertnim poduzećem velikog formata s XX st. i za Martenotove valove i druge elektroakustiĉke instru- vlastitim orkestrom i zborom, te kvalitetnim izvedbama i solismente kao i za udaraljke (Bv Papandopulo, Koncert za 4 timpana). tiĉkim nastupima (odrţali su se do 1791, a obnovljeni su 1805). U Njemaĉkoj su se prvi javni koncerti odrţavali u bogatijim Koncerte za više solistiĉkih instrumenata komponirali su gradovima, u Frankfurtu na Majni {Grosse Konzerte, 1739—40), J. S. Bach (za 2 violine, za 2—4 ĉembala), W. A. Mozart (za 2 i Berlinu (Musikiibende Gesellschaft, 1749) i Hamburgu gdje je za 3 klavira, za flautu i harfu), L. v. Beethoven (za klavir, violinu 1761 otvorena velika koncertna dvorana s pretplatniĉkom sei violonĉelo), J. Brahms (za violinu i violonĉelo) i dr. Neki kompozitori XX st. (E. Bloch, B. Bartok, P. Hindemith, W. Piston) komponiraju djela pod naoko protuslovnim naslo-
JftJ
358
KONCERT — KONITZ
rijom koncerata; najpoznatiji su koncerti -> GezvanĊhaus u Leipzigu, od 1781, proizašli iz koncertnih priredba koje je 1743 pokrenuo J. Doles (Grosse Konzerte). Znaĉajnije rane koncertne ustanove su još Tonkunstler-Societa't u Beĉu (1772) i koncerti Felix Meritis u Amsterdamu (1777). Priliĉan broj koncertnih poduzeća javlja se u XVIII st. i u Americi: 1731 u Bostonu, oko 1732 u Charlestonu, 1736 u New Yorku, oko 1741 u Bethlehemu (Pennsvlvania), 1757 u Philadelphiji. Velike društvene promjene što ih je donijela Francuska revolucija i za njom napoleonski ratovi, te odumiranje mecenatstva dalo je poticaje širem pokretanju koncertnih ustanova i javnog koncertiranja. Istodobno je sve bogatiji razvoj simfonijske muzike dao povod osnivanju stalnih simfonijskih orkestara, s redovitim vlastitim abonentskim koncertima, u svim većim muziĉkim središtima. Poboljšanje prometnih veza omogućilo je ĉesta i daleka putovanja muziĉkih umjetnika. Koncertni programi su se u XVIII st. sastavljali šaroliko i ĉesto nekritiĉno, a tek se pod utjecajima F. Liszta, R. Wagnera i H. Biilowa poĉelo s odabiranjem prvenstveno vrijednih kompozicija. Koncerti s posebno sloţenim programom stilski zaokruţene starije ili suvremene muzike prireĊuju se uglavnom u okviru -> festivala. LIT.: M. Brenet, Les Concerts en France sous l'Ancien Regime, Pariš 1900. — A. Schering, Geschichte des Instrumentalkonzerts, bis auf die Gegemvart, Leipzig 1905 (novi otisak Hildesheim, 1965). —H. Daffner, Die Entwicklung des Klavierkonzerts bis Mozart, Leipzig 1906. —H. Weber, Das Violoncellokonzert des 18. und beginnenden 19. Jahrhunderts (disertacija), Tubingen 1922. — F. Blume, Die formgeschichtliche Steliung der Klavierkonzerte Mozarts, Mo zart-Jahrbuch, II, 1924. — K. Meyer, Das Konzert, Stuttgart 1925. — H. Engel, Die Entwicklung des deutschen Klavierkonzertes von Mozart bis zu Liszt, Leipzig 1927. — H. Neurath, Das Violinkonzert in der Wiener klassischen Schule, SMW, 1927. —H. Lungershausen, Das Violinkonzert in der norddeutschen Schule (disertacija), Berlin 1928. —J. Amster, Das Virtuosenkonzert in der ersten Halfte des 19. Jahrhunderts: ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Klavier konzertes, Wolfenbiittel 1931. — Th. Stengel, Die Entwicklung des Klavier konzerts von Liszt bis zur Gegenwart, Berlin 1931. — H.Engel, Das Instrumentalkonzert (u seriji Fuhrer durch den Konzertsaal), Leipzig 1932. — G. Picdoli, II Concerto per pianoforte ed orchestra da Mozart a Grieg, Como 1932. — K. S. Sorabji, The Modern Piano Concerto, Around Music, London 1932. — B. F. Szualin, Das Violinkonzert der deutschen Romantik (disertacija), Wien 1932. — E. Preussner, Die burgerliche Musikkultur, Hamburg 1935 (II izd. Kassel 1950). — G. Mange, Concert, Pariš 1937. — R. Wangermee, Les Premiers concerts historiques a Pariš, Melanges E. Closson, Bruxelles 1948. — A. Veinus, The Concerto, London 1948. — F. Giegling, Sinn und Wesen des »concertare«, Kongressbericht, Basel 1949. — J. Culshaw, The Concerto, London 1950. — H. Rutz, Das Konzert-Leben von heute, Europa-Archiv, 1951, 6. — H. H. Eggebrecht, Zur Geschichte des Konzertbegriffs, Jahrbuch der Niederrheinischen Musikfeste, Aachen 1952. — R. Bauer, Das Konzert, Berlin 1955. — P. M. Young, Concerto, London 1957. — E. J. Simon, The Double Exposition in the Classic Concerto, Journal of the American Musicological Societv, 1957. — D. D. Boyden, A. Adrio, A. Forchert i H. Engel, Konzert, MGG, VII, 1958. — A. J. B. Hutchings, The Baroque Concerto, London 1961. — W. Kolne'der, Die Solokonzertform bei Vivaldi, Strasbourg i Baden-Baden 1961. — H. Engel, Das Solokonzert, Koln 1964. M. Ca.
KONCERTANTNA MUZIKA, i. skupni naziv za instrumentalna muziĉka djela pisana za jedan ili više solistiĉkih instrumenata i orkestar, bez obzira da li je rijeĉ o koncertima ili o kraćim kompozicijama za solo instrumente i orkestar — kao što su npr. Romance L. v. Beethovena za violinu i orkestar. Mješovitu formu predstavljaju simfonijska djela koja već u nazivu udruţuju pojmove simfonije i koncerta, tako npr. Koncertantna simfonija u Es-duru za violinu i violu K. V. 364 W. A. Mozarta. 2. U suvremenim muziĉkim nastojanjima, koja otklanjaju programno koncipiranje i traţe da muzika djeluje samo putem svojih autonomnih sredstava, ĉesto se u naslovima kompozicija susreće izraz koncertantan. Njime kompozitor oĉito ţeli istaknuti da teţi za slobodnom igrom zvukova, bez bilo kakve vanmuziĉke pobude (npr. Koncertantne improvizacije za gudaĉe M. Kelemena). J. As.
KONCERTNI MAJSTOR (engl. leader, concertmaster, franc. violon solo, chef d'attague, njem. Konzertmeister, tal. violino primo), u orkestru, violinist koji vodi dionicu prve violine; njemu je povjerena izvedba violinskih solo-toĉaka. Kao predstavnik cijelog orkestra on pomaţe dirigentu kod uvjeţbavanja programa, a ako je potrebno i zamjenjuje ga. KONDAKARNO PJEVANJE, naĉin izvoĊenja blagdanskih pohvalnih himni (kondakd) u Kijevskoj Rusiji XI—-XII st. Odlikovalo se brojnim i razliĉitim ukrasima i modulacijama, a biljeţilo se posebnim, još nedešifriranim znakovima. K. p. je odgovaralo teţnjama vladajuće klase Kijevske Rusije prema raskoši i sjaju, kako su se oĉitovale u arhitekturi, slikarstvu i namještaju. S propadanjem Kijeva kao središta drţavne vlasti nestaje i praksa kondakarnog pjevanja. KONDRAŠIN, Kiril Petroviĉ, sovjetski dirigent (Moskva, 6. III 1914—). Studirao na Moskovskom konzervatoriju. Korepetitor muziĉkog kazališta Stanislavski, od 1937 dirigent Malog opernog kazališta u Lenjingradu, od 1943 u Velikom kazalištu. Od 1960 šef dirigent Moskovske filharmonije. Gostovao u Poljskoj, Bugarskoj, Madţarskoj, Jugoslaviji, Njemaĉkoj, Ĉehoslovaĉkoj,
Engleskoj i SAD. Interpi praizvedbe mnogih kon ĉija N. Mjaskovskog, S. I fjeva i D. Soštakoviĉa. najistaknutije suvremene s ske i evropske dirigente. K hove sasvim neznatnim kr ma, a zatim odmah erupti eksplozivnošću on aktivii skrivene mogućnosti orkt ostvaruje kreacije koje , ţivo u pamćenju. KONDRATJEVA, i\ na, sovjetska plesaĉica (Li grad, 1. II 1934 —). ; 1944—52 uĉenica baletne' Boljšog teatra u M< Solistica tog K. P. KONDRAŠIN baletnog ansai istakla se u klasiĉnom (A Giselle) i suvremenom baletnom repertoaru (Prokofjev, Pept i Romeo i Julija; Haĉaturjan, Spartak). KONDRATOV, Jurij Grigorjeviĉ, sovjetski plesaĉ (Me 6. II 1921-—). Debitirao 1939 na pozornici moskovskog V< kazališta u baletu ŠveĊana (Klebanov). Od 1940 prvi pli partner O. Lepešinskaje i G. Ulanove. Izvrstan tehniĉ vanredno siguran partner. Najzapaţenija mu je uloga Don I (Minkus, Don Kihoi). Gostovao u mnogim zemljama Evrope 1943 predaje na Moskovskoj koreografskoj školi (od 1960' jetniĉki rukovodilac). KONETZNI, 1. Anny, austrijska pjevaĉica, sopran (Beĉ, 12. II 1902 ■—■ 6. IX 1968). Pjevanje uĉila na Konzervat u Beĉu (E. Schmedes); kao sopran debitirala 1925 u Beĉu : alt 1927 u Chemnitzu. Operni solist u Berlinu (1931—35^ Metropolitanu u New Yorku (1934—35), na Covent Gar u Londonu (1935—39) i 1935—54 na Drţavnoj operi u B 1954—>57 bila je docent na beĉkoj Muziĉkoj akademiji. Iz redna wagnerijanska pjevaĉica, najviše se istakla u ulogama di skog soprana. 2. Hilde, pjevaĉica, sopran (Beĉ, 21. III 1905—). St Anny; pjevanje uĉila na Konzervatoriju u Beĉu i u Pragu Prochaska-Neumann); debitirala 1929 u Chemnitzu kao Siegl (Wagner, Walkilrd). God. 1932—36 ĉlanica Njemaĉkog kaza u Pragu i od 1936 na Drţavnoj operi u Beĉu. Gostovala u S na Covent Gardenu u Londonu, na festivalima u Salzburgu 1936), Zurichu i dr. Posebno se isticala kao interpret ope: uloga u djelima R. Wagnera i R. Straussa. Nastupala je i koncertna pjevaĉica. Kt)NIGSLOW, Johann VVilhelm Cornelius von, maĉki orguljaš i kompozitor (Hamburg, 16. III 1745 —- Liib 14. V 1833). Sin muziĉkog uĉitelja, od 1758 uĉio u Lubecku i A. C. Kuntzena, sudjelujući kao diskantist na njegovim ' Abendmusiken. Od 1772 Kuntzenov pomoćnik i od 1781 nasljed Svojim velikim organizatorskim sposobnostima ţivo se zauzii za unapreĊenje koncertnog ţivota u Lubecku (Abendmusil Koncerti velikog petka, Koncerti ljubitelja muzike, Zimski k certi). Pod njegovim ravnanjem odrţan je 1810 posljednji u si koncerata Abendmusiken, koji su se izvodili kroz gotovo stoljeća. DJELA: koncert za klavir, 1781; uvertira za orkestar. — ORGULJSl 60 Fugeti fiir Freunde und Liebhaber des Orgelspiels (u 5 sv.); Introductio Fuga G; Fuga C; knjiga orguljskih korala uz crkvenu pjesmaricu Lubeck; 1790 (zadrţan continuo A. C. Kuntzena). — VOKALNA. Abendmusil Des jungeil Tobias Verheirathung, 1781; Die Zuhausckunft des jungen Tot 1782; Sara Ankunft bey Tobias, 1783; Joseph, 1784; Davids Thn.nbesteig, 1785; Jojada, der Hohepriester, 1786 (prije završnog zbora umetnut Heili 2 zbora Ph. E. Bacha); Esther, 1787; Die Rettung des Kindes Mose, 1788; geborene VCeltheiland, 1788; Die eherne Schlangc, 1789; Tod, Auferstehung Gericht, 1790; Petrm, 1791; Paulus (I dio M. A. Bauck), 1792; Davids K, atn Hamon nach dem 42ten Psaltn, 1793; Davids Sieg u'ber die Philister, 17 Saul und David im Kriege, 1800. Nekoliko kantata. LIT.: A. Schering, Geschichte des Oratoriums, Leipzig 1911. — W. Su Die Liibecker Abendmusiken im 17. und 18. Jahrhundert, Lubeck 1937. J. Hennings i W. Stahl, Musikgeschichte Liibecks, 2 sv., Kassel 1951 — —• G. Karstddt, Johann Wilhelm Cornelius von K6nigslow, MGG, VII, 19
KONITZ, Lee, ameriĉki jazz-muziĉar, saksofonist ( 13. X 1927—). Samouk; prva iskustva stekao svirajući u ori strima T. Povvella i J. Walda. Zatim studirao na koledţu Roosevt Prve ploĉe snimio s orkestrom C. Thornhilla (1947—48), posl nastupao u sastavima M. Davisa (1948—50), S. Kentona (1952 53), L. Tristana i G. Mulligana. Od 1954 vodi vlastiti sasta od 1960 i uĉitelj saksofona u New Yorku i u Evropi. Jedan od utemeljitelja i glavnih predstavnika tzv. cool jazu kojemu je osobito znaĉajna njegova suradnja sa L. Tristanor Njegovo sviranje odlikuje se karakteristiĉnim tonom i široko razv
KONITZ — KONSONANCA I DISONANCA jenim melodijskim linijama, pri ĉemu zapušta ritmiĉke elemente. K. je jedan od rijetkih jazz-muziĉara koji se sluţi elektronskim pojaĉalom instrumenta (multivider). Snimio niz samostalnih ploĉa, te s najpoznatijim predstavnicima cool jazza. KONIUS (Conus), Georgij Eduardoviĉ, sovjetski kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Moskva, 30. IX 1862 — 28. VIII 1933). Uĉio klavir kod S. I. Tanjejeva, a teoriju kod A. S. Arenskog na Moskovskom konzervatoriju. Od 1902 predavao na školi Filharmonijskog društva u Moskvi, zatim 1912^20 na Konzervatoriju u Saratovu i od 1920 na Konzervatoriju u Moskvi (od 1921 dekan Muziĉko-teoretskog fakulteta). Razvio zanimljivu teoriju o muzici koja se temelji na zakonima metrike. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (sa zboro m), 1902; simfonijske pjesme Jlec my.Hum, 1890 i II3 Mupa UJIAW3UU; koncert za violinu; suite; Carmagnole; koraĉnica; himna.-— Serenada za duhaĉki septet. ■— Klavirske kompozicije.-— Balet Jlauma, 1896. — Suita M3 demcKou otcu3nu, za zbor i orkestar, 1893; solo-pjesme. — SPISI: KpumuKa mpaduifuoHHOu meopuu e oĈAacmu My3uKanbHOU ifiopMbi, 1932; MempomeKmoHunecKoe uccjiedoeanue My3biKanbnou (ftopMU, 1933; HayuHoe o6ocHOeamie My3bmanbnozo cuntnancuca, 1935; udţbenici iz muziĉke teorije, harmonije, instrumentacije. — Preveo na ruski Traite pratiquc d'instrutnentation E. Guirauda. LIT.: 17. JI. Kpunoe, Y. 3. KOHIOC, MocKBa 1932.—F. FonoeuHCKuu (redaktor), I\ 3. KOHIOC. CTa-rbt. MaTepiiaJibt. BocnoMHHanHH, MocKBa 1965.
KONKORDANCIJA I DISKORDANCIJA (lat. concor-dare slagati se i discordare ne slagati se), kombinacije tonova (trozvuka, ĉetvorozvuka i dr.) koje ugodno ili neugodno djeluju na uho. Te je nazive uveo psiholog C. Stumpf, a upotrebljavaju se više u estetskom nego u tehniĉkom smislu. LIT.: H. Helmholtz, Die Lehre von den Tonempfindungen als phvsiologische Grundlage flir die Theorie der Musik, 1863. ■— C. Stumpf, Tonpsvchologie, 1883—90. — Isti, Geschichte des Konsonanzbegriffs, 1897. —H.Riemann, Stumpf's »Konkordanz und Diskordanz«, ZIMG, 1911 —12.
KONKRETNA MUZIKA (franc. musique concrete), posebna tehnika komponiranja, kojoj je ime dao njen zaĉetnik Pierre Schaeffer. K. m. polazi od konkretne, eksperimentalno realizirane graĊe, dok se muzika inaĉe koncipira apstraktno, biljeţi simboliĉkim notama i konkretizira tek na instrumentima. K. m. se rodila iz ţelje da se izraţajna sredstva prošire što je moguće više izvan tonskih granica, utvrĊenih tradicionalnom muzikom, te predstavlja jedno od posljednjih srodnih nastojanja koja su se pojavila u toku ovoga stoljeća. Njenim se poĉetkom smatra djelo JEtudes aux chemins de fer, aux Tourniguets, aux Casseroles, koje je 1948 realizirao P. Schaeffer, pošto se duţe vremena bavio ispitivanjem šumova i došao na ideju, da snimljene zvukove primijeni po sistemu montaţe na gramofonskom tanjuru. Od ovih prvih muziĉkih kolaţa, Schaeffer je, uz pomoć svojih suradnika, prešao na daljnje eksperimentiranje i realizaciju s pomoću magnetofona i ostalih elektroakustiĉkih aparata meĊu kojima je na prvome mjestu fonogen, koji omogućuje i kromatsku i kontinuiranu (glissando) transpoziciju zvuĉnog objekta; morfofon i neki drugi aparati takoĊer usavršavaju tehniĉki postupak, iz kojeg rezultira estetski izraz. Centar eksperimentiranja i istraţivanja konkretne muzike nalazi se u laboratoriju Francuske radio-difuzije i televizije u Parizu, gdje je radila Groupe de Recherche de musique concrete. Pod rukovodstvom P. Schaeffera u njoj su suraĊivali Pierre Henry, Jacques Poullin, Michel Philippot, Bernard Collin, Philippe Arthuvs i dr. Nakon intermezza, kada su uz asistenciju ĉlanova grupe konkretnu muziku pisali i neki »eksterni« kompozitori (D. Milhaud, K. Stockhausen, H. Sauget, O. Messiaen, P. Boulez, H. Scherchen), Schaeffer je 1958 osnovao Groupe de Recherches Musicales, ĉiji su ĉlanovi bili Ivo Malec, Roman Haubenstock-Ramati, Michel Philippot, Yannis Xenakis, Luc Ferrari, Francois-Bernard Mache i dr. Njihov cilj nije bio samo komponiranje, već temeljito i sistematsko istraţivanje i pronalaţenje znanstvenih metoda na podruĉju koje povezuje muziku i akustiku (-> Elektronska muzika). Osim Maleca, od jugoslavenskih su se kompozitora konkretnom muzikom bavili Branimir Sakaĉ, Josip Kalĉić i dr. Neka vaţnija djela konkretne muzike: P. Schaeffer, Etude aux chemins de fer, Variations sur une flute mexicaine, Suite pour 14 instruments; P. Schaeffer i P. Henry, Symphonie pour un homme seul, Orphee 53; P. Henry, Le Voile d'Orphee, Concerts des ambiguites, Le Microphone bien tempere; O. Messiaen i P. Henry, Timbres-Dure'es; Ph. Arthuys, Boite a musiaue, Pau Alma legende musicale; I. Malec, Mavena, Dahovi; Y. Xenakis, Diamphoses; L. Ferrari, Tautologos I-II; F. Bayle, Espaces inhabilitables i dr. LIT.: P. Schaeffer, Introduction a la musique concrete, Poliphonie, 1950, 6. — Isti, A la recherche d'une musique concrete, Pariš 1952. ■— G.-W. Baruch, Was ist Musique concrete, Melos, 1953. — W. Keller, Elektronische Musik und Musique concrete, Merkur, 1955. — /. Malec, Ciljevi i dostignuća konkretne muzike, Zvuk, 1958, 17—18. — P. Schaeffer, Musique concrete et conpaissance de l'objet musical, Revue Belge de Musicologie, 1959. — F. K. Prieberg, Mušica ex machina, Berlin, Frankfurt a. M. i Wien 1960. — F. C. Jndd, Electronic Music and Musique Concrete, London 1961. — P. Schaeffer,Trs.it.6 des objets musiraux, Pariš 19Ţ7. — /. Malec, Musique Concrete 1948—1958, Melos, 1969, 2. I. Me.
359
KONSERVATORIJ, DRŢAVNI u Ljubljani nastao 1926 reorganizacijom Prvog jugoslovanskog konservatorija Glasbene matice (1919—26) koji se razvio iz prijašnje muziĉke škole Glasbene matice. D. k. je imao niţu, srednju i visoku školu. Visoka škola, s odjelima za klavir, violinu, violonĉelo, solo-pjevanje i kompoziciju, odgojila je niz istaknutih slovenskih kompozitora, reproduktivnih muziĉkih umjetnika i pedagoga. Konzervatorij su vodili M. Hubad (1919; 1926—33) i J. Betetto (1933—39). God. 1939 D. k. je prerastao u Glasbenu akademiju (od 1945 -> Akademija za glasbo). LIT.: Poroĉila Drţavnega konservatorijain sole Glasbene matice v Ljubljani, 1931—36. —■ D. Cvelko, Obris razvoja in naloge slovenske Akademije za glasbo, Popotnik, 1949, 8—10. D. Co.
KONSOLA (od franc. console), romanski naziv za samostalni sviraonik kod orgulja. Sastoji se od posebnog ormarića u kome su ugraĊene klavijature jednoga ili više manuala, pedala i sve naprave za ukopĉavanje i spajanje registara. Kod mehaniĉkog i pneumatskog sistema orgulja k. se nalazi ispred ormara za svirale i mijeh, a kod elektriĉnog sistema moţe se postaviti na bilo koje mjesto, budući da je k. elektriĉnim vodovima spojena s ormarom (->■ Sviraonik). KONSONANCA I DISONANCA (lat. consonantia suzvuĉanje, suglasje i dissonantia nesuglasje, nesklad glasova). Konso-nanca je suzvuk, odnosno harmonija, ili uopće svaka istodobna kombinacija tonova unutar neke muziĉke kompozicije, koja kod slušatelja izaziva ugodu. Disonanca je, naprotiv, suzvuk, odnosno harmonija, ili uopće svaka istodobna kombinacija tonova unutar neke muziĉke kompozicije, koja na slušatelja djeluje neugodno. Neugodno djelovanje disonance oĉituje se u negativnoj psihofiziološkoj reakciji (neugodan nadraţaj sluha, osjet oštrine zvuka) koja izaziva potrebu prijelaza u pozitivnu reakciju, odnosno teţnju da se disonanca riješi u konsonancu. Kriterij ugode ili neugode, odnosno potrebe prijelaza iz neugode u ugodu, ipak nije apsolutan; to je kategorija društveno-historijski odreĊena, pa prema tome podvrgnuta razvoju. Svako razdoblje u historiji muzike dalo je karakteristiĉne pojavne oblike konsonance i disonance te donijelo svoje principe, iskustva i navike pri graĊenju i spajanju konsonantnih i disonantnih akorda. Historija konsonance i disonance, od prvih poĉetaka višeglasne muzike u IX st. pa do danas, pokazuje razvojnu liniju od jednostavnoga k sloţenome. To se konkretno oĉituje u neprekidnom povećavanju broja konsonantnih suzvuka i kombinacija koje postaju sve sloţenije. U konsonance su najprije bile svrstane samo kvarta i kvinta na kojima se temelji rani organum IX—XI st.; tek kasnije, u XII—XIV st., pridruţuju im se terca i seksta ali kao »nesavršene« konsonance (consonatitiae imperfeetae) koje u muziĉkoj graĊi poprimaju znaĉenje antiteze naprama »savršenim« konsonancama, oktavi i kvinti. To je znaĉilo da se terca i seksta smiju kretati paralelno, ali se na završetku odlomka ili ĉitave kompozicije moraju razriješiti u savršenu konsonancu. Taj slijed pokazuje svakako i neku analogiju s poretkom intervala u nizu alikvotnih tonova. Sve veći razvitak harmonijskog naĉina muziĉkog mišljenja postepeno je prebacio klasifikaciju konsonanca i disonanca s intervala na akorde. U razdoblju muziĉke klasike susreću se tako kao konsonance dur-trozvuk i mol-trozvuk sa svoja dva obrata, tj. sa sekstakordom i kvartsekstakordom, a kao disonance umanjeni i povećani trozvuk, dominantni septakord i nonakord, sporedni septakordi, alterirani akordi i disonantne harmonijske kombinacije koje nastaju upotrebom -»• neakordiĉkih tonova. U disonance treba ovdje ubrojiti i tzv. prividne konsonance (njem. Scheinkonsonanz ili Auffassungsdisso-nanz). To su suzvuci koji se, unutar odreĊenoga harmonijskog kretanja, pojavljuju kao disonance, iako — odvojeno promatrani — u svojoj vertikalnoj strukturi pokazuju samo konsonantne odnose, npr. sekstakord ili kvartsekstakord, koji —• upotrebljeni kao zaostajalice — zahtijevaju rješenje:
w Razdoblje muziĉke romantike (XIX st.) daje nove oblike disonantnih suzvuka (nonakordi, undecimni i tredecimni akordi, akordi graĊeni po kvartama, sve sloţenije kombinacije u vezi s neakordiĉkim tonovima, sve bogatija alteracija akorda uopće), a u podruĉje konsonance poĉinje da uvodi dojuĉerašnje diso-
360
KONSONANCA I DISONANCA — KONTRAEKSPOZICIJA
nantne akorde. Tako npr. završni akord Preludija op. 28, br. 23 F. Chopina — po vertikalnoj strukturi septakord f-a-c-es — proizvodi potpuno konsonantni uĉinak. Sto je više napredovalo takvo proširivanje konsonantnoga »rjeĉnika«, to je i granica izmeĊu konsonance i disonance sve više blijedila. Suvremeni harmonijski razvoj, koji je poĉeo nakon raspada kasnoromantiĉke harmonije (te posljednje konsekvence klasiĉnoga harmonijskog sistema), pruţa ■—■ zbog svoje raznolikosti i raznorodnosti •—■ vrlo malo mogućnosti za daljnju klasifikaciju i kategorizaciju konsonanca i disonanca. U impresionistiĉkoj muzici disonanca postaje bojom, kao i konsonanca, pa tako nestaje potreba za rješavanjem; drugim rijeĉima, disonanca se izjednaĉuje s konsonancom. Novija, nacionalno obojena, kao i neoklasicistiĉka strujanja, što su se pojavila nakon impresionizma, davala su —■ unutar svojih okvira — konsonanci i disonanci ulogu koja je zavisila o većem ili ma njem prihvaćanju tradicionalnih harmonijskih elemenata uopće. Spomenuti smjerovi pokazivali su, naime, u harmonijskom po gledu, ĉesto više eklektiĉkih crta negoli obrisa nekoga zaista no vog sistema. Današnja pak, suvremena, muzika potpuno odba cuje svaki izraz koji bi se temeljio na suprotstavljanju konsonance disonanci i u svome obraĉunavanju s muziĉkom tradicijom svjesno izbjegava konsonantne odnose (-> Atonalnosi). K. i d. predstavljale su, a to su još i danas, jedan od krupnih problema u muziĉkoj nauci. Mnogobrojni su bili pokušaji da se pojam konsonance i disonance objasni na osnovu matematiĉko-akustiĉkih zakona (kao npr. Helmholtzova teorija udara i teorija srodnosti zvukova, njem. Klangvermandschaft), ili na temelju muziĉko-psiholoških eksperimenata (npr. Stumpfova teorija stapanja tonova, njem. Tonverschmelzung). Sve takve teorije ţele da objasne konsonancu ili disonancu na intervalu kao izoliranome laboratorijskom fenomenu istodobnoga zvuĉanja dvaju tonova. A k. i d. nisu-ni matematsko-akustiĉki ni muziĉko-psihološki fenomeni (iako sadrţe elemente i jednoga i drugoga); one su u prvome redu muziĉko-estetske kategorije, pa se prema tome i ne mogu objasniti izvan odreĊene umjetniĉke muziĉke materije u kojoj se (i po kojoj se) pojavljuju. LIT.: H. von Helmholz, Die Lehre von den Tonempfindungen, Braunschweig 1863 (VI izd. 1913). — C. Stumpf, Geschichte des Konsonanzbegriffes, Abhandlungen der Baverischen Akademie der Wissenschaften, Munchen 1897. — H. Riemann, Zur Theorie der Konsonanz und Dissonanz, Praludien und Studien, III, Leipzig 1901. — 5. Krehl, Die Dissonanz als musikalisches Ausdrucksmittel, ZFMW, 1918—19. —■ E. Hartmann, Konsonanz und Dissonanz, zur Geschichte ihres Begriffs und ihrer Theorien (disertacija), Marburg 1923. — K. Lenzen, Geschichte des Konsonanzbegriffes im 19. Jahrhundert (disertacija), Bonn 1933. — E. Kickton, Das Problem der Konsonanz (disertacija), Berlin 1947. — H. Husmann, Vom Wesen der Konsonanz, Heidelberg 1953. — C. Dahlhaus, Uber den Dissonanz-Begriff des Mittelalters, Kongress -Bericht, Koln 1958. — Isti, Intervalldissonanz und Akkorddissonanz, Kongress-Bericht, Kassel 1962. — A. Wellek, Musikpsychologie und Musikasthetik, Frankfurt a. M. 1963. N. Dć.
KONT, Paul, austrijski kompozitor (Beĉ, 19. VIII 1920 —). Na Muziĉkoj akademiji u Beĉu uĉio dirigiranje (J. Krips, H. Swarowsky); kompoziciju studirao kod D. Milhauda, A. Honeggera i O. Messiaena u Parizu. Djeluje u Beĉu kao kompozitor serijelnih djela na temelju statistiĉkih vrijednosti (umjesto nizova). DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Komplex E, 1956; koncert za violonĉelo, 1961; simfonija za gudaĉe sa quodlibetom, 1969; Concerto a la gloire de J. Ph. Rameau, 1969; Konzerte fiir Blechbldser und Streicher, 1969; Concerto i Concertino za komorni orkestar, 1970. — KOMORNA: 2 kvarteta za duhaĉe, 1947 i 1953; trio za flautu, violonĉelo i harfu, 1948; Divertimento za gudaĉki trio, 1949; Op. 61 (Serenata a tre in maniera materiale za flautu, violinu i violu; Concerto lirico in maniera pura za flautu, klarinet, violinu, violu i violonĉelo i Septett in gemischter Aianier za flautu, klarinet, fagot, violinu, violu, violonĉelo i kontrabas), 1967. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA: muziĉke drame Lysistrate, 1961 i Traumleben, 1963; scenska melodrama Der Storm, 1968; opera za glumce Libussa, 1969; komorna muzika za osobe i instrumente Peter und Susanne oder die osterreichische Schivermut, 1959; misterij našega doba Inzwischen, 1967; scenska kantata Indische Legende, 1951; totalni teatar Celestina, 1966; komorne plesne igre Annoncen, 1956; Die traurigen Jager, 1958 i Italia passata, 1967; koreografska simfonija Migof, 1970. Filmska muzika. — VOKALNA: kantata Vom Alanne und vom Weibe, 1970; ciklusi solo-pjesama. — Knjiga Antianorganikum. Beobachtungen zur Neuen Musik, 1967; ĉlanci i studije. LIT.: R. Klein, Paul Konts Vision einer Neuen Tonalitat, Osterreichische Musikzeitschrift, 1971.
KONTAKION (grĉ. xovrćbaov svitak pergamene), u bizantskoj muzici VI i VII st., liturgijska oda (himna), koja se sastojala od uvoda (i—2 kitice) i 18 ili 24 jednako graĊenih kitica, svaka s pripjevom; uvod je katkad u drukĉijem metru. Kao i kod drugih bizantskih himniĉkih kompozicija (troparion, kanon), i kod kontakiona su se sve strofe pjevale na istu melodiju, koju je istodobno s tekstom izmišljao pjesnik. Glavni stvaraoci kontakiona bili su Roman i Sergije (-> Vizantijska muzika). Najopseţniju zbirku kontakiona (s vrijednim uvodom) objavio je C. Hoeg (Monumenta Musicae Byzantinae, 1956). LIT.: P. Maas, Das Kontakion, Bvzantinische Zeitschrift, 1910. — E. Wellesz, Kontaktion und Kanon, Atti del congresso internazionale di mušica sacra, Roma 1950. — M. Stohr, Kontakion, MGG, VII, 1958. — E. Wellesz, Zum Stil der Melodien des Kontakion, Miscelanea en homenaje a H. Angles, Barcelona 1958—61. — C. Floros, Das Kontakion, Deutsche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Geschichte, 1960. — K. Levy, The Slavic Kontakia and Their Bvzantine Originals, New York 1964. K. Ko.
KONTARSKY, 1. Aloys, njemaĉki pijanist (Iserlohn,: falija, 14. V 1931—). Uĉenik Else Schmitz-Gohr (klavir) Franka (komorna muzika) na Visokoj muziĉkoj školi u K 1955 osvojio, zajedno sa svojim bratom Alfonsom, prvu nai za klavirski duo na MeĊunarodnom natjecanju njemaĉkog u Munchenu. Od 1960 docent je na MeĊunarodnim ljetnim ti vima za novu muziku u Darmstadtu, od 1962 uz to suradn Stockhausena. Jedan od najistaknutijih pobornika avangardne zike, bio je interpret brojnih djela nastalih upravo na njego ticaj. Osim u Evropi koncertirao na turnejama po Sjever Juţnoj Americi, juţnoj Africi, Japanu i Prednjem istoku. Reda gost Zagrebaĉkog muziĉkog biennala. 2. Alfons, pijanist (Iserlohn, Vestfalija, 9. X 1932—). Alovsa; na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu studirao klavi Schmitz-Gohr) i komornu muziku (M. Frank); usavršavao s E. Erdmanna (klavir) u Hamburgu. God. 1955 osvojio, za sa svojim bratom Alovsom, prvu nagradu za klavirski duo m Ċunarodnom natjecanju njemaĉkog radija u Munchenu; 1962 vodio klavirski seminar na MeĊunarodnim ljetnim teĉajc za novu muziku u Darmstadtu; od 1967 profesor je klavi] Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu, gdje uz to vodi seminar za muziku (sa H. Eimertom i S. Palmom). Istaknuti pobornik i gardnih muziĉkih stremljenja, sam i u klavirskom duu s br proputovao na koncertnim turnejama Evropu, Sjevernu i J Ameriku, juţnu Afriku, Japan i Prednji istok. Objavio Sti zum Spielen Neuer Musik fiir Klavier (1971). KONTRABAS (engl. double-bass, franc. contrebasse, 1 Kontrabass, tal. contrabasso, contraviolone), najdublji gu< instrument u današnjem o tru, razvio se iz contrabas viola. Gradio se u razli oblicima i veliĉinama. Dan razlikuju dva oblika kontra Njemaĉki je oblik ostao u nom nalik na staru gambu bodom, što se strmo diţe p vratu, ravnim dnom i \rlo svedenom glasnjaĉom. D glasnjaĉa ne prelaze svojin bom obod. Talijani daju 1 nost kontrabasima u obliku line s malo uzdignutim obe prema vratu. UgoĊaj je ko basa u kvartama \E-\A G; katkad se dodaje i peta iC. Poseban ureĊaj na ĉiv moţe dio ĉetvrte ţice pr ţiti do iC. KONTRABAS Visina je d; njega kontrabasa oko 180 Gudalo se kod kontrabasa drţi na dva naĉina, ili dlanom p gore, kako ga je drţao D. Dragonetti, ili dlanom prema dolje, ga je drţao G. Bottesini. Tonovi zvuĉe za oktavu dublje negi su napisani. Postoji vrlo malo solistiĉke literature za k. (koncerti K. Dit dorfa, J. B. Vanhala, C. Stamitza; sonata P. Hindemitha; Co, tino M. Kelemena). Ĉešće se primjenjuje u komornoj m (kvinteti L. Boccherinija, F. Schuberta, A. Dvoraka), a upotreb se i u jazzu. Znameniti virtuozi na kontrabasu bili su: JV Monteclair, D. Dragonetti, K. G. W. Wach, A. Miiller, G. B sini, V. Sladek, A. Scontrino, J. J. Abert, S. A. Kusevicki Laska, a u jazzu su se istakli O. Pettiford i Ch. Mingus. LIT.: F. Warnecke, Ad infinitum. Der Kontrabass, seine Geschichtt seine Zukunft, Hamburg 1911. —■ M. Flechzig, Spielkultur auf dem Kontri Leipzig 1934. — E. Halfpenny, A Note on the Genealogv of the Double The Galpin Societv Journal, 1948. — H. Drdger, Kontrabass, MGG, 1958. —• A. Planyavsky, Der Kontrabass in der Kammermusik, Osterr sehe Musikzeitschrift, 1958. M.
KONTRADANCA, ples parova u umjerenoj dvodobnoj m Razvio se u XVII st. u Engleskoj, a preko Francuske i It prodro u XVIII st. i do Dubrovnika. F. Kuhaĉ je zabil; sedam dubrovaĉkih kontradanca pod posebnim naslovima. I od njih (Poviruša i Majka Maru) sadrţe melodije s muziĉ znaĉajkama naših varoških puĉkih napjeva. Kuhaĉeve zapise o dili su za klavir neki suvremeni hrvatski kompozitori (B. j pandopulo, P. Dumiĉić, I. Lhotka-Kalinski). KONTRAEKSPOZICIJA (lat. contra protiv i expositio 1 ganje), u fugi, druga ekspozicija koja se nadovezuje na prvu na kraće meĊuigre. U kontraekspoziciji tema se javlja samo dva p i to obrnutim redoslijedom, najprije kao comes (odgovor), a ZJ kao dux. K. nije bitni sastavni dio fuge pa se javlja rjeĊe, i 1 dvoglasnim ili troglasnim kompozicijama (-* Fuga).
KONTRAFAGOT — KONTRAPUNKT KONTRAFAGOT (engl. contra-bassoon, double-bassoon, franc. contrebasson, njem. Kontrafagott, tal. contrafagotto), instrument tipa fagota, s kojim ima zajedniĉki mehanizam i prstomet. Opseg je kontrafagota 2B-es, ali se tonovi biljeţe za oktavu više nego što zvuĉe. K. najbolje zvuĉi u najdubljoj oktavi dok mu je u srednjem, a oso bito u gornjem registru zvuĉnost znatno slabija. Treba izbjegavati brţe nizanje tonova, jer k. teško i naporno izgovara. Ovaj je instrument konstrui ran još 1620, ali se zbog razliĉitih nedostataka rijetko upotrebljavao (G. F. Handel, Coronation Anthem, 1727 i oratorij L'Allegro, 1740; J. Haydn, oratorij Die Schopfung; L. van Beethoven, Peta i Deveta simfonija). Tek je 1877 tvornica Heckel (Mainz) naĉinila k. bez prijašnjih nedosta taka. J. As. KONTRAFAKTURA (tal. contrafacere preokrenuti, uĉiniti protivno), u vokalnoj literaturi, izostavljenje već postojećeg teksta neke melodije i nadomještanje novim tekstom. Ponajĉešće se izmjena zbiva na taj naĉin da se svjetovni tekst zamijeni duhovnim ili obrnuto. K. je bila osobito razvijena u XVI st. U velikom broju protestantskih korala upotrebljene su tada već postojeće melodije s novim tekstovima. Ĉuveni nizozemski zbornik psalama Souterliedekens (1540) ima u muziĉkom dijelu iskljuĉivo narodne napjeve iz tog doba. Kod nas je tako postupio O. Nikola Krajaĉević u svojoj knjizi Sveti Evangeliomi (1651). U njoj se, npr., tekst »Zdrava budi Marija« ima pjevati na melodiju narodnog napjeva »Posejal sem. baţulek«, a »Smiluj se mene o Boţe« na melodiju »Lepo mi poje crni kos«. K. se susreće i u svjetovnim kantatama J. S. Bacha. LIT.: K. Hennig, Die geistliche Kontrafactur im Jahrhundert der Reformation (disertacija), Konigsberg 1909. — F. Gennrich, Lateinische Contrafacta altfranzosischer Lieder, Zeitschrift fiir romanische Philologie, 1930. — H. Albrecht, Zur Rolle der Kontrafaktur in Rhaus Bicinia von 1545, Festschrift M. Schneider, Leipzig 1955. — K. von Fischcr, Kontrafaktur und Parodien italianischer Werke des Trecento und fruhen Quattro cento, Annales Musicologiques, 1957.—J. Muller-Blattau, \o^J Kontrafaktur im alteren geistlichen Volkslied, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. — F. Gennrich, Die KONTRAFAGOT Kontrafaktur im Liedschaffen des Mittelalter, Summa mu -sicae medii aevi, 1965. — J. Aengenvoort, Die Kontrafaktur in der Geschichte des geistlichen Liedes, Musik und Altar, 1966. — W. Braun, Die evangelische Kontrafaktur, Jahrbuch fiir Liturgik und Hymnologie, 1966. J. As.
KONTRAPUNKT (srednjovjekovno lat. contrapunctus od punctus contra punctum nota protiv note; engl. counterpoint, franc. contrepoint, njem. Kontrapunkt, tal. contrappunto), tehnika višeglasnog (polifonog) komponiranja, tj. voĊenja i kombiniranja dviju ili više istodobnih muziĉkih linija koje su melodijski i ritmiĉki samostalne, ali se moraju meĊusobno uskladiti prema odreĊenim naĉelima. Pojam k. odnosi se i na nauku o kontrapunktiĉkoj tehnici komponiranja; nadalje oznaĉuje i pojedinu dionicu višeglasnog stavka koja se suprotstavlja, tj. kontrapunktira datom cantus firmusu, a i ĉitavu kompoziciju graĊenu prema kontrapunktiĉkim naĉelima. Obiĉno se pojmovi k. i harmonija tretiraju kao suprotni, i to k. kao horizontalno, a harmonija kao vertikalno graĊena struktura, ali takvo se suprotstavljanje moţe u uţem smislu odnositi samo pa muziku od XVII st. dalje, dok za raniju kompozicijsku praksu ima samo uvjetnu vrijednost. U srednjovjekovnoj i renesansnoj terminologiji pojmovi k. i harmonija nisu bili tako izdiferencirani; k. je u širem smislu znaĉio isto što i »kompozicija«, a harmonia istodobno zvuĉanje glasova, dakle »višeglasje«. Istom je u razdoblju generalbasa harmonija postala pojam primarno vertikalne, akordiĉke strukture, dakle suprotan kontrapunktu kao primarno horizontalnoj strukturi, iako je zapravo i u horizontalnim, kontrapunktiĉkim strukturama neophodna vertikalna koordinacija tonova (-> Harmonija). Izraz k. javlja se u muziĉkoj terminologiji poĉev od XIV st. i isprva se odnosi na tehniku note protiv note, što je zapravo jednostavni diskant (discantus simplex) u kojemu su dopuštene samo savršene i nesavršene konsonance. Iako je taj rani kontrapunkt ograniĉen na konsonance i dvoglasni slog note protiv note u njemu je već sadrţan onaj sistem pravila koji će stoljećima ostati mjerodavnim temeljem višeglasja. Promjene kojima su u historiji višeglasja bila podvrgnuta kontrapunktska naĉela i tehnika, izloţene su u mnogobrojnim naukama o kontrapunktu. Već je poĉetkom XV st. u teoriju kontrapunkta ukljuĉeno i kontrapunktiranje u tehnici diminucije (više nota naprama jednoj), zatim i disonance, pa troglasje itd. Prva opseţnija nauka o kontrapunktu, Liber
361
de arte contrapuncti J. Tinctorisa (1477), nastala je u doba kada, s nizozemskim polifoniĉarima, zapoĉinje procvat kontrapunktiĉkih tehnika. U tom je djelu prvi put jednakopravno obraĊena tehnika note protiv note, naznaĉena kao contrapunctus simplex i diminuirani k. nazivan otada contrapunctus diminutus (ili floridus). Tinctoris je utvrdio i razlike izmeĊu improviziranog kontrapunkta (tzv. contrapunctus absolutus ili kasnije nazivan contrapunto a mente) koji dopušta izvjesne slobode, i komponiranog, tj. notiranog k. (tzv. res facta) koji je stroţi. Tinctorisovo nauĉavanje i metoda izlaganja (s notnim primjerima) postali su uzorom i oponašali su se u nizu priruĉnika sve do sredine XVI st. Tada su nastala dva nova djela kapitalnog znaĉenja: L'antica mušica ridotta alla moderna prattica N. Vicentina (1555) i Istitutioni harmoniĉne (III knj.) G. Zarlina (1558). Oba autora obuhvatili su kontrapunktsko nasljeĊe i nove pojave, posebice slobodnu kompoziciju nevezanu uz cantus firmus, zatim tehniku kanona, imitacije, dvostrukog kontrapunkta i višezbornosti, spoznavši vaţnost melodijski ravnopravnog voĊenja sviju glasova kao i njihova vertikalnog (harmonijskog) usklaĊivanja. Dok je Vicentino obradio kontrapunktsku tehniku u instrumentalnoj i vokalnoj muzici (svjetovnoj i duhovnoj), Zarlino se ograniĉio samo na duhovnu vokalnu kompoziciju. Ali njegovo je izlaganje metodiĉki jasnije i iscrpnije, pa se njegov traktat smatra prvim sveobuhvatnim prikazom cjelokupnog tadašnjeg kontrapunktskog sistema. Zarlinovu su teoriju preuzeli, preraĊivali, skraćivali ili pojednostavnjivali mnogi teoretiĉari idućeg razdoblja (Artusi, 1586—-89; Diruta, 1609; Zacconi, 1622), a doprla je i do Engleske (preko Morleva) i Njemaĉke (preko Calvisiusa i J. P. Sweelincka), pa se njezini tragovi proteţu sve do J. J. Fuxa. U doba baroka, razvitak monodije s akordiĉkom pratnjom generalbasa, napuštanje kontrapunktiĉke ravnopravnosti glasova i osamostaljenje harmonije dovelo je u kontrapunktskom sistemu do razdvajanja na dvije vrste, na tzv. contrapunto osservato (nazvan i prima practicd) koji se i dalje njegovao u crkvenoj muzici, a temelji se na strogim pravilima, i na tzv. contrapunto commune (seconda practica), slobodniji kontrapunkt koji se prakticirao u svjetovnoj muzici. Ta podjela na »strogi« i »slobodni« k. zadrţala se do danas u teoriji kontrapunkta. U XVII st. napisan je velik broj rasprava i priruĉnika o kontrapunktu koji se uglavnom mogu svrstati u dvije skupine: u prvoj su se autori ograniĉili samo na obradu pravila strogog kontrapunkta (Diruta, Cerone, Zacconi, Herbst, Bontempi i dr.), a u drugoj su autori uz to priznavali i pojavu modernog kontrapunkta, smatrajući da je potrebno svladati i njegovu tehniku, kako bi se moglo komponirati u novom izraţajnom stilu (Lippius, Coperario, Banchieri, Bononcini, Be-rardi). Uspješnu je sintezu obaju stajališta ostvario Ch. Bernhard {Tractatus compositionis augmentatus, oko 1660) koji je proveo podjelu prema kompozicijsko-tehniĉkim postupcima (bez obzira na vrstu unutar koje se javljaju) na contrapunctus gravis (ili stylus antiauus) i contrapunctus luxurians (stylus modernus) ; on je iscrpno opisao razliĉite mogućnosti upotrebe disonance, navodeći primjere iz djela naprednih kompozitora onoga doba, C. Monteverdija, F. Cavallija, G. Carissimija, L. Rossija i dr. MeĊutim, iako je u razdoblju baroka dolazilo do sukoba izmeĊu ĉuvara tradicije i pobornika novog stila, koji su smatrali kontrapunktska pravila krutim i praktiĉki zastarjelim, ipak nitko nije dovodio u pitanje vaţnost svladavanja strogog kontrapunkta u muziĉkoj izobrazbi. Mnogi autori uzimaju za mjerilo savršenog kontrapunktskog stila muziku Palestrine koja je u svojoj ĉistoći, tehniĉkoj dosljednosti i strogosti bila neobiĉno podesna da se obuhvati pravilima strogog kontrapunkta. A. Berardi npr. donosi u traktatu Arcani musicali (1690) 13 općih kontrapunktiĉkih pravila za duhovne kompozicije a cappella, koje se temelje na primjerima iz Palestrininih misa. I veliki kontrapunktiĉar J. J. Fux smatra Palestrinin stil uzornim; u svom priruĉniku Gradus ad Parnassum (1725) on je obuhvatio i obradio općepoznata pravila i propise kontrapunkta sa zadanim cantus firmusom. Posebna je vrijednost Fuxova traktata u tome što je uveo novi progresivni sistem: on poĉinje ?a dvoglasnim stavkom, a zatim prelazi na troglasni i ĉetvoroglasni. U svakom stavku, u dvoglasju, troglasju i ĉetvoroglasju obraĊuje odreĊeni cantus firmus na pet naĉina: 1. nota protiv note; 2. dvije note prema jednoj; 3. ĉetiri note prema jednoj; 4. sinkope; 5. contrapunctum floridum. Fuxova metoda postala je temeljem nastave kontrapunkta ne samo u njemaĉkim zemljama nego i u Italiji (posredstvom padre Martinija), te u Francuskoj (izdanja Fetiša i dr.) i Engleskoj. Tu metodu slijede gotovo svi znaĉajniji teoretiĉari kontrapunkta do poĉetaka XX st.: J. G. Albrechtsberger (Grundliche Amveisung zur Komposition, 1790), L. Cherubini (Cours de contrepoint, 1835), J. H. Bellermann (Der Contrapunkt, 1862), Th. Dubois (Traite de contrepoint et de fugue, 1901), J. G. Merkel i dr.; njihovi se priruĉnici razlikuju uglavnom samo u razdiobi i opsegu materije koju obraĊuju.
362
KONTRAPUNKT — KONZERVATORIJ
Posve je drugaĉija od Fuxove metode nauka J. J. Kirnbergera (Die Kunst des reinen Satzes in der Musik, I—II, 1771—79), koji polazi od ĉetvoroglasnog (a ne dvoglasnog) sloga, smatrajući da se svaka kontrapunktiĉka kompozicija temelji na akordiĉkom kretanju, a za uzor uzima djela svog uĉitelja J. S. Bacha. Toj je metodi sliĉna teorija E. F. Richtera (Lehrbuch des einfachen und doppelten Kontrapunkts, 1872, XV izd. 1920), takoĊer zasnovana na ĉetvoroglasnom slogu, i zatim S. Jadassohnov, u svoje doba vrlo raširen udţbenik (Lehrbuch des einfachen, doppelten, drei- und vierfachen Kontrapunkts, 1884). U novije doba, uporedo s oţivljavanjem zanimanja za polifoniju i linearno oblikovanje, sve se jasnije oĉitovala potreba za novim, suvremenijim pristupom studiju kontrapunkta. Pobor nici novog smjera, medu kojima je i E. Kurth (Grundlagen des linearen Kontrapunkts, 1917), tvrde da je metoda kontrapunktiĉara XIX st. zastarjela i da ne odgovara potrebama današnjeg polifonog izraza. Napose istiĉu da je izradba šest vrsta kontrapunkta na cantus firmus u cijelim notama, u dvoglasju, troglasju i ĉetvoroglasju bez prave svrhe, jer se to nije ni u nekadašnjoj kontrapunktskoj praksi redovito provodilo. Stoga noviji autori većinom zasnivaju svoje nauĉavanje kontrapunkta na kritiĉkom osvjetljavanju i prouĉavanju stvarne kompozicijske prakse starih majstora. Već je H. Riemann u svojo) Grosse Kompositions-Lehre (II, Der polypho-ne Satz, 1903) pokušao formulirati kontrapunktiĉka pravila na temelju studija predbachovske muzike. R. O. Morris ide još dalje te prouĉava kontrapunktsku tehniku engleskih majstora XVI st., ukljuĉivši modalitet, melodiku, harmoniju i ritmiku (Contrapunctal Technique in the Sixteenth Century, 1922). K. Jeppesen (Kontrapunkt, 1930) je u svojemu priruĉniku nauĉnom metodom analizirao cjelokupni opus Palestrine i zatim se posebno osvrnuo na funkciju disonance (studija iz 1925, odnosno 1946), a E. Kfenek je kritiĉki osvijetlio kontrapunktsko umijeće Ockeghema (studija iz 1953) te je svoje rezultate usporedio s pravilima koje je bio izloţio Tinctoris. Usporedo s ovim nastojanjima, javljaju se i teoretiĉari koji istraţuju kompozicijsku praksu Bacha i njegovih bliţih i daljih suvremenika kao osnovu za izuĉavanje tonalnog kontrapunkta (E. Kurth, 1917; B. Me Hose, Contrapunctal Harmonic Technigue of the Eighteenth Century, 1947; W. Piston, Counterpoint, 1947 i dr.). Problem studija kontrapunkta uglavnom se u priruĉnicima iz prve polovine XX st. rješava na ta dva retrospektivna naĉina, zasnovana na prouĉavanju modalnog kontrapunkta XVI st. ili tonalnog kontrapunkta XVIII st. UtvrĊivanju kontrapunktiĉkih pravila za suvremenu, slobodno disonantnu ili atonalnu muziku pridonio je u izvjesnoj mjeri P. Hindemith (Unterzneisung im Tonsatz, 1937—39) koji, doduše unutar tonalnih okvira, obraduje aktualne probleme disonance, ali smatra melodijsko kretanje preteţno ovisnim o pomacima temeljnih (akordiĉkih) tonova. Posve je suprotno stajalište A. Schon-berga (Preliminary Exercises in Counterpoint, obj. L. Stein, 1963) koji smatra sve akordiĉke sklopove sluĉajnim rezultatom kontrapunktiĉkog kretanja slobodnih linija. U središtu je izmeĊu tih suprotnih stavova E. Kfenek (Studies in Counterpoint, 1940; na njemaĉkom kao Zmolfton-Kontrapunkt-Studien, 1952); on obraduje kontrapunktiĉka naĉela dodekafoniĉke muzike u ĉijim su okvirima oţivjele brojne već zaboravljene kontrapunktske tehnike (kanon, inverzija, raĉje kretanje, diminucija, augmentacija itd.) i takoĊer nalazi da je linearni element (zasnovan na dvanaesttonskoj seriji) pokretaĉka snaga kompozicije; ali upozorava da treba voditi raĉuna i o harmonijskim komponentama. LIT.: W. Hohn, Der Kontrapunkt Palestrinas und seiner Zeitgenossen, Regensburg 1918. — R. O. Morris, Contrapuntal Technique in the l6 th Century, Oxford 1922. — K. Jeppesen, Der Palestrinastil und die Dissonanz, Leipzig 1925 (na engleskom 1927, II izd. 1946). —■ C. Seeger, On Dissonant Counterpoint, Modern Music, 1930. — M. Schneider, Geschichte der Mehrstimmigkeit (2 sv.), Berlin 1934—35 ( I I izd. 1964). — F. Breidert, Stimmigkeit und Gliederung in der Polyphonie des Mittelalters (disertacija), Leipzig 1937. — R. Robbins, Beitrage zur Geschichte des Kontrapunkts von Zarlino bis Schiitz (disertacija), Berlin 1938. — A. T. Aierritt, Sixteenth-Century Polyphony, Cambridge (Massachusetts) 1939. — E. Kfenek, A Discussion of the Treatment of Dissonances in Okeghem's Masses as Compared with the Contrapuntal Theory of Johannes Tinctoris, Hamline Studies in Musicology, II, 1947. — R. Hennings, The Use of Contrapuntal Techniques by Contemporary Composers (disertacija), 1947. — C. W. Fox, Modern Counterpoint, Notes, 1948, 46. — G. Marquis, Contra puntal and Harmonic Tendencies in 14" 1 Century France (disertacija), California 1950. — J. Hein, Die Kontrapunktlehre bei den Musiktheoretikern im 17. Jahrhundert (disertacija), Koln 1954. — 5. Souderes, Le Sens actuel de Ia pensee contrapunctique, Polyphonie, 1954. — H. Searle, Twentieth Century Counterpoint, London 1954 (II izd. 1955). — C. V. Palisca, Kontrapunkt, MGG, VII, 1958. —J.M. Chomiriski, Historia harmonii i Kontrapunktu, 2 sv., Krakow 1958—62. — Th. W, Adorno, Die Funktion des Kontrapunkts in der neuen Musik, Klangfiguren, Frankfurt am Main 1959. — R. L. Crocker, Discant, Counterpoint and Harmony, Journal of the American Musicological Society, 1962. — C. Dahlhaus, Zur Theorie des klassischen Kontrapunkts, KMJB, 1961. — Isti, Bach und der »lineare Kontrapunkt«, Bach Jahrbuch 1962. — E. Apfel, Beitrage zu einer Geschichte der Satzte chnik von dem friihen Motette bis Bach, I—II, Munchen 1964—65. F. L. i I. Ać .
KONTRASUBJEKT (lat. contra nasuprot i subiectum; ţeno, podreĊeno; engl. Countersubject, franc. contre-sujet, Gegensatz, tal.' controsoggetto), u fugi, stalan kontrapunki prati glavnu temu (dux); nastupa obiĉno u ekspoziciji fuge s stavljajući se prvom nastupu odgovora (comes) ili, rijetko.*1 i javlja se zatim redovito prateći svaki ponovni nastup K. mora imati svojstva dvostrukoga kontrapunkta, jer si pratilac teme javlja ĉas ispod, ĉas iznad nje. Izrazom k. oznai ponekad druga i treća tema u dvostrukoj, odnosno trostrukoj fugi, u širem smislu nazivaju se tako i sve dionice koje stalno, kao kontrapunkt, prate temu jedne kompozicije u imitacij-skom stilu (npr. Bachove invencije, preludiji i si.). (->■ Fuga) KONTSKI, DE, obitelj -> Kqtski KONWITSCHNY, Franz, njemaĉki dirigent (Fulnek, Moravska, 14. VIII 1901 — Beograd, 28. VII 1962). Violinu i dirigiranje uĉio u Brnu i Leip-zigu gdje je djelovao kao violinist, violist i dirigent. Bio zatim dirigent u Stuttgartu, Freibur-gu (1933— 3?), Frankfurtu na Majni (1938— 45)> te 1946—49 u Hannoveru i Hamburgu. God. 1949 preuzeo F. KONW ITSC HNY vodstvo znamenitog orkestra Geviandhaus u Leipzigu, 1953 postao istodobno direktor opere u Dresc a 1955 opere u Berlinu. U interpretaciju koja se temeljit ĉvrstom tehniĉkom znanju i iskustvu unosio je impulzivan ui niĉki temperament. Bio je jedan od najistaknutijih suvren njemaĉkih dirigenata. LIT.: R. Schaal, Franz Konwitschny, MGG, VII, 1958.
K(5NYA, Sţndor, madţarski pjevaĉ, tenor (Sarkad, 23 1923—). Studij pjevanja zapoĉet na Konzervatoriju u Budim nastavio na Konzervatoriju u Detmoldu i Milanu; debi 1951 na Gradskom kazalištu u Bielefeldu kao Turiddu (Mase Cavalleria rusticana) i tamo angaţiran. God. 1954—55 u D stadtu, od 1955 na Gradskoj operi u Berlinu i od 1961 na M politanu u New Yorku. Gostovao na milanskoj Scali, Opi Parizu, u Rimu, Budimpešti, San Franciscu, na njemaĉkim, njolskim, portugalskim i sjevernoameriĉkim opernim pozi ĉama, kao i na festivalima u Edinburghu, Bavreuthu, Rimu Tenor blistava sjaja, najviši domet ostvario kao Lohengrin (Waj i u Puccinijevim operama kao Rodolfo (La Boheme), Pinke (Madame Butterfly) i Mario Cavaradossi (Tosca). KONZERTSTUCK (njem. koncertni komad, koncertna 1 pozicija), jednostavaĉno djelo pisano za solistiĉki instrume orkestar (npr. K. za klavir i orkestar u /-molu op. 79 C. JV Webera). Taj se izraz upotrebljava i za druge solistiĉke kon zicije (bez orkestralne pratnje), namijenjene izvoĊenju na 1 certnom podiju. KONZERVATORIJ (od lat. conservare ĉuvati; engl. cor vatory, franc. conservatoire, njem. Konservatorium, tal. servatorio), struĉna muziĉka škola u kojoj se uĉe sve grane zike. Izraz k. javlja se najprije u Italiji kao naziv za sirotišta ( servatorio dei poveri) u kojima su muziĉki nadarena djeca dobi muziĉku poduku. Isprva su ih pripremali za crkvene pjeva instrumentaliste, a u XVII st., kada je došlo do procvata op teţište konzervatorijskog odgoja preneseno je na opernu muz Najstarija je takva ustanova Conservatorio di Santa Mario Loreto u Napulju, utemeljena 1537. U XVI st. osnovana s Napulju još tri konzervatorija toga tipa: Conservatorio di S Onofrio a Capua (1576; 1720 spojen s konzervatorijem di Lore Conservatorio di Santa Maria della Pieta dei Turchini (1583 i Conservatorio dei Poveri di Gesti Cristo (1589—1744). God. 1 sjedinjeni su konzervatoriji di Loreto i dei Turchini u jednu ui novu koja djeluje i danas (Conservatorio di Mušica San Pit a Majella). U Veneciji se u dobrotvornim ustanovama sliĉnoga tipa ( pedale) takoĊer uvodi u XVI st. muziĉka nastava kao dio op obrazovanja; otprilike od 1630 na takvim se zavodima angaţir profesionalni muziĉki uĉitelji; tako su npr. na Ospedale di Incurabili (1517—1777) djelovali B. Galuppi, J. A. Hasse, Jommelli i mnogi drugi, a na Ospedale della Pieta je niz god vodio orkestar A. Vivaldi.
KONZERVATORIJ — KONJOVIĆ
363
drame sa »realistiĉnom ekspresivnom deklamacijom« — kako sam kaţe — i simfonijskim tretiranjem orkestra (Knez od Zete; Koštana; Seljaci). Upoznavanje sa delima i stvaralaĉkim naĉelima L. Janaĉeka najoĉiglednije se odraţava u Koštani, Konjovićevom najpoznatijem delu. Njega je Stankovi-ćevoj realistiĉnoj drami privuklo ne samo folklorno obeleţje teksta i mogućnost korišćenja i izvlaĉenja latentnih kvaliteta vokalnog narodnog melosa, nego i osnovni emocionalni ton drame izraţen u sukobu strasti u »ţalu« LIT.: R. Schaal, Konservatorium, MGG VII, 1958. I. Ać. KONJIĆ (engl. bridge, franc. chevalet, njem. Steg, tal. ponti- za mladošću i njenim radostims i u zanosu za pesmom i lepotom. cello), fino izrezbarena dašĉica od javorova drva, preko koje se Koštana je ujedno pruţila nateţu ţice na gudaĉkim instrumentima. Postavljen je izmeĊu mogućnost kompozitoru da dade oba / otvora. Kod trzalaĉkih instrumenata k. je obiĉno od kosti maha svom dramatskom ili ebanovine i dosta je nizak. temperamentu i da njemu inaĉe blizak P. KONJOVIĆ KONJOVIĆ, Petar (pseudonim, do 1914, P. K. Boţinski), sevdalijski patos izdigne na viši umetniĉki kompozitor i muziĉki pisac (Ĉurug, Baĉka, 5. V 1883 — stepen. Kao tanan poznavalac scene i njezinih zakona K. je Beograd, 1. X 1970). U uĉiteljskoj školi u Somboru, koju završava stalno traţeći bolja dramaturška i muziĉka rešenja Koštanu 1902, dobija prve podstreke za muziku kao ţivotni poziv. Dve više puta preraĊivao, kao što je to ĉinio i sa Ţenidbom godine boravi u Starom Beĉeju kao uĉitelj, potom odlazi u Prag, Miloševom i Knezom od Zete. Posle prve prerade Koštane nastao je gde na Konzervatorijumu studira teoretske predmete kod K. simfonijski triptihon Koštana, sastavljen od interludijuma i delova Steckera. God. 1906 dolazi u Zemun za uĉitelja muzike i horovoĊu opere — Sobina, Kestenova gora, Velika ĉoĉeĉka igra — u Srpske crkvene pevaĉke zadruge. Uporedo s tim vrši duţnost pogledu orkestarskih boja i ritmiĉkih impulsa najizrazitiji i nastavnika u Srpskoj muziĉkoj školi u Beogradu i osniva privatnu najsnaţniji Konjovićev simfonijski opus. muziĉku školu u Zemunu. Od poĉetka Prvog svetskog rata ţivi Sa sklonostima pesnika i literate (sam je pisao pesme i objavljiu Somboru, a 1917 prelazi u Zagreb, gde je prireĊen njegov prvi vao ih u Letopisu Matice srpske i Savremeniku), K. je i u muziĉkom kompozicioni koncert i izvedena prva njegova opera Vilin veo stvaranju najbolja dostignuća dao u kompozicijama inspirisanim (Ţenidba Miloševaj. U to vreme piše kritike u Hrvatskoj njivi i knjiţevnim ili poetskim motivom ili vezanim za literarni tekst. objavljuje ĉlanke o muzici i pozorištu u raznim ĉasopisima. Posle U njegovim solo-pesmama ogledaju se bitna obeleţja njegovih ujedinjenja kratko vreme boravi u Novom Sadu na politiĉkoj stvaralaĉkih naklonosti. Stotina pesama sabranih pod nazivom duţnosti; 1921 postaje inspektor za muziku u Ministarstvu t>ro- Moja zemlja (narodne melodije iz raznih krajeva Jugoslavije), svete u Beogradu. God. 1921—26 je direktor Opere u Zagrebu, ispoljava njegov bliski odnos prema zvuku i ritmu narodnog u kojoj povremeno diriguje, a debituje i kao reditelj; 1927—33 melosa, dok u Liriku (u kojoj su sakupljene 24 originalne kompoje upravnik Narodnog kazališta u Osijeku, Splitu i Novom Sadu, zicije), pored impresionistiĉkih elemenata u tretiranju vokalne a 1933—35 na istoj duţnosti u Zagrebu. U Beogradu zauzima partije i klavira, neizbeţno prodire opet neodoljiva naklonost 1939—50 poloţaje profesora Muziĉke akademije (1939—43 i prema sevdahu (Sevdah; Grivna; Sabah), naroĉito izraţena u 1945—47 rektor) i upravnika Muzikološkog instituta SANU pesmi Pod pendţeri na vlastiti tekst, koja je u tolikoj meri prodrla (1948—54). Od 1938 bio je zagraniĉni ĉlan Ĉeške akademije u narod da je ĉesto pogrešno smatrana narodnom tvorevinom. U nauka i umetnosti, a 1946 postao je redovni ĉlan SANU. God. horskim kompozicijama, meĊu kojima se po neposrednoj impre1960 dobio je Sedmojulsku nagradu SR Srbije za ţivotno delo. sivnosti izdvaja Vragolan, takode se ogleda, uporedno sa tehniĉkom K. se poĉeo baviti kompozicijom još kao Ċak uĉiteljske škole, sloţenošću, teţnja za stvaranjem u narodnom duhu. zahvatajući već tada dve oblasti koje će mu tokom celog ţivota Iako stvarano pod raznolikim uticajima, Konjovićevo kompoostati najprisnije: solo-pesmu i operu. Boravak u Pragu presudno zitorsko delo nosi peĉat jake i izrazite umetniĉke individualnosti je uticao na njegovo umetniĉko formiranje, a naroĉito na usvajanje koja je umela da podredi sebi sve što je primala sa strane. U stilskih principa kojih se dosledno drţao u svima kasnijim delima. razvoju srpske muzike K. donosi najviše razraĊen i uĉvršćen Upoznavanje sa stvaralaštvom Smetane, Novaka i ruske Petorice nacionalni smer koji je zasnovao Mokranjac. doprinosi njegovom od Kao muziĉki pisac luĉnom opredeljenju za j, K. je svoje zbirke ĉla folklor kao izvor inspis. ■ • j^ naka i ogleda, kao i racije i sredstvo umet- ............................... ~x * -, monografije o Miloju niĉkog izraza. To svoje Milojeviću i Stevanu gledište K. kasnije i teo J Mokranjcu, pisao bez retski izlaţe u više studi 'j muzikoloških pretenzija, ja i ĉlanaka, stavljajući u ==| kroz prizmu subjektivprvi plan tezu o folkloru .] nog stava prema odre kao »oploditelju« umet'"° Ċenim liĉnostima, zani niĉke muzike i u osnovi majući se prvenstveno za odbacujući sve »anacio , probleme koji ga kao nalno« i »kosmopolitsko« ,, ,r ........... _ JUl kompozitora interesuju. u savremenom stvaranju. Njegov knjiţevni rad doKao umetnika široke kulpunjuju još i mnogi pre vodi libreta,medu kojima ture, Konjovića estetski P. KONJOVIĆ, Jadranski capriccio, autograf su Faust (Gounod), Lohengrin i Walkiira problemi stalno preokupiraju i proţimaju se sa (Wagner), Samson i Dalila (Saint-Saens) i Hovanšĉina njegovom kompo-zitorskom praksom. Tako on veoma dosledno (Musorgski). primenjuje u svojim kompozicijama i princip graĊenja i DELA. ORKESTARSKA: simfonijska poema Serbia liberala, 1906 (u izrastanja muziĉkih motiva iz akcenatskih fleksija i plastike preradi D. Jakšića izvedena: Beograd, 13. III 1970); simfonija u c -mclu, 1907 govorene reci, koji proširuje ĉak i na instrumentalnu muziku. No, (Zagreb, 18. III 1923; u preradi Đ. Jakšića: Beograd, 1. IV 1955); simfonijske gotovo asketska beskompromisnost u pridrţavanju ovih principa varijacije Na selu, 1915 (Beograd, I 1920); Jadranski capriccio za violinu i orkestar, (Radio-Beograd, 9. V 1939; javno izvoĊenje: Beograd, 4. XI 1952); simponekad je dovodila i do sputavanja emocionalnog izraza i ne retko 1937 fonijski triptihon Koštana, 1935 (Beograd, 11. IV 1938; kao balet: Beograd, 14. do sloţenih kompoziciono--tehniĉkih rešenja i teško ostvarljivih IV 1962); simfonijska poema Makar Ĉudra, 1944 (Beograd, 15. II 1946); Tri psalma za gudaĉki orkestar, 1964. — KAMERNA. Dva gudaĉka kvarteta: I, izvoĊaĉkih zahteva u njegovim delima. Muzika skrivenih slutnja u d-molu, 1907—17 (Zagreb, 3. III 1917) i II, u f-molu, Na osnovi takvih gledišta K., posle Ţenidbe Miloševe, koju 1937 (Zagreb, 19. XI 1937); 2 svite za duvaĉki kvintet: San lelnje noći, 1941 i svita, 1945. Za violinu i klavir: Psalam, 1917 i Sonata quasi una fanpiše u neoromantiĉnom stilu sa izvesnim vveberovskim prizvukom, Koncertna tasia, 1944. Za violonĉelo i klavir: Hajduĉka i Igra, 1913. — KLAVIRSKA: u kasnijem stvaranju za scenu usvaja formalne okvire muziĉke Deux morceaux, 1904; Legenda, 1908; Dve narodne (koncertna obrada S. Stanĉića), Poslije talijanskih konzervatorija najdulju tradiciju ima k. u Parizu. Osnovan je 1784 kao Ecole Royale de Chant et de Declamation sa zadaćom da školuje operne pjevaĉe, 1793 proširen je na druge discipline i dobiva naslov Institut National de Musigue; od 1795 djeluje pod nazivom Conservatoire de Musiaue, razvivši se u uzornu visoku školu za muziĉki odgoj. Po tipu tog zavoda organizirane su u XIX st. muziĉke škole u mnogim evropskim gradovima. God. 1811 utemeljen je k. u Pragu, 1813 u Bruxellesu, 1817 u Beĉu (isprva Singschule a od 1821 Konservatorium der Gesellschaft der Musikfreunde i sada Akademie ftir Musik und darstellende Kunsi), 1821 u Varšavi, 1843 u Leipzigu, decenijima najznaĉajnija visoka muziĉka škola u Njemaĉkoj. U doba nacionalnog buĊenja u pojedinim zemljama konzervatoriji su bili ţarišta nacionalne muziĉke kulture. U mnogim zemljama struĉne muziĉke škole tipa konzervatorija nose naslov akademije (->• Muziĉka akademija i -> Muziĉko školstvo).
KONJOVIĆ — KOPULA
364
1921; Mala. svita, 1921. — DRAMSKA: opera Vilin veo, 1916 (Zagreb, 25. IV 1917; II verzija pod naslovom Ţenidba Miloševa, Zagreb, 4. X 1922); muziĉka drama Knez od Zete, 1926 (Beograd, 1. VI 1929; II verzija Beograd, 29. XII 1946); opera Koštana (I verzija Zagreb, 16. IV 1931; II verzija Beograd, 29. V 1940; III verzija Zagreb, 4. IV 1948); narodna opera Seljaci, 1951 (Beograd, 3. III 1952); dramski posvetni prikaz Otadţbina, 1960. Scenska muzika za tragediju Pera Segedinac (L. Kostić), 1939 i za komediju San letnje noći (Shakespeare), 1940. — VOKALNA. Za mešoviti hor i orkestar: Himna srpskoj pesrni s 1910; Na Vardaru, 1915; Pošla Vanka na vodu, 1931 i Pozdrav Dubrovniku za mešoviti hor uz pratnju mandolina i gitara ad libitum, 1957. Tatko Stojanov za tenor i muški hor, 1908; Najteţi greh za bariton, mešoviti hor i klavir, 1905. Mešoviti hoiovi: Seljanĉice, 1906; Rane, 1901; Merida, 1903; Tamara, 1912; Muzika duhovna, 1900—r5 (takode za muški i za ţenski hor). Za ţenski hor i klavir: AnĊeo Srba, 1901; Tri zbora, 1916; Zagorski pejzaţi, 1917. Muški horovi: Prošett.a se; Zašto *ne rodi majko; Ditirantb; Ao, nebo, plavo nebo; Ţabe 1 dr. Lojkova pesma iz »Makar Ĉudre« (Gorki) za bas i orkestar. Solo-pesme: Nane, kaţi tajku; San zaspala; Tama; Sevdah; Balada; Noćni lotos; Noć; Chanson; Prisen; Prazna noć; Ja nosim lik tvoj u duši; Išĉekivanje; Veĉernja pesma; Reci meni bijeli krine; Grivna; Ĉekanje; O, pogledaj; Pod pendţeri; Devojĉe vraţe; Sabah; Pesma 0 dvoje; Ukop; Popevka; Minadir (i sa orkestarskom pratnjom Đ. Jakšića) i dr. Solo-pesme su objavljene u zbirkama Dvadeset pesama za jedan glas i klavir, 1921 i Lirika, 1948. — Zbirka obrada jugoslovenskih narodnih pesama za glas 1 klavir Moja zemlja (.5 sv.): I—III, 1921—24 i IV—V, 1954—55. — SPISI: Liĉnosti, 1920; Knjiga 0 muzici, 1947; Miloje Milojević, 1954; Stevan Mokranjac, 1956 i Ogledi 0 muzici, 1965. LIT.: P. MiloŠević, Petar Konjović, Zvuk, 1933, 2. — M. Milojević, Tri opere Petra Konjovića, Muziĉke studije i ĉlanci, II, Beograd 1933. — 5". Đurić-Klajn, Predgovor za »Knjigu o muzici", Novi Sad 1947. — P. Bingulac, »Koštana« Petra Konjovića u novoj obradi, Muzika, 1949, 2. — D. Cvetko, Petar Konjović, njegovo glasbeno delo in pomen, Slovenska glasbena revija, 1953. — S. Durić-Klajn, Petar Konjović, Pozorišni ţivot, 1963, 22. — Zvuk, 1963, 58, broj po svećen 80-godišnjici P. Konjovića (prilozi V. Petrovića, D. HadnaĊeva, L. Minskog, S. Batušića, M. Logara, P. Stefanovića, D. Cvetka , J. Kulundţića, D. Jakšića, N. Mosusove, M. Ĉangalovića, B. Babica i Ţ. Zdravkovića). — V. Popović (red.), Poĉasni ĉlanovi Matice srpske, Petar Konjović, Novi Sad 1964. — Ţ. Zdravković, Predgovor za »Oglede o muzici", Beograd 1965. — P. MiloŠević, Opersko stvaranje Petra Konjovića, Srpsko narodno pozorište, Opera, sezona 1966/67 (program predstave »Knez od Zete«), Novi Sad. — N. Mosusova, Kako ie nastao »Knez od Zete«, ibid. — L. Dotlić, Petar Konjović i novosadsko pozo rište, ibid. — Pro mušica, 1968, 37, broj posvećen 85-godišnjici ţivota P. Konjo vića (prilozi N- Mosusove, S. Đurić-Klajn, D. Skovrana, P. MiloŠevića, J. Gordine i dr.). — N. Mosusova, Petar Konjović na sceni beogradske Opere, Scena, 1968, 6. —■ V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. — N. Aiosusova, O »Koštani« Petra Konjovića, Arti musices, 1971, ">.. — Ista, Fetar Konjović 1 Tihomir Ostojić — iz korespondencije, Zbornik Matice srpske za knjiţevnost i umetnost, 1971, 1. — Ista, Petar Konjović — In memoriam, PozoriŠna kultura, 1971, i- — Š. Đurić-Klajn, Istorijski razvoj muziĉke kulture u Srbiji, Beograd 1971. — Spomenica posvećena preminulom akademiku Petru Konjoviću, Posebna izdanja SANU, Beograd 1971. — N. Mosusova, Perar Konjović, 1972. S. D. K.
KOPELENT, Marek, ĉeški kompozitor (Prag, 28. IV 1932 —). Studij kompozicije završio 1955 na Muziĉkoj akademiji u Pragu (J. Ţidky). Djeluje u Pragu kao urednik Drţavne muziĉke naklade i artistiĉki direktor ansambla Mušica viva Pragensis. U svojim suvremeno koncipiranim djelima sretno povezuje znaĉajke tradicionalne muzike svoje zemlje s tekovinama evropske muziĉke avangarde. DJELA.
ORKESTRALNA:
Ou-
verture, 1954; Satanela, 1955; simfonijska pjesma Den, 1956; 3 stavka za gudaĉe, 1958; Ouverture za mali orkestar, 1960; Rozjimdni, 1966; Krik s kriţa za klavir i orkestar 1970; Inti-missimo za 14 instrumentalista u 2 grupe, 1971. — KOMORNA. Ĉetiri gudaĉka kvarteta: I, 1954; I I , 1955; III, 1963 i IV, 1970; klavirski trio, 1956; Preludes za 3 flaute, 1958; Nenie avec flute, 1961; Reftexes za flautu, violinu, violu i violonĉelo, 1962; Piccole pantomime za duhaĉki kvintet, 1961; trio za flautu, klarinet i fagot, 1962; trio za flautu, bas-klarinet i klavir, 1962; M. KOPELENT Canto intimo za flautu i vibrafon, 1963 ; Musiaue pour j, 1964; Hommage a Vladimir Holan za 9 instrumenata, 1965; Stilleben za komorni ansambl, 1966; Snehah za glas, instrumente, udaraljke i magnetofonsku vrpcu, 1967. — Halleluja za orgulje, 1967; Bijou de Boheme za ĉembalo. — VOKALNA: Miniatures za bariton i klavir, 1962; Ţaloby za 2 zbora, trublje i udaraljke, 1970.
KOPORC, Sreĉko, kompozitor (Dobrniĉ kod Trebnja, 17. XI 1900 —■ Ljubljana, 19. II 1965). Uĉio kod svog oca i I. Hladnika, zatim kod M. Kogoja, J. Michla te u Beĉu i Pragu, gdje je 1929 završio Konzervatorij. Zborovoda i dirigent, neko vrijeme uĉitelj muzike na gimnaziji u Sušaku. Većinom se bavio privatnom podukom. God. 1952—65 predavao najprije na Drţavnoj muziĉkoj školi., a zatim na Srednjoj odgojiteljskoj školi u Ljubljani. Po stilu bio je ekspresionist. DJELA: 2 simfonije, 1942 i 1957; simfonijeta; simfonijska pjesma Posvetitev noĉi, 1957.— Gudaĉki kvartet, 1920; trio za flautu, fagot i klavir, 1929; divertimento za duhaĉke instrumente, 1929. — Dvije suite za orgulje, 1922 i 1923, — SrednjeveŠki psalm za sole, zbor i orkestar; zborovi; solo-pjesme. — SPISI: Osnovne kompozicijske tehnike; Skrivnost dvanajstih tonov; Glasbena hierogramatika; Prolegomena bioritmike (sve u rukopisu). Ĉlanci, kritike, studije. D.Co.
KOPPEL, 1. Herman David, danski pijanist i kompozitor poljskog podrijetla (Kobenhavn, i. X 1908—). Studij završio na Konzervatoriju u Kobenhavnu. Kraće vrijeme ţivio u Berlinu,
zatim u Švedskoj a od 1949 predaje klavir na Konzervat u Kobenhavnu. Istaknuti pijanist, gostovao je u Skandin Engleskoj, Holandiji, Francuskoj i Njemaĉkoj. U poĉetku sft pod utjecajem ekspresionizma, oĉitujući i sklonost za jazz^ kc privlaĉi naglašenim ritmiĉkim elementom. Kasnije ostvario 1 vidualni muziĉki govor. DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1930; II, 1943; III, IV, 1946 i V, 1955; Sinfonia breve, 1957; simfonijeta, 1945. — Koncerti: klavir, 1932—48; za violinu, 1928; za klarinet, 1941; za violinu i violu, za violonĉelo, 1952. Dva Concertina za gudaĉki orkestar, 1938 i 1957; 2tire, 1934 i 1939; varijacije za komorni orkestar, 1934; muzika za gudaĉki star, 1930; muzika za jazz-orkestar, 1932. — KOMORNA. Tri gudaĉka teta: I, 1929; II, 1939 i III, 1945- Klavirski kvintet, 1953; sonatina za dv kvintet, 1932; trio za violinu, klarinet i violonĉelo, 1931; suita za flautu i gi trio, 1935; suita za flautu i klavirski trio, 1936; Divertimento pastorale za violinu i violonĉelo, 1955; sekstet za klavir i duhaĉki kvintet, 1942; son; violonĉelo i klavir, 1956. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1928 i 1950; vari i fuga, 1929; suita 1934 i dr. — Scenska i filmska muzika. ■— Oldkvad za 1934; oko 25 solo-pjesama. — TriDavidovapsalma za tenor, zbor i orkestar, 10 pjesama na tekstove iz Biblije. LIT.: A'. Schinrring, Herman David Koppel, MGG, VII, 1958. i
2. Thotnas Herman, kompozitor i pijanist (Orebro, 27 1944-^-). Sin Hermana Davida; klavir uĉio kod oca na Konzt toriju u Kobenhavnu, u kompoziciji samouk. God. 1968 osn beat-grupu Savage Rose. DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Concert heroigue op. 22, 1966; O ture solennclle op. 26, 1967. — Tri gudaĉka kvarteta: I, op. 8, 1963; II, o\ 1964 i III, op. 25, 1966. — DRAMSKA: opere Historien om en moder, 1 Be'renice; scenska muzika za drame. — Kantata Phrases, 1966. \
KOPTSKA CRKVENA MUZIKA. Egipatski kršćani zivaju se Koptima (što je arapska iskrivljenica Qibt od grĉ] Alyinzoq), a nastavaju uglavnom juţne predjele svoje ze (Said). U njihovoj crkvenoj muzici razlikuju se: strogo liturg napjevi, himni i vjerske puĉke popijevke. Mnogi himni i popij saĉuvani su u nizu rukopisa. Neki od njih zapisani su jednos nom ekfonetskom notacijom koja se u mnogoĉemu razlikuje dosad poznatih sliĉnih notacija. Himni su strofiĉkoga karaki a napjevi graĊeni u osam tonova. Napjevi su neobiĉno bc i izraţajni, a saĉuvali su se više usmenom predajom nego piša znakovima, jer su gotovo svi narodni pjevaĉi slijepci. Kao u bizantskoj i latinskoj, tako je i u koptskoj liturgiji muzika v; faktor, štoviše, ima i znaĉajniju ulogu, jer se pjevaju i oni dijel koji se inaĉe samo recitiraju, npr. rijeĉi konsekracije (done su prema zapisu L. Badeta):
Ge — —
— — — —chi oit-dm ćL-voZenkketf
pJia&gkerpe pcb-sd — — TRO,
etoti
epcho'e-volen-te ni-nn — — viphai
ti — —
— ron:
imfock, egert thi — nozi
antf e-pcb-erpJi -TTW — — — voi.
LIT.: L. Badet, Chants liturgiques des Coptes, 1899. — C. Sachs, Tonkunst des alten Agyptens, AFMW, 1920. —■ Isti, Die Musikinstrum des alten Agyptens, 1920. — Recueil des travaux du Congres de Musique Ai 1934. — J. Muyser, Maria's Heerlijkleid in Egypte, Leuven 1935. — H. I niann. Sur les survivances de la chironimie egyptienne dans le chant liturg copte, Kairo 1949. — Isti, Quelques observations sur la musique liturg copte, Roma 1950. — J. Muyser, Le Psali copte, Le Museon, 1952. —■ R. nard, La Musique copte, Les Cahiers Coptes, 1952. — Isti, Note sur les m ques arabe et copte, ibid., 1952. —■ Isti, Notation et transcription de la mus copte, ibid., 1953. — Isti, Une Ćtape de l'art musical egyptien, la musique a RMI, 1954. — Isti, Koptische Musik, MGG, VII, 1958. — Isti, Koptische M ibid., VII, 1958. — R. Muftah, Koptska muzika (arapski), Bulletin de l'I: tut des Iitudes Coptes, 1958. A. V:
KOPULA (lat. copula spoj), prvotno orguljski registar (zapr kratica od njem. Coppelflote) koji se nekad tako zvao, jer se 1 stapao sa svakim drugim registrom. U današnjim se orgulja pod kopulom razumijevaju naprave koje pritiskom na poli omogućuju sviranje registara jednog manuala na tipkama drug ili sviranje registara bilo kojeg manuala na tipkama pedala. Sv je ovog spajanja miješanje registara iz razliĉitih manuala, a pre tome i stvaranje većih mogućnosti za pronalaţenje razliĉitih kc binacija u snazi i boji zvuka. Postoje takoĊer kopule s pomi kojih se na pojedine tonove spajaju njihove gornje (super) donje (sub) oktave. To su superoktavne i suboktavne kopi Kod većih orgulja izgraĊene su i posebne kopule koje ujedinji funkcije meĊusobnih spajanja manuala s oktavnim spojevi (npr. superoktav II—1). A. Vi
KOR — KORAL KOR (grĉ. x°P°Q)> !• u starogrĉkoj tragediji skupina od 12 do 15 ĉlanova (tzv. koreutd), koja je stajala uz pozornicu, na posebnom okruglom podiju i lagano se krećući, nastupala u meĊuĉinovima tragedije komentirajući dramsku radnju. Katkada se k. upletao u radnju i u toku pojedinih ĉinova. Na ĉelu kora bio je korifej.
2. Mjesto u crkvi, redovito uz orgulje, na kojemu se okuplja crkveni pjevaĉki zbor. KORAĈNICA (engl. march, franc. marche, njem. Marsch, tal. marcid), kompozicija kojoj je svrha da u hodu, u maršu usklaĊuje korake skupine ljudi, ponajĉešće vojnika. Srodna je plesu, posebice onim vrstama koje se izvode koraĉanjem kao npr. intrada, pavana, poloneza. Pravilnoj izmjeni lijeve i desne noge odgovaraju u koraĉnici parni taktovi: 4/4 ili 2/2 (alla breve), rjeĊe 12/8 ili 6/8 takt (brze koraĉnice, konjaniĉki marševi), kod ĉega je vrijednost od 3/8 vremenska jedinica mjere. Ritam koraĉnice mora pobuĊivati na akciju; jaki motoriĉki poticaji ĉesto dolaze od punktiranih ritmova. Oblik vojniĉke koraĉnice osniva se na 8-taktnoj ili 16-taktnoj periodi, obiĉno graĊenoj po dvodijelnoj shemi: (: 8a + 8a:) (: 8b + 8b :). Kod stiliziranih koraĉnica u umjetniĉkoj muzici ova se formula ĉesto modificira i proširuje. Poĉev od XIX st. redovito se koraĉnici dodaje trio (kao kod menueta ili scherza). To je kontrastni, mirniji, pjevniji dio, takoĊer graĊen dvodijelno i većinom u tonalitetu subdominante ili nekom drugom srodnom tonalitetu. Shema cjelokupne koraĉnice je u tom sluĉaju: K^K,, (trio)-^ = KTK, ili sa dva trija: KTiKT 2 K. Prvobitno vojniĉka muzika, vezana uz ratniĉke pohode, k. je tokom vremena dobila široku društvenu primjenu kao popratna muzika razliĉitih sveĉanosti, sluţbenih ceremonija, proslava i si., pa su se u vezi s njenom namjenom razvili razni tipovi: trijumfalna, svadbena, pogrebna (sporijeg tempa), obredna (crkvena) itd. U antiĉkoj Grĉkoj k. se izvodi kod ratnih pohoda uz svirku aulosa> te kod dionizijskog veselog ophoda komosa, odakle, je ušla u komediju kao uvodni i zakljuĉni marš. K. novijeg doba razvila se na tradiciji kasnosrednjovjekovnih procesijskih pjesama, te pjesama putujućih kriţara i vojnika; njezini se zaĉeci nalaze već u stilizaciji motiva fanfara, kao i u pjesmama što su ih izvodili duhaĉi (flautisti) uz ritmiĉku pratnju bubnjeva; medu najstarije zabiljeţene ritmove koraĉnice za bubnjare ubrajaju se marševi francuske pješadije i švicarske straţe u sluţbi Francuske iz XVI st. Kasnije, uporedo s uvoĊenjem stalnih vojnih jedinica, svaka je zemlja izgradila svoj tradicionalni repertoar vojnih koraĉnica. U umjetniĉkoj muzici, rani se primjeri obradbe elemenata koraĉnice nalaze u nizu battaglia iz XVI st. od kojih je najpoznatija La Bataille de Marignan C. Janequina (1528). Još je jaĉe izraţen karakter koraĉnice u kompozicijama za virginal s naslovima The Marche of the Footemen i The Marche of the Horsmen iz glasovitih engleskih zbirka My Lady Nevells Booke (1591) i Fitzmilliam Virginal Book (oko 1630). Stilizirani oblici koraĉnice rašireni su otada osobito u klavirskoj muzici, ponajprije unutar barokne suite (J. Fischer, J. Ph. Krieger), zatim i u sonati (Mozart, Beethoven) i drugim slobodnijim formama (Schubert, Marches heroique op. 27 i Marches militaires op. 51; Schumann, Marche des Davidsbundler contre les Philistins iz Carnavala op. 9). U operi i baletu dao je znaĉajnu ulogu koraĉnici J. B. Lully koji je uz to komponirao, po narudţbi kralja, više pravih, umjetniĉki dotjeranih vojniĉkih marševa. Bogato je zastupljena k. i u opernim i oratorijskim djelima G. F. Handela ĉiji je marš iz opere Scipione postao paradni marš britanske grenadirske garde (British Grenadier Guards). Nasuprot francuskom tipu, ritmiĉki naglašene, poletne koraĉnice, razvila se u XVIII st. u napuljskoj operi k. s jaĉe izraţenom melodikom. Već prema dramskoj situaciji k. u operi ponekad gubi prvobitni vojniĉki karakter, kojim je npr. proţeta poznata arija Figara »Non piu andrai« iz Mozartova Figarovog pira. Tako Ch. W. Gluck u Alcesti i W. A. Mozart u Ĉarobnoj fruli daju koraĉnici obredni karakter. U instrumentalnim formama divertimenta, kasacije i serenade ĉesto se javljaju koraĉnice i to preteţno s obiljeţjima talijanskog i juţnonjemaĉkog (austrijskog) stila. Nadiranje Turaka do pred same zidine Beĉa ostavilo je trag i u brojnim marševima alla turca, od kojih su poznati Mozartovi iz Singspiela Otmica iz Seraja i iz finala njegove Klavirske sonate u A-duru, te Marcia alla turca u baletnoj muzici Die Ruinen von Athen L. van Beethovena. Ritam koraĉnice unio je Beethoven i u svoja simfonijska (III i V simfonija; Wellingtons Sieg) i komorna djela (septet op. 20; sekstet op. 71). Za francuske Revolucije nastale su mnogobrojne revolucionarske himne i marševi s punktiranim ritmom (Marseillaise), otada vrlo raširenim u koraĉnici. U XIX st. stvaraju se i ko-
365
raĉnice s novim, nacionalnim obiljeţjima, posebice slavenskim i madţarskim (poznati Rakoczy-marš koji je H. Berlioz obradio u La Damnation de Faust, a F. Liszt u Madţarskoj rapsodiji br. 15). Originalni spoj scherza i marša dao je P. I. Ĉajkovski u trećem stavku Patetiĉne simfonije. U operi XIX st. kompozitori se u koraĉnicama ĉesto povodeza sjajnim reprezentativnim scenama iz francuske velike opere. Ĉuvene su operne koraĉnice u Faustu Ch. Gounoda, Tannhduseru i Lohengrinu (Svadbena k.) R. Wagnera i Aidi G. Verdija (Trijumfalna k.). Od pogrebnih (posmrtnih) koraĉnica najpoznatije su primjere dali L. van Beethoven (Klavirska sonata u As-duru op. 26 i Treća simfonija, Eroica), F. Chopin (Klavirska sonata u b-molu °P- 35) i R- Wagner (Die Gdtterda'mmerung). U suvremenoj muzici mnogi su kompozitori obradili ritam koraĉnice, bilo u scenskim (baleti) ili u instrumentalnim djelima. K. se u njihovim djelima katkada karikira ili pretvara u duhovitu grotesku (S. Prokofjev, P. Hindemith) ili poprima herojske crte, osobito u vezi s doĉaravanjem utisaka iz Drugoga svjetskog rata. Ritam koraĉnice dobiva novo obliĉje u jazz-muzici, posebice u swingu (two beat-jazz) i hot jazzu. LIT.: K. Strom, Beitrage zur Entwicklungsgeschichte des Marsches in der Kunstmusik bis Beethoven (disertacija), Miinchen 1926. — H. Spitla, Der Marsch, 1931. — L. Degele, Die Militarmusik, Wolfenbuttel 1937. — G. Kandler, Zur Geschichte der Soldatenmusik, Leipzig 1937. — H. Schmidt, Militar-und Marschmusik, Hohe Schule der Musik, Potsdam 1938. — B. Panoff, Mi litarmusik in Geschichte und Gegenwart, Berlin 1938. — E. Nick, Marsch, MGG, VIII, 1960. — R. Beling, Der Marsch bei Beethoven (disertacija), Bonn 1960. — R. Steglich, Uber Beethovens Marsche, Festschrift A. Orel, Wien i Wiesbaden 1960. M. Ca.
KORAĆ, Aleksandar, kompozitor, aranţer i autor tekstova (Subotica, 27. XI 1934—). Apsolvirao Prirodno-matematiĉki fakultet u Beogradu i studirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Neko vre.me orkestarski muziĉar, kasnije muziĉki saradnik Radio-Beograda. K. je jedan od najplodnijih i najpopularnijih jugoslovenskih kompozitora zabavne muzike. DELA. INSTRUMENTALNA: Priĉa iz Antiba, 1960; Deĉaci moje
ulice, 1964. Televizijska serija Mladići i devojke. ■—• Muzika za decu: Ţablja pa rada s drugog kraja grada, 1964 i Moj mali nemirni brat, 1967. — Zabavne melo dije: Zdravo, zdravo, 1965; Oprosti, 1967; Ne krivite mladoga vojnika, 1967; ĐurĊa, 1969; Obrisi suze, draga, 1970; Više nećeš biti moja, 1970; Zemi momĉe Makedonce, 1970; Plaĉi na ramenu mom, 1970. Va. Ba.
KORAL (lat. cantus ehoralis zborno pjevanje; engl. plainsong, franc. plain ehant, njem. Choralgesang). Prvobitno znaĉenje izraza k. odnosi se na starokršćansko jednoglasno pjevanje koje se naziva i gregorijanski k., odnosno gregorijansko pjevanje, a drugotno znaĉenje na njemaĉke protestantske popijevke, koje su stvorili M. Luther i njegovi suvremenici. Gregorijansko pjevanje je sluţbena liturgijska muzika katoliĉke crkve. Ono je vokalno, jednoglasno, solistiĉko i zborno, dijatoniĉko, slobodnog ritma i graĊeno na osam starocrkvenih ljestvica. Upotrebljava se kod sveĉanih misa, ĉasoslova i drugih obreda u toku liturgijske godine. Izvodi ga celebrant i drugi sluţbenici oltara, pjevaĉki zbor i prisutni narod. Temelji se na oratorijskoj deklamaciji latinskog jezika i na tom se jeziku do 1963 posvuda pjevao. (U hrvatskim krajevima, gdje je bila dopuštena staroslavenska liturgija, izvodio se na staroslavenskom.) Nakon Drugoga Vatikanskog koncila (1962—65), kad je u crkveni obrednik uveden narodni jezik, izvode se ponekad i koralni napjevi s tekstom na ţivom jeziku odreĊene zajednice. Prema koncilskom dokumentu Constitutio de sacra liturgia (1963) k., meĊutim, ostaje i u reformiranom katoliĉkom bogosluţju najprikladniji oblik crkvenog pjevanja. Povijest gregorijanskog pjevanja poĉinje s prvim danima kršćanstva. Unatoĉ razliĉitim mišljenjima i pretpostavkama o njegovu postanku, novija istraţivanja (A. Z. Idelsohn) pokazuju da se gregorijansko pjevanje temelji na nekim orijentalnim elementima, i to u prvom redu ţidovskim, a zatim helenistiĉko-rimskim. Širenjem kršćanstva i postepenim razvojem liturgije muziĉki elementi dobivali su sve veće znaĉenje. Budući da razvoj liturgije nije tada još bio usmjeren jedinstvenim pravcem, razliĉiti utjecaji i izvori izazvali su postojanje na samo rimske, nego i ambrozijanske, galikanske i mozarapske liturgije, s posebnim muziĉkim izrazom i repertoarom. No, zauzimanjem pape Grgura Velikog (590—-604), po kojemu je liturgijsko pjevanje nazvano gregorijanskim, provedena je revizija muziĉkog repertoara i saĉuvano prvenstvo rimske liturgije. Od ostalih se liturgija jedino ambrozijanska saĉuvala do nedavno, zahvaljujući nekim specifiĉnim muziĉkim elementima (npr. himnodiji i bogatoj, osebujnoj melodici), kao i uspomeni na njena zasluţnog osnivaĉa, sv. Ambrozija (333—397). Uĉenici Grgura Velikog prenijeli su gregorijansko pjevanje u Englesku i Francusku odakle se ono proširilo po cijeloj zapadnoj Evropi. Do XI st. gregorijansko je pjevanje u sadrţajnom, izraţajnom i formalnom pogledu dostiglo svoj vrhunac te je tvorilo temeljnu vrstu zapadne muzike ĉemu su mnogo pripomogle i glasovite
366
KORAL
pjevaĉke škole (npr. u Metzu, St. Gallenu, Chartresu i dr.). I u razdoblju od XI do XIII st. imalo je gregorijansko pjevanje znaĉajnih promicatelja (Alcuin, Notker Balbulus, Bernardo iz Clairvauxa), ali tada već raširena upotreba sekvenca i tropa nagoviješta stanovito napuštanje prvotne ĉistoće i prijeti dekadencijom koja je pojavom višeglasja (organum, fauxbourdon) postala neizbjeţivom. Razliĉitim neumjetniĉkim ritmiĉkim preradbama, a osobito skraćivanjem (»pojednostavljivanjem«) i pretiskivanjem u Medicejskim izdanjima (1614—15) gregorijanski su napjevi toliko osiromašili i izgubili svoj prvotni karakter, da je sve to samo pospješilo konaĉno propadanje ove klasiĉne i jedinstvene umjetnosti. Obnova gregorijanskoga pjevanja nastupila je nakon iskustva s posljednjim pokušajima oţivljavanja medicejskih izdanja (1848 u Malinesu i 1877—81 u Regensburgu). Glavna zasluga za to pripada benediktincima iz Solesmesa u Francuskoj (Gueranger, Pothier, Mocquereau, Gajard), koji su, upotrijebivši sva suvremena muzikološka sredstva (sakupljanje, katalogiziranje, poredbene analize, teoretske obradbe pisama, stilistike, estetike, ţive interpretacije), uspjeli rekonstruirati gregorijanske napjeve u njihovoj izvornoj ĉistoći i ljepoti. Istom se nakon prvih rezultata njihova rada (Kyriale, 1905; GraĊuale, 1908; Antiphonale, 1912) vidjelo pravo znaĉenje ove obnove. Liturgijska upotreba gregorijanskih napjeva u sveĉanim obredima u toku ĉitave godine moţe se razdijeliti na ĉetiri skupine: 1. Ordinarium (Divini officii) obuhvaća tekstove i napjeve koji se izvode na sve nedjelje i ostale dane u tjednu, kada se ne slave posebne svetkovine; 2. Proprium Ċe tempore obuhvaća blagdane Gospodnje i Trojstva (ovamo pripadaju i najglavnije svetkovine, kao npr. Boţić, Uskrs itd.); 3. Proprium sanctorum, tj. blagdane pojedinih svetaca, kao što su Bogorodica, sv. Petar, Pavao, i dr.; 4. Commune sanctorum, blagdane svetaca sa zajedniĉkim obrascem tekstova i napjeva (npr. obrasci za apostole, muĉenike", djevice itd.). Svi se napjevi mogu nadalje podijeliti na one koji se izvode za vrijeme sveĉane mise, i na ostale koji se upotrebljavaju u drugim sluţbama (officium). Prema svojoj namjeni muziĉki su tekstovi rasporeĊeni u zasebnim zbirkama od kojih su GraĊuale romanum (misa) i Antiphonale romanum (ĉasoslov) najglavniji ( -> Liturgijske knjige). Tekstovi gregorijanskih napjeva preteţno su prozni i najĉešće uzeti iz psalama. Ĉitavi se psalmi pjevaju samo u ĉasoslovu, a njihovi pojedini dijelovi kao stihovi (versiculi) u nekim misnim stavcima (Introit, GraĊuale, Alleluia, Tractus), zatim u antifonama i responzorijima, kao i u obliku ofertorija i komunija. Izvanbiblijski tekstovi tvore osnovicu za ordinarij mise (Kyrie, Gloria, CreĊo, Sanctus, Agnus Dei), srednjovjekovni pjesniĉki tekstovi za himne i sekvence, a polupjesniĉki tekstovi za antifone Marijine. Stil je proznih gregorijanskih napjeva trojak: 1. Silabiĉki obuhvaća melodije u kojima na jedan slog teksta dolazi redovito samo po jedna nota, a rjeĊe po jedna od jednostavnih neuma sa dvije ili tri note. Ovamo pripada većina recitativnih tonova ĉasoslova (tonovi psalama, lekcije i oracije), mise (tonovi oracija, epistole, evanĊelja, glorije itd.), kao i mnoge antifone, neki himni i varijante Creda (primjer a).
Pa. —
Bo - ra, — te coe — — U
Zbog većih tehniĉkih i muziĉkih zahtjeva na izvoĊaĉe, mel melizmatiĉkog i neumatskog stila povjeravale su se odvajkada vaĉima scholae cantorum (primjer c). Himni i sekvence u stilskom su pogledu preteţno silabic karaktera. Od napjeva s proznim tekstom razlikuju se po ritm strukturi kojom se pribliţuju menzuralnoj muzici. Stilske znaĉajke gregorijanskih napjeva nisu posljedice si nih raspoloţenja nepoznatih kompozitora, nego smišljena i p liturgijskih zahtjevima provedena obradba odreĊenih tekstc toĉno predviĊenom namjenom i prilagoĊena pjevaĉkim mogi stima izvoĊaĉa. Oblici gregorijanskih napjeva mogu se po svojoj stru: svrstati uglavnom u tri skupine: 1. prokomponirani napjevi ( Gloria, Credo, Sanctus iz ordinarija i GraĊuale, Offertorii Communio iz proprija mise) bez obzira na mjestimiĉno ponavl motiva, slobodne su muziĉke interpretacije tekstova i njih znaĉenja s naglašenim dramatskim i opisnim elementima strofiĉki napjevi pravilno konstruiranim frazama i njihovim navijanjem u nizu brojnih strofa stvaraju zaokruţene cjeline s puĉkoj crkvenoj pjesmi. U ovu skupinu ulaze prvenstveno hi a djelomiĉno i sekvence. Dosta zajedniĉkih elemenata s ovim kom imaju pojedini Kyrie i Agnus Dei iz jednostavnijih misa : i Te Deum laudamus; 3. cikliĉki napjevi ponavljaju odrei odlomke po stalnoj i utvrĊenoj zakonitosti i donekle naliĉi prve zametke ronda. Tonalitet gregorijanskih napjeva temelji se na osam si crkvenih naĉina (modusa). U današnjim je zbornicima pred kom melodijom brojem naznaĉen i modus u kojem se i (npr. Intr. I. znaĉi, da je Introit u prvom ili dorskom autentiĉ naĉinu). Iako se napjevi stvarno u većini sluĉajeva kreći: zakonu odreĊenog tonaliteta, to ne znaĉi da ne postoje i stan< odstupanja od utvrĊenih pravila. Ima sluĉajeva gdje se poje napjev zbog prevelika opsega (ambitusa) ili iz drugih raz kreće u više naĉina (mješoviti naĉini). Tako se npr. Offert Inveni David na poĉetku ĉini kao da je u 2. ili 3. naĉinu; tenoi je iz 3. naĉina s kadencom na kvinti tonike; kod rijeĉi »aux bitur ei« završava s kadencom iz 5. naĉina, da bi se posije odlomak opet zapoĉeo sa 3., a završio sa 8. naĉinom i time oprav oznaka na ĉelu kompozicije. Gradual Christus factus est, taki zbog velikog opsega, izlazi iz okvira 5. i dotiĉe razliĉite druge, ĉine: Ritam je u interpretaciji gregorijanskih napjeva za posljed
Chri - stas me - uis est pro no — — — — —
stotinu godina bio predmetom mnogih istraţivanja i raspri Istraţivanjem poĉetaka pentatonike ustanovljeno je da i m gregorijanskim napjevima ima mnogo primjera, graĊenih ljestvicama od pet tonova bez pripadnih polustepena. U C01 6. In splendoribus okosnicu ĉine tonovi/# a kojima su dodani d' d i gornji c bez polustepena e i h:
trem. om-ni-po- ten-tem
Ċe — sa —
—
—
per
on — te la — ci — — fe-ruia M-le — — —
— —
2. Neumatski obuhvaća napjeve u kojima se na jedan slog izvodi po jedna neuma od dvije ili više nota. Medu napjeve ovoga stila dolaze u prvom redu dijelovi ordinarija mise (Kyrie, Sanctus, Agnus Dei), zatim Introiti, Communiji (ĉesto i Graduali), neki responzoriji ĉasoslova, kao i veći broj glorija (primjer b). 3. Melizmatiĉki je svojim nizom bogatih koloratura, koje se izvode na jedan slog, karakteristiĉan za najrazvijenije napjeve misnog proprija (GraĊuale, Alleluia, Tractus i mnogi ofertoriji).
Polazno stajalište muzikologa ide od ĉinjenice da se usmena r. daja ţive interpretacije s pojavom menzuralne muzike još u X st. izgubila, a neumatski zapisi i kasnije Medicejska izdanja pro rokovaše razliĉita shvaćanja koja su dovela do menzuralistiĉ i mnogih drugih proizvoljnih tumaĉenja. Pokušaj J. Pothiera, naĊe rješenje u akcentuaciji teksta kao faktora za ritmiĉko raspe Ċivanje jednakih notnih vrijednosti gregorijanske melodije, na] stili su njegovi uĉenici benediktinci iz Solesmesa (Mocquere Gajard i dr.) koji su to naĉelo zamijenili analizom napjeva na sast ne jedinice od dvije ili tri note i njihovim ritmiĉkim vlasti stima (binar i ternar). Na taj su naĉin došli do slobodnoga giba i izmjenjivanja ritmiĉkih jedinica koje, udruţene u veće sklopo
KORAL odlomke (incise), skupine, fraze i periode, uspostavljaju jedinstvo pokreta, povezivanje pojedinih dijelova u cjelinu i odnose općega ritmiĉkog zamaha s njegovim općim smirivanjem. Gregorijanski su napjevi s ovom ritmiĉkom interpretacijom, obnovljenom na temelju prouĉavanja tzv. ritmiĉkih neumatskih kodeksa, srednjovjekovne muziĉke teorije i svakodnevne umjetniĉke prakse, došli do svoje izvorne ljepote koja s jedne strane potvrĊuje ispravnost postupka solesmeske škole, a s druge strane odbacuje protuslovne rezultate ostalih nastojanja (H. Riemann, P. Wagner, I. Jeannin i dr.; -> Koralni ritam). Potkraj XIX st. poĉelo je u Hrvatskoj zanimanje za stare crkvene pjesme koje su nastale, a djelomiĉno i bile objavljene u XVII i XVIII st. To su Pisni za naypoglavitiye . . . dni svega godischia Atanazija Jurjevića (Georgicea), iz 1635, Pavlinska pjesmarica iz 1644 i Cithara octochorda (1701, 1723, 1757). Dobar dio ovih pjesama u stilizaciji i harmonizacijama V. Novaka, F. Dugana, V. Ţganeca i A. Canjuge tiskan je po razliĉitim zbirkama, a najveći broj u Hrvatskom crkvenom kantualu (1934). Budući da pjesme iz spomenutih zbornika potjeĉu uglavnom iz srednjovjekovne gregorijanske himnologije, a nastale su prevoĊenjem s latinskoga na hrvatski jezik te prilagoĊivanjem napjeva tadašnjem muziĉkom izraţaju, izdavaĉi su ih nazvali hrvatskim koralima. LIT.: F. X. Haberl, Magister choralis, Regensburg 1864. — J. Polhier, Les Melodies gregoriennes d' apres la tradition, Tournai 1880 (III izd. 1890; njemaĉki 1881). — W. Bdumkcr, Das katholische deutsche Kirchenlied im seinen Singweisen (4 sv.), Freiburg i. Br. 1883 —1911 (novi otisak Hildesheim 1962). — F. A. Gevaerl, Les Origines du chant liturgique de 1' eglise latine, Gent 1890 (njemaĉki prijevod H. Riemanna, 1891). — P. Wagner, Einfuhrung in die gregorianischen Mdodien (3 sv.), Leipzig 1895 —1921 (novi otisak Hildesheim i Wiesbaden 1962). — G. Houdard, L'Art dit gregorien d' apres la notation neumatique, Pariš 1897. — A. Gastoue, L' Art gregorien, Pariš 1901. — R. Molitor, Die Nach-Tridentinische Choral-Reform zu Rom (2 sv.), Leipzig 1901—02. — A. Gastoue, Cours theoretique et pratique de chant gregorien, Pariš 1901. — — F. Hajduković, Psalterium parvum, 1905. — D. Johner, Neue Schule des gregorianischen Choralgesanges, Regensburg 1906 (VII izd. pod naslovom Grosse Choralschule, 1937; VIII izd. 1956; skraćeno izd. 1910, III izd. 1932). — A. Gastoue, Les Origines du chant romain, Pariš 1907. — A. Mocouereau, Le Nombre musical gregorien (2 sv.), Tournai 1908—27. — A. Gastoue, L' Art gregorien, Pariš 1911.— J. Barle, Pavlinska pjesmarica iz godine 1644, Zagreb 1917 (po sebni otisak iz Sv. C). — M. Zjalić, Hrvatska puĉka crkvena popijevka, Samobor 1918. — L. David, Methode pratique du chant gregorien, Lyon 1922. — J. C. Jeannin, Etudes sur le rythme gregorien, Lyon 1925. — H. Potiron, La Modalite gregorienne, 1928. — U. Krizomali, Psalmodija, 1930. — Hrvatski crkveni kantual, Zagreb 1934. — P. Ferelli, Estetica gregoriana, I, Roma 1934 (francuski prijevod, Tournai 1938). — K. G. Fellerer, Der gregorianische Choral im Wandel der Jahrhunderte, Regensburg 1936- — G. Sunol, Metodo completo di canto gregoriano, 1935 (novo izd. Roma 1952). — K. G. Fellerer, Der gregorianische Choral im Wandel der Jahrhunderte, Regensburg 1936. — E. Jammers, Der gregorianische Rhythmus. Antiphonale Studien, Leipzig 1937. — A. Robertson, The Interpretation of Plainchant, London 1937. — J. K'ard, Canto gregoriano, Roma 1938. — A. Vidakoviĉ, Benediktinci obnovitelji gregorijanskog korala, Ţivot s crkvom, 1939. — D. Johner, Wort und Ton im Choral, Leipzig 1940 (II izd. 1952). — J. Gajard, Notions sur la rythmique gregorienne, Tournai 1944 (II izd. Pariš 1945). — P. L. Kunz, Aus der Formenwelt des gregorianischen Chorals (4 sv.), Miinster 1946—50. — H. Potiron, L' Analyse modale du chant gregorien, Pariš 1948. — J. Smits van Waesberghe, Gregorian chant, London 1949. — P. Carraz, Initiation gregorienne, Pariš 1950 (novo izd. 1955). — J. Besnier, Les Tons officiels des recitatifs liturgiques; regles et exemples, Pariš 1950. — E. Cattaneo, Note storiche sul canto ambrosiano, Milano 1950. — P. A. Kunzelmann, Einfuhrung in den gregorianischen Choral, Tiibingen 1950. — C. Gindele, Lebendiger Choral, Regensburg 1951. — M. J. Blanc, Introduction to Gregorian Paleography, Toledo 1951. — K. G. Fellerer, Der gregorianische Choral; seine Geschichte und seine Formen, Dortmund 1951. — J.Gajard, La Methode de Solesmes, Pariš i Tournai 1951. — Zbornik Atti del Congresso Internazionale di Mušica Sacra Roma 1950, Roma 1952. — A. Vidaković, Sakramentar MR 126 Metropolitanske knjiţnice u Zagrebu, Zagreb 1952. — F. Buchholz, Musik und der Musiker in der christlichen Gemeinde, Regensburg 1952. — J. P. Schmitl, Geschichte des gregorianischen Choralgesanges, Trier 1952. — B. Stablein, Cho'al, MGG, II, 1953. — M. Blanc, L' Enseignement musical de Solesmes et la priere chretienne, Pariš 1953. — D. Johner, Wort und Ton im Choral (II izd.), Leipzig 1953. — E. Jammers, Der mittelalterliche Choral. Art und Herkunft, Mainz 1954. — Zbornik Etudes gregoriennes (red. J. Gajard), Tournai 1954. — A. Le Guennant, Precis de rythmique gregorienne d' apres les principes de Solesmes, Pariš 1954. — O. Bradde i Chr. Miiller, Das Graduallied, Miinchen 1954. —J. R. Carroll, The Technique of Gregorian Chambers, Folksong-Plaisong. A study in origins and musical relationships, London 1956. — A. Colling, Histoire de la musique chretienne, Pariš 1956. — H. J. Descrocguettes, Plainsong for Musicians, Liverpool 1956. — C. Eccher, Chironomia gregoriana, Roma 1956. — Fonti e paleografia del canto ambrosiano (zbornik), Milano, 1956. — L. Levi, Sul rapporto tra il canto sinagogale in Italia e le origini del canto liturgico, Gerusalcmme 1956. — J. Samson, Musique et chant sacres, Pariš 1957. — C. Gindele, Gregorianisches Chordirigieren, Regens burg 1957. — W. Apel, Gregorian chant, London 1958. — P. M. Ernctti, II Canto gregoriano (12 sv.), Venezia i Roma 1958—64. — L. Augustoni, Elementi di canto gregoriano, Padova 1959 (njem. Freiburg i. Br., Baset i Wien 1963). — C. Eccher, Accompagnamento Gregoriano, Roma 1960. — C. Gindelle, Gre gorianisches Singen, Regensburg 1960. —J. J. Hameline, Chant gregorien, Pariš 1961. — E. Paccagnella, La Formazione del linguaggio musicale: II Canto gregoriano (Parte prima), Roma 1961. — E. Cardine, Le Chant gregorien, est-il mesure?, Etudes gregoriennes, 1963. — G. Murray, Gregorian Chant Ascording to the Manuscripts, London 1963. — J. De Valois, Le Chant gregorien, Pariš 1963. — C. Passalacqua, Biografia del gregoriano, Milano 1964.
Protestantski koral (njem. Choral), pjesme himniĉkoga karaktera koje se upotrebljavaju u liturgiji njemaĉke protestantske crkve. Muziĉka vaţnost korala leţi u ĉinjenici što je on bio znaĉajno vrelo inspiracije i temelj njemaĉke barokne muzike (kantate, koralne predigre). Kada je M. Luther (1480—1546) udario temelje svoga vjerskog pokreta, k. je bio jedno od glavnijih sredstava za širenje i
367
promicanje novih nazora. Umjesto dotadašnjih latinskih napjeva, Luther je pruţio svojim sljedbenicima pjesme na njemaĉkom jeziku. To su bili u prvo vrijeme katoliĉki himni, koje je, što sam, a što uz pomoć svojih suradnika, preveo (npr. Veni redemptor omnium — Nun komm der Heiden Heiland; Te Deum laudamus — Herr Gott Dich loben wir; Dies est laetitiae — Der Tag der ist so freuden-reich), zatim svjetovni napjevi kojima su podmetnuti naboţni tekstovi (npr. Einmal tat ich spazieren —■ Von Gott toill ich nicht lassen; Venus du und dein Kind — Auf meinen lieben Gott; II me suffit de tous mes maulx — Was mein Gott tvill). Još za Lutherova ţivota (1524) objavljene su prve zbirke protestanskih korala (sa J. Waltherom), i to jedan svezak Achlliederbuch i dva sveska Enchi-ridion oder eyn Handbuchlein, a kasnije i mnogo drugih (Klug, Blum, Schumann, Babst). Napjevi korala odlikuju se sveĉanom jednostavnošću, zanimljivom ritmikom, te neobiĉnom razdiobom fraze i metra. U liturgiji su se odvajkada izvodili jednoglasno kao skupno pjevanje vjernika. Uz prve tiskane zbirke jednoglasnih napjeva niknule su i višeglasne kompozicije raĊene na teme korala. Bili su to najprije moteti J. Walthera, G. Rhawa i J. Spangerberga s koralom u tenoru i slobodnim imitacijama u ostalim dionicama. Kako se takvim obradbama onemogućivalo sudjelovanje vjernika u pjevanju, a time i potisnula prvotna uloga korala, kompozitori kao L. Ossiander (1543—1604), S. Calvisius (1556—-1615), H. L. Hassler (1564— 1612) i S. Scheidt (1587—1654) obraĊivali su korale tako, da su napjev stavljali u najvišu dionicu i harmonizirali ga u homofonom stilu. U XVII i XVIII st. znaĉajne su instrumentalne obradbe korala, zatim kantate, oratoriji i pasije, koje je, nadahnute duhom tradicionalnih i vlastitih korala, doveo do savršenstva J. S. Bacn. J.S.Bach
(5 sv.), Leipzig 186477. G. Doring, Choralkunde, Danzig 1865. Kock, Geschichte des Kirchenliedes und Kirchengesang (8 sv.), Stutt gart, 1867—77. — F. Bovet, Histoire du Psautier des eglise reformees, Pariš 1872. — A. Fischer, Kirchenlieder-Lexikon (2 sv.), Gotha 1878—79. — O. Douen, C. Marot et le psautier hugenot (2 sv.), Pariš 1878—79. —J. Zahn, Die Melodien der deutschen evangelischen Kirchenlieder (6 sv.), Giitersloh 1888 —93 (novi otisak, Hildesheim 1963). — 5. Kiimmerle, Enzyclopadie der evangelischen Kirchenmusik (4 sv.), Giitersloh 1888 —95. — Ph. Wolfrum, Die Entstehung und erste Entwicklung des deutschen evangelischen Kirchenl iedes in musikalischer Beziehung, Leipzig 1890. — G. Rictschel, Die Aufgabe der Orgel im Gottesdienste bis in das 18. Jahrhundert, Leipzig 1893. — F. Zelle, Die Singweisen des altesten evangelischen Lieder (3 sv.), Berlin 1899—1910. — J. Westphal, Das evangelisehe Kirchenlied nach seiner geschichtlichen Entwicklung, Leipzig 1901 J Wolf Luther und die musikalisehe Liturgie S des 17. Jahrhunderts (6 sv.), Giitersloh 1904 —16. — W. Nelle, Geschichte des deutschen evangelischen Kirchenliedes, Hamburg 1904. — F. Spitta, »Ein fešte Burg ist unser Gott«. Die Lieder Luthers in ihrer Bedcutung fiir das evangelisehe C Fuchs Takt und Rhytmus im Choral Berlin Leipzig 1915. — i . uraJJ, oescnicnte aer aiten oouesuiensuicnen 1 den evangelischen Kirchen Deutschlands, Gottingen 1921. — A. Schering, Die Mettisch-rhythmische Grundgestalt unserer Choralmelodien, Halle 1924. — M. Berlhean, 400 Jahre Kirchenlied, Hamburg 1924. — J. D. Heydt, Geschichte der evangelischen Kirchenmusik in Deutschland, Ber lin 1926. — C. Bohm, Das deutsche evangelisehe Kirchenlid, 1927. — W. Nelle, Geschichte des deutschen evangelischen Kirchenliedes, Leipzig 1928 (novi otisak, Hildesheim 1962). — Th. Schrems, Die Geschichte des gregorianischen Gesanges in den protestantischen Gottesdiensten, Fribourg 1930. — F. Blume, Die evangelisehe Kirchenmusik, Potsdam 1931 (II izd. Kassel 1965). — U. Leopold, Die liturgischen Gesange der evangelischen Kirche im Zeitalter der Aufklarung und der Romantik, Kassel 1933. — J. Petzold, Die gedruckten vierstimmigen Choralbucher . . ., Halle 1935. — H. J. Moser, Die Melodien der Lutherlieder, Leipzig 1935. — G. Kempff, Der Kirchengesang im lutherischen Gottesdienst und seine Erneuerung, Leipzig 1937. — K. Amebi, Ch. Mahrcnholz i W. Thomas,
KORAL — KORALNI RITAM
368
am i-uinercnorai (.disertacija;, oern 1951. — 1 . K-taonei, i-»as ueuiscne ei lische Kirchenlied, Berlin 1951. — H. J. Moser, Die evangelische Kirchen lische Kirchenhed, Berlin 1951. — M. J. moser, Die evangeliscne JMrcnenmusi in Deutschland, Berlin i Darmstadt 1954. — M. Blindoiv, Die Choralbegleitung des 18. Jahrhunderts in der evangelischen Kirche, Regensburg 1957 -— Zbornik Handbuch zum evangelischen Kirchengesangbuch, Gottingen 1957. A. Vi.
KORAL I ORGULJE, 1. budući da je gregorijansko pjevanje izrazito vokalna jednoglasna muzika, nije se ĉitavo vrijeme njegova razvoja i procvata osjećala potreba za bilo kakvom instrumentalnom pratnjom. Do njezine primjene došlo je tek kasnije. — Premda se iz jednog izvještaja, što ga je dao W. Strabo (umro 849), moţe zakljuĉiti da su se već u IX st. orgulje upotrebljavale kod bogosluţja, to još dakako ne znaĉi, da su one sluţile za pratnju gregorijanskog pjevanja, nego samo da se na njima sviralo kod bogosluţja u vrijeme koje je za sviranje bilo prikladno, tj. na poĉetku i na kraju (preludiji i postludiji), te izmeĊu pojedinih pjevanja odlomaka (interludiji). U srednjovjekovnomu ranom višeglasju (organum, fauxbourdon), orgulje su se, iako kao instrument još nedovoljno razvijene, upotrebljavale u sliĉne svrhe, ali su muziĉki oblici izvedenih kompozicija bili razvijeniji i temeljili se na slobodnim obradbama gregorijanskih napjeva. Bile su to jednostavne obradbe u obliku kratkoga homofonog stavka, u melodijskom pogledu nalik na himne i psalamske tonove. Kasnije je, oko 1500, uloga orgulja sve više uzimala maha, tako da se i samim sviranjem nadomještalo pjevanje pojedinih odlomaka, i to najprije himana, psalamskih stihova i magnificata, a onda i dijelova ordinarija mise (npr. u Kyrie se jedan stih pjevao, a drugi svirao; isto tako u Sanctusu i Benedictusu). Jednim od prvih primjera izravne orguljske pratnje gregorijanskog pjevanja uzima se harmonizacija Creda iz »Misse dominicalis« L. Viadane (1607). Ovdje su primijenjena sva uobiĉajena pravila generalbasa, ali s tom razlikom, što se u pratnji doslovno izvodila i melodijska linija gregorijanskog napjeva. Uz već uobiĉajeno izmjenjivanje pjevanja i sviranja pojedinih misnih stavaka, u XVIII st. uvedena je i pratnja celebrantova solistiĉkog pjevanja rastavljenim akordima (arpeggio) na orguljama. Razumljivo je da je takvo stanje u crkvenoj muzici bilo jedno od glavnih uzroka, što je u XIX st. došlo do pokreta oko obnove gregorijanskoga pjevanja i njegove tradicionalne upotrebe kod bogosluţja. Povijesni, stilski i estetski razlozi zahtijevali su da se obnovljeno gregorijansko pjevanje izvodi i na tradicionalan naĉin, tj. bez pratnje orgulja. A razvijen osjećaj i ukus za bogatu romantiĉku harmoniju XIX st. teško se uţivljavao u jednostavnost i izraţajne ljepote jednoglasne srednjovjekovne muzike. Zato su se uporedo s radovima oko obnavljanja gregorijanskih napjeva razvile rasprave i oko upotrebe orguljske pratnje. Dok su se jedni ograniĉili samo na naĉelna pitanja u vezi s pratnjom (Solesmeska škola, G. Bas, F.-A. Guilmant, E. Gigout i dr.), drugi su smatrali pratnju nuţnom potrebom i raspravljali 0 harmonijskim izraţajnim sredstvima koja će biti najprikladnija za tu svrhu (Witt, Gevaert, Haberl, Delpesch, P. Wagner, Mathias 1 dr.). Velika je većina u svojim teoretskim radovima i praktiĉkim harmonizacijama prihvatila naĉelo da se gregorijanski napjevi mogu pratiti samo onim harmonijskim sredstvima koja ne ruše njihov dijatoniĉki i modalni karakter:
KORALNA NOTACIJA -» Neumatska notacija \ KORALNA PREDIGRA (engl. choral preluĊe, njem. ralvorspiel), kompozicija za orgulje izraĊena na temelju ns iz protestantskog korala. Izvodi se za vrijeme liturgijskih 0 kao uvod u skupno pjevanje korala. Dok je prije bio obiĉaj motiv korala provodi u jednoj od srednjih dionica kao 1 firmus u obliku produţenih notnih vrijednosti, kasnije se iz pr nih razloga motiv korala iznosio u najvišoj dionici, a polifona 0 ba, uz potpuno slobodnu primjenu svih kontrapunktiĉkih i moniĉnih sredstava, u ostalim dionicama. Razdoblje izmeĊu i XVIII st. zlatno je doba koralne predigre (S. Scheidt,J. Pad D. Buxtehude i J. S. Bach). LIT.: K. Straube, Choralvorspiele alter Meister, 1907. — A. S Zur Geschichte des Choralvorspiels, Hildburghausen 1930. — R. Kitile schichte des protestantischen Orgelchorals, 1931. —■ P. Dietrich, Gesc des deutschen Orgelchorals im 17. Jahrhundert, Kassel 1932. — J. F Die gedruckten vierstimmigen Choralbiicher fiir die Orgel der deutschen gelischen Kirche, 1935. A.
KORALNE VARIJACIJE, u prvom redu kompozici orgulje u obliku varijacija na teme koralnih napjeva, ali ih za zbor uz pratnju orkestra. U XVII st. se k. v. po obliku razlikovale od koralnih partita, budući da su se i jedne i < sastojale od varijacija uvjetovanih odreĊenim brojem motiv odlomaka (stanca) od kojih je bio sazdan koralni napjev. Kar pojedinih varijacija zavisio je o znaĉenju i mislima izraţen tekstu svakog odlomka. LIT.: K. v. Fischer, Zur Entstehungsgeschichte der Orgelchoralvar Festschift F. Blume, Kassel 1963. A.
KORALNI MOTET, zborna kompozicija u kojoj su 1 uzete iz koralnog napjeva, obraĊene u stilu moteta. Budući napjev korala sastoji od niza zaokruţenih muziĉkih misli (sta omeĊenih dugim notama (korone) u obliku prolaznih kad u koralnom motetu se svaka od ovih zaokruţenih muziĉkih obraĊuje kao fugirani odlomak i povezuje u zatvorenu jedinst cjelinu. , LIT.: F. Ludivig, Repertorium organorum . . . et motetorum . . . , i 1910. — H. Leichtentritt, Geschichte der Motette, Leipzig 1908. A.
KORALNI RITAM, pojam pod kojim se razumije mu ritam gregorijanskih napjeva.
Spe —
— — ci - e
tu, — CL,
dies irae dies illa, sclvet saecTiurz vi fa.-vd'Ia.: teste David. __ 1 1 1 V K11 i TJ J*1 r-i h-h h 1 K rr K n
hJ ; 1 JIJ'J ' * *^, *_d J J d'*'d'J ' hj J J J J i *'
J J J J. J
Jr-JU
Pojedinaĉni pokušaji s kromatiĉkim harmonijama (P. Griesbacher) ubrzo su napušteni. 2. Pratnja, obradbe i uopće povezanost protestantskih koralnih napjeva s orguljama ostavili su bogat niz raznovrsnih djela koja se u pogledu oblika mogu svrstati u nekoliko osnovnih tipova. To su uz manje raširene cantus firmus-korale, koralne kanone, koralne fantazije i koralne fuge, koralne predigre, koralni moteti, figuriram korali i koralne varijacije. LIT.: F. X. Mathias, Die Choralbegleitung, 1905. — M. Springer, Die Kunst der Choralbegleitung, 1907. — A. Scheide, Zur Geschichte des Choralvorspiels, 1930. — G. Kittler, Geschichte des Protestantischen Orgelcho rals, Uckermunde 1931. — F. Dietrich, Geschichte des deutschen Orgelchorals im 17. Jahrhundert, Kassel 1932. — A. De Brisay, The Organ and its Music, 1935. — L. Sohner, Die Orgelbegleitung zum Gregorianischen Gesang, Re gensburg 1936. — H. Potiron, Lecons pratiques d'aćcompagnement du chant gregorien, 1938. ■— F. Zehrer, Die Orgel als Begleitinstrument des liturgischen Gesanges, 1943. -— F. Kessler, Neue Bestrebungen auf dem Gebiet des Orgel chorals, Mainz 1950. — M. P. Conway, Church Organ Accompaniment, 1952. — M. Blindozo, Die Choralbegleitung des 18. Jahrhunderts in der evangelischer Kirche Deutschlands, Regensburg 1957. A. Vi.
Spe - ci - e
tu. — a,,
Budući da se ţiva predaja izvorne ritmiĉke interpret; pojavom višeglasja još u XIII st. poĉela postepeno gubiti, snija izdanja gregorijanskih napjeva (osobito Medicejsko iz 16] 15), kao i razliĉita shvaćanja menzuralistiĉkoga karaktera mijenjena na starije jednoglasno gregorijansko pjevanje uzroke su stanje koje je u historijskom i umjetniĉkom pogledu bilo tivno duhu, stilu i estetskim shvaćanjima rane srednjovjefo muzike. Pokušaji u XIX st. da se obnovi i oţivi prvotna lje; gregorijanskih napjeva sukobili su se s teškoćama ne samo rekonstrukcije melodije već i ritma, pa je došlo do stvaranja d opreĉnih stajališta: jedno smatra da gregorijanski ritam u pr poznaje kao temeljne jedinice trajanja osminku, ĉetvrtinku i novo sjedinjenje (ĉetvrtinku s toĉkom), a drugo zastupa postoj: samo jedne temeljne vrijednosti i to osminke (u neumat notaciji punetum, virga, romb i ostale neume izvedene iz c osnovnih).
KORALNI RITAM — KORNAUTH Pristaše prvoga stajališta (nazivaju ih i menzuralistimd) temelje k. r. na strogo pravilnom nizanju dugih i kratkih kvantitativnih vrijednosti (A. Dechevrens, P. Wagner, J. Jeannin, J. Bonvin, E. Jammers). Pristaše drugoga stajališta (zovu se i solesmeska škola) zagovaraju ritam na temelju slobodnog izmjenjivanja dvodijelnih i trodijelnih ritmiĉkih jedinica (binar i ternar), sastavljenih od dva ili tri osnovna vremenska trajanja. Iako je medu njima J. Pothier davao prednost tekstovnoj akcentuaciji kao glavnom faktoru organizacije osnovnih vremenskih jedinica, njegovi uĉenici sa A. Mocquereauom na ĉelu napustili su ovo naĉelo kao nedostatno (osobito kod melizmatiĉkih napjeva, gdje se bujna vokalizacija razvija samo na jednom slogu) i pristupili poredbenoj analizi najstarijih neumatskih zapisa, s osobitim obzirom na tzv. ritmiĉke kodekse u kojima neke neume imaju dosljedno proveden modificirani oblik s odreĊenim znaĉenjem, a nekima je dodan i niz tzv. ritmiĉkih slova, npr. c (cito ili celeriter), što znaĉi da se nota izvodi lako i brzo, ili t (traher, tenere) za notu malo zadrţanu ili produţenu itd. Ritmiĉki su kodeksi prema tome svojom karakteristiĉnom notacijom fiksirali, a time i saĉuvali, najstariju tradiciju ritmiĉke interpretacije. Da bi se bolje razumjela razliĉita shvaćanja koralne ritmiĉke interpretacije, neka posluţi kao primjer Grad. 5. Specie tua: {a = gregorijanski napjev iz sluţbenog izdanja; interpretacije: b — Riemann, c = Houdard, d — Wagner, e — Jeannin, / = solesmeska škola). LIT.: J. Pothier, Les Melodies gregoriennes d' apres la tradition, Tournai 1880. — G. Houdard, Le Rythme du chant dit gregorien d'apres la notation neumatique (2 sv.), Pariš 1898—1906. — M. Foucault, Le Rythme du chant gregorien, Pariš 1903. — A. Dechevriens, Le Rythme gregorien, Annecy 1904. — A. Mocquereau, Le nombre musical gregorien (2 sv.), Roma i Tournai 1908 —1927. — P. Wagner, Zur Rhythmik der Neumen, PJB, 1910. — P. Ferretti, II Cursus metrico e il ritmo delle melodie gregoriane, Roma 1913. — A. Mocquerau i J. Gajard, La Tradition rythmique dans les manuscrits, 1924. — J. Jeannin, Etudes sur le rythme gregorien, Lyon 1926. — L. Bouvin, The »Measure« in Gregorian Music, MQ, 1929. — J. Gajard, Notions sur le rythme gre gorien, Pariš 1935. — Isti, Pourquoi les editions rythmiques de Solesmes, 1935. — E. Jammers, Der gregorianische Rhythmus, Leipzig 1937. — A. Le Guennant, Precis de rythmique gregorienne d'apres les principes de Solesmes, Pariš 1954. — J. W. A. Vollaerts, Rhythmic Proportions in Early Medieval Ecclesiastical Chant, Leiden 1958 (II izd. 1960). — G. Murray, The Authentic Rhythm of Gregorian Chant, Bath 1959. — E. Cardine, Le Chant gregorien, est-il mesure?, Etudes gregoriennes, 1963. A. Vi.
KORDOFONI INSTRUMENTI (grĉ. xopSr) ţica i
369
(kayakum ili popreĉna flauta) koju redovito prati ritam velikog bubnja (tehang ko). Pored »uĉene« kultne i dvorske muzike razvijala se i narodna, takoĊer pentatonska, ali bez polustepena. U metrici narodnih pjesama i plesova prevladavaju trodijelne mjere u koje se mjestimice upleću dvodijelne. Tradicija narodne muzike gaji se osobito u sjevernoj Koreji poslije osloboĊenja (1945), kada su osnovani i razliĉiti ansambli: Orkestar narodnih instrumenata, Ansambl pjesama i plesova Korejske narodne armije i dr. U NR Koreji postoje uz to Drţavno kazalište opere i baleta, Filharmonija, Konzervatorij i Savez kompozitora. LIT.: A. Eckdrdt, Koreanische Musik, Mitteilung der Deutschen Gesell schaft fiir Natur- und Volkerkunde Ostasiens, 1930. — Chung Sik Keh, Die Koreanische Musik, Strassburg 1935. — J. L. Boots, Korean Musical Instru ments and an Introduction to Korean Music, Transactions of the Royal Asiatic Society, 1940. — C. S. Cho, Songs of Korea, Dubuque (Iowa) 1950. — W. S. Lim, Present Status of Music in Korea, Kongresni izvještaj, Wien 1956. —J. G. Kim, Musiktehnologische Studien uber das koreanische Volkslied (disertacija), Wien 1964. I. Ać.
KOREPETITOR uvjeţbava s pjevaĉima uz klavir solistiĉke i zborne dionice. K. za zbor zove se u Italiji maestro del ćoro, u Njemaĉkoj Chordirektor, u Francuskoj chef de ehoeur. KOREŠĈENKO, Arsenij Nikolajeviĉ, ruski kompozitor i pedagog (Moskva, 18. XII 1870 — Harkov, 3. I 1921). Studirao na Konzervatoriju u Moskvi klavir (S. I. Tanjejev) i kompoziciju (A. S. Arenski). God. 1891—1919 nastavnik na Konzervatoriju i na Sinodalnoj školi u Moskvi; 1919—20 predavao na Konzervatoriju u Harkovu. Djelovao i kao dirigent i muziĉki kritiĉar. Korešĉenkova muzika je inspirirana armenskim i gruzijskim folklorom. DJELA. ORKESTRALNA: Sytnphonielyrique; fantazija za klavir i orkestar; ApMMHCKan cwuma; 2 simfonijske slike. •— KOMORNA: gudaĉki kvartet; kompozicije za violinu i klavir te za violonĉelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: flup EaAinaccapa, 1892; Ameji cMepmu (po Ljermontovu), 1895 i JltĈHHou doM, 1900. Balet BoniuedHoe 3epKajio, 1902; scenska muzika. — VOKALNA: kantata Don Juan; ApMnncHan c/ouma za zbor i orkestar; zborovi; oko 80 solo-pjesama. — Obradbe narodnih pjesama. LIT.: G. Waldmann, Arssenij Nikolajewitsch Koreschtschenko, MGG, VII, 1958.
KORGANOV (Karganov), Genarij Osipoviĉ, ruski pijanist i kompozitor (Kvareli, Gruzija, 12. V 1858 •—■ Rostov, 12. IV 1890). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (K. Reinecke, S. Jadassohn) i Petrogradu. Od 1879 muziĉki pedagog i kritiĉar u Tbilisiju. Neke od njegovih brojnih romansa bile su vrlo popularne (Cepenada JJOH XKyaua, Ocmpom ceKupoii); stilski one pripadaju romantici, a ĉest je u njima i prizvuk ruske nacionalne škole. K. je napisao i niz kraćih kompozicija za klavir. KORITNIK, Rajko, pjevaĉ, tenor (Lozice kraj Gorice, 24. VIII 1930 —). Pjevanje uĉio kod A. Dariana na Srednjoj muziĉkoj školi u Ljubljani. Od 1960 solist Ljubljanske opere. Pjevaĉ opseţ nog glasa i profinjene glasovne kulture; posebno se istiĉe u tali janskom, francuskom i veristiĉkom opernom repertoaru. Svoj najviši domet ostvario kao Cavaradossi (Puccini, Tosca), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Nadir (Bizet, Lovci bisera), Janko (Smetana, Prodana nevjesta), Alfredo (Verdi, La Traviata) i Manrico (Verdi, Trubadur). j. Se. KORITNIK, Rezika, pjevaĉica, koloraturni sopran (Trbovlje, 22. IX 1919 —). Nastupati poĉela kao solistica omladinskog zbora Trboveljski slavĉek (1932—41); pjevanje uĉila na Konzervatoriju (F. Ţupevc, J. Betetto) i na Srednjoj muziĉkoj školi u Ljubljani (K. Kušej-Novak). God. 1936—41 i 1945—56 pjevala na radio-emisijama, 1939—46 solistica Komornog zbora Radio-Ljubljane, od 1948 ĉlanica Zbora Slovenske filharmonije. Od 1961 urednik je za omladinsku muziku na RTV Ljubljana. Postizala velike uspjehe u Trboveljskem slavĉeku; S. Osterc, I. Matetić-Ronjgov, D. Švara i drugi kompozitori pisali su solistiĉke dionice u svojim omladinskim zborovima za nju. Kasnije se istakla kao interpret djeĉjih, omladinskih i narodnih pjesama. LIT.: J. Skrinar, Trboveljski slavĉek — od srca k srcu, Trborfje 1971. B. Lk.
KORNAUTH, Egon, austrijski kompozitor (Olomouc, Moravska, 14. V 1891 — Beĉ, 28. X 1959). Kompoziciju studirao na Muziĉkoj akademiji (R. Fuchs, F. Schreker, F. Schmidt), a muzikologiju na Univerzitetu u Beĉu (G. Adler); 1915 doktorirao s disertacijom o Havdnovim gudaĉkim kvartetima. Neko je vrijeme (1917—18) predavao muziĉku teoriju na Beĉkom univerzitetu, zatim niz godina na koncertnim turnejama po Evropi, Aziji i Americi kao pratilac, ĉlan komornih sastava (Beĉki trio) i dirigent. Od 1936 ponovo u Beĉu. Bio je nastavnik teorije na Muziĉkoj akademiji (od 1940) i kompozicije na Mozarteumu u Salzburgu (od 1945). Plodan kompozitor, odaje u svojim djelima podjednako utjecaje kasne romantike i suvremenoga muziĉkog jezika. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1918; Nokturno za violinu i orkestar, 1912; varijacije za violu i orkestar, 1912; Burleska za flautu i orkestar,
KORNAUTH — KOROŠEC
370
1914; Balada za violonĉelo i orkestar, 1917; 4 suite (II je simfonijeta), 1913 —40; 2 uvertire, 1914; fantazija, 1915; Elegija, 1916. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1920; 2 gudaĉka kvinteta, 1923 i 1938; gudaĉki sekstet, 1919; suita za flautu i gudaĉki kvartet, 1956; 2 klavirska trija (I, 1921); klavirski kvartet, 1917; klavirski kvintet, 1931; kvintet s klarinetom, 1931; oktet, 1949; komorna mu zika za nonet, 1924. Sonate: 2 za violinu i klavir, 1913 i 1916; za violu i klavir, 1912; za klarinet i klavir, 1913; za violonĉelo i klavir, 1922. Sonatina za flautu i klavir, 1952. — Klavirske kompozicije (sonata, 1912; sonatina; fantazija). — Zborovi; oko 60 solo-pjesama, 1908'—36. — Autobiografija, 1944. LIT.: P. Stefan, Egon Kornauth, Die Theater - und Kinowoche, 1919. — Verzeichnis der Werke von Egon Kornauth, Wien 1937 (II izd. 1958). — E. H. Muller v. Asozv, Egon Kornauth, Ein Bild vom Leben und Schaffen des mahrischen Komponisten, Wien 1941. — B. Paumgartner, Egon Kornauth, Osterreichische Musikzeitschrift, 1957, 4. — F. Racek, Egon Kornauth, MGG, VII, 1958.
KORNER, Friedrich, austrijski muzikolog i jazz-muziĉar (Graz, 13. XII 1931—). U Grazu završio 1957 studij trublje na Štajerskom zemaljskom konzervatoriju i 1963 promovirao na Univerzitetu iz muzikologije s disertacijom Studien zur Trompete des 20. Jahrhunderts. God. 1961—64 umjetniĉki voda i prvi trubljaĉ u Nezv Austrian Big Band, 1963—64 nastavnik trublje na Zemaljskoj muziĉkoj školi i od 1964 na Akademiji za muziku i kazališnu umjetnost u Grazu; 1964—65 asistent Muzikološkog instituta Muziĉke akademije u Grazu i od 1965 profesor i predstojnik Instituta za jazz. Od 1969 ureduje (sa D. Glavvischnigom) ĉasopis Jazzforschung — Jazz Research u kojemu je objavio više zapaţenih studija i ĉlanaka {Graz — Zentrum der Jazzforschung, 1969; Instrumentenkunde und Jazz, 1969 i dr.). KORNET, I. (engl. cornet, franc. cornet a pistons, njem. Kornett, tal. cornetta), limeni duhaĉki instrument, po obliku sliĉan trublji, ali kraći od nje. Razvio se u Francuskoj od poštanskog roga, kojemu su dodani ventili (najprije dva, a kasnije i treći). Poznat je i pod nazivom piston. Ponajĉešće je ugoĊen u B, rjeĊe u A. Pisani tonovi obuhvaćaju razmak od fis do c3, a zvuĉe za veliku sekundu, odnosno za malu tercu niţe. K. nema onako sjajan, blistav zvuk kao trublja, ali je pokretniji od nje pa se, osobito u Francuskoj, u prošlom stoljeću razvio u solistiĉki instrument. U Francuskoj je ušao i u orkestar, naroĉito operni (upotrebljavali su ga, medu ostalima, G. Rossini, H. Berlioz i G. Bizet), dok se njemaĉki kompozitori nisu njime sluţili u orkestru. 2. Orguljski registar iz roda jeziĉnjaka koji se nekad upotrebljavao kao 16-stopni (grand cornet), 8-stopni (cornet), 4-stopni i 2stopni (cornettino). Pod imenom korneta danas se redovito misli na orguljski registar iz roda mješanica (mikstura). i Tipka -e- daje ^*
Dobro intonirani k. sliĉan je po boji zvuka orkestralnom rogu (odatle mu i ime) i sluţi u prvom redu kao dopuna zvuku drugih registara. LIT.: F. Dugan, Nauk o glazbalima, Zagreb 1944. — C. Locher, I Registri dell' organo, 1940. — R. Whitwort, Organstops and their use, 1951.
KORNGOLD, 1. Julius Leopold, austrijski muziĉki kritiĉar (Brno, 24. XII 1860 — Hollywood, 25. IX 1945). Uz pravo studirao muziku na Konzervatoriju u Beĉu. God. 1902—-34 muziĉki kritiĉar Neue Freie Presse (nasljednik E. Hanslicka). Od 1934 ţivio u SAD. Duhovitim i zanimljivo pisanim kritikama stekao je ugled vodećega beĉkoga muziĉkog kritiĉara. DJELA: sabrane kritike Deutsches Opernschaffen der Gegenzoart, 1921 i Die romantische Oper der Gegenzvart, 1922; Karl Goldmark, 1923; Arthur Nikisch, 1929.
2. Erich Wolfgang, kompozitor (Brno, 29. V 1897 — Hollywood, 29. XI 1957). Sin Juliusa; muziku uĉio u Beĉu (R. Fuchs, A. Zemlinsky, K. Gradener). Već 1910 prikazuje Beĉka opera njegovu pantomimu Der Schneemann, a 1916 Miinchenska opera izvodi dvije njegove operne aktovke. K. je imao mnogo smisla za dramatsku muziku, za scenske efekte i za valjano iskorišćivanje pjevaĉkih glasova. Njegove opere postigle su stoga velik uspjeh •—• unatoĉ nesumnjivim eklektiĉkim obiljeţjima, koja se u njima zamjećuju. Od 1927 predavao na beĉkoj Muziĉkoj akademiji. Nakon pripojenja Austrije Njemaĉkoj emigrirao u SAD, gdje je uglavnom komponirao filmsku muziku. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950; simfonijeta, 1912; koncert za klavir (za lijevu ruku), 1923; koncert za violinu, 1945; koncert za violonĉelo, 1946; uvertire; simfonijska serenada, 1949; tema s varijacijama, 1952. — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: I, 1922; II, 1935 i III, 1945. Klavirski trio, 1909; klavirski kvintet, 1921; klavirski sekstet, 1917; sonata za violinu i klavir, 1913. ■— Dvije sonate (1910 i 1932) i druge klavirske kompozicije. ■—■ DRAMSKA. Opere: Der Ring des Polykrates, 1916; Violanta, 1916; Die tote Stadt, 1920; Das Wunder der Heliane, 1927 i Kathrin, 1937. Muziĉka komedija The Silent Serenade, 1946; pantomima Der Schneemann, 1908. Scenska i filmska muzika. — Solo-pjesme. — Obradbe djela J. Straussa, J. Offenbacha, L. Falla i F. Mendelssohna.
LIT.: R. S. Hoffmann, E. W: Korngold, Wien 1922. — R. Spec W. Korngold, M, 1926—27. — K. R. Brachtel, E. W. Korngold, Mušica, 2. ■— W. Pfannkuch, 1. Julius Leopold, 2. Erich Wolfgang Korngold, A VII, 1958. — L. Korngold, Erich Wolfgang Korngold, Wien 1967.
KOROLEWICZ-WAYDOWA, Janina, poljska pjevt sopran (Varšava, 9. II1880 — 20. VI 1955). Studij pjevanja za^ na Konzervatoriju u Lavovu (W. Wysocki, A. Myszuga) i debitirala u Moniuszkovoj operi Strašni dvor. God. 1898— operni solist u Krakovu i od 1900 u Varšavi (1917—25 i 1934 direktor), s velikim uspjehom gostovala na Covent Garde, Londonu, na Scali u Milanu, u Veneciji, Lisabonu, Mad Budimpešti, Moskvi, Chicagu i Bostonu, na Metropolita drugim evropskim, ameriĉkim i australskim gradovima, nastup sa E. Carusom, N. Melbom, F. Šaljapinom i drugim znamei pjevaĉima. Povukavši se s operne pozornice bavila se pedagog u Varšavi, odgojivši niz istaknutih poljskih pjevaĉa. U poĉ pjevala uloge koloraturnog soprana, kasnije preuzela lirski dramski fah, a istakla se i na koncertnom podiju, posebno interpret vokalne lirike poljskih kompozitora. Njezin oj repertoar brojio je više od stotinu uloga. Objavila je knjigu u mena Sztuka i ţycie. Moj pamietnik, 1958. LIT.: J. Reiss, Polscv špiewacy i polskie špiewaczki, Lodţ 1948.
KORONA (engl. pause, franc. point d'orgue, tal. coi fermata), znak » kojim se produţuje trajanje nekog tona ili ak< K. moţe stajati iznad note ili ispod nje, a obiĉno produţuje otprilike za polovinu njegova trajanja. MeĊutim, stvarno pr> ţenje odreĊuje muzikalni osjećaj izvodioca, odnosno mu sadrţaj fraze. Moţe stajati i iznad (ili ispod) pauze. K. na tal crti oznaĉuje cezuru izmeĊu taktova. Ponekad se nalazi i: pauze od cijelog takta na kraju stavka; tu oznaĉuje osjetljiv pi prije poĉetka idućega stavka. Posebno znaĉenje ima k. u koncer na kvartsekstakordu prije solistiĉke kadence. Ovaj akord najav nastup solista. U XVIII st. kadenca se improvizirala i nije se šivala u partituri; zbog toga ĉesto ima koronu i poĉetni to akord dominante iza kadence, tako da a tempo nastupa te idućem taktu s toniĉkom harmonijom. LIT.: F. Noske, Bemerkungen zur Fermate, MF,
1964.
B. J
KOROŠAK, Srećko, fagotist (Ljutomer, 27. II 1933 Fagot uĉio na Srednjoj muziĉkoj školi u Mariboru; diplon 1958 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (I. Turšiĉ); usavrš se u Parizu, Beĉu i na III stupnju Muziĉke akademije u Beogi God. 1962 osvojio drugu nagradu na Natjecanju muziĉkih un nika Jugoslavije. God. 1960—72 solist orkestra Slovenske harmonije, od 1972 u Simfonijskom orkestru RTV Ljublj uz to honorarni nastavnik na Zavodu za glasbeno in baletno braţevanje i na Akademiji za glasbo u Ljubljani. K. ide u uglednije slovenske duhaĉe. Njegova se ostvarenja odli virtuoznom igrom, kultiviranim tonom i muziĉki produblje interpretacijom. Kao solist nastupa na javnim koncertima radio-televiziji. Snimio je više djela iz strane i domaće literţ za fagot. K. I KOROŠEC, Drago, zborovoĊa i kompozitor (Zagorje Savi, 22. I 1911 —). Studirao matematiku na Višoj pedagc školi u Beogradu; muziku uĉio na Konzervatoriju i Akadt za glasbo u Ljubljani. ZborovoĊa, za narodnooslobodilaĉkog suraĊivao u redigiranju vokalnih edicija, vodio omladn zborove i komponirao više partizanskih pjesama. Nakon zborovoĊa; sa zborom Tehniĉke srednje škole nastupao po veniji i Dalmaciji. j. : KOROŠEC, Ladko, pjevaĉ, bas-buffo (Zagorje ob 5 9. VIII 1920 —). Studirao na Akademiji za glasbo u Ljubi; Solist tamošnje opere. M njegovim ulogama najuspj su Don Basilio (Rossini, Se ski brijaĉ), Kecal (Smet Prodana nevjesta), Kralj (Prokofjev, Zaljubljen u tri rance), Varlaam (Musor; Boris Godunov), Otac (Charj tier, Louise), Sanĉo Pansa (A senet, Don Quichotte). Naši i kao koncertni pjevaĉ, izvrstan pjevaĉ i glumac pi gao velike uspjehe i na inoz nim operama. KOROŠEC, Mira, pji ĉiĉa, sopran (Sisak, 1882 Split, 4. VI 1963). Pjev; uĉila na školi HGZ u Zagr (M. Kiseljak) i na Konzerv riju u Beĉu (J. Gansbach L. KOROŠEC gdje je osvojila zlatnu med
KOROŠEC — KOSTIA i na završnoj priredbi u operi nastupila u ulozi Santuzze (Mascagni, Cavalleria rus ticana).
God. 1906—08 operni solist u Opavi i 1908—10 u Pragu. U Zagrebu je prvi put nastupila 1908 kao gost u naslovnoj u-lozi Verdijeve Aide, a ĉlanica Zagrebaĉke opere bila je 1910— 14; nakon toga u Hamburgu. God. 1919 se zbog udaje povukla s operne pozornice. Jedna od najistaknutijih predstavnica vokalne umjetnosti svoga doba u Hrvatskoj, M. KOROŠEC bila je obdarena sopranom rijetke ljepote i dramske izraţajnosti. U njezine najviše umjetniĉke domete idu: Aida (Verdi), Leonora (Verdi, Trubadur), Senta, Elizabeta i Briinnhilda (Wagner, Ukleti Holandez, Tannhauser i Walkura), Liza i Tatjana (Ĉajkovski, Pikova dama i Evgenij Onjegin). Za djelovanja u Zagrebu bila je prva Eva (Zajc, Prvi grijeh), Jela (Hatze, Povratak), Lenka (Bersa, Oganj) i Lisbeth (Bersa, Postolar od Del/ta). K. Ko. KORTE, 1. František, ĉeški kompozitor (Usti nad Orlići, 22. IV 1895 — Prag, 27. VII 1962). Studirao pravo u Pragu; kompoziciju uĉio kod V. Novaka. Sudac u raznim ĉehoslovaĉkim gradovima; uz to klavirski pratilac, korepetitor, zborovoĊa i dirigent komornog orkestra. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1930; simfonijska pjesma O Idsce a zhlamdni, 1920; Ĉeskd rapsodie za klarinet i orkestar, 1933. Suite: Rusticana; Pelemele; Šipkova Ruţenka, 1936. Poetiĉke tance 2a komorni orkestar, 1935. — KOMORNA : 2 gudaĉka kvarteta; klavirski kvartet; sonata za violinu i klavir; 3 sonatine za violu i klarinet. — KLAVIRSKA: Sonata eroica; 4 sonatine i dr. — Djela za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Ĉesky Honza, 1930, Bradyţ z Irie, 1940 i Princezna z Koralie, 1944- — VOKALNA : kantata Bua" prdei ĉest!, 1937; zborovi; ciklus melodrama na pjesme S. P. Šĉipaĉova, 1955; solo --pjesme. — Dvije mise, 1939 i 1944; Ĉeške Stabat Mater, 1942.
2. Oldfich František, kompozitor i pijanist (Šala, Slovaĉka, 26. IV 1926—). Sin i uĉenik Františeka; kompoziciju studirao na Praškom konzervatoriju; diplomirao 1949. Direktor je praškog eksperimentalnog kazališta Laterna Magica. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1949; simfonijska drama Pfibeh Hetcn, 1963; Concerto grosso za gudaĉe, trublje i klavir; Chvdla smrti, ciklus minijatura za limene duhaĉe i zvonĉiće, 1948. —KLAVIRSKA: sonata, 1954; suita Iniuria; Pijdkovy promeny, 1945; ciklus instruktivnih kompozicija Exkurze, 1961. — Balet Orbis, 1943.
KORTE, Werner, njemaĉki muzikolog (Miinster, 29. V 1906—). Muzikologiju studirao u Miinsteru, Freiburgu i Berlinu; promovirao 1928. God. 1928—31 asistent Univerziteta u Heidelbergu. Od 1932 profesor na Univerzitetu u Miinsteru. DJELA: Die Harmonik des friihen 15. Jahrhunderts im Zusammenhang mit der Formtechnik (disertacija), 1929; Studie zur Geschichte der Musik in Italien im ersten Viertel des 15. Jahrhunderts, 1932; Deutsche Musikerziehung in Vergangenheit und Gegenwart, 1932; J. S. Bach, 1934; Beethoven, 1936; Robert Schumann, 1937; Musik und VCeltbild, 1940; Hdndel und der deutsche Geist, 1942; De Mušica. Monolog iiber die heutige Situation der Musik, 1966; studije i ĉlanci.
KORTHOLT -> Curtall KOS, Koraljka, muzikolog (Zagreb, 12. V 1934—). Studij historije muzike završila 1957 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu i zatim se usavršavala na Muziĉkom fakultetu Univerziteta u Edinburghu; doktorat iz muzikologije postigla 1967 na Univerzitetu u Ljubljani. Uz to na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala historiju umjetnosti i njemaĉki jezik. God. 1959—65 struĉni suradnik za muziku na Radniĉkom sveuĉilištu Moša Pijade, 1967—71 bibliotekar i od 1971 docent na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. God. 1973—74 na studijskom boravku u Njemaĉkoj. DJELA: Hrvatska umjetniĉka popijevka od Lisinskog do Berse, Rad JAZU 337, 1965; Muzidrajoĉi angeli v cerkvi sv. Jurija v Lovranu, Muzikološki zbor nik, III, 1967; Muziĉki instrumenti u srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti u Hrvat skoj (disertacija), Rad JAZU 351, 1969 (prošireno izd. na njemaĉkom jeziku Musikinstrumente ini mittelalterlichen Kroatien, 1972); Poezija Valroslava Lisinskoga, Zvuk, 1969, 96—97; Teorija sloga tonske umjetnosti Vatroslava Lisinskoga, ibid.; The Depiction of Musical Instruments in Mediaeval Istrian Mural Paintings, Arti musices, Special issue, 1970; Audio-vizuelna nastavna sredstva u suvremenoj nastavi muzike, RTV-Pedagogija, Zagreb 1970; Prilog problematici folklornog i nacionalnog u opusu Vatroslava Lisinskog, Arti musices, 2, 1971 (sa J. Bezićem); »Primorski napjevi1' Stevana Mokranjca, Zbornik radova o Stevanu iVtokranjcu, 1971; Nekatere posebnosti vokalne melodike Vatroslava Lisinskoga. Prispevek k analizi njegovega stila, Muzikološki zbornik, VII, 1971; Darstellung der Musik instrumente in den mittelalterlichen bildenden Kunsten in Dalmatien und Istrien, Kongressbericht, Bonn 1970; Volkstumliche Zuge in der Kirchenmusik Nordkroaliens im 17. und 18. Jahrhundert, Mušica Antiqua, III, 1972; Mjesto solo-pjesme u stvaralaštvu Ivana Zajca, Arti musices, 3, 1972; Nezo Dimensions in Folk Music. A Contribution to the Study of Musical Tastes in Contemporary Yugoslav Society, International Review of the Aesthetics and Sociologv of Music, 1972; Ost- und Westeuropaische Impulse in der kroatischen Musik des 19. Jahr~ hunderts, Kongressbericht, Kobenhavn 1972. — Ĉlanci; kritike; predavanja na radiju i televiziji. K. Ko.
K(3SA, Gyorgy, madţarski pijanist i kompozitor (Budimpešta, 24. IV 1897—). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti, kompoziciju kod A. Siklosa i V. Herzfelda, klavir kod
371
B. Bartoka i E. Dohnanvija. God. 1916—17 korepetitor Budimpeštanske opere, 1917—20, kao pratilac violinista F. Vecseva i J. Koncza, na koncertnim turnejama po Njemaĉkoj, Austriji, Italiji i sjevernoj Africi; 1920—21 dirigent kazališta u Tripolisu, zatim od 1927 do 1960 profesor klavira na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti. U poĉetku pod utjecajem Bartoka, kasnije se pribliţava ekspresionizmu beĉke škole i najzad prihvaća vrlo jednostavan, prozraĉan naĉin izraţavanja, oĉitujući sve veću sklonost mistici. Ĉesto je obraĊivao tekstove iz Biblije, srednjovjekovne literature i svijeta bajke. I u folkloru su ga privlaĉili baladni motivi. DJELA. ORKESTRALNA. Devet simfonija: I, s koncertantnim klavirom, 1920—21; II, 1927; III, za mali orkestar, 1933; IV, 1947; V, za mali orkestar, 1936; VI, 1947; VII, Mohdcs, 1957; VIII, 1959 i IX, 1969. Osam suita, 1915, 1924, 1931, 1932, 1941, 1954, 1956 i 1958; Hat zenekari darab (6 orkestralnih komada), 1919—20; Nepdalfantazia, 1948; Ballada es rondo za violinu solo i duhaĉki orkestar, 1961. ■— KOMORNA: gudaĉki trio, 1946; 8 gudaĉkih kvarteta, 1920, 1929, 1933, 1936, 1956, 1960, 1963 i 1965; trio za flautu, violinu i violonĉelo, 1941; klavirski trio, 1962; kvintet za duhaĉe i harfu, 1938; duhaĉki kvintet, 1960; komorna muzika za 17 instrumenata, 1928; sonata za violinu i klavir, 1937; sonatina za violonĉelo solo, 1928; duo za violinu i violonĉelo, 1964; divertimento za cimbal, 1938 i dr. — KLAVIRSKA. Tri sonate: 1941, 1947 i 1956. Jutka, 12 malih komada, 1928; varijacije, 1933; 13 bagatela, 1947; divertimento, 1960 i dr. — DRAMSKA. Opere: A kirdly paldstja (Kraljev ogrtaĉ), 1926; Az ket lovagok (Dva viteza), 1935; Cenodoxus, 1942; Anselmus didk, 1945; A mehek (Pĉele), 1946; Tartuffe, 1951; Magyar jakobinusok (Madţarski jakobinci), 1952 i Pdzman lovag (Vitez Pazman), 1963. Baleti: Feher Pierrot (Bijeli pierrot), 1916; Pdn es Kore, 1918; Phaedra, 1919; David kirdly, 1937 i Enek az orok bdnatrol (Pjesma o vjeĉnoj tuzi), 1955. Pantomime: Laterna magica, 1922; Arva Jdzsi hdrom csoddja (Tri ĉuda siroĉeta Jozsija), 1932 i dr. Scenska muzika. ■— VOKALNA. Oratoriji: Jonds, 1931; Uskrsni oratorij, 1932; Saulus, 1935; Jozsef, 1939; Elids, 1940; Krisztus, 1943; Hajnoczy, 1954 i Villon-oratorium, 1961. Kantate: Laodameia, 1924; Jćb, 1933; Kuldetesr (Misija), 1948; Habakuk za sopran, gudaĉki kvintet i klavir, 1954 i Szol az Ur (Govori Gospod), 1957. Misterij Kincses Adam haldla za soje, zbor i orkestar, 1923; zborovi; solopjesme uz orkestar, uz komorne sastave i uz klavir, medu njima ciklusi na stihove Petofija, Kosztolanvija, Adyja i dr. •— CRKVENA: 2 mise; Biblikus mise (Biblijska misa) za zbor, orgulje i orkestar; Dies irae za zbor, orgulje i udaraljke; Requiem; Te Deum; Stabat Mater; 12 ofertorija i dr. LIT.: L. Pollatsek, Georg Kosa, Der Auftakt, 1925, 7. — L. Fdbian, Georg Kosa, Musikblatter des Anbruch, 1926. — J. Ujfalussy, Gyorgy Kosa, MGG, VII, 1958. — M. Pdndi, Kosa Gyorgy, Budapest 1966. I. Ać.
KOS-ANATOLJSKI, Anatolj Josipoviĉ, ukrajinski kompozitor (Kolomija, Galicija, 1. XII 1909 —). Diplomirao pravo na Univerzitetu u Lavovu, a 1934 završio studij na Lavovskom konzervatoriju (klavir i teorija). Nastavnik na toj ustanovi od 1935DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, 1955 (u prvobitnoj redakciji koncert za harfu, 1954) i 1964; koncert za violinu; 3aKapnamcKan pancoduH za violinu i orkestar; uvertira FaydeaMyc, 1961; suita iz baleta FljiamOK JXos6yuta, 1955. — Kompozicije za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opera Haecmpeny cojinuy, 1957 (II redakcija, pod naslovom 3apeeo, 1959). Baleti: IIjiamoK JJoe6yuia, 1951; COUKUHO Kpbvio, 1956 i Opbicn, 1964. Opereta Becenuue ip03u, 1960. Scenska muzika. Filmska muzika. — VOKALNA: kantata EeccMepmnoe 3aeeu4anue, 1963; vokal-no-simfonijska slika Hoeaa Bepxoeuna, 1950; zborovi; solo-pjesme.
KOS-LUKINIĆ, Ksenija, pijanistica (Zagreb, 1. I 1938—). Sestra Koraljke Kos; studij klavira završila 1961 kod L. Šabana na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu i tamo 1972 postigla stupanj magistra muzike. U meĊuvremenu usavršavala se kod Magde Tagliaferro u Parizu. Na diplomskom ispitu dobila nagradu Franjo Kuhaĉ Hrvatskog glazbenog zavoda i 1962 osvojila nagradu na Natjecanju mladih muziĉkih umjetnika u Beogradu. Kao koncertant nastupala u Zagrebu i drugim jugoslavenskim gradovima, K. KO. KOSMA, Joseph, francuski kompozitor madţarskog podrijetla (Budimpešta, 22. X 1905 — La Roche Guyon, Pariz, 7. VIII 1969). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti i tamo zapoĉeo umjetniĉku karijeru kao operni korepetitor. U kompoziciji se usavršavao kod H. Eislera u Njemaĉkoj. Od 1933 u Parizu kompozitor baletne i filmske muzike. Svjetski glas postigao je pjesmama na tekstove J. Preverta. DJELA. DRAMSKA. Opere: La Revolte des canuts, 1959; Un Amour electroniaue, 1962 i Les Hussards, 1969. Baleti: Le Rendez-vous, 1945; L'Ecuyere, 1947 i L'Hotel de Vesperance, 1957. Pantomime: Baptiste, 1946; Le Pierrot de Montmartre, 1952 i Le Proscrit, 1963. Opereta Les Chansons de Bilitis, 1954. Scenska muzika za drame: Desire under the Elms (O'Neill), 1954; Summer and Smoke (T. Williams), 1954; Les Mouches (Sartre), 1955; Orvet (Renoir), 1956; Vasco, 1957; L'Emigre de Brisbane, 1967 i dr. Muzika za filmove. VOKALNA: oratorij Les Ponts de Pariš, 1947; kantata Ballade de celui qui ehanta dans les supplices (Aragon). Solo-pjesme: Les Feuilles mortes (Prevert); Barbara (isti); Inventaire (isti); Les Enfants qui s'aiment (isti), La bellejambe (Aragon) i dr.
KOSTELANETZ, Andrţ, ameriĉki dirigent ruskoga podrijetla (Petrograd, 22. XII 1901—). Studirao na Petrogradskom konzervatoriju gdje je zatim dirigent na operi. Od 1922 ţivi u SAD. Korepetitor na operi Metropolitan, 1930 postao dirigent radio-kompanije Columbia Broadcasting System. Povremeno vodio vlastiti orkestar zabavne muzike. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata sa svojom ţenom, sopranisticom Lili Pons, davao brojne koncerte za savezniĉke oruţane snage u Evropi i Aziji. Pisao aranţmane lake muzike. KOSTIA, Raili, finska pjevaĉica, alt (Juva, 14. VIII 1930 —). Pjevanje studirala na muziĉkoj akademiji Sibelius u Hel-
372
KOSTIA — KOTLIĆ
sinkiju i na Muziĉkoj akademiji u Beĉu; debitirala 1958 u Helsinkiju kao Rosina (Rossini, Seviljski brijaĉ) i tamo angaţirana. Ĉlanica opernih kuća u Grazu (1960—62), Hannoveru (1962— 64) i u Njemaĉkoj operi na Rajni (1964—68), gostovala u Njemaĉkoj, Danskoj, Finskoj, Italiji, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Norveškoj, Švedskoj i drugim evropskim zemljama, kao i na festivalima u Beĉu, Gottingenu i Savonlinu (Finska). Svoj najviši domet ostvarila kao Carmen (Bizet), Orfej (Gluck), Cherubin (Mozart, Figarov pir), Amneris (Verdi, Aida), Azucena (Verdi, Trubadur), Eboli (Verdi, Don Carlos), Octavian (Strauss, Kavalir s ruţom) i dr. KOSTIĆ, Dušan, kompozitor (Zagreb, 23. I 1925 —). Kompoziciju i dirigovanje studirao kod P. Miloševića na Muziĉkoj akademiji u Beogradu, gde je diplomirao 1955, a postdiplomske studije završio 1962; dirigovanje usavršavao kod H. Scherchena u Bavreuthu. Profesor teoretskih predmeta u muziĉkoj školi Mokranjac (1951—56), zatim muziĉki saradnik beogradske radio-stanice i od 1964 docent, pa vanredni profesor Muziĉke akademije u Beogradu. Bavio se muziĉkom kritikom, publicistikom i horskim dirigovanjem. U Kostićevim kompozicijama ogleda se uticaj francuskog impresionizma, dodekafonske tehnike (gudaĉki kvarteti) i harmonskog jezika P. Hindemitha; u nekim se delima sluţi i narodnim melosom (Crnogorska svita). DELA. ORKESTARSKA. Tri simfonije: I, in Sol, 1957 (Beograd, 12. II 1959); U, 1965 (Beograd, 5. II 1969) i III, 1966. Simfonijska poema Kontrasti, 1954; Crnogorska svita, 1957; Sveĉana uvertira, 1962; Concerto antifonale, 1971 (Opatija, 8. XI 1972); Divertimento za gudaĉk i orkestar, 1972. Koncerti: za violinu, 1962; za klavir in As, 1967 i za trubu i kamerni orkestar, 1972. — KAMERNA: 2 gudaĉka kvarteta, in F i in Sol; sonatina za fagot i klavir, 1952; Sonata amorosa za violinu i klavir, 1957. — Klavirske kompozicije (sonata, 4 prelida, 3 etide). — Opera buffa Majstori su prvi ljudi na libreto J. Putnika prema komedijama K. Trifkovića, 1962 (Beograd, 23. IV 1962). — VO KALNA. Kantate: Brod, 1959; Moraĉa, 1959; Duţ duge, duge ulice, 1959; Otadţbina, 1961 (Niš, 6. VII 1961); Kragujevac, 1961 (Beograd, 5. II 1962) i Jama, 1962. Horovi: Zvuĉna povelja; Ljubavna pesma; Ma Gazi-Mestanu; Jefimija; Serenada; Baĉke pošalice i dr. Solo-pesme: ciklusi Severno nebo; Mala kavana i dr. S. D. K.
w
KOSTIĆ, Vera, baletna igraĉica i koreograf (Beograd, 14. VII 1925 —). Baletsko obrazovanje dobila u Studiju Jelene Poljakove u Beogradu i tu, u Narodnom pozorištu, zapoĉela 1941 igraĉku karijeru najpre kao ĉlan ansambla, a zatim kao solista. Od 1945 igra u gotovo svim baletima koji su na repertoaru, tumaĉeći podjednako uspešno i ĉisto klasiĉne role i uloge polukarakternog ţanra. Tehniĉka perfekcija, a posebno raznovrsni okreti u klasiĉnoj baletskoj igri svrstavaju je u red istaknutih jugoslovenskih balerina. Sa baletske scene povukla se 1969. Još u toku igraĉke karijere poĉela da se bavi koreografijom. Od 1960 postavila je niz baletskih dela za ansamble u Beogradu, Sarajevu, Novom Sadu i Skopju. Zapaţene postavke: Ţar ptica (Stravinski), Vibracije (Fribec), Simfonija (Bizet), Coppelia (Delibes), Kameni cvet (Prokofjev) i Petar Pan (Bjelinski). Poseban je uspeh postigla sa koreografijom baleta Ptico, ne sklapaj svoja krila (Josif), izvedenim prvi put u okviru Beogradskih muziĉkih sveĉanosti 1970. Postavila i 11 televizijskih baleta, meĊu kojima je posebno znaĉajan Ĉovek koji je ukrao sunce (Vuĉković), emitovan 1966 kao prvi domaći televizijski balet. Za interpretaciju Đavolice u baletskom insertu iz opere Faust (Gounod) dobila 1950 Sedmojulsku nagradu, a na Baletskom biennalu 1972 u Ljubljani osvojila nagradu kritike za postavku Ĉetiri baletska viĊenja u izvoĊenju baletskog ansambla Makedon skog narodnog teatra iz Skopja. Sa ansamblom Narodnog pozorišta u Beogradu gostovala u zemlji i inostranstvu. M. z. D. KOSTIĆ, Vojislav, kompozitor (Beograd, 21. IX 1931—). Kompoziciju studirao na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (P. Milošević). Nastavnik flaute u Gradskoj muziĉkoj školi u Zemunu (1954—57) i muziĉki rukovodilac Savremenog pozorišta u Beogradu (1960—63); od 1966 generalni je sekretar Saveza kompozitora Jugoslavije. Kompozitor neoklasiĉne stilske orijentacije, u djelima savremene kompozicione tehnike K. smelim harmonijama i zanimljivim instrumentalnim bojama postiţe sveţ i spontan muziĉki izraz. Pokazuje izraziti smisao za muziĉko izraţavanje kroz neobiĉan tretman horskog stava (Sedam pripeva), za grotesku i naturalistiĉko evociranje sadrţaja (Ciganska priĉa), za instrumentalni karakter vokalnih deonica i prozraĉnu orkestarsku podlogu (Svodovi senke). Atmosfera njegove scenske muzike izvrsno se uklapa u sadrţaj teksta. K. je i veoma plodan kompozitor songova (Balada 0 Teodorakisu). DELA. ORKESTARSKA: Maštarije, svita, 1956; 4 skice, 1964- — KAMERNA: 3 minijature za flautu i klavir, 1953; svita za fagot i klavir, 1954; koreografska poema Anabel Li za klavir i recitatora, 1955; koreografska poema Picassov klovn za klavir i flautu, 1955; Narodna svita za violinu, obou, engleski rog i udaraljke, 1958; Karakteri, varijacije za klarinet, klavir i 18 udaraljki, 1958; Scherzo za violinu i klavir, 1960; sonata za violinu i klavir, 1961; duvaĉki kvintet, 1962; Rondino i valse za duvaĉki kvintet, 1963; kamerna poema Platan za flautu piccolo, fagot, harfu, udaraljke i klavir, 1964; Tema sa varijacijama za kamerni ansambl, 1968; Ostinato za 6 udaraljki, 1968. Za harfu: Fantazija, 1953 i Tuţna
pesma, 1958. — KLAVIRSKA: sonatina, 1956; Igra, 1957; koreografska Susreti, 1961. — DRAMSKA: baleti Divinus circulus, 1969 i Tema sa cijamay 1969; musical Opereta, 1970. Oko 30 scenskih muzika za drame se odenu nagi (Pirandello); Nikoletina Bursać (Ćopić); Stenica (Majal Na rubu pameti (Krleţa); Kafanica, sudnica, ludnica (Crnĉević); Jelena C i Razvojni put Bore Šnajdera (A. Popović); Kralj Ubu (Jarry); Rado id u vojnike (Ćosić) i dr. Filmska muzika; muzika za radio i televizijske dra VOKALNA. Kantate: Opelo pesniku poginulom od bombardovanja za mešoviti i deĉji hor, 9 duvaĉa, udaraljke i klavir, 1964; Svodovi senke za hor, recitatora i orkestar, 1964. i Traţim pomilovanje za bas, recitatora, rr hor i orkestar, 1965. Tripesme za ţenski hor i klavir, 1952; Ĉetiripesme za (deĉji) hor i harfu, 1956; Ciganska svita za muški hor, 2 violine, trubu, koi i doboš, 1958. Mešoviti horovi: Dve pesme bez reći, 1953; Sedam pripevc i Ciganska priĉa, 1964. Popularne i protestne pesme: Balada 0 Teodorakisu Balada o Vijetnamu, 1968 i dr. LIT.: V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R. :
KOSTRENĈIĆ, Marija (rod. Šrepel), pjevaĉki pe< (Slavonski Brod, 26. VII 1882 — Zagreb, 4. VII 1945). Na HGZ u Zagrebu završila 1907 klavirski i pjevaĉki odjel, a 1907—11 studirala na Muziĉkoj akademiji u Beĉu. U Zaj 1920 otvorila privatnu pjevaĉku školu; 1920—40 predavala p nje na Muziĉkoj akademiji i 1940—44 ponovno vodila vlastitu š K. je jedan od najistaknutijih i najuspješnijih hrvatskih pjev; pedagoga. Odgojila je cijeli niz izvrsnih pjevaĉa, medu kojin najveći uspjeh ostvarili Zlata Lipovšĉak-Rajić, Zinka Kune, Vrbanić, Vera Grozaj, Bianka Deţman, Ivan Franci, Zlatkc ĐurĊa Milinković, Erika Druzoviĉ, Dragica Martinis i Jurinac. K. J KOSZEWSKI, Andrzej, poljski kompozitor i muzii (Poznaii, 26. VII 1922 —). Pjevao u zboru stolne crkve u Pozi Muziku studirao u Poznariu (S. Poradovvski) i Varšavi (T. 5 gowski), a muzikologiju na Univerzitetu u Poznaiiu (A. Chibii Nastavnik muzike u Poznaiiu, od 1957 predaje na Visokoj muz školi. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1956; uvertira, 1963; Co grosso za gudaĉe, 1947; Adagio i gavota za gudaĉe i klavir ili ĉembalo, Taniec wielkopolski za mali orkestar, 1951; Allegro sinfonico, 1953- — KOA NA: klavirski trio, 1950; Andante za 2 violine i klavir ili orgulje, 1947; var na Bachov koral za flautu i klavir, 1953. — KLAVIRSKA: Sonata breve, Capriccio, 1947; Scena taneezna, 1953; Stilske etide, 1946—58; Intern 1962 i dr. — VOKALNA: Kantata sielska, 1951; Skowronek za sopran, f klavir i gudaĉe, 1952. Zborovi: Kolysanka, 1957; Suite kaszubska, 1956; A Fare-mi-do-si, 1960 i dr. Solo-pjesme (neke prer. za zbor, odn. za zbor kestar). — Više studija o Chopinu i dr. — Preradio za zbor 5 Chopin melodija, 1960.
KOŠĈEVIĆ-BADALIĆ, Anka, pjevaĉica, mezzoso (Lipik, 5. VII 1892—). Uĉila kod Maje Strozzi u Zagrebu i Selme Niclass-Kempner u Berlinu; 1917—-24 ĉlanica Zagreb opere. U njezine kreacije idu Mignon (Thomas), Charlotte (/ senet, Werther), Kupava (Rimski-Korsakov, Snjeguroĉka) i 1 (d'Albert, U dolini). Na koncertnom podiju istakla se interp: ĉijom djela suvremenih kompozitora u stilskim programima . cerata HGZ 1923—25 (Suvremena engleska popijevka; Mod francuska lirika; Suvremena ruska muziĉka lirika i dr.). j B.:
KOŠEK, Franjo (František), kompozitor i dirigent ĉeš] podrijetla (Jindfichuv Hradec, 27. VII 1872 —■ Varaţdin, V 1926). Studij muzike završio 1890 na Orguljaškoj školi u Pri u kompoziciji mu je bio uĉitelj F. Z. Skuherskv, u orgulj J. Kliĉka. Vojni muziĉar, od 1894 općinski kapelnik i zboro\ H. P. D. Graniĉar u Novoj Gradiški, od 1898 kapelnik, orgi i zborovoĊa pjevaĉkog društva Danica u Sisku i od 1910 gra kapelnik, crkveni orguljaš i nastavnik muzike. DJELA: mazurke, koraĉnice, polke i dr. za orkestar. — VOKAL zborovi (Pozdrav Bosanskim Hrvatom; O jesenske duge noći} \ solo-pji (Byla mlada tichd laska; Tak jak ten mjesic). — Crkvena muzika. LIT.: A. Canjuga, Franjo A. Košek, Sv. C, 1926. K. K<
KOŠLER, Zdenćk, ĉeški dirigent (Prag, 25. III 1928 Studij dirigiranja završio na Konzervatoriju u Pragu i tamo 1 zapoĉeo umjetniĉku karijeru kao korepetitor i zatim dirig Narodnog divadla. God. 1956 osvojio prvu nagradu na dirigentsl natjecanju u Besanconu i 1963 na natjecanju Mitropoulos u > Yorku. Od 1958 šef-dirigent u Olomoucu, od 1963 u Moravs Ostravi i 1965—68 šef-dirigent na Komiĉnoj operi u Berli KĈ)TH, Erika, njemaĉka pjevaĉica, sopran (Darmst 15. IX 1927—•)• Da bi osigurala sredstva za studij, pjeval jednom zabavnom orkestru; 1947 osvojila nagradu na natjeca Hessenskog radija; na opernoj pozornici debitirala 1948 u Kaisi lauternu kao Philine (Thomas, Mignon). God. 1950—53 ĉlai opere u Karlsruheu, od 1953 u Munchenu i Beĉu. K. ide u 1 istaknutije koloraturne soprane današnjice. Gostovala na Seal Milanu, Covent Gardenu u Londonu, u Rimu, Hollywoodu, i Franciscu, Budimpešti, u SSSR i drugdje. KOTLIĆ, Milan, kompozitor, dirigent, aranţer i trombon; (Dobrljan, 3. II 1924—). Diplomirao na Teoretskom ods( Muziĉke akademije u Beogradu, studirajući uporedo i medici]
KOTLIĆ — KOVAĈEVIĆ Od 1948 ĉlan Zabavnog orkestra Radio-Beograda, od 1956 dirigent orkestara RKUD Abrašević i Braća Krsmanović, zatim dirigent Savremenog pozorišta u Beogradu i od 1963 slobodan umetnik. K. je jedan od pionira naše zabavne i orkestarske jazz-muzike. Napisao je više od 60 vokalnih i instrumentalnih kompozicija koje su, kao i ĉitava njegova aktivnost, uticale na formiranje savremenijeg shvatanja zabavne muzike kod nas. DELA. ORKESTARSKA: Proletnje vele, 1953; Mali valcer, 1953; Ritam i melodija, 1956. — Zabavne melodije: Mala priĉa, 1952; Moja najlepša zvezda, 1954; Sreća na oglas, 1955; Dok je bila tu, 1963; Naš grad, 1964. Va. Ba.
KOTO, japanski ţiĉani instrument, vrsta citre, s blago izboĉenom glasnjaĉom i 13 ţica koje se trzaju s pomoću tri plektruma. Toĉnije ime tog instrumenta je zokuso, dok se pod nazivom k. općenito razumijeva skupina instrumenata kojoj pripadaju i neki drugi ţiĉani instrumenti (npr. lutnja biva, harfa kudaragoto, kasnije tategoto). Kineski instrument ~> k'in uveden je u Japan u ranom srednjem vijeku i tu se udomaćio pod imenom kin ili kinno-koto. Taj je instrument doţivio velik procvat u posljednjoj ĉetvrtini XVII st. Kin je imao 7 ţica i trzao se prstima.
373
zasnivao na tradicionalnom karlovaĉkom pojanju, ne udaljujući se mnogo od originala. Komponovao je i svetovne horske kompozicije. Veoma je ţivo bilo njegovo uĉešće u ĉasopisu Brankovo kolo u kojem je, pored neposrednog pomaganja u ureĊivanju i administraciji, objavio velik broj svojih kritika, beleţaka i ĉlanaka 0 savremenim srpskim kompozitorima i o ĉeškim kulturnim pitanjima. s. D. K. KOTZEBUE, August von, njemaĉki knjiţevnik (Weimar, 3. V 1761 — Mannheim, 23. III 1819). Karijeru zapoĉeo kao advokat, ali se 1781 kao neprijatelj njemaĉke burţoazije iselio u Rusiju i tamo proveo gotovo cijeli ţivot, zauzimajući visoke drţavne sluţbe (direktor Njemaĉkog kazališta u Petrogradu; konzul; drţavni savjetnik). Pao je od noţa studenta K. F. Landa za osvetu što je u svom listu Literarisches Wochenblatt izvrgavao ruglu romantiĉarske ideale mladih njemaĉkih patriota. Jedan od najplodnijih njemaĉkih dramatiĉara svoga vremena, ostavio je preko 200 kazališnih djela, od kojih su mnoga komponirana, što u izvornom obliku, što u obradbi. K. se ogledao i kao kompozitor, a objavio je i autobiografiju (18u). LIT.: F. W. Wodtke, August von Kotzebue, MGG, VII, 1958.
KOUBA, Jan, ĉeški muzikolog i himnolog (Vvsoka nad Jizerou, 28. VII 1931—). Studij završio na Karlovom univerzitetu u Pragu (1955). Suradnik Akademije znanosti u Pragu; u središtu njegova znanstvenog rada je ĉeška himnologija. DJELA: Prispĉvky ke zpivu Jcdnoly Bratrske (diplomski rad), Miscellanea musicologica, 1957; Kanciondly V. Mifinske'ho, ibid., 1959; I 7 - Klejch a jeho »Historia o vyddni kanciondlu v narodu ĉcsketn, ibid., 1960; Blahoslavuv rejstfik autoru ĉeskobratrskych pisni, ibid., 1962; Nejstarši ĉesky tištenv kanciondl z roku i$oi jako hudebnipramen, Acta Universitatis Carolinae, Philosophica et historica, 1965; Prameny vokalni hudby 15. a 16. stoleti, Poklady hudebni minulosti,i968. KOTO i K'IN
Pod utjecajem kineskog k'ina Japan je razvio svoj koto, ĉiji se najstariji tip najĉešće zove jamatogoto ili vagon. Njegov oblik ostao je od VIII st. do danas u biti jednak. Vrsta kota koji se pobliţe oznaĉuje kao so-no-koto ima tri oblika: gakuso, koji se upotrebljavao u dvorskoj muzici gagaku od sredine VIII st. do XIV st.; cukuši-so, iz kojega je proizišao k. kakav se danas upotrebljava, zokuso, koji se razvio u dvije meĊusobno ponešto razliĉite vrste današnjega kota, dugaĉkih 191, odn. 182 cm, a upotrebljava se u dvije škole sviranja kota, ikuta, odn. jamada. Zvuk instrumenta je pun i podsjeća na harfu. Repertoar je bogat i neprestano se proširuje novim tvorevinama ( -> Japanska muzika.) LIT.: F. T. Piggott, Principal Tunings of the Modern Japanese Koto, London 1892. —J. Obata, Acoustical Investigations of Some Japanese Musical Instruments, Tokyo 1930. — K. Takano, Theorie der japanischen Musik, I i II, Tohoku Psychologica Folia, Sendai 1935—46. — Isti, Koto-Musik und Ziuta, eine typologisch-statistische Forschung der japanischen Musik, ibid., 1937 —38. — H. Eckardt, Japanische Musik, MGG, VI, 1957. — Isti, Koto, MGG, VII, 1958. — M. Nomura, Treatise on the Three Instruments of the Sankvoku, Tokyo 1958. — W. P. Malm, Nagauto, the Heart of Kabuki Music, Rutland (Vermont) i Tokyo 1963. B. Ać.
KOTONSKI, Wlodzimierz, poljski kompozitor (Varšava, 23. VIII 1925-—■). Studij kompozicije završio 1951 na Konzervatoriju u Varšavi (P. Rytel, T. Szeligowski) i 1956—58 djelovao kao muziĉki savjetnik u Centru za dokumentarne filmove u Varšavi. Prouĉavao poljsku narodnu muziku, sakupljao napjeve Gorala, što se odrazilo i u njegovim teoretskim spisima i u ranim kompozicijama. Kasnije se priklonio avangardistiĉkim stremljenjima, osobito punktualnoj muzici, a piše i djela s podruĉja elektronske i konkretne muzike. K. je suradnik Eksperimentalnog studija Radio-Varšave. DJELA. O RK ESTRALN A: ko ncert za vio linu, 1955 ; Poemat, 1 949; Tance goralskie, 1950; suita Szkice baletovie, 1951; preludij i passacaglia, 1953; Muzyka kameralna za 21 instrument i udaraljke, 1958; Musique en relief za 6 orkestralnih grupa, 1959; Concerlo per guattro za harfu, ĉembalo, gitaru, klavir i komorni orkestar, 1960; Musik fu'r 16 Becken und Streichorchester, 1969. — KOMORNA: Quartettino za 4 roga, 1950; 5 miniatur za violinu i klavir, 1956; 5 miniatur za klarinet i klavir, 1957; Selection /za elektriĉnu gitaru, tenor-saksofon, alt-saksofon i klavir, 1962; trio za flautu, gitaru i udaraljke, i<^62;Pezzo za flautu 1 klavir, 1962; Canto per complesso da camera, 1963; Mušica per fiati e timpani, 1964; 2 duhaĉka kvinteta, 1964 i 1967; A battere za gitaru, violu, violonĉelo, ĉembalo i udaraljke, 1968; Pour quatre za klarinet, trombon, violonĉelo i klavir, 1969. Romanca i tokata za harfu, 1951. — Kompozicije za klavir (sonata, 1948). — Konkretna i elektronska muzika (Mikrostruktury, 1963). — Muzika za filmove, osobito eksperimentalne. — Priruĉnik Instrumenty perkusyjne we zvspolczesnej orkiestrze, 1963 (prevedeno na madţarski, 1967 i njemaĉki, 1968).
KOTUR, Dušan, muziĉki pedagog, kompozitor i pisac (Crkveni Bok, 10. VIII 1870 — Beograd, 9. III 1936). Posle završene gimnazije u Novom Sadu i Bogoslovije u Sremskim Karlovcima diplomirao kompoziciju na Konzervatorijumu u Pragu. Kao prvi redovni nastavnik muzike u Sremskim Karlovcima i horovoĊa gimnazijskog i bogoslovskog hora, K. je veoma mnogo doprineo podizanju muziĉke kulture u Vojvodini. Odliĉan poznavalac crkvene muzike, K. je svoje duhovne kompozicije
KOUNADIS (Kunadis), Arghvris, grĉki kompozitor (Carigrad, 14. II 1924—). Dirigiranje i kompoziciju uĉio u Ateni (Y. Papaioannou); u kompoziciji se usavršavao kod W. Fortnera, a u dirigiranju kod C. Uetera u Freiburgu (Breisgau). Tamo je nastavnik Konzervatorija i dirigent ansambla za novu muziku. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1951; 5 Kompositionen, 1957; Ckorikon, 1958; Heterophonika Idiomela, 1967. Za glas i komorni orkestar: 3 Noclurnes nach Sappho, 1960; 3 Gcdichle des Konstantinos Kavafis, 1961; Choreia II, 1965 i Rhapsodia, 1966. Choreia I za komorni orkestar, 1962; Triptychon za flautu i komorni orkestar, 1965. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1960; 3 stavka za trio, 1964; Epitymbion za 6 udaraljki i 13 flauta, 1965. — DRAMSKA : komiĉna opera Der Gummisarg, 1967; mimiĉka igra Der liebe Nachbar, 1967; baleti; filmska i scenska muzika. — VOKALNA: solo-pjesme (G. Seferis), 1949; Epigrami za dvostruki zbor, 1964; 4 stavka na tekst H. M. Enzensbergera za glas, flautu, violonĉelo i klavir, 1968.
KOVAĈ, Aleksander, pjevaĉ, bas (Debrecin, Madţarska, 1. V 1920 —). Pjevanje uĉio na Muziĉkoj školi u Celju (H. Lapajne). Najprije ĉlan opernog zbora (1948—52) i od 1952 solist Mariborske opere. U njegova najbolja ostvarenja idu uloge: Gremin (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin), Kecal (Smetana, Prodana nevjesta), Leporello (Mozart, Don Giovanni), Don Basilio (Rossini, Seviljski brijaĉ), Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta), Sparafucille i Ferrando (Verdi, Rigoletto i Trubadur), Collin (Puccini, La Boheme) i Sanĉo Pansa (Massenet, Don Kihot). Nastupa i kao koncertni pjevaĉ. M. Spe.
KOVAĈ, Roland (pseudonim Bob Elger), austrijski kompozitor i pijanist (Beĉ, 7. XI 1927 —). Studirao dirigiranje na beĉkoj Muziĉkoj akademiji, muzikologiju na Univerzitetu; 1952 promovirao s disertacijom Uber harmonische Phanomene des Spatbarocks. Kompoziciju uĉio privatno kod K. Schiskea i J. Marxa, klavir kod A. Jennera. Od 1945 vodi male jazz-sastave, a već iduće godine komponirao svoju prvu filmsku muziku (Urlaub im Schnee). God. 1954—57 pijanist i aranţer u sastavu H. Kollera New Jazz Stars, zatim suraĊuje i s orkestrima K. Edelhagena, E. Lehna 1 H. Hermanna; nastupa i kao klarinetist i saksofonist. God. 1960— 62 vodio plesni i jazz-orkestar Berlinskog radija (SFB). Jedan od najznaĉajnijih poslijeratnih evropskih jazz-muziĉara, komponirao je muziku za radio, televiziju (balet Komddianten) i film (48 Stunden nach Acapulco; Jonathan). Od njegovih djela za jazz najznaĉajnija su mu Concerto grosso i Motette fiir Big Band (1968). KOVAĈ, Zdravko, pjevaĉ, bas (Ajdovšĉina, 24. IX 1929—). Pjevanje uĉio kod K. Kušej-Novak; na opernoj pozornici debitirao 1952 u Ljubljani kao Vodenjak (Dvorak, Rusalka). Ĉlan Ljubljan ske opere, ostvario niz basovskih kreacija, meĊu kojima su: Mefisto (Gounod, Faust), Don Basilio (Rossini, Seviljski brijaĉ), Toas (Gluck, Ifigenija na Tauridi), Dosifej (Musorgski, Hovanšĉina), Coppelius, Dappertutto i Mirakel (Offenbach, Hoffmannove priĉe), Filip (Verdi, Don Carlos), Robinson (Cimarosa, Tajni brak), Collin (Puccini, La Boheme), Kralj (Wagner, Lohengrin) i dr. Pjevaĉ svijetlo obojena glasa velikog opsega, K. raspolaţe opseţnim oratorijskim repertoarom. j. Gc. KOVAĈEVIĆ, Krešimir, muzikolog i muziĉki kritiĉar (Zagreb, 16. IX 1913—). Na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu diplomirao 1938 iz kompozicije (F. Lhotka, F. Dugan, K. Odak);
374
KOVAĈEVIĆ — KOZINOVIĆ
studij muzikologije s doktoratom završio 1943 na Univerzitetu u Leipzigu (disertacija Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet). Operni korepetitor u Zagrebu (1936—38) i Beogradu (1938—39); 1940—50 srednjoškolski profesor u Osijeku i Dubrov niku, od 1950 profesor na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (1961—71 prodekan, od 1971 dekan). Djelovao kao zborovoda pjevaĉkih društava Kolo u Zagrebu i Lipa u Osijeku; utemeljitelj i prvi dirigent Gradskog orkestra u Dubrovniku (1946—50). Muziĉki kritiĉar ĉasopisa Zvuk (1956—66) i dnevnika Borba (od 1957), glavni urednik II izdanja Muziĉke enciklopedije, urednik ĉasopisa Arti musices (od 1972), suradnik Enciklopedije Jugoslavije, En ciklopedije HNK (1969), Sovjetske enciklopedije, MGG, Grove's Dictionery of Music and Musicians i dr., stalni komentator koncerata Zagrebaĉke filharmonije (od 1951), Dubrovaĉkih ljet nih igara (od 1965), Radio-televizije Zagreb (1967'—70) i dr.
DJELA. Knjige: Hrvatski kompozitori i njihova djela, 1960; Muziĉko stva ralaštvo u Hrvatskoj 1945—196$, 1966; Od baroknog koncerta do elektronske muzike. Kompendij simfonijske i oratorijskeliterature, 2 sv. (neobj.). Studije i ĉlanci (izbor): Muziĉko stvaralaštvo hrvatskih kompozitora, Kulturni radnik, 1957! Poslijeratno muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1956, Zvuk, 1957; Beethoven. Simfonije i uvertire, 1958; Opera i baletno stvaralaštvo u Hrvatskoj, zbornik Hrvatsko narodno kazalište 1860—1960, 1960; Die kroatische Musik des XVII. und XVIII. Jahrhunderts, Mušica antiqua Europae orientalis, 1966 (takoĊer separat); Music Centres: Zagreb, Zvuk, 1967; Die kroatische Musik des XX. Jahrhunderts, ibid.; The History of Croatian Music of the Tzventieth Century, 1967 (poglavlje iz knjige Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965); Naciona lizam u udţbenicima, ĉlancima i općim studijama historije muzike, Zvuk, 1968 (engleski prijevod pod naslovom Nationalism in Textbooks, Articles and General Studies in the History of Music in Yugoslavia, u knjizi Papers of the Yugoslav-American Seminar on Music, Bloomington 1970); Dubrovnik kao muziĉki centar, XIX festival Dubrovnik, 1968; Dix siecles de musiaue croate, The Bridge, 1968 (takoĊer separat; hrvatski prijevod pod naslovom Deset stoljeća hrvatske glazbe, Kolo, 1971); Uvod u suvremeno jugoslavensko muziĉko stvaralaštvo (na hrvatskom i engleskom jeziku), Katalog Saveza kompozitora Jugoslavije, 1968; Muziĉka akademija u Zagrebu. Povodom 140. obljetnice, Arti musices, 1969 (engleski prije vod ibid., Special Issue, 1970); Hrvatski muzikolog Josip Andreis, ibid., 1972. —■ Preko rooo koncertnih komentara; muziĉke kritike; Kalendar muziĉkih doga Ċaja SAKOJ (od 1968) i dr. K. Ko.
KOVALJ, Marian Viktoroviĉ, sovjetski kompozitor (Pristan Voznesej, 17. VIII 1907—Moskva, 15. II 1971). God. 1925— 30 studirao kompoziciju na Moskovskom konzervatoriju kod M. Gnjesina, zatim privatno kod N. Mjaskovskog. God. 1948—52 redaktor ĉasopisa CoeemcKan MyiuKa. Inspirirao se velikom ruskom poezijom (Puškin, Njekrasov), narodnom prošlošću, socijalistiĉkom sadašnjošću, a i zapadnoevropskim i ameriĉkim pjesništvom. Medu njegova istaknuta djela ide oratorij EMejibHH IJyeaHee (1939) i djeĉja opera BOJIK U ccuepo KO3AWH (1939).
Kovaljeva muzika duboko je povezana s ruskim klasicima, osobito s Musorgskim i s narodnom pjesmom.
DJELA: Balada za violonĉelo i orkestar; 2 orkestralne suite; Poema za orkestar. — Suita na ruske teme za gudaĉki kvartet, 1946. — Kompozicije za harfu. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: E.\teitbtm TIyiaHee, 1942; Ceeacmononbubi, 1946 i Tpa$ Hyjtun, 1949. Muziĉka drama 3e.HAH ecmaem, 1932; djeĉja opera BOAK U ceMepo K03Anm, 1939 (prer. 19Ć5); scenska i filmska muzika. — VOKALNA: oratoriji EMe/ibnu nyiavea 1939 i Hapoduan csniHeuHan eouna, 1941; kantata 3ee3dbi KpeMjm za vokalni kvartet i klavir, 1947; ^Kajioe za soliste, zbor i orkestar, 1942; zborovi (brojni djeĉji zborovi); masovne pjes me; solo-pjesme. — Obradbe ruskih narodnih pjesama za glas i klavir. LIT.: M. EpyK, MapnaH KoBaJib, MocKBa i JlemiHrpa/r 1950. — C. AKCICI, »no poflHoii CTpaHe« xopt( M. KoBanH, CoBeTcnaH My3btna, 1953. — E. HpycmoecKuu, HoBoe u dapoe B »EMejibHHe JTyraqeBe«, ibid., 1959.
KOVAftOVIC, Karei (pseudonimi: Forgeron-Marechal; Joseph Heral Charles Biset), ĉeški kompozitor i dirigent (Prag, 9. XII 1862 — 6. XII 1920). Studirao na Konzervatoriju u Pragu klarinet, harfu i klavir, te kompoziciju kod Z. Fibicha. Bio je harfist Praške opere, kazališni dirigent u Brnu (1885— 86) i Plzenu (1886—87), gdje je kasnije vodio muziĉku školu; od 1900 veoma zasluţan direktor opere u Pragu. U scenskim djelima povezao je elemente iz opera B. Smetane i J. Masseneta, ĉešku vedrinu s francuskom gracioznošću, pri ĉemu ipak nije oĉitovao veću originalnost.
KOX, Hans, nizozemski kompozitor (Arnhem, 19. V 19 Studirao na Konzervatoriju u Utrechtu kompoziciju (H. Ba i klavir (J. Paanderman). Direktor je muziĉke škole u Doetincl ţivi u Apeldoornu. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1959 (za gudaĉe) i 197c simfonija, 1956; koncert za orkestar, -1959; Balladc, 1960; Paraklesis, Pliobos, 1971; 6 jednoĉinki za 29 muziĉara, 1971. Koncerti: za flautu za klavir, 1962 i za violinu, 1963; Concertante Muziek za rog, trublju i tri 1956.—KOMORNA : gudaĉki kvintet, 1957; gudaĉki kvartet, 1955; k kvartet, 1959; 4 seksteta za duhaĉe i klavir, 1957—61; sonata za violonĉelo, 1959; sonata za violinu i klavir, 1961.— KLAVIRSKA: 2 sonate, 1954 Barcarola, 1960; 3 studije, 1962. — Kompozicije za orgulje. — Balet 1956; scenska i filmska muzika. — VOKALNA: Amphion za recitatore, instrumente i udaraljke, 1958; VAllegria za glas i orkestar, 1967; Zoo za zbor, 1964; Litania per chorum feminarutn et orchestrum, 1965; In Thos za 3 instrumenta i 2 pjevaĉke grupe, 1970; Requiem for Europe za 4 zbora i 01 1971; solo-pjesme. LIT.: \V. Paap, De componist Hans Kox, Mens en melodie, 1969. Werker, De šlag om Arnhem muzikaal herdacht »In Those Days« van H ibid. — Isti, »In Those Days« by Hans Kox, Sonorum s peculum, 19
KOZINA, Marjan, kompozitor (Novo Mesto, 4. VI 191 20. VI 1966). Studirao na Konzervatoriju u Ljubljani, na A miji za muziku i dramsku umjetnost u Beĉu, zatim na Majstc školi konzervatorija u I Bio je direktor škole Gla Matice u Mariboru (1934gdje je vodio pjevaĉki Glasbene Matice, zatim (i< 43) docent na Muziĉkoj a miji u Beogradu, a posliji lobodenja (1947—50) upr Slovenske filharmonije i ic 60 izvanredni profesor za poziciju na Akademiji za g u Ljubljani. Bio je redovit: Slovenske akademije znan umjetnosti. Izrazit homofoniĉar; s se modernim tehniĉkim te. nama. Nastojao je da mel oblikuje što vjernije prem; voru, pa je za njega znai recitativna struktura mel skih linija, pri ĉemu reci ĉesto prelazi u govor. To izlazi iz njegove M. KOZINA teţnje da s muzici dade konkretan, gdj i naturalistiĉan dramatski izraţaj. Modulacije su mu ĉesto neuol jene,a k dramatiĉnosti je usmjerena i arhitektonika i instrument: Oslanjao se i na folklorne elemente (Bela Krajina; Ekvinol DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Ilova gora, 1950; Krajina, 1955; Padlim, 1956; Proti morju, 1957 i Davnina, 1960. Suita, — ■ DRAMSKA: opera Ekvinokcij (prema I. Vojnoviću), 1946 (Ljubljar V 1946); b'aleti Diptihon, 1948 (Ljubljana, 5. VI 1948) i Na gozdnih gl 1953. Filmska i scenska muzika. — VOKALNA: kantate Balada P Kerempuha za bas i orkestar, 1939 i Lepa Vida za sole i mješov'ti zbor, Zborovi: Obroĉ, 1946; Kovaška, 1948 i Domovina, 1957. Solo-pjesme: Tri mi Srećka Kosovela, 1951; Gigan, 1940; 4 Kilajske miniature, 1955 i 3 pesm Novy, 1957. — Kritike i ĉlanci. LIT.: M. Lipovšek, Bela Krajina, simfoniĉni skerco, Naša sodobnost, 7—8. — D. Cvetko, Marjan Kozina, MGG, VII, 1958. — D. Cvetko, M, Kozina — In memoriam, Zvuk, 1966, 68. — F. Kosmaĉ, Spomini na Ma: Kozinu, Naši zbori, 1966, 4. — P. Kuret, Spomini na Marjana Kozino, G XI. — 5. Samce, Posmrtno pismo Marjanu Kozini, Gledališki list, Opera, bljana, 1966—67, 17—20. — L. M. Škerjanc, Marjan Kozina, Letopis S/ knj. 17. — P. Kuret, Marjan Kozina. Prispevek za biografijo, Muziko zbornik, VII, 1971. D. C
KOZINA, Pavel, zborovoda i muziĉki pisac (Ljublj 6. I 1878 — 16. II 1945). Poslije završenog studija na Filozofsl fakultetu u Beĉu gimnazijski profesor u Ljubljani. Muziki uĉio na školi Glasbene Matice u Ljubljani, privatno u Beĉ zatim kod F. Gerbiĉa u Ljubljani; 1910 poloţio je u Beĉu drţi ispit iz solo-pjevanja. Tamo je vodio pjevaĉki zbor Slover 1909 zborovoda Saveza slovenskih pjevaĉkih društava i od 1 pjevaĉke ţupe. Djelovao je i kao uĉitelj pjevanja na školi Glasb Matice i vodio vlastiti pjevaĉki kvartet. God. 1921 osnovac u Ljubljani pjevaĉku školu. U svojim ĉlancima i studijama ĉ< je posezao za problemima iz slovenske muziĉke kulture. Bavic ; muziĉkom kritikom.
DJELA. ORKESTRALNA: sjmfonija, 1887; simfonijske pjesme Unos Persefony, 1883 i Boufe, 1899; koncert DJELA: Pevska šola, 2 sv., 1922—23. — Priredio i objavio 2 sveska za klavir, 1887. — KOMORNA: 4 pjeva iz Grlice, Zdravic i Besede pod naslovom Jurij Flajšman, 1929. — Ĉl gudaĉka kvarteta; sonata za violinu . kritike. D. Cc K. KOVAftOVIC i klavir u F-duru. — Klavirske komt pozicije. — DRAMSKA. Opere: ŢeKOZINOVIĆ, Lujza, kompozitor (Slimena kraj Travni nichove, 1884; Cesta oknem, 1886; 20. III 1897—). Orgulje i kompoziciju uĉila kod F. Dugana Noc Šimona ajudy, 1892; Edip krdl, 1894; Psohlavci, 1898 i Na starem belidle, 1901. Baleti: Hašiš, 1884; Pohddka 0 nalezenem štĉsti, 1886; Sedm havranu, 1889 i Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. Ĉlanica druţbe milosrdni Nazaletech, 1909. Melodrame; scenska muzika za mnoge drame (I. Vojhopredavala muziku i pjevanje na srednjim školama u Banjoj Li vić, Ekvinocij). — VOKALNA: kantata Jarni noc, 1884; zborovi; pjesme za Sarajevu, Novoj Gradiški i Zagrebu. Sakupljala muziĉki folk glas i orkestar; solo-pjesme. — Ĉlanci u ĉasopisima. te staroslavensku liturgijsku muziku iz Hrvatskog primoi LIT.: R. Quoika, Karei Kovafo vic, MGG, VII, 1958.
KOZINOVIC — KRAFT Kompozicije joj odaju ţivahnu invenciju, zvuĉnost i jednostavnost izraza. DJELA: gudaĉki kvartet. — Rukoveti za muške, mješovite i ţenske zborove — Petnaest latinskih, staroslavenskih i hrvatskih misa; moteti. — Rasprava o starocrkvenom pjevanju u Kraljevici. — Obradbe puĉkih napjeva. — Sastavila i izdala Pjesmaricu za puĉke škole (kao priruĉnik za metodu Tonika Do), 1944. LIT.: H.Ban, Ĉovjekova baština. Dvostruki jubilej ĉasne sestre Lujze Kozinović, Veritas, 1969, 6, — M. Lesćan, S. Lujza Kozinović. Uz 75-godišnjicu ţivota, Sv. C, 1972, 3—4. A. Vi.
KOZLOVSKI, Aleksej Fjodoroviĉ, sovjetski kompozitor j dirigent (Kijev, 15. X 1905 —). Završio Moskovski konzervatorij 1931 (N. J. Mjaskovski). God. 1931—38 dirigent Muziĉkog kazališta K. Stanislavskoga u Moskvi. Od 1938 u Taškentu dirigent opernoga kazališa i Filharmonijskog orkestra (od 1949); od 1944 predaje uz to na Konzervatoriju kompoziciju i dirigiranje. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1934 (Xopeozpa$unecKan) i 1935. Ĉetiri simfonijske pjesme: flo upoumenuu A UHU , 1951; TaHoeap, 1951; Jlacman, 1954 i HnduucKaR nosua, 1955. VepouneCKan. ysepmwpa, 1931; 6 suita: I, B K0nX03e, 1930; II, Jlo.ta, 1937; III, Vopnan, 1948; IV, Tlpa^dnuK ypootcan, 1949 (II redakcija 1950); V, Y36eKCKaH manuesa^bnan, 1954 i VI, Tau~ iteeantHaH, 1938. CuHifioHUHecKuu tnaneu, 1938. — 232 fuge za klavir, 1943. — DRAMSKA. Opere: XaM3a XaKUM-3ade H UH3 U, 1936 (nedovršena); yny?6eK, 1942; Mamb, 1942 (nedovršena); Llodem EeKmaiua, 1942 i A$danb, 1942. Muziĉke drame /Jaspon oma, 1941 (sa T. Sadikovom) i LUepanu, 1942 (sa S. Vasiljenkom i M. Ašrafijem); balet Cnaaa OKmn6pK>, 1947. Scenska muzika. Filmska muzika. — VOKALNA: oratorij JXxcenaA-3dduH, 1944 (sa B. Arapovom); kantata Hacmaejienue MydpuM, 1948; poeme za soliste, zbor i orkestar KpacHbie Ka3aKu, 1938 i Ha 3autumy Pobunu, 1941; Hiuuu/iap yueon za bariton, zbor i orkestar, 1951 (obradba Hamzine melodije). Tauoeap, 1937 i flosMa, 1948, oboje za glas i orkestar; solo-pjesme. — Obradbe uz-beĉkih i kineskih narodnih pjesama. — Zapisi narodnih melodija (300 uzbeĉkih).
KOZLOVVSKI, Jćzef, poljski kompozitor (Varšava, 1757 — Petrograd, 21. III 1831). Od 1773 nastavnik muzike kod grofa Ogiriskoga. U sluţbi kneza Potemkina (1790) došao u Petrograd, gdje je postao muziĉki inspektor carskih kazališta i 1803—19 dvorski direktor muzike. K. je uveo u Rusiju polonezu koja je potkraj XVIII st. postala sluţbenom muziĉkom formom za sveĉane zgode. Mnogo iskrenosti i topline ima u njegovim solo-pjesmama. DJELA: oko 70 poloneza za orkestar. — Klavirske kompozicije. — Scenska muzika za tragedije Edip u Ateni, 1804; Fingal, 1805; Deborah, 1810; Kralj Edip, 1811 i Estera (Raĉine), 1816. — Sedam kantata; solo-pjesme. — Šest misa; Te Deum za 2 zbora i orkestar; rekvijem prigodom smrti poljskog kralja Stanislava Augusta, 1798. LIT.: B. npoKotfibee, Ocrni AHTOHOBH^ KO3JIOBCKIIH H ero ,,PocCHiicKHe necHH", My3biKa u Mv3BtKaJibHbtH 6BIT CTapofl POCCHH, JleHHurpa^ 1927. — Z. Lissa, Jozef Kozlowski, MGG, VII, 1958.
KOZUB, Ernst, njemaĉki pjevaĉ, tenor (Duisburg-Hamborn, 1925 — Bad Soden, 27. XII 1971). Pjevanje uĉio u Weimaru; debitirao 1950 u berlinskoj Komische Oper i tamo angaţiran do 1954. God. 1954—62 operni solist u Frankfurtu na Majni, od 1962 ĉlan Drţavne opere u Hamburgu. Osim u Njemaĉkoj pjevao u Beĉu, Londonu (Co-vent GarĊen), Rimu, Napulju, Genovi, Kairu, Montevideu, istiĉući se kao herojski tenor U talijanskom i Wagnerovom repertoaru. KOŢELUH, ĉeška obitelj muziĉara. 1. Jan Antonin Tomaš (Johann Anton), zborovoda, pedagog i kompozitor (Velvarv, kršten, 14. XII 1738 — Prag, 3. II 1814). Od 1748 uĉenik i pjevaĉ u zboru u isusovaĉkom samostanu Bfeznicama, kasnije (vjerojatno od 1754 ili 1755) nastavio studij kod J. Segera u Pragu. God. 1759 boravio u Rakovniku, 1761—62 bio na J. A. T. KOŢELUH stavnik u Velvarvma; 1762 crkveni pjevaĉ u Pragu, zatim uĉio kod F. L. Gassmanna, J. A. Hassea, a moţda i kod Ch. W. Glucka. Od 1766 u Pragu nastavnik i zborovoda; od 1784 regens chori crkve sv. Vida. — Stekao je ugled u prvome redu svojim pedagoškim djelovanjem, posebno nastavom pjevanja. DJELA (poznata): 4 simfonije; koncert za fagot; koncert za obou. — Opere Alessandro nelle Indie, 1769 (2 arije preraĊene u duhovna djela) i Demofoonte, 1772. — Oratoriji La Morte d'Abele, 1776 i Gioas, re di Giuda, 1777. — CRKVENA: 16 misa (osim jedne, sve su uz pratnju orkestra); 2 Kyrie i Gloria; Credo; rekvijem; 3 Te Deum; 2 litanije; lamentacije; Cum sancto špiritu, osmoroglasna ĉetvorostruka fuga za 2 ĉetvoroglasna zbora i dr. NOVA IZD.: koncert za obou prer. za obou uz pratnju klavira obj. V. Schmid (1904).
2. Leopold Antonin, kompozitor (Velvarv, 26. VI 1747 — Beĉ, 7. V 1818). RoĊak i uĉenik Jana Antonina; studirao pravo; muziku uĉio još kod F. Dušeka. Od 1778 u Beĉu uĉitelj muzike na
375
dvoru, 1792 kao nasljednik W. A. Mozarta imenovan dvorskim komornim kompozitorom. Neobiĉno plodan, ali nedovoljno samokritiĉan autor; svoja djela nije dublje razraĊivao, te su ubrzo pala u zaborav. DJELA. ORKESTRALNA: preko 20 simfonija; 3 Sim/oniae concertante; oko 40 koncerata za klavir; 2 koncerta za klarinet; 5 uvertira; 4 Divertimenta; plesovi; kompozicije za duhaĉki orkestar. — KOMORNA : 15 gudaĉkih kvarteta; preko 100 trija (većinom za violinu, violonĉelo i kla vir); oko 15 sonata za violinu (ili flautu) i klavir.—Blizu 100 sonata i niz kraćih kompozicija za klavir; oko 20 sonata za klavir 4-ruĉno.— DRAMSKA. Opere: Mazet, 1780; Debora e Sisara, 1789; Didone..., prije 1790; Telemach..., 1798 i Judith und Holofernes, 1799. Više baleta. — VOKALNA: oratoriji Mose in Egitto, 1787 i La Giuditta; 8 kantata; zborovi uz orkestar i a cappella; arije i pjesme za glas i klavir. — Zbirka obradbi narodnih pjesama A Selected Collection of Original Scottish Airs za glas i instrumentalnu pratnju (4 sv.), 1793—97.
3. Katharina, pijanistica i kompozitor (Beĉ, 20. II 1785 — 12. VIII 1858). Kći Leopolda Antonina; klavir uĉila kod oca i kod M. Clementija. Nastupala na koncertima u Beĉu od 1805; oko 1820 kretala se u Beethovenovu krugu. Njene kompozicije bile su pomodnog karaktera. LIT.: A. Mniliĉka, W. A. Mozart a Leopold Koţeluh, Narodni Listy, 1910. — Isti, Leopold Koţeluh, Hudebni Revue, 1912. — G. Lobi, Die Klaviersonate bei Leopold_ Koţeluh (disertacija), Wien 1937. — R. Fikrlc, Jan Ev. Antonin Koţeluh. Ţivot, dilo a osobnost svatovitskeho kapelnika, Prag 1946. — O. Wessely, Johann Anton, Wcnzel, Vinzenz Emanuel, Barbara, Leopold Anton, Anton Tho mas, Katharina Koţeluch, MGG, VII, 1958.
KRAFT, 1. Antonin, ĉeški violonĉelist i kompozitor (Rokycany, 30. XII 1749 — Beĉ, 28. VIII 1820). Studirao u Pragu i Beĉu, gdje je 1778, na preporuku J. Haydna, svoga uĉitelja kompozicije, primljen u orkestar kneza Esterhazyja. Nakon njegove smrti bio je u sluţbi kod knezova Grassalkovvicza (1790—-95) i J. Lobkovitza (1795—■1820). Uţivao je ugled najvećega violonĉelista svoga vremena. Pretpostavljalo se da je ĉuveni Haydnov koncert za violonĉelo u D-duru op. 101 zapravo Kraftovo djelo. DJELA: koncert za violonĉelo i orkestar u C-duru op. 4, 1792 (?). — Šest sonata za violonĉelo i b. c. op. 1 i op. 2, 1790 (?); 3 koncertantna dua za violonĉelo i violinu op. 3, 1792 (?) ; 2 dua za 2 violonĉela; Divertissemenl za violonĉelo i kontrabas; više trija za dva baritona (viola di bordone) i violonĉelo. — C. Adam objavio je njegovu sonatu za violonĉelo i b. c. u D-duru iz op. 2, 1948.
2. Mikulaš (Nikolaus), violonĉelist i kompozitor (Eszterhaz, 14. XII 1778 — Cheb, Ĉeška, 18. V 1853). Sin i uĉenik Antonina; 1796 postao ĉlan kapele kneza Lobkowitza, a vjerojatno i violonĉelist u kvartetu Schuppanzigh; 1801 se usavršavao kod J.-P. Duporta u Berlinu, odakle se vratio u sluţbu kneza Lobkowitza. Od 1809 violonĉelist kazališta Karntnertor u Beĉu, 1814— 34 komorni muziĉar na dvoru u Stuttgartu; uz to ĉesto koncertirao. Ubraja se medu najznatnije violonĉeliste iz prve polovine XIX st. Manje se istaknuo kao kompozitor. U koncertima za violonĉelo sljedbenik je stila R. Kreutzera. DJ ELA. O RK ES TRALN A: 4 k o nce rt a za vio lo nĉ e lo op. 3, 4, 5 i o p. 7, oko 1810—1820; kompozicije za violonĉelo i orkestar (klavir) i za 2 violonĉela. LIT.: O. K'essely, Anton, Nikolaus, Friedrich Anton Kraft, MGG, VII, 1958.
KRAFT, Karl Joseph, njemaĉki orguljaš i kompozitor (Miinchen, 9. II 1903 •—). Studirao u Munchenu na Muziĉkoj akademiji kod L. F. Maiera (orgulje^, J. Hegara i J. Discleza (violonĉelo) i privatno kod G. Riidingera (teorija). Od 1923 orguljaš stolne crkve u Augsburgu. U njegovim djelima vide se utjecaji M. Regera, H. Pfitznera, vokalne polifonije XVI st. i muzike njemaĉkoga baroka. DJELA. ORKESTRALNA: 5 Concena breve, 1941—42: I, za gudaĉe i orgulje u a-molu; II, za duhaĉe i orgulje u d-molu; HI, za gudaĉe i obligatnu violu u a-molu; IV, u C-duru, za gudaĉe i obligatni klavir u C-duru; V, za gudaĉe i obligatnu violinu u C-duru; 2 partite za gudaĉe, 1934 i 1946; Passacaglia za duhaĉe, oko 1942; Musikfur Orchestcr, 1946. — KOMORNA : kvintet za violinu, violu, violu tenore; violonĉelo i kontrabas, 1948; klavirski trio, 1924; sonata za 2 violine i klavir, 1927; sonata za violinu i klavir, 1929. Ĉetiri Sonate breve, 1941— 42: I, za violonĉelo i orgulje; II, za obou i orgulje; I I I , za violinu i orgulje i IV, za klarinet i orgulje. Divertimento za 2 trublje, 2 roga i 2 trombona, 1934; 4 Divertimenta za 3 i 5 duhaĉkih instrumenata, oko 1943 i dr. — Skizzenbiichlein za klavir, 1923; Die Gestrampften za klavir 4-ruĉno, 1927. — ORGULJSKA: Ein-leitung, Passacaglia und Doppclfuge, 1924; Praeludiurn, Chaconne und Fuge, 1933 i Zwei Choralparliten, 1952. — DRAMSKA. Plesne pantomime (baleti): Das Rad za glas, 2 plesaĉa i klavir, 1944; Der Himmel ist doch blau za zbor, 2 plesaĉa 1 klavir, 1946; Kinderspielc za plesnu grupu i gudaĉe, 1946 i Augsburger Turamichele-Musik za 2 plesaĉa, 2 trublje, trombon i zvono, 1946. — VOKALNA: Johannespassion za zbor a cappella, 1955; 8 kantata; nekoliko ciklusa pjesama za zbor i komorni sastav i l i orkestar. Zborovi: Seehs Gesdnge ndch Texten von Angelus Silesius,ig28; 2 zbirke po 10 madrigala, 1928 i 1929; Gesdnge zur Weihnachtslegende Die Heillige Nacht von L. Thoma, 1930 i dr. Solo-pjesme uz pratnju klavira, orgulja ili komornog sastava. — CRKVENA: 15 misa; Deutsche Volks-Singmesse »Ich folge deinen Rufen*, 1933; Die Brautmesse deutsch, 1948; 2 rekvijema; LXVIII psalam, 1931; Te Deum, 1933. LIT.: E. F. Schmid, Werke von Karl Kraft, Festschrift Ottobeurer Sommerkonzerte 1946, Memmingen 1946. — Isti, Karl Joseph Kraft, MGG, VII, 1958.
KRAFT, VVilliam, ameriĉki kompozitor (Chicago, 6. IX 1923 —). Studirao na Columbia University u Ne\v Yorku kompoziciju kod O. Lueninga, a muzikologiju kod P. H. Langa. Istiĉe se kao bubnjar i utemeljitelj ansambla udaraljki. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaĉe i udaraljke, 1961; 3 Miniatures, 1959; Variations on a Folksong, 1960; Concerto grosso, 1963. —
KRAFT — KRAUS
376
KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1954; nonet za duhaĉke instrumente i udaraljke, 1958; sonata za violinu i klavir, 1951; Scherzo a 2, duet za udaraljke, 1964. —• Scenska i filmska muzika.
KRAJAĈEVIĆ, Nikola, crkveni pjesnik (Sisak, 1582 — Zagreb, 9. III 1653). Svećenik; budući da je u tekstovima popjevaka, nastalih pod razliĉitim utjecajima, nalazio dosta raspojasanih i lascivnih stihova, naumio je spjevati ili u stihovima s latinskog prevesti druge pjesme, kojima je ţelio istisnuti »pogane Iotrene i scsiszte«, a u isto vrijeme na laki i pjesniĉki naĉin pouĉiti mladeţ u vjerskim istinama. . . , , . - . ,^ * U tu je svrhu sastavio * dosad najstariju poznatu tiskanu zbirku hrvatskih Pszem crkvenih i pjesama: Molitvene knyisicze vszem Chri-stusevem vernem szloSilovcnzkoga venskoga jezika, pri-sztojne i Prvo izdanje objavJezika, priztoync i hasznovite. ljeno je prije 1628, ali je hafznovitc. izgubljeno. Saĉuvan je jedan primjerak drugog izdanja, \z-DhPUSCSBNjB. tiskanog u Bratislavi 1640. Sve su pjesme (osim ĉetiri) ponovo objavljene i u knjizi Szveti Evan-geliomi, što ju je 1651 dao u Grazu tiskati zagrebaĉki biskup Petar pant. Petretić. I ovu je knjigu K. sastavio. U njoj je kod KNTISKZE.
fCHRISTtlSEVEM
u Zagrebu. Najprije svirao u dţez-orkestrima; 1941 pres u Beograd. Delovao u Senjskom Rudniku (1949—51), kao n urednik Radio-Beograda (1951—54) i Novog Sada (195 i kao urednik poduzeća Diskos u Beogradu (1958—59). O( slobodan umetnik. K. spada u pionire jugoslovenske z; muzike. Kompozitor neiscrpne melodijske invencije, u delima uspelo primenjuje elemente folklora. Napisao je prel popularnih pesama i muziku za 32 igrana i 12 dokumer filmova. DELA. DRAMSKA: musical Sveĉana otvaranje, 1971; muzika za J Zajedniĉki stan; Ljubav i moda; Ĉudna devojka; Ostrva; Gorki deo reke, i Julija; Ţivot je masovna pojava i dr. — Vojniĉke koraĉnice: Kada vojn pušku ljubi; Kapetane, komandire i dr. — Zabavne melodije: Zašto si Dţo, 1940; Ako se mi ne bi više sreli, 1945; Adio, 1952; Ĉamac na Tis, Zviţduk u 8, 1957; Devojko mala, 1962; Marike, 1967; Pesma Đerdapl Va
KRAMOLC, Luka, kompozitor (Šentanel kod Pr 14. X 1892—). Uĉio na orguljaškoj školi u Celju i na ] muziĉkoj akademiji. Gimnazijski nastavnik muzike u Lju DJELA: muzika za igrokaz J. Špicera Nmav ĉez izaro. — Mješoviti i omladinski zborovi. — Crkveni i narodni jednoglasni i dvoglasni naj orgulje; koruške slovenske narodne pjesme za omladinski zbor i klavh 10 starih boţiĉnih pjesama, 1943 i 1944. — Pesmarica za srednje sole, 1935D.
KRANĈEVIĆ, Dragomir, violinista (Panĉevo, 4. X — Beĉ, 19. V 1929). Violinu studirao u Beĉu kod J. Hellmi gera, pored toga uĉio teoriju (M. G. Nottebohm) i klavi 1873 ţivio u Panĉevu, prireĊujući koncerte u našim kraje a 1869 i 1870 i u Nemaĉkoj. God. 1873—-1901 koncertni m opere u Budimpešti; od 1901 do smrti ţivio u Beĉu. Kon rao i solistiĉki i kao ĉlan raznih kamernih ansambla. N; uspehe postigao u poĉetku svoje karijere; od 1901 nije više nastupao. Napisao je nekoliko kraćih kompozicija za violini je kasnije uništio.
LIT.: M. Tomandl, Jedan zaboravljeni srpski umetnik, Spomenica vaĉkog srpskog crkvenog pevaĉkog društva 1838—1938, 1938. — Isti, Dr Kranĉević, Muzika, 1951, 5 — 5. Đurić-Klajn, Correspondance inedite hannes Brahms, referat na muzikološkom kongresu u Kolnu, 1958. ;
nekih pjesama izriĉito upozorio na koje se narodne napjeve imaju N. KRAJAĈEVIĆ, Molitvene knyisicze . . . pjevati. Tako se npr. naslovna strana Zdrava zvezda morska (Ave mariš stella) pjeva »na notu« Hranila devojka tri sokola, O ti Gospa odiĉena (O gloriosa Domina) na Igralo kolo ssiroko, a Zdrava budi Maria na Poszeal szem bazulek. Krajaĉevićevo djelo pruţa uvid u kajkavsko pjesniĉko stvaralaštvo XVII st., a saĉuvani stihovi i upozorenja upućuju na muziĉki folklorni repertoar njegova doba. LIT.: F. Fancev, Einige Be merkungen zur Geschichte des Schr ifttums in Kroatien, Archiv fiir slawiche Philologie, XV, 3 14. —J. Barle, Crkvene pjesme O. Nikole Krajaĉevića, Sv. O, 1915. — A. Šimĉik, Tekst Krajaĉevićevih napjeva »Hranila devojka tri sokola«, ibid-, 1927. — F. Fancev, Nikole Krajaĉevića (Molitvene knjiţice«, kalendar »Napredak«, 1941. — D. KniewalĊ, Himnodija zagrebaĉke stolne crkve, Kulturno-poviestni zbornik zagrebaĉke nadbiskupije, 1944. A. Vi.
KRAJNEV, Vladimir Vsevolodoviĉ, sovjetski pijanist (Krasnojarsk, Sibir, 1. IV 1944—■)• Studij klavira završio kod G. G. Nejgauza na Moskovskom konzervatoriju (1969); 1970 osvojio prvu nagradu na natjecanju Ĉajkovski u Moskvi. Mnogo nastupao u domovini i gostovao u inozemstvu, istiĉući se posebno kao interpret djela sovjetskih kompozitora.
KRAKOWIAK, poljski ples iz okolice Krakova, obiĉno u 2/4 mjeri (rjeĊe 2/8), s karakteristiĉnim sinkopiranim ritmom i naglascima na lakom dijelu takta. Ples poĉinje u umjerenom tempu, a zatim se, prema završetku, sve više ubrzava. Oko polovine XIX st. k. je ušao i u umjetniĉku muziku (F. Chopin, Krakozviak za klavir i orkestar op. 14); pod francuskim nazivom cracovienne ĉesto se, u koreografskim obradbama, izvodio na pozornicama zapadne Evrope. KRALJ, Tatjana, pjevaĉica, sopran (Ljubljana, 19. XI 1932 —). Studij pjevanja završila 1959 na Srednjoj muziĉkoj školi u Ljubljani (S. Ivanĉiĉ-Bleiweis), zatim pohaĊala Opernu školu ljubljanske Akademije za glasbo i usavršavala se kod E. Rado na Akademiji za muziku i kazališnu umjetnost u Beĉu. God. 1963 osvojila drugu nagradu na MeĊunarodnom natjecanju opernih pjevaĉa u Verviersu (Belgija). God. 1967 —68 operna solistica u St. Gallenu (Švicarska), od 1968 u Wuppertalu. Gostovala u domovini i u drugim njemaĉkim gradovima. Njezine najbolje kreacije su Rosina (Mozart, Figarov pir), Fiordiligi (Mozart, Cosifan tutte), Violetta (Verdi, La Traviata), Ĉo-Ĉo-San (Puccini, Madame Butterfly), Leonora (Beethoven, Fidelio), Leonora (Verdi, Trubadur), Liza (Ĉajkovski, Pikova dama) i Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana). A. Rij. KRALJIĆ, Darko, kompozitor i aranţer (Zagreb, 18. II 1920—). Muziku uĉio privatno kod P. Dumiĉića i R. Schonstein
KRASSOVSKA, Nathalie -> Leslie, Nataša \ KRATICE, MUZIĈKE ^ Muziĉke kratice KRATKA OKTAVA (engl. short octave, franc. octave 0 njem. kurze Oktave), poseban razmještaj tipaka u najd\ oktavi instrumenata s klavijaturom, koji se od XVI do pol XVIII st. primjenjivao uglavnom na orguljama (u manu pedalu), ali i na ostalim instrumentima s tipkama. Raspored tipaka u kratkoj oktavi bio je: crne tipke: DEB ili (rjeĊe) CDL bijele: CFGAH EFGA Do takva razmještaja tonova došlo je iz praktiĉnih razloga toga je, naime, vremena najdublji ton muziĉkog sistema bi Da bi proširili opseg u dubinu i dobili tonove E, D, C (Mi-Regraditelji instrumenata dodali su, radi štednje prostora, samo j' tipku za ton C (odnosno u drugom od dvaju gornjih raspo ton E). Tonove D i E (odnosno C i D) smještali su na crne umjesto tonova Fis i Gis, koji se u to vrijeme nisu — kao n — upotrebljavali u basu, jer on nije sudjelovao u samost al tematskom radu, već se uglavnom ograniĉivao na sviranje C punkta. Potkraj XVII st. poĉeli su graditi i takve instrum na kojima su prve dvije crne tipke kratke oktave bile po sr< razlomljene (razlomljena oktava, engl. broken octave, n gebrochene Oktave). Pritiskom na donje krajeve tipaka dob su se tonovi D i E, a na gornje Fis i Gis. Primjena kratke oV imala je i prednosti, utoliko što su se samo lijevom rukom mogli izvoditi akordi u širokom slogu (npr. E H e gis u pr rasporedu). ; LIT.: G. Kinsky, Kurze Oktaven auf besaiteten Tasteninstrume ZFMW, 1919—20. K. K
KRAUS, Alfredo, španjolski pjevaĉ austrijskog podrij tenor (Las Palmas, Kanarski otoci, 1927—). Na opernoj po nici debitirao 1956 u Kairu kao Vojvoda (Verdi, Rigoletto). 1961 u Rimu i uskoro zatim na milanskoj Scali; na brojnim nejama po Evropi, Sjevernoj i Juţnoj Americi; stalni gost Co Gardena u Londonu, festivala u Edinburghu i dr. Lirski ti veoma izraţajnog glasa, istiĉe se posebno u talijanskom operi repertoaru (Verdi, Donizetti, Rossini); snimio je velik broj gra fonskih ploĉa. KRAUS, Egon, njemaĉki muziĉki pedagog (Koln, 15, 1912—). Studij muzikologije (Th. Kroyer, E. Bucken, K. Fellerer) završio na Univerzitetu u Kolnu; doktorirao u li brucku. Od 1941 srednjoškolski nastavnik u Kolnu, od 1 docent na Visokoj muziĉkoj školi. Kao predavaĉ proputc Evropu, Sjevernu i Juţnu Ameriku i sjevernu Afriku. Gener
KRAUS — KRAWC je sekretar MeĊunarodnog društva za muziĉki odgoj (ISME) i stalni predstavnik Savezne Republike Njemaĉke u MeĊunarodnom muziĉkom savjetu UNESCO. •—■ K. od 1945 nastoji obnoviti muziĉki odgoj, prilagoĊujući ga suvremenim zahtjevima, te je aktivno sudjelovao u odreĊivanju novih smjernica i stvaranju nastavnih planova za škole. DJELA: Musikerziehung m der hoheren Schule, Handbuch der Musikerziehung, 1954; Der Musikunterricht, Beilrdge zu einer neuen Methodik, 1955; Wege der Erneuerung der Schulmusikerziehung seit 1900 (disertacija), 1957; ĉlanci u ĉasopisima Musik im Unterricht, Neue Zeitschrift fiir Musik i Junge Musik (sada Kontakte). — UreĊivao: ĉasopis Musik im Unterricht (izdanje za Schulmusik; sa E. Laaffom); Musik in der deutschen Bildung, 1950; Musikerziehung in der Schule, Kongressbericht der 1. Bundesschulmusikwoche Mainz, 1955; Musik ah Lebenshilfe, Kongressbericht der 2. Bundesschulmusikwoche Hamburg, 1957. —Izdao: udţbenik Musik in der Schule, 7 sv-, od 1950 (sa F. Oberborbeckom); Mušica Instrumentalis (serija djela za melodijske instrumente), od 1954; Europaische Lieder in den Ursprachen, 1956 (sa J. Gregorom i F. Klausmeierom); Europdische Madrigale, 2 sv., 1956; Cantare et Sonare (nova muzika za omladinu), 1957. LIT.: F. Obcrborbeck, Egon Kraus, MGG, VII, 1958.
KRAUS, Otakar, ĉeški pjevaĉ, bariton (Prag, 1910—). Pjevanje uĉio u Pragu i Milanu (F. Carpi); debitirao 1935 u Brnu kao Amonasro (Verdi, Aida) i tamo angaţiran. God. 1938— 39 operni solist u Bratislavi, 1939—41 na Narodnom divadlu u Pragu; od 1941 ĉlan Covent Gardena u Londonu. Stekao meĊunarodnu reputaciju nastupima na festivalima u Glvndebourneu, Edinburghu, Bayreuthu i Veneciji, kao i gostovanjima u evropskim i juţnoameriĉkim muziĉkim središtima. U Glvndeburneu pjevao 1946 na praizvedbi Brittenove opere The Rape of Lucretia i 1951 u Veneciji na praizvedbi opere The Rake's Progress I. Stravinskog. KRAUS-ARANICKI, Greta, pjevaĉica (mezzosopran) 1 dramska umjetnica (Osijek, 1897 — Zagreb, 10. X 1956). Pjevanje i glumu uĉila na muziĉkoj školi HGZ u Zagrebu (L. Briickl, M. Freudenreich), kasnije se usavršavala u Beĉu; na opernoj pozornici debitirala 1916 u Zagrebu kao Orlovski (J. Strauss, šišmiš). God. 1917—23 operni i operetni solist u Osijeku. Zbog bolesti napustila pjevaĉku karijeru i postala ugledna glumica (od 1927 u Zagrebu) i prvi ţenski redatelj u HNK. U operi se posebno istakla kao Carmen (Bizet), Pikova dama (Ĉajkovski) i Maddalena (Verdi, Rigoletto); na podruĉju operetne muzike najviše je uspjeha postigla u Barunu Trenku (Albini), Poljaĉkoj krvi (Nedbal), Mam'zelle Nitouche (Herve) i Lijepoj Jeleni (Suppe). K. Ko. KRAUSE, Ernst, njemaĉki muziĉki pisac (Dresden, 28. V 1911—). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Frankfurtu na Majni (R. Gerber, J. Miiller-Blattau, Th. Adorno). Od 1939 muziĉki kritiĉar lista Dresdner Nachrichten; od 1952 muziĉki referent berlinske Tagliche Rundschau. Ţivi u Berlinu kao kritiĉar listova Sonntag i National-Zeitung. Obilno suraĊuje i u inozemnim ĉasopisima. Njegova opseţna monografija o R. Straussu jedno je od najznatnijih djela što su dosad napisana o tom umjetniku. DJELA.: Briefe iiber die Oper, 1950; Richard Strauss. Gestalt und Werk, 1955; Das Bildnis Branka Musulins, 1958; Oper von A bis Z, 1960. — SuraĊivao u kolektivnom djelu Modernes Welttheater.
KRAUSE, Theodor, njemaĉki zborovoĊa i muziĉki pedagog (Halle na Saali, i. V 1833 — Berlin, 12. XII 1910). Djelovao u Berlinu kao zborovoĊa i muziĉki referent listova Tribune, Reichsbote i Deutsche Rundschau, a od 1895 kao profesor pjevanja na Akademskom institutu za crkvenu muziku. Za svladavanje tehnike prima vista ĉitanja primjenjivao je u nastavi pjevanja varijantu metode pomiĉnoga Do, koju je nazvao sistemom Wandernote. KRAUSE, Tom, finski pjevaĉ, bariton (Helsinki, 5. VII 1934 —). Pjevanje uĉio na Muziĉkoj akademiji u Beĉu i u Hamburgu; 1957 debitirao kao koncertni pjevaĉ u Helsinkiju, 1959 na opernoj pozornici u Berlinu kao Escamillo (Bizet, Carmen). God. 1959—62 ĉlan Njemaĉke opere u Berlinu, od 1962 na Drţavnoj operi u Hamburgu. Stalni gost najvećih svjetskih opernih kuća (Nevv York, Milano, London, Bruxelles, Miinchen, Amsterdam, Koln, Helsinki), od 1962 na festivalima u Bavreuthu, Glvndebourneu i dr. Snimio veći broj gramofonskih ploĉa. KRAUSS, Clemens, austrijski dirigent (Beĉ, 31. III 1893 — Mexico Citv, 16. V 1954). Kao djeĉak, pjevao u beĉkoj dvorskoj kapeli; studij je nastavio na Konzervatoriju kod K. Graedenera i R. Haubergera. Dirigent u Bonnu, Rigi, Niirnbergu, Stettinu, Grazu, a zatim profesor Muziĉke akademije i dirigent Drţavne opere u Beĉu. Direktor Opere u Frankfurtu na Majni (1924—29), Beĉu (1929—34), Berlinu (1934—36) i Mtinchenu (1936—-38). God. 1939 reorganizira Mozarteum u Salzburgu, gdje je redovito dirigirao na Sveĉanim igrama. Nastupao je s najvećim svjetskim orkestrima. Opere R. Straussa našle su u njemu jednog od najautentiĉnijih tumaĉa (dirigirao je praizvedbom Arabelle, 1933 u Dresdenu i posthumnom praizvedbom Die Liebe der Danae u Salzburgu, 1952). Nastupao i kao pijanist-pratilac, osobito na koncertima
377
svoje supruge, pjevaĉice V. Ursuleac. — Korespondenciju C. Kraussa i R. Straussa objavili G. K. Kende i W. Schuh (Briefzoechsel), 1963 (revidirano izd. 1964) i G. K. Kende (12 unveroffentiliche Briefe), SMZ, 1966. LIT.: A. Berger, Clemens Krauss (III izd.), Graz 1929.— J. Gregor, Clemens Krauss. Seine musikalisehe Sendung, Bad Bocklet i Wien 1953. — O. von Pander, Clemens Krauss in Miinchen, Miinchen 1955. — G. K. Kende, Clemens Krauss iiber seine Zusammenarbeit mit R. Strauss, SMZ, 1957. — F. K. Grimm, Der Prototvp des Operndirigenten, Clemens Krauss, Die Buhnengenossenschaft, 1958. — G.K. Kende, R. Strauss und C. Krauss, C. KRAUSS Eine Kiinstlerfreundschaft und ihre Zusammenarbeit an »Capriccio«, Miinchen 1960 i 1964. — Isti, R. Strauss und C. Krauss, Mušica, 1960. — Isti, R. Strauss und C. Krauss bei den Salzburger Festspielen, Osterreichische Musikzeitschrift, 1964. — J. P. A. Koelink, R. Strauss, C. Krauss en »Capriccio", Mens en melodie, 1968.
KRAUTGARTNER, Karei, ĉeški klarinetist, alt-saksofonist i kompozitor (Mikulov, 20. VII 1922—). Uĉio klarinet kod S. Krtiĉke i Jiraka; karijeru zapoĉeo u Brnu kao ĉlan Studentskog i Plesnog orkestra. God. 1945—56 solist orkestra K. Vlacha; svirao i u sastavu G. Broma, pa u Jazz Studio 5; vodio i vlastite male sastave. Od 1960 dirigent Plesnog i jazz-orkestra Ĉeškog radija (TOCR). Nastupao na jazz-festivalima i snimao s orkestrom K. Edelhagena u Kolnu. Sada je dirigent Plesnog orkestra Beĉke radio-televizije. Jedan od najpoznatijih i najznaĉajnijih ĉeških jazzmuziĉara, komponirao i zabavnu i plesnu muziku, muziku za film i Concertino za klarinet. Snimio više ploĉa. Napisao O instrumentaci taneĉniho a jazzoveho orehestru, 1961. KRAUTH, Ernest, pijanist i klavirski pedagog (Zagreb, 31. VIII 1876 — Opatija, 17. VII 1969). Studirao na Konzervatoriju u Beĉu (J. Epstein, H. Reinhold, E. Mandyczewski, R. Robert). Djelovao u Zagrebu; najprije privatni uĉitelj, 1913—14 nastav nik uĉiteljske škole i 1916—-48 profesor na Muziĉkoj akademiji. Dugo godina nastupao kao vrlo pouzdan pratilac brojnih umjet nika koji su gostovali u Zagrebu, a koncertirao je i solistiĉki. Njegovi su uĉenici bili, medu ostalim, P. Dumiĉić, M. Feller, F. Došek i dr. Od 1952 ţivio je u Opatiji. K. KO. KRAUTVVURST, Franz, njemaĉki muzikolog (Miinchen, 7. VIII 1923—). Muzikologiju studirao u Miinchenu i Erlangenu (R. Steglich), gdje je 1950 promovirao s disertacijom Untersuehungen zum Sonatensatztypus Beethovens. Asistent Muzikološkog seminara u Erlangenu, habilitirao se s radnjom Die Heilsbronner Chorbiicher der Universitatsbibliothek Erlangen, Ms, 4J3, 1—4 (1956); od 1962 docent i od 1965 profesor univerziteta. DJELA (izbor): Der Zzviefache, Zeitschrift fiir Musik, 1953 ; Caspar Othmayr, Die Erlanger Universitat, 1953; Taktivechselnde Volkstanze in Franken, Jahrbuch des Osterreichischen Volksliedwerkes, 1955; Grundsatzliches zu siner Filiation geistlicher Musikhandschriften der Reformationszeit, Kongress-Bericht, Koln, 1958; Ph. Melanchthon und die Musik, Gottesdienst und Kirchenmusik, 1960; K. Paumann in Nordlingen, Festschrift H. Besseler, 1961; Briefe von Ch. H. Rinck, F. Mendelssohn Bartholdy und R. Schutnann . . . in der Erlanger Universitatsbibliothek, Jahrbuch fiir frankisehe Landesforschung, 1961; Meues zur Biographie K. Pautnanns, ibid., 1962; Die erste Orgel der St. Jakobskirche in Rothenburg ob der Tauber, ibid., 1963; Das Schrifttum zur Musikgeschichte der Stadt Niirnberg, 1964; Die Musikalien der Heihbronnes Klosterbibliothek, Jahrbuch des Historischen Vcreins fiir Mittelfranken, 1964—65; Bemerkungen zu S. Virdungs »Mušica getulsckt« (1511), Festschrift B. Stablein, 1967.
KRAVVC (Schneider), Bjarnat, luţiĉkosrpski kompozitor (Milstrich, Kamenz, 5. II 1861 — ? 25. XI 1948). God. 1880 uĉitelj, orguljaš i zborovoĊa u Rakecima (Konigsvvartha). Od 1883 studirao muziku u Dresdenu (H. Schulz-Beuthen, F. Draeseke). Tu je bio uĉitelj pjevanja i klavira te osnovao nekoliko zborova (Volksliederchor, 1918). SuraĊivao u ĉasopisima Neue Zeitschrift fiir Musik, Prager Presse i dr. Zasluţan je za propagiranje luţiĉkosrpskih narodnih pjesama. Medu njegovim kompozicijama najzanimljiviji su zborovi na luţiĉkosrpske tekstove s tematikom iz ţivota Luţiĉkih Srba. DJELA. ORKESTRALNA: uvertira Na Hrodzišću; suita Ze serbskeje zemje; njemaĉki i slavenski puĉki plesovi za mali orkestar.— Gudaĉki kvartet. — Klavirski ciklus Za serbskich honovj. —• Pet melodrama. — VOKALNA: oratorij Wojna a mĉr; kantata Syrotka', zborovi; terceti; dueti; solo-pjesme. — Alissa solemnis. — Izdao zbirke: Wendische Volkslieder (Serbske narodne pesne); 33 luţickoserbskich narodnych spiwow; Volks-Kinderlieder; 35 geistliche Volkslieder i zbirku narodnih plesova. — SPISI: Nešto o himnološkoj literaturi Luiiikih Srba, Sv. C, 1931—32; Pjesme Luţiĉkih Srba, 1934. LIT.: B. Sirota, Krawcove zbirke Iuţiĉko-srpskih pjesama, Jugoslavenski muziĉar, 1924. — A. Dobronić, Bjarnat Krawc, Narodne novine, 1936. —- M. Pozajić, Moje poznanstvo s Bjarnatom Krawcom, Zvuk, 1958. — J. Razvp, Bjarnat Krawc-Schneider, Komponist des serbischen V'olkes, Budvšin 1961. — J. Andrić, Bjarnat Krawc a Juhoslowjenjo, Rozhlad, 1962.
378
KREBS — KREISLER
KREBS, njemaĉka obitelj muziĉara. 1. Johann Tobias, orguljaš i kompozitor (Heichelheim kod Weimara, 7. VII 1690 — Buttstadt, 11. II 1762). Od 1710 kantor i orguljaš u Buttelstedtu, odakle je odlazio u Weimar da kod J. G. Walthera uĉi klavir i kompoziciju; izmeĊu 1711 i 1716 bio je i uĉenik (klavir) J. S. Bacha. Od 1721 do smrti orguljaš i kantor crkve sv. Mihaela u Buttstadtu. Njegove orguljske obradbe korala oĉituju veliko kontrapunktsko umijeće. Bio je poznat i kao vrstan orguljaš. Od djela za orgulje saĉuvana su: preludij i fuga u C-duru, trio u c-molu i nekoliko korala. NOVA IZD.: preludij i fugu kao i trio obj. je C. Geissler pod imenom Johanna Ludvviga Krehsa u izdanju njegovih cjelokupnih djela za orgulje (1847 —49); I orguljski koral obj. G. Frotschcr (Das Erbe deutscher Musik, IX, 1937).
2. Johann Ludwig, orguljaš i kompozitor (Buttelstedt kraj Weimara, 10. X 1713 — Altenburg, 1. I 1780). Sin Johanna Tobiasa; 1726—35 uĉenik J. S. Bacha u Leipzigu. Orguljaš u Zvvickauu (1737—44), Zeitzu (1744—56) i Altenburgu (od 1756). Ovog izvanrednog orguljaša smatrao je Bach svojim najboljim uĉenikom. Kao i u djelima Bachovih sinova, i u muzici J. L. Krebsa prepleću se elementi baroka s karakteristikama galantnog stila. Najsnaţnije i najizvornije su mu polifone kompozicije za orgulje, u kojima gotovo dostiţe monumentalnost i bogatstvo Baehove umjetnosti. DJELA. KOMORNA: simfonija za 2 violine, violu i ĉembalo; 2 koncerta za lutnju, 2 violine, violu i violonĉelo; koncert za ĉembalo, 2 violine, violu i b. c.; sonate za klavir i flautu; 3 sonate za flautu, violinu i b. c, 1762; 2 fantazije za obou i orgulje. — KLAV'IRSKA: nekoliko sonata; 4 sv. praeambula, suita 1 dr.; zbirka Klavieriibung ; Exercices sur le clavessin; partite; suite; fuge; fanta zije i dr. — ORGULJSKA: preludiji; tokate; fuge; fantazije; zbirka od 24 obradbe korala i dr. — CRKVENA: Oratorio funebre...; kantate; misa; 2 magnincata; 2 sanetusa; moteti i dr. NOVA IZD.: cjelokupna djela za orgulje obj. C. Geissler (3 sv., 1847— 49); izabrane orguljske kompozicije obj. G. W. Korner (1848); koralne predigre obj. H. Keller (80 Choralvorspiele, 1907); koral za orgulje obj. K. Straube (Choralvorspiele alter Meistcr, 1907); izbor orguljskih djela obj. Franke-Sandmann (1928); 5 korala za orgulje obj. G. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik, 1937); izbor orguljskih kompozicija obj. R. Zollner (1938); tokata za orgulje obj. H. G. Ley (1949). — Fantaziju za obou i orgulje obj. J. N. David (1942); po nekoliko trio-sonata obj. H. Keller (Schule des klassischen Triospiels, 1928) i E. Kaller (1938). — Tri klavirske fuge obj. A. Farrenc (Le Tresor des Pianistes, 1870); 2 partite za klavir obj. E. Pauer (Alte Meister) ; nekoliko klavirskih kompozicija obj. K. Herrmann (1949).
3. Johann Gottfried, kompozitor i orguljaš (Z\vickau, kršten 29. V 1741 — Altenburg, 5. I 1814). Sin Johanna Ludvviga; od 1758 orguljaš i od 1771 gradski kantor u Altenburgu. Darovit epigon, pisao je brojne kantate u tzv. Empfindsamer stilu, karakte ristiĉnom za sredinu XVIII st. DJELA. KLAVIRSKA: Sonata Es, 1765; Allegro G, 1775; «An die Nadu«, Der Christ an seinem Grabe, divertimento i sonatina, 1789; 6 divertimenata, 1796. — Manja djela za orgulje. — Muziĉka drama Die Nacht. — VOKALNA: oratorij Die Auferstehung und Himmelfahrt Jesu, 1774; svjetovna kantata Die Macht der Liebe; preko 70 crkvenih kantata; Liedcr mit Aielodien I i II, 1777 i 1782. NOVA IZD.: 2 pjesme obj. E. O. Lindner (Geschichte des deutschen Liedes im 18. Jahrhundert, 1871).
4. Ehrenfried Christian Traugott, orguljaš (Zeitz, 15. II 1753 — Altenburg, 17. IV 1804). Brat Johanna Gottfrieda; 1780 naslijedio oca kao dvorski orguljaš u Altenburgu. Saĉuvano je njegovo djelo Sammlung einiger der vorziiglichsten Kirchengesdnge mit Verdnderungen, 1787 (5 variranih korala). LIT.: H. LBffler, Die Schuler J. S. Bachs und ihr Kreis, Zeitschrift fur evangelisehe Kirchenmusik, 1929. — Isti, Johann Ludwig Krebs, Mitteilungen iiber sein Leben und Wirken, Bach-Jahrbuch, 1930. — Išli, Der Stadtkantor J. G. Krebs, Altenburger Hcimatblatt, 1934. — Isti, Johann Tobias Krebs, Bach-Jahrbuch, 1940—48. — R. Sietz, »Der cinzige Krebs im Bache«: Johann Ludwig Krebs, Das Musikleben, 1953. — K. Tinel, Johann Tobias I, Johann Ludwig, Johann Tobias II, Johann Carl, Johann Gottfried, Carl Heinrich Gottlieb, Ehrenfried Christian Traugott Krebs, MGG, VII, 1958. — Isti, Die Choralbearbeitungen fur Orgel von Johann Ludwig Krebs, Spomenica H. Engelu, Kassel 1964. B. Ać.
KREBS, Carl, njemaĉki muzikolog (Hanseberg, Wurttemberg, 5. II 1857 — Berlin, 9. H 1037). Studirao u Berlinu muziku na konzervatoriju Klindivorth-Sch'drmenka i na Visokoj muziĉkoj školi (H. Barth, A. Becker, W. Bargierj^a filozofiju i muzikologiju na Univerzitetu u Rostocku. God. 1896—1923 profesor historije muzike na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. Djelovao i kao muziĉki kritiĉar (Vossische Zeitung, 1895—1901; Moderne Kunst; Deutsche Rundschau; Tag, 1901—31). DJELA: Girolamo Dirutas Transilvano, VFMW, 1893; Die Erauen in der Musik, 1895; Deutsche Musik im 19. Jahrhundert, 1900; Dittersdorfiana (s tematskim katalogom Dittersdorfovih kompozicija), 1900; Schaffen und Nachschaffen in der Musik, 1902; Mozart, 1906; Haydn, Mozart, Beethoven, 1906 (III izd. 1920); Krieg und Musik, 1917; Meisler des Taktstocks, 1917; brojne studije u VFMW i drugim struĉnim publikacijama. — Obj. klavirska djela C. Ph. E. Bacha u izvornom obliku (6 sv.), 1895 (novo izd. 1935); originalni notni tekst Beethovenovih klavirskih sonata (3 sv.), 1898; zbirku citata J. Brahmsa pod naslovom Des jungen Kreislcrs Schatzkdstlein, 1908 i Brahmsovu korespondenciju sa J. Spittom i F. O. Dessoffom, 1922. LIT.: R. Schaal, Carl Krebs, MGG, VII, 1958.
KREBS, Hel mut, njemaĉki pjevaĉ, tenor (Dortmund, 8. X 1913 —). Pjevanje studirao na Visokoj muziĉkoj školi u
Berlinu. Najprije koncertni pjevaĉ, 1938 debitirao u berli Gradskoj operi i tamo. angaţiran (1945—47 u Dusseldi MeĊunarodno priznanje na opernom podruĉju stekao kao Moz interpret (Belmonte u Otmici iz Seraja, Idamante u IĊomenet oratorijskom podruĉju u Bachovim pasijama (EvanĊelist u Pa* Mateju i Pasiji po Ivanu). Istakao se i kao koncertni pjevaĉ. G vao na milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu, hambt: Drţavnoj operi, u Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, na festiv u Salzburgu, Glvndebourneu i dr. i snimio više gramofo: ploĉa. Ogledao se i kao kompozitor klavirskih i komornih solo-pjesama i dr. KREBS, Karl August (pravo ime Miedke), njemaĉki1 gent i kompozitor (Niirnberg, 16. I 1804 — Dresden, 16. V 1 Uĉenik svog pooĉima, opernog pjevaĉa j. B. Krebsa i I. Seyf u Beĉu. Od 1827 dirigent u Hamburgu, zatim u Dresdenu 185c u Dvorskom kazalištu, od 1872 u Dvorskoj kapeli. K. ide 1 najvećih dirigenata XIX st. Komponirao je veoma mnogo (već za klavir i solo-pjesme, zatim zborove, 2 opere te kraća orkest i crkvena djela), ali njegova muzika zbog pomodnog kara nema trajnije vrijednosti. Njegova ţena Alovsia (roĊena Mich bila je poznata pjevaĉica, a kći Mary (udata Brening) postij kao pijanistica velike uspjehe na turnejama po Evropi i 5 LIT.: Christern, C. Krebs als Mensch, Komponist und Dirigent, Hai i New York 1850. — O. Schmid, Mary Krebs-Brening, Dresden 1892. Schaal, Karl August Krebs, MGG, VII, 1958.
KREHBIEL, Henry Kdvvard, ameriĉki muziĉki pisac i kr (Ann Arbor, Michigan, SAD, 10. III 1854 — New York, 2C 1923). Studirao pravo u Cincinnatiju; kasnije se sasvim pos muziĉkoj kritici i muzikološkom radu. God. 1874—80 kritii The Cincinnati Gazzete, zatim do smrti suradnik u The Netv Tribune. Niz godina pisao je uz to i komentare za koncerte harmonije u Ne\v Yorku. DJELA: Notes on the Culdvation of Choral Musie and the Oratorio i of Ncw York, 1884; Review of the New Vork Musical Season I88s—1890 ( 1886—90; Studies in the Wagncrian Drama, 1891; The Philharmonic £ of New York: A Mcmorial. . . , 1892; How to Listen to Music, 1896; Mus Manners in the Classical Period, 1898; Chapters of Opera, 1908; A Book 0) ras, 1909; The Pianoforte and Its Music, 1911; A Second Book of Operas, More Chapters of Opera, 1919. — Izdao je zbirke: Famous Songs (4 sv.), Songs From the Operas (5 sv.), 1907—I I ; Voices From the Golden Age Canto, 1910 i Afro-American Folk-Songs, 1914. — Preveo je na engl. i pr Mitsic and Musicians A. Lavignaca, 1903; Beethoven F. Kersta, 1905; Th of Beethoven A. W. Thavera (3 sv.), 1921 i dr. LIT.: R. Aldrich, Henry Edward Krehbiel, Music and Letters, 19: -V. Broder, Hcnry Edward Krehbiel, MGG, VII, 1958.
KREHL, Stephan, njemaĉki kompozitor i muziĉki teorc (Leipzig, 5. VII 1864 — 7. IV 1924). Studirao u Leipzigu i I denu. God. 1889—1902 nastavnik Konzervatorija u Karlsn a kasnije — do smrti — u Leipzigu. Izvrstan nastavnik i ugl teoretiĉar. DJELA: uvertira Hanneles Himmelfahn. — KOMORNA: gudaĉki* tet; suita za gudaĉki kvartet; klavirski trio; kvintet za klarinet i gudaĉki tet; sonata za violinu i klavir; sonata za violonĉelo i klavir. — Oko 70 klav kompozicija. — Kantata Trb'stung; oko 40 solo-pjesama. — SPISI: Musikc Formenlehre, 1902 (novo izd. 1938); Allgemeine Musiklehre, 1904 (III izd. ] Kontrapunkt, 1908 (novo izd. 1936; na španjolskom II izd. 1953); Fuge, i terung und Anleitung zur Komposition derselben, 1908 (novo izd. 1936; na šp skom II izd. 1953); Kompositionsunterricht und moderne Musik, 1909; Mu elend, 1912; M. Hauptmann; ein Dank- und Gedenkzvort, 1918; Theorie der kunst und Konipositionslehre (2 sv.), 1920—22; ĉlanci u razliĉitim ĉasop: LIT.: F. Reuter, Stephan Krchl, Leipzig 1921. — R. Schaal, Stephan I MGG, VII, 1958.
KREISLER, Fritz, austrijski violinist (Beĉ, 2. II 187: New York, 29. I 1962). Uĉio na Konzervatoriju u Beĉu (J. Hell: berger) i u Parizu (L.-J. J sart, L. Delibes). God. 18 89 odlazi s pijanistom Rosenthalom na prvu tui u SAD. Usprkos velikim u: sima, vrativši se u Beĉ, nt kivano napušta karijeru vi skog virtuoza te studira n ĉinu i likovne umjetnos Rimu i Parizu. God. 1899 ĉinje ponovo koncertirati. da poduzima niz turneja Evropi i SAD te postaje y od najpopularnijih virtuoza ga vremena. K. je i sam £ veoma briljantne kompozi a brojna djela transkribira za violinu. Mnoge kompozi koje je — pod imenom pozr autora prošlih vremena (Viv v. KREISLER Pugnani, Padre Martini i dr,
KREISLER — KREK K. objavljivao u toboţnjoj vlastitoj redakciji, u stvari su njegova vlastita djela. Od 1940 boravio je u SAD. DJELA: 2 violinska koncerta. — Gudaĉki kvartet, 1922; niz kompozicija za violinu i klavir te za violinu solo; kadence za violinske koncerte L. v. Beetho vena i J. Brahmsa. — Operete Apple Blossoms (sa V. Jacobijem), 1919 i Sissy, 1932. — Solo-pjesme. — Transkripcije i izdanja tuĊih djela. — Four Weeks in the Trenches: The War Story of a Violinist, 1915. LIT.: L. P. Lochner, Fritz Kreisler, New York 1950 (njem. prijevod: Wien 1957)- — O- Dotvnes, Kreisler's Delectable Musical Hoax, N. J. Times, 1935 i u djelu Olin Downes on Music (izd. I. Downes), New York 1957. — W. Strecker, Fritz Kreisler, Das Musikleben, 1955. — M. Pincherle i R. Hanert, Fritz Kreisler, Les grands interpretes, Geneve 1956. —J. Szigeti, Memorie of Fritz Kreisler, The Strad, 1962—63. — J. W. Hartnack, Grosse Geiger unserer Zeit, Gutersloh 1968. — R. Nissim, I »ruggri« di Kreisler, Rassegna musicale Ćurci, 1970.
KREJĈI, Iša (František), ĉeški kompozitor i dirigent (Prag, 10. VII 1904—). Studirao na Praškom konzervatoriju (K. B. Jirak, V. Novak) i na Univerzitetu. Kasnije se usavršavao u dirigiranju kod V. Talicha. Kazališni dirigent u Bratislavi i Pragu, 1945—58 direktor Opere u Olomoucu, a zatim Opere u Pragu i uz to operni dirigent u Ĉeškim Budejovicama. U njegovim kompozicijama osjeća se utjecaj francuske »Šestorice« i neoklasiĉara (P. Hindemith). Ĉesto piše male forme aforistiĉkoga karaktera. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1950; II, 1957 i III, 1963; simfonijeta — divertimento, 1939; Concertino za klavir i duhaĉe, 1935; Concertino za violinu i duhaĉe, 1936; Concertino za violonĉelo i orkestar, 1940; 2 suite, 1933 i 1939; 20 varijacija, 1947; serenada, 1950; 14 varijacija na narodnu pjes mu, 1952. — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: I, 1935; II, 1953 i III 1960. Divertimento za duhaĉki trio, 1935; trio za klarinet, kontrabas i klavir, 1936; nonet, 1937; Divertimento za duhaĉki kvartet, 1925; sonata za violinu i klavir, 1929; sonata za klarinet i klavir, 1930. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Antigona, 1932 (prer. za televiziju 1964); Pozdviţeni v Efezu, 1939—45 i Temno, 1944—51. Maly balet, 1927. — VOKALNA. Kantate: Zpkv zdstupu, 1925; Z duddckeho kraje; Koledy posvdtne v ĉas vdnoćni zpivane i Vojenske pisnĉ. Zborovi; solo-pjesme. — Ĉlanci. LIT.: V. Holckneht, Iša Krejĉi, Hudebni rozhledv, 1953. — J. Kasan, Novoklasicism v dile Iši Krejĉiho (disertacija), Praha 1956. — J. Buţga, Iša Krejĉi, MGG, VII, 1958.
KREJĈI, Josef, ĉeški kompozitor (Milostin kod Rakovnika, 7. XII 1821 — Prag, 19. X 1881). Uĉio na Orguljaškoj školi u Pragu. Od 1844 orguljaš u Pragu, od 1858 direktor Orguljaške škole, a 1865—79 direktor Konzervatorija. DJELA: 2 uvertire za orkestar. — Klavirske kompozicije. — Sonata, preludiji i dr. za orgulje. — Zborovi; solo-pjesme. — Tri mise; 2 Te Deuma; kraće crkvene kompozicije. — Praktiĉti zdkladove nauky 0 hfe na varhany. LIT.: J. S. Debrnov, Struĉne dejinv konservatofe praţske, Praha 1878. — R. Quoika, Josef Krejĉi, MGG, VII, 1958.
KREJĈI, Miroslav, ĉeški kompozitor (Rvchnov nad Kneţnom, 4. XI 1891 — Prag, 29. XII 1964). Na Univerzitetu u Pragu studirao muzikologiju; u kompoziciji uĉenik V. Novaka (1911— 13). Gimnazijski profesor u razliĉitim gradovima, 1943—53 predavao na Praškom konzervatoriju. SuraĊivao u mnogim ĉasopisima (Ĉeška Hudba; Listy Hudebni Matice; Tempo). Zastupnik kompozicijskog smjera V. Novaka. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: I, 1915; II, 1946; III, 1954 i IV, 1957. Simfonijska pjesma Krdl Ldvra, 1917; koncert za violu, 1947; koncert za klarinet, 1949; koncert za violinu, 1952; 6 suita, 1916 —55; serenada Mokrovratska za ko mo rni o rkestar, 1 926; 2 zb irke ĉešk ih p leso va, 1948 i 1952. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1942; 7 gudaĉkih kvarteta, 1913 —56; 5 gudaĉkih kvinteta, 1926—57; gudaĉki sekstet, 1935; klavirski trio, 1941; klavirski kvartet, 1932; klavirski kvintet, 1948; 2 duhaĉka kvarteta, 1938 i 1939; duhaĉki sekstet, 1949; 2 septeta, 1945 i 1950; 2 okteta, 1942 i 1956; 2 noneta, 1940 i 1954; serenada za 5 klarineta, 1932; serenada za duhaĉki kvintet, 1944; Divertimento za 10 duhaĉkih instrumenata, 1958; kvartet za duhaĉki trio i kla vir, 1955. Sonate uz klavir: 2 za violinu, 1926 i 1952; 2 za rog, 1935 i 1959; 2 za violu, 1942 i 1958; za violonĉelo, 1943; za klarinet, 1950; za basetni rog, 1950; za obou, 1951; za kontrabas, 1952; za fagot, 1952 i za flautu, 1958. Sonate za solistiĉki instrument bez klavira: za fagot, 1930; za obou, 1931; za rog, 1931 i za violonĉelo, 1943. — Klavirske kompozicije. — Dvije sonate (1943 i 1954) 1 druga djela za orgulje. — DRAMSKA: opere Leto, 1937 i Mdvia, posledni hejtman, 1944; 2 melodrame. — VOKALNA. Kantate: Pisen svatebni, 1926; Ĉeskemu Udu, 1939; Smrt Kristova, 1939; Laska pĉknejši, 1954; Rodne zemi, 1958 i Mir 1959. Vokalni symfonie, 1930. Zborovi; solo-pjesme. LIT.: F. Zrno, Miroslav Krejĉi, Ĉeška Hudba, 1935. — M. Krejĉi, Rytmus, 1942—43. — M. Krejĉi, Tempo, Praha 1946. —J. Buţga, Miroslav Krej ĉi, MGG, VII, 1958. ^
KREJN, sovjetska obitelj muziĉara. 1. Grigorij Abramoviĉ, kompozitor (Niţnij Novgorod, 18. III 1879 — Komorov kraj LenjingraĊa, 6. I 1955). Studirao u Moskvi (R. Gliere) i 1905—08 u Leipzigu (M. Reger). Ţivio u Moskvi kao nastavnik violine i teoretskih predmeta. God. 1926—34 boravio u Parizu, a 1941—43 djelovao u Taškentu. Zatim je ponovno u Moskvi do 1948 poduĉavao violinu i kompoziciju. U nekim djelima inspirirao se hebrejskim napjevima. Prvenstveno je komorni kompozitor.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1946; koncert za violinu, 1934; 2 poeme za violinu i orkestar, 1922 i 1934; fantazija za violinu i orkestar, 1948; 3 epizode Jleuuu, 1937. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1915; kvartet za kla rinet i klavirski trio, 1947; EepeucKan pancodun za klarinet, gudaĉki kvartet i klavir (prer. i za klarinet i orkestar), 1925; sonata za violinu i klavir, 1913. — Dvije sonate za klavir, 1906 i 1924. — Solo-pjesme.
2. Aleksandar Abramoviĉ, kompozitor (Niţnij Novgorod, 29. X 1883 — Moskva, 21. IV 1951). Brat Grigorija; 1897—1908
379
studirao na Moskovskom konzervatoriju (violonĉelo kod E. Glehna, kompoziciju kod L. Nikolajeva i B. Javorskog). Kontrapunkt i formu uĉio kod Protopopova i Korešĉenka na Moskovskoj filharmonijskoj školi. Nastavnik na Moskovskom konzervatoriju (1912—17), ĉlan Savjeta za školstvo (1918—27). Rani Krejnov opus upućuje na Griega, Skrjabina i francuske impresioniste. Od 1908 K. se bavio hebrejskom muzikom. Kasnije su mu djela dvojako usmjerena: u nekima nema istoĉnjaĉkih karakteristika (simfonijska pjesma Po3a u Kpecm', TpaypHan oda naMmnu B. H. JlemiHa), a druga su nastala pod izravnim utjecajem orijentalne, osobito hebrejske muzike (Pjesme Ghetta; Keddiš). K. je, uz Gnjesina, bio voĊa hebrejsko-nacionalnog muziĉkog smjera u SSSR. Veliku je paţnju poklanjao hebrejskom teatru, za koji je napisao mnogo scenske muzike. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1925 i 1945; simfonijske pjesme ConOMen, 1913 i Po3a u Kpecm, 1921; Poema za violonĉelo i orkestar, 1910. Suite: Honb na cmapoM pbinKe, 1924; 2 suite iz baleta JIaypencuH, 1932; suita na kabardino-balkarske teme, 1942 i 2 suite iz baleta Tambnna, 1943. Capriccio na jevrejske te me. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1909; Lirski fragmenti za 4 violonĉela; elegija za klavirski trio, 1913; 2 suite EepeucKue 3CKu3bi za klarinet i gudaĉki kvartet, 1909 i 1910; kompozicije za violinu i klavir te za violonĉelo i klavir. — KLAVIRSKA: sonata, 1922; plesna suita; kraće kompozicije. — DRAMSKA: opera 3azMyn, 1930. Baleti: Omen/io, 1932; Jlaypencun, 1939 i Tambnna, 1943 (preraĊena 1947 kao Monb uapodd). Scenska i filmska muzika. —■ VOKALNA: kantata Keddiš, 1922; FlecHH o coKOjie za sole, zbor i orkestar, 1948. Za zbor i orkestar Tpaypnan oda, 1926 i simfonijski ditiramb CCCPydapnan 6puzada Mupoeozo nponemapuama, 1932. Zborovi; solo-pjesme.
3. Julijan Grigorjeviĉ, kompozitor (Moskva, 5. III 1913 —). Sin i uĉenik Grigorija Abramoviĉa; 1927—32 studirao na Ecole Normale u Parizu (P. Dukas). Kao pijanist koncertirao u Francuskoj 1932—34. God. 1934—37 profesor instrumentacije na Konzervatoriju u Moskvi. Bavio se i muziĉkom kritikom. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: BecemnH CUM $ OHUX za klavir i orkestar, 1935 (prer. 1959) i ApumuvecKan nojMa, 1937; 3 simfonijske pjesme, 1953; 3 koncerta za klavir: I, 1929; II, 1942 i III, 1943; koncert za violonĉelo, 1929 (prer. 1954); 4 suite za komorni orkestar, 1949 —52. — KOMORNA. Ĉetiri gudaĉka kvarteta: I, 1925; II, 1927; III, 1936 i IV, 1944. Kvintet za flautu i gudaĉki kvartet, 1943; sonata-fantazija za violonĉelo i klavir, 1955. — Dvije sonate za klavir, 1924 i 1925. — Solo-pjesme. — SPISI. Monografije: Debussy; A. Krejn; Milhaud; Honegger; Ravel; Respighi i De Falla.LIT.: L. Sabanejev, Hebrejska nacionalna škola u muzici (na ruskom), Moskva 1924. — Isti, Aleksandar Krejn (ruski i njemaĉki), Moskva 1928. — M. E3n3a, A. KpeiiH, 1944. — 5. Siw, Alexander Abramowitsch Krein, MGG, VII, 1958. — IO. TW/IUH, K>JinaH rpHropteBH«1 KpeiiH, CoseiCKaH My3bfKa, 1960.—A. AjieKcandpoe, rOjinaH FpHropbeBH ! KpeiiH, ibid., 1963. — K>. KpeiiH i H. Poeojtcuna, AjiencaH/ip A6paMOBim KpeiiH, MocKBa 1964. — B. HIupuHCKuu, FpuropHH AopaMOBHM KpeiiH, CoBeTCKan My3biKa, 1965.
KREK, Gojmir (Gregor), kompozitor i muziĉki pisac (Graz, 27. VI 1875 — Ljubljana, 1. IX 1942). Profesor Pravnoga fakulteta u Ljubljani; prvu poduku u muzici dobio u roditeljskoj kući od majke, a zatim uĉio kod E. W. Degnera u Grazu. Za vrijeme studija u Grazu dirigirao orkestrom srpskoga akademskog društva Srbadija i vodio pjevaĉki zbor Triglav. God. 1901 osnovao u Ljubljani muziĉku reviju Novi akordi i ureĊivao je za cijelo vrijeme njezina izlaţenja (do 1914). Od 1920 bio je nadzornik muziĉkih škola u Sloveniji. Sa G. Krekom zapoĉinje novo razdoblje u razvoju slovenske muzike. Okupivši oko Novih akorda gotovo sve slovenske muziĉare, on je na njih utjecao da prekinu s romantiĉnom tradicijom i da prihvate tekovine suvremenog muziĉkog strujanja iz zapadnoevropske umjetnosti. Kad G. KREK su Novi akordi od X godišta dalje dobili i literarni prilog, K. je u njima objavio niz ĉlanaka idejnog i historijskog karaktera. Kao objektivan i dosljedan kritiĉar on je znao da pravilno ocijeni sve pojave i da svako, staro i novo ostvarenje, stavi na pravo mjesto. Poseban uspjeh postigao je upornim zalaganjem da ne bude ni jedne muziĉke priredbe, niti jednog reproduktivnog umjetnika, koji u svoj program ne bi uvrstio bar jednu kompoziciju slovenskog autora. U svom nastojanju za obnovom slovenske umjetniĉke muzike K. je našao mnoge istomišljenike i pobornike, A. Lajovica, E. Adamiĉa i dr., ali je znao i da iz redova konzervativnijih muziĉara predobije pojedince za svoje ideje. Zbog toga nije pretjerano ako se kaţe da bez Kreka i Novih akorda razvoj moderne muzike u Sloveniji ne bi bio tako brz i ne bi dostigao tolik uspon. Pa ĉak i nakon Prvoga svjetskog rata, kada Novi akordi nisu više izlazili, on je, osobito kao nadzornik muziĉkih škola, svojim organizacij-
380
KREK — KRENEK
skim sposobnostima i smislom za kritiĉna opaţanja mnogo pridonio podizanju umjetniĉkoga nivoa medu slovenskim muziĉarima. Krekove kompozicije u kasnom i novoromantiĉkom stilu odaju veliko tehniĉko znanje i smisao za arhitektoniku i formu. Sadrţajno i formalno dotjerane one predstavljaju vrijedan prilog slovensko muzici na poĉetku njene moderne orijentacije. DJEL\: kompozicije za klavir 2-ruĉno i 4-ruĉno. — Kompozicije za orgulje. — Muški i mješoviti zborovi; solo-pjesme uz klavir.— Studije; ĉlanci; kritike i dr. LIT.: L. M. Škerjanc, Gregor Gojmir Krek kot skladatelj, Letopis Aka demije znanosti in umetnosti v Ljubljani, 1943. — D. Cvetko, Ţgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, III, Ljubljana 1960. D. Co.
KREK, Uroš, kompozitor (Ljubljana, 21. V 1922—). Studij kompozicije završio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Od 1947 do 1957 glavni urednik muziĉkog programa Radio-Ljubljane, 1957—67 asistent za etnomuzikologiju na Glasbeno narodopisnom institutu i od 1967 profesor za kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Krekov muziĉki opus napisan je preteţno za instrumentalne sastave. Svoja djela izgraĊuje na klasiĉnim principima oblikovanja, a sadrţaj obogaćuje izvornim harmonijskim govorom koji se mjestimice oslanja na dvanaesttonsku tehniku. Za neka njegova ostvarenja karakteristiĉna je komorna koncepcija koja se temelji na primjeni narodnih izraţajnih elemenata i na sintezi orkestralne boje i melosa. Na soĉnom harmonijskom jeziku, kojemu se U. KREK pridruţuje profinjeni smisao za misaonu muziĉku izraţajnost, nastao je niz izvanredno uspjelih muzika za film, dramu i radio. Instrumentalni i muziĉko-scenski opus dopunjuju vokalne i komorne kompozicije u kojima se zvuĉni kolorit i melos spajaju u suptilno muziĉko tkivo. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta, 1949; koncert za violinu, 1949. (prer. 1961); koncert za rog, 1960; Koncertantna glasba za fagot i komorni orkestar, 1954; Mouvements concertants, 1955; sonatina za gudaĉe, 1958; Rapsodiĉni ples, 1959; Inventiones ferales za violinu i gudaĉe, 1962; Concertino za piccolo i orkestar, 1967. — KOMORNA: Theme varie za trombon i klavir, 1970; EpisoĊi concertanti za duhaĉki kvintet, 1971; sonatina za obou solo, 1971; sonata za 2 violine, 1972. — DRAMSKA. Scenska muzika za drame: Vihar (Shakespeare), 1957; Šel je popotnik skozi atomski vek (M. Bor), 1958; Aretej (Krleţa), 1960; Antigona (Smole), 1960); Sinja plića (Maeterlinck); Pod mlećnim gozdom (D. Thomas), 1967; Ojdip in sfinga (Cocteau), 1968. Filmska muzika. — VOKALNA: Staroegiptovske strofe za glas, gudaĉki orkestar i 2 harfe, 1967. Zborovi: Marko skaĉe; Sijaj mi sonćece; Nocoj je pa ena lepa noĉ; Prekmurska; 12 koroških ljudskih pestni; 7 porabskih ljudskih pesmi; Liriĉna suita za mešani zbor, 1969. J. Gc.
KRELJA, Zina, pevaĉica, sopran (Bitola, 17. II 1925 —). Studirala na muziĉkim akademijama u Beogradu i Zagrebu (M. Reizer) i kod R. Stracciarija u Rimu. Pevaĉku karijeru zapoĉela u Zagrebaĉkoj operi, zatim nastupala u Sarajevu, a posle rata u Skopskoj operi, gdje je nosilac glavnih lirsko-koloraturnih partija. Gostovala na jugoslovenskim muziĉkim scenama, a deo svoje aktivnosti posvetila i koncertnom muziciranju. T. Si. KREMENLIEV, Boris, ameriĉki kompozitor i muzikolog bugarskog podrijetla (Razlog, Bugarska, 23. V 1911—). Studirao u Chicagji i na Eastman School of Music Univerziteta u Rochesteru, gdje "j& promovirao 1942. Od 1947 profesor na University of California u\Los Angelesu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1941; koncert za klavir, 1950; Bulgarian Rhapsody, 1953; Balkan Rhapsody, 1965. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1935 i 1957; 2 klavirska kvarteta, 1945 i 1950; kvartet s oboom, 1948. — Kompozicije za klavir. — Muzika za radio, televiziju i film i dr. — SPISI: Asymmetric Rhythms in the Music of the Southern Slaves, Journal of the Americal Musicological Societv, 1951; Bulgarian Macedonian Folk Music, 1952; Some Social Aspects of Bulgarian Folk-Songs, Journal of American Folklore, 1956; Composers. Critic Speak Their Mind, Musical Courier, 1961; Balkans Revisited, 1962, Ethnomusicologv, 1963; Some Observations on Stress in Balkan Music, Studies in Ethnomusicologv, 1965.
KREMLJOV (Kremlev), Julij Antoljeviĉ, sovjetski muzikolog (Jesentuki, Kavkaz, 19. VI 1908 — Lenjingrad, 15. II 1971). Muziĉki studij završio 1933 na Konzervatoriju u Lenjingradu. Djelovao na muziĉkom odjelu lenjingradskog Drţavnoga nau-ĉnoistraţivaĉkog zavoda za kazalište i muziku od 1937 (od 1957 direktor). Bio je ĉlan redakcijskog odbora ĉasopisa CoeemcKan My3blKa. DJELA: licmopuH JlenumpadcKOu Koncepeamopuu, 1862—1937, 1938; <£>pedepuK IHoneH, 1949 (II izd. 1960);
Hbie cmambu u ebicmynneHUH, 1959; ScmemuiHbie npo6neMbi coeemcKou MI 1959; BbipasumeAbHoe u u3obpa3umeAbHoe e My3biKe, 1962; FIosHaeamejibHa My3bixu, 1963; Kjiod Me6wccu, 1964; 3cmemw
KRENEDIĆ, Kazimir, kompozitor i muziĉki kritiĉar (C 29. II 1896 — Zagreb, 22. V 1956). Završio studij prava; m uĉio privatno u Zagrebu (F. Lhotka) i na Muziĉkoj akaden Miinchenu (H. Waltershausen). Bio je dugogodišnji mi kritiĉar u zagrebaĉkim dnevnim listovima (Obzor, Narodne m Rijeĉ, Novosti). Njegove kompozicije programnog obiljeţja su inspirirane folklornim elementima. Pokrenuo i ureĊivao ĉa Naša muzika (1924—25). DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Erotikon, 1922—24; simfc pjesma Maštanje, 1950; Ilirski koncert za klavir; Suita stilova za gudaĉki or — KOMORNA: 9 gudaĉkih kvarteta; 3 klavirska trija; klavirski kvintet; 1 kolićna suita za violinu i klavir; Teme za violonĉelo i klavir i dr. — Komp za klavir. — Radio-opera Ljudevit Gaj (neizv.). — Zborovi; solo-pjesn 1 Obradbe narodnih napjeva za razliĉite sastave. K. I
KRENEK (Krenek), Ernst, ameriĉki kompozitor i pi austrijskog podrijetla (Beĉ, 23. VIII 1900 —). Muziku uĉic F. Schrekera u Beĉu (1916—20) i Berlinu (1920—23), gd uz to došao u bliţi doticaj sa F. Busonijem, H. Scherchenor Schnabelom i E. Erdmannom. God. 1925—27 asistent P. Bel na operama u Kasselu i Wiesbadenu, a zatim ţivio preteţ Beĉu kao kompozitor, pijanist, dirigent i muziĉki publicist (ic 33 suradnik Frankfurter Zeitunga, 1933—38 Wiener Zeitu Iz toga doba datira njegovo prijateljstvo sa A. Bergom, A. W> nom i K. Krausom. Pred fašizmom pobjegao 1937 iz Bc London, odakle odlazi 1938 u SAD, gdje je 1945 dobio drţav stvo. Predavao je kompoziciju na visokim školama i univerzitt u New Yorku, St. Paulu, Hollywoodu, Los Angelesu, Walth Baltimoru, Tanglewoodu i dr., a kao gost predavao na Lje teĉajevima u Darmstadtu i dr. Od 1966 ţivi u Palm Sprii Kalifornija. K. je u svom plodnom stvaralaštvu (do danas preko 200 ! pozicija, većinom opseţnih) slijedio znaĉajne razvojne faze vremene evropske muzike, od ekspresionistiĉke atonalno neobaroka do dodekafonije i elektronske muzike. Iako se 1 gotovo svim muziĉkim oblicima, teţište njegova stvaranja, kazalištu. Njegov debi na opernoj pozornici bila je scenska tata Zzoingburg, izvedena 1922 u Berlinskoj drţavnoj operi, je ocijenjena kao dokaz velike nadarenosti. Nakon politiĉke s Der Sprung iiber den Schatten (1923) K. se vratio poĉecima O] pa je u operi Orpheus und Eurydike (1923) ekspresionistiĉki o mit (libreto O. Kokoschka). Razvijena smisla za realistiĉnu ak nost, K. je u operi Jonny spielt auf (1927) iskoristio tekovine ; i stvorio svoje najpopularnije kazališno djelo (za nekoliko gc izvedeno na preko 100 muziĉkih kazališta u Evropi). Jednoć Der Diktator i Schwergewicht (obje 1928) primjeri su grol kojom se šibaju tadašnji društveni odnosi u svijetu, a u L des Orest (1931) i Karl V (1933) K. oţivljava historijske like dogaĊaje, što će doći do izraţaja i kasnije u operi Pallas Ai uieint (1955). Kao odgovor na politiĉku i rasnu diktaturu na opera Turquin (1940). Iz ameriĉkog su razdoblja još Dark Wt (1950) i komorna opera The Belltomer (1957); u Beĉu je izvei komiĉna opera Ausgerechnet und verspielt (1962), u Hambi Der goldene Bock (1964) i Dos kommt davon (1970), uz koje t spomenuti televizijsku operu Der Zauberspiegel (1966) i dr svojim scenskim radovima, za koje je većinom sam pisao tekst Kfeneka je posebno zanimao problem ljudske slobode, a zi odnos stroja i ĉovjeka, koji stroj, upornom nesmiljeni jednoliĉnog ritma, uništava dividualni ţivot. To je j« od ideja koje dominiraju li tom opere Jonny spielt au kojemu je K. u vješto izrade ali eklektiĉnoj partituri sliku leţernosti i iskvarer poratnog evropskog društi ismijao njegov zanos za cn kom plesnom muzikom i zom. Preselivši se u Ameriku je otpoĉeo komponirati isk ĉivo po dodekafoniĉkim ni lima, pretvorivši se tako protivnika u apologetu dv£ esttonske tehnike. Njegov Studies in Counterpoint bi on the twelwe-tone techn, E. KRENEK
(
KRENEK — KRESNIK s tog podruĉja. U svom oratoriju Spiritus intelligentiae, sanctus (1956) K. se ogledao i u elektronskoj muzici. Svoj razvojni put prikazao je K. u autobiografiji Selbstdarstellung (1948) i u ĉlanku Notzvendige Entscheidungen (1971). D J E L A . O R K E S T R A L N A. P et si m f o n ij a: I, o p . 7 , 1 9 2 1 ; II , o p . 1 2 , 1922; I I I , op. 16, 1922; IV, 1947 i V, 1947—49; simfonija za duhaĉki orkestar op. 34, 1924—25; Kleine Symphonie op. 58, 1928; simfonijeta La Brasileira za gudaĉe, 1952; simfonijeta, 1966; simfonijska pjesma Kette, Kreis und Spiegel, 1956 —57. Kon certi: 4 za klavir (I, op. 18, 1923; II, op. 81, 1937; III, 1946 i IV, 1950); za 2 klavira, 1951; 2 za violinu (I, op. 29, 1924 i II, 1954); za violonĉelo, 1953; za harfu, 1951; Concertino za flautu, violinu, ĉembalo (klavir) i gudaĉe op. 27, 1924; mali koncert za klavir, orgulje i komorni orkestar op. 88, 1939—40; dvostruki koncert za violinu, klavir i mali orkestar, 1950; Capriccio za violonĉelo i orkestar, 1955; 2 Concerta grossa: I, za 6 instrumenata i gudaĉe op. 10, 1921 i II, za violinu, violu, violonĉelo i komorni orkestar op. 25, 1924. Sieben Orchester-Stiicke op. 31, 1924; suita Der Triumph der Empfindsamkeit op. 43 a (sa sopranom ad libitum), 1927; Potpourri op. 54, 1927; Thema und 13 Varialionen op. 69, 1931; Campo Marzio op. 80, 1937; / Wonder as I Wander op. 94, 1942; Tricks and Tri/les (obrada varijacija za klavir Hurrican), 1945; Elf Transparente, 1954; Tanzstudien, 1956; Divertimento, 1956; Quaestio temporis za komorni orkestar, 1960; From three Make Seven za komorni orkestar, 1960 (II verzija za veliki orkestar, udaraljke, klavir i harfu, 1968); Horizon Circled op. 196, 1967; Perspektiven op. 199, 1967; 6 Profile op. 203, 1968; Fivefold Enfoldment op. 205, 1969. Za duhaĉki orkestar: Drei lustige Mdrsche op. 44, 1926; Intrade op. 51 a, 1927 i Kleine Blasmusik op. 70 a. Za gudaĉe: Sympho-nisches Stiick op. 86, 1939; Symphonische Elegie, 1946; 5 Pieces, 1948 i 7 leichtc Stu'cke, 1955. Marginal Sounds za udaraljke, 1957- — KOMORNA: gudaĉki trio, 1948; Trio fantaste za klavirski trio, 1929; trio za violinu, klarinet i klavir, 1946; Parvula corona musicalis ad honorem J. S. Bach za gudaĉki trio, 1950. Sedam gudaĉkih kvarteta: I, op. 6, 1921; I I , op. 8, 1921; III, op. 20, 1923; IV, op. 24, 1923— 24; V, op. 65, 1930; VI, op. 78, 1936 i VII, op. 96, 1943—44. Fibonacci mobile za gudaĉki kvartet klavir 4-ruĉno i koordinatora 1967; duhaĉki
i 1948; za violu i klavir, 1948; za violu solo op. 93 br. 3, 1942; za h Sonatine: za flautu flautu ii violu violu op. op. 92 92 br. br. 22 a,a,1942 1942i iza zaf lautu flautui iklarinet klarine it l t i ik klavir l i ( (gudaĉe), d ĉ ) l i t ii kl 2b b, 1942. SSuite: za fflautu 1954; za kklarinet k 1924; za klarinet i klavir (gudaĉe) 1955; za violonĉelo op 84 19
burleska Schzvergezuicht, oder die Ehre der Nation, 1927; velika opera Leben des Orest, 1929; Karl V, 1930—33 (nova verzija 1954); Cefalo e Procri, 1933— 34 (neizv.); muziĉka drama Tarquin, 1940; komiĉna opera What Priĉe Confidence, 1945—46; komiĉna opera Dark Waterst 1950; Pallas Athene weint, 1952—55 (orkestralni odlomci izvode se i na koncertnom podiju kao »simfonija«); omorna opera The Belltotver, 1957; komiĉna opera Ausgerecknet und ver-pielt 1962; fantastiĉna komorna opera Der goldene Bock 1964; televizijska opera Eight Column Line, 1939 i Spass mit Karten, 1957. Scenska muzika a kazališna djela Shakespearea, Goethea, Calderona. Preradba i orkestracija Monteverdijeve opere UIncoronazione di Poppea, 1937. — VOKALNA. Kantate: Kantate von der Verga'nglichkeit des Irdischen za zbor, sopran i klavir, 1932; Cantata for Wartime za ţenski zbor, 1943 i Ich singe zvieder, ivenn es tagt za zbor i gudaĉe, 1955—56. Koncertne arije: Monolog der Stella za sopran i orkestar (Goethe), 1928 i Die Nachtigall za sopran, 2 flaute i gudaĉe (K. Kraus), 1931. Dramatiĉni monolog Medea za mezzosopran i orkestar, I95 1 - Solo-pjesme za glas i klavir (orkestar): op. 9, 1921; op. 15, 1922; op. 19, 1923; op. 30, O Lacrimosa, op. 48, 1926; Fiedellieder, op. 64, 1930; op. 82, 1937—38; sdnge op 53 1927; 3 Gesange op 56 1927; ciklusi: Reisebuch aus den oste djela obj. je O Lacrimosa, op. 48, 1926; Fiedellieder, op. 64, 1930; sdnge op. 53, 1927; 3 Gesange op. 56, 1927; ciklusi: Rei h Al 6 Dh di Nh 6
1964 (Ernst Kfenek, Verzeichnis sdmtlicher Werke 1918—1964, Wien 1964). LIT.: J. M. Schneider, Ernst Kfenek, RM, 1930. — H. F. Redlich, Die Ideologie in Kfenek's neuen Werken, Anbruch, 1930. — Isti, Ernst Kfenek, Lesezirkel Hottingen, Ziirich 1930. — Isti, Kfeneks Liedschaffen, Auftakt, 1930. — W. Schuh, Zur Zvvolftontechnik bei Kfenek, SMZ, 1934. — H. Rosentri\s*l'A
T5m e+
T^rffnuV
Tli*
TirtrtlT'
nf
AA s^A&m
P/imnAP are
"M^Mur
Vr\rlr
T Ci A ->
___
381
Kfenek, and Hindemith (disertacija), Ann Arbor 1957. — K. H. Wbrner, Ernst Kfenek, MGG, VII, 1958. — F. Saathen, Ernst Kfenek, Munchen 1959. —• Isti, Ernst Kfeneks Botschaft im Wort, SMZ, 1959. — G. Perle, Serial Composition and Atonality, London 1962. —J. Wulf, Musik im Dritten Reich, Gutersloh 1963. — Th. W. Adorno, Zur Phisiognomik Kfeneks, Moments musicaux, Frankfurt 1964. — L. Knessl, Ernst Kfenek, Wien 1967. — H. M. Wennerstrom, Parametric Analysis of Contemporary Musical Form (disertacija), Indiana University, 1967. — A. G. Hietteman, Ernst Kfenek's Theories on the Sonata and Their Relations to His Six Piano Sonatas, 2 sv. (disertacija), University of Iowa, 1968. — J. Hdusler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. — W. Roggc, Ernst Kfeneks Opern. Spiegel der zwanziger Jahre, Wolfenbiittel i Zurich, 1970. — H. Schony, Ernst Kfeneks Vorfahren, Genealogie, 1970. — F. Wilnauer, Der unzeitgemasse Zeitgenossen, Mušica, 1970. — E. Kfenek, Notwendige Entscheidungen. Ein Selbsportrat, ibid-, 1971. K. Ko.
KRENZ, Jan, poljski kompozitor i dirigent (Wloclawek, 14. VII 1926 —■). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Varšavi, a dirigiranje i kompoziciju na Konzervatoriju u Lodţu (K. Witkomirski, K. Sikorski). Od 1945 dirigent Filharmonije u Lodţu; od 1949 vodio, uz G. Fitelberga, Veliki simfonijski orkestar Poljskoga radija u Katovicama; poslije Fitelbergove smrti (1953) šef-dirigent tog orkestra. —■ Uz T. Bairda i K. Serockog K. pripada krugu mladih poljskih kompozitora koji su se okupili oko tzv. Grupe 49 (osnovane 1949) s teţnjom da stvaraju u nacionalnom duhu, sluţeći se tekovinama suvremene evropske muzike. Kao daroviti dirigent K. ĉesto koncertira u zemlji i inozemstvu. DJ EL A. OR KES TR AL NA: 2 sim fo n ije, 1 9 4 7 —4 9 i 1 9 57 —5 8 ; to k ata za klavir i gudaĉki orkestar, 1943; Concertino za klavir i mali orkestar, 1952; rapsodija za ksilofon, timpane, celestu i gudaĉki orkestar, 1952; uvertira, 1946; Suita nokturnozv za mali orkestar, 1950; 2 serenade, 1950—51; Dialog symfoniczny, 1955; Capriccio za 24 instrumenta, 1962. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1942 i 1945; duhaĉki k vartet, 1950; duhaĉki septet, 1944; sonata za obou i klavir, 1947; kompozicije za klarinet solo. — Klavirska djela (preludiji, 1942). — Muzika za brojne radio -drame. Filmska muzika. — VOKALNA: kantata Dwa miasta za 2 zbora i orkestar, 1950; zborovi; solo-pjesme. — Tance polskie z Tabulatury Jana z Lublina (obradba za orkestar), 1954. LIT.: T. Marek, Grupa 49, Muzyka, Warszawa 1953. — B. Schdffer, Almanach polskich kompozytorow wspolczesnych . . . , Krakow 1956. — Z. Lissa, Jan Krenz, MGG, VII, 1958.
KRESANEK, Josef, slovaĉki kompozitor, muzikolog i folklorist (Ciĉmany, 20. XII 1913 —). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju i na Majstorskoj školi u Pragu (V. Novak), a muzikologiju na Univerzitetu. Od 1940 nastavnik u Prešovu i uz to do 1944 struĉni muziĉki savjetnik Slovaĉke matice. Asistent i od 1963 profesor Univerziteta i direktor Muzikološkog instituta Slovaĉke akademije znanosti i umjetnosti u Bratislavi. U ranijim kompozicijama njegov je muziĉki govor pod utjecajem modernistiĉkih nastojanja. Pribliţavajući se estetici socijalistiĉkoga realizma, Kresanekova djela postaju znatno jednostavnija i bliska narodnoj umjetnosti. Vrijedne su njegove studije 0 slovaĉkoj narodnoj pjesmi. DJELA: 2 suite za orkestar, 1951 i 1956; preludij i tokata za orkestar, 19 60. — KOAiORNA: gudaĉki kvartet, 1935; klavirski trio, 1939; 2 suite za violinu 1 klavir, 1947 i 1951. — Dvije suite za klavir, 1936 i 1938. — Kantata Hore Ho!, X 937; 3 pjesme za tenor i orkestar, 1935 —37. — SPISI: Vzt'ahy medzi motivmi ako princip hudobnej fortny (disertacija), 1939; Dejini hudby, 1942; Zuzka Seleckd spieva, 1943; Slovenska l'udovd piesen z hl'aĊiska hudobneho, 1953; K proble matike socialnej funkcie hudby, Hudobnovedne etidie II, 1957; Ndrodny umelec Eugen Suckon, 1961; Socidlna funkcia hudby, 1961. LIT.: J. Andriĉ, Slovaĉka glazba, Zagreb, 1944. — E. Zavarsky, Josef Kresanek, MGG, VII, 1958. — /. Hrušovsky, Slovenska hudba, Bratislava 1964.
KRESNIK, Franjo, graditelj gudaĉkih instrumenata, amater (Beĉ, 1865 — Rijeka, 1943). Na Rijeku došao u najranijoj mladosti i tamo završio gimnaziju; medicinu studirao u Innsbrucku. Vršio lijeĉniĉku praksu u Rijeci, a uz to je intenzivno gradio i istraţivao violine. Sagradio je 52 violine, 2 viole i 2 violonĉela. U poĉetku kopirao Stradivarijeve violine, kasnije izradio vlastiti model koji najviše podsjeća na instrumente Guarnerija del Gesu (Giuseppe Antonio). Ton Kresnikovih violina velik je i mekan; upotrebljavao je crvenkastosmeĊ ili naranĉastocrven lak, veoma sliĉan starotalijanskom. Kao dobar poznavalac starih talijanskih instrumenata bio je poznat i izvan granica zemlje. Više Kresnikovih instrumenata nalazi se u Muzeju za Hrvatsko F. K R E S N I K Primorje na Rijeci; ostala ostavština pohranjena je u arhivu JAZU u Zagrebu. DJELA: Vijesti iz umjetniĉke radionice za klasiĉnu izradbu gusala dra Franje Kresnika, 1926; Der altitalienisehe Geigenlack und seine Eigenschaften mit Riicksicht auf die Rolle der Marţe und atherischen Ole, 1932; Studio sulV antica liuteria classica italiana (hrvatski prijevod pod naslovom Starotalijansko umijeće graĊenja gudaĉkih instrumenata, 1951). — Preveo Antoine Stradivari . . . J. J. Fetiša (rukopis neizdanog prijevoda u arhivu JAZU u Zagrebu).
382
KRESNIK — KREZMA
LIT.: M. Slik, Franjo Kresnik, Sv. C, 1933. — A. Ugrenoviĉ, Predgovor Kresnikovu djelu Starotalijansko umijeće . . ., Zagreb 1951. —■ V. Fajdetić, Dr. Franjo Kresnik, lijeĉnik i graditelj gudaĉkih instrumenata, Rijeĉka revija, 1955. — Isti, Dr. Franjo Kresnik — lijeĉnik i graditelj gudaĉkih glazbala, Sv. C, 1970. M . Ţ.
KRETZSCHMAR, August Ferdinand Hermann, njemaĉki muzikolog (Olbernhau, Saska, 19. I 1848 — Berlin, 10. V 1924). Studirao na Univerzitetu i Konzervatoriju u Leipzigu, gdje je 1871—76 nastavnik Konzervatorija i zborovoĊa, od 1877 docent, a zatim profesor muzikologije na Univerzitetu (od 1898 i na Konzervatoriju). God. 1904 postao je profesor muzikologije na Univerzitetu u Berlinu, gdje je ujedno od 1907 bio direktor Instituta za crkvenu muziku, a 1909—20 i direktor Visoke muziĉke škole. Uz H. Riemanna K. je jedan od najistaknutijih njemaĉkih muzikologa svojega doba. On je u muziĉkim pojavama traţio odreĊen smisao i ideju. Za njega je muzika dio opće kulture, a svakom muziĉkom fenomenu pravu i potpunu vrijednost daje njegova idejna i do-ţivljajna (psihiĉka) pozadina. Nadovezujući donekle na baroknu nauku o A. F. H. KR ETZSC HM AR afektima, K. je izradio poseban muzikološki sistem, koji se naziva —> hermeneulika. Najopseţnije i najpoznatije je njegovo djelo Fiihrer durch den Konzertsaal. DJELA: De signis musicis, auae scriptores . . . tradiderint (disertacija), 1871; P. Cornelius, 1880; Das deutsche Lied seit Schumann, 1881; Die deutsche Klaviermusik seit Schumann, 1882; G. F. Hdndel, 1884; J. Brahms, 1884; Fiihrer durch den Konzertsaal (3 sv.): I, Sinfonie und Suite, 1887; II, Kirchliche Werke, 1888 i III, Oratorien und tveltliche Chorzverke, 1890; Die venezianische Oper und die Werke Cavallis und Cestis, VFMW, 1892; Monteverdis »Incoronazione«, ibid-, 1894; Uber den musikalischen Teil unserer Agende, 1894; Musikalische Zeitfragen, 1903; Gesammelte Aufsdtze (2 sv.), 1910 i 1911; Geschichte des neuen deutschen Liedes, 1911 (novi otisak 1966); Geschichte der Oper, 1919; Einfiihrung in die Musikgeschichte, 1920 (novi otisak 1970); sabrana predavanja o J. S. Bachu Bach-Kolleg, 1922. — Za izdanje cjelokupnih Bachovih djela uredio zbirku faksimila kronološkim redosljedom; uz to izdao operu Giinther von Schzvarzburg I. Holzbauera, DDT, VIII—IX te pjesme Bacha i W. Herbinga, DDT, 42. UreĊivao je 1905—22 zbirku priruĉnika Kleine Handbiicher der musikgeschichte nach Gattungen, za koju je napisao više radova. —■ F. Noack i H. Botstiber pro širili su i dopunili I dio djela Fiihrer durch den Konzertsaal (u 2 sv.), 1932, a H. Schnoor III dio, 1939; H. Mersmann izdao je prošireno poglavlje iz te knjige Die Kammermusik (4 sv.), 1930—33, a H. Engel Das Instrumentalkonzert, 1932. LIT.: Spomenica H. Kretzschmar zum 70. Geburtstag, Leipzig 1918. — H. Abert, Zum Gedachtnis H. Kretzschmars, PJB, 1924. ■—■ A. Einstein, H. Kretzschmar, ZFMW, 1924. — W. Vetter, Hermann Kretzschmar, MGG, VII, 1958.
KREUDER, Peter, njemaĉki kompozitor (Aachen, 18. VIII 1905—). Muziku studirao u Miinchenu i Hamburgu; 1928—30 muziĉki rukovodilac Reinhardtovih kazališta u Berlinu, 1930—33 dirigent Schauspielhausa u Miinchenu, 1945—50 u Argentini i zatim kompozitor u Njemaĉkoj. U razdoblju prije Drugog svjetskog rata jedan od najistaknutijih evropskih kompozitora zabavne muzike (Sag' beim Abschied leise »Servus«; Schon mar die Zeit; Im Leben geht alles voriiber; Einmal von Herzen verliebt sein). DJELA. DRAA1SKA: opere Der Zerrissene, 1940 i Der Postmeister, 1966; 3 operete; musicali: Madame Scandaleuse, 1958; Bel Ami, 1960 i Lady aus Pariš, 1964; preko 150 filmskih muzika. —• Das Bayerische Klavierkonzert za klavir i orkestar, 1968. — SPISI: autobiografije Schon zuar die Zeit, 1955 i Nur Puppen haben keine Tranen, 1971.
KREUTZBERG, Harald, njemaĉki plesaĉ (Reichenberg, II. XII 1902 — Muri kraj Berna, 25. [V 1968). Uĉenik R. Labana i M. Wigmanove. Djelovao u Hannoveru i Berlinu. Svjetsku slavu postigao na gostovanjima u SAD i na Festivalu u Salzburgu kao solo-plesaĉ. Od 1934 obišao je, na mnogobroj nim turnejama, gotovo cijeli svijet i potvrdio svoj ugled kao je dan od najdarovitijih i najinventivnijih plesaĉa današnjice. Njegov se izraţajni ples temelji na pantomimici, a sadrţajno je povezan sa suvremenim društvenim problemima, kao i s opće ljudskom te matikom. Povremeno predavao na Ljetnim teĉajevima u Ziirichu, a od 1955 vodi vlastitu baletnu školu u Bernu. Objavio autobio grafiju Uber mich selbst. LIT.: H. Wille, Harald Kreutzberg, Leipzig 1930. — H. von Taussig, Harald Kreutzberg, Wien 1933. •— M. Turbyfill, Ruth Page •— Harald Kreutzberg, 1935. ■— E. Pirchan, Harald Kreutzberg, Wien 1941 (II izd. 1950).
KREUTZER, francuska obitelj muziĉara. I. Rodolphe, violinist, kompozitor i dirigent njemaĉkog podrijetla (Versailles, 16. XI 1766 — Ţeneva, 6. I 1831). Uĉenik A. Stamitza. God. 1783—92 i 1804—-27 u Parizu dvorski
violinist, a uz to i solist u Thedtre italien (1790) i Grand j (1801), gdje je 1817 prvi dirigent. Od 1795 djelovao je profesor novoosnovanog Pariškog konzervatorija, od 180; komorni virtuoz Napoleona, a od 1815 kralja Luja XVII vanredan violinist, koncertirao je u Italiji (1796—98), Aus Holandiji. Beethoven mu je posvetio sonatu za violinu i op. 47 (Kreutzerova sonata). DJELA. ORKESTRALNA: 19 koncerata za violinu; Symphonie lanle za 2 violine, violonĉelo i orkestar, 1802; varijacije za 1 ili 2 violine s t a r (La Mo l i n a r a ). — K O MO RN A : 1 5 g ud a ĉ k i h k va rt e t a ; 1 5 g i trija; 7 dueta za 2 violine; 6 sonata za violinu i b. c.; 40 etida za violinu. ■ od 40 opera (najuspjelija Lodoiska, 1791).— Methode de Violon (sa P . R i P. Baillotom), oko 1810.
2. Jean-Nicolas-Auguste, violinist i kompozitor (Ve les, 3. IX 1778 —• Pariz, 31. VIII 1832). Brat i uĉenik Rode najprije privatno, zatim na Konzervatoriju u Parizu. Tu je kazališnih orkestara (1798—1800 Opera-Comique, 1801—20 O i Dvorske kapele (1804—-30). God. 1826 naslijedio brata kao fesor na Konzervatoriju. Njegove violinske kompozicije (2 kon 3 sonate i kraća djela) nemaju veće vrijednosti. 3. Leon-Charles-Fran9ois, muziĉki kritiĉar i kompt (Pariz, 23. IX 1817 — Vichv, 6. X 1868). Sin Jean-Nicolas-A sta. Svestrano humanistiĉki obrazovan pisao je kritike i ĉl (U Union, Revue, Revue et Gazette Musicale de Pariš, Revue con poraine, La Quotidienne) koji imaju veliko dokumentarno zr nje. SuraĊivao u izdavanju Encydopedie du XIXe siecle gd; sa E. Fournierom objavio ĉlanak Opera i Opera-Comique s vi nim i pouzdanim podacima o historiji tih ustanova. Kompoi je 2 opere, 2 simfonije, komorna i klavirska djela te solo-pje LIT.: K. Hering, Uber Rodolphe Kreutzers Etuden, 1858. — H. Rodolphe Kreutzer, Bruxelles 1898. —■ J. IIardy, Rodolphe Kreutzer, s nesse a Versailles, Pariš 1910. — A. \Virsla, Kreutzer, 1. Rodolphe, 2 Nicolas-Auguste, 3. Lćon-Charles-Francois, MGG, VII, 1958. — F. 1 R. Kreutzer als Opernkomponist, Chigiana, 1966.
KREUTZER (Kreuzer), Konrad (Conradin), njen kompozitor i dirigent (Messkirch u Badenu, 22. XI 1780 — 1 14. XII 1849). Uĉio u Beĉu kod J. G. Albrechtsbergera; djel kao dirigent u Wiirttembergu (1812—16), Beĉu (1822—4c prekide i 1846—49) i Kolnu (1840—42). U razdoblju roman opere, K. je predstavnik popularne lirske opere i igrokaza, s pristupaĉnom, dopadljivom melodikom. Trajniju vrijec imaju njegove solo-pjesme, romance i balade, osobito na Ul dov tekst. DJELA. INSTRUMENTALNA: 3 koncerta za klavir i orkestar; var za klavir i orkestar; gudaĉki kvartet; 2 sonate za klavirski trio; klavirski ki kvintet; divertimento za kvintet; septet; klavirske kompozicije. —DRAMi Opere (do 20): Konradin von Schwaben, 1810; Der Taucher, 1813; Libussa, Die Jungfrau, 1831; Melusinc, 1833; Das Nachilager von Granada, 1834; . lin, 1837; Der Edelknccht, 1842; Die Hochldnderin am Kaukasus, 1846. opera u I ĉinu (Feodora, 1812; Cordelia, 1819; Des Sdtigers Fluch, 1846); miĉne opere; oko 10 Singspiela; scenska muzika za igrokaze, scenske melodrame i dr. — VOKALNA: oratoriji Moses Sendung, 1814 i Die Fri feier; prigodne kantate; muški zborovi (većinom na Uhlandov tekst); prek solo-pjesama; 5 zbirki solo-pjesama i romanca; romance; oko 15 balada. — KVENA: mise; Te Deum; ofertoriji; moteti i druga crkvena djela. —■ U vrijeme obj. i neka instrumentalna Kreutzerova djela H. Schultz, a neke vc kompozicije A. Landau. LIT.: R. Krauss, Conradin Kreutzer als Stuttgart Hofkapellmeister,! Musikzeitung, 1902. — H. Burkhard, K. Kreutzers Ausgang, Ttibingen — R. Rossmayer, Konradin Kreutzer als dramatischcr Komponist (disert Wien 1928. — A. Landau, Das einstimmige Kunstlied K. Kreutzers, L 1930. — Isti, Die Klaviermusik K. Kreutzers, ZFMW, 1930—31. — W. 1 Konrad (Conradin) Kreutzer, MGG, VII, 1958. — H. Lcistcr, C. Krei Lieder fiir Mannerchor (disertacija), Mainz 1963. —■ W. Huschke i K. Schu Familie und Vorfahren des Komponisten Konradin Kreutzer, Genea 1967-
KREUTZER, Leonid, ruski pijanist i pedagog njemai podrijetla (Petrograd, 13. III 1884 — Tokyo, 30. X 1953). St rao na Petrogradskom konzervatoriju (A. Jesipova i A. < zunov). Koncertni pijanist i pedagog u Leipzigu i Berlinu, je 1921—33 predavao klavir na Visokoj muziĉkoj školi. C 1933 emigrirao je u SAD, a 1938 preselio se u Tokyo; ond do smrti bio profesor na Muziĉkoj akademiji. DJELA: scenska muzika za pantomimu Der Gott und die Bajadere, — Das normale Klavierpedal, 1915 (II izd. 1928); Das Wesen der Klavierld I9."3. — Instruktivna izdanja sveukupnih djela F. Chopina, F. Liszta, J. ; Th. Kullaka. LIT.: W. Niemann, Meister des Klaviers, Berlin 1919. — G. Štit Leonid Kreutzer, MGG, VII, 1958.
KREŢMA, Franjo, violinist i kompozitor (Osijek, 2. 1862 — Frankfurt na Majni, 15. VI 1881). Kao ĉetvorogodi: dijete uĉenik J. Eisenhutha na školi HGZ u Zagrebu; studij vršio na Konzervatoriju u Beĉu, gdje je 1875 i diplomirao. 0 1875—78 koncertirao Evropom, a 1879 postao koncertni maji Bielsova orkestra u Berlinu (kasnije Berlinska filharmonija). Kreţmino sviranje odlikovalo se svjeţinom i temperamenti gracioznošću i virtuoznim svladavanjem instrumenta. Kao i d gi reproduktivni umjetnici onoga doba, glavnu je paţnju poklar
KREŢMA — KRIEGER rješavanju tehniĉkih problema, pri tome je postigao izvanredne rezultate. Kao koncertni majstor nastupao je i solistiĉki, ne samo U Berlinu, već i u Italiji, Francuskoj, Austriji i drugdje.
383
NOVA IZD.: zbirka Arien . . . obj. A. Heuss (DDT, 1905); 11 arija iz te zbirke i 3 pogrebna napjeva H. Osthoff(l929); 7arijaobj. M. Seiffert (Organum, 1925); 1 kantatu obj. H. Osthoff(i948). LIT.: C. F. Becker, Der Hoforganist Adam Krieger, Neue Zeit-sehrift fiir Musik, 1849. —■ R. Eitner, Ada m Krieger, MFM, 1897. — A. Kopp, Adam Krieger, ibid., 1900. — H. Osthoff, Adam Krieger, Leipzig 1929. — Isti, Neue Quellen zu Adam Krieger, AFMF, 1942. —Isti, Adam Krieger, MGG, VII, 1958. — N. Schiorring, Wiederaufgefundene Me-lodien aus der verschollenen Adam--Krieger-Sammlung 1657, Wiora-Festschrift, Kassel 1967.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; 3 uvertire; više koraĉnica i plesova. — KOMORNA : gudaĉki kvartet; Scherzino za violinu i klavir (kritiĉki revidirao i obj. L. Miranov, 1939); više djela za violinu (objavljeno: Bosanski guslar; Iz Hrvatskog Primorja; Romanca. Ostala su djela izgubljena, medu njima Alegretto u hrvatskom smislu). — Zborovi; solo-pjesme. LIT.: Franjo Kreţma, kratak ţi KRIEGER, Armando, arvotopis, Vienac, 1877, 4. ------------------------------------------------------------n, Franjo gentinski kompozitor, dirigent i Kreţma, Galeb, 1879, 12. — F. K. pijanist (Buenos Aires, 7. V Kuhaĉ, Franjo Kreţma, Vienac, 1881. — /. Ulćnik, Franjo Kreţma, revija 1940—). Studij klavira završio na Zagreb, 1934. — L. Miranov, Poslje Gradskom konzervatoriju u dnji ĉasovi Franje Kreţme, Sv. C., Buenos Airesu (Montes, A. Gi1940. —Isti, Franjo Kreţma — hrvat ADAM KRIEGER ski Paganini, Novosti, 1940, 227. — nastera, R. Kinsky); kasnije se V. Fajdetić, Franjo Kreţma, hrvatski usavršavao na Centro LatinoF. KREŢMA virtuoz XIX stoljeća (Povodom 90-obamericano de Altos Estudios Musicales (CLAEM) kod R. Malipiera, ljetnice smrti i 110-obljetnice roĊe nja), Sv. C, 1971, 4. K. Ko . O. Messiaena, L. Dallapiccole, B. Maderne i A. Coplanda i kod
KRIĈKA, Jaroslav, ĉeški kompozitor (Kelĉ, Moravska, 27. VIII 1882 — Prag, 23. I 1969). Muziku studirao u Pragu na Konzervatoriju (K. Knittl, J. Kliĉka, K. Stecker) i na Univerzitetu i 1905 u Berlinu. God. 1906—09 nastavnik muzike u Jekaterinoslavu, gdje je djelovao ' ^ao dirigent. God 1911—20 dirigent pjevaĉkog društva Hla''"' u ^>ragu; l921 postao pro- fesor kompozicije na Praškom konzervatoriju (1936—45 vodio majstorsku klasu). Od 1953 ţivio u Sušicama. Prošavši razdoblje utjecaja novoruske škole (osobito N. Rimski-Korsakova), a zatim V. Novaka, postigao je vlastiti kompozitorski izraz; karakterizira ga svjeţa melodijska invencija, ĉesto bliska narodnoj pjesmi, sklonost humoru i groteski (naroĉito uspješno izraţena u muziĉkoj komediji Bily p&ri). Posebno se istiĉu njegove kompozicije iz djeĉjeg ţivota u kojima J. KRIĈKA uvjerljivo doĉarava svijet igre i bajke.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Mladi u dmolu, 1906; Lemi sim-fonie u a-molu (nedovršena), 1907—08; simfonijeta za gudaĉki orkestar, 1941; Sinfonietta semplice, 1962; simfonijske pjesme Vira, 1907 (prer. 1942) i Adven-tus, 1921; koncert za violinu, 1953; varijacije na Boccherinijevu temu za fagot i orkestar, 1954; uvertira Modry ptdk (za bajku M. Maeterlincka), 1911; Dytshd suite, 1906'—07; Hordckd suita, 1935; serenada za gudaĉe i 2 timpana, 1956. — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: I, Rusky, 1907; II, 1937—38 i III, Valašsky, 1949. Dva klavirska trija: I, Doma, 1923—24 i II Divertimento famig-liare, 1934; Divertimento za duhaĉki kvintet, 1950; sonata za violinu i klavir, 1925; sonatina za flautu i klavir, 1950; sonatina za violinu i klavir, 1962. —KLAVIRSKA: Intimni skladby, 1911; Vesele kousky, 1912; Lyricka suita, 1919; Louthovd suita, 1920; Cirkus v peti tonech, 1934. — DRAMSKA: opera Jdchym a Juliana, 1948; komorne opere Hypolyta, 1916 i Zastaveniĉko, 1953; djeĉja opera Ogafi, 1918; više muziĉkih komedija i opereta (Bily pdn aneb teško se dnes duehum straši, 1929). Igrokazi: Krdl Ldvra, 1939; Oţivle loutky, 1941; ĉeške jesliĉky, 1948 i dr. Scenska i filmska muzika.— VOKALNA. Kantate: Pokušani na poušti, 1921; Chvalozpev ţene, 1933; Studentske vzpominky, 1934; Moravska kantdta, 1936; Zlaty kolovrat, 1943; Romance o duši Jana Jabuka Ryby, 1944; Tfijezdci, 1945 i dr. Balada Zlodejka Jenny za sopran, zbor i orkestar, 1928; brojni zborovi; solo-pjesme (ciklusi Severni novi, 1909—10; Jifiĉkovy pisniĉky, 1922—"23; Satirikon, 1927; Daniny pisniĉky a fikadla, 1928; Mišovy pisniĉky, 1932; Bezruĉovske pisni i dr.). ■— Reauiem in memoriam fratris dilectissi-mi, 1949; mise; kraća crkvena djela, j— Ĉlanci. LIT.: J. Dostdl, Jaroslav Kfiĉka. Ţivot a delo, Praha 1944. — B. Vomdĉka, Jaroslav Kfiĉka sedmdesatnikom, Hudebni rozhledv, 1952. — J. Plavec, Pfinos Jaroslava Kfiĉkv, ibid., 1957. •— J. Buţga, Jaroslav Kfiĉka, MGG, VII, 1958.
KRIEGER, Adam, njemaĉki orguljaš i kompozitor (Driesen, Neumark, 7. I 1634 —■ Dresden, 30. VI 1666). Uĉenik S. Scheidta u Halleu, 1655—57 orguljaš u Leipzigu (nasljednik J. Rosenmiillera), a zatim dvorski orguljaš u Dresdenu. K. je najistaknutiji autor baroknih pjesama, koje naziva arije. Komponirao ih je većinom na vlastite tekstove za 1—5 glasova uz pratnju gudaĉkih instrumenata i b. c. To su strofne pjesme stroge formalne simetrije, koju K. napušta samo onda, kad mu je to potrebno za postizavanje odreĊenog efekta; redovito završavaju instrumentalnim ritornellom (pripjevom). DJELA: nekoliko kantata; Arien . . . . zu singen und spielen (2 sv., u svakom 50 pjesama), 1657 i 1667 (posth.); pojedinaĉne pjesme u rkp.; 3 prigodne pogrebne kompozicije.
Y. Loriod. Koncertirao kao solist i u klavirskom duu sa A. Lanzom; suosnivaĉ ansambla Euphonia i skupine Mušica Viva za promicanje suvremene muzike. Predavao je na Escuela San Pablo, na fakultetu muziĉkih umjetnosti univerziteta Santa Maria de los Buenos Aires i na Umjetniĉkoj školi Teatra Colon, gdje je i zamjenik dirigenta. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaĉe, 1959; Elegia I, 1960;
koncert za 2 klavira, 1963; Metamorphoses d'apres une lecture de Ka/ka za klavir 1 orkestar, 1968; Angst, 1970. — KOMORNA: Improvisadones (a la memoria de A. Webern) za flautu, obou, klarinet i fagot, 1958; Divertimento br. 1 za obou, klarinet i fagot, 1959; Divertimento br. 2 za 2 oboe i engleski rog, 1959; 2 gudaĉka kvarteta, 1960 i 1963; Elegia I za klarinet i klavir, 1960; duo za klarinet i violon ĉelo, 1961; kvartet br. 2 za flautu, vibrafon, violu i saksofon, 1961; Aleatoria 1 za 10 duhaĉkih instrumenata, 1961; Aleatoria II za 7 instrumenata, 1961; so natina br. 2 za violinu i klavir, 1961; Tensimies II za 12 bubnjara, 1961. — VO KALNA. Dvije kantate: I, za sopran, violinu, violonĉelo, trublju, bas -klarinet, klavir, celestu i udaraljke, 1959 i II, za sopran, ţenski zbor i komorni orkestar, 1963; Elegia II za alt, 2 flaute, klavir, vibrafon i 5 bubnjara, 1961; Elegia III na biblijske tekstove za mješoviti komorni zbor, 1964.
KRIEGER, Edino, brazilski kompozitor (Brusque, S. Caterina, 17. III 1928—). Prvi uĉitelj bio mu je njegov otac Aldo, direktor mjesnog Konzervatorija. Studirao je zatim kod H. J. Koellrenttera, A. Coplanda {Berkshire Center u Tanglevvoodu), P. Mennina (Juilliard School of Music u New Yorku), E. Kfeneka u Brazilu i L. Berkeleya u Londonu. Od 1971 predsjednik brazilske sekcije MeĊunarodnog društva za suvremenu muziku i direktor muziĉkog odiela u Ministarstvu za školstvo i kulturu u Rio de Janeiru. DJELA. ORKESTRALNA: Concertante za klavir i orkestar, 1955; Divertimento za violu i gudaĉe, 1959; Tokata za klavir i orkestar, 1968; Brasiliana za violinu i orkestar; Choro za flautu i gudaĉe; Obertura sinfonica; Movimento misto, 1947; Mušica za gudaĉe, 1952; Variacols elementares za komorni orkestar; 1964; Ludus symphonicus, 1966. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1955; Mušica da Camara za flautu, trublju, violinu i timpane, 1948; Melopea za violinu, violu, obou, saksofon i trublju; sonatina za flautu i klavir. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1954 i 1956; sonatina, 1957; 5 epigramas, 1947—51; sonata za klavir ĉetvororuĉno, 1953. — Scenski oratorij Natividade do Rio za tenor, bariton, recitatora i zbor, 1965. Scenska i filmska muzika. — Fanfaras e sequćncias za zbor i orkestar, 1970; zborovi; solo-pjesme.
KRIEGER (Kriiger), 1. Johann Philipp, njemaĉki kompozitor (Niirnberg, kršten 27. II 1649 •—■ Weissenfels, 6. II 1725). Muziku uĉio u Niirnbergu i Kobenhavnu. Sluţbovao u Bayreuthu, odakle je radi studija putovao u Italiju. Po povratku boravio ponovo u Bayreuthu, pa u Frankfurtu na Majni i Kasselu. God. 1677 postao orguljaš i dirigent na dvoru u Halleu, koji je 1680 preselio u Weissenfels; na tom dvoru djelovao je do smrti. K. je neposredno prije pojave J. S. Bacha obogatio njemaĉku instrumentalnu muziku talijanskim i francuskim oblicima i tehniĉkim postupcima. U tom pogledu najvaţnije su njegove dvije zbirke trio-sonata i suite iz 1704, koje oĉituju neposredni utjecaj J. B. Lullyja. Kao autor crkvenih djela K. je jedan od najplodnijih i najzanimljivijih kompozitora prije J. S. Bacha. Napisao je preko 2000 kantata (saĉuvano samo oko 80). One većinom zapoĉinju nastupom zbora, nakon ĉega slijedi ariozni odlomak solista, a završavaju koncertantnim, ĉesto fugiranim zborskim odlomkom. DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 trio-sonata za 2 violine i b. c., 1688; 12 trio-sonata za violinu, violu da gamba i b. c, 1693; 6 suita (od kojih svaka zapoĉinje uvertirom) Lustige Feldmusik za 4 duhaĉka instrumenta, 1704; nekoliko sonata za razliĉite instrumente su izgubljene; arija sa 24 varijacije za klavir; passacaglia za klavir; tokata i fuga za klavir. — DRAMSKA: oko 40 opera, Singspiela i dr. (saĉuvano samo oko 200 arija i dueta u 2 zbirke opernih arija Auserlesene Arien . . . , 1690 i 1692). — CRKVENA: oko 2000 kantata (oko 80 saĉuvanih); zbirka kantata (20) Musicalischer Seelen-Friede za vokalni tercet i 1—2 violine, 1697; misa; magnifikati i dr.
384
KRIEGER — KRITIKA, MUZIĈKA
NOVA IZD.: izbor obj. R. Eitner (MFM, 1897); 2 kantate obj. M. Seiffert (DTB, 1905); 21 crkvenu ko mpoziciju obj. isti (DDT, 1916); i kantatu obj. isti (Organum, 1924); r trio-sonatu, 1 violinsku sonatu i partitu za duhaĉke i gudaĉke instrumente obj. isti (ibid., 1926); 1 trio-sonatu obj. H. Osthoff (Nagles Musik — Archiv, CXXXV); 24 pjesme i arije obj. H. J. Moser (1930).
2. Johann, orguljaš i kompozitor (Niirnberg, kršten 1. I 1652 — Zittau, 18. VII 1735). Brat Johanna Philippa; uĉenik i poslije njegov nasljednik u Bavreuthu (1672—77), zatim dvorski dirigent u Greizu (1678—80) i Eisenbergu, a od 1682 do smrti kapelnik i orguljaš u Zittauu. K. je bio veoma vješt kontrapunktiĉar, što se naroĉito ispoljuje u bogato fugiranim zborskim odlomcima kantata i u klavirskoj muzici. Vaţan je i njegov doprinos razvitku instrumentalne suite koju proširuje novim plesovima i pribliţuje obliku Bachovih djela te vrste. DJ ELA. INS TRU MEN TALN A: 4 s uite i ca p rice io za 5 ins t ru me na ta ; 6 partita Musicalische Partien . . . za klavir, 1697; zbirka preludija, ricercara, fuga, fantazija i tokata Anmuthige Clavier-Obung za klavir, 1698; fuge, preludiji, tokate i dr. za klavir. — Oko 10 opera i Singspiela (izgubljeno). — VOKALNA: 184 kantate (saĉuvano nešto više od 30); zbirke pjesama Neue Musicalische Ergetzligkeit . . . , 1684; svjetovne i duhovne pjesme. — Mise i druga crkvena djela. NOVA IZD.: nekoliko kompozicija obj. R. Eitner (MFM, 1895); 2 kantate obj. M. Seiffert (DTB, 1905); sabrana klavirska i orguljska djela obj. isti (ibid., 1917); 6 orguljskih korala obj. G. Frotscher (Das Erbe deutscher Musik, 1937); 2 instrumentalne kompozicije obj. T. A. Davison i W. Apel (Historical Antology of Music, II, 1950). LIT.: R. Eitner, Johann Krieger, MFM, 1895. — Isti, Johann Philipp Krieger, ibid., 1897. — M. Seiffert, Johann Philipp Krieger (opseţna biografija s popisom djela; separat iz DDT), Leipzig 1916. —Isti,.Johann Krieger (opse ţna biografija s popisom djela; separat iz DTB), Leipzig 1917. — R. Wagner, Beitrage zur Lebensgeschichte Johann Philipp Kriegers und se ines Schiilers Nikolaus Deinl, ZFMW, 1925—26. — K. E. Samuel, Krieger (Kriiger), 1. Johann Philipp, 2. Johann, MGG, VII, 1958. K. Ko.
KRILNICA (engl. flugel horn, franc. grand bugle, njem. Fliigelhorn, tal. flicorno soprano), limeni duhaĉki instrument, vrsta Bugelhorna in B, sa tri ventila i ĉunjastom cijevi, koja se prema kraju širi. Ide u skupinu diskan-tovih instrumenata, a upotrebljava se uglavnom u vojniĉkim duhaĉkim orkes'trima. Opseg je krilnice e—b2, a zvuk joj je sliĉan zvuku roga, od kojega je samo nešto tamniji i grublji. KRIPS, Josef, austrijski dirigent (Beĉ, 8. IV 1902 —). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (E. Mandyczewski) i kod F. Weingartnera. Od 1921 korepetitor, zborovoda i dirigent beĉke Volksopere, od 1926 pr/i dirigent u Dortmundu, zatim do 1933 direktor Opere u Karlsruheu, 1933—38 i 1945— 50 prvi dirigent Drţavne opere u Beĉu; 1938—39 djelovao u Beogradskoj operi. Nastupao na Sveĉanim igrama u Salzburgu; s Beĉkom filharmonijom gostovao u glavnim gradovima Evrope i Amerike. Profesor muziĉke KRILNICA akademije u Beĉu. God. 1950— 54 prvi dirigent Londonskog simfonijskog orkestra, Buffalu, a od 1963 u San Franciscu. Stalni je zatim Simfonijskog orkestra u gost Beĉkog simfonijskog orkestra i 1964—65 Filharmonije u New Yorku. KRISTANĈIĈ, Marjan, pjevaĉ, tenor (Podgora kraj Gorice, 27. V 1908 —). Pjevanje uĉio kod Golmajerove i Z. Gjungjenac. Od 1933 ĉlan opernog zbora i od 1939 solist Ljubljanske opere. U partizanima od 1943 ĉlan Slovenskog narodnog gledališĉa na osloboĊenom teritoriju i solist zbora Srećko Kosovel. Nakon OsloboĊenja najprije u Ljubljani i 1945—64 solist Mariborske opere. U toku pjevaĉke karijere ostvario niz tenorskih opernih uloga, medu kojima su: Faust (Gounod), Pedro (d'Albert, U dolini), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Rodolfo, Cavaradossi i Pinkerton (Puccini, La Boheme, Tosca i Madame Butterfly), Janko (Smetana, Prodana nevjesta), Lenski (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin), Mehmed Sokolović (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Bojan i Ero (Gotovac, Morana i Ero s onoga svijeta),. Franjo (Foerster, Gorenjski slavĉek), Lovro (Poliĉ, Deseti brat) i Marko (Svetel, Višnjani). M. Spe. KRITIKA, MUZIĈKA, javno izricanje mišljenja o vrijednosti muziĉkoga djela i o naĉinu njegova izvoĊenja, u dnevnoj, tjednoj i struĉnoj štampi. Muziĉkoj kritici pripada veoma vaţna društveno-odgojna funkcija koja se ne ograniĉuje samo na odreĊivanje vrijednosti konkretnoga muziĉkog djela i njegove izvedbe. Kritika mora u
svakoj muziĉkoj priredbi gledati dio veće cjeline, isjeĉak kupnoga muziĉkog ţivota odreĊene sredine. Duţnost je v shvaćene muziĉke kritike da u toj sredini postane i regulat pertoara, i koncertnog i muziĉko-scenskog. Kritika mora, ukazivati na pozitivna i negativna svojstva djela izveden pojedinim koncertima i kazališnim priredbama i na kvi izvoĊenja; imajući pred oĉima muziĉki ţivot kao cjelinu, ona upozoravati i na eventualne nedostatke u izboru djela i u izvo< na zastranjenja koja mogu ugroziti podizanje i oplemenj umjetniĉkog ukusa i spoznaju o društvenoj funkciji umjet Muziĉka kritika će prema tome morati osuditi bilo koju r. diletantizma, kiĉa i nezdrava, dekadentnog formalizma na pr tivnom i reproduktivnom podruĉju muziĉkoga ţivota. Objavljena muziĉka kritika redovito sadrţi osvrt na koje se izvodi i na izvedbu. Govoreći o djelu muziĉki kl neće samo prikazati njegove vrijednosti ili slabosti nego će, 1 u kraćim crtama, rasvijetliti historijsku pozadinu iz kojeg je izraslo, društvene prilike koje su uvjetovale njegovu pi eventualnu povezanost djela s vaţnim zbivanjima iz kompozit ţivota. Vršeći svoju duţnost muziĉki će kritiĉar nailaziti poteškoće. One se vjerojatno neće pojaviti kad je rijeĉ o standar djelima, o kojima su već doneseni definitivni sudovi, ali svakako biti kod rijetko izvoĊenih djela, osobito kod dje prošlosti ili kod suvremenih kompozicija, posebno kod onih u kritiĉarevoj sredini doţivljuju praizvedbu ili prvu izvedb takvim sluĉajevima kritiĉar se ne smije zadovoljiti jednim jec slušanjem, na samoj priredbi. Jedno slušanje samo je prvi s s novim djelom, pokušaj orijentiranja o njegovu obliku i sad) Muziĉki kritiĉar morao bi dolaziti na javnu izvedbu konce ili muziĉko-scenskih kompozicija pripremljen: morao bi pozn ono što će tamo slušati. Kritika djela morala bi biti gotova kritike izvedbe. Kako da se taj prijeko potrebni zahtjev ost Muziĉki kritiĉar morao bi, prije javne izvedbe, po moguć biti nazoĉan na kojem pokusu (osobito posljednjem), mon da prouĉi djelo iz rukopisa ili štampanog izdanja, da se pc gramofonskim i magnetofonskim snimkama, odnosno da i snimi pokus na magnetofon, te, na kraju, da prouĉi i svu pr paĉnu literaturu o djelu. Ukoliko se radi o kompoziciji autori ţivi u kritiĉarovoj sredini ili zemlji, kontakt s njim mnog mu koristio, jer bi potrebne podatke dobio iz prve ruke. Tipovi muziĉke kritike raznovrsni su i po sadrţaju i po jednosti. Na najniţem stupnju nalazi se novinarsko-reporti kritika koja i nije kritika u pravom smislu rijeĉi, već registi koja se zadovoljava općim napomenama o programu i izvodio te o reagiranju publike. Vrednija je od nje impresionistiĉka kl u kojoj kritiĉar iznosi svoje dojmove, ĉesto literarnim stilon ulazeći dublje u struĉnu analizu djela i izvedbe. Kritiĉari kultiviraju ovakvu vrstu kritike redovito imaju bogato isku poznaju velik broj djela i umjetnika, pa je temelj njihova istanćanost ukusa i mogućnost usporeĊivanja. Treći, najvre tip muziĉke kritike je struĉno argumentirana kritika koja s; gurnošću upozoruje na pozitivne i negativne strane djela, k< obrazlaţe svoje konstatacije i koja se isto tako odnosi i prema k' teti izvedbe. Pravi muziĉki kritiĉar svakako je onaj ĉije kritike ula2 posljednju kategoriju. Takav kritiĉar mora posjedovati niz oso bez kojih je njegova djelatnost nezamisliva. On mora imati str; spremu koja obuhvaća poznavanje svih muziĉkih disciplina i poznavanje razvoja društva, tako da u svojoj kritici pove muziĉke pojave s društvenima. Muziĉki kritiĉar mora, nad imati razvijen dar zapaţanja i bogatu muziĉku kulturu koji mu omogućiti da uoĉi srodnosti, veze i utjecaje, ali i neovisr samostalnost i izvornost umjetniĉkoga djela. Svoje sudove n kritiĉar iznositi jasno, u jeziĉno dotjeranom obliku, trudeći sf po mogućnosti dosegne i knjiţevnu kvalitetu. Muziĉki kril mora na kraju — kao i svaki drugi kritiĉar — imati dovoljno 1 brosti da kaţe sve ono što smatra istinom — bez obzira na da li će ona biti neugodna i koga će pogoditi. Njegov će se ai ritet svakako temeljiti i na ovoj osobini koja će omogućiti da gov lik bude i etiĉki snaţan i ĉist. Ipak je, s razloga koji se ne daju sasvim ukloniti, jer su dub ukorijenjeni u duševnom ţivotu ĉovjekovu, gotovo nemoj postići potpunu objektivnost muziĉke (i ne samo muziĉke) krit Razlike u temperamentu, nejednakost afiniteta prema pojedii kompozitorima, ili ĉak i prema pojedinim kategorijama muziĉ djela, kao i prema odreĊenim naĉinima interpretiranja, uzrok raznovrsnosti meĊu likovima muziĉkih kritiĉara i ponekad iz nadujućim razlikama meĊu sudovima o istom djelu ili umjetni I razmjerno najobjektivniji muziĉki kritiĉar ne moţe se uvijek o utjecaju subjektivnih opterećenja kojih nije uvijek ni svjest Premda se na pokušaje iz podruĉja muziĉke kritike nai i prije, prava historija muziĉke kritike poĉinje istom u pr
KRITIKA, MUZIĈKA polovini XVIII st., kad J. Mattheson izdaje u Hamburgu svoju »Critica mušica« u svešĉićima (1722—1725). U toj publikaciji podvrgava Mattheson kritiĉkoj ocjeni ne samo pojedine teoretske i historijske muziĉke spise onih i starijih vremena, već i pojedine kompozicije. Nešto kasnije objavljuje J. A. Scheibe ĉasopis »Der critische Musicus« (1737—40), u kojemu se nalazi poznati napadaj na umjetnost J. S. Bacha kojoj Scheibe zamjera neumjerenost, pretrpanost, zamršenost kontrapunktiĉkoga sloga i nerazumljivost. Otada poĉinju u periodiĉkim muziĉkim publikacijama sporovi izmeĊu kompozitora i njihovih kritiĉara. U XVIII st. pojavljuju se u Njemaĉkoj i druga imena na podruĉju muziĉke kritike: L. Ch. Mizler, F. W. Marpurg, J. N. Forkel, J. F. Reichardt i J. A. Hiller. U svom listu »Wochentliche Nachrichten und Anmerkungen die Musik betreffend« (1766—70) Hiller se obraća širem krugu: on napušta jezik i terminologiju uĉenjaka i uvodi pristupaĉan, publicistiĉki naĉin izraţavanja. Muziĉka kritika u Francuskoj poĉinje djelatnošću enciklopedista koji su utjecali i na pojedine suvremene njemaĉke muziĉke kritiĉare. U vijeku prosvijećenosti enciklopedisti su i od muziĉke umjetnosti traţili da oponaša prirodu te su s mnogo više zanimanja pratili djelatnost na podruĉju muziĉkoga kazališta nego na podruĉju instrumentalne muzike. Sporovi koji su se u Francuskoj vodili oko osnovnoga problema — kome treba dati prednost, dekadentnom, ocvalom virtuozitetu opere serie i anahronistiĉkoj francuskoj dvorskoj operi ili prirodnosti i neizvještaĉenosti talijanske opere buffe koja je svoje sadrţaje crpla iz svakidanjega ţivota — snaţno su se odrazili i u kritiĉarskoj djelatnosti, osobito kad se taj spor obnovljenom snagom razmahao za Gluckova boravka u Parizu. MeĊu francuskim predstavnicima muziĉke kritike XVIII st. istiĉu se: D. Diderot, J. L. d'Alembert, J. J. Rousseau, F. M. Grimm, J. Ph. Rameau, La Harpe, J. F. Marmontel, F. Arnaud, N. £. Framery i dr. U Engleskoj se u XVIII st., na podruĉju muziĉke kritike, na Ch. Avisona nastavlja veoma zapaţena djelatnost Ch. Burneya, darovita historiĉara muzike koji je na brojnim putovanjima po evropskim zemljama našao bogatu gradu za svoja oštroumna kritiĉka zapaţanja. U Italiji predstavljaju u to doba muziĉko-kritiĉku misao B. Marcello i F. Algarotti. U prvim decenijima XIX st. pojavljuju se u Njemaĉkoj i prvi muziĉari kojima je pisanje i objavljivanje muziĉkih kritika zvanje. Bili su toj. F. Rochlitz, koji je 1798 poĉeo izdavati »Allgemeine musicalische Zeitung«, pa J. C. F. Rellstab i njegov sin L. Rellstab koji je u razdoblju od 1820 do 1860 postao najuglednijim njemaĉkim muziĉkim kritiĉarom. Pridruţili su im se daroviti kompozitor, knjiţevnik i slikar E. T. A. Hoffmann, kompozitor i dirigent C. M. v. Weber i kompozitor R. Schumann. Oni unose u muziĉku kritiku dah romantiĉke poezije i mentaliteta. Ponešto patetiĉno romantiĉan ali oduševljen naprednim shvaćanjima, a uz to i izvrstan stilist, bio je u Francuskoj kompozitor H. Berlioz. Pjesnik H. Heine razvio je u Parizu tip impresioru'stiĉke feljtonske kritike. Na poĉetku ĉetrdesetih godina pisao je u Parizu i R. Wagner svoja kritiĉka pisma. U glavnom gradu Francuske razvio se u prvoj polovini prošloga stoljeća muziĉki ţurnalizam kojemu su predstavnici F. J. Fetiš, F. A. J. Castil-Blaze i J. L. dOnigue. Uspon velikih virtuoza-instrumentalista i pjevaĉa pojaĉao je tada zanimanje kritiĉara za analizu interpretacije, pa su oni manje paţnje poklanjali analizi samoga muziĉkog djela. U drugoj polovini prošloga stoljeća izazvala je Wagnerova muziĉka drama novu borbu mišljenja, nova razilaţenja u pogledima na strukturu i funkciju muziĉko-scenskoga djela. Borba za Wagnera i protiv njega izbacila je nova kritiĉarska imena; najviše se istaknuo E. Hanslick, veliki protivnik Wagnerov i zagovornik Brahmsov; unatoĉ svojim formalistiĉkim pogledima uvelike je podigao kvalitetu muziĉke kritike i ostavio mala remek-djela erudicije i ljepote stila. Svoj meĊunarodni ugled stekao je kritiĉkim osvrtima/što ih je objavljivao u beĉkim listovima »Die Presse« i »Neue Fre^e Presse«. U izdanju njegovih sabranih muziĉkih kritika ogleda se muziĉki ţivot Evrope u razdoblju od 1848 do 1900. U to vrijeme piše muziĉke kritike i nekoliko engleskih muziĉkih kritiĉara, meĊu njima H. F. Chorley, J. W. Davison i znameniti knjiţevnik G. B. Shaw koji je pod pseudonimom Corno di bassetto napadao antiwagnerijansku frontu u Engleskoj i odrešito branio pozicije velikog opernog reformatora. U Italiji, u kojoj se prava muziĉka kritika pojavljuje tek 1830, pišu kritiĉari A. Mazzucato, A. Basevi, F. Filippi (prvi pobornik Wagnerove umjetnosti na talijanskom teritoriju), F. D'Arcais, T. Locatelli i, osobito, A. Boito. Sredinom stoljeća poĉinje se razvijati muziĉka kritika i u Rusiji; zastupaju je, do kraja stoljeća, A. N. Serov, V. Stasov, C. Cui i H. Laroche. Od ostalih zemalja istiĉu se muziĉko-kritiĉkom aktivnošću SAD. Muziĉka je kritika procvala najprije u Bostonu, zatim i u New Yorku (W. H. Fry, J. S. Dmight, W. F. Aptforth, Ph. Hale, H. Th. Finck, J. Henderson i — najutjecajniji — H. E. Krehbiel). MUZ. E., II, 25
385
Muziĉka kritika u XX st. preteţno je u znaku sukoba što su ih izazvale nove tekovine na kojima se muzika našega vremena razvijala od Prvoga svjetskog rata. Na podruĉju muziĉke kritike neminovno se odrazuju sporovi izmeĊu naprednih i konzervativnih gledišta: u XVIII st. bile su to borbe enciklopedista i pristaša dekadentne opere serije; u XIX st. borbe romantiĉara protiv klasicistiĉkoga konzervativizma, a kasnije i sukobi izmeĊu Wagnerovih pristaša i njegovih protivnika. U našem stoljeću javljaju se u muziĉkoj kritici glasovi u korist impresionizma, ekspresionizma, neobaroka, dodekafoniĉkog i serijelnog sistema, zatim oni koji poriĉu muzici našeg vremena bilo kakvu izraţajnu snagu; drugi pak, trezniji, upozoravaju ne samo na pozitivne osobine nove muzike već i na njene formalistiĉke zablude koje je udaljuju od ţivota i društva. Za prouĉavanje razvoja muziĉke kritike veoma korisno mogu posluţiti antologije što su ih sastavili N. Demuth (An Anthologv of Musical Criticism from the Fifteenth to the Twenteeth Centurv, London 1948) i R. French (Music and Criticism: A Svmposium, Cambridge, Massachusetts i London 1948). LIT.: Ch. Burney, Essay on Musical Criticism (predgovor njegova djela A General Historv of Music, III), London 1789. — K. D. J. Fuchs, Praliminarien zu einer Kritik der Tonkunst, Leipzig 1871. — Ch. K. Salaman, On Musical Criticism, Proceedings of the Royal Musical Association, 1875. — J. Slainer, The Principles of Musical Criticism, ibid., 1881. — F. Krome, Die Apfange des musikalischen Journalismus (disertacija), Leipzig 1897. — P. Buck, Prolegomena to Musical Criticism, Proceedings of the Royal Musical Association, 32, 1906. — F. Hellouin, Essai de critique de la critique musicale, Pariš 1906. — R. Strauss, Uber Musikkiitik, Neue Musikzeitung, 1909. — G. Cucuel, La Critique musicale dans les revues du XVIII siecle, Annše musicale, 1912. — M. M. Paget, Some Curiosities of Musical Criticism, Proceedings of the Royal Musical Association, 1916. — M. D. Calvocoressi, The Principles and Methods of Musical Criticism, London 1923 (II izd., 1931). — hti, Tovvards a Method in Musical Criticism, MQ, 1923. — P. Marsop, Die schaffende Tonkiistler und die Musikkritik, Musikblatter des Anbruch, 1923—24. — G. Monaldi, La Cri tica, Mušica d'oggi, 1924. — H. Springer, Normen und Fehlerquellen der Mu sikkritik, Melos, 1925. — F. Pratella Balilla, La missione della critica giornalistica, Mušica d'oggi, 1926. — N. Melchiorre, Saggi di critica musicale, Lanciano 1927. — F. Stege, Die deutsche Musikkritik des 18. Jahrhunderts unter d em Einfluss der Affektenlehre, ZFMW, 1927—28. — A. Schering, Aus der Geschichte der musikalischen Kritik in Deutschland, PJB, 1928. — H. Strobel, Neue Aufgaben der Kritik, Melos, 1928. — A. Aber, Die Musik in der Tagespresse, M, 1929. — M. Faller, J. F. Reichardt und der Anfang der musikalischen Jour nalistik, Kassel 1929. — F. Mahling, Musikkritik, Munster 1929. — W. I-hnz, Kritik der Musik, Wolfenhiittel 1929.— S. Langford, Musical Criticism, 1929. — E. Schmitz, Der Musikkritiker von heute, PJB, 1930. — K. Hali, Musikkri tik, Der Auftakt (Prag), juli 1930. — A. Patente, Critica e storiografia musicale, RAM, septembar 1930. — Isti, II Problema della critica musicale, ibid., juli 1932. — Atti del congresso internazionale sulla critica musicale, Firenze 193 3. — A. Damerini, Gli Albori della critica musicale italiana, RAM, 1933. — A. Machabey, Musique et critique, Le Menestrel, 1934. — O. Thompson, Practical Musical Criticism, New York 1934. — W. Abendroth, Ober die Reinheit und Wiirde der Kritik, AM, 1935. — L. Saminski, Composer and Critic, Modem Music (New York), 1936, januar. — H. H. Stuckenschmidt, Die Kritik als padagogisches Mittel, Auftakt, 1936. — W. Tappolet, Discussion sur la critique comme force crćatrice, Mušica viva (Bruxelles), 1936. — H. Andres, Beitrag zur Geschichte der Musikkritik, Heidelberg 1938. — A. H. Fox Slrangzvays, The Criticism of Music, Proceedings of the Roval Musical Association, 1938. — J. Andreis, O preduvjetima ispravne glazbene kritike, Hrvatska revija, 1940, II. — /. Kolodin, The Critical Composer: The Musical Writings of Berlioz, Wagner, Schu mann, Tchaikovsky and Others, New York 1940. — G. Sampson, Notes on Cri ticism, Music and Letters, 1942. — M. Graf, Composer and Critic: 200 Years of Musical Criticism, New York 1946. ■— A. Machabey, Traite de la critique musicale, Pariš 1946. — A. R. Oliver, The Encyclopedists as Critics of Music, New York 1947. — V. Thomson, The Art of Judging Music, New York T948. — P. Mies, Von Sinn und Praxis der musikalischen Kritik, Kevelaer 1949. — G. Sharp, Some Problems of Music Criticism, The Music Review, 1950. — W. Godley, Some Notes on Criticism, The Score, 1952. — H. Raynor, Tovvards a Rationale of Criticism, The Music Review, 1952. — H. H. Stuckensehmidt, Zur Problematik der Musikkritik, AFMW, 1952. — A. Sychra, Parteiliche Mu sikkritik, Berlin 1953. — H. Albrecht, Der musikalische Lokalreporter, Mušica, 1954. — C. Lachner, Die Musikkritik. Versuch einer Grundlegung, Miinchen 1954. — H. F.imert, Die Kritik der Musikkritik, Melos, 1954. — P. Rosenfeld, Discoveries of a Music Critic, 1956. — H. H. Stuckenschmidt, Glpnz und Elend der Musikkritik, Berlin 1957. — A. Ghislanzoni, La Critica musicale (TeoresiPrassi), Roma 1959. — B Gavotv, La Musique adoucit les moeurs?, Pariš 1959. — H. H. Stuckenschmidt, Musikkritik, MGG, IX, 1961. — A. Della Carte, La Critica musicale e i critici, Torino 1961. — /. Benzing-Vogt, Methodik der elementaren Musikkritik, Zurich 1966. J. As.
JUGOSLAVIJA. Bosna i Hercegovina. Pojava muziĉke kritike i publicistike u Bosni i Hercegovini vezana je tek uz period poslije Prvoga svjetskog rata, a ovakav njen razvoj bio je uslovljen retardacijom ĉitavog muziĉkog ţivota ove kulturne sredine. Osim toga, dugo se vremena piše samo o muziĉkim dogaĊajima u Sarajevu, a tek se u najnovije doba biljeţe povremeno i zbivanja u drugim republiĉkim centrima, u Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli i Zenici. Najprije se javljaju novinske vijesti koje, obiĉno anonimno, donose bilješke o raznim muziĉkim priredbama. Prvi takvi izvori datiraju, koliko je do sada (1972) poznato, iz 1881 (Bosansko-hercegovaĉke novine donose da je u Banjoj Luci 31. V 1881 odrţan koncert »pred mnogobrojnom i vrlo odabranom publikom« kao »prvi u Bosni«; vijest o izvoĊenju opere Stradella F. Flotowa u Sarajevu). Situacija se nije bitno mijenjala ni slijedećih decenija, i tek poslije Prvoga svjetskog rata, u vrijeme kada poĉinje djelovati Sarajevska filharmonija (1923), kada se u sarajevskom Narodnom pozorištu poĉinju izvoditi operete, a povremeno i opere,
53
I
i *
386
KRITIKA, MUZIĈKA
i kada se poĉinju odrţavati koncerti na kojima, pored domaćih umjetnika, nastupaju i gosti iz zemlje i inostranstva, javlja se redovitija muziĉka kritika i publicistika. Ovi muziĉko-kritiĉki prikazi imali su još uvijek karakter proširene informacije ili reportaţe. To je bilo uslovljeno društvenim i kulturnim prilikama, ali i nedostatkom struĉnih muziĉara i muziĉkih pisaca. Katkada su se, meĊutim, pojavljivali i opširniji prikazi, prvenstveno pozorišnih muziĉkih izvoĊenja, koji svjedoĉe o tome da su autori ovih napisa, preteţno novinari i knjiţevnici, svoj zadatak shvatili ozbiljno, uz mnogo napomena koje su mogle vrlo korisno posluţiti tada mladoj muziĉkoj sredini Bosne i Hercegovine. Medu njima su se isticali R. Rotter Progonski i E. Tremi, a naroĉito ugledni knjiţevni i dramski kritiĉari onog vremena bili su B. Jeftić, J. Kršić i J. Palavestra. U periodu izmeĊu dva svjetska rata najaktivniji struĉni muziĉki pisac bio je Bogdan MUanković, direktor sarajevske Oblasne muziĉke škole i jedan od osnivaĉa Sarajevske filharmonije. Svoje kritike i publicistiĉke ĉlanke objavljivao je u raznim publikacijama (»Srpska rijeĉ«, 1920—21; »Pregled«, 1927— 34; »Jugoslavenski list«), a ovu je djelatnost nastavio i poslije osloboĊenja (»Zvuk«, 1955—56). Razvoj muziĉke kulture u Bosni i Hercegovini poslije Drugoga svjetskog rata bitno je uticao i na muziĉku kritiku i publicistiku. Ona prerasta u sistematsku pojavu, a sve veće angaţovanje struĉ nih muziĉkih pisaca daje joj novi znaĉaj i kvalitet. No, i u tom periodu najaktivniji muziĉki kritiĉari u poĉetku bili su novinari, a meĊu njima su se isticali M. Lasić (»OsloboĊenje«, 1952—56; »Izraz«; »Odjek«; »7 dana«; »Svijet«; »Ţivot«), P. Đurić (»Oslobo Ċenje«, 1952—56; »Odjek«, 1954—56; »Radio-Sarajevo«, 1956—66), P. Mateović (»OsloboĊenje«, 1951—52; »Svijet«, 1952—56) i dr. Istovremeno kao kritiĉari i publiciste javljaju se i sarajevski mu ziĉari .7. Đurić (»Brazda«; »Ţivot«, 1947—50), G. Jakešević (»Oslo boĊenje«, 1947—48; »Odjek«, 1950—52; »Ţivot«, 1954—56), T. Mirić (»OsloboĊenje«; »Nova brazda«; »Odjek«; »Ţivot«), /. Štajcer (»OsloboĊenje«, 1948—57; »Odjek«), A. Đuriĉić (»Oslo boĊenje«, 1951—54) i M. Pozajić (»Odjek«). Tokom vremena muziĉku kritiku i publicistiku u Bosni i Hercegovini preuzimali su mlaĊi struĉni kadrovi muziĉkih pisaca, a najveću aktivnost na tom podruĉju pokazuje Zija Kuĉukalić (»OsloboĊenje«, od 1954; Radio-Sarajevo, od 1954; »Pregled«, 1958—62; »Zvuk«, od 1957; i dr.). Pored njega istiĉu se iW. Milić (»OsloboĊenje«, 1959—60; »Odjek«; Radio-Sarajevo), S. Špirić (Radio-Sarajevo, 1970—72; »OsloboĊenje«), Jasna Lipovac, Gorana Doliner, Divna Pervan i P. Lukaĉ. Z. Kuĉ. Hrvatska. Poĉeci muziĉke kritike u Hrvatskoj tijesno su povezani s Ilirskim pokretom. Nerazvijen muziĉki ţivot i pomanjkanje profesionalnih muziĉara razlozi su da »Danica ilirska«, od 1836 prilog »Novina horvatsko-slavonskih i dalmatinskih« (kasnije »Novina ilirskih«), nema redovite muziĉke recenzije. Kritikom se samo uzgred bave razliĉiti suradnici koji svoje ĉlanke ne potpisuju. Tako »Danica« izvješćuje 1838 o koncertu na kojem su se pjevale talijanske i njemaĉke arije na hrvatskom jeziku. Prvu opširnu kritiku u »Danici« napisao je 1846 ilirski knjiţevnik Stanko Vraz (1810—1851) u povodu prve izvedbe opere »Ljubav i zloba« Vatroslava Lisinskog. Oduševivši se prvim ilirskim scenskim muziĉkim djelom, Vraz je svoj prikaz intonirao ponešto u povišenom tonu, ali se upustio i u opisivanje muzike, dakako uglavnom samo općenito. Bachov apsolutizam ugasio je nacionalni zanos i za dulje vrijeme sasvim umrtvio muziĉki ţivot. Povremene vijesti o muziĉkom zbivanju, objavljene u »Nevenu« i »Narodnim novinama«, nemaju karakter struĉnih prikaza. Situacija se nešto popravlja 60-tih godina, osobito nakon 1870, kada zapoĉinje radom Zagrebaĉka opera. Tako, npr., anonimni pisac izvješćuje 1862 u »Obzoru« o »spjevoigri na Rieci«, a 1870 novine donose (bez potpisa) ĉlanak »Narodno kazalište i opera« u kojem se govori o premijeri opere »Mislav« I. Zajca. Osnivanje ĉasopisa »Vienac« (1869), »Dom i svijet« (18,88) i »Prosvjeta (1893) i redovito izlaţenje dnevnika »Narodne novine«, »Agramer Zeitung« i dr., pospješuje i muziĉku kritiku, pa se pojavljuju i kritiĉki ĉlanci historiĉara Vjekoslava Klaića (1849 —1928), M. Vezica, Đ. Eisenhutha (1841—1891), Julija Rorauera, Milana Grlovića (1852—1915), knjiţevnika Vjenceslava Novaka (1895—1905, u ĉasopisu »Gusle« što ga je izdavao zajedno sa V. Klaićem), Dinka Politea i drugih. Temelje muziĉkoj publicistici i kritici u Hrvatskoj udario je Franjo Kuhaĉ (1834—1911) svojim ĉlancima u »Narodnim novinama«, »Agramer Zeitungu«, u ĉasopisu »Prosvjeta« i dr. Kao muziĉar solidnog obrazovanja, muzikolog i folklorist upuštao se u struĉnu analizu djela i ocjenjivanje izvodilaca, pa su njegovi ĉlanci bili daleko iznad tadašnjega prosjeka. Uz Kuhaĉa se, na prijelazu u XX st., javljaju povremeno kao kritiĉari još neki muziĉari kao Franjo Dugan (1874—1948), Mijo Majer (1863—1915), Nikola
Faller (1862—1938), Janko Barle (1869—1941), Antun Do (1878—1955), Josip Canić (1879—1933), Andro Mitrović — 1940) i dr. Teţište muziĉke kritike ipak je još uvijek na rr kim amaterima, knjiţevnicima, publicistima i novinarima : kojima istaknuto mjesto pripada A. G. Matošu (1873—' M. Ogrizoviću (1877—1923), M. Cihlar-Nehajevu (1880—1 Viktoru Novaku (1889—) i dr. Njihovi ĉlanci, napisani ir sionistiĉki, ĉesto polemiĉkoga karaktera, odlikuju se širokim p vanjem kulturnih i muziĉkih zbivanja u svijetu i oštrim za njima. U prvim decenijima XX st. muziĉka kritika prelazi postf u ruke struĉno obrazovanih muziĉara koji, dobrim dijelom lovani u inozemstvu, nastoje da se otresu romantiĉnoga shva umjetnosti te se u svojim kritikama zalaţu za suvremena mu strujanja. Posebno mjesto meĊu njima zauzima muzikolog / Markovac (1903—1941), prvi hrvatski muziĉki publicist i kr koji u svojem djelovanju polazi od znanstvene pretpostavk je razvoj muziĉke umjetnosti društveno uvjetovan i klasno ob Brojne njegove rasprave, ĉlanci i studije te više od 300 kt i kritiĉkih prikaza u periodiĉnoj i dnevnoj štampi od 192 1941 (»Glazbeni vjesnik«, »Hrvatska revija«, »Izraz«, »Knjiţev »Muziĉka revija [osnovao ju je 1932 zajedno sa Z. Grgoševu »Muziĉki glasnik«, »Zvuk«, »Hrvat«, »Hrvatski narodni ( »Jutarnji list«, »Nova rijeĉ«, »Novosti« i dr.) izvršili su u Hrva prekretnicu u ocjenjivanju muziĉkog stvaralaštva i djelovanja. ', naprednog i beskompromisnog stava u pitanjima muziĉke ku i zbog veze s radniĉkim organizacijama Markovac je ubrzo d u sukob s tadanjim reţimom pa mu je javno djelovanje bilo gc onemogućeno; uskoro je izgubio i ţivot u ustaškom logoru. U razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata pojavljuje st stranicama ĉasopisa i dnevnih listova niz novih imena muzi kritiĉara koji redovito prate muziĉka zbivanja i koji, s više ili m vještine, ulaze u taj specifiĉni posao. To su, medu ostalima, Šafranek-Kavić (1882—1940), Krešimir Benić (1887—ic Stanislav Straţnicki (1883—1945), Boţidar Širola (1889—ic Ţiga Hirschler (1894—1941), Kazimir Krenedić (1896—ic Milan Majer (1895—1967), Zlatko Grgošević (1900—), M Graf (1894—), Rudolf Matz (1901—), Juraj Stahuljak (1901 Boris Papandopulo (1906—), Ivan Brkanović (1906—), J Andreis (1909—), Branimir Ivakić (1906—1943), Natko Dt (1914—), Hubert Pettan (1912—) i drugi. Ţiva muziĉka djelatnost nakon OsloboĊenja traţila je 1 reagiranje muziĉke kritike, pa se pojavljuju brojni novi recenzc meĊu njima su Nikola Hercigonja, Slavko Zlatić, Ferdo Po kalo, Ţeljko Klinĉić, Joţa Poţgaj, Nando Roje, Ivo Kirigin, 1 dimir Berdović, Krešimir Kovaĉević, Branimir Sakaĉ, Si Bombardelli, Nenad Turkalj, Đorde Šaula, Lovro Ţupane Ivo Malec, Andrija Tomašek, Eva Sedak, Vladimir Fajdetić, / ko Rapanić, Mirjana Skunca, Jagoda Martinĉević i drugi. K.K Makedonija. Od 1920 poĉinju da se u skopskoj štampi ob; ljuju muziĉko-kritiĉki osvrti o povremenim simfonijskim kom tima vojne muzike skopskog garnizona, naroĉito za vreme je njima rukovodio kapelnik L. Dvorţak. Muziĉka recenzija p i nastupe pojedinih horova, osobito pevaĉkog društva »Vare i kasnije »Mokranjac«. Paţnju kritiĉara privlaĉila su i povrem izvoĊenja opereta i popularnih komada sa pevanjem u Narodn pozorištu. Nešto redovitije javljaju se prikazi o pojedinim, t još vrlo retkim koncertima nakon 1932 u »Skopskom glasniku kojem saraĊuje Todor Skalovski. Kasnije list »Vardar« donosi 1 tiĉke osvrte i ĉlanke Trojka Prokopieva i T. Skalovskog. U vreme moţe se, iako vrlo retko, naići i na poneki prikaz muziĉ dogaĊaja i u drugim gradovima Makedonije, u Bitoli, Štipu Tetovu. Naglo bujanje muziĉkog ţivota u Makedoniji posle 19 aktivnost amaterskih horova i osnivanje profesionalnih muzici institucija, podstaklo je u dnevnoj štampi i periodici pojavu ■ ćeg broja ĉlanaka, u kojima se komentiraju dogaĊaji iz svakodm nog muziĉkog ţivota, naroĉito u Skopju. Autori ovih ĉlana prikaza i kritika najĉešće su bili predstavnici starije generac muziĉara T. Skalovski, Petre Bogdanov-Kocko i dr. MeĊuti o redovnoj profesionalnoj muziĉkoj kritici u Makedoniji u to vreme još uvek ne moţe govoriti. Ozbiljniji pokušaj da se 0 ustali uĉinio je ĉasopis »Razgledi« posle 1954, uvodeći neko vrei muziĉku rubriku ĉiji je redaktor bio P. Bogdanov-Koĉko; 1954— u dnevniku »Makedonija« muziĉke je kritike pisao Branko Karah Povratkom u Skopje (1956) prvih diplomiranih struĉnja sa studija na muziĉkim akademijama u Beogradu, Zagrebu i Lj bljani, podiţe se muziĉka kritika u Makedoniji na profesional nivo. Dragoslav Ortakov piše 1956—63 muziĉke prikaze za R dioSkopje i u ĉasopisu »Zvuk«; Vlado Ĉuĉkov je od 1962 kritiĉ lista »Nova Makedonija«, Branko Gligorov je aktivni muziĉki p
KRITIKA, MUZIĈKA — KRIŢAJ sac od 1968 na Radio-Skopju, koju je duţnost pre njega vršio Dragan Bojad&iev. Uz njih se povremeno javljaju i drugi pisci srednje generacije. D. Ov. Slovenija. Vijesti o muziĉkim priredbama i muziĉkim pu blikacijama javljale su se u slovenaĉkoj štampi prije nego što su izašle prve muziĉke revije. To nisu bile struĉne kritike, jer su ih pisali muziĉki amateri, ĉesto u muzici potpuni nestruĉnjaci. Ni ĉasopis »Cacilia« K. Mašeka nije se bavio muziĉkom kritikom. Istom pojavom »Cerkvenog glasbenika« zapoĉela se u Sloveniji po stepeno formirati struĉna muziĉka kritika. I ĉasopisi »Ljubljanski zvon« i »Dom in svet« — premda knjiţevne, a ne muziĉke revije — donose i struĉna muziĉka obavještenja. Vijesti u »Glasbenoj Zori«, F. Gerbiĉa još uvijek imaju popularan karakter. Vaţna je i djelat nost, koju su na podruĉju muziĉke kritike razvili A. Foerster i F. Gerbiĉ u okviru »Cerkvenog glasbenika« i »Glasbene zore«, iako se oni nisu rukovodili visokim kriterijima koji bi se izdizali iznad lokalnih shvatanja. Prvu strogu i beskompromisnu muziĉku kri tiku uveo je G. Krek u ĉasopisu »Novi akordi«. Krek se nije za dovoljavao time da pojedine slovenske kompozicije budu vrijedne u slovenskim relacijama, već je traţio da slovenska muzika prijeĊe lokalne granice i da kvalitetom i stilskom usmjerenosti stane uz bok ostaloj evropskoj muzici. Teţio je za evropskom, a ne samo slo venskom kvalitetom djela slovenskih kompozitora te je u tom smislu postavio i kriterije svoje muziĉke kritike. S takvim nazorima izvanredno je snaţno utjecao na usmjerenost i na podizanje kvali teta slovenaĉkog muziĉkog stvaralštva. Zbog toga se G. Krek s pravom, smatra utemeljiteljem struĉne muziĉke kritike kod Slo venaca. Njegov naĉin ocjenjivanja dogaĊaja iz slovenskog muziĉkog ţivota, koncerata, publikacija i ostalih pojava s podruĉja muziĉke djelatnosti ostao je uzorom-slijedećim generacijama, koje su zapo ĉele rad još za njegova ţivota ili kasnije, a u mnogoĉemu usmjeruje i danas muziĉke ocjenjivaĉe ili bar privlaĉi njihovu paţnju. Krekov naĉin ocjenjivanja uveo se posvuda, gdje je slovenska štampa dono sila ili donosi muziĉke obavijesti (»Nova Muzika«, »Zbori«, »Grlica«, »Pevec«, »Gledališki list—Opera«, »Naši zbori«, »Slovenska glasbena revija«, sve knjiţevne i ostale umjetniĉke revije, koje su donosile muziĉke ocjene, takoĊer i sva dnevna štampa). Krekov su uzor slijedili gotovo svi znaĉajniji muziĉki kritiĉari, od poĉetka ovog stoljeća do danas: E. Adamiĉ, M. Kogoj, S. Osterc, S, Vurnik, A. Lajovic, M. Bravniĉar, L. M. Škerjanc, P. Kozina, V. Ukmar, D. Cvetko, F. Kimovec, S. Premrl, M. Lipovšek, D. Švara, P. Šivic, A. Groebming i drugi. Oni su suraĊivali u razliĉitim muziĉkim i knjiţevnim revijama, kao i u dnevnoj štampi; U svojini radovima oni, meĊutim,nisu puki imitatori Krekovih uzora; kao kompozitori, pedagozi i muzikolozi školovali su se u razliĉitim domaći'm ili stranim zavodima; osim toga su i putem vlastite individualnosti unosili u svoje napise individualna naziranja. Unatoĉ tomu oprav dano je tvrditi, da je znaĉenje Krekova rada na polju muziĉke kri tike toliko veliko i da su odjeci njegova djelovanja toliko snaţni, da su ostavili tragove sve do današnjeg dana. MeĊutim, dok su prije spomenuti kritiĉari, muziĉari razliĉitih profila i specijalnosti, posljednjih dvadesetak godina slovenska muziĉka kritika sve više dolazi u ruke mlade muzikološke generacije. MeĊu njima se — uz M. Gabrijelĉiĉa i P. Mihelĉiĉa koji su završili studij kompozi cije — istiĉu R. Ajlec, V. Golob, J. Sivec, M. Špendal, P. Kuret, J. Lovše, B. Loparnik, V. Ukmar, A. Rijavec, I. Klemenĉiĉ, K. Bedina, P. Kušar i dr. Unatoĉ razliĉitim nazorima koji dolaze do izraţaja u njihovim ĉlancima, sve veći broj kritiĉara omogućuje da se muziĉka podruĉja razdijele prema afinitetu svakog pojedinca. Ta ĉinjenica nije pozitivna samo zato što pruţa veću širinu estet skih pogleda na muziku, nego i zato što u slovensku muziĉku kri tiku unosi novu kvalitetu. D. Co. i A. Rij. Srbija. Muziĉka recenzija javlja se u srpskom kulturnom ţivotu uporedo sa prvim koracima muziĉke prakse. »Novine srbske« popraćaju izveštajima već od 1834 nastupanja J. Šlezingera u Kragujevcu sa orkestrom Knjaţesko-srbske bande u svim prilikama u kojima je sudelovao. I listovi toga doba, štampani u Budimpešti (»Magazin za hudoţestvo, knjiţestvo i modu«, »Serbske narodne novine«), takoĊe prikazuju pojedine srpske muziĉke manifestacije. Muziĉku recenziju, u vidu kraćih beleţaka, najava koncerata i potom osvrta na njih, prihvataju dalje i neguju tokom XIX v. ne samo beogradski listovi nego i mnogi u provinciji (»Zastava«, »Srbobran« u Novom Sadu; »Srpstvo«, »Budućnost«, »Rodoljub« u Vršcu; »Panĉevac« u Panĉevu i mnogi drugi). Većina tih napisa anonimna je, laiĉka i novinarskog karaktera. Dosta mesta ustupaju muziĉkoj publicistici i pojedini knjiţevni ĉasopisi (»Letopis Matice srpske«, »Danica«, »Pozorište«, »Srbadija«, »Vila«, »Brankovo kolo«, »Straţilovo«, »Javor«, »Nova Iskra«, »Zvezda«, »Kolo«; »Delo«, »Srpski knjiţevni glasnik« i dr.) u kojima se, kao i u muziĉkim ĉasopisima, povremeno javljaju krajem XIX v. kao pisci ĉlanaka i kritika i prvi muziĉari: D. Blaţek, J. lvanišević, R. Tolinger i J. Paĉu.
387
Redovnija i struĉna muziĉka kritika javlja se tek uoĉi Prvoga svetskog rata, kada u ĉasopisima i novinama pišu 7. Bajić, D. Janković, J. Zorko, P. Krstić, P. Konjović, M. Milojević i S. Hristić. U »Srpskom knjiţevnom glasniku« izgraĊivala se tada kritiĉarska liĉnost M. Milojevića, koji će biti gotovo jedini kritiĉar i esejist toga ĉasopisa posle 1918 do kraja njegova izlaţenja (1940). Pošto je 1922 postao i kritiĉar dnevnika »Politika«, Milojević se afirmirao kao prvi stalni profesionalni muziĉki kritiĉar u Srbiji. Liĉnost široke opšte kulture i muziĉki erudita, Milojević je u svojim kritikama i esejima obuhvatao najraznovrsnije probleme koji su iskrsavali u tddašnjeni muziĉkom ţivotu 'hSše sredine. Po osnovnoj estetsko-idejnoj orijentaciji bio je naklonjen idealistiĉkom subjektivizmu i njegove su kritike i ocene najĉešće impresionistiĉkog karaktera, ali uporedo s tim u njima je izraţena vaspitna i prosvetiteljska tendencija, što je u stvari nametala i zahtevala tadašnja, muziĉki u mnogom pogledu još nedovoljno razvijena sredina. IzmeĊu dva rata kritikom u dnevnoj i periodiĉnoj štampi bavili su se — vrernenski duţe ili kraće — i P. Krstić, J. Grĉić, K. Manojlović, R. Švarc, P. Bingulac, B. Dragutinović, Af, Zivković, P. Stefanović, V. Novak, S. Nastasijević, S., Vinaver, J. Dimitrijević i dr. — V. Vuĉković, koji je zapoĉeo kritiĉarski rad još kao praški student saradnjom u »Zvuku«, 1932, nastavio je potom delatnost muziĉkog pisca na prostranom polju koje je obuhvatalo kako tekuće kritike u »Politici«, »Pravdi« i »Nedeljnim informativnim novinama«, tako i ĉlanke i studije u naprednim knjiţevnim ĉasopisima i drugim listovima. U svemu tom raznovrsnom radu Vuĉković se istakao ne samo kao prvi marksistiĉki estetiĉar u Srbiji, nego i kao aktivni propagator naprednih tendencija u našoj muziĉkoj praksi. Najduţe vreme se posvetio iskljuĉivo profesionalnoj muziĉkoj kritici B. Dragutinović, koji se time bavio od 1921 kao kritiĉar dnevnika »Novosti« i »Pravda«, te »Zvuka«, a od OsloboĊenja do smrti (1971) kao stalni kritiĉar »Politike«. U svome kritiĉarskom radu Dragutinović je ispoljavao, pored solidnog struĉnog znanja, uvek pedantno i savesno odmeravanje vrednosri analiziranog predmeta. — Veoma je plodna delatnost P. Stefanovića, koji je izmeĊu ratova bio preteţno kritiĉar u dnevnim listovima, dok se posle OsloboĊenja posvetio i duţim analitiĉkim studijama u knjiţevnim i muziĉkim ĉasopisima. Njegov stav prema problemima muziĉke umetnosti, iako krajnje subjektivistiĉki u pojedinostima, ogledalo je vrlo široke kulture, naroĉito dobrog poznavanja filozofskih disciplina i progresivnih idejnih teţnji. Posle OsloboĊenja skoro svi dnevni listovi, pa i poneki ĉaso pisi ustupali su svoje rubrike muziĉkoj kritici, a i radio-stanice donose sve ĉešće, pored komentara uz programe (daleko najveći broj iz pera P. Bingulca), kritike i osvrte na koncertne ili operske priredbe. Tako se u poslednje vreme znatno proširio krug pisaca koji se bave muziĉkom publicistikom. Njome se, povremeno ili trajno, bave kako predstavnici starijih generacija muziĉara, tako i najmlaĊih.^ MeĊu njima se nalaze, pored ranije navedenih: K. Babić, D. Ĉolić, D. Despić, H. Đurić, S. Đurić-Klajn, D. Gosluški, S. Habić, N. Herdgonja, £>. Jakšić, T. Jašĉenko, D. Kostić, M. Logor, D. Papadopulos, M. Pavlović, D. Plavša, A. Preger, M. Radenković, D. Skovran, J. Šulhof, M. Tajĉević, M. VukĊragović, A. Obradović, P. Osghian i drugi. s. D . K. KRIZA, John, ameriĉki plesaĉ i koreograf (Berwin, Illinois, 15. I 1919—). Uĉenik B. Stonea, A. Dolina i A. Tudora. Od 1940 prvi plesaĉ u trupi American Ballet Theatrea gdje je s velikim uspjehom interpretirao glavne muške uloge u baletima Fancy Free (Bernstein), Fali River Legend (Gould), lnterplay (Gould), Billy ihe Kid (Copland). Izvrstan klasiĉni plesaĉ, K. je osobito zapaţen kao tumaĉ karakternih dramskih i komiĉnih uloga koje donosi s puno umjetniĉkog oduševljenja. KRIŢAJ, 1. Josip, pjevaĉ, bas-bariton (Vevĉe kraj Lju bljane, 5. III 1887 —■ Zagreb, 30. VII 1968). Pjevanje uĉio u Ljubljani (M. Hubad) i u Miinchenu. Kazališnu karijeru zapoĉeo kao dramski glumac; na opernoj pozornici debitirao 1907 u Ljubljani (Gounod, Romeo i Julija). God. 1907—13 i 1928—30 ĉlan Ljubljanske opere, 1919—20 pjevao u Osi jeku, 1927—28 u Beogradu; I9I3—I9> 1920—27 i 1930—58 prvi bas-bariton Zagrebaĉke opere i jedan od najzasluţnijih j. KRIŢAJ
388
KRIŢAJ — KRIŢANJE GLASOVA
njezinih umjetnika. Neobiĉno muzikalan i kulturan pjevaĉ, bio je izvrstan glumac. U svojoj dugogodišnjoj karijeri ostvario više od 125 uloga razliĉita karaktera, meĊu kojima su se posebno isticale Boris Godunov (Musorgski) i Kecal (Smetana, Prodana nevjesta) u kojima je nastupio nekoliko stotina puta. Medu njegovim! 'znaĉajnim kreacijama bile -su uloge: Mefisto (Gounod, Faust), Don Basilio (Rossini, Seviljski brijaĉ), Rocco (Beethoven, Fidelio), Figaro (Mozart, Figarov pir), Otac (Charpentier, Louise), Golaud (Debussv, Pelleas ei Melisande), Baron Ochs (R. Strauss, Kavalir s ruţom) i u Wagnerovim operama Daland {Ukleti Holandez), Wotan (Prsten Nibelunga), Gurnemanz (Parsifal) i Hans Sachs (Majstori pjevaĉi). S velikim je uspjehom gostovao u Njemaĉkoj, Austriji, Italiji i Ĉehoslovaĉkoj. God. 1964 dobio za ţivotno djelo »Nagradu Vladimir Nazor«. Istakao se i kao oratorijski pjevaĉ. K. Ko.
2. Paula (rod. Trauttner), pjevaĉica, sopran (Ruma, 1888 —). Ţena Josipa; 1910—27, s kraćim prekidima, solistica Zagrebaĉke opere; 1919—20 u Osijeku. Njezine glavne kreacije bile su Mignon (Thomas), Suzana (Mozart, Figarov pir), Mirni (Puccini, La Boheme), Ĉo-Ĉo-San (Puccini, Madame Butterfly), Nuri (d'Albert, U dolini), Snjeguroĉka (Rimski-Korsakov), Sofija (R. Strauss, Kavalir s ruţom) i Vuga (Lhotka, More). K. KO. KRIŢANIĆ, Juraj (Georgius Krisanich, Crisanius Croata), crkveno-politiĉki i muziĉki pisac (Obrh kraj Lipnika, oko 1618 — pokraj Beĉa, 12. IX 1683). Gimnaziju uĉio u Zagrebu (1629—36), a filozofiju na Univerzitetu u Grazu, gdje je 1638 proglašen magistrom filozofije. U Bologni studirao (1638—40) teologiju, koju nastavlja u Collegium Graecum u Rimu, gdje je 1642 bio zareĊen za svećenika i stekao doktorat filozofije. Iste godine, dok je još boravio u Rimu, imenovao ga je biskup B. Vinković zagrebaĉkim kanonikom, a crkvene su mu vlasti dopustile da obavlja liturgiju po istoĉnom obredu. Iz Rima se vratio potkraj 1642 u Hrvatsku; najprije ţivi u Zagrebu, a zatim je ţupnik u Nedelišću i Varaţdinu. Odrekavši se kanonikata, K. putuje 1646 preko Beĉa, Varšave i Smolenska prvi put u Moskvu, kamo stiţe potkraj 1647, i ostaje oko dva mjeseca. God. 1651 putuje iz Beĉa u Carigrad, 1652 je ponovo u Rimu, sada ka6 ĉlan Zbora sv. Jeronima. U Rimu se intenzivno bavi knjiţevnim i znanstvenim radom. Nakon kraćeg boravka u Veneciji (1657), vraća se 1658 iz Rima preko Zagreba u Beĉ i po drugi put odlazi u Moskvu, kamo stiţe u jesen 1659. Carskom odredbom prognan (8. I 1661) u Sibir te provodi u Tobol-sku 15 A S S ERT A godina. Kada je 1676 pomilovan, vr a ć a s e n a j p ri j e u Moskvu, a 1677 odlazi u Poljsku gdje u Vilni stupa u NOVA PRORSVS OMNIA dominikanski red. ET A NVLLO ANTEHAC Poginuo je u redovima poljskih vojnika pri' PR O D I T A. opsadi Beĉa 1683. Im Acadanico ctngrtjfu propugnand* A K. je još u mladosti poĉeo pisati rasprave o Georgio Crifanio. gramatici i aritmetici i prevoditi s talijanskog, Romx 16^6grĉkog i rusko-slos moda mujicos, a ntmanus carrmn* venskog jezika. NajJmfturarujn. Ecciejiasiici 44. j. znaĉajnija su Kriţanićeva djela o politici, a od tih je najvaţnije Politika ili Razgovori ob vladateljstvu (1661—66). Za Kriţanića kao muziĉkog pisca malo se znalo. Tu granu njegove djelatnosti prvi Apud Angelum Bernabo dal Vermo. spominje F.-J. Fetiš u svojoj Biogra-phie Supcriorum ptrmijju universelle des musiciens J. KRIŢANIĆ, Asserta musicalia, naslovna sirana (1860—65), zatim G. Gaspari (1890) i R. Eitner (1900). Kod nas o njoj izriĉito govore najprije E. Fermendţin (Vienac, 1892), onda V. Klaić (Gusle, 1892) i konaĉno M. Brever u ĉlanku o nekim muziĉkim epizodama iz ţivota Jurja Kriţanića (Sv. Cecilija, 1930). Svima je njima bilo poznato jedino to da je K. na pisao i u Rimu izdao 1656 muzikološko djelo Asserta musicalia. O sadrţaju, znaĉenju ili vrijednosti ove rasprave nitko nije da-
MV S I C ALIA
vao suda. Isto se tako nije znalo, da li mu je to bilo jedinoj ziĉko djelo. Dosad se mogl6 u utvrditi da je K. napisao i da mu je (i u Rimu izdao Angelo Bernabo dal Verme djelo Asserta musi nova prorsus omnia et a nullo antehac prodita. Sam K. spor u obavijesti, koju je tiskao i priloţio tom djelu, da je 1657 na neke muziĉke ploĉe poĊi imenom Tabulae nove exhibentes mus\ uz koje je dodao opis 30 novih figura za lakše razumijevanje mi i još posebnu uputu kako da se olakša crkveno pjevanje. Ov djelj., ostala u rukopisu. Nadalje je 1658 izumio i opisao pomagalo ili spravu na kojoj se s fjorhoću brojeva i drugih zna biljeţe intervali i konsonance, a sluţi kao olakšica za zapisn i komponiranje novih muziĉkih djela. I ovoj je spravi, pod n vom Novum instrumentum ad cantus mira facilitate compone, priloţen opis koji nije tiskan. Kriţanićev ţivotopisac V. ^ biljeţi', da je K. 1658 posvetio i predao papi Aleksandru neko svoje djelo o muzici. Da to nije bilo ni jedno od spomeni proizlazi iz teksta, što ga Jagić navodi kao dokaz. Tu se govi o knjizi koja raspravlja o muziĉkim proporcijama (e qui un \ Croc ta, destinato missionario, che mi ha falto instanza di preset alla Santita Vostra un libro da se compostb sulle proportioni musii Rukopis je takoĊer neobjavljen. S. !A. Bjelokurov navodi da ji za svoju Politika napisao, medu ostalim, jedno ĉitavo pogl; o muzici (De Mušica)", ali ne kazuje potanje sadrţaj toga pogla koje P. Bezsonov u svoj8i redakciji Politike (1859—60) nije tis Od svih Kriţanićevih muziĉkih spisa, ĉini se, da je Ass musicalia najzanimljiviji. Premda obuhvaća samo 13 strana ve ĉetvrtine i sadrţi samo 20 muziĉkih tvrdnja (asserta), u kojim iznose neki novi i smioni pogledi na teoretske zasade onoga mena, ovo Kriţanićevo djelo pokazuje da se i sadrţajem i sti potpuno uklapa u njegovo ostalo stvaralaštvo. Već sama posv iako upućena Ivanu°Lippayu, govori gotovo iskljuĉivo o zaslug: njegova strica nadbiskupa1 Dure Li'ppava i njegovim napor oko izmirenja kršćana grĉkoga s kršćanima latinskog obn Za svoje tvrdnje istiĉe da su posve nove i'da ih nitko prije n: nije iznio (nova prorsus omnia et a nullo antehac prodita). '. dalje, da ih je naumio javno na akademskom sastanku bra (In Academico congressu propugnanda). Ta sigurnost i samosvi oĉituje se i u odabiranju sadrţaja i stilizaciji pojedinih tvrdnja. ' u prvoj proglašuje bajkom mišljenje, da je Pitagora iz udar kovaĉkih ĉekića razabrao i utvrdio razmjere zvukova. Prizr (u tvrdnji 2) potrebu poznavanja monokorda, ali odbacuje aritr tiku, geometriju i proporcije, tvrdeći da nisu nuţne muziĉa Za kampanologiju je potrebna aritmetika, ali muziĉaru nije ; trebno ni jedno ni drugo (t. 3)! Pristaje uz 6 tonova Guidove lj tvice, odbacujući oduzimanje ili dodavanje novih tonova (t. kao što daje prednost Guidovu sistemu pred Pitagorinim (t, i 6). Za napjeve gregorijanskoga korala, umjesto sistema od 4 c i nestalnog kljuĉa zahtijeva da se pišu na sistemu od 5 crta stalnim kljuĉem (t. 7). U figuralnom pjevanju zabacuje starin princip proporcija (t. 8 i 9). Dodavanjem 7 ili bar 4 note dosad: njim, obećava da će se moći zapisati svi mogući napjevi i ar (t. 10). Kad bi se izgradile orgulje sa 7 registara .i 7 manua saĉuvao bi se karakter svih naĉina na svakom tonu, i riješili pi blemi transpozicije (t. 11 i 12). UvoĊenjem naroĉite ploĉe za pis nje, mogla bi se brojevima, a, i bez njih, fiksirati svaka muziĉ kompozicija (t. 13). Pri komponiraniu patetiĉnih napjeva tre se osloboditi uobiĉajenih muziĉkih pravila (t. 14), a pri odabiran konsonanca zabaciti Boethiusov sustav brojeva (t. 15) i Zarlino 1 tumaĉenje karaktera stupnjeva (t. 16). O razlozima ugodno: pojedinih suzvuka i njihovu broju (t. 17—19} ima vlastito mišljenj a za harmonijske varijacije trozvuka tvrdi, da se svaka moţe sves na triput sedam trostrukih naĉina (t. 20). Svojim muziĉkim spisima, a osobito ovim tvrdnjama, K. uz Franju Bosanca, koji je u predgovoru svojim tabulaturan za lutnju i pjevanje objavio uputu pod naslovom »Regula per que che non sanno cantare« (Venecija 1509 i 1511) i Pavla Skalić koji je 1570 tiskao u Kolnu svoj »Dialogus de Lyra«, najvaţniji star; hrvatski muziĉki pisac. I kraj oĉitih pretjeranosti u sudovim fantastiĉnih planova i izuma, u nekim njegovim tvrdnjama irr oštroumnih zapaţanja i izrazite teţnje k jednostavnijem i suvrt menijem gledanju na probleme muziĉke teorije. LIT.: F.-J. Fetiš, Biographie universelle des musiciens, II izd.. Pariš 1860—6 — G. Gaspari, Catalogo della biblioteca del Liceo musicale di Bologna, I, 18901905. — V. Klaić, Gjuro Kriţanić kao glasbenik, Gusle, 1892, 4. — R. Eitne Biographisch-Bibliographisches Quellen-Lexikon, III, Leipzig 1900. — I Jagić, Ţivot i rad Jurja Kriţanića, Zagreb 1917. — M. Breyer, Neke muziĉk epizode u Jurja Kriţanića, Sv. C, 1930. — A. Vidakoviĉ, Asserta musicali (1656) Jurja Kriţanića i njegovi ostali radovi s podruĉja glasbe, Zagreb 1963. /. Golub, Nepoznata glazbena djelatnost Jurja Kriţ anića u Rusiji, Sv. C 1969, 1. A. Vi.
KRIŢANJE GLASOVA (engl. crossing, franc. croisemeni njem. Stimmenkreuzung, tal. incrocid) u višeglasnom ili akordi
KRIŢANJE GLASOVA — KROHN ĉkom slogu, prelaţenje jednoga glasa iznad nekog drugoga glasa koji se inaĉe normalno nalazi iznad njega, i obratno, npr. kad u vokalnom stavku tenor pjeva iznad alta, ili sopran ispod alta, ili bas iznad tenora, itd. Kompozitori se sluţe kriţanjem glasova da dobiju što razvijeniju liniju pojedinih dionica, da iskoriste karakteristiĉne registre pojedinih glasova ili instrumenata i nji hove meĊusobne kombinacije ili da se uklone zabranjenim pomacima, osobito paralelnoj kvinti i oktavi (-> Registar, -> Paralelne oktave i paralelne kvinte,
->■ Harmonizacija). J.S.Bach: Koral iz»Pasije po Mateju«
mW ?=f Kriţanje glasova javlja se u homofonom a još ĉešće u polifonom stavku. Na niţem stupnju nastave harmonije i kontrapunk ta namjerno se izbjegava, da bi uĉenici najprije mogli ovladati voĊenjem glasova u njihovu normalnom poretku. N. DĆ. KRfŢKOVSKtf, Karei Pavel, ĉeški kompozitor (Holasovice kod Opave, 9. I 1820 — Brno, 8. V 1885). Studirao filozofiju u Olomoucu i neko vrijeme sluţbovao kao uĉitelj; 1845 ušao u augustinski red. Za studija teologije (1846—50) usavršio je svoje muziĉko obrazovanje te kod G. Riegera uĉio teoriju i dirigiranje; 1848 postao zboro-voda u samostanu svoga reda u Brnu. God. 1860 ■■■i. osnovao je zborno udruţenje Besedy Br-nenske i izveo s tim ansamblom niz koncerata duhovne i svjetovne muzike; to je društvo kasnije postalo nosiocem ĉeške nacionalne muziĉke kulture u Brnu. God. 1872 otišao je u Olomouc i 1873 postao regens chori u katedrali; 1883 vratio se u Brno. K. je bio pobornik nacionalnog smjera u ĉeškoj muzici. Sakupljao je i K. P. KR1ŢKOVSKV obraĊivao moravske i ĉeške narodne napjeve, a ĉesto ih je primjenjivao i u vlastitim svjetovnim kompozicijama. Od njegovih radova najvredniji su zborovi; neki idu medu najbolja djela ĉeške zborske muzike. Zasluţan je i kao muziĉki pedagog; njegov je uĉenik L. Janaĉek. DJ ELA. VO K ALN A. Ka ntate : Sv a ty Cyr il a Me lh od lj, 18 50 i Pas ty f a poutnici, 1866. Zborovi (muški): Ulonuld, 1848; Dar za lasku, 1849; Odpadly od srdca, 1859; Ţaloba, 1859; Odvedeniho prosba, 1862; Vesna, 1881 i dr. Solo-pjesme: Zahuĉaly hory; Zabrana; Klekani i dr. — Pasija, 1880; 3 mise; rekvijem, 1872; oko 15 moteta; Te Deum, 1870. — Sveukupna djela P. Kfiţkovskoga poĉeli su objavljivati J. Racek i V. Steinmann (I sv. 1949). LIT.: J. Geisler, Pavel Kfiţkovsky, Praha 1886. — K. Eichler, Pavel Kfiţkovsky, Brno 1904. — P. K. Mach, Kfiţkovsky und der kirchliche Knabengesang, Brno 1936. — J. Racek, Pavel Kfiţkovsky, Olomouc 1946. — Isti, P. Kfiţkovsky tvurce ĉeskćho sboroveho slohu, Opava 1955. — B. Štldron, L. Janaĉek in Briefen und Erinnerungen, Praha 1955 - — R- Quoika, Karei Pavel Kfiţkovsky, MGG, VII, 1958.
KRIZMAN (Krisman, Chrismann, Cristman), Franc Ksaver, graditelj orgulja (Rihenberk, danas Branik, Gorica, 22. X 1726 — Rotenmann, 20. V 1795). Svećenik; gradnju orgulja uĉio vjerojatno kod ->■ Petra Nakića u Veneciji. Izgradio je orgulje u Ritmici (1760), u stolnoj crkvi (1762) i crkvi uršu linka (1763) u Ljubljani i zatim u Austriji: u St. Florianu (1769— 73), Steyru (1779), Admontu (1782), u beĉkoj crkvi St. Lorenz (1788) i u Rotenmannu (1794), gdje je i umro; pogrešno su mu pripisivali orgulje kod franjevaca u Novom Mestu (1764), ali one su djelo Ivana Jurja Eisla iz Ljubljane. Darovit graditelj orgulja izuzetnih sposobnosti, K. je u svojim djelima nastojao spojiti principe graditeljstva mletaĉke (Nakićeve) i juţnonjemaĉko-austrijske škole. Najveće i najpoznatije njegovo djelo jesu orgulje u opatiji St. Florian (59 registara, 3 manuala), na kojima je kasnije niz godina svirao A. Bruckner. Premda u toku vremena dosta izmijenjene, ove orgulje idu u red najboljih djela ostvarenih u Evropi u XVIII st.; ubrajaju ih u najznatnije orgulje u Austriji. Nekada su imale i niz registara koji su bili Kriţmanov izum, ali su ih u XIX st. odstranili. Kako je po prirodi bio samoţiv
389
i veoma nepovjerljiv, K. nije nikada osnovao vlastitu stalnu radionicu, niti je orguljarstvu uĉio mlade naraštaje. Svoju umjetnost ponio je kao tajnu u grob. Kao uĉenika spominju jedino njegova posljednjeg pomoćnika Petera Holzla, inaĉe vrlo prosjeĉnog orguljara, koji je navodno dovršio orgulje u St. Florianu. LIT.: J. Mantuani, Franĉišek Ksaver Kriz man, izdelovalec orgulj, Sv. C, 1926—28. — R. Lunelli, Contributi dalmati e sloveni alla rinascita e alla diffusione dell'arte organaria veneziana settecentesca, Archivio Veneto, 1942. — R. Quoika, Die grosse Orgel des Abbate Franz Xaver Chrismann in St. Flo rian, Mainz 1948. — Isti, Die altosterreichische Orgel der spaten Gotik, der Renaissance und des Barock, Kassel 1953. — O. Eberstaller, Orgeln und Orgelbau in Oesterreich, Graz 1955. L. Ša.
KRJUKI (rus. kvaĉice), u ruskoj srednjovjekovnoj crkvenoj muzici, posebni notni znaci, odnosno neumatski simboli. Krjukima su ispisani zbornici u kojima su zabiljeţeni napjevi ruskoga crkvenog pjevanja tzv. 3HajnsHHoe neuue (3HaMfl znak ili neuma). Ono se po uzoru na bizantsku muziku poĉelo razvijati u Rusiji u XII st., a svoje klasiĉno razdoblje doţivjelo je u XIII i XIV st. Premda k. potjeĉu od bizantskih neuma, oni su ipak dugo ostali nerazriješeni. Sastoje se od niza veoma sloţenih znakova (preko 90), od kojih neki upućuju samo na dizanje i spuštanje melodijske linije, a većina oĉito predstavlja kratice za stanovite melodiĉke formule. U nekim rukopisima javljaju se uporedo dvije vrste simbola, što se tumaĉi kao nagovještaj nekoga ranog dvoglasja. Konaĉnu obnovu i kodifikaciju pjevanja proveo je 1668 A. Mezenec uvodeći evropski notni sistem od pet crta, omogućivši tako nesmetano širenje polifonog pjevanja u ruskoj crkvenoj muzici. K. nestaje iz prakse krajem XVIII st. LIT.: O. Riesemann, Die Notationen des altrussischen Kirchengesanges, 1909. — P. Panoff, Die altslavische Kirchenmusik, Potsdam 1932. — A. J. Swann, The znamenny Chant of the Russian Church, MQ, XXVI, i Papers Read by Members of the American Musicological Society, 1938. — J. v. Gardner i E. Koschmieder (redaktori), Rukopisni udţbenik starog ruskog neumatskog pisma (s bibliografijom), Miinchen 1963. A. Vi.
KRNETIĆ, Zvonimir, pevaĉ, tenor (Beograd, 6. XI 1936—). Studije pevanja završio 1960 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (J. Stamatović-Nikolić) i zatim stekao naziv magistra. Od 1960 solista Beogradske opere. Jedan od najistaknutijih jugoslovenskih operskih umetnika; tehniĉki spretno vlada svojim prijatno obo jenim, svetlim i oblim glasovnim materijalom izjednaĉenim u svim registrima. Istiĉe se odnegovanom muzikalnošću i kulturom i smislom za oblikovanje pevaĉke fraze. Njegove su najbolje kreacije Jenjik (Smetana, Prodana nevesta), Vladimir (Borodin, Knez Igor) i Hoffmann (Offenbach, Hoffmannove priĉe). Istakao se i kao Don Carlos (Verdi), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Faust (Gounod), Lenski (Ĉajkovski, Evgenije Onjegin), Cavaradossi i Rodolfo (Puccini, Tosca i La Bohţme), Oedipus Rex (Stravinski), Stojan (Konjović, Koštana) i dr. Gostovao je u Francuskoj, Ĉehoslovaĉkoj, Austriji, Grĉkoj, Španiji, SSSR, Rumuniji i dr. R. pej. KRNIC (Kernic), Blaţenka (udata Gohring), pjevaĉica, mezzosopran (Glina, 2. XI 1870 — Hannover, 15. V 1947). Pje vanje uĉila kod I. Zajca u Zagrebu, a zatim se usavršavala u Beĉu i Leipzigu; na opernoi pozornici debitirala 1888 u Zagrebu. Pjevala na operama u Breslauu, Leipzigu i Munchenu. Nastupala na broj nim njemaĉkim opernim pozornicama, posebno se istakla na sve ĉanim igrama u Bavreuthu kao Eva (Wagner, Majstori pjevaĉi). U svojoj bogatoj umjetniĉkoj karijeri ostvarila je niz mezzosopranskih uloga u Wagnerovim operama, ali je bila zapaţena i kao Mignon (Thomas), Carmen (Bizet), Margareta (Gounod, Faust), Ivica (Humperdinck, Ivica i Marica), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana) i dr. Bila je izvrsna koncertna pjevaĉica. Od 1892 do 1924 gostovala je u više navrata u Zagrebu. B. I. KRNIC, Boris, kompozitor i zborovoda (Kostajnica, 21. X 1900—). Završio uĉiteljsku školu; studirao na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. God. 1931—58 srednjoškolski nastavnik u Zagrebu i istodobno dirigent pjevaĉkih društava Prigorac (1926—^,%),Jednakost, Zagreb, Lira, Vladimir Nazor, Prvi Maj i Sljeme. Pisao preteţno vokalna djela (mnoga objavljena u izdanju Sklada). Kao zborovoda radniĉkih društava prvi je u Hrvatskoj komponirao zborove na sadrţaje iz problematike radniĉkog ţivota (Heroji drugarstva). DJELA. ORKESTRALNA: suita Boţiĉna sveĉanost igraĉaka, 1932; Preludij i ples, 1948. Za klavir i orkestar: koncert u d-molu, 1948 i Koncertna etida, 1949. Djela za tamburaški orkestar. — Komorne i klavirske kompozicije. — DRAMSKA: opera Gradski pandur, '1935; djeĉja opera Nikolinjski dar, 1925; operete Razoĉarani prosci, 1935 i Zagorska ruţa, 1956. Scenska muzika za kazalište lutaka i djeĉje igrokaze. — VOKALNA: oratorij Golgota, 1936. Kantate: Heroji drugarstva, 1929 i Tvorniĉke sirene, 1932. Solo-pjesme; zborovi; borbene i masovne pjesme (Od Zagreba do Ljubljane; Najmilija zemljo Jugo slavijo; Na putu slavnom; Jugoslavenska Narodna Armija; Omladinska; Našoj Republici) i dr. — Šest misa i druga crkvena djela. — Obradbe narodnih napjeva za razliĉite sastave. K. Ko.
KROHN, 1. limari Henrik Reinhold, finski muzikolog, folklorist i kompozitor (Helsinki, 8. XI 1867 — 25. IV 1960). Studirao na Konzervatoriju u Helsinkiju (R. Faltin) i na Konzer-
390
KROHN — KROMBHOLC
vatoriju u Leipzigu; promovirao 1899 u Helsinkiju. Od 1894 orguljaš u Tampereu, od 1900 nastavnik na Muziĉkom institutu u Helsinkiju. Do 1944 predavao (uz kraće prekide) muziĉku povijest i teoriju na razliĉnim ustanovama u Helsinkiju (1918—35 profesor muzikologije na Univerzitetu). God. 1916 pokrenuo muziĉki ĉasopis Saveletdr. K. je prvi predstavnik moderne muzikologije u Finskoj. Posebnu paţnju poklonio je muziĉkom folkloru svoje zemlje; sakupljao je i prouĉavao narodne melodije te je proveo znanstvenu sistematizaciju finske narodne muzike. Rezultat je toga rada opseţni zbornik finskih napjeva Suomen kansan savelmia što ga je K. izdavao 1888—1933. K. je izradio i finsku muziĉku terminologiju. Njegove su kompozicije inspirirane finskim folklorom. DJELA: uvertira Bura, 1890; simfonijske suite Yksin, 1891 i Kevat, 1892; Lemminkdinen tulo Pohjolaan za orkestar, 1892. — Komorne, klavirske i orguljske kompozicije. — Opera Tuhotulva, 1918. Scenska muzika. ■— VOKALNA. Oratoriji: Ikiaartehet, 1912 i Voittajat, 1935. Više kantata; Johanm.skantati, 1908; Psalter, 1946—50; psalmi; oko 140 zborova; ciklusi solo -pjesama. — SPISI: Ober die Art und Entstehung der geistlichen Volksmelodien in^Finnland (disertacija), 1899; Sdvelten alalta, 1899; Ober das lexikalische Ordnen von Volksmelodien, Kongressbericht, 1905; Rytmioppijakro, 1907; Ober die typische Merkmale der finnischen Volksmelodien, Kongressbericht, Beĉ, 1909;; Puhdasvireisen sdveltapailun opas, 1911; Musiikin teorian oppijakso (5 sv.), 1914—37; Musiikin teorian alheet, 1924; Die Entmichlung der Opernform in VCagners Frtihtverken, Bavreuther Festspielfuhrer, 1924; Psalmengesang in der Volkssprache, Spomenica P. Wagneru, 1926; Der tonale Charakter gregorianischer Rezitative, Spomenica G. Adleru, 1930; Die Sammlung und Erforschung der Volksmusik in Finnland, Memoires de la Societe Fenno-ougrienne, 1933; Merkmale der finnischen Volksmusik, AML. 1938; Der Formenbau in den Symphonien von J. Sibelius, 1942 (i finski); Der Stimmungsgehalt der Symphonien von J. Sibelius (2 sv.), 1945*—46 (i finski); Einheitliche Grundzuge musikalischer Formgebung, AML, 1953; Anton Bruckners Symphonien, Untersuchung iiber Formenbau und Stimmungsgehalt (3 sv.), 1955—57 i dr. — Izdao zbirku finskih narodnih napjeva Suomen kansan savelmia (3 sv.), 1888—1933; 150 Psalama, 1930 i 1951 i dr. — Napisao uspomene Savelmuistoia elamani varrelta, 1951.
2. Felix (Julius Theophil), dirigent, kompozitor i muziĉki pedagog (Tampere, 20. V 1898 —). Sin i uĉenik limarija; kasnije studirao na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. Djelovao kao zborovoĊa, a od 1938 predavao na Muziĉkom institutu u Viipuriju (od 1940 direktor). Uz to je 1940—50 bio i dirigent Simfonijskog orkestra u Lahtiju. DJELA: oko 80 instrumentalnih kompozicija (Sinfonia brevis, 1921). — Djeĉji igrokaz Uskollinen sisar, 1945. ■— Dvije kantate; oko 60 zborova; oko 60 solo-pjesama. — Priruĉnik Lyhyt musiikkioppi, 1947. LIT.: Ĉasopis Musik-Kitieto, Helsinki, novembar 1937, posveien 70 -godišnjici I. Krohna. — Spomenica, 1937. — S. Ranta, limari Krohn, Suomen saveltajia, Porvoo 1945. ■— N. E. Ringbom, limari Krohn 90 Jahre alt, MF, 1958. — Isti, Krohn, i. limari Henrik Reinhold, 2. Felix (Julius Theophil), MGG, VII, 1958.
KROLL, Georg, njemaĉki kompozitor (Linz na Rajni, 3. V 1934—). Na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu studirao kod F. Martina i B. A. Zimmermanna. Pijanist i privatni uĉitelj muzike, od 1964 nastavnik na Rajnskoj muziĉkoj školi u Kolnu. Ĉlan je kompozitorske skupine Gruppe 8 Koln koja nieguje osobito kolektivno stvaranje muziĉkih djela. DJELA: Magnificat za sopran i 6 instrumenata, 1958; sonata za alt-flautu, 1962; Cerchi per pianoforte e strumenti, 1962; Ganto za sopran i orkestar (Ezra Pound), 1964; Concertus za zbor i instrumente, 1968; varijacije za orkestar, 1968; sonata za violonĉelo i klavir, 1969; Invocazioni za duhaĉki kvintet, 1969; Estampida za gitaru, 1970; Cantio za bariton, 2 violonĉela, kontrabas i orgulje, 1970; Still-Leben, zapisi za orkestar, 1970.
KROMATIKA (grĉ. "/pw|xa boja), jednostruko, odnosno dvostruko povišenje ili sniţenje osnovnih stupnjeva dijatonske ljestvice na kojoj je izgraĊen muziĉki odlomak:
Za razliku od dijatonske muzike, koja preteţno upotrebljava dijatonske tonove, kromatska je ona koja se mnogo sluţi kromatskim, tj. alteriranim, »obojenim« tonovima. Da li je u odreĊenome muziĉkom odlomku (reĉenici, frazi, taktu, akordu) neki ton kromatski ili nije odluĉuje muziĉki kontekst, muziĉka logika, prvenstveno harmonija. Jedan te isti ton u jednoj je ljestvici kromatski, a u drugoj je dijatonski (npr. dis u C-duru, ili u Cis-duru). Upotrebom svih kromatskih meĊustepena dijatonske ljestvice nastaje kromatska ljestvica od 12 (tek u temperiranom sustavu potpuno jednakih) polustepena. Principijelno se u uzlaznim pomacima upotrebljavaju povisilice, a u silaznim snizilice, ako time grafiĉki ne nastaju stupnjevi koji se suviše udaljuju od tonaliteta. Kromatska ljestvica sastoji se najmanje od 19 tonova c-cis--ddis-e-f-fis-g-gis-a ais-h, nadalje des, es, ges, as i b te ces i fes. U antiĉkoj je Grĉkoj k. bila nešto drugo: jedan od tri tonska roda, uz dijatonski i enharmonijski ( -> Grĉka muzika). U srednjem vijeku se upotreba alteriranih tonova, tj. onih koji su se nalazili izvan sistema triju vrsta heksakorda (heksakorda
na c, g i /), nazivala mušica ficta ili mušica faha (teoretiĉari J iz Liegea, Mnrchettus iz Padove, Prosdocimus de Beldema Johannes de Muris). Svjesno primjenjuju kromatiku muziĉs drugoj polovini XVI st., osobito u madrigalu. Upotreba altei nije više toliko diktirana pravilima o intervalima, subsemiton: i konsonancama, koliko muziĉkim izrazom, interpretacijom te prikazivanjem intenzivnih osjećaja. Time je oznaĉen poĉetak dernog smisla za kromatiku. Upotreba alteriranih akorda po: šila je raspad crkvenih naĉina i postanak moderne harmo Zaĉetnik je toga kromatskoga vokalnog stila A. Willaert, a di glavni predstavnici L. Marenzio i G. da Venosa. U vezi s hi nistiĉkim tendencijama nastoje se obnoviti starogrĉki matski tonski nizovi. Najvaţnije teoretsko djelo toga smjera naj je N. Vicentino {L'antica mušica ridotta alla moderna prat 1555). Rijeĉ cromatico u naslovima djela iz sredine XVI st. o ĉuje katkad upotrebu crnih nota (semiminima) umjesto bi (minima). I muziĉari iz doba monodije (od 1600), u poĉetku suzdn sluţe se kromatikom, osobito C. Monteverdi, C. Saracini U Engleskoj madrigalisti pišu kromatskim stilom, u Njema H. L. Hassler, J. H. Schein, H. Schiitz i dr. U instrumenta muzici ima takoĊer mnogo kromatike (A. Gabrieli, G. Frescob; J. Elias, J. Buli, J. Blow, G. Farnabv, J. P. Svveelinck, J. J. ] berger, D. Buxtehude). Djelo J. S. Bacha ( npr. fantazija za org u g-molu) predstavlja vrhunac i završetak te tradicije. Kon ziton opera u Italiji (A. Scarlatti) i Francuskoj (J.-Ph. Ram upotrebljavaju kromatiku u istom smislu, kao izraz afekta i to simbol. — Klasika se, u usporedbi s barokom, manje sluţi \ matikom. W. A. Mozart je razmjerno ĉesto pisao kromai na dramatskim vrhuncima i na mjestima gdje probija strastv ili sjetno predromantiĉno raspoloţenje. — Romantika, kao po koji naglašava sve što je neobiĉno, bolno, ĉeznutljivo, nedosti; i raskidano, dala je najveći prilog kromatici. K. je za romantii element pojaĉanog harmonijskog intenziteta i senzualnoga zvuk nog doţivljaja. Veliki umjetnici koji su upotrebljavali kromai bili su F. Schubert, F. Chopin i R. Wagner. Posljednji ve kromatiĉar, koji još naĉelno zadrţava vezu s tonalitetom, je Strauss. Preko slobodne atonalnosti vodi put u dvanaestton muziku, tj. u neku vrstu apsolutne kromatike koja je izgubila v s dotadašnjom harmonijom, pa prema tome i s tradicionah pojmom kromatike koji je nuţno uvjetovan postojanjem dijs nike. LIT.: G. Jacobsthal, Die chromatische Alteration im liturgischen Ge; der abendlandischen Kirche, Berlin 1897. — Th. Kroyer, Die Anfange Chromatik im italienischen Madrigal des XVI. Jahrhunderts, Ein Beitrag Geschichte des Madrigals, Publikationen der IMG, Beihefte, Leipzig 1902 R. Ficker, Beitrage zur Chromatik des 14. bis 16. Jahrhunderts, STMW, I — E. Kurth, Romantische Harmonik und ihre Krise in Wagners Tristan, I 1920(11 i III izd. Berlin 1922 i 1923). — J. S. Levitan, A. WiIIaert's Fan Duo Quidnam ebrietas, Tijdschrift der Vereeniging vor Nederlandse Muz geschiedenis, 1939. — E. E. Lowinsky, Secret Chromatic Art in the Net lands Motet, New York 1946. — J. Handschin, Der Toncharakter, Zu 1948. — A. Einstein, The Italian Madrigal (3 sv.), Princeton 1949. — / Moser i H. Engel, Diatonik-Chromatik-Enharmonik, MGG, III, 1954. — £ Lowinsky, A. Willaert's Chromatic Duo Re-examined, Tijdschrift voor Muz wetenschap, 1956. — H. H. Eggebrecht, Zum Figur-Begriff der Mušica poe: AFMW, 1959. — C. Dahlhaus, D. Belli und der chromatische Kontrapi um 1600, MF, 1962. — W. J. Mitchell, The Study of Chromaticism, Jou of Music Theorv, 1962. — R. Bullivant, The Nature of Chromaticism, M Review, 1963. B. A<
KROMATSKA LJESTVICA -> Ljestvica KROMATSKI INSTRUMENTI mogu izvesti svih ' tonova oktave u temperiranom sustavu, dakle cijelu kromat: ljestvicu. Izraz k. i. posebno se odnosi na limene instrument ventilima, kojima upravo ventili omogućuju izvoĊenje kromat ljestvice, za razliku od prirodnih limenih instrumenata, koji me izvesti samo parcijalne tonove svoga osnovnog tona. KROMBHOLC, Jaroslav, ĉeški dirigent (Prag, 30.1 1918 Na Praškom konzervatoriju uĉio dirigiranje (P. Dĉdeĉek, Talich) i kompoziciju (V. Novak, A. Haba). God. 1940 pomoi dirigent Narodnoga kazališta u Pragu, 1944 glavni dirigent I zališta u Moravskoj Ostravi, od 1945 dirigent praškoga Nare noga kazališta. Gostovao i u inozemstvu. Jedan je od najistakn tijih suvremenih ĉeških dirigenata. KROMBHOLC, Karlo, kompozitor i pijanist (Budimpeš 20. XII 1905 —). Na Akademiji za muziku i pozorišnu umetne u Beĉu završio 1927 studije klavira (V. Ebenstein, P. Weingarte i kompozicije (R. Stohr). Do Drugog svetskog rata slobodan umi nik (nastupao u Beĉu, Subotici, na Radio-Beogradu i dr.), zati profesor klavira u muziĉkim školama u Subotici (1945 —5; u školi Stanković u Beogradu (1953—56) i od 1956 u Novom S du. — Pošavši od neoromantiĉnog stila, usvojio je suvremen harmonski jezik u kojem se bitonalne, pa i politonalne kombinaci organski stapaju sa modalnom dijatonikom madţarskih narodn napeva, prisutnih u mnogim njegovim delima. U nekim noviji
KROMBHOLC — KRSTIĆ kompozicijama (Sazveţda) zalazi i u domen suvremene muziĉke avangarde. DELA. ORKESTARSKA: Senka i sjaj (I, Vision i II, Burlesca, prvobitno za 2 klavira), 1948; VojvoĊanska maĊarska rapsodija za klavir i orkestar, 1952 (takoĊe za klavir solo i za 2 klavira); Igre iz Gomboša, 1953 (takode i za klavir); Skice iz Baĉke za gudaĉki orkestar, 1955; Toccatina, 1960. — Svita Slike iz prirode za violinu i klavir, 1963. — KLAVIRSKA: 12 prelida, 1928; Preludijum i tokata, 1929; Tema i varijacije u klasiĉnom stilu, 1929; Varijacije na jednu temu Beethovena, 1930; Romansa, 1931; Jesenja pesma, 1931; Legenda, 1931; Humoreska, 1931; Romantiĉka predigra, 1932; 2 svite, 1933 i 1935; Suite miniature, 1933; Tri portreta, 1934; Knjiga*sa slikama, 1935; MaĊarska fantazija, T 935; Poeme, 1940; Marche-caprice, 1940; Toccala diatonica, 1940; Pripovedaĉ, 1946; Tri narodne pesme iz Baĉke, 1953; 6 maĊarskih impresija, 1953; Igre iz Gomboša, 1953; 4 male svite Mladi muziciraju, 1954; 4 slavonske sonatine, 1956; 4 banatske sonatine, 1956; Banatska svita, 1957; Sazveţda, 1961. Za 2 klavira: Romantiĉka svita, 1930; Marš-fantazija, 1936; Tema sa varijacijama i fuga u klasiĉnom stilu, 1937; Vision, 1947; Burlesca, 1947; VojvoĊanska maĊarska rapsodija, 1952. — Belsazar, 3 pesme na Heineove stihove, 1931. — Transkripcije dela standardne klavirske literature (Bach, Liszt, Ĉajkovski i dr.) za klavir 4ruĉno, za 2 klavira, za klavir i orkestar. LIT.: V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. V. Peć.
KROMMER (Kromer, Kramar), František, ĉeški kompozitor (Kamenice, Moravska, 27. IX 1759 — Beĉ, 8. I 1831). Orguljaš i violinist, zborovoda i vojni dirigent u Beĉu i drugim austrijskim mjestima. Od 1815 bio je u sluţbi beĉkog dvora (od 1818 dvorski kompozitor i dirigent komorne muzike). K. je uţivao meĊunarodni ugled kao autor instrumentalnih kompozicija, posebno gudaĉkih kvarteta. Njegova se djela odlikuju preglednom formom, ĉistoćom stila i svjeţinom invencije, a bliska su muzici J. Havdna i W. A. Mozarta. DJELA. ORKESTRALNA: 9 simfonija (VII i VIII izgubljene), 1798 1830. Koncerti: oko 10 za violinu; 2 za flautu; 2 za obou i 2 za klarinet. 4 Concertina za flautu, obou i violinu, 1799—1808; 2 Concertina za flautu, klarinet i violinu, 1808. — KOMORNA: više od 70 gudaĉkih kvarteta, 1793-—1828; oko 30 gudaĉkih kvinteta; 2 klavirska kvarteta; oko 15 kvarteta za flautu, violinu, violu i violonĉelo; kvinteti za flautu, violinu, 2 viole i violonĉelo; trija za razne instrumente; 6 sonata za violinu i klavir; 3 sonate za violinu i violu; dua za razne instrumente; varijacije. — Tri sonate za klavir 4-ruĉno; klavirske kompozicije. — Crkvena djela (mise, moteti). NOVA IZD.: u Mušica antiaua Bohemica obj. gudaĉki kvartet A. Nemec (1949); izbor kompozicija obj. F. Suchy (1956) i K. H. Gutte (1957); koncert za klarinet obj. J. Racek, J. Kratochvii i L. Simon (1957). LIT.: J. Bušek, František Krommer. Za naši hudebni minulosti, Hudebni vychova, 1931. —• H. VCalter, Franz Krommer (1759'—1831). Sein Leben und Werk mit besonderer Berucksichtigung der Streichquartette (disertacija ), Wien 1932. — K. Padrta, František Krommer (disertacija), Brno 1949. — O. Wessely, Franz Krommer, MGG, VII, 1958.
KRONSTAM, Henning, danski plesaĉ (Kobenhavn, 29. VI 1934 —). Uĉenik H. Landera i V. Volkove; od 1952 u trupi Ballet Royal Danois. MeĊu niegovim ostvarenjima romantiĉnog karaktera osobito je zapaţena uloga Pjesnika (Bellini, Mjeseĉarka). God. 1957 povjerena mu je uloga Princa u baletu Trncruţica (Ĉajkovski) kojom se proslavio u Danskoj, u SAD, Francuskoj i brojnim drugim zemljama. KROYER, Theodor, njemaĉki muzikolog (Miinchen, 9. IX 1873 — Wiesbaden, 12. I 1945). U Miinchenu studirao kompoziciju na Muziĉkoj akademiji (J. Rheinberger), a muzikolo-giju na Univerzitetu (A. Sand-berger); doktorirao 1897. Kritiĉar lista Miinchener allgemeine Zeitung. God. 1902 privatni docent, a 1907 profesor miinchen-skog Univerziteta; 1920 profesor u Heidelbergu, 1923 u Leipzigu (nasljednik H. Aber-ta), 1932 u Kolnu. God. 1925 osnovao zbirku Publikationen alterer Musik, u kojoj su, meĊu ostalim, objavljena djela G. Machaulta, J. Okeghema (u redakciji D. Plamenca) i L. Marenzija. Njegovom zaslugom leipziški Muzikološki institut postao je jedan od najuglednijih u Evropi. Glavna su podruĉja njegovih istraţivanja srednjovjekovna muzika te muzika renesanse u Njemaĉkoj i Italiji TH. KROYER DJELA. SPISI: Die Anfdnge der Chromatik im italienischen Madrigal des i6.Jahrhunderts, Beiheft 4 der Internationalen Musikgesellschaft, 1902 (novi otisak 1968); Ludzvig Senfl und sein Motettenstil., 1902; Josef Rheinberger, 1906; Dialog und Echo in der alten Chormusik, PJB, 1909; A cappella und Concerto, Kretz-schmar-Festschrift, 1918; Die Mušica Speculativa des Magister Erasmus Heritius, Sandberger-Festschrift, 1918; Die circumpolare Oper, PJB, 1919; Zwischen Renaissance und Barock, ibid., 1927; Walter Courvoisier, 1929; Der vollkommene Partiturspieler, 1930; Rdtsel um Bach, Kolnische Zeitung, 1933, IO; Von der mušica riservata des 16. Jahrhunderts, Festschrift fiir H. Wolfflin, 1934. •— U DTBobj. djela L. Senfladll, 2, 1903)1 G. Aichingera (X, 1, 1909). — KOMPOZICIJE: 2 simfonije, kvarteti i vokalna djela. LIT.: O. Ursprung, Theodor Krover, ZFM, 1933, 11. — Theodor Kroyer Festschrift zum sechzigsten Geburtstage..., Regensburg 1933. — H. Zcnck,
391
Theodor Kroyer, MF, 1948. — W. Gerstenberg, Theodor Krover, MGG, VII, 1958.
KRPAN, Vladimir, pija nist (Zelina, 11. I 1938 —). Studij klavira završio 1960 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (S. Stanĉić) i tom prilikom dobio nagradu Franjo Kuhaĉ Hrvatskog glazbenog zavoda; usavršavao se u Italiji kod R. Silvestrija i G. Agostija, a 1967 završio postdiplomski studij kod C. Zecchija na akademiji Santa Cecilia u Rimu. U nekoliko navrata pohaĊao teĉajeve inter pretacije kod A. Benedetti-Michelangelija. Dobitnik prve nagrade na natjecanju mladih jugoslavenskih umjetnika u Za V. KRPAN grebu (1959), K. je osvojio i vi soka priznanja na natjecanjima u Bolzanu, Vercelliju, Terniju i Taormini. Pedagoškim radom zapoĉeo 1968 na Visokoj muziĉkoj školi u Skopju; od 1971 pro fesor je na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. Osim u zemlji s ve likim uspjehom koncertirao u brojnim evropskim i azijskim mu ziĉkim središtima. K. je jedan od najistaknutijih jugoslavenskih pijanista svoje generacije. Njegovo sviranje nosi peĉat vlastite umjetniĉke fizionimije, pa se njegova interpretacija odlikuje iz vornim rješenjima. U Krpanovu repertoaru posebno mjesto zau zima muzika XIX i XX st.; više hrvatskih kompozitora posvetilo mu je svoja djela (S. Šulek, N. Devĉić, R. Radića, I. Kuljerić i dr.). K. Ko. KRSTEVSKI, Stojan, violinski pedagog (Dolneni, Prilep, 25. X 1914 —). Muziku uĉio u Bitoli, Beogradu (P. Stojanović) i Skopju (F. Baumann). Nastavnik Srednje muziĉke škole u Sko pju, prvi direktor kasnije osnovane Niţe muziĉke škole i direktor Koncertne direkcije. Odgojio veći broj violinista od kojih su neki produţili studij na muziĉkim akademijama. D. OV. KRSTIĆ, 1. Petar, kompozitor i dirigent (Beograd, 18. II 1877 — 21. I 1957). Studij kompozicije završio na Konzervatorijumu u Beĉu (R. Fuchs), gde je apsolvirao i muzikološki odsek na Filozofskom fakultetu (G. Adler). Po povratku u Beograd postaje dirigent Narodnog pozorišta (1903—12); potoni, posle smrti S. Mokranjca, preuzima duţnost direktora i nastavnika Srpske muziĉke škole (1914—21); iste duţnosti obavlja neko vreme i u Muziĉkoj školi Stanković. Uporedo sa tim radio i kao nastavnik muzike u gimnaziji (1903—28), kao šef Odseka za umetnost 1 knjiţevnost u Ministarstvu prosvete (1929—38) i šef Muziĉkog odseka u beogradskoj Radio-stanici. God. 1922 glavni urednik Muziĉkog glasnika, a u dnevnom listu Pravda saraĊivao kao kritiĉar. Nastupao i kao orkestarski dirigent i horovoĊa nekoliko beogradskih pevaĉkih društava. Veoma plodan kompozitor, K. je svojim stvaranjem zahvatio mnoge oblasti. Nastavljajući tradiciju negovanja scenske muzike u beogradskom Narodnom pozorištu, K. je, posle D. Jenka, dao najveći broj kompozicija za scenu, ostajući sa jedne strane veran ukorenje-nom narodskom stilu, sa druge oslanjajući se na nemaĉke romantiĉne uzore. Iako se u preteţnom broju svojih dela sluţi narodnim melodijama koje obraduje na tradicionalan naĉin, u ponekim instrumentalnim kompozicijama i solo-pesmama stoji pod uticajem nordijske nacionalne škole stila L. I. Jense-na, Ch. P. KR STIĆ Sindinga i J. S. Svendsena. Najoriginalnija njegova ostvarenja jesu horovi, pisani sa znalaĉkim tretiranjem glasa, dobrom deklamacijom teksta i zanimljivim harmonskim i ritmiĉkim efektima. DELA. ORKESTARSKA. Uvertire: Patetiĉna uvertira, 1903; Na Liparu, 1905; Koštana, 1907; Dorćolska posla, 1908; Kosovska tragedija 1912 i Kneginja Maja, 1923. Svita za gudaĉki orkestar, 1901; scherzo, 1902; 3 Srpske igre, 1904; Ţalosni marš, 1912; Marš VII puka za duvaĉki orkestar. — Fuga za violinu, violu i violonĉelo; rondo za violinu i klavir. - KLAVIRSKA: Pesma bez reći; 2 fuge u a-molu i e-molu; varijacije na temu Osu se nebo zvezdama; Sa srpskog
392
KRSTIĆ — KSILOFON
sela; Tuga; Preludium. —■ DRAMSKA. Opere: Zulumćar, 1927 (Beograd, 23. XI 1927) i Ţenidba Janković Stojana, 1948. Scenska muzika za 20 pozorišnih komada medu kojima: Novela od Stanca (M.Drţić), 1903; Koštana (B. Stanković), 1907; Dorćolska posla (I. Stanojević), 1908; Sneţana i sedam patuljaka (S. Mijalković), 1912; Kneginja Maja (S. Bešević), 1923 i Smrt majke Jugovića (I. Vojnović). — VOKALNA: Spomen Steriji za mešoviti hor i orkestar; Poĉetak bune na dahije za muški hor i orkestar; Vojvoda Babunski za muški hor i orkestar. Oko 40 a cappella horova: Klipa, klapa; Leto u srcu; Devojka i vetar; Grakni gavrane i Od vrbe svirala. Ĉetrnaest pesama za glas i klavir. — CRKVENA: Liturgija za mešoviti hor; Sjedalen sv. Savi i Radujsja arhijereiev za muški hor. — Oko 400 obrada srpskih narodnih pesama za glas i kamerni orkestar. LIT.: S. Đurić-Klajn, Petar Krstić 1877—1957, Zvuk 1957. — V.Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. Đ. K.
2. Danica, muziĉki pedagog i pijanistkinja (Beĉ, 10. XII 1873 — Beograd, 9. XI 1966). Ţena Petra; diplomirala klavir na Konzervatorijumu u Beĉu (J. Dachs). Po udaji dolazi 1902 u Beograd, gde deluje dugi niz godina kao nastavnik klavira u mu ziĉkim školama. Nastupala ĉesto kao solista i kamerni saradnik, tumaĉeći naroĉito dela Mozarta i Beethovena. Objavila Školu za klavir (1911), koja je imala više izdanja. s. Đ. K. KRtJGER, Eduard, njemaĉki muzikolog (Liineburg, 9. XII 1807 — Gottingen, 8. XI 1885). Neko vrijeme dirigent udruţenja Emdener Musikverein i urednik dnevnika Neue Hannoversche Zeitung. Od 1861 profesor muzikologije i bibliotekar na Univerzitetu u Gottingenu. Kao reproduktivni umjetnik (orguljaš i dirigent) meĊu prvima je izvodio Bachova i Handelova djela poštujući originalni notni tekst autora. DJELA. SPISI: De musicis Graecorum organis circa Pindari tempora flo rentibus (disertacija), 1830; Grundriss der Metrik, 1838; Beitrdge fiir Leben und VVissenschaft der Tonkunst, 1847; System der Tonkunst, 1866; Musikalische Briefe ausder neuesten Zeit, 1870; oveći broj manjih knjiga i brošura. —Njegova pisma C. v. Winterfeldu obj. A. Priifer, 1898, a 57 pisama upućenih R. Schumannu ĉuva se u berlinskom Drţavnom arhivu. LIT.: W. Boetticher, Eduard Kruger, MGG, VII, 1958. — K. Hoppenrath, Eduard Kruger, Leben und VCirken . . . (disertacija), Gottingen 1964.
KRUMMHORN, freska iz Karlštejna, XIV st. (Ĉeška)
KRUMMHORN (Krumphorn, njem.; engl. i franc. cromorne, tal. cromorno, cornomuto torto, storto), 1. drveni duhaĉki instrument sa dvostrukim jeziĉcem, raširen u XVI i XVII st. Ravna cilindriĉna cijev tog instrumenta svijala se na donjem kraju u polukrug, te je prelazila u koniĉnu; na ravnom dijelu bilo je 6—7 rupica s gornje strane, a jedna se nalazila s donje; na svinutom dijelu nalazile su se dvije (najdonja se zatvarala poklopcem). K. je preteĉa basetnoga roga, a gradio se u razliĉnim veliĉinama. Opseg mu je bio nešto veći od oktave, a ton nazalan. 2. Registar kod orgulja nazvan još i cromorne ili cremona. K. K o .
KRUPA, Gene, ameriĉki jazz-muziĉar, bubnjar i voda orkestra (Chicago, 15. I 1909 —). Uĉio kod E. Straighta i R. Knappa; karijeru zapoĉeo 1927 u sastavu Austin High School s kojim je snimio prve ploĉe; 1929 s orkestrom Reda Me Kenziea otišao u New York. Tamo nastupao sa R. Nicholsom, B. Beiderbackeom, H. Charmichaelom, u orkestrima New Orleans Rhythm Kings i Louisiana Rhythm Kings, te 1935—38 sa B. Goodmanom u ĉijim je sastavima imao znaĉajnu ulogu. Iz tog razdoblja datira i gramofonska ploĉa Sing, Sing, Sing, koja je postigla najveću tiraţu u eri swinga. Od 1938 vodio vlastite sastave, a 1954 sa C. Coleom otvorio Školu za udaraljke u New Yorku. Gostovao više puta u Evropi. Jedan od najznaĉajnijih bubnjara u historiji jazza, posebno u eri swinga, muziĉar izuzetne tehnike, prvi je u jazz uveo solistiĉku improvizaciju na bubnjevima. Poslije 1960 u velikoj je mjeri utjecao na bubnjare pop-muzike. Dobitnik mnogih priznanja, snimio je ĉitav niz ploĉa. Napisao The Science of Drum-
ming (1946). O njegovu ţivotu i radu snimljen je 1959 film The Gene Krupa Story. LIT.: A. Shazv, Gene Krupa, New York 1945. — E. Edmard, G. Hali i B. Kerst (izdavaĉi), Gene Krupa and His Orchestra 1938—51, Cali-fornia 1968.
KRUYF, Ton de, nizozemski kompozitor (Leerdam, 3. X 1937 —). U kompoziciji najprije samouk, poticaje za stvaralaštvo dobio na Ljetnim teĉajevima za novu muziku u Darmstadtu (P. Boulez, Gy. Ligeti, B. Maderna); od 1967 uĉio kod W. Fortnera u Heidel-bergu. Ţivi kao slobodan umjetnik u Neckarsteinachu; bavio se i muziĉkom kritikom. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonietta za gudaĉe, 1956; Mouvements symphoniques, 1957; 5 imT. DE KRUYF promptua, 1958; Sinfonia II, 1968; Concerto da camera za flautu, harfu i komorni orkestar, 1969; Continuo za ĉembalo, 14 gudaĉa i 2 bubnjara, — KOMORNA: AubaĊe za 5 limenih instrumenata, 1957; kvartet za 1 violinu, trublju i fagot, 1959; Partita za gudaĉki kvartet, 1961; !\ za gudaĉki kvartet, 1961; Monumenta in memoria di Alberto Giacomett flaute, harfu i udaraljke, 1966; Seance za 6—8 bubnjara i 2 klavira, Serenada za flautu, klarinet, harfu i gudaĉki kvartet, 1968; Mosaico za i gudaĉki trio, 1969; sonatina za flautu i klavir, 1960; Pas de deux za flautu i 1 1968; sonata za violonĉelo solo, 1964. — KLAVIRSKA: 5 impromptua, Sgrafiti, 1960. — DRAMSKA: opera Spinoza, 1971. Baletna muzika G logia II, 1968. Filmska muzika. — VOKALNA: De blinde zviemmers za 3 š zbora i 2 instrumentalne grupe, 1966; Tone aus der Ferne za alt i orkestar, Pour faire le portrait d'un oiseau za mezzosopran i 15 instrumenata, 1965; dem Grau . . . za mezzosopran i 10 instrumenata, 1964; Shakespeare-t za mezzosopran, flautu i violonĉelo, 1965. LIT.: E. Vermeulen, Freude an dem Virtuositat: Serenata von T. de I Sonorum speculum, 1969, 40.
KSCHESSINSKA, Matilda Feliksovna, ruska ples poljskog podrijetla (Ligovo, 1872 — Pariz, 6. XII 1971). K< slavnog karakternog plesaĉa Feliksa Krzesinskog. Završila lovanje 1890 na Carskoj baletnoj školi u Petrogradu kao uĉ< Ch. Johansona i E. Cecchettija. Zbog svoje precizne tehnike, : tilnosti, izvanrednog dramatskog talenta i izrazite ljepote, je idol ruske publike poĉetkom XX st. God. 1895 postala pr balerina Manjinskog teatra. S trupom Ballets Russes S. gileva gostovala 1911 u Londonu kao solist u LabuĊem je (.Ĉajkovski) u kome joj je partner bio V. Nizinski. Svoja naj ostvarenja K. je dala u baletima Fiametta, La Fille du Phar Esmeralda, Le Talisman i dr. Udala se za velikog vojvodu And Od 1917 ţivjela u Parizu, gdje je otvorila vlastitu baletnu šl Objavila knjigu uspomena pod naslovom Souvenirs de Ksche ska, 1960. KSILOFON (grĉ. £uAov drvo i (pcovv) zvuk; engl. i franc. lophone, njem. Xylophon, tal. xilofono; javlja se i pod imei Strohfiedel, Holzharmonika, gigelyra, psalterium ligneum), udar sastavljena od 4 niza drvenih ploĉica ili valjaka (najĉešće nejednake veliĉine, koji leţe na slamnatoj podlozi. Po ploĉici koje se ponekad grade i od aluminija, udara se drvenim štapić Opseg je ksilofona, koji moţe proizvesti sve kromatske ton od c1 do d1, ali se obiĉno biljeţi za oktavu dublje. Zvuk 1 instrumenta, pojaĉan rezonatorima smještenim ispod plo> dovoljno je jak i tipiĉno »drven«, te prikladan za apartne ko stiĉke efekte u orkestru. Instrumente tipa ksilofona ĉesto i trebljavaju primitivni narodi, osobito u Africi (->■ Mariti U orkestrima otoka Jave sviraĉi ksilofona postiţu upravo virtuc vještinu. U Evropi se , k. najranije spominje 1511 (A. Schlick, Spiegel der Orgelmachef), dok se sam naziv k. pojavio poĉetkom XIX st. U orkestru prvi ga je upotrijebio C. Saint-Saens 1875 u simfonijskoj pjesmi Dan-se macabre; zvukom ksilofona on je prikazao mukli zvuk gibanja kostura. Uz njega primijenili si i E. Humperdinck (Hansel und Gretel), H. Pfitzner (Die i vom Liebesgarten), G. Mahler (VI simfonija), R. Strauss (Salon C. Debussv (Images pour orehestre), P. KSILOFON Hindemith {Kamn
KSILOFON — KUBELIK - musik I), B. Bartok (sonata za dva klavira i udaraljke) i C. Orff (Antigone i drugdje i kao instrument djeĉjeg instrumentarija).
LIT.: D. Seele, Xylophonschule, Leipzig 1894. — O. Boone, Les Xylophones du Congo Belge, Tervueren 1936. — M. Goldcnberg, Modern School for Xylophone, Marimba, Vibraphone, New York 1950. — A. M. Jones, Africa and Indonesia. The Evidence of the Xylophone and Other Musicai and Cultural Factors, Leiden 1964. — F. Bose, Xylophone, MF, 1967. J. As.
KUBA, Ludvik, ĉeški folklorist, muzikolog i slikar (Podebrady, 16. IV 1863 — Prag, 30. XI 1956). Studirao na Orguljaškoj školi u Pragu i Uĉiteljskoj školi u Kutnoj Hori, na slikarskim akademijama u Pragu, Parizu i Miinchenu. Mnogo je putovao po slavenskim zemljama, biljeţeći i prouĉavajući narodne pjesme, opisujući narodne instrumente i sve što je u vezi s narodnim muziĉkim stvaralaštvom. Svoja zapaţanja s dugogodišnjih putovanja, K. je izrazio i u mnogobrojnim crteţima. Rezultat Kubinih melografskih radova je njegovo kapitalno djelo Slovanstvo ve svych zpevech (1884—93 i 1923—29 u 15 sv.). Jedan dio toga gradiva priloţio je za zbirku Volkslied in Oesterreich. U juţnoslavenske krajeve dolazio je više puta izmeĊu 1888 i 1912. U Bosni i Hercegovini sakupio je 1113 pjesama s tekstovima; od toga je izašlo 1906—09 u Glasniku Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu 965 va-roških melodija (s tekstovima). U uvodnom dijelu prikazao je K. samo teoriju o tonalitetima bosansko-hercegovaĉkih pjesama; pored dura i mola, on je naišao i na starocrkvene moduse, kao i na nove, dotle nepoznate; u svemu je mogao ustanoviti n vrsta ljestvica, nastalih kombinacijom od 5 osnovnih ljestviĉnih shema. K. smatra da završni ton u pjesmi ima funkciju tonike. — K. je prvi upoznao muziĉki svijet s istarskim dvoglasjem u referatu što ga je odrţao 1909 u Beĉu na muzikološkom kongresu (u povodu stogodišnjice smrti J. Havdna). Neke pjesme iz sjeverne Hrvatske i Dalmacije obradio je za klavir, a neke za zbor. Teoretske probleme naše muziĉke etnografije i njihovo L. KUBA tumaĉenje izloţio je K. u mnogobrojnim ĉlancima i raspravama u našim, ĉeškim i njemaĉkim publikacijama. K. je sakupio iz naših krajeva 2 673 pjesme, te je time, kao i svojim teoretskim radovima, mnogo pridonio prouĉavanju juţnoslavenskog muziĉkog folklora. Osim toga obraĊivao je i ove teme: razvoj i širenje narodne pjesme, guslarsko recitiranje i starogrĉki rapsodi, ljestvice, znaĉaj akcidentalija i harmonijske relacije, modulacija u narodnim pjesmama, formalna struktura. DJELA. SPISI; Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji, Zbornik za narodni ţivot i obiĉaje JA, 1898—99; Za pisni jihoslovanskom, Narodni Listy, Praha 1890; Huslafi, ibid.; Na Pastve ve Slavoniji, ibid.; Tambura, ibid.; V jihoslovanske krĉme, ibid.; Jihoslovanske kolo, ibid.; Kolo slavonske, ibid.; Hudba a tanec Udu dalmatskeho, Slovansky Pfehled, 1906; Nĉkolik myšlenek o pisni u nas a u Jihoslovanu, Samostalnost, 1913; 0 ndpĉvech bosansko-hercegovskych, Slovansky pfehled, 1913; Pisen jihoslovanska a mohamedanism, Hudebni revue, 1913; Pisen dalmatinska, ibid. 1914; Narodna pjesma, Sv. C. 1923; Gesang und Musik, Die osterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Bosnien und Hercegovina; Pisen jihoslovanska, 1923; Tri hlavni formy slovanskeho tance, 1928; Kriţem kfaţem slovanskym svĉtem, 1956; Sabrane studije i ĉlanci obj. 1935, u 2 sv. pod naslovom Cesty sa slovanskou pisni. ■— IZDANJA: Slovanstvo ve svych zpevech (15 sv.): I, Pisni ĉeške, 1884—88; II, Moravske, 1884—88; III, Slovenske, 1884—88; IV, Polske, 1887; V, Luţicke, 1885—87; VI, Ruske, 1885—88; VII, Slovinske, 1890; VIII, Ĉernohorske, 1890; IX, Charvatske, 1892; X, Dalmatske, 1893; XI, Srbske z krdlovstvi, 1923; XII, Bosensko-hercegovskd, 1927; XIII, Ze stareho Srbska, 1928; XIV, Makedonske, 1929 i XV, Bulharske, 1929. Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, 1906—09 i dr. ■— Obradbe narodnih napjeva raznih slavenskih naroda za zbor. LIT.: B. Širola, Ludvik Kuba, Sv. C, 1922. — J. Pata, Ludvik Kuba,. Praha 1926. ■— M. Gavazzi, Ludvik Kuba, Pisne bosansko-hercegovske, Sv. C, 1928. — Isti, Pisne bulharske, ibid., 1930. ■— V. Milošević, Melografski rad Ludvika Kube po Bosni i Hercegovini, Razvitak, 6, Banja Luka 1940. ■— B. Širola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. ■—■ J. Stanislav, Narodni umelec Ludvik Kuba zamfel, Hudebni rozhledy, 1956, 24. — Isti, Za Ludvikem Kubou, 1957- — 3- Buţga, Ludvik Kuba, MGG, VII, 1958. V. Mvić.
KUBANSKA MUZIKA. Indijansko prastanovništvo Kube je poslije španjolskih osvajanja gotovo iskorijenjeno pa se i njegovoj muzici praktiĉki izgubio svaki trag. Saĉuvali su se samo neki duhaĉki instrumenti i udaraljke. Današnja kubanska narodna muzika specifiĉna je sinteza španjolske muzike s muzikom afriĉkih Crnaca, koji su kao robovi poĉeli naseljavati otok ubrzo poslije osvajanja. U kubanskoj zabavnoj i ozbiljnoj muzici, crnaĉki je utjecaj posebno ojaĉao u XX st. Iz novijih susreta afriĉkih ritmova sa španjolskim melodijama i plesovima nastali su neki popularni plesovi koji su se proširili po cijelome svijetu: -> rumba,
393
criolla, -»• conga, danzon, son i dr., dok je u XIX st. Evropu osvojio oblik kubanskog plesa i pjesme ->■ habanera, španjolskog podrijetla. Tipiĉni instrumenti današnjih kubanskih plesnih orkestara jesu -»■ conga-drum, -> bongos, maracas (izdubene tikve ispunjene sjemenkama), guiro (ovalna tikva sa ţljebovima, struţe se palicom), -» claves. God. 1557 na Kubi je postojao samo jedan jedini muziĉar, Flamanac; tek se postepeno pokreće primitivan muziĉki ţivot. Prvi vaţniji muziĉar na otoku bio je Esteban Salas (1725—1803); djelovao je u Santiagu gdje je organizirao crkvenu muziku, a s malim orkestrom izvodio je djela Havdna, Plevela, Gosseca i duhovne kompozicije Paisiella, Porpore i Righinija. Ĉini se da su mnoga njegova djela (crkvene kompozicije; autos sacramentales) izgubljena. — Potkraj XVIII st. u Habani su postojala puĉka muziĉka kazališta koja su izvodila -> zarzuele i -> tonadille, popularne kazališne oblike što su ih pisali i domaći muziĉari. God. 1791 izvedena je Gretrvjeva opera »Zemire et Azor«, a prvi je koncert na Kubi odrţan 1801. Politiĉki dogaĊaji u XIX st. doveli su na Kubi do većega muziĉkog utjecaja Crnaca: iz Haitija i Dominikanske Republike mnogi su Crnci prebjegli na Kubu, ondje osnovali orkestre i utjecali na narodne plesove. God. 1836 Katalonac Casamitjana prvi je zapisao puĉke ritmove i gradske popijevke i obradio ih za duhaĉki orkestar. God. 1816 u Habani je utemeljena Academia Musicai de Santa Cecilia, iz koje se razvilo orkestralno društvo. Uskoro su nastala i druga koncertna društva (Matanzas, 1829; Sanriago, 1833; Puerto Principe, 1842; Cienfuegos, 1850; Villa Clara, 1852). Medu prvim kompozitorima bio je Antonio Raffelin (1796—1882), autor nekoliko simfonija i misa; Juan Pariš (1759 —1845) pisao je crkvena djela. Manuel Saumell (1817—1870) prvi je kompozitor nacionalnog smjera (kubanski plesovi; skice za nacionalnu operu). Djela Nicolasa Ruiza Espadera (1832— 1890) izvodila su se u Evropi i Americi, a izdavala u Leipzigu i Parizu. Njegov prijatelj, ameriĉki pijanist i kompozitor L. M. Gottschalk, pronio je kubanske ritmove i melodije širom svijeta, unijevši ih u svoja djela. Najznatniji je kubanski kompozitor XIX st. Ignacio Cervantes (1847—1905), kojega nazivaju »Glinkom kubanske muzike«. On je utro put kubanskoj nacionalnoj muzici. Studirao je i dugo ţivio u Parizu; ostavio je orkestralna djela, komiĉnu operu i više klavirskih kompozicija, osobito plesova. Ostali su znatniji kompozitori XIX st. Laureano Fuentes (1825—1898 iz Santiaga) i Gaspar Vitlate (1851—1891). — Na prijelazu iz stila XIX st. u modernu muziku stvara -> Eduardo Sdnchez de Fuentes (1874—1944), autor prve izvorne kubanske nacionalne opere »Yumuri« (1898). U XX st. nastala je mlada kubanska škola s izrazito vlastitim crtama. Njezini su glavni predstavnici ->■ Amadeo Rolddn (1900 — J 939) i -* Alejandro Garda Caturla (1906—1940); obojica su teţila za sintezom »bijele« i »crne« muzike. Vaţan je muziĉar bio -»■ Joaauin Nin y Castellanos (1879—1949), koji je dugo ţivio u Parizu. Iz njegove su škole potekli Ce'sar Perez Sentenat, Carlo Borbolla i Gustavo Morales Ubeda. Od 1930 mladi su se kompozitori ĉesto ujedinjavali u grupe. Njihov je teoretski voda bio u nekoliko navrata -> Jose Ardevol (1911—). MeĊu darovite muziĉare današnjice idu -> Edgardo Martin (1915—), -> Harald Gramatges (1918—), Julian Orbon (1925—), Juan Antonio Cdmara (1917—), Virginia Fleitas (1916—•), Hilario Gonzdlez (1920—), > Gisela Herndndez Gonzalo (1910—) i Ester Rodriguez (1920—). Gilberto Valdes (1905—) vrlo uspješno unosi afriĉke ritmove u simfonijsku muziku. — Muziĉki ţivot u Kubi vrlo je intenzivan. God. 1922 osnovan je Simfonijski orkestar, 1924 Filharmonijski orkestar, 1934 Komorni orkestar. God. 1931 utemeljeno je pjevaĉko društvo. Gradski konzervatorij u Habani, osnovan 1911, reorganiziran je po suvremenijim principima 1935. God. 1928 —32 izlazio je ĉasopis »Musicalia« (utemeljili A. Quevedo i M. Mufioz de Quevedo); 1960 pojavio se ĉasopis »Revista de mušica«. LIT.: E. Sdnchez de Fuentes y Pelaez, Consideraciones sobre la mušica cu-bana, Habana 1936. — Isti, Viejos ritmos cubanos, Habana 1937. — H. Cour-lander, Musicai Instruments of Ćuba, MQ, 1942. —J. Nin-Culmell, The Music of Cuba, Washington 1943. — A. Carpentier, La Mušica en Cuba, Mexico 1946 (II izd. Habana 1961). — F. Ortiz, Los Bailes y el teatro de los negros en el folklore de Cuba, Habana 1951. — Isti, Los Instrumentos de la mušica afrocubana (5 sv.), Habana 1952—55.— Isti, LaAfricaniade la mušica folkloricade Cuba. Habana 1952. — M. Blanco Bdrzaga, Origen y evolucion de la mušica en Cuba, Habana 1952. — G. Tornberg, Musicai Instruments of the Afro-Cubans, JEthnos, 1954. — M. Macia de Casteleiro, La Mušica religiosa en Cuba, Habana 1956. — K. Pahlen i V. T. Mendoza, Mittelamerika, MGG, IX, 1961. — P. H. Balaguer, La Capilla de Mušica de la catedral de Santiago de Cuba, Revista musicai ehilena, 1964. — A. Leon, Mušica folklorica cubana, Habana 1964. B. Ać.
KUBELIK, 1. Jan, ĉeški violinist i kompozitor (Michle, Prag, 5. VII 1880 — Prag, 5. XII 1940). Studirao na Praškom konzervatoriju kod O. Ševĉika. U to vrijeme uĉio i kompoziciju kod J. Foerstera, K. Knittla i K. Steckera. Javno nastupa već
I
i
394
KUBELIK — KUFFERATH od 1880. Brojnim turnejama po velikim muziĉkim centrima Evrope i Amerike ubrzo je stekao ugled jednog od najistaknutijih violinista svog vremena, imponirajući briljantnom tehniĉkom sposobnošću i neobiĉno muzikalnim izraĊivanjem i najsitnijih detalja. Kao kompozitor pokazivao je smisao za kolorit, ali ne i mnogo inventivne snage.
DJELA: Ameriĉka simfonija, 1937šest koncerata za violinu: I, 1916; II, 1917; III, 1919; IV, 1920; V, 1923 i VI, 1924. Varijacije za violinu i komorni orkestar, 1932. — Kraće kompozicije za violinu i klavir. — Ka-dence za violinske koncerte Mozarta, Beethovena, Paganinija, Ĉajkovskog, Brahmsa, Foerstera. LIT.: J. Ĉeleda, Jan Kubelik, Praha 1930. — B. Voldan, Seznam del Jana J. KUBELtK Kubelika, Praha 1933. — K. Hoffmeister, Jan Kubelik, Praha 1941. — J. Dostdl (red.), Zbornik Jan Kubelik, Praha 1942. — 5. Jandih, Ĉarodej housli, Praha 1949.
2. Jeronym Rafael, dirigent i kompozitor (Bychory kod K6Hna, 29. VI 1914 —). Sin Jana; na Praškom konzervatoriju uĉio kompoziciju (O. Šin), dirigiranje (P- Dedeĉek) i violinu (J. Feld); već 1934 dirigirao Ĉeškom filharmonijom. God. 1939—41 glavni dirigent Opere u Brnu, 1942— 48 umjetniĉki rukovodilac Ĉeške filharmonije u Pragu. Zatim odlazi u Englesku, odakle poduzima velika koncertne turneje po Evropi i SAD, kamo se 1950 preselio; ondje je 1950—53 dirigent Simfonijskog orkestra u Chicagu, ali ostaje i nadalje gost velikih evropskih orkestara i festivala, kao jedna od najjaĉih dirigentskih liĉnosti, što su se pojavile poslije Drugoga svjetskog rata. Od 1955 ponovo je u Evropi, kao direktor londonskog Covent Gardena (1955—58) i orkestra Radio-stanice u Munchenu (od 1961). Ţivi u Luzernu. Od 1973 šef-dirigent njuJ. R. KUBELIK jorškog Metropolitana. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1934; II, Pijte pisen novou za sole i zbor 1945 i III, 1971. Dva koncerta za violinu, 1940 i 1951; koncert za violonĉelo, 1944; koncert za klavir, 1950; fantazija za violinu i orkestar, 1933; Concertino za flautu i komorni orkestar, 1943; Quattro forme za gudaĉe, 1965. — Tri gudaĉka kvarteta: I, 1938; II i III, 1946. Sonata za violinu i klavir 1932. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Veronika 1944; Cisafovy nove šaty, 1946; KvStinky male Idy, 1946; Chodskd svatba; Cornelia Faroli, 1966 i Tiziano, 1967. — VOKALNA : kantata Pro memoria patris, 1941; zborovi; solo-pjesme. — Misa za zbor i gudaĉki kvartet, 1955; Reauiem »pro memoria uxoris« za bariton, djeĉji i mješoviti zbor i orgulje, 1962; Libera nos za djeĉji i mješoviti zbor, zbor recitatora i orkestar, 1963; Stabat Mater za sopran, zbor i orkestar, 1968. LIT.: Z. Vyborny i R. Schaal, Kubelik, Jan i Jeronym Rafael, MGG, VII, 1958.
KUBIZEK, Augustin, austrijski kompozitor i muziĉki pedagog (Beĉ, 15. X 1918—). Na beĉkoj Akademiji za muziku i kazališnu umjetnost završio studij kompozicije (A. Uhl), zborskog dirigiranja (R. Schmid) i dirigiranja (H. Swarowsky); u kompoziciji se usavršavao kod J. N. Davida i P. Hindemitha. Profesor je na Visokoj školi za muziku i kazališnu umjetnost u Beĉu i od 1965 dirigent zbora Wiener Schutz-Kantorei koji je sam utemeljio. Urednik je ĉasopisa Der Komponist. DJELA. ORKESTRALNA: Symphonische Musik op. 17a, 1957; koncert za klarinet op. 9, 1957; koncert za violonĉelo op. 23, 1963; Divertimento za gudaĉki orkestar op. 27, 1966. — KOMORNA: Sinfonia da camera za 9 instrumenata, 1965; Kammerquinteti za duhaĉe, 1962; Quartetto da camera za gitaru, obou, klarinet i fagot, 1969; trio za klarinet, violonĉelo i klavir, 1969; sonata za obou i klavir, 1958; sonatina za violu i klavir, 1963. — VOKALNA: Europa-Kantate za tenor, veliki i mali zbor i orkestar, 1963; 4 Volksliedsdtze za mješoviti (muški) zbor a cappella, 1971; zborovi. — Missa brevis, 1958; Neue Messe za zbor, 1970.
KUCHTA, Gladys, ameriĉka pjevaĉica, sopran (Ghicopee, Mass., 16. VI 1923 —). Pjevanje studirala na Juilliard School of Music i Columbia Opera Workshop u New Yorku; pjevaĉku karijeru zapoĉela u Evropi. Ĉlanica opera u Flensburgu (1953 —54), Kasselu (1954—58) i od 1958 na Njemaĉkoj operi u Berlinu. Stalni gost Metropolitana u New Yorku i drugih velikih opernih kuća po svijetu (Beĉ, Hamburg, Stuttgart, Pariz, Rim, Buenos Aires, San Francisco, Tokyo), nastupa i na festivalima
u Edinburghu, Bayreuthu, Munchenu, Beĉu, Berlinu i dri U njezine najveće kreacije ubrajaju se Leonore (Beethoven delio) i uloge u Wagnerovim operama: Briinnhilde (Prster belunga), Izolda (Tristan i Izolda) i Senta (Ukleti Holan KUĈIĆ, Milivoj, pjevaĉ, bariton (Zagreb, 18. V 19c Pjevanje uĉio na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu; na op pozornici debitirao 1928 u Zagrebaĉkoj operi kao Papi (Mozart, Ĉarobna frula) i u njoj 1933—69 ostvario niz ţenih baritonskih uloga. "Posebno se istakao kao mlinar (Gotovac, Ero s onoga svijeta), koji je lik kreirao više od 200 U njegove najuspjelije uloge idu: Gianni Schicchi (Puc Grof Almaviva (Mozart, Figarov pir), Silvio (Leonca vallo, Pagh Gojen (Gotovac, Morana), Pomet (Lhotka-Kalinski, Imeštar od ţenidbe) i dr. S ansamblom Hrvatskog narodnog lista nastupao i u inozemstvu, a uspješno se bavio pedagc i koncertnom djelatnošću. K. : KUĈUKALIĆ, Zija, muzikolog i muziĉki kritiĉar (San 25. II 1929 —). U Zagrebu diplomirao 1953 historiju umj sti na Filozofskom fakultetu i 1954 historiju muzike na Historijsko-teoretskom odjelu Muziĉke akademije (J. Andreis, K. Kovaĉević) i dobio nagradu Pavao Markovac. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani završio postdiplomski studij historije jugoslavenske muzike i 1969 stekao doktorat iz muzi-kologije (D. Cvetko). Od 1955 u Sarajevu, urednik muziĉkog programa Radiostanice i honorarni nastavnik na Srednjoj muziĉkoj školi i Višoj pedagoškoj školi. Od 1957 asistent i zatim profesor na Muziĉkoj akademiji u Sarajevu. K. je razvio bogatu muzikološku, muziĉko-publicistiĉku i kritiĉar-sku djelatnost, saraduiući u brojnim domaćim i stranim s nim publikacijama, kao i u radio-emisijama. Od Z. KUĈUKALIĆ 1967 glav urednik ĉasopisa Zvuk. DJELA. Knjige: Likovi savremenih bosansko-hercegovaĉkih kompo: 1961; Dvadeset godina Sarajevske opere, 1966; Osnovi muziĉkog obraze (2 izd.); The Development of Musical Culture in Bosnia and Hercegovina, Razvojne karakteristike i dostignuća srpske romantiĉne solo-pjesme (disen rkp.), Ljubljana 1969; Razvoj muziĉke umjetnosti (III izd.), 1970. — S (izbor); Boţidar Trudić, Odjek, 1957; Leo's Jandĉek i savremena muzika, Pr 1958; »Simonida« Stanojla Rajaĉića, Zvuk, 1958; 25 godina umjetniĉkog r, Brkanovića, ibid., 1959: »Ćele kula« Dušana Radića, ibid., 1960; Stvar rad Vlade Miloševića, ibid., 1961; Deset godina Sarajevskog baleta, ibid., Jaroslav Pleciti in memoriam (1901—1961), ibid., 1961; "Ĉetrdeset prva hovila Logara, ibid., 1961; »Introdukcija i Largoi Miroslava Spilera, ibid., »Pjesma i ples« Stavka Zlatica, ibid., 1962; Susret sa Aloisom Habom, ibid., Tribina jugoslovenske moderne muzike, Bugarska muzika, 1964; Kornelije Stai kao nosilac Vukovih ideja u srpskoj muzici, Narodno stvaralaštvo, 1965; 1 Maćejovski, Zvuk, 1965; Die Tonkunst Bosniens und der Herzegovina in Vi genheit und Gegenwart, ibid., 1967; Samospevi Josifa Marinkovića, Muzik zbornik, III, 1967; 60-godišnjica Miroslava Spilera, Zvuk. 1967; Milan 1 stvaralaĉki uspon i sazrijevanje, ibid., 1968; Narodna i popularna muzika uticaj na umjetniĉku muziku u Jugoslaviji, ibid., 1968 (na engleskom: Folk . as an Influence on Art Music in Yugoslavia, u Papers of the Yugoslav-Am< Seminar on Music, Bloomington 1970); Solo-pjesme Vatroslava Lisins njihov znaĉaj u razvoju romantiĉnog Lieda u Jugoslaviji, ibid., 1969; Prei baleta »Grozdanin kikot« Daneta škerla, ibid., 1970. — Prikazi kompo: muziĉke kritike; ciklusi radio-emisija i dr. — Uredio publikaciju Kompc i muziĉki pisci Jugoslavije, 1968. M. P<
KUFFERATH, njemaĉko-belgijska obitelj muziĉara. 1. Johann Hermann, violinist i kompozitor (Mulheirr der Ruhr, 12. V 1797 — Wiesbaden, 28. VII 1864). Studij vic ĉela zapoĉet u Duisburgu kod J. Alexandera, nastavio kD< Scheffera. God. 1823 u Kasselu uĉenik L. Spohra (violina) Hauptmanna (kompozicija). Iste je godine postao muziĉki rektor u Bielefeldu, a 1830 u Utrechtu. Tu je više od 30 go bio i dirigent tzv. Concerts d'hiver, direktor pjevaĉke škole i rovoda. Od 1862 ţivio u Wiesbadenu. Njegove su kompoz (uvertire; klavirske kompozicije; Jubel-Cantate; Psalam J moteti) bliske Weberovoj i Mendelssohnovoj muzici. 2. Louis, pijanist (Miilheim an der Ruhr, 10. XI 1811— S Josse-ten-Noode, Bruxelles, 2. III 1882). Brat i uĉenik Johi Hermanna, kasnije studirao i u Dessauu kod F. Schneic God. 1836 direktor muziĉke škole u Leeuwardenu, 1850dirigent društva Societe royale des ehoeurs u Gentu. Koncerl u Njemaĉkoj, Belgiji i Danskoj. Komponirao salonska klavi djela, kantatu Artevelde i misu. 3. Hubert Ferdinand, violinist, pijanist, dirigent i k pozitor (Muhlheim an der Ruhr, 10. VI 1818 — Saint-Jo:
KUFFERATH — KUHAĈ -ten-Noode, 23. VI 1896). Brat Johanna Hermanna i Louisa; u Kolnu i Leipzigu uĉio kompoziciju (F. Mendelssohn, M. Hauptmann) i violinu (F. David). Uvaţen pedagog u Bruxellesu, gdje je sa H. Leonardom i F. Servaisom 1844 organizirao komorne koncerte u kojima je i sam sudjelovao kao pijanist i violinist; od 1872 do smrti bio profesor na Konzervatoriju. Odgojio je brojne uĉenike (E. Tinel, Ch. ue Beriot, F. Servais). DJELA: simfonija; koncert za klavir i orkestar. — Gudaĉki kvartet; klavirski trio; klavirski kvartet. — Klavirske kompozicije. — Zborovi; solo-pjesme. — Priruĉnik P.cole du Chcral, 1896.
4. Maurice, muziĉki pisac (Saint-Josse-ten-Noode, 8. I 1852 — Uccle kraj Bruxellesa, 8. XII 1919). Sin Huberta Ferdinanda; u Bruxellesu i Leipzigu studirao pravo i povijest umjetnosti, a u muzici je bio uĉenik A.-F. Servaisa, F.-M. Servaisa i svog oca. SuraĊivao je u razliĉitim ĉasopisima; od 1873 bio je urednik, a 1890—1914 i izdavaĉ tjednika Le Guide musical. God. 1900—14 i 1918—19 direktor kazališta La Monnaie u Bruxellesu. Oduševljeni pristaša umjetnosti R. Wagnera, K. je ostavio niz veoma zanimljivih i literarno vrijednih studija o njegovim djelima. DJELA: Henri Vieuxtemps, 1882; Parsifal de Richard Wagner, 1890; Grade thematique et Analyse de Tristan et Iseult, 1894; Le Thedtre de Richard Wagner de Thannhauser d Parsifal (6 knj.) 1891—98; Cours sur les evolutions de la musique moderne, 1895; Les Abus de la Societe des auteurs, compositeurs et editeurs de musique, 1897; Musiciens et Philosophes . . . , 1899; Salome . . . de R. Slrauss, 1907; U Ari de diriger (III izd.), 1909; Fidelio, 1913; studije i ĉlanci. — Komponirao operu Les Potiches de Damocles, 1879. LIT.: A. Van der Linden, Kufferath, 1. Johann Hermann, 2. Louis, 3. Hubert Ferdinand, 4. Maurice, MGG, VII, 1958.
KUHAĈ, hrvatsko pjevaĉko i glazbeno društvo u Osijeku, osnovano 1891 pod imenom Osjeĉko dobrovoljno glazbeno društvo. To ime društvo je 1907 promijenilo u Hrvatsko pjevaĉko i glazbeno društvo Kuhaĉ. U poĉetku društvo je imalo zborsku (muški i ţenski zbor), tamburašku i orkestralnu sekciju. Isprva je bilo orijentirano u pravcu njemaĉke i madţarske zborske muzike, ali na poĉetku ovoga stoljeća poklanja sve veću paţnju kompozicijama hrvatskih autora; orijentacija u nacionalnom pravcu izazvala je 1907 i spomenutu promjenu naziva. Djelatnost društva sastojala se u organiziranju koncerata vlastitih ansambla, sudjelovanju na razliĉnim proslavama, suradnji s drugim društvima, davanju priredaba zabavnoga karaktera, kao i u organiziranju gostovanja muziĉkih umjetnika; po tome je Kuhaĉ postao vaţan faktor društvenog i kulturno-umjetniĉkog ţivota grada Osijeka i cijele Slavonije. UJE koncerte u Osijeku i većim mjestima Slavonije, te u Zagrebu, »društvo je 1921 priredilo veću turneju po Hrvatskoj (Slavonski Brod, Sisak, Topusko, Plitvice, Otoĉac, Gospić, Ogulin i Crikvenica). God. 1928 nastupilo je na jubilarnom festivalu i sletu Ĉehoslovaĉkoga pjevaĉkog saveza (tom je prilikom primilo kao odlikovanje Zlatni znak Pjevaĉkoga saveza ĈSR s rubinima); 1929 sudjelovalo je na Sveslavenskom pjevaĉkom festivalu u Poznanu (Poljska), a nakon toga je nastupilo i na radio-stanici u Budimpešti; 1939 gostovalo je u Sarajevu i Dubrovniku. God. 1897 društvo je otvorilo vlastitu muziĉku školu. Poduĉavalo se pjevanje, violina, viola, violonĉelo, kontrabas, flauta, pikolo, klarinet, oboa, fagot, rog, trombon, klavir i harmonij. Škola je djelovala do 1912. Osim prolazne krize 1895, rad društva bio je paraliziran za Prvoga svjetskog rata (tada je djelomice izgubljen društveni arhiv). Nakon rata obnovljen je 1.919 muški zbor, 1925 orkestar, a 1926 ţenski zbor. God. 1924 pristupa društvo novoosnovanoj Pjevaĉkoj ţupi »Kuhaĉ« Hrvatskoga pjevaĉkog saveza. Ujedno je rad društva stavljen na solidnije artistiĉke temelje i programatski usmjeren na njegovanje domaće i slavenske zborne muzike. Osim zbornih kompozicija društvo je, od većih vokalno-instrumentalnih skladbi, izvelo: operu Cavalleria rusticana P. Mascagnija, rekvijem G. Verdija, Stabat Mater A. Dvofaka, oratorije Stvaranje svijeta J. Havdna, Paulus F. Mendelssohna i Quo vadiš F. Novovviejskog. Kad je 1927 u osjeĉkom kazalištu bila ukinuta operna grana, poĉelo je društvo Kuhaĉ izvoditi operete. Društveni orkestar prireĊivao je i samostalne koncerte. U vrijeme izmeĊu dva rata od dirigenata Kuhaĉa osobito su se istakli M. Unger i L. Mirski. Za postignutu kvalitetu zborske reprodukcije na razliĉitim natje canjima, društvo je primilo velik broj priznanja. — Društvo je prestalo djelovati 1945. A. To. KUHAĈ, Franjo Ksaver, muziĉki pisac, folklorist i kompozitor (Osijek, 20. XI 1834 — Zagreb, 18. VI 1911). Obitelj se nekada zvala Kuhaĉević, a kasnije Koch. To je ime nosio i K. do 37 godine ţivota. U Osijeku je polazio gimnaziju, ali je nije završio, jer je 1848 zbog sudjelovanja u politiĉkim demonstracijama morao napustiti Osijek i prijeći u Donji Mihohac, gdje se pripremao za uĉiteljsko zvanje. U to doba već se u mladom Kuhaĉu manifestirala sklonost sabiranju narodnih umjetnina, u prvom redu napjeva. God. 1852 otišao je u Peštu, gdje je 1854 završio preparandiju i Muziĉku akademiju. Tu su mu iz klavira bili nastavnici
395
F. Erkel i A. Mara, a iz kontrapunkta i kompozicije Slovak K. Thern. Ovaj ga je još temeljitije uvjerio, kako je ispravno i potrebno prouĉavanje i sakupljanje narodnoga muziĉkog blaga. S Themom je još radio 1856 u Leipzigu, analizirajući muziĉki folklor razliĉitih naroda. Te godine bio je u Wei-maru nekoliko tjedana Lisztov uĉenik, a zatim je na Lisztov nagovor otišao na neko vrijeme u Beĉ da se okoristi savjetima ĉuvenoga klavirskog pedagoga ĉeškog podrijetla C. Czernvja, koji je s njim analizirao i ĉeške narodne melodije. Vrativši se 1858 u Osijek, pouĉavao je privatno klavir. Do F. K. KUHAĈ znaĉajne prekretnice u Kuhaĉevu ţivotu došlo je 1859, kad je u Peĉuhu umro njegov stric, ostavivši mu znatnu svotu od 12 000 forinti stime da je upotrebi »na diku hrvatskog naroda«. K. je tada odluĉio, da će mu taj novac posluţiti jedino za prikupljanje narodnog blaga. Otada je 12 godina svakog ljeta obilazio slavenske zemlje na Balkanu; proputovao je Hrvatsku i Slavoniju, Srijem, Vojvodinu, Istru, Dalmaciju, Sloveniju, Bosnu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Bugarsku, a bio je i u Madţarskoj, Austriji i sjevernoj Italiji. Preko zime ie sreĊivao i prouĉavao sabrani materijal, koji je u toku vremena narastao do zaista velike, jedinstvene zbirke. God. 1861 utemeljio je u Osijeku pjevaĉko društvo izrazito hrvatskoga karaktera, koje je imalo njegovati iskljuĉivo slavensku muziku. To je jezgra budućeg osjeĉkoga pjevaĉkog društva Kuhaĉ. God. 1871 preselio se K. u Zagreb i u njemu ostao do smrti. Te je godine promijenio prezime Koch u Kuhaĉ. U Zagreb je donio zbirku od 2000 harmoniziranih narodnih napjeva, spremnu za tisak, ali se odmah ispoĉetka morao boriti s nerazumijevanjem ljudi i ustanova, kojima se obraćao radi štampanja. S druge strane, istupajući javno kao novinski kritiĉar kazališnih priredaba, ubrzo je svojim ponekad oštrim perom stekao dosta neprijatelja, pa mu ţivot u Zagrebu u mnogom pogledu nije bio lak ni ugodan. God. 1872 uspjelo mu je da bude postavljen za nastavnika teorije i klavira na muziĉkoj školi Glazbenog zavoda, ali već na poĉetku 1874 bilo mu je intervencijom kazališne uprave oduzeto mjesto kritiĉara u Narodnim novinama i u listu Agramer Zeitung. God 1876 svojevoljno je napustio nastavniĉko mjesto na muziĉkoj školi zbog sukoba s predsjednikom Glazbenog zavoda Klobuĉarićem. To je bio samo povod; u stvari je K. otišao, jer nije mogao suzbiti njemaĉki duh koji je tada još uvijek vladao u radu te ustanove, a nije mu uspjelo ni da je reformira prema suvremenijim naĉelima. God. 1878 pristupio je K. konaĉno velikom pothvatu, izdavanju svoje zbirke Juţno-slovjcnskih narodnih popievaka, do danas najvećeg muziĉko-folklornog zbornika objavljenog u Hrvatskoj. Uz djelomiĉnu potporu drţavnih vlasti i nekih kulturnih ustanova i uz teške materijalne ţrtve i odricanja, izdao je 1878—81 ĉetiri knjige u 16 svešĉića (svega 1600 narodnih napjeva). Pred Kuhaĉem su stajala još tri Ċec-'nija ţivota. Proveo ih je bez stalnog namještenja, stjeĉući teška iskustva, pun gorkih razoĉaranja, ponekad gotovo u bijedi. Ali nije sustajao. Uporan i neumoran, nizao je raspravu za raspravom, prouĉavajući i osvjetljujući u njima probleme s najrazliĉitijih muziĉkih podruĉja, u prvom redu s folklornog. Postepeno, dolazila su i priznanja, više iz inozemstva nego iz domovine, gdje je do smrti imao protivnika koje u svojim polemiĉkim ĉlancima nije štedio. Uz znanstvene radove, koje je povremeno objavljivao u inozemnim publikacijama, Kuhaĉu je meĊunarodni ugled pribavila u prvom redu spomenuta velika zbirka narodnih napjeva; o njoj su istaknuti evropski muzikolozi donosili vrlo povoljne studije i prikaze. U središte meĊunarodne muzikološke javnosti ušao je K. još jednom u povodu svoje tvrdnje o Havdnovu hrvatskom podrijetlu i o njegovu odnosu prema hrvatskim narodnim napjevima koje je upotrijebio u više svojih kompozicija. Djelujući decenijima kao folklorist, historiĉar, teoretiĉar i kompozitor, K. je u tim oblastima ostavio veoma velik broj djela razliĉita opsega. U povodu 70-godišnjice ţivota objavio je u brošuri Moj rad (1904) popis svojih radova i kompozicija, koji dotad obuhvaća 191 tiskanu i 19 rukopisnih, djelomiĉno i nedovršenih radnja, te 65 tiskanih i oko 60 rukopisnih kompozicija.
396
KUHAĈ — KUHLAU
K. je prvenstveno folklorist, melograf i etnolog. U oblasti prouĉavanja hrvatskoga muziĉkog folklora, tri se Kuhaĉeva rada posebno istiĉu: veliki zbornik narodnih napjeva, opis i povijest narodnih instrumenata i komparativno-muzikološka studija Osobine narodne glazbe, naroĉito hrvatske. — K. je prema vlastitim rijeĉima sakupio oko 4000 narodnih napjeva. MeĊutim, objavljeno je svega 2000 (1600 u 4 knjige zbornika Juţno-slovjenske narodne popievke, a 400 u V knjizi objavljenoj 1941), dok se u rukopisu nalazi jedna knjiga sa oko 300 svjetovnih napjeva (u redakciji V. Ţganeca) i jedna knjiga sa 400 crkvenih napjeva, koju je već K. priredio za štampu. Drugih se zapisa nije našlo. Sastavljajući svoj zbornik, K. je narodne napjeve podijelio prema sadrţaju njihova teksta na ljubavne (tih je najviše: 1000, ___________________________________ i to 600 iz »novijeg« i po 200 iz »srednjeg« i »starijeg« doba), plesne, svatovske, napitnice, šaljive, sljepaĉke, junaĉke. Ovakav (CHASS0H8 SATI0KA1 ES DBS SLAVB3 DU SUD.) raspored grade predstavlja nedostatak zbornika. Trebalo je materijal podijeliti prema etniĉkim po- UKAJD1O, GLASOVIRSKU PRATNJU IIDESIO, druĉjima, jer bi se jedino tako mogla uoĉiti muziĉko-folklor-na obiljeţja pojedinog podruĉja, što je Kuhaĉevom 3TS5. Š. K-U.bXA.Ci. podjelom potpuno onemogućeno. U svoj zbornik unosio je K. seoske i varoške napjeve, dajući svakome i klavirsku pratnju; u ■«fc——.A-I . tome nije uvijek bio sretne ruke, jer K N JI GA . « §[* nije uvijek osjećao latentnu harmoniju narodnih melodija, pa mu je harmonizacija ponekad suha, školska. Mnogi su napjevi popraćeni n ZASEKBTJ 187S. vrlo zanimljivim napomenama razliĉita karaktera. Bez obzira na nedostatke, Kuhaĉev je Kuhaĉ, Juţno-slovjenske narodne popievke, zbornik odigrao vrlo znaĉajnu naslovna strana ulogu u raĊanju nacionalnoga muziĉkog smjera u Hrvatskoj u XX st., posluţivši mnogim kompozitorima kao obilno vrelo za upoznavanje i prouĉavanje narodne muzike. Drugi je veliki Kuhaĉev rad na prouĉavanju narodne umjetnosti Prilog za povijest glazbe juţnoslavjanske, u kojemu je dao opis i povijesni razvoj narodnih instrumenata, od starinskih, kojima se u Kuhaĉevo vrijeme jedino ime znalo, do onih koje je narod tada gradio i na njima muzicirao. — Najznaĉajniji je Kuhaĉev rad teoretskoga karaktera s podruĉja folklora Osobine narodne glazbe, naroĉito hrvatske. U toj opseţnoj komparativno-muzikološkoj studiji, K. je iznio rezultate dugogodišnjeg analiziranja golemog broja narodnih napjeva iz Hrvatske i susjednih zemalja; tu je on utvrdio mnoge osobine narodnog melosa hrvatskog u vezi s intervalima, izvodilaĉkom praksom i strukturom, pokušavajući uzroĉno povezati jeziĉne pojave s muziĉkima. Mnoge je zanimljive zakljuĉke izveo usporeĊujući hrvatski muziĉki folklor s folklorom iz susjednih krajeva. Više radova posvetio je K. problemima muziĉke povijesti, posebno hrvatske. Ovamo idu u prvom redu monografije Vatro-slav Lisinski i njegovo doba i Ilirski glazbenici. Nisu ni ova djela bez nedostataka, osobito u analizama pojedinih kompozicija i u njihovoj ocjeni, ali sadrţavaju obilje dragocjenih biografskih podataka i pouzdane popise djela. Od muziĉko-teoretskih djela istiĉe se Katekizam glazbe (prijevod istoimenog Lobeova priruĉnika) u kojemu se, u obliku pitanja i odgovora, razraĊuje opća muziĉka teorija uz elemente ostalih muziĉkih disciplina. Ovo je djelo znaĉajno zbog toga, što sadrţava prvi pokušaj oko izgraĊivanja hrvatske muziĉke terminologije. Taj pokušaj nije, doduše, uspio zbog ĉudnih, katkada i neukusnih izraza, koje je K. pronalazio u dogovoru s filolozima, ali su se pojedini nazivi ipak odrţali (glasovir, suzvuk, zaostalica, prohod, stavak, uzmah, dionica, tinac i dr.). Kuhaĉeva pedagoška nastojanja ogledaju se u neobjavljenoj Uputi za pjevanje (za srednje škole) i u klavirskoj školi (Prva hrvatska uputa u glasoviranje), u kojoj su u vjeţbama upotrijebljeni narodni napjevi. — Kuhaĉeve kompozicije uglavnom se ne izdiţu iznad prosjeka ondašnje plesne i salonske muzike. II IM TEKST PE1D0D4C
K. je bio velik, iskren rodoljub. Ali ga je snagi rodoljub: osjećaja ponekad navodila na nepravilne, prenagljene sude tako na neodrţive zakljuĉke o hrvatskom podrijetlu Hayd Tartinija i Liszta. MeĊutim, sasvim su osnovane njegove tvrd 0 hrvatskim narodnim melodijama u djelima Havdna i Beet vena. — Po širini istraţivaĉkog interesa, broju i opsegu znansl nih radova te dalekoseţnosti rezultata, K. je jedinstvena poj meĊu muziĉkim piscima u Hrvatskoj. On je udario temelj samo hrvatskoj folkloristici, nego i muziĉkoj historiografiji, pu cistici i kritici. DJELA. KNJIGE: Katekizam glazbe. Prva hrv. glazbena teorija po I Lobeu . . . , 1875 (II dopunjeno izd. 1890); Prilog za poviest glasbe juţnosloi ske (Opis i poviest narodnih gazbala juţnih Slavena), Rad JA, 1877, 38, 39 i 1878, 45; 1879, 50; 1882, 62 i 63; Glazbeno nastojanje Gajevih Ilira, 1885; troslav Lisinski i njegovo doba, 1887 (II dopunjeno izd. 1904); O hrvatskom vopisu na temelju glazbene eufonije, 1889; Ilirski glazbenici, 1893; Osebine rodne glazbe, naroĉito hrvatske, Rad JA, 1905, 160; 1908, 174 i 1909, 17! posebnoj knjizi obj. 1909; Moj rad, 1904. — STUDIJE I ĈLANCI (izt Narodna glazba Jugoslavena, Vienac, 1869, 24—26 i 28—32; Sachliche Ei, tung zur Sammlung siidslavischer Volkslieder, Agramer Zeitung, 1873 (i sepai Kako da nam se glazbarstvo uredi!, Vienac, 1873, 14—23 (i separat); Ri našem zem. glazbenom zavodu, Izvještaj Narodnoga zemaljskog glazbenog voda, 1876; Osvrt na slavensku glazbu, Hrvatski svjetozor, 1878, 28, 29, 32 1 35; Josip Haydn i hrvatske puĉke popievke, Vienac 1880, 13—29 (i šepaj 0 preustrojstvu opere Hrvata, ibid, 1882, 7—8; Franjo Kreţma violinski virtt komponista, Hrvatska vila 1882, 6—12 i 1883, 6—11; Ursprung der oesterre schen Volkshymne, Kroatische Revue, 1886; Die Zigeuner unter den Siidsla Ethnologische Mittheilungen aus Ungarn, 1889, I I I ; Die Musik in Dalmc und Istrien, Die Oesterreichisch-Ungarische Monarchie in Wort und I 1890; Zadaća melografa i vriednost puĉkih popievaka, Vienac, 1892, 5—9, 111 17—19; Nova glazbena struja njemaĉka i sadašnji talijanski kompozitori, vatska (boţiĉni prilog), 1892 (i separat); Ples i plesovna glazba. Prosvjeta, 1 I—5 (i separat); Beethoven i hrvatske narodne popievke, ibid, 1894, 17— Starogrĉki motivi u hrvatskoj narodnoj glazbi, Nada, 1. II 1895; Hrvatsko g beno nazivlje, ibid, 1896, I—2; Porietlo i umijeće hrvatskih puĉkih pjeva glazbara, Kalendar Dragoljub, Zagreb 1897 (i separat); Josip Šlezinger, srpski kapelnik knjaţevske garde, Vienac, 1897, 4—5, 7—8, 10—15, 17— 20—21 i 25 (i separat); Appollonova himna od god. 278. prije Isusa, Rad 1897, 130 (i separat); Josip Tanini i hrvatska puĉka glazba. Prosvjeta, 1 I—3; Turski zivalj u puĉkoj glazbi Hrvata, Srba i Bugara, Glasnik Zemalj; muzeja za Bosnu i Hercegovinu, 1898, 2—3; Odlomci iz stare zagrebaĉke glaz povijesti, Narodne novine, 23. XII 1899; Die Volksmusik in Kroatien und ■ vonien, Die Oesterreichisch-Ungarische Monarchie in Wort und Bild, IV, 1 1 — Zbirka Juţno-slovjenske narodne popievke, 4 sv., 1878—81 i V sv., 1941 sv. priredio za tisak V. Ţganec). — Prva hrvatska uputa u glasoviranje (2 ; 1896—97. — RUKOPISNI RADOVI: Biografski i muzikografski slo-, (nedovršeno; obuhvaća hrvatske muziĉare i strane muziĉare u Hrvatsl< Glazbeni rieĉnik (nedovršeno); Uputa u pjevanje za srednje škole, 1884; Kaja u Slavena, 1890; Vuk i Vukovci, 1892; Die musikalisehe Ortographie . . . , 1! — Za upoznavanje Kuhaĉa kao ĉovjeka, rodoljuba i uĉenjaka od velike su ■ nosti pisma, što ih je upućivao brojnim kulturnim radnicima u Hrvatsk izvan nje. Kuhaĉevi prijepisi svih tih pisama ĉuvaju se u arhivu JA (14 sveza Kuhaĉeva ostavština ĉuva se najvećim dijelom u Drţavnom arhivu u Zagr (popis objavio V. Ţganec u Muziĉkoj reviji, 1950). LIT.: F. Kuhaĉ, Aus meinem Elternhaus, Agramer Tagblatt, 1911 , — 5. Straţnicky, Franjo Š. Kuhaĉ, Strossmaver-kalendar, 1912. — A. Ka ivilz-Cvijić, Franjo Ţ. Kuhaĉ, Stari Osijek i Zagreb, Zagreb, 1924. — K. Bt Franjo Šaver Kuhaĉ, Povodom stote obljetnice roĊenja velikog hrvatskog m kologa, Obzor, 1934, 269. *— A. Dobronić, Franjo Ks. Kuhaĉ prema sadar našim muziĉko-nacionalnim nastojanjima. Povodom stote godišnjice rode Narodne novine, 1934, 276. — F. C, Nacionalni i tragiĉni momenti u ţi\ i radu Franje Ţ. Kuhaĉa, Novosti, 1934, 321. — B. Ivakić, Ideolog hrvats muziĉkog nacionalizma, Hivatska revija, 1934, 12. — B. Marić, Franjo Ku Kalendar Napredak, Sarajevo, 1935. — B. Papandopulo, Franjo Š. Kuhaĉ ideolog naših muziĉko-kulturnih nastojanja, Ćirilometodski vjesnik, 1935 6—8 i 9. — V. Ţganec, Apostol narodne popijevke. O stogodišnjici Franje i haĉa. Kalendar Narodno kolo, 1935. — B. Širola, Franjo Ţ. Kuhaĉ, O st' godišnjici roĊenja, Zvuk, 1935, I—2. — A. Dobronić, Franjo Ţ. Kuhaĉ, N Evropa, 1936, 12. — V. Ţganec, Kuhaĉeva literarno-muziĉka ostavština, ^ ziĉka revija, 1950, 2—3. — Isti, Kuhaĉev ţivot, rad i znaĉenje za našu muzi kulturu, Zvuk, 1962, 54. — B. Rakijaš, Novi momenti u biografiji Franje Kuhaĉa, ibid., 1966, 68. — V. Ţganec, O šezdesetgodišnjici smrti Franje ] haĉa, Sv. C, 1971, 1. J. A
KUHAR, Janez, zborovoĊa i kompozitor (Ljubljana, VIII 1911 —). Muziku studirao na Konzervatoriju u Ljublja 1 Nastavnik u Ljutomeru i Ljubljani, 1943 postao muziĉki ruko dilac Slovenskega narodnega gledališĉa na oslobodjenom teri riju u Ĉrnomelju. U partizanima je vodio i Invalidski pjeva' zbor. Nakon OsloboĊenja u Ljubljani niz godina dirigent djeĉj i omladinskog zbora i urednik omladinske muzike na R?dio-te viziji; istakao se u organizaciji omladinskog pjevanja i u odgc omladinskih zborova u Sloveniji. Komponirao je više partizansl pjesama za zbor i soliste, kao i oko 200 vokalnih kompozicija Gc omladinske zborove. J- KUHLAU, Daniel Frederik, danski kompozitor i pijan njemaĉkog podrijetla (Uelzen kraj Hannovera, 11. IX 1786 — Lvngbve kraj Kobenhavna, 12. III 1832). Uĉenik Ch. Schwt ckea u Hamburgu. Od 1810 u Danskoj, nastavnik klavira i muzk teorije, dvorski flautist (od 1813) i dvorski kompozitor (od 181 K. pripada epigonima beĉkih klasika; njegova djela usprl svjeţini i formalnoj uravnoteţenosti ne oĉituju veću originalne U historiji danske muzike vaţno mjesto pripada njegovim igi kazima. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1813; Concertino za r uvertire. — KOMORNA: 3 klavirska kvarteta; 3 kvinteta za flautu i guda kvartet; 8 sonata za violinu i klavir; 5 sonata za flautu; kompozicije za fla solo, za 2 flaute, 3 flaute i 4 flaute. — KLAVIRSKA: više od 20 sonata; c
KUHLAU — KULLAK
397
15 sonatina; varijacije; ronda; valceri; divertissementi; 4 sonate za klavir 4 -ruĉno. — DRAMSKA. Singspieli (opere): Roverborgen, 1814; Elisa, 1820; Lulu, 1824 i Hugo og Adelheid, 1827. Scenska muzika. — Zborovi; romance za glas i lĊavir; oko 50 solo-pjesama. LIT.: C. Thrane, F. Kuhlau, Leipzig 1886. — K. Graupner, F. Kuhlau (disertacija), Miinchen 1930. — K. Siemers, Sonatinen-Kuhlaus, ZFM, 1933. — H. Funck, Friedrich Kuhlau, Altonaische Zeitschrift, 1937. — R. Sietz, Friedrich Daniel Rudolph Kuhlau, MGG, VII, 1958. — K. Larsen, D. F. Kuh lau, ein Werkverzeichnis, Kobenhavn 1959. — N. M. Jensen, Den danske ro mance 1800—1850 og dens mus. forudsaetninger, Kebenhavn 1964. —• J.-L. Beimfokr, Das C-Dur-Klavierkonzert op. 7 und die Klaviersonaten von F. Kuh lau, Hamburg 1971.
KUHNAU, Johann, njemaĉki kompozitor i muziĉki pisac (Geising u Saskoj, 6. IV 1660 — Leipzig, 5. VI 1722). Kao gimnazijalac pjeva u zboru crkve sv. Kriţa u Dresdenu; kraće vrijeme (1680—82) ţivi u Zittauu. Od 1862 studira filozofiju i pravo u Leipzigu, gdje je 1684 orguljaš (nasljednik A. Kuhnela), a od 1701 kantor (neposredan prethodnik J. S. Bacha) u crkvi sv. Tome. Do 1701 djelovao je uz to i kao advokat. Već do 1701 stekao je velik ugled u Njemaĉkoj kao autor klavirskih kompozicija, kojima je mnogo pridonio širenju i njegovanju kućnog muziciranja na tom instrumentu. Premda je nekim od tih djela (Frische Clavier Friichte i Musicalische Vorstel-lungen einiger Biblischer Historien) davao naslov sonata, ona su po obliku tokate, preludiji i capricci, srodni kompozicijama J. J. Frobergera i G. Muffata. Zanimljive su osobito Kuhnauove biblijske historije u koje unosi programne elemente. Preteţno je to naivno tonsko slikanje; ono meĊutim ima historijsku vaţnost kao jedan od ranijih pokušaja da se instrumentalnom muzikom ilustriraju izvanmuziĉka zbivanja. U satiriĉkom romanu Der musikalische Quacksalber podvrgao je oštroj kritici muziĉke prilike u Njemaĉkoj, osobito pretjerano divljenje umjetnicima i nadriumjetnicima iz Italije. Bio je svestrano obrazovan; prevodio je s grĉkoga, hebrejskog, latinskog, talijanskog i francuskog jezika. DJELA. KLAVIRSKA: Neue Clavier-Ubung ... (2 sv., u svakom po 7 partita), 1689 i 1692; Frische Clavier-Fruchte (7 sonata), 1696; Musicalische Vorstellung einiger Biblischer Historien (6 programnih sonata), 1700; preludiji; fuge; capricci; tokate i dr. — Nekoliko opera (sve su izgubljene). — CRKVENA: kantate za 1 ili 2 glasa i obligatnu instrumentalnu pratnju; Marcus-Passion, 1721; mise; moteti; psalmi; himne; ode i dr. (većinom izgubljeno). — SPISI: Divini numinis assistentia illustrisque Jure consultorum inflorentis . . . Jura circa musicos ecclesiasticos, 1688; satiriĉki roman Der musikalische Quacksalber, 1700; Fundamenta Compositionis, 1703 i dr. NOVA IZD.: Neue Clavier-Vbung, Frische Clavier Friichte i I tokatu obj. A. Farrenc (Le Tresor des Pianistes, 1861); Biblische Historien obj. A. Shedlock (1895); izbor klavirskih djela obj. K. Pasler (DDT, 1901): 2 koralne predigre obj. K. Straube (Choralvorspiele Alter Meister, 1907); 3 preludija, tokatu i kantaru obj. M. Seiffert (DDT, 1918); 4 kantate ob j. A. Schering (ibid., 1918); 1 kantatu obj. A. Egidi (1929); 6 klavirskih kompozicija obj. G. Tagliapietra (Antologia di mušica antica e moderna per U pianoforte, 1931—32); izbor djela za klavir obj. K. Hermann (Klaviermusik des 17. und 18. Jahrhunderts, 1934); partite i sonate za klavir obj. K. Schubert (1938); roman Der musikalische Quacksalber obj. K. Benndorf (1900). LIT.: H. Bischoff, tjber Johann Kuhnaus musikalische Vorstellung einiger biblischen Historien, Berlin 1877. — R. Miinnich, Kuhnau's Leben (disertacija), SBIMG, 1901—02. — B. F. Richter, Eine Abhandlung J. Kuhnaus, MFM, 1902. — Isti, Verzeichnis von Kirchenmusiken J. Kuhnaus aus den Jahren 1707—1721, ibid., 1902. —■ A. Werner, Kuhnau, SBIMG, 1907—08. — R. Rolland, Le Roman comique d'un musicien au XVIII e sićcle, Vovage musical au pays du passe, Pariš 1920. —J. Martin, Die Kirchenkantaten Kuhnaus (disertacija), Berlin 1928. — R. Guttmann, Johann Kuhnau (s popisom djela), ZFM, 1939. — K. Hahn, J. Kuhnaus »Fundamenta Compositionis«, Kongressbericht, Hamburg 1957, Kassel i Basel 1957. — F. W. Riedel, Johann Kuhnau, MGG, VII, 1958. — E. L. Rimbach, The Church Cantatas of J. Kuhnau, 2 sv. (disertacija), Ann Arbor 1966. H. P.
KUHSE, Hanne-Lore, njemaĉka pjevaĉica, sopran (Schwaan> Mecklenburg, 28. III 1925 —). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Rostocku i na Sternovu konzervatoriju u Berlinu; debitirala 1951 u- Geri kao Leonore (Beethoven, Fidelio) i tamo angaţirana. God. 1952—59 solistica opere u Schwerinu, 1959—64 u Leipzigu i od 1964 na Drţavnoj operi u Berlinu. Dramski sopran duboke izraţajnosti i velike nosivosti, ubraja se u velike inter prete Wagnerove umjetnosti (Izolda, Senta, Walkura, Briinnhilda). Od ostalih njezinih uloga treba spomenuti Leonoru (Beethoven, Fidelio; Verdi, Trubadur i Moć sudbine) i Turandot (Puccini i Busoni). Osim na opernim pozornicama Njemaĉke, gostovala u Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Ĉehoslovaĉkoj, Madţarskoj, Rumunjskoj, SSSR, Bugarskoj, SAD i dr. KUJAVVIAK, poljski ples iz pokrajine Kujawy, tipa mazurke, samo nešto brţeg tempa. Parovi plesaĉa kreću se u krugu jednostavnim koracima pri ĉemu rukama izvode karakteristiĉne figure i kretnje. K. je ušao i u umjetniĉku muziku; Chopinove Mazurke op. 6 br. 6, op. 30 br. 4 i op. 41 br. 1 zapravo su kujavjaci. KUKOVEC, Duško, pjevaĉ, bariton (Maribor, 14. VII 1926 —). Pjevanje uĉio u Sarajevu i tamo 1946 zapoĉeo kazališnu karijeru u opernom zboru. God. 1954—55 ĉlan opernog zbora u Ljubljani i od 1955 u Splitu, gdje je od 1956 bio solist. Od 1967 ĉlan je Zagrebaĉke opere. K. je ostvario niz baritonskih uloga, medu kojima su Ukleti Holandez (Wagner), Telramund (Wag-
J. KUHNAU, Frische Clavier-Fruchte, naslovna strana
ner, Lohengrin), Amonasro (Verdi, Aida), Raimond (Donizetti, Lucia di Lammermoor), Escamillo (Bizet, Carmeri), Mefisto (Gounodj Faust), Scarpia (Puccini, Tosca), Timur (Puccini, Turandot), Toni (Leonvacallo, Pagliacci), Zrinjski (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Knez Igor (Borodin) i druge. K. Ko. KUKUZEL, Jovan, makedonski kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Dţermenci kraj Debra, XIV v. — Atos, ?). Godine roĊenja i smrti su nepoznate. Potiĉe iz porodice koja je dala više muziĉara, meĊu kojima su još Joasaf i Grigorij, ali njihov rad još nije prouĉen. Prema nekim autorima, K. je ţiveo u XII v.s a prema drugima, ĉak u XV v., no najverovatnije je delovao u drugoj polovini XIV v. Podaci govore da je juţnoslovenskog, odnosno makedonskog porekla. K. je bio jedan od glavnih reformatora istoĉno-pravoslavnog pevanja i notacije. Pripisuje mu se stvaranje neovizantijske notacije, koja se po njemu naziva Kukuzelovom notacijom. K. je uveo nov naĉin pevanja, nazvan papadikijsko pevanje, koje se odlikuje tzv. prostranošću, naglašenim ornamentiranjem i bogatim dinamiĉkim niiansiranjem. Veći broj istraţivaĉa (Gastoue, Thibaut, Wellesz i dr.) kaţe da je K. uneo u vizantijsku muziku »neovizantijske« i »varvarske« elemente, za koje se moţe pretpostaviti da potiĉu iz folklorne i duhovne tradicije makedonskih Slovena. K. je verovatno napisao i nekoliko muziĉko-teoretskih dela, ali su ona izgubljena. DELA: Pridvorna heruvimska pesma, S' više proroci; Aniksantari; Polielej Bugarke; Veliki Iso papadikijskog pevanjd; Priĉastno i dr. LIT.: K. Krumbacher, Geschichte der bvzantinischen Literatur (II izd.), Miinchen 1897. — J.-B. Thibaut, Etude de musique byzantine, La Notation de Koukouzeles, Bulletin de l'Institut archeologique russe de Constantinople, 1900. — E. Wellesz, Bvzantinische Musik, Breslau 1927. — H. I. W. Tillyard, Handbook of the middle bvzantine musical notation, Kobenhavn 1935. — E. Wellesz, A Historv of Bvzantine Music and Hymnography, Oxford 1949. — L. Stantschezva-Braschowanowa, Johannes Kukuzeles (Joan Kukusel), MGG, VII, 1958. — C. Floros, Die Entzifferung der Kondakarien-Notation, Kassel-Basel-Paris-London-New York 1967. — T. Skalovski, Makedonska muzika, Istorija na makedonskiot narod, I, Skopje 1969. S. Gi.
KULENKAMPFF, Georg, njemaĉki violinist (Bremen, 23. I 1898 — Schaffhausen, 4. X 1948). Uĉenik Visoke muziĉke škole u Berlinu (W. Hess). Koncertni majstor Filharmonije u Bremenu od 1916, a u Berlinu od 1919, gdje je uz to 1923—26 i od 1931 bio profesor na Muziĉkoj akademiji. Od 1940 vodio ljetne teĉajeve za violinu u Potsdamu, od 1943 predavao na Konzervatoriju u Luzernu. Priredio velik broj koncerata u Njemaĉkoj, kao i niz koncertnih turneja po ĉitavoj Evropi. Jedan od najistaknutijih njemaĉkih umjetnika na violini. Istakao se i kao vrlo dobar pedagog. Napisao je Geigerische Betrachtungen (posth. 1952). LIT.: C. Conzelmann, Erinnerung an Georg Kulenkampff, SMZ, 1959.
KULLAK, njemaĉka obitelj muziĉara. 1. Theodor, klavirski pedagog i kompozitor (Krotoszvn kraj Poznana, 12. IX 1818 — Berlin, 1. III 1882). Uĉio kod S. Dehna (harmonija) u Berlinu i C. Czernvja, S. Sechtera i O. Nicolaja u Beĉu. Nakon koncertne turneje po Austriji, uĉitelj na dvoru u Berlinu i od 1846 dvorski pijanist. God. 1850 osnovao sa J. Sternom i A. B. Marxom Berlinski (Sternov) konzervatorij, a pet godina kasnije vlastitu muziĉku školu Neue Akademie der Tonkunst. Odgojio niz istaknutih pijanista, meĊu kojima su H. Bischoff, X. Ph. Scharvvenka, A. Grunfeld, W. Schervvood, A. Mees, O. Neitzel, K. Sternberg, M. Moszkowski, E. Lie, M. Remmert i dr., te ide u red najvećih klavirskih pedagoga. Njegova djela napisana su vrlo spretno, ali se ne odlikuju većom originalnošću; neki Kullakovi instruktivni radovi upotrebljavaju se u nastavi još i danas.
KULLAK — KUNC DJELA. INSTRUMENTALNA: koncert za klavir i orkestar; klavirski trio; sonata i sonatina za klavir; etide za klavir; brojne operne parafraze i fantazije za klavir.— Solo-pjesme. — INSTRUKTIVNA: Schule des Oktavenspiels (3 sv.); Schule der Fingeriibungen; Ratschldge und Studien; Materialien fur den Elementar-Klavierunterricht (5 sv.); Der prahtische Teil zur Methode des Pianofortespiels von Moscheles und Fetiš (2 sv.).
2. Adolf, muziĉki pisac i pedagog (Meeseritz, danas Miedzyrzecz, 23. II 1823 — Berlin, 25. XII 1862). Brat Theodora; studirao filozofiju, a muziku uĉio kod W. Aghtea i A. Marxa. Bio je nastavnik na bratovoj Neue Akademie der Tonkunst u Berlinu. Vaţna su njegova djela o estetici; u njima napada E. Hanslicka, a uz to oĉituje napredni stav i nastoji da njegovi radovi budu prik ladni i kao priruĉnici u praksi.
DJELA.: Das Musikalisch-Schone, 1858; priruĉnik Die Aesthetik des Klavierspieh, 1861 (VIII izd. 1920); ĉlanci u ĉasopisu Berliner Musikzeitung i dru gim struĉnim publikacijama. — Kraće klavirske kompozicije.
3. Franz, klavirski pedagog (Berlin, 12. IX 1844 — 9. XII 1913). Sin i uĉenik Theodora; od 1867 proĉelnik orkestralnog odjela, a 1882—90 direktor u oĉevoj Neue Akademie der Tonkunst u Berlinu. Istakao se kao redaktor klasiĉnih klavirskih koncerata. DJELA. INSTRUKTIVNA: Der erste• Klavierunterricht; Der Fortschrilt im Klavierspiel; Die\hohere Klaviertechnik; Die Harmonie auf dem Klavier^- — STUDIJE: Der Vortrag in der Musik am Ende des 19. Jahrhunderts, 1898 i Beethoven's Piano Playing, 1901. — Komponirao kraća orkestralna i klavirska djela. LIT.: O. Reinsdorf, Theodor Kullak und seine Neue Akademie der Tonkunst, Neusalz 1870. — H. Bischoff, Theodor Kullak, Der Klavierlehrer, 1880. — Isti, Zur Erinnerung an Theodor Kullak, Berlin 1883. — E. Breslaur, Theodor Kullak, Der Klavierlehrer, 1882. — R. Sietz, Kullak, 1. Theodor, 2. Adolf, 3. Franz, MGG, VII, 1958.
KULUNDŢIĆ, Josip, dramatiĉar i pozorišni reditelj (Zemun, 1. VIII 1899 — Beograd, 1. XII 1970). Posle studijskih boravaka u Dresdenu, Parizu i Pragu, na raznim duţnostima u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i Narodnom pozorištu u Novom Sadu. Od 1929 radi u Narodnom pozorištu u Beogradu, najpre kao dramski reditelj, da bi se postepeno sve više posvećivao operskoj reţiji; 1947—58 glavni reditelj Beogradske opere; od 1953 istovremeno profesor na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Unoseći u svoje operske reţije nove koncepcije i strujanja, koje je preneo sa svojih studijskih putovanja po Evropi, K. preobraţava rad na reţiji u Beogradskoj operi, dotle stereotipan i šablonski, i postavlja ga na nove osnove. Sa izvanrednom intuicijom brzo je prodirao u dramaturšku i muziĉku srţ operskog dela, iz ĉega je ponicala koncepcija o rasporedu horskih masa na sceni i o formiranju pevaĉa u ţive likove. Od tridesetak njegovih operskih reţija izuzetna su ostvarenja bile opere Saloma (R. Strauss), Koštana (Konjović), Don Pasguale (Donizetti) i Konzul (Menotti). Scenski je postavio i niz dela domaćih operskih stvaralaca (P. Konjović, S. Hristić, K. Odak, M. Logar, S. Rajiĉić, I. Lhotka-Kalinski). P. M il.
KULJERIĆ, Igor, kompozitor i dirigent (Šibenik, 1. II 1938 —). Studij kompozicije završio 1965 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (S. Šulek). God. 1960—66 korepetitor i operni dirigent Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, od 1966 ĉlan (ĉembalo) Zagrebaĉkih solista i zatim dirigent mješovitog zbora Radio-televizije Zagreb. Kao zborski i orkestralni dirigent nastupao u zemlji i inozemstvu; honorarni je docent na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. Pripadnik najmlaĊe generacije hrvatskih kompozitora, privukao je paţnju zrelim ostvarenjima koja se uz tehniĉku stranu odlikuju i vlastitim stavom prema naslijeĊenom muziĉkom govoru. DJELA. ORKESTRALNA: Concertino za gudaĉe, 1961; Simfonijske va rijacije, 1963; Koncertna uvertira, 1964; 2 baletne suite, 1965; koncert za rog, 1967 (Zagreb, 17. IV 1967); Sekvence za komorni orkestar, 1968; Figurazioni con tromba za trublju i orkestar, 1970 (Zagreb, 18. II 1970); Continuazioni, 1970; Solo-solisti za klavir i 13 gudaĉa, 1972. — KOMORNA: Impulsi za gudaĉki kvartet i magnetofonsku vrpcu, 1969; Impulsi II za gudaĉki kvartet, 1971; a 5 za duhaĉki kvintet, 1971. — KLAVIRSKA: Passacaglia, 1961; sonatina, 1963; Momenti (za Vladu), 1968; Incontri za klavir i magnetofonsku vrpcu, 1971. — DRAMSKA: baletna priĉa Posljednja uloga, 1965 (Zagreb, 13. XII 1965). Scenska i filmska muzika. Muzika za radio i televiziju. — VOKALNA: Ciklus za zbor, udaraljke, harfe i elektriĉne orgulje, 1970; Ommagio a Lukaĉić (Quam pulchra es) za zbor i mali ansambl, 1972; Balade Peirice Kerempuha (M. Krleţa) za soliste, 3 orkestra i 2 zbora (Zagreb, 17. V 1973). K. Ko.
KUMAR, Srećko, zborovoĊa i pedagog (Kojsko, Gorica, 1. IV 1888 — Portoroţ, 9. II 1954). Završivši uĉiteljsku školu posvetio se muzici te je studirao u Trstu i Leipzigu. Profesionalnu muziĉku djelatnost zapoĉeo u Trstu, gdje je utemeljio muziĉku školu i vodio uĉiteljski pjevaĉki zbor, s kojim je u Slovenskom Primorju propagirao slovensku pjesmu. Zbog svoga nacionalnog rada morao emigrirati u Jugoslaviju. Predavao je na mnogim muziĉkim školama i gimnazijama u Ljubljani, Zagrebu (1926— 36) i Beogradu; ondje je osnovao zbor Josif Marinković. Nakon Drugoga svjetskog rata djeluje ponovno u Slovenskom Primorju, u Trstu, Gorici i Kopru. U Gorici i Kopru osnovao muziĉke škole. God. 1933—35 ureĊivao omladinsku muziĉku reviju Grlica, kojom je snaţno utjecao na razvitak slovenske omladinske vokalne produkcije i reprodukcije. Neko vrijeme vodio je i Uĉiteljski pjevaĉki zbor u Ljubljani. D. CO.
KUMER, Zmaga, folklorist (Ribnica na Dolenjskem, 24 1924—). Studirala u Ljubljani, slavistiku na Filozofskom fi tetu, a muziĉku historiju i folklor na Akademiji za glasbo; dc rirala 1958. Od 1949 asistent, sada viši znanstveni suradnik C beno-narodopisnog instituta u Ljubljani. Prouĉava slovenski ziĉki folklor i predaje na Filozofskom fakultetu u Ljubljan DJELA: Gregor Rihar in slovenska ljudska pesem, Slovenska glasben vija, 1951—52l Znaĉilnosti gorenjske ljudske pestni, ibid., 1953—54; Dva pris k studiju slovenskega folklora, ibid.; Balada o zmešanem studentu, ibid., Godĉevski in plesni motivi tta panjskih konĉnicah, Slovenski etnograf, 1957: venske prireĊitve srednjeveške boţiĉne pesmi »Puer natus in Betlehem« (disert; 1958; Plesni tip sra;« pri Slovencih, III kongres folklorista Jugoslavije, Primitivna instrumentalna glasba in ples v slovenski narodni pesmi, Rad kor folklorista Jugoslavije, 1958; Predreformacijsko izroĉilo v slovenskih protesta: pesmaricah in poznejšem razvoju, Slovenski etnograf, 1961; Die Panflĉte ini nien, Deutsches Jahrbuch fur Volkskunde, 1961; Balada o maštevanju zap ljubice. Slovenski etnograf, 1962; Balada o nevesti detomorilki, Dela 17, S, 1963; Fekonja-Primer prevrstitve mrliške pesmi v pripovedno. Slovenski etn 1964; Das Gottscheer Volkslied vom warnend\n Vogel und seine slozvenische lage, Jahrbuch fiir Volksliedforschung.l 964; Slovenski napevi legendarne pesmi korjeni grešnik«, u knjizi I. Grafenauera, Spokorjeni grešnik, Dela 19, SAZU, Volksinstrumente der slozvenischen Maskenzvelt, Lares 31, 1965; Ljudska panonskega obmoĉja, Panonski zbornik, 1966; Legendarna pesem o »Mar brodnikm z glasbenega vidika, I. Grafenauer, Slovensko-hrvatska pesem rija in brodnik«, Dela 21, SAZU, 1966; Maria und die Turteltaube. Ein scheer Volkslied, Jahrbuch fur Voksliedforschung, 1966; Prekmurske pripo pesmi, Etnografija Pomurja, 1967; »Po polju ţe roţce cvetejo«. Prispevek k ra. vanju interetniĉnih vplivov v ljudski pesmi. Muzikološki zbornik, III, Skladnosti in razlike v ju&noslovanskih variantah balade o razbojnikovi Narodno stvaralaštvo, 1965, 25; Das slozvenische Volkslied in seiner Mannigj keit, Litterae slovenicae, Munchen 1968; Ljudska glasba med rešetarji in lo, vX RibniSki dolini, 1968; Zlogovanje v ljudski pesmi, Muzikološki zbornik, 97o; Jahresbibliographie der Volksballadenforschung, Annual Bibliograpr Folk Ballad Research, 1, 1968, Ljubljana 1970; »Marko skaĉe po zelenoj l Muzikološki zbornik, VII, 1971. D. (
KUNC, 1. Boţidar, kompozitor i pijanist (Zagreb, 18. 1903 — Detroit, 1. IV 1964). Na Muziĉkoj akademiji u Zagi studirao klavir kod A. Geiger-Eichhorn i S. Stanĉića (diplorr 1925) i kompoziciju kod B. Berse (diplomirao 1927). Od j nastupao kao pijanist, promiĉući stalno domaću pijanist literaturu i istiĉući se kao interpret djela francuskih impresi sta. God. 1929 postao nastavnik i kasnije profesor na Zagreba Muziĉkoj akademiji, na kojoj je 1941—51 vodio operni stu Od 1951 djelovao u SAD. Stvaralaĉki lik B. Kunca najpotpunije se ocrtava u njege klavirskim djelima u kojima, uz kompozicije velikog sonal 1 koncertantnog opsega, pre dava poetska, lirska minijat ĉesto programnog karakters tim djelima K. je razvio sp fiĉan zasićen klavirski slog rastao iz njegove sklonosti k proviziranju. Ponekad je taj blizak slogu francuskih im] sionista, na koje podsjeća ral ranost Kuncovih harmoi Ali K., za razliku od impre ništa, voli i preglednost a tektonike, tematski rad, jasn forme i melodijske linije. M muziĉarima svoje generacij Hrvatskoj K. je u izvjesr smislu osamljena pojava; su svi njegovi uţi suvreme otvoreno pristajali uz nacion smjer, on je vrlo rijetko piša duhu folklora (klavirski cil B. KU NC U poljima; Baletna scena 2 klavira). Od Kuncovih ; talih radova posebno se istiĉe rapsodiĉki klavirski koncert u -molu, jedno od rijetko uspjelih djela te vrste u hrvatskoj muziĉ literaturi. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; 2 koncerta za klavir: I, u h-m op. 22, 1934 i II, Koncert za male ruke u C-duru, 1962; 2 koncerta za viol: I, u g-molu op. 8, 1928 i II, u d-molu op. 55, 1955; Triptihon za violonĉt orkestar op. 40; Tri epizode za klavir i gudaĉki orkestar op. 58, 1955; Svet uvertira op. 13; Predigra ţalobnoj igri op. 25, 1935; Idila op. I, 1926; Simfon intermezzo op. 24, 1934; Dramatiĉni prolog op. 11, 1928—29; Marcia fun op. 31, 1936; Baletna scena op. 54. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u F-c op. 14; klavirski trio u fis-molu op. 17; klavirski kvartet u d-molu op. 36; virski kvintet u c-molu op. 35, 1937. Za violinu i klavir: sonatina op. 4: kompozicije op. 4; 3 kompozicije op. 28, 1936; Rondo op. 48, 1948; Aspira 1953 (takoĊer za violinu i orkestar). Za violonĉelo i klavi r: sonata u D-d op. 5, 1927; 2 kompozicije op. 10, 1929; Triptihon op. 40 (takoĊer za violon i orkestar); suita za 4 violonĉela i klavir op. 35 (III stavak, Uspavanka, p za violonĉelo i klavir). Ciklus For Piano and Percussion op. 60, 1956— Pastoral Fantasy za klarinet solo op. 59, 1957; Soliloquy za flautu solo op. 1957; Dance za obou solo op. 62, 1957; Buffoonery za fagot solo op. 63, ic Piece for Double-Bass solo op. 65, 1959. — KLAVIRSKA. Ĉetiri sonate u Des-duru op. 12, 1930; II, u Es-duru op. 27, 1936; III, u D-duru op. ; IV, u As-duru op. 43, 1943. Ver sacrum op. 2, 1926; Slobodne varijacije oj 1926; preludiji op. 9, 1928; U poljima op. 15; Improvizacija na narodnu pijevku op. 19; Mlado lišće op. 20, 1933; Legenda op. 21, 1933; Fantazija
KUNC — KUNTARIĆ
399
lijevu ruku op. 26, 1935—36; 2 nokturna op. 32; Capriccio u A-duru op. 38; 5 valcera op. 39; Romanca op. 42, 1942; 6 bagatela op. 44, 1944; 3 kompozicije op. 49, 1950; Odjeci djetinjstva op. 50; Tri prizora iz crtanog filma op. 51; Toccata op. 53, 1953; 6 kompozicija (Harmless Pieces) op. 56; Dvije plesne improvizacije op. 57; &sr kompozicija za mladeţ; Elegija; Dance Visions op. 64, 1958; Gleanings from the Old Country op. 66, 1959; Impromptu op. 67, 1959; Two Chapters from the Book of Job op. 68, 1960; Seven Album Leaves op. 70, 1960; Brief Croatian Suite, 1959; A Good Wish, 1961; više pojedinaĉnih preludija. Za 2 klavira: Baletna scena op. 54, 1953 (takoĊer za orkestar). — VOKALNA: balada Na Nilu za sopran i orkestar op. 7, 1927; 6 pjesmica za djeĉji zbor i klavir op. 23 (iz zbirke Ciciban O. Ţupanĉiĉa); Christmas Angels za zbor i klavir (harfu) op. 69, 1959. Za glas i klavir: 5 pjesama op. 6; 3 pjesme za sopran op. 16, 1931; Prosjak Rahitn op. 18, 1932; 3 pjesme za bas op. 29, 1936; 2 pjesme op. 30; Mrtva ljubav za duboki glas, 1941; Notturnino (vokaliza za sopran, prer. i za violonĉelo i klavir) op. 45, 1944; Vigilia za duboki glas, 1947; 3 pjesme na engleski tekst op. 52, 1952; De Elda's Love Songs op. 72, 1961; Tzuo Songs from Serbian Poetry op. 73, 1962 i dr. LIT.: J. An dreis, Glaso virske sklad be Boţ ida ra Kunca, Sv. C, 1942, 3—4. — K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — Isti, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Zagreb 1966. J. As.
V. Petrţelka. Uz to je 1909—18 kritiĉar lista Lidove noviny i suradnik Hudebni Revue. Kao kompozitor izraziti je predstavnik nacionalnog pravca, u poĉetku pod utjecajem L. Janaĉeka i V. Novaka. Ĉesto se oslanjao na muziĉki folklor svoje zemlje koji je temeljito poznavao.
2. Zinka, pjevaĉica, sopran (Zagreb, 17. V 1906 —). Sestra Boţidara; pjevanje uĉila privatno kod J. Oufednika i na zagrebaĉkoj Muziĉkoj akademiji kod M. Trnine i M. Kostrenĉić. Mnogo je i tada i kasnije radila s bratom Boţidarom, svojim dugogodišnjim korepetitorom. U toku studija izobraţavala se i kao koncertna i kao operna pjevaĉica, pa je već 1925 priredila svoj prvi samostalni koncert. Na opernoj pozornici debitirala je 1927 u Ljubljani kao Leo-nora (Verdi, Trubadur). God. 1928—36 bila je prvakinja Zagrebaĉke opere, nastupivši za to vrijeme u 27 uloga. U inozemstvu je prvi put nastupila u Dresdenu, 1928. Za rada na Zagrebaĉkoj operi gostovala je u Sofiji, Hamburgu, Grazu, Pragu, Brnu i drugdje. Pošto je neko vrijeme pjevala na Njemaĉkom kazalištu u Pragu, postala je potkraj 1937 ĉlanica opere Metropolitan u New Yorku, na kojoj je, uz manje prekide Z. KU N C djelovala više od 25 godina. Od nastupa na Metropolitanu datira njezin veliki meĊunarodni ugled, što ga je stekla na gotovo svim velikim ameriĉkim i evropskim opernim pozornicama (Buenos Aires, Rio de Janeiro, Mexico, Portorico; milanska Scala, londonski Covent Garden itd.). God. 1966 oprostila se od pozornice nastupom u Melropolitanu. Najvaţnije operne uloge Zinke Kune pripadale su talijanskom muziĉkom kazalištu. Kao velik interpret Verdijevih likova pjevala je glavne uloge u operama Aida, Rigoletto, Trubadur, Otelio, Krabuljni ples, Moć sudbine, Sitnom Boccanegra i Ernani. Uz Verdijeve opere istakla se i u Puccinijevim: Manon Lescaut, Madame Butterfly, Ĉedo zapada, Turandot. Pjevala je i u nizu drugih uloga standardnog opernog repertoara, medu kojima su Norma (Bellini), Andrea Chenier (Giordano), Cavalleria rusticana (Mascagni), Gioconda (Ponchielli), Fidelio (Beethoven), Tannhduser, Lohengrin i Walkiira (Wagner), Kavalir s ruţom (R. Strauss), Faust (Gounod), Ţidovka (Halevv), Louise (Charpentier) i Pikova dama (Ĉajkovski). Kao ĉlanica Zagrebaĉke opere nastupala je i u djelima hrvatskih kompozitora, pa u njezine kreacije idu Irmengarda (Lisinski, Porin), Lenka (Bersa, Oganj) i Lovica (Zajc, Ban Leget). Kao oratorijska pjevaĉica posebno se isticala u Verdijevu Rekvijemu, u Beethovenovoj Missi solemnis i IX simfoniji i dr. Od svih jugoslavenkih pjevaĉica svoje i starije generacije, K. je stekla neosporno najviše priznanja u meĊunarodnom svijetu. Njezin kristalno ĉisti glas velika opsega, neobiĉno prikladan za isticanje svih obiljeţja belkanta, neobiĉne mogućnosti bojenja i nijansiranja, njezina vjernost notnom tekstu, velik raspon uţivljavanja u uloge veoma razliĉita karaktera, kao i znatne glumaĉke sposobnosti, uĉinili su Zinku Kune jednom od najzapaţenijih, najistaknutijih pjevaĉica svoga vremena.
KUNEJ, Egon, muziĉki pedagog i zborovoĊa (Šmarje pri Jelšah, 2. VIII 1912 —). Studij muzike završio 1936 na pedagoš kom odjelu Drţavnog konzervatorija u Ljubljani. God. 1938—41 u Šibeniku, profesor gimnazije i dirigent pjevaĉkog društva Kolo; tamo je osnovao muziĉku školu. God. 1945 u Celju profesor gimna zije, od 1946 direktor muziĉke škole. Organizator celjskog muziĉ kog ţivota i jedan od utemeljitelja Omladinskog pjevaĉkog festi vala. Osnovao 1945 i do 1965 vodio Omladinski mješoviti zbor s kojim je stekao priznanja na natjecanjima i gostovanjima po Jugoslaviji. Od 1949 vodi Komorni muški zbor s kojim je osvojio prve nagrade u Llangollenu (1957), Arezzu (1963) i Gorici (1964, 1965-) B. Lk. KUNIĈIĆ, Vinko, muzikolog i kompozitor (Dol na Hvaru, 1. IV 1894—). Dominikanac; studij filozofije i teologije završio 1920 u Dubrovniku; doktorat muzikologije stekao 1934 na Univerzitetu u Fribourgu (P. Wagner). Srednjoškolski profesor u Zagrebu i 1944—49 direktor Muziĉke škole u Dubrovniku. Ţivi u Starom Gradu na Hvaru.
LIT.: D. Ewcn, Living Musicians, New York 1940. — H. Rosenlhal, Sopranos of Today, London 1956. — D. Brook, Singers of Today, London 1958 (II izd.). J. As.
KUNC, Jan, ĉeški kompozitor i muziĉki pedagog (Doubravice, 27. III 1883 —). Studirao na Orguljaškoj školi u Brnu kod L. Janaĉeka, i privatno u Pragu kod V. Novaka. Sav njegov pedagoški rad vezan je uz grad Brno gdje je 1919 postao sekretar, zatim i nastavnik Konzervatorija (1923 profesor i do 1945 direktor). Odgojio je brojne uĉenike od kojih je najistaknutiji kompozitor
DJELA: simfonijska pjesma Pisen mladi, 1914—16 (prer. 1933); Moravsky lanec za orkestar, 1935. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta, 1909—1949; klavirski trio, 1904; sonata za violinu i klavir, 1931. — KLAVIRSKA: sonata, 1903 (prer. 1958); 20 varijacija na slovaĉku narodnu pjesmu Kronika, 1926; Ĉeške tance, 1945—46; Lišenske lidove tance, 1950; Minijatury, 1954—57 i dr. — Opera Pani z ndmofi (po H. Ibsenu), nedovršena. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: kantata Sedmdesdt tisic (P. Bezruĉ), 1907; zborovi; solo-pjesme uz orkestar i uz klavir. — Misa za sopran i orgulje, 1907 (prer. za zbor i orgulje, 1932). — Brojne obradbe narodnih pjesama. — Ĉlanci i prikazi u muziĉkim ĉa sopisima. LIT.: B. Štidron, Janaĉek a Kune, Rvtmus, 1942—43. — Isti, K sedmdesatce Jana Kunce, Hudebni rozhledv, 1953. — j. Vyslouiil, Skladetelsky profil Jana Kunce, ibid., 1958. — J. Buţga, Jan Kune, MGG, VII, 1958. — Z. Zouhar, Skladatel Jan Kune, Praha 1960.
DJELA. CRKVENA: rekvijem Missa pro defunetis za 4-gl. zbor, 1919; 3 mise uz orgulje (Missa in honorem Reginae; Misa u ĉast Gospe Karmehke; Misa na ĉast sv. Josipa); litanije; antifone; moteti; crkvene pjesme. — Kompo zicije za orgulje. — Que ratio inter scriptores de mušica medii aevi et philosophiam seholasticam existat, I (disertacija), 1934; ĉlanci i studije. K. Ko.
KUNNECKE, Eduard, njemaĉki kompozitor (Emmerich na Rajni, 27. I 1885 — Berlin, 27. X 1953). Studirao na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (M. Bruch). Najviše je uspio u djelima lake, zabavne muzike, u kojima ima svjeţe, dopadljive melodike. DJELA. DRAMSKA. Opere: Robins Ende, 1909; Die Circe, 1912; Coeur As, 1913; Nadja, 1930; Walter von der Vogelzveide, 1945. Operete: Wenn Liebe ertoacht, 1920; Der Vetter aus Dingsda, 1920; Die Ehe im Kreise, 1921; Verliebte Leute, 1922; Die hellblauen Schzvestern, 1925; Lady Hamilton, 1926; Klein Dorrit, 1932; Gliickliche Reise, 1932; Herz ilber Bord, 1935; Die Wunderbare, 1941; Hochzeil mit Erika, 1949 i dr. — Scenska i filmska muzika. — Dva klavirska koncerta, orkestralne uvertire i suite. — Solo-pjesme. LIT.: E. Nick, Eduard Kiinnecke, MGG, VII, 1958.
KUNST, Jaap (Jakob), nizozemski etnomuzikolog (Groningen, 12. VIII 1891 — Amsterdam, 7. XII 1960). Uĉio violinu (C. Schroner, L. Zimmerman), kasnije završio studij prava. Intenzivno prouĉavao muziĉki folklor Jave i Balija; 1930—34 temeljito istraţio muziĉki folklor ĉitavog indonezijskog arhipelaga. Vrativši se u Evropu drţao predavanja u mnogim zemljama. Od 1936 konzervator etnološkog odjela Kolonijalnog instituta u Amsterdamu, gdje je od 1942 predavao etnologiju i muzikologiju na Univerzitetu. K. je bio jedan od vodećih autoriteta u pitanjima indonezijskog folklora. Zanimljive su njegove tvrdnje o vezama tog folklora s balkanskim. DJELA: Terschallinger Volksleven, 1915 (III izd. 1951); Noord-Nederlandsehe volksliederen en dansen (3 sv.), 1916—18; De Toonkunst van Bali, 1925; HindoeJavaansche muziek-instrumenten (suraĊivao R. Goris), 1927; A Study of Papuan Music, 1931; Over zeldzame fluiten en veelstemmige muziek in het Ngada en Nageh-gebied, 193r; De Toonkunst van Java (2 sv.), 1934; Een ander over den Javaanschen gamelan, 1940 (IV izd. 1945); Music in Flores, 1942; De tvaardeering van exotische muziek in den loop der eeuiven, 1942; Een en ander over de muziek en den dans of de Kei-eilanden, 1946; De Inheemsche muziek en de ZendirG, 1947; Around Von HornbosteVs Theory of the Cycle of Blozon Fifths, 1948; The Cultural Background of Indonesian Music, t949; Music in Java, Jts History, its Theory and its Technique (2 sv.), 1949; Een en ander over Metriek, Rhythmiek en Meerstemigheid, 1950; Musicologica. A Study of the Nature of Ethno-Musicology, its Problems, Methods and Representative Personalities, 1950 (II izd. pod naslovom Ethno-Musicology, 1955); Kulturhistorische Beziehungen zviischeti dem Balkan und Indonesien, 1953; Music in Neto Guinea, Three Studies (posth.), 1967.
KUNTARIĆ, Ljubo, kompozitor (Ĉakovec, 20. VI 1925 —). Završio studij na Tehniĉkom fakultetu u Zagrebu; muziku uĉio privatno u Varaţdinu i Zagrebu. Od 1951 djeluje kao inţenjer hidrogradnje u Opatiji. Kao kompozitor afirmirao se na podruĉju vedrog muziĉkog kazališta i zabavnih melodija.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 Plesne suite, 1950 i 1952; Iz plesnog albuma, 1951; Zaplešimo, 1955. — Duhaĉki kvintet u G-duru, 1958. — DRAMSKA. Muziĉke komedije: Skandal u Parizu, 1956; Hotel Maestral, 1958 i Afera u metropoli, 1962. Operete: Do viĊenja, Lelijo, 1956 i Tri srca, 1958. Filmska i scenska muzika. — VOKALNA. Masovne i borbene pjesme: Pjesma mladosti Đaĉka pjesma; Pjesma radu; Kroz slavnu zemlju; Pjesmi športaša. Djeije pjesme :
400
KUNTARIĆ — KURET
Vesela gramatika; Pjesma zrikavaca; Grudanje; zbirka Pjesmarica za malene, 1963. — ZABAVNE MELODIJE: Ta tvoja ruka mala; Ako nećeš da te ljubim; Nina; Ti nisi samo moj san; Na jedrilici; Pave, ja i mandolina; Autobus Calypso; U nedilju, Ane; Volio bih da me voliš i dr. K. Ko.
KUNZ, Erich, austrijski bas-bariton (Beĉ, 20. V 1909 —). Pjevanje uĉio u Beĉu (Th. Lierhammer, H. Duhan); debitirao X 933 u Troppauu kao Osmin (Mozart, Otmica iz Seraja). Operni solist u Plauenu, Breslauu i od 1941 na Drţavnoj operi u Beĉu. Pjevaĉ velike meĊunarodne reputacije, osobito u buffo-ulogama, gostovao na Covent Gardenu u Londonu, Scali u Milanu, Metropolitanu u New Yorku, Teatru Colon u Buenos Airesu, na festivalima u Salzburgu, Bavreuthu, Edinburghu, Glvndebourneu i drugdje. U njegove najveće kreacije idu Figaro (Mozart, Figarov pir), Leporello (Mozart, Don Giovanni), Guglielmo (Mozart, Cosi fari tutte) i Beckmeser (Wagner, Majstori pjevaĉi). Snimio više gramofonskih ploĉa. KUNZ, Ernst, švicarski kompozitor i dirigent (Zimmervvald kod Berna, 2. VI 1891 —). Uĉenik F. Klosea i B. Kellermanna na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu. Od 1914 djelovao kao kazališni dirigent (Breslau, Marienburg, Rostock, 1916—18 u Miinchenu). Vrativši se u Švicarsku, postao 1919 muziĉki direktor u Oltenu, a 1927 zborovoĊa Uĉiteljskog pjevaĉkog zbora u Ziirichu s kojima je polazio na brojne turneje. Kunzovi radovi odaju teţnje za koloristiĉkim efektima. Najveći je uspjeh postigao vokalnim kompozicijama. Istakao se kao zborovoĊa pjevaĉkih društava u Ziirichu, Oltenu, Solothurnu i Oberaargauu. Djelovao je i kao orkestralni dirigent (simfonijski orkestar u Winterthuru). DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfo nija: I, 1917; II, 1921; III, 1942; IV, 1965 i V, 1966. Koncerti: za klavir, 1929; za violinu, 1957 i za violu, 1952; Concertino bucolico za obou i gudaĉki orkestar, 1928; scherzo Caskel, 1930; varijacije, 1954; triptih Drei Lebensalter, 1964; suite. — KOMORNA: gudaĉki trio; 3 gudaĉka kvarteta, 1916, 1925 i 1959; klavirski trio, 1920; klavirski kvartet, 1956; kvintet za duhaĉe i harfu, 1916; 2 sonate za violinu i klavir; sonata i rap sodija za violonĉelo i klavir. — Dvije sonate i druge kompozicije za klavir. — DRAMSKA: opera Der Facher (po Goldoniju), 1929; puĉka opera Vreneli ab den Guggisberg, 1937; igrokazi Die Hochzeitsreise, 1958 i dr. Scenska muzika. — VOKALNA. Oratoriji: Weihnachtsoratorium, 1924; Vom irdischen Leben, 1931—-49 i Psalter und Harfe (Eichendorff i odlomci iz Biblije), 1956. Kantate Huttens letzte Tage (C. F. Meyer), 1925; Einkehr (Eichendorff), 1944 i Weisheit des Herzens (u poĉast Pestalozziju), 1946. Ciklusi pjesama za sole, zbor i orkestar; brojni zborovi (oko 300 a cappella); solo -pjesme uz orkestar i uz klavir. — CRKVENA: 2 mise, 1932 i 1934; rekvijem, 1941; moteti. — Zbirka obradbi narodnih pjesama Lied und Land (4 sv.). LIT.: C. Kleiner, Ernst Kunz zum 60. Geburtstag, SMZ, 1951, 6. — Isti, Ernst Kunz, 1953. — H. Ehinger, Ernst Kunz, MGG, VII, 1958.
KUNZEN (Kuntzen), njemaĉka obitelj muziĉara. 1. Johann Paul, kompozitor (Leisnig, Saska, 31. VIII 1696 — Liibeck, 20. III 1757). Studirao na Univerzitetu u Leipzigu. God. 1718 dirigent u Zerbstu i Wittenbergu, 1723—32 operni kompozitor (do 1725 i direktor opere) u Hamburgu, od 1732 orguljaš u Liibecku. Nastavljajući tradiciju veĉernjih koncerata (Abendmusiken), koje je osnovao D. Buxtehude (1673), K. je organizirao i niz drugih muziĉkih priredbi, te veoma mnogo pri donio razvitku muziĉkog ţivota Hamburga. Od njegovih djela saĉuvane su samo pojedine simfonije i uvertire, 2 koncerta za ĉembalo i orkestar, 4 serenade i oratorij Der verlorene Sohn. 2. Adolf Carl, pijanist i kompozitor (Wittenberg, 22. IX 1720 — Liibeck, VII 1781). Sin Johanna Paula; 1749—53 ĉlan dvorskog orkestra u Schvverinu; 1754—57 ţivio u Londonu, a 1757 naslijedio je svog oca, orguljaša u Liibecku. U njegovu opseţnom opusu istiĉu se pjesme za glas i klavir (uz flautu ili violinu ad libitum) Lieder zum Unschuldigen Zeitvertreib. DJELA. ORKESTRALNA: 16 simfonija. Koncerti: 5 za klavir; 21 za violinu; 1 za violonĉelo; 8 za flautu te 6 za obou. Pet uvertira, 1750—52. — KOMORNA: 17 sonata za violinu i klavir; 12 sonata za ĉembalo, 1759; 6 sonata za ĉembalo; 6 sonatina za klavir; varijacije A Collection of Lessons for Harpsichord. . . — Ĉetiri operna intermezza. — VOKALNA: 14 oratorija, 1757—80; 5 pasija, 1750—77; 9 kantata, 1750—77; prigodne kantate; Lieder zum Unschuldigen Zeitvertreib (3 sv.), 1748, 1754 i 1756. — Udţbenik za generalbas, 1745. NOVA IZD.: 4 pjesme obj. M. Friedlaender (Das deutsche Lied im :8. Jahrhundert, 1902), a I simfoniju M. Schneider (1957).
3. Friedrich Ludvvig Aemilius, kompozitor (Liibeck, 24. IX 1761 — Kabenhavn, 28. I 1817). Sin i uĉenik Adolpha Carla; studirao pravo u Kielu. Djelovao najprije u Kobenhavnu. Zatim je 1789 s Reichardtom osnovao u Berlinu muziĉko nakladno poduzeće, u kojem je izdavao ĉasopise Musikalisches Wochenblatt (1791) i Musikalische Monatsschrift (1792). Kraće vrijeme dirigent u Frankfurtu na Majni i Pragu; 1796 naslijedio J. A. P. Schulza, dvorskog dirigenta u Kobenhavnu. Svojim organizatorskim, dirigentskim i kompozitorskim radom K. je izvršio velik utjecaj na muziĉki ţivot Danske. Kao izraziti dramatski talenat dao je najbolja ostvarenja u velikim vokalno-instrumentalnim djelima; osobiti uspjeh imali su njegovi scenski radovi, bliski umjetnosti W. A. Mozarta. DJELA. DRAMSKA: Blizu 20 opera i Singspiela, od kojih su najpoznatiji: Holger Danske, 1789; Vinhosten, 1796; Erik Ejegod, 1798; Eropolis, 1803; Kapertoget, 1808 i Husarerne paa Frieri, 1813. Scenska muzika. — VOKALNA: oratoriji i veća djela za sole, zbor i orkestar; kantate; zborovi; solo -pjesme.
NOVA IZD.: Scensku muziku za igrokaz Gyrithe obj. Ch. Barnekow (j a 3 solo-pjesme M. Friedlaender (Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, '■ LIT.: B. Friis, Friedrich Ludwig Aemilius Kunzen (disertacija), 1943- — 5. Lunn, Friedrich Ludwig Aemilius Kunzen, MGG, VII, 19 G. Karstddt, Kunzen, Johann Paul, Adolph Carl, ibid., 1958.
KUPFERMAN, Meyer, ameriĉki kompozitor (New ^ 3. VII 1926 —). Studirao u New Yorku na High School of 1 i na Queens College. U kompoziciji samouk. Od 1951 pro komorne muzike na Šarah Lawrence College u Brouxvilleu ( York). K. je 1961 zapoĉeo komponirati seriju djela pod naslc Cycle of Infinities, od kojih je svako namijenjeno drugom sas a sva su izgraĊena na istom dodekafoniĉkom nizu tonova. DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, Chamber Symphony, II, Little Symphony, 1953; III, ?; IV, 1956 i V, Lyric Symphonie, 1958. J nijeta, 1951; koncert za klavir, 1949; koncert, 1948; divertimento za ko orkestar, 1950; varijacije, 1960; Devil Dance, 1961. — KOMORNA. Pi Ċaĉkih kvarteta: I i II, 1946; III, 1947; IV, 1959 i V, 1960. Music za gi 1947; klavirski trio, 1947; Trio concertante za flautu, klarinet i violinu, kvartet za engleski rog i gudaĉe, 1947; varijacije Curtain Raiser za flautu, kl rog i klavir, 1960; kvintet za fagot i gudaĉe, 1950; duhaĉki kvintet, 1958 cert za sekstet, 1950; koncert za flautu, klavir i gudaĉki kvartet, 1955; k za 11 limenih duhaĉkih instrumenata, 1948; Evocation za violonĉelo i 1951; Four Charades za flautu i klarinet, 1956; suita za violonĉelo, 1948; za violonĉelo, 1960. — KLAVIRSKA: sonata, 1948; Sonata on jazz ele, 1958; partita, 1949; varijacije, 1950. Koncert za 2 klavira, 1958. — DRAM Opere: In a Garden, 1950; Doctor Faustus Lights the Lights, 1953; The C Fern, 1956; Voices For a Mirror, 1956 i Draagenfoot Girl, 1957. Baleti: The Set, 1948; Goya-esque, 1948; Ready, yes Ready, 1950; Eamily Portrait, Electra, 1952; Falls the Shadozv, 1956 i Persephone, 1963. Filmska rr — VOKALNA: kantate Homeric Suite, 1955 i Comicus Americanus; Pers. za sopran i orkestar, 1954; zborovi; solo-pjesme. — Ciklus djela Cycle o. nities izgraĊenih na istom dodekafoniĉkom nizu: I, za flautu, 1961; II, za 1962; III, za saksofon, kontrabas i udaraljke, 1962; IV, za sopran, 196 1. dio za violonĉelo, 2. dio Jazz Concerto, 1963; VI, za violonĉelo, 3 sak< i bas, 1963; VII, za zbor , 1963; VIII, za klavir, 1963; XII, za komorni ori 1968; opera The Judgement (umjesto orkestra prikazivanje na pozornici pjevanje zbora snimljeno na magnetofonsku vrpcu), 1967; XXV, 196!
KUPKOVIĈ, Ladislav, slovaĉki kompozitor, violinist rigent (Bratislava, 17. VIII 1936—•). U kompoziciji samouk; linu i dirigiranje studirao —55 na Visokoj muziĉkoj u Bratislavi. God. 196c dirigent Filharmonijskog 1 stra u Bratislavi, 1963 ut ljio je tamo ansambl h dneška. K. je jedan od naji nutijih predstavnika slo^ muziĉke avangarde. DJELA (izbor): Rozhovory utu i fagot, 1961; Skica za englesl -basklarinet, rog, trublju i tirr 1962; Otazky a odpovedi za 3 fl tam-tam, 1962; Zaltn za 4 roga, Sketch za 6 sviraĉa, 1962; Decoh 4 oboe, 4 trublje i 12 bubnjara, Rozhovor ĉasu s hmotou L. KU PKOVIĈ za fagot i bnjara, 1965; Ozveny za 31 si 1966 (takoĊer i za orkestar); Mas za za trombon, crkvena zvona, 6 timpana i 3 tam-tama, 1965; Pismena vokalista, 1967; Menej i viac za bas-klarinet i klavir, 1967; Pred-s-za za koi ansambl, 1967; Cluster-Dynamika-Glissando za gudaĉki kvartet, 1967; D, dirigenta i orkestar, 1968; Oktoedr za 4 flaute, 2 oboe, 2 trublje, 2 harfe, 2 rafona, 4 bubnjara i 8 violina, 1968; Vykfiky za komorni ansambl, 1968; gram za instrumente; Les Adieux za klavir, 1968; Akroasis za orkestar, Profily, 1968; Ad libitum, Happening, 1969; Statidchen, 1969; B-Erinner za elektronske zvukove i orkestar, 1970; Klanginvasion, makro-kompc za grad Bonn, 1970; Musikatlas za orkestar, 1970.
KUPLET (franc. couplet, deminutiv od couple par), i. leţi šaljiva, pa i frivolna pjesma u više strofa s pripjevom. 2. U pjesmama s pripjevom, one strofe kojima se teksi razliku od pripjeva, neprekidno mijenja. U izvedbi takvih pje; opreĉnost izmeĊu kupleta i pripjeva ĉesto je naglašena i timi k. izvodi samo jedan pjevaĉ (ili 2—3), a pripjev svi ostali. I ĉinjenici leţi moţda i podrijetlo naziva. 3. U instrumentalnoj (osobito ĉembalistiĉkoj baroknoj mi promjenljivi stavci ronda koji povezuju nastupe glavne I (po shemi: A-B-A-C-A-D). n
KURI-ALDANA — KUSSEWITZKY KURI-ALDANA, Mario, meksiĉki kompozitor (Tampuco, Tamaupilas, 15. VIII 1931 —). Studirao na Escuela Nacional de Mušica u Mexicu, zatim kod R. Halfftera i L. de la Fuentea i u Buenos Airesu kod R. Malipiera, B. Maderne, A. Coplanda, L. Dallapiccole i A. Ginastere. Nastupa i kao dirigent. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Sacrificio, 1959 i II, za gudaĉki orkestar, 1967; koncert za klavir, 1963. — Puentes za gudaĉki kvartet, 1965. — Kompozicije za klavir. — VOKALNA: oratorij Amarillo era el color de la esperanza za mezzosopran, recitatora i jazz-band, 1966; misa za zbor i i orgulje, 1969. — Balet Presencias, 1966.
KURPINSKI, Karol Kazimierz, poljski kompozitor (Wloszakowice, 6. III 1785 — Varšava, 18. IX 1857). God. 1797 orguljaš u Sarnowu; 1800 postao ĉlan kućnoga gudaĉkog kvarteta F. Polanovvskog u Moskvi. Od 1810 u Varšavi dirigent Narodnog kazališta i 1824—40 direktor opere. Uz to predavao teoriju na Školi za muziku i dramsku umjetnost, a 1835—40 vodio i vlastitu pjevaĉku školu. Djelovao je (1825—42) i na dvoru. God. 1820 utemeljio i do 1821 izdavao prvi poljski muziĉki ĉasopis Tygodnik Muzyczny. Prouĉavao poljsku muziĉku prošlost o kojoj je objavio brojne ĉlanke i prikaze. Od kompozicija najvrednija su mu scenska i vokalna djela. Uz konvencionalne elemente, preuzete iz ranijih epoha, njegove su opere proţete poljskim narodnim melosom; najuspjelija je Krakowiacy i Gorale. Njegova pjesma Warszaurianka bila je ustaniĉka himna za revolucionarnih previranja tridesetih godina. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Bittoa pod Mozajskiem, 1812; koncert za klarinet, 1823; koncertna uvertira; mazurke; poloneze i dr. — Komorne kompozicije. — KLAVIRSKA: 50 poloneza; 6 mazurki; fantazije; fuga; varijacije i dr. — DRAMSKA. Opere: Dwie chatki, 1811; Palac Lucypera, 1811; Szarlatan czyli vjskreszanie umarlych, 1814; Jadzviga krolozva Polski, 1815; Aleksander i Apellas, 1815; Mala szkola ojcoiv, 1916; Zabobon czyli Krakowiacy i Gorale, 1816; Jan Kochanoivski, 1817; Zamek na Czorsztynie czyli Bojomir i Wanda, 1819; Kazimierz Wielki, 1821; Cecylia Piaseczynska, 1829 i dr. Operete; melodrame; baleti. — VOKALNA: oratorij; kantate; brojne patriotske pjesme (Warszazvianka, 1831; Lifurinska). — šest misa (Msza Wiejska); Te Deum; crkvene pjesme. — Teoretske i druge rasprave. LIT.: H. Pomorska, Karol Kurpinski, Lodţ 1848. — A. VCieczorek, Karol Kurpiriski, Prezegla,d muzyczny, Poznali 1931. — J. Reiss, Korvfeusz muzvki polskiej, Karol Kurpinski, Wiedza i Ţycie, 1949, 12. •— T. Strumillo, Uwertury Kurpihskiego, Krakow 1954. — K. Szvaryczezvska, Karol Kazimierz Kurpinski, MGG, VII, 1958. — H. Harley, Dyrektorska kariera K. Kurpiiiskiego, Ruch muzyczny, 1968.
KURTAG, Gyorgy, madţarski kompozitor (Lugos, Rumunjska, 19. II 1926 —). Studirao na Konzervatoriju u Budimpešti (P. Kadosa, S. Veress, F. Farkas) i u Parizu (D. Milhaud, O. Messiaen, M. Stein). U Budimpešti predavao 1958—63 na muziĉkoj školi B. Bartdk, a od 1967 djeluje ondje kao profesor klavira i komorne muzike na Visokoj muziĉkoj školi. Blizak Schonbergu i beĉkoj školi izgradio je izvoran i izraţajno bogat muziĉki govor, koji se odlikuje bogatstvom i raznolikošću zvuĉnih boja. DJELA: koncert za violu, 1954. — Gudaĉki kvartet, 1959; duhaĉki kvintet 1959;'8 dueta za violinu i cimbal, 1961; Jelek za violu, 1961; 8 kompozicija za klavir, 1961. — Scenska muzika za Shakespearove drame Oluja, 1960 i Hamlet, 1962. — Koncert Bornemisza Piter mondasai za sopran i klavir, 1968; ciklus pjesama (P. Gulyas) za glas, cimbal i violinu, 1969; zborovi; solo -pjesme.
KURTH, Ernst, austrijski muzikolog (Beĉ, 1. VI 1886 — Bern, 2. VIII 1946). Teoriju i klavir uĉio kod R. Grunda, a muzikologiju na beĉkom Univerzitetu (G. Adler), gdje je doktorirao 1908. God. 1912 privatni docent Univerziteta u Bernu, od 1920 profesor. Na toj je katedri predavao do smrti. Tumaĉeći melodijske i harmonijske pojave kao odraz duševne napetosti i popuštanja, K. je na nov naĉin osvijetlio proces muziĉkoga stvaranja u svojim kapitalnim djelima o Bachovoj polifoniji, o romantiĉkoj harmoniji, o Bruckneru i o muziĉkoj psihologiji. U opseţnoj studiji o Bachovu višeglasju K. je podvrgao melodiju, u monodiji i u polifonom tkivu, svestranoj analizi. Pri tom je medu njenim osobinama isticao u prvom redu linearnost i motoriĉnost. U raspravi o romantiĉkoj harmoniji daje nova tumaĉenja akorda kao nosilaca samostalnih, izrazito romantiĉkih vrednota i »odraza podsvjesnog«. Njegovo veliko djelo o Bruckneru (jedno od najvećih i najvaţnijih što su dosad napisana o tom muziĉaru) pokazuje u prvom redu Kurthov odnos prema formi, u kojoj on gleda rezultat stvaralaĉkoga procesa: »Forma se nikad ne moţe odvojiti od duha, koji ju je dozvao u ţivot.« Premda su Kurthove tvrdnje ĉesto bile objekt kritike i polemike, njima se ne moţe osporiti originalnost i svjeţina. DJELA: Zur »Ars cantus mensurabilis« des Franko von Koln, KMJ, 1908; Die Jugendopern Clucks bis Orfeo (disertacija), SMW, 1908; Die Voraussetzungen der theoretischen Harmonik und der tonalen Darstellungssysteme, 1913; Crundlagen des linearen Kontrapunkts. Einfukrung in Stil und Technik von Bachs melodischer Polyphonie, 1917 (V izd. 1956); Zur Motivbildung Bachs, Bach-Jahrbuch, 1917; Romantische Harmonik und ihre Krise in Wagners »Tristan« 1920 (III izd. 1923; novi otisak 1968); Bruchner (2 sv.), 1925; Musikpsychologie, 1931 (novi otisak 1969). — Redigirao novo izd. sonata i suita za violinu i za violonĉelo solo J. S. Bacha, 1921 i Berner Verb'ffentlichungen zur Musikforschung, 1927. LIT.: E. Bucken, Kurth als Musiktheoretiker, Melos, 1923, 7—8. — W. Schul, Ernst Kurth zum 60. Geburtstag, SMZ, 1946. • — W. Kreidler, Ernst Kurth, MF, 1949. — K. von Fischer, Ernst Kurth, MGG, VII, 1958. MU Z. E., II, 2 6
401
KURTZ, Efrem, ameriĉki dirigent ruskoga podrijetla (Petrograd, 7. XI 1900 —). Studirao na Petrogradskom konzervatoriju i na Sternovu konzevatoriju u Berlinu. Nakon koncertne turneje po Njemaĉkoj i Poljskoj postao 1924 dirigent u Stuttgartu. God. 1928 bio je dirigent baletne trupe A. Pavlove, a 1933—42 Ruskih baleta u Monte Carlu. Preselivši u SAD 1943—48 dirigent Filharmonije u Kansas Citvju, 1948—54 vodio Houston Symphony Orchestra, a od 1954 Simfonijski orkestar u Liverpoolu. Koncertirao na brojnim turnejama po Evropi i SAD. Kao dirigent velikog iskustva i širokog horizonta, uvelike je podizao standard orkestara koje je vodio. KURZ, Selma, austrijska pjevaĉica, koloraturni sopran (Biala, Galicija, 15. XI 1874 — Beĉ, 10. V 1933). Debitirala 1896 u Frankfurtu na M., a 1899—1926 bila je ĉlanica beĉke Drţavne opere. Pjevala je na mnogim evropskim i ameriĉkim pozornicama. Suvremeni kritiĉari usporeĊivali su je s najvećim umjetnicama prošlosti. Njezina najuspjelija uloga bila je Gilda (Verdi, Rigoletto). Istakla se i kao koncertna pjevaĉica. LIT.: H. Goldmann, Selma Kurz, Der Werdegang einer Sangerin, Bielitz 1933-
KURZINGER, 1. Franz Xaver (Ignaz), njemaĉki kompozitor i pedagog (Rosenheim, Gornja Bavarska, 30. I 1724 — Wiirzburg, 12. VIII 1797). U mladosti vojni muziĉar. Studirao kod C. H. Graunau pruskom zarobljeništvu u Berlinu. Kasnije nastavio studij u Bonnu i na putovanju po Italiji kuda ga je poveo kolnski knez Clemens August. Odi751 u Wiirttembergu dvorski dirigent, od 1763 u Wiirzburgu dvorski violinist i univerzitetski muziĉki direktor. Bio je cijenjen i poznat kao autor crkvene muzike i osobito kao pedagog. Njegov je uĉenik bio i Abee Vogler. DJELA: David et Apollo . . . sive VIII Symphoniae solemniores za orkestar 1750. — Školska opera Fides et perfidia. — Oratorij Der sterbende Heiland; kantata Wut und Liebe. — Missa solemnis za zbor i orkestar, 1794; brojne crkvene kompozicije. — Priruĉnici Getreuer Unterricht zum Singen mit Manieren und die Violin zu Spielen, 1763 i Kurze Anzveisung die Mandorra zu schlagen.
2. Paul Ignaz, kompozitor (Mergentheim, 28. IV 1750 — Beĉ, nakon 1820). Sin Franza Ignaza; od 1775 bio ĉlan dvorske kapele bavarskoga kneza u Miinchenu, od 1777 violinist na dvoru kneza Thurn und Taxisa u Regensburgu, gdje je 1780—£3 i dvorski kazališni dirigent. Od 1786 ţivio u Beĉu baveći se i pedagoškim radom. DJELA: 4 simfonije; 12 njemaĉkih plesova za orkestar, 1792. — Hofball-Tanze za klavir, 1816. — DRAMSKA. Singspieli: La Contessina, 1775; Julie, 1780; Ćora und Alonzo, 1781; Die Bergknappen, 1782; Die Illumination, 1787 i dr. Baleti: Inkle und Yoriko, oko 1780; Ulissens Ruckkunft nach Ithaka, 1781; Der von der Liebe gebdndigte Kriegsgott, 1783 i dr. — Kantata La Sconfitta di Sisara; dueti; pjesme. LIT.: O. Kaul, Kurzinger, 1. Franz Xaver, 2. Paul Ignaz, MGG, VII, 1958.
KUSSER (Cousser), Johann Sigismund, njemaĉki kompozitor (Poţun, danas Bratislava, kršten 13. II 1660 — Dublin, Irska, potkraj XI 1727). God. 1674—82 ţivio u Parizu, gdje mu je bio prijatelj i uĉitelj J.-B. Lully. Od 1690 dirigent na novoosnovanoj javnoj operi u Braunschvveigu; zbog nesuglasica odlazi 1694 u Hamburg, gdje kao organizator, dirigent i kompozitor mnogo pridonosi procvatu tamošnje opere. God. 1697 dirigent u Nurnbergu i Augsburgu, a 1698—1704 u Stuttgartu. Ţivio je zatim neko vrijeme u Londonu; 1710 postao je dvorski dirigent irskog potkralja u Dublinu. K. je uvelike utjecao na razvitak njemaĉke orkestralne muzike uvodeći u suitu, po uzoru na Lullvja, francusku uvertiru i nove plesne stavke. DJELA. ORKESTRALNA. Zbirke suita: Composition de Musique 1682; Apollon enjoue . . . , 1700; Festin des Muses . . . , 1700 i La Cicala della cetra d' Eunomio, 1700. — DRAMSKA. Opere: Julia, 1690; Cleopatra, 1691; Anadne, 1692; Narcissus, 1692; Erindo, 1694; Gensericus . . . , 1694; Pyramus und Thisbe i Der grossmiitige Scipio Africanus, '1694. Singspieli: Jason, 1692; Andromeda, 1692; Porus, 1693 i Der verliebte Wald. Kazališne serenade i divertimenti. NOVA IZD.: ariju iz opere Erindo obj. A. Schering {Geschichte der Musik in Beispielen, 1931; novo izd. 1953); 1 uvertiru iz zbirke Composition de musique obj. H. Osthoff (Nagels Musik-Archiv); nekoliko arija, dueta i zborova iz opere Erindo obj. isti (Das Erbe deutscher Musik, 1935)LIT.: H. Scholz, Johann Sigismund Kusser. Sein Leben und seine Werke (disertacija), Leipzig 1911. — H. Becker, Johann Sigismund Kusser (Cousser), MGG, VII, 1958.
KUSSEWITZKY (Kusevickij), Sergej, ruski dirigent (Višnij Voloĉek, 26. VII 1874 — Boston, 4. VI 1951). Na školi Filharmonijskog instituta u Moskvi uĉio 1888—94 kontrabas. Prvi put nastupio kao dirigent 1908 u Berlinu na koncertu djela ruskih autora. God. 1909 osnovao u Berlinu nakladno poduzeće u kojem je izdavao kompozicije ruskih muziĉara. Iste godine otvorio i podruţnicu u Moskvi. Ondje je organizirao i vlastiti simfonijski orkestar. Od 1918 bio dirigent Drţavnoga simfonijskog orkestra u Lenjingradu. God. 1920 preselio u Pariz i tamo od 1921 prireĊivao koncerte s vlastitim orkestrom (Concerts Symphoniques Koussezuitzky). Kao nasljednik P. Monteuxa preuzeo 1924 vodstvo Bostonskog simfonijskog orkestra. Taj je
402
KUSSEWITZKY — KVAPIL
orkestar vodio sve do 1949 i s njim gostovao u SAD i u Evropi. Uz to do 1928 redovito koncer-tira i sa svojim orkestrom u Parizu. K. je bio dirigent ţiva temperamenta, s velikim smislom za kontraste i koloristiĉke efekte. Mnoga djela istaknutih suvremenih, autora — osobito ruskih, francuskih i ameriĉkih — doţivjela su prvu izvedbu pod njegovim vodstvom (A. Honeg-ger, I. Stravinski, S. Proko-fjev, A. Roussel, H. Copland, G. Gershvvin). Komponirao je koncert za kontrabas i orkestar, orkestralnu passacagliju na rusku temu S. KUSSEWIT/KY (1934), uvertire te djela za kontrabas i klavir. God. 1942 utemeljio zakladu (Koussevitzky Foundation) za naruĉivanje novih djela kod kompozitora svih narodnosti. LIT.: A. Lourie, S. A. Koussevitzky and His Epoch, New York 1931 (novi otisak 1969). — H. Leichtentritt, Sergej Koussevitzkv, Cambridge, Massachusetts, 1946. — M. Smith, Koussevitzkv, New York 1947. — N. Slonimsky, Sergej Alexandrowitsch Koussewitzky, MGG, VII, 1958. — H. H. Stuckenschmidt, Serge Koussewitzky, Melos, 1968. — H. C. Schonberg, The Great Conductors, London 1968 (njemaĉki Miinchen 1970).
KUSTURICA, Abid, dirigent (Hercegnovi, 29. VI 1942 —). Studij dirigiranja završio 1966 na Muziĉkoj akademiji u Sarajevu (M. Pozajić) i 1967 stekao naslov magistra; 1971 usavršavao se U SAD kao stipendist Foolbrightove zaklade. Od 1965 umjetniĉki rukovodilac Simfonijskog orkestra grada Mostara. Gostovao u Sarajevu, Nišu, Dubrovniku i u Rumuniji. M. POZ. KUŠAR, Peter, muzikolog i muziĉki kritiĉar (Ljubljana, 21. XII 1940 —). Studij historije muzike završio 1965 na Akade miji za glasbo u Ljubljani. Od 1966 profesor muziĉkog odgoja na ljubljanskoj pedagoškoj gimnaziji; suradnik RTV Ljubljana i od 1969 muziĉki kritiĉar dnevnika Delo. Autor je brojnih ko mentara za radio-emisije ozbiljne muzike, struĉnih ĉlanaka i prikaza. K. Be. KUŠEJ-NOVAK, Ksenija, pjevaĉki pedagog (Graz, 8. XI 1914 —). Pjevanje uĉila na Drţavnom konzervatoriju u Ljubljani (J. Foedransperg) i Beĉu (Rado-Danieli); diplomirala 1944 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (J. Betetto). Kao koloraturni sopran debitirala na koncertnom podiju i opernoj pozornici 1940 u Ljubljani i tamo angaţirana kao stalni gost Opere. God. 1942 ostavila javni muziĉki ţivot i posvetila se pjevaĉkoj pedagogiji kao profesor pjevanja na Srednjoj muziĉkoj školi. Od 1964 profesor je na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Odgojila niz istaknutih slovenskih opernih i koncertnih pjevaĉa, meĊu kojima su S. Hoĉevar, H. Holzl, V. Lacić, Z. Ognjanović, B. Glavak, E. Novšak-Houška, G. Dermota i Z. Kovaĉ. Od njezinih opernih kreacija treba spomenuti Kerubina (Mozart, Figarov pir), Amora (Gluck, Orfej i Euridika) i Rosinu (Rossini, Seviljski brijaĉ); na koncertnom podiju nastupala sa trijom A. Dermelj, B. Leskovic i M. Lipovšek. B. Lk.
KUTEV, Filip, bugarski kompozitor i dirigent (Ajtos, 13. VI 1903 —). Završivši 1929 studij na Muziĉkoj akademiji u Sofiji, posvećuje se dirigentskom pozivu. God. 1930—35 vodio orkestar društva Rodni zvuĉi u Burgasu; uz to je vojni dirigent, isprva u Burgasu, zatim do 1950 u Sofiji. God. 1951 osnovao, a zatim vodio drţavni ansambl narodnih pjesama i plesova s kojim je gostovao na turneji po Evropi (1958) i SAD (1963). Mnogo se bavio zapisivanjem, harmoniziranjem i obraĊivanjem bugarskih narodnih napjeva. U svojim kompozicijama udruţuje folklorne elemente i modernu kompozicijsku tehniku. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1949; simfonijska pjesma Tepuan, 1940; Pastora! za flautu i orkestar, 1941; CaKapcKa crouma, 1940; scherzo, 1928; EhmapCKa pancodun, 1937; 5 plesova, 1952. — Filmska muzika. — VOKALNA: kantate Jleeemu cenmeMBpu, 1946 i MajiKa Kaumama 3a Cmajiun, 1949; balada Kjienajiomo 6ue za sole, zbor i orkestar, 1929; 3 suite na bugarske narodne pjesme za sole i komorni orkestar, 1937 —38; Jlasapcna ctouma za sole, zbor i orkestar, 1938; solo-pjesme. — Obradbe bugarskih narodnih pjesama (oko 250). LIT.: C. CmoHuoe Meanoe,
KUULA, Toivo, finski dirigent i kompozitor (Vaasa, Finska, 7. VII 1883 — Viipuri, 18. V 1918). Studirao na Konzervatoriju u Helsinkiju i kod E. Bossija u Bologni, H. Sitta u Leipzigu i M. Labeva u Parizu. Dirigent u Helsinkiju (1912—16) i Viipuriju (1916—18), K. je jedan od najistaknutijih zastupnika nacionalnog smjera u finskoj muzici. DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 suite za orkestar, 1909 i 1913; preludij i fuga za orkestar, 1909; klavirski trio, 1908; sonata za violinu i klavir, 1907; kompozicije za violinu i klavir; klavirska djela; kompozicije za orgulje. — Scen-
ska muzika. — VOKALNA: kantata Kuolemattomitnden toivo, 1910; zb( solo-pjes me. — Stabat Mater za zbor i orkestar, 1914. LIT.: T. Elmgren-Heinonen, Toivo Kuula, Elamakerta, Porvoo 193 izd. 1953). — T. Elmgren-Heinonen i E. Roiha, Toivo Kuula, a Finnish Com of Genius, Helsinki 1952. — J. Kokkonen, Toivo Kuula, SSvellvsluetti popisom djela), Helsinki 1953. — N.-E. Ringbom, Toivo Kuula, MGG, 1958.
KUUSISTO, Taneli, finski kompozitor, orguljaš i mu kritiĉar (Helsinki, 19. VI 1905 —). Studirao u Helsinkiji Univerzitetu, na Institutu za crkvenu muziku i na Konzervat (diplomirao 1935) te u Parizu kod W. Pohla klavir i instrur taciju (1934) i u Leipzigu kod J. N. Davida kompoziciju i G. mina orgulje (1937). Ţivi u Helsinkiju. Tu je bio pomoćnik di tora muziĉkoga odjela Finskog radija (1936—39 i 1940— zborovoĊa Opere (1942—46) i pjevaĉkog društva Viipurin Lauh kat (1945—51). Od 1948 djeluje na muziĉkoj akademiji Sit1 (1948—55 profesor orgulja, od 1955 proĉelnik odjela za crk muziku, od 1956 i prorektor). Kao odliĉan pedagog i vrstan orj zator mnogo je pridonio razvoju te najpoznatije finske muzi obrazovne ustanove. Uz to je od 1953 predsjednik Finskog drv kompozitora, od 1956 i direktor festivala Suomen sdvelta viikko- Veckan for Finlands tonkonst. Bavio se i muziĉkom kriti (1925—56 Uusi Suomi). Kao kompozitor zapoĉinje pod utj jem Skrjabina i impresionista. Kasnije primjenjuje sve ĉ naĉelo linearnosti, a u najnovijim djelima i neke radikalnije su mene tehnike. MeĊutim, izraţajno njegova muzika uvijek je ror tiĉna. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Pastorale, 1934; noki za violonĉelo i orkestar, 1936; 4 intermezza za gudaĉe, 1929; simfonijska b Laatokka, 1944; uvertira Soitto kotisendulle, 1950; tokata, 1953. — KOMOR 2 gudaĉka kvarteta, 1925 i 1927; trio za flautu, violinu i violu, 1953; son za flautu, violinu i klavir, 1936; sonata za violinu i klavir, 1944. — KIa\ kompozicije (2 sonate, 1932 i 1952). — ORGULJSKA: zbirka korala, ] fantazija, 1951; 10 malih korala, 1958; zbirka od 143 koralna napjeva. — Fil muzika. — VOKALNA: kantata Saimaan helmi, 1949; suita starih fi: crkvenih napjeva za sole, zbor i gudaĉe, 1941; Suomalainen rukons za z orkestar, 1939; Joulugo za zbor i orkestar, 1942; Kangastuksia za sopran i star, 1945; brojni zborovi uz orgulje; solo -pjesme. — CRKVENA: P< XL za bariton, zbor, orgulje i orkestar, 1939; 2 zbirke moteta, 1943 i 194 introita uz orgulje; pjesme. — Obradbe starih finskih crkvenih napjeva. — SIautobiografija, Suonen saveltayid, 1945; F. A. Ehrstrom, ibid., 1945; z eseja Musiikimme eilispaivaa, 1965; ĉlanci i kritike. LIT.: N.-E. Ringboom, Taneli Kuusisto, MGG, VII, 1958.
KUZMIĆ, VanĊo (Ivan EvanĊelista), ljekarnik, mu; arhivist i kompozitor (Dubrovnik, 30. XII 1807 — 31. XII 18 Franjevac; kao orguljaš, pjevaĉ i zborovoĊa u crkvi Male b znatno utjecao na muziĉki ţivot Dubrovnika. Neko je vrijeme vi i Gradsku muziĉku školu, a okušao se i u kompoziciji (2 Tar, ergo za bariton, orgulje i orkestar). Kao muziĉki arhivist K sredio, dopunio i katalogizirao najveću zbirku rukopisnih i tiski muzikalija u Dalmaciii Glazbeni arhiv Male braće. Kuzmići pripisuje i talijanski pisan nedovršeni rukopis muziĉkog leksik* koji je F. Jurić nazvao Ţivot tolikih glazbenika. LIT.: Š. Brusina, Ivan EvanĊelista Kuzmić — biografske crtice, Za 1881. — F. Jurić, Crtice o glazbenim prilikama franjevaĉkog samostana . braće u Dubrovniku, Sv. C, 1919, 2. A. ^
K. V. (KV, K.), kratica za Kochel-Verzeichnis, kronol. popis djela W. A. Mozarta, koji je naĉinio -> Ludwig Koc On je 1862 izdao Chronologisch-tematisches Verzeichnis samtli, Tonzverke W. A. Mozarts; 1864 i 1889 upotpunio je taj p< u Allgemeine Musikzeitung. Drugo izd. Kochelova popisa un ie i objavio P. Waldersee, 1905; III preraĊeno izd. naĉinio Einstein, 1937 (novi otisci, kao IV-VI izd., Leipzig 1947, I i 1969). Novo, takoĊer kao VI izd., redigirali F. Giegling Weinmann i G. Sievers, Wiesbaden 1964. Skraćeno izd., kleine Kochel, priredio H. Hase, 1951 (V i VI izd., Wiesba 1965 i 1968, prema VI izd. iz 1964). M. KUI KVADRATNA NOTACIJA (njem. Quadratnotation), i; koji je uveo F. Ludvvig da oznaĉi notno pismo iz doba tzv. š] Notre Dame u XII i XIII st. Muziĉari iz tog kruga upotrije su prvi put uopće kvadratni oblik za ispisivanje nota i ligati za razliku od prijašnjih razdoblja (škola sv. Marcijala), u koj: je notno pismo bilo srodno ranijoj neumatskoj notaciji ( -> Neun ska notacija).
KVAPIL, 1. Jaroslav, ĉeški kompozitor, dirigent i peda (Frvštak, Holešov, 21. IV 1892 — Brno, 18. II 1958). Studi na Orguljaškoj školi u Brnu (L. Janaĉek) i na Konzervatoriji Leipzigu (M. Reger, R. Teichmiiller); u meĊuvremenu preda na Orguljaškoj školi u Brnu. God. 1919—45 profesor (od 1 direktor) Konzervatorija u Brnu i zborovoĊa društva Filt monickd Beseda. Od 1948 profesor kompozicije na Janaĉekc muziĉkoj akademiji u Brnu. K. je lirik bogate invencije; sti je blizak Dvofaku i Brahmsu. U tehniĉkoj zrelosti njegovih pa tura i ĉestoj primjeni polifonije oĉituje se i utjecaj M. Regi DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: I, u c-moju, 1914; I Dduru, 1922; III, u Es-duru, 1937 i IV, Vitiina, 1943. Simfonijska pjesma
KVAPIL — KVARTSEKSTAKORD lani, 1949; 2 koncerta za violinu, 1927 i 1952; koncert za obou, 1951; koncert za klavir, 1954; simfonijske varijacije, 1939. — KOMORNA. Šest gudaĉkih kvarteta: I, u g-molu, 1913; II, u e-molu, 1926; III, u Es-duru, 1931; IV, u amolu, 1935; V, u D-duru, 1949 i VI, 1951. Gudaĉki kvintet, 1915; klavirski trio, 1912; klavirski kvintet, 1915; kvartet za flautu i gudaĉki trio, 1948; 2 du haĉka kvinteta, 1925 i 1935; nonet, 1944; 3 sonate za violinu i klavir: I, 1910; II, 1914 i III, 1937; 2 sonate za violonĉelo i klavir, 1913 i 1942; sonata za vio linu i orgulje, 1931. — KLAVIRSKA. Tri sonate: u g-molu, 1912; u e-molu, 1925 i u Des-duru, 1946. Sonatina, 1950; varijacije, 1914; ciklusi kraćih kompozicija. — DRAMSKA: opera Pohddka maje, 1943 (prer. 1955); melodrama Cep a kosa, 1953. •—■ VOKALNA: oratorij Lvisrdce, 1931; kantata Pisen o ĉaše, ktery umira, 1923; Italska mala kantata, 1950; Pisen vesele chudiny za zbor i orkestar, 1934; ciklus Herbar za glas i orkestar, 1933; zborovi; ciklusi solo-pjesama. — Obradbe narodnih ĉeških i slovaĉkih pjesama (zbirka Sto slovdckych pisni, 1914) LIT.: L. Kundera, Jaroslav Kvapil, Praha 1944. — A. Balatka, Jaroslav Kvapil, Hudebni rozh!edy, 1952. — J. Buiga, Jaroslav Kvapil, MGG, VII, 1958.
2. Ludmila, pjevaĉica, kontraalt (Fivštak, Moravska, 8. IX 1894 — Brno, 26. XII 1948). Sestra Jaroslava; pjevanje uĉila u Brnu. God. 1919—22 solistica u opernoj trupi A. Neumanna, a zatim u Ĉeškom narodnom kazalištu. Pjevala prvenstveno uloge nacionalnog opernog repertoara. Na praizvedbi Janaĉekove opere Katja Kabanova (Brno, 1921) interpretirala naslovnu ulogu. Istakla se i kao Amneris (Verdi, Aida). Bila je odliĉna koncertna pjevaĉica. KVARTA (lat. quartus ĉetvrti; engl. fourth, franc. guarte, njem. Quarte, tal. quarta), konsonantni interval, razlika u visini izmeĊu prvog i ĉetvrtog tona dijatonske ljestvice; ĉista k. sadrţava dva i pol stepena, a njen je titrajni omjer 4 : 3. Kromatskom promjenom pojedinog tona ĉista se k. moţe umanjiti ili povećati (npr. c-f je ĉista k., cis-f umanjena, a c-fis povećana). Povećana k. obuhvaća tri cijela stepena, a u muziĉkoj teoriji smatra se jednom od najoštrijih disonanca (->■ Tritonus). Kao melodijski interval ĉista k. je savršena konsonanca. U polifoniji i harmoniji konsonantnost, odnosno disonantnost ĉiste kvarte zavisi o njenu odnosu prema ostalim tonovima. NeodreĊeni konsonanto-disonantni karakter kvarte upotrebili su suvremeni kompozitori kao jedan od znaĉajnijih elemenata u proširenju i napuštanju tonaliteta. Zabacujući kvintnu i terenu srodnost, na kojima se historijski izgradio durski i molski tonalitet, A. Schonberg već 1911 u djelu Harmonielehre predlaţe neutralni kvartni suzvuk kao ishodište suvremene harmonijske koncepcije. Odonda do danas suvremena je muzika obilno koristila tonalna i estetsko-ekspresivna svojstva intervala kvarte (A. Skrjabin, A. Schonberg i dr.; -> Kvartni akord). KVARTET (lat. quattuor ĉetiri; engl. quartet, franc. guatuor, njem. Quartett, tal. quartetto), kompozicija za 4 instrumenta ili 4 pjevaĉa; takoĊer ansambl, koji izvodi takve kompozicije. Ĉetvoroglasne vokalne kompozicije (za jednake ili nejednake glasove — sopran, alt, tenor, bas) razvijale su se od XV st. do polovine XVI st. u najrazliĉitijim kompozicijskim kombinacijama. Ĉetvoroglasni je stavak ona vrsta višeglasja, u kojoj se ekonomiĉnost, gibljivost i preglednost muziĉkog sloga udruţuje _s njegovom zvukovnom punoćom u naj plemenitoj ravnoteţi. Ĉetvoroglasni vokalni oblici razvili su se osobito u XVI st. (u motetu, misi, madrigalu, ehansonu, frottoli, villanelli, njemaĉkoj zbornoj pjesmi, protestantskom koralu). U stilskoj prekretnici oko 1600 potisnuo ih je u pozadinu prodor instrumentalnih forma u razvoju svjetovne muzike. U XIX st., u okviru muških pjevaĉkih kruţoka (Liedertafel u Njemaĉkoj, Schvieizerbund u Švicarskoj), ponovo su oţivjele i ĉetvoroglasne kompozicije, što je izazvalo bogatu literaturu za vokalni kvartet (uz pratnju ili bez nje), osobito kod njemaĉkih romantiĉara (R. Schumann i J. Brahms). Vokalni se kvarteti ĉesto javljaju u operama. Razvoj instrumentalnog kvarteta poĉinje za renesanse. Iz prakse da se izvorna vokalna djela mogu izvoditi i na instrumentima, razvilo se komponiranje za skupine istovrsnih instrumenata razliĉitih veliĉina i opsega (ansambli viola, ansambli flauta, ansambli bomharta itd.). Od XVII st. takav se komorni sastav ili povećava u orkestralni ili smanjuje u solistiĉki sastav s bassom continuom. U baroku naziv quartetto ili sonata (sinfonia) a quattro oznaĉuje i orkestralne kompozicje. Postanak instrumentalnog kvarteta u solistiĉkom sastavu u tijesnoj je vezi s promjenama u društvenim osnovama i u sadrţajnom svijetu muziĉke umjetnosti oko sredine XVIII st. (individualizacija muziĉkog izraza, otkrivanje osjećajnog svijeta pojedinaca). Pojavu gudaĉkog kvarteta oko sredine XVIII st. objašnjavaju dva razvojna procesa. Prvi je išĉezavanje bassa continua (a s njim i instrumenata s tipkama) u trio-sonati i povećanje broja realnih dionica na ĉetiri. Drugi je redukcija baroknoga ĉetvoroglasnog orkestralnog stavka na jedan instrument u svakoj dionici. To zaokruţivanje i proĉišćivanje sastava u vezi je i s novom nijansiranošću i suptilnošću naĉina izvoĊenja. Prvi gudaĉki kvarteti još nemaju one karakteristike, koje bi same po sebi traţile solistiĉki sastav. Ti kvarteti (Boccherini, Haydn u poĉetku) dopuštaju i
403
orkestralni sastav. Donji glas još nije izgubio znaĉaj bassa continua. Po obliku gudaĉki se k. u svom poĉetku oslanjao još na trio-sonatu, no s druge strane, polazna toĉka bio mu je i divertimento, ukoliko je bio namijenjen solistiĉkom sastavu (o daljem razvoju gudaĉkog kvarteta -> Gudaĉki kvartet). I klavirski kvartet razvio se iz barokne trio-sonate, tako da se basso continuo pretvorio u obligatnu klavirsku dionicu, a basovski se gudaĉki instrument osamostalio. Izvor je klavirskog kvarteta i barokna solo-sonata za solistiĉki instrument uz instrumentalnu pratnju (npr. violina i ĉembalo). Uz sastav: klavir, prva violina, druga violina i violonĉelo, najobiĉniji je sastav bio: klavir, violina, viola i violonĉelo (o daljem razvoju klavirskog kvarteta -*■ Klavirski kvartet). Kvarteti duhaĉa (rogova, trombona itd.) mlaĊi su od gudaĉkog i klavirskog kvarteta, po izvoru bliţi ĉetvoroglasnom vokalnom stavku nego instrumentalnom kvartetu s njegovim rafiniranim zvuĉnim tkivom. R . A. KVARTIĈ, Miran, muziĉki producent (Ljubljana, 20. I 1927 —). Studij historije muzike završio 1956 na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Do 1962 profesor teoretskih predmeta na muziĉkoj školi u Ljubljani, zatim na Radio-televiziji Ljubljana muziĉki suradnik i od 1964 producent za simfonijsku i opernu muziku. Ogledao se kao kompozitor muzike za više slovenskih i hrvatskih kratkometraţnih filmova. K. Be. KVARTNI AKORD, sastoji se od samih kvarta koje su smještene jedna iznad druge (primjer 1).
Kvartni akordi poĉeli su se upotrebljavati tek u muzici XX st., kad je klasiĉna terena grupacija tonova prestala biti jedinstvenim i općeobaveznim principom u tvorbi akorda (-> Harmonija). Sistematski je upotrijebio kvartne akorde najprije A. Schonberg u I Komornoj simfoniji op. 9 (1906). Poznat je k. a. u simfonijskoj pjesmi Promete] A. Skrjabina iz 1911 (primjer 2). Rani nagovještaj slaganja akorda po kvartama nalazi se već i u prošlom stoljeću, i to upravo kod jednog od Skrjabinovih uzora, kod F. Liszta (primjer 3). o F. Liszt: Mephisto-Walzer I
$ U 1 , b, :i . y-i= Harmonijski skelet ■bi') U »
W
=
P N . Dć .
KVARTNI KRUG -> Kvintni krug KVARTOLA (lat. quarta ĉetvrta; engl. guadruplet, njem. Ouartole), skupina od ĉetiri note jednakih ritmiĉkih vrijednosti. Njihovo zajedniĉko trajanje odgovara trajanju grupe od tri note iste vrijednosti uz koje se k. javlja unutar pojedinoga muziĉkog odlomka ili stavka. Oznaĉuje se brojem 4:
iii
r f n r J r r i
KVARTSEKSTAKORD (engl. six-four ehord, franc. aceord de quarte ei sixte, njem. Quartsextakkord, tal. aceordo di quarta e šesta), drugi obrat trozvuka, odnosno akord koji se sastoji od kvarte i sekste, raĉunajući od najniţega tona naviše (-* Obrat,
i KVARTSEKSTAKORD — KVINTOLA
404
->• Trozvuk, -> Smanjeni trozvuk, -> Povećani trozvuk). K. se oznaĉuje sz 6/4 (-» Generalbas):
U razdoblju klasiĉne harmonije naroĉito se ĉesto upotreblja vao tzv. kadencirajući kvartsekstakord, tj. k. kao zaostajalica na dominantni trozvuk u autentiĉnoj, odnosno sloţenoj kadenci (-*■ Kadenca, -> Zaostajalica, -»• Harmonijske funkcije, -> Harmonija):
5
6
6 4
5 #
1
No k. moţe biti zaostajalica na svaki trozvuk uopće, radilo se o kadenci ili ne:
r? i-
Ĉesta je i upotreba kvartsekstakorda kao prohodne harmonije, tzv. prohodnog kvartsekstakorda:
i J
Tako su nazvane zbog toga što se takvo dvoglasje ĉesto salo za rogove bez ventila, tj. za prirodne rogove (-> Se oktave i sakrite kvinte, -> Rog). KVINTET (lat. quinque pet; engl. auintet, franc. quin i auintuor, njem. Quintett, tal. auintetto), ansambl od pet pje ili pet instrumentalista; takoĊer i kompozicija za takav ansa Vokalni kvinteti pisani su obiĉno za dva soprana, alt, ten bas, ili za sopran, alt, dva tenora i bas. Bogata je literatura vok; kvinteta a cappella ili s continuom (ĉembalo, klavir), odn s pratnjom orkestra. Ovamo ide bezbroj petoroglasnih renesan i baroknih madrigala ( ->■ Gudaĉki kvintet, ->■ Klavirski kvir KVINTIRANJE, 1. vrsta višeglasnog pjevanja preteţn kvintama. Potjeĉe iz puĉke prakse improviziranja, a spon se od XII st. nadalje (Gaultier de Coinci: »desehanter ou q toier«; J. de Conde: »quintier, doubler . . . descanter«). J; iz Liegea (Speculum musicae, VII) opisuje k. kao vrstu dijaf« odnosno discanta (»dvapentizare vel quinthiare . . .«); L. Zac (1592) tumaĉi da su ĉeste paralelne kvinte u villanelli zap oponašanje seljaĉkoga pjevanja. U perifernim podruĉjima land, Alpski krajevi, Portugal) k. se odrţalo do najnovijeg d 2. (engl. overblowing, franc. quintoyer, njem. Quintieren, auinteggiare) kod duhaĉkih instrumenata sa cilindriĉnom c i jeziĉcem (klarinet i srodni tipovi), prepuhivanje koje daje, ui sto gornje oktave osnovnog tona, duodecimu (tj. dvostruku kvii Kvintiraju i pojedine svirale na orguljama, poklopljenice karakteristiĉnim trećim parcijalnim tonom (duodecimom ten nog tona) koje ĉine npr. registar Quintaden (ili quintaton) od 8 ' il i 4 ' . LIT.: W. Bachmann, Die Verbreitung des Quintieren im europais Volksgesang des spaten Mittelalters, Spomenica M. Schneider, Leipzig I. A KVINTNA SRODNOST ->■ Srodnost tonaliteta i srod akorda KVINTNI KRUG (engl. cirele of fifths, franc. cycle des qui, njem. Quintenzirkel, tal. circolo delle quinte), kruţni tok kro; kvinta temperiranog sistema kojim se predoĉuje sistem tonali dura i mola. Budući da raznoimeni durski i moleki tonaliteti
*
A ,
te kao izmjeniĉne harmonije, tzv. izmjeniĉnog kvartsekstakorda:
!
sf J N. Dć.
KVINTA (lat. quintus peti; engl. fifth, franc. quinte, njem. Quinte, tal. quinta), konsonantni interval; razlika u visini izmeĊu prvog i petog tona dijatonske ljestvice ;_ĉista k. sadrţava tri i pol stepena, a njen je titrajni omjer 3 : 2. Ĉista k. je savršena konso nanca; kromatskom promjenom pojedinog tona moţe se umanjiti ili povećati (npr. d-a je ĉista k., dis-a umanjena, a d-ais povećana). U nizu alikvotnih tonova od svih intervala (osim osnovnog tona) najĉešće se pojavljuje interval kvinte (u prvih 20 alikvotnih tonova 3 puta). Od ĉasa, kad je muzika napustila iracionalne sisteme primarnih tonskih kompleksa (npr. arapska ili istarska ljestvica) i izgradila sistem na osnovi alikvotnog niza tonova pa sve do danas, interval kvinte igrao je vaţnu ulogu u strukturi i razvoju muziĉke umjetnosti. KVINTAKORD -> Trozvuk KVINTE ROGOVA (engl. horn fifths, njem. Hornquinten ili Hornsatz), poseban sluĉaj potpuno prihvatljivih sakritih kvinta:
'~ o I r
staju transpozicijom osnovne sheme za kvintu (gornju ili don to kvintni krug zorno predoĉuje poredak tonaliteta s njiho enharmonijskim zamjenama, kao i sukcesivni porast njihe predznakova. Tonika novog tonaliteta nalazi se na kvinti odno dominanti prijašnjeg tonaliteta od kojeg ima uvijek jedan pi znak više, npr.: C-dur; G-dur, nt; D-dur, 2»; A-dur, 3» itd. Z primarnosti intervala kvinte ispravno je i tonalitete sa sni; ĉama sistematizirati unutar kvintnog kruga i to preko donje kvii a ne u kvartnom krugu preko gornje kvarte, kako navode r autori. B. Se KVINTOLA (lat. quinta peta; engl. Quintuplet, franc. qt tolet, njem. Quintole), skupina od pet nota jednakih ritmiĉ vrijednosti. Njihovo zajedniĉko trajanje odgovara trajanju gri od ĉetiri ili šest nota iste vrijednosti uz koje se k. javlja um pojedinoga muziĉkog odlomka ili stavka. Oznaĉuje se brojem
U polaganom tempu k. se moţe — kao i petorodijelna mj shvatiti kao kombinacija 3 + 2 ili 2 + 3:
KVINTSEKSTAKORD — KYRIE KVINTSEKSTAKORD, prvi obrat septakorda (- Septakord, -> Sixte ajoutee, -*■ German Sixth).
KWAST, i. James (Jacob), nizozemski pijanist i kompozitor (Nijkerk, 23. XI 1852 — Berlin, 31. X 1927). Uĉitelji su mu bili K. Reinecke i E. Richter na Konzervatoriju u Leipzigu, Th. Kullak u Berlinu, pa L. Brassin i F.-A. Gevaert u Bruxellesu. Od 1874 nastavnik klavira na Konzervatoriju u Kolnu, 1883— 1902 na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni, a zatim u Berlinu na Klindworth-Scharwenkinu (1902—05) i na Sternovu konzervatoriju. K. je bio izvrstan i mnogo traţeni klavirski pedagog. Odgojio je mnoge istaknute muziĉare (C. Friedberg, O. Klemperer, H. Pfitzner, F. Kwast-Hodapp). Komponirao je koncert za klavir i orkestar (1882), te niz kraćih briljantnih klavirskih djela stilski eklektiĉnih. Redigirao je nova izdanja klavirske literature mnogih starijih autora. 2. Frieda (rod. Hodapp), pijanistica (Bargen kraj Engena, Schwarzwald, 1.3. VIII 1880 — Bad Wiessee, 14. IX 1949). Ţena i uĉenica Jamesa. Koncertirala u mnogim evropskim gradovima, a osobito se istakla kao interpret djela M. Regera i F. Busonija. Bila je i izvrstan pedagog; predavala je u Berlinu na konzervatoriju Klindworth-Scharwenka (1902—05) i na Sternovu konzervatoriju (1905—15), na razliĉitim teĉajevima za usavršavanje i privatno (od 1943 u Heidelbergu). LIT.: K. Hahn, i. James Kwast, 2. Frieda Kwast-Hodapp, MGG, VII, 1958. — W. Steinmetz, Dem Andenken an Frieda Kwast-Hodapp, Bonn 1966.
KYRIALE (grĉ. xupio<; gospodar), zbirka gregorijanskih napjeva koja sadrţava sve nepromjenljive dijelove mise (ordinarium missae). U zbirci se nalazi 18 gregorijanskih misa, rekvi-
405
jem, 4 creda, niz misnih stavaka ad libitum, tonovi za recitaciju i razliĉite prigodne pjesme. Naslov zbirke potjeĉe od poĉetnih rijeĉi (Kyrie eleison) prvoga stavka svake mise, a njezin sadrţaj istovetan je s posljednjim dijelom Graduala. Nakon II Vatikanskog koncila (1962—65) K. više nije u upotrebi. KYRIE (grĉ. xipts eXstoov Gospode, pomiluj), prvi stavak ordinarija mise. Potpun tekst glasi: Kyrie eleison, Christe eleison, Kyrie eleison. Svaki od ova tri zaziva pjeva se po tri puta prema razliĉitim melodijskim obrascima (npr. aaa bbb ccc, ili aha cdc efe i si.). Obiĉno je posljednji odlomak u melodijskom pogledu bogatiji i znatno proširen. Dok su u prvim stoljećima kršćanstva k. pjevali svi vjernici, stavak je bio kratak i jednostavan, ali kad ga je u IX st. preuzela schola cantorum, napjev je postao mnogo razvijeniji, a motivi u svakom odlomku raznolikiji. U X i XI st. k. je bio ĉesto puta tropiran, tj. izmeĊu propisanih rijeĉi umetale su se nove (npr. Kyrie fons bonitatis eleison, Kyrie lux et origo eleison i dr.). Danas se k. s tropima više ne upotrebljava, ali su zato tropi ostali samo u podnaslovima pojedinih misa kao oznaka za razlikovanje jedne od druge, npr. Kyrie (fons bonitatis). U misama majstora polifonije, a i u kasnijim razdobljima, zadrţan je pri komponiranju ovoga stavka izvoran oblik i raspored, ali tako da je srednji dio (Christe), kao kontrastni element u melodijskom i harmonijskom pogledu, bio povjeren manjem sastavu (duo ili trio), dok je posljednji odlomak (Kyrie) bio znatno proširen i polifono bogatije obraĊen. LIT.: B. Capelle, Le Kyrie de la messe et le Pape Gelase, Revue Benedictine, 1934. — G. Prado, El Kyriale espanol, Analecta Sacra Tarrogonensia, 1942. — M. Melnicki, Das einstimmige Kyrie des lateinischen Mittelalters (disertacija), Erlangen 1954. — M. Huglo, Origine et diffusion des Kyrie, Revue gregorienne, 1958. A. Vi.
Ifl
LA, i. u nizu solmizacijskih slogova Guida d'Arezza la ie naziv za šesti ton. 2. U romanskim jezicima naziv za ton a. 3. U funkcionalnoj solmizaciji Tonika-Do i sliĉnim metodama la oznaĉuje VI stupanj dur-ljestvice odnosno toniku (I) mol-ljestvice (-> Solmizacija). LAAFF, Ernst, njemaĉki muzikolog (Wiesbaden, 4. XI 1903 —). Muzikologiju studirao u Frankfurtu na Maj ni, Miinchenu, Beĉu i Berlinu (H. Abert), gdje je promovirao 1931. Pedagog, muziĉki kritiĉar i dirigent madrigalskog udruţenja i ansambla historijskih instrumenata u Wiesbademi, 1935—38 suradnik Deutsche Musikzeitunga u Kolnu. Od 1938 u Mainzu kod muziĉkog nakladnog poduzeća B. Schott's Sohne; tu je poslije Drugoga svjetskog rata utemeljio ĉasopis Das Musikleben i ureĊivao ĉasopis Musik im Unterricht. Predavao i na Univerzitetu. DJELA: Bibliographie der Schriften von Hermann Abert, Gedenkschrift fur H. Abert, 1928; Franz Schuberts Sinfonien (disertacija), 1933; Musik mit fleiss geĊrukket (historija notnog tiska), 1956; Aus der Musiktradition des Rheingaus, 1956; Walter Gieseking, 1957; VCendelin Weissheimer1 ein Dirigent und Kotnponist aus Ċem Wagner-Kreis, 1959. Brojne studije i ĉlanci. — Priredio za tisak više svezaka djela starih majstora.
LABAN, Rudolf von, madţarski plesaĉ, koreograf i teoretiĉar (Bratislava, 15. XII 1879 — Weybridge kraj Londona, 1. VII 1958). Jedan od najznaĉajnijih novatora i promicatelja modernog plesa u Evropi. Od ranog djetinjstva ispoljavao naklonost za umjetnost, posebno za ples. God. 1892—93 kao gimnazijalac osnovao u Budimpešti Grupu omladinskih plesaĉa u kojoj je bio rukovodilac i prvi plesaĉ. Tada poĉinje ozbiljno izuĉavati osnove klasiĉnog baleta. God. 1903 osnovao kraj Pariza plesnu radnu zajednicu. Cilj ove grupe je bio ples u prirodi i njegovanje kulture tjelesne izraţajnosti. God. 1910 utemeljio Skalu modernog umjetniĉkog plesa u Miinchenu, a 1915 sliĉnu školu u Ztirichu sa M. Wigman i K. Joossom, koji su Labanove ideje u kasnijem samostalnom djelovanju i praktiĉki primjenjivali u svojim scenskim ostvarenjima. L. smatra da muzika nastaje iz pokreta, a ne pokret iz muzike; plesaĉ svojim izraţajnim kretnjama stvara muziku. Labanove novatorske ideje su primijenjene u njegovim koreografskim ostvarenjima meĊu kojima se istiĉu: Rosario (Manen); Ritterballet (Beethoven, 1927); Donjuan (Gluck, 1925); Pepeljuga (J. Strauss). On je stvorio i više baleta bez muziĉke pratnje, kao što su Agamemnons Tod (po Noverreu, 1924) i Nacht (1927), zatim uz pratnju udaraljki, a neke njegove koreografije nastale su prije muzike. — L. je izumio sistem zapisivanja plesa, nazvan kinetografija, kojim se danas sluţe brojne baletne trupe za biljeţenje cijelih koreografija. DJELA. SPISI: Die Welt des Tdnzers, 1920; Gymnastik und Tanz, 1926; Des Kindes Gynlnastik und Tanz, 1926; Choreographie, 1926; Schrifttanz: Aiethodik, Orthographie, Erlauterungen, 1928; Deutsche Tanzfestspiele, 1934; Ein Leben fiir den Tanz, 1953; Effort, 1947 (sa F. C. Lawrenceom); Modem Educational Dance, 1948; The Mastery of Movement on Stage, 1950; Principles of Dance and Movement Notation, 1956. LIT.: Juana de haban, Rudolf von Laban, Scientist of Dance, Dance Observer, 1939. — M. Gibbons, The Modern Dance to von Laban, ibid. — K. Jooss, Rudolf von Laban ori his 6oth Birthdav, Dancing Times, 1939. — Juana de Laban, Dance Notation, Dance Observer, 1940. —F. Saxe, Rudolf von Laban, ibid. — W. Suhr, Ein Magier des Tanzes, Neue Zeitung, Miinchen 1949. — 5. Thornten, A Movement Perspective of Rudolf von Laban, London 1971. N. Hg.
LA BARRE (pravo ime Chabanceau, prozvana La Barre, kasnije de La Barre i Chabanceau de La Barre), francuska obitelj muziĉara.
1. Pierre (I), orguljaš (vjerojatno Pariz, oko 1545 — pos lije 1608). Od 1571 orguljaš u crkvi Saints-Innocents u Parizu; 1580 se spominje kao orguljaš crkve Saint-Eustache; 1580—-98 orguljaš u crkvi Notre-Dame. Od njegovo trinaestoro djece pe toro se posvetilo muzici. 2. Claude, ĉembalist, orguljaš i kapelnik (Pariz, kršten 31. VII 1570 — poslije 1615). Sin Pierrea (I); nazivao se 1596 »kra ljevim ĉembalistom«, 1598 naslijedio oca na orguljama Notre-Dame; još se 1615 spominje kao Maltre de la musiaue du rot. 3. Pierre (II), sviraĉ na lutnji i orguljaš (Pariz, kršten 20. IV 1572 — poslije 1626). Brat Claudea; u brojnim se dokumentima spominje samo kao Maitre musiden. 4. Germain, orguljaš (Pariz, kršten 14. III 1579 — poslije 1647). Brat Claudea i Pierrea (II); orguljaš u crkvi Saint-Jacques de la Boucherie 1612—47. Njegov sin Sebastien bio je vjero jatno orguljaš u Bourgesu. 5. Pierre (III), orguljaš, ĉembalist i kompozitor (Pariz, 1592 — pokopan 31. III 1656). Sin Pierrea (I) iz drugog braka; od oko 1630 do smrti u sluţbi kralja Luja XIII i kraljice Ane Au strijske; uz to kraljiĉin ĉembalist. Ĉetvoro njegove djece izabralo je muziĉarsko zvanje. Bio je vrlo ugledan pedagog. DJELA: Tu crois, 6 beau soleil za klavir ili orgulje na temu Luja XIII (obj. M. Mersenne, Harmonie universelle, Traite des instruments, 1636 i A. Kircher, ■JAusurgia universalis, I, 1650); 2 Courantes i 1 Sarabande za klavir ili orgulje; Courante za lutnju. NOVA IZD.: Tu crois, 6 beau soleil obj. F.-J. Fetiš (Revue et Gazette musicale de Pariš, 19. Vl'l 1857) i J.-B.-Th. Weckerlin (Bibliothlque au Conservatoire . . . Catalogue, 1885); Courante za lutnju obj. J. Tiersot (Une Famille de musiciens francais au XVIIe siecle, Revue de Musicologie, 1927—28); pisma obj. W. J. A. Jonckbloet i J. P. N. Land (Musique et musiciens du XVII* siecle. Correspondance, 1882), J.-G. Prod'homme (Ecrits de musiciens, II izd. 1912) i J. Tiersot (Une Famille de . . . , Revue de Musicologie, 1927—28).
6. Charles-Henry, st., ĉembalist (Pariz, oko 1625 —• oko 1670). Sin Pierrea (III); od 1642 ĉembalist francuske kra ljice Ane Austrijske i zatim kraljice Marije-Terezije (ţene Luja XIV). 7. Anne, pjevaĉica (Pariz, krštena 3. VII 1628—1688). Se stra Charlesa Henrvja; na putu u Švedsku zadrţala se u Hagu 1652—53. U Švedskoj boravila više od godinu dana, a na povratku u Francusku koncertirala u Danskoj i Kasselu. Od 1661 komorna pjevaĉica na francuskom dvoru. Pjevala na dvorskim baletnim i opernim izvedbama i na duhovnim koncertima u Velikom tje dnu. Bila je jedna od najvećih francuskih pjevaĉica svoga doba. 8. Joseph, ml., orguljaš i sviraĉ na teorbi (Pariz, kršten 21. III 1633 — IV ili V 1678). Brat Charlesa Henrvja i Anne; instrumentalist u baletnim predstavama_ na francuskom dvoru; 1652—54 pratio sestru Annu na putu u Švedsku; 1656 naslijedio oca na poloţaju dvorskog orguljaša. Od kralja dobio opatiju Saint-Hilaire kraj Narbonnea kao prebendu (Abbe de La Barre), premda nije bio svećenik. Njegova djela za instrumente s tipkama odavaju veliko kontrapunktsko umijeće, ali i smisao za melodiku punu svjeţine i duboke izraţajnosti. MeĊutim, svoj najviši domet ostvario je na podruĉju vokalne muzike. DJELA: 2 Courantes i 2 Allemandes (rkp. Bauyn u pariškoj Bibliotheque Nationale); Quand on vous dit que Von vous ayme, 2-gl. air de cour; Airs a deux parties (za 1 glas i b. c. ili za 2 glasa, svaki air sa doubleom); Dolorosi pensieri, 3gl. arija sa b. c; 2 arije za 1 glas i b. c. s ritornellima i dr. NOVA IZD.: 2 Allemandes obj. F. Raugel {Les Mahres francais de /' Orgue, II, 1939); iste Allemandes i 2 Courantes obj. J. Bonfils (L' Organiste liturgique, 1958); ariju Allez bergers obj. J.-B.-Th. Weckerlin (Bibliotheaue du Conservatoire . . . Catalogue, 1885).
408
LA BARRE — LABORDE
9. Pierre (IV), sviraĉ lutnje i teorbe (Pariz, kršten 18. X 1634 — XI 1710). Brat Josepha; od 1655 kraljevski komorni sviraĉ; kasnije u kapeli francuske kraljice Marije-Terezije i u sluţbi vojvotkinje od Burgundije. LIT.: J. Tiersot, Une Famille de musiciens francais au XVII e siecle, Revue de Musicologie, 1927—28. —• S. Wallon, Pierre (I), Claude, Pierre (II), Jehan, Germain, Sebastien, Pierre (III), Charles -Henry, Anne, Joseph, Pierre (IV) La Barre, MGG, VIII, 1960.
LA BARRE, Michel de, francuski kompozitor i flautist (Pariz, oko 1675 — potkraj 1743). Oko 1695 flautist kraljevske komore i Opere; 1702—05 uz to ĉlan sastava Musettes et Hautbois du Poitou u kraljevoj Grande Ecurie. Njegov Triomphe des Arts jejedanje od najboljih franc. baleta onoga vremena, s recitativima i arijama u Lullvjevu stilu i neobiĉno ţivim instrumentalnim odlomcima. Prema svjedoĉanstvu suvremenika bio je najveći tadanji virtuoz na popreĉnoj flauti. Njegov Pieces en trio (1700) sadrţava suite sa 8—11 stavaka, u kojima kao i u idućim zbirkama, b. c. oĉituje znatnu nezavisnost. U zbirci Pieces pour la flute traversiere (1703) nalaze se prve francuske suite izriĉito namijenjene popreĉnoj flauti i continuu. Predgovor je znaĉajan zbog toga što u njemu La B. ĉetiri godine prije Hotteterrea daje vaţne tehniĉke upute za sviranje popreĉne flaute. DJELA. INSTRUMENTALNA: Pieces en trio pour les violons, flutes et hautbois (3 sv.), 1700—07; Pieces pour la flute traversiere avec la Bc., oeuvre 4,
Sixieme(-douzieme) Uvre, 1714. — Balet Le Triomphe des Arts, 1700; komedija-balet La Venitienne, 1705. — Brojne arije (airs serieux; airs d boire) za 1 gl. i b. c. odnosno za 2 gl. u raznim zbirkama onoga vremena, 1694—1730. — Traktat Memoire sur les musettes et hautbois, oko 1740. NOVA IZD.: Sarabande za flautu i klavir obj. L. Fleurv (bez god.); suitu za 2 instrumenta obj. E. Doflein (Altframo'sische Duette, I, za 2 violine, 1931); Sonate dite Vlnconnue za klavir i b. c. obj. R. Viollier (1952); suitu G za 2 flaute obj. G. Scheck i H. Ruf (1954); Memoire sur les musettes et hautbois obj. J. Ecorcheville (Quelques documents sur la musique de la Grande Ecurie, SBIMG, 1900— 01) i J.-G. Prod'homme (Ecrits de musiciens, II izd., 1912). LIT.: S. \Vallon, Michel de La Barre, MGG, VIII, 1960.
LABARRE, Theodore (pravo ime Thćodore-Francois-Joseph Berry), francuski harfist i kompozitor (Pariz, 24. III 1805 — 9. III 1870). Uĉio harfu kod R.-N.-Ch. Bochse i F. J. Nadermanna, a kompoziciju na Pariškom konzervatoriju kod F.-A. Boieldieua. Od 1824 koncertirao u mnogim evropskim zemljama; ţivio naizmjence u Parizu i Londonu. God. 1847—49 dirigent pariške Opera-Comigue, a od 1851 dirigent privatne muzike Napoleona III; to je mjesto izgubio 1855 zbog politiĉkih aluzija u operi Pantagruel. Od 1867 profesor za harfu na Pariškom konzervatoriju. Njegovi su uĉenici J.-L. Gataves i F. Godefroid. DJELA: fantazija za harfu i orkestar. — Trija za harfu, rog i fagot; duo za harfu i klavir (sa H. Herzom); dua za harfu i flautu, za harfu i rog. — Za harfu solo: Sonate de Concert; Etude composee de 8 caprices (revidirao A. J. Hasselmans); Theme et Variations i dr. — Više opera i baleta. — Brojne, nekoć popularne, solopjesme uz pratnju harfe ili klavira. — Methode complete pour la harpe, 1844. LIT.: F. Vernillat, Theodore -Francois -Joseph Labarre, MGG, VIII, 1960.
LABEY, Marcel, francuski kompozitor i dirigent (Le Vesinet, Seine-et-Oise, 6. VIII 1875 — Nancy, 21. XI 1968). Uĉio u Parizu klavir, harmoniju i kompoziciju (V. d'Indv). Asistent V. d'Indvja na Scholi Cantorum (od 1931 direktor); od 1935 direktor Šcole Cesar Franck. Niz godina tajnik uprave Societe nationale de musigue. DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije; Symphonie pour cordes; Triptyque symphonique; Poeme za klavir i orkestar; Ouverture pour un drame; Suite champetre; fantazija; Oraison nocturne. — KOMORNA', gudaĉki trio; 2 gudaĉka kvarteta; gudaĉki sekstet; 3 klavirska trija; klavirski kvintet; duhaĉki trio; suita za duhaĉke instrumente; kvintet s harfom; 4 sonate za violinu i klavir; sonata za violu i klavir; sonata za violonĉelo i klavir. — KLA VIR-SKA: sonata; suita; Prelude et scherzo i dr. — Opera Berengere, 1925. — Solo-pjesme. LIT.: F. Raugel, Labey, Marcel i Charlotte Sohy, MGG, VIII, 1960
LABIA, talijanska obitelj pjevaĉa. 1. Fausta, sopran (Verona, 3. IV 1870 — Rim, 6. X 1935). Uĉila kod Marije Spezije Aldighieri; debitirala 1892—93 u Veroni u operama Robert Ċavo (Meverbeer) i Mefistofele (Boito). Nastupala u Trstu, Stockholmu i Lisabonu, zatim u Torinu, Rimu, Bologni, Milanu i dr. U sezoni 1899—1900 u kazalištu La Fenice u Veneciji bila protagonistica Mascagnijeve Iris, opere koja je posebno ostala povezana s njezinim imenom. Povukla se sa scene 1908; od 1912 bavila se pjevaĉkom pedagogijom i pre davala na akademiji S1. Cecilia u Rimu. Na njenu su se repertoaru nalazili Hugenoti (Meverbeer), Don Giovanni (Mozart), Otelio (Verdi), Tosca (Puccini), Walkiira, Siegfried, Majstori pjevaĉi (Wagner). Napisala knjigu L'Arte del respiro nella recitazione e nel canto (1936). 2. Maria, sopran (Verona, 14. li 1880 — Malcesine del Gar da, 11. II 1953). Sestra Fauste; do 1904 koncertna pjevaĉica
u Italiji i Rusiji. Na opernoj pozornici debitirala 1905 u St holmu (Puccini, La Boheme; Boito, Mefistofele; Mascagni, valleria rusticana; Leoncavallo, Pagliacci). Osim na evrops muziĉkim scenama, nastupala u New Yorku, Philadelphiji i Stonu (1908—10); 1930—34 profesor pjevanja na Konzerva« u Varšavi i od 1935 na Akademiji za dramsku umjetnost u Ri Njezin je repertoar još obuhvaćao Cartnen (Bizet), U dolini (d bert), Salomu (R. Strauss), Tajni brak (Cimarosa), Ĉetiri gr jana (Wolf-Ferrari) i dr. Objavila knjigu Guardare indietror, fatica! (195°). :
3. Gianna Perea, sopran (Milano, 19. V 1908 —). Kći uste; debitirala u Vicenzi 1934 u operi Le Furie di Arlecc, (Lualdi). Specijalizirala se za koloraturne arije (Rossini, Ševi brijaĉ; Wolf-Ferrari, Ĉetiri grubijana i Campiello i dr.). LIT.: B. Barilli, II Paese del melodramma, Lanciano 1929. — R. Cei Maria Labia, Mušica e dischi, 1953.
LABIS, Attilio, francuski plesaĉ i koreograf (Vincennes, IX 1936—). Uĉenik Baletne škole Pariške opere ĉiji je prvi saĉ postao 1960, a godinu dana kasnije i danseur etoile. Izvanre nadaren plesaĉ, ostvarenja mu se odlikuju poetiĉnošću i visol tehnikom. Najveći uspjeh postigao je u baletu Ikar (koreogri S. Lifar) 1962 u Parizu, kao i u baletima Pas de Dieux (19 Kralj David (1960) i Symphonie concertante (1962). Najzna niji koreografski domet ostvario je baletom Arcade (Berlioz, 191 LABITZKY (Lawitzky), austrijska obitelj muziĉara roc iz Ĉeške. 1. Josef, violinist i kompozitor (Schonfeld, danas Krai 3. VII 1802 — Karlsbad, danas Karlovy Vary, 19. VIII 18 Uĉio kod K. Veita; 1820—22 prvi violinist orkestra u Marienb (Marianske Laţne), uz to 1821—22 angaţiran na Francuskoj o u Bernu, a 1823-—24 u kapeli ruskog poslanika u Miinch« Nakon koncertne turneje po juţnonjemaĉkim gradovima, 1 utemeljio vlastitu kapelu s kojom je nastupao u Beĉu i 1829u Varšavi. Od 1835 do 1868 vodio orkestar u Karlsbadu koj razvio u kvalitetni ansambl; s njim je gostovao u Pragu, B( Varšavi, Petrogradu i Londonu i prireĊivao simfonijske konce U svoje vrijeme vrlo popularan kompozitor plesne muz L. se moţe mjeriti sa svojim suvremenicima J. Lannerom Straussom st., posebice po oblikovanju valcera u cikluse s seţnim orkestralnim uvodom i finalom. Instrumentacija mu dotjerana, ritmika oštra, melodika svjeţa, inventivna. Ostavic oko 300 kompozicija, preteţno plesnih, za orkestar ili kla valcere (Aurora; Sirenen; Grenzboten; Lichtensteiner; Carlsbac ciklus Le Joie op. 231), landlere, ĉetvorke, mazurke, polke, lope ( Schlacht-Aspern-Galopp) itd.; zatim 1 Concertino za flai solo-pjesme i crkvene kompozicije (mise, rekvijem). 2. Wilhelm, violinist (Beĉov na Teple, 1829 — Toroi 1871). Sin Josefa; studirao na Konzervatoriju u Pragu; fc jeru zapoĉeo kao violinist, kasnije otišao u Kanadu i bio k; dralni orguljaš u Torontu. 3. August, violinist i kompozitor (Beĉov na Teple, 22. 1832 — Reichenhall, 28. VIII 1903). Brat Wilhelma; studi violinu na Praškom konzervatoriju, a zatim se usavršavao u Le ţigu kod F. Davida i M. Hauptmanna. Karijeru zapoĉeo 1 violinist u Karlsbadskom orkestru ĉije je vodstvo 1868 preu od svoga oca Josefa. Nastupao i solistiĉki. Ostavio blizu : djela za orkestar. LIT.: E. Rychnowsky, Josef Labitzky der Walzerkonig Bohmens, Keilbt Jahrbuch, 1909. — Af. Kaufmann, Musik und Musiker, Karlsbader Hein kunde, 1927. —■ Isti, Josef Labitzky, Sudetendeutsche Lebensbilder, II, Reicli bergi930.—R. Quoika, Labitzky Josef, August i VCilhelm, MGG, VIII, is I. Ać.
LABLACHE, Luigi, talijanski pjevaĉ francuskog podrijei bas (Napulj, 6. XII 1794 — 23. I 1858). Uĉio na Conservato dellaPietd dei Turchini u Napulju. Debitirao 1812 u napuljski kazalištu San Carlino kao basso buffo. Pjevao na talijanskim ] zornicama (Scala u Milanu, San Carlo u Napulju) i u Beĉu 1830 doţivio u Londonu i Parizu prave trijumfe u Cimarosii operi Tajni brak. Do 1852 nastupao u Parizu, 1852—53 pje\ u Petrogradu; povukao se sa scene 1857. Posebno se odlikovao operama G. Rossinija, V. Bellinija i G. Donizetija i kao Lepore (Mozart, Don Giovanni). Njegov glas bio je veoma gibak i izra: jan. L. je bio i nenadmašiv glumac. — Napisao Methode de eha LIT.: Onori alla memoria di Luigi Lablache, Napoli 1858. — G. Wid Luigi Lablache, Goteborg 1897. — E. Gara, Luigi Lablache, La Scala, 19 — H. Kuhner, Luigi Lablache, MGG, VIII, 1960.
LABORDE, Jean-Benjamin de, francuski muziĉki pisac kompozitor (Pariz, 5. IX 1734 —■ 22. VII 1794). Komornik Lv XV, zakupnik poreza u Parizu, giljotiran za Revolucije. Od ml dosti bavio se i muzikom. Bio je uĉenik J.-Ph. Rameaua i Dauvergnea. Njegove svjeţe i izvorne komiĉne opere doţivje su uspjeh kod pariške publike; trajniju vrijednost imaju, meĊutii
LABORDE — LACH njegove solo-pjesme, redovito na tekstove istaknutih francuskih knjiţevnika. Najvaţnije Labordeovo djelo je enciklopedijska historija muzike Essai sur la musique ancienne et moderne, jedna od prvih i dotada vjerojatno najbolja, rezultat njegova sistematskog i upornog tridesetogodišnjeg rada.
et moderne (4 sv.), 1700; iviemoires sur Les proporzions musicaies (.uouaiaK ujeiu Essai . . .), 1781; Lettre de Vauteur de VEssai a M. Vabbe Roussier (na poĉetku djela Memoires . . .); Lettre de M. de la B. d Mrs. de VAcademie des Sciences, 1781; Memoires historiques sur Raoul de Coucy, 1781. LIT.: C. Mellinet, Notice sur J. B. de La Borde, Nantes 1839. — VCastil-Blaze, J. B. De La Borde, France musicale, 1852. — R. Richard du Page, Un Financier dilettante au XVIII siecle, J. B. de La Borde, Revue de l'histoire de Versailles, 1926. — E. Haraszti, J. B. De La Borde, RM, 1935. —J. de Vismes, J. B. de La Borde, un favori des dieux, Pariš 1935. — M. Briquet, Jean-Benjamin de La Borde (Laborde), MGG, VIII, 1960.
LABROCA, Mario, talijanski kompozitor i muziĉki publicist (Rim, 22. XI 1896 — 2. VII 1973). Kompoziciju uĉio kod O. Respighija i G. F. Malipiera; diplomirao 1921 na Konzervatoriju u Parmi. God. 1936—44 bio je intendant opere u Firenci, gdje je uz to vodio i meĊunarodni festival Maggio Musicale Fiorentino; 1946—47 intendant opere La Fenice u Veneciji i organizator festivala; 1947—49 artistiĉki upravitelj milanske Scale, a od 1949 zamjenik direktora muziĉkog programa talijanskog radija. L. je bio izvrstan organizator; mnogo je uĉinio za popularizaciju instrumentalne muzike, osobito komorne. I u stvaralaĉkom opusu njegova se liĉnost najjaĉe ispoljavala u djelima za manje ansamble. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1934; simfonija za komorni or kestar, 1930; simfonijeta za 11 instrumenata; sonata za orkestar i obligatni' klavir; 1928. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta, 1923, 1932 i 1934; klavirski trio, 1926; sonatina za violinu i ^klavir, 1923; suita za violu i klavir, 1924. — Suita za klavir, 1921; Ritmi di Marcia za klavir. — DRAMSKA: opere La Principessa di Perepepe, 1927 i Le tre figliole di Pinco Pallino, 1928. Baleti La Mantide religiosa i II Serraglio. Lamento dei mariti e delle mogli, canti carnascialeschi, 1929. Scenska muzika za Sofoklovu Elektru, 1956, Plautove Menehme, 1957 i dr. — VOKALNA: Tre Cantate sulla Passione secondo S. Giovanni za bariton, zbor i orkestar, 1950; 8 madrigala T. Campanelle za bariton i orkestar, 1958. — Stabat Mater za sopran, zbor i orkestar, 1934. — SPISI: II Flauto Magico di Mozart, !939; Parole sulla mušica, 1954; Malipiero, musicista veneziano, 1957 (JI izd. 1967); L'Usignolo di Boboli, 1958; Arte di Toscanini, 1966 (sa V. Boccardijem); studije i ĉlanci. LIT.: R. Mariani, Mario Labroca, Illustrazione, 1936. — M. Mila, Mario Labroca, MGG, VIII, 1960.
LABUNSKI, r. Feliks Rodervk, poljski kompozitor (Ksawerynow, 27. XII 1892 —). Studirao na Konzervatoriju u Varšari (L. Marczevvski, W. Maliszewski), zatim u Parizu (N. Boulanger, P. Dukas, G. Migot). Sa P. Perkowskim i S. Wiechowiczem osnovao 1927 u Parizu Društvo mladih poljskih kompozitora, koje je vodio 1930—34. Nakon dvogodišnjeg rada na varšavskoj radio-stanici preselio u New York. God. 1945—62 predavao u Cincinnatiju na College of Music i 1962—64 na Univerzitetu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u h-molu, 1955; In memoriam, simfonijska pjesma (uspomeni Paderewskog), 1941; Concertino za klavir; fantazija Kavieriana za 2 klavira; Triptyque champetre, suita, 1931; suita za gudaĉe, 1935 i dr. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1934; klavirski kvartet; 3 bagatele za flautu, obou, klarinet i fagot, 1955; Concert champetre za 8 instrumenata, 1928; Divertimento za flautu i klavir, 1936. — Dvije sonate i dr. za klavir. — Balet God's Man, 1937. — VOKALNA: 3 kantate; Ptaki za sopran i orkestar, 1934; Song zvithout Words za sopran i gudaĉki kvintet, 1946; solo-pjesme. — Ĉlanci u poljskim, francuskim i ameriĉkim ĉasopisima.
2. Wiktor, pijanist i kompozitor (Petrograd, 14. IV 1895 —). Brat Feliksa Roderyka; studirao na Konzervatoriju u Petrogradu, zatim u Varšavi kod E. Mlynarskog (dirigiranje). Poslije brojnih koncerata po Evropi bio je 1919—28 nastavnik klavira na krakovskom Konzervatoriju. Od 1928'ţivi u SAD, gdje je predavao klavir na Konzervatoriju u Nashvilleu (1928—31) i na College of Music u Memphisu (1931—37); 1937—58 bio je direktor Konzervatorija u Kansas Cityju (Missouri). DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu, 1936; koncert za klavir, 1939; Concertino za klavir, 1932; koncert za 2 klavira, 1950; varijacije za klavir i orkestar, 1948. —KLAVIRSKA: varijacije, 1923; tokata, 1923; 2 impromptua, 1926; varijacije na Paganinijevu temu, 1943 i dr.
LA CASINIERE, Yves de, francuski kompozitor (Angers, 11. II 1897 —). Studij zapoĉet u Angersu nastavio na Ecole Normale u Parizu kod M. d'Ollonea (kompozicija), Nadije Boulanger (orgulje) i G. Caussadea (kontrapunkt). Nastavnik muzike; 1932 osnovao tiskaru. U Drugom svjetskom, ratu pripadao pokretu Otpora i proveo neko vrijeme u zatvoru. Od 1953 bio glavni inspektor za muziĉko školstvo. Kao kompozitor klonio se originalnosti po svaku cijenu. Njegova djela svjedoĉe o dobrom ukusu, istanĉanoj kulturi i smislu za zvukovne nijanse. Istakao se i kao vrstan pedagog. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1922 i 1930; simfonijska pjesma Persee et Andromede, 1930. Simfonijske slike: Hercule et les Centaures, 1920; Epigramme funeraire; Au rude Ares, 1930 i La Naissance de Minerve, 1957. Concertino za muziĉku pilu, 1930; koncertna improvizacija za orgulje i orkestar, 1958. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1929; klavirski trio, 1944; klavirski
409
kvartet, 1942; sonatina za violinu i klavir, 1923; sonatina za violonĉelo i klavir, 1923; Prelude et Rondo za klavir i violonĉelo. — Sonata, 1923 i etide, 1950 za klavir. — Preludiji i fuge, 1944 i korali, 1950 za orgulje. — Muzika za filmove. — Solo-pjesme. LIT.: G. Ferchault, Yves de La Casiniere, MGG, VIII, 1960.
LACASSAGNE (De La Cassagne), Joseph, francuski muziĉki teoretiĉar i kompozitor (biskupija Oleron, Rochefort, oko 1720 — ?, oko 1780). Muziku uĉio u pjevaĉkoj školi katedrale u Marseilleu; kasnije je u toj školi postao uĉitelj i zaredio se za svećenika. Otišao u Pariz; našavši u francuskom dauphinu (kasnijem Luju XVI), njegovoj ţeni Marie-Antoinetti i drugim visokim aristokratima moćne zaštitnike, ostao u tom gradu do smrti. Skroman teoretiĉar i osrednje nadaren kompozitor, ţelio je biti dobar pedagog i olakšati muziĉku nastavu. Svoj Traite general des Siemens du Chant, udţbenik za nastavu pjevanja i muzike, namijenio je omladini. DJELA: Recueil de Fables mises en musique, 1754; L'Alphabet musical, 1765; Traite general des Elemens du Chant, 1766; L'Uni Clefier musical, »pour servir de supplement au Traite general«, 1767. LIT,: J. Rollin, Abbe Joseph Lacassagne, MGG, VIII, 1960.
LACEPEDE (La Cćpede), Bernard-Germain-Etienne Medard de la Ville, francuski prirodoslovac, kompozitor i muziĉki pisac (Agen, Lot-et-Garonne, 26. XII 1756 —• Epinav kraj Pariza, 6. X 1825). Uĉio violonĉelo, klavir, orgulje i kompoziciju u Agenu i Bordeuxu. Od 1775, dopisujući se s D'Alembertom, raspravljao o pitanjima harmonije, ali se bavio i znanošću. Kompoziciju uĉio kod F.-J. Gosseca u Parizu. Ĉlan brojnih akademija u Francuskoj i drugim zemljama; od 1796 ĉlan Francuskog instituta te Belgijske i Londonske akademije. Jedan od najvećih prirodoslovaca svoga vremena, uspješno se ogledao i kao kompozitor. DJELA: Symphonies concertantes; seksteti; sonate. — DRAMSKA. Opere: Armide (Quinault), 1775; Omphale, \1~ld; Scandertierg, prije 1785; Alcine; Cyrus, prije 1785; Telemaque, prije 1785. — Requiem. — SPISI: Reflexions sur les progres que la musique a encore a faire; La Poelique de la musique (2 sv.), 1785 (nova izd. 1787 i 1797). LIT.: E. Perrin, Un Livre de Lacepede sur la musique, Bulletin francais de la Societe Internationale de Musique, 1907. —Anonimno, A propos du centenaire de Lacepede, RM, 1925. — R. Richard du Page, La Vie musicale de M. de Lacepede, Figaro, 19. XII 1925. — M. Briquet, Bernard-Germain-Etienne Medard de la Ville, Comte de Lacepede, MGG, VIII, 1960.
LACERDA, Francisco de, portugalski dirigent i kompozitor (Ribeira Seca, Azori, 11. V 1869 — Lisabon, 18. VII 1934). Studirao u Lisabonu (J. A. Vieira, F. Gazul, F. Guimaraes) i u Parizu na Konzervatoriju (Ch. Widor) i na Scholi Cantorum (V. d'Indv). Dirigent u Nantesu, Montreuxu, Marseilleu i Lisabonu. Osnovao Filharmonijski orkestar (1923) i društvo Pro Arte u Lisabonu; bavio se prouĉavanjem portugalskih narodnih napjeva. DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Adamastor; Almourol; Alcdcer i Rapsodia insular. — Preludios za gudaĉki kvartet. — Scenska muzika za drarm. — Solo-pjesme. — Zbirka Cancioneiro musical portugues. LIT.: A. Pinto, Mušica Moderna Portuguesa, Lisabon 1930.
LACH, Robert, austrijski muzikolog i kompozitor (Beĉ, 29. I 1874 — Salzburg, 11. IX 1958). Na Konzervatoriju u Beĉu studirao kompoziciju (R. Fuchs), a na Univerzitetu muzikologiju (R. Wallaschek, H. Rietsch, M. Dietz, G. Adler). Od 1902 do 1909 ţivio u Istri, Dalmaciji i Italiji. Gcd. 1912—20 direktor muziĉkog odjela Dvorske biblioteke u Beĉu; 1915 postao privatni docent muzikologije na Beĉkom univerzitetu, 1920 profesor komparativne muzikologije, psihologije i muziĉke estetike, a 1927 naslijedio G. Adlera kao predstojnik Muzikološkog instituta (umirovljen 1939); uz to 1924—45 predavao historiju muzike, filozofije i muziĉke estetike na beĉkoj Muziĉkoj akademiji. L. je kao muzikolog obuhvatio veoma široko podruĉje. Bavio se historijom zapadnjaĉke muzike, od jednoglasja srednjega vijeka do majstora kasne romantike, osvjetljujući je s historijskog, stilsko-historijskog i estetsko-psihološkog aspekta; još je vaţniji kao veliki istraţivaĉ, a osobito sistematiĉar na polju komparativne muzikologije. Djelo Studien zur Entwicklungsgeschichte der orna-
mentalen Melopoie obuhvaća ĉitav krug etnomuzikološke problematike. L. je nastojao da razliĉite manifestacije muziĉkoga zbivanja razjasni »prema cjelokupnom kulturno-historijskom, kao i psihološkom, antropološkom i biološkom razvoju i obliku vrste 'homo sapiensa' te da na taj naĉin dopre do nekog oblika bio logije muzike«. L. je i kao kompozitor bio veoma plodan, ali nedovolino oriiimahtn. DJELA. SPISI: Studien zur Entzvicklungsgeschichte der or namentalen Melopoie fdisertacija\ 1902 (izd. 1913); Sebastian Sailers »Schopfung« in der Musik, 1916; U". A. Mozart als Theoretiker, 1918; Zur Geschichte des Gesellschaftstanzes im 18. Jahrhundert, 1920; Zur Geschichte des musikalischen Zunftzvesens, 1923; Eine Tiroler Liederhandschrift aus dem 18. Jahrhundert, 1923; Die Vergleichende Musikwissenschaft, ihre Melhoden und Probleme, 1924; Das Konstruktionsprinzip der Wiederholung in Musik, Sprache und Literatur, 1925; Vergleichende Kunst- und Musikwissenschaft, 1925; Gesdnge russischer Kriegsgefangener (3 sv.), 1926—52; Geschichte der Staalsakademie und Hochschule ftir
410
LACH — LACHNITH
Musik und darstellenden Kunst in Wien, 1927; Das Ethos in der Musik Schuberts, 1928 i dr. Brojne studije i rasprave u SBIMG (Alte Weihnachts~ und Ostergesa'nge auf Lussin, 1902—03; Volkslieder in Lussingrande, ibid.; Alte Kirchengesange der ehemaligen Diozese Ossero, 1904—05), ZFMW, AFMW, raznim drugim ĉasopisima, u spomenicama, godišnjacima, izvještajima i dr. — KOMPOZICIJE: 10 simfonija; 25 gudaĉkih kvarteta; 14 gudaĉkih kvinteta; 8 gudaĉkih seksteta; 6 klavirskih trija; 3 klavirska kvarteta; 3 klavirska kvinteta; razliĉite komorne kompozicije; 2 muziĉke drame; 2 muziĉke bajke; scenska muzika za 5 kazališ nih djela; zborovi; solo-pjesme; 8 misa; rekvijem i dr. — Napisao i nekoliko radova s podruĉja filozofije, psihologije, estetike, orijentalistike i egiptologije, nadalje veći broj knjiţevnih djela, pjesama, proznih spisa, dramskih radova, libreta i baletnih scenarija. LIT.: G. Kotek, Universitatsprofessor Dr. Robert Lach, Das deutsche Volkslied, 1927. — Spomenica Robert Lach, Persbnlichkeit und Werk (povodom 80-godišnjice ţivota), Wien 1954. — L. Nozvak, Universitatsprofessor Dr. Robert Lach, Osterreichische Musikzeitschrift, 1958. — E. Schenk, Robert Lach zum Gedachtnis, MF, 1959. — O. Wessely, Robert Lach, MGG, VIII, 1960. J. As.
LACHENMANN, Helmut, njemaĉki kompozitor (Stuttgart, 1935 —). Studirao na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu (J. N. David, J. Uhde) i kod L. Nona u Veneciji. Od 1960 slobodan umjetnik; u Mtinchenu; uz to predavao u Ulmu i na Univerzitetu u Gentu. Od 1966 nastavnik kompozicije na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu i od 1970 docent na Visokoj pedagoškoj školi u Ludwigsburgu. Dobitnik nagrada gradova Miinchena (1965), Stuttgarta (1968) i Hamburga (1972). Lachenmannova djela odlikuju se suptilnom zvukovnošću i tehniĉkom dovršenošću. Napuštajući tradicionalna izraţajna sredstva, on poseţe za novim akustiĉkim elementima, pri ĉemu polazi od »instrumentalne akcije«. DJELA. ORKESTRALNA: Souvenir za 41 instrument, 1959; Due Giri, 1960; Notlurno (Musik fiir Julia) za mali orkestar i violonĉelo 1968; Air za orkestar i udaraljke, 1968; Kontrakadenz, 1971; Mein Saitenspiel za 48 gudaĉa i 3 klavira, 1972. — KOMORNA: Fiinf Strophen za 9 instrumenata, 1961; Introversion I i II za 6 sviraĉa, 1964; gudaĉki trio, 1965; Trio fluido za klarinet, marimbafon i violu, 1966; Montage za klavir, klarinet i violonĉelo, 1970; Gran Torso za gudaĉki kvartet, 1972; Interieur za bubnjara, 1966; Pression, studija za violonĉelo solo, 1969; Dal niente za klarinetistu, 1970. — KLAVIRSKA: Echo Andante, 1962; Wiegenlied, 1963; Guero (studija), 1969. — Scenario za elektronske zvukove, 1965.— VOKALNA: Consolation I za glasove i udaraljke, 1967; Consolation II za 16 glasova, 1968; Consolation III za instrumente. 1973; tema za flautu, glas i violonĉelo, 1968. LIT.: £7. Stiirzbecher, Werkstattgesprache mit Komponisten, Koln 1971.
LA CHEVARDIERE, Louis-Balthasar de, francuski nakladnik (? — ?). Djelovao u Parizu od oko 1758 do 1785. Jedini su izvori podataka o njemu razne povlastice, oglasi, katalozi i pamfleti iz onoga vremena; 1758 naziva se nasljednikom izdavaĉa J. Leclerca. La Ch. se najviše obraćao širokoj publici, nudeći joj plesove, pjesme, vaudeville, romance i dr., kao i kazališna djela oper-comique, opere buffe), te škole za instrumente, ples i pjevanje. U svojim zbirkama objavljivao brojna vokalna i instrumentalna djela znamenitih kompozitora (Haydn, Stamitz, J. C. Bach, Holzbauer, Galuppi, Boccherini, Jommelli, Pergolesi, Gretrv, Philidor, Laborde i dr.). God. 1785 nestaje ime La Ch., a na istoj se adresi kao njegov nasljednik pojavljuje Le Duc. LIT.: V. Fedorov, Louis-Balthasar de La Chevardiere, MGG, VIII, 1960
LACHMANN, Robert, njemaĉki muzikolog (Berlin, 28. XI 1892 —• Jeruzalem, 8. V 1939). Studirao u Berlinu muzikologiju (J. Wolf, C. Stumpf) i arapski. Od 1927 bibliotekar u muziĉkom odjelu berlinske Drţavne knjiţnice. Poduzeo nekoliko istraţivaĉkih putovanja na Bliski istok (1925 Tnpolis; 1926 i 1929 Tunis) i bavio se prevoĊenjem staroarapskih muziĉko-teoretskih spisa. Sa C. Sachsom, E. M. Hornbostelom i dr. osnovao Gesellschaft zur Erforschung der Musik des Orients, a 1933—35 izdavao ĉasopis društva Zeitschrift fiir vergleichende Musikaiissenschaft. Po dolasku nacista na vlast morao je napustiti namještenje. Od 1935 vodio Institut za izvanevropsku muziku na Univerzitetu u Jeruzalemu i osnovao fonogramski arhiv. —■ L. je bio jedan od vodećih muziĉkih etnologa svoga vremena i moţda najbolji poznavalac istoĉnjaĉke muzike; njezin cjelokupan pregled dao je u djelu Musik des Orients. Povezao je raznolika svojstva orijentalne muzike u teoretski sistem, koji se temelji na nomosu. Posebno su vaţni njegovi radovi o arapskoj i ţidovskoj muzici. DJELA. SPISI: Die Musik in den tunesischen Stadten (disertacija), AFMW, 1923; Musik und Tonschrift der No, Kongressbericht, Leipzig, 1925; Zur aussereuropdischen Mehrstimtnigkeit, Kongressbericht der Beethoven-Zentenarfeier, Wien, 1927; Musik des Orients, 1929 (španj. prijevod 1931); Musik der aussereuropdischen Natur- und Kulturvolker, u djelu E. Biickena, Handbuch der Musikwissenschaft, 1929; Musikalische Forschungsaufgaben im vorderen Orient, Bericht iiber die 1. Sitzung der Gesellschaft zur Erforschung der Musik des Orients, 1930; Von der Kunstmusik des vorderen Orients, Kultur und Schallplatte, 1931; Das indische Tonsystem bei Bhardta und sein Ursprung, Zeitschrift fiir vergleichende Musikwissenschaft, 1933; Die Vina und das indische Tonsystem bei Bharata, ibid., 1934; Musiksysteme und Musikauffassung, ibid, 1935; Jezvisk Cantilla-lion and Song in the Išle of Djerba, 1940 i dr. LIT.: B. Nettl, Robert Lach ma nn, MGG, VIII, 1960.
LACHNER, njemaĉka obitelj muziĉara. 1. Anton, orguljaš (? — Rain am Lech, Gornja Bavarska, 1822, ?). Urar; orguljaš ţupne crkve u Rainu. Umro u mladim godinama. Imao je 4 sina i 2 kćeri koje je uĉio muziĉku teoriju, orgulje i klavir.
2. Franz Paul, njemaĉki kompozitor i dirigent (Rair Lech, 2. IV 1803 — Miinchen, 20. I 1890). Muziku uĉio oca, zatim kod J. K. Etta u Miinchenu. U Beĉu do 1823 or; evangeliĉke crkve; istodobno studirao kod S. Sechtera. Od korepetitor, od 1829 prvi dirigent kazališta Kdrntnertor; —36 dirigent u Mannheimu. Preselivši se 1836 u Miinchen. vio je ondje ţivu reproduktivnu djelatnost; dirigirao je u I skoj operi, vodio koncerte Musikalische Akademie i Dvorsk pele. Stajao je na ĉelu festivala u Miinchenu, Salzburgu i Aacl Promjene prilika, nastale dolaskom R. Wagnera i H. Bulo Miinchen (1864), potisnule su Lachnera u pozadinu te je na vlastiti zahtjev umirovljen. — Kao dirigent L. je stekao vc zasluga, dotjeravši dvorski orkestar do zamjerne reproduk visine i odgojivši umjetniĉki ukus publike. Kao kompozitori su mu uzori Beethoven i Schubert, a u manjoj mjeri Spohr, J delssohn i Meverbeer. L. je napisao vrijednih djela, prem njegova muzika ponekad suha ili sentimentalna. U najusp ostvarenja idu orkestralne suite. Medu crkvenim kompozicijan tiĉe se Requiem. Solo-pjesme komponirao je pod neposrednim ĉajem svoga prisnog prijatelja F. Schuberta. DJELA. ORKESTRALNA: 8 simfonija, 1828—51; 2 koncerta za 1828 i 1833; konceit za flautu, 1832; 2 uvertire, 1841 i 1854; 8 suita, 186 1 dr- — KOMORNA: 6 gudaĉkih kvarteta, 1843—50; gudaĉki kvintet, 2 klavirska trija, 1828 i 1829; 2 klavirska kvinteta, 1868 i 1869; 2 duhaĉka teta, 1823 i 1829; duhaĉki oktet, 1850; trio za klavir, klarinet i rog, 1830; za 3 duhaĉka instrumenta i za 4 gudaĉa, 1824; nonet za 5 duhaĉkih instrun i za 4 gudaĉa, 1875; sonata za violonĉelo i klavir, 1827 i dr. — KLAVIR, 3 sonate; 2 sonate za klavir 4-ruĉno, 1827 i 1832 i dr. — Tri sonate za 01 1876; preludiji i fuge za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Die Burgschaft, Alidia, 1839; Catarina Cornaro, 1841 i Benvenuto Cellini, 1849. Scenska nv Sveĉane igre: Kadmos und Hermoneia; Ohne Titel i dr. — VOKA. oratorij Moses, 1833; kantata Die vier Menschenalter, 1829; 2 kraće ka zborovi; tropjevi; dvopjevi; oko 200 solo -pjesama (neke uz pratnju kla roga ili violonĉela). — CRKVENA: 8 misa, 1827—56; Reauiem, 1856; 2 ^ Mater, 1856 i 1874; psalmi; moteti i dr.
3. Ignaz, kompozitor i dirigent (Rain am Lech, 11. IX — Hannover, 24. II 1895). Brat i uĉenik Franza Paula; stui u Augsburgu, Miinchenu i Beĉu, gdje je naslijedio brata ka( guljaš evangeliĉke crkve. Uskoro postao violinist, zatim c dirigent orkestra Dvorske opere. Od 1831 dvorski dirigej Stuttgartu i od 1842 u Miinchenu; od 1853 dirigent u Hamb i od 1858 u Stockholmu; 1861—75 glavni dirigent u Frankl na Majni. — Premda je manje poznat od brata Franza, nek njegovih djela uspješno su se izvodila dulje vremena. Ose popularnost uţivali su jednostavni puĉki Singspieli idiliĉna drţaja, nazvani Alpenszenen. D J ELA ( iz b o r ). IN S TRU MEN T ALN A: 5 g ud a ĉ k i h k va rt e t a ; k \ za 3 violine i violu; kvartet za 4 violine; 6 trija za klavir, violinu i violu; 3 sor za 3 violine; 3 sonatine za 2 violine; sonata za violinu i klavir; Kindersu za klavir i 9 djeĉjih instrumenata; 7 sonata za klavir; sonata za 1 lavir 4-r — DRAMSKA. Opere: Der Geisterturm, 1837; Die Regenbruder, 1839 i Lo 1846. Pet Singspiela (Alpenszenen), oko 1850. — Solo-pjesme. — Misa
4. Vinzenz, kompozitor i dirigent (Rain am Lech, 19. 1811 — Karlsruhe, 22. I 1893). Brat Ignaza; 1830—33 uĉ muzike u kući grofa Mvcielskog u Poznariu, zatim u Beĉu, je 1834 naslijedio brata Franza na poloţaju dirigenta u Ka nertortkeateru. God. 1836—73 bio je dirigent u Mannhei: 1842 dirigent Njemaĉkog opernog društva u Londonu i 1 u Frankfurtu na Majni. Od 1873 ţivio u Karlsruheu. Uţiva ugled kao temeljit odgojitelj orkestra i izvrstan dirigent klas muzike. Odluĉan protivnik novonjemaĉkog muziĉkog sm istakao se kao kompozitor muških zborova. DJELA: 2 simfonije; 3 uvertire. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvartet; 27, 36 i 42 b (Variationen iiber die C-Tonleiter); gudaĉki kvintet op. 8; virski kvartet op. 10; Sechs deutsche Tanzzveisen za violonĉelo i klavir op. 6 Variationen iiber die C-Tonleiter za klavir; Praludium und Toccata za kl 12 Landler za klavir. — VOKALNA: Die Klage der Kolma (Ossian) za mez: pran i orkestar; brojni muški zborovi; Kinderlieder za 2 soprana i klavir; b solo-pjesme. — Dva psalma. LIT.: O. Kronseder, Franz Lachner, Leipzig 1903. — M. Zenger, ] Lachner, M, 1903. — L. K. Mayer, Franz Lachner als Instrumentalkomp (disertacija), Miinchen 1922. — A. Wiirz, Franz Lachner als dramati Komponist (disertacija), Miinchen 1927. — Briefe von Vinzenz Lachm Hermann Levi (izd. F. Walter), Mannheim 1931. — A. Wurz, Franz Ignaz, Vinzenz Lachner, MGG, VIII, 1960. B. P
LACHNITH (Lachnitt), Ludvvig Venceslav, ĉeški kor i kompozitor (Prag, 7. VII 1746 — Pariz, 3. X 1820). Ĉlan D skog orkestra vojvode od Pfalz-Zweibriickena; 1773 s uspjel nastupio u Parizu na Concerts Spirituels; uĉio zatim kompozi kod Ph. A. Philidora, a rog kod J. J. Rudolpha. Od 1781 st; u Parizu, ĉlan raznih orkestara (Concert de la reine; Concer la Loge Olympique; Opera). Kao kompozitor proĉuo se u pr redu po svojim opernim pasticcima (Mysteres d'Isis na Mozart operu Ĉarobna frula doţivjela je 134 reprize). Od Lachnith< opera paţnju zasluţuje L'Heureuse reconciliation. DJELA. ORKESTRALNA: oko 20 simfonija; 6 koncerata za klav koncerta za rog. — KOMORNA: gudaĉki kvarteti; trija i trio-sonate za 1 sastave; sonate za violinu i klavir; kompozicije za 2 instrumenta bez klavir Kraće kompozicije za klavir. — DRAMSKA: komiĉne opere L'Heureuse n
LACHNITH — LAĐO ciliation, 1785 i Eugenie et Linval au Le mauvais fils, 1798; opera Les Fetes lacedemoniennes, 1808; L'Antiquaire, parodija muzike P. Anfossija, 1789; pasticci {Les Mysteres d'Isis, muzika W. A. Mozarta, 1801). — Dua i arije; oratorijski pasticcio Saul na muziku Haydna, Mozarta, Sacchinija, Gosseca i dr., 1803 (sa F. W. Kalkbrennerom). — INSTRUKTIVNA (sa J. Adamom): Exer-cices preparatoires pour le piano i Mithode ou Principe general du doigter pour le fortepiano (2 sv.), 1798. — Brojne preradbe djela Pleyela, Haydna, Cherubinija. Salierija i dr. LIT.: M. Briquet, Ludwig Venceslav Lachnith, MGG, VIII, 1960.
LACIĆ, Vera, pjevaĉica, sopran (Zagreb, 22. II 1938 —). Pjevanje studirala na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (N. Cvejić) i na Akademiji za glasbo u Ljubljani (K. Kušej-Novak), gdje je 1967 diplomirala, a 1969 završila i postdiplomski studij. God. 1962—-64 ĉlanica opernog zbora i od 1967 solist Ljubljanske opere. Lirski sopran velikih reproduktivnih sposobnosti, osvojila je više nagrada na jugoslavenskim i meĊunarodnim natjecanjima. Medu njezinim ostvarenjima istiĉu se Violetta (Verdi, La Traviata), Marta (Rimski-Korsakov, Carska nevjesta), Micaela (Bizet, Carmen) i Norina (Donizetti, Don Pasguale). Nastupa i kao koncertna pjevaĉica. K. Be. LACOMBE, Louis (Trouillon-Lacombe), francuski kompozitor i pijanist (Bourges, 26. XI 1818 — Saint-Vaast-la-Hougue, Cherbourg, 30. IX 1884). Uĉenik P. J. G. Zimmermanna na Pariškom konzervatoriju. Poslije turneje po Evropi studirao 1834 u Beĉu klavir kod C. Czernvja, a kompoziciju kod S. Sechtera i I. X. Sevfrieda. Vrativši se 1839 u Pariz, napustio karijeru virtuoza i posvetio se kompoziciji. Suradnik Chronigue musicale od 1874. L. je preteţno lirik, ali ponekad naginje prikazivanju herojske veliĉine, snaţnoj karakterizaciji i tonskom slikanju. Kompozicije su mu zanatski vrlo vješto pisane, ali ne otkrivaju izrazitiju stvaralaĉku liĉnost. DJELA. ORKESTRALNA: Au tombeau d' un heros za violinu i orkestar; koncertna uvertira. — KOMORNA: gudaĉki kvartet Le Chdteau op. 92; 2 klavirska trija; kvintet za klavir, violinu, obou, violonĉelo i bas -klarinet (uz to 3 razliĉite varijante sastava) op. 26. — DRAMSKA. Opere: La Madone, 1861; Winkelried, 1892; Le Tonnelier de Nuremberg, 1897; La Korrigane, 1901. Scenska muzika. — VOKALNA: dramatske simfonije Manfred, 1847 i Arva ou les Hongrois, za soliste, zbor i orkestar 1850; kantata Sapho za zbor i orkestar, 1878; zborovi a cappella i uz pratnju orgulja; solo-pjesme. — Spis Philosophie et tnusique, 1896. LIT.: E. Bourdin, Louis Lacombe, Pariš 1882. — H. Boyer, Louis Lacombe et son oeuvre, Pariš 1888. — G. Ferchault, Louis Lacombe, MGG, VIII, 1960.
LACOMBE, Paul, francuski kompozitor (Carcassonne, Aude, 11. VII 1837 — 5. VI 1927). Uĉio u Carcassonneu kod orguljaša F. Tevsserrea; 1889 dobio Prix Chartier za komornu muziku. Veoma plodan kompozitor (oko 100 tiskanih kompozicija i još mnoge u rukopisu), dao je svoja najbolja djela u okviru malih oblika, ugledajući se u njemaĉku romantiku (Schumann). DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije (II, u D-duru, op. 34); Divertissement za klavir i orkestar; suita za klavir i orkestar; rapsodija za viol inu i orkestar; Serenade d' Automne za flautu, obou, rog ad libitum i gudaĉe; Ouver-ture dramatique; Ouverture syntphonique; Suite pastorale; Legende symphonique; Sous les Etoiles; Derniere Aubade i dr. — KOMORNA: 4 klavirska trija; kla-virski kvartet; 3 sonate za violinu i klavir op. 8, 17 i 98; sonata za violonĉelo i klavir op. 100; Dialogue sentimental za violinu ili flautu ili fagot ili violonĉelo i klavir i dr. — Mnogo klavirskih kompozicija. — Tropjevi; dvopjevi; oko 120 solopjesama. — Misa; rekvijem. LIT.: L. Moulin, Paul Lacombe et son oeuvre, Pariš 1924. — G. Ferchault, Paul Lacombe, MGG. VIII, 1960.
LACOME d'ESTALENX, Paul Jean Jacques, francuski kompozitor (Le Houga, Gers, 4. III 1838 — 12. XII 1920). Prva operna djela komponirao kao samouk, kasnije uĉio kod J. Puig y Absubidea. Djelovao u Parizu kao muziĉki kritiĉar i kompozitor. Bio je nadahnut melodiĉar i sjajan orkestrator. DJELA. ORKESTRALNA: Arvalia (Poemes de la Terre); Clair de Lune; La Verbena; La Feria; Mascaradc; Estudiantina i dr. — Klavirski trio; djela za duhaĉke instrumente. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Operete i komiĉne opere: Le Dernier des Paladins; Epicier par anlour, 1870; JJveux mon peignoir, 1872; En Espagne, 1872; La Dot tnal placee, 1873; Le Mouton enrage, 1873; Amphitryon, 1875; Jeanne, Jeannette et Jeanneton, 1876; Pdques-Fleuries, 1879; Le Beau Nicolas, 1880; La Nuit de la Saint-Jean, 1882; Madame Boniface, 1883; Mynille, 1885; Les Saturnales, 1887; La Gardeuse d'oies, 1888; Ma Mie Rosette, 1890; La Fille de l'air, 1890; Mademoiselle Asmodee, 1891; Le Cadeau de noces, 1893; Le Baiser de Monsieur, 1895; La Fiancee enloterie, 1896; Le Marechal Chaudron, 1898; Les Ouatre Filles Aymon, 1898. — Solo-pjesme. — Spisi Introduciion a la Vie musicale, 1911. — Les Fondaleurs de VOpera francais, zbirka opernih arija uz klavir, 1878. LIT.: J. Feschotte, Paul Jean Jacques Lacom: d'Estalenx, MGG, VIII, 1960.
LACOTTE, Pierre, francuski plesaĉ i koreograf (Chatou, 1932—•). Klasiĉni balet uĉio u Baletnoj školi Pariške opere i tamo od 1953 angaţiran kao prvi plesaĉ. God. 1955 osnovao vlastitu trupu Les Ballets de la Tour Eiffel za koju je koreografirao balete: La Nuit est une sorciere, Gosse de Pariš i Solstice. Nakon duljeg boravka u New Yorku odlazi u Njemaĉku sa M. Tallchief i G. Skibineom. U meĊuvremenu utemeljio novu baletnu trupu za Muziĉku omladinu Francuske s kojom je gostovao u Španjolskoj i Sjevernoj Africi. Najzapaţenije koreografije su mu: Simple Symphony (Britten); Hamlet (Walton) i Dessin pour les six (Ĉajkovski).
411
LACRIMOSA (lat. lacrimosus pun suza), poĉetna rijeĉ jedne od kitica sekvence Dies irae, u misi za mrtve (rekvijem). U kompozicijama većeg opsega stavak Dies irae dijeli se ponekad na više samostalnih odlomaka, medu kojima je obiĉno 1. lirski obojena naglašenim akcentima boli i ţalosti (npr. u rekvijemima W. A. Mozarta, G. Verdija i dr.). LACROIX, Antoine, francuski violinist i kompozitor (Rambervillers kraj Nancvja, 1756 — Liibeck, 18. VI 1806). Violinu i kompoziciju uĉio u Nancvju kod A. Lorenzitija. Već 1780 bio u Parizu na glasu kao violinski virtuoz. Za francuske revolucije emigrirao u Bremen, odakle je poduzimao turneje po Danskoj i Njemaĉkoj; djelovao i u Berlinu kao dvorski komorni muziĉar. Od 1796 u Liibecku gradski muziĉar; sa J. W. C. Konigslovvom organizirao pretplatniĉke koncerte; od 1799 bavio se i trgovinom muzikalija. Komponirao preteţno za violinu svjeţa i dopadljiva djela. DJELA. KOMORNA: gudaĉki kvarteti op. 5, 13 i 17; sonate za violinu i klavir op. 1 i 17 (preradba dua op. 15); sonate za vio linu i violonĉelo op. 3; sonate za 2 violine; dua za violine op.2, 12, 14, 15, 16, 18, 20 i 21; varijacije i dr. — Varijacije za klavir. LIT.: G. Karstadt, Antoine Lacroix, MGG, VIII, 1960.
LA CROIX, Franfois de, francuski kompozitor (Senlis, kršten 6. I 1683 — Pariz, 9. IV 1759). Muziku uĉio u pjevaĉkoj školi katedrale u Senlisu. Zaredivši se za svećenika, otišao u Pariz, gdje je vjerojatno bio uĉenik N. Berniera. Od 1714 zborovoda crkve St. Paul; 1726—44 zborovoda i zatim kapelan u Sainte-ChĊpelle. Njegove kompozicije izvodile su se s uspjehom na Concerts spirituels. Bio je vrlo ugledan muziĉar, prijatelj A. Campre. DJELA (saĉuvana): Motels a 1, 2 et 3 v. (s instrumentalnim ansamblom ili bez njega) op. 1, 1741; Motet (»Vovete et reddite«) pour remerder Dieu des victoires qu'il a accordees au Roy . . . , 1744 (samo tekst). — Izgubljena: mise; Te Deumi i brojni moteti za veliki sastav. — Divertissement L' Amour et la folie, 1728. LIT.: M. Brenet, Les Musiciens de la Sainte-Chapelle du Palais, Pariš 1910. — D. Lanay, Francois de La Croix, MGG, VIII, 1960
LACY, Frederick St. John, irski kompozitor i pedagog (Blackrock, Corcaigh, 27. III 1862 — Cork, 31. VIII 1935). Studirao na Roval Academy of Music u Londonu; bio poznat u tom gradu kao uĉitelj pjevanja i kao pjevaĉ vlastitih balada, uz koje se sam i pratio. God. 1906—34 profesor na Oueen's Collegeu (kasnije University College) u Corcaighu. Oko 1900 vodio ondje sa Grossijem komorno-muziĉke priredbe St. John Lacy. DJELA. INSTRUMENTALNA: Serenade za gudaĉe; svezak irskih melodija za irske vojne muzike; Idyll i The Chimes za violinu i klavir. — VOKALNA: kantata Annabel Lee (E. A. Poe); 6 ĉetvorogl. pjesama; brojne solo-pjesme (preteţno balade). — Anthem Like as the Hart; Magnificat; Nunc Dimittis. LIT.: D. Lee, Frederick St. John Lacy, MGG, VIII, 1960.
LADEGAST, Friedrich, njemaĉki graditelj orgulja (Hochhermsdorf, Saska, 30. VIII 1818 — Weissenfels, 30. VI 1908). Mnoge pobude dobio od ĉuvenoga francuskog graditelja orgulja A. Cavaille-Colla. Prve orgulje sagradio 1849. God. 1855 naĉinio u katedrali u Merseburgu najveće dotadašnje njemaĉke orgulje (81 registar). Vrhunac njegova graditeljstva predstavljaju orgulje u katedrali u Schvverinu (84 registra; 1871). Mnogo je orgulja sagradio i u Austriji, Rusiji i drugim zemljama. Ide medu najznatnije graditelje orgulja u XIX st. LIT.: E. K. Rossler, Friedrich Ladegast, MGG, VIII, 1960.
LADMIRAULT, Paul Ĉinile, francuski kompozitor (Nantes, 8. XII 1877 — Kerbili en Kamoel, Morbihan, 30. X 1944). Uĉenik Konzervatorija u Nantesu i Parizu (A. Gedalge, G. Faure). Nastavnik kompozicije, kontrapunkta i fuge na Konzervatoriju u Nantesu (neko vrijeme i direktor). Najveći kompozitor Bretagne, po naravi izrazit lirik; profinjena poezija osnovna je osobina gotovo svih njegovih djela. U njima je ĉest utjecaj narodne pjesme, što njegovoj muzici daje posebnu svjeţinu i privlaĉnost. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1910; simfor :jske pjesme Tristan au Morois, 1920 i En Foret, 1932; Valse triste za klavir i c/kestar; simfonijski preludij Broceliande au matin (iz opere Myrdhin), 1905; Suite bretonne (iz iste opere), 1908; interludij Tristan et Vseult, 1920; La Jeunesse de Cervantes, 1927; nekoliko kompozicija za vojnu muziku. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; klavirski kvintet; Ballet bohemien za flautu, obou, dvostruki gudaĉki kvartet i klavir, 1898; Choral et Variations za duhaĉki kvintet i klavir, 1935; sonata za violinu i klavir u G-duru, 1901; sonata za violonĉelo i klavir u D -duru; sonata za klarinet i klavir i dr. — Niz kompozicija za klavir 2-ruĉno i 4-ruĉno; sonatina, 1888 i Epousailles, 1902 za 2 klavira. — DRAA1SKA: opere Gilles de Retz, 1893 i Myrdhin (neizv.), 1902. Balet La Pretresse de Korydwen, 1926. Scenska muzika za dramu Tristan et Yseult J. Bediera, 1920. — VOKALNA: Choeurs des dtnes de la foret za zbor i orkestar; zborovi; oko 20 solo-pjesama. — Crkvena djela. — Obradbe narodnih pjesama iz Bretagne. LIT.: G. Ferchault, Paul Emile Ladmirault, MGG, VIII, 1960.
LAĐO, ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske, osnovan 1949 u Zagrebu sa zadaćom da njeguje bogatu folklornu tradiciju jugoslavenskih naroda, prikazujući je u umjetniĉki obraĊenom obliku. Ranije amaterska folklorna sekcija OKUD Joţa Vlahović, koja je pod vodstvom umjetniĉkog rukovodioca
LAĐO — LAGARDE
412
Stabat Mater; Tantum ergo; Ave Maria i dr. — Traktat o harmoniji (izgub Griindliches Lehrbuch za nastavu klavira. LIT.: B. Studeny, Beitrage zur Geschichte der Violinsonate im 18. hundert (disertacija), Miinchen 1911. — G. de Saint-Foix, Les premiers pia parisiens Ignaz Anton Ladurner, RM, 1926. — A. Ladurner, Ein verges heimatlicher Komponist, Bozner Tagblatt, 11. XII 1943. — M. Briguet Senn, 1. Ladurner, Franz Xaver, 2. Ignaz Anton Franz Joseph, 3. Josef. MGG, VIII, 1960.
LA FAGE, Juste Adrien Lenoir de, francuski muzilt i kompozitor (Pariz, 27. III 1805 — Charenton, Pariz, 8. III li Uĉio kod F. L. Pernea i A. E. Chorona u Parizu i koi Bainija u Rimu. Od 1829 zborovoĊa pariške crkve St. Etienn Mont. God. 1859 utemeljio muziĉku reviju Le Plain-Chant, joj je bio glavni urednik. Vaţna su njegova istraţivanja gre] janskoga korala, starijih razdoblja muziĉke historije i izvor njeno prouĉavanje. Komponirao preteţno crkvenu muzik stilu majstora XVI st.
LADO izvodi hrvatski narodni ples
Zvonka Ljevakovića 1947 u Pragu doţivjela svoj prvi meĊunarodni uspjeh, već u svom prvom profesionalnom razdoblju (1949—55 pod nazivom Drţavni zbor narodnih plesova i pjesama), i dalje sa Z. Ljevakovićem na ĉelu, obogatila je svoj repertoar brojnim plesovima i pjesmama svih jugoslavenskih naroda. Efektna plesna ostvarenja LaĊa odlikuju se stilski ĉistom koreografijom, a ĉlanovi ansambla, nošeni iskonskom snagom ritma, uvijek se iznova oduševljeno prepuštaju magiji igre. Od nadmetanja u Bunjevaĉkom kolu ili zanosne igre Prigorskih plesova do finih, otmjenih koraka Slavonske kraljice, od melodiĉnih Posavskih plesova do nijemog Vrliĉkog kola, i tako redom iz jednog kontrasta u drugi plesaĉi se ĉudesnom lakoćom uţivljavaju u specifiĉna obiljeţja pojedinih folklornih podruĉja. Gotovo 2000 koncerata u zemlji i na brojnim gostovanjima po Evropi, Aziji, Africi i Americi uvrstilo je L. u najpoznatija muziĉka tijela iz Hrvatske; njegovoj popularnosti pridonijeli su brojni nastupi na radiju i televiziji, kao i snimke na gramofonskim ploĉama. Ansambl njeguje izvoran naĉin pjevanja u zboru, a ima i vlastiti sastav narodnih instrumenata. Posebna se paţnja posvećuje autohtonim narodnim nošnjama. Za svoja izvanredna umjetniĉka dostignuća L. je dobio niz priznanja i nagrada u zemlji i inozemstvu. K. Ko. LADURNER, austrijska obitelj muziĉara. 1. Franz Xaver, orguljaš i kompozitor (Algund kraj Merana, 13. XI 1735 — 20. II 1782). Oko 1760 uĉitelj i orguljaš u Aldeinu (danas Aldin), od 1767 u na istoj duţnosti u Algundu. Od liĉan orguljaš, komponirao više crkvenih djela. Nije utvrĊeno da li je on autor djela Trois Sonates pour Pianoforte avec accompagnement de Violon et Violoncelle op. 1, izdanog u Parizu pod imenom Johanna Franza Antona Xavera Ladurnera. 2. Ignaz Anton Franz Joseph, pijanist, kompozitor i pe dagog (Aldein kraj Bolzana, 1. VIII 1766 — Villain, Seine-et-Oise, 4. III 1839). Sin Franza Xavera; odgojen u samosta nu Benediktbeuren (Bavarska), gdje ga je poduĉavao stric Innozenz L. (1745—1807). God. 1782—84 uĉitelj i orguljaš u Algundu, zatim u Miinchenu i od 1786 u Longevilleu kraj Bar-le-Duca. Od 1788 djelovao u Parizu, gdje je doţivio nagao i sjajan uspon. Bio je profesor klavira na novoosnovanom Konzervatoriju (1797—1802) i zatim niz godina na Ţcole de Chant et de Declamation. Njegov je uĉenik bio D.-F.-E. Auber. Kao kompozitor izbjegavao je rutinu i traţio nova izraţajna sredstva; najviše se istakao u komornoj i klavirskoj muzici. DJELA. KOMORNA: 3 sonate za klavir, violinu i violonĉelo op. i; IO sonata za klavir i violinu; Introduction pour la sonate de Steibelt za klavir i violinu. — KLAVIRSKA: 15 sonata, op. 1, 2, 4 (Trois grandes Sonates avec la Charge de cavalerie), 8 i 11; 3 Divertissements op. 13; 4 Caprices, op. 8 i 11; Melange harmonique op. 3 i Second Melange harmonique op. 10; Themes varies; Airs varies i dr. — Opera Wenzel ou Le Magistrat du Peuple, 1793; komiĉna opera Les Vieux fous ou Plus de peur que de mal, 1796. — Manja vokalna djela.
3. Josef Alois, kompozitor, pijanist i pedagog (Algund, 7. III 1769 — Brixen, 20. II 1851). Brat Ignaza Antona; školovao se u samostanu Benediktbeuren; 1787—92 uĉitelj i orguljaš u Algundu. U Miinchenu, 1798 završio studij filozofije i teologije; uz to uĉio klavir, kompoziciju i kontrapunkt. Od 1798 u Brixenu, gdje je iduće godine zareĊen za svećenika. Bio je tajnik, arhivar, dvorski kapelan (1802) i ĉlan duhovnog suda (1816); kratko vrijeme (1828) kapelnik augustinskog samostana Neustiftkraj Brixena. Prvenstveno se bavio klavirskom pedagogijom. U kompozicijama nije gotovo nikad napuštao tradicionalne postupke. DJELA. KLAVIRSKA: sonate; fantazije; fuge; chaconne; preludiji i dr. — Preludiji za orgulje. — Prigodne kantate. — CRKVENA: psalmi; Te Deum;
1
DJELA. SPISI: Semeiologie musicale, ou Expose des principes elemen de la musique, 1837; Miscellanees musicales, 1844; Histoire de la musique la danse (2 sv.), 1844; Choron, 1844; Notice sur Baini, ecrivain musical et positeur, 1844; Nicolai Capuani presbyteri compendium musicale, 1853; . derite d Voccasion d'un memoire pour servir d la restauration du chant n en France par Vabbe Celeste Alix, 1853; Cours complet de plain-ehant (2 1855—56; Essais de diphtherographie musicale ou notices, description, anc extraits et reproduetions de manuscrits relatifs d la pratique, d la theorie et d l'h de la musique, 1856; Nouveau traite de plain-ehant romain, 1859 i dr. ■—D< djelo A. E. Chorona Manuel complet de musique vocale et instrumentale (i 0 kompoziciji), 1836—38. LIT.: D. Denne-Baron, Adrien de La Fage, Pariš 1863. — P. Chi Juste Adrien Lenoir de La Fage, MGG, VIII, 1960.
LAFITE, 1. Karl, austrijski kompozitor, zborovoĊa i ziĉki kritiĉar (Beĉ, 31. X 1872 — 19. XI 1945). Uĉenik Be konzervatorija. Do 1910 orguljaš u crkvi pijarista u Beĉu to uĉitelj muzike na Zavodu za slijepe i zborovoĊa; sura više listova (Neue Freie Presse); 1911—12 izdavao ĉasopis und Wort. God. 1912—22 glavni tajnik Društva prijatelja zike. Veoma cijenjen klavirski pratilac, kao kompozitor c je u okviru romantizma. DJELA: Variationen u'ber ein russisches Thema za orkestar; 2 kompc za violinu i klavir. — DRAMSKA. Opere: Die Stunde, 1925; Als Gesch empfehlen sich, 1930; Der Musenkrieg; Das kalte Herz. Singspiel Hannei motivima F. Schuberta, zamišljena kao nastavak Berteove operete Das mdderlhaus), 1918. Muziĉka komedija Der Kongress tanzt, 1918. — Das vom Kaufherren Kalaschnikoff za recitatora, bariton solo, zbor, orkestar i or, 1925; zborovi; solo-pjesme. — Spis Das Schubertlied und seine Sdnger,
2. Peter, muziĉki kritiĉar (Beĉ, 11. X 1908 — Bad Gas 15. VI 1951). Sin Karla; 1934—38 kritiĉar dnevnika Neues W, Tagbaltt i 1940—44 Allgemeine Zeitung u Konigsbergu. Od ponovo u Beĉu suradnik Wiener Kuriera; od 1946 izdavao ĉas Osterreichische Musikzeilschrift. j LIT.: H. Jancik, Karl i Peter Lafite, MGG, VIII, 1960.
LAFONT, Charles Philippe, francuski violinist i komi tor (Pariz, 1. XII 1781 — na putu izmeĊu Bagneresa i Tari juţna Francuska, 10. I ili 14. VIII 1839). Već 1792 konceri sa svojim ujakom i uĉiteljem, violinistom I. Bertheaumeom. dirao zatim kod R. Kreutzera i P. Rodea; u kompoziciji uĉ H. M. Bertona. Jedan od vodećih francuskih violinista; vi turneje vodile su ga u Englesku, Nizozemsku, Njemaĉku, liju i Rusiju. God. 1808—14 komorni virtuoz u Petrogr: od 1815 solo-violinist na dvoru Luja XVIII. God. 1816 nast u Milanu zajedno s Paganinijem; ĉesto koncertirao sa znamen pijanistima. Lafonta su na vrhuncu njegove karijere srna najblistavijim predstavnikom tadanje francuske violinistiĉke ši Prema Spohrovu sudu, do savršenstva mu je nedostajala je osjećajna dubina. L. je razradio tradicionalnu Viottijevu teh: 1 time pripremio elegantnu virtuoznost Beriota i Vieuxtern DJELA. INSTRUMENTALNA: 7 koncerata za violinu; operne fant ronda, airs varies za violinu i orkestar, za gudaĉki kvartet, za harfu, za k! oko 20 koncertantnih dua za violinu i klavir (s poznatim pijanistima: 1 brennerom, Herzom, Moschelesom i dr.). — Opera La Rivalite villag 1799. — Oko 200 solo-pjesama i romanca. LIT.: G. I. C. de Courcy, Pagannini The Genoese, I, Oklahoma 19S B. Schviarz, Charles Philippe Lafont, MGG, VIII, 1960.
LAGARDE, Pierre (zvan de la Garde), francuski pj (bas-bariton) i kompozitor (kod Crecvja, Aisne, 10. II 1717 poslije 1792). Od 1741 pjevaĉ na dvoru (ĉlan ansambla . sique du Roi), gdje je nastupao u brojnim operama; 1750bio chef d'orchestre na Operi; 1756 dobio naslov compoh de la ehambre du Roi; 1757 postao uĉitelj kraljeve djece. Pod nako cijenjen i kao pjevaĉ i kao kompozitor, L. se posebno kao svojim mnogobrojnim arijama raznovrsnog karaktera, padaju tipovima airs de table, airs paysans, vaudevilles, brun (airs serieux). Neke od njih nose i predromantiĉne prizvuke DJELA. DRAMSKA: herojska pastorala Silvie, 1743; opera-bale Journee galame, 1750; balet Aegle, 1748. — VOKALNA: oko 20 kant cantatilles, većino m jednoglasnih, medu njima La Sonate; Le Triomph V Amour; Le Songe; La Rose et le Ziphire i Enee et Didon (najvaţnija, i' Više zbirka arija. LIT.: M. Briquet, Pierre Lagarde, MGG, VIII, 1960. ;
LAGKHNER — LAI LAGKHNER (Lackner), Danijel, kompozitor i orguljaš (Maribor, druga polovica XVI st.— ?, poslije 1607). Orguljaš i symphonista u sluţbi baruna Losensteina u Loosdorfu. DJELA: Melodia funebris, 1601; Soboles mušica, id est Cantiones sacrae 4—fl vocibus, 1602; Flores Jessaei tnusicis modulis et fere tribus paribus adaptati per illustrum Baronum a Losenstein, 1606; Neuer teutscher Lieder 1. Theil, 1606; Florum Jessaeorum semina vocibus quatuor per musicos numeros disseminata, 1607. LIT.: H. J. Moser, Die Musik im friihevangelischen Osterreich, Kassel 1954. —■ D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. — H. Federhofer, Daniel Lagkhner, MGG, VIII, 1960. D. Co.
LA GRANGE, Anna Caroline de, grofica Stankoviĉ, francuska pjevaĉica, sopran (Pariz, 1825 — 23. IV 1905). Pošto se kao uĉenica C. M. Stamatvja već razvila u vještu pijanisticu, uĉila pjevanje kod G. M. Bordognija. Prvi put nastupila na privatnoj priredbi u Parizu 1840 (Flotow, La Duchesse de Guise), a na javnoj sceni debitirala 1842 u Vareseu; pjevala zatim u drugim talijanskim gradovima i u Beĉu. God. 1848 prvi put se pojavila u Pariškoj operi; od 1849 nastupala u Beĉu, Berlinu, Petrogradu, Varšavi i u Americi te se 1853 vratila u Pariz, gdje se proslavila u Verdijevim operama La Traviata, Ernani, Trubadur, u Mozartovu Don Giovanniju i drugim djelima, a iznad svega u Verdiievu Rigolettu i Donizettijevoj Luciji di Larnmermoor. Poslije Pariza doţivjela nove trijumfe u Rusiji. LIT.: A. Pougin, Mme Anna de La Grange, Le Menestrel. 30. IV 1908. — A. Menetrat, Anna Caroline de La Grange, MGG, VIII, 1960.
LA GUARDIA, Ernesto de, argentinski muzikolog španjolskog podrijetla (Pariz, 18. VII 1885 —). Studirao u Madridu i Parizu. God. 1911 nastanio se u Buenos Airesu. Tamo je osnovao i 1912—17 vodio Asociacion Wagneriana', 1915—22 muziĉki kritiĉar novina La Prema; profesor historije muzike i muziĉke estetike na Konzervatoriju u Buenos Airesu i na Escuela de Bellas Artes u La Plati; uz to bibliotekar kazališta Colon. DJELA (izbor). SPISI: El Ocaso de los Dioses, 1912; Vida y obra de Ricardo Wagner, 1913; Historia del Lied, 1914; El Siglo de oro de la cultura espanola, 1919; Tristdn e Isolda, 1923; Las Sonatas de Beethoven, 1923; Historia del Ouarteio, 1926; Los Quartetos de Bethoven, 1927; Las Sinfonias de Beethoven, 1927; Estudio sobre el Himno Nacional Argentino, 1927; El Odio a Wagner, 1940; Parsifal, 1944. LIT.: A. Krumscheid, Ernesto de La Guardia, MGG, VIII, 1960.
LA GUERRE, de, francuska obitelj muziĉara. 1. Michel, kompozitor i orguljaš (Pariz, oko 1605 — pokopan 13. XI 1679). God. 1633—75 orguljaš crkve Sainte-Chapelle u Parizu; od 1661 uz to i rizniĉar. Njegovu muziĉku pastoralu Le Triomphe de l'Amour (prvi put izvedena potkraj 1654) treba smatrati prvom francuskom operom, koju su Perrin i Cambert 1659 nesumnjivo ţeljeli oponašati. Muzika se nije saĉuvala. Sudeći po libretu, pastorala se sastojala od niza arija i instrumentalnih odlomaka; sudjelovalo je 5 pjevaĉa i 13 instrumentalista. DJELA: pastorala Le Triomphe de l'Amour sur des bergers et bergeres, 1654. Oeuvres en vers de divers auteurs, arije i moteti.
2. Jćrome, orguljaš (Pariz, oko 1655 — poslije 1738). Sin Michela; 1675—1738 orguljaš i 1677—1716 rizniĉar u crkvi Sainte-Chapelle u Parizu (1698—1704 orguljašku je duţnost vršio nje gov brat Marin). 3. Marin, orguljaš (Pariz, kršten 1. XII 1658 — 16. VII 1704). Brat Jeromea; orguljaš isusovaĉke crkve u ulici Saint-Antoine u Parizu, od 1690 uz to orguljaš crkve Saint-Severin; 1698 —1704 orguljaš Sainte-Chapelle. Poznat kao nastavnik klavira. Premda se spominje i kao kompozitor, do danas se nije doznalo ni za jedno njegovo djelo. 4. Elisabeth-Claude roĊena Jacquet, kompozitor, ĉembalistica i orguljašica (Pariz, oko 1664 — 27. VI 1729). Ţena Marina; odrasla kao ĉudo od djeteta u vrlo muzikalnoj okolini; prvi uĉitelj muzike bio joj je otac. God. 1773 svirala na dvoru u Versaillesu. Njezine trio-sonate, nastale najkasnije 1695, idu, uz trio-sonate J.-F- Rebela i S. de Brossarda, meĊu prva djela te vrste u Francuskoj (Couperinove su trio-sonate doduše 3 godine starije, ali su kasnije objavljene). U tematici i harmoniji primje ćuje se Corellijev i Bassanijev utjecaj; u klavirskim suitama na stavlja Chambonnieresovu tradiciju. Njezine kantate prvi su primjerci te muziĉke vrste nastali u Francuskoj prema talijanskom uzoru. DJELA: 6 trio-sonata za 2 violine, b. c. i violu da gamba, oko 1695; Pieces de clavecin, 1787; Pieces de clavecin . . . Sonates pour le viollon et pour le clavecin, 1707. — Opera Cephale et Procris, 1694; balet Jeux a V honneur de la Victoire, 1685. — VOKALNA: Cantates francoises sur des sujets tires de VEcriture za 1 glas i b. c, uz instrumentalnu pratnju ili bez nje, 1708 (6 crkvenih kantata); Cantates francoises . . . Uvre second, 1711 (6 crkvenih kantata); Semele, V Ile de Delos, Le Sommeil d'Ulisse, cantates francoises auxquelles on a joint le Raccom-modement comique, oko 1715; 1 duet bez b. c, 1710; 4 aira za glas i b. c, 1712; 1 air za glas bez b. c., 1724. — Te Deum, 1721. NOVA IZD.: Sarabande i Gigue (iz Pieces de Clavecin, 1707) obj. P. Brunold (Les Maitres francais du clavecin des XVIIe et XVIIIe siecles, 1921); Pieces de clavecin (2 suite iz 1707, bez 2 ranije navedena stavka) obj. isti 1938). LIT.: M. Brenet, Quatre femmes musiciennes, I, L'Art, 1894. —H. Quittard, La premiere comedie francaise en musique, Bulletin francais de la Societe
413
internationale de Musique, 1908. — M. Brenet, Les Musiciens de la Sainte-Chapelle du Palais, Pariš, 1910. — H. Prunieres, L' Opera italien en France avant Lully, Pariš 1913. — 5. Wallon, Elisabeth-Claude Jacquet de La Guerre, MGG, VI, 1957. — Ista, Les Testaments d' Elisabeth Jacquet de la Guerre, Revue de Musicologie, 1957. — Ista, Michel, Jerome, Marin de La Guerre, MGG, VIII, 1960. — E. Borroff, An Introduction to Elisabeth-Claude Jacquet de la Guerre, Brooklvn i New York, 1966.
LAHEE, 1. Henry, engleski pijanist, orguljaš i kompozitor (Chelsea, u. IV 1826 — London, 29. IV 1912). Uĉenik W. S. Bennetta (orgulje), C. Pottera (klavir) i J. Gossa (kompozicija); 1847—74 orguljaš u crkvi sv. Trojstva u Bromptonu (London). Dobitnik više nagrada za kompoziciju; uţivao je glas kao vrstan nastavnik. Nastupao je i kao pijanist. DJELA. VOKALNA: kantate The Building of the Ship i The Sleeping Beauty. Zborovi: The Unfaithful Shepherdess; Love Me Little, Love Aie Long i Bells glees; madrigali.
2. Henry Charles, muziĉki pisac (?, 2. VII 1856 — Hingham, Mass., 11. IV 1953). Sin Henrvja; 1871—79 u engleskoj trgovaĉkoj mornarici. Od 1880 u Bostonu (SAD), gdje je 1891 —99 bio tajnik na New England Conservatory of Music, a zatim je do 1951 vodio vlastitu muziĉku agenciju. DJELA: Famous Singers of Today and Yesterday, 1898 (novo izd. 1936); Famous Violinists of Today and Yesterday, 1899 (II izd. 1912); Famous Pianists of Today and Yesterday, 1901; Grand Opera in America, 1902; The Organ and its Masters, 1903 (revidirano izd. 1927); The Grand Opera Singers of Today, 1922; Annals of Music in America, 1922; The Orchestra: A Brief Oulline of its Development in Europe and America, 1025.
LA HELE, Georg de, nizozemski kompozitor (Antwerpen, 1547 — Madrid, 19. II 1587). Od 1560 pjevaĉ u dvorskoj kapeli Filipa II u Madridu; 1571 zareĊen za svećenika. Od 1572 kapelnik u Mechelenu; od 1574 zborovoĊa u Tournaiu; od 1580 dvorski kompozitor Filipa II. Suvremenici su ga veoma cijenili. U svojih osam parodijskih misa (na predloške Lassa, de Rorea, Crequillona i Josquina), La H. se samo u stavku Kyrie toĉno drţi modela; u ostalim dijelovima prevladava vrlo znalaĉka slobodna kontrapunktika. DJELA: Octo Missae za 5—7 glasova, 1578; Passion za 4 glasa; Lamentatio Jeremiae za 5 i 8 glasova; misni stavci; moteti; chansoni. NOVA IZD.: mise Gustate et videte i In convertendo Dominus obj. F. Harber 1 (1950 i 1956). LIT.: G. van Doorslaer, George de la Hele, Bulletin de 1' Academie Rovale d' archeologie de Belgique, Antwerpen 1924. — M. Anlonowytsch, Die Motette »Benedicta es« von Josquin des Prez und die Messen super »Benedicta« von Willaert, Palestrina, de la Hele und de Monte, Utrecht 1951. — F. Haberl, Georg de La Hele, MGG, VIII, 1960.
LA HOUSSAYE, Pierre (pravo ime Pierre-Nicolas Housset), francuski violinist, dirigent i kompozitor (Pariz, 11. IV 1735 — 1818). Violinu uĉio kod J.-A. Piffeta i Tartinijeva uĉenika A.-N. Pagina. U sluţbi princa od Monaca otputovao u Italiju te u Padovi studirao kod Tartinija; kompoziciju uĉio kod Traette u Parmi. God. 1772 dirigent talijanske opere u Londonu, 1777 dirigent Concerts spirituels u Parizu i od 1781 koncertni majstor u Comedie Italienne; oko 1790 — 1800 dirigent u Thedtre de Monsieur (kasnijem Thedtre Feydeau); uz to 1795—1802 predavao violinu na Konzervatoriju. God. 1813 oglušio. Vrlo popularan violinist i izvrstan dirigent, ĉiju su umjetnost visoko cijenili i Fetiš i Viotti. Od njegovih djela saĉuvano je samo 6 violinskih sonata visokih tehniĉkih zahtjeva (Sei Sonate a Violino Solo e Basso op. 1, oko 1770). LIT.: A. Wirsla, Pierre La Houssave, MGG, VIII, 1960.
LAI (franc.; njem. Leich). U francuskoj i engleskoj srednjovjekovnoj literaturi izraz lai (lais) susreće se od sredine XII st.; keltskog je podrijetla (staroirski loid, laid i novoirski laoi pjesma). Termin se u starofrancuskom i srednjoengleskom jeziku upotrebljavao ili u širem smislu umjesto rijeĉi melodija, muzika ili u uţem, u tri razliĉita znaĉenja, vezana uz muziku, odnosno knjiţevnost: 1. srednjovjekovni autori nazivali su lais bretons vrstu pjesama ĉiji oblik i interpretacija danas nisu poznati; 2.ime 1. prenosi se potkraj XII st. sa lai breton na vrstu poezije koja je u tehnici versifikacije srodna dvorskom romanu i ĉesto preuzima od lais bretons motive keltskih bajka i legenda; 3. 1. je od kraja XII st. naziv za starofrancusku pjesmu po obliku srodnu -> -» descortu, -> estampidi, -* ductiji i ranoj -> sekvenci. U tom se smislu termin najĉešće susreće. U Njemaĉkoj se 1. njegovao, pod nazivom Leieh, već od 1198. Za razliku od strofnih pjesama, u kojima se formalna struktura pojedinih odlomaka (strofa) ponavlja, 1. se sastojao od nekoliko razliĉitih odlomaka (za njih izraz strofa ne bi bio prikladan), koji se kao cjelina teoretski ne ponavljaju. Svaki odlomak obuhvaćao je neodreĊen broj stihova (versikula), koji su ponekad mogli biti i nejednako dugaĉki, a redali su se (unutar svakoga odlomka) po principu litanija: A (—- a a a a a a ili si.), B ( _ - - b b b b ili si.), C(= cd cd cd ili si.) itd. L. je ponekad obuhvaćao i do 300 versikula. To je oblik lai-a prikazan grubo shematski. Saĉuvane kompozicije, meĊutim, pokazuju nekoliko tipova, ĉesto
414
LAI — LAJOVIC
kombiniranih sa drugim, u ono vrijeme uobiĉajenim, muziĉkim oblicima (njem. CauĊa-Lai, Rejrain-Cauda-Lai, Reprisen-Lai, Dacapo-Lai, Strophen-Lai i dr.). Lai se mogu dijeliti u skupine i po sadrţaju teksta (Minne-Leich, Marien-Lai, Pastourellen-Lai i dr.). Melodija lai-a najĉešće je jednostavna i u njoj se oĉituje utjecaj narodne umjetnosti, osobito ritmike narodnih plesova. Umjetnost lai-a najprije se njegovala u sjevernoj Francuskoj. L. je takoĊer ĉest oblik trubadurske umjetnosti, a i njemaĉkog Minnesanga. U Francuskoj je 1. doţivio još jedan, premda kratak, procvat u XIV st. s djelima G. de Machaulta, J. Froissarta, Christine de Pisan i drugih. NOVA IZD.: pjesme s naslovom 1., odn. Leich, obj. su u novije doba, meĊu ostalima, A. Jeanrov, L. Brandin i P. Aubry {Lais et Descofts francais du XIII C stide, 1902), H. Rietsch {Gesange von Frauenlob, Reinmar von Zweter und Alexander, DTO, XX, 1913, 2), H. Kuhn i G. Reichert (Minnesang des 13. Jahrhunderts, 1954) i F. Gennrich {Der musikalische Nachlass der Troubadours, 1958). LIT.: F. Wolf, Uber die Lais, Sequenzen und Leiche, Heidelberg 1841. — G. O. Gottschalk, Der deutsche Minneleich und sein Verhaltniss zu Lai und Descort (disertacija), Marburg 1908. — K. Warnke, Die Lais der Marie de France, Halle 1925. — H. Spanke, Eine neue Leichmelodie, ZFMW, 1931—32. — F. Gennrich, Grundriss eiher Formenlehre des mittelalterlichen Liedes, Halle 1932.. — E. mising, Deutsche Leiche und Lieder, Wien 1932. — H. Spanke, Sequenz und Lai, Studi medievali, 1938. — F. Gennrich, Zwei altfranzosische Lais, ibid., 1942. — G. Reaney, The Lais of G. de Machaut, Proceedings of the Rojfal Musical Association, 1955—56. — Isti, Concerning the Origins of the Medieval Lai, Music and Letters, 1958. — J. Maillard, Problemes musicaux et litteraires du Lai, Quadrivium, 1958. — U. Aarburg, Lai, Leich, MGG, VIII, 1960. — B. Stdblein, Die Schwanenklage. Zum Problem Lai-Planctus-Sequenz, Festschrift K. G. Fellerer, Regensburg 1962. — J. Maillard, Lais et Chansons d' Ernoul de Gastignon, Mušica Disciplina, 1963. B. Ać.
LAINE, Frankie (Frank Paul Lo Vecchio), ameriĉki pjevaĉ (Chicago, 30. III 1913 —). Proslavio se 1947 pjesmom That's My Desire, postavši ubrzo zvijezdom zabavne muzike. Stekao priznanje i kao interpret jazza; sa jazz-trubljaĉem Buckom Claytonom snimio 1956 ploĉu. Nastupao i u nizu filmova, preteţno vvesterna, u kojima ĉesto pjeva pjesme D. Tiomkina. Pjevaĉ širokog glasovnog raspona, veliku je popularnost stekao ĉetrdesetih i pedesetih godina interpretacijama šlagera That's My Desire, Jezabel i / Believe. LAING, Hugh (pravo ime H. Skinner), engleski plesaĉ (Barbados, 1911—). Klasiĉni balet uĉio kod M. Craske, M. Rambert i O. Preobraţenske. Debitirao na sceni Ballet Club u baletu Unbozved (1932), a zatim nastupao i u Mercury Theatre u baletima Descent of Hebe (1935), Jardin aux Lilas (Chausson, 1936) i Dark Elegies (Mahler, 1937). Od 1938 solist London Balleta. Nakon uspješne turneje u SAD, angaţiran tamo kao prvi plesaĉ u trupi Ballet Theatre. Od njegovih plesaĉkih kreacija istiĉu se glavne muške uloge u baletima Pillar offire (Schonberg, 1942), Aleko (Ĉajkovski) i Romeo i Julija (Prokofjev). Od 1950 prvi je plesaĉ New York City Balleta. LAJARTE, Thćodore-Edouard Dufaure de, francuski muziĉki pisac i kompozitor (Bordeaux, 10. VII 1826 — Pariz, 20. VI 1890). Uĉenik A. Lebornea na Pariškom konzervatoriju. Od 1873 do smrti drugi knjiţniĉar u Theatre de V Opera u Parizu, pa je uz tu ustanovu vezano i njegovo glavno djelo La Bibliotheque musicale du Theatre de l'Opera (popis izvedenih opera u tom kazalištu, uz popis partitura i materijala koji se nalaze u knjiţnici). Kao kompozitor bio je diletant. DJELA. SPISI: Instruments Sax et fanfares civiles, 1867; Bibliotheque musicale du Theatre de V Opera (2 sv.), 1878; Grammaire de la musique, 1880 (sa A. Bissonom); Les Curiosites de /' Opera, 1883; Petit traite de composition musicale, 1884 (sa A. Bissonom); rasprave, kritike, feljtoni u st ruĉnim ĉasopisima i u dnevnoj štampi. — KOMPOZICIJE: 10 komiĉnih opera (veći dio prikazan u pariškim kazalištima); 2 baleta; zborovi i Messe militaire. — IZDANJA: Chefs-d'oeuvre classigues de V Opera francais (klavirski izvaci 62 francuskih opera i baleta, u 9 serija i 38 sv.), od 1880 (sa L. Soumisom, A. Gevaertom, V. d' Indvjem, A. Guilmantom, J. B. Weckerlinom i dr.); Airs a danser de Lully aMehul. LIT.: A. Menetrat, TheodoreEdouard Dufaure de Lajarte, MGG, VIII, 1960.
■ Sk
A. LAJOVIC, Andante, autograf
Wolf i C. Debussv koji su utjecali na oblikovanje melodij harmonijske i ritmiĉke strukture njegovih djela. Kasnije se 0 bodio tih utjecaja te postao originalniji. Apsorbirao je duh venske narodne muzike, ali nije citirao motiviku slovenskeĉke pjesme, nego je prihvatio njezinu osjećajnost. Po arhitekte je izraziti homofoniĉar. Komponirao je preteţno vokalna c (zborovi i solo-pjesme) i dosegao, osobito u solo-pjesma vrlo visok nivo. Od malobrojnih instrumentalnih djela naj' nija su Adagio i Pesem jeseni. I u instrumentalnim i u vokal djelima struktura se temelji na obliku trodijelne pjesme. U kalnim je kompozicijama razvio široku, zanosnu i duboku 0 ćajnu melodiju koja je sadrţajno vezana s tekstom; u njim; pokazao i smisao za zvuĉnost, kojom duhovito istiĉe i uĉvrši melodijsku liniju. L. je polagao teţište na melodiku, pa je nje stavak jednostavan, pregledan, jasan i izraţajan. U harmonijsl pogledu obogatio ga je tekovinama novoromantike i impresioniz oţivio smionim i efektnim modulacijama i produhovio lirsl osjećajnošću koja je povremeno nabijena dramatikom. Lajovic solo-pjesme i zborovi, puni smionih poteza u gradnji meloc i harmonije, izazvali su pravu revoluciju u slovenskoj mu; Zajedno sa R. Savinom, G. Krekom i E. Adamiĉem L. je, jedan od glavnih predstavnika prve generacije slovenske muzi Moderne, dao osnove mladoj generaciji slovenskih muziĉ Njegov utjecaj traje i danas. Uz muziĉke kritike pisao je i ĉlanke o slovenskim kulturi prilikama, a dao je priloge i slovenskoj pravnoj znanosti. . je redovit ĉlan Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. 1
LAJOVIC, 1. Anton, kompozitor (Vaĉe kod Litije, 19. XII 1878 — Ljubljana, 28. VIII 1960). Muziku studirao na školi Glasbene Matice u Ljubljani i na Konzervatoriju u Beĉu; diDJELA (izbor). ORKESTRALNA: Adagio, 1900; Andante, I9or; Cc ccio, 1901; Pesem jeseni, 1940. — Sanjarija za klavir, 1902 (za gudaĉki orkt plomirao 1902. U Beĉu završio i priredio E. Adamiĉ); Adagio za klavir 4-ruĉno, 1902. — VOKALNA: Kar studij prava. Gozdnd šamota za 3-gl. ţenski zbor i orkestar, 1913. Zborovi: Kroparji; Sljedbenik G. Kreka, unio stirĉki; Zeleni Jurij; Ples kralja Matjaia; Veseli koledniki i dr. Dueti i tei s klavirom. Solo-pjesme: Pesem Primorke', Zacvela je roţa; Mesec v izbi; Pi je u slovensku muziku tekovine starca; Bujni vetri v polju; Norĉeva jesenska pesem; Pesem o tkalcu; Begunkc novoromantike, francuskog imzibeli; Razdvojenost i dr. — Psalam 41 i Psalam 42 za tenor, mješoviti zb presionizma i muziĉkog natuorkestar, 1922. LIT.: 5. Osterc, Anton Lajovic, Ţivljenje in svet, 1931, 26. — Isti, Al ralizma. U poĉetku su mu Lajovic, Zvuk, 1932—33, 8—9. — V. Vukdragović, Savremena jugoslovei uzori R. Wagner, R. Strauss, horska muzika i njeni predstavnici, ibid., 10—11. — M. Lipovšek, Naša glast A. LAJOVIC J. produkcija Brahms, R. Schumann, H. po slovenskem impresiom'zmu. Ljubljanski zvon, 1935, 10 —] 1936, 5—6. — L. M. Škerjanc, S. Koţelj i B. Borko, Lajovĉeva ĉitanka, Lj
LAJOVIC — LAKATOS ljana 1938. — M. Lipovšek, Ob 60-letnici Antona Lajovca, ibid., 1939, 1—2. — L. M. Škerjanc, Anton Lajovic. Ob 80 letnici skladateljeva rojstva, Ljubljana 1958. — D. Cvetko, ZgoĊovina glasbene umetnosti na Slovenskem, III, Ljubljana 1960. — Isti, Anton Lajovic, MGG, VIII, 1960. D. Co.
2. Aleksandar, kompozitor (Tabor, Ĉehoslovaĉka, 26. V 1920—). Nećak Antona; studij kompozicije i dirigiranja završio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Od 1952 u Mariboru profesor na srednjoj muziĉkoj školi Centra za muziĉki odgoj; uz to djeluje kao organizator muziĉkog ţivota u okviru Muziĉke omladine. Po stilu kasni romantik, u svojim se kompozicijama sluţi i suvremenijim izraţajnim sredstvima. DJELA. ORKESTRALNA: Dramatiĉna uvertira, 1950; Adagio, 1951; Fantasta notturna, 1959; Concertir.o za omladinski orkestar, 1957; suita iz baleta Nevsakdanjidan, 1967. — Sonata breve za violonĉelo i klavir, 1958. ■— KLAVIRSKA: Nesodobne miniature, 1948; sonatina, 1954; Tri skladbe, 1960; Raspoloţenja, 1968. — Scenska muzika. — VOKALNA: kantata Nespeĉnost za mješoviti zbor i komorni orkestar, 1962; Pet pesmi iz kitajske lirike za tenor i orkestar, 1948; Pisma, 3 pjesme za mezzosopran i orkestar, 1959. Solo-pjesme: Preproste popevke, 1957 i Štirje samospevi na besedilo A. Gradnika, 1959; zborovi. D. Co.
LAJTHA, Laszlć, madţarski kompozitor i etnomuzikolog (Budimpešta, 30. VI 1892 — 16. II 1963). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti kod V. Herzfelda (kompozicija) i A. Szendvja (klavir); usavršavao se 1910—13 u Leipzigu, Zenevi i u Parizu (V. d'Indv). Od 1910 suradnik B. Bartoka, i Z. Kodalya, kasnije sam sabirao i istraţivao madţarske narodne pjesme i plesove. Od 1913 kustos u Madţarskom nacionalnom muzeju, zatim vodio muziĉki odjel Etnografskog muzeja (do 1950). Istodobno, 1919—49 profesor (1945—49 direktor) Konzervatorija u Budimpešti i 1945—46 direktor Madţarskog radija; 1952—53 predavao muziĉki folklor na budimpeštanskoj Muziĉkoj akademiji. Istaknuti predstavnik prve generacije madţarske muziĉke Moderne, isprva pobuĊuje paţnju smionim harmonijskim eksperimentima, a zatim se priklanja polifoniji koju takoĊer dovodi do oštrih disonanca i politonalnih struktura; u tom razdoblju komponira najviše za komorne sastave. Sredinom 30-tih godina prihvaća jednostavniju dijatoniĉku akordiku i suzdrţani izraz te razvija vrlo dotjerani orkestralni stil koji odaje francuske utjecaje (Ravel, Debussv). Madţarski folklor u njegovoj je muzici uvijek prisutan, ali nedjeljivo povezan sa zapadnoevropskim govorom. — Znaĉajan je i kao melograf. D J ELA. O RK ES TR ALN A. D e ve t s imfo n ija : I, o p . 2 4 , 1 9 3 6 ; U , °p . 27, 1938; III, op. 45, 1948; IV, Le Printemps op. 52, 1951; V, op. 55, 1952; VI, op. 61, 1955; VII, op. 63, 1957; VIII, op. 66, 1959 i IX, op. 67, 1961. Simfonija Les Soli za gudaĉe op. 33, 1941; 2 simfonijete za gudaĉe op. 43, 1946 i op. 62, 1956; simfonijska pjesma Evasion-Fuite-Liberte op. 37, 1942; In Memoriam, simfonijski stavak op. 35, 1941; koncert za violinu op. 15, 1931; 2 Divertissementa op. 25, 1936 i op. 30, 1939; II Variations sur un theme simple op. 44, !94 7 — 48; nekoliko suita i dr. — KOMORNA. Tri gudaĉka trija: /, Serenade op. 9, 1927; II, op. 18, 1932 i III, Soirs Transylvains op. 41, 1945. Deset gudaĉkih kvarteta: I, op. 5, 1923; II, op. 7, 1926; III, op. 11, 1929; IV, op. 12, 1930; V, Cinq iludes op. 20, 1934; VI, Quatre etudes op. 36, 1942; VII, op. 49, 1950; VIII, op. 53, 1951; IX, op. 57, 1953 i X, op. 58, 1953. Sekstet za gudaĉe op. 3, 1921; klavirski trio op. 10, 1928; klavirski kvartet op. 6, 1925; klavirski kvintet op. 4, 1920—22; 2 trija za flautu, violonĉelo i harfu op. 22, 1935 i op. 47, 1949; duhaĉki trio (Serenade) op. 40, 1944; Quatre hommages za duhaĉki kvartet op. 42, 1945; kvintet za flautu, gudaĉe i harfu op. 46, 1948; Sonate a concert za violinu i klavir, op. 28, 1939; 3 sonate za violonĉelo i klavir: I, op. 17, 1932; II, d concert op. 31, 1940 i III, en concert op. 68, 1962; Sonate en concert za flautu i klavir op. 64, 1958 i dr. — KLAVIRSKA: sonata, 1914; Des esquisses d'un musicien, 9 fantazija op. 1, 1913; Contes I—II, 1913—14, Scherzo et Toccata op. 14, 1930 i dr. — DRAMSKA: komiĉna opera Le Chapeau bleu, 1948—52. Baleti: Lysistrata, 1933; ^ Bosquet des quatre Dieux, 1943 i Capriccio, 1944- Filmska muzika (Murder in the Cathedral, 1948). — VOKALNA: Quatre madrigaux za mješoviti zbor, 1939; Trois nocturnes za sopran, flautu i gudaĉe, 1941; Ballada es verbunk za bariton i mali orkestar, 1950; zborovi; Vocalise-Etude za glas i klavir i dr. — CRKVENA: Missa in tono Phrygio, 1949—50; misa za zbor
studija i ĉlanaka o madţarskoj muzici. LIT.: O. J. Gombosi, Laszlo Lajtha, Melos, 1929. — C. Chamfray, Lajtha, Beaux Arts, 1936. — A. Coeuroy, Bartok, Lajtha, musique hongroise, RM, 1936. — A. Hoeree, Rencontres avec Laszlo Lajtha, Les Cahiers d'Informations Musicales, 1954. — P. Petit, A propos d'un grand musicien, Le Conservatoire, !954.—E. Leduc, Laszlo Lajtha, Musik der Zeit, 1954. — R- Dumemil, Laszlo Lajtha, Le Monde, 1955. — J. S. Weismann, Lajtha and His Svmphonies, The Listener, 1959. — Isti, Laszlo Lajtha, MGG, VIII, 1960. I. Ać.
LAJTMOTIV (od njem. leiten voditi; provodni motiv), izraz što ga je 1887 upotrebio H. Wolzogen da oznaĉi pojedine karakte ristiĉne teme u opernim djelima R. Wagnera. Izraz nije potpuno nov, jer se nalazi već 1871 kod F. W. Jahnsa, u njegovu tematskom popisu djela C. M. v. Webera. Sam je Wagner za ist u svrhu upotrebljavao izraz Grundthema (temeljna tema) što je i s formalne strane pravilnije, jer lajtmotivi zapravo ponajviše i nisu motivi, nego prave teme. Iako se 1. u historiji muzike susreće i prije Wag nera, tek ga je on podigao do konstruktivnoga principa u kompozicijskom postupku, koji je znatno preobrazio muziĉko tkivo oper nog djela. Uvodeći u nj mreţu lajtmotiva, Wagner je prekinuo stoljetnu tradiciju prema kojoj kompozitor u operi stvara nepre kidno novu m uziĉku graĊu, tako da se ĉi tava opera pret vara u niz meĊusobno odijeljenih i potpuno razliĉitih cjelina (tzv. bro -
415
jeva, otuda naziv Nummeroper). Prema Wagnerovoj zamisli i ostvarenju, muzika opernog djela mora se temeljiti na simfonij skim naĉelima. Muziĉko tkivo opere poĉivat će na odreĊen om broju karakteristiĉnih tema (lajtmotiva) koje će predstavljati ne s a m o p oj e di ne os obe i z dr a m s ke r a dnj e , ne go i pr e dm e t e k o j i u radnji imaju istaknutu ulogu, pa i pojedine osjećaje glavnih osoba, koliko im u razvoju dramske radnje pripada bitno znaĉenje . Ali ti se lajtmotivi ne će ĉuti samo jednom, nego i kasnije više puta, kad se na pozornici direktno ili indirektno (u iskazima drugih osoba) pojavi objekt uz koji su povezani. Po Wagnerovim rijeĉima, te se karakteristiĉne teme »provlaĉe kroz cijelo djelo te se, sliĉno kao u simfonijskom stavku, suprotstavljaju, dopunjuju, p r e o br a z uj u , r a z d va j a j u i o pe t s a s t a j u. . . « U pr a vo j e t a k va uloga lajtmotiva dobrim dijelom omogućila Wagnerovu tzv. simfonizaciju opernog orkestra, koji u njegovim operama postaje mnogo samostalniji, elastiĉniji, puniji u individualnom bogatstvu dionica i njihovoj razraĊenosti. Od svih Wagnerovih opernih radova najbogatija je lajtmotivima tetralogija Prsten Nibelunga u kojoj ih ima oko 90. U njoj je sistem lajtmotiva i najdosljednije proveden. Wagnerovi su lajtmotivi pregnantni, plastiĉni te se lako pamte. Npr. motiv Holandanina iz opere Ukleti Holandez: AUegro
f 1 f'
f
f
f
motiv ljubavi iz opere Tristan i Izolda:
Langsarn und schmochtend
motiv Siegfriedova roga iz opere Siegfried:
motiv Walkiire iz opere Walkiira: Lebhaft
r ,frfff
m
Sistem lajtmotiva, više ili manje razraĊen, prihvatili su poslije Wagnera mnogi drugi operni kompozitori. L. se ne susreće samo u operi, nego i u simfonijskoj pjesmi, kao i u solo-pjesmi uz klavir (balade C. Loewea). Primjena lajtmotiva, iako vrlo ograniĉena, javlja se znatno prije Wagnera, tako u operi EuriĊice J. Perija, u Monteverdijevu Orfeu, u Gretrvjevoj operi Richard Coeur de Lion, u nekim operama N. Mehula, C. M. v. Webera, L. Cherubinija. Vrlo je znaĉajna upotreba lajtmotiva u Berliozovoj Symphonie fantastigue (tzv. idee fixe koja se navraća u svakom stavku, ĉak i modificirana). LIT.: H. v. Pfordten, Das Leitmotiv als Stilprinzip, Musikalische Essavs, Miinchen 1899. — E. Schmitz, Zur Geschichte des Leitmotivs in der romantischen Oper, Hochland, 1907. — R. Sternfeld, Zur Entstehung der Leitmotivs bei R. Wagner, Frankensteinsches Jahrbuch, 1907. — L. Hirschberg, Leitmotive: ein Kapitel vorvvagnerischer Charakterisierungkunst, 1911. — E. Haraszti, Le Probleme du leit-motif, RM, 1923. — G. Abraham, The Leitmotiv since Wagner, Music and Letters, 1925. — R. Engldnder, Zur Geschichte des Leitmotivs, ZFMW, 1931. — K. Wbrner, Beitrage zur Geschichte des Leitmotivs in der Oper (disertacija), Berlin 1931. — M. Lamm, Entvvicklung des musikalischen Motivs in den Tondramen R. VCa^ners (disertacija), Wien 1932. — L. Sabanejevi, Remarks on the Leitmotif, Music and Letters, 1932. — S. Goslich, Leitmotiv, MGG, VIII, 1960. — J. Matter, La Fonction psychologique du leitmotiv wagnerien, Schvreizerische Musikzeitung, 1961. — G. Knepler, R. Wagners musikalische Gestaltungsprinzipien. Beitrage zur Musikwissenschaft 1963. J. As.
LAKATOS, Istvan (Stefan), madţarsko-rumunjski muzikolog i kritiĉar (Alsozorlenc, danas Zorlentul Mare, Transilvanija, 26. II 1895 ■—). Arhitekt; 1946 završio u Cluju studij povijesti umjetnosti, knjiţevnosti i etnografije (dr. phil.); violinu uĉio privatno u Transilvaniji (J. Mures.ianu) i Budimpešti (J. Koncz). God. 1919—23 predavao violinu, a 1949—63 povijest muzike na Konzervatoriju u Cluju. S vlastitim gudaĉkim kvartetom Lakatos (1920— 40) propagirao suvremenu muziku u Transilvaniji. God. 1955—58 glavni nauĉni suradnik Instituta povijesti umjetnosti u Cluju. Istraţujući povijest muzike erdeljskih (transilvanskih) Madţara, Rumunja i Sasa otkrio mnoge nepoznate podatke i veze s evropsko m
416
LAKATOS — LALO
muzikom. Objavio je preko 600 studija i ĉlanaka, a bavio se i kritikom.
zbirka od 40 velikih moteta najznatnije je djelo La Landi francuske crkvene muzike njegova doba.
DJELA (izbor): Magyaros elemek Brahms zenejeben (Madţarski elementi u Brahmsovoj muzici), Erdelyi Tudomanyos Fiizetek, 1935 (na madţarskom i njemaĉkom 1943); Az uj magyar muzene (Nova madţarska umjetniĉka muzika) ibid., 1935; A roman ţene fejlodestortenete (Povijest razvitka rumunjske muzike) ibid-, 1938; A Romdn nepdal es irodalma (Rumunjska narodna pjesma i njezina literatura), disertacija, 1939; Az elso magyar dalmii (Prva madţarska opera), X942j Bibliogrdfia az 1919—40 erdelyi szerzdkb't megjelenl magyar zenei vonatkozo munkdkrol (Bibliografija radova erdeljskih autora obj. 1919—40 u vezi s madţarskom muzikom), 1943; Koddly muveszetenek utja Erdelyben (Put Kodalveve umjetnosti u Erdelju), Spomenica Z. Kodalv, 1943; Az Erde'lyi zenei elet alapvetoje: Farkas Odb'n (Utemeljitelj erdeljskog muziĉkog ţivota: F. (5.), Magvar Zenei Szemle, 1943; Liszt Ferenc Erdelyben (F. Liszt u Erdelju), 1943; Mozart in Siebenbiirgen und Banat, 1943; Car I von Dittersdorf in Siebenbiirgen, 1943; A Kolozsvdri Zenetdrsasdg tortenete (Povijest koloszvarskog Muziĉkog društva), Magvar Zenei Szemle, 1944; Egy ismeretlen Erkel - kantdta (Jedna nepoznata kantata Erkela), 1953 (i na rumunjskom); Scrisori neeunoscute a lui Erkel (Nepoznata pisma Erkela), 1954; Documente neeunoscute despre Liszt in Cluj (Nepoznati dokumenti 0 Lisztu u Cluju), 1956; Autografe neeunoscute a lui Bela Bartok in Romdnia (Nepoznati autografi B. Bartoka u Rumunjskoj), 1956; Az Erdelyi balett kezdetei (Poĉeci erdeljskog baleta), 1956; Legaturi muzicale romdno-maghiare de-a lungul veacurilor (sa Gh. Merisescuom; Rumunjsko-Madţarski muziĉki odnosi u prošlosti), 1957; Alte tschechische Musikalien in der Bibliothek der Musikhochschule von Klausenburg, Studia musicologica, 1964; Ferenc Erkels Opern in Klausenburg und Bukarest, ibid., 1969 i dr. LIT.: G. Breazul, Istvan (Stefan) Lakatos, MGG, VIII, 1960. I. Ać.
DJELA: zbirka instrumentalnih suita Symphonies pour les soupers du — DRAMSKA: pastoralna opera L' Amour berger, 1683. Baleti: Le Bali la Jeunesse, 1686; Le Palais de Flore ili Ballet de Trianon, 1689; Ballet Paix, 1713; V Inconnu, 1720; Les Folies de Cardenio, 1720; Les Elemem A. Destouchesom), 1721 i dr. Pastorala V Amour flechy par la constance, ] divertissementi. Scenska muzika za komedije Mirtil et Milicerte, 1698 i Co, des Fees, 1699. — CRKVENA: Messe des deffuns; Symphonies des Noels; z od 40 moteta za soliste, zbor (većinom 5-gi.), orkestar i orgulje, izdana humno o trošku Luja XV, 1729 (svi su moteti datirani, nastali 1684-1 zbirka od 27 moteta za isti sastav u rkp. nastalom 1689—90 (danas je po na poznat ukupno 71 La Landeov motet; neki od njih nisu saĉuvani); 3 Lecoi Tenebres i dr. NOVA IZD.: balet La Landea i Destouchesa Les Elements priredio t virskom izvatku i obj. V. d' Indy {Chefs-d' oeuvre de V Opera francais, 1 Symphonies des Noels i Symphonie des soupers du Roi br. 1 obj. A. Cellier (r 1955); Iere Sinfonie des Noels rev., obradio za orgulje i obj. G. Roussel (1 3eme Sinfonie des Noels na isti naĉin obj. D. Chirat (1957); brojne motete dinaĉno obj. H. Letocart, J. Pagot, F. Raugel, A. Cellier, G. Roussel, D. Cl L. Boulav, Sarlit i S. Spvcket (1928—56). LIT.: H. Ouittard, Notes sur Michel-Richard de Lalande (1657—1 RM, 1902. — A. Tessier, La Carriere versailleise de Lalande, Revue de Mu logie, 1928. — A. Cellier, Les Motets de Michel-Richard de Lalande, 1946. — N. Dufourcq (redaktor), zbornik Notes et References pour ser une histoire de Michel-Richard Delalande, Pariš 1957. — 5. Spycket, I Lande ou la noblesse interieure, L' Art sacre, 1957. — Ista, Michel-Rk de La Lande (Delalande), MGG, VIII, 1960. J. i
LAKEŠIĆ, Ilija, kompozitor (Cetinje, 14. II 1908 —). Završio 1927 Vojno-muziĉku školu u Vršcu i 1952 studij kompozicije kod J. Slavenskog na Muziĉkoj akademiji u Beogradu; u kompoziciji se usavršavao kod G. Petrassija na akademiji Santa Cecilia u Rimu. Radio je kao glavni muziĉki urednik Radio-Titograda, profesor srednje muziĉke škole Njegoš i direktor Gradskog simfonijskog orkestra u Kotoru, itd. Sva njegova djela nadahnuta su folklorom, iako u njima izbjegava doslovne citate. Bavi se i muziĉkom publicistikom. DJELA. ORKESTARSKA: simfonija, 1952; simfonijska poema Moj zaviĉaj; Burleska; Lirski intermezzo i igra; Lirske scene; PassacagUa i fuga; Rapsodija. — Kamerna djela. — VOKALNA: horovi; obrade crnogorskih narodnih piesama. — SPISI: Muzika gusala; Svijet muzike; ĉlanci; kritike. C. I.
LAKS, Szvmon, poljski kompozitor (Varšava, 1. XI 1901—). Studirao na Konzervatoriju u Varšavi (P. Rytel, R. Statkowski, H. Melcer) i na Pariškom konzervatoriju (kompoziciju kod P. ViĊala, dirigiranje kod H. Rabauda). Za vrijeme Drugog svjetskog rata interniran u logorima u Ošwiecimu i Dachauu; od 1945 djeluje u Parizu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1924; simfonijeta za gudaĉe, 1936; simfonijska pjesma Parys, 1924; Poema za violinu i orkestar, 1954; Poljska suita, 1936; Suita na šleske teme, 1945; seherzo, 1924; Blues sym~ foniczny za orkestar jazza, 1928; Z naszyeh lanom, 1945; Polska ziemia spiewa, 1946; Od strezechy do strezechy, 1950; 3 Polonezy warszawskie za mali orkestar, 1947. — KOMORNA: 4 gudaĉka kvarteta, 1928, 1929, 1932 i 1945; Mala suita za gudaĉki kvartet, 1926; klavirski trio, 1950; duhaĉki kvintet, 1929; Sonata da concerto za violinu i klavir, 1929; sonata za violonĉelo i klavir, 1932; Poljska suita za violinu i klavir, 1935; Trois pieces de concert za violonĉelo i klavir, 1933. — Kompozicije za klavir. Sonata breve za ĉembalo, 1947. — VOKALNA: Echos de Pologne, 8 pjesama za zbor, 1939; Marsz robotnikow za zbor, 1951; PassacagUa za sopran i klavir, 1946; oko 40 pjesama za glas i klavir na poljske teme. — Knjiga La Musique d'un autre tnonde, 1948; razni ĉlanci. — Osam hebrejskih napjeva za glas i klavir, 1947.
LA LANDE (Lalande, Delalande), Michel-Richard de, francuski kompozitor i orguljaš (Pariz, 15. XII 1657 — Versailles, 18. VI 1726). Nakon uspješnog orguljaškog djelovanja u više pariških crkava zapoĉeo karijeru dvorskog muziĉara. Od 1683 Sous-Maitre de la Musigue u Sainte-Chapelle, postepeno je dobivao gotovo sva vodeća mjesta u muziĉkom ţivotu na dvoru Luja XIV (Compositeur de la musigue de la Chapelle; Surintendant de la musigue de la Chambre; Composi teur de la musigue de la Chambre). La Landeova slava tra jala je ĉitavo XVIII st. Kasnije su ga neo pravdano zaboravili. Bio je jedan od naj većih umjetnika što ih je dala Francuska izmeĊu Lullvja i Rameaua. U svojim dje lima, od kojih su crkvena svakako vre dnija od svjetovnih, on je inventivno ud ruţivao baroknu homofoniju i vertikalnost harmonije s ras košnom linearnošću staroga polifoniĉkog M.-R. DE LA LANDE stila. Monumentalna
LA LAURENCIE, Marie-Bertrand-Lionel-Jules de, f cuski muzikolog (Nantes, 24. VII 1861 — Pariz, 21. XI 19 Prvotno zvanje šumara napušta 1898, da bi se mogao potp posvetiti muziĉkoj nauci. Na Pariškom konzervatoriju uĉio vio i teoriju (1891—-92). Preteţno se bavio historijom muzike i ziĉkom estetikom. Od 1906 predavao na Ecole des hautes et sociales. Jedan je od osnivaĉa, a bio je i dva puta predsjednik, nije poĉasni predsjednik društva Societe franfaise de musicol poslije smrti A. Lavignaca urednik Encyclopedie de la mu: et Dictionnaire du Conservatoire, u kojoj je prikazao razvoj f cuske muzike od Lullvja do Glucka. SuraĊivao je i u broj francuskim i inozemnim ĉasopisima (Mercure musical, R musicale, Rivista musicale italiana i dr.). — Jedan od najis nutijih muzikologa svoga vremena i izvrstan poznavalac st francuske instrumentalne muzike, osobito violinske, kojo; posvetio svoje najznatnije djelo L'Ecole franfaise de violor, Lully a Viotti. LIT.:
criLicjue uu jurius
uiuricnt'iuri
u
tu. £jtuiiuint;qiie u u
K^urimt uutuci u
ue
1 ur t$
y^.
1930—31 (vaţno za historiju instrumentalne muzike u sjevernoj Italiji); »Or
M. Pincherle, Lionel de La Laurencie (s popisom djela), Revi Musicologie, 1934. — Isti, Marie-Bertrand-Lionel-Jules, comte de La Laurt MGG, VIII, 1960.
LALLOUETTE (Lalouette), Jean Francois, franc kompozitor (Pariz, 1651 — 31. VIII 1728). Uĉio muziku pjevaĉkoj školi crkve St. Eustache u Parizu (Chaperon, ( Leclerc); od 1672 violinist novoosnovanog orkestra Op Bio je ujedno tajnik i pomoćni dirigent J. B. Lullvja (do ifj Od 1692 crkveni kapelnik u Rouenu (katedrala), Versail (Notre-Dame) i Parizu (St. Germain VAuxerrois, Notre-Dai Oko 1689 boravio u Italiji. DJELA (štampana): Motets za 1—3 glasa i b. c, 1726; psalam Mu za veliki zbor i himna Veni creator za 3 glasa i b. c. 173° (posth.); misa Vi za 4 glasa, 1744 (posth.). U rkp. saĉuvano: Messe en plain ehant; 6 moteta glasa i b. c.(S. de Brossard ih pripisuje Lallouetteu, a neki smatraju da im je Lully); motet O cibum super omnia za 2 soprana i b. c. (takoĊer se pripis Lullyju) i 1 menuet. NOVA IZD.: J. Delporte obj. misu Veritas (1941) i motet Regina lactare uz pratnju orgulja (dodatak uz Musigue et liturgie, 1931); isti n kao i motet O mysterium ineffabile za 1 glas i orgulje obj. G. Renard (Anth pratique de musigue religieuse des 16.—18. siecles, 1935 i bez god.). LIT.: D. Launay, Jean Baptiste Francois Lallouette, MGG, VIII, 19
LALO, Charles, francuski estetiĉar (Perigueux, Dordo 24. II 1877 —■ Pariz, 1. IV 1953). Od 1933 profesor na pari Sorbonnei; predavao estetiku i znanost umjetnosti. Muzic posvećena njegova disertacija Esguisse d'une esthetigue mtts, scientifigue (1908; II prošireno izd. pod naslovom Elements d esthetigue musicale scientifigue, 1939). L. odbacuje literarne, c matske i metafiziĉke tendencije u filozofiji umjetnosti u ki eksperimentalne sinteze. Kao strukturalist smatra da vrijed muziĉkog djela nije uvjetovana pojedinim elementima (har nija, ritam i si.), nego njihovim meĊusobnim organskim pr manjem. LIT.: G. Ferchault, Charles Lalo, MGG, VIII, 1960. 1
LALO — LAMBERT LALO, i. Victor Antoine Edoard, francuski kompozitor španjolskog podrijetla (Lille, 27. I 1823 — Pariz, 22. IV 1892). Uĉio na Konzervatoriju u Lilleu zatim od 1839 studirao violinu kod F.A. Habenecka na Pariškom konzervatoriju; kompoziciju uĉio privatno kod J. Schulhoffa i Crevecieura, 1847 dobio drugu Rimsku nagradu. Violist u kvartetu Armingaund od njegova osnutka (1855); kao kompozitor dugo se borio za priznanje koje je stekao tek operom Le Roi d'Ys (1888). Ostala su mu najpoznatija djela Symphonie espagnole za violinu i orkestar i suita iz baleta Namouna. L. je, poput C. Franckai C. Saint-Saensa, mnogo pridonio obnovi francuske orkestralne i komorne muzike u drugoj polovini XIX st. U doba kad su površnost i kićenost V. A. E. LALO. Rad 1-emherga bile ĉeste pojave u francuskoj muzici, Laloova su djela puna svjeţine te njeţne i duboke osjećajnosti. I u kompozicijama koje imaju manje znaĉenje L. ostaje majstor detalja, ţivopisne instrumentacije i harmonijske jasnoće. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu, 1886. Koncerti: za klavir u f-molu, 1889; za violinu op. 20, 1874 i za violonĉelo u D-duru, 1877. Za violinu i orkestar: Symphonie espagnole op. 21, 1875; Romance-Serenade, 1879; Fantaisie norvegienne, 1880 i Concerto russe, 1883; Aubade-Allegretto za 10 instrumenata ili mali orkestar, 1872; Allegro symphonique, 1875; Rapsodie norvegienne, 1881; Scherzo, 1884. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u Es-duru op. 19; gudaĉki kvartet op. 45 (nova verzija kvarteta op. 19), 1886; 3 klavirska trija: I, u c -molu, oko 1850; II, u h-molu, oko 1850 i III, u a-molu, 1881. Sonata za violinu i klavir op. 12, oko 1850; sonata za violonĉelo i klavir; razne kompozicije za violinu i klavir i za violonĉelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Fiesques, 1873; Le Roi d'Ys (prema bretonskoj legendi), 1888 i La Jacquerie (samo I ĉin; operu dovršio A. Coquard, izv. 1895). Balet Namouna (poznatiji u obliku popularne orkestralne suite), 1882; pantomima sa zborom Ne'ron, 1891. — Dvopjevi; oko 30 solo-pjesama i romanca. — Crkvene kompozicije.
2. Pierre, muziĉki kritiĉar (Puteaux kraj Pariza, 6. IX 1866 — Pariz, 9. VI 1943). Sin Edouarda; od 1896 muziĉki kritiĉar lista Journal des Debats, a 1898—1943 dnevnika Le Temps. Oš troumnim, uvijek objektivnim kritiĉkim prikazima stekao je ve lik ugled i izvan Francuske. SuraĊivao u brojnim ĉasopisima, osobito u Revne de Pariš i Comoedia. Napisao je knjige Richard Wagner ou le Nibelung (1933) i De Rameau a Ravel; portraits et souvenirs (posth. 1947); izbor iz vlastitih ĉlanaka objavio je u knjizi La Musigue, 1898—99. LIT.: M. Dufour, Edouard Lalo, Lille 1908. — Ch. Malherbe, Edouard Lalo, Revue de la Societe Internationale de Musique, 1910. — G. Serviĉres, Edouard Lalo, Pariš 1925.—J. Tiersot, Edouard Lalo, MQ, 1925.— G.Ferchault, Victor Antoine Edouard i Pierre Lalo, MGG, VIII, 1960.
LALOY, Louis, francuski muzikolog i muziĉki kritiĉar (Grav, Haute Saone, 18. II 1874 — Dole, Jura, 4. III 1944). Muziku studirao na pariškoj Scholi Cantorum, 1899—1905 (Ch. Bordes, V. d' Indy). Od 1914 glavni tajnik pariške Opere; od 1920 predavao historiju muzike na pariškoj Sorbonnei, a od 1935 na Konzervatoriju. Jedan je od osnivaĉa ĉasopisa Revue d'histoire et de critigiie musicale (1901); 1905 utemeljio sa J. Marnoldom ĉasopis Mercure musical (od 1907 Bulletin francais de la Societe Internationale de Musigue; urednici Laloy i J. Ecorcheville). L. je bio veoma sposoban muziĉki kritiĉar, a njegovi su prikazi izlazili u nizu periodiĉkih publikacija (Grande revue; Revue de Pariš; Gazette des beaux-arts; Mercure de France; Revue Musicale i dr.). Izvrsno je poznavao starogrĉku i orijentalnu muziĉku kulturu, ali širinom i istanĉanošću pogleda on je duboko zahvaćao i u suvremena muziĉka zbivanja; njegova monografija o Debussyju jedna je od najboljih koje su do danas o tom umjetniku napisane. DJELA: Les Anciennes gammes enharmoniques, Revue de philologie, 1899; Le Genre enharmonique des Grecs, Congres international d' histoire, Pariš 1900; Aristoxene de Tarente et la Musique de V Antiquite (disertacija), 1904; Notes sur la musigue cambodgienne, Bericht des Kongresses der Internationalen Musikges?llschaft, Basel 1907; Jcan-Phillippe Rameau, 1908; Claude Debussy, 1909 (novo izd. 1944); La Musique chinoise, 1912; U Opera, Cinauante ans de musiquc francaise 1874—1923, 1924; La Danse d V Opera, 1927; La Musique retrouve'e, 1928: Comment ecouter la musique, 1942 i dr. — Napisao niz opernih libreta a mnoge operne tekstove preveo na francuski. — Pisao je i knjiţevna djela, u prvom redu drame, pripovijetke i pjesme. LIT.: M. Babaian, Louis Laloy, MGG. VIII, 1960.
LA MARA -> Lipsius, Marie LAMBELET, Gheorges, grĉki muzikolog i kompozitor (Krf, 24. XII 1875 — Atena, 30. X 1945). Studirao u Napulju; od MUZ. E., I I , 27
417
1901 ţivio u Ateni. L. je medu prvima uoĉio vrijednost grĉke narodne muzike i mogućnosti koje njena osebujnost pruţa za stvaranje specifiĉnoga grĉkog kompozitorskog izraza. U nizu rasprava, studija i knjiga on je izloţio i prouĉio svojstva narodne muzike grĉkog polutoka. S tim u vezi su osobito vaţne njegove harmonizacije grĉkih narodnih pjesama i plesova. Kao kompozitor provodi principe koje zastupa kao muzikolog. Preteţno je pisao vokalnu muziku, a najuspjelije su mu solo -pjesme. DJELA. SPISI: Muzika i pjesništvo, 1926; Nacionalizam u umjetnosti i grĉka narodna muzika, 1928; niz ĉlanaka, rasprava i studija u Musical Chronicles (Language and Music, 1928; Greek Music and the Subdivisions of the Tone, 1929) i drugim struĉnim publikacijama. — IZDANJA: zbirka od 60 harmonizacija grĉkih narodnih napjeva La Musique populaire grecque, 1934; oko 40 harmonizacija obj. pojedinaĉno. — KOMPOZICIJE: kraća djela za okestar i vokalne kompozicije (brojne solo-pjesme).
LAMBERT, Constant, engleski kompozitor, dirigent i muziĉki kritiĉar (London, 23. VIII 1905 — 21. VIII 1951). Kompoziciju uĉio na Royal College of Music u Londonu (R. O. Morris, R. Vaugham Williams). Još kao student primio od S. Djagiljeva narudţbu da komponira balet za njegovu trupu; izvedba tog baleta (Romeo et Juliette) u Monte Carlu 1926, kao i prikazivanje baleta Pomona u Buenos Airesu 1927, odluĉno su usmjerili Lambertovu karijeru. Od 1931 dirigent tada utemeljene baletne grupe Camargo Society, iz koje se razvila Sadler's Wells Ballet Company, kojoj je L. bio direktor i dirigent do 1947; dirigirao i na Britanskom radiju (BBC), a 1945—46 bio istodobno jedan od dirigenata Promenade Concerts. Vrlo je uspješno djelovao i kao muziĉki pisac i kritiĉar, a bavio se i pjesništvom, slikarstvom i kiparstvom. Njegova aktuelna i polemiĉka knjiga Music Ho! A Study of Music in Decline imala je velik odjek. L. je pratio suvremenu muziku u svim njezinim raznovrsnim previranjima. Nije prezao ni pred eksperimentiranjem, tragajući za svojim vlastitim izrazom, koji je nalazio ĉas u neoklasicistiĉkoj objektivnosti, ĉas u smjelosti harmonije i zamršenosti ritmiĉke osnove, a ĉas u uspješno iskorištenim elementima jazza (The Rio Grande). Najvrednija i najpoznatija su mu vokalna djela. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir i 9 instrumenata, 1933; uvertira The Bird Actor, 1925; suita, 1944; Elegiac Blues za mali orkestar ili klavir, 1928; Music for Orchestra, 1930; rondo-burleska King Pest, 1937; Aubad heroique za mali orkestar, 1944; Prizefight za limeni sastav. — KLAVIRSKA: sonata, 1930; elegija, 1940; Trois piices nigres pour les touches blanches za klavir 4ruĉno, 1950. — DRAMSKA. Baleti: Romeo et Juliette, 1926; Pomona, 1927: A Day in a Southern Port, 1931; Adam and Eve, 1932; Horoscope, 1938 (takoĊer kao koncertna suita); Tiresias, 1951. Baleti prema muzici (preraĊenoj) drugih kompozitora: H. Purcella {The Birthday of Oberon, 1933; Cotnus. 1942), Aubera (Les Rendezvous, 1933), F. Liszta (Apparitions, 1936; Dante Sonata, 1940), G. Meverbeera (Les Patineurs, 1937), W. Bovcea {The Prospect Before Us, 1940) i A.-E. Chabriera (Ballabile, 1950). Maske Summer's Last Will and Testament, 1935 i The Fairy Oueen (prema Shakespeareu), 1946. Scenska muzika za Shakespeareova Hamleta. Filmska muzika. —■ VOKALNA: The Rio Grande za mješoviti zbor, klavir i orkestar, 1927; Dirge za sole, zbor i gudaĉe, 1940; solopjesme. — Polemiĉka knjiga Music Ho! A Study of Music in Decline, 1934 (II izd. 1948); ĉlanci u razliĉitim struĉnim publikacijama. — Obradbe djela W. Bovcea, G. F. Handela i Th. Roseingravea. LIT.: E. Evans, Walton and Lambert, Modern Music, 1930. — A. Frank, The Music of Constant Lambert, The Musical Times, 1937. — Isti, Constant Lambert, The Musical Teacher, 1951. — R. Buckle, Constant Lambert, Ballet, 1951. — W. F. Williamson, Constant Lambert, MGG, VIII, 1960. — R. McGrady. The Music of Constant Lambert, Music and Letters, 1970. B. Ać.
LAMBERT, Lucien Leon Guillaume, francuski kompozitor i pijanist (Batignolles-Monceaux, Pariz, 5. I 1858 —• Oporto, 21. I 1945). U mladosti koncertirao kao pijanist u Brazilu i Evropi, a poslije studirao kompoziciju u Parizu. Nastanivši se u Oportu, predavao na Konzervatoriju 1922—37. Najvredniji su mu scenski radovi. DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: La Belle au bois dormant : A la gloire de Schubert, 1929; A la gloire de Guynemer, 1934; La Mer i Prom'nons nous dans les bois. Koncert za klavir; Les Cloches de Porto za klavir i orkestar, 1912; suita Esquisses creoles; maurska rapsodija Tanger le soir; nekoliko fantazija. — Gudaĉki kvartet. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Sire Olaf, 1887; Broceliande, 1893; Le Spahi, 1897; La Marseillaise, 1900; La Flamenca, 1903 i La Penticosa, 1904. Baletna pantomima La Roussalka. 1911; lirska scena Promethee enchaine za sole, zbor i orkestar, 1885. — Solo-pjesme. — Rekvijem. — Instruktivna djela za klavir: Nouveaux exercices journaliers extraits des Sonates de Beethoven (2 sv.), 1882 i Le Piano en 75 lecon (2 sv.), 1894 (vjerojatno su oba djela njegova premda nije posve iskljuĉeno da potjeĉu od njegova oca Charles-Luciena Lamberta). LIT.: G. Ferchault, Lucien Leon Guillaume Lambert, MGG, VIII, 1960.
LAMBERT, Michel, francuski kompozitor i pjevaĉ (Champigny ili Vivonne, oko 1610— Pariz, 27. VI 1696). Uĉitelj mu je bio P. de Nvert; on ga je uveo u metodu pjevanja na talijanski naĉin, kojoj L. ima zahvaliti najveći dio svojih kasnijih uspjeha. God. 1661 postao Maitre de musique de la chambre du roi, na kojem je poloţaju ostao do smrti. Bio je izvrstan pjevaĉki pedagog, veoma cijenjen sviraĉ na lutnji i teorbi i u Francuskoj najĉuveniji pjevaĉ i kompozitor aira u XVII st. Pribliţio je talijanski stil francuskom ukusu i time odredio karakter tadanjeg air serieux. Pisao je i recits i dijaloge s pravim dramatskim zamahom; njegovi su dijalozi prve pastorales en musigue, prave scene u kojima se kroz ballet de cour nazire struktura opere.
418
LAMBERT - LAMOTE DE GRIGNON
DJELA: 3 zbirke aira, prije 1660, 1689 i posth. oko 1710; drugi Lam bertovi airi nalaze se u zbirkama štampanim izmeĊu 1656 i 1737, ili su saĉuvani u rukopisima, većinom u pariškoj Bibliotheq ue Nationale. — SuraĊivao sa J. B. Lullvjem u baletima: Ballet des Arts (4 aira, od toga 3 dijaloga), 1663; Ballet des Amours deguises (dijalog izmeĊu Marka Antonija i Kleopatre), 1664 i Ballet de la Naissance de Všnus (dijalog triju Gracija), 1665. NOVA IZD.: 2 aira obj. J. B. de Laborde (Essai sur la musique ancienne et moderne, II, 1780); 2 aira obj. F. Delsarte (Archives du chant, IV izd. 1856, izd. 1861); 1 air obradio i obj. J.-B.-Th. Weckerlin (Echos du temps passe, I, 1857); 5 aira obj. H. Expert (Chants de France et d' Italie, I serija, 1910); 1 dijalog obj. H. Quittard (La premiere comedie francaise en musique, Bulletin francais de la Societe internationale de Musique, 1908); po 1 air obj. J. Ecorche -ville (Corneille et la musique, 1906 i Lully gentilhomme et sa descendance, Bulletin francais de la Societe internationale de Musique, 1911); 3 aira obj. A. Arnheim (Ein Beitrag zur Geschichte des einstimmigen tveltlichen Kunstliedes in Frankreich im 17. Jahrhundert, SBIMG, 1909); 3 aira obj. T. Gerold (L'Art du chant en France au XVII K siecle, 1921); 2 aira obj. H. Prunieres (Les Maitres du chant, I, 1952). LIT.: A. Verchaly, Michel La mbert, MGG, VIII, 1960.
LAMBILLOTTE, Louis, belgijski muzikolog i kompozitor (La Hamaide, Hainaut, 27. III 1796 —• Vaugirard kod Pariza, 22. ili 27. II 1855). Orguljaš u Charleroiu i Dinantu; postavši isusovac bavio se prouĉavanjem gregorijanskoga korala u raznim isusovaĉkim samostanima. Najvrednije njegovo djelo je izdanie u kamenotisku kodeksa 359 iz St. Gallena. Pozivajući se na kroniku Ekkeharda iz St. Gallena, smatrao je da je rijeĉ o antifonaru pisanom 790, koji je papa Hadrijan I poklonio Karlu Velikom. Izdanje su ubrzo oštro kritizirali, pogotovu A. Schubiger, koji je dokazao da je rukopis samo prijepis. Lambillotteov još nedovoljno istraţen doprinos koralnoj teoriji ograniĉuje se na tradicionalna gledanja. Znatno je utjecao na A. Dechevrensa, utemeljitelja isusovaĉke koralne tradicije. DJELA. SPISI: Antiphonaire de saint Gregoire, fac-simile du manuscrit de Saint-Gall (s dodatkom def des melodies gregoriennes), 1851 (II izd. 1867); De V unite dans les chants liturgiques, 1851; Restauration du chant liturgique, 1854. Posthumno izdao J. Dufour: Quelques mots sur la restauration du chant liturgique, 1855; Esthetigue, theorie et pratique du chant gregorien, 1855; Pratigue du chant gregorien extrait de V Esthetigue, theorie et pratigue, 1857; Graduale romanum, 1857; Antiphonarium romanum, s. a.; Lettre sur le chant gregorien, 1860; Oeuvres posthumes du P. Lambillotte. Souvenirs de fetes de college, 1871. — KOMPOZICIJE: djela za orgulje, 6 oratorija i crkvenu muziku (4 mise, moteti i dr.). — IZDANJA: zbirka Musee des organistes: collection des meilleures fugues composees pour I' orgue et choisies dans les ecoles (2 sv.), 1842—44 i dr. LIT.: M. de Mcnter, Louis Lambillotte et ses freres, Pariš 1871. — Vi'. Irlenkauf, Louis Lambillotte, MGG, VIII, 1960.
LAMENT, u škotskoj i irskoj narodnoj muzici, odreĊena vrsta tuţaljke namijenjena gajdama; sastoji se od melodije, katkad pjevane, kojoj gajdaš dodaje razliĉite pasaţe i tako oblikuje niz priliĉno nepravilnih varijacija. L. se pjeva na pogrebu ĉlanova istaknutih obitelji ili u drugim prigodama ţalobnoga karaktera. Svaka obitelj ima svoj tradicionalni napjev; najpoznatiji su McGregor a ruaro i Mackrimmon's lament. LAMENTACIJE (lat. lamentatio tuţbalica), u zapadnoj liturgiji, tekstovi uzeti iz Tuţbalica proroka Jeremije (Stari zavjet) koji se ĉitaju, odnosno pjevaju kao tri prve lekcije matutina uoĉi svaka od tri posljednja dana Velikoga tjedna (na Veliku srijedu, ĉetvrtak i petak, poslije podne). L. zapoĉinju najavom (Incipit lamentatio Jeremiae prophetae ili De lamentatione J. p.), a završavaju zazivom za obraćenje Jerusolima (Jerusalem, Jerusalem, convertere ad Dominum Deum tuum). Starinski koralni napjev lamentacija psalmodiĉkog je karaktera i izvodi se još i danas solistiĉki bez pratnje (ponegdje i uz pratnju) orgulja. Od mnogih varijanta koralnog napjeva za 1. u sluţbenom rimskom Gradualu objavljena je samo jedna (redakcija solesmeskih Benediktinaca); ona poĉinje ovom melodijskom formulom:
> In- ci-pit La.-Tnen.-ta,-ti- o
Je-re~mi-ae Pro-p7ie-tae
A-leph*.
Od XV do XVII st. mnogi su majstori klasiĉne polifonije obraĊivali tekst lamentacija, nastojeći izraţajnim sredstvima zbora istaknuti njihov dramatski karakter. Jedan od prvih bio je J. Ockeghem (1474); 1506 objavio je Petrucci dva sveska pod naslovom Lamentationes Jeremiae Prophetae s djelima Tinctorisa, Tromboncina i dr. Lamentacije Eleazara Geneta zvanog il Carpentrasso (1532) upotrebljavale su se u Sikstinskoj kapeli mjesto koralnih napjeva do 1588, kad ih je Palestrina zamijenio svojim vlastitim kompozicijama (Lamentationum liber primus). I drugi su kompozitori razliĉitim polifonim sredstvima obraĊivali tekstove lamentacija (P. de la Rue, Fevin, Arcadelt, Fešta, Morales, Byrd, Tallis, Gallus, Vittoria, Ingegneri, Nanini i dr.), ali se i danas najĉešće izvode obradbe Palestrine i Allegrija. U XVII st. prodiru i u lamentacije elementi monodije. Carissimi, Charpentier i Rosenmiiller uglazbili su tako tekst 1. na naĉin
koji je bliţi lamentu opera i kantata nego liturgijskoj muzici, lamentacija iz XVIII st. najvrednije su one francuskih au (F. Couperin, de Lalande). U XX st. tekst 1. obradili su E. Kf> (1942) i I. Stravinski (Threni, 1958). NOVA IZD.: zbirke polifonih lamentacija obj. su G. E. Watkins ('j Books of Polyphonic Lamentation of Jeremiah 1549 —64, 1954), A. T. M (Treize livres de motetsparus chez P. Attaingnant en 1534 et 1535, 10. knj., 1 i G. Massenkeil (Mehrstimmige Lamentationen aus der ersten Hdlfte des Jahrhunderts, 1965). LIT.: G. Vale, Le Lamentazioni di Geremia ad Auileia, Rassegna gre, ana, 1909. — R. Casimiri, II »Codice 59«, Roma 1919. — P. Bohn, Die Lai tation des Propheten Jeremias, Gregorius Blatter, 1913. — F. Hamel, J. senmiiller, Lamentationes Jeremiae Prophetae, Hannovere 1929. — A. E. St der, Les Origines des Lamentations polyphoniques au XV siecle dans les I Bas, Kongresni izvještaj, Utrecht 1952. — B. Stablein, Lamentatio, M VIII, 1960. — G. Massenkeil, Zur Lamentationskomposition des XV J hunderts, AFMW, 1961. — Isti, Eine spanische Choralmelodie in mehrstir gen Lamentationskompositionen des XVI Jahrhunderts, ibid., 1962—63. A. V
LAMENTO (tal. plaĉ, jadanje, tuţaljka), naziv za mu; tuţna, elegiĉna karaktera. Izraz 1. susreće se prvi put u rar XIV st. u naslovu plesa Lamento di Tristano. I neki me Josquin des Presa imaju podnaslov 1. Po uzoru na ĉuveni » mento d'Arianna« iz opere Arianna C. Monteverdija (1607) mr su operni kompozitori onoga vremena — medu njima osol F. Cavalli — neposredno prije dramskog raspleta stavljali u si djela veliku scenu, proţetu dubokim i tuţnim osjećajima. Ta scena obiĉno gradila na ostinantnom basu (->• Tombeau). LIT.: M. Schneider, Klagelieder des Volkes in der Kunstmusik der it nischen Ars nova, AML, 1961. — W. Laade, Die Struktur der korsischen mento-Melodik, Strasbourg i Baden-Baden 1962. K. K
LAMOND, Frederic ArchibalĊ, škotski pijanist i kom zitor (Glasgow, 26.1 1868 — Stirling, Škotska, 21. II 1948). L nik Hochova konzervatorija u Frankfurtu na Majni; studij kla' nastavio kod H. Biilowa i F. Liszta. Debitirao 1885 u Berli priredio zatim niz turneja u Engleskoj, Rusiji, Francuskoj, > maĉkoj i SAD. Od 1904 u Berlinu. Djelovao na Konzervato u Hagu (od 1919) i na Muziĉkoj akademiji u Glasgowu (1 —41); povremeno vodio majstorske teĉajeve u Sondershause 1923—24 predavao na posebnim kursevima na Eastman Sci of Music u Rochesteru (N. Y.). Izvanredan pijanist, u njeg najveća dostignuća idu interpretacije Beethovenovih i Lisztc djela. Osim kraćih klavirskih i komornih kompozicija ostavic simfoniju u A-duru (1889), jednu uvertiru i nedovršenu opi Napisao autobiografiju The Memoirs of Frederic Lamond (po; 1949)LIT.: H. G. Farmer, Frederic ArchibalĊ Lamond, MGG, VIII, 1
LA MONTAINE, John, ameriĉki kompozitor (Oak P; 111. 17. III 1920 —). Studirao kompoziciju kod S. Robertsa, Hansona, B. Rogersa, B. Wagenaara i N. Boulanger, a klavir 1 M. Parkera, M. Farr Wilsona, R. Ganza i M. Landovra u C cagu, na Eastman School of Music u Rochesteru i Juilliard Sci of Music u New Yorku. God. 1962 imenovan kompozitorom Akademiji SAD u Rimu; 1965 predavao na Eastman School Music u Rochesteru. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 28; Ode za obou i orkestar 11; Birds of Paradise za klavir i orkestar op. 34; koncert op. 9, 1958; Jub, Overture op. 20; Canons op. 10a; Colloquy za gudaĉe op. 32; Canticles op. 33 KOMORNA : gudaĉki kvartet op. 16; Recitativo, Aria e Finale za gudaĉki kvi op. 16a; kvartet za duhaĉe op. 24a; sonata za violonĉelo i klavir op. 8; so za flautu solo op. 24. — KLA VIRSKA: sonata op. 3 ; Toccata op. 1; A Ch Picture Book op. 7; 12 Relationships op. 10 (kanoni); Copycats op. 26. (ka] za mlade pijaniste) i dr. Sonata za klavir 4-ruĉno op. 25. The Puppets za 2 kh op. 5. — Opere: Spreading the News op. 27; Novellis, Novellis op. 31, 1961 VOKALNA: kantate Sanctuary op. 17 i God of Grace and God of Glory op. Song of the Rose of Sharon za sopran i orkestar op. 6; Fragments from the Sor, Songs za sopran i orkestar op. 29; zborovi a cappella; solo-pjesme. — Te D za zbor, limene i drvene duhaĉe i udaraljke op. 35.
LAMOTE DE GRIGNON, 1. Juan, španjolski dirigent i kc pozitor (Barcelona, 7. VII 1872 •— 11. III 1949). Muziku u u Tortosi i Barceloni, gdje je od 1902 djelovao kao dirigent. G 1911 utemeljio je u Barceloni Filharmonijski orkestar; 1914 stao dirigent duhaĉkog orkestra Banda Munidpal (oko 90 s raca); od 1917 bio i direktor Conservatorio del Liceo. God. 11 •—49 ţivio u Valenciji kao dirigent orkestra što ga je sam osnov L. je bio izvrstan dirigent i organizator. U muziĉkom ţivotu B celone on je jedna od najistaknutijih liĉnosti; osobite zasluge s kao je za promicanje djela španjolskih kompozitora. Za duha orkestar preradio je brojna djela klasiĉne, romantiĉne i mode muzike (npr. Beethovenove simfonije, Tod und Verklarung Straussa, djela I. Albeniza). DJELA. Simfonijske pjesme: Mati de fešta; El raple de les Sabines; Medi Poema romdntica i trilogija Hispanicas. Reverie za violonĉelo i orkestar. — 1 virske ko mpozicije. — Opera Hesperia, 1907. — Oratorij La Nit de Na 1902; solo-pjesme. — Misa Eucdristica; moteti; Cantos Espirituales. — ' Musigue et musiciens francais a Barcelona, Musique el musiciens catalans a Pt 1935-
2. Ricardo, kompozitor, violonĉelist i dirigent (Barcelo 23. IX 1899 — 5. II 1962). Sin i uĉenik Juana na Conservato
LAMOTE DE GRIGNON — LAMY del Liceo u Barceloni; uĉio violonĉelo (J. Raventos, B. Galvez) i klavir (J. B. Pellicer, Frank Marshall). Pošto je neko vrijeme bio violonĉelist u Gran Teatro del Liceo, posvetio se kompoziciji. Kasnije dirigent Simfonijskog orkestra u Geroni i 7 godina Gradskog orkestra u Valenciji, zatim se vratio u Barcelonu. Izdao nekoliko originalno koncipiranih udţbenika za teoretsku muziĉku nastavu, koji su u upotrebi na španjolskim konzervatorijima. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia en mayor; simfonijske pjesme Nieblas i Boires; Preludios al amigo ausente; Facecia (varijacije na narodni napjev iz Ampurdana); 4 Pequenas pastorales; Ofrenda (3 španjolska plesa). — Klavirski trio. — Ko mpozicije za klavir (sonatina). DRAMSKA: Opere: La Caperucita verde; komiĉna opera La Cabeza de dragon i djeĉja opera La Flor. Baleti Un Prado i Sueiios y Divertimento. — VOKALNA: Joan de VOs za sole, zbor i duhaĉe; Enigmas za zbor i orkestar; pjesme uz pratnju orkestra (Cuatro estancias na tekst O. Hajjama) i uz pratnju klavira. — Instruktivno djelo Sintesis de tecnica musical, 1948. — Preradbe za orkestar djela F. Mompoua, A. Solera i J. Serrana. LIT.: A. Krumscheid, Juan i Ricardo Lamote de Grienon, MGG, VIII, 1960.
LA MOTTE, Antoine HouĊar de, francuski pisac (Pariz, 15. I 1672 — 26. XII 1731). Odgojen kod isusovaca; studirao pravo, boravio kratko vrijeme u samostanu trapista, zatim se posvetio knjiţevnosti. U suradnji sa A. Camprom napisao tekst za operu-balet L'Europe galante, koja se 1697 izvodi u Parizu i donosi La Motteu uspjeh i slavu. Odonda je pisao libreta za najuglednije francuske kompozitore. God. 1710 postao ĉlan Francuske akademije. Bavio se i drugim knjiţevnim vrstama. Posljednjih 20 godina ţivota bio slijep i uzet. Za historiju francuskoga kazališta u prvim decenijima XVIII st. znaĉajan po svojim pokušajima reforme na podruĉju tragedije. Muziĉko kazalište La Motteu zahvaljuje novu tvorevinu, operu-ballet, koja je sve do Gluckova vremena uţivala posebnu naklonost publike. Njegova su najuspjelija operna libreta Canente i Semele.
DJELA. Libreta. Tragiĉne opere: Amadis de Grece (muzika A.-C. Destouches), 1699; Marthesis, premiere reine des amazones (Isti), 1699; Canente (P. Collasse), 1700 (u preradbi de Curvja, muzika A. d'Auvergne, 1760); Omphale (Destouches), 1701; Alcione (M. Marias), 1706; Semele (Isti), 1709 i Scanderberg (s La Serreom; muzika F. Rebel i F. Francoeur), 1735. Pastorale: Isse (Destouches), 1697 i Tilon et V Aurore (d'Auvergne), 1753 (samo prolog). — Opere-baleti: L'Europe galame (A. Campra), 1697 i Le Triomphe des Arts (M. de La Barre), 1700. Baletne komedije: Le Carnaval et la folie (Destouches), 1704; Le Ballcl des Ages; Le Ballet des Fees; La Venitienne (M. de la Barre; 1705; d'Auvergne, 1768) i Le Professeur de folie, 1706. —Tekstovi za kantate (E. Jacqut de La Guerre, L.-N. Clerambault, Destouches). — Napisao brojna druga knjiţevna djela: tragedije, komedije, ode, chansone, teoretske i kritiĉke rasprave i dr. Sveukupna djela (10 sv.) izdana su 1754. LIT.: M. Briquet, Antoine Houdar de La Motte, MGG, VIII, 1960.
LAMOTTE, Franz, belgijski violinist i kompozitor (1751? — Hag?, 1781). Violinu uĉio vjerojatno kod F. Giardinija u Londonu. God. 1766 koncertirao u Beĉu; nastupao zatim u drugim evropskim gradovima; 1768 bio u Padovi i Veneciji, 1770 u Napulju. God. 1769 natjecao se sa I. M. Jarnovićem u Parizu. Od 1770 ili 1772 do smrti prvi violinist u dvorskoj kapeli Marije Terezije. Koncertirao ponovo u Parizu 1773 i 1777, a u Londonu 1776. Istaknuti suvremenici, meĊu njima Ch. Burnev i W. A. Mozart, bili su oduševljeni njegovim sviranjem. Smjelosti u izvoĊenju dvohvata i primjena scordature ĉine ga preteĉom Paganinija. DJELA: 4 koncerta za violinu i orkestar. — Više sonata za violinu i b. c.; 6 Airs s varijacijama i 1 koraĉnica s varijacijama za violinu i b. c. LIT.: O. K'essely, Franz Lamotte, MGG, VIII, 1960.
LAMOUREUX, Charles, francuski dirigent (Bordeaux, 28. IX 1834 — Pariz, 21. XII 1899). Na Konzervatoriju u Parizu stu dirao violinu kod N. Girarda. God. 1853—59 violinist u orkestru pariške Opere, a istodobno uĉio i kompoziciju kod Ch. A. Chauveta. Oko 1860 osnovao u Parizu društvo za promicanje komorne muzike, u prvom redu suvre mene, a 1873 udruţenje Societe de I Harmonie sacree, s kojim
je izvodio velika oratorijska djela; uz to je 1877—81 bio dirigent Pariške opere. God. 1881 utemeljio je društvo Nouveaux concerts (Concerts La-
moureux) s vlastitim orkes trom; ovu ustanovu vodio je do 1897; ona je odigrala istak nutu ulogu u razvoju novije francuske muzike i u preodgajanju francuske publike, a postoji još i danas. Kao dirigent L. je udruţivao tehniĉko sa vršenstvo s dubinom izraţa ja; on se nesebiĉno zauzimao za djela mladih francuskih kompozitora kao i za R. Wagnera.
419
LIT.: A.Jullien, Charles Lamoureux, RML, 1900. — F. Raugel, Charles Lamoureux, MGG, VIII, 1960.
LAMPADARIOS, Petros, grĉki muziĉki teoretiĉar (Tripolis na Peloponezu, oko 1730 — Carigrad, 1777). Svećenik i prvi pjevaĉ grĉke crkve u Carigradu. Sredio napjeve grĉkog crkvenog obreda. U zapise je unio brojne tursko-arapske muziĉke elemente i time pridonio sve slabijem poznavanju stare bizantske notacije. L. je i komponirao crkvenu muziku, te je zapisao mnoge pjesme prenošene usmenom predajom. Bio je uz to i najpoznatiji pedagog za crkvenu muziku svoga vremena. Poznat je i pod imenom Petros Peloponesios. LIT.: M. Stohr, Petros La mpadarios, MGG, VIII, 1960.
LAMPE, Johann Friedrich, njemaĉki kompozitor (Saska, 1703 — Edinburgh, 25. VII 1751). God. 1725 došao u London i postao fagotist u King's Theatreu. Od 1730 komponirao muziku za pantomime koje je J. Rich izvodio u kazalištu Covent Garden. MeĊu Lampeovim scenskim djelima golem je uspjeh imala burleskna opera The Dragon of Wantley, duhovita satira na izvještaĉenosti talijanske opere. DJELA: The Cuckoo, a celebrated Concerto in 5 parts for traversa..., 1740; Medley Overture.—DRAMSKA. Oko 15 opernih djela, meĊu njima: Amelia, 1732; The Opera of Operas, 1733; Cupid and Psyche, 1734; The Dragon of Wantlev, !737; Orpheus and Euridice, 1740. Pantomima Diana and Acteon, 1730; maska The Sham Conjuror, 1741.— Kantata; solo-pjesme. — Crkvena djela. — Instruktivni spisi A Plain and Compendious Melhod of Teaching Thorough -Bass, 1737 i The Art of Music, 1740. LIT.: Ch. Cudzvorth, Johann Friedrich i Charles John Frederick Lampe, MGG, VIII, 1960.
LAMPE, Walther, njemaĉki kompozitor i pijanist (Leipzig, 28. IV 1872 —■ Miinchen, 23. I 1964). Studirao na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (I. Knorr, Clara Schumann) i u Berlinu (H. Herzogenberg, E. Humperdinck). God. 1920—37 vodio majstorsku klasu Muziĉke akademije u Miinchenu. Izvrstan interpret Mozartovih, Beethovenovih, Schubertovih, Schumannovih i Brahmsovih djela. Kao kompozitor nadovezuje se na Brahmsa. Istaknuti komorni muziĉar, sa F. Berberom (violina) i J. Hegarom (violonĉelo) osnovao Miinchener Trio-Vereinigung. DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, 1953—58; Tragisches Tongedicht 1903; koncert za violonĉelo, 1931; tema i varijacije za klavir i orkestar, 1933; simfonijske varijacije, 1895; Rhapsodie, 1911. — KOMORNA: klavirski trio; Serenade za 15 duhaĉa, 1904; sonata za violinu i klavir, 1955; sonat a za violonĉelo i klavir, 1894; suita za flautu i klavir, 1950. — KLAV'IRSKA:Introduktion, Passacaglia und Fuge, 1951; 4 Klavierstiicke, 1910; 73 Kinder stiicke; tema s varijacijama za 2 klavira, 1892. — Izdao sve klavirske sonate W. A. Mozarta u originalnom tekstu, 2 sv., 1954. LIT.: W. Zentner, Walther Lampe, MGG, VIII, 1960.
LAMPERTI, 1. Francesco, talijanski pjevaĉki pedagog (Savona, n. III 1813 — Cernobbio, Lago di Como, 1. V 1892). Studirao u Lodiju i na Konzervatoriju u Milanu; 1850—75 predavao je na toj ustanovi pjevanje. L. ide u red najboljih talijanskih pjevaĉkih pedagoga. Odgojio je niz pjevaĉa iz cijelog svijeta, od kojih su najistaknutiji E. Albani, D. M. Artot, M. Semrich, C. Everadi. DJELA: Prime lezioni di canto; Esercizi giornalieri per soprana o mezzo-soprano; Solfeggi nello stile moderno per soprana o mezzo -soprano; Osservazioni e consigli sul trillo; Guida teoretico-pratico-elementare per lo studio del canto: L'Arte del canto i dr. Neka njegova djela prevedena su na englesk i.
2. Giovanni Battista, pjevaĉki pedagog (Milano, 24. VI 1839 — Berlin, 18. III 1910). Sin i uĉenik Francesca; djelovao u Milanu, Parizu, Dresdenu (1880—1900) i Berlinu. Objavio je priruĉnik Scuola di canto (8 sv.), a sa M. Heidrichom Die Technik des »Bel Canto« (1905). LIT.: W. E. Brozvn, Vocal Wisdom. Maxims of Giovanni Battista Lamperti, New York 1931.
LAMPUGNANI, Giovanni Battista, talijanski kompozitor (Milano, 1706 — oko 1785). Već prvim operama postigao velik uspjeh, te 1743 naslijedio B. Galuppija na poloţaju dirigenta talijanske opere u Londonu. Vrativši se ubrzo u Italiju, pisao opere za razliĉita talijanska kazališta; 1755 ponovno u Londonu, zatim do 1758 boravio vjerojatno u Njemaĉkoj. U Milanu se u poodmaklim godinama bavio pouĉavanjem u pjevanju, klaviru, kontrapunktu i kompoziciji; uz to je od 1770 bio maestro al ĉembalo milanske opere. — Stilski izmeĊu napuljske i milanske škole. Ranija mu djela pripadaju podruĉju opere serije po uzoru na opere J. A. Hassea. Kasnije piše i opere buffe, u kojima se ugledao na B. Galuppija. DJELA. INSTRUMENTALNA: 9 simfonija; 3 koncerta za klavir; 2 koncerta za 2 flaute; Concerto a piti strumenti con ĉembalo; 16 trio-sonata za 2 violine i b. c. — DRAMSKA. Oko 30 opera (mnoge izgubljene): Didone abbandonata, 1739; Arsace, 1741; Semiramide riconosciuta, 1741; L' Amor contadino, opera buffa, 1760 (najuspjelija) i dr. — Arije za nekoliko pasticda. Serenata // Passaggio di Maria Amalia, 1738. — Većina je crkvenih djela izgubljena. Saĉuvane su 2 kantate za sopran, gudaĉe i orgulje i 1 arija za bas, 2 trublje, timpane, gudaĉe i orgulje. LIT.: R. Munster, Giovanni Battista Lampugnani, MGG, VIII, 1960.
CH . LAMOUREUX
LAMY, Fernand, francuski dirigent i kompozitor (Chauvigny, Vienne, 8. IV 1881 — Pariz, 18. IX 1966). Muziku studirao
420
LAMY — LANDINO
na Konzervatoriju u Poitiersu, zatim u Parizu (G. Caussade), pa u Nancvju (G. Ropartz). Do 1912 dirigent vojniĉkih orkestara; jedan je od osnivaĉa Thedtre des Champs Elysees (1912) i prvi zborni i orkestralni dirigent toga kazališta. Od 1914 direktor Konzervatorija u Valenciennesu, gdje je utemeljio orkestar koji se pod njegovim vodstvom razvio u jedno od najboljih muziĉkih tijela u Francuskoj. Od 1943 ţivio u Parizu. U svojim djelima spajao impresionistiĉki rafiniranu harmoniju sa strogim, ali istodobno i pjevnim kontrapunktom. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; Lied et Scherzo za obou i orkestar, 1908; poema Rustique za obou i orkestar, 1921; Cantabile et Scherzo za rog i orkestar, 1947; Pastorales.varie'es za obou i orkestar, 1952; suita. — U Escapade, scenska muzika, 1910. — La Bargue au Cre'puscule, 5 pjesama za glas i orkestar, 1905; Sur la Mort de Marie, sonet za 4 ţenska glasa, obou, engleski rog i fagot, 1924; solo-pjesme. — Crkvena djela. — Guy Ropartz, VHotnme et VOeuvre, 1948; instruktivno djelo Lecons d' Harmonie, 1905—10 (sa drugima). LIT.: M. Fremiot, Fernand La my, MGG, VIII, 1960.
LAND, Jan Pieter Nicolaas, nizozemski muzikolog i orijentalist (Delft, 24. IV 1834 — Leiden, 30. IV 1897). Studirao teologiju na Univerzitetu u Leidenu, zatim se specijalizirao u semitskoj filologiji. Od 1864 profesor na Univerzitetu u Amsterdamu i od 1872 na Univerzitetu u Leidenu. Posvetio se istraţivanju arapske i javanske muzike, a dao je i nekoliko vrijednih priloga povijesti nizozemske muzike XVII st. DJELA (izbor): Noord Nederlands muziekgeschiedenis, 1874—81; De Koorboeken van de S. Pieterskerk te Leyden, 1880; Recherches sur Vhistoire de la gamme arabe, 1884; Essais de notalion musicale chez les arabes et les persans, Etudes archeologique, linguistique, et historique, dediees a M. le dr. C. Leemans, 1885; Hut Luytboek van Thysius, beschreven en toegelicht, 1889; Over onze kennis der Javaansche muziek, 1890; Nalezing op de muzikale briefwisseling van Con-stantijn Huygens, Tijdschrift der Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, 1891; Middeleeuvische kerkmuziek in Nederlandsche Archieven, ibid.; Note sur la Musique de rile de Java, 1896. LIT.: C. B. Spruyt, Levensbericht, u Dr. J. P. N. Land. De vvijsbegeerte in de Nederlanden, 'S-Gravenhage 1899. — 7?. L. Mellema, Jan Pieter Nicolaas Land, MGG, VIII, 1960.
LANDA, Anita, engleska plesaĉica španjolskog podrijetla (Las Arenas, 1929 —). Klasiĉni balet uĉila u Londonu (E. JBrunelleschi); debitirala u trupi Cie Ana Esmeralda 1948. Godinu dana kasnije prelazi u trupu Markova-Dolin. Bila je ĉlanica London Festival Balleta od njegova osnutka. Ostvarila niz veoma zapaţenih uloga u baletima: Harlequinade, Symphonic Impressions i Symphony for Fiin (Don Gillis; 1952). Najznaĉajnija joj je uloga Balerine (Stravinski, Petruška). LANDĆ, Jean-Baptiste, francuski plesaĉ i pedagog (? — Petrograd, 26. II. 1748). L. se smatra zaĉetnikom baletne škole u Rusiji. Umjetniĉku karijeru zapoĉeo u Parizu i nakon kraćeg boravka u Švedskoj, 1734 došao u Petrograd gdje je angaţiran kao uĉitelj plesa u Kadetskoj školi. Na njegov prijedlog 1738 osnovana je baletna škola u Petrogradu. Uz njega su kao uĉitelji djelovali francuski plesaĉ Th. Lebrun, autor baleta Jarb ou Didon (1762) i talijanski plesaĉ R. Fisano. Ova škola se smatra preteĉom kasnije Carske baletne škole, otvorene 1783. LANDER, 1. Harald (pravo ime Alfred Bernhardt Stevnsborg), danski plesaĉ, koreograf i pedagog (Kobenhavn, 25. II 1905—). Klasiĉni balet uĉio u Kobenhavnu (H. Beck i G. Uhlendorff). Sa M. Fokinom boravio u SAD i Meksiku (1926—27). Po povratku u Dansku, 1929, djelovao kao plesaĉ, koreograf i pedagog (do 1951). Veoma plodan i zapaţen koreograf izvan granica Danske, L. je postavio brojne balete od kojih su najzapaţeniji: La petite Sirene (1936); La Valse (1940); Qarrtsiluni (1942). Na poziv Pariške opere 1952 stvara balete: Les Caprices deCupidon (1952), tLtude (Czernv, 1948) i Proljeće u Beĉu (1954). God. 1951—63 bio je direktor Baletne škole u Kobenhavnu. 2. Margot Florentz Gerhardt, plesaĉica (?, 1910 — K0benhavn, 19. VII 1961). Prva ţena Haralda; uĉenica L. Jegorove i A. Volovina na baletnoj školi u Kobenhavnu. Prva Dankinja koja je dobila naziv primabalerine (1942). Plesaĉica briljantne tehnike s velikim je uspjehom interpretirala uloge klasiĉnog re pertoara u baletima: Napoli (Helsted, Gade i Paulli; 1954), Loin du Danemark, Giselle (Adam), Les Sylphides (Chopin), LabuĊe jezero (Ĉajkovski). Sa baletne pozornice povukla se 1948. 3. Toni Phil Petersen, plesaĉica (Kobenhavn, 1931 —). Druga ţena i uĉenica Haralda na baletnoj školi Kraljevskog danskog baleta u Kobenhavnu. Debitirala 1951 na sceni Original Ballet Russe u Londonu; nastupala u trupi Gr and Ballet du Marquis de Cuevas 1953, na brojnim festivalima u Francuskoj, Švicarskoj i Španjolskoj. Od 1954 prva plesaĉica London Festival Balleta A. Dolina. Izvanredno nadarena umjetnica duboke izraţajnosti i savršene tehnike, svoje najveće kreacije ostvarila je u baletima: JEtudes (Czernv), Romeo i Julija (Prokofjev), La Vida breve (De Falla), Šĉelkunĉik (Ĉajkovski) i La Sylphide (Schneitzhoeffer). LANDI, Steffano, talijanski kompozitor (Rim, oko 1590 — oko 1655). Orguljaš i crkveni dirigent u Padovi, potkraj 1620
preselio se u Rim. Tu je bio orguljaš u crkvi .S. Maria dei Mi a od 1629 pjevaĉ (altist) u papinskoj kapeli. L. ide u red ista^n kompozitora ranoga baroka. Premda je vezan uz tradicije rin škole, njegov se stil oslanja na tekovine monodije (tehnika b continua). Njegova vrijedna opera // Sant'Alessio pripada sku opernih djela naboţnoga sadrţaja, vrlo karakteristiĉnih za ra tadašnjega muziĉkog kazališta u Rimu (libreto za tu operu nap je M. Rospigliosi, kasnije papa Klement IX). Ovom operom njen je znatan korak naprijed k samostalnoj opernoj pred U pojedinim komiĉnim epizodama pojavljuju se po prvi pi opernom kazalištu stereotipni komiĉni likovi iz talijanske comn, dett'arte; u njihovim dijalozima i tehnici parlanda leţe zar kasnije opere buffe. L. se pokazao i kao majstor zborne polifc koji suvereno vlada tradicionalnim zbornim stavkom. DJELA: Instrumentalne canzone. — Opere: La Morte d'Orfeo, 1 // Sant' Alessio, 1632 i Erminia sul' Giordano, 1637. — Zbirka madrigala (5 1619; nekoliko knjiga arija za jedan glas, 1620—38. ■— Missa in benedictione nu rum (6-gl.), 1628; zbirka misa za zbor a cappella (4-gl. i 5-gl.), 1639; pi (4-gl.), 1629; pojedine kompozicije u razliĉitim zbornicima onoga vren NOVA IZD.: 2 uvertire iz opere // Sant' Alessio obj.H. Riemann (Ham der Musikgeschichte, 1888); odlomke iz iste opere i iz opere La Morte d' < obj. H. Goldschmidt (Studien zur Geschichte der italienischen Oper, i< duet iz iste opere obj. A. Della Corte (Scelta di musiche, 1928; novo izd. l< odlomke iz opere La Morte d' Orfeo obj. L. Torchi, a ariju iz // Sant' A J. Wolf (Geschichte der Musik, 1929). LIT.: G. Pavan, Un Dramma mus icale a Ro ma nel 1634: II S. Al di St. Landi, Mušica d' oggi, 1921. — U. Rolandi, Un trecentenario contes Rassegna dorica, 1932. — A. A. Aberl, Steffano Landi, MGG, VIII, 1
LANDINO (Landini), Francesco, talijanski orguljaš i k( pozitor (Fiesole, oko 1325 — Firenza 2. IX 1397). Otac mi bio slikar. U djetinjoj dobi izgubio je vid i otada se sve inten nije stao baviti muzikom. Proveo je ţivot u Firenci kao orgi: crkve 5. Lorenzo. Najmarkantniji predstavnik talijanske novae bio je i jedan od najvećih orguljaša svojega doba, poznat i imenima Franciscus caecus, Franciscus de Florentia, Magi Franciscus, Francesco degli Organi. F. Villani (Liber de civil Florentiae famosis civibus, 1847) navodi da je L. bio i pjevaĉ i je poznavao mnoge druge instrumente (lira, avena, tibia, ribi limbuta, quinaria). Jedan je ţiĉani instrument i sam konstru: i nazvao ga serena serenorum. Pisao je i pjesme na talijansk i latinskom jeziku te je vrlo vješto, s mnogo erudicije, rasprav o problemima umjetnosti i filozofije. Od njegovih muziĉkih d saĉuvalo se više 1 drigala, balada i je caccia (ukupno 8 kompozicije). One se obiljeţja rane nesanse: poetiĉr humanosti, mek harmonije (parale mi terca i seks jasne obrise kader Rukopisi njego djela ĉuvaju se u renci, Parizu i L donu.
likom kompozitora, XIV st.
NOVA IZD.: p Landinovih djela obi von Fischer (Studien italienischen Musik Trecento undfriihen Q trocento, 1956). Sveul na djela obj. L. E wood (1939; 8 komj ĉija obj. MQ, 1936) Schrade(l958); 145 k pozicija obi- J. ^ (Der Squarcialupi Cc 1955); 4 stavka obj Gleason (Examples of. sic Before 1400, ic Po 3 kompozicije obj Wolf (Geschichte aer A suralnotation, II, 19 E. Li Gotti i N. Piri (// Sachetti ..., 193 H. Husmann (Die telalterliche Mehrstitm keit, 1955). Po 2 k pozicije obj.: H. Rierr (Handbuch der Musi schichte, 1905; II 1921); A. Schering (. dien zur Musikgeschu II, 1914); H.Besseler Musik des Mittelal 1931); W. Th. Marn (Fourteenth Century Han Cacce, 1942) te Davison i W. Apel 0 lorical Anthology o/Mi I, 19 47 ; II iz d. 1 9 Po 1 kompoziciju obj. F. LANDINO. Nadgrobna ploĉa s E. Wooldridge, A. L" Corte, G. Reese i dl
LANDINO — LANDOWSKI LIT.: O. v. Gerstfeldt, F. Landino degli Organi, Deutsche Rundschau, 1905. — D. Sincero, Francesco Landino, II Pianoforte, 1921. — A. v. Konigslow, Die italienischen Madrigalisten des Trecento, Wtirzburg 1940. ■— D. Plamenac, Another Paduan Fragment of" Trecento Music, Journal of the American Musicological Society, 1955. — AT. Pirrotta, Francesco Landini (Landino), MGG, VIII, 1960. ■—■ M. Schneider, Das Gestalttypologische Verfahren in der Melodik des Francesco Landini, AML, 1963. — K, von Fischer, Ein Versuch zur Chronologie von Landinos Werken, Mušica Disciplina, 1966.
LANDINOVA KADENCA (Landinova klauzula), poseban tip završne formule u kojoj sedmi stupanj (vodica) ne ide izravno na oktavu, nego silazi na šesti stupanj (tzv. Landinova seksta), pa tek s ovoga na oktavu (primjer a): F.LandinO:»Non avrţ rnai pieta«ballata
r
r
U srednjem se glasu takve kadence ĉesto javlja alternirani ĉetvrti stupanj, odnosno lidijska kvarta (primjer b). L. k. se javlja u muzici XIV i XV st., a ime je dobila po Francescu Landinu u ĉijim se djelima nalazi vrlo ĉesto. j. ,\s. LANDLER (njem.), austrijski narodni ples umjerenih pokreta u 3/8 ili 3/4 mjeri, podrijetlom iz alpskih krajeva. Susreće se pod razliĉitim imenima (Steirer, Tiroler, Bayrischer, Egerlan-Ċer, Siebenbiirger i dr.) u mnogim njemaĉkim pokrajinama, pa i u Francuskoj (tyrolienne). Vrlo popularan bio je 1. poĉetkom XIX st., dok ga nije istisnuo valcer. U to vrijeme ušao je i u umjetniĉku muziku (Mozart, K. V. 606; Beethoven, Elf Modlinger Tdnze; Schubert, op. 171). U Gornjoj Austriji pojavljuje se 1. i u dvodobnoj mjeri (Dreher, Schnadahupft, Schuhplattler). LIT.: H. Gielge, Der geradtaktige Landler, Das deutsche Volkslied, 1940" — E. Hama, Der Landler, Wien 1957. — H. Derschmidt, Der "Steinhauser Landler«, Jahrbuch des Osterreichischen Volksliedwerkes, 1960. — H. Drco, Volksmusik aus den Leewinkel, ibid., 1962. K. Ko.
LANDON, Howard Chandler Robbins, ameriĉki muzikolog (Boston, 6. III 1926 —-). Studirao muziku na Szvarthtnore Collegeu i na Univerzitetu u Bostonu (K. Geiringer). God. 1947 —49 muziĉki dopisnik u Engleskoj, Nizozemskoj, Francuskoj i Austriji. Utemeljio 1949 Haydn Society sa sjedištem u Bostonu. Ţivi u Beĉu, gdje se pored muzikološkog rada bavi i muziĉkom kritikom (londonski Times, Saturday Reviezv of Literature i dr.). Ĉlan je Centralnog instituta za istraţivanja Mozarta. — Svoj muzikološki rad posvetio je L. preteţno prouĉavanju djela J. Havdna i W. A. Mozarta; na tom je podruĉju dao vrijednih radova, medu kojima se posebno istiĉe studija The Symphonies of Joseph Haydn (1955). God. 1957 L. je u samostanu u Gottvveigu utvrdio da tzv. Jenaer Symphonie nije, kao što se dugo smatralo, djelo L. v. Beethovena, nego Friedricha Witta (1770—1836). DJELA. SPISI: Die Verioendung Gregorianischer Melodien in Haydns Fruhsymphonien, Osterreichische Musikzeitschrift, 1954; The Original Versions of Haydn's First Salomon-Symphonies, The Music Rewiew, 1954; Haydn and Authenticity: Some Nevi Facts, ibid., 1955; The Symphonies of Joseph Haydn, 1955 (k tome Corrigenda and Addenda, The Music Rewiew, 1958); The Mozart Companion, 1956 (sa D. Mitchellom); The »Jena« Symphony, The Music Rewiew, 1957; Eine aufgefundene Haydn-Messe, Osterreichische Musikzeitschrift, 1957; Mozart fdlschlich zugeschriebene Messen, Mozart-Jahrbuch 1957, 1958; La Crise romantique dans la musique autrichienne vers 1770, Colloques Mozart 1956, 1958; Problems of Authenticity in Eighteenth-Century Music, 1958; Haydn-Ikonographie, 1959 (sa O. E. Deutschom); Das kleine Haydnbuch, 1967; Beethoven, 1970. — IZDANJA: veći broj djela J. Havdna u okviru Haydn Society (serija I, sv. 5, 9 i 10, 1950—51) i Joseph Haydn-Institut iz Kolna (serija XXIII, sv. 2, 1958; serija I, sv. 6, 1959, oba sveska s Christom Landon i K. -H. Fiisslom), za koji je priredio i kritiĉko izdanje Havdnovih simfonija u 12 svezaka (1963'—66); nekoliko djela W. A. Mozarta u novom izdanju Mozartovih cjelokupnih djela, 1956—57; pojedina djela J. Havdna i W. A. Mozarta te L. Mozarta, J. M. Havdna i F. Beĉka u nakladi raznih izdavaĉkih kuća; Joseph Haydn: The Collected Letters and London Nolebooks, 1959.—KOMPOZICIJE: 2 uvertire; sonata za violonĉelo i klavir; scenska muzika i rekvijem.
LANDORMY, Paul, francuski muziĉki pisac i kompozitor (Issy-les-Moulineaux kraj Pariza, 3. I 1869 — Pariz, 17. XI 1943). Studirao filozofiju i muziku (pjevanje kod G. Sbriglija i P. Plancona). Sa R. Rollandom organizirao seriju muziĉkih predavanja na Ţcole des hautes (tudes sociales i utemeljio akustiĉki laboratorij koji je 1904—07 sam vodio. Muziĉki kritiĉar listova La Victoire, Le Temps i suradnik razliĉitih muziĉkih i filozofskih ĉasopisa. Kao predavaĉ obišao gotovo sve evropske zemlje. Djela mu odaju veliko i sigurno znanje, jasnoću i zanimljivost izlaganja. DJELA: Histoire de la musique, 1910 (posljednje izd. 1952; prevedeno na engl., grĉ., jap., ĉeš.); Brahms, 1920 (novo izd. 1948); Le »Faust* de Gounod, 1922; Bizet, 1924 (novo izd. 1950); La Vie de Schubert, 1928 (novo izd. 1942); Gluck, 1941; Gounod, 1942; La Musique francaise (3 sv.: I, De la Marsellaise a la mort de Berlioz, 1944; II, De Franck d Debussy, 1943: III, Apres Debussy, 1943). Studije (u MQ): Chopin, 1929; Lili Boidanger, 1930: Gabriel Faure, 1931; Vincent d'Itidy, 1932; Deodat de Severac, 1934; Albert Roussel, 1938. — Uredio zbirku Les Chefs-d'oeuvre de la musique expliques. LIT.: F. Raugel, Paul Landormv, MGG, VIII, 1960.
421
LANDOWSKA, Wanda, poljska ĉembalistkinja, pijanistkinja, pedagog i muziĉki pisac (Varšava, 5. VII 1879 — La-keville, SAD, 16. VIII 1959)Do ĉetrnaeste godine uĉila klavir na Varšavskom konzervatoriju (Michalovvski), zatim u Berlinu (M. Moszkowski) gdje je kod H. Urbana studirala i kompoziciju. W. LANDOTSKA God. ]90(>—12 predavala klavir na Scoli Cantorum u Parizu. U to vrijeme razvio se kod nje interes za stare instrumente, posebno za ĉembalo, na kojemu je, intenzivno radeći, postala velikom umjetnicom. Na brojnim turnejama ona je upoznavala muziĉare i ljubitelje muzike s osebujnom ljepotom toga starog baroknog instrumenta i muzike što su je za nj pisali veliki kompozitori prošlosti. 0 ĉembalu i ĉembalistima objavljuje u to doba vrijedne studije 1 rasprave. God. 1912—19 L. je na Visokoj školi za muziku u Berlinu vodila poseban razred za ĉembalo, otvoren za nju. God. 1919 dolazi ponovno u Francusku, pa nedaleko od Pariza, u Saint-Leu-la-Foret, osniva vlastiti muziĉki zavod, Ecole de musiaue ancienne. U njemu je, do okupacije Francuske u Drugome svjet skom ratu, predavala i koncertirala (rad je prekidala novim tur nejama koje su je vodile u gotovo sve zemlje Evrope i Amerike, u Aziju i u Afriku). Taj zavod sa ĉuvenom zbirkom instrumenata, bogatom bibliotekom barokne muzike, skupocjenom kolekcijom rukopisa i rijetkih izdanja postao je, osobito po jedinstvenosti umjetniĉke pojave Wande Landovvske, stjecištem svih onih koji su se poglavito njenom zaslugom stali ozbiljno zanimati za muziku ĉembalista i ĉembala. Ratna su zbivanja dokrajĉila, meĊutim, djelatnost W. Landovske u njezinu opljaĉkanom i polurazorenom zavodu. Od 1940 u SAD, naprije u New Yorku, a od 1947 u Lakevilleu (Connecticut), gdje je nastavila svoj plodni rad. L. je nesumljivo najveći ĉembalist današnjice. Golemo tehniĉko znanje, zadivljujuća moć uţivljavanja u sva vanjska i unutrašnja obiljeţja muziĉkoga baroka, fanatiĉno poštovanje notnoga teksta kojemu je prilazila s velikom znanstvenom spremom, sve je to od Landowske uĉinilo jedinstven lik muziĉkog ţivota našega stoljeća. — Svoje vrijedne studije i rasprave pisala je L. ĉesto u suradnji sa svojim muţem Henrijem Landowskim. DJELA: Sur Vinterpretation des oeuvres de cldvecin de J. S. Back, Mercure de France, 1905; La Musique ancienne, 1909 (IV izd. 1921); Le Clavecin ou le piano dans Vexecution des oeuvres de Bach, 1910; Bach und die franzosische Kla-e viertnusik, Bach-Jahrbuch, 1910; Les Allemands et la musique francaise au XVIII siecle, 1911; Fiir welches Instrument hat Bach sein «Wohltemperiertes Klavier" geschrieben?, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1911 (francuski u RM, 1927); Pour-quoi notre musique n'est-elle pas melodique?, 1913; l}ber die C-dur-Fuge aus dem I. Teil des Wohltemperierten Klaviers, Bach-Jahrbuch, 1913; Chopin et l'ancienne musique francaise, RM, 1931; Sur les »Variations Goldberg« de J. S. Bach, ibid., J933; Les Suites pcur clavecin de G. F. Handel, 1937; Contmentaries for the Trcasury of Harpsichord Music, 1947. Zbirku njenih ĉlanaka Landozvska on Music obj. D. Restout i R. Havvkins, 1964. •— Komponirala je orkestralna i klavirska djela, zborove i solo-pjesme. LIT.: A. Schaeffner, Wanda Landowska et le retour aux »huma nites« de la musique, RM, 1927. — B. Gavoty, Wanda Landowska (Les grands interpretes), Geneve 1956. -— E. R. Jacobi, Wanda Landowska, MGG, VIII, 1960. ■— R. Dumesnil, Wanda Landovvska et les dimanches de Saint -Leu-La-Foret, La Scala, 1960. J. As.
LANDOVVSKI, Marcel, francuski kompozitor (Pont-1'Abbe, Finistere, 18. II 1915 —). Uĉenik M. Long i pariškoga Konzervatorija. Ţivi kao slobodan umjetnik; bavi se i filozofijom; katkad nastupa kao dirigent. Od 1964 generalni inspektor za muziĉku nastavu u Francuskoj. L. pokazuje izrazite sklonosti za programnu muziku, ali u njoj izbjegava deskriptivno-slikarski element. Idejno i estetski orijentiran je prema romantizmu. Na njega je snaţno utjecao A. Honegger, koji mu je pomogao i savjetom. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, Jean de la Peur, 1949; II, 1963 i III, 1964. Simfonijska pjesma Edina, 1946; 2 koncerta za klavir, 1939 i 1963; koncert za violonĉelo, 1944; koncert za Martenotove valove, gudaĉe i udaraljke, 1954; koncert za fagot, 1957; koncert za flautu i gudaĉe, 1968; simfonijska suita Le Petit Poucet, 1946; Clairs obscurs, 1938; Trois histoires de la prairie, 1950; La Passante, 1958; L'Orage, 1960. — Trio za rog, trublju i klavir, 1954; 4 preludija za udaraljke, 1963. — Klavirske kompozicije (sonatina, 1940). — DRAMSKA. Opere: Le Rire de Nils Halerius, 1951; Le Fou, 1956; Le Ventriloque, 1957; Les Adieux, 1960; V Opera de poussiere, 1962. Baleti Ballet des Jeux du monde (iz opere Le Rire de Nils Halerius), 1953 i Die Tiefe, 1959. Scenska muzika za dramu Cyrano de Bergerac E. Rostanda, 1964.— VOKALNA: oratoriji Rythmes du monde, 1941 i La Quete sans fin, 1944; kantata Jesus. es-tu la, 1948; Espoir za recitatora, zbor i orkestar, 1959. Za zbor i orkestar: Les Sorcieres, 1937; Les sept loups, 1937 i Chants de solitude, 1960. Za recitatora i orkestar: Brumes, 1944 i Notes de nuit, 1962. Cantique d'action de grdces za sopran i zbor, 1945; 5 Chants d' innocence za ţenski zbor, 1952; Desbat du cuer et du corps za sopran, tenor i instrumentalni trio, 1943; solo-pjesme uz pratnju orkestra i uz pratnju klavira. — Monografija Honegger, 1957: studije i ĉlanci.
422
LANDOWSKI — LANGE
LIT.: J. Chailley, Marcel Landowski, RM, 1952. — C. Baigneres, Marcel Landovvski, Pariš 1958. — Isti, Marcel Landowski, MGG, VIII, 1960. — x A. Golea, Marcel Landowski, Pariš 1969.
LANDOWSKI, W. L. (pravo ime Alice VVanda), francuska muziĉka spisateljica (Pariz, 28. XI 1899 — 18. IV 1959). Studirala u Parizu klavir (M. Long) i kompoziciju (G. Bret). Predavala muziĉku historiju na Konzervatoriju u Clermont-Ferrandu, a od 1945 bila profesor na Konzervatoriju u Rouenu. Muziĉki kritiĉar lista Le Parisien.
LANDRĆ, 1. Willem (Guillaume), nizozemski kompozitor i muziĉki kritiĉar francuskog podrijetla (Amsterdam, 12. VI 1874 — Eindhoven, 1. I 1948). Uĉenik B. Zvveersa u Amsterdamu. Muziĉki kritiĉar dnevnika Oprechte Haarlemsche Courant u Haarlemu (1894—1900), Nieuzue Courant u Hagu (1900—05) i Nieuive Rotterdamsche Courant (1906—37); uz to nastavnik teorije, kompozicije i historije muzike na Konzervatoriju u Rotterdamu. Kasni romantik, bio je pod utjecajem francuskih impresionista. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; fantazija Le Jardin de Marguerite; In memoriam matris; Three Mood Pictures; Rotnantisches Vorspiel; Nocturne za mali orkestar. — Klavirski trio; klavirski kvintet; sonata za violonĉelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — Opere De Roos van Dekama, 1897 i Beatrijs, 1925. — Kompozicije za zbor i orkestar (Requiem in memoriam uxoris) ; solo-pjesme. — Stabat Mater za zbor a cappella.
2. Guillaume, kompozitor (Hag, 24. II 1905 — Amsterdam, 16. X 1968). Sin i uĉenik Willema; diplomirao pravo. Muziku uĉio još kod H. Zagvvijna u Rotterdamu i W. Pijpera u Utrechtu. God. 1929—41 muziĉki kritiĉar novina Telegraaf; 1947.—57 glavni tajnik vladina Umjetniĉkog savjeta i uz to 1952 —55 umjetniĉki direktor orkestra Concertgebouzv. U poĉetku pod utjecajem W. Pijpera; u njegovim kasnijim kompozicijama prevladava široko raspjevana melodika, ali i dalje najĉešće gradi monotematski. Po stilu je blizak kasnoj romantici, ali primjenjuje i suvremene kompozicijsko-tehniĉke postupke (politonalnost). DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, 1932, 1942, 1951 i 1955; komorna simfonija, 1952; Sinfonia sacra in memoriam Patris, 1948; koncert za violonĉelo, 1940; koncert za klarinet, 1958; simfonijeta za violinu i orkestar, 1941; Mušica sinfonica za flautu i orkestar, 1948; Concertante za klarinet, kontrabas i orkestar, 1960; suita za gudaĉe s klavirom; Vier stukken voor orkest, 1937; Ouatre mouvements symphoniques, 1949; KaleiĊoskoop, 1956; Permutazioni sinfoniche, 1957; Variazioni senza tema, 1957; Anagrammes, 1960; sonata za komorni orkestar, 1961. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta, 1927, 1943 i 195°; klavirski tri o, 1929; Quartetto piccolo za 2 trublje, rog i trombon, 1962; 2 duhaĉka kvinteta, 1930 i 1961; sekstet za gudaĉke instrumente, flautu i klarinet, 1959; sonata za violinu i klavir, 1927. — DRAMSKA. Opere: De Snoek, 1934; Jean Levecq, 1964; La Symphonie pastorale, 1968; Cortez. — VOKALNA: Piae metnoriae pro patria mortuorum za zbor i orkestar, 1943; Groet der Martelaren za bariton i orkestar, 1944; zborovi; solo-pjesme. LIT.: W. Paap, Guillaume Landre, MGG, VIII, 1960.
LANDSHOFF, Ludvvig, njemaĉki muzikolog i dirigent (Stettin, 3. VI 1874 ■—• New York, 20. IX 1941). Uĉio u Munchenu i Berlinu, kompoziciju kod L. Thuillea, H. Urbana i M. Regera, muzikologiju kod A. Sandbergera, M. Friedlandera i O. Fleischera. Operni dirigent u Aachenu, Kielu, Wiirzburgu i Breslauu. God. 1918—28 dirigirao u Miinchenu koncertima Bachova društva (Bachov festival 1927). God. 1928'—33 vodi muziĉke emisije berlinskoga radija, 1933 odlazi, iz politiĉkih razloga, u Italiju i Pariz, a zatim u SAD. L. je bio izvrstan poznavalac barokne muzike. DJELA: Johann Rudolph Zumsteeg. Bin Beitrag su der Geschichte des Liedes und der Ballade (disertacija), 1902; Vber das vielstimmige Accompagnement und andere Fragen des Generalbasspiels, Sandberger-Festschrift, 1919; Die Auffuhrungspraxis Bachscher Choriverke, M, 1928'—29; J. S. Bach, is dreistimmige Sinfonien, 1934. — Izdao: duhovne pjesme J. S. Bacha s izraĊenim basso continuom, 1905; izbor pjesama J. R. Zumsteega, 1907; Alte Meister des Bel canto (5 sv.), 1912—27; 6 engleskih suita J. Havdna; engleske canzonette J. Havdna, 1923; Katnmerduette des 17. Jahrhunderts, 1927; Signor Bruschino (komiĉna opera G. Rossinija), 1932; simfoniju u A-duru J. Havdna; 2 simfonije, 2 koncerta za klavir, sonatu za klavir, koncertne i operne arije J. Ch. Bacha; 2 sonate za violonĉelo D. Gabriellija. Nanovo izdao nekrolog za Mozarta od F. Schlichtegrolla, 1924. LIT.: R. Schaal, Ludwig Landshoff, MGG, VIII, 1960.
LANG, Hans, njemaĉki zborovoda i kompozitor (Weiden, Bavarska, 20. VIII 1897 — Pasing, Miinchen, 17. VII 1968). Orgulje, zborno pjevanje i kompoziciju studirao na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu (J. Haas). Od 1936 direktor Gradske muziĉke škole i od 1942 istodobno i Gradske pjevaĉke škole u Miinchenu; od 1958 docent na Visokoj pedagoškoj školi u Eichstattu. Kao kompozitor i zborovoda L. je mnogo pridonio preobrazbi njemaĉkoga zbornog pjevanja. U svojim preteţno zbornim djelima oslanja se na narodne popijevke, koje na razliĉite naĉine i obraĊuje. DJELA: suita Tafelmusik za mali orkestar i klavir, 1935. — Marchenbuch za klavir, 1955". — Schneider-V ariationen ZA harmoniku, 1944. — VOKALNA. Kantate: Gluckti'unsch-Kantate, 1936; Der Mond ist aufgegangen, 1939; Weih-
nachtskantate, 1951 i Allhier auf griiner Heid, 1953. Der Sonnengesang des he\ Franziskus za djeĉji glas, mješoviti zbor i ro limenih instrumenata, 195 madrigala za muški zbor, klarinet i violu, 1928; Walter von der Vogelti Zyklus za tenor i mješoviti zbor, 1931; kompozicije za zbor a cappella. — Ĉ i studije. LIT.: D. Sasse, Hans Lang MGG, VIII, 1960. !
LANG, Istvan, madţarski kompozitor (Budimpešta, 1933 Studij kompozicije završio na Muziĉkoj akademiji u Budimp (J. Viski, F. Szabo). Od 1966 muziĉki direktor Drţavnog k; lista lutaka u Budimpešti. DJELA. ORKESTRALNA: Concerto per archi, 1960; Concertim ksilofon i orkestar, 1961; Variazioni cd Allegro, 1965; Gyasz-zene (Pogr muzika), 1969; Impulsioni za obou i grupu instrumenata, 1969; Romeo i J za gudaie, 1970. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta (II, 1966); 2 duh kvinteta, 1964 i 1965; duo za 2 flaute, 1963; sonata za violonĉelo solo, 1 Monodia za klarinet solo, 1965. — DRAMSKA: opere Pathelin mester (Ma Patelinl, 1958 i A gydva (Kukavica), 1968; plesna drama Mario es a var, (Mario i ĉarobnjak), 1962; balet Hiperbola, 1963; mini-balet Lebukott, 196! VOKALNA: kantata Laudate Hominem, 1968; komorna kantata za sof klarinet, violonĉelo, klavir i udaraljke, 1962; Pezzi za sopran i 5 instrumental
LANG, Ivana, kompozitor (Zagreb, 15. XI 1912—). Sti klavira završila 1937 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (A. ( ger-Eichhorn); kompoziciju uĉila privatno kod F. Dugana i Cipre u Zagrebu i kod J. Marxa u Salzburgu. Od 1943 pri sorica klavira na muziĉkoj školi Vatroslav Lisinski u Zagre Svoja djela ĉesto temelji na istarskom muziĉkom folkloru. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1944 (instrumentiran 19 Groteska, 1944; Simfonijski ples, 1950. — KLAVIRSKA: 2 nokturna; Grote suita; sonatina, 1947; Tri preludija, 1947; Istarska barkarola, 1948; Šest ludija, 1952; Dva preludija i fuge, 1953; Sedam krokija, I96i;etidei dr. — DR/ SKA : opera Kastavski kapetan, 1955. Scenska muzika za kazalište lutaka i dj kazalište: Pospanko i zmaj, 1951; Plesne skice, 1952; Kako je Vilko postao pit 1957; Cvijet ţivota, 1950. Balet Laţni vitez, 1960 —VOKALNA: Dvije drićeve za sopran i orkestar, 1940—47; Tri istarske za alt i komorni orkestar, 11 Slavoniji za alt i orkestar, 1960. Zborovi: Dvije istarske, 1948; Dvije istarsk, Brajšin naĉin, 1950; Dvije istarske iz Pazina, 1952. Solo-pjesme: ciklusi .\ reĉeno, 1954; Crna maslina, 1959; Nepoznatim stazama, 1960; OtuĊen san, 1962 Muzika za djecu i dr. K. Ko
LANG, Paul Henry, ameriĉki muzikolog madţarskog p rijetla (Budimpešta, 28. VIII 1901 —). Studirao na Muziĉ akademiji u Budimpešti (Z. Kodalv, L. Weiner), zatim kra vrijeme u Njemaĉkoj te 1924—28 na Univerzitetu u Parizu. 1928 u SAD; doktorirao 1933 na Cornell University (Ithaca, Y.) kod O. Kinkeldeva. Otada predaje na univerzitetu Colum u New Yorku (od 1943 profesor). Uz to je od 1945 urednik am< ĉkog muzikološkog ĉasopisa The Musical Quarterly, a od i< i muziĉki kritiĉar lista Neto York Herald Tribune. U svojim s dijama dokazao je neispravnost nekih pretpostavki o gotiĉ 1 renesansnoj muzici, a s uspjehom je istraţivao i djelovanja mu cara XIV i XV st. DJELA. SPISI: A Literary History of French Opera (disertacija), I< Music in Western Civilization, 1941 (njem. prijevod Die Musik im Abendh 2 sv., 1947; prevedeno i na španjolski, portugalski, ĉeški i japanski jezik); Hundred Years of Music in America, 1961; The Problem of Modem Music, It Strawinski, 1963; A Pictorial History of Music, 1964 (sa O. Bettmannom); F. Handel, 1966. Brojne studije i ĉlanci u muziĉkim i drugim ĉasopisima. Izdao zbirke (uz suradnju nekih drugih muzikologa) Music and Criticisim (19 Music and Western Man (1958) i dr.
LANG, Walter, švicarski kompozitor i pijanist (Basel, VIII 1896 — Baden, Aargau, 17. III 1966). Isprva uĉenik Jaques-Dalcrozea, zatim studirao klavir i kompoziciju u Mtincl nu i u Ztirichu. Od 1922 predavao klavir na Konzervatoriju Ziirichu. God. 1942—48 pijanist i dirigent radio-stanice Mon ceneri u Luganu, a zatim do 1963 profesor na muziĉkim akader jama u Ziirichu i Baselu, te na Konzervatoriju u Bernu. Izvrst klavirski pratilac i komorni muziĉar (Lang-trio; klavirski d sa Touty Druey). Od kompozicija najuspjelija su mu kraća k virska djela. DJELA. O RKESTRALNA: s imfo nija op. 45, 194 6; ko nce rt za k la op. 34, 1940; koncert za violonĉelo op. 60, 1952; Variationen uber ein ribirist Straflingslied za violu i orkestar, 1937; fantazija za violinu, violonĉelo, klav orkestar, 1941; Poema za flautu i .gudaĉe, 1942; Etude-Caprice za klavir i orkesi 1947; koncertantna suita za 2 klavira i gudaĉe, 1954; suita Bulgarische Vot weisen za komorni orkestar, 1928; Sonata festiva za gudaĉe, 1936; Scherzo gato za gudaĉe, 1939; Intermezzo u'ber ein Tessiner Volkslied, 1946; Concerti 1947; preludij, 1947; Jour de fete, 1947; Divertimento za gudaĉe, 1957. KOMORNA: gudaĉki kvartet op. 6, 1925; Quartett in Form von Variation 1957; klavirski trio, 1935; Serenade, Intermezzo und Tarantelle za klavirski ti 1932; suita za flautu, klarinet i fagot, 1952; 2 sonate za violinu i klavir, op. 1922 i op. 38, 1939; sonata za flautu i klavir op. 67, 1956; sonatina za violonĉ i klavir, 1947; suita za violonĉelo i klavir, 1933 i dr. — KLAVIRSKA. sonate: op. 66, 1955; op. 70, 1958 i op. 75, 1966. Dvije sonatine, 1951; sonati za lijevu ruku, 1918; Bulgaria, 1928; Tagebuch (24 kompozicije), 1943; Klat skizzen, l947;Der Baumeister (30 lakih kompozicija), 1947; Ferientage (12 komj zicija), 1956; koncertne etide i dr. Introdukcija, fuga i tokata za 2 klavira, 19* — Dvije fantazije za orgulje. — Leggende del Ticino, sveĉana igra za zbor i < kestar, 1944.— VOKALNA: kompozicije za zbor i orkestar; za glas i orkesti za zbor a cappella; solo-pjesme. — Duhovne pjesme uz pratnju orgulja. LIT.: H. Ehinger, Walter Lang, MGG, VIII, 1960.
LANGE, Francisco Curt, urugvajski muzikolog njemaĉkoj podrijetla (Eilenburg, Saska, 12. XII 1903 —•). Studirao muz kologiju i arhitekturu u Leipzigu, Berlinu, Miinchenu i Bonn (H. Abert, E. Biicken, L. Schiedermair, A. Sandberger). Pozva
LANGE — LANGLfi 1930 od urugvajske vlade da izgradi muziĉko školstvo i kulturu. U Urugvaju osnovao i vodio Drţavni fonogramski arhiv (1930— 48), muzikološki odjel na Instituto de Estudios Superiores (1932— 48), Instituto Interamerica.no de Musicologia (od 1940) i dr.; u Argentini, muzikološki odjel na Univerzitetu u Cuyu (provincija Mendoza; 1948—57); u Brazilu, Gradski fonogramski arhiv u Recifeu (1946) i muzikološki odjel na Univerzitetu u Bahiji (1958). Suosnivaĉ Radio-stanice u Montevideu, predavaĉ i organizator. Bavio se muzikološkim istraţivanjima u Argentini i Brazilu. Od 1958 djeluje u Brazilu kao struĉnjak za duhovnu muziku i etnomuzikologiju pri organizaciji UNESCO. DJELA. SPISI: Fonografia Pedagogica, 3 sv., 1931—38; Estudios Brasilenos (Mauricinas), 1951; Archivo de Mušica Religiosa da Capitania Geral das Minas Gerais, I, 1952; Vida y Muerte de Louis Moreau Gottschalk en Rio de Janeiro. El ambiente musical en la segunda mitad del segundo Imperio, 1954; La Mušica eclesiastica argentina en el Periodo Colonial (7 sv.), 1954—57; Historia da Mušica da Capitania Geral das Minas Gerais (6 sv.), 1958—59; Monumenta Musicae Brasiliae (2 sv.), 1959; Os Compositores na Capitania Geral das Minas Gerais, 1965; A Organizacdo musical durante o periodo colonial brasileiro, 1966; više od 100 monografija o juţnoameriĉkoj muzici. — IZDANJA: Bolet'n La-tinoAmericano de Mušica (6 sv. i 5 dodatnih svezaka s muzikom), 1935—46 (standardno djelo latiriskoameriĉke muzike); Editorial Cooperativa Interamericana de Compositores (66 djela suvremene muzike), 1941—54; Archivo de Mušica Colonial Religiosa de Venezuela (12 sv.), 1942—44 (sa J. B. Plaţom); Revista de Estudios Musicales (7 sv.), 1949—56; Mušica Viva, 1954; Acta Musicologica Americana, 1958.
LANGE de, nizozemska obitelj muziĉara. 1. Samuel, orguljaš i kompozitor (Rotterdam, 9. VI 1811 — 15. V 1884). Uĉio kod J. B. van Breea i Pruvsa. Gradski carillonist i crkveni orguljaš u Rotterdamu; uz to od 1844 nastavnik na novoosnovanoj muziĉkoj školi društva Maatschappij tot Bevordering van Toonkunst. Komponirao pod utjecajem klasiĉara i F. Mendelssohna. Za ţivota bio je više cijenjen kao orguljaš i pijanist. DTELA: kompozicije za violinu i orgulje. — Klavirske kompozicije. — Za orgulje: sonate; varijacije; fantazije; obradbe. — Višeglasne pjesme za ţenske glasove i klavir; pjesme za djeĉji glas i klavir.
2. Samuel ml., orguljaš, zborovoda i kompozitor (Rotterdam, 22. II 1840 — Stuttgart, 7. VII 1911). Uĉio najprije kod svog oca Samuela, zatim kod J. F. Duponta i J. Verhulsta u Rotterdamu; usavršavao se kod A. Winterbergera u Beĉu i K. Mikulija u Lavovu. Karijeru zapoĉeo kao pijanist i virtuoz na orguljama koncertirajući u Beĉu, po Rumunjskoj i Galiciji; 1859—63 nastavnik na muziĉkoj školi u Lavovu. Od 1863 ponovo u Rotterdamu, orguljaš i zborovoda, te nastavnik škole Maatschappij tot Bevor dering van Toonkunst; 1874—76 predavao na muziĉkoj školi u Baselu; od 1877 profesor orgulja na Konzervatoriju u Kolnu, gdje je uz to vodio Mannergesangverein i zbor Gwrzera'c/z-koncerata; 1884—93 direktor muziĉke škole u Hagu, a od 1894 profesor i 1900—08 direktor Konzervatorija u Stuttgartu. Kao orguljaš i pijanist koncertirao na turnejama po Švicarskoj, Njemaĉkoj, Francuskoj. U kompoziciji eklektik, uzori su mu bili Handel, Bach i njemaĉki romantiĉari. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; koncert za klavir; serenada za mali orkestar. — KOMORNA: 4 gudaĉka kvarteta; 2 klavirska trija; klavirski kvartet; klavirski kvintet; 4 sonate za violinu i klavir; 2 sonate za violonĉelo i klavir; Concertstuck za violonĉelo. — Klavirske kompozicije. — Osam sonata za orgulje. — VOKALNA: oratorij Mozes, 1889; kantate: De Opstanding; Die Totenklage i Eines Konigs Tra'nen; zborovi; pjesme za jedan ili više glasova i klavir. — Priredio novo izdanje Muffatove zbirke Apparatus musico-organisticus (s uputama za registraciju), 1888.
3. Daniel, kompozitor, violonĉelist, zborovoda i orguljaš (Rotterdam, 11. VII 1841 —■ Point Loma, Kalifornija, 31. I 1918). Brat Samuela; uĉio kod svog oca, zatim kod J. F. Du ponta, J. Verhulsta i S. Ganza (violonĉelo), te od 1855 na Konzer vatoriju u Bruxellesu kod A. F. Servaisa (violonĉelo) i B. Damckea (kompozicija). Nastavnik muziĉke škole u Lavovu (1860—63), zatim koncertirao i predavao na muziĉkoj školi u Rotterdamu; 1864—70 crkveni orguljaš i zborovoda u Parizu. Od 1870 u Am sterdamu, nastavnik na muziĉkoj školi; 1884 utemeljio sa su radnicima Amsterdamski konzervatorij na kojemu je bio profesor i 1895—1913 direktor. Uz to glavni tajnik društva Maatschappij tot Bevordering van Toonkunst (1877—1909), dirigent Amstels Mannenkoor i drugih pjevaĉkih društava. God. 1914 preselio se u Kaliforniju (Point Loma) i postao direktor muziĉkog odjela na Isis Conservatory of Art, Music and Drama. Kao kompozitor već zaboravljen, ubraja se meĊu utemeljitelje novije nizozemske muzike: kao dirigent izvodio je ne samo stariju nizozemsku vokalnu muziku nego promicao nova djela, a kao organizator i pedagog mnogo je pridonio unapreĊenju muziĉke nastave na struĉnim i na općeobrazovnim školama. SuraĊivao je i u razliĉitim muziĉkim ĉasopisima, a 1876—1913 bio je kritiĉar u amsterdamskom listu Het Nieuivs van de Dag, pa ga smatraju prvim muziĉkim kritiĉarem dnevnih novina u Nizozemskoj. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije; koncert za violonĉelo; uvertira Willem van Holland. — Opera De val van Kuilenburg. Scenska muzika Hernani (V. Hugo). — Više kantata; zborovi; pjesme. —Misa; rekvijem; Psalam XXII za sole, zbor i klavir. — SPISI: Muzikale Kroniek, zbirka ĉlanaka iz dnevnika
423
Het Nieuws van de Dag, 1876—1913; Zangschool volgens de grondbeginselen der methode Galin — Pariš —■ Cheve, 1882; Expose d'une theorie de la musique, en rapport avec le developpement de cet art a notre epoaue, 1908; Thoughts on Music, The Theosophical Path 1914—18. — IZDANJA: Passio Domini pripisivanu J. Obrechtu u seriji TJitgave van oudere nord-nederlandsche meester-werken, 18, 1894 i Nedcrlandsch volhsliederenboek (u suradnji sa G. Kalffom), 1897LIT.: H. Viotla, Onze hedendaagsche toonkunstenaars met bijschriften, Amsterdam 1893. — A. Averkamp, Levenberiht van Daniel de Lange, Leiden 1918. — E. Reeser (izdavaĉ), De Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis 1868—1943, Gedenkboek, Amsterdam 1943. — A. Annegarn, Daniel de Lange, Tijdschrift der Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, Amsterdam 1959. — Isti, Lange, 1. Samuel de, 2. Samuel de (junior), 3. Da niel, MGG, VIII, 1960. I. Ać.
LANGE-MtJLLER, Peter Erasmus, danski kompozitor (Frederiksborg kod Kabenhavna, 1. XII 1850 —• Kobenhavn, 26. II 1926). Klavir kraće vrijeme uĉio kod E. Neuperta na Konzervatoriju u Kobenhavnu; kao kompozitor bio je autodidakt. L. je jedan od najznatnijih i najpoznatijih danskih kompozitora. Njegova djela nose izrazit nordijsko-danski nacionalni biljeg, osobito zborne kompozicije i izvanredno uspjele solo -pjesme, od kojih su mnoge postale vrlo popularne. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Efteraar, 1881 i II, 1889; koncert za violinu, 1904; romanca za violinu i orkestar, 1899; suite Alhambra i Weyerburg, 1894; Sommernat ved Sundet. — KOMORNA: klavirski trio, 1898; brojne kompozicije za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Tove, 1878; Spanske studenter, 1883; Fru Jeanna, 1892 i Vikingeblod, 1900. Scenska muzika za dramu Fulvia H. v. Kaalunda, 1881; za priĉu Der van engang H. Drachmanna, 1887 i za niz drugih kazališnih djela. Melodrame. — VOKALNA: Universitet-Kantate, 1888; Kantate 1848, 1901; kantata H. C. Andersen, 1906; Niels Ebbesen za bariton, muški zbor i orkestar, 1878; Arvon za tenor, zbor i orkestar, 1906; zborovi; oko 100 solo-pjesama na danske, norveške, francuske i ruske tekstove. ■— Tri psalma za zbor i orkestar, 1883. LIT.: J. Clausen, P. E. Lange-Muller, Kobenhavn 1938. — H. Bonnen, P. E. Lange-Muller, Kobenhavn 1946. — N. Schiarring, Peter Erasmus Lange.Muller, MGG, VIII, 1960.
LANGHANS, VVilhelm (Friedrich), njemaĉki muziĉki pisac i kompozitor (Hamburg, 21. IX 1832 —■ Berlin, 9. VI 1892). Na Konzervatoriju u Leipzigu uĉio violinu (F. David) i kompoziciju (E. F. Richter); 1854 nastavio studij violine u Parizu kod D. Alarda. God. 1852—56 violinist orkestra Gezvandhaus u Leipzigu; 1857—60 koncertni majstor u Diisseldorfu, 1860 nastavnik u Hamburgu, 1863 u Parizu. Od 1871 ţivio u Berlinu. Tu je 1874 — 81 predavao historiju muzike na Neue Akademie der Tonkunst T. Kullaka, od 1881 na konzervatoriju Scharzoenka (od 1891 pomoćnik direktora). Uz to je bio muziĉki kritiĉar listova Neue Zeitschrift fu'r Musik i Neue Berliner Musikzeitung te suradnik ĉasopisa Echo (1873—89). U svojim kritiĉkim i muzikološkim radovima zauzimao se za novonjemaĉku školu i R. Wagnera. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; Concert-Allegro za violinu i orkestar (ili klavir); uvertira. — Gudaĉki kvartet; sonata za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije. — Solo-pjesme. — SPISI: Das musikalische Urtheil, 1872; Die Konigliche Hochschule fiir Musik in Berlin, 1873; Die Musikgeschichte in 12 Vortrdgen, 1787 (II izd. 1879); Die Geschichte der Musik des 17., 18. und 19. Jahrhunderts (2 sv.; nastavak historije muzike A. W. Ambrosa), 1882 —87; / Lavori di R. Wagner considerati dal lato pedagogico, 1887; Der Endreini in der Musik, 1892; studije i ĉlanci. LIT.: Th.-M. Langner, Wilhelm Langhans, MGG, VIII, 1960.
LANGLAIS, Jean, francuski orguljaš i kompozitor (La Fontenelle, Ille-et-Vilaine, 15. II 1907 —). Od djetinjstva slijep; studirao na Pariškom konzervatoriju orgulje (M. Dupre) i instrumentaciju (P. Dukas). Od 1931 predaje orgulje i kompoziciju na Institution Nationale des Jeunes Aveugles u Parizu; uz to je od 1934 crkveni orguljaš u Saint-Pierre de Montrouge i od 1945 u Sainte-Clotilde. L. ĉesto i s velikim uspjehom koncertira u Francuskoj i na turnejama po Evropi i SAD; izvodi preteţno djela suvremenih kompozitora. Istiĉe se virtuoznom i inspiriranom improvizacijom. Kompozitor je suptilnih lirskih raspoloţenja i religozne meditacije. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Cloches; koncert za klavir, 1936; koncert za ĉembalo ili orgulje, 1949; koncert za orgulje; Suite concertante za violonĉelo i orkestar, 1936; Piece symphonique za orgulje, gudaĉe i limene duhaĉe, 1938; Thetne, Variation et Final za isti sastav, 1938; Trois danses za klavir, duhaĉe i udaraljke, 1944; Essai sur I' Evangile de Noel za orgulje i orkestar, T 935; Hymne d'actions de grace, 1935. — KOMORNA: trio za flautu, violinu i violu, 1935; kvintet za orgulje i gudaĉke instrumente, 1938; Elegie za gudaĉki kvintet i duhaĉki kvintet, 1966; duo za violinu i violonĉelo, 1942. — Klavirske kompozicije. — ZA ORGULJE: Premiere Symphonie, 1949; Trois pieces evangeliques, 1932; Troisparaphrases gregoriennes, 1935; 24 pieces (za orgulje ili harmonij), 2 sv., 1939—42; Suite medievale, 1947; Suite Jrancaise, 1948; Hommage d Frescobaldi, 1951; 4 preludes, 1953; Organ Book, 1956; 8 pieces modales, 1958; Hommage a Rameau, 1965; Poem of Happiness, 1967; Poem of Peace, 1967 i dr. — Scenska muzika. — VOKALNA: oratorij La Passion; La Voix du Vent za sopran, zbor i orkestar, 1934; zborovi; solo-pjesme. — CRKVENA. Mise: Messe breve, 1949; Messe solennelle; Missa in simplicitate; Missa Salve Regina, 1954 i Mass in Ancient Style. Dvije kantate, 1947; 3 moteta, 1943 i dr. LIT.: A. Machabey, Portrait de trente musiciens francais, Pariš 1949. — N. Dufourcq, La Musique d' orgue de Jehan Titelouze a Jehan Alain, Pariš 1949. — P. Denis, Jean Langlais, L' Orgue, 1949. — F. Raugel, Jean Langlais, MGG, VIII, 1960. — P. Giraud, Le Theme gregorien dans les oeuvres pour orgue de Jehan Langlais, L' Orgue, 1967.
LANGLE, Honore-Franc.ois-Marie, francuski kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Monaco, 1741 — Villiers-le-Bel kod Pariza,
424
LANGLfi — LAPARRA
20. IX 1807). Muziku uĉio u Napulju. God. 1765—68 direktor kazališta u Genovi; zatim u Parizu uĉitelj pjevanja, klavira i kompozicije (1784—91 na £cole royale du chant). Od 1794 bio je bibliotekar Pariškog konzervatorija (do 1802 predavao harmoniju). Cijenjen nastavnik i teoretiĉar, posljednje godine ţivota proveo na svom dobru kraj Pariza. DJELA: 6 simfonija za 2 klavira, 2 roga i 2 fagota, 1782. — Više opera (Antiochus et Stratonice, 1786; Corisandre, 1791). — Vokalne i crkvene kompozicije. — SPISI: Traite d' harmonie et de modulation, 1797; Traite de la basse sous le chant . . ., 1798; Nouvelle methode pour chiffrer les accords, 1801; Traite de la fugue 1805; brojne vjeţbe za solfeggio. LIT.: G. Favre, Honore Francois Marie Langle, MGG, VIII, 1960.
LANGUENDO (languente, languido; tal. ĉeznutljivo), oznaka za interpretaciju. LANIERE (Lanier, Laneare, Lanyere), Nicholas, engleski kompozitor, pjevaĉ, sviraĉ na lutnji i slikar (London, kršten 10. IX 1588 — Greenvvich, 24. II 1666). Najznaĉajniji ĉlan obitelji muziĉara, vjerojatno francuskog podrijetla, koja je u drugoj polovni XVI i u XVII st. zauzimala mnoge poloţaje u muziĉkom ţivotu engleskoga dvora. Nicholas je od 1625 bio stalno u kraljevoj sluţbi. Dobar slikar i izvrstan poznavalac likovnih umjetnosti, 1625—28 boravio u Italiji, gdje je kupovao slike za kraljev dvor. Za vrijeme graĊanskog rata ţivio je u Holandiji, a po povratku u Englesku nastavio je svoju djelatnost na dvoru. L. je komponirao popularnu muziku za niz maskerada (masques) i brojne pjesme za glas i b. c. objavljene u razliĉitim zbirkama onog vremena. On je prvi od engleskih muziĉara u scenskim djelima primijenio talijanski recitativni stil, a i prvi je pisao varirane strofne pjesme. Imao je izvanredno razvijen osjećaj za melodijske osobine engleskog jezika. NOVA IZD.: pjesme iz maskerada obj. su A. Dolmetsch (Select English Songs . . . of the 16"1 and 17"1 Centuries, 1898); G. Hayes (King's Music, 1937): V. Duckles (Journal of the American Musicologizal Society, 1948); A. J. Sabol (Songs and Dances for the Stuart Masque, 1959). LIT.: /. Spink, Laniere in Italy, Music and Letters, 1959. — V. Duckles, Nicholas Laniere, MGG, VIII, 1960. — McD. Emslie, Nicholas Laniere's Innovations in English Song, Music and Letters, 19 60.
LANNER, 1. Josef, austrijski kompozitor (Beĉ, 12. IV 1801 — Oberdobling kod Beĉa, 14. IV 1843). U muzici samouk. Utemeljivši 1819 gudaĉki trio s gitarom, u kojemu je svirao prvu violinu, stao je za taj sastav komponirati plesna djela i aranţirati operne fantazije. Do 1824 razvio se iz toga malog ansambla veliki plesni orkestar, ĉijoj su neobiĉnoj popularnosti osobito mnogo pridonijeli promenadni koncerti što ih je u Beĉu 1832 prvi uveo. Komponirao je lan-dlere, galope i, osobito valcere. Dok su dotadašnji kompozitori (meĊu njima M. Clementi, L. v. Beethoven, F. Schubert) upotrebljavali u svojim djelima valcer kao kratak plesni oblik s triom L. je od njega naĉinio cikliĉku formu, promijenivši mu i karakter gipkošću i stanovitom sentimentalnom crtom u melodici. Oba Johanna Straus-sa razvit će iz J . LAN N ER Lannerove osnove tipiĉni beĉki valcer. Sva njegova djela (208 kompozicija) objavio je u 14 sv. E. Kremser (Breitkopf & Hartel, 1888—89). Izbor su objavili O. Bie (1920), A. Orel (DTO, XXXIII, 2, 1926) i drugi. LIT.: H. Sachs, Josef Lanner, Wien 1889. — F. Rebay i O. Keller, Josef La nner; Wie n 1901. — F. Lange, Josef La nner und Johann Strauss, Wien 1904 (II izd. 1919). — A. Weinmann, Verzeichnis der in Druck erschienenen Werke von Josef Lanner . . . Ein bibliographischer Behelf, Wien 1948. — H. Jancik, Josef Lanner, MGG, VIII, 1960.
2. Katti (Katharina), plesaĉica, koreograf i pedagog (Beĉ, 14. IX 1829 —• London, 15. XI 1908). Kći Josefa; uĉila na školi Kraljevske opere u Beĉu (P. Campilli) i tamo 1845 debitirala u Theater am Karntnertor (Guerra, Angelicd). Nakon niza kreacija koje je ostvarila u Beĉu, 1856 postigla golem uspjeh u Berlinu kao Giselle, nakon ĉega je gostovala u Dresdenu i Munchenu. Od 1862 plesaĉica i šef baleta u Hamburgu, gdje je koreografski postavila niz djela, meĊu kojima Uriella, der Damon der Nacht, Die Rose von Sevilla, Asmodeus i dr. Gostovala u skandinavskim zemljama, u zapadnoj Evropi, Rusiji, 1872 u New Yorku i dr. Od 1875 u Londonu, gdje je od 1876 vodila National Training School of Dancing i 1887—97 bila baletni majstor u Empire Theatreu. Od njezinih više od 30 koreografija najznatnije su bile: The Sports of England, Cleopatra i The Pariš Exhibition (Herve), Orfeo, Ver-
sailles i Round the Tovrn (Wenzel), On Bringhton Pier (F< Vila lutaka (Bayer), Sir Roger de Coverley (Carr) i dr. LIT.: /. Guest, The Empire Ballet, London 1962.
LANNOY, Heinrich Eduard Josef von, austrijski kon zitor, dirigent i pedagog belgijskog podrijetla (Bruxelles, 3. 1787 — Beĉ, 28. III 1853). Studirao u Bruxellesu i Parizu. 1806 ţivio u Grazu; od 1818 provodio je zimsku sezonu rede u Beĉu, gdje je dirigirao orkestrom Gesellschaft der Musikfreu a 1830—35 bio i direktor Konzervatorija. L. je ostavio oko : djela; najbolji su mu scenski radovi u kojima nadovezuje na opi umjetnost C. M. Webera i G. Rossinija; osobito velik uspjeh ţivjela je njegova melodrama Ein Uhr. DJELA. INSTRUMENTALNA: 4 simfo nije; uvertire i razliĉit i p za orkestar; komorne kompozicije; niz kraćih djela za klavir. — DRAM. Opere: Olindo und Sophronia, 1815; Rosa, 1816; Die Morlaken, 1817; Li 1818; Die Europder in Ostindien, 1823; Der Schreckenstein, 1825. Singi Melodrame: Ein Uhr, 1822; Der Morder, 1823; Mumy Teels, 1823; Abu 1926 i dr. Scenska muzika. — Zborovi; solo-pjesme. — Ĉlanci. LIT.: H. Federhofer i W. Suppan, Heinrich Eduard Josef von La MGG, VIII, 1960.
LANOVIĆ, Zlata, plesaĉica (Zagreb, 29. IX 1907 —). I na Baletnoj školi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebi Weiss) i privatno kod M. Froman. Od 1921 ĉlanica baletnog z i 1926—-59 solistica Zagrebaĉkog baleta. U svojoj dugogodi: umjetniĉkoj karijeri ostvarila je niz zapaţenih uloga, ose u baletima Trorogi šešir (De Falla), Kopelija (Delibes), B, (Ravel), Madţarska rapsodija (Liszt), Pastirska igra (Moz Karneval (Schumann), Polovjecki plesovi (Borodin), Puki, (Stravinski), Bahĉisarajska fontana (Asafjev), Đavo u selu (Lho Figurine (Šafranek-Kavić), Ohridska legenda (Hristić) i C (Gotovac). K. K LANTINS (Lantinis, Lantius), r. Arnold de, flan ski kompozitor (vjerojatno Lantin kraj Liegea, — ?, prva p vica XV st.). Pjevaĉ papinske kapele u Rimu 1431—32. F je duhovnu i svjetovnu muziku (rukopisi se većinom nala: Liceo musicale u Bologni). Njegova tropirana misa Verbum inĉa tum jedan je od najstarijih primjera jedinstvene cikliĉke n Saĉuvano je i nekoliko njegovih misnih stavaka, moteta, \i i 14 ehansona. NOVA IZD.: sve saĉuvane ehansone Arnolda (i Huga) L. obj. je Ch den Borren (Pieces Polyphoniques Prcfanes de Provenance Liegeoise, 1951 ehansona J. Wolf (Geschichte der Mensuralnotation, III, 1904); misu i 3 m Ch. van den Borren (Polyphonia Sacra, 1432).
2. Hugo de, flamanski kompozitor (vjerojatno Lantin Liegea, ? —> ?, prva polovina XV st.). O njegovu srodst' Arnoldom ništa nije pouzdano poznato. Ţivio oko 1420 u liji i neko vrijeme bio vjerojatno crkveni pjevaĉ u Bariju. pojedinim crtama svojih ehansona (komponirao ih je 16) bi napredniji od svojih suvremenika, dok je u crkvenim d]e. (6 misnih stavaka, 3 moteta) vezan tradicijom. NOVA IZD.: sve saĉuvene ehansone Huga (i Arnolda) L. obj. je Ch den Borren (Pieces Polyphonique Profanes de Provenance Liegeoise, 1950; 1 ehanson obj. su: J. F. R. i C. Stainer (Dufay and His Contemporaries, 1 H. Riemann (Musikgeschichte in Beispielen, 1912) i A. Schering (Geschicht Musik in Beispielen, 1931; novo izd. 1953); 2 ehansona obj. A. T. Davi W. Apel (Historical Antkology of Music, I, 1947; II izd. 1950); motet i 1 stavak obj. Ch. van den Borren (Polyphonia Sacra, 1932). LIT.: Ch. van den Borren, Hugo et Arnold de Lantins, Annales de la I ration archeologique et historique de Belgique, 1932. — W. Rehm, Lai 1. Arnold, 2. Hugo, MGG, VIII, 1960.
LANZA, Mario (pravo ime Alfred Arnold Cocoz ameriĉki pjevaĉ (tenor) talijanskoga podrijetla (Philadelphia, I 1921 — Rim, 7. X 1959). Uĉio klavir i pjevanje u muzi školi u Bergshireu, kasnije se usavršavao kod E. Rosatija. 1S vrijeme ĉlan Belcanto-trija (L.-Doris Frencenz Yeend-Ge< London). Proslavio se u filmovima (The Great Caruso); sni je na brojnim gramofonskim ploĉama preteţno zabavne i pa larne melodije. Gostovao po Evropi u operama i na koncerti Glas mu je bio neobiĉno zvuĉan i velika opsega. LIT.: C. Callinicos, The Mario Lanza Story, New York 1960.
LAPARRA, Raoul, francuski kompozitor (Bordeaux, V 1876 —■ Pariz, 4. IV 1943). Studirao na Pariškom konzei toriju kod G. Faurea i J. Masseneta; 1903 kantatom Ulysse osv Prix de Rome. Do 1937 djelovao kao muziĉki kritiĉar (Le M i dr.). U njegovim se djelima osjeća utjecaj verista i španjols i baskijskih narodnih napjeva koje je sabirao i prouĉavao. DJELA. ORKESTRALNA: Un Dimanche basque za klavir i orke Suite italienne en forme de ballet za trublju i mali orkestar; 4 pieces espag a dauser. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; sonata za violinu i klavir; ; ancienne en marge de Don Ouijote za violinu i klavir, 1922. — Rythmes espa, za klavir. —DRAMSKA: Opere: Peaua" dne, 1899; LaHabanera, 1908; La'_ 1911 i Le Joueur de viole, 1925. Zarzuele. Scenska muzika. — Kantata Ul 1903; solo-pjesme. — SPISI: Bizet et L' Espagne, 1934; La Musioue et la a populaires en Espagne u Lavignacovoj Encyclopedie de la Musique. LIT.: A. Krumscheid, Raoul Laparra, MGG, VIII, 1960.
LAPAURI — LAROŠ LAPAURI, Aleksandar, sovjetski plesaĉ (Moskva, 15. VI 1926—). Studij klasiĉnog baleta završio 1944 na baletnoj školi Velikog Kazališta u Moskvi. Plesaĉ otmjene pojave, veliki tehniĉar i veoma pouzdan partner, L. je idealni tumaĉ velikih uloga klasiĉnog repertoara. Svoj najviši domet ostvario je kao Albert (Adam, Giselle), Desire (Ĉajkovski, Trnoruţica), Kan Girej (Asafjev, Bahĉisarajska fontana), a osobito kao Šef u Polovjeckim plesovima (Borodin, Knez Igor). LAPORTE, Andrć, belgijski kompozitor (Oplinter, Brabant, 1931 —). Studirao muziku na Institutu Lenimens u Mechelenu, a muzikologiju i filozofiju na katoliĉkom Univerzitetu u Leuvenu. Od 1960 sudjelovao u MeĊunarodnim teĉajevima u Darmstadtu i 1964—65 na teĉajevima u Kolnu. Zaposlen na belgijskoj radio-stanici. DJELA: Jubilus za 4 trublje, 3 roga, 3 trombona, bas-tubu i 3 skupine udaraljka, 1966. — KOMORNA: Story za 2 violine, violonĉelo i ĉembalo; Sequenza II za 3 klarineta i bas-klarinet, 1965; Alliances za violonĉelo i klavir, 1968; Sequenza I za klarinet, 1964; Ludus fragilis za obou, 1967; Inclinations za flautu, 1968. — Ascension za klavir, 1967. — Ostinato za orgulje, 1964. — Voor een dag van morgen za zbor, 1964; Strange talkings za tenor.
LA POUPLINIERE (Popeliniere, Poupeliniere), Alexandre-Jean-Joseph Le Riche, Sieur de, francuski muziĉki mecena (Chinon, 26. VII 1693 — Pariz, 5. XII 1762). Od 1718 kraljevski generalni poreski zakupnik, P. je bio mecena cijelog niza muziĉara. J.-Ph. Rameau i L.-P. Gossec upravljali su muziĉkim priredbama u njegovu domu, na kojima su mnoga djela J. Stamitza doţivjela prvu izvedbu. Na nagovor Stamitza uveo je P. 1748 u svoj kućni orkestar — prvi put u Francuskoj — rog, klarinet i harfu. P. se bavio i komponiranjem. LIT.: G. Cucuel, La Poupeliniere et la musique de cha mbre au XVIII siecle, Pariš 1913. — P. Chaillon, Alexandre-Jean-Joseph Le Riche de La Poupliniere, MGG, VIII, 1960.
LAPPI, Pietro, talijanski kompozitor (Firenca, druga polovina XVI st. — vjerojatno Brescia, oko 1630). Svećenik, zareĊen u Congregazione Fiesolana, ţivio neko vrijeme u Lendinari; oko 1593 postao zborovoĊa crkve 5. Marta delle Grazieu Bresciji, gdje je djelovao do 1630. L. je gotovo iskljuĉivo komponirao crkvenu muziku u duhu protureformacije. Njegova djela predstavljaju sintezu Monteverdijeve crkvene muzike i milanske škole na poĉetku XVII st. DJELA: zbirka instrumentalnih kompozicija Canzoni da suonare za 4—13 glasova, 1616. — CRKVENA: 4 zbirke misa za 8—9 i 4—6 glasova, 1601, 1608, 1613 i 1624; Messa et Responsorii, 1625; Rosario mus. una Messa . . . Salmi, Litanie, Motetli, Canzone, 1629; psalmi za 8 glasova, 1600; psalmi za 5 glasova, 1605; psalmi za 3 i 4 zbora; 1621; Salmi concertati za 5 glasova, 1627; Salmi spezzati za 4 glasa, 1630; 2 zbirke Concerti sacri za 1—7 glasova i b. c, 1614 i 1623; himne za 4 glasa, 1628; 2 zbirke litanija za 4—8 glasova, 1607 i 1627; Sacrae Melodiae . . . za 1—6 glasova, 1614. Pojedinaĉne kompozicije (4 mise, 3 canzoni i dr.) u zbornicima onoga vremena. LIT.: C. Sartori, Pietro Lappi, MGG, VIII, 1960.
LA PREŠLE, Jacques de, francuski kompozitor (Versailles, 5. VII 1888 — Pariz, 1969). Kompoziciju studirao na Pariškom konzervatoriju (P. A. Vidal, G. Caussade); 1921 osvojio Prix de Rome kantatom Hermione i pet godina proveo u Italiji. Od 1930 do 1943 vodio simfonijske koncerte francuskog radija, od 1937 predavao harmoniju na Konzervatoriju u Parizu. Svoja je djela paţljivo dotjerivao, ne povodeći se za pomodnim strujanjima. DJELA: Impressions provencales za orkestar, 1958. — KOMORNA: suita za gudaĉki kvartet, 1929; sonata za violinu i klavir, 1914; mala suita za fagot i klavir, 1944; Chanson intime za violinu i klavir; Orientale za violinu i klavir, 1930; Orientale za flautu i klavir, 1930; Orientale za alt-saksofon i klavir, 1934; Orientale za fagot i klavir, 1946; Piece de Concert za violonĉelo i klavir, 1932; Scherzetto za rog i klavir, 1935; Le Jardin mouille za harfu, 1913. — Više klavirskih kompozicija (Parade fantasque; tema s varijacijama; Album d' images). — VOKALNA: oratorij L' Apocalypse de St. Jean, 1929; kantata Hermione, 1921; Cocorico za tenor, zborove i klavir, 1937; Deux choeurs de Printemps, Avril, Juin za zbor, klavir i gudaĉki kvartet ad libitum, 1929; Ave Maria za glas 1orgulje, 1930; Pere eternel za glas i orgulje, 1930; brojne solo-pjesme. — Soixante lecons d'harmonie, 1945. LIT.: G. Ferchault, Jacques Paul Gabriel Sauville de La Prešle, MGG, VIII, 196c.
LAQUAI, Reinhold, švicarski kompozitor (Molfetta kraj Barija, 1. V 1894 — Oberrieden kraj Ziiricha, 3. X 1957). Studij zapoĉet na Konzervatoriju u Ziirichu (V. Andreae) nastavio kod F. Busonija u Berlinu. Djelovao je u Ztirichu kao nastavnik na Konzervatoriju (kontrapunkt) i crkveni orguljaš. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1952; simfonijeta, 1956; Sinfo,rietta rdigiosa; koncert za 6 duhaĉa i gudaĉe, 1936; Konzertstiick za klavir i orkestar; 2 uvertire; 2 serenade za mali orkestar; Divertimento z? 6 duhaĉa, gudaĉe i kla vir, 1936. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1944 i 1951; 2 mala kvarteta, 1935; Adagio i Allegro za gudaĉki kvartet, 1942; 2 gudaĉka trija, 1917 i 1919; kvintet za klavir, flautu i tri gudaĉa; 4 sonatine za violinu i k lavir, 1935—37; 3 sonatine za violonĉelo i klavir, 1935, 1937 i 1942; sonatina za fagot i klavir, 1938; sonatina za klarinet i klavir, 1942. — KLA VIRSKA: Sonatina engadinensis; Sonatina scherzo-brevissima; varijacije na Regerovu temu. — Kompozicije za orgulje. — Opere Der Schleier der Tanit i Die Revisionsreisc.
LARDENOIS (Lardemov), Antoine, francuski kompozitor (XVII st.). Crkveni pjevaĉ u Nimesu, zatim 1651 vjerojatno
425
emigrirao u Zenevu. Na poticaj reformirane crkve u Nimesu izradio metodu koja olakšava solmizaciju kod pjevanja psalama. Metoda se temelji na prenošenju svih napjeva u ljestvicu sa jednom snizilicom. L. je upotrebljavao samo C-kljuĉ na trećoj crti s predznakom b. Ne moţe se dokazati da li je L. tu metodu izumio, ali se njegov sistem primijenjivao u brojnim izdanjima psalama sve do poĉetka XIX st. DJELA: Les Pseaumes de David (stihovi, C. Marot i Th. de Beze), 1651 (doţivjelo velik broj novih izd. do konca XVII st.); Paraphrase des Pseaumes (A. Godeau), 1655 (II izd. 1658). LIT.: F. Bovet, Histoire du psautier des eglises reformees, Neuchatel i Pariš 1872. — O. Douen, Clement Marot et le psautier huguenot, 2 sv-, Pariš 1878—79. — M. Honegger, Antoine Lardenois, MGG, VIII, 1960. — P. Pidoux, Le Psautier huguenot du XVI e siecle, 2 sv., Kassel 1962.
LAREDO, Jaime, bolivijski violinist (Cochabamba, 7. VI 1941—). Uĉenik J. Gingolda u Clevelandu i I. Galamiana na Curtis Institute of Music u Philadelphiji. Pobjedom na meĊunarodnom natjecanju 1959 u Bruxellesu (37 natjecatelja) zapoĉeo blistavu umjetniĉku karijeru u Evropi i Americi. Kao kuriozum treba spomenuti da je bolivijska vlada u njegovu ĉast izdala fotografiju ispod koje su note a-d-c (= La-Re-Do). LARGA (lat.), u menzuralnoj notaciji naziv za notu najvećeg trajanja koja se rijetko javlja u praksi. Muziĉki teoretiĉari XIV i XV st. biljeţe je znakom note maxima dodajući joj nekoliko okomitih crtica (lat. caudae): ^n LARGANDO (slargando; tal., proširujući), kao i mnogo ĉešća oznaka —> allargando, oznaĉuje ritenuto povezan sa crescendom. LARGHETTO (tal.), deminutiv od -> largo. Oznaka za tempo brţi od larga i adagia, a polaganiji od andante. Mnogi stavci simfonija i sonata nose oznaku 1., koja odreĊuje i opći karakter muzike. LARGO (tal. široko), oznaka za najsporiji od svih polaganih tempa. Mnogo je duboko sadrţajnih i misaonih polaganih stavaka simfonija i sonata oznaĉeno sa 1., /. Ċi molto (ili molto 1.) i /. assai. L. ili largamente moţe se odnositi i na pojedina mjesta unutar stavka u kojima se uz tempo modificira i karakter u smislu majestetiĉnosti i širine. L. ma non troppo (tal. široko, ali ne odviše) ĉesto se upotrebljava zbog opasnosti od pretjeravanja u širini tempa. Piu 1. (tal. šire) i larghissimo (tal. najšire) dolazi veoma rijetko. Priliĉno je neodreĊena oznaka poco /., koja se javlja (ĉak i u allegru) kao prolazna modifikacija glavnoga tempa. B. SĈ. LARMANJAT, Jacques, francuski kompozitor (Pariz, 19. X 1878 — 7. XI 1952). Uĉio kod A. Lavignaca i A. Gedalgea na Pariškom konzervatoriju. God. 1918—28 muziĉki direktor Salle Pleyel, 1930—34 Salle Gaveau i 1935—45 Konzervatorija u Rennesu; 1945—49 djelovao na francuskom radiju. Istakao se kao kompozitor chansona. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1946; Petit concert za saksofon i orkestar, 1941; Divertissement za klavir i orkestar, 1927 (verzija za kvartet, harfu«i orkestar, 1930); Fantaisie romantique za klavir i orkestar, 1932; Serenade, 1928; U Ecuyere aux cerceaux, 1934; Marine, simfonijski odlomci iz filma Chanson d' Armor, 1935. — Ouatre pieces en concert za saksofon i klavir, 1951. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA. Opere: Gina, 1912 i Chacun pour soi, 1914. Baleti Le General malade, 1925 i Le Banquet, 1938. Le doux caboulot, koreografska poema, 1949. Scenska muzika za djelaj« de Robin et Marion, 1930, La Naissance du poete F. Jammesa, 1931 i za Shakespeareova Hamleta, 1932. Filmska muzika. — Zborovi; chansone; solo-pjesme. — Misa. LIT.: G. Ferchault, Jacques Larmanjat, MGG, VIII, 1960.
LA ROSA PARODI, Armando, talijanski dirigent i kompozitor (Genova, 14. III 1904—). Studirao u Genovi i Milanu (klavir kod P. Montanija i E. Perrottija; kompoziciju kod M. Barbierija, G. i C. Paribenija i C. Bossija). Od 1929 koncertni i operni dirigent u domovini i inozemstvu; ĉesto vodi koncerte Talijanskog radija u Palermu, Genovi, Milanu i Torinu. DJELA. ORKESTRALNA: Omaggio a Vivaldi, 1932; Poema za violonĉelo i orkestar, 1935; Concerto pastorale za klavir i orkestar, 1941. — Kompozicije za klavir. DRAMSKA: opere // Mercante e Vavvocato, 1934 i Cleopatra, 1938; scenska i filmska muzika.
LAROŠ (Laroche), German Avgustoviĉ (pseudonim L. Neljubov), ruski muziĉki historik i kritiĉar (Petrograd, 25. V 1845 ■—■ 18. X 1904). Studirao na Konzervatoriju u Petrogradu (N. I. Zaremba, A. Rubinstein); profesor teorije i historije muzike na Konzervatoriju u Moskvi (1866—72 i 1873—76) i Petrogradu (1872—73 i 1876—1904). Izvrstan stilist, premda je bio antivvagnerovac, zastupao je zapadnjaĉki pravac u ruskoj muzici. Zarana je poĉeo cijeniti Ĉajkovskoga ĉija je djela neprestano propagirao. DJELA: M. II. F.iunKa u eeo 3Hauenue s ucmopuu My3biKit, 1868; My3UKajibHo-KpumunecKue cmambu, 1894 (izbor ĉlanaka, izdanje V. V. Bessela; noviji izbor objavljen u Moskvi 1913 i 1922—24); studija o Schumannu; Uspomene o Ĉajkovskom. — Preveo djelo Vom Musikalisch-Schb'nen E. Hanslicka, 1895. — Komponirao simfonijski allegro, uvertiru i 6 romanca. LIT.: 5. Lewit, Hermann Awgustowitsch Laroche, MGG, VIII, 1960.
426
LA ROTELLA — LASERNA
LA ROTELLA, Pasquale, talijanski kompozitor i dirigent (Bitonto kraj Barija, 26. II 1880 — Bari, 21. III 1963). Na Conservatorio di San Pietro a Majella u Napulju diplomirao flautu već u svojoj ĉetrnaestoj godini i zatim uĉio klavir (V. Romaniello), kompoziciju (N. D'Arieno) i orgulje (M. E. Bossi); studij završio 1898. Zborovoda Schole Cantorum katedrale u Bariju (1902—11) i kazališni dirigent u Bariju, Parmi i Bologni (1912 —55); uz to 1933—50 stalni dirigent Opere u Monte Carlu i od 1934 direktor Konzervatorija u Bariju. Njegovi su uĉenici bili G. Capaldi, P. Di Cagno, F. Casavola, B. Rotondo i dr.
sastav; De nakna trddens sangcr za zbor a cappella; solo-pjesme (neke uz pra klavira ili orkestra). — Missa brevis za zbor a cappella, 1954. LIT.: B. Wallner, Lars -Erik Larson, MGG, VIII, 1960.
DJEL^V. ORKESTRALNA: Mattino della montagna, 1918; Poema di gioia, 1929; Preghiera della Vergine; Poema Sinfonico, 1955. -~ DRAMSKA. Opere: Ivan, 1900; Dea, 1903; Fasma, 1908; Corsaresca, 1933 (prva nagrada na Triennalu u Milanu, 1933); Manuela, 1948 i dr. — CRKVENA: Messa su temi gregoriani; Stabal Aiater, 1960. LIT.: A. dovine, Musicisti e cantanti di Terra di Bari, Bari 1968.
DJELA: Elements of Style Analysis, 1965; Guidelines for Stile Anal 1970. Studije: The Okindvia Notation System_ Journal of the American M cological Societv, 1951; Major and Minor Mysteries of Identification in j8th Century Symphony, ibid., 1960; Watermarks and Musicology, AML, 1 — Sastavio Union Thematic Catalogues of i8th Century Symphonies (rkp-, sa poĉetke oko 6000 djela).
LARSEN, Jens Peter, danski muzikolog i orguljaš (Kobenhavn, 14. VI 1902 —). Studirao muzikologiju na Univerzitetu u K0benhavnu. Od 1928 suradnik Muzikološkog instituta u Kobenhavnu (od 1949 direktor); od 1945 profesor muziko-logije. Ujedno 1930—45 orguljaš Vangede Kirke kraj Kobenhavna. God. 1949 preuzeo znanstveno vodstvo izdanja cjelokupnih djela J. Haydna koje je pokrenulo The Haydn Society u Bostonu (1951 obustavljeno). Rad nastavio 1955 u Joseph Haydn-Institutu u Kolnu. L. se ubraja medu najistaknutije poznavaoce Havdnove muzike; objavio je zapaţene radove i s podruĉja danske crkvene muzike.
LARUE, John (Adrian Jan Pieters), ameriĉki muzike nizozemskog podrijetla (Kisaran, Sumatra, 31. VII 1918Studirao na univerzitetima u Harvardu i Princetonu; doktori 1952 s disertacijom The Okinazvan Classical Songs. Nastav na Wellesley Collegeu (od 1949 predsjednik muziĉkog fakulti i od 1957 profesor na Gratuade School Univerziteta u New Yoi na kojem je poloţaju naslijedio C. Sachsa.
LA RUE, Pierre de (Petrus Platensis, Pierchon, Pi son, Pierazzon), nizozemski kompozitor (oko 1460 — Court 20. XI 1518). Prema kim podacima uĉenil Ockeghema; 1492—1 bio je pjevaĉ i kom zitor u sluţbi na kralj skom dvoru. S kralj Filipom Lijepim pi vao je po Francusl Španjolskoj i Njemaĉ te se upoznao s mnoj istaknutim suvremei muziĉarima. Osobito lik ugled uţivao je vladanja kraljice M garete. Posljednje god ţivota proveo je u Co traiju. L. R. je bio izvrs kontrapunktiĉar i n stor imitacije. Su\ menici (G. Zarlino) osobito cijenili njegi tehniku kanona koj g, Fisc NJA: Drei Haydn-Kataloge se obilato sluţio, te ne k lik Ad samo pojedine mi dijelove nego gdjeka cijele DJELA. SPISI: Messemise koncipirai toner, 1935; Die Haydn-Uberobliku kanona, najĉešće dvoglasnog. U ranijim djelima gustoća lieferung, 1939; Weyses Sange, 1942; The Texl of HandeVs P. DE LA RUE. Misa O gloriosa Margareta, poĉetak lifonog tkiva djeluje ĉesto izvještaĉeno, Messiah, MQ, 1954; Entscheia u kasnijim se oĉil teţnja za dende Jahre in Haydns Entpojednostavljenjem; u njima se susreću izrazitija < ljeţja viicklung, Festschrift W. Fischer, 1956; HandeVs Messiah, 1957 i dr. — IZDA renesansne muzike. Crkvene kompozicije ovoga nizozems JA Di H d K l Faksimile, 1941; Den danske koralbog, 1954; d f k i i l 8i umjetnika (32 mise, nekoliko misnih stavaka, 42 moteta) odrţalf se najdulje u Njemaĉkoj. Njegove su mise štampali Petn (1503, 1508, 1515), A. de Antico (1516), Petrejus (1538), J yg n Faksimile, 1941; Den dans (1539), P. Attaingnant (1549) i dr. Više misa ĉuva se u rukop klavirska sonata u A-duru J. Haydna u faksimilu, 1958 i dr. djelomice u Bruxellesu, Mechelnu, Miinchenu i Rimu. Mote LARSEN, Niels Bjorn, danski plesaĉ i koreograf (Keben- ehansoni nalaze se u mnogim zbornicima objavljenim izmi havn, 5. X1913 —). Uĉenik Kraljevske baletne škole u Kobenhavnu. 1501 i 1594. DJELA: 32 ehansona za 1, 3, 4, 5 i 6 glasova. — CRKVENA: 32 r Gotovo cijela njegova plesaĉka i koreografska karijera odvijala se za 4—6 glasova; 42 moteta za 2—6 glasova; 2 Kyrie; 5 Creda; nekoliko kon u Danskoj. Medu njegovim brojnim koreografijama istiĉu se: zicija pripisanih La Rueu. Dript (1950) i Lunefulde Lucinda (1954). Od 1955 direktor je kaNOVA IZD.: 24 ehansona obj. R. J. Van Maldeghem {Tresor mus Musique profane, 1884, 1885 i 1886); 4 ehansona obj. F. Blume {Das Choru zališta Tivoli. III). Po 1 ehanson obj. su: R. Eitner (1904), E. Bernoulli (1910), H. Riem LARSEN-TODSEN, Nanny, švedska pjevaĉica, sopran (1912), M. Cauchie (1926), H. J. Moser (1930), A. Smijers (1934), F. J. Gies (1936), K. P. Bernet-Kempers (1943), B. Disertori (1946), H. Hevvitt (l< (Hagby, 2. VIII 1884 —). Pjevanje studirala na Konzervatoriju dr. — Sedam misa obj. A. Tirabassi (1941). Po 1 misu obj. su H. Expert u Stockholmu, u Berlinu i Milanu; na opernoj pozornici debiti- iMaitres musidens de la renaissance francaise, VIII), F. Blume (Das Choru rala 1906 u Stockholmu kao Agata (Weber, Strijelac vilenjak). XI), L. Feininger (Documenta Polyphoniaz Liturgicae, 1950) i D. Beiki (1958). Pojedine misne stavke obj. su: A. W. Ambros {Geschichte der Mi Najprije lirski sopran, kasnije preuzela dramski fah; svjetsku III izd. 1911); H. Riemann (Musikgeschichte in Beispielen, 1912); karijeru ostvarila nakon Prvoga svjetskog rata kada se specijalizi- 1882; Gombosi (Jacob Obrecht, 1925); A. Schering (Geschichte der Musik in Beispit rala za Wagnerov repertoar. Pjevala na milanskoj Scali (1923 1931; novo izd. 1953); H. J. Moser (Die mehrstimmige Vertonung des Evangelh A. Smijers (Van Ockeghem tot Siaeelinck, 1940—52); T. A. Daviš« —24), njujorškom Metropolitanu (1925—27), na drţavnim ope- 1931); Apel (Historical Anthology of Music, I, 1947; II izd. 1950) i dr. Šesn rama u Berlinu, Beĉu, Miinchenu i Hamburgu, u Kobenhavnu, W. moteta obj. R. J. Van Maldeghem (Tresor musical, Musiaue religieuse, 1882, Amsterdamu i Bruxellesu; na Sveĉanim igrama u Bavreuthu (1927 1 i 1893). Po 1 motet obj. su: A. W. Ambros (1882), Ch. Bordes (1895), J- Delp H. J. Moser (1931), A. Smijers (1934), A. Bank (1950) i dr. —31) nenadmašena Izolda i Briinnhilda. Povukavši se sa operne (1931), LIT.: A. Tirabassi, L'Interpretation traditionelle des oeuvres de Pi pozornice bila je pjevaĉki pedagog u Stockholmu. de la Rue, Mušica Sacra, 1935 i 1936. — W. Rubsamen, Pierre de la Rue Messenkomponist (disertacija), Miinchen 1937. — A. Auda, La Transcrip LARSSON, Lars-Erik, švedski kompozitor (Akarp kod notation moderne du »Liber missarum" de Pierre de La Rue, Scriptor Lunda, 15. V 1908 ■—■). Kompoziciju i dirigiranje studirao na en Bruxelles 1947. — R. Robijns, Pierre de la Rue, Bruxelles 1952. — W. Rubsai Pierre de La Rue, MGG, VIII, 1960. — M. Picker, Three Unidentified Cham Konzervatoriju u Stockholmu, Beĉu (A. Berg) i Leipzigu. Ţivi by Pierre de La Rue, MQ, 1960. — N. Davison, The Motets of Pierre de La I u Stockholmu, gdje je bio operni korepetitor, muziĉki ibid., 1962. kritiĉar i od 1937 dirigent na radio-stanici. Od 1947 profesor je LASERNA, Blas de, španjolski kompozitor (Corella, Navai kompozicije na Visokoj muziĉkoj školi. U poĉetku je bio pod 4. II 1751 ■— Madrid, 8. VIII 1816). Od 1776 dirigent (maes utjecajem kasnoromantiĉara i neoklasicizma, kasnije se priklonio Ċe compania) u jednom od dvaju gradskih kazališta (de la Ci i del nacionalnoj romantici. Principe) u Madridu; od 1779 compositor de compania j< nog od DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1928, 1937 i 1945; simfonijeta dva društva koja su naizmjeniĉno po pola godine nas! za gudaĉe, 1932; koncert za violonĉelo, 1947; koncert za violinu, 1952; koncert za saksofon i gudaĉe, 1934; 12 Concertina za razliĉite solistiĉke instrumente i gudaĉe, 1953—57; 3 uvertire, 1934, 1935 i 1948; Pastoralna suita, 1938; Serenada za gudaĉe, 1934; Divertimento za komorni orkestar, 1935; Adagio za gudaĉe, 1962; varijacije, 1962 i dr. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1944; Quartetto alla serenata, 1955; minijature za gudaĉki kvartet, 1938; sonatina za violinu i klavir, 1928; duo za violinu i violu, 1931. — Tri sonatine, 1936, 1947 i 1950 i dr. za klavir. — DRAMSKA: opera Prinsessan av Cypern, 1936; balet Linden, 1958; scenska muzika za brojna kazališna djela; filmska muzika. — VOKALNA: Forkladd Gud za bariton, recitatora, zbor i orkestar, 1939; Vaktarsanger za isti
LASERNA — LASSO pala u oba kazališta; ujedno sudjelovao u orkestru kao tanedor de dave. Od 1792 kompozitor obaju kazališnih društava. L. je preteţno kazališni kompozitor. U ranijim tonadillama prevladava nacionalni element; kasnije se osjeća utjecaj talijanskoga belkanta. DJELA. Nekoliko instrumentalnih kompozicija. — DRAMSKA: nekoliko zarzuela (La Gitanilla fin&ida ; La Isabela ) ; više melologosa; oko 400 tonadilla 'Los Amantes chasqueados; Los Maestros de la Raboso) ; brojni sainetes. Scenska muzika za više od 100 kazališnih djela. NOVA IZD.: 4 kompozicije obj. F. Pedrell (Teatro Lirieo Espanol . . . , II, 1897); 4 kompozicije (od tih su dvije iste kao u gornjem izd.) obj. Isti (Cancionero musicalpopular espanol, IV, 1922); 5 pjesama obj. J. Nin (Classiques espagnoh du chant, 2 sv., 1926). LIT.: J. Gomez, Don Blas de Laserna: Un Capitulo de la Historia del Teatro Lirieo Espanol visto en la vida del ultimo tonadillero (disertacija), Revista de la Biblioteca, Archivo y Museo del Avuntamiento de Madrid, 1925 —26 (novo izd., pod naslovom El Mušico Blas de Laserna, Corella 1952, sa J. L. de Arreseom i E. Aunosom). — J. Subira, Blas de Laserna, MGG, VIII, 1960.
LASSALLE, Jean-Louis, francuski pjevaĉ, bariton (Lyon, 14. XII 1847 — Pariz, 7. IX 1909). Prvi uspjeh doţivio je 1871 u Bruxellesu. Od 1872 bio je prvak Pariške opere. Ĉesto je pjevao u inozemstvu, u Londonu (1879—82), Madridu, Milanu, Beĉu, Pragu i Varšavi, u Rusiji, Njemaĉkoj i SAD (1897—1901 ĉlan Metropolitana u New Yorku). Od 1903 predavao pjevanje na Pariškom konzervatoriju. Lassalleov je repertoar obuhvaćao oko 60 uloga, od likova u Donizettijevim operama do heroja iz VCagnerovih muziĉkih drama. Bio je jedan od najvećih pjevaĉa XIX st., a uz prekrasan glas posjedovao je i velik glumaĉki talent. LASSEN, Eduard, njemaĉki kompozitor danskoga podrijetla (Kobenhavn, 13. IV 1830 — Weimar, 15. I 1904). Na Konzervatoriju u Bruxellesu studirao klavir i kompoziciju. God. 1857 postaje, na Lisztov zagovor, dvorski muziĉki direktor u Weimaru. Ovdje je, kao dvorski dirigent 1858—95, nakon Lisztova odlaska, odrţao visoku umjetniĉku razinu muziĉkoga ţivota. DJELA: 2 simfonije; koncert za violinu i orkestar; uvertire. — Komorne kompozicije. — DRAAISKA. Opere: Le Roi Edgard (izvedeno u Weimaru 1857 pod naslovom Landgraf Ludzvigs Brautfahrt): L' Eloge des femmes, 1860; Le Captif, 1868. Scenska muzika za Kibelungen F. Hebbela; Sofoklova Konig Odipus, 1868; Goetheova Fausta, 1876. — VOKALNA: Fesl-Cantate; Biblische Bilder za zbor i orkestar; solo-pjesme. — Crkvene kompozicije (Te Deuml. LIT.: G. Kraft, Eduard Lassen, MGG, VIII, 1960.
LASSO, 1. Orlando di (pravo ime Orlande de Lassus, u Belgiji poznat i kao Roland de Lattre), nizozemski kompozitor (Mons, Hainaut, 1530 ili 1532 — Miinchen, 14. VI 1594). U djeĉaĉkoj dobi pjevao u zboru crkve sv. Nikole u Monsu; isticao se ljepotom glasa i muzikalnošću. Zbog tih sposobnosti bio je tri puta otet i nasilno odveden (takvih je sluĉajeva, osobito kod djeĉaka lijepa glasa, u ono vrijeme bilo dosta). Roditeljima je dva puta uspjelo da ga pronaĊu; treći put, kad je otmica bila izvršena za Ferdinanda Gonzagu, vicekralja Siciliie, L. je pristao na to da ode s njim. Tako poĉinje prvo vaţno razdoblje njegova ţivota povezano uz dulji ili kraći boravak na razliĉitim evropskim dvorovima. To razdoblje traje do dolaska u Miinchen, gdje će ostati do smrti. God. 1545 boravi u Palermu, ali već iduće godine prati svojega gospodara u Milano gdje se zadrţava ne koliko godina. Za boravka u Milanu upoznao se s nastojanjima tadanje talijanske muzike, i svjetovne i duhovne. Ljepota madri gala i muzike za lutnju otvara mu nov svijet; poĉinje sjajna Lassova asimilacija toliko raznorodnih izraţajnih sredstava i elemenata iz koje se razvija njegova jedinstvena stvaralaĉka univerzalnost. U meĊuvremenu je kod mladog pjevaĉa poĉelo mutiranje. Njegov je glas izgubio privlaĉnost, pa ga je Gonzaga, vjerojatno zbog toga, otpustio. Tada se za nj zauzeo neki napuljski plemić koji ga je oko 1550 odveo u Napulj. Tu ga je uzeo u sluţbu markiz de la Terza. Došavši u novo, vrlo istaknuto središte talijanskoga muziĉkog ţivota, L. je upoznao napuljsku narodnu muziku ĉiji su elementi ušli u villanellu, pored madrigala najznaĉajniju ta lijansku višeglasnu formu toga doba. Oko 1553 dolazi L. u Rim gdje je u znatnoj mjeri proširio svoje poznavanje crkvene muzike. God. 1553 bio je neko vrijeme dirigent u crkvi sv. Ivana Lateranskog. Dvogodišnji Lassov boravak u Rimu prekinula je vijest o teškoj bolesti roditelja, koje meĊutim, nije više zatekao na ţivotu. Poĉetkom 1555 dolazi u Antvverpen gdje objavljuje svoju prvu knjigu ĉetvoroglasnih madrigala i drugih djela (iste godine, 1555, u Veneciji izlazi prva knjiga njegovih petoroglasnih madrigala). Ugled, što ga je L. za kratko vrijeme stekao ovim i drugim svo jim štampanim kompozicijama, zacijelo je najviše pridonio da ga je 1556 bavarski vojvoda Albrecht V pozvao na svoj dvor u Miinchen. U glavnom gradu Bavarske poĉinje drugo razdoblje Lassova ţivota. Prestaju godine lutanja; mladi umjetn ik, već iskusa n i zreo, povezuje svoj udes uz bavarsku prijestolnicu koju ne ostavlja do kraja ţivota. Svoju djelatnost u Miinchenu za poĉeo je vjerojatno kao pjevaĉ dvorske kapele, ali je nakon nekoliko godina, oko 1560, postao njenim umjetniĉkim vodom. Uz vojvodino razumijevanje za umjetniĉke potrebe i uz Lassove velike
427
organizatorske i umjetniĉke sposobnosti ta se kapela uskoro razvila u izvrsno reproduktivno tijelo, jedno od najvećih u ĉitavoj Njemaĉkoj. God. 1569 brojila je 61 ĉlana, medu njima i brojne sviraĉe, jer je na miinchenskom dvoru vladala tradicija zajedniĉkog nastupanja pjevaĉa i sviraĉa (ta je ĉinjenica karakteristiĉna i za mnoge druge dvorove u XVI st.). U Miinchenu je L. razvio golemu stvaralaĉku djelatnost koja će od njega uĉiniti najplodnijeg dotadašnjeg kompozitora, s opusom od oko 2000 kompozicija, ali će i temeljito iscrpsti njegov ţivĉani sustav; to je u mnogoĉemu ubrzalo i Lassovu smrt. o. Dl L AS S O Njegova je slava u Miinchenu neprestano rasla i prelazila granice Bavarske. Postao je poznat i slavljen u cijeloj Evropi. To je posebno dolazilo do izraţaja u njegovim povremenim putovanjima (1571 u Pariz, pa 1574 i 1585 po Italiji). L. je na taj naĉin bavarskom dvoru pribavio svjetski ugled. Vojvoda Albrecht bio mu je doista za hvalan; meĊu njima su se s vremenom razvili prijateljski odnosi koji ni po ĉemu nisu bili nalik na uobiĉajene odnose izmeĊu feudalaca i osoba u njihovoj sluţbi. Car Maksimilijan II podijelio mu je 1570 plemićki naslov. Deceniji nakon smrti toga velikog umjetnika dosudili su mu udes što ga je s njim podijelila sva muzika XV i XVI st.: on je postepeno pao u zaborav; tome je pogodovala nova umjetniĉka orijentacija baroka, a za njim rokokoa i klasike. Zanimanje za Lassova djela oţivjelo je istom u XIX st., usporedno s procvatom muziĉko-historijskih istraţivanja i s uspješnim nastojanjima oko obnove crkvene muzike. Njegova djela postaju tada sve pristupaĉnija u brojnim novim izdanjima i izvedbama. U povijesti muzike L. je nesumnjivo jedan od najvećih li kova, a u XVI st. svakako najveći kompozitor što ga je, uz Palestrinu, dalo to razdoblje. L. je velik umjetnik renesanse. Dok je Palestrina sve svoje stvaralaĉke sile stavio u sluţbu gotovo samo crkvene muzike, L. je mnogo svestraniji. Istina, mnoga njegova velika djela pripadaju crkvenoj muzici, ali širina njegova univerzalnog duha ... ._ nije se mogla zadrţati jN , samo na njoj. Utisci, što ih je u mladim danima primio mijenjajući boravišta i okoli'I II I i 1 nu, suviše su bili raznovrsni i bogati; oni elcifct. su trajno utjecali na Lassovo umjetniĉko htijenje budeći u njemu ljubav k prirodi i ĉov jek u. P oţ ud no upijajući muziĉke elemente, potjecali oni iz tradicionalne nizozemske polifoni-ĉke misli, iz sunĉanih italijanskih madrigala villanella i moresca ili iz francuske elegancije chansona, L. je golemom sintetiĉkom snagom izgradio vlastiti umjetniĉki jezik kojim se izdiţe iznad pravaca i 1* Ic 1 Ion
L
^-
smjerova.
Kao
pravi
O. Dl LASSO. Misa Supa- linum bonum, frag- renesansni ĉovjek, L. unosi u stvaranje inment. NUK, Ljubljana
428
LASSO
dividualnu notu; izbjegavajući Palestrininu općenitost, on polazi od ljudskih pobuda, pa osvjetljuje ljudske strepnje i ĉeţnje. U svojim djelima dodiruje bogatu ljestvicu raspoloţenja, medu kojima se posebno istiĉe smisao za humor, ponekad renesansno soĉan i smion. L. je s Palestrinom završna karika u razvoju vokalne polifonije, od Ars Antiquae do kraja XVI st. Po navedenim svojim osobinama on nagoviješta, meĊutim, nova vremena muziĉkoga baroka u kojima će, pod renesansnim utjecajima, ĉovjek, sa svojini bolima i radostima, na poseban naĉin ući u središte muziĉkog stvaranja i doţivljavanja. L. nije ostavio instrumentalnih kompozicija, ali je na podruĉju vokalne muzike dotakao sve postojeće oblike. Na podruĉju crkvene muzike napisao je velik broj misa, moteta, psa-lama, magnificata, ofer-torija, himni, Stabat Mater, Te Deuma, itd. Njegove mise (oko 50) ne ubrajaju se u njegova najuspjelija djela. Vjerojatno je osjećao neku sputanost u nepromjenljivosti liturgijskoga misnog teksta; njegovu ţivom, pokretnom duhu trebao je uvijek drukĉiji izvor nadahnuća (o-tuda zacijelo i golem broj Lassovih moteta). Najpoznatije su i najvrednije Lassove mise Laudate dominum, Puis-que j' ai perdu, Missa quinti toni, Qual donna, Beatus qui intelligit. Za sebe stoji snaţan majstorov rekvijem, peteroglasna Missapro defunctis. Pravog, genijalnog Lassa treba potraţiti u njegovim motetima kojih je napisao oko 1200, mnogo više nego ijedan drugi kompozitor prije i poslije njega. Tu je on dao sintezu svega što je na podruĉju moteta nastalo do njegove pojave. Ujedno je ovdje posvjedoĉio i neizmjernu snagu u individualnom tretiranju najrazliĉitijih tekstova. U svojim motetima L. gdjekad piše ugledajući se u nizozemske majstore — upuštajući se i ovdje u vrtoglavu igru zapletenih samostalnih glasova. Drugdje slijedi venecijanska dostignuća, pa ostvaruje akordiĉko stupovlje. Posebna obiljeţja podaje Lassovim motetima preuzimanje nekih postupaka iz madrigalistiĉke tehnike: tonsko slikanje (doĉaravanje znaĉenja pojedinih rijeĉi, izraza, reĉenica s pomoću prikladnih tonskih pomaka), bojadisanje i sjenĉanje vokalnoga stavka (promjenama u broju Cl. Dl LASSO 1 muziĉka Minijatura H. glasova, te miješanjem i suprotstavljanjem razliĉitih registara), iskorišćivanje zanimljivih harmonijskih vrijednosti (karakteristiĉna je povremena i ukusna upotreba orgelpunkta). Lassovi moteti pisani su za razliĉite sastave, od dvoglasnih do dvanaestoro-glasnih. Moţda je najviše uspio u petoroglasnim motetima koji su i najbrojniji. Ovamo idu dragulji Lassove umjetnosti: Tristis est onima mea, Adoramus te Christe, Gustate et videte, Justorum animae. Medu ostalim Lassovim crkvenim kompozicijama snaţno se izdiţu Pokajniĉki psalmi, jedno od najĉuvenijih muziĉkih djela XVI st., uzbudljiva slika slomljene duše do koje jedva gdjekad dopire traĉak nade. Lassova svjetovna djela nastala su na talijanske, francuske i njemaĉke stihove. Najbrojnije su kompozicije s talijanskim tekstovima. L. je za svoga dugogodišnjeg boravka u Italiji temeljito upoznao talijansku umjetnost madrigala i villanelle. Lassovi
talijanski madrigali, kojima su autori tekstova ponajĉešće Petra Ariosto i Tasso, odrazuju svijet srodnih djela iz Italije i njih raznovrsnost sadrţajnih elemenata od pastirrkih, idiliĉnih raspi ţenja, preko ljubavne ĉeţnje i boli do prijenosa dramskih odlom iz popularne commedie dell'arte i spiritualnih meditacija. Last su madrigali pisani za 4, 5 i 6 glasova; najvredniji su šeste glasni. U villanellama polifoniĉko tkivo nije onako sloţeno u madrigalima. Za svoje villanelle je posuĊivao gdjekad i 01 nalne talijanske melodije koje je povjeravao tenoru i kontrapun ĉki obraĊivao u drugim glasovima. U kompozicijama na talijar tekstove primjenjuje L. vrlo ukusno tehniku »jeke« kojoj je iz u specifiĉnosti venecijanskoga dvozbornog stila. Lassova univer nost oĉituje se i u 1 govim nastojanjima dramske muzike 1 se potkraj njegova ţii tek raĊala, iako joj preteĉe javljaju u c lom XVI st. Tu v spomenuti Lassovu 1 ziku za moresce, n dramske prizore, madrigalistiĉki tretii šaljive dijaloge iz c medie delV arte. OVJ idu i muziĉke toĉke ih je napisao za bi de cour, izveden u rizu prigodom kru: nja Henrika III za p skog kralja. L. je poznavao i boko cijenio tadanji 1 ziĉki i knjiţevni ţ Francuske. Kompon jući francuske stih podjednako se obrać renesansnoj klasicis koj poeziji pjesnika ok ljenih u grupi Plejat C. Marotu, ĉija su d gdjekad bliska ţivotu roda. Pišući svoje eh sone, L. pokazuje raznolikost te vrste u danjoj francuskoj mu; tu se susreću ljuba raspoloţenja, poneka rotiĉki drska, te idili šaljivi, satiriĉki i di ugoĊaji, sad s jaĉ sad sa slabijim udje kontrapunktiĉkih vje na, ali uvijek u gr: ĉama francuskog uk i elegancije koju je si trani L. divnom spos nošću ubrzo umio milirati. Kompozicija njemaĉki tekst ost; je L. razmjerno naji nje. U njima se drţi me bliske jasnoj i [ kapela bavarskog glednoj villaneili. vojvode. Muelicha MeĊu Lassovim uĉenicima najĉuveniji su hannes Eccard i Leonhard Lechner. DJELA. Definitivan popis Lassovih kompozicija nije moguće sast dok ne budu izdana njegova ukupna djela. Ovaj popis donosi pregled Lass kompozicija tiskanih do kraja XVII st. On je sastavljen uglavnom prema bliografskim djelima R. Eitnera (Chronologisches Verzeichnis der gedruc Werke von H. L. v. Hassler und O. de Lassus, Berlin 1874 i Quellen-Lexi 1902). Jvlise: Ite rime dolenti, 1574; Missae . . . cunt cantico beatae Mariae, I Liber missarum, 4-gI. i 5-gl., 1581; Missa Quand'io penso al martire, 4 1582; Missa quinti toni, 4-gl., 1582; Missa Locutus sum, 6-gl., 1587; M Beatus qui intelligit, 6-gi., 1587; Missae decem, 4-gl., 1588; Missae, 5-gl. i 61591; Misa In die tribulationis, 5-gl., 1607; Missa Dixil Joseph, 6-gl., If Missa Or sus a cou, 4-gl-, 1607; Missa Credidi propler, 5-gl., 1608; M\ posthumae, 6-gl. i 8-gl., 1610; Missa In te Dotnine speravi, 6-gl., 1613;
LASSO — LATOUR pozicije Lassova sina Rudolfa); Magnum opus musicum zbirka od 576 moteta za 2—12 glasova; Sacrae Lectiones novem ex Propheta Job, 4-gl., 1565; Magnificat, 4-gl-> 5-g'-* 1567: I i II knjiga Moduli, 5-gl., 1571; Moduli, 4-gl. i 8-gl., 1572; Moduli, 6-gl., 7-gI. i 12-gl., 1573; IH knjiga Moduli, 5-gl., 1573; Patrocinium musices, 5 sv.; moteti, mise, oficiji, pasija, lekcije, magnifikat, 1573—76; Moduli, 3-gl-, 1576; Moduli, 4-gl. do 9-gl-, 1577; Ocfo cantica divae Mariae virginis, 5-gl- magnifikat, 1578; Ocfo cantica divae Mariae virginis, 4-gl., 1581; Lectiones sacrae novem, 4-gl., 1582; Psalmi Davidis poenitentiales, 5-gl., 1584; Jeremiae lamentationes, 5-gl., 1585; Patrocinium musices, 13 4—6 gl. magnifikata, 1587; Deutsche Psalmen, 3-gl., 1588; Lacrimae di San Pietro, 7-gl., 1595; Cinguante psaumes de David, 5~g^» 1597! Prophetiae Sibyllarum, 4-gl., 1600; Jubilus B. Virginis, 100 5—10 gl. magnifikata, 1619. — I knjiga 5-gl. madrigala, 1555; I knjiga 4-gl. madrigala (sadrţi i villanelle, chansone i motete), 1555; II knjiga 5-gl. madrigala, 1559; II knjiga 4-gl. madrigala, 1560; III knjiga 5-gl. madrigala, 1563; IV knjiga 5-gl. madrigala, 1567; Madrigali novamente composti, 5-gl., 1585; Madrigali, 4-gl. do 6-gl., 1587; VII knjiga madrigala, 4gl., 1588; I I I knjiga chansona, 4-gl., 5-gl. i 6-gl., 1560; I knjiga 4-gl. chansona, 1564; IV knjiga 4-gl. i 5-gl. chansona, 1564; I i II knjiga 4-gl. i 5-gl. chansona, 1570: Melange d'OrlanĊe de Lassus 4—10 gl. chansoni, 1570; 5-gl. chan-soni, 1571: Tresor de musique 4—6 gl. chansoni, 1576; La Fleur de chansons 4-gl., 5-gl-, 6-gl- i 8-gl., 1592; Neue deutsche Liedlein, 5-gl., 1567; Deutsche Lieder, 5-gl.; II dio, 1572; 6 Cantiones latinae, 4-gl., 6 deutsche Lieder, 4-gl., 6 francuskih chansona, 4-gl., i 3 dijaloga, 8-gl., 1573; Deutsche Lieder, 5-gl.; III dio, 1576; Libro de Villanelle, 4-gl. do 8-gl., 1581; Deutsche geistliche und zvelttiche Lieder, 4-gl., 1582; Neue deutsche geistliche und zoeltliche Lieder, 4-gl., 1583; Continuation du Melange, 3—10 gl. chansoni, villanelle, madrigali, jedan pokajniĉki psalam, 1584; Neue deutsche und etliche franzosiche Gesange, 6-gl., 1590. NOVA IZD.: mnogo Lassovih kompozicija objavljeno je i za njegova ţivota i kasnije u razliĉitim zbornicima. U novije vrijeme obj. su Lassova djela, medu ostalima: F. Commer (12 moteta i psalme u VII i VIII sv. zbirke Collectio operum musicorum Batavorum te 12 misa, rekvijem, 22 magnifikata, 69 cantiones, 44 njemaĉka moteta i više psalama u V—XII sv. zbirke Mušica sacra), K. Proske (2 mise, 26 moteta u zbirci Mušica divina), R. J. Maldeghem (više moteta i pjesama u zbirci Tresor musical), H. Expert (30 4-gl. chansona), S. Dehn (Pokajniĉki psalmi, 1838), H. Bauerle (moteti; pokajniĉki psalmi, 1905 i 12 himni, 1936). God. 1894, u redakciji F,. X. Haberla i A. Sandbergera, poĉelo je izdavaĉko poduzeće Breitkopf & Hartel objavljivati cjelokupna djela O. di Lassa. Od pred viĊenih 60 sv. izašlo je do 1927 god. 21 sv. Izdavanje je tada obustavljeno; na stavljeno je istom 1956 (Barenreiter-Verlag), povodom 400-godišnjice Lassova stupanja u sluţbu miinchenskoga dvora. Redaktor je W. Boetticher. U I, III, V, VII, IX, XI, XIII, XV, XVII, XIX i XXI sv. objavljeno je, u redakciji F. X. Haberla, svih 576 moteta zbirke Magnum opus musicum. — Nekoliko Lassovih pisama izdao je E. van den Straeten (Cinq lettres intimes de Roland de Lassus, Gand 1891). LIT.: H. Delmotte, Notice biographique sur Roland Delattre, connu sous le nom d'Orland de Lassus, Valenciennes 1836 (njem. 1837). — A. Mathieu, Biographie de Roland de Lattre, Mons 1851. — W. Bdumker, Orlandus de Lassus, der letzte grosse Meister der niederlandischen Tonschule, Freiburg i. Br. 1878. — E. Destouches, Orlando di Lasso, Ein Lebensbild zum 3. Centenarium seines Todestages, Miinchen 1894 — J. Declive, J. R. de Lassus sa vie et ses oeuvres, Mons, 1894. — A. Sandberger, Beitrage zur Geschichte der bayrischen Hofkapelle unter Orlando di Lasso, I, Leipzig 1895. — F. X. Haberl, Svnchronistische Tabelle iiber den Lebensgang und die Werke von Giovanni Pierluigi da Palestrina und Orlando di Lasso, KMJB, 1894. — A. Sandberger, Orlando di Lasso. Per il terzo centenario della sua morte, Note storiche, RMI, 1894. — T. Mantovani, Orlando di Lasso, Milano 1895. — A. Sandberger, R. Lassus' Beziehungen zur italienischen Literatur, SBIM G, 1903—04. — Isti, R. Lassus" Beziehungen zu Frankreich und zur franzosischen Literatur, ibid., 1906—07. — H. Bauerle, Die »Sieben Busspsalmen« des Orlando di Lasso. Musikphilologische Studie (disertacija), Leipzig 1906. — E. Schmitz, Orlando di Lasso, Leipzig 1915 (novo izd. 1954). — E. Closson, Roland de Lassus, Turnhout 1919. — Ch. Van den Borren, Orlande de Lassus, Pariš 1920 (III izd. 1930; nova, skraćena monografija, Bruxelles 1943; tal. prijevod Milano 1944). — R. Casimiri, Orlando di Lasso, maestro di cappella al Laterano del 1553, Roma 1920. — Ch. Van den Borren, Orlando di Lasso et la musique instrumentale, RM, 1922. — A. Sandberger, Orlando di Lasso und die geistigen Stromungen seiner Zeit, Munchen 1926. — L. Behr, Die deutschen Gesange Orlando di Lassos (disertacija), Erlangen 1935. — E. Lowinsky, Das Antwerpener Motettenbuch O. de Lassos (disertacija), Heidelberg 1935. — L. Balmer, Orlando di Lassos Motteten, Bern 1938. —J. O. Huschke, O. di Lassos Messen (disertacija), Munchen 1939. — J. Schmidt-Gorg, Palestrina und Lasso, Bonn 1944. — F. Blwne, Lasso und Palestrina, Deutsche Musikkultur, 1944. — R- Wilder, The Masses of O. di Lasso (disertacija), Cambridge, Mass. 1945 - — J- J- Bezdek, The Harmonic and Contrapunctal Style of O. de Lassus (d isertacija), Rochester 1946. — W. Boetticher, O. di Lasso und seine Zeit (I sv.), Kassel i Basel 1958. — H. Lcuchtmann, Die musikalischen Wortausdeutungen in den Motetten des Magnum opus musicum von Orlando di Lasso, Strasbourg i Baden -Baden 1959- — Isti, Orlando di Lasso, MGG, VIII 1960. — F. X. Haberl i A. Sand berger, Predgovori za pojedine sveske izdanja cjelokupnih Lassovih djela. — W. Boetticher, Aus Orlando di Lassos Wirkungskreis, Kassel 1963. J. As.
2. Ferdinand, kompozitor (Munchen, oko 1560 — 27. VIII 1609). Sin Orlanda; od 1583 ĉlan Dvorske kapele u Miinchenu, od 1585 u sluţbi vojvode Friedricha Hohenzollerna u Hechingenu i zatim ponovno na dvoru bavarskog vojvode u Landshutu i Miin■chenu (od 1602 kapelnik). DJELA: Cantiones sacrae suavissimae a 6 v., 1587—88 i Apparatus musicus a 8 i>., 1622. U zbirkama Orlanda di Lassa: 3 kompozicije u Tertium opus musicum, 1588; 12 kompozicija u Cantiones a 5 v., 1597 i 4 kompozicije u Liber I. Cantiones sacrae Magnificat vocant a 5 e 6 v. } 1602; uz to 14 crkvenih djela u drugim zbirkama onoga doba. — Zajedno s bratom Rudolphom posthumno izdao oĉeva djela u zbirci Aiagnum opus musicum, 1604.
3. Rudolph, orgul j aš i kompozitor (Munchen, oko 1563— 1626). Brat Ferdinanda; od 1589 orguljaš na bavarskom dvoru, 1609 imenovan dvorskim kompozitorom. DJELA: Selectae aliquod cantiones a 4 v., 1606; Circus symphoniacus commissi in arenom Phonomachi 12, u, 9, saepe plures pauciores, 1607; Triga mušica, qua Missae odaegue Marianae triplice jugantur; in Viadanae modo, cum vocibus 4, 5, 6 commissae, 1612; Virginalia Eucharistica, 1615; Ad sacrum corrvivium modi sacri, novi ed selecti, 1617; Alphabetum marianum triplici cantionum, 1621; CynĊeum Melos, 1626 i Missae (izgubljeno). U zbirkama Orlanda di Lassa: 25 kompozicija u Teutsche Psalmen: geistliche Psalmen, mit dreyen Stimmen, 1588; 7 kompozicija u Cantiones sacrae a 6 v., 1601; uz to 24 crkvene kompozicije i i svjetovna, takoĊer Missa super »Vestiva i colli«, u zbirci Missae quinque F. Lindnes?,
429
1590. — S bratom Ferdinandom posthumno izdao oĉeva diela u zbirci Magnum opus musicum, 1604.
LASZLĆ, AIexander (Sandor), madţarski pijanist, dirigent i kompozitor (Budimpešta, 22. XI 1895 —). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti (A. Szendv, A. Kovacs, V. Herzfeld). Od 1915 koncertantni pijanist u Berlinu i na turnejama sa orkestrom Bluthner. Od 1927 suradnik filmskih poduzeća u Geiselgasteigu (Munchen); 1933—38 u Madţarskoj. Od 1938 u SAD profesor na Institute of Design u Chicagu, 1944—48 u Hollywoodu i zatim na National Broadcasting Corporation^ sada vodi muziĉko nakladno poduzeće Guild Publications of Califor-nia. Pobornik ideje o muzici izraţenoj simultano zvukom i bojama, izumio poseban klavir Sonchromatoskop ( Parblichtklavier ) koji je prikazao 1925 na Festivalu u Kielu, te novi odgovarajući sistem notacije Sonchromographie. Njegov se instrument osnivao na kombinaciji muzike i usporedne projekcije uvijek novih slika koje su u tu svrhu izraĊivali likovni umjetnici. DJELA. ORKESTRALNA: Mechanized Forces. Za klavir i orkestar: 4D122; Holtyzoood concerto i The Ghost Train of Marshall Pass. — Kompozicije za klavir i za sonchromatoskop. — DRAMSKA. Plesne pantomime: Das Ma'r-chen; Marionetten, 1961; Die schb'ne O Sang, 1919; Panoptikum; Kehraus i Fairy-Tale. Scenska muzika. Filmska muzika (oko 1500 kompozicija za film i televiziju). — Solo-pjesme. — Monografija Die Farblichtmusik, 1925.
LASZL<3, Magda, madţarska pjevaĉica, sopran (Marosvasarhelv, 1919 —). Pjevanje uĉila na Konzervatoriju u Budimpešti i tamo 1943 debitirala na opernoj pozornici. MeĊunarodnu umjetniĉku karijeru zapoĉela 1946, kada se preselila u Rim. Podjednako su zapaţene njezine kreacije u operi i na koncertnom podiju. Nastupala na milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu, na Sveĉanim igrama u Glvndebourneu, u Njemaĉkoj, Austriji, Francuskoj, Švicarskoj, Italiji i dr. Posebno se istiĉe kao interpret djela suvremenih kompozitora. Snimila je mnogo gramofonskih ploĉa. LATENTNA HARMONIJA -> Harmonizacija LATILLA, Gaetano, talijanski kompozitor (Bari, 21. I 1711 — Napulj, 15. I 1788). Muziku uĉio u napuljskom konzervatoriju San Onofrio. Od 1738 zborovoda crkve S. Maria Maggiore u Rimu, od 1754 zborovoda na Conservatorio della Pietd u Veneciji gdje je od 1762 vodio i zbor crkve sv. Marka. Od 1772 ţivio u Napulju. L. je za ţivota uţivao veliku popularnost kao jedan od najistaknutijih predstavnika napuljske operne umjetnosti. Pokazivao je veliku tehniĉku spretnost, ali mu je nedostajala veća originalna invencija. DJELA: nekoliko instrumentalnih kompozicija. — Više od 40 opera (Demofoonte, 1738; Orazio, 1738; L'Olimpiade, 1752; Amore artigiano, 1761; Anti- , gono, 1775)- — Oratorij Onnipotenza e misericordia divina, 1739 i druga vokalna djela. — Crkvene kompozicije. LIT.: M. Bellucci, Saggio cronologico delle opere teatrali di G. Latilla, Japigia, rivista di archeologia, storia ed arte, 1934. — A. Mondolfi, Gaetano Latilla, MGG, VIII, 1960. — A. Giovine, Gaetano Latilla, Musicisti e cantanti lirici baresi, Bari 1968.
LA TOMBELLE, Fernand de, francuski orguljaš i kompozitor (Pariz, 3.. VIII 1854 — Chateau de Favrac, Dordogne, 13. VIII 1928). Uĉenik Konzervatorija u Parizu i C. Saint-Saensa. God. 1896—1904 predavao je harmoniju na Scholi Cantorum. SuraĊivao je u publikaciji Repertoire moderne de musiaue religieuse, a pisao je i ĉlanke za Tribune de St. Gervais. Sa svojim uĉiteljem A. Guilmantom pokrenuo 1878 Concerts d'orgue du Trocadero. L. ide u red najvećih francuskih boraca za reformu crkvene muzike na temelju tradicije. I u njegovu stvaralaĉkom radu najistaknutije mjesto pripada duhovnim djelima. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Antar; suite Impressions matinales, 1895 i Livres dy images, 1896; pavana, 1898; intermezzi. •— Gudaĉki kvartet; sonata za violinu i klavir. — Esquisses pittoresques za klavir, 1890; ciklus Des apres-midi sous les arbres za klavir, 1898. — ORGULJSKA: interludiji (2 sv.); Deux Cahiers sur des thimes gregoriens et populaires; Livres d'orgue (6 sv.); preludiji; tokate; fuge. — DRAMSKA : baleti La Muse fleurie i La Roche aux fe'es. Operete Un bon numero, 1892 i Un Reve au pays bleu, 1802. — VOKALNA: simfonija La Chasse za zbor a cappella, 1913. Oratoriji: Crux, 1904; Les Sept Paroles de Notre Seigneur en Croix; L' Abbaye i Jeanne d' Are. Kantate Ste Cecile i Ste Anne; Apotheose fleurie de la Cite za recitatora, bariton, zbor i duhaĉki orkestar, 1909; Le Chant du Travail za zbor i duhaĉki orkestar; zbirka zborova La Legende de la Glebe (2 sv.), 1912—13; solo-pjesme. — Tri mise; nekoliko crkvenih zborova; moteti i druga crkvena djela. — SPISI: L' Oratorio et la cantate i Methode d' harmonium. LIT.: G. Ferchault, Fernand de La Tombelle, MGG, VIII, 1960.
LATOUR, T., francuski pijanist i kompozitor (Pariz?, oko 1766—1837). Na naslovnim stranicama engleskih izdanja njegovih djela redovito se javlja inicijal T., pa se pretpostavlja da bi mogao biti u srodstvu ili ĉak identiĉan sa suosnivaĉem glasovitog engleskog nakladnog poduzeća ~> Chappell & Co.> koji se zvao Francis Tatton Latour. Prema Fetišu, L. je za francuske Revolucije prebjegao u London i uskoro postao pijanist princa od Wallesa. Prije smrti vratio se u Pariz. Komponirao je s lakoćom, preteţno klavirska djela. DJELA (izbor): A Military Concert for the Pianoforte zvith Accompaniments, oko 1810; A Second Concert for the Pianoforte, oko 1810. — Three Sonatas for
430
LATOUR
the Pianoforle or Harpsichord, tvith an Accompaniment for a Violin and Vc. op. i, oko 1796; Tzvo Sonatas for the Pianoforte with an Accompaniment for Flute or Violin op. 2, oko 1796; Tzvo Sonatas for the Pianoforte zvith an Accompanimeni for Flute or Violin op. 3, oko 1796; 10 uvertira za klavir uz pratnju violine op. 7, oko 1797 i kasnije. — KLAVIRSKA: A Gr and Sonata for the Pianoforte op. 8, cko 1810; Le Retour de Windsor, a Nezv Sonata for the Pianoforte, oko 1811: 4 sonatine; Imitations of Many of the Most Eminent Professors in 26 Variaiions for the Pianoforte, 2 serije, oko 1810; brojne varijacije; fantazije; ronda; divertimenti i dr. — Priruĉnik Latour's Nezv and Improved Method of Instruction for the Pianoforte, 1827. —- The Sacred Annual comisting of Six Nezu Devotional Mclodies for One or Three Voices, 1836. LIT.: F. J. Feds, Biographie universelle des musiciens et bibliographie generale de la musique, 8 sv.. Bruxelles 1835—44. — Ch. Cudtvorth, T. Latour, MGG, VIII, 1960.
LATTUADA, Felice, talijanski kompozitor (Caselle di Morimondo kod Milana, 5. II 1882 — Milano, 2. XI 1962). Studirao na Milanskom konzervatoriju; od 1935 direktor Muziĉke škole u Milanu. L. je prvenstveno operni kompozitor, nastavljaĉ tradicije talijanske operne umjetnosti XIX st. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia romanika, 1912; simfonijska pjesma La Consacrazione del Bardo, 1931; suita Juvenilia; Visione medioevale, 1932; Cimitero di guerra, 1934; Incanti della notte, 1954; Divertimento rustico, 19545 // Mistero della Passione di Cristo; preludij i fuga. — Dva gudaĉka kvarteta; sonata za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije (12 preludija). — DRAMSKA. Opere: La Tempesta, 1922; Sandha, 1924; Don Giovanni, 1929; Le Preziose ridicole, 1929; La Caverna di Salamama, 1938 1 Caino, 1957. Filmska muzika. ■— VOKALNA: Canto augurale per la Nazione eletta za tenor, zbor i orkestar, 1933: madrigali: solo-pjesme. — Autobiografija La Passione dominante, 1951 r
LATVIJSKA MUZIKA. Pokrštavanje u XII st. znaĉilo je za latvijski narod gubitak politiĉke nezavisnosti i poĉetak njemaĉke vlasti. Latvijska je pjesma bila zatirana; infiltrirala se njemaĉka duhovna i svjetovna pjesma. Ipak je i iz prvoga razdoblja poslije pokrštavanja saĉuvan velik broj narodnih pjesama. O latvijskom pjevanju u XIII—XVI st. govori Fridericus Menius (»Svntagma de origine Livonarum« 1632). Glavni su instrumenti staroga narodnog instrumentarija: kokles, vrsta harfe sa širokim i dugim rezonantnim dnom i sa 5—7 ţica; aţarags, goveĊi ili kozji rog s usnikom i 3—4 rupice; bungas bubnjevi; stabule, sivilpe, jednostavni duhaĉki instrumenti. Narodne pjesme novijeg doba imaju širi ambitus (do oktave), melodiĉnije su, a ritmiĉki šarolikije i karakteristiĉnije. Pjevaju ih pojedinci ili zbor, jednoglasno ili u oktavama. IzgraĊivanje latvijske nacionalne umjetniĉke muzike u XIX st. tijesno je povezano s nacionalnim preporodom. U to se vrijeme zapisuju narodne pjesme s tekstovima i napjevima, te instrumentalne plesne melodije. Prvi pokušaji stvaranja nacionalne umjetniĉke muzike temelje se na otkrivanju toga muziĉkoga folklornog blaga i oslanjaju se na narodne pjesme nazvane skupnim imenom dainas. Prve latvijske umjetniĉke kompozicije zapravo su obradbe narodnih pjesama za ĉetvoroglasni zbor. Poslije poĉetnih pokušaja J. Cimzea (1814—1881) i E. Vignersa (1850—1933), put umjetniĉkoj obradbi narodne pjesme pokazao je uĉenik A. Rim-skiKorsakova A. Jurjdns (1856—1922). Komponirao je orkestralna djela (narodne plesove), komornu muziku, zborove, pjesme. Bio je i zasluţan sabiraĉ narodnih napjeva. Vrhunac u umjetniĉkoj obradbi narodnih pjesama dosegao je E. MelugaiHs (1874—1954), koji je razvio izvoran, dosljedno dijatonski naĉin njihove harmonizacije. Njegovoj školi pripadaju J. CiruJis, J. Graubinš, V. Ozolinš, A. Salaka, A. Abels. Narodne je melodije obraĊivao i teoretiĉar P. Jurjdns. Preteţno su to bile obradbe za zborne sastave. Zborno se pjevanje osobito razvilo u XIX st. i imalo veliko znaĉenje u latvijskom muziĉkom ţivotu. Prvi latvijski pjevaĉki festival bio je u Rigi 1873; sudjelovalo je oko 1000 pjevaĉa. Daljnji festivali uz sudjelovanje sve većeg broja pjevaĉa bili su 1880, 1888, 1895 i 1910. Po tim se festivalima Latvija proĉula po ĉitavoj Evropi, a njihov je utjecaj na razvoj muziĉke prosvjete u zemlji bio golem. God. 1926 postojalo je više od 200 stalnih zborova. Pored kompozicijskoga pravca koji se oslanjao na muziĉki folklor, razvio se u drugoj polovini XIX st. klasiĉno-romantiĉni stil, orijentiran prema evropskim uzorima. Bez oslona na narodnu motiviku prvi je komponirao K. Baumanis (1835—1905), kompozitor latvijske narodne himne. Kompozitori toga pravca bili su i N. Allundns, J. Jurjdns, J. Karklinš, A. Kaulinš, simfoniĉar J. Sprogyis, J. Straume i dr. Najistaknutiji latvijski kompozitor bio je J. Vitols (1863—1948;. Uĉenik N. Rimski-Korsakova, profesor Petrogradskoga konzervatorija i od 1919 direktor Konzervatorija u Rigi, autor simfonije, simfonijskih pjesama, uvertira, suita, komornih i klavirskih djela, Vitols je pravi utemeljitelj instrumentalne kompozicijske škole u Latviji. Usprkos kozmopolitskoj usmjerenosti, u njegovoj muzici izrazite su i specifiĉne nacionalne crte. Njegovi su uĉenici medu ostalima V. Jureviĉs, H. Ore, K. Martinovskis, L. Reinhold, J. Reinhold, A. Valle, B. Valle, P. Šuberts, B. Sosdrs, M. Vitins, J. Vitolinš. Najvaţniji Vitolsov uĉenik Jazeps Medini f 1877—1947), autor dviju opera, 70 zborova i više od 100 pjesama, koji je uveo novija kompozicijska sredstva u vokalnu muziku. AlfreĊ Kalninš (1879—1951), drugi
LAUBER znaĉajni kompozitor Vitolsove generacije, više se priklanja n; nalnom smjeru. Komponirao je prvu latvijsku nacionalnu o 'Banjuta« (1920). Posljednji vaţniji muziĉar nacionalnog pravca je Jdnis M, (1890), plodan instrumentalni i operni autor, izvrstan kok Kod slijedećih generacija kompozitora vidljivi su utjecaji no stilskih gibanja. Razliĉite suvremene pravce slijede V. Dar A. Feils, T. Kalninš, O. Kreišmanis, J. Norvilis, A. Siliš i te najdarovitiji J. Zdlits i J. Kalninš. Kalninš nastavlja s y strane tradiciju XIX st. uspjelim obradbama folklorne mu a s druge strane komponira atonalno. Vaţniji kompozitor XIX st. nadalje jesu E. Ddrzinš, J. Kade, D. Milits, A. Or Ozols, O. Sepskis, K. Zigmunds, J. Ivanov, J. Kepitis. U Rigi je postojala u XIX st. njemaĉka opera. God. 1 na privatnu inicijativu utemeljena je prva latvijska opera, je 1918 osnovana latvijska republika, opera je procvala pod ur niĉkim vodstvom J. Vitoha, a od 1919, kad je nazvana Narod operom, pod vodstvom J. Zdlitsa i T. Reitersa. Prije osloboĊenja Latvijci nisu imali vlastite muziĉke šl nego su studirali obiĉno na Petrogradskom ili Moskovskom zervatoriju. God. 1919 utemeljen je Konzervatorij u Rigi, a z više muziĉkih škola u provinciji. Od latvijskih muziĉkih umjetnika najpoznatiji su operni vaĉi R. Berzinš, A. Kaktinš,J. Niedra, P. Sakss, M. Vetra; ! certni pjevaĉi M. Vigner-Grinberg, A. Benefelde, A. Liberte bane, M. Brechmane-Štengyele; pijanisti L. Betinš, K. Zakal B. Rogge; orguljaši P. Jozuus i M. Gubens te violonĉelist O. gelmanis. Prvi je muziĉki ĉasopis na latvijskom jeziku Mm Druva (1906; urednik O. Kahlinš). LIT.: A. Jurjdns, Latvju tautas muzikas materiali (1—6), Riga iS 1926. — E. Melngailis, Latviešu dancis, Riga 1949. — Af. Grinfelds, Pad latvijas muzikas 10 godi, Karogs, 1950. — E. Darziuš, Par muziku. Rakstu jums, Riga 1951. — E. Aielngailis, Latviešu muzikas folkloras materiali (3 Riga 1951—53- — J- Vitolinš, Latviešu padomju masu dzjesmas proble Literatura un maksla, 1952. — O. Fpaaumuc, KpaTKiie 6norpad}MH JlaTbtm K0MH03HTopoB, Riga 1955- — i?. BumojiuHb i H. rpwH$e.ibd, JlaTBMH CCCP (II izd.), MocKBa 1957. — Jaunais Rigaš teatris, 1908—1915, 1958. — K. KyHĈ3UHb, JlaTBHilCKiiH Tearp, MocKBa 1963. R. i
LAUB, 1. Ferdinand, ĉeški violinist i kompozitor (Prag I 1832 — Gries, Tirol, 17. III 1875). Violinu uĉio na Konze toriju u Pragu (M. Mildner). Ĉlan Pruskog dvorskog orkesl Berlinu (1855—63) gdjeje od 1855 bio nastavnik nakonzervatc J. Sterna i prvi violinist gudaĉkog kvarteta. Od 1866 pred; na Konzervatoriju u Moskvi; tamo je nastupao i kao diri; 1 kao prvi violinist gudaĉkoga kvarteta. Koncertirao u Aus Njemaĉkoj, Francuskoj, Engleskoj, Danskoj i Rusiji. Ugle komorni muziĉar; njegov se berlinski kvartet osobito odliki izvedbama posljednjih Beethovenovih kvarteta. Uz violinska 1 komponirao i operu Die Griesbd'cker. 2. Vaša, kompozitor i violinist (Berlin, 31. XII 1 — Habarovsk, 23. XI 1911). Sin i uĉenik Ferdinanda; stud kod K. Bendla i na Orguljskoj školi u Pragu (1879). Isprva ai ţiran kao zborovoda u ansamblu D. Agrenjeva Slavjanskog 1881 nastavnik muzike na Katarinskom institutu u Mos uz to koncertirao. Od 1900 djelovao na ruskom Dalekom Isl (Port Artur, Vladivostok). DJEL\: uvertira Hektor a Andromacha; Serenada za gudaĉki orke — Više klavirskih kompozicija. — Kompozicije za muški i ţenski zbor; pji t Slazuische Lieder; Pisne ve slohu nar.). LIT.: F. Ţidek, Ferdinand Laub, Praha 1946. — JI. C. VuHiovpi . r Iay6, MocKBa 1951. — B. Šich, Ferdinand Laub, Praha 1951.— Z. Vyb Laub, Ferdinand i Vaša, MGG, VIII, 1960.
LAUB, Thomas Linnemann, danski kompozitor i m kolog (Langaa, Nvborg, 5. XII 1852 — Gentofte kraj Kobenha 4. II 1927). Studij završio na Konzervatoriju u Kobenhavi 1882—83 boravio u Italiji, prouĉavajući klasiĉnu vokalnu r. foniju. Do 1925 crkveni orguljaš u Kobenhavnu, kao kompo2 znatno utjecao na razvoj danske crkvene muzike poĉetkom X> DJELA. CRKVENA: Kirkemelodier, 4st. udsatte til Brug ved Gudstjent 3 sv., 1888—90; 80 rytmiske Koraler uden Harmonisering, 1888: Udvat Sabnemelodicr i Kirkeslil, 2 sv., 1896—1902; Forspil og Aielodier. Forsog i kestil, 1909; Dansk Kirkesang. Gantle 0$ nye Melodier, 1918; Tilloeg til L Kirkesang- 1920; Aandeligc Sange 192S; 24 Salmer og 12 Folkeviser ud for 2 og 3 lige Stemmer, 1928 (sa M. Wotdikeom). — SVJETOVNA: i musik fra det 17. og 18. Aarhundrede, 1684? (sa F. Rungom); IO Gamle dc Folkeviser udsatte for blandel Kor, 1890; Danske Folkeviser med gamle Melo 2 sv., 1899—1904; En Snes danske Viser, 2 sv., 1915—17 (sa C. Nielsen Tolv Viser og Sange af danske Digtere, 1920; Ti Aarestrupske Ritorneller, I Folkehojskolens Melodibog, 1922 (sa C. Nielsenom, C. Aagaardom i O. Ring« 30 danske Sange fer 3 og 4 lige Stemmer, 1922. — SPTSI: Vor Aiusikundervi. og den musikalske Dannelse, 1884; Om Kirkensangen, 1887; Luther Kirke. 1891 i Musik og Kirke, 1920. LIT.: P. Hamburger, Thomas Laub, hans Liv og Getning, Koben.1 1891. — -V. Sehiorring, Thomas Linnemann Laub, MGG, VIII, 1960.
LAUBER, 1. Joseph, švicarski kompozitor (Ruswillkod Lu na, 25. XII 1864 — Annecv, 27. V 1952). Klavir i kompoziciju 1 u Zurichu, Miinchenu i Parizu (J. Massenet). Bio je nasta\
LAUBER — LAURENTIUS VON SCHNUFFIS na Konzervatoriju u Ziirichu. Napisao preko 200 djela gotovo svih muziĉkih vrsta. Imao je afinitet prema francuskoj muzici XIX st. kao i narodnoj muzici svoje domovine. DJELA. ORKESTRALNA: 6 simfonija; simfonijeta. Simfonijske pjesme: Sur l'Alpe; Chant du soir i Le Vent et la vague. Dva koncerta za klavir; 2 koncerta za violinu; koncert za flautu; koncertna fantazija za violonĉelo i orkestar. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta; klavirski trio; klavirski kvartet; klavirski kvintet; kvintet za 2 trublje i 3 trombona; duhaĉki oktet; 3 sonate za violinu i klavir; Suite medievale, za flautu i harfu. — Klavirske kompozicije. — Opera Die Hexe; 7 sveĉanih igara. — VOKALNA: oratoriji Ad gloriam Dei i K'eltenddmmerung; kompozicije za sole, zbor i orkestar; zborovi; solo-pjesme. — Te Deum. — Quelques considerations sur la voix chante'e a Vusage de la ieunesse, 1894.
2. Ćmile, kompozitor (Luzern, 6. XI 1866 — St.-Aubin kraj Neuchatela, ir. XI 1935). Brat Josepha; muziku studirao u Frankfurtu na Majni, Beĉu (A. Bruckner) i Parizu. Djelovao u St.-Aubinu kao gimnazijski nastavnik i uz to predavao muziku na Teološkom fakultetu u Neuchatelu. L. je sakupio i objavio brojne stare švicarske narodne napjeve, utemeljio mjeseĉnik L'Orpheus i reorganizirao vojniĉku muziku. Istakao se i svojim radom u društvu švicarskih muziĉara. DJELA. DRAMSKA. Historijske opere: Chalamala, 1910; La Gloire qui chante, 1918; La Mob', 1936; La Cite sur la montagne (sa bratom Josephom). Sveĉane igre: Fete de la Vigne, 1925; La Ruche bourdonne, 1927; Le Temps des
LAUDE (lat. laudes pohvale; tal. laude). i. Drugi dio ĉasoslova koji se nadovezuje neposredno na matutin, a po sastavu je sliĉan vesperama, jer se sastoji od 5 psalama s antifonama, od kapitula, himna, verzikula i responzorija, te kantika Benedictus Dominus Deus Israel.
2. Talijanske duhovne popijevke, jednostavne grade i puĉkoga karaktera koje su od XIII do sredine XIX st. bile glavni repertoar narodne crkvene muzike. Postanak lauda povezuje se najprije s djelatnošću sv. Franje Asiškog (1182—1226), a zatim s razliĉitim bratovštinama i društvima koja su promicala crkveno puĉko pjevanje (tzv. Companie de Laudesi ili Laudistf). L. je upotrebljavao u Rimu sv. Filip Neri (1515—1595) kod svojih duhovnih konferencija kao popratnu muziku iz koje se kasnije razvio oratorij (prema »oratoriumu«, tj. prostoriji za molitvu, gdje su se odrţavale spomenute konferencije). Muziku za Nerijeve konferencije, po uzoru na stare laude, pisali su, meĊu ostalima, T. L. de Victoria, G. Animuccia i G. P. da Palestrina. Uz rukopise u Firenci i Cortoni, vaţno je vrelo za prouĉavanje lauda ĉetvorodijelna zbirka Laudi Spirituali (3-gl. i 4-gl-) koju je objavio A. Gardano (Rim 1583). NOVA IZD.: zbirke lauda obj. su K. Jeppesen i V. Brondal {Die mehrstimmige italienische Laude um 1500, 1935) i F. Liuzzi {La Lauda e i primordi della melodia italiana, 2 sv., 1935). LIT.: D. Alaleona, Le Laudi... nei secoli XVI e XVII, RMI, 1909. — R. Casimiri, Laudi popolari del Seicento, Rassegna gregoriana, 1913. — E. J. Dent, The Laudi Spirituali in the XVI th and XVII th Centuries, Proceedings of the Musical Association, 1916—17. — G. M. Monti, Bibliografia della Lauda, La Bibliofilia, 1919—24. — K. Jeppesen, Die mehrstimmige italienische Lauda des XVI Jahrhunderts, Kongressbericht, Luttich 1930. — N. Garzi, Le Laudi di Cod. Cortenese, 1936. — J. Handschin, Ober die Laude, AML, 1938. — E. Kantorotvicz i M. Bukofzer, Laudes regiae, The Music of the Laudes, Los Angeles 1946. — F. Ghisi, Strambotti e laude... Collectanea Historiae Musicae, 1953. — G. Cattin, Contributo alla storia della Lauda spirituale, Bologna 1958. — Isti, Laude quattrocentesche del Cod. veneto Mare. It. IX, 145, Bologna 1958. — K. Jeppesen, Laude, MGG, VIII, 1960. — F. Ghisi, Gli Aspetti musicali della Lauda fra il XIV e il XV secolo, Spomenica K. Jeppesenu, K0benhavn 1962. — P. Damilano, Laudi latine in un antifonario bobbiese del Trecento, Collectanea Historiae Musicae, 1963. — Isti, Fonti musicali della lauda polifonica intorno alla meta del secolo XV, ibid., 1963.— 5. W. Kenney, In Praise of the Lauda, Spomenica G. Reeseu, New York 1966. A. Vi.
LAUFFENBERG (Laufenberg, Loufenberg itd.), Heinrich, švicarski pjesnik i muziĉar (moţda Laufenburg na Rajni, oko 1390 — Strasbourg, 31. III 1460). Svećenik; od 1429 kapelan u Freiburgu (im Breisgau) i uz to od 1433 dekan St. Mauritiusa u Zofingenu (Aargau); 1445 povukao se u samostan sv. Ivana u Strasbourgu. Znaĉajan autor kontrafaktura, prepjevao je tekstove latinskih himni i sekvenca u oblike njemaĉkih duhovnih pjesama i djelomice im dodao napjeve (15) narodnog podrijetla. LIT.: E. Miiller, Heinrich Loufenberg (disertacija), Strassburp 1888. — A. Jentsch, Das Regimen sanitatis von Heinrich Laufenberg (disertacija), Strassburg 1908. — P. Runge, Der Marienleich Heinrich Laufenbergs »Wilkom lobes werde<<, Festschrift R. v. Liliencron, Leipzig 1910. — M. Vogeleis, Quellen und Bausteine zu einer Geschichte der Musik und des Theaters im Elsass,Strass burg 1911. — Ch. van den Borren, Le Manuscrit musical M 222 C 22 de la Bibliotheque de Strasbourg, Antvverpen 1924. — L. Boli, Heinrich Loufenberg ein Lieddichter des 15. Jahrhunderts (disertacija), Koln 1934. — J. Mu'ller-Blattau, Heinrich Laufenberg ein oberrheinischer Dichtermusiker des spaten Mittelalters, Elsass-Lothringisches Jahrbuch, 1938. — B. Gillitzer, Die Tegernseer Hvmnen des Cgm 858 (disertacija), Mun^hen 1940. — W. Salmen, Heinrich Laufenberg, MGG, VIII, 1960.
LAUMER, Denise, njemaĉka plesaĉica (Berlin, 16. XI 1930—)• Uĉenica T. Gsovske, debitirala 1947 na sceni Berlinske opere a zatim angaţirana u Drţavnom kazalištu u NViesbadenu. Bila je ĉlanica baletnih ansambla u Miinchenu i Wuppertalu. Odliĉna
431
tehniĉarka, tumaĉila je sve velike uloge klasiĉnog i modernog baletnog repertoara; 1964 sa velikim uspjehom ostvarila ulogu Beatrice u baletu Beatrice Cenci na sceni Gradskog kazališta u Gelsenkirehenu. LAUNIS, Armas Emanuel (pravo ime Lindberg), finski kompozitor i muzikolog (Hameenlinna, 22. IV 1884 —■ Nica, 7. VIII 1959). Studirao u Helsinkiju i na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. Predavao na školi Filharmonijskog orkestra (1906—14), na Muziĉkom institutu (1906—07 i 1914—15) i na Univerzitetu u Helsinkiju (1918—22 docent za muziĉku analizu i etnomuzikologiju). Utemeljio Narodni konzervatorij u Helsinkiju (1922), zatim u sedam drugih gradova Finske. Od 1930 ţivio u Nici. Sakupio i nauĉno obradio opseţan folklorni materijal: laponske napjeve Juoigos, dotada priliĉno neistraţene, te finske, istoĉnokarelijske, estonske i ingermanlandske runske melodije. Od kompozicija najznaĉajnije su mu opere u kojima je nastojao da izgradi specifiĉno finski recitativni stil oslanjajući se na elemente muziĉkog folklora. DJELA: Suite carelienne i Suite legendaire za orkestar. — Gudaĉki kvartet; klavirski kvartet; Suite nordique za violinu i dr. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Seitsemdn veljestd, 1913; Kulleriao (prema Kalewali), 1917; Aslak Hetta, 1922; Noidan laulu, 1934; Taikalmivi, 1938 i Jehudith, 1940. Scenska muzika. Filmska i televizijska muzika (Les Flammes geleesl. — VOKALNA: kantata Nuorison laulu, 1906; zborovi; solo-pjesme. — SPISI: Kertomus sdvelkeruumatkasta Inkerissd kesd.Ua vuonna, 1906 (izvještaj o sakupljanju narodnih napjeva po Ingermanlandiji), Suomi, 1906, 5; Lappische Juoigos--Melodien, Kongress-Bericht IMG, 1908; Ober Art, Enlslehung und Verbrei-tung der estnisch-finnischen Runenmelodien (disertacija), Memoires de la Societe FennoOugrienne, 1910; Ober die Notzvendigkeit einer einheitlichenUntersuchungs-methode der Volksmelodien, Kongress-Bericht IMG, 1911; Joiku, saamein mui-naislaulu (Juoigos, rane pjesme Laponaca), Kansanval. Seuran Kalenteri, 1922, 43; Kaipaukseni tnaa. Lapinkavijan mathamuisloja (Putne uspomene iz Laponije) 1922 i dr. — IZDANJA: Suomen kanson sdvelmid, IV Runosdvelmia, 1910—30: Eesti runoviisid, 193°LIT.: H. Totnasi, Armas Launis. Notes biographiques, London 1940. — Anonimno, Armas Launis. Henkilotietoje 60 -vuotispaivan juhdosta. — S. Ranta, Armas Launis, Suomen saveltajia 1945. — N.-E. Ringbom, Armas Launis MGG, VIII, 1960.
LAURENTI, talijanska obitelj muziĉara. 1. Bartolomeo Girolamo, violinist i kompozitor (Bologna, oko 1644 — 18. I 1726). Uĉenik E. Gaibare; violinist u više bolonjskih crkava (1668—1706 u S. Petronio). Nastupao kao vio linski virtuoz u mnogim talijanskim gradovima. Uz V. M. Carratija bio je 1666 jedan od utemeljitelja Accademije Filarmonica u Bologni. DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 Suanale per camera a violino, e vio loncello . . . op. 1, 1691; Sei Concerti a 3, cioe vi., vcl. ed org., 1720. Dvije sonate u zbirci C. Buffagnottija Sonate per camera a vi. e vcl. — Šest oratorija.
2. Pietro Paolo, instrumentalist, pjevaĉ i kompozitor (Bo logna, oko 1675 — 25. III 1719). Sin Bartolomea Girolama; uĉio kod G. A. Pertija. God. 1691—1712 u bolonjskoj crkvi 5. Petronio svirao violettu i violonĉelo; uz to je bio ĉlan Accademije Filarmo nica (1701 i 1716) i kapelnik u Collegio dei Nobili. Nastupao je i kao operni pjevaĉ u Bologni, Piacenzi i Veneciji. DJELA. DRAMSKA. Opere: Atlilio Regolo in Affrica, 1701; Enone rengiovanito, 1706; VIride dopo la tempesta, 1709; Sabella mrosa d'Truvlin, 1710; Li Diporti d'amore in villa, 1710 i II Teatro in fešta, 1714. — VOKALNA. Oratoriji: Sospiri del cuore umano nella nascita del Redentore, 1703; 5. Radegonda reina di Francia, 1703; La Croce esaltata, 1704; Li Giochi di Sansone, 1718; // Bambino Gesu in braecio al S. Felice de Cantalice.
3. Girolamo Nicolo, violinist i kompozitor (Bologna, ? — 26. XII 1751). Brat Pietra Paola; uĉio kod svoga oca, zatim kod G. Torellija i T. Vitalija. Violinist u bolonjskoj crkvi 5. Petronio od 1706; 1734 preuzeo od G. A. Pertija vodstvo crkvene muzike. DJELA: 11 koncerata za violinu; trio sonata; za violinu solo: sonata; 25 ricercara. LIT.: A. Moser, Geschichte des Violinspiels, Berlin 1923. — F. Valielli, Arte e vita musicale a Bologna, Bologna 1927. — F. Giegling, Laurenti, 1. Bartolomeo Girolamo, 2. Pietro Paolo, 3. Girolamo Nicolo, MGG, VIII, 1960.
LAURENTIUS DE FLORENTIA, talijanski kompozitor (umro prije 1385 u Firenci). Po zvanju svećenik, bio je vjerojatno nastavnik muzike. Ĉini se da njegove saĉuvane kompozicije nisu nastale prije 1350. To su: Sanctus (2-gl.), 9 dvoglasnih i jedan troglasni madrigal, caccia (3-gl.) i 5 jednoglasnih balada. L. izgraĊuje gornji glas u bogatim melodijskim lukovima s mnogim ukrasima, moţda najobilnijim u cjelokupnoj talijanskoj Ars nova (N. Pirrotta). Ĉesto primjenjuje i imitacije. NOVA IZD.: popis saĉuvanih kompozicija obj. K. von Fischer {Studien zur italienischen Musik des Trecento, 1956); sva svjetovna djela obj. J. Wolf i Sqarcialupi-Codexy 1955"1 ; cacciu obj. W. T. Marrocco (Fourteenth Century Italian Cacce, 1942) i H. Husmann {Die mittelalterliche Mehrstimmigkeit, 1955); Sanctus obj. G. de Van {Les Monuments de V Ars nova, 1939). LIT.: .V. Pirrotia, Laurentius de Florentia, MGG, VIII, 1960.
LAURENTIUS VON SCHNUFFIS (pravo ime Johann Martin), njemaĉki kompozitor i knjiţevnik (Schniffis, Vorarlberg, 24. VIII 1633 — Konstanz, 7. I 1702). Nakon nemirna, nestalna ţivota stupio 1665 u kapucinski red i otada boravio u razliĉitim
432
LAURENTIUS VON SCHNUFFIS — LAUTA
austrijskim samostanima. Kao redovnik potpisivao je svoja djela anagramom svog imena Mirant. L. je najveći juţnonjemaĉki barokni kompozitor crkvenih pjesama i jedan od predstavnika monodijskog stila u crkvenoj muzici XVII st. Na njegovu umjetnost utjecali su narodna pjesma i plesni oblici baroka (allemande, menuet, gigue i dr.). L. je ostavio i mnoga knjiţevna djela. DJELA. Zbirke crkvenih pjesama za glas i b. c. (takoĊer i uz pratnju violine): Miranlisches Flotlin . . ., 1682; Mirantische Mayen-Pfeiff . . ., 1692; Aiirantische Maul-Trummel..., 1695 i Futter iiber die Mirantische Maul-Trummel ......... 1698. Nekoliko pjesama sadrţe i Laurentiusovi romani Philotheus oder des Miranten durch die Well und Hofe ivunderlicher VC'eg (autobiografija), 1665 i Aiirantische Wald-Schallmey, 1688. — U novije vrijeme objavili su pojedine pjesme W. Baumker, W. Vetter i W. Lipphardt. LIT.: A. Dorffel, Laurentius von Schnuffis, MFM, 1870. — P. J. B. Baur, Laurentius von Schnuffis, der Mirant, Bregenz 1873. — A. Ulmer, Laurentius von Schnuffis, Bregenz 1900. — K. A. Henschel, Laurentius von Schnuffis, Konstanz, 1928. — H. D. Oross, Laurentius von Schnuffis (disertacija), VC'ien 1942. — H. Senninger, Die Mavenpfeiff des Laurentius von Schnuffis (disertacija), Wien 1947. — A. Angyal, Laurentis von Schnuffis, barockes Weltbild im Schaffen eines osterreichischen Richters, Geistige Welt, 1948. — H". Lipphardt, Laurentius von Schnuffis, MGG, VIII, 1960.
LAURI-VOLPI, Giacomo, talijanski pjevaĉ, tenor (Rim, 11. XII 1892 —). Studirao pjevanje na rimskom konzervatoriju 5. Cecilia. Debitirao 1919 u Viterbu u operi / Puritani (Bellini), a iduće godine pjevao u Rimu. Za kratko vrijeme stekao glas jednoga od najboljih talijanskih tenora. Gostovao na najvećim pozornicama Evrope i SAD (milanska Scala, opera Metropolitan u New Yorku, Teatro Colon u Buenos Airesu, Beĉ, Berlin, London, Pariz i drugdje), u priliĉno opseţnom repertoaru talijanskih autora (V. Bellini, P. Mascagni, G. Verdi, G. Puccini itd.). Komponirao je solo-pjesme, a napisao je i nekoliko romana te autobiografiju. DJELA. SPISI: L'eiiuivoco, 1938; Christalli vivenli, 1948: A viso uperio, I953> Voci paralleU, 1955; Misteri delta voće umana, 1957. LIT.: A. Guastarelli, Chi e Giacomo Lauri-Volpi, Milano 1932. — R. Celletti, Lauri-Volpi, PHeldentenor del melodramma celeste, Musicha e dischi, 1958. —J. F. TomaselH, A Shower of Diamonds: Giacomo Lauri-Volpi, Opera News, 1959.
LAUTA (lutnja; u staroj dubrovaĉkoj knjiţevnosti leut; arap. al-ud, 'ud, engl. lute, franc. luth, kal. Kuto, nem. Latite), instrument sa ţicama persijsko-arapskog porekla. U toku XIV v. Arabljani su ga doneli u Španiju i na Siciliju, odakle se brzo raširio po ĉitavoj Evropi. Po saĉuvanim slikama iz XIV i XV v., kao i po persijsko-arapskim minijaturama, vidi se da je 1. imala razliĉite oblike, ali je svima zajedniĉki trbušasti, kruškoliki rezonirajući korpus, te kraći ili duţi vrat, koji je na vrhu, gde su zategnute ţice, prav, izvijen ili prelomljen pod pravim kutom. Broj ţica je razliĉit kao i njihovo štimovanje, no najĉešće ima 11 ţica štimovanih G, c, f, a, d1 g1. Sem najviše ţice (g1) sve su ostale udvostruĉene. Zvuk se proizvodi trzanjem ţica prstima desne ruke ili trzalicom — zašiljenim parĉetom drveta ili roţnate materije. Prstima leve ruke skraćuju se ţice pritiskom da bi se dobio zvuk razliĉite visine. Lauti su defini tivni oblik dali evrop ski graditelji instru menata XV v., kad ona osvaja ćelu Evro pu i postaje jednim od najproširenijih in strumenata. U doba svoga procvata 1. se upotrebljavala i za solistiĉko sviranje i za sviranje u grupi sa drugim instrumenti ma, no najviše za pratnju vokalnih dela. Madrigali i caccie u XIV i XV v., kao i ba lade Guillaumae de Machauta izvodile su se uz pratnju Iaute. U XVI v. na lauti se sviraju transkripcije vokalnih dela, kao i originalni plesni i drugi samostalni ob lici toga vremena, uz primenu specifiĉne ornamentike od koje LAU TA. Svraĉica, reljef iz ni s t .
preuzeo mnoge elemente. Od plesnih forma za lautu potekla je barokna svita. Da je 1. kroz ĉitavih nekoliko vekova bila vaţna instru-menat vidi se i po tome što se i danas graditelji muziĉkih instrumenata sa ţicama u Francuskoj nazivaju luthiers. Upotreba Iaute, kao i veština njene izrade dostiţe vrhunac u XVI v. Tada se najviše upotrebljavao instrumenat sa 11 ţica. U XVII v. upotreba Iaute opada, a u XVIII v. ona se sasvim gubi. Razlog tome je sve veće usavršavanje i proširenost ĉembala. Već u XVI v. oseća se tendencija za povećavanjem broja ţica (do 24) koje se do daju sa strane, blizu najniţih. Te su dodane bas-ţice štimovane najĉešće u silaznim se kundama (npr. ako je najdublji par standardnih ţica
LAUTA iz XVII st.
G,
bas-
' -ţice biće štimovane redom F, E, D, C itd.), a budući da lebde bodno uz vrat, visina im se pritiskom ne moţe menjati. Poneka njihov broj toliki da se sa strane ili u produţetku dodaje nov de zatezanje ţica (nem. Wirbelkasten). Paralelno sa povećanjem b ţica sve se više šire posebna prigodna štimovanja, kojima je redo zadatak da olakšaju izvedbu raznih zahvata i akorda. Od tih scordatura najpoznatija je ona, koju je u XVII v. pod nazivom ) veaul ton uveo poznati francuski lautist Denis Gaultier (A, d, J d},f ). Uobiĉajeno je bilo i štimovanje najdubljeg standardnoj za veliku sekundu niţe, kako bi se dobila donja oktava trećeg te a ĉesto se i druga bas-ţica štimovala na Es umesto E. Instrum sa većim brojem ţica nazivani su arciliuti (u Italiji) ili Erzlai (u Nemaĉkoj). Medu njima se razlikuju 3 oblika: teorba ( tiorba, nem. Theorbe) sa velikim rezonirajućim trupom i vrai koji je bio izvijen tako da su se dobila dva mesta za zatezanje ţ liuto tiorbato, sliĉan teorbi, ali sa mnogo većim trupom; ehitan (velika gitara), sliĉan teorbi, no izvijeni deo vrata bio je vrlo gaĉak tako da su se mogle zategnuti ţice veće duţine, sa vrlo du kim tonovima. Duţina takvog instrumenta dostizala je i 2 m. > duţe ţice bile su i trostruke. Sliĉni lauti su angelica sa 17 ţica jatonski naštimovanih i colascione iz juţne Italije. Jedan je nj( potomak i mandolina. Za zapisivanje muzike za lautu upotrebljavala se posebna v: notnog pisma — tabulatura. Ovih je bilo više vrsta obzirom razvoj muziĉke teorije u XIV i XV v. U doba procvata Iaute st rena je ĉitava škola virtuoza na lauti, kao i kompozitora. Njih se dela danas obnavljaju i izvode na gitari, ali i na lauti, jer se ! dijem Iaute i danas bavi izvestan, priliĉno ograniĉen broj rm cara (H. Neemann, W. Gerwig, K. W61ki). U Beĉu je 1932 novano Društvo prijatelja Iaute. Medu znaĉajne lautiste i> Francesco da Milano (roĊen krajem XV v.), Alberto da Mantc Antonio Rotta, Francesco Spinaccino, Vincenzo Galilei, Anto Terzi, Simone Malinaro. U Španiji su poznatiji vihuelisti L Milan, Miguel de Fuenllana, Esteban Daza, Alfonso Mudai Poznati francuski majstori su Denis Gaultier i Gallot. U Ner ĉkoj se istiĉu Arnold Schlick, Hans i Melchior Neusiedler Engleskoj John Dowland i Thomas Morlev, u Madţarskoj Bakfark. Muzika za lautu saĉuvala se u nizu rukopisnih i štampai zbornika iz XVI, XVII i XVIII v., italijanskog, francuskog, : maĉkog, španskog i engleskog porekla (->■ Prilog). NOVA IZD.: najvaţnije antologije dela za lautu obj. su G. Morphv ( Lulhistes espagnols du XVI e siecle, 2 sv., 1902), A. Koczirz (Oesterreichi Lautenmusik im XVI Jahrhundert, DTO, 1911), O. Chilesotti (Lautenspt des XVI Jahrhunderts, 1915), eA. Mairy i L. de La Laurencie {Chansons au i'£ airs de cour francais du XVI siecle, 1934), H. Neeman {Lautenmusik des X\ und XVIII Jahrhunderts, Das Erbe deutscher Musik, 1939; II izd. 1961) Jacquot {Les Luthistes, T958). LIT.: E. G. Baron, Historisch-Theoretische und Practische Untersuch der Laute, Niirnberg 1727 (novo izd. u faksimilu Amsterdam 1965). — Taffert, Geschichte der Laute und der Lautentabulatur, Allgemeine deuts Musikzeitung, 1886—87. — A. Vidal, La Lutherie et les luthistes, Pariš li — G. Branzoli, Ricerche sullo studio del Liuto, Roma 1889. — Isti, Su storico delP intavolatura e metodo pratico per suonare ilMiuto, Firenze li — O. Chilesotti, Liutisti deF 500. Lautenspieler des 16. Jahrhunderts, Leij 1891. — Al. Brenet, Notes sur Phistoire de luth en France, RMI, 1898 — — O. Korte, Die Laute und die Lautenmusik bis zur Mitte des 16. Jahrhund (disertacija), Berlin 1901. — O. Chilesotti, Note circa alcuni liutisti italiani, RJ 1902. — W. L. Liitgendorff, Die Geigen und Lautenmacher vom Mittela je ĉembalo bis zu Gegenwart, Frankfurt a. M. 1904kasnije (V i VI izd., 1922). — J. Dodge, Or
LAUTA — LAVOTTA mcntation as Indicated by Signs in Lute Tabulature, SBIMG, 1907 —08. — Ista, Lute Music of the XVIth and Vllth Centuries, Proceedings of the Royal Musical Association, 1908. — Ista, On Lutenists and Lute Music in England, London 1908. — J. Ecorcheville, Le Luth et sa musique, SBIMG, 1908. — A. Jacquot, La Lutherie lorraine et francaise, Pariš 1902. — E. Engel, Die Instrumentalformen in der Lautenmusik des 16. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1915. — Isti, Von den Anfangen der Lautenmusik, Berlin 1915. — F. Behn, Die Laute im Altertum und Mittelalter, ZFMW, 1918. — B. Henze, Die Laute und ihre Meister des 18. und 19. Jahrhunderts, Berlin 1920. — E. H. Fellomes, The English School of Lutenist Song-Writers, London 1920. — Herntann Sommer, Die Laute in der bildenden Kunst, Berlin 1920. — A. Toscanelti, II Liuto, Milano 1921. — A. Koczirz, Studien zur alten Lauten musik, Die Gitarre, 1921. — Hermann Sommer, Laute und Gitarre, Stuttgart 1922. — Hans Sommer, Das Unterrichtswesen in den Lautentrakten des 16. und 17. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1922. — M. R. Brondi, II Liuto e la chitarra, ricerche storiche sulla loro origine, Torino 1926. —J. Zuth, Handbuch der Laute und Gitarre, Wien 1926—28. — K. Geiringer, Vorgeschichte und Geschichte der europaischen Laute, ZFMW, 1927 —28. — L. de La Laurencie, Les Luthistes, Pariš 1928. — P. Lang, Le Luth, RM, 1928—29- — J- Nin, Le Luth espagnol, Pariš 1929. — E. Magni — Dufflocq, Storia del liuto, Milano 1931. — L. Schrade, Das Problem der Lautentabulaturiibertragung, ZFMW, 1931—32. — H.-P. Kosack, Geschichte der Laute und Lautenmusik in Preussen (disertacija), Koningsberg 1933. — W. Apel, Early Spanish Music for Lute and Keyboard, MQ, 1934. — K. Wolki, Mandoline, Gitarre, Laute, eine Instrumentationslehre, Berlin 1936. — H. Neemann, Von der alten Laute und ihren Spiel, Deutsche Musikkultur, 1936. — W. Boetticher, Studien zur solistischen Lautenpraxis des 16. und 17. Jahrhunderts, Berlin 1943. — D. Lumsden, The Sources of English Lute-Music (1540—1620) (disertacija), Cambridge 1955. — Isti, Anthology of English Lute-Music, London 1956. —J. Jacguot (redaktor), Zbornik Le Luth et sa musique, Pariš 1958. — H. Hickmann i W. Boetticher, Laute, MGG, VIII, 1960. — J. Muller-Blattau, Laute und Lautenmusik, MF, 1960. — J. Jacguot, La Musique pour Lute, Kongresni izvještaj, New York 1961. — D. Stevens, German Lute-Songs of the Early Sixteenth Century, Spo menica H. Besselera, Leipzig 1961. — H. Radke, Beitrage zur Erforschung der Lautentabulaturen des XVI—XVIII Jahrhunderts, MF, 1963. — Isti, Wodurch unterscheiden sich Laute und Theorbe?, AML, 1965. — G. Dardo, Contributo alla storia del liuto in Italia, Quaderni della Rassegna musicale, 1965. D. Sn.
LAUX, Karl, njemaĉki muziĉki pisac i kritiĉar (Ludwigshafen, 26. VIII 1896 —). Muzikologiju studirao u Heidelbergu (Th. Krover, H. J. Moser). Bio je muziĉki kritiĉar u Ludwigshafenu (1922—26), Mannheimu (1926—34) i Dresdenu (1934 —42), gdje je uz to 1936—42 bio i docent na Konzervatoriju. God. 1948—51 muziĉki redaktor lista Tagliche Rundschau (Istoĉni Berlin) i glavni urednik ĉasopisa Musik und Gesellschaft. Od 1951 u Dresdenu direktor i 1956—63 rektor Visoke muziĉke škole. DJELA. Joseph Haas, 1931 (II izd. 1954, prer. izd. 1958); Orchester und Kammermusik, 1934; Der Thomaskantor und seine Sokne, 1939; A. Bruckner, 1940; Der Einsame, Johannes Brahms, 1944; Musik und Musiker der Gegenzvart, I (DeutschlanĊ), 1949; Kleine Bach-Biographie, 1950; Die Musik in Russland und in dei* Sozvietunion, 1958; Ottmar Gerster, 1961. Brojne studije i rasprave u razliĉitim publikacijama. — Izdao spomenice 1150 Jahre Afusikalischer Akademie des Nationaltheater-Orchester Mannheim, 1929; 10 Jahre Musikleben der DDR, 1959 i Das Musikleben in der Deutschen Demokratischen Republik (1945—1959), 1963.
LAVAGNINO, Angelo Francesco, talijanski kompozitor (Genova, 22. II 1909 —). Diplomirao 1932 na Milanskom konzervatoriju. Direktor Muziĉke škole u Genovi (1929—30); od 1941 docent za kompoziciju, a 1948—63 za filmsku muziku na Accademia Musicale Chigiana u Sieni. Veoma je plodan i istaknut autor filmske muzike. (Continenteperduto, 1954;Uultimoparadiso, 1957) DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije (II, Pocket Symphonie za gudaĉe, 1949 i III, Le Cronache, 1951); simfonijske pjesme Volo d'api, 1932 i Tempo alto, 1938; koncert za violinu, 1941; uvertira La Locandiera, 1932; Inno vesperale; L'Annunciazione za 3 violine solo i troglasni orkestar violina, 1946. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1939; gudaĉki kvartet, 1932; klavirski kvintet, 1942; sonata za violinu i klavir, 1944. — Klavirske kompozicije. — Opera Malafonte, 1953. Muzika za oko 250 filmova. — CRKVENA: Messa chigiana za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1941; mise; kantate; moteti. — INSTRUKTIVNA: Esercizi in forma di canone za klavir; Pezzi infantili za klavir; Schema fisso per la modulatione, 1947. LIT.: Angelo Francesco Lavagnino, RAM, 1951.
LAVALLĆE, Calixa, kanadski pijanist i kompozitor (Vercheres, Quebec, 28. XII 1842 — Boston, 21. I 1891). Studirao u Montrealu i na Konzervatoriju u Parizu (klavir i kompoziciju). God. 1860—80 koncertirao mnogo po Kanadi i SAD. Od 1885 nastavnik u Bostonu. L. je autor kanadske himne O Canada (1880). DJELA. ORKESTRALNA: simfonija; uvertire; 2 suite; rapsod ija. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta; klavirski trio; sonata za violinu i klavir. — Klavirska sonata, 1875; 30 studija za klavir; kraće klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Lou-Lou, 1872; The Widow, 1882; Tiq, 1883; Le Jugement de Salomon, 1886. — Otatorij Tu es Petrus; zborovi; oko 25 solo-pjesama. — Crkvene kompozicije. LIT.: E. Lapierre, C. Lavallee, Musicien National du Canada, Montreal 1937 (novo izd. 1950).
LAVAUX, Nicolas de, francuski kompozitor XVIII st. God. 739 spominje se u Parizu u sluţbi vojvode Carignana; kasnije je vjerojatno bio flautist i oboist u Comedie Italienne, za koju je komponirao razliĉite plesove. Kao instrumentalist susreće se u dva navrata (1741 i 1749) na priredbama Concerts Spirituels. X
DJELA: Six sonates a 2 flutes traversieres et toutes sortes d'instruments egaux op. 1. 1739; Divertissement pantomime suivi de menuets et tambourins pour les Instruments; 2° Divertissement pour la flute, hautbois ou violon avec les accomp. faits pour la chambre; 3 0 Divertissement pantomime, suivi de plusieurs airs, menuets, pour tous les instruments; 4° Divertissement de trois suites en duo, fait pour MUZ. E., II, 28
433
la chambre. Menueti, airs, kontradance i razliĉite kompozicije objavljene su u zbirkama onoga doba. LIT.: L. de La Laurencie, L'Ecole fran^aise de violon, II, Pariš 1923. — R. Cotte, Nicolas de Lavaux, MGG, VIII, 1960.
LAVIGNA, Vincenzo, talijanski kompozitor (Altamura, 21. II 1776 — Milano, 14. IX 1836). Muziĉki se izobrazio na konzervatoriju S. Marta di Loreto u Napulju. Od 1802 ĉembalist i korepetitor kazališta La Scala, a od 1823 nastavnik solfeggia na Konzervatoriju u Milanu. Uĉitelj G. Verdija, koji je isticao njegovo bogato znanje i pedagoške sposobnosti. Komponirao je desetak opera (La muta per amore ossia II medico per forza, 1803; Vimpostore avvilito, 1804; Hoango, 1807; Coriolano, 1806) i dva baleta. LIT.: G. de Napoli, La triade me lodrammatica alta mura na: G. Tritto, V. Lavigna, S. Mercadante, Milano 1931.
LAVIGNAC, Alexandre Jean Albert, francuski muziĉki pisac (Pariz, 21. I 1846 — 28. V 1916). Uĉio klavir (A.-F. Marmontel) i kompoziciju (A. Thomas) na Konzervatoriju u Parizu na kome je 1871—1915 predavao solfeggio i harmoniju. Njegovo djelo Cours complet. . . de dictee musicale, koje sadrţi 1560 vjeţbi Crazliĉitim kombinacijama taj broj se povećava i na 4483) upotrebljava se u Francuskoj još i danas. Od 1902 on je pripremao, a kasnije i ureĊivao veoma znaĉajno djelo Encyclopedie de la musi-que et Dictionnaire du Conservatoire. DJELA: La Musique etles musiciens, 1895; Le Voyage ariistique a Bayreuth, 1897 (engl. 1898; novo izd. 1951); Les Gaietes du Conservatoire, 1900; VEducation musicale, 1902; uredio Encyclopedie de la musique et Dictionnaire du Conservatoire (2 dijela, ir sv.; dovršio L. de la Laurencie), 1913—31. —INSTRUKTIVNA: Abrege de la theorie des principes fondamentaux de la musique moderne; Solfige manuscrit — 100 lecons, 1877; Cours complet thioriqueetpratiquede dictee musicale, 1882; 50 lecons de Solfige a changement de clefs, 1885; Recueil de lecons d'harmonie, 1890; Dictees musicales du Conservatoire national de musique (sa A- Thomasom), 1900; Collection complete des lecons d'harmonie (s brojnim suradnicima; 3 sv.), 1900; Notions scolaires de musique (2 sv.), 1905; Cours d'harmonie theoretique et pratique (2 sv.), 1907; Solfige des Solfeges (33 sv.), 1910—u; L'Ecole de la Pedale, posth. 1927. LIT.: J. Rollin, AIexandre Jean Albert Lavignac, MGG, VIII, 1960.
LAVlN, Carlos, ĉileanski kompozitor i etnomuzikolog (Santiago, 10. VIII 1883 —■ Barcelona, 27. VIII 1962). Muziku studirao u Valparaisu, Santiagu, Parizu (R. Penau, A. Caplet) i Berlinu (E. Hornbostel). Predsjednik Društva ĉileanskih kompozitora, suraĊivao u mnogim ĉasopisima i enciklopedijama. God. 1947 utemeljio na Ĉileanskom univerzitetu zavod za prouĉavanje folklora, a 1948—59 bio je direktor Folklornog arhiva. Od 1959 ţivio je u Barceloni. DJELA. ORKESTRALNA: Fiesta Araucana, 1926; 3 preludija za 2 violine i komorni orkestar; Album oriental za violinu i komorni orkestar. — KOMORNA: Albada y cantar za gudaĉki sekstet; Cantar eterno za 4 violonĉela, 1947; Cadencias Tehuelches za violinu i klavir, 1926; Dos Versiculos Budistas za violu i klavir, 1936; 3 preludija za 2 violine, 1938; 2 Kakemonos za violonĉelo solo, 1936. — KLAVIRSKA: Suite Andine, 1926; Mythes Araucans, 1926; Vesperales, 1928; Estampas pueblerinas, 1930; Las Noches de la Bonanova, 1936. Las Misiones za 2 klavira. — DRAMSKA. Opere: La Encantada, 1925 i Friso Atacameno, 1954Baleti: Automnales, 1928; Quiray, 1930; Baile Blanco, 1936. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: Los Cantos de la selva za sopran, klarinet i klavir, 1925; Lamentaciones huilliches za sopran i orkestar, 1928; 2 Estrofas Japonesas za glas i klavir, 1935; 2 Lamentos Animitas za glas i klavir, 1936.
LA VIOLETTE, Wesley, ameriĉki kompozitor (St. James, Minnesota, 4. I 1894 —). Studij s doktoratom završio 1925 na Musical College u Chicagu, na kojem je zatim i sam predavao. Od 1940 djelovao u Los Angelesu kao profesor Konzervatorija (1946), orkestralni i zborski dirigent, orguljaš i predavaĉ.
DJELA: 5 simfonija. Koncerti: za gudaĉki kvartet i orkestar, 1937; 2 za violinu, 1929 i 1938; iza klavir, 1937; Concertino za flautu i orkestar, 1943; rapsodija za violonĉelo i orkestar; Requiem, 1925; Notturno, 1932; Ode to an Immortal, 1934; Chorale, 1936; Collegiana, 1936; Music from the Hight Sierras: (San Francisco overture), 1940; Penetrella za gudaĉe, 1928. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta, 1926, 1933 i 1936; klavirski kvintet, 1927; kvintet za flautu i gudaĉe, 1943; sekstet za klavir i duhaĉki kvintet, 1940; oktet, 1937; 3 stavka za gudaĉki kvartet, 1937. Sonate: 2 za violinu 1 klavir, 1934 i 1937; za violu i klavir i za flautu i klavir; sonatina za 2 violine. — Sonata za klavir. — Opere Shylock, 1930 i The Enlightened One, 1955. — VOKALNA: kantata The Road to Calvary, 1952; The Broken Vine za tenor, zbor i orgulje, 1921; Anima mundi za tenor i zbor, 1933; 5 pjesama za glas i gudaĉki kvartet, 1931. — Spis Music and its Makers, 1937.
LAVOIX, Henri Marie-Fran9ois, francuski muziĉki pisac i kritiĉar (Pariz, 26. IV 1846 — 27. XII 189J). Muziku uĉio kod H. Cohena. God. 1865 knjiţniĉar u pariškoj Bibliotheaue Nationale, 1887 u biblioteci Satnte-Genevieve. SuraĊivao u razliĉitim ĉasopisima (Revue et gazette musicale; Moniteur musical; Le Globe; Revue contemporaine i dr.). Njegovi radovi nisu ni do danas izgubili vrijednost. DJELA: Les Traducteurs de Shakespeare en musique, 1869; La Musigue dans la nature, 1873; La Musique dans l'imagerie du Moyen-dge, 1875; Histoire de Vinstrumentation, 1878; Le Chant, ses principes et son histoire, 1881 (sa Th. Lemaireom); Etude sur la musique au siĉcle de saint Louis, 1884 (u zbirci Recueil de motets francais des XII et XIII siecles koju je izdavao sa G. Ravnaudom 1881— 84); Histoire de la musique, 1884; La Musique francaise, 1890; Les Revolutionnaires de la musique. LIT.: J. Rollin, Henri Marie-Francois Lavoix, MGG, VIII, 1960.
LAVOTTA, Janos, madţarski violinist i kompozitor (Pusztafodemes, 5. VII 1764 — Tallva, 11. VIII 1820). Studirao pravo i
434
LAVOTTA — LAW
muziku u Poţunu i Budimpešti. Nakon kraćeg boravka u Beĉu (1786), sve ĉešće nastupa kao violinski virtuoz i pijanist. God. 1792—93 dirigent Madţarskog kazališnog društva, 1802—04 kazališni dirigent u Kolozsvaru (danas Cluj). Poslije toga ţivio kao virtuoz na raznim velikaškim posjedima. L. je, sa svojim suvremenicima J. Biharijem i A. Csermakom, pridonio da se -> verbunkos razvije u virtuoznu instrumentalnu kompoziciju, obraĊujući ga u većim programnim suitama. Romantiĉne epizode iz Lavottina nestalna ţivota na razliĉitim plemićkim dvorovima inspirirale su muziĉko-scenska djela, operu Lavotta szerelme J. Hubava (1906) i operetu istoga naslova I. Barne. Neke njegove plesove objavili su u novije vrijeme B. Szabolczi (1947) i E. Major (1954)DJELA. INSTRUMENTALNA: Nobilium Hungariae Insurgenlium Nota Insurrectionalis Hungarica, 1797 (sadrţi 18 brojeva, štamp. djelomice 1857); Ungarische Werbungs Tdnze fu'r zwey Violinen und Bass (sadrţi i 2 Csermakove kompozicije), 1810; Verbunkos Notdk oder Aecht ungarische Nalional-Tanze, 1815; Szigetvdr ostroma, 1830 (saĉuvano u preradbi za klavir J. Kircha); Honi Emlek-Fiizer nehat Lavotta Janosnak Vdlogatott eredeti zenemuvei, 2 sv., 1843 (odabrana djela u klavirskoj obradbi J. Kircha). U rukopisu: Verbunkos za gudaĉe op. 1, 16, 36, 69 i 88; Magyar Aquadro ciklusi; veći broj njem. i polj. plesova, menueta, landlera, itd. LIT.: G. Berndt, Lavotta elete, Budbpest 1857. — S. Szildgyi, Lavotta Janos, Budapest 1930. — Z. Gdrdonyi, Janos Lavotta, MGG, VIII, 1960.
LAVRANGAS, Dionvsios, grĉki kompozitor i dirigent (Argostoli, Kefallinia, 17. X 1864 •—■ Rasata, 30. VII 1941). Muziku studirao u domovini, na Conservatorio di S. Pietro a Majella u Napulju i kod J. Masseneta, L. Delibesa i Th. Duboisa u Parizu. Od 1894 u Ateni, dirigent Filharmonijskog društva i nastavnik harmonije na Konzervatoriju; 1900 preuzeo vodstvo kazališta Odeion Athinon i Pirejske opere. L. je bio (1898) utemeljitelj Grĉke nacionalne opere u Ateni; kao dirigent gostovao u Turskoj, Rumunjskoj, Egiptu i dr. Unatoĉ zaslugama za razvoj muziĉkog ţivota u svojoj domovini umro je sam i zaboravljen na otoku Kefalliniji. DJELA. ORKESTRALNA: 3 suite, 1904, 1923 i 1939; Impressions religieuses, 1920; Ouverture orientale; Jota Navarra; Introdukcija i fuga; 2 lirska intermezza; Romanesca; suita za gudaĉe. — KOMORNA: Caprice de concert sur 2 themes grecs za violinu i klavir, 1937; Serenade grecaue za violinu i klavir, 1937 i dr. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA. Opere: Elda di Vorn, 1890; La Vita e un sogno (izgubljena); Dva brata, 1900; Ĉarobnica, 1901; Spasitelj, 1903; Didona, 1909; Crni leptir, 1923; Fakanapas, 1935; Phrćsso, 1940. Balet Persefona, 1936. Više opereta. — VOKALNA: kompozicije za soliste 1 orkestar; zborovi; solo-pjesme. — Missa solemnis za soliste i zbor, 1931. — SPISI: Rasprava o harmoniji, 1903; Rasprava 0 muziĉkoj umjetnosti, 1937; Knjiga uspomena, 1937.
LAVRENĈIĈ, Primoţ, knjiţevnik (Vrhpolje kod Vipave, 3. VI 1703 — Maribor, 10. VIII 1758). Izdao zbirku Missionske Catholish Karshanske Pejssme, 1752. Petnaest pjesama ima svoje melodije, a kod 14 je oznaĉeno po kojem se napjevu pjevaju. Me lodije su vjerojatno iz tuĊeg izvora; 8 od njih preuzeo je iz pjes marice A. Sterţinara. LIT.: F. Kidriĉ, Primoţ Lavrenĉiĉ in njegova cerkvena pesmarica, Ĉasopis za zgodovino in narodopisje, 1925. — D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. D. Co.
LAVRIĈ, Igor, zborovoĊa (Ljubljana, 22. III 1938—). Nakon završnog ispita iz klavira na Srednjoj muziĉkoj školi u Ljubljani (A. Ravnik) studirao na Akademiji za glasbo i 1962 diplomirao u Odsjeku za historiju muzike; uz to uĉio orgulje (P. Ranĉigaj) i dirigiranje (D. Švara). Baletni korepetitor u Lju bljani (1964—66), zatim direktor Muziĉke škole u Zagorju ob Savi i od 1970 ponovno baletni korepetitor u Ljubljanskoj operi. ZborovoĊa više pjevaĉkih društava; vodio izmeĊu ostalog Aka demski pjevaĉki zbor Tone Tomšiĉ iz Ljubljane (1961—62 i 1963 —64) i zbor ljubljanske Glasbene Matice (1965—70) s kojim je na meĊunarodnom natjecanju zborova 1967 u Hagu osvojio drugo mjesto. A. Rij. LAVRIN, Anton, kompozitor (Vinji vrh, Semiĉ, 5. I 1908—■ Novo Mesto, 23. IX 1965). Uĉio privatno kod S. Koporca, zatim na Akademiji za muziku i dramsku umjetnost u Beĉu. Od 1946 nastavnik muzike u Ljubljani, zatim profesor na Muziĉkoj akademiji u Sarajevu i na Pedagoškoj akademiji u Mariboru. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu, 1953; uvertira, 1936; 2 Partizanske uvertire. — Gudaĉki kvartet; fuga na temu Katjuša za duhaĉki kvartet. — Klavirske kompozicije (Pet preludijev; Tapan, 1955). — Opera Krst pri Savici. — VOKALNA: kantata Od Rozlina Verjankota, 1948; zborovi; solo-pjesme (Noĉ v jeĉi, Ţalostinka z Raba}. LIT.: Z. Kuĉukalić, Likovi savremenih bosansko-hercegovaĉkih kompo zitora, Sarajevo 1961. D. Co.
LAVROVSKA (Lawrowska), Jelizaveta Andrejevna, ruska pjevaĉica, mezzosopran (Kašin, 13. X 1845 — Moskva, 4. II 1919). Studij pjevanja završila 1868 na Konzervatoriju u Petrogradu (G. Nissen-Saloman); na opernoj pozornici debiti rala 1867 u Gluckovom Orfeju. God. 1868—72 i 1879—80 ĉla nica Manjinskog teatra u Petrogradu, 1790—91 Boljšog teatra u Moskvi. U meĊuvremenu se usavršavala kod Pauline Viardot-
-Garcia i nastupala na Nedjeljnim popularnim koncertir Londonu. Kao profesor Moskovskog konzervatorija (od odgojila niz velikih ruskih pjevaĉica, medu kojima su E. I. / jeva i E. J. Cvetkova. Jedna od najistaknutijih ruskih op umjetnica u drugoj polovini XIX st., L. je svojim »ĉude; baršunastim i soĉnim glasom« inspirirala Ĉajkovskog za 1 Morozove u njegovoj operi Opriĉnik; umjetnik joj je posvetio v ni kvartet Noć, kao i više svojih solo-pjesama. Na njezin p< Ĉajkovski je komponirao operu Evgenij Onjegin prema Puš LIT.: H. U. KaiuKUH, JjBa/maTHnaTHjieTHe apTHc-nmecKoft nzsmnh E. A. JlaBPOBCKOH, PvccKue Be^oMocrrt, 1893, 23. — E. C. HĈOJIUM, JlaBpoBCKaff, CoBeTCKan My3ktKa, 1949, 3.
LAVROVSKI, 1. Leonid Mihajloviĉ, sovjetski ples koreograf (Petrograd 18. VI 1905 — Pariz, 26. XI 1967). Le gradsku baletnu školu završio 1922 i iste godine zapoĉeo ples karijeru u kazalištu Kirov u Lenjingradu. Od 1936 do 1938 ui niĉki je direktor Malog kazališta u Lenjingradu, a 1938 na istoj duţnosti u kazalištu Kirov. God. 1944 imenovan zi rektora baleta Velikog kazališta u Moskvi. Najuspješnije k< grafije su mu bile: Fadetta (prema G. Sand, Delibes, 1934), tarina (A. Rubinstein i Adam, 1935), Kavkaski zarobljenik ( fjev, 1938), Romeo i Julija (Prokofjev, 1940), Giselle (Ai 1944), Kameni cvijet (Prokofjev, 1952), Paganini (Rahmanji 1960). Sadrţaje za svoja koreografska ostvarenja L. ;e uţim; literature, teţeć štovjernijeizrazi ţevni tekst sred ma klasiĉnog b£ Autor je filma meo i Julija ( kofjev). 2. Mihail, pl (Tbilisi, 1941—)1 Leonida Mihajlo studij klasiĉnog leta zapoĉeo 195 Moskovskoj kc grafskoj školi; plomirao 1961. godine debitirac sceni Velikog k lista u Moskvi u letu Stranice ţh Najzapaţenije u sumu: Filip (ASE Plamen Pariza) bert (Adam, Gist Princ(P.I.Ĉajko^ M. LAVROVSKI
Šĉelkunĉik), (Legenda o
Fei ljuba
Romeo (Prokoi Romeo i Julija). God. I965,na MeĊunarodnom natjecanju bale umjetnosti u Varni osvojio prvu nagradu i zlatnu medalju Pas de deux sa N. Besmertnovom. Zahvaljujući lijepoj poj snaţnoj tehnici i osobitoj izraţajnosti, L. je postao jedan od p: plesaĉa Velikog kazališta u Moskvi. LAVRY, Mare, izraelski kompozitor i dirigent (Riga, XII 1903 — Haifa, 20. III 1967). Kompoziciju i dirigiranje i dirao na Konzervatoriju u Rigi i Leipzigu (H. Scherchen). I lovao kao dirigent u Saarbriickenu, Miinchenu, Berlinu, 1 i Stockholmu. God. 1935 preselio u Palestinu gdje je kasnije stao u Tel Avivu direktor i dirigent Narodnoga simfonijsk orkestra i zborovoĊa razliĉitih udruţenja. Od 1949 bio je i rektor muziĉkog odjela izraelske radio sluţbe Kol Zion Lagolah rijeĉima P. Gradenvvitza, L. je više nego ijedan drugi kompoz uspio da u svojim djelima, osobito u operi Dan Hashomer, od specifiĉnost ţivota u Izraelu.
DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije (Tragiĉna simfonija; Simf
osloboĊenja); 5 simfonijskih pjesama (Emek, 1947; Staljingrad, 1947); 2 kom za klavir, 194S i 1947; koncert za violinu; koncert za violonĉelo; Izraelski ple 1954; varijacije na palestinski narodni napjev Kukiah. — Klavirske kor zicije. — Opere Dan Hashomer, 1945 i Tamar. Baleti. — Filmska muziks Oratorij Song of Songs (M. Brod), 1945; Rantate Leaves of Sorrom i C dren's Cantata; zborovi; solo-pjesme. —Sacred Service i druga duhovna d
LAW, Andrevr, ameriĉki pjevaĉki pedagog i muziĉki p (Milford, Connecticut, III 1749 — Cheshire, Connecticut, VII 1821). Završio studij teologije; svećenik u Philadelphiji i 1 timoreu, kasnije se preselio u Novu Englesku gdje je poduĉa pjevanje. God. 1802 pronašao je nov sistem notacije, u kojen upotrebljavao najprije 4, kasnije 7 razliĉitih vrsta nota, bez r ziĉkog crtovlja. DJELA: A Select Number of Plain Tunes Adapted to Congregational V ship, 1777; The Select Harmony, 1778; Collection of Best Tunes and Anti
LAW
LEADBELLY
1779; A Colleclion of Hymns for Social Worship, 1782; The Rudiments of Music, 1783; The Art of Singing, 3 sv., 1792—93; Harmonic Componion and Guide to Social VPorship: Being a Ckoise Selection of Tunes Adapted to the Various Psalms and Hymns, 1807; The Art of Playing the Organ and Pianoforte, 1809; Essays on Music, 1814. LIT.: F. J. Metcalf, American Psa!mody, New York 1917. — Isti, American Writers and Compilers of Sacred Music, New York 1925. — R. A. Crazoford, Andrew Law, American Psalmodist, Evanston, Illinois 1968.
LAWES, 1. Henry, engleski kompozitor (Dinton kod Salisburyja, 5. I 1596 — London, 21. X 1662). Uz brata Williama Lawesa najpoznatiji ĉlan neobiĉno muzikalne obitelji. Sluţbovao u kraljevoj kapeli za Charlesa I te je nakon restauracije 1660 opet u kraljevoj sluţbi. L. je najplodniji i najbolji engleski autor pjesama (Ayre) uz b. c. svoga vremena. Oslanjajući se na talijanski recitativ, izgraĊivao je engleski recitativni stil s istanĉanim osjećajem za osobine engleskog jezika. U poĉetku komponirao maske (Masque), poslije sudjelovao kao suautor prvih engleskih opernih pokušaja. DJELA: nekoliko maska; pojedini odlomci u razliĉitim opernim djelima. — Ayres and Dialogues za 1, 2 i 3 glasa i b. c. (3 sv.): I, 1653; II, 1655; i III, 1658. Preko 250 pjesama za glas i b. c. u zbirkama XVII st. i u rkp. — A Paraphrase upon the Psalmes of David za glas i b. c, 1638; Choice Psalmes put into Musick . . . za 3 glasa i b. c, 1640. NOVA IZD.: U novije vrijeme objavili su pojedine odlomke iz maska F. Bridge (1908), T. Davison i W. Apel (1950), Th. Dart (1956) i dr. Poiedine Lawesove pjesme izdali su A. Dolmetsch (1898 i 1912), A. C. Harradine i N. C. Suckling (1927), A. Lewis (1936), H. J. Foss C1937), T. Davison i W. Apel (1950), F. Noske (1958), A. J. Sabol (1959) i dr.
2. William, engleski kompozitor (Dinton ili Salisburv, kršten 1. V 1602 — Chester, IX 1645). Brat Henrvja Lawesa; uĉenik J. Coperarija. Ĉlan kraljevske kapele, poginuo za opsade Chestera. Bio je cijenjen kao pjevaĉ, violist i sviraĉ na lutnji. Pokazivao je znatno širi interes od svog brata Henrvja te je ostavio djela sa svih muziĉkih podruĉja. Uz scenske radove najvrednije su mu komorne kompozicije, posebno fantazije i plesovi za ansambl viola. Osnovne odlike Lawesove muzike su izvorna melodika, poletan i pokretan ritam te zanimljiva harmonija zaĉinjena ĉesto veoma smjelim disonancama. DJELA. INSTRUMENTALNA: zbirka The Royal Consort (66 plesnih stavaka u 6 suita) za ansambl viola; fantazije i plesovi u zbirci A Musical Banauet, 1651 i u drugim zbornicima XVII st. kao i u rkp. (British Museum Bodleian Librarv, Oxford). — Oko 10 maska. — VOKALNA: brojni catches; kanoni; ayres (naroĉito popularan Gothcr your rosebuds while you may)\ — Psalmi i druge crkvene kompozicije. NOVA IZD.: u novije vrijeme objavili su pojedina Lavvesova instrumentalna djela G. Hayes (1937), E. H. Meyer (1946) i C. Arnold (1957}, a vokalna A. Dolmetsch (1898), F. H. Potter, (1915) i A. J. Sabol (1959). LIT.: F. Bridge, Twelve Good Musicians, from John Buli to Henry Purcell, London 1920. — R. Erlebach, William Lawes and His String Music, Proceedings of the Musical Association, 1932-33. — W. M. Evans, Henry Lawes, Musician and Friend of Poets, New York 1941. — E. F. Hart, Introduction to Henry Lawes, Music and Letters, 1951. —Af. Lefkoivitz, William Lawes, London 19^9. — V. Duckles, Henry i William Lawes, MGG, VIII, 1960. —J. P. Cutts, William Lawes' Writing for the Theater and the Court, Journal of the American Musico logical Society, 1963. — R. J. McGrady, Henry Lawes and the Concept of »Just Note and Accent«, Music and Letters, 1969. R. A.
LAVVRENCE, Marjorie, australska pjevaĉica, sopran (Dean's March kod Melbournea, 17. II 1909 —). Studirala u Melbourneu i Parizu (C. Gilly); debitirala 1932 u Monte Carlu kao Elizabeta (Wagner, Tannhauser). Od 1935 ĉlanica opere Metropolitan u New Yorku. Kao operna i koncertna pjevaĉica gostovala u Evropi, SAD i Australiji. God. 1941 oboljela je od poliomvelitisa, ali ni poslije toga nije prekinula javnu muziĉku djelatnost. Pjevala je sve do 1952. Istakla se u operama R. Wagnera i R. Straussa (Saloma, Elektra). Napisala je autobiografiju Interrupted Melody, the Story of My Life (1949). LAYTON, Billv Jim, ameriĉki kompozitor (Corsicana, Texas, 14. XI 1924 —). Muziku studirao na New England Conservatory (C. McKinlev) i na univerzitetima Yale (Q. Porter) i Harvard (W. Piston). Dobitnik ameriĉkog Prix de Rome (1954), stipendije iz Guggenheimove zaklade i drugih priznanja. Od 1960 profesor je na univerzitetu Harvard u Bostonu. DJELA: ORKESTRALNA: uvertira An American Porlrail, 1953; Dance Fantasy, 1962—64. — KOMORNA: Divertimento za komorni sastav, 1958 (II verzija 1960); gudaĉki kvartet, 1956; 5 studija za violinu i klavir, 1952. — Tri studije za klavir, 1957. — 3 Dylan Thomas Poems za zbor i 6 limenih instrumenata, 1954—56.
LAZAR, Filip, rumunjski kompozitor (Craiova, 18. V 1894 — Pariz, 3. XI 1936). Uĉenik A. Castaldija na Bukureštanskom, a S. Krehla na Leipziškom konzervatoriju. Od 1928 u Parizu pijanist i pedagog; sa P. O. Ferroudom osnovao društvo za mo dernu muziku Triton. U svojim ranijim djelima teţio za vlastitim nacionalnim umjetniĉkim stilom; njegove su teme ĉesto konci pirane u narodnom duhu. U kasnijim se osjeća utjecaj I. Stravinskog i francuske muzike. DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir (II, 1934); 2 Concena grossa; komorni koncert za 12 instrumenata i udaraljke, 1934; 2 preludija; Divertimento, 1924; scherzo Tziganes, 1925; Suite valaaue;Musique pour Radio, 1931. — KOAIORNA : gudaĉki trio: duhaĉki trio; sonata za violinu i klavir, 1925 ;
435
Bagateld za kontrabas i klavir, 1927. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1915 i 1929; 3 suite, 1924—27; Bagateld, 1927; Pieces minuscules pour les enfants, 1929; Ttvo Roumanian Folk Danses. — Balet La Bouteille de Panurge. — Zborovi; solo-pjesme. LIT.: G. Breazul, Filip Lazar, MGG, VIII, 1960. — V. Tomescu, Filip Lazar, Bucuresti 1963.
LAZARO, Hipćlito, španjolski pjevaĉ, tenor (Barcelona, 13. VIII 1888 —). Debitirao kao samouk 1911 u Barceloni; nakon studija kod E. Collija u Milanu nastupao u Londonu i Manchesteru (1913) pod imenom Antonio Maruele. MeĊunarodnu reputaciju stekao iste godine u Milanu, gdje je na Scali pjevao na praizvedbi Mascagnijeve opere Parisina; od 1918 ĉlan njujorškog Metropolitana, istodobno gostovao na turnejama po cijelom svijetu, osobito na Drţavnoj operi u Beĉu, na Teatro Colon u Buenos Airesu, Teatro Real u Madridu, Teatro Liceo u Barceloni, u Mexicu, Habani i na talijanskim opernim kazalištima; 1921—29 sudjelovao na festivalu u Veroni. Posljednji put nastupio 1950 u Habani; kasnije ţivio u Barceloni. LAZAROF, Henri, ameriĉki kompozitor bugarskog podrijetla (Sofija, 12. IV 1932 —). Kompoziciju uĉio (od 1948) kod P. Ben-Haima u Jeruzalemu i 1955—57 kod G. Petrassija u Rimu; studij nastavio u SAD kod H. Shapera na Univerzitetu u Walthamu. Profesor je na University of California, 1971—72 bio na studijskom boravku u Berlinu. DJELA. ORKESTRALNA: Piccola serenala, 1959; Odeš, 1963; Slruclures sonores, 1966; Mutazioni, 1967; komorni koncert Omaggio, 1968; Ricercar, 1968. Koncerti: za klavir, 1957; za violu, 1962; za klavir i 20 instrumenata, 1963 i za violonĉelo, 1968. Concordia za gudaĉki orkestar, 1971. — KOMORNA : Tetnpi concertanti za 6 izvodilaca, 1964; oktet; Concertino da camera za duhaĉki kvintet, 1959; 2 gudaĉka kvarteta, 1956 i 1962; kvarteti za 4 klavira; 2 gudaĉka trija, 1957 i 1970 (Continuumj; sonata za violu solo, 1958; Inventions za violu i klavir, 1962; Asymptotes za flautu i vibrafon, 1963; Cadence II za violu i magnetofonsku vrpcu, 1969; Cadence III za violinu i 2 bubnjara, 1970.
LAZARUS, Daniel, francuski kompozitor (Pariz, 13. XII 1898 —). Na Konzervatoriju u Parizu studirao klavir i kompoziciju. God. 1936—39 bio umjetniĉki voda pariškoga kazališta Opera Comique; 1946—56 predavao na ticole normale, a od 1958 na Schola Cantorum. Nastupao i kao pijanist. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1933; Symphonie avec hymne (sa zborom), 1934; koncert za klavir, 1929; koncertantna suita za udaraljke i komorni orkestar, 1958. — KOMORNA: gudaĉki kvartet s fugom, 1948; sonata za violonĉelo i klavir, 1916; sonata za violinu i klavir, 1918; sonata za saksofon solo, 1948; troglasne invencije za obou i klavir, 1937. — KLAVIRSKA: fantazija, 1923; tokata, 1931; Carnaval heroique, 1945. — DRAMSKA: muziĉka drama Villustre magiden, 1924; opera La veritable Histoire de Wilhelm Meister, 1927; muziĉka komedija La Chambre bleue, 1938. Baleti: Zaos et les Nymphes, 1920; Le Roseau, 1920; Kryschna, 1921 i baletna lirska epopeja Trumpeldor, 1935. Scenska muzika. — Vokalna kompozicije. LIT.: G. Ferchauh, Daniel Lazarus, MGG, VIII, 1960.
LAZARUS, Gustav, njemaĉki kompozitor i pijanist (Koln, 19. VII 1861 — Berlin, 24. V 1920). Uĉio na Konzervatoriju u Kolnu (I. Seisz, G. Jensen, F. Wullner). God. 1887—99 nastavnik klavira na konzervatoriju Schanvenka u Berlinu; od 1899 direktor i nastavnik Breslaurove muziĉke škole. DJELA (oko 170 kompozicija): suita za orkestar. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; klavirski trio; sonata za violonĉelo i klavir; suita za flautu i klavir. — KLAVIRSKA: sonatina; Lyrische Stiicke; suita; kompozicije za 2 klavira i za klavir 4-ruĉno. — Opere: Mandanika, 1899 i Das Nest der Zaunkonige. — VOKALNA: kompozicije za sole, zbor i orkestar; kraće zborne kompozicije; solo -pjesme. — Udţbenik Der moderne Pianist (4 sv.). LIT.: Th.-M. Langner, Gustav Lazarus, MGG, VIII. 1960.
LAZZARI, Svlvio, francuski kompozitor austrijskog podrijetla (Bozen, 30. XII 1857 — Suresnes kraj Pariza, 10. VI 1944). Završio studij prava; muziku uĉio na Konzervatoriju u Parizu (neko vrijeme kod C. Francka). Stajao na ĉelu pariškog Wagnerovog društva (do 1894); u brojnim ĉlancima promicao muziku R. Wagnera i C. Francka: DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u Es-duru, 1914- Simfonijske pjesme: Effet de nuit, 1904; Au tois de misere, 1925; Ophelie, 1925; Harmonie du soir, 1925; La Chanson du moulin, 1928 i Corlege nocturne, 1929. Ćoncertstuck za klavir i orkestar; rapsodija za violinu i orkestar, 1922. Marche pour un fete joyeuse, 1903; Impressions; Rhapsodie espagnole; 4 Tableuax maritimes. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1911; klavirski trio; duhaĉki oktet, 1920; sonata za violinu i klavir; Barcarolle za violonĉelo i klavir. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA. Opere: Armor, 1898; L'Ensorcele, 1903; La Lipreuse, 1912; Le Sauteriot, 1918; Melaenis, 1927 i La Tour de feu, 1928. Pantomima Lulu, 1887; scenska muzika za Goetheova Fausta. — VOKALNA: ţenski zborovi; dueti: preko 50 solo-pjesama. LIT.: E. Vuillermoz, G. Samazeuilh, A. Bochot i R. Dumesnil, Hommage i un maitre de la musique francais : S. Lazzari, L'Information musicale, 1942. — G. Ferchault, Sylvio Lazzari, MGG, VIII, 1960.
LAZZARINI, Adriana, talijanska pjevaĉica, mezzosopran (Mantova, 5. II 1933 —). Pjevanje uĉila u Veroni (C. Zilotti) i na Konzervatoriju u Veneciji (G. Dalla Rizza); debitirala 1952 na Teatro Nuovo u Milanu i u najkraće vrijeme stekla meĊunarodni ugled. U njezine najbolje kreacije idu Amneris, Azucena i Ulrica (Verdi, Aida, Trubadur i Krabuljni ples), Carmen (Bizet) i dr. LEADBELLY, Huddie (pravo ime Ledbetter), ameriĉki jazz-pjevaĉ i gitarist (Mooringspoort, Louisiana, oko 1888 —
436
LEADBELLY — LE BOEUF
New York, 6. XII 1949). Premda samouk, već u ranoj mladosti pjevao u razliĉitim zabavnim lokalima Teksasa. Od 1910 pratio Blind Lemona Jeffersona na njegovim turnejama. OsuĊen zbog ubojstva, proveo je u zatvoru 1918—25 i 1930—34. Otada prireĊivao koncerte u SAD i na gostovanjima u inozemstvu te snimio veliki broj gramofonskih ploĉa. Jedan od najboljih pjevaĉa bluesa svog vremena, sam se pratio na gitari. Komponirao je nekoliko stotina bluesa, niz balada, brojne radne pjesme i dr. koje se uz izraţajnu melodiju odlikuju i literarno vrijednim tekstovima (Good Morning Blues, Take This Hammer, Sylvie, Goodnight Irene). Izvršio je znatan utjecaj osobito na pjevaĉe protestnih pjesama. LIT.: J. A. i A. I.omax, Negro Folk Songs As Sung By Leadbelly, New York 1936.
LEADER (engl. voĊa, upravljaĉ), 1. u engleskoj muziĉkoj terminologiji, naziv za prvog violinistu, tj. koncertnog majstora u orkestru. 2. U Americi, općenito, oznaka za dirigenta (umjesto engl. izraza Conductor). U jazzu 1. znaĉi voĊu malog sastava ili instrumentalne skupine unutar većeg sastava, Big Banda; dirigent velikog jazz-orkestra obiĉno se naziva Bandleader. U jazzu se pod pojmom 1. podrazumijeva ne samo dirigent, nego i kompozitor, aranţer i organizator ansambla. LEANDER, Zarah (rod. HeĊberg), njemaĉka filmska glumica i pjevaĉica šansona švedskog podrijetla (Karlstadt, Švedska, 15. III 1900—). Studirala klavir i ples. God. 1917—24 nastupala kao operetna pjevaĉica u mnogim švedskim gradovima. Na filmu debitirala 1931 i 1937—43 bila najpopularnija glumica njemaĉke kinematografije. Nakon prekida, od 1958 ponovno s velikim uspjehom koncertira u Njemaĉkoj i Austriji. Najpoznatije su njene interpretacije šansona Kann denn Liebe Šunde sein?, Merci, mon ami, Der Wind hat mir ein Lied erzdhlt. Objavila autobiografiju So bin ich, und so bleibe ich (1958). LIT.: K. Brinker, Zarah Leander, Berlin 1938.
LEAR, Evelyn, ameriĉka pjevaĉica, sopran (Brooklyn, New York, 8. I 1928 —). Ĉudo od djeteta, nastupala kao pijanistica i kornist, a zatim uĉila pjevanje na Juilliard School of Music u New Yorku i na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. Na opernoj pozornici debitirala 1958 u Berlinu kao Kompozitor (R. Strauss, Ariadna na Naksosu). Do 1964 ĉlanica Njemaĉke opere u Berlinu, a potom na svim velikim evropskim opernim scenama, na njujorš-kom Metropolitanu, na festivalima u Beĉu, Edinburghu, Luzernu, Pragu, Salzburgu i dr. Podjednako uspješna u klasiĉnom i suvremenom opernom repertoaru, kao i na podruĉju Lieda i oratorija. Njeni su vrhunski dometi uloge Cherubin, Pamina i Fiordiligi (Mozart, Figarov pir, Ĉarobna frula i Cosi fan tutte), Poppea (Monteverdi, Krunidba Poppeje), Marija (Berg, Wozzeck), Alk-mene (Klebe), Jeanne (Egk, Zaruke u San Domingu) i Lulu (Berg). Njezin je muţ bariton Thomas Stevrart. LEARDINI, Alessandro, talijanski kompozitor (Urbino, XVII st. — Mantova ?). U sluţbi plemića Sforze u Rimu, oko 1640 u Firenci s kompozitorima F. Laurenzijem i B. Ferrarijem, kao i s pjevaĉicom Annom Renzi sudjelovao u osnivanju prvog javnog opernog kazališta. God. 1649—62 kapelnik vojvode od Mantove. DJELA. D RAMSK A: opera La finta savia, 1643 (sa F. La ure nz ije m, T. Memlom, A. Crivellijem i B. Ferrarijem); muziĉka priĉa Argiope, 1649; tragikomedija Psiche, posvećena vjenĉanju Carla II od Mantove i Clare Austrijske, 1649; viteška igra Fešta delta Barriera, 1652. — VOKALNA. Kantate za sopran i continuo: Ahi dolci glorie; Penoso e quel contento; O Dio mia libertd; Non m'asciugate U pianto; moteti. LIT.: C. Sartori, Alessandro Leardini, MGG, VIII, 1960. — Isti, La prima diva della Iirica italiana: Anna Renzi, Nuova Rivista Musicale Italiana,i968.
LEBAN, Avgust Armin, kompozitor (Kanal, 5. IX 1847 — Gorica, 30. V 1879). Muziku uĉio kod orguljaša J. Schreibera u Gorici. Rani romantik, s tragovima klasicistiĉkoga shvaćanja, L. je imao mnogo smisla za melodiĉnost. DJELA: muški zborovi Glas s Primorja, I, 1881; mješoviti i muški zborovi i 2 solo-pjesme pod naslovom Skladbe Avgusta Armina Lebana, I, 1883—1891; latinska misa za zbor i orgulje; crkvene pjesme i dr. LIT.: F. Rakuša, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. — D. Cvelko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, III, Ljubljana 1960. D. Co.
LE BEAU, Adolphe Louise, njemaĉka pijanistica i kompozitor (Rastatt, 25. IV 1850 — Baden-Baden, 2. VII 1927). Studirala klavir, violinu i pjevanje u Karlsruheu, a od 1874 kompoziciju u Miinchenu (J. Rheinberger, F. Lachner). Djelovala kao pedagog i kritiĉar u Wiesbadenu (1885—90), Berlinu (1890—93) i Baden-Badenu. Ĉešće koncertirala u Nizozemskoj. DJELA: 2 koncerta i fantazija za klavir i orkestar. — Sonata za violinu i klavir. — Brojne klavirske kompozicije. — Opera Der Verzauberte Kalif. — Dramatske kantate Ruth, 1883 i Hadianoth. — Zborovi; solo-pjesme. — Autobiografija Lebenserinncrungen einer Komponistin, 1910.
LEBEGUE (Lebegue, Le Begue), Nicolas-Antoine, f cuski kompozitor i orguljaš (Laon, 1631 — Pariz, 6. VII 17 Ĉlan djeĉaĉkog zbora katedrale u Laonu, od 1655 u Parizu vjerojatno kod J. Ch. de Chambonnieresa i E. Richarda. Od ] do smrti orguljaš u crkvi St.-Merry. Izvanredan poznavalac si instrumenta, L. se istakao ne samo kao sviraĉ, nego i kao savje kod gradnje najvećih orgulja onoga doba u Francuskoj (u Blc Laonu, Versaillesu, Chartresu, St.-Quentinu, Parizu i dr.). ćenik Luja XIV, L. je 1678 imenovan jednim od 4 dvorska guljaša. Njegovi su uĉenici bili N. de Grigny, F. d'Angio i nećak Nicolas Andrieu. DJELA: Piices de clavessin, 2 sv., 1677 i 1687; Livres d'orgue, 3 sv., ] oko 1679 i oko 1685; Hymne pour la purification (obj. u Himni sacri novi, au Santalio Victorino, 1698); moteti; vespere. — Kompozicije za orgulje (M ficat, 1688). — Methode pour toucher Vorgue, 1676 (uništeno za II svjet rata). NOVA IZD.: Livres d'orgue obj. A. Guilmant (Archives des maitn Vorgue des XVI', XVII' et XVIII' siicles, IX, 1909); Piices de clavessin N. Dufourcq (L'Oiseau-Lyre, 1956); Noels varies obj. u Orgue et Liturgie, I 1952. LIT.: A. Tessier, L'Oeuvre de clavecin de Nicolas Lebegue, Revu Musicologie, 1923, 7. — G. Frotscher, Geschichte des Orgelspiels und Orgelkomposition, II, Berlin 1936 (novo izd. 1959). — N. Dufourcq, La Mus d'orgue francaise de J. Titelouze a J. Alain, Pariš 1941 (II izd. 1949). — Le Grand orgue et les organistes de St. -Merrvde Pariš, Pariš 1947.—Isti colas Lebegue, Pariš 1954. —J.Bonfils, Nicolas Lebegue, MGG, VIII, 1 — W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1
LE BEL, Firmin, kompozitor, vjerojatno francuskoga poi jetla (Noyon, u prvoj polovici XVI st. — Rim, 18. XI 15' ZborovoĊa u crkvama 5. Maria Maggiore (1540—45) i 5. L, dei Francesi (1545—61) u Rimu gdje je zatim do 1565 bio pje u Sikstinskoj kapeli. Po mišljenju R. Casimirija L. je bio uĉi G. P. da Palestrine koji je pjevao u crkvi S1. Maria Maggiore upr u ono vrijeme, kad je on bio tamo zborovoĊa. Od njegovih d saĉuvano je Ave verum (5-gl.) i Puer natus est (6-gl.); obje kc pozicije objavio je R. Casimiri (Psalterium, 1922 i Note a" Archi 1924). LIT.: R. Casimiri, F. Le Bel di Noyon, maestro in Roma di Giov; Pierluigi da Palestrina, Roma 1922. — A. Cametti, F. Lebel, maestro ii Luigi dei Francesi, RMI, 1925. — Isti, Firmin Le Bel, Rivista Musicale Itali 1927. — C. Sartori, Firmin Lebel, MGG, VIII, 1960.
LEBIĈ, Lojze, kompozitor i dirigent (Prevalje na Koroški 23. VIII 1934—). Na Univerzitetu u Ljubljani diplomirao 11 iz arheologije; kompoziciju (M. Kozina) i dirigiranje (D. Švi studirao na Akademiji za glas Umjetniĉku karijeru zapo kao dirigent Akademskog ] vaĉkog zbora Tone Tor (i959—6i i 1962—63); 196 71 vodio Komorni zbor Rac -televizije Ljubljana; 1971 r ziĉki urednik Radio-Ljublja od 1972 profesor Pedago akademije u Ljubljani. Na vezujući se kao stvaralac poĉetku na više ili manje v bane staze, K. je postepi sve više usvajao tekovine vijih i najnovijih avangard smjerova, proširujući ljestv instrumentalnog i vokalnog ţavanja. Na njegov kompozit ski razvoj utjecao je šezdese L. LEBIC godina festival suvremene n zike Varšavska jesen. DJELA: simfonijeta, 1962; Concertino per cinque, 1963: Inscriptionet 7 instrumenata, 1965; Meditacija za dva, 1965; kantata Poţgana trava za i orkestar, 1966; Sentence za 2 klavira i orkestar, 1967; Impromptu za kls 1968; Kons (6) za komorni ansambl, 1968; Ekspresije za klavirski trio, ic Korant za simfonijski orkestar, 1969; Kons (Ċ) za komorni ansambl, 1970; Nu za simfonijski orkestar, 1971. A. Rij
LE BOEUF, Fran£ois-Henry, francuski orguljaš i kom] zitor (?, oko 1725 ili 1730 — Pariz, poslije 1782). God. 1750 orj ljaš ţupne crkve u Argenteuilu, od 1756 u Parizu, sluţbovao samostanima; 1766 orguljaš opatije Sainte-Genevieve. Pre Fetišu još je 1782 bio ţiv. Ostavio je nekoliko komornih kanti tzv. cantatilla, koje se ubrajaju medu posljednja i dijelom majst ska djela tog ţanra; mjestimice, osobito u polaganim arijama, ] stigao je jednostavnim sredstvima neobiĉnu dubinu izraţs vokalne dionice, instrumenti i continuo neprestano se izmjenji u dijalogu, a virtuozitet je posve zapostavljen. Uvod u generalb koji je Le B. napisao, oslanjajući se na Rameaua i na vlastita ] dagoška iskustva, ide u najbolje francuske priruĉnike te vr iz sredine XVIII st. DJELA. VOKALNA. Cantatilles za 1 glas, 1—3 instrumenta i contin Le Sommeil de Lisis; L'Amour et le Folie, 1750; L'Esperance, 1751; Le Bei
LE BOEUF — LECHNER Umide, 1756; Petrarque et Laura, J759 i La Bergere trompee (obj~ u autorovu priruĉniku za generalbas). Le Triomphe de UAtnouT, divertissement za glas, instrumente i continuo, 1770; 2 ariette. — Motet Miserere mei Deus quoniam za glas, instrumentalnu pratnju i b. c, 1757. — Priruĉnik Traite d'harmonie et regles d'accompagnement servant d la composition suivant le sisteme de Mr. Rameau, 1766. LIT.: 5. Wallon, Francois-Henry Le Boeuf, MGG, VIII, 1960.
LE BORNE, Fernand, francuski kompozitor belgijskoga podrijetla (Charleroi, 10. III 1862 — Pariz, 15. II 1929). Muziku uĉio na Pariškom konzervatoriju (J. Massenet, C. Saint-Saens, C. Franck). Muziĉki kritiĉar listova Le Monde artiste, Le petit Parisien i Le Soir. Njegova bogata melodika izraţena je u vrlo individualnoj formi.
437
st. napada. Lecerfovo je djelo dalo osnovne argumente za sukob izmeĊu buffonista i antibuffonista koji se razvio u Parizu polovinom XVIII st. DJELA: Comparaison de la musique Italienne et la musique Franfoise, I—III, 1704—06 (ponovo objavljeno u nekoliko izdanja P. Bourdelotova djela Histoire de la Musique, 1721, 1725, 1726, i 1743); L'Art de decrier ce qu"on n'entendpoint, ou Le medecin musicien, 1706.
Laurent Le Cerf de la Vieville de Fresneuse, MGG, VIII, 1960,
DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije; Symphonie-Concerto za klavir, violinu i orkestar; Scenes de ballets; Suite intime; Aquarelles; Temps de guerre. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir; sonate za violonĉelo i klavir, za flautu i klavir, za obou i klavir, za klarinet i klavir. — Suita u G-duru za klavir. —DRAMSKA. Opere: Daphnis et Chloe, 1885; Hedda, 1898; Mudarra, 1899; Les Girondins, 1905; La Catalane, 1907; Cleopdtre, 1914 i Nerea, 1929. Baleti: L'Idole aux yeux verts, 1902 i Fete bretonne, 1903. Scenska muzika. — VOKALNA: zborovi; pjesme uz orkestar. — Crkvena djela (rekvijem). LIT.: A. Van der Linden, Fernand Le Borne, MGG, VIII, 1960.
LE CHEVALIER (Chevallier), Amćdće, francuski kompozitor i muziĉki nakladnik (Savoja, oko 1654 — Amsterdam, pokopan 5. XII 1720). Veći dio ţivota proveo u Nizozemskoj, gdje je 1689 dobio 15-godišnji privilegij za štampanje i prodavanje muzikalija. Oko 1698 preselio se u Gent, gdje je odmah primljen u ceh nakladnika kao pravi ĉlan. Njegovo je ime zabiljeţeno 1716 u Album Studiosorum Univerziteta u Leidenu uz oznaku musicus. U svojoj štampariji sluţio se pomiĉnim znakovima P. i J. Bleaua.
LE BOUCHER, Maurice, francuski kompozitor (Isygny-sur-Mer, Calvados, 25. V 1882 —). Kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Parizu (G. Faure); 1907 dobio Prix de Rome. God. 1920—46 direktor Konzervatorija u Montpellieru, kasnije djelovao na Francuskom radiju.
DJELA: Les trios des operas de Monsieur de Lully, mis en ordre pour les concerts. Propres a. ehanter, et a jouer sur la Flute, le Violon et autres Instruments, 1690; Scelta delle piu belle Ariette e canzoncine italiane, aceomodate al suono di Flauto, Violino et altri Stromenti, 1691; Pieces choisies a la maniere italienne, de Monsieur Charles Rosiers. Propres d jouer sur la Flute, le Violon et autres Instruments, 1691; Une Methode claire et certaine pour apprendre lamusiquej. Rousseaua, 1691; Airs a 4 parties sur la paraphrase des Psaumes de Messire Antoinc Godeau, Composez par Monsieur Jacques de Gouy, 1691; Recueil d'airs noveaux, serieux et a boirej de differents autheurs a 2 et 3 parties, mis en ordre par A. Le Chevalier, 1691. Ĉetiri zbirke: Premier Uvre, 1692; Second Uvre, 1692; Troisieme Uvre i Ouatrieme Uvre (obje bez god.). Rukopisi: Solo d Flute traversiere et B. i Concerto d Flute, 2 vi. et B. LIT.: E. van der Straeten, La Musique aux Pays-Bas avant le XIX« siecle, Bruxelles, 1878. — A. Goovaerts, Histoire et Bibliographie de la tvpographie musicale dans les Pays-Bas, Antwerpen 1880. — Ch. C. Vlam, Amedee Le Chevalier, MGG, VIII, 1960.
DJELA. ORKESTRALNA: Les Chameliers, 1928; Toyama, japanski ples, 1928; bolero i serenada A Mallorca, 1929; La Calanco en fešto, 1929; divertissement El Gole'a, 1929; seherzo Slella Camping, 1929; Taoudeni, 1929; Au Bessin, 1930; Solennite, 1930; 3 suite; Trois morceaux symphoniques, 1944; Pour la St.-Jean za 3 violine i orkestar, 1927. — KOMORNA: Aubade i Lamento za violonĉelo i klavir, 1912; sonata za violinu i klavir, 1910; Fantaisie concertante za obou i klavir, 1932; Seherzo appassionato za trublju i klavir, 1936. — Kompozicije za klavir iza orgulje.— VOKALNA: La Legende d'un jour za glas, gudaĉki kvarteti klavir, 1925; Jeanne La Lorraine za glas i orgulje; zborovi; solo-pjesme. — CRKVENA. Za zbor, orgulje i orkestar: Stabat Mater i De lamentatione Jeremiae prophetae, 1915. — INSTRUKTIVNA: Vingt lefons de solfige, 1931; Enseignement du piano, 1934; Enseignement de Vharmonie, 2 sv., 1945—46.
LEBRUN, njemaĉka obitelj muziĉara. 1. Ludvvig August, oboist i kompozitor (Mannheim, kršten, 2. V 1752 — Berlin, 16. XII 1790). Od 1764 do smrti ĉlan dvorskog orkestra u Mannheimu; ĉesto je koncertirao po Njemaĉkoj i u inozemstvu. L. je uţivao glas jednog od najboljih oboista svog vremena. Unaprijedio je tehniku sviranja na oboi, a svojim djelom dao je vrijedan prilog literaturi za taj instrument. DJELA. INSTRUMENTALNA: 3 koncerta za flautu i orkestar; 18 koncerata za obou i orkestar; 12 trija za 2 violine i violonĉelo; 6 trija za obou, violinu i bas; 6 trija za flautu, violinu i bas; nekoliko dua za gudaĉke instrumente; 6 dua za 2 flaute. — DRAMSKA. Baleti: The Celebrated Opera Dances..., 1782; Diana und Endimion; Kora und Alonzo, 1784 i dr.
2. Franziska Dorothea (rod. Danzi), pjevaĉica (sopran) i kompozitor (Mannheim, 24. III 1756 — Berlin, 14. V 1791). Ţena Ludvviga Augusta i sestra kompozitora F. Danzija; debiti rala 1772 u operi Contadina in corte (Sacchini) na dvorskom ka zalištu u Schvvetzingenu. God. 1777 nastupila u londonskom King's Theatru i uvrstila se medu najveće operne umjetnike svoga doba, Ra je meĊu ostalim pjevala i na otvorenju milanske Scale u Salierijevoj operi Europa riconosciuta (3. VIII 1778); 1782—86 ĉlanica Munchenske opere. Objavila 12 Sonates for the HarpsichorĊ with an Accomp. for a violin (6 op. I i 6 op. 2), 1780. 3. Sophie, pijanistica i kompozitor (London, 20. VI 1781 — ?, oko 1815). Kći Ludvviga Augusta i Franziske Dorotheje; uĉenica A. Streichera (klavir), J. Schletta (teorija) i F. Danzija (pjevanje). Nastupala kao koncertant u više evropskih zemalja i bila u prijateljskim vezama sa C. M. v. Weberom i L. Spohrom. God. 1799 udala se za tvorniĉara klavira Diilkena u Miinchenu. 4. Rosine, pjevaĉica i glumica (?, 29. IV 1783 — Miinchen, 5. VI 1855). Sestra Sophije; uĉenica A. Streichera (klavir) i F. Danzija (pjevanje). Zapoĉela karijeru operne pjevaĉice, ali se kasnije posvetila glumi. LIT.: R. Miinster, Lebrun, 1. Ludwig August, 2. Franziska Dorothea, 3. Sopie, 4. Rosine, MGG, VIII, 1960.
LECERF DE LA VIĆVILLE DE FRESNEUSE, Jean Laurent, francuski knjiţevnik i muziĉki pisac (Rouen, 1674 — 9. XI 1707). Vatreni pristaša francuske muzike. Izazvan novim valom utjecaja talijanske muzike na francusku muziku i posebno raspravom F. Ragueneta (Parallele des Italiens et Ċes Franfais . .., 1702), koja govori u prilog talijanske muzike,objavio historijsko-polemiĉko djelo Comparaison de la musigue . . . u tri dijela. Ovaj rad, napisan sa ţarom i mjestimiĉno pristrano, vrijedno je svjedoĉanstvo francuskoga muziĉkog ukusa toga doba. L. traţi jednostavnu, razumnu i prirodnu umjetnost, »lijepu dijatonsku muziku« s malo ukrasa i akorda i s malo modulacija, te smatra da je pravi muziĉki izraz ostvaren u sintezi muzike i poezije. Instrumentalnu muziku omalovaţava, a stil talijanske opere iz poĉetka XVIII
LECHNER, Konrad, njemaĉki kompozitor i dirigent (Niirnberg, 24. II 1911 —). Studirao violonĉelo (R. Metzmacher, H. Becker), dirigiranje (H. Knappe, C. Krauss) i kompoziciju (C. Orff, K. Marx, J. Haas, J. N. David, W. Fortner). Umjetniĉku karijeru zapoĉeo 1934 kao violonĉelist orkestra Bavarske drţavne opere u Miinchenu, suraĊujući sa E. Fischerom u njegovu klavirskom kvartetu i Komornom orkestru. God. 1936—39 na brojnim turnejama s vlastitim Fidel-triom u kojem je još svirao viellu i blokflautu; 1939—44 dirigent zbora miinehenskog Bach- Vereina i nastavnik na Mozarteumu u Salzburgu. Od 1945 dirigent Bamberških simfoniĉara, 1948—53 nastavnik na Visokoj muziĉkoj školi u Freiburgu (Breisgau) i zatim direktor Muziĉke akademije u Darmstadtu, gdje predaje kompoziciju, dirigiranje, violonĉelo i violu da gamba. DJELA: Symphonisches Koncert, 1948. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1951; Kontraste za gudaĉe, ĉembalo i udaraljke, 1963. — KLAVIRSKA: 2 sonate; sonatina. — Drei Orgelstiicke, 1962-65. — Scenska muzika za Jedermann, 1947. — CRKVENA: Requietn za alt i komorni sastav, 1952; Psalmenkantate, 1956 (rev. 1966); Lamento za zbor, 1955; moteti; Geistliches Konzert za tenor, zbor, violonĉelo i orgulje, 1961; Cantica I za mezzosopran i komorni ansambl, 1965.
LECHNER, Leonhard Athesinus, njemaĉki kompozitor (Etschal, oko 1553 — Stuttgart, 9. IX 1606). Do 1570 pjevao u zboru Dvorske kapele u Munchenu pod vodstvom O. di Lassa, a zatim nekoliko godina putovao po Njemaĉkoj i Italiji. Od 1584 bio je dirigent na dvoru grofa Eitela Friedricha Hohenzollerna u Hechingenu i nešto kasnije (oko 1585) u sluţbi wiirttemberškoga dvora u Stuttgartu. L. je jedan od najvećih njemaĉkih kompozitora prije H. Schiitza. UsporeĊuju ga i sa O. di Lassom s kojim je bio blisko povezan. L. je pokazao neobiĉnu moć asimilacije razliĉitih stilova — od jednostavne talijanske vilanelle do virtuoznog kontrapunkta Nizozemaca — pa je stvorio vlastiti muziĉki govor. Najveću popularnost postigao je zbirkama njemaĉkih pjesama. Ipak su mu najbolja djela pasije. DJELA: Sacrae cantiones 2 knj.: I, Motectae sacrae za 4 do 6 glasova, 1575 i II, 1581. Duhovne i svjetovne pjesme Nevje Teutsche Lieder za 3 do 6 glasova 8 knj.: I, 1576; II, 1577; III, 1577; IV, 1579; V, 1582; VI, 1586; VII, 1589 i VIII, posth. 1606. Sanctissimae Virginis Mariae Canticum (4-gl.), 1578; Liber missarum za 5—-6 glasova 1584; Septem Psalmi poenitentiales (6-gl.), 1587; nekoliko prigodnih kompozicija; pjesme, madrigali i moteti u razliĉitim zbirkama onoga vremena. U rkp. su ostala djela: Die deutsche Passion, 1593; Die Historie der Passion (prema evanĊelju sv. Ivana), 1594; Das hohe Lied Salamonis (4-gl.), 1606 i Deutsche Spriiche vom Leben und Tod (4-gl.), 1606. NOVA IZD.: sveukupna djela (predviĊeno 15 sv.) zapoĉeo obj. K. Ameln (od 1954); Neioe Teutsche Lieder obj. su: II knj. iz 1577 L. Hiibsch-Pfleger (1950); IV knj. iz 1579 R. Eitner (Publikationen Alterer Praktischer und Theore-tischer Musikwerke, 1895), a V knj. iz 1582 E. Fr. Schmidt (1926). Izbor iz Newe Teutsche Lieder obj. K. Ameln (1953); Die Historie der Passion isti (1926; II izd. 1956); Das hohe Lied Salamonis isti i W. Lipphardt (1928; II izd. 1952); Deutsche Spriiche... W. Lipphardt (1929; IV izd. 1956); 10 pjesama isti (Ge-sellige Zeit, 2 sv., 1933—35); izbor duhovnih kompozicija K. Ameln, Chr. Ma-hrenholz, W. Thomas i C. Gerhardt (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, od 1939). LIT.: R. Eitner, Leonhard Lechner (s popiso m djela), MFM, 1878. — O. Koller, Leonhard Lechner, Musikbuch aus Osterreich, Wien i Leipzig 1904.
LECHNER — LE DUC — Af. Schreiber, Leonhard Lechner Athesinus (disertacija), Miinchen 1932. — Isti, Die Kirchenmusik des Kapellmeisters Leonhard Lechner Athesinus, Regensburg 1935. — K. Atneln, L. Lechners Bekenntnis, Musik und Kirche 1953. — Isti, Leonhard Lechner, Liidenscheid 1957. —• U. Martin, Historische und stilkritische Studie zu L. Lechners Strophenlieder (disertacija), Gottingen 1957. — K. Ameln, Leonhard Lechner, MGG, VIII, 1960. R. A.
LECLAIR (Leclerc, Claire), francuska obitelj muziĉara, od kojih su najpoznatiji braća: 1. Jean-Marie l'AIoć, violinist i kompozitor (Lyon, 10. V 1697 — Pariz, 23. X 1764). U mladosti plesaĉ i baletni majstor u Torinu, violinu uĉio kod G. B. Somisa. Od 1728 ţivio stalno u Parizu; 1734—36 bio je ĉlan kraljeva orkestra. Neko vrijeme i solist u Concerts Spirituels, no uskoro se povukao te poĉeo privatno poduĉavati. God. 1737 — 43 boravio u Holandiji. Po povratku u Pariz sluţbovao na razliĉitim velikaškim dvorovima. Izvrstan violinist, komponirao je ponajviše za svoj instrument. Iako je stvarao u u doba kada su, u punoj zrelosti baroka, prevladavale zvukovne masivnosti, L. je izradio vlastiti slog proziran, mnogo bliţi francuskom galantnom stilu nego talijanskom baroknom izraţavanju A. Corellija ili A. Vi-valdija.
DJELA. INSTRUMENTALNA: 5 kompozicija za orkestar; sonate violinu i klavir; kraća komorna djela; 4 sveska klavirskih kompozicija. — DRA SKA. Brojne operete od kojih su najpoznatije: Fleur de the, 1868; Le Carnc d'un merle (vaudeville), 1868; Gandolfo, 1869; Deux portUres pour un con 1869; Le Rajah de Mysore, 1869; Le Bcau Dunois, 1870; La Fille de Mad, Angot, 1872; Girofle'-Girofla, 1874; Les Pres St. Gervais, 1874; Le Pomi 1875; La Petite mariee, l8j6;LePetit duc, 1878; Camargo, 1878; La Petite der> selle, 1879; La Princesse des Canaries, 1883; L'Oiseau bleu, 1884; La Vie m daine, 1885; Ali Baba, 1887; La Voliire, 1888; L'Egyptienne, 1890; Nini 1896; La Salutiste, 1905; La Trahison de Pan, 1910. Baleti. — Zborovi; 5 svez chansona i melodija za glas i klavir. — Crkvene kompozicije. LIT.: L. Schneider, Les Maitres de l'operette francaise, Herve et Lece Pariš 1924. — Isti, Une Heure de musique avec Lecocq, Pariš 1930. —J. Fescho Alexandre Charles Lecocq MGG, VIII, 1960.
LE COUPPEY, Felix, francuski klavirski pedagog (Pai 14. IV 1811 — 5. VII 1887). Nakon studija na Pariškom konz vatoriju predavao na tom zavodu solfeggio i harmoniju, a od 18 klavir. Objavio 6 svezaka etida pod zajedniĉkim naslovom Co, de piano ćlementaire et progressif (L'ABC du piano; L'alphabei Le Progres; L'Agilitć; Le Style i La Difficulte), školu za kla Ecole du mćcanisme du piano te dvije zbirke klavirskih etida ( Etudes primaires i L'Art du piano, 50 etida). Napisao je i raspra De Venseignement du piano . . . (1865). Ogledao se i kao kompozit LECUONA, Ernesto, kubanski kompozitor (Guanabacoa, VIII 1896 — Santa ĉruz, otok Tenerife, 29. XI 1963). Stu klavira završio 1913 na Konzervatoriju u Habani. Kao koncer pijanist nastupao u Sjevernoj i Juţnoj Americi i Evropi. Utemel instrumentalni ansambl pod nazivom Lecuona Cuban Boys s li jim je na brojnim turnejama izvodio djela inspirirana karakte stiĉnim kubanskim i španjolskim muziĉkim folklorom.
J . -M. l'A. LECLAIR DJELA: 12 violinskih koncerata op. 7, oko 1737 i op. 10, 1743; 6 trio-sonata op. 4, oko 1730; zbirka sonata Recreation (2 sv.) op. 6, 1737 i op. 8, oko 1737; uvertire i sonate za 2 violine i b. c. op. 13, 1753; trio-sonate op. 14, posth. 1766; sonate za 2 violine op. 3, 1730 i op. 12, oko 1747. Pet svezaka so nata za violinu i b. c.: op. 1, 1723; op. 2, 1728; op. 5, 1734, op. 9, 1738 i op. 15, posth. 1767. — Opera Glaucus et Scylla, 1747. NOVA IZD.: sonate za 2 violine op. 3 obj. su A. Guilmant i J. Debroux (1905); pojedine sonate obj. su J. B. Cartier (1798), P. Sarasate (1889), R. Eitner (1903), Ch. Bouvet (1906), A. Moffat (1910), M. Pincherlc (1924), E. Doflein (1931—33), A. Cellier (1949), Cl. Crussard (1955), L. Boulay (1956), H. Ruf (1956—58) i dr. Izdanje cjelokupnih njegovih djela priprema M. Pincherle.
2. Jean-Marie le Cadet, violinist i kompozitor (Lyon, 23. IX 1703 — 30. _XI 1777). Uĉio kod oca i ubrzo došao na glas kao vješt violinist. Ĉlan orkestra akademije u Besanconu, 1733 vratio se u Lyon i tamo do smrti djelovao kao uĉitelj muzike, violinist i kompozitor. DJELA: Premier Livre de Sonates a Violon seul et b. cont. op. 1, 1739; So~ nates a deux violom ou dessus de Viole sans Basse op. 2. 1750. — Kantate: Le Rhone et la Saone, 1733 i Divertissement champetre, 1736; moteti.
3. Jean-Benoit, violinist (Lyon, 25. IX 1714—?). Ĉlan or kestra akademije u Moulinsu (1736—39 prva violina); 1739 vra tio se u Lyon, ali se ne zna što je radio do 1748 i 1751—59. Od 1749 kazališni kapelnik u Bruxellesu, zatim u Gentu i Liegeu. LIT.: L. de La Laurencie, Jean-Marie Leclair L'aine, SBIMG, 1904—05. — A. A. Bachmann, Les Grands violonistes du passe (s tematskim popisom Leclairovih djela), 1913. — L. de La Laurencie, L'ecole francaise de violon de Lully a Viotti, Pariš 1922. — Isti, Le Role de Leclair dans la musique instrumentale, RM, 1923. — E. Appia, The Violin Sonatas of Leclair, The Score, 1950. — M. Pincherle, Jean-Marie Leclair l'Aine, Pariš 1952. —- M. Lemoine, La Technique violonistique de J.-M. Leclair, RM, 1955. — A. Wirsta, JeanMarie l'Aine, Jean Mane le Cadet i Jean-Benoit Leclair, MGG, VIII, 1960. —■ R. E. Preston, The Treatment of Harmonv in the Violin Sonatas of J.-M. Leclair, Recherches, 1963. — J--F- Paillard, Les Concertos de J. M. Leclair, Chigiana, 1964. — G. Nutting, Jean-Marie Leclair, MQ, 1964. — N. A. Zaslavi, Some Notes on J.-B. Leclair, Revue Belge de Musicologie 1965. —E. Preston, Leclairs posthumous solo sonata. An enigma, Recherches, 1967.
LE CLERQ, Tanaquil, ameriĉka plesaĉica francuskog podrijetla (Pariz, 2. X 1929—). Klasiĉni balet uĉila na školi American Balleta; od 1946 solist u trupi Ballet Society. S velikim je uspjehom nastupala u baletima: Four Temperament* (Hindemith, 1946), Simphony in C (Bizet) i Orpheus. Zatim angaţirana kao primabalerina u trupi Nezv York City Ballet (ranije Ballet Society). U ovom ansamblu je njena izuzetno precizna tehnika došla do punog izraţaja u baletima: Apres-midi a"un faune (Debussy, 1953), The Cage (Stravinski), La Bourree fantasque (Ghabrier, 1949), Western Symphony (Kay, 1954), Les Illuminations (1950). Ţena koreografa G. Balachinea; karijeru je morala naglo prekinuti 1956 zbog bolesti. LECOCQ, Alexandre-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 3. VI 1832 — 24. X 1918). Muziku uĉio na Pariškom konzervatoriju (F.-E.-J. Bazin, J.-F. Halevv, F. Benoist). Uglavnom komponirao zabavnu muziku (prvu svoju operetu napisao uz pomoć G. Bizeta); uz F.-R. Hervea, J. Offenbacha i E. Audrana bio je najpopularniji francuski operetni kompozitor. U Lecocqovoj muzici ima, i pored Offenbachovih utjecaja, svjeţine i tipiĉno francuske duhovitosti.
LEDERER, Frano, kompozitor (Ston kraj Dubrovnil 1868 — Dubrovnik, 17. XII 1931). Studirao teologiju, a zat: muziku u Beĉu, Milanu i Varšavi. Djelovao u Dubrovniku k zborovoda pjevaĉkog društva Gundulić, orguljaš katedrale i n stavnik; 1906—18 profesor na uĉiteljskoj školi u Arbanasima ki Zadra i dirigent zadarskog Zoranića. Od 1918 ponovno u Dubr vniku profesor na uĉiteljskoj školi, orguljaš i zborovoda. DJELA: Ċaĉke operete Mali ptiĉari i Studentice. — Pastorale za 5mješoviti zbor i orkestar; Himna sv. Vlahu; Muka Gospodnja; više litanija i drj Priruĉnik Pouka u pjevanju. LIT.: A. G., Frano Lederer, Sv. C, 1932, 1. K. Ko.
LEDESMA, Mariano Rodriguez de, španjolski pjev i kompozitor (Zaragoza, 14. XII 1779 — Madrid, 18. III 184God. 1805 u Madridu prvi tenor u Teatro de los Canos del Pen Sudjelovao u pobuni protivu francuske vladavine (komponiri je antibonapartistiĉku himnu En tan infausto dia), te se mori sklonuti u Englesku. God. 1811—14 uĉitelj pjevanja u London zatim ponovo u Madridu, prvi pjevaĉ kraljeve kapele. God. 18: —31 ponovno u Londonu, gdje pouĉava pjevanje na Royal Ac, Ċemy of Music. Vrativši se u domovinu, bio je do smrti dirige: kraljevske kapele. Ledesmine kompozicije uvode u španjolsl muziku izrazito romantiĉka obiljeţja. Njegov orkestralni koloi potjeĉe od Weberova, ali je duh njegove muzike sasvim španjolst Pisao je orkestralna, komorna i klavirska djela, te brojne crkvei kompozicije (sveĉane mise, Stabat Mater, moteti). Objavio i zbirku vokaliza Coleccićn de ejercicios de vocalizacion (182c LIT.: M. Querol, Mariano RoĊriguez de Ledesma, MGG, VIII, 19Ć
LE DUC (Leduc), r. Simon, francuski violinist i kompoziti (Pariz, prije 1748 — 22. I 1777). Violinu uĉio kod P. Gavinies ali je rano napustio koncertnu karijeru te se posvetio kompozici; nakladniĉkoj djelatnosti (1767 utemeljio izdavaĉko poduzec Leduc) i radu u upravi Concerts Spirituels (od 1773 ĉlan uprave Po svojim orkestralnim kompozicijama L. ide u najznatnije frai cuske kompozitore svoga vremena. R. Ĉotte smatra da se mog staviti uz bok djelima mladoga Haydna. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1776—77; Symphonie concertan za 2 violine, 1775; 3 koncerta za violinu, 1775—76; Suite de Noels (izgubljeni 1773- — KOMORNA: sonate za violinu i b. c. (2 sv.), 1767 i 1771; 6 dua : 2 violine, 1771; 12 trija za 2 violine i bas (2 sv.), 1768 i 1772; 5 divertimenta ; kvartet.
2. Alphonse, muziĉki nakladnik i kompozitor (Nantes, 1 III 1804 — Pariz, 17. VI 1868). Nećak Simona; harmoniju uĉi na Pariškom konzervatoriju (A. Reicha). God. 1841 preuzeo izdi vaĉko poduzeće koje je osnovao njegov stric. Naklada Leduc objs vila je vrijedne zbirke i serijska izdanja (npr. Les Maitres Mus, ciens de la Renaissance francaise u redakciji H. Experta) i izdava]
list L'Art musical (1860—95). L. je komponirao više od 100 djela preteţno za klavir, plesnoga karaktera. Napisao je Method ćlementaire de piano (1845) i Solfege progressif (1867).
LIT.: R. Cotte, Simo n Le D uc, MGG, VIII, 1960. — J. Feschott Leduc Alphonse, MGG, VIII, 1960. ;
LEE — LEGATISSIMO LEE, Dai-Keong, havajski kompozitor kineskog podrijetla (Honolulu, 2. IX 1915 —). Od 1937 u SAD studirao na Princeton University (R. Session), na Juilliard Graduate School (F. Jacobi) i kod A. Coplanda u New Yorku. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1942 i 1952; Concerto grosso; Hazvaiian Festival Overture 1942; Golden Gate Overture, 1942; Pacific Prayer, \942\Tropical Overture, 1942; Prelude and Hula; Renascence; koncert za violinu, 1946; Introduction andallegro za gudaĉe.— Gudaĉki kvartet. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA. Opere: The Poet's Dilemma, 1940; The River; Open the Gates; Phineas and the Nightingale; Mary Magdala. Balet Children's Caprice. Filmska muzika. — VOKALNA: Songs from the Rose Tree za alt i orkestar; zborovi (The Return; North Labrador; East and West); solo-pjesme.
LEE, George Alexandre, engleski dirigent i kompozitor (London, 1802 — 8. X 1851). Muziĉku karijeru zapoĉeo kao operni pjevaĉ u Dublinu, ali je 1823 preuzeo duţnost dirigenta. Od 1826 u Londonu dirigent raznih kazališta u kojima je nastupala njegova ţena, popularna pjevaĉica Harriett Waylett (1800—1851). God. 1837—45 djelovao u Dublinu, a zatim ponovno u Londonu, gdje je neko vrijeme vodio i vlastitu trgovinu muzikalija. DJELA. DRAMSKA: The Sublime and the Beautiful, 1828; The Invicibles, 1828; The Nymph of the Grotto, or A Daugther's Vow, 1829 (sa G. Liveratijem); The Witness, 1829; The DeviVs Brother, 1831 (engleska verzija Auberova Fra Diavold); The Fairy Lake, 1831 (preradba Auberova Le Lac des fees) i dr. — Udţbenik Complete Course of Instruction in Singing. LIT.: D. Lee, George Alexandre Lee, MGG, VIII, 1960.
LEE, Mary Ann, ameriĉka plesaĉica (Philadelphia, 1823 —1899). Uĉenica P. H. Hazarda u Philadelphiji gdje je 1837 debitirala u operi-baletu Le Dieu et la Bayadere (Auber). God. 1844 nastavila studij kod J. Corallija u Parizu. Nakon povratka u Ameriku (1845) susreće slavnu plesaĉicu F. Elssler koja je snaţno utjecala na njezin daljni umjetniĉki razvoj. Na brojnim turnejama po SAD izvodila je L. Cachuchu, La Cracovienne i Bolero, plesove koje je nauĉila od J. Svlvaina, muţa F. Elsslerove. Najpoznatije uloge ostvarila je u baletima La Fille du Danube (Adam), Jolie Fille de Gand i Giselle (Adam). L. je prva u Americi plesala ulogu Giselle (1846). LEE, Peggy (Norma Dolores Egstrom), ameriĉka pjevaĉica i kompozitor (Jamestown, North Dakota, 26. V 1922 —). Karijeru iazz-pjevaĉice zapoĉela u malim klubovima ameriĉkog srednjeg Zapada i Kalifornije. God. 1941 pobuĊuje u Chicagu paţnju B. Goodmana koji je uzima u svoj, tada vrlo poznati orkestar. S tim je orkestrom postigla prve velike uspjehe (Why Don't You Do Right?, 1942). MeĊutim, 1943 napustila je pjevanje 1 posvetila se kompoziciji. Od 1952 ponovo nastupa kao pjevaĉica. Snimivši više televizijskih emisija i filmova, medu njima The Jazz Singer i Pete Kelly's Blues, za koji je dobila nagradu Akade mije 1956, postala je vrlo popularna. God. 1961 priredila turneju po Evropi. SuraĊivala je s Georgeom Shearingom, Bennvjem Ĉarterom, Louom Levvjem i Quincyjem Jonesom. Prvenstveno interpret swinga, najveće uspjehe postigla s pjesmama Black Coffee i Fever. Snimila više ploĉa; dobitnica je nagrade revije Down Beat, 1946.
LEE, Samuel, irski violinist, dirigent i muziĉki nakladnik (?— Dublin, 21. II 1776). Uĉio kod M. Dubourga; 1750 otvorio u Dublinu trgovinu muzikalija i muziĉku nakladu. Uz to od 1751 dirigent Gradske muzike (City Music ili Corporation Band), 17ST.—56 vodio orkestar u Marlborough Greenu, a 1758 postao dirigent na Crozv Street Theatre. Ubrajao se, po svemu sudeći, meĊu vodeće irske muziĉare onoga doba. DJELA: Lee's Masque, a Collection of Popular Songs, 2 zbirke, 175?—56; Shela na guira with Variations by the Late Mr. Sam Lee an d Another Favourite Irish Tune, oko 1780. LIT.: W. H. Granan Flood, A Historjr of Irish Music, Dublin 1905. — D. Lee, Samuel Lee, MGG, VIII, 1960.
LEES, Benjamin, ameriĉki kompozitor (Harbin, Mandţurija, 8. I 1924 —). Klavir uĉio kod K. I. Rodetskog u San Franciscu, kompoziciju na Univerzitetu u Los Angelesu (H. Stevens, I. Dahl, E. Kanitz) i kod G. Antheila. Od 1962 profesor na konzervatoriju Peabody u Baltimoreu i zatim na Queen's Collegeu u Long Islandu. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1952 i 1957; Profile, 1952; Divertimento-Burlesca, 1956; koncert za orkestar, 1959; Prologue, Capriccio and Epilogue, 1959; Spectrum, 1964; koncert za komorni orkestar, 1966. Koncerti: 2 za klavir, 1955 i 1966; za violinu, 1958; za otou, 1963 i za gudaĉki kvartet , 1964. Za klavir i gudaĉki orkestar: Declamations, 1953 i Concertante breve, 1959. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1952 i 1956; Three Variables za obou, klarinet, fagot, rog i klavir, 1956; Movement da camera ZSL flautu, klarinet, vio lonĉelo i klavir, 1954; sonata za rog i klavir, 1951; sonata za violinu i klavir, T 953; Invenzione za violinu solo, 1965. — KLAVJRSKA: 4 sonate. 1949, 1950, 1951 i 1964; Sonata breve, 1955; fantazija, 1953; Kaleidoscopes, 1954; 6 Ornamental Etudes, 1957; Epigrams, 1960; 3 preludija, 1962. Sonata za 2 klavira, 1951. — Opere The Oracle, 1955 i The Gilded Cage. — VOKALNA: kantata Vision of poets, 1961; Song of the Night za sopran i orkestar, 1952; Cyprian Songs za bariton i klavir, 1960.
LEEUW, Ton de, nizozemski kompozitor (Rotterdam, 26. XI 1926 —). Uĉenik H. Badingsa i kasnije O. Messiaena u Parizu. Muziĉku etnologiju studirao kod J. Kunsta na Univerzitetu u Amsterdamu. Predaje kompoziciju na Konzervatoriju u Utrechtu.
439
Uz to je od 1954 muziĉki direktor na radio-stanici u Hilversumu. Pobornik dodekafonije, bavi se i elektronskom muzikom. DJELA. ORKESTRALNA: Tri simfonije: I, 1950; II, za gudaĉe, 1951 i III, za duhaĉe, 1963. Symphonies for Wind Instruments, 1963; koncert za klavir, 1948; 2 koncerta za violinu, 1953 i 1959; Treurmuzieh (u spomen W. Pijperu), 1947; Mouvements retrogrades, 1957; ples Nritta, 1961; Interplay, 1965; Sintaxis II, 1966; Spatial Music I—///, 1967; Homage to I. Strazvinsky (Spatial Music IV) za 12 izvodilaca, 1968. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1958 i 1964; gudaĉki sekstet, 1951; trio za flautu, klarinet i klavir, 1963; Schelp za gitaru, flautu i violu, 1964; Khrishna en Radha za flautu, harfu i udaraljke, 1964; sonata za flautu i klavir, 1959; sonatina za violinu i klavir, 1965. — KLAVJRSKA: Studi ritmici, 1952; Studi africani, 1954; 6 plesova, 1959; Lydische Suite, 1959; Men Go Their Ways, 1964; 5 studija, 1964; sonata za 2 klavira, 1950. — Introdukcija i passacaglia za orgulje, 1963. — ELEKTRONSKA: Studio elettronico, 1958; Himna i koral; Syntaxis I, 1966 i dr. — DRAMSKA. Opere: Alceste, 1953 i De droom, 1965; balet Ombres, 1963; scenska muzika; televizijska igra Litany of Our Time za zbor i instrumente. — VOKALNA: oratorij Job, 1956; Haiku II za sopran i orkestar, 1967; Lamento pacis za zbor i instrumentalni ansambl, 1969; Missa brevis za zbor, 1953; Priere (tekstovi iz Kurana) za zbor, 1954; solo-pjesme. — Muziek van de Tzvintigste Eeuw, 1964. LIT.: J. Wouters, Ton de Leeuw, Sonorum Speculum, 1964.
LEFEBVRE, Charles-Ćdouard, francuski kompozitor (Pariz, 19. VI 1843 — Aix-les-Bains, 8. IX 1917). Sin slikara Ch. Lefebvrea, bio je uĉenik A. Thomasa na Pariškom konzervatoriju; 1870 osvojio Prix de Rome za kantatu Le Jugement de Dieu. Od 1895 nastavnik na Pariškom konzervatoriju. Komponirao u tradicionalnom stilu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta; uvertire Fiesaue i Toggenbourg, 1905; Dalila; suite. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; gudaĉki trio; klavirski kvartet; klavirski kvintet. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA: Opere: Juditha, 1877; Le Tresor, 1883; Zaire, 1887; Djelma, 1894. — VOKALNA. Za sole, zbor i orkestar: Le Jugement de Dieu, 1870; Judith, 1879; Eloa, 1888; Sainte Cecile, 1896; La Messe du fantome. Oko 10 zborova; 35 solo-pjesama. — Studija Les Formes de la musigue instrumentale u Encvclopedie de la Musique, II/S, E- Lavignaca i L. de La Laurenciea. LIT.: G. Ferchault, Charles Edouard Lefebvre, MGG, VIII, 1960.
LEFEVERE, Kamiel, ameriĉki carillonist belgijskog podrijetla (Malines, 24. XI 1888—). Studij završio 1924 na školi za carillon (Beiaardschool) u Malinesu kod I. Denvna. Od 1927 djelovao u Now Yorku. DJELA. Za carillon: Allegro en Menuet; University of Chicago Suite; Carillon suite; Andante religioso; Rondino to Spring; fantazija; 3 Sketches; The Magic of the Bells; Alfred University Suite; Carillonnesque; plesovi; preludiji i dr. — SPISI: Bells over Belgium i Carillon and Singing Tozvers in the United States and Canada.
LE FLEM, Paul, francuski kompozitor, dirigent i muziĉki kritiĉar (Lezardrieux, C6tes-du-Nord, 18. III 1881 —). Studirao filozofiju i knjiţevnost; kompoziciju uĉio na Pariškom konzervatoriju i u Scoli Cantorum (A. Lavignac, F. Roussel, V. d'Indv). God. 1903—04 boravio u Rusiji. Po povratku u Pariz zborovoda kazališta Opera Comique (1924) i zbora Les Chanteurs de St. Gervais, profesor kontrapunkta na Scholi Cantorum (1923—39) i muziĉki kritiĉar ĉasopisa Comoedia (1905—37). Njegova su djela bliska muziĉkom impresionizmu, a temelje se na folkloru Bretagne. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonij e, 1907 i 1958; fantazija za klavir i orkestar, 1912; koncertna kompozicija za violonĉelo i orkestar, 1965; Le Village, 1941; Ronde des Fees, 1944. — KOMORNA: klavirski kvintet, 1910; Clair de lune sous bois za harfu, flautu i gudaĉke instrumente, 1911; Danse desuete za harfu, flautu i gudaĉka instrumente, 1911; sonata za violinu i klavir, t9O5. — KLAVIRSKA: Par landes, 1907; Par greves, 1907; Chant des genits, 1912; Avril, 1912; Pour main gauche, 1961. ■— DRAMSKA: opera La Magicienne de la mer, 1947 (izv. 1954); operna bajka Aucassin et Nicolette, 1908; tragikomiĉne jednoĉinke Le Rossignol de Saint-Malo, 1938 i La Clairiere des Fees, 1944; dra matski muziĉki igrokaz La Maudite, 1967. Scenska i filmska muzika; muzika za radio-drame. — VOKALNA: kantata Cain, 1902; Invocation za sopran, tenor i orkestar, 1920; Fete de printemps za ţenski zbor i orkestar, 1937; Morven le gaelique za 5 solista i instrumentalni ansambl, 1963; zborovi; solo -pjesme. — Ĉlanci i kritike. LIT.: M. Imbert, Paul Le Fle m, MG G, VIII, 1960.
LEGAT, Nikola) Gustavoviĉ, ruski plesaĉ, koreograf i pedagog (Petrograd, 30. XII 1869 — London, 24. I 1937). Uĉenik P. Gerdta i Ch. Johanssona, koga je naslijedio kao profesor završnog razreda na Carskoj baletnoj školi. Debitirao veoma mlad na sceni Manjinskog kazališta u Petrogradu; tamo su nastali i njegovi prvi koreografski radovi: Le Chat botte (1906), La petite fleur rouge (1907) i Le Talisman (1909). God. 1923 napustio Rusiju, 1925—26 plesaĉ i baletni majstor u trupi S. Djagileva. Nedugo zatim otvorio je u Londonu baletnu školu, koja je ubrzo postala poznata; u njoj su se školovali najbolji engleski plesaĉi. LEGATISSIMO (tal., veo ma povezano), pojaĉani legato; upotrebljava se u kantileni, u is taknuto pjevnim frazama. N . G. LEGAT
440
LEGATO — LEHAR
LEGATO (ligato; tal. vezano, povezano), povezivanje to nova u neposrednom slijedu, bez prekida. Idealni 1. moţe se po stići u pjevaĉkoj frazi ili na limenim duhaĉkim instrumentima bez ventila. L. na gudaĉkim instrumentima postiţe se ili na istoj ţici time, što gudalo ne ostavlja ţicu, nego se samo mijenja prstomet ili tako da gudalo brzo prelazi sa ţice na ţicu. L. na klaviru i instrumentima s tipkama uopće nije moguć u smislu pjevaĉke fraze. On se proizvodi na umjetan naĉin, tako da tonovi postaju meĊusobno zavisni: prva tipka ispušta se tek kad se pritisne na drugu. Najĉešće se 1. pri sviranju ili pjevanju pretpostavlja samo po sebi, ukoliko nisu dane upute za protivno (npr. staccato). Kao grafiĉka oznaka za 1. (skraćeno leg.) sluţi luk, povuĉen iznad sku pine nota koje se izvode povezano ili ispred njih. B. SĈ. LEGENDA, instrumentalna, vokalno-instrumentalna, pa i dramska kompozicija epsko-lirskoga karaktera u kojoj autor pre nosi u muziku legendarna zbivanja razliĉita podrijetla (redovito iz folklora, vjerskih izvora i knjiţevnosti). A. Dvorak je pisao legende za orkestar, F. Liszt je jedan od svojih oratorija nazvao Legenda o sv. Elizabeti, a dao je naziv legende i nekim svojim klavirskim kompozicijama (Sv. Franjo Asiški govori pticama i Sv. Franjo Paulski hoda po valovima). H. Berlioz je oratorij La Damnation de Faust nazvao dramatskom legendom. Isti taj naziv dao je H. Pfitzner svojoj operi Palestrina. Irska legenda naslov je opere W. Egka. j. As. LEGGIERO (leggiadro; tal., lagano), i. oznaka za artikulaciju kod klavira (tzv. biserna igra), lagan i kratak naĉin klavirskog udara u brzom tempu (izmeĊu legata i staccata). Od staccata razlikuje se, u prvom redu, lakoćom udara, a od mezzolegata kratkoćom i manjim intenzitetom udarenog tona. L. je moguć samo u pianu. U crescendu prelazi u mezzolegato. 2. Kod gudaĉkih instrumenata 1. se izvodi uglavnom tako da se smanji pritisak gudala na ţice. Ipak se taj termin kod ovih instrumenata odnosi više na sam karakter izvedbe, nego na poteze gudala. B. Sĉ. LEGLEY, Victor, belgijski kompozitor (Hazebrouck, Flandrija, 18. VI 1915 —). Studirao u Ypernu i na Konzervatoriju u Bruxellesu (J. Absil). Violinist u orkestru (1936—47), a kasnije muziĉki urednik flandrijskog programa na Institut National de Radiodiffusion. Od 1949 uz to i profesor harmonije na Konzervatoriju u Bruxellesu. Dok u nekim djelima (I simfonija, komorne kompozicije) nastoji svoju muziku jednostavnošću i jasnoćom uĉiniti što pristupaĉnijom, u drugima (Concerto pour violon) postiţe efekte velikim ritmiĉkim i metriĉkim bogatstvom. Napustio tonalno koncipiranje, no nije prihvatio ni dodekafoniju ni serijelnu tehniku. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1942; II, 1947 i III, 1953; Symphonie miniature, 1946; simfonijeta; koncert za violinu, i 947; koncert za klavir, 1952; Concertino za timpane i orkestar; simfonijske varijacije, 1941; suita, 1944; uvertire; Musiaue pour une tragedie grecque, 1946; The Golden River, 1948; Divertimento, 1952; serenada za gudaĉe, 1957. — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: I, 1941; II, 1947 i III, 1956; duhaĉki trio, 1942; duhaĉki kvintet, 1961; sekstet, 1945; nonet, 1948; Concert d treize, 1944. Sonate: za violinu i klavir, 1943; za violu i klavir, 1943; za violonĉelo i klavir, 1945; za klarinet i klavir, 1952; za trublju i klavir, 1953. — Klavirske kompozicije (sonata, 1946; Cinq portraits, 1955). — Sonata za orgulje, 1949. — Zborovi; solo-pjesme. LIT.: Catalogus van werken van Belgische componisten. Nr. 3; Victor Leglev, Bruxelles 1953. — J. v. Ackere, Victor Leglev, MGG, VIII, 1960.
LEGNANI, Luigi Rinaldo, talijanski gitarist i kompozitor (Ferrara, 7. XI 1790 — Ravenna, 5. VIII 1877). U mladosti operni pjevaĉ; prve uspjehe'kao gitarist postigao 1819. Do 1860 koncertirao u Italiji, Austriji, Njemaĉkoj i Švicarskoj (1836—37 na turneji sa N. Paganinijem). Dulje vrijeme ţivio u Beĉu. Bavio se i gradnjom gitara i violina. L. je jedan od najpoznatijih i najvećih umjetnika na gitari. Uz školu za gitaru napisao je i niz varijacija, fantazija, scherza i drugih kraćih virtuoznih djela za taj instrument; mnoga od njih idu u standardni repertoar gitarista. U novije vrijeme neke kompozicije Legnanija izdali su J. Zuth, H. Ritter i H. Gotze. LIT.: W. Boetticher, Luigi Legnani, MGG, VIII, 1960.
LEGNO (tal., drvo). Col legno je oznaka kojom se upozorava violinist da tonove na violini izvede laganim udarcima drvenog dijela gudala o ţice. Takvim naĉinom sviranja postizava se osebujan, opor zvuĉni uĉinak. LEGRAND, Jean-Pierre, francuski orguljaš i kompozitor (Tarbes, 8. I 1734 — Marseille, 31. VII 1809). Djelovao u Bordeauxu i od 1758 kao orguljaš u Parizu ( St.-Germain-des-Pres ). God. 1770 otišao iz Pariza u pokrajinu i 1780 se nastanio u Marseilleu, gdje je djelovao u operi.
L.; studirao na Pariškom konzervatoriju. Komponirao mu; za niz baleta Rolanda Petita i Genea Kellvja. Neko vrijeme lovao u SAD i stekao ugled kao autor musicala, revija i filn muzike. Stvara pod utjecajem jazza i francuske muziĉke tradii oĉitujući poseban smisao za boju tona. Komponirao je i popula muziku za film Les Parapluies de Cherbourg. LEGRENZI, Giovanni, talijanski kompozitor (Clusone '. Bergama, kršten 12. VIII 1626 — Venecija, 27. V 1690). N vrijeme orguljaš u crkvi 5. Maria Maggiore u Bergamu; 1 —65 (moţda i dulje) zborovoĊa na Accadem'a dello Spirito Se u Ferrari. Ţivio zatim u Veneciji, gdje je komponirao niz op za tamošnja kazališta; od 1672 bio je i direktor Conservatorio Mendicanti. God. 1681 postao je drugi, a 1685 prvi dirigen crkvi sv. Marka. Uţivao je velik ugled i kao pedagog; od njege uĉenika najpoznatiji su A. Lotti i A. Caldara. L. oĉituje svugdje originalnost udruţenu sa sjajem i mo mentalnošću kasno venecijanske škole. Njegove su opere pis u izrazito venecijanskom stilu. U instrumentalnim kompozicija pojavljuju se po prvi put jasno profilirani oblici sonate da cam i sonate da ehiesa kao i novi monodijski oblici trio-sonate i se sonate. Primjenjujući u crkvenoj muzici elemente koncerta noga stila barokne umjetnosti, L. je mnogo pridonio pobj monodije i na tom podruĉju muziĉkoga stvaralaštva. D J ELA. IN S TRU MEN TA LN A: S o n a t e a 2 e 3 o p . 2 , 1 6 5 5 ; S u o da ehiesa e da camera . . . op. 4, 1656; Sonate a 2, 3, 5 e 6 istromenti op. 8, I' zbirka sonata La Cetra za 2—4 instrumenta op. 10 (zapravo op. n), l< Libro IV di Sonate a 2, 3 e 4 stromenti op. 10, 1682; Balletti e correnti za 5 ins menata i b. c. op. 16, posth. 1691. — DRAMSKA. Oko 20 opera: Achill Sciro, 1663; La Divisione del mondo, 1675; Totila, 1677; / dne Cesari, l< Publio Elio Pertinaee, 1684 i dr. — VOKALNA. Oratoriji: La Morte del c penitente, oko 1675; Sedecia, 1676; Gli Sponsali d'Ester, 1676; La Vendita cuor humano, 1667; Sisara, 1677; // Prezzo del cuore humano, posth. 1692 i ( torio del Guidizio. Cantate e canzonette (i-gl.) op 12, 1676; Idee armoniche e. (2-gl. i 3-gl.) op. 13, 1678; zbirka i-gl. kantata (24) Echi di riverenza (2 1 op 14, 1678—79; oko 15 pojedinaĉnih kantata. — CRKVENA. Zbirke mot Harmonia d'affetti devoti (2-gl. do 4-gl.) op. 3, 1655; Sentimenti devoti (: i 3-gl.) op. 6, 1660; Acclamazioni divote (i-gl.) op. 10, 1670 i zbirka i-gl. mo uz pratnju 3 instr. op. 17, posth. 1692. Zbirka 5-gl. psalama op. 5, 1657; Com musieali per uso di ehiesa (i-gl. i 2-gl. uz pratnju violine) op. 1, 1654; Comi con Lettanie et Antifone della Beata Vergine (5-gl.) op. 7, 1662; Sacri e fes concerti, messa e salmi a due ćori op. 9,1667; Te Deum, 1687; mise, magnifikati i NOVA IZD.: pojedine instrumentalne kompozicije G. Legrenzija obj. Danckert (1949) i W. v. Wasielewski (Die Violine im 17. Jahrhundert) ; 1 kani obj. E. Schmitz (Geschichte der iveltlichen Kantate, 1914); arije iz opera obj Torchi, A. Parisotti, H. Prunieres i dr. LIT.: H. Ndsle, G. Legrenzi als Instrumental-Komponist (disertac: Miinchen 1917. — G. Tebaldini, G. Legrenzi, Mušica d'oggi, 1937. — P. 1 gaceia, Giovanni Legrenzi, Bergamo 1954. — C. Sartori, Giovanni Legr< MGG, VIII, 1960. — S. Dalla Likera, Cronologia musicale della Basilic; S. Marco in Venezia, Mušica sacra, 1961. —J. A. MacDonald, The Sacred V' Music of Giovanni Legrenzi (disertacija), Ann Arb or 1964. R. h
LEGROS (Le Groš), Joseph, francuski pjevaĉ (tenor kompozitor (Monampteuil, 8. IX 1739 — La Rochelle, 20. > X 793)- Na opernoj pozornici debitirao 1764 u Parizu (Mondonvi Titon et L'Aurore) i do 1783 bio ĉlan Opere, u kojoj je, me ostalim, bio prvi interpret u ĉetiri Gluckove opere: Ach: (Iphigenie en Aulide), Orphee (Orphee et Euridice), Adm (AJceste) i Pvlades (Iphigenie en Tauride). God. 1786 dobio naslov musicien ordinaire de la Chambre; 1792 preselio se u Rochelle. Njegova vrhunska ostvarenja bila su Castor (Rame; Castor et Pollux), Colin (Rousseau, Le Devin du village), The: (Lully), Amintas (Berton i Trial, Sylvie), Amphion (Labord Vertumne (Destouches, Les Elements), Sandomir (Philid Ernelinde), Hippolvte (Rameau, Hippolyte et Aricie), Daph (Mondonville, Daphnis et AlcimaĊure), Dardanus (Ramea Zais (Rameau), Tibulle (Co de Blamont, Les Festes gr ques et romaines), Amadis (L ly), Raymond de Mainne (B ton, Adele de Ponthieu), Ale (Gossec, Alexis et Daphr, Amadis de Gaule (J. Ch. Bac Persee (Philidor), Thesee (G sec) i dr. Komponirao je op< Anacreon, 1782; obj. Prem Recueil d'airs et duos. LIT : A Menetrat, Joseph ] groš, MGG, VIII, 1960
DJELA: Sonates de clavessin, premier Uvre, 1763. Kantata L'Hymne des iys, 1783; mise; moteti; zborovi. LIT.: J. Bonfils i H. A. Durand, Jean-Pierre Legrand, MGG, VIII, 1960
LEGRAND, Michel, francuski kompozitor (Pariz, 24. II 1932 —). Sin dirigenta i aranţera zabavne muzike Raymonda
F. LEHAR
LEHAR, Franz, austrij kompozitor madţarskog pc rijetla (Komarno, 30. IV 18 — Bad Ischl, 24. X 1948). 5 vojnog dirigenta, od svoje d\ naeste godine uĉio na Praške konzervatoriju (violina A. Be newitz, teorija J. Foster). Vo dirigent u Luĉenecu, Pt Trstu, Budimpešti i Beĉ
LEHAR — LEIBOWITZ God. 1902 dirigent beĉkog Theater an der Wien. Otada se posvećuje komponiranju, a kao dirigent pojavljuje se samo na premijerama vlastitih djela. L. se proslavio svojim operetama, od kojih su neke poznate u cijelom svijetu. Bogate su melodijama, bujno instrumentirane; u njima je, kao i u beĉkoj klasiĉnoj opereti, karakteristiĉan valcer. Gdjegdje se osjeća prizvuk madţarske ili slavenske muzike; ponekad se pribliţuju komiĉnoj operi. Najveći je uspjeh L. postigao operetama Die lustige Witwe i Das Land des Ldchelns. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme; 2 koncerta za violinu; valceri; marševi. — Komorne kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Rodrigo, 1893; Kukuschka, 1896 (neizvedena, preraĊena pod nazivom Tatjana, 1905) i Garaboncias, 1943. Operete: Wiener Frauen, 1902 (preraĊena pod nazivom Der Schliissel zum Paradies, 1906); Der Rastelbinder, 1902; Der Gottergatte, 1904; Die Juxheirat, 1904; Die lustige Witwe, 1905 (praizvedba 28. XII 1905 u Beĉu; jugosl. premijera 20. II 1907 u Zagrebu); Der Mann mit den drei Frauen, 1908; Das Furstenkind, 1909; Der Graf von Luxemburg, 1909; Zigeunerliebe, 1910; Eva, 1911; Die ideale Gattin, 1913; Endlich allein, 1914; Der Sterngucker, 1916; Wo die Lerche singt, 1918; Die blaue Mazur, 1920; Die Tangokonigin, 1921; Frasquita, 1922; La danza delle Libellule, 1922; Die gelbe Jacke, 1923; Cloclo, 1924; Paganini, 1925; Der Zarezvitsch, 1926; Friederike, 1928; Das Land des Ldchelns, Berlin, 1929 (jugosl. premijera, Zagreb, 3, I 1931); Schon ist die Welt, 1931; Giuditta, 1934. — Pjesme. — Filmska muzika. LIT.: E. Decsey, Franz Lehar, Miinchen 1924. — A. Rivoire, Une heure de musique avec Lehar, Pariš 1930. — G. Knosp, Franz Lehar, Bruxelles 1935. — 5. Czech, Franz Lehar. Sein Weg und sein Werk, Berlin 1942. — M. Peteani, Franz Lehar: seine Musik, sein Leben, Wien 1950. — E. Nick, Franc Lehar, MGG, VIII, 1960.
LEHMANN, Dieter, njemaĉki muzikolog (Stollberg, Saska, 29. VI 1929—). Studij muzikologije završio na Univerzitetu u Leipzigu (W. Seraukv); doktorirao 1953. God. 1953—61 univerzitetski lektor u Leipzigu, 1961—67 djelovao na Muzikološkom institutu Humboldtova univerziteta u Berlinu i od 1967 ponovno u Leipzigu. DJELA: Russlands Oper und Singspiel in der zzvetten Half te des 18 Jahrhunderts (disertacija), 1958; Grundlagen der Tonsprache Mussorgskis in seinen Liedern, 1969. Studije: Der russische Komponist und Musikforscher Alexander Serozv und sein Mozartbild, Kongress-Bericht Wien 1956, 1958; Die Musikhistorische Bedeutung Nikolai Dilezkis und seiner »Musikalischen Grammatik« fu'r die russische Musik des spdten 17. und fruhen 18. Jahrhunderts, Beitrage zur Muffilriinpp anĊeli n rt*
T r\£*.f*\ ■
1
r
H
i nn^/iiifnv «***. si D srsJsi* rt* ««»i n si s,** n T^** n.tim x*L« /■ /J ^^^ „ t*j i\>'jjj ^ ?f }^/)7 C&/ C
puisKu w AKIJ W(E«M, iviuzyKa, 1903, i scnaiRuvjsni ais Dearoeiier russiscn Volkslieder, Revue Belge de Musicologie, 1965; Zur Genesis der russischen R
sik'vissenschaft, 1960; Charakter und Bedeutung der »Promenad
LEHMANN, Hans Ulrich, švicarski kompozitor (Bienne, Bern, 4. V 1937 —). Violonĉelo uĉio u Baselu (R. Looser), muziĉku teoriju u Ziirichu (P. Miiller), a kompoziciju u Baselu 1960—63 (P. Boulez, K. Stockhausen); na Univerzitetu u Ziirichu studirao i muzikologiju (K. von Fischer). Profesor je muziĉke teorije i violonĉela na Muziĉkoj akademiji u Baselu. DJELA. INSTRUMENTALNA: Structures transparentes za klarinet, violu i klavir, 1961; Quanti I za flautu i komorni ansambl, 1962; Regions za flautu solo, 1963; Episoden za duhaĉki kvintet, 1963—64; Mosaique za klarinet, 1964; Komposition fiir 19, 1964—65; Noten za orgulie (2 verzije), 1964—66; Spiele za obou i harfu, 1965; Studien za violu solo, 1966; koncert za flautu, klarinet i gudaĉe, 1969; Dis-Cantus I za obou i gudaĉe, 1970 (Zagreb, 9. V 1971); Monodie za jednaga duhaĉa, 1970; Regions III za klarinet, trombon i violonĉelo, 1970; Interieur II za klarinet solo, 1970. — VOKALNA: kantata za sopran, i 4 instrumenta, 1962; Rondo za sopran i orkestar, 1967.
LEHMANN, 1. Lilli, njemaĉka pjevaĉica, sopran (Wiirzburg, 24. XI 1848 — Berlin, 17. V 1929). Kći i uĉenica pjevaĉice Marije Terezije Low u Pragu, gdje je debitirala 1865 u Mozartovoj Ĉarobnoj fruli. Pjevaĉku karijeru nastavila u Danzigu (1868), Leipzigu i na Kraljevskoj operi u Berlinu (1869—85); 1885—92 bila je ĉlanica njujorškog Metropolitana. Opernu pozornicu ostavila 1909, ali i dalje nastupala na koncertima. Izvanredna wagnerijanka, gostovala u Bavreuthu već 1876 na praizvedbi tetralogije Prsten Nibelunga; stekla je i veliku reputaciju kao pjevaĉki pedagog. DJELA: Meine Gesangskunt, 1902; Studie zu Fidelio, 1904; StuĊie zu Trislan und Isolde, 1904; Mein Weg, 1912.
2. Marie, pjevaĉica, sopran (Hamburg, 15. V 1851 — Berlin, 9. XII 1931). Sestra Lilli; na opernoj pozornici debitirala 1867 u Leipzigu. God. 1876 nastupila u Bavreuthu na praizvedbi Wagnerova Prstena Nibelunga (Wellgunde u Rajninu zlatu i Ortlinde u Walkuri); 1881—87 ĉlanica Dvorske opere u Beĉu, 1896 povukla se s operne pozornice i bavila pjevaĉkom pedagogijom. LIT.: J. H. Wagenmann, Lilli Lehmans Geheimnis der Stimmbander, Berlin 1905. — L. Andro, Lilli Lehmann, Berlip 1907. — G. Davidson, Opera Biographies, London 1955.
LEHMANN, Liza (Elizabeth Mary Frederika), engleska pjevaĉica (sopran) i kompozitor (London, 11. VII 1862 ■— Pinner, Middlesex, 19. IX 1918). Muziku uĉila u Londonu, Rimu i Wiesbadenu; debitirala 1885 u Londonu. Povukavši se 1894 s pozornice, intenzivnije se bavila kompozicijom. Njezin ciklus pjesama In a Persian Garden postao je veoma popularan u Engleskoj i SAD.
441
DJELA: Romantic suite za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA: opera Everyman, 1915; muziĉke komedije Sergeant Brue, 1904 i The Vicar of Wakefield, 1906. — VOKALNA: kantata-bajka Once Upon a Time, 1903; Young Lochinvar za bariton i orkestar; Endymion za sopran i orkestar; In a Persian Gar den (Khayydma Rubaiyat u verziji J. E. Fitzgeralda) za vokalni kvartet i klavir, 1896; ciklus pjesama The Daisy Chain; More Daisiers; In memoriam (Tennvson); Nonsense Scngs (iz Alice in Wonderland) i dr. — Autobiogra fija The Life of Liza Lehmann, by herself, 1919 (posth.).
LEHMANN, Lotte, njemaĉka pjevaĉica, sopran (Perl-leberg, 27. II 1888—). Pjevanje studirala u Berlinu na Konzervatoriju kod M. Mallin-ger. Od 1910 pjevala na operi u Hamburgu, 1914—38 u Beĉu, LO TTE LEHM AN N zatim u SAD. Gostovala u Evropi, Americi i Australiji, a istakla se i kao koncertna pjevaĉica. Njene su znamenite uloge Manon (Massenet), Sieglinde (Wagner, Prsten Nibelunga), Arabella (R. Strauss), Leonore (Beethoven, Fidelio) i sve tri ţenske uloge u Kavaliru s ruţom (R. Strauss). Djelovala i kao pjevaĉki pedagog u SAD. DJELA: autobiografija Anfang und Aufstieg, 1937 (engl. On VCings of Song. 1938); More than Singing, 194S My Many Lives, 1948. — Nekoliko romana, LIT.: H. Kiihner, Lotte Le h ma nn, MGG, VIII, 1960.
LEHN, Erwin, njemaĉki dirigent, pijanist, vibrafonist i kompozitor (Grunstadt, Pfalz, 8. VI 1919 —). Uĉio na Muziĉkoj školi u Peineu; kao pijanist najprije svirao u ansamblu svog oca. Od 1945 pijanist i aranţer na radiju, od 1948 vodi (sa Horstom Kudritzkim) plesni orkestar Radio-Berlina. God. 1951 preuzeo vodstvo plesnog orkestra Juţnonjemaĉkog radija u Stuttgartu (serija emisija Treffpunkt Jazz). Uz to nastupa kao vibrafonist u vlastitom kvartetu i kvintetu. Komponira i filmsku muziku. Gostovao u Francuskoj i Švicarskoj, na festivalima u Frankfurtu i dr. Znaĉajna liĉnost evropskog jazza i plesne muzike, njegova je djelatnost vezana najviše za veliki plesni i jazz orkestar. LEIBOWITZ, Rene, francuski kompozitor i muziĉki pisac poljskog podrijetla (Varšava, 17. II 1913 —Pariz, 1972). Kompoziciju uĉio u Beĉu kod A. Weberna, u Berlinu kod A. Schonberga (1930—33) te u Parizu kod M. Ravela (1933). Dirigiranje studirao kod V. De Sabate (1923—26), P. Dessaua (1936 — 38) i P. Monteuxa (1934). Od 1937 vodio orkestar Francuske radio-difuzije s kojim je polazio na turneje po Evropi i SAD (1947—48). Kao dirigent izvodio prvenstveno suvremena djela, naroĉito pripadnika Schonbergova beĉkog kruga. Od 1945 ţivio stalno u Parizu. Bavio se i pedagoškim radom te organiziranjem festivala suvremene komorne muzike (od 1947). Odrţao je niz predavanja na MeĊunarodnim ferijalnim teĉajevima za novu muziku u Darmstadtu. Njegovi su uĉenici P. Boulez i H. W. Henze. L. je odluĉni pobornik SchOnbergove dodekafonije koju razvija dalje i u svojim izvrsnim teoretskim radovima i u svojim kompozicijama. Proširio je mnoge pojedinosti Schonbergove teorije i otkrio brojne nove mogućnosti u primjeni naĉela serije. Ide u red najboljih teoretiĉara dodekafonije, a znatan je i njegov doprinos razvitku serijelne tehnike. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1941; dramatska simfonija Perpetuum mobile: The City sa recitatorom, 1951; koncert za violinu, klavir i 17 instrumenata, 1942; koncert za klavir, 1942; Concertino za violu, 1954; varijacije, 1954; fantazija, 1956; Six Pieces, 1958. — KOMORNA: Tri gudaĉka kvarteta: I, 1940; II, 1950 i III, 1952; gudaĉki trio; klavirski trio, 1950; 10 kanona za duhaĉki trio, 1939; duhaĉki kvintet, 1944; koncert za nonet, 1944; UExplication des metaphores za recitatora, 2 klavira, harfu i udaraljke, 1947; Symphonie de chambre za 12 instrumenata, 1948; Humoresque za udaraljke, 1958; sonata za flautu i klavir, 1944; sonata za violinu i klavir, 1948. — KLAVIRSKA: 2 sonate (I. 1939); fantazija, 1952; 3 zbirke kraćih kompozicija, 1943, 1950 i 1952. — DRAMSKA. Opere: La Rumeur de Vespace, 1950; Ricardo Gonfolano, 1953; Circulaire de minuit; Les Espagnols a Venise, 1970. — VOKALNA: simfonija Traume vom Tod und Leben za sole, zbor i orkestar, 1955; kantate The Grip of the Given za zbor i 6 instrumenata, 1950 i The Renegade za zbor i 8 instrumenata, 1956; zborovi; koncertna arija Tourist Death za sopran i komorni orkestar, 1943; serenada za bariton i 8 instrumenata, 1955; Capricdo za sopran i komorni instrumentalni ansambl, 1956; solo-pjesme. — SPISI: Schoenberg et son e'cole, 1946; Q«' est-ce que la musique de douze sons?, 1948; Introduction a la musique de douze sons, 1949; L'Artiste et sa conscience, 1950; L'Evolution de la musique de Bach a Schdnberg, 1952; Histoire de l'Opera, 1957 (tal. prijevod 1966); Un grand representant de la musique contemporaine: Eric-Itor Kahn (sa K. Wolffom), 1958; Thinking for Orchestra. Practical Exercises in Orchestration (sa J. Maguireom), 1960 (tal. prijevod 1964); Schoenberg, 1969; brojne studije i ĉlanci u razliĉitim francuskim i talijanskim struĉnim publikacijama.
442
LEIBOWITZ — LEITZMANN
LIT.: J.-M. Morel, Rene Leibowitz, MGG, VIII. 1960, — G. Gavazzeni, Una singolare »Histoire de l'Opera«, RAM, 1962. M. Kun.
Lai LEICH LEICHTENTRITT, Hugo, njemaĉki muzikolog i kompozitor (Pleszovv, Poznah, 1. I 1874 — Cambridge, Mass., 13. XI 1951). Muziku studirao u Berlinu na Visokoj muziĉkoj školi, a muzikologiju od 1899 na Univerzitetu (O. Fleischer, M. Friedlander); promovirao 1901. Iduće godine postao je nastavnik na berlinskom konzervatoriju Klindzvorth-Scharvienka na kojemu je ostao do 1924. Za to vrijeme bio je muziĉki kritiĉar u Allgemeine Musikzeitung, Signale fiir die musikalische Welt i Vossische Zeitung (1910—24). Nakon dolaska nacista na vlast emigrirao 1933 u SAD, gdje je 1934—40 predavao na Haruard University i na njujorškom Univerzitetu. Mnogostruko nadaren, i kao historiĉar i kao teoretiĉar i kao kompozitor, L. je ostavio nekoliko krupnih radova, velike znanstvene vrijednosti: temeljitu Geschichte der Motette, bogat i pouzdan izvor podataka za svakoga tko se bavi prouĉavanjem muziĉke renesanse; izvrsnu obradbu IV dijela Ambrosove Musikgeschichte; Handelovu biografiju i široko zamišljenu i razraĊenu nauku o formama koja zalazi i u podruĉja muziĉke estetike i muziĉke psihologije. DJELA.: Reinhard Keiser in seinen Opern (disertacija), 1901; Frederic Chopin, 1905 (II izd. 1913); Geschichte der Musik, 1905; Geschichte der Motette, 1908; Musikalische Formenlehre, 1911 (V izd. 1952; engl. prijevod 1951); Erwin Lendvai, 1912; Ferruccio Busoni, 1916; Analyse der Chopinschen Klavierwerke (2 sv.), 1920—22; Hdndel, 1924; Ignatz Waghalter, 1924; Das Konservatorium der Musik Klindzvorth-Scharzuenka, 1931; The Complete Pianoforte-Sonatas of Beethoven, 1936; Everybodys Little History of Music, 1938; Music, History and Ideas, 1938 (VII izd. 1946; španjolski prijevod 1945); 5. Kussewitzky, the Boston Symphony Orchestra and the New American Music, 1946; Music of the Western Nations (posth. objavio N. Slonimskv, 1956); veći broj studija i ĉlanaka. — Preradio i dopunio ĉetvrti svezak Geschichte der Musik A. W. Ambrosa, 1909; objavio zbirku Beethovenovih pisama, 1912.— IZDANJA: djela H. Pratoriusa, DDT, XXIII, 1905; kompozicije A. Hammerschmidta, ibid., XL, 1910; 12 mad rigala C. Monteverdija; Scherzi musicali J. Schenka, 1907; Miserere J. A. Hassea; Amfiparnasso O. Vecchija i dr. — KOMPOZICIJE: simfonija u A-duru; koncerti: za violinu i orkestar; violonĉelo i orkestar; za klavir i orkestar, 1945; simfonijska pjesma. — Komorne kompozicije. — Opere Der Sizilianer, 1920 i Esther. — Kantate; solo-pjesme. LIT.: N. Slonimsky, Hugo Leichtentritt (1874—1951), predgovor Leichtentrittovu djelu Music of the Western Nations, Cambridge (Massachusetts) 1956. — Isti, Hugo Leichtentritt, MGG, VIII, 1960.
LEIDER, Frida, njemaĉka pjevaĉica, sopran (Berlin, 18. IV 1888 —). Uĉenica O. Schvvarza u Berlinu; na opernoj pozornici debitirala 1915 u Halle (Saale) kao Venus (Wagner, Tannhauser). God. 1916—19 operna pjevaĉica u Rostocku, zatim u Konigsbergu i Hamburgu; od 1924 na Drţavnoj operi u Berlinu. Za nacistiĉkog reţima sklonula se s muţem Jevrejom u Švicarsku; 1945—52 vodila pjevaĉki studio berlinske Drţavne opere i 1948 —58 bila profesor na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. Jedna od najvećih njemaĉkih interpretkinja Wagnerovih opera svoga doba, ĉesto je gostovala na milanskoj Scali, Pariškoj operi i beĉkoj Drţavnoj operi; 1924—38 redovito nastupala u londonskom Covent Gardenu, od 1928 u Bavreuthu i 1932—-34 na njujorškom Metropolitanu. Objavila knjigu uspomena Das mar mein Teil, 1959LEIFS, J6n, islandski kompozitor i dirigent (Solheimar, sjeverni Island, 1. V 1899 — 30. VII 1969). Muziku studirao u Leipzigu (R. Teichmiiller, A. Szendrei, H. Scherchen, P. Graener). Dirigent u više evropskih zemalja;i935—37 muziĉki direktor Islandskoga radija u Revkjaviku, gdje je 1945 osnovao Udruţenje islandskih kompozitora. Istraţivao islandski muziĉki folklor na kojemu se temelje i mnoga njegova djela. Njihovu harmonijsku okosnicu ĉine ĉesto paralelni pomaci na naĉin organuma, tritonusi i medijantni ostinati. Iz elemenata islandskog folklora proizlazi i Leifsova melodika kao i ritmika sa svojom polimetrijom i oporom akcentuacijom. DJELA. ORKESTRALNA: Saga Symphonie, 1950; simfonijska trilogija Hljomkvida; koncert za orgulje, 1937; uvertire Island i Galdra-Loftur ; Islandski plesovi i dr.<— Tri gudaĉka kvarteta: op. 8, 21, i 36. — Djela za klavir i orgulje. — Koreografska opera Baldr, 1950; scenska muzika za Sigurjonssovu dramu Loftur. — VOKALNA: 2 oratorija Edda; kantata Island; Kyrie (na islandske teme) za zbor a cappella; zborovi; solo-pjesme. — Obradbe islandskih narodnih napjeva. — SPISI: Tonlistarhaettir: Islenzkt tonlistarectli, 1923; Nordische Tonalitat, 1924; Entnordung klasischer Musik, 1924—25; Islands kiinstlerische Anregung, 1951. LIT.: H. Helgason, Einordnung von Jon Leifs in die nationalen Musik schulen Europas, Tonlistin, 1944. — Isti, Jon Leifs, MGG, VIII, 1960.
LEIGH, Adele, engleska pjevaĉica, sopran (London, 15. VI 1928 —). Pjevanje studirala na Royal Academy of Dramatic Art u Londonu (M. Teyte) i na Juilliard School of Music u New Yorku; usavršavala se kod J. Gutmanna. Na opernoj pozornici debitirala 1948 u londonskom Covent Gardenu kao Ksenija (Musorgski, Boris Godunov) i tamo angaţirana do 1956. Nastupala najprije u malim ulogama, ali se ubrzo uvrstila u istaknute interprete lirskog sopranskog faha, gostujući na mnogim znamenitim
muziĉkim festivalima. Od 1961 ponovno ĉlanica Covent Gar, u Londonu. Njezine velike kreacije su Pamina (Mozart, ĉar< frula), Manon (Massenet), Sofija (Strauss, Kavalir s ruţom) i LEIGHTON, Kenneth, engleski kompozitor (Wakefielc X 1929 —). Studirao na Royal Academy of Music u Londom Univerzitetu u Oxfordu i na Univerzitetu u Leedsu. Od : predaje na Univerzitetu u Edinburghu. U njegovom se stilu zire utjecaj P. Hindemitha i B. Bartoka. Studij kod G. Petra u Rimu 1951, privukao ga je k serijelnom stilu mladih talijan kompozitora, pa se L. u nekim djelima sluţi dodekafons tehnikom, a ipak ne napušta potpuno tonalitet. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaĉki orkestar, 1948. Kon za klavir, 1951; za violinu, 1952; za violu, harfu, timpane i gudaĉki ork 1952; za obou i gudaĉki orkestar, 1953; za 2 klavira, violonĉelo, udaraljke Ċaĉki orkestar, 1954 i za violonĉelo, 1955. Uvertira Primavera Romana, suita Veris Gratia za obou, violonĉelo i gudaĉe, 1950; Passacaglia, Choral & 1956; Burleska, 1957- — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1956 i 1957 virski kvintet, 1962; 2 sonate za violinu i klavir, 1951 i 1956; Fantasia c name B-A-C-H za violinu i klavir, 1955; Elegija za violonĉelo i klavir, — KLAVIRSKA. Tri sonate: I, 1947; II, 1953 i III, 1954; 2 sonatine, varijacije, 1955; Fantasia contrappuntistica, 1956. — Scenska muzika. — KALNA: kantata Veris Gratia, 1951; The Light Invisible (Sinfonia S za tenor, zbor i orkestar, 1957; suita The Birds za sopran, zbor, gudaĉe i t 1954; A Christmas Caroll za bariton, zbor i orgulje, 1953. LIT.: /. V. Cockshoot, The Music of Kenneth Leighton, The M Times, 1957. — E. Brandbury, The Light Invisible, ibid., 1958. — H. F. Rt Kenneth Leighton, MGG, VIII, 1960.
LEINSDORF, Erich, ameriĉki dirigent austrijskog podri (Beĉ, 4. II 1912 —). Studij završio na Muziĉkoj akademiji u B God. 1934—37 korepetitor i asistent B. Waltera i A. Toscan u Salzburgu. Od 1938 u SAD, dirigent na njujorškom Af. politanu (1938—43), u Clevelandu i dr.; 1947—56 vodio Fil monijski orkestar u Rochesteru, 1955—62 dirigent u New ] City Opera i 1962—69 umjetniĉki šef Simfonijskog orkest: Bostonu. Kao gost nastupao u najvećim svjetskim muzic središtima. LEISE (njem., kratica od grĉkog Kyrie eleison), nazi puĉke njemaĉke naboţne pjesme, nastale u srednjem vi od puĉkih skupnih zaziva Kyrie eleison (Gospode, pom iz latinskih Litanija svih svetih. U Njemaĉkoj se L. zovu i Ki\ u Francuskoj kyriole, quirielle i lais, a u Ĉeškoj krles. Prvi tra Leisea javljaju se u VII st., kad je narod na zaziv Kyrie eh nadovezivao kratke prigodne stihove. Najstariji muziĉki 2 Leisea potjeĉe iz IX st. (tzv. Freisinška Petrova pjesma). LIT.: P. Wolf, Uber die Lais, Sequenzen und Leiche, 1841. — W.\ phard, Die mittelalterliche Leise, Musik und Altar, 1963 i 1964. .
L.EISNER, Emmi, njemaĉka pjevaĉica, alt (Flensburg VIII 1885 — 12. I 1958). Uĉenica Helene Breest u Berlinu; t debitirala 1911 kao koncertna pjevaĉica. Djelovala u Bei kao ĉlanica Dvorske opere (1913—21), Volksopere i Njem opere u Charlottenburgu (1924—25). Jedna od najznaĉaji predstavnica Lieda u svojoj generaciji i izvanredna interpreti Bachovih i Handelovih oratorija; na opernoj pozornici na se istakla u Wagnerovim muziĉkim dramama, posebno kao ] (Prsten Nibelunga). Od 1939 ţivjela u Kampenu na otoku S; Snimila je više gramofonskih ploĉa. LEITE, Antonio Joaquim da Silva, portugalski kompo: (Porto, 23. V 1759 — 10. I 1833). Od 1788 nastavnik teoriji Real Colegio dos Meminos Orfaos; uz to djelovao i kao orgi u razliĉitim samostanima. Kasnije se posvetio prouĉavanju tare. U svoje doba L. je bio najpoznatiji portugalski kompo; crkvene muzike. Njegova djela odaju utjecaj talijanske mu: ali i tehniĉko majstorstvo. DJELA. INSTRUMENTALNA: Hymno patriotico za orkestar, : 6 sonata za gitaru i violinu; 2 sonate za gitaru, 1792. — VOKALNA: or Gioas, 1778; kantata Os genios premiados, 1807; dueti; solo-pjesme. — I moteti, psalmi, magnificati i druge crkvene kompozicije. — SPISI: Rezut todas as regras, e preceitos da cantoria (2 sv.), 1788; Esludo de Guitarra (: 1796; Novo directorio funebre (2 sv.), 1806. LIT.: M. de Sampayo Riberio, Antonio Joaquim da Silva Leite, M VIII, 1960.
LEITNER, Ferdinand, njemaĉki dirigent (Berlin, 4. 1912 —). Studij završio 1931 na Visokoj muziĉkoj školi u '. linu (A. Schnabel, K. Muck, J. Priiwer, F. Schreker, W. Gmeii Umjetniĉku karijeru zapoĉeo kao klavirski pratilac; kao diri debitirao 1943 u Berlinu. God. 1945—46 dirigent Drţavne o u Hamburgu, 1946—47 u Miinchenu i 1947—68 u Stuttgartu 1950 generalni muziĉki direktor). Od 1969 direktor oper Ziirichu. Stalni gost Teatra Colon u Buenos Airesu, 1947vodio Bachove sveĉane tjedne u Ansbachu. Kao operni i sir nijski dirigent nastupa po cijeloj Evropi. LEITZMANN, Albert, njemaĉki muziĉki pisac (Magdeb 3. VIII 1867 — Jena, 16. IV 1950). Studirao historiju knjiţevr i estetiku. Od 1891 privatni docent, 1923 redoviti profeso; njemaĉki jezik i knjiţevnost na Univerzitetu u Jeni. Svojim
LEITZMANN — LEMARE meljito napisanim djelima o W. A. Mozartu i L. v. Beethovenu, u kojima donosi obilje podataka, mnogo je pridonio osvjetljenju njihova ţivota i rada. DJELA: Mozarts Personlichkeit, 1914 (II izd. 1926); Beethovens Personlichkeil (2 sv.), 1914 (II izd. 1921); Beethovens personlicke Aufzeichungen, 1918. — Objavio pisma L. v. Beethovena, 1909 (III izd. 1933) i W. A. Mozarta, 1910.
LE JEUNE, Claude (Claudin), francuski kompozitor (Valenciennes, izmeĊu 1528 i 1530 — Pariz, sahranjen 28. IX 1600). U mladosti vjerojatno neko vrijeme boravio u Italiji, od 1564 ţivio u Parizu. Bio je kompozitor vojvode d' Alencona, a od 1596 compositeur de musique de la Chambre du Roy Henrika IV. Taj je poloţaj zadrţao do smrti. Pratio humanistiĉka nastojanja Academie de musique et de poesie A. Bai'fa i kao najvaţniji muziĉar te skupine umjetnika dao je znatan doprinos oblikovanju tzv. musiqne mesuree. Vrlo plodan, on je i vrlo raznovrstan i napredan u svojim teţnjama da prevlada jednoliĉnost novog stila, što ga je zagovarao A. Baif, i da nade svoj izraz u eleganciji polifonije i smjeloj kromatici. Ide medu najznatnije majstore francuske muzike XVI st. DJELA: 3 instrumentalne fanta zije. — Dix Pseaumes de David d 4 en forme de motets avec un dialogue a 7, 1564; zbirka chansona, madrigala i moteta Livre de meslanges a 4, 5, 6, 8 et 10 parties (2 knj.)> 1585 i 1587; DoC. LI: JHUNE decacorde contenant douze Pseaumes de David mis en musigue selon les douze modes approuvez des meilleurs auteurs anciens el modernes d 2, 3, 4, 5 &. 7 voix, 1598; Les CL Pseaumes d 4 el 5, posth. 1601 (veoma popularna zbirka, mnogo izdavana). — Le Jeuneova sestra Cecile objavila je slijedeća njegova djela: Le Printemps u 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 (39 chansona, medu njima više pravih remekdjela), 1603; 3 knj. psalama (3-gl.), 1602, 1608 i 1610; Pseaumes en vers mesures, 1606; Octonaire de la vanite et inconstance du monde mis en musique d 3 & 4, 1606; Missa ad placitum a 4—7, 1607; Airs d 3—6 (2 knj.), 1608. Le Roy i Ballard izdali su u Parizu 1569 Livre de chansons, sv. 21—25, u kojima se nalazi 39 kompozicija Le Jeuna; njegova djela štampana su i u brojnim ostalim suvreme nim zbornicima. NOVA IZD.: H. Expert obj. je u zbirci Les Maitres de la Renaissance francaise: Le Printemps (1900—Ol), Pseaumes en vers mesures (1905—06) te odlomke iz Dodecacorde (1900) i Livre de meslanges (1902), a u Monuments de la musique francaise au temps de la Renaissance: Octonaires 1924 i 1928) te odlomke iz Livre de meslanges i Dix Pseaumes (1928). Tri fantazije obj. J. Bonfils 1. Orgue et liturgie, 1956). — Chanson obj. A. Schering (Geschichte der Musik in Beitpielen, 1931; novo izd. 1953); Airs iz 1608 obj. D. P. Walker (4 sv.; 1951—59); ■i airs obj. Fr. Lesure (Anlhologie de la chanson parisienne au XVI siecle 1953). Missa ad placitum obj. M. Sanvoisin {Le Pupitre, 1967); izbor moteta obj. A. Smijers i T. A. Merritt (P. Attaingnan, Treise livr es de motets, 1934—38 i 1960—63); Psalam XXXV W. Apel i T. Davison (Historical Anthology of Music I, 1947; II izd. 1950); 10 psalama obj. M. Honegger (Chorals de la Reforme, 1955; II izd. 1965); Psalam CXVI J. Bonfils (1958); izbor psalama obj. D. Lee Breshears (The Three-Part Psalms of Ch. Le Jeune, 2 sv., 1966). LIT.: E. Bonton, Esquisse biographique et bibliographique sur Claude le Jeune, Valenciennes 1845. — G. Thibault i D. P. Walker, Claude Le Jeune and Musique Mesuree, Mušica Disciplina, 1949. — K. Levy. Claude Le Jeune, MGG, VIII, 1960. — J. II. Hamersma, »Les dix Pseaumes« of Claude Le Jeune disertacija; 2 sv.: I, komentar i II, transkripcija), New York 1961. — M. Falk, Claude Le Jeune, Gottesdienst, 1965. — J. B. Mac Millan, The Calvinistic Psalmodv of Claude Le Jeune with Special Reference to the »Dodecacorde« of 1598 (disertacija; 3 sv.), New York 1966. — E. Bisgrove, Sacred Choral Mu sic in the Calvinistic Tradition . . . from 1541 to 1600 (disertacija; 2 sv.), New York 1969. J. As.
LEKEU, Guillaume, belgijski kompozitor (Heusy kod Verviersa, 20. I 1870 — Angers, 21. I 1894). Muziku uĉio najprije kod G. Vallina, od 1884 kod C. Francka, a nakon njegove smrti kod V. d'Indvja. Nadovezavši se na školu C. Francka, isticao se melodijskom invencijom i profinjenim smislom za zvuk. Osobito je uspjela njegova Sonata za violinu i klavir. DJELA. ORKESTRALNA: Fantaisie sur un cramignon liegeois, 1890; Fantaisie sur deux airs populaires angevins, 1892; Chant de triomphale delivrance ;I simfonijska studija), 1889; Deuxieme Etude symphonique (sur Hamlet et sur le second Faust), 1890; Aiarche d'Ophelie, 1887; suita za violonĉelo i orkestar 1892; Introduction et adagio za trublju i duhaĉki orkestar, 1891. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u d-molu, 1887; Commentaire sur les paroles du Christ za gudaĉki kvartet, 1887; klavirski kvartet, 1893 (dovršio V. d'Indv); gudaĉki trio; 2. klavirska trija, 1885 i 1891; Adagio za 2 violine i violonĉelo, 1888; sonata za violinu i klavir, 1891; sonata za violonĉelo i klavir, 1888 (dovršio V. d'Indv). — Kompozicije za klavir f sonata). — VOKALNA: kantata Andromede, 1891; za zbor i orkestar Chant lyrique, 1891 i Chanson de mat, 1891; 3 Poemes za glas i klavir, 1892. LIT.: A. Tissier, Guillaume Lekeu, Verviers 1905. — O. Sere, Musiciens francais d'aujourd'hui, Pariš 1911. — O. G. Sonneck, Guillaume Lekeu, Miscellaneous Studies in the Historv of Music, New York 1921. — M. Lorrain, Guillaume Lekeu, sa correspondance, sa vie et son oeuvre, Morlanwelz 1923. — E. Closson, Sept lettres inedites de Guillaume Lekeu, La Terre Wallonne, 1924. — R. Stengel, Lekeu, Bruxelles 1944. — V. Denis, G. Lekeu et H. Evenepoel, Hommage a Ch. van den Borren, Antwerpen 1945. — P. Priest, Guillaume Lekeu, Bruxelles 1946. — A. Van der Linden, Lettres de Guillaume Lekeu a Octave Maus, Revue Belge de Musicologie, 1949. — Isti, Jean-Joseph-Nicolas-Guillaume Lekeu, MGG, VIII, 1960.
443
LEKOVSKI, Aleksandar, kompozitor i dirigent (Niš, n. XII 1933 —). Studij dirigovanja završio 1960 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (Ţ. Zdravković); 1967 stekao tamo i naslov magistra. Dirigent je Opere Makedonskog narodnog teatra i honorarni nastavnik Visoke muziĉke škole u Skopju. DELA: simfonijska poema Ilinden 63, 1963 (izvedena i kao balet pod naslovom Stremeši, 1966). — Klavirski kvartet, 1949; Balkanski scherzo za violonĉelo i klavir, 1951. — Za klavir: Melanholićen vals, 1949 i Dva scherza, 1953. — Masovna pesma Kako razlien bran za hor i orkestar, 1954; Notre Dame za bariton i klavir, 1954. — Deĉja muzika. LIT.: B. Karakaš, Muziĉkite tvorci vo LEKSIKONI MUZIĈKI Makedonija, Skopje 1970. D. Ov.
Muziĉke enciklopedije i leksikoni LEMACHER, Heinrich, njemaĉki kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Solingen, 26. VI 1891 — Munchen, 15. III 1966). Muzikologiju studirao u Bonnu kod L. Schiedermaira (promovirao 1916), a kompoziciju na Konzervatoriju u Kolnu (F. Steinbach, F. Bolsche, E. Strasser). Muziĉki kritiĉar; 1924 osnovao Seminar za nastavnike muzike koji je vodio do 1933. God. 1925 postao je docent, a 1929 profesor na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu; ondje je vodio i seminar na Rheinische Musikschule i predavao na Univerzitetu. L. je istaknut kompozitor crkvene muzike. Nadovezao je na polifonu umjetnost A. Brucknera i M. Regera, ali je primjenjivao i napredna harmonijska izraţajna sredstva. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; koncert za fagot; suite; partite. *— KOMORNA : 3 gudaĉka kvarteta; gudaĉki sekstet; sonate. —Klavirske kompozicije — Djela za orgulje. — CRKVENA: kantate; više od 40 misa; moteti; II proprija i dr. — SPISI I INSTRUKTIVNA DJELA: Zur Geschichte der Musik am Hofe zu Sassau-Weilburg (disertacija), 1916; Handbuch der katho-lischen Kirchenmusik, 1949; Lehrbuch des Kontrapunktes, 1952; Generalbass-iibungen, 1954; Harmonielehre, 1957; Almanach der Hausmusik, 1958. — Preradio je neka djela Palestrine, O. di Lassa i A. Brucknera. LIT.: P. Mies, H. Le macher, Ober das Verhaltniss von Wort und Ton in seinen VVerken, ZFM, 1928. — Isti, H. Lemacher, sein Werk und seine Stellung in der Musik, ibid., 1948. — K. Laux, Heinrich Lemacher, Musik und Musiker der Gegenwart, I, Essen 1949. — Spomenica Musikalisches Brauchtum (s potpunim popisom djela do 1956), Koln 1958. — P. Mies, Heinrich Lemacher, MGG, VIII, 1960.
LE MAISTRE (Meistre, Maystre), Mattheus, nizozemski kompozitor (vjerojatno Roclenge-sur-Geer, Liege, oko 1505 — Dresden, poĉetkom 1577). Vjerojatno je iz Liegea došao u Dresden, gdje je 1554 naslijedio J. Walthera kao dvorski kapelnik; na tom je poloţaju ostao do 1568. F. X. Haberl je dokazao da su ga F.-J. Fetiš i O. Kade pogrešno izjednaĉili s Matthiasom Hermannom VC'errekorenom, dirigentom u Milanu. Najuspjelije su mu pjesme, osobito svjetovne, i quodlibeti. U njima oĉituje svjeţu melodijsku invenciju i natprosjeĉno majstorstvo u formalnoj izgradnji. DJELA : quodlibeti; mise; Magnificat odo lonorum, 1557; zbirka duhovnih pjesama Catechesis numeris musicis inclusa (3-gl.), 1559 (I I izd. 1563); Geistliche und Wellliche Teutsche Geseng (4-gl. i 5-gl-), 1566; Liber primus sacrarum cantionum (5-gl.), 1570; Officia de Nativitate et Ascensione Christi (5-gl.), 1574; Scho'ne und auserlesene Teutsche und Lateinische Geistlische Gesenge (3-gl.), 1577; brojni moteti u suvremenim zbornicima 1 u rkp. NOVA IZD.: nekoliko moteta obj. Fr. Commer (Collectio operum musicorum Batavorum, VIII); Pater noster obj. R. J. de Maldeghem (Tresor musicale, Musique religieuse, 1865); 1 svjetovnu pjesmu is t i (ibid., Musique profane, 1865); 2 quodlibeta i s t i (ibid., 1876); 1 duhovnu i 1 svjetovnu pjesmu obj. A. Schering (Geschichle der Musik in Beispielen, 1931; II izd. 1953); 6 moteta obj. K. Ameln (Luthers Kirchenlieder in Tonsdtzen seiner Zeit, 1934); 16 moteta isti, Chr. Mahrenholz, W. Thomas i C. Gerhardt (Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, od 1935); 3 pjesme obj. H. Osthoff (Die Niederldnder und das deutsche Lied, 1938). LIT.: O. Kade, Mattheus le Maistre, Mainz 1862. — F. X. Haberl, M. H. Werrecorensis, MFM, 1871. — L. Hoffmann-Erbrecht, Mattheus Le Maistre, MGG, VIII, 1960.
LEMAN, Aljbert Semenoviĉ, sovjetski kompozitor (Voljsk, Saratovska gubernija, 7. VII 1915 —). Studirao na Lenjingradskom konzervatoriju kod M. Gnjesina (kompozicija) i V. Niljsena (klavir). Od 1945 profesor kompozicije i klavira na Konzervatoriju u Kazanu. Istraţuje tatarski muziĉki folklor. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1940; 3 koncerta za klavir, 1939, 1943 i 1953; 2 koncerta za violinu, 1950 i 1957; koncert za violonĉelo, 1958; Suita na tatarske teme, 1948; Baletna suita, 1951; Simfonijska suita, 1958; Prazniĉna uvertira, 1951; Tatarska rapsodija, 1958. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1942; sonata i suita za violinu i klavir; romansa za violonĉela i klavir; ci klus kompozicija za flautu i klavir; Concertino za violine unisono, 1958 i dr. — DRAMSKA: balet Tpu mojicmnua, 1938. Scenska muzika: Unu u HOHU , 1949; IIoiMa o Aw6eu, 1955 i dr. — VOKALNA: oratorij Jlenun, 1961; kantata; pjesme.
LEMARE, Edwin Henry, engleski orguljaš i kompozitor (Ventnor, otok Wight, 9. IX 1865 — Los Angeles, 24. IX 1934). Sin orguljaša u Ventnoru, studirao na Royal Academy of Music u Londonu (G. A. i W. Macfarren, Steggall, E. Turpin). Crkveni orguljaš u Cardiffu, Sheffieldu i Londonu (od 1892 u Holy Trinity, 1897—1902 u St. Margaret). Istodobno došao na glas kao orguljski virtuoz u sjevernoj Engleskoj i Londonu; 1900 priredio turneju po Kanadi i SAD. God. 1902—-05 orguljaš na Carnegie Institute u Pittsburghu, zatim na koncertnim turnejama širom svijeta; 1917-—21 gradski orguljaš u San Franciscu, 1921—23 u Portlandu (Maine) i 1924—29 u Chattanoogi (Tennessee). Jedan od
444
LEMARE — LENEPVEU
najvećih engleskih orguljskih virtuoza svojega doba, L. je bio i vanredno maštovit improvizator i kompozitor orguljske muzike. Mnoga njegova djela postala su sastavni dio standardnog repertoara. Zanimljive su i njegove transkripcije Wagnerove muzike, koja je ostavila trag i u njegovim djelima. DJELA. Oko 200 kompozicija za orgulje: 2 simfonije,u g-molu i u d-molu; sonata; Toccata di concerto; Fantaisie-Fugue; uvertire; 2 koncertne fantazije; pastorala u E-duru; Nocturno u h-molu; Andantino u Des-duru; Communion Service u F-duru; Magnificat i Nunc dimittis u E-duru i dr. Zbirka transkripcija Cecilia; 20 transkripcija orkestralne muzike. ■— Kantate. — Crkvena muzika. — Napisao memoare Organs I Have Met, obj. 1957.
LEMBA, Arthur, estonski pijanist i kompozitor (Reval, 24. IX 1885 — 21. XI 1963). Na Petrogradskom konzervatoriju studirao klavir i kompoziciju (A. Glazunov, N. Rimski-Korsakov). Po svršetku studija postao je na tom zavodu nastavnik klavira. God. 1920 preselio u Reval gdje je od 1922 predavao klavir na Konzervatoriju. Bavio se i muziĉkom kritikom. Ide u red najistaknutijih estonskih kompozitora svoje generacije.
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1908 i 1923. Ĉetiri koncerta za klavir: I, 1905; II, 1931; III, 1945 i IV, 1955. Koncert Poeme d'amour za violinu; Sveĉana uvertira, 1907; Majska uvertira, 1948. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1934 i 1938; gudaĉki sekstet, 1932; 3 klavirska trija, 1933 —35; 2 sonate za violinu i klavir; sonatina za violinu i klavir. — Dvije sonate i sonatina za klavir; simfonijska suita za 2 klavira. — DRAAiSKA. Opere: Sabina (kasnijeLembitova kći), 1905; Djevojka s brijega, 1928; Ljubav i smrt, 1930 i Elga, 1932. — Kantata Morska carica; solo-pjesme.
LEMEŠEV, Sergej Jakovljeviĉ, sovjetski pjevaĉ, tenor (Knjazevo, Tverska gubernija, 10. VII 1902 —). Studij završio 1925 na Konzervatoriju u Moskvi (N. G. Rajski) i zatim se usavršavao u Opernom studiju Velike opere pod vodstvom K. S. Stanislavskog; na opernoj pozornici debitirao 1926 u Sverdlovsku. Od 1931 kroz više od 30 godina prvak moskovske Velike opere; 1959— 62 vodio Operni studio na Moskovskom konzervatoriju. Umjetnik velike izraţajne snage, izvrsno školovanog lirskog tenora i razvijena smisla za scensko oblikovanje, ostvario je niz velikih opernih kreacija, osobito u djelima ruskih kompozitora; medu njima su Len-ski (Ĉajkovski, Evgenij Onje-gin), Bojan (Glinka, Ruslan i 'Ljudmila), Vladimir Igoroviĉ S. J. LEMEŠEV (Borodin, Knez Igor). U standardnom opernom repertoaru isticao se kao Faust i^Gounod), Romeo (Gounod, Romeo i Julija), Vojvoda (Verdi, Rigoletto), Alfredo (Verdi, La Traviatd), Almaviva (Rossini, Seviljski brijaĉ) i dr. Izvrstan koncertni pjevaĉ, snimio je brojne gramofonske ploĉe i pjevao u filmovima. NagraĊen je najvišim sovjetskim drţavnim nagradama. LIT.: M. Jlbsoe, Cepren M KOBJICBHM JleMemeB, MocKBa i JleHHHrpaji 1947. — E. A. Fpoutem, Cepreft MKOBJieBim JleMeiueB, MocKBa 1960.
LEMNITZ, Tiana, njemaĉka pjevaĉica, sopran (Metz, 26. X 1897 —). Studij završila na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni (A. Kohmann); na opernoj pozornici debitirala 1920 u Heilbronnu. Operna pjevaĉica u Aachenu (1921—25), Hannoveru (1926—31), Dresdenu (1931—37) i na Drţavnoj operi u Berlinu (I9371—-57). Umjetnica izvanredno lijepa glasa, visoke pjevaĉke kulture i profinjene muzikalnosti, u svojoj je bogatoj opernoj karijeri ostvarila niz uloga razliĉita karaktera, od Pamine (Mozart, Ĉarobna frula) do Sieglinde (Wagner, \Valkilrd), od Euridike (Gluck, Orfej i Euridika) do Aide (Verdi) i od Micaele (Bizet, Carmen) do Jenufe (Janaĉek). Na Sveĉanim igrama u Salzburgu (1939) proslavila se kao Agata (Weber, Strijelac vilenjak). Gostovala je na Covent Gardenu u Londonu, u Teatru Colon u Buenos Airesu, na drţavnim operama u Beĉu i Miinchenu, u Amsterdamu, Bruxellesu, Varšavi, Pragu i drugim svjetskim opernim središtima. Istakla se i na koncertnom podiju. LEMOINE, pariška muziĉka naklada. Osnovao ju ie 1775 Antoine Lemoine (Pariz, 3. XI 1753 — IV 1817). Naslijedila su ga njegova tri sina. Antoine Henry Lemoine ml. (Pariz, 21. X 1786 — 18. V 1854) najzasluţniji je za ugled što ga je ta naklada postigla. Bio je pijanist i istaknuti klavirski pedagog. Njegova škola Methode pratique pour le piano, a i neka druga instruktivna djela za klavir (Tablettes du pianiste, pa Memento du professeur de piano i etide) upotrebljavaju se još i danas. Nakladno poduzeće L. i danas vode ĉlanovi obitelji Lemoine. Ono objavljuje djela suvremenih autora, a poznato je u svijetu osobito po didaktiĉkoj i instruktivnoj muziĉkoj literaturi. LIT.: J. Fescholle, Lemoine, MGG, VIII, 1960.
LEMOYNE (Le Moyne; pravim prezimenom Moy 1. Jean-Baptiste, francuski kompozitor (Eymet, Perigord, 3. 1751 — Pariz, 30. XII 1796). U kompoziciji se usavršavao u S linu kod Grauna, Kirnbergera i J. A. P. Schultza. Boravio Poljskoj (1786—88) i u Italiji gdje je prisustvovao izvedbi S' opere Nephte, koja je imala tolik uspjeh, da se morao pred pv. kom pojaviti na pozornici. Nakon toga je pojavljivanje autor; pozornici kod premijere postalo obiĉajem. Ţivio je u Parizu ugledan operni kompozitor. Njegova djela pokazuju snaţan v caj talijanske operne umjetnosti. DJELA. DRAMSKA. Opere: Electre, 1782; Phedre, 1786; Nadir, 1 Nephte, 1789; Les Pretendus, 1789; Louis IX en Egyple, 1790; Elfrida, 1 Le Compere Luc, 1794 i dr. — Razliĉite vokalne kompozicije.
2. Gabriel, kompozitor i pijanist (Berlin, 14. X 1772 Pariz, 2. VII 1815). Sin Jean-Baptistea; uĉio u Parizu kod Ch Clementa i J. F. Edelmanna. Nastupao solistiĉki i kao klavi pratilac violinista Ch.-Ph. Lafonta, poduĉavao klavir i korr ţici ju i izdavao Journal de Rondeaux, Romances... avec aceompa; ment de pianoforte. DJELA: 2 koncerta za klavir; klavirski trio op. 12; sonata za violinu i vir op. 10; sonata za klavir i obligatnu flautu op. 22. — KLAVIRSKA: : nate, op. 1 i 19; Caprice op. 9; Troisieme fantaisie avec variations op. 18; Ta op. 21 i dr. — Opereta L Enlresol, 1802 (sa L.-A. Piccinnijem). — Ĉetiri s\ romanca za glas i klavir. LIT.: R. Colle, Jean-Baptiste i Gabriel Lemovne, MGG, VIII, 196
LENAERTS, Renć Bernard Maria, belgijski muzike (Bornem kod Antwerpena, 26. X 1902 —). Na Univerziteti Louvainu studirao muzikologiju (1929 promovirao), filozofij teologiju. God. 1931—32 usavršavao se u Parizu kod A. Pii i u Miinchenu kod O. Ursprunga. Od 1941 do 1950 preda povijest muzike na Hogerovu institutu u Antwerpenu, od 1 i na Univerzitetu u Louvainu; 1953 drţao predavanja na ameriĉkih univerziteta. Od 1958 sveuĉilišni je profesor u Utrecl Sa Suzanne Clercx ureĊivao 1953—-58 ĉasopis Revue Belge Musicologie, a od 1959 glavni je urednik publikacija Monunu Musicae Belgicae. Prouĉavao stare rukopise u talijanskim (1 —38) i španjolskim (1951—55) bibliotekama. Odliĉan je pozns lac muzike starih majstora polifonije. Za njegov 65. roĊen obj. je spomenica Renaissance-Muziek (red. J. Robijns i R. ] gas, 1969). DJELA. KNJIGE: Het Nederlands polifonies Lied in de l6de Eeuui (disi ĉija), 1933;* Vlaamse Lyriek, 1934; Oude Nederlandse Muziek, 1937; J. S. he 1943. — STUDIJE I ESEJI: La Chanson polyphonique neerlandaise aux I t6 siecles, Kongresni izvještaj MeĊunarodnog društva za muziĉku nauku, 1 Notes sur Adrien Willaert, maitre de chapelle hde St. Mare a Venise, Bulleti l'institut historique belge de Rome, 1935; The I6' Century Parody Mass h Netherlands, MQ, 1950; Contribution a Vhistoire de la musique belge de la naissance, Revue belge de musicologie, 1955; Motettensatz und Wortausd> Geschichte der Katholischen Kirchenmusik, 1969.— IZDANJA: P. De la Drie Missen, Monumenta Musicae Belgicae, 1960; Fiinfzehn flamisehe Liede\ Renaissance, Das Chorwerk, 1962; Die Kunst der Niederldnder, Das Musiku 1962; Nederlandse Polyphonie, Monumenta Musicae Belgicae, 1963.
LENDVAI, Erwin, madţarski kompozitor i dirigent ('. dimpešta, 4. VI 1882 —- London, 21. III 1949). Studirao na A ziĉkoj akademiji u Budimpešti (H. Kossler). Od 1906 u Njemaĉ] nastavnik teorije na školi Jaaues-Dalcrozea u Hellerauu, nastav za kompoziciju na konzervatoriju Klindzvorth-Scharzvenka Berlinu, zatim u Jeni, Hamburgu, Koblenzu, Munchenu i Isticao se kao zborovoda i vokalni pedagog. Emigrirao 193; Saar, a odatle u Englesku. Najbolji su mu zborovi i zborni ciki' DJELA. O RKESTRALNA: s imfo nija u D-d uru o p. 10, 1910; Ma op. 7; Archaische Tanze za mali orkestar; ko mor na suita. — KOMORI 3 gudaĉka trija; gudaĉki kvartet u e -molu op. 8; duhaĉki kvintet u As -d — Kompozicije za klavir i za orgulje. — Opera Elga, 1916 (preraĊena i izvec 1918). — VOKALNA: oko 450 zborova razliĉitih sastava i brojni zborni ciki — IZDANJA: Weltgesang, 1926—30; Schola Cantorum, 1927; Der polyp Mannerchor (6 sv.), 1928. LIT.: H. Leichlentritt, Erwin Lendvai, Berlin 1912. — J. Butz, Ei Lendvai, Ziirich 1930. — H. Gappenach, Lendvai, Schbpfer des modei Chorsatzes, Festschrift des VCurttembergischen Sangerbundes, 1952. — Erwin Lendvai, MGG, VIII, 1960.
LENDVAY, Kamillo, madţarski kompozitor (Budimpe 1928—). Kompoziciju studirao na Muziĉkoj akademiji u Budi pesti (J. Viski) i tamo zapoĉeo umjetniĉku karijeru kao kazali dirigent. Od 1960 muziĉki direktor Drţavnog kazališta lut u Budimpešti, od 1966 vodi Umjetniĉki ansambl Madţar narodne armije. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1962; Concertino za kl; duhaĉke instrumente, udaraljke i harfu, 1959; Tragicus nyitdny (Tragiĉna u tira), 1958; Mathausen, 1958; suita A rendithetetlen olomkatona (Neukrotiv liri vojnik) za recitatora i orkestar, 1961; 4 Invocations, 1966. — KOMOR? gudaĉki kvartet, 1962; komorni koncert za 13 instrumentalista, 1969; za vio i klavir: Fantdzia, 1951 i Rapszddia, 1955. — DRAMSKA: balet Eszn (UzbuĊenje), 1964; jazz-balet Mušica leggiera, 1965. Musicali: A hdrom tt (Tri mušketira), 1962; Tiz nap, amely megrengette a vildgot, 1967; Ex, 191 Knock out, 1968. Scenska i filmska muzika. —■ VOKALNA: oratorij Orogen !969; 3 zbora na madţarske i njemaĉke tekstove. — Laka orkestralna muz
LENEPVEU, Charles-Ferdinand, francuski kompozi (Rouen, 4. X 1840 — Pariz, 16. VIII 1910). U Parizu studi:
LENEPVEU — LEONCAVALLO pravo i kompoziciju (A. Thomas). God. 1865 dobio Prix de Rome s kantatom Renaud dam les jardins d'Armide. Od 1880 predavao na Pariškom konzervatoriju harmoniju, od 1894 kompoziciju. Kompozitor izrazitoga dramatskog instinkta, ali bez mnogo originalnosti. DJELA: gudaĉki kvartet. — Klavirske kompozicije. — Opere: Le Florentin, J874; Velleda, 1882; Jeanne d'Arc, 1886 i dr. — Kantata Renaud dam les jarĊins d'Armide, 1865. Za sole, zbor i orkestar: Iphige'nie; Me'ditation sur des vers de Corneille i Ode triomphale a Jeanne d'Arc. — Dva rekvijema, 1871 i 1893. — Priruĉnik Cent Lecons d'harmonie, 1898. LIT.: R. de Saint Arroman, Charles Lenepveu, Pariš 1898. — G.Ferchault, Charles Ferdinand Lenepveu, MGG, VIII, 1960.
LĆNER, Jeno, madţarski violinist (Subotica, 24. VI 1894 — New York, 4. XI 1948). Studirao kod J. Hubava na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti; karijeru zapoĉeo kao ĉlan orkestra Budimpeštanske opere. God. 1918 utemeljio gudaĉki kvartet Lener: L. (I violina), Jozsef Smilovits (II violina), Sandor Roth (viola) i Imre Hartmann (violonĉelo). Kvartet je već na svom prvom koncertu u Beĉu, 1920, pobudio paţnju i na poziv Ravela uskoro nastupio u Parizu, zatim i u drugim evropskim muziĉkim središtima. God. 1925 u Londonu priredio seriju historijskih konce rata (od Stamitza do Debussvja), a od 1929 koncertirao i po Americi. LENORMAND, Rene, francuski kompozitor (Elbeuf, 5. VIII 1846 — Pariz, 3. XII 1932). Kompoziciju uĉio u Parizu. Utemeljio i vodio udruţenje za njegovanje solo-pjesama autora svih narodnosti Le Lied en tous pays. I kao kompozitor stekao je L. u Francuskoj popularnost solo-pjesmama. One po paţljivo izraĊenoj melodijskoj liniji oĉituju autorov smisao za poeziju, a u harmonijskoj izgradnji klavirske pratnje istiĉu se i impresio nistiĉke osobine. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir 1903; Le Lahn de Mabed na stari arapski napjev za violinu i orkestar; Deux esquisses na malajske napjeve Le Voyage imaginaire i dr. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; klavirski trio sonata za violonĉelo i klavir; djela za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije ■— Opera Le Cachet rouge, 1925; pantomima La Nuit de Juillet. —• VOKALNA kantata Souvenirs du Valais; oko 150 solo-pjesama.— Vrlo uspjela studija Etude sur Vharmonie moderne, 1912 (engl. 1915). LIT.: H. Woolett, Un Melodiste francais: Rene Lenormand, Pariš 1930.
LENTANDO (tal. zadrţavajući, usporavajući, oklijevajući, popuštajući), oznaka za tempo. Uz 1. javlja se i slentando. -> Ritardando LENTEMENT (franc. sporo, polagano), oznaka za tempo. Francuska uvertira XVII i XVIII st. obiĉno je imala polagan patetiĉni uvod oznaĉen s lentement. LENTO (tal. sporo, polagano), oznaka za tempo, isto što i largo. Lento assai ili lento di molto, veoma sporo; non lento, ne razvuĉeno. LENZ, Wilhelm von, latvijski muziĉki pisac (Riga, 1. VI 1809 — Petrograd, 19. I 1883). U Parizu uĉio klavir kod F. Liszta (1828), u Londonu kod I. Moschelesa (1829). Carski savjetnik u Petrogradu. Posebno se bavio izuĉavanjem stvaralaĉke djelat nosti L. v. Beethovena te je napisao veoma zapaţeno djelo Beethoven et ses trois styles; u njemu je temeljito razradio zamisao F. Fetiša da se Beethovenovo stvaranje dade podijeliti u tri stvara laĉka razdoblja koja se po stilskim obiljeţjima meĊusobno znatno razlikuju. DJELA: Aus dem Tagebuche eines Livldnders, 1850; Beethaven et ses trois styles (2 sv.), 1852—55; Beethoven: eine Kunststudie, I—III, 1855—56 i IV—VI, 1860; Die grossen Pianofortevirtuosen unserer Zeit, 1872. LIT.: W. Kahl, Wilhelm Lenz, MGG, VIII, 1960.
LEO, Leonardo, talijanski kompozitor (S. Vito degli Schiavi kod Brindisija, 5. VIII 1694 — Napulj, 31. X 1744). God. 1709—13 uĉio na Conservatorio della Pieta dei Turchini u Napulju (N. Fago). U tom je gradu djelovao do smrti, najprije kao drugi dirigent Konzervatorija, od 1713 kao zamjenik, a od 1725 kao prvi orguljaš na kraljevu dvoru i kao zborovoĊa katedrale. U konzervatoriju 5 1. Onofrio naslijedio je 1739 F. Fea, a u konzervatoriju Della Pieta dei Turchini preuzeo je 1741 mjesto prvog dirigenta. Njegovi su uĉenici G. B. Pergolesi, N. Jommelli, N. Piccinni, A. M. G. Sacchini i T. Traetta. L. je najveći ugled stekao kao operni kompozitor. Na stazama, koje su već bili utrli A. Scarlatti i L. Vinci, izgradio je svoju opernu koncepciju, uspijevajući više na podruĉju komiĉne nego ozbiljne opere. Obilno se sluţio polifonijom; finale ĉinova u komiĉno j operi briţljivo je razraĊivao, a mnogo je paţnje ulagao u što bogatije iskorišćivanje orkestralnih dionica, osobito srednjih (druge violine, viole). Ponekad se u svojim melodijama pribliţuje i napuljskom muziĉkom folkloru. DJELA. INSTRUMENTALNA: 6 koncerata za violonĉelo, gudaĉki orkestar i b. c.; koncert za 4 violine i b. c.; uvertira; 14 tokata za ĉembalo; kraće kompozicije za ĉembalo i za orgulje. — DRAMSKA. Oko 70 opera, od kojih su najuspjelije komiĉne opere: La'mpeca seoperta (u napuljskom narjeĉju), 1723;
445
L'Amore fedele, 1724; La Pastorella commattuta, 1728; La Schiava per amore, 1729; Rosmene, 1730; Onore vince amore, 1736; // Conte, 1738; L'Alidoro, 1740; La Fedeltd odiata, 1744. Intermezzi; serenate i dr. — VOKALNA: 8 oratorija; kantate; arije; dueti. — Šest misa; pojedini misni dijelovi; Miserere, 1739; moteti; psalmi i druge kraće crkvene kompozicije. — Mnogi instruktivni radovi. NOVA IZD.: koncert za 4 violine i b. c. obj. su G. Jensen (1912), E. Polo (klavirski izvadak, 1923), M. Abbado (i948)i W. Upmever (1952); po 1 koncert za violonĉelo F. Ĉilea Ci934) i E. Rapp (1938; novi otisak, 1955); tokate za ĉembalo M. Maffioletti i G. Frugatta (6 tokata, 1926) i G. Tagliapieta (3 tokate, Antologia di mušica antica e moderna per U pianoforte, 1931-32); 2 operne uvertire (simfonie) R. Sondheimer (1937—38); 1 uvertiru R. Englander (1955); pojedi ne crkvene kompozicije V. Novello, F. Commer i dr. LIT.: G. Leo, Leonardo Leo musicista dei secolo XVIII e le sue opere musicali (s popisom djela), Na-poli 1905.—E. Dent, L. LEO Leonardo Leo, SBIMG, 1906—07. — E. Faustini-Fasini, Leonardo Leo e la sua famiglia, Note d'Archivio, 1937. — G. A. Pastore Leonardo Leo, Galatina 1957. — H. Hucke, Leonardo Leo, MGG, VIII, 1960'
LĆONARD, Hubert, belgijski violinist i kompozitor (Bellaire, Liege, 7. IV 1819 — Pariz, 6. V 1890). Violinu uĉio u Liegeu i na Konzervatoriju u Parizu (F.-A. Habeneck). Koncertantnu karijeru zapoĉeo 1844; 1849—51 i 1853—67 profesor na Konzervatoriju u Bruxellesu. Ţivio zatim u Parizu, 1870—72 predavao na Konzervatoriju u Liegeu. Od 1881 bavio se samo pouĉa vanjem u Parizu. DJELA. ORKESTRALNA. Pet koncerata za violinu: I, op. 10; II, op. 14,1848; III, op. 16; IV, op. 26, 1866 i V, op. 28, 1871; fantazije i koncertantna djela za violinu; serenada za 3 violine. — KOMORNA: 4 dua za violinu i klavir (sa H. LitolfTom); 3 dua za violinu i violonĉelo (sa Servaisom). — INSTRUKTIVNA: 24 Etudes pour violon seul op. 21; Petite gy*tinastique dujeune Violiniste op. 40; 6 Solos faciles op. 41; 24 Etudes harmoniaues dans les differents posi-tions 3p. 46; 24 Etudes classiques; Premiers principes du violon op. 47; Le Violon au point de vue de Vorchestration; Gymnastique du violoniste; Sdnes humoristiques op. 61; 6 Solos progressifs op. 62; L'ancienne ecole italienne. LIT.: E. Godefroid, Hubert Leonard, virtuose du violon et professeur, Revue Wallonia, 1914. — J- Ouintin, Hubert Leonard, MGG, VIII, 1960.
LEONARD, Lotte, njemaĉka pjevaĉica, sopran (Hamburg, 3. XII 1884 —). Pjevanje uĉila na Stemovu konzervatoriju u Berlinu i 1910 zapoĉela karijeru koncertne pjevaĉice i razvila se na tom podruĉju u jednu od najistaknutijih umjetnica svoga vremena. God. 1933 morala je napustiti Njemaĉku, pa je do 1940 djelovala u Parizu kao profesor Konzervatorija; nakon okupacije Francuske emigrirala u SAD, gdje je bila nastavnik na Juilliard School of Music i na Mannes Collegeu u New Yorku. Koncertirala u Njemaĉkoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Italiji, Švi carskoj, Švedskoj i Poljskoj, u Sjevernoj i Juţnoj Americi; na opernoj pozornici nije nikad nastupila. Podjednako velike krea cije dala je i na podruĉju oratorija, osobito u Bachovim i Hande lovim djelima. Snimila je i više gramofonskih ploĉa. LEONCAVALLO, Ruggero (Ruggiero), talijanski kompozitor (Napulj, 8. III 1858 — Montecatini kod Firence, 9. VIII 1919). Uĉio na Napuljskom konzervatoriju (B. Ĉesi, L. Rossi), nakon ĉega je u Bologni diplomirao na filozofskom fakultetu iz talijanske knjiţevnosti. Godinama je zatim provodio skroman ţivot kavanskog muziĉara i nastavnika muzike u Italiji, Francuskoj, Engleskoj i Egiptu, dok nije operom / Pagliacci dobio nagradu na natjeĉaju, što ga je raspisao nakladnik Sonzogno. Od njezine premijere (1892) potjeĉe Leoncavallova svjetska slava koju meĊutim, svojim kasnijim opernim djelima nije uspio opravdati. L. je jedan od najizrazitijih predstavnika talijanskog verizma. U svojim djelima, kojima je ponajĉešće sam pisao libreta, većinom je prikazivao zbivanja iz ţivota u neuljepšanim crtama grubosti i brutalnosti. Njegova muzika obilno iskorišćuje kon traste dinamike i orkestralnih R. LEONCAVALLO
446
LEONCAVALLO — LE ROY
efekata te se iţivljuje u širokoj melodici u kojoj prevladavaju mediteranska ĉulnost i sentimentalnost. Njegovo je najbolje djelo svakako 11 Pagliacci, opera u dva ĉina, koja se gotovo uvijek izvodi zajedno s Mascagnijevom operom Cavalleria rusticana, stilski sasvim srodnom. Ali usporedba ovih djela pokazuje da su / Pagliacci i pored proćućenih odlomaka i inspirirane melodike (npr. u Prologu), ipak ponešto neujednaĉeni i ne dostiţu uvijek homogenost Mascagnijeva remek-djela. DJELA: simfonijska pjesma Seraphitus Seraphita, 1894. — DRAMSKA: Opere: Ckatterton, 1877 Cprer. 1896); / Medici (prvi dio neostvarene trilogije Crepusculum), 1893; / Pagliacci, 1892 (praizvedba 21. V 1892 u Milanu, jugosl. premijera 22. IV 1894 u Zagrebu); La Boheme, 1897; Zazd, 1900; Der Roland von Berlin, 1904; Maia, 1910; Zingari, 1912; Goffredo Mameli, 1916 i Edipo Re, 1920. Balet La Vita d'una marionetta. Operete: Malbruck, 1910; La Reginetta delle rose, 1912; Are you there, 1913; La Candidata, 1915; Prestami tua moglie, 1916; A chi la giarrettiera, 1919 i II primo bacio, 1923. — Romance preteţno salonskog karaktera (La Mattinata). LIT.: O. Roux, Memorie autobiografiche giovanili di Leoncavallo, Firenze 1909. — C. Trevor, Leoncavallo, Monthlv Musical Record, 1919. — L. Korpath, Begegnung mit dem Genius, Wien 1934. — E. Bonavia, R. Leoncavallo, The Music Masters III, London 1952. —J. W. Klein, Leoncavallo, Opera, 1958. — C. Wallis, Leoncavallo, The Musical Times, 1958.—J. W. Klein, Ruggiero Leoncavallo, MGG, VIII, 1960. —R. Giazotto, Uno sconosciuto progetto teatrale di Ruggero Leoncavallo, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1968.
LEONHARDT (Leonard), Robert, austrijski pjevaĉ, bariton (?, 1877 — New York, 2. II 1923). Na opernoj pozornici debitirao 1898 u Linzu. Operni pjevaĉ na Njemaĉkom kazalištu u Pragu (1905—09), na Gradskom kazalištu u Brnu (1909—u) i u beĉkoj Volksoperi (1911—13); od 1913 ĉlan Metropolitana u New Yorku. Njegove najbolje uloge bile su Beckmesser (Wagner, Majstori pjevaĉi) i Alberich (Wagner, Prsten Nibelunga). Snimio brojne gramofonske ploĉe sa zabavnom muzikom i opernim arijama; bio je jedan od najviše snimanih pjevaĉa svojega doba. LEONI, Leone, talijanski kompozitor (Verona, oko 1560 — Vicenza, 24. VI 1627). Najkasnije od 1588 zborovoĊa katedrale u Vicenzi; na tom je poloţaju ostao do smrti. Djela mu pripadaju venecijanskoj školi. Suvremenici su najviše cijenili njegove motete u kojima pokazuje majstorstvo dvozbornoga stila. DJELA: 5 knjiga madrigala, 1588—1602; zbirka duhovnih madrigala Penitenzia (5-gl.), 1596; 4 knjige moteta, 1606—22; Sacrae cantiones, 1608; zbirka psalama (8-gl.), 1613; zbirka duhovnih koncerata Aurea corona, 1615; misa (12-gl.) i nekoliko moteta u rkp.; brojna kraća djela u razliĉitim suvremenim zbirkama. LIT.: C. Sartori, Leone Leoni, MGG, VIII, 1960. — H. J. Wing, The Polvchoral Motets of Leone Leoni, 2 sv. (disertacija), Ann Arbor 19 66.
LEONINUS (Lćonin), francuski kompozitor (oko 1140?—?). Djelovao u crkvi Beata Maria Virginis (kasnije Notre Dame) u Parizu. O njegovu ţivotu i djelovanju nema drugih podataka do onih što ih navodi nepoznati engleski pisac (Anonvmus IV u zbirci Scriptores de mušica medii aevi, I H. Coussemakera): » . . . Magister Leoninus bijaše izvrstan organist (tj. kompozitor ili izvoĊaĉ organuma); on je sastavio veliku knjigu organuma za Gradual i Antifonar . . . « Ta zbirka Magnus liber organi de gradali et antiphonario pro servitio divino multiplicando potjeĉe iz vremena izmeĊu 1160 i 1180, ali se nije saĉuvala u originalu; saĉuvani su samo prijepisi, pohranjeni u Wolfenbiittelu, Firenci (biblioteka Medicea-Laurenziana) i Madridu {Toledo-Codex u Nacionalnoj biblioteci). Sadrţi više od 80 organuma namijenjenih upotrebi za cijelu crkvenu godinu. Da li je L. autor svih tih organuma ili samo nekih, nije moguće pouzdano utvrditi. Ovaj prvi znatniji predstavnik kompozitora iz tzv. škole Notre Dame i razdoblja poznatog pod nazivom Notre Dame, koncipirao je svoja djela dvoglasno, i to tako da je koralnim melodijama s produljenim notnim vrijednostima dodavao drugi glas, bilo slobodno sastavljen bilo na osnovi modalnih ritmiĉkih obrazaca. Zbirku je kasnije revidirao Perotinus koji ju je usavršio i proširio sa dvoglasja na troglasje. LIT.: F. Ludzuig, Die liturgischen Organa Leonins und Perotins, Riemann-Festschrift, Leipzig 1909. — H. Schmidt, Zur Melodiebildung Leoninus und Perotins, ZFMW, 1931—32. — J. Chailley, Histoire musicale du moyen age, Pariš 1950.—H. Husmann, Die Herkunft, Bestimmung und Weiterentwicklung des Magnus liber organi Leonins, MQ, 1959. — Isti, (Leo) Leonin, MGG, VIII, 1960.
LEOPOLD I, austrijski car (Beĉ, 9. IV 1640 — 5. V 1705), vladao od 1658 do smrti. Za njegova vladanja postao je Beĉ istaknuto evropsko središte operne umjetnosti, osobito talijanske (izvedeno je oko 400 novih talijanskih opera). Na njegovu dvoru njegovala se komorna muzika; sam je svirao nekoliko instrumenata (s najviše uspjeha ĉembalo). Kao kompozitor talijanskih opera u stilu venecijanske škole L. je oĉitovao znatnu melodijsku invenciju. O njegovu solidnom muziĉkom znanju i velikoj kompozicijsko-tehniĉkoj spremi svjedoĉe osobito njegova crkvena djela.
je izbor iz njegovih djela u zbirci Musikalische Werke der Kaiser Ferdinand, Leopold I. und Joseph I., 1892—93. ' LIT.: H. Federhofer, Leopold I., MGG, VIII, 1960.
LEOPOLITA (Leopolitanus, Lwowczyk), Marcin (M tinus), poljski kompozitor (Lavov, oko 1530 ili 1540 — oko 15 Podaci o njegovu ţivotu priliĉno su oskudni. Vjerojatno je uĉenik S. Felsztvnskog. God. 1560 postao je dvorski komp tor (compositor cantus) u Krakovu. Na tom je mjestu ostao rojatno do 1564, a nakon toga se nastanio u Lavovu. Od njege kompozicija saĉuvane su samo Missa pasehalis i 4 petorogh moteta (stariji izvori spominju još Missu Rorate, Missu de Resur tione i odu sv. Martinu). U njima oĉituje izvrsno poznavanje lifoniĉnih postupaka, ali i povezanost s narodnim napjevi Njegova Missa pasehalis, najstarija saĉuvana misa poljskog aut izgraĊena je na ĉetiri narodne melodije. Iako je uţivao velik uj medu svojim suvremenicima, nijedna mu se kompozicija štampala za ţivota. Mnoga su se djela tog najvećeg poljskog mi cara XVI st. izgubila. NOVA IZD.: Missu pasehalis obj. su J. Survnski (Monumenta mušice; erae, 1889) te H. Feicht i St. Wiechowicz (Wydawnictzuo davmej muzyki pols 1957). Pojedine motete obj. su M. Perz i St. Wiechowicz. LIT.: M. Grafczynska, M. Leopolita (disertacija), Wien 1922. — H. Fe O mszy Wielkanocnej Marcin Leopolita, Kvartalnik Muzyczny, 1930. — Feicht, M. Leopolita Missa Pasehalis, 1957. — Isti, Martinus Leopolita, M VIII, 1960.
LEOZ, Jesiis Garcia, španjolski kompozitor i pijanist (Ol Navarra, 10. I 1904 — Madrid, 23. II 1953). Pjevaĉ u crkven zboru rodnoga grada, zatim u Orfeonu u Pamploni gdje je u kod katedralnog orguljaša Munarriza. Kasnije studirao kod Ci rada del Campa i J. Turine. Istakao se kao kompozitor film muzike. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia en la b mayor, 1950; Tres dan 1934; Sonatina, 1952; Llanto a Manolete za gitaru i orkestar. — KOMORI1 gudaĉki kvartet; klavirski kvartet, 1946; sonata za violinu i klavir, 1932. — I virske kompozicije (sonatina). — DRAMSKA. Zarzuele: La Duquesa del t dil i La Alegre alcaldesa. Baleti: La Zapatera y el ambozado; El Sacromo: Aguelarre; Los Contrabandistas i Primavera del portal. Filmska muzika: Si, de Rondo; El Abanderado; Eugenia de Montijo; Niebla y sol; Cuatro muje Bienvenido Mr. Marshall; Un Hombre va por el catnino; La Laguna nera i dr. Solo-pjesme na tekstove A. Machada, Garcia Lorce, J. R. Jimeneza, R. bertija i drugih (ciklus Cinco canciones sobre poesias de Paredes, 1933). LIT.: A. Ferndndez Cid, Jesus Garcia Leoz, Madrid 1953. — F. Sop< Historia de la mušica espanola contemporanea, Madrid 1958. — M. Qut Jesiis Garcia Leoz, MGG, VIII, 1960.
LEPEŠINSKA, Olga Vasiljevna, sovjetska plesaĉica (I jev, 28. IX 1916—). Klasiĉni balet uĉila na Moskovskoj 1 letnoj školi; diplomirala 1933 s nazivom primabalerine, što bio jedinstven uspjeh. Angaţirana u baletu Velikog kazališta Moskvi na ĉijoj je pozornici, zahvaljujući izvanredno velikoj ti nici i ĉudesnim skokovima, s uspjehom ostvarila brojne ul( klasiĉnog i modernog baletnog repertoara. Dobitnica je mnoj nagrada i odlikovanja. LE PICQ (Lepic, Pick, Lepij), Charles, francuski plei i koreograf (Strasbourg, 1749 — Petrograd, 1806). Uĉenik G. Noverra; debitirao u Stuttgartu, a zatim nastupao u Be< Varšavi, Veneciji i Milanu. Od 1773 plesaĉ u kazalištu San Ca u Napulju. Na poziv Noverrea, 1776 s uspjehom nastupio u I rizu u baletu Les Caprices de Galatee, a 1782—85 prvi ples u londonskom King's Theatreu (od 1783 baletni majstor). K već veoma cijenjeni plesaĉ, na poziv carice Katarine Velike, 'dos 1786 u Rusiju gdje je koreografirao balete Didona abbandona La Belle Arsene, L'Oracle (1793), Psyche et l'Amour (1794) i Ta crede (1799). Obnovio je takoĊer i brojne balete M. Gardela i C L. Didelota. LE ROUX, Maurice, francuski dirigent i kompozitor (P riz, 6. II 1923 —). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (O. Me siaen, R. Leibovvitz). God. 1947—53 muziĉki kritiĉar i suradn raziiĉnih muziĉkih ĉasopisa; 1951 asistent u Studio de Musiq electro-acoustique francuske radio-difuzije. Od 1952 orkestral dirigent (Orchestre du Conservatoire, Orchestre National de Mor, Carlo, Orchestre Colonne, Orchestre National ORTF). DJELA. ORKESTRALNA: Deux Mimes, 1947; Le Cercle des Metamorp ses, 1953; Hommage d Mozart, 1956. — KLAVIRSKA: sonata, 1946; Pit dodecaphoniques, 1945; Cahier d' inventions, 1948. — DRAMSKA: baleti Petit Prince, 1950 i Sables, 1956. Scenska i filmska muzika. — VOKALN Trois Psaumes za zbor a cappella, 1949; ciklus pjesama Au pays de la Mat 1951. — SPISI: Introduction d la Musique contemporaine, 1947; Claudio Mon verdi, 1951.
LE ROY, Adrian, francuski lautist, kompozitor i muziĉ nakladnik (Montreuil-sur-mer, oko 1520 — Pariz, 1598). N; prije u sluţbi na razliĉitim dvorovima. God. 1551 dobio je sa sv jim šurjakom R. Ballardom od Henrika II dozvolu da osnu jedinu dvorsku muziĉku tiskaru u Parizu (-*- Ballard). L. R. bio umjetniĉki rukovodilac te naklade; velikom muziĉkom kv turom i naprednim stavom u prihvaćanju novih tekovina on mnogo pridonio njezinu ugledu. I u svom kompozitorskom rac
LE ROY — LESSEL oĉitovao je napredna shvaćanja. Tako je meĊu prvima pisao satiriĉke pjesme vaudeville; jednostavan karakter, srodan narodnoj umjetnosti, pokazuju i njegovi airs de cour većinom strofnog oblika. Još veću vaţnost od vokalne ima njegova instrumentalna muzika, osobito plesovi za lutnju sa slobodnim i duhovitim varijacijama. DJELA. INSTRUMENTALNA: 4 knj. kompozicija za lutnju, 1551 —62; 3 knj. djela za gitaru, 1551—56; 2 knj. kompozicija za cistru, 1564—65. — VOKALNA: Airs de cour, 1571; zbirka chansona (vaudevillea), 1573; chansoni u razliĉitim zbirkama, koje je izdalo poduzeće Ballard. — INSTRUKTIVNA: Briefve et facile instruction pour apprendre la tabulature a bien accorder, conduire et disposer la main sur la guiterne, 1551; Instruction d' asseoir toute musique facilement en tabulature le luth, 1567 (prevedeno na engl. 1568 i 1574); Traiti de musiaue contenant une theoriaue succinte pour methodiquement praliquer la composition, 1583; Traite pour la mandore, 1585. NOVA IZD.: zbirku Airs de cour obj. A. Mairy {Chansons au luth . . . , 1934); 4 psalma obj. R. de Moncourt (A. Le Roy et les psaumes par luth, 1955); 1 instrumentalnu kompoziciju obj. J. Ward {The Virginal Manuscript, 1954); priruĉnik Instruction obj. R. de Moncourt. LIT.: J. Dodge, Les Airs de Cour d' A. Le Roy, Revue de la Societć internationale de Musique, 1907. — F. Lesure i G. Thibaull, Bibliographie des editions d' A. Le Roy et R. Ballard, Pariš 1955 (dopune u Revue de Musicologie, 1957). — F. Lesure, Adrian Le Roy, MGG, VIII, 1960.
LERT, Ernst, austrijski operni redatelj i muziĉki pisac (Beĉ, 12. V 1883 — Baltimore, 30. I 1955). U Beĉu studirao germanistiku, povijest likovnih umjetnosti, kazališta i muzike (G. Adler) i opernu reţiju (G. Mahler). Reţirao u Leipzigu (1912—■ 19), Baselu (1919—20) i Frankfurtu na Majni (1920—23). God. 1923—29 vodio njemaĉki odjel milanske Scale, a gostovao je i u drugim talijanskim gradovima, na salzburškom festivalu, u Španjolskoj i juţnoj Africi. Od 1939 ţivio u SAD i vodio operni odjel na Curtis Institute of Music u Philadelphiji i na Peabody Conservatory of Music u Baltimoreu. Reţirao je na Metropolitanu i drugim ameriĉkim pozornicama. Uz ţiv interes za suvremenu operu, mnogo se bavio i kazališnom umjetnošću W. A. Mozarta i o njoj napisao zapaţeno djelo Mozart auf dem Theater (1918; IV izd. 1920). Objavio je i monografije Otto Lohse (1919) i C. M. von Weber. Komponirao je solo-pjesme i muziĉku dramu Der Monch von Stt Gallen. LESCHETIZKY (Lesze-tycki), Theodor, poljski pijanist, pedagog i kompozitor (Laricut, Poljska, 22. VI 1830 — Dresden, 14. XI 1915). Klavir uĉio u Beĉu kod C. Czernvja, kompoziciju kod S. Sechtera; nastupao već kao djeĉak. God. 1852—78 profesor na Petrogradskom konzervatoriju; koncertirao u Londonu, Nizozemskoj, Njemaĉkoj i u Beĉu, gdje je osnovao vlastitu klavirsku školu. God. 1886 napušta sasvim koncertnu karijeru, a svojim nastavniĉkim radom, kojim nastavlja tradiciju Czer-nvjeve škole, stjeĉe ugled jednog od najvećih klavirskih pedagoga svijeta. Medu njegove uĉenike ubrajaju se I. Paderewski, O. TH. LESCHETIZKV Gabriloviĉ, M. Hambourg, A. Schnabel, I. Friedman, i mnogi drugi. Leschetizkvjeva brojna kla-virska djela u stilu salonskih kompozicija nemaju veće vrijednosti. LIT.: M. Bree, Die Grundlage der Methode Leschetizky, Mainz 1902 (IV izd. 1914). — A. Potocka, Leschetizky, Nevv York 1903. — A. Hullah, Th. Leschetizky, London 1906. — E. Neivcomb, Leschetizky as I knew him, New York i London 1921. — O. Woodhouse, How Leschetizky tought, Music and Letters, 1954. — R. Sietz, Theodor Leschetizky, MGG, VIII, 1960.
LESCOT, Francois, francuski violinist i kompozitor ( ? , oko 1720— ?, poslije 1801). Kapelnik katedrale u Auchu (1747— 64) i Nantesu (1764—69); od 1769 u Parizu, prvi violinist orkestra Theatre Italien i od 1788 drugi violinist u Comedie Italienne DJELA. DRAMSKA. Opere: L'Amour et l'hymen, 1761; La Fete de Thitnire, 1761; La Negresse ou Le pouvoir de la reconnaissance, 1787; Les Solitaires de Normandie, 1788; Candide marie, ou U faut cultiver son jardin, 1788. — VOKALNA: kantata L'Amitie, 1764; moteti: Exaltabo le, 1764; Requiem, 1766 1De Profundis, 1766. — Obj.: Recueil portatif de Chansons, Airs, Ariettes et Duo, 1765; Ariettes, Duo et Romances, 1775; Six duo za 2 violine op. I; Six Trins ?a 2 violine i b. c. op. II, 1781. LIT.: E. Borrel, Francois Lescot, MGG, VIII, 1960.
LESIĆ, Tošo (Teodor), pjevaĉ, bas (Zagreb, 12. IX 1866 — 28. VII 1949). Muziku uĉio privatno u Zagrebu i tu 1884 debitirao na opernoj pozornici kao Veliki inkvizitor (Ponchielli, Gioconda). Otada pa sve do 1938 ĉlan Zagrebaĉke opere, nastupajući u mnogim opernim i operetnim, a povremeno i u dramskim ulogama. Izvrstan bas-buffo s veoma razvijenim smislom za oblikovanje karakternih uloga, ostvario je mnoge likove, medu ko-
447
jima su Don Bartolo (Rossini, Seviljski brijaĉ), Don Pasquale (Donizetti), Varlaam (Musorgski, Boris Godunov), Skula (Borodin, Knez Igor), Sulejman (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski) i dr. Is takao se i kao oratorijski pjevaĉ. K. KO. LESIĆ-KINDERSBERGER, Matilda (umjetniĉko ime Dubois), pjevaĉica, alt (Lavov, 15. II 1845 — Zagreb, 13. II 1909). Umjetniĉku karijeru zapoĉela 1860 u Lavovu, a zatim pjevala u Opavi, Varaţdinu i Grazu, gdje ju je zapazio Josip Freudenreich i 1865 doveo u Za greb. Do osnivanja stalne Za grebaĉke opere nastupala u opereti, a 1870—89 i 1894—98 bila je prva altistica i jedna od najuglednijih opernih umjet nica u Zagrebu. Od njezinih su se kreacija posebno isticale Azucena, Amneris i Ulrika (Verdi, Trubadur, Aida i Krabuljni ples), Marta (Gounod, Faust), Laura (Ponchielli, Gio conda) i Eva (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski). K. Ko. LESKOVIC, Bogomir, dirigent i kompozitor (Beĉ, 29. XI 1909 —). Studirao na Konzervatoriju u Ljubljani i na Akademiji za muziku i dramsku umjetnost u Beĉu. Operni dirigent u Badenu kraj Beĉa, poslije B. LESKOVIC OsloboĊenja dirigent Slovenske filharmonije i Ljubljanske opere (od direktor). Nastupa s velikim uspjehom i u I968 inozemstvu. DJELA: simfonijska pjesma Domovina; Etida za orkestar; Partita za gudaĉki orkestar. — Gudaĉki kvartet; sonata za violonĉelo. — Kompozicije za klavir. — Soneti nesreće (F. Prešern) za glas i orkestar. D. Co.
LESKOVŠEK, Hinko, operni redatelj (Maribor, 27. II 1919—). Muziĉko obrazovanje stekao na školi Glasbene Matice u Mariboru; glumu je uĉio privatno kod J. Koviĉa i V. Skrbinšeka. Ĉlan Mariborskog kazališta, od 1943 asistent-volonter Dresdenske opere i od 1945 redatelj Opere Slovenskog narodnog gledališĉa u Ljubljani. Umjetnik izrazito liĉnog koncepta, L. teţi za oslobaĊanjem muziĉkog kazališta od laţne patetike i sladunjave romantiĉnosti. Kao operni redatelj gostovao i u inozemstvu (Dres den, Berlin, Frankfurt, Dusseldorf); za svoja ostvarenja dobio više nagrada. j. Se. LESLIE, Nataša, ruska plesaĉica, 1953 uzela ime Nathalie Krassovska (Lenjingrad, 1. VI 1918—). Klasiĉan balet poĉela uĉiti u najranijoj mladosti u Rusiji, a nastavila u Parizu kod O. Preobraţenske i u Londonu kod N. Legata. Studij završila na školi American Balleta u Nevv Yorku gdje je debitirala 1932 u trupi Les Ballets de Mme Nijinska. Godinu dana kasnije nastupila uz G. Balanchinea u trupi Les Ballets 1933. Slijedi angaţman sa S. Lifarom u Juţnoj Americi. God. 1936 postala ĉlanica Ballet Russe de Monte-Carlo u kojemu je kao primabalerina nastupala u svim velikim ulogama klasiĉnoga repertoara. God. 1950—1955 bila je danseuse etoile u trupi Marquisa de Cuevasa. Najzapaţenija njezina uloga bila je Giselle (Adam) u trupi London Festival Balleta. Ovaj izrazito romantiĉni lik ostvarila je vrlo osjećajno i s velikim smislom za dramatiku. L. djeluje u Dallasu kao plesaĉki pedagog. LESSARD, John Ayres, ameriĉki kompozitor (San Francisco, 3. VII 1920—). Uĉenik Nadije Boulanger na Longy School u Bostonu i na Ecole Normale de Musique u Parizu. Dobitnik je više nagrada za kompoziciju. DJELA. ORKESTRALNA. Koncerti: za duhaĉe, 1951; za violinu, 1941 i za flautu, klarinet, fagot i gudaĉe, 1953 ; Cantilena za obou i gudaĉe, 1946; uvertira, 1946; Box Hill Overture, 1946. — KOMORNA: oktet za duhaĉe, 1954; kvintet za violinu, violu, violonĉelo, flautu i klarinet, 1943; 4 Mouvements za violinu i klavir, 1952. — Dvije sonate za klavir, 1944 i 1945. 7 okata za ĉembalo, 1955. — Solo-pjesme.
LESSEL, r. Wincenty Ferdvnand, poljski kompozitor ĉeškog podrijetla (Eula, Ĉeška, oko 1750 — Pulawy, Varšava, 1825). Muziku uĉio u Njemaĉkoj kod A. Hillera, Dittersdorfa i J. G. Schiirera. God. 1766—69 violinist Dvorskog orkestra u Dresdenu. Nakon toga u Pulawy, ĉembalist u obitelji Czartoryski, 1787—1811 dvorski kapelnik i 1814—25 nastavnik orgulja na muziĉkoj školi.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1800; 12 poljskih plesova. — KLAVIRSKA: Arietle pour le clavedn ou pf. variee . . . , 1800; 8 Polonaises, 1806; Polonaise u P-duru, 1815. Sonata za klav'r 4-ruĉno, 1785. — Preludiji za orgulje. — DRAMSKA. Matka Spartank, 1791; Piast, 1800; Plotka, 1802; Dzvorek na goicincu, 1818; operete Dzvai strzelcy i mleczarka i Pielgrzym z Dobrotnila. — Cantata per la consacrazione della chiesa evangelica, 1812.
2. Franciszek, kompozitor i pijanist (Pulawy, Varšava, oko — Piotrkovv, 26. XII 1838). Sin i uĉenik Wincenta Fer-
I7 8o
448
LESSEL — LEUCKART
dvnanda; u Beĉu je od 1797 L. pripado širem krugu Hayd novih uĉenika. Koncertirao u Beĉu i Krakovu. Vrativši se 1810 u Poljsku bio je školski nadzornik u Marvmontu i Piotrkćwu. U njegovim se djelima osjeća Havdnov utjecaj, ali se L. sluţi i elementima poljske narodne muzike, pa je jedan od preteĉa nacionalnog muziĉkog pravca. Smatra se tvorcem poljske ranoromantiĉne solo-pjesme. DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija ; koncert za klavir ; potpourri za klavir i orkestar; varijacije za flautu i orkestar. — KOMORNA: II gudaĉkih kvarteta (saĉuvana samo dionica viole I kvarteta); klavirski trio; klavirski kvintet; kvartet za flautu i gudaĉe, 1806; Phantasie caracteristique za klavirski kvartet, 1822. —■ KLAVIRSKA: 6 sonata; varijacije; fantazije i plesne kompozicije. — Opera Cyganie, 1815. — Solo-pjesme. — Misa, 1816; rekvijem, 1837. — Studia kontrapunktyczne. LIT.: J. Moraviski, Franciszek Lessel, MGG, VIII, 1960.
LESSON, engleski naziv, koji se u XVII i XVIII st. općenito upotrebljavao za instrumentalna djela, osobito za kompozicije pisane za orgulje odnosno instrumente s tipkama (npr. »Lessons fbr the Harpsichord« G. F. Handela), a rjeĊe za djela s pod ruĉja komorn emuzike (npr. »First Booke of Consort Lessons« Th. Morleva, 1599). Izrazom 1. ffranc. lefon) oznaĉivalo se najĉešće instruktivno djelo. LESTVICA -» Ljestvica LE SUEUR (Lesueur), Jean-Francois, francuski kompozitor (Drucat-Plessiel kod Abbevillea, 15. II 1760 — Pariz, 6. X 1837). U kompoziciji uglavnom samouk. Djelovao je kao crkveni zborovoĊa u razliĉitim gradovima Francuske, od 1786 u pariškoj katedrali Notre Dame. Tu je o znatnijim svetkovinama izvodio vlastita crkvena djela uz priliĉno teatralno sudjelovanje velikog orkestra ĉime je htio proizvesti na vjernike uĉinak dramatiĉnosti i ţivopisnosti, ali je izazvao veliko negodovanje. Otada se bavio komponiranjem opera, od kojih je La Caverne imala najveći uspjeh. God. 1795—1802 bio je inspektor nastave na novoosnovanom Konzervatoriju, a 1804 postao je, na preporuku G. Paisiella, Napoleonov dirigent. Nakon 1814 bio je kompozitor i nadintendant kraljeva orkestra. Od 1818 do smrti predavao je kompoziciju na Pariškom konzervatoriju gdje su mu uĉenici bili H. Berlioz, A. Thomas i Ch. Gounod. I pored uspjelih odlomaka u njegovim scenskim i crkvenim djelima, L. nije bio muziĉar velikog talenta, ali privlaĉi paţnju svojim pogledima na smisao i ulogu muziĉke umjetnosti. On otvoreno pristaje uz naĉela programne muzike; u njegovim se spisima ĉesto susreće tvrdnja da muzika mora »crtati štimunge i izraţavati osjećaje«. Udruţujući u tu svrhu stalno rijeĉ i ton, L. je oĉitovao još i sklonost k monumentalnosti, veliĉanstve-nosti, upotrebi pretjeranog broja pjevaĉa i sviraĉa J.-F. LE SUEUR (u ĉemu se svakako ogleda utjecaj francuske. Revolucije,njezinih velikih praznika i javnih proslava.). Obje ove crte baštinio je od njega H. Berlioz. Još prije Berlioza i Wagnera L. je u nekim svojim oratorijima, iako sasvim diskretno, primjenjivao provodne motive (lajtmotive). DJELA. DRAMSKA. Opere: La Caverne, 1793 (tipiĉna opera spasa); Paul et Virginie, 1794; Tyrtee, 1796 (neizvedena); Telemaque dans Vile de Calypso, 1796; Artaxeese, 1801 (neizvedena); Ossian ou les Bardes, 1804; Le Triomphe de Trajan, 1808 (s oĉitim aluzijama na Napoleonovu veliĉinu); La Mort d'Adam, 1809; Alexandre a Babylone, 1823. — Ode i kantate za velike vokalno-instru-mentalne sastave, nastale u danima Revolucije. — CRKVENA. Oratoriji: Oratorio ou Messe de Noel, 1826; 3 Oratorios pour le couronnement des princes souverains; 2 Oratorios de la Passion; De'borah; Rachel; Ruth et Noemi i Ruth et Booz. 36 misa (3 sveĉane); 3 Te Deunta; Stabat Mater; moteti; psalmi i dr. — SPISI (djelomiĉno polemiĉki): Essai de musique sacree ou musique motivee et methodique, 1787; Expose d'une musique Une, imitative et particuliere a chaque solennite, 1787; Lettre en reponse d Guillard sur l'opera La mort d'Adam, 1801; Projet d'un plan general de VInstruction musicale en France, 1801; Notice sur la Melopee, la Rythmopee et les grands caracteres de la Musique Ancienne, 1793; biografske bilješke o G. Paisiellu, 1816. LIT.: O. Fouque, Les Revolutio nnaires de la mus ique, Pariš 1882. — F. Lamy, Jean Francois Lesueur, Pariš 1912. — 117. Buschkotter, Jean Francois Lesueur (disertacija), Halle 1912. — Isti, J. F. Le Sueur, Eine Biographie, SBIMG, 1912—13. — J. Andreis, Hector Berlioz, Zagreb 1946. — G. Favre, Jean-Francois Le Sueur, MGG, VIII, 1960. — M. H. Herman, The Turbulent Career of J.-F. Lesueur, Recherches 1969. J. As.
LESUR, Daniel-Jean-Yves (umjetniĉko ime Daniel-Lesur), francuski kompozitor i orguljaš (Pariz, 19. XI 1908 —). Uĉio najprije kod Ch. Tournemirea, zatim na Pariškom konzervatoriju (G. Caussade, J. Gallon). Od 1927 do 1937 zamjenik Ch. Tournemirea kao orguljaš u crkvi Sainte-Clotilde u Parizu; 1937—44 (s prekidom 1942—44) orguljaš u crkvi Benediktinske
opatije. Istodobno 1935—62 profesor kontrapunkta na Se Cantorum (1957—62 direktor). Od 1962 muziĉki savjetnik j grama Francuske radio-televizije. Poslije rata pokrenuo i 01 vodi informativnu seriju emisija Nouvelles Musicales. God. 1 suosnivaĉ grupe -> Jeune France, L. je ostao vjeran ideali skupine, teţnji za humanizacijom muzike, a da se pri tom nik nije vezao na programe bilo koje škole. On je muziĉar sponta nadahnuća s uroĊenim osjećajem za mjeru i skladnu elegan< Komponirao je djela razliĉita karaktera (ritmiĉki razigrana i fonija plesa; slikarski ţivopisna Serenada, strogo suzdrţana org ska muzika), ali u osnovi liriĉna, proţeta poetiĉnošću i izra francuskom gracijom. Grada im je redovito modalna, što ĉesto polimodalna. Lesurova široka shvaćanja utjecala su na mn mlade kompozitore, posebno na njegove uĉenike od kojih je koliĉina osnovala grupu Le Zodiague, s tendencijama suprot neoromantizmu Mlade Francuske. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Andrea del Sarto, 1 Concerto da camera za klavir i komorni orkestar, 1953; Passacaille za kla orkestar, 1937; varijacije za klavir i orkestar, 1943; Ouverture pour un jesi 1951; Suite francaise, 1953; Pastorale za mali orkestar, 1938; Ricercare, 1 Sarabande et Farandole, 1952; Serenade, 1954; Intermezzo, 1956; Sympl de danses za klavir, udaraljke i gudaĉki orkestar, 1958. — KOMORNA. suite: I, za duhaĉki trio, 1939; II, za gudaĉki kvartet, 1940 i III, za klav kvartet, 1943; Cinq interludes za 4 roga, 1935 (prer. za Ondes Martenot, i< Suite medievale za flautu, harfu i gudaĉki trio, 1945—46; sekstet za flautu, o ĉembalo i gudaĉki trio, 1948 (preradba suite za klavirski kvartet iz 1943); C son a danser za violinu i klavir, 1951; Aubade za trublju i klavir, 1953; Ele& 2 gitare, 1956. — KLAVIRSKA: Soirs, 1922 (prer. 1929); Les Carillons, 1 Bagatelle, 1934; Suite francaise, 1935; Pavane, 1938; Deux Noels, 1939Pastorale variee, 1947; Ballade, 1948; Peine de coeur, 1950; Nocturne, I 3 etide, 1963; Le Bouquet de Beatrice, 4-ruĉno, 1946; Le Village imagin koreografska fantazija za 2 klavira, 1947; Fantaisie za 2 klavira, 1964. — GULJSKA: Scene de la Passion, 1931; La Vie interieure, 1932; In paradi 1933; Hymnes, 1935—39. — DRAMSKA: opera Andrea del Sarto (vi; libreto prema A. de Mussetu), 1968. Baleti: L'Infante et le Monstre, 193} A. Jolivetom) i Le Bal du deslin, 1965. Scenska muzika: L'Etoile de Sevillt de Vega), 1941 i Andrea del Sarto (A. de Musset). Filmska muzika. — VOK SA. Kantate: VAnnonciation, 1952; Le Cantique des Cantiques, 1953 i Le t tique des Colonnes, 1954. Veći broj solo-pjesama uz klavir i uz orkestar; cil Les Harmonies intimes, 1931; La Mouette, 1932; Les Yeux fermes, 1932; j poemes de Cecile Sauvage, 1939; L'Enfance de l'art, 1942; Clair comme le . 1945 i dr. — Messe de jubile za zbor, orgulje, 3 trublje i timpane, 1960 (ve s orkestrom, 1962). — Knjiga Pour ou contre la musique moderne? (sa B. G tyjem), 1957. LIT.: Un Diaiogue Daniel Lesur — Jose Bruyr, Mušica, Pariš 1957, 34 N. Hirsch, D. L. (popis djela s predgovorom). Pariš 1958. — R. M. Hofi Daniel-Jean Yves Lesur, MGG, VIII, 1960. J. As
LESURE, Francois, francuski muzikolog (Pariz, 23. 1923 —). Studij paleografije i arhivistike završio na Ţcole Chartres, a sociologije umjetnosti na Ţcole des Hautes En u Parizu; historiju muzike uĉio na Konzervatoriju.. Od 1 bibliotekar i zatim konzervator u Muziĉkom odsjeku Naciom knjiţnice; od 1964 profesor Univerziteta u Bruxellesu; U2 urednik ĉasopisa Revue de Musicologie. DJELA: Bibliographie des editions d'Adrien Le Roy el Robert Ballard
LETELIER-LLONA, Alfonso, ĉileanski kompozitor i n ziĉki pedagog (Santiago, 4. X 1912 —). Studirao u Santiagu Conservatorio Nacional de Mušica, gdje je 1947 postao profe harmonije, a kasnije i historije muzike, kompozicije i muzi' pedagogije. Jedan je od osnivaĉa Escuela Moderna de Miti (1940). S mješovitim zborom te škole prireĊivao je mnoge ki certe. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma La Vida del campc klavir, 1937; koncert za gitaru, 1961; Divertimento concertante, 1955; 5 prelui 1966; nekoliko suita. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1939; kvartet za 4 sal fona, 1958; sonata za violu i klavir, 1949; sonatina za violinu i klavir, 1953 Klavirske kompozicije. — Opera Maria Magdalena, 1930; scenska i filn muzika. — VOKALNA: oratorij La Historia de Tobias y Sara (P. Clauc 1955; Canciones de ĉuna za glas i orkestar, 1940; Vitrales de la Anun za sopran, ţenski zbor i orkestar, 1951; Los Sonetos de la muerte za ţenski zt orkestar, 1948; Estancias Amorosas za ţenski zbor, 1966; zborovi; solo-pjes LIT.: D. Santa Cruz, El Compositor Alfonso Letelier-Llona, Re\ Musical Chilena, 1967. — Alfonso Letelier-Llona, ibid., 1969.
LETONSKA MUZIKA -> Latvijska muzika • LEUCKART, Franz Ernst Christoph, njemaĉki muzi nakladnik (Helmstedt, 21. III 1748 — Breslau, 9. II 1817). G< 1782 utemeljio muziĉku nakladu u Breslauu; njegov unuk C stantin Sander (1826—1905) proširio je poduzeće i 1870 pres< ga u Leipzig. U tom razdoblju objavljeno je više znaĉajnih muziĉ i muzikoloških djela. Sanderov unuk Erich (Leipzig, 1902) obno je poduzeće 1948 u Miinchenu. chen ,
LIT.: 175 Jahre Musikverlag F. E. Ch. Leuckart, Gesamtkatalog, M 1957-
LEUT — LEWIS LEUT -> Lauta LEVANT, Oscar, ameriĉki pijanist i kompozitor (Pittsburgh, Pennsvlvania, 27. XII 1906 —). Uĉio klavir kod S. Stojovvskog, kompoziciju kod J. Schillingera i A. Schonberga. Koncertirao kao pijanist, solistiĉki i sa mnogim simfonijskim orkestrima. Proslavio se kao interpret muzike G. Gershvvina. Nastupao i na filmu (Rhapsody in Blue, 1945, film o ţivotu G. Gershwina; An American in Pariš, 1951). Komponirao i zabavnu (popularne pjesme) i ozbiljnu muziku. DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, 1936 i 1942; suita, 1936; Nocturne, 1937. — Komorna djela (2 gudaĉka kvarteta). ■—■ Klavirske kompozicije (2 sonatine). ■— Filmska muzika. — Pjesme. — SPISI: A Smattering of Ignorance, 1940; Memoirs of an Amnesiac (autobiografija), 1965 i The Unimportance of Being Oscar, 1968.
LEVASSEUR, Rosalie, francuska pjevaĉica, sopran (Vallenciennes, 8. X 1749 — Neuwied na Rajni, 6. V 1826). God. 1766—84 pjevala na pariškoj Operi, najprije u manjim ulogama, a zatim kao nasljednica Sophie Arnouldove interpretirala niz znaĉajnih, prvenstveno Gluckovih opernih likova (Orphee; Alceste; Armide; Iphigenie en Tauride). LIT.: H. Kiikner, Rosalie Marie Claude Josephe Levasseur, MGG, VIII, 1960.
LEVI, Hermann, njemaĉki dirigent (Giessen, 7. XI 1839 — Miinchen, 13. V 1900). Uĉio kod V. Lachnera u Mannheimu i na Konzervatoriju u Leipzigu (M. Hauptmann, J. Rietz). Najprije muziĉki direktor u Saarbriickenu, od 1861 dirigent njemaĉke opere u Rotterdamu, 1864 dvorski dirigent u Karlsruheu i 1872—96 na Dvorskom kazalištu u Miinchenu. Vrstan interpret Brahmsovih, Brucknerovih, Mozartovih i, osobito, Wagnerovih djela; dirigirao praizvedbom Parsifala (1882) u Bavreut-hu. Bavio se i kompozicijom. Napisao Gedanken aus Goethes Werken (1901; III izd. 1911) i dr. LIT.: E. Possart, Erinnerungen an Hermann Levi, Miinchen 1901. — A. Ettlinger, Levi, Biographisches Jahrbuch, Berlin 1903. — R. Sckaal, Hermann Levi, MGG, VIII , 1960.
LEVI, 1. Lionello, talijanski muziĉki kritiĉar (Trst, 19. IV 1895 —). Studirao na univerzitetima u Trstu i Beĉu; violinu i violu uĉio kod L. H. LEVI Morpurga. God. 1919—29 nastavnik u Trstu, Cagliariju i Udinama, od 1930 profesor na Konzervatoriju u Bologni. Djelovao i kao muziĉki kritiĉar, od 1954 u Resto del Carlino. DJELA: C.enni storico-estetici su M. elementi, 1930; Profila di Storia ddla Mušica, 1931; R. Wagner, nel cinquantenario della morte, 1933; Brahms e Bologna, 1934; Musicisti secenteschi bolognesi, s. a.; Nota su Arcimboldi, 1955 (sa B. Geige-rom i O. Kokoschkom); Due secoli di vita musicate, Storia del Tealro Comunale di Bologna, 1963.
2. Vito, muziĉki kritiĉar i kompozitor (Trst, 10. VIII 1899 —). Brat Lionella; uĉenik A. Smareglie (kompozicija) i L. Morpurga (violina). Na Konzervatoriju u Trstu predavao 1923—55 kompoziciju i od 1955 historiju muzike (profesor); od 1946 nastavnik na Univerzitetu. Djelovao i kao muziĉki kritiĉar (II Piccolo; La Voće libera). DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1937; // Carso, 1921; La Fontana della vita, 1923; Dodici fanciulle, 1924; Dalla mia infanzia, 1940; Rapsodia in memoriam, 1941; Personaggi manzoniani, 1953; Ballala, 1956; £ seru, 1959; Mušica per la piccola Franca, 1968. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1941; gudaĉki trio, 1940; sonatina za violinu i kl.avir, 1942. — Kompozicije za klavir. — SPISI: Oceana di A. Smareglia, 1949; Nozze islriane di A. Smareglia, 1954; Das Schicksal der Mozart-Opern in Italien, 1958; Trislano e Isotta, 1958; // Tealro Comunale di Trieste, 1961 (sa I. Breminijem i G. Botterijem); La Vita musicale a Trieste, 1968; studije; ĉlanci.
LEVIDIS, Dimitri, grĉki kompozitor (Atena, 8. IV 1886 — 30. V 1951). Uĉio u Ateni, Lausannei (A. Denereaz), u Miinchenu (F. Klose, F. Mottl), a neko vrijeme i kod R. Straussa. God. 1910—32 ţivio u Parizu, zatim u Ateni. Jedan od prvih koji su pisali za elektriĉni instrument Ondes Martenot. L. je bio vješt kontrapunktiĉar s izrazito naglašenim smislom za boju tona. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Nazmi, 1922 i Sirenes, 1926; Simfonijska pjesma za Ondes Martenot i orkestar, 1928; poema za violinu i orkestar, 1927; Chant payen za obou i gudaĉki orkestar; Divertissemetit za engleski rog i »eolski« orkestar (harfe, gudaĉi, celeste i udaraljke), 1925. — Gudaĉki kvartet. — Sonata (1918) i dr. za klavir. — Baleti Le Putre et la Nymphe, 1924 i Talisman bogova, 1926. — VOKALNA: oratoriji Ilijada (prema Homeru), 1948 i Pogrebna povorka (herojima palim u Drugome svjetskom ratu); De profundis za tenor, 2 Ondes Martenot i orkestar, 1929; sojo-pjesme za glas i orkestar 1 za glas i klavir.
MUZ. E., I I , 29
449
LEVITIN, Jurij Abramoviĉ, sovjetski kompozitor (Poltava, 28. XII 1912 —). Na Lenjingradskom konzervatoriju završio 1935 studij klavira, a 1942 kompozicije (D. Šostakoviĉ). God. 1931—41 pijanist Lenjingradske filharmonije. Od 1942 ţivi u Moskvi. U svojim djelima, koja stilski pripadaju kasnoj romantici, L. ĉesto primjenjuje kromatiku. Od suvremenika utjecao je najviše na njegovo stvaranje D. Šostakoviĉ. DJ ELA. O RK ES TRALN A: s i mfo nij a lO mcm b, 1 94 8 (p re r. 1 95 5 ); simfonija za mezzosopran i komorni orkestar, 1962; simfonijeta, I95 1 - Koncerti: za klavir i gudaĉki orkestar, 1944; za obou i gudaĉki orkestar; za rog i gudaĉki orkestar; za klarinet i fagot, 1949; za saksofon, trublju i zabavni orkestar, 1951 te za klavir, 1952. Divertimento za klavir i mali orkestar, 1948; 3 baletne suite, 1945—46; 2 plesne suite, 1948 i 1949; suita B Aecy, 1952. — KOMORNA: 9 gudaĉkih kvarteta, 1940—70; suita za gudaĉki kvartet, 1939; klavirski trio, 1949; kvintet za flautu, klarinet, violinu, violonĉelo i klavir, 1948; sonata za violinu i klavir; sonata za violonĉelo i klavir, 1958; sonata za flautu i klavir. — Klavirske kompozicije (24 preludija, 1938). — DRAMSKA: opere Mouua Mapuanua (M. Gorki), 1937—39 i flaMnmHUK, 1964; djeĉja radio-opera Mou~ oodup, 1955. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA. Oratoriji: Cen-uteHHaji eoitHa, 1942; PeKsue.H na.itnmu naeutux eepoee, 1946; Omnuina, 1947; OZHU nad Bomou, 1951 i Xupocu.ua ue ćoA^tcna noamopumbcn, 1970. Kantate: Poduan apMUH, 1948; Popu, 1949; Hymb 6opb6u u no6ed, 1952; Jleuun otcue, 1960 i BeceAbie nuuiue, 1963. Solo-pjesme.
LEVY, Ernst, švicarski pijanist i kompozitor (Basel, 18. XI 1895 —). Studirao u Baselu (H. Hubert, E. Petri) i Parizu (R. Pugno) gdje je predavao klavir na Konzervatoriju. Emigrirao u SAD 1941; ondje je do 1945 bio profesor na New England Conservatory u Bostonu, 1949—54 na Univerzitetu u Chicagu, a zatim na Institute of Technology u Cambridgeu (Massachusetts). DJELA. ORKESTRALNA: 13 simfonija, 1916—55; koncert za violonĉelo, 1947; 3 simfonijske suite, 1935, 1951 i 1957. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1953; 3 gudaĉka kvarteta, 1919, 1921 i 1958; gudaĉki kvintet, 1916; kla virski trio, 1912; klavirski kvartet, 1956; Carillon za 27 zvona (8 sviraĉa), 1946. Sonate: za violinu i klavir 1932; za flautu i klavir, 1939; za violonĉelo i klavir, 1953; za rog i klavir. — Simfonijska fantazija za ĉembalo, 1938; niz kraćih klavirskih ko mpozicija. — Sonata za orgulje, 1920. — VOKALNA: 3 kantate za ţenski zbor i orkestar, 1945—50; Psalam 69 za bariton, zbor i orkestar, 1915; Psalam 121 za sole, zbor i orkestar, 1918; De Profundis za zbor, duhaĉki orkestar, orgulje i timpane, 1919; Hymnus Symphonicus za zbor, duhaĉki orkestar i orgulje, 1936; kompozicije za glas i orkestar; oko 70 solo -pjesama. — SPISI: Von der Synkope, 1933; EUmentary Ear-Training and Notation, 1942 i dr. LIT.: N. Slonimsky, Ernst Le vy, MG G, VIII, 1960.
LĆVY, Lazare, belgijski kompozitor i pijanist (Bruxelles, 18. I 1882 — Pariz, 20. IX 1964). Studirao na Pariškom konzervatoriju (L. Diemer). Koncertirao s najistaknutijim orkestrima Evrope i Istoka. God. 1920—53 profesor klavira na Pariškom konzervatoriju (nasljednik A. Cortota). Komponirao je dva gudaĉka kvarteta, sonatu za violonĉelo i klavir te niz djela za svoj instrument fsonatine, preludiji, etide i dr.). Njegovi uĉenici bili su, meĊu ostalima, S. Đurić-Klajn i P. Dumiĉić. LĆVY, Michel-Maurice (pseudonim Betove), francuski kompozitor i dirigent (Ville-d'Avrey, Seine-et-Oise, 28. VI 1883 — Pariz, 24. I 1965). Studij završio 1898 na Konzervatoriju u Parizu (A. Lavignac, X. Leroux, Ch. Rene). Dirigent zborova u pariškoj Operi, Opera-Comique i drugim kazalištima. U razdoblju poslije Prvoga svjetskog rata veliku su popularnost uţivale njegove muziĉke parodije, humoristiĉke klavirske kompozicije i dr. DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonijske pjesme (Le Chant de la terre, 1946); 2 simfonijske studije; Mirage du mond za komorni orkestar, 1963. — Kompozicije za komorne sastave. — KLAVIRSKA: Dance humoristique; 2 Pieces humoristiaues; Jeux de nuages. — DRAMSKA. Opere: Le Cloitre, 1926; Le petit navire, 1950; Dolores, 1952 i Moise, 1955. Baleti: Les trois panlim de bois, 1920 i Inspiration. Operete: Potn-Povt, 1928; Les Exploits galants du Baron d° Crac, T932; Lydia, 1936; D'Artagnan, 1945 i La Demoiselle de Carentan, 1951. Scenska i filmska muzika. — Parodije (Numero de Betove).
LEVVIS, Anthony Carey, engleski kompozitor i muzikolog (Bermuda, 2. III 1915 —). Na Peterhouse Collegeu u Cambridgeu studirao orgulje i muzikologiju (E. Dent); u kompoziciji je bio uĉenik Nadije Boulanger u Parizu. God. 1935—47 suradnik Britanskog radija (BBC), na kojem je organizirao muziĉko uredništvo na Trećem programu; 1947—68 profesor na Univerzitetu u Birminghamu. Od 1968 direktor je na Royal Academy of Music u Londonu. L. je 1951 utemeljio zbirku Mušica Britannica; uz to je generalni sekretar društva Purcell. DJELA. ORKESTRALNA: koncerti za trublju, 1947 i za rog, 1956; Elegy and Capnccio za trublju i orkestar, 1947; div Dances, 1944; Homage to Purcell. — VOKALNA: kantata A Tribute oj Praisi, 1953; Psalm LXXXVI za bariton i zbor, 1935; A Choral Overlure za zbor, 1937. — IZDANJA: Old Hnglish Songs, 1936; A Resloration Suite, 1937; Venus and Adonis J. Blowa, 1939; Libera me Th. Arnea, 1950; Coronalion Antheris J. Rloiva, T953; Apollo and Daphne G. F. Handela, 1956; Odeš and Canlaras H. Purcelli, 1957; više svezaka n sveu kupnom izdanju djela H. Purcella (sa N. Fortuneom) i dr.
LEWIS, John Aaron, ameriĉki pijanist i kompozitor (La Grange, Illinois 3. V 1920—). Uĉio klavir, zatim do 1942 studirao antropologiju i muziku na University of New Mexico. God. 1945 ulazi u orkestar D. Gillespieja kao pijanist i aranţer; istodobno nastavlja studij na Manhattan School of Music u Nevv Yorku (J953 Magister Artium); na toj je školi neko vrijeme poduĉavao klavir i teoriju. God. 1951 utemeljio Modern Jazz Quartet (L., M. Jackson, P. Heath i K. Clarke koga je 1955 zamijenio C.
450
LEWIS — LHOTKA
Kay) koji se doskora uvrstio u najznaĉajnije jazz-sastave na svijetu. S tim je kvartetom priredio velik broj turneja širom svijeta. Uz to 1957 vodi ljetne teĉajeve jazza u Lenoxu (Massachusets), a od 1958 do 1964 Monterey Jazz Festival; 1962 odrţao niz koncerata sa velikim Orchestra U. S. A. (mješani sastav tradicionalnih 1 jazz instrumentalista), izvodeći vlastita i tuda djela. God. 1965 gostovao u Jugoslaviji, 1966 u Japanu i Australiji. Radio i kao muziĉki direktor tvrtke Atlantic. Dobitnik mnogih ameriĉkih i meĊunarodnih nagrada i priznanja; snimio velik broj ploĉa i nekoliko filmova, nastupao s mnogim istaknutim jazz-muziĉarima (Ella Fitzgerald, Ch. Parker, J. Jonng, itd.). Kao pobornik sjedinjavanja jazza i klasiĉne muzike (tzv. treća struja) i kao chorus-improvizator L. ide medu vodeće liĉnosti modernog jazza. DJELA: baleti Original Sin i Three Little Feelings. Musical Matural Affection. Filmska muzika (No Sun In Venice i clr.). — Sketch i God Rest Ye Merry, Gentlemen za jazz-kvartet i komorni orkestar. — Jazz-kompozicije: Afternoon Jn Pariš; Delauney's Dilcmma; Tzvo Bass Hit; Django i dr. M. Maz.
LEWIS, Richard, engleski pjevaĉ, tenor (Manchester, 10. V 1914—). Uĉio na muziĉkom koledţu u Manchesteru i na Royal College of Music u Londonu (N. Allin). Ĉlan trupe Carlo Rosa Company (1941) i opere Covent Garden u Londonu (od 1947). Niz godina sudjelovao na mnogim festivalima s English Opera Group. Njegov glas je ĉist, dikcija neusiljena, a odlikuje se dramatskim smislom. Kao koncertni pjevaĉ nastupao je u Engleskoj, Francuskoj, Belgiji, Norveškoj, Švicarskoj, Italiji, Holandiji, Jugoslaviji i dr. LEVVKOVITCH, Bernhard, danski kompozitor ruskog podrijetla (Kobenhavn, 28. V 1927 —). Studij završio na Konzervatoriju u Kobenhavnu; kasnije se usavršavao u Parizu. Od 1947 orguljaš i zatim zborovoda katedrale u Kobenhavnu. DJELA: Bolero za orkestar, 1947. — KLAVJRSKA: 4 sonate, 1949—51; 2 suite. — VOKALNA: 3 madrigala za zbor; 3 kanconete za bariton i klavir; 5 solo-pjesama. — CRKVENA: misa za komorni zbor, duhaĉe i harfu, 1954; Veni Creator Spirilus za zbor i 6 trombona, 1967; J Orationes za tenor, obou i fagot, 1958; Cantala sacra za tenor, flautu, engleski rog, klarinet, fagot, trom bon i violonĉelo, 1959. Zborovi: Communion Mass, 1947; misa op. 10; Missa brevis; 3 psalma op. 9, 1950; rroteti; Improperia, 1961; // (lamico delle crealure, 1963; Stabat Mater, 1970; Sub Vesperum, 1970.
LEY, Salvador, gvatemalski kompozitor (Guatemala, 3. I 1907 —). Studij zapoĉet u domovini kod H. Alvarada nastavio u Berlinu kod G. Bertrama i E. Petrija (klavir) te W. Klattea i H. Leichtentritta (kompozicija). God. 1934—37 direktor Konzervatorija u Guatemali, a zatim nakon boravka u SAD ponovno 1944—53 u domovini. Sada djeluje u Nevv Yorku kao koncertant i nastavnik na Konzervatoriju u White Plainsu. DJELA. ORKESTRALNA: Concertante za klavir i orkestar, 1937; Concerlanle za violu i gudaĉe, 1962; 2 Trozos para Dama, 1949; Obertura Jocosa, 1950; Serenada za gudaĉe, 1962. — KOMORNA: Movimento za gudaĉki kvartet, 1937; Preludio v Son za violinu i klavir, 1943; stavak za violu i klavir, 1956; Preludio y vals za violonĉelo i klavir, 1955; suita za flautu i klavir, 1962; Jutro-duccićn y Movimento za violonĉelo solo, 1965; Movimento y Improvisacion za violinu solo, 1965; više kompozicija za violinu i klavir. Fandanguillo za gitaru, 1942. — Opera Lera, 1960. — VOKALNA. Za glas i orkestar: Siento un ansia suprema, 1936 i Canto de la noche, 1940; 3 Sonnett an Orpheus XXV za mezzo-sopran i gudaĉki trio, 1962; solo-pjesme na španjolske, njemaĉke i engleske tekstove.
LEYDI, Roberto, talijanski etnomuzikolog (Ivrea, 21. II 1928 —). Studirao u Milanu i 1947—52 bio muziĉki kritiĉar dnevnika Avanti. Kao etnomuzikolog potaknuo istraţivanje talijanskih kancona i sudjelovao u organizaciji festivala u Milanu (1962 i 1967) i Spoletu (1964); drţi ĉesto predavanja na radiju i suraĊuje u muziĉkim ĉasopisima. DJELA: Ascolta Miner Bilbo!, 1954 (sa T. Kezichem); Eroi e fuorilegge nella ballata popolare americana, 1958; La Mušica dei primitivi, 1961; Canti sociali iialiani. I, 1963; Osservazioni sui canti religiosi non liturgici, 1965 (sa A. Rossijem); Gli inni e le preghiere cantate dalta Fratellanza giurisdavidica (Lazzaretiisti) del Monle Amiata, 1966.
LEZGINKA, narodni ples Lezginaca iz Dagestana, proširen i kod drugih kavkaskih naroda. Ţivahan je i brz, gdjekad s mirnijim srednjim dijelom. Mjera je dvodobna, obiĉno 6/8, a u ritmu se ĉesto pojavljuju sinkope. U umjetniĉkoj muzici poznata je 1. iz baleta »Gajane« A. Haĉaturjana. LEŢEĆI TON -> Pedalni ton LHĆRIE, Paul, francuski pjevaĉ, tenor i bariton (Pariz, 8. X 1844 — 17. X 1937). Pjevanje uĉio na Konzervatoriju u Parizu i tamo 1866 debitirao na sceni Opera-Comigue kao Benedict (Auber, Ambassadrice); u tom je kazalištu nastupao s prekidima do 1875. U tom razdoblju istakao se kao Don Jose (Bizet, Carnten) i kao nosilac glavnih uloga u operama Princesse jaune (Saint-Saens), Don Ce'sar de Bazan (Massenet), Le Roi l'a dit (Delibes) i dr. Od 1882 pjevao je baritonski fah, osobito u Italiji. Od 1897 bio je profesor Pariškog konzervatorija. LHĆVINNE, I. Joseph, ruski pijanist i pedagog (Orel, 13. XII 1874 — Nevv York, 2. XII 1944). Studirao na Moskovskom konzer-
vatoriju na kojemu je 1902—06 predavao klavir. God. 1907— ţivio preteţno u Berlinu i poduzimao brojne turneje po Evro| SAD. Od 1919 djelovao u Nevv Yorku kao nastavnik klavira Juilliard Graduate School; ondje je uz to osnovao i vlastitu n ziĉku školu. Kao pijanist istakao se interpretacijom djela kom] zitora romantike, posebno F. Chopina i P. I. Ĉajkovskog. 2. Rosa (Rosina), pijanistica (Kijev, 28. III 1880 —). ; na Josepha; studij klavira završila 1898 na Konzervatoriju Kijevu. Koncertantnu karijeru zapoĉetu u Rusiji nastavila 1919 u SAD (posljednji put nastupila 1962). Uz to djelov kao profesor na Juilliard Gratuade School u New Yorku i f vatno. Njezin je uĉenik bio Van Cliburn. LHOTKA, 1. Fran, kompozitor i dirigent (Mlada V02 kraj Budejovica, Ĉeška, 25. XII 1883 — Zagreb, 26. I 19« Na Konzervatoriju u Pragu završio 1905 studij roga i kompozii (K. Stecker, J. Kliĉka, A. D rak). God. 1908 nastavnik Ki zervatorija u Jekaterinosl: (Dnjepropetrovsk), 1909 p kornist i korepetitor Zag baĉke opere; od 1910 nast nik muziĉke škole HGZ (1 našnja Muziĉka akademija). 1920 do 1961 profesor U ziĉke akademije u Zagre (1923—40 i 1948—52 rekte za okupacije 1941—45 ur rovljen. U svojim djelima, po obi; jednostavnim i preglednim, ĉesto primjenjuje elemei hrvatskog muziĉkog folklo Ritam je u njima ţiv, kontrs su snaţni, a instrumentac blistava i efektna. Premda Lhotkin harmonijski slog 1 gat obratima, on ostaje u g nicama F. LHOTKA novoromantiĉne ton nosti. L. je oĉitovao poseh smisao za povezivanje muzike s plesnim ritmovima i pokretii te je na podruĉju baleta, u suradnji s Pijom i Pinom Mlakaro stvorio više djela velike umjetniĉke vrijednosti koja idu u 1 reprezentativnih jugoslavenskih muziĉko-scenskih ostvarenja. N veću popularnost medu njima postigao je Đavo u selu. Eps širina narodne priĉe o Ċavlu i njegovu šegrtu našla je u Lh( kinoj muzici izvrsnu potporu, a lirski i dramski elementi isl rišteni su do maksimuma. Dinamiĉko zbivanj e na pozorni koje obuhvaća širok raspon emocija i pantomimsko-dramsk efekata, od njeţne ljubavne lirike do grubog sajamskog banĉen od obiĉne svakidašnjice do Ċavolje groteske, od boli koju dom ĉeţnja do divljeg izraza oĉajanja, od paklenskog vrtloga do sva benog finala, sve to odrazilo se u muzici. Cijelom partiture pulsiraju ţivot i uzbuĊenje. Stiliziranje narodnih melodija, k( je daleko od jednostavnog nizanja u formi rukoveti, izrasta u umji niĉku cjelinu povezanu jedinstvenim harmonijskim govore i blistavom instrumentacijom. Posebno pak treba istaknuti os bujan orkestralni kolorit, izraţen ostinatnim tonovima, pomacir praznih kvinta, istodobnom primjenom durskih i molskih akorc instrumentalnom kontrapunktikom, kao i vješto odabranim t sonancama. — Od Lhotkinih komornih i koncertantnih djela programima se najĉešće susreću Koncert za gudaĉki kvartet i Du hrvatske rapsodije za violinu i komorni orkestar. Kao muziĉki pedagog, koji je na Muziĉkoj akademiji u Zagrel preko 40 godina predavao harmoniju, L. je odgojio niz istaknut kompozitora i muziĉkih umjetnika. Uz to se L. bavio i dirigiranjer 1912—20 vodio je pjevaĉko društvo Lisinski s kojim je u domovi i inozemstvu pokazao veoma visok stupanj hrvatske zborske pr dukcije i reprodukcije. Kao dirigent školskog orkestra Muziĉ akademije (1920—40) i kraće vrijeme Društvenog orkestra HG zalagao se osobito za djela jugoslavenskih kompozitora. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u E-duru,_19O9; koncert za violi: u d-molu, 1913; Dvije hrvatske rapsodije (Sljepaĉka i Ţetelaĉka) za violinu i k morni orkestar (klavir), 1928 (Berlin, 6. III 1929); Scherzo u F-duru, 1905; J goslavenski capriedo, 1914; Djeĉja suita, 1914; Sveĉana uvertira, 1930; Budni Trenkovihpandura, 1932; više suita iz baletne i filmske muzike. — KOMORN, gudaĉki kvartet u g-molu, 1911; Koncert za gudaĉki kvartet, 1924 (obraĊeni za gudaĉki orkestar); Elegija i Scherzo za gudaĉki kvartet, 1931 (obraĊeno i gudaĉki orkestar); Pastorala i Scherzo za duhaĉki kvintet, 1949; trio za obe klarinet i fagot, 1948; Mala suita za 4 flaute, 1928. Za violinu i klavir: Serenac 1910; Elegija. 1911; Ples pa&eva, 1952 i dr. Pastorale za rog (violonĉelo) i klav 1905. — KLAVIRSKA: Sjećanja, 1914; Ĉetiri plesna prizora, 1937; Mi plesaĉi i dr. — DRAMSKA. Dvije opere: Minka (libreto M. Ogrizović, 19 (Zagreb, T4. III 1918) i More (libreto V. Nazor), 1920 (Zagreb, 29. X I92( Šest baleta: Đavo i njegov šegrt (scenarij Z. Grgošević), 1931; Đavo u selu (se narij P. i P. Mlakar), 1934 (Ztirich, 18. II 1935; jug. premijera Zagreb. 3. I
LHOTKA — LIBRETO I937)j Baladu o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi (scenarij P. i P. Mlakar), 1936 (Ziirich, 6. U 1937; jug. premijera Beograd, 19. X 1950); plesna poema u 3 dijela Luk {Mladost, Ljubav, Zrelost, scenarij P. i P. Mlakar), 1937 (Miinchen, 13. XI 1939; jug. premijera Ljubljana 16. II 1940); Duša mora, 1935 i Amazonke, 1954. Muzika za bajku Zlatokosi kraljević (M. Ogrizović), 1909 i za fantastiĉnu priĉu U carstvu sanja (S. Tucić), 1912. Muzika za filmove: Ţivjet će ovaj narod, 1948; Alajor Bauk, 1951; Dubrovnik; 1952; Svoga tela gospodar, 1957 i za kraće dokumentarne filmove. — VOKALNA : kantata Moj dom (S. S. KraniĈević), 1921. Muški zborovi: Perun; U rudniku; Kletva; Iseljenik; zbirka Jugoslavenske narodne pjesme i dr. Mješoviti zborovi: Hrvatski svatovi; Molitva; Jelen; Oblaĉak i dr. Ţenski i djeĉji zborovi. Solo-pjesme: Jutro; Mlinar Skupijaš i dr. Borbene i masovne pjesme: Polet mladosti; Pjesma slobode; Teci Bosno; Pjesma zadrugara; Udarnik; Traktorista i dr. — Instrumentirao pjesme V. Lisinskog, F. Livadica, I. Zajca, V. Klaića, R. Taclika, J. Hatzea i dr.; obradio II, IV i X koncert za violinu I. M. Jarnovića, operu Ljubav i zloba V. Lisinskog, 1946 (Lhotkin klavirski izvadak ove opere obj. HGZ, 1948) i brojne narodne pjesme za zbor i za glas i klavir. Sastavio prvi klavirski izvadak opere Porin V. Lisinskog (obi. 1919). — SPISI: priruĉnici Dirigiranje, 1931 i Harmonija. Osnovi homofonog sloga, 1948 (III izd. 1961). LIT.: M. Milojević, Umjetniĉki lik kompozitora »Đavo u selu" . . . , Po litika, 1938, br. 10715. — K. Kovaĉević, Fran Lhotka, Muziĉke novosti, 1953, 6. — Isti, Hrvatski kompozitori i nji hova djela, Zagreb 1960. —P. Mla kar, Znaĉajan i plodonosan susret, Zvuk, 1962, 54. — K. Kovaĉević, Mu ziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945— —1965, Zagreb 1966. K. Ko.
2. Nenad, plesaĉ, koreograf i baletni pedagog (Zagreb, 30. XI 1922 —). Sin Frana; balet uĉio kod Ane Roje i O. Harmoša u Zagrebu i Splitu. God. 1941 —49 ĉlan baletnog zbora i ubrzo solist Zagrebaĉkog baleta, 1949—33 solist baletne trupe Jeanine Charrat u Parizu, 1953—55 prvi baletni plesaĉ i koreograf u Zagrebu. Od 1955 u Winnipegu (Kanada) prvi plesaĉ i šef Royal Winnipeg Balleta; tamo od 1950 vodio vlastitu baletnu N. LHOTKA u ba let u Đav o u školu. Kao plesaĉ najviši do F. Lhotke met ostvario u baletima Prometejeva bića (Beethoven), Ro meo i Julija (Prokofjev), LabuĊe jezero (Ĉajkovski), Poziv na ples (Weber), Noć na pustoj gori (Musorgski), Bahĉisarajska fon tana (Asafjev), Đavo u selu (Lhotka), Licitarsko srce (Baranović), Ohridska legenda (Hristić) i dr. Od njegovih koreograf skih postava valja istaći balete Tragedija Salome (Schmitt), Kla siĉna simfonija i Lutanja (Prokofjev), Danse Macabre (Saint-Saens), Đavo u selu (Lhotka) i Peter Pan (Bjelinski). S uspje hom je gostovao u brojnim evropskim i sjeverno-africkim zemljama. Za svoja umjetniĉka ostvarenja dobio više nagrada. K. KO. LHOTKA-KALINSKI, Ivo, kompozitor i pjevaĉki pedagog (Zagreb, 30. VII 1913 —). Sin Frana Lhotke; studij kompozicije i solo-pjevanja završio 1937 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu; u kompoziciji se usavršavao kod I. Pizzettija u Rimu. Srednjoškolski profesor u Zagrebu i direktor Muziĉke škole u Splitu. Od 1951 profesor je pjevanja na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (od 1967 proĉelnik Odjela za solo-pjevanje). Nastupao kao komorni pjevaĉ (bariton). Njegovi uĉenici bili su, medu ostalima, Franjo Petrušanec i Mirjana Bohanec. U traţenju vlastitog muziĉkog izraza L.-K. se nije odmah opredijelio za odreĊene stilske uzore. Oslanjajući se navlastito na naše tradicije, ali ne istiĉući nacionalno obiljeţje, pokazao je u svojim prvim radovima lako svladavanje kompozicijsko-tehniĉkih problema i sklonost programnoj muzici, inspirirajući se slikama i impresijama iz vanj skoga svijeta, spomenicima stare kulture (Hrvatska kronika), pri zorima iz narodnog ţivota (Ze mlja) i si. Postepeno, pod utje cajem narodne muzike, poĉeo je u svoja djela unositi sve više elemente folklornih podruĉja, što se sobito odrazilo u nekim klavirskim kompozicijama (Me Ċimurje malo; Dva plesa na motive iz Istre i Hrvatskog Primorja; Lepo moje Zagorje) i solo-pjesma (Po dragom kraju; Tri pjesme Mate Balote). S tim u vezi poĉela se kod njega oĉitovati teţnja da se izraţava 1. LHOTKA - KALINSKI
kratko i saţeto, da se sluţi manjim orkestralnim sastavima i da svoje zamisli zaodjeva u decentno instrumentalno ruho. Tako je nastao niz orkestralnih suita i manjih kompozicija namije njenih preteţno potrebama radija, televizije i filma. U najnovije vrijeme L.-K. napušta povremeno tradicionalne tonalne temelje te traţi rješenja u serijelnoj tehnici komponiranja, no samo u kraćim muziĉkim formama (Sedam bagatela; OjaĊena svirala). Lhotku-Kalinskog oduvijek je privlaĉilo muziĉko kazalište, na kojem podruĉju posebnu paţnju privlaĉe ĉetiri njegove televizijske opere na tekstove B. Nušića: Analfabeta, Putovanje, Dugme i Vlast. Muzika tih komornih jednoĉinki sastoji se uglavnom od kratkih recitativa, kod ĉega se metodika ne temelji samo na akcentu govora, već se pjevne linije oblikuju prema misaonom sadrţaju, što podaje dublje znaĉenje tekstu. Napustivši već ranije tradicionalne tonalne osnove L.-K. je u Svjetlećem gradu, »muziĉkoj farsi zatoĉenika apsurda«, našao rješenja ĉije su tamne boje izvrsno doĉaravale dramu današnjih ljudi, njihova stra hovanja, sumnje i nesporazume. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija in Es, 1937; simfonijeta u G -duru, 1953 (kao baletna muzika pod naslovom Plesaĉi); Omladinska simfonijeta za komorni orkestar, 1957; simfonijske pjesme: Rimske impresije, 1938; Zemlja, 1939 i Jutro, 1941 (prema V. Vidriću); Plesna suita, 1937; Vedri prizori, 1947; Baletni prizori u starom stilu, 1950; Komendrijaši za komorni orkestar, 1952; Sedam bagatela, dodekafonska studija za gudaĉki orkestar, obou i fagot, 1954; Mala balkanska suita (šiptarska), 1961; Ţalobna muzika za orkestar i glas, 1962; Misli za gudaĉe i klarinet, 1963; Šest eseja, 1964. — KOMORNA: Dijalozi za flautu i klarinet, 1966; Pet monologa za violonĉelo 1969; Mala suita za violu i klavir, 1969. — KLAVIRSKA: Stari dalmatinski plesovi, 1943; Lepo moje Zagorje, 1943; MeĊimurje malo, 1946; Dva plesa na motive iz Istre i Hrvatskog Primorja, 1946; Male priĉe, 1949; 2 sonatine, 1950; Iverje, 1959; Mikroforme, 1964.— DRAMSKA: komiĉna opera Pomet, meštar od ţenidbe (libreto M. Fotez prema 'Dundu Maroju" M. Drţića), 1942—44 (Zagreb, 31. X 1944); historijska muziĉka drama Matija Gubec (libreto L.-K., M. Fotez i T. Prpić), 1947 (Zagreb, 8 . V 1948); muziĉka farsa Svjetleći grad (libreto P. Šegedin), 1967 (Zagreb, 26. XII 1967). Ĉetiri jednoĉinke na vlastiti libreto prema aktovkama B. Nušića: muziĉka burleska Analfabeta, 1954 (Beograd, 19. X 1954); muziĉka satira Putovanje, 1956 (Televizija Zagreb, 10. VI 1957); muziĉka groteska Dugme, 1957 (Televizija Zagreb, 21. IV 1958) i muziĉki portreti Vlast, 1958 (Televizija Beograd, 18. X 1959; scenska izvedba: Pforzheim, Njemaĉka, 25. II 1965). Baleti: Plesaĉi (simfonijeta u G-duru), 1953 (Zagreb, 31. V 1959) i Legenda o pjesmi (zamisao M. Matković), 1955 (Rijeka, 29. X 1966). Djeĉja opera Velika coprarija, 1952; muziĉka priĉa Tko će svima da ugodi, 1968. Filmska muzika. — VOKALNA. Kantate: Verba filii David, 1940; Hrvatska kronika, 1952 i Kerempuhova pesem, 1959- Srebrna cesta za glas i orkestar, 1937; Ples smrti za bariton i orkestar, 1940; Tri pjesme Mate Balote za glas i 13 instrumenata (klavir), 1949; OjaĊena svirala za glas i klarinet, 1957; Ĉetiri epitafa za glas i komorni sastav, 1961; Pjesme moga vremena za glas i orkestar, 1963; Pet Krleţinih za bas i komorni orkestar (klavir), 1964; Meditacije XX za glas i komorni ansambl. 1965. Ciklusi pjesama za glas i klavir: Po dragom kraju; Dve popevke Gorana Kovaĉića, 1947; Bugarštice, 1951; Tri pjesme Dobriše Cesarića, 1953. Mješoviti zborovi: Epitaf; Spomenik u Kumrovcu i Kmet se je stal; ţenski zborovi: ĉetiri djevojaĉke i Masline; muški zbor Ja htjedoh proklet i dr. — Obradbe narodnih napjeva za razliĉite ansamble. — SPISI: Tehnika pjevanja, 1940 i Umjetnost pjevanja, 1953. LIT.: /. Kirigin, I. Lhotka-Kalinski, »Matija Gubec«, Muziĉke novine, 1948. 7. — D. Gostuški, Ivo Lhotka-Kalinski: »Analfabeta", Zvuk, 1955, 1. — K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — Isti, Mu ziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Zagreb 1966. K. Ko.
LIBERATI, Antimo, talijanski muziĉki pisac i kompozitor (Foligno, 3. IV 1617 — Rim, 24. II 1692). Uĉitelji iz kompozicije bili su mu G. Allegri i O. Benevoli. God. 1661 primljen u kolegij pjevaĉa papinske kapele kome je do smrti pripadao. Bio je zborovoda i orguljaš u više rimskih crkava. Od njegovih kompozicija (oratoriji, psalmi, arije i madrigali) saĉuvane su psalam Laudate Dominum i 4 arije za sopran i b. c. U svojim spisima vješto povezuje didaktiĉke tendencije s historijskim izlaganjem, pa su od posebnog interesa njegovi sudovi o suvremenicima. Povezan uz tradicije rimske škole i Palestrine, nije imao mnogo razumijevanja za nova monodijska nastojanja. L. je proširio legendu o navodnom Palestrininu spašavanju crkvene muzike. DJELA: Epitome della mušica, 1666; Ragguaglio dello slalo del Ćoro de' Canlori nella Cappella Pontificia; Lettcra . . . in risposta ad una del Sig. Ovidio Persapegi, 1685 i dr. LIT.: P. Kasi, Antimo Libcrati, MGG, VIII, 1960.
LIBRETO (tal. libretto knjiţica), tekst za operno djelo; ponekad se tako nazivaju i tekstovi za veće vokalno-instrumentaine kompozicije (oratorije, kantate). L. ide u kategoriju dramske poezije, ali mora biti izgraĊen prema posebnim kriterijima koji će omogućiti da bude komponiran. Tako je, npr. 1. redovito kraći od prosjeĉnih dramskih tekstova, jer pjevana rijeĉ ponajĉešće dulje traje od govorene. U libretu treba izbjegavati i odlomke u kojima prevladava naglašena misaonost, jer je ona nepodesna za muziĉko izraţavanje. Mnogo se i u razliĉito vrijeme pisalo o svojstvima dobroga opernog libreta. Napose su o libretu raspravljali muziĉari, libretisti i publicisti proteklih razdoblja, tako S. Arteaga, F. Algarotti, A. Gretry, Ch. W. Gluck, R. Calzabigi, W. A. Mozart (u pismima), C. M. v. Weber, R. Wagner. O kvaliteti libreta zavisi umnogoĉemu uspjeh opere. Velik broj standardnih opera današnjeg repertoara zahvaljuje svoj razmjerno dug ţivot dobrim libretima, koji, uz prije navedene osobine, oĉituju da su njihovi autori dobro poznavali zakone
452
LIBRETO — LICHTENEGGER
pozornice (primj e ri: Gluck'■ LA DAFNE Calzabigi; Mozart-Da Ponte; Weber-Kind; Wag-ner kompozitor — Wagner libretist; Ver-di-Boito, BizetRINVCCINI Meil-haci Halevv; Pucci-niIllica i Giacosa; R. Strauss - Hofmannst-hal). U takvim se djelima 1. i muzika sret- OriSfcaorbcopoCorft. no meĊusobno podrţavaju i dopunjuju. Ima, meĊutim, znamenitih opernih djela koja ţive jedino od dobre muzike (takve su mnoge slavenske opere), kao što ima i takvih, u kojima spretan 1. spašava povremene slabosti muzike (Menotti, Konzul). Tisuće do danas napisanih i najvećim dijelom objavljenih opernih libreta LIBRETO opere La Dafne 0. Rinuccinija,
ROTTAVI O
naslovna strana, Firenza, 1600
(kolekcija U. Rolandija IN FJRENZB sadrţava oko 32 000 libreta) snaţno su svjedoĉanstvo o APPMSSO GIORGIO MAR.ESCOTTL M D C. promjenljivosti ukusa u okviru društvenog razvoja. U opernim libretima ogle daju se sklonosti i simpatije baroka za teme iz antiĉke mitologije, za l ikove iz povijesti Grĉke, Rima i istoĉnih civilizacija, za fantastiĉne srednjovjekovne legende; ali se u njima ogleda i nastojanje vladara i feudalaca, da podesnim aluzijama u libretu svrate paţnju na vlastitu osobu i vlastita djela. Libreti XVIII st. govore prvenstveno o jaĉanju graĊanskog staleţa, koji na opernoj pozornici traţi zbivanja iz svakidašnjice s teţištem na isticanju i ismijavanju nezdravih dru štvenih pojava (opera buffa). Devetnaesto stoljeće odraţava u libretima svoja izrazito romantiĉka gledanja (legende, egzotiĉnost, fantastiĉki elementi), ali i buĊenje nacionalne svijesti, posebno kod slavenskih naroda. U XX st. libreti su poprište pokušaja, što ih kompozitori razliĉitih zemalja ĉine, da operi uliju nov ţivot unošenjem novih, dotad neuobi ĉajenih osobina (oratorijsko -statiĉke crte). Ali se baš u našem stoljeću usporeĊivanjem opernih libreta moţe uoĉiti i borba nepomirljivih gledišta: formalistiĉkog i realistiĉkog, pri ĉemu nastojanja oko scensko-muziĉkog realizma snaţno zahvaćaju u aktualn ost i njezine karakteristiĉne pojave. In a ĉ e j e up ra vo 1 . p ola zna t oĉka op ernih reforma. I Gi uck i Wagner obnovili su operu polazeći od obnove libreta, izvora mnogih slabosti u operi njihova vremena. Jedino je, naime, pode sna struktura libreta omogućivala, da dramska radnja ostane u prvom planu i ne dopusti iţivljavanje pjevaĉkih ambicija u is praznom vokalnom virtuozitetu. U zn a m en i t e li b ret i s t e i d u : O. R i nu c ci ni , B . Ferra ri , A. Ţen o, A. St ri ggi o, P. M eta stas i o. Ph. Qu inau lt , C. Gold on i, M.-J. Sedaine, Ch.-S. Favart, R. Calzabigi, L. Da Ponte, E. S c h i k a n ed e r, F . Ki n d , F . R om a n i , S . C a m m a ra n o, F. Pi a ve , A. Boito, E. Scribe, J. Barbier, M. Carre, H. Meilhac, L. Ha levv, H. Hofmannsthal, L. Ulica, G. Giacosa, G. Adami, G. d'Annunzio, M. Maeterlinck i dr. Poseb nu skupinu tvore kompozitori koji su ujedno i vlastiti libretisti: A. Lortzing, R. Wagner, A. Borodin, G. Charpentier, H. Pfitzner, F. Schreker, I. Pizzetti, P. Hindemith, E. Kfenek, H. Sutermeister, G. Menotti i dr. LIT.: R. Wagner, Oper und Drama, Leipz ig 1852. — F. Hirsch, Die Oper und der Literaturgeist; ein Wort zur Operntextreform, Leipzig 1868. — A. Ghislanzoni, Del libretto per mušica, Giornale capriccio, 1877. — R. VO'agner, Cber das Opern-Dichten und Komponieren im Besonderen, Bayreuther Blattcr, 1879. — E. Schure, Histoire du drame musical, Pariš 1875 (III izd. njemaĉkog prijevoda 1888). — E. de Bricqueville, Le Livre d'opera francais de Lully a Giuck, Pariš 1888. — L. A. Villanis, Estetica del libretto per mušica, Gazzetta musicale di Milano, 1892. — E. Maddalena, Libretti del Goldoni ed altri, RMI, 1900. — A. Solerti, Le Origini del melodramma, Torino 1903. — F. Lindemann, Die Operntexte Ph. Quinaults (disertacija), Leipzig 1904. — A. Solerti, Gli Albori del melodramma, Milano 1905. — H. Pfitzner, Zur Grundfrage der Operndichtung, Siiddeutsche Monatshefte, 1908. — Af. Fehr, A. Ţeno und seine Reform des Operntextes, Ziirich 1912. — O. G. Sonneck, Catalogue of Opera Librettos Printed before 1800 (2 sv.), Washin gton 1914. — E. Istel, Das Libretto, Berlin 1914 (preraĊen pod naslovom The Art of Writing Opera-Librettos, New York 1922). — F. Hiihne, Die Oper Carmen als Typ musikalischer Poetik (disertacija), Greifswald 1915. — G. Vollerthun, Das Verhaltnis von Text und Musik im Musikdrama, Allgemeine Musikzeitung, 1916. — M. Ehrenstein, Die Operndichtung der deutschen Romantik, 1918. — M. Stenhouse, The Character of the Opera Libretto According to Quinault (disertacija), New York 1920. — H. Mersrnann, Operndichtung, Melos, 1924. — R. Gerbcr, Der Operntvpus J. A. Hasses und seine textlichen GrundJagen, Leipzig 1925. — H. Mersmann, Probleme der gegenvvartigen Operndichtung,
Jahrbuch der Universal-Edition, Wien 1927. — V. Radi, Repertorio li tistico e mušica da riesa minare, Rivista nazionale di mušica, 1927. ti, La Collezione Rolandi di libretti, ibid., 1928. — W. B. Sehtvan, opernasthetische Theorien der deutschen klassischen Dichter, Bonn — U. Rolandi, La piti ricca coilezione di libreti d'opera airitalia, t demie e Biblioteche, 1928. — V. Raeli, Catalogazione statistica delle > zioni di libretti per mušica, Mušica d'oggi, 1930. — A. De Termant, Fi Opera Libretti, Music and Letters, 1930. — H. Prunieres, I Libretti dell' • veneziana nel secolo XVII, RAM, 1930. — M. Kraussold, Geist und der Operndichtung, Leipzig 1931. — E. Closson, Les Livrets d'opera, Les Cs de la Musique, 1938. — F. Vatielli, Operisti, librettisti dei secoli XVII e X RMI, 1939. — U. Rolandi, II Libretto per mušica attraverso i tempi, Roma — A. Della Corte, II Libretto e il melodramma, Torino 1951. — L. Sch Das Libretto der modernen Oper, Melos, 1953. — E. Haun, The Libre the Restoration Opera in English (disertacija), Ann Arbor 1954. — A. Se, Das deutsche Opernlibretto von Opitz bis Hofmannsthal, Munchen 195. M. W. Vi'eisstein, Studies in the Libretto, Ann Arbor 1954. — W. Fo, Libretto der neuen Oper, Akzente, 1957. — R. Sehaal, Libretto, MGG, ' 1960. — F. Lippmann, Studien zu Libretto, Arienform und Melodik der ita! schen Opera seria zu Beginn des 19. Jahrhunderts (disertacija), Kiel 196; H. Wirth, C. Goldoni und die deutsche Oper, H. Albrecht in memoriam, K 1962. — R. Aiiiller, Das Opernlibretto im 19. Jahrhundert, Winterthur :
P. J LICENZA (tal. od lat. licentia dozvola, dopuštenje), općer odstupanje od uobiĉajenih pravila, kontrapunktiĉkih, harme skih, formalnih (prema literarnom pojmu licentia poetica pjesn sloboda). t. u muzici baroka I. znaĉi ornamentalnu, većinom zavi figuru koja u odnosu na ustaljena kontrapunktska pravila pi stavlja »slobodu«, odstupanje; takva ukrasna figura obiĉno nije notirala već prepuštala slobodnoj interpretaciji izvodi Kasnije su kompozitori oznaĉivali izrazima con alcune 1. (ili alcuna 1.) vlastite slobodnije kompozicijsko-tehniĉke postu (L. van Beethoven, završna fuga klavirske sonate op. 106 s nasloi fuga... con alcune licenze) ili slobode u interpretaciji,npr. u odn na tempo (P. I. Ĉajkovski, Andante cantabile con alcuna lice iz V simfonije). 2. U XVII i XVIII st. 1. oznaĉuje i vrst epiloga ili dods scensko-muziĉkim djelima (operi, igrokazu), namijenjenog, put pohvalnice, veliĉanju neke znamenite liĉnosti ili zaštiti umjetnosti. Sastojala se od recitativa i arije, ĉesto sa završi zborom i bila je nevezani, slobodniji dio same opere (npr. '. operi Costanza e Fortezza J. J. Fuxa) ili dodatak, komponi naknadno zbog neke odreĊene sveĉanosti; tako je W. A. Mo: nazvao 1. svoje recitative s arijama K. V. 36 (1766) i K. V. (1769), napisane povodom izvedbe dvaju igrokaza u ĉast salzt škog nadbiskupa. 1. A< LICHINE, David (pravo ime D. Aljšanski), ruski pit i koreograf (Rostov na Donu, 25. XII 1910—). Klasiĉni b uĉio u Parizu na Scole russe kod Lj. Jegorove. Umjetniĉku karij zapoĉeo 1928 u trupi Ide Rubinstein, a ka snije nastupao s ba nim ansamblom Ane Pavlove. Od 1932 do 1941 angaţiran u ti Ballet Russe de Monte-Carlo. Plesaĉ lijepe pojave i velikih tel ĉkih mogućnosti; L. je tumaĉio sve velike uloge klasiĉnog rep toara i postavio brojne balete. Najvaţnije koreograf ije su r Les Imaginaires (G. Auric; 1934), Prodigal Son (Prokofjev; 19; Graduation Bali (J. Strauss; 1940), Helen of Troy (Offenba 1943), La Creation (bez muzike; 1948), La Rencontre ou Oec et le Sphynx (Kochno; 1948), Symphonic Impressions (1951) i Nakon povlaĉenja s baletne pozornice posvetio se pedagošk ra d u u SAD. LICHNOWSKY, austrijska plemićka obitelj poljskog poi jetla. 1. CarI (dvorac Lichnovvskv, Šleska, 1756 ili 1758 — E 15. IV 1814). Mozartov uĉenik i prijatelj (Mozart ga je pri 1789 na putu u Berlin); bio je u dobrim odnosima s Ha ydn i Beethovenom, koji je 1794—96 stanovao kod njega u Bi i od 1800 dobivao stalnu potporu. L. je prireĊivao u svom do komorne muziĉke veĉeri, na kojima je kvartet I. Schuppanzij izvodio i Beethovenova djela. Beethoven je Lichnowskom posve svoje kompozicije op. 1, 13, 26 i 36, kao i varijacije za klavir temu Quant'e piii bello iz opere »La Molinara« G. Paisiella njegovoj ţeni Mariji Christini svoj op. 43 i varijacije za klavi violonĉelo na Handelovu temu. 2. Moritz, brat Carla (Beĉ, 1771 — 17. III 1837). Pripac prijateljskom krugu oko Beethovena, a ogledao se i kao kom] zitor klavirskih djela. Beethoven mu je posvetio kompozii op. 25 i 90, kao i kanon Bester Herr Graf, Sie sind ein Sch, 3. Henriette (udata Marquise de Carneville), sestra Ca i Moritza (? — Pariz, poslije 1830). TakoĊer se bavila muziko Beethoven joj je posvetio svoj opus 51, br. 2. LIT.: R. Sehaal, Lichnowsky, MGG, VIII, 1960.
L I CHTE NE GG ER, Va tro slav, pj evaĉki p eda gog (Po ĉani, Štajerska, 1809 — Zagreb, 15. IV 1885). Završivši stu muzike na Konzervatoriju u Pragu, došao u Zagreb kao kora
LICHTENEGGER — LIEBLING stolne crkve. Od 1851 do smrti bio je uĉitelj pjevanja na školi Hrvatskog glazbenog zavoda, a od 1864 istodobno i nastavnik muzike na uĉiteljskoj školi. Njegove uĉenice bile su znamenite pjevaĉice Uma Murska, Matilda Mallinger, Irma Trputec Teree i dr. Komponirao je manja vokalna djela.
453
kasnije polifoniĉke varijante lidijskog naĉina, pri uzlaznim motivima upotrebljava h, a u silaznim b. Primjer za ĉisti 1. n. nalazi se u gregorijanskom napjevu Alleluia Exaltabo:
LIT.: A. Ĉuvaj, Grada za povijest školstva, V, Zagreb 1912. — A. Goglia, Hrvatski glazbeni zavod 1827—1927, Sv. C, 1927. K. Ko.
LICHTENSTEIN, Karl August Ludwig, njemaĉki kazališni poduzetnik, kompozitor i libretist (Lahm, 8. IX 1767 — Berlin 16. IX 1845). U muzici uĉenik J. N. Forkela u Gottingenu. Najprije dvorjanik na dvoru u Hannoveru, zatim impresarij i intendant kazališta u Dessauu (1798—1800), kapelnik i sudirektor Dvorske opere u Beĉu (1810—12), direktor Njemaĉke opere u Strassburgu (1814) i generalni muziĉki direktor Berlinske opere (1823—32). DJELA. DRAMSKA: opera Gliick und Zujali, 1793; komiĉna opera Knall und Fali, 1795; alegorijska opera Bathmendi, 1798; komiĉna opera Triibsale eines Hofbankiers, 1834. Singspieli: Die steinernc Braut, 1799; Mitgefiihl, 1800; Ende gut, alles gut, 1800; Die Waldburg, 1812; Imago die Tochter der Zwietracht, 1814; Der Kaiser und der Zimmertnann, 1814; Das Mddchen aus der Fremde, 1821; Der Edelknabe oder Zur guten Stunde, 1823; Singethee und Liedertafel, 1825; Der Hahn im Korbe, 1825; Die deutschen Herren von Niirnberg, 1834 i dr. — Napisao libreta za opere T. M. t3berweina (Das befreite Jerusalem, 1819 i Ferdusi, 1821), F. Mendelss^hna (Die Hochzeit des Camacho, 1827), G. Spontinija (Agnes von Hohenstaufen, 1837) i dr. Preveo na njemaĉki više francuskih i talijanskih opernih libreta. LIT.: C. Schaeffer i C. Hartmann, Die koniglichen Theater in Berlin, Statistischer Riickblick, Berlin 1886. — M. v. Prosky, Das Herzogliche Hoftheater zu Dessau (II izd.), Dessau 1894. — II. Fetting, Die Geschichte der Deutschen Staatsoper, Berlin 1955.
LICHTENTHAL, Peter, austrijski kompozitor i muziĉki pisac (Bratislava, 10. V 1780 — Milano, 18. VIII 1853). Lijeĉnik; ţivio neko vrijeme u Beĉu, a od 1810 u Milanu gdje je mnogo pridonio oţivljavanju interesa za instrumentalnu muziku, osobito njemaĉku. Kao kompozitor L. je epigon W. A. Mozarta; vrednije je radove ostvario kao muziĉki pisac. DJELA. ORKESTRALN A: 2 simfonije; 6 uvertira; Concertino za flautu i orkestar, 1823 i dr. — KOMORNA: 4 gudaĉka kvarteta; gudaĉki kvintet; sonata za violinu i klavir; sonata za harfu i klavir i dr. — KLAVIRSKA: sonate; sonatine; varijacije; fuge i dr. — Sedam baleta. — Obradbe pojedinih Mozartovih i Beethovenovih djela. — SPISI: Harmonik fiir Damen, 1806; Der musikalische Arzt, 1807 ( tal. 1811); Orpheik, oder Amveisung, die Regeln der Komposition auf eine leichte und fassliche Art zu erlernen, 1816; Cenni biografici intorno al celebre maestro W. A. Mozart, 1816; Dizionario e bibliografia della mušica (4 sv.), 1826 (prošireno franc. izd. 1839; najvrednije Lichtenthalovo djelo); Estetica ossia dottrina del bello e delle belle arti, 1831; Mozart e le sue creazioni, 1842. LIT.: C. Sartori, Peter Lichtenthal, MGG, VIII, 1960.
LIĈAR, Ciril, pijanist (Trbovlje, 4. VII 1894 — Beograd, 5. II 1957). Studirao na školi Glasbene Matice u Ljubljani i na Konzervatoriju u Pragu. God. 1921—25 bio je profesor klavira na srednjoj školi Muziĉke akademije u Zagrebu, od 1925 u Beo gradu na muziĉko; školi Mokranjac (1925—37) i od 1937 na Mu ziĉkoj akademiji. Profinjen komorni muziĉar bio je pratilac violonĉeliste J. Tkalĉića, pjevaĉa J. Rijaveca, violiniste Z. Balokovića i dr. te ĉlan klavirskog kvarteta (L., M. Mihajlović, J. Zorko, J. Tkalĉić). U posljednje se vrijeme preteţno bavio pedagoškim radom, pa je odgojio više mladih pijanista. D. Co. LIDHOLM, Ingvar, švedski violinist, dirigent i kompozitor (Jonkoping, 24. II 1921 —). Studirao na Visokoj muziĉkoj školi u Stockholmu, usavršavao se u Švicarskoj, Italiji, Francuskoj, 1949 u Darmstadtu i 1954 u Londonu (M. Seiber). God. 1943 —46 violinist Kraljevske dvorske kapele u Stockholmu, 1947 —56 dirigent Simfonijskog orkestra u Orebrou, 1956—65 direktor odjela za komornu muziku na švedskom radiju i uz to, od 1956, profesor na Visokoj muziĉkoj školi u Stockholmu. U svom razvojnom putu polazi od utjecaja C. A. Nielsena i P. Hindemitha, a poslije studija u Londonu pribliţava se ekspresionizmu A. Weberna i A. Berga. DJELA. ORKESTRALNA: Ritornell, 1955; Mutanza, 1959; Motus-Colores, 1960; Poesis, 1963; Toccata e canto zakomorni orkestar, 1944; koncert za gudaĉki orkestar, 1945; Mušica za gudaĉki orkestar, 1952. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1945; Concertino za flautu, obou, engleski rog, rog i violonĉelo, 1954; 4 kompozicije za violonĉelo i klavir, 1955; sonata za flautu solo, 1945. — Sonata za klavir, 1947; sonatina za klavir, 1951. — DRAMSKA: balet Riter, 1959. Scenska muzika i muzika za radio -drame. — VOKALNA: Cantata za bariton i orkestar, 1949; Skaldens natt za glas, zbor i orkestar, 1958; Nausicaa ensam za sopran, zbor i orkestar, 1963; zborovi; solo-pjesme. LIT.: B. Wallner, Ingvar Lid holm, MGG, VIII, 1960.
LIDIJSKI NAĈIN, u staroj grĉkoj muzici obuhvaćao je dijatoniĉku ljestvicu koja se kretala od c1 do c, a u srednjovjekovnoj crkvenoj muzici bio je to peti naĉin ili treći autentiĉni (guintus tonus, tritus) s opsegom od / do /'. Tonika ili nota finalis mu je /, a dominanta c1. L. n. je sliĉan ljestvici F-dura, ali s povećanom kvartom (mjesto b dolazi h, lidijska kvarta, odnosno tritonus). Premda je interval f-h karakteristiĉan za 1. n., u gregorijanskoj se muzici nalaze samo rijetki primjeri dosljedno primijenjene lidijske ljestvice. Najĉešće se susreću napjevi u kojima se, poput
Al-le ----------
L. n. su oţivljavali u svojim djelima i kompozitori kasnijih vremena, osobito oni koji se oslanjaju na slavenski folklor, gdje se 1. n. dosta ĉesto javlja: F. Chopin; Mazurka op.24br.2
LIDĆN, Josć, španjolski orguljaš i kompozitor (Bejar, Salamanca, 1746 — Madrid, 11. II 1827). Muziĉko obrazovanje stekao u Madridu kao ĉlan crkvenog djeĉaĉkog zbora. Profesionalnu muziĉku karijeru zapoĉeo kao orguljaš katedrale u Malagi; od 1768 orguljaš i od 1805 kapelnik na dvoru u Madridu, gdje je vršio i druge muziĉke duţnosti. DJELA: Sonata del i° tono para dave o para organo con trompeta rcal; Seis Piezas o sonatas para organo i 6 fuga, 1792. — Opera G/auca y Corlolano, 1791.— Villancico za 5 glasova; crkvene kompozicije i dr. — SPISI: Compen-dio teorico y practico de la modulacićn: Reglas muy titiles para los organistas y afecionados al piano; Tratado de la fuga (rkp.).
LIEBERMANN, Rolf, švicarski kompozitor (Zurich, 4. IX 1910 —). Pravo i muziku studirao u Ziirichu. Kasnije se usavršavao u Beĉu kod H. Scherchena i W. Vogela. Od 1945 djelovao na radio-stanici u Zurichu i zajedno sa Scherchenom reorganizirao orkestar Švicarske radio-sluţbe. Od 1950 direktor muziĉkog odjela radio-stanice Be-romiinster, od 1957 u istom svojstvu na radio-stanici u Hamburgu, gdje je 1959—72 bio intendant opere. Uz to od 1962 suraĊuje i na radiostanici Zapadnog Berlina. L. je umjetnik ţivog temperamenta i velike inteligencije, a posjeduje i razvijen smisao za postizavanje dramatskih i zvukovnih efekata. Podjednako ga privlaĉe atonalnost, dodekafonija i eksperimentiranje s elementima jazza. Od 1972 direktor je pariške Opere. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1949; koncert za jazz-band i orkestar, 1954; Geigy Festival Concert, 1958; 5 Studi Polifonici za komorni orkestar, 1943; Die Ballade vom ro~ ten Coauillard, 1945; Furioso, 1947; Schzveizerische Volksliedersuite, 1947; Musik za recitatora i orkestar (Bau-delaire), 1949; Etude polyphonique za flautu i gitaru, 1949; R. LIEBERMANN Petit Rondeau za saksofon i klavir, 1953. — Sonata za klavir, 1951. — Concert des Echanges za 52 tvorniĉka stroja snimljena na magnetofonsku vrpcu, 1964. — DRAMSKA. Opere: Leonore 40I45, 1952; Pene-lope, 1954 i School of Wives, 1955 (prer. 1957)Scenska muzika za dramu Symposion (Platon), 1951 i za druga kazališna djela. Filmska muzika. — VOKALNA: dramatska kantata Streitlied zwischen Leben und Tod, 1950; Une des fins du monde za bariton i orkestar, 1945; Chinesische Liebeslieder za tenor, harfu i gudaĉki orkestar, 1945; Requiem auf den tierischen Ernst za zbor (6-gl.) i klavir, 1955; Capriccio za sopran, violinu, kontrabas, duhaĉki orkestar i udaraljke, 1958; Concert en Forme de Rondeau za sopran, violinu i orkestar, 1959. — Ĉlanci u razliĉitim ĉasopisima. LIT.: H. Stuckenschmidt, Rolf Liebermann, Bildniss eines Komponisten, SMZ, 1952. — Ĉasopis SMZ, 1954, 7 (cijeli broj posvećen Liebermannu). — i?. Klein, Rolf Liebermann als dramatischer Komponist, Melos, 1954- — HEhinger, Rolf Liebermann, MGG, VIII, 1960.
LIEBLING, ameriĉka obitelj muziĉara podrijetlom iz Šleske. 1. Emil, pijanist, kompozitor i muziĉki pisac (Pless, 12. IV 1851 — Chicago, 21. I 1914). Uĉenik Th. Kullaka i H. Ehrlicha u Berlinu, J. Dachsa u Beĉu i F. Liszta u Weimaru; kom poziciju uĉio kod H. Dorna u Berlinu. God. 1867 preselio u SAD; od 1872 koncertant i nastavnik klavira u Chicagu. DJELA. KLAVIRSKA: Gavotte moderne op. 11; Florence Valse op. 12; Feu follet op. 17; Albumblatt op. 18; Tiuo Romances; Minuetto scherzoso op. 28; Cradle song op. 33; Canzonelta; Mazurka de concert. — Priruĉnik The Complete Scales for the Pianoforle op. 13. — Redigirao The American History and Encyclopedia of Music (12 sv.), 1908—IO.
2. Georg (pseudonim Andrţ Myrot), pijanist i kompozitor (Berlin, 22. I 1865 — Ne\v York, 7. II 1946). Brat Emila; klavir
LIEBLING — LIFAR uĉio kod Th. i F. Kullaka u Berlinu i F. Liszta u Weimaru, kompoziciju kod H. Doma, A. Beckera, H. Urbana i R. F. Wiiersta. God. 1885—89 koncertni pijanist, 1890 postao dvorski muziĉaru Coburgu, a 1894—97 vodio muziĉku školu u Berlinu. Od 1898 profesor klavira na Guildhall School of Music u Londonu, zatim 1908—24 ponovno u Njemaĉkoj i od 1924 u SAD. DJEL'V. ORKESTRALNA: Concerto epico za klavir, 1925; 2 koncerta za violinu. — KOMORNA. Za violinu i klavir: 2 sonate, op. 28 i 63; 3 preludija i Legenda; Aria e tarantella za violonĉelo i klavir. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA: opere Die VCette, 1908 i The Texas Rose, 1929; misterij Die heilige Katharina, 1908. — Solo-pjesme.
3. Leonard, pijanist i muziĉki kritiĉar (New York, 7. II 1874 — 28. X 1945). Nećak Emila i Georga; u New Yorku uĉio kod L. Godovvskog (klavir), u Berlinu kod F. Kullaka i C. E. Bartha (klavir) i J. Urbana (kompozicija). Koncertni pijanist u Evropi i Americi; od 1902 redaktor Musical Couriera u New Yorku (od 1911 direktor). Djelovao i kao muziĉki kritiĉar u New York American (1923—34 i 1936—37). DJELA: uvertira za orkestar; klavirski trio; kompozicije za klavir. — Operna libreta (muzika J. Ph. Sousa): The Glass Blozvers, 1911 i The American Maid, 1913.
4. Estelle, pjevaĉica, sopran (New York, 21. IV 1884—). Sestra Leonarda; uĉenica M. Marchesijeve u Parizu i S. Nicklass-Kempner u Berlinu; na opernoj pozornici debitirala u Dresdenu (Donizetti, Lucia di Lammermoor). Umjetniĉki ju je put vodio na Dvorsku operu u Stuttgartu, na Opera-Comique u Parizu, na njujorški Metropolitan i druga svjetska operna ka zališta i koncertne dvorane. God. 1936—38 predavala je pjevanje na Curtis Institute of Music u Philadelphiji, a zatim je poduĉavala privatno u New Yorku. Objavila je The Estelle Liebling Coloratura Digest, 1943. LIED -» Solo-pjesma LIEDERSPIEL (njem. pjevoigra), 1. igrokaz s pjevanjem, vrsta Singspiela, u kojem se pjevanje ograniĉuje na pjesme komponirane u narodnom duhu. Samo ime izmislio je J. F. Reichardt koji se i prvi ogledao u toj scensko-muziĉkoj vrsti (»Liebe und Treue«, 1800), sluţeći se tekstovima J. W. Goethea. Za njim su se ubrzo poveli i drugi njemaĉki kompozitori, medu njima F. H. Himmel, G. A. Lortzing, M. Ebervvein i dr. pa je L. postao u Njemaĉkoj vrlo popularan. 2. Lirska kompozicija s primjesom dramatskih elemenata, koja se izvodi koncertno. U tom su obliku neki njemaĉki kompozitori pokušali oţivjeti višeglasnu njemaĉku kantatu iz XVII st. Najpoznatiji su primjeri Spanisches Liederspiel R. Schumanna, Liebesliederzvalzer i Zigeunerlieder J. Brahmsa, Deutsches Volksliederspiel H. Zilchera, Romantische Kantate H. Pfltznera. LIT.: AMZ, 1801, str. 709—717 (sadrţi Reichardtov prikaz o postanku prvog Liederspiela). — L. Kraus, Das Liederspiel in den Jahren 1800—30 (di sertacija), Halle 1921. K. K o .
LIEDERTAFEL (njem. Lied pjesma i Tafel stol), poseban oblik muškoga pjevaĉkog društva, u kojem su pjevaĉi za pjevanja sjedili oko stola. Prvi L. osnovao je K. F. Zelter 1809 u Berlinu sa zadaćom da njeguje i unapreĊuje njemaĉke umjetniĉke zborne pjesme.Uskoro zatim osnovana su i u drugim njemaĉkim gradovima, kao i u Austriji i Švicarskoj, sliĉna udruţenja, koja su se kasnije povezala u saveze (Sangerbunde) i prireĊivala pjevaĉke sveĉanosti ( Sangerfeste ). Društva kojima su ĉlanovi prvobitno bili samo kompozitori, pjesnici i profesionalni pjevaĉi postepeno su se demokratizirala i pretvorila u rasadišta njemaĉkoga graĊanskog nacionalizma. Potkraj prošlog stoljeća L. je postao podrugljivim nazivom za zborno pjevanje površno-sentimentalnoga graĊanskog tipa. LIT.: O. Elben, Der volkstumliche deutsche Mannergesang (II izd.), 1887. —J. Bautz, Geschichte des deutschen Mannergesanges, 1890.—K.Friedrichs, Der deutsche Mannergesang in Theorie und Praxis, 1903. —H. Kuhlo, Ge schichte der Zelterschen Liedertafel, 1909. — H. Dietel, Beitrage zur Friihgeschichte des Mannergesanges (disertacija), Berlin 1938. K. Ko.
LIENAU, Robert, njemaĉka muziĉka naklada, prije Schlesingersche Buch- und Musikalienhandlung (osnovana 1810 u Berlinu), koju je 1864 kupio Robert Emil Lienau (1838—1920) i 1875 znatno proširio pripojenjem beĉke naklade C. Haslinger quondam Tobias. God. 1898 upravu poduzeća preuzeli su sinovi R. E. Lienaua Robert Heinrich L. (1866—1949) i Wilhelm Eriedrich L. (1875 — ?), a od 1949 vodi ga Rosmarie L. (od 1958 u upravi je i Robert Albrecht L.). Uz instruktivnu literaturu i djela s podruĉja zabavne muzike naklada R. L. objavljuje ĉesto orkestralna i komorna djela suvremenih kompozitora, kao i muziĉko-teoretske priruĉnike. LIT.: R. Elvers (red.), Festschrift A. M. Schlesinger — Robert Lienau. Berlin 1810—1960, Berlin 1960. — W. Virneisel, Emil Robert Lienau, MGG, VIII, 1960.
LIEPA, Maris-Rudolf Eduardoviĉ, sovjetski plesaĉ i pedagog (Riga, 27. VII 1936 —). Klasiĉni balet uĉio u Rigi i na školi
moskovskog Velikog kazališta. Umjetniĉku karijeru zapoĉeo u Rigi. Od 1956 u moskovskom kazalištu Stanislavski-Net viĉ-Danĉenko; od 1960 prvak Velikog kazališta, gdje se afirn ne samo kao klasiĉni plesaĉ već i u ulogama suvremenog bale repertoara odlikujući se osobitim smislom za glumu. U nje najveće kreacije idu glavne muške uloge u baletima Priĉa o niku (Stravinski), Spartakus (Haĉaturjan) i Ana Karenjina (Š rin, 1972). Od 1962 profesor je na Moskovskom koreografs institutu. :
LIT.: N. Karasyova, Mariš Liepa, Ballet Today, 1963.
'
LIESS, Andreas, njemaĉki muziĉki pisac (Klein-Knieg 16. VI 1903 —). U Breslauu uĉio klavir (M. Querback), u 1 na Univerzitetu 1925—28 muzikologiju (G. Adler, R. v. Fi< E. Wellesz), a na Konzervatoriju 1938—43 dirigiranje. U n liko navrata boravio u inozemstvu, najviše u Parizu. Mu kritiĉar dnevnika Frankfurter Zeitung (1938—45) i ĉasopisa terreichische Musikzeitung (od 1945). Od 1952 predaje histi muzike na Konzervatoriju u Beĉu. L. prouĉava muziĉku proš polazeći uvijek sa stajališta da je muziĉka umjetnost samo opće duhovne kulture ĉovjeĉanstva. DJELA: Die Grundelemente der Harmonik in der Musik von Claude Dt (disertacija), 1928; C. Debussy, das K'erk im Zeitbild (2 sv.), 1936; C. Dt und das deutsche Alusikschaffen, 1939; Beethoven und Wagner im Pariser Mu ben, 1939 (II izd. 1950); Die Triosonaten von J. J. Fux, 1940; H. Wolf ur, Steiermark, 1943; Joseph Marx, 1943; Wiener Barockmusik, 1946; J. J. eine Biographie nebsl V erzeichnis neuer [Verkfunde, 1947; Die Musik im Wt der Gegemvart, 1949; Deutsche und franzb'sische Musik in der Geistesgeso des XIX Jahrhunderts, 1950; Franz Schmidt, 1951; Das geistige in der z nossischen Musik, 1952; J. Michael Vogl, 1954; Carl Orff, Idee und Werk, : Zur Frage des musikalischen Historismus, 1955; Das Sakrale in der pro Gegenwartsmusik, 1955; Musikgeschichte und Wirklichkeit, 1957; Fuxiana, : C. Orffund das Ddmonische, 1965; studije, ĉlani, kritike. —• IZDANJA: 2 sonate i 2 partite (1941) te misa Sancti Joannis (1957) J. J. Fuxa. ,
LIFAR, Serge, ruski plesaĉ, koreograf, pedagog i p (Kijev, 2. IV 1905 ■—). Klasiĉni balet poĉeo uĉiti 1920 u Ki kod B. Nizinske. Došao 1923 u Pariz i postao ĉlan Ballets Rt S. Djagileva, U tom je ans blu plesao najveće uloge i ; mirao se kao koreograf 1 baletom Renard (Stravin: Od 1930 prvi plesaĉ, peda i koreograf u Pariškoj oj gdje je s velikim uspjehom lovao do 1945. U tom razd Iju L. je stvorio zname baletni ansambl Pariške op sjajne tehniĉke spreme, kojoj je temeljio svoje koi grafije. U to doba nastaju i 1 gova znamenita koreogral ostvarenja: Les Creatures Prome'the'e (Beethoven, 19, Bacchus et Ariane (Rous 1931)5 Sur le Borysthene (I kofjev, 1932), La Vie Polichinelle (Nabokov, 19; Salade (Milhaud, 1935), /. (Szvfer, 1935), Entre a rondes (Samuel-Rousseau,i9. Le Chevalier et la Demon (Gaubert, 1941), Joan de . rissa (Egk, 1942). Od 1 do 1947 pedagog i umjetn direktor trupe Nouveaux I lets de MonteOd 1 ponovno S. LIFAR u baletu Izgubljeni sin Carlo. angaţiran u Pariš S. Prokofjeva operi u kojoj djeluje do 1958 kada se definitivno povlaĉi s bale scene. Za koreografska djela stvorena u razdoblju poslije Drug svjetskog rata karakteristiĉni su neoklasicizam i neoromantizan meĊu najuspješnije spadaju^ Les Mirages (Sauguet, 1947), R01 i Julija (Ĉajkovski, 1950), Ţar ptica (Stravinski, I954)> Les Ni fantastiaues (Delannov, 1955) i mnoga druga. L. je autor mno djela o baletnoj umjetnosti. DJELA. SPISI: Le Manifeste du choregraphe, 1935; Du temps que j'a faim, 1935; Troisieme Fete de Pouchkine, 1937; La Danse, 1938 \Carlolta G 1941; Giselle, 1941; Terpsichore dans le cortege des muses, 1943; A VOpera, l< Pensees sur le danse, 1946; Ouinze ans a VOpera (sa P. Valervjem i J. Cocteauo A Vaube de mon destin (Sepi ans aux Ballets Russes), 1948; Traite de danse t demique, 1949; Histoire du ballet russe, 1950; Vestris, dieu de la danse, 1950; u ditations sur la danse, 1952; Traite de choregraphie, 1952; Le Livre de la da 1954; Serge de Diaghilezv, 1954; La Musique par la danse, 1955; Les trois Gr, du XX eme siecle, 1957; Legende et virite, 1957; Au service de la danse, 15 Histoire du ballet, 1966. LIT.: A. Levinson, Ser s e Lifar, Pariš 1934. — Serge Lifar a l'Opera (ti P. Valerv i J. Cocteau), Pariš 1943. — A. Schaikevitch, Serge Lifar et le ba contemporain, Pariš 1950. — R. Hafmann, Serge Lifar et son Ballet, Pariš i< N. Hg
LIGABUE — LIKOVNE UMJETNOSTI I MUZIKA LIGABUE, liva, talijanska pjevaĉica, sopran (Reggio Emilia, 23. V 1928 —). Studirala na Konzervatoriju u Milanu i tamo 1950 debitirala na Scali u Pulcinelli (Stravinski); iste godine pod vodstvom W. Furtvvanglera nastupila u tetralogiji Prsten Nibelunga (Wagner). Gostovala u Chicagu i Dallasu, na Teatro Colon u Buenos Airesu, u Bruxellesu, na festivalima u Glindebourneu, Wiesbadenu, Aix-en-Provenceu, na Drţavnoj operi u Beĉu i dr.; od 1963 ĉlanica American Opera Society u New Yorku. Lirski sopran rijetke izraţajnosti i atraktivne scenske pojave, ostvarila niz kreacija, meĊu kojima su Fiordiligi (Mozart, Cosi fan tutte), Beatrice di Tenda (Bellini), Margareta (Boito, Mefistofeles), Francesca da Rimini (Zandonai), Nannetta i Alice (Verdi, Falstaff) i dr. Snimila više gramofonskih ploĉa. LIGATURA (od lat. ligare povezati; engl. ligature, franc. liaison, njem. Ligatur, tal. legatura), 1. luk koji dvije note iste visine povezuje u jedno trajanje. Tako npr. dvije ĉetvrtinke spojene ligaturom odgovaraju trajanju jedne polovinke. L. se najĉešće primjenjuje za povezivanje nota preko taktne crte. Time se arza prvoga takta povezuje s tezom idućega takta u jedno trajanje, što gotovo uvijek stvara -> sinkopu. 2. (lat. ligatura), u menzuralnoj notaciji naziv za povezanu skupinu nota, u kojoj ritmiĉko trajanje nota ne odreĊuje oblik nego njezin poloţaj (-* Menzuralna notacija). LIT.: W. Niernann, Uber die abweichende Bedeutung Ċer Ligatur in der Mensuraltheorie der Zeit vor J. de Garlandia, Publikationen der IMG, Leipzig 1902. — H. Rietsch, Ein Gedachtnisbehelf fiir die Ligaturenlesung, ZFMW, 1925—26. — O. Ursprung, Die Ligatur, AML, 1939. A. Vi.
LIGETI, Gy6rgy, madţarski kompozitor i muziĉki pisac (Dicsoszentmarton, Transilvanija, 28. V 1923 —). Studirao na Konzervatoriju u Cluju i na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti (F. Farkas, S. Veress). Nakon završetka studija (1949) prouĉavao muziĉki foklor u Transilvaniji; 1950—56 predavao harmoniju i kontrapunkt na budimpeštanskoj Muziĉkoj akademiji. God. 1956 nastanio se u Beĉu; 1957—58 radio u Elektronskom studiju Zapadnonjemaĉkog radija u Kolnu; od 1959 predaje na MeĊunarodnim ljetnim teĉajevima za Novu muziku u Darmstadtu. Od 1961 profesor na Muziĉkoj akademiji u Stockholmu i od 1973 na Visokoj muziĉkoj školi u Hamburgu. Šezdesetih godina uvrstio se medu vodeće liĉnosti suvremene muzike. Razvio posve individualni kompozicijski naĉin koji se temelji na kombiniranju vanredno izdiferenciranih, formalno strogo organiziranih zvuĉnih struktura. L. daje zvuĉnim masama ĉesto statiĉki karakter podvrgavajući ih unutarnjim suptilnim promjenama ili ih cijepa i slaţe poput mozaika, razvijajući mjestimice vrlo sloţeno polifono tkivo ili ih dinamiĉki i G . LI G E T I dramatiĉki oštro suprotstavlja, stvarajući neoĉekivane kontraste. On je tvorac -> mikropolifonije. U novije doba stekao je ĉitav krug sljedbenika. DJELA. ORKESTRALNA: Apparitions, 1958—59; Atmospheres, 1961; koncert za violonĉelo, 1966; Lontano, 1967; Ramifications za 12 gudaĉa solo (i verzija za gudaĉki orkestar), 1968; Kammerkonzert za 6 duhaĉa, 5 gudaĉa i klavir, 1969; Imbroglio za 13 izvodilaca, 1970; Melodien za orkestar, 1971; koncert za flautu, obou i orkestar, 1972. — KOMORNA: Metamorphoses nocturnes za gudaĉki kvartet, 1953; Sechs Bagatellen za duhaĉki kvintet, 1953; Aventures za 3 glasa i 7 instrumenata, 1962; Nouvelles Aventures za sopran i 7 instrumenata, 1962—65; Fragment za kontrafagot, bas-trombon, tubu, udaraljke, harfu, ĉembalo, klavir i 3 kontrabasa; gudaĉki kvartet, 1968; Zehn Stiicke za duhaĉki kvintet, 1968. — Continuum za ĉembalo, 1968. — ORGULJSKA: Volumina, 1962; Harmonies, 1967; Coulee, 1969. — ELEKTRONSKA: Piece electronigue N. 3, 1957—58; Artikulalion, 1958; Poeme symphonique za 100 metronoma, 1962. — DRAMSKA: mimodrame Aventures i Nouvelles Aventures (na vlastiti libreto) za 3 glasa, 3 pantomimiĉara, plesaĉe i 7 instrumenata, 1967. Lontano, baletna verzija, 1971.— VOKALNA: Requiem za sopran, mezzosopran, 2 zbora 1 orkestar, 1965; Ejszaka i Reggel za zbor a cappella, 1956; Lux aeterna za 16 glasova, 1966. — SPISI: Egy aradmegyei roman egyiittes (Rumunjski ansambl iz aradske ţupanije), 1953; Klasszikus Osszhangzattan (udţbenik klasiĉne harmonije), 1954; A klasszikus harmdniarend (Klasiĉni harmonijski poredak), 2 sv., 1956: Entscheidung und Automatik in der Structure Ia von Pierre Boulez, Die Reihe, IV, 1958; Wandlungen der musikalischen Form, ibid., VII, 1960; Uber die Harmonik in Weberns erster Kantate, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, 1960; Three Aspects of New Music. From the composition Seminar in Stockholm, 1968; Fragen und Antzvorten von mir selbst, Melos, 1971, 12 i dr. LIT.: O. Nordvall, Det ombjligas Konst. Anteckningar Kring G. Ligetis musik, Stockholm 1966. — Isti, G. Ligeti, Documenti, Stockholm 1968. — Isti, Der Komponist G. Ligeti, Mušica, 1968, 22. — E. Salmenhaara, Das musikalische Material und seine Behandlung in den Werken . . . von G. Ligeti, Helsinki 1969. — J. Hdusler, Interview mit Gyorgy Ligeti, Melos 1970. — G. Ligeti, Fragen und Antvvorten von mir selbst, Melos 1971. — R. Wehinger,
455
Gyorgy Ligeti — Artikulation, eine Horpartitur, Mainz 1971. — M. Lichtenfeld, Gyorgy Ligeti oder Das Ende der seriellen Musik, Melos 1972, 2. — Ista, Zehn Stiicke fiir Blaserquintett von Gyorgy Ligeti, Melos, 1972, 6. I. Ać.
LIKOVNE UMJETNOSTI I MUZIKA. Historija likovnih umjetnosti i muzike obiljeţena je nizom primjera raznovrsne i bogate suradnje koja se moţe promatrati s razliĉitih aspekata. 1. Muziciranje i muziĉki instrumenti u likovnim umjet nostima. Muziciranje i muziĉke instrumente prikazuju djela likovnih umjetnika od najranijih vremena do danas. Zbog toga su ta likovna djela vaţan, ponekad i jedini izvor za prouĉavanje povijesti muziĉkih instrumenata i izvoĊaĉke prakse: na temelju njihova izgleda i naĉina drţanja prikazanih na djelima s podruĉja likovnih umjetnosti zakljuĉuje se o stupniu i fazama njihova raz voja, naĉinu izgradnje i upotrebi, a po tim elementima moţe se suditi ĉak i o tonovima koji su se na njima mogli izvoditi, dakle 0 tonalnoj osnovi muzike odreĊene epohe. Prema grupacijama instrumentalista, broju sviraĉa i pojedinih instrumenata u grupi, uĉešću pjevaĉa i si. izvode se, nadalje, zakljuĉci o vrstama i obli cima muziciranja, prevlasti melodijskog ili ritamskog elementa 1 — općenito — o zvukovnom idealu neke epohe. Po uĉestalosti prizora muziciranja na likovnim djelima vidi se kolika je bila vaţnost muzike u konkretnom historijskom razdoblju ili sredini, a po ambijentu gdje se muziciralo i po liĉnostima koje izvode ili slušaju muziku dobivaju se dragocjeni elementi za upotpunja vanje naše slike o društvenoj ulozi muzike u pojedinim etapama njena razvoja. Pri izvoĊenju takvih zakljuĉaka valja, meĊutim, uzeti u obzir da li je koncepcija likovnog djela u osnovi ideali stiĉka ili realistiĉka. Navedeni elementi napose su vrijedni za one civilizacije za koje nedostaju direktniji podaci o muzici i muziciranju, još s neotkrivenim ili nedešifriranim notnim pismom i oskudnim ostacima originalnih kompozicija i muziĉkih instrumenata. Tako se velik dio današnjeg znanja o muziĉkoj kulturi antiĉke Grĉke i srednjega vijeka temelji na podacima što ih pruţaju likovni spomenici. MeĊu mnogobrojnim likovnim umjetnicima na ĉijim se djelima pojavljuju muziĉki instrumenti i prikazi muziciranja istiĉu se posebice Fra Angelico, H. Memling, Rafael, Van Eyck, P. Veronese, M. Caravaggio, G. Metsu, G. Terborch, J. Vermeer van Delft, J. A. Watteau, E. Delacroix, H. Daumier, J. A. Renoir, P. Degas, G. Braque, P. Picasso i R. Dufy. U Jugoslaviji su osobito bogate takvim prizorima freske u srednjovjekovnim spomenicima arhitekture (Beram u Istri, manastiri i crkve u Srbiji i Makedoniji). Likovne umjetnosti fiksirale su i komentirale i fiziĉki izgled i karakter brojnih muziĉara — od F. Landina do I. Stravinskoga — informirajući i o predodţbi njihova vremena o njima. 2. Strukturalne analogije izmeĊu likovnih umjetnosti i muzike. Estetika je utvrdila da meĊu izrazima pojedinih umjet niĉkih grana nema oštrih granica. U podruĉjima muzike i likovnih umjetnosti istraţivanja estetiĉara najĉešće rasvjetljuju odnose izmeĊu melodije i linije te tona i boje. IzmeĊu melodije i linije postoji morfološko srodstvo premda se ekspresivnost melodije ne moţe toĉno transponirati u likovnu kvalitetu. Zanimljivi su u tom pogledu eksperimenti E. Souriaua koji je, na primjer, prvih šest taktova Adagia Patetiĉne sonate L. v. Beethovena transponirao u grafiĉko podruĉje tako da je za apscisu uzeo vrijeme, a za ordinatu fiziĉku uĉestalost treperenja i da je — produţujući krivulje za sve vrijeme trajanja tona — spojio tonove koji pripadaju istom glasu. O srodnosti tona i boje svjedoĉi, meĊu ostalim, i naĉin upotrebe tih termina u likovnim umjetnostima i u muzici. Jedna je od najmarkantnijih znaĉajki tona (toĉnije — zvuka) njegova boja,
LI K O V N E U M J E T N O S T I I M U Z I K A Odlomak iz Adagia Beethovenove Patetiĉne sonate. Grafiĉki prikaz
LIKOVNE UMJETNOSTI I MUZIKA
P. Klee, Fugu u crvenom, 1921, akvarel
fiziĉki odreĊena alikvotnim tonovima. U slikarstvu se upotrebljavaju termini koji obiljeţuju zvuĉnost boje i si. Karakteristiĉno je da se povremeno pokušavalo izraţajnost muzike intenzivirati doţivljajem boja. Tako se ukrašavanje tona sporednim tonovima naziva -> koloriranje. Iz toga se razvio pojam kolorature. Za povišenje ili sniţenje tona (-> Kromatika), upotrebljava se naziv kromatske promjene (od grĉ. /p&tja boja). U okviru kasnoromantiĉkog orkestra razvio se osjećaj za instrumentalni kolorit do vrhunca. Iz osebujne i nove primjene orkestralnih instrumenata, koji više ne razraĊuju muziĉku materiju na temelju tradicionalne podjele, već ranije neuobiĉajenim kombinacijama ostvaruju nove tonske efekte, razvio se nov naĉin orkestracije poznat kao koloristiĉki orkestar. Iz istoga je osnova potekla i Klangfarbenmelodie (Webern), melodija koju uzastopce grade razliĉni instrumenti pa zato i djeluje kao da je oblikovana od razliĉitih boja zvuka. Ovaj se odnos prema orkestru oĉituje osobito u djelima H. Berlioza, F. Liszta, R. Straussa, G. Mahlera, M. Ravela i mladog A. Schonberga. Tako je Schonberg upravo boju zvuka, kao jedno od najsnaţnijih izraţajnih sredstava muzike, uĉinio osnovnim oblikovnim elementom u trećoj od svojih Pet orkestralnih kompozicija op. 16. Ta se kompozicija sastoji od raznovrsnih boja što ih jedan jedini akord poprima u razliĉitim instrumentalnim kombinacijama. Isto je tako i C. Orff instrumentirao jednu Entratu W. Byrda kao ostinato s bojom zvuka koja se neprestano mijenja. U jednom dijelu suvremene muzike parametar boje zvuka osamostalio se do primarnog izraţajnog sredstva, ĉemu je znatno pridonijela i pojava elektronike. Ĉinjenica je da odreĊeni tonovi izazivaju predodţbe odreĊenih boja i da se funkcije kombinacija boja podudaraju s funkcijama kombiniranja tonova u akorde. Brojni pokušaji (koji datiraju već od poĉetka XVIII st.) da se ta pojava, poznata pod terminom audition coloree, razjasni i strogo fiziĉki, dali su ipak tek djelomiĉne rezultate. Nastojanja da se vrijednosti spektralnih boja dovedu u vezu s brojem titraja alikvotnih tonova upućivala su na neke podudarnosti, no rezultati tih nastojanja ĉesto se sukobljuju s praktiĉkim iskustvom. Vezu izmeĊu tona i boje osjetili su i pokušali riješiti u praksi mnogi kompozitori, poĉevši od A. Skrjabina pa do onih stvaralaca koji u svojim muziĉko-scenskim djelima u partituri toĉno propisuju kakvi će se svjetlosni efekti u odreĊenom momentu pojaviti na sceni (npr. A. Schonberg u partituri svoje opere Gluckliche Hana"). Jedan od najpoznatijih ranih pokušaja te vrste svakako je Skrjabinovo simfonijsko djelo Prometej-Poema vatre: muziku ovdje prati niz koloristiĉkih promjena što se, s pomoću posebno konstruiranog svjetlosnog klavira, projiciraju na plohu iza orkestra. S druge strane, neki su kompozitori muzikom pokušavali izraziti dojmove i asocijacije što ih izazivaju pojedine boje. Primjer takva postupka je Simfonija boja A. Blissa. Najnovija istraţivanja nastoje osvijetliti strukturalne analogije izmeĊu muzike i likovnih umjetnosti. Tako se istraţuju odnosi izmeĊu muziĉkih intervala i geometrijskih proporcija na minijaturama XV st.; zatim elementi koji su doveli do razvoja deskriptivne muzike i do asocijacije pikturalnih i muziĉkih ideja u djelima C. Debussvja i P. Kleea; ukazuje se na analogne strukturalne predispozicije u djelima kompozitora i likovnih umjetnika impresionizma, simbolizma-ekspresionizma i kubizma. Kao prilog istraţivanju analogija izmeĊu fenomena boje u muzici i slikarstvu ameriĉka slikarica J. Rotschild traţi metodu harmonije boja na temelju pojednostavnjene korespondencije skale boja i muziĉke skale. IzmeĊu posebno zanimljivih pojedinaĉnih sluĉajeva pro-
ţimanja muziĉkog i likovnog u izrazu jednog umjetnika valj izdvojiti Paula Kleea. Najnovije analize Kleeova izraza pokazuj da je on prerastao puku korelaciju izmeĊu intervalskih i optiĉki proporcija: on je pokušao adaptirati strukturalne principe muzik na likovnu umjetnost i pokazao da kontrapunkt, alikvotni tonov instrumentacija itd. predstavljaju koncepte koji vrijede za ob podruĉja. Zbog toga i mnoge njegove slike imaju muziĉki usmje rene naslove i mogu se analizirati terminima muziĉke strukturi Jedan od karakteristiĉnih fenomena suvremenog umjetniĉko izraza je i nastojanje da se osuvremeni ideja Wagnerova Gesanu kunstzverka. Tako D. Schonbach u suradnji s grafikom stvar djelo »multimedia« i »grafiĉku kompoziciju«. Temelj njegova rad je ideja o strukturalnoj analogiji i zajedniĉkoj matematiĉkoj osnc izmeĊu muzike i likovne umjetnosti, pa komponira na temelj vlastitih grafiĉkih skica. -> Konkretna muzika takoĊer je jedan o novijih oblika trajnog utjecaja likovnih umjetnosti na muziku u ritmu, prostoru, boji i svjetlu. Svojevrstan pokušaj sinteze obaj podruĉja je pojava spaciodinamiĉne i luminodinamiĉne skulptur Kao primjer utjecaja muzike na likovne umjetnosti (i knj ţevnost) valja izdvojiti fenomen Musigue suggere. Ovaj termi sumira pokušaje pjesnika i slikara (preteţno francuskih) iz druj polovine XIX st. da u svojim djelima imitiraju muziĉke osobin Ti su pokušaji bili u skladu sa Schopenhauerovom idejom prerr kojoj »svaka umjetnost teţi za muziĉkim stanjem«. Medu umje nicima toga doba koji su izvjesne muziĉke principe integrira u svoj izraz bili su Mallarme, Baudelaire, Rimbaud, Carlvl Whistler, Moreau, Redon, Gaugin, Maeterlinck, Verlaine i d Zanimanje suvremenih estetiĉara usmjerava se sve ĉešće i pojedinaĉne vrlo sloţene probleme odnosa zvuka, boje i pokret na pojavu »muziĉke grafike« i »grafiĉke muzike«; na analogne strul turalno-stilske pojave u muzici i likovnim umjetnostima; na o< nos velikih kompozitora XX stoljeća, posebice Schonberga Stravinskog prema fenomenu likovnoga; na pojavu tzv. dvostruk nadarenosti i veze izmeĊu muziĉkog i likovnog izraza muziĉa koji se bave i likovnim umjetnostima. Valja meĊutim spomeni da postoje i tendencije za pobijanje bilo kakvih strukturalnih an logija izmeĊu muzike i likovnih umjetnosti. Te se analogije, prer, mišljenju H. Rosiga, javljaju tek u doţivljaju onoga koji percipii 3. Uzajamni poticaji izmeĊu likovnih umjetnosti i mi zike. Veza izmeĊu likovnih umjetnosti i muzike odraţava se i neposrednom poticaju što ga likovna djela ponekad daju komp zitorima, i obratno. Mnogi su slikari likovno izraţavali svoje d ţivljaje muzike, a brojni su muziĉari oĉitovali izrazitu likovi nadarenost (E. T. A. Hoffmann, F. Mendelssohn, E. Caru; A. Schonberg). Likovni umjetnici uvijek nanovo pokušava govorom svoje umjetnosti izraziti suštinu muzike — od Apol nove statue ili brojnih slika koje prikazuju sv. Ceciliju, zaštitni muzike, pa do ţiĉane plastike H. Uhlmanna ili igre boja apstral nog slikarstva (V. Kandinskv). — Naroĉito su u razdoblju r mantizma kompozitori ĉesto tonskim govorom interpretir; svoj doţivljaj likovnoga. Na taj su naĉin oĉitovali romantici usmjerenje k stapanju, razliĉitih umjetniĉkih grana i, u vezi time, teţnju za programatskim koncipiranjem muziĉkoga dje Tome je htijenju na svoj naĉin odgovarala i likovna umjetne romantizma koja je oĉitovala sklonost subjektivnom oţivljavan historijskih situacija ili egzotiĉnih i fantastiĉnih tema. Izvrst primjer za pobude koje muziĉarima mogu pruţiti likovna str
Muziĉka grafika. R. Moran, Four vuions, i
-
janja pruţa likovni impresionizam u Francuskoj i njegov od u radovima muziĉkih impresionista, prvenstveno C. Debussj Ovaj je umjetnik uspio da na svoj naĉin odrazi novu ulogu bi u likovnom impresionizmu, povezujući svoja epohalna harmor
ro w
g 'tri H o C/3
H
a N
MUZIĈARI U PRATNJI SV. MARTINA VITEZA. Detalj zidne slike S. Martinija, Donja crkva sv. Franje, Assisi, 1320—30
LIKOVNE UMJETNOSTI I MUZIKA — LILJEFORS ska otkrića s orkestralnim koloritom. Sliĉno se moţe utvrditi i za muziĉki ekspresionizam koji je oĉito dobio pobude od likovnog ekspresionizma, pa je u punoj atonalnosti našao gradu za odraţavanje unutrašnje vizionarske igre, koja je imala malo zajedniĉkog s logikom svakodnevnih zbivanja u vanjskoj realnosti. Tu ie presudnu ulogu odigrala pojava A. Schonberga. Iz bogatog niza nuziĉkih djela nasta-ih na poticaj likovnih, :vo nekoliko najpoznatijih primjera. M. Fono-skulptura, 1972 Reger je komponirao ivoje Ĉetiri tonske poeme prema Bocklinu po slikama poznatog njenaĉkog secesionistiĉkog slikara. Stavci Regerovih poema nose lazive Bocklinovih slika (Geigender Eremit, lm Spiel der Wellen, Dte Toteninsel, Bacchanal). Prema jednoj od tih slika komponirao e S. Rahmanjinov simfonijsku pjesmu Otok mrtvih. Freske taijanskog kasnogotiĉkog majstora Andrea Orcagne na groblju Zamposanto u Piši inspirirale su F. Liszta koji je tu viziju Poljednjeg suda opjevao u djelu Totenlanz, a Lisztov Hunenschlacht lastao je na poticaj djela slikara Kaulbacha, Lisztova suvremenika. Najpoznatije djelo te vrste su Slike s izloţbe M. P. Musorgskoga, ;oje su — osobito u blistavoj Ravelovoj instrumentaciji — umjetliĉki nadrasle svoje, danas već zaboravljene, likovne motive: kvarele Viktora Hartmana. Slavna slika La Gioconda Leonarda la Vincija posluţila je kao motiv istoimenoj operi M. Schillingsa. Z. Debussv je preludij La Puerta del Vino koncipirao promatrajući azglednicu što ju je primio iz Španije; njegovo klavirsko djelo .'Išle joyeuse temelji se na slici A. Watteaua L'Embarquement •our Cythere, a orkestralni preludij Prelude a l'apres-midi d'un aune u njegovu je opusu doţivio svoju treću umjetniĉku preobraz-iu: komponiran je prema poemi S. Mallarmea inspiriranoj s!i-om F. Bouchera. U našem stoljeću pokušao je E. Anders, u kompoziciji Spitzlegbilder, oţivjeti atmosferu sa slika njemaĉkog predstavnika iedermeiera A. Spitzvvega. Klavirsko djelo Goyescas E. Graadosa nastalo je prema dojmovima sa slika F. Gove. W. Walton ĉitovao je svoju sklonost za humor i satiru u orkestralnoj kompoiciji Portsmouth Point potaknut ţivopisnim crteţom iz XVIII st. atmosferu XVIII st. oţivljuje i opera The Rake's Progress I. ■travinskoga. Njena je neobiĉna radnja inspirirana slikama glaDvitog engleskog slikara W. Hogartha. Moţda najsnaţniji primjer uvremenog transponiranja likovnih umjetnosti u muziĉki govor ruţa P. Hindemith. Njegova opera Mathis der Maler plod je ompozitorova doţivljaja poznatog isenheimskog oltara njemaĉkog rednjovjekovnog slikara M. Griinewalda. U okviru najsuvremeijeg muziĉkog izraţavanja svojevrstan je pokušaj kompozicija 'ivitschermaschine G. Klebea, prema apstraktnom likovnom izizu P. Kleea; ovdje treba spomenuti i muziku što ju je L. Nono omponirao prema apstraktnim likovnim radovima E. Vedove. RjeĊe se dogaĊa da likovno djelo nastane izravno na poticaj uizike. Tako je, npr. 41 bakropis M. Klingera, pod karakteri:iĉnim naslovom Brahms-Phantasien, rezultat slikarova doţivaja muzike J. Brahmsa, a crteţi slikarice H. Nagel inspirirani a preludijima F. Chopina. Tim se tematskim i ugodajnim pocajima u XX st. pridruţuju impulsi koji zadiru dublje, u samu :rukturu umjetniĉkog jezika. Uz već spomenute primjere Kaninskog i Kleea, navedimo grafiĉke listove R. Bruna koji sugeriiju muziĉku atmosferu, ukljuĉivanje vremenske dimenzije u kovni izraz kubista i si. 4. Likovne umjetnosti i muzika u muziĉko-scenskom jelu. Muzika i likovne umjetnosti udruţuju se u okviru brojnih tuziĉko-scenskih oblika, od opere i muziĉke drame Ċo baleta, :vije i musicala. Povijest tih veza bogata je i sloţena. Tako se kovno oblikovanje scene ĉesto pojavljuje kao ravnopravan (u aroknoj operi osobito naglašen) faktor koji na svoj naĉin Ċeterlinira cjelokupan doţivljaj muziĉko-scenskog djela. U operi VIII i prve polovine XIX st. nalazi se ime »slikara scene« na
457
istaknutom mjestu u programu. U to se vrijeme, zbog svjetla, dekoracije sastoje od slikanih pozadina i sofita. R. Wagner u svom Gesamtkunstzoerku posebnu paţnju posvećuje vizuelnom rješenju pozornice. Elektriĉno svjetlo omogućilo je stvaranje plastiĉnog dekora i pojavu nove dimenzije u oblikovanju scene. Danas scenograf teţi za što funkcionalnijom i stilski adekvatnom scenografijom. Izrazita crta moderne scenografije je i njena sve ĉešća stilizacija i redukcija. To se nastojanje npr. oĉituje u naĉinu na koji muziĉke drame R. Wagnera u Bavreuthu postavljaju njegovi unuci Wolfgang i Wieland. Mnogi veliki umjetnici našeg stoljeća — P. Picasso, F. Leger, H. Matisse i M. Chagall — okušali su se i kao scenografi. U suvremenom teatru prisutna je teţnja k integraciji svih elemenata predstave u jedinstvenu cjelinu. Tako se i povijest odnosa muziĉkog i vizuelnog u muziĉko-scenskom djelu moţe oznaĉiti kao proces koji vodi od sume do sinteze obaju elemenata (-»■ Prilog). LIT.: H. Leichlentritt, Was lehren uns die Bildwerke des 14. bis 17. Jahrhunderts iiber die Instrumentalmusik ihrer Zeit, SBIMG, 1905 —06. — C. Sachs, Kunstgeschichtliche Wege zur Musikwissenschaft, AFMW, 1918. — M. Sauerlandt, Die Musik in funf Jahrhunderten der europaischen Malerei, Konigstein i Leipzig 1922. — R. von Mojsisovics, Parallelerscheinungen in den bildenden Kiinsten und der Musik des 19. Jahrhun derts, SMZ, 1924. — H. J. Moser, Die Stilverwandschaft zwischen Alusik und den anderen Kunsten, Bericht des 2. Kongresses fur Asthetik und allgemeine Kunstwissenschaft, 1924. — C. Sachs, Die Musik im Rahmen der Schwesterkiinste, Kongresni izvještaj, Basel 1924 i AFMW, 1924. — A. B. Klein, Color-Musik, 1926. — G. Kinsky i R. Haas, Geschichte der Musik in Bildern, Leipzig 1929. — H. Giinlher, Kiinstlerische Doppelbegabungen, 1938. — H. J. Moser, Die svmbolischen Beigaben des Musikerbildes, Festschrift M. Se iffert, 1938. — C. Sachs, The Co mmonwealth of Art Style in the Fine Arts, Music and Dance, New York 1946. — £". Souriau, La Correspondence des arts, Pariš 1947 (srpskohrvatski prijevod pod naslovom Odnos medu umetnostima, Sarajevo 1958). — C. 7". Davie, Musical Structure and Design, London 1953. — A. Wiener, Bilder in Musik gesetzt, Mušica, 1960, 12. — E. Winternitz, The Visual Arts as a Source for the Historian of Music, International Musicological Societv, Report o{ the Eight Congress, New York 1961. — H. Besseler i M. Schncider (red.), Musikgeschichte in Bildern (pojedini do sada izašli svesci obraduju etnološka podruĉja, muziĉku kulturu antike i srednjeg vijeka, operu i koncert), Leipzig od 1962 dalje. — R. Hammerslein, Musik der Engel, Bern i Miinchen 1962. —■ G. Meyer~ -Denkmann, Klangfarhe und Farbklang in der modernen Musik und Malerei, Melos, 1962, 7—8. — Bildatlas der Musikgeschichte, deutsche Ausgabe von H. Schnoor, 1963. — D. Skovran, Zvuk i slika, Zvuk, 1963, 56. — E. \\'internitz, On Angel Concerts in the I5th Centurv: a Critical Approach to Realism and Svmbolism in Sacred Painting, MQ, 1963, 49. — F. Lesurc, Musik und Gesellschaft in Bild, Zeugnisse der Malerei aus sechs Jahrhunderten, Kassel 1966 v'prijevod s francuskog). — P. Vermesy, Influiente vizuale in mušica, Lucrari de musicologie 1966. — H. Curjel, Stravinskv und die Maler, Melos, 1967. 6. — J. M. Schvjeizer, Analogies in painting and music (1870 — World War I), disertacija, Universitv of Louisville, 1967. — H. Siindermann, Musikalische Graphik. Beziige zvvischen Klang, Farbe und Gebarde, Antaios, 1967, 5- — E. ViHnternitz, Musical Instruments and their Svmbolism in Western Art, New York 1967. — J. Rufer, Schonberg als Maler — Grenzen und Konvergenzen der Kiinste, Stuckenschmidt-Festschrift, Kassel 1968. — J. Ch. Worbs, Doppelbe gabungen, Mušica 1968, 6. — G. Marbach, Anbruch der Moderne. Versuch iiber Georges Braque, Musik und Bildung, 1969, 4. — P. Mies, Musik nach Bildern, Vetter-Festschrift, Leipzig 1969. — O. Puki i P. Spielmann, Kubismus a hudba, Hud Veda, 1969, 2. — H. Schmidl-Garre, Musique suggere, Zeitschrift fur Musik, 1969, 12. — D. Gojowy, Multimedia und graphische Komposition. Zum Schaffen von Dieter Schonbach, Musik und Bildurg, 1970, 6. — G. Fussi, Die Bedeutung von Musik und Harmonik fiir das Schaffen von Paul Klee (di sertacija), Wien 1970. — M. Kemp, Ingres, Delacroix and Paganini: Hxposition and Improvisation in the Creative Process, Arte, 1970, 9. — W. Ravizza, Das instrumentale Ensemblc von 1400—t55O in Italien. Wandel eines Klangbildes, Bern und Stuttgart 1970. —J. Rotschild, On the Use of a Color-music Analogv and on Chance in Paintings, Leonardo, 1970. — H. Rosing, Musik und bildende Kunst. Tjber Gemeinschaften und Unterschiede beider Medien, International Review of Aesthetics and Sociologv of Music, Zagreb 1971, 1. — M. F. Klinger, Music and Theater in Hogarth, MQ, 1971. — F. Goebels, Gestalt und Gestallung musikalischer Grafik, Melos, 1972. — R. Verdi, Musikalische Einfliisse bei Klee, Melos, 1973. K. Ks.
LILIENCRON, Rochus von, njemaĉki filolog, knjiţevni historiĉar i muzikolog (Plon, Holstein, 8. XII 1820 — Koblenz 5. III 1912). Uĉio teologiju, pravo i filologiju na Univerzitetima u Kielu i Berlinu te se u poĉetku bavio germanistikom, starim nordijskim jezicima i knjiţevnošću. Od 1850 predaje ove predmete na Univerzitetu u Kielu, a od 1852 u Jeni. U Munchenu radio 1869—1907 na izdavanju Allgemeine deutsche Biographie. Zasluţan za sakupljanje i prouĉavanje njemaĉke narodne pjesme. God. 1900— 11 rukovodio izdavanjem zbirke njemaĉkih muziĉkih spomenika Denkmaler deutscher Tonkunst (DDT).
DJELA. SPISI: Lieder und Spriiche aus der lelzten Zeit des Minnesangs, 1854 ■ s a W. Stadeom; sadrţi 20 melodija iz ĉuvenoga jenskog kodeksa Minnesangera); C E. F. Weyse und die ddnische Musik seit detn vorigen Jahrhundert, 1878; Ober den Chorgesang in der evangelischen Kirche, Deutsche Zeit- und Streitfragen, 1881, 147; Kirchenmusik und Kirchenkonzerl. Denkschrift des evangelischen Kirchengesangvereins, 1884; Die horazischen Metren in deutschen Kompositionen des 16. Jahrhunderts, 1887; Liturgisch-musikalische Geschichte der evangelischen Gottesdienste vom 1523—1700, 1893 (zalaţe se za jaĉu povezanost muzike s liturgijom, vraćanjem starijim oblicima liturgijske muzike); Chorordnung fiir die Sonn- und Fesltage des evangelischen Kirchenjahres, 1900 (II izd. objavio s predgovorom H. J. Moser, 1929); Uber Entstehung der Chormusik innerhalb der Liturgie, Evangelische Kirchenzeitung; niz ĉlanaka. Veći broj rasprava s drugih podruĉja; autobiografija Frohe Jugendtage, 1902. — IZDANJA: Allgemeine deutsche Biographie, 1875—1907 (53 sv.; sa F. X. v. Wegeleom do 1897 . Die historischen Volkslieder der Deutschen von 13.—16. Jahrhundert (5 sv.), 1865— 69; Deulsches Leben im Volkslied um 1530, 1885 (U izd. 1925); Volkslied-Buch fiir Mĉinnerchor (2 sv.), 1906. LIT.: R.
Schaal,
Rochus
Freiherr
von
Liliencron,
MGG,
V I I I , 1960.
LILJEFORS, r. Ruben Mattias, švedski kompozitor i dirigent
(Uppsala, 30. IX 1871 — 4. I I I 1936). Uĉio kontrapunkt
458
LILJEFORS — LINDEMAN
kod S. Jadassohna u Leipzigu, kompoziciju kod F. Draesekea u Dresdenu i M. Regera u Leipzigu, a dirigiranje kod H. L. Kutzschbacha u Dresdenu. God. 1902—n vodio Filharmonijsko društvo i Studentski zbor u GSteborgu, 1912—31 bio dirigent Ldns Orkester-Forening u Gavleu. Komponirao je u švedskom nacionalnom romantiĉnom stilu; u harmoniji se ugledao i na evropske uzore, osobito na Brahmsa. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1906; koncert za klavir, 1899 (preraĊen za 2 klavira, 1922); romanca za violinu i orkestar; uvertire; suita. 1920. — Sonata za violinu i klavir, 1896. -— Klavirske kompozicije (sonata, oko 1938). — Scenska muzika. — Kantata Bohuslan, 1908; zborovi; solo-pjesme. — Obj. zbirku narodnih napjeva Uppldndsk folkmusik, 1920.
2. Ingemar, kompozitor, pijanist i orguljaš (Goteborg, 13. XII 1906 —). Sin Rubena Mattiasa; uĉenik L. Lundberga i E. Ellberga u Stockholmu i W. Reddeliena u Miinchenu. Od 1938 predaje na Visokoj muziĉkoj školi u Stockholmu. God. 1933 osnovao društvo za promicanje suvremene muzike Fylkingen i vodio ga do 1946. U njegovim kompozicijama dolaze do izraţaja znaĉajke nacionalne muzike, ali i moderne tendencije (atonalnost). Koncertirao u Švedskoj i Njemaĉkoj. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1943; simfonijska pjesma Bergei. 1937; koncert za klavir, 1940; Concertino za klavir, 1949; koncert za violinu. '957; rapsodija za klavir i orkestar, 1936; 3 suite, 1935 —42; 2 divertimenta za gudaĉe 1945 i 1946. — Dva kJavirska trija, 1940 i 1961; sonatina za violinu i klavir, 1954. — Sonatina, 1954 i 4 impromptua za klavir. — Opera Hyrku
LIMMA -> Apotome LIMON, Jose, meksiĉki plesaĉ i koreograf (Culiacan, Sinaloa, 12. I 1908—). God. 1930 zapoĉeo studij plesa u školi liumphrey-VC'eidman u New Yorku i zbog toga napustio slikarstvo kome se ţelio posvetiti. Poslije uspješno završenog studija modernog plesa, osnovao vlastitu trupu za koju koreografira djela inspirirana folklornim i socijalnim temama. Osim koreografijom L. se bavio i pedagoškim radom, te se ubraja medu najbolje pedagoge modernog plesa u Americi. Najznaĉajnije koreografije su mu: Mexican Suite; There is a Time; The Aloor's Pavane^ 1949; Missa Brevis, in Tempore Belli (Kodalv; 1958); Odvsseus. 1962 i dr. LINCKE, Paul, njemaĉki kompozitor, dirigent i izdavaĉ (Berlin, 7. XI 1866 — Clausthal-Zellerfeld, 3. IX 1946). Orkestralni muziĉar, 1897—99 u Parizu dirigent u Folies-Bergeres. zatim koncertni i kazališni dirigent u Berlinu (Apollo-Theater), gdje je osnovao i nakladno poduzeće Apollo Verlag. Dirigirao svoja djela po Evropi i SAD. Istaknuti je predstavnik berlinske operete-revije izmeĊu 1900 i 1920. DJELA. Operete: Vemis auf Erden, T897; lm Reiche Ċes Indra 3 1899, Frau Luna, 1899; Fra'ulein Loreley, 1900; Sakiris Hochzeit, 1902; Lysislrata, 1902; Berliner Lufl, 1904 (najpopularnija); Grigri, 1911; Casanova, 1914; Ein Liebestrauni, 1940. — Fijmska opereta Der Gliickszvalzer 1913. LIT.: E. Nick, Paul Lincke, Hamburg 1953. — Isti, Paul Linckc. MGG, VIII, 1960.
LIND, Jenny, švedska pjevaĉica, sopran (Stockholm, 6. X 1820 — Malvern, Engleska, 2. XI 1887). Debitirala 1838 na operi u Stockholmu kao Agata (Weber, Strijelac vilenjak). God. 1841 u-ĉila kod M. Garci-je u Parizu. Na preporuku G. Mever-beera nastupila je u Berlinskoj operi; slijedili su angaţmani u Hannoveru, Hamburgu, Stockholmu, Darmstadtu, Kobenhavnu, Leipzigu, Beĉu 1 Londonu. Pjevala je najprije u dramatskim ulogama, no najviši je domet dostigla u iirskim ko-loraturnim partijama u kojima je bila ne-dostiţiva; zvali su je •švedskim slavujem-. Usprkos velikoj slavi što ju je stekla na pozornici, od 1849 nastupa samo kao koncertna pjevaĉica u Evropi i Americi. God. 1883—86 bila je nastavnik pjevanja na Roval C.allege Music u LonJ. LIND. Rad nepoznata slikara
of
LIT.: A. Becher, Jenny Lind, Wien 1846 (II izd. 1847). — C. G. Rosi Jenny Lind in America, New York 1851. — H. Scott Holland i W. S. R01 Memoir of Jenny Lind G. (2 sv.), London 1891 (II skraćeno izd. 1893; 1894). — O. A. Wilkens, Jenny Lind: ein Cacilienbild der evangelischen K Giitersloh 1894 (novo izd. 1926). — R. Alaude, The Life of Jenny Lind, I Told by Her Daughter, London 1926. — G. Humphrey, Jenny Lind, Philad 1928. — E. Ch. Wagenknecht, Jenny Lind, Boston 1931. — M. Perg, Jenny Lind, Stockholm 1945. — F. Rogers, Jenny Lind, MQ, 1946. Holmslrb'm, Jenny Lind als Kiinstlerin und Mensch, 1949. — .7. Bulman, Lind, London 1956. — H. Kiihner, Jenny Lind, MGG, VIII, 1960. — Schultz, Jenny Lind, the Swedish Nightingale, Philadelphia 1962. — . Dunlop, The Swedish Nightingale: Jenny Lind, New York 1965. ■— LindGoldschmidt, The lost letters of Jenny Lind (urednici W. Porter i Lockhard), London 1966. — E. P. Myers, Jenny Lind, songbird from Sv Champaign, Illinois 1968. — F. Cavanah, Jenny Lind's America, Philać 1969.
LINDBERG, Oskar Fredrik, švedski kompozitor i org (Gagnef, 23. II 1887 — Stockholm, 10. IV 1955). Kompo; studirao u Stockholmu (A. Hallen, E. Ellberg) i Sonders senu (K. Corbach, A. Grabowsky). Od 1906 orguljaš i od profesor za harmoniju na Konzervatoriju u Stockholmu. I romantik, blizak nacionalnomu muziĉkom švedskom sm odaje i impresionistiĉka obiljeţja. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u F-duru op. 16, 1913—16.< fonijske pjesme: Vildniark op. 10, 1912; Florez och Blanzeflor op. 12, Frdn de stora skogarna op. 18, 1918; Hemifrdn op. 34, 1932 i Gesunda o 1946. — Tri koncertne uvertire, 1909, 1911 i 1924; 4 suite, 1907—08, 1935 i 1945; kompozicije za mali orkestar. — Klavirski kvartet u d-molu, klavirski kvintet. — Klavirske kompozicije. — Sonata za orgulje i dr. Opera Fredlos, 1943. — VOKALNA: Del Ijusa Landct za zbor i ork Skansen Cantala; Bergslags Cantala; pjesme. — Rekvijem. LIT.: A. Hehtier, Oskar Fredrik Lindberg, MGG, VIII, 1960. ;
LINDBLAD, Adolf Fredrik, švedski kompozitor (Skann, 2. I 1801 — Lofvingsborg kod Linkopinga, 23. VIII l ! Studirao u Berlinu kod K. F. Zeltera. God. 1827 utemeljio Mu: školu u Stockholmu i vodio je do 1861; u njoj je pouĉavao pjev Mnoge njegove solo-pjesme bile su neobiĉno popularne fos< u interpretaciji njegove uĉenice Jenny Lind), pa su ga pro •nordijski Schubert«. Lindbladova muzika izrazito je naciom smjera; izvorna i graciozna melodika protkana je tipiĉno sji njaĉkom melankolijom. DJELA: 2 simfonije. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta; klavirski 3 sonate za violinu i klavir; duo za klavir i violinu. — Opere Frćndorerna, i dr. — VOKALNA. Zborovi: Om vinlerkvdll: Urbmmarne: dvopjevi: tro ĉetvoropjevi; 215 solo-pjesama. LIT.: A. Melander, Adolf Fredrik Lindblad, MGG, V I I I . 1960.
LINDBLAD, Otto Jonas, švedski kompozitor (Karls sjeverni Smaland, 31. III 1809 —• Mellbv, 26. I 1864). U Li studirao filozofiju. Neko je vrijeme dirigent putujuće njerr operne druţine. Od 1847 ţivio u Norra Mellbvju (sjev. Sk Komponirao klavirska i vokalna djela (71 zbor; 14 trop 3 dvopjeva; 36 solo-pjesamaj.Najuspjeliji su mu zborovi na tek; mladih pjesnika, pripadnika nacionalnoga skandinavskog pok Zbor Ur svenska hjartans djup bio je nacionalna švedska hii LIT.: A. Melander, Otto Jonas Lindblad, MGG, VIII, 1960.
LINDEGREN, Johan, švedski muziĉki pedagog i kompo Ullared, 7. I 1842 — Stockholm, 8. VI 1908). Studirao na K01 vatoriju u Stockholmu, gdje je istodobno pjevao u opernom z i bio korepetitor. Od 1876 nastavnik kontrapunkta na Konzi toriju, a od 1884 i kantor u crkvi sv. Nikole. Sjajan kontrapunkt izvrsno je poznavao crkvenu muziku. U svojim klavirskim dje uspješno je spajao bogatstvo barokne instrumentalne polif s briljantnom virtuoznošću. Njegovi uĉenici bili su B. Beĉki H. Alfven, K. A. Hakanson i A. Wiklund. DJELA. ORKESTRALNA: elegija Hostlankar; marš Vegas hjdltar, — Gudaĉki kvartet, 1870. — KLAVIRSKA: Fuga uli fri stil, 1866; Stor canon), 1899; Seranade; Kanon-Rhapsodie; Fantaisie-Polonaise. — Cr kompozicije. — SPISI: Satser i svensk verslara, 1880: Om wagnerismen, Tidning fbr kyrkoinusik, 1881—82; Svettske Hofkapelbnasler, 1882; Musik Studien, 1896; EH studie ofver den svenska koralen, 1907. Ĉlanci u muzi leksikonu Nordisk Familjenbok i dr. — Izdao Svensk koralbok, 1905. LIT.: O. Biom, Johan Lindegrens l i f verksamhet, Kyrkomusik och sang, 1910. — C.-A. Moberg, Johan Lindegren, Kyrkosangsforbundet, — //. Alfven, Min larare Johan Lindegren, Musikmanniskor, 1943. — Forsta satsen, Stockholm 1946. — A. Helmer, Johan Lindegren, MGG, 1960.
LINDEMAN, Ludvig Mathias, švedski folklorist i kon zitor (Trondheim, 28. XI 1812 — Oslo, 23. V 1887). Od : orguljaš u Oslu, 1849 uĉitelj crkvenog pjevanja u teološkom minaru. Sa sinom Peterom Brvnijem osnovao u Oslu 1883 J ziĉku školu, iz koje se kasnije razvio Konzervatorij. Marljive kupljao nordijske narodne napjeve i objavljivao ih u razliĉ zbirkama. Njegove koralne obradbe narodnih melodija pje' se još i danas. DJELA. Zbirke narodnih napjeva i obradbi narodnih crkvenih pje' \'orske Nationalmelodier ... samt Komposilioner af Alalicer-Knut, 1840; Ale lit IV*. A. Wexels Ghristelige d o n uPsatmer, . 1840; Aeldre og nyere Norske Fjeldmel 1853—67 (dodatak obj. 1907); Martin Luthers aandelige Sange ... san Salmer fra det 16 og 17 Aarhundredc, 1859; Halvhundre Norske Fjeldmel 1862: 30 norske Kjocr.tpevisemclodier, 1863: Norsk Messebog, 1870; Me,
LINDEMAN — LINLEY til Landslads Salmebog, 1871; Norske Folketoner..., 1877; Koralbog ..., ] 878; Norske Kjoempevise-Melodier, 1885. — Komponirao cijela za orgulje i klavir, kantare, zborove i pjesme. LIT.: O. M. Sandvik, Ludvig Mathias Lindemans optegnelser i Valdres 1848, Oslo 1941. — Isti, Ludvig Mathias Lindeman og folkemelodien, Oslo 1950. — O. Gurvin, Ludvig Mathias Lindeman, MGG, VIII, 1960.
LINDEMAN, Osmo, finski kompozitor i pijanist (Helsinki, 16. V 1929 —). Na akademiji Sibelius u Helsinkiju studirao teoriju (E. Linnala) i kompoziciju (N. B. Fougstedt); usavršavao se kod C. Orffa u Miinchenu. Profesor je teoretskih disciplina na muziĉkoj akademiji Sibelius u Helsinkiju. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, Sinfonia Inornata, 1959 i II, 1964; 2 koncerta za klavir, 1963 i 1965. Za komorni orkestar: Mušica, 1966 i koncert, 1966. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1966; gudaĉki trio, 1958: Partita za udaraljke, 1962. —■ Muzika za film i radio.
LINDEN, Albert-Charles-Gćrard van der, belgijski muzikolog (Louvain, 8. VII 1913 —). Uĉenik Ch. van den Borrena u Liegeu i Bruxellesu te J. Handschina i W. Meriana na Univerzitetu u Baselu. Predavao historiju muzike na Athenee Royal d' Ixelles (1948—53); od 1951 bibliotekar na Konzervatoriju i od 1956 profesor na Institute Supe'rieur d'histoire de l'art et d'arche-ologie u Bruxellesu. Uz to od 1946 tajnik Belgijskog muzikološkog društva, od 1956 predsjednik belgijske sekcije MeĊunarodnog društva muziĉkih biblioteka, redaktor ĉasopisa Revue Belge de Musicologie i dr. DJELA: La Musique et la danse dans les Pays~Bas au XVIll e siecle, 1937; Du regionalizme en musique: danses des provinces belges, 1938; Octave Maus et la vie. musicale belge (1875—1914), 1950; Historiographie musicale de la Belgitjue, 1955; Atlas historique de la musique, 1960 (sa P. Oollaerom) i dr.
LINDGREN, Karl Adolf, švedski muziĉki pisac (Trosa, Švedska, 14. III 1846 — Stockholm, 8. II 1905). Studirao filozofiju, knjiţevnost i muziĉku teoriju u Uppsali. Suradnik Nordisk Familjebok, enciklopedije u 20 sv.; od 1874 muziĉki urednik lista Aftonbladet. Bio je suosnivaĉ ĉasopisa Svensk Musiktidning (i88r—■ 1913), jednog od najvaţnijih izvora za upoznavanje švedskoga muziĉkog ţivota onih godina. L. je udario temelje švedskoj historiji muzike. DJELA. SPISI: Om Wagnerismen, 1881; Svenske hofkapellmdslere 1782 — 1882, 1882; A. Sb'dermans manuskriptsamling, Svensk Musiktidning, 1887 — 88; Nunnans drb'm (en 600 drig folkvisa), De svenska landsmalen, 1888; Om polskemelodiernas ursprung, ibid., 1893; Musikaliska studier, 1896. Drei barmoniszhe Studien, 1910. LIT.: M. Tegen, Karl Adolf Lindgren, MGG, VIII, 1960.
LINDLAR, Heinrich, njemaĉki muzikolog (Bergisch Gladbach, 6. VIII 1912 —). Muziku studirao u Kolnu, zatim muzikologiju na univerzitetima u Bonnu, Berlinu i Kolnu; doktorirao 1940. God. 1935—40 docent Tonkunstler-Seminara u Kolnu; od 1949 u Bonnu kritiĉar i izdavaĉki lektor. Od 1957 profesor je za suvremenu muziku na Visokoj muziĉkoj školi (od 1969 direktor) i (od 1959) muziĉki kritiĉar lista Deutsche Zeitung und Wirtschaftzeitung u Kolnu. God. 1952 pokrenuo u Bonnu vrijednu seriju Musik der Zeit koja u pojedinaĉnim monografijama prikazuje muziku i muziĉare našega vremena. Od 1958 ureduje u Kolnu kolekciju Kontrapunkte posvećenu suvremenoj njemaĉkoj muzici. DJELA: H. Pfitzners Klavierlied (disertacija), 1940; /. Slratvinskijs Sakraler Gesang, 1957; 77 Premieren. Ein Opern-Journal Kritisches und Ketzerisches aus 7 Jahren, 1965; C. F. Peters Musikverlag. Zeittafeln zur Verlagsgeschichte 1800— 1867—7967, 1967; ĉlanci i studije. — Redigirao Spomenicu H. Reutteru, 1965 i Meyers Handbuch uber die Musik (III izd.), 1966.
LINDPAITNER, Peter Josef von, njemaĉki dirigent i kompozitor (Koblenz, 9. XII 1791 — Nonnenhorn, 21. VIII 1856). Od 1812 muziĉki direktor miinchenskog kazališta Isarthor, od 1819 do smrti dirigent Dvorskog orkestra u Stuttgartu, koji je pod njegovim vodstvom postao prvi njemaĉki instrumentalni ansambl. F. Mendelssohn je Lindpaitnera smatrao najboljim njemaĉkim dirigentom. MeĊu njegovim djelima istiĉu se solo-pjesme. DJELA. ORKESTRALNA: simfonije; koncerti za klavir; koncert za flautu; uvertire. — Komorne kompozicije. — DRAMSKA, 28 opera: Der Bergkonig, 1825; Der Vampyr, 1828; Die Macht des Liedes, 1836; Die Oenueserin, 1839; Lichtenstein, 1846 i dr. Baleti: Joko; Aglaja i dr. Muzika za Goetheova Fausta. — VOKALNA: oratoriji; kantate; Lied von der Glocke (F. Schiller); oko 50 solopjesama. — Crkvena djela (mise). LIT.: A. Chybinsky, Biilow, Lindpaitner und die Kapellmeisterfrage, Vereinigte musikalische Wochenschriften, 1907. — R. Hdnsler, Peter Lindpaitner als Opernkomponist (disertacija), Miinchen 1928. — H. Becker, Peter Josef von Lindpaitner, MGG, VIII, 1960.
LINĐO, ţupsko kolo ili poskoĉica iz Dubrovaĉke ţupe. Izvodi se uz muziĉku pratnju lirice. Kolom upravlja kolovoĊa s razliĉnim komandama u oštrom ritmu, npr. a) Samo slušaj, kako ti sviri, sokole sivi ... b) ............... , digni je s mjesta, nije ti sestra ...
irin\ mn
459
KolovoĊa slaţe parove i upotpunjuje broj igraĉa. Na komandu •'Trokeli vjetra, za ruke smjesta« poĉinje prva figura kola u kojoj se igraĉi okreću drţeći se za ruke iznad glava. U drugoj figuri prave svi nekoliko okruga oko liraša. Na komandu »Dosta je krila, mladosti mila, grli mi ljubi, danka ne gubi« kolo prelazi u ples parova. Nakon kratkog odmora (šetanja) prelazi kolo u treći dio u dvije koncentriĉne kruţnice, djevojke izvana, muškarci unutra. Ruke su o boku, sad jedna sad obje, udaraju dlanom o dlan; plesaĉi i plesaĉice pucketaju prstima lijeve uzdignute ruke, a prave i druge geste. Slijede razliĉna ponavljanja pojedinih dijelova plesa. Ovo kolo vidio je 1856 I. Kukuljević Sakcinski te ga je opisao u putopisu iz kojega se razabire da se tada igralo kao i danas. Naziv 1. novijeg je datuma; jedni drţe da je ples dobio naziv po prezimenu nekoga ĉuvenog voĊe-komandanta ovoga kola, a drugi (Marić) misle da je to lokalni opći naziv za liriĉara. U oba sluĉaja naziv je prešao na samo kolo. v. Ţc. LINEARNOST. Pod tim se nazivom razumijeva horizontalno voĊenje glasova. Smjer kretanja pojedinih glasova u homofonom stavku pokazuje da pojedini glasovi i tada idu horizontalnim smjerom. Ali ti glasovi nisu samostalni; oni nemaju zasebna melodijska i ritmiĉka obiljeţja, jer su vezani ritmom i melodijom na vertikalno postavljeni suzvuk. Dok voĊenje glasova u homofonom stavku mora poštovati pravila o spajanju akorda, slobodno, linearno voĊenje glasova podreĊeno je pravilima kontrapunkta i polifonije. LINEVA, Jevgenija Eduardovna, ruski folklorist (Brest-Litovsk, 9. I 1854 —• Moskva, 24. I 1919). Na Konzervatoriju u Petrogradu uĉila pjevanje; nastupala na opernim pozornicama Pariza, Budimpešte i Moskve. Sabirala narodne pjesme, pri ĉemu je kao jedna od prvih upotrijebila fonograf; snimila ukupno 540 pjesama iz Velike Rusije, 120 iz Ukrajine i 120 iz Hrvatske i Slovenije, a dio sabranih pjesama objavila je u dvije zbirke (1904 i 1909). Od 1906 predavala je na Narodnom konzervatoriju u Moskvi. L. je najveći ruski folklorist na prijelazu u XX st. Vaţna su osobito njena zapaţanja o višeglasju u ruskom narodnom pjevanju. LIT.: E. KaHH-HomKoea, EBremiH JluHe'Ba, MocKBa 1952. — C AKCMK, EBreHHH JlHHe'Ba, CoBeTCKa« My3faf«a, 1954. — G. Waldmann, Eugenie Lineva, MGG, VIII, 1960.
LINHART, Anton Tomaţ, dramski pisac i historiĉar, prosvjetitelj (Radovljica, 11. XII 1756 — Ljubljana, 14. VII 1795). Na inicijativu 2. Zoisa prevodio na slovenski tekstove pojedinih arija iz talijanskih opera. Te su prijevode talijanski solisti pjevali prilikom gostovanja u Ljubljani. Kao autor komedije Veseli dan ali Matiĉek se ţeni (1790) za koju je, ĉini se, još za autorova ţivota, muziĉke umetke komponirao J. B. Novak, L. je indirektno utjecao na razvoj slovenskoga muziĉkog kazališta, i to u vrijeme kad se ono nalazilo još u povojima. Muziĉkim toĉkama bila je, doduše mnogo kasnije, opremljena i Linhartova komedija Ţupanova Micka (1789). LIT.: F. Kidriĉ, Zgodovina slovenskega slovstva, Ljubljana 1929 —38. — D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, I, Ljubljana 1958. D. CD.
LININ, Aleksandar, etnomuzikolog (Kavadarci, 5. X 1908 —). Završio studij na Pnrodoslovno-matematiĉkom fakultetu u Zagrebu. Radio sa amaterskim horovima i orkestrima; od 1958 struĉni saradnik i zatim viši struĉni saradnik Instituta za folklor u Skopju. DELA: Karakteristiĉne crte gajdarskih melodija u Makedoniji, Kongres Saveza folklorista Jugoslavije, Cetinje 1964; Pesna i oro, Zvuk, 1967, 73—74; 0 muziĉkim instrumentima makedonskih Slovena, ibid., 1968, 89; Beleške za folklornata tradicija vo Bitolskoto popole, Makedonski folklor, 1968, 1: Melosot vo narodnite pesni za Goce Delĉev, ibid., 1968, 2; Arhitektonika makedonskog ora, Kongres Saveza folklorista Jugoslavije, Skopje 1968; Gajde u Makedoniji, ibid., Sarajevo 1971. D. Ov.
LINK, Joachim Dietrich, njemaĉki pijanist, dirigent i kompozitor (Magdeburg, 18. X 1925 —). Studirao u Leipzigu na Visokoj muziĉkoj školi (A. Rhoden, K. Soldan, H. Bongart) 1 na Univerzitetu (W. Seraukv). Djelovao kao dirigent u više gradova, od 1963 muziĉki direktor kazališta u Geri. Nastupa u inozemstvu kao pijanist i dirigent. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u e-molu, 1954; 3 koncerta za kla vir, 1948, 1950 i 1963; koncert za violinu, 1955. — Dresdner Bldsermusik, 1959; sonatina za obou i klavir, 1947; sonatina za tubu i klavir, 1951. — KLAVIRSKA: 2 sonate (II, 1950); sonatina, 1947 i dr. — DRAMSKA: opere Mann und Frau im Essigkrug, 1956 i Karaseck, 1960; muziĉke komedije Wer seine Frau lieb hal, 1952 i Ehe eine Ehe eine Ehe jvird, 1953. Scenska i filmska muzika.
LINLEY, engleska obitelj muziĉara. 1. Thomas st., kompozitor (Badminton, Somerset, 17. I 1733 — London, 19. XI 1795). Uĉio kod Th. Chilcota u Bathu i kod P. D. Paradiesa u Londonu. Uĉitelj pjevanja, organizator koncerata i muziĉki direktor u Bathu; 1776 nastanio se u Lon -
460
LINLEY — LIPATTI
donu, pošto je sa svojim zetom, komediografom R. B. Sheridanom otkupio dio vlasništva londonskog kazališta Drury Lane. Za tu scenu napisao brojna muziĉka djela; uz to je od 1774, s orguljašem J. Stanlevem i kasnije sa S. Arnoldom, prireĊivao oratorijske koncerte. Osobito nadaren melodiĉar, napisao je prvu orkestralnu verziju arija iz Beggar's Opera, koje su se dotad izvodile samo uz continuo. DJELA. DRAMSKA. Opere: The Royal Merchanl, 1767; The Duenna, or The Double Elopement (R. B. Sheridan), pasticcio, 1775; Selina and Azor, 1776 (nekoliko originalnih muziĉkih brojeva A. E. M. Gretryja); The Camp (Sheridan), 1778; The Carnival of Venice, 1781; The Strangers at Home, 1785; Richard Coeur de Lion, 1786 (više Gretryjevih muziĉkih brojeva) i Love in the East or Adventures of Twelve Hours, 1788. The Gentle Shepherd, pastorala, 1781; pastoralna meĊuigra za komediju 7h. L. O'Beirnea The Generous Impostor, 1780; The Spanish Rivah, muziĉka farsa, 1784. Partomime: Robinson Crusoe, or Harlequin Friday, 1781; The Triumph of Mirth or Harlequin's Wedding, 1782 i Hurly Burly or the Fairy of the Well, 1785. — VOKALNA: Etegies for Three Voices, zuith an Accompaniment for a Harpsichord and Violoncello, oko 1770; The Monody on the Death of Garrick; Epithalamium za tragediju Zoraida W. Hodsona, 1779; Twelve Ballads, oko 1780; The Poslhumous Vocal IVorks of Mr Linley and Mr T. Lintey Junior, Consisting of Songs, Duetts, Cantatas, M adrigals and Glees (2 sv.), oko 1800. — Instrumentirao muziku za Beggar's Opera Gaya i Pepuscha, 1779 i Kellvjevu muziku za komediju The Tempest. NOVA IZD. Brojne pjesme obj.: S. Baring Gould (English Minnrelsie, 8 sv., 1895); H. Lane Wilson (Old English Melodies, 1899); A. Moffat i E. Kid-son {English Songs of the Georgian Period, oko 1901 i The Minstrelsy of England, 1901) i A. E. P. Arkwright {A Collection of 24 Songs by English Composers from Lazves to Linley, 1908). Komiĉnu operu The Duenna u klavirskom izvodu obj. A. Reynolds (1925) i dr.
2. Elizabeth Ann, pjevaĉica, sopran (Bath, 5. IX 1754 — — Bristol, 28. VI 1792). Kći i uĉenica Thomasa st.; od 1767 nastupala u Bathu, od 1770 u Londonu i drugim gradovima, osobito na Three Choirs Festivah. Ĉuvena po ljepoti i velikom pje vaĉkom umijeću. Udajom za R. B. Sheridana (1773) napustila umjetniĉku karijeru. 3. Thomas ml., violinist i kompozitor (Bath, 5. V 1756 — Grimsthorpe, Lincolnshire, 5. VIII 1778). Sin i uĉenik Tho masa st.; usavršavao se kod W. Bovcea u Londonu i P. Nardinija u Italiji i razvio u vrlo vješta violinista. Za boravka u Italiji spri jateljio se s Mozartom. Afirmirao se kao violinist, dirigent i kom pozitor u Bathu i Londonu. Njegova Ode on the Witches and Fairies of Shakespeare jasno nagoviješta romantiku. DJELA: koncert za violinu; sonata za violinu i b. c. — Komiĉne opere The Duenna, or The Double Elopement (R. B. Sheridan), 1775 i The Cadi of Bagdad, 1778. Scenska muzika za Shakespeareovu dramu The Tempest. — An Ode on the Witches and Fairies of Shakespeare, 1776; nekoliko elegija. — Let God Ariše, anthem za sole, zbor i orkestar, 1773; The Song of Aioses, anthem (ili kratki oratorij) za isti sastav. NOVA IZD.: uvertiru operi The Duenna obj. A. Carse (1941); brojne pjesme iz The Tempest obj. u zbirkama muzike za Shakespeareova djela.
4. VVilliam, kompozitor (Bath, II 1771 — London, 6. V 1835). Sin i uĉenik Thomasa st.; uĉio još kod C. F. Abela. Najprije ĉinovnik u Madrasu. Poslije oĉeve smrti (1796) vratio se u Englesku i postao Sheridanov ortak u kazalištu Drury Lane; od 1800 po novno u Indiji. U Englesku se definitivno vratio 1806 i posvetio kompoziciji i knjiţevnom radu. DJELA. VOKALNA: Flighls of Faney i-i Six New Glces, oko 1797; Six Canzonetts, oko 1800; Eighl Songs, oko 1800; Eight Pastoral Canzonelts, oko 1810; Shakespeare's Dramatic Songs . . . the Music Partlv Nezv and Partly Selected from the Works of Purcell, Boyce, Nares, Arne, Cooke, J. Smith and J. S. Smith, T. Linley Junior and R. J. S. Stevens (2 sv.), 1816 (najznatniie djelo); Eight Glees, oko 1830; Glees (rkp.); The Pavilion (rkp.). NOVA IZD.: brojne kompozicije na Shakespearove tekstove obj. u skup nim izdanjima muzike za Shakespeareova diela: Orphcus zvith His Lule obj. D. Arundell (1928). LIT.: E. Green, Thomas Li»iley, Richard Brinsley Sheridan and Thomas Mathews, Their Connection With Bath, 1903. — C. Black, The Linlevs of Bath, London 1911 ( II izd. 1926). — Ch. L. Cudzvorth, Linley, Thomas, Eli zabeth Ann, Thomas i VCilliam, MGG, VIII, 1960. B. Ać.
LINNALA, Eino (Mauno Aleksanteri; pravo ime Bergman), finski kompozitor (Helsinki, 19. VIII 1896 —). Studirao u Helsinkiju na Konzervatoriju (kompozicija E. Melartin), te na Univerzitetu; usavršavao se u Njemaĉkoj (1922) i u Beĉu kod A. Willnera (1924—27). Predavao teoriju muzike na Muziĉkom institutu u Viipuriju (1921—24), zatim na Crkvenomuziĉkom institutu u Helsinkiju (1928—51). Istodobno od 1934 predavao i na Akademiji Sibelius, a od 1956 na Univerzittetu u Helsinkiju (1958 profesor). Pristalica tradicionalnog nacionalno-romantiĉkog izraza. Najuspjelija su mu djela lirski zborovi, II simfonija te popularna Finska rapsodija. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1927 i 1935; Suomalainen rapsodia, 1932; uvertira, 1933; plesna suita, 1931. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1925; kompozicije za violinu i klavir. — Klavirska djela. — VOKALNA. Ĉetiri kantate: I, 1932; II, Maria, 1934; I I I , 1938 i IV, 1940. Oko 100 zborova (zbirka 75 naiskuorolaulu — 75 sanger for damkor, 111 izd. 1965); oko 40 solo-pjesama. — SPISI: Yleinen musiikkioppi (Opća teorija muzike) I—II, 1938—40; Soinnutuksen perusteet (Osnovi harmonije), 1950. Autobiografija obj. u Suomen soveltajia, 1945. —Priredio novo izd. M. Wegeliusova priruĉnika Kenraalibasson oppikirja (Nauka o generalbasu), 1947. LIT.: N.-E. Ringbom, Eino Linnala, MGG, VIII, 1960. LINSTEAD,
George Frederick, škotski kompozitor, orguljaš i muziĉki kritiĉar (Melrose, Škotska, 24. I 1908 —).
Uĉitelji su mu bili F. H. Shera i E. Bairstovv (kompozicij J. Ching (klavir). Od 1933 crkveni orguljaš i nastavnik u Shefie od 1940 muziĉki kritiĉar lista Sheffield Dailly Telegraph, od i predaje na Univerzitetu u Sheffieldu. DJELA. ORKESTRALNA: 2 Concerlina za klavir, 1939 i 1941; uvc in C, 1938; Overture in the French Style, 1955; Symphonic Movement, 1 In Nomine za gudaĉe (takoĊer za veliki orkestar), 1940; Moto Perpetuo, 1 Castleton Garland Dance, 1950; varijacije na Monteverdijevu temu za gui 1954- — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1941 i 1951; In Nomine za du! sekstet, 1951; sonata za violinu i klavir, 1934 (rev. 1944); sonatina za vit i klavir, 1947. — Kompozicije za klavir (sonatina, 1936). — Opera Agamen 1924; komorna opera Eastzvard in Eden, 1938; filmska muzika. — On The Revelatio of St. John, 1921; solo-pjesme. — Benedic, anima mea 0 psalam). — Obradbe narodnih pjesama za orkestar, 1955. LIT.: R. Bullivant, George Frederick Linstead, MGG, VIII, 1960.
LIONCOURT, Guy de, francuski muzikolog i kompoz (Caen, 1. XII 1885 — Pariz, 24. XII 1961). Studirao u Parizu V. d'Indvja na Scholi Cantorum gdje je od 1912 inspektor nastave 1914 profesor kontrapunkta, a od 1916 glavni tajnik. Sa M de Serresom utemeljio je 1935 F.cole Cesar Franck (od 1942 direkt
DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonija za flautu i gudaĉki orke 9S5> gudaĉki kvartet, 1933; klavirske kompozicije; 21 Elevations liturg za orgulje, 1936. — Muziĉka drama Jean de la Lune, 1915—22; operna I La Belle au bois dormant, 1912. — VOKALNA. Za sole, zbor, i orkestar Mystere de VEmmanuel, 1925; Le Mystere de VAlleluia et le mystire de l'Ei 1926 i Le Navrement de Notre-Damme, 1943; više od 30 solo-pjesma. — M i druga crkvena djela. — Un Temoignage sur la musique et sur la vie au . si&cle, 1956. — Priredio i objavio treći dio djela Cours de composition mus V. d'Indyja, 1950. LIT.: F. Raugel, Guy de Lioncourt, MGG, VIII, 1960. l
LIPA, pjevaĉko društvo osnovano 1876 u Osijeku s cil da u jeku germanizacije i madţarizacije osjeĉkih Hrvata i S pjesmom odrţi budnom njihovu nacionalnu svijest i otme pritisku odnaroĊivanja. Nakon prolazne neaktivnosti L. 1 obnavlja rad kao hrvatsko pjevaĉko društvo, a 1901 osniva • štitu pjevaĉku školu, tamburaški orkestar i diletantski klub, razdoblju izmeĊu dva rata društvo organizira niz konceral kulturnih-umjetniĉkih priredaba u Osijeku i okolici, a gosi i u drugim krajevima Jugoslavije (Zagreb, Travnik, Mostar, botica, Sarajevo). Svoj puni preporod L. doţivljava nakon O boĊenja 1945, kada pomlaĊuje svoje redove, a dotadašnji rm zbor proširuje u mješoviti; u okviru društva djeluje tambur; zbor i kazališna sekcija, a povremeno takoĊer literarna i propag dna sekcija; 1961 zapoĉinje radom Narodna muziĉka škola. Prvi dirigent Lipe bio je Teodor Mahulka; 1902—40 zborov je bio Josip Kamnikar, 1940—68 zbor su vodili Krešimir ] vaĉević, Ivan Štajcer, Ivo Koblar, AnĊelko Trišler i dr., a od 1 dirigent je Davor Repar. Društvo broji preko 250 izvršuji i preko 700 podupirujućih ĉlanova. K. Kc LIPAR, Peter, kompozitor (Mengeš, 30. XII 1912—). 5 dirao na Konzervatoriju u Ljubljani. Direktor Muziĉke šl u Kranju, zborovoĊa pjevaĉkog društva Prešeren i Uĉiteljskog zb Stane Ţagar i dirigent On dinskog simfonijskog orke: ' ĉudaĉkog orkestra. Kom nirao je zborove, solo-pjesi solistiĉkoinstrumentalne, morne i orkestralne kompozi (Atematikomi Fantazija za 1 rinet i klavir; 6 skladb za viol ĉelo i klavir; Fantazija za or lje; suita za gudaĉki orkest D. Cc LIPATTI, Dinu, runu ski pijanist i kompozitor (] kurešt, 19. III 1917 — Ţen 2. XII 1950). Do 1931 stv. rao na Bukureštanskom k zervatoriju klavir (F. Music co) i kompoziciju (M. J01 usavršavao se 1934—40 u rizu kod A. D. LIPATTI Cortota, P. Duk i Nadije Boulanger. Od \\ profesor klavira na Ţenevskom konzervatoriju. Koncertirao u Fr cuskoj, Engleskoj, Nizozemskoj, Belgiji i Švicarskoj. Svojim s ski vjernim, tehniĉki besprijekornim i tonski profinjenim muzici njem svuda je doţivljavao izvanredne uspjehe, pa je već kao mla ušao u red prvih pijanista Evrope. Njegova djela odaju umjetn suptilne prirode; u njima se oĉituje i utjecaj rumunjskog folklc DJELA. ORKESTRALNA: Concerlino classique za klavir, 1935; dansuri romdnesti za klavir i orkestar; Sinfonia concertante za 2 klavira i orke: 1938; simfonijska suita Satrarii, 1933. — KOMORNA: Fantazija za klavi trio, 1936; duhaĉki kvartet; sonata i sonatina za violinu i klavir, 1936; sona za violonĉelo i klavir; koncert za klavir i orgulje, 1941. — KLAVIRSl sonatina za lijevu ruku, 1941; 3 nokturna, 1939; fantazija, 1940; suita 2 klavira, 1938; 2 rumunjska plesa za 2 klavira, 1939. — Solo-pjesme. LIT.: M. Lipatti, Hommage a Dinu Lipatti, Geneve 1942. — A. Lip. La Vie du pianiste Dinu Lipatti, ecrite par sa mere, Pariš 1954. — E. Sperar,
LIPATTI — LIPPS Dinu Lipatti, Steaua, 1957, 12. — G. Breazul, Dinu Lipatti, MGG, VIII, 1960. — D. Tdnasescu, Dinu Lipatti. Viata in imagini, Bucuresti 1962. — G. BĊrgĊuanu, Dinu Lipatti. Interpret, Muzica, 1964. — D. Tdnasescu, Dinu Lipatti, Bucuresti 1965. — A. Lipatti, Dinu Lipatti, La douleur de ma vie, Geneve 1967.
LIPlNSKI, Karol J6zef, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Radzvri, 4. XI 1790 — UrI6w kraj Lavova, 16. XII 1861). God. 1810 koncertni majstor, a 1812 dirigent opernog orkestra u Lavovu. Nakon koncertnih turneja po cijeloj Evropi, djelovao 1839—59 kao koncertni majstor kazališnog orkestra u Dresdenu. L. je bio jedan od najvećih violinista svoga vremena. Punoći njegova tona, preciznoj tehnici i izbjegavanju ispraznih efekata divili su se i R. Schumann, H. Berlioz, F. Liszt i R. Wagner. DJELA. Za violinu i orkestar: 4 koncerta, op. 14, 21, 24 i 32; 3 Rondo alla polacca, op. 7, 13 i 17; Rondo de Concert op. 18; 2 Polacche concertanti, op. 6 i 9; varijacije i fantazije na operne teme G. Rossinija, V. Bellinija, G. Meverbeera i G. Verdija. — KOMORNA: 2 trija za 2 violine i violonĉelo, op. 8 i 12; 6 Morceaux de salon sur les Soirees de Rossini za violinu i klavir. Za violinu «oio: Capricci (4 sv.), op. 3, 10, 27 i 29; Siciliana; varijacije; Piesn viieczorna; valcer (posvećen Paganiniju). — Solo-pjesme. — Zbirka obradbi narodnih pjesama Piešni polskie i ruskie ludu galicyjskiego, 1833. — Uredio i izdao kritiĉno izdanje Havdnovih kvarteta (3 sv.), 1848—52. LIT.: J. Reiss, Skrzvpce. Ich budowa, technika i literatura, Varszawa 1924. — Isti, Kar61 Lipiiiski, Wiedza i Ţycie, 1951. —J. Ekiert, Karol Lipiriski, MGG, VIII, 1960.
LIPKOVSKA, Lidija, ruska pjevaĉica, sopran (Babino, Besarabija, 6. VI 1882 — Beirut, 23. I 1955). Studij pjevanja završila na Konzervatoriju u Petrogradu (N. A. Ireckaja) i tamo 1907 na Manjinskom teatru debitirala kao Gilda (Verdi, Rigoletto). God. 1909—11 gostovala u Parizu, Milanu, New Yorku, Bostonu, Chicagu, zatim u Londonu, Beĉu, Monte Carlu i drugd'e. Od 1918 djelovala u Parizu; 1927—29 gostovala u SSSR. Jedan od njezinih posljednjih nastupa bio je 1941 u Odessi. Izvrsno školovana pjevaĉica, ostvarila niz uloga koloraturnog soprana, meĊu kojima se posebno isticala Snjeguroĉka (Rimski-Korsakov). Njezine su kreacije bile Tatjana (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin), Violetta i Gilda (Verdi, La Traviata i Rigoletto), Lakme (Delibes), Micaela (Bizet, Carmen), Rosina (Rossini, Seviljski brijaĉ), Manon (Massenet) i dr. LIPOLD, Joţef, narodni pjevaĉ i pjesnik (Mozirje, 29. III 1786 — Reĉica, 18. I 1855). Svećenik; pisao i komponirao brambovske i flosarske pjesme i napitnice. Objavljivao ih je u Drobtinicama. Izvodeći svoje pjesme s izvjeţbanim pjevaĉima pred skup^ ljenim narodom, pridonio je njihovoj popularnosti. Neke Lipoldove flosarske (splavarske) pjesme postale su narodnima. D.Co. LIPOVŠĆAK-RAJIĆ, Zlata, pjevaĉica, sopran (Karlovac, 1898 — Zagreb, 16. VII 1971). U Zagrebu pohaĊala glumaĉku školu; pjevanje uĉila kod Marije Kostrenĉić, a zatim se usavrša vala u Beĉu. Na opernoj pozornici debitirala 1924 u Zagrebu kao Olimpija (Offenbach, Hoffmannove priĉe). God. 1924—41, s kra ćim prekidima, solistica Zagrebaĉke opere. Ostvarila brojne uloge lirskog i koloraturnog karaktera. Njezine su se kreacije odlikovale profinjenom muzikalnošću i decentnom glumom. MeĊu njima su Rosina (Rossini, Seviljski brijaĉ), Violetta, Gilda i Oskar (Verdi, La Traviata, Rigoletto i Krabuljni ples), Kraljica noći (Mozart, Ĉarobna frula), Filina (Thomas, Mignori), Norina (Donizetti, Don Pasauale) i Rusalka (Dvorak). Nastupala je i kao koncertna pjevaĉica. K. Ko. LIPOVŠEK, Dušan, violinist (Ljubljana, 29. X 1945—) : Studij violine završio 1967 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. Pfeifer) i zatim se usavršavao u Njemaĉkoj. Već za vrijeme studija pokazao izraziti smisao za muziciranje u ansamblima; od 1969 koncertni je majstor opernog orkestra u Ljubljani. K. Be. LIPOVŠEK, Marijan, pijanist i kompozitor (Ljubljana, 26. I 1910 —). Klavir i kompoziciju studirao na Konzervatoriju u Ljubljani i na Majstorskoj školi Konzervatorija u Pragu (V. Kurz, J. Suk, A. Haba). Djeluje u Ljubljani kao profeso r na Ak ade miji za glasbo (1968 — 70 rektor) i 1956—65 istodobno kao direktor Slovenske filharmonije, 1951—60 glavni urednik Slovenske muziĉke revije i 1954—70 redaktor edicija Društva slovenskih skladateljev. Bavi se muziĉkom kritikom i publicistikom. Sklon ekspresionizmu, L. nastoji ostvariti ravnoteţu iz meĊu forme i sadrţaja i po.vi. LIPOVŠUK
461
dati svom izrazu što više dubine. Karakteristike njegova osobnog stila dolaze najviše do izraţaja u kantati Orglar, Drugoj suiti za gudaĉe, simfonijskoj pjesmi Domovina i u Baladi za violonĉelo i klavir. L. je izvrstan pijanist, komorni muziĉar i pratilac, a kao muziĉki pisac istiĉe se širinom horizonta. Kao pijanist i klavirski pratilac gostovao je u Njemaĉkoj, Francuskoj, Austriji, SSSR i SAD. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1949; simfonijska pjesma Domovina, 1950; koncert za trublju, 1969; 2 rapsodije za violinu i orkestar, 1955 i 1961; 3 suite za gudaĉe, 1939—55; Toccata quasi apertura, 1956; Sedam minijatura za gudaĉki orkestar, 1961; Voznica, varijacije na narodni motiv, 1963. ■— KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1932; Rondo za gudaĉki kvartet, 1933; sonata za violinu i klavir, 1944; duo za violinu i violu; Balada za violonĉelo i klavir, 1954; Tri skladbe za klarinet i klavir, 1971; suita za kontrabas i klavir, 1972. — KLAVIRSKA: sonata, 1954; Trije impromptuji, 1953; Tri miniature, 1953. — VOKALNA: kantate Orglar, 1949 i Mladinska kantata o medvedu. Zborovi: Kresnice, 1941; Ko sveti Duh po svetu gre, 1942; Starka za vasjo; Pesem; Glad; Vihar, 1952—53; Dva letska motiva, 1954; Oreh; Šimen Sirotnik; Sv. Štefan i Richepinov motiv. Solo-pjesme uz klavir: Devet samospevov, 1952; Zimska pesem, 1954; Krim o sebi, 1954; 16 samospevov, 1957; Sonĉece, sij, 14 pjesama, 1960; 7 samospevov, 1964 i Verzi, 6 pjesama, 1966. — Obradbe narodnih napjeva. D. Co.
LIPOWSKY, 1. Thaddaus Ferdinand, njemaĉki kompozitor i violinist ĉeškog podrijetla (St. Martin — Innviertel, Bavarska, 28. XII 1738 — Wiesensteig, 18. V 1767). Oko 1759 u Salzburgu uĉenik L. Mozarta (teorija i violina); 1760 završio pravo na Univerzitetu u Ingolstadtu. Od 1763 u sudskoj sluţbi u bavarskoj enklavi Wiesensteig. DJELA (sva izgubljena): simfonije; koncerti; gudaĉki kvarteti; klavirska trija; latinska komedija Musae in Parnasso Salisburgensi, 1759; mise; Requiem, 1767; litanije; 24 ofertorija.
2. Felix Joseph, kompozitor (Wiesensteig, 25. I 1764 — Miinchen, 21. III 1842). Sin Thaddausa Ferdinanda; ţivio od djetinjstva u Miinchenu; doktorirao pravo 1787. Od 1788 pro fesor na Vojnoj akademiji, a 1791—1817 diplomat i bavarski drţavni ĉinovnik. Objavio više spisa, preteţno historijskog sadrţaja. Njegov Bairisches Musiklexikon sadrţi korisne biografske podatke, osobito o muziĉarima XVIII st. DJELA: sonate za klavir, violinu i violonĉelo op. 10; sonate za klavir op. 21 i 32. — DRAMSKA. Baleti (izgubljeni): Der erste Tod, 1787; Deukalion und Pyrrha, \~]9~l; Der erzvachte Schldfer i Die Riickkehr des Jupiter in den Olymp. — SPISI: Bairisches Musiklexikon, 1811; autobiografija u djelu H. Wintera Portraite der beruhmtesten Componisten der Tonkunst. SuraĊivao u Bairisches Kunstlerlexikon, 1810; Geschichte der Jezuiten in Bayern, 1816 i dr. LIT.: A. v. Schaden, Gelehrtes Miinchen 1834 (s popisom djela), Miinchen 1834. —■ J. Gerstner, Ziige aus dem Leben des ... F. J. Lipowsky ... nach dessen ... Selbstbiographie, Oberbavrisches Archiv, Miinchen 1851. — R. Miinster, Thaddaus Ferdinand, Felix Joseph Lipowsky, MGG, VIII, 1960.
LIPPHARDT, \Valther, njemaĉki muzikolog (Wiescherhofen, Westfalija, 14. X 1906 —). Muzikologiju studirao u Heidelbergu (H. J. Moser, H. Besseler) i Freiburgu i. Br. (W. Gurlitt). Nastavnik u Wiesbadenu (1932—34), Geisenheimu (1934—37), Eschwegu (1937—40) i Frankfurtu gdje je od 1946 docent za historiju muzike i crkvenu muziku na Visokoj muziĉkoj školi. Djeluje i kao zborovoĊa. DJELA: Die altdeutschen Marienklagen (disertacija), 1932; Neue Wege zur Erforschung der linienlosen Neumen, MF, 1948; Die Weisen der lateinischen Osterspiele des 12. und 13. Jahrhunderts, 1948; Studien zur Rhytmik der Antiphonen, MF, 1950; Die Geschichte des mehrstimmigen Proprium Missae, 1950; Unbekannte Weisen zu den Carmina burana, AFMW, 1955; Ein unbekannter karolingischer Tonar, Kongresni izvještaj, Koln 1958; Das Herodes-Spiel von Le Mans, Organicae Voces, 1963. — Priredio i objavio izdanja djela L. Lechnera, K. Othmayra, H. Isacka, W. Byrda.
UPPMANN, Friedrich, njemaĉki muzikolog (Dessau, 25. VII 1932 —). Studirao u Berlinu i Kielu; doktorirao 1962. God. 1963—64 suradnik Joseph Haydn-Instituta u Kolnu; od 1964 direktor muzikološke sekcije na Njemaĉkom historijskom institutu u Rimu i urednik godišnjaka Analecta Musicologica (Koln i Graz, od 1964). DJELA. SPISI: Die Melodien Donizetlis, Analecta Musicologica, 1966; Ouellenkundliche Anmerkungen zu einigen Opern V. Bellinis, ibid., 1967; Pagine sconosciute de »/ Capuleti e i Montecchi* e »Beatrice di Tenda« di V. Bellini, Rivista Italiana di Musicologia, 1967; Giovanni Pacini: Bemerkungen zum Stil seiner Opern, Chigiana, 1967; Per un' esegesi dello stile rossiniano, Nuova Rivista Musicale Italiana, 1968; Die Sinfonien-Manuskripte der Musikbibliothek Doria-Pamphilj in Rom, Analecta Musicologica, 1968; Vincenzo Bellini und die italienische Opera Seria seiner Zeit, Analecta Musicologica, 1969. — Redigirao Harmoniemesse (u B-duru) J. Haydna, 1966.
LIPPS, Theodor, njemaĉki psiholog i estet (Wallhalben, 28. VII 1851 — Miinchen, 17. X 1914). Univerzitetski profesor u Bonnu, Breslauu i Miinchenu. Pokušao objasniti muziĉko doţivljavanje svojom Einfuhlungstheorie, smatrajući uţivljavanje u oblike osjetnih pojava pretpostavkom svakog estetskog vredno vanja.
DJELA (s podruĉja muzike): Das Wesen der musikalischen Harmonie und Disharmonie, Psychologische Studien, 1885 (II izd. 1905); Tonverviandtschaft und Tonverschmelzung, Zeitschrift fiir Psvchologie und Physiologie, 1899; Zur Theorie der Melodie, Zeitschrift fiir Psychologie, 1901; poglavlja o muzici u djelu Aesthetik, 1903. LIT.: P. Moos, Theodor Lipps als Musikasthetiker, Kongressbericht IMG, Leipzig 1907. — F. Kriiger, Die Theorie der Konsonanz, Psvchologische Studien, Leipzig 1908—09. — F. Liuzzi, Essenza dell'arte e valore estetico nel pensiero di Theodor Lipps, Bologna 1924. — R. Hasse, Theodor Lipps, MGG, VIII, 1960.
462
LIPSIUS — LIRICA
LIPSIUS, Marie (pseudonim La Mara), njemaĉka muziĉka spisateljica (Leipzig, 30. XII 1837 — Schmolen kod Wiirzena u Saskoj, 2. III 1927). Kao ĉlan Lisztova vveimarskog kruga i prijateljica Wagnerove obitelji upoznala mnoge istaknute kompozitore i reproduktivne umjetnike svoga vremena. Njena djela sadrţe niz dragocjenih podataka, premda je gdjekad pristrana u prosuĊivanju znaĉenja pojedinih liĉnosti. Za historiju muzike vaţna su njena izdanja pisama F. Liszta, H. Berlioza i dr. DJELA. SPISI: Musikalische Studienkopfe, 1868 (novo izd. u 5 sv. 1875— 82); Beethoven, 1870; Musikalische Gedanken-Polyphonie (zbirka izreka ĉuvenih muziĉara o muzici), 1873; Das Buhnenf estspiel in Bayreuth, 1877; Pauline Viardot-Garcta, 1882; Klassisches und Romantisches aus der Tonzueh, 1892; Das Geheimnis der Grdfin Brunszvik und ihre Memoiren, 1909; Liszt und die Frauen, 1911; autobiografija Durch Aiusik und Leben im Dienste des Ideals (2 sv.), 1917 (II izd. 1925); Beethoven und die Brunsviks, 1920; An der Schwelle des Jenseits. Letzte Erinnerungen an Karolyna Sayn-Wittgenstein, 1925. — IZDANJA: Musikerbriefe aus fiinf Jahrhunderten (2 sv.), 1886; Franz Liszt, Briefe (7 sv.), 1893—1902; Briefe hervorragender Zeitgenossen an Franz Liszt (3 sv.), 1895; Briefe an August Roeckel von Richard Wagner, 1895; Franzt et Hans v. Biiloia: Correspondence, 1899; Franz Liszt: Lettres, 1900; Briefe von H. Berlioz andie Furstin K. v. Sayn-Wittgenstein, 1903: Aus der Glanzzeit der Weimarer Altenburg, Bilder und Briefe aus dem Leben der Furstin K. Sayn-Wittgenstein, 1906; Briefioechsel zicischen Fr. Liszt und Grossherzog Karl Alexander von Sachsen, 1909; Gesatnmelte Schriften von Franz Liszt t'4 sv.), 1910; Briefe F. Liszts an seine Nlutter, 1918. LIT.: Ch. Engelbrecht, Marie Lipsius, MGG, VIII, 1960.
LIPŠA, Stanko, pevaĉ, bariton (Bakar, 1912—). Solo-pevanje uĉio kod M. Rukavine i na zagrebaĉkoj Muziĉkoj akademiji (N. Eder-Bertić, M. Reizer). God. 1933—52 ĉlan opernog hora i epizodist Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, od 1952 so lista Skopske opere. Medu njegovim ostvarenjima naroĉito se istiĉu uloge Rigoletto (Verdi), Zrinjski (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski) i Geronimo (Cimarosa, Tajni brak). Bavi se i pedagoškim radom. r. si. LIPŠA-TOFOVIĆ, Ana, pevaĉica, mezzosopran (Sisak, 23. VIII 1926 —). Sestra Stanka Lipše. Solo-pevanje uĉila na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (M. Reizer); debitirala 1947 na Radio-Zagrebu u ulozi Olge (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin). Od 1948 stalni je ĉlan opere Makedonskog narodnog teatra u Skopju, gde je nosilac prvih mezzosopranskih i altovskih partija. Svojim kultiviranim glasom širokog raspona i ujednaĉene boje ostvarila je niz zapaţenih kreacija, meĊu kojima su: Orfej (Gluck), Amneris, Azucena, Ulrika i Eboli (Verdi, Aida, Trubadur, Bal pod maskama i Don Carlos), Carmen (Bizet), Charlotte (Massenet, Werther), Dalila (Saint-Saens, Samson i Dalila), Adalgisa (Bellini, Norma), Madame Flora (Menotti, Medium) i dr. Sa uspehom A. LIPŠA-TOFOVIĆ gostovala na svim jugoslovenskim scenama, kao i u Španiji, Francuskoj, Nemaĉkoj, Ĉehoslovaĉkoj, Rumuniji, Bugarskoj, SSSR, Grĉkoj i Kini. Priredila više recitala, posvećenih savremenijim evropskim i jugo slovenskim autorima, naroĉito makedonskim; ĉesto nastupa i u oratorijumskim delima. D. Ov. LIPUŠĈEK, Janez, pjevaĉ, lirski tenor (Ljubljana, 31. XII 1914 — 5. XII 1965). Studirao na Akademiji za glasbo u Ljub ljani. Djelovao kao solist Ljubljanske opere i ĉlan Slovenskog vokalnog okteta. Od njegovih opernih kreacija posebno su se is ticale Princ (Prokofjev, Zaljubljen u tri naranĉe), Grof Almaviva (Rossini, Seviljski brijaĉ) i Nemorino (Donizetti, Ljubavni na pitak). Nastupao je i kao koncertni pjevaĉ. D. CO. LIQUESCENTIA (lat. pretapanje), u gregorijanskom pjevanju one neume (npr. epiphonus, cephalicus, ancus i dr.) koje svojim oblikom upozoravaju da u izvedbi, pri spajanju dvaju suglasnika
ili na diftongu, treba primijeniti razgovijetno »pretapanje« umetanjem poluvokala e. Npr. rijeĉ inferni (Introit: Circumdederunt me) izvodi se kao in (e) fer (e) ni (-v Neumatska notacija.) LIT.: H. Freisted, Die Liqueszierenden Noten des Gregorianischen Choials 1928. A. Vi.
LIRA (grĉ. X'ipa), 1. Starogrĉki instrument sa ţicama, po obliku i naĉinu sviranja vrlo srodan kitari s kojom se uporedo raz-
vijao. Bio je manji kitare, a za rezoni mu je obiĉno slu kornjaĉina kora Kitara). 2. Gudaĉki i trument koji je u t XVI st. dosegao d svoga punog razvi Imao je više ţica kojih su neke sta izvan hvataljke i šile funkciju bordi Smatra se preteĉ violine na koju vanjskom izgledu sta naliĉi. Gradić u raznim veliĉinai a) lira da braccic 5 ţica na hvatalj 2 bordunske, kojt drţala pri svira kao violina prisloi na 480 o rame, teme LIRA. Elrušĉanska zidna slika, je tip instrumenta; b) lira da gamba (nazivana i Urone perft arciviola da lira, aceordo) sa 9—16 ţica, koja se drţala pri; njena o koljeno ili na zemlju, basovski je instrument te famil upotrebljavala se u Italiji do sredine XVII st. < 3. Lira organizzata (franc. vielle organisee), vrsta organistruma sa melodijskim i bordunskim ţicama i nekoliko orgulj svirala. Za taj instrument, XVIII st., komponi Haydn, V. Jirovec, I. drugi. Si 4.Lyra, u njemaĉkim vojniĉkim duhaĉkim sastavima vrsta udaraljke katkada nazivana Glo-ckenspiel. Ima oblik lire (otuda mu i ime) na kojoj su labavo priĉvršćeni ĉeliĉni štapovi po kojima se udara ĉekićem. Svaki štap daje drugi ton.
'
--''**' skih raširen u rali su J. Plevel i ^ >,
LIT.: A. Hajdecki, Die italieni-sehe Lira da braecio, Mostar 1892. — G. Kinsky, Katalog des Musikhistorischen Museum von Wilhelm Heyer in Koln, 1912. — G. R. Hayes, Musical Instruments and Their Music 1500—1750 (2 sv.), London 1928—30. — B. Disertori, L' Arciviolata lira in un quadro del Secento, RMI, 1940. LIRA DA BRACCIO — Isti, Pratica e tecnica della lira da braecio, ibid., 1941. — E. Wintermitz, Rad J. Andreae, 1511 Lira da braecio, MGG, VIII, 1960.
LIRA, najstarije slovensko pjevaĉko društvo, osnovane Kamniku 4. XI 1882 kao protivuteţa tamošnjim njemaĉkim c štvima. Utemeljitelji su bili A. Vremšak, prvi društveni preds; nik, K. Vršec i J. Polec. Lira je prireĊivala koncerte gotovo svima slovenskim krajevima. Prvi je dirigent bio F. Stele. Oi — uz male prekide — vodio pjevaĉki zbor od osnutka do 19 od 1920 do 1960 dirigent je bio Ciril Vremšak, kojega je na 1 poloţaju naslijedio sin Samo Vremšak. D. O LIRA SIONSKA, slovenska muziĉka revija, mjeseĉnik crkvenu muziku koji je 1866 ureĊivao i izdavao u Pragu kom zitor Fran Gerbiĉ. U njoj je Gerbiĉ objavio 71 vlastitu crkv kompoziciju. Ţelja mu je bila da unaprijedi razvoj crkvene slov ske muzike, jer je u njoj u to vrijeme došlo do zastoja, D. CI LIRICA (lira, lijerica, vijalo), kordofoni instrument j Ċen od jednoga komada drveta. Trupina mu je izdubljen; javorovini (gdjekad i orahovini) u obliku ţlice duge oko 50 široke 15—20 cm, a kratak vrat se širi u zaobljenu ukrašenu gli Šupljinu trupine pokriva tanka elastiĉna jelova ili »šmriki daska sa dvjema izrezanim, polukruţnim, rjeĊe svinutim, rupi glasnjaĉama. Povrh glasnjaĉa namještena je drvena ili koš! kobilica (škamlić) pod koju je — u šupljinu trupine — podmet konj, drven štapić koji daje otpor najsitnije i najjaĉe napete i U glavu su okomito utaknuta tri kljuĉa koji stoje povisoko vratom i napinju tri ţice (akorde) naĉinjene od zavijena criji Ţice su — brojeći liriĉaru slijeva — ove: kantin, prva ţica na k se prebire; sekondo, druga ţica najdubljega tona i baš, treća ţ ugoĊena za cijeli ton dublje od kantina. L. je redovito ugode
URICA — LISINSKI c*—f1—b1. Jednostavno gudalo — arket — naĉinjeno je od ĉvrsta štapa s izdankom; struna (strunja) je uza sam drţak omotana tkaninom preko koje ruka zahvaća arket; tako se udešava napetost struna. L. je praoblik moderne violine, od roda instrumenata koji su Nijemci nazivali Leier, Romani vielle. Postaje općim kulturnim dobrom Mediterana, a Hrvati je prihvaćaju u novoj postojbini. Nekad se vjerojatno upotrebljavala duţ cijeloga Jadrana. Liriĉar, sviraĉ na lirici, »voni« sjedeći, stavivši instrument donjim krajem — upravo zapinjaĉem — okomito na lijevo koljeno. Dok povlaĉi gudalo preko ţica, on udara desnom nogom takt svoje svirke. Samo braĉki i hvarski liriĉari pritiskivali su ţicu kantin (na kojoj su izvodili melodiju) o vrat lirici, i to uvijek u istoj, prvoj poloţini, jer se već zbog vrlo kratkoga vrata lirice lijeva ruka kod prebiranja ne moţe pomicati u više poloţine. Istraţujući svirku liriĉara, već je F. Kuhaĉ opazio da drugi liriĉari samo dodiruju ţicu prstima lijeve ruke odozdo i da prema tome dobivaju flageoletne tonove. Ipak im je svirka zvonka i dosta puna. L. Kuba je tvrdio da je ta svirka puna poput svirke na gajdama ili mješnici. B. Ša. LIRODIJA, solo-pjevanje uz pratnju lire u staroj Grĉkoj. Za razliku od kitarodije, ova je vrsta po karakteru vezana uz amatersko muziciranje, a ukljuĉuje napitnice, ljubavne pjesme i drugo. Glavni predstavnici lirodije bili su Alkej, Anakreont, Pindar, pjesnikinje Safo, Mirtis, Korina i dr. (-> Kitarodija) LISENKO, Mikola Vitalijoviĉ, ukrajinski kompozitor (Grinjka kod Kremenĉuga, 22. III 1842 — Kijev, 6. XI 1912). Na Univerzitetu u Kijevu završio 1864 studij fizike; muziku uĉio na Konzervatoriju u Leipzigu (C. Reinecke, E. F. Richter). Od 1868 uĉitelj pjevanja u Kijevu, 1874—76 studirao instrumentaciju na Petrogradskom konzervatoriju kod N. Rimskog Korsakova. Od 1876 osnovao u Kijevu zbor s kojim je koncertirao po cijeloj Ukrajini. Sabirao i prouĉavao ukrajinski muziĉki folklor ĉija obiljeţja nose i njegova djela. Progonjen zbog protesta protiv ugnjetavanja Ukrajine, njezina jezika, knjiţevnosti i umjetnosti. Stekao veliku popularnost, osobito vokalnim djelima, ĉesto usko povezanima uz knjiţevne radove klasika ukrajinske knjiţevnosti Tarasa Ševĉenka. Svojim operama poloţio temelje ukrajinskoj nacionalnoj operi. DJELA: 3 rapsodije za violinu i klavir; fantazija za flautu i klavir. — Oko 40 klavirskih kompozicija (većinom na ukrajinske narodne napjeve). — DRAA1SKA. Opere: WopHOMOptfi; Pi3Ć6HHa Hir; YmonAeHa, 1884; Tapac Ey.jb6a, 1890 (najuspjelija Lisenkova opera); Hama.iKa FIonmadKa, 1889; Sneida. Djeĉje opere: Koia-depeia, Flau KoifbKUU i 3uMa u aecna. — VOKALNA: My3uKa do Ko63apn T. F. IlIeeueHKa (83 kompozicije); zborovi; solo-pjesme. — Izdao 240 ukrajinskih narodnih napjeva. — SPISI: XapaxmepucmuKa My3biKajibHbix
ocoĉeHHOCtneu MajiopyccHux dyM u uecen, ucnOAHHeMt>ix KoĈ3apeM EepecaeM, 1877; Hapodtti My3UHHi iHcmpyMeHmi na YKpaXHi, 1894; autobiografija, PvccKan
.\1y3biKaJibHafl ra3eTa, 1912. LIT.: JI. ApxiMoeuH i M. Fopdiu^K, M. B. JI HCCHKO , K H I B 1952. — A. Fo3€Hnyd, H. B. JlbiceHKo H pvccnaH MvstfKaJibHaH KynhTypa, MocKBa i JleHHHrpa/i 1954. — O. JIuceHKo, FIpo MHKOJIV JInceHKa, KHIB 1957. — Af. Antonoivytsch, Mvkola Witaliewytsch Lvssenko, MGG, VIII, 1960.
LISICIJAN, Pavel Gerasimoviĉ, sovjetski pjevaĉ, bariton (Vladikavkaz, 6. XI 1911—). Studij pjevanja završio na Konzervatoriju u Lenjingradu, gdje je debitirao 1935 u Malom opernom teatru. Od 1937 ĉlan kazališta Spendiarov u Lenjingradu, od 1940 Velikog kazališta u Moskvi. Nakon Drugoga svjetskog rata gostovao u Pragu i Budimpešti, zatim u Zapadnoj Evropi i od 1960 u SAD, gdje se osobito proslavio u San Franciscu i na Metropolitanu u New Yorku. U njegove najveće kreacije idu uloge: Onjegin (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin), Jelecki (Ĉajkovski Pikova dama), Silvio (Leoncavallo, Pagliacci), Valentin (Gounod, Faust), Germont i Amonasro (Verdi, La Traviata i Aida), Ford (Verdi, Falstaff), Escamillo (Bizet, Carmen), Napoleon (Prokofjev, Rat i mir) i dr. Snimio više gramofonskih ploĉa. LISINSKI, hrvatsko pjevaĉko društvo, osnovano 16. VII 1910 u Zagrebu na poticaj nekolicine ĉlanova Hrvatskoga pjevaĉkog društva Kolo. Osnivaĉi udruţenja V. Novak, L. Pole, operni pjevaĉ E. Cammarota, nezadovoljni programom i umjetniĉkom razinom Kola, postavili su kao osnovni cilj novoga društva postizanje što višeg zborsko-pjevaĉkog artizma. Do 1919 udruţenje je djelovalo pod nazivom Hrvatski glazbeni klub Lisinski. Prve dvije godine klub je imao samo muški zbor, a od 1912 mješoviti. Ubrzo nakon osnivanja L. se razvio u najbolji pjevaĉki zbor u Hrvatskoj. U repertoarnom pogledu društvo u poĉetku ne donosi novosti sve do kraja 1913, no zatim dolazi sve više do izraţaja nastojanje da se u koncertne programe uvrste istaknuta djela zborske literature. Da bi zbor mogao udovoljiti tehniĉkim i interpretativnim zahtjevima takvih kompozicija, osniva se zborska škola. L. je tako u nizu godina ostvarivao vrijedne i zanimljive programe (a cappella i uz instrumentalnu pratnju) s djelima klasika zborske muzike, predstavnika romantizma i nacionalnih škola, impresionizma i drugih muziĉkih pravaca, a osobitu je paţnju poklanjao
463
suvremenom stvaralaštvu, posebno jugoslavenskih kompozitora. Cijelo vrijeme svojega postojanja L. je bio veoma aktivan, ĉak i za vrijeme obaju ratova. Medu brojnim nastupima zbora posebno su bili zapaţeni koncerti sa stilskim programima i s djelima oratorijskoga karaktera. U najviša dostignuća ide ciklus posvećen talijanskim majstorima XVI st., posebno Palestrini (Improperia, Missa Papae Marcelli), O. di Lassu (De profundis) i O. Vecchiju (Amfiparnasso). Osim toga društvo se istaklo izvedbama zborskih kompozicija ruskih, francuskih i suvremenih ĉeških autora, pa djela P. Hindemitha, E. Kfeneka, Z. Kodalva, B. Bartoka, A. N. Ĉerepnjina i dr. L. je prvi u Jugoslaviji izveo Missu solemnis (1924) L. v. Beethovena, pa Missu solemnis I. Zaica, rekvijeme G. Verdija, A. Dvofaka i H. Berlioza, Svadbu I. Stravinskog, a sudjelovao je i u izvedbama IX simfonije L. v. Beethovena i u nekoliko mahova pojaĉao operni zbor Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Uz to je nastupao na radiju, snimao gramofonske ploĉe i pjevao za film. Osim brojnih koncerata u Zagrebu i u drugim gradovima Hrvatske L. je odrţao niz priredaba u zemlji (Beograd, Ljubljana, Novi Sad, Skoplje, Zemun) i inozemstvu (Beĉ, Prag, Plzeri, Brno, Krakov, Budimpešta i dr.). Pod vodstvom dirigenata Viktora Benkovića, Frana Lhotke, Oskara Smodeka, Milana Sachsa, Krešimira Baranovića, Mladena Pozajića, Slavka Zlatica, Ive Lhotke-Kalinskog i Milana Horvata L. je dostigao najvišu umjetniĉku razinu te je — osobito u razdoblju izmeĊu dvaju ratova — mnogo pridonio razvoju jugoslavenske zborske muzike. L. je bio i jedan od utemeljitelja Jugoslovenskog pjevaĉkog saveza (1923). Kao samostalno pjevaĉko društvo L. je djelovao do 1949, kada se sa zborom srpskoga pjevaĉkog društva Obilić fuzionirao u pjevaĉko društvo Bratstvo-Jedinstvo. Kad je rad u novom društvu zamro, preostali su ĉlanovi Lisinskog pristupili zboru KUD Joţa Vlahović. Poĉevši od zajedniĉke skupštine 15. II 1959 oni nastavljaju — pod imenom KUD Joţa Vlahović — pjevaĉki zbor Lisinski — tradicije Lisinskog. A. To. LISINSKI, Vatroslav, kompozitor (Zagreb, 8. VII 1819 — 31. V 1854). Otac mu je bio Slovenac, imenom Andrija Fuchs, a majka Hrvatica iz Zagreba. U djetinjstvu je ozlijedio nogu te je kroz ĉitav ţivot ostao hrom. Taj je tjelesni nedostatak utjecao na formiranje njegova karaktera i naravi, u kojoj su skromnost i povuĉenost bitne crte. Nakon srednjoškolskih nauka završio je L. u Zagrebu 1840 dvogodišnji filozofski studij, a 1842 i dvogodišnju pravniĉku akademiju. Muziku je uĉio kao gimnazijalac kod M. Sojke, uĉitelja preparandije, a kasnije kod J. K. Wisnera-Morgensterna, koralista stolne crkve. Daljni muziĉki rad Lisinskog usko je povezan s liĉnošću njegova druga Alberta Štrige, mladog studenta prava i amatera-pjevaĉa, zanesena rodoljuba i pristaše ilirskih ideja. RoĊeni agitator i organizator, Štriga je oko Lisinskog okupio veći broj mladih ljudi i 1840 utemeljio Prvo ilirsko glazbeno društvo. U to vrijeme promijenio je L. svoje ime Ignac Fuchs u Vatroslav Lisinski. Na nagovor Štrige, koji će mu i kasnije davati pobude za stvaranje, L. je 1841 napisao svoju prvu samostalnu kompoziciju, solb-pjesmu (preraĊenu i za zbor) Iz Zagorja od prastara, kasnije poznatu pod naslovom Prosto zrakom ptica leti. Nju su omladinci pjevali pri doĉeku Lj. Gaja, kad se ovaj te godine vratio s propagandnog putovanja po Dalmaciji. God. 1842— 47 vršio je L. duţnost biljeţnika banskogstola. U meĊuvremenu je na pobudu Štrige, koji mu je pribavio libreto, napisao prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Još u toku rada uvidio je L. velike nedostatke libreta što ga je sastavio J. Car, pa se Štriga obratio knjiţevniku Dimitriji Demeteru, koji je cijeli libreto znatno preradio i dotjerao. Kod instrumentiranja Lisinskom je pomagao Wisner-Morgenstern. Nakon povremenih izvedaba pojedinih odlomaka, doţivjela je Ljubav i zloba 1846 svoju vrlo uspjelu praizvedbu, izazivajući oduševljenje Iliraca i rodoljuba, ali i neprikrivenu zavist v. LISINSKI madţarona i germanofila. Ljeti 1847, priredio je Štriga s Lisinskim, Livadićem i još dvojicom pjevaĉa koncertnu turneju po srpskim krajevima. Nastupili su u Beogradu, Panĉevu, Novom Sadu i Sremskoj Mitroviei, izvodeći ilirske i srpske kompozicije, posvuda toplo doĉekani i primljeni.
LISINSKI
464
L. je osjećao nedostatke svoje struĉne muziĉke izobrazbe. 2». I Mili Zalaganjem Štrigi-nim, koji mu je I.IMIJI ti. gradskom fc»naIiStu osigurao skromnu, ali višegodišnju pmiHjaJi i printdljK-sii mtH pripomoć prilozima imućnijih zagrebaĉkih sugraĊana, otišao je u jesen 1847 u Prag, da svoje znanje proširi i usavrši. Sa sobom je nosio libreto opere Porin, što mu ga je, na nagovor Štri-ge, napisao D. De-meter. U Pragu nije mogao postati redovitim uĉenikom KonOrf^fe jf *»*(■*)» nr« »i(« ututJco IM . zervatorija, jer je već bio »aro, 9. £ m tfpHttJttit kfttfaf Hilotrru'H *« mt< u <>~' prekoraĉio propisanu dob. nošnje Upisao se stoga u 10 iit. Orguljašku školu, da kod m njezina direktora K. F. Pitn ta scha uĉi kontrapunkt, dok \r ga je direktor Konzervatorija J. B. Kittl ^.■^rr.privatno pouĉavao iz "•■*■■■*■I'.K rlnt u 7 Mtih na v«pr. Kasa će «e on tsi
Ljubav i zloba ha i 1
lll-lin itwjlsi><
-■i. 1-«(1*1*
vezi s tom posljednjom molbom, što ju je L. uputio vlastima, dokraja osvjetljuje tragediju Lisinskog i kao ĉovjeka i kao umjetnika; tek u proljeće 1855 upućeno je već davno mrtvom Lisinskom negativno rješenje. A budući da se akt nije mogao uruĉiti naslovniku, vraćen jeuuredski arhiv s napomenom »Nepoznat«. L. je bio svakako ţrtva teških politiĉkih prilika, tuĊe zlobe, sebiĉnosti i zavisti, ali i nemoći graĊanskog staleţa u Hrvatskoj, nezrelog i neizgraĊenog. On je podigao Lisinskog, ali mu je uskratio podršku onda, kad mu je bila najpotrebnija. Bez sumnje naj- V. LISINSKI, Mazur za klavir, naslovna s darovitiji od svih ilirskih 1851 kompozitora, L. je zapoĉeo stvarai vrijeme, kad je meĊu Ilircima sazrijevala dalekoseţna ide potrebi da se hrvatska umjetniĉka muzika izgradi na ob: jima narodne. Samo što u to vrijeme još nitko u Hrvatsko je temeljito poznavao narodnu muziku, niti je kušao da joj lizira strukturu i utvrdi zakonitosti njena nastajanja. Tor zadatku tek u drugoj polovini stoljeća pristupiti F. Kuhaĉ, ci su se svojim ciljevima pokušali pribliţiti više po liniji zai nagona, kao i pod utjecajem preteţno varoške pjesme. I u t je L. pred svima ostalima. On je imao mnogo smisla ne sam asimiliranje pojava iz hrvatskoga muziĉkog folklora, nego ĉeškog i njemaĉkog. Ali ni L. nije u svom nastojanju oko i; Ċivanja hrvatskoga nacionalnog muziĉkog smjera uzmogao jako daleko. Na visini zadatka pokazuju ga odlomci iz njeg opera, pojedine zborne kor zicije i solo-pjesme. U okviru nacionalnog ziĉkog pravca L. je u Hrva utemeljio operu, solo-pje: zbornu i orkestralnu mu: Operama Lisinskog pri vidljivo mjesto u razvitku c ne umjetnosti slavenskih nai Ljubav i zloba pojavila se 1 godina poslije Glinkina >I Susanjina«, ali dvadeset dina prije Smetanine »Pro> nevjeste«. Porin je sva umjetniĉki znatno vrednij: Ljubavi i zlobe, iako je u sv dijelovima neujednaĉen. Sn za karakterizaciju i meloc invencija Lisinskog oĉitova se u ovoj operi u mnogo \ mjeri, pa se sa sigurnošću r ustvrditi da u Porinu ima nica, koje nadilaze prc evropskog opernog stvaran prvoj polovini prošloga stol Ali i jedna i druga opera L skog trpi od nedostatak libretu, koji je kod oba < doţivio više preradbi. Ror tiĉka naivnost, psihološka ; vjerljivost situacija, neiz denost karaktera i sukoba, su to zapreke punom usp; ovih prvih opera u Hrvat! Više nego u operama, p: znaĉenje Lisinskog kao kon zitora leţi u njegovim s pjesmama i zbornim kon zicijama. Njegov se veliki ti
V. LISINSKI, Porin, stranica partiture, autograf
LISINSKI — LISSA u tim djelima potpuno oĉitovao, bez obzira da li im je tekst hrvatski, ĉeški ili njemaĉki (na njemaĉkom jeziku L. je pone kad komponirao i vlastite stihove). Intimni okvir solo-pjesme ispunio je L. neposrednošću i toplinom osjećaja, koji obuhvaćaju bogatu ljestvicu emocija, preteţno njeţnih, lirskih, elegiĉnih raspoloţenja. U zbornim djelima, koja odaju gotovo sve mogućnosti oblikovanja — ima ih a cappella, uz klavir, kao i s više ili manje razraĊenim solistiĉkim ulogama — L. je rješavao zadatke koji zbornu muziku oĉekuju u doba osvješćivanja graĊanskog staleţa, pri svladavanju nacionalnih, politiĉkih, socijalnih problema. Sadrţaj vokalnih kompozicija Lisinskog bogat je i raznovrstan te ide od snaţnih rodoljubnih akcenata do sjetne ljubavne lirike, od meditacija o prolaznosti, smrti i socijalnoj nepravdi do religioznih osjećaja, od idiliĉnih raspoloţenja do osvrta na politiĉke aktualnosti. Medu najuspjelije solo-pjesme Lisinskoga ubrajaju se: Vltava; Ţivot; Tuga djevojke; Dvije ptice; Na vjetar; Osamljen; Tuga; Udaljenoj; Miruj, miruj, srce moje; Prosjak; Ribar; Vystehovanec; Der Zufluchtsort. Od zbornih radova najpoznatiji su: Moja laĊa; Tam gdje stoji; Oj talasi; Prelja; Putnik; Laku noć; Jutro; Pogrebnica; Oĉe naš; Offertorium (Cum invocarem) i dr. Instrumentalni radovi Lisinskog obuhvaćaju niz klavirskih plesnih kompozicija (meĊu njima prve klavirske obradbe kola) te orkestralna djela: 7 uvertira, od kojih je najuspjelija Bellona, i idilu Veĉer, koja je svoju uspješnu praizvedbu doţivjela još u Pragu, za vrijeme umjetnikova studija. No najbogatiji dio baštine ovoga najznaĉajnijeg meĊu ilirskim kompozitorima nisu njegove
V. LISINSKI. Fiagment izvještaja za skupštinu HGZ, autograf
instrumentalne kompozicije, već vokalni radovi. O tome svjedoĉi i njihovo povremeno, opetovano objavljivanje, koje se i danas nastavlja. DJELA. O RK ESTRALN A. Seda m uv ertira : I, u B -d uru, 1 848; II, u Fduru, 1848, III, u E-duru, 1848; IV, Jugoslavenka, u g-molu, 1848; V, Bellona, u D-duru, 1849; VI, u D-duru, 1851 i VII, u D-duru, 1852. Idila Veĉer (Der Abend), 1850; Slavonsko kolo, 1850; Grande Polonaise u C-duru, 1848.— Uvertira u Es-duru za violinu i klavir, 1847 (takoĊer za klavir 2-r. i 4-r.). —• KLAVIRSKA: Slavonsko kolo, 1841; Hrvatsko kolo, 1841; Slavensko kolo, 1843; Hrvatsko kolo, 1843; Hrvatsko kolo, 1847. Valceri: Valceri za narodnu veĉernu zabavu op. 3, 1842; Annenfest-Tanze op. 4, 1842; Samo napred op. 5, 1842; Uspomena na Karlovac op. 6, 1842; TuĊinci op. 7, 1842; Štajerski valceri, 1846; Marien-Walzer, 1848; Tuzi-leţi-tazi Polka op. 14, 1843; Julien-Polka, 1846 i polka Vlastimila, 1849. 3 Mazura, 1849, 1849 i 1851; Šest mazura, 1849; ĉetvorka Ljubice, 1851; Jeka ilirskih napevah, 1848 (takoĊer orkestrirano); Fantazija vrhu slavjanskih napĉvah, 1851; Tri narodna marša, 1847; koraĉnica Ĉesky konstituĉni pochod, 1848; Der Veteran, Triumph-Marsch, 1852; Marsch, 1852; Strieljaĉka poputnica za 4 klavira, svaki 4-r., 1845. — DRAMSKA. Opere: Ljubav i zloba, 1843—45 (Zagreb, 28. III 1846) i Porin, 1848—51 (Zagreb, 2. X 1897). — VOKALNA: Veselje mladosti za 2 soprana i alt (zbor) uz mali orkestar, 1852; Piesan potlam nauke za 2 soprana i mali orkestar, 1852; Veĉernja pjesma za mladeţ za djeĉji zbor uz mali orkestar, i85"». Za zbor i klavir: Pušku na klin, 1848; Na Krkonošich, 1849; Lahku noć, 1850; Moja laĊa (za tenor, zbor i klavir), 1850; Jutro (za sopran, zbor i klavir), 1852; Offertorium (Cum invocarem) za sopran, zbor i klavir (takoĊer uz mali orkestar), 1852. Zborovi a cappella: Ilirom, 1842; Putnik, 1844; Slatko snij, 1844; Tam gdje stoji, 1844; Prelja, 1844; Die Nacht, 1848; Jelaĉić Ban, 1848; Dobrou nocl, 1849; Otĉe naš, 1851 (obr. i za glas i orgulje); Proljetna pjesma, 1851; Uoĉi Blagdana, 1852; Nadgrobnica, 1852; Pogrebnica, 1852; Opijelo, 1854 (izgubljeno); Segen-Lied za djeĉaĉki 3-gl. zbor, 1852; Oproštaj za sopran i tenor uz klavir, 1846; Mati i sin za sopran i tenor uz klavir, 1851. Solo -pjes me: a) na hrvatski tekst: Iz Zagorja od prastara, 1841 (1847 obraĊeno za zbor i klavir); Oj, talasi mili, ajte, 1841; Kratka sreća, 1841; Ne dajmo se, ne bojmo se, 1842; Rijeĉ domorodca, 1842; Ona i moja unutarnjost, 1842 (takoĊer orkestrirano); Pobuda, 1843; Pjesma domoroĊna, 1843; Bjelana, 1845; Momak od oka, 1845; Molba, 1845; Prosjak, 1846; Sonet, 1846; Tamburaška, 1846; Opet nešto Njoj, 1846; Miruj, miruj, srce moje, 1846; Na vjetar, 1847; Ribar, 1848; Osamljen, 1850; Tuga djevojke, 1850; Udaljenoj, 1850; Pet Ĉaša, 1851; Djevojkina proljeća, 1851; Car Dušan, 1851; Tuga, 1851; Dvije ptice, 1852 i Pjesma za nevinu mladeţ, 1851; b) na ĉeški tekst: Nad Berounkom pod Tetinem, 1848; Maj, 1849; Ma vlast, 1849; Otĉina, 1849; Na lunu, 1849; Poustevnik, 1849; Vojenska pisen, 1849 (takoĊer i za jednoglasni zbor i orkestar); Co blaho me?, 1849; VysUhovanec, 1849; Jinochovo pfdni, 1849; BuĊauci luţko, 1849; Po boji, 1849; Neduvira, MUZ. E., II, 30
465
Kuća u kojoj je umro V. Lisinski, danas Jurjevska ul. 30 1849; Vltava, 1849; Slaviĉek a starost, 1849; Matce, 1849; Zavist, 1849; Pesan slovaĉka (slovaĉki tekst), 1851; Ţivot, 1852; Ruţe, 1852 i Pohfeb skfivdnka, 1852; c) na njemaĉki tekst: Einsame Thrdne, 1846; Abschieds-Lied, 1846; Ihr Ldcheln, 1846; Liebe und Ferne, 1846; An ein Mddchen, 1846; In's zvdrmere Land, 1846; Die Heimath, 1846; Der blinde Fischer, 1846; Die Botschaftt 1846; Vergessen, 1846; An die Friihlingswinde, 1846; Das herbste Wort, 1846; Der Zufluchtsort, 1846; Das Paradies, 1846; Lebe zvohl, 1849; An die Tanne, 1849; Abreise, 1849; An Marien, 1851; An mein Herz, 1851; Das Heimathland, 1851; Der liebe Stern, 1851; Hoffnung (za g»as, klavir i violinu), 1851. — L. je obraĊivao i vokalna djela drugih ilirskih kompozitora. Harmonizirao je i zapisivao i narodne napjeve. — Za ţivota Lisinskog vrlo je malo niegovih kompozicija bilo štampano. Vjerojatno 1850 objavio je sam L. u Pragu 6 solo-pjesama pod naslovom Šestero ĉeskyh pisni... God. 1855 izdan je u Pragu album Perly Ĉeške, u kojemu se nalaze dvije pjesme Lisinskog. Sedam pjesama uvršteno je u Sbirku razliĉitih hrvatskih napjevah, koju je 1862 objavio Glazbeni zavod u Zagrebu. Nekoliko zborova i pjesama Lisinskog sadrţavaju Sbirka razliĉitih ĉetveropjevah muškoga zbora (izdao Glazbeni zavod, 1862), zbirka Milovan (izdalo pjevaĉko društvo »Kolo«, 1863) i zbirka Bisernica (izdalo pjevaĉko društvo »Vienac«, 1874; sadrţava 7 zborova Lisinskog). God. 1889 objavio je F. Kuhaĉ izbor iz solo -pjesama pod naslovom Neuvelo cvijeće (12 pjesama, u kasnijem izdanju 14)- Pet zborova sadrţava zbirka Kolo, što ju je pjevaĉko društvo »Kolo« izdalo 1894. NOVA IZD.: pjevaĉko društvo »Lisinski« obj. je 1944 zborove i solo -pjesme Lisinskog u redakciji S. Zlatica, pod naslovom Izabrane vokalne skladbe; zborne kompozicije, takoĊer u redakciji S. Zlatica, obj. je 1957 Hrvatski glazbeni zavod. God. 1944 obj. je Matica Hrvatska izbor iz solo -pjesama u redakciji I. Lhotke Kalinskog. God. 1954, o stotoj godišnjici smrti, izdao je L. Ţupanović u vlastitoj nakladi 10 solo-pjesama. Opera Ljubav i zloba obj. je u klavirskom izvatku dva puta: 1891 i 1948 (Hrvatski glazbeni zavod, preradba F. Lhotke); dva puta je obj. i klavirski izvadak Porina: 1901 (S. Albini za klavir-sola) i 1919 u povodu stogodišnjice urrjetnikova roĊenja (potpun izvadak F. Lhotke). Po vodom 150. obljetnice umjetnikova roĊenja (1969) obj. L. Ţuparović u izd. Udruţenja kompozitora Hrvatske izabrana djela V. Lisinskog u 5 svezaka. LIT.: J. Vranyczany Dobrinović, Vatroslav Lisinski, Luna, 1856, 23—24. — /. Kukuljević-Sakcinski, Vatroslav Lisinski, Narodne novine, 1859, 169 — 170. — F. K. Kuhaĉ, Vatroslav Lisinski i njegovo d>ba, Zagreb 1887 (II izd. 1904). — 5. StraŢnicki, Vatroslav Lisinski (1819—1854) i prve dvije hrvatske opere, Zagreb 1919. — A. Kassozvitz-Cvijić, Vatroslav Lisinski u kolu Ilira, Zagreb 1919. — J. Barle, Vatroslav Lisinski, Sv. C, 1919, 4. — V. Novak, Djelovanje Vatroslava Lisinskog, Jugoslavenska njiva, 1919, 44. —D. Plamenac, Vatroslav Lisinski, Knjiţevni jug, 1919, 4—5. — B. Ivakić, Porin i naša glazbena tradicija, Rijeĉ, 1928, 238—240. — Isti, Rekonstrukcija liĉnosti Vatroslava Lisinskog, Pantheon, 1929, 9—10. —■ P. Markovac, Vatroslav Lisirski, Knji ţevnik, 1950, 5- — B. Papandopulo, Vatroslav Lisinski, Zvuk, 1933—34, 6—7. — A. Dobronić, Znaĉenje Vatroslava Lisinskog u historiji jugoslavenske muzike, Narodne novine, 1934- — V- Jurĉiĉ, Tri ilirska umjetnika: Vraz, Lisirski, Karaš, Hrvatska revija, 1935. — A. Dobronić, »Porin« Vatroslava Lisinskog, Nova F.vropa, 1937. — K. Benić, Znaĉenje glazbenog ilirizma, Hrvatska revija, 1944, 5. — AT. Hercigonja, Vatroslav Lisinski, Povodom 100-godišnjice prve hrvatske opere »Ljubav i zloba«, Na prijed, 1946, 13. — J. Andreis, Va troslav Lisinski. O stogodišnjici smrti, Zvuk, 1955, 1. — K. Kovaĉević, Hr vatski kompozitori i njihova djela, Za greb 1960. — L. Ţupanović, Ţivot i djelo Vatroslava Lisinskog, Zagreb 1969. — Isti, Vatroslav Lisinski (1819 —1854). Ţivot, djelo, znaĉenje (diser tacija,), Zagreb 1969 (najopseţnija monografija o Lisinslom). — Zvuk, 1969, 96—97 (poseban broj posvećen V. Lisinskom s prilozima L. Ţupanovića, L. Šabana, A. Tomašeka, Koraljke Kos, V. Ţganeca, Z. Kuĉukalića i E. Cossetta). — L. Ţupanović, Va troslav Lisinski i duho vna glazba, Sv. C, 1969, 2. J. As.
LISSA, Zofia, poljski mu zikolog (Lavov, 19. X 1908 —). Muzikologiju studirala na Uni verzitetu u Lavovu (A. Chybinski), gdje je i doktorirala. Do 1941 profesor Varšavskog kon zervatorija, 1945—47 kulturni ataše poljske ambasade u Mos-
z.
LISSA
466
LISSA — LISZT
kvi, 1947—49 pomoćnik šefa odjela za muziku u Ministarstvu prosvjete u Varšavi. Od 1948 predaje muzikologiju na Varšavskom univerzitetu (1950 profesor). Ĉlan uredništva ĉasopisa Studia Muzykologiczne, Muzyka i Annales Chopin. U novijoj poljskoj muziĉkoj nauci najistaknutiji predstavnik prouĉavanja muziĉke historije i estetike s pozicija dijalektiĉkog materijalizma. S toga gledišta prvi je put osvijetlila mnoge muziĉko-estetske pojave. DJELA. SPISI: O harmonice A. N. Skriabina (disertacija), 1930; Zary> nauki o muzyce, 1934 (najnovije izd. 1966); Muzyka i film, 1937; O islocie komizmu muzycznego, 1938; F. Chopin, 1944; Jak sluchać muzyki (sa S. Szumanem), 1948; Chopin. Materialy do uţitku s'zvietlic, 1949; Uzvagi 0 metodzie marksistozvskiej zv muzykologii, 1950; Problem odzzvierciedlenia rzeczyzcistosci zv muzyce, 1951; A Cultura Musical in Polonia, 1951; Muzykologia pohka na przelomie, 1952; Siektore zagadnienia estetyki muzycznej, 1952 (njem. prijevod Fragen der Musikdsthetik, 1954); O specyfice muzyki, Studia Muzvkologiczne, 1953 (njem. prijevod tjber das Spezifische der Musik, 1957); Podstawy esletyki muzycznej (2 sv.), 1953; Die Musik der polnischen Renaissance, 1953 (III izd. 1958); Antologia muzyki polskiego Odrodzenia (sa J. Chominskim), 1953 (II izd. 1955); O roli asocjacji zv percepciji dziela muzycznego, 1954; Die Fragen der .Musikdsthetik, 1954; Ţagadnienie stylu narodozvego F. Chopina, 1956; Semantische Elemente der Musik, 1956; Historia muzyki rosyiskiej, 1956; Vber das Spezifische der Musik, 1957; Styl muzyczny Karola Szymanowskiego i jego cechy narodozve, 1959; Chopins Harmonik im Lichie der Zeitgenossischen Klangtechnik, 1959; Estetyka muzyki filmovej, 1964; Skice z estetyki muzycznej, 1965; Pohkorosyiskie tniscellanea muzyczne, 1967; Polonica Beethovenozvskie, 1970; studije, rasprave, ĉlanci. — IZDANJA: Almanach Bachozvski, 1959; sa J. Chomiriskim zbornik Anlologia muzyki polskiego Odrodzenia, 1953 i Kultura muzyczna Potski Ludozvej, 1957; Ka J. Chominskim i S. Lobaczevvskom Historia Muzyki pozvszechnej, 1958. LIT.: W. Rudzinski, Zofia Lissa, Muzvka, 1952. — J. Chomitiski, O tworczošci naukovvej Z. Lissy, Przeglad Kulturalnv, 1953. — 5. Lobaczezuska, O pracach Z. Lissy z estetvki muzyczney, Studia muzykologiczne, 1954.
LISZT, Franz, madţarski pijanist, kompozitor, dirigent i muziĉki pisac (Doborjan [njem. Raiding], Madţarska, 22. X 1811 — Bavreuth, 31. VII 1886). Otac mu je bio Madţar, nadglednik imanja kneza Esterhazvja, a mati Austrijanka. U kući se muziciralo: otac je svirao klavir i violinu, pa su se priroĊene muziĉke sposobnosti Lisztove brzo oĉitovale. On je za klavirom toliko napredovao da je u devetoj godini javno nastupio i oduševio kneza Esterhazvja. Uskoro je uspješno koncertirao i u Poţunu (Bratislavi). Tada se nekoliko madţarskih velikaša zauzelo za nadarena djeĉaka i obvezalo da će mu omogućiti temeljito muziĉko školovanje. Obitelj se 1821 preselila u Beĉ, gdje je ĉuveni pedagog C. Czernv preuzeo klavirski odgoj malog Liszta, dok ga je A. Salieri poduĉavao u harmoniji i kontrapunktu. God. 1823 otac ga je poveo u Pariz da ga upiše na tamošnji Konzervatorij. No upravitelj C. Cherubini se usprotivio, jer školski pravilnik, navodno, nije dopuštao upis strancima. Otac mu je tada našao privatne uĉitelje. Bili su to ugledni ondašnji muziĉari A. Reicha i F. Paer. MeĊutim, preporuke madţarskih velikaša otvorile su Lisztu pariške salone. Njegovi nastupi u aristokratskim domovima osvojili su skoro sve njegove slušatelje i on je postao ljubimac visokoga pariškog društva, koje ga je nazivalo U petit Litz. Za sve svoje nastupe djeĉak se temeljito pripremao, rješavajući sam probleme klavirske tehnike, povodeći se za svojom genijalnom intuicijom. Tako su se za nj pariški saloni u neku ruku pretvorili u svojevrsnu majstorsku školu, u kojoj je stekao svu potpunost klavirskog virtuoziteta, saĉuvavši izvornost svoje umjetniĉke liĉnosti. Rano se L. poĉeo boriti i s ustajalom tradicijom koncertnih programa i naĉina izvoĊenja, oĉitujući smjelost i slobodu djelovanja koja će ga pratiti ĉitav ţivot. Postepeno L. poĉinje koncertirati i pred širim krugovima, po-luĉujući sve znatnije uspjehe. God. 1824 u dva je navrata nastupao u Londonu. U meĊuvremenu on sve intenzivnije komponira. Njegova mala opera Don Sanche izvodi se u Pariškoj operi 1825, ali bez većeg uspjeha. God. 1827 umire Lisztov otac. U to do ba prestaje i spome nuta obaveza madţar skih velikaša koji su ga šest godina stalno pomagali, i mladi L., upućen na vlastite snage, poĉinje podu ĉavati klavir da bi osigurao egzistenci ju sebi i majci. On F. LISZT. Rad M. Barabasa
ţivljuje krizu ljubavi prema jednoj od svojih uĉenica. Satrven i razoĉaran, sklon mistici, pomišlja na prijelaz u svećeniĉki staleţ. Mnogo tada ĉita. Revolucija 1830 budi u njemu nov zanos i nova razmišljanja te ga upoznaje s novim znaĉajnim liĉnostima. On se oduševljava republikanskim principima, te uz skice za Revolucionarnu simfoniju piše klavirsku kompoziciju Lyon kao svoj umjetniĉki prilog ustanka lvonskih tka-laca. SaintSimono-vo nauĉavanje o znaĉenju umjetnosti u etiĉkom usavršavanju ĉovjeka i drţave, te lirika francuskih romantika, podjednako na nj utjeĉu. Upoznaje Fantastiĉnu simfo niju H. Berlioza i dalekoseţan domet njegovih ideja o programnom koncipiranju mu ke umjetnosti. U to doba pada i poznanstvo sa F. Chopinom 1 joj je kući susreo groficu Mariju d'Agoult, knjiţevnicu (pisala je pseudonimom Daniel Stern). Zanesena snagom Lisztova ljudi i kreativnog lika, ona je 1835 napustila muţa i djecu i zapoĉe Lisztom nov ţivot u Švicarskoj. Iz F. LISZT, Simfonija o Faustu, naslovna s zajedniĉkog ţivota s grofi< d'Agoult rodilo se troje djece, meĊu njima Cosima, kasnije i dirigenta H. v. Biilowa, pa R. Wagnera. U Švicarskoj je L. nap niz uspjelih kompozicija, meĊu ostalim klavirska djela iz cik Godine hodoĉašća (Švicarska). God. 1837 dolazi uParizdoĉuve Lisztova natjecanja s pijanistom S. Thalbergom; oĉitovavši r moćnost nad ovim umjetnikom, koji je slovio kao jedan od pi pijanista svijeta, L. postepeno stvara odluku da će poduzeti koncertnih turneja radi promicanja nove muzike i nove pijanist kulture. Poslavši groficu d'Agoult s djecom k majci u Pariz, poĉeo je 1839 nov odsjek u svom nemirnom ţivotu. Razdoblje Lisztovih turneja (1839—47) uĉinilo je od nj za kratko vrijeme najuglednijeg i najpopularnijeg pijanista s vremena. Svojim izvanrednim sposobnostima, zapanjujućim t niĉkim znanjem, ţivim umjetniĉkim temperamentom i dubol muzikalnošću doţivljavao je fantastiĉne uspjehe gdjegod se javljivao, a nastupao je u velikom broju evropskih zemalja (1 priredio je koncert i u Zagrebu). Njegovi nastupi pretvarali su s središnje dogaĊaje muziĉkog ţivota, a poĉastima su ga svuda ob pali. Priredbe su mu donosile i znatne materijalne prihode, L. nije nikada oĉitovao gramzivost. Ova) veliki, neobiĉno skroi altruist bio je najsretniji, kada je mogao drugima pomagati. Ĉ su bili njegovi koncerti u dobrotvorne svrhe ili radi potpomagţ znaĉajnih kulturnih pothvata (bez njegova doprinosa teško da b bio mogao podići u Bonnu spomenik L. v. Beethovenu). doba svojih koncertnih turneja L. nije zapuštao komponiraj ali je preteţno pisao klavirsku muziku (transkripcije, parafr; originalne kompozicije). MeĊutim, u njegovu privatnom i um niĉkom ţivotu dolazilo je do krupnog preokreta. Zbog svojih k certnih putovanja nalazio se gotovo stalno daleko od grofice d'Agoi Ne samo odsutnost, nego i kontakt s drugim ţenama pridonk da su se njegovi osjećaji prema grofici poĉeli mijenjati. God. 1 oni su se razišli. Tri godine kasnije susreo je u Kijevu kneginju 1 rolinu Sayn-Wittgenstein. Bilo je to u vrijeme, kad se L. kao umjet nalazio pred sudbonosnim odlukama. U njemu se vodila bo izmeĊu virtuoza i kompozitora. On je u sebi osjećao potrebu se i kao stvaralac iţivi, i to ne samo u klavirskoj muzici. Pomiš! je u prvom redu na obnavljanje orkestralne muzike. MeĊut smiren rad izrazito stvaralaĉkog karaktera traţio je drukĉiji ih u prvom redu napuštanje nestalnog boravišta. U tom ĉasu izvr je njegovim ciljevima pogodovao poziv velikog vojvode weim skog, da na njegovu dvoru preuzme vodstvo muziĉkog ţivota. Lisztov boravak u Weimaru (1848—61) neobiĉno je va: etapa u njegovu ţivotu. U društvu Wittgensteinove, koja mu davala pobude za rad i stvaranje (dok je d'Agoultova u njemu g uto vrijeme teško pro-
467
LISZT dala samo slavom ovjenĉana virtuoza), L. je u Weimaru razvio široku djelatnost. Dirigirao je opernim predstavama i koncertnim priredbama, povremeno je nastupao i kao pijanist, organizirao je znaĉajne muziĉke festivale, a isticao se i kao pedagog. Pisao je vrijedne studije i, nadasve, komponirao niz uspjelih djela za orkestar (simfonijske pjesme i klavirske koncerte) i za klavir. Postepeno on okuplja oko sebe skupinu naprednih mlaĊih muziĉara (meĊu njima su bili H. Biilow, J. Raff, P. Cornelius) koji oduševljeno pristaju uz njegove poglede na programnost u muzici i na potrebu da se napusti izrazito akademska, konzervativna muziĉka estetika, kakva je npr. vladala u Leipzigu. RaĊala se Weimarska, odnosno Novonjemaĉka škola, kojoj će pristupiti R. Wagner kao glavni Lisztov suborac. Odnos Liszta i Wagnera u mnogom je pogledu jedinstven. MeĊu njima je vladalo duboko prijateljstvo (s prolaznim pomućenjem u periodu, kad je Lisztova kćerka Ćosima napustila svog muţa, dirigenta H. v. Biilowa i otišla s Wagnerom u Švicarsku), meĊusobno razumijevanje i poštovanje stvaralaĉkih postignuća. L. se neprekidno zalagao za propagiranje Wagnerove umjetnosti, on je njegova djela izvodio kadgod je mogao. God. 1861 L. je napustio Weimar. Spletke, klevete, prigovori koji su pogaĊali njegov odnos prema kneginji Wittgenstein (koju unatoĉ upornim nastojanjima kod rimskih crkvenih vlasti nije mogao vjenĉati, jer je bila udata i rastavljena) te organizirani napadaji natjerali su ga da napusti svoj poloţaj u Weimaru, koji je upravo njegovim zaslugama nakon Goetheovih vremena postao ponovo vrlo istaknut centar njemaĉke kulture. Odlaskom iz Weimara zapoĉinje posljednji odsjek u Lisztovu ţivotu. Kako nije mogao da s kneginjom sklopi brak, L. je otišao u drugu krajnost te je 1865 primio niţi duhovni red. Ali taj mu korak nije donio ţeljeno smirenje i on je doskora opet zapoĉeo nestalan ţivot, koji je provodio u Rimu, Budimpešti i ponovo, u Weimaru (ovdje ne više kao dvorski dirigent, nego kao nadaleko cijenjeni i traţeni klavirski pedagog, oko kojega su se okupljali mnogi najnadareniji pijanisti onoga doba: E. d'Albert, E. Sauer, S. Menterovaidr.). God. 1875 postao je predsjednik novoutemeljene Muziĉke akademije u Budimpešti. Obasut novim ĉastima, poĉasnim doktoratom Univerziteta u Konigs-bergu, austrijskim plemstvom, poĉasnim graĊanstvom mnogih gradova, L. je na vrhuncu slave umro u Bavreuthu, u doba, kad je prisustvovao izvedbama opernih djela Richarda Wagnera. U posljednjem odsjeku svog ţivota L. je najviše komponirao crkvenu muziku. L. je u znatnoj mjeri obogatio i obnovio evropsku klavirsku njuziku romantike. Sadrţajna tematika njegovih klavirskih kompozicija, koja se samo u romantici mogla roditi, navodila ga je na traganje za novim sredstvima izraţavanja. Uz mnoge pojedinosti kojima je unaprijedio tehniku klavira (voĊenje melodije unutar tonskog tkiva uz pomoć palaca, skokovi u velikim intervalima, ĉesta primjena tremola i glissanda, imitiranje trohvata i ĉetvorohvata na violini itd.) L. je klaviru romantike dao sjaj, blistavost i punoću orkestra. Lisztove klavirske kompozicije mogu se podijeliti u dvije skupine. Prvoj pripadaju brojne transkripcije tuĊih djela te varijacije i fantazije na tuĊe teme. Ovamo ide, meĊu ostalim, ciklus od 19 madţarskih rapsodija, u kojima je umjetnik ukusno obradio većinom gradske i ciganske napjeve iz Madţarske. Najpopularnija je Druga rapsodija u cis-molu. U drugu, mnogo znaĉajniju skupinu, idu originalne Lisztove klavirske kompozicije. I u prvoj i u drugoj skupini ima radova, koji nisu mogli odoljeti kušnjama vremena. Poneki od njih na granici su salonskoga, sladunjavog i sentimentalnog; drugi su pretrpani dekorativnim elementima i bravuroznim prijelazima. No, u drugoj skupini ostaje niz djela vrlo zanimljivih i karakteristiĉnih, kako za njihova autora, tako i za romantiĉku klavirsku muziku. U takva idu tri sveska pod naslovom Godine hodoĉašća u kojima je L. u prvom svesku sabrao i izvornim jezikom odrazio svoje utiske iz prirode u Švicarskoj pokušavši uz to oţivjeti i likove iz njene herojske prošlosti; drugi i treći svezak posvećeni su Italiji, njenoj umjetnosti i knjiţevnosti (tri Petrarkina soneta, opseţna sonata-fantazija Nakon ĉitanja Dantea), ljepoti njenih gradova (rano-impresionistiĉka Igra vode u Villi d'Este), ali i filozofsko-mistiĉkom meditiranju u sjeni rimskih crkava i spomenika. Posebnu paţnju zasluţuje široko zamišljena i ostvarena Sonata u h-molu. Ona je jednostavaĉna (analogija s Lisztovim jednostavaĉnim simfonijskim pjesmama oĉita je!) s karakteristiĉnim preobraţavanjem jednog te istog muziĉko-tematskog materijala; pojedini odlomci nose i lirske i epske i dramatske znaĉajke; bogata
F. Liszt koncertira u Berlinu. Crteţ, 1842
kontrastima, ova je sonata odavno prozvana »faustovskom«, što nije bez osnove, jer je muziĉko-sadrţajno srodna Simfoniji 0 Faustu, s kojom je otprilike u isto doba nastajala. Legende, Consolations, Liebestrdume, ostala su Lisztova uspjela i popularna klavirska djela; to u posebnom smislu vrijedi i za neke od brojnih etida, koje znaĉajno osvjetljuju umjetnikov doprinos razvoju romantiĉke klavirske tehnike. Nekoliko djela napisao je L. i za klavir i orkestar: dva koncerta i Ples mrtvih. Najpoznatiji, u mnogoĉemu i najvredniji je Klavirski koncert u Es-duru. UsporeĊena s prosjeĉnim klavirskim koncertima onoga doba (koncerti F. Chopina i R. Schumanna sretni su izuzeci), ova Lisztova koncertantna kompozicija svakako znaĉi obogaćenje te muziĉke vrste. Ona je dublja u muziĉkom sadrţaju, orkestru ie dana mnogo zamašnija i zanimljivija uloga (traganje za neuobiĉajenim orkestralnim efektima), umjesto tradicionalna tri stavka, nalaze se ĉetiri; tematska grada prelazi iz jednog stavka u druge, doţivljujući preobraţaje, te podaje ovom djelu romantiĉne borbenosti jedinstven peĉat. U vezi s Lisztovom djelatnošću na polju klavirske muzike, znaĉajno je i ovo: u propagiranju muzike L. je klaviru odredio posebnu ulogu smatrajući da klavir moţe izvoditi i kompozicije koje nisu iskljuĉivo za nj napisane. Nastale su tako klavirske transkripcije brojnih kapitalnih djela iz orkestralne literature, u prvom redu magistralne klavirske obradbe simfonija L. v. Beethovena. Osim toga L. je proveo dalekoseţnu reformu u sastavljanju programa klavirskih priredaba. On ne izvodi samo vlastite kompozicije, nego oţivljuje na klaviru velika imena iz prošlosti (J. S. Bach, G. F. Handel, L. v. Beethoven, F. Schubert), kao i iz suvremenog stvaranja (F. Chopin). Kao orkestralni kompozitor L. je izraziti predstavnik romantiĉno-programne koncepcije, prema kojoj muzika moţe i treba da odrazuje izvanmuziĉka zbivanja najrazliĉitijeg karaktera. Lisztovo ishodište nesumnjivo je orkestralno stvaranje H. Berlioza. Ali on je uĉinio znatan korak naprijed. Ispravno zapaţajući sukob koji je u Berliozovim djelima izbijao izmeĊu programnog sadrţaja i poštovanja tradicionalnih višestavaĉnih klasiĉnih okvira, L. je odluĉno napustio višestavaĉnost i stvorio tip jednostavaĉnog programnog orkestralnog djela, simfonijsku pjesmu, u kojoj kompozitora više ne sputavaju unaprijed utvrĊeni formalni obrasci. Sadrţajna strana Lisztovih simfonijskih pjesama odrazuje umjetnikov
I-. LISZT. Auto
468
LISZT
idejni svijet, izrastao iz romantiĉko-idealistiĉkog koncipiranja, u kojemu vlada dualizam zla i dobra, svjetla i mraka, duha i tijela, zemlje i neba; ta se djela uz to (po prilici kao i kod Berlioza) pretvaraju u svojevrsne ispovijesti, jer je L. ĉesto izabirao tematiku u kojoj je bilo stvarne ili simboliĉke srodnosti sa zgodama iz njegova ţivota. Sa gledišta muziĉke forme, Lisztove simfonijske pjesme imaju uglavnom slobodno tretiranu shemu sonatnog stavka, unutar koje se javljaju i novi odlomci, drukĉijeg osnovnog štimunga i tempa, prema zahtjevima programne pozadine. Ali je za Liszta karakteristiĉno i izgraĊivanje ĉitava stavka iz jedne temeljne misli koja doţivljuje niz preobraţaja. Najuspjelija i najpoznatija od svih Lisztovih simfonijskih pjesama svakako je Les Preludes, u kojoj umjetnik suprotstavlja ljudski ţivot zagrobnom, kojemu je on tek uvod (preludij). Ali duboko proţivljenih stranica ima i u Tassu, u Orfeju, u Prometeju, u Hamletu; ove i druge Lisztove simfonijske pjesme djela su, u kojima iza konkretnih ili izmišljenih likova i dogaĊaja stoji snaţno naglašena simboliĉka pozadina, prva i glavna pobuda kompozitorova. L. je napisao još dva znaĉajna orkestralna djela: Simfoniju o Faustu i Simfoniju o Danteu. Simfonija o Faustu, moţda najuspjelija od svih Lisztovih orkestralnih partitura, donosi u tri stavka muziĉke portrete triju glavnih likova iz prvog dijela Goetheova -»Fausta« CFaust-Margareta-Mefisto), koji je inspirirao tolike romantiĉke muziĉare. Snagom muzike oţivljuju pred slušateljem ove tri raznovrsne figure u ĉitavoj svojoj sloţenosti, od Faustova nemirna lutanja i nezadovoljstva, preko iskrenosti Margaretine ljubavi do satanskog Mefistova cinizma. U dvostavaĉnoj Simfoniji k Danteovoj Boţanskoj komediji (Pakao-Ĉistilište) ima inventivnih prizora, proţetih ĉas doĉaravanjem fantastiĉnih vizija genijalnog firentinskog pjesnika, ĉas lirskim obiljeţjima, ali u cjelini ne doseţe ova Lisztova kompozicija Simfoniju o Faustu. U svojim orkestralnim djelima, L. se kao instrumentator ne moţe mjeriti s Wagnerom, ali je baš u tim radovima oĉitovao bogatstvo harmonije, ko^e nije ostalo bez utjecaja na autora Tristana i Izolde. Posebnu skupinu saĉinjavaju Lisztova crkvena diela. On je na svoj naĉin pokušao reformirati i crkvenu muziku. To se osobito oĉitovalo u oratorijima Sv. Elizabeta i Christus. U njima je L. primijenio sustav lajtmotiva, što ga je preuzeo iz Wagnerove operne reforme. Osim toga posluţio se i citatima iz gregorijanskog korala da bi stvorio podesnu arhaiĉku atmosferu. Posebna je uloga pripala orkestru, koji (naroĉito u oratoriju Christus) u široko razraĊenim odlomcima, gotovo malim simfonijskim pjesmama, postaje osebujan tumaĉ umjetnikova proţivijavanja presudnih zbivanja iz Kristova ţivota. L. ie danas slabo poznat kao autor brojnih solo-pjesama. S nepravom, jer su mnoge mala remek-djela, osobito znaĉajna po ulozi harmonije, koja novim tretiranjem disonance znatno pridonosi produbljivanju rijeĉi i reĉenice. Pod Lisztovim imenom objavljeno je 6 svezaka rasprava i eseja. MeĊutim, on nije njihov autor. Od njega potjeĉu samo glavne ideje tih napisa koje su razvijale i obraĊivale najprije grofica d'AgouIt, a kasnije, kad se L. s njome razišao, kneginja Wittgenstein. MeĊu ta djela spadaju: Frederic Chopin, Cigani i njihova muzika u Madţarskoj', O crkvenoj muzici budućnosti, Richard Wagnery itd. DJELA. ORKESTRALNA: Eine Faust-Symphonie, 1854 (završni zbor dodan 1857); Syrnphonie zu Dantes »Divina Commedia«, 1855—56. Simfonijske pjesme: Ce qu*on entend sur la montagne (Bergsymphonie; prema V. Hugou), 1848—49; Tasso, Lamento e trionfo (prema Bvronu; više puta prer.), 1849—54; Les Pre'ludes (prvobitno zamišljeno kao orkestralni uvod za zborno djelo Les quatre elements, kasnije prer. i prilagoĊeno sadrţaju istoimene pjesme A. Lamartinea), 1848—54; Orpheus, 1853—54; Prometheus, 1850 (temeljito prer. 1855); Mazeppa (prema V. Hugou), 1851; Festkldnge (namijenjeno proslavi neostvarenog vjenĉanja s kneginjom Wittgensteinovom), 1853; Heroide funebre (iz materijala prvog stavka za nedovršenu Revolucionarnu simfoniju), 1849 —50; Hungaria (prema vlastitoj klavirakoj kompoziciji Heroischer Marsch im ungarischen Stil), 1854; Hamlet, 1858; Hunnenschlacht (prema slici W. Kaulbacha), 1856—57; Die Ideale (prema F. Schilleru), 1857 i Von der Wiege bis zum Grabe, 1881—82. Za klavir i orkestar: 2 koncerta, I, u Es -duru, 1849 (prer. 1853 i 1856) i II, u A-duru, 1849 (prer. 1853, 1857 i 1861;) parafraza na temu »Dies irae« Totentanz, 1849 (prer. 1853 i 1859); Grande fantaisie symphonique na teme iz Berliozove kompozicije »Lelio<<, 1834 (orkestracija vjerojatno nije Lisztova); Malediction za klavir i gudaĉki orkestar, oko 1840; fantazija na teme iz »Aten skih ruševina« L. v. Beethovena, izmeĊu 1848 i 1852 i fantazija na madţarske narodne napjeve, vjerojatno 1852. Festmarsch zur Goethejubildurnsfeier, 1849 (prvobitno napisano za klavir; 1857 prer. i instrumentirano; ranija instrumen tacija nije Lisztova); Kunstlerfestzug zur Schillerfeier 1859, 1857; Zioei Episoden aus Lenau's Faust, 1858—59 (II stavak Der Tanz in der Dorfschenke poznat i pod naslovom Mephisto-Walzer obradio je L. i za klavir); Festmarsch tiach Motiven von E. H. z. S. C. G.. najkasnije 1859; Trois odeš funebres, 1860—66 (I i II izv. 1912, III 1877); interludij Salve Polonia iz nedovršenog oratorija Die Legende vom heiligen Stanislaus, 1863 (izv. r884; simfonijska obradba koraĉnice Rdkdczi 1865; Ungarischer Marsch zur Kronungsfeier in Ofen-Pesi, 1870; Ungarischer Sturmmarsch, 1875; // Meph.isto-Wa.lzer, 1880—81 (obraĊen i za klavir). — KOMORNA: Die Wiege za 4 violine, vjerojatno 1881; Am Grabe Richard Wagners za gudaĉki kvartet i harfu ad lib. 1883; 2 elegije: I, u 3 verzije (za violonĉelo, klavir, harfu i harmonij; za violonĉelo i klavir; za violinu i klavir), 1874 i II, za violinu ili volonĉelo i klavir, 1877. Za violinu i klavir: Duo, 1832—35; Grand duo concertant sur la romance de M, Lafont »Le Marin", oko 1837 i Epithalam, 1872; Romance oubliee za violu ili violinu ili violonĉelo i klavir, 1880; La
lugubre gondola za violinu ili violonĉelo i klavir, 1882. Gotovo sva meĊu n; nim komornim djelima obradio je L. i za klavir. — KLAVIRSKA (navi najprije razliĉite kompozicije, većinom cikliĉkog karaktera, zatim etide, vari pa plesne kompozicije i na kraju obradbe narodnih napjeva): — a) Appar 1834; Annees depelerinage, Premiire annee: Suisse (sadrţaj: Chapelle de Gui Teli; Au lac de Wallenstadt; Pastorale; Au bord d'une source; Orage; d'Obermann; Eglogue; Le mal dupays i Les cloches de Geneve), uglavnom. 183 (prer. izmeĊu 1848 i 1854); Annees de pilerinage, Deuxieme annee: Italie (sa Sposalizio; II Pensieroso; Canzonetta del Salvator Rosa; Sonetto 47 del Peti Sonetto 104 del Petrarca; Sonetto 123 del Petrarca i Apris une lecture de i fantasta quasi sonata), izmeĊu 1838 i 1849 (pregledano 1858); Venezia e A dodatak zbirci Annees de pelerinage, II (sadrţaj: Gondoliera; Canzone i 1 telio), 1859 (prva verzija oko 1840) i Annees de pilerinage, Troisiime annt drţaj: Angelus!; Aux cypres de la Villa d'Este, I—II; Les Jeux d'eau a la d'Este; Sunt lacrimae rerum, en mode hongrois; Marche funebre i Sursum c 1867—77. Album d'un voyageur, 1835—36 (jedan dio stavaka ukljuĉen u 2 Annies de pilerinage, I); Fantaisie romantique sur deux melodies suisses, 183* sonetti del Petrarca (prva verzija izmeĊu 1839 i 1846; druga verzija 1846, kad je djelo ukljuĉeno u zbirku Annees de pelerinage _, II); Albun oko 1841; Feuilles d'album, 1841; Elegie sur des motifs du prince Louis Ferc de Prusse, 1842; 2 balade, 1845—48 i 1853; Harmonies poetiques etrelh (sadrţaj: Invocation; Ave Marta; Benediction de Dieu dans la solitude; 1 des morts; Pater noster; Hymne de Venfant a son reveil; Funerailles ; Mi d'apris Palestrina; Andante lagrimoso i Cantique d'amour) 1845—52; G Konzertsolo, vjerojatno 1849; Consolations, 1849—50; 3 nokturna Liebest; (transkripcija Lisztovih solo-pjesama), 1850; scherzo i koraĉnica, 1851; s u h-molu, 1852—53; Berceuse, 1854—62; preludij Weinen, Klagen, 5. Zagen prema J. S. Bachu, 1859; Legendes (sadrţaj: St. Francois d'Assist Predication aux oiseaux i St. Francois de Paule marchant sur les flots), najki 1863; impromptu, 1872; Weihnachtsbaum (12 kompozicija), 1874—76; Histo ungarische Bildnisse (7 kompozicija), 1885 i Trauervorspiel und Trauerm< 1885. —■ b) Etide: 24 grandes etudes, najkasnije 1838; Etudes d'execution tra\ dante d'apris Poganini (u g-molu; Es-duru; La Campanella; u E-duru Chasse u a-molu), 1838 (obj. 1851 pod naslovom Grandes etudes de Paga Ab Irato. Etude de perfectionnement de la Methode des mithodes, 1840—; študes de concert (II Lamento; La Leggerezza; Un Sospiro), oko 1848; E d'execution transcendante (sadrţaj; preludij u C-duru; preludij u a-molu; Pay Mazeppa; Feux follets; Vision; Eroica; Wilde Jagd; Ricordanza u As-c Ricordanza u f-molu; Harmonies du soir i Chasse-neige), 1851; 2 koncertne (Waldesrauschen; Gnomenreigen), 1862 ili 1863 i Technische Studien (12 1868—oko 1880. — c) Varijacije: Huit variations, oko 1824; Sept varic brillantes sur un theme de G. Rossini, oko 1824 i varijacije na temu J. S. I (basso continuo iz prvog stavka kantate »Weinen, Klagen, Sorgen, Zagen« stavka »Crucifixus« mise u h-molu), 1862; Impromptu brillant sur des them Rossiniet Spontini, 1824; Allegro di bravura, 1824; Rondo di bravura, 1824; sci u g-molu, 1827. — d) Valceri: Grande valse di bravura, 1836; Valse melancot 1839; Petite valse favorite, 1842; Valse impromptu, oko 1850; Trois caprices-v, oko 1850; Trois valses oublićes, 1881—83 i /// Mephisto-Walzer, 1883; C plesovi: Grand galop chromatique, 1838; Galop de bal, oko 1840; Mazurka bril 1850; 2 poloneze (u c-molu i u E-duru), 1851; Csdrdds macabre, 1881 — 2 csdrdds (Allegro i Csdrdds obstine), 1884; Heroischer Marsch im ungari. Styl, 1840; Seconde marche hongroise (Ungarischer Sturmmarsch}, 1843 i Hu gungsmarsch, 1853. — e) Husitska pjesma iz XV stoljeća, 1840; Magyar D. (madţarski narodni napjevi), 10 sv. (od V sv. dalje Madţarske rapsodije), 18 47; 19 Rhapsodies hongrois (dijelom prema napjevima iz prethodne zbi 1846—85; Rondeau fantastique sur un theme espagnol, 1836; Deux melodies r\ 1842; Grosse Konzertfantasie iiber spanische Weisen 1845; Rhapsodie espag oko 1863 i dr. —■ f) Više kraćih klavirskih kompozicija te fantazija i parafra; motive iz opera i drugih radova D. Aubera, V. Bellinija, H. Berlioza, G. Đoni; tija, F. Erkela, M. Glinke, Ch. Gounoda, J. F. Halevvja, F. Mendelssohm Meverbeera, M. Mosonvija, W. A. Mozarta, G. Pacinija, N. Paganinij: J. Raffa, G. Rossinija, F. Schuberta, G. Verdija, R. Wagnera, C. M. We i dr. Transkripcije orkestralnih, vokalnih i drugih djela i odlomaka J. S. Bs L. v. Beethovena, H. Berlioza, F. Chopina, R. Franza, Ch. Gounoda, F. A delssohna, W. A. Mozarta, G. Rossinija, A. Rubinsteina, C. Saint -Saens; Schuberta, R. Schuma nna, L. Spohra, C. M. Webera, kao i vlastitih. Kompozicije i transkripcije za klavir ĉetvororuĉno i za 2 klavira. — ZA OR LJE: Fantasie und Fuge iiber den Choral »Ad nos, ad salutarem undam«, t Prdludium und Fuge iiber den Namen BACH, 1855—-70; Requiem, 1883; . Vortragsstiicke, 1860—84 i dr. Transkripcije vlastitih i tuĊih djela. —DRAMS. opera Don Sanche ou Le chateau d'amour, 1824—25. —■ VOKALNA. Oratc Die Legende von der heiligen Elisabeth, 1857—62 i Christus, 1855—56. Za 1 zbor i orkestar: Festkantate zur Enthullung des Beethoven-Denkmals in B 1845; Ungaria-Kantate 1855; (izv. 1912); Chore zu Herders Entfesselten . metheus, 1850 (pregledano 1855); An die Kiinstler (Schiller) za soliste, m zbor i orkestar, r853 (prer. 1856); Cantico del sol di San Francesco d'Assi: bariton, muški zbor, orkestar i orgulje, 1862 (pregledano 1880 i 1881); kan Sakularfeier Beethovens, 1869—70; Die heilige Cdcilia za mezzosopran, z orkestar i klavir, 1874 i Die Glocken des Strassburger Miinsters za mezzosop bariton, zbor i orkestar, 1874. Veći broj kraćih kompozicija za ra zliĉite zbc sastave; oko 80 solo-pjesama. — CRKVENA. Mise: Missa quatour cum ad aequales concinente organo, 1848 (prer. 1869); Missa solemnis zur 1 zveihung der Basilika in Gran za soliste, zbor i orkestar, 1855; Missa chor, organo concinente, 1865; Ungarische Kronungsmesse, 1867; rekvijem za sol: muški zbor, orgulje i limene duhaĉke instrumente, 1867 —68. Psalmi: X za tenor, zbor i orkestar, 1855 (pregledano 1859); XXIII, za tenor ili sop: muški zbor (ad lib.), harfu (klavir) i orgulje, 1859 (pregledano 1862); CXXX^ za sopran, ţenski zbor, violinu, harfu i orgulje, 1859 (pregledano 1862); XV za muški zbor i orkestar (orgulje), 1860; CXVI, za muški zbor i klavir, 1 i CXXIX, za bariton ili alt, muški zbor i orgulje, 1881. Dva Te Deuma, 1853 i oko 1859; Die Seligheiten za bariton, mješoviti zbor i orgulje, 185 59; Cantantibus organis. Antifonia per la fešta di Santa Cecilia za solista, z i orkestar, 1879; velik broj kraćih crkvenih kompozicija za razliĉite zbo sastave. — Tematski katalog Lisztovih kompozicija objavilo je nakladno duzeće Breitkopf & Hartel, 1855 i 1876 (novi otisak, London 1965). —■ K: ţevno-muziĉka djela objavila je L. Ramann, 1880—83 u 6 sv. pod naslov Gesammelte Schriften. Franz Liszt-Stifung obj. u Leipzigu 1907—36 L: tove kompozicije u 34 sv., ali ovo izdanje cjelokupnih umjetnikovih djela je potpuno. — Korespondencija: Liszt's B^iefe, obj. La Mara u 9 sv., 189; 1904 (sadrţava oko 2500 pisama); Briefe hervorragender Zeitgenossen an F. Li: obj. La Mara, u 3 sv. 1895—1904; Briefzvechsel zzoischen Franz Liszt und Hi von Biiloia, obj. La Mara, 1898; Ungedruckte Originalbriefe, obj. R. v. Slydl 1902; Liszt's Briefe an K. Gille, obj. A. Stern, 1903; Briefzvechsel zivischen Fn Liszt und dem Grossherzog K. A. von Sachsen-Weimar, obj. La Mara, I9< Briefzvechsel zivischen Wagner und Liszt (3 sv.), III izd. priredio E. Kloss, 19 F. Liszt's Briefe an Baron A. Augusz, obj. W. v. Csapć, 1911; Romische Bn 11864—69), obj. R. v. Schlozer, 1913; Briefe an seine Mutter, obj. La Ma 1819; Correspondance de Liszt et de la Comtesse d'Agoult (2 sv.), 1933—2 Correspondance de Liszt et de sa fille Mme Emile OHivier, 1936; The Letters
LISZT — LITAVSKA MUZIKA Liszt 10 Marie zu Sayn-Wittgenstein, preveo i obj. H. E. Hugo, 1953; Liszts Briefe aus ungarischen Sammlungen, obj. M. Prahacs, 1966. LIT.: BIBLIOGRAFIJE I MONOGRAFIJE: M. D. Calvocoressi, Franz Liszt, Pariš 1905. — E. Reuss, F. Liszt's Lieder, 1907. — A. Gollerich, Franz Liszt, Berlin 1908. —J. Kapp, Franz Liszt, Berlin 1909 (XX izd. 1924). — Isti, Liszt und Wagner, Berlin 1909. — A. W. Gottschalg, Franz Liszt in Weimar und seine letzten Lebensjahre, Berlin 1910. — J. G. Prod'homme, Franz Liszt, Pariš 1910. — J. Chantavoine, F. Liszt, Pariš 1911 (novo izd. 1950). — C. Wagner, Franz Liszt, Ein Gedenkbiatt seiner Tochter, Miinchen 1911. — J. Huneker, Franz Liszt, New York 1911 (njem. prijevod Miinchen 1922). — A. Salles, Le Centenaire de Liszt. Liszt a Lyon, Pariš 1911. —A. Hervey, Franz Liszt and his Music, London 1911. — J. Kapp, Liszt und die Frauen, Berlin 1911. — G. Ivina, Liszt, Firenze 1912. — P. L. Robert, Etudes sur Boieldieu, Chopin et Liszt, Rouen 1913. — N. de Gutmanstahl, Souvenirs de Franz Liszt, Leipzig 1913. — B. Schrader, Franz Liszt, Berlin 1914. — W. Meyer, Liszt, Wagner, Charakterbilder grosser Tonmeister, III, Bielefeld 1920 (III izd. 1928). — K. Grunsky, Franz Liszt, Leipzig 1924. — F. Choisy, Franz Liszt, Geneve 1924.— F. Corder, Ferencz Liszt, London 1925 (II izd. 1933). — R. Wetz, Franz Liszt, Leipzig 1925. — G. de Pourtalis, La Vie de Franz Liszt, Pariš, 1926 (novo izd. 1950; njem. prijevod 1926; engl. prijevod, London 1927; srpskohrvatski prijevod, Beograd 1957). — W. Wailace, Liszt, Wagner and the Phncess, London 1927. — M. d'Agoult, Memoires 1838—54, Pariš 1927. — RM, 1928, 5 (cijeli broj posvećen Lisztu). — E. Mesa, Liszt, su vida y sus obras, Pariš 1929. — G. de Pourtalis, Liszt et Chopin, Pariš 1929. — A. Stradal, Erinnerungen an Franz Liszt, Bern 1929. — M. d'Agoult, Meine Freundschaft mit Franz Liszt, Dresden 1930. — R. Bory s Une Retraite romantique en Suisse, Geneve 1930 (njem. prije vod, Dresden 1934). — P. Raabe, Franz Liszt. Leben und Schaffen (2 sv.), Stuttgart 1931 ( I I izd. Tutzing 1968). — W. Hozvard, Franz Liszt, Rhapsodie No. 5; ein Kapitel Romantik, Berlin 1932. — P. Raabe, Weimarer Lisztstatten, Weimar 1932. — B. Kellermann, Erinnerungen an Liszt, Erlenbach 1932. — E. Nezvmann, The Man Liszt, London 1934. — C. Gray, Franz Liszt, The Heritage of Music, II, Oxford 1934. — 5. Sitzvell, Liszt, London 1934 (novo izd. 1955; njem. prijevod Ziirich 1958). — R. Bory, Franz Liszt und M. d'Agoult, Dresden 1934. — M. Tibaldi Chiesa, Franz Liszt in Italia, Nuova Antologia, 16. VI 1935. —K). A. KpeMAee, JIHCT, JleHHHrpa^ 1935. — H. Engel, Franz Liszt, Potsdam 1936. — A. de Hevesy, Liszt ou le roi Lear de la musique, Pariš 1936. — R. HM, Liszt, London 1936. — L. Nozvak, Franz Liszt, Wien 1936. — L. Koch, Liszt Ferenc, Budapest 1936. — R. Bory, La Vie de Franz Liszt par l'image, Geneve 1936. — Isti, Liszt et ses enfants Blandtne, Cosima et Daniel (V izd.), Pariš 1936. — D. von Bartha, Franz Liszt 1811—1886, Leipzig 1936. — B. Ollivier, Liszt, le musicien passionne, Pariš 1936. — W. Fiissmann i B. Mateka, Franz Liszt und sein Leben in Bildern, Langensalza 1936. — E. von Liszt, Franz Liszt, Wien 1937- — R- Bory, La Vie de Franz Liszt, Pariš 1937. — E. Haraszti, Le Probleme Liszt, Acta musicologica, XII, 1937. — M. Tibaldi Chiesa, Vita romantica di Liszt, Milano 1937 (novo izd. 1951). — P. Reboux, Liszt, ou les amours romantiques, Pariš 1940. — Vigny-Ollivier (i drugi surad nici), Autor de Mme d'Agoult et de Liszt, Pariš 1941. — R. Raabe, Wege zu Liszt, Regensburg 1943. — Ch. Hertrich, L'extraordinaire variete du genie de Liszt, Saint-Etienne 1945. — Z. von Harsdnyi, Rapsodie hongroise. Vie de Franz Liszt, Pariš 1948 (srpskohrvatski prijevod pod naslovom Madţarska rapsodija, roman o F. Lisztu, Beograd 1957). — J. Vier, Franz Liszt, l'artiste le clerc, documents inedits, Pariš 1950. — H. Searle, The Music of Liszt, London 1954. — M. de Miserey J Franz Liszt, Pariš 1955. — B. Voelcker, Franz Liszt der grosse Mensch, Weimar 1955- — W. Beckett, Liszt, London 1956. —%. H. MuAbiumeuu,
LITAIZE, Gaston, francuski orguljaš i kompozitor (Menil-sur-Belvite, Vosges, 2. VIII 1909 —). Slijep od roĊenja, studirao na Institution Nationale des Jeunes Aveugles u Parizu, zatim na Pariškom konzervatoriju kod M. Duprea (orgulje), A. Martvja* G. Caussadea (fuga) i H. Bussera (kompozicija). Crkveni orguljaš
469
u Nancvju i Parizu; profesor na Institution Nationale des Jeunes Aveugles i proĉelnik odjela za crkvenu muziku Francuskog radija. Sjajan virtuoz na orguljama, odlikuje se izraţajnim voĊenjem melodije i smislom za arhitekturu. Pristaša je modalne koncepcije u melodiji, harmoniji i kontrapunktu. DJELA: Concertino za klavir i mali orkestar, 1937; simfonija za orgu lje i orkestar, 1943; Passacaglia za orgulje i orkestar, 1947; Cortege pour Orgue et Cuivres, 1951. — Tri kompozicije za obou i klavir, 1937; Introduction et theme varie za klarinet i klavir, 1944. — Sonata za klavir, 1935; 2 suite za klavir, 1940—41. — ORGULJSKA: 12 kompozicija, 1931—37; Messe basse pour tous les tetnps, 1948; Grande Messe pour tous les temps, 1949; NoSl basque, 1949; 5 Pieces liturgiques pour orgue sans pedale, 1950; 24 Preludes liturgigues; Messe de la Toussaint, 1967. —■ Scenska muzika Tobie et Sara (P. Claudel) za zbor, orgulje i orkestar, 1947. — VOKALNA: kantata L' Anneau du Roi, 1938; Fra Angelico, muziĉka legenda za sole, zbor, orgulje i orkestar, 1936; 4 Prieres za 4 glasa i orgulje, 1949; Priĉre de M. Ollier za 4 glasa i orgulje, 1950; Salut za 2 jednaka glasa i orgulje. — Missa sotemnior za 4 glasa i orgvlje, 1954; Messe solennelle en francais za zajednicu vjernika, zbor i orgulje, 1966. LIT.: N. Dufourcq, La Musique d' orgue francaise, Pariš 1949. — P. Denis, Les Organtstes francais d* aujourd' hui: Gaston Litaize, L' Orgue, Pariš 1951. — F. Raugel, Gaston Litaize, MGG, VIII, 1960.
LITANIJE (grĉ. ^travsia molitva), u zapadnoj liturgiji monotona psalmodirajuća molitva u ĉast Bogorodice ili svetaca, sastavljena u obliku prošnja i zaziva na responzorijalnom principu. Prvi zameci litanija potjeĉu iz IV st., a meĊu najstarije idu Litanije svih svetih (prije IX st.), dok se Litanije lauretanske (nazvane po mjestu Loreto u Italiji) i danas još najĉešće upotrebljavaju. L. zapoĉinju prošnjom Gospode, pomiluj i nastavljaju se nizom prošnja i zaziva (npr. Sveta Marijo, moli za nas) koje mole ili pjevaju izmjeniĉno celebrant, odnosno pjevaĉki zbor i puk, a na kraju završavaju trokratnim Jaganjce Boţji. L. se izvode u crkvi za vrijeme razliĉitih obreda (npr. Euharistijski blagoslov) i u prigodnim ophodima. Kada se pjevaju jednoglasno, upotrebljava se starinski gregorijanski napjev ili noviji, za tu svrhu komponiran, a kada ih izvodi pjevaĉki zbor, uzimaju se iz obilnog repertoara velikih majstora, poĉevši od Palestrine, pa preko W. A. Mozarta d» suvremenih kompozitora. Od naših kompozitora 1. su pisali I. Zajc, F. Dugan st., K. Kolb, A. Vidaković i dr. L. je u XVI st. preuzela i engleska reformirana crkva. LIT.: A. de Santi, Le Litaniae Iauretanae, Roma, 1897. ■— K. G. Fellerer, Mozarts Litaneien, Bericht der Mozart-Tagung, 1930. — J. Roth y Die mehrstimmigen lateinischen Litaneikompositionen des 16. Jahrhunderts, Regensburg 1959. — B . Stdblein, Litanei, MGG, VIII, 1960. A. Vi.
LITAVSKA MUZIKA. U bogatom folkloru litavskog naroda istiĉu se starinske pjesme sutartine i lirske pjesme dainos. Izvorna litavska narodna muzika je jednoglasna. Dvoglasje i troglasje javlja se u drugoj polovini XVIII st. Osobito zanimljivi i vrlo raznoliki su litavski narodni plesovi. Najrašireniji su suktinis, oţjalis, blezdingele, klumpakois. MeĊu danas već zaboravljenim instrumentima bio je ĉuven kankles, ţiĉani instrument, koji je sluţio za pratnju napjeva. Uz njega upotrebljavali su duhaĉke instrumente oţragis (rog), labanora duda, trimitas i razne udaraljke. Budući da je Litva dugo ţivjela pod dominacijom Poljske i caristiĉke Rusije i njena se muziĉka kultura sve do potkraj XIX st. razvijala pod njihovim utjecajem. U XIV st. odrţavali su se koncerti na plemićkim dvorovima. U XVII st. gostovale su u Litvi prve operne trupe. Prvi orkestar djelovao je oko 1860, a prva muziĉka škola otvorena je u Vilniusu 1899. Samostalno stvaralaštvo javilo se najprije u crkvenoj muzici (1886 komponirao je orguljaš Kalvaitis prvu litavsku misu prema luteranskim koralima i starim litavskim crkvenim napjevima), a zatim i u svjetovnoj. Sasvim potkraj prošloga stoljeća objavio je V. Kudirka dvije pjesmarice za muški zbor, s više od 50 narodnih napjeva, koje su harmonizirali većinom poljski kompozitori. Tada se javljaju i prvi temeljitije obrazovani litavski muziĉari: Juozas Naujalis (1869—1934), orguljaš, pedagog i autor preteţno crkvenih djela, vrlo zasluţan za uvoĊenje gregorijanskoga pjevanja u Litvu; Ĉeslovas Sasnauskas (1867—1916), višegodišnji orguljaš u Petrogradu i paleograf, kompozitor vokalnih djela (kantata »Broliai«), fuga za orgulje i crkvenih radova; Miskas Petrauskas (1873— 1937), ugledan muziĉar u SAD, gdje je utemeljio litavsku muziĉku školu i mnogo uĉinio za širenje muziĉke kulture meĊu litavskim emigrantima. Komponirao je više opereta. Od ostalih kompozitora istakli su se: Mikalojus Ĉiurlionis (1875—1911), nadaren autor simfonijskih pjesama (»U šumi«, >>More«) i opera; Juozas Gruodis (1884—1948), u ĉijim se djelima osebujno stapaju obiljeţja narodne muzike i teţnja ondašnje evropske muzike; Stasys Šimkus (1887—1943), folklorist i publicist, autor vokalnih i komornih djela i opera; Juozas Talat-Kelpša (1888—1949), orguljaš, dirigent, obradivaĉ narodnih pjesama i kompozitor većega broja djela (klavirske i orkestralne kompozicije, solo-pjesme, kantate); J. GudaviĈiusj Juozas ŢileviĈius (1891 —), poznat i kao muziĉki historik; Stasis Vajnjunas (1909 —; koncerti, komorne kompozicije); Antanas Raĉjunas (1905 —); Bališ Dvarionas (1904 —); Jonas Švjadas (1908 —); Ed~ vardas Baljsis (1909 —).
470
LITAVSKA MUZIKA — LITURGIJSKE KNJIGE
U Litvi postoji drţavna opera od 1920, a simfonijski orkestar od 1923. Velik je broj pjevaĉkih društava. Konzervatorij u Vilniusu osnovan je 1933, a u raznim gradovima djeluje još 5 srednjih muziĉkih škola. LIT.: T. Banati s, Tarybi ne, Ii et uvi u m uzi ka. 1940 —1950, Vil ni us 1950. — IO. Eanaumuc, JInTOBCKaH cOBeTCKan My3bXKa, BHJIBHIOC 1953. —IO. JIUHSUC, JlHTOBCKne HapoflHbte Tamrbl, BnJibHioc 1953. —fO. K. FaydpuMac, JI HTOB CKan CCP (II izd.), MocKBa 1957. — Isti, My3b(KaJibHan Kyjibxypa C OB . JlHTBbt, JleHHHrpaA I96l. --- hti, H3 HCTOpHH JlHTOBCKOli My3blKH, l86l --1917, MocKBa 1964. —H. K. *IwpAUOHume, CTHjiHCTH^ecKire ocoSeHHocra rpaJJHUHOHHOH JIHTOBCKOli HapOAHOH MCJIO^HKH, MoCKBa 1964. -- COBCTCKaH JlHTBa - 25, CoBeTCKan My3bIKa, 1965. J. As.
LITERES CARRIĆN, Antonio, španjolski kompozitor i instrumentalist (Arta, Mallorca, oko 1670 — Madrid, 18. I 1747). Od 1693 violonĉelist i kompozitor kraljevske kapele God. 1734, poslije poţara kraljevske palaĉe, povjereno mu je, uz J. Nebru, restauriranje oštećenih muziĉkih rukopisa. Jedan je od najznatnijih španjolskih majstora iz prve polovine XVIII st. Njegovi sinovi Antonio Literes Montab-bo (? — Madrid, 2. XII 1768) i Jose Literes San-chez (? — ?, 26. IX 1746), takoĊer su se bavili muzikom. Njihovi biografski podaci ĉesto se miješaju s oĉevim. DJ ELA. D RAMSK A: opera Los Elemmtos; Jupiter v Danae, 1700; Dido y Eneas; zarzuele Acis v Galatea, 1709 i Skica Coronis. — Oratorij San Vincente, 1720. — CRKVEN A: 4 mis e ; 14 p s a la ma ; 8 Ma g n ific a t z a 8 g la s o va ; Mis e r e re ; 1 0 hi - mra. LIT.: J. Nin, CIassiques espagnols du chant, Pariš 1926. — N. A. Solar Quintes, Antorio Literes Carrion y sus hijos, Anuario Musical, 1950.
XI 1903) Pija X 1 dokumenta Constitutio de sacra liturgic 4. XII 1963) Drugog Vatikanskog koncila — integralni dio ĉanog bogosluţja. Njena je zadaća da svojim izraţajnim sredsi pronikne liturgijske tekstove, ne bi li ovi lakše potakli sluš na poboţnost i religiozni ţivot. Znatan udio ima i liturgijska zika u pravoslavnom bogosluţju. U protestantizmu ona je j< stavnija i uvijek podreĊena tekstu. LIT.: P. VCagner, Ursprung und Entwicklung der liturgischen G formen, 1901. — H. Busse, Ober den titurgischen Gesang der Geistlichen — L. Eisenhofer, Handbuch der katholischen Liturgik (2 sv.), 1932. — D. ■mald, Liturgika, Zagreb 1937. A.
LITURGIJSKA DRAMA, srednjovjekovna igra u koj rijeĉima, glumom i muzikom prikazuju zgode iz Biblije. ] se razvila u toku X i XI st. iz boţiĉnih i uskrsnih tropa int sastavljenih u oblik jaloga (dijalogiziran pi), tj. u obliku p: i odgovora. Premc prema tome 1. d. 1 vezuje na bogos ĉine, ona nikad bila njihov sastavn (kao laudes), nego c ljeni ĉin koji se pri vao najprije unutai kvene zgrade, a kai kad su razliĉiti elen necrkvenoga kara stali zauzimati sve maha, izvan crkve pred portalom, u rištima samostana i gradskim trgovinu liturgijskoj drami g uloge i reţiju vodio )< a ostale uloge bil
iturgijsku dramu. Pariška Nacionalna biblioteka
LITOLFF, njemaĉko muziĉko nakladno poduzeće. Osnovao ga je u Braunschvveigu 1828 Gottfried Martin Mayer. Nakon njegove smrti (1846), vodila je poduzeće njegova udovica Julie Meyer. Ona se 1851 udala za pijanistu Henryja Litolffa (1818—1891) i tada je tvrtka promijenila ime u Henry Litolff's Verlag. God. 1860 preuzeo je vodstvo sin G. M. Mevera Theodor (1839—1912), kojega je adoptirao H. Litolff. On je bio izvrstan organizator. Dotjeranim i popularnim izdanjima klasiĉne muzike pribavio je tvrtki znatan meĊunarodni ugled. Poduzeće je 1940 kupila tvrtka C. F. Peters, ali ono i dalje posluje pod starim imenom, i to od 1950 u Frankfurtu na Majni. U novije vrijeme u nakladi L. izlaze i djela mnogih suvremenih kompozitora. LIT.: Fiinfzig Jahre Collection Litolff, Braunschweig 1914. — F. Stein, Litolff, MGG, VIII, 1960.
LITOLFF, Henry Charles, francuski pijanist i kompozitor (London, 6. II 1818 — Pariz, 6. VIII 1891). Uĉenik I. Moschelesa; kao pijanist debitirao 1832 u Londonu. Provodio je zatim nemiran i nestalan ţivot te je na koncertnim turnejama proputovao gotovo cijelu Evropu. God. 1851 oţenio se u Braunschvveigu udovicom nakladnika muzikalija G. M. Mevera i promijenio ime njegove tvrtke u H. Litolff. God. 1860 napustio javnu djelatnost i nastanio s; u Parizu. Njegove su kompozicije preteţno virtuozne, bez veće originalnosti. Najvrednije su koncertne simfonije za klavir i orkestar u kojima je prije J. Brahmsa u koncertantnu formu uveo scherzo. DJELA. INSTRUMENTALNA: 5 koncertnih simfonija za klavir i or kestar; koncert za violinu i klavir; 4 uvertire; gudaĉki kvartet; 3 klavirska trija; brojna klavirska djela (nekad popularni SpinnlieĊ). — DRAMSKA. Opere: Die Braut vom Kynast, 1874; Les Templiers, 1886 i Konig Lear (neizv.). Sedam opereta. — VOKALNA: oratorij Ruth et Booz, 1869; scene iz Goetheova Fausta za sole, zbor i orkestar; solo-pjesme. LIT.: F. Stein, Henry Charles Litolff, MGG, VIII, 1960. LITTLE, Vera,
ameriĉka pjevaĉica, alt (Memphis, Tennessee, 10. XII 1928 —). Pjevanje uĉila u Memphisu, Parizu, Rimu, Kobenhavnu i Beĉu; debitirala 1950 na New York City Opera kao Preziosilla (Verdi, Moć sudbine). Gostovala u Italiji, Njemaĉkoj i Izraelu; 1958 pjevala na Gradskoj operi u Berlinu, 1959 u Vatikanu, 1964 u Salzburgu i dr. Pjevaĉica voluminoznog glasa, afirmirala se podjednako na podruĉju operne i oratorijske muzike. LITURGIJA (grĉ. /.SITOM?*,'!« javna sluţba), kršćansko javno bogosluţje koje se sastoji od obreda što ih u ime i po propisima crkve obavljaju za to odreĊene osobe. Liturgijska muzika rimokatoliĉke crkve je — prema rijeĉima Molu propria (od 22.
povjerene Ċacima, bratovštinama i cehovima. Svrha ovih pri vanja bila je zorna obuka gledalaca u pojedinim vjerskim istin Najveći broj liturgijskih drama nastao je u Francuskoj, odak se zatim širile po ostalim krajevima Evrope. Muzika najst; liturgijskih drama temelji se na gregorijanskom koralu. Ka: uz postepeno napuštanje proze u tekstu i prijelaz na obliko cijelih scena u pravilnim strofama, poĉinje i muzika litur§ drame slijediti strofni princip, poprimajući sve veću penodiĉ
LIT.: C. Caussemaker, Les Drames liturgiques du moyen age, P Rennes 1860. — F. Pedrell, La Fešta d' Elche ou le drame lyrique litui espagnol, Pariš 1906. — A. Gastoue, Le Drame liturgique, Pariš 1906. J. Rudtvin, A History and Bibliography Survey of the German Religions E Pittsburgh 1924. — F. Fancev, Liturgijsko-obredne igre u zagrebaĉkoj s crkvi, Narodna starina, 1925. — F. Liuzzi, L'Espressione musicale nel dr liturgico, Studi medievali, 1929. — K. Young, The Drama of the Me Church (2e sv.), Oxford 1935 (II izd. 1951). — R. Marichal, I Drames li ques XII —XIII e siecles, Pariš 1937. — G. Šamšaloviĉ, Crkvena dram nastavno sredstvo vjerske obuke srednjega vijeka, Zagreb 1938. — M. Vito, L' Origine dei dramma liturgico, 1938. — A. A. Abert, Das Nacr des Minnesangs in liturgischen Spiel, MF, 1948. — K. Dreimiiller, Die i im geistlichen Spiel des spaten deutschen Mittelalters, KMJ, 1950. — G. ( Histoire de la mise en scene dans le theatre religieux francais du moyei Pariš 1952. — G. Frank, The Medieval French Drama, Oxford 1954. /. Stratman, Bibliography of Medieval Drama, Berkeley i Los Angeles — H. Craig, English Religions Drama of the Middle Ages, Oxford 1955. Langosch, Geistliche Spiele, Darmstadt 1957. — J. Stevens, Music in tht dieval Drama, Proceedings of the Royal Musical Association, 1957 —58. B. Donovan, The Liturgical Drama in Medieval Spain, Toronto 1958. A. Bowles, The Role of the Musical Instruments in Medieval Sacred D MQ, 1959. — W. Lipphardt, Liturgische Dramen, MGG, VIII, 1960. L. Smoldon, The Music of the Medieval Church Drama, MQ, 1962. — / Anderson, Drama and Imagery in English medieval Churches, London A.
LITURGIJSKE KNJIGE, namijenjene iskljuĉivo ili s djelomiĉno muziĉkoj praksi kod bogosluţja u zapadnoj c mogu se podijeliti na dvije skupine: na srednjovjekovne 1. k. sadrţavaju tekstove i napjeve za razliĉite prigode u toku liturg godine, ali bez toĉno odreĊenih meĊusobnih granica u sadrţaj pogledu, i na današnje 1. k. koje, iako nastale od srednjovjeko' imaju toĉno propisani sadrţaj i sve potrebne upute za upoti MeĊu srednjovjekovnim liturgijskim knjigama glavno m zauzimaju: a) Sakramentar (Liber sacramentorum) i b) Mi plenum, preteĉe današnjeg misala. U muziĉkom pogledu ti priruĉnici tekstova i napjeva namijenjenih u prvom redu < brantu (intonacije za gloria,predstavlja i dr.); c) Tonarium jezl gregorijanskih napjeva svrstanih prema tonalitetu kome pripac d) Troparium je zbirka napjeva koji su u tekstovnom ili muziĉ pogledu prošireni naknadnim umecima, tzv. tropima; e) Passu je priruĉnik tekstova o muĉeništvu pojedinih svetaca. Nakon Tridentinskoga koncila meĊu popisanim liturgij: knjigama na prvom su mjestu: a) Missale Romanum, zbc tekstova i napjeva namijenjenih iskljuĉivo upotrebi celebn
LITURGIJSKE KNJIGE — LIVIABELLA b) Kyriale s gregorijanskim napjevima svih nepromjenljivih dijelova mise (kyrie, gloria, credo, sanctus itd. iz 18 misa, rekvijema i dr.); c) Graduale Romanum s promjenljivim dijelovima mise (introit, ofertorij i dr.) što ih izvodi schola cantorum; d) Antiphonale Romanum; e) Vesperale Romanum u kome je sadrţano sve što se pjeva za vrijeme ĉasoslova; f) Pontificale s obredima što ih obavlja biskup; g) Processionale s napjevima za ophode i h) Liber usualis, suvremeno sastavljena zbirka gregorijanskih napjeva iz svih spomenutih priruĉnika; ti se napjevi pjevaju za vrijeme mise i ĉasoslova u sve nedjelje i veće blagdane u toku liturgijske godine. Prvo sluţbeno izdanje tih liturgijskih muziĉkih knjiga, tzv. Editio Medicea, pojavilo se 1614 u redakciji F. Anerija i F. Suriana (a ne Palestrine, kao što se dugo mislilo) koji su tradicionalni koral »pojednostavnili«, a time i osiromašili u muziĉko-umjetniĉkom pogledu. Kad je u XIX st. poraslo zanimanje za gregorijansko pjevanje, nastalo je zauzimanjem F. X. Haberla 1871—-81 novo tzv. regensburško izdanje (Editio Ratisbonensis), ali s istim nedostacima kao i u prvom izdanju. Tek je zaslugom solesmeskih benediktinaca došlo do potpune obnove gregorijanskih napjeva, jer su oni na temelju najstarijih rukopisnih zbornika i teoretskih djela rekonstruirali izvornu melodijsku liniju i pripremili sluţbeno izdanje (Editio Vaticana), objavljeno 1907, koje je dokinulo sva prijašnja izdanja. Drugi Vatikanski koncil u dokumentu Constitutio de sacra liturgia (1963) predviĊa novu reviziju svih liturgijskih knjiga. LIT.: C. Respighi, Nuovo studio su G. P. da Palestrina e 1' emendazione dei Graduale romano, Roma 1900. — F. X. Haberl, Storia e pregio dei libri corali ufficiali, Roma 1902. — F. Cabrol, Les Livres de la liturgie latine, 1931. — D. Kniewald, Iluminacija i notacija zagrebaĉkih liturgijskih rukopisa, 1944. A. Vi.
LITUUS, vojniĉki instrument starih Rimljana, vrst trombona na kojemu su se izvodili signali. Naziv 1. zadrţao se sve do XVIII st., ali se nije odnosio uvijek na isti duhaĉki instrument. LITVINOVA (Litvinne), Felia (pravo ime Fran^oise-Jeanne Schiitz), francuska pjevaĉica ruskoga podrijetla, sopran (Petrograd, 1861 — Pariz, 12. X 1936). Pjevanje uĉila u Parizu (G. Sbriglia, V. Maurel), gdje je debitirala 1882. Nastupala u New Yorku, Petrogradu, Moskvi i u Italiji; vrativši se u Pariz interpretirala je u prvome redu u-loge u djelima R. Wagnera. Gostovala je u Londonu (Co~ vent LITUUS (u sredini). Etrušĉanska zidna slika, Garden), Milanu — IV st. (LaScala), Mon-te Carlu, New Yorku i u Juţnoj Americi. U sezoni 1896—97 pjevala i na njujorškom Metropolitianu. Od 1927 profesor na Ameriĉkom konzervatoriju u Fontainebleauu. L. je bila pjevaĉica svjetskog ugleda, jedna od najvećih na prijelazu u XX st. Objavila jetoijigu uspomena Ma vie et mon art (1933). LIUZZI, Fernando, talijanski muzikolog i kompozitor (Senigallia, 19. XII 1884 •— Firenca, 6. X 1940). Studirao u Bologni, Rimu i Munchenu (M. Reger). Predavao harmoniju i kontrapunkt na Konzervatoriju u Parmi fi9io—17) i Firenci (1917—23). Od 1924 privatni docent za muziĉku estetiku na Univerzitetu u Firenci i Perugiji; 1927—38 profesor povijesti muzike i estetike na Univerzitetu u. Rimu. Djelovao i kao muziĉki kritiĉar. Bio je izvrstan poznavalac srednjovjekovne muzike, naroĉito talijanske Ars novae i liturgiĉke drame.
DJELA: Esletica delta mušica, 1923; La Lauda e 1 primordi ddla melodia ttaliana (2 sv.), 1935; / Aiusicisti ilaliani in Francia, posth. 1946; brojne studije, rasprave i ĉlanci u razliĉitim struĉnim publikacijama. •— Obradio: srednjovjekovnu liturgiĉku dramu Le Verginisavie e le Vergini folli, 1936; zborove za Edipo Re (Sofoklo) A. Gabrielija, 1937; Ercole F. Cavallija i madrigalistiĉku komediju Amfiparnasso O. Vecchija (dodao joj i orkestralne intermedije), 1938. — Komponirao je kraća orkestralna, komorna i klavirska djela, scensku muziku i solo -pjesme. LIT.: F. Ghisi, Fernando Liuzzi, MGG, VIII, 1960.
LIVADIĆ (VViesner), Ferdo, kompozitor (Celje, 30. V 1799 — Samobor, 8. I 1879). Muziku uĉio najprije kod J. Herovića u Samoboru, zatim u Zagrebu, pa kod A. Hiittenbrennera
471
u Grazu. Ţivio na svom imanju u Samoboru i bavio se gospodarstvom. Došavši rano u doticaj sa Lj. Gajem, L. se oduševio za ilirske ideje, pa se poĉeo zanimati i za hrvatske pjesme. Kao iskreni pobornik nacionalne muzike L. se u svojim djelima nastojao osloboditi od stranog utjecaja i pribliţiti hrvatskom muziĉkom izrazu. To mu je, meĊutim, samo djelomice uspjelo (najviše u popularnoj budnici Još Hrvatska nip propala); neka njegova djela (Dva seherza za klavir) pokazuju utjecaj njemaĉke romantike. L. je ostavio oko 180 solo-pjesama, preteţno romanca, s pregled-nom, zaobljenom i jednostavnom melodijskom linijom. D J E LA . K L A VI R S K A : N o l -turno, F. LIVADIĆ 1822; Charakteristische Tonbilder (Der Scherz i Der Eigensinn, preradio S. Stanĉić pod naslovom Dva seherza, 1932); koraĉnice; plesovi (polke, ĉetvorke, valceri, kola) i dr. — VOKALNA. Oko 180 solo-pjesama na hrvatske, slovenske i njemaĉke tekstove (pjesnici I. Trnski, Lj. Vukotinović, P. Preradović, I. Kukuljević, A. Miha nović, S. Vraz, M. Bogović, D. Demetar, P. Štoos i dr.): Mio ti je kraj; Ti si moja; Udaljenoj ljubi; Prelja; Kamena dijeva; Der Enlfemten; balada Okićke vrane. Budnice za zbor (Još Hrvatska nij' propala). — Oko 30 crkvenih djela (3 mise; himne; boţiĉne pjesme). LIT.: F. Kuhaĉ, Ilirski glazbenici, Zagreb, 1893. — D. Hire, U Samoboru. Spomen-listak Ferdi Livadicu, Prosvjeta, 1902, 12 i 14. — M. K. Poĉeci kultiviranja naše narodne muzike. Kod Ferde Livadica pred sto godina u Samo boru . . . , Novosti, 1934, n. — A. Dobroniĉ, Sveslavenska ideologija »ilirskog skladotvorca« Samoborĉanina Ferde Livadica, ibid., 1937, 235. — E. Krajanski, Livadićiana, Sv. C, 1939, 2. — K. Benić, Znaĉenje glazbenog ilirizma, Hrvatska revija, 1944, 5. — J. Andreis, Razvoj muziĉke umjetnosti u Hrvatskoj, u djelu Historijski razvoj muziĉke kulture u Jugoslaviji, Zagreb 1962. — /-. šaban, Ferdo Livadić u javnosti i privatne, Muzika i škola, 1967, 4. — J. Andreis. Pozabljeni nokturno Ferda Livadica, Muzikološki zbornik, IV, 1968. K. Ko.
LIVANOVA, Tamara Nikolajevna, sovjetski muzikolog (Kišinev, 8. IV 1909 —). Studirala u Moskvi historiju umjetnosti na Univerzitetu te muziku na Institutu Gnjesin i na Konzervatoriju. Predavala na Moskovskom konzervatoriju i na Institutu Gnjesin. Suradnik Muzikološkog instituta Sovjetske akademije nauka od 1946. Prouĉava rusku muziĉku prošlost. DJELA: OuepKU u Marnepua^u no ucmopuu pyeCKOu My3UKaAbnou Kyjlbmypu, 1938; Hcmopuji 3anadHoespoeucKoii .\ty3uKu do 1789 tod., 1940; My3biKajibHan dpaMamypeun M. C. Baxa u ee ucmopUHecKue C6H3U, 1948; PycCKajt My3UKajibuan Kyjibmupa s ee cett3ax c Autnepamypou, meampoM u 6umoM, 1952—$i;H.H.MnCKoecKUu, 1953; B. F. 3axapoe, 1954; Mouapm u pyccKan My3UKajibHan Ky/ibmypa, 1956; My3bixa « npou3sedenuHx M. TopbKoso, 1957: Cmacoe u pyccKan KAaccunecKan onepa, 1957.
LIVERATI, Giovanni, talijanski kompozitor (Bologna, 27. III 1772 — vjerojatno u Firenci, poslije 1835). Uĉitelj u kompoziciji bio mu je S. Mattei. Od 1792 pjevao na talijanskim kazalištima u Barceloni i Madridu, zatim je bio kapelnik talijanske opere u Potsdamu, a onda kazališta u Pragu. God. 1805—14 ţivio u Beĉu kao uĉitelj pjevanja. Otud otišao u London gdje je primio sluţbu kapelnika i kompozitora Kraljevskoga kazališta. Bio je dobar kompozitor komiĉnih opera (farsa La Prova generale al teatro obišla je mnoge talijanske i inozemne pozornice), a imao je uspjeha i s biblijskim operama i oratorijima. U Beĉu su bile veoma raširene njegove vjeţbe iz pjevanja. DJELA. DRAMSKA. Opere: Enea in Cartagine, 1796; La Prova generale al teatrb, 1799; // Convito degli dei (alegorijska opera), oko 1800; La Pi'esa d'Egea, 1809; David oder Goliaths Tod, 1813; Gli Amanti fanatici, 1816; Atnore e Psiche, 1831 i dr. Baleti. — VOKALNA: oratorij L'AĊorazione dei Presepio; kantate // Trionfo di Cesare sopra i Galli, 1815; // Trionfo di Albione e di Roma, 1817. Ariette; canzonette; romance; dvopjevi i dr. — Crkvene kompozicije. — Izdao Solfeges d'ltalie. LIT.: H. \X'essely, Giovanni Liverati, MGG, VII, 1960.
LIVIABELLA, Lino, talijanski kompozitor (Macerata, 7. IV 1902 — Bologna, 21. X 1964). Diplomirao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu klavir, orgulje i kompoziciju (O. Respighi). Nastavnik na konzervatorijima u Pescari (od 1928 direktor), Ve neciji (1931—40), Palermu (do 1942 predavao fugu i kompozi ciju), Bologni (1947—53 direktor), Pesaru (1953—59) i Parmi (1959—63). L. je najpoznatiji kao operni kompozitor. Njegova scenska djela oblikom su povezana uz tradiciju, ali u melodici i u harmoniji ĉesto primjenjuje i suvremene kompozicijsko-tehniĉke postupke (politonalnost). DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Giovinezza mia, 1922; // Vincitore, 1936; Monte Mario, 1937 i La mia lerra, 1942. Koncert za violinu, 1956; poema za klavir i orkestar, 1954; triptih, 1923; 3 suite, 1925—37; L'Usignolo e la rosa za komorni orkestar, 1926; / Canti delVaniorc za harfu, harmonij
472
LIVIABELLA — LOBO
i gudaĉki orkestar, 1939; Adagio, 1949; tema, varijacije i fuga, 195°; 3 serenade, 1959; 2 koncerta, 1964. — KOMORNA. Ĉetiri gudaĉka kvarteta: I, 1925; II, 1933; HI, s. a. i IV, La Melancolia, 1955. Klavirski trio, 1948; kvintet za gudaĉki trio, flautu i harfu, 1953; 2 sonate za violu i klavir, 1950 i 1956; 3 sonate za violonĉelo i klavir: I, 1931; II, 1932 i III, 1939; kraće kompozicije za violinu i klavir. ■—■ Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Santina, 1922; Zatitra. 1924; Antigone, 1943 (prer. 1960) i Canto di Natale, 1963. Komiĉna opera La Conchiglia, 1954; baletna pantomima Favola di poeta, 1935. — VOKALNA. Kantate: Manina da neve, 1935; Sorella Chiara, 1943; Caterina da Siena, 1949; 0 Crux ave\, 1950 i Le sette parole di Gesti sulla croce, 1957. Simfonija Quattro quartetti (T. S. Eliot) za sopran i orkestar, 1963. Solo-pjesme. ■— Messa funebre, 1930; Messa da requiem, oko 1940; 2 moteta, 1952. LIT.: A. Adversi (redaktor), zbornik Lino Liviabella, La sua vita, la sua mušica, Macerata 1966.
LJUNGBERG, Gota, švedska pjevaĉica, sopran (Sundvall, 4. X 1893 — Lidingoe kraj Stockholma, 30. VI 1955). Studirala na Muziĉkoj akademiji u Stockholmu (G. Bratt, Ch. Cahier), u Milanu (V. Vanza) i Berlinu (L. Bachner, O. Daniel); debitirala 1918 u Stockholmu kao Elza (Wagner, Lohengriri), gdje je angaţirana do 1926. God. 1926—32 ĉlanica Drţavne opere u Berlinu, od 1932 u New Yorku solist na Metropolitanu i od 1935 profesor pjevanja na New York College of Music. Uz to je 1924—28 bila redovit gost londonskog Covent Gardena; nastupala i na festivalu u Salzburgu. Dramski sopran velike izraţajne snage, posebno se istakla u Wagnerovu repertoaru, kao Saloma i Elektra (R. Strauss) i u suvremenom opernom repertoaru. LLOBET, Miguel, španjolski gitarist (Barcelona, 18. X 1875 — 22. II 1938). Slikar; gitaru uĉio kod F. Tarrege. God. 1904—14 ţivio u Parizu. Koncertirao po cijeloj Evropi i Sjevernoj 1 Juţnoj Americi. Transkribirao za gitaru mnoge kompozicije starijih i suvremenih španjolskih autora. M. De Falla je za nj napisao svoje djelo Homenaje, pour le tombeau de Claude Debussy (1920). LIT.: B. Tonazzi, Miguel Llobet, chitarrista delP impresionismo, Ancona 1964.
LLONGUERAS Y BADfA, Juan, španjolski kompozitor (Barcelona, 6. VI 1880 — 13. IX 1953). Uĉenik E. Granadosa (klavir) te Mas y Serracanta, E. Morere i L. Milleta (kompozicija); usavršavao se u Francuskoj, Njemaĉkoj i Švicarskoj. Gorljiv pristaša i uĉenik Jaques-Dalcrozea, njegova pedagoška nastojanja prenio na španjolsko tlo, osnovavši u Barceloni Instituto Cataldn de Ritmica y Pldstica. God. 1901—08 direktor Escola Choral, a 1912—18 Escuela Municipal de Mušica u Tarrasi. Muziĉki kritiĉar novina La Veu de Catalunya i suradnik ĉasopisa Revista Musical Catalana. DJELA. KLAVIRSKA: Cancons ambigestos i rondes infantils (prijevod na katalonski djela Jacques-Dalcr3zea); Canfons 1 jocs a" infants, 4 serije; Yan i Mia, 12 impresija; La Fešta dels Reis i les fignres del Pessebre; La Vida senzilla, 12 kratkih kompozicija; L' Istiu efimer, pitoreskne scene. — Pjesme: Les Canfons de Nadal, 1917 ( I I I izd. 1931); Els Cants de la Passio, 1928; Canconer Popular de Nadal, 1931. — SPISI: Orientacid i Organizacio del Moviment Musical Popular a Catalunya, 1908; Per la Danca i per V Educacio pel Ritme, 1915; Per la nosira Sardana, 1933. LIT.: A. Krumscheid, Juan Llongueras y Badia, MGG, VIII, 1960.
LLOYD, Charles Harford, engleski orguljaš i kompozitor (Thornburv, Gloucester, 16. X 1849 — Slough, Buckinghamshire, 16. X 1919). Studirao muziku i teologiju na Magdalen Hallu (danas Hertford College) u Oxfordu. Od 1876 orguljaš katedrale u Gloucesteru; u tom svojstvu vodio Three Choirs Festivals 1877— 80; uz to dirigent Gloucester Choral Society i Gloucester shire Philharmonic Society. Od 1882 u Oxfordu orguljaš katedrale, dirigent Oxford Choral Society i Oxford Symphony Concerts. God. 1887-92 predavao kompoziciju i orgulje na Royal College of Music u Londonu, 1892—1914 kantor i nastavnik muzike na Elon College u Oxfordu i zatim orguljaš kraljevske kapele u Londonu. DJELA (izbor): ko ncert za orgulje. — KOMORNA: Duo Concertante za violinu, klarinet ili violu i klavir, 1888; Four Characteristic Pieces za violinu i klavir, 191?; suita za klarinet i klavir, 1914; kompozicije za violiru i klavir. — Klavirske kompozicije (Glyndebourne Dances, 1918; 2 koncertne etide, 1918). — Kompozicija za orgulje (sonata, 1886; tema, varijacije i finale, 1920). — VOKALNA. Kantate: Hero and Leander, 1884 (nova verzija 1912); Andromeda, 1886; The Ballad of Sir Augie and Ladie Elsie, 1894; The Longbeards' Saga, 1887 i The Cleaner's Harvest, 1888. Višeglasne pjesme; solo-pjesme. — CRKVE NA: 7 Services, 1880—1913; The Neza Cathedral Pšalter, 1910; Te Deutn, 1911; Magniftcat i Nunc dimitlis, 1881; A Set of Chanls, 1906; anthemi i dr. — Spis Free Accmnpaniment of Unison Hymn Singing, 1928. LIT.: S. Sadie, Charles Harford Llo yd, MGG, VIII, 1960.
LLOYD, Powell (Harry), engleski pjevaĉ (tenor) i glumac (London, 6. V 1900—). Studirao na Morley Collegeu (G. Holst) i na Guildhall School of Music u Londonu; pjevanje uĉio kod A. Martina i H. Olivera. Karijeru zapoĉeo kao glumac u kazalištu Old Vic; uskoro ĉlan operne druţine u kazalištu Sadler's Wells, gdje se istakao kao Monostatos (Mozart, Ĉarobna frula), Basilio (Mozart, Figarov pir), Bardolph (Verdi, Falstaff), Vašek (Smetana, Prodana nevjesta) i dr. Premda nije raspolagao velikim glasom, ostao je u sjećanju zbog natprosjeĉne inteli-
gencije u interpretaciji, gotovo genijalnog smisla za komiku rijetke sposobnosti da svoje oduševljenje prenese i na dru umjetnike. Kao producent vodio je operna poduzeća: Scarl rough Open Air Theatre (1939 i 1945—46), Carl Rosa Opi Company (1946—47), Dublin Grand Opera Society (1948), Johe nesburg Civic Opera Season (1949). Bavio se i opernom scenogra jom i kostimografijom. LOBACZEWSKA, Stefania, poljski muzikolog (Lavov, ; VII 1888 — Krakov, 16. I 1963). Muzikologiju studirala u Be kod G. Adlera, zatim kod A. Chvbinskog u Lavovu, gdje je doki rirala 1930. God. 1931—38 predavala historiju muzike na muz koj školi Szymanowski u Lavoru, od 1945 profesor Visoke muzii škole u Krakovu, od 1948 docent za muzikologiju Univerzit u Poznanu, 1952—55 direktor Visoke muziĉke škole i Muzil loškog instituta na Univerzitetu u Krakovu. Od 1928 do 15 bila je muziĉki kritiĉar lista Gazeta Lwowska, a 1947—50 suradi ĉasopisa Dziennika Krakozuskiego. Autor je prve temeljite stuc o K. Szymanowskom i vrijednih rasprava o muziĉkom ţivotu P< ske Chopinova vremena. DJELA: O harmonice K. Debussyego (disertacija), 1929; Zarys estel muzyczney, 1937; Zarys historii form tnuzycznych, 1950; Karol Szymanozi Ţycie i tvjorczošć, 1950; Tablice do historiimuzyki, 1952; L. van Beethoven, 19 Style muzyczne (2 sv.), 1960 i 1962; oko 200 studija, rasprava i ĉlanaka. LIT.: Z. Lissa, Stefania Lobaczevvska, MGG, VIII, 1960.
LOBE, Hilda, violonĉelistica (Celovec, 14. IX 1903Studij završila 1927 na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (P. Grumme God. 1926—28 ĉlanica Steinbauerova kvarteta i 1928—31 Brar lova trija s kojim je nastupala u Austriji, Jugoslaviji i Italiji. 1 1931 djelovala u Ljubljani kao solist i komorni muziĉar; 15 —71 ĉlan orkestra Slovenske filharmonije. j. se LOBE, Johann Christian, njemaĉki muziĉki teoretiĉai kompozitor (Weimar, 30. V 1797 — Leipzig, 27. VII 188 Uĉio flautu i violinu kod A. Riemanna i E. A. Miillera. Gc 1811—42 flautist i violinist Dvorskog orkestra u Weimaru. 1 1846 djeluje u Leipzigu kao nastavnik i do 1848 kao redak Allgemeine Musikzeitung. Njegov priruĉnik Lehrbuch der mi kalischen Komposition ide u red najboljih muziĉkih udţben onog vremena. DJELA: Kompositionslehre oder umfassende Lehre von der ihemalisc Arbeit, 1844; Lehrbuch der musikalischen Komposition (4 sv.), 1850—67 (n obradba H. Kretzschmara 1883—87; ruski i francuski prijevod); Katechis der Musik, 1851 (mnogo izdavano i preraĊivano; najpoznatije preradbe: Leichtentritt, III izd. 1926 i W. Neumann, 1949 i 1956. Na hrvatskom obn F. Kuhaĉ, 1875, dopunjeno izdanje 1890; u toj je obradbi Kuhaĉ pokušao graditi hrvatsku muziĉku terminologiju); Musikalische Briefe eines Wohlbekam (2 sv.), 1852; Fliegende Bldtter fiir Musik (3 sv.), 1855—57; Aus dem Lt eines Musikers, 1859; Vereinfachte Harmonielehre, 1861; Konsonanzen und Di nanzen, 1869; Katechismus der Kompositionslehre, 1872; Handbuch der M\ (XXXI izd.), 1926. — L. je komponirao 2 simfonije, koncerte za flautu i orkes uvertire, komornu i klavirsku muziku, sedam opera i dr. LIT.: R. Sietz, Johann Christian Lobe, MGG, VIII, 1960.
LOBKOWITZ, Franz Joseph Maximilian, ĉeški muzi mecena (Roudnice nad Labem, 7. XII 1772 — 16. XII 181 Neobiĉno muzikalan, svirao je violinu i violonĉelo i pjevao (bi Znatnim, financijskim sredstvima pomogao osnivanje u Pn društva Jednota ku zvelebeni hudebniho umeni v Ĉechdch (181 koje je 1811 utemeljilo Praški konzervatorij, a u Beĉu druš Gesellschaft der Musikfreunde (1812). Od 1812 bio je upravii Dvorskog kazališta u Beĉu. Za kućne koncerte u svojoj beĉ palaĉi i na svojim dobrima imao je vlastiti orkestar, zbor i soliš koji su izvodili ĉak i velike opere. Kao mecena posebnu je pazi posvećivao Beethovenu (od oko 1796), prireĊujući izvedbe njego djela u svojoj palaĉi (praizvedba Eroike, 1804), otkupljujući j rukopise i organizirajući pretplatniĉke koncerte; do 1811 dozi ĉivao je Beethovenu i stalnu godišnju potporu. Beethoven knezu posvetio 6 gudaĉkih kvarteta op. 18, III simfoniju op. trostruki koncert op. 56, V i VI simfoniju op. 67 i 68 (posveć( istodobno i grofu Razumovskom), gudaĉki kvartet op. 74 i cik pjesama An die ferne Geliebte op. 98. — Veoma bogata bibliot obitelji L. u dvorcu Roudnice s više od 5000 vrijednih muziĉ djela ĉuva se danas u Praškoj univerzitetskoj biblioteci. LIT.: A. W. Thayer, The Lobkovvitz Family, The Musical World, 1! — P. Netll, Musicalia in der fiirstlich Lobkowitzschen Bibliothek in Raudr Mitteilungen des Vereines fiir Geschichte der Deutschen ip Bohmen, 19 u Nettlovu djelu Beitriige zur bohmischen und mahrischen Musikgeschic Brno 1927. — S. Ley, Beethoven und Fiirst Lobkowitz, Atlantis, 1937. R. Schaal, Lobkovvitz, MGG, VIII, 1960.
LOBO, Duarte (Eduardus Lupus, Lopez, Lopat), por galski kompozitor (Alćacovas, kršten 19. IX oko 1565 — Lisab 24. IX 1646). Uĉenik M. Mendesa u Evori. Od 1594 zborov« katedrale u Lisabonu, gdje je takoĊer predavao na Colegio Claustra da Se. Ubraja se medu najznaĉajnije portugalske majst polifonog stila. DJELA: Opuscula, 1602 (4—8 gl. boţiĉni responsoriji, marijanske antifi jedna 8-gl. misa); Officium defunetorum, 1603; 3 sveska 4-gl. Magnificata, l6c
LOBO — LOCKSPEISER
iz op. 3 i 1 sonatu iz op. 6 obj. A. Nadaud (novo! zd. priredio R. Franconi, 1921). LIT.: C. Vanbianchi, Un celebre violinista bergamaseo precursore di Nic. Paganini, Lettere e documenti inediti, Bergamo 1921. — J. Berg, Locatelli da Bergamo, Bergamo 1922. — B. Fabietti, Vita eroica di Antonio Locatelli (II izd.), Milano 1939. — A. Koole, Pietro Antonio Locatelli da Bergamo, Italiaans Musycqmeester tot Amsterdam, Amsterdam 1949. —Isti, Pietro Antonio Locatelli, MGG, VIII, 1960. — Isti, Pietro Antonio Locatelli, Chigiana, 1964.
u ; po jedan svezak 4—8 gl. i 4—6 gl. misa, 1621 i 1639; Liber processionum el stationum ecclesiae Olymponensis, 1607. NOVA IZD.: prvi svezak cjelokupnih djela obj. M. Joaquim (1945); jednu antifonu i 2 mise obj. J. E. dos Santos (Polifonia cldssica portuguesa, 1937). LIT.: M. A.deLima Cruz, Duarte Lobo, Lisbda 1937. — M. de Sampayo Ribeiro, Duarte Lo-
bo, MGG, VIII, 1960.
LOCATELLI, Pietro Antonio, talijanski violinist i kompozitor (Bergamo, 3. IX 1695 — Amsterdam, 30. III 1764). O njegovu ţivotu nije mnogo poznato. Zna se da je do 1713 bio Corellijev uĉenik u Rimu; kasnije je u Mantovi bio u sluţbi kneza Filipa od Hessen-Darmstadta. Velik dio ţivota proveo je u Amsterdamu, gdje su objavljene i njegove kompozicije i gdje je pridonio organiziranju muziĉkog ţivota, uvodeći redovite javne koncerte u kojima je sudjelovao i kao dirigent. L. je imao pouzdan osj"ećaj za preglednost i jasnoću oblika, znao je violini povjeravati i stavke tople lirike i neposredne melodijske invencije. U svojim kompozicijama on ipak privlaĉi prvenstveno neobiĉnom razvijenošću violinske tehnike koja u dotadašnjoj violinskoj literaturi predstavlja najviši domet briljantnog, ponekad i bizarnog virtuoziteta. U toj oblasti L. je gotovo preteĉa Paganinija. DJELA: 12 Concerta grossa op. I, 1721; 12 sonata za flautu i b. c. op. 2, 1732; 12 koncerata i 24 capriccia L'Arte del violino za violinu solo op. 3, 1733; 6 Introduzioni leatrali e 6 concertizz gudaĉke instrumente op. 4, 1735; 6 sonata za 3 ili 2 violine i b. c. op. 5, 1736; 6 sonata za violinu i b. c. op. 6, 1737; 6 koncerata za gudaĉke instrumente i b. c. op. 7, 1741; 10 sonata (6 za violinu i b. c, 4 za 3 violine i b. c.) op. 8, 1744; 6 koncerata L'Arte di nuova modulazione (obj. i pod naslovom Caprices enigmatiques) za gudaĉke instrumente i b. c. op. 9, 1762; Mnoga djela nalaze se u rkp. NOVA IZD.: po 1 concerto grosso obj. A. Egidi (1927), A. Schering i E. Bonelli (1948); 3 sonate za flautu i b. c. iz op. 2 obj. G. Scheck i W. Upmever (1944; novi otisak 1949); po 1 sonatu iz istog opusa obj. F. David (Die hohe Schule des Violitispiek, 1867—72; II izd. 1903) i A. Kowatscheff (1949); 3 triosonate iz op. 5 H. AIbrecht (1951—54); 2 tri-sonate iz op. 5 A. Moffat; 1 triosonatu iz op. 5 J. M. Komter C1948); 6 violinskih sonata iz op. 6 G. Benvenuti i E. Polo ' / Classici Musicali Italiani, 1956); 1 sonatu iz op.6 i 1 sonatu iz op. 8 obj. J. Rontgen i D. F. Scheuzleer (1911); L'Arte del violino, 24 capriccia
^
v
473
^
^
^
° r / r
i.OCHAMER LIEDERBUCH. Pjesma Ali mcin gcdmchm dy ich hab . . .
LOCHAMER (LOCHHEIMER, LOCHAMERSCHES) LIEDERBUCH, jedna od najvaţnijih rukopisnih zbirki rane njemaĉke puĉke pjesme. Ubraja se i medu najstarije spomenike njemaĉkog svjetovnog višeglasja. Nastala je izmeĊu 1455 i 1460, a prozvana je po Wolfleinu von Lochameru koji je moţda bio samo njezin vlasnik. Sadrţava 44 pjesme, od toga nekoliko jednoglasnih, a ostale su višeglasne; 5 ih je saĉuvano u cjelini, dok je od drugih ostala samo po jedna dionica. Pjesme nije zapisala jedna ruka i ne potjeĉu iz istoga stilskog razdoblja. Sabrane su puĉke pjesme, primitivni »prepjevi« u narodnom duhu i suvremene višeglasne pjesme. Sadrţaj, preteţno ljubavni, potjeĉe iz graĊanske sredine. Faksimil Lochamerove zbirke izdali su F. W. Arnold i H. Bellermann (1867), K. Ameln (1925), K. Escher i E. Lott (1926) te E. Rohloff (1953). LIT.: J. Muller-Blattau, Die Weisen des Locheimer Liederbuches, AFMF, 1938. — H. Besseler, Das Lochamer Liederbuch aus Niirnberg, MF, 1948. — W. Salmen, Lochamer-Liederbuch, MGG, VIII, 1960. A. Vi.
LOCKE, Matthew, engleski kompozitor (Exeter, oko 1630 — London, VIII 1677). Do 1638 ĉlan djeĉaĉkog zbora katedrale u Exeteru. Ţivio je zatim u Londonu, a za vrijeme graĊanskog rata boravio u Evropi. Od 1651 ponovo je u Londonu; 1660 stupio u sluţbu na dvoru, gdje je zauzimao istaknute muziĉke poloţaje. L. je jedan od najvećih engleskih kompozitora XVII st. Svojom izraţajnom i doista vrijednom muzikom izvršio je jak utjecaj na cijelu generaciju engleskih muziĉara. Ţiv, temperamentan i napredan duh, u mnogim je granama muzike bio pionir na engleskom tlu. On je prvi prenio u Englesku Monteverdijeve principe komponiranja, tzv. seconda prattica. Osim toga on je autor prvog engleskog prokomponiranog scenskog djela M. LOCKE, bakrorez, 1776 (masgue) bez govorenih dijaloga (The Empress of Marocco; njegova scenska muzika za kazališno djelo Psyche ima podnaslov The Englisch Opera) i prvog engleskog priruĉnika za izvoĊenje generalbasa (Melothe-Sia . . .). Po nekim obiljeţjima svog stila, a posebno po plastiĉnoj dramatiĉnosti svoje crkvene muzike (npr. veliki Verse Anthem — po obliku zapravo kantata) L. je preteĉa H. Purcella. Vaţna su i njegova instrumentalna djela koja idu meĊu najbolje engleske kompozicije XVII st. DJ ELA. INS TRU MEN TALN A: Lit t l e Co ns ort za g uda ĉk i a ns a mb l, 1656; Alusick's Delight on the cithern, 1666; Melothesia 'zvith a ehoice collection of lessons for the harpsichord, 1673; kompozicije u razliĉitim suvremenim zbirka ma i u rkp. — DRAMSKA: neko liko maska, me d u osta lim Cup id and Death (J. Shirlev) i The Stepmother (R. Stapvlton); scenska muzika za kazališna djela The Tempest (W. Shakespeare), 1667; Psyche (T. Shadwell), 1675 i dr. — CRKVENA: brojni servicei i anthemi (medu ostalim jedan veliki Verse Anthem; Ten Responses to the Cotnmandments, 1666) u razliĉitim suvremenim zbirkama i u rkp. — Priruĉnik Melothesia or certain General Rules for playing upon a Continued Bass', 1673. — Nekoliko polemiĉkih spisa. LIT.: H. Cummings, Matthevv Locke, Report of the Fourt h Congress of the International Musical Societv, London 1911. — A. Levris, Matthew Locke, Proceedings of the Royal Musical Association, 1947 — 48. — P. le Huray Matthevv Locke, MGG, VIII, 1960. — A. Kooiker, Lockes »Melothesia«: Its Place in the Historv of Kevboard Music in Restoration England (disertacija), Ann Arbor 1962. — Ch. D. S. Field, Matthew Locke and The Consort Suite, Music and Letters, 1970.
LOCKSPEISER, Edvvard, engleski muziĉki pisac i kompozitor (London, 21. V 1905 —). Studirao u Parizu (N. Boulanger), Berlinu (J. Ruier) i na Royal College of Music u Londonu (M. Sargent). God. 1934 osnovao u Londonu i do 1936 vodio Toynbee Hali Orchestra, zatim dirigirao National Symphony Orchestra u New Yorku, 1942—51 bio je suradnik Britanske radio-stanice (BBC), a od 1953 vodi Goldsbrough Orchestra u Londonu. SuraĊuje u većem broju engleskih, evropskih i ameriĉkih muziĉkih ĉasopisa (Music and Letters; Times; The Musical Quarterly; La Revue Musicale i dr.). DJELA. SPISI: C. Debussy, 1936 i 1951 (tal. 1946; novo prer. j:ngl. izd. u 2 sv. 1962—65); Berlioz, 1939; C?. Bizel, 1951; Debussy et Edgar Poe, 1962; studije, rasprave i pojedina poglavlja u razliĉitim kolektivnim djelima i ĉlanci u enciklopedijama. ■— Redigirao engleski prijevod Povijesti muzike H. Pru-
P. A. LOCATELLI
474
LOCKSPEISER — LOEWE
nieresa, 1943 i monografiju F. Poulenc H. Hella, 1959- — KOMPOZICIJE: koncert za klavir i duhaĉe, 1925; uvertira Pescallo, 1927; gudaĉki kvartet, T930; suita za flautu; baletna suita; filmska muzika.
LOCKVVOOD, Lewis, ameriĉki muzikolog i,New York, 16. XII 1930 —). Polazio Queen's College u New Yorku; muzikologiju studirao na Princeton University (O. Strunk, A. Wendel); doktorirao 1960. Od 1958 nastavnik na Princeton University (od 1968 profesor). God. 1963—66 glavni urednik Journal of the American Musicological Society.
DJELA: The Counter Reformadon and the Masses of Vincenzo Ruffo, 1970. Studije: Vincenzo Ruffo and Musical Reform after the Council of Trenl, MQ, 1957; A Dispute on Accidentals in Sixteenth-Century Rome, Analecta Musicologica, 1965; On Parody as Term and Concept in l6th Century Music, Aspects of Meaieval and Renaissance Music, 1966; A Sample Problem of Mušica Ficta: VCillaert's Pater Noster, Studies in Music Historv: Essavs for O. Strunk, 1968; The Autograph of Beelhoven's Sonata for Violoncello and Piano, Op. 69, First Movement, The Music Forum, 1969 i d r.
LOCKWOOD, Normand, ameriĉki kompozitor i pedagog (New York, 19. III 1906 —). Kompoziciju studirao na Univerzitetu u Michiganu, zatim u Rimu (O. Respighi) i Parizu (N. Boulanger). God. 1932—43 predavao je teoriju i kompoziciju na Konzervatoriju u Oberlinu (Ohio, SAD), 1945—53 na muziĉkom odjelu Columbia University u New Yorku, 1953—55 na Trinity University u San Antoniju (Texas) i zatim na Univerzitetu u Wyomingu (Laramie). Dobitnik mnogih vrijednih nagrada.
a a, 935 p , 945; f Colorado, 1959; scenska muzika. — VOKALNA: oratoriji Childern of God, 1956 i Light out of Darkness, 1957. Kantate: Jesus the King; Lowe Divine; The Holy Birth; The Story of St. Nicolas; Old Hundredth, 1958 i Tryptych to the Memory of W. R. B. Willcox. Solo-pjesme.
LIT.: J. Machlis, Introduction to Contemporarv Music, New York 1961.
LOCO (lat., na mjestu), termin kojim se u notnom tekstu traţi vraćanje na toĉnu reprodukciju notom oznaĉene visine tona, nakon što se znakom 8 ---------------- vaili 8 ___________ va zahtijevalo da se napisana nota izvodi za oktavu više ili niţe: 1 loco
flautu, obou, saksofon i fagot, 1904; 2 rapsodije za obou, violu i klavir, 1 Conte espagnol za violonĉelo i klavir (orkestar), 1912; partita za violinu i kl 1930; etide za violinu. — Opera Life is but a Dream. — VOKALNA: 1 Beat; Drums! za muški zbor, duhaĉki orkestar i udaraljke, 1917; Evocatic ţenski zbor i orkestar, 1931; V'Archet za ţenski zbor, violu d'amore i klat 1901; Ode for One Who Fell in Battle za zbor, 1911; Canticum fratris solii Franjo Asiški) za glas i komorni orkestar, 1928; solo-pjesme uz orkestai violu d'amore i klavir i uz klavir. — Psalam 137 za ţenski zbor, orgulje, h 2 flaute i obligatni violonĉelo, 1907. LIT.: L. Gilman, Charles Martin Loeffler, Phases of Modem M New York 1904. — P. Rosenfeld, Loeffler, Musical Portraits, New York : — C. Engel, Charles Martin Loeffler, The Chesterian, 1920. — Isti, Ch Martin Loeffler, MQ, 1925. — E. B. HM, Charles Martin Loeffler, Me Music, 1935. — N. Broder, Charles Martin Loeffler, MGG, VIII, 1960.
J- t LOEILLET (L'Oeillet, Leuliet itd.), flamanska obitelj : ziĉara. Njeni ĉlanovi zauzimali su potkraj XVII i tokom Xy st. kao instrumentalisti mnoga istaknuta mjesta u muziĉkom ţi' pojedinih belgijskih, francuskih i engleskih gradova. Najznaĉi ji su: 1. Jean Baptiste (poznat kao John of London), kompo: 1 ĉembalist (Gent, kršten 18. XI 1680 — London, 19. VI iGod. 1705 nalazi se u Londonu kao oboist opernog orkesti Queen's Theatre na Havmarketu. Ĉini se da je 1710 napusti sluţbu i posvetio se poduĉavanju i koncertiranju. U svojoj je prireĊivao i vodio tjedne koncerte na kojima su, medu osta izvedeni prvi put u Engleskoj Corellijevi Concerti grossi. Uţ je veliku reputaciju kao ĉembalist, nastavnik ĉembala a i vir na flauti; mnogo je pridonio popularizaciji popreĉne flau Engleskoj. DJELA. KOMORNA: Sonalas for Variety of Instruments op. 1, : A// Sonatas in three parts op. 2, 1725; XII Solos, Six for a Cotnmon Fh Six for a German Flute zvith a Thorough Bass for the Harpsichord or Bass \ op. 3, 1729. —Za ĉembalo: Lessons for the Harpsichord or Spinet, 170 Six Suits of Lessons for the Harpsichord, 17:3. NOVA IZD.: trio-sonate op. 1 i 2 ob). A. Beon (Pariš, 1911—12); 6 sonata iz op. 2 obi. Rikko (Ne'v York 1945); djela za ĉembalo obi. J. W (Monumenta Musicae Belgicae I, 1932).
2. Jacques (nazivan i Jacob Jean Baptiste), kompo (Gent, kršten 7. VII 1685 — 28. XI 1748). Brat Johna; 1702oboist gradskog orkestra u Gentu; u meĊuvremenu 1726 dj< na dvoru u Miinchenu, a 1727 odlazi u Versailles i nakon usp koje postiţe koncertirajući na razliĉitim instrumentima (ft oboa, fagot, violina) dobiva poloţaj dvorskog oboiste. Ĉir da je vrijeme do 1746 proveo izmeĊu Miinchena i Pariza, z se vratio u Gent. DJELA: Concerto za obou i gudaĉe u Es-duru; Concerto za flautu i g u D-duru (oba u rkp.); VI Sonates a 2 flutes traversieres... sans basse 1 1728; VI Sonates pour une flute traversiere... avec baise op. 5, 1728.
3. Jean Baptiste, kompozitor (Gent, kršten 26. VII 1688Bratić londonskog Jeana Baptistea; veći dio ţivota provi Francuskoj. Na svojim se kompozicijama potpisivao: Baptiste L' Oeillet de Gant. j loco
Cesto se, meĊutim, taj termin izostavlja, jer normalna reprodukcija automatski poĉinje tamo, gdje prestaju crtice znaka 8 ---------------- va ili 8 ___________ va. U kompozicijama za gudaĉke instrumente termin 1. upotrebljava se i u sluĉaju kad se nakon izriĉito traţenog sviranja na odreĊenoj ţici (npr. sul G, sul A) ponovo prelazi u normalne pozicije. 1. Me. LOEFFLER, Charles Martin, ameriĉki kompozitor francuskog podrijetla (Mulhouse, Alzacija, 30. I 1861 — Medfield, Mass., 19. V 1935). U Parizu uz violinu studirao i kompoziciju (E. Guiraud). Neko je vrijeme bio ĉlan Pasdeloupova orkestra u Parizu i privatnih orkestara u Nici i Luganu. God. 1881 preselio se u SAD, a 1882—1903 bio je ĉlan Simfonijskog orkestra u Bostonu. Uz to je redovito prireĊivao i samostalne koncerte. D. Ewen ovako prikazuje umjetniĉki lik Loefflera: »Prva njegova kompozicija, Les Veillees de l'Ukraine (1891), ruskog je karaktera. Kasnije kompozicije odaju stilistiĉke crte A. Skrja-bina ili C. Debussvja. Sva njegova djela stoje pod utjecajem germanskog poštovanja oblika i arhitektonske konstrukcije. Ipak, svoja je najbolja djela stvarao onda, kad se njegova pjesniĉka narav izraţavala impresionistiĉki: tada je njegova muzika zadobivala jedinstvenu ljepotu i otmjenost«. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Hora mystica{u 1 stavku) za muški zbor i orkestar, 1916. Simfonijske pjesme: La Mort de Tintagiles (prema M. Maeterlincku) za 2 viole d'amore i orkestar, 1897 (preraĊeno za 1 violu d'amore i orkestar, 1900); La Villanelle dudiable sa orguljama, 1901; Avant que tu ne t'en ailles, 1901 (prema P. Verlainu, preraĊeno pod nazivom La bonne chanson, 1918) i Memories of My Childhood, 1924. Fantastic Concerto (u 1 stavku) za violonĉelo i orkestar, 1894; suita Les Veillees de l'Ukraine (prema N. Gogolju) za violinu i orkestar, 1891; Divertimento za violinu i orkestar, 1895; Divertissement espagnol za saksofon i orkestar, 1900; A Pagan Poem (prema Vergiliju) za klavir, engleski rog, 3 trublje i orkestar, 1907; fantazija La Villanelle du Diable, 1901; Poem 1923 i dr. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u a-molu, 1889; Music za gudaĉki kvartet, 1917; gudaĉki kvintet, oko 1894; gudaĉki sekstet, 1893; oktet za gudaĉki kvartet, 2 klarineta, kontrabas i harfu, 1897; Ballade carnavalesaue za klarinet.
DJ ELA. INS TRU MEN TALN A: 6 8 s o na ta z a fla ut u i b. c. (4 s v i» 1705, op. 2-4, 17T5; VI Sonates a une Flute Traversiere ... 3p. 5, I kn)., VI Sonates a deux Flutes... sans Basse op. 5, II, 1720; Six Sonates of Two Pi Mr. Loeilet of Ga.it, 1730 (ponovljeno izdanje razliĉitih sonata iz preth zbirka). NOVA IZD.: H. Monke mever obj. 4 sonate iz op. 1 i po jednu * 2 i op. 4. (Moecks Kammermusik, s. a.J; J. Ph. Hinnenthal :>bj. 3 sonate' 1, 1 sonate iz op. 3 i 4 sonate iz op. 4 (Hortus Musicus, 43, 162 i 165); 6 i iz op. 3 obj. P. F. Sche rber i A. Kut z (Mainz 1949 ). LIT.: P. Bergmans, Une Famille de musiciens belges du XVIIIe ! Les Loeillets, Bruxelles 1928. — E. Closson, Sonates des Loeillets, I ariš — M. Vermeire-Roos, De Loeillets, een voornamm geslacht van mušici, \ lanea musicelogica F. van der Mueren, 1950. — B. Priestman, Catalo^u matique des oeuvres de Jean Baptiste et Jacques Loeillet, Revue Belge d sicologie, 1952. — Isti, Loeillet, Jean Baptiste I, Jean Baptiste II, Jacques gi, MGG, VIII, 1960.
LOESCHHORN, Albert, njemaĉki pijanist, pedag kompozitor (Berlin, 27. VI 1819 — 4. VI 1905). Uĉeni Bergera, zatim E. A. Grella i R. Killitschgvja na Institui crkvenu muziku u Berlinu gdje je od 1851 i sam bio prc klavira. Komponirao preteţno briljantne klavirske kompozi sastavljao vrlo dobre instruktivne radove. Koncertirao u ( s braćom A. i E. Stahlknecht. DJELA. KLAVIRSKA: suite; sonatine; mazurke; valceri. Brojne °P38; 52 (30 melodisehe Etiiden) ; 65; 66; 67; 136 (Die Schule der Gelaufii 165; 176 (Oktavenschule) ; 193, 194; 195; 196 i op. 197 (Rhythmische Prol — Wegweiser in die Pianoforteliteratur, 1861 (sa J. Weissom; II izd. 188 naslovom Fuhrer durch die Klavierliteratur). — Izdao klavirske komp J. Fielda i R. Schumanna. LIT.: K. Hahn, Carl Albert Loeschhorn, MGG, VIII, 1960.
LOEWE, Johann Karl Gottfried, njemaĉki kompi (Lobejun kraj Hallea na Saali, 30. XI 1796 — Kiel, 20. IV i Ĉlan djeĉaĉkog zbora u Cothenu; kasnije uĉio muziku u H Nakon teološkog studija postao 1820 kantor protestantske sv. Jakova i uĉitelj muzike na gimnaziji u Stettinu. Tu je godine imenovan gradskim muziĉkim direktorom. Na to poloţaju ostao 45 godina (do 1866). Dobar pjevaĉ, prire
LOEWE — LOGOTHETIS je koncertne turneje (takoĊer i u Engleskoj), na kojima je izvodio svoje balade. Iako se bavio i instrumentalnom muzikom, teţište je njegova stvaranja vokalno podruĉje na kojemu su nastala njegova neosporno najbolja djela: balade za glas i klavir. Tu izrazito romantiĉku formu, kojoj je prvi krupni doprinos dao F. Schubert (Erlkonig), razvio je L. do visine na kojoj se kasnije nije više našla. Sve Loevveove balade nisu podjednako vrijedne. Ali u najboljima on je oĉitovao veliko bogatstvo mašte, mnogo smjelosti u iskorišćivanju harmonijskih J. K. G. LOEWE. Rad E. Hahcra sredstava za stvaranje prikladna ugoĊaja, uspješno variranje prvotnoga tematskog materijala koji raspreda do epske širine. U najpoznatije i najuspjelije Loevveove balade idu: Heinrich der Vogler, Der Nb'ck, Tom der Reimer, Fridericus Rex, Der Zauberlehrling, fiochzeiulied, Herr Oluf, Archibald Douglas, Die Gruft der Liebenden, Jungfrau Lorenz, Der Pilgrim von S. Jun, Die Glocken von Speier, Der Mohr auf der Messe, Der Woywode, Graf Eberstein, Die drei Lieder, Na'chtliche Heerschau, Edioard, Erlkonig, IVirtin Tochterlilein i Die verfallene Miihle. DJELA: 2 simfonije; 3 koncerta za klavir i orkestar. — Tri gudaĉka kvarteta; klavirski trio. — KLAVIRSKA: 5 sonata (1819, 1819, 1824, 1829 i 1842); Mazeppa, 1830: Biblische Bilder, 1844; 5 fantazija i dr. — DRAMSKA. Opere: Die Alpenhutte (neizvedena), 1816; Rudolph (neizv.), 1825; Malekadhel (neizv.), 1832; Die drei Wunsche, 1832 i Emmy (neizv.), 1842. Komiĉna opera Neckereien (neizv.), 1833. — VOKALNA. Oratoriji: Die Festzeiten, 1825—36; Die Zerstb'rung Jerusalems, 1829; Die sieben Schldfer, 1833; Die eherne Schlange, 1834; Die Apostel von Philippi, 1835; Gutenberg, 1835; Palestrina, 1841; Johann Hus, 1843; Der Meisler von Avis, 1843; Das Siihneopfer des neuen Bundes, 1847; Hiob, 1848; Das hohe Lied Salamonis, 1859; Polus von Atella, 1860; Die Heilung des Blindgeborenen, 1860; Johannes der Tdufer, l86r i Die Auferzveckung des Lazarus, 1863. Brojne kantate; preko 500 balada, legendi i solo-pjesama. — Klavierund Oeneralbasschule ( I I izd.), 1851; Gesanglehre, 1851; Musikalisches Gottesdienst; autobiografija (izd. H. C. Bitter, 1870). NOVA IZD.: sva Loevveova djela za glas i klavir objavio je M. Runze u 17 sv., 1899—1904; izbor iz balada obj. L. Benda (4 sv.) i H. J. Moser (2 sv.). LIT.: A. W. Ambros, Karl Loewe der Romantiker, 1860. — O. Gumprecht, Karl Loewe, Leipzig 1876. —M. Runze, Carl Loewe.Eine asthetische Beurteilung, Leipzig 1884. — B. Scheithauer, Verzeichnis samtlicher gedruckten Werke Dr. Carl Loewe's, Berlin 1886. — A. Wellmer, Karl Loewe. Ein deutscher Tonmeister, Leipzig 1887. — A. li. Bach, The Art-ballad: Schubert and Loewe, London 1890. — W. Vffossidlo, Carl Loewe als BallaĊenkomponist, Berlin 1894. — H. Bullhaupt, Carl Loewe, Deutschlands Balladenkomponist, Berlin 1898. — J. Chanlavoine, La Ballade allemande et Carl Loewe, Musiciens et poetes, Pariš 1912. — H. Kleemann, Beitrage zur Asthetik und Geschichte der Loe weschen Ballade (disertacija), Halle 1913. — O. Ahenburg, Carl Loewe, Stettin 1924. — H. Engel, Carl Loewe. Oberblick und Wiirdigung seines Schaffens, Greifswald 1934. — C. Konig, Katl Loevve, Stettin 1937. — R. Sietz, Car) Loewe, Kbln T948. — VC\ Vetter, Zu Carl Loewes Balladenstil, Leipzig 1957. — H. Engel, Karl Loewe, MGG, VIII, 1960. J. As.
LOEVVENBERG, Alfred, engleski muzikolog njemaĉkog podrijetla (Berlin, 14. V 1902 — London, 29. XII 1949). Studirao u Berlinu i Jeni; doktorirao 1925. Zbog dolaska nacizma na vlast, napustio Njemaĉku i nastanio se 1935 u Londonu i 1947 primio englesko drţavljanstvo. SuraĊivao u brojnim muziĉkim ĉasopisima i leksikonima: bavio se i poviješću kazališta. Izdavao British Union Catalogue of Periodicals. DJEL-\. SPISI: Atmah of Opera; 1597—1940 (2 sv.), 1043 (II izd. priredio F, Waiker, 1955); Early Dulch Libreltos and P/ays zvith Music in the British Museum. 1947; The Theaire of the British Isles, excluding London; A Biblio graphy, 1950. LIT.: A. H. King, Alfred Locvvenberg, Music and Letters. 1950.
LOGAR, Mihovil, kompozitor (Rijeka, 6. X 1902—). Pored arhitekture studirao na Konzervatorijumu u Pragu kompoziciju (K. B. Jirak); napustivši arhitekturu posvetio se potpuno muziĉkim studijama i 1927 diplomirao kompoziciju na Majstorskoj školi kod J. Suka. Iste se godine nastanio u Beogradu, gde je do 1945 delovao kao nastavnik Muziĉke škole i Srednje muziĉke škole; 1945—72 bio je profesor na Muziĉkoj akademiji. Kao muziĉki kritiĉar i publicista saradivao u ĉasopisima Zvuk i La Scala, u dnevniku Borba i dr. Dobio brojna priznanja za svoj umetniĉki rad, medu ostalim 1968 Oktobarsku nagradu Beograda za Dvostruki koncert za klarinet, rog i orkestar. Plodan kompozitor veoma izraĊene kompozicione tehnike, L. sa podjednakom lakoćom i oduševljenjem prilazi komponovanju najrazliĉitijih oblika i ţanrova, od opere i simfonijskih dela do jednostavne masovne pesme ili ilustrativne muzike za film. Dok su Logarove kompozicije iz predratnog perioda nosile peĉat ekspresionizma sa osloncem na atonalni stil, dotle se u delima
475
stvaranim poslednjih godina ogleda individualni izraz obele-ţen spontanom inspiracijom i velikim harmonskim bogatstvom. Iako lirska raspoloţenja nisu retka u njegovom stvaralaštvu, najĉešća je odlika njegovih Ċela — komponovanih većinom u slobodnim formama — vedri op timizam, nemir u melodijskoj liniji, ţiva i brza ritmika, kao i spretna i kolorima orkestracija. DELA. O RK ESTRALNA: I s i mfonija, 1947; Cedurska simfonija za gudaĉki orkestar, 1961; Sinfonia ilaliana, 1964 (Opatija, 28. X 1965); simfonijske slike Vesna, 1932 i Primorje, 1962; Pro-lećna svita, 1958; Divertimento lirico, 1967. Uvertire: Rondo uvertira (Na vašaru), 1936 (Beograd, 9. V 1939); Dundo Maroje, 1936; Kosmonauti, 1962 (Beograd, 8. VI 1962); Mermer i zvuĉi, 1972 (Opatija, 8. XI 1972). Koncerti: M. LOGAR Concer-tino za violinu, 1952; za violinu u h-molu, 1954 (Beograd, 5. IV 1955); Concerto mordenle za violinu (Opatija, 7. XI 1970): za klarinet u B-duru, 1956 (Beograd, 7. IV 1959); za klarinet i rog, 1967 (Beograd, 5. IV 1968); za violonĉelo, duvaĉki kvintet i gudaĉki orkestar (Opatija, 4. XI I97i); Dve tokate za klavir i orkestar, 1933 (Beograd, 23. I 1934); Partita concerlante za duvaĉki kvintet i gudaĉki orkestar (Opatija, 15. XI 1969). — KAMERNA: klavirski trio; trio za flautu, violu i violonĉelo; trio za klavir, kla rinet i fagot; 5 gudaĉkih kvarteta; Omladinski koncert za violinu i klavir; Igraĉ ĉarobnjak za violinu i kamerni orkestar; svita Smrt Smail-age Ĉengića za harfu, violu, engleski rog i kamerni orkestar. — Muzika za klavir I—III. — DRAMSKA. Opere: ĉetiri scene iz Shakespearea, 1930; Sablazan u dolini šentflori-janskoj, 1937 (Sarajevo, 10. XI 1968); Pokondirena tikva, 1955 (Beograd, 19. X 1956); Ĉetrdeset prva, 1958 (Sarajevo, 10. II 1961). Balet Zlatna ribica, 1950 Beograd, 11. XI 1953); baletska slika Spostamenti, 1965. Filmska muzika. — VOKALNA. Kantate:_ Plava grobnica, 1934; Na vrelu, 1937; Pjesma o bio grafiji druga Tita, 1945; Ţetvarite, 1946; Veli joţe, 1949 i Vatra, 1959. Ciklusi solo-pesama uz klavir (orkestar): Legenda 0 Marku, 1935; šesnaest rumenih proleća, 1936 i Granada od Samarkanda, 1963. Horovi: Ĉeţnja; Bdijenje; O, klasje moje; Svatovska pesma; Most; Himna Beogradu i dr. Masovne pesme. LIT.: M. Kozina, »Pokondirena tikva« Mihovila Lo gara, Zvuk, 1957, 9—10. — Z. Kuĉukalić, Mihovil Logar: »Ĉetrdeset prva«, muziĉka drama u 3 ĉina, ibid., 1961, 49—50. — 5. Habić, Zvuĉna sagrešenja Mihovila Logara. 0 šezdesetoj godišnjici ţivota, ibid., 1963, 56. — V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. Đ. K.
LOGIER, Johann Bernhard, njemaĉki klavirski pedagog 1 kompozitor (Kassel, 9. II 1777 — Dublin, 27. VII 1846). Od 1791 ţivio u Engleskoj kao flautist, orguljaš, trgovac muzikalija, kazališni direktor i klavirski pedagog, najprije u Westportu (Irska), a zatim u Dublinu. God. 1814 patentirao tzv. chiroplast, spravu koja regulira ispravno drţanje ruku pri sviranju na klaviru. Taj pronalazak kao i njegov sistem zajedniĉkog, istodobnog, unisonog vjeţbanja većeg broja (do 12) uĉenika na klaviru, izazvao je veliko zanimanje u mnogim zemljama, a osobito u SAD. DJELA: A Companion to the Royal Patent Chiroplast, 1815 (XIX izd. 1867); Sequel to the Chiroplast Companion, 1815 (V izd. 1820); An Explanalion and Description of the Royal Patent Chiroplast or Hand-Director, 1816; Logier's Theoretical and Practical Studies to the Pianoforte (2 sv.), 1816; A Refutation of the Fallacies and Misrepresentalions, 1818; An Authentic Account of the Examination of Pupils, 1818; Logier's Thcrough-Bass, 1818; J. B. Logier's »System of Alusical Educatiotl" in Berlin, 1824; Systetn der Musikzvissenschaft und der praktischen Komposition (i na franc. i engl.), 1827; Anzueisung zum Klavierspiel und der musikalischen Komposition, 1829 i dr. — Komponirao je koncert za klavir i orkestar, nekoliko uvertira te sonate, varijacije i dr. za klavir. LIT.: H. de Monti, Strictures on Mr. Logier's Svstem of Musical Education, Glasgow 1817. — A. F. C. Kollmann, Bemerkungen iiber Herrn J. B. Logier's sogenannten >Neues-System des Musikunterrichtes«, Allgemeine musikalische Zeitung, 1821. — C. F. J. Girschner, Uber J. B. Logier's Neues Svstem des Musikalischen Unterrichtes, Berlin 1826. — C. F. Ilgner, Kurze Darstellung des Logierschen Svstems im Vergleich mit der alten Methode des Musikunter richts, Danzig 1827. — H. Becker, Das Svstem Logier, Mušica, 1957. — G. Pu'gner, Johann Bernhard Logier, Wegbereiter des Gruppenunterrichtes, Musik in der Schule, 1958 i 1959. — Isti, Johann Bernhard Logier, MGG, VIII, 1960.
LOGOTHETIS, Anestis, kompozitor i slikar grĉkog po d r i j et la ( B u r g a s , B u g a r s k a , 2 7 . X 1921 —). Na Muziĉkoj aka^ ^ f
demiji u Beĉu uĉenik A. Uhla ^|^UiK^ ^1 (kompozicija) i E. Ratza (teo rija). Ţivi u Beĉu kao slobodan umjetnik. L. je razvio vlastiti sistem notacije s grafiĉkim ele mentima. On razlikuje tri vrste znakova: 1. signale za akciju, ĉije linije ili toĉkice treba pre nijeti na neko tijelo za rezonan ciju; 2. znakove koji podsjećaju na jaĉinu zvuka, boju i karakter tona; 3- simbole za visinu tona
^nmm,
A. LOGOTHETIS
lUŠ
I
476
LOGOTHETIS — LONDON
i njihove meĊusobne odnose. Sve tri vrste znakova mogu se kombinirati. Naslovi djela odnose se kod Logothetisa na formalni sadrţaj kompozicije: oni ukazuju na specifiĉna obiljeţja organizacije.
Enklave, 1966. — Integration 2a flautu, violu i ĉembalo (klavir), 1955; Integration
Bavreuthu i od 1672 u Ntirnbergu, a kasnije crkveni orgul; (od 1694 u crkvi St. Lorenz). Istakao se kao kompozitor operi i duhovnih arija. Najvaţnija je zbirka Auserlesene Kirch- u Tafel-Music (1682). DJELA. Opere: Die triumphirende Treue, 1679; Der gereckte Zalem 1687 i Theseus, oko 1688. — VOKALNA: 3 kantate. Zbirke (najviše pjesme glas i b. c): Geistliche Sing-StunJe: oder XXX Andacht Lieder, 1670; 50 pjesa u zbirci i H. Miillera Der Geistl. Erquickstunden, 1673 (II izd. 1691); 21 pje! u zbirci J. C. Arnschwangera Heilige Palmen, und Christliche Psalmen, ić Keusche Liebs- und Tugend-Gedancken, 1680 (operne arije); Auserlesene Kh und Tafel-Music, 1682; XLIV. Arien, mit einer Sing-Stimme und untergesetz Bc, 1688 (operne arije); 150 pjesama u zbirci Die alte Zions-Harpfe, 1694 izd., bez muzike, 1693); Suavissimae Ganonum Musicalium Delitiae, 1700 i NOVA IZD.: 12 arija obj. A. Sandberger (Zur Geschichte der Oper in Ni\ berg, A.FMW, 1918—19) i dr. LIT.: A. Sandberger, Zur Geschichte der Oper in Niirnterg, AFM 1918—19 (takoĊer u knjizi Ausgewa"hlte Aufsatze zur Musikgeschichte, Mune 1921). — H. E. Samuel, Johann Lohner, MGG, VIII, 1961.
LOHSE, Otto Fred, njemaĉki kompozitor (Leipzig, 9. 1908 —). Kompoziciju uĉio kod H. Grabnera. Od 1952 doći za teoriju i kompoziciju na Institutu za muziĉki odgoj pri univi zitetu Kori Marx u Leipzigu. Doktorirao 1959.
za gitaru, 2 violine i violonĉelo. — DRAMSKA: 5 Blatt-Balletl; balet Odyssee A. LOGOTHETIS, Ichnologia, 1964 za 9 plesaĉa, 1969; eksperimentalna opera Anastasis, 1970; Koopationen, muzi-
kalna grafika za instrumentalni ansambl i dijapozitive, 1970; Karmadharvttadrama; Anastatis za gudaĉe, pjevaĉe, instrumente, filmske kamere, magnetofone i filmsku produkciju. — Kulmination II za komorni orkestar i vokalne soliste, 1963; Pyriflegheton-Acheron-Kokkytos za 3 zbora i instrumente. — SPISI: Graphische Notation, 1968; Kurze musikalische Spurenkunde. Eine Darstellung des klanges. Melos, 1970.
LOGROSCINO, Nicola (Bonifacio), talijanski kompozitor (Bitonto kraj Barija, kršten 22. X 1698 — Palermo ili Napulj, oko 1765). God. 1714 ušao u Conservatorio di S. Maria Loreto u Napulju iz kojega je 1727 iskljuĉen zbog nedoliĉna vladanja. Djelovao je zatim do 1731 kao orguljaš u mjestu Conza; posljednjih godina ţivota bio je dirigent Konzervatorija u Palermu. Veliku popularnost uţivao je L. kao autor brojnih komiĉnih opera. De Laborde ga naziva »II dio dell' opera buffa«. F. Florimo mu pripisuje uvoĊenje razraĊenih finala u komiĉnu operu, ali je tu tvrdnju osporio engleski muzikolog E. J. Dent ne poriĉući veliko znaĉenje Logroscinova stvaralaštva za razvoj komiĉne opere. Od brojnih njegovih djela saĉuvana je samo opera buffa // Governatore i opera seria Giunio Bruto, fragmenti iz opere // Dispetto d'amore i Stabat Mater. Te kompozicije pokazuju da je L. uglavnom nadovezao na umjetnost A. Scarlattija i G. B. Pergolesija. DJELA. DRAMSKA: potpuno saĉuvane opere // Governatore, 1747 i Giunio Bruto, 1748. Po naslovu poznato je još preko 30 Logroscinovih opera, medu kojima: L'Inganno per Vinganno, 1738; L'Inganno felice, 1739; La Violante, J741; La Lionora, 1742; // Riccardo, 1745; La Ciommetella correvata, 1744; II Leandro, 1744; La Griselda, 1752; La Gelosia, 1762. — Od crkvenih kompozicija saĉuvan je samo Stabat Mater, 1760. LIT.: U. Prota-Giurleo, Nicola Logroscino, »II Dio dell' opera buffa", Napoli 1927. — E. P. Morello, A. Scarlatti e Nicolo Logroscino, 1927. — M. Bellucd, Triade musicale Bitontina. Brevi cenni biografici di Bonifacio Nicola Logroscino 1698 — 1760..., Bitonto 1936. — A. Mondolfi, Nicola Logroscino, MGG, VIII, 1960.
LOHLEIN (Lelei), Georg Simon, njemaĉki muziĉki pedagog, violinist i pijanist (Neustadt an der Heide, Coburg, kršten 16. VII 1725 — Danzig, 16. XII 1781). Od 1760 uĉio u Jeni; 1763 postao u Leipzigu violinist i pijanist koncerata, koje je organizirao J. A. Hiller. Smatrali su ga jednim od najvećih muziĉkih pedagoga XVIII st. Osobito velik uspjeh doţivio je njegov udţbenik za klavir namijenjen poĉetnicima. Vrijedne su i njegove sonate po stilu bliske muzici C. Ph. E. Bacha. DJELA. INSTRUMENTALNA: oko 10 koncerata za ĉembalo i mali instrumentalni ansambl; divertimenti i partite za male instrumentalne ansamble; kvartet za ĉembalo, violinu, violu i violonĉelo; 2 trija za ĉembalo, violinu ili flautu i bas; blizu 40 sonata i 6 partita za ĉembalo (neke uz obligatnu violinu ili flautu). — VOKALNA: oratorij i nekoliko kantata (sve izgubljeno); solo-pjesme (L. je prvi komponirao tekstove J. W. Goethea). — INSTRUKTIVNA : Clavier-Schule, 1765 (IV izd. 1782; preraĊivali su je medu ostalima J. G. Witthauer i A. E. Muller, a do 1825 doţivjela je 8 izd.); Anzveisung zum Violinspielen, T774 (II izd. 1781; I I I izd. priredio J. F. Reichardt; 97 stavaka iz te škole unio je E. Doflein u svoje djelo Geigenschulmerk). LIT.: F. v. Glasetiapp, G. S. Lohlein, Halle 1937. — L. Hoffmann-Erbrecht, Gcorg Simon Lohlein (Lelei), MGG, VIII, 1960.
LOHNER, Johann, njemaĉki kompozitor i orguljaš (Niirnberg, kršten 21. XI 1645 — 2. IV 1705). Uĉenik C. Weckera; oko 1665— 70 orguljaš u crkvi St. Sebalda. Usavršavao se 1670 u Beĉu, a na povratku se zadrţao u Salzburgu i Leipzigu. Tenorist u
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1955 i 1962; simfonijeta, 19 koncert za klavir, 1938; Concertino za klavir i orkestar, 1950; koncert za klari trublju, klavir, timpane, udaraljke i gudaĉe, 1963; suita za obou i gudaĉe, ic Divertimento za gudaĉki orkestar, 1957. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvart 1943 i 1959; varijacije na Mozartovu temu za klavirski trio, 1931; duh; kvintet, 1961; sonata za flautu i klavir, 1952; sonata za violu i klavir, ic sonata za violinu i klavir, 1955. — Klavirske kompozicije (sonata, T960). Zborovi; solo-pjesme. — Probleme des zzveistimmigen vokalen Satzes. Grundlet einer aus Untersuchungen der neuen Musik linear begriindeten Methodik des siktheoretischen Unterrichts (disertacija), 1959.
LOKRIJSKI NAĈIN, temelji se na jednoj od najstarijih grĉ; ljestvica (kao jonska i eolska) koju su kasnije tri glavne ljestv (dorska, frigijska i lidijska) postepeno istisnule. Opseg i raspo: tonova lokrijskog naĉina (a 1) g l fl e1 dl c' h a odgovara eols i hipodorskoj ljestvici (-> Starocrkveni naĉini). LOLLI, Antonio, talijanski violinist i kompozitor (Bergar oko 1730 — Palermo, 10. VIII 1802). Uglavnom samouk; 175! 74 violinist na dvoru u Stuttgartu. Poslije toga je do 1783 djelo' kao solist Dvorskog orkestra Katarine II u Petrogradu. Koncerti je s velikim uspjehom u Parizu (Concerts spirituels), a i u mnoj drugim velikim evropskim gradovima, tako u Palermu, Vene< Napulju, Kebenhavnu, Madridu, Londonu, Berlinu, Be Varšavi, Stockholmu, Hamburgu i dr. Suvremenici su ga vec cijenili kao izvrsnog virtuoza koji s lakoćom svladava najzakuĉas tehniĉke probleme, ali su mu predbacivali, da ne pokazuje mm muzikalnosti, ĉim napusti podruĉje spoljašnje, briljantne deke tivnosti. Ni kompozicije mu nisu bez nedostataka; ĉini se, da zl nedovoljnoga struĉnog znanja mnogima nije mogao napi pratnju. Vjerojatno je i hrvatski violinist I. M. Jarnović bio 1 gov uĉenik. DJELA: oko 20 koncerata za violinu i orkestar: preko 30 sonata za vic i b. c.; Diverlissementi za violinu i b. c.; 36 capriceia za violinu. NOVA IZD.: 6 sonata za violinu i b. c. obj. C. Gatti (1912 i 1953); jedine Lollijeve kompozicije obj. A. Beon, D. Alard, J. -B. Cartier, E.-N Deldevez, M. Elman, A. De Angelis i dr. LIT.: P. Stoeving, Antonio Lolli. Some Forgotten Virtuosi of the Vi The Musician, 1913. — A. Moser, Arcangelo Corelli und Antonio Lolli,C ZF^ T92I. — R.-A. Mooser, Violinistes-Compositeurs en Russie au XVIII si< Antonio Lolli, RMI, 1948. — A, Meli, Antonio Lolli, MGG, VIII, 196c
LOMAKIN, Gavril Jakimoviĉ, ruski kompozitor, dirig i pedagog (Petrograd, 6. IV 1812 — Gatĉina, 21. V 1885). Naši nik zbornog pjevanja na Kazališnoj školi u Petrogradu, j je 1862 sa M. Balakirevom utemeljio Besplatnu muziĉku šk u kojoj je pouĉavao pjevanje do 1870. God. 1850—72 vodiĉ orkestar D. N. Šeremetjeva, a od 1874, poslije njena raspušta muški zbor S. D. Šeremetjeva. Pod njegovim vodstvom taj zbor razvio u jedan od najboljih ruskih pjevaĉkih ansambla. DJELA: veći broj crkvenih kompozicija (10 kerubinskih pjesama, 15 kajniĉkih pjesama); više pojedinaĉnih crkvenih pjesama. — KpamKa.i Mer neuuH, 1858; PyHosodcmeo K o6yieHuw nenuu s Hapodw>ix utKOjiax, 1 Anmo6uozpa(f>uHecKue 3anucKu, PvccnaH cTapHHa, 1886, — Ĉetvoroglasne monizacije staroruskih crkvenih napjeva. LIT.: B. B. Cmacos, ^BaAuaTHnaTHJietMe BecnjiaTHOfl My3biKaji mKOjiti, IleTporpaA 1906. — D. Lehman, Gawril Joakimowitsch Lom; MGG, VIII, 1960.
LOMBARDIJSKI RITAM (nazvan alla zoppa ili lc bardijski stil) talijanski naziv za invertirane punktirane jednosti tipa (-> Punktirani ritam): -0-
LONDON, George (pravo ime George Burnson , "kana pjevaĉ, bas-bariton (Montreal, 30. V 1920 —). Do 1934 2 je u Kanadi, a onda se s roditeljima preselio u Los Angeles. C
LONDON — LOPATNIKOV
nastavnik na Konzervatoriju u Gentu; od 1938 direktor je Muziĉke akademije u Ronseu. Romantiĉar, najviše se istakao u solo-pjesmama i u programnim instrumentalnim kompozicijama (Idoles).
1947 osnovao je vokalni trio Bel canto (sopran F. Yeend, tenor M. Lanza). Otada pjeva redovito i u Evropi, osobito ĉesto na Beĉkoj drţavnoj operi i na razliĉitim festivalima. Na operi Metropolitan u New Yorku debitirao je 1951 kao Amonasro (Verdi, Aida). Istakao se naroĉito u operama Boris Godunov (Musorgski), Knez Igor (Borodin), Tannhauser i Parsi-fal (Wagner), Hoffmanove priĉe (Offenbach) i Carmen (Bizet). L. je pjevaĉ velike muzikalnosti, njegova se interpretacija odlikuje profinjenošću osjećaja i stilskom vjernošću. LIT.: J. Wechsberg, The Vocal Mission, New York 1957.
477
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu, 1948; Poime de la mer za violinu i orkestar, 1934; Images d'Orient za saksofon i orkestar, 1935; Prelude en aria za violonĉelo i orkestar, 1943; Idoles ?.SL klarinet i orkestar, 1950; Impressiones d'Hemelrijk op. 5, 1925; koreografska poema Aura, 1930; Weense walsen, 1933- — Gudaĉki kvartet op. 24, 1937; sonata za violinu i klavir op. 4, 1925. — Kompozicije za klavir. — VOKALNA: kantate Le Rossignol, 1927 i Antigene, 1929. Solo-pjesme: Vos Yeux op. 3, 1924; Vieux Moulin, 1925; Lied voor Hilda, 1937; La Question, 1957; Portrait, 1957 i dr. — Missa pro Paĉe, 1941.
2. Armand, kompozitor (Ledeberg kraj Genta, 22. I 1908 —). Brat Georgesa; studirao na Konzervatoriju u Gentu. Nastavnik klavira u Aalstu i Asseu, od 1957 direktor Muziĉke akademije u Gentbruggeu.
G. LONDON
LONG, Marguerite, francuska pijanistkinja i pedagog (Nimes, 13. XI 1874 — Pariz, 13. II 1966). Uĉila na Konzervatotoriju u Nimesu i u Parizu (A. Marmontel) gdje je 1920 —40 predavala klavir. Osnovala je privatnu klavirsku školu u ko joj je odgojila niz francuskih pijanista (Jean Doyen i Jacques Fevrier). God. 1946 organizi rala sa J. Thibaudom interna cionalno klavirsko natjecanje. Koncertirala u Evropi i SAD. Interpretirala briljantno djela klasiĉnih i romantiĉnih kompozi tora, a osobito suvremenu fran cusku muziku: G. Faurea, C. Debussvja i M. Ravela. Odr ţala brojna predavanja o su vremenom francuskom muziĉ kom stvaralaštvu. Napisala Au M LONG Piano avec C. Debussy (1960) i Au Piano avec G. Faure (1963). LIT.: Les Concours M. Long et J. Thibaud, RM, 1959. — J. K'eill, Marguerite Long. Une Vie fascinante, Pariš 1969.
LONGA (lat.), u menzuralnoj notaciji, naziv za notni znak koji se biljeţio najprije ^ , a od sredine XV st.: C^j . Odgovarajuća pauza je —t—. U modernoj notaciji nema ekvivalenta za longu, jer bi ona po trajanju odgovarala zbroju od ĉetiri cijele note. LONGO, 1. Alessandro, talijanski pijanist, kompozitor i publicist (Amantea, Cosenza, 30. XII 1864 — Napulj, 3. XI 1945). Studirao klavir (B. Ĉesi) i kompoziciju (P. Serrao) na Konzervatoriju u Napulju, gdje je 1897 predavao klavir. Njegovi su uĉenici F. Alfano, G. Laccetti, P. Denza i dr. Od 1914 ureĊivao reviju L'Arte pianistica. Kao kompozitor pod utjecajem je njemaĉkih romantika i klasika, bez dublje invencije. Mnogo je vremena posvećivao revidiranju i izdavanju djela starih majstora. DJELA: Quattro brani sinfonici. — Klavirski kvintet; suite za razliĉite komorne sastave. — Oko 300 kompoziija za klavir (7 sonata; fantazija i fuga ; tema s varijacijama; 6 romantiĉnih suita; 2 suite u starom stilu i dr.). —Kompozicije za harfu, za orgulje. — Solo-pjesme (ciklus Idillio d'un anno). — Domenico Scarlatti e la sua figura nella storia mušica, 1913; Chopiniana (analiza svih Chopinovih djela), L'Arte pianistica, 1917—20. — Objavio sve klavirske kompozicije D. Scarlattija u 11 sv. (1906—10) s tematskim katalogom (1937) i posebno 25 izabranih sonata u 1 sv.; 12 trio-sonata G. B. Pergolesija, te Wohltemperiertes Klavier J. S. Bacha, 1923. Sastavio antologiju svjetske klavirske literature Bibliotcca d'oro, 4 sv.
2. Achille, kompozitor (Napulj, 28. III 1900— 28. V 1954). Sin i uĉenik Alessandra; na Konzervatoriju u Napulju studirao kod A. Savaste. Od 1934 profesor na toj ustanovi (za kontrapu nkt i fugu, od 1940 zi kompoziciju). Kao kompozitor teţio je za novim izrazom, ali je ostajao u granicama tradicije. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1935; koncert za klavir, 1932; koncert za violinu, 1936; scherzo, 1924; Cortea, 1942; Canto funebre e tema ostinato, 1948; Bolero; Nolturno; Serenata. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1929; 2 klavirska trija, 1922 i 1937; 2 klavirska kvinteta, 1919 i 1934; 2 sonate za klavir i violonĉelo, 1920 i 1935; sonatina za violinu i klavir, 1922; sonatina za obou i klavir, 1933. — Ĉetiri jednostavaĉne klavirske sonate. — Filmska muzika. — Pjesme; madrigali. — Misa, 1933; rekvijem, 1933. LIT.: M. Limoncelli, Alessandro Longo, Napoli 1956. — T. Aprea, Alessandro Longo, Rassegna musicale Ćurci, 1958. -—A. Mondolfi, Longo, 1. Alessandro, 2. Achille, MGG, VIII, 1960. — Ricordo di Alessandro e Achille Longo, Conservatorio di mušica »S. Pietro a Majella«, Annuario 1963 —65.
LONQUE, 1. Georges, belgijski kompozitor (,Gent, 8. XI 1900—). Studirao na Konzervatoriju u Gentu; usav ršavao se u Austriji i Njemaĉkoj. Violinist opernog orkestra i od 1926
DJELA (izbor): Jnleiding en rustieke dans za klarinet i klavir (orkestar), 1953; Prijskampstuk za alt-saksofon i klavir (orkestar), 1953. — Sonata za flautu i klavir; sonata za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: sonatina; Drie Schetsen, 1934; Drie Albumbladen; Martine heeft drie poppen, 195'J. — VOKALNA: Levensfilosofie voor kleuters (Ţivotna filozDfija za djecu) za jednoglasni zbor. Solopjesme: Crepuscule; Zzuarte Heide, 1939; Waai nu zoetjes; Schaduit); O, Mane; Exil. LIT.: M. Boereboom, G.orges i Armand Lonque, MGG, VIII, 1960.
LOOMIS, Clarence, ameriĉki kompozitor i pijanist (Sioux Falls, South Dakota, 13. XII 1888 — Aptos, California, 3. VII 1965). Studij zapoĉet na Dakota Wesleyan University (Mitchell, South Dakota), nastavio na American Conservatory u Chicagu (H. Levy, klavir; A. Weidig, kompozicija); usavršavao se u Beĉu kod L. Godowskog i F. Schrekera. Od 1914 nastavnik klavira na American Conservatory u Chicagu, 1930—36 predavao teoriju na Jordan College of Music u Indianopolisu, a od 1945 bio profesor na New Mexico Highlands \Jniversity u Las Vegasu. DJELA. ORKESTRALNA: fantazija za klavir i orkestar, 1954; Gaelic Suite za gudaĉe, 1953; preludij Gargoyles, 1936; Macbeth, 1954. — Tri gudaĉka kvarteta. — Kompozicije za klavir i za orgulje. — DRAMSKA. Opere: A Night in Avignon; Castle of Gold; Yolanda of Cvprus, 1929; David; The White Cloud, 1935; Susannah, Don't You Cry, 1939; The Fali of The House of Vsher, 1941; Revival, 1943 i The Captive Woman, 1953. Baleti The Flapper and the Ouartsrback, 1928 i Oak Street Beach. Scenska muzika Klng Lear (Shakespeare). — VOKALNA: oratorij Alabado al Atnor. Kantate: Dreatn Fantasy; A Mother's Lul!aby; Hymn to America i Song of the White Earth, 1956. The Passion Play za zbor i orkestar; zborovi (ciklus Erin); solo-pjesme. LIT.: E. E. Hipsher, American Opera and Its Composers, Philadelphia 1934-
LOOSE, Emmy, ĉeška pjevaĉica, sopran (Usti nad Labem, 22. I 1920 —). Studij pjevanja završila na Konzervatoriju u Pra gu; na opernoj pozornici debitirala 1940 u Hannoveru kao Blondchen (Mozart, Otmica iz Serajd). Od 1942 ĉlanica je Drţavne opere u Beĉu (od 1954 komorna pjevaĉica). Od 1947 stalni gost londonskog Covent Gardena, milanske Scale i drugih velikih evropskih i ameriĉkih opernih kazališta, kao i festivala u Aix-en-Provenceu, Glvndebourneu, Firenci i Salzburgu. Lirski sopran, posebno se istiĉe u Mozartovim operama i kao subreta: Elisetta (Cimarosa, Tajni brak), Norina (Donizetti, Don Pasguale), Gilda (Verdi, Rigoletto), Musetta (Puccini, La Boheme), Anna Trulova (Stravinski, Rake's Progress), Adela (J. Strauss, Šišmiš) i dr. Snimila je više gramofonskih ploĉa. LOPARNIK, Borut, muziĉki pisac (Podgorci, 5. IX 1934—). Teoretski odjel na Srednjoj muziĉkoj školi u Ljubljani završio 1957 i tamo na Akademiji za glasbo diplomirao 1962 na Odsjeku za historiju muzike. Od 1963 muziĉki urednik Radio -Ljubljane; uz to 1966—71 umjetniĉki rukovodilac okteta Gallus. DJELA. Publikacije u izdanju Prosvetnog servisa: Zgodnja romantika, 1960; Nova romantika, 1961; Pozna romantika, 1962; Giuseppe Verdi, 1964; Marij Kogoj, 1965; Ludwig van Beethoven, 1966. — Studije i ĉlanci: Dramaturška in kompozicijska zasnova Kogojeve opere »Kar hoćete«, Muzikološki zbornik, II, 1966; Kogojevi pogledi na slovensko narodno pesem, ibid., IV, 1968; Prvine me lodiĉne dikcije v Kogojevih otrolkih pesmih, ibid., V, 1969; O nacionalnem v Lipovškovih zborih, Sodobnost, 1971. D. Co.
LOPATNIKOV, Nikola), ameriĉki kompozitor ruskog podrijetla (Reval, danas Tallin, 18. III 1903 —). Muziku uĉio na Konzervatoriju u Petrogradu i u Njemaĉkoj (E. Toch, H. Grabner, W. Rehberg); završio i tehniĉki fakultet. Ţivio do 1933 u Njemaĉkoj, zatim u Londonu; od 1939 nastavnik je muzike u New Yorku 1 od 1945 profesor kompozicije na Carnegie Institute of Technology u Pittsburghu. U svojim djelima L. na vrlo individualan naĉin spaja ruske elemente sa zapadnoevropskom tradicijom. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: op. 12, 1928; op. 24, 1939 i op. 35, 1954; simfonijeta op. 27, 1942; 2 koncerta za klavir, 1921 i 1930; koncert za dva klavira, 1950; koncert za violinu,l94l ;Short Overtureza. komorni orkestar 1932; Festival Overture, 1960; suita iz opere Danton, 1965; Prelude to a Drama, 1920; Introduction and Scherzo, 1927; 6 varijacija; Opus Sinfonicum, 1933—41; 2 Russian Nocturnos, 1939; Concertino za orkestar, 1944; Divertimento, 1951; Music for Orchestra, 1958; Variazioni concertanti, 1958; koncert za duhaĉe, 1963; koncert za orkestar, 1964. —KOMORNA: gudaĉki trio, 1935; 3 gudaĉka kvarteta: op. 4, 1920; op. 6a, 1928 i op. 36, 1955. Klavirski trio; sonata za violinu, klavir i mali bubanj, 1926; sonata za violinu i klavir, 1948; sonata za violonĉelo i klavir, 1929; duo za violinu i violonĉelo, 1926; Variations and Epilogue za violonĉelo i klavir, 1946; Fantasia concertante za violinu i klavir, 1962 i dr. — KLAVIR SKA: sonata, 1943; sonatina, 1926; 5 Contrasts, 1930; Dance Piece, 1955; Jntervals, 1957 i dr. — Opera Danton, 1933. LIT.: G. VPaldmann, Nikolai Lopatnikow, MGG, VIII, 1960.
475
LOPES — LORENZANI
LOPES GRA^A, Fernando, portugalski kompozitor i muzikolog (Tomar, 17. XII 1906 —). Muziku uĉio na Konzervatoriju u Lisabonu (Vianna da Motta, T. Borba, L. de Freitas Branco) te povijest i filozofiju na tamošnjem Univerzitetu; 1932 —36 nastavio muziĉke studije u Coimbri, a 1937 —39 u Parizu (Ch. Koechlin, P. M. Masson). Vrativši se u Lisabon, zapoĉeo je svoju bogatu muziĉku djelatnost: bio je kompozitor, pijanist, dirigent, publicist, predavaĉ, organizator muziĉkog ţivota i uz to 1941—54 nastavnik na Academia de Amadores de Mušica; 1942 utemeljio je i do 1956 vodio društvo za populariziranje suvremene muzike Sonata. Od 1958 ţivi u Brazilu. — U kompoziciji L. je isprva pod utjecajem suvremenih internacionalnih strujanja (Schonberg, Hindemith, Stravinski, Prokofjev). Upoznavši se bolje s djelima B. Bartoka i M. De Falle, postaje pristašom nacionalnoga smjera; otada gradi svoja djela na melodijskim i rit miĉkim elementima portugalske narodne muzike. U novije vrijeme oĉituje i sklonost k politonalnom koncipiranju. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; Poemeco za gudaĉki orkestar, 1929; 2 koncerta za klavir, 1941 i 1953; Concertino za klavir, duhaĉe, udaraljke i gudaĉe; 5 Estelas fitnerarias, 1948; Scherzo heroico, 1949; Suite ništica, 1950; 5 Velhos romances portuguesas za komorni orkestar, 1951. — KOMORNA: duhaĉki trio, 1939; klavirski kvartet, 1939; 2 sonatine za violinu i klavir, 1931. — KLAVIRSKA. Tri sonate: 1934, 1943 i 1954; 24 preludija; 7 bagatela, 1948: II glosas, 1950; Viagens na minha terra, 1953 i dr. 3 velhos fatidangos portugueses za ĉembalo. — Baleti La Fievre du temps, 1938 i Promessa, 1945. — VOKALNA: Historia tragico-maritima za glas i orkestar, 1942; 4 Canciones de F. Garcia Lorca za tenor, 2 klarineta, harfu i gudaĉki trio, 1954; brojni zborovi: oko 250 solo-pjesama. — Obradbe portugalskih narodnih napjeva. •— SPISI: Breve ensaio sobre a evolucao das formas musicais, T940 (II izd. 1959); Reflexĉes sobre a mušica, 1941; Introducdo a mušica moderna, T942 (II izd. 1946); Mušica e musicos modernos, 1943; A mušica portuguesa e os seus problemas, 1944; Bases tedricas da mušica, 1944; Tdlia, Euterpe e Terpsicore, 1945; Pequena historia de mušica de piano, 1945; Cartas do Abade A. da Gosta, 1946; Vianna da Motta, 1949; Bela Bartok, 1953; A cancao popular portuguesa, 1953; Em Louvor de Mozart, 1956; Romanceiro Geral do Povo Portuguĉs, 1960; Paginas escolhićas de critico e estetico-tnusical, 1967. Priredio novo izd. djela T. Borbe Dicionario de mušica (2 sv.), 1957—58 (II izd. 1963). LIT.: V. Henriques, Fernando Lopes Graca La mi'isica portuguesa contemporanea, Sacavem 1956. — M. de Sampayo Ribeiro, Fernando Lopes Graca, MGG. VIII, 1960.
L(5PEZ, Pilar (pravo ime P. Lopez Julves), španjolska plesaĉica i koreograf (S. Sebastian, 4. VI 1912—). Sestra glasovite plesaĉice Argentinite; zapoĉela studij na Konzervatoriju u Madridu, ali je uskoro sa sestrom postala ĉlanica trupe Gran Compania de Bailes Espanoles s kojom je gostovala na turnejama po Sjevernoj i Juţnoj Americi i Evropi. Poslije smrti Argentinite (1945), osniva 1946 veliku trupu Ballet Espagnol de Pilar Lopez s kojom nastupa na brojnim internacionalnim festivalima. Izuzetno nadarena plesaĉica, savršeno vladajući tehnikom španjolske igre, stvorila je mnoga zapaţena koreografska djela od kojih su najuspjelija: Pepita Jimenez (Albeniz), Fantasia Goyesca (Granados), El Sombrero de tres picos (De Falla, 1948), Bolero (Ravel), Cappriccio espagnol (Rim-skiKorsakov), La Zapatera Prodigiosa (Garcia Lorca), Triana (Albeniz), Concierto de Aranjciez (Rodrigo), Pas de quatre (Pittglia), balet kojim je otvorila nove vidike španjolskom plesu. LOPEZ-BUCHARDO, Carlos, argentinski kompozitor (Buenos Aires, 12. X 1881 — 21. IV 1948). Studirao muziku u Buenos Airesu i Parizu (A. Roussel). Predsjednik Sociedad Nacional de Mušica i direktor više istaknutih muziĉkih ustanova (Escuela Superior de Bellas Artes, Teatro Colon i dr.) te Conservatorio Nacional de Mušica y Arte Escenico u Buenos Airesu kojim je upravljao od njegova osnutka (1924). U kompoziciji je izraziti lirik; njegove melodiĉne, vedre i ţivahne kompozicije temelje se na argentinskom muziĉkom folkloru koji znade stilizirati profinjenim ukusom. U nekim djelima oĉituje impresionistiĉke i kasno-romantiĉke crte. U svojoj domovini postigao je znatan ugled; oso bito su bile omiljele njegove tople i iskrene solo-pjesme. DJELA: simfonijska pjesma Gauchos; simfonijska suita Escenas Argentinas, 1922. — Klavirske kompozicije. — Opera El Sueno de Alma, 1914. Zarzuele: Madame Lynch, 1932; La Perichona, 1933; Amalia, 1935 i dr. Scenska muzika Romeo y Julieta. — Solo-pjesme: 6 Canciones Argentinas, 1924; 5 Canciones Argentinas, 1935; 6 Canciones al estilo popular. Zborovi. LIT.: K. Pahlen, Carlos Lopez Buchardo, MGG, VIII, 1960.
LĆPEZ-CALO, Jose, španjolski muzikolog (Nebra, La Coruna, 4. II 1922—). Isusovac; 1955 diplomirao gregorijansko pjevanje na Visokoj školi za crkvenu muziku u Madridu; 1962 doktorirao iz muzikologije na Papinskom institutu za crkvenu muziku u Rimu. Na tom zavodu 1964 asistent i od 1965 profesor muzikologije (od 1967 potpredsjednik). Bio je direktor ĉasopisa Musicae Sacrae Ministerium (1963—68). DJELA. SPISI: El Archivo de mušica de la Caledral de Santiago de Cotvpostela, Campostellanum, 1958—66: Musicos espanoles del pasado, Tesoro Sacro Aiusical, od 1959; La Mušica en la Catedral de Granada en el siglo XVI (2 sv.), 1963; Presente y futuro de la mušica sa%rada, 1966 (talijanski prijevod 1967); Canti per la S. Messa, II izd., 1968. Masses of ihe non-Roman Rites celeb~ated at Valican Council II (3 gramofonske ploĉe), 1965.
LOPUHOV, Fjodor Vasiljeviĉ, sovjetski plesaĉ i koreograf (Petrograd, 19. X 1886—1972). God. 1905 završio studij baleta
na baletnoj školi Marijinskog kazališta u Petrogradu (N. Leg Sa trupom A. Pavlove nastupao 1911 u SAD. Osnovao u Len gradu 1921 sa V. Vajnonenom, L. Lavrovskim i Gizevim, gri mladih baletnih umjetnika »Mladi balet« u kojoj je kao koreoi sudjelovao i G. Balanĉivadze (G. Balanchine). Od 1922 do 1 koreograf lenjingradskog kazališta Kirov za koje je stvorio koreografskih djela: Veliĉanstvenosl stvaranja svijeta (Beethoi 1923), Crveni uragan (Deševov, 1924), Bajka 0 lisici (Strai ski, 1927), Ledena djevica (Grieg, 1927), Klin (Šostakoviĉ, 19 i dr. God. 1931—36 angaţiran u Moskvi a zatim u Len gradu, gdje se veoma intenzivno bavio koreografskim radi U svoje je balete uveo elemente akrobatike, folklorne igre i g nastiĉku virtuoznost. Za balet moskovskog Velikog kazališta je 1938 postavio balet Taras Buljba (Solo^jov-Sedoj), a 1 za lenjingradsko kazalište Kirov balet Proljetna priĉa (Ĉajko i Asafjev). Osim originalnih koreografija obnovio je mnoga d klasiĉnog baletnog repertoara, unoseći izvjesne korekcije. Pc stvaralaĉkog rada L. se do smrti aktivno bavio i pedagogi kao rukovodilac odjela za koreografiju Lenjingradskog konzei torija. LOPUHOVA (Lopokova, Lopoukhova), Lidija, ruska | šaĉica i glumica (Petrograd, 1891—). Sestra Fjodora Lopuhc Klasiĉni balet uĉila u Petrogradu. Kao veoma mlada plesaĉica 1 nastupala u Parizu s trupom Ballets russes S. Djagileva. 0 1926 angaţirana u Londonu u trupi Camargo Society, a kas: u Vic Wells Balletu; djelovala je i u Americi. Plesaĉica sj: tehnike, naroĉito je bila zapaţena u komiĉnim ulogama u balet Les Femmes de bonne humeur (Scarlatti—Tommasini; 1916) i Boutique fantasquc (Rossini—Respighi, 1919). God. 1925 nasta se u Engleskoj, gdje je sa svojim muţem J. M. Kevnesom ', 1935 suosnivaĉ kazališta Arts Theatre. LORENGAR, Pilar, španjolska pjevaĉica, sopran (Zaragi 16. I 1928 —). Pjevanje uĉila na Konzervatoriju u Barceloni i ta 1949 debitirala kao mezzosopran. Nastupala na španjolskim of nim pozornicama (od 1951 kao sopran), u Parizu, Londonu, ! Franciscu, Chicagu, Beĉu i Miinchenu. Od 1959 ĉlanica > maĉke opere u Berlinu. Gostovala na njujorškom Metropolita milanskoj Scali, na festivalima u Glvndebourneu, Firenci, f -enProvenceu, Barceloni, Madridu, Salzburgu i dr. U nje/ najveće kreacije idu Grofica i Pamina (Mozart, Figarov pir i 1 robna frula). Mirni (Puccini, La Boheme), Desdemona i Elizat (Verdi, Otelio i Don Carlos), Ursula (Hindemith, Slikar Mat i dr. Nastupa i kao koncertna pjevaĉica. LORENZ, Alfred Ottokar, njemaĉki muzikolog i kompozi (Beĉ, 11. VII 1868 — Miinchen, 20. XI 1939). Uĉenik Ph. Sp: i R. Radeckea u Berlinu. Operni dirigent u Konigsbergu, berfeldu, Miinchenu i Coburg-Gothi, gdje je vodio i Musikveri Od 1923 predavao teoriju i historiju muzike na Univerzit u Miinchenu. Najznaĉajniji je njegov muzikološk i rad (ko se poĉeo baviti dosta kasno). Prouĉavao je osobito djela R. Wagm otkrivajući u njima zakonsku ĉvrstoću strukture. DJELA. SPISI: Gedanken und Studien zur musikalischen Formge, in R. Wagners »Ring des Nibelungen« (disertacija), 1922; Die formale Gestal des Vorspiels zu »Tristan und Isolde", ZFMW, 1922—23; Das Geheimnis Form bei Richard Wagner (4 sv.; najvaţnije Lorenzovo djelo), 1924—33; formale Schtvung in Strauss' »Tili Eulenspiegel", M, 1925; Das Finale in Mo-< Meisteropern, ibid., 1927; Alessandro Scarlaltis Jugendopern (2 sv.), 1 Abendlandische Musikgeschichte im Rhythmus der Generationen, 1928; Homop Grossrhythmik in Bachs Polyphonie, M, 1930; Die Wellenlinie in Bruck Schaffenskraft, KMJB, 1930; Klangmischung in A. Bruckners Orchester, 1 1936; Neue Formenkenntnisse, angewandt auf R. Straussens »Donjuan", AFi 1936 — KOMPOZICIJE: simfonijske pjesme Bergfart i Columbus; Trag* Ouverture; klavirski kvartet, 1906; opera Helges Erzvachen, 1896; dramska s< Ingraben; muzika za Eshilova Oresta; solo-pjesme. — IZDANJA: mladen operna djela C. M. Webera, 1926 i Ausgeivahlle Schriften und Briefe R. Wag: (2 sv.), 1938. LIT.: F. Herzfeld, A. Lorenz, der Wagner -Forschei\ AMZ, 1936. R. Schaal, Alfred Ottokar Lorenz, MGG, VIII, 1960.
LORENZ, Tomaţ, violinist (Ljubljana, 5. IX 1944 Diplomirao 1966 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. Pfeif gdje je 1967 dovršio postdiplomski studij; usavršavao se kod Agostija u Rimu, L. Lane i R. Zannetovicha u Trstu, A. Gertl u Budimpešti i S. Lorenzija u Sieni. Kao solist i u klavirsk triju Lorenz (braća Tomaţ, Matija i Primoţ) nastupa uspje u domovini i inozemstvu. Posebnu paţnju posvećuje suvremen muziĉkom stvaralaštvu, osobito jugoslavenskom. j. s< LORENZANI, Paolo, talijanski kompozitor (Rim, 1640 28. X 1713). Uĉenik O. Benevolija; 1672—75 crkveni zborovi u Rimu. Od 1675 vodi kapelu katedrale u Messini; nakon ustai na Siciliji, odlazi 1678 u Pariz, gdje pobuĊuje paţnju dvors krugova svojim crkvenim i prigodnim djelima; od 1679 nadint dant kraljiĉine muzike. Njegovi uspjesi izazivlju neprijateljs Lullvja, tako da je poslije kraljiĉine smrti (1683) izgubio sluţi Od 1685 crkveni muziĉki upravitelj kongregacije teatinaca. 1694. vraća se u Rim i preuzima vodstvo kapele Giulia u sv. 1
LORENZANI — LOSONCZY tru. Znaĉajna muziĉka liĉnost iz doba Luja XIV, L. je pridonio ponovnom prodiranju talijanskog utjecaja u Francuskoj.
LORENZO FERNANDEZ, Oscar, brazilski kompozitor (Rio de Janeiro, 4. XI 1897 — 27. VIII 1948). U rodnom gradu uĉio kompoziciju (F. Braga, E. Osvvald). Osnovao i vodio znaĉajnu ustanovu Conservatorio Brasileiro de Mušica. Uz H. Villa-Lobo-sa L. je jedan od najistaknutijih kompozitora Brazila. Zastupa nacionalni muziĉki smjer, te iskorišćuje sva obiljeţja brazilskog muziĉkog folklora. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1924; koncert za violinu, 1941; Suite sinfonica, 1925; Imbapara, 1928; Amaya, 193°- — KOMORNA: z gudaĉka kvarteta, 1927 i 1946; klavirski trio, 1921; Trio Brasileiro za klavir, violinu i violonĉelo, 1924; kvintet za klavir, flautu, obou, fagot i rog, 1926. — KLAV1RSKA: Sonata breve, 1947; Suite Brasileira I—III, 1936—38; Preludios do crepuscolo; Poemetos brasileiros; Tres estudos en forma de sonalina i dr. — Opera Malazarte, 1941. — Zborne kompozicije; solo-pjesme. LIT.: K. Paklen, Oscar Lorenzo Fernandez, MGG, VIII, 1960-
LORING, Eugene (pravo ime Le Roy Kerpenstein), ameriĉki plesaĉ, koreograf i pedagog (Milvvaukee, 1914—). Jedan od pionira ameriĉkog baleta. Studij zapoĉeo kod B. Glagoljina, a nastavio u školi American Balleta. Debitirao kao karakterni plesaĉ na Metropolitan Operi u New Yorku; 1935—38 ĉlan American Balleta. Za trupu Ballet Caravan postavio veliki broj baleta. God. 1941 osnovao vlastitu trupu Dance Players za koju koreografira balete Prairie (Dello Joio; 1942) i The Invisible Wife. Najznaĉajnije su mu koreografije: Harlequin for President (Scarlatti; 1936), dty Portrait (Brant; 1939), Billy the Kid (Copland; 1938), Yankee Clipper (Bowles; 1937), The Great American Goof (Brant; 1940) i Capital of the World (Antheil; 1953). Nakon što se povukao s baletne pozornice, bavio se pedagoškim radom u Hollyvroodu. LORIOD, Yvonne, francuska pijanistica i kompozitor (Houilles, Seine-et-Oise, 20. I 1924 —). Studirala na Konzervatoriju u Parizu, klavir i kompoziciju (Lazare-Levy, G. Caussade, J. Calvet, M. Ciampi, O. Messiaen). Nastupala u mnogim evropskim zemljama, u Americi i Africi. Izvrstan muziĉar i tehniĉar, izvodi preteţno i veoma uspješno djela suvremenih kompozitora. Ĉesto sudjelovala u praizvedbama kompozicija B. Bartoka, O. Messiaena, A. Joliveta i drugih. Koncertira i na Ondes Martenot. Profesor klavira, kontrapunkta i fuge na Pariškom konzervatoriju; Y. LORIOD predaje klavir i na Visokoj muziĉkoj školi u Karlsruheu; sudjelovala kao docent na ljetnim teĉajevima u Darmstadtu. Komponira instrumentalnu muziku (za orkestar, za komorne sastave, za Ondes Martenot i za preparirani klavir). LORKOVIĆ, 1. Melita, pijanistica (Ţupanja, 25. XI 1907 —). Sestra kompozito ra i dirigenta Mladena Pozajića. Studij klavira završila 1928 kod S. Stanĉića na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu, a zatim bila uĉenica A. Cortota iL. Levvja u Parizu. God. 1929 —45 profesor na Muziĉkoj aka demiji u Zagrebu, 1948—60 na Muziĉkoj akademiji u Beo gradu i 1960—72 na Conservatoire National Superieur de Musique u Kairu. Koncertirati zapoĉela tek 1937, ali je ubrzo M. LORKOVIĆ
479
ušla u red najistaknutijih jugoslavenskih muziĉkih umjetnika. S lakoćom oblikuje široke linije velikih klavirskih koncerata P. I. Ĉajkovskog (u b-molu), L. v. Beethovena (u Es-duru), F. Liszta (u Es-duru) i dr., kao i brojna djela klasiĉnog i romantiĉnog repertoara (Mozart, Beethoven, Chopin, Schumann). Posebno se zalaţe za kompozicije domaćih autora. Uz brojne koncerte u zemlji treba spomenuti njezina ĉesta gostovanja u najvećim evropskim muziĉkim središtima. Snimala je i gramofonske ploĉe. K. KO. 2. Radovan, violinist (Zagreb, 13. IX 1932 —). Sin Melite; studij violine završio 1957 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (V. Huml, I. Pinkava); usavršavao se kod M. Rostala u Londonu (diploma Associate of the Royal College of Music, 1958) i Bernu (koncertna diploma na Konservatorium fiir Musik, 1959). God. 1960—65 asistent M. Rostala u Bernu, 1965—68 profesor Konzer vatorija u Biel-Bienneu i od 1965 profesor na Muziĉkoj aka demiji u Baselu, gdje predaje na Odsjeku za profesionalne i koncertne violiniste. U Bernu osnovao i vodio komorni an sambl Camerata-Bern; od 1970 vodi ansambl Mušica viva u Baselu. Kao solist nastupao u Jugoslaviji, Švicarskoj, Engle skoj, Francuskoj, Njemaĉkoj i Austriji. K. Ko. LORTZING, Gustav Albert, njemaĉki kompozitor (Berlin, 23. X 1801 — 21. I 1851). Njegovi roditelji, glumci, ĉesto su mijenjali boravište, što je smetalo redovitomu muziĉkom odgoju darovita djeĉaka. Razvio se ponajviše kao samouk. Rano je nastupao G. A. LORTZING u djeĉjim ulogama, a zatim i kao pjevaĉ. Od 1826 angaţiran na Dvorskom kazalištu u Detmoleu, a od 1833 tenor-buffo Gradskog kazališta u Leipzigu gdje je mnogo komponirao (1843—45 dirigent). God. 1846—48 bio je ĉlan kazališta Theater an der Wien u Beĉu, a 1850—51 dirigent novoosnovanog Friedrich-Wilhelmstadti-sches Theater u Berlinu. Razvijajući dalje Hillerov i Dittersdorfov graĊanski Singspiel, u koji je unio i elemente francuske komiĉne opere, L. je izgradio tip bezbriţne njemaĉke komiĉne opere, kakav je odgovarao njemaĉkom graĊanstvu onoga vremena. Njegova umjetnost, ponekad bliska malograĊanskoj sentimentalnosti, svjeţa je i proţeta vedrinom i radošću te se sretno suprotstavlja sumornoj atmosferi pesimistiĉke gorĉine i oĉajanja što ju je u kazalište unosila suvremena romantiĉka koncepcija. U njegovoj pristupaĉnoj melodici ima mnogo ljudske topline. Najznaĉajnije su mu opere Die beiden Schutzen, Zar und Zimmermann, Wildschutz i Der Waffenschmied koje se još i danas izvode. Muziĉar i pjesnik, L. je za većinu svojih opernih djela sam pisao libreta postiţući na taj naĉin potpunije muziĉko-dramatsko jedinstvo. DJELA. DRAMSKA. Opere: Die beiden Schiitzen, 1835; Die Schatzkammer des Ynka (neizv.), 1836; Zar und Zimmermann, 1837; Caramo, 1839; Hans Sachs, 1840; Casanova, 1841; Wildschiltz, 1842; Undine, 1845; Der Waffenschmied, 1846; Zum Grossadmiral, 1847; Regina, 1848; Die Rollands Knappen, 1849 i Die Opernprobe, 1851. Singspieli: Ali Pascha von Janina, 1824; Vier Sch i ld vj ac he n a u f e in em Po š te n, 1 82 8; De r Po le u nd se in Ki nd, 1 83 2 ; Der VCeihnachtsabend, 1832; Scenen aus Mozarts Leben, 1832 i Andreas Hofer, 1832. Scenska muzika. — VOKALNA: oratorij Die Himmelfahrt Christi, 1828; Jubelkantate (F. Schiller), 1841; himna Dich preist, Allmdchtiger za sole, zbor i orkestar, 1822; zborovi; solo-pjesme. — Sabrana pisma A. Lortzinga obj. G. R. Kruse, 1902 (II prošireno izd. 1913). LIT.: Pit. J. Diiringer, Albert Lortzing, sein Leben und Wirken, Leipzig 1851. H. Witttnann, Lortzing, Leipzig 1890 (II izd., 1902). — G. R. Kruse, Albert Lortzing, Leben und Werk, Leipzig 1914 (II izd. 1947). — J. Schzcermann, Albert Lortzings Biihnentexte (disertacija), Miinster 1914. — E. Miiller, A. Lortzing, Miinster 1921. B. Naylor, Albert Gustav Lortzing, Proceedings oftheMusical Association, 1931—32. H. Laue, Die Operndichtung Lortzings (disertacija), Wiirzburg 1932. H. Killer, Albert Lortzing, Potsdam 1938. — R. Petzold, Albert Lortzing, Leipzig, 1951. E. Freusberg, Der reisende Student; aus Albert Lortzings Leben, zum Gedenken seines Geburtstages und 100. Todestages, Koln 1951. — P. G. Dippel, Albert Lortzing; ein Leben fiir das de utsc he Mus ik t heater, Be rlin 1 951. J. Knodt, Albert Lortz ing , 1955. M. Hoffmann, Albert Lortzing, Leipzig 1956. W. Rehm, Albert Lortzing, MGG, VIII, 1960. — E. Lotzing, Zur Fa milienchro nik Lortzing -Lotzing, Starnberg 1963.
LOS ANGELES, Victoria de ~> Angeles, Victoria de Los LOSONCZY, Andor, madţarski pijanist i kompozitor (Budimpešta, 1932—). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti, kod P. Kadose (klavir) i E. Szervanszkvja (kompozicija). Od 1955 solist Drţavne filharmonije i nastavnik na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti, zatim na Mozarteumu u Salzburgu. DJELA. ORKESTRALNA; 2 Quadri, 1952; Recitativo, 1963; Cantala. 1965 ; Hodie completi sunt za dvostruki orkestar (prema) dvostrukom zboru G.
480
LOSONCZY — LOUIS
Gabrijelija), 1966; Satze za komorni orksstar, 1966. — Više komornih kompozicija, — Kantata za bariton, duhaĉe, timpane i ksilofon, 1958.
LOSSIUS (Lotze), Lucas, njemaĉki muziĉki teoretiĉar i pedagog (Vacha, Tiringija, 18. X 1508 — Liineburg, 8. VII 1582). Uĉio je u Oldendorfu, Gottingenu i Liineburgu, gdje je od 1533 predavao muziku na Johanneumu. L. je bio izvrstan uĉitelj. Njegovo instruktivno djelo Erotemata musicae practicae (1562) bilo je u Njemaĉkoj dugo vremena veoma rašireno te je doţivjelo mnoga izdanja. Objavio je i zbirku Psalmodia hoc est Cantica sacra veteris ecclesiae selecta (1553) u kojoj je pokušao
napjeve gregorijanskoga korala prilagoditi potrebama novoga protestantskoga bogosluţja. Izdao je i zbirku Melodiae 6 generum carminum usitatorum. LIT.: W. Marten, Luĉa
Lossius, MGG, VIII, 1960.
LO STESSO TEMPO (lMstesso tempo; tal., isti tempo), tempo jednak prethodnom; navodi se kod promjene mje re kao upozorenje da tempo ostaje isti. Prema tome će npr. jedinica u I mjeri biti po svome trajanju ravna jedinici u š mjeri (J ■--■--■ J.). LOSY (Lossy, Logy), Jan Antonin, grof od Lozimtala (Losimthal, Losynthal), ĉeški virtuoz na lutnji i gitari (Ĉeška, oko 1645 — r*rag> 9- VIII ili 2. IX 1721). Studirao na Univerzitetu u Pragu; u Italiji i Francuskoj temeljito upoznao umjetnost na lutnji. Od 1690 stekao evropski glas. S jednakom je virtuoznošću svladavao sviranje na lutnji, gitari i angelici, a bio je i vješt violinist. U svojim djelima za trzalaĉke instrumente povezao elemente slavenskoga narodnog melosa i španjolsko-talijanske tehnike gitare. DJELA: Courante Extraordinaire, u zbirci Ph. F. Lesage de Richćea Cabinet der Lauten, 1695. Brojne tabulature za lutnju. NOVA IZD.: Suite, Gigue qui imite C.oucou Echo obj. A. Koczirz (Osterreichische Lauienmusik zzvischen 1650 und 1720, DTO, XXV, 1918, 50); izabrane kompozicije obj. J. 7uth (Graf Logi, Ausgezuahlte Gitarrenstiicke, 1919); Chaconne, Sarabande, II Marescalco, Menuetie obj. A. Koczirz {Wiener Lauienmusik im 18. Jahrhundert, Landschaftsdenkmale des Erbes deutscher Musik, 1942, i); Suite I—IX, Passacaglia, Aria, Gigue, Bourree, 2 Rondeaux, Tombeau, Sarabande, La noble tnarche, Menueti obj. J. Pohanka (Mušica Antiqua Bohemica, XXXVIII, izd. K. Racek, 1958) i dr. LIT.: A. Koczirz, u ĉasopisu Studien zur Musikvvissenschaft, prilog V uz DTO, 1918. — Isti, Verschollene neudeutsche Lauteniste n, AFMW, 1911. — Isti, Bohmische Lautenkunst um 1720, Alt -Prager Almanach, Prag 1926. — P. Nettl, Musicalia der Fiirstlich Lobkowitzschen Bibliothek in Raudnitz, Musik-Barock in Bohmen und Mahren, Brno 1927. — J. Pohanka, Loutnove tabulatury z rajhradskeho klaštera. Ĉasopis Moravskćho Musea, 1935. — W. Boetticher, Studien zur solistichen Lautenpraxis des 16. und 17. Jahrhunderts (habilitacija), Berlin 1943. — Isti, Jan Antonin Losy, Graf von Lozimtal, MGG, VIII, 1960. — E. Vogl, Zur Biagraphie Losv's (von Losinthal), MF, 1961. — E. Pohlmann, Laute, Theorbe, Chitarrone, Bremen 1968.
LOTTERMOSER, Werner, njemaĉki fiziĉar (Dresden, 18. VI 1909—). Studirao na Visokoj tehniĉkoj školi u Dresderiu i na univerzitetima u Kielu, Tubingenu i Berlinu, gdje je 1936 doktorirao. Do 1945 suradnik Fizikalno-tehniĉkog drţavnog instituta u Berlin-Charlottenburgu, zatim na Univerzitetu u Tubingenu i od 1952 na Fizikalno-tehniĉkom saveznom zavodu u Braunschweigu, gdje vodi laboratorij za muziĉku aku stiku. Jedan je od najistaknutijih suvremenih njemaĉkih akustiĉara. DJELA: Vber die Stimmung von Fliigcln, Phvsikalische Zeitschrift, 1935 vsa M. Grutzmacherom); Klanganalytische Untersuchungen an Zungenpfeifen (disertacija), 1936; Vber ein Verfahren zur tragheitsfreien Aufzeichnung von Melodiekurven, Akustische Zeitschrift, 1937 (sa M. Grutzmacherom); Der Einfluss des Materials von Orgelmetallpfeifen auf ihre Tongebung, ibid., 1937; Die Messung der Tonhohe des Stimmtons a1 bei Rundfunkmusikdarbietungen, ibid., 1938; Klangspektren einer Silbermann-Orgel, ibid., 1940; Elektroakustische Untersuchungen an beruhmten Barockorgeln Oberschmabens, Zeitschrift fiir Naturforschung, 1948 i 1950; Klangliche Eigenschaften hochzvertiger Orgeln, Physikalische Blatter, 1948; Versuche zur Entwicklung einer neuartigen Orgelmixtur mit Vokalcharakter, MF, 1951 (sa Pietzckerom); Nachhallzeiten in Barockkircken, Acustica, 1952; Warum akustische Messungen an Barockorgeln?, AFMW, 1952; Vergleichende Untersuchungen an Orgeln, Acustica, 1953; Klangeinsdtze des Plenums auf Orgeln mit Ton- und Registerkanzelle, AFMW, 1953; Akustische Untersuchungen an der Andreas Silbermann-Orgel zu Ebersmiinster, ibid., 1954; Akustische Beurteilung elektronischer Musikinstrumente, ibid., 1955; Beitrag zur Stimmtonfrage, Acustica, 1955 (sa H. J. Braunmuhlom); Akustik und Musik, Kongressbericht Hamburg 1956, 1957; Beitrag zur akustischen Prufung vcn Geigen und Bratschen, Acustica, 1957 (sa W. Linhardtom); Acoustical Design of Modem German Organs, Journal of the Acoustical Society of America, 1957; Akustische Prufung der Klangqualitdt von Geigen, Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 1957 (sa F. J. Meyerom); Temperierung nach G. Silbermann, Musikinstrumente, 1965; Orgel als Kommunikationseletnent, Ars Organi, 1968; Vber den Klang der Stradivari-Geige, Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 1968 i dr.
LOTTI, Antonio, talijanski kompozitor i orguljaš (Venecija, oko 1667 — 5. I 1740). Uĉio u rodnom gradu kod G. Legrenzija; od 1687 altist u pjevaĉkom zboru crkve sv. Marka, 1692 postaje u toj crkvi drugi, a 1704 prvi orguljaš. God. 1736 imenovan je zborovoĊom. U Veneciji je osnovao i vodio školu, a njegovi najistaknutiji uĉenici bili su B. Galuppi, M. Gasparini, G. Bassani, G. Saratelli, B. Marcello i G. B. Pescetti. — L. je jedan od najvećih predstavnika kasnog baroka u Veneciji. Visoko nadaren, on moćno zdruţuje principe polifoniĉkog oblikovanja s osjećajem za djelovanje novih harmonijskih spletova, punih
dramatske ekspresivnosti. Stvarao je na svjetovnom i duho podruĉju, ali je na ovom posljednjem dublji, neposredniji DJELA: nekoliko instrumentalnih sonata. — DRAMSKA. Ope opera za venecijanska kazališta, 1692—1716; 3 za dvorsko kazalište u Dr (Giove in Argo, 1717; Ascanio, 1718 i Teofane, 1719) i 1 za Beĉ (sa J. J. '. i A. Caldarom Constantino, 1716). Intermezzi. — VOKALNA. Or Giuditta, 1701; // Voto crudele, 1712; VUmiltd coronata, 1712; // Rit, Tobia, 1723; Gionata, 1728 i Gioas re di Giuda. Preko 70 kantata; arije i b. c. ili instrumentalni ansambl; zbirke madrigala Raccolta di duetti e t 1705 i Madrigali a quattro, 1736. — CRKVENA: zbirka misa, 1698; mise u suvremenim zbornicima i u rkp.; moteti; psalmi; nekoliko M antifone i dr. NOVA IZD.: 8 misa objavio je H. Miiller, DDT, LX; 2 mise c Bauerle, a 1 misu C. Proske. LIT.: F. Caffi, Lettera... ad E. Cigogna intorno alla vita ed al co: di Ant. Lotti, Venezia 1835. — Ch. Spitz, Antonio Lotti in seiner Bed als Opernkomponist (disertacija), Munchen 1918. — Rh. Hoppe, Antonii als Kirchenkomponist, Mušica sacra, 1958. — A. Mondolfi, Antonio MGG, VIII, 1960. — B. Becherini, Uno sguardo alla produzione voi camera di Antonio Lotti, Musiche italiane rare e vive da G. Gabrieli a G. Siena 1962.
LOUCHEUR, Raymond, francuski kompozitor (Tourc 1. I 1899—). Studirao na Pariškom konzervatoriju; 1928 o; Prix de Rome. Od 1956 direktor Pariškog konzervatorija. V individualan, inventivan i smion kompozitor svoje gener DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, 1936 i II, o oslob Pariza u Drugom svjetskom ratu, 1945; koncert za violinu, 1960; kon violonĉelo, 1968; Concertino za udaraljke, 1963; Defile, 1936; Nocturne, Pastorale, 1942; Rapsodie Malgache, 1946; Divertissement, 1951; Syn de danses za duhaĉe, harfu i udaraljke, u spomen Rameaua, 1965. — MORNA: gudaĉki kvartet, 1932; Ouatre pieces en quintette za flautu, \ violu, violonĉelo i harfu, 1955; Portraits za 3 duhaĉka instrumenta, En famille, suita za 6 klarineta, 1934; Concertino za trublju i 6 klarineta, sonatina za violinu solo, 1959; Hialmar za trombon i klavir, 1947; Di za flautu i harfu, 1965. — Balet-pantomima Hop-Frog, 1953- — VOKA kantata Heracles a Delphes, 1929; L'Apotheose de la Seine za recitatora, 1 sopran, zbor, duhaĉe, harfu, klavir, orgulje, Ondes Martenot i gudaĉki 1 1937. Za zbor i orkestar: Chanson, 1927; La Chevauchee de Jehanne, Le Chant du stade, 1946. Tri dua za sopran, mezzosopran i orkestar, Ballade des petites filles qui rCont pas de poupee za 4 solista, zbor i klavir, pjesme uz pratnju orkestra, klavira ili komornih sastava. — Psalam X za zbor i orkestar ■— Udţbenici Recueils de lecons de solfege d deux voix i ( d trois voix egales. LIT.: G. Favre, Ravmond Loucheur, MGG, VIII, 1960.
LOUEL, Jean Hippolvte Oscar, belgijski kompozitoi rigent i pijanist (Oostende, 3. I 1914 —). Studirao na Kon2 toriju u Gentu (G. Lonque, J. Ryelandt, J. Van Roy) i u xellesu (J. Jongen i D. Defauw); 1943 dobio Prix de Rom janist u klavirskom triju (koji je osnovao), orkestralni di] i od 1950 nastavnik na Konzervatoriju u Bruxellesu; od ; nadzornik je gradskih muziĉkih škola. * DJELA. ORKESTRALNA: simfonij a, 1941; 2 koncerta za klavir i 1949; koncert za violinu, 1950; Concerto da camera za flautu, 1947; B za fagot i orkestar, 1943; suita za komorni orkestar, 1942; Fantaisie su chansons de troubadours, 1942; Marche funibre, 1945; Fanfares, 1948. — KO NA: trio za trublju, rog i trombon, 1951; duhaĉki kvintet, 1958; sonata za i klavir, 1953; sonata za klarinet i klavir, 1937; sonata za flautu i klavir, sonatina za 2 violine i klavir, 1955. — Kompozicije za klavir (Sonatine 1953)- — Kantate L'Enfant proĊieue, 1939 i La Navigation d'Ulysse, solo-pjesme. LIT.: M. Boereboom, Jean Louel, MGG, VIII, 1960. LOUIS
FERDINAND (zapravo Friedrich Ludvvig G tian), njemaĉki kompozitor i pijanist (Friedrichsfelde kraj Una, 18. XI 1772 — Saalfeld, 10. X 1806). Princ od Pruske ćak kralja Fridrika Velikog; njegov dvorski muziĉki upra i stalni pratilac pri komornom muziciranju bio je od 1803 Dussek. Beethoven mu je posvetio svoj Treći klavirski ko op. 37. Iako u muzici amater, L. F. razvio se u vrsnog pija 1 bio na glasu po inventivnosti i vještini improviziranja. kompozitor ide u prve predstavnike rane romantike u maĉko j. i DJELA: Rondeau za klavir i orkestar u Es-duru, 1823; Rondeau za 2 violine, flautu, 2 klarineta, 2 roga, violu, violonĉelo i bas u B-duru, — KOMORNA. Tri klavirska trija: I, u As -duru, 1806; II, \? Es-duru i III, u Es-duru, 1806. Dva klavirska kvarteta: I, u Es -duru, 1806 i II, u f 1807. Klavirski kvintet u c-molu, 1803; oktet za klavir, klarinet, 2 roga, i 2 violonĉela u F-duru, 1808; Andante avec Variations za klavir, violinu i violonĉelo u B-duru, 1806; Notturno za klavir, flautu, violinu, vialu, viol i 2 roga u F-duru, 1808; Larghetto variee za klavir, violinu, violu, viol i bas u G-duru, 1806. — Fuga za klavir, 1807. NOVA IZD.: izabrana djela obj. H. Kretzschmar, s predgovorom Louis Ferdinand, Musikalische Werke op. i—6, 9, 10, Leipzig 1910). L IT.: E. Wintzer, Prinz Louis Ferdinand als Mensch und Musiker, I 1915. — H. Wahl, Prinz Louis Ferdinand von Preussen (s iscrpnim pc( o izvorima), Weimar 1917. — R. Halm, Louis Ferdinand von Preussen a siker (disertacija), Breslau 1935. — K. v. Priesdorff, Prinz Louis Ferdinai Preussen, Berlin 1935. — E. Poseck, Louis Ferdinand, Prinz von Prc eine Biographie, Berlin 1938 (II izd. 1943). — Th.-M. Langner, Loui? rand, Prinz von Preussen, MGG, VIII, 1960.
LOUIS, Rudolf, njemaĉki muzikolog i teoretiĉar (Schw< gen, 30. I 1870 — Munchen, 15. XI 1914). Muzikologiju stu u Beĉu; kompoziciju uĉio kod F. Klosea, dirigiranje ko Mottla u Karlsruheu. Kazališni dirigent u Landshutu i Liib od 1897 bio je muziĉki kritiĉar lista Munchner neueste Nachric Pristaša H. Pfitznera, protivnik M. Regera. ,
LOUIS — LOWINSKY DJELA. SPISI: Der Widerspruch in der Musik (disertacija), 1893; Richard VCagner als Musikdsthetiker, 1897; Die Weltamchauung R. VCagners, 1898; Franz Liszt, 1900; Hector Berlioz, 1904; Anton Bruckner, 1904; Die deutsche Musik der Gegenviart, 1909; brošure o H. Pfitzneru i F. Kloseu; Harmonielehre, 1907 (sa L. Thuilleom; vrlo popularan priruĉnik, kompromisno zdruţivanje elemenata generalbasa i funkcionalne teorije H. Riemanna; preradili su ga: W. Courvoisier, R. G'schrev, G. Geierhaas i K. Blessinger; skraćeno izd. pod naslovom Grundriss der Hartnonielehre, 1908); Aufgaben fiir den Unterrichl in der Harmonielehre, 1911 i Schliissel zur Hartnonielehre, 1912. — Komponirao simfonijsku fantaziju Proteus i klavirske kompozicije. LIT.: O. Kaul, Rudo lf Lo uis, MGG, VIII, 1960.
LOULIE, Etienne, francuski muziĉki pisac i akustiĉar (? — Amsterdam, 1702). God. 1663—73 muziĉar u Sainte-Chapelle u Parizu. Da omogući toĉno fiksiranje tempa kod izvoĊenja muziĉkih djela, konstruirao je 1696 spravu kronometar; time je postao vaţnim prethodnikom J. Malzela i njegova metronoma. Pronašao je sonometar (neku vrst monokorda), kojim je olakšao ugaĊanje klavira; o tom svom pronalasku napisao je knjigu Nouveau Systeme de Musique (1698). Vrijedno je i njegovo djelo Elements ou Principes de Musique mis dans un nouvel ordre (2 sv., 1696—98); ono je veoma vaţan izvor za prouĉavanje tadanje izvodilaĉke prakse, osobito s obzirom na primjeru ornamenata. LIT.: R. Elvers, Etienne Loulie, MGG, VIII, 1960.
LOURE, 1. U XVI st. francuski naziv za normandijski instrument srodan gajdama. 2. Francuski ples iz XVII st. koji se moţda izvodio uz pratnju instrumenta loure, u umjerenoj 6/4 mjeri. Bio je donekle srodan sarabandi. Primjeri se meĊu ostalim, nalaze u operi Alceste J. B. Lullvja (1677) i u baroknim suitama, tako u Francuskoj suiti br. 5 za ĉembalo i u Suiti u E-duru za violinu solo J. S. Bacha. Poĉetni taktovi iz lourea J. S. Bacha za violinu solo, s uzmahom koji je za ovaj ples vrlo karakteristiĉan:
& ,.
f i r=
LIT.: C. MarcelVIII, 1960.
,> Dubois, Loure, MGG, J. As.
LOVEC, Vladimir, kompozitor (Maribor, 6. IV 1922—). Studij kompozicije i dirigiranja završio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Djeluje kao direktor Muziĉke škole u Kopru. Njegova djela, izgraĊena na klasiĉnim uzorima, oslanjaju se stilski na elemente romantike i impresionizma. DJELA. ORKESTRALNA: Klasiĉna simfonija, 1953; simfonijeta za gudaĉki orkestar, 1949; koncert za klavir, 1959; Dramatiĉna uvertira, 1972. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u c-molu, 1957; klavirski trio u cis-molu, 1948; Sonata da camera za klavirski trio, 1958; sonata za flautu i ĉembalo, 1971; Ro manca za violinu i klavir, 1961; Recitativ in arija za trublju i klavir, 1970; Recitativ in arija za trombon, 1970; Ekloga za klarinet i klavir, 1971; suita za 2 blokflaute, 1971. — Kompozicije za klavir. — Baletna i scenska muzika. — Solo-pjesme. D. Co.
LOVRIĆ, Frano, pjevaĉ, bariton (Split, 31. X 1919 —). Pjevanje uĉio na muziĉkoj školi u Splitu i privatno kod D. Hrţića u Zagrebu; na opernoj pozornici debitirao 1949 u Splitu kao Dizdar-aga (Hatze, Adel i Mara), gdje je zatim angaţiran; 1958 —68 solist Zagrebaĉke opere. U svojoj umjetniĉkoj karijeri os tvario više baritonskih uloga dramskog karaktera, medu kojima su: Jago (Verdi, Otelio), Escamillo (Bizet, Carmen), Knez Igor (Borodin), Rangoni (Musorgski, Boris Godunov), Tomski (Ĉajkovski, Pikova dama), Scarpia (Puccini, Tosca), Zrinjski (Zajc) i Koriolan (Šulek). K. Ko. LOVRIĆ, Stjepan, kompozitor (Donje Viljevo, 29. III 1903 —). Svećenik; u poĉetku komponirao crkvenu muziku na latinske i hrvatske tekstove {Offertorium pro missa primitia za muški zbor i orgulje); pisao takoĊer i za orgulje i harmonij. Od 1932 godine na zanimljiv naĉin obraĊivao slavonske narodne pjesme, nastojeći što više saĉuvati duh izvornoga starog slavon skog folklora. M.Kun. LOVŠE, Janez, pijanist i muziĉki publicist (Ljubljana, 17. VII 1933—). Studirao klavir i historiju muzike na Akademiji za glasbo u Ljubljani; diplomirao 1961 iz klavira (Z. Zarnik) i zatim se dvije godine usavršavao u Parizu (J. Fevrier, N. Boulanger). Profesor je klavira na Zavodu za muziĉko i baletno obra zovanje u Ljubljani, a predaje i na Akademiji za glasbo. Kao pijanista, najviše ga privlaĉi francuska klavirska muzika XIX i XX st. j. se. LOVŠE, Pavla, pjevaĉica, sopran (Ljubljana, 13. I 1891 — 22. VII 1964). Uĉila kod M. Hubada i na Ljubljanskom konzervatoriju, usavršavala se zatim u Milanu. Od 1907 nastupala u svim većim jugoslavenskim gradovima, u Berlinu, Pragu i u SAD (1928 —29). God. 1932—44 nastavnica na muziĉkoj školi Sloga u Ljubljani i istodobno 1934—38 predavala i na Konzervatoriju; kasnije MUZ. E.,
II, 31
481
poduĉavala privatno. Kao o-perna pjevaĉica pjevala kolo-raturne lirske i melodramske uloge. Odlikovala se mekim, blistavim glasom, izvrsnom tehnikom i interpretacijom, D. CO. Lt)WE, Ferdinand, austrijski dirigent (Beĉ, 19. II 1865 — 6. I 1925). Uĉio je na Beĉkom konzervatoriju (A. Bruckner) gdje je 1883—97 predavao klavir i zborno pjevanje. God. 1897 vodio je orkestar Kaim u Miinchenu, zatim bio dirigent u Beĉu. Orkestar kon-certnog društva u Miinchenu postao je pod njegovim vodstvom (1908—14) jedan od najboljih u Evropi. Ĉesto je gostovao, osobito u Miinchenu, Budimpešti i Berlinu. Bio je cijenjen kao dirigent Brucknerovih djela. L. je za štampu p. LOVŠE priredio više njegovih radova, medu ostalima i Devetu simfoniju, u kojoj je osobito u instrumentaciji proveo znatnije izmjene. LIT.: H. Jancik, Ferdinand Lowe, MGG, VIII, 1960.
Matthaus Apelles von, njemaĉki kompozitor (Neustadt, Gornja Šleska, 20. IV 1594 ■—• Breslau, 11. IV 1648). God. 1613—25 uĉitelj i kantor u Leobschiitzu, zatim dvorski kapelnik vojvode od Oelsa u Bernstadtu. Oko 1639 preselio se u Breslau. Kompozitor preteţno duhovnih djela, vješto se sluţio stilskim sredstvima svoga vremena, pa i venecijanskom višezbornošću. Nekim motetima dodavao je instrumentalnu pratnju uz b. c. L. je poznat i izvan granica svojega vremena po brojnim duhovnim pjesmama, koje su ušle u repertoar evangelistiĉke crkvene muzike. L 5\VENSTERN,
DJELA: Chore so bey dieser Tragedien sollen inserirt zverden za 3-gl. zbor i b. c, 1646. — VOKALNA: Friielings-Mayen. Von dreyssig, in einem Haussgartlein auffgezvachsenen, doch etwas zufriie abgebrochenen Blumen.. . Symbola oder Gedenck-Spriiche, ... Zusambt ... Geistlichen Oden (obj. i kao prilog uz Geistliche Kirchen- und Hauss-Music, 1644); 34 duhovne pjesme za 1—4 glasa; Christlicher zountsch und gebeth iiber newe Vielguthische gebeud, 1628; Lobe den Herren, meine seele; Si bona suscepimus, motet\ za 6 glasova; Herr, hebe an zu segnen za 4 glasa; latinski i njemaĉki moteti; duhovni koncerti i dr. NOVA IZD.: 18 crkvenih pjesama obj. J. Zahn {Die Melodien der deutschen evangelischen Kirchenlieder, 1889—93); P. Epstein obj. 3 svjetovne pjesme (ZFMW, 1927—28) i zborove za dramu Judith {Apelles von Lb'vjenstern, 1929); motet za 6 glasova Si bona suscepimus i 5 crkvenih pjesama izdali K. Ameln, C. Mahrenholz i W. Thomas {Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik, 1936). LIT.: H. Steinitz, Ueber das Leben und die Kompositionen des Matthaeus Apelles v. L6wenstern (disertacija), Breslau 1892. — P. Epstein, Matthaus Apelles v. Lbwensterns weltliche Lieder, ZFMW, 1928. — Isti, Apelles v. Lovvenstern, Zeitschrift des Vereins fiir Geschichte Schlesiens, 1928 i Schlesische Lebensbilder, Breslau 1929. — K. Ameln, Matthaus Apelles von L6wenstern, MGG, VIII. 1960.
LO\VE von EISENACH, Johann Jakob, njemaĉki kompozitor i orguljaš (Beĉ, kršten 31. VII 1629 —- Liineburg, poĉetkom IX 1703). Muziĉko obrazovanje stekao na beĉkom dvoru. Na Schiitzovu preporuku dobio 1655 mjesto dvorskoga kapelnika u Wolfenbiittelu, a 1663 u Zeitzu. God. 1665 napustio namještenje u Zeitzu; od 1682 do smrti bio orguljaš crkve sv. Nikole u Liineburgu. L. se istakao kao kompozitor slobodnih instrumentalnih oblika; njegove synfonie najstariji su saĉuvani, slobodno oblikovani uvodni stavci u njemaĉkoj suiti. U svjetovnim pjesmama povodio se za talijanskom arijom. DJ ELA (saĉ u va na ). IN S TRU MENTALN A: Sy n fo ni en, G a gl iar de n, Arien, Balletten, Couranten, Sarabanden m. 3 oder 5 Instr., 1658; Sonaten, Canzonen und Capriccen a 2 Instr., 1664; 3 Sonaten a 4, a 5, a 6, 1665. — VOKALNA: Zzveyer gleichgesinnten Freunde Tugend- und Schertzlieder, 1657 (sa J. J. Weilandom); Salanische Musenlust, 1665; Einstimmige Neue Arien mit 2-stimmigen Ritornellen (uz b. c), 1682. — Neue Geistliche Concerte mit 1. 2. 3. Stimmen zu singen und 2 Violinen (12 koncerata), 1660; 2 crkvene pjesme u Vollstandiges Liineburgisches Gesangbuch; dramsko djelo Orpheus von Thracien, 1659 (saĉuvan samo tekst). NOVA IZD.: Synfonia br. 3 iz Synfonien, Gagliarden... obj. H. Riemann {Zur Geschichte der deutschen Suite, SBIMG, 1904—05); A. Rodemann obj. arije s ritornelima iz Salanische Musenlust {Nagels Musikarchiv, 1929) i 2 suite za gudaĉke instrumente iz Synfonien, Gagliarden... (ibid., 1930) i dr. LIT.: F. Saffe, Wolfenbiitteler Komponisten def 17. Jahrhunderts, Gottin gen 1921. — G. F. Schmidt, Neue Beitrage zur Geschichte der Musik und des Theaters am herzoglichen Hofe zu Braunschweig -Wolfenbiittel, Miinchen 1929. — F. Blume i M. Ruhnke, Aus der Musikgeschichte der Stadt Liineburg, Festschrift Liineburg, Lfineburg 1956. — H. Walter, Johann Jakob Lowe von Eisenach, MGG, VIII, 1960.
LOWINSKY, Edvvard E., ameriĉki muzikolog njemaĉkog podrijetla (Stuttgart, 12. I 1908 —). Studirao klavir, kompoziciju i dirigiranje na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu, a na Univerzitetu u Heidelbergu muzikologiju (H. Besseler), filozofiju i
482
LOWINSKY — LUĈIĆ
povijest umjetnosti; promovirao 1933. God. 1933—39 djelovao u Nizozemskoj, od 1940 u SAD, gdje predaje na Black Mountain College, North Carolina i na Queens College u New Yorku. Od 1957 profesor muzikologije na University of California u Berkelevu i od 1961 na University of Chicago. DJELA: Buch der Kindermusik, 1933; Orlando di Lassos Antzverpener Motettenbuch und seine Beziehungen zum Motettenschaffen seiner niederlan dischen Zeitgenossen (disertacija), 1937; The Function of Conflicting Signatures in Ealry Polyphonic Music, MQ, 1945; The Concept of Physical and Musical Space in the Renaissance, Papers of the American Musicological Society, 1946; Music History and its Relation to the History of Ideas, The Music Journal, 1946; Secret Chromatic Art in the Netherlands Motet, 1946; A Newly Discovered Sixteenth Century Motet Manuscript at the Biblioteca Vallicelliana in Rome, Journal of the American Musicological Society, 1950; English Organ Music of the Renaissance, MQ, 1953; Music in the Culture of the Renaissance, Journal of the History of Ideas, 1954; Conflicting Viezvs on Conflicting Signatures, Journal of the American Musicological Society, 1954 i dr. — Objavio: N. Vi-centino, UAntica mušica ridotta alla Moderna prattica, 1955 (izd. u faksimilu 1959)LIT.: N. Broder, Edvvard E. Lowinsky, MGG, VIII, 1960.
LUALDI, Adriano, talijanski kompozitor, muziĉki pisac, kritiĉar i dirigent (Larino, Campobasso, 22. III 1885 —-). Studirao na konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu (S. Falchi) i na konzervatoriju Benedetto Marcello u Veneciji (E. Wolf-Ferrari). God. 1908-—13 operni i koncertni dirigent; 1923—27 muziĉki kritiĉar lista Secolo u Milanu; suraĊivao i u drugim listovima. Od 1920 ureĊivao reviju Emporium. Jedan od glavnih organizatora muziĉkih festivala u Veneciji i Firenci; 1936—44 direktor Konzervatorija u Napulju, 1947—57 konzervatorija L. Cherubiniu Firenci. DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: VAlbatro, 1908 i La Leggenda delvecchio marinaio, 1910. Suite Adriatica, 1932; Africa, 1935; Samnium, 1938; Divertimento za komorni orkestar, 1941. — Gudaĉki kvartet u E-duru, 1913; sonata za violinu i klavir, 1931. — Passacaglia za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Le Nozze diHaura, 1908; La Figlia delRe, 1917 (najuspjelije Lualdijevo djelo); // Diavolo nel campanile, 1924; La Granciola, 1931 i La Luna dei Caraibi, 1953. Intermedij Le Furie d' Arlecchino, 1915; marionetska igra Guerrin Meschino, 1920; balet Lumawig e la saetta, 1938. — VOKALNA', kantata Attolite portas; La Canzone di S. Francesco za glas i orkestar; zborne kompozicije; solo-pjesme. — SPISI: Viaggio sentimentale nella Liburnia, 1921; Viaggio musicale in Italia, 1928; Viaggio musicale in Europa, 1928; Serate musicali, 1928; Arte e Regime, 1929; // Rinnovamento musicale italiano, 1932; Viaggio musicale nel Sud-America, 1934; U Arte di dirigere V orchestra, 1940 (III izd. 1957); Viaggio musicale nell' U.R.S.S., 1941; La »Filosofia della mušica" di Mazzini, 1942; veći broj ĉlanaka i eseja. LIT. : G. C on falon ier i, L'O p e ra d i Ad ria no Lua ld i, M ila no 1 9 30. — A. Damerini, Adriano Lualdi, MGG, VIII, 1960.
LUBECK, Vincent, njemaĉki orguljaš i kompozitor (Padingbiittel, Liineburg, vjerojatno 29. IX 1656 — Hamburg, 9. II 1740). Potomak muziĉarske obitelji, uĉio po svoj prilici kod svog oca crkvenog orguljaša u Gliickstadtu (Holstein) i Flensburgu. God. 1675 dobio mjesto orguljaša crkve sv. Kuzme i Damjana u Stadeu; na tom je poloţaju ostao 27 godina postavši na daleko poznat kao orguljaš i uĉitelj. Od 1702 bio je orguljaš crkve St. Nicolai u Hamburgu. Njegov stariji sin Peter Paul (Stade, 24. IV 1680 •—■ Hamburg, 16. VIII 1732) naslijedio ga je 1702 na mjestu orguljaša u Stadeu. MlaĊi sin Vincent (Stade, 2. IX 1684 — Hamburg, 1755), bio je 1724—35 u Hamburgu orguljaš crkve St. Georg, zatim zamjenik svog oca u crkvi St. Nicolai i 1740 njegov nasljednik. Kompozicije Vincenta starijeg, saĉuvane samo djelomiĉno, nose obiljeţja sjevernonjemaĉkog stila. Od virtuozno pisanih orguljskih djela znaĉajna je osobito tokata s fugom iz zbirke Clavier Uebung, kojom se L. pribliţio umjetnosti J. S. Bacha, a od vokalnih izdvaja se kantata Willkommen siisser Brautigam. DJELA (sva od Vincenta starijeg). Za instrumente s tipkama: Clavier Uebung bestehend im Preludio, Fuga Allemande, Courante, Sarabande und Gigue als auch einer Zugabe von dem Gesang Lobt Gott ihr Christen allzugleich in einer Chaconne, 1728; 4 preludija i fuge; 2 Praeambuluma (tokate) i 3 koralne predigre (sve u rukopisima).— VOKALNA. Tri crkvene kantate: Gott wie dein Nahme za alt, tenor, bas, 3 trublje i continuo; Willkommen su'sser Brautigam za 2 soprana, 2 instrumenta i b. c. i Hilff deinem Volck za sopran, alt, tenor, bas, 5 instrumenata i b. c. (sve u rukopisu). NOVA IZD.: sabrana djela obj. G. Harms (Musikalische Werke, Klecken 1921); orguljska djela obj. H. Keller (Leipzig 1941); ztirku Clavier Uebung obj. H. Trede (Leipzig 1941), a N. Dufourcq izd. Six preludes et fugues (1953); 3 kantate obi. F. Stein (Leipzig i Berlin 1946). LIT.: P. Rubardt, Vincent Liibeck, sein Leben und seine Werke, nebst Nachrichten iiber seine Familie und Beitrage zur Geschichte der Kirchen musik im Stade und Hamburg im 17. und 18. Jahrhundert (disertacija), Leipzig, 1920. •— Isti, Vincent Liibeck, ein Beitrag zur Geschichte norddeutscher Kirchenmusik im 17. und 18. Jahrhundert, AFMW, 1924. — G. Frolscher, Geschichte des Orgelspiels und Orgelmusik I, Berlin 1935. — F. W. Riedel, Liibeck, Vincent, Peter Paul i Vincent, MGG, VIII, 1960. — W. Apel, Geschichte des Orgelund Klavierspiels bis 1700, Kassel 1967.
Sonatina concertante za saksofon i komorni orkestar, 1939; partita za kla komorni orkestar, 1934; Eurythmy za violinu i gudaĉe, 1936; 5 Sonnels za k i orkestar, 1937; fantazija za violu da gamba i orkestar; 4 Divertissemen, violinu i komorni orkestar, 1938; 3 Sonnets za klavir i orkestar; preludij, i finale za violu d'amore i orkestar, 1956; Suite francaise, 1940; Passaca 1930; La Goya, 1932; 6 invencija za gudaĉe, 1935; UEurope galante (pi A. Campri), 1939; Ouelzalcoatl Dances, 1939; A Litany, 1942; Chaconne, 1 — Gudaĉki trio, 1934; gudaĉki kvartet, 1935; klavirski kvintet. — Klav kompozicije. — DRAMSKA: muziĉka drama The Ghost of Abel, 1934; b Death in Adagio (prema muzici D. Scarlattija), 1936 i The Horses, 1946; rru filmska muzika. — VOKALNA: Masque of the Sea za glas, zbor i orkestar, 1 Winged Victory za glas, zbor i orkestar; zborovi a cappella; 22 pjesme (J. S hens) za glas, flautu, violu i harfu, 1944. — Missa pro defunctis za sole. zl orkestar, 1934; Te Deum za isti sastav, 1936. — Izd. Ballet Syllabus M 6 sv.
LUCCHESI, Andrea, talijanski ĉembalist i kompoz (Motta, 23. V 1741 — Bonn, 21. III 1801). Muziku uĉio u ve cijanskom konzervatoriju Degli Incurabili. Od 1774 do 179, sluţbi dvora u Bonnu. Svojim opernim djelima obogatio je 1 jansku komiĉnu operu Galuppijeva tipa, dok njegove instrument: kompozicije stoje na prijelazu u klasiĉnu sonatu. U crkvei djelima oţivljuje baroknu polifoniĉku strogost. DJELA. INS TRUMENTALN A: 6 s imfo nija; neko liko ko ncerata klavir i orkestar; 4 klavirska kvarteta; klavirski trio; sonate za violinu i kl — DRAMSKA. Komiĉne opere: L'Isola della fortuna, 1765; II Marito ge 1766; Le Donne sempre donne, 1767; // Matrimonio per astuzia, 1771; // Giccc amoroso, 1772; II Natale di Giove, 1772; VInganno scoperto, 1773 i L'Impi sata, 1773. Opera seria Ademira, 1784. — Crkvene kompozicije (mise, rekvij pasija, Stabat Mater i dr.). LIT.: K. Stephenson, Andrea Lucchesi, MGG, VIII, 1960.
LUCIANI, Sebastiano Arturo, talijanski muzikolog (Acq' viva delle Fonti, Bari, 9. VI 1884 — 7. XII 1950). Kompozi< studirao u Napulju i Rimu. Kao veoma ugledan kritiĉar suraĊi' u mnogim listovima i ĉasopisima (Marzocco, La Voće, Tem Giornale d'Italia, Rivista Musicale Italiana i dr.). Bavio se istra vanjem starije talijanske operne i orkestralne muzike. Najbc mu je djelo monografija o Domenicu Scarlattiju. DJELA: Verso una nuova arte: 11 Cinematografo, 1921; La Rinascita dramma, 1921 (novo izd. 1926); L'Avvenire della mušica, Mušica d'oggi, i< L' Anfiteatro, La Voće, 1927; Problemi musicali, 1927; Saggio sul Tristar, Isotta e U dramma zvagneriano, 1927; / Aiusicisti pugliesi dei secoli XVI e X\ 1931; Mille anni di mušica, 1935 (II izd. 1944); Domenico Scarlatti, 1942; Mercadanle (1785—1870), note e documenti, 1945; Saggi e studi, 1954 (pos uredio G. Caputi). — Muziĉki vodiĉi kroz Respighijeve i Wagnerove op< koncertni komentari.
LUCIUK, Juliusz, poljski kompozitor (Brzeţnica, 1. I 1927Studirao u Krako\vu kompoziciju kod S. Wiechowicza, a muzil logiju na Univerzitetu; u kompoziciji se usavršavao u Pari kod N. Boulanger i M. Deutscha (1959—60). DJELA. ORKESTRALNA: Epidrama za Skopje za klavir i instrument ansambl, 1963; 4 Simfonijske skice, 1957; AHegro sinfonico, 1958; Kompozi za 4 orkestra, 1960; Enfiando, 1962. — Sonata za klarinet i klavir, 1956; sor za fagot i klavir, 1956; Capriccio za violinu i klavir, 1956. — Kompozicije klavir (.Lirika timbara, 1963; Improivizacje dzieciece, 1963). — Baleti: Ni 1962; Maraton, 1963 i Le Cuirassć »Votemkine«, 1967. — VOKALNA: kapi Dzikie mino za sopran, bariton, muški zbor i orkestar, 1955 (takoĊer za sop i muški zbor, 1960); Sen kwietny za glas i 12 instrumenata, 1960; Pour ensemble za recitatora i 24 gudaĉka instrumenta, 1961; Pacem in terris za gl; klavir, 1964; Outil de lumiere za glas i klavir, 1967; solo-pjesme.
LUCICtf, Štţpan, ĉeški kompozitor (Zilina, Slovaĉka, 20. 1919 —). Kompoziciju studirao na Praškom konzervatoriju ( Šin, A. Šima) i na Majstorskoj školi te ustanove (]. Ridky, Haba). Za Drugoga svjetskog rata sudjelovao u pokretu otpi i bio zatoĉen u njemaĉkim koncentracionim logorima. Posl rata istakao se kao organizator muziĉkog ţivota. Od 1948 rukovc muziĉkim emisijama Ĉehoslovaĉke televizije. Djeluje i kao muzil kritiĉar (Prdce, 1946'—48; Kulturni politika). DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Mors imperator, 19. koncert za violonĉelo, 1946; koncert za klavir, 1947; divertimento za 3 trut i gudaĉki orkestar, 1946; simfonij prolog, 1939; Orlickd suita za guda orkestar, 1950. — KOMORNA: c haĉki kvartet, 1949; duhaĉki kvini1 1946; Sonata brevis za violinu i kla 1947. — KLAVIRSKA: sonata, 19. sonatina, 1944; etide; 3 ĉetvrtton: studije, 1946. — Opera Pidnoćni pr vapeni, 1959; scenska i filmska mu ka. — Kantata Velika Leta, 19: ciklusi solo-pjesama.
LUĈIĆ, Franjo, komp zitor, orguljaš i muziĉki teor tiĉar (Kuće kraj Velike Gork 31. III 1889 — Zagreb, 16. I 1972). Studij završio 1909 1 muziĉkoj školi HGZ u Z grebu, na kojoj je ustano zatim lektor za historiju m zike. God 1921—61 profeS' za orgulje i polifonu kompo2 ĉiju na Muziĉkoj akademiji Zagrebu (1944—45 i 1952—( rektor). L. je jedan od
LUCAS, Leighton, engleski kompozitor i dirigent (London, 5. I 1903 —). U mladosti plesaĉ, pa je 1918—21 bio ĉlan trupe Ballets russes S. Djagiljeva u Parizu. Djelovao zatim kao dirigent Markova Dolin Ballet Company (1935—37) i Arts Theatre Ballet (od 1940); 1946 osnovao, vlastiti orkestar s kojim je poduzeo turneje po Engleskoj i drugim zemljama. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia brevis za rog i 11 instrume nata, 1935; Concert Champetre za violinu, 1955; Concertino za violonĉelo, 1950; F. LUĈIĆ
utemelj
LUĈIĆ — LUKAĈIĆ telja i direktor muziĉke škole Polyhymnia u Zagrebu (1932—41) te neko vrijeme orguljaš u zagrebaĉkoj katedrali. Kao kompozitor osobitu je paţnju posvećivao arhitektonskom izgraĊivanju muziĉke forme. Izvrstan kontrapunktiĉar, L. se rado sluţio polifonijom, što je znatno obogatilo njegov muziĉki govor koji se temeljio na elementima narodne muzike. L. je autor prve simfonije većeg formata u hrvatskoj muziĉkoj literaturi (1917). Nizom teoretskih priruĉnika (osobito Polifona kompozicija) znatno je unaprijedio muziĉku nastavu na jugoslavenskim srednjim i visokim muziĉkim školama. DJ ELA. O RK ESTRALN A: 2 s imfo n ije, u f- mo lu, 1 91 7 i u d - mo l u, 1934 (nedovršena); koncert za orgulje, 1913; Impromptu u g-molu, 1909; Legenda u a-molu, 1910; Scherzo u g-molu, 1924; Elegija u f-molu, 1925. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u d-molu, 1926; kompozicije za violinu i klavir. — ORGULJSKA: sonata u c-molu; 2 preludija i fuga, u g-molu i d-molu; tokata 1 fuga; fantazija i fuga u c-molu, 1913 (orkestrirana 1952); Elegija; Koralni preludiji. — VOKALNA: kantata Noć na Uni (H. Badalić), 1917; Narodni vijenac za ţenski zbor i orkestar, 1913; Narodni vijenac za muški zbor i orkestar, 1913; Narodna suita za zbor i orkestar, 1952; oko 40 muških i mješovitih zborova; balada Spi Jalšina za glas i orkestar. Ciklusi solo-pjesama: Sedam solo popjevaka; Šest solo popjevaka na turopoljske motive; Ĉetiri narodne popijevke. — CRKVENA: 2 Hrvatske mise, u C-duru i c-molu; Alissa solemnis u As-duru; Missa jubilaris u As-duru; crkveni zborovi; moteti; pjesme i dr. — INSTRUKTIVNA: Ele mentarna teorija glazbe i pjevanja, 1922; Harmonija - Nauka o akordima, 1924; Solfeggio, obuka zbornog pjevanja, 1934; Jednostavni kontrapunkt, 1936; Ele mentarna teorija glazbe i pjevanja (3 sv.), 1940; Kontrapunkt, 1951; Polifona kompozicija, 1954. — Ĉlanci u struĉnim ĉasopisima. —Objavio Muziĉki kalendar, 1934 i Crkvenu pjesmaricu za srednje škole, 1942. — Obradbe narodnih napjeva za razliĉite sastave. LIT.: J. Barli, Franjo Luĉić, Sv. C, 1921, 2. — A. Goglia, Franjo Luĉić, Hrvatski Zmaj, 1944. — K. Kovaĉević, Franjo Luĉić. U povodu 70-godišnjice ţivota, Zvuk, 1959, 26—27. — Isti, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — M. Lešćan, Jubilej Franje Luĉića, Sv. C, 1969, 4. — /. Malinka, Franjo Luĉić in memoriam, ibid., 1972, 1. K. Ko.
LUDIKAR, Pavel (pravo ime Vyskoĉil, Pavel), ĉeški pjevaĉ, bas-bariton (Prag, 3. III 1882 — Beĉ, 20. II 1970). Studirao klavir i pjevanje u Pragu. God. 1904 debitirao na Praškoj operi kao Sarastro fMozart, Zauberflote). Bio je ĉlan beĉke Volksopere (1906—09), milanske Scale (1910—12), kazališta Colon u Buenos Airesu (1911—13), opere u Bostonu i Metropolitana u New Yorku (1926—36). God. 1938 vratio se u Prag, a za vrijeme rata predavao na Mozarteumu u Salzburgu. Od 1956 ţivio u Beĉu. Gostovao je ĉesto u Italiji i mnogim drugim zemljama. Njegov repertoar obuhvaća oko 80 uloga, a posebno se istakao kao Figaro (Rossini, Seviljski brijaĉ) i kao interpret glavnih basovskih uloga u klasiĉnim ruskim operama. Nastupao i kao koncertni pjevaĉ. Komponirao je oko 50 solo-pjesama. LUDVIG-PEĈAR, Nada, kompozitor (Sarajevo, 12. V 1929 —). Kompoziciju studirala na Muziĉkoj akademiji u Sarajevu (M. Špiler) i na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. M. Škerjanc), gdje je diplomirala 1962 i završila studij trećeg stepena (1966). Od 1962 u Sarajevu profesor teoretskih predmeta na Srednjoj muziĉkoj školi i muziĉki urednik Televizije (1965—66"), a od 1971 docent na Muziĉkoj akademiji. DJELA: s imfo nijeta, 1962. — KO MORNA. D va gudaĉka k varteta : I, u D-duru, 1962 i II, u D-duru, 1966; sonatina za violinu i klavir, 1965; suita za violinu solo, 1965; suita za violonĉelo solo, 1965. — KLAVIRSKA: suita u cmolu, 1954; Preludium i fuga, 1953; 2 sonatine, 1960; 10 studija, 1965. — Uspavanka u šumi za ţenski hor (G. Vitez), 1955; djeĉje pjesme i dr. LIT.: Z. Kuĉukalić, Likovi savremenih bosansko-hercegovaĉkih kompozi tora, Sarajevo 1961. S. Šp.
LUDWIG, Christa, njemaĉka pjevaĉica, mezzosopran (Berlin, 16. III 1928 —). Kći Antona Ludvviga, tenora i Aachenu, i altistice Eugenije dobila od majke, a kasnije intendanta Gradskog kazališta u Ludwig-Besalla; prvu poduku u pjevanju zatim studij završila na muziĉ koj školi u Frankfurtu na Majni; na opernoj pozornici debitirala 1946 u Frankfurtu kao Orlowsky (J. Strauss, Šišmiš). God. 1946—52 u Frankfurtu, 1952— 54 u Darmstadtu i 1954—55 u Hannoveru. Od 1955 prva kinja Drţavne opere u Beĉu, gdje je ubrzo postigla blistavu meĊunarodnu karijeru; 1959— 60 na njujorškom Metropolitanu, 1960 na milanskoj Scali i tako redom na najvećim svjetskim opernim kazalištima i muziĉkim festivalima, osobito u Salzburgu. Izvrsno odnjego vani glas velika opsega, pro finjena muzikalnost i smisao za scensko oblikovanje ĉine nje zine kreacije pravim umjetniĉ kim doţivljajem. Svoj najviši domet ostvarila je u MozartoCH. LUDWIG
483
vim operama kao Dorabella (Cosi fan tutte) i Cherubin (Figarov pir) i u Straussovim operama kao Octavian i Maršalica (Kavalir s ruţom), Dadilja (Ţena bez sjene) i Kompozitor (Ariadna na Naksosu), zatim kao Eboli (Verdi, Don Carlos), Leonora (Beethoven, Fidelio) i dr. Njezin muţ je bariton Walter Berry. LIT.: P. Lorenz, Christa Ludwig, Walter Berry, Wien 1968.
LUDWIG, Friedrich, njemaĉki muzikolog (Potsdam, 8. V 1872 — Gottingen, 3. X 1930). Historiju i muzikologiju studirao na Univerzitetu u Marburgu i Strassburgu (G. Jacobsthal). Od 1905 predavao na Univerzitetu u Strassburgu, a od 1920 u Gottingenu. Bio je izvrstan poznavalac muzike kasnoga srednjeg vijeka (XI—XIV st.) koju je pomno prouĉavao iz izvora. L. je utemeljitelj prouĉavanja srednjovjekovne muzike u novijoj njemaĉkoj muzikologiji. DJELA: Die mehrstimmige Musik des 14. Jahrhunderts, SBIMG, 1902— 03; Die jo Beispiele Coussemaker's aus dem Cod. Montpellier, ibid., 1903; Uber die Entstehung und erste Entwicklung der lateinischen und franzb'sischen Motelte, ibid., 1905—06; Die mehrstimmige Musik der dltesten Epoche im Dienste der Liturgie, Ein mehrstimmiges St. Jakobs-offizium des 12. Jahrhunderts, KMJB, 1905; Die mehrstimmigen Werke der Handschrift Engelbert 314 , ibid., 1908; Die liturgischen Organa Leonins und Perotins, Riemann-Festschrift, 1909; Die mehrstimmige Musik des 11. und 12. Jahrhunderts, Wiener Kongressbericht, 1909; Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili, 1910; Perotinus magnus, AFMW, 1921; Die Ouellen der Motetten dltesten Stils, ibid., 1923 — 24; Die mehrstimmigen Messen des 14. Jahrhunderts, ibid., 1925; Die Geistliche, nicht liturgische, vjeltliche' einstimmige und die mehrstimmige Musik des Mittelalters bis zum Anfang des 15. Jahrhundert, Adler, Handbuch der Musikgeschichte, 1924; Die Erforschung der Musik des Mittelalters, ibid., 1930; Vber den Entstehungsort der grossen Notredame-Handschriften, Adler-Festschrift, 1930. — Izdao djela G. de Machaulta (4 sv., u zbirci Publikalionen dlterer Musik). LIT.: H. Besseler, Friedrich Ludvvig, MGG, VIII, 1960.
LUENING, Otto, ameriĉki kompozitor, dirigent i flautist (Mihvaukee, 15. VI 1900—). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Munchenu, na Konzervatoriju u Ziirichu (Ph. Jarnach, V. Andreae) i privatno kod F. Busonija. Nastupao kao dirigent i flautist u Evropi, Kanadi i SAD. Jedan od utemeljitelja (1920) American Grand Company u Chicagu; 1925—-28 direktor opernog odjela Eastman School oj Music u Rochesteru, 1932—-34 nastavnik na University of Arizona (Tucson, Ariz.), 1934—44 na Bennington College (Bennington, Vermont) i zatim na Barnard College i istodobno na Columbia University u New Yorku. Bavio se eksperimentima, osobito na podruĉju elektronske muzike. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1937; simfonijeta, 1933; 2 simfonijske pjesme, 1921 i 1924; Concertino za flautu i komorni orkestar, 1923; Serenata za 3 roga i gudaĉe, 1927; balada za 2 klarineta i gudaĉe, 1937; Legenda za obou i gudaĉe, 1951; Serenata za flautu i gudaĉe, 1957; Lyric Scene za flautu i gudaĉe, 1958; Song, Poem and Dance za flautu i gudaĉe, 1958; suita za gudaĉe, 1937; Wisconsin Suite, 1955; 2 simfonijske fantazije, 1924 i 1949; Divertimento, 1926; 3 simfonijska interludija, 1935—38; Americana, 1936; Pilgrim's Hymn za komorni orkestar, 1947; Kentucky Concerto, 1951 i dr. — KOMORNA: Fantasia brevis za gudaĉki trio, 1936; mala suita za gudaĉki trio, 1937; 3 gudaĉka kvarteta: 1919 (s obligatnim klarinetom), 1924 i 1928; klavirski trio, 1922; sekstet za flautu, klarinet, rog, violinu, violu i violonĉelo, 1918; duhaĉki kvartet, 1940; varijacije za 4 roga, 1918; Fuguing Tune za duhaĉki kvintet, 1939; trio za flautu, violinu i klavir, 1952; trio za flautu, violinu i sopran, 1923. Sonate: 3 za violinu i klavir, 1917 —45; za flautu i Ĉembalo, *937 (Sonata brevej ; za fagot i klavir, 1952 i za trombon i klavir, 1953Sonate za instrument solo: 2 za violonĉelo, 1924 i 1958; za kontrabas, za violu i za violinu, 1958. Sonatina za flautu i klavir, 1919; varijacije za engleski rog i klavi r, 1937; varijacije za violonĉelo i klavir, 1942; suita za violonĉelo i klavir, 1951; 3 nokturna za obou i klavir, 1951; 3 suite za flautu solo, 1952 —59; suita za kontrabas i klavir, 1953 i dr. — Tri sonate za klavir, 1929—59. Kompozicije za ĉembalo. — Kompozicije za orgulje. — ELEKTRONSKA. S orkestrom (neka djela sa V. Ussaĉevskim): Variazioni rapsodiche, 1954; A Poem in Cycles and Bells, 1954; suita iz drame King Lear, 1954; Dynamophonic Suite, 1958; Concerted Piece, 1960 i Music for Orchestra with electronic Cctdenza, 1962. Fantasy in Space; Lozu Speed i Invention, 1952; Incantation, 1955; Sonority Canon za 4 flaute solo i 33 flaute na magnetofonskoj vrpci, 1958; Music for »Back to Methu-selah«, 1958; Electronic Fanfare, 1960; Percussion Study, 1960; Gargoyles i A Day in the Country za violinu i magnetofonsku vrpcu, 1961. — DRAMSKA: opera Evangeline, 1948. Baleti: Ballet for Identity za elektronske instrumente, 1955 (sa V. Ussaĉevskim) i Theatre Piece za glas, magnetofonsku vrpcu i instrumente, 1956. Scenska muzika. ■— Kompozicije za glas i orkestar; zborovi uz orgulje ili a cappella; solo-pjesme.
LUGUBRE (tal., tuţno, ţalosno), oznaka za interpretaciju. LUK, u muziĉkoj praksi ima više znaĉenja: 1. povezuje note iste visine u jedno trajanje (-> Ligatura); 2. obiljeţuje note koje se izvode istim potezom gudala (gu daĉki instrumenti) ili istim dahom (duhaĉki instrumenti, pjevaĉi); 3. oznaĉuje note koje treba izvesti legato; 4. razgraniĉuje pojedine fraze; 5. -> Muziĉki luk LUKAĈIĆ, Ivan, kompozitor, dirigent i orguljaš (Šibenik, oko 1584 — Split, 20. IX 1648). Kršten je 17. IV 1587 na ime Marko. Kao djeĉak od 13 godina primljen je 1. VI 1597 u red franjevaca konventualaca šibenskog samostana (Marcus filius D. Johanis Lucacich, . . . etate annorum tredecim in circa) i dobiva ime Ivan. Postigavši akademski stupanj baccalaureata, L. se 1613 nalazi u Splitu kao kustos samostana sv. Frane na Obali. Nije poznato, gdje je i kod koga uĉio muziku. R. Casimiri drţi da bi Lukaĉićev uĉitelj mogao biti franjevac Giacomo Finetti. God.
t t ' r j J &i r r &- j r & &Z I ! V ^ ^ ^
LUKAĈIĆ 1615 vrhovno starješinstvo Lukaĉićeva reda u Rimu podjeljuje Lukaĉićevo umjetniĉko stvaralaštvo pokazuje da je m( dijski mu naslov magistra muzike (Romae, die 23 Martij 161$. fuit stil evropske muzike (oko 1600) odmah našao izravan i odjek i u creatus Magister Musices Fr. Joannes de Sibenico). Premda je na našim krajevima. Ako za razvoj većih oblika, kao je opera, i zboru franjevaĉkih kustodija na Rabu (8. V 1618) bilo odreĊeno, nije bilo kod nas (osim moţda u Dubrovniku i Hv pogodnijeg tla, da se L. premješta iz Splita u Šibenik, do toga nije došlo, jer ga ši- crkvena je muzika zato bila podruĉje na kom se mogle odraziti benske samostanske knjige ne spominju sve do 1620. L. u to vri- sve suvremene tendencije. Primjer duho' koncerata L. Viadane i jeme (valjda oko polovine mogućnosti, koje su proizlazile iz n shvaćanja o ulozi subjektivnog 1618) stupa u sluţbu split- osjećaja i preţivljavanja kod s ranja vokalnih solistiĉkih skog nadbiskupa Sforze kompozicija uz instrumentalnu pral zahvatili su i Lukaĉića; on je Ponzonija i postaje dirigent svojim djelima, uporedo s nasl njima svojih suvremenika, dao L V C A C I H i orguljaš stolne crkve. To prilog izgradnji i razvoju barol stila u muzici, koji je u odnosu na I Mltrcfdujm DE SSpilartnfi E B Fitlefi^lMipcti E N I C OPrt/tUi. je bilo svakako prije 1620, renesansnu polifoniju zn pravu revoluciju. Razumljivo je, da su Sacrz Cantiooes Singulis Binis Tcrnis Quacetnif jer se u naslovu svojih mu djela — kao uosta i djela ostalih suvremenika — odraz QLtinifqiie vocibus Concincndz. kompozicija tiskanih te go- sukoba dviju opreĉnih dencija. Elementi renesansnih i baroknih A 1AC 0B O FINETTO ANC ONrTANO. I» EecUfis Mj£ Domui Vtnttinu.n U dine već naziva »prefektom shvaćanja u konce i izrazu susreću se nekad izmjeniĉno, a nekad muzike splitske stolne crk- istodobno. Ali < teţnja prema individualnom i subjektivnom C O N P R I V I L E C I O . ve«. Dana 23. VI 1620 L. izraţavanju vlas emocija daje temeljni biljeg svim njegovim je postao gvardijanom split- ostvarenjima. Izr; monodijska nastojanja najpotpunije se oĉituju u skog samostana sv. Frane Lukaĉiće jednoglasnim koncertima. Tu se pjevaĉka dionica (P. M. Simon Arbensis... ravnopn suprotstavlja instrumentalnoj pratnji, stvarajući promulgauit nouum Guardi- koncerta odnos. Pri tom su znaĉajni: nagli kontrasti postignuti anum Patrem Magistrum smjenj njem dvodobnih i trodobnih mjera, ĉesto bogato Musices fratrem Ioannem a koloriranje vaĉkih dionica, kao i jasno istaknuta teţnja da se Sibenico). Sluţbu gvardija- prirodno de miranom pjesniĉkom tekstu dade što potpuniji na, kao i dirigenta i orgu- muziĉki izn U višeglasnim se koncertima, na mjestima gdje se ljaša stolne crkve, L. je pjevaĉke dio meĊu sobom imitiraju i razvijaju po pravilima vršio gotovo do smrti. Uz renesansne t fonije, donekle umanjuje ova crta subjektivne to se morao povremeno izraţajnosti. \ je, meĊutim, L. znao postići visok stupanj VENETI1S M DCXX. prihvaćati i drugih duţnosti, ekspresivnosti, kovitosti i neobiĉne raznolikosti u koncertima, pa se tako znade, da je od gdje se spore dionice slobodno vode ili su (kao npr. u Domine puer I. LUKAClĆ. Moteti Sacrae cantiones, 4. V 1622 bio i administrator meus) 1 matsko-realistiĉki individualizirane i samostalno naslovna strana originalnog izdanja, Venecija 1620 samostana te da mu je 8. V nastupaju jalogizirajući, da bi se tek u završnoj kodi sastale 1622 bilo odreĊeno da pou- stvarajući ĉava muziku u splitskom samostanu sv. Frane. Kasnije je L. taj samostan nadogradio (14. V 1624). koja po opsegu i koncepciji prelaze okvire malih komornih sas Ĉesto je L. navraćao u Šibenik, pa je medu ostalim tamo boi uvode, po mletaĉkom uzoru, izmjenjivanje i nadmetanje s ravio 18—21. IV 1624 sa svojih 8 pjevaĉa s kojima je izvodio stiĉkih i tutti-stavaka (npr. u Quam pulchra ili u Canite et psall crkvenu muziku. U junu iste godine još je jednom došao tamo Instrumentalna pratnja, obiljeţena samo gfineralbasom ( orguljati. L. je 1630 obavljao sluţbeni pregled šibenskog samo lomiĉno i brojevima), namijenjena je orguljama. Kretanje gene stana i kasnije ga još nekoliko puta posjećivao (npr. 1641 i 1648). basa u većini je koncerata potpuno samostalno, osim u sluĉ Umro je u Splitu te je pokopan u zajedniĉkoj redovniĉkoj grobnici samostanske crkve na Obali. U inventarima šibenskog 1 samostana iz 1658, 1669 i 1670 navodi se medu slikama i portret * ' Lukaĉićev. Slike je kasnije nestalo. ------- 5 _ . _ __ - _ _ . _ . _____ •--■» _______ ■* (v £ -»o ••*--© ___ L. ide meĊu najistaknutije hrvatske kompozitore iz prelaz r;E _--r-x-ft-fi-/i-"*-O-0-»-— ------- IITrTil ----------1
I O A N N I S H
Bt
nog razdoblja muziĉke renesanse u rani barok. Dok su neki drugi hrvatski umjetnici, meĊu njima od kompozitora i njegov suvremenik Vinko Jelic, bih prisiljeni, da zbog nepovoljnih politiĉkih
g - — r i " . v ; v ; w ~ : v ~ ; - ; - ; - ; ~ ; ~ ; j ; j ; j j t ; ___ I ™ ; ~ ; . i l Z Z dcdi fliauit„ein ruMi„ tcm od, » »
r. .
i gospodarskih prilika svoje uţe domovine potraţe u tuĊini prikladnije polje za svoj umjetniĉki razvoj, L. je ostao u domovini.
i "!J.Z'^Ix! llT -' i-5---tlT-»- l"H -j-------—---■--—--
gućivali ne samo prirodan razvoj' muziĉke umjetnosti, nego i izravno ukljuĉivanje u sva ondašnja zbivanja zapadnoevropskoga
fTjdf '^^rjjjESl l
Svojim kompozicijama, napisanim za potrebe bogosluţja u split skoj stolnoj crkvi, L. je pokazao, da su u to vrijeme, osim Zagreba, TEN Varaţdina i Dubrovnika, i u Splitu postojali uvjeti, koji su onro -
Dok je Lukaĉićevo ime u stranoj leksiĉkoj literaturi (npr. Dominein kod F. Fetiša, R. Eitnera i dr.) bilo poznato već otprije, kod nas se prvi put susreće istom u raspravama N. Kalogjere (1924) i J. Mantuanija (1925), da bi nas konaĉno Dragan Plamenac (1935)
upoznao ne samo s imenom i naslovom, nego i samim umjetniĉkim djelom I. Lukaĉića. D. Plamenac je, naime, prvi kod nas izveo
i objavio izbor iz Lukaĉićeve zbirke duhovnih koncerata Sacrae cantiones i u popratnom predavanju, odnosno u kasnijoj raspravi iznio rezultate svojih istraţivanja. U nedostatku arhivskih podataka Lukaĉićevu je biografiju samo dijelom naznaĉio, ali je
jj~!I itZZIIII'. lZlZ-.*Zz.T.¥..z~-Z]AzZZZZZZZZZZ~.ZZZl
C — + • ------------*-*--------------f------- -1 J- --------— ---------------- — ris (nanitatem odo ris C A N T V S Siue _■ _______________________ . $ ! O-rx ___
fs fSflgP »P § i
Lukaĉićeva zbirka duhovnih koncerata Sacrae cantiones ob-
javljena je u Mlecima 1620. Iz naslova se zbirke vidi, da je »izdaje • .1
TI
v.
,
-v,.
1
i--
i- 1
-
na svjetlo« Lukacicev redovniĉki subrat, talijanski kompozi tor
Giacomo Finetti iz Ancone, u ono vrijeme dirigent mletaĉke crkve
Antabo Domino Cant.bo
.JA Baj^^^BaBLja Jlt'Vfl~Xi~"—*—"-"flJt-iS~if-i"i-^ [ » ^rSacjt'i^F'Ċ P" V T ? "? "O"G'Q"J»i» jflli I I"] 1 J2^«S?*"gS«^jE g;;jt 4!1ZJ"IZ;_Z_3„'J Jjjtr J'JI MgjtŢMBfc»hHih>ţ<^^ c v
ta me
J-
rai
\i Deo a, ' J
/)
p^?"5"ijff »♦fi♦•#! i;i"~"3"'?'~~""Š*5'?"B*a?"^ EriIIlI?#?IlŢl IlT?^?*?^S^5-—-—-—Zli—■——■—-—-1S - I - I f ---- » f - f a - f l ---------- 4 ------------ !• ------ • -----dij dim Cantabo Domino Ćitabo Dorr
meo quam
zato pruţio vrijedan prikaz izvornika njegova umjetniĉkog djela ________ ._
i obrazloţenje svoje muziĉke obradbe.
t-
____ „ ___ ■■tS-ft _____ M ___ •-<>• __ -fff--*
P-^'?"$ + 0-^!? ŠG ~ iJitftf t-+:f :$-4-?-$-fiIif $P
g;~;JzJ;i;i;~ZIZZ;!ZI.S._r„!rziijjZIlt-T-i-*-t^J~*--f5*-i '
,
,,
in vi
„
tame a pfal
fi
:
e
ijmDto meo quam ; P-
.
^t"i'i-i-t-f-J- -t----i--šj*J +-J-J-i-? : -J"*-?-5---?-g
5. Maria dei Frari. Po njegovu nagovoru L. je napisao svoje kom rt—T T - T 5 j?' .?'0.'**IIZlZZ3.i-2l!?lJ;IZZilŢII-IIZ?IlZl pozicije, koje je onda Finetti, kako se vidi iz posvete djela, prikazao f> J J-f --------■ ------ ,-—.+ --^-.-.—--—♦—-^- &■•*-* ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------% Lukaĉićevu gospodaru, splitskom nadbiskupu S. Ponzoniju (Fi dm ("um ioeundumfit ei eloquiua> mrum cr^o netti ga naziva praestantissimus Musices Magister i vir de Arte _ ^ .u._t..»._.«.. .0 __ ~.— -*--0 ■»- ■p-9-f--p-t
Canendi optime meritus).
pfe *$"Ċ"*t i"i"I"i"i "f "I "t ^"$"$"5 + 2 f ~\ 1' lil i
Sacrae cantiones sadrţavaju 27 kompozicija, od kojih je 6 y-"T"T"*J"*; -?.^^s----#---f-J-Jzil?Zr,?.J.?-'.l..^._.Z; za jedan glas, 14 za dva glasa, 3 za tri glasa, 2 za ĉetiri glasa, 1 C --+--J-" " " " " . „ ■ i , a ' * vcro za ĉetiri ili pet glasova i I za pet glasova. Sve su kompozicije vo
giĉki muziĉki
LUKAĈIĆ — LULLY vima kada se u pjevaĉkom dijelu javlja basova dionica (npr. u Coeli enarrant ili u Panis angelicus). DJELA: IOANNIS LVCACIH, de Sebenico, In Metropolitima Spalatensi Ecdesia Musices Praefecti, Sacrae cantiones, Singulis, Binis, Ternis, Quaternis, Quinisque vocibus Concinendde, A Jacobo Finetto Anconitano, In Ecdesia Magnae Domus Venetiarum Musices Magistro, In lucem Editae, Sub signo Gardani, Venetiis MDCXX. Jedini saĉuvani primjerak — prije vlasništvo Georga Poelchaua ■— nalazio se prije Drugoga svjetskog rata u drţavnoj knjiţnici u Berlinu. Sastoji se od 5 svešĉića, koji sadrţavaju dionice Cantus, Altus, Tenor, Bassus i Organum. — Od 27 koncerata 5 ih je obj. Joh. Donfried u III dijelu zbornika Promptuarium musicum (Strassburg 1627 kod P. Ledertza). To su kod Donfrieda pod br. 23, Sancta et immaculata (za 2 glasa, C ili T); 201, Gorde et animo (za 2 T), 235, Sancti mei (za 2 T); 49, Dotnine puer meus (za C.T.B.) i 80, Nos autem gloriari (za 3 glasa, 2 C ili T. i B). NOVA IZD.: D. Plamenac je obj. 1935 u izdanju HGZ u Zagrebu izbor od 11 kompozicija pod naslovom Odabrani moteli, obradivši generalbas za klavir (ili orgulje) i priredivši djelo za praktiĉnu izvedbu; 16 preostalih moteta iz zbirke Sacrae cantiones obj. J. Andreis 1970 u izdanju Muzikološkog zavoda Muziĉke akademije u Zagrebu (Šesnaest moteta) ; 4 moteta obradio i L. Ţupanović (Zvuk, 1969, 91). LIT.: F. J. Fetiš, Biographie universelle des musiciens et bibliographie generale de la musique (II izd.), Pariš 1860—65. — R. Eitner, Biographisch-bibliographisches Quellen-Lexikon der Musiker und Musikgelehrten, Leipzig 1900—04 (novi otisak New York 1947). — Isti, Bibliographie der Musik-Sammelwerke des XVI—XVII Jahrhunderts, 1877. — N. Kalogjera, Povjesne crtice o glazbenim prilikama splitske stolne crkve, Sv. C, 1924, 3—5. — J. Manluani, Glazbeniki iz Reda sv. Franĉiška, Nova revija, Makarska, 1925, 2. — D. Plamenac, Nepoznat hrvatski muziĉar ranog baroka, Obzor, 1934, br. 293. — Isti, Ivan Lukaĉić, Odabrani moteti (predgovor), Zagreb 1935. — Isti, Nepoznat hrvatski muziĉar ranog baroka: Šibenĉanin Ivan Lukaĉić (1574—1649) i njegovi moteti, Magazin Sjeverne Dalmacije, Split 1935. — K. Stolić, Galerija uglednih Šiben ĉana, Šibenik 1936. — D. Plamenac, O hrvatskoj muzici u vrijeme renesanse, Hrvatska revija, 1936, 3. — K. Stošić, Muziĉki ţivot u šibenskoj prošlosti, Šibenik 1937 (rkp.). — R. Casimiri, Lukaĉić Ivan odabrani moteti, Note d'archivio per la storia musicale, 1937, 4—6. — D. Plamenac, Music in the Adriatic Coastal Aereas of the Southern Slavs, u G. Reese, Music in the Renaissance, New York 1954. — Isti, Ivan Lukaĉić, MGG, VIII, 1960. — D. P. Berić, Kada je roĊen Ivan Lukaĉić, Zvuk, 1962, 52. — Ć. Petešić, Nekoliko priloga poznavanju naše muziĉke prošlosti, Rad JAZU, knjiga 337, 1965. — L. Ţupanović, Umjetnost Ivana Lukaĉića Šibenĉanina, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1968, 13 —14. — D. Plamenac, Tragom Ivana Lukaĉića i nekih njegovih suvremenika, Rad JAZU, knj. 351, 1969. — L. Ţupanović, Ĉetiri moteta Ivana Lukaĉića. Iz zbirke Promptuarium musicum Johanna Donfrida, Zvuk, 1969, 91. — J. Andreis, Ivan Lukaĉić, Šesnaest moteta iz zbirke »Sacrae cant iones« (uvodna studija), Zagreb 1970. A. Vi.
LUKIĆ, Darko, pijanist (Osijek, 16. I 1922 —). Studij kla vira završio 1949 kod S. Stanĉića na Muziĉkoj akademiji u Za grebu, a zatim se usavršavao kod M. Long u Parizu (1955 —56). Od 1952 pro fesor je Muziĉke akademije u Zagrebu. Kao umjetnik snaţne individualnosti, buj na temperamenta i tehniĉke dovršenosti odavno je stekao me Ċunarodni ugled, pa je ĉest gost brojnih evropskih muziĉkih središta; gostovao je. i u Kini. Lukićev re pertoar obaseţe broj na djela, medu kojima se posebno istiĉu ona iz romantiĉnog raz doblja. Na svojim solistiĉkim recitalima svratio je paţnju in terpretacijom djela D. LUKIĆ jugoslavenskih kom pozitora, osobito hr vatskih. I sam, kao i takoĊer u klavirskom duu s pijanistom Juricom Murajem zauzima istaknuto mjesto u jugoslavenskom muziĉkom ţivotu. K. Ko. LULLY, Jean-Baptiste (pravo ime Giovanni Battista Lulli), francuski kompozitor, dirigent i violinist talijanskog podrijetla (Firenca, 28. XI 1632 — Pariz, 22. III 1687). U Pariz ga je 1646 doveo neki francuski plemić, koga je vojvotkinja de Montpensier zamolila da joj nade nekog mladog Talijana s kojim bi mogla konverzirati na talijanskom jeziku. God. 1652 L. napušta sluţbu kod vojvotkinje te se ubrzo na kraljevu dvoru poĉinje isticati kao plesaĉ i violinist. Oduševljeni ljubitelj muzike i plesa, mladi Luj XIV zapazio je Lullvjeve sposobnosti i dopustio mu da osnuje poseban orkestar pod nazivom Petits violons (za razliku od već postojećega većeg ansambla od 24 muziĉara, nazvana Grande bande). L. izuĉava tada i kompoziciju. Uĉitelji su mu bili orguljaši N. Metru, F. Roberdav i N. Gigault. Već 1653 imenovao ga je Luj XIV dvorskim kompozitorom instrumentalne muzike. U prvim godinama svoje karijere L. s velikim uspjehom nastupa kao violinist i plesaĉ te piše muziĉke toĉke za baletne priredbe
485
u suradnji sa drugim muziĉarima. Postepeno L. komponira sam ĉitave balete. U meĊuvremenu postaje 1661 vrhovnim muziĉkim nadzornikom (Surin-tendant de la musigue du Roi). Neobiĉno je znaĉajan njegov susret s Moliereom, koji ga je pozvao da piše muziĉke toĉke za njegove komedije-balete i pastirske igre. Vrhunci te suradnje bit će Monsieur de Pourceaugnac i Ltf Bourgeois gentilhomme. U poĉetku sedamdesetih godina dolazi do dalekoseţne prekretnice J.-B. LULLY u Lullvjevu naziranju na strukturu muziĉkoga kazališta. Nakon opere Pontone R. Camberta (IJ671) on uvida da je moguće osnovati francusku muziĉku dramu, s posebnom paţnjom prema muziĉkim elementima u francuskom jeziku. Prilike su mu išle na ruku: kad je Cambertovo operno poduzeće propalo, a jedan od ĉlanova — pjesnik i libretist P. Perrin — dospio zbog dugova u zatvor, L. je od njega otkupio dozvolu za prikazivanje opera. Uz kraljevu naklonost i pomoć, L. je tada postao neograniĉeni gospodar muziĉke scene u Francuskoj. U zemlji u kojoj je vladala kruta centralizacija bilo je Lullvju moguće da uvede isto takvu centralizaciju i na svom podruĉju i da unaprijed onemogući svaku konkurenciju. Kraljeva mu je povlastica dopuštala da osnuje u Parizu operno kazalište (Academie royale de musique); bez Lullvjeve dozvole nitko nije smio prikazivati scensko-muziĉka djela u kojima bi se od poĉetka do kraja pjevalo i sviralo, bilo na francuskom ili na kojemu drugom jeziku (bila je predviĊena i globa od 10 000 livra!); ostala kazališta nisu smjela zaposliti više od 2 pjevaĉa i 6 instrumentalista. L. je tada u osobi darovita pjesnika Ph. Quinaulta našao svoga stalnog libretista i zapoĉeo rad sa svojim kazalištem 1672. Nakon prvog djela, Fetes de L'Amour et de Bacchus, sastavljenog od odlomaka što ih je svojedobno pisao za razliĉite Moliereove kazališne radove, prikazao je L. 1673 Cadmus et Hermione, prvu pravu francusku operu. Otada pa do smrti L. je godišnje pisao i prikazivao po jednu operu i to uvijek prema istom postupku: kralj bi izabrao libreto, našto bi L. naznaĉio Quinaultu potrebne izmjene; gotov libreto bio bi tada poslan Francuskoj akademiji na jeziĉni pregled. Zatim bi L. zapoĉeo komponiranje pri ĉemu bi ponekad svojim pomagaĉima prepuštao instrumentiranje jednostavnijih odlomaka. Kad je opera bila gotova, L. bi zapoĉeo uvjeţbavanje. On je posvuda vodio glavnu rijeĉ; bio je i korepetitor i dirigent i scenograf i koreograf. Ţeljeznom energijom i nesmiljenom strogošću stvorio je orkestar kojemu je u ĉistoći zvuka i toĉnosti izvedbe teško bilo naći sliĉna u cijeloj Evropi. Svoj nagli i sigurni uspon zahvaljuje L. svakako velikim, nesumnjivim sposobnostima, ali i spretnosti, pa i spletkarenju. On je znao steći kraljevu sklonost i saĉuvati je usprkos svim pokušajima brojnih zavidnika i protivnika da ga kod vladara ocrne. Uspjelo mu je i to da sva prava, što mu ih je Luj XIV na podruĉju opernoga kazališta udijelio, prenese na svoje nasljednike. Na vrhuncu slave, bogat i obasut ĉastima, izgubio je ţivot zbog naoko baznaĉajna dogaĊaja: kada se 1687 kralj oporavio od teške bolesti, izveo se u znak zahvalnosti sveĉani Te Deum. L. je dirigirao dugaĉkim štapom; u trenutku nepaţnje on se jako udario štapom u nogu. Ozljeda nije zacijelila, nego se pretvorila u gangrenu od koje je nastupila smrt.
J-B. LULLY. Autograf
486
LULLY
L. je pravi utemeljitelj tkivo svoje mom talne, francuske opere. Njegova izrazito ba patetiĉne je glavna zasluga, što se opere, ĉesto upletao opera kao umjetniĉka vrsta ose scenske efekte, kt udomaćila u Francuskoj. izraţavali posredc Ni društvene prilike, ni natprirodnih sila, mentalitet Francuza nisu ţanstva i ĉarob: U joj bili skloni. Francuska samu operu u la je nije bila, poput Italije ili redovito i tozna Njemaĉke, razdijeljena u uvertira, zi jom je niz manjih drţava i feudolazio p: Uvertira dalnih centara koji su se (tzv. franc bila je natjecali u raskoši i pretrodijelna: : du dvaju uzimanju i gajenju novih polagani! vaka (od tekovina umjetnosti, pa kojih je redovito vrlo tako i muzike. U već kl nalazio se jedan odavna centraliziranoj ĉesto fugiran. U pr su Francuskoj dvor je u se na temelju alt je, a svemu imao odluĉujuću uz pomoć k grafskih rijeĉ. A baš je on oklijevao elemenata, sili da prihvati operu. Na patriotski osj slavile drugo izdanje, 1710 kraljeve pobjede, veliĉina njegova dvoru je ĉvrsto vladao tzv. »dvorski J.-B. I.ULLY. Opera Armide, gravir: balet« (ballet de cour) u kojemu je ponekad sudjelovao i sam duha i njegovih spi nosti (tu se, više no igdje, moţe zapazit, vladar, kao i ĉlanovi njegove obitelji; bila je to umjetniĉka vrsta kako se opera u ru feudalaca pretvara u oruţje politiĉke bez jasne i naglašene dramske radnje, u kojoj je teţište stajalo propagande). na koreografiji i ţivopisnosti. Prodiranju opere u Francusku Mnogi se odlomci u Lullvjevim operama istiĉu izvornom' zacijelo je smetala i dugogodišnja vladavina Luja XIII (1610— ţinom: monumentalne predigre, scene idiliĉno-pastoralnog 43) koji se zbog pretjerane poboţnosti ustruĉavao da na dvor poloţenja u kojima ţivi poezija prirode, instrumentalni pl uvede nove scenske oblike svjetovnog obiljeţja. Operi nije bio koje je L., sjećajući se tradicija i snage dvorskog baleta, ukl sklon ni tipiĉno francuski racionalisticki mentalitet XVII st. u sve svoje partiture. Ali ne valja previdjeti i nedostatke u djt kojemu se ĉinilo ĉudno i smiješno, što ljudi na pozornici pjevajući ovog umjetnika. Oni su oĉiti nadasve u oblasti recitativa. Na rješavaju vaţne probleme svog ţivota i budućnosti. podruĉju, na kojemu je L. udario temelje francuskoj operi Iako Talijan, L. je uspio zatomiti u sebi priroĊene sklonosti gradio niz uvjerljivih i dramatski snaţnih prizora (npr. scei k raspjevanosti i uţivanju u ljepoti melodije, zbog koje su u Ita- opere Armida, u kojoj naslovna junakinja nema snage da 1 liji tako lako zaboravljali tekst. On je osjetio da će Francuzima Renauda dok on spava), ima i takvih koji gube na efektu pribliţiti operu, bude li je gradio na novoj sintezi muzike i jednoliĉne simetriĉnosti i francuskog jezika. Paţljivo je prouĉavao deklamaciju ondašnjih reotipne ukrućenosti kads velikih francuskih glumaca i izoštrio sluh za muziĉke elemente zbog svjesnog pojednosta njihova deklamiranja. Ujedno je vanja i izbjegavanja ukra duboko ušao u suštinu elemenata koji, ukusno pi Corneilleova i Racineova jenjeni, mogu osvjeţiti n kazališta. Od njega je preuzeo ne dijski govor. On izvrsno samo vanjsku podjelu dramske umjerene, njeţne osjećaje. ga radnje (karakteristiĉnih 5 ĉinova, sile ĉesto izdaju, kad t da nasuprot 3 ĉina u talijanskoj prenese u muziku jake str Za operi) nego i njezine idejne Lullvjeva ţivota, a i slije pokretaĉe. U Lullvjevim operama njegove smrti, njegovi opere vrlo je stoga ĉest sukob izmeĊu redovito doţivljavale like duţnosti i osjećaja. Oblikujući uspjehe. Ali, uzete u cje one muziĉki svoje lirske tragedije nisu sve na jednakoj vi U (tragedie lyrique je sluţbeni naziv najuspjelije ubrajaju se \ se'e, njegovih opera), L. je shvatio da Atys, Isis, Persee, Anti Roland i nema nikakva smisla izgraĊivati Armide. njihovo muziĉko tkivo na D J ELA. INS TR UMEN1 NA: podvojenosti recitativa i arije koja Suites de Symphonies et de M. de Lully... pour les petits certs qui se font je toliko snaţno vladala les soirs devant S, 5 sv. (rkp.); Danses talijanskom o-perom. On se vrlo (u rukopisnoj lidorovoj zbirci umjesno odluĉio za primjenu knjiţnice Pariš konzervatorija); Airs de tromi (rukopis Philidora st. u recitativa koji će, vjerno slijedeći knjiţni Versaillesu). — DRAMSKA. fleksije i modulacije stiha i C; Les Fetes de VAmour et de Bat njegovih akcenata, ponekad (pastorala), 1672; Cadmus et Herm 1673; Alceste, 1674; Thesee, 1675 ;* prelaziti u arioznost, pa i u 1676; Isis, 1677; Psyche, 1678; E zatvorene, izrazito melodijske rophon, 1679; Proserpine, 1680; Pe cjeline, ali se neće pretvoriti u 1682; Phaeton, 1683; Amadis, 1 Roland, 1685; Armide, 1686; Ac raskošno, u stvari dekadentno Galathe'e (pastorala), 1686 i prv opere nizanje vokalizacije i melizama Achille et Polixene (ostali komponirao virtu-oske talijanske opere. P. Colasse), 1687. medije-baleti i pastorale: Le Ma\ force (Moliere), Sadrţaje svojih opera uzimao je 1664; Les Plaisi, rile enchantee, 1664; L. redovito iz mitologije, a katkad i Princesse d'Ĉ: 1664; VAmour medecin (Moli 1665; La Pastorale iz srednjovjekovnih legenda. comiaue (Molii 1667; Le Sicilien Mitologija, kao izvor za dramsku (Moliere), 1667; Fetes de Versailles et radnju opere, ostat će George Da (Moliere), 1668; La Grotte de Ver. les, 1668; M. de Pourecaugnac karakteristiĉna za francusku operu (M ere), 1669; Le Bourgeois gentilhoi još i onda, kad već u Italiji bude (Moliere), 1669; Les Amants ma odavna napuštena (i J. Ph. fiques (Moliere), 1670; Psyche (M ereCorneille), 1671 i Idylle de Sce ou de Rameau se sluţi mitološkim la Paix, 1685. Baleti (u nek su motivima). U dramsko sudjelovali pri izradbi i drugi ki pozitori): Ballet d'Alcidiane, ić Ballet de la Raillerie, 1659; Ballet Xerxes, 1660; Ballel de l'Impatie,
J.-B. LULLY. Opera Phaeton, naslovna strana
LULLY — LUPOT 1661; Bdllet des Saisons, 1661; Ballet d'Ercole amante, 1662; Ballet des Arts, 1663; Ballet des Noces de village, 1663; Ballet des Amours deguises, 1664; Ballet de la naissance de Venus, 1665; Ballet des Gardes, 1665; Ballet de Crequy ou Triomphe de Bacchus dans les Indes, 1666; Ballet des Muses, 1666; Ballet de Flore, 1669; Ballet des Ballets (Moliere), 1671; Le Triomphe del'Amour, 1681 i Le Temple de la Paix, 1685. L. je suraĊivao i u izradbi baleta drugih kompo zitora. — CRKVENA: Miserere, 1664; Te Deum, 1677; De Profundis, 1683; više većih i manjih moteta. NOVA IZD.: Opere Alceste, Armide, Alys, Belle'rophon, Cadmus el Her~ mione, Isis, Persee,Phie'ton, Proserpine, Psyche i Thesee izdao je T. Lajarte (u zbirci Chefs-d'oeuvre classigues de Vopera franeais, 1878—83). God. 1930 zapoĉeo je H. Prunieres s izdavanjem cjelokupnih Lullvjevih djela. Do 1939 izašlo je 10 sv-, a zatim je izdavanje obustavljeno. LIT.: Ch. Perrauh, Eloge de J.-B. Lully, surintendant de la musique du Roi, Pariš 1697. —- J. B. Durey de Noinville, Histoire de l'Academie rovale de musique en France, depuis son etablissement jusqu'a present, Pariš 1753. ■— F. Le Prevost d'Exmes, Lully musicien, Pariš 1779. — C. Marot, Lully, Lyon 1825. — C. von Winterfeld, »Alceste« von Lully, Handel und Gluck, Berlin 1851. — T. Nisard, Lully, Bar-le-Duc 1866. — G. Chouauet, Histoire de la musique dramatique en France, Pariš 1873. — De Boislisle, Les Debuts de l'opera franeais a Pariš, Pariš 1875. — T. Lajarte, Lully, Pariš 1878. — A. Pougin, J.-B. Lully, Nouvelle Revue, 1883, VII—VIII. — E. Campardon, L'Academie royale de musique au XVIII e siecle, 2 sv., Pariš 1884. — Ch. Nuitter i E. Thoinan, Les Origines de l'Opera franeais, Pariš 1886. — E. Radet, Lully homme d'affaires, proprietaire et musicien, Pariš 1891. — A Pougin, L'Opera sous le regne de Lully, Menestrel, Pariš 1893 i 1895. — Isti, L'Orchestre de Lully, ibid., 1896. — .7. Ecorcheville, De Lully a Rameau, Pariš 1906. — Levi, Moliere et Lulli, RMI, 1907. — R. Rolland, Notes sur Lully, Musiciens d'autrefois, Pariš 1908 (hrvatskosrp. prijevod Nekadašnji muziĉari, Zagreb 1955). — H. Prunieres i L. de La Laurencie, La Jeunesse de Lully, SIM, 1909, 3—4. — H. Prunieres, Lully, Pariš 1909. — Isti, Recherches sur les annees de jeunesse de J.-B. Lully, RMI, 1910. — J. Ecorcheville, Lully gentilhomme et sa descendance, SIM, 1911. — L. de La Laurencie, Lully, Pariš 1911 (II izd. 1919). — H. Prunieres, Le Ballet de Cour en France avant Benserade et Lully, Pariš 1914. — L. de La Laurencie, Les Createurs de l'opera franeais, Pariš 1921. — J. Tiersot, La Musique dans la comedie de Moliere, Pariš 1922. — RM, januar 1925, broj posvećen Lullyju. — E. Acatfibes, JI IOJIJIH H ero flejio, De Mušica, II, JleHHHrpa/i 1926. — W. Storz, Der Aufbau der Tanze in den Opern und Ballets Lullys (disertacija), Gottingen 1928. — F. Noack, Lullys Musik zu Molieres Mr. de Pourceaugnac, Pariš 1929. — F. Bottger, Die Comedie-ballets von Moliere und Lully (disertacija), Berlin 1930. — H. Prunieres, Predgovori po jedinim svescima izdanja cjelokupnih Lullyjevih djela, Pariš 1930 —39. — J. Chancel, Lully, Pariš 1938. — E. Borrel, Jean-Baptiste Lully, Pariš 1949. — Th. Valensi, Louis XIV et Lully, Niĉe 1951 (novo izd. Pariš 1956). — W. Mellers, Jean-Baptiste Lully, The Heritage of Music, Oxford 1951. — M. Doumerc, Lulli, des cuisines royales a l'opera, Pariš 1952. — G. Guillemont Magitot, Lully, petit violon du roi, Pariš 1952. — 5. Lifar, La Musique par la danse de Lully a Prokofiev, Pariš 1955. —jf. Eppelsheim, Das Orchester in den Werken J. B. Lullys (disertacija), Tutzing 1961. — i?. Schaal i E. Borrel, Jean Baptiste Luli,, MGG, VIII, 1960. J. As.
LUMBYE, Hans Christian, danski kompozitor (Kobenhavn, 2. V 1810 — 20. III 1874). Po uzoru na austrijski zabavni orkestar, koji je koncertirao u Danskoj, osnovao je 1839 vlastiti ansambl s kojim je 1843—72 nastupao u Tivoliju kraj Kobenhavna i na koncertnim turnejama u raznim evropskim zemljama. Zbog svojih popularnih plesnih kompozicija i koraĉnica prozvan »sjevernim Straussom«. Komponirao je nekoliko programnih djela za orkestar i oko 600 raznih plesova, valcera, polka, galopa, te koraĉnica itd. LIT.: N. Schiorring, Hans Christian Lumbye, MGG, VIII, 1960.
LUNCEFORD, Jimmy (pravo ime James Melvin), ameriĉki jazz saksofonist i dirigent (Fulton, Missouri, 6. VI 1902 — Seaside, Oregon, 13. VII 1947). God. 1923—26 saksofonist u orkestrima E. Snovvdena i W. Sweatmana, 1927 osnovao u Memphisu vlastiti ansambl Chickasazo Syncopators s kojim je gostovao u mnogim zemljama sve do Skandinavije. Uz C. Bassiea, D. Ellingtona i B. Goodmana L. je najistaknutiji predstavnik swinga. LUNELLI, Renato, talijanski muzikolog i orguljaš (Trento, 14. V 1895 — 14. I 1967). Od 1920 orguljaš crkve 5. Maria Maggiore u Trentu; 1918—25 muziĉki kritiĉar lista // nuovo Trentino, zatim (do 1960) suraĊivao u drugim listovima. God. 1953 osnovao muziĉki odjel u Gradskoj knjiţnici. U svojim radovima uspješno prouĉava muziĉku historiju Trenta i historiju orgulja u Italiji. God. 1960 sa L. F. Tagliavinijem osnovao ĉasopis L'Organo. Bavio se i kompozicijom. DJELA: Scritti di storia organaria, 1925; Contributi biografici sul musicisla trentino F. A. Bonporti, Atti della Societa italiana per il Progresso delle Scienze, 1930; La Polifonia nel Trentino con speciale riguardo al Concilio, II Concilio di Trento, 1947; Contributi trentini alle relazioni musicali fra VItalia e la Ger mania nel Rinascimento, AML, 1949; / bellissitni organi della Basilica di S. Maria Maggiore in Trento, 1953; Der Orgelbau in Italien, 1956; L'Arte organaria in Roma, 1957; A che punto e in Italia la storia delfarte organaria, AML, 1958 i dr. — Obj. V' Arte Organica C. Antegnatija, 1938 (II izd. 1958). LIT.: L. F. Tagliavini, In me moria di Renato Lunelli, Rivista Italiana di Musicologia, 1967. — Isti, In memoria di Renato Lunelli, L'Organo, 1967. — C. Lunelli, Bibliografia degli scritti di Renato Lunelli, ibid., 1967.
LUNZER, Fritz (Miroslav), vokalni pedagog austrijskog podrijetla (Beĉ, 26. X 1896 — Zagreb, 23. III 1970). Pjevanje uĉio u Beĉu (M. Ulanovskv), Berlinu (R. Zavilovski) i Munchenu (R. Tomlich), kasnije se usavršavao kod H. Lindberga u Beĉu. Na opernoj pozornici debitirao 1921 u Beĉu kao basist u Opernom pokusu (Lortzing). God. 1923—33 koncertni pjevaĉ na turnejama po Austriji i Njemaĉkoj i od 1935 profesor na Novom beĉkom konzervatoriju; 1931—37 predavao na ljetnim teĉajevima u Salzburgu. Pred fašistiĉkim terorom emigrirao 1938 u Zagreb,
487
a od 1943 u NOB vodio izobrazbu mladih pjevaĉa u okviru Centralne kazališne druţine ZAVNOH. God. 1945—66 u Zagrebu profesor na Hrvatskom drţavnom konzervatoriju, odnosno (od 1951) na muziĉkoj školi Vatroslav Lisinski; 1966—68 profesor na Muziĉkoj akademiji u Beĉu. Uz to 1955—67 predavao solo-pjevanje na Ljetnoj akademiji Mozarteuma u Salzburgu i drţao teĉajeve u Oslu (1961), Parizu (1962 i 1965) i Hamburgu (1963 —64 i 1966). Bavio se i muziĉkom publicistikom. L. je odgojio niz domaćih i stranih vokalnih umjetnika koji danas djeluju na brojnim svjetskim opernim pozornicama. Njegovi su uĉenici, izmeĊu ostalih, bili: Branka Beretovac, Paula Bukovac, Mira Štor, Majda Radić, Marijan Bujanić, Zlatko Foglar i Krunoslav Cigoj. LIT.: 5. Ĉolaković, Miroslav Luncer, Muzika i škola, 1966, 3. K. Ko.
LUPI, Roberto, talijanski kompozitor i dirigent (Milano, 28. XI 1908 —). Kompoziciju, klavir i violonĉelo studirao na Konzervatoriju u Milanu. Od 1937 nastupao kao dirigent u svima većim talijanskim gradovima, a uz to je od 1941 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Firenci. U nizu ĉlanaka i studija iznio je rezultate svojih istraţivanja o novim mogućnostima harmonije. Kasnije ih je sistematizirao i objavio u knjizi Armonia di gravitazione, DJELA. ORKESTRALNA: 12 Ricercari in forma di Zodiaco za violonĉelo i orkestar, 1966; Varianti, 1944; Unilateralita za komorni orkestar, 1960; Azioni sonore, 1962; 5 Pezzi brevi, 1966 i dr. — KOMORNA: Diario Secondo sul nome BACH za violinu, violu, violonĉelo i gitaru, 1969; Diario za flautu, klarinet i klavir, 1968; Varianti za violinu i klavir, 1944 (prer. za violonĉelo i klavir, 1954); Pentaulos za flautu i klavir, 1966; Parafrasi sul II Inno dclfico ad Apollo za flautu ili klarinet i udaraljke; Nonephon za flautu solo, 1966 i dr. — KLAVIRSKA: 12 etida, 1943; 3 preludija i fuge, 1944; Contrappunti, 1966; Galgenstiicke, 1967 i dr. Varianti za 2 klavira, 1944. — DRAMSKA: La Danza di Salome, prikazanje (na stari umbrijski tekst), 1952; La Nuova Euridice, melodramatski misterij, 1957; 12 Immagini sceniche, 1969; Persefone, 1970. -VOKALNA: Sacra sinfonia (Nativitas, Stabat Mater, Psalam CL) za sole, zbor i orkestar, 1944—46; kantata Orpheus, 1950; 3 kantate za sole, zbor i orkestar, 1964—65 (preradbe misterija La Nuova Euridice); Epigrammi enigmatici za recitatora, zbor i orkestar, 1959; 7 Ideogrammi za zbor i orkestar, 1963; Mi-steri za recitatora, govorni zbor i orkestar, 1968; Le 7 musiche za sopran i komorni orkestar, 1968; Inno al silenzio i Preghiera rituale za recitatora, zbor i instrumente, 1966; 7 Ćori del prindpio, 3 Ćori di oggi, 2 Ćori della fine r Uno za zbor i instrumente, 1966—67; 7 Favole e Allegorie (L. da Vinci) za sopran i 9 instrumenata, 1945; zborovi a cappella. Solo-pjesme: 3 Canti sacri i 3 Canti profani, 1946; 5 Canti trovadorici i 5 Canti dell'Ars Nova, 1946—47; 2 Canti d'amore (Katul), 1947; 12 Galgenliedcr (Ch. Morgenstern), 1967—68 i dr. — SPISI: Armonia di gravitazione, 1946; L'Esperienza essenziale della mušica, 1954; // Mistero del suono, 1955; Temi e indicazioni orientative per il corso su-periore di composizione, 1964; studije i ĉlanci. Preveo djelo Concordance entre la mesure et le rythme M. Lussyja, s. a. — Transkribirao i izd. djela // Balio delle Ingrate C. Monteverdija, 1940; Codice Lucchese dell' Ars Nova (94 kompozicije); 6 koncerata za flautu, gudaĉe i ĉembalo A. Vivaldija; I sv. djela G. G. Carissimija (sa C. DaH'Argineom i F. Ghisijem) i dr.
LUPOT, francuska obitelj graditelja gudaĉkih instrumenata iz Mirecourta. Najstariji poznati ĉlan Nicolas (? — 19. IX 1675) djeluje od 1647 u Mirecourtu. Njegov sin Jean, prozvan Le Jeune (oko 1652 — poslije 1696), ide meĊu graditelje koji su postavili temelje glasovitoj školi u Mirecourtu. Sinovi su Jeana: 1. Jean Francois (Mirecourt, 25. VII 1684 —• 1. III 1749)Svojim se naĉinom gradnje pribliţava Ftissenskoj školi. Na nje govim violinama istiĉu se bogato izrezbarene kutije za vijke. 2. Laurent-Francois (Mirecourt, n. VIII 1696 —• Orleans? poslije 1762). Gradio lutnje i violine, najprije u Mirecourtu zatim u Plombieresu, Lunevilleu (prije 1747 do 1756) i Orleansu 3. Francois st. (Plombieres, 5. VII 1725 — Pariz, 1804). Sin i uĉenik Laurenta-Francoisa. Radio najprije u Lunevilleu s ocem i već ga je u svojim ranim djelima (oko 1745) znatno pre mašio. Od 1758 nalazi se kao graditelj lutnja i violina u sluţbi vojvode od Wiirttemberga u Stuttgartu. Pretpostavlja se da je poslije 1766 kraće vrijeme boravio u Italiji, jer se na njegovim instrumentima s kraja tog decenija opaţa velik napredak i utjecaj Stradivarijeve škole. Oko 1769 nastanio se u Orleansu, a 1794 odlazi za sinovima u Pariz. Na etiketama se potpisivao: Francois Lupot luthier de la coure de Wirtenbergk a Stoutgard l'anno 1766 ili Francisco Lupot fecit. In Orleano, anno iyj$ itd. Ubrajao se meĊu najznaĉajnije graditelje onoga doba, dok ga nije zasjenio njegov sin Nicolas. Instrumenti Frangoisa imaju snaţan zvuk i veliki format; lak im je smeĊ, na glasnjaĉi svjetliji nego na do njoj dasci. 4. Nicolas (Stuttgart, 4. XII 1758 — Pariz, 13. VIII 1824). Sin i uĉenik Francoisa st.; radio najprije samostalno u Orleansu, a od 1794 u Parizu, gdje je 1798 otvorio vlastitu radionicu. God. 1815 imenovan graditeljem violina Kraljevske kapele, a 1816 Kraljevske muziĉke škole. Još za ţivota cijenjen kao »francuski Stradivari«, Nicolas je glavni reprezentant francuske škole, a smatra se uz J. Stainera i najznaĉajnijim graditeljem violina izvan Italije. Gradio je preteţno violine i manji broj viola, violonĉela i viola d'amore. Uzor mu je bio A. Stradivari ĉiji model oblikuje i dotjeruje na individualan naĉin. Zvuk njegovih instrumenata
LUPOT — LUTHER
488
ima veliku nosivost, a istodobno je mekan i zaokruţen. Lak se prelijeva u crvenim i crvenkastosmeĊim nijansama. Nicolasovu radionicu u Parizu naslijedio je njegov uĉenik i zet j* Charles Frattfois Gand. 5. Francois ml. (Orleans, 1774 — Pariz, 4. II 1837). Brat Nicolasa; otvorio u Parizu vlastitu radionicu. U gradnji violina oponašao Stradivarija. MeĊutim u izradbi gudala jedan je od najboljih majstora. Pripisuje mu se izum pomicaljke na ţabici. I.IT.: A. Jacquol, La Lutherie Lorraine et Francaise depuis ses origines iusqu'a nos jours d' apres les archives locales, Pariš 1912. —• W. L. Lutgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenwart (2 sv.), Frankfurt a. M. 1922 (V i VI izd.). — R- Vannes, Dictionnaire universel des hithiers ( I I izd.), Bruxelles 1951. — W. Senn, lupot, MGG, VIII, 196°. I. Ać.
LUPŠA, Friderik, pjevaĉ, bas (Retje kraj Trţiĉa, 13. VII 1908 —). Uĉenik J. Betetta; ĉlan Ljubljanske opere. U svojoj plodnoj umjetniĉkoj karijeri pjeva0 e n z u ■ij|jjPL'' .* -i. jrtBfc. ' - ■ ) ' '°ga u kojima je do
■Hi jjJP™-
^SJffKb* ggJS^Mmm
punog izraţaja došao njegov sonorni bas široka dijapazona.
Jedna od njegovih najuspjelijih uloga je Kecal (Smetana, Prodana nevjesta) za koju je visoko ocijenjen i u Pragu, Bratislavi i Plznju. U Lupšina najviša dostignuća idu Don Qui-chotte (Massenet), _ Susanjin (Glinka), Gremin (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin), Marko (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Vlaho (Kozina, Ekvinokcij). j. Gc. L.UR, prethistorijski duhaĉki instrument sjeverno-evrop-skih naroda, vrst bronĉanoga roga. Vrlo dobro ušću vani primjerci pronaĊeni su na zapadnim obalama Sjevernog mora osobito u Danskoj. Instrument daje ugodan zvuk nalik na zvuk trombona. LURANO (Lorano, Lu-prano), Filippo de, talijanski kompozitor, roĊen vjerojatno u Lovranu. Plodan kompozitor frottola pisanih preteţno homo-fono. DJELA. VOKALNA (obj.): 24 fro tt o le; LUR iz bronĉanog doba 1 s tra mb o tto; 1 ca p it o lo ; 2 ode; 2 laude: 2 latinske pjes me i dr. Dva djela od t i h štampao je Anlico u Rimu, 1510 i 1517 (i 1518), a sve ostale Petrucci u Veneciji, 1504—14. U rukopisu: 14 frottola. — Osim nabrojenih djela, 2 frottnle i r oda obj. su u tabulaturi za lutnju F. Bosanca Tenori e contrabassi inlabulali, 1, 1509*. N O V A IZD . : 1 0 fro ttc la , 1 c a p ito lo i 1 s tra mb o t t o o b j . Th. Kro ve r IPublikationen dllerer Musik, 1933—35); 2 frottole obj. E. Ferand (MQ,l94l); 5 frottola obj. B. Disertori (Le Frottole ... di Ottaviano Petrucci, Instituta et Monumenta. I. 1, 1954) i dr. LIT.: E. Ferand, Two Unknovm Fro ttcle, MQ, 1941. — B. Disertori, La Frottola nella Storia della Mušica, Instituta et Monumenta, 1954. — W. H. Rubsamcn, FilippD de I.urano, MGG, VIII, 1960.
moderne, 1903; De la diction musicale et grammaticale, Riemann-Festi 1909. LIT.: E. Monod, Mathis Lussy et le rvthme musical, Pariš 1912. P. Schanzlin, Mathis Lussy, MGG, VIII, 1960.
Lt)TGENDORFF (Luetgendorff), Willibald Leo, maĉki slikar i historiĉar umjetnosti (Augsburg, 8. VII 18; Weimar, 31. XII 1937). Uĉenik Umjetniĉke akademije u \ chenu, od 1889 direktor Umjetniĉke škole i konzervator U niĉke galerije u Liibecku. Pisao je zapaţene radove o like umjetnostima. Objavio je i izvanredno vrijednu knjigu Die gen und Lautenmacher vom Mittelalter bis zur Gegenzvart (2 sv., 1904; II prošireno izd. 19135 VI izd. 1922). Prvi svezak sadrţi historiju razvoja gradnje violina i lutnji, a drugi leksikon graditelja tih instrumenata. Po obilju i toĉnosti podataka ta najopseţnija studija o tom predmetu postala je standardnom knjigom za prouĉavanje prošlosti violine i lutnje. LUTHER, Martin (Eisleben, Saska, 10. XI 1483 — 18. II 1546). Veliki crkveni reformator, i sam muziĉki obrazovan, intenzivno se bavio u-logom muzike u crkvi. Ponajviše samostalno, ali i uz savjete M. LUTHER. Drvorez L. Cn dvojice muziĉara iz Torgaua, C. Rupscha i J. Waltera, proveo je reformu crkvenog pje^ Da bi vjernike i muzikom pribliţio obredu, udario je tej novog, protestantskog korala. Spjevao je tekstove mnogih p stantskih crkvenih pjesama, a nekima je sastavio i napjev ( vjerojatno, i ĉuvenom borbenom koralu, »marseljezi XVI stolj Ein' fešte Burg). O muzici u crkvi govore i njegova djela For missae et communionis (1523), Von Ordnung Gottesdiensts ir Gemeinde (1524) i Deutsche Messe (1526). LIT.: P. Busch, Ausfuhrliche Historie... des Heldenliedes »ein fešte 1831. — A. J. Rambach, Uber Luthers Verdienste um den Kircheng Hamburg 1813. — C. v. VCinterfeld, M. Luthers deutsche geistliche I 1840. — C. Stein, Luthers musikalisehe Bedeutung und Wirksamkeit, ^ berg 1883. — Wulkow, Luther und die Musik, 1883. — H. Kretzschmar, I und die Musik, PJB, 1917. — H. Albert, Luther und die Musik, Witte 1924. — K. Anton, Luther und die Musik (III izd.), Zvrickau 1928. — Moser, Die Melodien der Lutherlieder, Leipzig 1935. — G. Wolfran fešte Burg ist unser Gott. Die Enstehungszeit und der ursprungliche Sir Luthers Lieds, Berlin 1936. — F. Messerschmid, Die Kirchenlieder Li Wiirzburg 1937. — Ch. Mahrenholz, Luther und die Kirchenmusik, 1 I937- — C/i. Schneider, Luther poete et musicien..., Geneve 1942. — P. Luther and Music, Philadelphia 1948. — R. A. Schroder, Luther und sein
LUSCIN1US, Othmar (pravo ime Nachtgall), njemaĉki muziĉki teoretiĉar, orguljaš i kompozitor (Strasbourg, oko 1480 — Freiburg im Breisgau, 5. IX 1537). Studirao teologiju, historiju i muziku u Parizu, Louvainu, Heidelbergu, Padovi i Beĉu (W. Grefinger, P. Hofhaimer). God. 1515—20 kanonik i orguljaš u Strasbourgu; zbog vjerskih nemira (reformacija) prelazi u Augsburg, a 1528 u Freiburg. Saĉuvane su njegove 3 kompozicije za orgulje (1524; obj. u zbirci Friihmeister des deutschen Orgelspiels H. J. Mosera, 1930), u kojima se nadovezuje na srodna djela P. Hofhaimera. Svestranu humanistiĉku obrazovanost oĉituje njegov teoretski rad Musicae insiituliones (1515). LIT.: A. Schrbder, Beitrag zum Lebensbilde Dr. O. Nachtgalls, Historisches Jahrbuch, 1893. — J. Gass, O. Luscinius, Revue catholique d'Alsace, 1936. — Y. Rockseth, O. Nachtgall, dit Luscinius, L'humanisme en Alsace, Pariš 1939. — K. W. Niemoller, O. Luscinius, Musiker und Humanist, AFMW, 1958. — Isti, Othmar Luscinius (Nachtgall), MGG, VIII, 1960.
LUSINGANDO (lusinghiero; tal., zavodljivo, zamamljivo, umiljato), oznaka za interpretaciju. LUSSY, Mathis, švicarski muzikolog i klavirski pedagog (Stans, 8. IV 1828 — Montreux, 21. I 1910). Od 1847 klavirski pedagog u Parizu. Bavio se problemima muziĉke ritmike te je znatno utjecao na E. Jaques-Dalcrozea. DJELA: Exercices de piano, 1863; Traite de l'expression musicalc, 1873 (VIII izd. 1904; na engleskom 1885; na njemaĉkom 1886; na ruskom 1888); Le Rythme musical, 1883 ( I V prošireno izd. 1911); Excrcices de mecanisme, 1878; Histoire de la notation musicale (sa E. Davidom), 1882; Die Korre-lation zivischen Takt und Rkythmus, VFMW, 1885; Zur neueren Literatur uber die Reform der musikalischen Vortragszveise, ibid.: L'Anacrouse dans la musique
M. LUTHER, fcin' fešte Burg ist unser Gott, autograf 1952. — Ch. Wetzel, Die theologische Bedeutung der Musik im Leben Denken M. Luthers (disertacija), Miinster 1954. — Isti, Studien zur M anschauung M. Luthers, Musik und Kirche, 1955. —• W. Bldnkenburg, L und die Musik, Mitteilungen der Luthergesellschaft, 1957. — W. Buszin, L on Music, Minnesota 1958. — W. Bldnkenburg, Martin Luther, MGG, 1960. — O. Sohngen, Theologie der Musik, Kassel 1968.
„*4„ * -.>- *
LUTNJA
DJEVOJKA S LUTNJOM. Djelo Majstora ţenskih polufigura, prva polovina XV st.
LUTHER — LUŢIĈKOSRPSKA MUZIKA LUTHER, \Vilhelm Martin, njemaĉki muzikolog (Erdmannrode, 27. XI 1912 — Gottingen, 2. VI 1962). Muzikologiju studirao na univerzitetima u Berlinu i Gottingenu (F. Blume, Ch. Mahrenholz, H. J. Moser, C. Sachs, A. Schering, J. Wolf); promovirao 1936. Bibliotekar na univerzitetima u Rostocku, Leipzigu, Berlinu i od 1941 u Gottingenu (od 1958 direktor). Poduzimao brojna studijska putovanja za prouĉavanje bibliotekarske struke. Od 1959 profesor na Univerzitetu u Gottingenu. DJELA: Gallus Dressler. Ein Beitrag zur Geschichte des protestantischen Schulkantorats im 16. Jahrhundert (disertacija), 1942; Bibliographie des Musikschrifttums (sa G. Karstadtom), 1940—41; Die gesellschaftliche und vjirtschaftliche Stellung des protestantischen Kantors, Musik und Kultur, 1949; Repertorium der Musikwissenschaft (sa W. Kahlom), 1953. — Izdao J. S. Bach. Documenta, 1950-
LUTNJA -> Lauta LUTOSLAVVSKI, VVitold, poljski kompozitor (Varšava, 25. I 1913—). Na Konzervatoriju u Varšavi završio 1936 studij klavira (J. Lefeld) i 1937 studij kompozicije (W. Maliszewski); uz to studirao matematiku na Univerzitetu. Ţivi u Varšavi. Vodio je teĉajeve iz kompozicije i drţao predavanja o suvremenoj muzici na univerzitetima u Tanglewoodu i Darlingtonu, na Konzervatoriju u K0benhavnu, na Univerzitetu u Teksasu, na Viso koj muziĉkoj školi u Essenu i u Stockholmu. Dobitnik brojnih meĊunarodnih nagrada; 1959—65 bio je ĉlan predsjedništva MeĊunarodnog društva za suvremenu muziku (SIMC). L. je najugledniji poljski kompozitor svoje generacije. Njegova djela, graĊena na temelju zanimljivih ritmiĉkih kombinacija (poliritmi-ka, polimetrika), velikom ekonomijom izraţajnih sredstava i do rafiniranosti razvijenim smislom za boju tona, idu u red najboljih ostvarenja suvremene evropske muzike. Kao i B. Bartok, ĉiji se utjecaj na Luto-s!awskog oĉituje osobito u kompozicijama nasta-lim 1945—54, i on za melodijsku bazu ĉesto upotrebljava folklorne napjeve, ali ih ne citira vjerno, već ih redovito znatno preraĊuje (Koncert za orkestar). U svom daljem umjetniĉkom razvoju L. je prihvatio i tekovine muziĉke avangarde, ali samo kao sredstvo, a ne W. LUTOSLAWSKI kao cilj. Bartokov duh, koji se ranije oĉitovao u primjeni folklornih elemenata^ javlja se sada stiliziran, poprimajući individualne crte njegova stvaralaštva (Muzyka ţalobna). Dalji korak u aktualiziranju vlastitog muziĉkog govora L. je uĉinio primjenom aleatorike koja u zadanim okvirima ostavlja izvodiocima slobodu ritmiĉkog, a mjestimice i tonskog oblikovanja (Jeux venitiens; Trois poemes d'Henry Michaux). DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfo nije, 1947 i 1967; koncert za or kestar, 1954; koncert za violonĉelo, 1970; Scherzo, 1930; fuga, 1937; Wariacje Symfoniczne, 1938; uvertira za gudaĉki orkestar, 1949; Mala suita za komorni orkestar, 1950 (verzija za veliki orkestar 1951); 10 tancovi polskich za komorni orkestar, 1953; Muzyka ţalobna za gudaĉe, 1958 (posvećeno B. Bartoku); Trois postludes, 1958—60; Jeux venitiens za komorni orkestar, 1961; Livre pour orchestre, 1967. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1965; duhaĉki trio, 1945; 30 kompozicija za duhaĉke sastave (10 kanona za 2 klarineta; 10 kanona za 3 klari neta; 10 dueta za obou i fagot); sonata za violinu i klavir, 1927; Recitativo e ariosc za violinu i klavir, 1951; plesni preludiji 7a klarinet i klavir, 1953 (verzija za klarinet, gudaĉe, harfu, klavir i udaraljke 1957); 4 Melodie šlqskie za 4 violine, 1955- — KLAVIRSKA: sonata, 1934; preludij i arija, 1936; 2 studije, 1941; 12 narodnih melodija, 1945; Bukoliki, 1952 i dr.; VPariacje a-moll na Paganinijevu temu za 2 klavira, 1941. — DRAMSKA : balet Harun alRaszyd, 1932 (izgubljeno). Scenska muzika za drame: Cid (Corneille); Amfilrion (Giraudoux); Vesele ţene VPindsorske i Macbeth (Shakespeare); Krvava svadba (Garcia Lorca); Fantazy i Horstvnski (Slowacki); Euridika (Anouilh) i dr. Filmska i televizijska muzika. — VOKALNA: Trzy Koledy za vokalnog solistu, zbor i instrumentalni ansambl, 1945; Tryptyk šlqshi za sopran i orkestar, 1951; 40 djeĉjih pjesama za glas i komorni orkestar, 1951; 5 pieini do slow K. Illakowiczowny za glas i orkestar, 1958; Trois poemes d'Henri Michaux za 20-glasni zbor i komorni orkestar (bez gudaĉa), 1963; Paroles tissees za tenor i komorni orkestar, 1965. Solo-pjesme za glas i klavir: 20 poljskih boţiĉnih pjesama, 1946; Lawina, 1949; Wianki, 1956; Poiegnanie uiakacij, 1956; Five Songs, 1963. — Dva fragmenta rekvijema IRequiem i Lacrimosa) za glas i orgulje, 1945. — Obradbe narodnih napjeva. LIT.: Z. Lissa, Studium analitvczne »Malej suity< i »Tryptyk šUskiego" W. Lutoslawskiego, Muzvka, 1952. — Ista, Analiza Koncertu na orkestrie W. Lutosiawskiego, Studia Muzvkologiczne, 1956. — B. Schdffer, Polskie melodie ludowe w tworczošci W. Lutoslawskiego ibid., 1956. — Z. Lissa, Witold Lutoslawski, MGG, VIII, 1960. — W. Brennecke, Die »Trauermusik« von W. Lutoslawski, Festschrift F. Blume, Kassel 1963 — O. Nordu'all, Lutoslavvski,
489
Stockholm 1968. — J. Hausler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. — J. Hausberger, Begrenzte Aleatorik (Das Streichquartett W. Lutoslawskis), Mušica, 1971, 5. K. Ko.
LUTYENS, Elisabeth, engleski kompozitor (London, 9. VII 1906 —). Studirala na Konzervatoriju u Parizu (M. de Manziarlv, G. Caussade) i na Royal College of Music u Londonu (H. Darke). Odrekla se većine kompozicija nastalih u prvoj stvaralaĉkoj fazi (do Drugoga svjetskog rata) i priklonila se Schonbergovoj dodekafoniĉkoj metodi, usvajajući i elemente Webernova muziĉkog govora. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violu, 1947. Šest komornih koncerata op. 8: I, za 9 instrumenata, 1939; II, za klarinet, tenor-saksofon, klavir i gudaĉe, 1941; III, za fagot, gudaĉe i udaraljke, 1945; IV, za rog i mali orkestar, 1946; V,za gudaĉki kvartet, 2 drvena duhaĉka instrumenta,kontrabas i udaraljke, 1946 i VI, za obou, harfu i gudaĉe, 1948. Lyric Piece za violinu i mali orkestar, 1951; uvertira Proud City, 1945; nekoliko suita; 2 Salutes, 1942; 3 simfonijska preludija, 1942—43; Diverlissement, 1944; Music for Orchestra, 1955. — KOMORNA: 2 gudaĉka trija, 1938 i 1966; 6 gudaĉkih kvarteta, 1938—52; Con-certante za 5 instrumenata, 1950; 6 Tempi za 10 instrumenata, 1958; sonata za violu solo, 1938; sonata za rog i klavir, 1956; partita za 2 violin e, 1939; Aptole za violinu solo, 1948; varijacije za flautu solo, 1957 i dr. — Klavirske kompozicije. — Suita za orgulje, 1948; simfonija za orgulje, 1956. — DRAMSKA: muziĉka radio-drama Penelope, 1950; balet The Birthday of the Infanta, 1933; 7 scena Infidelio, 1954; scenska muzika za oko 50 kazališnih djela i radio-drama; muzika za oko 45 filmova. — VOKALNA: kantate O Saisons, O Chdteaux (Rimbaud), 1946 i De Amore, 1957; Requiem for the Living za sole, zbor i orkestar, 1948; dramatska scena The Pit za tenor, bas, ţenski zbor i orkestar, 1947; Salute br. 3 (Milton) za zbor i orkestar, 1942; The Bacchae za ţenski zbor, duhaĉe, harfu i udaraljke, 1959; 4 francuske pjesme za sopran, violu i gudaĉe, 1938; Nativitv za sopran i gudaĉe, 1951; Bienfaits de la lune (Baudelaire) za sopran, bariton, harfu, celestu, udaraljke i gudaĉe, 1951; 4 pjesme za tenor i gudaĉki kvartet, 1937; The Farmstead za 2 recitatora i 2 violonĉela, 1956; brojne solo--pjesme. — Motet Si Uis Celsi Iura, 1957. LIT.: J. S. Weissmann, The Music of Elisabeth Lutvens, The Listener, 1950. — Isti, Elisabeth Lutvens, MGG, VIII, 1960.
LUYTHON (Luyton, Luthon, Luithon), Charles (Karei), nizozemski kompozitor i orguljaš (Antvverpen, 1557 ili 1558 — Prag, VIII 1620). Vjerojatno je 1566—71 bio u Beĉu ĉlan dje ĉaĉkog zbora koji su vodili Jacob Vaet i Ph. de Monte. Zatim je neko vrijeme boravio u Italiji. Po povratku u Beĉ imenovan je 1576 dvorskim muziĉarom Maksimilijana II; 1577 postaje dvor ski orguljaš (1596 i kompozitor) Rudolfa II u Pragu; 1612 umi rovljen. L. ide u red posljednjih istaknutih nizozemskih kontrapunktiĉara. Zanimljiva su njegova nastojanja da pronaĊe nove izraţajne mogućnosti na podruĉju harmonije, koje ostvaruje sintezom polifonih elemenata s tekovinama talijanske kompozicije. Najbolja djela su mu fuge; neke od njih (npr. Fuga suavissima) ne zaostaju za srodnim kompozicijama G. Frescobaldija i J. P. Sweelincka. L. je konstruirao poseban tip ĉembala (Universal-Clavicymbel). DJELA: Ricercari, fuge {Fuga suavissima, 1617), fantazije i druga djela za orgulje u razliĉitim suvremenim zbirkama i u rkp. — Knjiga madrigala (5-gl.), 1582. — Popularis Anni Jubilus (6-gl.), 1587; zbirka moteta Sacrae cantiones (6gI.), 1603; Opus musicum in Lamenlationes Hieremiae prophetae (6-gl.), 1604; knjiga misa za 3—7 glasova. 1609; mise, himne, moteti i dr. u zbornicima onoga vre mena i u rkp. NOVA IZD.: F. Commer obj. neka njegova djela u zbirci Mušica sacra (u XVII sv., 1877; 3 mise u XIX sv., 1878 1 Opus musicum... u XX sv., 1879); 3 madrigala obj. A. Einstein fTJTO, 77, 1934); Fuga suavissima obj. A. G. Ritter (1884), A. Smijers (1922), J. Watelet, C. Sass (1958) i dr. LIT.: /-. de Burbure, Charles Luvthon (1550—1620), compositeur de musique de la Cour imperiale, sa vie et ses ouvrages, Brux elles 1880. — A. Smijers, Karl Luvthon als Motettenkomponist (disertacija), Wien 1917 i Amsterdam 1923. — C. Sass, Charles Luvthon, ses madrigaux et oeuvres instrumentales, Louvain 1958. — J. Robijns, Karei Luvthon, MGG, VIII, 1960. — W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.
LUZZASCHI, Luzzasco, talijanski kompozitor i orguljaš (Ferrara, oko 1540 — n. IX 1607). Uĉenik C. de Rorea (prije 1558); od oko 1571 do 1604 dvorski orguljaš u Ferrari i zborovoĊa tamošnje katedrale. Njegov je uĉenik i G. Frescobaldi. L. je bio izvrstan orguljaš. Od njegovih kompozicija najzanimljiviji su madrigali koji stcje na prijelazu iz polifonije u homofoniju. DJELA: tokate, ricercari i canzone za orgulje. — Osam knjiga madrigala (5-gl.): I—III, 1575; IV—VI, 1594; VII, 1604 i VIII, posth. 1613. Madrigali per cantare et sonare za 1, 2 i 3 soprana i pratnju na ĉembalu, 1601; madrigali u suvremenim zbirkama. — Misa; zbirka moteta Sacrae cantiones (5-gl.), 1598; moteti u zbornicima onog vremena. NOVA IZD.: 1 tokatu obj. A. G. Ritter {Geschichte des Orgelspiels, 1884); 3 orguljske kompozicije L. Torchi {L'Arte musicale in Italia, IV, 1897—1907); po 3 madrigala O. Kinkeldev {Orgel und Klavierin der Musik des 16. Jahrhunderts 1910) i A. Einstein {The Italian Madrigal, 1949); po 1 madrigal J. Wolf {Singund Spielmusik, 1926), A. Schering {Geschichte der Musik in Beispielen, 1931; novo izd. 1953) i dr. LIT.: O. Kinkeldey, Luzzasco Luzzaschis Solo-Madrigale mit Klavierbegleitung, SBIMG, 1908. —J. Racek, Les Madrigaux a voix seule de Luzzasco Luzzaschi, RM, 1932. — D. Arnold, Luzzasco Luzzaschi, MGG, VIII, 1960. — W. Apel, Geschichte der Orgel- und Klaviermusik bis 1700, Kassel 1967.
LUŢIĈKOSRPSKA MUZIKA. Luţiĉki Srbi (Luţiĉani; sami se nazivaju Serbjo, mnoţ. od Serb; njem. Wenden ili Sorben) slavenski su narod, ostatak baltiĉko-polapskih Slavena na podruĉju današnje DR Njemaĉke. Ima ih oko 150000, a pripadaju skupini zapadnih Slavena s Poljacima, Ĉesima i Slovacima. Jezik im je na prijelazu izmeĊu ĉeškog {gornjoluţiĉki dijalekt) i poljskog (dvnjoluţiĉki dijalekt). Luţiĉkosrpska narodna muzika pokazuje
490
LUŢIĈKOSRPSKA MUZIKA — LŢIĈAR
Zapis iuţiĉkosrpskih plesnih melodija, oko 1750
dosta sliĉnosti i sa ĉeškom i s poljskom, a kako su opkoljeni Nijemcima ima u njoj i njemaĉkih utjecaja. Njihova domovina Luţica (njem. Lausitz) nalazi se u jugoistoĉnom dijelu DR Njemaĉke; zakonom od 1948 zagarantiran im je slobodni nacionalni i kulturni ţivot. Saĉuvavši od hiljadugodišnje germanizacije narodni jezik, folklor i narodnu svijest, Luţiĉki su Srbi oĉitovali veliku nacionalnu otpornost. Njihov folklor (osobito nošnja i muzika) ubraja se medu najvrednije manifestacije slavenskoga narodnog duha. Najstariji podaci o luţiĉkosrpskoj narodnoj pjesmi po tjeĉu iz XI st., iz doba kad je poljski kralj Boleslav Hrabri vladao Luţicom. Ĉuveni luţiĉki Minnesanger Wićeslaw iz Rujane (1260 —13 25) pjevao je melodije sa slavenskim prizvukom. Dok je Luţica (1363—1635) potpala pod Ĉešku, znatan je bio i utjecaj ĉeške narodne pjesme na luţiĉkosrpsku. Prva saĉuvana zapisana luţiĉkosrpska narodna pjesma je napjev iz narodnog obiĉaja »Ptiĉja svadba«. Zabiljeţio ju je 1705 Nijemac K. Hening. Jan Horĉanski (1722—1799) štampao je 1782 prve luţiĉkosrpske narodne pjesme. J. Petr Jordan, koji je u Pragu upoznao V. Lisinskoga, izdao je u Budišinu (1841) prvu zbirku Iuţiĉkosrpskih narodnih pjesama. Prvi istaknutiji luţiĉkosrpski melograf je Jan Arnošt Smole? (1816—1884). On je sabrao 474 narodne pjesme i izdao ih u 2 sveska (1841—43). Ĉeški muzikolog L. Kuba popisao je 223 luţiĉkosrpske narodne pjesme, A. ĉerny 361, a luţiĉkosrpski slavist Arnošt Muka (1854—1932) 148. Luţiĉkosrpska narodna melodika kreće se preteţno u dur-tonalitetu, rjeĊe u mol-tonalitetu, a prema Kubinoj tvrdnji 12% ih je u starim naĉinima (dorskom, hipodorskom i lidijskom). F. Kuhaĉ je u zbirci »Juţnoslovjenske narodne popijevke« uvrstio pod brojem 974 i jednu luţiĉkosrpsku pjesmu, a u luţiĉkosrpskoj klasiĉnoj narodnoj pjesmarici »Towarišny spćwnik« (1878) Karla Augusta Fiedlera nalaze se i dvije hrvatske melodije na luţiĉkosrpske tekstove :»Khrobly Serb« na melodiju »Sloţno braća mila« F. Rusana i »Wutrobity Serb« na melodiju »Nek se hrusti« V. Lisinskog. Luţiĉkosrpski narodni instrumenti su kozol (velike gajde), michaiaa (manje gajde), tarakama (vrst oboe srodna našoj sopeli), wulke husle i male husle (gudaĉki instrumenti sa 3 ţice). Umjetniĉka muzika Luţiĉkih Srba poĉinje s velikim pjesnikom Handrijom Zejlefom (1804—1872). On je za 24 svoje pjesme sastavio i melodije (»Lupka lilija« i neke druge postale su narodne). Zejlef je i autor teksta luţiĉkosrpske narodne himne »Rjana Luţica« koju je komponirao najprije K. B. Hatas (1806—1839); prvi put je izvedena 1827. Popularna je meĊutim postala tek 1845 i to s melodijom Korla Azvgusta Kocora (1822—1904), prvoga većeg luţiĉkosrpskog kompozitora. Kocor je napisao 6 oratorija, od kojih je »Nalećo« najveće djelo luţiĉkosrpske muzike, zatim prvu luţiĉkosrpsku operu »Jakub a Kata« (1871) i niz vokalnih i instrumentalnih kompozicija. On je od 1845 redovito organizirao festivale luţiĉkosrpske muzike. Na njima su se isprva izvodile samo kompozicije K. A. Kocora, a kasnije su se razvile u najveće narodne sveĉanosti. S odrţavanjem tih festivala nastavio je K, A. Fiedler (1835—1917), autor popularne pjesmarice »Towaršny spewnik« koja je doţivjela ĉetiri izdanja i ušla u svaku luţiĉkosrpsku kuću. Jurij Pilk (1858—1926) komponirao je prvu luţiĉkosrpsku operetu »Smjertnica« s uspjelom uvertirom. Najveći luţiĉkosrpski kompozitor je Bjarnat Krazvc (1861—1948). Njegova muzika pripada kasnoj romantici i bliska je muzici A. Dvofaka. Zanoseći se djelima B. Smetane, on je, ugledajući se u njegovu •Ma vlast«, napisao orkestralnu suitu »Za serbskeje zemlje«, klasiĉno djelo luţiĉkosrpske orkestralne muzike. Uz gudaĉki kvartet u c-molu, klavirski ciklus »Ze serbskich honow«, »Missu solemnis« (izvedenu 1935 u Zagrebu) i oratorij »Wojna a mer« ostavio je
manjih djela i obradbi narodnih napjeva. God. 1922 osi je »Savez Iuţiĉkosrpskih pjevaĉkih društava« (raspušten 19: nacistiĉke vlasti), a 1926—28 izdavao je muziĉki ĉasopis »! ronĉk ze serbskich honow«. Dopisivao se s mnogim jugoslavei muziĉarima, a 1934 pohodio je Jugoslaviju. Krawc je u utjecao na luţiĉkosrpske kompozitore. U duhu narodne rr stvarali su, poput njega, svoja vokalna djela K. G. Wowĉerk — 1945), J- A. Frajšlag (1869—1951), J- Slodenk (1873— i M. Namka (1885—), a J. Mencl (1903—1951) je uz to na da uvede i oţivi stare narodne instrumente. Kurt Kan (1866—1944) pisao je meĊutim u duhu Wagnerove mi drame (opere »Posledny serbski kral« i »Herc«). Savremen ţiĉkosrpsku muziku predstavljaju Jurij Winar (1909—), v Krawcov, autor vokalne i filmske muzike, Jan Rawp (1 (1928—), Krawcov unuk, kompozitor orkestralnih i kom djela, autor prve historije luţiĉkosrpske muzike. Jan B (1931—) bavio se i zabavnom muzikom kao i Horst Nagel (19: Luţiĉkosrpskog podrijetla je i Nijemac Dieter Nowka (19: On ĉesto stvara u duhu luţiĉkosrpske muzike (»Sinfoniett; bića«, 1955; dvije luţiĉkosrpske uvertire, 1956), a u operi Šuška« (1957) obraduje dogaĊaje iz luţiĉkosrpske seljaĉke na kraju XVIII st. Luţiĉkosrpska tematika susreće se i u dj Nijemca K. Strieglera (1886—1958; »Serbska rapsodija«), cuza M. Delmasa (1885—1931), Ĉeha E. Axmana (1887— i Hrvata J. Andrića (1894—1967). Medu luţiĉkosrpskim reproduktivnim umjetnicima n se istakla operna pjevaĉica Ruth Krazvc, kći B. Kravvca, a u novije doba i umjetnica na orguljama Lubina Holanec-Rau (1927^1964). Ona je osvojila nagrade na orguljaškim jia njima u Pragu i Zenevi, a koncertirala je u Njemaĉkoj, Ĉer vaĉkoj i SSSR. Središte luţiĉkosrpskoga muziĉkog ţivo »Statny ansambl serbskeje ludoweje kultury« u Budišinu osr 1952. U okviru te ustanove djeluje pjevaĉki zbor, plesni sambl, folklorne skupine i simfonijski orkestar. Prvi dii tog orkestra bio je J. Winar, a naslijedio ga je J. Bulank. S: nijski orkestar prireĊuje koncerte s djelima iz luţiĉkosrp svjetske muziĉke literature. I simfonijski orkestar i pojedine pine prireĊuju turneje po Luţici i inozemstvu (SSSR, Ĉ slovaĉka, Poljska, Madţarska, Engleska i dr.). LIT.: L. Kuba, Narodne hudţbne wumjelstwo Luţiskich Serbow, Ĉ Maćicy Serbskeje, Budyšin 1887. — B. Schneider (Krazvc), Wendische sik, Kamentzer Tageblatt, Kamicnec 1921. — L. Kuba, Pisen Srbu Luţi Praha 1922. — B. Krazvc, Nešto o himnološkoj literaturi Luţiĉkih Srba, 5 1931—32. — Isti, Pesmc Luţiĉkih Srba, Beograd 1934. — Isti, Wo lu -serbskej narodne) hudţbje, Serbska šula, Budyšin 1956. —J. Razvp, Ze S hudţby, Budyšin 1958. — Isti, Sorbische Volksmusikanten und Mi strumente, 1963. — Isti, Sorbische Musik. Ein Abriss in Wort und Bild, B; 1966. J. /
LVOV, Aleksej Fjodoroviĉ, ruski violinist i kompc (Reval, 5. VI 1798 — Romanovo kod Kovna, 28. XII 1 God. 1837—55 dirigent dvorskog orkestra u Petrogradu. ] violinist gostovao 1840 u Njemaĉkoj (u Emsu nastupao u sa F. Lisztom). Osnivaĉ simfonijskih i komornih koncers Rusiji, reformator ruske crkvene muzike koju je nastojao os] diti talijanskih utjecaja. God. 1867 oglušio i prestao se I muzikom. DJELA: koncerti za violinu i orkestar. — Fantazije i 24 capriccia za vi — Opere: Bianca c Gualtiero, 1844; Undine, 1848 i Starosta Boris, 1854. O] Barbara. — Ruska carska himna. — Siabat Mater za sole, zbor i orkestar, 40 liturgijskih pjesama. — Napisao: O ceododno-n u HecuMMetnpuHHOM p\ 1858 (na njemaĉkom 1859); Coeemu HaHunawufeMy cnpatm, na cKpunne, (sa 24 muz. primjera) i 3anucKu, 1884. — Obradbe ruskih crkvenih mel LIT.: G. Abraham, Aleksej Fjodoroviĉ Lvov, MGG, VIII, 1960. • Van der Linden, Un collaborateur russe de Fetiš: A. de Lvov, Revue Bel Musicologie, 1965.
LŢIĈAR, Slavoljub (pravo ime Eduard František), k pozitor i pedagog ĉeškoga podrijetla (Rvchnov nad Knez 4. XII 1832 — Petrinja, 3. II 1901). Muziku uĉio u Pragu i E Od 1860 u Zagrebu vodio vlastitu muziĉku školu, koju je pre od katedralnog orguljaša Ĉ. Vinara, i bio jedan od utemelji i 1862—65 prvi zborovoda pjevaĉkog društva Kolo. Od zborovoĊa i uĉitelj pjevanja u Panĉevu, od 1869 u Mitrovici ; tim u Subotici. God. 1877—94 nastavnik na uĉiteljskoj u Petrinji. Kompozicije su mu uglavnom nepretenciozne, sa skog karaktera. Na prijelazu u XX st. njegovi su albumi za k bili vrlo popularni u graĊanskim domovima, osobito u pokra DJELA. KLAVIRSKA: Album hrvatskih napjeva (100); Album sr pesama (100); ĉetvorka Primorĉica, 1860; rukoveti Ţivila Hrvatska, 1862 strice, 1862. Slavjanska uvertira za klavir 4-ruĉno, 1864. — VOKAL Baĉki napjevi za muški zbor, 1871; muški zborovi; obradbe narodnih napjev Mise. — Priruĉnik Uputa u glavna pravila glazbe uopće a glasovira napose, (rkp.). LIT.: M. Tomandl, Spomenica panĉevaĉkog srpskog crkvenog pevE društva, Panĉevo 1938. J. A
LJADOV, Anatolij Konstantinoviĉ, ruski kompozitor (Petrograd, n. V 1855 — Novgorod, 28. VIII 1914). Otac mu je bio operni dirigent i mladi je Lj. već kao dijete zavolio muziku. God. 1870 upisao se u Petrogradski konzervatorij gdje je uĉio violinu, klavir, a zatim i kompoziciju kod N. Rimski-Korsakova. Ovaj ga je upoznao sa smjernicama Petorice i njezinih ĉlanova koji su smjesta uoĉili njegovu izuzetnu darovitost. Po završetku studija (1878) Lj. je ostao na Petrogradskom konzervatoriju kao nastavnik opće teorije, a od 1884 i kontrapunkta i fuge. U posljednjim godinama ţivota predavao je i kompoziciju. Medu njegovim uĉenicima iz kompozicije bili su S. Prokofjev, N. Mjaskovski i B. Asafjev. Lj. je uspješno nastupao i kao dirigent. Bio je jedan od najuglednijih ĉlanova tzv. Beljajevskog kruţoka. Uvjeren pristaša nacionalnog ruskog muziĉkog smjera, Lj. je prvenstveno minijaturist. Medu njegovim djelima nema kompozicija velika opsega, širokih formalnih okvira i bujnog sadrţajnog razraĊivanja, ali ona odaju vrlo razvijen ukus, sklonost k postepenom dotjerivanju i usklaĊivanju svih dijelova. Lj. je iskren umjetnik, on voli jednostavnost te izbjegava neA. K. I.JADOV umjerenost i pretjerivanje. Izvrsno je poznavao rusku narodnu muziku, o ĉemu svjedoĉe njegove originalne i ukusne obradbe narodnih napjeva za orkestar, kao i za glas i klavir. Lj. je klavirski lirik (zovu ga i ruskim Ćhopinom), koji na klaviru zna doĉarati i epske vizije prošlosti (balada TJpo cmapuny), ali je najpoznatiji po svojim saţetim orkestralnim slikama Ea6a Hea, Bo.imeĈHoe O3epo i KuKUMOpa. To su orkestralna platna puna svjeţih koloristiĉkih efekata i izvrsno doĉaranih raspoloţenja (BoAutednoe osepo ima ĉak i impresionistiĉkih elemenata) u kojima likovi i zbivanja narodne mašte još jednom oţivljuju u ĉitavoj ravnovrsnoj ţivopisnosti. DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Ea6a Hm op. 56, 1905; HojiiueoHoe ojepo op. 62, 1909; KuKUMOpa op. 63, 1910; M3 Anonajiuncuca op. 66, 1913; Scherzo op. 16, 1887; 8 ruskih narodnih pjesama op. 58, 1906. — KLAVIRSKA: Eupw.tbxu op. 2, 1876; ApadecKu op. 4, 1879; O HCH PO MU I op. 6, 1881; bagatele op. 17, 1887; HoeuHKa op. 20,1889; balada tlpo cmapuHy op. 21, 1890 (orkestrirana 1906); Ha jty^cauKe op. 23, 1890; lldujinun op. 25, 1891; ManenbKuu eaAbc op. 26, 1891; KyKo/iKu (Marionnettcs) op. 29, 1892; bagatele op. 30, 1892; My3biKajibHan maĉaKepna op. 32, 1893 (orkestrirano za mali instrumentalni sastav); varijacije na temu M. Glinke op. 35, 1895; barkarola op. 44, 1898; varijacije na poljsku narodnu temu op. 51, 1901; 3 bagatele op. 53, 1903; preludiji, mazurke, etide i dr. — Scenska muzika za dramu Cecmpa Eeampuca (M. Maeterlinck), op. 60, 1908. — VOKALNA: završni prizor iz Mesinske nevjeste F. Schillera za sole, mješoviti zbor i orkestar op. 28, 1891; Cjiaea za ţenski zbor, 2 harfe i 2 klavira op. 47, 1899; FUMH JJ. Py6uHuxmeuHV za mješoviti zbor op. 54, 1903. Solo-pjesme: op. 1, 1876; op. 14 (6 djeĉjih pjesama na narodni tekst), 1887; op. 18 (6 djeĉjih pjesama na na rodni tekst) 1887 i op. 22 (6 djeĉjih pjesama na narodni tekst), 1898. — Zbornik ruskih narodnih napjeva za glas i klavir op. 43, 1898; 3 zbornika narodnih napjeva za glas i klavir, 1902—03; obradbe ruskih narodnih napjeva za zbor. — Lj. je sudjelovao u više razliĉitih kolektivnih radova, napisanih većinom za Belja jeve kućne priredbe. — Sva klavirska djela Ljadova (2 sv.) priredio je za štampu K. NT. Igumnov (1947). LIT.: A H . K. JI H ^ OB (zbornik studija i uspomena), rieTep6ypr 1916. — A. H. PitMCKuu-KopcaKoe, JIH^IHOCT Jlff^oBa, My3MKaJii»Hblii coBpeMeHHHK, 1916, 1. — H. BacuHa-fpoccMaH, A. K. JIHJIOR, MocKBa i JleHHHrpa,! 1945. —
O. Abraham, Random Notes on Lyadow, The ivlusic Review ; 1945. — H. 3anopoMcey t A. K. JIHAOB, >KH3Hb H TBop^ecTBO, MocKBa 1954. — G. Abraham, Anatolij Konstantinovitsch Ljadovv, MGG, VIII, 1960. — M. Muxau■ IO6, AHaTOJIHH KoHCTaHTHHOBHM JIj^OB, O^epK >KW3HH H TBOpHCCTBa, Jle-
HHHrpaa 1961.
J. As.
LJAPUNOV, Sergej Mihajloviĉ, ruski pijanist i kompozitor (Jaroslav, 30. XI 1859 — Pariz, 11. XI 1924). Od 1878 do 1883 studirao na Moskovskom konzervatoriju klavir (Klindvvorth) 1 kompoziciju (P. Ĉajkovski, S. Tanjejev, N. Hubert). Preselio se zatim u Petrograd, gdje je upoznao M. Balakireva s kojim ga je otada vezalo duboko i trajno prijateljstvo. Kao ĉlan Geograf skog društva, Lj. je 1893 su djelovao u folkloristiĉkim eks pedicijama i zapisao nekoliko stotina narodnih melodija. God. 1905 upravitelj Besplatne muziĉke škole, a 1910—18 profesor klavira i kompozicije na Petrogradskom konzervatoriju. Umro je u toku inozemne kon-certne turneje. Stvaranje Ljapunova izraslo je iz tradicija Petorice, njihovih teţnja k programnosti i koloritu, njihovih nastojanja oko komponiranj a u duhu ruskoga muziĉkog folklora. U ta nastojanja unosi Lj. naglašenu crtu široke monumentalnosti i blještava virtuoziteta, što se osoS. M. I.JAPUNOV bito odrazuje u njegovim klavirskim kompozicijama. Medu njima su najznatnije Koncertne etide op. 11 u kojima je Lj. na postupcima visoko razvijene, virtuozne klavirske tehnike, dao vrlo uspjele ţanr-slike raznovrsnih raspoloţenja. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u h-molu op. 12, 1887 i u b -molu op. 66, 1917; simfonijske pjesme Mejinsoea B OAH, 1909 i Fatumu, 1913; 2 koncerta za klavir, u es -molu op. 4, 1891 i u E-duru op. 38, 1910; koncert za violinu u d-molu, 1915 (prer. 1921); rapsodija na ukraj inske teme za klavir i orkestar, 1908; sveĉana uvertira, 1898 i dr. — Sekstet za gudaĉe i klavir, 1916. — KLAVIRSKA: sonata u f-molu op. 27, 1908; sonatina u Des -duru; 12 etiides Ċ'execution transcendante, 1900—05; CenniKu', varijacije na rusku temu; varijacije na gruzinsku temu; divertissementi; preludiji; valceri; mazurke. — VOKALNA: kantata Veĉer; Psalam za tenor, harfu i orgulje; solo -pjesme (ci klus H OH op. 50). — Zbirka ruskih narodnih napjeva (3 sv.), 1899; zbornik 35 uecea pyccKOio napoda za glas i klavir. — Dovršio koncert za klavir i orke star M. Balakireva i orkestrirao njegovu klavirsku fantaziju McjiaMeu. — Ob javio korespondenciju Balakireva sa P. Ĉajkovskim (1912) i N. Rimski -Korsakovom (1915—17). LIT.: G. Abraham, Sergej Michailowitsch Ljapunow, MGG, VIII, 1960. — M. UIutftMaH, C. M. JlnnvBOB, CWepK-->KH3HH H TBop^ecTBa, MocKBa 1960.
LJATOŠINSKI (Ljatošinskij), Boris Mikolajoviĉ, ukrajinski kompozitor (Ţitomir, 3. I 1895 — Kijev, 15. IV 1968). U djetinjstvu uĉio violinu i klavir. U Kijevu studirao pravo i kompoziciju (R. Gliere). Bio je profesor na Kijevskom (od 1920) i Moskovskom konzervatoriju (1935—38 i 1941—43). Neko vrijeme i dirigent Ukrajinske filharmonije. U ranim djelima Ljatošinskog jak je utjecaj ruskih klasika, naroĉito A. Borodina, uz tragove A. Skrjabina, R. Wagnera i F. Liszta. U kasnijoj muzici primjećuju se elementi francuskog impresionizma i zapadnoevropskog ekspresionizma. Opera 3OAOinuu o6pyu prikazuje borbu ukrajinskog naroda s Mongolima
t
l
^ ■ »■ ■ - S - sC * ^" - ** ■" -" * " ^r - ^, ;
492
LJATOŠINSKI — LJESTVICA
u XIII st., a u operi Ufopc, glavno je lice heroj GraĊanskog rata 1918. Obje idu medu najbolja ukrajinska muziĉko-scenska djela. DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, u A-d uru, 1918; II, 1936; III, u h-molu, 1950 (prer. 1955); IV, 1966 i V, Cjiaea, 1967; simfonijske pjesme BoccoedUHenue, 1949 i rpaotcuHa, 1955; koncert za klavir, 1953; uvertira na ĉetiri ukrajinske narodne teme, 1926; lirska suita PoMeo u J]Mcyjtbemma, 1955;
LJESTVICA (engl. scala, franc. gamme, njem. Tonleiter, tal. i lat. scala), odreĊeni niz tonova razliĉite visine, poredanih uzlazno ili silazno, u okviru ĉiste oktave ili unutar manjih intervala. Kako je u dosadašnjoj muziĉkoj teoriji pojam ljestvice bio redovito vezan uz opseg oktave, to se za nizove koji obuhvaćaju kvintu, kvartu, ili ĉak samo tercu u novije vrijeme javlja i poseban naziv — Ijestviĉni niz. Valja razlikovati pojam ljestvice kao odreĊenog niza tonova, od tonskog naĉinakoji odreĊuje cjelokupnost meĊusob nih odnosa tonova, posebno uĉestalost pojedinih tonova i nji hove funkcije u višeglasju. Razlike u opsegu i strukturi ljestvica, kao i u apsolutnoj visini njihovih tonova proizlaze iz iskustava praktiĉnog muziciranja, raznolikog u razliĉitim muziĉkim kul turama. Ne postoji jedinstvena temeljna prirodna lj., koja bi bila osnovno teoretsko mjerilo za muziku svih naroda i sviju vremena. Klasiĉna lj. C-dura ĉesto se doduše pogrešno nazivala temeljnom ili prirodnom. MeĊutim, prirodna bi mogla biti doista samo ona lj., koja bi bila izgraĊena prema nizu prirodnih, tj. alikvotnih tonova. Osim u akustici, u muziĉkoj teoriji takva lj. ne postoji. No alikvotni tonovi ipak imaju udjela u sistematiziranju tonova u ljestvici. Prvi u nizu alikvotnih tonova jest oktava osnovnog tona; tonovi tog intervala omeĊuju potpunu ljestvicu, tj. ljestvicu koja obuhvaća oktavu. Razmak izmeĊu drugog i trećeg alikvotnog tona je kvinta, a izmeĊu trećeg i ĉetvrtog kvarta, najvaţniji inter val u ljestviĉnim strukturama zasnovanim na dva uzastopna ~> tetrakorda. Klasiĉne ljestvice -> dura i -> mola sastoje se od dva jednaka niza od po 4 tona u okviru ĉiste kvarte. Kvarta je vaţna osnovica antiĉkog grĉkog sistema tetrakorda, a istiĉe se i u razvoju fenomena ljestvice. Muzikološka prouĉavanja muziĉkih kultura današnjih nerazvijenih naroda pokazala su da su se melodijski obrasci takvih mu zika ĉesto temeljili na intervalu silazne kvarte (rjeĊe uzlazne kvinte) kao npr.:
Dva tetrakorda postavljena jedan uz drugi obrazuju niz od tonova unutar oktave. Tako je — vjerojatno u Pitagorino vri ( <- VI st.) — u grĉkoj muziĉkoj teoriji izgraĊena prva, u d njem smislu potpuna, ljestvica. Dorskoj ljestvici dodana sdva tetrakorda: jedan završava njenim poĉetnim tonom, a poĉinje njenim završnim tonom. U tom nizu od ĉetiri tetral s dodanim završnim tonom (proslambanomenos) sadrţan ji muziĉki materijal upotrebljavan u muziĉkoj praksi starih (-* Grĉka muzika. Osnovi teorije). Temelj srednjovjekovne evropske muzike su -»■ starocrkver, ĉini, odnosno modusi, tonusi. Ljestvice tih naĉina razliku od antiĉkih grĉkih ljestvica time što su uzlazne i što su d drukĉije nazive (srednjovjekovna dorska lj. odgovara starog frigijskoj). Svaka od ljestvica srednjovjekovnih naĉina ok je isjeĉak dijatonskog niza (-> Dijatonika) nealteriranih toi dorski d-e-f-g-a-h-c-d, frigijski e-f-g-a-h-c-d-e, lidijski J -hc-d-e-f, miksolidijski g-a-h-c-d-e-f-g. Uz osnovne, autet naĉine poznavao je srednji vijek i ĉetiri izvedena, plagalna ĉina; njihove1 su2 ljestvice: hipodorska a-a1, hipofrigijska l 2 hipolidijska c —c , hipomiksolidijska d -d . Na tim se ljestvi temelji muziĉka graĊa srednjovjekovne crkvene muzike; na r poĉiva i velik dio svjetovne muzike do XVII st. U djelu B kahordon (1547) H. Glareamisa spominju se uz ĉetiri osn srednjovjekovna modusa još i eolski i jonski; njihove su ljes a}—a2 (eolska) i c1—c2 (jonska). Na prijelazu u XVII st., kada polifonija ustupa mjesto h( foniji, i kada se raĊa novo harmonijsko muziĉko mišljenje u ziĉkoj praksi i teoriji, novi, durski i molski tonaliteti poste zamjenjuju stare naĉine koji, meĊutim, i dalje ţive u nare muzici mnogih evropskih zemalja, a u umjetniĉkoj ih m osobito ĉesto primjenjuju kompozitori nacionalnih škola XII (E. Grieg, B. Smetana, A. Dvofak, ruska Petorica i dr.). Durska i molska lj. zasnovane su na veoma ĉvrsto fiksiri intervalskim razlikama medu tonovima. One mogu zapoĉeti kojim tonom iz sustava od 12 temperiranih polustepena. Odi je jedino raspored intervala, odnosno cijelih stepena i polustep I dur-lj. i mol-lj. sastoje se od dva tetrakorda. Ali dok su u ljes dura donji i gornji tetrakordi po smještaju cijelih stepena i r. stepena jednaki (cijeli stepen—cijeli stepen—polustepen) u : ljestvici oni su razliĉiti. Prema redoslijedu intervala, d \ je potpuno jednaka ljestvici srednjovjekovnog jonskog nat
1
11 111 iv
VI
VII VIII
Ljestvici eolskog naĉina odgovara prirodna mol-lj. s poli penom u donjem tetrakordu izmeĊu II i III stupnja, a u ; njem izmeĊu I i II stupnja (odnosno V i VI stupnja ljestvi Kvarta je prema H. Parrvju bila vjerojatno i jezgra iz koje se razvio jedan od rano organiziranih ljestviĉnih nizova — pentatonika. Umetanjem po2 jednog 1tona1 ul svaku od ovih dviju kvarti dobivaju se 1nizovi: c ■—■ b —g , f — e1—(c1) i c% — a1—g\ f 1 — d} — (c ); to su dva razliĉita oblika pentatonike, od kojih je drugi, anhemitonski, rašireniji od prvog. U daljnjem razvoju pentatonski nizovi postaju uzlazne ljestivice i javljaju se u mnogim varijantama. Anhemitonske pentatonske ljestvice nalaze se u muziĉkom folkloru Kine, Škotske i nekih drugih zemalja, u nas npr. u MeĊimurju, kao i u duhovnim pjesmama ameriĉkih Crnaca. Na principu pentatonskog redoslijeda tonova osnivaju se i ljestvice Japana, Jave i Islanda, premda postoje znatne razlike u ugodbi. Od svih naroda staroga vijeka najrazradeniji sistem ljestvica imali su Perzijanci. Kod njih je oktava bila podijeljena na 17 dijelova; razliĉitim zamršenim matematiĉkim postupcima kombinirali su iz njih ljestviĉne nizove. Još bogatija po broju ljestviĉnih kombinacija bila je indijska muzika, u kojoj se oktava dijelila na 22 intervala (Šruti). Prema nekim muzikolozima i tetrakord antiĉkog grĉkog muziĉkog sistema nastao je umetanjem tonova u interval silazne kvarte. Najprije je tonovima kvarte dodana silazna vodica na donji ton:
Dodatkom tona g nastao je osnovni grĉki — dorski — tetrakord:
Melodijska mol-lj. potjeĉe iz prakse tzv. -> musicae jictae i moj shvatiti kao eolska s uzlazno povišenim VI i VII stupnjen kao dorska s alteriranim VII stupnjem. Od prirodne mol-ljest razlikuje se uzlazno, povišenjem VI i VII stupnja, a u silazr obliku jednaka je prirodnom molu: 1 TJ II
VI
VII
VIII
Harmonijska mol-lj. sadrţi i elemente prirodne i melodijske n -ljestvice. Jednaka je u uzlaznom i silaznom obliku. Od melo ske mol-ljestvice preuzela je povišenje VII stupnja. Tako harr nijska mol-lj. suprotno od prirodne ima vodicu i prema to jaĉe izraţenu dominantnu harmoniĉku funkciju:
vi VII vili
Prirodna, melodijska i harmonijska mol-lj. predznaĉuju se kljuĉu istim predznacima i to onima, koje sadrţi prirodna mol
LJESTVICA — LJUDKEVIĈ Kako su u dur-ljestvici toniĉki (donji) i dominantni (gornji) tetrakordi po intervalskoj razlici medu tonovima jednaki, to dominatni tetrakord jedne dur-ljestvice moţe ujedno biti i toniĉki tetrakord dur-ljestvice koja poĉinje poĉetnim tonom toga tetrakorda:
(-> Kvintni krug). Paralelne (usporedne) ljestvice dura i mola imaju iste predznake; njihovi poĉetni tonovi (tonika) razlikuju se visinski za malu tercu (-> Srodnost tonaliteta i srodnost akorda). Istoimene durske i molske ljestvice zapoĉinju istim tonom, ali se zbog razliĉitih rasporeda intervala razlikuju po broju predznaka. U temperiranom sistemu, ljestvice koje zapoĉinju enharmonijskim tonovima razliĉito se zovu i pišu, ali su zvukovno jednake i zovu se enharmonijske ljestvice; npr. ljestvice H-dura i Ces-dura, ais-mola i b-mola (-* Enharmonija). Poĉeci kromatike naziru se u nekim postupcima tzv. musicae fictae, kao što su skraćivanje intervala (osobito kod tritonusa) ili alternacije pojedinih tonova. Primjenjivani i u dijatonskom si stemu oni su postepeno doveli do oblikovanja kromatske ljestvice. U poĉetku i sve do kasne romantike kromatska lj. je derivat dijatonske temperirane ljestvice. U drugoj polovini XIX st. kromatika je podrovala ĉvrste okvire dijatonike i praktiĉki postala njena najoštrija suprotnost (-» Kromatika). Temperirana kromatska lj. dijeli oktavu na 12 jednakih razmaka — polustepena. Kako u temperiranoj udezbi zvukovno ne postoji razlika izmeĊu dijatonskih i kromatskih polustepena, to se kromatska ljestvica moţe definirati i kao neprekinuti niz polustepena u okviru intervala oktave. Teoretski, u odnosu na durske i molske ljestvice, postoje dva oblika kromatske ljestvice: durska kromatska lj. i molska kromatska lj. Kada se iz dura ili prirodnog mola izvode kromatske ljestvice, uvijek se zadrţavaju diiatonski polustepeni, a cijelostepenski razmak dijeli se na polustepenski povisujući u uzlaznoj ljestvici donji ton, a u silaznoj snizujući gornji ton. Izuzetno se u uzlaznoj durskoj kromatskoj ljestvici ne povisuje VI stupanj nego snizuje VII, a u silaznoj ne snizuje V nego povisuje IV stupanj. U molskoj kromatskoj ljestvici, koja je jednaka u uzlaznom i silaznom obliku, umjesto povišene tonike upotrebljava se sniţeni II stupanj. Ova odstupanja potrebna su da se izbjegnu nelogiĉnosti u harmonijskom karakteru pojedinih stupnjeva. Durska kromatska lj. (izvedena od C-dur ljestvice):
Molska kromatska lj. (izvedena od prirodne a-mol ljestvice):
Uz temperirane kromatske ljestvice postoje i netemperirani kromatski ljestviĉni nizovi razliĉita opsega i razliĉitih rasporeda intervala. Nalaze se u folklornoj muzici (-> Bosansko-hercegovaĉka muzika. Narodna, -* Hrvatska muzika. Narodna). U prvim desetljećima XX st., u vrijeme kad su sve šira primjena alteracija i gotovo neprekinuti niz modulacija, u djelima kompozitora kasne romantike (J. Brahms, R. Wagner), uzdrmali okvire tonalnog, ljestviĉnog sistema i doveli do -> atonalnosti, javljaju se pokušaji novog naĉina organiziranja tonova u nizove. Tako A. Schonberg utvrĊuje principe -* dodekafonije. Svaka dodekafoniĉka kompozicija ima kao osnovu vlastitu seriju tonova, izvedenu iz 12 tonova kromatske ljestvice; poredak tih tonova odreĊuje sam kompozitor i taj je obavezan za ĉitavo jedno djelo. Kao i dodekafonija tako je i kromatika P. Hindemitha umjetna ljestviĉna konstrukcija koja nije nastala na temelju iskustva. U oba sluĉaja teorija prethodi praksi. Hindemithova kromatska lj. bitno se razlikuje od klasiĉne. Ona je izvedena iz niza alikvotnih tonova; u njoj je svaki stupanj akustiĉki precizno definiran i stoji u odreĊenom odnosu prema središnjem tonu. Prema tome, to je još uvijek tonalna konstrukcija. Jedan od ljestviĉnih nizova koji su narušili okvire tonalnog sistema je -> cjelostepena lj. Ona dijeli oktavu na 6 cjelostepenskih razmaka; stupnjevi te ljestvice meĊusobno su svi u jednakom
493
odnosu, prema tome nema centralnog tona (tonike). Cjelostepena lj. javlja se povremeno već u djelima kompozitora XIX st., osobito ruskih (M. I. Glinka, uvertira operi »Ruslan i Ludmila«), ali uvijek u kombinaciji s dijatonskim ljestvicama. Istom na prijelazu u XX st. ona dobiva samostalniju ulogu, poglavito u djelima impresionista (C. Debussv, P. Dukas), zatim A. Schonberga, R. Straussa, F. Busonija i drugih. Uz navedene ljestvice u muziĉkoj praksi upotrebljavaju se 1 drukĉiji ljestviĉni nizovi i to mnogi s opsegom manjim od 7, odnosno 8 tonova; te su ljestvice redovito povezane uz uţu kul turnu sredinu ili zemlju. Tako npr. postoji -> ciganska ljestvica, -> balkanski mol, istarska ljestvica, i mnoge druge. Neki su kompozitori za pojedina svoja djela konstruirali posebne ljestvice koje su im sluţile kao tonski materijal za dotiĉnu kompoziciju (G. Verdi je npr. stavak Ave Maria iz »Quattro pezzi sacri« izradio na tzv. scala enigmatica). F. Busoni, A. Haba i neki drugi sastavili su u razliĉitim tonskim kombinacijama razliĉite ljestvice preteţno u eksperimentalne svrhe, upotrebljavajući i intervale manje od polustepena (-» Ĉetvrttonska muzika). LIT.: M. Arend, Das chromatische Tonsystem, SBIMG, 1901—02. — E, M. von Hombostel, Melodie und Skala, PJB, 1913. — A. H. Fox Strangways, Scales, Music and Letters, 1926. — .7. M. Barbour, Synthetic Musical Scales, American Mathematical Monthly, 1929. — L. Mironoff, L'Origine scientifique de la gamme majeure, Bruxelles, s. a. — P. J. Richard, La Gamme, 1930. — J. VPiirschmidt, Tonleiter, Tonarten, Tonsysteme, Erlangen 1932. — R. P. Winnington-Ingram, Mode in Ancient Greek Music, Cambridge 1936. — O. Gombosi, Studien zur Tonartenlehre des friihen Mittelalters, Acta musicologica, 1938—40. — Isti, Tonarten unĊ Stimmungen der Antiken Musik, K0benhavn 1939- — L. S. LloyĊ, The Musical Scaie, MQ, 1942. — W. Danckert, Der Ursprung der halbtonlosen Pentatonik, Spomenica Z. Kodaly, Budapest 1943. — A. Danielou, Introduction to the Study of Musical Scales, London, 1943. — B. Szabolcsi, Five-Tone Scales and Civilization, Acta musicologica, 1943. — L. S. Lloyd, The Myth of Equal-Stepped Scales in Primitive Music, Music and Letters, 1946. — A. Anda, Les Gammes musicales: essai historique sur les modes et sur les tons de la musique, Woluwe -Saint-Pierre, 1947. — C. Sachs, A Strange Medieval Scale, Journal of the American Musicologic al Society, 1949. — M. Barkechli, La Gamme persane et ses rapports avec la gamme occidentale, Olympia 1950. — E. J. Creedy, The Major Scale Simply Explaines, Oxford 1950. — W. Kreidler, Die Tonleiter als Tonspektrum, Kongress -Bericht, Liineburg 1950. — O. Gombosi, Key, Mode, Species, Journal of the Ameri can Musicological Society, 1951. — M. Schneider, Die Entstehung der Tonsysteme, Kongress-Bericht, Hamburg 1956. — B. Avasi, Tonsysteme aus Intervallpermutationen, Studia memoriae Belae Bartok sacra, 1956. — W. Wiora, Alter als die Pentatonik, ibid., 1956. — H. E. Lauer, Die Entwicklung der Musik im Wandel der Tonsysteme, Koln 1960 (II izd,). — E. Emery, La Gamme et la langage musical, Pariš 1961. — M. Vogel, Die Entstehung der Kirchentonarten, Kongress-Bericht, Kassel 1962. — Isti, Die Enharmonik der Griechen, 2 sv., Dusseldorf 1963. — M. Schneider, La Resonance dans les echelles musi cales, Colloque internationaux du Centre National de la Recherche Scientifkme, Pariš 1963. — C. Dahlhaus i M. Schneider, Tonsysteme, MGG, XIII, 1966. M. Kun.
LJUBIĈIĆ-GREGORIĆ, Ljubica, pevaĉica, sopran (Budrovci, 24. IV 1909 —). Studirala u Berlinu, Lausannei i Beĉu. Ĉlanica opera u Pragu, Baselu i Beogradu (1933—38 i 1946—64). Tumaĉila velik broj rola dramskog soprana: Senta (Wagner, HolanĊanin lutalica), Tosca (Puccini), Katarina Izmajlova (Šostakoviĉ), Maršalka (Strauss, Kavaljer sa ruţom) i dr., kao i mezzosopranske uloge u operama J. Gotovca, O. Nicolaja, M. P. Musorgskog, G. C. Menottija i dr. S. D. K. LJUBLJANSKI PIHALNI TRIO, komorno-muziĉko tijelo osnovano 1958 u sastavu FeĊa Rupel (flauta), Igor Karlin (klarinet) i Vlado Ĉerne (fagot). Repertoar ansambla obaseţe djela svjetske literature razliĉitih razdoblja, ukljuĉujući i XX st; posebna je paţnja posvećena djelima jugoslavenskih kompozitora, osobito slovenskim (do danas preko 30 praizvedbi). Osim u zemlji (Jugoslavenska muziĉka tribina u Opatiji, Festival sodobne komorne glasbe u Slatini Radenci), ansambl je gostovao u Austriji i Italiji. A. Rij.
LJUDKEVIĈ, Stanislav Pilipoviĉ, ukrajinski kompozitor (Jaroslavv, Galicija, 24. XII 1879 —). Filozofiju i muziku studirao je u Lavovu. U Beĉu i Leipzigu završio studij kompozicije i muzikologije. God. 1910 postao je direktor, a 1926 inspektor filijale muziĉkog instituta Lisenko u Lavovu, gdje je od 1939 djelovao kao profesor Konzervatorija. Lj. je bio suradnik i redaktor mnogih ukrajinskih muziĉkih ĉasopisa. Bavio se i sabiranjem narodnih pjesama svoga kraja. Njegova djela, neoromantiĉno obojena, pripadaju nacionalnom smjeru. Melodijski su bogata a harmonijski zanimljiva. DJELA. ORKESTRALNA: npunapnamcsKa cuM^onin, 1952; simfoni-jeta, 1943. Simfonijske pjesme: KaMennpi, 1926; BCCHHHKU , 1935 i Jlninpo, 1944. Tri koncerta za klavir: I, 1920; II, 1955 i III, 1955. Koncert za violinu, 1945; varijacije za klavir i gudaĉki orkestar; FaAuuKan pancodim, 1914—20; uvertira Konaĉnima, '944-— KOMORNA: gudaĉki trio, 1914; klavirski trio, 1914 Cprer. 1923); kompozicije za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije. — Opere Eap Kox6a, 1926 i Rot6yw, 1955. — VOKALNA: simfonijski ciklus od 4 kantate Kaenaj (prema istoimenoj poemi T. Ševĉenka), 1900—02; kantata HaiiMum, 1939; više od 20 zborova; solo-pjesme. — SPISI: Zzvei Beilagen zur Tonmalerei (disertacija), 1908; Opća nauka o muzici; Priruĉnik zbornog pjevanja; Ukrajinske melodije. LIT.: A. Koc-AnamojihCKUu, C. n. JIiOflKeBjm, KHIB 1951. — M. Antonowytsch, Stanislav Ljudkewytsch, MGG, VIII, 1960.
M (m), upotrebljava se u muziĉkoj praksi kao skraćenica: 1. u orguljskoj literaturi za izraze -> manual i -*■ manualiter. 2. U klavirskoj i orguljskoj muzici za oznaku ruke kojom se odreĊene note izvode (-> M. d.). 3. Za rijeĉ -> mezzo (tal. srednji), koja se javlja u oznakama za dinamiku, artikulaciju, interpretaciju i u pjevaĉkoj praksi. 4. U zabavnoj muzici, kod obiljeţavanja akorda slovima (no tacija za gitaru, harmoniku i si.), m znaĉi molski trozvuk, npr. Cm = c-mol trozvuk, za razliku od C - C-dur trozvuk. 5. - > ■ M . M . MAAG, Peter, švicarski dirigent (St. Gallen, 10. V 1919—). U Ziirichu uĉio muziĉku teoriju i klavir. Dirigiranje studirao kod F. v. Hoesslina te kod E. Ansermeta u Zenevi. God. 1942 — 46 i 1949—51 dirigent kazališta gradova Biel i Solothurn, 1952— 54 operni dirigent u Dusseldorfu, nakon toga do 1959 direktor opere u Bonnu, gdje su bila osobito zapaţena njegova prikazi vanja vrijednih a rijetko izvodenih djela. Od 1964 umjetniĉki direktor i prvi dirigent Volksopere u Beĉu. Nastupa u velikim opernim kućama širom svijeta (Covent Garden, Scala, Teatro Colon) i na muziĉkim festivalima. MAASALO (Masalin), Armas Toivo Valdemar, finski kompozitor, zborovoda i orguljaš (Rautavaara, 28. VIII 1885 — Helsinki, 9. IX 1960). Muziku studirao u Helsinkiju i Parizu, kasnije (1921 i 1925) se usavršavao u Njemaĉkoj. God. 1914—51 nastavnik na Institutu za crkvenu muziku u Helsinkiju (od 1923 direktor) i 1951—55 proĉelnik odjela za crkvenu muziku na akademiji Sibelius. Uz to je vodio zborove Laulu-Miehet (1914— 15) i Kansallis-Kuoro (1915—49) te bio orguljaš u crkvi sv. Ivana (1926—56). Njegov sin Kai Armas Rafael (Helsinki, 4. XI 1922 —) muziĉki je kritiĉar i od 1956 muziĉki direktor Finskog radija.
Filharmonijsko društvo u Firenci, 1847 postao i dvorski dirigent; uz to od 1848 dirigent firentinskog Teatro della Pergola; 1860—87 profesor kompozicije na Konzervatoriju. Njegovi su uĉenici S. Auteri-Manzocchi, R. Gandolfi, L. Mancinelli, G. Tacchinardi, E. Usiglio i dr. Kao dirigent upoznao je talijansku publiku sa simfonijama Havdna, Mozarta, Beethovena i Mendelssohna. Njegove kompozicije ne izlaze iz okvira klasiĉne tradicije.
DJELA. ORKESTRALNA: suita Karelia, 1919; koncert za klavir, 1919; suita za orgulje i orkestar, 1919; Uspomena za violonĉelo, klavir i orkestar. — ORGULJSKA: sonata, J913; In Mcmoriam O. Merikanlo, 1926; In Memoriam E. Leino, 1926; fantazija, 1926; tema s varijacijama, 1936; partita, 1941; pre ludiji.— VOKALNA: Suksimieslen laulu za muški zbor i orkestar, 1922; Ihmisen polku za soliste, zbor i orkestar, 1926; Kaksi ta'htea za zbor i orkestar, 1929; solopjesme. — CRKVENA: Boţiĉni oratorij, 1945. Tri psalma: XLV, 1930; XLII, 1934 i CVII, 1944; Missa brevis, 1931; moteti i dr. — SPISI: Koulun musiikkioppi, 1915; Helsingin kirkkomusiikkiopiston 1882—1932, 1932. — Više zbirka narodnih napjeva za zbor. LIT.: N.-E. Ringbom, Armas Toivo Valdemar Maasalo, MGG, VIII, 1960.
MacDONALD, Jeanette, ameriĉka pjevaĉica i glumica (Philadelphia, 18. VI 1907 — Houston, Texas, 14. I 1965). Ĉlanica zbora u vedrim muziĉkim kazalištima, svjetsku je slavu stekla u muziĉkim filmovima kao partnerica Mauricea Chevaliera i kasnije baritoniste Nelsona Eddvja. Od 1942 nije više nastupala na filmu. Svoj najviši domet ostvarila je u filmovima: The Love Parade (1930), Merry Widow (1934), Naughty Marietta (1935), San Francisco (1936), Rose Marie (1936), New Moon (1940), / Married en Angel (1942) i u musica-lima Tip-Toes (muzika G. Gersh-win, 1925), i Sunny Days (J. Schwartz, 1928).
MAAZEL, Lorin, ameriĉki dirigent i violinist (Neuillv, Pariz, 6. III 1930 —). Muziku isprva uĉio u Pittsburghu kod V. Bakaleinikova. Već u devetoj godini poĉeo javno dirigirati simfonijskim orkestrima. God. 1941 ravnao orkestrom National Broadcasting Corporation, a zatim i Njujorškom filharmonijom, kao i drugim velikim ameriĉkim orkestrima (Cleveland, Chicago, Pittsburgh). God. 1947 debitirao i kao violinist; nakon što je utemeljio Fine Arts String Quartet, koncertirao s tim ansamblom. God. 1949—52 direktor Pittsburgh Symphonic Orchestra; od 1952 u Rimu polazio Univerzitet i akademiju Santa Cedlia, a zatim zapoĉeo internacionalnu dirigentsku karijeru. Nastupa takoĊer istodobno kao violinist i dirigent. Od 1965 stalni je dirigent orkestra radio-stanice RIAS i umjetniĉki direktor Deutsche Oper u Berlinu. Snimio je niz izvrsnih gramofonskih ploĉa, a gostovao je i u Jugoslaviji. MABELLINI, Teodulo, talijanski kompozitor (Pistoia, 2. IV 1817 — Firenca, 10. III 1897). Uĉenik G. Pilottija i G. Gherrardeschija u Pistoji te S. Mercadantea u Novari. Od 1843 vodio
DJELA: simfonija u D-duru, 1838. — DRAMSKA. Opere: Matilda a Toledo, 1836; Rolla, 1840; Ginevra degli Almieri, 1841; U Conte di Lavagna, 1843Š I Veneziani a Costantinopoli, 1844; Maria di Francia, 1846; Fiammetta, 1857. — VOKALNA: oratorij Eudossia e Paolo; kantate; simfonijska oda Michelangelo Buonarotti za sole, zbor i orkestar; himne. — Crkvena djela. LIT.: M. Giannini, Mabellini e la mušica, Pistoia 1899. — A. Dameriui, Teodulo Mabellini, MGG, VIII, 1960.
MacDONALD, Harl, ameriĉki pijanist, kompozitor i dirigent (Boulder, Colorado, 27. VII 1899 — Princeton, New Jersev, 30. III 1955). Muziku studirao u Los Angelesu, na Konzervatoriju u Leipzigu (1922) i u Parizu. Umjetniĉku karijeru zapo ĉeo kao koncertni pijanist u Njemaĉkoj, Engleskoj i SAD; od 1926 profesor muzike na Univerzitetu u Pennsvlvaniji i zatim zboro voda i od 1939 menedţer Gradskog orkestra u Philadelphiji. Bavio se i akustiĉkim studijama. DJ ELA. O RK ES TRALN A. Ĉ et iri s i mfo nij e : I, The Sa nt a Fe Tr at i, 1932; II, The Rhumba, 1935; III, Lamentations of Fu Hsuan za sopran, zbor i orkestar, 1935 i IV, 1937; simfonijska pjesma Bataan, 1942; koncert za 2 klavira, 1936; koncert za violinu, 1945; From Childhood za harfu i orkestar, 1941; Festival of the Workers, \^\\Tragic Cycle 3 Poems on traditional aramaic Themes, 1936; The Legend of the Arkansas Traveller, 1939; Chameleon variations, 1940; uvertira, 1941; Saga of the Mississippi, 1945 (rev. 1947); 2 nokturna. — KOMORNA: String Quartet on Negro Tkemes, 1933; klavirski trio, 1927. —Kompozicije za klavir. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: Lameni for the Stolen, 1938 i Dirge for Two Veterans, 1940; Song of the free Nations za sopran i orkestar; The Breadth and Exlent of Man's Empire za zbor.—CRKVENA: Psalm LXXXIV za zbor i orkestar; Missa ad Patrem za zbor i orkestar i dr. — Studija New Me-tkods of Measuring Sound, 1935.
MacDOVVELL, Edvvard Alexander (pseudonim Edgar Thorn ili Thorne), ameriĉki kompozitor i pijanist (New York, 18. XII 1861—23. I 1908). Uĉe nik Terese Carreno u New Yorku, studij nastavio kod A. F. Marmontela i A. Savarda na Pariš kom konzervatoriju, a dovršio na Konzervatoriju u Frankfurtu (K. Hevmann, J. Raff). God. 1881— 82 nastavnik klavira na Konzer vatoriju u Darmstadtu; 1882—87 ţivio u Wiesbadenu. Od 1888
E. A. MacDOWELL
496
MacDOWEL — MACHAULT
u SAD, pijanist i 1896—1904 profesor na Columbia University u New Yorku. Kao kompozitor M. se odlikuje bogatom fantazijom i darom za ţivopisnost, zbog ĉega ga ĉesto usporeĊuju sa Schumannom 1 Griegom. Njegove klavirske minijature, redovito programskih obiljeţja, graĊene su na kratkim, jasno odreĊenim, vrlo izra ţajnim i logiĉno razvijenim temama (Forest Idyls; Sea Pieces; Nezo England Idyls). Harmonije su mu ĉesto smjele, ritmika bo gata, melodika plemenita, osobito u klavirskim koncertima i u popularnoj Second (Indian) Suite za orkestar, u kojoj se, kao i u klavirskim Woodland Sketches, sluţi indijanskim temama. Nepo srednost, svjeţina i vitalnost osiguravaju MacDowellovim dje lima znaĉajno mjesto u historiji ameriĉke muzike. DJELA. ORKESTRALNA. Simfonijske pjesme: Hamlet and Ophelia, 1885; Lancelot and Elaine, 1888 i Lamia, 1908; 2 koncerta za klavir, u a-molu op. 15, 1885 i u d-molu op. 23, 1890; Romance za violonĉelo i orkestar, 1888; 2 fragmenta iz Chanson de Roland (The Saracens i The Lovely Alda), 1891; 2 suite, 1893 i 1897. — KLAVIRSKA. Ĉetiri sonate: I, Tragica, 1893; II, Eroica, 1895; III, Norse, 1900 i IV, Keltic, 1901; 2 Modem Suites, 1883; Serenata, 1883; Amourette, 1896; In Lilting Rhythm, 1897; Forgotten Fairy Tales, 1897; 6 Fancies, 1898; Waltz, 1895; Prelude and Fugue, 1883; 2 Fantastic Pieces, 1884; 2 Compositions op. 18, 1884; Forest Idyls, 1884; 4 Compositions op. 24, 1887; 6 ldyls after Goethe, 1887; 6 Poems after Heine, 1887; 4 Little Poems, 1888; Etude de concert u fis-molu, 1889; Les Orientales, 1889; Marionettes, 1901; 12 Studies, 1890; 12 Virtuoso Studies, 1894; Air and Rigaudon, 1894; Woodland Sketches, 1896; Sea Pieces, 1898; Fireside Tales, 1902; Ncw England Idyls, 1902; 6 Little Pieces on Sketches by Bach, 1890. Za 2 klavira: 3 Poems, 1886; Moon Pictures, 1886. — Mješoviti, muški i ţenski zborovi; solo-pjesme. — Critical and Historical Essays, 1911. LIT.: W. H. Humiston, The Work of Edvvard MacDovveli, Music Teachers National Association Proceedings, 1908. — L. Gilman, Edward MacDoweII. A Study, New York 1909. — E. F. Page, Edward MacDovveli: His Works and Ideals, New York 1910. — C. Adams, What the Piano VCritings of Edward MacDowelI Mean to the Piano Student, Chicago 1913. — O. G. Sonneck, Catalogue of First Editions of Edward MacDowell, Washington 1917. — W. H. Humiston, MacDovveli, New York 1921. — J. E. Perle, A Great American Tone Poet: Edvvard MacDovveli, London 1922. — J. B. Mattkews, Commemorative Tributes to MacDovveli, New York 1922. — A. F. Brozvn, The Bovhood of EdvvarĊ MacDovveli, Nevv York 1924. —J. F. Cooke, A Short Biography: Edvvard MacDovveli, Philadelphia 1928. — A. Brozvn, A Mosaic of Muses of the Mac-Dovvell, Nevv York 1930. — M. MacDozvell, Random Notes on Edvvard MacDovveli and his Music, Boston 1950. — ,V. Broder, Edvvard MacDo vveli, MGG, VIII, 1960. K. Ko.
MACE, Thomas, engleski muziĉki pisac (?, oko 1613 —?, oko 1709). Od 1635 pjevaĉ na Trinity Collegeu u Cambridgeu. Pouĉavao lutnju, violu i kompoziciju, svirao u komornim ansamblima i bavio se gradnjom instrumenata; projektirao neku vrstu stolnih orgulja, a 1672 konstruirao dvostruku lutnju dyphone (spoj teorbe i lutnje). God. 1676 objavio opseţan traktat Mu-sick's Monument, or, A Remembrancer of the best Practical Music both Divine and Civil, that has ever been knozvn to have been in the World (faksimile izd. 1958, u Editions du Centre-National de la Recherche Scientifique). To je jedan od najvaţnijih priruĉnika o engleskoj instrumentalnoj muzici XVII st. LIT.: J. Jacquol, Thomas Mace, MGG, VIII, 1960. — !•'. Pahlmann, Laute, Theorbe, Chitarrone, Bremen 1968.
MacFARREN, 1. George Alexander, engleski kompozitor i muziĉki pedagog (London, 2. III 1813 — 31. X 1887). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (C. Potter), na kojoj je ustanovi 1834—47 i od 1851 profesor (od 1876 direktor). Isto-
G. DE MACHAULT, suvremena minijatura
dobno je od 1875 bio profesor Univerziteta u Cambridgeu. jepio 1865. Od njegovih su djela najznaĉajnije opere, piša tradicionalnom engleskom stilu s govorenim dijalozima i vel ulogom zbora. D J E LA . O RK ES T R A LN A. D e v e t s i m fo n i j a : I, u C -d u r u, 1 8 3 c u d-molu, 1831; III, u e-molu, 1832; IV, u f-molu, 1834; V, u a-molu. VI, u B-duru, 1836; VII, u cis-molu, 1842; VIII, D-duru, 1845 i IX, u c1874. Koncerti za violinu, za violonĉelo i za flautu; više uvertira. — KOMOl 8 gudaĉkih kvarteta; klavirski kvintet; sonate za violinu i klavir. — Kla sonate. — DRAMSKA. Opere: The Devil's Opera, 1838; Don Quixote, King Charles II, 1849; Robin Hood, 1860; Freya*s Gift, maska, 1863; Jess$ 1863 i Helvellyn, 1864. — VOKALNA. Oratoriji: St. John the Baptist, The Resurrection, 1876; Joseph, 1877 i King David, 1883. Kantate: May 1856; Christmas Cantata, 1859 i The Lady of the Lake, 1877. — Crkvene pozicije. — SPISI: The Rudiments of Harmony, 1860; Six Lectures on Har 1867; Counterpoint, 1879; Alfred Day's Treatise on Harmony, 1885; M Historyy 1885; Adresses and Lectures, 1888. Brojni ĉlanci. — IZDANJA : O, glish Ditties (2 sv.); Old Scottish Ditties; Moore's Irish Melodies i dr.
2. Walter Cecil, pijanist i kompozitor (London, 28. 1826 — 2. IX 1905). Brat i uĉenik Georgea Alexandera; —46 ĉlan pjevaĉke kapele u Westminsterskoj opatiji pod J. leom; na Royal Academy of Music u Londonu studirao k (W. H. Holm.es) i kompoziciju (J. Potter); na toj ustanovi —1903 profesor klavira. Bio je muziĉki kritiĉar ĉasopisa Q (od 1864), a nastupao je i kao dirigent. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u B-duru, 1880; koncert za 1 uvertire: A Winter's Tale, 1844; Taming of the Shrezv, 1845; Beppo, 1^4; storal, 1878; Hero and Leander, 1879; Henry V, 1881 i Othello, 1896. — Koi 1 klavirska djela. — Crkvena djela. — Knjiga uspomena Reminiscences, — Redigirao klavirska djela Mozarta, sonate Beethovena i klavirsku ; Pcpular Classics. LIT.: 5". E. Vickess, Questions on MacFarren's Harmonv and Coum point, Liverpool 1887. — H. C. Banister, George Alexander MacFarrei Life, Works aq,d Influence, London 1891. — B. R. Jacobi, Die Entwicklur Musiktheoiie in England, Strasbourg 1960. — R. A. Harman, George AIex MacFarren, MGG, VIII, 1960.
MACHABEY, Armand, francuski muzikolog (Pon Roide, Doubs, 7. V 1886 — Pariz, 31. VIII 1966). Studir Parizu (d' Indy, A. Pirro). Karijeru zapoĉeo kao kompozito se zatim sve više priklonio muzikologiji (doktorirao 1928). Z stvenik široka interesa, bio je ne samo izvrstan poznavalac cuske srednjovjekovne muzike, već i dobar struĉnjak za ru francusku muziku; posebno se zanimao za vezu muzike s dri podruĉjima. SuraĊivao je u mnogim francuskim i inozen ĉasopisima. Bavio se i kompozicijom. DJELA: Essai sur l'histoire et Vevolution des formuies musicales au I Age (disertacija), 1928 (prer. pod naslovom Genese de la Tonalite musicalt sique, 1955); Somrnaire de la methode en musicologie, 1930; Le Thedtre m eri France, 1933; Precis-manuel d* histoire de la musique, 1942 (II izd. 1 La Musigue des Hittites, 1945; La Vie et V oeuvre d' Anton Bruckner, 1946; riĉe Ravel, 1947; Traite de la critigue musicale j 1947; Le »Bel carito«, 1948 traits de trente musiciens francais, 1949; La Notation musicale, 1952 (nov 1960; tal. 1963); Musigue et medecine, 1952; Gerolamo Frescobaldi, la vit oeuvre musicale, 1952; Guillaume de Machaut, la vie et /' oeuvre musicale {'. 1955; La Cantillation manicheenne, 1956; Notations musicales non modales, ( I I I izd. 1959); Problemes de notation musicale, 1958; Melanges musicolog iyAristoxene d Hucbald, 1960; La Musicologie, 1962; La Musigue de danse, Brojne studije, ĉlanci i kritike u ĉasopisima i kolektivnim publikacijama, o; u Larousse de la Musigue, 1957—58, kojemu je bio urednik sa N. Dufour i F. Raugelom. — IZDANJA: misa za 4 glasa G. de Machauta, 1948; minorum musicae diffinitorium J. Tinctorisa, 1951; Messe de Tournai, 195S
MACHAULT, Guillaume de (Machaut; Guillelmus Mascandio), francuski kompozitor i pjesnik (Champagne, izn 1300 i 1305 — Reims, IV 1377). Klerik; od 1323 do 134c kretar ĉeškoga kralja Ivana Luksemburškog. Ţivio nemirno, prestano na putovanjima, prateći svoga gospodara u drţavni« pohodima i ratovanjima, tako da je prokrstario Evropu od F cuske i Luksemburga preko Njemaĉke, Ĉeške i Austrije do L Poljske i Madţarske. Poslije 1346 kanonik u Reimsu, oc je povremeno odlazio na dvorove svojih zaštitnika: kralja Navarre, francuskog kralja Karla V, vojvode Jeana de Ber Još za ţivota na daleko poznat i cijenjen, pa su njegove kompoz saĉuvane u mnogobrojnim rukopisima, dijelom izraĊenim njegovim nadzorom, dijelom iz ruku suvremenih i kasnijih pr šivaĉa. Najznaĉajnija liĉnost francuske muzike XIV st., predsta razdoblja Ars nova, M. je u svojem opseţnom opusu obuh\ i usavršio sve karakteristiĉne muziĉke oblike svoje epohe. M njegovim svjetovnim kompozicijama ima jednoglasnih i \ glasnih. U lai-u on nastavlja tradicije truverske lirike; oni su n vito jednoglasni (vjerojatno ipak uz pratnju jednog instrumei izuzev 2 kanonska u obliku chasse. Refrenski oblici, balada, 1 deau i virelai, preteţno su višeglasni, dvoglasni i troglasni, je obiĉno samo jedna dionica popraćena s tekstom i ta je melod razvijenija, bogata melizmima, dok su ostale, jednostavnije niĉe vjerojatno namijenjene instrumentima; tim djelima M. pravlja novi tip francuske renesansne solistiĉke pjesme s ins mentalnom pratnjom (air). Moteti su mu većinom izoritm i dvodijelni sa zgusnutom polifoniĉkom gradom; posljednja velika moteta, koji imaju i uvod, odlikuju se dramatskom snaj
MACHAULT — MacMILLAN
497
izraţaja. Machaultova misa najstarija je poznata polifona kompozicija ĉitavog misnog ordinarija iz pera jednog autora. Svi su stavci ĉetvoroglasni, a graĊeni su raznoliko: Gloria i Credo u stilu conductusa, a ostali u izoritmiĉkom, motetskom stilu. U cjelini, Machaultova se muziĉka koncepcija pribliţava modernom tonalitetu, kako po melodici koja ĉesto poprima durski karakter, tako i po polifonoj gradi u kojoj se ĉesto susreću kadencirajući pomaci dominanta — tonika. Machaultov utjecaj proširio se i izvan granica Francuske, u Španjolsku, Portugal, Italiju, Ĉešku, Poljsku; još ga 1499 spominje teoretiĉar Gaffurius. Posebno je njegova misa posluţila mnogima za uzor. M. je ostavio i opseţan literarni opus koji obuhvaća kronike, veće poeme i na stotine balada, rondeaua i si.
Poljsku, boravio u Sofiji, Beogradu (1933), Parizu (1934—38) 1 u Engleskoj (1938), gdje je suraĊivao s plesaĉem K. Joossom. God. 1939—51 djelovao u Švedskoj, a od 1951 ţivi u Kaliforniji. U poĉetku pod utjecajem K. Szymanowskog, kasnije ostvario individualni stil.
DJELA (u svemu 142 kompozicije i jedna sporna). SVJETOVNA: 40 balada za 2, 3 i 4 glasa; 20 rondeaua za 2, 3 i 4 glasa; 32 virelaia (M. ih naziva chansons balladees) za 1, 2 i 3 glasa; 18 laia za 1, 2 i 3 glasa; 7 kompozicija kao prilog autorovoj poemi Remede de Fortune (po jedan lai, balada, rondeau, virelai, te chanson rovale, complainte i baladelle). — CRKVENA: Messe de Notre-Dame za 4 glasa; 24 moteta za 3 i 4 glasa (1 sporan). Hoquetus David za 3 glasa (vjerojatno za 3 instrumentalne dionice). NOVA IZD.: cjelokupno izdanje saĉuvanih kompozicija priredio F. Ludvvig u 4 knjige (izašlo u Publikationen dlterer Musik; IV knj. obj. H. Besseler, 1926— 43, ponovo tiskano 1954). Drugo cjelokupno izdanje obj. L. Schrade pod naslo vom The Works of Gtiillaume de Machault (Polyphonic Aiusic of the Fourteenth Centwy, II i III, 1956—57). Faksimile mise obj. F. Gennrich (Sumnta musicae medii aevi, I, 1957). LIT.: G. Perle, Integrative Devices in the Music of Machault, MQ, 1948. — A. Machabey, Guillaume de Machault, sa vie et son oeuvre musicale (2 sv.), Pariš 1955. — G. Reaney, A Chronologv of the Ballades, Rondeaux and Virelais set to Music by Guillaume Machaut, Mušica Disciplina, 1952. — Isti, Fourteenth Centurv Harmonv in the Ballades, Rondeaux and Virelais of Guillaume de Machaut, ibid. 1953. — Isti, The Ballades, Rondeaux and Virelais of Guillaume de Machaut: Melodie, Rhvthm and Form, AML, 1955. —Isti, Les Lais de Guillaume de Machaut, Proceedings of the Musical Association, 1955 —56. — Isti, Voices and Instruments in the Music of Guillaume de Machaut, Revue Belge de Musicologie, 1956.— G. Reichert, Das Verhaltnis zwischen musikalischer und textlicher Struktur in den Motetten Machaults, AFMW, 1956. — G. Reaney, Machaults Influence on Late Medieval Music, Monthlv Musical Record, 1958. — Isti, The Poetical Form of Machaut's Musical Works, Mušica Disciplina 1959. — A. Machabey, Guillaume de Machault, MGG, VIII, 1960. — R. H. Hoppin, Notational Licenses of G. de Machault, Mušica Disciplina 1960. — S. Cape, The Machault Mass and its Performance, Score, 1959—60. — U. Giinther, Chronologie und Stil der Kompositionen G. de Machaults, Acta mu sicologica, 1963. I. Ać.
MACKEBEN, Theo, njemaĉki kompozitor (Stargard, Pruska, 5. I 1897 — Berlin, 10. I 1953). Studirao na konzervatorijima u Kolnu i u Varšavi. God. 1920—22 koncertirao s violinistom L. Przemislavvom na turnejama po Evropi i Aziji. Od 1925 kazališni dirigent u Berlinu; ondje je ubrzo postao poznat kao kompozitor scenske i filmske muzike. Melodika njegovih pjesama naslanja se na stariju beĉku i njemaĉku operetu. Kao filmski kompozitor izvrsno je udovoljavao suvremenim zahtjevima te umjetniĉke grane.
MACHICOTAGE (macicotaticum), vrsta melizmatiĉnih melodijskih ukrasa u gregorijanskim koralnim napjevima, raširena u Francuskoj od XIV pa sve do poĉetka XIX st. Processioncde Parisiense (1787) oznaĉuje da svećenici pjevaju melodiju machicotee, a zbor sine macicotatico; pjevaĉi koji su imali zadatak da izvode ornamentirani napjev zvali su se machicots ili maceconici. Cecilijanski pokret XIX st. potpuno je ukinuo tu praksu iskvarenog izvoĊenja gregorijanskoga korala. MACHL, Tadeusz, poljski kompozitor i orguljaš (Lavov, 22. X 1922 —). Studirao na Visokoj muziĉkoj školi u Krakovu (kompoziciju kod A. Malavvskog, orgulje kod B. Rutkowskog). Na toj je školi sada profesor kompozicije i instrumentacije*. Kao kompozitor pokazuje osobit smisao za bogato i zanimljivo harmonijsko oblikovanje te za finu instrumentaciju; po stilskim je obiljeţjima donekle eklektik. DJELA. ORKESTRALNA, Pet simfonija: I (s mješovitim zborom), 1947; II, 1948; III (simfonijska uvertira Tatry), 1949; IV, 1955 i V (sa sopranom i 12 ţenskih glasova), 1963. Koncert za klavir, 1965; koncert za violinu, 1961; 4 koncerta za orgulje, 1950, 1952, 1953 i 1958; koncert za ĉembalo i mali orkestar, 1967; Concertino za klavir, 1946; suita Obrazki miejskie za mali orkestar, 1949; Suita liryczna, 1956; 3 simfonijske minijature, 1946; varijacije, 1947; simfo nijska etida, 1959- — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta, 1952, 1957 i 1962; Suita liryczna za violinu i klavir, 1957; nokturno za violinu i klavir, 1938; nok turno za violinu i orgulje, 1951; 3 etide za komorni sastav, 1959.—KLA VIRSKA: sonata, 1940; Suita dziecieca, 1941; scherzo, 1939. — ORGULJSKA: fantazija, 1942; etide, 1952—53; Fuga poczzuorna; Deux pieces pour grand orgue, 1964. — VOKALNA: kantata Dzien pracy za soliste i mali orkestar, 1948; Kantata mlodzieţowa za soliste, zbor i orkestar, 1954; zborovi; solo-pjesme. — CRKVENA: Missa brevis, 1943; oratorij Stabat Mater za soliste, zbor, orgulje i orkestar, 1945. — Obradio za orkestar La Follia A. Corellija i Preludij i fugu za orgulje J. S. Bacha. LIT.: B. Schdffer, Almanach polskich kompozitorow wspolczesnych, Krakow 1956.
MACHULKA, Teodor, zborovoda ĉeškog podrijetla (Prag, 1848 — Osijek, 8. VIII 1920). Konzervatorij i Orguljašku školu ponadao u Pragu; u Hrvatsku došao 1870 kao zborovoda pjevaĉkog društva Dunav u Vukovaru. Od 1875 do smrti u Osijeku, uĉitelj pjevanja na gimnaziji i od 1892 na novoosnovanoj Uĉiteljskoj školi (pjevanje, klavir, orgulje). Uz to od 1875 orguljaš u donjogradskoj ţupnoj crkvi i zborovoda pjevaĉkog društva Lipa (1876—79 i 1895—1902). Ogledao se i kao kompozitor. K. Ko.
MACIEJEVVSKI, Roman, poljski kompozitor (Berlin, 28. II 1910 —). Studirao na Berlinskom konzervatoriju i na Konzervatoriju u Poznahu, gdje je 1922 diplomirao klavir; kasnije studirao kompoziciju kod S. Wiechowicza i pohaĊao predavanja iz muzikologije na Univerzitetu u Poznahu; u kompoziciji se usavršavao kod K. Sikorskog na Konzervatoriju u Varšavi. Napustivši MUZ. E., II, 32
DJELA: Allegro concertante za klavir i orkestar, 1944. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1947; sonata za violinu i klavir, 1940; Španjolska suita za 2 gitare, 1948; Nokturno za flautu, celestu i gitaru, 1951. — KLAVIRSKA: sonata, 1932; Tance goralskie, 1931; 25 mazurka, 1932—55; Tryptyk, 1948. Za 2 klavira: koncert, 1935; Tarantela i kolysanka, 1938 i mazurka, 1955. — DRAMSKA: djeĉji balet Bajka za 2 klavira, 1932 i baletna scena Oberek za 2 klavira, 1944. Scenska muzika: Macbeth (Shakespeare), 1943; Caligula (Camus); Palabras divinas (Lope de Vega), 1943. — Piesn Bilitis za sopran i orkestar, 1932; zborovi {Pieini kurpiozvskie, 1933). — Missa pro defunctis za sole, zbor i orkestar, 1959. — Preradbe Handelovih, Bachovih, Mozartovih, Franckovih, Ravelovih, Aibenizovih i drugih djela.
DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1945; Sinfonische Ballade za violonĉelo i orkestar, 1946; valcer Munchner Geschichten. — DRAMSKA: opere Rubens i Manuela. Operete: Die Dubarry, 1931 (najuspjelija; temeljita preradba operete Madame Dubarry C. Millockera, u koju je unio i vlastite melodije); Lady Fanny, 1934; Anita und der Teufel, 1938; Der goldene Kdfig, 1943 i Die Versuchung der Antonia, 1950. Scenska muzika. Muzika za 52 filma. — Oratorij Hiob, oko 1926; 3 Lieder im alten Stil za glas, gudaĉe, harfu i celestu. — Preradio operete Pariser Leben J. Offenbacha i Die schone Galathee F. Suppea. LIT.: E. Nick, Theo Mackeben, MGG, VIII, 1960.
MACKENZIE, Alexander Campbell, škotski kompozitor i dirigent (Edinburgh, 22. VIII 1847 — London, 28. IV 1935). Sin i uĉenik kompozitora Alexandera Mackenzieja (1819—57); studij muzike nastavio u Sondershausenu i na Royal Academy of Music u Londonu. Od 1865 u Edinburghu, nastavnik, kantor u crkvi St. George's (1870—81) i dirigent; 1879—88 djelovao preteţno u Firenci, a 1888—1924 bio direktor Royal AcaĊemy of Music u Londonu. M. je jedan od najistaknutijih britanskih muziĉara svoga vremena. Kompozitor kasnoromantiĉne tradicije, kao dirigent mnogo je pridonio promicanju britanske muzike. DJELA. ORKESTRALNA: Scottish Concerto za klavir u G-duru, 1897; koncert* za violinu u cis-molu, 1885; Pibroch za violinu i orkestar, 1889; Highland Ballad za violinu i orkestar, 1893; suita za violinu i orkestar, 1897; Larghetto e Allegretto za violonĉelo i orkestar, 1875; In memoriam za orgulje i gudaĉe, 1919. Uvertire: Overture to a Comedy, 1876; Cervantes, 1877; Tempo di Balio, oko 1880; Tvielfth Night, 1888; Britannia, 1894 i Youth, Sport and Loyally, 1922. Suite Coriolanus, 1901 i London Day by Day, 1902. Ĉetiri rapsodije: I, 1880; II, Burns, 1881; III, Tam o'Shanter, 1911 i Canadian Rhapsody, 1905. Tri koraĉnice: Processional March, 1899, Coronation March 1902 i Funeral March za vojnu muziku. Scherzo, 1878; balada La Belle Dame sans merci, 1883; Morris Dance, 1909; La Savannah, air de ballet, 1911; An English Joy-Peal, 1911; In~ vocation for the Philhdrmonic Centenary, 1912; 2 Ancient Scots Tunes za gudaĉe, 1915 (takoĊer za gudaĉki kvartet). — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1875; klavirski trio, 1874; klavirski kvartet, 1875; kompozicije za violinu i klavir (100 Scotch Airs, 1875); 2 Pieces za violonĉelo i klavir, 1928; varijacije na ariju G. Paisiella za flautu i klavir, 1878. — Kompozicije za klavir. — Djela za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Colomba, 1883 (prer. 1912); The Troubadour, 1886; The Cricket on the Hearth, 1901; The Knighls of the Road, 1905; The Eve of St. John, 1924 i dr. Scenska muzika: Ravenszvood (H. Merrivale), 1890; Marmion (R. Buchanan), 1891; The Little Minister (J. M. Barrie), 1897 i dr. — VOKALNA: oratoriji The Rose of Sharon, 1884 (prer. 1910) i Bethlehem, 1894. Kantate: The Bride, 1881; Jason, 1882; The Story of Sayid, 1886; The VCitches' Daughter, 1904 i The Sun-God's Return, 1910. The Cottar's Saturday Night za zbor i orkestar, 1888; The Dream of Jubal za zbor i orkestar, 1889; oko 50 zborova a cappella; oko 70 solo-pjesama (neke uz pratnju orkestra) i dr. — Autobiografija A Musician's Narrative, 1927. LIT.: J. P. Baker, Alexander Mackenzie, MQ, 1927. — H. G. Farmer, Alexander Campbell Mackenz ie, MGG, VIII, 1960.
MACLEARY, Donald, engleski plesaĉ (Glasgow, 22. VIII 1937—). Klasiĉni balet uĉio u školi Sadler's Wells Balleta; 1954 angaţiran u istoimenoj trupi. Njegov talent i izvrsna tehnika izrazili su se već na samom poĉetku njegove umjetniĉke karijere u baletu LabuĊe jezero (Ĉajkovski). M. se s velikim uspjehom vinuo do samog vrha engleske baletne umjetnosti te postao partner primabalerine S. Beriosove. MacMILLAN, Ernest Campbell, kanadski kompozitor, dirigent i orguljaš (Mimico, Toronto, 1,8. VIII 1893—6. V 1973). Muziku uĉio kod F. Niecksa, A. Hollinsa i W. B. Rossa u Edinburghu; diplomirao 1911 u Oxfordu. U Torontu studirao knjiţevnost. Za Prvoga svjetskog rata interniran u Berlinu. Od 1919 djelovao stalno u Torontu. Bio je 1926—42 direktor Konzervatorija, 1926— 52 dekan Muziĉkog fakulteta, 1931—57 dirigent Simfonijskog orkestra i 1942—57 zborovoda Mendelssohn Choir. Bavio se i muziĉkom kritikom. Kao dirigent gostovao u Americi, Evropi i Australiji. DJELA. INSTRUMENTALNA: uvertira za orkestar, 1925; Two Sketches za gudaĉki orkestar (ili kvartet), 1927; Fanfare for a Festival za orkestar, 1959; gudaĉki kvartet, 1924; D'ou viens-tu, Bergere za 2 klavira, 1953; Cortege aca-
498
MacMILLAN — MAĆEJOVSKI
demique za orgulje, 1953; — VOKALNA: England za sopran* bariton, zbor i orkestar, 1918; Te Deum za zbor i orkestar, 1944; A Song of Deliverance za zbor i orkestar, 1945; zborovi; brojne solo-pjesme. — SPISI: The Modem Piano Student (sa B. Berlinom), 1931; On the Preparation of Ear Test, 1938; Twenty Lessons in Ear Training Grades I to VI (sa B. Berlinom), 1939; ĉlanci i kritike. —■ Preradio za orkestar neka Beethovenova, Chopinova i Mendelssohnova djela. — Obradbe kanadskih narodnih pjesama. •— Uredio knjigu Music in Canada, 1955.
MacMILLAN, Kenneth, škotski plesaĉ i koreograf (Dunfermline, n. II 1929—). Studij klasiĉnog baleta završio na školi Sadler's Wells Balleta i odmah se posvetio koreografiranju. Svoje prve balete postavio je za eksperimentalnu grupu Sadler's Wells Choreographic Group. Nakon velikog uspjeha baleta Laiderette (F. Martin), M. je, na poziv N. de Valois, koreografirao za Sadler's Wells Theatre Ballet, balete Danses concertantes (Stravinski) i The House of Birds (Monpou, oba 1955); Noctambules (H. Searle, 1956). Za trupu Ballet Theatre balet Winter's Eve (B. Britten, (J957) i druge. MacMillanova koreografska djela su maštovita, ĉesto protkana satirom ili crtom ekscentriĉnosti, no zahvaljujući njegovom iskrenom osjećaju za nesretne i osamljene, nastalo je nekoliko veoma impresivnih koreografskih ostvarenja. MACONCHY, Elizabeth, engleski kompozitor irskog podrijetla (Broxbourne, Hertfordshire, 19. III 1907 —). Studirala na Royal College of Music u Londonu, kompoziciju (Ch. Wood, C. H. Kitson, R. Vaughan Williams) i klavir (A. Alexander); usavršavala se u Pragu, Beĉu i Parizu. Najbolje njezine kompo zicije pripadaju komornoj muzici (gudaĉki kvarteti). Odlikuju se saţetim i originalnim izrazom; najĉešće su izgraĊene u dosljedno provedenom cikliĉkom obliku. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1948; simfonija za dvostruki gudaĉki orkestar, 1953; koncert za klavir i komorni orkestar, 1928; koncert za violu, 1937; dvostruki koncert za obou, fagot i gudaĉe, 1957; Concertino za klavir i gudaĉe, 1928; Concertino za klarinet i gudaĉe, 1945; Concertino za fagot i gudaĉe, 1951; Dialogue za klavir i orkestar, 1940; Serenata concertante za violinu i orkestar, 1962; Variazioni concertanti za obou, klarinet, fagot, rog i gudaĉe, 1965; uvertira Proud Thames, 1953; 2 suite, 1929 i 1930; Theme and Variations za gudaĉe, 1942; Variations on a Well-Known Theme, 1942; Music za drvene i limene duhaĉe, 1966 i dr. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1957; 8 gudaĉkih kvarteta, 1933—66; sonatina za gudaĉki kvartet, 1963; kvintet za obou i gudaĉke instrumente, 1932; kvintet za klarinet i gudaĉke instrumente, 1963; sonata za violu i klavir, 1938; sonata za violinu i klavir, 1944; Serenade za violonĉelo i klavir, 1944 i dr. — KLAVIRSKA: sonatina za ĉembalo, 1965; Impromptu~Fantasia on one Note, 1939; djeĉja suita A Country Tozun, 1939; Contrdpuntal Pieces, 1941 i dr. — DRAMSKA. Opere: The Sofa, 1959; The Three Strangers, 1959 i The Departure, 1963. Baleti: Great Agrippa, 1933; The Little Red Shoes, 1935 i Puch Fair, 1940. — VOKALNA: kantata Christmas Morning, 1963; The Leaden Echo and the Golden Echo za zbor i komorni orkestar, 1931; 6 pjesama W. B. Yeatsa za zbor, harfu, klarinet i 2 roga, 1951; Sonnet Seguence za sopran i gudaĉki orkestar, 1946; A Winter's Tale za sopran i gudaĉki kvartet, 1949; Witnesses za soprane, flautu, obou, klarinet, rog, violonĉelo, udaraljke i ukulele ili banjo, 1967; zborovi; soto-pjesme. — Dva moteta, 1931. LIT.: F. Hozves, Elizabeth Maconchv, Monthlv Musical Record, 1938. — A. Macnaghten, Elizabeth Maconchv, The Musical Times, 1955. — W. F. Williamson, Elizabeth Maconchv, MGG, VIII, 1960.
MACPHERSON, Stevvart, engleski kompozitor i muziĉki pisac (Liverpool, 29. III 1865 — London, 27. III 1941). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu (G. i W. MacFarren). Ondje je predavao 1887—1931. Uz to je bio crkveni orguljaš, dirigent Westminsterskog orkestralnog društva (1885—1902) i Streathamskog zbora (1886—1904); predavao i na Londonskom univerzitetu. God. 1903 osnovao društvo muziĉkih uĉitelja. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C-duru, 1888; Concerto alla fantasia za violinu, 1904; 2 uvertire i di. — Klavirske kompozicije. — Solo-pjesme. — Misa u D-duru za sole, zbor i orkestar, 1898. — SPISI: Practical Harmony, 1894; Practical Counterpoint, 1900; Rudiments of Music, 1907; 350 Exercises in Harmony, 1907; Evolution of Musical Design, 1907; Form in Music, 1908; Music and its Appreciation, 1910; Aural Culture Based upon Musical Appreciaticn (sa E. Readom), 3 sv., 1912, 1914 i 1918; Studies in Phrasing and Form, 1911: Musical Education of the Child, 1915; Melody and Harmony, 1920; The Appreciation Class, 1923; Studies in the Art of Counterpoint, 1927; A Simple Introduction to the Principles of Tonality, 1929; A Commentary on the 48 Preludes and Fugues of J. S. Bach (2sv.), 19341 1937; First Steps in Musicianship (s Hildom Collens), 1934; Cameos cf Musical History, 1937. — Uredio analitiĉko izdanje Beethovenovih sonata.
MACQUE, Gicvanni (Jean) de, nizozemski kompozitor (Valenciennes, Hainaut, oko 1550 — Napulj, IX 1614). God. 1563 zborski djeĉak Dvorske kapele u Beĉu, 1564 otpušten zbog mutacije; zatim uĉi kod Ph. de Montea, vjerojatno u Rimu, gdje je oko 1568 orguljaš crkve Saint Louis des Francais. U to doba prikljuĉio se naprednoj skupini muziĉara Virtuosa compagnia dei musicisti di Roma kojoj su pripadali i Palestrina, L. Marenzio, braća Nanino i dr. Od 1586 u sluţbi Fabrizija Gesualda da Venosa u Napulju; 1590—94 orguljaš crkve S. Annunziata, zatim od 1599 u kapeli napuljskog vicekralja. Prihvaćajući tendencije talijanskih suvremenika M. je postepeno izgradio svoj individualni, deskriptivni madrigalistiĉki stil. U teţnji da muziĉki izrazi znaĉenje teksta u svakome glasu, dao je prednost razvijenoj polifonoj imitaciji, popraćenoj efektima dinamiĉkih kontrasta i jeke. U canzonettama i villanellama polifoni slog mu je prozraĉniji, teţište je na gornjem glasu. Instrumentalna djela su bogata kromatikom. M. je odgojio ĉitavu ge-
neraciju napuljskih muziĉara, G. M. Trabacija, A. Mai L. Rossija i dr. DJELA: kompozicije za orgulje (Canzone francese, Durezze et li Stravaganze, Toccata) saĉuvane u zbirci Toccate per organo di vari autoi 1675 i u drugim rukopisima; Canzoni francesi i dr. za 4 instrumenta u r snoj kopiji L. Rossija. — VOKALNA: II 1° libro di Madrigali a 6 v., Madrigali a 4, 5 et 6 v., 1579; Madrigaletti e Napolitane a 6 v., 1581; 2 de Madrigaletti e Napolitane a6v., 1582; II l° libro de Madrigali a 4 v., 158* libro de Madrigali a 5 v., 1587; II 2° libro de Madrigali a 6 v., 1589; // 30 I Madrigali a 5 v., 1597; // 4° libro de Madrigali a 5 v., 1599; Madrigaletti 1600; // 3° libro de Madrigali a 4v., 1610; // 6° libro de Madrigali a 5 v., 1613 ni madrigali i canzonette u zbirkama onog vremena. — Johaannis Macq motectorum 5—8 v. liber primus, 1596. NOVA IZD.: cjelokupno izdanje kompozicija za orgulje, s popisom uredio J. Watelet (biografiju napisala A. Piscaer; obj. u Monumenta A Belgicae, IV, 1948). LIT.: G. M. Monti, La Mušica a Napoli nel Seicento, Benevento 19 U. Prota-Giurleo, Notizie sul musicista belga Jean Macque, Kongresni iz Internationale Gesellschaft fur Musikwissenschaft, Liege 1930. C— 5. 1 Jean de Macque et l'evolution du madrigalisme a la fin du XVI siecle, schrift Schmiedt-Gorg, Bonn 1957. ■— Ista, Giovanni de Macque, MGG, 1960. —■ E. E. Lowinsky, Early Scores in Manuscript, Journal of the Am Musicological Societv, 1960. — U. Prota-Giurleo, G. M. Trabaci e gli or; della R. Cappella di Palazzo a Napoli, L'Organo, 1960.
MAĈAVARIANI, Aleksej Davidoviĉ, gruzijski kompc (Gori kod Tbilisija, 23. IX 1913 —). Kompoziciju studira Konzervatoriju u Tbilisiju (P. Rjazanov). God. 1934—37 ziĉki direktor Teatra muziĉke komedije u Tbilisiju. Od 1936, daje na tamošnjem Konzervatoriju teoretske predmete (od 1 profesor kompozicije). Njegova su djela proţeta elementima zijskog folklora; glavna je crta njegove muzike razigrana svje DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1947 i 1962; nekoliko : nijskih pjesama; koncert za klavir, 1944; koncert za violinu, 1950; Sveĉana tira, 1950; 6 suita; J{ojiypu, 1952; — Kompozicije za violinu i klavir. —KL/ SKA: Scherzo, 1940; balada, 1951 i dr. — DRAMSKA: opere Mamt 1 1945 i-FaMAem, 1966. Baleti Omejino, 1957 i Bumn3 a muzpoeouuiKype, scenska i filmska muzika. — VOKALNA : oratorij Jlem Moeu POĈUHU, Omladinska kantata, 1961; kompozicije za zbor i orkestar; 5 monologa z; i orkestar; balada Apcen za sole i zbor a cappella, 1950; zborovi i solo -p na tekstove gruzijskih pjesnika.
MAĈEK, Ivo, pijanist (Sušak, 24. III 1914—). Na Muz: akademiji u Zagrebu studirao klavir (V. Rosenberg-Ruţić) i 1 poziciju (F. Dugan). Nakon diplomskog ispita (1934) naši studij klavira kod S. Stanĉića, a 1939 studij kompozicije kod ger-Ducassea u Parizu. God. 1936—39 bio je nastavnik mu; škole Lisinski u Zagrebu, a nakon kraćeg djelovanja na pole tajnika Zagrebaĉke opere postao profesor srednje škole na ziĉkoj akademiji. Poslije OsloboĊenja docent i od 1950 pro: Muziĉke akademije u Zagrebu (od 1965 proĉelnik klavir odjela). Bio je utemeljitelj i ĉlan komornih trija sa S. Šule i S_. Ţepićem (1935—39) S. Šulekom i A. Janigrom ( — 43) te klavirskog dua ! Murajem. Izvanredni je JAZU. Veoma profinjen umj< svestranog klasiĉnog obr vanja, dubokih osjećaja i ši muziĉke kulture, M. virtui svladava tehniĉke probler duboko se uţivljuje u s pojedinu kompoziciju kojv vodi, ostajući uvijek doslji vjeran stilskom oblikovan intencijama autora. Osobit istiĉe kao izvrstan pratil komorni muziĉar; nastupa gotovo u svim gradovima J slavije, a velike je uspjehe stigao i u Italiji, Francu: 1. MAĈEK Engleskoj, Švicarskoj, Aus Ĉehoslovaĉkoj, Poljskoj, : maĉkoj, Madţarskoj, Bugarskoj i dr. Bavio se i kompozicijom ( virski trio; kompozicije za klavir). Za umjetniĉki rad dobio saveznih i republiĉkih nagrada; 1952 osvojio je s violonĉelis M. Dornerom prvu nagradu na meĊunarodnom natjecanju natnih dua u Vercelliju. Posljednjih godina prestao je konci rati, posvetivši se iskljuĉivo pedagoškoj djelatnosti. LIT.: K. Kovaĉevii, Ivo Maĉek, Muziĉke novosti, 1953, 1. K. K
MAĆEJOVSKI (Matţjovsky), Franjo, kompozitor i rigent ĉeškog porijekla (Nechanice, Ĉeška, 26. III 1871 •—■ rajevo, 19. IV 1938). God. 1897 završio odsjek za orgulje na ¥ zervatoriju u Pragu. Od 1897 horovoĊa u Velikom Beĉker 1900—05 u Banjaluci i od 1905 u Sarajevu horovoĊa pjevai društava Sloga (1905—14), Napredak, Prosvjeta, Gajret i Bio je osnivaĉ i direktor prve muziĉke škole u Sarajevu (1908— nastavnik na razliĉitim školama i neko vrijeme (1922—23) 1 gent i korepetitor u Narodnom pozorištu. Solidno školovan i
MAĆEJOVSKI — MADRIGAL zićar, M. se iskreno uţivio u našu sredinu i svojim kompozitorskim, pedagoškim i praktiĉkim radom pridonio uzdizanju muziĉke kulture u Bosni. Veći broj njegovih vokalnih djela za praktiĉnu upotrebu priredio M. Pozajić. DJ ELA. O RK ES TRALN A: fa ntaz ija ; ma rše vi i d r. — D RAMSK A. Scenska muzika za a ame: Arslanbeg, 1921; Alejrima i Starina Novak (M. Miron); Ajiša (S. Ćorović); Tomaida (B. Nušić), 1925; Protivnici (A. Muradbegović) 1 dr. — VOKALNA: 5 Rukoveti narodnih pjesama za mješoviti zbor; Oda Jugo slaviji za muški zbor i orkestar; V bolesti za tenor i orkestar; solo-pjesme. — CRKVENA: 4 mise; Boţi'ia misi- Missd pro defunctis; Psalam XIX i dr. — Obradbe narodnih napjeva za razliĉite sastave. LIT.: Z. Kuĉukalić, Ţivot i djela Franje Maćejovskog, 1954 (rkp.; diplom ska radnja u arhivu Muziĉke akademije u Zagrebu). — Isti, Franjo Maćejovski, Zvuk, 1965. M. Poz.
MADEIRA, Jean (roĊ. Browning), ameriĉka pjevaĉica, alt (Centralia, Illinois, 14. XI 1924 — Providence, Rhode Island, ?, VII 1972). Poĉela karijeru kao pijanistica; pjevanje uĉila najuilliard School oj Music u New Yorku. Pjevala na manjim ameriĉkim opernim pozornicama; 1948 nastupila u Londonu i Parizu i angaţirana u operi Metropolitan u New Yorku, gdje se isprva pojavljivala u sporednim ulogama; nekoliko godina kasnije postala je protagonistica te je s mnogo uspjeha nastupala u najvećim kazalištima Evrope i Amerike i na najpoznatijim festivalima (Salzburg, Bavreuth, Aix-en-Provence). Pjevala je na koncertima, radiju i televiziji. Interpret altovskih partija standardnoga reperto ara, ukljuĉujući i opere R. Wagnera. Njezin se glas isticao punoćom i tamnim timbrom. MADERNA, Bruno, talijanski kompozitor i dirigent (Venecija, 21. IV 1920—• Darmstadt, 13. XI 1973). Nakon studija na Accademia di Santa Cecilia u Rimu (A. Bustini), gdje je diplomirao 1941, usavršavao se u kompoziciji kod G. F. Malipie-ra, a u dirigiranju kod H. Scherchena i A. Guarnierija. Nastavnik Konzervatorija u Veneciji; 1955 i 1956 predavao na ljetnim seminarima za suvremenu muziku u Darmstadtu, 1957—58 vodio teĉaj za dva-naesttonsku muziku na Milanskom konzervatoriju; 1955, sa L. Beriom, osnovao Studio di FonologiaTalijanske radio-televizije i organizirao niz muziĉkih manifestacija u Milanu, Rimu i Napulju, nazvanih Incontri musicali. Bio je stalni dirigent Internationales
Kammerensemble
u
Darmstadtu i od 1967 docent na Konzervatoriju u Rotter-damu. Nadovezujući na We-berna, M. se 1947 poĉeo sluţiti dodekafonskom tehnikom koju je spajao s tipiĉno B. MADERNA talijanskim lirizmom i radošću doţivljaja zvuka. M. pripada grupi talijanskih avangardnih muziĉara koji, suoĉivši se s dodekafonijom i elektronskim zvukom, traţe nova rješenja muziĉkog oblikovanja. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira, 2 harfe i udaraljke, 1948; koncert za klavir, 1959; koncert za flautu, 1954; 2 koncerta za obou, 1962 i 1967; koncert za violinu, 1969; Hyperion II za flautu i orkestar, 1964; Grande Aulodia za flautu, obou i orkestar, 1970; Composizione n. 1, 1949; Composizione in tre lempi, 1951; Improvvisazione n. I, 1951; Improvvisazione n. 2, 1952; 2. Musik fiir Orchester; Dark Rapture Craml, 1957; Divertiniento (sa L. Beriom), 1959; Stele per Diotima (s kadencom za 4 solo-instrumenta), 1965; Amanda, 1966; Ouadrivium za orkestar i 4 udaraljke, 1969. — KOMORNA: Ouartetto in 2 lempi za gudaĉke instrumente, 1955; Introduzione e PĊssacaglia za 11 instrumenata, 1947; Vdriazioni sul nome di Bach, 1949; Serenata / za II instrumenata, 1954; Serenata II za 13 instrumenata, 1957; Honeyreves za flautu i klavir, 1961; Komposition za obou i instrumente, 1962; Aulodia za obou d' amore i gitaru, 1965; Serenata per un satellite za 7 instrumenata, 1969. — Fantazija i fuga za 2 klavira. — ELEKTRONSKA: Sequenze e strutture, 1954; Notturno, 1955; Syntaxis, 1956; Continuum, 1957; Mušica su 2 dimensioni za flautu i magneto fonsku vrpcu, 1957; Mušica su 3 dimensioni za flautu, udaraljke i magnetofonsku vrpcu, 1958; Invenzione su una sola voće, 1960; Dimensioni n. 1 s flautom, 1952 (II verzija 1958); Dimensioni n. 2, 1960; Serenata III, 1962; Serenata IV za instrumente i magnetofonsku vrpcu: Dimensioni n. 4, 1964; Le rire za flautu i magnetofonsku vrpcu, 1964.— DRAMSKA : radio-opera Don Perlimplin (prema F. Garciji Lorki), 1962; Hyperion, lirska scena (tekst F. Holderlina i fonemi H. G. Helmsa), 1964 (sa V. Puecherom) i Von A bis Z opera za vokalno-instrumentalni ansambl i vrpcu, 197c. — VOKALNA: 3 Liriche greche za sopran, flau tu i orkestar, 1948; StuĊi per »// processo" di Kafka za sopran, recitatora i or kestar, 1949; 4 Lettere za sopran, bas i komorni orkestar, 1953; Dimensioni n. 3 za sopran, flautu i orkestar. — Reauiem za sole, zbor i orkestar. — Obradbe i preradbe djela raznih autora, meĊu kojima su odlomci iz zbirke Harmonice Musices Odhecaton O. Petruccija, moteti G. Gabiielija, Orfeo C. Monteverdija (1967). LIT.: G. Manzoni, Bruno Maderna, Die Reihe, 1958. — M. Mila, Bruno Maderna, MGG, VIII, 1960. —J. Hausler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969B. Ać.
MADETOJA, Leevi Antti, finski kompozitor, dirigent i muziĉki kritiĉar (Oulu, 17. II 1887 — Helsinki, 6. X 1947). Studirao na Muziĉkom institutu u Helsinkiju (A. Jarnefelt, J. Si-
499
belius), kod V. d'Indvja u Parizu, R. Fuchsa u Beĉu i u Berlinu. God. 1912—14 dirigent Filharmonijskog orkestra u Helsinkiju, 1914—16 Simfonijskog orkestra u Viipuriju, zatim predavao u Helsinkiju na Konzervatoriju 1916—39, a 1926—47 i na Univerzitetu; 1916—32 muziĉki kritiĉar lista Hesingin Sanomat. M. je najpoznatiji predstavnik nacionalno-romantiĉnog pravca u finskoj muzici, koji nadovezuje djelomiĉno na Sibeliusa, a djelomiĉno na narodnu muziku. Njegov je muziĉki govor lirski kontemplativan, gdjekad s akcentom tuge i rezignacije, ali ponekad i radosnog plesnog karaktera. U operama Pohjalaisia i Juha, koje se smatraju najznatnijim djelima finske muziĉke dramatike, M. uspijeva preteţno lirskim sredstvima postići dramatsku napetost. D J ELA. O RK ES T RALN A. Tr i s i mf o n ij e : I, u F -d u r u o p . 2 9 , 1 9 1 6 ; II, u Es-duru op. 35, 1918 i III, u A-duru op. 55, 1926. Simfonijske pjesme Tanssindky op. 11, 1912 i Kullervo op. 15, 1913; 3 uvertire, 1911, 1923 i (uver-tirafantazija za duhaĉe), 1930; Suite symphonique, 1910; suita iz opere Pohjalaisia, 1923. — KOMORNA: klavirski trio op. 1, 1910; sonatina op. 19, 1913 i više drugih kompozicija za violinu i klavir; Lirska suita za violonĉelo i klavir, 1922. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA: opere Pohjalaisia, 1924 i Juha, 1935. Balet Okon Fuoko, 1930. Scenska muzika; filmska muzika. — VOKALNA: deset kantata (Merikoski, 1911; Planeettain Laulu, 1927; Wdindmbisen soitto na tekst iz Kalevale, 1935). Sammon rybsto (iz Kalevale), simfonijska pjesma za bariton, zbor i orkestar, 1915; Aslak Smaukka, simfonijska pjesma za isti sastav, 1917; Waindmbisen kylvo (iz Kalevale), simfonijska pjesma za glas i orkestar, 1919; brojni zborovi; brojne solo-pjesme (4 pjesme op. 44, 1920; ciklus Syksy, 1930 — prer. za orkestar 1940). — Stabat mater za zbor, gudaĉe i orgulje, 1915; De profundis za zbor a cappella, 1925. LIT.: V. Pesola, Leevi Madetoja, Suomen Saveltajia, Porvoo 1945. — K. Tuukkanen, Leevi Madetoja, ibid., 1947. — N.-E. Ringbom, Leevi (Antti) Madetoja, MGG, VIII, 1960.
MADISON, vrsta grupnog plesa koji se raširio oko 1962 u SAD. Sliĉan je tvvistu ali polaganiji. Razvili su ga crnaĉki plesaĉi na osnovama suvremene popularne muzike i jazza. MADRIGAL (tal. madrigale), višeglasna vokalna kompozicija svjetovnoga karaktera. Ime joj, po mišljenju nekih muzikologa, potjeĉe od naziva matrix i cantus matricalis (pjesma na materinjem jeziku ili uspavanka), a po mišljenju drugih od naziva cantus materialis koji je, kao suprotnost od cantus jormalis, oznaĉivao jednostavnu i prirodnu pjesmu. Kao muziĉki oblik pojavljuje se m. u razdoblju talijanske ars novae oko 1330. Pretpostavlja se da je potekao iz crkvenoga višeglasja, i to iz conductusa ili provansalskog organuma. U to se doba njegov pjesniĉki oblik sastojao od dviju do triju kitica sa po tri stiha (terzetto) iza kojih je slijedio završni ritornello od jednog ili dvaju stihova. Sve su se kitice pjevale na istu melodiju, a ritornello je imao vlastitu melodiju. U XIV st. m. je najĉešće dvoglasan, a katkad i troglasan. To potvrĊuje i A. da Tempo kad kaţe da se m. pjevao »per duos ad minus in diversis vocibus concordantes«. Najdonju dionicu madrigala mogao je izvoditi i instrument, a saĉuvane su i instrumentalne obradbe madrigala. Tekstovi madrigala vrlo su razliĉiti po sadrţaju: prevladavaju tekstovi opisnog, idiliĉnog i ljubavnog karaktera, no ima i šaljivih, satiriĉnih, pouĉnih i politiĉkih tekstova. Kompozitori madrigala pokušavali su tekst i muziĉki ilustrirati, ali je veza izmeĊu tona i rijeĉi ostajala najĉešće samo formalna. Za stil madrigala XIV st. najznaĉajnija je bogato razvijena najgornja dionica. Najistaknutiji kompozitori madrigala toga vremena bili su Giovanni da Cascia (Johannes da Florentia), Jacopo da Bologna i Francesco Landini. U doba renesanse m. postaje najvaţnijim oblikom svjetovne vokalne muzike. S madrigalom iz razdoblja ars novae nema, osim naziva i gdjekojega teksta, nikakve veze. Na razvoj renesansnoga madrigala utjecali su stariji talijanski vokalni oblici, u prvom redu jrottola koja je krajem XV st. i u prvim desetljećima XVI st. bila vrlo omiljela osobito u sjevernoj Italiji. Premda je frottola bila višegla-na (redovito ĉetvo-roglasna), melodijski se isticao najgornji glas; on je u većini sluĉajeva jedini imao tekst; ostali glasovi bili su harmonijska pratnja. Usporedno s dodavanjem teksta svim dionicama i isticanjem njihove me-lodijske vaţnosti putem imitacije i kon-trapunktiĉkih ukrasa, monodijska se frottola postepeno pretvorila u nov polifoni 7-bivka madrigala, naslovna strana, 1533 oblik — madrigal. Frottola se u polovini XVI st. potpuno izgubila iz izvodilaĉke prakse (posljednja zbirka fottola obj. je 1533), no svjeţina narodne melodike i ritma, kojom je ta tipiĉno talijanska forma bila pro-
MADRIGAL — MADŢARSKA MUZIKA
500
zeta, uvelike je utjecala na kompozitore madrigala, u prvom redu na nizozemske muziĉare koji su ţivjeli i djelovali u Italiji. Literarni oblik talijanskoga madrigala XVI st. mnogo je slobodniji nego što je bio u XIV st. Vrlo je sliĉan canzoni. Pietro Bembo u Le Prose della volgar lingua (1525) kaţe da u madrigalu nema odreĊenoga pravila ni za broj stihova ni za naĉin njihova rimovanja. Stihovi su obiĉno imali sedam ili jedanaest slogova, rjeĊe pet, a broj stihova varirao je od šest do šesnaest. MeĊu autorima teksta susreću se ĉesto Petrarca, Boccaccio, Michelangelo, Ariosto, Bembo. Knjiţevna vrijednost tekstova poticala je kompozitore madrigala da muziĉki što vjernije izraze njegov sadrţaj. Tako se razvila prokomponirana forma, jer ista muzika nije bila prikladna za razliĉite sadrţaje uzastopnih kitica. Na naĉin madrigala komponirali su se u to vrijeme i drugi oblici pjesme kao canzone, sonetti, šestine i ballate.
Vrijeme od prve zbirke madrigala — Madrigali de diversi mušici libro primo (1530) — koja se saĉuvala samo u drugom izdanju pod naslovom Madrigali novi de diversi excellentissimi mušici (I533)> pa do polovine XVI st. razdoblje je ranoga talijanskog renesansnog madrigala. U to je doba m. najĉešće ĉetvoroglasan, preteţno homofon (premda su u nekima već ĉitavi odlomci polifoni) i dijatoniĉan; melodijska je linija mirna i ĉuvstvena, a tonsko se slikanje rijetko pojavljuje. Kao kompozitori istiĉu se Nizozemci Ph. Verdelot i J. Arcadelt, a od Talijana C. Fešta. I.Arcadelt: Madrigal »Voi ve n'andat'al cielo«
Vol
ve Th'an
da-t'aL de-
datal ci en'anj-da,- (\'aL
Voi ve n'a/i VOL
IVI
la,
oc- chi be~&-t'e san- ti
ćhL be~(L- t'e
U
r TT m'ajn,- da-t'aL cie-lo,
oc-okt
be-a-t'e san- ti
Klasiĉno razdoblje renesansnoga madrigala u Italiji traje po prilici od 1550 do 1580 i obuhvaća stvaranje velikih majstora kao što su A. Willaert, C. de Rore, A. Gabrieli, Orlando di Lasso, Palestrina i najplodniji kompozitor madrigala Ph. de Monte. M. je u to vrijeme preteţno petoroglasan, iako ima i ĉetvoroglasnih i šestoroglasnih madrigala. Polifonija moteta utjecala je na razvoj polifonije u madrigalu gdje dostiţe zamjernu visinu u kontrapunktiĉkom tretiranju dionica. Tekstovi se obogaćuju još stihovima T. Tassa i B. Guarinija. Nastojanje da se muziĉki što vjernije izrazi ne samo sadrţaj teksta, nego i znaĉenje pojedinih rijeĉi, izazvalo je katkad i naivno tonsko slikanje (tzv. madrigalizmi), ali i vrlo bogatu ritmiku i slobodnije harmonijske konstrukcije, kao i obilniju primjenu kromatike. Vrijeme od 1580 do otprilike 1620 razdoblje je kasnoga renesansnog madrigala. On tada postizava svoj umjetniĉki vrhunac, ali ujedno postepeno gubi vokalni polifoni oblik te se pretvara u monodijsku kompoziciju s instrumentalnom pratnjom. U djelima C. Gesualda da Venose, a osobito u djelima L. Marenzija oĉituju se sve znaĉajke madrigalistiĉkoga stila u svom najsavršenijem obliku (ĉak se i naivno tonsko slikanje razvija u snaţnu umjetniĉku ekspresiju). Madrigali C. Monteverdija obuhvaćaju pak, uz najfinija ostvarenja renesansnoga stila, i madrigale s baroknim obiljeţjima, a u madrigalistiĉkim kompozicijama G. Caccinija potpuno prevladava stile recitativo. U ostalim evropskim zemljama m. se razvijao pod manjim ili većim utjecajem talijanskih majstora. Na prvom mjestu valja istaknuti Englesku koja je toj vrsti muziĉke literature dala bogat doprinos djelima W. Byrda i O. Gibbonsa, a osobito Th. Morleya, »oca engleskoga madrigala«. Naprednost, elastiĉnost i moć adaptacije madrigala posvjedoĉuje i ĉinjenica da su se koncem XVI st. pojavile -> madrigalistiĉke komedije, specifiĉne vrste scenskih djela, izgraĊenih sredstvima madrigalistiĉkog muziĉkog govora. LIT.: C. Vogel, Bibliothek der gedruckten weltlichen Vocalmusik Italiens 1500—1700 (2 sv.), Berlin 1892 (dopune A. Einsteina, Notes, 1944 —45 i 1947 —48; novi otisak zajedno s dopunama Hildesheim 1962). — P. VCagner Das Madrigal und Palestrina, AFMW, 1892. — K. Vossler, Das deutsche Madrigal. Geschichte seiner Entwicklung bis in die Mitte des 18. Jahrhunderts, Weimar 1895. — G. Cesari, Die En'stehung des Madrigals im 16. Jahrhundert (diserta cija), Miinchen 1908 (tal. RMI, 1912). — E. Schmitz, Zur Geschichte des italienischen Continuo-Madrigals im 17. Jahrhundert, SBIMG, 1909 —10. — A. Schering, Das kolorierte Orgelmadrigal des Trecento, ibid., 1911 —12. — F. Keiner, Die Madrigale Gesualdos vom Venosa (disertacija), Leipzig 1914. —2 E. H. Fellowes (redaktor), English Madrigal School (36 sv.), London 1914 — 4- —■ Isti, English Madrigal Verse, 1588—1632, from the Original Song Books, London 1920. — Isti, English Madrigal Verse, Oxford 1920. — Isti, The English Madrigal Composers, London 1921 (II izd. 1948). — J. B. Trend, The
Spanish Madrigal, Proceedings of Musical Association, 1925. — Ch. 1 Borren, The Aesthetic Value of the English Madrigal, ibid., 1926. — H, Manierismus und Barock im italienischen Madrigal des 16. Jahrhunde langen 1928. — E. Dent, William Byrd and the Madrigal, Spomenica J. Leipzig 1929. — J. B. Trend, Spanish Madrigals and Madrigal-Texts, nica G. Adleru, 1930. — E. Magni-Duflocq, II Madrigale, Milano 1931 Engel, Contributo alla storia del Madrigale, RAM, 1931. — E. Kiwi, zur Geschichte des italienischen Liedmadrigals im 16. Jahrhundert (diše Heidelberg i Wurzburg 1937. — A. Einstein, Italian Madrigal Verse 1500 Proceedings of Musical Association, 1937. — E. B. Helm, The Beginr the Madrigal and the Works of Arcadelt (disertacija), Harvvard 1939. Konigslbvi, Die italienischen Madrigalisten des Trecento (disertacija), burg 1940. — A. Einstein, The Golden Age of the Madrigal, New Yor — E. Li Gotti, L'Ars nova e il madrigale, Atti della Reale Accademia di i Lettere e Arti di Palermo, 1944 i 1945. — N. Pirrotta, Per l'origine e 1 della »caccia« e del »madrigale« trecentesco, RMI, 1946 i 1947. — A. I The Italian Madrigal (3 sv.), Princeton i Oxford 1949. — A. Obertello, gale italiano in Inghilterra, Milano 1949. — J. Kerman, Elizabethan Anti of Italian Madrigal, Journal of t he American Musicological Societv, i' H. F. Redlich, The Italian Madrigal. A Bibliographic Contribution, Mu Letters, 1951. — H. Engel, Die Entstehung des italienischen Madrigals Niederlander, Kongresni izvještaj, Utrecht 1952. — N. Bridgman, Lae 1 et la transition de la frottola au madrigal, Musique et poesie au XVI Pariš 1954. — J. A. Westrup, L' Influence de la musique italienne sur le n anglais, ibid. — B. Becherini, Dalla frottola al madrigale cinquecentesc sicistitoscani, Siena 1955— S. Clercx, Jean de Macque et l'evolution d rigalisme a la fin du XVI e siecle, Spomenica J. Schmidt-G6rgu, 1957. Ballard, The Source, Development and Culmination of the Dramatic M Ann Arbor 1958. — J. Kerman, The Elizabethan Madrigal: A Comi Study, New York 1959. — AT. Pirrotta, H. Engel i J. Kerman, Madrigal, VIII, 1960. —• N. Pirrotta, Una arcaica descrizione trecentesca del ma> Spomenica H. Besseleru, Leipzig 1961. —J. Kerman, The Elizabethan M; New York 1962. — J. Haar (redaktor), Zbornik Chanson and Madrigi —1530- Studies in Comparison and Contrast, Cambridge (Massacl 1964. T.
MADRIGALISTIĈKA KOMEDIJA, u XVI st., već. tovno vokalno djelo, s dramskom radnjom i dijalozima, ki nirano na naĉin madrigala. M. k. je zborno djelo, pa i di izvodi zbor. Za prvu kompoziciju te vrste smatra se II C mento delle donne al bucato A. Striggia (objavljeno 1567), a 1 znatija m. k. je Amfiparnaso O. Vecchija (izvedena u M 1594, obj. 1597). U prologu Amfiparnasa, što ga je vjerojatr pisao sam Vecchi, izriĉito se navodi da se taj »spettacolo« < mašti kroz uši, a ne putem oĉiju. Time je jasno istaknuto djelo ne izvodi scenski. Likovi u toj madrigalistiĉkoj koi vrlo su izraziti (neki od njih su uobiĉajeni tipovi stare talij commedia delVarte, a neki su originalni Vecchijevi), pa n; uloge izvodi zbor razliĉitim tehnikama zbornoga pjevanja p> od zbornih recitativa do najbogatije polifonije. Takvim vanjem pojedinih lica posebnim muziĉkim sadrţajem prov je unutar madrigalistiĉke komedije muziĉka individuali likova. Po tome je m. k. postala jedan od preteĉa opere. T. MADRIGALIZMI, naĉini kojima su se pjesnici i kon tori madrigala sluţili da bi što više istaknuli znaĉenje poj< rijeĉi i pojmova. Ilustracija teksta oĉitovala se najĉešće u 0 sanju pojava iz prirode; tako su npr. rijeĉi »vjetar« i »bura izraţene valovitim vokalizmima, »nebo«, »brdo« i si. prat uzlazna melodijska linija, a »dubinu« i »ponor« silazna. U. tonsko slikanje postojalo je i »notno« slikanje, vidljivo sar one koji su gledali notni tekst (»tama«, »noć« bile su uglazl ĉetvrtinkama i osminkama, tj. notama sa zacrnjenom glave »svjetlo«, »bijelo« polovinkama i cijelim notama, tj. notama nisu bile zacrnjene). I tehniĉkim izraţajnim sredstvima i: su kompozitori madrigala znaĉenje teksta: kad se u tekstu minju dvije osobe ili dva predmeta, ta mjesta ponekad i, dvije dionice. U ovakve, ponešto naivne postupke idu i c slog mi u rijeĉi misero pjevao bi se na tonu mi, a slog reur na tonu re. 7-. MADŢARSKA MUZIKA. Narodna. Izvorna na muzika Madţara poĉinje se nauĉnim metodama istraţivati vjetljavati poslije 1900, napose zaslugom B. Bartoka i Z. Koc zatim B. Szabolcsija i L. Vargyasa. Njihove etnomuzikc studije otkrivaju ugro-finske, te srednje- i istoĉno-azijatske i t crte u madţarskoj narodnoj muzici. Postoji nekoliko stilski ĉitih historijskih slojeva. Starija izvorna madţarska nai muzika još se na prijelazu u XX st. gajila posvuda u zemlj u poslijeratnom razdoblju ona sve više išĉezava; tradicija »s stila« danas još ţivi jedino u perifernim podruĉjima, kao š Transilvanija (Erdelv) i Moldavska, ili u okviru pojedinih obn obiĉaja. Najstariju skupinu predstavljaju pentatonski napje silaznom kvintnom graĊom u kojoj se prvi dio melodije poi za kvintu niţe. Ovaj je tip melodije karakteristiĉan za ĉ Madţarsku. Srodan melodijski materijal nalazi se najviše u rr Ĉeremiškog (Marijskog) naroda oko Volge, te u ĉuvaškoj, ostji finskoj, tatarskoj, turskoj, mongolskoj i kineskoj muzici; podudarnosti oĉituju se ne samo u njihovoj melodijskoj graĊi i u ritmici. Po tome se zakljuĉuje da je madţarska narodna m u svojoj osnovi istoĉnjaĉkog podrijetla. Saĉuvalo se oko 200 t starih madţarskih pentatonskih napjeva (bez varijanata).
MADŢARSKA MUZIKA Starijem melodijskom blagu pripadaju i tipovi napjeva univerzalnog karaktera; oni se u priliĉnom broju nalaze meĊu djeĉjim pjesmama, tuţbalicama, u kojima se saĉuvao arhaiĉki, improvizirani recitativ, te meĊu obrednim pjesmama, npr. boţiĉnim i novogodišnjim (regoles). Ovo staro madţarsko muziĉko nasljeĊe potiskuju od sredine XIX st. puĉke pjesme »novoga stila« koje su se do Prvoga svjet skog rata proširile po ĉitavoj zemlji. To su zapravo gradske pjesme nepoznatih ili zaboravljenih autora, takoĊer proširene usmenom predajom, koje su vrlo brzo prodirale i na selo, poprimajući mnoga obiljeţja izvornih seoskih pjesama. Na taj naĉin su ostaci starije narodne muzike, presaĊivani u noviju puĉku pjesmu, doprli i do gradskog stanovništva. Sakupljeno je u svemu 3000 temeljnih melodijskih ti pova tih puĉkih pjesama (oko 1000 ih je danas već sveopće dobro). Oblik im je strofni zatvorenog tipa, tj. svaka strofa zapoĉinje i završava is tim stihom, a glavni su tipovi: AA'A'A (A" je transpozicija za kvintu), ABBA, AAhBA iAABA. Strofa graĊena prema naĉelu opetovanja melodijskog retka preuzeta je sa Zapada (sekvence, himni), ali dva priliĉno raširena tipa, AAhAhA i ABBA, saĉuvala su glav na obiljeţja starog stila, pentatoniku i kvintnu graĊu, pa se mogu sma trati nastavkom izvorne M__Mii .................................................. e madţarske tradicije. MeĊutim, preteţni dio muziĉke graĊe odaje djelovanje tisućljetnih kontakta sa susjednim na- Vcrbovanje, ilustracija rodima i kulturama: tragove gregorijanskog pjevanja, prakse srednjovjekovnih menes-trela, srednjovjekovnog puĉkog crkvenog pjevanja te narodne muzike susjednih Slovaka, Poljaka, Rumunja i Juţnih Slavena. Višeglasje se, zaĉudo, nije udomaćilo. Instrumentalna praksa, prema povijesnim svjedoĉanstvima nekad vrlo bogata, u novije doba se takoĊer odrţala preteţno u podruĉjima gdje još ţivi tradicija izvorne narodne muzike (Transilvanija, Moldavija). Od ţicanih instrumenata u narodu ima najdulju praksu violina (odnosno njezini praoblici) koja se donedavno svirala prigodice i solistiĉki (npr. na svadbama u Transilvaniji). Kod Madţara iz Csika (danas Ciuc) susreće se kao pratnja violini, instrument nalik na violonĉelo, gardon, sa 4 ţice po kojima se udara štapom ili ih se trza. Danas je u Madţarskoj najrašireniji ţiĉani instrument citra (citera) koja se javlja u razliĉitim oblicima. Vrlo popularan cimbal (cimbalom) spominje se u madţarskim dokumentima već od XV st. nadalje; potkraj XIX st. usavršio ga je J. Schunda, dodavši mu pedale i noge pa otada stari prenosivi tip cimbala išĉezava. Srednjovjekovni organistrum (tekerS) još je uvijek omiljen instrument sela. Od duhaĉkih instrumenata raširena je uzduţna frula (furulya) sa 6 rupica; njezina 90 cm duga varijanta poznata je u Transilvaniji kao »duga flauta«. Popreĉna flauta se rjeĊe susreće. Instrument tipa oboe, tdrogato ili »turska svirala« (toroksip), udomaćio se još u srednjem vijeku i njegovao sve do XIX st. kada ga još spominju samo kao madţarski tradicionalni instrument Kuruca; na prijelazu u XX st. obnavlja ga J. Schunda pregradnjom u klarinetski instrument s jednim jeziĉcem i većom cijevi; taj novi tip tarogatoa popularizirao se ušavši u sastav ciganskih kapela. Nekad takoĊer vrlo popularne gajde (duda) na kojima se svirala karakteristiĉna madţarska plesna pjesma (dudanota), danas se susreću sve rjeĊe. Od udaraljki mnoge vrste u novije doba išĉezavaju (drombulja, zvonĉići) izuzev onih što se javljaju uz obredne obiĉaje, kao npr. ĉegrtaljke, klepetaljke i mali bubnjevi. Na selu se do konca XIX st. njegovalo muziciranje instrumentalnih ansambla sastavljenih od violine, gardona, citre, gajda, frula, klarineta i si. Pored takvih »seoskih orkestara« zarana su se udomaćile i ciganske kapele koje su izvodile lokalnu narodnu muziku. Posve su drukĉiji gradski ciganski orkestri ĉiji se repertoar razvio iz prakse plesne muzike XVIII i XIX st. i puĉke pjesme XIX i XX st. te stranih utjecaja. Izvodeći popularne novije puĉke
501
pjesme oni su postali posvuda omiljeni i tijesno povezani s muziĉkim ţivotom naroda. Madţarski narodni plesovi po svom su karakteru srednjoevropskog podrijetla. Dijele se na muške plesove, plesove u paru i djevojaĉka kola. Muški solistiĉki plesovi te pastirski i djevojaĉki plesovi pripadaju starijem sloju. Novijeg su datuma verbunkos i csdrdds. Osebujna madţarska plesna muzika verbunkos razvila se u drugoj polovini XVIII st. (prvi dokumenti oko 1740, prve tiskane zbirke poslije 1780); njezina je pojava vezana uz novaĉenje regruta (njem. Werbung), u ono doba popraćeno plesom i muzikom koju su izvodile seoske ciganske kapele u slobodnoj improvizaciji. Isprva je to bila mješavina razliĉitih elemenata: ostataka starije madţarske plesne muzike, zatim elemenata izvorne narodne muzike, te stranih, slavenskih, talijanskih, juţnonjemaĉkih i orijentalnih utjecaja, no uskoro se sve to asimiliralo i pretopilo u jedinstveni »madţarski« plesni stil. Oko 1790 već su glavna obiljeţja verbunkosa uglavnom utvrĊena: izmjenjivanje polaganog i brzog odlomka (lassu, hallgato i gyors, friss), ciganska ljestvica s povećanom sekundom, pasaţe triola, ĉesti punkti-rani ritmovi i sinkopi-ranje, tipiĉne završne formule (bokdzć), i izrazito instrumentalno koloriranje proizašlo iz vi-olinistiĉke tehnike. U konaĉnom oblikovanju i stilizaciji verbunkosa odluĉnu su ulogu odigrali iolinski virtuozi, većiiz sredine XIX st.
nQm
primaši
gradskih
ciganskih kapela, prije svega J. Bihari, izvodeći tu muziku s temperamentnim zanosom, rubatima i patetiĉkim akcentima. Ono što je u svijetu otada pa sve do u XX st. poznato kao »madţarska muzika« to je zapravo stil verbunkosa s njegovim Varijantama (tzv. magyar nota) i naknadno osamostaljenim dijelovima, kao što je csdrdds (-* Ĉardaš). Istraţivanju i rašĉišćavanju svih tih pojava i pojmova dali su temeljne priloge B. Bartok i Z. Kodalv nizom studija i zbirki narodne muzike. Oko 10 000 napjeva, koje je sakupio Bartok, dijelom u suradnji s Kodalvem, objavila je Madţarska akademija nauka u seriji Corpus Musicae Popularis Hungaricae (A Magyar Nepzene Tara), od 1951 i dalje (do 1966 izašlo 5 svezaka). LIT.: B. Bartok, A magyar nţpdal, Budapest 1924 (na njemaĉkom Berlin 1925). — M. Rethei-Prikkel, A magyarsag tancai, Budapest 1924. — Gy. Kerenyi, Zenei miiveltseg Kemsen, Budapest 1926. — E. Major, A nepies magyar miizene es a nepzene kapcsolatai, Muzsika 1930. — Z. Koddly, Neprajz es zenetortenet, Ethnographia, 1933. — Isti, Sajatsagos szerkezet a cseremisz nepzeneben, Budapest 1934. — B. Bartok, Nćpzenenk es a szomszed nepek nepzeneje, Budapest 1934. — B. Szabolcsi, Nepvandorlaskori elemek a magyar nepzeneben, Ethnographia. 1934. — Z. Koddly, A magyar nepzene, Budapest 1937 (IV izd. 1960). — K. Viski, Hungarian Dances, Budapest 1937. — B. Szabolcsi, Morgenland und Abendland in der ungarischen Volksmusik, Ungarisches Jahrbuch, 1938. — /.. Vargyas, Aj falu zenei elete, Budapest 1941. — P. Jdrddnyi, A kidei magyarsag vilagi zeneje, Kolozsvar 1943. — I.Molndr, Magyar Tanchagyomanyok, Budapest 1947. — B. Szabolcsi, A XVI. szazad magyar tanczeneje, Budapest 1950. — E. Kaposi i L. Madcz, Magyar nepi tancok es tancos nepszokasok, Budapest 1958. — /. Halmos, A ţene Kersemjenben, Budapest 1959. — Gy. Martin i E. Pesovdr, A Structural Analysis of the Hurgarian Folk Dance, Acta Ethnographica, 1961. — B. Rajeczky, Musikforschung in Ungarn 1936—1960, Studia Music Jogica, 1961. — B. S&rosi, Ungarn, u Handbuch der europaischen Volksmusikinstrumenten, Berlin 1965.—Isti, A magyar nep hangszerei, Muzsika, 1966—67. I. Ać.
Umjetniĉka. Najstariji muziĉki dokumenti potjeĉu iz doba širenja kršćanstva i gregorijanskog pjevanja, a izraĊeni su većinom prema sjevernofrancuskim i franaĉkim uzorima, kao npr. sakramentarij benediktinskog samostana Hahot, tzv. Hdhoti kodeks, prvi madţarski rukopis sa notiranim gregorijanskim melodijama (1073—92)J P a Agenda pontiflcalis biskupa Hartviga iz Gyora (konac XI st.) i kodeks Pray iz benediktinske opatije Boldva (1192—95) sa prvim dokumentom na madţarskom jeziku »Halotti beszed« (Posmrtni govor). Najstariji madţarski antifonar, tzv. kodeks Albensis (prva polovina XII st.), izraĊen je u katedralnoj školi u Szekesfehervaru prema juţnonjemaĉkom uzorku. U novoosnovanim samostanskim i katedralnim školama uvodi se i muziĉka nastava (kodeks Albensis je oĉito pisan po diktatu) koja je ubrzo dostigla evropsku razinu. O metodi nastave izvješćuje Jakov iz Liegea; u traktatu »Speculum Musicae« on je
v
502
MADŢARSKA MUZIKA
uvrstio Madţarsku medu zemlje koje u XIV st. primjenjuju solmizaciju. Zarana se javljaju i domaće kompozicije u ĉast madţarskih svetaca, kao npr. himna »Plaude parens Pannonia« s izrazitom kvintnom transpozicijom. Crkveno pjevanje na narodnom jeziku uvodi se najkasnije od XIII st. u vezi s franjevaĉkim pokretom, a prve koralne melodije s madţarskim tekstom zabiljeţene su u kodeksu Nddor (1508). O razvijenom svjetovnom muziĉkom ţivotu na madţarskom kraljevskom dvoru svjedoĉe najprije darovnice i povelje (od XII st. dalje) u kojima se ĉesto spominju menestreli (joculator, regos, igric), pjevaĉi, a i instrumentalisti, tako poimence Csiper (1253), Szombat (1273), £nekes Lorinc (»Pjevaĉ Lorinc«, 1277 i 1297), pa Kobzos Jdnos (1326, Janos, sviraĉ koboza, starog madţarskog trzalaĉkog instrumenta vjerojatno srodnog ukrajinskoj kobzi); već se 1394 navodi prvi poznati sviraĉ gudaĉkog instrumenta »hegedos« Istvan. Za Arpadovića politiĉka i kulturna orijentacija prema Francuskoj potaknula je dolazak francuskih muziĉara na ugarski kraljevski dvor (Piere Vidal, Gaucelm Faidit). Kasnije za Anţuvinaca i Jagelovića, angaţiraju se više Nijemci (Osvvald von Wolkenstein, Michel Behaim, Th. Stoltzer, od 1522 »magister capellae« na dvoru). Osobito se bogato razvija muziĉki ţivot za Matijaša Korvina (1458—90), na ĉijem dvoru u Budimu djeluju mnogi istaknuti talijanski, francuski i nizozemski muziĉari (J. Barbireau, P. Bonnus, J. Cornuel, Stephano da Salerno, J. Stokem); njegova dvorska kapela njeguje pjevanje burgundsko-nizozemskog stila, a u instrumentalnoj muzici imaju prednost Talijani; Lorenzo da Pavia izgradio je za Matijaša neobiĉno skupocijene orgulje s pozlatom, a kraljev kroniĉar Galeotto govori i o gudaĉima prisutnima uz kraljevsku trpezu; razvija se već i muziciranje na lutnji (prvi madţ. »lantos« Gergely spominje se 1427). U to doba madţarski dvorski muziĉari putuju u zapadne zemlje sve do Francuske, Nizozemske i Engleske da bi proširili svoj repertoar, te dolaze na glas kao instrumentalisti, osobito timpanisti i gajdaši (Henrik VIII ih potraţuje). Njima se pripisuje zasluga za ši-
Ncumatski zapis, kodeks Pray, 1192—1195
Pozitiv i harfa, slike majstora iz Csegolda, XIV st.
renje madţarskih plesova po Evropi, kasnije nazivanih »ungan i sliĉno. U XVI st. kulturni se ţivot u Ugarskoj bitno izmijenic gotrajni ratovi i zatim trojna dioba zemlje (na nezavisni dii erdeljskim knezom Ivanom Zapoljom, te na podruĉja poc skom i austrijskom vlašću) izazvali su buĊenje nacionalne s\ a neprestani sukobi i nadmetanja izmeĊu Reformacije i pi Protureformacije potaknuli su vjerski zanos. Sve je to c do novih pojava i u muziĉkoj praksi. Nastaju prvi primjer vorne madţarske umjetniĉke muzike, razvija se i notni a glavni su muziĉki oblici: epska pjesma, tj. kronika akti dogaĊaja (historias enek) i protestantski koral, koji prevlac sve do u XVII st. Javljaju se i prve znaĉajnije liĉnosti: Seb, Tinodi (izmeĊu 1505 i 1510—1556), pjesnik, pjevaĉ i hi autor zbirke pjesama »Cronica« (1554) sa 23 melodije iz madţarskog karaktera, koje će biti ĉitavo jedno stoljeće rom i Bdlint (Valentin) Bakfark (1507—1576), virtuoz na svjetskoga glasa ĉije se tabulature za lutnju, a posebno fan ubrajaju meĊu najbolja instrumentalna djela te vrste u X (tiskane su u Lyonu, Parizu i Krakovu). God. 1536 objavlj* (u Krakovu) prva protestantska madţarska pjesmarica, 2 graduala J. Galszecsija, a 1548 štampano je u Madţarskoj muziĉko izdanje — zbirka oda reformatora Johanna Hont Epske historije na biblijske teme donosi tzv. pjesmarica Ho (X553) sa 17 notiranih napjeva. Veliku je popularnost stekao madţarski prijevod psala: prepjevu Molndra Alberta Szenczija (»Psalterium Ungari 1607) s francuskim hugenotskim melodijama. Protuteţa je izdanju zbirka madţarskih puĉkih crkvenih pjesama »C Catholici« iz 1651 koja je do 1792 doţivjela 5 izdanja. Nakon napuštanja kraljevskog dvora u Budimu, ţarištem tovnog muziĉkog ţivota, a i zapadnjaĉkih utjecaja, postaje u Erdelvu, gdje u XVI st. djeluje skupina od 18 talijanskih ziĉara. G. Diruta je svoj glasoviti traktat »II Transilvano« (1; 1610) posvetio, a ĉini se i napisao, po narudţbi erdeljskog i Zsigmonda Bathorvja, a Palestrina je posvetio Petu knjigu rr uspomeni Endre Bathorvja. Istodobno u zapadnoj Evropi raste od sredine XVI st. ir za istoĉnoevropsku pa i madţarsku egzotiku te se u zbir i izdanjima sve ĉešće susreću madţarski plesovi »Ungares »Ungarische Passamezzi«, »Heiducken Dantz« (madţarski dutdnć) i si. U XVII st. Madţarska je još uvijek raskomadana (do pa se domaća muziĉka kultura razvija uglavnom na velik; dvorovima i rezidencijama, osobito u relativno pošteĊenim sj nim i istoĉnim krajevima, zatim u crkvama i samostanin djelomice i po školama. Na dvorovima plemićkih obitelji E hazy, Rakoczi, Thokolv, Bathyany, Nadasdy, njeguje se, ni
MADŢARSKA MUZIKA izmeĊu 1640 i 1690, muziciranje ansambla, sastavljenih od 15 do 20 instrumentalista, dijelom školovanih muziĉara, koji su izvodili prigodnu i plesnu muziku. Na tu praksu nadovezuju se stalni, organizirani orkestri XVIII st. Istodobno dolazi do procvata muzike za instrumente s tipkama (virginal, orgulje) koja postaje glavna barokna vrsta madţarskih aristokratskih dvorova; dobar dio tih djela saĉuvan je u 4 rukopisna zbornika. To su kodeksi Kdjoni (prema J. Kajoniju koji ga je dijelom pisao u tabulaturama, 1634—71) i Vietorisz (oko 1680, prema istoimenoj obitelji sakupljaĉa), zbirka iz Locse (danas Levoĉa; oko 1660—70) i tzv. Starkova knjiga za virginal (1689). Pored meĊunarodnog repertoara suitne muzike i transkripcija crkvenih i vokalnih djela, zabiljeţen je u tim kodeksima ĉitav niz madţarskih, slovaĉkih, rumunjskih i poljskih plesova, mjestimice u vrlo dotjeranom klavirskom slogu (zbirka Stark). Jdnos Kdjoni (oko 1629—1687), muziĉar, orguljaš i graditelj orgulja, ostavio je i vrijednu zbirku orguljskih tabulatura »Organo Missale« (1667) sa 39 misa i 53 litanija, dijelom izvornih madţarskih, i objavio doskora vrlo raširenu pjesmaricu »Cantionale Catholicum« (1676). Najviši domet ovog tzv. rezidencijalnog razdoblja, a istodobno poĉetak novog, oznaĉuje djelo muziĉki obrazovanog palatina Pala Esterhdzyja (1635—1713), zbirka »Harmonia Caelestis« (1711) sa 55 baroknih duhovnih koncerata, u kojima se povezuju znaĉajke kantate i madţarskog puĉkog crkvenog pjevanja. Na prijelazu u XVIII st. nacionalna svijest, probuĊena oslobodilaĉkim ustancima J. Rakoczyja, potaknula je stvaranje domaće pjesniĉko-muziĉke vrste rodoljubnih pjesama kuruca u kojima su se isprepleli elementi madţarske barokne tradicije, te starih kronika i madţarske narodne pjesme sa slovaĉkim, poljskim i rumunjskim utjecajima. Napjevi kuruckih pjesama zabiljeţeni su tek 1760—70 u Ċaĉkim protestantskim pjesmaricama •Melodiaria«, a dijelom su se odrţali i presaĊivani u puĉku i noviju narodnu muziku XVIII—XIX st.; u madţarskoj je narodnoj pjesmi upravo u to doba zapoĉelo napuštanje starih »azijatskih« struktura i stvaranje novih dijatonskih melodijskih tipova. Nasuprot tome, muziĉki ţivot na plemićkim dvorovima nakon gušenja ustanka (1711) u znaku je jaĉanja stranih utjecaja, ĉemu pridonosi i sve uĉestalije angaţiranje stranaca, kao npr. M. Havdna i K. D. von Dittersdorfa na dvoru u Velikom Varadinu, J. G. Albrechtsbergera u Gyoru i J. Havdna u Esterhazu. U drugoj polovini XVIII st. zapadnjaĉki smjer predvodi Franz Verseghy (1757-—1822), knjiţevnik i kompozitor, izdavaĉ zbirki austrijskih' i madţarskih pjesama, promicatelj Havdnove i Mozartove muzike, koji teţeći za »evropeizacijom« umjetniĉke muzike pripravlja tlo modernijem naĉinu muziĉkog mišljenja. Posve drugaĉiji smjer zastupa Adam Paloczi Horvdth (1760—1820), pjesnik i sakupljaĉ narodnih pjesama (njegova velika zbirka obj. je tek 1953); u zbirci »O es uj mintegv otodfelszaz enekek« (Pet i po stotina starih i novih pjesama, 1813) Horvath je objavio narodne i umjetniĉke, vlastite i tuĊe pjesme razliĉita sadrţaja, nastavljajući tako praksu prethodnih Ċaĉkih »Melodiaria«. U posljednjoj trećini XVIII st. zapoĉelo je širenje plesne muzike verbunkos koja je udarila peĉat ĉitavom razdoblju oko 1780—1830, nazvanom razdobljem verbunkosa, i imala odsudan utjecaj na stvaranje madţarske nacionalne muziĉke romantike XIX st. Do prvog procvata doveli su verbunkos violinski virtuozi Jdnos Bihari (1764—1827), Jdnos Lavotta (1764—1820) i Antal Csermdk {\11A—1822), oblikujući ga kao višedjelnu kompoziciju. Oduševljenje za tu muziku dobilo je toliki zamah da se izdaje ĉitav niz razliĉitih zbirki i obradbi ne samo u zemlji nego i u Beĉu. Najveća zbirka verbunkosa izlazi već 1823—32 u obradbi Igndca Ruzitske: »Magvar Notak Veszprem Varmegvebol« sa 135 kompozicija u 15 svezaka. Muziĉki ţivot poprima u XIX st. graĊanski karakter: poĉetkom stoljeća osnivaju se muziĉka društva u Kolozsvaru, Budimpešti, Veszpremu, Sopronu i dr. U Budimpešti se 1837 otvara Nacionalno kazalište gdje se, do utemeljenja posebnog muziĉkog kazališta (1884) izvode i opere; 1840 utemeljen je Madţarski nacionalni konzervatorij, 1875 Muziĉka akademija, 1853 zapoĉinju koncerti novoosnovanog orkestra Filharmonijskog društva, a 1860 pokreće Kornel Abrdnyi muziĉki ĉasopis Zeneszeti Lapok. Usporedo se javljaju prvi pokušaji na podruĉju dramske muzike, muziĉki igrokazi G obor a Mdtraya (»Csernvi Gyorgy«, 1812) i Jozsef a Ruzitske (»Bela futasa«, 1822), koji su neposredni preteĉe opere. Sredinom XIX st. sazrijeva madţarski romantiĉki stil izgraĊen uglavnom na elementima verbunkosa uz znatne utjecaje njemaĉkog romantizma. Glavni su predstavnici: Ferenc Erkel (1810—1893), tvorac prvih madţarskih većih, historijsko-romantiĉkih opera »Hunyadi Laszlo« (1844), »Bank ban (1852) i dr., te madţarske himne, i Mihdly Mosonyi (1815—1870), autor simfonijske, komorne, vokalne i crkvene muzike, lirske opere
503
»Szep Ilonka« (1860), uz to organizator i muziĉki pisac. Uz njih su još znaĉajni: Jozsef Ruzitska (oko 1775—1824), dirigent i kompozitor; Mark R6zsavolgyi (1789—1848), autor plesnih kompozicija u stilu verbunkosa, ranih csardasa i opernih djela; Gdbor Mdtray (1797—1875), kompozitor, folklorist i historiĉar, zaĉetnik madţarske muzikologije; Andrds Bartay (1798—1856), rani operni kompozitor; zatim predstavnici solo-pjesme Jozsef Szerdahelyi (1804—1851), Igndc Bogndr (1811—1883), Beni Egressy (1814—1851), Gusztdv Szenfy (1819—1875), Kdlman Simonffy (1832—1889) i Elemer Szentirmay (1836—1908). Posebno mjesto zauzima Franz Liszt (1811—1886), rodom Madţar, koji po svom cjelokupnom djelovanju pripada njemaĉkoj muzici, ali po djelima inspiriranim verbunkosom i madţarskom temati. mmmn kom (Madţarske rapB | i | 0 sodije, simfonijska vi Miri lt pjesma »Hungaria«, »Ungarische Kronungsmesse«), kao i po utjecajima u Madţar-skoj zahvaća i u ma-dţarsku muziku ovog razdoblja. MH WBL mm. Jf Wm IM M Na Liszta se u većoj ili manjoj mjeri nadovezuju: Oddn Mihalovich (1842— 1929), simfoniĉar ko-ji u operama slijedi Wagnerov uzor; Jeno Hubay (1858— , ... . . . 1937), violinski vir-tuoz i kompozitor; zatim Lisztovi izrav-ni uĉenici Kdroly Agghdzy (1855— 1918), majstor ko-morne iklavirske F Erkel Hunyadl Lai3>0 plakat za muzike, Aladdr Juhdsz - < (1856—1922), pijanist i orkestralni kompozitor, i Arpad Szendy (1863—1922), klavirski virtuoz i kompozitor. Smjer kojim je krenuo Mosonyi razvijaju dalje Laszlo Zimay (1833 — 1900) u vokalnoj lirici, a Sdndor Bertha (1843—1912) i Henrik Gobbi (1842—1920) u instrumentalnim, sonatno oblikovanim djelima. Poslije 1900 stupili su u javnost Bela Bartćk (1881—1945) i Zoltdn Koddly (1882—1967), liĉnosti s kojima zapoĉinje novo poglavlje u madţarskoj muzici. Otkrivši na svojim etnomuzikološkim istraţivanjima izvornu, od zapada još nedodirnutu madţarsku narodnu muziku, oni su u vlastitim kompozicijama sjedinili obiljeţja tog folklora sa suvremenim zapadnoevropskim kompozicijskim sredstvima; time su dokrajĉili već iscrpljenu romantiĉarsku tradiciju verbunkosa i otvorili nove putove. Svojom su djelatnošću obojica, a nadasve Bartok, prešli nacionalne okvire da bi se svrstali medu zaĉetnike tzv. Nove muzike XX st. Toj prvoj generaciji madţarskih muziĉara XX st. pripadaju još: Erno Dohndnyi (1877—1960), po stilu neoromantiĉar orijentiran više na njemaĉke uzore, a kao reproduktivni umjetnik zasluţan za propagiranje djela Bartoka i Kodalva; Leo Weiner (1885— 1960), sljedbenik klasiĉne tradicije, znaĉajan kao pedagog i teoretiĉar; Sdndor Jemnitz (1890—1963), predstavnik ekspresionizma u Madţarskoj; zatim Laszlo Lajtha (1892—1963), vaţan i kao etnomuzikolog, i pisac i Tibor Harsdnyi (1898—1954), obojica dijelom podloţni francuskim utjecajima, ali i folklornim poticajima, te Gyorgy Kosa (1897—), plodan stvaralac i pedagog koji tvori prijelaz na iduću generaciju. Predstavnici druge generacije u madţarskoj muzici XX st. proizašli su većinom iz škole Bartoka i Kodalya i, nastavljajući njihove teţnje, krenuli razliĉitim putovima suvremene muzike; ali kod svih je upravo po uzoru na uĉitelje, uvijek u većoj ili manjoj mjeri izraţena veza s madţarskim folklorom. Medu njima se izdvajaju: Ferenc Szabć (1902—), isprva pristaša atonalnosti, zatim pobornik novog, nacionalno obojenog romantizma; taj neoromantiĉki smjer zastupaju još i Zoltdn Horusitzky (1903—), Mihdly Hajdu (1909—), Tibor Sdrai (1919 —), Rezso Sugdr (1919 —) i Pdl Jdrdanyi (1920 —). Pdl Kadosa (1903 —), utemeljitelj skupine »Moderni madţarski muziĉari« (1928), teţi za novim izrazom u simfonijama i koncertima. Istvdn Szelenyi (1904 —), Jdnos Viski (1906 —), Rezso Kokai (1906 —) i Gyula David (1913 —) dali su vrijedne priloge novijoj madţarskoj simfonijskoj muzici, a Ferenc Farkas (1905 —) i Gyorgy Ranki (1907—) obnovili su dramske vrste. Endre Szervdn-
504
MADŢARSKA MUZIKA — MAGDALENIĆ balu (m. al ĉembalo), zborovoĊa (m. del ćoro ili m. di cappe Talijanskog opernog dirigenta i danas ponekad nazivaju m. certatore.
Zgrada Opere u Budimpešti
szky (1911 —), prvenstveno lirik, povezuje bartokovsku tradiciju s poticajima Beĉke škole te prihvaća i poentilizam. Tibor Serly (1900 —) i Sdndor Veress (1907 —) djeluju preteţno izvan domovine. Medu kompozitorima poslijeratne generacije afirmirali su se individualnošću izraza: Andrds Szollosy (1921 —); Gyorgy Ligeti (1923 —), liĉnost znaĉajna u svjetskim razmjerima; zatim Gyorgy Kurtdg (1926—), pristaša Webernove škole; Sdndor Szokolay (1931 —), autor opere »Krvava svadba«; Zsolt Durko (1934 —), koji traţi nove zvukovne mogućnosti, i Lajos Papp (!935 —)> koji razvija vrlo sugestivan ekspresivan izraz. Znanstvenu djelatnost Bartoka i Kodalva nastavlja na razliĉitim podruĉjima ĉitav niz muzikologa, historiĉara i folklorista, medu njima Bence Szabolcsi, Ervin Major, Denes Bartha, Otto Gombosi, Benjamin Rajeczky, Pdl Jdrdanyi, Lajos Vargyas, Gyorgy Kerenyi i drugi. U središtu je današnjeg muziĉkog ţivota Madţarske budimpeštanska Drţavna Opera u kojoj su zapoĉeli svoju karijeru mnogi dirigenti svjetskoga glasa: George Szell, Georg Šolti, Eugen Szenkdr, Ferenc Fricsay, Istvdn Kertesz. Od orkestara najznaĉajniji je izmeĊu dva rata orkestar Filharmonijskog društva, a poslije 1945 Drţavni koncertni orkestar i Radio-orkestar, te u najnovije vrijeme Madţarski komorni orkestar pod vodstvom V. Tdtraija. Od mnogobrojnih komornih sastava izdvajaju se kvarteti Hubay i Waldbauer-Kerpely, propagatori madţarske muzike izmeĊu dva rata i kvartet Tdtrai (osnovan 1948). LIT.: /. Bartalus, A magyar egyhazak szertartasos enekei a XVI es XVII szazadban (Madţ. liturgijska muzika u XVI—XVII st.), Budapest 1896. — Ai. Bogisich, Magyar egyhazi nepenekek a XVIII szazadbol (Madţ. duhovne puĉke pjesme iz XVIII st.), Budapest 1881. — A. Soubies, Histoire de la musique en Hongrie, Pariš 1897. — K. Abranyi, A magyar ţene a XIX szazadban (Madţ. muzika u XIX st.), Budapest 1900. — L. Fokovi, Musik und musikalische Verhaltnisse in Ungarn am Hofe des Matthias Corvinus, KMJB, 1900. — J. Kdldy, A History of Hungarian Music, London 1902. — R. Lach, Die Musik der tiirktatarischen, nnnisch-ugrischen und Kaukasusvolker..., Mitteilungen der anthro pologischen Gesellschaft in Wien, 1920. — G. Schiinemann, Ungarische Motive in der deutschen Musik, Ungarisches Jahrbuch, 1924. — K. Isoz, Buda ćs Pest zenei miivelodese (1686—1873), Budapest 1926. —■ A. Molndr, Az uj magyar ţene, Budapest 1926. — D. Jarosy, Die Entwicklung der ungarischen Kirchenmusik, Wien 1927. — O. Gombosi, La Vita musicale alla corte d: Re Mattia, Corvina, 1929. — B. Szabolcsi, Ungarische Chorpartituren des 18. Jahrhunderts, ZFMW, 1929. — O. Gombosi, Die altesten Denkmaler der mehrstimmigen Vokalmusik aus Ungarn, Ungarische Jahrbiicher, 1931. — E. Haraszti, La Musique hongroise, Pariš 1933 (španj. prijevod Buenos Aires 1953). — Isti, Barokk ţene es kuruc nota, Szazadok 1933. — D. Bartha, Erdely zenetortenete, Buda pest 1936.—/. Molndr (red.), A magyar muzsika konyve, Budapest 1936. — Z. Koddly i D, Bartha, Die ungarische Musik, Budapest, Leipzig i Milano 1943. — B. Bartok, Hungarian Music, American Obser ver, 1944. — B. Szabolcsi, A magyar zenetortenet kezikonvve, Budapest 1947 (II izd. 1955; na njemaĉkom i engleskom 1964). — E. Major, A szabadsagharc muzsikaja (Muzika oslobodi laĉkog rata 1848), Budapest 1949. — D. Toth, A magyar nepszimnii zenei kialakulasa (Muziĉki razvoj madţ. puĉkog igrokaza), Budapest 1953. — Z. Falvy, Ungarische Ergebnisse der mittelalterlichen musikalischen Palaographie, Be richt iiber den Internationalen Musikwissenschaftlichen Kongress, Wien, 1958. — D. Bartha, Die ungarische Musikforschung des letzten Jahrzehnts, Graz 1958. — B. Szabolcsi, Amagyat zzne evszazadai (Stoljeća madţarske muzike), 2. sv-, Budapest 1959—61. — /. Szelenyi, A magyar ţene tortenete, 2 sv., Bu dapest 1959. —■ ,7. Vigne i J. Gergely, La Musique hongroise, Pariš 1959. — D. Legdny, A magyar ţene kronikaja, Budapest 1962. —B. Szabolcsi, Geschichte der Ungarischen Musik, Budapest 1964. — B. Rajeczky, B. Szabolcsi, Z. Gdrdonyi i /. Fdbidn, Ungarn, MGG, XIII, 1966. I. Ać.
MAESTOSO (tal. veliĉanstveno), oznaka za interpretaciju. Dodaje se obiĉno uz naznaku tempa (npr. allegro maestoso); rjeĊe stoji samostalno. M. upućuje da kod izvedbe oznaĉenog stavka treba postići dojam sveĉane dostojanstvenosti. MAESTRO (tal. majstor), poĉasni naslov za kompozitore i istaknute dirigente. Nekad je taj naslov nosio pratilac na ĉem-
MAGADIS (grĉ. (j.aya8ii;), i. starogrĉki ţiĉani instrur lidijskoga podrijetla, vrst harfe ili psaltera, trouglasta oblik: 20 ţica. 2. U muziĉkim traktatima XVI st. naziv m. ili magas upe bljava se za monokord. MAGALLANES, Nickolas, ameriĉki plesaĉ meksiĉkog ] rijetla (Camargo, Meksiko, 27. XI 1922—). Debitirao 1941 u 1 Ballet Caravan, a zatim angaţiran u Littlefield Balletu (ic u trupi Ballet Russe de Monte-Carlo (1943—47) i u Nezo '. City Balletu od osnutka trupe 1948. Tamo je ostvario s vel uspjehom prve uloge u brojnim baletima, od kojih su najz ţenije: Night Shadotv (Bellini), Orpheus (Stravinski), Illun tions (Britten), Jones Beach (Andriessen), The Cage (Stravinski) MAGALOV (Magaloff), Nikita, ruski pijanist (Petro; 8. II 1912 —). Studirao klavir na Pariškom konzervatoriju, I. Philippa, a kompoziciju privatno kod S. Prokofjeva. Koncertira u svim većim evropskim središtima i SAD. God. 1960 poduzeo koncertnu turneju koja ga je odvela na svih pet kontinenata. Od 1939 ţivi u Švicarskoj (Celignv kod Ţeneve); od 1949 predaje klavir na Konzervatoriju u Ţenevi. Uravnoteţenost, profinjeno nijansiranje i tonska senzibilnost njegova sviranja posebno se istiĉe u majstorskim interpretacijama djela W. A. Mozarta i F. Chopina. Izveo je nekoliko puta sveukupna Chopinova djela u ciklusima od 56 koncerata. N. MAGALOV Komponirao je sonatu za klavir (1934), tokatu za klavir (1936), sonatu za vic i klavir (1936), 2 pjesme na Puškinove tekstove, kao i kadem Mozartove klavirske koncerte K. V. 415, 466, 467, 482, 491 i MAGAZINOVIĆ, Maga, baletski pedagog, koreograf toriĉar baleta (Uzice, 2. X 1882 — Beograd, 7. II 1968). I u glumaĉkoj školi M. Reinhardta u Berlinu, kod A. i O. Orr u Miinchenu, u školi I. Duncan u Berlinu, kod M. Wigm: Braunschweigu, kod Jaques-Dalcrozea u Hellerauu i R. Labana u Thuringenu. U Beogradu je 1910 osnovala Škol ritmiku i plastiku. M. je prva u Jugoslaviji uvela modernu po uzoru I. Duncan (bosonoge igraĉice u kratkim hitonin prva se bavila scenskom primenom narodnih igara. God. osnovala je prvu studentsku folklornu grupu pri Kolarĉe narodnom univerzitetu u Beogradu. Iz njene škole potekl tri umetniĉke škole njenih uĉenica: Ane Maletić u Zagrebu, nje Cvetiĉanin u Skopju i Radmile Cajić u Beogradu. MeĊu nim uĉenicima bili su poznati igraĉi i pedagozi Lujo Da Anika Radošević, Mile Jovanović, Mira Sanjina, Branko ME vić i dr. M. se bavila i studijama telesne kulture i istorije DELA: Telesna kultura kao vaspitanje i umetnost, 1932; Vešbe i stut. savremene gimnastike, plastike i baleta, 1932; Istorija igre, 1951; Odlomci i moara, Letopis Matice srpske, 1965. M. "
MAGDALENIĆ, Miroslav, kompozitor i muziĉki teore (Ĉakovec, 14. VII 1906 — Zagreb, 25. XI 1969). Završio uĉ sku školu u Ĉakovcu (1925); kompoziciju diplomirao na Mu ziĉkoj akademiji u Zagrebu (B. Bersa, K. Odak). God. 1928— 45 nastavnik muzike na sred njim školama u Zagrebu, 1945 —51 na Uĉiteljskoj školi u Ĉakovcu. Tamo 1946 osnovao i vodio muziĉku školu. Od 1951 bio je profesor na muziĉkoj školi Vatroslav Lisinski u Za grebu. M. je svoje stvaralaštvo temeljio najviše na meĊimur skom muziĉkom folkloru, ali bez doslovnog citiranja. Iako nije zazirao od suvremenijih harmonijskih sklopova, on je ostajao u tonalnim okvirima, iskorišćujući umjerena izraţajna sredstva. Uz kompozitorski i M. MAGDALENIĆ
MAGDALENIĆ — MAGNETOFON pedagoški rad M. je vodio više pjevaĉkih društava. Još kao student bio je zborovoda seljaĉkih zborova u Vrapcu i Sesvet skom Kraljevcu. Kasnije je bio dirigent pjevaĉkih društava Zvijezda. Triglav i Zvonimir u Zagrebu i Naprijed u Ĉakovcu. Bavio se i publicistiĉko-kritiĉarskim radom. Kao pedagog zalagao se na uvoĊenju narodnog melosa u nastavu solfeggia (Jednoglasni solfeggio na osnovu narodnog muziĉkog izraza).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u f-molu, 1939; Elegija, 1930; 2 Simfonijska plesa, 1948 i 1959; Zagorski drmeš, 1956; Predigra veseloj igri, 1960. — KOMORNA: Dva stavka za gudaĉki kvartet, 1930; Tri ugoĊaja za gudaĉki kvartet, 1960; MeĊimurski ples za duhaĉki kvintet i klavir, 1930. — Kompozicije za klavir i orgulje (Passacaglia i fuga u c-molu, 1964). — Komiĉna opera Krapinski sudec (libreto T. Prpić), 1957—60. Filmska i scenska muzika. — VOKALNA. Kantate: Raspeva se zemlja (G. Tartalja), 1950; Radost (V. Nazor), 1951; Naša je zemlja planina vrletna (F. Škrljac), 1961; Krvava bajka (D. Maksimović), 1961; Slike iz MeĊimurja, 1964 i Ima jedna zemlja slavna, 1965. Romarska po meĊimurskom za zbor i orkestar, 1930; Na terasi nebodera za mezzosopran i gudaĉki orkestar, 1965. Solo-pjesme; zborovi; masovne i borbene pjesme. — Crkvena muzika. — ObradSe narodnih napjeva. — SPISI: Problem intonacije u nastavi poĉetniĉkog solfeggia, Muzika i škola, 1958, 1—2; Atonalnost u nastavi solfeggia, ibid-, 1957, 2; Muziĉki folklor u nastavi solfeggia ibid. 1958, 3; Primjena solmizacijskih slogova kod specifiĉnih narodnih ljestvica, ibid., 1958, 4—5; Odnos dura i mola u nastavi solfeggia, ibid., 1958, r—2; Raz vijanje sluha na bazi muziĉkog folklora, ibid., 1962, 4; Razvijanje muzikalnosti na osnovu intonacije, ihid.; Zoltan Koddly kao muziĉki pedagog, ibid., 1963, 1. — INSTRUKTIVNA: Škola za klavir za uĉiteljske i muziĉke škole., 1952 (II >zd. 1961); Jednoglasni solfeggio na osnovu narodnog muziĉkog izraza (2 sv.), 1961—62 i Osnove tonskog sloga (2 sv.), 1968—69. LIT.: K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — Isti, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Zagreb 1966. —J. Poţgaj, Sjećanje na Miroslava Magdalenića, Muzika, 1971, 2. K. Ko.
MAGDIĆ, Josip, kompozitor (Ogulin, 19. III 1937—). Završio Pedagošku akademiju u Zagrebu; kompoziciju diplomirao 1963 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (L. M. Škerjanc), 1966 završio tamo i postdiplomski studij; u dirigovanju uĉenik D. Svare. God. 1968—70 direktor muziĉke škole Vatroslav Lisinski u Bjelovaru, od 1970 nastavnik teoretskih predmeta na Muziĉkoj akademiji u Sarajevu. U svojem stvaralaštvu posebnu paţnju posvećuje ekstremnim izrazima savremene evropske muzike, posebno aleatorici i konstruktivizmu. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia profana, 1966; koncert za flautu, 1963; Fantazma, 1963; Mala suita za gudaĉe, 1962; 2 suite za kamerni orkestar: Sprehod skozi Ljubljano, 1966 i Izlet v zoo, 1966. — KAMERNA: gudaĉki kvartet, 1963; Igre za duvaĉki kvintet, 1963; Elegia i capriceio za duvaĉki kvintet, 1963; suita Tri dana na Marsu za klavirski trio, 1966; Apeiron za harfu i kamerni ansambl, 1964; Riflessioni za klavir i kamerni ansambl; suita Tragedija malog N'gujena za kamerni ansambl, 1968; Koncertantne gravire za rog i kamerni ansambl, 1968; Cosmogonie za klarinet i ansambl, 1968; Synthesis za flautu i kamerni ansambl, 1969; Hommage a I. S. za ansambl, 1971; Elegija za rog i klavir, 1961; Pet satiriĉnih anegdota za violu i klavir, 1963; Balkanski ples za violinu i klavir, 1964; Aforizam za flautu, 1963; Assonanca za klarinet, 1965; 6 preludija za harfu, 1967. — KLAVIRSKA: Mali Zoo, 1964; Ritmiĉke ekspresije, 1966. Za 2 klavira: SymQlrit, 1963 i Zvuĉni spektri; Preludio aleatorico za preparirani klavir, 1970. — DRAMSKA. Scenska muzika za djeĉje radio-drame: Kraljiĉek in medved, 1966; Avion in ptić, 1966; Šolski dani malega Dejana, 1967 i dr. — VOKALNA: kantata Mrzimo vas (I. G. Kovaĉić) za 2 recitatora, hor i orkestar, 1967; za mješoviti hor: Gal&enjaĉka (M. Krleţa) i Domovina (D. Horvatić); Blaztia pesem (R. Franĉek) za mezzosopran, recitatora i kamerni ansambl, 1966; 3 pjesme (V. Nazor) za bariton i klavir, 1962; djeĉji horovi i dr. S. Šp.
MAGGINI, 1. Giovanni Paolo, talijanski graditelj gudaĉkih instrumenata (Botticino Sera kraj Brescie, 25. VIII 1580 — Brescia, oko 1630). Uĉenik Gaspara da Saloa u Bresci; oko 1601 pomoćnik u radionici svog uĉitelja, a nakon njegove smrti (1609), po svoj prilici preuzeo njegovu radionicu zajedno s Francescom Bertolottijem (sinom Gaspara da Salda). Isprva oponaša modele svog uĉitelja. Kasnije je izgradio vlastite modele ne udaljivši se od tradicija svoje škole. Izradba mu je veoma pomna, drvo birano, a meĊusobni omjeri debljine drva, u poĉetku promjenljivi, s vremenom su se ustalili i pribliţili klasiĉnoj talijanskoj mjeri. Njegov lak varira izmeĊu razliĉitih nijansa smeĊe do zlatnoţute boje. Ton njegovih instrumenata velik je, ali nije prodoran, i po boji uvijek srodan tonu viole, odnosno gambe. M. je gradio violine, viole, violonĉela i cistre. Najvaţniji je predstavnik brescijske škole. LIT.: A. Berenzi, Di Giovanni Paolo Maggini, Brescia 1890. — L. M. Huggins, Giovanni Paolo Maggini, His Life and Work, London 1892. — A. Berr, Schorg-Maggini, Konstanz 1956.
2. Pietro Santo, graditelj gudaĉkih instrumenata (XVII st.). Nije utvrĊeno da li je daljnji roĊak Giovannija Paola ili je samo prisvojio njegovo ime. Sudeći po naĉinu rada bio je njegov uĉenik, a vjerojatno i nasljednik, jer je upotrebljavao njegove stare etikete. LIT.: W. Senn, Giovanni Paolo i Pietro Santo Maggini, MGG, VIII, 1960.
MAGGIOLATA (tal.), vrsta talijanske puĉke pjesme koja se kao podoknica od davnine pjevala za svetkovanja prvoga maja; bila je raširena osobito u Toskani. Od brojnih saĉuvanih tekstova idiliĉno-ljubavnog sadrţaja, najpoznatiji je Polizianov Ben venga maggio. Muzika, najĉešće anonimnih autora, po gradi je monodijska, ali u XVI st. m. se komponira polifono u stilu villanelle i poprima oblik svjetovnog obreda, pripravljajući puĉko kazalište. LIT.: A. D* Ancona, Le Origini del teatro italiano, Torino 1891 (II izd.). — A. Bonaventura, Le Maggiolate, RMI, 1917. — A. Bonaccorsi, II Teatro nelle
505
campagne toscane: II Bruscello, Mušica d'oggi 1934. — F. Ghisi, L'»aria di maggio« et le travestissement spirituel de la poesie musicale profane en Italie, u Musique et Poesie au XVI e siecle, Pariš 1954. — P. Toschi, Le Origini del teatro italiano, Torino 1957. I. Ać.
MAGGIO MUSICALE FIORENTINO, jedan od najvećih i najpoznatijih evropskih muziĉkih festivala, osnovan u Firenci 1933. Odrţavao se isprva svake druge godine, kasnije svake godine (uz prekide). Na njemu se izvode kazališne predstave (opera, balet, drama) i koncertne priredbe. MAGIJA I MUZIKA. Premda magijski obredi nisu uvijek i svugdje vezani uz muziku, povezanost magije i muzike široko je rasprostranjena ne samo u primitivnih, nego i u civiliziranih naroda, npr. u Mezopotamiji, staroj Kini, Indiji i Egiptu, a su sreće se i kasnije u Grĉkoj i Rimu. Brojni antiĉki autori, kao Ka-
MAGIJA I MUZIKA. Vraĉ u maski bizona, spiljski crteţ, Lascaux
ton, Papias i Plinije, govore o odnosima magije i muzike. Potvrda 0 pripisivanju stanovitih magiĉnih moći muzici nalazi se i u vedskim himnama u Indiji, u nekim babilonskim tekstovima, u rim skom Zakonu dvanaest ploĉa i u Justinijanovu zakoniku. Magiĉna moć pripisuje se općenito pojedinim melodijskim formulama ili odreĊenim instrumentima. .Tabuiranje instrumenata takoĊer govori o povezivanju muzike i magije. Tragovi tog povezivanja nalaze se i u jeziku; tako se u staroj Kini rijeĉ kong upotrebljavala za magiju i za muziku, a Victorinus upotrebljava izraz cantor 1 za pojam incantator. No i bez obzira na pripisivanje muzici sta novite magiĉne snage, muzika ima redovito znatnu popratnu ulogu u magijskom egzaltiranju primitivnih naroda, pri raznim obredima, inicijacijama i sveĉanostima koje prati. Pripisivanje magiĉne snage muzici dovelo je i do vrlo raširenog vjerovanja u njezinu ljekovitu moć (-> Muzikoterapija) LIT.: C. W. King, Babvlonian magic and sorcerv, London 1896. — J. Ccmbarieu, La Musique et la magie, Pariš 1909. I. Su.
MAGNARD, Lucien-Denis-Gabriel-Alberic, francuski kompozitor (Pariz, 9. VI 1865 — Baron, Oise, 3. IX 1914). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (M. Th. Dubois, J. Massenet) i kod V. d'Indvja. U poĉetku pod utjecajem R. Wagnera, M. je u kasnijim djelima nastavio tradiciju škole C. Francka. Stvarao je djela vrlo zanimljive muziĉke arhitekture u kojima je teţio za novim formama, ali bez napuštanja tradicionalnih principa. Iako jednostavan u harmonijskim shemama i u instrumentaciji, njegova opora i ponešto oštra muzika duboko ljudskih sadrţaja odaje umjetnika koji ne teţi za vanjskim efektima, koloritom i ornamentima. DJELA. O RKES TRALN A. Ĉet iri s imfo nije : I, u c - mo lu op. 4, 1890 ; II, u E-duru op. 6, 1893; III, u b-molu op. n, 1906 i IV, u cis-molu op. 21, 1918. Uvertira i dr. —-KOMORNA: gudaĉki kvartet op. 16, 1903; klavirski tiio, 1904; kvintet za duhaĉe i klavir, 1894; sonata za violinu i klavir op. 13, 1901; sonata za violonĉelo i klavir op. 20, 1910. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA. Opere: Yolande, 1892; Guercoeur, 1900 (izved. 1931) i Berenice, 1911. — Solo-pjesme. — Ĉlanci. LIT.: G. Carraud, La Vie, Foeuvre et la mort d'Alberic Magnard, Pariš 1921. — G. Ferchault, Alberic Magnard, MGG, VIII, 1960. — B. Bardet, Alberic Magnard, 1865—1914, Pariš 1966.
MAGNETOFON, aparat za magnetsko snimanje i reproduciranje zvuka. Preko mikrofona m. pretvara akustiĉke titraje u elektriĉne; oni izazivaju promjene jakosti magnetskog polja koje se upisuju na tanki sloj feromagnetiĉnog praha na pomiĉnoj plastiĉnoj vrpci (magnetofonska vrpca) ili ĉeliĉnoj ţici. Tako nastaje magnetofonska slika zvuka, koja se moţe opet pretvoriti u zvuĉne valove putem indukcije, pojaĉala i zvuĉnika i na taj naĉin nastaje reprodukcija zvuka snimljenog na magnetofonskoj vrpci. Prvi pokušaji snimanja zvuka na pokretnu vrpcu datiraju još od kraja XIX st.; oni meĊutim nisu uspjeli zbog pomanjkanja ureĊaja za pojaĉavanje tona. Oko 1930 izraĊeni su prvi magneto-
MAGNETOFON — MAHLER
505
foni. Nekoliko godina kasnije m. je dobio današnji oblik, dok su magnetofoni sa ĉeliĉnom ţicom napušteni. Zbog velikih prednosti m. je — osobito poslije Drugoga svjetskog rata — našao široku primjenu u svakodnevnom ţivotu, naroĉito muziĉara i muziĉkih ustanova. Posebnu primjenu ima m. na radiju i televiziji, te u nastavi. U najnovije vrijeme upotrebljavaju ga i kompozitori, kombinirajući ponekad i zvukove s magnetofonske vrpce s tonovima normalnog orkestra. M. je prijeko potreban za stvaranje -v konkretne muzike. A. KU . M AG N ETO FO N MAGNIFICAT (lat. veliĉa), za studijsku potrebu poĉetna rijeĉ evanĊeoskog kan-tika
djevice Marije Magnificat anima mea Dominum (Veliĉa duša moja Gospoda). Sastoji se od 12 stihova i izvodi izmjeniĉno u dva zbora kao sveĉani završetak Vespera u ĉasoslovu. Napjev mu je psalmodiĉkoga karaktera, a pjeva se u svakom od osam starocrkvenih naĉina. Magnificatu prethodi antifona, koja se na svršetku opet ponavlja. U polifonoj muzici XV -XVII st. m. je takoĊer komponiran u svih osam starocrkvenih naĉina, da se moţe bolje prilagoditi izmjeniĉnom izvoĊenju s napjevima gregorijanskoga korala. J. Dunstable, G. Binchois i G. Dufay meĊu prvima su m. obraĊivali polifoniĉki. Obradbe magnificata nastavili su i mnogi drugi kompozitori, tako Palestrina, O. di Lasso, C. Morales, H. Schiitz i, pred svima, J. S. Bach, ĉiji je veliĉanstveni m. za sole, zbor i orkestar bez sumnje najvrednija kompozicija te vrste. Izmjeniĉni naĉin komponiranja magnificata primjenjivao se i u djelima za orgulje (G. Cavazzoni, J. Titelouze, J. K. Kerll, J. Pachelbel, A. Cabezon i dr.); u njima je svaki drugi stih koral noga napjeva nadomješten kraćom polifonom obradbom koralne teme za orgulje. LIT.: C. H. Illing, Zur Technik der Magnificat-Kompositionen des 16. Jahrhunderts (disertacija), Wolfenbiittel i Berlin 1936. — J. Meinholz, Untersuchungen zur Magnificat-Kompositionen des 15. Jahrhunderts (disertacija), KSln 1956. — H. Osthoff, Das Magnificat bei J. Desprez, AFMW, 1959 - — B. Stablein i H. Albrecht, Magnificat, MGG, VIII, 1960. — H. Albrecht, Ein quodlibetartiges Magnificat aus der Zwickauer Ratsschulbibliothek, Spomenica H. Besseleru, Leipzig 1961. — M. Geck, J. S. Bachs Magnificat, Musik und Kirche, 1961. — W. Kirsch, Die Verbindung von Magnificat und Weinachtsliedern im 16. Jahrhundert, Spomenica H. Osthoffu, Tutzing 1961. — E. R. Lerner, The Polyphonic Magnificat in the I5th Century Italy, MQ, 1964. A. Vi.
MAGOMAJEV, Muslim Magometoviĉ, azerbajdţanski kompozitor i dirigent (Grozni, 18. IX 1885 — Naljĉik, 28. VII J937)- U muzici samouk; uĉitelj u Lenkoranju, 1911 ušao u grupu organizatora azerbajdţanskoga nacionalnog muziĉkog teatra u Bakuu, u kojemu je djelovao kao violinist, a od 1912 kao prvi dirigent. Poslije Oktobarske revolucije umjetniĉki voda dramskih, zatim opernih kazališta i operni dirigent u Bakuu. Njegova djela, organski povezana s narodnom muzikom, pisana su jednostavnim i jasnim muziĉkim jezikom. DJELA. ORKESTRALNA: rapsodije Na poljima Azerbajdţana i Dţejran y; fa ntaz ija Der viš; p leso v i; k oraĉ nic e. — D RAMS K A: o pe re Š a h Istnail, 1919 (nova redakcija 1924 i 1930) i Nergiz, 1935 (u preradbi R. Glierea, 1938). Balet Deli Muhtar (nedovršen). Scenska muzika; filmska muzika. — Solopjesme. — Zapisi oko 300 azerbajdţanskih narodnih melodija u suradnji sa U. Hadţibekovom. LIT.: K. K. Kasimov, Muslim Mago majev, Baku 1948.
MAHILLON, Victor, belgijski muzikolog (Bruxelles, 10. III 1841 — St. Jean-Cap-Ferrat, 17. VI 1924). Studirao muziku u Bruxellesu, a ujedno kod svog oca, graditelja duhaĉkih instrumenata, izuĉio zanat, pa je preuzeo oĉevu radionicu. Od 1876 bio je kustos i konzervator muzeja instrumenata Bruxelleskog konzervatorija. Pod njegovim vodstvom razvio se muzej u jednu od najbogatijih zbirki u svijetu. Uz muzej je otvorio radionicu, gdje su se, prema originalnim uzorima i izvorima, imitirali razliĉiti rijetki i historijski instrumenti. God. 1869—86 bio je urednik ĉasopisa L'Scho musical.
DJELA: Elements d'acoustique musical
LIT.: E. Closson, Victor Mahillon, Bulletin de la Societe Union Mu: lue, 1924. — R. Brogard, Victor Mahillon, MGG, VIII, 1960.
MAHLER, Gustav, austrijski kompozitor i dirigent (K Moravska, 7. VII 1860—Beĉ, 18. V 1911). Muziku uĉio na Ko vatonju u Beĉu (1875—78), gdje su mu uĉitelji bili J. Ef (klavir), R. Fuchs (harmonija) i F. Krenn (kompozicija);, dobno je (do 1880) studirao muzikologiju na Univerzitetu.< gentsku karijeru zapoĉetu 1880 u kazalištu u Hallu, (Gornja trija), nastavio je u Ljubljani (1881—82), Olomoucu (1882Kasselu (1883—85) i Pragu (1885—86); 1886—88 asistei Nikischa u Leipzigu. Prve dirigentske uspjehe doţivio je Budimpešti (1888—91), gdje je uz to kao direktor opere po izvanredne organizatorske sposobnosti. God 1891—97 raz' vrlo veliku dirigentsku aktivnost u Hamburgu, osobito k 1893 preuzeo od H. von Biilovva mjesto glavnog dirigenta t God. 1897 stupa na ĉelo Beĉke opere, koju će voditi dese dina. Pod njegovom upravom Beĉka je opera doţivjela jedi najsjajnijih razdoblja u svojoj historiji. Vrijednog suradn: ostvarivanju svojih umjetniĉkih zamisli našao je M. u slika Rolleru, s kojim je na t opernoj pozornici, meĊu lim, izveo više muziĉkih ( R. Wagnera u uzornom o No, M. se mnogo zalagai djela suvremenih autora sebno za radove svoga telja A. Schonberga, a i: se i kao dirigent Beĉke 1 monije. God. 1907 napus M. Beĉ i otišao u SAD je do 1911 stalni gost A politana, a od 1909 i di Filharmonije u New ^ Nekoliko dana prije smrt tio se u Evropu. Kao stvaralac M. je u s bio romantik nemirna i ne duha, pun sumnji, protu: i oštrih unutarnjih si G. MAHLER Umjetnik jake volje, on osobine svoje prirode neš prenosio i u svoja djela. U njima se susreću muziĉke misli ljepote, ali i ponešto banalne i svakidašnje. Svjetle stranice izmjenuju se u njegovim partiturama s odlomcima krajnje pesimizma. Ĉesto dodiruje i C? A // Z7/7 ruĉja ironije, parodije i pers JU&lćl^-tMct+tJCe^ M. je autor velikih 1 tralnih djela; uz impozantai od 10 simfonija (deseta je ostala nedovršena, ali se izvodi takvom nepotpunom obliku; 1960 dovršio ju je prema A rovim skicama D. Cooke) i nekoliko ciklusa pjesama z: i orkestar, ostavio je još jedino tri sveska solo-pjesama., mladenaĉka komorna i scenska djela (a i neka orkestralna) sam je uništio. Mahlerov simfonizam izrastao je na beĉkom tlu. On nadovezuje na tradi ciju beĉke muziĉke prošlosti, sjedinjujući poetsku programnost L. van Beethovena, monumentalnost A. Brucknera i liriku F. Schuberta, ĉesto bli sku austrijskoj narod noj muzici. M. proši ruje oblik simfonije gdjekad ĉak do sedam stavaka, a povećava i orkestar do golema broja izvodilaca, do dajući mu i ljudske glasove. KasnoroG. Mahler kao dirigent
MAHLER — MAHRENHOLZ mantiĉarsku kromatiku udruţuje ĉesto sa strogim zakonima polifonije, što raĊa zanimljivim disonantnim akordima i neslućenim harmonijskim bogatstvom. Prva simfonija u D-duru oblikom je još vezana za tradiciju (ima 4 stavka). U njoj se, me-
sudjeluje sopran, alt i mješoviti zbor — stihovi F. G. Klopstocka i iz zbirke narodnih pjesama Des Knaben Wunderhorn), oko 1887—94; III, u d-molu za alt, ţenski i djeĉji zbor (stihovi F. Nietzschea i iz zbirke Des Knaben Wunderhorn), 1893—96; IV, u G-duru (u posljednjem stavku sudjeluje i sopran — stihovi iz zbirke Des Knaben Wunderhorri), 1899—1900 (rev. 1910); V, u cis-molu, 1901— 02 (nekoliko puta revidirana, posljednji put 1910); VI, u a-molu, 1903—05; VII, u e-molu, 1904—05; VIII, u Es-duru za 3 soprana, 2 alta, tenor, bariton, bas, djeĉji zbor i 2 mješovita zbo ra (I dio simfonije donosi tekst himne Veni creator spiritus, a II dio završnu scenu iz drugoga dijela Fausta W. Goethea), 1906—07; IX, u D-duru, 1909—10 i X (dovršio D. Cooke, 1960), 1910. — KOMORNA: klavirski kvartet u a-molu (saĉuvan samo I stava k), 1876; klavirski kvintet (izgubljen), 1878; sonata za violinu i klavir (izgubljena), 1876. — DRAMSKA. Tri opere (sve izgubljene, odnosno uništene): Herzog Ernst von Schvjaben, 1877—79; Die Argonauten, oko 1880 i Riibezahl, 1881—83. — VO KALNA : ciklus Das Lied von dcr Erde (M. je to djelo nazvao simfonija) za tenor, alt (ili bariton) i orkestar prema starim kineskim stihovima (preveo H. Bethge), 1911; Das klagende Lied za sopran, alt, tenor, mješoviti zbor i orkestar (postoje 3 verzije), 1878—99. Za glas i orkestar: Lieder eines fahrenden Gesellen (vlastiti 1
G. MAHLER, VIII simfonija, autograt
Ċutim, susreću već i neki postupci karakteristiĉni za kasnijeg Mahlera, kao npr. ĉesta primjena ritma koraĉnice te citati iz narodne muzike ili vlastitih djela. Druga simfonija u c-molu, nazvana Simfonija uskrsnuća, prvi je vrhunac u Mahlerovu stvaranju. U nju je M. uveo i ljudske glasove, što će kas nije uĉiniti i u Trećoj simfoniji, jednoj od najopseţnijih u muziĉkoj literaturi (njena izvedba traje gotovo 2 sata!), zatim u Ĉetvrtoj i u Osmoj simfoniji, koja se zbog velikog broja izvodilaca naziva Simfonijom tisuće. U ovoj je simfoniji formalni okvir klasiĉne simfonije temeljito uzdrman (ona ima 2 golema vokalno-instrumentalna stavka), a sva obiljeţja kasne romantike (kromatika), povezana uz mnoge polifone postupke, oĉituju se u njoj u obilju. Osma je simfonija ujedno najvjerniji odraz Mahlerove rastrgane prirode. Deveta i Deseta simfonija (nedovršena) donose stanovito pojednostavnjenje. Po tematici, u kojoj se u ovim djelima javljaju veliki intervalski skokovi, M. je preteĉa A. Schonberga i A. Berga. Za ţivota je Mahler bio poznatiji kao dirigent nego kao kompozitor. S velikim fanatizmom i upornošću zalagao se za što vjerniju reprodukciju muziĉkih misli autora, ĉije je kompozicije izvodio. Zato se borio protiv skraćivanja pojedinih djela (osobito R. Wagnera), a u uvjerenju da su neki kompozitori prošlosti pri izradbi svojih partitura bili vezani ograniĉenim tehniĉkim mogućnostima orkestra svog vremena, zastupao je mišljenje da u takvim sluĉajevima treba njihove kompozicije ponovo instrumentirati. Sam je to uĉinio s nekim operama C. M. von Webera i pojedinim simfonijama L. van Beethovena i R. Schumanna. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u a-molu, 1883 (poslije 1896 izgubljena); Nordische Symphonie, 1883 (izgubljena). Deset numeriranih simfonija: I, u D-duru (prvobitno nazvana Titan), 1884—88; II, u c-molu (u IV stavku
507
.v
rt r-»
/-v
n
r r
I
»Tff
J
I
/ _ *_ TT_ _______ *
" ___
' —
A.
~ - ___ .—____ _ —
_ I— ^___ 1 _ ~
*~ _ ™ x j_» 11^
nije za glas i orkestar izvode se i kao zasebna djela. Solo -pjesme uz klavir (3 sv.): I, oko 1880—83; II (stihovi iz zbirke Des Knaben VCunderhorn), prije 1892 i III, prije 1892. — M. je dovršio operu Die drei Pintos C. M. von Webera, 1888; preradio je libreto i muziku Weberovih opera Euryanthe, 1903—04 i Oberon, oko 1906, te partiture opere Figarov pir W. A. Mozarta i orkestralne suite J. S. Bacha. Proveo je znatne promjene u instrumentaciji nekih simfonija L. van Beethovena i R. Schumanna. — Mahlerova pisma iz 1879—1911 obj. je njegova ţena Alma M., 1924; izbor pisama obj. H. Hollander, M, 1927—28 i Neue Zeitschrift fiir Musik, 1955. — Internationale G. Mahler Gesellschaft izdalo je 1958 popis svih Mahlerovih radova; 1960 zapoĉelo je to društvo s izdavanjem cjelokupnih njegovih djela. LIT.: L. Schiedermair, G. Mahler, Miinc hen 1900 i Leipzig 1901. — P. Stefan, G. Mahlers Erbe, Miinchen 1908 — Isti, G. Mahler, Ein Bild seiner Personlichkeit in Widmungen, Miinchen 1910 (IV izd. 1920; engl. 1913). — Isti, G. Mahler, eine Studie iiber Personlichkeit und Werk, Miinchen 191 0 (VII izd. 1921; engl. 1913). — E. Istel, L. Schiedermair, H. Teibler, K. Weige i G. Graener, Mahlers Svmphonien, Berlin s. a. (1910?). — R. Specht, G. Mahler, Berlin 1913. — G. Adler, G. Mahler, Wien 1916. — A. Neisser, G. Mahler, Leipzig 1918. — H. Rutters, G. Mahler, Baarn 1919. — H. F. Redlich, Gustav Mahler — eine Erkenntnis, Nurnberg 1919. — C. v. Wessem, G. Mahler, Arnhem 1920. — P. Bekker, G. Mahlers Sinfonien, Berlin 1921. — A. Roller, Die Bildnisse von G. Mahler, Wien 1922. — C. R. Mengelberg, G. Mahler, Leipzig 1923. — N. Bauer -Lechner, Erinnerungen an Gustav Mahler (izd. J. Killian i P. Stefan), Wien 1923. — W. Hutschenruyter, G. Mahler, Den Haag 1927. — H. F. Redlich, Mahlers Wirkung in Zeit und Raum, Anbruch, 1930 (Mahler Heft). — E. Stein, Mahlers Sachlichkeit, Anbruch, 1930. — II. CoAjiepmuHCKuu, TvCTaB Majiep, JleHHHrpaa 1932. — G. Abraham, An Outlin of Mahler, Music and Letters, 1932. — G. Engel, G. Mahler Song-Symphonist, New York 1933. — A. Schaefers, G. Mahlers Instrumentation (dise rtacija), Bonn 1933. — L. Karpath, Begegnung mit dem Genius, Wien 1934. — B. Walther, G. Mahler, Wien 1936 (II izd. 1957; engl. London 1937 i 1958). — E. Wellesz, The Svmphonies of Gustav Mahler, MR, 1940. — B. VPalter i E. Kfenek, G. Mahler, New York 1941. — D. Neivlin, Bruckner-Mahler-Schonberg, New York 1947 (njem. 1954). — A. Mahler, Gustav Mahler, Frankfurt a. M. 1949 (tal. Milano 1961). — N. Loeser, G. Mahler, Haarlem i Antwerpen 1950. — A. Schonberg, Gustav Mahler, Style and Idea, New York 1950 (tal. Milano 1960). — H. Tischler, Mahler's Impart on the Crisis of Tonalitv, RM, 1951. •— W. Abendroth, Vier Meister der Musik. Bruckner, Mahler, Reger, Pfitzner, Miin chen 1953. — E. Ratz, G. Mahler, 1954. — H. F. Redlich, Bruckner and Mah ler, London 1955 ( I I izd. 1963). — A. Schibler, Zum Werk G. Mahlers, Lindau 1955. — E. Ratz, Zum Formproblem bei Gustav Mahler, MF, 1955 —56. — D. Mitchell, G. Mahler, The Early Years, London 1958. — W. Reich (redaktor), G. Mahler. Im eigenen Wort—im Wort der Freunde, Zurich 1958. —J.Matter, Mahler, Lausanne 1959. — H. F. Redlich, Gustav Mahler, MGG, VIII, 1960. H. C. Worbs, G. Mahler, Berlin 1960. — A. Mahler-VCerfel, Mein Leben, Frank furt a.M. 1960. — Th. W. Adorno, Mahler, Eine musikalische Phvsiognomik, Frankfurt a.M. 1960 (tal. Torino 1966). — O. Klemperer, Meine Erinnerungen an Gustav Mahler . . . , Freiburg i. Br. i Zurich 1960. — J. Matter, Mahler le demoniaque, Lausanne 1960. — H. C. VCorbs, Gustav Mahler, Berlin 1960. — F. Sopena, Introduccion a Mahler, Madrid 1960. — M. Brod, Gustav Mahler, Frankfurt a. M. 1961. — D. Cooke, Mahler's Tenth Symphony, The Musical Ti mes, 1961, 6. — H. F. Redlich, Gustav Mahlers Last Symphonic Trilogy, Spo menica H. Albrechtu, Kassel 1962. — U. Duše, Gustav Mahler. Introduzione allo studio della vita e delle opere, Padova 1962. — H. F. Redlich, Mahler's Enigmatic »Sixth«, Spomenica O. E. Deutschu, Kassel 1963. — W. Reich, Ein heiteres Dokument aus der Wiener Mahler-Zeit, ibid. — N. Cardus, Gustav Mahler. His Mind and Music, London 1965. — H. Kralik i F. Heller, Gustav Mahler, Wien 1968. M. Kun.
MAHRENHOLZ, Christhard (Christian Reinhard), njemaĉki muzikolog (Adelebsen kraj Gottingena, n. VIII 1900 —). Studirao muzikologiju na univerzitetima u Gottingenu i Leipzigu (F. Spitta, A. Schering, H. Abert, F. Ludwig); promovirao u Gottingenu 1922. Neko vrijeme orguljaš i crkveni zborovoda; od 1925 evangeliĉki svećenik. Sudjelovao kao savjetnik u gradnji brojnih novih orgulja i restauriranju starih; od 1930 predaje crkvenu muziku na Univerzitetu u Gottingenu. Jedan je od osnivaĉa i izdavaĉa revije Musik und Kirche (od 1929), kao i edicija Handbuch der deutschen evangelischen Kirchenmusik (od 1930; sa K. Amelnom i W. Thomasom), Jahrbuch fiir Liturgik und Hymnologie (od 1955; sa K. Amelnom i K.-F. Miillerom) i Handbuch zum Evangelischen Kirchen-Gesangbuch (od 1956: sa O. Sohngenom). God. 1932 poĉeo izdavanje djela S. Scheidta; od 1949 predsjednik Neue Bach-Gesellschaft; ĉlan izdavaĉkog kolegija novog izdanja Bachovih sabranih djela. DJELA. SPISI: Samuel Scheidt, sein Leben und Werk (disertacija), 1924 924 Die Orgelregister, ikre Geschlchte und ihr Bau, 1930 ( I I izd. 1944); Luther unu die Kirchenmusik, 1937; Die Berechnung der Orgelpfeifenmensuren, 1938; Funf; zehn Jahre Orgelbezvegung, Musik und Kirche, 1938; Melodienbuch zum Gesangund buchfiir die evangelische Christenheit, 1948; Glockenkunde, 1949; Das Evangelische Kirchengesangbuch, Musik und Kirche, 1950; Samuel Scheidt und die Orgel, ibid., 1955; Grundsdtze der Dispositionsgestaltung des Orgelbauers G. Silbermann, AFMW, 1959; Musicologica et liturgica, Spomenica prigodom 60. roĊendana
508
MAHRENHOLZ — MAJER
red. K.-F- Miiller), 1960 i dr. — IZDANJA: ). Adlung, Mušica mechanica organoedi, 1931; Scheidtova sabrana djela, sv. IV—VIII i XIII, od 1932 (medu njima Tabulatura nova, 2 sv., 1954, s vrlo vrijednim uvodom); Dom Bedos, L' Art du facteur d* orgues, 1934—36; J. Criiger, Neun geistliche Lieder fiir ein-stimmigen gemischten Chor, 1937; S. Scheidt, Giirlitzer Tabulaturbuch 1650, 1941 i dr.
MAILLART, Louis (nazvan Aimć), francuski kompozitor (Montpellier, 24. III 1817 — Moulins-sur-AUier, 26. V 1871). Uĉenik J. Halevvja i F. Lebornea na Pariškom konzervatoriju, gdje je 1841 osvojio Prix de Rome. Njegova opera Les Dragom de Villars, bila je vrlo popularna u Francuskoj i Njemaĉkoj i odrţala se na repertoaru do novijeg vremena; u Zagrebu je izvedena 1884 pod imenom Pustinjakovo zvono. DJELA. Opere: Gastibelza, 1847; Le Moulin des tilleuls, 1849; La Croix de Marie, 1852; Les Dragons de Villdrs, 1856; Les Pecheurs de Catane, 1860; Lara, 1864. — Više kantata (Lionel Foscari, 1841, La Voix sacre, 1859); solo-pjesme. LIT.: J. Feschotle, Louis (Aime) Maillart, MGG, VIII, 1960.
MAINARDI, Enrico, talijanski violonĉelist i kompozitor (Milano, 19. V 1897 —). Violonĉelo uĉio kod G. Magrinija na Milanskom konzervatoriju (diplomirao 1910) i kod H. Becke-ra na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu, zatim nastavio studij kompozicije na Milanskom konzervatoriju kod G. Oreficea (diplomirao 1918). Šef katedre za violonĉelo na Accademia di Santa Cecilia u Rimu (od 1933). Nastupa na koncertima kao solist i u komornim sastavima od I9IO.
Koncertirao u duu sa E. Dohnanvijem, u triju sa E. Fischerom i G. Kulenkampf-fom (poslije Kulenkampffove smrti sa W. Schneiderhanom); od 1945 ĉesto se pojavljuje u duu sa C. Zecchijem. Jedan od najvećih suvremenih umjetnika svog instrumenta. Plemenitošću tona i E. MAINARDI duboko produhovljenim osobnim izrazom ostvaruje jedinstvenu interpretaciju, osobito u komornim djelima. U njegovim se kompozicijama, uz stanovite eklektiĉke crte, nazrijeva jaka individualnost sklona lirskoj meditaciji. Povremeno i dirigira. DJELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za violonĉelo, 1943 i 1960; koncert za violonĉelo i gudaĉe, 1966; elegija za violonĉelo i gudaĉe, 1957; Prologo, aria e finale za gudaĉe; Mušica per archi, 1955- — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1951; 2 klaviiska trija, 1939 i 1954; nokturno za klavirski trio, 1947; klavirski kvartet, 1969; sonata za violonĉelo i klavir, 1955; sonata za violu i klavir, 1969; Sonata quasi fantasia za violonĉelo i klavir, 1962; sonata za violonĉelo solo; Sonata breve za violonĉelo solo; sonatina za violinu i klavir, T943; razne kompozicije za violonĉelo i klavir; 2 zbirke etida i druge kompozicije za violonĉelo solo. — Kompozicije za klavir. — IZDANJA: 6 suita za violonĉelo solo J. S. Bacha; koncert za violonĉelo op. 104 A. Dvofaka (sa H. Degenom) i koncert za violonĉelo op. 33 R. Volkmanna.
MAINE, Basil Stephen, engleski muziĉki pisac i kritiĉar (Norwich, 4. III 1894 —). Studirao na Queen's College u Cambridgeu (Ch. V. Stanford, Ch. Wood, C. B. Rootham, E. J. Dent). Od 1917 uĉitelj matematike i muzike u Durnfordu i pomoćni orguljaš katedrale u Durhamu. Od 1921 muziĉki kritiĉar u Daily Telegraphu i dr. (od 1935 u Sunday Timesu). God. 1927—29 izdavao Bulletin of the British Music Society. God. 1939 zareĊen za svećenika. Bavio se i knjiţevnim radom. DJELA. SPISI: Receive It So, 1926; zbirka kritiĉkih studija Behold These Daniels, 1928; Rondo, 1930; Reflected Music, 1930; Elgar, his Life and Works (2 sv.), 1933 (najvaţnije djelo); Chopin, 1933; The Glory of English Music, 1937; autobiografije The Best of Me, 1937 i People Are Much Alike, 1938; On Music, 1945; Tzoang zvith our Music, 1957; Being a Set of Variants to Mark the Complelion of Thirty Years' Practice in the Uncertain Science of Music Criticism, 1957.— Komponirao kraća duhovna- vokalna djela.
MAINSTREAM (engl. main glavni, bitan i stream tijek, struja), oznaka za skupinu bitnih obiljeţja jazza koja su prisutna u svim stilskim razdobljima i po kojima se ta vrst muzike razlikuje od ostalih naĉina muziciranja. Izraz m. prvi je upotrijebio kritiĉar S. Dance. U najnovije se vrijeme sve ĉešće primjenjuje kao naziv za tradicionalni jazz. MAIONE, Rino, talijanski dirigent i kompozitor (Airola, Benevento, 16. X 1920 —). Na Konzervatoriju u Napulju završio studije dirigiranja, kompozicije za limenu muziku i klavira; u dirigiranju se usavršavao kod J. Fourneta u Parizu i kod P. van Kempena na akademiji Chigiana u Sieni. Dirigent Simfonijskog orkestra u San Remu, 1953—58 profesor na konzervatorijima u Bogoti i Medellinu (Kolumbija), a zatim na Konzervatoriju u Napulju. Kao dirigent nastupa u domovini i inozemstvu; suradnik talijanskih i stranih muziĉkih ĉasopisa.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijski triptih In terra Sannita, \ simfonija s obligatnim klavirom, 1951; simfonijska suita Edipo Re, 1953;' tira za gudaĉe, 1958; Piccola sonata da camera, 1954. Kompozicije za du orkestar (Ouverture in Marcia op. 6). — KOMORNA: sekstet za gudaĉe i k Evocaciones za gudaĉki kvartet, 1956; Iniroduzione, minuctto e fuga za gu trio, 1958; 3 Neapolitan songs za violinu i klavir; 3 Smorfie za 2 trublje i 2 Fantasia Urica za klarinet i klavir; Melodramnia za klarinet solo. •— VOKAl zborovi (5 madrigali classici; Studio per un ćoro di Tragedia antica); solo-p; (3 Canti moderni italiani, 1948; Nella macchia; Padre del ciel; 3 Poemi di Ai Aparicio; 2 liriche colombiane). — SPISI: Variaciones sin tema, 1958; 1 di Storia della mušica, 1962; Pretesti di Letteratura musicale, 1966.
MAISTRE, Mattheus le -> Le Maistre, Mattheus ' MAiTRISE (franc. maitre uĉitelj, majstor), naziv za pjev škole i zborove što su ih od XV st. osnivale sve veće crkve u I cuskoj. Na ĉelu maitrise bio je Maitre de chapelle, a štićenii uz muziĉko znanje stjecali i opseţno opće obrazovanje. Franc revolucija ukinula je 1791 te crkvene muziĉke škole, ali novije doba mnogi crkveni zborovi nazivaju maitrise. LIT.: J. M. H. Forest, L'Ecole catholique de Lyo n, Pari š i Lvon — A. Collette i A. Bourdon, Histoire de la Maitrise de Rouen, Pariš 18c F. L. Chartier, L'Ancien chapitre de Notre-Dame de Pariš et sa Maitrise, 1897. — J--M. Clerval, L'Ancienne Maitrise de Notre-Dame de Cha Pariš 1899. — Prevost, Histoire de la Maitrise de la cathedrale de Troves, 1 1906. — B. Brenet, Les Musiciens de la Ste-Chapelle du Palais, Pariš — E. Fyot, L'Origine de la Maitrise de la Ste-Chapelle a Dijon, Memoil l'Academie de Dijon, 1917—19. — F. Delcroix, La Maitrise de Cambrai moires de la Societe d'emulation de Cambrai, 1921. —G. Roussel,Les Ma! et les offices liturgiques, Atti del Congresso internasionale di Mušica ! Roma, 1950. — P. Pimsleur, The French Maitrise, The Musical Times,
MAJARON, Edi, violonĉelist (Ljubljana, 13. _X_i94o Studij završio na Akademiji za glasbo u Ljubljani (Ĉ. Šedlbi C. Škerjanc, O. Bajde) i tamo 1964 poloţio postdiplomski i usavršavao se kod M. Sadla i S. Veĉtomova na Muziĉkoj at miji u Pragu i kod A. Navarre na majstorskom teĉaju u S Od 1959 solist Simfonijskog orkestra Radio-televizije Ljubi uz to ĉlan Radio-kvarteta (1959—70), ansambla Slavko C (1962—64) i Slovenskog gudaĉkog kvarteta (od 1970). Od predsjednik je ansambla Consortium musicum. Kao komorni ziĉar gostovao u Poljskoj, Ĉehoslovaĉkoj i Italiji. A. B MAJBORODA, Georgij Ilarionoviĉ, ukrajinski kompo (Pelehovšĉina, Poltavska gubernija, 1. XII 1913 —). Studira Konzervatoriju u Kijevu (L. Revucki). Još kao student pred teoretske predmete na muziĉkoj školi u Kijevu. Od 1945 pro na Kijevskom konzervatoriju. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u C-duru, 1940 i Dduru, 1952. Simfonijske pjesme Jlinen, 1939; KaMeunpi, 1941 i 3anoi (sa zborom), 1954; suita iz scenske muzike za tragediju Kralj Lear; rap: 1949 (nova redakcija 1952).—Opere: Munana, 1955 i Apcenaji, 1960. Se muzika. — VOKALNA: kantata JlpyoK6a napodoe, 1946; masovne pj solo-pjesme.
MAJCEN, Marijan, pjevaĉ, tenor (Zagreb, 30. VI — 2. II 1965). Na Glazbenoj školi HGZ u Zagrebu uĉio vii (V. Huml), a zatim se posvetio pjevanju (neko vrijeme ui M. Tmine). Studij pjevanja nastavio u Beĉu, Parizu (J. de Res Milanu i Berlinu. Koncertnu karijeru zapoĉeo 1922 u Zagi gdje je 1925 debitirao i na opernoj pozornici kao Faust (Goui God. 1926—28 solist Gradske opere u Berlinu, 1928—29 u H na Saali, zatim u Wiesbadenu (1929—30) i na Volksoperi u 1 (1938—39). Pedagoškim se radom bavio od 1931; od 1949 je nastavnik na muziĉkoj školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu, gov operni repertoar obuhvaćao je tridesetak prvih tenorskih VJ od kojih su najuspjelije bile Cavaradossi (Puccini, Tosca), Jose (Bizet, Carmen) i Canio (Leoncavallo, Pagliacci), a konc preko 800 pjesama. Objavio je priruĉnik Umjetnost pjevanja (1 K. 1
MAJDIĈ, Vera, pjevaĉica, sopran (Kranj, 2. III 189S Pjevanje uĉila na Konzervatoriju u Ljubljani i kod R. Dani Beĉu; operna pjevaĉica u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Bei Kasselu, Hamburgu, Kielu, Niirnbergu, Halleu na Saali i dr. I kavši se s operne pozornice, 1950—67 profesor pjevanja na ziĉkoj školi u Kranju. Umjetnica kultiviranog i tehniĉki iz' školovana glasa, isticala se podjednako u lirskim i dram sopranskim ulogama. U njezine najbolje kreacije idu Marg (Gounod, Faust), Micaela (Bizet, Carmen), Pamina (M( Ĉarobna frula), Marinka (Smetana, Prodana nevjesta), Tatj; Liza (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin i Pikova dama), Amelia, A Elvira (Verdi, Krabuljni ples, Aida i Ernani) i Mimi (Pu< La Boheme). Nastupala je i kao koncertna pjevaĉica. D. ( MAJER, obitelj muziĉara. 1. Mijo, kompozitor i tamburaški zborovoĊa (Osijek, — Zagreb, 1915). Gimnaziju završio u Osijeku i tamo uĉio 1 buru kod P. Kolarića. God. 1882 u Zagrebu utemeljio stude tamburaški zbor1 Hrvatska lira, s kojim je iduće godine pri prvi tamburaški koncert, što je pridonijelo širenju tambur: pokreta po zapadnoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Slov pa i medu hrvatskim studentima u Pragu i Beĉu. NajpopuU
MAJER — MAKAROVA Majerove tamburaške kompozicije su koraĉnica Junak iz Like, splet narodnih napjeva Hrvatsko prelo i Hrvatsko kolo; on je autor i prve vokalno-tamburaške kompozicije Podoknica za bariton, muški zbor i tambure. K. Ko. 2. Milan, kompozitor i muziĉki kritiĉar (Zagreb, 24. VIII 1895 — 1. I 1967). Sin Mije; studij klavira završio na školi HGZ u Zagrebu; kompoziciju i orgulje uĉio kod F. Dugana. Kao svršeni pravnik dugo godina u sudaĉkoj sluţbi u Zagrebu; 1946 —56 direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava (ZAMP) u SR Hrvatskoj. Djelovao je i kao muziĉki kritiĉar (1923—41) u zagre baĉkim dnevnicima Zagreber Tagblatt, Morgenblatt, Obzor i dr. Orguljaš zagrebaĉke Radio-stanice i koncertni pratilac, 1931—41 nastupao i kao pijanist u Zagrebaĉkom komornom triju (M., A. Ganoci, M. Crlenjak) koji je sam osnovao. Kao glavni tajnik Udruţenja jugoslavenskih muziĉkih autora (UJMA, 1931—41) i direktor ZAMP intenzivno se bavio zaštitom autorskih prava. U Majerovim djelima oblik je pregledan, a muziĉki govor, ponekad eklektiĉan, izbjegava radikalnija izraţajna sredstva suvremenih muziĉkih strujanja. Iako se melodika njegovih kompozicija ne temelji na folkloru, on ga se nije klonio; pojedina djela (gudaĉki kvartet) primjerci su uspješnog stiliziranja narodnog melosa. Svoj najviši kompozitorski domet dosegao u simfonijeti, Uvertiri veseloj igri i solo-pjesmama. DJELA. ORK ESTRALN A: s imfo nijeta za gudaĉk i o rkestar u A -d uru op. 18, 1948 (Osijek, 23. I 1950); koncert za klavir u h-molu op. 9, 1942 (prer. 1962); Uvertira veseloj igri op. 26, 1950 (Zagreb, 27. I 1953). — KOMORNA: gudaĉki kvartet u d-molu op. 10, 1943; sonata za violonĉelo i kla vir u e-molu op. 14, 1944; sonata za violinu i klavir u G -duru op. 25, 1949. — KLAVIRSKA: Tri stavka, 1943; sonatina, 1947; Pet minijatura, 1963. —- Tri preludija za or gulje. — VOKALNA. Zborovi: Dvanaesti juna; Šume šume; Zov olujnoga mora i dr. Solo-pjcsme: Putovanje; Zapali svjetiljĉicu; Kad mene ne buae; Pjesma zimi; Volto bik da me voliš; Scherzo; Staklena noć; Sat i dr. Masovne i bortene pjesme: Ţeljezniĉarska pjesma; Mi smo sinovi junaka; Naša vojska. — Muzika za d jec u. — C RK VEN A: 2 mise : Be ţiĉ na ka nta ta ; mo te t Ang dus D om in i i dr. K. Ko.
3. Maša, pijanistica i pjevaĉica, mezzosopran (Kazanl'k, Bugarska, 1. I 1914 —). 2ena Milana; studij klavira završila na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (S. Stanĉić); pjevanje uĉila kod F. Schiffrer-Navigina. Nastavnica muziĉkih škola Polyhymnia i Lisinski u Zagrebu, 1945—70 profesor klavira na muziĉkoj školi Pavao Markovac u Zagrebu (1960—70 direktor). Kao pijanistica nastupala samostalno i s orkestrom, kao i u komornim sastavima u Zagrebu i drugim gradovima u zemlji. Pjevala je i u inozemstvu (Beĉ, Graz), a nastupala je i u operi. LIT.: K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — J. Andrić, Tamburaška glazba. Historijski pregled, Slavonska Foţcga 1962. — K. Kovaĉević, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Zagreb 1966. K. Ko.
MAJER, Josip, kompozitor i vojni dirigent (Horosedla, Ĉeška, n. II 1888 —- Sarajevo, 9. III 1965). Studij završio 1908 na Konzervatoriju u Pragu. Vojni dirigent u Puli, kasnije prešao u Srbiju. Poslije Prvoga svjetskog rata sluţbovao u više jugoslavenskih gradova; u Mostaru, Banjaluci i Karlovcu osnovao i organizirao tamošnje vojne muzike; 1931—34 upravnik Vojne muziĉke škole u Vršcu. Od 1934 u Sarajevu, gdje dirigira operete i dramska intermezza u pozorištu, a povremeno i koncerte Sarajevske filharmonije. Nakon OsloboĊenja (do 1954) nastavnik Srednje muziĉke škole u Sarajevu. DJELA: Dvije makedonske igre za orkestar; fantazije i manje orkestralne kompozicije; brojni marševi za vojnu muziku. — Operete Carev dvojnik i Na Jadranu. LIT.: Z. Kuĉukalić, Likovi bosansko-hercegovaĉkih kompozitora, Sara jevo 1961. M. Poz.
MAJHENIĆ, Vladimir, pjevaĉ, tenor (Zagreb, 1889 — 21. XI 1963). Glumaĉku školu pohaĊao u Beĉu; pjevanje uĉio u Za grebu kod V. Antona i Đ. Prejca; debitirao 1909 u Osijeku kao Pippa (Audran, La Mascotte) i ondje bio angaţiran. Od 1927 ĉlan Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U svojoj dugogodi šnjoj umjetniĉkoj karijeri ostvario niz veoma uspjelih operetnih likova u djelima I. Kalmana (Grofica Marica, Cirkuska princeza), P. Abrahama (Havajski cvijet, Viktorija i njen husar), S. Albinija (Barun Trenk) i dr. Bavio se i operetnom reţijom. K. Ko. MAJKAPAR, Samuil Mojsejeviĉ, sovjetski pijanist, kompozitor i muziĉki pisac (Herson, 18. XII 1867 — Lenjingrad, 8. V 1938). Nakon studija na Petrogradskom konzervatoriju (V. Demjanski, V. Ĉezi, N. Solovjov) usavršavao se u Beĉu (T. Leschetizky). God. 1910—30 predavao klavir na Petrogradskom konzervatoriju. Koncertirao po Rusiji i Njemaĉkoj. Medu njegovim djelima istiĉu se klavirske minijature. DJELA. KOMORNA: gudaĉki kvartet; trio za djeĉji ansambl; sonata za violinu i klavir; suita za djeĉji ansambl violina unisono i klavir 4-ruĉno. — KLAV1RSKA: 2 sonate; 2 sonatine; varijacije; 8 minijatura; 3 preludija; MuMojiemHbie MbicAU i dr. Ilepaue uiazu, 16 kompozicija za klavir 4-ruĉno. — SPISI: My3UKanbHuu cjiyx, eio 3nanenue, npupoda, ocoBenHOcmu u .uemod npaaujtbHOio paieumuH, 1900 (II dopunjeno izd. 1915); 3uaneHue meopnecmea Eemxoeetia dan nameti coapeMeHHOcmu, 1927; fodbi yuenUM u My3bii
509
Teopuecmeo u paĉoma My3biKajibnoio ucnoAiiumejui no danuhiM onuma u e ceeme uayKu.
MAJO, Gian Francesco De (nazvan Ciccio di Majo), talijanski kompozitor (Napulj, 27. III 1732 — 17. XI 1770). Sin i uĉenik Giuseppea De Majoa, studij nastavio kod G. Manna i F. Fea. Orguljaš dvorske kapele u Napulju. Kao kompozitor pokazivao izrazit smisao za voĊenje melodije i za proporcije. DJELA. DRAMSKA. Devetnaest opera: Ricimero Re dei Goti, 1759; Caio Fabricio, 1760; Astrea placata, 1760; L'Almeira, 1761; Artdserse, 1762; Alcide negli orti Esperidi, 1764; Ifigenia in Tauride, 1764; Ipermestra, 1768; Adriano in Siria, 1768; Eumene (dovršili G. Insanguine i P. Errichelli), 1771 i dr. — Osam oratorija i kantata. —■ Pet misa, više psalama, graduala i dr. — Dvije njegove arije objavio je A. B. Mara u djelu Gluck und die Oper, 1863. LIT.: E. Zanetti i N. Prota-Giurleo, Gian Francesco De Majo, Enciclopedia dello Spettacolo, IV, Roma 1957. — D. Di Chiera, Gian Francesco Majo, MGG, VIII, 1960.
MAJOR, 1. Jakob Gvula (pravo ime James Julius Mayer), madţarski pijanist i kompozitor (Košiće, 13. XII 1858 — Budimpešta, 30. I 1925). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti (R. Volkmann, F. Erkel, F. Liszt). Koncertni pijanist, muziĉki pedagog, zborovoĊa i muziĉki pisac u Budimpešti. U svojim je kompozicijama povezivao madţarske nacionalne elemente s razvijenom tehnikom kasnog njemaĉkog muziĉkog romantizma. Zanimao se i za puĉku muziku jugoslavenskih naroda. DJELA. ORKESTRALNA. Šest simfonija: I, u a-molu, 1883—84; II, °Magyar«, 1890; III, u c-molu, 1893; IV, u fis-molu 1904; V, u D-duru, 1910— 12 i VI, nedovršena, 1918; simfonijska pjesma Balaton, 1906; koncertna simfonija za 2 klavira i orkestar oko 1888; koncert za klavir op 49; 3 Konzertfantasien
, 99; 5 ; p suita i dr. — DRAMSKA. Opere: Dalma (neizvedena); Erzsike, 1901; Szechy Marta, 1906 i Mila, 1913. — VOKALNA: zborovi; solo-pjesme: 3 zbirke. Lieder und Gesdnge fiir eine Mittelstimme; Sabbatarian Songs, oko 1907. —■ SPISI: Zongora iskola (Škola za klavir), 1891 i 1899; Osszhangzattan (Traktat o harmoniji), 1891; Ellenpont (Kontrapunkt), 1903. Manji spisi i ĉlanci.
2. Ervin, muzikolog i kompozitor (Budimpešta, 26. I 1901—). Sin Gyule; kompoziciju uĉio kod Z. Kodalva na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti i tamo pohaĊao na Univerzitetu predavanja iz filozofije; doktorirao 1930 na Univerzitetu u Szegedinu. Urednik muziĉkih ĉasopisa Zenei Szemle i Muzsika, 1935 utemeljio Magyar Muzsika; od 1928 nastavnik muziĉke povijesti na konzervatoriju u Budimpešti. DJELA. SPISI: A nepies magyar mu'zene es a nepzene kapcsolatai (Odnos izmeĊu narodne umjetnosti i puĉke muzike, disertacija), 1930; Brahms es a magyar ţene (Brahms i madţarska muzika), 1933; Fdy Andrds es a magyar zenetb'rtenet (A. Fay i historija madţarske muzike), 1934; Bach es Magyarorszdg (Bach i Madţarska), 1953; Mozart es Magyarorszdg. Mozart in Ungarn, 1956; studije; ĉlanci. Sa I. Szelenvijem izdao klavirsku zbirku A Magyar zongoramuzsika szdz eve, 1954. — KOMPOZICIJE: za komorne sastave (sonate za violonĉelo i klavir; za kontrabas i klavir; za tarogato i klavir; za fagot i klavir), za klavir i za orgulje i dr. LIT.: E. Major, Major J. Gvula, A Ţene, 1925. — J. Ujfalpussy, Major, 1. J. Gvula, 2. Ervin, MGG, VIII, 1960.
MAJORANO, Gaetano -► Caffarelli MAKAROVA, Na tali ja Romanovna, sovjetska plesaĉica (Lenjingrad, 21. X 1940—). Studirala na Institutu Vaganove u Lenjingradu, a 1959 angaţirana u Teatru Kirov, gdje je ubrzo postigla veliku plesaĉku karijeru. Od 1970 solistica American Ballet Theatrea u kojem nastupa i u modernom baletnom repertoaru. MAKAROVA, Nina Vladimirov-na, sovjetski kompozitor i pijanist (Jurji-no, Gorki, 12. VIII 1908—). Ţena A. Ha-ĉaturjana; 1927—30 studirala na Moskovskom konzervatoriju (N. Mjaskovski). U pojedinim njezinim tehniĉkim postupcima naziru se tragovi impresionizma. Poduzela brojne koncer-tne turneje po inozemstvu. DJELA. ORKES TRALNA : simfonija u d-molu, 1938; simfonija
N. R. MAKAROVA u baletu Giselle
MAKAROVA — MAKEDONSKA MUZIKA
510
u 3 stavka, 1958; orkestralne suite iz scenske muzike za drame KaK saKanHJiach cmaAb, 1955 i Mariana Pineda, 1957. — KOMORNA: sonata za violinu i klavir, 1934; 2 kompozicije za obou i klavir, 1943; MCAOĈUH i C KCPHO za violinu i klavir, 1938; vokaliza za violonĉelo, 1959; 2 kompozicije za harfu, 1964. — KLAVIRSKA: sonatina, 1933; 6 etida, 1938; 2 djeĉje suite, 1955 i dr. — Opere MyoKecmao, 1947 i 3on, 1955; scenska muzika; muzika za film i radio. — Kantata za sole, zbor i orkestar, 1940; so!o-pjesme.
MAKEDONSKA FILHARMONIJA, simfonijski orkestar osnovan na inicijativu T. Skalovskog 24. XI 1944 u Skopju. Ansambl je u poĉetku imao samo 26 muziĉara, ali je ubrzo (1946) izrastao u kompletno orkestarsko telo sa 68 ĉlanova. Kasnije je prešao u nadleţnost Radio-Skopja i do 1949 delovao kao njen simfonijski orkestar. Redovito je prireĊivao koncerte i time mnogo doprineo stvaranju stalne koncertne publike u Skopju. God. 1949 orkestar prelazi u sastav Skopske opere, osnovane dve godine ranije. Osnivaĉka skupština Makedonske filharmonije bila je 1950; 1954 ona dobiva naziv Skopska filharmonija, a 1960 Filharmonija SR Makedonije. Makedonsku filharmoniju vodio je od osnutka Todor Skalovski. Uz njega su sa tim najvećim makedonskim orkestarskim ansamblom koncertirali — kao dirigenti ili solisti — i mnogi drugi makedonski muziĉari (T. Prokopiev, K. Spirovski, V. Ĉavdarski, F. Muratovski, A. Šurev, L. Palfi, K. Davidovski, R. Spasovski, K. Boţinovski, S. Muratovska, R. Dimitrova, M. Mitrovski, A. Lekovski, P. Petrovski), kao i niz renomiranih umetnika iz drugih jugoslovenskih socijalistiĉkih republika i inostranstva. Podizanju umetniĉkog nivoa izvedbi ovog prvog i najvećeg makedonskog orkestra veoma je mnogo doprinelo i delovanje dirigenta Lovre Mataĉića (1948—52). Uz širenje muziĉke kulture i odgajanje koncertne publike M. f. stekla je velikih zasluga izvodeći dela domaćih autora, naroĉito makedonskih, kao i dajući mogućnost mladim domaćim muziĉarima da koncertiraju. Osim u Skopju ona prireĊuje koncerte i u drugim makedonskim gradovima: u Ohridu, Bitoli, Tetovu, Prilepu, Štipu, Strumici, Kumanovu i Titovom Velesu; osobito je zapaţena bila turneja 1960 po SR Srbiji (Beograd, Novi Sad, Niš i Kragujevac), kao i velika evropska turneja pod vodstvom dirigenta I. Markeviĉa posle katastrofalnog skopskog zemljotresa (1963). God. 1965—69 institucijom rukovodi kao direktor i prvi di rigent Vanĉo Ĉavdarski; u tom je periodu naroĉito zapaţene rezultate ostvario Kamerni orkestar Makedonske filharmonije svojim nastupima u zemlji i inostranstvu. Od 1971 direktor je Fimĉo Muratovski. v. ćv. i D. Ov. MAKEDONSKA MUZIKA. Narodna. Bogatstvo ritmike i metrike, gipkost melodike, sloboda arhitektonike — glavne su karakteristike makedonske narodne muzike. Uticaj Orijenta oĉit je u tradicionalnoj instrumentalnoj muzici makedonskih gradova i gradića. Šarolikosti narodnog muziĉkog stvaranja u Makedoniji doprinosi i folklorna muzika tamošnjih etniĉkih skupina, Albanaca ( -*■ Albanska muzika. Muzika Albanaca u SFRJ), Cincara, Roma (Cigana), Turaka i drugih. Suštinske razlike u narodnoj muzici pojedinih folklornih podruĉja Makedonije nisu do danas uoĉene. Razlike su zapaţene u rasprostiranju narodnih muziĉkih instrumenata i zastupljenosti dvoglasnog narodnog pevanja. Pri prouĉavanju makedonskog muziĉkog folklora treba uvek imati u vidu da Makedonija graniĉi sa Albanijom, Bugarskom, Grĉkom i Srbijom i da je razvoj makedonske folklorne muzike bio pod uticajem tih zemalja, i obratno. Od osobina makedonskog muziĉkog folklora paţnju privlaĉe pre svega bogatstvo i raznovrsnost ritma, posebno u raznolikim metriĉkim oblicima. Postoje dve osnovne grupe taktova (mera): taktovi deljivi na jednake jedinice mere i taktovi u kojima sve jedinice mere nisu jednake. — Prvoj grupi pripadaju taktove strukture 2/4 (2/8), 3/4 (3/8), 4/4 (4/8) i 6/4 (6/8). U plesnim pesmama i instrumentalnim plesnim melodijama ĉesto su zastupljene 2/4 i 4/4, dok se taktove strukture 3/4 i 6/4 retko pojavljuju, većinom u novonastalim pesmama pod izvesnim uticajem Zapada. 1
J = 120
Na. -7ti,
— l/i,
J/n-l/i, 7UL-ni {ju-lji, vnaškodet.
Prispivna, Maleševo
n/t - ni,
Nejednako deljive taktove strukture javljaju se u više oblika: dvodelni/3., trodelni J7J] ili JT3., ĉetvorodelni JJJ1. ili JT7] i petorodelni J7JT3, JTTJ], JTOT-, 17171- . Najzastupljeniji oblik je trodelni sa produţenom prvom jedinicom mere (pri-meri 2, 13 i 15).
2
Komitska, Makedonsk
Jl=28O (J
vez - den
—
se
Ne - Ċa.,
dit,
vez - dere
—
ve
zit. i
Uz njega se redaju dvodelni i ĉetvorodelni sa produţenom' gom i petorodelni sa produţenom prvom jedinicom mere. i JZ. = 60
1
li.
Dar-do,
Bar - da 4
be-le
o ;\
na
Bur-Ċoj
re - foz-ta,.
> = 280 (JT7?)
Sta-ri de-dc
b
ka. - leŠ
Bar-Ċo,
Za - ţa,-re,
vi-no pi-e,
sorie-go-vi
Humoristiĉna,
J| = 22O (J~ TT > T. Sk&~ ra,- le se
ml
ste - fe; - ^a: - le,
J] ;
tt
—
tri si- n
(u.)-da. - E'i,
^a. «— ra-di .
mla-dz
Sto
1-----^4^/ ^/iz—
Na iznesenim oblicima nejednako deljivih taktovih stru bazira se veći broj plesnih melodija, bez obzira da li se p ili izvode instrumentom. Tzv. bezmenzurni napevi, preteţno vokalne melodije, pos su grupa u ritmici makedonske folklorne muzike. Kreću slobodnom, rubato ritmu (tzv. ritmu reci). Izvode se za v poljskih radova (npr. ţetvarske) ili prilikom nekih obreda i ĉaja (ĊurĊovdenske, svadbarske; primeri 6, 7, 8, kao i 22 i 6
J = 80
■DurĎovdenska,
Ja. u,--če - št
Ka - U-na jnaj-Tca, ple-te-Šej i — ja-ka. (a)
J=8 0 Vodičarska, Delčevo
i
J> i J J J J> i' J J StcL-ra
8
mi
maj -Tca.
na. stol se - de Ţetvarska, M
J-80
Ne (e)
pej
Jfe - do,
7ie
j>ej, (ej)
ra - TW
vo
ne - Ċe -
Tradicionalna muziĉka praksa i danas intenzivno ţivi, bito na selu. Javlja se U dva oblika: pesma i oro. Kod pesama vladuje oblikovno jasnija ritmiĉko-metriĉka podela mu2 reĉenica, kod ora ■—• motivsko-tematska izgradnja. Dva su osnovna principa izgradnje instrumentalne mel ora. Prema prvom, svirka za oro razvija se iz motivike vo melodije pesme uz oro (primer 3). Na upotrebljene motive, ziĉke fraze i reĉenice nadovezuju se novi motivi, kao i vari upotrebljene motivike vokalne melodije. Pajduška, oro na
J}- = 80-120
J~3-1 JI-1 JI-
MAKEDONSKA MUZIKA fe 1
T -
m ii. "3r-
• Ir J to— * U drugom
H
tatonika je veoma retka. — Javljaju se II i VI glas istoĉnog crkvenog pojanja; prvi tip VI glasa karakteristiĉan je po prekomernoj sekundi, najĉešće u obliku: g, as, h, d, e,f, g. — Uticaj novoturske muzike novijeg je datuma (XIX v.); analizom nekih makedonskih gradskih melodija, osobito melodija koje se pevaju uz pratnju -> ĉalgija, lako se mogu otkriti tipovi istoĉnjaĉkih makama, npr. makam hidţasa.
J ----- < 1 * II _^yj— Lu i _i osnovnom principu izgradnje instrumentalna me-
OJ, ti kam ! t£ sa, —
lodika ora razvija se iz samo jedne ili iz više muziĉkih misli (muziĉkih fraza ili manjih sklopova motiva). Ora u kojima su utkane jedna ili dve muziĉke misli — ora su prvog tipa, 10
511
m/i-loj
7no-7nć,
TJW - me
kol-7ca
pra. - ŠCUTL da. mi.
Ce te
Za raka (gajda), Pelagonija
^ ka-ţeš,
da 7ne
ne Ja. —
ţeš. — ------------------------------------
U drugim novijim gradskim pesmama pojavljuje se dur, ĉesto u melodici evropskih mediteranskih osobina. '->
a ora sa tri ili više muziĉkih misli — ora drugog tipa. J = 126
}- 208
Titov Veles
iJ Aa P 5 g r> I
IT
c ft
Mariovsko oro
fr i r-rr-r i-"f
■--"" )
0- ţe -ni me
mi-la, m/L-mv
me,
'
ma, — mo.
o - ţe-
o - ua. — ja go - di~iw.,77WL-mo:
r-m . U.T . i i r
7a
~
o - va. - Ja, ga -
Umanjenje intervala u odnosu na temperirani i tzv. prirodni sistem karakteristika je makedonskog seoskog muziĉkog folklora, osobito potencirana u obiĉajnim i prazniĉnim pesmama. Usko je povezana sa netemperiranim lestviĉnim sistemom aerofonih narodnih instrumenata. Dok je grad pod uticajem ĉalgadţijskih (ćalgija) sastava uvodio proširivanje tonskih nizova obojenih uvećanom sekundom, dotle je selo zadrţalo svoju tradiciju u kojoj nema uvećane sekunde. Seoska tradicija sluţi se opredeljenim tonskim nizom koji najĉešće ne prelazi kvartu iznad tonike: 16
Pesme se dele na pesme koje se izvode u odreĊeno vreme u godini i na pesme koje se pevaju u svako doba godine. Ova podela uslovila je dva naĉina pevanja »ţenski« i »sejmeneĉki«. Prvoj grupi redovito pripadaju pesme kalendarskog, obiĉajnog i magijskog karaktera, dok se u drugoj istiĉu pesme borbenog karaktera. Kalendarske, obiĉajne i magijske pesme najĉešće se izvode melodijskim obrascima ustaljenim na pojedinim folklornim podruĉjima. Glavna karakteristika ovih pesama je uski ambitus. '2
j = 60
Boţična, Ohrid
Ov-ci pa-si
Ċzi - zet Ka-ta, na
dva pa-ta.,
TUZ
dva dru-ma..
Pevanje pesama borbenog karaktera, koje se razvilo pod uticajem evropske muzike, proširuje ambitus do oktave i preko nje. Tonski nizovi borbenih pesama razvijali su se na dva naĉina: i. proširivanjem tonskih nizova obiĉajnih i kalendarskih, prazniĉnih pesama, 2. uvoĊenjem tonskih nizova durskog ili molskog karaktera. '3
-CM
Komitska, Bitola
(JT7J)
Se pro-še-taZ
Del-ĉev i : do-lzi 7cryVar — da* — rot,
do-lakra/Var — da, —rotjfe,
Tikveš-lćo-tc
To — Je.
Prema Ţ. Firfovu, od dijatonskih tonskih naĉina eolski je modus vrlo karakteristiĉan i najĉešći, uz njega dorski. — Pen-
Prvi ton iznad tonike javlja se kao polustepen i kao ceo stepen (primeri 12 i 6). Analiza muziĉkog sadrţaja pokazuje da u pesmama preovlaĊuju silazni intervali koji melodijama davaju melanholiĉno obeleţje. Melodijska krivulja obiĉajnih i prazniĉnih pesama odvija se skoro bez skokova; u gradskim pesmama ispresecana je retkim skokovima terce, kvarte i kvinte. U seoskoj tradiciji isticanje tonova na istom stupnju upućuje na stare oblike kultnih pesama (primer 7). Melodijski kulminacioni ton javlja se u dva vida, jednom ili više puta. Pri jednokratnoj pojavi redovito se javlja u prvoj melostrofl, dok se u narednoj pojavljuje za stepen niţe, spuštajući se valovito ka tonici (primer 2). Ĉešću pojavu melodijske kulminacione taĉke susrećemo u obiĉajnim i prazniĉnim pesmama (primer 8). Razrešenje je uvek centripetal no — ka tonici. — Najveći broj melodija seoske tradicije poĉinje od donje vodice (f), nešto manji broj od tonike (g), zatim od kvarte (c) i male terce (b). Krivulja melodije, raĉunata od poĉetnog tona, uglavnom se razvija za stepen naviše, u nešto manjem broju ponavljanjem poĉetnog tona, a najmanje za stepen naniţe. Tekstovi narodnih pesama sastavljeni su od kontinuiranih stihova koji nisu grupirani u strofe. Stihovi se javljaju sa cezurom (u većini sluĉajeva) ili bez nje; u melostihovima oni obuhvataju od 5 do 15 slogova. Najzastupljeniji su osmerci (5 + 3, 4 + 4), deseterci (5 + 5, 4 + 6) i dvanaesterci (6 + 6). Iako rede, pojavljuje se i katalitiĉan stih. Muziĉka realizacija skraćenja vrši se na dva naĉina: 1. spajanjem poslednjih dvaju tonova u jedan, 2. pauzom.
512 17
MAKEDONSKA MUZIKA Lju
j = n2
J?
K k e
^
=
^
son, so —
la-do
i ^ l .TT^f do, . 77Z -&Z 77111
bovna, Ra
'« — J v—
ni -lo,
--
na, ra-ka TML
I J=fc
dovi š
sa-ma. Ma.-de
---------------------------------1
22
J= 66
Mo-re, zdrauĉe
uen
771L
—
—
i
Sj, Ju. — ju. — 3a — va,Jjuba^vaĊ£-vojJih,}
I JJ J
ri
ej ju. — ju, — da-va, ih
m
Antifono-bordunska grupa odlikuje se ponavljanjem melodije sta što ga izvodi druga grupa pevaĉica, prihvatanjem m< na poslednjem tonu, ili na drugom ili trećem, brojeći od zav melodije. Bordun moţe biti ritmiziran i neritmiziran. JCL-TUL. Ja-no, mo-ri.
ĉe,
ša, — vo,
-—
ven, — ĉe,
zdrawe
tŽ^v-M^
*r------cue - ć e
(e )
mi — ri
—
Ša
— vo.
Ima i napeva koji obuhvataju samo jedan melostihg de se u tekstu uz stih javlja i ponovljeni drugi ĉlanak stiha.
i^J
■-— ^=------- *
-ĐurĎovdenska, Tikveš
J = 60
Mi - lqj mi
per - ce
cr-ve -TW,
Treću grupu, zabeleţenu dosad samo u oblasti Polog, h Tetova i Gostivara, oznaĉuje glissando izdizanje glasa do bc skog tona što na poĉetku pesme izvodi pevaĉica koja vodi diju.
cr- ue - 7w.
Uz dva ili više stihova javljaju se ovi muziĉki oblici: 1. dva muziĉka retka, drugi je samo varirani oblik prvoga, uz dva razliĉita stiha, 2. dvodelni napev uz dva razliĉita stiha, 3. trodelni napev A B C uz tri razliĉita stiha, 4. ĉetvorodelni napev A B C A uz dva razliĉita stiha, 5. dvodelni napev uz tri ili više stihova (primer 5) i 6. trodelni napev uz tri ili više stihova. Obiĉajne i prazniĉne pesme izvode se većinom dvoglasno. Pevaju ih ţene u grupama po tri. Pevaĉica, koja vodi melodiju (»kreska« ili »viši«), sedi ili stoji izmeĊu drugih dveju koje prate melodiju (»sloţi« ili »vleĉe«). Dvoglasne pesme poznate su pod nazivima vikoeĉki, glasoeĉki i na glas. Interpretiraju se na tri naĉina: bordunski, antifono-bordunski i izdizanjem glasa. — Prva, bordunska grupa, obuhvata nekoliko podgrupa: a) neritmiziran bordun, sa uvodnim tonovima vodećeg glasa ili bez njih (primer 20), b) ritmiziran bordun sa uvodnim tonovima (primer 21) ili bez njih, c) »olcaveĉki« (štucajući, podrigivajući) sa ritmiziranim bordunom i skokom (primer 22), d) ritmiziran bordun sa refrenom (primer 21). Na završetku melodije u navedenim grupama moţe se pojaviti i uzvik. 20
TTW -
ĐurĎovdenska, Skopska Cr
oed-Tuz- la
19
de7
77W - 77KL
Delenje sloga prebacivanjem istog vokala na naredni ton relativno je ĉesta pojava u makedonskoj narodnoj muzici (primeri 8 i 5). U odnosu na jedan stih teksta muziĉki oblici pevanih pesama mogu se formirati ovako: 1. ponavljanjem tekstovnih i muziĉkih redaka u oblik A Av; 2. ponavljanjem stiha u dva razliĉita muziĉka retka A B i 3. ponavljanjem prvog ili drugog ĉlanka stiha u trodelne, ĉetvorodelne i višedelne muziĉke oblike. U notnom primeru 18 susrećemo trodelni muziĉki oblik kojim se pevaju ĉlanci jednog samog deseteraĉkog stiha »Zdravĉe, venĉe, cveće mirisavo« uz dva pretpeva i to: u prvom melostihu dvosloţni pretpev i prvi ĉetvorosloţni ĉlanak deseterca, u drugom melostihu drugi i prvi ĉlanak, u trećem melostihu jednosloţni pretpev i drugi ĉlanak.
cue — će
na drum. ţne-e,
TTW -TTUL
J= 120
Er-ge
—
TU. -te
lu.Š-pi
BuneŠ, Koĉansko
.gle-dat. 21
Ţelvarska, Kriva Palanka
lu. - pat,
K
Sa, - TTia. Ra, - de
na, drum, Ţne - e,
de,
his- pi
RCL - de,
24
J = 80
mjy
Bordun je istaknuta karakteristika dvoglasnog pevanja ritmiziran bordun izvodi se na vokalima a, e, i, ukazujući r ĉin istoĉnog starocrkvenog pevanja u kojem jedan pevaĉ melodiju, dok drugi drţi »iso« na nekom vokalu. Isti oblik glasja susrećemo i kod dvoglasnih narodnih instrumenata ( par kavala, trostrune gusle i tambure). Druge dve vaţne ka ristike dvoglasnog pevanja su kretanje u sekundama i, poi ukrštavanje glasova, spuštanjem vodećeg glasa ispod toni ceo stepen i njegovo vraćanje tonici na završecima melost Sve grupe dvoglasnog pevanja završavaju unisono na tonic U instrumentalnoj muziĉkoj tradiciji javljaju se ĉetiri muziĉkih instrumenata: deĉiji, seoski, mešoviti seoski i gr ĉalgadţijski (gradski). Od deĉijih instrumenata iz grupe aerofonih instrun zadrţale su se razne vrste truba (vrbova svirala, svirala oc drveta, od ţitne stabljike, od gline i dr.); iz grupe idiofonih i menata klepala, štrakaljke, pukalice, travke (list), ĉegr dugme na konac i dr. Od pastirskih idiofonih instrumenata trebljavaju se zvona i klopotarci (klepetuše) raznih veliĉ Seosku tradiciju karakterizuju tipovi uzduţnih flauta i i: menata sa jeziĉcem. Od tipova uzduţnih flauta zastupljei mali duduk, svorĉe i veliki duduk {kavalĉe i kaval u juţnoj 1 doniji), kao i dvojanka (dvojnica), svi iz porodice blokflaui 3). Na prednjoj strani oni imaju po šest melodijskih rupica.
MAKEDONSKA MUZIKA
MAKEDONSKA MUZIKA
i
Gore lijevo: ŠUPELKA; gore desno: ZURLA; dolje: igra TEŠKOTO
MAKEDONSKA MUZIKA
513
Narodni instrumenti: i. Ćemene (yusla); 2. Gaida (mesnica); 3. Dvojanka, mali i veliki duduk; 4. Kavali; 5. Daire; 6. Tambura (ĉetvorka); 7. Mala i velika zurla; 8. Tarabuka; 9. Tapan
dvojanke, koja se gradi sa dve cevi, melodijskom i bordunskom, izbušeno je šest rupica na melodijsko), a samo jedna na bordunskoj cevi, i to u visini na kojoj je izbušena prva melodijska rupica. U skopskoj, kumanovskoj i šarplaninskoj oblasti pod nazivom kaval ili kafal podrazumeva se drvena cilindriĉna cev, otvorena na oba kraja. Gornji otvor sluţi za duvanje, nema piska. Na kavalu je urezano 8 melodijskih rupica za prebiranje, od kojih 7 na prednjoj, a osma na zadnjoj strani. Redovno sviraju dva kavala zajedno, manji — »ţenski« izvodi melodiju, veći — »muški« pratnju (si. 4). Šupelka je kratak kaval sa 6 melodijskih rupica na prednjoj strani. Svadbarsko-soborski instrumenat sela je gajda ili mesnica, instrumenat klarinetskog tipa sa jednim udarnim jeziĉcem (si. 2). Gradi se u razliĉitim veliĉinama. Sastoji se: od melodijske cevi »gajdarke« ili »surle«, na ĉijoj prednjoj MUZ. E., II, 33
strani ima 7 melodijskih rupica, a na zadnjoj osma za palac; zatim od bordunske cevi, zvane »brĉalo« ili »rog«; od cevi za duvanje u mešinu (»duvalo«) i od mešine (»mev«). Izvestan broj instrumenata nalazimo i na selu i u gradu, ćemene ili gusla (si. 1) kordofoni je gudaĉki instrumenat sa tri strune, kruškolikog oblika, u Bugarskoj poznat pod nazivom »g'dulka«, srodan jadranskoj —> lirici. Rasprostranjen je samo u istoĉnoj i sjeveroistoĉnoj Makedoniji. Upotrebljavaju ga seljaci osobito duţ Osogovskih planina, a po gradovima tih oblasti slepi guslari. U seosko-gradske instrumente ubrajaju se i razliĉite vrste tambura iz porodice trzaĉkih kordofonih instrumenata. Upotrebljavaju se tambure sa dve strune litarka ili ćitelija i tambure sa ĉetiri strune ĉetvorka ili karaduzen (si. 6). Od membranofonih instrumenata u ovu grupu mogu da se ubroje —>
MAKEDONSKA MUZIKA
514
*i
mjesto osvojila grupa pjevaĉa i sviraĉa iz Kavadaraca koju je, vodio V. Hadţimanov. Nakon OsloboĊenja prišlo se prouĉavanju makedonsk rodne muzike i intenzivnije i sistematiĉnije. Kad je 1950 os: u Skopju Folklorniot institut (danas Institut za folklor), u pi ljanju graĊe sudjeluju i mnogi vanjski suradnici. Prouĉ; muziĉkog folklora sa svoje je strane potaklo i osnivanje ans narodnih plesova i pjesama ■—■ Tanec, kome je jedan od o zatora i višegodišnji direktor bio Mane H. Ĉuĉkov. U posljj dvadesetak godina istaknuti makedonski etnomuzikolozi Ţ fov i V.- Hadţimanov (uz suradnju Melodija Simonovskog i Pajtondţieva) objavili su veći broj zbirka narodnih pjesi napjevima, kao i narodne plesove (ora); narodnu instrumei muziku prouĉavao je Aleksandar Linin, starinsko dvoglasm vanje ĐorĊi Smokvarski, probleme metrike Sotir Golal Uz spomenute, danas uspješno djeluje već i najmlaĊa gen* folklorista: Trpko Bicevski, Mihail Brzanov, Mihailo Din Borivoe Dţimrevski, Dordi DorĊiev, Blaţe Petrovski (-> P
Povorka Rusalija, Bogdanci
-> tapan, bubanj razliĉitih veliĉina (si. 9), -> daire i def (si. 5) i u poslednje vreme -> tarabuka (si. 8). Gradsku instrumentalnu muziĉku tradiciju karakterizuje grupa »ĉalgadţijskih instrumenata«, najĉešće u sastavu: violina, klarinet, lauta, ut, kanun i daire. Glavna razlika izmeĊu laute i uta je u tome što lauta ima pragove i prvenstveno sluţi kao instrument pratnje, dok je ut više melodijski i nema pragova. Ovoj grupi pripada i zurla (surla ili ţurna; si. 7), instrumenat sa dvostrukim jeziĉcem tipa oboe. Redovito sviraju po dve zurle zajedno, ĉesto uz pratnju tapana. Danas se u razliĉitim instrumentalnim sastavima javljaju još i harmonika, mandolina i gitara. (Notne primere transkribovali su A. Linin i Ţ. Firfov). A. Ln. Rad na prouĉavanju i objavljivanju narodne muzike. Prvi poznati objavljeni zapisi makedonskih narodnih melodija potjeĉu tek iz posljednjeg decenija XIX st. Iz starije prošlosti saĉuvali su se samo rijetki podaci o narodnom pjevanju i svirci. Tako npr. bizantski historiĉar Nikiforos Gregoras, 1325—26 izvješćuje da su makedonski Slaveni iz okoline Strumice dvoglasno pjevali — i to naizmjeniĉno u dvije grupe pjevaĉa. Sredinom XIX st. poznati sakupljaĉ makedonskih narodnih pjesama Konstantin Miladinov namjeravao je uz tekstove pjesama objaviti i n melodija pjesama uz oro, ali to nije ostvario. U vremenu od 1890 do 1900 »C6OPHHK OT SbJirapCKH HapOflHH VMOTBOpeHHH« (SV. II ---- X V I I )
objavio je 391 melodiju makedonskih narodnih pjesama, zapise Todora Gavazova, Aleksandra Kon~va, Georgija L'ţeva, Georgija Smiĉkova, Ivana Klinkova, Angela Bukoreštlijeva i Todora Netkova. Uz melografiranje i harmoniziranje narodnih pjesama Atanas Badev prvi je poĉeo i sistematizacijom metriĉkih i ritmiĉkih osobina makedonske folklorne muzike i o tome referirao na prvom kongresu bugarskih muziĉara 1904 u Sofiji. — Otprilike u isto vrijeme zapisivao je makedonske narodne melodije Stevan Mokranjac. U vremenu izmeĊu dva rata makedonski muziĉki folklor zapisivali su i prouĉavali makedonski, srpski i bugarski struĉnjaci Košta C'rnušanov, Josif Ĉešmedţiev, Vladimir Đordević, Ţivko Firfov, Vasil Hadţimanov, Dobri Hristov, Košta Manojlović, Miloje Milojević, Miodrag Vasiljević, uz njih i Ĉeh Ludvik Kuba. Prvo fonografsko snimanje makedonskih narodnih melodija izvršila je 1931 ekipa srpskih etnologa, Borivoje Drobnjaković, Dušan Nedeljković i Mitar Vlahović, pod vodstvom tada praškog slaviste Gerharda Gesemanna. Snimanjima su nastavili B. Drobnjaković i K. Manojlović. Najveći broj voštanih ploĉa snimio je K. Manojlović (1931, 1932 i 1939 na ploĉe s aluminijskom podlogom). Neposredno prije Drugoga svjetskog rata zabiljeţili su Makedonci prvi znatniji uspjeh u prikazivanju svoga muziĉkog i plesnog folklora široj jugoslavenskoj javnosti. Na festivalu narodnih pjesama i plesova Jugoslavije 1939 u Beogradu prvo je
ZBIRKE: H. 'JeuiMedMeuee, EtJirapcKH Mane^OHCKM necrni, 1926.— V. Đordević, Srpske narodne melodije— Juţna Srbija, Skoplj« — L. Kuba, Slovanstvo ve svych f.pevech, XIV, Pisne makeaonske, Prah — JJ. Xpucmoe} 66 HapoAHH necmi Ha MaKe^oHCKHTe 6tJirapH, CO4>HH I< Lj. i D. Janković, Narodne igre, III—IV, Beograd 1939 i 1948.— Ţ. Firfc kedonski muziĉki folklor, Pesni I, Skopje, 1953. — Isti i G. Pajtor.dŢiekedonski narodni ora, Skopje 1953. — M. A. Vasiljević, Jugoslovenski ki folklor, II, Makedonija, Beograd 1953. — V. Hadţimanov, Makedon rodni pesni (4 sv.), Skopje 1953—1956. — K. LJbPhyuiaHoe, Mane; Hapo^HH necHH, CodptiH 1956. — Ţ. Firfov, M. Simonovski i R. Pri Makedonski muziĉki folklor, Pesni II, Skopje 1959. — V. Hadţimanov, donski borbeni narodni pesni, Skopje 1960. — Ţ. Firfov i M. Simc Makedonskite melografi od krajot na XIX vek, Skopje 1962. — V. manov, A bre Makedonce, Skopje 1962. — Isti, Soborski narodni pesni, 1964. — Isti, Momi Tikvešank^ Skspje 1968. — B. Traerup, East Mace Folk Songs, Contemporary Traditional Material from Maleševo, Pijan the Razlog District, Kobenhavn 1970. LI1.: K. Manojlović, Muziĉke karakteristike našega Juga, Sv. C, — Isti, Svadbeni obiĉaji u Galiĉniku (Svadbarske pjesme iz Galiĉnika), ( Etnografskog muzeja u Beogradu, 1926; 1. — V. Đordević, Skopske gajd i njihovi muziĉki instrumenti, Glasnik Skopskog nauĉnog društvs, i 1926. — L. Kuba, Puĉka glazbena umjetnost u Makedoniji, Sv. C, it B. Širola, Sopile i zurle, Zagreb T932. — K. Manojlović, Svadbeni ot Debru i Ţupi, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1935, 10. — D. . ković, Oblici maleševske epike, Prilozi za prouĉavanje narodne poezije, B 1939, 6. — B. Rusić, Prilepski guslar Apostol, ibid., posebno izd., Beograc 2. — M. Ĉuĉkov, Idejnata sodrţina i ritmiĉkint proces vo mpkedonskata n igra, Sovremenost, 1951,'6. — Ţ. Firfov, Metriĉkite osobenosti na makedc narodna muzika, ibid., 7. — E. Ĉuĉkov, Contenu ideologique et proces rytr de la danse populaire macedonienne, Journal of the International Folk Council, T952, 4. — Z. Firfov, I_es Caractĉres metriques dans la musique p ire macedonienne, ibid. — B. Kremenliev, Bulgarian-Macedonian Folk J Berkelev i Los Angeles, 1952. — Y. Arbatsky, Beating the Tupan in tht tral Balkans, Chicago 1953. — V. Vuĉković, Osobenosti tikveškog mu folklora, Izbor eseja, Beograd 1955. — Ţ. Firfov, Jugoslawien, II: Die Vol sik, 4: Mazedonien, MGG, VII, 1958. — V. Hadţimanov, Za makedc kavali, Razgledi, 1959. — H. Kay(f>MaH, TpurjiacmiTe napo^HH necHHOi TvpcKO, M3BecTna, EiaJirapcKaTa aKa^eMHH Ha navKiiTe, 6, CO(J)HH 1959. Simonovski, Orientalizmi u tonalnoj gradi naših narodnih melodija, Zvuk, 26—27. — Ţ. Firfov, Kolektivno vokalno muziciranje u Makedoniji, Rad gresa folklorista Jugoslavije u Zajeĉaru i Negotinu 1958, 1960. — Isti, . donski narodni pesni od periodot na Narodnooslobodilaĉkata borb a, Rad gresa folklorista Jugoslavije na Bledu 1959, 1960. — V. Hadţimanov, M balade Makedonije, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije u Zajeĉaru i Ne; 1958, 1960. — Isti, Instruments folkloriques en Macedoine — »kavalis«, J of the International Folk Music Council, 1960, 12. — V. Kliĉkova, N; muziĉki instrumenti u Makedoniji, ibid. — B. Rusić, Guslarsko tajno sp> mevanje, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije na Bledu 1959, 1960. —A monovski, Refreni makedonskih narodnih pesama, Zvuk, 1960, 37 —38. Hadţimanov, Proces nastajanja makedonskog melosa u Narodnooslobodi borbi, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije u Titovu Uzicu 1961, — Isti i Ţ.. Firfov, Volksinstrumente und instrumentale Volksmusik M; niens, Journal of the International Folk Music Council, 1961, 13. — A monovski, Muziĉka terminologija u makedonskim narodnim umotv^ri Zvuk, 1961, 51. — Ţ. Firfov, Emigrants macedoniens en Amerique et le fc macedonien musical, Journal of the International Folk Music Council, 14. — M. Simonovski, Muzika u svetlosti narodnih verovanja u Make( Zvuk, 1962, 54. — V. Hadţimanov, Melodije makedonskih lazariĉkih ma, Rad Kongresa folklorista Jugoslavije u Mostaru i Trebinju 1963. —• Isti, The »dvotelnik«, a Macedonian folk ins trument, Journal : International Folk Music Council, 1963, 15. — A. Linin, Tradicionalna ] u narodnoj instrumentalnoj muzici Makedonije, Narodno stvaralaštvo, 8. — Ţ. Firfov, Likot na makedonskata narodna muzika, Rad K01 folklorista Jugoslavije u Ohridu 1960, 1964. — V. Hadţimanov, M i taţaĉki nastani za vreme na zemjotresot vo Skopje, Sovremenost, 196, — Isti, Triasimetriĉni taktovi makedonske narodne muzike, Rad gresa folklorista u Ohridu 1960, 1964. — V. Kliĉkova, Zurladţijsko-gajdart zanat u Prilepu, Narodno stvaralaštvo, 1964, 11. —A. Linin y Karakteri crte gajdarskih melodija u ■ Makedoniji, Rad Kongresa folkloris Cetinju 1963, 1964. — V. Hadţimanov, Les Melodies funebres du s de Skopie, Studia musicologica Academiae Scientiarum Hungaricae, dapest 1965. — H. Kaytf>M,aH, HapOAHaTa My3HKa B ITHPHHCKHS H3BecTHH, BtJirapcKaTa aKa#eMHH na HayKnxe, 11, CocbnH 196* V. Hadţimanov, Radniĉka pesma u Makedoniji, Narodno stvaralaštvo, 1966,] H. Kay(f>Mau i T. Todopoe, HapoAHH necHH OT K>ro3ana^Ha BtJirapMfl pHHCKii Kpaii, I, CoĊiHH 1967. —A. Linin, Pesna i oro, Zvuk, 1967, 73—74. ■ Brzanov, Problem transkripcije galiĉke igre »Teškoto«, Rad Kongresa folkl u Dojranu 1966, 1968.—Đ. Đordiev, Prvi fonografski snimki so makeć narotlni melodii, ibid. — S. Golabovski, Metriĉkite formi vo makedonskio' ziĉki folklor, ibid. — V. Hadţimanov, Tradicionalniot muziĉki folklor vo veško, ibid. — N. Kaufman, Narodni mnoguglasni pesni ot Makedonija, — A. Linin, Arhitektonika makedonskog »Ora<<, ibid. — Isti, O muziĉkii strumentima makedonskih Slovena, Zvuk, 1968, 89. — J. Marki, Ludvik u Makedoniji, Rad Kongresa folklorista u Dojranu 1966, 1968. — D. !•
MAKEDONSKA MUZIKA varski, Staro dvoglasno pevanje u makedonskoj narodnoj muzici, ibid. — E. Basić, Broenicite na jugoslovenskite deca, so poseben osvrt na makedonskite broenici, Makedonski folklor, 1968, 1. — V. Hadţimanov, Instrumentalnata igraorna muzika vo Makedonija, ibid. — A. Linin, Beleški za vokalnata muziĉka tradicija vo Bitolsko Pole, ibid. — Isti, Melodikata na Bitolsko-Ohridskata epika, Narodno stvaralaštvo, 1969, 29—32. — T. Bicevski, Zabeleški za deset komitski narodni pesni od selata Gorno i Dolno Poţarsko — Meglen, Egejska Makedo nija, Makedonski folklor, Skopje 1968. — V. Hadiimanov, Revolucionerno Kruševo vo makedonska narodna muzika, ibid. — R. Hrovatin, Metro-ritmiĉkite karakteristiki na ilindenskite borbeni pesni, ibid. —A. Linin, Melosot na narodnite pesni za Goce Delĉev, ibid. — £>. DorĊiev, Formalni strukturi na refrenskite melodii vo makedonskite narodni pesni, Makedonski folklor, 1969, 3 —4. -— 5. Golabovski, Nekoi zabeleški za melodiskata ornamentika vo makedonskiot muziĉki melos, ibid. — V. Hadţimanov, Metroritmiĉkata sedmorka vo make donskiot melos, ibid. — A. Linin, Gajdite na Balkanot, ibid. — V. Hadţimanov, Ĉetiriţiceniot instrument karaduzen vo Makedonija, Rad Kongresa folklorista u Jajcu 1968, 1971. — A. Linin, Gajde u Makedoniji, ibid. — T. Bicevski, Prilog kon prouĈuvanjeto na obrednite pesni vo seloto Gorno Poţarsko, Meg lensko — Egejska Makedonija, Makedonski folklor, Skopje 1970, 5 —6. — A. Linin, Instrumentalnite sostavi vo makedonskata narodna muzika, ibid. — T. Bicevski, Edno novo sogleduvanje od oblasta na ritmiĉkata struktura vo nekoi taktovi so neramnodelen ritam vo makedonskiot naroden melos, Rad Kongresa folklorista, Poreĉ, 1970, 1972. — M. Dimovski, Melodiskata struktura na ma kedonskite orovodni pesni, ibid. —■ Đ. Đordiev, Hemiolna ritmiĉka neramnodelnost kaj bezmenzurnite makedonski narodni pesni, ibid. — 5. Golabovski, Mešano-sloţeni taktovi vo makedonskata narodna muzika, ibid. — A. Linin, Polifonite formi vo Makedonija, ibid. — B. Petrovski, Oblici na peenje epski pesni vo Makedonija, ibid. J. Bez.
Umetniĉka. Slovenska plemena koja su potkraj XVI i u XVII v. naselila tlo Makedonije baštinila su u svom kulturnom razvitku, pored tradicionalnih narodnih tvorevina svojih predaka, i neke kulturne tekovine etniĉkih grupacija starosedelaca ovoga dela Balkanskog poluostrva, kao i ranijih kultura antiĉkih plemena koja su naseljavala Makedoniju. Kulturni razvoj makedonskih Slovena, bez obzira na sve padove i zastoje prouzrokovane nepovoljnim istorijskim prilikama, odigravao se u zemlji bogate kulturne prošlosti, sa ĉijeg je tla ponikao i jedan od najvećih osvajaĉa u istoriji — Aleksandar Makedonski. I pored nekih podataka i materijalnih nalaza, kao što su npr. dve mermerne ploĉe iz iskopina antiĉkog teatra u Ohridu na kojima su u bareljefu prikazane dve grupe — na jednoj ploĉi Apolon u grupi sa lirom u ruci, na drugoj Dioniz sa aulosom u grupi koja nosi plodove i vino — teško je preciznije govoriti o muziĉkim manifestacijama ovoga doba. Nesumnjivo je, meĊutim, da je deo bogatog antiĉkog nasleda, utkan u kasniju kulturu Vizantije u ĉijoj su neposrednoj blizini makedonski Sloveni izgraĊivali svoju materijalnu i duhovnu kulturu, morao u njoj naći svoj odraz. Kao što je sluĉaj sa antiĉkim periodom, tako i od dolaska Slovena do prvih decenija XX v. muziĉka prošlost Makedonije nije dovoljno osvetljena. Periodizacija makedonske muziĉke istorije mora se zato izvršiti prema društveno-istorijskim epohama u kojima je ţiveo makedonski narod. Prema tome, prvi period muziĉke istorije Makedonije obuhvatao bi vreme od dolaska Slovena na obale Vardara do pada feudalnih slovenskih drţava pod tursku vlast. Najznaĉajniji dogaĊaji u ovom razdoblju vezani su svakako uz razvoj duhovne muzike koja je po uzoru na vizantijsko kultno pevanje stvarana za potrebe bogosluţja pokrštenih slovenskih plemena. Ali zadatak muziĉke istoriografije morao bi se proširiti i na detaljnije ispitivanje muziĉkog ţivota preslovenskih društvenih formacija u Makedoniji, kako bi se taĉnije mogao ustanoviti stepen njihovog uticaja na slovensku muziĉku kulturu. Drugi period makedonske muzike deli se u dva razdoblja: od dolaska Turaka do ĉetrdesetih godina XIX v. i od toga doba do kraja Prvoga svetskog rata. Više od ĉetiri stoleća, od poĉetka tmske vladavine do epohe, kada pod uticajem sve snaţnijeg graĊanstva i ideja Francuske burţoaske revolucije dolazi do nacionalnog preporoda, makedonski je narod stvarao riznicu svog bogatog muziĉkog folklora, da bi zatim, na bazi narodnog melosa, od sredine prošlog veka ponovo zapoĉeo rad autorizovanog stvaralaštva, zabeleţen modernim notnim pismom, za razliku od srednjovjekovnih tvorevina zapisanih vizantijskom neumskom notacijom. U epohi nacionalnog preporoda pojavljuju se prva kulturno-umetniĉka i muziĉka društva u Makedoniji. Treći period u istoriji makedonske muzike obuhvata vreme izmeĊu dva svetska rata (1918—1941). U tom razdoblju primeri muziĉkog stvaralaštva, uglavnom horskog, pokazuju izrazitu tendenciju stvaranja nacionalnog smera u makedonskoj muzici. Ĉetvrti period obuhvata Narodnooslobodilaĉku borbu makedonskog naroda, u toku koje nastaju borbene i masovne pesme, i godine savremenog stvaralaštva i profesionalnog uspona makedonske muzike nakon Drugog svetskog rata. Prouĉavanje prvog perioda makedonske muzike upućuje na izvore slovenske pismenosti ĉija je baza bio govor makedonskih Slovena. Mada do danas nisu pronaĊeni ni vizantijski ni slovenski muziĉki rukopisi iz vremena Ćirila i Metodija, poznato je iz njihovih ţitija i letopisa da su oni preveli sa grĉkog na staroslovenski jezik bogosluţbene knjige, meĊu kojima i »Psaltir« i tOsmoglasnik«. Time su već stvoreni uslovi za razvoj slovenskog crkvenog pevanja, koje je na tlu Makedonije doţivelo prvu široku primenu i profesionalan tretman.
575
Zaslugom Klimenta Ohridskog (IX-—X v.) postignuti su zapaţeni rezultati u Ohridskoj školi, koju su vodili Kliment i Naum. Veliku školu u Ohridu završilo je više od 3000 uĉenika koji su zatim muziku istoĉne crkve širili po ćelom Balkanu i Vizantiji. Iz literature o Klimentu Ohridskom, koja izmeĊu ostalog govori i o njegovim muziĉkim sposobnostima, moţe se pretpostaviti da je aktivnost velikog slovenskog prosvetitelja na polju crkvene muzike bila na nivou profesionalnog angaţovanja. U svakom sluĉaju moţe se smatrati da je Klimentov rad u ovoj oblasti još uvek nedovoljno ispitan. Znaĉaj kulturnog centra, koji je Ohrid zadobio aktivnošću Klimentove škole, odrţao se i kasnije za vizantijske vladavine, a i u vreme kada su Makedoniju osvojili susedni srednjovekovni vlastodršci. No, svoj muziĉki vrhunac Ohrid je dosegao za vladavine cara Samuila u X v., kada je na tlu Makedonije utemeljena samostalna drţava, pod ĉijom su vlašću bile mnoge oblasti balkanskih zemalja. Ohridska patrijaršija, koju je osnovao Samuil, bila je ţarište prosvete i kulture, ĉiji se uticaj prenosio i na manifestacije svetovnog karaktera u okviru dvorskog ţivota. Propašću Samuilove drţave Ohridska patrijaršija svedena je na rang arhiepiskopije. Jedna od osnovnih mera jelinizacije koju je u novonastaloj situaciji provodio visoki grĉki kler bila je prevoĊenje slovenskih rukopisa iz Klimentove riznice na grĉki jezik. Iz ove bogate zbirke rukopisa, koja se osipala tokom vekova, saĉuvano je do danas 14 grĉkih neumskih rukopisa, nastalih od XI do XIV v. MeĊu prevedenim radovima sigurno je bilo i slovenskih muziĉkih rukopisa. Tome u prilog govori ĉinjenica da su u najstarijim poznatim slovenskim neumskim rukopisima, pisanim krajem XI i poĉetkom XII v. u Rusiji, prisutni stari crkvenoslovenski tekstovi i arhaiĉan tip ranovizantijske neumske notacije, po ĉemu se moţe pretpostaviti da su prvi slovenski muziĉki rukopisi nastali više od stotinu godina ranije, tj. sredinom X v. Ako je k tome poznato da je u prvoj fazi stvaranja slovenske pismenosti Ohrid sa svojom školom bio jedan od najznaĉajnijih središta slovenske kulture, ĉini se vrlo osnovanom hipoteza da sa makedonskog tla potiĉu originali nekih prepisa crkvenoslovenskih tekstova sa neumskom notacijom nastalih ili pronaĊenih van Makedonije. Utoliko pre, što je utvrĊeno da veliki broj slovenskih liturgijskih rukopisa u glagoljici potiĉe iz makedonskih skriptorija. Medu radovima nastalim u Makedoniji tokom vladavine raznih slovenskih feudalaca pre dolaska Turaka na Balkan, saĉuvani su neki spomenici izuzetne vrednosti, kao što je npr. ćirilski rukopis nazvan »Bolonjski psaltir«, napisan oko 1235 u selu Ravnu kod Ohrida, u kojem se nalaze znaci ekfonetske notacije. Iako je o ovom i o drugim makedonskim rukopisima dosta pisano, detaljna muzikološka analiza postojećih muziĉkih znakova u njima svakako bi otkrila neke znaĉajke crkvenoslovenskog pevanja najranijih perioda u Makedoniji. Pitanje porekla Jovana Kukuzela, najznaĉajnijeg imena u istoriji slovensko-vizantijske crkvene muzike, ĉoveka po kojemu nosi ime jedna faza u razvoju vizantijske neumske notacije, trebalo bi detaljnije rasvetliti. Mnoge ĉinjenice govore u prilog tvrĊenju da je Kukuzel makedonski Sloven i da je roĊen u okolini Debra. MeĊutim, isto je tako zanimljivo i pitanje precizne dešifracije melizmatskih melodija ovog istaknutog crkvenoslovenskog muziĉkog autora, kao i prouĉavanje uticaja njegovog dela na kasnije makedonsko stvaralaštvo. Dolaskom Turaka centri crkvenoslovenske kulture gube raniji znaĉaj. Iako Turci dugo nisu ukinuli Ohridsku arhiepiskopiju, ona je zbog islamskog politiĉkog gospodstva i zbog materijalnih neprilika u kojima se našla izgubila svoj uticaj. Iskoristivši nesreĊeno stanje Arhiepiskopije, Carigradska je patrijaršija izdejstvovala 1767 njezino ukidanje i primila pod svoju upravu sve oblasti njene bivše dijeceze. Od tog doba u svim makedonskim eparhijama zapoĉinje borba za obnovu Ohridske arhiepiskopije, pri ĉemu je u prvi plan isticana ţelja za bogosluţjem na narodnom jeziku. Pojedine etape u pokretu za slovensku crkvu i prosvetu znaĉajne su u muziĉkom pogledu i zbog povećane cirkulacije, prepisa i štampanja neumskih rukopisa i zbog ukljuĉivanja sve većeg broja pevaĉa iz naroda u crkvenu muziĉku praksu. Tokom XIX v. narodni pokret u Makedoniji dobijao je sve sloţeniji oblik, naroĉito posle osnivanja bugarske Egzarhije (1870), kojoj je kao slovenskoj — bliţoj u odnosu na grĉku crkvu — prišao najveći broj makedonskih crkvenoškolskih opština. Ipak, jedan deo eparhija u juţnim krajevima nastavio je borbu za osnivarje samostalne makedonske crkve, odnosno za obnovu Ohridske arhiepiskopije. Zatraţivši uniju sa Rimokatoliĉkom crkvom, ove su makedonske crkvene opštine dobile pravo da vrše bogosluţje na svom narodnom jeziku. Nekoliko oaza tzv. unijata iz tog perioda postoji u Makedoniji još i danas. Za muziĉka su istraţivanja naroĉito zanimljive grkokatoliĉke opštine, jedine u kojima je i za vreme burţoaske Jugoslavije zadrţan makedonski narodni
516
MAKEDONSKA MUZIKA
Makedonsko narodno kazalište u Skopju prije potre sa (1963)
jezik u delovima sluţbe i propovedima. Osim toga, dok su mlade generacije sveštenstva u pravoslavnim opštinama sve više uvodile crkveno pevanje prema S. Mokranjcu i polako prepuštale zaboravu vizantijsko pevanje na crkvenoslovenskom jeziku, unijafi i danas neguju vizantijsko pevanje, koje zbog svoje sve veće izolovanosti moţe biti predmet zanimljivih zapaţanja. Do crkveno-prosvetne delatnosti Nauma Miladinova (1817— 1897) pevaĉka tradicija u makedonskim crkvama nastavljana je najviše usmenim putem. Miladinov je kao uĉitelj u Strugi i Ohridu svojim uĉenicima predavao Hrisantovu notaciju. Mnogi od tih uĉenika preneli su steĉeno znanje u druge krajeve Makedonije, pa je tako krajem prošlog veka, u izvesnom vremenskom periodu, bilo relativno mnogo crkvenih pevaĉa koji su poznavali savremenu vizantijsku neumsku notaciju. Naroĉito jaka grupa pevaĉa i tvoraca crkvenih melodija bila je okupljena u Prilepu oko Georgija Smiĉkova. Miladinov je autor i udţbenika vizantijskog pevanja savremene neumske notacije. Udţbenik na grĉkom jeziku pronaĊen je 1964 u Strugi, a potiĉe iz 1843. Od šezdesetih godina XIX v. do balkanskih ratova delovalo je u Makedoniji i u svetogorskim manastirima nekoliko kompozitora duhovne muzike, zapisane neumskom notacijom, ali je njihov rad nedovoljno prouĉen. Medu njima se posebno istiĉe Krstan Sandţakoski (monaško ime Kalistrat Zografski), rodom iz Struge, koji je svoja dela štampao u zbirkama duhovnih pesama manastira zografa. Od perioda narodnog preporoda zapoĉinje u Makedoniji prodor i uticaj zapadnoevropske muziĉke kulture. To se odraţava najpre kroz interesovanje za bogatu riznicu makedonskog muziĉkog folklora i za melografski rad, a kasnije i za harmonizovanje narodnih pesama. Ĉini se, da je prvi makedonski melograf bio Naum Miladinov koji je uz crkveno-prosvetnu delatnost pripremio i izvestan broj napeva za »Zbornik« svoje braće Dimitrija i Konstantina, štampan posredstvom biskupa Strossmavera 1861 u Zagrebu. Te pesme, meĊutim, nisu ušle u »Zbornik«, a rukopisi su izgubljeni. Sakupljanje i izdavanje tekstova narodnih pesama podstaklo je i zapisivanje njihovih melodija, a kao melografi se javljaju Georgi Smiĉkov, Todor Gavazov, Georgi V'ţev, Aleksandar Konev i dr. Oni su devedesetih godina XIX v. objavljivali makedonske narodne napeve u zbornicima narodnih umotvorina u Sofiji. U razdoblju narodnog preporoda dobiva i muziĉka nastava u školama novu ulogu. Obrazovanje u tzv. kelijnim školama bilo je do tada ograniĉeno na opismenjavanje pomoću crkvenih knjiga. Naprednijim i muzikalnijim Ċacima uĉitelji su objašnjavali neumske znakove crkvenog pevanja, dok su ostali pevali samo pojedine himne i psaltire. Sada, meĊutim, zahvaljujući Naumu Miladinovu, uĉitelji pridavaju veliki znaĉaj muziĉkom vaspitanju. Treba podsetiti da su uĉitelji u graĊanskim školama obavljali nastavu na mesnim makedonskim govorima sve do sedamdesetih godina, kada se školska mreţa u Makedoniji naglo razgranala otvaranjem bugarskih egzarhijskih škola i gimnazija, kao i srpskih i grĉkih prosvetnih ustanova, izmeĊu kojih se vodila ogorĉena borba za prevlast. Od sedamdesetih godina muziĉki je razvoj prvenstveno povezan uz rad pomenutih prosvetnih ustanova. Potrebno je naglasiti da je to period sve intenzivnijeg prodora zapadnoevropske muziĉke kulture u makedonske gradove, ĉiji elementi uz orijentalne utiĉu na formiranje gradskog folklora, tzv. varoške pesme. U to vreme organizuju se ne samo školski horovi već i gradski, a kasnije i prvi orkestarski kolektivi. Neka kulturno-prosvetna društva, kao npr. ono koje je Vasil Glavinov osnovao 1894 u Velesu, nosioci su socijalistiĉkih ideja.
Izvori za prouĉavanje muziĉkih prilika u Makedoniji razdoblju veoma su ograniĉeni. Malo se zna o ţivotu i ra ganizatora muziĉkog ţivota. I sami nosioci muziĉkog ţivt i posle Ilindenskog ustanka nisu ostavili pismenih poda sebi, iako se zna od njihovih uĉenika i savremenika da su s( kompozitorskim radom i harmonizovanjem narodnih p Ovo se naroĉito odnosi na uĉenike Atanasa Badeva (1860— prvog profesionalnog muziĉara u Makedoniji. Uĉenik N. K Korsakova na Moskovskoj sinodalnoj školi, Badev je kao 1 nik u Solunskoj gimnaziji razvio ţivu aktivnost, vaspit buduće uĉitelje, od kojih će mnogi postati nosioci muzici vota u Makedoniji. Badev je 1898 izdao u Leipzigu Zlato liturgiju koja odaje njegovu stvaralaĉku invenciju i solidno sko znanje. Od uĉenika A. Badeva paţnju zasluţuje Nike nišliev. MeĊutim, vrlo se malo znalo o Hristu Nikolovu iz Rad koji je muziku uĉio u Francuskoj, o Petru Popovu (Pop BI iz Skopja, koji je uĉio u Pragu, kao i o ostalim makedc muziĉarima koji su delovali na prelazu u XX v. do balk ratova. Oni su većinom bili rukovodioci horskih i instrumi kolektiva. U Skopju je 1895 osnovan duvaĉki orkestar, i pevaĉko društvo Vardar. I Bitola, kao jedan od znaĉajnijih c evropskog dela Otomanske imperije, imao je u ovom periodu jen kulturni ţivot. Pored vojne muzike ovde se 1908 osniva niĉko društvo sa horskom i orkestarskom sekcijom. Muziĉk štva niĉu tada i u drugim makedonskim gradovima: u Pri] A. Badev već 1879 osnovao crkveni hor, u Tetovu zapoĉinje 1909 pevaĉko društvo pri crkvi sv. Nikole, a sliĉna se d osnivaju 1910 u Štipu i Strumici. Posle Prvoga svetskog rata u Skopju uz Vardar radi društva Mokranjac, Abrašević i Gusle. Iste godine osniv; Tetovu pevaĉko društvo Biniĉki, a 1930 Kiril Pejĉinovi 1923 deluju u Bitoli pevaĉka društva Kajmakĉalan i Mok od 1925 u Štipu Jedinstvo, a od 1926 u Prilepu Gradsko p< društvo. U to vreme vojni orkestri u Skopju i Bitoli pri prve simfonijske koncerte, pri ĉemu se istakao vojni ka Leopold Dvorţak. Znatan doprinos razvoju horskog muzi' dali su srpski muziĉari Pera Ţ. Ilić i Stevan Šijaĉki. Pri muziĉkog ţivota doprinele su i novoosnovane muziĉke u Skopju: od 1928 privatna škola Sare Arsić, a od 1934 m škola Mokranjac (za okupacije 1941—44 radila pod na Boris Drangov). U razdoblju .izmeĊu dva rata, prikazuju Makedoniji, većinom fragmentarno, i neka muziĉko-scensk na amaterskoj bazi. Takve predstave prireĊuju se u Sk Štipu, gde je svojim radom na tom podruĉju zapaţen . Mihajlov. Oko 1930 javlja se prva generacija makedonskih mv školovanih u Beogradu. Grupi kompozitora, horovoĊa i nast muzike pripadaju Stefan Gajdov (1905 —), Ţivko Firfov (19c Trajko Prokopiev (1909—), Todor Skalovski (1909—), A: Hadţi-Nikolov (1909 —) i Petre Bogdanov- Kocko (191 a njima se neposredno pred Drugi svetski rat pridruţuju m umetnici /. Dţuvalekovski, I. Kastro i dr. U tim godinama^ pane su i prve kompozicije makedonskih autora. Za vreme Narodnooslobodilaĉke borbe pojavljuju se novi na meĊu makedonskim muziĉarima. To je pre svega Panĉe autor borbenih pesama, keji je poginuo 1944. Uĉesnici u R ĉiji bili su i Tomĉi Grnĉarovski, prvak Opere u Skopju, i o tenor Boro Acevski. I meĊu spomenutim kompozitorirnt generacije, kao i meĊu mlaĊim muziĉarima bilo je aktivn radnika u borbi za osloboĊenje makedonskog naroda. Posle OsloboĊenja stvoreni su u Makedoniji uslovi za nes razvoj svih grana muziĉkog ţivota. Generacija kompozitor: se pojavila pre rata ostvaruje sada svoje najzrelije rezultate hova je stvaralaĉka domena uglavnom horska muzika n; makedonskog folklora. MeĊutim, dok neki predstavnic generacije, kao npr. S. Gajdov, ostaju u okvirima nacioi romatiĉarskog tretmana folklorne tematike, drugi, pre sve Skalovski i T. Prokopiev, obogaćuju horski slog i harn jezik rešenjima koja više otkrivaju latentne vrednosti maked pesme. Ovoj grupi pripada i Gligor Smokvarski (1914 —), orkestarske muzike folklornog smera. Sredinom pedesetih godina pojavljuje se druga gent makedonskih kompozitora, školovanih posle rata na mu2 akademijama u zemlji, koja radi, pre svega na svladavanju k nih, simfonijskih i muziĉko-scenskih formi. Prevazišavši o folklornih motiva, ovi kompozitori zalaze u sferu savrei pojava muziĉkog stvaralaštva, ne zapostavljajući i dalje negt tradicija makedonske muzike, ali u okvirima novih zvuĉni nosa. Najistaknutiji predstavnici ove stvaralaĉke generaci Vlastimir Nikolovski (1925 —), koji neguje tradiciju vc muzike na savremeniji naĉin, ali piše i krupna vokalno-ij mentalna dela, zatim Blagoje Ivanovski (1921 —), koji je po: zapaţene rezultate u oblasti simfonijske muzike, i Kiril Mah
MAKEDONSKA MUZIKA — MAKSIMOVIĆ ski (1925 —), autor prve makedonske opere »Goce«, 4 simfonija i drugih dela. Dva predstavnika iz ove generacije više zalaze u oblast aktuelnijih strujanja evropske muzike. To su Toma Prošev (1931 —), autor većeg broja kamernih dela ali i velikih vokalno-instrumentalnih i muziĉko-scenskih formi, i Tomislav Zografski (1934—), koji se većinom inspirira delima klasiĉara XX v. Rano preminuli Tihomir Karapanĉev (1923—1950) nije stigao da razvije svoje stvaralaĉke moći. Ovoj generaciji pripadaju još Ljubomir Brangjolica (1932 —), Dragoslav Ortakov (1928 —), Aleksandar Lekovski (1933 —), Aleksandar Dţambazov (1936 —), Mihajlo Nikolovski (1934 —) i Sotir Golabovski (1937 —), autor zapaţenih kamernih kompozicija novije orijentacije. Od kraja šezdesetih godina svoje prve doprinose makedonskoj muzici daje i najmlaĊa generacija, ĉiji su predstavnici 5. Toševski, R. Avramovski, S. Stojkov, D. Nikoleski i dr. Povoljni uslovi posle OsloboĊenja omogućili su kontinuiran rad na profesionalnoj osnovi u svim oblastima muziĉkog ţivota, a Skopje kao glavni grad Republike, postaje moderan muziĉki centar sa brojnim muziĉkim ustanovama. Simfonijski orkestar, osnovan već 24. XI 1944, postaje pokretaĉka snaga prvih koraka Filharmonije i Opere. Prva operska predstava, »Cavalleria rusticana« P. Mascagnija, odrţana je 9. V 1947, a već 1. I 1948 ansambli muziĉke scene formiraju Drţavnu operu pri Makedonskom narodnom teatru u Skopju, ĉijem je naglom usponu doprineo dirigent Lovro Mataĉić. Od osnivaĉa te ustanove treba spomenuti pevaĉe Petra Bogdanova Kocka i Danku Firfovu i dirigenta Todora Skalovskog. Uz njih su afirmaciji Skopske opere doprineli pevaĉi T. Grnĉarovski, A. Tofović-Lipša, P. Apostolova, Z. Krelja, M. Skalovska, V. Bidţova, B. Petrov, M. Ilievski, E. Serini, B. Nikolovski, G. Boţikov i 5. Dimitrova. Baletski ansambl Opere, prvi profesionalni kolektiv ove vrste u Makedoniji, dao je svoju prvu celoveĉernju predstavu 1949 (»Bahĉisarajska fontana« B. Asafjeva). Uz primabalerinu Natku Penušlisku Mitrovsku u radu baleta istakli su se E. Pakovska, E. Popovska, O. Milosavleva, E. Husein i dr. Od muziĉkih umetnika vaţan doprinos makedonskoj kulturi dali su L. Palfi, K. Davidovski, K. Boţinovski, R. Spasovski i R. Dimitrova, a od dirigenata T. Skalovski, T. Prokopiev, K. Spirovski, A. Šurev, V. Ĉavdarski, F. Muratovski i A. Lekovski. Vaţnu ulogu u muziĉkom ţivotu Makedonije igra hor Radio-Skopja, osnovan 1945, koji je kasnije prešao pod upravu Opere. Prvi gudaĉki kvartet u Skopju zapoĉeo je radom 1937, a obnovljen je 1946. Posle OsloboĊenja razgranala se i mreţa muziĉkih škola, pa uz ĉetiri srednje škole (2 u Skopju, po jedna u Bitoli i Štipu) radi i desetak škola za osnovno muziĉko obrazovanje u raznim gradovima. God. 1953 otvorena je katedra za muziku na Višoj pedagoškoj školi (danas Pedagoška akademija), a 1. XII 1966 zapoĉela je radom Visoka muziĉka škola u Skopju. Na podruĉju muziĉkog školstva u proteklom su se periodu kao instrumentalni i vokalni pedagozi istakli V. GjakonovskiŠpato, S. Krstevski, K. Trpkov, J. Nikolovski-Luj, G. Smokvarski i S. Šalevski, a od teoretiĉara N. Mišĉenko i G. Smokvarski. U radu sa amaterskim horovima zapaţen je rad T. Hrisika i B. Šindilovskog. God. 1950 osnovan je u Skopju Institut za folklor, a priloge prouĉavanju narodne muzike dali su Ţivko Firfov, Metodi) Simonovski, Vasil Hadţimanov i Aleksandar Linin. Kao muziĉki kritiĉari javljaju se danas najviše Dragoslav Ortakov, Vlado Ĉuĉkov, Branko Gligorov i Dragan BojĊdţiev. LIT.: T. Skalovski, Deset godina muziĉkog ţivota Makedonije, Zvuk, 1955, 2—3. — V. Nikolovski, Posleratno muziĉko stvaralaštvo u Makedoniji, ibid-, 1957, 11—12, — D. Ortakov, Creation musicale macedonienne d'aujourd'hui, ibid., 1967, 77—78. — B. Karakaš, Muziĉkite tvorci vo Makedonija, Skopje 1970 (srpski prevod Muziĉki stvaraoci u Makedoniji, Beograd 1970). — D. Ortakov, Prilog prouĉavanju muziĉke prošlosti Makedonije, Arti musices, 1971, 2. — Isti, Mušica sacra in Macedonia, Gloria a San Cirillo, 1971. D. Ov.
MAKEDONSKI, Georgi, plesaĉ i koreograf (Skopje, 1925 —). Baletsku školu završio u Beogradu. Od 1948 koreograf i šef Baleta u Skopju i zatim u Novom Sadu; od 1965 ponovo na radu u baletskom kolektivu Makedonskog narodnog teatra u Skopju. M. je osnivaĉ skopskog baleta i njegov dugogodišnji voĊa; ujedno je utemeljitelj i prvi direktor Baletske škole u Skopju. Postavio je velik broj baleta, medu kojima su Valpurgina noć (Gounod), Bahĉisarajska fontana (Asafjev), Bolero (Ravel), Ohridska legenda (Hristić) i dr. T. Si. MAKEDONSKI, Vangelov Kiril, kompozitor (Bitola, 19. I 1925 —). Studij kompozicije zapoĉet na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (K. Odak), završio 1959 u Sarajevu (I. Brkanović); stepen magistra muzike stekao na Akademiji za glasbo u Ljubljani kod L. M. Škerjanca; 1970 bio na specijalizaciji u Poljskoj. Muziĉki pedagog u Bitoli i Skopju, od 1967 deluje kao slobodan umetnik. M. je autor prve makedonske opere Goce (1953). Poĉevši kao komp Jitor nacionalnog smera, on je u kasnijem razvoju
517
preko impresionizma našao put do savremenog muziĉkog govora. Tekovine avangardne muzike dolaze do izraţaja uglavnom u njegovim kamernim kompozicijama, napisanim posle studija u Poljskoj. M. se ogledao i kao muziĉki pisac. DELA. ORKESTARSKA. Ĉetiri simfonije: I, 1956; II, 1958; III, 1959 i IV, 1960. Simfonijske poeme: Tanĉarka, 1951; La Morte de la dama, 1970 i Diverzija, 1971. Starogrĉki koncert za gudaĉki orkestar, 1966. — KA-MERNA: gudaĉki kvartet, 1970; kla-virski trio, 1970; sonata za violinu i klavir. — KLA VIRSKA: sonata; Aso-cijadi, 1970 i dr. — DRAMSKA. Opere: Goce, 1953 (Skopje, 24. V 1954); Car Samuil, 1966 (Skopje, 5. XI 1968) i llinden, 1972. Scenski ora-torijum Slovenski prosvetiteli Kiril i Metodij, Balet Dafina, 1968. Filmska i K. MAKEDONSKI scenska muzika;1969. muzika za radio- i televizijske drame. — VOKALNA. Kantate za mešoviti hor: Orlite na Makedonija; Slava Apolonu i svita Vena. Zbirka Devet makedonski pesni za muški hor; zbirka Pesni za prolet'a za decu; Moma i zmija za mešoviti hor. D. Ov.
MAKLAKIEVVICZ, Jan Adam, poljski kompozitor (Chojnice, 24. XI 1899 — Varšava, 7. II 1954). Kompoziciju i orgulje studirao na Konzervatoriju u Varšavi i na Ecole Normale de Musique u Parizu (P. Dukas). Nastavnik teoretskih predmeta na Konzervatoriju u Lodţu i od 1929 u Varšavi; uz to muziĉki kritiĉar, zborovoda i dirigent. Od 1947 predavao kompoziciju i instrumentaciju na Visokoj školi u Varšavi. U svojoj muzici M. sjedinjuje elemente poljske narodne muzike s muziĉkim jezikom kasnog impresionizma. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Ostatnie IVerble, 1935 i Gruntvald, 1941; 2 koncerta za violinu, 1930 i 1952; koncert za violonĉelo, 1932; Concertino quasi ima fantasia za klavir, mezzosopran i orkestar, 1929; Zbćjnicy za klavir i mali orkestar, 1936; simfonijske varijacije, 1922; Impresje hiszpanskie, 1937; uvertira, 1947. — KOMORNA: Suita huculska za violinu i klavir, 1932; Tryptychon za violonĉelo i klavir. — Ĉetiri fuge za klavir; 16 varijacija i dr. za klavir. — Kompozicije za orgulje. — DRAMSKA: opera Lilla Weneda, 1925. Baleti: Shiutokumi, 1934; Cagliostro zv Warszawie, 1938; Zlota Kdczka, 1950 i Tance lowickie, 1951. — VOKALNA: duhovna kantata Šzviety Boţe, 1927; 6 svjetovnih kantata; Piešn o chlebie pozvszechnym za zbor i orkestar, 1931; 4 japanske pjesme za sopran i orkestar, 1930; zborovi; oko 50 solopjesama, 1920—54. — Pet misa. — Obradbe razliĉitih duhovnih djela. — Ĉlanci i kritike. LIT.: Z. Lissa, Adam Jan Maklakiewicz, MGG, VIII, 1960. — W. H. Austin, Music in the 2Oth Centurv. From Debussv through Stravinskv, New York 1966.
MAKSIMOVA, Jekaterina Sergejevna, sovjetska plesaĉica (Moskva, 1. II 1939—). Studirala na školi Velikog Teatra u Moskvi, gdje je 1958 zapoĉela umjetniĉku karijeru i već u prvim sezonama nastupila kao glavni protagonist u baletu Kameni cvijet (Prokofjev), a uskoro joj je G. Uljanova prepustila ulogu Giselle (Adam). Od njezinih kreacija u klasiĉnom repertoaru treba spomenuti glavne uloge u baletima Don Kihot (Minkus), Šĉelkunĉik (Ĉajkovski) i Spartak (Haĉaturjan). M. je gostovala i na velikim evropskim pozornicama. Njezin muţ je znameniti sovjetski plesaĉ V. Vasiljev. MAKSIMOVIĆ, Aksentije, kompozitor i dirigent (Dolovo, 13. II 1844 — Prag, 1. II 1873). Muzikom se poĉeo baviti u gimnaziji koju je završio u Sremskim Karlovcima. Zapoĉeo studije tehnike u Beĉu, ali je ubrzo prešao u Novi Sad gde je delovao (1865—71) kao kapelnik u pozorištu, pišući uz to i muziku za mnoge komade koji su tada bili na repertoaru. U Prag je otišao 1871, radi muziĉkih studija na Orguljskoj školi, ali je, pogoĊen tuberkulozom, umro pre završetka školovanja. Zapaţen već po svojoj prvoj horskoj kompoziciji Gde je srpska Vojvodina, na stihove V. Kaćanskog (zbog ĉijeg je revolucionarnog karaktera bio privremeno isteran iz gimnazije), M. je komponovao i nekoliko pesama za dramske komade koje su stekle široku popularnost i van pozorišta {Berberi su prvi ljudi iz ĉestitam K. Trifkovića; Ej, pusto more iz Maksima Crnojevića L. Koštica i dr.). Mada je u svoje vreme odigrao znatnu ulogu, celokupan njegov stvaralaĉki rad nosi obeleţje struĉne nedoteranosti i mladalaĉkog diletantizma. Uprkos svom nepotpunom muziĉkom obrazovanju M. se, po svojim publikacijama pedagoškog karaktera, nalazi meĊu pionirima osnovnog muziĉkog prosvećivanja u Srba. DELA. VOKALNA: horovi; pesme za pozorišne komade M. Bana, J. Subotića, A. Hadţića, I. Okrugića, K. Trifkovića, L. Koštica, J. Freudenreicha, E. Szigligetija, E. Scribea. — Crkvene kompozicije.— TEORETSKA: Izuĉavanje violine pomoću narodnih pesama, 1870; Pravila u uĉenju notnog pojanjd i sviranj t nd violini, I—II, 1871; Mala bukvarska ĉitanka za narod (I deo Vokolišanje), 1871. LIT.: V. R. Dordević, Prilozi biografskom reĉniku srpskih muziĉar , Posebna izdanja SAN, 1950. — M. Tomandl, Aksentije Maksimović, Naša scen , 1952. — Isti, Srpsko pozorište u Vojvodini, II, 1954. — 5. Đurić-Klajn, Isto rijski razvoj muziĉke kulture u Srbiji, Beograd 1971. S. D. K.
518
MAKSIMOVIĆ — MALEC
MAKSIMOVIĆ, Rajko, kompozitor (Beograd, 27. VII 1935 —). Na Muziĉkoj akademiji u Beogradu završio 1961 studije kompozicije i 1965 stekao stepen magistra kod P. Miloševića; usavršavao se u Elektronskom studiju Univerziteta u Princetonu, SAD (1965—66). Od 1963 asistent, a od 1967 docent na Muziĉkoj akademiji u Beogradu. Dobitnik je više priznanja i nagrada. Već se u ranim delima izraţava savremenim muziĉkim jezikom; postiţe ritmiĉku pokretljivost, slobodan tretman harmonije i pun orkestarski zvuk, dolazeći do zanimljivih zvuĉnih kombinacija i ubedljivog intenzivnog izraza (Kad su ţivi zavideli mrtvima). Uzorima Prokofjeva, Bartoka i Stravinskog, pridruţuje u kasnijim kompozicijama predstavnike savremene poljske škole. Koristi se dodekafonskom tehnikom i aleatorikom, kombinuje tradicionalni instrumentarijum sa magnetofonskom trakom i dobij a efektne zvuĉne slike. Medu njegova snaţna, originalna ostvarenja idu kompozicije inspirisane japanskom poezijom, zatim Muzika postojanja, Not to be or to be, Eppur si muove i dr. DELA. ORKESTARSKA: koncert za klavi.-, 1961; Muzika postojanja, 1965 fRadio-Beograd, 20. VII 1965); Partita concertante za violinu i gudaĉki ansambl, 1965; Simfonijski diptih (Not to be or to be, 1969 i Eppur si muove, 1970). — KAMERNA: gudaĉki kvartet, 1960; Dve Basove haiku za glas, flautu, violinu, klavir i magnetofon, 1966; Trijalog za gudaĉki trio, klavir i klarinet, 1968; sonatina za klarinet i klavir, 1959; varijacije za klarinet i fagot. — KLAVIRSKA: Atala svita, 1957; Dorska sonatind, 1958; Od vode do zemlje, 1966. ■— VOKALNA: Tri pesme za visoki glas i klavir, 1957; epska partita Kad su ţivi zavideli mrtvima (tekstovi iz starih srpskih letopisa) za hor, grupu instru menata i gudaĉki orkestar, 1963 (Radio-Beograd, 21. IV 1964); Tri haiku za ţenski hor i 24 instrumenta, 1966; scenska televizijska kantata Traţe moju glavu za hor i kamerni orkestar, 1972. LIT.: V. Perićid, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. R. Pej.
MALA FLAUTA (piccolo; engl. octave-flute, piceolo-flute, franc. petite flute, njem. kleine Flote, Pickelflote, tal. flauto piccolo, ottavino), flauta malih dimenzija sa cilindriĉkom cijevi duljine 30 cm. Potkraj XVIII st. razvila se iz primitivne vojniĉke popreĉne frule; u orkestru izvodi tonove najvišega registra. Njezin karakteristiĉan zvuk, osobito blistav i prodoran u visokom registru, probija se i kroz najveći fortissimo orkestra. Njezin je 2 opseg od d do c5, a notira se za oktavu niţe. Instrument se gradi in C, a za MAI.A I-'I.AL'TA vojniĉke orkestre takoĊer in Es i in Des. U modernom orkestru upotrebljava se obiĉno jedna, a katkad i dvije male flaute, ali ne u ĉitavoj partituri, nego u odreĊenim odlomcima. Ako su u orkestru tri flautista, onda treći, ili drugi i treći, svira prema potrebi dionicu male flaute. U partiturama XVIII st. ĉesto se nazivom flauto piccolo oznaĉivala mala uzduţna flauta -* flageolet. LIT.: H. M. Fitzgibbon, The Story of the Flute, London 1914. — D. Ehrlich, The History of the Flute from Ancient Times to Boehm's Invention, 1921. — D. C. Miller, The Flute and Flute Playing, Cleveland 192 2. — H. Kunitz, Die Flote, Leipzig 1956. K. Ko.
MALAGUESA (španj.), naziv za tri tipa španjolske narodne muzike u pokrajinama Malagi i Murciji: 1. ples, lokalna varijanta -> fandanga; 2. pjesma vrlo ĉuvstvena sadrţaja, bez odreĊena stila i ritma; 3. stariji tip plesne pjesme u molu, kod koje pjevaĉ impro vizira melodiju nad stereotipnom, ostinantnom harmonijskom pratnjom u paralelnim trozvucima, ĉesto figuriranim. Stihovi pjesme redovito su ĉetverci. MALAWSKI, Artur, poljski kompozitor (Przemvšl, 4. VII 1904 — Krakov, 26. XII 1958). Muziku uĉio najprije u Krakovu (diplomirao violinu 1928), gdje je 1928'—36 predavao na Konzervatoriju; studirao zatim još i na Konzervatoriju u Varšavi (K. Sikorski, \X'. Bierdiajevv) te diplomirao kompoziciju i dirigiranje 1939. Od 1945 profesor kompozicije i dirigiranja na Visokoj muziĉkoj školi u Krakovu, a od 1950 djelovao je uz to i kao profesor u Katovicama. M. je teţio za klasicistiĉkim muziĉkim stilom. Nakon Drugoga svjetskog rata usvojio je avangardistiĉka obiljeţja, koristeći ih na individualan naĉin. Njegova tehnika uvijek je bila u sluţbi snaţne, dramatski obojene izraţajnosti. Kratko vrijeme zanimao se za folklor iz Podhala koji je obraĊivao nezavisno od tradicije K. Szymanowskog. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1944 i 1956; simfonijeta za mali orkestar, 1936; simfonijske etide za klavir i orkestar (najpoznatije djelo), 1948; tokata i fuga u obliku varijacija za klavir i orkestar, 1949; uvertira Hungaria 1956, 1957; 2 suite, 1947 i 1952; Tryptyk Goralski za mali orkestar, 1950 i dr. —
KOMORNA; 2 gudaĉka kvarteta, 1926 i 1943; gudaĉki sekstet, 1935; trio, 1953; sonata za violinu i klavir na teme F. Janiewicza, 1951 i druga violinu i klavir. — Klavirske kompozicije. — Baletna pantomima Wi sopran, tenor, bariton, zbor i orkestar, 1950; scenska i filmska muzika. KALNA: kantate Wyspa Gorgon, 1939 i Stara bašn, 1950; mala suita za 1 zbor, 1952; Czarcia huštavia, 1933 i Ziabia ballada, 1933, melodrams! tacije uz pratnju duhaĉkog seksteta; nekoliko solo -pjesama. LIT.: B. Schajfer, A. Malawski, Ruch muzyczny, 1958. -— Z. Lisst Malawski, MGG, VIII, 1960.
MALBAŠKI, Slobodan, pevaĉ, tenor (Kikinda, 10. ^ — Progar, 23. VII 1944). Pevanje studirao privatno i u M školi Stanković u Beogradu. U Beogradskoj operi nastupao 43 u tenorskim partijama: Vojvoda Kajica (Nastasijević, Branković), Dr. Cajus (Verdi, Falstaff), Cavaradossi (F Tosco), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Vojvoda Rigoletto) i Max (Weber, Ĉarobni strelać). Progonjen zbo; fašistiĉkog delovanja, M. se 1944 prikljuĉio NOB i kao Prvog posavskog bataljona poginuo na sremskom frontu. A/ škola u Kikindi nosi njegovo ime. s. E MALCUŢYtfSKI, Witold, poljski pijanist (Varšav VIII 1914 —). Klavir uĉio na Konzervatoriju u Varšavi ( feld, J. Turczvriski); diplomirao 1936. Kasnije se usavrši Švicarskoj kod I. Paderewskog. God. 1939 nastanio se u I za Drugoga svjetskog rata preselio u Portugal, zatim Juţnu riku; vratio se u Evropu 1945. Poduzimao brojne koncertr neje po Evropi, Sjevernoj, Srednjoj i Juţnoj Americi i Aus Jedan je od najistaknutijih pijanista današnjice, osobito c: kao interpret F. Chopina. LIT.: B. Gavoty, Witold Malcuţynski, Geneve 1957 (engl. prijevo don 1957). — K. K. Regamey, Witold Malcuţynski, Krakow 1960.
MALDERE, Pierre van, belgijski violinist i komi (Bruxelles, 16. X 1729 — 3. XI 1768). Vjerojatno uĉenil Fiocca i H. J. Croesa. God. 1752—58 koncertirao u Dl Parizu i Beĉu, 1758—63 komorni muziĉar princa Charli Lorraine, 1763—66 vodio Operu u Bruxellesu. MeĊu nje djelima najvaţnije su kasnije simfonije koje po instrument sastavu i tematskoj razradi idu meĊu najbolje prije Haydn Mozartovih. DJELA. INSTRU MEN TALNA: oko 40 simfo nija (već ino m za 2 roga i 2 oboe); uvertire; oko 30 trio-sonata; 8 sonata za violinu i b. c. — 1 SKA (većinom izgubljena). Opere: Le De'guisement pastoral, 1756; Les champetres, 1758; Les Precautions inutiUs, 1760; La Bagarre, 1762; Le * de Vamour 1766 i Le Soldat par amour, 1766. LIT.: 5. Clerx, Pierre van Maldere virtuose et maitre des conc Charles de Lorraine (1729—1768), Bruxelles 1948. — Ista, Pierre van A MGG, VIII, 1960.
MALDIBAJEV, Abdilas, kirgiski kompozitor i pjevaĉ ( bulak, Kazahstan, 7. VII 1906 —). Na Moskovskom kon toriju uĉio kod G. Litinskog i V. Ferea. God. 1930—32 upr Muziĉkog tehnikuma u Frunzeu, 1953—54 i tamošnje mu koreografske škole. Uz V. A. Vlasova i V. G. Ferea najistal kompozitor kirgiskoga nacionalnog pravca. Opere, što su i zajedniĉki komponirali, odigrale su vaţnu ulogu u širenju mi kulture u Kirgiziji. To vrijedi i za njegove pjesme.
DJELA. Opere. Sa V. Vlasovom i F. G. Fereom: muziĉka drama. opdynat 1938; AunypeK, 1939 (prve kirgiske opere); Tlampuomu, 1941;, 1946 i Ha 6epetax liccbiK-Kynn, 1951. Sa A. Veprikom: ToKmozyji, 1939 verzija, sa M. Abdrajevom, 1955). Sa M. Abdrajevom, A. Amanbajevt Tuljejevom: muziĉka komedija KUM Kanmmu (Kmo uimo cdejiaji?), 15 VOKALNA: kantate IJpueem MoeKse (sa V. Vlasovom i V. G. Fereom), Tlapmuu nauteu c/iaea (sa S. Rjauzovom), 1954; himna Kirgiske SSR (sa sovom i V. G. Fereom), 1946; zborovi; solo-pjesme. — Zapisi kirgiskih ns melodija (oko 1000). LIT.: A. AjHandaee i H. Jlasjtecoe, AoAfctJiac MajiflbloaeB. KpaTKmi >KH3HH H TRopqecTBa, <3>pyH3e 1957. — B. C. Bunoepadoe, A. Mau/ibio BjiacoB H B. <£>epe, MocKBa 1958.
MALEC, Ivo, kompozitor (Zagreb, 30. III 1925 —' Muziĉkoj akademiji u Zagrebu završio studij kompoziciji Cipra) i dirigiranja (F. Zaun) i zatim 1952—53 bio direktor < na Rijeci. Od 1955 povremeno boravi u Parizu, gdje na Kc vatoriju pohaĊa teĉajeve iz kompozicije kod O. Messiaen; 1959 ţivi stalno u Parizu. Za Malecov je umjetniĉki razv presudne vaţnosti bila suradnja sa P. Schaefferom u Grouj Recherches de Musiaue Concrete (1956—60). Od 1960 sur u Service de la Recherche francuske Radio-televizije (Grouj Recherches Musicales) u organizaciji muziĉkih manifestacija brojnim festivalima. Od 1972 profesor je kompozicije na Pari konzervatoriju. Dobitnik je više vaţnih jugoslavenskih i n narodnih nagrada (3 Grands Prix de Disgue, 1969 i 1972). M. je jedan od najistaknutijih jugoslavenskih predsta avangardne muzike i jedan od prvih koji su na tom pod stekli meĊunarodni ugled. Već rana Malecova djela pok izrazitu antiromantiĉku usmjerenost, bilo da u kombinai dodekafonijom evociraju barokne oblike (Sonata brevis), da stilske obrasce prošlosti povezuju sa suvremenim tekovi (Mala barokna studija). Uvjereni pobornik slobode umjetn izraza, M. je oko 1959 definitivno napustio tradicionalne ko:
MALEC — MALIBRAN zicijske modele i opredijelio se za avangardu, uĉinivši zvuk primarnim izraţajnim sredstvom svojih »lirskih poema intenzivne dramatske snage« (A. Golea). Tu prekretnicu obiljeţuje Mouvement en couleur za duhaĉe, 9 violonĉela i udaraljke.U Sekven-cama za vibrafon i orkestar M. ostvaruje ideju kontrasta, suprotstavljajući tonalnost i ato-nalnost, strukturiranu ritmiku i slobodne ritmiĉke ćelije, diskurzivni jezik gudaĉa i izolirane zvuĉne blokove. Intenzivno bavljenje elektroakustiĉkom muzikom utjecalo je na I. MALEC Malecovo stvaralaštvo za tradicionalne instrumente i ljudski glas. Primjenjujući tehniĉke postupke iz elektroakustiĉke muzike na instrumentalni zvuk, on uz to sve ĉešće iskorišćuje i metode kalkulirane sluĉajnosti koje se javljaju u radu s magnetofonskom vrpcom. Iskustvo s izraţajnim mogućnostima konkretne muzike razvilo je istodobno Malecov istanĉani osjećaj za bogatstvo, kompleksnost i profinjenost instrumentalnog zvukovnog materijala. To se najbolje oĉituje u Minijaturama za Lezvia Carrolla kojih se zvukovna draţ izraţava u minucioznom koloriranju posve malih zvukovnih ploha. Pribliţavanje izraţajnih podruĉja elektroaku stiĉke i instrumentalne muzike logiĉno je dovelo i do spajanja obaju podruĉja u istom djelu, što je karakteristiĉno za Malecovo stvaralaštvo posljednjih godina. Tako se u Lumini »miješaju« tehnike jednoga i drugog medija, dok se u Tuttiju jedna zvukovna formula prelama kroz razne orkestralne gustoće. U Sigmi M. primjenjuje eksperimentalne zvukovne tehnike na veliki orkestar; uz kompleksnost zvukovnog materijala vaţna je za to ostvarenje tehnika aleatorike. Tokom svoga ĉitavog stvaralaĉkog puta M. se uvijek nanovo obraća ljudskom glasu, ĉije izraţajne mogućnosti obogaćuje novim elementima, ostvarujući u odnosu tona i rijeĉi nove dimenzije. Na tom su podruĉju vaţna njegova djela Oval, Lied i osobito Cantate pour elle, koju je Golea nazvao »mikrokozmom humaniteta«. Zamišljena kao »lirska scena«-za sopran, harfu i magnetofonsku vrpcu, Cantate pour elle ostvarena je u igri naizmjeniĉnog utjecaja i uvjetovanosti pojedinih elemenata kompozicije (svirka na harfi snimljena na magnetofonskoj vrpci, muziciranje na harfi »u ţivo« i dionica glasa koja se integrira u pokret ostalih »zvukovnih objekata«). Niz djela posvetio je M. muziĉkoj sceni, traţeći i tu originalna i nova rješenja putem sinteze razliĉitih muziĉko-scenskih elemenata. Od mladenaĉke plesane drame Prije doruĉka, preko baleta Makete i niza scenskih muzika, M. je svoj najviši umjetniĉki domet na tom podruĉju dostigao u avangardnom »plakatu kolaţu« Victor Hugo —Jedan protiv svih. Odabravši za to djelo politiĉke govore V. Hugoa, M. je njihovoj poetskoj snazi i etiĉnosti dao svojom muzikom izrazitu plastiĉnost i općeljudsku dimenziju. DJELA. ORKESTRALNA: suita za gudaĉki orkestar, 1948; simfonija, 1951 (Zagreb, 17. III 1953); Mala barokna studija za gudaĉki orkestar, 1955 (Zagreb, 22. II 1960); suita Jovadin, 1956; Pokreti u boji (Mouvement en couleur), 1959 (Pariz, 1959); Sekvence za vibrafon i gudaĉki orkestar, 1960 (Strasbourg, 28. I 1963); Strukture, 1962; Simfonija recitativa, 1963; Sigma, 1963 (Zagreb, 16. V 1963); Vocatif, 1968 (kao balet pod nazivom Aquatheme, Amiens, 4. XII 1968; u koncertnom obliku, Pariz, 27. VI 1969); Gamtmjes, 1971 (Strasbourg, 10. VI 1971). Za instrumente i magnetofonsku vrpcu: Tutti, za orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1962 (Pariz, 18. III 1963) i Lumina za 12 gudaĉa i magnetofonsku vrpcu, 1968 (Luzern, 7. IX 1968). — KOMORNA: klavirski trio, 1950; Sonata brevis za violonĉelo i klavir, 1957 (Zagreb, 17. IV 1957); Noyaux-Minute, 1961; Improvizacije za udaraljke, 1961; Tri stećka na rijeĉi bogumilskih stećaka, 1963 (Zagreb, 25. XI 1963); Miniatures pour Lezois Carroll za flautu, violinu, harfu i udaraljke, 1964 (Opatija, 20. XI 1964; kao balet, Ko'n, 1970); Echos, 1965; Missa za 6 udaraljka, 1973 (La Rochelle, 11. IV 1973)- — KLAVIRSKA: Male kompozicije, 1948; suita, 1948; sonata, 1949; Dialogues za klavir i ĉembalo, 1961. — ELEKTROAKUSTIĈKA: govorna kantata Mavena (tekst R. Ivšić), 1957; Elude, 1961; Essay en solde, 1960; Refiets, 1961; Dahovi I i II (Pariz 1962); Cembalo-spekiar, 1961; Concert collectif (kolektivni rad), 1962; Luminetudes, l968(Bordeaux, 19. XI 1970); Bizzara, 1972 (Pariz, 17. V 1972). —DRAMSKA. Baleti: Makete (scenarij R. Ivšić), 1956 (koncertna praizvedba Zagreb, 4. VI 1957); Prije doruĉka (sa Ph. Arthuvsom; scenarij, ideja i koreografija O. Cintolesi), 1958 (Zagreb, 6. II 1958); Nauĉili hodati, 1960 i pantomima Puni, Pam i Pom, 1963. Operabus, 2 prizora za sole, zbor, recitatore, orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1962. Muziĉke priĉe: Kikou za instrumentalni ansambl, 1964 i Les Douze Mois za sole, zbor, djeĉji zbor i komorni orkestar, 1960. Scenska muzika: Tirena za zbor i komorni orkestar, 1958; Hekuba za zbor i komorni orkestar, 1960; Dubravka za sole, zbor i komorni orkestar, 1961; za drame Pirandella, Lorce, Dostojevskog, Millera, Lope de Vege, Shakespearea i dr. Muzika za radio-drame: Le Roi Gordogan (R. Ivšić), 1956; filmska muzika i dr. Scenski plakat kolaţ Victor Hugo — Un contre tous za glumce, zborove i orkestar na tekstove V. Hugoa, 1971 (Avignon, 1. VIII 1971; jug. premijera Zagreb, 28. IX 1972). — SPISI: Ciljevi i dostignuća konkretne muzike, Zvuk, 1958, 17—18; Musique Concrete 1948—1968, Melos, 1969, 2; Stanje naše glazbe, Novi zvuk, Zagreb 1972; Sam protiv svih ili glazbeni plakat, ibid. LIT.: K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — Isti, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Zagreb 1966. — P. Selem, Malecova glazba, zahtjevi i odricanja, Kolo, 1968, 4. — E. Sedak, Prošlo je vrijeme
519
obraĉuna u suvremenoj glazbi. Ivo Malec u razgovoru s E. Sedak, Kritika, 1968, 1. —• U. Stiirzberger, Werkstattgesprache mit Komponisten, Koln 1971. — P. Selem, Ivo Malec ili zrenja vremena, Novi zvuk, Zagreb 1972. K. Ks.
MALEINGREAU (Malengreau), Paul de, belgijski orguljaš i kompozitor (Trelon-en-Thierache, Francuska, 23. XI 1887— Bruxelles, 12. I 1956). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (E. Tinel, P. Gilson) i na tom zavodu 1913—53 predavao harmoniju i orgulje. Kao koncertni orguljaš najviše se zalagao za promicanje djela starih majstora. Od 1927 bio je orguljaš u Socićte des Concerts du Conservatoire. DJELA. O RK ESTRALNA: 2 s imfo nije ; s imfo nijska pjes ma Eros el Psyche; suita. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; klavirski kvartet; više duhaĉkih kvarteta; 2 klavirska trija. Sonate: za violinu i klavir; za violinu i orgulje; za violu i klavir; za violonĉelo i klavir. — KLAVIRSKA: 8 sonata; sonatina; suite; Les Angelus du Printemps; nokturni. — ORGULJSKA. Tri simfonije: de Noel op. 19; de la Passion op. 20 i de l'Agneau Mystique op. 24; Opus sacrum pro tempore Nativitatis; Opus sacrum in tempore Ouadragesimae; 2 mise; 3 suite; preludiji (7 sv.) i dr. — Scenska muzika za dramu Eros A. Girauda. •— VOKALNA: oratorij La Legende de St. Auguslin, 1934; moteti; pjesrre i dr. — Teoretski spisi. LIT.: P. Collaer, Paul de Maleingreau, RM, 1921. — G. L. Centemeri, Paul de Maleingreau, Mušica Sacra, 1928. — R. Jevons, The Organ Music of Alaleingreau, The Musical Times, 1932. ■— Ch. van den Borren, Paul de Maleipgrea u, M GG, VIII, 1960.
MALER, Wilhelm, njemaĉki kompozitor i muziĉki pedagog (Heidelberg, 21. VI 1902 —). Studirao kod H. Grabnera u Heidelbergu, J. Haasa u Munchenu i Ph. Jarnacha u Berlinu. Predavao na Rajnskoj muziĉkoj školi i na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu (1925—44), ujedno i na Univerzitetu u Bonnu (1931—44); 1945 —46 na Školi za muziku i kazalište u Hamburgu. God. 1946 osnovao Muziĉku akademiju u Detmoldu (direktor do 1959); od 1959 direktor Visoke muziĉke škole u Hamburgu. Za Malerove kompozicije karakteristiĉna je ritmiĉki istanĉana i melodijski gipka polifonija koja ĉesto poĉiva na modalnosti. U njegovim djelima susreću se i obiljeţja iz suvremene njemaĉke muzike, ali i poneki elementi Debussvjevu i Bartokova muziĉkog govora. DJ ELA. O RK ES TRALN A: k o nce rt za ĉe mb a lo i k o mo r ni orke sta r, 1927; koncert za violinu u A-duru, 1932; koncert za klavirski trio, 1940; Concerto grosso za 2 drvena duhaĉka instrumenta, obligatni klavir i gudaĉe, 1928; Orchesterspiel, 1930; Fla'misches Rondo, 1937; Musik fiir Streichorchester, 1937; Se-renade, 1941. — Dva gudaĉka kvarteta u G-duru, 1935 i u A-duru, 1942; Kleine Elegie za flautu, 1956. — Šest sonata za klavir, 1937—46. — VOKALNA: oratorij Der ewige Strom, 1934; 2 kantate, 1930 i 1946; Leuchte, svheine, goldne Sonne za zbor i orkestar, 1936; Kume, geselle min za sopran i komorni orkestar 1941; 4 Holderlin-Chore a cappella ili uz pratnju gudaĉa, 1933. — Kompozicije namijenjene izvedbi laika {Sing- und Spielmusikj. — SPISI: Bettrag zur durmolltonalen Harmonielehre, 1931 (IV izd. 1957); Neue Musik \ohne Publikum, Die Stimme der Komponisten, 1958; autobiografska skica, Mitteilungsblatt der J. Haas-Gesellschaft, 1958. LIT.: K. Laux, Wilhe lm Maler, Musik und Musiker der Gegenwart, Essen 1949. — H. Lindlar, Wilhelm Maler, MGG, VIII, 1960.
MALHERBE, Charles-Theodore, francuski muzikolog i kompozitor (Pariz, 21. IV 1853 — Cormeilles, Eure, 5. X 1911). Studirao pravo, a zatim kompoziciju kod A. Danhausera, A. Wormsera i J. Masseneta. SuraĊivao u ĉasopisima Revue d'art dramatique, Le Menestrel, Le Guide musical, Le Monde artiste, La Revue internationale de musique; od 1896 arhivar Pariške opere. Svoju zbirku autografa od J. S. Bacha do R. Wagnera i suvremenih kompozitora ostavio je Pariškom konzervatoriju. DJELA: Orkestralne, komorne i klavirske kompozicije. — Opere: VAmour au camp, 1905; V'Ordonnance; Les trois commeres; La Barbiere de Cetteville. Scenska muzika Les Yeux clos, 1896. — SPISI: Catalogue des oeuvres de Donizetti, 1897; P- Tschaikowsky, 1901; Auber, 1911; L'Oeuvre dramatique de RichĊrd Wagner (sa A. Soubiesom), 1886; Precis d'histcire de VOpera comique, 1887 (pod pseudonimom B. de Lomagne); Melanges sur R. Wagner, 1892; Histoire de la seconde Salle Favart (2 sv.), 1892—93. Sa C. Saint-Saensom redigirao cjelokupno izdanje djela J. Ph. Rameaua, a sa F. Weingartnero m djela H. Berlioza. LIT.: F. Raugel, Charles-Thćodore Malherbe, MGG, VIII, 1960.
MALHERBE, Edmond Henry Paul, francuski kompozitor (Pariz, 21. VIII 1870 ■— Corbeil-Essonnes, Seine-et-Oise, 7. III 1963). Studirao na Pariškom konzervatoriju (J. Massenet, G. Faure); 1899 dobio Rimsku nagradu. Ţivio u Orsavu i Brunoyju (Seine-et-Oise) kao kompozitor i pedagog; povremeno nastupao kao dirigent. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1948, 1956 i 1957. Simfonijske piesme: Le Jugetnent de Pariš; Crepuscule d y automne; Balthazar; VAmour sacre et VAmour profane, 1903 i Les Illusions perdues. Koncert za violinu; Ouverture sur un theme unique; Marche nuptiale. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta; duhaĉki sekstet; nonet za klavir, gudaĉke i duhaĉke instrumente; Printemps za violinu solo. — Brojne klavirske kompozicije (sonata; Pieces enfantines, 1907). — DRAMSKA. Opere: Radegonde, 1898; Madame Pierre, 1903; L'Avare, 1907; L'Emeute, 1911; Cleanthis, 1912; Anna Karenina, 1914; Le Mariage force, 1924; Niron, 1945 i L'Amour et Psyche, 1948. Pantomima Monsieur de Pourceaugnac sa zborom, 1930. — VOKALNA: oratoriji La Resurrection i L'Ascension; kantata Callirhoe, 1899; zborovi uz pratnju klavira. LIT.: G. Ferchault, Edmo nd Henry Paul Malherbe, MGG, VIII, 1960.
MALIBRAN, Maria Felicita, španjolska pjevaĉica, alt (Pariz, 24. III 1808 — Manchester, 23. IX 1836). Pjevanje uĉila kod svog oca Manuela Garcije i kod A. Pensorana, klavir kod F. Herolda. Kao petogodišnja djevojĉica pjevala u Napulju djeĉju ulogu u operi F. Paera Agnes. Debitirala 1825 u Londonu kao
520
MALIBRAN — MALIPIERO
Rosina (G. Rossini, Siviljski God. 1825—26 kao ĉlan operne druţine svog oca pjevala u New Yorku. Poslije povratka u Evropu nastupala naizmjeniĉno u Parizu i Londonu te gostovala u Italiji i drugdje. M. je jedna od najvećih pjevaĉica XIX st. Velikom umjetnošću pjevanja i ljepotom glasa, koji je imao opseg od 3 oktave, ona je u brojnim ulogama razliĉita karaktera fascinirala slušaoce. Imala je i izvanredan glumaĉki dar i smisao za imM. F. MALIBRAN. Rad L. Pedrazzija, 1834 provizaciju. Bila je dobra pijanistica. Komponirala je chansone, nokturne i romanse, koji su djelomice objavljeni pod naslovom Dernieres pensees musicales de Marie-Felicite Garda de Beriot. LIT.: G. Barbieri, Notizie biografiche di Maria Felicita Malibran, Milano 1836. — E. Legouve, Maria Malibran, Etudes et souvenirs du theatre, Pariš 1880. —■ E. Heron-Allen, A Contribution towards an Accurate Biography of de Beriot and Malibran, De fldiculis opuscula, VI, London 1894. — A. Pougin, Maria Malibran, Histoire d'une cantatrice, Pariš 1911. — P. Larionoff i F. Pestellini, Maria Malibran, Pariš 1935 (tal. prijevod Firenze 1943). — D. Bielli, Maria Malibran, Casalbordino 1936. — M. Lorenzi de Bardi, La breve et merveilleuse vie de la Maria Malibran, Pariš T936. — H. Kiihner, Garcia, Maria Felicita Malibran, MGG, IV, 1955. — E. Gara, Grandi cantanti fuori della leggenda. 2. La Malibran, RAM, 1961, 1. — 5\ Desternes,H. Chandet i A. Viardot. La Malibran et P. Viardot, Pariš 1969.
MALIPIERO, talijanska obitelj muziĉara. 1. Francesco, kompozitor (Rovigo, 9. I 1824 — Venecija, 12. V 1887). Uĉio u Veneciji kod A. Fanne, Ferrarija i M. Balbija. Postigavši znatan uspjeh svojom prvom operom Giovanna di Napoli, posvetio se opernom kazalištu. Istaknuo se i kao pijanist. DJELA. DRAMSKA. Opere: Giovanna di Napoli, 1842; Attila (Ildegonda di Borgogna), 1845; Alberigo da Romano, 1846; Fernando Cortez, 1851; Linda d'Ispahan, 1871. — VOKALNA: Cantata a Rossini; Cantata a Vittorio Ema nuele II; fnno a Goldoni, 1875; solo-pjesme. — Crkvena muzika.
2. Luigi, pijanist i dirigent (Venecija, 28. IV 1853 — Torino, 17. V 1918). Sin Francesca; koncertirao dulje vremena po Nje maĉkoj i Austriji. 3. Gian Francesco, kompozitor i muziĉki pisac (Venecija, 18. III 1882— Treviso, 1. VIII 1973). Sin Luigija; djetinjstvo pro veo izvan domovine, prateći oca na putovanjima. Uĉio najprije violi nu, a 1898 pohaĊao klasu harmonije na Konzervatoriju u Beĉu. Vra tivši se 1899 u Veneciju studirao kontrapunkt i kompoziciju kod M. E. Bossija, a zatim u Bologni na Liceo musicale, gdje je 1904 kao Bossijev uĉenik diplomirao. God. 1908—09 pohaĊao u Berlinu predavanja M. Brucha, a 1913 upoznao u Parizu suvremena za padnoevropska muziĉka strujanja (medu ostalim i balet Le Sacre du printemps I. Stravinskog). Od 1921 do 1924 bio je profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parmi, zatim se povukao u Asolo. God. 1932—40 vodio majstorsku klasu kompozicije na Konzervatoriju u Veneciji; uz to 1936 preuzeo katedru za historiju muzike na Univerzitetu u Padovi i 1938—39 upravu Muziĉkog instituta Pollini. Od 1940 do 1953 bio je direktor Venecijanskog konzervatorija. U suvremenoj talijanskoj muzici Malipieru pripada po sebno mjesto. On je svakako jedan od onih koji su najviše pridonijeli njenoj obnovi u XX st., i to ne samo na podruĉju muziĉkog kazališta nego i na podruĉju instrumentalne mu zike. Tu obnovu, koja mu je neprestano lebdjela pred oĉima, M. je ţelio realizirati u prvome G. F. MALIPIERO redu povezujući svoje stvaranje
uz nekadašnje tradicije talijanske muzike. Uklapajući se na s' ĉin u antiromantiĉke teţnje Evrope brijaĉ). nakon Prvoga svjetskog prihvaćajući slobodno tretiranje disonance, M. ne traţi dekor briljantne, vanjske efekte, a i programnost ga malo privla svjesno napušta znaĉajke klasiĉno-romantiĉkih vremena, ( tematsku provedbu, te preuzima principe talijanske barokn certantne muzike, ali i renesansnog vokalnog muziciranja unosi arhaizme starih tonaliteta i gregorijanskog korala. Nije da neki njegovi gudaĉki kvarteti nose nazive posuĊene i; talijanske poezije (Rispetti e strambotti, Stornelli e ballate, C alla madrigalesca) i da sasvim napuštaju uobiĉajenu strukt središnje komorne forme (I gudaĉki kvartet sastoji se od II od 14 saţetih impresija). U instrumentalnoj muzici M prednost mozaiĉkom nizanju kontrastnih epizoda koje povr povezuje srodnom ili istom tematskom graĊom, ponekad i n cipu varirania. U brojnim Malipierovim operama prevladavaju sumorna loţenja izazvana umjetnikovim dualistiĉkim gledanjem na Ĉovjek teţi za srećom, njega opaja ljepota koju rado veli se uništenje i smrt, vrebajući na sve ţivo, suprotstavljaju i ljepoti. U tom je smislu karakteristiĉna njegova veoma vi opera Sette canzoni, koja se sastoji od se dam kratkih, samo stalnih epizoda po vezanih orkestralnim odlomcima. Nisu, meĊutim, samo epizode-slike meĊu so bom kontrastne: i u svakoj od njih opreĉ nost je istaknuta pu tem postupka što ga M. naziva dramat skom sintezom, uz primjenu i vizuelnih, pantomimiĉkih ele menata. Jezgra je svake slike po jedna pjesma iz srednjo vjekovne talijanske poezije koja donekle pruţa i kljuĉ za dram sku radnju. Sama je radnja redovito, na poseban naĉin, dvo G. 1'". MALIPIERO, autograf struka. Tako, primjei riĉe, u trećoj epizodi (Povratak) majka poremećena uma kuje sina misleći da je mrtav. U to se s ulice ĉuje vojniĉki ma. Njezin se sin vraća zdrav. Mati ga, meĊutim, ne ] znaje, pa ga udaljuje smijući se. Ili peta epizoda (Serer, u sobi leţi mrtvac, a do njega kleĉi djevojka i plaĉući moli. 5 se ĉuje podoknica njezina dragog koji baca cvijeće kroz pr ĉeka; iz susjedne sobe odzvanja dotle jednoliĉna molitva ok nih ţena. Ljut što mu nitko ne odgovara zaljubljeni mladk u sobu. Sav je preneraţen videći zašto se djevojka nije pojavi Cvijeće njegove ljubavi pretvara se u cvijeće na smrtnoj pc Od ovakve svoje koncepcije muziĉko-scenskoga djela — uk se pojavljuju simboliĉki likovi nevezani uz vrijeme i pi koji ne rješavaju sukobe karaktera niti su upleteni u duhoi sudbonosne zapletaje, odstupio je M. u nekoliko mahova: kada je pokušao dati muziĉko-scenski ţivot nekim komei C. Goldonija i donekle oţivjeti staru talijansku operu buf u operama što ih je pisao prema djelima Shakespearea, Eu i Calderona. M. se mnogo bavio starom talijanskom mu koju je prouĉavao zbog svojih stvaralaĉkih teţnji i ciljev taj je rad donio i drugih, veoma vrijednih rezultata: s jedne i niz muzikološko-publicistiĉkih radova, a s druge priprem; objavljivanje cjelokupnih djela C. Monteverdija i A. Viv; DJELA. ORKESTRALNA. Jedanaest simfonija: I, In quattro come le quattro stagioni, 1933; II, Elegiaca, 1936; III, Delle campane. IV, In memoriam, 1946; V, Concertante in eco, 1947; VI, Degli archi. VII, Delle canzoni, 1948; VIII, Brevis, 1964; IX, Dell'ahime, 1966; X, (posvećena H. Scherchenu), 1967 i XI, 1969. Sinfonia del mare, 1906; .! del silenzio e della morte, 1908; Sinfonia in un tempo, 1950; Sinfonia dello . (4 Partite: dalla Primavera ali' Inverno), 1951; Sinfonia per Antigenida Dva koncerta za violinu: I, 1932 i II, 1963.Šest koncerata za klavir: I, i< 1937; III, 1948; IV, 1950; V, 1958 i VI, Delle macchine, 1964. Variazion tema za klavir i orkestar, 1923; koncert za violonĉelo, 1937; simfonijska Arion za violonĉelo i orkestar, 1912; Concerto a tre za violinu, violonĉelo i orkestar, 1938; koncert za flautu, 1968; 4 Fantasie concertanti: I, za j !954; II, za violinu i orkestar; III, za violonĉelo i orkestar i IV, za klavir star, 1954. Dialoghi: br. 1, Con Manuel de Falla (in memoria) za mali or br. 5, Per viole e orchestra (quasi concerto); br. 6, Per clavicembalo e 01 (quasi concerto) ; br. 7, Per due pianoforti e orchestra, 1956. Concerti per on 1931; Impressioni dal vero, 3 serije: I, 1910; II, 1915 i III, 1922. Per una
MALIPIERO — MALLINGER cavalleresca, simfonijske ilustracije, 19*4—*5 j Ditiratnbo tragico, 1917; Pause del silenzio, 2 serije: I, 1919 i II, 1926; La Cimarosiana, 1921; Inni, 1952 (rev. 1934); Quattro invenzioni, 1933; Sette invenzioni, 1933; Notturno di canti e balli, 1951; Passacaglia, 1952; Fantasia di ogni giorno, 1953; 5 Studi, 1960; Variazioni su un tema di J. S. Mayr, 1963; Serenissima, 7 venecijanskih canzo-netta za saksofon i orkestar, 1962 i dr. — KOMORNA. Osam gudaĉkih kvarteta: I, Rispetti e Strambotti, 1920; II, Storrelli e Ballate, 1923; III, Can-tari alla madrigalesca, 1931; IV, 1934; V, Dei capricci, 1950; VI, L'Arca di Noe, 1947; VII, 1950 i VIII, Per Elisabetta, 1964. Sonata a tre za violinu, violonĉelo i klavir, 1927; Epodi e Giambi za violinu, violu, obou i fagot, 1932; Sonata a cinque za flautu, violinu, violu, violonĉelo i harfu, 1934; Sotata a quattro za flautu, obou, klarinet i fagot, 1954; Dialoghi, br. 4, Per cinque strumetiti e perdi-fiato za flautu, obou, klarinet, fagot i rog, 1956; Ricercari za 11 instrumenata, 1925; Ritrovari za 11 instrumenata, 1926; Serenata mattutina za 10 instrumenata, 1959. Za violinu i klavir: II Canto della lontananza, 1919 i Canto crepuscolare, 1924. Za violonĉelo i klavir: sonata, 1908 i sonatina, 1942. — KLAVIRSKA: Poemi asolani, 1916; Baritoni, 1917; Risonanze, 1918; Masckere che passano, 1918; Omaggi, 1920; Pasgua di Resurrezione, 1924; Tre preludi e una fuga, 1926; Preludi, ritmi e canti gregoriani, 1937; Hortus conclusus, 1946; 5 StuĊi per domani, 1959 i dr. Za 2 klavira: Dialoghi br. 2, 1957- — DRAMSKA. Opere: Canossa, 1911; Sogno di un tramonto d' autunno (G. D' Annunzio), 1913—14; trilogija L'Orfeide (I, La Morte delle maschere; II, Sette canzoni i III, Orfeo, ovvero i'ottava canzone), 1919—22; Tre commedie goidoniane: I, La Bottega da caffe; II, Sior Todaro brontolon i III, Le baruffe chiozzotte, 1920—22; Filomela e l'infatuato, 1925; Merlino mastro d'organi, 1927; trilogija // Mistero di Vetezia (I, Le Aquile di Aquileia; II, II fi:ito Arlecchino i III, / Corvi di San Marco, muziĉka pantomima), 1925—28; Torneo notturno, 1929; II Festino, 1931; La Favola del figlio cambiato (L. Pirandello), 1934; Giulio Cesare, 1935; Antonio e Cleopatra, 1938; Ecuba, 1940; La Vita e sogno, 1940; / Capricci di Callot, 1942; L'allegra brigata (6 novela u jednoj drami), 1943; Mondi celesti e infernali, 1949j II Figliuol prodigo, 1953; Donna Urraca, 1954; Venere prigioniera, 1956; II Marescalco, 1960; // Capitan Spavento, 1963; Don Giovanni (prema Puškinu), 1963; Le Metamorfosi di Bonaventura, 1966; Don Tartufo Bacchettone, 1967; Gli Eroi di Bonaventura, 1969 i L'Iscariota, 1971. Baleti: La Mascherata delle principesse prigioniere, 1919; Pantea, simfonijska drama za plesaĉicu, bariton, zbor i orkestar, 1919; Stradivario, 1948; El Mondo novo, 1950—51 (nova verzija La Lanterna magica, 1955) i Una Fešta magica sa zborom (na muziku C. Monteverdija), 1958. — VOKALNA. Misteriji: San Francesco d' Assisi, 1921; La Cena, 1927; La Passione, 1935 i Santa Eufrosina, 1942. Kantate: La Princi-pessa Ulalia, 1924; Vergilii Aeneis u 2 dijela: I, La Morte di Didone i II, Le Nozze di Lavinia, 1944; Li Sette peccati mortali, 1946; La Terra, 1946; La Fešta della Sensa, 1950; Passer mortuus est, 1952 i Magister Josephus, 1957. Za sole, zuor i orkestar: Canto noturno di ut pastore errante nelV Asia (G. Leopardi), 1910 i Rappresentazione e fešta di Carnasciale e della Ouaresima, 1961. Universa uni~ versis za zbor i 19 instrumenata, 1942; Ave Phoebae... za mali zbor i 20 instrumenata, 1946; L'Aredodese za recitatora, zbor i orkestar, 1968. Za solo glas i orkestar: II Commiato (G. Leopardi), 1934; 5 Favole, 1950; Dialoghi, br. 8, La Morte di Socrate, 1956—57; Preludio e morte di Macbeth, 1958; L'Asino d'oro, 1959; Concerto dei concerti ovvero delfuom malcontento, 1960 i Abracadabra, 1963. Quattro vecchie canzoni za glas i 7 instrumenata 1940; Le sette allegrezze Ċ'atnore za sopran i 14 instrumenata, 1945; Mondi celesti za sopran i 12 instrumenata, 1948. Solo pjesme: Cinq melodies; Keepsake; Tre poesie di A. Poliziano; Quattro sonetti del Burchiello; Le Stagioni italiche i dr. — Missa pro mortuis za bariton, zbor i orkestar, 1938, —■ SPISI: V Orchestra, 1920; // Teatro, 1920 (II izd. 1927); / Profeti di Babilonia, 1924; Claudio Monteverdi, 1930; La Pietra del bando, 1945; /. Stravinsky, 1945; Cossi va lo mondo (autobiografija), 1946; Antor.francesco Đoni mušico, 1946; Varmonioso labirinto, 1946; AntotJo Vivaldi, 1958. Ĉlanci i studije u talijanskim i inozemnim ĉasopisima. — IZDANJA: sveukupna djela C. Monteverdija, 16 sv., 1926—42; B. Marcello, Cantate, 1919; G. Tartini, sonate za violinu i klavir, 1919; Dieci ćori antiĉki, 1926; C. Monteverdi, V Orfeo (nova scenska obradba), 1943; A. Vivaldi, Opere strumentali izda.\t Istituto Italiano pod vodstvom G. F. Malipiera, od 1947 dalje. — Obradbe djela starih talijanskih majstora. LIT.: 5. A. Ludara, Una nuova forma di teatro (Le Espressioni dramma tiche di G. F. Malipiero), Ars Nova, 1918. — G. M. Gatti, Le Espressioni drammatiche di G. F. Malipiero, RMI, 1919. — H. Prunieres, G. F. Malipiero, MQ, 1920. — Isti, G. F. Malipiero, RM, 1927. — H. F. Redlich, G. F. Malipiero, \nbruch, Wien, novembar—decembar 1929. — F. Alfano, A. Casella, M. Castelnuovo-Tedesco i drugi, Malipiero e le sue »Sette canzoni«, Milano 1929. — H. H. Stuckenschmidl, Zu Malipieros Biihnenwerken, Melos, 1934. — H. Prunieres, U D Opera de Pirandellc et Malipiero, RM, 1934.■— RAM, februar— —mart, 1942 (broj posvećer Malipiera).'—M. Bontempelli,G.F. Malipiero (sadrţi iscrpne analize kompozitorovih djela uz y velik broj notnih primjera: autor je analiza R. Cumar), Milano 1942. — F. D Amico, G. F. Malipiero, Melos, 1950. — Razni autori, L'Opera di Gian Francesco Malipiero, Saggi di scrittori ita liani e stranieri (sadrţi potpun popis dotadašnjih djela), Treviso 1952. — L. Rognoni, II Linguaggio di Malipiero, Ricordiana, 1956. — M. Labroca, Malipiero, musicista veneziano (s potpunim analitiĉkim popisom djela), Venezia 1957 (novo izd. 1967). — L. Pestalozza, I »Dialoghi« di Malipiero, Ricordiana, 1957. —• R. Vlad, Rifiessi della dodecafonia in Casella, Malipiero e Ghedini, RAM, 1957- — Ĉasopis L'Approdo musicale, poseban broj posvećen Malipierj, 1960. — M. Mila, Gian Francesco Malipiero,MGG, VIII, 1960. — P. Santi, Gian Francesco Malipiero, Alusica d'oggi, 1961, I. — C. Mosso, Lo Sviluppo tematico nella mušica strumentale di G. F. Malipiero, ibid., 1961. — G. Gavazzeni, Le »Sette canzoni« di G. F. Malipiero, RAM, 1962. — J. S. Weissmann, G. F. Malipiero, musicista veneziano,The Listener, 1963. — E. Helm, 90. Geburtstag von G. F. Malipiero, Melos, 1972, 2. J. As.
4. Riccardo, st., violonĉelist (Venecija, 21. VI 1886—). Brat Gian Francesca; studirao na Konzervatoriju u Veneciji. Utemeljio 1927, s violinistom M. Abbadom, gudaĉki kvartet Abbado-Malipiero koji je odigrao znaĉajnu ulogu u talijanskom koncertnom ţivotu. Od 1934 vodio kroz 25 godina Muziĉku školu Appiani u Monzi. 5. Riccardo, ml., kompozitor i muziĉki pisac (Milano, 24. VIII 1914—). Sin Riccarda st.; studij klavira završio na Konzervatoriju u Milanu (1932), a kompozicije na Konzervatoriju u Torinu (1937); usavršavao se u majstorskoj klasi svojega strica G. F. Malipiera u Veneciji. Karijeru zapoĉeo kao koncertni pijanist, zatim se posvetio kompoziciji i publicistiĉkom radu; više godina bio muziĉki kritiĉar dnevnika // Popolo i Corriere Lombardo (do 1966). God. 1963 preselio se u Buenos Aires gdje je vodio teĉaj usavršavanja u kompoziciji na Centro Latino-Americano de Altos Estudios Musicales pri Institutu Torcuato di Telia. U poĉetku
521
bliz francuskom impresionizmu, ubrzo prihvaća suvremenija sredstva: atonalnost, dodekafoniju i poslije 1945 serijelnu tehniku koju provodi rigorozno, a ipak u okvirima jednog posve individualnog izraza. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1949; II, Sinfonia cantata sa baritonom solo, 1956 i III, 1959; Piccolo concerto za klavir, 1945; Concerto za klavir i komorni orkestar, 1955; Concerto per Dimitri za klavir, 1961; koncert za violinu, 1952; koncert za violonĉelo, 1957; Concerto breve za plesaĉicu i komorni orkestar, 1956; Rapsodia za violinu i orkestar, 1967; Ouverture divertimento »del Ritorno« za komorni orkestar, 1953; Balletto, 1939; Studi, 1953; Nykteghersia, 1962; Cadencias, 1964; Muttermusik, 1956—66; Mirages, 1966; Carnet de notes, 1967; Cassazione II za gudaĉki orkestar, 1968; Monologo za komorri orkestar, 1968—69; Serenata per Alice Tully y 1969—70..— KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: I, 1941; II, 1954 i III, 1960; klavirski trio, 1968; klavirski kvintet, 1957; Mušica da camera za duhaĉki kvintet, 1959; Cassazione I za gudaĉki sekstet, 1968; Mušica n. i za violonĉelo i 9 instrumenata, 1938; Mosaico za dvostruki kvintet, 1961; Nuclei za 2 klavira i udaraljke, 1966; sonata za violinu i klavir, 1956; sonata za obou i klavir, 1960 (prer. za obou i gudaĉe, 1961). — KLAVIRSKA: Piccola mušica; Invenzioni; Costellazioni; Mušica n. 2 za 2 klavira. — DRAMSKA. Opere: Minnie la candida, 1942; La Donna e mobile (komiĉna jednoĉinka), 1957 i televizijska opera Battono alla porta, 1962. — VOKALNA: Cantata sacra, 1947 i Cantata di Natale, 1959; Antico sole za sopran i orkestar, 1947; 6 Poesie di Dylan Thomas za sopran i 10 instrumenata, 1958; Preludio, adagio e finale za glas, udaraljke i klavir, 1963; In time of Daffodils za sopran, bariton i 7 instrumenata, 1964; 7 Variazioni su »Les Roses« za sopran i klavir, 1951 i dr. — SPISI: Bach, 1948; Debussy, 1948; Guida alla dodecafonia, 1961 i dr. Uredio // Libro completo delVamatore di dischi (uz suradnju R. Allorta, G. Confalonierija i dr.), 1959 \ Dizionario di 101 capolavori del melodramma, 1967. LIT.: C. Sartori, Riccardo Malipiero, Milano 1957. •— M. Mila, Riccardo Malipiero, MGG, VIII, 1960.— P, Franci, P. Grossi i drugi, Piccolo omaggio a Riccardo Malipiero, Milano 1964. — C. Sartori i P. Santi, Due tempi di Ric cardo Malipiero, Milano 1964.— P. Santi, La »Cassazione« di Riccardo Malipiero, Chigiana, 1968. I. Ać.
MALISZEWSKI, Witold, poljski kompozitor (Mohyl6w Podolski, Ukrajina, 20. VII 1873 — Zalesie kraj Varšave, 18. VII 1939). Na Konzervatoriju u Petrogradu studirao 1898—1902 kompoziciju kod N. Rimski-Korsakova. God. 1908—21 direktor Konzervatorija u Odessi na kojem je predavao harmoniju, kontrapunkt i kompoziciju; uz to je djelovao i kao dirigent. Po povratku u Varšavu, 1921—25 profesor na Konzervatoriju, 1925 —27 direktor Varšavskog muziĉkog društva i direktor muziĉke škole F. Chopin, 1931-—39 ponovno profesor na Konzervatoriju. Od njegovih uĉenika istiĉe se W. Lutoslawski. Djela Maliszewskog pripadaju kasnoj romantici; najjaĉe se u njima primjećuje utjecaj Rimski-Korsakova i Glazunova. Melodijski isprva blizak ruskom folkloru, kasnije je nastojao iskoristiti poljsku narodnu melodiku. DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfonija, 1902—29; simfonijska pjesma Leggenda, 1930; koncert za klavir, 1938; Fantazja Kujazuska za klavir i orkestar, 1928; suita za violonĉelo i orkestar, 1923; Uzvertura zvesola, 1908; Uzvertura Schubertozoska, 1927; Suita diaboliczna i Suita polska iz opere-baleta Boruta; scherzo Bajka, 1932. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta, 1903—14; gudaĉki kvintet (sa 2 violonĉela), 1904; sonata za violinu i klavir, 1902; sonata za violon ĉelo i klavir. — Klavirske kompozicije. — Opere-baleti: Syrena, 1927 i Boruta, 1929. — VOKALNA: Velika biblijska kantata, 1902; zborovi a cappella; Chmura za vokalni kvartet i klavir; oko 30 solo-pjesama. — Missa Pontificalis, 1930; Requiem, 1930. — Priruĉnik za nauku o modulaciji (na ruskom), 1915. LIT.: E. Wrocki, Witold Maliszewski, rys ţycia i dzialalnoš"ci artystycznej, Biuletvn Koncertowy Filharm. Warszawskiej, 1931- — M. Glinski, Witold Maliszewski, Muzyka, 1931—32. — E. Wrocki, Witold Maliszswski, Warszawa 1942. — Z. Lissa, Witold Maliszewski, MGG, VIII, 1960.
MALKO, Nikolaj Andrejeviĉ, ameriĉki dirigent ruskoga podrijetla (Brailov, 4. V 1883 — Roseville, Sydney, 22. VI 1961). Muziku je uĉio na Konzervatoriju u Petrogradu (N. Rimski-Korsakov, A. Ljadov, A. Glazunov, N. Ĉerepnjin); usavršavao se zatim u dirigiranju u Miinchenu kod F. Mottla. Dirigent opere u Petrogradu; 1922 postao profesor dirigiranja na Moskovskom konzervatoriju, od 1925 na istom poloţaju u Lenjingradu. God. 1928 napustio Rusiju. Na koncertnim turnejama proputovao brojne evropske zemlje. Od 1938 predavaĉ i dirigent u SAD; 1946 dobio ameriĉko drţavljanstvo. Od 1954 vodio u Leedsu Yorkshire Symphony Orchestra, 1956 postao dirigent Simfonijskog orkestra u Syd-neyu. Osobitu je paţnju poklanjao jasnoći izvedbe, ĉistoći melodijskih linija i preglednosti forme. Bio je cijenjen i kao nastavnik dirigiranja. Svoja dirigentska iskustva sabrao je u knjizi The Conductor and His Baton (1950). Bavio se i kompozicijom (koncert za klarinet i orkestar, 1952). MALLINGER, Matilda, pjevaĉica, sopran (Zagreb, 17. II 1847 — Berlin, 19. IV 1920). M. MALLINGER
MALLINGER — MANDIĆ
522
Pjevanje uĉila kod V. Lichteneggera u Zagrebu, na Konzervatoriju u Pragu (G. B. Gordigiani, F. Vogl) i kod R. Lewyja u Beĉu. God. 1866—69 ĉlanica Dvorske opere u Miinchenu (prva Eva u Wagnerovim Majstorima pjevaĉima, 1868) i 1869—82 prvakinja Berlinske opere. Od 1882 nastupala samo kao koncertna pjevaĉica; priredila je nekoliko koncerata u Zagrebu. God. 1890 — 95 profesor pjevanja na Konzervatoriju u Pragu i od 1895 na Eichelbergerovu konzervatoriju u Berlinu. Njezina uĉenica bila je Lotte Lehmann. Velika umjetnica, M. je uz A. Niemanna i Paulinu Lucca bila u svoje doba najistaknutija ĉlanica Berlinske opere. Isticala se i ljepotom glasa i izvanrednom glumom, pa su njezine kreacije ostale nezaboravne u historiji toga kazališta. Osobite je uspjehe ostvarila kao Donna Anna i Grofica (Mozart, Don Giovanni i Figarov pir), Elza, Sieglinda i Elisabeth (Wagner, Lohengrin, Walkiira i Tannhauser). K. KO. MALZEL (Malzl), Johann Nepomuk, njemaĉki muziĉar i izumitelj (Regensburg, 15. VIII 1772 — na brodu »Otis« putujući iz La Guaire u Philadelphiju, 21. VII 1838). God. 1792—1817 nastavnik muzike u Beĉu, gdje je imao i radionicu muziĉkih instrumenata, zatim u Parizu, od 1826 u SAD. Konstruirao razli ĉite mehaniĉke muziĉke instrumente i druge tehniĉke sprave, tako aparate za slušanje koje je upotrebljavao i L. van Beethoven. Beethovenova kompozicija Wellingtons Sieg oder die Schlacht bei Vittoria op. 91 napisana je prvobitno za Malzelov panharmonikon (preteĉa orkestriona). Od Malzelovih tehniĉkih sprava i danas je u upotrebi njegov -> metronom, konstruiran 1816 na osnovu predradnja amsterdamskog mehaniĉara D. N. Winkela. LIT.: A. Orel, Johann Nepomuk Malzel, MGG, VIII, 1960.
MAMANGAKIS, Nikos, grĉki kompozitor (Rethvmnon, Kreta, 3. III 1929 —). Studij zapoĉet u Ateni dovršio na Visokoj muziĉkoj školi u Miinchenu (C. Orff, H. Genzme^). Kompozitor avangardnog smjera, svoja djela temelji najviše na serijelnoj tehnici i drugim tekovinama suvremene muzike. DJELA: Mušica za 4 glasa i 10 instrumenata, 1959—60; Construzioni za flautu i udaraljke, 1960; Evento audiovisivo za pjevaĉicu, plesaĉe i 8 instrumenata, 1960—67; Combinazioni za bubnjara i orkestar, 1961; Simbolo discorsivo za sopran, bariton i orkestar, 1961—62; Cassandra za sopran i komorni orkestar, 1964; Erotokritos za 3 glasa i 5 instrumenata, 1964 (kao balet 1965); opera Pluto, 1965; Anarchia za udaraljke i orkestar, 1969—71; Parastasis za flautu, pjevanje, magnetofon i scenarij, 1970 i dr.
MAMBO, ples latinskoameriĉko-kubanskog podrijetla. Poslije Drugoga svjetskog rata ušao je u tzv. Afro-cuban jazz obogaćujući sastav jazz-orkestra svojim specifiĉnim instrumentarijem udaraljki. Istodobno m. potpada pod utjecaj jazza i dobiva ritam prilagoĊen fox-trottu s karakteristiĉnim dijeljenjem 4/4 mjere na 3 + 3 + 2 osminke:
i fi Poslije 1955 m. se kao društveni ples raširio i po Evropi. MANASTERIOTTI, Višnja, muziĉki pisac i pedagog (Kutjevo, 10. XI 1917—). Završila studij orgulja (Ĉ. Dugan) i diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; u muzici se usavršavala u Bratislavi. Kao pedagog djelovala na muziĉkim školama u Zagrebu i Puli i na gimnazijama u Rovinju i Puli; sada je profesor na Školi za odgajatelje u Zagrebu; 1953—55 inspektor za muziku grada Zagreba. Predavala na brojnim seminarima muziĉkog odgoja u zemlji i inozemstvu, vodila školske emisije na radiju i televiziji, a bavila se i muziĉkom kritikom. DJELA: Muziĉka romantika, u kolektivnom radu Muziĉka umjetnost za gimnazije, 1963; Muziĉki odgoj djece pretškolskog uzrasta, 1956; Školski leksikon Umjetnost, poglavlje Muzika, 1967 (sa D. Brajević); Zbornik pjesama i igara za djecu, 1969; Muziĉki odgoj na poĉetnon* stupnju, metodske upute za odgajatelje i nastavnike razredne nastave, 1971; Pjesme i igre za djecu (u pripravi). — ĉlanci: Uloga muzike u formiranju liĉnosti, Zavod za unapreĊivanje osnovnog obrazo vanja, 196b; Pjevanje —■ glasnik djeĉje sreće, Predškolsko dete, XV, 5—6; Mu zika nije radost samo za onoga tko je stvara, nego i za onoga tko je sluša, ibid., 7—8; Slobodno izraţavanje muziĉkih utisaka djece pretškolske dobi, Bilten Centra za vanškolski odgoj »Naša djeca«, 1969, 2; Muziĉki odgoj u djeĉjem vrtiću, Nauĉna knjiga, 1970; Primjena udaraljki u djeĉjem vrtiću, Predškolsko vaspitanje, 1970, 2; tekstovi za dijafilmove i dr. K. Ko.
MANCANDO (mancante; tal. mancare nedostajati), oznaka za dinamiku i tempo. Kao i -> calando, m. ukljuĉuje i diminuendo i ritardando. MANCINELLI, Luigi, talijanski dirigent i kompozitor (Orvieto, 5. II 1848 — Rim, 21. II 1921). Uĉenik J. Sbolcija (violonĉelo) i T. Mabellinija (kompozicija) u Firenci. Violonĉelist u firentinskom kazalištu La Pergola i u rimskom Teatro Apollo, gdje je 1875—80 dirigent; dirigirao još u nekim talijanskim gradovima i u Parizu. God. 1881—86 kazališni dirigent, zborovoda crkve S. Petronio i direktor zavoda Liceo filarmonico u Bologni, 1886—88 dirigent kazališta Drury Lane u Londonu, zatim na
operi u Madridu (1888—95) i u Teatro Colon u Buenos / (1906—12). Istodobno vodio operne stagione u londor Covent Gardenu (1887—1905) i njujorškom Metropolitanu —1903). Izvanredan operni i koncertni dirigent, M. je s j dnakim uspjehom izvodio talijanska, njemaĉka i francuska zbog njegove ljubavi prema Wagnerovoj muzici u Italiji prozvali U Wagnerista. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijske pjesme Frate Sole, 1 Giuliano l'Apostato, 1920; uvertira Carmen Tragicum; suita Rij paesaggi; Scene Veneziane. — DRAMSKA. Opere: Isora di Provenza. Tizianello, 1895; Ero e Leandro, 1896; Paolo e Francesca, 1907 i // Sogm notte d'estate, 1917. Scenska muzika za drame P. Cosse Cleopatra i Me — VOKALNA: oratorij Isaias, 1893; kantata Santa Agnese, 1905; Pr, oiseaux za ţenski zbor i orkestar, 1916. Solo-pjesme. — Tri mise. LIT.: A. Pena y Goni, Luigi Mancinelli y la Sociedad de Con Madrid 1891. — L. Arnedo, Luigi Mancinelli y su opera Hero y L< Madrid 1898. — G. Orefice, Luigi Mancinelli, Roma 1921. — H. F. 1 Luigi Mancinelli, MGG, VIII, 1960.
MANCINI, Francesco, talijanski kompozitor (Napul I 1672 — 22. IX 1737). Uĉenik F. Provenzalea i G. Ursi Conservatorio S. Maria della Pieta dei Turchini u Napulji 1704 orguljaš Kraljevske kapele, 1708 i od 1725 dirigent; —25 bio je uz A. Scarlattija pomoćni dirigent; uz to je —35 dirigent u Conservatorio S, Maria di Loreto. Predst je napuljske kasnobarokne opere. Njegova opera Idaspe ide meĊu prve koje su se u Engleskoj pjevale cijele na talijar jeziku (1710). Njegov je uĉenik D. Perez. DJELA: 12 koncerata za flautu i gudaĉe; 12 Solos for a Violin or Fi which Solos are proper Lessons for the Harpsichord, 1724. — Klavirske I zicije (tokate). — DRAMSKA. 17 opera: Ariovisto, 1702; Gli Amanti g 1704; Alessandro nelle Jndie, 1732. Intermezzi // Cavalier Bretlone, 172 Serva favorita; muziĉka komedija Don Aspremo, 1733. Arije i buffo-sc opere drugih kompozitora CG. F. Handel, Agrippind). Muzika za »krš tragedije« A. Marchesija Alfonso (prolog i intermezzi) i Maurizio (zb — Oratoriji; kantate; seienade. — Crkvena muzika. LIT.: H. Hucke, Francesco Mancini, MGG, VIII, 1960.
MANCINI, Giovanni Battista, talijanski uĉitelj pje kastrat (Ascoli, 1. I 1714 — Beĉ, 4. I 1800). Uĉenik A. Berna i Padre Martinija u Bologni. Ubrzo je došao na glas kao pji pedagog, pa je 1757 pozvan u Beĉ da preuzme pouĉavar dvoru. Ide medu najznaĉajnije uĉitelje mlaĊe bolonjske pje škole. Njegovo djelo Pensieri e riflessioni jedna je od prvih umjetniĉkog pjevanja koje obraduje probleme vokalne tel Ogledao se i kao kompozitor (opera Endimicne, 1728). DJELA: La Libertd del cdntare, Lettera a Madame N. N., 1752; J e riflessioni pratiche sopra U canto figurato, \11\ (novo izd. u Canto e bt A. Della Cortea, 1933); Sopra la mušica, Lettera... diretta al Conte 1796. LIT.: E. Badura-SkoĊa, Giovanni Battista Mancini, MGG, VIII
MANCINI, Henry, ameriĉki kompozitor i dirigent (Clevi 16. IV 1924—). U ranoj mladosti svirao klavir u jazz-sast Pittsburgha. Uĉio zatim na Carnegie School of Music i na Ji School of Music u New Yorku te kod M. Castelnuovo-Te i E. Kfeneka. Ĉlan orkestra T. Beneka, neko vrijeme slol umjetnik, a 1951—57 kompozitor i dirigent filmske komj Universal Pictures. Kompozitor s izrazitim sklonostima za s napisao je muziku za brojne igrane i crtane filmove (serije Insp Pink Pantera) i TV drame (Peter Gunn). Svoja djela, izvc zanimljiva u izrazu, temelji na elementima jazza. Kao arai interpret sudjelovao je u snimanju filmova o jazz-muziĉ (The Glenn Miller Story, The Benny Goodman Story). MANCINUS (Menckin, Mencken), Thomas, njei kompozitor i dirigent (Schvverin, 1550—potkraj 1611 ili poĉs 1612). Od 1572 kantor i dvorski muziĉar u Schwerinu; od dirigent kapele vojvode od Braunschweig-Wolfenbiittela u ningenu; 1587—1604 dirigent dvorske kapele u Wolfenbt Ta se kapela ubrzo razvila u vodeći muziĉki kolegij u Njem Njegove »dramatske« pasije ugledaju se na pasije J. Wal DJELA. VOKALNA: Passio Domini nostri (po Mateju i Ivanu) Das erste Buch Nevier Lustiger und Hofflicher Weltlicher Lieder mit 4— 1588; Duum vocum cantiuncularum liber, 1597; Madrigalia latina et una Ga S v., 1605; razne prigodne kompozicije. — CRKVENA: misa; Quo verae ecclesiae precatio 5 v., 1608; Cantiones sacrae 5 , 6 et 8 v., 1608; 12 di c a m u s D o m i n o 4 v. i dr .
NOVA IZD.: obje pasije obj. L. Schoberlein (Schatz des litur, und Gemeindegesang XX, 1868); pasiju po Mateju obj. F. Schmidt II izd. 1949). LIT.: O. Kade, Die iiltere Passionskompositions bis zum Jahre 163 tersloh 1893. — C. Sachs, Music und Oper am kurbrandenburgischen Berlin 1910. — C. Meyer, Geschichte der Mecklenburg-Schweriner Hofts Schwerin 1913. — W. Flechsig, Thomas Mancinus, Jahrbuch des Brauns gischen Geschichtsvereins, 1932 i Wolfenbuttel 1933. — M. Ruhnke, T Mancinus, MGG, VIII, 1960.
MANDIĆ, Josip (Josef), kompozitor (Trst, 4. IV 18! Prag, 5. X 1959). Studije prava završio 1906 u Beĉu; od 1911 katski pripravnik u Trstu i od 1923 advokat u Pragu. M uĉio kod F. Vilhara u Zagrebu, kod H. Graedenera i R. Fi u Beĉu i kasnije se u kompoziciji usavršavao (od 1927) ko
MANDIĆ — MANGELSDORFF B. Jiraka i R. Zamrzlog u Pragu. Isprva se priklonio nacionalnom smeru, a kasnije novijoj struji evropske muzike tridesetih godina XX v.; stvarao je i pod uplivom poslednjih simfonija G. Mahlera. Mandićevo celokupno delo svedoĉi o veoma obdarenom muziĉaru, no kako je bio suviše zauzet svojom profesijom, nije se mogao sasvim posvetiti muziĉkom stvaranju. DELA. ORKESTARSKA. Ĉetiri simfonije: I, romantiĉna sa soprano m i tenorom (na tekst iz »Pesme nad pesmama«), 1929 (Prag, 26. IV 1933); 11,/«goslovenska, 1930 (Prag, 1. II 1931), III, in fis sa ţenskim horom bez teksta, 1953 i IV, in F, 1954. Simfonijska poema Noćno putovanje (u 7 stavova), 1932; Mala suita, 1932; varijacije na Mozartovu temu, 1956. — KAMERNA: gu daĉki kvartet, 1927; suita za gudaĉki kvartet; klavirski trio; duvaĉki kvintet, 1930 (Beĉ, 17. VI 1932); duvaĉki nonet (Prag, 12. II 1934).— KLAVIRSKA: Suita u starom stilu; Improvizacije i dr. — DRAMSKA. Opere: Petar Svaćić, 1903 (Ljubljana, 12. I 1904); Mirjana (prema B. Nušiću), 1936 (Olomouc, 20. II 1937) i Kapetan Niko (prema B. Lovriću), 1944 (neizv.)- — VOKALNA: kantata Slaven i pjesma za hor i orkestar, 1902; Tri balady za sopran i orkestar (A. Sova), 1932. — Hrvatska misa, 1897. P. Mil.
MANDOLA (mandora; engl. mandora, mandore, franc. mandole, mandore, mandille, njem. Mandola, Mandora; u XVI st. Quinterne, u XVII st. Mandiirchen, Pandurina; tal. mandola, mandora), instrument sa ţicama, jedna varijanta lutnje, varijabilne veliĉine. Ima 4 ili 5 pari ţica (ali i više) ugodenih u kvintama na c-g-d'-a1-«2. Ţice se trzaju prstima ili trzalicom od pera. M. je poznata od XIII st., najviše se upotrebljavala u XVI i XVII st., a odrţala se do poĉetka XIX st. Od XVII st. mandolom se naziva i mandolina većeg oblika (-> Mandolina). LIT.: A. Koczirz, Zur Geschic hte de r Mando rla ute, D ie Gitarre, II, ,92 O —21. — K. Reinhard, Mandola, MGG, VIII, 1960. A. To.
MANDOLINA (engl. i franc. mandoline, njem. Mandoline, tal. mandolino), instrument sa ţicama iz porodice lutnje. Sastoji se od kruškolika, jako ispupĉena korpusa izraĊenog od dugoljastih, uskih dašĉica iz tvrda drva, s glasnjaĉom (od meka drva) na kojoj je zvuĉni otvor i konjić. Na uţi kraj korpusa nasaĊen je kratki vrat s hvataljkom i vijcima za ugaĊanje. Ţice su metalne, postavljene u parovima. Ton se proizvodi trzalicom. U Italiji je mandolina postala narodni instrument. Gradi se u više varijanata, koje se meĊusobno ponešto razlikuju u elementima oblika i u veliĉini. Klasiĉni tip mandoline predstavlja napuljska m. sa 4 para1 ţica udešenih u kvintama: g-d --al-e2. Mandolinu su više puta vrlo uspješno primjenjivali i u ozbiljnoj, orkestralnoj i opernoj muzici (A. Vivaldi, W. A. Mozart, L. van Beethoven, G. Verdi, G. Mahler, M. de Falla i dr.). LIT.: K. Wolki, Die Geschichte der Mandoline, 1940. — K. Reinhard, Mandoline, MGG, VIII, 1960. A. To.
MANDUKIĆ, Smiljana, igraĉica, pedagog i koreograf (Beĉ, 16 VI 1908—). Na Akademiji za muziku i scensku umetnost u Beĉu završila studije klasiĉnog baleta (C. Ceri), ritmike Napuljska mandolina, 1789 i modernog baleta (G. Bodemvieser, G. Wiesenthal); prve koncerte dala u Beĉu tokom školovanja (1929), a u Beogradu priredila prvo samostalno baletsko veće 1931 i zatim osnovala vlastiti Studio za ritmiku i plastiku, koji docnije postaje prva škola modernog baleta u Srbiji (prvi koncert priredila 1937). God. 1940—47 nastavnik ritmike i modernog baleta na Muziĉkoj akademiji u Beogradu i zatim nastavnik za scenske kretnje na Visokoj filmskoj školi. M. je jedan od osnivaĉa i 1949—65 glavni pedagog Gradske baletske škole; uz to je 1950—69 delovala u KUD Abrašević. Osnivaĉ je Savremenog beogradskog baleta sa kojim je nastupala na sceni Ateljea 212, kao i povremeno na televiziji. Pedagog i koreograf razigrane mašte, M. je postavila niz veoma uspelih koreografija na muziku savremenih jugoslovenskih kompozitora. Sa izuzetnom je predanošću pronalazila talentovane devojke i mladiće i odgojila više igraĉki obrazovanih generacija koje su se posvetile estradi, filmskoj i televizijskoj umetnosti. M. Z. D.
523
MANDYCZEWSKI, Eusebius, austrijski muzikolog (Ĉernovci, 18. VIII 1857 — Beĉ, 13. VII 1929). Studirao kod R. Fuchsa i G. Nottebohma te na Univerzitetu u Beĉu (E. Hanslick), gdje je od 1887 bio arhivar Društva prijatelja muzike, a od 1896 i profesor na Konzervatoriju (poznavanje instrumenata, povijest muzike, kontrapunkt, kompozicija). Njegovi su uĉenici H. Gal, C. Prohaska, H. Rietsch, R. Scalero, L. Sinigaglia i dr. Ogledao se i kao kompozitor. DJELA. SPISI: C. Czerny. Ein Versuch einer richtigen Wuraigung, Deutsche Kunst- und Musikzeitung, 1891; Die Sdmmlungen und Statuten der Gesellschaft der Musikfreunde, 1912; Die hundertjdhrige Gesellschaft der Musikfreunde in Wien, Almanach fiir die musikalische Welt, 1912—13; Nottebohms Zvveite Beethoveniana aus dem Nachlass des Verfassers herausgegeben 1887; brojni ĉlanci i kritike. — IZDANJA: suplement izdanju cjelokupnih Beetho venovih djela, 1888; suraĊivao u izdanju cjelokupnih djela F. Schuberta (1888 —97), J. Havdna (1908— 33) i J. Brahmsa (1926—28). Objavio: crkvena djela A. Caldare, DTO, XIII, 1906; J. S. Bach, odabrane arije i dueti s obligatno m instrumentalnom i klavirskom ili orguljskom pratnjom (13 sv.); J. Haydn, 12 Schottische Lieder; F. Schubert, Deutsche Tanze und Valses nobles; 200 rumunjskih narodnih pjesama. LIT.: V. Cysarz, Eusebius Mandyczewski, MGG, VIII, 1960.
MANĆN, Juan (Joan) de, španjolski violinist i kompozitor (Barcelona, 14. V 1883 —). U muzici preteţno samouk; sa 7 godina prvi put nastupa javno, a od svoje 9 godine koncertira i u Americi; kasnije se na turnejama po cijelome svijetu pojavljuje kao solist i dirigent tuĊih i vlastitih kompozicija. Temperamentnom, tehniĉki dotjeranom interpretacijom uvrstio se meĊu najbolje svjetske violiniste svoga vremena. DJELA. ORKESTRALNA: simfonije Nova Catalonia i Sinfonia Iberica; 3 koncerta za violinu; koncerti:za klavir;za violonĉelo i za obou;concerto grosso Juventus za 2 violine i orkestar; suita za violinu, klavir i orkestar; Introducdon, Andante y variaciones sobre un tema de Tanini za violinu i orkestar; 3 Caprichos za violinu i orkestar; suita Belvedere za flautu i orkestar; uvertira Camino del sol, 1923; Elogio del Fandango; Divertimiento za mali orkestar, 1937; Miniaturas za gudaĉe. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1922; klavirski kvartet; Dialogo za harfu, flautu, violinu, violu i violonĉelo; sonata za violonĉelo i klavir; Fan-tasiaSonata za gitaru; kompozicije za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Juana de Ndpoles, 1902; Neron y Acte, 1903 i Soledad, 1952. Monodrama Aledea; diptihon Don Juan. Baleti: Rosario la Tirana i El Retrato de Dorian Gray. Scenska muzika za Calderonovu dramu La Vida es sueno. — Zborovi; solo-pjesme. — SPISI: autobiografija Mis experiencias, 1944; Variaciones sin tema, 1955; instruktivni El violin, 1958. — Preradbe i obradbe djela N. Paganinija, R. Schumanna, F. Chopina, W. A. Mozarta, Ch. W. Glucka, G. Tartinija, G. B. Martinija, J. S. Bacha i dr. LIT.: F. Sopena, Historia de la mušica espafiola contemporanea, Madrid 1958. — M. Oucrol, Juan Manen, MGG, VIII, 1960.
MANFREDINI, 1. Francesco Maria, talijanski kompozitor (Pistoia, oko 1680 — oko 1748). Uĉenik G. Torellija i G. A. Pertija u Bologni. Crkveni violinist u Ferrari i Bologni; od 1715 u bavarskoj dvorskoj sluţbi, od 1727 dirigent katedrale u Pistoji. MeĊu njegovim djelima najveće znaĉenje imaju concerti grossi u kojima nastavlja put svog uĉitelja Torellija. DJ ELA. IN S TRU MENTALN A: Co n cen in i p er ca mer a a V. e Vc. o Tiorba op. I, 1704; Sinfonie da ehiesa a due V. col Basso per l'organo e Una Va. . . 3 con una Pastorale per U Santissimo Natale op. 2, 1709; Concerti a due V. e Bc. obligati, e due altri V., Va. e Basso di rinforzo od arbitrio, con una Pastorale per U Santissimo Natale op. 3, 1718; Six Sonatas for two V. and Vc, with Thorough Bass for the Harpsichord. — Oratoriji: S. Filippo Neri trionfante, 1719; Tommasso Moro, 1720 i dr. NOVA IZD.: sinfoniju pastorale iz op. 2 obj. R. Nielsen (1949); Bo ţiĉni koncert iz op. 3 obj. F. Schroder (1959); pojedine koncerte iz op. 3 obj. E. Bonelli, R. Ehrmann, B. Paumgart ner (1947) i W. Upmever.
2. Vincenzo, kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Pistoia, 22. X 1737 — Petrograd, 16. VIII 1799). Sin Francesca Marije; uĉenik G. A. Pertija i svog oca u Bologni, te G. A. Fiorinija u Milanu. God. 1758—68 i od 1798 u dvorskoj sluţbi u Petrogradu, 1769—1798 u Italiji gdje je neko vrijeme ureĊivao ĉasopis Gior-nale Enciclopedico d'Italia. Njegovo najvaţnije djelo Regole ar-moniche obuhvaća cjelokupnu vokalnu tehniku, vokalno i instrumentalno ornamentiranje, pravila vokalne pratnje, tehniku vokalnog sloga i u mnogim sluĉajevima upute za interpretaciju. DJELA: koncert za ĉembalo, gudaĉe, obou ili flautu i rog. — Šest sonata za ĉembalo. — Opere: La Semiramide riconosduta, 1760; L'Olimpiade, 1762; Carlo Magno, 1763; Armida 1770 i UArtaserse, 1777 — Aiessa funebre. — SPISI: Regole armoniche, 1775; Difesa della moderna mušica, 1788. LIT.: F. Giegling, Francesco Maria i Vincenzo Manfredini, MGG, VIII, 1960.
MANGELSDORFF, 1. Emil, njemaĉki saksofonist, klarinetist i flautist (Frankfurt na Majni, u. IV 1925—). Klarinet uĉio na Visokoj muziĉkoj školi u Frankfurtu. Ĉlan razliĉitih jazzansambla (kvintet Freund-M. od 1958; sastav Two Beat Stompers i dr.), osnovao i vlastiti jazz-kvintet. Na turnejama ansambla History of Jazz bio je direktor tog sastava. Suosnivaĉ jazzansambla na Radio-Frankfurtu, 1960—66 vodio (sa C. Bohlanderom) teĉajeve za jazz-muziku na Omladinskoj muziĉkoj školi u tom gradu. S German AH Stars gostovao 1968 u Juţnoj Americi. Na njemaĉkom festivalu jazza u Frankfurtu dirigirao velikim festivalskim orkestrom. Ide u red najpoznatijih njemaĉkih jazz-muziĉara. Snimio je velik broj ploĉa. Napisao priruĉnik Anleitung zur Improvisation fiir Saxofon (1965).
524
MANGELSDORFF — MANNHEIMSKA ŠKOLA
2. Albert, trombonist i kompozitor (Frankfurt na Majni, 5. IX 1928—). Brat Emila; na Konzervatoriju u Frankfurtu uĉio violinu i uz to kao samouk gitaru, a od 1948 trombon. Ĉlan najpoznatijih njemaĉkih jazz-ansambla (orkestar J. Klimma, Neiv Jazz Stars, plesni orkestar W. Berkinga, Ali Stars, German Ali Stars). Sa J. Freundom osnovao jazz-kvintet; bio i suosnivaĉ jazz-ansambla na Radio-Frankfurtu. Sudjelovao na festivalu u Newportu 1958 kao ĉlan orkestra International Youth Band, 1960 s orkestrom European Ali Stars, 1965 s vlastitim ansamblom, a 1969 kao solist. Sa D. Gojkovićem vodi Neuiport International Septet. Kao solist ili s vlastitim sastavima redovito nastupa na njemaĉkom festivalu jazza u Frankfurtu, kao i na mnogim drugim evropskim festivalima. Gostovao u Sjevernoj Africi, na Prednjem Istoku, u Italiji, Jugoslaviji i Belgiji, a u organizaciji Goetheova instituta na Dalekom Istoku (1964), u Juţnoj Americi (1968) i u SAD (1969). Sudjelovao na praizvedbi jazz-opere The Visitation G. Schullera (Hamburg 1966) i na njezinoj ameriĉkoj premijeri (New York 1967), kao i u filmu Jazz—juĉer i danas. Izvanredan trombonist, M. je i kao kompozitor jedan od najistaknutijih evropskih predstavnika modernoga jazza. Napisao je priruĉnik Anleitung zur Improvisation ftir Posaune (1965). MANIRA (od srednjovjekovnog lat. maneria, maneries naĉin, navika, obiĉaj; franc. maniere, njem. Manier, tzd.. maniera), 1. u srednjovjekovnoj muziĉkoj teoriji javljaju se lat. izrazi maneria, maneries u istim znaĉenjima kao rijeĉ ->• modus: kod ranih teoretiĉara gregorijanskog pjevanja (Bernard iz Clairvauxa, XII st.) maneria je oznaĉavala 4 osnovna (autentiĉna) starocrkvena naĉina dijatonskog sistema protus, deuterus, tritus i tetrardus, zajedno s njihovim odgovarajućim plagalnim ljestvicama, prema tome par od po dvije ljestvice sa zajedniĉkom notom finalis (»Continet autem unaquaeque maneria unum authentum et plagalem ejus«). — Kod teoretiĉara razdoblja Ars antiaua maneries je oznaĉavala temeljne ritmiĉke sheme (»Modus seu maneries appellatur, quidquid mensuratione temporis . . .«), a u doba Ars novae susreće se u vezi s podjelom brevisa na note manjeg trajanja (»maneries senaria, octonaria . . .«). 2. U talijanskoj nauci o umjetnosti u XVI st. (Vašari), pod pojmom maniera podrazumijeva se individualan naĉin oblikovanja i to samo u sluĉaju kada se ne da svesti na temeljna naĉela teorije umjetnosti nego je samonikli izraz umjetnikove liĉnosti. Oko 1600, postaje rijeĉ m. kod teoretiĉara nove monodijske muzike (Caccini, Galilei) estetski pojam koji se uglavnom osniva na naĉelu oponašanja prirode odnosno komponiranja prema pri rodnim zakonima. Iz tog shvaćanja razvila se i teorija o naĉinu pjevanja (nobile maniera di cantare, Caccini 1601) koja se odnosi prvenstveno na monodiju (recitar contando) s odgovarajućim ukrasima. Otuda je pojam m. prešao i u njemaĉke priruĉnike pje vanja iz XVII st. pa M. Praetorius nauĉava o pjevanju »auff jetzige Italienische Manier«, a Ch. Bernhard razvija iscrpnu nauku Von der Singe-Kunst oder Manier. Od kraja XVII st. izraz m. uklju ĉuje kod njemaĉkih teoretiĉara i ukrase u instrumentalnoj muzici: F. W. Marpurg razlikuje tzv. Setz-Manieren i Spiel-Manieren te u prve svrstava ispisane figure i pasaţe, a u druge improvizirane ukrase. 3. U novijoj literaturi izraz m. znaĉi i liĉni stil, odnosno naĉin izraţavanja svojstven jednom umjetniku (franc. le maniere de Debussy) kao i povoĊenje za stanovitim uzorom, komponiranje u neĉijoj maniri. U negativnom smislu m. je sinonim za izvještaĉen, izopaĉen naĉin. U tom znaĉenju je W. Apel sloţenu notaciju s kraja XIV st. nazvao Mannered Notation. LIT : K. W. Giimpel, Zur Interpretation der Tonus -Definition der Torale Sancti Bernardi, Akademie der VCissenschaft und Literatur, Mainz 1959. — L. Schrade, Von der »Maniera" der Komposition in der Musik des 16. Jahr hunderts, ZFMW, 1934. I. Ać.
MANN, Herbie (Herbert Jay Solomon), ameriĉki jazz-flautist, saksofonist i kompozitor (New York, 16. IV 1930—). Nakon rata svirao u Ameriĉkom armijskom orkestru u Trstu. Od 1957 djelovao na zapadnoj obali Amerike. Tu je 1959 osnovao jazz-sekstet Afro-Jazziacs u kojem se ritmiĉka sekcija sastojala iz latinskpameriĉkih instrumenata. S tim je ansamblom koncertirao na turnejama po Africi, u Brazilu i Japanu; sudjelovao je na festivalima u Newportu (1959 i 1965), Montreuxu i u Berlinu (1968). Svoj combo-sastav reorganizirao je 1961 i 1964. Osobito veliki ugled stekao je kao flautist. M. je predstavnik modernog jazza. MANN, Thomas, njemaĉki knjiţevnik (Liibeck, 6. VI 1875 — Ziirich, 12. VIII 1955). Muzika je od najranijeg djetinjstva bila sastavni dio njegova odgoja i obrazovanja (svirao je violinu i klavir), a u njegovom knjiţevnom stvaranju zapremala je vidno mjesto. Srodnost s estetskim koncepcijama muzike kasne roman tike, a naroĉito privlaĉivost koju je za njega imala muzika R. Wag-
nera, ispoljila se u nizu studija o tom muziĉaru. Razmat 0 biti i formi muziĉke umjetnosti uopće nalaze se već u ne od Mannovih ranijih velikih djela (Buddenbrooks, Tonio K 1 dr.). Njegov posljednji roman Doktor Faustus daje duboku liţu idejnih i filozofskih vrijednosti suvremene muzike, m dodekafonije, kao i analizu moralnih i duhovnih kvaliteta si menog muziĉara, uklopljenog u opću dekadansu graĊanskog, štva uoĉi oba svjetska rata. DJELA (s muziĉkom problematikom; izbor): Der Bajazzo (novela), Buddenbrooks (roman), 1901; Tristan (novela), 1903; Uber die Kunst R. Wc 1911; Betrachtungen eines Unpolitischen 1918; Der Zauberberg (roma Grosse der Meister (Leiden und Grosse Richard Wagners), 1933; Missi Music. Tribute to Bruno Walter, New York Times Magazine, 1944; Aa Geistes (Richard Wagner und der Ring der Niebelungen), 1945; Doktor F (roman), 1947; Nachlese. Prosa 1951—1955 (Meistersinger; Pablo Cc 1956. LIT.: E. Paci, Th. Mann et la mušica, RMI, 1946. — H. Biirgin Mann und die Musik, Der Musik -Almanach, Miinchen 1949. — W. t Th. Mann und A. Schonberg, Neue Auslese, 1949. — K. Heim, Th. . und die Musik (disertacija), Freiburg 1952. — V. Ţtnegaĉ, Die Musik im Sci Thomas Mann (disertacija), Zagreb 1959. — K. Heim, Thomas Mann, A VIII, 1960. — U. Jung, Die Musikphilosophie Thomas Manns, Regen TQ69.
MANNA, Gennaro, talijanski kompozitor (Napulj, 12. 1715 — 28. XII 1779). Uĉio na konzervatoriju San Onofr Napulju (F. Feo, I. Prota), a vjerojatno i kod F. Durantea. Ve uspješan operni kompozitor, vodio je u Napulju od 1744 gra muziĉku kapelu i 1755—61 bio upravitelj konzervatorija S. N. di Loreto; 1761—78 crkveni kapelnik. Od 1764 komponira samo crkvena djela. DJELA. DRAMSKA. Opere: Tito Manlio, 1742; Siroe Re di Persia, Artaserse, 1743; Achille in Sciro, 1745; Luĉio Vero ossia II Vologeso, 1745 ',A, Placato, 1748; Ludo Papirio dittatore, 1748; Eurnene, 1750; Didone abband< 1751; Demofoonte, 1754; Temistocle, 1761. Serenate: Fešta teatrale per la n del R. Infante, 1743 (sa N. Logroscinom); Serenata per festeggiare gli sponsi Real Delfino colla Serenissima Donna Alaria Teresa Infante di Spagna, IJ* CRKVENA. Oratoriji: Gioas re di Giuda, 1747; Sepultura Sarae sive in Mortuos, 1748; Rubri Mariš trajectus, 1761; Assuero, 1770; Esther, Judith seu Bethuliae ab Obsidione Liberalio> 1775; Debora, 1780; Orator SS. Natale. Mise; psalmi; moteti; litanije; pasi je i dr. LIT.: H. Hucke i U. Prota Giurleo, Gennaro Manna, MGG, VIII,
MANNE, Shellv (Sheldon), ameriĉki jazz-bubnjar i kor zitor (New York, n. VI 1921 —). Kao bubnjar svirao 1939 u jazz-sastavima na prekooceanskim brodovima (orkestri Bvrnea, J. Maršala, B. Astora, R. Scotta, W. Bradlevja, S. 1 tona i Ch. Venture), zatim je do 1956 bio ĉlan orkestara Jaz the Philharmonic W. Hermanna, S. Kentona, H. Rumse; Sh. Rogersa. Osnovao jazz-kvintet, a 1960 otvorio u New Y klub Shelly's Manne Hole. Gostovao u Evropi i u Japanu, je jedan od glavnih predstavnika West Coast Jazza. Uz kon zicije za jazz napisao je muziku i za brojne filmove (Dakt, MANNHEIMSKA ŠKOLA. Ovim imenom oznaĉav; skupina muziĉara iz sredine XVIII v. okupljenih u Mannhe središtu kneţevine Pfalz u Bavarskoj. Oni su dovršili razvoj jec tada novog kompozitorskog izraza suprotstavljenog bare polifoniji, i postavili osnove najhitnijih stilskih obeleţja ve majstora klasiĉnog simfonizma J. Havdna, W. A. Mozarta van Beethovena. Osnivaĉi mannheimske škole su Johann Vaclav) Stamitz i Franz (František) Xaver Richter, obojica reklom iz Ĉeške. Oni su na dvoru kneza Karla Theodora od P proširili orkestar sastavljen od odliĉnih instrumentalista na p 40 ĉlanova (10 prvih violina, 10 drugih violina, 4 viole, 4 vic ĉela, 4 kontrabasa, 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 2 i timpani), pa je on predstavljao vrlo veliko i raznovrsno sii nijsko telo. Već posle 1745 bio je taj orkestar poznat u svim ziĉkim centrima Evrope, naroĉito-u Londonu i Parizu gd gostovao sa velikim uspehom. Njegov repertoar sadrţavat dela predstavnika prve generacije mannheimskih simfoniĉar Stamitza, najmarkantnije liĉnosti mannheimske škole, F. X. F tera, I. Holzbauera, a kasnije i njihovih uĉenika A. Filtza, Cannabicha, C. G. Toeshija, Stamitzovih sinova Carla (Ka i Antona (Antonina), zatim F. Beĉka, J. B. Wendlinga, E. Eichi F. Danzija i dr. L. Boccherini, F.-J. Gossec, J. Ch. Bach, J. S> bert, K. D. von Dittersdorf, J. Haydn i W. A. Mozart prihv su dostignuća mannheimske škole i primenili ih u svojim kon zicijama. Na vaţnost mannheimskog kompozitorskog kruga prv upozorio nemaĉki muzikolog H. Riemann. On je smatrao d; skoro sve bitne osobine stila beĉkih klasiĉara stvorene u M: heimu. Novija istraţivanja, meĊutim, dokazuju da su J. Stan F. X. Richter, Ch. Cannabich i njihovi sledbenici uglavnom & razvili izvesna tehniĉka i izraţajna sredstva, koja su i ranijei stojala u muziĉkoj praksi. Ali, mannheimskim majstorima i sporno pripada zasluga za stapanje svih tih elemenata u j muziĉki izraz, nazvan najĉešće pretklasiĉnim stilom. U njiho
MANNHEIMSKA ŠKOLA — MANOJLOVIĆ delima pojavljuju se izvesni postupci koji su sistematskom primenom pretvoreni u stilske manire. Najkarakteristiĉnije su »mannheimski uzdah« (zadrţica kod koje razrešavajući ton duţe traje od zadrţanog tona) i stvaranje tema od rastavljenih trozvuka. Te postupke rado su koristili i beĉki klasiĉari. U bitna obeleţja stila mannheimskih majstora ide i odbacivanje polifonog muziĉkog sloga i primena skoro iskljuĉivo homofone strukture instrumentalnog stava; stoga kod njih već ne nalazimo ni basso continuo. MeĊutim, najznaĉajnija zasluga mannheimskih majstora je razvijanje i usavršavanje sonatnog oblika. Oni primenjuju kontrastnu drugu temu i postavljaju osnove za kasniji prostran, dramatiĉni beethovenski razvojni deo. Na taj naĉin su, ako ne stvorili so natni stav, a ono svakako izgraĊivali ga i dali mu odreĊeniji oblik. U delima mannheimskih kompozitora prvi put se javlja i ĉetvorostavna simfonija sa menuetom kao trećim stavom. Visok nivo reproduktivne umetnosti postigao je mannheimski orkestar velikom i ujednaĉenom tehniĉkom preciznošću, napose u gudaĉkom korpusu koji je bio jezgra tog muziĉkog tela. Za novi stil mannheimske škole karakteristiĉna je dinamika postepenih prelaza (crescendo, diminuendo). Ona doduše nije pronaĊena u Mannheimu, ali je u simfonijama mannheimskih kompozitora po prvi put postala snaţno sredstvo za postizavanje dramatiĉnosti u instrumentalnoj muzici.
phonie, AFMW, 1922. — F. Waldkirch, Die k onzertante Sinfonie der Mann-
LIT.: F. Walter, Die Entwicklung des Mannheimer Musik - und Theater-
MANNINO, Franco, talijanski pijanist, kompozitor i dirigent (Palermo, 25. IV 1924—). Na akademiji S. Cecilia u Rimu diplomirao 1940 klavir, a 1947 kompoziciju (V. Mortari). Od 1941 nastupa kao pijanist, a od 1952 kao operni dirigent u domovini i u inozemstvu. God. 1957 gostovao u SAD s festivalskim orkestrom Maggio Musicale Fiorentino. U Bergamu utemeljio 1958 Festival delle Novita; od 1969—70 je umjetniĉki direktor kazališta 5. Carlo u Napulju. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia americana, 1954; Concerlino lirico za violonĉelo, klavir i gudaĉe, 1938; koncert za klavir, 1954; koncert ia 3 violine, 1965; Suite galante za flautu, obligatni trombon i mali orkestar, 1966; Tre lempi, 1951; 3 suite, 1952—61; Hommage a Jean Babilee, 1953; Demoniaca Ouverture, 1963; Mottetti strumentali, 1964; Commenti alla Ifigenia in Aulide, 1966; Laocoonte, 1966; 2 studije Capriccio di capricei prema Paganiniju, 1967.— KOMORNA: Variazioni capriceiose za 3 violi.ie, 1966; Melange capriceioso (Paganini) za 3 violine, 1966; sonatina za gudaĉe i klavir, 1954; Music for Angels za gudaĉe i klavir, 1904; A Little Music za flautu, violinu i violu, 1956; Piccola sonata za violu i klavir, 1966; Sonata sulla 4 a corda za violinu solo, 1967; Sonata breve za gitaru, 1967. — KLAVIRSKA: sonata, 1550; tokata, 1932; Marcia di Paganini, 1947; Arlecchino boogie, 1950. Serie za 2 klavira, 1964. — DRAMSKA, Opere: Hatikva, 1956; Vivi, 1957; La Stirpe di Davide, 1962; // Diavolo in giardino, 1963; Luisella, 1963 i JI Ouadro delle meraviglie, 1963. Radio-opera Le Notti della paura, 1963. Koreografska drama Mario e U Mago, 1956; balet Garden Party, 1962. Scenska i filmska muzika. — Zborovi; komorna vokalna djela.
MANOJLOVIĆ, Cvetko, pijanista i muziĉki pedagog (Subotica, 26. IV 1869 — 19. XII 1939). Studirao 1890—93 na Konzervatorijumu u Leipzigu, potom u Berlinu. Sa S. Mokranjcem i S. Biniĉkim osnivaĉ (1899) Srpske muziĉke škole u Beo gradu u kojoj je bio prvi na stavnik klavira. M. je zaĉetnik struĉne klavirske pedagogike u Srbiji. God. 1919—34 bio je direktor Gradske muziĉke škole u Subotici. s. D. K. MANOJLOVIĆ, Košta, muziĉki pisac, kompozitor i di rigent (Krnjevo kraj Smederevske Palanke, 4. XII 1890 — Beograd, 2. X 1949). Muziku uĉio u beogradskoj Bogosloviji i Srpskoj muziĉkoj školi (S. Mokranjac, M. Milojević, S. Hristić) i od 1912 u Moskvi i na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu (R. Mayer-G'schray, F. Klose). Nakon prekida zbog Bal kanskog i Prvog svetskog rata, «. MANOJLOVIĆ
525
Mannheim u XVIII st. Lijevo zgrada nekadašnjeg kazališta
studije produţio i završio 1919 u Oxfordu. Sa horom studenata teologije prireĊuje koncerte po engleskim gradovima i tamo izdaje Jugoslovenske narodne pesme za glas i klavir. Od 1919 deluje u Beogradu. Diriguje Beogradskim pevaĉkim društvom (1919—31) i pevaĉkim društvom Mokranjac (1931—39), predaje muziku u Bogosloviji i Muziĉkoj školi i aktivno saraĊuje u mnogim muziĉkim udruţenjima. Kao jedan od najzasluţnijih za osnivanje Muziĉke akademije u Beogradu, bio je njen profesor (1937—46) i prvi rektor (1937—39); sem toga saradnik odeljenja za muziĉki folklor Etnografskog muzeja i Radio-Beograda i honorarni saradnik Muzikološkog instituta SANU. Pisao je kritike i ĉlanke u raznim listovima i ĉasopisima i organizovao Prvu jugoslovensku muziĉku izloţbu u Beogradu (1926). Kao glavni sekretar Juţnoslovenskog pevaĉkog saveza (1924—32) izdao oko 40 horova jugoslovenskih kompozitora. Delatnost Manojlovića kao muziĉkog pisca obuhvata pre svega rad na folkloru. Sluţio se primenjivanjem komparativne metode u pronalaţenju zajedniĉkih ritmiĉkih i melodijskih elemenata pojedinih naših krajeva i u otkrivanju ostataka starih obiĉaja. Analize narodnih melodija vršio je po uzoru na Mokranjĉev sistem razvrstavanja narodnog melosa, prouĉavajući paralelno narodne svadbene obiĉaje. Veoma zainteresovan za crkvenu muziku, razmatrao poĉetke njenog razvoja na našem tlu i vršio redakciju Mokranjĉevog Opšteg pojanja, kao i kompozicija J. Marinkovića (Pometi, Boţestvena liturgija). Na kompozicionom podruĉju njegov je uzor takoĊe bio S. Mokranjac; stvarao je preteţno pod narodnim uticajem, kori steći se i modalitetima. Romantik, katkad sa elementima impresionizma, teţio je ka izgraĊivanju originalnog horskog stava. Harmonija mu je bogata hromatikom. MeĊu horovima, pored ciklusa Ţalne pesme, zapoĉetog u Engleskoj, istiĉu se njegove Pesme zemlje Skenderbegove, komponovane na bazi albanskog folklora. Nešto iskonsko u melodici malog ambitusa i tonalnu neodreĊenost pokazuju Pesme zemlje Raške. Pesme naših rodnih strana, nastale pod uticajem narodnog melosa, odlikuju se setnim raspoloţenjem i klavirskom pratnjom koja ilustruje tekst, dok je orijentalna atmosfera ostvarena upotrebom prekomerne sekunde. U kompozicijama za violinu i klavir inspirisao se arhaiĉnom tematikom, primenjujući prirodni mol i melodije uskog obima (Igra udovica). DELA. KAMERNA: menuet i skerco za gudaĉki kvartet, 1942—44. Za violinu i klavir: Stara pesma; Predrag i Nenad; Igra udevied, 1921; Igra kosaca; Igra vile Ravijojle; Sunce izhaja. — VOKALNA: kantata Na rekdtna vavilonskim (Psalam 137) za 2 mešovita hora^ bariton i orkestar, 1917; ciklus za muški hor Iz šumadiskih gora, 1912—24; ciklusi za mešoviti hor: Ţalne pesme, 1919—20; Moravaĉka, 1923; Boţiĉna noć, 1929; Pesme zemlje Skenderbegove, 1932—33; Rumena, 1938; Ĉaj goro ĉarna 1939 i Naša zemlja suzom orošena, 1941. Ciklusi za ţenski hor: Pesme iz ĉuĉuk Stane, 1915; Iz Vardarske gradine, 1927; Pesme zemlje Raške, 1933 i 5a vardarskih strana. Mešoviti horovi: Jadna draga, 1907— 09; Boţiĉna noć, 1929; Puĉe moj, 1932; Sa kosovskih, šumadiskih i vardarskih strana; Bolnu mi pokri grud; Našto strah i dr. Ţenski horovi: Sa vardarskih strana i Rane bez prebcla (takoĊe za mešoviti hor i tenor solo, za muški hor i za 2-glasni muški hor), 1944—45. Solo-pesme: ciklusi Sa mojih staza (12 pe-sama), 1911—42; Pesme naših rodnih strana, 1917—19 i Pesme zemlje Skenderbegove, 1938. DoĊi, doĊi; Ckanson; Duţ reke vrbe zaspale su; Seljanĉice; Moja draga 1921 i Tuţna pesma, 1921. — CRKVENA: Liturgija za muški hor, 1915; mešoviti horovi: Oĉe naš, 1930; Opelo, 1934; Izrailja pasi volni, 1935; Priĉasten. — SPISI: Spomenica St. St. Mokranjcu, 1923; lstoriski pogled na postanak, rad i ideje Muziĉke škole u Beogradu, 1924; Muziĉke karakteristike našeg juga, Sv. C, 1925; Muziĉko delo našeg sela, Naše selo, 1929; lstoriski pogled na muziku u Engleskoj, Muziĉki glasnik, 1931, 3—4; StevOn Mokranjac o Wagneru i Parsifalu, Zvuk 1933, 4; Muzika i njen razvoj u Bugarskoj, Sv. C, 1933; Svadbeni obiĉaji u Peći, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1933, 8; Zvuĉi zemlje Raške, Zvuk, 1934, 3; Svadbeni obiĉaji u Debru i Ţupi, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, 1935, 10; Juţna Srbija u svetlosti muzike, Spomenica 25-godišnjice osloboĊenja Juţne Srbije, 1937; Stevan Mokranjac i njegove muziĉke studije u Miinchenu, Muziĉki glasnik, 1938, 2; Kornelije Stdnkovt:
526
MANOJLOVIĆ — MANZONI
Prosvetni glasnik, 1942; Za tragom naše svetovne i crkvene muziĉke umelnosli, Glasnik srpske pravoslavne crkve, 1946, 9; Narodne melodije iz Istoĉne Srbije, 1953 i dr. Ĉlanci i kritike u novinama i ĉasopisima. LIT.: J. Milojković-Đurid, Zapisi narodnih pesama kompozitora Koste P. Manojlovića, Zvuk, 1967, 79. — Ista, Doprinos i uloga Koste P. Manojlovića u razdoblju izmeĊu dva svetska rata, ibid., 1969, 100. — V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd, 1969. — M. Graf, Još jedna rijeĉ o Kosti Manojloviću, Zvuk. 1970, 104—105. R. Pej.
MANOŠEVSKI, Anatol, pjevaĉ ruskog podrijetla, tenor (Jekaterinodar, 1901 —). Pjevanje studirao na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. Od 1926 ĉlan Zagrebaĉke opere, a zatim angaţiran u Osijeku i Rijeci. U svojoj pjevaĉkoj karijeri ostvario preko 90 tenorskih uloga preteţno lirskog faha. MeĊu njima su Tamino (Mozart, Ĉarobna frula), Alfredo (Verdi, La Traviata), Rodolfo (Puccini, La Boheme), Enzo Grimaldi (Ponchielli, Gioconda), Lenski (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin), Des Grieux (Massenet, Manon), Wilhelm Meister (Thomas, Mignon), Gerald (Delibes, Lakme), Bojan (Gotovac, Morana) i Adel (Hatze, Adel i Mara). K. K o .
MANOVVARDA, Josef von, poljski pjevaĉ, bas-bariton (Krakov, 3. VII 1890 — Berlin, 24. XII 1942). Filozofiju i pjevanje uĉio u Grazu i tamo na Gradskoj operi debitirao 1911. Studij nastavio u Beĉu (O. Iro), gdje je 1915—18 bio angaţiran u Volksoperi; 1918—19 operni solist u Wiesbadenu, 1919—35 na Drţavnoj operi u Beĉu i od 1935 prvak Drţavne opere u Berlinu. Od 1922 stalni gost festivala u Salzburgu i od 1931 Sveĉanih igara u Bavreuthu; uz to gostovao na prvim evropskim muziĉkim kazalištima. God. 1932—35 bio je profesor na Visokoj muziĉkoj školi u Beĉu. Pjevaĉ velikih glasovnih mogućnosti i dramatiĉne izraţajnosti, s podjednakom je lakoćom interpretirao basovski repertoar, kao i uloge junaĉkog baritona; bio je proslavljeni koncertni pjevaĉ. U njegove najveće kreacije idu uloge: Wotan, Hans Sachs i Kurwenal (Wagner, Prsten Nibelunga, Majstori pjevaĉi i Tristan i Izolda), Jago (Verdi, Otelio), Sarastro (Mozart, Ĉarobna frula) i Ochs von Lerchenau (R. Strauss, Kavalir s ruţom). MANTOVANI, Annunzio Paolo, talijanski dirigent (Venecija, 5. XI 1909—). U mladosti se preselio u London gdje je pohaĊao Trinity College of Music. God. 1923 osnovao svoj prvi revijski orkestar s kojim je nastupao u najpoznatijim londonskim koncertnim dvoranama (Wigmore Hali, Oueens Hali) i hotelima, te na turnejama po Engleskoj i drugim zemljama. Ugled jednog od najpoznatijih dirigenata i organizatora velikih revijskih orkestara postigao nakon 1950 velikim brojem snimljenih gramofonskih ploĉa, emisijama na radiju i televiziji, kao i na gostovanjima (od 1954) u Evropi, SAD i Kanadi. MANTUANI, Josip, muzikolog i historiĉar umjetnosti (Ljubljana, 28. III 1860 — 18. III 1933). Studirao pravo, filozofiju i povijest umjetnosti u Beĉu gdje je promovirao za doktora filozofije; u muzici je bio uĉenik A. Foerstera u Ljubljani i A. Brucknera u Beĉu. God. 1893— 1909 radio u beĉkoj Dvorskoj biblioteci, najprije u zbirci bakroreza, a od 1898 kao kustos muziĉke zbirke. Od 1909 bio je direktor Narodnog muzeja u Ljubljani. Uz to je predavao stariju historiju umjetnosti, arheologiju i epigrafiku na Filozofskom fakultetu (1921— 24) i historiju muzike na Konzervatoriju (1920—33); 1909— 24 ureĊivao je ĉasopis Carniola, odnosno Glasnik Muzejskega društva za Kranjsko (od 1919 za Slovenijo). Bio je i ĉlan komisije za crkvenu muziku i biskupski nadzornik orgu-ljaša. J. MANTUANI M. je prvi u Sloveniji zapoĉeo sistematski sabirati gradu za slovensku muziĉku historiju. U tom je pogledu bio veoma aktivan. Sabrani je materijal djelomice i sam prouĉavao. U svom je radu bio analitik, kojega su manje zanimala detaljna tumaĉenja pojedinih dogaĊaja i pojedinosti te zato nije ni išao za sintetiĉkim prikazom zaokruţenih historijskih razdoblja slovenskoga muziĉkog razvoja. Mantuanijevo nastojanje oko razvoja slovenske muziĉke historije kojoj je on postavio temelje, veoma je dragocjeno. Posebnu paţnju u svojim istraţivanjima posvetio je ţivotu, a djelomice i kompozitorskom radu J. Gallusa, te je uspio da rasvijetli neke ranije nepoznate momente iz njegove biografije. Od drugih Mantuanijevih priloga vaţni su radovi o J. Mihevecu i J. Slat-konji.
Uĉenjak široka obrazovanja, M. je uz muzikološke rasj pisao i radove s podruĉja opće historije, historije umjetnosti heologije. I to je bio jedan od razloga zašto se nije mogao pot] koncentrirati na specijalna poglavlja iz slovenske muzike. DJELA: Jakob Gallus, Cerkveni glasbenik, 1891; Tabulae codicum bibliotheca Palatina Vindobonensi asservatorum IX—JC, 1897—99; Obe Beginn des Notendruckes, 1901; Geschichte der Musik in Wien, I, u Gesc] der Stadt Wien, III, 1907; Jurij pl. Slatkonja, Cerkveni glasbenik, 1905 i in svet, 1907; Ueber die Messen des Jakob Handl, Mušica divina, 1913; Zgode razvoj slovenske cerkvene pesmi, Cerkveni glasbenik, 1913; Hrvatska cr pjesmarica iz god. 1635, Sv. C, 1915; Pasijonska procesija v Loki, Cal 1916; Jakob Gallus-Petelin, Dom in svet, 1916; Slovenaĉka narodna n u staro doba, Nova Evropa, 1924; O jugoslovanski glasbi. Zbori, 1926 i Janez Pierluigi iz Palestrine, Cerkveni glasbenik, 1926 i 1927 (separat ] Franĉišek Ksaver Krizman, izdelovalec orgulj, Sv. C, 1926—28; Zgodo pregled delovanja Cecilijinega društva v Ljubljani od 1902—1927, Cerkveni g nik, 1927; Franc Peter Schubert in Kranjska, Zbori, 1928; Die Musik Laibachs zur Zeit Schuberts, Studien zur Musik - Geschichte, 1930; Jurij vec. Nova muzika, 1929; O slovenski operi, Zbori, 1930; Skladatelj D< Jenko, Od Ilirije do Jugoslavije, Ljubljana 1931; Glasbena razstava v Lju Sv. C, 1932; Razvoj slovenske glasbe, Cerkveni glasbenik, 1934 i dr. — ĉlanci u domaćim i stranim ĉasopisima i leksikonima. — Priredio sa E zecnvjem izdanje Opus musicum J. Gallusa u DTO (5 sv.), 1899—1919, s b njom (VI, I, 1899) i bibliografijom (XII, I, 1905). LIT.: F. Stele, Josip Mantuani, Etnolog, 1933. — D. Cvetko, Les F( et les resultats des efforts musicologiques vougoslaves, AML, 1959. Cvetko i R. Schaal, Josef Mantuani, MGG, VIII, 1960. D.
MANUAL (od lat. manualis ruĉni; engl. organ keyboard, fi manuel, njem. Manual, tal. manuale), kod orgulja, naziv za vijaturu na kojoj se svira rukama, za razliku od -> pedala odn klavijature na kojoj se svira nogama (lat. pedes noge). Broj m ala zavisi o veliĉini orgulja. Obiĉno se kreće od 1—5. Svaki m. svoje zraĉnice, a prema tome i niz registara odabranih i intonii tako da predstavljaju posebnu zvukovnu cjelinu. Opseg pojed manuala obuhvaća tonove od C4 do g", a danas se gradi i od ( c . U manualima (a i pedalima) starih orgulja postojale su sv poĉetka XIX D E B st. tzv. razlomljene i kratke oktave. Kratka oktava sastojala se od smanjenog broja i neobiĉnog rasporeda tonova najdublje oktave; takva je bila i razlomljena oktava, FG AH samo s dodatkom dviju pomoćnih tipaka za fis i gis. RAZLOMLJENA [ Manuali se grade stepenasto KRATKA OKTAVA jedan iznad drugoga, tako da je najniţi prvi m., idući viši je drugi, zatim treći itd. Pojedini nuali imaju kod razliĉitih naroda i posebna imena, zadrţana ćinom prema historijskom znaĉenju u razvoju instrumei Tim se imenima sluţe osobito kompozitori da bi u svojim lima upozorili sviraĉa na razliĉite zvukovne promjene, koj mogu postići zgodnim izmjenjivanjem, odnosno istodobnin 1 trebljavanjem pojedinih manuala. U orguljama od 4 mar ti su nazivi ovi: hrvatski engleski IV manual Solo Organ III manual Choir Organ II manual Swell Organ I
manual Great Organ
Pedal
Pedal Organ
francuski njemaĉki talijans Solo Solovverk Solo : expressif ' Recit Brustwerk Espress expressif Positif Riickpositiv Positiv expressif Grand orgue Hauptwerk Grandi organo Pćdales Pedal Pedalie
Veći broj manuala neobiĉno je vaţan za izvoĊenje kompoz polifonog karaktera, jer posebna zvukovna boja svakog mati omogućuje nesmetano i pregledno voĊenje dionica u svim p ţinama (pa i kod kriţanja dionica), a razliĉiti spojevi i ko (osobito manuala s pedalom) omogućuju sviranje i tzv. »trio k pozicija«. Naziv m. upotrebljava se gdjekad (u istom smislu, i kod orgulja) i kod ĉembala, koji ima dvije klavijature. ■ LIT.: — Orgulje.
A. ^
MANUALITER (lat. rukom; skraćeno man. ili m.), ozi koja se upotrebljava u kompozicijama za orgulje, kad se hoće 1 zoriti da se stanovit odlomak izvodi samo na manualu, bez 1 trebe pedala. MANZONI, Giacomo, talijanski kompozitor i krii (Milano, 26. IX 1932 —). Uĉenik G. Continellija u Messini Konzervatoriju u Milanu završio studij kompozicije (E. Desi O. Fiume) i klavira (A. Mozzati); diplomirao i lingvistiku. 1962 nastavnik na Konzervatoriju u Milanu (1964—68 pr
MANZONI — MARCELLO vao na Konzervatoriju u Bologni); urednik je muziĉkog ĉasopisa // Diapason i od 1958 suradnik dnevnika L'Unitd (1961—66 muziĉki kritiĉar), DJELA. ORKESTRALNA: Studio per 24 za komorni orkestar, 1962; Studio n. 2, 1962—63; Insiemi, 1967. — KOMORNA: Spiel za 11 gudaĉa, 1968— 69; Parafrasi con fihale za 10 instrumenata, 1969; Mušica notturna za 5 duhaĉa, klavir i udaraljke, 1967;2 Piccole suites za violinu i klavir, 1952 i 1956; Improvvisazione za violu i klavir, 1958; Ouadruplum za 2 trublje i 2 trombona, 1969. — Studio tre za elektronske instrumente, 1964. ■— DRAMSKA: La Sentenza, 1960; Atomtod, 1965. Filmska muzika.—„VOKALNA: 5 Vicariote za zbor i orkestar, 1958; Don Chisciotte za sopran, komorni zbor i orkestar, 1961; Ombre za orkestar i vokalne soliste (u spomen Che Guevare), 1968; Preludio »Grave« di W. Cuney--Finale za sopran i 4 instrumenta, 1956; 4 Poesie spagnole za bariton, klarinet, violu i gitaru, 1962; Spass za glas i klavir, 1965; 2 Sonetu italiani za zbor, 1961. — Knjiga Guida alVascolto della mušica sinfonica, 1967. — Preveo na talijanski spise Th. W. Adorna: Philosophie der neuen Musik, 1959; Dissonanzen, 1959 i Wag-ner-Mahler, 1966, kao i teoretska djela A. Schonberga: Harmonielehre (2 sv.), 1963 i Structural functions of Harmony, 1967.
MARA (djevojaĉko ime Schmeling), Gertrud Elisabeth, njemaĉka pjevaĉica, sopran (Kassel, 23. II 1749 — Reval, 20. I 1833). U Londonu uĉila pjevanje kod P. D. Paradisija; 1766—71 nastupala na koncertnim priredbama pod vodstvom J. A. Hillera u Leipzigu; u operi je debitirala 1767 u Dresdenu. Od 1771 ĉlanica dvorske opere u Berlinu, a zatim ie 1780 preko Beĉa, Praga i Miinchena otišla u Pariz, gdje se izmeĊu nje i Luize Todi razvilo jako suparništvo (Todisti i Maratisti). God. 1784—1802 pjevala je u Londonu, a u nekoliko navrata nastupala je i u Torinu i Veneciji. Nakon duţeg boravka u Moskvi (do 1812) pouĉavala je pjevanje u Revalu. Prirodna ljepota, izvanredna gipkost i veliki opseg njezina glasa (g-c3), neobiĉna muzikalnost i osobit smisao za stilsko oblikovanje, omogućili su joj da s podjednakim uspjehom nastupa u operi kao i na koncertnom podiju. Njezinu autobiografiju objavio je O. Riesemann u Allgemeine musikalische Zeitung (1875). LIT.: G. C. Grosheim, Gertrud Elisabeth Mara, das Leben der Kiinstlerin Mara, Kassel 1823. — p. Rcchlitz, Gertrud Elisabeth Mara, Fur Freunde der Tonkunst, I, 1824. — G. Biirkli, Gertrud Elisabeth Mara, Ziirich 1835. — A. Niggli, Gertrud Elisabeth Mara, Leipzig 1881. — R. Kaulitz-Niedeck, Die Mara, Heilbronn 1929. — A. Kuhner, Gertrud Elisabeth Mara, MGG, VIII, 1960. — H. Pleasants, The Great Singers, London 1967.
MARAIS, 1. Marin, francuski kompozitor i virtuoz na violi da gamba (Pariz, 31. V 1656 — 15. VIII 1728). Do 1672 zborski djeĉak crkve St. Germain l'Auxerrois u Parizu. Gambu uĉio kod Sainte-Colombea, a kompoziciju kod J. B. Lullvja, pod ĉijim je vodstvom solo-gambist u orkestru Academie Royale de Musique (1695—1710 dirigent). Uz to 1679—1725 violist kraljevske muzike (Ordinaire de la chambre du Roy pour la viole). Jedan od najvećih virtuoza na violi da gamba u doba Luja XIV, M. je svoje najbolje dao u muzici za violu koja obuhvaća oko 700 kompozicija, svrstanih u suite. Pored uobiĉajenih plesnih stavaka M. u suitnu formu unosi posebne deskriptivne stavke (npr. L'Idee grotesaue; Le Jeu du volant; Tombeau de Marais le cadet; La Provencale), pa njegove suite obuhvaćaju i do 30 i više plesnih i karakternih kompozicija; pojedini su stavci po opsegu i zaokruţenosti zapravo samostalna djela. Stilski se M. nadovezuje na Lullvja, ali su mu harmonije mjestimice razvijenije (smione disonance), a orkestracija u operama bogatija (osobito »tempete« u operi Alcyone). DJELA. INSTRUMENTALNA: Pieces a une et a deux violes, 5 sv.: I, 1686 (dodatni svezak sa dionicom bassa continua i više novih kompozicija u partituri, 1689); II, 1701; III, 1711; IV, 1717 i V, 1725. Pieces en trio pour les flutes, violon et dessus de viole avec la b. c, 1692; La Gamme et autres morceaux de symphonie pour le violon, la viole et le clavecin, 1723; kompozicije za violu, za ĉembalo i za orgulje u rkp. — Opere: Alcide, 1693 (s Lullvjem); Ariane et Bac-chus, 1695; Alcyone, 1705; Semele, 1709. — Te Deum. NOVA IZD.: pojedine instrumentalne kompozicije obj. M. Soulage {Pieces pour viole, preraĊeno za violu, violinu ili violonĉelo i klavir, 1950), R. i L. Boulav (suita za violu i ĉembalo, 1951; Fantaisie za violu i ĉembalo, 1955) i dr.
2. Roland Pierre, violist i kompozitor (?, 1680 — ?, 1750). Sin Marina; virtuoz na violi da gamba; od 1725 ĉlan Kraljevske komorne muzike, 1727 solo-gambist. Komponirao Pieces de viole (2 knj.), 1725—38; napisao Nouvelle methode de musigue pour servir d'introduction aux auteurs modernes, 1711. LIT.: A. Tessier, L'Oeuvre de Marin Marais (s popisom djela), Bulletin de la Societe d'histoire de l'art francais, 1924. ~- Isti, La Gamme de Marin Ma rais, ibid-, 1925. — M. Barthelemy, Les Operas de Marin Marais, Revue belge de musicologie, VII, 1953. — F. Lesure, Marin Marais, sa carriere, sa famille, ibid., 1953. — L. Boulay, La Musique instrumentale de Marin Marais, RM, 1955, 226. — M. Falk, Marin Marais, Gambiste du Roi Soleil, SMZ, 1955. •— L. Boulay, Marais, Marin, Vincent i Roland, MGG, VIII, 1960. — C. H. Thomp son, Marin Marais's Pieces de violes, MQ, 1960. — Isti, Instrumental Style in M. Marais »Pieces de viole*', Recherches, 1963. I. Ać.
MARASOVIĆ, Zdenko, pijanista (Split, 12. I 1925—). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu i Beogradu (Ć. Liĉar, E. Hajek). Koncertira kao solista, komorni muziĉar i klavirski pratilac, gotovo u svim gradovima Jugoslavije i na turnejama po inostranstvu. MeĊu beogradskim pijanistima M. se istiĉe kao interpret romantiĉara, naroĉito A. Skrjabina i S. Rahmanjinova, te savremenih kompozitora. Zasluţan je za propagiranje domaće muzike u zemlji i inostranstvu. D. Pl.
MARAZZOLI (Marazzuoli), Marco, talijanski kompozitor (Parma, oko 1602 ili 1608 — Rim, 26. I 1662). Pjevaĉ katedrale u Parmi, gdje je uĉio kod G. AUegrija. Od 1637 u Rimu, muziĉar na dvoru knezova Barberini i pjevaĉ Papinske kapele. Kasnije i komorni virtuoz švedske kraljice Kristine, za njezina boravka u Rimu. God. 1640—42 boravi u Ferrari i Veneciji radi izvedbi svojih dramskih djela, a 1643—45, posredstvom kardinala Mazzarina, gostuje u Parizu. Vrativši se u Rim imenovan sluţbenim kompozitorom Papinskog dvora. Bio je na daleko poznat kao kompozitor, pjevaĉ i virtuoz na harfi (prozvan Marco dell' Arpa). Istaknuti majstor ranobarokne rimske opere, komponirao je u suradnji sa V. Mazzocchijem, prvu talijansku muziĉku komediju, operu Chi soffre speri, kojoj je kao drugi intermedij dodao šaroliku sajamsku scenu. Oblikujući recitativ secco i finale kao koncertantnu scenu ansambla (u operi Dal Male U bene) dao je vaţan prilog razvitku opere buffo. DJELA. DRAMSKA. Opere: Chi soffre speri (sa V. Mazzocchijem; II intermedij Alla fiera sam M.), 1639; Amore trionfante dello sdegno, 1641—42; Gli Amori di Giassone e d' Isifile, 1642; L' Artnida, 1642; Le Pretensioni del Tebro e del Po, 1642; Cappriccio, 1643; // Sant' Eustacchio, 1643; Dal male U bene (s A. M. Abbatinijem), 1653; Le Armi e gli amori, 1654; La Vita humana overo II trionfo della pietd, 1656. — VOKALNA. Oratoriji: 5. Tommasso; Per U giorno della Resurrettione i 9 oratorija u 1 knjizi (rkp.). Kantate (9 knjiga; rkp.); posebno Elena invecchiata za 2 soprana i continuo i Brama la Libertd za sopran i continuo (rkp.); madrigali za zbor a cappella; više arija za 1—3 glasa (rkp.). — Crkvene kompozicije (moteti) u štampanim i rukopisnim zbirkama onoga vre mena. NOVA IZD.: pojedina djela obj. L. Torri (arija br. 3 u Quattro arie trati € da melodrammi italiani del secolo XVII), L. Landshoff (Alte Meister des Be I canto, br. 17—19, 1927), H. Goldschmidt, H. Prunieres i A. A. Abert. LIT.: U. Rolandi, La prima commedia musicale rappresentata a Roma 1639, Nouva antologia, 1927. — AT. Pelicelli, Musicisti in Parma, Note d' Archivio per la storia musicale, Roma 1933. —■ P. Kast, Marco Marazzoli, MGG, VIII, 1960..— Isti, Biographische Notizen zu romischen Musikern des 17. Jahrhunderts, Analecta Musicologica, 1963. — W. Witzenmann, Autographe M. Marazzolis in der Biblioteca Vaticana, ibid., 1969.
MARBECK John ->■ Merbecke, John MARCATO (tal. marcare obiljeţiti), oznaka koja upućuje da neki ton, melodiju, ili odlomak treba posebno istaknuti, izvo deći ih jasnom artikulacijom i dinamiĉki jaĉe. F. Schubert i R. Schumann upotrebljavali su i oznaku marcatissimo. MARCELLO, Benedetto, talijanski kompozitor i muziĉki pisac (Venecija, 9. VIII 1686 — Brescia, 24. VII 1739). Potjeĉe iz ugledne plemićke obitelji. Muziku uĉio kod F. Gasparinija i A. Lottija; studirao je i pravo u Rimu. Advokat, 1711—25 ĉlan Vijeća ĉetrdesetorice u Veneciji. God. 1730—37 djelovao je u Puli, odakle se zbog bolesti morao vratiti u Veneciju; 1737 postao je camerlengo u Bresciji. M. je mnogo komponirao, ali kako po zvanju nije bio muziĉar, sam se nazivao nobile dilettante; većina njegovih djela ostala je u rukopisu. Najveći uspjeh postigao je zbirkom od 50 psalama Estro Poetico-Armo-nico . . . (talijanski prijevod tekstova Davidovih psalama G. A. Giustinianija). Po obliku svaki je psalam kantata u nekoliko dijelova; u njima se izmjenjuju odlomci koncipirani kao dijalozi sa stavcima meditativnoga karaktera povjerenih zboru ili solisti. MeĊutim, veću i trajniju vrijednost od velikih vo-vokalnoinstrumentalnih djela imaju B. MARCELLO njegove instrumentalne kompozicije, jer se u njima jasnije oĉituje originalnost njegove invencije. Cijeli Marcellov opus pripada baroknom stilu. U poznatoj satiri // Teatro alla moda.., vaţnom dokumentu talijanskog muziĉkog ţivota, M. u obliku ironiĉnih savjeta ukazuje na zanatsku površnost operne umjetnosti svog vremena i na nezdrave ambicije pjevaĉa. DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 concerti grossi, 1708; 12 sonata za flautu i b. c, 1712; 6 sonata za violonĉelo i b. c, vjerojatno 1732; sonate i dr. za ĉembalo. — DRAMSKA: opera La Fede riconosciuta, 1707; intermedij AriĊnna, 1727; Serenata ad uso di scena, 1725 i dr. — VOKALNA. Oratoriji: Giuditta, 1710; Giodz, 1726 i alegoriĉni oratorij // Trionfo della poesia e della mušica, nakon 1733. 164 kantate, meĊu kojima zbirka Canzoni madrigalesche ed arie per camera za 2—4 glasa 1717, u kojoj se istiĉu kantate Cassandra i Timoteo; madrigali; 45 dueta; canzonette i dr. — CRKVENA: 8 misa; zbirka Estro Poetico-Armonico, Parafrasi sopra li Sahni za 1—4 glasa, orgulje ili ĉembalo (neki i za obligatni violonĉelo ili za 2 violine ili 2 viole), 1724—26; Te Deum; lamentacije ; kanonski Tantum ergo za 8-glasova i dr. — SPISI: Teoria musicale ordinĊtĊ alla moderna pratica (rkp.), 1707; Trattdto delle consonanze armoniche (rkp.), 1707; satira II Teatro alla moda ossia metodo sicuro e facile per ben comporre ed eseguire le opere italiane in mušica, vjerojatno 1720 (III jzd. 1761).
&*t*r*Ttj>y*r.'vrrj~' •**r>zz*efj*!M*0*GZXJ&*f.
528
7&cnef*j*~*9*sp?-&n~*sa&
MARCELLO — MARCKHL
NOVA IZD.: u novije vrijeme obj. E. Bonelli jedan Marcellov concerto grosso (1937) i pojedire kompozicije za ĉembalo (1957); pojedine koncerte prire dili su za štampu, medu ostalima, T. Nachez (1928) iR. Lauschmann(1924); po jedine sonate za violonĉelo i b. c. obj. su A. Piatti (1872 i 1875) i dr. G. F. Mali piero priredio je za štampu 4 kantate (1919) i pojedina djela za ĉembalo (1920); G. Benvenutti obj. je 1942 oratorij Gioaz i 6 kantata; zbirku Estro Poetico-Armonico . . . obj. su F. Mirecki (oko 1820; red. L. Cherubini), P. Tonassi (1835), a djelomiĉno i P. J. v. Lindpaintner (1843). Satiru // Teatro alla moda . . . obj. su S. L. Audin (1841), A. Tessier (1887), E. Fondi (1913), A. D'Angeli (1927; II izd. 1956), G. F. Malipiero (1930) i A. Marianni (1959); na francuski ju je preveo E. David (1890), na njemaĉki A. Einstein (1917), na engleski R. G. Pauly (MQ, 1948—49), na katalonski E. Lopez Chavarri (1932). LIT.: F. Fontana, Vita di Benedetto Marcello (lat.), Piša 1783 (na talijan ski preveo G. Sacchi, Venezia 1788). — F. Caffi, Della vita e del comporre di B. Marcello, Venezia 1830. — N. Crevel de Charlemagne, Sommaire de la vie et des ouvrages de B. Marcello, Pariš 1841. — L. Busi, Benedetto Marcello, Bologna 1884. — R. Eitner, Benedetto Marcello, MFM, 1891. — T. VCiel, Be nedetto Marcello, Venezia 1894. — E. Fondi, La Vita e l'opera letteraria del musicista Benedetto Marcello, Roma 1909. ■—■ A. Della Corte, La Morale d'una satira, II Pianoforte, 1921. — A. D'Angeli, Benedetto Marcello, Milano 1940. — Rolandi, I 50 salmi, Mušica d'oggi, 1929. — R. G. Pauly, Benedetto Marcello's Satire on Early l8th-Century Opera, MQ, 1948. — 117. S. Neuman, The Keyboard Sonatas of Benedetto Marcello, AML 1957. — F. Giegling Benedetto Mar cello, MGG, VIII, 1960. — C. O. Sites, Benedetto Marcello's Chamber Cantatas, Music and Letters, 1960, 7. — C. S. Fruchtman, Checklist of Vocal Cham ber Works by Benedetto Marcello, Detroit 1967. H. P.
MARCHAND, Colette, francuska plesaĉica (Pariz, 1925—). Klasiĉni balet uĉila u školi Pariške opere (V. Gsovski, A. Volinjin). Debitirala u Metropolitan Balletu u Londonu 1947. Od 1948 angaţirana u trupi Roland Petita Ballets de Pariš, u kojoj je kreirala prve uloge u baletima L'Oeuf a la coque i Les Demoiselles de la nuit (Francaise). God. 1950 gostovala u New Yorku. Angaţirana na Broadwayu gdje je, nastupajući u brojnim revijama, postigla izvanredan uspjeh. Igrala takoĊer glavnu ulogu u filmu Moulin-Rouge. Od 1953 ponovno u Parizu gdje je u trupi R. Petita plesala prve uloge u baletima Ĉine Bijou i Deuil en Vingt-Quatre heures. Njezin partner bio je M. Mišković. MARCHAND, Louis, francuski orguljaš i kompozitor (Lyon, 2. II 1669 — Pariz; 17. II 1732). Orguljaš u razliĉnim pariškim crkvama, 1706—14 u kraljevskoj kapeli. Koncertirao u Njemaĉkoj gdje se 1717 trebao natjecati sa J. S. Bachom. Njegovi najznaĉajniji uĉenici bili su L. Ć. Daquin i P. Du Mage. M. je jedan od najvećih virtuoza i improvizatora svoga vremena. Njegove kompozicije za orgulje sadrţe zanimljive harmonijske eksperimente. DJELA: Premier Uvre de pieces de clavecin, 1699; Second Uvre de pieces de clavecin, 1703. — Pieces choisies de Vorgue, bez oznake god., i druge kompozicije za orgulje. ■— Kantata Aldone; 3 Cantiques spirituels; arije (u Ballardovim zbirkama, 1697—1721). — Traite des rigles de la composition. NOVA IZD.: cjelokupna djela za orgulje obj. A. Guilmant i A. Pirro (Archives des Maitres de l'Orgue, 1901—04); 2 arije obj. L. de La Laurencie (SBIMG, 1908—09). LIT.: A. Pirro, Louis Marchand, SBIMG, 1904—05. — F. Raugel i F. W. Riedel, Louis Marchand, MGG, VIII, 1960.
MARCHESI DE CASTRONE, talijanska obitelj pjevaĉa. 1. Salvatore (cavaliere de Castrone, marchese della Rajata), bariton i pjevaĉki pedagog (Palermo, 15. I 1822 — Pariz, 20. II 1908). God. 1838 stupio u Napoleonovu gardu, ali dvije godine kasnije dao ostavku iz politiĉkih razloga. Pravo i filozofiju studirao u Palermu; u pjevanju i kompoziciji uĉenik P. Raimondija; usavr šavao se kod F. Lampertija i U. Fontane u Milanu. Umiješan u revolucionarne dogaĊaje 1848, emigrirao u Ameriku i u New Yorku debitirao u Verdijevu Ernanijii, a zatim se u pjevanju usavr šavao kod Garcije u Londonu. Od 1854 nastavnik na Konzerva toriju u Beĉu, zatim u Parizu, od 1862 komorni pjevaĉ na Saskom dvoru u Dresdenu, uĉitelj pjevanja u Kolnu, Beĉu i Parizu. Kom ponirao solo-pjesme, talijanske kancone i vokalize i prevodio na talijanski njemaĉka i francuska operna libreta. 2. Mathilde (roĊena Graumann), mezzosopran (Frankfurt na Majni, 24. III 1821 — London, 17. XI 1913). Ţena Salvatora; pjevanje uĉila kod F. Ronconija u Frankfurtu, kod O. Nicolaja u Beĉu i kod Garcije u Parizu; kao koncertna pjevaĉica debitirala 1844 u Frankfurtu, a na opernoj pozornici nastupila prvi put u Diisseldorfu. Pjevala u Engleskoj, Njemaĉkoj, Belgiji, Nizozemskoj i drugim evropskim zemljama; 1854—61 predavala pjevanje na Konzervatoriju u Beĉu, 1861—65 u Parizu, 1865—68 profesorica Konzervatorija u Kolnu, 1868—78 ponovno u Beĉu i 1881—1908 u Parizu. Posljednje godine ţivota provela u Londonu. Njezine su uĉenice bile C. Galli-Marie, E. Calve, N. Melba i G. Krauss. DJELA: 24 sveska vokaliza (24 Vocalises pour soprd.no; Exercices elementaires; Vocalises pour une, deux et trois voix; Etudes d'agilite avec paroles). — SPISI: Ecole Marchesi, Vart du chant, 1861; Erinnerungen aus meinem Leben, 1877 (engleski prijevod 1897).
3. Blanche, sopran (Pariz, 4. IV 1863 — London, 15. XII 1940). Kći Salvatora i Mathilde; na koncertnom podiju debiti rala 1895 u Parizu, prvi put u operi nastupila 1900 kao Briinn hilda (Wagner, Walkiire). Glavno mjesto u njezinu repertoaru zauzimale su uloge u Wagnerovim i Verdijevim operama. Objavila je Singer's Pilgrimage (1923) i The Singer's Catechism (1932).
MARCHETTI, Filippo, talijanski kompozitor (Boloj Macerata, 26. II 1831 — Rim, 18. I 1902). Uĉenik konzer rija San Pietro a Majella u Napulju. Uĉitelj pjevanja u Ri Milanu; od 1885 direktor Konzervatorija u Rimu. Komp< bogate melodijske invencije i sigurne tehnike, svoj je n domet dosegao u operi Ruy Blas. DJELA. DRAMSKA. Opere: Gentile da Varano, 1855; La Demente II Paria; Romeo e Giulietta, 1865; Ruy Blas, 1869; Gustavo Vaša, 1875 Giovanni d'Austria, 1880. — Klavirska djela. — Ave Maria za 3 ţenski i klavir; solo-pjesme. LIT.: P. Mascagni, Filippo Marchetti, Cronache musicali e dramm; Roma 1902. — A. Della Corte, Filippo Marchetti, MGG, VIII, 1960.
MARCHETTUS IZ PADOVE (Marchettus Patavi: talijanski muziĉki teoretiĉar (potkraj XIII st. — prva pol XIV st.). O njegovom ţivotu nema sigurnih podataka. Pr stavlja se da je bio u sluţbi napuljskih kraljeva Karla II (1; 1309) i Robei (1309—1343) i 1 bio redovnik. ' je moţda svoji tedru na Unive tu u Padovi, gc poznat kao »di simus philoso simul et mus Njegove muzici oretske raspravi vjetljavaju razc Ars nova u Ital ULucidariun manjih rasprave obraduje definii klasifikaciju mi i-p-. * . ,.,
\j±t IHBl sonance i dison te matematiĉku
djelu cijelog stej zanimljivo je c tvrduje tri vrste stepena ĉime c mogućnost kro ke. U traktatu 1 rium (3 knjige) duje menzuralni taci ju svoga vri na s MARCHETTUS IZ PADOVE, Lucidarhm, karakteristi* odlomak podjelom (di; brevisa na skupi 2 do 12 nota manjeg trajanja i s odgovarajućim dvodijelni trodijelnim omjerima. To je najstarije muziĉko-teoretsko u kojemu su izloţena specifiĉna obiljeţja talijanske notacije centa. U njoj su se, kod naznaĉivanja ritmiĉkih podjela, upo ljavali, tzv. punctus divisionis i, kao pomoćni znakovi, na poi kompozicije razliĉita slova alfabeta. Marchettusovi traktati praćeni su mnogobrojnim notnim primjerima. DJELA: Lucidarium in arte musicae planae, 1317—18; Pomerium i, musicae mensuratae (s posvetom kralju Robertu I) oko 1321—26; Brevis com in arte musicae mensurata. NOVA IZD.: Lucidarium i Pomerium obj. M. Gerbert (Scriptores siastici de mušica sacra, III 1784), a Brevis compilatio H. Coussemaker ( tores de mušica medii aevi, III, 1869). LIT.: M. Steiner, Ein Beitragzur Notationsgeschichte desfriiehn Tre Die Lehren des Marchettus von Padua und der Codex Rossiana 215 (disert Wien 1931. — O. Strunk, Intorno a Marchetto da Padova, RAM, 1950. Pirrotta, Marchettus de Padua and the Italian Ars Nova, Mušica Disc: 1955. — G. Vecchi, Su la composizione del »Pomerium« di Marchetto da F e la »Brevis compilatio«, Quadrivium, 1956. — H. Hiischen, Marchettu Padua, MGG, VIII, 1960.
MARCKHL, Erich, austrijski kompozitor (Celje, 3.1 1902—). Studirao u Beĉu na Filozofskom fakultetu (doktor zikologije 1926) i na Muziĉkoj akademiji (F. Schmidt). ( 1926—36 predavao muziku u Beĉu, 1937—39 na Visokoj dagoškoj školi u Dortmundu; od 1948 direktor Muziĉke le u Kapfenbergu (Štajerska) i od 1957 direktor Konzt torija u Grazu. Utemeljitelj i 1963—71 predsjednik Mu: akademije (danas Visoka muziĉka škola) u Grazu; 1972 umirov M. je znatno pridonio razvoju muziĉke kulture u Grazu. kompozitor ostao povezan s klasiĉnom i pretklasiĉnom tradici; njegov je muziĉki govor umjereno moderan i naglašeno line; DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, I, II, IV, V, 1954—58; Figu nes instrumentales pro tertia sinfonia, 1952; fuga za gudaĉe, 1939; simfoi varijacije, 1947; Concerto serioso za gudaĉe, 1953. — KOMORNA: 5 gud kvarteta, 1934—50; gudaĉki sekstet; klavirski trio; 6 Ldndler za gudaĉki tet, 1940 i Plomberger, Haustdnze ZSL gudaĉki kvartet, 1946. — Sonata i < orgulje. — VOKALNA. Tri kantate: Geistliche Kantate, 1938; Holder Mi 1943 i Vom Fali der Stadt, 1960. Tri zbora a cappella (tekstovi: Holde
MARCKHL — MARENZIO I953J Versus memoriales za zbor a cappella, 1956; solo-pjesme.—-Tri moteta. — Spis Mozart und die Gegenzoart, 1956. LIT.: F. Wildgans, Erich Marckhl, MGG, VIII, 1960.
MARCONI, Francesco (nazvan Cecco), talijanski pjevaĉ, tenor (Rim, 14. V 1853 — 5. II 1916). Uĉenik O. Bartolinija u Rimu; na opernoj pozornici debitirao 1878 u Madridu kao Faust (Gounod). Brzi umjetniĉki uspon ostvario na talijanskim muziĉkim pozornicama, osobito na milanskoj Scali i u rimskom Teatro Costanzi. Nakon gostovanja po Španjolskoj, Portugalu i Rusiji nastupio 1883 u londonskom Covent Gardenu na engleskoj premijeri Ponchiellijeve opere La Gioconda u ulozi Enza, a na ameriĉkoj premijeri Verdijeva Otella u njujorškoj Academy of Music pjevao 1888 naslovnu ulogu. Njegove velike kreacije bile su Vojvoda i Riccardo (Verdi, Rigoletto i Krabuljni ples), Raoul (Meyerbeer, Hugenoti), Faust (Boito, Mefistofele), Gennaro (Donizetti, Lucrezia Borgia) i dr. Sudjelovao je na praizvedbama talijanskih opera Giuditta (Falchi), Pellegrina (Clementi) i Spartaco (Platania). LIT.: G. Batini, In morte di Francesco Marconi, Nuova Antologia, 1916. — G. Monaldi, Cantanti celebri, Roma 1929. — G. Lauri Volpi, Voci parallele, Milano 1955.
MARĆCHAL, Henri-Charles, francuski kompozitor (Pariz, 22. I 1842 — 12. V 1924). Uĉenik Pariškoga konzervatorija (F. Benoist, Ch. A. Chauvet, V. Masse), dobio 1879 Pri* de Rome. ZborovoĊa u pariškom Theatre Lyrique, 1896 inspektor muziĉkog odgoja. Njegova su djela tehniĉki dotjerana, ali im nedostaje izvornosti. DJELA: simfonijska pjesma Anlar; Feuillets d 1 Album za klavir i orkestar. —- Meditation religieuse i Pasquinade za klavirski trio; fantazija za rog i klavir. — Esquisses venitiennes, Esquisses choreographiques i dr. za klavir. — DRAMSKA. Opere: Les Amoureux de Catherine, 1876; La Taverne des Trabans, 1881; L' Etoile, 1881; Deidamie, 1893; Calendal, 1894; Ping-Sin, 1895 i Daphnis et Chloe, 1899. Balet Le Lac des Aulnes, 1907. Scenska muzika: L'Anti Fritz; Les Rantzau; Smiliš; Crime et chdtiment i dr. ■— VOKALNA. Kantate: Le Jugement de Dieu, 1870; La Ndtivite, 1875 (nagraĊena); Les Villes glorieuses; Le Miracle de Mainz. — SPISI: Rome, 1904; Souvenirs d y un musiciens, 1907 i Lettres et souvenirs 1870—1874, 1920. LIT.: G. Ferchault, Henri Charles Marechal, MGG, VIII, 1960.
MAREK, Czeslaw J6zef, poljski kompozitor i pijanist (Przemysl, Lw6w, 16. IX 1891—). Pravo studirao u Lavovu, a filozofiju i muzikologiju u Beĉu; 1910—13 uĉio klavir kod Th. Leschetizkog, a zatim kompoziciju kod K. Weigla i H. Pfitznera. God. 1914—15 profesor na Konzervatoriju u Lavovu; od 1915 predavao klavir, muziĉku teoriju i kompoziciju u Ziirichu. Kratko vrijeme (1929—30) direktor i profesor kompozicije Konzervatorija u Poznanu. Švicarski drţavljanin od 1932. Uz intenzivan pedagoški rad M. je 1916—32 ĉesto koncertirao po evropskim zemljama. Polazeći od Leschetizkog izradio vlastitu klavirsku metodu, vodeći posebno raĉuna o fizikalno-akustiĉkim zakonima. Marekove kompozicije nose obiljeţja kasne romantike i neoklasike, a nerijetko i poljske narodne muzike. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1928; simfonijeta, 1916; serenada violinu i orkestar, 1918; suita, 1926; Meditations, 1913; Capriccio, 1914; fonijski scherzo 1914—KOMORNA: mala suita za 3 drvena duhaĉka inza harfu, 1930. — KLAVIRSKA: 12 varijacija na vlastitu te mu, 1911; ba lada, 1912; Tryptyk (3 preludija i fuge), 1913; Trois Jazz-Caprices, 1928; Toccata, 1958 i dr. Jazz-Humoresque za 2 klavira, 1937. — VOKALNA: Alpy za muški zbor i gudaĉe, 1912; Na wsi za glas i orkestar, 1929; Wiejskie špiewy za glas i orkestar, 1934; zborovi; solo -pjesme. — SPISI: Ober tneine Sinfonia, Pult und Taktstock, 1929; Was ist »musikalisch?«, 1961; više ĉlanaka u ĉasopisu Muzyka Pult und Tak pisu Muzyka. LIT.: K. von Fischer, Czeslaw Marek zum 60. Geburtstag, SMZ, 1951, E. Thompson, Wsp6Jczešni kompozytorzy polscv. Marek Czeslaw, Ruch czny, 1948. — K. von Fischer, Czeslavv Jozef Marek, MGG, VIII, 1960. 9. Muzy
MARENZIO, Luĉa, italijanski kompozitor (Coccaglio, Brescia, 1553 ili 1554 — Rim, 22. VIII 1599). Kao deĉak bio ĉlan zbora katedrale u Bresciji i verovatno uĉio kod tadašnjeg zborovoĊe G. Contina. Sluţbo vao u Rimu, najpre kao dirigent kapele kardinala C. Madruzza, a od 1578 kao musicus i 1581 muziĉki upravitelj na dvoru kardinala Luigija d'Este. Dola zio u dodir i sa drugim dvoro vima, najviše sa ĉlanovima porodice d'Este u Ferrari, pa sa kućom Gonzaga u Mantovi i kućom Medici u Firenci gdje je, posle smrti svoga gospo dara, angaţovan 1588—89 u pripremama i priredbama po vodom svadbe Ferdinanda Medicija i Kristine Lotarinške. Tada M. upoznaje pesnike i muziĉare, ĉlanove firentinske L. MARENZIO MUZ. E., II, 34
529
Camerate: O. Rinuccinija, J. Perija, G. Caccinija, G. Bardi di Vernija, koji ta-kode sudeluju u priredbama; on sam komponuje za tu priliku dva intermedija. ILPR1MO LIBRO God. 1590—94 M. ţivi UF 1IADMCUI A > £ ! V O C I . u Rimu i stiĉe veliku reputaciju kao kompozitor. Umesto stalne sluţbe, uţiva pomoć nekolicine crkvenih i svetovnih velikodostojnika meĊu kojima je i njegov zaštitnik, kardinal Cinzio Aldobrandini. God. 1594 odlazi, na preporuku svojih zaštitnika, u Varšavu, u sluţbu poljskoga kralja Sigismunda I, a 1598 vraća se u Italiju. M. je najveći majstor renesansnog italiL. MARENZIO. Šestoroglasni madrigali, naslovna strana, Venecija 1584 janskog madrigala kojemu pripada veći deo njegovog muziĉkog opusa. Ostavio je oko 500 madrigala, preteţno na stihove Petrarke, Gua-rinija, Tassa i Sannazara. M. nije uneo bitnih novina u madrigal, nego je primenio i kombinirao sva u ono vreme raspoloţiva sredstva madrigalskog stila i tehnike, dajući svemu peĉat vlastite snaţne liĉnosti. Odlikovao se izvanrednim znanjem i veštinom u vladanju polifonim stavom koji ĉesto vodi do virtuoziteta. Najradije je pisao za petoroglasni sastav, izbegavajući preteranu zamršenost polifonog stava, koja bi bila na štetu razumljivosti reci. Obraćao je najveću paţnju pravilnoj deklamaciji, izraţajnom tumaĉenju poetskog sadrţaja i posedpvao veliki dar za slikanje raznovrsnih raspoloţenja od vedrih, pastoralnih do lirsko-sentimentalnih ili dramatiĉnih ljubavniĉkih. Mada nije bio eksperimentator kao Gesualdo, M. je u znatnoj meri unapredio harmonski stav svoga vremena. Smione kromatske pomake mestimiĉno je vodio u pravcu modernog tonaliteta. Melodiku je oblikovao na sasvim nov naĉin, simetriĉno-periodiĉki. U poreĊenju sa teţinom koja je karakteristiĉna za polifoni stav starije generacije njegove su linije neobiĉno gipke i elegantne. U svojim kasnijim madrigalima M. pojednostavnjuje strukturu stava i daje melodijskim linijama izrazito deklamacijski karakter što jasno upućuje na njegove veze sa firentinskom Cameratom. U crkvenim kompozicijama, saĉuvanim samo delimiĉno, M. je mnogo suzdrţaniji, ali duboko osećajan i u višezbornim delima (moteti) neobiĉno impresivan. On je meĊutim, prvenstveno kao madrigalista, izvršio golem uticaj na savremenike i na mlaĊe generacije kompozitora kao npr. na C. Monteverdija i na ĉitav niz nemaĉkih (H. L. Hassler, H. Schiitz, J. H. Schein) i engleskih kompozitora (J. Dovvland, J. Willbye, T. Weelkes). DELA: 2 intermedija La Gara fra Muse e Pieridi i II Combattimento pitico d' Apollo, 1589 (obj. C. Malvezzi u zbirci Intermedii et concerti. . . , 1591). —
D _______
. _, ________ , . ____________ £.tx jj glasa,
5 t\ii)., 1304 -------- 0/
^jzudiiu vjot puia, i^iunu^iui'
1610). Pojedini madrigali i villanelle u 52 skupne zbirke od 1577 dalje; sem toga brojna izdanja vokalnih kompozicija (većinom madrigala) u engleskom prevodu (sve do XVIII st.) i nemaĉkom prevodu (do sredine XVII st.), zatim više prerada za instrumentalne ansamble u tabulaturama. — CRKVENA: Motectorum pro festis totius anni za 4 glasa,1585 (ĉešće izdano); Sacrae Cantiones za 5—7 glasova, 1616; Te Deum za 13 glasova, 2 Magnificata i 17 moteta u antologijama iz 1588—1623 i u rukopisnim zbirkama. NOVA IZU.: celokupno izd. dela u redakciji A. Einsteina, nedovršeno (izašlo 6 knj. madrigala za 5 glasova u Publikationen dlterer Musik, 1929—31); 9 villanella obj. H. Engel (Kassel 1928); 5 madrigala obj. L. Virgili (Madrigalisti Italiani, 1952) i 6 madrigala F. Mompellio (L. Marenzio, Madrigalia 5 e 6 v., 1952). Motete obj. C. Proske (14 u Mušica Divina I, 1855), M. Haller (27 u Repertorium musicae sacrae, 1900—03) i H. Engel (L. Marenzio, Motetten zu 5—7 Stimmen, 1926). LIT.: F. X. Haberl, Luĉa Marenzio, eine bio-bibliographische Skizze* KMJB, 1900. — H. Engel, Luĉa Marenzio, Saggio biografico, RAM 1930. — Isti, Marenzios Madrigale und ihre dichterischen Grundlagen, AML, 1936—37.— A. Einstein, The Italian Madrigal, II—III, Princeton 1949. — P. Guerrini, Luĉa Marenzio, Brescia 1953. — W. Dtirr, Studien zu Rhvthmus und Metrum im italierlischen Madrigal, insbesondere bei L. Marenzio (disertacija), Tubingen 1956. — H. Engel, Luĉa Marenzio (sa popisom dela, novih izd. i bibliografijom), Firenze 1956. —Isti, Luĉa Marenzio, MGG, VIII, 1960. — D. Arnold, Marenzio, New York 1965. Đ. Jć.
530
MARESCOTTI — MARIMBA
MARESCOTTI, Andrć-Francois, švicarski kompozitor (Carouge kod Ţeneve, 30. IV 1902—). Studirao na Konzervatoriju u Ţenevi (A. Mottu, Ch. Chaix, J. Lauber) i na Konzervatoriju u Parizu (Roger-Ducasse). Od 1925 zborovoĊa i od 1931 nastavnik Konzervatorija u Ţenevi (klavir i instrumentacija). — U prvom stvaralaĉkom razdoblju M. vješto i duhovito obraduje teme u kojima dominira ţivotna vedrina i humor, da bi se kasnije prepustio mraĉnom pesimizmu. Ponekad se sluţi Schonbergovom dodekafoniĉkom tehnikom. Marescottijev priruĉnik za orkestraciju izvrstan je udţbenik za tu disciplinu. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1956; Premier Concert Carougeois, 1941; Deuxieme Concert Caraugeois za gudaĉki kvartet i mali orkestar, 1958; Troisieme Concert Carougeois, 1967; fantazija Giboulees za fagot i orkestar, 1949; Ouverture pour la come'die de celui qui epousa une fetnme muette, 1931; uvertira Pešta, 1961; Les Anges du Greco, 3 suite iz baleta, 1947; Pre'lude au Grand Meaulnes, 1934; Aubade, 1936; Comparaison, 1936; Six esquisses, 1941; On prepare V exposition, 1941. — Mouvement za harfu, 1940. — KLAVIRSKA: Esquisses, I i II serija, 1922; 3 suite, 1928, 1932 i 1944; Fantasque, 1939; Croquis, I serija, 1940 i dr. — DRAMSKA: baleti Le Violon enchante (za klavir), 1935 i Les Anges du Greco, 1947. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: La Voix des siecles za sole, zbor i duhaĉe, 1942; Reveillez-vous done, pastoureaux za 2 glasa, zbor i mali orkestar (ili klavir), 1944; La Lampe d'Argile za sole, zbor i orkestar, 1947; kompozicije za zbor uz pratnju orgulja ili klavira; zborovi a cappella; solo-pjesme (neke i uz orkestar). — Messe St.-Andre, 1925. — Priruĉnik Les Instruments de Vorchestre, 1950. LIT.: 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amriswil 1956. — W. Tappolet, Andre-Francois Marescotti, MGG, VIII, 1960. — A. Golea, Andre-Francois Marescotti, Pariš 1963.
MAREŠ, Jan Antonin (Johannes Anton Maresch), ĉeški kornist i kompozitor (Chotebof, 1719 — Petrograd, 10. VI 1794). Muziku uĉio u Pragu, Dresdenu i Berlinu. U Berlinu i sam poduĉava; 1748 odlazi u Petrograd gdje je od 1752 kornist i violonĉelist Carskog dvorskog orkestra. Najvaţniji je Marešov rad reorganizacija ruskih orkestara rogova, pa ga smatraju zaĉetnikom tradicije muziciranja na rogu koje je u Rusiji cvalo kroz cijelu prvu polovinu XIX st. Preuzevši upravu nad ansamblom rogova grofa Nariškina, M. ga je nastojao poboljšati kvalitativno i kvantitativno, dodajući lovaĉkim rogovima posebne vrste šumskih i poštanskih rogova, kao i trublje, te veći broj udaraljki vlastite konstrukcije. Ambitus takvog ansambla doseţe i do dvije oktave, a velik broj kornista omogućuje kromatske pomake. Po nalogu carskog dvora M. je osnovao 1751 sliĉan orkestar za potrebe dvora, te je bio njegov dirigent sve do 1789. LIT.: J. Ch. Hinrichs, Entstehung, Fortgang und Beschaffenheit der rus sischen Jagdmusik, St. Petersburg 1796. — K. A. BepniKoa, PvccKan poroBa« My3bu
MARGOLA, Franco, talijanski kompozitor (Orzinuovi, Brescia, 30. X 1908—). Studij muzike zapoĉet u Bresciji, nastavio na Konzervatoriju u Parmi i kod A. Caselle; diplomirao violinu 1926, a kompoziciju 1934. Predavao povijest muzike u Bresciji (1936—38), zatim kompoziciju na konzervatorijima u Messini (1938—40), Cagliariju (1940—49), Bologni (1949—51), Milanu (1951—55) i Rimu (akademija 5. Cecilia); 1960—62 direktor Konzervatorija u Cagliariju; od 1962 predaje kompoziciju na Konzervatoriju u Parmi. U svojim kompozicijama spaja, s mnogo invencije, tradicionalni i suvremeni naĉin izraţavanja. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1950 i 1961; Sinfonia delle hole za gudaĉe, 1946; koncert za klavir, 1943; Concerto di Oschiri za 2 klavira, 1950; koncert za violonĉelo, 1955; dvostruki koncert za violinu i klavir, 1960; koncert za rog, 1960; Piccolo concerto za obou, 1962; Kinderkonzert br. 1, za klavir, 1954 i br. 2, za violinu, 1955; Fantasta su tema amarico za 2 trublje, klavir i orkestar, 1951; fantazija za violonĉelo i orkestar, 1957; koncert za komorni orkestar, 1947; koncert za orkestar, 1958; Concerto »Per la candida paĉe« za orkestar uz recitatora, 1960; Arioso za gudaĉe, 1939; nokturno i fuga, 1940; Partita za gudaĉe, 1955; Passacaglia, 1962; Partita a 3, 1963; Variazioni sopra un tema giocoso, 1965 i dr. — KOMORNA: 8 gudaĉkih kvarteta, 1936—50 (u VII kvartetu flauta umjesto I violine); 2 klavirska kvinteta, 1933 i 1946; Sonatina a 6 za duhaĉke instrumente i klavir, 1961; 4 sonate za violinu i klavir, 1932—44; 3 sonate za violonĉelo i klavir, 1931—45; 3 Epigrammi greci za violinu, rog i klavir, 1959; Partita za 2 violine. — KLAVIRSKA: 4 sonate; 6 sonatina; preludiji; La Gi-nevrina, fantazija za 2 klavira, 1951. — Opere // Mito di Caino, 1940 i Titone (izgubljena). — Solo-pjesme. — Priruĉnik Guida pratica per lo studio della com-posizione, 1954. LIT.: V. Brunelli, Franco Margola, RMI, 1950. — G. Ugolini, Franco Margola, II Bruttanome, Brescia 1963.
MARIĆ, Branimir, folklorist (Vrda kod Mostara, 27. VII 1896 —). Franjevac; muziku studirao u Ljubljani i na Akademiji za muziĉku i scensku umjetnost u Beĉu; 1937 doktorirao na Filozofskom fakultetu u Beĉu. God. 1937—40 profesor na franjevaĉkoj gimnaziji u Širokom Brijegu, 1940—41 horovoda u Humcu, 1941—43 urednik folkloristiĉke zbirke Zemaljskog muzeja u Sarajevu i od 1943 u Banjaluci. God. 1944 odlazi u Italiju, a zatim u Madrid gdje ţivi i danas. U svojoj disertaciji o puĉkoj muzici u Bosni i Hercegovini razradio je tezu o najstarijem pentatonskom ljestviĉnom sistemu u našoj narodnoj pjesmi. Jugoslavenski muzikolozi prihvatili su njegove tvrdnje tek djelimiĉno. Bavio se i muziĉkom kritikom. DJELA. SPISI: Naša puĉka glazbala, Napredak, 1932; Hercegovaĉka Kanga, ibid., 1934; Die Volksmusik Bosniens und der Herzegovina (disertacija),
Beĉ 1937; Hercegovaĉka svirala, Napredak, 1939; Pentatonska ljestvica u skohercegovaĉkoj popijevci (rkp.); Tonski snošajevi narodnog instrumenti Muzeju franjevaĉke gimnazije na Širokom Brijegu (rkp.); Iz podruĉja gang predak, 1940. LIT.: B. Sirola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. M. I
MARIĆ, Ljubica, kompozitor (Kragujevac, 18. III 19c Muziĉke studije zapoĉete u Beogradskoj muziĉkoj školi (nai znaĉajan i odluĉujući uticaj J. Slavenskog) završila na Kom torijumu i u Majstorskoj školi kod J. Suka u Pragu. Sa Vojisl Vuĉkovićem uĉestvovala na muziĉko-dramskim kursevim Scherchena u Strasbi (!933); dirigovanje uĉila N. Malka. Profesor M L škole Stanković i 194; profesor teorijskih predmt Muziĉkoj akademiji u Be du. Od 1963 dopisni ĉlan NU, 1965 dobila SedmOj nagradu SR Srbije za ţi' delo. U prvom periodu si laĉke aktivnosti M. je ekstremno moderna. K: studira melografske zapisi rodne muzike i »Osmogk S. Mokranjca te dolazi u kontakt sa muzikom rodno Na novim idejnim i estei osnovama stil njene muzik staje umereniji, produblj zreliji, zasnovan na LJ. MARIĆ sintezi ralaĉki oblikovanih elem narodnog muziĉkog jezika i kompoziciono-tehniĉkih tekovina hodnog razvoja muziĉke umetnosti. O tome svedoĉe njeni hc raĊeni u ĉistom polifonom slogu, klavirske kompozicije, sona violinu i klavir, Stihovi iz Gorskog vijenca i, naroĉito, kantata 1 prostora. Tu kantatu saĉinjava osam reljefno izvajanih torza k vezuju jedan za drugi tako da izrastaju u jedinstvenu celinu; i risani su kratkim saţetim, nagoveštenim i naslućenim napisir bogumilskih stećaka u kojima je autorica traţila filozofski sub ranu vezu izmeĊu »toka vremena u kome ĉovek ţivi i vanvre: skog fenomena u koji se sve utapa«. Pod impresijom studija moglasnika«, pravoslavnog crkvenog pojanja, komponoval orkestarska dela pod naslovom Mušica octoicha, Vizantijski cert za klavir, Ostinato super thema octoicha, te kantatu Piag DELA. ORKESTARSKA: Muzika za orkestar, 1933; Vizantijski k za klavir, 1959 (Beograd; 4. VI 1963); Passacaglia, 1958 (Beograd, 21. IV : Mušica octoicha No. 1, 1958 (Beograd, 28. II 1959); Ostinato super thema oc za harfu, klavir i gudaĉki kvintet, 1963 (Varšava, 27. IX 1963). — KAMEl gudaĉki kvartet, 1931; duvaĉki kvintet, 1932; sonata za violinu i klavir, — KLAVIRSKA: svita za ĉetvrtstepeni klavir; Skice; Tri preludiuma; E Brankovo kolo. — VOKALNA: kantate Pesme prostora, 1956 (Beograd, 8 1956) i Prag sna (tekst M. Ristić) za 2 glasa, recitatora i instrumentalni £ns 1961 (Opatija, 30. X 1965). Kompozicije za mešoviti i deĉji hor; solo-p< Stihovi iz Gorskog vijenca za bariton i klavir (orkestar) i Ĉarobnica (Ver za sopran i klavir. LIT.: V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. B. D . i S. D. ]
MARIEMMA (pravo ime Emma Martinez), španji plesaĉica (Valladolid, 1920 —X Uĉenica J. Estampija u Pa; njezin izvanredno ĉisti stil plesa omogućio joj je da interpr velik broj španjolskih plesova. Nenadmašivo kreira folkl plesove Španjolske (malaguena, jota i posebno bolero) uz sami igru kastanjetama. Za parišku Opera-Comique postavi! balet L'Amour sorcier (De Falla). Zahvaljujući brojnim g< vanjima, upoznala ju je publika širom svijeta. MARIJAŠ-BRZIĆ, Erika, baletska igraĉica (Novi j 24. XII 1941—). Školovala se u baletskom studiju Margite beljak i kod G. Makedonskog i Mire Popović u Novom S gde je sada prvakinja Baleta Srpskog narodnog pozorišta. Odli se lepom figurom, sigurnom tehnikom i nesvakidašnjim igrai šarmom. Sa ansamblom novosadskog Baleta nastupala sa vel uspehom na jugoslovenskim i inostranim baletskim scem Naroĉito su zapaţene njene partije u Romeu i Juliji (Prokof Šeherazadi (Rimski-Korsakov) i Simfoniji (Bruci). M. Z. : MARIMBA, vrsta afriĉke udaraljke srodna ksilofonu. stoji se od niza drvenih ploĉica razliĉite duljine i udezbe, sn tenih horizontalno na drvenu okviru ili poredanih koso na priĉvršćenom o podnoţje. Ispod svake ploĉice nalazi se kao zonator po jedna tikvica ili drvena cijev. O ploĉice se udar drvenim batićima koji završavaju kuglicom od kauĉuka. M susreće u Africi pod razliĉitim imenima (balafo). Sa Crni je doprla u zemlje Latinske Amerike gdje se ubrzo udom; postavši narodni instrument (u Meksiku se naziva i zapate.ee
MARIMBA — MARINKOVIĆ Odatle je ušla u sastave jazza i zabavne muzike, većinom sa usavršenom gradom, npr. kao marimbaphon. MARINI, Biagio, talijanski kompozitor i violinist (Brescia, oko 1597 — Venecija, 20. III 1665). Uĉio vjerojatno kod G. B. Fontane (violina) u Bresciji i kod C. Monteverdija u Veneciji. God. 1615—18 muziĉar mletaĉke Signorije i violinist crkve sv. Marka u Veneciji, 1620 dirigent kapele Sv. Eufemije i ĉlan akademije degli Eranti u Bresciji, 1621 dvorski muziĉar u Parmi; 1623—45 u sluţbi je falaĉkoga dvora u Neuburgu kao muziĉki direktor i komorni savjetnik; s dvorom je putovao u Diisseldorf i Bruxelles. Oko 1645 vratio se u Italiju i od 1649 vodi kapelu crkve 5. Maria della Scala u Milanu, 1652—54 akademiju della Morte u Ferrari, a od 1655 kapelu katedrale u Vicenzi. Od 1656 ţivio u Veneciji. Jedan od prvih kompozitora — violinskih virtuoza, M. je znaĉajan osobito kao stvaralac ranih komorno-muziĉkih oblika. On meĊu prvima komponira sonate za violinu solo, oblikujući slobodnu solistiĉku dionicu iznad bassa continua; za tu osnovu u basu ĉesto uzima poznate melodije (npr. Aria di Ruggiero) te nad njima u gornjoj dionici razvija slobodne varijacije. U svom raznovrsnom instrumentalnom opusu M. postepeno izgraĊuje izrazito violinski stil, primjenjujući karakteristiĉne oblike solistiĉke instrumentalne tehnike: tremolo (po prvi put u opće u sonati La Foscarina iz opusa 1, 1617), dvohvate, trilere i dr. D J E LA . IN S T RU M EN T A LN A I V O K A LN A ( u z b irk a ma ) : A ffe tl i musicali, Symfonie, Canzoni, Sonate, Balletti, Arie, Brandi, Gagliarde et Cor renli a I, 2, 3 op. I, 1617; Madrigali et Symfonie a I, 2, 3, 4, 5 op. 2, 1618; Arie, Madrigali et Corenti a I, 2, 3 op. 3, 1620; Scherzi e Canzonelte a I e 2 vod uz b. c, op. 5, 1622; Le Lagrime d' Erminia in stile recitativo op. 6, 1623; Per le musiche di camera, Concerti a 4, 5, 6 vod et instromenti op. 7, 1624; Sonate, Symphonie, Canzoni, Pass'emezzi, Balletti, Corenti, Gagliarde e Ritornelli a I, 2, 3, 4, s, e 6 vod, per ogni sorte d' instrumenti op. 8, 1626; Madrigaletti a 1—4 vod, uz b. c. op. 9, 1625; Compositioni varie per mušica di camera a 2, 3, 4, 5 vod e par te con due violini uz b. c. op. 13, 1641; Corona melodica ex diversis sacrae musicae floribus concinnata, 2,3,4, 5, 6 et pluribus vocibus ac instrumentis op.15,1644; Concerto terzo delle musiche da camera a 3, 4, 5, 6 e piit vod con due violini et altri stromenti op. 16, 1649; Salmi per tutte le solennita delV anno concertati nel moderno stile a 1, 2 e 3 vod con violini e senza op. 18, 1653; Vespri per tutte le Festivitd delV anno a 4 voci. Da cantarsi in capelle e nelV organo op. 20, 1654; Lacrime di Davide sparse nel Miserrere a 2,3,4 e pi u vod con 2 Violini a beneplacito op. 21, 1655; Per ogni sorte a" istromento musicale diversi generi di Sonate da chiesa e da camera za 2—-4 dionice i b. c. op. 22, 1655. NOVA IZD.: pojedine kompozicije obj. L. Torchi (8 kompozicija iz op. 3, 5 sonata i 9 kompozicija iz op. 22 u L' Arte musicale in Italia . . ., VII, 1897), H. Riemann (sonata br. 2 iz op. 8 i br. 3 iz op. 22 u Musikgeschichte in Beispielen, 1912), W. Danckert (sonata u d-molu za violinu, bas-instr. i b. c, 1955; sonata u C-duru za 2 violine i b. c, 1957) i E. Bonelli (Sonata a 4 iz op. 22, prer.). LIT.: D. J. Iselin, Biagio Marini, sein Leben und seine Instrumen talvverke (disertacija), Basel 1930. — P. Guerrini, Per la storia della mušica in Brescia, Note d1 Archivio per la Storia Musicale, 1934. — G. Mantese, Storia musicale vicentina, Vicenza 1956. ■— F. Giegling, Biagio Marini, MGG, VIII, 1960. — F. Fano, Biagio Marini violinista in Italia e ali 1 estero (suoi contributi ali' evoluzione dell* arte violinistica), Chigiana, 1965. — W. B. Clark, The Vocal Music of Biagio Marini, 2 sv. (disertacija), Ann Arbor 1966. I. Ać.
MARINKOVIĆ, Aleksandar, pevaĉ, tenor (Novi Sad, 15. XII 1910 — Cavtat, 17. VI 1973). Uĉio u Muziĉkoj školi Stanković u Beogradu. Od 1934 u Beogradskoj operi, najpre kao ĉlan hora, zatim, po povratku sa pevaĉkih studija u Milanu, kao solista. U poĉetku peva lirske uloge (Almaviva u Seviljskom t's.rberinu, Lenski u Evgeniju (>njeginu), ali postepeno pri hvata i dramski tenorski fah, le se razvija u izrazitog inter preta Verdijevih junaka u ope rama Rigoletto (Vojvoda), La Traviata (Alfredo), Bal pod maskama (Riccardo), Trubadur (Manrico), Aida (Radames) i Otelio. Znaĉajne su mu bile još uloge: Faust (Gounod), Andrea Chenier (Giordano), Herman (Ĉajkovski, Pikova dama), Samson (Saint-Saens, Samson A. MARINKOVIĆ i Dalila), Jenjik (Smetana, Prodana nevestd) i Mića (Go tovac, Ero s onoga svijeta). Obdaren bogatim glasovnim mate rijalom blistavih visina, M. je bio dugi niz godina glavni nosilac najvećih tenorskih uloga u Beogradskoj operi. Gostovao je u Madţarskoj, Poljskoj, SSSR, u više evropskih gradova u sastavu Beogradske opere i u Kini sa grupom jugoslovenskih umetnika. Sa operne scene povukao se 1969. p. Mil. MARINKOVIĆ, Ilija, kompozitor i dirigent (Budimpešta, 15. IX 1916—). Lekar; na Muziĉkoj akademiji u Beogradu završio studije violine (P. Stojanović) i kompozicije (M. Milojević, 5. Hristić); dirigovanje diplomirao na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (H. Swarowski). Dirigent i direktor muziĉke škole Josif
537
MARIMBA iz Meksika
Marinković u Beogradu (1943—50), zatim dirigent i direktor muziĉke grane Narodnog pozorišta u Nišu (1953—60). Sada radi kao lekar u Foĉi. DELA. ORKESTARSKA: simfonija; simfonijska poema Šuma na suncu, 1939; Rapsodija za klarinet i orkestar; Rapsodija za flautu i orkestar. — KAMERNA: gudaĉki kvartet; duvaĉki kvintet, 1941; sonata za violinu i klavir; Preludijum za rog i klavir. — Sonata za klavir. — Legenda za harfu. — Filmska muzika. — VOKALNA: kantata Beli grad za sola, hor i orkestar. Dve melo drame za glas i klavir: Tenkist i Veĉe na školju; solo-pesme. D. Pl.
MARINKOVIĆ, Josif, kompozitor (Vranjevo, 11. X 1851 — Beograd, 13. V 1931). Muziku uĉi ozbiljnije na uĉiteljskoj školi u Somboru kod nastavnika Blaţeka i ĉini prve kompozitorske pokušaje. Završava Orguljsku školu u Pragu kod Z. Skuherskog (1881) i usavršava se u Beĉu gde sluša predavanja E. Hanslicka (1886). Bio je horovoda Beogradskog pevaĉkog društva (1881— 1886), akademskog pevaĉkog društva Obilić (1889—1900), nastavnik muzike u Bogosloviji, uĉiteljskoj školi i II muškoj gimnaziji u Beogradu (1891—1924). M. je izraziti predstavnik muziĉkog romantizma. Poĉinjući stvaralaĉku delatnost u doba najvišeg uspona ideologije i estetike omladinskog pokreta i najvećeg procvata romantiĉarske poezije, u doba nacionalnog bujanja ĉije je geslo bilo »Pesmom srcu, srcem rodu«, M. je kroz svoju originalnu i nadahnutu muziku izrazio sa jedne strane polet i patetiku patriotske poezije, a sa druge strane prefinjene i osećajne štimunge romantiĉarske lirike. On je bio muziĉki bard tadašnjih generacija nošenih nacionalno-oslobodilaĉkim idealima i pesnik koji je muziĉki izraţavao svoja najintimnija osećanja. M. je u prvom redu melodiĉar. Kod njega je melodija glavni nosilac muziĉkog izraza. Njegova melodijska invencija, koja nekad nosi uticaje narodne melodike ili sadrţi orijentalne elemente, crpe svoje ţivotne sokove iz bogatih rezervi njegove kreativne liĉnosti. Njegova melodika sledi taĉnu dikciju srpskog jezika. On je osećao akcent jezika, umeo u svojim kompozicijama da ostvari idealno poklapanje jeziĉkog i muziĉkog akcenta i da istakne zvuĉnu lepotu i izraţajnu snagu srpskog jezika. Ako se izuzme kontrapunktski raĊeni hor iz Sudaja i polifoni detalji njegove crkvene muzike (imitacije, fugata, nedovršeni kanonski pokušaji), M. je komponovao preteţno u homofonom, harmonskom stavu. U prvom periodu njegova stvaralaštva njegovi su harmonski spojevi bili više dogmatski nego psihološki. Kasnije, u horovima sa klavirskom pratnjom i solo-pesmama, modulira u udaljenije tonalitete, upotrebljava reda harmonska predznaĉenja, iskorištava hromatiku i enharmoniku i postaje najznaĉajniji harmoniĉar u starijoj generaciji srpskih kompozitora. M. nije doduše komponovao velike muziĉke forme, već se zadrţavao na klasiĉnoj trodelnoj formi i njenim proširenim varijantama, ali je osećao muziĉki oblik, pa je umeo da postavi kontraste, da ostvari gradaciju, da izgradi arhitektoniku celine. Klavirska pratnja njegovih horova i solo-pesama donosi harmonsku podršku melodije, potencira zvuĉnu arhitektoniku horskog stava, podvlaĉi dramske momente, uvodi u osnovni štimung kompozicije, opisuje programske detalje. Po fakturi stava, bogatog figuracijama, ona podseća na F. Mendelssohna i — pre M. Milojevića, tvorca modernog klavirskog stila •— najbolje je pisani stariji klavirski stav u Srbiji. Od horskih kompozicija jedanaest njegovih Kola znaĉe prototip Mokranjĉevih Rukoveti. Ta su Kola, meĊutim, raĊena u obliku potpurija, na bazi narodnih melodija koje nisu uvek karakteristiĉne i ukusno probrane; u njima nema ni sadrţajne povezanosti i celine oblika pa nemaju znaĉaj Mokranjĉevih Rukoveti.
l
*^- *^.*'*x^^^
532
MARINKOVIĆ — MARJANOVIĆ
Muški horovi, inspirisani rodoljubivom romantiĉarskom poezijom, naroĉito vatreni, krepko deklamovani i dramski Narodni zbor i nacionalna marseljeza Haj, slavno je mreti zauzimaju naroĉito mesto u stvaranju Marinkovića i njegova su najpopularnija dela. U zbirci horova sa klavirskom pratnjom (redakcija K. Manojlovića) istiĉu se lirska i naivna Zadovoljna reka, poJ. MARINKOVIĆ tresni hor robija Pod lancima, religiozna Molitva, dramatiĉna balada Jadna majka, kompozicija Na veliki petak 1868 i Potoĉara, sa karakteristiĉnim muziĉko-programskim deskripcijama teksta. Marinkovićev doprinos crkvenoj muzici predstavljaju, pored ostalih, Liturgija (redakcija K. Manojlovića), raĊena delimiĉno originalno, delimiĉno na bazi stilizovanog narodnog crkvenog motiva, sa primetnim uticajem ruskog recitativnog stila i P. I. Ĉajkovskog, zatim Pomen i Opelo (u a-molu) za muški hor u kome je korišćen motiv šestog crkvenog glasa. Skica Jedinorodnij sine, za muški hor i orgulje, predstavlja prvi pokušaj spoja vokalne i instrumentalne muzike u okviru pravoslavnog crkvenog rituala. Muzikom za SuĊaje, romantiĉni dramolet Ljubinka Petrovića, M. je dao svoj prilog onoj kod nas jako razvijenoj vrsti komada sa pevanjem, koja znaĉi direktni uvod za pojavu nacionalne opere, dok su u zbirci Pesama za glas i klavir (redakcija M. Milojevića) došle do izraza karakteristike prefinjenog muziĉkog liriĉara. Uz stilizovane sevdalinke, ljubavne pesme, obojene orijentalnim koloritom, i harmonizacije narodnih pesama za glas i klavir, njegove solo-pesme predstavljaju najlepse primere muziĉke lirike našeg romantizma. M. je preţiveo Prvi svetski rat, doţiveo posleratno obrtanje vrednosti, osetio talas modernizma; pred njegovim oĉima lomila su se koplja u borbi izmeĊu mladih i starih; bio je svedok najekstremnijih modernistiĉkih pokušaja, ali je ostao iznad realnog ţivota — u svojim romantiĉarskim snovima — kao poslednji glasnik i glavni predstavnik muzike znaĉajnog i interesantnog ali prošlog vremena. DELA. INSTRUMENTALNA : simfonijska poema Molitva; interludium za
orkestar. Za violinu i klavir: Fantazija; Nocturno; Dve igre. —KLAV IRSKA: Zvuĉna davorija; 4marša; Svatovac; fuga; 4preludiuma; sonatina (4-ruĉno).— Scenska muzika za SuĊaje Lj. Petrovića (uvertira, preludium, dve igre, svita i horske numere), 1894. — VOKALNA: kantata Dositeju Obradoviću, 1911 (orkestracija A. Obradovića). Za hor i klavir: Zadovoljna reka; Molitva; Jadna majka; Na veliki petak (orkestracija M. Ţivkovića); Pod lancima; Potoĉara; Srpska pesma; Novo kolo i Ratni pohod. Horovi a cappella: Proletnja zora; Junaĉki pokliĉ; Narodni zbor; Orao i golubica; Apoteoza Vuku; Povratak; Kola (I—XI); Slavija; Pesmom srcu; Pojmo pesme; Radniĉka pesma; Pozdrav peva-ĉima i dr. Omladinski i deĉji horovi; dueti; kvartet. Za glas i klavir (kompono -vano 1889—1931): Ala je lep; Od kako sunce šija; Potok ţubori; Gde si dušo; Oj meseĉe; Pod prozorom; Kaţi mi, kaši; ĉeţnja; Stojanke; Šano, dušo; Iz grada u grad; Uspavanka; Rastanak; Grm; Molitva; Ne bi jarkog sunca; Ded i unuk i dr. (mnoge kompozicije istog imena postoje u razliĉitim verzijama i za raznovrsne sastave). — CRKVENA: 2 liturgije; Pomen; Car ju nebesni; Angel vopijušĉi; Oĉe naš (6 verzija); Heruvimska pesma; Skaţimi; Opelo i dr. — Autobiografija, godišnjak SKA, 1906. LIT.: M. Milojević, Josif Marinković, Muziĉke studije i ĉlanci, II, Beograd 1933. — K. Manojlović, Josif Marinković, Zvuk, 1935, 7. — B. Dragutinović, Liĉnost i muziĉko delo Josifa Marinkovića, Dvadeseti vek, 1938, 3. — M. Mi lojević, Josif Marinković i njegovo tumaĉenje pesme Grĉića-Milenka »Zadovoljna reka«, Prilozi za knjiţevnost, istoriju i folkor, 1938, 1 —2. — P. Bingulac, O Josifu Marinkoviću, Godišnjak muzeja grada Beograda, 1954. — V. Periĉić, Josif Marinković, Ţivot i delo, Beograd 1967. S. Đ. K.
MARINOVSKI, Dimitar, pevaĉ, bariton (Ohrid, 14. IX 1928—). Pevanje uĉio u Skopju (K. Trpkov), Beogradu, Zagrebu i Novom Sadu. Od 1952 solista Skopske opere, od 1961 ĉlan Novosadske opere. Osim na jugoslovenskim operskim scenama, nastupao u Rumuniji, Grĉkoj, Bugarskoj, Madţarskoj, Ĉehoslovaĉkoj, Francuskoj, SAD i Kanadi; 1971 dobio Oktobarsku nagradu grada Novog Sada. U njegova najviša dostignuća idu uloge: Rigoletto, Simone Boccanegra i Macbeth (Verdi), Jago (Verdi, Otelio), HolanĊanin lutalica (Wagner), Scarpia (Puccini, Tosca) i dr. D. Ov.
MARINUZZI, 1. Gino st., talijanski dirigent i kompozitor (Palermo, 24. III 1882 — Milano, 17. VIII 1945). Studirao na Konzervatoriju u Palermu. Operni dirigent u Evropi, Sjevernoj
i Juţnoj Americi. Umjetnik ţivahna temperamenta i nepo tehnike, M. je jasnim i neobiĉno mekanim pokretima umio is poetski sadrţaj djela. Komponirao je opere u veristiĉkon U orkestralnom koloritu njegovih simfonijskih djela osj utjecaj R. Straussa. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1943; simfonijska pjef cania, 1912; Andantino all'antica za flautu, harfu (ili klavir) i gudaĉe, 19c siciliana, 1909; Elegia in morte di un eroe, 1920; Dopo la vittoria Rito 1935. — DRAMSKA: opere Barberina, 1903; Jacquerie, 1918 iPalladt 1932. Balet Le Avventure di Pinocchio. — Preludio e preghiera za sopran i ( 1934. — Messa da reauiem, 1900. — Izdao kompozicije starih talijanskih r
2. Gino ml., dirigent i kompozitor (New York, 7. IV 15 Sin Gina st.; na Milanskom konzervatoriju diplomirao k kompoziciju. Drugi dirigent rimske Opere 1946—51; koi dirigent od 1947; nastupao u Italiji i u inozemstvu. Njegov neoklasiĉnog stila istiĉu se specifiĉnom ritmiĉkom ţiva! i odmjerenom formalnom strukturom. Komponira pr filmsku muziku. DJELA. ORKESTRALNA: Piccolo concerto za violinu, 1949; Ci za klavir, saksofon, obou i gudaĉe 1936; Suite concertante za klavir i c 1945; 2 koncerta za orkestar, 1940 i 1955; Due intermezzi za gudaĉe i uc 1941; Pinocchio - storia di un burattino (obradba muzike iz oĉeva baleta) timento su un tema popolare, 1943; Fantasia auasi passacaglia, 1959. — ] zicije za klavir 2-ruĉno, 4-ruĉno i za 2 klavira. — Scenska muzika za Se tragediju Kralj Edip, 1955. Muzika za mnoge dokumentarne i za igrane — Dramatska balada Edzuard za sole, zbor i komorni orkestar, 1947. LIT.: M. Mila, Gino der Altere i Gino der Jiingere Marinuzzi, VIII, 1960. — A. Garbelotto, Gino Marinuzzi, Ancona 1965.
MARIO (pravo ime Giovanni Matteo De CanĊia), t ski pjevaĉ, tenor (Cagliari, 17. X 1810 — Rim, 11. XII Studirao pjevanje na Pariškom konzervatoriju (M. Boi L. Ponchard) i tamo 1838 debitirao kao Robert (Meyi Robert le Diable). Od 1839 ĉlan pariškog Thedtre des Ital gostovao i u Londonu, u Rusiji, SAD i dr., najĉešće sa £ ţenom -> Giuliom Grisi. Glas mu je bio snaţan i zvonak, t pjevanja savršena, pojava vrlo elegantna, a gluma majsi Izvrstan interpret u operama D. Cimarose, G. Rossinija, C nizettija, V. Bellinija i G. Meverbeera. LIT.: CM. Pearce i F. Hird, The Romance of a Great Singer: a ; of Mario, London 1910. — J. Gautier, Le Roman d'un grand ehanteur1 di Candia, Pariš 1912. — C. P. de Candia, II Romanzo di un celebre ten renze 1913. — H. Kiihner, Giovanni Battista Matteo Mario, Cavaliere di < MGG, VIII, 1960.
MARIOTTE, Antoine, francuski dirigent i kompozitor gnon, 22. XII 1875 — Izieux, Loire, 30. XI 1944). Studii Scholi Cantorum u Parizu (V. d'Indv). God. 1899—1902 di i orguljaš u St. Etienneu, zatim profesor klavira na Konzervi u Lyonu, 1920—36 direktor Konzervatorija u Orleansu i —39 administrator pariške Opera Comiaue. Njegov muziĉk karakteristiĉan je po ĉvrstoj ritmici i neposrednosti izr snage. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija (u 1 stavku), 1920; Kak
1925; Impressicns urbaines. — KOMORNA: trio En Montagne za 2 v klavir; Episode spacieux za violinu, violonĉelo, kontrabas i klavir; Deu, contes za violinu i klavir. — Sonatines d'automne i 50 Canons expressifs za — DRAMSKA. Opere: Salome, 1908; Le Vieux roi, 1911; Esther, pi d'Israel, 1925; Gargantua, 1935; Nele Dooryn, 1940. Opereta Leontine 1924. — Zborovi; solo-pjesme. LIT.: G. Ferchault, Antoine Mariotte, MGG, VIII, 1960.
MARIZ, Vasco, brazilski pjevaĉ i muziĉki pisac (R Janeiro, 22. I 1921—). Kompoziciju uĉio kod O. L. Ferna: a pjevanje kod V. Janacopulosove. Istodobno završio studij u Rio de Janeiru. Kao operni pjevaĉ debitirao 1945 u ope garov pir (Mozart). Ušavši u diplomatsku sluţbu boravio u Oportu, Beogradu (1951), Rosariju, Napulju, Washingtonu. God. 1964—66 proĉelnik Odsjeka za kulturnu propagandu pri brazilskom Ministarstvu vanjskih poslova. Prouĉava osobito suvremenu brazilsku muziku. DJELA. SPISI: Figuras da mušica brasileira contempordnea, 1948; Diciondrio biobliografico musical, 1948; Heitor VillaLobos, compositor brasi-leiro, 1949; Vida musical (1946— *95o)> 1950; studije i ĉlanci.
MARJANOVIĆ, 1. Lazar, violinista i violinski pedagog (Niš, 9. III 1911—). Završio studije na Tehniĉkom fakultetu u Beogradu i na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (V. Huml). Predavao 1934—44 na beogradskoj muziĉkoj školi Mokranjac;
L. MARJANOVIĆ
MARJANOVIĆ — MARKOVAC od 1945 profesor je na Muziĉkoj akademiji u Beogradu gdje je više godina bio rukovodilac gudaĉkog odelenja. Odgojio niz violinista-solista, koncertnih majstora i pedagoga (B. Pajević, Lj. Nikolić, B. AnĊelić, Z. Melikijan, braća Gorše, D. Kodţas, V. Kovaĉević, M. Bajalović, F. Rašković i dr.). Koncertira u zemlji i inostranstvu (Grĉka, Austrija, Italija, Francuska) kao solista i kao ĉlan kamernoga dua sa svojom ţenom pijanistkinjom Milicom. M. je je dan od osnivaĉa Saveza muziĉkih umetnika Jugoslavije i dugo godišnji predsednik Udruţenja muziĉkih pedagoga Srbije. Sa Z. Grbićem objavio Analitiĉku studiju skala za violinu, a sa V. Humlom Izbor etida za violinu. D. PI. 2. Milica, pijanistkinja (Osijek, 13. IX 1915—). 2ena Lazara; studije završila 1940 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (E. Hajek) i 1954—55 usavršavala se kod M. Long i A. Cortota u Parizu. Od 1945 koncertni korepetitor i zatim profesor klavira na Muziĉkoj akademiji u Beogradu. Stalni pratilac violiniste Lazara Marjanovića, nastupala i solistiĉki. R. pej. MARJAŠEC, Evgenije, pevaĉ, bas (Odessa, Rusija, 20. VI 1883 — Titograd, 21. XII 1953). God. 1920—28 ĉlan Beogradske opere s nekoliko prekida. Posedovao je glas velikog obima i bio je odliĉan glumac. Njegove su najznaĉajnije uloge Don Basilio (Rossini, Seviljski berberiri) i Gremin (Ĉajkovski, Evgenije Onjegin). Bio je i pevaĉki pedagog i operski reţiser. p. MU. MARKEVIĈ, Igor, ruski dirigent i kompozitor (Kijev, 27. VII 1912—). Studirao na Šcole Normale de Musigue u Parizu kod A. Cortota i N. Boulanger, kasnije kod V. Rietija (instrumentacija) i H. Scherchena (dirigiranje). Prijatelj i suradnik S. Djagileva; intenzivnije se poĉeo baviti dirigiranjem 1939. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata boravio u Italiji, a zatim ga brojne koncertne turneje vode kroz cijelu Evropu, Sjevernu i Juţnu Ameriku. Stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Stockholmu (1952—55), kazališta Covent Garden u Londonu (1954— 55), Concerts La-moureux u Parizu (1957—61) i muziĉki rukovodilac simfonijskih orkestara u Montre-alu (1956—60) i Habani (1957— 58). God. 1949— 56 predavao dirigiranje na ljetnim reĉajevi-ma u Salzburgu, 1962 na Konzefvatoriju u Moskvi (od I. MARKEVIĈ 1963 profesor). Od 1969 stalni je dirigent Nacionalnog orkestra kneţevine Monaco. Kao kompozitor bio je u poĉetku pod snaţnim utjecajem I. Stravinskoga, ali je s vremenom izgradio liĉniji izraţaj. M. se ubraja u najznaĉajnije interprete moderne muzike. DJELA. ORKESTRALNA: simfo nijeta, 1928; koncertantna simfonija Le Nouvel Age, 1938; koncert za klavir, 1929; Partita za klavir i orkestar, 1936; Galop za klavir i duhaĉe. 1933; Concerto grosso, 1929; Hymnes, 1932; Cantiaue d'amour, 1936; Le bleu Danube (na teme J. Straussa), 1945. — Serenada za violinu, klarinet i fagot, 1930. — Baleti Rebus, 1931 i L'Envol d'Icare, 1933. — VOKALNA: oratorij Le Paradis perdu, 1936; Ćantate, 1940; Lorenzo U Magnifico, simfonija sa sopranom, 1941; Psaume za sopran i mali orkestar, 1934. — Klavirska djela. — SPISI: Introduction a la musique, 1940; Made in Italy, 1946 (talijanski 1948); L'Art de diriger l'orchestre d la lumiere de notre temps, SMZ, 1959; Point d'orgue. Entretiens avec Claude Rostand, 1959. — Instrumentirao 6 solo-pjesama M. Musorgskog, 1944—45; obradba za mali orkestar kompozicije J. S. Bacha Das musikalische Opfer, 1952. LIT.: B. Gavoty i R. Hauert, Igor Markevitch, Geneve 1954. — H. Gaubert, Rencorvtre avec Igor Markevitch, Mušica, Pariš 1958.
MARKOVA, Alicia (pravo ime Lilian Alicia Marks), engleska plesaĉica (London, 1. XII 1910—). Klasiĉni balet uĉila u Londonu kod S. Astafjeve, N. Legata, E. Cecchettija i V. Celli. U studiju Astafjeve zapazio ju je S. Djagilev, pa je kao veo ma mlada angaţirana i debitirala u trupi Les Ballets Russes u baletu Le Mariage d'Aurore (Ĉajkovski, 1925), a neposredno poslije toga nastupala u baletima Le Rossignol i La Chatte (Sauget). Nakon rasformiranja trupe 1929, prvakinja Ballet Rambert, a za Camargo Society plesala glavnu ulogu u baletu F. Ashtona Fafade (Walton, 1931). Sa A. Dolinom kao partnerom nastupala od 1933 u Vic-Wells Balletu; 1935 osnovala s njim trupu Cie Markova-Dolin koja je djelovala do 1938. God. 1938 zapoĉinje najuspješnije razdoblje njezine umjetniĉke karijere. Nastupala kao primabalerina u najĉuvenijim baletnim ansamblima širom svijeta, kao što su Ballet Russe de Monte-Carlo (1938—41), Ballet Theatre (1941—45) i Sadler's Wells Ballet (1948). God. 1950 ponovno osnovala trupu Markova-Dolin koja je prerasla u London
533
Festival Ballet. Kraće vrijeme djelovala u trupi Grand Ballet du Marquis de Cue-vas (1953—54)- Od 1963 do 1970 bila je direktor baleta na Metropolitanu u New Yorku. Najveća romantiĉna balerina današnjice, svojom lakoćom, gracilnošću, prozraĉnošću, izvanrednom tehnikom i ĉudesnom elevaci-jom, M. je svoje uloge oblikovala stilski savršeno i neponovljivo. Njezina najznatnija ostvarenja su glavne uloge u baletima Giselle (Adam), Les Sylphides (Cho-pin), Pas de auatre (Pugni), Bolero 1830, Capriccio espagnol (Rimski A. MARKOVA Korsakov), Rouge et noir (Šosta-koviĉ), Don Domingo, Aleko (Ĉajkovski), Jeu de poker, Romeo i Julija. Autor je djela o baletu Giselle and I (1960). LIT.: G. Anthony, Alicia Markova, London 1951. — A. Dolin, Markova, Her Life and Art, London 1953.
MARKOVAC, Pavao, muzikolog, publicist i muziĉki kritiĉar (Zagreb, 5. IV 1903 — Kerestinec, VI 1941, pri pokušaju bijega iz logora). Muziku uĉio na muziĉkoj školi HGZ u Zagrebu (1918—21), a zatim studirao muzikologiju na Univerzitetu u Beĉu (G. Adler). Nakon poloţenog doktorata s disertacijom o harmonijskim problemima u muzici M. P. Musorgskoga vratio se u Zagreb, gdje je neko vrijeme radio na novoosnovanoj radio-stanici i u tvornici gramofonskih ploĉa Edison Bell Penkala. Kasnije se potpuno predao publicistiĉkom radu, propagandno-ideološkom djelovanju i organizaciji muziĉkoga ţivota meĊu radnicima. U okviru napredno orijentiranih sindikata razvio ţivu djelatnost kao zborovoda (radniĉko pjevaĉko društvo Sloboda), organizator priredaba i predavaĉ, nastojeći da kulturno-prosvjetnu djelatnost u okviru sindikata pretvori u sredstvo ideološke i politiĉke borbe radniĉke klase. Kraće vrijeme bio je urednik Glazbenoga vjesnika, a 1932 izdavao je (sa Z. Grgoševićem) mjeseĉnik Muziĉku reviju (izišlo svega 6 brojeva). Osim toga redovito je suraĊivao u dnevnoj i periodiĉnoj štampi (Hrvat; Hrvatska revija; Hrvatski narodni glas; Izraz; Jutarnji list; Knjiţevnik; Muziĉki glasnik; Nova rijeĉ; Novosti; Rijeĉ; Slobodni glas i Zvuk). Zbog svoje politiĉke aktivnosti bio je u rano proljeće 1941 uhapšen i zatvoren u Lepoglavi; ustaše su ga odvele u logor Kerestinec gdje je poginuo. U ĉetrnaest godina svoje publicistiĉke aktivnosti M. je objavio gotovo 400 ĉlanaka, eseja, kritika i kritiĉkih osvrta. Bio je meĊu prvim muziĉkim piscima u Hrvatskoj koji je problematiku muziĉke umjetnosti tumaĉio sa stajališta dijalektiĉkog i historijskog materijalizma. Kao oštar kritiĉar energiĉno se borio protiv svega što je u muziĉkom ţivotu Hrvatske smatrao nezdravim; traţio je da se cjelokupna naša muziĉka aktivnost podigne na viši artistiĉki nivo i ideološki napredno orijentira. Uz publicistiĉki rad prigodice se bavio komponiranjem manjih vokalnih djela. DJELA: M. I. Glinka, Glazben' vjesnik, 1927; 1; Beethoven, ibid., 1927, 3; O suvremenoj ĉeškoj muzici, Slobodna tribuna, 1927, 736; O našim puĉkim popijevkama. Glazbeni vjesnik, 1927, 7—8; Glazba gotike, Knjiţevnik, 1928, 7; Poĉetak klasiĉne muzike, ibid., 1929, 2; O zadaćiiduţnosti muziĉke kritike, ibid., 1929, 5; Problem novije hrvatske muzike, ibid, 1929, 10; Istok i zapad u ruskoj muzici, Jugoslavenski muziĉar, 1930, I; Dvije liĉnosti
P. MARKOVAC
534
MARKOVAC — MAROLT
iz kruga R. Wagnera, ibid., 1930, 4; Impresionizam u muzici, ibid. 1930, 6; Vatroslav Visinski, Knjiţevnik, 1930; 5; Kako da gledamo na suvremenu muziĉku umjetnost, Muziĉka revija, 1932, 1; Stil u muzici, ibid., 1932, 3; Muzika u XIX stoljeću, ibid., 1932, 4; Muzika i društvo, Zvuk, 1932—33, 7; Idejni svijet Richarda Wagnera, Almanah savremenih problema, 1933; Radniĉka muzika, Popularna biblioteka, 1936, 11 (pod pseudonimom Stjepan Pavletić); »Socijalni smjera u muzici. Kultura, 1937, 1; Uz problem nacionalnog stila u muzici, Knjiţevnik, 1938, 1—2; Modest Petroviĉ Musorgski, Izraz, 1939, 3—4; Potreba orijentacije, ibid., 1939, 9; Uz pitanje »Kazalište za narod; ibid., 1940, 10; Hoće li seljaĉka umjetnost izumrijeti, Trideset dana, 1940, 2; Umjetniĉko stvaralaštvo ţene, Izraz, 1941, 1. — Izbor iz Markovĉevih ĉlanaka u redakciji A. Tomašeka, pod naslovom Izabrani ĉlanci i eseji, izdao HGZ, 1957. LIT.: A. Tomašek, Revolucionar i borac Pavao Markovac, Zvuk, 1958, 15—16. — N. Hercigonja, Sjećanje na Pavla Markovca, ibid., 1959, 30. A. To.
MARKOVIĆ, obitelj muziĉara. 1. Vilim, kompozitor i dirigent (Zagreb, 15. XI 1902 —). Na Muziĉkoj akademiji studirao trombon i kompoziciju (F. Lhotka, B. Bersa, F. Dugan). God. 1920—29 vojni muziĉar i 1929 —45 ĉlan opernog orkestra u Zagrebu; 1945—47 nastavnik Mu ziĉke škole JNA na Rijeci, 1947^—49 oblasni vojni kapelnik u Sarajevu i 1949—60 dirigent i referent muzike JNA u Zagrebu. Uz to vodio Simfonijski orkestar RKUD Joţa Gmajnić, duhaĉki orkestar Narodn.e milicije u Zagrebu i dr. Ujedinjujući u svom umjetniĉkom stvaranju obiljeţja muziĉkog folklora, izvorne melodijske i ritmiĉke obrate, ukusno tematsko razraĊivanje i dobro poznavanje orkestracije, M. se uvrstio u red istaknutijih hrvatskih kompozitora svoje generacije. Uz to se pokazao i kao dobar orga nizator: uz duhaĉki orkestar osnovao je i vojni simfonijski orkestar s kojim je prireĊivao simfonijske i operne koncerte. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Zlatni dol, 1934; uvertira u d-molu; Dramatiĉna uvertira 1941—1955, 1955; preludij, 1932; Rondo u g-molu za gudaĉki orkestar, 1937; Vlaška šestorka, J950; suita In modo antico, 1940; Rapsodija u A-duru, 1942; simfonijska idila ĉempresi, 1946. Niz spletova, koraĉnica, fiskulturnih vjeţbi, masovnih pjesama i narodnih plesova za duhaĉki orkestar. — VOKALNA. Kantate: Praznik vazduhoplovstva, 1950; Heroju slavni, 1961 i Krvava bajka, 1964; balada Pokošena mladost za recitatora, zbor i orkestar, 1965. Masovne i borbene pjesme: Budi se istok i zapad; Ide Tito preko Romanije; Partizanka; Pjesma radu; Ţivot mladosti; Ide mlada vojska Titova; Drug Tito. — Udţbenik za vojna muziĉka uĉilišta Analiza muziĉkih forma, 1946. Obradio za duhaĉki orkestar Simfonijsko kolo J. Gotovca; Istarsku suitu N. Devĉića; Sunĉana polja B. Berse; uvertiru Sloz>o od mladosti D. Svare i dr., a za gu daĉki orkestar kvartete u F-duru i A-duru I. M. Jarnovića. K. Ko.
2. Zvonimir, kompozitor i violonĉelist (Zagreb, 8. X 1925—). Sin Vilima; studij violonĉela završio u Zagrebu, gdje od 1947 djeluje kao orkestralni muziĉar. God. 1961—62 svirao u Simfo nijskom orkestru u Kairu, od 1964 ĉlan je i zatim zamjenik solo-violonĉeliste u Simfonijskom orkestru Radio-televizije Zagreb. DJELA. ORKESTRALNA: Suita, 1959; Rapsodija za violonĉelo i orke star, 1962; Sinfonia brevis, 1965. — KOMORNA : 2 kvarteta violonĉela, 1950 i 1953; Meditacije za duhaĉki kvintet, 1962; Bagatele za duhaĉki kvintet, 1963; Misli za flautu, harfu i gudaĉki kvartet, 1964; Elpis skythropos za flautu i 4 vio lonĉela, 1964; Tri stavka za violonĉelo i klavir, 1965; Canto lugubre za violonĉelo i komorni orkestar, 1965; Scherzo i Notturno za flautu i gudaĉki kvartet, 1971; Svjetla sjene za komorni sastav, 1972. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA: komiĉna opera Trijumfator, 1959. Baleti: Trio, 1960; Ulica veĉeras, 1961 i Petrica Kerempuh, 1963. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: Tri nokturna za alt i komorni orkestar, 1960; Napuštenost za bariton i komorni orkestar; zbo rovi. — LAKA ORKESTRALNA: Igra za gudaĉe, 1957; Rapsodija za klavir i orkestar, 1957; Rapsodija šume, 1961; Pustinjska ruţa, 1963 ; Rapsodija proljeća, 1963; Petrica Kerempuh, 1963; Concertino za flautu i komorni orkestar, 1964; Suprotnosti, 1964 i dr. — SPISI: Violonĉelo i violonćelisti, 1954; Muziĉki in strumenti, 1959. K. Ko.
3. Adalbert, kompozitor (Zagreb, 19. II 1929 •—). Brat Zvo nimira; studij kompozicije završio na Akademiji za glasbo u Lju bljani, 1960 (L. M. Škerjanc). God. 1954—57 srednjoškolski nastavnik u Zagrebu, 1957—61 muziĉki urednik RTZ, 1961—72 profesor na muziĉkoj školi Pavao Markovac i od 1972 na Peda goškoj akademiji u Zagrebu. Bavi se i dirigiranjem (RKUD Goran-Kovaĉiĉ). DJELA. ORKESTRALNA: Passacaglia, 1956; Concertino za gudaĉe, 1957; simfonija, 1958; Concertino za 2 klavira i gudaĉe, 1962; suita In modo antico, 1964; Ostinati za 2 grupe, 1967; Studija za klarinet i gudaĉe, 1968; Collage za rog, harfu, violu i komorni orkestar, 1970; Cantus za rog i gudaĉe, 1971. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1957 i 1966; 5 Bagatela za gudaĉki kvartet, 1961; 4 minijature za gudaĉki kvartet, 1963; duhaĉki kvintet, 1956; Pastorala i Rondo za fagot i klavir, 1963; 4 Hai-Kua za duhaĉki kvintet, 1965; 4 Moments musicaux za duhaĉki kvintet, 1965; Studija za klarinet solo, 1970; Muzika za violu i harfu, 1971. — Scenska muzika za radio-drame. — VOKALNA. Kantate: Godišnja doba, 1958; Armija slobode, 1961 i Pjesma o mojoj zemlji, 1963. Solo-pjesme; zborovi i dr. LIT.: K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — Isti, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Zagreb 1966. K. Ko.
MARKOVIĆ, Branko, igraĉ i koreograf (Beograd, 17. X 1917—). Završio studije prava u Beogradu; igraĉko školovanje zapoĉeto u Studiju ritmike Mage Magazinović nastavio kod Nine Kirsanove i M. Jovanovića. Kao solista Beogradskog baleta 1945 —70 ostvario niz zapaţenih uloga, medu kojima se naroĉito istiĉu Marko (Hristić, Ohridska legenda), Mladić (Baranović, Licitarsko srce) i Tibaldo (Prokofjev, Romeo i Julija). Od njegovih koreografskih postavki u poslednje vreme treba spomenuti balete Šeherazada (Rimski-Korsakov), Licitarsko srce (Baranović) i Veće jugoslovenskog baleta na sceni Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.
Markovićeva igra bila je izrazito karakternog ţanra, a kovala se elegancijom u stavu i pokretu i suptilnim glum oblikovanjem. Poseban smisao ima za transponovanje n: igre u umetniĉku, što se ogleda u veoma uspelim koreogra za folklorni ansambl AKUD Branko Krsmanović, ĉiji je ume rukovodilac više od 25 godina. M. ; MARKOVIĆ, Stevan, kompozitor (Sombor, 1893 — grad, 1916). Kompoziciju i klavir studirao u Ţene vi; dipk u Leipzigu (M. Reger). Komponovao je uvertire Seoba (1909) i Dubravka (1911) i dela za hor. s MARKOVIĆ, Vladimir, violinist (Debrecin, MaĊarsl V 1917 —). Završio studije na Arhitektonskom odseku Teh; fakulteta u Beogradu; violinu zapoĉeo uĉiti na Muziĉkoj u Beogradu (J. Zorko), a zatim nastavio u Pragu (J. Kocian grebu (V. Huml) i na kursevima usavršavanja kod V. P i M. Rostala; diplomirao na Muziĉkoj akademiji u Sai Arhitekta; od 1947 poĉinje redovno i kontinuirano da k tira, izvodeći veliki repertoar solo-koncerata i ciklusa son pijanistima Katarinom Aćimović, Dušanom Trbojevićem verom Đurdević. Njegova interpretacija odlikuje se velikor dioznošću, zrelinom koncepcije i stilskom vernošću. Na: je u Jugoslaviji i u brojnim evropskim zemljama i na Prei Istoku. Od 1956 docent i od 1969 vanredni je profesor \ na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (od 1971 prorektor Ume akademije). God. 1951—65 bio je generalni sekretar Savez; ziĉkih umetnika Jugoslavije. s. D MARKOWSKI, Andrzej (pseudonim Marek Andrzejei poljski dirigent i kompozitor (Lublin, 22. VIII 1924 —). zapoĉet u Lublinu (193c nastavio u Londonu (1 47); usavršavao se u V kod P. Rvtela i T. Sze skog (kompozicija) i W. F kog (dirigiranje). Umje karijeru zapoĉeo 1949 u ! ĉinu kao kazališni dirigei 1954 u Poznahu i zatim 1 niĉki rukovodilac Wrocl filharmonije i jedan od j taca festivala oratorija i k Wratislavia Cantans. God — 64 prvi dirigent Kral filharmonije; tamo osnov; strumentalni ansambl s datkom da izvodi iskl avangardna muziĉka ostva Od 1970 stalni dirigent V: ske filharmonije. Umjetni vijena smisla za klasiĉno mi nasljeĊe A. MARKOWSKI i suvremenu mi M. se proĉuo interpreta djela vodećih poljskih kompozitora današnjice. Ogledao s kompozitor instrumentalnih djela, scenske i filmske muzik lo-pjesama i dr. MARMONTEL, Antoine-Fran9ois, francuski klavirsl dagog i muziĉki pisac (Clermont-Ferrand, 18. VII 1816 — 16. I 1898). Uĉenik P. J. G. Zimmermanna (klavir), J. Ha (fuga) i J. F. Lesueura (kompozicija) na Pariškom konzervat gdje je od 1837 poduĉavao solfeggio, a 1848—87 bio pr< klavira. Njegovi uĉenici bili su I. Albeniz, G. Bizet, J. niavvski, V. d'Indv, Th. Dubois, E. Guiraud, E. Paladill Lavignac, V. i E. Duvernov, L. Diemer, F. Thome i F. P Kao umjetnik teţio je k jasnoći, eleganciji i plastiĉnosti reprodu DJELA. INSTRUKTIVNA (za klavir): VAri de dechiffrer; Ect mentaire de me'canisme et de style; Le Mecanisme du piano; Septieme gran cice module dans tous les tons; L'Art de dechiffrer a 4 mains; brojne etide. — ^ Grammaire populaire de musiaue, 1840; L'Art classiaue et moderne du piano Les Pianistes celebres, 1878; Symphonistes et virtuoses, 1881; Virtuoses con rains, 1882; Elements d'esthetique musicale et considerations sur le beau d urts, 1884; Histoire du piano et ses origines, influence de sa facture sur le si compositeurs et virtuoses, 1885. LIT.: A. Pougin, Antoine-Francois Marmontel, Le Menestrel 18 M. Fremiot, Antoine-Francois Marmontel, MGG, VIII, 1960.
MAROLT, 1. France, folklorist i zborovoda (Brdo, Kai 21. VI 1891 ■— Ljubljana, 7. IV 1951). Muziku uĉio na školi 1 bene Matice u Ljubljani i kod F. Merkela u Beĉu. Neko vr bavio se komornom muzikom (1919—24), a zatim je bio pon zborovoda pjevaĉkog zbora Glasbene Matice u Ljubljani. 1927—41 vodio je, s kratkim prekidom (1930—31), Akad pjevaĉki zbor, a od 1934 do smrti bio je uz to direktor Folkk instituta (kasnije Glasbeno-narodopisni institut). Teţište gova rada bilo je sabiranje i prouĉavanje slovenskih nare napjeva, koje je ţelio oĉuvati ali i oţivjeti u njihovim neposred
MAROLT — MARSCHNER zvornim oblicima. Došavši, pod utjecajem S. Vurnika, iz prakse na znanstveno podruĉje, on je stalno i metodiĉki izgraĊivao rtav da se slovenski muziĉki folklor moţe promatrati samo kao dio cjelovite narodne prošlosti, pa se u svojim istraţivanjima djelomice sluţio i komparativnom metodom. S te strane Maroltove su zasluge velike. On je utemeljio znanstvenu slovensku muziĉku fol-kloristiku i obogatio je dragocjenim raspravama. M. je osnivao folklorne plesne grupe, organizirao razliĉite F. M AR O LT folklorne teĉajeve i festivale, emisije na radio-stanicama, filmska snimanja i dr. Uzorno je uredio i vodio Glasbeno-narodopisni institut i na Akademiji za glasbo odgajao mlade generacije folklorista. Majstorski je obraĊivao i harmonizirao narodne napjeve. DJELA. Tri obredja iz Zilje, 1935; Tri obredja iz Bele Krajine, 1936; Slovenske prvine v koĉevski ljudski pesmi, Koĉevski zbornik, 1938; Gibno-zvoĉni obraz slovenskega Korotana, Koroški zbornik, 1946; Gibno-zvoĉni obraz Slovencev, 1954; Slovenski glasbeni folklor, 1954; Slovenski primitivni gibno-zvoĉni problemi (rkp.); Biologija slovenske ljudske pesmi (rkp.) i dr. — Harmonizacija 15 slovenskih ljudskih pesmi, 1930 i Pevske vadnice, 1925. LIT.: D. Cvetko, Franz Marolt, MGG, VIII, 1960. D. Co.
2. Tonĉka, pjevaĉica i folklorist (Špitaliĉ pri Motniku, Kamnik, 10. I 1894 —). Ţena Franceta; pjevanje studirala na Konzer vatoriju u Ljubljani (M. Hubad), u Beĉu i Salzburgu. God. 1919 —21 ĉlanica Ljubljanske opere i 1921—25 solistica Mariborske opere. Pod muţevim utjecajem zapoĉela se 1935 baviti skuplja njem i prouĉavanjem narodnih pjesama i plesova, pa je postala suradnica Glasbeno-narodopisnega instituta u Ljubljani i muziĉki rukovodilac institutske folklorne skupine, koja je poslije Marol tove smrti uzela njegovo ime. Zabiljeţila, priredila i postavila uz instrumentalnu pratnju plesove iz Gorenjske, slovenske Istre, Bele krajine i dr. K. Be. MAROS, Rudolf, madţarski kompozitor (Stachv, Ĉeška, 19. I 1917 —). Studirao kod Z. Kodalva na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti. God. 1942—49 profesor i direktor Konzervatorija u Peĉuhu, od 1949 profesor Muziĉke akademije u Budimpešti. Ranija njegova djela karakterizira dijatonska melodika, pentatonika (utjecaji narodne muzike), tragovi klasiĉne vokalne polifonije u fakturi i jednostavnost u oblikovanju. Poslije 1955 prilagoĊuje dodekafoniĉku tehniku vlastitom, tematski pregnantnom izrazu. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia per archi, 1956; 2 simfonijete, 1944 i 1948; Concerto grosso za gudaĉki orkestar, 1948; Concertino za fagot i orkestar, 19S4; uvertira Bdbjdtek, 1944;Ricercare za duhaĉe, udaraljke i gudaĉe, 1959; Cinque studi, 1960; Mušica da balio, 1962; Eufonia, I—III, 1963—65; Mušica da camera per 11, 1966; Genima, 1968 i dr. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1948 i 1955; Divertimento za gudaĉki trio, 1956; Szerendd za duhaĉki trio, 1954; Mušica leggiera za duhaĉki kvintet, 1956; trio za harfu, violinu i violu, 1967 i dr. — DRAMSKA: baleti Bdnydszballada (Rudarska balada), 1961 i Hetkbznapi Requiem (Svakidašnji rekvijem), 1962. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: Nyulfarkkantdta za komorni zbor, gudaĉe i klavir; Ket sirato za sopran i komorni ansambl, 1963; zborovi; pjesme. — Obradbe narodnih pjesama. LIT.: /. Fdbidn, Maros Rudolf, Muzsika, 1959- — J- Ujfalussy, Rudolf Maros, MGG, VIII, 1960.
MARPURG, 1. Friedrich Wilhelm, njemaĉki muziĉki teoretiĉar i kompozitor (Seehof kod Seehausena, Altmark, 21. XI 1718 — Berlin, 22. V 1795). Podaci o njegovu ţivotu vrlo su oskudni. Navodi se da je imao temeljitu, univerzitetsku naobrazbu. Od 1746, kao privatni tajnik generala Bodenberga boravio u Parizu, gdje je došao u dodir s Voltaireom, d'Alem-bertom i Rameauom. Od 1749 sluţbovao u razliĉitim drţavnim ustanovama u Berlinu, oko 1766 nalazi se u Hamburgu, zatim ponovo u Berlinu. Pokrenuo je i izdavao ĉasopise: Der Critische Musicus an der Spree koji je izlazio 1749—50 u Berlinu kao tjednik, zatim Historisch-kritische Beytrage zur Aufnahme der Musik u kojemu W.
. Riedt, J. A. Hiller, C.
MARPURG. Bakrorez F. Kaukea, 1758
535
Ramler i drugi, a izlazio je 1754—62 i 1778 (5 godišta sa po 6 brojeva) i Kritische Briefe iiber diesTonkunst, 1759—63 (3 godišta, s muziĉkim prilozima). MeĊu njemaĉkim teoretiĉarima Prosvjetiteljstva M. je središnja liĉnost, svestrani muziĉar i oštrouman mislilac, prvi koji je toĉno formulirao osnovne probleme tadašnje muziĉke nauke. Zastupao je i u Njemaĉkoj popularizirao klasiĉni francuski materijalizam, tj. muziĉku teoriju Rameaua i umjetniĉku estetiku Batteuxa. Kao pristaša racionalne metode nastojao je precizirati muziĉku terminologiju i zagovarao temperirani sistem. Njegova istraţivanja u vezi s retoriĉkim akcentima u muzici premašuju radove J. Matthesona, J. D. Heinichena i C. G. Krausea. M. je izvanredno jasno i saţeto protumaĉio i pravila harmonijskih pomaka u recitativu. Njegova rasprava o fugi prva je opširna monografija te vrste. Kao kompozitor jedan je od zaĉetnika i predstavnika Prve berlinske Škole.
DJELA- SPISI: Die Kunst das Klavier zu spielen, 1750 (IV prošireno izd1762; francusko izd. u 2 dijela kao L' Art de toucher le clavecin selon la maniere perfectionnee des modernes, 1755); Gedanken iiber die zvelschen Tonkunstler, 1751; Abhandlung von der Fuge nach den Grundsdtzen und Exempeln der besten deutschen und ausldndischen Meister, 2 sv., 1753—54 (ĉešće izdavano; na francuskom skraćeno izd. 1756, te 1801; u redakciji S. Sechtera, 1843, S. Dehna, 1858); Anleitung zum Klavier-Spielen, der schonen Ausiibung der heutigen Zeit gemdss entworfen, 2 sv., 1755 i 1761 (na holandskom izdao J. W. Lustig, 1760—65); Handbuch bey dem Generalbasse und der Komposition, 3 sv.: I, 1755; H» 1757 i III, 1758; dodatni svezak 1760 (skraćeno izd. na švedskom, 1782; francuski prijevod 1836—38); Anfangsgriinde der iheoretischen Musik, 1757; Herrn d' Alemberts . . . systemati$che Einleitung in die musikalische Setzkunst, nach den Lehrsdtzen des Herrn Rameau, 1757 (skraćeni prijevod d' Alembertove rasprave Elements de musigue theorigue et practigue. . . popraćeno vlastitim opaskama); Anleitung zur Singkomposition, 1758; Kritische Einleitung in die Geschichte und Lehrsdtze der alten und neuen Musik, 1759; Herrn G. A. Sorgens-Anleitung zum Generalbass . ,-. (polemiĉki komentar djela G. A. Sorgea Compendium hartnoni-cutri), 1760; Anleitung zur Musik uberhaupt und zur Singkunst besonders, 1763; Versuck iiber die musikalische Temperatur, 1776; Neue Methode, allerley Arten von Temperaturen dem Claviere aufs bequemste mitzutheilen, 1790; Abhandlung iiber die Orgel i Material zu einer Geschichte der Orgel (nedovršeni rukopisi). Legenden einiger Musikheiligen (obj. pod pseudonimom Simeon Metaphrastes, anegdote o muziĉarima), 1786. Predgovor II izd. J. S. Bachova djela Die Kunst der Fuge, 1752. — KOMPOZICIJE. KLAVIRSKE: Sei sonate da clavicembalo, 1756; Fugensammlung, 1758; Fughe e cappricci peV clavicembalo o per Vorgano op. 1, 1777; Verdnderungen fur denFliigel auf die Melodie: »Ich schlief, da trdutnte mir«; Versuch in figurierten Chordlen, sozvohl fur die Orgel als fur das Klavichord; Zzveiter Versuch in figurierten Choralen und Fugen, 1793. — VOKALNE: pjesme u skupnim zbirkama: Neue Lieder zum Singen beym Clavier (22 pjesme Marpurga), 1756; Berlinische Oden und Lieder, I sv. (25 pjesama), 1756, II sv. (12 pjesama), 1759 • HI sv. (30 pjesama), 1763; Geistliche moralische und zueltliche Oden (22 pjesme), 1758; Geistliche Oden in Melodien gesetzt (16 pjesama), 1758; Herrn Prof. Gellerts Oden und Lieder (preteţno Marpurgove pjesme), 1759; Musika-lisches Allerlei (6 sv., gotovo sve Marpurgovih djela), 1760—62. — IZDANJA: Zbirke: Raccolta delle piu nuove composizioni di Clavicembalo, 2 sv. 1756—57 (klavirske kompozicije J. F. Agricole, C. Ph. E. Bacha, C. H. Grauna, Rameaua i dr., te 20 Marpurgovih); Klavierstucken mit einem praktischen Unterricht, 3 sv. 1762—63 (kompozicije Couperina, Pepuscha, C. Ph. E. Bacha i dr., te ne -kol iko Marpurgovih).
2. Friedrich, kompozitor i dirigent (Paderborn, 4. IV 1825 — Wiesbaden, 2. XII 1884). Praunuk Friedricha Wilhelma; kompoziciju uĉio kod F. Mendelssohna i M. Hauptmanna. Dirigent u Konigsbergu, Mainzu, Sondershausenu (1864), od 1868 muziĉki direktor na dvoru u Darmstadtu, zatim u Freiburgu (Breisgau), Ljubljani (1875) i od 1883 dirigent Cecilijina društva u Wiesbadenu. Komponirao je opere Musa (1855) i Agnes von Hohenstaufen (1874).
LIT.: M. Friedlaender, Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert, 3 sv., Stuttgart i Berlin 1902. — E. Bieder, Ober F. W. Marpurgs Svstem der Harmonie, des Kontrapunkts und der Temperatur (disertacija), Berlin 1923. — H. G. Hoke, Friedrich Wilhelm Marpurg, MGG, VIII, 1960. I. Ać.
MARROCCO, William Thomas, ameriĉki muzikolog (West New York, New Jersev, 5. XII 1909 —). Muziku uĉio u Rochesteru i na Konzervatoriju u Napulju (diplomirao 1930). Studij muzikologije završio 1940 na Eastman School of Music u Rochesteru; doktorirao 1952 na University of California u Los Angelesu. Predavao na Elmira College, na loma State University i na Kansas State University; od 1949 profesor je na University of California u Los Angelesu. Uspješno istraţuje staru talijansku muziku, o kojoj je objavio više studija. DJELA. SPISI: Fourteenth-Century Italian Cacce, 1942 (II prošireno izd. 1961); The Music of Jacopo da Bologna, 1954; antologija Music in America, 1964 (sa H. Gleasonom); Music in the United States, 1968 (sa A. C. Edwardsom); studije i ĉlanci.
MARSCHNER, Heinrich August, njemaĉki kompozitor i dirigent (Zittau, 16. VIII 1795 — Hannover, 14. XII 1861). God. 1811 uĉio kompoziciju kod C. G. Heringa, 1813 studirao pravo u Leipzigu, ali je uskoro odluĉio da se posveti muzici. Od 1816 nastavnik muzike na dvoru grofa Zichvja u Bratislavi, gdje je ubrzo došao na glas kao pijanist i kompozitor; 1817 angaţiran i za dirigenta kapele kneza Grasalkoviĉa. God. 1820 odlazi u Dresden, gdje Weber izvodi njegovu operu Heinrich IV und D' Aubigne. U Dresdenu je od 1824 muziĉki direktor talijanske opere, ali to mjesto napušta 1826, nakon Weberove smrti. God. 1827 pozvan je za dirigenta Gradskog kazališta u Leipzigu, a 1831 dobiva mjesto dirigenta Dvorske opere u Hannoveru; tamo je djelovao 28 godina (umirovljen je 1859 kao generalni muziĉki
,,«a.-..*
MARSCHNER — MARSICK
556
direktor) i uporno vodio borbu protiv stranih, poglavito talijanskih utjecaja, te propagirao djela Ch. W. Glucka, W. A. Mozarta i C. M. Webera, nastojeći da izgradi samostalno njemaĉko operno kazalište. U meĊuvremenu je odlazio na gostovanja u Kebenhavn (1836), Rostock, Liineburg (1843), Lii-beck (1847). U stvaralaĉkom zenitu bio je posvuda slavljen i cijenjen kao pobornik njemaĉke opere, ali potkraj ţivota posve su ga zasjenili uspjesi Meverbeera i Wagnera. Prvenstveno znaĉajan kao H. A. MARSCHNER operni kompozitor, M. je predstavnik njemaĉke romantiĉke opere. Stilski on djeluje kao spona izmeĊu C. M. Webera i R. Wag-nera. Po sadrţaju njegov razvoj ide od kontrastne radnje prema psihološkoj karakternoj drami, a muziĉki od Singspiela prema prokomponiranoj operi. Nastojeći da uskladi naslijeĊene oblike opere sa strukturom teksta, M. je mjestimiĉno ostvario prokom-ponirane partije (pojedine scene i finali) s pomoću psihološkog produbljivanja zatvorenih forma, simfonijskog obogaćenja instrumentalne pratnje, lajtmotivnog razvoja i ekspresivnih harmonija. Osobitu je paţnju pridavao oblikovanju arije i operne deklamacije. Marschnerova najbolja djela, Wampyr, Templer i Hans Heiling, dramatskom osnovom i pojedinim muziĉkim obiljeţjima neposredno prethode Wagnerovu Lohengrinu i Ukletom Holandezu. Od ostalih Marschnerovih kompozicija izdvajaju se zborovi i pojedine solopjesme, posebice balade i pjesme puĉkog, ĉesto i hu-moristiĉkog karaktera. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije (nedovršene); 2 uvertire; koncert za klavir (nedovršen). — KOMORNA: 7 klavirskih trija; 2 klavirska kvarteta; Tre Scberzi za klavirski trio; 3 dua i 3 impromptua za klavir i violinu; Varia-tionen i 12 Bagatelles za gitaru. — KLAVIRSKA: 6 sonata; 3 sonatine; više zbirki Charakterstiicke; fantazije; impromptui; ronda; poloneze; varijacije i dr. Više kompozicija za klavir 4-ruĉno. — DRAMSKA. Opere: Titus, 1816; Heinrich IV und D' Aubigne, 1818; Saidar und Zulima oder Liebe und Grossmuth, 1818; Lukretia, 1826; Der Vampyr, 1827 (1924 u preradbi H. Pfitznera); Der Templer und die Judin, 1829 (1912 u preradbi H. Pfitznera); Des Falkners Braut, 1830; Hans Heiling, 1832; Das Schloss am Atna, 1835; Der Babu, 1837; Kaiser Adolph von Nassau, 1844; Austin 1851 i Sangeskonig Hiarne oder das Tyrsings-schivert, 1858. Singspieli Der Kyffhduserberg, 1822 i Der Holzdieb, 1823 (prer. kao Geborgt, 1853). Balet Die stolze Bduerin, 1810. Scenska muzika: Prinz Frie-drich von Homburg (H. Kleist); Schbn Ella (F. Kind), 1823; Ali Baba (Th. Hell), 1823; Alexander und Darius (F. von Uechtritz), 1828; Waldmullers Margaret (J. von Rodenberg), 1855 i Der Goldschmied von Ulm (S. H. Mosenthal), 1855. Tri Festspiela. — VOKALNA: Kldnge aus Oslen za sole, zbor i orkestar; Das Burgfrdulein za solo-glas i orkestar; Madelon! i Nottumo, za solo-glas, 4-gl. zbor i klavir; Drei Gesdnge za 6-gl. mješoviti zbor; preko 120 muških zborova (Zigeunerleben; Rheintaeinlied i dr.); 2 vokalna terceta i 10 vokalnih dueta uz klavir; preko 420 solo-pjesama u ciklusima. — Spise (uglavnom pisma) i autobiografiju iz 1818 obj. G. Fischer pod naslovom Marschnererinnerungen, 1918. Pisma obj. R. Tronnier kao Marschnernachlese (u VonMusikund Musikern, 1930) LIT.: M. E. VCittmann, Heinrich Marschner, Leipzig 1897. — G. Miinzer, Heinrich Marschner, Berlin 1901. — C. Preiss, Templer und Judin, Graz 1911. — L. Hirschberg, Marschner als Balladenkomponist, Musikwelt, 1905, 37 i M, 1911. 5—6. — Isti, Heinrich Marschners Chore, Neue Musikzeitung, 1912, 6, 9 i 13. — H. Gaartz, Die Opern Heinrich Marschners, Leipzig 1912. — H. Pfitzner, Marschners Vampvr, Neue Musikzeitung, 1924. — A. Bickel, Heinrich Marschner in seinen Opern (disertacija), Erlangen 1929. — G. Hausswald, Heinrich Marschner, ein Meister der deutschen Oper, Dresden 1938. — V. Kohler, Heinrich Marschners Biihnenwerke (disertacija, sa drţi popis štampanih, djela), Gottingen 1956. — Isti, Heinrich Marschner, MGG VIII, 1960. I. Ać.
MARSELJEZA (franc. La Marseillaise), francuska revolucionarna pjesma i drţavna himna. Oslanjajući se na tekst iz tragedija Esther i Atha-lie J. Racinea i na napjev iz uvertire oratoriju Esther J. Grisona stvorio ju je u Strasbourgu francuski kapetan C.-J. Rouget de Lisle u noći od 24. na 25. IV 1792, neposredno nakon francuske objave rata prusko-austrijskoj koaliciji. Kao bojna koraĉnica Rajnske armije M. se u izvornoj verziji zvala Chant deguerre pour l'ar-mee du Rhin. Imala je 6 strofa kojima je kasnije
dodana još jedna. Patriotski sadrţaj i zanosna melodija izaz su svugdje oduševljenje, pa se himna brzo širila. Pjesma je proz Marseljezom po dobrovoljcima iz Marseillea koji su je pji kad su došli u pomoć pariškim revolucionarima. M. je u oktc 1792. proglašena himnom republike, a od 14. VII 1795 M. je f cuska nacionalna himna. Za restauracije Bourbona i za Dru; carstva bila je zabranjena. Marseljezu su za orkestar instrumi rali H. Berlioz (1830) i A. Thomas (1887). U toku XIX st. M. je postala revolucionarnom pjesmom n gih evropskih naroda u borbi protiv svih oblika potlaĉiv; Ona je inspirirala i umjetnike, pa su njene motive unijeli u s djela kompozitori A. Salieri (opera Palmird), R. Schumann laĊa Zvjei Grenadiere, uvertira Hermann und Dorothea), F. I (simfonijska pjesma Heroide funebre), P. I. Ĉajkovski (uve 1812), U. Giordano (opera Andrea Chenier) i dr. LIT.: A. Loth, Le Chant de la Marseillaise, Pariš 1886. — C. Pierr Marseillaise, differentes versions, 1887. — J. Tiersot, Histoire de la Marseil Pariš 1915. — R. Brancour, La Marseillaise et le Chant du depart, 1916. ■ Fiaux, La Marseillaise, sori histoire dans l'histoire des Francais, 1918. Istel, Die Marseillaise — eine deutsche Komposition, M, 1925 — V. Ht La Marseillaise, RMI, 1922. — A. Becker, La Marseillaise, Braunschwieg — H. Wendel, Die Marseillaise (Biographie einer Hymne), 1936. — D. H. klund, La Marseillaise en Allemagne, 1936. — G. de Froidcourt, Gretry, Ri de l'Isle et la Marseillaise, Liege 1945. — F. Gel, Internationale und Ma laise, Lieder die Geschichte machten, Praha 1954. — J. Klingenbeck, I. I und die Marseillaise, STMW, 1960. K. K
MARSH, John, engleski kompozitor (Dorking, Sui 1752 — Chichester, Sussex, 1828). God. 1768—83 advc ţivio u Gosportu, Romsevu, od 1776 u Salisburvju, od 17S okolici Barham Downsa (Kent), a od 1787 u Chichesteru. amater svirao je violinu i violu u orkestru u Salisburvju, ko ĉesto izvodio i njegova djela, a povremeno je nastupao i kao o ljaš. Ĉovjek ţiva duha i velike obrazovanosti; bavio se i as nomijom, konstruirao je ĉetvrtstepeni ĉembalo i aktivno je pi sva suvremena kulturna i politiĉka zbivanja. Premda u mi samouk, M. ide meĊu najistaknutije i najizvornije engleske kon zitore svoga vremena. Njegov je izraz vrlo napredan i zanirr stilski blizak muzici J. Ch. Bacha. Vrijedni su i njegovi teor« radovi. DJELA. ORKESTRALNA: A Conversation Symphony za 2 orki 1784; A Favorite Symphony in 8 parts (obj. 6), 1785—95; koncert za vic 28 uvertira (saĉuvano samo 5); uvertire i druge kraće kompozicije za du orkestar. — KOMORNA: 3 gudaĉka trija; 4 gudaĉka kvarteta; 2 gudaĉka teta. — Uvertira i 8 sonatina za klavir uz violinu ili violonĉelo, 1795.— ORG SKA: koncert; uvertira i 6 kompozicija, oko 1791; zbirka od 130 volunt; oko 1791. ■— VOKALNA: Hymn for the Dead; I4gleea; 11 pjesama. — I anthema; 16 psalama i crkvenih himni. — TEORETSKA: The Rudimer, Thorough Bass, 1805; Hints to Young Composers, 1806; A Short Introduct the Theory bf Harmonics on the Philosophy of Musical Sounds, 1809. — A parison Betzveen the Ancient and Modem Styles of Music, 1796; Memoari (1 NOVA IZD.: studija A Comparison Betzveen the Ancient and Modem i of Music obj. Ch. L. Cudworth (Music and Letters, 1955 ). LIT.: Ch. L. Cudzvorth, An Essay by John Marsh, Music and Letters, — Isti, John Mars h, MGG, VIII, 1960.
MARSICK, 1. Martin-Pierre-Joseph, belgijski viol (Jupille kraj Liegea, 9. III 1848 — Pariz, 21. X 1924). Stud u Liĉgeu (D. Hvnberg), Bruxellesu (H. Leonard), Parizu Massart) i Berlinu (J. Joachim). Od 1877 u Parizu vodio vla gudaĉki kvartet i 1892—1900 bio profesor Konzervatorija; koliko godina boravio u SAD. Jedan od velikih violinskih virti svoga vremena i prvorazredan pedagog. Njegovi su uĉenici meĊu ostalima, K. Flesch, J. Thibaud, A. Rebner i G. Ene DJELA: 3 koncerta za violinu. — Souvenir de Naples za gudaĉki kvi flautu i klarinet; manje kompozicije za violinu i klavir. —INSTRUKTIV Eurekaf J'ai trouve, 1912; La Grammaire du violon, 1924. — Preradbe 1 djela za violinu i klavir odn. za klavirski trio.
2. Armand-Lo Joseph, kompo; (Liege, 20. IX 187Haine Saint-Paul [1 naut], 10. V 1959). ćak MartinJu Pierre-J pha; uĉio na Konze toriju u Liegeu i G. I.l/KXf.A Ropartza u Nanc Koncertni majstor kestra Colonne u Pa gdje se uz to usavrši kod svoga *-£'fmpn strica, Caussadea, Lamperei Vincenta d'Indvja. m Inu i.'vumt kjl, ■. C 1908—21 dirigent i dagog u Ateni (nje je uĉenik i D. Mitre , tm,"m
[MARSELJEZA. Chant de guerre pour l'armes du Rhin, Strssbourg 1792 (prva verzija)
MARSICK — MARTIN
537
kon povratka u domovinu predavao harmoniju na Konzervatoriju u Liegeu. Od 1942 ţivio u Bruxellesu i u pokrajini Hainaut. Kao kompozitor najviše se istakao na podruĉju orkestralne muzike. Bio je i dobar dirigent.
ziĉara napisalo je kompozicije za Ondes Martenot; medu njima su A. Honegger, O. Messiaen i A. Jolivet, a od naših Toma Prošev (Koncert) i Stanko Horvat (Trialogue za Martenotove valove).
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma La Source.igoS; Adagiopathetique za violinu i orkestar, 1898; Improvisdlion et final za violonĉelo i orkestar, 1904; Cadence et danse orientales za violinu (ili flautu) i orkestar (klavir), 1930; suita Scenes de montagnes, 1910; Tableaux grecs, 1912; Tableaux voyage, 1939 i dr. — KOMORNA: kvartet za 4 roga, 19-50; sonata za violinu i klavir, 1900. — Klavirske kompozicije. — Poeme nuptial za orgulje, 1910. — DRAMSKA. Opere: La Jane, 1903 (prvotno pod naslovom Vendetta Corsd); Lara, 1913 i L'Aneau nuptial, 1924. Radio-opera Le Visage de la Wallonie. Scenska muzika. — Muški zbor a cappella Soir sur le Meuse; nekoliko solo-pjesama. LIT.: A. Wirsta i J. Ouintin, Martin-Pierre-Joseph, Armand-Louis-Joseph i Paul-Louis Marsick, MGG, VIII, 1960.
MARTENOTOVI VALOVI -> Ondes Martenot MARTIENSSEN, Carl Adolf, njemaĉki klavirski pedagog (Giistrovv, 6. XII 1881 — Berlin, 1. III 1955). Uĉenik W. Bergera i K. Klindwortha u Berlinu i A. Reisenauera u Leipzigu. Studij nastavio na Univerzitetu u Berlinu (H. Kretzschmar, W. Wundt, C. Stumpf). Ondje istodobno prireĊuje historijske koncerte komorne muzike. God. 1914—34 predaje klavir na Konzervatoriju u Leipzigu i na Institutu za komornu muziku. God. 1934 —45 profesor je na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu, 1946—50 u Rostocku, a 1950—52 u istoĉnom Berlinu. Zadaća je moderne klavirske pedagogike, po njegovu mišljenju, prenošenje t eţišta s fiziološkog momenta na psihološki. U svojim djelima nastojao je obuhvatiti u sintezu raznovrsne klavirske metode.
MARTEAU, Henri, francuski violinist i kompozitor (Reims, 31. III 1874 — Lichtenberg, 3. X 1934). Studirao na Pariškom konzervatoriju, gdje su mu uĉitelji bili H. Lćonard i J. A. Garcin (violina) i Th. Dubois (kompozicija). Profesor Konzervatorija u Ţenevi (1901—08) i u Berlinu (1908—16). God. 1920—23 dirigent u Goteborgu i Malmou. Od 1923 direktor njemaĉke Muziĉke akademije u Pragu, 1926—27 predavao na Konzervatoriju u Leipzigu, 1928 u Dresdenu. Koncertirao u Americi, u skandinavskim zemljama, Rusiji, Francuskoj, Njemaĉkoj i Nizozemskoj. Njegovo sviranje odlikovalo se savršenim tehniĉkim svladavanjem instrumenta i dubokim poniranjem u sadrţaj pojedinih kompozicija što mu je omogućilo da se istakne i kao komorni muziĉar. Za nj su pisali violinske koncerte J. Massenet, Th. Dubois i M. Reger. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Gloria nuturae u e-molu, op. 30, 1921; komorna simfonija op. 11; koncert za violinu u E-duru op. 18, 1916; koncert za violonĉelo op. 7; suita za violinu i orkestar. ■— KOMORNA: gudaĉki trio. Tri gudaĉka kvarteta: u Des-duru op. 5, 1903; u D-duru op. 9, 1906 i u C duru op. 17, 1916. Gudaĉki kvintet; kvintet za klarinet i gudaĉe; Sonata fantastica za violinu solo op. 35; Vingt caprices za violinu i klavir. — Opera Meister Schmalbe, 1921. — VOKALNA: Jeanne d'Arc za sopran, zbor i orkestar; pjesme (medu njima 8 pjesama uz pratnju gudaĉkog kvarteta op. 10, 1906); zborovi. — INSTRUKTIVNA: Bogenstudien i Tonleiterstudien za violinu. — Preveo na francuski violinsku školu J. Joachima i A. Mosera. LIT.: Anonimno, Henri Marteau, Sein Leben und sein Schaffen, Leip zig, s. a. — E. Holmquist, Nagra ord om Henri Marteau som kompositor, Helsinfors Dagblad, 1924. — R. Cotte, Henri Marteau, MGG, VIII, 1960.
MARTELEMENT (franc), vrsta ukrasa na harfi, izvodi se brzim opetovanjem jednog te istog tona. U XVII st. m.je u klavirskoj muzici znaĉio isto što i -> mordent. MARTELLATO (tal. martellare udarati ĉekićem; franc. martele), naĉin sviranja, kojim se izvode kratki, oštri tonovi. Na gudaĉkim se instrumentima to postiţe posebnim kratkim potezom gudala pri njegovu vrhu, a na klaviru snaţnim udarcima iz ruĉnog zgloba. Obiljeţava se: » p p P MARTELLI, Henri, francuski kompozitor (Bastia, Korzika, 6. II 1899—). Kompoziciju uĉio na Konzervatoriju u Parizu kod Ch. M. Widora i G. Caussadea; istodobno studirao pravo. U svojim djelima, koje proţima duhovita kontrapunktika i smjela harmonija, nastoji oţivjeti duh stare francuske muzike. Sluţi se tradicionalnim i suvremenim tehniĉkim postupcima, stapajući ih u uspjele sinteze. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1957—60; simfonijeta, 1949; koncert za klavir, 1952; 2 koncerta za violinu, 1945 i 1954; Concertino za violinu, 1938; Concertino za obou, klarinet, rog, fagot i gudaĉe, 1955; dvostruki koncert za klarinet, fagot i gudaĉe, uz 2 trublje i 2 trombona, 1964; koncertantna suita za 5 duhaĉkih instrumenata i orkestar, 1944; rapsodija za violonĉelo i or kestar, 1967; koncert za orkestar, 1932; Ouverture pour un conte de Boccace, 1954; suita, 1950; Mors et Juventa, 1927; Bas-reliefs assyriens, 1931; Divertimento za drvene i limene duhaĉe, 1945; varijacije, 1960. — KOMORNA: 4 gudaĉka kvarteta, 1935—55; gudaĉki kvintet, 1957; gudaĉki oktet; 2 klavirska trija, 1938 i 1945; duhaĉki trio, 1948; duhaĉki kvintet, 1948; Deux Mouvements za duhaĉki oktet, 1941; trio za flautu, violonĉelo i klavir, 1953; 2 kvinteta za flautu, harfu, violinu, violu i violonĉelo, 1950 i 1957. Sonate za razne instrumente (violinu, violu, flautu, fagot, kontrabas, bas -trombon, tubu) i klavir i dr. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA: opere La Chanson de Roland, 1923; Le Major Cravachon, 1959. Baleti La Bouteille de Panurge, 1938 i Les Hommes de sable. Scenska muzika i muzika za radio. — Kantata Le Temps za glas i 8 instrumenata, 1945; zborovi; solo-pjesme. LIT.: C. Rostand, Henri Martelli, MGG, VIII, 1960.
MARTENOT, Maurice, francuski inţenjer i izumitelj (Pariz, 14. X 1898 —). Muziku uĉio kod F. Ronchinija (violonĉelo) i A. Gedalgea (kompozicija). Nastojao je nova dostignuća u psiho-pedagogiji primijeniti na muziĉku nastavu. Najviše ga je zaokupljao problem, kako da uz pomoć još neiskorištenih sredstava muzici otvori put u nove naĉine izraţavanja. Konstruirao je (1928) elektroakustiĉki muziĉki instrument Ondes Musicales Martenot (-> Ondes Martenot). Nešto kasnije objavio je i udţbenik Methode pour I'enseignement des Ondes musicales (1931). Danas
Martenotov instrument zauzima mjesto uz tradicionalne muziĉke instrumente. Od 1947 M. na Pariškom konzervatori ju predaje sviranje na svom instrumentu. Njegovi uĉenici, meĊu kojima su neki dostigli visok stupanj virtuoznosti, vrlo su traţeni interpreti brojnih suvremenih djela. Više od 250 mu-
LIT.: P. Le Flem i M. Bente, Maurice Martenot, MGG, VIII, 1960.
DJELA. SPISI: Die individuelle Klaviertechnik auf der Grundlage des schb'pferischen Klangwillens, 1930; Die Methodik des individuellen Klavier-Unterrichts, 1937; Grundlage einer deutschen Klavierlehre, 1942; Bachkonzert am Fliigel oder Ĉembalo, 1950; Das Klavierkunstwerk, 1950; Zur Methodik des Klavierunterrichls, 1951; Schopferischer Klavierunterricht, 1954. — IZDANJA: sveukupne sonate J. Havdna, 1937, W. A. Mozarta, 1947—53 i L. v. Beethovena, 1946—47; Bachova kantata Mein Herze schzvimmt im Blut (1912) koju je M. otkrio u Kobenhavnu. LIT.: G. Stieglitz, Carl Adolf Martienssen, MGG, VIII, 1960.
MARTIENSSEN-LOHMANN, Francisca (roĊena Meyer-Estorf), njemaĉki pjevaĉki pedagog (Bvdgoszcz, 6. X 1887 — Diisseldorf, 2. II1971). Njezin prvi muţ bio je Carl Adolf Martienssen, a drugi Paul Lohmann; studirala u Brombergu, na Konzervatoriju u Leipzigu i kod J. Messchaerta na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. Nastavnica pjevanja u Leipzigu, 1927—30 na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu i zatim profesorica na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. Od 1949 predavala je na Konzervatoriju u Diisseldorfu. DJELA. SPISI: J. Messchaert, ein Beilrag zum Verstdndnis echter Ge~ sangskunst, 1914 (II izd. Die echte Gesangskunst, 1920); Das bemusste Singen, 1923; Stimme und Gestaltung, 1927; Die Ausbildung der menschtichen Stitnme, 1927; Berufung und Bezvahrung des Opernsdngers, 1943; Ausbildung der Gesangstimme, 1949; Der zvissende Sdnger, 1956. — IZDANJA: Duettenkranz (3 sv.), 1927; Eine Gesangstunde von J. Messchaert, 1927; Franz Schubert, Lieder (2 sv.), 1928.
MARTIN, EdgarĊo, kubanski kompozitor (Cienfuegos, 6. X 1915 —). Na Konzervatoriju u Habani studirao kompoziciju (J. Ardevol); na tom je zavodu od 1945 profesor historije muzike i muziĉke estetike. Bavi se i muziĉkom kritikom. Ĉlan Grupo Renovacion Musical, M. je pridonio razvoju suvremene kubanske muzike. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia cubana, 1947; Sinfonia habane-ra, 1947; Concertante ;za harfu i mali orkestar, 1949; Fugas za gudaĉe, 1947; So neras, 1951; Danzon, 19 54. — KOMORNA: Conciertos za 9 duhaĉkih instrumenata, 1944; Obertura general za 6 instrumenata, 1951; Prologo za recitatora i 4 instrumenta, 1951; Variaciones en Rondo za harfu, 1944, — Kompozicije za klavir 2-ruĉno (sonata, 1943), 4-ruĉno (sonata, 1942) i za 2 klavira. — Balet El Caballo de coral, 1960. — Kantata Los dos abuelos, 1949; zborovi a cappella; La Muerte de la bacante za glas i 3 duhaĉka instrumenta, 1944; solo-pjesme.
MARTIN, Frank, švicarski kompozitor (Zeneva, 15. IX 1890—). Muziku uĉio u Ţenevi kod J. Laubera. Nakon boravka u Ziirichu, Rimu i Parizu osnovao 1925 u Ţenevi Societe de musique de chambre. Od 1928 do 1938 predavao je na institutu Jaques-Dalcrozea u Ţenevi gdje se posebno bavio problemima ritmike. Uz to je od 1933 do 1939 predavao harmoniju, kompoziciju i komornu muziku na ţenevskom Technicum moderne de musique. Od 1939 ograniĉio je pedagošku djelatnost na predavanje komorne muzike na Ţenevskom konzervatoriju. God. 1946 preselio se u Amsterdam; odanle je od 1950 do 1957 vodio klasu kompozicije na Konzervatoriju u Kolnu. Zatim se vratio u Švicarsku. M. je nesumnjivo jedan od najistaknutijih kompozitora što ih je Švicarska dala do danas. Svoj osobni, veoma produhov ljeni izraz, u kojemu su naj znaĉajnija obiljeţja elementi francuskog impresionizma i dodekafonije, on je, meĊutim, razmjerno kasno uĉvrstio, pro šavši prije toga kroz utjecaje njemaĉke romantike, C. FranF. MARTIN
538
MARTIN — MARTINI
cka, Faurea, Debussvja i Ravela. IzgraĊujući vlastiti umjet niĉki govor i upoznavši snagu i mnogostranu izrazitost ritma, M. je gradio i na znaĉajkama ritma u antici i kod naroda Dalekog istoka (orkestralna kompozicija Rythmes). Intenzivno bavljenje ritmiĉkim pokretima odvelo ga je k osebujnom povezivanju muzike s jeziĉnim ritmom, pa je obogatio recitativnost u svojim vokalnim djelima. Poĉetkom tridesetih godina M. je upoznao Schonbergovu dodekafoniju i poĉeo se njome sluţiti, ali vrlo individualno, ne poštujući strogost Schonbergovih naĉela. On stvara dvanaesttonske melodije, ali ih povezuje sa trozvuĉjima i višezvuĉjima tradicionalnoga tipa, premda izvan okvira harmonijskih funkcija; pri tome ĉesto nastaju jedinstveni efekti i sudaranja polifonih i homofonih struktura. U najuspjelija Marti nova djela ubrajaju se oratoriji Le Vin herbe i Golgotha, opera Der Sturm (prema Shakespeareovoj Oluji), monolozi za Hofmannsthalovu dramu Jedermann, pa Petite symphonie concertante i dr. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1937; Symphonie burlesque za mali orkestar, 1914; simfonijska pjesma Inter Arma Caritas, 1963; Petite symphonie concertante za klavir, ĉembalo, harfu i dvostruki gudaĉki orkestar, 1945. Kon certi: 2 za klavir, 1934 i 1970; za violinu, 1951; za violonĉelo, 1967; za ĉembalo i mali orkestar, 1952 i za 7 duhaĉkih instrumenata, timpane, udaraljke i gudaĉe, 1949. Danse de la peur za 2 klavira i mali orkestar, 1937. Balade: za klavir i orkestar, 1939; za flautu i orkestar, 1939 (instrumentirao E. Ansermet); za flautu, gudaĉe i klavir, 1939; za violonĉelo i mali orkestar, 1949; za trombon i orkestar, 1940 i za saksofon, gudaĉe, klavir i udaraljke, 1938. Ouverture d'Athalie, 1946; Ouverture en hotnmage d Mozart, 1956; Ouverture en Rondo, 1958; suita, 1915; Suite d'Oedipe-Roi za limene duhaĉe; Pavane couleur du temps, 1919; Esquisses, 1919; Rythmes, 1925; Guitare, Musique de ballet, 1933; koraĉnica Du Rhone au Rhin, 1939; Passacaille za gudaĉe, 1954; Etudes za gudaĉe, 1956; Les Oualre Elements, 1964; Erasmi Monumentum, 1969; Marche des 22 Cantons za limene duhaĉe. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1936: gudaĉki kvartet, 1967; Pavane couleur du temps za gudaĉki kvintet, 1919; Rhapsodie za 2 violine, 2 viole i kontrabas, 1935; Trio sur des melodies populaires irlandaises za klavirski trio, 1925; kvintet za klavir, 2 violine, violu i b. c, 1920; Pieces breves za flautu, obou i harfu, 1958; 2 sonate za violinu i klavir, 1915 i 1931; Sonata da chiesa za violu d'amore (flautu) i orgulje, 1938; Chaconne za violonĉelo i klavir, 1931; balada za flautu i klavir, 1939; balada za trombon (saksofon) i klavir, 1940; Piece za obou i klavir, 1941; Quatre pieces breves za gitaru. — Kompozicije za klavir (8 preludija, 1948; Clair de lune, 1953) i za 2 klavira {Les Grenouilles, le Rossignol et la Pluie, 1947; Petite marche blanche et trio noir, 1947). —- DRAMSKA. Opere: Der Sturm, 1956 i Monsieur de Pourceaugnac (prema Moliereu), 1963. Baleti: Das Mdrchen von Aschenbrodel (Cendrillon) za 4 solista i orkestar, 1941; Deparl za ĉembalo i mali orkestar, 1959 i Portrait d'un tnaudit za harfu, Ĉembalo, klavir i 2 gudaĉka orkestra, 1959. La Nique a Satan, »puĉka predstava« za muški, ţenski i djeĉji zbor te duhaĉe i 2 klavira, 1932. Scenska muzika. — VOKALNA. Oratoriji: Le Vin herbe za 12 mješovitih glasova, 7 gudaĉkih instrumenata i klavir, 1941; In Terra Pax za sole, 2 zbora i orkestar, 1944; Golgotha za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1948 i Mystere de la Nativite za sole, 2 zbora i orkestar, 1959. Cantate sur la Nativite, 1929 Cantate pour le premier aout i Dithyrambes za vokalni kvartet, mješoviti i djeĉji zbor i orkestar, 1918; Musique pour les Fetes du Rhone za zbor i vojni orkestar; Psaumes za mješoviti i djeĉji zbor, orkestar i orgulje, 1958; Pilate za sole, zbor i orkestar, 1964; Trois poemes paiens za bariton i orkestar, 1911; Der Cornet (R. M. Rilke) za alt i komorni orkestar, 1943; Sechs Monologe aus Jedermann (H. Hofmannsthal) za bariton (alt) i orkestar (klavir), 1943; Maria Triptychon (Magnificat) za sopran, violinu i orkestar, 1969; Ode d la musique za bariton, zbor i 8 instrumenata, 1962; zborovi a cappella (5 Ariel Songs na Shakespeareov tekst, 1950); solo-pjesme uz pratnju malog komornog sastava ili klavira. — Misa za dvostruki mješoviti zbor, 1923. — SPISI: više ĉlanaka i studija, osobito u vezi s razvo em suvremene muzike i prvim izvedbama vla stitih djela; Notes autobiographiques, Polyphonie, 1948; Entretiens sur la musique, 1967 (sa J. C. Piguetom). — Obradbe djela Lullvja, Albicastra, Gasparda Fritza te njemaĉkih i francuskih narodnih pjesama i psalama, za razne sastave. LIT.: K. v. Fischer, Frank Martin, Oberblick iiber Werk und Stil, SMZ, 1951. — H. A. Fiechtner, Frank Martin, Mušica, 1952. — R. Vlad, Frank Mar tin, RAM, 1954. — E. Ansermet, Der Weg Frank Martins, Osterreichische Musikzeitschrift, 1956. — H. Gagnebin, Frank Martin, 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amriswil 1956. — E. Mohr, Frank Martin, MGG, VIII, 1960. — R. Klein, Frank Martin, Sein Leben und Werk, Wien 1960. — B. Billeter, Frank Martin, ein Aussenseiter der neuen Musik, Frauenfeld 1970. — Isti, Die Harmonik bei Frank Martin, Bern 1971. J. As.
MARTINELLI, Giovanni, ameriĉki pjevaĉ talijanskog podrijetla, tenor (Montagnana, Padova, 22. X 1885 — New York, 2. II 1969). Uĉenik G. Mandolinija u Milanu, na koncertnom podiju debitirao 1910 u milanskom Teatro del Verme u Rossinijevom Stabat Mater. Opernu karijeru zapoĉeo 1911 kao Ernani (Verdi) i već iduće godine pjevao u milanskoj Scali pod vodstvom A. Toscaninija na premijeri Puccinijeve La Fanciulla del West i zatim u londonskom Covent Gardenu ulogu Cavaradossija (Puccini, Tosca). Od 1913 do 1945 bio je ĉlan Metropolitana u New Yorku, gdje je zatim djelovao kao pjevaĉki pedagog. Smatra se da je poslije smrti E. Carusa M. bio jedan od najvećih tenora svoje generacije. Njegov izvrsno školovani glas velike dramatske izraţajnosti i izrazit smisao za scensko oblikovanje dolazili su najviše do izraţaja u ulogama herojskog tenora. Posebno se isticao kao Edgardo (Donizetti, Luda di Lammermoor), Don Carlos i Otelio (Verdi), Faust (Gounod), Don Jose (Bizet, Carmen), Adorno (Verdi, Simone Boccanegra) i Beppo (Leoncavallo, / Pagliacci). Na svojim gostovanjima po Evropi ĉesto je nastupao u londonskom Covent Gardenu. MARTINET, Jean-Louis, francuski kompozitor (Sainte-Bazeille, Lot-et-Garonne, 8. XI 1912—). Studirao u Parizu na Scholi Cantorum (Ch. Koechlin) i na Konzervatoriju (Roger-Ducasse, O. Messiaen); u dirigiranju uĉenik R. Desormiĉrea i Ch. Mtincha. U ranim djelima M. asimilira utjecaje C. Debussvja,
I. Stravinskog, B. Bartoka i O. Messiaena, da bi doskora o< originalne crte i stekao ugled istaknutog francuskog suvre kompozitora (La Trilogie des Promethees; Variations pour 1 a cordes). Utjecaj Schonberga i dodekafoniĉke tehnike ja vidljiv u Six chants pour choeur et orchestre (1948). God boravio u Beĉu, prouĉavajući muziku A. Webema. Martin muziĉki govor s vremenom postao jednostavniji i prihva Temeljit poznavalac razliĉitih kompozicijskih tehnika, A prema njihovoj sintezi. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1964; simfonijska pjesma 1 1945; simfonijske skice La Trilogie des Promethees, 1947; 6 Mouvements niaues: I—III, 1953—54; IV, za klavir i orkestar, 1955; V, za gudaĉki < 1957 i VI, 1958. ■— Varijacije za gudaĉki kvartet, 1946; Piece za klarinet 1954- — Piece za klavir, 1950; preludij i fuga za 2 klavira, 1942. — VOK kantata Episodes, 1950; Six chants (R. Char) za zbor i orkestar, 1948; & mes (R. Char) za 4 glasa i orkestar, I952. Za zbor a cappella: Trois textes c siecle, 1952; Deux pieces, 1952; Chants de France I, 1955 i Chants de Frc 1956. Trois melodies za glas i klavir, 1943; Trois poemes de Rene Char : klavir ili mali orkestar, 1950. — Ĉlanci u struĉnim ĉasopisima. LIT.: C. Rostand, La Musique francaise contemporaine, Pariš 1 M. Fre'miot, Jean-Louis Martinet, MGG, VIII, 1960.
MARTINI, Giovanni Battista (nazivan Padre Ma talijanski kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Bologna, 24. 1\ — 3. VIII 1784). Prvu muziĉku poduku dobio od svoga oc: niste Antonija Marije, za mu uĉitelji A. Predieri (ĉ lo, teorija), A. G. F (kontrapunkt), G. A. (kompozicija) i F. A. Pii (pjevanje). God. 1721 st franjevaĉki red (1729 sve Doskora se u samostai Franje u Bologni posveti ziĉkim istraţivanjima; tai dira i matematiku i fizil F. M. Zanottija. God. nasljedio F. Gridija u orguljaša i zborovode s\ nje (1727 dobio imeno U Bologni je ostao dc ţivota, jedino je kraće \ boravio u Rimu (1747 i te u Osimu (1754), zboj denja svojih djela. Dopisivao se s mnogin nutim G. B. M AR TIN I muziĉarima i uĉen kao što su Rameau, Gerbert, Tartini, Rutini, Metastasio, Q Gretrv i dr. Vodio je polemike, meĊu ostalim, sa T. Rec Eximenom. Suvremenici su ga smatrali najvećim autoritei podruĉju muziĉke teorije i nauke, a bio je nadaleko poznai muziĉki pedagog. Kod njega su uĉili F. Bertoni, G. Sa Mattei, N. Jommelli, J. Ch. Bach, a kraće vrijeme i W. A. K M. je bio svestrani muziĉar; podjednako su ga zanim tanja iz prošlosti muzike kao i problemi muziĉke prakse i njegova doba. Kao historiĉar i teoretiĉar on je, po sistemat u istraţivanjima i po svojoj strogoj kritiĉkoj metodi, prete( derne muzikologije. Njegova nauka o kontrapunktu sa mnogobrojne primjere iz majstorskih djela poĉev od Pal do Martinijevih suvremenika, a svaki je popraćen kompozi tehniĉkom analizom i kritiĉkom ocjenom. Velik dio Marti: vrijednih radova ostao je u rukopisima (ĉuvaju se u arhivu stana sv. Franje u Bologni); to su: nacrt za leksikon mv termina, komentari o sakupljenim muziĉkim spomenicima njega vijeka, studije o instrumentima, bio-bibliografski i itd. M. je sakupio i bogatu knjiţnicu koja je, prema Bu obuhvaćala oko 17 000 primjeraka (veći dio se ĉuva u kr Konzervatorija u Bologni koji nosi njegovo ime). U Martir kompozicijama susreće se tradicionalni kontrapunktski naĉi kalna djela u strogom stilu a cappella), kao i obiljeţja suvren galantnog stila (sonate za ĉembalo). DJELA. INSTRUMENTALNA: više simfonija za razliĉite Koncerti: 6 za ĉembalo i gudaĉe; 1 za violinu i gudaĉe; 1 za violinu, ofc lonĉelo i gudaĉe; 1 za violonĉelo i gudaĉe i 1 za flautu i gudaĉe. Sonate linu i 4 trublje; za violonĉelo; za 2 flaute. — 12 Sonate d'intavolatura per e U ĉembalo, 1742; 6 Sonate per Vorgano e U ĉembalo, 1747; sonate za u antologijama onoga doba; više kompozicija za ĉembalo i za orguljt — DRAMSKA: opera Azione Teatrale, 1726. Intermezzi: La Dirindin. VImpresario delle Canarie, 1744; // Maestro di Mušica, 1746 i Don C 1746. — VOKALNA. Oratoriji: VAssunzione ai Salotnone al trono d' 1734; S. Pietro, 1738 i 5. Pietro, 1739. Kantate; Duetti da camera a divt 1763; Cinouantadue Canoni a 2, 3 e 4 vod, oko 1785; više arija u rkp. — VENA: 25 misa za 4 i 8 glasova; 1 Requiem; 26 Magnificata; 2 Te 198 psalama s instrumentima; 54 Responsoria; Litaniae atque Antiphoi cum organo et Instr. ad libitum op. I, 1734; 101 Introitus; moteti; gradu — SPISI: Regola agli Organisti per accompagnare U Canto Fermo, 1756 della Mušica, 3 sv., 1757, 1770 i 1781; Onomaticum seu Synopsis mi graecarum atque obscuriorum vocum earum interpretatione ex operibus J. (obj. u djelu G. B. Donija, Lyra Barberina, II, 1763); Dissertatio de usu sitniš geometricae in Mušica, 1767; Compendio della teoria de'numeri per
MARTINI — MARTINĈT mušico, 1769; Esemplare 0 sia Saggio fondamentale pratico di contrappunto, 2 sv., 1774—75; Serie cronologica dei Principi delVAccademia de' Filarmonici di Bologna, 1776; brojne rasprave, studije i pisma u rkp. NOVA IZD.: E. Desderi obj. 1 koncert za ĉembalo i gudaĉe (1955), mo tete za 4 glasa (1956) i r simfoniju (1956); 3 koncerta za ĉembalo i guda ĉe obj. G. Agosti (/ Classici Musicali Italiani, 1943); 20 kompozicija za orgulje obj. I. Fušer (.1956). Sonate za ĉembalo obj. A. Farrenc (12 sonata u Le Tresor des Pianistes, III 1862), M. Vitali (12), D. Cipollini (6 u seriji / Classici della Mušica Italiana, 1919), L. Hoffmann-Erbrecht (6, 1954) i dr. Dvanaest komornih dueta obj. C. Pedron (1921). Pisma obj. La Mara (Musikerbriefe, I, 1886), F. Parisini (Carteggio ineaito del Padre G. B. Martini I, 1888), J. Tiersot (Lettres de musiciens, RMI, 1910) i dr. LIT.: G. Della Valle, Elogio del Padre G. B. Martini, Bologna 1784. — Isti, Memorie storiche del Padre M. G. B. Martini, Napoli 1785 — G. B. Moreschi, Orazione in lode del Padre Martini, Bologna 1786. — F. Parisini, Della vita e delle opere del Padre Martini, Bologna 1887. •—• G. Gaspari, Catalogo della Biblioteca del Liceo Musicale di Bologna (5 sv.), Bologna 1890 —1943. — L. Busi, II Padre G. B. Martini, Bologna 1891. — G. Gandolfi, Elogio di G. B. Martini, Bologna 1913. — W. Reich, Padre Martini als Theoretiker und Lehrer (disertacija), Wien 1934. — F. Vatielli, Le Opere comiche di G. B. Martini, RMI, 1936. — G. Tebaldini, La Scolastica del Padre Martini, ibid., 1939. — A. Pauchard, Ein italienischer Musiktheoretiker, Pater G. Martini, eine litera rische Quellenuntersuchung zur Storia della mušica (disertacija), Lugano 1941. — L. F. Tagliavini, Giovanni Battista Martini, MGG, VIII, 1960. — H. Brofsky, The Kevboard Sonatas of Padre Martini, Quadrivium 1967. -— B. Wiechens, Die Kompositionstheorie und das kirchenmusikalische Schaffen Padre Martinis, Regensburg 1968. —■ V. Zaccaria, Padre G. B. Martini. Compositore Musicologo e Maestro (coo il catalogo di tutte le opere), Padova 1969. — G. Stefani, Padre Martini e l'Eximeno: bilancia d'una celebre polemica sulla mušica di chiesa, Nuova rivista musicale italiana 1970. I. Ać.
MARTINI, Jean Paul EgiĊe (nazvan M. il Tedesco; pravo ime Johann Paul Aegidius Martin), njemaĉki kompozitor (Frevstadt, 1. IX 1741 — Pariz, 10. II 1816). God. 1760—64 u sluţbi vojvode lotarinškog, bivšega poljskog kralja Stanislava Leszczvriskog; od 1764 u Parizu dirigent kapele princa Condea i grofa Artoisa i direktor kazališta Feydeau; 1794—1802 inspektor Konzervatorija (1800—02 predavao kompoziciju). Od 1814 nadintendant dvorske kapele. Od njegovih djela najuspjelije su opere; ima u njima svjeţih i poletnih melodija (ariette, romance) i dobre instrumentacije. DJELA. KOMORNA: 12 gudaĉkih trija; 6 gudaĉkih kvarteta; 6 kvarteta za flautu i gudaĉke instrumente; 4 divertimenta i 6 noktur na za ĉembalo, 2 violine i bas. — DRAMSKA, ir opera: UAmoureux de quinze ans, 1771; Le Fermier, IJTI ; Henri IV, 1774; Sappho, 1794; Du droit du seigneur, 1783; Anette et Lubin, 1800 i dr. — Šest zbirki ari)a, romanca i chansona. —- Mise, psalmi i druga crkvena djela. — SPISI: Melopee moderne, ou Vart du chant reduit en principes, 1792; Partition pour accorder le piano et Vorgue, 1794; Ecole d'orgue; Trdite elementaire d'harmonie et de cotnposition (rkp.). LIT.: A. Pougin, Martini, Revue et Gazette musicale de Pariš, 1864. — A. Scharnagl, Johann Paul Aegidius Martini, MGG, VIII, 1960.
MARTINIS, Dragica (Carla), pjevaĉica, sopran (Sošice kraj Jastrebarskog, 1922—). Uĉenica Marije Kostrenĉić na Muziĉ koj akademiji u Zagrebu, gdje je 1942 debitirala na opernoj po zornici kao Mirni (Puccini, La Boheme). Do 1951 ĉlanica Zagre baĉke opere, zatim na Drţavnoj operi u Beĉu; gostovala je na brojnim pozornicama Evrope, Sjeverne i Juţne Amerike. U po ĉetku lirski sopran, kasnije prešla na dramski fah. Osobito se is takla kao Margareta. (Gounod, Faust), Marica (Smetana, Pro dana nevjesta), Ĉo-Ĉo-San (Puccini, Madame Butterfly), Manon Lescaut i Tosca (Puccini), Liza (Ĉajkovski, Pikova dama), Aida i Desdemona (Verdi, Aida i Otelio). Nastupala i na koncertnom podiju; snimila više gramofonskih ploĉa. K. Ko. MARTINON, Jean, francuski dirigent i kompozitor (Lyon, 10. I 1910 —). Studirao na konzervatorijima u Lyonu i Parizu (kompoziciju kod A. Roussela, a dirigiranje kod Ch. Miincha). Vrativši se u Pariz iz njemaĉkog zarobljeništva, dirigira 1944—46 orkestrom Pariškog konzervatorija. God. 1946 preuzima upravu Simfonijskog orkestra u Bordeauxu, a od 1950 vodi pariški orkestar Lamoureux; 1959 dirigent izraelskog Filharmonijskog orkestra u Tel Avivu, od 1960 do 1966 je generalni muziĉki direktor u Diisseldorfu; 1963—68 direktor Simfonijskog orkestra u Chicagu; od 1968 vodi orkestar Francuskog radija. Dirigira u brojnim zemljama Evrope i u Juţnoj Americi. Napredno gledanje na suvremeno muziĉko stvaranje odrazuje se ne samo u Martinovim kompozicijama, već i u zalaganju za djela kompozitora najmlaĊe generacije. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: I, 1936; II, Hymne a la vie, 1944; III, Irlandaise, 1948 i IV, Altitudes, 1965. Symphonies de voyages, 1957; simfonijeta za gudaĉe, klavir, harfu i timpane, 1935; Concerto giocoso Za violinu, 1942. Koncerti: za violinu, 1961; za violonĉelo, 1963 i za ĉembalo, 1965. Concerto lyrique za komorni orkestar, 1944; Uvertira za grĉku tragediju, 1957; Stalag 9 (Musiaue d'exil), 1941; Prelude et Toccata, 1960; Hymne, Varia-tions et Rondo, 1968. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1943; 2 gudaĉka kvarteta, 1946 i 1966; klavirski trio, 1945; duhaĉki trio, 1940; duhaĉki kvintet. 1938; Duo i Suite nocturne za violinu i klavir; 7 sonatina za razne instrumente (1 za 3 duhaĉka instrumenta; 2 za violinu i klavir; 1 za flautu i klavir; 2 za violinu solo; 1 za klavir), 1935—58. — Klavirske kompozicije. — Opera Hecube, 1956; balet Ambohimanga, 1945. — VOKALNA: Ode au soleil za recitatora, zbor i orkestar, 1945; Canliaue des cantiques za zbor i orkestar, 1957; Chants populaires francais za zbor a cappella; Trois chansons za zbor a cappella, — Motet Absolve Domine; Psalam CXXXVI, 1943. LIT.: A. Machabey, Portraits de trente musiciens francais, Pariš 1949.
MARTINOV, Ivan Ivanoviĉ, sovjetski muzikolog i muziĉki kritiĉar (Karaĉev, Brjansk, 15. I 1908—). PohaĊao Konzervatorij
539
u Moskvi i 1936 završio studij muzikologije; usavršavao se na konzervatorijima u Harkovu i Taškentu. U središtu njegova muzikološkog rada su muzika suvremenih zapadnoevropskih kompozitora i narodni napjevi balkanskih naroda. M. je sekretar Saveza kompozitora Ruske SFSR; suraĊuje u struĉnim publikacijama i djeluje kao muziĉki kritiĉar. DJELA: M. II. FAUHKCI, 1940; JJ. JJ. UIocmaKoeun, 1946 (amer. prijevod, New York 1946; franc. prijevod Pariš 1946; njem. prijevod^ Berlin 1947); ApaM Xa
MARTINtT, Bohuslav, ĉeški kompozitor (Poliĉka, 8. XII 1890 — Liestal kraj Basela, 28. VIII 1959). Osnovno muziĉko znanje stekao većim dijelom kao samouk; 1906—13 studirao violinu i orgulje na Konzervatoriju u Pragu. Muziĉku karijeru zapoĉeo kao violinist u Ĉeškoj filharmoniji. Po nagovoru kompozitora J. Suka postao je 1922 njegov uĉenik na Praškom konzervatoriju, a zatim je iduće godine studij kompozicije nastavio u Parizu kod A. Roussela. Do 1940 ţivio je u Parizu gdje se posvetio samo stvaralaštvu. Pred najezdom fašistiĉkog okupatora sklonio se u SAD i tu djelovao kao profesor na Prin-ceton University i kao uĉitelj kompozicije na Manes Collegeu (New York), te na festivalskim teĉajevima ' u Tanglevroodu (Massachusetts). God. 1946 pozvan da predaje kompoziciju na Konzervatoriju u Pragu, ali ga je bolest sprijeĉila u pedagoškom radu. God. 1948—53 boravio u SAD (1952 dobio ameriĉko B. MARTI NO drţavljanstvo), 1953—55 u Rimu, zatim u Nizzi i Baselu. — U muzici B. Martinua spajaju se utjecaji ĉeškoga muziĉkog folklora, francuskog impresionizma, srednjoevropskoga neoklasi-cizma i ameriĉke primijenjene muzike. Kao izrazito muzikantska priroda bio je predstavnik generacije koja je nastojala da tradicionalne formalne okvire ispuni novim sadrţajima. Temeljne su crte Martimiove umjetnosti humanost i ljubav prema ĉovjeku. DJELA. ORKESTRALNA. Šest simfonija: I, 1942; II, 1943; III, 1944; IV, 1945; V, 1946 i VI, Fantaisies Symphoniques, 1953. La Symphonie, 1928; Sinfonia concertante za 2 orkestra, 1932; Sinfonietta La Jolla, 1950; 4 koncerta za klavir, 1925—56; koncert za 2 klavira, 1943; 2 koncerta za violinu, 1932 (iz gubljen) i 1943; koncert za 2 violine, 1950; 2 ko ncerta za violonĉelo, 1930 (s komornim orkestrom) i 1944; koncert za obou, 1955; koncert za ĉembalo i ko morni orkestar, 1935; koncert za flautu i violinu, 1936; koncert za violinu i kla vir, 1953; koncert za gudaĉki kvartet, 1931; Concertino za klavir, 1938; Concertino za violonĉelo, duhaĉe, udaraljke i klavir, 1924; Concertino za klavirski trio i gudaĉe, 1933; Divertimento za klavir (lijeva ruka) i komorni orkestar, 1926; Divertimento {Serenada 4) za violinu, violu i komorni orkestar, 1932; Duo concertante za 2 violine i orkestar, 1937; Suite concertante za violinu i orkestar 1945; Sonata da camera za violonĉelo i komorni orkestar, 1940; Sinfonietta giocosa za klavir i komorni orkestar, 1940; Concerto da camera za violinu, gudaĉe, klavir i timpane, 1941; Sinfonia concertante za 5 instrumenata i gudaĉe, 1949; rapsodija za violu i orkestar, 1952; Fantasia concertante za klavir i orkestar, 1957; Concerto grosso, 1938; dvostruki koncert za 2 gudaĉka orkestra, klavir i timpane, 1938; uvertira Pro sokolski slet, 1931. Suite: Mala taneĉni, I9l9;jazz suite, 1928; Les Fresques de Piero della Francesca, 1955; The Parables, 1958; Estampes, 1958 i suite iz opere i baleta; Partita za gudaĉe, 1932. Posviceni, 1907; Smrt Tintagilova, 1910; AndH smrti, 1910; balada, 1915; nokturno, 1915; Haj satyry, 1920; Mijejici pulnoc, 1922; Poliĉka (Half-Time), 1924; La Bagarre, 1926; rapsodija, 1928; Odjezd, 1929; preludij u obliku scherza, 1930; Ĉesky tanec, 1931; invencije, 1934; serenada za komorni orkestar, 1930; Tre ricercari, 1938; Memorial to Lidice, 1943; Thunderbolt P-17 Scherzo, 1945; Toccata e due canzoni, 1946; Intermezzo, 1950; simfonijski preludij The Rock, 1957. — KOMORNA: 2 gudaĉka trija, 1923 i 1934; 7 gudaĉkih kvarteta, 1918—47; gudaĉki kvintet, 1927; gudaĉki sekstet, 1932; 2 klavirska trija, 1950 i 1951; klavirski kvartet, 1942; 3 klavirska kvinteta, 1911, 1933 i 1944; duhaĉki kvintet, 1930; sekstet za klavir i 5 duhaĉkih instrumenata, 1929; kvartet za klavir, prirodni rog, violonĉelo i mali bubanj, 1924; kvartet za obou, violinu, violonĉelo i klavir, 1947; 2 noneta, 1924 i 1959; 5 sonata 7a violinu i klavir, 1919—44; sonata za 2 violine i klavir, 1932; sonata za violu i klavir, 1955; 3 sonate za violonĉelo i klavir, 1939, 1941 i 1952; sonata za flautu i klavir, 1945; sonata za flautu, obou i klavir, 1936; Ma-drigalovd sonata za flautu, violonĉelo i klavir, 1944; sonatina za 2 violine i klavir, 1930; sonatina za violinu i klavir, 1937; sonatina za klarinet (ili trublju) i klavir, 1956; 3 Serenade (I, za 6 instrumenata; II, za 3 instrumenta i III, za 7 instrumenata), 1932; Madrigali za obou, klarinet i fagot, 1937; Promenades za flautu, violinu i ĉembalo, 1940; Stotu Pastorals za 5 blokflauta, 2 violine, klarinet i violonĉelo, 1951 i dr. — KLAVIRSKA: Loutky (3 sv.), 1912—24; 3 ĉeška plesa, 1926; Borova, 7 ĉeških plesova, 1929; Preludes, 1929; Les Ritournel-les, 1932; Fantazija i toccata, 1940; Etudes and Polkas (3 sv.), 1945 i dr. Sonata, 1958 i dr. djela za ĉembalo. •— DRAMSKA. Opere: Vojak a taneĉnice, 1927; Les Larmes du couteau, 1928; Les Vicissitudes de la vie, 1928 (nedovršena); Journee de bonte, 1929 (nedovršena); Hry o Marii, 1935; Divadlo sa brdnou, 1936; Ale-xandre bis, 1937; Julietta, 1938; Mirandolina (prema Goldoniju), 1954; Ariadne, 1958; Griechische Passion, 1959. Radio-opere Hlas lesa, 1935 i Veselohra na mostS, 1937. Televizijske opere The Marriage (prema Gogolju), 1953 i What Men live by (prema Tolstoju), 1953. Baleti: Meloptastickd scena Noc, 1914; Stin, 1916;
540
MARTINĈT — MARX
Kaleda, 1917; Istar, 1924; KĊo je na sviti najmocnejli, 1925; On tourne, 1925; Motyl, ktery dupal, 1926; Kuchynskd revue, 1927; Bajeĉni let, 1927; Vzpoura, 1928; šach krali, 1928 (izgubljena); špaliĉek, 1933; Le Jugemenl dePdris, 1935 i The Strangler, 1948. Scenska muzika: Oedipe.(A. Gide), 1936. Filmska muzika. — VOKALNA: oratoriji Das Gilgatnesch-Epos, 1955 i Prophecy of Isaiah, 1959. Kantate: Kytice, 1937; The Legend of the Smoke from the Potato-tops, I957J Dandelion Romance, 1957; Mikeš from the Mountains, 1959 i dr, Ĉeskd rapsodie za sole, zbor, orkestar i orgulje, 1918; Kouzelne noći za glas i orkestar, 1919; zborovi uz pratnju instrumentalnog sastava (Nove ĉeške pisni, 1950); zborovi a cappella (Staroĉeskd fikadla, 1931; madrigali 6-gl., 1939; madrigali 5gl,, 1959); Niponari za glas i 7 instrumenata, 1912; solo -pjesme. — Messe au champ d'honneiir za bariton, muški zbor, duhaĉe i udaraljke, 1939. LIT.: P.-O. Ferroud, Bohuslav Martinu, Chesterian, 1937, mart —april. — A. Copland, Bohuslav Martinu, Our New Music, Ne w York 1941. —' P. Nettl, Bohuslav Martinu, The Book of Modem Composers, New York 1942. — M. Šafrdnek, Bohuslav Martinu, MQ, 1943. — Isti, Bohuslav Martinu, New York, 1944. — Isti, Bohuslav Martinu: The Man and His Music, London, 1946. — J. Lozuehbach, Martinu pozdravuje domov, Prag 1947. — D. Milchell, Bohuslav Martinu, The Music Masters, IV, London 1954. — Z. Zoubar, Bo huslav Martinu, Brno 1957. — M. šafrdnek, Bohuslav Martinu und das musikalische Theater, Mušica, 1959, 9. — H. Lindlar, Bohuslav Martinu, MGG, VIII, 1960. — D. Skovran, Bohuslav Martinu, Zvuk, 1960. — P. Evans, Mar tinu the Svmphonist, Tempo, 1960. — M. Šafrdnek, Bohuslav Martinu, Prag 1961. — M. Nedbal, Bohuslav Martinu, Prag 1965. —■ J. Mikule, Bohuslav Martinu, Prag 1966. — M. Šafrdnek, Bohuslav Martinu, Leben und Werk, Prag i Kassel 1966. — H. Halbach, Bohuslav Martinu, Zurich 1968. — N. Turkalj, Dvije suvremene ĉeške opere. Antiopera »Mati« A. Habe i opera sna »Ju lietta« B. Martinua, Zvuk, 1968, 82. K. Ko.
MARTlN Y SOLER, Vicente (Atanasio Martin Ignacio; zvan V'incenzo Martini lo Spagnuolo ili U Valenziano, a katkad Ignaz Martini), španjolski kompozitor (Valencia, 2. V 1754 — Petrograd, 11. II 1806). Školovao se kao ĉlan djeĉaĉkoga crkvenog zbora u Valenciji; usavršavao se vjerojatno kod G. B. Martinija u Bologni. Kao operni kompozitor debitirao 1776 u Madridu, zatim stupio u sluţbu infanta Carlosa (Karlo IV), svakako prije 1780. IzmeĊu 1779 i 1785 komponira niz opera i baleta za talijanska kazališta, a od 1785 nalazio se u Beĉu, gdje je, suraĊujući s libretistom L. Da Ponteom, svojim opernim uspjesima zasjenio ĉak i W. A. Mozarta. Potkraj 1788 otišao na poziv Katarine II u Petrograd i 1790 dobio poloţaj dvorskoga kompozitora (uz D. Cimarosu), dirigenta i uĉitelja pjevanja na Dvorskom kazalištu i na Smoljnom institutu. God. 1794 u Londonu kompozitor ka zališta Haymarket i Salamonovih Opera Concerts. Od 1796 po novo je u Petrogradu nastavnik muzike na Institutu i uz to, 1800— 1804, inspektor talijanske operne trupe na Dvorskom kazalištu. Njegove opere — u svoje vrijeme nebrojeno mnogo puta objavljivane, ĉesto izvoĊene i prevedene na gotovo sve evropske jezike — odrţale su se na repertoarima evropskih pozornica do konca tridesetih godina prošloga stoljeća. Dok u ozbiljnim operama ne premašuje prosjek, M. se kao kompozitor opera buffe moţe mjeriti s Paisiellom i Cimarosom. Njegove se komiĉne opere odlikuju ljupkom, privlaĉnom melodikom, u kojoj se osjeća duh španjolske pjesme, i rafiniranom obradom duhaĉa u orkestru, ĉime prethodi Rossiniju. Najznaĉajnija mu je opera Una cosa rara s rousseauovskom temom; poznata i po tome što u drugom finalu donosi beĉki valcer koji je zbog svjetskog uspjeha te opere pridonio popularizaciji tog plesa (stoga se krivo mislilo da je M. tvorac valcera). Martinove ruske opere pripadaju satiriĉno-komiĉnom tipu te su protkane brojnim, tada aktualnim, društvenim i politiĉkim aluzijama. Kao vokalni pedagog M. je odgojio ĉitavu generaciju ruskih pjevaĉa. DJELA. DRAMSKA. Oko 20 opera (izbor): Ifigenia in Aulide, 1779; Ipermestra, 1780; Astartea, 1781; L' Amor geloso, 1782; In amor ci vuol destrezza, 1782 (1783 pod naslovom L' Accorta camerierd); Le Burle per amore, 1784; La Vedova spiritosa, 1785; // Burbero di buon cuore, 1786; Una cosa rara, ossia Belezza ed onestd, 1786; U Albore di Diana, 1787; Pope Eoeamupb KocOMemoeuH, 1789; TIecHojiw6ue, 1790;
MARTTINEN, Tauno, finski kompozitor i pijanist (Helsinki, 27. IX 1912 —). Studirao na Konzervatoriju u Viipuriju i na muziĉkoj akademiji Sibelius u Helsinkiju. Direktor Konzervatorija u Hameenlinni; kao koncertni pijanist stekao ugled u domovini i izvan nje. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: I, 1958; II, 1939; III, 1963 IV, 1964. Koncerti: za violinu, 1962; za klavir, 1964; Dalai Lamaza violonĉelo,
1966 i za fagot, 1968. Rembrandt za violonĉelo i orkestar, 1962. SuitaJ Fauni, 1965; Panu, Tulep. Jumala, 1966; Monl St.-Michel, 1968. — MORNA: nonet; Loitsu i Kellot za 3 udaraljke, 1963; Delta za klarinet i kla KLAVIRSKA: 3 sonate; 4 preludija; 16 invencija; suita Titisee. —DRAM Opere: Pddllysviitta (Gogolj), 1962; Kihlaus, 1964; Tulitikkuja lainaa 1965 i Apotti ja ikdneito (Balzac), 1965. Baleti: Orjantappurakukka 1 tikkaiden juurella, 1965. Filmska muzika. — VOKALNA. Kantate: Lemmit diti Tuonelan joella, 1964; Lemminkdinen Pohjolassa, 1965 i Lemminkdiser -ole i zbor recitatora, 1962—64; Sammon synty za muški zbor, 1966; Kuoleman unia za duet i klavir, 1966.
MARTUCCI, Giuseppe, talijanski kompozitor, pi i dirigent (Capua, 6. I 1856 — Napulj, 1. VI 1909). Uĉio na zervatoriju San Pietro a Maiella u Napulju (B. Ĉesi, P. Se: gdje je 1874—86 profesor, a od 1902 direktor. God. 1886— direktor Konzervatorija u Bologni. Njegovi su uĉenici B. M lini, G. A. Fano i O. Respighi. Pijanistiĉku karijeru zapoĉeo Nakon zapaţenih nastupa u Italiji, osobito u Rimu i Mi koncertirao s podjednakim uspjehom u Francuskoj, Njem i Engleskoj. Kao orkestralni dirigent zalagao se i za djela s menih kompozitora; pod njegovim je vodstvom prvi put u liji izvedena Wagnerova opera Tristan und Isolde (Bologna, 1 Njegovao je veće simfonijske i komorne forme, preteţno utjecajem njemaĉkih majstora, osobito F. Liszta, J. Bra i R. Wagnera. DJ ELA. O RK ES TRALN A. D vij e s i m fo n ij e, u d - mo l u o p. 7 6, u F-duru op. 81, 1904; 2 koncerta za klavir, u b-molu op. 66, 1885 i u d 1878; Novelletta e Notturno (prvotno za klavir) — KOMORNA: 2 kl: trija; klavirski kvintet; sonata za violonĉelo i klavir op. 52, 1880; komp za violinu i klavir i za violonĉelo i klavir. — KLAVIRSKA: sonata c 1875; scherzi; barkarole; mazurke; polke; romance i dr. — VOKA oratorij Santuel, 1881; solo-pjesme i dr. LIT.: A. Longo, Giuseppe Martucci, L'Arte pianistica, 1910. — R.' Giuseppe Martucci, Torino 1914. — Capua a Giuseppe Martucci, Capua — L. Perrachio, L'Opera pianistica di Martucci, II Pianoforte, 1922. Pannain, Giuseppe Martucci, a 25 anni della morte, Pan, 1934. — M. Lim Giuseppe Martucci, Napoli 1939. — F. Fano, Giuseppe Martucci, 1 1950. — D. di Chiera, Giuseppe Martucci, MGG, VIII, 1960.
MARTY, Georges-Eugene, francuski dirigent i kompc (Pariz, 16. V 1860 — 11. X 1908). Kompoziciju studirao k Masseneta na Konzervatoriju u Parizu; 1882 osvojio Prix de kantatom Ţdith. Od 1892 u Parizu, profesor Konzervatorija, rovoda u kazalištu Eden i u Operi; od 1900 dirigent u ( Comique i od 1901 u Socie'te des Concerts du Conservatoirt 1906 vodio je i Concerts classigues u Vichvju. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Les Saisons, 1888; simf. pjesma Merlin enchante; uvertira Balthazar, 1887; Ballade d'hiver; Brc d'automne; Kermesse; Matinee de printemps; Petite suite romantique; Ch trublju i orkestar; Premiere fantaisie za klarinet i orkestar. — KLAVIF Barcarolle; Iniprovisata; Trois improvisalions sur le theme melodioue de I parfait majeur et mineur; Morceaux de lecture dvue pour le concours du Co\ toire 1903. — DRAMSKA. Opere: Le Duc de Ferrare, 1899; Daria, La grande Mademoiselle (neizv.); divertimento-pantomima Lysie, 1888. — KALNA: kantata Edith, 1882; zborovi (Les Saisons; Ave Maria; La 1 solo-pjesme. — Obradbe kompozicija F. Couperina.
MARUŠIĆ, Ante, pjevaĉ, bariton (Split, 28. VIII 1911 Pjevanje uĉio kod R. Stracciarija u Rimu, te kod J. Hatzei Voltolinijau Splitu; na opernoj pozornici debitirao 1931 u i kao Zrinjski (Zajc). Do 1941 i 1946^—47 ĉlan Splitske opere, —48 u Osijeku, 1948—52 u Zagrebu i od 1952 u Beogradu, bljani i Skopju, a zatim ponovo u Splitu. U svojoj umjeti karijeri ostvario je niz zapaţenih baritonskih uloga u standar stranom i domaćem repertoaru. MeĊu njima su Rigoletto (V Grof Luna, Amonasro i Jago (Verdi, Trubadur, Aida i O Nabucco (Verdi), Scarpia (Puccini, Tosca), Barnaba (Ponc Gioconda), Kocelin (Lisinski, Poriri), Stanko (Hatze, Povr< Gojen i Topan-paša (Gotovac, Morana i Mila Gojsalićd), E od Konjskog (Parać, Adelova pjesma) i Frano (Brkanović, nocif). K. MARX, Adolf Bernhard, njemaĉki muziĉki pisac, teor i kompozitor (Halle, 15. V 1795 — Berlin, 17. V 1866). U; dij prava uĉio muziku kod D. G. Tiirka u Halleu, gdje je Loeweom i drugima osnovao muziĉki krug (Marxsche Ouarti kel) s kojim je do 1820 odrţavao pjevaĉke veĉeri. Kao sui Berlinu uĉio kompoziciju kod K. F. Zeltera. God. 1824 pok ĉasopis Berliner Allgemeine Musikalische Zeitung i ureĊiv; do 1830. Od 1828 predavao historiju muzike i muziĉku v na Univerzitetu u Berlinu. God. 1850 osniva sa J. Sternom Kullakom Berlinsku muziĉku školu (kasnije Stern'sches Kom torium), gdje predaje do 1856 kompoziciju. Marxove kompozicije u kojima se jasno ogledaju njegovi — Handel, Gluck, Beethoven i Loewe — nemaju trajnije v nosti. Kao muziĉki pisac i kritiĉar M. je oštro napadao mal danski ukus svoje sredine, te je propagirao djela Handela, 1 i Beethovena. MeĊu Marxovim teoretskim djelima najvr je udţbenik o kompoziciji (Die Lehre von der musikalischen position) po kojemu su uĉile generacije muziĉara. Kao pei
MARX — MASCAGNI M. je zaĉetnik sistematske muziĉke nastave na berlinskom Univerzitetu. DJELA. SPISI: Die Kunst des Gesanges, iheoretisch-praktisch, 1826 (s dodatkom Vber die Geltung Hdndelscher Sologesdnge fiir unse re Zeit, 1828); Vber Malerei in der Tonkunst, 1828; Die Lehre von der musikalischen Komposition praktisch-theoretisch (4 sv.): I, 1837 (IX izd., red. H. Riemann, 1887); II, Die freie Komposition, 1838 (VII izd. red. H. Riemann, 1890); III, 1845 i IV, 1847 (V izd. red. H. Riemann 1838; engleski prijevod, 1910); Allgemeine Musiklehre, 1839 (X izd. 1884); Die alte Musiklehre im Streit mit unserer Zeit, 1841 (djelo je izazvalo polemiĉki osvrt G. W. Finka, Neumusikalische Lehr-jammer, 1842); Die Musik des 19. Jahrttunderts und ikre Pflege. Methode der Musik, 1855; Ludwig van Beethoven, Leben und Schaffen (2 sv.), 1859 (VII izd. 1907— 09); Vollstdndige Chorschute, 1860; Gluck und die Oper (2 sv.), 1863; Anleitung zum Vortrag Beethovenscher Klavierzoerke, 1863 (novo izd. E. Schmitz, 1912; engleski prijevod 1895); Erinnerungen. Aus meinem Leben (2 sv.), 1865; Das Ideal und die Gegenzuart, 1867. Izbor njegovih Ĉlanaka i rasprava obj. (djelomiĉno skraćeno) L. Hirschberg pod naslovom A. B. Marx, Musikalische Schriften. Vber Tondichter und Tonkunst (3 sv.), 1912—22. — KOMPOZICIJE: nekoliko orkestralnih djela. — Klavirske kompozicjie. ■— Singspiel Jery und Bdtely, 1824; scenska muzika. — VOKALNA: oratoriji Am Tage Johannes des Tdufers za muški zbor i orgulje, 1833 i Mose, 1841; kantate; zborovi; vise solo-pjesama. — Koralne obradbe. — Izdao diela J. S. Bacha, G. F. Handela i dr.
nanesene
iviuiia.LsiiciL,
J.
v,
J-iO /■
-----
s
■* -*
nunrt,
AUUII
Jjciiinaru
iviaijt,
IVIVJV JI
VIII, 1960. — K. E. Eicke, Der Streit zvvischen A. B. Mara und G. Fink um a ■ _ Kompositionslehre, T7 ______ . - _ ■ * . ■ _____ 1_i__.- Regensburg n--_____ -_i___ _ .______ yy -* P*: die 1966. T
MARX, Joseph, austrijski kompozitor i muziĉki pisac (Graz, II. V 1882 — Beĉ, 3. IX 1964). Na Univerzitetu u Grazu studirao povijest umjetnosti, filozofiju, germanistiku i arheologiju (Dr phil. 1909). Od 1914 predavao teoriju i kompoziciju na Muziĉkoj akademiji u Beĉu. Sudjelovao u osnivanju tamošnje Visoke muziĉke škole i bio njen prvi rektor (1924—27); aktivan kao profesor do 1952. Bavio se i muziĉkom kritikom (Neues Wiener Journal, 1931—38; Wie-ner Zeitung, od 1945). Njegovi su uĉenici, medu ostalima, J. N. David i A. Melichar. Najviše J. MARX uspjeha postigao je M. svojim solopjesmama od kojih je naj-znatniji dio nastao izmeĊu 1908 i 1912. U njima se potpuno oĉituje umjetnikova sposobnost da gotovo romanski osjećaj za ljepotu raskošne melodike zdruţi s harmonijskom profinjenošću, koja podsjeća na francuske impresioniste, i sa stilskim elementima novijih ruskih kompozitora, osobito Skrjabina. M. izraţava specifiĉna lirska raspoloţenja, kojih je glavno ishodište doţivljaj prirode. DJELA. ORKESTRALNA: Eine Herbstsymphonie, 1921; Sinfonietta in modo classico za gudaĉe (prema istoimenom kvartetu), 1944; Sinfonietta in modo antico za gudaĉe (prema istoimenom kvartetu), 1944; Romantisches Klavierkonzert, 1920; Castelli romani za klavir i orkestar, 1930; Naturtrilogie:Eine symphonische Nachtmusik, Idylle, Eine Fruhlingsmusik, 1922—26; Nordlands-Rhapsodie, 1929; Alt-Wiener Serenaden, 1941—42; Fešte im Herbst, 1945. — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: Quartetto in modo cromatico, 1937; Ouartetto in modo antico, 1938 i Quartetlo in modo classico, 1941. Trio-Phantasie za klavirski trio, 1913; Ballade za klavirski kvartet, 1911; Klavierquartett in Form einer Rhapsodie, 1911; Scherzo za klavirski kvartet, 1911; sonata za violinu i klavir u A -duru, 1913; Friihlingssonate za violinu i klavir u D-duru, 1946; suita u F-duru za violonĉelo i klavir, 1914; Pastorale za violonĉelo i klavir, 1914. — Klavirske kompozic ije. — VOKALNA: Morgengesang za muški zbor, limene duhaĉe i orgulje, 1910; Herbstchor an Pan za zbor, djeĉje glasove, orkestar i orgulje, 1911; Abendzoeise za zbor, trublju, duhaĉe i orgulje, 1912; ciklus Verkldrtes Jahr za glas i orkestar; Ein Neujahrshymnus za muški zbor i orgulje, 1914; preko 100 solo-pjesama, neke uz pratnju orkestra, orgulja ili gudaĉkog kvarteta. — SPISI: t)ber die Funktion von Intervali, Harmonie und Melodie beim Erfassen von Tonkomplexen (disertacija), 1909; Welche Gesetzmdssigkeiten begreift die Musiktheorie unter der Tonalitdt; Harmonielehre (Regelbuch 1 ) , 1934 (prema F. Baveru; III izd. 1948); Kontrapunktlehre (Regelbuch 2), 1935 (prema F. Baveru); Betrachtungen eines romantischen Realisten (studije, predavanja i dr.), 1947. LIT.: J. Bistron, Joseph Mara, Wien 1923. — A. Liess, Joseph Mara, Graz 1943. — H. Jancik, Joseph Mara, MGG, VIII, 1960. — H. van Dettelbach, Joseph Mara zum 80. Geburtstag, Graz 1962. — E. Werba, Joseph Mara, eine Studie, Wien 1964.
MARX, Karl, njemaĉki kompozitor (Miinchen, 12. IX 1897—). Studirao kod C. Orffa i na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu (A. Beer-Walbrunn, S. Hausegger). Od 1924 korepetitor, od 1929 nastavnik teoretskih predmeta na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu; 1939—-45 predavao na Visokoj školi za muziĉki odgoj (od 1944 profesor) i dirigirao Madrigalnim zborom u Grazu. Od 1946 profesor na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu (od 1955 proĉelnik odjela za školsku muziku). Medu njegova najbolja djela idu vokalne kompozicije koje se odlikuju osobitim poznavanjem zvukovnih izraţajnosti zbora, kao i smislom za polifono koncipiranje. M. je bio istaknuti pobornik Jugendbeviegunga, kojemu je posvetio brojna vokalna i instrumentalna djela.
541
DJELA. O RKES TRALNA. Ko ncert i: za kla vir u e -mo lu op. 9, 1930 (nova verzija 1959); za violinu u C-duru op. 24, 1936; za 2 violine u a-molu. °P- 5, 1929; za violu u c-molu op. 10, 1930 i za flautu i gudaĉe u Es-duru op. 32, 1938; Festliches Vorspiel, 1956; Passacaglia, 1933; Divertimento za 16 duhaĉkih instrumenata, 1934; varijacije na njemaĉku narodnu pjesmu, 1938; Musik nach alpenldndischen Volskliedern za gudaĉe, 1953. — KOMORNA: fantazija i fuga za gudaĉki kvartet, 1929; Achtzehn Variazionen iiber ein altes englisches Volkslied za 2 blokflaute, obou i 3 gudaĉka instrumenta, 1938; Turmmusik za 3 trublje i 3 trombona, 1938; Divertimento za flautu, 3 gudaĉka instrumenta i klavir, 1943; Flotenbuchlein fiir Klaus, 1950; 6sonatina, 1948—52 i 3 Hausmusiken, 1953^56, za razliĉite sastave; Kammermusik fiir 7 Instrumente, 1957. — Klavirske kompozicije. — Kompozicije za orgulje. ■—- VOKALNA: više kantata (Die unendliche Woge za tenor, klarinet i violonĉelo, 1930; Sonnzuendkantate za 2 zbora i duhaĉe, 1938; Rilke-Kantate za sopran, bariton, mješoviti zbor i orkestar, 1950); madrigali a cappella; zborovi (Werkleute sind wir za 8-gl. mješoviti zbor); dueti; ciklusi pjesama na tekst Goethea, Rilkea i dr. uz orkestar, komorni sastav ili klavir. — CRKVENA: Deutsche Liedmesse, 1949; Deutsches Proprium, 1951; Magnificat deutsch, 1955; moteti. LIT.: R. v. Saalfeld, Karl Mara, ZFM, 1931. — H.-G. Scholz, Das Chorschaffen von K. Mara, Die Musikpflege, 1939. — K. M. Komma, Karl Mara, MGG, VIII, 1960.
MARZENDORFER, Ernst, austrijski dirigent (Oberndorf, Salzburg, 26. V 1921 —). Uĉenik R. Wagnera u Grazu, tamo 1940 zapoĉeo umjetniĉku karijeru kao operni dirigent. God. 1951— 58 dirigent orkestra Mozarteum u Salzburgu i od 1958 na Njemaĉkoj operi u Berlinu. Kao koncertni dirigent više puta gostovao i u Jugoslaviji. Ogledao se i kao kompozitor. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1954; Dame Kobold, 1940; Traum und Tanz der gldsernen Pippa, 1945. — Kompozicije za komorne sastave. — Balet Teufelslegende, 1944.
MASANETZ, GuiĊo, njemaĉki kompozitor (Frvdek, juţno od Moravske Ostrave, 17. V 1914—). Uĉio klavir i kompoziciju. U poĉetku koncertni pijanist, kasnije baletni korepetitor u Brnu; od 1945 dirigent kazališta u Zittauu; 1951—53 upravitelj folklornog ansambla Njemaĉke Demokratske Republike u Berlinu, zatim se iskljuĉivo posvetio kompoziciji. Najpoznatiji je po svojim operetnim. djelima. DJELA: Hessische Suite za orkestar; Kleine polnische Suite za orkestar. — DRAMSKA: opera Der Wundervogel. Baleti Haut den Lukas, 1953 i Packt an, 1958. Operete: Barbara, 1939; Die Reise nach Budapest, 1942; Ja, die Frauen, 1945; Die Mandelbliile, 1948; Wer braucht Geld?, 1956; Der Instrukleur soli heiraten, 1959; In Frisco ist der Teufel los, 1962; Mein sehoner Benjamino, 1963. Muziĉke komedije: Ehe in Dosen, 1946; Die zueisse Weste, 1947; Eine unmb'gliche Frau, 1954; Eva und der Moralist, 1958. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: LLL-Oratorium, 1949. Kantate: Unser Weg, 1951; Mehr Kohle fiir den Frieden, 1951 i Land am Meer, 1951. Masovne pjesme; solo-pjesme.
MASCAGNI, talijanska obitelj muziĉara. 1. Pietro, talijanski kompozitor i dirigent (Livorno, 7. XII 1863 — Rim, 2. VIII 1945). Muziku uĉio u poĉetku u Livornu na Scholi Cantorum i u institutu Luigi Cherubini, a kasnije na Konzervatoriju u Milanu (A. Ponchielli, M. Saladino), ali je 1884 prekinuo studij i pridruţio se jednoj putujućoj opernoj druţini. Nakon dirigentske aktivnosti u Parmi postao je 1885 gradskim dirigentom u mjestu Cerignola. U to je vrijeme (1889) sudjelovao u natjeĉaju što ga je nakladnik E. Sonzogno raspisao za opernu jednoĉinku. Mascagnijeva Cavalleria rusticana dobila je tom prilikom prvu nagradu. Veoma uspjela premijera (1890) pribavila je dotad sasvim nepoznatom autoru, u vrlo kratkom vremenu, svjetsku slavu. Niz opera, što ih je M. napisao nakon svoga remek-djela, pretvarao se, meĊutim, u niz razoĉaranja. Razinu opere Cavalleria rusticana bilo je doista teško još jednom dostići. Pribliţio joj se samo operama Guglielmo Ratdiff, Iris i Isabeau. No Mascagnijeva slava nije poĉivala jedino na njegovim najuspjelijim opernim djelima. On se proslavio i na brojnim dirigentskim gostovanjima koja su ga vodila i u vanevropske zemlje. S posebnom je ljubavlju i uţivljavanjem interpretirao djela A. Dvofaka i P. I. Ĉajkovskog. Najuspjelija Mascagnijeva opera Cavalleria rusticana vaţan je datum u povijesti novije opere. S njom se scensko-muziĉki verizam, bar za poĉetak, predstavio u veoma povoljnom svjetlu. Neizbjeţiva fatalnost nesmiljeno realistiĉke radnje, u kojoj Ijubomor nuţno traţi ţrtvu, našla je u vrlo nadahnutoj kompozitorovoj muzici novog, vanredno potresnog tumaĉa. Mascagnijeva muzika, bogata kontrastnim situacijama, ponegdje i smjelim harmonijama, melodijski uvijek izvorna i svjeţa, izazvala je iskrene pohvale sijedoga Verdija; ona je osvojila milijune slušatelja koji su joj, iz generacije u generaciju, ostajali vjerni. Cavalleria rusticana, koja se redovito izvodi zajedno s Leoncavallovom operom Pagliacci (izvedenom prvi put 1892), drugim remek-djelom muziĉkog verizma, i danas je jedna od najsigurnijih, najomiljenijih opera standardnog repertoara. M. nije, kako je već reĉeno, ni s jednom od kasnijih opera ponovio uspjeh opere Cavalleria rusticana. U nekoliko djela ipak je pokazao znatnu mnogostranost i mogućnost uţivljavanja u razliĉite sredine i raznovrsne muziĉko-sadrţajne probleme. U tom je smislu, uz operu Guglielmo Ratdiff, osobito vrijedna opera Iris, harmonijski najprofinjenije Mascagnijevo djelo i vrijedan prethodnik Puccinijeve MaĊame Butterfly; Iris je prvo scensko-
542
MASCAGNI — MASON
-muziĉko djelo iz pera jednog Evropljanina koji ozbiljno, izvan podruĉja operetnog parodiranja, pokušava rješavati problematiku dalekog Japana. M. se okušao i na podruĉju komiĉne opere, ali s razmjerno malo sreće. Njegova komiĉna opera Le Masche-re — izvedena istodobno na sedam talijanskih pozornica, što je u povijesti opere zaista rijetkost — nije ispunila ono što njena lepršava, briljantna uvertira obećava. Nakon ovog izvanjskog vrhunca u Mascag-nijevoj umjetniĉkoj karijeri poĉinje njegov postepeni pad koji povremeni uspjesi nisu mogli P. MASCAGNI zaustaviti. Aludirajući na blistav poĉetak svog umjetniĉkog puta i na sva kasnija razoĉaranja, umjetnik je, prema vlastitim rijeĉima, morao doći do spoznaje da je šteta što je Caval-leriju prerano napisao, jer su ga okrunili prije nego što je postao kraljem. DJELA: simfonija u c-molu, 1879; simfonijska pjesma Guardando la Santa Teresa di Bernini, 1922. — DRAMSKA. Opere: Cavalleria rusticana, 1890 (Rim, 17. V 1890; jug. premijera Ljubljana, 8. II 1893); L'Amico Fritz, 1891; / Rantzau, 1892; Guglielmo Ratcliff, 1895; Silvano, 1895; Zanetto, 1896; Iris, 1898; Le Maschere, 1901; Amica, 1905; Isabeau, 1911; Parisina, 1913; Lodoletta, 1917; // piccolo Marat, 1921 i Nerone, 1935. Operete: // Re a Napoli, 1883; Si, 1919 i Pinotta, 1932. — VOKALNA : kantate In filanda, 1881 i Alla gioia (stihovi F. Schillera An die Freude), 1882; Inno a Giacomo Leopardi za glas i orkestar, 1898; solo-pjesme. — Uz nekoliko studija i ĉlanaka objavio 1893 u Beĉu autobiografiju Aus dunklen Tagen. Lebensabriss. U povodu 50. obljetnice izvedbe svoga remek-djela objavio u Milanu 1940 Cinquantenario della »Cavalleria rusticana": Le Lettere ai libretisti. Popis Mascagnijevih djela (Biblio-grana delle opere di Pietro Mascagni) obj. 1932 u Bollettino Bibliografico Musicale. LIT.: G. Monaldi, Pietro Mascagni. L'Uomo e l'artista, Roma 1899. — G. Morvin, Pietro Mascagni. Biografia aneddotica, Palermo 1904. — G. Bastianelli, Pietro Mascagni, Napoli 1910. — E. Pompei, Pietro Mascagni nella vita e nell'arte, Roma 1912. — G. Orsini, L'Arte di Pietro Mascagni, Milano 1912. — G. Cogo, Da »Cavalleria rusticana« a »Parisina«, Milano 1914. — G. Orsini, Vangelo d'un Mascagnano, Milano 1926. — G. Cogo, II nostro Mascagni, Vicenza 1930. — A. de Donno, Modernita di Mascagni, Roma 1931. ■— Isti, Mascagni nel '900 musicale, Roma 1935. —A. Jeri, Mascagni. Quindici opere, mille episodi, Milano 1940. — D. Cellamare, Mascagni e la »Cavalleria« visti da Cerignola, Roma 1941. — S. De Carlo, Mascagni parla, Milano 1945. — F. Bonavia, Pietro Mascagni, The Music Masters, III, London 1952. — J. W. Klein, Mascagni and his Operas, Opera, London 1955, 10. — E. Gragnani (red.), Per la storia del teatro mascagnano dal 1878 ad oggi, Livorno 1955. — R. Mariani, II Canto di Mascagni, Ricordiana, 1956. — M. Morini, Pietro Mascagni e la »Maria Antoinetta« di7 Ulica, La Scala, 1958. — A. Anselmi, Pietro Mascagni, Milano 1959- — J- p - Klein, Pietro Mascagni, MGG, VIII, 1960. — G. Rnncaglia, Ricordo di Pietro Mascagni, Le celebrazioni del 1963, Firenze 1963. — G. Gavazzem, G. Roncaglia i drugi, Pietro Mascagni, Contributo alla conoscenza della sua opera nel l° centenario della nascita, Livorno 1963. — M. Morini (red.), Pietro Mascagni, 2 sv., Milano 1964. J. As.
2. Mario, talijanski kompozitor, muziĉki pedagog i di rigent (S. Miniato, Piša, 21. XII 1882 — Bblzano, 14. II 1948). Muziku studirao u Pesaru kod bratića Pietra Mascagnija i E. Cremoninija. Dirigirao u mnogim talijanskim kazalištima. Profesor kompozicije u Sieni, Portogruaru, Udinama i Bolzanu, osnovao je i muziĉke škole J. Tomadini u Udinama i G. Rossini (od 1940 konzervatorij C. Monteverdi) u Bolzanu. Komponirao je kraća orkestralna, komorna, klavirska i vokalna djela te / fuochi di S. Lorenzo za kazalište. Objavio priruĉnik Teoria della mušica. 3. Andrea, kompozitor i muziĉki kritiĉar (S. Miniato, Piša, 7. VIII 1917—). Sin Marija; studirao na Konzervatoriju u Bolzanu (diplomirao 1939) i na akademiji S. Cecilia (I. Pizzetti) u Rimu; diplomirao uz to 1940 kemiju na Univerzitetu u Bologni. Od 1946 profesor na Konzervatoriju u Bolzanu (od 1962 predaje kompoziciju), a od 1960 uz to i umjetniĉki direktor orkestra Haydn. Muziĉki kritiĉar dnevnika Alto Adige (od 1951) i ĉlan redakcije ĉasopisa Educazione musicale (od 1967). DJELA. ORKESTRALNA: Preludio, 1939; Partita za gudaĉe, 1940; Preludio, Minuetto finale za mali orkestar, 1941; Concerto, 1943 ;Divertimento za komorni orkestar, 1967. — Gudaĉki kvartet, 1939; Tre studi seriali za gudaĉki kvartet, 1966. — Klavirske kompozicije (2 sonatine, 1955 i 1958). — Opera Lo Starnuto, 1956; scenska muzika za nekoliko drama. — Canzone dij. Renaud za sopran i orkestar, 1939. —• Priruĉnik Esercitazioni di contrappunto su un Corale, 1967. — Ĉlanci i kritike. LIT.: M. Morini, Conservatorio statale di mušica »C. Monteverdi''. Bolzano: 1940—1965, Bolzano 1965.
MASCHERATA, višeglasna kompozicija raširena u XVI st. u Italiji, najviše u Firenci, po obliku sliĉna frottoli, villanelli i villotti. Prethodila joj je tzv. Mascherata carnascialesca, karnevalska višeglasna pjesma koju su, u doba Lorenza Medicija (XV st.), pjevali maskirani pjevaĉi u karnevalskoj povorci, zapravo na karnevalskoj koĉiji. Tekst je bio komiĉan, satiriĉan, ĉesto oštar i opscen,
a ponekad se izvodio u dijalogu. U XVI st. m. je postala popularna što potvrĊuju mnogobrojne tiskane zbirke. Pjeval na javnim sveĉanostima, plesovima, karnevalu, i razliĉnim p stavama onoga doba. Osobito je bila raširena u satiriĉnoj firer skoj ili venecijanskoj varijanti, nazivanoj »alla contadinesca kojoj su se ismijavali seljaci pa su izvoĊaĉi oblaĉili seljaĉku odj Oblik mascherate nestalan je, a u graĊi prevladava jednost; tehnika note protiv note s istaknutom melodijskom linijoi sopranu. Karakteristiĉno je namjerno nizanje paralelnih k\ i parodiranje pretjerane sentimentalnosti madrigala. Maschi su komponirali G. Domenico del Giovane di Nola (1541] Corteccia (1547), F. Azzaiolo (1557, 1559 i 1569), O. Ve (1590), koji im daje preteţno dijaloški karakter, i A. Gat (zbirka Mascherate di A. Gabrieli et altri autori eccellentis 1601). LIT.: F. Ghisi Le Fešte musicali della Firenze medicea, Firenze 15 B. Becherini, Trionfi e Mascherate nella Firenze del Magnifico, La Scala I. .
MASCITTI (Masciti), Michele (Michel), talijanski viol i kompozitor (Villa Santa Maria, Chieti, oko 1664 — Pariz IV 1760). Violinist »soprannumerario« Kraljevske kapele u pulju, boravio u više talijanskih gradova, u Njemaĉkoj i h zemskoj. Od 1704 ţivio u Parizu; naturalizirani Francuz od 1 suvremenici su ga ĉesto zvali Michel. Bio je štićenik voj' od Orleansa, u ĉijoj se sluţbi nalazio, bavarskoga kneza izboi 1 kardinala Ottobonija. Komponirao je iskljuĉivo za violinu. Njegove sonate uspjeliji su primjerci te muziĉke vrste nastale poĉetkom X1 st.; u njima je nastojao sjediniti francuske i talijanske elem< oslanjajući se najviše na Corellija. Iako Mascittijeve sonate za francusku muziku imale veće historijske vrijednosti, om pridonijele društvenom ugledu violine, koja se dotle srna instrumentom niţih slojeva. Ostavio je 9 svezaka sonata za 2 violine i b. c. (1704—38); VII sv. (op. 7, 1727) sadrţi i 4 < certi a sei (Concerta grossa); nekoliko prigodnih kompozicij gudaĉe izgubljeno. LIT.: E. Borrel, Michel Mascittti, MGG, VIII, 1960.
MASON, ameriĉka obitelj muziĉara. 1. Lowell, pedagog, muziĉki pisac i orguljaš (Medfi Mass., 8. I 1792 — Orange, N. J., n. VIII 1872). Od 1820 crk< orguljaš i zborovoda u Savannahu, a od 1827 u Bostonu. T 1829 organizirao privatne muziĉke kurseve po Pestalozzij metodi, a 1833 osnovao je, sa G. J. Webbom, Muziĉku ak: miju (Boston Academy of Music). Njegovom je zaslugom 183 Bostonu uvedena muziĉka poduka u javne škole. Drţao prc vanja i teĉajeve u Evropi, 1853 vratio se u SAD te djelova Orangeu i New Yorku. Sastavio više školskih i crkvenih zb pisao rasprave o muziĉkom odgoju i vodio teĉajeve za uĉiti Njegova vrijedna biblioteka rukopisa, muzikalija (opseţna zb njemaĉkog orguljaša J. C. H. Rincka) i knjiga danas je u posj univerziteta Vale (New Haven, Conn.). DJELA (izbor). SPISI: Address on Church Music, 1826; Manual o Boston Academy of Music, 1843; Musical Letters frotn Abroad, 1853; Mi* Notation in a Nutshell, 1854; Guide to Musical Notation, 1855; H OID Sh Teach?, 1860; The Pestalozzian Music Teacher, 1871. — IZDANJA. Zl svjetovnih vokalnih djela: The Boston Academy's Collection of Chorusses, I The Boston Glee Book (sa G. J. Webbom), 1838; 21 Madrigals, Glees, and Songs (sa G. J. Webbom), 1843; The Boston Chorus Book (sa G. J. Webb 1846 i dr. Omladinske zbirke i pjesmarice: Juvenile Psalmist, 1829; The Bi School Song Book, 1840; Vocal Exercises and Solfeggios, 1842 i dr. Zbirke crk muzike: Boston Handel and Haydn Collection of Church Music, 1822; The ston Anthem Book, 1839; The New Carmina Sacra, 1950; The Sabbath H and Tune Book (sa E. A. Parkom i A. Phelpsom), 1859 i dr.
2. William, pijanist i kompozitor (Boston, 24. I 1829 New York, 14. VII 1908). Najznaĉajniji od ĉetiri Lowell sina; uĉio klavir kod H. Schmidta u Bostonu, usavršavao S' I.eipzigu kod I. Moschelesa, u Pragu kod F. Drevschocka Weimaru kod F. Liszta. Nakon brojnih koncertnih turneja Evropi i Americi nastanio se u New Yorku i tamo osnovao Thomasom i K. Bergmannom komorne koncerte Mason , Thomas Soirees of Chamber Music. Ugledan pijanist i pedag komponirao je gotovo iskljuĉivo za klavir. Sastavio je više struktivnih djela za klavir i objavio Memories of a Musical 1 (1901).
3. Daniel Gregorv, kompozitor i muziĉki pisac (Brookli Mass., 20. XI 1873 — Greenwich, Conn., 4. XII 1953). Ne Williama; studij zapoĉet na univerzitetu Harvard (J. K. Pai nastavio kod E. W. Nevina i A. Whitinga (klavir) i G. Chadwi i P. Goetschiusa (kompozicija); usavršavao se kod V. d'Ind u Parizu. God. 1929—42 profesor na univerzitetu Columbic New Yorku. Kao kompozitor i pisac zastupao konzervati1 pravac u ameriĉkoj muzici svojega vremena. Uzori su mu 1 njemaĉki klasici i romantici, u prvom redu Brahms. Majstori su njegove analize Beethovenovih i Brahmsovih komornih djt
MASON — MASSARY DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: u c -molu op. u, 1914; u A-duru op. 30, 1929 i A Lincoln Symphony op. 35, 1936. Preludij i fuga za klavir i orkestar, 1919; uvertira Chanticleer, 1926; Suite after English Folk-Songs, 1934; scherzo, 1913. — KOMORNA: Ouartet on Negro Themes (gudaĉki) op. 19, 1919. Za gudaĉki kvartet: Intermezzo op. 17, 1916; Variations on a Theme of John Pozvell op. 24, 1925; Fanny Blair op. 28, 1927; Serenade op. 31, 1931 i Variations ona Quiet Theme op. 40. Sentimental Sketches za violinu, violonĉelo i klavir, 1910; klavirski kvartet, 1911; Divertimento za duhaĉki kvintet, 1926; sonata za violinu i klavir op. 5, 1908; sonata za klarinet ili violinu i klavir op. 14, 1915; Pastorale za violinu, klarinet ili violu i klavir, 1912; 3 kompozicije za flautu, harfu i gudaĉki kvartet, 1912. — Klavirske kompozicije (Country Pictures, 1908—12; preludiji, 1935). — Djela za orgulje. — VOKALNA: Songs of the Countryside za sole, zbor i orkestar, 1923; Russians za bariton i orkestar, 1917; zborovi; solo-pjesme. — SPISI: From Grieg to Brahms, 1902 (novo izd. 1936); Beethoven and His Forerunners, 1904; The Romantic Composers, 1906; The Appreciation of Music, 1907 (suraĊivao T. W. Surette); The Orchestral Instruments, 1909; A Guide to Music, 1909; A Neglected Sense in Piano Playing, 1912; Great Modem Composers, 1916 (sa Mary L. Mason); Short Studies of Great Masterpieces, 1918; Contemporary Composers, 1918; Music as a Humanity, 1921; From Song to Symphony, 1924; Artistic Ideals, 1925; The Dilenima of American Music, 1928; Tune in, America/, 1931; The Chamber Music of Brahms, 1933; Music in My Time and Other Reminiscences, 1938; The Ouartets of Beethoven, 19A1- SuraĊivao u ĉasopisu MQ. LIT.: A. W. Thayer, Lowell Mason, Boston 1879. — T. F. Seviard, The Educational Work of Lowell Mason, Boston 1885. — H. L. Mason, Lowell Mason: an Appreciation, New York 1941. — A. L. Rich, Lowell Mason, Chapel Hill 1946 (s popisom djela). — B. C. Tuthill, Daniel Gregory Mason, MQ, 1948. — H. Ellis, Lowell Mason and the Manual of the Boston Academy of Music, Journal of Research in Music Education, 1955. — M. J. Klein, The Contribution of Daniel Gregory Mason to American Music (dis ertacija), Washington 1957. — A. P. Britton, Music in Early American Public Education: a Historical Critique in Basic Concepts in Music Education, Chicago 1958. — /. Lozvens i B. Schiaarz, Mason, 1. Lowell, 2. William, 3. Daniel Gregory MGG, VIII, 1960. B. Ać.
MASOVNA PJESMA, vrsta zborske pjesme s tekstom aktu alnog, društveno-politiĉkog sadrţaja, jednostavne i lako prihvat ljive melodike, najĉešće u ritmu koraĉnice, ali gdjekad i himniĉkoga karaktera. M. p. namijenjena je širokim slojevima, a njezin je cilj buĊenje i širenje odreĊenih nacionalnih ili socijalnih ideja. Ĉesto je djelo poznatog autora, no s vremenom postaje toliko popularna da ţivi kao opće prihvaćena narodna pjesma. Izraz m. p. susreće se tek u XX st. no takva vrst zborske literature pojavljuje se već u doba Francuske revolucije. Otada je m. p. stalna prati lica svih velikih nacionalnih i socijalnih pokreta (-> Budnica). Osobito je raširena u SSSR nakon Oktobarske revolucije, a vaţnu je ulogu odigrala i u narodno-oslobodilaĉkim pokretima za Dru goga svjetskog rata. Najpoznatiji autori masovne pjesme kod nas su: O. Danon (Steg Partije, Romanija, Republici), N. Devĉić (Nek se ĉuje, Diţimo brigade, Partijo slavna), R. Gobec, N. Hercigonja (Naša pjesma, Drug Tito, Novoj Jugoslaviji), M. Kozina, K. Pahor, M. Vukdragović i M. Ţivković. M. Kun. MASQUE (Maske, Mask), engleski scensko-muziĉki oblik, alegoriĉkog ili mitološkog sadrţaja, s govornim i muziĉkim dijelovima, plesom, nijemom igrom krabulja te raskošnom inscenacijom. Njegovao se na engleskom dvoru u XVI i XVII st., a izvodili su ga profesionalni glumci i muziĉari zajedno s amaterima, uglavnom pripadnicima dvorskog plemstva ili kraljevske kuće, koji su nastupali zakrabuljeni. Preteĉe su maske puĉke povorke i predstave zakrabuljenih likova, tzv. Mummings i Disguisings, raširene u Engleskoj u XIV i XV st. I na kontinentu se javljaju sliĉne maskerade, ali se tamo zarana razvijaju u dvorske predstave, poprimajući u Francuskoj oblik dvorskog baleta (ballet de cour), a u Italiji tzv. mascherate ili trionfa. Prema francuskim i talijanskim uzorima razvio se u Engleskoj M. u XVI st. u dvorsku predstavu posve odreĊena oblika: najprije se u uvodnom prologu (Presentation), u stihovima, publici tumaĉi tema (devi-ce) i pozdravljaju prisutni aristokrati i uglednici; zatim u raskošnoj povorci (Great Mas-que) stupaju na pozornicu kra-bulje, njih 8 do 16, uz pratnju muzike koju izvode instrumentalisti; poslije toga zapoĉinje pravi igrokaz (Main Masque) s govornim dijelovima, solistiĉ-kim pjesmama (Ayres) uz pratnju lutnje, madrigalskim zborskim odlomcima, plesom i mimiĉkom igrom likova; sveĉanost doseţe vrhunac kada krabulje silaze s pozornice i meĊu publikom biraju partnere za ples. Nakon pomodnih
JL. plesova (gal-liards, measures, corantes, bran-les, country dances), MASQUE. Ilustracija za djelo Lord's Masque, XVII st. slijedi završni ples (Going-out Dance).
The
543
Poslije 1600 ulazi u m. još jedan dio, tzv. Antimasque, kao komiĉni, satiriĉki ili groteskni kontrast plemenito uzvišenom karakteru glavnog igrokaza koji su redovito izvodili profesionalni glumci. Svoj najviši procvat M.doţivljuje za vladavine Jakova I (1603—25) i Karla I (1625—49), osobito u djelima pjesnika Ben Jonsona, a u postavi slavnog arhitekta-scenografa Iniga Jonesa (Masque of Queens, 1609, s muziĉkim toĉkama A. Ferrabosca; Lovers Made Men, 1617 s muzikom N. Laniera i dr.). Od autora tekstova znaĉajni su još Th. Campion, pjesnik i kompozitor, zatim W.Davenant i J. Milton (Comus, 1634 s muzikom H. Lawesa). Muziku za maske komponirali su takoĊer i N. Giles, J. Coperario, R. Johnson, J. Wilson, S. Ives, W. Lawes, C. Coleman, Ch. i O. Gibbons, M. Locke i dr. N. Lanier je uveo u M. talijanski recitativni stil koji su zatim njegovali osobito braća Lawes. U doba Restauracije (1660—1700) dobiva i u Engleskoj prednost opera, a M. se još neko vrijeme javlja kao intermedij umetnut u dramsko djelo ili operu. Posljednji odjeci te kazališne vrste naziru se u scenskoj muzici Purcella {The Fairy Queen, King Arthur i dr.) i u djelima Handela (Acis and Galatea i Haman and Mordecai) koja su pod naslovom M. prvobitno i izvoĊena scenski. LIT.: A. A. Evans, English Masque, London 1897. — R. Brotanek, Die englischen Maskenspiele, Wien i Leipzig 1902. — P. Reyher, Les Masques Anglais, Pariš 1909. — E. Welsford, The Court Masque, Cambridge 1927. — M. Dean-Smith i P. M. Young, Masque, MGG, VIII, 1960. I. Ać.
MASSAINI (Massaino), Tiburtio, talijanski kompozitor (Cremona, prije 1550 —■ vjerojatno Lodi ili Piacenza, poslije 1609). Uglavnom kapelnik u razliĉitim gradovima: isprva po svoj prilici u Piacenzi, zatim u Rimu (1571), Lodiju (1580), Salou (1587), Innsbrucku (,1589—90), Salzburgu (1590—91), Pragu (1592), Cremoni (1594), Piacenzi (1598) i Lodiju (1600—1608). M. je tipiĉan majstor prijelaznog doba (iz renesanse u barok), koji u svojim vokalnim svjetovnim kompozicijama većinom ne napušta klasiĉni ĉetvoroglasni do šestoroglasni polifoni stil, dok u crkvenim i instrumentalnim djelima primjenjuje monumentalnu višezbornu tehniku venecijanske škole. U zbirci Mušica per cantare con Vorgano (1607) M. prihvaća nove tekovine što ih je uveo L. G. Viadana i time se ubraja medu rane talijanske majstore duhovnoga koncerta za mali broj glasova. DJELA: 3 kancone za 8 —16 inst r. (I, za 8 t rombona; I I , za 4 vio line i 4 lutnje i III, za 16 trombona) u zbirci Canzoni per sonare con ogni sorte di stro-menti... lib. I, 1608. — VOKALNA: madrigali za 4 glasa (2 knj.), 1569 i 1573; madrigali za 5 glasova (4 knj.), 1571, 1578, 1587 i 1594; madrigali za 6 glasova (2 knj.), 1604. — CRKVENA: Liber Missarum za 5 glasova (2 knj.), 1587 i 1598; Liber Missarum za 6 glasova, 1595; Missarum za 8 glasova, 1600; Mušica super Threnos Jeremiae Prophetae za 5 glasova, 1599; moteti za 4 glasa, 1592; moteti za 5 glasova (3 knj.), 1580, 1590 i 1599; moteti za 5-6 glasova, 1576; moteti za 6 glasova (3 knj.), 1592, 1596—1601; Sacri modulorum concentus za 6-12 glasova, 1592; Sacri modulorum concentus za 8-16 glasova, 1606; Sacrarum cantionum za 7 glasova, uz b. c, 1607; Psalmi omne: ad ves-peras, per lotum annum... una cum 4 Magnifical zai6glasova, 1587; Mušica per cantare con Vorgano za 1-3 glasa, 1607. LIT.: H. Federhofer, Tiburtio Massaini, MGG, VIII, 1960.
MASSARANI, Renzo, talijanski kompozitor i muziĉki kritiĉar (Mantova, 26. III 1898—). Uĉenik O. Respighija na Konzervatoriju u Rimu. Kompozitor i muziĉki kritiĉar u Rimu, a zatim ("od oko 1940) u Rio de Janeiru. U prvom redu kompozitor opera. DJELA. INSTRUMENTALNA: simfonijeta, 1933; simfonijska pjesma Chad Gadid; II Molinaro za violinu i orkestar, 1935; introdukcija, tema i 7 va rijacija za orkestar, 1933; Squille e danze per U »78« BL, 1936; gudaĉki kvartet; sonata za violonĉelo i klavir; sonatina za violonĉelo i klavir; kraća komorna dje la; klavirska djela. — DRAMSKA. Opere: Bianco e nero, 1923; Noi due, 1923; Le Nozze di Tachiu, 1927; Gibetto e Gherminella, 1929; I Dolori della principessa Susina, 1929 i La Donna nel pozzo, 1931. Baleti: Guerino detto U Meschino, 1928; E nata una bambina, 1929 i Boe, 1937. Scenska muzika L'Annonce faite a Marie (P. Claudel), 1941. — Zborovi; solo-pjesme. — Kritike i ĉlanci.
MASSART, Lambert-Joseph, belgijski violinist (Liege, 19. VII 1811 — Pariz, 13. II 1892). Isprva uĉenik svog oca i brata Jean-Josepha, zatim A. Delaveuxa u Liegeu i R. Kreutzera u Parizu. Glas velikog virtuoza stekao 1829—30, kad se pojavio u Parizu na Concerts spirituels de l'Opera. Više puta nastupao sa F. Lisztom. Od 1843 do 1890 profesor Pariškog konzervatorija, ĉesto nastupao sa svojom ţenom, pijanisticom Louise-Aglae Masson. Velik poštovalac komorne muzike, meĊu prvima u Parizu svirao Beethovenove posljednje kvartete. Usprkos velikim uspjesima, rano se povukao s koncertnog podija i posvetio iskljuĉivo pedagogiji. Njegovi su uĉenici bili H. Wieniawski, I. Lotto, M. Marsick i Teresina Tua, kao i svi profesori violine na Pariškom konzervatoriju potkraj XIX st. LIT.: J. Ouilin, Lambert-Joseph Massart, MGG, VIII, 1960.
MASSARY, Fritzi (pravo ime Friederike Masareck), austrijska pjevaĉica i glumica (Beĉ, 21. III 1882 — Hollywood, 10. II 1969). Debitirala 1899 u Linzu, zatim pjevala u Hamburgu i Beĉu, 1904—32 u Berlinu (1904—19 preteţno na Metropol Theater, 1920—28 na svima velikim berlinskim scenama), 1933— 38 ponovo u Beĉu, zatim u Londonu, odakle je otišla u SAD. Od 1918 udata za austrijskog glumca M. Pallenberga. Afirmirala se već prilikom prvih nastupa te je do Drugoga svjetskog rata
MASSARY — MASSINE najpoznatija njemaĉka operetna pjevaĉica. Proslavljena interpretkinja glavnih uloga u operetama L. Falla (Die Kaiserin, 1915; Die Rose von Stambul, 1917; Die Faschingsfee, 1918) i O. Straussa (Der letzte Walzer, 1920; Die Perlen der Cleopatra, 1923; Eine Frau, die weiss, zvas sie zvill, 1932). M. Reinhardt joj je ponudio dramske uloge te je i na tom polju poţnjela velike uspjehe. LIT.: O. Bie, Fritzi Massary, Berlin 1920. — O. Schneidereit, Fritzi Massary, Enciclopedia dello spettacolo, VII, Roma 1960.
MASSĆ, Victor (pravo ime Felix-Marie), francuski kompozitor (Lorient, 7. III 1822 — Pariz, 5. VII 1884). Studirao na Pariškom konzervatoriju (J. Halevv) i 1844 osvojio Prix de Rome. God. 1860—76 korepetitor pariške Opere, a 1866 —83 profesor kontrapunkta na Konzervatoriju. Njegove opere postizale su velike uspjehe prvenstveno zbog dopadljivih kratkih i jednostavnih romanca. Od 1871 bio je ĉlan Instituta. DJELA. DRAMSKA. Opere: Le Chambre gothique, 1849; La Chanleuse voile'e, 1850; Galathie, 1852; Les Noces de Jeannette, 1853 (najuspjelija); La brigadier, 1867; Paul et Virginie, 1876. — VOKALNA: kantata Le Renegat de Tanger, 1844 (nagraĊena); Les Chants d'autrefois; Les Chants du soir; Les Chants bretons. LIT.: L. Delibes, Notice sur la vie de Victor Masse, Pariš 1885. — G. Ropartz, Victor Masse, Pariš 1887. — C. Delaborde, Notice sur la vie et les ouvrages de Victor Masse, Pariš 1888. — J. Feschotte, Victor Masse, MGG, VIII, 1960.
MASSENET, Joles-Ćmile-Frćderic, francuski kompozitor (Montaud kod Saint-Etiennea, 12. V 1842 — Pariz, 13. VIII 1912). Na Pariškom konzervatoriju uĉio je klavir (A. Laurent), harmoniju (N. H. Reber) i kompoziciju (A. Thomas); 1863 dobio je Prix de Rome. Po povratku iz Rima ubrzo je postao jednim od vodećih operskih kompozitora Francuske. God. 1878 biran je za profesora kompozicije na Konzervatoriju. Svoju klasu vodio je do 1896. Dvanaest , njegovih uĉenika dobitnici su Rimske nagrade. Medu ostalima kod njega su uĉili A. Bruneau, G. Pierne, X. Leroux, G. Charpentier, H. Rabaud, R. Hahn i Ch. Koechlin. U svom stvaranju M. ne pokazuje veliku razvojnu liniju. U poĉetku je pod uticajem Ch. Gounouda i, donekle, velike opere, no uskoro nalazi svoj liĉni izraz, stil koji će, više- manje nepromenjen, uz neke sve-sno prihvaćene elemente, zadrţati do svojih poslednjih J.-E.-F. MASSENET dela. Sposobnost da ubedljivo prikaţe ţar, patnje i radost prave ljubavi rano se ispoljila. Pesnik je neţnih osećaja, izvanredan slikar ţenskih likova, sklon i sentimentalnosti. Dramskim darom, ţivošću, finim humorom nalazi pokretnost i raznovrsnost što ga ĉini izrazito scenskim kompozitorom. On ume da nas prenese kroz mnoge vekove i sredine, da izvuĉe iz orkestra fine nijanse. Majstorski je našao odnos i sklad izmeĊu vokalne i orkestarske partije svojih opera. M. je pre svega melodiĉan Njegova melodija ima neposrednosti, elegantne neţnosti i gracije. Ona je gipka i osvaja slušaoce svojom ĉulnom draţi. Svim tim znaĉajkama duguje uspeh i najbolje Massenetovo delo, opera Manon. Ona nosi liĉni peĉat svog autora koji je tu uspeo da stvori tip intimne, lirske opere (tzv. drame lyrique) koju će otada negovati i u mnogim kasnijim radovima. God. 1892 izvedena je druga najuspelija Massenetova opera Werther, muziĉka drama po Goetheovom romanu, u kojoj je saĉuvano intimno raspoloţenje i graĊanska idila Goetheova dela. M. je našao prave akcente za taj sentimentalni siţe u koji je uneo iskrenu emocionalnost i sposobnost prikazivanja neţnih osećanja. M. je skoro ĉetiri decenije, sve do smrti, vladao francuskom opernom scenom. Umeo je da osvoji slušaoce, ali i da izvrši znatan uticaj na brojne kompozitore svoga vremena.
X 1901); Thais, 1894; Le Portrait de Manon, 1894; La Navarraise, 1894; . •1897; Cendrillon, 1899; Griselidis, 1901; Le Jongleur de Notre-Dame, Che'rubin, 1905; Ariane, 1906; Therĉse, 1907; Bacchus, 1909; Don Qui 1910; Roma, 1912; Panurge (posth.), 1913; Cleopatre (posth.), 1914 i / (posth), 1922. Baleti: Le Carillon, 1892; La Cigale, 1904 i Espada, 1908. Si muzika za niz dramskih dela {Les Erinnyes, 1873; Nana-Sahib, 1883; / 1900). — VOKALNA. Oratoriji: Marie Magdeleine, 1873; La Vierge, La Terre promise, 1900. Kantata David Rizzio, 1863; misterij Eve, 1875; Biblis za soliste i hor, 1886; Chansons des Bois d'Amaranthe za 4 solista i or 1901, Poeme de Fleurs za ţenski hor i klavir, 1907; dvopevi; tropevi; kompozicije. Ciklusi solo-pesama: Poeme d'Avril; Poeme du souvenir; pastoral; Poeme d'octobre; Poeme d'amour; Poeme d hiver ; Pocrne d'un soir i Svoje uspomene objavio je u listu Echo de Pariš (od 1911); u redakciji X. uxa izašle su 1912 u posebnoj knjizi pod naslovom Mes souvenirs (engl. LIT.: E. de Soleniere, Massenet, Pariš 1897. — Fournier, Etude style de Massenet, Amiens 1905 i Pariš 1906. — L. Schneider, Massenet, l'h et le musicien, Pariš 1908 (II izd. 1926). — H. T. Finck, Massenet an Operas, London 1910. — A. Soubies, Massenet, Pariš 1912. — A. j Massenet, Pariš 1914. — R. Brancour, Massenet, Pariš 1923 (II izd. — J. Loisel, Manon de Massenet, Pariš 1924. — E. Gasco, La Vida y 1 de Massenet, Pariš 1928. — Ch. Bouvet, Massenet, Pariš 1929. — G. Massenet, Opinions musicales, Pariš 1930. — J. d'Udine, L'Art du lie< melos de Massenet, 1931. — A. Bruneau, Massenet, Pariš 1935. — A. Jules Massenet et ses operas, Montreal 1944. — P. Colson, Massenet: A London 1947. — M. Fremiot, Jules Massenet, MGG, VIII, 1960. — A. < Jules Massenet, 1'homme et son oeuvre, Pariš 1965. — IO. KpeMjiee, MaccHe, MocKBa 1969. — J. Harding, Massenet, London 1970. A.
MASSIMO, Leone, talijanski kompozitor (Rim, 25. I 189 Uĉenik O. Respighija u Rimu, usavršavao se kod W. Courvo u Miinchenu i Ch. Koechlina u Parizu. Od 1956 predaje po muzike u Eksperimentalnom kinematografskom centru u F DJELA. ORKESTRALNA: Concerto grosso, 1934; koncert za v 1933; 2 Divertimenta, 1933 i 1937; Serenata, 1933; Quattro pezzi, 1934; 1 Intermezzi e Finale, 1953; 3 fantazije 1959; Versetti, 1966; Mušica 19 KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1930 i 1946; Mušica za 5 duhaĉkih inst nata, 1955; trio za flautu, violinu i klavir; trio za flautu, klarinet i ĉembal natina za violonĉelo i klavir, 1932; Sonata a 6 za ĉembalo i gudaĉke instrui 1959; Duetti e concertato za 8 instrumenata, 1937; Sinfonie da camera za strumenata, 1940; Invenzioni sopra un tema za 12 instrumenata, 1946. — ; za klavir. — Šest invencija za orgulje, 1967. — Balet Alfabeta, 1941. Mu; dokumentarne filmove. — VOKALNA: A Crisloforo Colombo za zbor i ] duhaĉe, 1932; Elogio della scultura za mezzosopran i orkestar, 1938; C dei viaggi za bariton i mali orkestar, 1950; nekoliko kompozicija za glas i ko instrumentalni sastav. — Misa; psalmi.
MASSINE (Mjasin), 1. Leonid Fjodoroviĉ, ruski p i koreograf (Moskva, 26. III 1896—). Studij klasiĉnog t završio u Carskoj baletnoj školi u Moskvi. God. 1913, na S. Djagileva, otišao u Pariz, gdje je godinu dana kasnije, u k grafiji M. Fokina, ostvario svoju prvu veliku ulogu u balet' sephslegende (R. Strauss). Kao koreograf debitirao 1915 bal Soleil de nuit (Rimski-Korsakov), i odmah imenovan kore fom trupe .Ballets Russes S. Djagileva, afirmirajući se istod i kao izvanredan karakterni plesaĉ. Njegova najbolja koreo ska ostvarenja iz toga razdoblja su: Kikimora (Ljadov), Les mes de bonne humeur (D. Scarlatti), Parade (Satie) i La Boi fantasgue (Rossini). Balet Le Tricorne (De Falla), njegovo g, ostvarenje, nastalo je za boravka u Španjolskoj. God. 1921—2 turnejama po svijetu, a zatim opet suradnik S. Djagileva, z; jega je koreografirao balete Les Matelots (Auric), Le Pas d (Prokofjev) i balet Ode (Nabokov). Nakon kraćeg boravka u Yorku, kao šef baleta u kazalištu Roxy, boravio u Italiji gc za milansku Scalu koreografirao balet Belkis (Respighi). Od do 1937 angaţiran kao koreograf u trupi Colonel de Basil, za stvara balete Jeux d'enfantes (Bizet), Les Presages (Ĉajkovski Beau Danube (J. Strauss), a zatim za trupu Le Ballet de M Carlo, Gaite Parisienne (Offenbach) i Nobilissima visione ( demith). M. je suraĊivao i s brojnim drugim baletnim trup za Ballet Theatre koreografirao je Aleco (Ĉajkovski) i Mam Angot (Lecocq), za Ballet International, na Wagnerovu mi Tristan fou, za Sadler's Welh Ballet, Clock Symphony (Ha i Donald of the Burthens (Whyte), za Ballets des Champssees, Le Peintre et son m (Auric), u pariškoj O; Comique, La Valse (Rav Le Bal du pont du Nord pont i
Metehen); 1952 u Pei stvara koreografski misteri; udes Evangelii
DELA. ORKESTARSKA: koncert za klavir, 1903; fantazija za violonĉelo i orkestar, 1897; Les Grands Violons du Roy za 2 violine i orkestar, 1900; koncertna uvertira, 1863; uvertire Phedre, 1873 i Brumaire, 1900. Suite: Suite d'orchestre, 1865; Scenes. hongroises, 1871; Scenes dramatiques, 1873; Scenes pittoresques, 1874; Scenes napolitaines, 1874; Scenes de feerie, 1879 i Scenes Alsaciennes, 1881. Visions, 1890; Devant la Madone, 1897; divertimento Les Rosati, 1902. — Gudaĉki kvartet. — KLAVIRSKA: Dix pieces de genre, 1866; Improvisations, 1866; Le Roman d'Arlequin, 1870; Scenes de bal, 1863; Papillons noirs; Papillons blancs i dr. — DRAMSKA. Opere: La Grand'tante, 1867; Don Cesar de Bazan, 1872; Le Roi de Lahore, 1877; Hirodiade, 1881; Manon, 1884 (Pariš, 19. I 1884; jug. premijera Zagreb, 23. I 1897); Le Cid, 1885; Esclarmonde, 1889; Le Mage, 1891; Werther, 1892 (Beĉ, 16. II 1892; jug. premijera Zagreb, 29.
L. i;. MASSINE
(Bucchi).
A
protagonist najpoznatijeg b nog filma Crvene cipelice (i; kao i filmova Hoffmannovi ĉe (1951) i Carosello Na tano (1954). M. je liĉnost koja je vt utjecala na razvoj suvrer baletne umjetnosti. Na ĉetku svoga stvaralaštva ii rirali su ga slavni slikari ( ĉarov, Larionov i Picasso. nije, pod utjecajem kubi
MASSINE — MAŠEK nastaje balet Parade, a konstruktivizma Le Pas d'acier, dok je balet Jeux d'enfants proţet duhom nadrealizma. Zahvaljujući velikom zanimanju za kazališnu umjetnost, koju je izuĉavao od najranije mladosti, Massinovi baleti su kompletna scenska ostvarenja u kojima su ostale grane umjetnosti direktno podreĊene plesu. Najpoznatije Massinove koreografije doţivjele su, i još uvijek doţivljavaju, brojne obnove na gotovo svim vaţnijim pozornicama u svijetu. Osim koreografijom, bavio se i prouĉavanjem indijanskog folklora Sjeverne Amerike. Od 1960 umjetniĉki je direktor Balletta Europeo, s kojim je s velikim uspjehom nastupao na festivalima u Nerviju i Edinburghu. Napisao je knjigu uspomena My Life in Ballet (1968). 2. Lorca (Leonid), plesaĉ i koreograf (New York, 25. VII 1944—■). Sin i uĉenik Leonida; studirao još kod Y. Brieuxa i V. Gzovskog u Parizu; debitirao 1960 u Spoletu. Nastupao u koreografijama svoga oca na brojnim evropskim, i ameriĉkim pozornicama. God. 1964—67 vodio trupu European Ballet u Parizu, za koju je koreografirao više baleta, medu kojima: European Windows (Levisi, Focus (Getz), Metamorphosis (G. P. Berlioz), Chant (Villa-Lobos), Animal Parm (Mingus). God. 1968—70 ĉlan Baleta XX stoljeća, od 1970 u SAD. LIT.: A. L. Haskell, Leonide Massine, An appreciation, Danse Magazine, 1969. N . Hg.
MASSON, Paul-Marie, francuski muzikolog i kompozitor (Sćte, Herault, 19. IX 1882 — Pariz, 27. I 1954). Muzikologiju studirao na pariškoj Sorbonnei kod R. Rollanda, a kompoziciju u Scholi Cantorum (V. d'Indv, Ch. Koechlin). Dulje vremena djelovao pri Francuskom institutu u Firenci, zatim u Napulju gdje je osnovao srodan institut kojemu je bio deset godina ravnateljem. God. 1930 doktorirao u Parizu, 1931 poĉeo predavati na Sorbonnei; na tom je Univerzitetu naslijedio A. Pirroa na katedri muzikologije. God. 1952 osnovao Muzikološki institut Pariškog univerziteta. Bavio se istraţivanjem francuske muziĉke prošlosti, osobito razdoblja od XVI do XVIII st. Veoma je vaţan njegov doprinos upoznavanju Rameauove umjetnosti. DJELA: Les Odeš d'Haraĉe mi XVI' siecle, RM, 1906; VHumanisme musical en France au XVIe siecle, Mercure musical, 1907; Les »Brunettes«, SBIMG, 1910—11; Musique italienne et musique francaise, RMI, 1912; Le Ballet heroique, RM, 1920; Berlioz, 1923; Le Recueil madrilene des Canciones francem ... (1701), AML, 1928; L'Opera de Rameau (disertacija), 1930; Les Fetes Venitiennes de Catnpra (1710), Revue de musicologie, 1932; Le Prelude pastoral d'Emmanuel Chabrier, ibid., 1943; La Lettre sur Omphale (1752), ibid., 1945; La Musique en France de Cambert d Rameau, 1946. — Obj. Chants de carnaval florentins, 1913. — Komponirao klavirska i vokalna djela. — U ĉast P. M. Massona objavljena je 1955 spomenica u 2 sv. Me'langes d'histoire et d'esthetique musicales offerts d Paul-Marie Masson (s popisom Massonovih djela). LIT.: R. Girardon, Paul-Marie Masson, MGG, VIII, 1960.
MASTILOVIĆ, Danica, pevaĉica, sopran (Negotin, 7. XI 1933 —). Studirala na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (N. Cvejić); umetniĉku karijeru zapoĉela kao ĉlanica Beogradske komedije, gde je pevala solistiĉke partije u klasiĉnim operetama. Od 1959 solistkinja u Operi u Frankfurtu na Majni. Umetnica meĊuna rodnog renomea, svojim jasnim i ĉistim glasom velikog volume na i snage, izrazite topline, izraţajnosti i pevnosti ostvarila niz velikih kreacija. Njen re pertoar preteţno je usmeren na italijansku operu: Nabucco, Bal pod maskama, Aida, Trubadur, Moć sudbine, Otelio i Don Carlos (Verdi), Tosca i Turandot (Puccini), zatim na opere R. Straussa (Saloma, Elektra, Ţe na bez senke), a naroĉito na mu \ ziĉke drame R. Wagnera (Holandanin lutalica, Tannhauser, Lohengrin i Siegfried). Stalan gost operskih scena u Miinchenu, Beĉu i Ziirichu, gostovala je na mnogim svetskim operskim pozorištima u Chicagu, D. MASTILOVIC Mexicu, Buenos Airesu, Montrealu, Veroni (Arena), Mi lanu (Scala), Parizu, Londonu, Stockholmu, Lisabonu i dr.; od 1956 stalan je gost Wagnerovih igara u Bavreuthu. Nastupa i na koncertnom podijumu. R. pej. MASUR, Kurt, njemaĉki dirigent (Brieg, Šleska, 18. VII 1927 —). Studirao u Breslauu (M. M. Stein) i na Visokoj muziĉkoj školi u Leipzigu (H. Bongartz, S. Grundeis, F. Langer). Karijeru opernog dirigenta zapoĉeo 1948 u gradu Halle (Saale); 1951—53 u Erfurtu, 1953—55 u Leipzigu i 1955—58 dirigent MUZ. E., II, 35
545
Dresdenske filharmonije. God. 1958 postao glavni muziĉki direktor u Schvreri-nu, a 1960— 64 bio je šef-dirigent Komiĉne opere u Berlinu. Umjetnik izrazita smisla za poštivanje muziĉkog sadrţaja koji izbjegava svaku tea-tralnost, M. se osobito istiĉe interpretacijom djela klasiĉnog i romantiĉkog razdoblja, o ĉemu svjedoĉe gostovanja u domovini i inozemstvu. MASZYNSKI, Piotr, poljski kompozitor i zborovoĊa K. MASUR (Varšava, 3. VII 1855 — 1. VIII 1934). Klavir i kompoziciju studira na Konzervatoriju u Varšavi. Kao zborovoĊa djelovao 1876—80 u Švicarskoj, a zatim u Varšavi, gdje je uz to 1882—86 muziĉki kritiĉar, od 1892 nastavnik na Konzervatoriju, a 1893— 1915 regens chori katedrale. M. je stekao velike zasluge za podizanje umjetniĉkog nivoa i popularizaciju zborskog pjevanja u Poljskoj. Njegova djela dugo su bila poljskim autorima uzor za tu vrstu muziĉke literature. DJELA: orkestralne kompozicije. — Sonata za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije. ^- Dvije kantate; oko 80 pjesama za zbor; oko 100 solo -pjesama.
-
V-/uiuviuv
\v / j
±/KJIJOI\.IIL
iiaivuuiu ^/f^aama iia
iiuuij
/xs
t
zicija poljskih autora za zbor. ■— IZDANJA: antolc
— Obradbe (87) poljskih narodnih pjesama za zbor; preradbe mnogih kompo -
MAŠEK, 1. Gašpar, kompozitor ĉeškoga podrijetla (Prag, 6. I 1794 — Ljubljana, 13. V 1873;. Muziku studirao u Pragu. Kraće vrijeme orguljaš crkve sv. Nikole u Pragu (1814—15) i di- ,«---- ~. <.---- ~» rigent kazališta u Grazu (1819— 20); 1820 došao u Ljubljanu kao dirigent Staleškoga kazališta i koncerata Filharmoniĉne druţbe u kojem je društvu kasnije vodio novoosnovanu pjevaĉku školu i muški zbor. God. 1822— 54 takoĊer i uĉitelj na javnoj muziĉkoj školi ljubljanske nor-malke; u sezoni 1826—27 prireĊivao u kazalištu i operne predstave. Unatoĉ tome što je bio rodom Ĉeh, M. se dobro uţivio u novu sredinu te je postao vaţna umjetniĉka liĉnost slovenskoga muziĉkog ţivota. Plodan stvaralac bogate invencije i za-mjerna tehniĉkog znanja, pisao je kompozicije i na slovenske tekstove unoseći u njih motive iz G. MAŠEK narodne muzike. M. je bio odgojen na klasiĉnim temeljima, ali je u svojim kasnijim radovima pokazivao sklonost i prema romantiĉkoj izraţajnosti. Premda kao uĉitelj nije imao mnogo uspjeha, te se prije vremena morao povući iz muziĉke škole, stekao je zasluge za razvoj slovenske muzike krajem prve i poĉetkom druge polovine XIX st. DJELA (izbor): Slovianska ouverture, oko 1870. — Instrumentalne kom pozicije (koncerti; varijacije; plesovi). — Solo-pjesme: Kdo je mar (nagraĊena 1860 u Pragu); Šoldaška; Slovenische Klange, oko 1864 i Gazele, oko 1870. — Crkvena djela (mise; graduali; ofertoriji) i dr. D. Co.
2. Kamilo, kompozitor (Ljubljana, 11. VII 1831 — Stainz, 29. VI 1859). Sin i uĉenik Gašpara; već u ranoj dobi javno nastupao kao violinist i pjevaĉ, a u osamnaestoj godini bio je aktivni ĉlan ljubljanske Filharmoniĉne druţbe. God. 1850 pošao na dalji muziĉki studij u Beĉ; 1852—54 uĉitelj muzike kod grofa Strachwitza u Šebetovu (Moravska), a 1854 naslijedio oca na poloţaju uĉitelja javne muziĉke škole u Ljubljani i u sezoni 1854—55 preuzeo od njega vodstvo muškog zbora Filharmoniĉne druţbe. God. 1858—59 izdavao u Ljubljani slovensko-njemaĉki muziĉki mjeseĉnik Cacilia.
546
MAŠEK — MATETIĆ RONJGOV Kompozitorskim radom poĉeo se baviti veoma rano (pjesmu An die Sterne op. 9 objavio je 1845). Kao jedan od prvih slovenskih muziĉara, koji je u svoja djela poĉeo unositi elemente romantiĉke izraţajnosti, M. je pridonio da se slovenska muziĉka tvorba pribliţi suvremenim zapadnoevropskim umjetniĉkim strujama.
DJELA: uvertira za melodramu Judita, oko 1854. Za duhaĉki orkestar: Polka; Slaven-Polka; Serben--Polka; SlovenenPolka; Slovenisches Duett; Dueti iiber beliebte Motive. — Divertimento za 2 viole, 3 violonĉela i kontrabas, 1854; Fantazijaza melo-fon i klavir, 1855. — Zborovi (Bleško jezero; Strunam); solo-pjesme {Venec slovenskih pesem Dr. Fr. Prezirna, 1859). — K. MASEK Crkvena djela. LIT.: P. v. Radics, Frau Mušica in Krain, 1877. — F. Rakuša, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. — E. Mašek-ĉampa, Erirrnerung an eine alte Musikerfamilie in Laibach, rkp. 1051, br. 12 u Nar. i Univer. bibl., Ljubljana. — 5. Premrl, Glasbenozgodovinske crtice, Cerkveni glasbenik 1922. — V. Steska, Javna glasbena šola v Ljubljani 1816 —75, ibid., 1929. — Isti, Iz mladosti Kamila Mašeka, Pevec, 1931. — D. Cvetko, Kaspar i Camillo Mašek, MGG, VIII, 1960. D. Co.
MAŠTALIR, Jaroslav, ĉeški kompozitor i pijanist (Karvina, 1. V 1906—). Završivši u Pragu Višu ekonomsku školu, studirao muziku kod K. B. Jiraka i na Konzervatoriju (V. Novak, P. Dedeĉek, V. Talich). Radio u arhivu Praškog konzervatorija 1936—60 (dulje vrijeme direktor). Koncertirao kao pijanist, ĉembalist i u razliĉitim komornim sastavima u domovini i na gostovanjima u Jugoslaviji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Francuskoj i Holandiji. Bavio se i muziĉkom pedagogijom. Njegova djela odaju snaţan utjecaj V. Novaka. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1932; II, 1936 i III, 1938. Koncerti: 2 za klavir,i932 i 1934; za violinu, 1934; 2 za rog, 1936; za ĉembalo, 1942 i 2 za harmoniku, 1956 i 1958. Concertino, za harfu, 1933 i za obou, 1937; Concertino pastorale za orgulje i gudaĉe, 1941 i Concertino elegiaco za klarinet, 1950. Fantasie za trombon i orkestar, 1952; Preludium, Elegie a rondo za harfu i orkestar, 1957; serenada za fagot i orkestar, 1962; 5 slovaĉkih pjesama za violonĉelo i gudaĉe, 1962; 7 slovaĉkih pjesama za violonĉelo i gudaĉe, 1963; 4 teme s varijacijama: I, 1931; II, 1935; III, 1937 i IV, 1937; Scherzo, 1930; Mala ouvertura pro mladeţ, 1938; simfonijska slika Vita brevis, ars longa, 1961; Scarlattiana, 1963. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1931 i 1935; kvartet za 4 kontrabasa, 1962; Duo concertante za 2 klarineta i klavir, 1939; suita za 2 violine i klavir, 1945; Concertino za violinu, violu i klavir, 1958; Trio concertante za klarinet, basetni rog i klavir, 1940; suita za orgulje i gudaĉki kvartet, 1935; kvintet za rog i gudaĉki kvartet, 1944; duhaĉki kvintet, 1933; 2 suite za duha ĉki kvintet, 1941 i 1943; serenada za 8 rogova, 1937; nonet, 1935; Concertino za violinu i violu, 1958; 2 sonate za violinu i klavir, 1946 i 1953; sonata za vio lonĉelo i klavir, 1931; Sonatina classica za violinu i klavir, 1957; fuga za fagot i klavir, 1962. — Klavirske i orguljske kompozicije. — Balet Melancholie, 1948. — VOKALNA : zborovi; solo-pjesme. — Missa pastoralis za zbor i orgulje, 1947. — Obradbe narodnih pjesama.
MATAĈIĆ, Lovro, dirigent (Sušak, 14. II 1899—). Prvo muziĉko obrazovanje stekao (od 1908) kao ĉlan djeĉaĉkog zbora Wiener Sangerknaben, a zatim studirao klavir, orgulje, dirigiranje i kompoziciju na Konzervatoriju u Beĉu (D. Walker, I. Herbert, F. Schalk, O. Nedbal). Dirigentsku karijeru zapoĉeo 1915 kao korepetitor opere u Kolnu. Operni dirigent u Osijeku (1919 —20), Novom Sadu (1920—22), Ljubljani (1922—24), Beogradu (1924—32), Rigi (1932—33) i 1933—38 u Zagrebu; 1938—41 direktor opere u Beogradu. Nakon rata dirigent novoosnovane opere u Skopju, zatim na Rijeci i Ljubljani, od 1956 šef-dirigent Saske drţavne kapele u Dresdenu i Drţavne opere u Berlinu, 1961—65 direktor opere u Frankfurtu na Majni i stalni gost Drţavne opere u Beĉu. Od 1970 šef-dirigent Zagrebaĉke filharmonije i uz to poĉasni dirigent Japanskog simfonijskog orkestra u Tokiju. Umjetnik rijetke izraţajno sti, koji se suverenom inter pretacijom sugestivno nameće ansamblu i publici, M. ide u red prvih dirigenata današnjice. Njegova ostvarenja, osobito dje la iz razdoblja muziĉke roman tike, odlikuju se ĉistoćom stila i reljefnim isticanjem sadrţaja. Kao senzibilan muziĉar iskon skog temperamenta M. se preL. MATACIĆ pušta ĉasovitoj inspiraciji, pa
su njegove kreacije neposredne i svjeţe. Kao operni i simfor dirigent gostovao je u brojnim muziĉkim središtima Evi Amerike i Azije, kao i na muziĉkim festivalima u Salzbi Bavreuthu, Veneciji, Rimu, Napulju, Londonu, Dubrovi Ljubljani i dr. Ogledao se i kao kompozitor K. I MATASIN (matassin, mattachin), ples — vjerojatno a skoga podrijetla — što su ga francuski kompozitori XVI i 3 st. ĉesto umetali u balete. Prema opisu Th. Arbeaua (Orchesog Me, 1588), plesne figure matasina prikazivale su ratniĉke scene, zika za m., zabiljeţena tabulaturama, saĉuvana je i u njemai zbirkama. Ples je bio poznat i pod nazivom bouffons. MATERNA, Amalie, austrijska pjevaĉica, sopran Georgen, Štajerska, 10. VII 1844 — Beĉ, 18. I 1918). Uĉil Muziĉkoj školi u Grazu. Pjevaĉku karijeru zapoĉela kao opei subreta u Grazu (1864); 1869—97 ĉlanica Beĉke opere. Od uĉiteljica pjevanja u Beĉu. Njezin sjajan dramatski talent i zv sopran neobiĉne ljepote i snage privukao je paţnju R. Wagi pa ju je odabrao za prvu Briinhildu (Walkiira) i Kundrv (. sifal) na prvim sveĉanim igrama u Bavreuthu (1876 i ii God. 1877 bila je solistica na Wagnerovu festivalu u Lond U Wagnerovim operama pjevala je u New Yorku (opera Afi politan, 1885), Chicagu i Cincinnatiju. LIT.: H. Kiihner, Amalie Materna, MGG, VIII,
1960.
MATETIĆ RONJGOV, Ivan, kompozitor (Ronjgi, Kai 10. IV 1880 — Lovran, 27. VI 1960). Završio uĉiteljsku š u Kopru, gdje su mu u muzici uĉitelji bili A. Dekleva i J. S< Od 1899 uĉitelj u Istri (Ţminj, Barban, Kanfanar, Sv. Petar u Šumi, Gologorica, Pićan, Klana), 1904—19 u Opatiji. Nakon talijanske okupacije Istre odlazi u Zagreb i 1919—21 uĉi kompoziciju kod F. Dugana na Muziĉkoj akademiji. God. 1921 — 25 nastavnik muzike na Sušaku, zatim do 1938 tajnik Muziĉke akademije u Zagrebu; tada je umirovljen. God. 1938— 45 ţivio je u Beogradu. Poslije OsloboĊenja predavao muziĉki folklor na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (1945—47), a od 1947 na Rijeci. Sve do pojave I. Mateĉića Ronjgova hrvatska umjetniĉka muzika nije poznavala narodni melos poluotoka Istre i susjednih I. MATETIĆ RONJGOV otoka kao graĊu za stvaranje djela nacionalnog smjera. Osebujni narodni napjevi u tzv. istarskoj ljestvici s malom tercorr sniţenim šestim stupnjem i s frigijskim finalnim tonom, obi] jima koja se ne dadu uklopiti u obrise tradicionalnog dura i ri i koji se ne mogu ni zabiljeţiti standardnim notnim pismom : izmiĉu temperiranoj ugodbi evropske muzike, od mladosti privlaĉili njegovu paţnju. Nadovezujući na ranije pokušaje Brajše Rašana oko biljeţenja i harmoniziranja istarskih meloi M. R. je u svojim raspravama teoretski riješio problematiku hove latentne harmonije, a u svojim kompozicijama dao prir kako istarska muzika moţe da bude temelj umjetniĉkoga muziĉ stvaralaštva. Kompozitorski opus Matetića Ronjgova nije opsegom vi ali je neobiĉno vaţan za jugoslavensku muziĉku kulturu. O| niĉavajući se gotovo samo na vokalnu muziku, on je napisao d »iz kojih zraĉi duh našeg ĉovjeka, njegove ljubavi za zemlju, : gova protesta protiv nepravde, iz kojih zraĉi duh i dah naše z lje . . . duh Istre«. Matetićevi radovi odlikuju se uzornim vokal: slogom, iako niz tehniĉkih i intonativnih poteškoća u njima m uspješno riješiti samo vrsni ansambli. Oblikujući zborske dioi i na instrumentalan naĉin, Matetić je postizavao efektno djelovi koje je njegovim sadrţajno bogatim djelima još više podiglo um niĉku vrijednost.
A
DJELA. VOKALNA. Mješoviti zborovi: Ćaće moj, 1933; Roţenice Balota), 1935; Malo mantinjade v Rike na palade (narodni tekst), 1951; A tinjada domaćemu kraju (Đ. Kabalin), 1954; Naš kanat je lip (Lj. Brgić), i Na mamin grobak (vlastiti tekst), 1959- Muški zborovi: Pjesma slobodi (vi; tekst), 1918 i Slobodi (I. Gundulić). Ţenski zborovi: Balada o ţenama, majh i sestrama (N. Polić) i Otroci v naši zgodovini (R. Petelinova). Solo-pjesme: laĊa Galijotova pesan za bas i klavir (V. Nazor), 1940; Moja zemlja (D. Gerv Uspavanka; Hopak; Tuţna roţa; Ću-ću, ćun. Dvopjevi uz klavir: Zorĉica oc svane; Oj Barbanka; Sijali smo tikvici; Vrbniĉe nad morem; Ive kosi, ruki nosi; Zaspal Pave; Ni mi ne pišći. — Tiĉji pir za klavir. — Obradbe naroi napjeva za zbor: Draga nam je zemja; Bilo vavek veselo; Brkica; Mantin i tanac; Ti ćeš plakat; Puna je Pula mladih molnarića; Vinĉace; Bela nec U Lindaru lip samanj; Oj Labine; Opatiji; Paval je Anu na pir zval; Aj drai
MATETIĆ RONJGOV — MATSUDAIRA ĉloviku, olovo mu plava; Lipo mi je pod Kostrenu more; Vapor plovi; Cviće mi polje pokrilo; Jutro; Ne beri. Jele, jabuke; Luĉe moja; Oj divojko; Pojmo mi, mala, na samanj; Bilećanka; Na Kozari; Makedoncite se boral; Ne odred a vojska; Partizan; Sumadija naša dika; Istra Maršalu Titu; U Istri se zastava razvila. — SPISI: O istarskoj ljestvici, Sv. C, 1925, 2; O biljeţenju istarskih popijevki, ibid., 1925, 6; Još o biljeţenju istarskih popijevki, ibid., 1926, 4; Islarsko-primorska pjevanka, 1940. LIT.: K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — N. Hercigonja, Veliki Istranin. Uz 80-godišnjicu kompozitora Ivana Matetića Ronjgova, Politika, 17. IV 1960. — S. Zlatić, Ivan Matetić-Ronigov in memoriam, Zvuk, 1960, 39—40. —■ K. Kovaĉević, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvat skoj 1945—1965, Zagreb 1966. — V. Poţgaj, Problemi istarske ljestvice i struk tura u zborovima Ivana Matetića Ronjgova, Zvuk, 1966, 70. K. Ko.
MATHER, Bruce, kanadski pijanist i kompozitor (Toronto, 9- V 1939 ■—). Studij muzike zapoĉet u Torontu nastavio u SAD kod R. Harrisa i D. Milhauda u Aspenu (Colorado) i kod O. Messiaena u Parizu; 1967 doktorirao u Torontu. Nastavnik je na muziĉkom fakultetu univerziteta McGill u Montrealu. DJELA. ORKESTRALNA: Symphonic Ode or Calromjep, 1964; Orchestra Piece 1967; Ombres, 1968; koncert za klavir i komorni orkestar, i95&;Elegy za saksofon i gudaĉe, 1959. -— KOMORNA: sonata za violinu i klavir, 1956; Studio za klarinet solo, 1962. — KLAVIRSKA: Smaragdin, 1960; Like Snow, 1960; Myslras, 1962; Fanlasy, 1967; In the Library of the CMC.— VOKALNA. Za glas i orkestar: 2 pjesme, 1956—59; 3 pjesme R. Gravesa, 1957—58: Sick Love, 1961; The Song of Blodenzvedd, 1961. Venice za sopran, klarinet, violonĉelo i klavir, 1957; Orphee za sopran, udaraljke i klavir, 1963; Madrigal za sopran, alt, flautu, mandolinu, harfu, violinu i violonĉelo, 1967; Cycle Rilke za tenor i gitaru, 1960. Zborovi.
MATHEWS, William Smythe Babcock, ameriĉki muziĉki pisac (London, New Hampshire, 8. V 1837 — Denver, Colorado, 1. IV 1912). Studirao u Bostonu. Muziĉki uĉitelj u razliĉitim mjestima, a onda u Chicagu, gdje je uz to bio orguljaš i suradnik brojnih ĉasopisa i listova (Musical Independent; Times; Morning Nezvs; Tribune); 1891 osnovao je mjeseĉnik Music, kojemu je bio i urednik. DJELA: Oullines of Musical Form, 1867; Emerson Organ-Method, 1870 (sa L. O. Emersonom); Mason's Pianofortc-Technics, 1876 (sa W. Masonom); How to Understand Music (2 sv.), 1880 i 1888; 100 Years of Music in America, 1889; Popular History of Music, 1889; Pronouncing and Defining Dictionary of Music, 1896; Music, Its Ideals and Methods, 1897; The Masters and their Music, 1898; The Great in Music (3 sv.), 1900—03. — Više klavirskih škola.
MATHIAS, Franz Xaver (Fran?ois-Xavier), alzaški muzikolog i kompozitor (Dinsheim, Donja Alzacija, 16. VII 1871 — Strasbourg, 12. II 1939). Studirao i djelovao u Strasbourgu gdje je bio orguljaš i zborovoĊa u katedrali. Od 1906 urednik ĉasopisa Cacilia koji je od 1913 donosio popularni prilog za pje vaĉe. DJELA. SPISI: Dic Tonarien, 1903; Der Strassburger Chronist Kb'nigshofen als Choralist, 1903; Historische Entwicklung der Choralbegleitung, 1905 (franc. prijevod 1907); Die Musik in Elsass, 1905; Studie uber die logisehe Verbindung versekiedener kirchlicher Tonstiicke, 1907; Tematischer Katalog der kirchlichen Werke F. X. Richters, Riemann-Festschrift, 1909; Compte-rendu du Congres d'orgue tenu a VUniversite de Strasbourg 5—8 mai 1934..., 1934. — KOMPOZICIJE: 2 oratorija; 28 kantata; Sieben Choralvorspiele und Variationen uber das Stabat Mater i Eucharistische Suite za orgulje; Missa S. Martini za 2 glasa i orgulje; moteti i dr.
MATHIEU, Emile, belgijski kompozitor (Lille, 18. X 1844 — Gent, 20. VIII 1932). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (F. J. Fetiš, A. Dupont); 1869 i 1871 nagraĊen belgijskim Prix de Rome. Od 1867 uĉitelj harmonije na muziĉkoj školi u Louvainu, 1875—88 korepetitor na Theatre de la Monnaie u Bruxellesu, 1881—98 direktor muziĉke škole u Louvainu, 1898— 1924 direktor Konzervatorija u Gentu. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonijske pjesme: Noces feodales; Le Lac i Le Cvgne, 1873—75. Koncert za violinu, 1899; Konzertstiick za klavir i orkestar. — Gudaĉki kvartet u D-duru, 1873. — DRAA1SKA. Opere: L'Echange, 1863; Georges Dandin, 1877; La Bcrnoise, 1880; Richilde, 1888; Bathyle, 1893; L'Enfance de Roland, 1895 i La Reine Vasthi, 1905. Balet Fumeurs de Kiff, 1876. — VOKALNA: 5 kantata {LaDerniire nuit de Faust, 1869; La Mort de Tasse, 1873); zborovi; solo-pjesme. LIT.: M. Boerboom, Emile Mathieu, MGG, VIII, 1960.
MATHIS, Edith, švicarska pjevaĉica, sopran (Luzern, u. II 1938—). Pjevanje studirala na Konzervatoriju u Ztirichu; na opernoj pozornici debitirala 1956 u Luzernu kao Drugi djeĉak (Mozart, ĉarobna frula). Usavršavala se kod E. Bossharta u Ziirichu i zatim bila gost opernih kazališta u Hamburgu, Glvndebourneu, Tokiju i dr.; od 1963 ĉlanica Njemaĉke opere u Berlinu i od 1965 istodobno u Hamburgu. Svoj najviši domet do danas ostvarila u likovima iz Mozartovih opera, kao Cherubin (Figarov pir), Zerlina (Don Giovanni), Despina (Cosi fan tutte) i Blonda (Otmica iz Seraja) i kao Anchen (Weber, Strijelac vilenjak). MATIĈIĈ, Janez, kompozitor i pijanist (Ljubljana, 3. VI 1926—■)■ Na Akademiji za glasbo u Ljubljani završio 1950 studij kompozicije (L. M. Škerjanc) i 1951 dirigiranja (D. Švara). Profesor na Srednjoj muziĉkoj školi u Ljubljani i predavaĉ na Akademiji za glasbo (klavir), od 1959 ţivi u Parizu, gdje se neko vrijeme u kompoziciji usavršavao kod Nadije Boulanger. Od 1966 ĉlan je pariške Groupe de Recherches Musicales koju vodi P. Schaeffer. M. je jedan od najistaknutijih muziĉkih stvaralaca iz mlaĊe generacije slovenskih kompozitora. Još prije odlaska u Pariz oĉi-
547
tovao je izrazitu teţnju za traţenjem izvornih kompozicijskih i izraţajnih sredstava, osobito u djelima za klavir i za komorne sastave. Ukljuĉivši se u Schaefferovu grupu u Parizu našao je ubrzo put k današnjoj evropskoj muziĉkoj avangardi, što se posebno odrazilo u njegovim ostvarenjima za klavir, za violinu i klavir i za elektroakustiĉne instrumente. Istiĉe se kao interpret vlastitih klavirskih djela. Dobitnik je brojnih priznanja u domovini i inozemstvu. DJELA. ORKESTRALNA: sim fonija, 1954; suita za gudaĉki orkestar, 1955; koncert za klavir i orkestar, 1965.—KOMORNA : gudaĉki kvartet, 1949; dvije poeme za alt i klavir, 1949. Za violinu i klavir: PreludijJ . M ATIC IĈ -Arija-Nokturno, 1949; Liriĉni poem, 1952 i Sinteze, 1969. — KLAVIR SKA: sonata, 1960; sonata za 2 klavira, 1972; 8 preludija, 1948; Preludij-Nokturno-Toccata, 1951; 3 etide za lijevu ruku, 1954; Miniaturne varijacije, 1957; 12 etida, 1958; Groteskni ples, 1959; suita, 1961; Resonancc, 1963; Intermittences, 1968: Utripi, 1971. — ELEKTRONSKA: Oscilacije, 1966; Stretta, 1968; Cosmophonic za klavir i magnetofonsku vrpcu, 1970; Forme, 1972. — Dva poema za alt i klavir, 1949. K. Be.
MATIJEVIĆ, Pavao, kompozitor (Starigrad, Hvar, 18. II 1867 — 6. VI 1901). PohaĊao Visoku bogoslovsku školu u Zadru, gdje ga je u muzici poduĉavao A. Ravazio. Kao svećenik sluţbovao u Posedarju kraj Zadra (1889—95) i od 1895 u Dubrovniku, gdje je do smrti vršio sluţbu duhovnika i nastavnika pjevanja u Djeĉaĉkom sjemeništu i bio regens ehori u katedrali. M. je pionir cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj; komponirao je gotovo iskljuĉivo crkvena djela. DJELA: 3 mise za mješoviti zbor, 1891, 1894 i bez datuma; rekvije m; 7 Miserere; 8 himni; 2 litanije; 25 moteta i dr. — Kratka uputa k Grgurevu koralu (litografirano), 1895. LIT.: M. Demović, Pavao Matijević. Uz stotu godišnjicu roĊenja, Sv. C, 1969, 1—2. K. Ko.
MATJAN, Vida, klavirski pedagog i kompozitor (Ljubljana, 6. V 1896—). Studij klavira završila na Muziĉkoj školi u Beo gradu (E. Hajek). Porijeklom Slovenka, ĉitavu je svoju muziĉku djelatnost vezala za Crnu Goru. Nastavnik klavira na Muziĉkoj školi u Kotoru (do 1970), u kojoj je neko vrijeme bila i direktor; djelovala je i kao pedagog na muziĉkoj školi Njegoš u Cetinju te odgojila niz budućih muziĉara. Od njezinih kompozicija treba spomenuti djeĉje muziĉke bajke Klinika lutaka i Vuĉko, kao i više klavirskih minijatura. G. Kr. MATRAY, Gabor (pravo ime Rćthkrepf), madţarski muzikolog i kompozitor (Nagvkata, 23. XI 1797 — Budimpešta, 17. VII 1875). Završio studij prava; u muzici uglavnom samouk. Utemeljio 1833 i do 1841 ureĊivao ĉasopis Regelo-Honmiivesz posvećen literaturi, muzici i kazalištu. Od 1837 sluţbenik Nacionalnog muzeja u Budimpešti (1846—75 kustoi1 biblioteke). Uz to od 1840 do kraja ţivota direktor novoosnovanog Nacionalnog konzervatorija. M. je udario temelie madţarskoj muzikologiji, folkloristici i muziĉkoj kritici. Kao kompozitor pridonio je razvitku madţarske umjetniĉke pjesme.
DJELA. SPISI: A muzsikdnak kozbnseges tortenete (Opća povijest muzike), 1828—32; Liszt Ferenc, Hohmiivesz, 1839; A magyar nepdalok kitonubb sajatsdgairol (Glavna obiljeţja madţarskih narodnih pjesama), Magyar Akademiai Ertesio, 1852, 6; Bihari Jdnos magyar nepzenesz elelrajza (biografija), Magyarorszag es Erdelv Kepekben, 1853; A magyar ţene es a magyar cigdnvok zetieje (Madţarska muzika i muzika madţarskih Cigana), ibid. 1854; studije i ĉlanci. — IZDANJA. Zbirke: Pannonia, 1825—27; Hunnia, 1827 i Flora, 1829 (obradbe narodnih plesova i pjesama). Magyar Nepdalok egyetemes gyujtemenye (Opća zbirka madţarskih narodnih pjesama), 3 sv., 1852, 1854 i 1858; Torteneii, bibliai es gunyoros magyar enekek dallamai a XVI szdzadbol (Melodije madţarskih historijskih, biblijskih i satiriĉkih pjesama iz XVI st.), 1859 i dr. — KOA1POCIJE: Szechenyi Verbunkos za orkestar. — Scenska muzika za drame.— Zborske kompozicije uz klavir (A golya; Ivodal; Huszdrdal) i a cappella (A rozsaj; pjesme za glas i klavir (zbirka A magyar dallos fortepiano melle alkaltnazott enekei). — Te Deum; Veni sanete Spiritus za zbor i orkestar i dr. LIT.: /. Bartalus, Emlekbeszed Matrav Gabor felett, Budapest 1877. — E. Major, Matrav Gabor es a Nemzeti Zenede megszervezese, Budapest 1948. — P. Vdrnai, Egy magyar musikus a reformkorban, Zenetudomanvi Tanulmanyok, 1954.,— Isti, Matray Gabor elete es munkassaga a szabadsagharctol halalaig, ibid., 1955. — Z. Gdrdonyi, Gabor Matrav, MGG, VIII, 1960.
MATSUDAIRA, Yoritsune, japanski kompozitor (Tokio, 5. V 1907—). Kompoziciju studirao kod Komatsua i A. Ĉerepnjina. Pokušava obnoviti japansku tradicionalnu muziku primjenom modernih izraţajnih sredstava zapadnjaĉke muzike. Od 1956 predsjednik japanske sekcije SIMC (Societe Internationale de Musicjue Contemporaine). DJELA. ORKESTRALNA: koncert za 2 klavira, 1946; tema i varijacije za klavir i orkestar, 1951; Tri stavka za klavir i orkestar, 1963; serenada za flautu
548
MATSUDAIRA — MATTHESON
i instrumente. 1963; Pastorala, 1936; Stari japanski ples, 1953; Negativni i pozitivni likovi, 1954; Figures sonores, 1956; U-Mai, stari ples u dvorskom stilu, 1957; Sa-Mai^ ,u stilu Gagaku, za komorni orkestar, 1958; Suite de danses u stilu Bugaku, 1959; Bugaku za komorni orkestar, 1962; Obredni i završni ples, 1963; Koreografski dijalog, 1966. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1949 i 1951; klavirski trio, 1948; Bugaku, suita za flautu, fagot i klavir, 1950; 2 sonate za violinu i klavir, 1948 i 1952; varijacije za violinu i violonĉelo; Somaksah za flautu solo, 1961; Portrait B za 2 klavira i 2 udaraljke, 1969. — Klavirske kompozicije (Portrait za 2 klavira, 1968). — Metamorfoze na stare »Saibara« za sopran i 18 instrumenata, 1953; Koromogae (Ljubavna pjesma) za sopran i 19 instrumenata, 1954.
MATSUSHITA, Shin-Ici, japanski kompozitor (Osaka, 1. X 1923 —). Studij završio na Univerzitetu u Osaki; usavršavao se u Kiushiu; od 1952 asistent i zatim profesor na Univerzitetu u Osaki. Istaknuti pobornik suvremene muzike u Japanu, M. je utemeljio meĊunarodni festival Jesen u Osaki. U svojim kompozicijama sluţi se postupcima od klasiĉne dodekafonije do aleatorike, zadrţavajući i tipiĉni japanski smisao za finoću detalja. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije (II, Vila, 1963); simfonijeta, 1946; Deparl, 1949; Tokata i fuga, 1955: Izomorfizmi, 1959; Korelacije za 3 grupe, 1960; Succesioni za komorni orkestar, 1961; Ouvrage symphonique za klavir i orkestar, 1956. — KOMORNA: Komorna kompozicija za 8 izvodilaca, 1958: 5 tempi za 11 instrumenata, 1959; Fresaue sonore za 7 instrumenata, 1964; Heleines astrales za komorni ansambl 1968 (posvećeno I. Petriću); gudaĉki trio, 1956: Ilsegno, 1965; Canzoni da sonare za klavir i udaraljke, 1959. — ELEKTRONSKA: Terre Deserts, 1964; Le Cloitre noir, 1958. — Radio-opera Amaio, 1960. — VOKALNA: Jet Pilot za glas, recitatora, zbor i gudaĉki kvartet, 1960; Musiaue za sopran i komorni orkestar, 1963; 99 Island za zbor, 1959.
MATTEI, Stanislao, talijanski kompozitor (Bologna, 10. II 1750—12. V 1825). Uĉenik Padre Martinija kojega je naslijedio kao kapelnik u crkvi San Francesco u Bologni. Od 1789 kapelnik crkve San Petronio i od 1804 profesor kontrapunkta na novoosnovanom Liceo filarmonico u istom gradu. Odgojio niz istaknutih kompozitora, medu kojima su G. Rossini, F. Morlacchi, G. Donizetti, G. A. Perotti, G. Pilotti i dr. Njegov priruĉnik kontrapunkta i šifriranog basa, s brojnim, vrlo dobrim primjerima, mnogo se upotrebljavao u pedagoškoj praksi u XIX st. DJELA: intermczzo La Bottega del libraio. — Dvije kantate; oratorij La Passione. — Osam misa i dr. crkvene kompozicije. — Priruĉnik Prattica a"accompagnamento sopra bassi numerati e contrappunti a piu vod sulla scala ascendente e discendente maggiore e minore, con diverse fughe a 4 e 8, oko 1824; Bassi numerati per accompagnare ridotti ad intavolature a due V. e Va. (rkp.), 1788. LIT.: F. Canuti, Vita di Stanislao Mattei, Bologna 1829. — L. F. Tagliavini, Stanislao Mattei, MGG, VIII, 1960.
MATTEIS, Nicola, talijanski violinist i kompozitor (druga polovina XVII st.). Od 1672 stalno mu je boravište London kamo je došao vjerojatno iz Italije (u nekim izdanjima svojih Ayrs naziva se Napolitano). U Londonu koncertirao u aristokratskim krugovima, poduĉavao u sviranju violine, gitare i pjevanju. Njegove brojne, izrazito virtuozne violinske kompozicije svjedoĉe o visokom tehniĉkom dometu. Njegov sin Nicola (II) (London, ? — Beĉ, 23. X 1737) bio je ĉlan Dvorskog orkestra u Beĉu (od 1700 violinist, od 1712 dirigent instrumentalne muzike). DJELA: Ayrs for the violin (4 sv.)» 1685; Arie diverse per U violino (2 sv.) 1688; Senior Nicola's first and second books of aire's in 3 parts, za violinu i b. c. 1703. — A Collection of New Songs (2 sv.), 1696. — The False Consonances of Musick (upute za izvoĊenje generalbasa na gitari). LIT.: P. A. Evans, Matteis Nicola I i II, MGG, VIII, 1960. — M. Tilmouth, Nicola Matteis, MQ, 1960. — A. D. McCredie, Nicola Matteis. English Composcr at the Habsburg Court, Music and Letters, 1967.
MATTHAY, Tobias (Augustus), engleski pijanist i muziĉki pedagog njemaĉkog podrijetla (London, 19. II 1858 — High Marlev, 14. XII 1945). Studirao na Royal Academy of Music u Londonu, gdje je 1887—1925 poduĉavo harmoniju i klavir. Uz to predavao i na vlastitoj školi koju ie osnovao 1900. Njegova klavirska metoda (The Matthay System), koja polaţe veliku paţnju na ulogu teţine i opuštanja kod udara, postala je vrlo poznata u svijetu. DJELA. SPISI: The Act of Touch, 1903; The First Principles of Pianoforte Playing, 1905; Relaxation Studies, 1908; Commentaries on the Teaching of Pianoforte Technique, 1911; The Rotalion Principle, 1912; The Child's First Sleps in Piano Playing, 1912; Musical Interpretation, 1913; Practice Triangle and Card, 1914; Pianist's First Music Making (3 kni.); On Memorizing and Playing from Memory, 1926; The Visible and Invisible in Piano Techniaue, 1932; Piano Fallacies of To-day, 1939. — Oko 100 klavirskih kompozicija. LIT.: J. Henderson Matthay, The Life and Work of T. Matthav, London 1945. — B. Dal Fabbro, Ricordo di Tobias Matthav, Ricordiana, 1953.
MATTHES, Rene, švicarski kompozitor i dirigent (Basel, 20. V 1897 — Zurich, 23. IV 1967). Studirao muziku na Konzervatoriju u Baselu i na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu, a muzikologiju na Univerzitetu u Ziirichu. Neko vrijeme orkestralni muziĉar, zatim zborovoda, pa koncertni, kazališni i radio-dirigent. Ţivio u Ziirichu. Polazeći od praktiĉnih potreba svakodnevne dirigentske prakse, u svojim djelima preteţno kultivirao melodiĉke i ritmiĉke elemente. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia brevis, 1953; Kleine Sinfonie fiir Liebhaber, 1962; koncert za violonĉelo i gudaĉe, 1960; Concertino za klavir i mali orkestar; Concertino za orgulja (ili ĉembalo) i gudaĉe, 1954; tokata za orgulje i orkestar; Musik za violu i mali orkestar, 1952; Trauermusik za harfu, udaraljke
i duhaĉe; Burleske; Divenimento; 3 fantazije, 1935—45; Unzeitgemdsse J9jS, 1958; Spielmusik za gudaĉe; Passacaglia; sonatina za gudaĉe. Za c orkestar: Turmmusik, 1947; Konzerlanle Burleske, 1950; Feierliche Blase 1950; Passacaglia, 1963 i dr. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1953; gudaĉk tet, 1958; Musik fiir 6 Instrumente za flautu, fagot i gudaĉki kvartet; Klenu mermusik za klarinet, rog, fagot i gudaĉki kvintet, 1960; Scherzi e Nolt duhaĉki kvintet, 1959; sonata za violonĉelo i klavir; sonatina za violinu i 1959; sonatina za flautu i ĉembalo, 1944 i dr. — Kompozicije za klavir (S> divertente, 1951 i. — 7.A ORGULJE: koralne predigre; partita; tokata; zija i dr. — DRAMSKA: Die Biirde za zbor i orkestar; Jahr der Besinr sopran, zbor, recitatorski zbori orkestar, 1948; Zivischen Leben und Tod: i 2 instrumenta; scenska muzika za I dio Goetheova Fausta za sole, zbor, c violinu, violu, violonĉelo i zvona, 1943. — VOKALNA: oratorij Aus dei nik des Colas Brcugnon za tenor, 3 recitatora, recitatorski zbor, muški zbor zbor, zbor i orkestar, 1961; kantate // Cantico delle Creature, 1944 i Psaln, tate; Oezeiten des Lebens za sopran, zbor, orgulje, timpane i duhaĉe, 193' laĊe des dusseren Lebens za sopran i gudaĉe, 1936; kompozicije za zbor uz 1 1 ili više instrumenata; oko 45 kompozicija za zbor a cappella; kompozi glas uz pratnju komornog sastava, orgulja ili klavira i dr. — Deutsche M zbor, orgulje i 2 duhaĉka instrumenta; Missa brevis za zbor i orgulje, De Passione Damini Jesu Christi Lamentatio za bas i orgulje, 1958. — Elemenlare Musikerziehung, 1951; brojni ĉlanci. — Instruktivne zbirke pozicija, osobito za blokflautu. -— Obradbe djela Lullvja, Bacha, Han«
MATTHESON, Johann, njemaĉki muziĉki teoretik i ko zitor (Hamburg, 28. IX 1681 — 17. IV 1764). Već u ranoj mla uĉio pjevanje i sviranje na mnogim instrumentima (or ĉembalo, lutnja, violina, oboa, flauta). Stekao i temeljitu, naobrazbu te je poznavao klasiĉne i više modernih jezikaj djeĉak pjevao je u zboru Hamburške opere, gdje je od 169 terpretirao mnoge glavne tenorske uloge. Posljednji put je pjevao 1705 u operi Nerone G. F. Handela. Te godine posl odgojitelj u kući engleskoga poslanika s kojim je ĉesto put' iduće godine imenovan je za tajnika poslanstva. Uz to je od bio kantor hamburške crkve, ali je to mjesto, zbog gluhoće, n 1728 napustiti. Od 1741 bio je u diplomatskoj sluţbi knej Holsteina. M. je razvio svestranu djelatnost kao kompozitor, reprc tivni umjetnik, pisac, prevodilac, teoretik i kritiĉar. Već za 2 uţivao je velik ugled te je izvršio snaţan utjecaj na svoje s: menike. Tako npr. J. G. ther, u svome muziĉkom sikonu (1732), posvećuje thesonu više prostora ne; S. Bachu ili G. F. Han U teoretskim radovima M bacuje zastarjele postav mnogo pridonosi razvoju našnjega teoretskog sustavi se bori za estetske princi nauci o afektima: zastupa šljenje da muzika treb: izrazi odreĊene osjećaje. L' lu Grundlage einer Ehren-te. . ., zbirci biografija muzi oĉituje oštar dar zapaţai objektivnost u prosuĊivani ţnosti pojedinih stvaralaca, bi to cij eni G. F. H an G. Ph. Telemanna i R. Ke: J. MATTHESON Veliĉinu Bachova genija nije vidio, premda ga je smatrao velikim orguljašem i vrsnim i rom fuga. Kao historik odlikuje se smislom za sistematizaciju tiĉnost pri prosuĊivanju pojedinih pojava u razvoju muziĉkog ţi Najvaţnije su Matthesonove kompozicije opere. Premd u njima katkad oĉituje utjecaj R. Keisera, njemu je uspjel ostvari originalan osobni stil, pa one zauzimaju vidno m ne samo u historiji hamburške opere već i u historiji njerr operne umjetnosti uopće, posebno po utjecaju što su ga iz\ na G. F. Handela. I u Matthesonovim klavirskim kompozici jasno se oĉituje napredan muziĉki jezik koji stoji na prijelazi medu baroka i rokokoa. DJELA. INSTRUMENTALNA: 12 sonata za 2 ili 3 flaute, 1708; s i suite za ĉembalo i druga kraća instrumentalna djela. — DRAMSKA. C Victor, Hertzog der Normannen (M. je autor II ĉina), 1702; Die ungliia Cleopatra, 1704; Le Retour du siecle d'or, 1705; Boris Goudenow, 1710 geheimen Begebenheilen Hcnrico IV. Konigs von Castilien, 1711. Sings Die Plejades, 1699 i Der edelmiithige Porsenna, 1702. Osam serenata. — CRl NA: blizu 30 oratorija; kantate; duhovni koncerti i dr. — SPISI: Da: erb'ffnete Orchestre, 1713; Das beschiitzte Orchestre, 1717; Exemplarische ' nisten-Probe, 1719 (II prošireno izd. pod naslovom Grosse Gcneral-Bass-S 1731); Das forsehende Orchestre, 1721; Melotheta..., 1722; Critica m das isl: grundrichtige Untersuch- und Beurtheilung vieler theils vorgefassten, einfdltigen Meinungen... (2 sv.), 1722—25; Der neue Gottingsche aber viel chter als die alten laceddmonischen urteilende Ephorus, zvegen der Kirchen eines anderen belehret, 1727; Der musikalisehe Patriot (vaţno djelo za his repertoara hamburške opere), 1728; De eruditione mušica, 1732; Kleine Ge, Bass-Schule, 1735; Kern melodischer Wissenschaft, bestehend in den ausser sten Haupt- und Grundlehren der musicalischen Setzkunst, 1737; Der volkon Capellmeister, das ist Grundliche Anzeige aller derjenigen Sachen, die einer u konnen und vollkommen inne haben muss, der einer Capelle mit Ehren und K vorstehen zvill, 1739; Grundlagen einer Ehren-Pforte, worin der liichtigsten C mcister, Componisten, Musikgelehrten, Tonkiinstler uszv. Leben, Wercke, Verd u. s v>. erscheinen sollen, 1740; Die neueste Untersuchung der Singspiele, i
MATTHESON — MATZ Das erlduterte Selah, 1745; Behauptung der himtnlischen Musik, 1747', Aristoxeni junioris Phthongologia systematica, Versuch einer systematischen Klang-Lehre, 1748; Mithridat wieder den Gift einer zvelschen Satyre, gennant: La Mušica, 1749; Bewdhrte Panacea, 1750; Wahrer Begriff des harmonischen Lebens. Der Panacea zzaote Dosis, 1750; Sieben Gesprdcke der Weisheit und Music samt zwo Beylagen, als die dritte Dosis der Panacea, 1751; Die neu angelegte FreudenAkademie, 1751; Philologisches Tresespiel, 1752; Plus Ultra, ein Stuckzverk von neuer und tnancherley Art (4 sv.), 1754—56; Georg Friedrich Hdndels Lebensbeschreibung (prema engleskoj biografiji J. Mainwaringa), 1761 i dr. NOVA IZD.: u novije vrijeme objavljene su neke instrumentalne kom pozicije J. Matthesona. Pojedina vokalna djela i izvatke iz oratorija, kantata ili opera obj. su: C. v. Winterfeld, 1847; C. H. Bitter, 1872; H. Schmidt, 1897; M. Friedlaender, 1902 i H. Chr. Wolff, 1957. Izvatke iz djela Der musikalische Patriot obj. F. Chrvsander, 1877; novo izd. Grundlagen einer Ehren-Pforte obj. M. Schneider, 1910; biografiju G. F. Handela obj. B. Paumgartner, 1947 te H. i E. H. Mueller von Asow, 1949; Der vollkommene Capellmeister obj. M. Reimann, 1954 i priruĉnik Grosse General~Bass-Schule obj. W. Fortner, 1956 1 djelomiĉno (u engl. prijevodu) H. Ph. Reddick, 1957. LIT.: W. H. Riehl, Mattheson und seine Zeitgenossen, Musikalische Charakterkopfe, Stuttgart 1853 (IX izd. 1927). — O. Ungezvitter, Johann Mattheson, ein Musiker mit »Zopf und Schwerdt«, Leipzig 1868. — L. Meinardus, Johann Mattheson und seine Verdienste um die deutsche Tonkunst, Leipzig 1879. — F. X. Haberl, Johann Mattheson, KMJB, 1885. — H. Schmidt, Johann Mattheson, ein Forderer der deutschen Tonkunst im Lichte seiner Werke, Leipzig 1897. *— R. Petzold, Johann Mattheson, M, 1931. — F. Stege, Johann Mattheson und die Musikkritik, ZFM, 1939. — B. C. Cannon, Johann Mattheson, Spectator in Music, New Haven 1947. — W. Braun, Johann Mattheson und die Aufklarung (disertacija), Halle 1952. — F. Feldmann, Mattheson und die Rhetorik, Kongressbericht, Hamburg 1956. — H. Ch. Wolff, Die Barockoper in Hamburg (2 sv.), Wolfenbiittel 1957 (u II sv. nalazi se 19 primjera iz Matthesonovih opera). — H. Turnow, Johann Mattheson, MGG, VIII, 1960. R.
MATTHISON-HANSEN, i. Hans, danski orguljaš i kompozitor (Adelbv, Flensburg, 6. II 1807 — Roskilde, 7. I 1890). U Kobenhavnu studirao slikarstvo i uz to uĉio orgulje kod C. J. Raucha i E. F. Weysea. Od 1832 do smrti orguljaš katedrale u Roskildeu. Koncertirao u domovini i na turnejama u inozemstvu. DJELA: simfonijo, 1848. — Tri gudaĉka kvarteta; sonata za klavir i rog (ili violu). ■— ORGULJSKA: 6 simfonija; 6 fantazija; koncertni allegro; 3 preludija s varijacijama; tema s varijacijama; 5 zbirka preludija i postludija. — CRKVENA: oratoriji Aus St. Johannis' Offenbarung i Den stille Laverdag; 2 uskrsne kantate, 1843 i 1846; 6 psalama; 2 moteta; zbirka Cyclus af Kirkecompositioner, 1856.
2. Gotfred (Gottfried), orguljaš i kompozitor (Roskilde, 1. XI 1832 — Kobenhavn, 14. X 1909). Sin Hansa; 1855 prekinuo studij prava i posvetio se muzici. Od 1859 orguljaš crkve sv. Fridrika u Kobenhavnu. Sa R. Nordraakom, E. Hornemannom i svojim prijateljem E. Griegom utemeljio 1865 društvo Euterpa. Na Konzervatoriju predavao orgulje (od 1867) i klavir (od 1884); uz to orguljaš crkve sv. Ivana (od 1871) i sv. Trojstva (od 1881). Kao reproduktivni umjetnik, M.-H. se borio za afirmaciju suvremenih naprednih kompozitora pa je prvi u Danskoj izvodio djela C. Francka, Ch.-M. Widora i A. Guilmanta. Njegova muzika, meĊutim, ne napušta okvire romantike. DJELA: kraće orkestralne kompozicije. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; klavirski trio; klavirski kvintet; 2 sonate za klavir i violinu. — KLAVIRSKA: 2 sonate; 4 koncertne etide; balada Vom Nordischen Mythenkbnig Frode Predegad", seherzo i menuet; 12 preludija za klavir ili za orgulje. — ORGULJSKA: koncert; 4 koncertna stavka; 3 fantazije, passacaglia; postludiji; parafraze. — Prigodna kantata, 1859; solo-pjesme. LIT.: G. Hahne, Matthison-Hansen, 1. Hans, 2. Gotfred, MGG", VIII, 1960.
MATTHUS, Siegfried, njemaĉki kompozitor (Mallenuppen, Istoĉna Pruska, 13. IV 1934—). Studij dirigiranja i kompozicije završio 1958 na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (R. Wagner-Regenv); 1958—60 usavršavao se kod H. Eislera na Njemaĉkoj akademiji umjetnosti. Od 1964 dramaturg i kompozitor Komiĉne opere u Berlinu. Od 1970 redoviti ĉlan Njemaĉke akademije umjetnosti. M. je najprije svratio pozornost solo--pjesmama, da bi se zatim svojim scenskim djelima (Der letzte Schuss) i velikim instrumentalnim oblicima (koncert za violinu) uvrstio u najistaknutije kompozitore mlade generacije u Njemaĉkoj Demokratskoj Republici. DJELA. ORKESTRALNA: kon cert za violinu, 1968 i za klavir, 1970; Ouverture zum Jahreslag der Befreiung, 1960; Konzertstiick za klavir i orkestar, 1959; Kleines OrchesterS. MATTHUS konzert, 1963; Inventionen, 1964; varijacije Tua res agitur za 15 instrumenata i udaraljke, 1965. — KOMORNA: sonatina za klavir i udaraljke, 1960; Kammermusik 65, 1965; Miniaturen - 5, 1970; oktet,"1970. — DRAMSKA. Opere: La-
Das Manifest, 1965 i Kantate von den Beiden, 1969. Galilei, za glas, elektronske
549
zvukove i 5 instrumenata, 1966. Solo-pjesme: 12 Gesdnge, 1960; Liebeslieder 45, 1961; Notenpostile, 1970; zborovi (Das Jahr 2000 naht, 1969). LIT.: H. Vogt, Neue Musik seit 1945, Stuttgart 1972.
MATUTIN (matutinae; lat. laudes matutinae jutarnje hvale), dio liturgijskoga ĉasoslova, koji se nekada pjevao u noći i završavao zorom, a kasnije se izvodio uoĉi pojedine svetkovine. Sastojao se od tri dijela (nocturna) u kojima su se nizale antifone, psalmi i lekcije s responzorijima. M. je poĉimao invitatorijem, a završavao himnom Te Deum, na koju su se nadovezivale laudes. U tri posljednja dana Velikoga tjedna m. se zvao tenebrae, a lekcije lamentacije. LIT.: B. Stdblein, Matutin, MGG, VIII, 1960.
MATVEJEV, Mihail Aleksandroviĉ, sovjetski kompozitor (Melenec, Ţitomir, 2. VI 1912—). Studirao na Lenjingradskom konzervatoriju (M. Gnjesin); diplomirao kompoziciju 1941. God. 1926—30 muziĉki organizator kazališta sevastopoljskoga Doma mornarice, 1942—43 direktor lenjingradske podruţnice Drţavne muziĉke naklade (My3FH3) i izdavaĉkog zavoda HcKyccmeo, 1948 naĉelnik muziĉkog odjela Lenjingradskog radija. DJEL A. ORKESTRALNA: koncert za klavir, 1941; npai dHuman y se p m w pa , 19 4 5; s ui t a i z ba l e t a J f e i i b ny d e c , 19 4 6; fa nt a z i j a , 19 5 0 . Za orkestar narodnih instrumenata: koncertna suita na ruske teme, 1950 i dr. — DRAMSKA: balet JXenb nydec, 1946 (sa O. Jevlahovom); muziĉka kome dija Flpaean pyua, 1949 (sa B. Aleksandrovom); scenska muzika; filmska muzika. — VOKALNA: 7 ruskih narodnih pjesama za zbor i narod ne instru mente, 1948; PyccKan ceadbĉa, suita za sole, zbor i klavir, 1949; solo-pjesme. — My3biKajibHo-u3daeamejibCKaR padoma e Jleuumpade a zodu BeauKou OmeHecmeeHHoii eounbi, 1946. — Obradbe narodnih pjesama.
MATYS, Ji*i, ĉeški kompozitor (Bakov, 27. X 1927—). Studij orgulja završio 1947 na Konzervatoriju (F. Michalek), a studij kompozicije na muziĉkoj akademiji Jandĉek (J- Kvapil) u Brnu. Direktor muziĉke škole i suradnik radija u Brnu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1951; fantazija za gudaĉe, 1949; Jilfni hudba (Mušica matutina) za 2 trublje, udaraljke i gudaĉe, 1962. — KOMORNA: duhaĉki kvintet, 1950; Dštske balety za duhaĉki kvintet, 1959; 3 gudaĉka kvarteta, 1957, 1961 i 1963; kvartet za flautu i gudaĉe, 1949; kvartet za 4 violine, 1960; Partita za klavirski trio, 1949; sonata za lovaĉki rog i klavir, 1948; sonata za violu i klavir, 1954; kompozicije za violinu i klavir. — KLAV1RSKA: Sonata balladica, 1966; Obrdzky, 1948; 2 sonatine, 1948 i 1962; Tri vesele skladby, 1948; Fantasie, 1950; Klavirniskladby 1953; Mala preludia, 1956; Z teţkych chvil, 1959; Taneĉnisuita, 1960; Lyrickd suita, 1961; Obrdzky ze zimy, 1962. — DRAMSKA. Melodrame: Padlfm v maji 1945, 1950; Lyricke melodramy, 1958; Vevzpominkdcha zamyšleni, I959i Variace na smrt, 1961.— VOKALNA : kantate Ma laska, 1951 i Ty velicke zvony, 1954; zborovi; solo-pjesme.
MATZ, 1. Rudolf, kompozitor, dirigent, komorni muziĉar i pedagog (Zagreb, 19. IX 1901—). Studij kompozicije završio 1926 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (B. Bersa); violonĉelo uĉio kod U. Fabbrija, J. Tkalĉića i V. Humla. God. 1925—40 i 1941—50 predavao teoretske discipline na zagrebaĉkim srednjim školama; 1940—41 i 1950—72 bio je profesor violonĉela i komorne muzike na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. Uz to predavao violonĉelo na Gradskoj muziĉkoj školi u Zagrebu (1945 —51) i na Akademiji za glasbo u Ljubljani (1947—51), a 1930 —41 vodio i vlastiti Glazbeni studio. Osnovao i vodio Glazbeno društvo intelektualaca (GDI; 1919—36), Zagrebaĉki komorni zbor (1937—41), Zagrebaĉki komorni orkestar (1938—41), Zagrebaĉki omladinski komorni orkestar (ZOKOR; 1957—61) i Internacionalni omladinski komorni orkestar u Bavreuthu (1962— 65); od 1971 zborovoda je novoosnovanog ansambla Zagrebaĉki lijeĉnici pjevaĉi. Bio je dirigent Društvenog orkestra HGZ (1935 —37) i Hrvatskog pjevaĉkog saveza (1924—41), a kao violonĉelist bio je ĉlan Zagrebaĉkog trija (1929—31) i utemeljitelj gudaĉkog kvarteta koji je 1932—48 nastupao pod razliĉitim imenima. Pokretaĉ brojnih akcija koje su obogatile hrvatski muziĉki ţivot, M. je bio glavni tajnik i predsjednik Hrvatskog pjevaĉkog saveza (1924—41) te utemeljitelj i urednik njezinog mjeseĉnika Hrvatska narodna pjesma (1926) i urednik glasila HPS Glazbeni vjesnik. Osnovao je zadrugu za promicanje narodne umjetnosti Sklad, koja je pod njegovim uredništvom izdavala i svoj ĉasopis (1931—41), bio je utemeljitelj i prvi predsjednik Udruţenja muziĉkih pedagoga Hrvatske (1950) i Odbora violonĉelista, koji je odrţao dva sastanka (1950 i 1960), a organizirao je u Zagrebu i Izdavaĉko odjeljenje Saveza kompozitora Jugoslavije (IZOD), koje je pod njegovim vodstvom 1957—62 objavilo niz djela hrvatskih skladatelja. Za boravka u SAD (1955—57) M. je vodio hrvatsko pjevaĉko društvo Preradović (Garry, Ind.) i organizirao festival Ameriĉko-hrvatskog pjevaĉkog saveza u Chicagu; u SAD nastupao je kao violonĉelist u Chicago Chamber Trio (B. Zlatich, Margita i Rudolf Matz). M. je napisao i veći broj stihova, preteţno za vlastite kompozicije, kao i niz ĉlanaka u ĉasopisima Glazbeni vjesnik, Sklad, Seljaĉka prosvjeta, Muziĉka revija, Muzika i škola i dr.; u mladosti se bavio i muziĉkom kritikom u dnevnoj štampi (Jutarnji list, Hrvat, Veĉer). M. je predsjednik Udruţenja muzikoterapeuta Hrvatske. Kao kompozitora Matza je u prvom stvaralaĉkom razdoblju najviše privlaĉila vokalna muzika. Povezujući elemente narodnog
550
MATZ — MAUERSBERGER
melosa s impresionistiĉkim obiljeţjima on je na tom podruĉju napisao niz efektnih djela u kojima je došao do izraţaja njegov smisao za doĉaravanje osebujnih raspoloţenja i ugoĊaja (Faun; 24 pjesme na narodni tekst). Kasnije se M. sve više orijentirao prema komornoj muzici u koju je takoĊer unosio specifiĉni narodni izraţaj. Izmirujući vješto naoko nepremostive suprotnosti izmeĊu folklornog melodijskog sadrţaja i klasiĉnog naĉina moti-viĉke obrade, on je u svojim najzrelijim instrumentalnim djelima (gudaĉki kvarteti; II sonata za violonĉelo; Possacaglia) postigao sugestivno djelovanje. U posljednje vrijeme M. primjenjuje i tekovine suvremene muzike R. M ATZ (u capriccia u dodeka-fonskom stilu). Svoje dugogodišnje pedagoško iskustvo M. je (u suradnji sa V. Humlom i A. Janigrom) izloţio u opseţnom djelu Prve godine violonĉela. Racionalni i suvremeni principi na kojima poĉiva to djelo pruţaju široke mogućnosti za tehniĉko svladavanje instrumenta, a muzikalno koncipirane vjeţbe istodobno osiguravaju i umjetniĉki razvoj uĉenika. Rezultate rada oko racionalizacije tehnike violonĉela na fiziološkoj osnovi iznio je uz to i u razliĉitim struĉnim revijama i predavanjima u zemlji i inozemstvu. Za svoje djelovanje dobio je više odlikovanja i nagrada, a bio je opetovano ĉlan porote na meĊunarodnim muziĉkim natjecanjima Gajkovski u Moskvi i Gaspar Cassado u Firenci. DJELA. ORKESTRALNA: Zagorska rapsodija, 1929; Posavski ples, 1936; Elegija i humoreska za violonĉelo i gudaĉe, 1938 (Zagreb, 8. III 1939); Passacaglia za violinu i gudaĉki orkestar, 1943 (Zagreb, 28. II 1946); Klasiĉni koncert za violonĉelo, 1949; suita za ansambl violonĉela, 1950 (Zagreb, 13. VI 1950); Sveĉani preludij, 1958; Lirske skice za gudaĉki orkestar i obi. violonĉelo solo, 1959; Tema s varijacijama za duhaĉki ansambl, 1959; Divcrtimento za ansambl violina, 1959; Balada za ansambl violina, viola i 2 harfe, 1962; koncert za flautu i gudaĉe, 1963. — KOMORNA. Ĉetiri gudaĉka kvarteta: I, 1924; II, Gradišćanski, 1932 (Nova Gradiška, 25. III 1933); IH> Pastoralni, 1935 i IV, u a-molu, 1944 (Zagreb, u. X 1948). Kvartet za 4 violonĉela u d-molu, 1950 (Dubrovnik, 18. VIII 1952); Balada i Rondo in modo rustico za klavirski trio, 1956 (South Bend, SAD, 25. III 1956); Pet stavaka za duhaĉki kvintet, 1971. Za violinu i klavir: sonata, 1941; sonatina, 1943 i Varijacije na narodnu temu, 1972. Za violonĉelo i klavir: 2 sonate, 1941 i 1942; 3 sonatine, u Oduru, g-molu 1 a-molu i Barokni koncert (takoĊer za 3 violonĉela i continuo), 1952. Za violon ĉelo solo: II capriccia u dodekafonskom stilu, 1964 i suita Svjetla i sjene, 1970. Duet za 2 violonĉela i klavir, 1952; 12 stavaka za 3 violonĉela i klavir, 1960; Sedam skica za rog i klavir, 1964. — KLAVIRSKA: 2 sonatine, u D-duru i G-duru; Scherzo; Svadbena iz Prigorja; Varijacije na narodnu temu; 7 skica; 2 suite; Gora u suncu; Karnevalske impresije. Za djecu: 8 sonatina; 2 etide; suita; Moj prvi nastup; Sedam latica; Stara ura igra polku; U bašĉi; Na izletu i dr. Dubrovaĉki akvareli za 2 klavira i recitatora (vlastiti stihovi), 1967. — DRAM SKA: muziĉka igra Boţiĉna priĉa, 1931; 2 scenske igre na narodni tekst: Lju bilo se momĉe i djevojĉe, 1934 i Djevojĉica vodu gazi, 1938; 2 scenske kantate: Ţivot Hrvata, 1926 i Vino pije Dojĉin Petar, 1938. — VOKALNA: suita Faun (V. Nazor) za sopran, tenor i mješoviti zbor, 1922 (Zagreb, 15. III 1923); 2 trozbora za 2 mješovita i djeĉji zbor: Molitva i Borba, 1925; Naša pjesma za muški zbor i duhaĉki orkestar, 1937; Balada za muški zbor, duhaĉki ansambl i udaraljke, 1972. Mješoviti zborovi: Tri pjesme iz dubrovaĉke renesanse, 1923; Zdenec, 1924; Sunĉeva ţenidba, 1930; Jutro, 1932; Pjesme iz Slavonskog Broda, 1934; Pjesme iz Turopolja, 1938; S onu stranu vode Save, 1939; Svatovska, 1956 i dr. Muški zborovi: Pri svetom Kralju i Epitaf bez trofeja, 1924; Hrvat, 1929; Seljaĉka pje sma, 1936; Uz prijestolje seljaĉkoga kralja, 1939; Kralev sejem, 1940; Prvi dvori, 1942 i dr. Ţenski ili djeĉji zborovi: Ţenidba vrapca podunavca; Tri madrigala; Pet madrigala; Veĉernja pjesma; S naših polja; Pjesni Ijuvene. Solo-pjesme: 24 pjesme na narodni tekst {Djevojaĉke pjesme za sopran; Priĉalice ZSL alt; Mo maĉke pjesme za tenor; Momaĉke pjesme za bas), 1932—34; Tri napjeva iz Me Ċimurja, 1936; Dvije pjesme iz Slavonije, 1952; Tri pjesme (D. Domjanić); Dvije pjesme (M. Hire) i dr. — CRKVENA: 6 misa; 2 kantate: Boţiĉna kantata, 1938 i Posljednja veĉera, 1939; harmonizacije hrvatskih boţiĉnih popjevaka i dr. — Obradbe narodnih napjeva. — INSTRUKTIVNA: Prvi nauk o glazbi, 1930 (IV izd. 1940); Vjeţbe za solfeggio i diktat (6 sv.), 1936 (VII izd. 1962); Osnovna škola za klavir, 1936 (IV izd. zajedno sa L. Šabanom, 1952); Prve godine violon ĉela (32 sv.), 1947—62; Vjeţbe za kulturu desne ruke gudaĉkog orkestra. — Pre davanja; kritike; ĉlanci. — Poduzeće Jugoton obj. je 1972 gramofonsku stereo-ploĉu s izborom Matzovih kompozicija. LIT.: K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, Zagreb 1960. — Isti, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945—1965, Zagreb 1966. — C. Miiller, Violoncello-Unterricht nach den Grundsatzen von R.Matz, Musikerzie hung, 1969. ■— B. Ivanĉević, Pola stoljeća javnog djelovanja Rudolfa Matza (1920—1970), Zvuk, 1970. K. Ko.
2. Margita (rod. Neustadt), pijanistica (Ostornja, Slovaĉka, 24. I 1906—). Ţena Rudolfa; studij klavira završila 1928 na Mu ziĉkoj akademiji u Zagrebu (S. Stanĉić). Nastavnica klavira na srednjoj školi Muziĉke akademije (1928—31) i u Muziĉkom stu diju Matz (1931—41); nakon OsloboĊenja profesor na Gradskoj muziĉkoj školi (1945—50) i 1950—71 na školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Od 1938 nastupala, prva kod nas, na solistiĉkim i ko mornim koncertima kao ĉembalist. Redigirala instruktivna djela za klavir i prevela s njemaĉkog Mali priruĉnik za pijaniste W. Georgiija (1958). K. Ko.
MATZKE, Hermann, njemaĉki muzikolog (Breslau, 2: 1890—). Muzikologiju studirao u Breslauu, Berlinu i I (O. Kinkeldey, H. Kretzschmar, M. Friedlaender, O. Flei; J. Wolf); promovirao u Bernu 1919. God. 1917—19 re: Drţavnog arhiva u Bruxellesu; 1920—21 dirigent u Biiek gu i Nienburgu (Weser); od 1921 u Breslauu, muziĉki ĉar i nastavnik na Tehniĉkoj visokoj školi. Tamo je osnovao Institut za muziĉku tehnologiju (od 1938 prof Od 1946 djelovao na istom poloţaju u Constanzu, a od 11 Stuttgartu. God. 1925—27 izdavao muziĉki ĉasopis Das Tai 1934—43 Zeitschrift fu'r Instrumentenbau (kasnije Instrumente Zeitschrift). DJELA: Der Soldatengesang im belgischen Heere, 1918; Geschicht belgischen Soldatenliederbuches, 1918; Die Aufkldrung im Kurerzbistum und ihre besondere Wirkung auf den deutschen Kirchengesang (disertacija), Von der Erziehung zur Musik, 1921; Musikokonomik und Musikpolitik, 192 Grenzgebieten der Musikzvissenschaft, 1928; Gegenzvartskrise der musikc Organisation, 1930; Grundziige einer musikalischen Technologie, 1931; Ub tschen Musikausdruck unddeutsche Musikpflege, 1935; Grundziige der Raumc 1947; Unser Tonsystem und seine Entzvicklung, 1947; Die menschliche Stin Musikinstrument, 1948; Musikland Schlesien, 1949; Musikgeschichte de) im Vberblick, 1949; Unser technisches Wissen von der Musik, 1949; Einf in die musikalisehe Technologie, 1949; Von der Technik im Leben des Mi 1956LIT.: W. Kruger, Hermann Matzke, MGG, VIII, 1960.
MAUCLAIR, Camille (pravo ime Sćverin Faust), cuski pisac i pjesnik (Pariz, 29. XI 1872 — 23. IV 1945). U i prijatelj S. Mallarmea; pisao pjesme, romane i kritike, a u p redu djela s podruĉja povijesti umjetnosti. Na tekstove nje pjesama komponirali su E. Blcch (Historiettes au crepus E. Chausson i F. Schmitt. Autor je monografije o R. Schum; 1909 i Histoire de la musigue europeenne (1850—1914), (hrv. prijevod B. Širole pod naslovom Povijest evropske mi 1921). MAUDUIT, Jacques, francuski lutnjist i kompozitor (I 16. IX 1557 — 21. VIII 1627). Studirao filozofiju i knjiţe i nakon niza putovanja po inozemstvu, osobito po Italiji, p sluţbenik francuskoga dvora. U muzici po svoj prilici san SuraĊivao sa J. A. de Ba'ifom u njegovoj Academie de poe de musigue, a poslije Baifove smrti (1589) odrţavao neko vr, u vlastitoj kući sastanke i koncerte sa ĉlanovima Akademije, govao sa P. Mersenneom i bio njegov muziĉki savjetnik za Harmonie universelle, pa to djelo odraţava i Mauduitove n 0 muzici (VII knjiga sadrţi još i glavne biografske podatke o J duitu). Obogatio pariški muziĉki ţivot organizirajući goc koncerte za vrijeme korizme u samostanu Petit Saint-An, zatim cecilijanske sveĉanosti u crkvi Notre-Dame\ 1614 vod koncerte u ĉast povratka Luja XIII, 1617 dirigirao muzi ansamblom baleta La Delivrance de Renaud, na kojemu je surai 1 kao kompozitor (ansambl se sastojao od 64 pjevaĉa, 28 viol 14 lutnjista). Kao pristaša humanistiĉkih ideja i teţnja zastupljenih u E voj Akademiji, M. je najdosljednije primijenio naĉelo o mu mesuree. Njegove Chansonnettes, zasnovane na kvantitativ ritmu (sa longom koja traje kao 2 brevisa) i umjetniĉki vanr dotjerane, smatraju se uzornim djelima toga ţanra i ujedno i najbolje francuske vokalne kompozicije onoga vremena. Mau( se pripisuje i uvoĊenje novih tehnika u Francusku, kao npr. janje glasovnih i instrumentalnih skupina u svjetovnoj i duhe muzici, upotreba velikih sastava i grupiranje instrumenata p vrstama (osobito lutnja i viola), ali o toj praksi svjedoĉe samo, rarni dokumenti, jer su mu djela izgubljena. DJELA: 24 Chansonnettes mesurees de J.A.deBaif mises en musique za 4 1586 (II izd. 1588); 2 Airs za glas i lutnju (obj. u Airs de differens auteu en tablature par G. Bataille, V knj., 1614). — CRKVENA: Messe de Rt za 5 glasova (samo završni dio, obj. P. Mersenne u Harmonie universelh knj., 1626); 7 psalama i ehansons spirituelles za 4—5 glasova i 4 latinska n za 3—4 glasa (obj. P. Mersenne u Ouaestiones celeberrimae in Genesim, 1 P. Mersenne navodi velik broj crkvenih kompozicija (mise, moteti, hi te ehansone i fantazije, ali je gotovo sve izgubljeno. NOVA IZD.: H. Expert obj. 24 Chansonnettes {Les Maitres musicie, la Renaissance francaise, 1899) i 8 psalama i moteta (Florilege du concert de la Renaissance, 1928); Reauiem obj. J. Tiersot (Ronsard et les mušicu son temps, SBIMG, 1902—03). LIT.: P. M. Masson, Jacques Mauduit et les hvmnes latines de Lau Strozzi, Revue de musicologis, 1925, 9. — D. P.~Walker, Some Aspect Problems of musique mesuree a l'antique, Mušica disciplina^ 1950. — F. L Jacques Mauduit, MGG, VIII, 1960. I. .
MAUERSBERGER, Rudolf, njemaĉki zborovoĊa i komt tor (Mauersberg, 29. I 1889 — Dresden, 22. II 1971). Na I zervatoriju u Leipzigu studirao klavir (R. Teichmiiller), or; (K. Straube) i teoriju (S. Krehl). God. 1919—25 zborovoĊa ehova društva u Aachenu, zatim crkveni dirigent u Eisena gdje je utemeljio i vodio Bach-Chor: od 1930 u Dresdenu ka crkve sv. Kriţa i dirigent zapaţenih vokalno-instrumenta koncerata, od kojih su mnogi snimljeni na gramofonskim ploĉĉ Njegovom zaslugom uvrstio se Kreuzchor u najuglednija evi
MAUERSBERGER — MAYNOR ska vokalna tijela, koji se posebno proslavio izvedbama djela H. Schiitza. Povodom 70-obljetnice ţivota objavljena je spomenica Kirchenmusik heute (1959; red. H. Boehm). DJELA. VOKALNA. Za zbor i duhaĉe: Turmgesange, 1946 i Neue Turmgesange, 1957. Za zbor i orgulje: Evangelische Messe, 1954. Zborovi: Weihnachtszyklus, 1944; motet Wie liegt die Stadt so wust, die voli Volks war, 1945; Te Deum, 1946; Lukaspassion, 1947; ciklus Dresden, 1948; Dresdner Reauiem, 1948; Liturgische Sommermusik, 1948; ciklus Erzgebirge, 1950; Kritik des Herzens, 1958.
MAURACHER, Matthias, osnivaĉ austrijske obitelji graditelja orgulja (Oberbichl, Zillertal, 24. XI 1788 —• Graz, 22. XI 1857). Njegovu radionicu, koju je utemeljio 1818, preuzeo je sin Matthias (Zell, 20. VII 1818 — Salzburg, 7. VIII 1884) i preselio je 1861 u Salzburg. Matthias i njegova tri sina Josef (Zell, 2. II 1845 — St. Florian, 5. II 1907), Hans (? — 1900) i Matthaus (Zell, 26. XI 1859 — Salzburg, 25. I 1939), pregradili su orgulje u samostanu sv. Florijana. Josefovi sinovi Matthius (St. Florian, 20. IX 1885 — Linz, 23. VIII 1954) i Anton (St. Florian, 24. XI 1896—) preselili su svoju radionicu 1926 u Linz, a poslije Matthausove smrti ta je radionica prešla u ruke graditelja orgulja R. Nowaka u Celovcu. LIT.: Die Orgelbauanstalt Gebriider Mauracher in Linz, Linz 1950. — J. Heigel, Das Orgelbau-Geschlechi der Mauracher aus dem Zillertal, u publikaciji H. G. Kernmayra: Brot und Eisen, Wanderungen durch das werktatige Tirol, Salzburg 1952. — R. Federhofer-Konigs, Mauracher, MGG, VIII, 1960.
MAUREL, Victor, francuski pjevaĉ, bariton (Marseille, 17. VI 1848 — New York, 22. X 1923). Pjevanje uĉio u Marseilleu i Parizu (Vauthrot, Duvernov); na opernoj pozornici debitirao 1867 u Marseilleu kao Vilim Teli (Rossini). Blistava karijera vodila ga je preko Pariške opere i milanske Scale na ostala velika evropska i ameriĉka operna kazališta, pa je već u svojoj dvadeset petoj godini bio najistaknutiji svjetski interpret uloga u Verdijevim operama (prvi talijanski Posa u Don Carlosu, Napulj 1871; prvi ameriĉki Amonasro u Aidi, New York 1873). Najveći dio svog umjetniĉkog djelovanja proveo je na milanskoj Scali, pariškoj Operi i njujorškom Metropolitanu, a uz to je gostovao na londonskom Covent Gardenu, napuljskom San Carlu, u Madridu, Barceloni, Lisabonu, Kairu, Petrogradu, Moskvi i dr. S operne scene povukao se 1904, a zatim je djelovao kao pjevaĉki pedagog u Parizu i od 1909 u New Yorku. Pjevaĉ rijetke tehniĉke zre losti, blistave nosivosti glasa i sugestivne izraţajnosti u inter pretaciji, ostvario je niz nezaboravnih kreacija. Verdi mu je povjerio uloge Jaga (Otelio) i Falstaffa na praizvedbama u milanskoj Scali (1887 i 1893). M. se ogledao kao dramski glumac, a objavio je i više spisa. DJELA: A propos de la mise en scene du drame lyrique Otelio, 1888; Le Chdnt renove par la science, 1892; Un Probleme d'art, 1893; A propos de la mise en scţne de Donjuan, 1896; L'Art du chant, 1897; Dix ans de carriere 1887—1897, 1898. LIT.: F. Rogers, Victor Maurel; his Career and his Art, MQ, 1926.
MAURER, Ludwig Wilhelm, njemaĉki kompozitor i violinist (Potsdam, 8. II1789 — Petrograd, 25. X 1878). Uĉenik K. Haacka u Berlinu, gdje je kao ĉetrnaestogodišnjak debitirao u dvorskom orkestru. Od 1806 djelovao u Rusiji kao orkestralni violinist, usavršavajući se pri tom u Rigi kod P. Rodea i Baillota. God. 1817— 33 na brojnim koncertnim turnejama po Evropi, zatim prvi violinist Francuskog kazališta u Petrogradu i utemeljitelj simfonijskih koncerata u Lavovu; od 1841 bio je inspektor dvorskih orkestara. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u f-molu op. 67; 2 koncertantne simfonije: I, za 4 violine op. 55 i II, za 2 violine op. 56; Romanca za 2 violine, violonĉelo i orkestar op. 25; varijacije za 2 violine i orkestar op. 30 i 47. Za violinu i orkestar: 10 koncerata; fantazije op. 60 i 62; 3 Concertina; 10 Arie variate. Dva Concertina za klarinet i orkestar op. 57 i 64. — KOMORNA: 6 gudaĉkih kvarteta; Arie za violinu i kvartet; 6 Pieces de Societe za 2 violine i violonĉelo; 3 Duos concertants za 2 violine; 9 Etudes ou Caprices za violinu solo; 12 Etudes d'apres les principes de Viotti, Rode, Kreutzer et Baillot. — DRAMSKA. Opere: Heinrich und Angoline, 1819; Alonzo, oko 1819; La Fourberie decouverte, oko 1820; Der neue Pariš, oko 1825 i Die Runenschrift, 1830. Balet Der Schatten, oko 1840.
MAURI, Rosita, španjolska plesaĉica i pedagog (Rens kraj Barcelone, 15. IX 1856 — Pariz, 1923). Kći plesaĉa; klasiĉni balet uĉila kod C. Dominique. Debitirala 1866; od 1871 plesala u Barceloni, zatim u Beĉu, Berlinu i u Italiji (1878 na milanskoj Scali). Od 1878 do 1897 prvakinja baleta Pariške opere. Najveće kreacije ostvarila u baletima La Korrigane (Ch. M. Widor), Les Deux Pigeons (A. Messager), La Farandole (L. Dubois) i dr. Nakon što se povukla s baletne pozornice posvetila se pedagoškom radu. MAURICE, Pierre, švicarski kompozitor (Allaman, Vaud, 13. 'XI 1868 — Ţeneva, 25. XII 1936). Studirao u Stuttgartu i na Konzervatoriju u Parizu (A. Lavignac, J. Massenet). God. 1899—1917, s kratkim prekidom, djelovao u Miinchenu, a zatim se vratio u domovinu, gdje je bio jedan od utemeljitelja Društva švicarskih kompozitora. Mauriceova djela odlikuju se poetskim sadrţajem i vrsnom instrumentacijom; po harmonijskom tkivu
557
bliska su R. Wagneru, ali se u njima osjeća i utjecaj J. Masseneta i G. Faurea. DJELA. ORKESTRALNA: simfo nijska pjesma Francesca da Rimini, 1899; suite Pecheurs d'Islande, 1897 i Persephone; preludij Daphne; fuga za gudaĉe. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA. Opere: Le Drapeau blanc, 1903; Mise brun, 1908 i La Nuit tous les chats sont gris, 1925. Mimodrame: Lan-val, 1913; Arambel, 1920; Andromede, 1924; Le Mystĉre de la Nativite, 1933; Spes; Kalif Storch; La Vengeance du Pharaon, 1935. Pantomime: La Chanson des auatre saisons, 1902; Tanzlegendchen, 1931; Leonora. — VOKALNA: oratorij La Fille de Jephte, 1897. Kantate za zbor i orkestar: La Chanson du vent de mer, 1911; Gorne Grymme, 1912; L'Angelus du soir, 1918 i Ils sont trois pe-tiis, 1921. Za glas i orkestar: La Cigale, 1897; Vierges mortes, 1898; Pour endor-mir une poupee malade, 1902; Sonnet, 1905; Mer du Nord, 1918; Coucher de so-leil a Kerague, 1919; Lac de pluie, 1919 i 7 Poe'sies chinoises. Solo-pjesme. LIT.: E. Combe, Pierre Maurice, L'Art en Suisse, 1931. — M. Maurice' Pierre Maurice, Geneve 1938. — W. Tappolet, Pierre Maurice, MGG, VIII, 1960.
MAV, Alojz, kompozitor (Groblje kraj Domţala, 21. VI 1898—). Uĉenik S. Premrla i A. Neffata, komponirao veliki broj djela s podruĉja crkvene muzike. Na podruĉju svjetovne muzike istiĉu se njegovi novoromantiĉki koncipirani zborovi i muzika za igrokaze, najviše za omladinu. DJELA: scenska muzika za omladinski igrokaz Triglavske roţe, 1941; omladinska opereta Angel z avtom, 1940 i dr. — Zborovi. — Crkvene kompo zicije. D. Co.
MAXIMA, u menzuralnoj notaciji, nota u trajanju od osam cijelih. Biljeţila se: | I MAXIXE, stari brazilski gradski ples iz druge polovine XIX st. Oko 1890 proširio se i u Evropi; m. je ples umjerenog tempa, u dvodijelnoj mjeri, s jednostavnim sinkopama. To je jedan od prvih egzotiĉnih plesova koji su postali vrlo popularni u civiliziranim zemljama. Iz njega se kasnije razvila -> samba. MAXWELL, Davies Peter, engleski kompozitor (Manchester, 1934 —). Studirao na Royal College of Music i na Univerzitetu u Manchesteru. God. 1957—58 boravio u Rimu gdje se usavršavao kod G. Petrassija. Djeluje u Gloucestru. DJELA: simfonija za komorni orkestar, 1962; Prolation za orkestar, 1958; orkestralna fantazija, 1962. — Gudaĉki kvartet, 1961; Ricercar and Doubles za oktet, 1959; St. Michael za 17 duhaĉkih instrumenata, 1957. — Klavirske i orguljske kompozicije. — Leopardi Fragments za sopran, alt i orkestar, 1962; zborovi.
MAY, Billy (E. VVilliam), ameriĉki jazz-trubljaĉ, dirigent i kompozitor (Pittsburgh, 10. XI 1916 —). Od 1933 svirao u razliĉitim jazz-orkestrima (Ch. Barnet, 1938—39; G. Miller, 1940—42). Djelovao zatim kao aranţer za jazz-sastave u NewYorku, Hollywoodu i dr., a 1951—54 vodio vlastiti orkestar s kojim je odlazio na vrlo uspješne turneje. Premda je uţivao veliku popularnost kao trubljaĉ, prestao je javno nastupati. Od 1954 ţivi u Hollywoodu, gdje se bavi aranţiranjem za televiziju. M. je predstavnik svvinga. MAYER, VVilliam, ameriĉki kompozitor (New York, 18. XI 1925 —)■ Studirao na univerzitetu Yale (Bachelor of Arls) i na Mannes College of Music; usavršavao se kod R. Sessionsa i F. Salzera. Predsjednik ie izdavaĉke komisije Ameriĉkog muziĉkog centra. DJELA. ORKESTRALNA: Andante za gudaĉe, 1955; Hebraic portrait, 1957; Overture for an American, 1958; Tivo Pastels, 1960; Concert Piece za trublju i gudaĉe. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; Elegy za kvintet limenih instrumenata, 1964; Country Fair za 3 duhaĉka instrumenta. — Kompozicije za klavir (sonata). — DRAMSKA: opera Long Ago, 1964; mikro-opera Brief Candle, 1964; djeĉje opere The Greatest Sound Around, 1954 i Hello Worldf, 1956. Balet The Snovi Oueen, 196.3. — VOKALNA. Zborovi: The Passionate Shepherd to his Love; The Nympk's reply to the Passionate Shepherd i dr.; solo-pjesme.
MAYER-SERRA, Otto, meksiĉki muzikolog (Barcelona, 12. VII 1904 — Mexico, 19. III 1968). Muzikologiju studirao u Berlinu (H. Abert, C. Sachs, J. Wolf, E. v. Hornbostel); doktorirao 1929 kod H. Engela u Greifsvvaldu. U kompoziciji je uĉenik H. Kauna u Berlinu. God. 1929—31 djelovao na Berlinskom radiju kao asistent H. Scherchena; od 1933 u Barceloni lektor izdavaĉkog poduzeća Editorial Lahor i kritiĉar ĉasopisa Mirador. Za graĊanskoga rata u Španjolskoj imenovan proĉelnikom muziĉkog odjela u Ministarstvu propagande katalonske vlade. God. 1939 nastanio se u Mexicu, gdje je djelovao kao nastavnik, pisac, publicist (ureĊivao ĉasopis El Mušico, 1951—-52; 1952 osnovao diskografski ĉasopis Audio y mušica) i bio šef proizvodnje gramofonskih ploĉa tvrtke Concertistas Musart (od 1956). DJELA: Die romantische Klaviersonate (disertacija), 1929; El Romanticismo musical, 1940; Panorama de la mušica mexicana, 1941; Silvestre Revueltas, 1941; Carlos Chdvez, 1942; Panorama de la mušica hispano-americana, 1944; The Present State of Music in Mexico, 1946; Mušica y musicos de Latine—America (2 sv.; najznaĉajnije djelo, neobiĉno bogato podacima), 1947; Breve diccionario de la mušica, 1948; La Mušica contempordnea, 1954. — Izdao na španjolskom Atlantisbuch der Musik pod naslovom Enciclopedia de la mušica (3 sv.), 1943 (III izd. 1954)-
MAYNOR, Dorothy, ameriĉka crnaĉka pjevaĉica, sopran (Norfolk, Virginia, 3. IX 1910 —). Uĉenica Hampton Instituta, sa ĉijim je znamenitim zborom proputovala Evropu. Kasnije stu-
552
MAYNOR — MAZURKA
dirala na Westminster Choir School u Princetonu (New Jersey) i usavršavala se kod W. Klamrotha i H. Houghtona. Karijeru zapoĉela 1936 kao zborovoda u Brooklynu; 1939 debitirala na festivalu u Bekshireu s velikim uspjehom, nakon ĉega je pod vodstvom dirigenta S. KusSewitzkog snimila uz pratnju Bostonskog simfonijskog orkestra niz Handelovih i Mozartovih arija na gramofonske ploĉe. Od 1945 direktorica je Bennett Collegea u Greensborou (North Caroliria). Jedan od najljepših ameriĉkih soprana svoje generacije, raskošnih glasovnih mogućnosti i bogate izraţajnosti, M. je slavila trijumfe na koncertima u Americi i Evropi, izvodeći i operne arije. Na opernoj pozornici nije nastupala. MAYR, Johann Simon, njemaĉki kompozitor i muziĉki pisac (Mendorf, Bavarska, 14. VI 1763 — Bergamo, 2. XII 1845). Školovao se u Isusovaĉkom kolegiju i na Univerzitetu u Ingolstadtu. God. 1789 odlazi na muziĉki studij u Italiju, gdje su mu uĉitelji C. Lenzi u Bergamu i F. Bertoni na konzervatoriju dei Mendicanti u Veneciji. Od 1802 kapelnik crkve Santa Maria Maggiore u Bergamu, gdje je ubrzo postao glavna liĉnost muziĉkoga ţivota: 1805 proveo je reorganizaciju muziĉke škole u konzervatorij (s naslovom Lezioni caritatevoli di mušica) koji je pod njegovim vodstvom postigao visok nivo; tu je kao profesor kompozicije kroz 40 godina odgojio niz uĉenika (medu ostalim G. Donizettija i A. Piattija). M. je u prvim decenijima XIX st. izvršio znatan utjecaj na talijansku operu; njegovim tretiranjem orkestra zapoĉinje razvoj novijega talijanskog opernog stila. U njegovim se operama naziru razliĉiti utjecaji (Mannheimska škola, Ch. W. Gluck, W. A. Mozart, francuska revolucionarna opera, talijanska operna tradicija) i premda mu tematika nije posve originalna, njegove su melodijske linije oblikovane skladno, koloratura mu je efektna, a deklamacija korektna. Orkestar upotrebljava za produbljivanje sadrţaja i karakterizaciju situacija; pri tom mnogo iskorišćuje duhaĉke instrumente, mjestimice solistiĉki; efektno primjenjuje harmonijske i dinamiĉke kontraste kao i nijansiranja (crescendo) — dotad nepoznata talijanskoj muzici. Mavrov orkestar izvodi i samostalne odlomke (oluja i si.). Uz to se u njegovim kasnijim operama pojavljuju velike ansambl-scene (dueti, terceti, kvarteti) i zborovi. DJELA: koncert za klavir i orkestar; Trio concertante za 3 violine i orkestar. — Dva Diveriissementa; sonata za harfu. — DRAMSKA. Oko 70 opera: Saffo, ovvero I riti di Apollo Leucadio, 1794; Lodoiska,lJ96', Cfle originali, ovvero La tnusicomania, 1798; Adelaide di Guesclino, 1799; // Carretto del venditore d'aceto, 1S00; Ginevra di Scozia, 1801; / Misteri eleusini, 1802; Alonso e Ćora, 1803; L'Amor coniugale, 1805; Adelasia e Aleramo, 1806; La Rosa bianca e la rosa rossa, 1813; Medea in Corinto, 1813; Ćora, 1815; Mennone e Zemira, 1817; Le Danaidi, 1819; Fedra, 1820; Demetrio, 1824; Armonia, 1825.— VOKALNA. Oratoriji: Jacob a Labano fugiens, 1791; Sisara, 1793; Tobiae matrimonium, 1794; La Passione, 1794: // Sacrificio di Jefte, 1795; David in spelunca Engaddi, T 795; Atalia, 1822; Luigi Gonzaga, 1822 i dr.; 24 kantate za sole i zbor (neke bez zbora); 30 solo-kantata: Alcuni duetti sulla poesia di Metastasio e varie canzonette veneziane. — CRKVENA: 18 misa; 4 rekvijema; psalmi za zbor i orkestar; vije razliĉitih misnih stavaka (u svemu više od 550 crkvenih kompozicija). — SPISI: Brevi notizie istoriche della vita e delle opere di G. Haydn, 1809; Cenni biografid di Antonio Capuzzi, 1819; Regolamento delle Lezioni Caritatevoli di mušica, 1822; Osservazioni di un vĉcchio suonatore di viola, 1835 (novo izd. L. Schiedermair, SBIMG); Piccolo dizionario di mušica (rkp.); Letteratura musicale o biografie di alcuni illustri compositori e artisti italiani . . . (rkp.); Sag-gio storico degli artisti e degli scrittori musicali di Bergamo ■ . . (obj. A. Alessandri), 1875; / sensali delteatro (obj. L. Schiedermair, SBIMG, VI, 1905); Cenni auto-biografici di G. S. Mayr (rkp.). LIT.: G. Calvi, Mušica sacra di S. Mayr, Milano 1848. — F. Alborghetti i M. Galli, Donizetti e Mayr, notizie e documenti, Bergamo 1875. — C. Schmidl, Cenni biografici su G. S. Mayr e l'importanza della sua opera Ginevra di Sco zia, Trieste 1901. — C. G. Scotti, G. S. Mayr, Bergamo 1903. — H. Kretzschmar, Die musikgeschichtlićhe Bedeutung S. Mayrs, PJB, 1904. — L. Schiedermair, Beitrage zur Geschichte der Oper um die Wende des 18. und 19. Jahrhunderts: Simon Mayr (2 sv.), Leipzig 1907—10. — Isti, S. Mayr und die Kirchenmusik, KMJB, 21, 1908. — L. Roll, S. Mayr, Kallmiinz 1938. — H. Heussner, Johannes Simon Mayr, MGG, VIII, 1960. — F. Fano, Uno Sguardo su la vita e l'opera di Simon Mayr, maestro di Donizetti, Le celebrazioni del 1963 . . . , Siena 19 63. — F. Lippmann, V. Bellini und die italianische Opera Seria seiner Zeit, Koln i Wien 1969. K. Ko.
MAYRHOFER, Robert, austrijski teoretiĉar (Gmunden, Gornja Austrija, 22. V 1863 — Salzburg, 5. III 1935). Privatni uĉitelj muzike u Brixenu (Tirol). Nadovezujući se na harmonijski sistem M. Hauptmanna, M. je u svojim teoretskim spisima zastupao mišljenje da je harmonijska »praćelija« terca c-e, a ne — kao u Riemannovu sistemu — samo ton c. Prema tome, durski trozvuk nastaje dodavanjem još jedne terce iznad te ćelije (c^-e1^1), a molski trozvuk dodavanjem terce ispod (e1-c1-a). Riemann je polazio1od tona c, kojemu je dodavao po dvije terce iznad za dur (ĉ-e^-g ), a ispod za mol (c^-as-f). DJELA: Psychoiogie des Klanges und die daraus hervorgehende theoretisch-praktische Harmonielehre, nebst den Grundlagen der klanglichen Asthetik, 1907; Die organische Harmonielehre, 1908; Der Kunstklang, sv. I: Das Problem der Durdiatonik. 1910; Zur Theorie des Schonen, 1911. LIT.: J. H. Wetzel, Dur und Moil im diatoniscben Tonkreis, Kopgress fur Asthetik und allgemeine Kunstvvissenschaften, Berlin 1913.
MAYSEDER, Joseph, austrijski violinist i kompozitor (Beĉ, 26. X 1789 — 21. XI 1863). Prvi koncert priredio 1800 u Beĉu
gdje je zatim dulje vremena bio drugi violinist u kvartet Schuppanzigha; od 1810 violinist Dvorskoga kazališta; od solist i od 1836 dirigent Dvorske kapele. Veoma popularan tuoz u Beĉu izmeĊu 1810 i 1830, bio je i vrstan pedagog; nj( su uĉenici, meĊu ostalim, H. W. Ernst, M. Hauser, J. Pan i L. Schlosser. DJELA (ukupno 67 opusa): 3 koncerta za violinu; varijacije za vio orkestar. — KOMORNA: 8 gudaĉkih kvarteta; 5 gudaĉkih kvinteta; 4 k ska trija; trio za violinu, harfu i rog; varijacije za violinu i gudaĉki kvari violinska dueta: sonate za violinu. LIT.: E. Hellsberg, Joseph Mayseder (2 sv., disertacija), Wien 195 K. Pfannhauser, Joseph Mavseder, MGG, VIII, 1960.
MAYUZUMI, Toshiro, japanski kompozitor (Yokoh; 20. II 1929 —). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Tokiju Pariškom konzervatoriju (T. Aubin); polazio i ljetne teĉaje' Darmstadtu (1956). Osnovao grupu Ars nova japonica i upr; Studijem za elektronsku muziku na Japanskom radiju u To S Ikumom Danom i Yasushijem Akutagawom ĉlan je g: Sannin no-kai (Grupa trojice). DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Mandala, 1960; Symphonic 1 1950; Phonologie symphonique, 1957; simfonijske pjesme Samsara, 1962 i Birth of Music, 1964; koncert za udaraljke i duhaĉe; Concertino za ksil Ectoplasme za claviolinu (vrstu elektroakustiĉnih orgulja), gitaru, udaral gudaĉe, 1956; Pieces za preparirani klavir i gudaĉe (ili gudaĉki kvartet), Za duhaĉe: Music with Sculpture, 1961; Texture, 1962 i Firezvorks, 1963. . in Sonorities za gudaĉe, 1963. — KOMORNA: preludij za gudaĉki kv, 1961; gudaĉki sekstet, 1955; sonata za violinu i klavir , 1946; Divertimen 10 instrumenata, 1948; Sphe'nogrammes za violu solo, flautu, alt-saksofon, rimbu, violinu, violonĉelo i klavir 4-ruĉno, 1951; Mikrokosmos za 7 instrume T 957; Bunraku za violonĉelo solo, 1960; Metamusic za violinu, saksofon, i i d irige nt a, 19 64. — ELEK TRON SK A MUZIK A: Ao i -N o-Ue ; Mus i Sine Wave by the Proportion of Prime Number, 1955; Variations sur 7, 195 M. Moroijem). — KONKRETNA MUZIKA: XYZ, 1953; balet Eve ft 1955; Campanologv, 1957. — DRAMSKA: opera Minoko. Baleti B«; 1963 i Olimpics, 1964. Filmska muzika {Biblija R. Hudsona, 1966). — VOh NA: oratorij U-SO-RI, 1959; budistiĉke kantate Nirvana-Symphony z muških glasova i orkestar, 1958 i Pratidesana za 3 muška glasa, muški zb roga, timpane, 4 udaraljke i 2 klavira, 1963; The Ritual Overture za ţenski unisono i orkestar, 1964; Bacchanale za sole i orkestar, 1954; Tonepleromc za sole i orkestar, 1955; zbor Shidanbai prema budistiĉkim napjevima.
MAZAS, Jacques-Fćrćol, francuski violinist (Lavour, IX 1782 — Beziers, 25. VIII 1849). Uĉenik Pariškoga konze torija (P. M. F. Baillot); nakon velikih uspjeha u Parizu nasu 1811—29 po cijeloj Evropi. Od 1831 koncertni majstor u The du Palais Royal u Parizu, 1837—41 direktor muziĉke škol Cambraiu. Isticao se savršenim tehniĉkim svladavanjem ins menta, velikim ali mekanim tonom i umjetniĉki proţivljei interpretacijom. Methode Ċe violon i etide op. 36 i danas se v. trebljavaju u nastavi. DJELA: koncert za violinu; fantazija za violinu i orkestar; La Folie za linu, klavir i orkestar. — Gudaĉka trija; gudaĉki kvarteti; gudaĉki dueti; jacije i brojne etide za violinu; Pastorale za violinu i klavir. — Opera Le 1 que, 1843. -— Methode de violon suivie d'un traiti des sons harmoniaues en si et double corde (izd. G. Enescu, 1926). LIT.: A. Wirsta, Jacques-Fereol Mazas, MGG, VIII, 1960.
MAZILIER, Joseph (pravo ime Giulio Mazarini), franci plesaĉ i koreograf (Marseille, 13. III 1801 — Pariz, 19. V 18 Umjetniĉku karijeru zapoĉeo kao plesaĉ u Marseilleu, a nasti u Theatre de la Porte-Saint-Martin, 1822 u Parizu. Angaţiran tim u Pariškoj operi kao prvi karakterni plesaĉ, a od 1839 i pedagog baleta. Osobito su zapaţena bila njegova sola i pas deux u baletima koje je koreografirao za balet Pariške opere. 1 du njima su se isticali: Gipsy, Le Diable d quatre, Paquita ( sreće se još i danas), Le Corsaire i Marco Spada. MAZURKA (polj. Mazur), poljski narodni ples parovE trodobnoj mjeri (troĉetvrtinskoj ili troosminskoj), nešto brţ tempa od kujawiaka, ali polaganiji od valcera. Za mazurku je rakteristiĉan punktirani ritam i ĉesti naglasci na drugoj ili tr< dobi mjere:
3 J-3J J I J J J I J~3J J I J J : M. ie iz naroda ušla u plesne dvorane, a osobito ie po lama postala u XIX st. kad se plesala ne samo u Poljskoj n i u ostalim evropskim zemljama. Ritam mazurke pojavljuje s umjetniĉkoj muzici vrlo rano, a naziv m. susreće se prvi 1752 u djelu J. Riepela. Cijelom je svijetu m. postala pozr po klavirskim kompozicijama F. Chopina; pod nazivom m. je stilizirao više tipova poljskih narodnih plesova: kujavit oberek i mazurku. Tako su npr. mazurke op. 6, op. 30 br. 4 i 41 br. 1 zapravo kujavviaci, a m. op. 56 br. 2 ima sva obilje obereka. Mazurke su pisali i mnogi drugi kompozitori od kc se uz K. Szvmanowskog, istiĉe S, Moniuszko, autor balet mazurkiLIT.: H. Windakiewicz, Wzory ludowej muzyki polskiej w mazurk Chopina, Krakow 1925. — J. Miketta, Mazurki Chopina, Krakow 1949.
MAZURKA — McEWEN
553
Z. Kzvasnicozva, Polskie tance ludowe, Mazur. Warszava 1953. — M. Sobieski, Mazur, MGG, VIII, 1960. — D. Idaszak, Mazurek w polskiej muzyce XVIII wieku, Kongresni izvještaj, Warszava 1960. — Z. Steszetoska i J. Steszewski, Zur Genese und Chronologie des Mazurkarhythmus in Polen, ibid -, 1960. T. Br.
MAZZAFERRATA (Mazza Ferrata), Giovanni Battista, talijanski kompozitor i dirigent (Pavia, ? — Ferrara, 26. II 1691). Neko vrijeme uĉenik T. Merule; od 1661 kapelnik katedrale u Vercelliju i uĉitelj na tamošnjem seminaru. God. 1668 — 83 kapelnik u Accademia della Morte di Ferrara. Po formalnoj jasnoći, izrazitom osjećaju za mjeru i preteţno harmonijskoj koncepciji njegovih kompozicija, M. je preteĉa rane klasike. To potvrĊuju i njegove instrumentalne sonate, u kojima napušta oblik suite, ostvarujući jedinstvo na temelju kontrastno poredanih stavaka. DJELA: // Primo libro delle Sonate a 2 violini con Basseto Viola se piace, 1674. Po jednu sonatu obj. u novije vrijeme J. W. Wasielewski (Instrumental -satze . . . , 1874) i E. Schenk (Hausmusik, 1948). — VOKALNA: oratorij L'Ef-ficacia della fede, 1684; // primo libro di madrigali amorosi e morali (a 2, a 3 v.J uz b. c, 1668; Canzonette e cantate (a 2 v.),l66S; II primo libro delle cantate da camera a voće sola, 1673; Cantate morali e spirituali (a 2 e 3 v.), 1680. ■— Saltni concertati a 3 e 4 vod con Violino, 1676; Sacri Concerti a voće sola, 1661. LIT.: C. Sartori, Giovanni Battista Mazzaferrata, MGG, VIII, 1960.
MAZZOCCHI, 1. Domenico, talijanski kompozitor (Civita Castellana, 8. XI 1592 —■ Rim, 20. I 1665). Svećenik, doktor filozofije i prava; muziku uĉio kod G. B. Nanina u Rimu. Oko 1620 stupio u sluţbu obitelji Aldobrandini, kasnije djelovao i na dvoru obitelji Borghese, te u Parmi kod kneza O. Farnesea. Jedan od prvih predstavnika rimske opere, M. je u operi La Catena d'Adone razvio dramske oblike, karakteristiĉne za rimski dekorativni operni stil: recitativi su ograniĉeni u korist već posve zaokruţenih arija, instrumentalni ritornelli su brojni, uveden je novi oblik, balet s pjevanjem, a finali su graĊeni kao raskošne zborske scene. Kompozicijama iz zbirke Musiche sacre e morali i Dialoghi e sonetti M. se pribliţava formi kantate i oratorija. Nastojeći da toĉno oznaĉi interpretaciju svojih djela po pratio ih je opširnim uputama. M. je medu prvima upotrijebio niz razliĉitih oznaka za tempo i dinamiku, a uveo je oznaku messa di voće.
DJELA. Opere: La Catena d* Adone, 1626 i L* Innocenza difesa, 1641 (ne zna se pouzdano da li joj je autor Domenico ili Virgilio M.) — VOKALNA: oratorij // Martirio dei Santi Abundio et Abundantio, 1641 (izgubljeno); Dialoghi e sonetti (na tekstove Vergila, T. Tassa i dr.), 1638; Partitura de Madrigali a 5 v. ed altri varii concerti, 1638', Poemata Maphaei Card. Barberini nunc Urbani VIII., 1638; Musiche sacre e morali a 1, 2 e 3 vod, 1640; Praeterunt anni, Elegia Urbani VIII; Aeolus,Dialogus ex libro primo Aeneidos, 1641; Sacrae concertatio-nes 2—5, 8, 9 v. pro oratoriis musicis condnnatae, 1664; Declinazione del pronome hic-haechoc, scherzo a 4 v. in fuga (rkp.); 4 arije za 2 i 3 glasa u suvremenim zbirkama. NOVA IZD.: pojedine kompozicije obj. F. Vatielli (.Antiche Cantate Spirituali, II izd. 1927), L. Landschoff (Alte Meister des Bel canto . . . Arien aus Opern, 1912—27) i dr. LIT.: H. Coldschmidt, Die italienische Gesangsmethode des 17. Jahrhunderts, Breslau 1890. — O. Strunk, Vergil in Music, MQ, 1930. — H. Osthoff, Domenico Mazzocchis Vergil-Kompositionen, Festschrift K. G. Fellerer, 1962. — C. Gallico, Musicalita di Domenico Mazzocchi »Olindo e Sofronia«, dal Tasso, Chigiana, 1965. — Isti, La »querimonia« di Maddalena di Domenico Mazzocchi e 1' interpretazione di L. Vittori, Collectanea Historiae Musicae, 1966.
2. Virgilio, kompozitor (Civita Castellana, 22. VII 1597 — 3. X 1646). Brat i uĉenik Domenica; djelovao u Rimu. God. 1628 jedan od zborovoĊa u crkvi II Gesti, zatim vodio kapelu sv. Ivana Lateranskoga, a od 1629 do smrti kapelu Giulia u crkvi sv. Petra. Uz to 1632—44 muziĉki upravitelj rimskog Collegio Inglese. Sudjelovao je i u opernim predstavama u palaĉi Barberini. Bio na glasu kao uĉitelj pjevanja i kompozicije; uĉenici su mu G. A. Bontempi i F. Benedetti. Sa M. Marazzolijem komponirao j e prvu komiĉnu operu Chi soffre speri na tekst G. Rospigliosija. M. je monodijski stil obogatio većim brojem kantata i oratorija, a kao majstor višeglasnih i višezbornih crkvenih kompozicija jedan je od zaĉetnika rimskog monumentalnog baroknog stila. Posebne zvukovne efekte postizavao je razmještajem pjevaĉa na crkvene galerije razliĉitih visina (sve do kupole sv. Petra). DJELA. DRAMSKA. Opere: Chi soffre speri (sa M. Marazzolijem; vjerojatno preradba opere // Falcone iz 1637), 1639; San Bonifado, 1638; San Eustachio, intermedij (uz L' Historia di Susanna), 1643. Zborovi za latinske tragedije Crispo (B. Stefanio), 1628 i Troade (Seneka), 1629. — VOKALNA. Oratoriji: Beatum Franciscum za više glasova i instrumente; Chi mi radoppia U giorno; oratorij za 8 glasova (rkp.); 4 oratorija za korizmeni tjedan. Kantata La Civetta za 4 soprana i continuo. — CRKVENA: Sacri flores, binis, ternis, quaternisque, 1640; Piae meditationes de Passione D. N. Jesu Chrisli, 1648; Psalmi vespertini za 2 zbora i orgulje, 1648; oko 15 moteta za 1—5 glasova, djelomice sa continuom, u suvremenim zbirkama. LIT.: A. Salza, Drammi inediti di Giulio Rospigliosi, RMI, 1907. — A. Cardinali, Cenni biografici su Domenico e Virgilio Mazzocchi con documenti inediti, Subiaco 1926. — U. Rolandi, La Prima commedia musicale rappresentata a Roma nel 1639, Nuova Antologia, 1927. — P. Kast, Mazzocchi, 1. Domenico, 2. Virgilio, MGG, VIII, 1960. I. Ać.
MAZZUCATO, Alberto, talijanski violinist i kompozitor (Udine, 28. VII 1813 — Milano, 31. XII 1877). Muziku uĉio
MAZURKA
na Konzervatoriju u Padovi (P. Bresciani). Na Konzervatoriju u Milanu predavao pjevanje (od 1839), kompoziciju (od 1851), a zatim još historiju i estetiku muzike (od 1872 direktor). Odgojio više istaknutih kompozitora, meĊu kojima su A. Boito, A. Galli i C. A. Gomes. God. 1859—69 bio je uz to koncertni majstor i dirigent na milanskoj Scali. Dulje je vremena ureĊivao ĉasopis Gazzetta Musicale di Milano. DJELA. DRAMSKA. Opere: La Fidanzata di Lammermoor, 1834; Don Chisdotte, 1836; Esmeralday 1838; / Corsari, 1840; / due sergenti, 1841; Luigi V, 1843; Hernani, 1843; Alberico da Roma.no, 1847 i Fede (neizv.). Scenska muzika za Parisinu A. Somme. — VOKALNA: Inno a M. Malibran, 1835; himna Roma, 1871; solo-pjesme. — Crkvene kompozicije. — SPISI: Atlante della mušica antica, 1867. ■— Obj. Principi elementari di mušica B. Asiolija, 1851. ■—Preveo na talijanski Traitey d'inslrumentation H. Berlioza; Traite complet du chant M. Garcije; Methode . . . d harmonie . . . F. J. Fetiša i dr.
McBRIDE, Robert Guyn, ameriĉki kompozitor i klarinetist (Tucson, Arizona, 20. II 1911—). Najprije ĉlan malih zabavnih orkestara; studij završio na Univerzitetu u Arizoni (O. Luening). God. 1935—46 nastavnik na Bennington Collegeu u Vermontu, razvio ţivu kompozitorsku i koncertantnu djelatnost kao ĉlan instrumentalnog kvinteta. Sada predaje kompoziciju na Univerzitetu u Arizoni. DJELA. ORKESTRALNA: Mexican Rhapsody, 1934; Fugato on a Well-Knouin Theme, 1935; Prelude to a Tragedy, 1935; Fantasy on a Mexican Christmas Carolj 1955; Strawbery Jamm *>Homemadef, 1941; Side Shoiv, 1944; March on the Be-Bops, 1948; Pioneer Spiritual, 1956; Jingle-Jangle za vibrafon i orkestar, 1938; Stving Stuff za klarinet i orkestar, 1938; Variety Day za violinu i orkestar, 1954; kompozicije za gudaĉki i za duhaĉki orkestar. — KOMORNA: S Winds Bloiving za duhaĉki kvintet, 1935; klavirski kvintet; kvintet s oboom i dr. Za violinu i klavir: sonata; Depression Sonata, 1934. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA. Baleti: Show, 1937; Punch and Judy za 2 klavira, 1941; Furlough, T 945; Jazz Symphony; scenska muzika. — Zborovi; solo-pjesme.
McCORMACK, John, irski pjevaĉ, tenor (Athlone, 14. VI 1884 — Dublin, 16. IX 1945). Kao djeĉak pjevao u katedralskom zboru u Dublinu, zatim uĉio pjevanje u Milanu kod R. Sabbadinija. God. 1907 debitirao kao Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana) na Covent Gd'rdenu. Pjevao u Italiji, Francuskoj i SAD (opera Metropolitan 1910, 1912—14 i 1917—19). Ĉesto je na koncertima interpretirao irske pjesme. God. 1930 povukao se s pozornice. Zbog ĉistoće glasa i izvanrednoga fraziranja velike je uspjehe postizao u operama G. Puccinija, a njegove kreacije u operama W. A. Mozarta isticale su se osobitim smislom za stil. LIT.: L. A. G. Slrong, John McCormack, London i New York 1941. — L. Foley McCormack, I Hear You Calling me, Milwaukee 1949. — L. F. X. McDermott Roe, John McCormack, The complete discographv, London 1956. — R. Foxall, John McCormack, London 1962.
McCRACKEN, James, ameriĉki pjevaĉ, tenor (Gary, Indiana, 16. XII 1926 —). Nastupao kao pjevaĉ u vedrim muziĉkim kazalištima na Broadwayu; 1952—56 uĉenik Operne škole na Metropolitanu u New Yorku, tamo od 1953 nastupao u epizodnim ulogama (debitirao kao Parpignol u Puccinijevu La Boheme). Od 1957 u Evropi, uĉio pjevanje kod Cinatija u Milanu i razvio se u herojskog tenora najvišeg ranga. Operni solist u Bonnu i od 1959 u Ziirichu; od 1960 stalni gost beĉke Drţavne opere. Svoj najviši umjetniĉki domet ostvario kao Otelio (Verdi) u kojoj je ulozi 1963 nastupio i na Metropolitanu; iste godine proslavio se kao Manrico (Verdi, Trubadur) na festivalu u Salzburgu. Snimio je više gramofonskih ploĉa. McEWEN, John Blackwood, Sir, škotski kompozitor i muziĉki pedagog (Hawick, 13. IV 1868 — London, 14. VI 1948). Studirao na Univerzitetu u Glasgowu, zatim na Royal Academy of Mune u Londonu (F. Corder, T. Matthav, E. Prout). Crkveni
554
McEWEN — MEDINŠ
zborovoĊa u Greenocku; 1896—98 nastavnik na Athenaeum School of Music u Glasgowu; od 1898—1936 profesor harmonije i kompozicije na Royal Academy of Music u Londonu (od 1924 direktor). Kao kompozitor pripada engleskom neoromantiĉnom smjeru, naglašavajući donekle škotska nacionalna obiljeţja. Najviše se istakao na podruĉju komorne muzike. U vokalnoj je muzici prvi primijenio -> Sprechgesang na engleski jezik (Poems for inflected voice). DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, oko 1890—1898; Solway Symphony (V simfonija), 1911; simfonijske pjesme Comala i Lamia, 1896—97; koncert za klavir, prije 1914; koncert za violu, 1901; škotska rapsodija Prince Charlie za violinu i orkestar, 1915; Hills 0' Heather za violonĉelo i orkestar, 1918; 3 uvertire, 1895 — oko 1918; više suita; 3 balade, 1903—08 i dr. — KOMORNA : 9 gudaĉkih trija; 17 gudaĉkih kvarteta, 1892—1947; gudaĉki kvintet Phantasy Quintet, 1911 (nova verzija 1947); klavirski trio, 1937 (nova verzija 1943); du haĉki kvintet Under Northern Skies, 1939 i Trio in one Movement za flautu, obou i klavir, prije 1893; 7 sonata za violinu i klavir, 1913—41 Cbr. 7 takoĊer za violu) i dr. — Klavirske kompozicije (sonata, 1901). — DRAMSKA: The Gamekeeper, 1909; komiĉna opera The Royal Rebel, oko 1909. — VOKALNA: The Last Chanty za zbor i orkestar, 1894; Scene from Hdlas za sopran, ţenski zbor i orkestar, 1895; Hymn on the Morning of Christ's Nalivity za sole, zbor i orkestar, 1905; La Lune blanche za glas i orkestar, 1905; The Vision of Jacob za sole, zbor i orgulje, 1892; solo-pjesme; Poems for inflected voice za pjevani govor i klavir ili manji instrumentalni sastav, 1943. — Te Deum za dvostruki zbor, orkestar i orgulje ad libitum, 1921. — SPISI: Text-book of Harmony and Counterpoint, 1908; Exercises on Phrasing, 1908; The Elentents of Music, 1910; A Primer of Harmony, 1911; The Thought in Music, 1912; The Principles of Phrasing and Articulation, 1916; The Foundations of Musical Aesthetics, 1917; Musical Composition, I, 1921; Tempo rubato, 1928; Introduction to an Unpublished Edition of the Pianoforte Sonatas of Beethoven, 1932. LIT.: J. M. Allan, John Blackvvood McEvven, MGG, VIII, 1960.
McKINLEY, Ray, ameriĉki jazz-bubnjar, pjevaĉ i dirigent (Fort Worth, Texas, 18. VI 1910—). U orkestrima S. Ballevva (1932), braće Dorsey (1934—35), J. Dorseva (1935—39) i W. Bradleva razvio se u vrsnog bubnjara. God. 1942 osnovao vlastiti orkestar, a za vrijeme rata svirao u orkestru Glenn Millers Air Forces Band koji, nakon Millerove smrti, vodi zajedno sa J. Gravem. Nastupao kao dirigent, bubnjar i pjevaĉ s vlastitim orkestrom i combo sastavom; 1956 osnovao i do 1966 vodio Glenn Millers Band s kojim je izvodio poznati Millerov repertoar, zadrţavši i njegov stil interpretacije swinga. McPHEE, Colin, ameriĉki kompozitor i etnomuzikolog (Montreal, 15. III 1901 — Los Angeles, 7. I 1964). Studirao na Peabody Conservatory u Baltimoreu (kompoziciju kod G. Strubea), zatim klavir kod A. Friedheima u Torontu; usavršavao se kod P. Le Flema (kompozicija) i I. Philippa (klavir) u Parizu. Susret sa E. Vareseom u New Yorku (od 1926) odluĉno je utjecao na njegov vlastiti stil. God. 1934—39 prouĉavao muziĉki folklor na otoku Baliju (knjiga A House in Bali). Neobiĉan ţivot stanovnika toga otoka i osebujnost njihove muzike potakla ga je da napiše više studija. Od McPheeovih kompozicija najsnaţnije doĉarava muziku Balija Tabuh-Tabuhan, premda se sluţi zapadnjaĉkim instrumentima, a djelomiĉno i vlastitim temama. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1930 i 1958; koncert za klavir, 1923; Sarabande, 1927; Tabuh-Tabuhan, 1936; Bali, 1936; Four Iroquois Dances, 1944. — Sonatina za 2 flaute, klarinet, trublju i klavir, 1925; koncert za klavir i 8 duhaĉkih instrumenata, 1928. — Kinesis and Invention za klavir, 1930; Ba-linese Ceremonial Music, 3 kompozicije za 2 klavira, 1940. — Filmska muzika. — Sea Shanty Suite za bariton, muški zbor, 2 klavira i timpane, 1929; The Revetation of St. John the Divine za muški zbor, 3 trublje, 2 klavira i timpane, 1935. — SPISI: The Balinese Wajank Koelit and ils Music, Dj4wa, 1936; Angkloeng Gamelans, ibid., 1937; Children and Music, ibid-, 1938; Figuration in Balinese Music, Peabodv Bulletin, 1940; The Technique of Balinese Music, Bulletin of the American Societv of Musicologv, 1942; A House in Bali, 1946; A Club of Small Men (djeĉja knjiga o Baliju), 1947; Dance in Bali, Dance Index, 1948; The Five-Tone Gamelan Music of Bali, MQ, 1949; Children and Music in Bali, 1955; Music in Bali: A Study in Form and Instrumental Organization in Bali nese Orchestral Music, 1957 (novo izd. 1966). — Zbirka The Music in Bali, 1940 (sa B. Brittenom i G. Barrereom). LIT.: N. Broder, Colin McPhee, MGG, VIII, 1960.
M. d. (skraćenica za franc. main droite ili tal. mano destra desna ruka), oznaĉuje, u notnom tekstu kompozicija za klavir, orgulje, harfu i si., da pojedine tonove, cijelu melodiju ili pasaţu treba izvesti desnom rukom. Oznaka R. H. (skraćenica za njem. rechte Hand desna ruka) identiĉna je sa m. d. M. g. (skraćenica za franc. main gauche lijeva ruka), m. s. (skraćenica za tal. mano sinistra lijeva ruka) i L. H. (skraćenica za njem. linke Hand lijeva ruka) obiljeţuju one odlomke koje svira lijeva ruka. U djelima naših autora nalaze se i skraćenice d. r. (desna ruka) i 1. r. (lijeva ruka). MEANE (mene; od lat. medius srednji), u engleskoj vokalnoj i instrumentalnoj polifoniji XV—XVII st., naziv za srednju dionicu. U troglasnom diskantu XIV i XV st. toj srednjoj dionici ĉesto je bio povjeren cantus firmus. MEDIJANTA (od lat. medius srednji), 1. treći stupanj dijatonske dur i mol ljestvice. Zove se m., tj. srednji stupanj, jer se nalazi u sredini izmeĊu tonike i gornje dominante. Udaljenost medijante od tonike odreĊuje u današnjem tonalnom sistemu tonski rod ljestvice: u dur-ljestvici to je velika terca, a u mol-ljestvici mala. M. je sporedni stupanj, a njen trozvuk zamjenjuje
dominantnu harmoniju (-> Harmonijske funkcije). Treći s tonaliteta naziva se i gornja m. Donja m. ili submedijanta ; stupanj koji se nalazi u sredini izmeĊu dviju dominanti (t dominante) i tonike. U dur-ljestvici submedijanta je Zi tercu niţa od tonike, a u mol-ljestvici (prirodnoj i harmo: ona je niţa za veliku tercu. Trozvuk submedijante zarr. toniĉku harmonijsku funkciju (-* Stupnjevi). 2. U gregorijanskom pjevanju m. je općenito treći ton note finalis. 3. U pjevanoj psalmodiji m. je melodijska kadenca n: vici pojedinog stiha u psalmu. Postoje dvije vrste mec m. na jednom naglasku je kadenca izgraĊena na dva sloga od kojih je prvi naglašen i dolazi na jednu notu ili jednu stalnu skupinu nota, a drugi nenaglašen te dolazi na drug ili drugu samostalnu skupinu nota (npr, medijante 2., 5. i ĉina); m. na dva naglaska je kadenca izgraĊena na ĉetir teksta od kojih su prvi i treći naglašeni slogovi, a drugi i nenaglašeni. Svaki slog se pjeva na jednu samostalnu s nota (npr. medijante 1., 3., 6. i 7. naĉina): ;
et nunc et sg'mper e e
(b)
u. u,
e
e
e e
e e
e u. e e e e ZL e e e m
m
m
"
e zi
e ■
e
e
u e
6 » ' »'»n—«-
= — (a)8 ^
e u. ĉ e e
e u. e
t
MEDIN, Nino, talijanski kompozitor i dirigent (Spi II 1904 ■— Rim, 30. VII 1969). Muziku uĉio u Zadru i na k vatoriju Santa Cecilia u Rimu (A. Casella), gdje je uz k ziciju diplomirao i violinu. Osnovao i vodio Rimski kc orkestar (1931—37) i ansambl A. Casella (1964—66); bio rigent radio-orkestara u Rimu i Torinu. DJELA (izbor). ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1959 i 1962; < Illirico za violu i mali orkestar, 1932; Concerio ritmico za klavir i jazz-c 1962; Serenata concertante za violu, kontrabas i orkestar, 1963; konce klavira i udaraljke, 1966; Canzone balcanica, 1924; Estate dalmatica, 1 KOMORNA: Suite transadriatica za 12 instrumenata, 1936; Introi aria e finale za violinu i 10 instrumenata, 1934; gudaĉki kvartet, 1938 (p 1948); Canzone e scherzo za flautu, harfu i violu, 1947; Concertino za flau lonĉelo i klavir, 1959; Dtvertimento da camera za flautu, violu i violonĉel< sonata za violinu solo, 1968. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA Risveglio, 1950. Baleti: Ultima Danza, 1946 i Darne per i 5 Cerchi, 196c ska muzika. — VOKALNA. Kantate: Natale '43, 1944; Alma Pax, Tufo Ardeatino, 1964; zborovi; solo-pjesme (Memoria di Edvige, 1967). ',
MEDINŠ (Medinj), latvijska obitelj muziĉara. 1. Jazeps (Jazep Georgijeviĉ), kompozitor i dirigeni unas> 13. II 1877 — Riga, 12. VI 1947). Studirao na Zi vu muziĉkom institutu u Rigi. Operni dirigent u Rigi (190 i od 1922) i Bakuu (1916—22). Od 1945 profesor klavi Konzervatoriju u Rigi. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u h-molu, 1922; Aduru, 1937 i III, u Es-duru, 1941. Simfonijske pjesme Lirska poema, Latvijska zemlja, 1935; koncert za violinu (takoĊer za violonĉelo). Za vio 1 orkestar: balada; scherzo; nokturno i dr. Melankoliĉna polka za kont orkestar; uvertira, 1932; 2 suite, 1934 i 1938; simfonijska skica Slika rt, movine, 1923; simfonijski preludij, 1931; Armenska melodija, 1933. Komj za gudaĉe i za vojnu muziku. — Gudaĉki kvartet, 1941; Latvijski capr. violinu i klavir, 1945. — Kompozicije za klavir. — Opere Vajdeloie, Zemdegi, 1947 (dovršio M. Zarinš). — VOKALNA: kantata Procvjetala vina, 1941; balada za solistu, zbor i orkestar, 1941; zborovi; solo-pjesme. radbe latvijskih narodnih pjesama.
2. Jekabs (Jakov Georgijeviĉ), kompozitor (Riga, 2; 1885—). Brat Jazepsa; studirao do 1906 na Zigertovu muz: institutu u Rigi, zatim poduĉavao na uĉiteljskom semin; Valmieri; usavršavao se 1910—14 u Berlinu. Direktor Kc vatorija u Jelgavi (1921—40); od 1944 profesor zbornog c ranja na Konzervatoriju u Rigi (1948—50 direktor). DJELA. ORKESTRALNA: Simfonija mladosti, 1955; simfonijska ; U jantarovu moru, 1959. Koncerti: za violinu, 1955; za klarinet, 1948; 1949; za kokle (latvijski trzalaĉki instrument), 1952; za trublju, 1954 i za < 2 harfe i gudaĉe, 1954; Lirska poema za violinu i orkestar, 1953; suita djetinjstva, 1925; suita za duhaĈe, 1950; Legenda, 1909; 2 simfonijska pr< 1921 i 1922; kraće kompozicije za duhaĈe. — KOMORNA: 2 gudaĉka k\ 1945 1 1953; Melodije za violinu, klavir i rog, 1953; razne kraće kompozi instrumente (takoĊer narodne instrumente) solo. — KLAVIRSKA: so 1948; Moj prvi svezak nota, album djeĉjih kompozicija (ruske i latvijst lodije), 1940; preludiji, minijature i dr. Đaĉki dan za klavir 4-ruĉno, 19 VOKALNA: Pjesma novom ţivotu, 1948 i druge kompozicije za zbor i tar; zborovi; solo-pjesme. — Obradbe latvijskih narodnih pjesama.
3. Janis (Ivan Georgijeviĉ), kompozitor i dirigent ( 9. X 1890 —). Brat Jekabsa; uĉio na muziĉkoj školi u Rigi;
MEDINŠ — MEHANIĈKI INSTRUMENTI —13 orkestralni solist; 1914—16 vodio klavirski odjel tvrtke A. DieĊerichs u Petrogradu, gdje je 1916—20 vojni kapelnik. God. 1920—44 dirigent Latvijske narodne opere i radio-orkestra, te profesor Konzervatorija u Rigi; 1944—48 boravio u Njemaĉkoj. Od 1948 ţivi u Stockholmu. Medu latvijskim kompozitorima M. je najdosljedniji sljedbenik impresionistiĉkog stila. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1922—41; simfonijske pjesme Immanta, 1924 i Zilais Kalus, 1927; koncert za klavir; 2 koncerta za violonĉelo; 2 suite. — Komorna muzika. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Uguns un Nakts, 1921; Deevi un Cilveki, 1922 i SpriĊitis, 1925. Balet Trijumf ljubavi, 1935. — Kantata za zbor i orkestar; zborovi; solo -pjesme. LIT.: C. CmyMdpe, HKOB Me^btHb, CoseTCKaa My3btKa, 1955.
MEDIUS CANTUS -> Duplum MEDRICKf, Franjo (František), zborovoda i kompozitor ĉeškoga podrijetla (Ţdanice, 5. X 1890 — Sisak, 24. IX 1947). Muziku uĉio na Orguljaškoj školi u Brnu (L. Janaĉek, F. Musil, F. Vach); umjetniĉku karijeru zapoĉeo kao kazališni korepetitor i dirigent u Brnu. Sluţeći vojni rok u Puli srodio se s hrvatskim muziĉkim ţivotom i prihvatio mjesto orguljaša i kapelnika u Visu. Za prvoga svjetskog rata nastavnik na Pomorskoj akademiji u Beĉu, a zatim od 1919 do smrti crkveni orguljaš, kapelnik Gradske muzike i zborovoda pjevaĉkog društva Danica u Sisku. DJELA. INSTRUMENTALNA: ko mpozicije za duhaĉki orkestar; više djela za violinu i klavir i za violonĉelo i klavir; 3 sonate za klavir. — VOKALNA: Zborovi: Noću; Noćna rosa; Proljetna pjesma; Ţetva; Nedjelja; Bila jednom ruţa jedna. Oko 20 solo-pjesama. — CRKVENA: 4 mise; rekvijem; Tedeum za zbor, orgulje i orkestar; brojni moteti. — Ostavio knjigu Preludija za orgulje. LIT.: J. Barle, Franjo Medficky, Sv. C, 1930, 3. K. Ko.
MEDTNER, Nikolaj Karloviĉ -> Metner, Nikolaj K. MEĐUNARODNI SAVET ZA MUZIĈKI FOLKLOR (International Folk Music Council, IFMC) osnovan je 1947 pod pokroviteljstvom UNESCA sa zadatkom da unapreĊuje komparativne studije muziĉkog folklora, da prouĉava ulogu narodne muzike u kulturi i da neguje, širi i ĉuva narodnu muziku svih naroda. Ĉlanovi ovog meĊunarodnog saveta, koji deluje u okviru IMC (International Music Council), mogu biti nacionalni komiteti pojedinih zemalja, pojedinci i institucije sa svih kontinenata. Vrhovni organ Saveta je kongres koji se odrţava svake dve godine u drugoj zemlji. IFMC izdaje od 1969 godišnjak Yearbook of the IFMC (ranije The Journal of the IFMC). Središte Sekretarijata je u Kingstonu (Kanada), a sadašnji (1973) je predsednik Williard Rhodes (SAD). Jugoslovenski nacionalni komitet osnovan je 1951 u Opatiji na IV kongresu IFMC i njegova je uloga da povezuje jugoslovenske struĉnjake i organizacije za muziĉki folklor sa IFMC. Od 1967 svi su jugoslovenski ĉlanovi IFMC okupljeni u Savezu ud ruţenja folklorista Jugoslavije. Osim na kongresima, jugoslo venski struĉnjaci sudeluju u radu studijskih grupa IFMC: a) za terminologiju narodnih igara; b) za prouĉavanje i izdavanje istorijskih izvora narodne muzike pre 1800; c) za narodne muziĉke instrumente; d) za sistematizaciju narodne muzike, itd. Dugo godišnji predsednik Jugoslovenskog nacionalnog komiteta bio je Vinko Ţganec; danas je predsednik Valens Vodušek (Ljubljana), a sekretar Radmila Petrović (Beograd). Ra. Pć. MEĐUSTAVAK (engl. episode, franc. divertissement, njem. Zzvischenspiel, tal. andamento, divertimento), odlomak muziĉkoga stavka koji se nalazi izmeĊu dva tematski vaţnija odsjeĉka. Tako se npr. u fugi m. nadovezuje na ekspoziciju i modulira u tonalitet razvojnoga dijela; on povezuje i provedbu sa završnim odlomkom fuge. U invenciji je m. prijelaz izmeĊu prvog i drugog dijela. U rondu je smješten izmeĊu pojedinih nastupa tema (jedne te iste teme ili razliĉitih tema). U sonatnom obliku, osobito kod starijih autora (J. Haydn, W. A. Mozart), spaja prvu i drugu temu. M. najĉešće ne donosi novi tematski materijal. SagraĊen je ili od motiva teme ili od niza novih motiva, figura i pasaţa. U Beethovenovim djelima sonatnog oblika, a i u sonatnim kompozicijama mnogih kasnijih autora, prijelaz izmeĊu prve i druge teme ĉesto razgraĊuje materijal tema; tada se naziva most (engl. bridge passage, franc. pont, njem. Zivischensatz, tal. ponte). T. Br. MEERENS, Charles, belgijski akustiĉar (Brugge, 26. XII 1831 — Bruxelles, 14. I 1909). Uĉio violonĉelo u Antvverpenu, u Gentu i kod A. F. Servaisa u Bruxellesu. Baveći se problemima akustike, došao je do zakljuĉka, da naš tonski sistem nije prirodna posljedica akustiĉkih fenomena (alikvotnih tonova, tonova diferencije i dr.), nego rezultat umjetniĉke i stvaralaĉke fantazije. Zauzimajući se za djelomiĉnu reformu notacije predlagao je upotrebu brojki umjesto kljuĉeva. DJELA (izbor): Le Metrometre, ou moyen simple de connaitre le degre de vitesse d'un mouvement indiaue, 1859; Jnstruction elementaire de calcul musical el philosophie de la musique, 1864; Phenomenes musico~physiologiques, 1868; Le Diapason et la notation musicale simplifiee, 1873; Memoire sur le diapason, 1877; Petite methode pour apprendte la musique et le piano, en peu de tetnps d'apres le systeme de notation musicale simplifiee, 1878; La Gamme majeure et mineure,
555
1890; Acoustiaue musicale, 1892; La Science musicale d la portee de tous les artistes et amateurs, 1902. LIT.: A. Van der Linden, Charles Meerens, MGG, VIII, 1960.
MEERTS, Lambert-Joseph, belgijski violinist (Bruxelles, 6. I 1800 — 12. V 1863). Uĉenik Ch. Ph. Lafonta, F. A. Habenecka i P. F. Baillota u Parizu. Od 1828 ĉlan, od 1832 koncertni majstor Gradskog orkestra u Bruxellesu i od 1835 istodobno profesor1 na Konzervatoriju. Njegov najpoznatiji uĉenik je H. Heermann. Meertsovi priruĉnici za violinu upotrebljavaju se u nastavi još i danas. DJELA: Methode elementaire de violon avec accompagnement d'un second violon, 1855; Le Mecanisme du violon (4 sv.): I, 12 Etudes elementaires; II, 12 Etudes; III, 10 Etudes i IV, Le Mecanisme de Varchel; Etudes de Ruthme. LIT.: A. VCirsta, Lambert-Joseph Meerts, MGG, VIII, 1960.
MEES, Joseph-Henri, belgijski dirigent, kompozitor i muziĉki teoretiĉar (Bruxelles, 28. V 1777 — Pariz, oko 1856). Sin opernog pjevaĉa, već je u desetoj godini nastupao kao violinist. Od 1796 kazališni dirigent u Hamburgu i potom u sluţbi na dvoru u Braunschweigu; proputovao zatim Evropu i 1816 otvorio u Bruxellesu muziĉku školu u kojoj je predavao po -> ciferistiĉkoj metodi. Takve škole utemeljio je još u Antwerpenu (1824), Varšavi (1830) i Kijevu. Od 1838 bio je operni dirigent u Petrogradu. God. 1798—1804 ureĊivao je u Hamburgu tjednik Journal d'Apollon pour le piano forte contenant Romances, Airs, Rondeaux, Ariettes, Ouvertures . . . dedie aux Datnes. DJELA: opera Le Fermier belge, 1816. — VOKALNA: oratorij Eslher, 1823. Kantate: Hymne d lapaix; Cantate a grande orchestre, 1818; A Voranger; Le Civisme. — SPISI: Tableaux synoptiques du meloplaste, 1827; Explication de la basse chiffree, 1827; Etrennes lyriques, Methode raisonnĉe pour exercer la voix et la preparer aux plus grandes difficultes, 1828; The'orie de la tnusique mise en canons a l'usage des ecoles de musique et disposee pour les classes, 1828. — Objavio novo izd.' Dictionnaire de musique moderne Castil-Blazea (1828) i Memoires ou Essais sur la musique A. Gretrvja, 3 sv. (1829).
MĆFANO, Paul, francuski kompozitor (Bassorah, Irak, 1937 —). Studirao na Konzervatoriju u Parizu (D. Milhaud, O. Messiaen) i od 1964 na Muziĉkoj akademiji u Baselu (P. Boulez, K. Stockhausen, H. Pousseur). Kao stipendist Njemaĉke akademske razmjene boravio 1969—70 u Berlinu. DJELA. ORKESTRALNA: Incidences za 3 orkestralne grupe, 1960 (nova verzija 1966); Quadrature; Interferences za 12 instrumentalista u tri grupe, 1966. — VOKALNA: Madrigal za 3 ţenska glasa, 1962; L'Eternite du feu za sopran i orkestar; 3 stavka za sopran i orkestar, 1964; Paraboles za dramski sopran i instrumentalni ansambl, 1968; Lignes za bariton, limene instrumente i udaraljke, 1968; La Ceremonie za 3 sola, zbor i orkestar, 1970.
MEGERLE (Magerle, Magerl), Abraham, austrijski kompozitor (Wasserburg am Inn, 9. II 1607 — Altotting, Bavarska, 29. V 1680). Školovao se u Innsbrucku kod J. Stadlmavra kao ĉlan djeĉaĉkog zbora. Od 1621 sopranist i od 1633 orguljaš dvorske kapele u Salzburgu. Iste godine preselio se u Constanzu gdje je zareĊen i 1634 preuzeo mjesto zborovoĊe u katedrali; 1640—-51 kapelnik kneza-nadbiskupa u Salzburgu i od 1651 kanonik crkve u Altottingu. M. je ostavio oko 2000 crkvenih djela u kojima virtuozno primjenjuje sve tadašnje kompozicijsko-tehniĉke postupke, od bogate polifonije do pjevne monodije. DJELA: Ara Mušica solemni concentu ad veram et veterem formam redacta... op. I, 3 sv., 1647; Psalmodia Jesu et Mariae sacra a 2—4 v., 2 instrumentu, cum aliis tam vocis quam instrumentis... op. 2, 1657; niz kompozicija u rukopisu. — Autobiografija Speculum musico-mortuale, das ist: Musikalischer Todtenspiegel, 1672 (s popisom djela). LIT.: F. X. Haberl, Ober Abraham Megerle, KMJB, 1897. — H. Albert, Leben und Werke des Komponisten und Dirigenten Abraham Megerle (di sertacija), Miinchen 1927. — Isti, Abraham Megerle, MGG, VIII, 1960.
MEHANIĈKE ORGULJE, naziv koji se obiĉno upotreb ljava za stariji tip orgulja, u kojima se spoj izmeĊu sviraorika i zraĉnica za svirale odvija mehaniĉkim putem umjesto pneumatiĉkim, odnosno elektriĉnim. Mehaniĉki spojevi, koji povezuju manubrije s povlaĉkom za zraĉnice, zatim tipke na manualu s ventilima svirala, sastoje se od uskih smrekovih letvica (apstrakti), razliĉitih poluga i ţeljeznih kuka. Zbog mnogih trenja koja nastaju pri gibanju apstrakta, sviranje je razmjerno teško, osobito ako je kod većih orgulja ukljuĉen znatniji broj registara. Prednosti su ovoga sistema u jednostavnoj konstrukciji i neposrednom dodiru izmeĊu tipaka i ventila, što mnogo utjeĉe na brzi izgovor svirala. Nedostaci su pak mnoge smetnje koje nastaju zbog naglih pro mjena temperature i vlage u zraku. Drveni dijelovi mehanizma nabreknu od vlage, pa se teško pomiĉu ili se pak rasuše, pa propu štaju zrak i proizvode neugodan šum. Sve starije orgulje graĊene su na principu mehaniĉke trakture, a postoji nekoliko razliĉitih varijanta toga principa (princip zraĉnica s pomicaljkama i princip zraĉnica s ĉunjastim ventilima). A. Vi. MEHANIĈKI INSTRUMENTI, naprave namijenjene reproduciranju muziĉkih djela kod ĉega muziĉara-izvodioca zamjenjuje posebni mehanizam. Postojali su još u starom vijeku (za Herona iz Aleksandrije iz II st. kaţe se da je konstruirao mehaniĉke udaraljke), no tek u razdoblju renesanse poĉinje njihov kon-
556
MEHANIĈKI INSTRUMENTI — MEHUL stantan razvoj.
U
u u pogledu kvantiteta i raznovrsnosti, a u XX st. u pogledu tehniĉkog savršen stva. M. i. sastoje se od sistema zvuĉnih tijela (svirale tipa flaute ili s :jeziĉkom, ĉeliĉne lamele, ţice i raznovrsne udaraljke) i mehanizma koji ih aktivira. Pogon mehaniĉkih instrumenata moţe biti ruĉni, hidrauliĉni (nekada u tu je svrhu sluţio i pijesak), pneumatski, na bazi satnog mehanizma i — u novije vrijeme — elektriĉni. Najvaţniji dio svakoga mehaniĉkog instrumenta je matrica (valjak ili prstenasti disk s utisnutim klincima i zupcima; perforirane okrugle metalne ploĉe ili duge trake ĉvrsta papira) koja aktivira zvuĉna tijela izravno ili s pomoću specijalno adaptirane mehanike. i nazivi MEHANIĈKI INSTRUMENTI. Nizozemski Tipovi mehaniĉkih instrumenata Componium, 1821 brojni su i raznovrsni. UreĊaj za mehaniĉko sviranje primjenjen je u Evropi najprije na carillonu (XIV st.), a kasnije na orguljama (salzburški Hornzoerk, konstruiran 1502). Većina mehaniĉkih instrumenata pripada tipu aerofonih instrumenata; u XIX st. bili su veoma rasprostranjeni m. i. kojima je kao zvuĉno tijelo sluţio ĉeliĉni »ĉešalj« (tzv. »muziĉke kutije« razliĉita oblika i veliĉine; njihova je proizvodnja — prema C. Sachsu — poĉela poĉetkom XIX st.), a naprave za mehaniĉko sviranje u znatnoj su mjeri ugraĊivane i u instrumente sa slobodnim metalnim jeziĉcima (harmonij, harmonika) kao zvuĉnim tijelima. Mehanika za automatsko sviranje na instrumentima sa ţicama datira još iz XVI st. (Leonardo da Vinci konstruirao je mehaniĉku spinetu), ali se u znatnijim ra-
zmjerima primjenjivala tek u XIX st. (mehaniĉki klavir A. F. Debaina; klavirski orkestrioni); u XX st. obuhvatila je i XIX s gudaĉke instrumente t (virtuosa, konstruirana 1908 u SAD). Mehanika za .automatsko sviranje uvelike je usavršena u XIX st., kada su konstruirani m. i. na pneumatski pogon (autophon C. F. t Sevtrea, patentiran 1842), i kada je, primjenom elektro-magnetizma, a revolucioniran naĉin snimanja muziĉkih j djela na matrice. Prijašnje shematsko snimanje notnoga teksta zamijenjeno je izraĊivanjem matica prema sviranju nekog j umjetnika. Time su za reprodukciju bili saĉuvani elementi e individualne interpretacije (fraziranje, agogika) — nasuprot dotadašnjoj posvemašnoj mehaniĉkoj jednoliĉnosti. Prver takve ureĊaje konstruirao je J. Carpentier (1880; usavršeni tip: a melograph i melotrope, 1887). Najvaţniji takav ureĊaj — pianolu, z odnosno fonolu ■—- konstruirao je ameriĉki inţenjer vE. S. Votey (patent 1897). Izraz pianola (u usavršenom obliku o poznat je i kao triphonola) postao je kasnije općeniti naziv j za mehaniĉke klavire s pneumatskim mehanizmom. Proizvodnja pianola (najpoznatiji su proizvoĊaĉi tvrtke: d Aeolian Co., Welte und Sohne; Hupfeld; Pleyel) prestala je o tek na poĉetku šestoga decenija ovoga stoljeća. s t Posebnu vrstu'--mehaniĉkih instrumenata, predstavljaju i an-droidi, lutke-automati koji — pokretani posebnim g preciznim mehanizmom — doista sviraju na nekom a instrumentu. Najpoznatiji konstruktori androida bili su J. de o i Henry--Louis Jacquet-Droz u XVIII Vaucanson te Pierre st., a u naše vrijeme istaknuo se na tom podruĉju Didier k Jonas-Poutrel (1958 konstruirao tri robota koji sviraju u i udaraljke). saksofon, harmoniku l Pronalazak fonografa (1877) unio je novu komponentu u m mehaniĉko reproduciranje muzike. Ona je, u kasnijem razvoju i (gramofon i magnetofon), istisnula ostale oblike mehaniĉkih n ina c i j
strumenata. Zanimanje kompozitora za mehaniĉke instrur nije ipak ni do danas potpuno išĉezlo, pa se medu kompozit« koji su stvarali muziku za mehaniĉke instrumente nalaze A. Striggia, Ph. E. i W. F. Bacha, G. F. Handela, J. Havdna W. A. Mozarta, L. van Beethovena (Die Schlacht bei Vi komponirao je za Panharmonicon, golemi orkestrion što konstruirao J. N. Malzel), C. Debussvja i E. Elgara — i P. demith, I. Stravinski i E. Toch. LIT.: A. Protz, Mechanische Musikinstrumente, Kassel 1943. Mechanische Musikinstrumente, MGG, VIII, 1960. — E. Simon, Mecha Musikinstrumente friiheren Zeiten und ihre Musik, Wiesbaden 1960. A. '
MEHANIKA (mehanizam; engl. action, franc. mec que, njem. Mechanik, tal. meccanicd), kod muziĉkih instrume sve one posebne naprave i ureĊaji, odnosno sastavni di; instrumenata koji sluţe kao posrednici izmeĊu akcije s\ (igre prstiju) i zvuĉnoga tijela. M. omogućuje reguliranje mike, postizavanje posebnih efekata, manju ili veću brzin voĊenja; o njoj ovisi većina tehniĉkih i izraţajnih moguć instrumenata. Stoga je m. vaţan sastavni dio pojedinog in menta; razvoj instrumentalne muzike — koji obuhvaća < komponente stila — uvijek je na specifiĉan naĉin ovisio o sti razvoja i tehniĉke usavršenosti mehanike muziĉkih instrume Mehaniku pojedinog instrumenta saĉinjavaju: kod klavira janina — tipke s batićima, prigušivaĉi i pedali; kod ĉem spinete i virginala ■—■ tipke sa skakaĉima i registri; kod klavil — tipke s tangentama; kod orgulja — manuali, pedali, re; i svi transmisijski ureĊaji; na harfi — sistem koji omoguću se pritiskom na pedale promijeni udezba ţica; na drvenim di kim instrumentima i saksofonu — sistem poklopaca i po na limenim duhaĉkim instrumentima — ureĊaji s ventilin A. 1
MEHTA, Zubin, indijski dirigent (Bombav, 29. IV 1936 Sin i uĉenik dirigenta i violiniste Mehlija Mehte; na Visokoj ziĉkoi školi u Beĉu studirao kompoziciju i dirigiranje (H. Swaro-wsky); usavršavao se kod C.Ze-cchija i A. Galliere na akademiji Chigiana u Sieni i kod E. de Carvalha u Tanglevroodu. God. 1958 osvojio prvu nagradu na meĊunarodnom natjecanju dirigenata u Liverpoolu i tamo odmah angaţiran kao dirigent Filharmonijskog društva. Od 1960 muziĉki direktor Simfonijskog orkestra u Montrealu i od 1967 Filharmonije u Los Angelesu. Jedan od prvih dirigenata današnjice, M. je na brojnim turnejama gostovao u prvim svjetskim muziĉkim središtima, osvajajući koncertnu i opernu publiku sugestivnošću interpretacije proţetom iskonskim Z. MEHTA temperamentom. Osobito su zapaţeni njegovi nastupi na muziĉkim festivalima u Salzbi: Granadi, Santanderu, Dubrovniku, Bukureštu, Montre Luzernu, Ziirichu, Montecarlu, Pragu, Firenci i dr. MĆHUL, Ćtienne-Nicolas, francuski kompozitor (Giv Ardenima, 22. VI 1763 — Pariz, 18. X 1817). Uĉio u opatij Val Dieu i kasnije u Parizu kod klavseniste i kompozitora F. E mana. God. 1790 prvi put se izvodi jedno njegovo pozor delo, opera Euphrosine et Corradin (u Thedtre Italien), koje ţivljava velik uspeh. Otada M. svake godine daje po jedni više scenskih kompozicija. Stavljajući svoj snaţni dar u sh Francuske revolucije, M. je pored nekoliko scenskih dela ir risanih potrebama vremena napisao i niz rodoljubivih i grai skih pesama i himni za proslave narodnih praznika i sveĉan M. je ţivo saradivao na reorganizovanju Pariškoga konze torija i 1795 postavljen je za jednog od prvih pet inspektora stave na tom zavodu. God. 1802— 11 sa F.-A. Boieldieuom Cherubinijem, N. Isouardom i nekima drugim ureduje edi Magasin de Musigue. Najveće svoje delo, operu Joseph, piše za vreme Carstva (1807). Njegova poslednja pozorišna dela blika meĊutim ne prima više sa nekadašnjim oduševljenjem : se ozlojeĊen neuspehom sve više povlaĉi iz javnog ţivota. M. je jedan od najvaţnijih predstavnika francuske oper vreme Revolucije i Carstva. On se sa uspehom ogledao u s rodovima muziĉko-scenskog stvaralaštva. Pisao je muziĉke gedije, herojske opere, opere-comique, buffo-opere u italijansl stilu, komedije sa arijetama, melodrame i balete. No njegovi delovanje prvenstveno od vaţnosti na podruĉju opere-comic
MEHUL — MEISTERSINGER U vreme Carstva patetiĉni i dramski akcenti sve su više prodirali u ovu vrstu. M. je meĊutim svoja najbolja dela sa tog podruĉja ozbiljnošću, plemenitošću i ĉistotom stila umeo da uzdigne do veliĉine prave tragike. Ta tragiĉna crta, izraţena priprostim naĉinom, najviše dolazi do izraţaja u opefa-ma Euphrosine et Corradin (1790) i Stratonice (1792). U operi Ariodant (1799) M. već primenjuje neku vrstu lajtmo-tiva. Remekdelo Mehula svakako je operacomique Joseph. To delo (bez ţenskih lica) ţive je radnje, iskrene i plemenite inspiracije; ono je neka vrsta finog i slikovitog muziĉkog prepeva E.-N. MEHUL starobiblijske priĉe. U jednoĉinoj operi Uthal (1806) M. u orkestru izostavlja violine. Tu dolazi do izraţaja njegova velika sposobnost za postizavanje originalnih orkestarskih efekata. M. je posedovao i razvijen smisao za harmonsku izgradnju muzike i nije se plašio smelih harmonskih kombinacija. Uz sklonost ka snaţnoj dramatici, to su najveće odlike njegovog muziĉkog jezika. Pored F.-J. Gosseca M. je bio i najpoznatiji kompozitor patriotskih pesama i revolucionarnih himni. Od mnogobrojnih dela sa tog podruĉja treba spomenuti remek-delo ove vrste Chant du Depart (ratna himna na stihove M. J. Cheniera, 1794) koje ie dobilo znaĉaj druge Marseljeze. DELA. INSTRU MEN TALNA: 2 s imfo nije, 1808 i 180 9; uve rt ire i marševi za razliĉite instrumentalne sastave; sonate za violinu i klavir; sonate za klavir. — DRAMSKA. Opere (izvedene): Alonzo et Ćora, 1785 (izv. 1791); Euphrosine et Corradin, 1790; Stratonice, 1792; Le Jeune Sage et la Vieux Fou, 1793; Le Congrĉs des Rois (u saradnji sa 11 drugih kompozitora), 1794; Horatius Cocles, 1794; Phrosine et Melidor, 1794; Doria ou la Tyrannie detruite, 1795; La Caverne, 1795; Le Jeune Henri, 1797; La Prise du pont de Lodi, 1797; La Taupe et les Papillons, l~J<)j; Ariodant, 1799; Adrien, 1799; Epicure (sa L. Cherubinijem), 1800; Bion, 1800; L'Irato; Une Folie, 1802; Le Tresor suppose, 1802; Joanna, 1802; Helena, 1803; Le Baiser et la Quitance (sa F.-A. Boieldieuom, K. Kreutzerom i Nicoloom), 1803; L'Heureux malgre lui, 1803; Les Deux Aveugles de Tolede, 1806; Uthal, 1806; Gabrielk d'Estres, 1806; Joseph, 1807; Les Amazones, 1811; Le Prince Troubadour, 1813; L'Orifiamme de Charles Martel (prigodna opera, sa F. Paerom, H.-M. Bertonom i K.^Kreutzerom), 1814; La Journee aux Aventures, 1816 i Valentine de Milan (posmrtno djelo; dovršio autorov nećak L. J. DaussoigneMehul, izv. 1822). Baleti: Le Jugemenl de Pariš, 1793; La Dansomanie, 1800; Ninette a la cour, 1802; Daphnis et Pandrose, 1803 i Persee et Andromede, 1810. Scenska muzika za tragediju Timoleon (M. J. Chenier), 1794 i za dramu La Chanson de Roland (A. Duval), 1804; melodram Les Hussiles (A. Duval), 1804. — VOKALNA: kantate, himne i pesme za soliste, hor i orkestar ili samo hor i orkestar, većinom za zvaniĉne sveĉanosti u vreme Carstva. — Crkvena dela. LIT.: A. Ch. Quatremere de Quincy, Notice historique sur la vie et les ouvrages de Mehul, Pariš 1818. — P. A. Vieillard, Mehul, sa vie et ses oeuvres, Pariš 1859. — A. Pougin, Mehul, sa vie, son genie, son caractere, Pariš 1889 (II izd. 1893). — M. Thiery, Notice sur Mehul, Pariš 1892. — A. Pougin, Notice sur Mehul par Cherubini, RMI, 1909. — R. Brancour, Mehul, Pariš 1912. — H. Strb'bel, Die Opern von Mehul, ZFMW, 1924. — P. M. Masson, L'oeuvre dramatique de Mehul, Annales de L'Universite de Pariš, Pariš 1937. — A. L. Ringer, A French Svmphonist at the Time of Beethoven: E. N. Mehul, MQ, 1951. — M. Fremiot, Etienne-Nicolas Mehul, MGG, VIII, 1960. A. Pr.
MEIBOM (Meibomius), Marcus, njemaĉki muziĉki historik (Tonning, Schleswig-Holstein, 1626 — Utrecht, 15. II 1710). U dvorskoj sluţbi u Stockholmu i Kobenhavnu, vjerojatno neko vrijeme profesor i bibliotekar Univerziteta u Uppsali, zatim na putovanjima u Engleskoj, Francuskoj i Nizozemskoj. Prouĉavao muziku starih Grka; u Stockholmu prireĊivao koncerte na instrumentima koje je dao graditi po antiĉkim uzorcima. Pod naslovom Antiauae musicae auctores septem. Graece et latine izdao 1652 — i popratio komentarom — muziĉke traktate antiĉkih autora (Aristoksen, Euklid, Nikomah, Alipije, Gaudencije, Bak-hius st., Aristid Kvintilijan i Martianus Capella). Prije K. Jana (1895) to je jedino izdanje mnogih od tih traktata i jedini pristupaĉan izvor za prouĉavanje antiĉke grĉke muzike. M. je napisao nekoliko polemiĉkih spisa i dijalog De proportionibus musicis (1655), koje su napali W. Lange (1656), Pater Avnscon i J. Wallis dokazujući brojne pogreške. LIT.: W. Vetter, Marcus Meibom, MGG, VIII, 1960.
MEIFRED, Joseph-Jean-Pierre-Ćmile, francuski virtuoz na rogu (Colmar, 22. XI 1791 — Pariz, 28. VIII 1867). Studij završio na Konzervatoriju u Parizu; umjetniĉku karijeru zapoĉeo u orkestru Thedtre Italien, a zatim nastavio a Pariskoi operi (1822— 50) i u Societe des Concerts du Conservatoire (od 1828); 1832—64 bio je profesor na Konzervatoriju i od 1852 kapelnik Nacionalne garde. Primijenio ra francuski rog njemaĉki sistem ventila. Sa graditeljima instrumenata Labavem i J. Halsrvjem konstruirao tip roga najprije sa dva, zatim sa tri pumpna ventila. M. je bio urednik ĉasopisa Melomanie i La Critigue musicale.
557
DJELA: De Vetendue, de Vemploi et des ressources du cor en general et de ses corps de rechange en particulier, avec quelques considerations sur le cor a pistons, 1829; Dictionnaire aristocratique, democratique et mistigerieux de musique vocale et instrumentale..., 1836; Methode pour le cor a deux pistons; Me'thode pour le cor chromatique ou d pistons, 1840; Notice sur la fabrication des instruments de cuivre en general et sur celle du cor chromatique en particulier, 1851; Quelques mots sur les changements proposes pour la composition des musique d'infanterie, 1852; Sur Venseignement populaire de la musique en France, 1853. — Komponirao 12 Duos faciles pour 2 cors op. 1; Melodies en duos faciles et progressifs pour deux cors, 1842. LIT.: G. Karstddt, Josep h Jea n Pie rre Emile Me ifre d, MGG, VIII, 1960.
MEILHAC,. Henri, francuski libretist (Pariz, 21. II 1831 — 6. VII 1897). Pisac humoristiĉkih ĉlanaka u Journal pour rire i Vie Parisienne, od 1856 javlja se kao komediograf i autor vodvilja. Napisao 115 kazališnih komada, meĊu kojima vaţno mjesto zauzimaju operna i operetna libreta; mnoge je od njih sastavio s Ludovicom Halevvjem (Carmen) i dr. DJELA. Libreta za J. Offenbacha (sa L. Halevvjem): Le Bresilien (1863); La belle Helene (1864); Barbe-Bleue (1866); La Vie parisienne (1866); Le Chdteau a Toto (1868); La Perichole (1868); La Diva (1869); Les Brigands (1869); Madame VArchiduc (1873; s Millaudom) i La Boulangţre a des ecus (1875). Za druge kompozitore (s Halevvjem): L'Amour venge ou Nemea (Minkus, 1864); Carmen (Bizet, 1875); Le Fandango (Salvavre, 1877) i dr. Sa drugim suradnicima: Mam'zelle Nitouche (Herve, 1883); Manon (Massenet, 1884); Kassya (Delibes, 1893); Panurge (Planquette, 1895). LIT.: L. Lacour, Gaulois et parisiens, Pariš 1883. — A. Brisson, Portraits intimes, Pariš 1884. — R. de Flers, Quelques souvenirs sur trois auteurs dramatiques: Labiche, Meilhac, Sardou, Revue hebdomandaire, 1926.
MEISTERSINGER (Meistersanger; njem. Meister majstor, uĉitelj i singen pjevati), ĉlan bratovštine koja se u Njemaĉkoj u XV st. nadovezuje na knjiţevnu i muziĉku kulturu Minnesange-ra. Za razliku od Minnesangera, predstavnika njemaĉke viteške poezije, Meistersingeri pripadaju graĊanskom, preteţno obrtniĉkom staleţu. M. je istodobno i pjesnik i kompozitor. Uporno se drţeći tradicije, Meistersingeri njeguju samo jednoglasno pjevanje. Tekstovi njihovih pjesama najĉešće su ili iz Biblije ili se oslanjaju na pouĉne posloviĉne izreke. Prema pravilima bratovštine, odnosno škole, i stihovi i melodije moraju odgovarati toĉno utvrĊenim propisima i formulama. Bila je raširena i praksa da se napjevima starijih majstora samo podmeću nove rijeĉi. Pjesme Meistersingera odgovaraju po obliku najĉešće shemi A A B (Stollen, Stollen, Abgesang), tj. tipu tzv. -* Barform. Ritam napjeva ponešto je trom, negibiv i ukalupljen. Saĉuvano je mnogo tekstova Meistersingera, a i veći broj napjeva (sve u rukopisu). Jedan od najpoznatijih zbornika sastavio je 1558 Valentin Voigt za magdeburškog kneza Johanna von Sachsen (ĉuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Jeni). U Zwickauu je saĉuvana i zbirka pjesama Hansa Sachsa. Biblioteka u Dresdenu posjedovala je 23 rukopisa. Pojedinaĉni rukopisi nalaze se i u Berlinu, Weimaru, Niirnber-gu, Ulmu, Miinchenu i Breslauu. Sve tabulature Meistersingera pisane su bifelom menzuralnom notacijom. U organizaciji udruţenja Meistersingera odrazuje se malograĊanski mentalitet obrtniĉke sredine. Svaka škola Meistersingera prireĊivala je redovita natjecanja, najĉešće u crkvi. Ĉetiri Merke-ra (njem. merken opaziti, zapamtiti) biljeţila su, prema odreĊenim propisima, broj i teţinu propusta i pogrešaka. Pobjednik (Ubersinger) primao je kao nagradu srebrni lanac. Da bi došao do naslova majstora, uĉenik je morao prijeći dugaĉak put. U pravilniku škole u Niirnbergu izriĉito piše: »Tko još ne umije sigurno ĉitati tabulaturu, taj je MEISTERSINGER. Napjev Wurgendrosselton H. von Frauenloba
558
MEISTERSINGER — MEKSIĈKA MUZIKA
uĉenik; tko je savršeno poznaje, prijatelj je škole; tko pozna bar pet ili šest melodija, taj je pjevaĉ; tko sastavlja rijeĉi k zadanom napjevu, pjesnik je; tko izmisli napjev taj je majstor.« Umjetnost Meistersingera u suštini ie natraţna i reakcionarna. Ţivjela je ne obazirajući se ni na zbivanja u suvremenom svijetu niti na razvoj muziĉke umjetnosti, a brojnim pravilima sputavala je stvaralaĉku slobodu umjetnika. Najstarija škola Meistersingera osnovana je u Mainzu. Prema predaji njezin je utemeljitelj H. Frauenlob. Na osnovu novijih istraţivanja dokazano je, meĊutim, da njegovo djelovanje pripada razdoblju kasnoga Minnesanga. Umjetnost Meistersingera bila je najraširenija u juţnoj Njemaĉkoj. Najpoznatije središte bio je Niirnberg; ugledna je bila i škola u Augsburgu. Udruţenja Meistersingera postojala su, medu ostalim, i u Strassburgu, Gorlitzu, Breslauu i Iglauu. U nekim njemaĉkim gradovima djelovale su škole Meistersingera još u poĉetku XIX st. U dokumentima iz onoga vremena zabiljeţena su imena mnogih Meistersingera. Najistaknutiji majstori niirnberške škole bili su Lienhart Nunnenbeck, Hans Folz, Hans Vogel, Hans Sachs (1494—1576), Georg Hager i Ambrosius Metzger. U Augsburgu su se istaknuli jforg Graf, Sebastian Wild i Johann Spreng. Obiĉaje i duh, koji je vladao u sredini majstora pjevaĉa, izvrsno je prikazao R. Wagner u svojoj velikoj operi Die Meistersinger von Niirnberg; u njoj je jedno od glavnih lica najpoznatiji i najnadareniji niirnberški M. Hans Sachs. NOVA IZD.: C. Spangerber, Von der edlen vnnd hochberiiembten Kunst der Mušica, 1598 (1861; novi otisak 1966); pjesme iz zbirki Coltnarer Handschrift i Liederhandschrift (Donaueschingen) obj. P. Runge (1896; novi otisak 1965); Nurnberger Meistersinger — Protokolle 1575—1689 (2 sv.) obj. R. Drescher (1897— 98; novi otisak 1961); zbirku Jenaer Liederhandschrift obj. F. Šaran, G. Holz i E. Bernoulli (2 sv.; 1901); A. Puschmann, Das Singebuch obj. G. Miinzer (1906); J. Walter, Lob vnd Preis der loblichen Kunst Mušica obj. W. Gurlitt (1938); izbor pjesama obj. F. Gennrich {Troubadours, Trouveres, Minne- und Meistergesang, 1951; II izd. 1960); faksimil zbirke Jenaer Liederhandschrift obj. isti (1963). LIT.: J. Gritnm, Uber den altdeutschen Meistergesang, Gottingen 1811. — C. Mey, Der Meistergesang in Geschichte und Kunst, Karlsruhe 1892 (II izd. Leipzig 1901). — P. Runge, G. Munzer, R. Staiger i E. Bernoulli, Predavanja o notaciji Meistersingera na Kongresu internacionalnog muziĉkog društva u Base lu, Kongresni izvještaj, 1906. — W. Nagel, Studie zur Geschichte der Meistersanger, Langensalza 1909. — F. Ebert, Die Minne- und Meistergesangweisen der Kolmarer Liederhandschrift, Detmold 1935. • — A. Taylor i F. H. Ellis, A Bibliographv of Meistergesang, Bloomington 1936. — A. Taylor, The Literarv Historv of Meistergesang, London 1937. •— B. Nagel, Der deutsche Meistergesang, Heidelberg 1952. — E. Geiger, Der Meistergesang des Hans Sachs, Bern 1956. — H. Husmann, Meistergesang, MGG, VIII, 1960. — R. W. Linker, Music of the Minnesinger and Early Meistersinger, Chapel Hill (N. C), 1962. — B. Nagel, Meistergesang, Stuttgart 1962. M. Kun.
MEJTUS, Julij Sergijoviĉ, ukrajinski kompozitor (Elizavetgrad, danas Kirovograd, 28. I 1903 —). Uĉio klavir na muziĉkoj školi u rodnomu gradu i na Muziĉko-dramskom institutu u Harkovu (S. Bogatirjov). Za vrijeme Drugoga svjetskog rata boravio u Turkmeniji. Od 1944 u Kijevu. Njegova opera Mojiodaa zeapduH na libreto iz domovinskog rata ide medu uspjelije sovjetske opere; u njoj je masovna pjesma vaţno sredstvo dramskog izraţaja. DJELA. ORKESTRALNA: TypKMeHciKaa CUM $ OHIX , 1946; simfonijska pjesma JJopozaMU c/iaebi, 1945 (na ukr.); uvertira K eoccoeduneHUio YKpauHbi c Poccueu, 1954 (na ukr.); 5 suita: ynpaiMbKa, 1928; Ha ffnenpocmpoe, 1929 (na ukr.); III, 1939; IV, 1942 i V, 1944. — DRAMSKA. Opere: Flepenon (sa
MEKSIĈKA MUZIKA. Trubljaĉ i plesaĉ, glinene figure, na prijelazu u II st.
V. Ribaljĉenkom i M. Ticom), 1939; FaudaManu (sa V. Ribaljĉenkom i M, com), 1941: Aĉadan (sa A. Kuljevom), 1943; Jleujii ma MedoKHyn (ss Obezovom), 1946; Mojioda eeapdin, 1947(11 verzija 1950); Flieninui 3opi, ] YKpadeHe ufacmn, 1960 i MaxmyM-Kyau, 1962. Scenska i filmska muzik; VOKALNA: kantata Kjinmea, 1942; napniumucKan crouma, 1942 (na ukr.) lo-pjesme. — Obradbe, raznovrsne i za razliĉite sastave, ukrajinskih, turk: skih i sovjetsko-ukrajinskih narodnih napjeva. LIT.: K. Laux, Juli Sergejevritsch Mejtus, MGG, VIII, 1960.
MEKSIĈKA MUZIKA. Malo je što poznato o muzici viliziranih indijanskih naroda, odnosno plemena na tlu današn Meksika prije nego su ga 1521—26 zauzeli Španjolci. Poz: je da je njihova religija bila povezana s muzikom, da su u dovima postojale muziĉke škole za svećenike kojima su bilei vjerene pjesme i plesovi u hramovima. Instrumentarij se sast od duhaĉkih instrumenata i udaraljki. Notacija vjerojatno postojala. Prema zapisima franjevca Bernardina de Sahag; jednog od najranijih kršćanskih kroniĉara u Meksiku, i pr podacima iz djela »Historia de la Litteratura Nahuatl« A. Garibaya moţe se zakljuĉiti da su postojale melodiĉke i ritm formule po kojima su se sastavljale pjesme i plesovi. Osnova miĉkih formula bili su slogovi; ĉini se da je melodijska osr bila pentatonska. Gdjekoja se pjesma sastojala samo od 4 1 od kojih su se kombinirali pomaci u sekundama, tercama, k tama i sekstama. Muzika Azteka bila je monofona. Iz kodeksa roda Maya, koji prikazuju grupe melodijskih instrumenata, su svirale istodobno, vidi se da su Maye poznavali neku v heterofoniie. Španjolski osvajaĉi donijeli su svoju crkvenu i svjetovnu 1 ziku, a kultnu su muziku starosjedilaca zatrli. Miješanje špar skog i indijanskog etniĉkog elementa stvorilo je, meĊutim, OSE za razvoj nove meksiĉke narodne muzike. Tipiĉni za meks narodni element jesu mariachi — skupine pjevaĉa i sviraĉa tara, violina, gdjekad mala trublja ili klarinet). Oni izvode meks narodne pjesme, no popularizirali su i evropske plesove. Od n siĉkih pjesama na j prošireni je su: politiĉka pjesma corrido ] potjeĉe od španjolske romance; lirska pjesma s instrumental: ritornellom cancion; plesna pjesma son koja obiĉno nosi kao slov ime neke ţivotinje (el toro, la gallina itd.); plesna pjesma je be, srodna španjolskom boleru (u modernoj formi nalik je na vale U melodiji pjesme jarana, koja se obiĉno pjeva na jeziku M; saĉuvane su i indijanske karakteristike. Španjolski kolonizatori poĉeli su još u vrijeme osvajanja stematski gajiti crkvenu muziku. God. 1523 franjevaĉki misic Pedro da Gante osnovao je u Texcocu muziĉku školu. Domo su uĉili elemente koralnoga pjevanja i sviranje instrumen Osnivali su se crkveni zborovi. U gradu Mexico objavljen je 1 misal s muzikom (prva štampana publikacija u latinskoj Amer Medu kompozitorima iz doba kolonizacije pa do XIX st. spom se Antonio de Salazar, zborovoda katedrale u Mexicu (168 1715)5 njegov nasljednik Manuel de Zumaya (Sumaya), ai prve opere komponirane u Meksiku (»Partenope«, 1711), J Aldana (? — 1810), autor crkvene muzike u kojoj je asimil stil beĉkih klasika i dr. U XIX st. kompozitori su većinom 1 gonski slijedili stil talijanske opere i evropske salonske muz Istiĉu se Mariano Elizaga (1786—1824), autor crkvenih, zboi i instrumentalnih djela; on je 1825 osnovao u Mexicu Filhan nijsko društvo koje je pridonijelo razvoju bogatoga koncert ţivota u XIX st. Joaquin Beristain (1817—1839) poznat je uvertiri »La Primavera«, jednim od prvih programatskih d nastalih u Meksiku; Aniceto Ortega (1823—1875), u ĉijem stilu odrazuje utjecaj L. van Beethovena i C. M. Webera, autoi prve opere sa sadrţajem iz meksiĉke historije (»Guatimotzi Valcer »Sobre las olas« Juventina Rosasa (1868—1894) posti je svjetsku popularnost. Sljedbenik talijanske opere Melesio I rales (1838—1908) odgojio je kao profesor kompozicije na Nai nalnom konzervatoriju u Mćxicu ĉitavu generaciju kompoziti Pod vodstvom njegova uĉenika Gustava Campe (1863—19 nastaje pokret protiv talijanskog utjecaja u korist francusli Ricardo Casiro (1864—1907), pijanist i autor prvih meksiĉ simfonija, komponira u duhu njemaĉke kasne romantike. Pos revolucije 1910, oĉituje se u muzici (kao i u ostalim umjetnosti] teţnja za stvaranjem vlastitoga stila na osnovi autohtonih ( menata. U djelima lIManuela Poncea (1882—1948), Silvei Revueltasa (1899^— 94°) i Carlosa Chdveza (1899—), u koji su folklorni elementi organski povezani s elementima evrop muziĉke tradicije, nacionalni stil doţivljava potpun proe Chavez je vaţan i kao organizator meksiĉkoga muziĉkog ţiv< on je 1928 osnovao Simfonijski orkestar kojim je dirigirao 1948; uz to je organizirao koncerte za radnike; bio je direP Konzervatorija i Nacionalnog instituta lijepih umjetnosti. V niji kompozitori nacionalnoga smjera su još Candelario Hui (1883—), autor simfonijske i komorne muzike; u Drugoj sirr niji (»Oxpaniztli«) uveo je stare azteĉke udaraljke teponaztl
MEKSIĈKA MUZIKA — MELICHAR huehuetl; Jose Rolon (1883—1945) u ĉijoj se muzici odrazuju meksiĉki ritmovi; EĊuardo Herndndez Moncada (1899—) ĉiji se balet »Ixtepec« temelji na indijanskim narodnim pjesmama; Luis Sandi (1905—) komponirao je djelo »El Venado« za meksiĉke narodne instrumente; Indijanac Daniel Ayala (1908—) inspirirao se legendama Maya. Galindo Blas (1910—) osnovao je 1935 Grupo de los Cuatro (sa D. Avalom, S. Contrerasom i P. Moncavom) kojoj je bio cilj da usavrši meksiĉki muziĉki stil. Kozmopolitski pravac zastupaju Julidn Carrillo (1875—!965), Estanlsiao Mejia (1882—), Juan L. Mariscal (1899—). Od svih zemalja latinske Amerike najveći je razvitak u muzikologiji postigao Meksiko. Vicente Mendoza (1894—) sakuplja i prouĉava narodne pjesme i autohtoni instrumentarij, Jerĉnimo Bagueiro Foster utemeljio je ĉasopis Revista musical mexitana, Otto Mayer-Serra piše studije o meksiĉkoj muzici, a Adolfo Salazar studije iz muziĉke historije. LIT.: R. M. Campos, El Fo lklore y la muš ica mexicana. Investigacićn a cerca de la cultura musical en Mexico (1525—1925), Mexico 1928. —>■ M. Galindo, Historia de la mušica mejicana, 1933. — G. Saldivar, Historia de la mušica en Mexico, Mexico 1934. — M. Weinstock, Mexican Music, New York 1940. — O. Mayer-Serra 3 Panorama de la mušica mexicana, Mexico 1941. — Isti, El Estado presente de la mušica en Mexico, Washington 1946. — N. Slonimsky, Music of Latin America, New York 1945. — C. Chdvez, La Mušica mexicana, Mexico 1949. — R. Stevenson, Music in Mexico, New York 1953. — L. Bruno Ruiz, Breve historia de la danza en Mexico, Mexico 1956. — K. Pahlen, Mittelamerika. Mexico, MGG, IX, 1961. — H. Yurchenco, Survivals of the Pre-Hispanic Music in New Mexico, Journal of the International Folk Music Council, 1963. R. A.
MELACHRINO, George, engleski dirigent (London, 6. VI 1909 —?, 1963). Niz godina vodio veliki revijski orkestar, jedan od najboljih na svijetu. Izvodio je vlastite aranţmane revijske, filmske i operetne muzike, od kojih je velik broj snimljen na gramofonske ploĉe. MELANI, talijanska obitelj muziĉara. 1. Jacopo, kompozitor (Pistoia, kršten 6. VII 1623—19. VIII 1676). Ĉlan kapele toskanskoga velikog vojvode. God. 1644 i 1647, na poziv kardinala Mazarina, odlazi u Pariz s bratom Attom. Od 1647 orguljaš, 1667 kapelnik katedrale u Pistoji. Jedan je od najranijih kompozitora komiĉnih opera. Poznat je poglavito po operi buffi La Tancia (prema istoimenoj komediji M. Buonarrotija ml., libreto G. A. Moniglia) kojom je 1656 otvoren Teatro della Pergola, prvo javno kazalište u Firenci. Ta opera, u kojoj pojedina lica govore u firentinskom dijalektu, odlikuje se ţivo izvedenim komiĉnim situacijama, bogatom melodijskom invenci jom i dramatski oblikovanim recitativom secco. Melanijeve arije, izgraĊene na ostinatnom basu, vaţne su za dalji razvoj toga tipa. DJELA. DRAMSKA. Opere: La Tancia ovvero U Podesta di Colognole, 1656; // Pazzo per forza, 1658; // Vecckio burlato, 1659; Ercole in Tebe, 1661; // Girelloi 1670; Tacere e amare, 1674; La Vedova, 1680 (posth.; prvobitni naslov Amor vuole ingegnd); II Tiranno in Colco, 1688 (posth.); // Ritorno di Ulisse, oko 1690 (posth.); Enea in Italia (kao suradnik se navodi G. A. Boretti), 1698 (posth.). — Kantata Idaspe.
2. Atto, pjevaĉ, sopran, kastrat (Pistoia, kršten 31. III 1626 — Pariz, 1714). Oko 1642 komorni muziĉar kneza Mattiasa de Medicija. Neko vrijeme studirao u Rimu kod L. Rossija i zatim, 1644, otišao s bratom Jacopom u Pariz. Tu je 1647 pjevao naslovnu ulogu u Rossijevoj operi Orfeo. Kao Mazarinov tajni agent pro putovao Italiju, Francusku, Austriju i Njemaĉku. Nakon Mazarinove smrti djelovao u Marseilleu, Rimu, Firenci, Dresdenu i od oko 1672 ponovno u Parizu. Komponirao oratorij // Sacrificio d'Abel (1682), kantate i arije. 3. Francesco Maria (redovniĉko ime Filippo), pjevaĉ, so pran, kastrat (Pistoia, kršten 3. XI 1628 — ?, nakon 1663). Od 1657 u Innsbrucku, u sluţbi nadvojvode Sigismunda Austrijskoga, 1659—61 u Parizu, a zatim ponovno u Innsbrucku. Izvrstan pjevaĉ, u Parizu je s velikim uspjehom interpretirao lik Amastrisa u operi Serse F. Cavallija. 4. Domenico, pjevaĉ, sopran, kastrat (Pistoia, oko 1630 ■— Firenca, 12. VII 1693). God. 1652—54 djelovao u Stockholmu na dvoru kraljice Kristine, zatim u Dresdenu i konaĉno u Firenci gdje je 1685 osnovao bolnicu za siromahe. 5. Bartolomeo, pjevaĉ, sopran, kastrat (Pistoia, kršten, 6. III 1634 — vjerojatno Pistoia, nakon 1677). God. 1657 ĉlan dvorske kapele u Miinchenu, 1658 pjevao u Firenci u operama svoga brata Jacopa, 1677 zborovoda katedrale u Pistoji. 6. Alessandro, kompozitor (Pistoia, kršten 4. II 1639 — Rim, X 1703). God. 1648—50 boravio u Parizu. Bio zatim zboro voda u Pistoji te crkve 5. Maria Maggiore (1667—72), oratorija 55. Crocifisso (1668, 1672. 1675—76) i crkve 5. Luigi dei Francesi (1672—98) u Rimu. DJELA. Opere: L' Empio punilo, 1669; // Carceriere di se medesimo, 1681 i Gli Amori di Lidia e Clori, 1688. —■ Oratoriji: La Morle di Oloferne, 1675; // Fratricidio di Caino, 1678; S. Francesca Romana, 1682; Giuditta, 1693; Š. Filippo Neri, 1715 i dr. —• Moteti za 2—5 glasova (2 knj.), 1670 i 1673; Concerti spirituali za 2—5 glasova, 1673. LIT.: L. F. Tagliavini, Mebni, MGG, IX, 1961.
559
MELARTIN, Erkki Gustaf, finski kompozitor (Kakisalmi, 7. II 1875 — Pukinmaki, 14. II 1937). Uĉenik M. Wegeliusa u Helsinkiju i R. Fuchsa u Beĉu. God. 1901—08 nastavnik teorije, povijesti muzike i klavira na Muziĉkom institutu u Helsinkiju, 1908—11 dirigent Simfonijskog orkestra u Viipuriju, a 1911 —36 direktor Muziĉkog instituta u Helsinkiju koji se zaslugom njegovih organizatorskih sposobnosti razvio u Konzervatorij (1924). Kao koncertni dirigent gostovao u Stockholmu, Kobenhavnu, Rigi, Petrogradu, Moskvi i dr. Eklektik bez izrazite vlastite fizionomije, pisao je s velikom lakoćom u nekoliko razliĉitih stilova: u nekim je djelima na romantiĉarski naĉin primjenjivao folklorne elemente; u malim lirskim kompozicijama blizak je impresionizmu; ponekad primjenjuje sloţene kontrapunktske vještine; kasnije prihvaća i novatorske tekovine dvadesetih godina. DJ ELA. O RK ESTRALN A. Šes t s i mfo nij a : I, u c - mo l u, 1 90 2; II, u emolu, 1904; III, u F-duru, 1907; IV, u E-duru, 1913; V, u a-molu, 1916 i VI, 1924. Simfonijske pjesme: Siikajoki; Patria; Wdindmoinen luo kanteleen 1 dr.; koncert za violinu u d-molu; suite; Divertimento; serenada za gudaĉe; oko 50 manjih ko mpozicija i dr. — KOMORNA: gudaĉki trio; 4 gudaĉka kvarteta, u e-molu, g-molu, Es-duru i F-duru; duhaĉki trio; 2 duhaĉka kvarteta; 2 sonate za violinu i klavir, u E-duru, 1909 i u cis-molu; sonatina za flautu i harfu; kraće kompozicije za violinu i klavir. — Nekoliko stotina kraćih klavirskih kompozicija. — Opera (misterij) Aino, 1909; balet Sininen helmi, 1930; scenska muzika. — VOKALNA: 5 kantata; oko 40 zborova; preko 300 solo -pjesama. — Spis (aforizmi) Mina ushon, 1928 (u Šved. i njem. prijevodu pod naslovom Credo). — Oko 120 obradbi narodnih napjeva. LIT.: E. Marvia, Erkki Melartin, u knjizi Suomen saveltajia, Porvoo 1945. — N.-E. Ringbom, Erkki Melartin, MGG, IX, 1961.
MELBA, Nellie (pravo ime Nellie Porter Armstrong, roĊena Mitchell), australska operna pjevaĉica, koloraturni sopran (Burnlev kraj Melbournea, 19. V 1861 — Sydney, 23. II 1931). Uĉenica Mathilde Marchesi u Parizu; na opernoj pozornici debitirala 1887 u Bruxellesu kao Gilda (Verdi, Rigoletto), a zatim pjevala u Londonu, Parizu, Milanu, Stockholmu, Kobenhavnu, New Yorku, Melbourneu, Petrogradu i gotovo na svima drugim svjetskim opernim pozornicama. God. 1926 prestala javno nastupati. M. je bila najpoznatija koloraturna pjevaĉica svoga vremena. Od prirode obdarena neobiĉno lijepim i zvonkim glasom opsega dvije i pol oktave (b-f3) izvodila je najvećom lakoćom i najsloţenije melo-dijske ukrase. Njezine kreacije, od kojih su najpoznatije Gilda (Verdi, Rigoletto), Lucia (Donizetti, Luda di N. MELBA Lammermoor), Violetta (Verdi, La Traviata), Rosina (Rossini, Seviljski brijaĉ) i dr., bile su i glumaĉki uspjesi. Svoju autobiografiju objavila je pod naslovom Melodies and Memoires, 1925. LIT.: A. Murphy, Melba, A Biographv, London 1909. — P. Colson, Nellie Melba, London 1933. — H. Kuhner, Nellie Melba, MGG, IX, 1961; — J. Wechsberg, Red Plush and Black Velvet: The Story of Melba and her Times, Boston 1961. — J. Hetherington, Melba, London 1967.
MELCER (Melcer-Szczawiriski), Henryk, poljski pijanist, dirigent i kompozitor (Kalisz, 21. IX 1869 — Varšava, 18. IV 1928). Nakon studija na Varšavskom konzervatoriju (S. Noskowski) dolazi 1892 na dvogodišnje usavršavanje u Beĉ T. Leschetizkom. Na koncertnim turnejama (do 1895) P° Njemaĉkoj, Francuskoj i Rusiji stjeĉe glas svjetskoga virtuoza. Od 1895 predaje klavir na Konzervatoriju u Helsinkiju; 1899—1902 dirigent Muziĉkoga društva u Lodţu, a 1902 Filharmonijskog orkestra u Lavovu; 1903—10 predaje klavir na Beĉkom konzervatoriju. Vrativši se u Poljsku, postaje direktor i glavni dirigent Varšavske filharmonije; 1915—16 direktor Varšavske opere. Od 1918 profesor klavira na Varšavskom konzervatoriju (od 1922 direktor). God. 1925 napušta nastavu klavira i preuzima katedru kompozicije (do 1926). MeĊu njegovim djelima istiĉu se klavirski koncerti pisani u briljantnom pijanistiĉkom stilu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u c-molu, 1900; 2 koncerta za klavir, u e-molu, 1895 i c-molu, 1898; Marsz polski z konca za vojnu muziku. — KOMORNA: klavirski trio u g-molu, 1895; kanon za klavirski trio, 1908; sonata za violinu i klavir u G-duru; parafraza »Dutnki« S. Moniuszki za violinu i klavir, 1925. — Djela za klavir (fuga za 4 glasa, 1926; VFariacje na temat ludowy). — Opera Maria, 1904; fragmenti za operu Protesilas i Laodamia, 1926. — Pani Tzvardozvska, balada za tenor, zbor i orkestar, 1898; nekoliko solo -pjesama. — Brojne preradbe i obradbe djela S. Moniuszka i narodnih napjeva. LIT.: A. Bukowinshi, Henrvk Melcer, Czas, Krakow 1939. — J. Reiss, Henrvk Melcer, Warszava 1949.
MELICHAR, Alois, austrijski kompozitor (Beĉ, 18. IV 1896 —). Studirao na Muziĉkoj akademiji u Beĉu (J. Marx) i kod F. Schrekera u Berlinu. God. 1923—26 dirigent i uĉitelj pjevanja na Kavkazu; 1926—27 muziĉki kritiĉar lista Deutsche Allgemeine
560
MELICHAR — MELODIJA ZVUĈNIH BOJA
Zeitung; 1927—33 dirigent i muziĉki savjetnik gramofonske tvrtke Di e Stimme seines Herrn u Berlinu. Od 1933 bavio se komponiranjem filmske muzike. God. 1946—49 vodio Studio za modernu muziku na radio-stanici Rot-Weiss-Rot u Beĉu, zatim se nastanio u Munchenu. U poĉetku pod utjecajem M. Regera, francuskih impresionista i J. Marxa, kasnije je našao put do neoklasicizma. Melicharovi spisi, većinom polemiĉkog sadrţaja, odlikuju se zanimljivošću izlaganja i duhovitim zapaţanjima. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijeta Der Dom, 1934; Lustspiel-Ouvertiire, 1942; Baron Neuhaus-Suite, 1934; 2. altfranzosische Suite, 1939; Wiener Impressionen, 1937; Rhapsodie iiber ein schuiedisches Volkslied, 1939. —■ Suita za gudaĉki kvartet. — KLAVIRSKA: sonatina, 1948; varijacije na Regerovu temu, 1923; Wiener Klavierbuchlein, 1943- — Opera Der VPalferkrieg, 1966. Filmska muzika. — Kantate In tyrannos za sole, zbor, orgulje i orkestar, 1956 i Kleine Leute in der grossen Stadt; solo-pjesme. — SPISI: Musikfilm und Filmmusik, Deutsches Musikjarhbuch, 1937; Die unteilbare Musik, 1952; Die Ubermndung des Modernismus, 1954 (II izd. 1955); Musik in der Zuiangsjacke. Die deutsche Musik zmischen Orff und Schonberg, 1958 (II izd. 1959); Schonberg und die Folgen, 1960. LIT.: R. F. Brauner, Alois Melichar, Osterreichische Musikzeitschrift, 194 g. — H. Jancik, Alois Melichar, MGG, IX, 1961.
MELIKOVA, Genia, francuska plesaĉica ruskog podrijetla (Marseille, 6. I 1930—). Uĉenica J. Sedove u Nici, Lj. Jegorove u Parizu te A. Vilzaka i J. Schvvetzoffa u New Yorku. Nastupala u njujorškim muziĉkim revijama; kasnije angaţirana u trupi Ballet Theatre, u kojoj je veoma uspješno plesala i mnoge glavne uloge. God. 1954 postala danseuse etoile u trupi Grand Ballet du Marquis de Cnevas, u kojoj je bila osobito zapaţena u baletu Trnoruţica (Ĉajkovski). Od 1963 ĉlanica London Festival Balleta, a od 1964 u Parizu. Danas ţivi u New Yorku. Izvanredne ljepote, ĉistog stila i sjajne tehnike, M. je ostvarila izuzetno uspješnu umjetniĉku karijeru. MELIZAM (grĉ. (iţAia^a pjevnost), dulji niz tonova koji se pjeva nad jednim slogom teksta, ĉime se ukrašuje i oboga ćuje melodijska linija. Melizmatiĉko pjevanje s obilnom primje nom melizama susreće se u gregorijanskim liturgiĉkim melodi jama ( -> Aleluja, -> Gradual), a osobito je prošireno u liturgiĉkoj muzici pravoslavne crkve. Talijanski operni pjevaĉi XVIII st. ĉesto su zloupotrebljavali mogućnosti melizmatiĉkog ukrašavanja, istiĉući spoljašnji, dekorativni i isprazni virtuozitet. Iz vokalne prakse preuzeti su principi melizmatiĉkog ornamentiranja i u instrumentalnu muziku. Gdjekad se — osobito u romanskim zemljama — svi muziĉki ukrasi zajedniĉkim imenom nazivaju melizmi. z. Gić. MELLERS, Wilfrid Howard, engleski kompozitor i muzikolog (Leamington Spa, Warwickshire, 26. IV 1914 —). Muziĉko znanje stekao u Leamingtonu i na Univerzitetu u Cambridgeu; kasnije uĉio kompoziciju kod E. Wellesza i E. Rubbre. God. 1940—46 lektor na univerzitetima u Birminghamu i Cambridgeu, 1945—48 docent na Dozvning Collegeu u Cambridgeu, nakon toga do 1960 ponovo u Birminghamu. God. 1960—63 profesor na Univerzitetu u Pittsburghu. Od 1940 muziĉki urednik novina Scrutiny i suradnik u raznim ĉasopisima. Kao kompozitor scenskih djela posebno se zanima za odnos rijeĉi i tona. U izraţajnim sredstvima nastoji sjediniti obiljeţja engleske muzike XVII st. s tekovinama beĉke škole XX st. Kao historiĉara najviše ga privlaĉi francuska i engleska muzika XVII st. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; Sinfonia ricercata, 1947; Alba za flautu i orkestar; Concerto grosso; Brother Lucifer za duhaĉe i udaraljke, 1957. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1945; Serenade za obou, klarinet i fagot, 1946; sonata za violu i klavir, 1946; sonata za violo nĉelo solo, 1944. — Djela za klavir. — DRAMSKA. Opere: The Tragical History of Christopher Marlovie, 1952; komorna opera The Shepherd's Daughter, 1954; balaĊna opera Mary Easter, 1957; The Borderline, 1959. Maska za marionete The Trial of the Jeioelled Peacock, 1952. Scenska muzika. — VOKALNA. Kantate: The Forgotten Garden, 1945; Conversion in the Garden, 1947; The Song of Ruth, 1948; The White Island, 1951; Nausicaa's Welcome, 1951; Cartnina felium, 1952; Indra and the Lark, 1955 i dr. Solo-pjesme. — 2 Motets in Diem Pacis za zbor i duhaĉe, 1946; 2 Motets in Diem Lamentationis za zbor a cappella, 1950. — SPISI: Music and Society, 1946 (II izd. 1950); Studies in Contemporary Music, 1948; Francois Couperin and the French Classical Tradition, 1950; The Making of Music, 1951; Man and His Music: The Sonata Principle, 1957; Man and His Music: Roman-ticism and the 20th Century, 1957; Music in a Nezv Found Land: Themes and Developments in the History of American Music, 1965; Harmonious Meeting: Music, Poetry & Theatre in England c. 1600—7900, 1965; Caliban Reborn: Renemal in TwentiethCentury Music, 1967; The Resources of Music, 1969. Više ĉlanaka i studija. LIT.: R. Henderson, The Music of Wilfrid Mellers, Tradition and Ne cessitv, The Musical Times, 1963.
MELLNAS, Arne, švedski kompozitor (Stockholm, 30. VIII 1933 —). Studij kompozicije završio 1958 na Muziĉkoj akademiji u Stockholmu; usavršavao se kod K.-B. Blomdahla u Švicarskoj i kod B. Blachera, M. Deutscha i G. Ligetija; pohaĊao teĉajeve iz elektronske muzike kod G. M. Koeniga u Bilthovenu (1962). Suradnik Tape Music Centre u San Franciscu, od 1964 profesor na Muziĉkoj akademiji u Stockholmu. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klarinet, 1957; Musik, 1959; Chiasmos, 1961; Collage, 1962; Aura, 1964. — KOMORNA: Tombola za rog, trombon, elektriĉnu gitaru, klavir i orgulje, 1963; Sonata a tre (Hommage a Purcell) za flautUj violinu i violu, 1961; Siamfoni za trublju, rog i trombon,
1964; sonata za obou i klavir, 1957. — Kompozicije za klavir i orgi ELEKTRONSKA: CEMI63, 1963; Nite music, 1964; Intensity 7,5 Varese in memoriamj, 1966. — Opera Minibuff, *En natt i varuhust« za i magnetofon, 1966. — VOKALNA. Zborovi: Vem spelar. . . , 1959; F visor, 1961 i Succsim, 1964.
MELODIJA (grĉ. |iiAo<; pjesma i coSrj pjev), niz tonova rc visine i redovito razliĉitog trajanja koji se izvode uţas a u muziĉko-sadrţajnom pogledu tvore smislenu cjelini izvoĊenju melodije izbor glasa, instrumenta ili apsolutne na kojoj se odvija, ne mijenja suštinu njezina sadrţaja. Su] akordu, u kojem tonovi zvuĉe istodobno i ĉine vertikalnu (h nijsku) strukturu muziĉkog djela, melodija je njegov horizo linearni element. Ako je jedini, zove se monodija; u skl drugim samostalnim melodijama tvori polifonu strukturu! ćena harmonijama oblikuje homofonu muziku. Melodija ima latentnu harmoniju. OdreĊena je sadrţajnim, a ne — kao — prvenstveno formalnim momentom. Za razliku od teme po svojoj prirodi traţi razradbu i utoliko ne ĉini zatvoren linu, melodija je dovršena i sebi dovoljna cjelina. Odlik spontanošću i neposrednošću djelovanja i nesumnjivo je najr paĉniji element muzike. Po prirodi samog vokalnog akta, dija pripada u prvom redu (ali nikako ne samo) vokalnoj n Vrhunci melodijske spontanosti i ljepote nalaze se osobito lijanskoj muzici, te u djelima W. A. Mozarta i P. I. Ĉajkov Melodija F. Chopina je široka raspona, a R. Schumanna ] daha. Melodiju u orijentalnoj muzici obiljeţuju mali int suptilne nijanse, melizmi i glissandi. Jedna od najosno znaĉajki melodije u narodnoj muzici, u kojoj je ona bitan ele jest, prema B. Bartoku, njezina varijabilnost u izvodilaĉkoj j LIT.: M. Touze, Precis de musique integrale, I. Melodie, ses lois, si lution, Pariš 1919. — W. Danckert, Ursvmbole melodischer Gestaltung, I zur Tvpologie der Personalstile, Kassel 1923. — E. Toch, Melodielehre, 1923. — E. Hoffmann, Das Wesen der Melodie, Berlin 1924. — K. Ble Melodielehre als Einfiihrung in die Musiktheorie, Stuttgart 1930. — W. Dc Personale Typen des Melodiestils, Kassel 1931. — P. Hindemith, Unterv im Tonsatz (2 sv.), Mainz 1937. ■— /. Stravinski, Poetique musicale, Pari — G. Ferchault, Introduction a l'esthetique de la melodie, Pariš 1946. Brelet, Le Temps musical (2 sv.), Pariš 1949 (s opširnom literaturo: JI. MaaeAb, O Mejio^im, MocKBa 1952. — A. Machabey, Gen la tonalite musicale classique, Pariš 1955. — A. G. Edwards, The Art of A New York 1956. — B. Szabolcsi, Bausteine zu e'ner Geschichte der M Budapest 1959. — C. Dahlhaus, Melodie, MGG, IX, 1961. I. Si
MELODIJA ZVUĈNIH BOJA (njem. Klangfarbenmei pojam iz suvremene muzike, koji je uveo i prvi praktiĉki prin A. Schonberg. Za razliku od melodije koja se oĉituje u s tonova razliĉite visine, Klangfarbenmelodie je slijed razliĉitih ĉnih boja. Ali iz ovakvog shematskog suprotstavljanja »K farbenmelodie« melodiji proizlazilo bi, ako se gleda samo forrr -logiĉki, da se kod melodije zvuĉnih boja mijenja samo boja a ne i njegova visina, jednako kao i da se kod tradicionalne i dije mijenja samo visina tona, a ne i boja. MeĊutim, kao toku melodije moţe uz izmjenjivanje tonova razliĉite visine i do istodobnog mijenjanja njihove boje, tako isto u melodiji ĉnih boja moţe, uz izmjenjivanje razliĉitih boja, doći i do iste nih promjena tonskih visina. Kvalitetna je razlika izmeĊu pojave u tome, što kod melodije kompozitor odreĊenim ko zicijskim postupcima i odreĊenim izraţajnim sredstvima slijed tonskih visina u prvi plan, a eventualne promjene zvi boja stavlja u drugi, dok je kod melodije zvuĉnih boja obr kompozitor se u prvom redu izraţava slijedom zvuĉnih bc eventualne promjene tonskih visina pri tom su u sluţbi osnovnog izraza. Osim toga, m. z. b. uopće ne pretpostavi kljuĉivo jedan jedini ton kao nosioca razliĉitih zvuĉnih i štaviše, kompleksan zvuk od više tonova davat će uvijek; mogućnosti »bojenja« razliĉitim instrumentacijskim zahva A. Schonberg je prvi put melodiju zvuĉnih boja svjesno trijebio u svojoj kompoziciji Fiinf Orchesterstiicke op. 16 (1 u III stavku koji nosi i karakteristiĉan naslov »Farben«. S poĉinje petoroglasnim akordom što ga naizmjence donose skupine instrumenata, tako da se on i naizmjence pojavljuje u razliĉite zvuĉne boje, a pri tom se postepeno modificira i njegov ski sastav mijenjanjem visine pojedinih tonova od kojih je sli K i
Flauta ^ Flauta Klarinet «
=
Fagot Viola
Engl. rog Tromba
~V \ ^^
fj
Rog Kontrabas
F ^ *
£
t
F
f
7
' - , ____
i
MELODIJA ZVUĈNIH BOJA — MEMBRANA
Teoretsku formulaciju melodije zvuĉnih boja dao je Schonberg tek dvije godine kasnije, u svojoj knjizi Harmonielehre (1911). LIT.: A. Schonberg, Harmonielehre, Wien 1922 (III izd.). — U. Dibelius, Moderne Musik 1945—1965, Miinchen 1966. N. Dć.
MELODIJSKI GLAS (njem. Melodiestimme), u višeglasnom stavku, glas kojemu je povjerena melodijska linija (-> Dopunjujući glasovi, -> Homofonijd). MELODIJSKI TIPOVI. Kao i ostali izraţajni elementi muzike i melodija podlijeţe utjecaju vremena i kulturne sredine u kojoj nastaje. Tipovi melodije, koji se susreću u narodnoj muzici razliĉitih etniĉkih skupina, premda se i meĊusobno razlikuju, redovito su jednostavniji od melodijskih tipova umjetniĉke muzike. I u narodnoj i u umjetniĉkoj muzici oĉituju se razlike melodijskih tipova prema karakteru i namjeni muzike (duhovna muzika, plesna muzika, vokalna muzika, instrumentalna muzika i dr.). Od prvih poĉetaka muzike do danas i melodijski tipovi prošli su kroz mnogo razvojnih faza. U poĉetku ograniĉeni na veoma mali raspon — ĉesto samo jedva zamjetljivo titranje oko glavnog tona, kakvo se nalazi i da nas još u muzici najprimitivnijih naroda — m. t. postepeno se proširuju do intervala kvarte (silazne). U pentatonici je broj me lodijskih tipova već znatno veći. U staroj grĉkoj muzici m. t. usko su vezani uz melodiĉko-ritmiĉke sheme, tzv. nomose (-> Grĉka muzika). U srednjovjekovnom jednoglasju i prvim po ĉecima višeglasja osnov je melodijskih tipova gregorijanski -> koral, koji preuzima neke osobine melodije stare hebrejske muzike i nekih drugih starovjekih muziĉkih kultura (Egipat, Sirija, Armenija), stvarajući od njih nov, originalan muziĉki je zik. U koralu razlikuju se dva osnovna naĉina oblikovanja melo dijskih tipova: -> concentus melizmatiĉkog karaktera i recitativni -> accentus. Pojavom monodije u doba baroka i melodika do ţivljava veliki preokret. Ona sve više preuzima melodijske tipove narodne muzike. Osamostaljenje instrumentalne muzike od vo kalne (XVII st.) donosi takoĊer nove mogućnosti u oblikovanju melodijskih tipova. Razvija se instrumentalna melodika, koja zbog većih tehniĉkih mogućnosti (veći opseg, mogućnost naglih i velikih skokova, veća brzina i jasnoća u artikulaciji tonova i dr.) obogaćuje muziku velikim izborom melodijskih tipova. U okviru melodije javlja se motorika i virtuoznost. U klasici m. t. usko su povezani s principom oblikovanja i razraĊivanja teme cikliĉkih oblika. Stoga se ĉesto temelje na kratkim melodijskim obrascima (motivima), a redovito su dijatoniĉki. Melodije autora romantike široko su koncipirane. Više nego dotad razvoj melodijske linije zavisi i o harmonijskoj izgradnji kompozicije. To se osobito oĉi tuje u djelima kasne romantike. M. t. toga vremena nerijetko imaju i programatski karakter (-> Programska muzika). Suvremena muzika XX st. obiluje najraznovrsnijim melodijskim tipovima. Oni su oblikovani ili unutar tradicionalnoga dijatoniĉko-kromatiĉnog sistema ili prema potpuno novim principima, kao npr. melodijski tipovi -> dodekafonije, ~> serijelne muzike, -> ĉetvrttonske muzike i dr. p. Si. MELODIKA, skupni naziv za melodijske tipove nekoga historijskog razdoblja, jednog kompozitora, pojedine kompozicije i si. Za razliku od harmonike, adekvatnog pojma za harmonijsku graĊu, koji se nije udomaćio, naziv m. se ĉesto upotrebljava. MELODRAMA (od grĉ. [A£XO? pjesma i SpSjia radnja; engl. melodrama, franc. melodrame, njem. Melodrama, Melodram, tal. melologo), scensko djelo u kojemu se recitira pjesniĉki ili prozni tekst uz pratnju manjeg instrumentalnog sastava, orkestra ili klavira. Muzika, izraţajno usklaĊena s govorenim tekstom, potcrtava i tumaĉi dramsku radnju. Izraz m. uvodi se, kao oznaka za dramsku sintezu govorene rijeĉi i muziĉke pratnje, potkraj XVIII st. Prvim primjerom toga ţanra smatra se lirska scena J. J. Rousseaua Pygmalion (1770) koja je potakla stvaranje melodrame ne samo u Francuskoj nego i u Španjolskoj, nešto manje u Italiji, a najviše u Njemaĉkoj. Djela J. A. Bende, Ariadne auf Naxos i Medea (oko 1775), postala su uzorom ĉitavom nizu njemaĉkih kompoziMUZ. E., II, 36
561
tora (J. F. Reichardt, G. J. Vogler, P. v. Winter); katkad je u tim djelima naĉelo melodrame narušeno uvoĊenjem zbornih vokalnih partija (C. G. Neefe, Sophonisbe, 1778). U XIX st. m. se kao samostalno scensko djelo rjeĊe javlja, ali se princip melodrame uvodi u sloţenije dramsko-muziĉke vrste, scensku muziku za drame, Singspiel i operu, kao oblik pogodan za neobiĉne ili dramski napete scene (L. van Beethoven, muzika za Egmonta i zatvorske scene u operi Fidelio; C. M. Weber, scena u vuĉjoj jami u operi Freischutz). Uz to se razvija i melodrama u koncertnom obliku u kojemu je deklamiranje, najĉešće baladnog pjesniĉkog teksta, popraćeno instrumentalnom (klavirskom ili orkestralnom) pratnjom (R. Schuman, Zwei Balladen op. 122; F. Liszt, Der blinde Sanger; R. Strauss, Enoch Arden), U mnogim se melodramskim djelima ritam govorenog teksta fiksira notama, a ponekad se biljeţi i tonska visina deklamacije posebnim notnim znakovima (poĉev od E. Humperdinckove melodrame Die Konigskinder, 1897). U novije doba oţivljuje scenska melodrama s djelima A. Honeggera (Amphion i Semiramis) i I. Stravinskog (Persephone), a koncertni oblik obogaćuje osobito A. Schonberg melodramskim ciklusom Pierrot lunaire (1912) u kojemu razvija tehniku pjevanoga govora (tzv. Sprechgesang). M. s jednim glumcem naziva se i —* monodrama, a m. sa dva glumca — duodrama. Pridjevom melodramski oznaĉuju se obiĉno djela u kojima prevladava laţna osjećajnost i neuvjerljiva patetika. LIT.: E. Istel, Die Entstehung des deutschen Melodramas, Berlin 1906. — P. Ginisty, Le Melodrame, Pariš 1910. — R. Augisten, Les premiers melodrames francais compares avx modeles allemands, Pariš 1912. — M.Steinitzer, Zur Entwicklungsgeschichte des Melodrams und Mimodrams, Die Musik 1919. — H. Martens, Das Melodram, Berlin 1932. — H. Sacher, Die Melodramatik und die romantische Drama in Frankreich, Leipzig 1936. — H. Clesius, Zur Asfhetik des Melodramas (disertacija), Bonn 1944. — J. Subird, El Compositor Iriarte y el cultivo espaftol del melologo (2 sv.), Barcelona 1949—50. — J. Van der Veen, Le Melodrame musicale de Rousseau au Romantisme, 's-Gravenhage 1955. — R. Stephen, Zur jungsten Geschichte des Melodrams, AFMW 1960. I. Ać.
MELOGRAF (grĉ. jj-e^o? pjesma i ypa
MELOPIANO, klavir kod kojega je u mehanizam ugraĊen poseban sistem malih batića; ponavljano udaranje tih batića o ţice omogućuje dugo zvuĉanje pojedinih tonova. M. je oko 1873 konstruirala tvrtka Caldera & Brossi u Torinu, ali nije naišao na širu primjenu. MELOPLAST, sistem grafiĉkoga predoĉivanja tonova brojkama u elementarnoj nastavi muzike francuskoga muziĉkog pedagoga P. Galina. Njegovu metodu, koja se temelji na brojĉanoj notaciji J. J. Rousseaua, usavršili su A. Pariš i E. Cheve. (-> Ciferistiĉka metoda.) MELOS (grĉ. (/iAo<;), grĉki naziv za melodiju (-*• Grĉka muzika, -> Melopeja). MELOTERAPIJA -> Muzikoterapija MEMBRANA (lat. koţa), napeta opna, na kojoj udarac nekim drugim tijelom izaziva površinske titraje, koji stvaraju ton (npr. udarac batića na opnu bubnja). M. titra kao stojni val i uz rub opne proizvodi ton odreĊene visine; u sredini titra kao ĉvorne
562
MEMBRANA — MENDELSSOHN-BARTHOLDY
kruţnice koje daju toĉno odreĊene alikvotne tonove. Visina tona ovisi o napetosti membrane (jaĉe napeta m. daje viši ton), a boja i jakost tona o materiji od koje je membrana izraĊena i o tijelu za rezonanciju na koje je m. priĉvršćena. MEMBRANOFONI INSTRUMENTI (lat. membrana koţa), muziĉki instrumenti iz skupine udaraljki na kojima titranje napete (koţne) membrane proizvodi ton. Njezino titranje izaziva se bilo udaranjem po njoj razliĉnim batićima i palicama, odnosno šakom, bilo trljanjem (trenjem), ili sutitranjem. Najpoznatiji m. i. su timpani te veliki i mali bubanj (-> Instrumenti). MENCHACA, Angel, argentinski muziĉki teoretiĉar (Asuncićn, Paragvaj, r. III 1855 — Buenos Aires, 8. V 1924). Pravnik, profesor povijesti i literature, izmislio nov naĉin notacije koji se temeljio na primjeni slova abecede za svaki od 12 kromatskih polustepena oktave. M. je izumio i vlastitu klavijaturu na kojoj su se ravnomjerno izmjenjivale bijele i crne tipke, što je omogućivalo izvedbu kromatskog glissanda. Propagirajući svoje pronalaske u Evropi, odrţao je brojna predavanja u Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj, Njemaĉkoj i Italiji. Ogledao se i kao kompozitor. DJELA: Nuevo Sistema tedrico-grĊfico de la Mušica, 1904; El nuevo sistema musical. Su ensenanza f.n las Escuelas Normales, 1907; Sistema de la Mušica Menchaca, 1908.
Mancinus, Thomas MENCKIN, Thomas MENDEL, Arthur, ameriĉki muzikolog (Boston, 6. VI 1905 —). Studirao na £cole Normale de Musique u Parizu i kod Nadije Boulanger, te na univerzitetu Harvard u Cambridgeu. Suradnik muziĉke naklade G. Schirmer Inc. u New Yorku (1930—38); muziĉki kritiĉar lista The Nation (1930—33); urednik ĉasopisa što ga izdaje American Musicological Society (1940 — 43); suradnik Associated Music Publishers (1941—47). Predsjednik Jaques-Dalcroze School of Music u New Yorku (1947 —50). Predavao na univerzitetu Columbia, 1949, na University of California, 1951. God. 1936—53 vodio komorni zbor The Cantata Singers u New Yorku s kojim je izvodio uglavnom duhovna djela XVII i XVIII st. (ta je i obraĊivao i izdavao). God. 1952 —67 profesor na Princeton University. DJELA. SPISI: Spengler's Quarrel with the Melhods of Music History, MQ 1934; The Bach Reader. A Life of J. S. Bach in Letters and Documents, 1945 (sa H. T. Davidom; novo prošireno izd. 1966); Pitch in the l6th and Early I7th Centuries, MQ, 1948; More for The Bach Reader, ibid., 1950; On the Keyboard Accompaniments to Bach's Leipzig Church Music, ibid., 1950; Devices for Transposition in the Organ before 1600, AML, 1951; On the Pitchesin Use in Bach's Time, MQ, 1955; Studies in the History of Musical Pitch, an entirely New Edition of A. J. Ellis' »The History of Musical Pitcht (1880) (sa bilješkama, ispravcima, dodacima), 1965; Some Ambiguities of the Mensural System, u knjizi Studies in Music History, Essays for O. Strunk, 1968. — Prijevodi na engleski: P. Bekker, The Changing Opera, 1935; P. Hindemith, The Craft of Musical Composition, 1942; A. Einstein, Mozart: his Character, his Work, 1945 (sa N. Broderom). — IZDANJA: J. S. Bach, Johannespassion; W. A. Mozart, Missa brevis K. V. 192; H. Schutz, Weihnachts-Historie i Musikalische Exequien.
MENDELSOHN, Alfred, rumunjski kompozitor i dirigent (Bukurešt, 17. II 1910 — 9. V 1966). Studirao u Beĉu (F. Schmidt, J. Marx, E. Wellesz, R. Lach) i Bukureštu (M. Jora). Od 1936 dirigent, od 1945 predavao kompoziciju na Konzervatoriju u Bukureštu. M. je najplodniji rumunjski kompozitor svoje generacije. Napisao je niz vrijednih instrumentalnih, vokalnih i opernih djela. Isprva sklon kasnoromantiĉnom stilu Brucknerova i Mahlerova smjera, kao i atonalnim tendencijama A. Schonberga, kasnije je stvarao pod utjecajem rumunjske narodne muzike; kompozicije su mu ĉesto zamišljene programatski.
mith. Istaknuo se na podruĉju protestantske crkvene muzik suprotstavljajući kasnoromantiĉkoj izraţajnosti jednostavan p lifoni slog. DJELA. O RKES TRALN A. Tri s imfo nije : u Es -d uru; u D-d uru i fmolu. Koncert za violinu u g-molu. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta. DĊuru i B-duru; trio za 2 violine i klavir u a-molu; sonata za violinu i kla u C-duru; sonata za violonĉelo i klavir u fis-molu. — Dvije sonate za kla\ — DRAMSKA. Opere: Elsi, die seltsame Magd, 1896; Der Barenhauter, 18 i Die Minneburg 1909.— VOKALNA. Kantate: Der Hagestolz, 1890; Paria, 19c Pandora, 1908 i dr. Himna Die Friihlingsfeier za zbor i orkestar, 1891; zbore solo-pjesme. — CRKVENA: Deutsche Messe za 8-gl. zbor; Psalam 137 za sopr: zbor i orkestar; Abendkantate, 1881; Das Leiden des Herrn, 1900; Auferstehu) 1900; Die Sdigpreisungen, 1933 (najuspjelije crkveno djelo); koralne kanta moteti; zborovi; duhovne pjesme i dr. Sabrane spise Gon, Welt und Ku obj. W. Ewald, 1949. LIT.: W. Nagel, Arnold Mendelssohn, Leipzig 1906. — H. Hering, Arnc Mendelssohn: die Grundlagen seines ScharTens und seiner Werke (disertacij Marburg 1929. — F. i E. Noack, Arnold Ludwig Mendelssohn, MGG, I 1961.
MENDELSSOHN-BARTHOLDY, FeUx, njemaĉki kor pozitor, pijanist i dirigent (Hamburg, 3. II 1809— Leipzig, XI 1847). Potomak je imućne jevrejske obitelji; djed mu je b istaknuti berlinski filozof Moses Mendelssohn. Roditelji su ; zarana krstili, zajedno s braćom, u protestantskoj crkvi. MeĊu Mei delssohnovom braćom m ziĉkom se nadarenošću osobi odlikovala sestra Fanny; oi je s posebnom ljubavlju i raz mijevanjem pratila umjetniĉ razvoj svoga brata; pri tome ĉesto pokazivala i zdrav kritiĉ odnos. U Berlinu je M. uĉ klavir kod L. Bergera, a teoriji i kompoziciji poduĉav: ga je u ono vrijeme veoma uv ţeni Goetheov prijatelj K. '. Zelter. M. je uĉio i violinu violu, a od jedanaeste je godii sudjelovao u zboru Pjevaĉi akademije. Prvi ozbiljniji Mei delssohnovi pokušaji u kon poziciji potjeĉu već iz 181 Od 1821 odrţavali su se u Mei delssohnovoj kući redoviti n< djeljni koncerti malog orkest: na kojima su nastupali vokal; i F.MENDELSSOHN-BARTHOLDY instrumentalni solisti. Za t je ansambl M. pisao kra< kompozicije. God. 1824 završava M. svoju prvu potpunu sin foniju, a 1826 nastaje genijalna uvertira za Shakespeareov Se ljetne noći. U to vrijeme poĉinje M. javno nastupati kao dirigei i pijanist izvodeći vlastita djela. God. 1827 izvodi se u Berlin njegova opera Die Hochzeit des Camacho s osrednjim uspjehon Interes što ga je M. u nizu godina gajio za Bachovu umje nost oĉitovao se uskoro na neobiĉno znaĉajan naĉin. Upoznav Muku po Mateju, M. je nakanio da je s Pjevaĉkom aks demijom izvede. Zbog nestašice vremena morao je izosti viti neke arije i duete, a proveo je i sitnije preinake u instrumer taciji. Uz pomoć Zelterovu to je veliĉanstveno Bachovo djeJ bilo izvedeno 1829, stotinu godina nakon prve izvedbe. To j doista vaţan datum. Njime poĉinje renesansa Bachove umjetnos
DJELA. ORKESTRALNA: 9 simfonija, 1944—64 (IX, koncertarttna simfonija za orgulje i orkestar); komorna simfonija, 1961; 6 simfonijskih pjesama, 1949—61; 2 koncerta za klavir, 1946 i 1949; 2 koncerta za violinu, 1950 i 1957; koncert za violonĉelo, 1949; koncert za orgulje i komorni orkestar, 1960; Concertino 7 SL harfu i gudaĉe, 1956; koncertantna suita za violinu i gudaĉe; Divertimento za rog i gudaĉe, 1958; Concerto grosso za gudaĉki kvartet i gudaĉki orkestar, 1958; Suita comemorativa za gudaĉe, 1943. — KOMORNA: 10 gudaĉkih kvarteta, 1930—64; gudaĉki sekstet, 1956; klavirski trio, 1958; klavirski kvintet, 1953; kvintet za gudaĉke instrumente i harfu, 1955; trio za flautu, klarineti fagot, 1953; 3 sonate za violinu i klavir; Sonata brevis za violinu i orgulje, 1962; koncertantna sonata za klarinet i klavir, 1963; suita za violonĉelo solo, 1947; Partita za violinu solo, 1959 i dr. — Sonata za klavir, 1954; Jocuri si plaiuri za klavir, 1945. — Fantazija, koral i fuga za orgulje, 1958 — DRAMSKA. Opere: Imnul iubirii, 1946; Mesterul Manole, 1958 i Michelangelo, 1964. Baleti Harap Alb, 1949 i Cilin, 1955. Opereta Anton Pann, 1961. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: oratoriji 1907, 1956 i Horia, 1957; kantate Cantata Bucurestiului, 1953 i Glasiti lui Lenin, 1957; zborovi (6 madrigala, 1962; masovne pje sme); solo-pjesme. — Instruktivna djela (.Exercitii si solfegii polifonice, 1962). — Teoretski spis Melodia si arta invesminfdrii ei (sa T. Moisescuom 1963). LIT.: G. Breazul, Alfred Mendelsohn, MGG, IX, 1961.
MENDELSSOHN, Aroold Ludwig, njemaĉki kompozitor (Ratibor, 26. XII 1855 — Darmstadt, 19. II 1933). Daljni roĊak Felixa Mendelssohna-Bartholdvja; studirao u Berlinu klavir (A. Loschhom), orgulje (K. A. Haupt) i kompoziciju (E. A. Grell, D. F. E. Wilsing, F. Kiel, W. Taubert). God. 1885—90 nastavnik Konzervatorija u Kolnu, od 1891 gimnazijski profesor i crkveni kapelnik u Darmstadtu. Od 1912 predavao i na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni, gdje mu je uĉenik bio P. Hinde-
Stari konzervatorij u Leipzigu (do 1887)
MENDELSSOHN-BARTHOLDY
563
koje bez ovoga smjelog pokušaja dvadesetogodišnjega Mendels za klavir pokazao svoju punu umjetniĉku individualnost. U nizu sohna ne bi u to vrijeme zacijelo bilo. God. 1829 poduzima M. njegovih klavirskih djela (sonate, capricci, fantazije, varijacije, niz putovanja koja su ga imala upoznati s muziĉkim ţivotom preludiji i fuge) posebno mjesto pripada jedinstvenoj zbirci Lieder stranih zemalja. On odlazi u Englesku i Škotsku, i uspješno na ohne Worte. Tih 48 minijatura odaje svu umjetniĉku narav komstupa kao dirigent i pijanist. Sjevernjaĉka škotska priroda i do pozitorova, njezina pozitivna obiljeţja, ali i njezine povremene gaĊaji iz škotske historije tako ga zaokupljaju da zamišlja i skicira nedostatke. Pjesme bez rijeĉi nisu programno zamišljene, premda više svojih vrijednih djela (uvertira Hebridi, tzv. Škotska simfo je autor nekima dao posebne naslove. Te tonske sliĉice, većinom nija). M. će i kasnije u više mahova dolaziti u Englesku. Poslije veoma uspjele, pisane su ponajviše osrednje teškom klavirskom Handela bit će to jedini njemaĉki kompozitor ĉija će djela u XIX tehnikom koja djelomice razjašnjuje popularnost te zbirke s ob st. dugo utjecati na englesku muziku. Nova putovanja vode ga do zirom na kućno muziciranje. U drugim Mendelssohnovim kla1832 kroz Njemaĉku, Austriju, Italiju, Švicarsku, Francusku i virskim kompozicijama jaĉe su istaknuti virtuozno-tehniĉki eleEnglesku. Dodir sa sun menti, a i forma ondje odaje veće pretenzije. U tom smislu ĉanim nebom Italije izaz znaĉajan je Rondo capriccioso op. 14 i, nadasve, opseţne Varivao je postanak novih ations serieuses u kojima već simbolika naslova otkriva potpuno djela, medu njima zna ostvaren autorov cilj: da napiše djelo u kojemu će nastojati menite Talijanske sim izbjeći mane nebrojenih fonije. Pošto mu je 1833 površnih, dekorativnih bilo povjereno vodstvo varijacija što su ih njegovi Donjorajnskoga muziĉ suvremenici nizali na operne kog festivala u Diisseli druge popularne teme. r^M dorfu, postao je M. u neku Danas nema sumnje da su ruku gradskim muziĉkim upravo Variations serieuses direktorom u tom gradu; najuspjelije Mennadzirao je izvedbe iz delssohnovo klavirsko djelo, podruĉja crkvene muzike i no on sam drţao je Šest vodio zbor i orkestar preludija i fugu op. 35 za Diisseldorfskoga muziĉkog svoju najbolju klavirsku društva. MeĊu kompoziciju. kompozicijama iz toga vremena istiĉu se ĉuvene F. MENDELSSOHN, autograf, 1843 Od Mendelssohnovih komornih djela — koja se Pjesme bez rijeĉi (Lieder ohne Worte), tipiĉno sva istiĉu besprijekornom ĉistoćom oblika, ali ne romantiĉke kla-virske minijature. God. 1835 pozvao je uvijek i dubljinom sadrţaja — u red najuspjelijih idu klavirski Mendelssohna orkestar Ge-zvandhaus u Leipzigu da mu bude stalni trio u d-molu, gudaĉki oktet i pojedini gudaĉki kvarteti. dirigent. Na tom je mjestu M. mnogo uĉinio za podizanje razine Orkestralnim kompozicijama tog umjetnika pripadaju uver toga jedinstvenog instrumentalnog tijela i za oţivljavanje velikih tire, simfonije, koncertantna muzika i neka druga djela. MeĊu djela iz muziĉke prošlosti. God. 1836 izvodi M. u Diisseldorfu svoj uvertirama posebno privlaĉe genijalna predigra za San ljetne veliki oratorij Paulus. Novo putovanje u Englesku izaziva noći, lepršava u doĉaravanju vilinskoga svijeta, i Hebridi (Finudivljenje pred njegovom orguljaškom vještinom. Na poĉetku galova spilja). Orkestralni kolorit tih radova upućuje na uzore, ĉetrdesetih godina M. stupa u sluţbu pruskoga kralja Friedricha na Weberove orkestralne predigre. M. je napisao pet simfonija Wilhelma IV. Na njegovu pobudu piše scensku muziku za više nejednake vrijednosti. U dvjema od njih (drugoj i petoj) poveo kazališnih djela, reorganizira berlinski katedralni zbor i komponira se za Beethovenovom Devetom simfonijom te je u finalima upoza nj. U meĊuvremenu ostvaruje M. jedan drugi svoj dalekoseţni trebio i vokalne ansamble. Te simfonije ne idu, meĊutim, u red plan. Njemu polazi za rukom da 1843 utemelji Konzervatorij u njegovih najboljih simfonijskih ostvarenja. Na prvom je mjestu Leipzigu. Na toj vaţnoj muziĉkoj školi, koja će se razviti u svakako treća, Škotska simfonija, odraz osebujnoga sjevernjaĉkog najugledniju muzi-ĉko-odgojnu ustanovu Njemaĉke, predavao je, pejsaţa kojeg se melankoliĉni elementi podudaraju s priroĊenom uz Mendelssohna, niz veoma sposobnih nastavnika: M. melankolijom Mendelssohnova temperamenta. Karakteristiĉno Hauptmann, F. David., C. F. Becker, I. Moscheles, a neko je da je ta simfonija jedno od prvih djela te vrsti u kojima je pri vrijeme i R. Schumann. Posljednje godine ţivota prolaze mijenjen tzv. cikliĉki princip iskorišćivanja jednog te istog teMendelssohnu u neprekidnoj, uţurbanoj aktivnosti na svim matskog materijala u više stavaka. Na visini je i ĉetvrta, Talipodruĉjima na kojima je radio kao stvaralac i muziĉki umjetnik. janska simfonija, plod umjetnikovih utisaka iz sunĉane Italije Tada nastaju, meĊu ostalim, violinski koncert u e-molu i i dodira s vedrim, toplim Mediteranom i talijanskim muziĉkim oratorij Elias. Nagla smrt voljene sestre Fanny duboko ga je folklorom. Jedan od vrhunaca Mendelssohnove umjetnosti valja potresla, i on je još iste godine (1847) — iscrpljen naporima i traţiti na koncertantnom podruĉju. Popularni violinski koncert putovanjima, a vjerojatno i nasljedno opterećen — prerano umro od moţdane kapi. M. je nesumnjivo jedan od najznatnijih kompozitora XIX st., iako mišljenja o vrijednosti njegovih djela nisu nikada bila jednodušna kao kad je rijeĉ o stvaranju Bachovu, Mozartovu ili Beethovenovu. Liszt, Chopin, Berlioz, Rossini, Schumann gledali su u njemu velikog umjetnika; Wagner i njegovi sljed benici smatrali su ga za osrednjega muziĉara. Sve Mendelssohnove kompozicije nisu, doduše, na visini, ali ona Mendelssohnova djela koja nose duboko osobni peĉat i koja se mogu mjeriti s najvišim dostignućima muziĉke umjetnosti prošloga stoljeća, i danas s u ţiva i svjeţa, pa svjedoĉe o izuzetnoj darovitosti tog umjetnika koji je podjednako uspješno radio ne samo kao kompozitor već i kao višestruki reprodruktivni muziĉar, kao pedagog i organiza tor. 1 M. je ĉisti romantik, lirska, elegiĉna priroda, ali meĊu romantiĉarima zauzima posebno mjesto. On se nije neobuzdano prepuštao zanosima umjetniĉke mašte. Svojim uvijek budnim intelektom odrţavao je neprekinut sklad izmeĊu sadrţaja i oblika, pa je redovito postizavao potpunu formalnu uravnoteţenost. Izrazit smisao za simetriĉnost, jasnoću, eleganciju oĉituje se u svim Mendelssohnovim djelima. Muzika tog umjetnika svakako odaje individualne crte po kojima se on od svojih suvremenika-kompozitora u priliĉnoj mjeri razlikuje. No, M. je gdjekad upadao i u .•'■i"! manire, pa su se osobne crte njegova stvaralaštva gubile u kalupima, formulama. Uz to je njegova priroĊena elegiĉnost katkada Škola i crkva Sv. Tome u Leipzigu. Crteţ F. Mendelssohna prelazila u sentimentalnu sladunjavost, a elegancija u vanjsku, salonsku dekorativnost. I M. je, kao toliki romantiĉari, mnogo pisao za klavir. I on je, poput Chopina, Schumanna, Liszta, upravo u kompozicijama 1
564
MENDELSSOHN-BARTHOLDY — MENGELBERG
u e-molu pravo je remek-djelo izgraĊeno na oplemenjenu virtuoziteru i romantiĉkoj poetiĉnosti u kojoj se zanos i lirska kontemplacija sretno izmjenjuju sa ţivahnošću scherzoznih elemenata. Na podruĉju vokalne muzike M. se okušao većim brojem kompozicija svjetovnog i duhovnog karaktera. Pisao je solo-pjesme, uspjele dvopjeve i vrlo dobre zborne kompozicije od kojih su neke ušle i u narod (Der Jager Abschied; O Taler weit; Es ist Bestimmt in Gottes Rath). Medu većim zbornim djelima uz orkestar istiĉe se Die erste Walpurgisnacht. Najznatnija Mendelssohnova vokalno-instrumentalna djela većeg opsega pripadaju oratorijskoj vrsti. Oratoriji Paulus i, nadasve, Elias, nastali su oĉito pod utjecajem monumentalne vokalne umjetnosti J. S. Bacha i G. F. Handela. U njima M. nije mogao zatomiti svoju subjektivnu narav romantika, pa je s posebnom paţnjom razraĊivao lirske epizode. Uz to ne pridaje M. ni zboru ono znaĉenje što mu ga Handel, kao predstavniku narodnih masa, daje u svojim oratorijima. Kazalištu M. nije poklanjao mnogo paţnje. Tome sektoru pripada veoma svjeţa muzika za San ljetne noći, njegov najznatniji doprinos muziĉkoj sceni. U muziĉkom ţivotu Njemaĉke i Evrope M. je odigrao znatnu ulogu. Bachova renesansa, utemeljenje prvoga njemaĉkog Konzervatorija, koji od 1972 nosi njegovo ime, vrlo uspješna borba za kvalitetu reprodukcije, izgraĊivanje intimnog, lirskog, romantiĉkog muziĉkog svijeta i u minijaturi i u većim oblicima, ali uz oĉuvanje gotovo klasiĉne preglednosti i uravnoteţenosti — sve su to Mendelssohnove zasluge. A to zaista nije malo. DJELA. ORKESTRALNA. Pet simfonija: I, u c-molu op. 11, 1824; II Lobgesang u B-duru op. 52, 1840; III, Schottische u a-molu op. 56, 1842; IV, Italienische u A-duru, op. 90, 1833 i V, Reformations u d-molu op. 107, 1829— 30. 12 s imfo n ija za gud aĉ k i o rkes tar, 18 20 — 24 ; t ri ko nc erta za k la v i r: I, u a-mo lu, 1823—24; II, u g-mo lu op. 25, 1831 i I II, u d-molu op. 40, 1837; 2 koncerta za 2 klavira : I, u E -duru, 1823 i II, u As-duru, 1824. Koncert za, klavir, violinu i gudaĉki orkestar u d -mo lu, 1823; 2 koncerta za violinu: I, u d-molu, 1822 (obj. ga prvi put Y. Menuhin, 1952) i II, u e-molu op. 64, 1838-—44; Capriccio brillant za klavir i orkestar u h-molu op. 22, 1825—• 26; Rondo brillant za klavir i orkestar u Es-duru op. 29, 1834; Serenade und Allegro gioioso za klavir i orkestar u h-molu op. 43, 1838. Uvertire: u C-duru op. 24, 1824; u C-duru op. 101, 1829 (Trompetenouvertiire); Ein Sommernachts-traum op. 21, 1826; Meeresstille und gluckliche Fahrt op. 27, 1828 (prer. 1832); Die Hebriden (Fingalshbhle) op. 26, 1829 (prer. 1832); Das Mdrchen von der schonen Melusine op. 32, 1833 i Ruy Blas op. 95, 1839. Koraĉnice. — KOMORNA. Sedam gudaĉkih kvarteta: u Es-duru, 1823; u Es-duru op. 12, 1829; u a-molu op. 12, 1827; IV—VI op. 44 u D-duru, e-molu i Es-duru; u f-molu op. 80, 1847; Ĉetiri stavka za gudaĉki kvartet op. 81, 1827 —1847; gudaĉki kvin teti u Aduru op. l8, - 1831 i u B-d uru op. 87, 1845; trio za klavir, vio linu i violu u c-molu, 1820; 2 klavirska trija^ u d-molu op. 49, 1839 i u c-molu op. 66, 1845; 3 klavirska kvarteta: u c-molu op. 1, 1822; u f-molu op. 2, 1824—25 i u h-molu op. 3, 1825; klavirski sekstet u D-duru op. lio, 1824; oktet u Es--duru za 4 violine, 2 viole i 2 violonĉela op. 20, 1825; 2 koncertne kompozicije za klarinet, basetni rog i klavir u F-duru op. 113, 1833 i op. 114, 1845 (?); 2 sonate za violinu i klavir, u f-molu op. 4, 1825 i F-duru, 1838; sonata za violu i klavir u c-molu, 1824; 2 sonate za violonĉelo i klavir, u B -duru op. 45, 1838 i u Dduru op. 58, 1841—42; sonata za klarinet i klavir u Es-duru, 1824; Va~ riations concertantes za violonĉelo i klavir u D-duru op. 17, 1829; Lied ohne VPorte u D-Ċuru za violonĉelo i klavir op. 109, 1845 (?). — KLA VIRSKA: Tri sonate: u E-duru op. 6, 1826; u g-molu op. 105, 1821 i u B-duru op. 106, 1827. Capriccio u fis-molu op. 5, 1825; Sieben charakteristische Stiicke op. 7, 1827; Rondo capriccioso u E-duru op. 14, 1827; Lieder ohne Worte (prvobitno obj. pod naslovom Melodies for the pianoforte), 8 sv. (op. 19b, 30, 38, 53, 62, 67, 85 i 102), 1830—45; Phantasie u fis-molu, op. 28, 1833; 3 capriccios op. 33, 1833-—34; Sechs Prdludien und Fugen op. 35, 1832—37; Variations serieuses u d-molu op. 54, 1841; varijacije u Es-duru op. 82, 1841 i u B-duru op. 83, 1841; 3 Prdludien und 3 Studien op. 104, 1836; Capriccio u E-duru op. 118, 1837; Perpetuum mobile u Cduru op. 119 i dr. Kompozicije za klavir 4-ruĉno. — ZA ORGULJE: 6 sonata op. 65, 1839—45; 3 Prdludien und Fugen op. 37, 1837; fuga u f-molu, 1839; više od 20 preludija i fuga, 1822—37 i dr. —DRAMSKA: opera Die Hochzeit des Camacho, 1824—25. Komiĉni igrokazi: Die beiden Padagogen, 1820; Soldatenliebschaft, 1820; Die iiiandernden Komodianten, 1821 i Die beiden Neffen, 1822—23; Liederspiel Die Heimkehr aus der Fremde, 1829. Scenska muzika: Antigone (Sofoklo), 1841; Ein Sommernachtstraum (Shakespeare)^ 1843; Athalie (Raĉine), 1845; O'dipus in Kolonos, (Sofoklo), 1845. — VOKALNA: oratoriji Paulus op. 36, 1836 i Elias op. 70, 1846; Die Erste Walpurgisnacht za sole, mješoviti zbor i orkestar, op. 60, 1831 (prer. 1843); Hymne za.alt, mješoviti zbor i orkestar op. 96; Festmusik zum Diirerfest za sole, mješoviti zbor i onkestar, 1828; An die Kunstler za mješoviti zbor i duhaĉki orkestar, 1845—46; Festgesang (Gutenberg-Kantate) za mješoviti zbor i orkestar, 1840. Kraće zborne kompozicije a cappella; dvopjevi op. 63 i 77. Solo-pjesme: op. 8, 1825—28; op. 9, 1825—28; op. 19 a, 1830—34; op. 34, 1833—34; op. 47, 1832—39; op. 57, 1839—42; op. 71, 1845—47; op. 84, 1831—34; op. 99, 1841—45 i dr. — CRKVENA: veći broj kompozicija a cappella i uz instru mentalnu pratnju, medu njima više psalama (op. 2, 22, 42, 43, 95, 98, 100, 114, 115), moteta, Te Deum, Ave Maria i dr. NOVA IZDANJA: Cjelokupna Mendelssohnova djela objavio je J. Rietz 1874—77 u Leipzigu. Ovo izdanje nije potpuno, jer oko 200 djela, ve ćinom mladenaĉkih kompozicija umjetnikovih, nije do danas izdano. God. 1846 izdalo je poduzeće Breitkopf & Hartel tematski popis Mendelssohno vih kompozicija. — Brojna Mendelssohnova pisma većim su dijelom objavljena u ovim djelima: S. Hensel, Die Familie Mendelssohn, 3 sv., 1879 (novo izd. 1959); P. i K. Mendelssohn-Barthotdv, Briefe F. Mendelssohn-Bartholdys (1830— 1847), 1861; K. Mendelssohn-Bartholdv, Goethe und F. Mendelssohn-Bartholdy, 1871; F. Hiller, F. Mendelssohn-Bartholdy, Briefe und Erinnerungen, U izd. 1878; E. Devrient, Meine Erinnerungen an F. Mendelssohn-Bartholdy, 1869; J. Moscheles, Briefe von F. Mendelssohn-Bartholdy an Ignaz und Charlotte Moscheles, 1888; J. Eckardt, Ferdinand David und die Famillie Mendelssohn, 1888; C. Wehmer, Ein tief gegriindet Herz. Briefviechsel F. Mendelssohn-Bartholdys mit J. G. Droysen 1959 i dr. LIT.: W. A. Lampadius, Felix Mendelssohn-Bartholdv, ein Denkmal, Leipzig 1848 (1886 obj. pod naslovom Ein Gesamtbild seines Lebens und Schaf-
fens). — V. Magnien, Etude biographique sur Felix Mendelssohn-Barth Beauvais 1850. — F. Neumann, Felix Mendelssohn-Bartholdv, eine Biogra Kassel 1854. — H. Barbedette, Felix Mendelssohn-Bartholdv, sa vie e oeuvres, Pariš 1869. — A. Reissmann, Felix Mendelssohn-Bartholdv. Leben und seine Werke, Berlin 1872. — G. Grove, Felix Mendelssohn-Barth Lo nd o n 18 7 9 (naj p rije u G ro ve o vu D ic t io na rv o f M us ic a nd M us ic u posebnom izdanju obj. E. Blom 1951 i 1955). — W. S. Rockstro, Mendels: London 1884. — B. Schrader, Felix Mendelssohn-Bartholdv, Leipzig — J. W. G. Hathaway, Analvsis of Mendelssohn's Organ Works, London — 5. Stratton, Mendelssohn, London 1901 (tal. prijevod Milano 1946). ■ Wolff, Felix Mendelssohn-Bartholdv, Berlin 1906. — P. de Stoecklin, Mendelssohn-Bartholdv, Pariš 1907 (II izd. 1927). — J. C. Hadden, Mendelssohn-Bartholdv, London 1909. — C. Bellaigue, Mendelssohn, 1920. — W. Dahms, Mendelssohn, Berlin 1922. — L. Leven, Mendelssoh Lvriker, Frankfurt a/M 1926. — C. Winn, Mendelssohn, Oxford 1928. Werner, Felix Mendelssohn-Bartholdv als Kirchenmusiker, Frankfurt a/M : — G. Marietti, Mendelssohn, Roma 1937. — G. Wilke, Tonalitat und Mo< tion in den Streichquartetten Mendelssohns und Schumanns, Leipzig — J. Erskine, Song without Words. The Story of Felix Mendelssohn-Barth New York 1941. •— J. Horton, The Chamber Music of Mendelssohn, O: 1946. — E. Brande, Felix Mendelssohn ou l'Ariel musical, Saint -Etienne — K. H. Worner, Felix Mendelssohn-Bartholdy. Leben und Werk, Le 1947. — B. Bartels, Felix Mendelssohn-Bartholdv, Mensch und Werk, Bn 1947. — W. Reich i M. F. Schneider, Felix Mendelssohn, Denkmal in ' und Bild, Basel 1947. — R. Schumann, Erinnerungen an Felix Mendel Bartholdv, obj. G. Eismann, Zvvickau 1948. — P. Young, Introductio the Music of Mendelssohn, London 1949. — P. Sutermeister, Felix J delssohn Bartholdv, Lebensbild und Briefe, Zurich 1949. — A. Koole, I Mendelssohn-Bartholdv, Bloemendaal 1953. — Ph. Radcliffe, Mendels! London 1954 (prer. izd. 1967). — H. Ch. Worbs, Felix Mendelssohn-Bartl Wesen und Wirken im Spiegel von Selbstzeugnissen, Leip zig 1958. — E. Jacob, Felix Mendelssohn Bartholdv und seine Zeit, Frankfurt a/M ] — E. Vferner, Felix Mendelssohn, MGG, IX, 1961. —A. KenutcSept, Y ■rropbl MeHflenbcoHa, MocKBa 1961. — D. M. Mintz, The Sketches Drafts of Three of Felix Mendelssohn's Major Works, Ann Arbor ] —; M. F. Schneider, Mendelssohn oder Bartholdv. Zur Geschichte eines miliennamens, Basel 1962. — E. Werner, Mendelssohn. A New Image o] Composer and His Age, New York 1963. — Isti, Mendelssohn's »Elijah«, Loj 1965. — K. H. Kohler, Felix Mendelssohn-Bartholdy, Leipzig 1966. J. A
MĆNESTREL (od lat. ministerialis sluga; engl. mins, starofranc. menetrier), profesionalni muziĉar (instrumentalist) si njega vijeka, posebno onaj koji je sluţio na plemićkim dvorovi Kasnije je taj naziv dobio šire znaĉenje te se upotrebljavao i narodne sviraĉe. U Njemaĉkoj su ih zvali Gaukler, u Francu; jongleur, a u Engleskoj gleemen. U XI i XII st. mnogi su bil sluţbi trubadura i truvera. Na poĉetku XIV st. udruţili su s cehove i bratovštine (menestrandise). Tada je u svim evropsl zemljama sve više poĉeo prodirati naziv m. Bratovštine me strela odrţale su se naroĉito dugo u Engleskoj (sve do XVII s a u Njemaĉkoj su ih s vremenom zamijenila udruţenja Sti pfeifera. LIT.: E. Van Der Straeten, Les Menestrels aux Pays-Bas, Bruxelles I — W. Grosmann, Fruhmittelenglische Zeugnisse iiber Minstrels 1100 —] (disertacija), Berlin 1906. ■— E. Duncan, The Story of Minstrelsy, London : — N. A. Solar-Quintes, Nuevos documentos sobre ministrillo, Spomenica Anglesu, Barcelona 1958—61. M. Kur
MENGELBERG, 1. VVillem, nizozemski dirigent (Utrei 28. III 1871 — Zuort, Graubiinden, Švicarska, 22. III 19; Muziku uĉio u Utrechtu (R. Hol) i na Visokoj muziĉkoj ši u Kolnu (F. Wiillner, G. Jensen). Prva dirigentska iskustv uspjehe postiţe 1891—95 u Luzernu. God. 1895—1945 dirig amsterdamskog orkestra Concertgebouvi, koji pod njege vodstvom postiţe svjetski glas. Uz to 1908—20 vodio frankfurl Museumskonzerte; 1911—14 jedan od dirigenata londonske Rc Philharmonic Society, a 1921—29 upravlja i s National Philhan nic Orchestra u New Yorku. Poslije 1945 nije više sudjelovai nizozemskom muziĉkom ţivotu. Posljednje godine ţivota pro u Zuortu. Dirigent koji je svakom djelu pristupao poštujući te i teţeći za najvećom preciznošću, svojim je bujnim temperament i originalnim razraĊivanjem emotivnih momenata osobito su stivno interpretirao djela kasnih romantiĉara (G. Mahler, Reger, R. Strauss i P. I. Ĉajkovski). 2. Rudolf, muziĉki pisac i kompozitor (Krefeld, 18. ^ 1892 — Monte Carlo, 12. X 1959). Nećak Willema; studi muzikologiju na Univerzitetu u Leipzigu (H. Riemann), pror, virao 1915, zatim se nastanio u Amsterdamu, gdje je neko vrije nastavio studij muzike kod W. Mengelberga i C. Doppera. Tu od 1917 redaktor programa, a 1925—54 umjetniĉki direk društva Concertgebouio. Njegove kompozicije, preteţno na duhoi tekstove, odlikuju se senzibilnom, katkada ekstatiĉnom melo kom koja se inspirira gregorijanskim pjevanjem, ali je srodn emotivnoj dramatiĉnosti Verdijeve muzike. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za rog, 1950; Concertino za flai 1934; Capriccio za klavir i orkestar, 1936; Symfonische Variaties za violon( i orkestar, 1927; Symfonische Elegie, 1922. — VOKALNA: Weinlese, 1 i Hymne op Amstelredam, 1935 za zbor i orkestar; De Ballade van den Boei recitaciju i orkestar, 1942; solo -pjesme. — CRKVENA: Missa pro Paĉe zbor i orkestar, 1932; Reauiem 12L bariton solo i orkestar, 1924; Stabat trn za zbor i orkestar, 1944; Victimae pasehali laudes; Antiphona de morte i dr. SPISI: G. A. Ristori (disertacija), 1915; Das Mahlerfest Amsterdam Mai /9 1920; Mahler-Festboek, 1920; VCillem Mengelberg Gedenkboek JS95—19 1920; Gustav Mahler, 1923; Holland als kulturelle Einheit, 1928; 50 Jahr C certgebouv), 1938; Muziek, Spiegel des Tijds, 1948. LIT.: H. Nolthenius, Willem Mengelberg, Baarn 1920. — A. van den B> De" Psychologische beteekenis van Willem Mengelberg als Dirigent, Amst
MENGELBERG — MENUET dam 1915. — E. R. Soliti, Mengelberg and the Sjrmphonic Epoch, New York 1930. — Isti, Mengelberg spreckt, 'sGravenhage 1935, — W. Paap, Mengelberg 1. Willem, 2. Rudolf, MGG, IX, 1961.
MENIL, Fćlicien Menu Ċe, francuski muzikolog i kompozitor (Boulogne sur Mer, 16. VII 1860 — 28. III 1930). Nakon studija kod H. Marechala i Ch. Lenepveua, proputovao Ameriku, Indiju i Afriku. God. 1901—06 predavao historiju muzike na £cole Niedermeyer u Parizu. Kasnije se prikljuĉio esperantistiĉkom pokretu, za koji je komponirao himnu i neka druga djela, a pisao je i studije na esperantu. DJELA. INSTRUMENTALNA: Symphonie romantique; simfonijska pjesma Gomorche; Espero za klavir i orkestar; simfonijska burleska Combat de to~ ros; 2 kompoziciie za violinu i klavir i 1 za violonĉelo i klavir; klavirska djela. — DRAMSKA. Opere: La Jarretiire, 1894; Coeur Ċe Rose, 1900; komiĉna opera Gosse, 1901; lirska drama Le Trisor d'Arlatan; L'HMcage Klodarec, 1906. Baleti La Ducasse, 1902 i Le Bocage s'ţveille, 1920. Ballet divertissement za Molierovu komediju Le Bourgeois Gentilhomme, 1902. — Kantata; solo-pjesme na francuske i na esperantistiĉke tekstove. — Dvije mise. — SPISI: Studije o Monsignvju, 1893 i Josquin des Presu, 1896; Hiscoire de la Danse a travers les tiges, 1905; Musika Terminaro, 1908; Notetoj pri lae hebrea muziko . . . , 1908; VEcole contrapuntigue flamande au XV* et au XVI siţcle, 1909; Les Tours du silence. LIT.: G. Ferchault, Fćlicien Menu de Menil, MGG, IX, 1961.
MENNIN (Mennini), Peter, ameriĉki kompozitor talijanskog podrijetla (Eric, Pennsvrvania, 17. V 1923 —). Završivši 1947 studij muzike na Eastman School, predavao do 1958 muziĉku teoriju i kompoziciju na Juilliard School u New Yorku. Bio zatim direktor konzervatorija Pedbody u Baltimoreu do 1966 kada je postao direktor Juilliard School. Od 1946 predsjednik je Ameriĉkog društva kompozitora i izdavaĉa. DJ ELA. O RK ESTRALN A. Seda m s imfo nija : I, 19 41 ; II, 19 44 ; III, 1946; IV, The Cycle (sa zborom), 1947; V, 1950; VI, 1953 i VII, Variation Symphony, 1963. Simfonija za komorni orkestar, 1946; koncert za violonĉelo, 1954; koncert za klavir, 1957; Concertitio za flautu, gudaĉe i udaraljke, 1944; Folk Overture, 1945; fantazija za gudaĉe, 1947; Concertato (Moby Dick), 1952; Canto, 1963. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1941 i 1951; Sonata con-certante za violinu i klavir. — Klavirske kompozicije (sonata, 1963). — VO* KALNA: kantata The Christmas Story za sopran, tenor, zbor, 4 limena duhaĉka instrumenta, timpane i gudaĉe, 1949; zborovi; solo -pjesme. LIT.: W. Hendl, The Music of Peter Mennin, The Juilliard Review, 1954-
MENO (tal. manje), izraz koji se upotrebljava uz oznake za tempo, dinamiku, artikulaciju i interpretaciju da bi se umanjilo njihovo prvobitno znaĉenje: m. allegro manje brzo, polaganije od allegro; m. forte, manje jako, tiše; m. legato manje vezano. Suprotno od m. je -> piii. MENO MOSSO (tal. manje pokretno), oznaka koja upućuje da kraći ili dulji odlomak kompozicije treba izvesti polaganije. M. m. se upotrebljava samo u odnosu na koju drugu oznaku za tempo, obiĉno brzu (aliegro, presto i dr.) i traţi relativno sporiju brzinu izvoĊenja od brzine koju propisuje prvobitna oznaka 2a tempo. MENOTTI, Gian Carlo, ameriĉki kompozitor talijanskog podrijetla (Cadegliano, Varese, 7. VII 1911—). Studirao na Konzervatoriju u Milanu (1923—27), a od 1928, kada je preselio u SAD, do 1933 na Curtis Institute of Music u Philadelphiji (kompoziciju kod R. Scalera). Od 1948 nastavnik na tom institutu (1952—55 proĉelnik odjela za teoriju i kompoziciju). God. 1958 osnovao i organizirao festival u Spoletu (Festival of Two Worlds), r»a kojemu se svake godine izvode opere i baleti mladih kompozitora iz Amerike i Evrope, te manje poznata djela već afirmiranih autora. Prvenstveno operni kompozitor, uz to libretist svojih opera i vrlo aktivan kao redatelj, M. je već svojim opernim prvencem, jedno ĉinkom Amelia dl balio, kom poniranom na talijanski tekst, postigao izvanredan uspjeh, koji ga je pratio i kod slijedećih opera. Prenoseći na opernu scenu modernu tehniku govore ne drame, M. traţi prirodni pokret i unutarnji intenzitet. Na taj naĉin postiţe vrlo uvjer ljive prizore u situacijama koje bi inaĉe djelovale samo operno efektno. On ţivo slika atmo sferu, karakterizira likove i sredinu; njegov smisao za obli kovanje ogleda se u raznovrsno sti tema, od komiĉnih do stra viĉnih, od tragiĉnih do idiliĉnih. M. je medu prvima u operi posegao za aktualnom tematikom politiĉkog karaktera (The Consul). Stilska je osnova Menottijeva muziĉkog stavka pucciniG. c. MENOTTI
565
jevski verizam i realizam Musorgskijeva tipa; kod njega se susreću ariosi, a takoĊer i arije i ansambli. Sve je proraĉunano na maksimalno scensko djelovanje. Kad mu je potrebno, on primje njuje i oštre disonance i razbijene linije, ali u osnovi je njegovo melodijsko i harmonijsko tkivo tradicionalno. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Apocalypse, 1951; koncert za klavir u F-duru, 1945; koncert za violinu u a-molu, 1952; trostruki koncert, 1968; Pastorale and Dance za klavir i gudaĉe, 1934. — KOMORNA: 4 kompozicije za gudaĉki kvartet, 1936; Trio for a house-zvarming party za nautu, violonĉelo i klavir, 1936; 6 kompozicija za carillon. —Klavirske kompozicije (ciklus Poemetti per Marta Rosa; Ricercare e Toccata, 1949). — DRAMSKA. Opere: Amelia al balio, 1937; The Old Maid and the Thief (radio-opera), 1939; Leo and Zeus, 1941; The Island God, 1942; The Medium, 1946 (New York, 8. V 1946; jug. premijera, Zagreb, 9, II 1957); The Telephone or UAmour a trois, 1947; The Consul, 1950 (New York, 15. III 1950; jug. premijera, Beograd, 16. III 1953); Amahl and the Night Visitors (televizijska opera), 1951; The Saint of Bleecker Street, 1954; Maria Golovin, 1958; Labyrinth (televizijska opera), 1963; The Last Savage, 1963; Martin's Lie (komorna opera), 1964; Help! Help! The Goblins, 1968; The Most Important Mart in the World, 1969. Baleti: Sebastian, 1944; Errand into the Maze, 1947 i The Unicom, the Gorgon and the Manticore (madrigalski balet za zbor, 9 instrumenata i plesaĉe), 1956. Mimodrama Le Poţte et la Muse, 1959. Dramatska kantata Death of the Bishop of Brindisi, 1963. — Libreto za S. Barberovu operu Vanessa, 1958. LIT.: W. Bridge, L'»opera« di Giancarlo Menotti, II Diapason, 1950. — A. Benjamin, The Consul, Music and Letters, 1951. — H. Taubman, Gian-Carlo Menotti, ZFM, 1951. — G. Vigolo, Perche Menotti e popolare, Ricordiana, 1955. — N. Broder, Gian Carlo Menotti, MGG, IX, 1961. — R. Maione, Critica a Menotti, La Scala, 1961. — G. Baldini, II Console di Gian Carlo Me notti, RAM, 1962. — R. Tricoire, Gian Carlo Menoti, l'homme et son oeuvre, Pariš 1966. R. Ac.
MENŠIK, Klemens, pijanist (Teschen, danas Tešin, 1890 —). Klavir i violinu uĉio u rodnom mjestu. God. 1911 dolazi u Sarajevo kao sluţbenik Zemaljske banke. Dobar pijanist, postaje već tada stalni pratilac domaćih i stranih solista. Velike zasluge stekao je pedagoškim radom na Oblasnoj muziĉkoj školi i velikim zalaganjem u osnivanju i radu Sarajevske filharmonije. Uz pratnju njezina orkestra izveo je veći broj klavirskih koncerata. Po zavr šetku Drugoga svjetskog rata otišao u Austriju; sada se nalazi u Americi. B. Mi. MENTER, Sophie, njemaĉka pijanistica (Miinchen, 29. VII 1846 — Stockdorf kraj Munchena, 23. II 1918). Uĉenica F. Niesta na Konzervatoriju u Munchenu; nakon više koncertnih turneja usavršavala se kod K. Tausiga, H. Biilovva i F. Liszta (1869). God. 1883—87 profesor Konzervatorija u Petrogradu. Koncertirala u mnogim evropskim zemljama. Osobito se istakla kao interpret djela F. Liszta.. Komponirala Ungarische Ziegeunertoeisen za klavir i orkestar (instrumentirao P. I. Ĉajkovski), klavirska djela i dr. MENUET (franc. od menu sitan, malen; engl. minuet, njem. Menuett, tal. minuetto), umjereno brzi ples, francuskog podrijetla, u troĉetvrtinskoj mjeri. Pleše se u parovima svrstanima u redove. Pokreti su graciozni, suzdrţani, koraci se niţu u elegantnim figurama. "Svakoj skupini od 2 manja koraka i 2 koraka na prstima odgovaraju po 2 takta muzike. Brza podvrsta menueta je -► passepied.
Smatra se da je m. potekao od starog francuskog narodnog plesa iz pokrajine Poitou. Sam naziv spominje se prvi put u XVI st., a za Luja XIV m. postaje sluţbeni dvorski ples; navodi se da ga je kralj prvi put plesao 1653 na muziku J. B. Lullyja. M. se ubrzo proširio i po drugim evropskim zemljama istisnuvši stariju pavanu i courante. U Engleskoj se na dvoru uvodi već za Karla II (1630—85), a u Njemaĉkoj se osobito raširio i plesao tokom ĉitavog XVIII i poĉetkom XIX st. Gotovo svi su kompozitori toga doba pisali jednostavne menuete za plesanje, a njegova se popularnost oĉitovala i u mnogobrojnim pjesmama komponiranim na naĉin menueta. U Francuskoj se na selu saĉuvao predajom do današnjih dana, poprimivši obiljeţja nekadašnjeg dvorskog i scenskog menueta. Istodobno se m. kao stilizirani plesni oblik uvodi u dramsku i instrumentalnu muziku. Lully ga je uvrstio u svoje balete i opere oblikujući ga dvodijelno. H. Purcell, J.-Ph. Rameau i G. F. Handel komponiraju menuete istoga tipa kao i Lully. U drugoj polovini XVII st. ulazi m. i u baroknu instrumentalnu suitu; u Francuskoj s djelima J. Ch. de Chambonnieresa (oko 1670), u Njemaĉkoj sa j. H. Schmelzerom. Muziĉka grada se isprva sastojala od dvije osmotaktne fraze ili odlomka koji su se ponavljali; drugi odlomak se uskoro proširio pa je nastala trodijelna forma (aba1). Osim toga se oko 1700 poĉinju povezivati po dva menueta u par; drugi menuet imao je takoĊer tro-dijelni oblik (c d cx), a razlikovao se od prvoga zvuĉnom fakturom i sastavom, isprva najĉešće troglasnim, npr. 2 oboe i fagot (otuda kasnije naziv trio), te drukĉijim tonalitetom (obiĉno srodni dur ili mol); poslije drugog menueta ponavljao se prvi. Ovaj oblik postao je temeljem doskora uobiĉajene formalne sheme: Menuet — Trio — Menuet. Menuete tog tipa komponiraju već G. Muffat (zbirke Florilegium, 1695—98) i J. Pachelbel, zatim J. K. F. Fischer, J. Kuhnau, j. S. Bach i mnogi drugi.
MENUET — MENZURALNA NOTACIJA
566
M. je jedini ples koii je nadţivio baroknu suitu prešavši u klasiĉnu simfoniju, kvartet i sonatu. Već se u napuljskim trodijelnim opernim simfonijama (uvertirama) A. Scarlattija susreće m. kao treći, završni dio. Za prijelaz menueta u cikliĉke oblike klasike znaĉajna je i praksa serenade, kasacije i divertimenta u kojima se m. formalno i instrumentacijski obogatio. U ĉetvoro-stavaĉnim simfonijama mannheimovaca (J. Stamitz) i beĉkih ranoklasiĉara (M. Monn, G. Ch. Wagenseil) m. se sve više uĉvršćuje kao pretposljednji stavak, a u francuskim simfonijskim djelima XVIII st. poloţaj mu je nestalan; katkad je to jedan od središnjih stavaka, katkad završni stavak (u trostavaĉnim simfonijama), a ponekad ga i nema. J. Haydn je MENUET. Litografija iz poĉetka XIX st. ustalio m. kao redoviti stavak svojih simfonija i kvarteta i preobrazio ga u izrazito simfonijski stavak; kod njega m. dobiva brţi tempo i ţivlji, rustikalni, ĉesto skercozni karakter, što nagoviješta prijelaz na -> scherzo. W. A. Mozart daje menuetu završnu umjetniĉku stilizaciju zadrţavši njegov prvobitni plesni ton, posebice u simfonijama te u serenadama i divertimentima; poznat je i njegov m. u finalu I ĉina opere Don gE 3 ^ Giovanni:
r r n
stven muziĉki doţivljaj tehniĉko savršenstvo i neposredno poniranje u bit umjetniĉkog djela. Poslije blistave mladenaĉke karijere M. je prošao kroz nekoliko kritiĉnih godina, kad je savršenstvo njegova sviranja popustilo. MeĊutim, nadvladao je teškoće i ponovo se uspeo do ranijeg majstorstva. »Nekadašnje ĉudo od djeteta danas je ĉudesan violinist« (Enesco). M. je umjetnik koji opseţni repertoar, od klasiĉne do moderne muzike, interpretira podjednako izraţajno i stilski zaokruţeno. U sviranje unosi svu svoju liĉnost da bi dopro do duboko ljudskog, do ĉega — prema Y. MENUHIN vlastitim rijeĉima — pravi muziĉar mora doprijeti. M. je 1952 objavio mladenaĉki koncert za violinu u d-molu F. Mendelssc 2. Hephzibah, pijanistica (San Francisco, 20. V 1920 Sestra Yehudija; nastupa od 1934 zajedno s bratom, red( interpretirajući sonate za violinu i klavir. PrireĊivala koncei SAD, Evropi i Australiji. Ţivi u Londonu, gdje je pom direktor u Institute for Group and Society Development. LIT.: J. Wechsberg, Y. Menuhin, Mušica, 1948. — M. Robbins, Mei Evaluates Menuhin, Opera and Concert, 1951. — R. Magidoff, Yehudi Men New York 1955. — B. Gavoty i R. Hauert, Y. Menuhin et G. Enesco, Gc 1955. — E. F. Jocelyn, Music Festivals with Yehudi Menuhin, London — B. Schmarz, Yehudi Menuhin, MGG, IX, 1961. — N. Wymer, Yehudi nuhin, London 1961. — E. Fenby, Menuhin's House of Music, London
MENZURA (lat. mensura mjera), 1. u gradnji muziĉkih strumenata, odnos veliĉine odreĊenih dijelova. M. svirala orgulja je omjer izmeĊu duljine i širine svirale; kod guda instrumenata m. je odnos izmeĊu veliĉine trupa i duljine v: 2. U menzuralnoj notaciji m. je odnos izmeĊu duljina p dinih notnih trajanja. MENZURALISTI, 1. teoretiĉari koji su potkraj sredn vijeka zastupali proporcionalnu razdiobu notnih vrijednosti; Menzuralna muzika, —> Menzuralna notacija).
Tempo di menuetto
iEi
S djelima Beethovena i njegovih suvremenika, oko 1800 m. je u simfoniji posve zamijenio scherzo. Beethoven je doduše oznaĉio III stavak u svojoj Prvoj simfoniji kao Menuett, ali i tempo (Allegro molto e vivace) i karakter muzike pokazuju da je to zapravo scherzo. Tokom XIX st. m. se javlja samo prigodice, više u smislu oznaka za karakter ili interpretaciju stavka, kao npr. quasi Minuetto (J. Brahms, kvartet op. 51 br. 2) ili in tempo di minuetto. U novije doba kompozitori ponekad pišu samostalne menuete (Ravel, Menuet antiaue, Busoni, Minuetto op. 14), a s neoklasikom m. oţivljuje i unutar sloţenih suitnih ili sonatnih oblika. LIT.: H. Martens, Das Menuett, Vieweg 1930. — C. Sachs, Eine Weltgeschichte des Tanzes, Berlin 1933. — A. Adrio, Menuett und Scherzo, Der Musikerzieher, 1940. — E. Blom, The Minuet — Trio, Music and Letters, 1941. — M. Decitre, Danses des provinces francaises, Pariš 1951. — H. Goldmann, Das Menuett in der deutschen Musikgeschichte des 17. und 18. Jahrhunderts (disertacijia), Erlangen 1956. — N. Sauvage, Le Menuet, Pariš 1960. — C. Marcel-Dubois, Menuett, MGG, IX, 1961. I. Ać.
MENUHIN, 1. Yehudi, ameriĉki violinist (New York, 22. IV 1916 —). Njegovi prvi uĉitelji bili su S. Anker i L. Persinger u San Franciscu. Tu je debitirao 1924 kao solist u violinskom koncertu F. Mendelssohna. Došavši 1927 u Evropu nastavlja studij kod G. Enescua i A. Buscha. Uz to koncertira u Parizu, Njemaĉkoj, Londonu i SAD. S nepunih 13 godina izvodi u Berlinu koncerte J. S. Bacha, L. v. Beethovena i J. Brahmsa u jednoveĉernjem programu. Od 1934, s prekidom 1936—38 koje posvećuje iskljuĉivo studiju, koncertira po ĉitavom svijetu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata priredio je oko 500 koncerata u dobrotvorne svrhe. Jedan je od glavnih animatora festivala u Bathu i dirigent Festivalskog komornog orkestra; 1963 osnovao violinsku školu u Londonu. Svake godine prireĊuje u Švicarskoj festival u crkvi u Saanenu, na kojemu sudjeluje i njegova sestra. — Izvanredno muziĉki nadaren, već je kao dijete spojio u jedin-
' 2. U novije se doba menzuralistima zovu pristaše in pretacije napjeva gregorijanskoga korala u odreĊenim i pravil muziĉkim mjerama. S obzirom na stupanj dosljednosti u prim svojih principa oni se dijele na dvije skupine. Jedni (P. Dechevr G. Houdard, J. Jeannin, P. Wagner) polaze od menzuralist interpretacije vrijednosti gregorijanskih neuma u kojima glei ne samo znakove za visinu tona, nego i za njegovo trajanje; d (Foucault, A. Gastoue) uzimaju za ishodište metriku latinsl jezika kao izvor ritmiĉkih jedinica i njihovih meĊusobnih gn ĉija. A. v MENZURALNA MUZIKA (lat. mušica mensurata, ca mensurabilis), naziv za polifonu muziku XIII—XVI st. zapis notnim znakovima toĉno odreĊena trajanja. U skladu s tadaši teorijama davali su muziĉari koralnim neumama i njihovim ka jim derivatima prema njihovu obliku, poloţaju i medusobi odnosu raznovrsno, ali uvijek odreĊeno trajanje. Suprot] pojmu mušica mensurata bio je pojam mušica plana i odnosi« na napjeve gregorijanskoga korala, koji su trajanje svojih 1 prilagoĊivali zakonitostima slobodnoga ritmiĉkog gibanja. MENZURALNA NOTACIJA (lat. notatio mensuralis),' stav notacije što ga je za biljeţenje polifonih kompozicija uveo 1250 Franko iz Kolna. M. n. je kao princip odreĊivanja no njihova trajanja ostala u upotrebi sve do 1600, premda su se pojedinosti, nastojanjem mnogih kompozitora i teoretii da je usavrše, s vremenom mijenjale. Ishodište menzuralne n ĉije su kvadratne koralne neume od dvaju ili triju meĊuso povezanih ĉlanova — tzv. ligature: !♦♦
Njima se u XII i XIII st. biljeţila svjetovna monodija tru dura i truvera i polifone kompozicije (organa, clausulae) šl Notre Dame. Ovoj kvadratnoj notaciji pridavala se, na tem ritmiĉkih modusa, i ritmiĉka vrijednost. Prve vaţnije promj nastale su već oko 1225; tada su uvedena dva razliĉita ne trajanja: longa (L) i brevis (B), a oko 1250 i treće, semibr, (S), kojima su se zapisivale pjevaĉke dionice moteta. Zaslug Franka iz Kolna ligature su stekle samo ritmiĉko znaĉenje, ne
MENZURALNA NOTACIJA visno o modusima. Brevis se u poĉetku dijelio na dva ili tri semibrevisa, poslije 1280 moglo ga je nadomjestiti ĉak i do sedam semibrevisa. Prevelika vaţnost trodobnoga ritma smanjuje se nakon 1300, a Ph. de Vitry — u djelu Ars nova (oko 1320) — utvrĊuje jednaku vrijednost dvodobnom i trodobnom ritmu; princip dvodobnosti i trodobnosti primjenjuje k tome i na sva notna trajanja u razliĉitim menzuracijama: u modusu, tempusu i u prolacijama. Nezavisno o Vitrvjevu sustavu, u Italiji se razvijala posebna talijanska notacija na temelju sloţenih zasada XIII st. Ta je notacija, pod utjecajem savršenije francuske notacije, urodila novim sustavom — tzv. mješovitom notacijom kojom su se u drugoj polovini XIV st. sluţili F. Landini i njegovi suvremenici. I taj je sustav bio previše sloţen, pa ga većina kompozitora na poĉetku XV st. napušta. Oko 1450 nastala je vaţna promjena. Dotadašnja crna menzuralna notacija pretvara se u bijelu menzuralnu notaciju. U njoj se velika notna trajanja, koja su prije bila izraţena crnim kvadratnim neumama, pišu bijelim, tj. šupljim kvadratnim znacima. Bijela se menzuralna notacija temeljila na teoretskim naĉelima francuske notacije iz doba G. Machaulta proširenim uvoĊenjem proporcija i kanona. Budući da se ta notacija smatra klasiĉnom, jer se uz manje izmjene upotrebljavala od 1450 do 1600, njezini će glavni principi biti ovdje potanje prikazani. Notni znakovi dijele se na dvije vrste: pojedinaĉne note i ligature. Pojedinaĉne note su: maxima (Mx), longa (L), brevis (B), semibrevis (S), minima (M), semiminima (Sm), fusa (F) i semifusa (Sf). Svakoj od ovih nota odgovara stanka (pauza) istoga trajanja: Sf Naziv:
Mx
Nota:
1=1
L
"=1
M
SO
B CH
Sm
o U današnjoj notaciji:
vjekovnom naĉelu da je »svako trojstvo savršeno« (Omne trinum perfectum). Budući da je modus (modus major — odnos izmeĊu maxime i longe, a modus minor ili samo modus — odnos izmeĊu longe i brevisa) redovito nesavršen, treba istaknuti da su i tempus i prolacija imali po ĉetiri naĉina menzuracije. One su se oznaĉivale polukruţnicama i kruţnicama bez toĉke ili s toĉkom u sredini. I tempus i prolacija mogli su biti savršeni i nesavršeni (npr. tempus imperfectum cum prolatione perfecta): a)
PR0LAT10:
TEMPUS: imperfectum
imperfecta
perfectum
imperfecta
PREDZNAK:
B
Silazni oblik:
Uzlazni
oblik:
C.C. %
c.s.
Vrijednost: B L
qu
L L
cP(|
B B r31
s.s.
L B
0.0. P.
S S
tt
\p
Kad se notne vrijednosti menzuralne notacije transkribiraju u suvremene notne znakove, ne zadrţavaju se strogo njihove protuvrijednosti (npr. semibrevis = cijela nota), nego se nastoji današnjim notama izraziti njihovo stvarno trajanje, u većini sluĉajeva u odnosu 1 : 4 ; to znaĉi da npr. trajanje semibrevisa odgovara današnjoj ĉetvrtinki. Menzuracija je mjerenje vremenskih odnosa izmeĊu razliĉitih notnih vrijednosti. Modus je odnos izmeĊu longe i brevisa, tempus je odnos izmeĊu brevisa i semibrevisa, a prolacija (prolatio) odnos izmeĊu semibrevisa i minime. Gdje je veća nota imala kao vremensku protuvrijednost dvije manje, odnos je bio nesavršen (lat. imperfectus), a gdje je kao protuvrijednost imala tri manje note, odnos je bio savršen (lat. perfectus) — prema srednjo-
S
a=oo
-
o=U o =
c o
□=«»»—
J
Ligature se sastoje od dviju i više meĊusobno povezanih nota: ligatura binaria (2 note), ligatura ternaria (3 note), ligatura quaternaria (4 note), itd. Svaka od njih moţe biti oblikovana na razliĉite naĉine, a svaki naĉin ima drukĉije trajanje; to se oznaĉuje izrazima proprietas (lat., vlastitost) i perfectio (lat., savršenstvo). Tako se kod ligatura od dviju silaznih ili uzlaznih nota utvrĊuju vlastitosti i savršenstva prema njihovom obliku, a svaki pojedini oblik ima posebno znaĉenje kao npr.: cum proprietate et cum perfectione (c. c), sine proprietate et cum perfectione (s. c), cum opposita proprietate (c.o.p.)? itd. Sliĉno je i kod ligatura od triju i ĉetiriju nota, no srednje note imaju u njima redovito vrijednost semibrevisa. Trajanje poĉetnih i završnih nota svake ligature zavisi o uzlaznom ili silaznom poloţaju »štapića« (repa) postavljenog s lijeve ili desne strane ligature i od uzlaznog ili silaznog pravca nota uopće:
s.c.
567
CZl
O
J
J| J J JI J cJ
O O O
O C3
Alteracija je postupak kojim se vrijednost trajanja nota podvostruĉuje. Evo primjera: kad iza brevisa slijede dva semibrevisa, drugi od dva semibrevisa se alterira, tj. njegovo je trajanje dvostruko: Stanke (pauze) ne mogu biti podvrgnute ni imperfekciji ni alteraciji, ali mogu prouzroĉiti imperfekciju i alteraciju susjednih nota: O
l
OO
IZ1 "■"
D
4
O
O
O
T
O
C3
% - 1J J1J i 1J J U J J1 i
*_?'
♦i♦
JU J 1 J
J
KoloriranjeJ.(od lat. color boja) je upotreba obojenih nota — u poĉetku crvenih (lat. notulae rubrae), a kasnije crnih, brevisa, semibrevisa, minime (lat. notulae nigrae, denigratae, hemiolia) — umjesto bijelih. Koloriranje se primjenjivalo da bi se što vidljivije istaklo naĉelo da su tri crne note jednake d vjema
1=1
t=n
O
J.
o
J I J J oJ oI J.
<> O o
nn
MENZURALNA NOTACIJA — MERIKANTO
568
bijelim notama. Uĉinak je, dakako, bio drukĉiji kad su bijele note bile savršene, a drukĉiji kad su one bile nesavršene. U prvom se sluĉaju koloriranjem postizavala promjena ritma (3/4 mjera pretvarala se u 3/2, a 6/8 u 3/4); u drugom su se pak sluĉaju koloriranjem dobivale triole: O□
□
■■ m
I J-l J-13 J J J I G «o
♦
ii«
C D
□
I J N U dJJ I
LIT.: /. Guest, The Ballet of the Second Empire (2 sv.), London 1953 -
g J - J - I J J -T3 J I C o o * i i * i J I J I J J3 J I Posebna vrsta je minor color kod kojeg se na crni semibrevis nadovezuje minima. Ova je kombinacija odgovarala polovini od triju crnih semibrevisa. Nema sumnje da je to, po prvobitnom znaĉenju, bila triola koja se u kasnijem razvoju (potkraj XV st.) pretvorila u punktiranu notu:
Ako iza minor color slijedi nekoliko semiminima, koje su po izgledu iste kao i crne minime, te se semiminime — unatoĉ crnoj boji — smatraju za normalne, tj. bijele note s trajanjem koje im pripada:
- 771
MĆRANTE, Louis, francuski plesaĉ i koreograf (P; 23. VII 1828 — Courbevoie, 17. VII 1887). Debitirao kao še godišnii djeĉak u Liegeu; 1846 postao prvi plesaĉ u kazališti Marseilleu, a 1848 prvak baleta Pariške opere, gdje se usavršs kod L. Petipa. Ostvario znaĉajne uloge u baletima, Nemea, Source i dr. Njegova najpoznatija koreografska djela su: Sy (Delibes),■» Le Fandango, Yedda, (o. Metra), La Korrigane (Wii ■ ■ i Les deux Pigeons (Messager).
%
U pojam minor color moţe se uvrstiti i polu-koloriranje, tj. koloriranje samo polovine ligature od dviju nota (Kgatura binaria) i dugih nota uopće. U tim sluĉajevima trajanje koloriranog dijela note odgovara dvostrukom trajanju iduće crne note:
Proporcija je smanjivanje, a katkad i povećavanje redovitih notnih trajanja (lat. integer valor) u aritmetiĉkom razmjeru. To znaĉi da se trajanje niza nota ispred kojih se nalazio jedan od znakova za proporciju imalo smanjiti za onoliko koliko je tim znakovima bilo odreĊeno. Ako je npr. ispred niza od ĉetiriju brevisa stajala oznaka 4/3, trebalo je trajanje svakog pojedinog brevisa smanjiti za tri ĉetvrtine i time svesti trajanje ĉetiriju brevisa na trajanje triju brevisa. Najvaţnije su proporcije: dvostruka (lat. proportio dupla), kojom se trajanje note smanjuje na polovinu, u omjeru 1 : 2, i biljeţi znakom (£ i li 0; trostruka (lat. proportio tripla) smanjuje na trećinu, u omjeru 1 : 3, i ima predznak 3; proportio sesquialtera (poldrug) smanjuje u omjeru 2 : 3, a predznak joj je 3/2. Budući da je u menzuraciji dviju redovitih notnih vrijednosti (dviju integer valor) udarac (tactus) na semibrevisu, on u proporciji pada zapravo na skupinu od dvaju ili triju semibrevisa koja odgovara jednom nesavršenom ili savršenom brevisu. Zato su talijanski teoretiĉari XVI st. integer valor nazvali alla semibreve, a proporcije (osobito dvostruku) alla breve. Ovaj je izraz, vezan uz znak (£ ili (J) danas još posljednji ostatak proporcijskoga sustava. LIT.: H. Bellermann, Die Mensuralnoten und Taktzeichen des 15. und 16. Jahrhunderts, Berlin 1858 (najnovije izd. 1963). — G. Jacobsthal, Die Mensuralnotenschrift des 12. und 13. Jahrhunderts, Berlin 1871 - — J. Jeatmin, II Mensuralismo Gregoriano, RMI, 1898, 1899 i 1905. — J. Wolf, Geschichte der Mensuralnotation, von 1250—1460, (3 sv.), Leipzig 1904—05 (novo izd. 1965). — F. LudvAg, Geschichte der Mensuralnotation, SBIMG, 1904 —05. — E. Praetorius, Die Mensuraltheorie des Franchinus Gafurius . . . , Leipzig 1905. — J. Handschin, Die altesten Denkmaler mensural not ierter Musik in der Schweiz, AML, 1923. — M. Mitchalitschke, Zur Frage der longa in der Mensuraltheorie des 13. Jahrhunderts, ZFMW, 1925—26. — H. Birtner, Die Probleme Ċer spatmittelalterlichen Mensuralnotation .... ibid., 1928 —29. — L. Bouvin, The »Messure« in Gregorian Music, MQ, 1929. — M. Mitchalitschke, Studien zur Entstehung und Fruhentvvicklung der Mensuralnotation, ZFMW, 1929—30. — J. Wolf, L'Arte del biscanto misurato secondo il maestro Jacopo da Bologna, Festschrift fur Th. Krover, Regensburg 1933 . — W. Apel, The Notation of Polvphonic Music, Cambridge, Massachusetts 1942 (V pregledano izd. 1961; njem. prijevod: Leipzig 1962). — F. Gennrich, Abriss der frankonischen Mensuralnotation, Nieder-Moldau 1946. — Isti, Abriss der Mensuralno tation des 14. Jahrhunderts und der ersten Halfte des 15. Jahrhunderts, Nie der-Moldau 1948. — K. v. Fischer, Studien zur italienischer Musik des Trecento und friihen Quattrocento, Bern 1956. — C. Parrish, The Notation of Medieval Music, New York 1957 i London 1958. — K. v. Fischer, Zur Entwicklung der italienischen Trecento-Notation, AFMW, 1959. — C. Dahlhaus, Zur Theorie des Tactus im 16. Jahrhundert, ibid., 1960. — Isti, Zur Entstehung des modernen Taktsvstems im 17. Jahrhundert, ibid., 1961- — M. Runke, Notation, II, Men suralnotation, MGG, IX, 1961. — U. Giinther, Die Mensuralnotation der Ars nova, AFMW, 1962—63. — S 1. Gulio, Das Tempo in der Musik des 13. und 14. Jahrhunderts, Bern 1964. A. Vi.
MERBECKE (Marbeck), John, engleski kompozitor i te< (Windsor, oko 1510 — Windsor?, oko 1585). Pretpostavlja da je cijeli ţivot proveo u Windsoru, gdje je bio crkveni orgul God. 1549 musicae baccalaureus Univerziteta u Oxfordu. Otpri od 1550 nije M. više komponirao, ali je orguljaško mjesto i d zadrţao. Njegovo najznaĉajnije djelo The Booke of Common Pr Noted sadrţava muziku za anglikansku obrednu knjigu (1 Prayer Book of Edmard VI), koju je odobrio parlament 1; M. je djelomice adaptirao tradicionalne koralne melodije, a 1 lomice su kompozicije njegove. Marbeckeovo »notiranje« ve kula i responzorija bio je temelj za gotovo sve kasnije njih harmonizacije. DJELA: The Booke of Common Praier Noted, 1550; misa Fer arma justi moteti Domine Jhesu Christe i Ave Dei Patris Filia; A Virgin and Mother (ca — A Concordance (prva potpuna engleska konkordancija Biblije), 1550 i teološki spisi. ' NOVA IZD.: Misa i moteti obj. 1929 u Tudor Church Music, X. LIT.: R. R. Terry, John Merbecke (1523? — 1585), Proceedings of Royal Musical Association, 1918—19. —H. Fellomes, John Marbeck (15: 85?), Tudor Church Music, 1929. —J. E. Hunt, Cranmers First Litanv, : and J. Merbecke's Book of Common Praver Noted, 1550, London i New 7 1939. — R- Stevenson, J. Marbeck's »Noted Booke« of 1550, MQ, 1951 F. Hudson, John Merbecke, MGG, IX, 1961.
MERCADANTE, Giuseppe Saverio Raffaele, talijan kompozitor (Altamura, 17. IX 1795 — Napulj, 17. XII 18; Uĉio na napuljskom konzervatoriju San Sebastiano (G. Fur G. Tritto, N. Zingarelli). Poslije uspjeha opere Elisa e Clau (1821) došao na glas širom Evrope. Otada komponira opere vaţnija talijanska kazališta, te za Beĉ, Lisabon, Madrid i Pa Od 1833 kapelnik katedrale u Novarri, a od 1840 direktor KJ zervatorija u Napulju. U svojim je najvrednijim operama nad sio talijanske suvremenike raznolikim i izraţajnim harmonijai široko provedenim modulacijama i bogatstvom orkestralni kolorita. Njegovo majstorsko djelo, opera // Giuramento, odlik se snaţnom dramatikom i melodijskim zanosom koji će kasi Verdi razviti do punog sjaja. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia fantastica; komemorativne simfo za Rossinija, Donizettija, Bellinija i Pacinija; nekoliko fantazija za orke (V Aurora; II Lamento del bardo; La Rimembranza); himne za orkestar : vojnu muziku. — Kompozicije za komorne sastave. — Klavirske kompozi< — DRAMSKA. Šezdeset opera: Elisa e Claudio ossia L'amore protetto c amicizia, 1821; Didone abbandonata, 1823; Ipermestra, 1825; Donna Ĉari 1826; GabriĊla di Vergy, 1828; / Normanni a Parigi, 1832; / Briganti, 18 // Giuramento, 1837; Le Due Mustri rivali, 1838; Elena da Feltre, 1838; // Bn 1839; La Veslale, 1840; // Reggente, 1843; Leonora, 1844; Orazi e Curi 1846; Medea, 1851; / Ćacciatori delle Alpi, 1859; Virginia, 1866. — Orat Le sette parole di Nostro Signore za 4 glasa i gudaĉe; kantate; pjesme i dr. CRKVENA: 20 misa; 2 Tantum ergo za 5 glasova i orkestar; moteti; psal litanije i dr. — Više solfeggia. LIT.: W. Neumann, Giuseppe Verdi e Saverio Mercadante, Kassel li — G. Bustico, Saverio Mercadante a Novarra, RMI, 1921. — G. de Naf La Triade melodrammatica altamurana: G. Tritto, V. Lavigna, S. Mercadai Milano 1931. — F. Schlitzer, Mercadante e Cammarano, Bari 1945. — Notarnicola, Saverio Mercadante nella gloria e nella luĉe, Roma 1949. — A. Solar*Quintes, Saverio Mercadante en Espafia y Portugal, Anuario Musi VII, 1952. — F. Walker, Mercadante and Verdi, Music and Letters, 1952 — D. Di Chiera, Giuseppe Saverio Raffaele Mercadante, MGG, IX, 1961. F. Lippmann, V. Bellini und die italienische Opera Seria seiner Zeit, Ko! Wien 1969.
MERIAN, Wilhelm, švicarski muzikolog (Basel, 18. IX 18 — 15. XI 1952). Studirao filologiju i muzikologiju u Baselu ( Nef) i Berlinu (H. Kretzschmar). Muziĉki referent lista Bat Nachrichten (1920—51), ujedno predavao na baselskom U verzitetu. Sekretar Internacionalnog muzikološkog društva (19 —48). SuraĊivao sa P. Sacherom pri osnivanju pedagoškog znanstvenog instituta Sehola Cantorum Basiliensis (1933). Prc ĉavao muziĉku historiju Basela i tabulature iz poĉetka XVI
DJELA: Die Tabulaturen des Organislen Hans Kolter (disertacija), 19 Gedenkschrift zum 50-jahrigen Bestehen der AUgemeinen Musikschule, 19 Basels Musikleben im 19. Jahrhundert, 1920; Die Klaviermusik der deutsc Koloristen, 1920; Der Tanz in den deutschen Tabulaturbiichern, mit thematisc) Verzeichnis, 1927; Hermann Suter (2 sv.), 1935—36; Karl Nef und die Enlsteh der Musikviissenschaft in Basel, Basler Jahrbuch, 1939; brojne studije i ĉlai — Izdao: Geislliche Werke des 16. Jahrhunderts, 1927; Festschrift Karl i zum 60. Geburtstag, 1932; Festschrift fiir Dr. F. V/eingartner, 1933. LIT.: A. Gerring, Wilhelm Merian, MGG, IX, 1961.
MERIKANTO, 1. Oskar, finski kompozitor (Helsin 5. VIII 1868 — Oitti, 17. II 1924). Studirao u Helsinkiju, na Kc zervatoriju u Leipzigu i u Berlinu. Od 1889 u Helsinkiju uĉit orgulja na Institutu za crkvenu muziku (do 1914) i na Muziĉke institutu (1907—20); uz to crkveni orguljaš (1892—1924) i oper dirigent (1911—22). God. 1907—20 bio je profesor kompozici
MERIKANTO — MERSMANN na Konzervatoriju. Osobito se istakao kao operni kompozitor; napisao je prvu operu na finski libreto. Od ostalih njegovih djela najveću popularnost postigle su brojne pjesme u narodnom duhu, od kojih su neke prihvaćene kao narodne. DJELA. INSTRUMENTALNA: Fennia rediviva za orkestar, 1905; koncert za violinu, klarinet, rog i gudaĉki kvartet; kompozicije za violinu i klavir; oko 60 kompozicija za klavir; oko 100 koralnih preludija za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Pohjan neiti, 1908; Elinan surma, 1910 i Regina von Emmeritz, 1920. Scenska muzika. — VOKALNA: kantata Nyt kulsu kulkee kautta maan; brojni zborovi; 15 dueta; oko 15 solo-pjesama. — Više instruktivnih djela za orgulje. ■— Izdao zbirku finskih narodnih napjeva.
2. Aare, kompozitor (Helsinki, 29. VI 1893 — 28. IX 1958)Sin Oskara; studirao na Muziĉkom institutu u Helsinkiju, 1912 —14 u Leipzigu (M. Reger) i 1916—17 u Moskvi. Od 1937 predavao na Sibeliusovoj akademiji u Helsinkiju (od 1951 profesor kompozicije). Kao kompozitor prešao je razvojni put od neoklasicizma do radikalne atonalnosti. Svoja najbolja d jela napisao je oko 1930. M. je jedan od prvih istaknutijih boraca za suvremeni muziĉki izraz u finskoj muziĉkoj kulturi. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfo nije: I, 1914 (rev. 1916); II, 1918 i III, 1953. Simfonijske pjesme: Lemminkainen, 1916; Uni, 1917; Fantasie, 1923; Pan, 1924 i Notturno, 1929. Koncerti: 3 za klavir, 1913, 1935—37 i 1955; 4 za violinu, 1915, 1925, 1931 i 1954 i 2 za violonĉelo, 1919 i 1941. Koncertna kompozicija za violonĉelo i orkestar, 1926; 3 suite, 1927—35; serenada za gudaĉki orkestar, 1914; tema, varijacije i fuga, 1915; simfonijska studija, 1928. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1912; 2 gudaĉka kvarteta, 1913 i 1939," gudaĉki sekstet, 1932; klavirski trio, 1917; nonet, 1926; koncert za violinu, klarinet, rog i gudaĉki sekstet, 1925; partita za 2 flaute, obou, 2 klarineta, fagot i harfu, 1936. — Klavirske kompozicije. — Djela za orgulje. — Opere Helena, 1912 i Juha, 1920. — VOKALNA: 2 kantate, 1948 i 1950; kompozicije za zbor i orkestar, te za glas i orkestar; zborovi; solo-pjesme. LIT.: Y. Suomalainen, Oskar Merikanto, Helsinki 1950. — N. E. Ringbom, Oskar i Aare Merikanto, MGG, IX, 1961.
MERKLIN, Joseph, francuski graditelj orgulja njemaĉkog podrijetla (Oberhausen, 17. I 1819 — Nancy, 10. VI 1905). Zanat uĉio najprije kod svoga oca, a zatim kod njemaĉkih i švicarskih orguljara (E. F. Walcker, Korfmacher). God. 1853 osnovao u Bruxellesu poduzeće za gradnju orgulja Merklin-Schutze et Cie. God. 1855 preuzeo radionicu Ducroquet et Cie u Parizu (od 1858 Societe anonyme pour la fabrication des orgues etablissement Merklin-Schutze). God. 1870 napušta poduzeće u Bruxellesu i nakon boravka u Švicarskoj vraća se u Pariz, gdje ga uz A. Cavaille-Colla smatraju najvećim majstorom. Oko 1871 osnovao filijalu u Lyonu (1894 prodaje je Th. Kuhnu). Parišku radionicu ustupio 1899 svojemu suradniku Gutschenritteru. M. je medu prvima išao za sintezom francuske, njemaĉke i engleske tehnike u gradnji orgulja. Budući da je posvećivao više paţnje usavršavanju mehanike, to je ton njegovih instrumenata snaţan, ali nije plemenit. Već se od 1883 sluţio elektro-pneumatskim sistemom. Od oko 550 orgulja, koje su djelomice njegov vlastiti rad, a djelomice restauracije, najuspjelije su mu one u pariškim crkvama St. Eustache i St. Clotilde, na Konzervatoriju u Bruxellesu i u katedrali u Arrasu. Napisao je Notice sur l'ćlectricite appliquee aux grandes orgues (1887) i JL'Orgue de Notre-Datne a Valenciennes (1891). LIT.: P. Hardouin, Joseph Merklin, MGG, IX, 1961.
MERKtT, Pavle, kompozitor, muziĉki pisac i kritiĉar (Trst, 12. VII 1927 —). Studij slavistike završio na Univerzitetu u Ljubljani i Rimu; u kompoziciji uĉenik I. Grbeca i V. Levija u Trstu. Od 1952 u Trstu, profesor na slovenskim srednjim školama, od 1965 muziĉki urednik Talijanske radio-televizije. Bavi se (od 1966)) skupljanjem muziĉkog folklora i etnografske graĊe na podruĉju gdje u Italiji ţive slovenske manjine. Pristalica suvremenih muziĉkih strujanja, M. u prvom redu nastoji ostvariti sadrţajnu izraţajnost. Njegova formalno uravnoteţena djela, ĉesto koncipirana u komornom slogu, odaju sklonost za profinjeno intimno muziciranje. Kao muziĉki publicist i kritiĉar M. pokazuje osobit smisao za probleme suvremenog muziĉkog stvaralaštva. Njegovi eseji i ĉlanci, koje objavljuje u slovenskim i talijanskim publikacijama, odlikuju se oštrim zapaţanjem i dobrim prosuĊivanjem. DJELA. ORKESTRALNA: Ba
P. MERKL1
rokna uvertira za dvostruki gudaĉki or kestar, 1951; Concertino za mali orkes tar, 1957; Concerto lirico za klarinet i orkestar, 1959; Mušica per archi, 1962; koncert za violinu, 1970. — KOMOR NA: Romanca za fagot i klavir, 1952; i?ic(;rcar«i!a//ejrrozagudaĉkitrio,l954;
569
2gudaĉka kvarteta, 1952 i 1968; za obou i klavir: sonatina, I954i Varijacijena te mu P. RamovSa, 1955; Astrazioni za klarinet, violonĉelo i klavir, 1963; Tri uspavan ke za Jasno za klarinet i klavir, 1958; Dve skladbi za flautu i gitaru, 1960. — KLAVIRSKA: Preludij i fuga br. 1 i br. 2, 1955—56; Diversione e melodia, 1958; Phyllobolia, 1963; Corale e toccata, 1964; Epistola a L. Lebiĉ, 1969. — VO KALNA : Kantate von der Kindesmorderin Marte Farrar (B. Brecht) za bariton, mješoviti zbor, 2 klavira i udaraljke, 1958; Ex Alcuini carminibus, koncert za rog i zbor, 1962; Eno besedo (S. Kosovel) za recitatoia, muški zbor i orkestar, 1964; Tri majhne kantate (S. Kosovel) za zbor i instrumente, 1967; zborovi; solo-pjesme. — Obrade narodnih napjeva. — SPISI: kritike; eseji; ĉlanci; rasprave. D. Co.
MERRIMAN, Nan, ameriĉka pjevaĉica, mezzosopran (Pittsburgh, 28. IV 1919 —). Pjevanje uĉila u Los Angelesu i tamo 1940 debitirala na koncertnom podiju. Nakon brojnih koncertnih turneja po ameriĉkim gradovima, veliku popularnost stekla 1943 u opernim izvedbama na radiju pod vodstvom dirigenta A. Toscaninija, što joj je otvorilo vrata njujorškog Metropolitana. Poslije Drugoga svjetskog rata razvila ţivu koncertnu i opernu djelatnost, osobito u Evropi, nastupajući na festivalima u Glyndebourneu, Edinburghu, Aix-en-Provenceu, na Holandskom festivalu, na Drţavnoj operi u Beĉu, Operi u Parizu, milanskoj Scali, u Bruxellesu, Amsterdamu, Chicagu, San Fran-ciscu i dr. Njezina najveća kreacija na opernom podruĉju je uloga Dorabelle (Mozart, Cosi fan tutte). Snimila je brojne gramofonske ploĉe.
MERSENNE, Marin (pseud. Sieur de Sermes), fran
cuski muziĉki teoretiĉar (Oize, 8. IX 1588 — Pariz, 1. IX 1648). Franjevac: ţivio u Parizu ba veći se filozofijom, matemati kom, fizikom i muzikom. U tri navrata boravio u Italiji (1640, 1641, 1645), a dopisivao se sa M G. B. Donijem, Ch. Huygen- MERSENNE som, R. Descartesom i drugim znamenitim filozofima i uĉenjacima Italije, Engleske i Nizozemske. Njegove rasprave vaţan su izvor za prouĉavanje teorije i povijesti muzike XVII st. M. je prvi definirao ton i zvuk kao titranje zraka i izmjerio brzinu zvuka. Spoznao je da visina tona zavisi o broju titraja u jedinici vremena. DJELA: Harmonie universelle, 1636—37 (2 folio sveska — preko 1500 stranica — s brojnim ilustracijama i notnim primjerima. U prvom dijelu pre štampan je njegov raniji rad Traite de l'harmonie universelle, 1627; u poglavlju Traiti des instruments prikazao je instrumente XVII st., uz brojne crteţe); rasprava o hebrejskoj muzici Quaestiones celeberrimae in Genesim, 1623; Ouestions harmoniques, 1634; Les Preludes de Vharmonie universelle, 1634; Harmonicorum libri XII, 1635 (prošireno izd. 1648); De la nature des sons, 1635 i dr. NOVA IZD.: R. E. Chapman obj. na engleskom The Books on Instruments, 1957. Korespondenciju obj. P. Tannerv i C. de Waard u 2 sv., 1932 —35. LIT.: Ch. Adam, Le Pere Mersenne et ses correspondants en France, 1897. — A. Pirro, Les Correspondants du Pere Mersenne, Bulletin de la SIM, 1909. — P. Tannery, Correspondance du Pere Marin Mersenne, 1933. — H. Ludvjig, Marin Mersenne und seine Musiklehre (disertacija), Halle 1934. — R. Lenoble, Mersenne ou la naissance du mecanisme, Pariš 1943. — R. E. Chapman, The Books on Instruments in the »Harmonie universelle« (disertacija), Los Angeles 1954. — F. B. Hyde, The Position of Marin Mersenne in the Historv of Music (disertacija), New Haven 1954. — H. H. Drdger, Marin Mersenne, MGG, IX, 1961.
MERSMANN, Hans, njemaĉki muzikolog (Potsdam, 6. X 1891 — Koln, 24. VI 1971). Muzikologiju studirao u Miinchenu (A. Sandberger), Leipzigu (H. Riemann) i Berlinu (H. Kretzschmar), gdje jedoktorirao 1914; kompoziciju i dirigiranje uĉio na Sternovu konzervatoriju. Na tom je zavodu predavao do 1922 povijest muzike. God. 1917 ute meljio u Berlinu Arhiv za nje maĉku narodnu muziku i od 1923 predavao na Visokoj teh niĉkoj školi. Od 1924 preuzeo i uredništvo ĉasopisa Melos. God. 1933) P° dolasku nacionalsocijalista na vlast, oduzete su mu sve funkcije. Nakon Drugoga svjetskog rata postao (1946) docent Visoke muziĉke škole u Miinchenu, a 1947 direktor Vi soke muziĉke škole u Kolnu. Umirovljen je 1957. U svojim raspravama M. se bavio u prvom redu problemima muH. MERSMANN
570
MERSMANN — MESSAGER
ziĉke teorije, estetike, analize i suvremenog muziĉkog stvaranja. Gledajući u muziĉkom djelu cjelinu, ţivi organizam u kojemu se svi dijelovi povezuju u ritmu privlaĉenja ili odbijanja, M. je u muzikologiji pokazao nove putove. U svojim historijskim raspravama uspješno je uklapao muziĉke pojave u tkivo ostalih kulturno-historijskih zbivanja. Osobito su vaţni njegovi spisi o novoj muzici, koji su odluĉno utjecali na historijsko tumaĉenje novih pojava u muzici XX st. DJELA: Beitrdge zur Ansbacher Musikgeschichte, 1916 (dio disertacije Christian Ludurig Baxberg und seine Oper »Sdrdandpatus«); Kulturgeschichte der Musik in Einzeldarslellungen: I, Beelhoven. Die Synthese der Stile, 1921; II, Daj deutsche Vohklied, 1922; III, Musik der Gegenwart, 1923 i IV, Mozart, 1925; Grundlagen einer musikalischen Volksliedforschung, AFMW, 1922—24 (anastatski pretisak 1930); Angewandte Musikasthetik, 1926; Die Moderne Musik seit der Romantik, 1927; Die Tonsprache der neuen Musik, 1928 (II izd. 1930); Einfiihrung in die Musik, 1928; Musiklehre, 1929; Die Kammermusik (u Fiihrer durch den Konzertsaal H. Kretzschmara), 4 sv., 1930—33; Eine deutsche Musikgeschichte, 1934 (II izd., pod naslovom Musikgeschichte in der abendldndischen Kultur, 1952); Voldied und Gegemvart, 1937; Musikfioren, 1938 (II prošireno izd. 1952); Neue Musik in den Stromungen unserer Zeit, 1949; Deutsche Musik des 20. Jahrhunderts im Spiegel des Wehgeschehens, 1958. Brojne studije i ĉlanci u ĉasopisima i drugim publikacijama. — Bavio se i komponiranjem; pisao lirske i dramske tekstove. — IZDANJA: Mozartbriefe, 1922; Handzoerkerlieder aus dem Archiv Deutscher Volkslieder Berlin, 1935; Volksbrauch im Liede, 1936; Neue Klavierschule, I 1948, II bez god. (sa drugima). — Njemu u ĉast objavljena je 1957 spomenica Musikerkenntnis und Musikerziehung, Festschrift fiir Hans Mersmann (s opseţnim popisom djela; izd. W. Wiora). LIT.: Th.-M. Langner, Hans Mersmann 60 Jahre alt, Melos, 1951. — Isti, Hans Mersmann, MGG, IX, 1961. — Isti, Apologet der Neuen Musik. Zum Tode von Hans Mers mann, Mušica, 1971, 5.
MERULA, Tarquinio, talijanski orguljaš i kompozitor (Cremona, potkraj XVI st.— 10. XII 1665). God. 1623 kapelnik crkve S. Maria Maggiore u Bergamu, 1624 dvorski orguljaš Sigismunda III u Varšavi, 1628 dirigent i orguljaš u Cremoni, oko 1639—42 ponovno u Bergamu, a 1652 u Cremoni. M. je istaknuti kompozitor instrumentalne muzike. U svo jim ranijim djelima zadrţava formu canzone francese. U nizu jasno odvojenih dijelova prvi i posljednji obiĉno se ponavljaju gotovo u cijelosti; ostali dijelovi kontrastiraju ĉesto u trodijelnoj mjeri i plesnim ritmovima. Tom osnovnom obliku pridodaje kasnije strukturu trio-sonate i sve više primjenjuje koncertantne elemente. Od Merulovih djela za orgulje vaţna je Sonata cromatica, jednostavaĉna fantazija na kromatsku temu s razliĉitim, harmonijski zanimljivim obratima i uĉestalim orgelpunktima (obj. L. Torchi u zborniku L'arte musicale in Italia, IV i G. Taglia-pietra u Antologia di mušica antica e moderna, VI). Medu njegovim vokalnim kompozicijama najvaţniji su madrigali s pratnjom u kojima ĉesto upotrebljava ostinatne basove i slobodne modulacije. DJELA: 77 Primo Libro delle Canzoni a 4 v. per sonarc con ogni sorte de stromenli musicali con U B. generale, 1615; II Primo Libro de Madrigaletti a 3 v. op. 4, 1624; II Primo Libro de Madrigali concertati a 4-8 v., 1624; 77 Primo Libro de Moteli, e Sonate concertati a 2-$ v. co'l B. per l'Org. op. 6S1624; Satiro e Corisca, Dialogo musicale a 2 v., 1626; Libro Secondo de Concerti Spirituali con alcune Sonate, a 2-5 v. con Cont., 1628; // Secondo Libro delle Canzoni da suonare a 3, duoi violini & B... con B. generale op. 9 (II izd. 1639); Madrigali et altre Musiche concertate a 1-5 v., con cont., libro 2° op. 10, 1633; Pegaso opra musicale Vundecima ove s'odono Saltni, Motetti, Suonate, e Letanie della B. V. a 2-5 v., Libro 3° (II izd. 1640); Canzoni, overo Sonate concertate per chiesa e camera a 2, et a 3... libro 3° op. 12, 1637; Curtio precipitato et altri Capricij composti in diuersi modi vaghi e leggiadri d v. sola Libro 2° op. 13, 1638; Concerto decimo quinto nel quale si contiene Messe e Salmi a 2-8 e 12 v., 1639; Arpa Davidica da 3 e 4 v... Salmi et Messa op. 16, 01640; II Quarto Libro delle Canzoni da suonare a 2, & a 3... op. XVII, 1651; II 3 Libro delli Salmi et Messa concertati a 3 e 4 v., con strumenti e senza... op. 18, 1652; moteti u zbirkama XVII st. NOVA IZD.: Sonata cromatica obj. L. Torchi (L'Arte musicale in Italia, IV) i G. Tagliapietra (Antologia di mušica antica e moderna, VI); pojedine canzone obj. J. Wasielewski (Instrumentalsatze vom Ende des 16. bis Ende des 17. Jahr-hunderts, 1874), H. Riemann (Musikgeschichte in Beispielen, 1912), A. Schering (Gesckichte der Musik in Beispielen, 1931), A. T. Davison i W. Apel (Historical Anthology oj Music, II 1950) i dr. LIT.: R. Haas, Die Musik des Barocks, Potsdam 1928. — M. F. Bukofzer, Musik in the Baroque Era, New York 1947. — R. Monterosso, I Musicisti cremonesi, Annali della Biblioteca Governativa di Cremona 1951. ■— E. Schmitz, Geschichte der weltlichen Solokantate (II izd.), Leipzig 1955. — A. Geddo, Bergamo e la mušica, Bergamo 1958. — A. Curtis, L'Opera cembalo-organistica di Tarquinio Merula, L'Organo 1960. — D. Arnold, Tarquinio Merula, MGG, IX, 1961.
MERULO, Claudio (pravo ime Claudio Merlotti, nazivan i Claudio da Correggio), talijanski kompozitor i orguljaš (Correggio, Reggio Emilia 8. IV 1533 — Parma, 5. V 1604). Uĉio kod T. Menona, zatim kod G. Donatija. God. 1556 orguljaš katedrale u Bresciji; od 1557 u crkvi sv. Marka u Veneciji, najprije drugi orguljaš, a od 1566 prvi. Uz to utemeljio 1566 i vodio do 1571 vlastito nakladno poduzeće, prve godine u zajednici sa F. Betaniom, zatim sam. Od pape Pija V i venecijanske Signorije dobio privilegij za tiskanje na 15 godina. Objavio je djela Verdelota, Palestrine, C. Fešte, C. Rorea, O. di Lassa, A. Gabrielija i mnogih drugih. God. 1584 napustio Veneciju i vjerojatno boravio u Mantovi; 1586 stupio u sluţbu kneza Ranuccija Farnesea u Parmi, najprije kao orguljaš na dvoru, 1587 u katedrali i od 1591 u kneţevskoj crkvi La Steccata. Bavio se i gradnjom orgulja (jedan manji pozitiv, što ga je izgradio, ĉuva se u Konzervatoriju
u Parmi) i poduĉavanjerr mnogobrojnih njegovih uĉ izdvajaju se C. Angleria i 1 lamo Diruta, koji u svoji] daktiĉkim djelima prenose rulova pedagoška naĉela. M. je jedan od glavnih stavnika venecijanske i znaĉajan ponajprije kao ko zitor orguljske muzike, ki pridonio stvaranju specifi instrumentalnog stila i teh Njegovom se zaslugom t transformirala iz improvi: sko-virtuozne vrste u odre organski ĉvrsti oblik s imi skim odsjecima. M. je obi većinom trodijelno, takc improvizacijski tokatni ] tak C. MERULO. Drvorez iz 1604 i završnica uokviruju dišnji fugato; ali u drugoj J prelazi i na opseţniju formu u kojoj se naizmjence niţu to odsjeci i fugati. U ricercaru M. takoĊer nastoji postići, ui politematske forme, ĉvršće jedinstvo i odreĊeniju struktui ponekad ga komponira i monotematski. Sva njegova orguljska odlikuju se izvanredno dotjeranom ornamentacijom i tipiĉne necijanskim zvukovnim sjajem. I u Merulovim vokalnim kor zicijama, svjetovnim i crkvenima, dolazi do izraţaja njegova storska polifona tehnika i izvorna snaga izraţaja. Pojedine Merulove kompozicije iz ostavštine objavio je nj roĊak, najvjerojatnije pranećak Giacinto Merulo (Parma 15 1650), koji je bio od 1630 do smrti orguljaš katedrale u Ps Od njega samoga saĉuvala se zbirka Madrigalia 4 v. stile modem libro 1°. Con una canzone a 4 sopra »Quella bella amor«, da suc con gli instrumenti, 1623. DJELA. INSTRUMENTALNA. Za orgulje: Ricercari d'intavoi d'organo libro z J , 1568 (II izd. 1605); Messe d'intavolatura d'organ bro 4 0 , 15 6 8; i J li br o de' Ric erc a ri da ca nt are a 4, 1 57 4, Libr o 2,° i Libro 3," 1608; Canzoni d'intavolatura d'organo, a 4 vod fatte alla fn libro 1°, 1592 i libro 2°, 1606; Toccate d'intavolatura d'organo libro I,° i libro 2° 1604; 30 libro di canzoni d'intavolatura d'organo a 5 v. fatte alla cese, 1611; 23 kompozicije (canzone i tokate) u zbirkama iz 1568—1617 i kopisima. — Intermezzi za drame Le Troiane (L. Dolce) 1566 i La Trc (C. Frangipane), 1574 (obje izgubljene). — VOKALNA: 1" libro de maa a 5 v., 1566 i 2 J libro, 1604; 1° libro de madrigali a 4 v., 1579 (II izd. 1 1° libro de madrigali a 3 v., 1580 (II izd. 1586); 55 kompozicija (madri canzone) u zbirkama iz 1560-—1605. — CRKVENA: Missarum 5 v. lil 1573; Liber I Sacrarum Cantionum 5 v., 1578 i Liber II, 1578; 1" libro de tetti a 6 v., 1583 (ponovo izd. 1586 i 1595); j" Libro de Motetti a 4 v.,: 2° Libro de Motetti a 6 v. con aggiunta di molti a 7 per concerti e per cantare,: 5° libro de Motetti a 6 v., 1605; Sacrorum concenluum 8, 10, 12 et 16 v., Lii 1594; Misse due cum 8 et 12 v __ Litaniae Beatae Mariae Virginis 8 v. ... parle organica, 1609; 37 kompozicija (najviše moteta) u antologijama iz i< 1610. NOVA IZD.: sveukupne tokate obj. S. Dalla Libera u 3 sv. (Milano r 3 tokate i 1 ricercar obj. G. Tagliapietra (Antologia di mušica antica e moi per Pianoforte, II, 1931); zbirku instrumentalnih Canzona iz 1592 obj. P. Pii (Kassel 1941); 6 Canzona iz rukopisa obj. B. Disertori (Milano, 1950). LIT.: A. Catelani, Memorie della vita e delle opere di C. Merulo, M 1860 (novo izd. s dopunama G. Benvenutija, 1931). — Q. Bigi, Di C. Mt da Correggio, Parma 1861. — Spomenica C. Merulo da Correggio, Parma ] — A. Barilli, C. Merulo e Ottavio Farnese, RMI, 1905. — A. Einstein, C. rulo's Ausgabe der Madrigale des Verdelot, SBIMG, 1907. — G. Gaspi Musicisti celebri alla Corte dei Farnesi: C. Merulo da Correggio e O. Bas da Cento, Aurea Parma, 1920. — A. Damerini, C. Merulo c'a Correggio, Sackbut, 1929—30. — .V. Pelicelli, Musicisti in Parma nei secoli 15—16, J d' Archivio, 1931—33. — B. Disertori, Le Canzoni strumentali da sonar di C. Merulo, RMI, 1942. — W. Apel, The Early Development of the O Ricercar, Mušica disciplina, 1949. —J. Holst, Ein Doppelchorwerk mit bezir tem Bass von C. Merulo, Kongressbericht, Basel 1949. — E. Valentin, Die kata, Das Musikwerk, 1958. — L. F. Tagliavini, Claudio Merulo, MGG, 1961. — 5. Dalla Libera, Cronologia musicale della Basilica di San Mare Venezia, Mušica sacra, 1961. — L. H. Debes, Die musikalischen Werke vo Merulo, Quellennachweis und thematischer Katalog, Wiirzburg 19 64. I. A
MESSA DI VOĆE (metter la voće; tal. postaviti gl oznaĉuje u vokalnoj tehnici postepeno pojaĉavanje i utišava glasa na jednom te istom tonu . U nastavi pjevanja te primarno sredstvo za impostaciju glasa i usklaĊivanje svih fu ĉija vokalnog instrumenta uz to i pouzdani kriterij za utvrdiva nepovoljnih fizioloških i patoloških promjena u ljudskom g i za prosuĊivanje stupnja tehniĉke zrelosti pjevaĉa. U interpretaciji m. d. v. danas se rijetko primjenjuje. U lijanskoj opernoj praksi XVIII st. upotrebljavao se taj efekt v ĉesto, osobito u arijama kod tonova dugog trajanja (najĉešće p duljenih s koronom) prije kadence. L. Vr MESSAGER, Andrć (Charles-Prosper), francuski ko pozitor i dirigent (Montlucon, Allier, 30. XII 1853 — Pai 24. II 1929). Muziĉko obrazovanje stekao u pariškoj školi Nied meyer, gde je kontrapunkt uĉio kod E. Gigouta, orgulje kod Loreta, a kompoziciju kod C. Saint-Saensa. Do 1884 bio je (
MESSAGER — MESSIAEN guljaš u razliĉnim pariškim crkvama. Pozorišnu karijeru zapoĉeo je u Folies bergires dirigirajući male balete koje je sam i komponovao. Sa vremenom stiĉe sve veći ugled kao autor komiĉnih opera, opereta i baleta. U dva navrata bio je dirigent Opere comique (1898— 1903 i 1919—21); 1901—07 dirigent opere Covent Garden u Londonu, a 1907—14 Pariške opere (zajedno s Broussanom); 1908—19 diriguje orkestrom Sode te des Concerts du Con-servatoire u Parizu; sa tim orkestrom odlazi i na turneju po SAD; 1924 postaje dirigent trupe Ballets russes. Ravnao je premijerom opere C. De-bussvja Pelleas et Melisande (1902).
M. je ţanru operete i lake muziĉke komedije prišao pravim majstorstvom veoma nadarenog muziĉara. On je u taj rod uneo fini duh, melodijsku sveţinu i invenciju, ritmiĉku pikanteriju, briljantnu instrumentaciju te humor i ironiju koji sa reci prelaze i na muziku. Time je uspeo da podigne ugled lake muzike i kod poznavalaca i kodumetnika; svojim delima dao je tako dokaze da i ona moţe biti puna muziĉke sadrţine, pisana negovanim stilom i znalaĉki, lišena banalnosti, ukratko, dobra muzika. Naj-uspelije Messagerove operete su La Basoche, Les P'tites Michu i, naroĉito, Veronigue. A. MESSAGER
DELA. INSTRUMENTALNA: simfonija 1878; kompozicije za violinu i klavir; dela za klavir 2-ruĉno i 4-ruĉno. — DRAMSKA. Operete: Francois les Bas-Bleus, 1883; La Fauvette du Temple, 1855; La Be'arnaise, 1885; Le Bour-geois de Calais, 1887; Isoline, 1888; Le Mari de la Reine, 1889; La Basoche, 1890; Madame Qhrysantheme, 1893; Miss Dollar, 1893; Mirette, 1894; La Fiancee en Loterie, 1896; Le Chevalier d'Harmental, 1896; Les P'tites Michu, 1897; Veronique, 1898; Les Dragom d' Impe'ratrice, 1905; Fortunio, 1907; Beatrice, 1914; Monsieur Beaucaire, 1918; La Petite Fonctionnaire, 1921; L'Amour masque, 1923; Passionne'ment, 1926; Coup de Roulis, 1928 i Cyprien ote ta main de la. Baleti: Fleur d' oranger, 1878; Mignons et Vilains, 1879; Les Deuxpigeons, 1886; Scaramouche, 1891; Le Chevalier aux fleurs, 1897 i Une Aventure de la Guimard, 1900. Pantomima Amants eternels, 1893 i Le Proces des Roses, 1896. Scenska muzika za mnoga pozorišna dela. — VOKALNA: 2 kantate; horovi; solo-pesme; romance za glas i klavir. — Objavio je i nekoliko ĉlanaka i autobiografiju, 1908. — Pis ma Messagera C. Debussvju izdao je J. A. Messager, 1938. LIT.: H. Fevrier, A. Messager, mon maitre, mon ami, Pariš 1948. — Af. Auge-Laribe, A. Messager musicien de Thćatre, Pariš 1952. — G. Ferchault, Andre Charles-Prosper Messager, MGG, IX, 1961. A. Pr.
571
Schumanmana (Krieger), La Fille mali gardee (Herold sa I. Mojsejevim), LabuĊe jezero (IV ĉin; Ĉajkovski), Lefon de Hanse. Objavio je knjigu YpoKU KMICcmecKoeo manua (1967). Njegova sestra Sulamit (Moskva, 1908 —) bila je takoĊer ugledna sovjetska plesaĉica. MESSIAEN, Olivier, francuski kompozitor i orguljaš (Avignon, 10. XII 1908 —). Djetinjstvo proveo u Greno-bleu i u Nantesu; 1919—1930 studirao na Pariškom konzervatoriju, orgulje kod M. Duprća, kompoziciju kod P. Dukasa. Od 1931 orguljaš u crkvi Ste Trinite. Zajedno s kompozitorima A. Jolivetom, Y. Baudri-erom i D. Lesurom osniva 1936 grupu -> Jeune O. MESSIAEN France, stilski nejedinstvenu skupinu koja nije imala ĉvrsti program; njezine je ĉlanove vezalo samo isto umjetniĉko gledište. Od 1936 predaje na Bcole Normale i na Scholi Cantorum. Za vrijeme rata M. dospijeva u zarobljeništvo i u Gorlitzu piše Quatuor pour la fin du Temps. Po povratku u Pariz (1942), postaje profesor na Pariškom konzervatoriju, a mnogi od suvremenih kompozitora njegovi su uĉenici (P. Boulez, K. Stockhausen, Y. Loriod). Kao izvanredan virtuoz i improvizator na orguljama i klaviru i kao stvaralac golema znanja M. je jedna od najsvestranijih muziĉkih liĉnosti svoje generacije. Njegova originalnost je u novoj koncepciji muziĉkih funkcija, u subjektivnoj izraţajnosti i mistiĉnoj proţetosti njegova govora. Gotovo svako djelo povezano je s njegovim vjerskim osjećajem i mišljenjem. Ta je povezanost istaknuta i mistiĉkim nazivima i citatima. Da ostvari svoje zamisli, M. se ne zadovoljava postojećim sredstvima izraţavanja, već poseţe za novim, ĉesto ekstremnim elementima. Prouĉavajući muziku istoĉnih naroda osobito indijskih, kao i melodijsko i ritmiĉko bogatstvo ptiĉjega pjeva, M. je postepeno izgradio vlastiti muziĉki sustav. On se osniva na modusu sagraĊenom od jednakih skupina od po 2—6 tonova. Messiaenovi modusi, iako u dalekoj srodnosti sa srednjovjekovnim naĉinima, sadrţavaju
MESSCHAERT, Johannes, nizozemski pjevaĉ, bariton (Hoorn, 22. VIII 1857 — Ziirich, 9. IX 1922). Uĉenik K. Schneidera na Konzervatoriju u Kolnu i J. Stockhausena na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni; 1881—96 u Amsterdamu ĉlan zbora D. de Langea, uĉitelj pjevanja na Toonkunst-Muziekschool i profesor na Konzervatoriju. God. 1906—11 predaje na Hochovu konzervatoriju u Frankfurtu na Majni; 1911—20 na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu i od 1920 na Konzervatoriju u Ziirichu. Koncertirao u Nizozemskoj, Njemaĉkoj i u Londonu. Isticao se mekanim i voluminoznim glasom, muzikalnom, poetskom i inteligentnom interpretacijom. Messchaertov izbor pjesama F. Schuberta s uputom za interpretaciju objavila je njegova uĉenica F. Martienssen (2 sv.), 1928. LIT.: F. Martienssen, Messchaerts bel canto, M, 1913—14. — Ista, Die Elemente der Stimmbildung Messchaerts, ibid. — Ista, Johannes Messchaert, Ein Beitrag zum Verstandnis echter Gesang-Kunst, Berlin i Leipzig 1914 (II izd. 1920 pod naslovom Die echte Gesangskunst).
MESSEL (od arapskoga mitdl), akustiĉka mjerna jedinica u arapskoi teoriji o intervalima. U toj se teoriji veliĉina intervala dokazuje s pomoću duţina ţica tako da se kraća ţica — zvana m. — koja pokazuje gornji ton, uzima kao jedinica. Npr. kod ĉiste kvinte c-g, ţica za ton g je m., a ţica za ton c 1 1/2 (3/2) messela. Tako su već u staroj arapskoj muziĉkoj teoriji, kao i u suvremenoj, kvocijenti frekvencija bili brojĉani simboli za odnose meĊu tonovima intervala. Sistem messela je još u doba dok je zapadnoevropska muzika, oslanjajući se na grĉku teoriju valova smatrala tercu i sekstu disonancama, dokazao da su i ti intervali konsonance. A. Ku.
MESSERER, Asaf Mihajloviĉ, sovjetski plesaĉ, koreograf i pedagog (Vilnius, 19. XI 1903 —). Studij klasiĉnog baleta završio 1921 na Moskovskoj koreografskoj školi (A. A. Gorski). Debitirao iste godine u Velikom kazalištu u Moskvi i tamo angaţiran do 1954; uz to od 1923 predavao na Baletnoj školi Velikog kazališta (od 1942 vodi klasu za usavršavanje). M. je jedan od najistaknutijih predstavnika ruskoga klasiĉnog baleta u XX st., ĉuven po sjajnoj tehnici, izvanredno visokom skoku i blistavoj interpretaciji. U njegova najbolja koreografska ostvarenja idu
St *f F2 04&I4/ ■ ■#■
j *
O. MESSIAEN, Timbres-durees, odlomak, autograf
572
MESSIAEN — METASTASIO
drukĉiji raspored intervala. M. upotrebljava 6 takvih modusa, npr. c-des-esjes-e-fisjfis-g-ala-b-c. Od tih elemenata formira i harmonijske sklopove. Sam M. oznaĉio je kao osnovnu ideju svoga stvaranja istraţivanje ritma s kojim postupa vrlo slobodno, ne qsv,rćući se na konvencionalne pojmove mjere i tempa. Ritmovi su mu nepravilni, sloţeni i gipki. Svako djelo nova je sinteza novih iskustava. M. rašĉlanjuje fenomen zvuka u niz podjednako vaţnih faktora: dinamiĉki, fonetski, kinetiĉki i kvantitetni; na toj osnovi razvija u kasnijim djelima potpunu organizaciju muziĉkoga tkiva — utemeljuje serijelnu tehniku. Modus nije više samo sistem koji sadrţava raspored tonova, nego su u njemu za svaki ton odreĊeni i drugi elementi (trajanje i dinamika). Vjeĉita teţnja za novim dovela je Messiaena i do podruĉja konkretne muzike. MeĊutim, on se n^na jednoj tehnici nije zadrţao trajno i nikad se nije podvrgao prisili bilo kojeg sistema. Sva njegova izraţajna sredstva prvotno su upotrebljena intuitivno. Messiaenov poliritmiĉki i polimodalni stil, premda vrlo sloţen, uvijek ima karakter improvizacije i slobodnog stvaralaĉkog ĉina. Smjeli eksperimenti i bogatstvo ideja privukli su mnoge mlade kompozitore da u njemu nadu uzor i poticaj. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u 10 stavaka Turangalila s klavirom i Ondes Martenot, 1948; Le Reveil des Oiseaux za klavir i orkestar, 1952; Oiseaux exotiques za klavir, 2 klarineta, ksilofon, duhaĉe i udaraljke, 1955; Sept Haikai, esquisses japonaises za klavir, ksilofon, marimbu i mali orkestar, 1962; Couleurs de la Cite Celeste za klavir, 3 klarineta, 3 ksilofona, limene duhaĉe i udaraljke, 1963; Hymne, 1926; fugau d-molu, 1928; Le Banquet eucharistique, 1928; Simple chant d'une dme, 1930; Les Offrandes oubtties, 1930; Le Tombeau resplendissant, 1931; Hymne au Saint-Sacrement, 1932; L'Ascension, 1933; Chronochromie, 1960; Hymne aux Morts »Et expecto resurrectionem mortuorum« za 34 duhaĉa i 6 udaralika, 1964. — KOMORNA: Ouatuor pour la fin du Temps za violinu, klarinet, violonĉelo i klavir, 1941. Za violinu i klavir: Theme et variations, 1931 i Fantaisie, 1933. Le Merle noir za flautu i klavir, 1951. — KLAVIRSKA: La Dame de Shalott, 1916; La Tristesse d'un grand ciel blanc, 1925; Preludes, 1929; Fantaisie burlesque, 1931; Pieces pour le tombeau de Paul Dukas, 1935; Rondeau, 1943; Vingt Regards sur l'Enfant Je'sus, 1944; Canteyodjayd, 1948; Ouatre Etudes de rythme: Tle de feu I, Modes de valeurs et d'intensites, Neutnes rythntiques, lle de feu II, 1949—50; Catalogue d'Oiseaux, 1956—58; La Rousserolle effarvate, 1958. Visions de VAmen za 2 klavira, 1943. — ORGULJSKA: Le Banquet celeste, 1926; Esquisse modale, 1927; Variations ecossaises, 1928; L'Hote aimable des dmes, 1928; Diptyque, 1930; Apparition de VEglise eternelle, 1932; L'Ascension, 1934; La Nativite du Seigncur, 1935; Les Corps glorieux, 1939; Messe de la Pentecćte, 1950; Livre d'Orgue, 7 kompozicija, 1951; Verset pour la fSte de la Dedicace, 1960. — Za Ondes Martenot: Fetes des Belles Eaux; Deux Monodies en quarts de ton, 1938. — Timbres-durees, etida konkietne muzike, 1952 (sa P. Henryjem). — Scenska muzika za Sofoklova Edipa, 1942. — VOKALNA: (M. ne razdvaja svjetovnu od duhovne muzike): Trois petites Liturgies de la Presence Divine za ţenski zbor unisono i orkestar, 1944; La Transfiguration za sole, zbor i orkestar, 1969; O sacrum convivium za 4-gl. zbor a cappella ili 4 glasa solo, !933; Choeurs pour une Jeanne d'Arc, 1941; Cinq Rechants za 12-gl. zbor a cappella, 1949 (II verzija 1967); misa za 8 soprana i 4 violine, 1933; La Mort du Nombre za sopran, tenor, violinu i klavir, 1929. Solo-pjesme: Deux Ballades de Villon, 1921; Trois melodies, 1929; Vocatise, 1935; Poemes pour Mi, 1936 (verzija s orkestrom 1937); Chants de terre et de ciel, 1938; Harauii, chant d'amour et de mort, 1945. — INSTRUKTIVNA: Vingt Lecons de solfiges modemes (u suradnji s drugim autorima), 1933; Vingt Lecons d'harmonie, 1942. — SPISI: Technique de mon language musical (z sv.), 1944; Traite du Rythme, 1954. — Musikalisches Glaubenbekenntnis (predavanje), Melos, 1958 (izĊ. na franc, njeni., engl., 1960). LIT.: V. Zinke-Bianchini, Olivier Messiaen, Pariš 1949. — A. Golea, Messiaen und der Glaube, Melos, 1958. — C. Rostand, Messiaen erneuert die franzosische Musik, ibid. — Isti, Olivier Messiaen, Pariš 1958. — S. Giinther, O. Messiaen, Trois petites liturgies de la Presence divine, Musik und Kirche, 1958. — Isti, Die Orgelwerke von O. Messiaen, ibid., 1960. — W. Brennecke \J. C. Henry, Olivier Messiaen, MGG, IX, 1961. — A. Golea, Rencontres avec Olivier Messiaen, Pariš 1960. — P. Mari, Olivier Messiaen: l'homme et son oeuvre, Pariš 1965. — C. Samuel, Entretiens avec Olivier Messiaen, Pariš 1967. — F. Klinda, Die Orgelweike von Olivier Messiaen, Musik und Kirche, 1968. — L. Pinzauti, Gesprach mit Olivier Messiaen, Melos, 1972. A. Kr.
MESSNER, Joseph, austrijski kompozitor (Schwaz, Tirol, 27. II 1893 — Salzburg, 23. II 1969). Svećenik; na Muziĉkoj akademiji u Munchenu studirao kompoziciju (F. Klose) i orgulje. Orguljaš (od 1922) i dirigent (od 1926) katedrale u Salzburgu; ondje vodio seminar za crkvenu muziku na Mozarteumu. U okviru salzburških festivala izveo internacionalni repertoar sa više od 100 duhovnih zbornih kompozicija. U svojim kompozicijama nadovezivao se na Brucknera i romantiku. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: u c-molu op. 5; u f-molu (Savonarola) op. 25 i u A-Ċuru op. 58. Simfonijeta za klavir i orkestar op. 55; koncert za violinu op. 61; Salzburger Suite op. 51; Festfanfaren za 6 duhaĉa i orgulje op. 36b, 1933; Festspielfanfaren za duhaĉe, 1936; Symphonische Festmusik op. 45; Rondo giocoso op. 54. — Duhaĉki kvintet op. 57. — Phantasie-Fuge za klavir op. 14. — Kompozicije za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Hadassa, 1925; Das letzte Recht; Ines, 1925 i Agnes Bernauer, 1935. Scenska muzika za Jeder-mann H. Hofmannsthala. — VOKALNA: Das Leben za sopran, ţenski zbor, gudaĉe, harfu i klavir op. 13; Die vier letzten Dinge za zbor i orkestar op. 27, T936; 5 sinfonische Gesdnge za sopran i orkestai op. 24; Frohliche Weisheit za muški zbor i mezzosopran op. 49; 5 geistliche Frauenchore a cappella (prema starim melodijama) op. 22. — CRKVENA: 6 misa; njemaĉka misa; Te Deum; zbirka misnih stavaka (propriuma) za cijelu godinu. — SPISI: Kirchenmusika-lische Gegenzvartsfragen, Organon, 1928; Das Salzburger Glockenspiel und das Horn-werk auf Hohensalzburg, 1936; Die Musik am Salzburger Dom, Osterreichischer Musikund Sangeralmanach, 1937. — IZDANJA: Alte Salzburger Meister, sv. I— XIX, 1927—37 (djela S. Bernardija, A. Caldare, M. Havdna, L. i W. A. Mozarta); A. Bruckner, misa u C-duru iz 1842 i Choralmesse u F-duru iz 1844, obje 1950. LIT.: A. Zehelein, Joseph Messner (s popisom djela), Organon, 1928. — H. Jancik, Joseph Messner, MGG, IX, 1961.
MESTRES QUADRENY, Josep Maria, španjolski ko zitor (Barcelona, 4. III 1929 —). Uĉenik C. Taltabulla u tra nalnim teoretskim disciplinama; suvremenu kompozicijsku niku stekao kao samouk. Studirao i na Univerzitetu u Bare Istaknuti pobornik avangardnih muziĉkih strujanja u Španjo sluţi se vlastitom notacijom i tekovinama suvremene mi DJELA. ORKESTRALNA: Antiodes, 1964; Digodal za gudaĉe, Conversa za glas i instrumentalni ansambl. 1965; Jbemia za komorni orkes KOMORNA: Triode per a Joan Mir6 (.Mušica da cambra I, 1960; Mu: cambra II, 1961; Tres movimentes per a orquesta de cambra, 1961; 3 Inv movils, 1960—61); Ouarlet de catroc za gudaĉki kvartet, 1962; Mušica per c za sopran i gudaĉki kvartet, 1967; Tramesa a Tdpies za violinu, violu i udj 1961; Divertimento »La Ricarda« za flautu, klarinet i kontrabas, 1962; Du Manolo za klarinet i klavir, 1964; Tres canons en homenatge a Galileu za i udaraljke, 1965. — DRAMSKA: komorna opera El Ganxo, 1959; baleti i ossos, 1961; Petit diumenge, 1962 i Vegetacid submergida, 1962. Concerl representar, 1964; Triptic carnevalesc, 1966; Suite bufa, 1966. LIT.: W.-E. von Leviinski, Vier katalanisehe Komponisten in Bar< Melos, 1971, 3.
MESTRINO, Nicold (Nicola), talijanski violinist i ko zitor (Milano, 1748 — Pariz, VII 1789). U poĉetku uliĉni s' 1780—85 solo-violinist u kapeli kneza Esterhazvja, zatim koi muziĉar grofa Erdodvja u Bratislavi. Velike je uspjehe pos u Italiji, Njemaĉkoj i 1786 u Parizu (Concerts spirituels), je od 1789 koncertni majstor na Thedtre de Monsieur. U njeg ranijim djelima osjeća se utjecaj austrijske puĉke melodike; nije je prihvatio obiljeţja francuskoga koncertantnog stila. DJELA: 12 koncerata za violinu i orkestar.—Sonate za violinu i b. c. dua za 2 violine; Caprices ou Etudes du violon de'dies aux amateurs; Modu ou Exemples pour passer d'un ton a l'autre; 12 Grands solos ou Etudes % violon choisies dans les ouvrages de Mestrino. LIT.: B. Schivarz, Nicola Mestrino, MGG, IX, 1961.
METALOFON, udaraljka sliĉna ksilofonu. Sastoji s drvenog ormarića za rezonanciju na kojem je priĉvršćeno de razliĉito ugodenih metalnih ploĉica. Ton se na metalofonu j vodi udaranjem ju batića po plc ma. Po boji sliĉ tonu Glockens samo je puniji luminozniji. M proizvodi u so] skom i altovskoi gistru, a sastav dio
—> Orffovc strumentarija. K
METALOFON
upotrebljava u vremenoj mu ĉesto se nalazi plesnim
orkesti METASTASIO, Pietro (pravim imenom Trapassi), lijanski knjiţevnik i libretist (Rim, 3. I 1698 — Beĉ, 12. IV 1 Na pobudu pjevaĉice M. Benti-Bulgarelli, uĉio pjevanje i koi ziciju kod znamenitog kompozitora A. N. Porpore. To m omogućilo da lakše upozna odnos tona i rijeĉi u vokalnim, a sebno u muziĉko-scenskim djelima. God. 1724 napisao je prvi samostalni operni libreto Didone abbandonata za kojii slijedio bogat niz drugih. Postavši ubrzo najĉuvenijim i na ţenijim talijanskim i evropskim libretistom, preselio se 17: Beĉ gdje je naslijedio A. Ţena na mjestu dvorskoga pjesnik Beĉu je ostao do smrti. Svojom zaista velikom darovitošcu M. je, bez sumnje, j gao knjiţevnu razinu talijanske operne libretistike svojega c Izraţavao se biranim jezikom, lako i elegantno, a muzika' njegovih stihova upravo je traţila tonove kao nadopunu, od 50 Metastasijevih libreta stajalo je pola stoljeća u srei paţnje evropskih kompozitora. Mnogi njegovi tekstovi komp rani su na desetke puta; libreto Artaserse komponiralo je od stotinu kompozitora. Raĉuna se da je na Metastasijeve stove nastalo oko 1200 opera. Osobitu su popularnost uţi pored Artasersa, Atillio Regolo, Adriano in Siria, Demetrio, done abbandonata, Siroe, Catone in Utica, Demofoonte, Temisl II Re pastore i dr. M. je pri pisanju svojih stihova redovito mišljao na to da će oni biti komponirani, pa je na vlastite stL i sam improvizirao ĉitave arije da bi iskušao muzikalnost te! S kompozitorima svojih libreta ĉesto je suraĊivao. Pri ton je davao opširne upute kako da obrade pojedina mjesta. Nje mišljenja o odnosu izmeĊu tona i rijeĉi, o ulozi dramske ra i njena prvenstva u operi bila su ispravna, pa ga R. Rolland i tra donekle i za preteĉu Ch. W. Glucka. Ipak je upravo M. donio, na svoj naĉin, dekadenciji tadašnje opere serije. Nje drame-libreti, ponajviše mitskog, historijskog i legendarnog raktera, odaju shematizaciju, tipizaciju radnje i strukture. U tovo svakom libretu opisuje se sudbina dvaju zaljubljenih pa
METASTASIO — METRONOM kojima nepovoljne okolnosti ili podmetanja i klevete neprijatelja kvare planove i ogorĉuju ţivot, sve dok im pomoć plemenitih prijatelja ili kakvo neoĉekivano otkriće ne donese smirenje i sreću. Radnja se muziĉki odvija ponajviše u kontrastima recitativa i arije. Istiĉući podvojenost tih dvaju osnovnih elemenata operne strukture onoga doba, M. je zapravo i pored sadrţajnog bogatstva svojih arija koje prelaze raskošnu ljestvicu osjećaja i emocija — od bjesnila do ţelje za osvetom, od borbenosti do pobjedniĉkih kliktaja, od ţara zaljubljenosti do bespomoćnog tugovanja — pogodovao nezdravoj P. METASTASIO. Pastel R. Carriere sklonosti kompozitora svoga doba da preko recitativa, toga osnovnog pokretaĉa dramske radnje, olako, površno prolaze, te da svu paţnju usredotoĉe na ariju. A upravo su se u ariji iţivljavale ambicije pjevaĉa koji su u njoj htjeli pokazati svoje pjevaĉko umijeće, a da pri tome nisu (kao ni kompozitori) bili svjesni da dekorativnim, laţnim virtuozitetom kvare ukus publike i unose nepotrebnu koĉnicu u razvoj dramske radnje. DJELA: oko 30 drama-libreta (u podnaslovu redovito stoji dramma ili dramma per mušica); oko 30 prigodnih scenskih djela najĉešće s podnaslovima fešta, azione teatrale, componimento drammatico; tekstovi za kantate, oratorije, manja vokalna djela i dr. Metastasijeva djela objavljivana su za njegova ţivota i poslije njegove smrti veoma ĉesto. NOVA IZD.: sveukupna Metastasijeva djela pod nazivom Tutte le opere, obj. B. Brunelli (5 sv.) 1943—54; Opere scelte obj. F. Gavazzeni, 1968; Opere obj. M. Fubini, 1968. LIT.: O. Tommasini, P. Metastasio e lo svolgimento del melodramma italiano, Scritti di storia e critica, Roma 1891. —J. M. Baroni, La Lirica musicale di P. Metastasio, RMI, 1905. — R. Rolland, Metastase precurseur de Gluck, Mercure musical, 1912 (uvršteno u zbirku eseja Vovage musical au pays du passe). — L. Frati, Metastasio e Farinelli, RMI, 1913. — M. Callegari, II Melodramma e P. Metastasio, ibid., 1919 i 1920. — A. Della Corte, L'Estetica musicale di P. Metastasio (u dodatku monografije o Paisiellu), Torino 1922. — G. Natali, La Vita e le opere di P. Metastasio. Livorno 1923. — M. Apollonio t Metastasio, Milano 1930. — L. Russo, Metastasio (III izd.), Bari 1945. — R. Giazotto, A. Ţeno, P. Metastasio e la critica del Settecento, RMI, 1946 —49. — A. A. Abert, Zum metastasianischen Reformdrama, Kongressbericht Lii neburg, 1950. — R. Giazotto, Poesia melodrammatica e pensiero critico nel Settecento, Milano 1952. — A. A. Abert, Pietro Metastasio, MGG, IX, 1961. — L. Ronga, L'Opera metastasiana, uvod u »Opere« (red. M. Fubini), Milano i Napoli 1968. J. As.
METCALFE, Sušan, ameriĉka pjevaĉica, alt (?, 1884 — ?). Iako je bila jedna od najznaĉajnijih koncertnih pjevaĉica svoje generacije, o njezinu se ţivotu zna vrlo malo. Svjetsku reputaciju stekla je 1910 na turneji po Nizozemskoj, nastupajući uz pratnju orkestra Concertgebouio pod vodstvom W. Mengelberga, nakon ĉega je gostovala po Njemaĉkoj, Danskoj i u Londonu. God. 1914 udala se za violonĉelista P. Casalsa, ali se kasnije rastala od njega. Nakon dulje šutnje pojavila se na koncertnom podiju 1929 u Francuskoj i Nizozemskoj; nastanila se u Francuskoj i 1936 odrţala ciklus koncerata na Engleskom radiju. Rijetke gramofonske snimke njezina glasa idu u vrhunske domete vokalne umjetnosti. METNER, Nikolaj Karloviĉ, ruski pijanist i kompozitor njemaĉkog podrijetla (Moskva, 5. I 1880 — London, i3.XIi95i).Muziĉki studij završio na Konzervatoriju u Moskvi (1900), na kojemu je i sam, u dva navrata (1909—10 i 1914— 17), bio profesor klavira. Nakon N. K. METNER. Rad J. Milkinena brojnih koncertnih turneja po Evropi posvetio se kompoziciji. God 1921—24 ţivio u Berlinu, zatim u Parizu i od 1936 u Londonu. Komponirao je preteţno za klavir, i to u stilu akademskoga neoklasicizma Brahmsova • pravca. DJELA. ORKESTRALNA. Tri koncerta za klavir: I, u c-molu op. 33,
1916—18; II, u c-molu op. 50, 1926—27 i III, Battade op. 60, 1942—43. — KOMORNA: gudaĉki kvintet, 1950; za violinu i klavir: 3 sonate, 1910, 1924 (Sonata epica) i 1936; 3 nokturna, 1908 i 2 Canzoni with Dances, 1923. —KLAVIRSKA. 12 sonata: op. 5, 1904; 3 op. 11, 1907; op. 22; 2 op. 25, 191 2—13; Sonata-ballade op. 27, 1913; op. 30, 1914; Sonata romantica i Sonata minacciosa op. 53, 1930—31; Sonata idillica op. 56, 1935. 10 ciklusa CnasKu; Arabesgues;
573
Novels i dr. Kompozicije za 2 klavira. — Soio-pjesme. — Spis The Muse and the Fashion obj. A. J. Swan, 1951. LIT.: E. Neviman, Nikolaj Medtner, The Musical Times, 1915. — B. JlKOejiee, H. K. MeniHep, Mocraa 1927. — A. J. Svian, Medtner and the Music of our Time, Music and Letters, 1927. — K. S. Korabji, Medtner, Around Music, 1932. — R. Holt, Medtner and his Music, London 1948. — 1Isti (urednik), Nikolaj Medtner: a Tribute to his Art and Personalitv, London 1956. — B. Pinsonneault, Nikolaj Medtner, Montreal 1956. —• H. Lindlar, Nikolai Kallovvitsch K. Medtner, MGG, VIII, 1960. —■ E. JJOAUHCKaa, H. K. Memep, MoCKBa 1966. — A. J. Szvan, Das Leben Nikolaj Medtners, Musik des Ostens, IV, Kassel 1968.
METRIKA (grĉ.), dio poetike koji prouĉava ritam kao razmjer dugih i kratkih, naglašenih i nenaglašenih slogova te naĉin ili vještinu gradnje stihova i strofa. Na podruĉju muziĉke umjetnosti m. prouĉava razliĉite oblike grupiranja jedinica mjere (dobi); oni se razlikuju po broju jedinica, njihovoj jaĉini i trajanju. Muziĉka se m. bavi i veoma ĉestim pojavama cijepanja tih jedinica, kao i njihovim spajanjem u dulja trajanja. METRONOM (grĉ. [ji-upov mjera i v6y.o^ zakon; engl. metronome, franc. metronome, njem. Metronom, Taktmesser), tehniĉka sprava s pomoću koje se toĉno odreĊuje brzina izvoĊenja nekog muziĉkog djela. Današnji m. je dvostruko njihalo: na njegovu gornjem kraku nalazi se pomiĉni uteg za skraćivanje ili produţivanje njihala; a na drvenoj kutiji, o koju je njihalo priĉvršćeno, obiljeţena je skala. Ona pokazuje koliko njihaja u minuti uĉini njihalo prema poloţaju utega na njihalu, odnosno prema svojoj duljini. Njihalo metronoma dugaĉko je obiĉno oko 16 cm; u minuti moţe uĉiniti 40—200 njihaja, tj. moţe na minutu otkucati 40—200 udaraca. Poseban ureĊaj omogućuje METRONOM da na svaki drugi, treći, ĉetvrti ili šesti udarac m. i zazvoni i tako istakne svaku prvu dobu u taktu. Prema metronomskoj oznaci moţe se odrediti i pribliţno vrijeme trajanja pojedinog muziĉkog djela. To vrijeme (Tu minutama) daje izraz T = —±v~ > u kojemu n oznaĉuje broj taktnih doba, M odnosno nota, kojom je dana metronomska oznaka, t broj taktova u tom djelu, a M broj metronomskih otkucaja u minuti. Npr. kompozicija od 200 ĉetvoroĉetvrtinskih taktova s oznakom M. M. J = 100 traje T = ---------- = 8 minuta. 100
Potreba da se pobliţe i toĉnije oznaĉi trajanje osnovne dobe nekog muziĉkog djela pojavila se u XVI st., u doba kad je iz muziĉke prakse poĉeo nestajali pojam stalne srednje duljine trajanja pojedinih notnih vrijednosti (-> Integer valor). M. Mersenne i J. J. Quantz smatraju da je brzina kucanja pulsa mferilo za trajanje taktne dobe. S. Lambert uzima kao jedinicu korak odrasla ĉovjeka srednje visine. Th. Mace je u djelu Musick's monument (1676) prvi uoĉio mogućnost primjene njihala za odreĊivanje tempa u muzici, E. Loulie konstruirao je 1696 kronometar; kao i kod Th. Macea, njegovo je njihalo od konopca, na kojem je priĉvršćena kuglica. U XVIII st. nekoliko se puta pokušalo usavršiti kronometar. Najvaţniji su radovi L'Affilarda i A. Burja. Znatan napredak uĉinio je poĉetkom XIX st. G. Weber kad je na njihalu konstruirao pomiĉan ĉvor kojim je mogao produljiti ili skratiti njegovu duţinu. Odsudan preokret u razvoju metronoma nastaje u trenutku kad se umjesto konopca poĉelo upotrebljavati ĉvrsto dvostruko njihalo s pomiĉnim utegom. Do tog otkrića došli su istodobno Kater, Stockel, Winkel i J. N. Malzel, koji je taj izum 1816 i patentirao pod imenom metronom. Malzelov m., nešto usavršen, upotrebljava se još i danas. Mehanizam metronoma pokreće se uglavnom na istom principu kao i mehanizam sata, ali u novije vrijeme postoje i metronomi na elektriĉni pogon. Uz uobiĉajeni m. proizvode se i manji, dţepni metronomi. L. van Beethoven prvi je upotrijebio metronomske oznake u svojoj Osmoj simfoniji (objavljene u Allgemeine musikalische Zeitung, 1817, 51). Većina autora poslije njega, a osobito suvremeni kompozitori, daju uz opću naznaku tempa kao allegro, andante i dr. i metronomsku oznaku (-> M. M.). LIT.: J. T. Harrison, A New Metronome, Proceedings of the Musical Association, 1893. — Z. Drechsel, Geschichte des Taktmessers, Zeitschrift fiir Instrumentenbau, 1926. — C. R. Blum, Das Musik-chronometer, Leipzig, 1926. — E. Borrel, Les Indications metronomiques laissees par les auteurs du
574
METRONOM — MEYERBEER
XVIIIe stecle, Revue de musicologie, 1928. — R. E. M. Harding, Origins of Musical Time and Expression, Oxford 1938. — R. Kirkpatrick, Eighteenth-century Metronomic Indications, Kongresni izvještaj, New York 1938. — E. M. Rosamund, The Metronome and its Precursors, Origins of Musical Time and Expression, London,. New York i Toronto 1938. — W. Georgii, Das Metronom als Freund, Klavierspieler-Biichlein, Ziirich 1953. — F. Goebels, Vom sinnvollen Gebrauch des Metronoms, Musik im Unterricht, 1958. — Isti, Vergleichende Metronomangaben an Hand der Ausgabe von Bach's Wohltemperiertem Klavier, ibid. 1958.— Isti, Studien zur Tempoindikation in der Klaviermusik seit Ph. E. Bach (disertacija), KBln 1960. —Isti, Metronom, MGG, IX, 1961. — D. Kamper, Zur Frage der Metronombezeichnungen R. Schumanns, AFMW, 1964. A. Ku.
METZGER-LATTERMANN, Ottilie, njemaĉka pjevaĉica, alt (Frankfurt na Majni, 15. VII 1878 — logor Auschvvitz, II 1943 ?). Uĉenica Selme Nicklass-Kempner i E. Reichera u Berlinu, na opernoj pozornici debitirala 1898 u Halleu (Saale). Operna solistica u Kolnu (1900—03) i Hamburgu (1903—15), odakle je poduzimala brojne turneje u Berlin, Beĉ, Petrograd, London, Bruxelles, Budimpeštu, Mtinchen i dr.; 1901—12 stalni gost Sveĉanih igara u Bavreuthu, gdje je bila nenadmašena Erda i Waltraute (Prsten Nibelunga). God. 1917—21 ĉlanica Dresdenske opere, a nakon velike ameriĉke turneje nastanila se u Berlinu. Kao Ţidovka morala je 1934 napustiti Njemaĉku, pa je emigrirala u Bruxelles, posvećujući se pjevaĉkoj pedagogiji; nakon okupacije Belgije, 1942 zatoĉena u logoru Auschwitz, gdje je umorena. MEULEMANS, Arthur, belgijski kompozitor (Aarschot, 19. V 1884 — Etterbeck, Bruxelles, 29. VI 1966). Studirao na Lemmensovu institutu u Mechelenu, gdje je zatim bio nastavnik harmonije. Od 1914 predavao u Tongerenu i Kempenu; 1917—30 vodio vlastitu školu za orgulje i pjevanje u Hasseltu; 1930—42 dirigent Simfonijskog orkestra Belgijskoga radija u Bruxellesu. Meulemansova rana muzika doĉarava profinjenu zvukovnu atmosferu. MeĊutim, pod utjecanjem novijih strujanja, poslije 1918, njegova se harmonija zaoštrila, a ritmika je postala sloţenija. Pored djela koja su jednostavnošću izraza postala narodnom svojinom (Sanguis Christi), ostavio je i kompozicije koje su zbog svoje konstrukcije teško pristupaĉne. DJELA. ORKESTRALNA: 15 simfonija, 1931 —59 (VI, Zeesymphonie sa zborom, 1940; X, Psalmensymphonie sa zborom, 1943; XII, Rembrandtsymphonie, 1950); simfonijeta, 1952; 2 simfonijske pjesme; oko 20 koncerata za solistiĉke instrumente i orkestar; 2 Concertina; 2 koncerta za orkestar; 3 uvertire; brojne simfonijske skice i suite (Pliniusfontein, 1913; Stadspark, 1928; Meteorologisch Instituut, 1951) i dr. — KOMORNA: 2 gudaĉka trija; 5 gudaĉkih kvarteta; klavirski trio; klavirski kvintet; 4 duhaĉka trija; 2 duhaĉka kvinteta; sonate za razliĉite instrumente i klavir, odn. za jedan instrument i dr. — KLAVIRSKA: 3 sonate; 4 sonatine; 2 plesne suite i dr. — Kompozicije za orgulje. — Kompozicije za Carillon (Serenata, 1950; Diptiek, 1957). — DRAMSKA, Opere: Vikings, 1919; Adriaen Brouiver, 1925 i Egmont, 1944. Scenska muzika. — VOKALNA: oratoriji Sacrum mysterium, 1916; Kinderen van dese tijd, 1957 i dr.; kantate; kompozicije za sole (ili recitatora), zbor i orkestar, za zbor i orke kestar, za zbor i klavir; zborovi; solo-pjesme. — CRKVENA: 10 misa; 3 Te Deuma i dr. — Aspecten van het moderne orkest, 1953. LIT.: Catalogus van de werken van Belgische componisten: Arthur Meulemans, Bruxelles 1954. — M. Boereboom, Arthur Meulemans, Kortrijk 1951. — Isti, Arthur Meulemans, MGG, IX, 1961. — Kolektiv autora, Arthur Meu lemans, Antwerpen 1964.
MEYER, Ernst Hermann, njemaĉki kompozitor i muzikolog (Berlin, 8. XII 1905 —). Kompoziciju uĉio kod W. Hirschberga, j. Simona i H. Eislera, kasnije kod M. Buttinga i P. Hindemitha. Muzikologiju studirao u Berlinu i Heidelbergu (J. Wolf, A. Schering, F. Blume, E. v. Hornbostel, C. Sachs, H. Besseler); doktorirao 1930. God. 1929 povezao se s radniĉkim pokretom i dugo suraĊivao sa tzv. Agitprop-trupama. God. 1930—32 muziĉki kritiĉar lista Rote Fahne. U to je vrijeme ravnao i radniĉkim zborovima. Dolazak fašizma na vlast prisilio ga je na ilegalnost i na emigraciju u Englesku; ondje je nastavio radom u radniĉkim redovima kao zborovoda i nastavnik muzike. God. 1948 imenovan je profesorom sociologije muzike na Humboldtovu univerzitetu u Berlinu. Medu muziĉarima Njemaĉke Demokratske Republike M. je i kao kompozitor i kao muzikolog jedan od najistaknutijih. Pomodarstvo i avangardistiĉko eksperimentiranje njemu je daleko, pa piše muziku preteţno jednostavnih obrisa, pristupaĉnu, ĉesto u vezi s tekstom koji govori o općeljudskim vrijednostima ili o aktualnim temama. Uvjereni je marksist, pa u svojim muzikološkim radovima vrlo uspješno povezuje kompozitore i njihova djela s društvenom sredinom iz koje su izrasli. Veoma je vrijedna i njegova studija o ranoj engleskoj komornoj muzici koju je prikazao u potpuno novom svjetlu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaĉe, 1947 (prer. 1958); koncert za violinu, 1964; Sinfonia concertante za klavir i orkestar, 1961; Poetn za violu i orkestar, 1962; Symphonisches Vorspiel, 1954; 2 Suiten im Volkston, 1960; simfonijski prolog Den Freiheitskampfern zum Geddchtnis, 1948; Rostocker Ha-fenBallett, 1959; kompozicije prigodom sportskih sveĉanosti, 1956, 1959 i 1963. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1956 i 1959; klavirski trio, 1948; trio za flautu, obou i harfu, 1935; kvintet za klarinet, 2 violine, violu i violonĉelo, 1944; sonata, za violinu i klavir, 1929; suita za 2 trublje, 2 klavira, timpane i udaraljke, 1954. — Klavirske kompozicije. — Filmska muzika. — VOKALNA: Mansfelder Oratorium, 1950. Kantate: Die Felsiuand, 1933; Nun, Steuermann, 1946; Des Sieges Gejvissheit, 1952; Der Flug der Taube, 1952; Ein Leben wahrhaft lebenszvert, 1953; Ein Lied fu'r ihn, 1953; Gesang von der Jugend, 1957; Du Mutter der Freien, 1958; Das Tor von Buchenviald, 1959; Jahrhundert der Erstgeborenen,
1961; Der Herr der Erde, 1961; Kleine Freundschaflskantate, 1962 i Grussi 1964. Zborna djela; oko 150, solo-pjesama. — SPISI. Die mehrstimmige < musik des 17. Jahrhunderts, 1934; Die Lage der zeitgenossischen Musikzuissenst referat na kongresu Music and Life, London 1938; Die Vorherrschaft der I) mentalmusik im niederldndischen Barock, Tijdschrift der Vereeniging voor N landsche Muziekgeschiedenis, 1938—39; Der Leidenszveg der deutschen A. Freie Deutsche Kultur, London, 1945; English Chambcr Music, 1946 (II 1951; njem. prijevod 1958); poglavlje o evropskoj instrumentalnoj muzi 1500 do 1750 u New Oxford History of Music, 1947; Realismus, die Lebem der deutschen Musik, Musik und Gesellschaft, 1951; Realismus in der Sozoj, sik, Neue Welt, 1951; Musik im Zeitgeschehen, 1952 (prevedeno na kim bugarski, a djelomiĉno i na ruski, ĉeški, engleski); Zur Frage der Intonatii neueren deutschen Volkslied, Musik und Gesellschaft, 1953 i 1954; Die Bede der Fiirstbischoflichen Kapelle von Olmiitz zu Kremsier in der 2. Hdlfte dt Jahrhunderts, Musikforschung, 1956; Musikgeschichte im Vberblick (sa E Goldschmidtom i G. Kneplerom), 1956; Die polyphone Tradition Mo. kongresni izvještaj Prag, 1956; Aufsdtze iiber Musik, 1957 (prevedeno i ni garski); Die Entstehung der sinfonischen Musik, Konzertbuch, 1957; H und Purcell, Handel-Jahrbuch, 1959 i dr. LIT.: W. Vetter, Ernst Hermann Meyer, MGG, IX, 1961. — H. I E. H. Meyer 65 Jahre, Mušica, 1970, 6. J. /
MEYER, Kerstin, švedska pjevaĉica, mezzosopran (St holm, 3. IV 1928 —). Studij završila na Konzervatoriju u St holmu, a zatim se usavršavala u Rimu i kod G. Favaretta u Si na opernoj pozornici debitirala 1952 u Stockholmu kao Azu (Verdi, Trubadur), Svjetsku slavu postigla je kao Carmen (B: koja je od 1954 njezina nenadmašena kreacija. Na brojnim gc vanjima proširivala je svoj repertoar: u Wiesbadenu pjeva! Walkiiru (Wagner), u Beĉu Eboli (Verdi, Don Carlos), u Ven Fricku (Wagner, Prsten Nibelunga), u Hamburgu i New Y< Carmen (Bizet) i tako redom. Gostovala je još na londons Covent Gardenu, u Tokiju, Rimu i drugdje, kao i na festiva u Salzburgu, Bavreuthu, Glvndebourneu i Edinburghu. M ostalim njezinim ulogama istiĉu se Marina (Musorgski, 1 Godunov), Ulrica (Verdi, Krabuljni ples), Oktavijan (R. Str; Kavalir s ru&orri), Ortrud (Wagner, Lohengrin), Margareta (B Wozzeck) i dr. MEYER, Philippe-Jacques, francuski harfist i kompo; (Strasbourg, 1737 — London, 1815). Prekinuvši studij teok uĉio u Parizu harfu kod C. Hochbruckera. Tu je 1761—64 red to nastupao na Concerts Spiritueh, a od 1765 djelovao kao peda; God. 1784 nastanio se u Londonu. U svome djelu Essai su vraie maniere de jouer de la Harpe . . . M. je prvi pokušao prika historijski razvoj harfe. DJELA. Za harfu: 6 divertimenta (uz violinu), 1767; 6 sonata, 17« sonata, 1770; 8 divertissementa (uz violinu i b. c), 1771; 6 sonata (uz vio 1773; divertissementi za 2 harfe (uz violinu i flautu), 1782; romance, a obradbe orkestralnih djela za harfu u razliĉitim suvremenim zbirkama. ■— Pi nik Essai sur la vraie maniere de jouer de la Harpe avec une Methode pour V c der, 1763 (više novih izdanja; prošireno izd. 1774). LIT.: F. Vernillat, Philippe-Jacques Meyer, MGG, IX, 1961. i
MEYER-BAER, Kathi, ameriĉki muzikolog njemai podrijetla (Berlin, 27. VII 1892 —). Studirala na univerzitei u Berlinu i Leipzigu (H. Kretzschmar, J. Wolf, C. Stumpf Riemann). God. 1922—36 bibliotekar muziĉke biblioteke j Hirsch u Frankfurtu na Majni; 1922—33 muziĉki kritiĉar Frankfurter Zeitung. God. 1936 emigrirala, boravila kratko v; me u Parizu, zatim u Cambridgeu, a 1939 se nastanila u 1 Yorku; 1940—41 radila u izdavaĉkoj kući Schirmer, 1941—1 Public Library, zatim se posvetila istraţivaĉkom i pedagošl radu. DJELA. SPISI: Der chorische Gesang der Frauen (disertacija), 1917; »Amptbuch« des Johannes Meyer, AFMW, 1918—19; Ein historisches Liec dem Frauenkloster zu St. Gallen, ZFMW, 1918—19; Das Offizium und Beziehung zum Oratorium, AFMW, 1921; Das Konzert, 1925; Ein Musike Gottinger Hainbundes, Joseph Martin Kraus, ZFMW, 1926—27; Griech Musik, Sinica, 1927; Katalog der Musihbibliothek Paul Hirsch, 4 sv., 19281947; Bedeutung und Wesen der Musik I, Der Bedeutungzvandel der Musik, Sa lung musikwissenschaftlicher Abhandlungen, 1932; Illustrierte Musikbi des 16. u. 17. Jahrhunderts, Philobiblon, 1935; Music Printing 1473—1934, phin Yearbook, 1935; Liturgical Music Incunabula in the British Museum, Library, 1939; Some Remarks on the Proble.ns of the Basse-dance, Tijdsc voor Muziekwetenschap, 1948—55; The Eight Gregorian Modes on the C
MEYERBEER, Giacomo (pravo ime Jakob Liebm: Beer), nemaĉki kompozitor (Tasdorf kraj Berlina, 5. IX 1791 Pariz, 2. V 1864). Na ţelju svoga deda po majci, dodao je njeg ime Meyer svome prezimenu. Još je u detinjstvu poĉeo da klavir kod Clementijeva uĉenika F. Lauske, a 1803 i kod sam M. Clementija. U jedanaestoj godini nastupa prvi put, izvo« Mozartov koncert u d-molu i otada je kao pijanistiĉki virt ĉesti gost berlinskih koncerata. Kompoziciju uĉi 1805—07 K. F. Zeltera, zatim kod B. A. Webera, dirigenta berlinske op i najzad kod opata Voglera u Darmstadtu kod koga studira 1810zajedno sa C. M. Weberom. Kao operni kompozitor debi 1812 u Miinchenu sa operom Jephtas Geliibde, bez naroĉ uspeha. Neuspeh koji doţivljava sa sledećom operom Wirth Gast u Stuttgartu (1813) i Beĉu (1814) navodi ga da pon
MEYERBEER koncertira i kao pijanist dobiva u Beĉu velika priznanja,posebno od Hummela. God. 1815 boravi u Londonu, a 1816, po savetu A. Salierija, odlazi u Italiju da bi se na vrelu upoznao sa ita-lijanskom muzikom. Tek u Italiji, gde je ostao do 1826, M. se konaĉno sasvim posvetio operskoj kompoziciji. Temeljito obrazovan, poznavalac nekoliko jezika, knjiţevnosti i umetnosti, M. je imao neuporedivu sposobnost prilagodavanja i primanja tuĊih stilova. Tako, oduševljen italijanskom operom toga doba (G. Rossini je tada slavio trijumfe), lepotom i lakoćom italijanske kantilene, piše niz italijanskih opera u Rossi-nijevu duhu i postiţe velike uspehe, naroĉito operom G. MEYERBEER II Crociato in Egitto (1824) koja je uskoro obišla ne samo Evropu nego i obe Amerike. Pariška izvedba tog dela na pozornici Opere, 1825, uĉvrstila je njegov ugled u Francuskoj i u svetu i omogućila Meverbeeru da se stalno nastani u tom vaţnom muziĉkom centru. Došavši u Pariz M. je imao prilike da upozna karakteristiĉne osobine francuskog muziĉkog teatra: dramatiĉnost i snagu recitativa te izraţajnost ritma. Njemu je odgovarao i veliki patos gesta, koji je oduvek negovala francuska opera, kao i velik scenski aparat kojim je raspolagalo pozorište Opere. M. odluĉuje da piše za parišku Operu na francuski tekst i u ĉuvenom libretisti E. Scribeu nalazi stalnog saradnika. Tada poĉinje tzv. pariška faza Meverbeerova stvaranja u kojoj nastaju njegova najvaţnija dela: opere Robert le Diable (1831), Les Huguenots (1836), Le Prophete (1849) i L' Africaine (1864). Sa operom Robert le Diable M. postiţe svetski uspeh i ulazi u red vrhunskih operskih majstora svoga vremena. Delo se već 3 godine posle premijere izvodi na 77 pozornica u desetak zemalja. I Hugenoti dostiţu vrlo brzo u Parizu preko 1000 izvedbi. God. 1842 M. je pozvan za generalnog muziĉkog direktora i dvorskog kompozitora pruskog kralja Fridrika Vilima IV. Prihvativši to mesto na tri godine, M. se preselio u Berlin i posvetio voĊenju Berlinske opere, gde je liĉno dirigovao predstavama. Po svedoĉanstvu prisutnih, te su izvedbe bile pripremljene krajnjim majstorstvom. Kao dvorski kompozitor M. je napisao više prigodnih kompozicija za razne dvorske sveĉanosti. Pošto se vratio u Pariz 1846, on je, kao i ranije, centralna liĉnost muziĉkog ţivota. Na vrhuncu ugleda i slave, umro je u francuskoj prestolnici na jednoj probi opere L' Africaine, ne doĉekavši njenu premijeru. M. je u Pariz stigao upravo kad se bio stvarao tip istorijske velike opere koji je u najvećoj meri odgovarao francuskim politiĉkim prilikama toga doba, ustalasanog revolucionarnim pokretima.Revolucionarne, religiozne i socijalno--politiĉke ideje Uf4 3 pojavljivale su se u tipu ove opere na sceni u istorijskim kostimima, ali su u stvari odraţavale savremene probleme i pitanja. To je bio jedan od razloga krajnje aktualnosti ovog rada. Tip velike opere teţio je za preteranom veliĉanstvenosti. Komplikovana i do krajnosti rastegnuta radnja sa mnogo scena i dramatiĉnih situacija, velika raskoš i bogatstvo dekora, veliki ansambli i masovne scene, veliki baleti — sve je u »velikoj operi« do krajnosti uveliĉano. Tome odgovara i neobiĉnost, fantastiĉnost pojedi-
G. MEYERBEER. Pismo Rossiniju, autograf
575
nih scena. Velika je opera stavljala najveće zahteve na pevaĉe. Njihove deonice, pisane u najvišim i najdubljim registrima, traţile su pravu virtuoznost od izvoĊaĉa. Samo pevaĉi najvećeg ranga mogli su da udovolje takvim zahtevima. M. je imao veoma istanĉano osećanje za potrebe svog vremena. Odmah je prihvatio taj tako aktualan tip pozorišne umetnosti i uzdigao ga do vrhunca. On je uz to individualisao upotrebu instrumenata u orkestru nalazeći nove zvuĉne boje i mogućnosti nijansiranja (upotreba saksofona, novi raspored orkestra). Nijedno sredstvo muziĉkog \ XCKIA ne ostaje kod njega neiskorišćeno. Što je najvaţnije, M. je odliĉno poznavao mogućnosti ljudskog glasa kome je uvek sve podreĊivao. Veliku je ulogu davao horu, ali dramsku radnju kod njega uvek nosi solista. Već od prve pariške opere M. je negovao naroĉito snaţne kontraste koji se naglo smenjuju i majstorski ih je umeo podvući svojom muzikom. Svoje najbolje dao je u operi Les Huguenots. Siţe je uzet iz XV v., iz doba verskih ratova izmeĊu katolika i hugenota. Ovde se na istorijskoj podlozi •— koja više predstavlja okvir za veliki spektakl, masovne zakletve i jezovite prizore — tretira ljubavna priĉa dvaju glavnih junaka, hugenota Raoula i katolikinje Valentine. Arhaiĉku obojenost M. je dobio upotrebom starinske viole d' amore i ĉuvenog protestantskog korala Ein y fešte Burg ist unser Gott u uvertiri. Opera sadrţi nekoliko najboljih Meverbeerovih stranica. Nove putove odaje L' Africaine sa naglašenim lirskim prizorima i doĉaravanjem egzotiĉnih raspoloţenja. Nekad toliko hvaljena Meverbeerova dela danas se retko izvode. Meverbeeru su predbacivali da je eklektik. On je ţeleo da sjedini italijanski belkanto, francusku ACADEMIE ROYALE DE MUSIOUE
dramsku istinitost i nemaĉki AUJOUROTIUI LIITO 29 FEVMEJt 18M, naĉin simfonijskog razraĊivanja, ali nije umeo — kao njegov uzor W. Li PBEROtBE REPRESEHTATIOH SES A. Mozart — da saĉini sasvim osobeno jedinstvo iz svih tih elemenata. Meverbeerova koncepcija opere Oprri en 3 »cl** zasnovana je suviše na spoljnima efektima: na efektu pojedinih scena —*-r 'rr -r*-r'-r ■f-frrar rnl ^ ^— k> FWo više nego na podreĊivanju detalja ajru« tu Uafes dtnmot, te* Boretu ■ celini; na spoljnoj pompi i aparatu, sjaju povorki i baleta, virtuoznosti pevaĉkih partija i orkestra. Ali u G. Meverbeer, Hugenoti, plakat za njegovom delu praizvedbu ima partija istinske lepote koje svedoĉe o nesumnjivoj iskrenosti i nadahnuću. On je bio, i usprkos nedostacima, pravi teatarski talent sa moćnom fantazijom za spoljnu stranu scene. Izvršio je veoma snaţan i dalekoseţan uticaj koji zahvaća liĉnosti kao što su Wagner, Verdi, zatim Massenet i Sains-Saens i proteţe se sve do Puccinija.
HUGOENOTS T
g
IMI II
DELA. D RAMSKA. Ope re : Jephtas Gelubde, 1812 ; Wirth und Gast oder aus Scherz Ernst, 1813 (prer. pod naslovom: Die beiden Kalifen oder Alimelek, 1814); Romilda e Costanza, 1817; Semiramide riconosciuta, 1819; Emma di Resburgo, 1819 (kasnije i sa naslovom Emma von Leicester oder die Stimme des Gezuissens); Margherita d'Anjou, 1820; UEsule di Granada, 1821; // Crociato in Egitto, 1824; Robert te Diabie, 1831 (jug. premijera: Zagreb, 29. IV 1876); Les Huguenots, 1836 (jug. premijera: Zagreb, 4. V 1878); Ein Feldlager in Schlesien, 1844; Le Prophete, 1849 (jug. premijera: Zagreb, 20. III 1897); L'Etoile du Nord (muzika delomice iz Ein Feldlager in Schlesien), 1854; Le Pardon de Ploermel (kasnije i sa naslovom Dinorah), 1859 i L'Africaine (prvobitno Vasco da Gama), 1864 (jug. premijera: Zagreb, 8. XI 1879). Singspiel Das Brandenburger Tor, 1814; divertissement-balet Le Passage Ċe la riviere ou La Femtne jalouse (na nemaĉkom sa naslovom Das MilchmaĊchen oder Viel Ldrm um einen Kuss i Der Fischer und das MilchmaĊchen), 1810; monodrama Theolindens Liebe (takode sa naslovom Gli Amori di Teolindd), 1817; Das Hoffest von Ferrara, karnevalska igra, 1843. Scenska muzika: Struensee, 1846; Murillo ou La Corde du pendu, 1853; La Jeunesse de Goethe, 1859 i Eumenide (samo horovi). — ORKESTARSKA: simfonija u Es-duru, 1811; koncert za klavir, 1811; koncert za klavir, violinu i orkestar, 1812; 4 Fackeltdnze, 1842, 1850, 1853 i 1858; Schiller Festmarsch, 1859; Ouverture in forma di marcia, 1862. — Sonata za klarinet i gudaĉki kvartet, 1812; dua za harfu i klarinet. — Klavirske kompozicije (sonata u Es-duru, 1812). — VOKALNA: oratorij Gott und die Natur, 1811; nekoliko prigodnih kantata; Ode an Christian Rauch za sole, hor i orkestar, 1851; Der Wanderer und die Geister an Beethovens Grab za sole i ţenski hor, 1856; Das Lied votn blinden Hessen za tenor i muški hor, 1863; horovi; Six elegies et romances, 1839; Drei deutsche Lieder, 1840; 24 Romances et ballades, 1840 (prošireno izd. sa 40 kompozicija, 1842). — CRKVENA: 7 geistliche Oden za 4 glasa, 1812; Psalmen und Motetten; Zzvolf zzveichorige Psalmen, 1843; 91. Psalam za sole i 8-gl. hor; Miserere; Stabat Mater; Te Deum i dr.1 —Pisma i dnevnike G. Meverbeera izdaje H. Becker pod naslovom Briefzvechsel und Tagebiicher, I sv. 1958 i II 1968 (predviĊena još 2 sveska). LIT.: F. Roch, Notice biographique sur Giacomo Meverbeer, Pariš 1845. — E. de Mirecourt, Meverbeer, Pariš 1855. — A. de Lassalle, Meverbeer. Sa vie et Catalogue de ses oeuvres, Pariš 1864. — A. Pougin, Meverbeer. Notes biographiques, Pariš 1864. •— H. Blaţe de Bury t Meverbeer et son temps, Pariš 1865. — H. Mendel, Giacomo Meverbeer, Sein Leben und seine Werke, Berlin 1868 (ital. prevod 1870). — J. Schucht, Meverbeers Leben und Bildungsgang, Leipzig 1869. •— A. Kohut, Meverbeer, Leipzig 1890 (novo izd. 1958). — J. Weber, Meverbeer, Pariš 1898.— W. Altmann, Meyerbeer-ForSchungen,SBlMG, 1902—03. — H. de Curzon, Meverbeer, Pariš 1910. •— C. Saint-Saens, G. Meverbeer, Mu'sical Courier, 1911—12. — L. Dauriac, Meverbeer, Pariš 1913 (II izd. 1921). — H. Abert, Giacomo Meverbeer, PJB, 1918. — G. R. Kruse, Meverbeers jugendopern, ZFMW, 1918—19.— W. Altmann, Meverbeer im Dienste des preussischen Konigshauses, 1919—20. — J. Kapp, Meverbeer, Berlin i Stuttgart, 1920 (VIII izd. 1932). — S. Bravo, Giacomo Meverbeer, Madrid
576
MEYERBEER — MICHI
1920. —- L. Hirschberg, Meyerbeers religiose Tonwerke, M, 1920- •— J. Kapp, Wagner-Meyerbeer, ein Stuck Operngeschichte, ibid., 1923. — /. F. Cook, Meyerbeer, Philadelphia 1929. — A. Perez-Munos, Meyerbeer, Pariš 1929. — E. Latzko, Die Instrunlentation Meyerbeers, Das Orchester, VII, 1930. — W. L. Crosten, French Grand Opera, New York 1948. — H. Becker, Meyerbeer in seinen Beziehungen zu L. Spohr, MF, 1957. — Isti, Der Fali Heine-Meyerbeer, Berlin 1958.— M. Cooper, G. Meyerbeer, Fanfare for E. Newman, 1959. — H. Becker, Giacomo Meyerbeer, MGG, IX, 1961. —A. Bonaccorsi,'Ricordando Meyerbeer, Chigiana, 1964. A. Pr.
MEYEROWITZ, Jan, ameriĉki kompozitor njemaĉkoga podrijetla (Breslau, 23. IV 1913 —). Uĉio kompoziciju u Berlinu kod A. Zemlinskog. Od 1933 studirao u Rimu kod O. Respighija, A. Caselle i B. Molinarija. God. 1938 nastanio se u Belgiji, odakle se preselio u Francusku, a 1946 u SAD, gdje je predavao na Berkshire Music Center u Tanglewoodu, pa na Brooklyn College u New Yorku. Njegova muzika, zasićena emocionalnošću, katkad je bliska Mahlerovoj. »U njegovim kazališnim djelima zamjećuje se dramatiĉnost u tradiciji velike opere XIX st.« (Baker-Slominskv). Premda je harmonijski smion, njegov je muziĉki izraz povezan s tonalnošću. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1951; Sihsian Symphony za gudaĉe, 1957. Koncerti: za violonĉelo, 1959; za flautu, 1962 i za obou, 1963; Flemish Overture-Homage to Pieter Brueghel, 1959; Six Pieces, 1963. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1955; trio za flautu, violonĉelo i klavir, 1946; duhaĉki kvintet, 1954. Sonate: za violinu i klavir, 1960; za violonĉelo i klavir, 1946 i za flautu i klavir, 1962; Short Suite za 9 limenih duhaĉkih instrumenata, 1956. — Klavirska sonata. Homage to Hieronymus Bosch za 2 klavira, 1944. •— DRAMSKA. Opere: Simoon, 1949; The Barrier; 1950; Eastzcard in Eden, 1951; Bad Boys in School, 1953; Esther, 1957; Port Town, 1960; Godfather Death, 1961 i Der Doppelganger, 1967. Balet Homage to Hieronymus Bosch, 1961. — VOKALNA: kantate The Glory Around His Head, 1955 i Emily Dickinson Cantata; Midrash Esther za zbor i orkestar, 1957. — Missa Rachel Plorans, 1955; Missa Ecce vere, 1963-
MEZETOVA, Anita, pevaĉica, sopran (Trst, 13. VI 1913—). Posle završenih studija na Konzervatorijumu u Ljubljani usavršavala se kod Marije Rado-Danielli u Beĉu. God. 1934—65 stalna ĉlanica i prvakinja Beogradske opere, u kojoj je bila glavni nosilac lirskih sopranskih partija. Od 1948 redovni je profesor za solo-pjevanje na Muziĉkoj akademiji u Beogradu. Medu njena glavna operna ostvarenja idu Marţenka (Smetana, Prodana nevestd),Ta.t)inai (Ĉajkovski,Evgenije Onjegin), Margareta (Gounod, Faust) i Madame Butter-fly (Puccini), a naroĉito se isticala stilskom prefinjenošću kao Suzana (Mozart, Figarova ţenidba). Velik niz kreacija u repertoaru Beogradske opere dopunjuju još uloge u domaćim operskim delima Durad Bran-ković (Nastasijević), Nikola Šu-bić Zrinjski (Zajc), Ero s onoga svijeta (Gotovac), Koštana (Konjović) i dr. Gostovala je na operskim scenama i kon-certnim A. MEZETOVA podijumima u Austriji, Nemaĉkoj, Ĉehoslovaĉkoj, Poljskoj, SSSR, Bugarskoj, MaĊarskoj, Italiji i Albaniji, a sa Beogradskom operom u Wiesbadenu i Parizu. Sa izrazitim smislom za njegovanje Lieda i za kamerni stil pevanja nastupila je mnogo puta na resitalima sa ciklusima solo-pesama ili stilski koncipo-vanim celinama. Za svoj umetniĉki rad više je puta nagraĊivana. S. Đ. K .
MEZZO (tal. srednji), pobliţa oznaka za dinamiku (tal. m. forte srednje jako), artikulaciju (tal. m. legato poluvezano) i interpretaciju (tal. mezza voće poluglasno), a upotrebljava se i u izrazima koji oznaĉuju vrstu pjevaĉkih glasova i za izvodilaĉku vokalnu praksu (-> Mezzosopran). MEZZO LEGATO (tal. poluvezano), naziv za specijalan udar na klaviru koji omogućuje da svaki ton u melodiji bude ponešto naglašen, jasno artikuliran i odijeljen od ostalih tonova. Tu briljantnu vrstu tehnike Talijani zovu i legato-staccato. MEZZOSOPRAN (od tal. mezzo srednji i soprano sopran; franc. basdessus), ţenski, 2odnosno djeĉaĉki glas izmeĊu soprana i alta, opsega najĉešće g-b . M. je tamnije boje od soprana, a gibljiviji je i izraţajniji od alta. MEZZROW, Mezz (Milton Mesirovv), ameriĉki jazz-klarinetist i saksofonist (Chicago, 9. XI 1899—). Nauĉivši 1917 u zatvoru svirati saksofon bio je do 1920 ĉlan razliĉitih jazz-sastava u Chicagu i od 1929 djelovao u Parizu. Oko 1940 nastupao u razliĉitim klubovima, 1945—48 vodio vlastito poduzeće za snimanje gramofonskih ploĉa King Jazz, M. je njegovao tradicionalni jazz. Objavio je autobiografiju Really The Blues (sa B. Wolfeom, 1956).
MF, skraćenica za dinamiĉku oznaku mezzo forte (tal. srec jako). Mf je nešto jaĉi i mnogo ĉešći dinamiĉki stupanj od (> Dinamika). M. g. (skraćenica za franc. main gauche lijeva ruka) ->■ M MI, 1. ime za veliku tercu iznad tona ut u sistemu solmi ĉije Guida d'Arezza. U njegovoj solmizaciji ton mi ostaje sim za uzlaznu vodicu i u transpozicijama (kod prenošenja heksakon Stara uzreĉica »Mi contra fa est diabolus in mušica« (Mi na prot fa Ċavo je u muzici) upozoruje da ne valja prelaziti s t mi jednog heksakorda u ton fa nekog drugog heksakorda. 1 bi se, na primjer, u tzv. hexacordum durum prešlo s tona h Q je u tom heksakordu mi, jer sa slijedećim tonom tvori polustep na ton / iz hexacordum naturale (koji je u tom heksakordu fa, silazna vodica, jer s prethodnim tonom tvori polustepen), nas bi interval smanjene kvinte (obrat tritonusa), nezgodan za in niranje. Ovo se upozorenje odnosi na sve povećane intervale Heksakord). 2. Solmizacijski sistemi, koji se osnivaju na relativnoj (funkc nalnoj) intonaciji (npr. Tonika Sol-fa i Tonika-Do) upotrebljav naziv mi za treći stupanj svake dur ljestvice odnosno za domina (V) svake mol ljestvice (-> Solmizacija). 3. U Italiji, Francuskoj i Rusiji ime za ton e. j. As MICHAELIDES, Solon, grĉki kompozitor i muziko (Nicosia, Cipar, 12. XI 1905 •—). Studirao u Londonu na Trir. College, u Parizu na Ecole Normale (N. Boulanger, G. de Lii court, M. Labey) i na Scholi Cantorum. Osnovao Konzervator Koncertno društvo u Limassolu na Cipru (1934). ĉlan mei narodnog ţirija festivala u Llangollenu i ispitne komisije pari muziĉke škole C. Franck. Od 1957 direktor je Konzervatoriji Solunu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma De Profundis, ic 2 grĉke skice, 1936; 2 bizantske skice, 1934; Simfonijska skica za flautu i gud 1934; Arhaiĉna suita za flautu, obou, harfu i gudaĉe, 1954. •— Gudaĉki kvar klavirski trio. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA: opera Odisej, ic balet Nausikaja, 1950; scenska muzika za nekoliko tragedija. — Kantata G solo-pjesme. — SPISI (na grĉkom): Engleska suvremena muzika, 1939; Cipa: narodna muzika, 1944; Suvremena grĉka muzika, 1945 (novo izd. 1952); Modi harmonija (2 sv.), 1946; Novogrĉka narodna muzika, 1948.
MICHEELSEN, Hans Friedrich, njemaĉki kompozi (Hennstedt, 9. VI 1902 — Hamburg, 23. XI 1973). Studi u Hamburgu i na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (P. Hindemit Crkveni orguljaš i zborovoĊa. Od 1938 u Hamburgu nastavi na Školi za crkvenu muziku (od 1954 profesor i proĉelnik odj za crkvenu .muziku). Njegove kompozicije djelomiĉno su ins rirane protestantskim koralom i narodnom pjesmom. Njeg< su crkvene melodije ušle u novu evangeliĉku crkvenu pjesmari DJELA. INSTRUMENTALNA: s imfonija, 1940; Partita za gud i 1951; sonata za violinu i klavir, 1940; sonatina za flautu i klavir, 1939; varija i fuga za 3 violine, 1945; klavirske kompozicije.—ORGULJSKA: 4 konce: Das Holsteinische Orgelbiichlein i dr. — Singspiel Milnchhausen. — VOKAL? Oratoriji: Das Jahr; Die Weihnachtsbotschaft, 1938; Von der Schopfung; Wachs, und Reife, 1955 i Land meiner Vdler. Dvanaest kantata za zbor i 1 solo-kanti Matthauspassion za zbor a cappella, 1948; Markuspassion za sole i zbor a cappe 1952; duhovni koncert Wenn ich mit Menschen- und mit Engehzungen re, za alt ili bas solo, violinu i orgulje; nekoliko solo-pjesama i dr. — CRKVEK LutherChoralmesse, 1933; Deutsche Messe, 1953; Tod und Leben. Ein deutsc Reauiem, 1938; Hamburger Motettenbuch. LIT.: W. Kruger, Hans Friedrich Micheelsen, MGG, IX, 1961.
MICHELI, Romano, talijanski kompozitor i muziĉki pis (Rim, oko 1575 — poslije 1659). Svećenik; uĉenik F. Sorian; G. M. Nanina. Ţivio u Napulju, zatim boravio u Ferrari, Venec Firenci, Bologni i u nekim drugim talijanskim gradovima. ] 1618 zborovoĊa katedrale u Udinama i do 1621 u Aquileji;dje vao u Rimu, a 1636 postao kanonik u Napulju. M. se veoma te: peramentno i uporno borio da oĉuva tradiciju strogog kontrapun skog naĉina pisanja, osobito kanona. Zbog toga je polemizii i sukobljavao se s pristašama novog, koncertantnog stila. DJELA: Psalmi ad officium vesperarum za 3 glasa i b. c. (2 knj.), 161 1615; moteti i kanoni Mušiĉavoga et artificiosa, 1615; Compieta... concertata 6 glasova i b. c, 1616; Canoni di A. Willaert con le parti aumentate in Canone 1618, Canlilena di P. Cima da cantarsi in 2 canoni, 1619; Madrigali... in can ZA 6 glasova, 1621; Dialogus diAnnuntiationis ..., 1625; Specimina musices mt reconditae, 1633; kanoni Vivit Deus..., 1644; zbirke kanona, 1645 i 1650; A siche pelegrine, artificiose et armoniose __ Una Messa con 2 parti in can ... za 2 do 36 glasova, 1650; kanoni Virtutes Theologales..., 1658. — Mn polemiĉki ĉlanci. LIT.: R. Casimiri, Romano Micheli e la Cappella Sistina del suo tem Note d'Archivio, 1926. — C. V. Palisca, Romano Micheli, MGG, IX, 1961. H. E. Smither, Romano Michelis »Dialogus annuntiationis«, Analecta Mušice gica, 1968.
MICHI, Orazio (nazvan dell'Arpa), talijanski harfist i koi pozitor (Alife, Caserta, oko 1595 — Rim, 26. X 1641). Od 16 u Rimu, i to najprije u sluţbi kardinala Montalta, a zatim (162 u sluţbi kardinala Mauricija Savojskog. Bio je na glasu kao v: tuoz na harfi i dvostrukoj harfi koju je, prema rijeĉima suvrem nika, svirao »gotovo ĉudesno, ne samo po vještini, nego po p sebnom naĉinu kako je ublaţivao zvuk svojih ţica . ..« Kao kor
MICHI — MIGNONE
577
pozitor ulazi u red prvih majstora rimskog monodijskog stila. Pojedine njegove arije oblikovane su na naĉin kantate (unutar arije javljaju se kraći recitativni odlomci). Napisao je 43 arije za 1—3 glasa i b. c. (od toga 5 arija štampano u V. Bianchijevoj zbirci Raccolta d'arie spirituali, 1640).
ske kapele kralja Vladislava IV, od 1644 do smrti kapelnik princa Karla Ferdinanda; neko je vrijeme bio i u sluţbi danskoga kralja Kristijana IV. Njegove kompozicije, preteţno crkvene, pokazuju podvojenost stila izmeĊu krute tradicije cantus firmusa, te nešto slobodnijeg i modernijeg tretiranja pjevaĉke linije.
LIT.: A. Cametti, Orazio Michi »Dell' Arpa«, virtuoso e compositore di mušica della prima meta del seicento (s tematskim katalogom), RMJ, 1914. — L. F. Tagliavini, Orazio Michi, MGG, IX, 1961.
DJELA: instrumentalne Canzone a 2 (2 violine i b. c.) i a 3 (2 violine, fagot i b. c). — CRKVENA. 12 misa:Missa Triumphalis za 8 glasova, 2 violine, 4 trombona i orgulje; Missa Sancta Anna za 12 glasova, 1 violine, 3 trombona, fagoti orgulje; Rekvijem Rorate de Beata Virginis; Salve Sancta Parens i dr. Benedictio et Claritas za 6 glasova, 2 violine, 4 trombona i b. c.; Triumphalis Dies za 8 glasova, 4 violine, 3 trombona, fagot i orgulje; moteti za zbor a cappella (sve u rukopisu); duhovni koncert Deus in nomine tuo za bas, 2 violine, fagot i b. c. (obj. u J. Havemannovom Jesu hilf\, 1659; novo izd. priredili A. Chvbiftski i K. Sikorski, 1928); dvostruki kanon za 4 glasa (obj. u M. Scacchijevom Cribrum musicum, 1643). LIT.: Z. Jachimecki, Katalog , kompozveji M. Mielczewskogo, Krakow 1913. — A. Chybinski, Canzona instrumentalna M. Mielczewskiego, Myšl Muzvczna 1928—29. —• H. Feicht, M. Mielczewski, Missa super »O gloriosa Domina«, Ksiega pamia.tkowa... A. Chvbinskiego, Krakow 1950. — O. Petras, Kompozvcie M. Mielczevvskiego w Arch. Arcvbiskupim w Kromiervzu, So botka, Wroclaw 1951. — Z. M. Szweykowski, Nowe canzony M. Mielczewskiego, Ruch Muzyczny, 1958. — Isti, Martin Mielczewski, MGG, IX, 1961.
MiĈA (Micza, Mitscha), 1. František Vaclav, ĉeški kompozitor (Tfebiĉ, Moravska, 5. IX 1694 — Jaromefice nad Rokytnou, 15. II 1744). Sin orguljaša koji je prije 1698 stupio u sluţbu grofa Questenberka u Jaromeficama. Grof je mladoga Miĉu vjerojatno poslao u Beĉ na studij muzike. Od 1711 M. je u sluţbi grofa (komornik, a od 1722 i dirigent). S dvorskim orkestrom putovao je u Beĉ (1731) i u Beĉov na Teplou (1735). U Miĉinoj muzici udruţena je bogato ukrašena melodika napuljske opere s ritmikom ĉeške narodne pjesme. U nekim djelima (predigra operi O p&vodu Jaromefic, kantata Operosa Urni Colossi Moles) primijenio je bitematski oblik. M. je prvi komponirao opere na ĉeškom jeziku. DJELA. DRAMSKA: opera O puvodu Jaromĉric, 1730; 4 opere (izgubljene); baleti i intermezzi za razliĉite opere (izgubljeni). — VOKALNA. Oratoriji: Abgesungenc Betrachtungen iiber etwelche Geheimnisse des biittern Leyden und Sterbens Jesu Christi, 1727; Kratke rozjimdni hofkeho umućeni Pdna a Spasitele našeho Ješiše Krista, 1728; Obvinlna nevinnost..., 1729 i O'fterer Anstoss des zum Berg Calvariae im Geist aufsteigenden Wandersmann auf die Stimme des leidenden Heilands, 1730. Kantate: Bellezza e Decoro, 1729; Nel Giorno Natalizio, 1732; Der Glorreicher Nahmen Adami, 1734; Sieben Himmels Planeten und die vier Temperamente, 1734; Operosa temi Colossi Moles, 1735.
2. Jan Adam František, kompozitor (Jaromefice nad Rokvtnou, 11. I 1746 — Beĉ, 11. III 1811). Nećak Františeka Vaclava; u Beĉu studirao pravo i muziku. Izvrsno je svirao klavir, violinu, violu i violonĉelo, a njegove je kompozicije ĉesto izvodio Mozart. Usprkos tome, M. se nije profesionalno bavio muzikom. Bio je drţavni ĉinovnik u Beĉu (1767—85), Grazu (do 1794), Brucku na Muri, u Galiciji, u Sandomierzu (od 1798), Kielu (do 1803) i Lavovu (do 1809). Veoma plodan kompozitor; svjeţa i izvorna melodika, jasne harmonije i pregledan klasiĉni oblik glavne su znaĉajke njegove muzike. DJELA. ORKESTRALNA: 32 simfonije; 4 koncerta za violinu: I i II, 1777; III, 1780 i IV, 1781; Concertino notturno za violinu i orkestar; Divertissetnent za klavir i orkestar; 38 menueta; 12 njemaĉkih plesova. — KOMORNA: 8 gudaĉkih kvarteta; 3 kvarteta za obou, violinu, violu i kontrabas; 6 kvarteta (ili kvinteta) s flautom; seks tet za flautu, obou, 2 violine, violu i kontrabas; 6 nokturna za 2 violine, 2 viole, 2 roga i kontrabas. ■— DRAMSKA: opere Bernardon, die Gouvernante, 1761 i Adrast und Isidore, 1781. —Serenada Studentska kasaĉe za soliste, zbor i duhaĉki orkestar. — Oratorij Daviduv padesdti ialnt, 1813. NOVA IZD.: simfoniju u D-duru obj. J. Racek (pogrešno kao djelo Františeka Vaclava, 1946); gudaĉki kvartet u C-duru obj. A. Nemec (Mušica anliqua bohemica, 1949); Concertino notturno (ibid., 1953). LIT.: V. Helfert, Hudbe na Jaromerickem zamku, Praha 1924. — J. Buţga, Miĉa (Mitscha, Micza), 1. František Vaclav, 2. Jan Adam František, MGG, IX, 1961.
MIEG, Peter, švicarski kompozitor (Lenzburg, Aargau, 5. IX 1906 —). Studirao historiju umjetnosti, njemaĉku knjiţevnost i historiju muzike u Zuri ehu, Baselu i Parizu; klavir uĉio u Ziirichu (E. Frey), a kompoziciju u Ţenevi (F. Martin). Ţivi u Lenzburgu. Svestrano nadaren; kao kompozitor oslanja se na B. Bartoka, I. Stravinskog i kasnije na F. Martina. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1958. Koncerti: 2 za klavir, 1947 i 1961; 2 za 2 klavira, 1934 i 1941; za violinu, 1949 (rev. 1959); za obou, 1957; za violonĉelo, 1966; za ĉembalo i komorni orkestar, 1953 i za flautu i komorni orkestar, 1962. Concerto da camera za gudaĉe, klavir i timpane, 1952; Concerto Veneziano za gudaĉki orkestar, 1955; Toccata-Arioso-Gigue za gudaĉe, 1959; Rondeau Symphonique, 1964. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1937; 2 gudaĉka kvarteta, 1938 i 1945; Divertimento za obou, violinu, violu i violonĉelo, 1950; Musik za ĉembalo, 2 duhaĉka i 4 gudaĉka instrumenta, 1954; sonata za violinu i klavir, 1936; sonata za flautu i klavir, 1963; varijacije za obou i klavir, 1963; Sur les rives du lac Leman za violinu i klavir, 1968. — KLAVIRSKA: 3 sonate, 1944, 1944 i 1959; 2 sonatine, 1934; tokata, 1945. Duo, 1946 i Cinq Mouvements, 1947 za klavir ĉetvororuĉno. Dva koncerta za 2 klavira, 1930 i 1934. ■— Tri kompozicije Pour le Clavecin, 1956. — Piece pour orgue, 1951. — Balet Daphne, 1943- — VOKALNA: kantata Der Friihling, 1956; Mit Nacht und Nacht za tenor i orkestar, 1962; zborovi; Barockzyklus za sopran, bariton i klavir, 1955; solopjesme. — Autobiographische Notiz SMZ, 1966. LIT.: 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amriswill 1956. — HEhinger, Peter Mieg, MGG, IX, 1961. — F. Muggler, Peter Mieg, SMZ, 1963.
MIELCK, Ernst (Leopold Christian), finski kompozitor (Viipuri, 24. X 1877 — Locarno, 22. X 1899). Studirao u Petrogradu 1890—94 i zatim u Berlinu (M. Bruch). Koncertirao kao pijanist. M. ide u red najistaknutijih finskih kompozitora nacionalnog smjera. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1897; 2 koncerta za klavir, 1895 i 1898; koncertna kompozicija za violinu i orkestar, 1898; uvertira Macbeth, 1895; dramatska uvertira, 1898; suita, 1898. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1895; gudaĉki kvintet, 1897. — Klavirske kompozicije. — Zborovi; solopjesme. LIT.: W. Mauke, Ernst Mielck, Leipzig 1901. — J. Rosas, Ernst Mielck, Abo 1951. — N.-E. Ringbom, Ernst Mielck, MGG, IX, 1961.
MIELCZEWSKI (Milszewski, Myltzewski), Marcin, poljski kompozitor (?, 1590 — Varšava, IX 1651). Od 1639 ĉlan DvorMUZ. E., II, 37
MIEREANU, Costin, rumunjski kompozitor (Bukurešt, 27. II 1943 —). Studij kompozicije završio 1966 na Konzervatoriju u Bukureštu (A. Mendelsohn, D. Constantinescu); usavršavao se na Ljetnim teĉajevima za novu muziku u Darmstadtu (G. Becker, C. Caskel) i 1968—69 na Konzervatoriju u Parizu (P. Schaeffer). DJELA- ORKESTRALNA: Monostructuri I, 1967; Finiš coronat opus za klavir i 6 grupa instrumenata, 1967; Monostructuri II za gudaĉe, limene instrumente i magnetofon, 1967; Couleurs du temps, 3 verzije (I, za gudaĉe, 1966— 68; II, za gudaĉki kvartet i magnetofon; III, za dvostruki kvartet i kontrabas, 1969); Dans la nuit des temps, 1968—69; Espaces za 19 gudaĉa, klavir i magnetofon, 1969; Polymorphies 4 x 7 , kolaţ za gudaĉki kvintet i kvartet, komorni zbor i magnetofon, 1968 (Zagreb, 11. V 1969). — KOMORNA: Sursum corda 7 za klavir, klarinet i gudaĉki trio, 1967; Sursum corda II za klavir, klarinet, gudaĉki trio i magnetofon, 1968; Musiaue poetique za pijanistu ili 2 pijanista i 2 recitatora, 1967; Variantes za klarinet solo, 1966. — Kompozicije za klavir (sonata, 1967; Cadenza za 1 ili 2 klavira, t967). —• Black against i Lines za magnetofon, 1968. — VOKALNA: Donum sacrum Brancusi za sopran i orkestar, 1963; Nacht za mezzosopran i zbor, 1965. — SPISI: Inceputurile muzicii culte romdnesti, 1967; Panorama muzicii contemporane romdnesti, 1968.
MIES, Paul, njemaĉki muzikolog (Koln, 22. X 1889—). Studirao u Bonnu muzikologiju, matematiku i fiziku; 1912 promovirao. Djelovao u Kolnu, gdje je od 1919 bio savjetnik pri srednjoj školi, 1927—33 docent u seminaru udruţenja njemaĉkih muziĉkih umjetnika i nastavnika; 1946—54 profesor i direktor Instituta za školsku muziku na Visokoj muziĉkoj školi. Od 1953 bio je urednik godišnjaka Beethoven-Jahrbuch.
MIGNONE, Francisco, brazilski kompozitor i dirigent (Sao Paulo, 3. IX 1897—). Studij završio 1917 na Konzervatoriju u Sao Paulu; 1920—29 boravio u Italiji. Od 1929 profesor klavira i harmonije na Konzervatoriju u Sao Paulu; od 1934 predaje dirigiranje u Escola Nacional de Mušica u Rio de Janeiru. Kao dirigent-kompozitor nastupa i u inozemstvu. M. je kao* stvaralac razvio muziĉki govor u kome se kriţaju odjeci talijanskog verizma s elementima brazilskog folklora. Briljantnom tehnikom, koristeći elemente crnaĉke ritmike i indijanske melodike, M. vješto izraţava muziĉku tradiciju svoje zemlje. Ubraja se medu najistaknutije brazilske kompozitore. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia do Trabalho, 1939; Sinfonia tropical, 1958; simfonijske pjesme Caramaru, 1917, Fešta Dionisiaca, 1923 i Momus (humoristiĉka poema), 1929; koncert za klavir, 1958; koncert za violinu, 1967; Concertino za klarinet, 1957; Concertino za fagot, 1957; 4 Fantasias Brasileiras za klavir i orkestar, 1929—37; varijacije na brazilsku temu za violonĉelo i orkestar, 1935; Modinha za violonĉelo i orkestar, 1939; Seresta za violonĉelo i orkestar, 1939; Abertura das tres mdsearas perdidas, 1934; 6 suita; Cenas da Roca, 1923; Maxixe, 1925; Ao Anoitecer, 1925; fantazija No Sert&o, 1926; Batucaje, 1935; Babaloxa, 1935; Sonho de um menino Travesso, 1937; Fešta das Igrejas, 1940; Quadros Amazonicos, 1940 i dr. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1956 i 1957; razne kompozicije za gudaĉki kvartet; kompozicije za gudaĉki kvintet; gudaĉki oktet, 1956; Cancdo Sertaneja za violinu, violonĉelo i klavir, 1932; 2 duhaĉka trija; duhaĉki kvartet; 2 gudaĉka kvinteta; kvartet za 4 fagota, 1967: sekstet za klavir i duhaĉke instrumente, 1935; 3 sonate za violinu i klavir, 1919— 67; sonata za violonĉelo i klavir; 2 sonate za 2 fagota i dr. — Sonata za klavir, 1941; 4 sonatine za klavir, 1951 i dr. — Kompozicije za gitaru. — DRAMSKA. Opere: O Contratador de diamantes, 1924 i O Inocente, 1928. Baleti: Congada, 1922; Maracatu de Chico-Rei, 1939; Leilao, 1942; O Espantalho,l942; Iara, 1946; Ouadros Amazonicos, 1949 i O Guarda Chuva, 1953. Filmska muzika. — VOKALNA: oratorij Alegrias de Nossa Senhora, 1948; Peaueno Oratorio de Santa Clara; zborovi; brojne solo-pjesme. — 6 misa i druge crkvene kompozicije. — Autobiografija A Parte do Anjo, 1947. LIT.: O. Mayer-Serra, Mušica y Musicos de Latinoamerica, Mexico 1947. — L. H. Correa de Azevedo, Francisco Mignone, Mušica Brasileira Con-
MIGNONE — MIHALOVICI
578
temporanea, Rosario 1952. — Isti, 150 Anos de mušica no Brasil, Rio de Janeiro 1956. — E. Nogueira Franca, Mušica do Brasil, fatos, figuras e obras, Rio de Janeiro 1957. — H. Ferdinand, Francisco Mignone, MGG, IX, 1961.
MIGOT, Georges, francuski kompozitor (Pariz, 27. II1891—). Studirao na Pariškom konzervatoriju (Ch. Widor, A. Gedalge, M. Emmanuel). God. 1949—61 konzervator muzeja instrumenata pri Pariškom konzervatoriju. Traţeći nove putove u melodici, ritmici i harmoniji, M. je razvio vrlo individualan stil, koji dolazi najjaĉe do izraţaja u vokalnim i komornim djelima. DJELA. ORKESTRALNA.: 11 simfonija, 1920—64 {Les Agrestides, 1920; Introduction, Salut et Danse, 1927; Symphonie pour orchestre a cordes, 1947; Symphonie pour orchestre de chambre, 1948; Symphonie pour lo Instruments a veni, 1948; Sinfonia da chiesa za duhaĉki orkestar, 1956); koncert 2a klavir, 1962; koncert za ĉembalo i komorni orkestar, 1964; suita za violinu i orkestar, 1925; suita za klavir i orkestar, 1926; Suite en concert za harfu i orkestar, 1926; La Jungle za orgulje i orkestar, 1928; Le Paravent de laque aux cinq images, 1913; 2 preludija, 1926; Le Livre des Danceries, 1930; Trois guirlandes sonores, 1934; La Victoire de J. Ph. Rameau entendue a Vorchestre, 1949; Une danse par Vorchestre 1951; Polyphonie, 1958; Phonie sous-marine, 1960. ■— KOMORNA: gudaĉki trio, 1947; 3 gudaĉka kvarteta, 1924, 1957 i 1966; dnq mouvetnents d'eau za gudaĉki kvartet, 1917; trio za violinu, violu i klavir, 1919; klavirski trio, 1935; klavirski kvartet, 1961; Le Paravent de laque aux cinq images za 2 violine, violu i klavir, 1913; klavirski kvintet, 1920; duhaĉki trio, 1947; kvartet za saksofone, 1955; duhaĉki kvintet, 1954; kvartet za flautu, violinu, klarinet i harfu, 1924; kvartet za flautu, violinu, violonĉe lo i klavir, 1960; Trio oecumenique za flautu, violonĉelo i harfu, 1965; Le Livre des Danceries za flautu, violinu i klavir, 1930. Sonate: za violinu, 1951; za violu, 1958; za violonĉelo, 1954; za klarinet, 1953; za fagot, 1953; za gitaru, 1960; za violonĉelo i klavir, 1958; za flautu i klavir, oko 1945; Sonate luthee za harfu, 1952 i za 2 gitare, 1962. Sonatine: za violinu, 1959; za blokflautu i klavir, 1958; za obou i engleskid rog, 1962 i Sonatine en duo za obou i klarinet, 1962. Premier ĊDialogue, 1922 i 2 Dialogue, 1925 za violinu i klavir; Premier Dialogue, 1922 i 2 Dialogue, 1929 za violonĉelo i klavir i dr. — KLAVIRSKA. Tri sonate: I, Polonia, 1939; II, Sonate dite »d'octaves«, 1952 i III, 1959. Sonatine sur les touches blanches, 1950; Ad usum Delphini (2 sv.), 1928; 12 koncertnih etida Le Zodiaque, 1932; 5 Etudes en forme de suite, pour la main droite, 1941; 12 preludija, 1947; Prelude, choral, postlude, 1965 i dr. Sonata, 1965 i druge kompozicije za 2 klavira. — Prelude da un za ĉembalo; Prelude a deux za 2 ĉembala. — Premier Livre d' orgue, 1937, -Z Livre d'orgue, 1954 i druge kompozicije za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Le Rossignol en amour, 1926; Conte de fe'es, koreografska opera, 1938 i Berenice eternelle, 1938 (nedovršena). Baleti La Pete de la bergere, 1925 i Les Aveux et les Promesses, 1935. Hagoromo, »lirska i koreografska simfonija«, 1922; Mystere orphique, »koreografska polifonija« za bariton, glasove unisono i komorni orkestar, 1948; Le Zodiaaue, »lirska koreografija« za sole, zbor i orkestar, 1958. — VOKALNA. Oratoriji: Le Sermon sur la montagne, 1936; La Passion, 1942; L'Annonciaiion, 1946; St. Germain d'Auxerre (za 3 zbora i 4 solista), 1947; La Mise au tombeau, 1949; La Resurrection, 1953 i Nuit pascale et Resurrection, 1955. Kantate: Cantate d'amour, 1950; Les Nativites, 1950 i Cantate de la vie meilleure, 1956. Razliĉite kompozicije za zbor i orkestar, za zbor i instrumentalni sastav, za zbor i klavir, za zbor i orgulje (neke uz sudjelovanje jednog glasa ili više glasova solo); zborovi; pjesme uz pratnju instrumentalnih sastava ili klavira. — Psalam XIX za zbor i orkestar, 1925; psalam CXVIII za zbor, duhaĉki kvintet, timpane i udaraljke, 1952. — SPISI: Essais pour une esthetique generale, 1921; Jean Hure, 1926; Appogiatures resolues et non resolues (3 sv.), 1922, 1923 i I93i; Jean-Philippe Rameau et le genie de la musique francaise, 1930; Lexique de quelques termes utilises en musique, 1947. ĉetiri sveska Migotovih spisa izdao J. Delave pod naslovom Les Ecrits de Georges Migot, 1932—37. LIT.: L. Vallas, Georges Migot, Pariš 1923. — P. Wolff, La Route d'un musicien, Georges Migot, Pariš 1933. — M. Honegger, Georges Migot, Mušica, 1954. — M. Pinchard,. Connaissance de Georges Migot, Pariš 1959. — M. Honegger, Georges Migot, MGG, IX, 1961. R. A.
MIHAILOVIĆ, 1. Marija, violinistkinja (Kruševac, 30. VII 1903—). Diplomirala na Muziĉkoj akademiji (1925) i na Visokoj muziĉkoj školi u Beĉu (1927), a usavršavala se kod G. Enescua na Course d'interpretation u Parizu (1928—29). Profesor Muziĉke škole, docent pa profesor Muziĉke akademije u Beogradu (1939— 56). Kao koncertant debitovala 1925 u Beĉu i Beogradu, nastupala u zemlji i širom Evrope. Bila je 1926—41 ĉlan Beogradskog kvarteta (M., J. Zorko, J. Tkalĉić, C. Liĉar); od 1930 izvodi i intenzivno propagira kamernu muziku sa svojom sestrom pijanistkinjom Olgom. Ogroman repertoar Marije Mihailović obuhvata sva standardna dela violinske literature od baroknih do savremenih kompozitora, kao i dela jugoslcvenskih muziĉkih stvaralaca. Interpretacija joj se odlikuje temperamentom, sigurnom tehnikom,
M. MIHAILOVIĆ
O. MIHAILOVIĆ
lepotom zvuka i izraţajnošću. Dobitnica Sedmojulske nagi za ţivotno delo (1963) i brojnih drugih priznanja, M. je ćla ţirija na mnogim meĊunarodnim konkursima. R. p, 2. Olga, pijanistkinja (Kruševac, 26. II 1909—}. Sestra Ma: studije završila 1929 na Bcole normale de musigue u Parizu Levy, A. Cortot); usavršavala se kod Y. Nata u Parizu. Prof na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (1965—67 šef klavir; odseka). Umetniĉku karijeru zapoĉela 1930 kao solistkinja i dua sa sestrom Marijom; nastupala u zemlji i inostranstvu. sluţna je za prva izvoĊenja većeg broja dela domaćih kompozil Pijanistkinja solidne tehnike, izraţenog temperamenta, 1< tona i fine stilske kulture, ĉlan je ţirija na jugoslovenskim i stranim takmiĉenjima. Dobitnica je Sedmojulske nagrade ţivotno delo (1963) i drugih priznanja. R. Pe 3. Darinka, pijanistkinja (Beograd, u. VII 1936—). Nei i uĉenica Olge i nakon završenih studija u Muziĉkoj akade u Beogradu (1958) stekla naziv magistra (1960), a zatim se vršavala kod L. Levvja u Parizu i G. Agostija na Accademia . sicale Chigiana u Sieni (1963—65); 1963 osvojila prvu nagi na Concorso A. Casella. Od 1962 asistent i od 1970 doceni Muziĉkoj akademiji u Beogradu. Istaknuta srpska pijanisti svoje generacije, pokazuje izvanrednu muzikalnost, temperan i emotivnost u sadrţajnom i ekspresivnom tumaĉenju raznol: programa. Osim u zemlji nastupala i u inostranstvu. R. p t MIHAJLOV, Sergije Nikolajeviĉ, muziĉki pedagog i h pozitor ruskog porekla (Harkov, 1885—). Muziku uĉio u Harkc Od 1921 deluje u Makedoniji, najpre u Kavadarcima i Gevge a od 1924 u Štipu, gde razvija široku aktivnost kao organiz muziĉkog ţivota. U Štipskom teatru pripremao izvoĊenje O] standardnog repertoara uz klavirsku pratnju, što je izmeĊu rata doprinelo odgajanju muziĉke publike. M. je osnivaĉ I i zatim Srednje muziĉke Škole u Štipu. Komponirao je insti tivna dela za pojedine instrumente i muziku za deĉije scer igre (opereta Ruţanka i dr.). D. O MIHALOVICH, Odon (Edmund), madţarski kompoz (Feriĉanci, Slavonija, 13. IX 1842 — Budimpešta, 22. IV 19. Uĉenik M. Mosonvija u Budimpešti, M. Hauptmanna u Li ţigu i P. Corneliusa u Miinchenu. Vatreni pristaša R. Wagn Sa F. Lisztom suraĊivao na organiziranju nove Muziĉke akadei u Budimpešti. Tu je od 1881 vodio glumaĉku školu, a od 1 bio je direktor i predsjednik Muziĉke akademije u kojoj je prc vaţne reforme. Kao kompozitor dugo je smatran Wagnero epigonom. Vrijednost njegovih djela uoĉena je istom kasniji DJELA. ORKESTRALNA. Ćetiri simfonije: I. u d-molu, 1879; I hmolu, 1892; III, u a-molu, 1899—1900 i IV, u c-molu, 1901—02. Sii nijske pjesme Ronde du Sabbat, 1879 i Pdn haldla, 1897—98. Faust-Fant 1880. Balade: Das Geisterschiff, 1870—71?; A selio, 1874 i Hero und Leat 1875. — Sonata za violinu i klavir. ■— Sonata i druge kompozicije za kla za 2 klavira. — DRAMSKA. Opere: Hagbarth es Signe, 1867—74; Wie der Schmied, 1876—78; Eliana, 1885—87; Toldi szerelme, 1880—90; K Fjalar (nedovršena) i A tihanyi visszhang (nedovršena). — Zborovi; solo-pje; ■— SPISI: Franz Liszt und die Beethoven Feier in Pest, Pester Lloyd, 1! Reformplan des ungarischen Musikunterrichts, Nemzet, 1887; Nemzeti operi zeneviszonyainkrol, Zenevilag, 1901. LIT.: A. Apponyi, O. Mihalovich, Zeneirodalmi Szemle, 1895. — Major, Mihalovich Odon, Muszika, 1929. — J. Ujfalussi, Odon Mihalov MGG, IX, 1961.
MIHALOVICI, Marcel, rumunjski kompozitor (Bukur 22. X 1898 —). Studirao u Parizu na Scholi Cantorum kod V. Indvja. Od 1928 pripada grupi kompozitora koja se nazvala £, de Pariš (T. Harsanv, A. Tansman, B. Martinu i A. Ĉerepnj God. 1932 osniva, u zajednici sa D. Milhaudom, A. Honeggen J. Ibertom, S. Prokofjevom i dr., društvo za promicanje komo muzike Triton. God. 1959—62 profesor na Scholi Cantorum. O njen je pijanisticom Monique Haas. Njegov se muziĉki jezik ■ likuje lirizmom, a nosi znaĉajke rumunjskog folklora; ĉesto sluţi kromatikom koja ga dovodi i do dodekafonije. Najrac piše u klasiĉnim oblicima. DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie pour le temps present, 1944. simfonija: I, Sinfonia giocosa, 1951; II, Sinfonia partita za gudaĉe, 1952; '. Sinfonia variata, 1960; IV, Sinfonid cantata za bariton, zbor i orkestar, 1 i V, za sopran i orkestar, 1966. Koncerti: za violinu, 1930; za violonĉelo, 1 i za obou, 1966. Tokata za klavir i orkestar, 1938; Etude en 2 parties za kl i orkestar, 1951; Musique nocturne za klarinet, harfu, celestu i gudaĉe, i< Fantaisie, 1927; Divertissement, 1934; Capriccio roumain, 1936; preludij i im ĉija za gudaĉe, 1937; varijacije za limene duhaĉke instrumente i gudaĉki orkes 1948; Sequences, 1948; Ritournelles, 1950; Ouverture tragique, 1958; Eserc za gudaĉe, 1959; Aubade za gudaĉe, 1964; Perigles za mali orkestar, 1968; Bo — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta: I, 1923; II, 1931 i III, 1946; seren za gudaĉki trio, 1929; Trio d'anches, 1955; klavirski kvartet, 1922; Eglot za kvintet, 1945; Perigles ZSL oktet, 1969. Sonate: 2 za violinu i klavir, 19; 1941; za 3 klarineta, 1933; za violu i klavir, 1942; za violinu i violonĉelo, 19 za violinu solo, 1949; za violonĉelo solo, 1949; za fagot i klavir, 1958 te za ] rinet i klavir, 1958. Dialogues za klarinet i klavir, 1965. — KLAVIRSKA: nata, 1964; sonatina, 1922; 4 capriccia, 1929; 5 bagatela, 1934; ricercari, 19 3 nokturna, 1948; 4 pastorala, 1950. — DRAMSKA. Opere: L'Intransige Pluton, 1938; Ph'edre (u 1 ĉinu), 1951; Le Retour, 1954; Krapp, 1961 i Les meaux, 1963. Baleti: Une Vie de Polichinelle, 1923; Le Postillon du roi, 19 Divertimento, 1925; Karagueuz, 1926; Thesee, 1957; Hommage a Thesee, l$
MIHALOVICI — MIKROPOLIFONIJA Alternamenti, 1959 i Variations, 1960. Scenska i filmska muzika. — Zborovi; solopjesme. — Pet moteta za zbor a cappella, 1952. LIT.: G. Beck, Marcel Mihalovici, Pariš 1954. — C. Rostand, EtuĊe sur M. Mihalovici, Melos, 1958. —• O. d' Eslrade-Guerra, Marcel Mihalovici, MGG, IX, 1961. —■ j. V. Pandelescu, Marcel Mihalovici la 70 de ani, Contemporanul, 1968, 43. — G. Oprescu, Compozitorul Marcel Mihalovici la 70 de ani, Romania lit., 1969, 11.
MIHALY, Andras, madţarski violonĉelist i kompozitor (Budimpešta, 6. XI 1917 —■). Studirao violonĉelo na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti (A. Schiffer), a kompoziciju kod P. Kadose. God. 1941—46 dirigent radniĉkih zborova, 1946—48 solo-violonĉelist orkestra Drţavne opere u Budimpešti. Od 1949 predaje komornu muziku na Muziĉkoj akademiji. Uz to koncertira i bavi se muziĉkom kritikom. U kompoziciji isprva gradi na dijatonskoj, narodnoj metodici, kasnije sklon tamnim, kromatski napetim orkestralnim bojama, recitativnoj ritmici i baladnim oblicima. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: /, Sinfonia da Requiem, 1946; II, 1950 i III, 1962. Koncert za violonĉelo, 1953; koncert za klavir, 1954; kon cert za violinu i obligatni klavir, 1959; Fantasta za duhaĉki kvintet i orkestar, 1955; uvertira Unnepi nyitdny. — KOMORNA: 2. gudaĉka kvarteta, 1942 i 1960; klavirski trio, 1940; serenada za 3 duhaĉa, 1956; rapsodija za violu i klavir, 1947. — Za violonĉelo i klavir: sonatina, 1957; suita, 1957; Bezvegung, 1962 i dr. — Kompozicije za klavir (sonata). — Opera Egyiitt es egyediil (Skupa i sam), 1967. — VOKALNA: kantate Vedd a beket ifjusdg, 1950 i Kedves magyar hazdm, 1952; zborovi s orkestrom; Apokrif-dalok za 3 glasa, klarinet i udaraljke, 1962; Kammermusik (na poeziju J. Joycea); solo-pjesme. — Ĉlanci i kritike o suvremenoj madţarskoj muzici. LIT.: J. Ujfalussy, Andras Mihaly, MGG, IX, 1961.
MIHELĈIĈ, Pavel, kompozitor i muziĉki kritiĉar(Novo mesto, 8. XI 1937 —). Studij kompozicije završio 1963 na Akademiji za glasbo u Ljubljani (M. Kozina, M. Bravniĉar); 1967 poloţio postdiplomski ispit. Od 1963 profesor na Zavodu za muziĉko i baletno obrazovanje u Ljubljani. Djeluje i kao muziĉki kritiĉar. DJELA. ORKESTRALNA: Crescendo za rog i orkestar, 1968; L'Elevalion, 1969; Bridge za gudaĉki orkestar, 1969. — KOMORNA: Pet skladb za instrumentalni ansambl, 1962; Moderato cantabile za violu i 13 instrumenata, 1962; sonatina za flautu i klavir, 1968; Ex improviso za violinu, violonĉelo i klavir, 1969; Chorus XI za rog i klavir, 1970; duhaĉki kvintet, 1972; Double-break za klarinet i klavir, 1972. — KLAVIRSKA: Tri skladbe, 1962; Limita, 1971. — DRAMSKA: televizijski balet Asfalt, 1967; scenska muzika za Plautovu komediju Mostelleria ali Hitni strah, 1971. — Trije samospevi (L. Novy) za glas i klavir, 1962. J. Se.
MIHELĈIĈ, Slavko, kompozitor (Metlika, 19. IV 1912—). Studij završio na Konzervatoriju u Ljubljani. Najprije profesor na uĉiteljskoj školi, sada direktor muziĉke škole Centar u Ljubljani. Djeluje i kao zborovoĊa. DJELA. ORKESTRALNA: Maeuoso 7.2. klavir i gudaĉki orkestar; Preludij i fuga za komorni orkestar; suita Iz otrokovega sveta; Na luno, glasbene pravljice. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; 2 duhaĉka tri ja; Tri skladbe za klavir, violinu i klarinet; kompozicije za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: Elegija; 12 klavirskih skladb za mladino; Mala suita. —■ Za orgulje: Preludij; Mala suita i dr. — DRAM SKA: opereta Pomlad v Rogaški Slatini; melodrama Mrtvaci za vasjo. —■ VOKALNA : zborovi uz pratnju orkestra (klavira) i instrumentalnih sastava; zborovi a cappella; solo -pjesme. D. Co.
MIHEVEC, Jurij, kompozitor (Ljubljana, 22. III 1805 — Mennecy kod Pariza, 31. VIII 1882). Muziku uĉio vjerojatno u Ljubljani, gdje se već 1821 spominje kao kompozitor, i Beĉu, kamo je otišao oko 1823. Stekavši tamo popularnost svojim scenskim djelima, preselio se oko 1846 u Francusku gdje je ţivio najprije u Parizu i zatim do smrti u Mennecvju. M. je bio kompozitor zamjernog tehniĉkog znanja, no bez veće originalnosti. U svojim se djelima rado oslanjao na tuĊe muziĉke zamisli i veoma ih vješto obraĊivao. Kompozicije su mu razasute po mnogim bibliotekama, a najviše ih se ĉuva u arhivu Pariškog konzervatorija. DJELA (izbor). ORKESTRALNA: Lusllage,-Symphonie, 1836; koncert za klavir, 1839; Scherzo nach Paganinischen The-men, 1836; Grandes Variations de Concert sur un theme original, 1836. — KLAVIRSKA: Sechs neue brillante original Laibacher Schiesstatt Deutsche op. 14; Ouattre Hongroises originales et caracteristiques op. 50; Nocturne op. 96; Les Fetes du Piano op. 168—189; Nuit sereine, 1881. — DRAMSKA: Das Feenkind, 1828; alegorijsko-komiĉna lakrdija Die Radikalcur durch Erfah-rung oder der Weg auf das Wahre zu komnten, 1829; 2 Sing-spiela Ein ungetreuer Diener seiner Frau, 1829 i Recht behalten die Planeten, 1835; komiĉna slika Die Maske oder die Man-nerfeindinnen, 1840. — Kantata Der Wanderer und der Bach, 1826 i dr. LIT.: J. Mantuani, Jurij Mihevec, Nova muzika, II, 1929. — L. M. Škerjanc, Jurij Mihevec, slovenski skladatelj in pianist, Ljubljana 1957. — D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskom, II, Ljubljana 1959, —■ Isti, Georg Mihevec, MGG, IX, 1961. D. Co.
MIJATOVIĆ, Mijat, pevaĉ, tenor (Beograd, 3. II 1887 — 20. VII 1937). Po profesiji advokat. Imao je lep, lirski obojen glas, a sa naroĉitim smislom pevao je srpske sevdalinke. Po njegovom je
579
pevanju kompozitor S. Biniĉki zabeleţio i obradio za glas i klavir 7 narodnih melodija koje je izdao kao zbirku nazvanu, po imenu toga pevaĉa, Mijatovke. p. Mil. MIJEH (engl. bellozos, njem. Balg), 1. kod orgulja sprava za tlaĉenje zraka, koji je potreban kod stvaranja tona u sviralama. Sastoji se od dva dijela: crpećeg mijeha (njem. Schopfbalg), koji se pokreće rukama ili nogom kalkanta, i spremišta (njem. Magazinbalg) zgusnutog zraka, koji se najprije regulira, a onda vodi preko zraĉnica u svirale. M. se nalazi obiĉno u samom ormaru za orgulje, ali je katkada postavljen i u zasebnoj prostoriji, dok se zrak vodi u zraĉnice posebnim kanalom. Kod većih je orgulja nekada bilo potrebno graditi i po više mijehova, koje je pokretao ĉitav niz kalkanta. Danas ljudsku snagu zamjenjuje centrifugalni ventilator na elektriĉni pogon. A. Vi. 2. M. je i sastavni dio svih narodnih instrumenata tipa gajdi (musette, bagpipe, cornemuse, gaita, dude, dudka). IzraĊuje se od uĉinjene ţivotinjske (najĉešće kozje) koţe (-> Gajde). MIKROFON (grĉ. |x.txpo£ malen i tpcovr) glas), elektroakustiĉka naprava koja pretvara zvuĉne valove u elektriĉne titraje. Prema principu na kojem radi postoje ugljeni, dinamski i kondenzatorski te rjeĊe upotrebljavani elektrostatiĉki i piezoelektriĉni (kristalni) m. Kod mikrofona se pretvaraju akustiĉki titraji najprije u mehaniĉke titraje membrane, a zatim na više raznih naĉina u elektriĉne ti traje. Vaţno je da se pri tome saĉuva vjerna slika akustiĉkih pro mjena. Zbog toga se danas za snimanje zvuka upotrebljava više mikrofona koji su tako poredani da se pri reprodukciji dobije što potpunija zvukovna slika. Upotrebom većeg broja mikrofona u kombinaciji s tzv. >>xy« mikrofonom omogućava se u suvremenoj akustiĉnoj tehnici stereofonsko snimanje prijenosa, magnetofon skih vrpci i gramofonskih ploĉa (stereofonija). U najnovije se vrijeme posebnim mikrofonima vrše snimanja u tzv. »kvadrofonskoj« tehnici (kvadrofonija). A. KU. MIKROPOLIFONIJA (grĉ. [xixp6v malo; TZO\
MIKROPOLIFONIJA — MILANKOVIĆ
580
nego se utapaju u zvuk cjeline, ali u isti mah svaka od njih na njega u odreĊenoj mjeri utjeĉe. Mikropolifono muziĉko tkivo doima se kao statiĉki, jedva pokretan zvuĉni blok, unutar kojega se stalno odvijaju meĊusobna trvenja mnogobrojnih melodijskih linija, a ta se oĉituju u neprestanom osciliranju i treperenju zvuka koji se na taj naĉin sublimira u (zvuĉnu) boju. Kada su linije mikropolifonog tkiva postavljene jedna iznad druge u intervalima sekunde, što se najĉešće i provodi, onda takvo tkivo postaje srodno -* Ċusteru. Tvorcem mikropolifonije smatra se suvremeni kompozitor Gyorgy Ligeti, a njegova kompozicija »Atmospheres«, za veliki orkestar (1961), prototipom mikropolifonoga muziĉkog izraza; notni primjer prikazuje samo dio karakteristiĉne mikropolifone strukture spomenutog djela, koja na ovom mjestu kompletna obuhvaća 56 glasova (primjer na str. 579). LIT.: Gy. Ligeti, W. Lutoslawski i /. Lidholm, Three Aspects of New Music, Stockholm 1968. — U. Dibelius, Reflexion und Reaktion. Ober den Komponisten Gy6rgy Ligeti, Alelos, 1970. —J. Hdusler, Intervicw mit Gyorgy Li geti, ibid., 1970. — Gy. Ligeti, Fragen und Antworten von mir selbst, jbid., 1971N. Dć.
MIKSOLIDIJSKI NAĈIN, u staroj grĉkoj muzici, sedmi ili hiperdorski naĉin s opsegom h-H, a u srednjovjekovnoj crkvenoj muzici sedmi naĉin ili ĉetvrti autentiĉni (septimus tonus, tetrardus) s opsegom g-g1. M. n. je vedra i ţiva karaktera, pa su ga stari teoretici nazivali i mladenaĉkim naĉinom (septimus est juvenum). Tonika ili nota finalis mu je g, a dominanta Ċ1, premda se ovdje-ondje javlja kao dominanta i c1. M. n. sliĉan je ljestvici G-dura s malom septimom (/ umjesto fis):
Pa- — er
CZZL jiCL-tajs est
no — his
plus— quxun pro-pke-tci est
Pripada tonskim sistemima, koji su karakteristiĉni za hrvatski muziĉki folklor (MeĊimurje):
Fa-li-la se
Ja-gi-ca,
de-voj-ktL; fa--U-Ia.se
Jcugi-ccL
Ċe-uoj-ka. A. Vi.
MIKULI, Carl (Karol), poljski pijanist i kompozitor rumunjskog podrijetla (Ĉernovcy, 20. X 1819 — Lavov, 21. V 1897). Uĉio klavir kod F. Chopina, a kompoziciju kod N. H. Rebera u Parizu. God. 1848—58 koncertirao u Francuskoj, Austriji, Rusiji i Rumunjskoj. Od 1858 direktor i profesor na Konzervatoriju Galicijskog muziĉkog društva u Lavovu, poslije 1878 osnovao i vodio vlastitu muziĉku školu. Gotovo tri decenija centralna liĉnost muziĉkoga ţivota u Lavovu. Njegovo se izdanje Chopinovih djela dugo smatralo najkompetentnijim. DJELA: Komorne kompozicije. — KLAVIRSKA: mazurke; poloneze; etide; nokturni; balade i dr. — Kantata Die Reuc; zborovi, solo-pjesme. —Misa i dr. crkvene kompozicije. — Studija Der Canon. — Izdao cjelokupna Chopinova djela sa Chopinovim korekturama, 1879. — Obradbe rumunjskih narodnih melodija 43 Airs nationaux roumains. LIT.: O. Kolberg, Mikuli C, Tvgodnik Ilustrowany, 1865. — M. Sohys, Carl Mikuli, Wiadomošci artystyczne, Lwow 1897. — Z. Lissa i J. Alorazvski, Carl Mikuli, MGG, IX, 1961.
MILA, Massimo, talijanski muziĉki pisac (Torino, 14. VIII 1910 —). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Torinu, gdje je doktorirao 1931. Kao antifašist osuĊen 1935 na sedam godina zatvora. Borio se zatim u pokretu otpora. Predaje povijest muzike na Konzervatoriju (od 1953) i na Univerzitetu (od 1960) u Torinu. SuraĊivao u mnogim ĉasopisima (II Baretti, La Cultura, La Rassegna musicale, Melos i dr.). Muziĉki kritiĉar dnevnika L' Unita (1946—67), tjednika U Espresso (1955—67) i La Štampa (od 1967). Od 1967 ĉlan redakcije muziĉke revije Nuova rivista musicale italiana. Briljantan je stilist. U Italiji je mnogo pridonio proĉišćivanju osnovnih muziĉko-estetskih pojmova, no intenzivno se bavio i prouĉavanjem umjetnosti W. A. Mozarta i G. Verdija, kao i pojavama u suvremenoj evropskoj muzici. DJELA: // Melodramma di Verdi (disertacija), 1933 (novo izd. pod naslovom Verdi, 1958); »La Donna serpente* di A. Casella, 1942; Cent' mini di mušica moderna, 1944; W. A. Mozart, 1945; Saggi mozartiani, 1945; Breve storia della mušica, 1946 (novo izd. 1963); Igor Strawinsky; VEsperienza musicale e V este-tica, 1950 (III izd. 1965); Igor Strawinsky, Carriera di un libertino, Guida musicale, 1951; Cronache musicali (1955—1959), 1959. Brojne studije, ĉlanci i kritike. — Preveo Wagnerovu autobiografiju (2 sv.), 1959.
MILADINOV, Naum, muziĉki prosvetitelj i teoretiĉar (Struga, 1817 — Sofija, 1897). Brat Dimitrija i Konstantina Miladinova koji su 1861 izdali u Zagrebu Zbornik narodnih pesama iz Makedonije. M. je verovatno prvi makedonski melograf; pripremio je izvestan broj napeva za zbornik svoje braće, ali oni
nisu štampani, a rukopisi nisu do danas pronaĊeni. Kao ui u Strugi i Ohridu predavao je svojim uĉenicima Hrisantovu taciju. M. je autor udţbenika vizantijskog pevanja savren neumske notacije na grĉkom jeziku (1843), koji je pron; 1964 u Strugi. D. c MILADINOVIĆ, 1. Dušan, dirigent (Beograd, 20. II 1924 Na Muziĉkoj akademiji završio 1948 studije solo-pevanja (J. matović-Nikolić), a 1953 dii vanja i kompozici)e (K. Bar vić). Od 1943 korepetiti zatim dirigent Beogradske o (1969-73 direktor). Vodio 0 ski studio na Muziĉkoj ak miji u Beogradu, radio u Op Filharmoniji u Novom 5 (1963—67), dirigovao Kairs filharmonijom i operom (19« 64); od 1965 dirigentjeBeog skih madrigalista. Umetnil vanredne muziĉke memorije kog i sigurnog dirigentskog sta, spontan i neposredan, s; likim osećanjem za stil kon zicija koje izvodi. Kao oper horski dirigent gostovao u I nim D. MILADINOVIĆ svetskim muziĉkim cei ma. Ogledao se i kao kompoz DELA: simfonija, 1949. — Scenska muzika za komade: Drveće umu pravno; Ĉarobnjak koji donosi kišu i dr. — VOKALNA: kantata Zuleima, i Hilandarski zapisi za hor, 1970. Pesme za glas i klavir: Marfa; Dubrovaĉki drigal; Susret i dr. R. P.
2. Milica, pevaĉica, mezzosopran (Beograd, 21. II 1924 Ţena Dušana; pevanje uĉila na Muziĉkoj akademiji u Beogi gde je i diplomirala u klasi J. Stamatović-Nikolić. Od 1944 ĉla hora Beogradske opere, a od 1950 solistkinja. Gostovala u E (Drţavna opera), Turskoj i — u sastavu Beogradske opere u mnogim evropskim gradovima. Njezine su najuspelije u Carmen (Bizet), Azucena (Verdi, Trubadur), Amneris (Ve AiĊa), Marina (Musorgski, Boris Godunov), Dulcineja (Ma net, Don Ouichotte) i Charlotte (Massenet, Vferther). Nasl i na koncertnom podiju. p. M MILAKOVIC, Josip, knjiţevnik i kompozitor (Samobor VIII 1861 — 4. VIII 1921). Poslije školovanja u Zagrebu r je vrijeme radio u redakciji Obzora (uz ostalo pisao i muz kritike). Zatim je bio uĉitelj u Samoboru, Kutini, Derven od 1888 školski nadzornik i nastavnik uĉiteljske škole u Saraji Za školovanja u Zagrebu uĉio privatno violinu te je kasnije 1 zicirao u kućnim sastavima. Prije dolaska u Sarajevo komponc je solo-pjesme uz pratnju klavira (salonskog karaktera) i crk\ pjesme. Neke njegove kompozicije štampane su u muzici prilogu ĉasopisa Sv. Cecilija; neke su obraĊene za razliĉite stave. Njegova je najuspjelija kompozicija Ave Maria. Na . lakovićeve stihove pisali su muziku mnogi kompozitori (F. Vilhar, A. Stohr i dr.). M. je pisao pjesme, ĉlanke i raspr prevodio sa ĉeškog, slovaĉkog, slovenskog i njemaĉkog jez U Sarajevu je u razdoblju od 1888 do 1914 objavio niz muzie kritika u raznim listovima. z. Ku MILAN, Luis, španjolski virtuoz na lutnji, kompozitc pjesnik (oko 1500 •—■ poslije 1561). Njegovo glavno djelo L de mušica de vihuela . . . (1535) donosi osnovna tehniĉka prav upute za lutnju, zatim instrumentalne kompozicije u tabulatur fantasias, tientos, pavanas,— i pjesme — villancicos, sonetos, mances. Najbrojnije su fantasias koje se niţu, postepeno, od tehn jednostavnih do sloţenih; u njima se izmjenjuju dvoglasna, većii jednostavna polifonija i troglasna ili ĉetvoroglasna homofoi Formalno su slobodniji i sadrţajno bogatiji tientos u kojim; oĉituje karakter improvizacije. Pjesme pisane na razliĉitim zicima rani su saĉuvani primjerci monodije s pratnjom. NOVO IZD.: Libro de mušica de vihuela de mano intitulado El Alae 1535, u tabulaturi, i uz to u modernoj notaciji, obj. L. Schrade, pod naslc Luys Mildn: Musikalische Werke (Publikationen alterer Musik..., II, l< Pojedine odlomke objavili G. Morphy {Les luthistes espagnols du XVI ide, 1902), F. Pedrell {Cancionero musical..., 1921), G. Tagliapietra (A logia di mušica antica e moderna, 1931), A. Schering {Musikgeschichte in Bei len, 1931, novo izd., 1953). W. Apel {Musik aus friiher Zeit, 1934). LIT.: J. B. Trend, Luis Milan and the Vihuelistas, Oxford 1925. M. Ward, Luis Milan, MGG, IX, 1961. — J. Roberts, Some Notes on Music of the Vihuelistas, The Lute Society Journal, 1965. — E. Pohlm Laute, Theorbe, Chitarrone, Bremen 1968.
MILANKOVIĆ, Bogdan, muzikolog i graditelj vio (Dalj, 12. I 1885 — Sarajevo, 10. VII 1966). Doktorirao 1 iz romanske filologije na Univerzitetu u Beĉu; muziku uĉio vatno u Osijeku, Beĉu i Parizu. U Sarajevu bio profesor na g naziji (1910—47), direktor Muziĉke škole (1922—41), a kl
MILANKOVIĆ — MILHAUD vrijeme (1946—47) predavao na Višoj pedagoškoj školi. M. je jedan od osnivaĉa i dugogodišnji predsjednik Sarajevske filharmonije. Niz godina pisao je muziĉke kritike. DJELA. SPISI: Die Grundlagen der modernen pianislischen Kunst, 1923 (prošireno izd. pod naslovom Osnovi pijanistiĉke umetnosti, Beograd 1952); O umetniĉkom sviranju na klaviru, Muzika, 1928; Opis gudaĉkog instrumenta, Zvuk, 19351 Dugi ili kratki predudar, Muziĉki glasnik, 1940; Violina, njena istorija i konstrukcija, 1956; O vibrdtu na violini, Zvuk, 1958; Umetniĉkd reprodukcija i nauka, ibid., 1961. LIT.: Z. Kuĉukaliĉ, Likovi bosansko-hercegovaĉkih kompozitora, Sarajevo 1961. — Isti, Bogdan Milanković in memoriam, Zvuk, 1966. M. Poz.
MILANUZZI (Milanuzi, Milanuzii), Carlo, talijanski kompozitor (Esanatoglia, Macerata, potkraj XVI st. —?, oko 1647). Redovnik augustinskog reda; 1619 orguljaš u Perugiji, 1622 zborovoda u Veroni, 1623—30 orguljaš crkve 5. Stefano u Veneciji, 1636 kapelnik katedrale u Camerinu, od 1643 kapelnik i orguljaš u Noventi di Piave. Vrlo plodan kompozitor; svoja crkvena djela popratio je zanimljivim praktiĉnim uputama za izvoĊenje. Njegove zbirke Ariose vaghezze vaţne su za poĉetak razvoja solo-kantate. Ogledao se i kao pjesnik i pisac. DJELA. VOKALNA: Primo scherzo delle ariose vaghezze... a voće sola nel clavicembalo, chitarrone, arpa doppia... e con la scala di mušica per la chitarra alla spagnola op. 7, 1622; Secondo scherzo... aggiunteui nel fine... alcune sonate... per la chitarra alla spagnola op. 8 (II izd. 1625); Terzo scherzo... con l'aggiunta nel fine di alcuni balletti, sarauende, spagnolette, gagliarde, follie, ciaccone et altre sonate intauolate per la chitarra alla spagnola op. 9, 1623; Quarto scherzo... con una cantata, altre arie... (sadrţi uz to arije C. Monteverdija, G. P. Pertija 1 G. Mirtiscalchija) op. ri (1624); Šesto libro delle ariose vaghezze... op. 15, 1628; Settimo libro... aggiuntaui un'arietta a 2 vod con simfonie di 2 violini op. 17, 1630; Ottavo libro... op. 18, 1635. —CRKVENA: Vespertina Psalmodia 2 v. ad org. op. 2, 1619; Armonia sacra di concerti, messa et canzoni 5 v. con U suo b. c. op. 6, 1622; Sacra cetra concertata con affetti ecclesiastici 2-5 v. Con l'aggiunta di 6 motetti ariosi, lib. 2 op. 13. 1625; Concerto sacro di salmi interi 2 e 3 v. ... con U suo b. c. lib. I op. 14, 1627. Aiesse a 3 concertate che sipossono cantare a 7, e 11, aggiuntovi 4 v., e 4 stromenti a beneplacito, col b. c, lib. I op. 16, 1629; Hortus sacer delidarum... 1, 2, 3 v. ... una cum missa 2, ac litaniis B. Mariae Virginis 3 v. ... op. 19, 1636; Concerto sacro di salmi intieri a 2, e 3 v. . . . d a cantarsi in org. aggiuntovi due violini, lib. 2 op. 21, 1643; Compieta intiera ... da cantarsi in org. 1—4 v. op. 23, 1647. NOVA IZD.: jednu ariju obj. L. Torchi (Fleganti canzoni ed arie italiane nel sce. XVI, 1894), a 22 arije G. Benvenuti (1923). LIT.: L. F. Tagliavini, Carlo Milanuzzi, MGG, IX, 1961.
MILĈINOVIĆ TASHAMIRA, Vera, plesaĉica (1906 —). Muziĉko obrazovanje stekla u Zagrebu, gdje je i zapoĉela svoju umjetniĉku karijeru. Prvi uspjeh doţivjela tek nakon odlaska i nastupa u SAD tridesetih godina ovoga stoljeća. Prva plesaĉica koja je baletne toĉke koreografirala za televizijske programe (Columbia Broadcasting Corporation). Zbog finoće i sugestivnosti pokreta, bliţih karakternom plesu nego baletu, kao i zbog aktual nosti tema koje je plesom ţeljela doĉarati, uvrstila se meĊu ugledne suvremene umjetnice. M. Šku. MILDENBURG, Anna (udata Bahr), austrijska pjevaĉica, sopran (Beĉ, 29. XI 1872 — 27. I 1947). Pjevanje studirala na Beĉkom konzervatoriju (R. Papier, B. Pollini). Debitirala je 1895 u Hamburgu. God. 1898—1917 bila je ĉlanica beĉke dvorske opere. Gostovala je u svim većim njemaĉkim gradovima i u Londonu. Od 1919 predavala pjevanje na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu, a od 1927 i na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. Neko vrijeme bavila se i opernom reţijom. Umjetnica velikih muziĉkih i glumaĉkih sposobnosti, osobito se isticala u Wagnerovim operama. Zajedno sa svojim muţem, knjiţevnikom Hermannom Bahrom, napisala je Bayreuth und das Wa.gner-Thea.ter, 1912 (prevedeno na engleski, 1912). God. 1921 objavila je memoare Erinnerungen, a 1936 priruĉnik za reţisere Darstellung der Werke R. Wagners. . . , I. Tristan und Isolde. LIT.: P. Stefan, Anna Bahr-Mildenburg, Wien 1922. — A. C. Grisson, Anna Mildenburg, ZFM, 1942. — H. Kuhner, Anna Mildenburg von Bellschau, MGG, IX, 1961.
MILDMAY, Audrev, engleska pjevaĉica, sopran (Vancouver, Kanada, 19. XII 1900 — Glvndebourne, 31. V 1953). Pjevanje uĉila u Londonu i umjetniĉku karijeru zapoĉela kao koloraturni sopran u Carl Rosa Company. God. 1931 udala se za engleskog trgovca umjetnina i posjednika Johna Christiea. Na svojem dobru u Glvndebourneu sagradili su malo kazalište sa 350 sjedala u kojemu je 1934, uz suradnju dirigenta Fritza Buscha, utemeljen operni festival koji će ubrzo steći meĊunarodni glas. Do 1939 M. je tamo nastupala kao Susanna i Zerlina (Mozart, Figarov pir i Don Giovanni), Norina (Donizetti, Don Pasquale) i dr. Kasnije se bavila scenografijom. MILER, Ferdo Ţ., knjiţevnik i prevodilac (Urfahr, Austrija, 18. XI 1853 — Zagreb, 30. X 1917). Klasiĉne nauke i slavistiku studirao u Beĉu i Zagrebu. Srednjoškolski profesor u Osijeku i Zagrebu, pisao bajke, pripovijesti, komedije i dr. U HGZ ĉlan Ravnateljstva i lektor za hrvatsku poetiku i knjiţevnost. Objavio Antologiju svjetske lirike sa prijevodima tekstova stotinu najpopularnijih solo-pjesama iz evropske vokalne lirike (J. Brahms, F. Chopin, P. I. Ĉajkovski, R. Franz, E. Grieg, F. Liszt, C. Loewe,
581
F. Mendelssohn, W. A. Mozart, A. Rubinstein, F. Schubert, R. Schumann, R. Strauss, H. Wolf i dr.). K. KO. MILER, Ţeljko, dirigent (Zagreb, 14. XI 1932 —). Studij dirigiranja završio 1959 na Muziĉkoj akademiji u Sarajevu (M. Pozajić). Umjetniĉku karijeru zapoĉeo 1960 kao dirigent u Os jeĉkoj operi, gdje djeluje još i danas (od 1970 direktor). U toku godina izgradio opseţan operni repertoar. Istiĉe se i kao dirigent Komornog ansambla Franjo Kreţma; neko vrijeme zborovoda KUD Lipa, a nastupa i kao klavirski pratilac. Gostovao i u ino zemstvu, K. Ko. MILETIĆ, Miroslav, kompozitor i violist (Sisak, 22. VIII 1925 —). Studij violine završio 1953 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (I. Pinkava); kompoziciju uĉio privatno u Zagrebu, Pragu i Hilversumu. Od 1946 violist Simfonijskog orkestra Radio-televizije Zagreb i Zagrebaĉke filharmonije, od 1959 profesor na muziĉkoj školi Pavao Markovac u Zagrebu. God. 1960 osnovao gudaĉki kvartet Pro arte s kojim, u zemlji i na brojnim, turnejama u inozemstvu, njeguje preteţno suvremenu muziku, osobito jugoslavenskih kompozitora. Nadovezujući na najbolje uzore iz starije generacije hrvatskih muziĉkih stvaralaca, M. je u svoja tehniĉki dotjerana djela unosio obiljeţja narodne muzike, pa je uz primjenu suvremenijih izraţajnih sredstava ostvario zanimljive tvorevine novoromantiĉnog prizvuka. Kasnije je, meĊutim, posegnuo i za radikalnijim muziĉkim govorom, osobito za dodekafonijom i serijelnim strukturama, no samo kao za medijem putem kojega dolazi do izraţaja sadrţajna strana kompozicije. DJELA. ORKESTRALNA: suita za gudaĉe, 1955; simfonija, 1959 (RTZ, 27. XII 1960); koncerti za violu, 1958 (Hilversum, 1959) i za flautu i gudaĉe, 1971 (Opatija, 5. XI 1971); Simfonijska suita (sa djeĉjim igraĉkama), 1965 (Za greb, 11. V 1966); Rapsodijske varijacije za violinu i orkestar, 1967; Dramska muzika (Incidenta! Musicj, 1972 (Opatija, 11. XI 1972). Za gudaĉe: Folklorne kasacije, 1969 i Mini suita, 1972. — KOMORNA: Ĉetiri gudaĉka kvarteta: I, Ĉetiri preludija, 1951; II, 1954; HI, 1960 i IV, Plesne scene, 1962; Koralni kvartet, 1968 (sa B. Sakaĉem); Proporcije za 6 instrumenata, 1962; klavirski trio, 1966; Pastoralni trio za flautu, klarinet i gitaru, 1969; Ĉetiri folklorna dizajna za flautu, obou, klarinet i fagot, 1969; 4 aforizma za 4 klarineta, 1972; Komorna muzika 1972 za flautu, violinu i violonĉelo, 1972; 8 minuta za Henryja za flautu, violinu, trublju, violonĉelo i udaraljke, 1972. Za violinu i klavir: sonata, 1950; Male skladbe, 1952; Rapsodijske varijacije, 1962 (takoĊer u verziji za orke star); Ples za violinu solo, 1958. Rapsodija za violu i klavir, 1955; Lamentacija za vio lu i e lektro nske zvuko ve, 196 3; suita In mod o antico za fla ut u i klavir, 1968; Sekvence za tri melodijska instrumenta, 1970; Modifikacije za gudaĉe i udaraljke, 1972. — KLAVIRSKA: Passacaglia i fuga, 1953; Koncertna fantazija, 1967; Mikro suita, 1967. — Za orgulje: Cantus i toceata, 1968 i Hvar ska litanija, 1972. — DRAMSKA: radio-opera Auvergnanski senatori, 1957; operna humoreska Sluĉaj s djetetom, 1961; muziĉka drama Hasanaginica, 1964. Baleti: Vizija, 1958 i Snovi slijepih, 1959. Musicali: AGM, 1971 i Tri slavna, 1973. Filmska i scenska muzika. — VOKALNA: kantata Venera i Adonis, 1953 i Tri kajkavske za bariton i gudaĉe, 1956; Dvije pjesme Dobriše Cesarića za sopran i klarinet, 1971; Dvije ljubavne za mješoviti zbor i komorni ansambl, 1958; Crnogorska za mješoviti zbor, 1971. K. Ko.
MILFORD, Robin Humphrev, engleski kompozitor (Oxford, 22. I 1903 — Lyme Regis, 29. XII 1959). Studirao na Royal Colege oj Music u Londonu (G. Holst, V. Williams). Kao slobodan umjetnik predavao povremeno na razliĉitim školama. M. je kompozitor engleskoga nacionalnog pravca. Njegova najkarakteristiĉnija djela (preteţno male forme) odlikuju se jednostavnom dijatonskom melodikom te ritmikom koja se ĉesto temelji na narodnim plesovima. DJELA. ORKESTRALNA: Miniature Concerto za ĉembalo i komorni orkestar, 1929; koncert za violinu, 1930; suita za obou i gudaĉe, 1925; The Darkling Thrush za violinu i mali orkestar, 1928; Elegiac Meditation za violu i gudaĉe, 1947; Fishing by Moonlight za klavir i gudaĉe, 1952; Miniature Concerto za gudaĉki orkestar, 1933; Concerto grosso za mali orkestar, 1936. — KOMORNA: fantazija za gudaĉki kvartet, 1945; 2 klavirska trija, 1948—49; trio za klarinet, violonĉelo i klavir, 1928; sonata za flautu i klavir, 1944 i dr. — Klavirske i or-guljske kompozicije. — DRAMSKA: opera The Scarlet Letter, 1959; djeĉja opera The Shoemaker, 1925; baleti The Jackdaia of Rheims, 1945 i The Snozv Queen, 1946. — VOKALNA: oratoriji A Prophet in the Lana", 1930 i The PU-grims Progress, 1932; 3 djeĉje kantate; zborovi; solo-pjesme. LIT.: M. Hurd, Robin Hump hrey Milford, MGG, IX, 1961.
MILHAUD, Darius, francuski kompozitor (Aix-en-Provence, 4. IX 1892—). Sa sedam godina uĉi violinu, a sa dvanaest svira u gudaĉkom kvartetu Bruguiera koji mu omogućava da upozna dela Debussvja. Pošto je završio licej u rodnom gradu, studije nastavlja 1909 na Konzervatorijumu u Parizu kod X. Lerouxa (harmonija), A. Gedalgea (kontrapunkt), Ch. Widora (fuga) i Bertheliera (violina). Uz to pohaĊa teĉajeve dirigovanja V. d' Indvja na Scholi Cantorum. Ubrzo izgraĊuje svoj liĉni ukus sigurnim i pouzdanim izborom; odluĉno odbacuje Wagnera i wagnerijanizam, a oduševljavaju ga opere Pelleas et Melisande C. Debussvja i Boris Godunov M. P. Musorgskog i docnije (1913), naroĉito balet Sacre du Printemps I. Stravinskog. Na zaprepašćenje svoga profesora harmonije Lerouxa, M. je brzo razvio svoj osobeni harmonijski jezik. Ali netaĉno bi bilo tvrditi da iz škole nije ništa poneo: uĉitelji kao V. d' Indy, A. Gedalge i Ch. M. Widor pomogli su mu savetima da svoj dar usmeri prema samodisciplini i sreĊenosti. U Parizu je upoznao i pesnike F. Jammesa i P. Claudela, ĉija su dela u velikoj meri odredila njegov umetniĉki razvoj.
582
MILHAUD
M. već tada pokazuje veliku plodnost; do 1914 dovršava svoja prva dela, operu La Brebis egaree, ĉetiri zbirke solo-pesa-ma, nekoliko sonata i prvi kvartet. God. 1916 postaje sekretar ambasade u Brazilu i sa P. Claudelom kao ambasadorom ostaje onde do 1918. Po povratku u Francusku M. dolazi u dodir sa knjiţevnikom J. Cocteauom i sa E. Satiem i potaknut njihovom estetikom postaje uz A. Honnegera vodeća liĉnost grupe Šestorice (-> Six). Svoj prvi veliki uspeh doţivljava M. 1920 sa baletom Le Boeuf sur le Toit prema motivima juţnoameriĉkog folklora. Scenarij je za to delo napisao J. Coc-teau, a D. MILHAUD scenografiju R. Dufy. Otada M. ide sigurno svojim putem, dalekim od svake tradicije, stare ili novije. Oko 1920—30 već je slavan, pa na pozive sa svih strana{ mnogo putuje: po zemljama srednje Evrope, u SSSR, Siriju i u SAD, gde drţi i predavanja na univerzitetima Harvard, Princeton i Columbia, a nastupa i kao pijanist interpretirajući vlastita dela. I nova dela se niţu velikom brzinom; do 1930 ima ih već više od 100, a medu njima je najvaţnija opera Cristophe Colomb (1928). Do Drugoga svetskog rata ţivi u Francuskoj. Kad je izbio rat, odlazi u SAD. Tamo dobiva katedru za kompoziciju na Mills Collegeu u Oaklandu (Kalifornija). God. 1947 vraća se u Pariz i postaje profesor kompozicije na Konzervatorijumu. Zadrţava i mesto u Oaklandu, vodi i letnje teĉajeve u Aspenu (Colorado), a uz to neprekidno stvara nova dela. God. 1956 postavljen je za predsednika Academie du Disque Franfais, a 1966 odlikovan ordenom Legije ĉasti. Traţeći svoj sopstveni izraz, uvek sa novim postupcima, M. je postao jedan od najvećih eksperimentatora moderne muzike. Ali njegovi eksperimenti su deo njegovog osobenog muziĉkog jezika i prema tome nikad nisu sami sebi svrha nego sredstvo. M. eksperimentira bilo da obraduje kobne, tragiĉke teme ili vedre humoristiĉke sadrţaje, bilo da prelazi u parodiju i burlesku. Već oko 1920 cenjen je kao najjaĉi i najliĉniji francuski kompozitor, najzanimljiviji i najdovitljivi)i u tehnici, a i najplodniji u svojoj generaciji. Njegova dela izazivaju buĉne skandale, koje on prima hrabro, pa ĉak i radosno. Napadaju ga da vrši opite — u neugasivoj ţelji intelektualne radoznalosti — samo opita radi. Drugi ga vatreno brane, govoreći da ti opiti donose muzici dragocene tekovine. Već u scenskoj muzici za dramu Les Choephores (1916) M. eksperimentiše razliĉitim zvuĉnim efektima kao što su brojne udaraljke, biĉevi, ĉekići, zviţduci mašina, ljudski krikovi; u tom delu se prvi put na muziĉkoj sceni upotrebljava ritmizirani govor hora. M. komponuje i suhe komercijalne tekstove kataloga sa popisom mašina i semenja {Machines Agricoles, 1919 i Catalogues des Fleurs, 1920), iako dobro poznaje i voli pesništvo. U operi Christophe Colomb (1928) svesno ţeli sliti u celinu sasvim razliĉite pozorišne tehnike: antiĉki hor i kinematograf, srednjovekovni
misterij sa tehnikom lajtmotiva, simbolistiĉke i impresionisti elemente sa politonalnošću. Što se ĉešće sluša i bolje upoznaje njegova muzika, sve 1 nija izgleda misao P. Collaera da je kljuĉ za razumevanje A haudove muzike i njegova opšteg stava u delima i mislima oc den kvalitetama njegova porekla — i podneblja, i prirode, i 1 ture. Vezan stoletnom porodiĉnom tradicijom za Provansu, je po svom naĉinu mišljenja i osećanja pravi Mediteranac i pobc Jevrejin. Ali ipak samo taj kljuĉ nije dovoljan. Ni o jednom kc pozitoru starom ili savremenom nisu izricane tako opreĉne o« Jedni tvrde, da u njegovoj muzici ne postoji ništa osim eksp* menta, ĉudnog i grotesknog efekta. Branioci istiĉu da M. ni ne traţi originalnost po svaku cenu, nego da ona izvire iz njeg celovitog stava i da potiĉe iz same njegove prirode. Ove se šupi nosti moţda mogu ublaţiti velikom plodnošću Milhauda. On ] lako, brzo, neprestano: on piše kao što diše. A u takvu nepregl nom mnoštvu dela ne moţe sve biti prvorazredno i pored autor sigurnog zanata usmerenog uvek jasnom i odreĊenom. D. Di kaţe: »M. je plodan, na ţalost, i kao takva treba ga ceniti i sudi Ali vrednost svakog umetnika treba traţiti u njegovim dob: delima, kakva obimni opus Milhauda sadrţava u priliĉnom bn ObraĊujući u scenskim delima antiĉke ili istorijske te M. je uvek savremen. On prevazilazi vremenske okvire i ukla epizode dramske radnje. Na prvom planu ostaje sama sudb ska neumitnost, tragiĉka predestinacija ispred pojedinaĉi psihološkog dramskog razvoja. Tako se jedinstveno raspoloţe drţi od poĉetka do kraja. Taj princip scenske muzike prenosi i u kamerna i simfonijska dela. Neprijatelji Milhauda tvrde da je glavna osebina njege muzike neka neobiĉna rutina »teĉne netaĉnosti«, što znaĉi njegova muzika teĉe glatko, ali da je njena aktivnost neusn rena i neprecizna. Ništa nije vaţno ni bitno: ni naslagani tom teti, ni klizeći akordi u pratnji, ni empiriĉke mehaniĉke fug kanoni. O tim »nagomilanim tonalitetima« branioci imaju sas\ drugo mišljenje. M. je jedan od prvih pobornika bitonalnosi politonalnosti. On koristi obe mogućnosti tih principa: harn nijski postupak po kom se akordi slaţu jedni na druge, a pc dinaĉno ostaju u odreĊenom odnosu prema centralnom akoi i melodijski, u kojem istovremeno zvuĉi splet melodija. M. bio uopšte najviše napadan upravo zbog primene politonalno P. Collaer meĊutim tvrdi da politonalni jezik Milhauda ne pot iz svesnog traţenja i namernog biranja. On je nastao po zaht« i po sili same ekspresije: u ogromnoj bujici ideja politonaln sa jedinstvenim izlaganjem nekoliko ideja jedini je izlaz. N. haudova dela su uz to saţeta, jer on ne razvija ranije slušane mot već u preobilju muziĉkih misli uvek stvara nove. Zato njege kamerne simfonije traju samo 4—5 minuta, a karakteristiĉ »minutne« opere zaista samo 7—8 minuta. Nasuprot tome Drew tvrdi da politonalna muzika daje samo iluziju bogate ma: i obilne invencije. Po njemu je to veštaĉki naĉin da se izvanjsk dekoracijama sakrije harmonsko siromaštvo. MeĊutim, kratke i saţetost vaţe samo za rana Milhaudova dela. Docnije su simfoni a naroĉito opere, duţe. Istovremenu ekspoziciju nekoliko meloć skih motiva razliĉita tonaliteta i boje M. najradije provodi sa 1 mernim, solistiĉki tretiranim ansamblima za pet do petnai izvoĊaĉa. U simfonijama stvara kontraste jedino izmeĊu pojedii stavova, koje niţe kao slike obojene razliĉitom atmosferom, daji im ĉesto karakteristiĉne naslove; npr. u II simfoniji stavci s 1. Paisible, 2. Mysterieux, 3. Douloureux, 4. Avec serenite, 5. / lelouia.
D. MILHAUD. Balet La Creation du Monde, inscenacija F. Legera, 1922
Zakljuĉak o stvaraocu tako obimnog i raznovrsnog opi nije lak. Sigurno je ipak da su zasluge Milhauda za razvoj 1 raktera i tehnike savremene muzike ogromne. Sistematske napa na njega opravdavaju donekle samo njegova ranija dela, u k jima se ponekad nalaze hladni opiti pomešani sa lakrdijom, i upravo neki od tih eksperimenata doneli su dragocenih kori novoj muzici, kao npr. oni ritmiĉkoga karaktera ostvareni ud raljkama. U partituri prvog baleta, V Homme et son disir (191! M. upotrebljava 12 solistiĉkih instrumenata i skupinu od udaraljki, koja ĉini osnovu za muziku vokalnog kvarteta. F godina docnije u baletu La Creation du monde (1923) M. doĉ rava predstave uroĊenika o stvaranju sveta jezikom tada još s svim novog jazza. O Milhaudovom zdravom i ţivom muziĉke instinktu govori i ĉinjenica, da je taj balet — cenjen kao najs vršeniji od svih dela simfonijskog jazza — nastao godinu da: pre prve Rhapsody in Blue Amerikanca G. Gershwina. Ovi kompozicijama i Koncertom za udaraljke i orkestar (1929) h je podigao znaĉaj ritma i šuma na dotad neslućenu visinu. I zrelim delima M. sebi dopušta opite, ali samo izuzetno. Tako XIV i XV gudaĉki kvartet samo onda kvarteti kad se izvoe odvojeno, u kvartetnom ansamblu. Ali oni se mogu svirati i ist vremeno kao oktet.
MILHAUD — MILLE M. je koristio i najrazliĉnije ekspresivne i stilske fenomene (brazilski folklor, ameriĉki jazz, graciozne francuske stare pesmice i tuţne jevrejske napeve), dajući im retkim majstorstvom umetniĉki oblik. Melodiju je smatrao najvaţnijim, vitalnim elementom muzike. Jednako je cenio i lirski sveţe melodije, gipke i pokretne napeve kao i robustne, krepke, narodske pesme. Izraţajna skala njegove muzike kreće se u širokom opsegu od oporosti do lirske meditativnosti, od juţnjaĉke vedrine do burleske i satire. M. ide sigurno u red najkrupnijih i najreprezentativnijih muziĉkih liĉnosti našeg doba. Njegovo se delo odlikuje punom slobodom nadarenog stvaraoca, bogatom invencijom i nepokolebivom vedrinom. Moţda mu je u slobodi invencije bio uzor H. Berlioz, u narodskoj krepkosti E. Chabrier, a u mediteranskoj prozraĉnosti G. Bizet. DELA (oko 450). ORKESTARSKA. Dvanaest simfonija: I s op. 10, 1939; II, op. 247, 1943; III. Te Deurn op. 27T (sa horom), 1946; IV, op. 281, 1947; V, op. 322, 1953; VI, op. 343, 1955; VII, op. 344, 1955; VIII, Rhodanienne op. 362, 1957; IX, op. 380, 1959; X, op. 382, 1960; XI, Romantique op. 384, 1960 i XII, Rurale, op. 390, 1961. Symphonie pour V univers Ctaudelien op. 427, 1968; Sinfonia concertante op. 376, 1959. Šest simfonija za kamerni orkestar: I, Le Printemps op. 43, 1917; II, Pastorale op. 49, 1918; III, Se'renade op. 71, 1921; IV, Dixtuor a, cordes op. 74, 1921; V, Dixtuor d vent op. 75, 1922 i VI, Quatuor vocal za obou, violonĉelo i kamerni orkestar, 1923. Koncerti. Pet za klavir: I, op. 127, 19335 II, op. 225, 1941; III, op. 270, 1946; IV, op. 295, 1949 i V, op. 346, 1955; za 2 klavira op. 228, 1941; 3 2.a violinu: I, op. 93, 1927; II, op. 263, 1946 i III, Concert Royal op. 373, 1958; 2 za violu: I, op. 108, 1929 i II, op. 340, 1955; 2 za violonĉelo: I, op. 136, 1934 i II, op. 255, 1945; za klarinet op. 230, 1941; za harfu op. 323, 1953; za obou op. 365, 1957; za flautu i violinu op. 197, 1939; za marimbu i vibrafon op. 278, 1947; za udaraljke i komorni orkestar op. 109, 1929—30; Concert d' hiver za trombon i gudaĉki orkestar op. 327, 1953. Concertino de Printemps za violinu i kamerni orkestar °P* 35) *934 i Concertino d' Ete za violu i kamerni orkestar op. 311, 1951« Za klavir i orkestar: Poeme sur un cantigue3 de Camargue op. 13, 1913—14; Cinq etudes op. 63, 1920—21; Le Carnaval d Aix op. 83b, 1926; Fantaisie pastorale op. 188, 1938; Suite concertante op. 278a, 1952 i La Couronne de Marguerite op- 353. 1956. Cinema-Fantaisie za violinu i orkestar op. 586, 1919; Air de la sonate za violu i orkestar op. 242, 1944; Scaramouche za saksofon ili klarinet i orkestar op. 1650,-1939. Sinfonietta op. 363, 1957. Osam svita: I, 1914; II, 1919; III, Suite provencalc, 1936; IV, Opus americanum (iz baleta Moise') 1940; V, Suite Francaise, 1943; VI, Suite campagnarde, 1953; VII, Pariš, 1959 i VIII, A Frenchman in York, 1962. West Point suita za vojni orkestar, 1951; Suite en trois parties za harmoniku ili violinu i orkestar, 1942; L' Apothe'ose de Moliere, suita za Ĉembalo i kamerni orkestar, 1948; Suite za 2 klavira i orkestar, 1950. Ouverture mediterraneenne, 1953; Ouverture philarmonique, 1963. Se'renade en trois parties, 1921; Quatorze Juillet, Introduction et Marche funebre, 1936; Car naval de Londres, I937> Fanfare de la liberte, 1942; Sept danses sur des airs palestiniens, 1947,; Kentuckiana, 1948; Aubade en trois parties, 1960; Meurtre d' un grand ckef d? Etat (posvećeno J. Kennedyju),i963; Ode pour les morts des Guerres, 1963; Atusiques pour Prague, 1965; Aiusique pour V Indiana, 1966; Musique pour Kouvelle Orleans, 1966; Promcnade-concert, 1967 i dr. — KAMERNA: gudaĉki trio op. 274, 1946; 18 gudaĉkih kvarteta: I, op. 5, 1912; II, op. 16, 1915; III, op. 32, 1916; IV, op. 46, 1918; V, op. 64, 1921; VI, op. 77, 1922; VII, op. 87, 1925; VIII, op. 121, 1932; IX, op. 140, 1935; X, op. 218, 1940; XI, op. 232, 1942; XII, op. 252, 1945; XIII, op. 268, 1946; XIV i XV op. 291a i b (mogu se izvoditi zajedno kao oktet), 1948—49; XVI, op. 303, 1950; XVII, op. 307, 1950 i XVIII op. 308, 1951. Tri gudaĉka kvinteta: I, op. 316, 1952; II, op. 325, 1953 i III, op. 350, 1956. Gudaĉki sekstet op. 368, 1958; gudaĉki septet op. 408, 1963; klavirski trio, 1969; klavirski kvartet op. 417, 1966; klavirski kvintet op. 312, 1951; kvintet za klavir i gudaĉki kvartet, 1951; svita La Cheminee du Roi Rene za duvaĉki kvintet op. 205, 1939; Divertissement za duvaĈki kvintet op. 299, 1958. Concertino d' avtomne za 2 klavira i 8 instrumenata op. 309, 1951; Aspen serenade za 9 instrumenata op. 361, 1957; Concert de chambre za klavir, duvaĉki kvintet i gudaĉki kvintet op. 389, 1961; koncert za 2 klavira i udaraljke op. 394, 1961; Musique pour Boston za violinu, flautu, klarinet, fagot i gudaĉe op. 414 1965; Musique pour Lisbone za 2 oboe, 2 horna i gudaĉe op. 420, 1966; Musik ftir 9 Instrumente, 1969; Sonate: 2 za violinu i klavir, 1911 i 1917; za 2 violine i klavir, 1914; za violinu i ĉembalo, 1945; 2 za violu i klavir, obe 1943; za violu i violonĉelo, 1959; za flautu, klarinet, obou i klavir, 1918. Devet sonatina: za flautu i klavir, 1922; za klarinet i klavir, 1927; za 2 violine, 1940; Sonatina a 3 za gudaĉe, 1940; za violinu i violu, 1941; za violinu i violonĉelo, 1953; za obou i klavir, 1954; za violonĉelo i klavir, 1959 i Sonatina pastorale za violinu solo, 1959; suite; dua i dr. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1916 i 1949; sonatina, 1956; Le Printemps, 2 sv., 1915—19 i 1920—21; Saudades do Brazil, 2 sv., 1920—21 (postoje i verzije za orkestar, za klavir i violinu, za klavir i violonĉelo); 3 Rag Caprices 1932; ciklus La Muse me'nagere, 1943 (i verzija za kamerni orkestar); svita Une Journee; Le Candelabre a Sept Branches, 1951 i dr. Za dva klavira: La Libertadora, plesna svita, 1943; Songes svita, 1943 i dr. Za 4 klavira: ciklus Pariš, 1948. — Kompozicije za orgulje (sonata, 1931). — DRAMSKA. Petnaest opera: La Brebis egare'e (F. Jammes), 1910—15; Les Eume'nides (P. Claudel prema Eshilu), 1917—22; Les Malheurs d' Orphee (A. Lunel), 1924; Esther de Carpentras, 1924—25; Le Pauvre matelot (J. Cocteau), 1926; Trois opiras-minutes: V Enlevement dy Europe, L' Abandon d" Ariane i La Delivrance de Thesee, 1927; Christophe Colomb (P. Claudel), 1928; Maximilien (prema F. Werfelu), 1930; Medee (M. Milhaud prems Euripidu), 1938; Bolivar (prema J. Supervielleu), 1943; David, 1952—53; Fiesta,, 1958 i La Mire coupable (M. Milhaud prema Beaumarchaisu), 1966. Tri deĉije opere: A propos de bottes, 1932; Un petit peu de musique, 1932 i Un petit peu d' exercise, 1934. Petnaest baleta: L' Homtne et son Jesir, 1918; Le Boeuf sur le toit, 1919; Les Maries de la tour Eiffel (sa Auricom, Honeggerom, Poulencom i G. Tailleferre), 1921; La Creation du Monde, 1923; Salade, 1924; Le Train bleu, 1924; La Bien-aim.ee (prema muzici Schuberta i Liszta), 1928 (nova verzija 1941); Les Songes, 1933; Jeux de printemps, 1944; The Bells, 1945; 'adame Miroir, 1948; Les Reves de Jacob, 1949; Moise, 1957; La Rose des vents, 1958 i La Branche des oiseaux, 1962. Scenska muzika (izbor): V Orestie: Agamemnon i Les Choephores, 1913—15; Protee (P. Claudel), 1913—19; U Annonce faite d Marie (isti), 1932; Le Voyageur sans bagages (Anouilh), 1936; Le Bal des voleurs (isti), 1938; La Premiere famille (Supervielle), 1938; La Maison de Bernarda Alba (Garcia Lorca), T947; Saul (Gide), 1954; Mere Courage(Biccht) 1959; Judith (Giraudoux), 1961; Tobia et Sara (Claudel), 1967. Filmska muzika (izbor): Madame Bovary (Renoir), 1933; La Vie commence demain (N. Vedres), 1950; Gauguin (A. Resnais), 1950 itd. — VOKALNA. Kantate: Le Retour de V enfant prodigue, 1917; Pan et Syrinx, 1934; Cantate pour V inauguration du Musee de Vhomme, 1937; Cantate de la Paix, 1937; Cantate nuptiale, 1937: Cantate de Venfant et de la mere, 1938; Les Quatre Blements, 1938; Cantate de la guerre, 1940; Cantate des proverbes, 1950; Le Chdteau de Feu, 1954; Cantate de la Croix de eharite, 1960; Cantate sur 3 tcxtes de Chaucer, 1960; Cantate de V Ini-
583
tiation, 1960; Adieu, 1964; Cantate from Job, 1965 i Hommage d Comenius, 1966. Les Amours de Ronsard za hor i mali orkestar, 1934; La Morte d* un tyran za hor, udaraljke i 3 instrumenta, 1932; Chants populaires provencaux za glasove i orkestar, 1938; Le Chdteau de feu za hor i orkestar, 1954 itd. Horovi: Deux poemes de Cendrars, 1932; 2 Elegies romaines, 1932; Cantique du Rhone, 1936; Incantations (pesme Azteka), 1939; Quatrains valaisans (R. M. Rilke), 1939; Six Sonnets composes au secret (J. Cassou), 1946; 8 Poemes de Jorge Guillen, 1958, Traversee, 1961 itd. Pesme uz instrumentalne sastave: Machines Agricoles, 1919; Catalogue des fieurss 1920; Cocktail, 1921; Six chants populaires hebrdiaues, 1925; 3 Elegies, 1939; Ouatre ehansons de Ronsard, 1941; IStudes poetiques za glas, 2 saksofona i magnetofonsku traku, 1954; Fontaines et sources (F. Jammes), 1956; Suite de quatrains, 1962; Suite de sonnets, 1963 i dr. Solo-pesme za glas i klavir: Poemes de F. James, 4sv., 1910—12 i 1918; Sept poemes de la connaissance de l'Est (P. Claudel), 1912—13; Trois poemes romantiques, 2 sv., 1913—14; D' un canier inedit du Journal d' Eugenie de Guerin, 1915; Quatre poemes pour baryton (P. Claudel), 1915—17; Poemes Juifs, 1916; Child Poems (R. Tagore), 1916; Chansons bas (Mallarme), 1917; Les Soirees de Petrograd (R. Chalupt), 1919; 5 Chansons (Ch. Vildrac), 1937; Le Voyage d' ete (C. Paliard), 1940; Reves, 1942; Chants de misere (C. Paliard), 1946; Petites legendes (M. Carĉme), 1952; V Amour ehante, 1964 itd. — CRKVENA: Psalam 129, 1918; Psalam 136, 1919; Psalam 126,1921; Prieres journalieres d V usage des Juifs du Comtat Venaissin, 1927; Cantate pour louer le Seigneur, 1928; Liturgie comtadine, 1933; Borechou Shema, 1944; Service sacre, 1947; V Choch DoĊi, 1948; Les Miracles de la foi, 1951, Cantate de Psaumes, 1967. ■— SPISI: Etudes, 1927; Notes sur Satie, 1946; Notes sans musique, 1949 (novo izd. 1963; na nemaĈkom, 1968); Entretiens avec Claude Rostand, 1952 (na nemaĉkom 1954). Polytonalite et Atonalite, RM, 1925. LIT.: F. Landormy, Darius Milhaud, Le Menestrel, 1925. •— 5". Osterc, Darius Milhaud in »rninutna opera«, Muziĉar, 1929, II. — G. Augsbourg, LaVie de Darius Milhaud en images, Pariš 1935. — M. Bauer, Darius Milhaud, MQ, 1942. — E. Kfenek, Darius Milhaud, The Book of Modern Composers (izd. D. Ewen), New York 1942. — P. Collaer, Darius Milhaud, Antwerpen i Pariš 1947. ■— G. Beck, Darius Milhaud, etude suivie du catalogue chronologique complet, Pariš 1949 (suplement 1956). — C. Mason, The Chamber Music of Milhaud, MQ, 1957. — H. H. Stuckenschmidt, Schbpfer der neuen Musik, Frankfurt a* M. 1958. — C. Chamfray, D. Milhaud, Feuilles Musicales, Lausanne 1960. — P. Claudel, D. Milhaud: Correspondence, Pariš 1961. •— P. Collaer, Darius Milhaud, MGG, IX, 1961. — C. Rostand, Les Malheurs d' Orphee, RAM, 1962. — Hommage a D. Milhaud, Bulletin des amis du Festival d' Aix-en-Provence, posebni broj, 1962. — J. Roy, D. Milhaud, Pariš 1968. -— A. Braga, D. Milhaud, Napoli 1969. P. B.
MILIĆ, Blaţenka, pjevaĉica, sopran (Mostar, 4. II 1939—). Studij pjevanja završila 1967 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbanić), a zatim se usavršavala na New England Conservatory u Bostonu (SAD). Na opernoj pozornici debitirala 1969 u Zagrebu kao Zorka (Lisinski, Poriri) i tamo angaţirana kao solist. U svojoj relativno kratkoj umjetniĉkoj karijeri postigla zapaţene uspjehe u domovini i inozemstvu. God. 1967 dobila nagradu Franjo Kuhaĉ Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu i osvojila srebrnu me dalju na MeĊunarodnom natjecanju pjevaĉa u Toulousei, a 1968 nagraĊena drugom nagradom na Jugoslavenskom natjecanju mladih muziĉkih umjetnika. U njezinom opernom repertoaru istiĉu se uloge Jelena i Eva (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Đula (Gotovac, Ero s onoga svijeta), Mirni i Ĉo-Ĉo-San (Puccini, La Boheme i Madame Butterfly). Nastupa i na koncertnom po diju, K. Ko. MIUNKOVIĆ, ĐurĊa (Georgine), pjevaĉica, alt (Prag, 7. VII 1913—). Studij pjevanja završila na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (M. Kostrenĉić) i tu zapoĉela opernu karijeru. God. 1937—40 ĉlanica Gradske opere u Ziirichu, 1940—45 na Drţa vnoj operi u Munchenu i 1947 —48 u Pragu. Od 1948 bila je prvakinja Drţavne opere u Beĉu i stalni gost opere u Miinchenu, gdje se zatim stalno nastanila. Uz to gostovala na brojnim opernim pozornicama Evrope i Amerike, a nastupala je i na muziĉkim festivalima u Bayreuthu, Salzburgu, GlvndeD. iMILINKOVIĆ bourneu, Edinburghu, Dubrov niku i dr. Pjevaĉica tamno obojenog alta dramatiĉne izraţaj nosti, posebno se istakla kao interpret uloga u Wagnerovim muziĉkim dramama. Njezine su velike kreacije takoĊer Carmen (Bizet), Eboli, Azucena i Ulrica (Verdi, Don Carlos, Trubadur i Krabuljni ples) i dr. K. Ko. MILKO PATAKI, Kora, pijanistkinja i klavirski pedagog (Zagreb, 9. XII 1908—). Klavir studirala u Budimpešti (A. Szendv, J. Senn) i kod I. Brezovšeka u Beogradu na Muziĉkoj školi Mokranjac. Koncertirala od 1933 solistiĉki i sa orkestrom u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, Novom Sadu, Subotici, Nišu i Osijeku, izvodeći ĉesto dela domaćih kompozitora. Kao pedagog radila u Muziĉkoj školi u Subotici (1946—54 i 1956—66 direktor). Bila je i direktor Subotiĉke filharmonije. D. Sn. MILLE, Agnes de, ameriĉka plesaĉica i koreograf (New York, I9 O9 —). Klasiĉni balet uĉila kod T. Kozlove, W. Edwards i
584
MILLE — MILOJEVIĆ
M. Rambert. Plesaĉku karijeru zapoĉela u Londonu u trupi Ballet Rambert, u kojoj je izvanredno uspješno igrala karakterne uloge u baletima Dark Elegies (Mahler) i Judgement of Pariš (K. Weill). Zatim angaţirana u Ballet Russe de Monte-Carlo, a kasnije u Ballet Thedtre. Za ovu baletnu trupu koreografirala je svoje najpoznatije balete: Le Train bleue (Milhaud), Three Virgins and a Devil, Rodeo (Copland), Fali River Legend (Gould), Harvest According (Thomson) i Rib of Eve (Gould). Za svoja koreografska djela M. je inspiraciju crpila u legendama, folkloru i prošlosti svoje zemlje. Njezin realistiĉan stil, protkan humorom i lirizmom, naroĉito je izraţen u masovnim scenama i dramatskim momentima.
vatoriju u Beĉu (F. J. Zierer, J. Laimegger). Kazališni dirige Grazu (1864) i Beĉu (Harmonietheater, 1866 i Theater an der V 1869—93). Svoje operete dirigirao je kao gost u Miinch Berlinu i Hamburgu. Uz F. Suppea i J. Straussa ml., M. je glavni predstavnik siĉne beĉke operete. Iako u njegovim djelima puĉki elen nisu uvijek najsretnije stilizirani, te u njima najĉešće previ vaju lirsko-sentimentalna mjesta, njegove se operete Der Bi student i Der arme Jonathan i danas uspješno izvode na mn< pozornicama. Odlikuju se vedrom melodikom i izvrsnom im mentacijom, a muzika i scena jedinstveno su povezani.
DJELA: Dance to the Piper, 1952; And Promenade Home, 1956; To a Young Dancer, 1962; The Boockofthe Dance, 1963; Russian Journals; Dance Perspectives 44,; studije; ĉlanci; plesni projekti.
DJELA. DRAMSKA. Više od 20 opereta: Der tole Gast, 1865; C Dubarry, 1879 (nova obradba Th. Mackebena, 1938); Apajune der Wasseri 1880; Die Jungfrau von Belleville, 1881; Der Bettelstudent, 1882 (jug. pren pod naslovom Đak prosjak, 18. III 1896 u Zagrebu; nova obradba R. gemanna 1934); Gasparone, 1884 (nova obradba P. Burkharda, 1940) Feldprediger, 1884; Der Viceadmiral, 1886; Die Sieben Schwabent Der arme Jonathan, 1890 (nova obradba H. Hentschkea i J. Riznera, I Das Sonntagskind, 1892; Der Probekuss, 1895; Das Nordlicht, 1896. —■ Izc Musikalische Presse (mjeseĉni zbornik klavirskih kompozicija), 1873—76 LIT.: C. Preiss, Versuch einer Biographie Karl Millockers, Wochens fur Kunst und Musik, 1905. — H. Jancik, Karl Millocker, MGG, IX,
MILLENKOVICH-MOROLD, Max von, austrijski muziĉki pisac (Beĉ, 16. III 1866 — Baden kod Beĉa 5. II 1945). Muziĉki referent i ĉinovnik u ministarstvu prosvjete. DJELA: J. Reiter, 1904; A. Bruckner, 1912; H. Wolf, 1912; Die osterreichische Tonkunst, 1918; Wagners Kamp/ und Sieg (2 sv.), 1930; Mozart, 1931; Cosima Wagner, 1937; Richard Wagner in Wien, 1938; Dreigestirn Wagner, Liszt, Bulojv, 1940; Vom Abend zum Morgen. Aus dem alten Oesterreich ins neue Deutschland, 1940.
MILLER, Glenn, ameriĉki jazz-trombonist, dirigent, aranţer i kompozitor (Clarinda, Iowa, 1. III 1904 — u avionskoj nesreći, 16. XII 1944). Studirao na University of Colorado. Svirao u jazz-sastavima B. Sentera, B. Pollacka, P. Asha i R. Nicholsa. Djelovao zatim kao aranţer te kao ĉlan orkestra Dorsey Brothers i R. Noblea; uz to se usavršavao kod J. Schillingera. God. 1937 osnovao vlastiti jazz-orkestar s kojim je već 1939 stekao veliku popularnost. Kao vojnik 1942 osnovao u okviru avijacije orkestar Air Forces Band koji je vodio do smrti. M. je ostvario specifiĉnu orkestralnu boju (tzv. Miller-Sound) prvenstveno novostima u primjeni duhaĉkih instrumenata; tako npr. u njegovu orkestru skupinu od 4 saksofona vodi klarinet, a ne alt-saksofon. Millerov stil swinga njegovali su kasnije mnogi jazz-muziĉari, osobito R. McKinlev koji je 1956 obnovio i do 1966 vodio orkestar Glenn Millers Band. O Millerovoj popularnosti svjedoĉi — uz brojna nova izdanja njegovih gramofonskih ploĉa —• i veliki uspjeh filma The Glenn Miller Story, snimljenog 1953 sa J. Ste\vartom u naslovnoj ulozi. Najveći je domet ostvario interpretacijom kompozicija: In the Mood, At Last, Moonlight Serenade, Sunrise Serenade, Tuxedo Junction, Little Brozvn Jug, Pennsylvania 6—5000 i American Patrol. Napisao je priruĉnik Method For Orchestra Arranging (1943). MILLET, Luis (Lluis), španjolski dirigent i kompozitor (Masnou, 18. IV 1867 — Barcelona, 7. XII 1941). Studirao u Barceloni na Gonservatorio del Liceo i kod F. Pedrella. Jedan od voda katalonskog muziĉkog pokreta. God. 1891 osnovao u Barceloni sa A. Vivesom zbor Orfe'o Catala, s kojim je do svoje smrti prireĊivao koncerte u Madridu, Parizu, Londonu i Rimu. Od 1896 predavao na muziĉkoj školi u Barceloni (od 1933 direktor). DJELA: suita Catalanesaues za orkestar; Egloga za gudaĉki orkestar. — Choral a bocca chiusa za muški zbor; zborovi; pjesme. — Crkvene kompozicije. — Zborske obradbe katalonskih narodnih pjesama. — SPISI: El Canl popular religios, 1912; L'Art y la Moral, 1912; De la canco popular catalana, 1917. — Sabrani spisi Pel nostre ideal, 1917. LIT.: M. Garcia Venero, Lluis Millet cantaire de Catalunva, Barcelona 1951. — M. Ouerol, Luis Millet, MGG, IX, 1961.
MILLICO, Vito Giuseppe (nazvan II Moscovita), talijanski pjevaĉ (sopran-kastrat) i kompozitor (Terlizzi kod Barija, 19. I 1737 — Napulj, 2. X 1802). Nakon velikih uspjeha u Italiji pjevao u Beĉu (1772—74), Londonu (1774—80), Berlinu, a zatim ponovno u Italiji. Ide u red najistaknutijih kastrata svoga vremena; Ch. W. Gluck, u ĉijim je operama interpretirao mnoge sopranske uloge, imao je vrlo visoko mišnje o njegovim umjetniĉkim sposobnostima. DJELA. DRAMSKA. Opere: Le Cinesi; La Pieta d'amore, oko 1782; La Zelinda, 1786 i pojedine scene za operu Ipermestra (libretto R. Calzabigi). — VOKALNA: 3 kantate (Angelica e Medoro); kanconete Six Songs zuith an Accompanyment for the Great or Small Harp, Fortepiano, or Harpsichord..., 1777. LIT.: M. Belluci La Salandra, V ito Giuseppe M illico, Bari 1951. •— H. Kiihner, Giuseppe Mitlico, MGG, IX, 1961.
MILLOCKER, Karl, aus trijski kompozitor (Beĉ, 29. IV 1842 — Baden kod Beĉa, 31. XII 1899). Studirao na Konzer-
K. MILLOCKER
MILLOSS, Aurel, madţarski plesaĉ i koreograf (Ozara, 1 1906 —). Uĉenik V. Gzovskog, R. Labana i E. Cechettija; utr niĉku karijeru zapoĉeo 1928 u Berlinu. God. 1929—32 s baleta u Hagenu, Duisburgu i Breslauu; 1932—34 direktor bi u Augsburgu, 1934—35 u Diisseldorfu te 1933 i 1936 —38 u dimpešti, a istodobno pedagog baleta u kazalištu San Car Napulju. Od 1939 niz godina koreograf festivala Maggio Fic tino. U tom razdoblju djelovao takoĊer u Rimskoj operi, milan Scali, u Buenos Airesu, Sao Paolu i Rio de Janeiru. Od : pedagog i koreograf na Gradskoj operi u Kolnu; od 1971 dire je baleta Drţavne opere u Beĉu. Najvaţnija njegova koreogra ostvarenja nastala su u Italiji ĉiji je drţavljanin od 1960. Ekspr< nizam pun realizma, kojim se sluţio u svojim prvim koreog jama, u kasnijoj je fazi njegova stvaralaštva ustupio mjesto n suptilnijem stilu plesnog izraza u kome je klasiĉan balet zai mnogo istaknutije mjesto. Millossova glavna koreografska os renja su: Die Geschopfe des Prometheus (Beethoven), ĉuc mandarin (Bartok), L'isola eterna (J. S. Bach); za trupu Les llets des Champs-Elyse'es: Portrait de Don Ouichotte, Jeu de c< i Orpheus (Stravinski), Marsias (Dallapiccola), La Follia di Ork (Petrassi); za Gr and Ballet du Marquis de Cuevas: Hungc (Bartok). LIT.: O. F. Regner, Milloss und die grosse Svnthese, Das neue Ballettl Frankfurt 1962.
MILLS, Charles, ameriĉki kompozitor (Asheville, sjevi Carolina, 8. I 1914 —). U mladesti svirao u jazz-orkestrima; st završio na Greemvich Music School (M. Garfield); u kompoz se usavršavao kod A. Coplanda, R. Harrisa i R. Sessionsa. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1940, 1942 i 1955; Crazy 1 Symphonie, 1958; koncerti za flautu, 1939 i za klavir, 1946; tema s varijaci; 1951; preludij i fuga, 1953. — KOMORNA: 5 gudaĉkih kvarteta, 1939klavirski trio, 1941; Sonata Fantasia za duhaĉki kvintet, 1941; sonatina za f 1 gudaĉe, 1940; Chamber Symphonie za 11 instrumenata, 1939; Chamber certo za 10 instrumenata, 1941; Concerto sereno za 8 duhaĉa, 1948; Conct za obou i gudaĉe, 1957. Za violinu i klavir: 3 sonate, 1939, 1941, 1950; son; 1943; Berceuse, 1944. Za violonĉelo i klavir: 2 sonate, 1940 i 1942; 2 fant 1953. Za obou i klavir: 2 sonate, 1937 i 1943; Partita, 1937. Za violinu 2 sonate, 1940 i 1944; Four Stanzas, 1958; sonata za engleski rog i klavir, ] 2 sonate za flautu, 1939 i 1948 i dr. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1941 i ) 2 suite; 11 sonatina. — VOKALNA: Festival Overlure za zbor i orkestar, J The Dark Night za ţenski zbor i gudaĉe, 1946; zborovi {Ars poetica, 1940; drigali The True Beauty); solo-pjesme (Sacred Canticles, 1944). — Crk kompozicije.
MILOJEVIĆ, 1. Miloje, kompozitor i muzikolog (Beog 28. X 1884 — 16. VI 1946). Studirao u Srpskoj muziĉkoj š u Beogradu (S. Mokranjac, C. Manojlović) i na Akademiji muz umetnosti u Miinchenu (F. Klose—kompozicija, R. Mayer-G'scl —klavir, F. Mottl—dirigovanje). Muzikološke studije poĉeo ji Univerzitetu u Miinchenu (A. Sandberger, Th. Krover); dokt muziĉkih nauka stekao 1925 na Karlovom univerzitetu u Pr (Z. Nejedly, O. Zich). Uĉitelj pevanja u gimnaziji, profi Muziĉke škole, asistent i docent za istoriju muzike na Filozofsl fakultetu Univerziteta u Beogradu (1925—39) i profesor Muzi akademije (1941—46). Organizator Kamernog udruţenja naši nika Srpske muziĉke škole (1911), osnivaĉ i umetniĉki rukovod univerzitetskog kamernog udruţenja Collegium musicum (19 dirigent Prvog Beogradskog pevaĉkog društva i Obilića, muz kritiĉar Politike (1921—41) i Srpskog knjiţevnog glasnika (190 41), pokretaĉ i glavni urednik ĉasopisa Muzika (1928). Uĉenik i idejni poslednik S. Mokranjca, M. je postavio s1 muziĉko stvaralaštvo na široku i ĉvrstu podlogu narodne muz: u autentiĉnom folklornom motivu traţio je samo inspira za originalno stvaranje u duhu onih ritmiĉkih, melodijski psiholoških osobenosti koje narodna muzika nosi u sebi. Uti R. Wagnera i R. Straussa (hromatika i kompoziciona tehnil
MILOJEVIĆ — MILOJKOVIĆ-ĐURIĆ francuskog impresionizma (senzibilna atmosfera i harmonski rafinman), moderne ĉeške muzike i slovenskog ekspresionizma (M. P. Musorgski, I. Stravinski) uĉinili su liniju njegovog stvaralaĉkog razvoja vijugavom, ali su joj dali širinu, sloţenost i raznolikost. »On je otišao najdalje ka modernom, savremenom usavršavanju kompozicione tehnike, ka slobodnoj primeni tonskog oblikovanja i sadrţajnoj izraţajnosti u oblasti zvuka. Iako je govorio jasnim evropskim muziĉkim jezikom, njegova muzika je izraz duha jednog pravog i snaţnog srpskog umetnika«. I pored toga što se ogledao u velikim formama, on je ostao majstor malog muziĉkog oblika, prefinjeno cizeliranog, naroĉito solo-pesme (na tekstove srpskih, francuskih, nemaĉkih i japanskih pesnika), klavirske minijature (u kojima je postavio moderni klavirski stav u Srbiji) i horova, svetovnih i crkvenih. U malim formama postigao je visoki stepen kondenzacije zvuka i izraza. Polazeći sa pozicija idealistiĉke muziĉke estetike, M. je kao muziĉki kritiĉar, i pored izvesnih subjektivnih stavova, uspeo da odrţi strogi i objektivni kriterijum i da bude regulator muziĉkog ţivota u prelaznom periodu iz primitive u veći, širi i sveobuhvatniji zamah evropskog karaktera. On nije bio samo pasivni hroniĉar; uoĉavao je goruća pitanja i kljuĉne probleme muziĉkog ţivota i angaţovano se borio za njihovo rešenje (problemi opere, filharmonije, podizanja operskih kadrova, reforme muziĉkog školstva, osnivanja Muziĉke akademije). Njegove kritike pisane su literarno reĉitim, bujnim kićenim, romantiĉarski nadahnutim stilom. Prvi srpski doktor muziĉkih nauka, M. je i u oblasti muzikologije zaoravao prve brazde. U sloţenoj problematici jugoslovenske muzike on je analizirao estetske principe muziĉkog nacionalizma, vršio reviziju vrednosti muziĉkih stvaralaca u razvojnom toku srpske muzike, zauzimao stavove prema pojavama i pravcima u savremenoj evropskoj muzici, modernom, komparativnom metodom prouĉavao metriĉke, ritmiĉke, melodijske i ekspresivne osobeno-sti muziĉkog folklora — preteţno sa makedonskog terena (sa koga je imao 850 melografskih zapisa) — kao i pravoslavnog crkvenog pevanja u odnosu na njegove izvore na istoku. M. MILOJEVIĆ Metodiĉan i pedantan, obimnog i solidnog struĉnog znanja i široke opšte kulture, M. je predavao muziĉku sistematiku, slobodnu kompoziciju i istoriju muzike. Kroz njegove klase u Muziĉkoj školi, Muziĉkoj akademiji i na Univerzitetu prošli su skoro svi mlaĊi srpski i makedonski muziĉari.
DELA. ORKESTARSKA: simfonijska poema Smrt majke Jugovića, 1921; uvertira Danilo i Simonida za Bojićevu dramu Kraljeva jesen, 1913; Intima za gudaĉki orkestar op. 56, 1937. — KAMERNA: 2 gudaĉka kvarteta, u G-duru op. 11, 1905 i u c-molu op. 29, 1906; Prva svita za gudaĉki kvartet op. 75; Epigram 0 ĉeţnji i sreći za flautu, violinu i klavir op. 54, 1928; 2 sonate za violinu i klavir, u h-molu op. 36, 1924 i u d-molu op. 76, 1943; sonata za flautu i klavir u fis-molu op. 89, 1944; Sonata in g za solo violu op. 86, 1944; 2 kompozicije za violinu i klavir op. 20, 1917; Dva komada op. 61 i svita U planini za violinu i klavir op. 62; La Legende de Yephimia za violonĉelo i klavir op. 25; Dve skice za flautu i klavir op. 88, 1944; Introdukcija i passacaglia u C-duru op. 81, 1944; Kamerna svita op. 83, 1944; Muzika op. 84, 1944 i Balkanska pesma i igra op. 85, 1944 za tri solo violine. — KLAVIRSKA: Minijature op. 2, 1914; Dans mon pays — airs et danses op. 16, 1921; Quatre morceaux pour piano op. 23, 1921; Osam srpskih narodnih melodija op. 27, 1921; Ritmiĉke grimase op. 47, T 953; Katneje, I—II op. 51; Pod suncem moga Balkana op. 58, 1939; Ritmovi srpskih seljaĉkih igara op. 64, 1941; Vizije op. 65, 1941; Melodije i ritmovi sa domake Šare, Drima i Vardara op. 66, 1942; Kosovska svita op. 68, 1942; Melodije i ritmovi sa Balkana, I—II op. 69, 1942; Povardarska svita op. 71, 1942; Motivi sa sela, I—V op. 73, 1942; Moja majka — »zvuĉna ispovest«. op. 77 1943; Tri komada op. 79, 1943; Sonata ritmica in modo balcanico in F op. 82, 1944. — Groteskna opera-balet Le Balai du valet, 1923. — VOKALNA. Horovi: Dugo se polje zeleni i Slutnja (V. Ilić) op. 1, 1912; Tri seljanĉice za muški hor (M. Petrović) op. 4, 1912; Leptir za ţenski hor i klavir (V. Ilić) op. 12, 1921; Trideset pesama za deĉji hor i Pet pesama za mešoviti hor op. 13; Dve vojniĉke pestne za muški hor op. 18, 1916; Vidovdanska priĉest za dva hora (T. Dukić) op. 30, 1929; Pir iluzija za muški i mešoviti hor (M. Krleţa) op. 35, 1924; Muha i komarac za ţenski, muški i mešoviti hor (narodni tekst) op. 40, 1931. Lirska simfonija Gozba na livadi za glas i orkestar (D. Maksimović) op. 59, 1939; Lirska simfonija za tenor, flautu, violinu i klavir ( franc. poezija) op. 39, 1927. Solo-pesme: Pred veliĉanstvom prirode op. 3, 9 i 31, 1921; Dve sumorne pesme (V. Ilić) op. 5, 1914; Pesme (stihovi srpskih pesnika) op. 6, 1908; Pesme (J. Duĉić) op. 7; Ballata (M. Korolija) op. 15, 1914; Melodies populaires serbes op. 19, 1916—17; Pesme (stihovi francuskih pesnika) op. 21, 1921; Ĉina melodies op. 22, 1921; La Chanson du vent de mer op. 24; Sedam narodnih melodija iz jušne Srbije op. 37, 1925—29; Majka (S. Paunović) op. 44, 1932; Dve pesme (narodni tekst) op. 45, 1927; Dve tragiĉne pesme (stihovi nemaĉkih pesnika) op. 52, 1937; Tri pesme (stihovi nemaĉkih pesnika) op. 67, 1924; Haikai (stihovi japanskog pesnika Baschoa) op. 80, 1943; koncertni melodram Plave legende uz klavir (J. Duĉić) op. 34. — CRKVENA: Liturgija u B-duru op. 17, 1915—16; Opelo
585
br. 1 u b-molu za muški hor op. 28,1920; Opelo br. 2 u g-molu za muški hor op. 37, 1921; Opelo br. 3 u d-molu za ţenski hor op. 43, 1935; Sveĉana liturgija za sola i mešoviti hor op. 50. — SPISI. Knjige: Smetana, 1924; Smetanin harmonski stil (disertacija), 1926; Muziĉki ĉlanci i studije, I —III, 1926, 1933 i 1953; Osnovi muziĉke umetnosti, I i II, 1922 i 1927; Metodski uput za predavanje osnovne teorije muzike, 1940. Studije: Narodna muzika Juţne Srbije, 1928; Bogdan Popović i muzika, 1929; Nekoje odlike muziĉkog folklora Juţne Srbije, 1932; Muzika i pravoslavna crkva, 1933; "f: Ri-chard Strauss, 1934; Ri-chard Wagner, 1935; Sa meĊunarodnog kongresa za muziĉko vaspitanje, 1936; O srpskoj umetniĉkoj muzici, 1936; Josif Marinko-vić i njegova ^Zadovoljna reka«, 1938; Umetniĉka ideologija Stevana Mo -kranjca, 1938; Naše duţnosti prema najmlaĊem kompozitorskom naraltaju, t 1939; O savremenoj jugoslovenskoj umetniĉkoj solo pesmi, 1939; Intimni umetniĉk lik Josif a Marinkovića, 1939; O tipu narodnih melodija Juţne Srbije i o njihovoj izraţajnoj snazi, 1939; O staroklasiĉnotn muziĉkom stilu i Bachu i Hdndelu, 1939; M. Milojević, Muha i komarac, autograf Francuski muziĉki impresionizam, 1939, i dr. LIT.: S. Osterc, Miloje Milojević, Zvuk, 1935, 1. — P. Konjović, Miloje Milojević, Kompozitor i muziĉki pisac, Posebna izdanja SAN, CCXX, Beograd 1954. — y. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. — S. Đuriĉ-Klajn, Istorijski razvoj muziĉke kulture u Srbiji, Beograd 1971. B D B. D.
2. Ivanka, pevaĉica i muziĉki pedagog (Vršac, 21. VI 1881—). Ţena Miloja; školovala se u Srpskoj muziĉkoj školi u Beogradu, potom na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu (1907—10). Profesor solo-pevanja u Muziĉkoj školi u Beogradu 1910—35; nastupala na koncertnim recitalima (uz klavirsku pratnju svoga supruga) u zemlji i inostranstvu. Istakla se kao prefinjeni tumaĉ Lieda jugoslovenskih kompozitora i savremenih evropskih autora, s. Đ. K. 3. ĐorĊe, kompozitor i violonĉelista (Beograd, 6. I 1921 —). Sinovac Miloja; uĉio kod njega kompoziciju; violonĉelo studirao kod A. Daje i M. Dornera u Beogradu. Solo-violonĉelista Beograd ske opere, ĉlan klavirskog trija Radio-televizije Beograd, Beo gradskog gudaĉkog kvarteta i Gudaĉkog kvarteta Radio-Beograda. God. 1964—70 delovao u Addis Abebi, sada ţivi u Nemaĉkoj. U svojim delima naginje neoklasiĉnoj linearnosti (Intermezzo), ali se sluţi i elementima našeg folklora (klavirski trio). Boraveći u Etiopiji studirao tamošnju narodnu muziku i primenio njene elemente u više kompozicija. DELA. ORKESTARSKA: Intermezzo, 1954; Svila po etiopskim narodnim motivima za gudaĉki orkestar, 1967. — KAMERNA: gudaĉki kvartet, 1940; klavirski trio, 1950; sonata in D za violonĉelo i klavir, 1948; Preludium i Rondo za violinu i klavir, 1951; Improvizacija za harfu, 1952; 2 svite prema etiopskim narodnim motivima, I za violinu i klavir, 1969, II za klavir, 1969. — Devet pe sama za glas i klavir na tekstove R. M. Rilkea, 1939 i 1955. V. Peć.
MILOJEVIĆ-TRAJKOVIĆ, Gordana, pijanistkinja i kla virski pedagog (Beograd, 30. XII 1911 —). Kći Miloja i Ivanke Milojević. Diplomirala 1933 na pariškoj Ecole Normale de Musique (A. Cortot) i zatim 1935 završila Majstorsku školu klavira pri Konzervatorijumu u Pragu (K. Hoffmeister). Po povratku u domovinu delovala u Beogradu kao nastavnik u muziĉkim ško lama Mokranjac, Slavenski i Dr Vojislav Vuĉković, nastavljajući koncertnu delatnost zapoĉetu u Parizu i Pragu. Nastupala solistiĉki i sa orkestrom Beogradske filharmonije, kao i u kamernim ansamblima u emisijama Radio-Beograda i na priredbama udru ţenja Collegium musicum. Svoj opseţan i raznovrstan repertoar interpretirala je muzikalno, odnegovanom tehnikom i mekim udarcem, studiozno ponirući u sadrţajne dubine izvodenih kompo zicija. R. Pej. MILOJKOVIĆ-ĐURIĆ, Jelena, muzikolog (Beograd, 2. XII 1931—). Studije muzikologije, etnologije i slavistike završila 1957 na Univerzitetu u Stockholmu, a treći stepen na Odseku za istoriju muzike i muziĉki folklor 1963 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu. God. 1963—65 honorarni nastavnik istorije muzike na Akademiji za pozorište, film i televiziju u Beogradu; od 1966 boravi u SAD, gde je predavala na raznim univerzitetima slovenske i druge jezike. Bavila se izuĉavanjem i transkribovanjem srpsko-vizantijskih neumskih rukopisa. Objavila je više studija, ĉlanaka i prikaza u domaćim i stranim publikacijama, pisala komentare za Radio-Beograd i drugo.
586
MILOJKOVIĆ-ĐURIĆ — MILJAKOVIĆ
DELA: A Group of Yugoslav Games (sa P. Berivsterom), Southern Folklore Quaterly, 1956, 3; The Yugoslav Children's Game »Most« and some Scandinavian Parallels, ibid., 1960, 3; Some Aspects of the Byzantine Origine of the Serbian Chant after the Neumatice Manuscripts from the l8th Century, Resumes des Communications du XII Congres International des etudes byzantines, Ohrid, 1961; Neka mišljenja o poreklu narodnog crkvenog pojanja, Zvuk, 1962, 53; Papadika u hilandarskom neumskom rukopisu 311, Zbornik radova Vizantcloškog instituta, Melange Ostrogorski II, 1964; On the Serbian Chant in the Eighteenth Century after the Neumatic Manuscripts from Chilandar, Acta du XIIC Congres international des etudes bvzantines, II, 1964; Papadike from Skopje, Studies in Eastern Chant, London 1966 i dr. S. Đ. K.
MILONGA, argentinski gradski ples iz druge polovine XIX st., nastao u sirotinjskim ĉetvrtima Buenos Airesa. M. je srodan tangu (od njega se razlikuje brţim tempom); ples se izvodio uz pjevanje, a pratile su ga gitare i harmonike. Na poĉetku ovoga stoljeća istisnuo ga je iz plesnih dvorana -> tango. MILOŠEVIĆ, Jovan, dirigent i muziĉki pedagog (Cetinje, 28. VIII 1895 — 26. VIII 1959). Studije kompozicije i dirigovanja završio 1922 na Konzervatorijumu u Pragu (J. Foerster, K. Jirak). Nastavnik muzike na gimnaziji u Cetinju i horovoda pevaĉkog društva Njegoš do 1926, kada postaje vojni kapelnik. U isto vreme direktor muziĉke škole Njegoš i dirigent orkestra Crnogorskog narodnog pozorišta (do 1941). Posle OsloboĊenja aktivno radio na podizanju muziĉke kulture u Crnoj Gori. Pisao muziĉke prikaze, bavio se prikupljanjem i obradom muziĉkog folklora i bio muziĉki rukovodilac Ansambla narodnih igara Oro. Komponovao je uglavnom horska dela (Sa Lovćena, Kraj Su-tjeske, Splet crnogorskih narodnih pjesama, Crnogorac Crnogorki, Javorova dolina za glas i klavir). LIT.: P. Šoi, Muziĉka kultura u Crnoj Gori, Stvaranje, 1952, 12 i 1953, 1—2. R. D.
MILOŠEVIĆ, Predrag, kompozitor, dirigent i pijanista (Knjaţevac, 4. II 1904—). Zapoĉeo uĉenje klavira i teoretskih predmeta u Muziĉkoj školi u Beogradu (R. Dimitrijević, M. Milojević); 1922—23 studirao klavir na Muziĉkoj akademiji u Munchenu (E. Bach). Na Drţavnom konzervatoriju u Pragu diplomirao 1926 iz kompozicije (J. Kfiĉka) i 1928 iz klavira (J. Prochazka), a na Majstorskoj školi diplomirao 1930 kompoziciju (J. Suk) i 1931 dirigo-vanje (P. Dedeĉek). Nastavnik Muziĉke škole u Beogradu (1932—38); na Muziĉkoj akademiji od 1939 docent za teoretske predmete, od 1945 profesor za dirigovanje i kompoziciju (1960—67 dekan). Kao dirigent zapoĉeo je svoju delatnost u Pragu (horovi Union i Hlahol). God. 1932—41 dirigent Prvog beogradskog peP. MILOŠEVIĆ vaĉkog društva (prva nagrada na MeĊunarodnom horskom festivalu u Budimpešti 1937); kao operski dirigent delovao u Beogradskoj 1932—55 i u Novosadskoj operi 1955—60 (1955—56 direktor); nastupao i kao simfonijski dirigent i kao pijanista u kamernim sastavima. Pored toga, bio je naĉelnik Muziĉkog ode-ljenja Radio-Beograda II, direktor Muziĉke škole Mokranjac (1946—48), predsednik Udruţenja muziĉkih umetnika i Udruţenja kompozitora Srbije (u dva maha). SaraĊivao je u mnogim ĉasopisima i na radio-stanicama sa komentarima iz raznih oblasti muzike i preveo velik broj opernih libreta i ciklusa solo-pesama raznih autora. U Miloševićevim kompozicijama ukrštavaju se dve stilske linije: jedna potiĉe od francuskog impresionizma, a druga od Hindemithove polifonije sa sveţim harmonskim jezikom. Smisao za grotesku i za originalnu orkestraciju izraţen je naroĉito u njegovoj muzici za scenu. DELA. INSTRUMENTALNA: simfonija, 1930; gudaĉki kvartet, 1928; sonatina za klavir, 1935; Mala klavirska svita, 1935. — DRAMSKA. Scenska muzika: Hasanaginica, 1927; Kraljević Marko, 1928; Ţenidba Charlie Chaplina, I934» Sluga dva gospodara, 1939 (II verzija 1953); Seviljski berberin, 1948; Gospoda Biserna Reka, 1953; Optimistiĉka tragedija, 1957; Pesniĉka duša, 1960. — VOKALNA. Horovi: Briga materina; Obnovljenje; Tri narodne i dr. Solopesme. — Filmska muzika. LIT.: V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. S. D. K.
MILOŠEVIĆ, Vlado, kompozitor i folklorist (Banjaluka, 11. IV 1901 —). Muziku studirao u Zagrebu, Beĉu i Beogradu; diplomirao 1929 na nastavniĉkom odsjeku Muziĉke akademije u Zagrebu. Od 1929 profesor na Uĉiteljskoj školi i 1934—37 istodobno direktor novoosnovane muziĉke škole u Banjaluci. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata (1941—45) profesor gimnazije u Nišu, a zatim ponovno u Banjaluci, 1946—53 direktor Niţe mu-
ziĉke škole i 1953—69 proĉelnik Odsjeka za muziĉki folklor u Narodnom muzeju. U kompoziciji uglavnom samouk, M. se razvio pod snaţnim utjecajem narodne muzike Bosanske Krajine. Njegova jaka umjetniĉka individualnost oĉituje se u osebujnoj kompozitorskoj tehnici i lapidarnom naĉinu izraţavanja. U svojim djelima govori tvrdim i ozbiljnim jezikom sredine iz koje je izrastao, te se u tom pogledu moţe smatrati najizraziti-jim predstavnikom bosansko-hercegovaĉkih kompozitora. Uz neprekidnu kompozitorsku djelatnost veoma se intenzivno i uspješno bavi prouĉavanjem bosansko-hercegovaĉkog muziĉkog folklora.
V. MILOŠEVIĆ DJELA. ORKESTRALNA: Dramatiĉna simfonija, 1967; koncert za linu, 1951; koncert za kontrabas, 1970; Concertino za obou i gudaĉe, 1950; za obou i gudaĉe, 1950; simfonijska pjesma 5a planine, 1957; Bosanska za gudaĉe, 1947; Krajiška rapsodija, 1953; Banjaluka 1969, 1969; Vizije, i Divertimento, 1970. — KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta; sonata za viol klavir; Mala suita za klarinet i klavir; Scherzo za violinu i klavir; Preluc violu solo; Passacaglia za violonĉelo i klavir i dr. — Tri burleske za klavi VOKALNA: više od 40 mješovitih horova {Jama; Kljuse; Krajina; Kr bajka; Lipa; Mala Hata; Marija na Prkosima; Nedaj selo Stojanu; Pjesn Zmijanja) ; muški, ţenski i djeĉji horovi. Petnaest solo-pjesama uz pratnj kestra; više od 40 pjesama uz pratnju klavira (10 pjesama S. Raiĉkovića; Dr Molitva oblaku; Nokturno; Poslije bitke; Selo je sunce; Zapjevala bulbul p Zmijanje). — Preko 40 obradbi narodnih napjeva za razliĉite sastave.— SP. Bosanske narodne pjesme (2 sv.), 1954—56; Krajiške borbene pjesme, 1959; ziĉki folklor u kreativnom prosedeu kompozitora, 1968; Muziĉko dielo Alekse tića, 1968; Staro bosansko varoško pjevanje, 1968; Ţensko pjevanje iz sela G 1969; rasprave i ĉlanci. LIT.: Z. Kuĉukalić, Likovi bosansko-hercegovaĉkih kompozitora, 5 jevo 1961. — Isti, Stvaralaĉki rad Vlade Miloševića, Zvuk, 1961. — B. Kat Zvuĉne slike Bosne u djelu Vlade Miloševića, Putevi, 1968. M. Po
MILOVUK, Milan, horovoda i muziĉki pedagog (Budimpi 26. I 1825 — Beograd, 28. II 1883). Iako neprofesionalni m ĉar, dao je prve šire osnove muziĉkom ţivotu Beograda. Bi jedan od osnivaĉa (1853) i prvi horovoda Beogradskog pevai društva, nastavnik violonĉela, violine i muziĉke teorije i r. prvih muziĉkih udţbenika na srpskom jeziku koji su mahom po ugledu na nemaĉku literaturu te vrste. Njegove kompozicije, horske i klavirske, nemaju umetniĉke vrednosti. DELA: Teoriĉki osnovi muzike, 1866 (II izd. 1874); Nauka o muzici, 1867; Škola notnog pevanja, 1871. LIT.: M. £>. Milićević, Pomenik, 1888. — Spomenica Beogradskog pe vaĉkog društva, 1903. — V. R. Đordević, Biografski reĉnik srpskih mu ziĉara, Posebna izdanja SAN, 1950. — 5. Đurić-Klajn, Istorijski razvoj muziĉke kulture u Srbiji, Beograd 1971. S. Đ. K.
MILSTEIN, Nathan, ruski violinist (Odessa, 31. XII 1904 — ). Studirao na Petro-gradskom konzervatoriju (L. Auer). Još kao student kon-certirao po Rusiji N. MILSTEIN zajedno sa V. Horovvitzom. Usavršavao se kod E. Ysayea u Bruxellesu. Nastupao sa svim većim orkestrima u Evropi i Americi. Violinist virtuozne tehnike i osebujnog temperamenta, koji — povezan s duboko studioznim radom — podaje njegovoj interpretaciji djela klasiĉnog repertorara (napose solosuita J. S. Bacha) osobitu svjeţinu i originalnost. Transkribirao je za violinu djela drugih kompozitora. LIT.: B. Gavoty, Nathan Mil-stein, Geneve 1956.
MILJAKOVIĆ, Olivera, pevaĉica, sopran (Beograd, 26. IV1934—). Pevanje studirala na Muziĉkoj akademiji u Beogradu
O. MILJAKOVIĆ
MILJAKOVIĆ — MINNESANGER (J. Rijavec), a po njegovoj smrti diplomirala 1960 kod N. Cvejića. U Beogradskoj operi nastupala od 1960 u manjim rolama. Od 1962 stalni je ĉlan Beĉke drţavne opere, u kojoj se posebno istakla svojim kreacijama u Mozartovim operama kao Kerubin (Figarova ţenidba), Papagena (Ĉarobna frula), Blondina (Otmica iz Seraja), Zerlina (Don Giavanni) i Despina (Cosifan tutte). Sa ansamblom Beĉke opere gostovala u Salzburgu i Bavreuthu, a samostalno u Amsterdamu^ Berlinu, Bruxellesu, Chicagu, Monte Carlu, Napulju i dr. Ĉesto nastupa na solistiĉkim recitalima, interpre tirajući klasiĉne arije i romantiĉarski Lied. s. D. K. MILJUTTN, Jurij Sergejeviĉ, sovjetski kompozitor (Moskva, 18. IV 1903 — 16. VI 1968). Po završetku studija na moskovskom Muziĉkom tehnikumu 1930 (S. Vasiljenko, A. V. Aleksandrov), muziĉki rukovodilac Moskovskoga dramskog kazališta. DJELA. DRAMSKA. Operete: HCu3Hb aKmepa, 1940; EecnoKounoe cua£»156-1948; riepean juoćoeb, 1950 i dr. Scenska muzika za komediju )Kenumt6a N. Gogolja i za Tajiaumu u HOKAOHHUKU A. Ostrovskog. Filmska muzika. — Pjesme: VuJoenh Vanaesa, 1936; x ^auKaI 1939; Bo3Jie topoda KpoH-tumadma, 1942 i dr. — SPISI: O dpaMamypzuu coeemcKou onepembi, CoBeTCKaH My3blKa, 1960. LIT.: K. Ilempoea, OnepeTbi K). MHJHOTHHa, CoBeTCKaa My3blKa, 1951.
MIMIKA (grĉ. (ii.(XLXT) iiyyt) vještina oponašanja, glumljenja), izraţavanje duševnih stanja s pomoću pokreta, u prvome redu mišića lica. Jedan je od oblika glumaĉkog izraza, te kao takav ulazi u muziku putem muziĉko-scenskih formi. M. mora — i stilom i karakterom — odgovarati okvirima pojedinih djela. Pri tomu postoje veoma brojne mogućnosti kakve daje bezbriţnost pastirske igre, komika talijanskih buffo-opera, patetika mu ziĉkih drama R. Wagnera, veristiĉka provala nagona i suvremeno ekonomiziranje izrazom u operama-oratorijima I. Stravinskog. Na koncertnom podiju mimikom se moţe sluţiti samo pjevaĉ, dakako u mnogo skromnijim razmjerima, jer unutarnje emocije mora tumaĉiti u prvome redu umjetnikov glas. MIMODRAMA (od grĉ. imiio^ai oponašam i Spa^a radnja), vrsta pantomime s naglašenom dramskom akcijom i stiliziranim plesovima i pokretima. M. je bila popularna u doba rimskih careva. U njoj su se tada prikazivali dogaĊaji iz mitologije, a i pojedine scene iz grĉkih tragedija ili Ovidijevih Metamorfoza. U srednjem vijeku m. nestaje s pozornice. Elementi mimodrame javljaju se ponovo u XVIII st. u francuskim baletima. U novije vrijeme najpoznatiji je primjer mimodrame muziĉko-scensko djelo Orphe'e (1926) Roger-Ducassea (-> Pantomima). MINAMI, Hiroaki, japanski kompozitor (?, Koreja, 1934 —). Na Umjetniĉkoj akademiji u Tokiju studirao 1954—60 kompoziciju kod I. Hasegawe. Boravio zatim 1961—64 u Njemaĉkoj gdje je u Freiburgu (Breisgau) pohaĊao teĉajeve za kompoziciju W. Fortnera. Predaje na Visokoj muziĉkoj školi u Tokiju. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaĉe i udaraljke, 1956; koncert za klavir, 1967; tema s varijacijama, 1957; Sinfonische Schichtungen, 1962; Ku, 1963. — Gudaĉki trio, 1962; trio za obou, harfu i ĉembalo, 1964. — Kompozicija za sopran i instrumentalni ansambl, 1958; Azuma-uta za sopran i 7 instrumenata, 1963; Banka za sopran i orkestar, 1968.
strong, L. Hampton, R. Norvo, B. Tavlor, Ch. Parker, D. Ellington, A. Tatum). Tada je osnovao poduzeće za snimanje gramofonskih ploĉa Debut. Pojavio se i u nekoliko filmova, na televiziji i radiju. Od 1955 postiţe sve veći ugled kao kompozitor. Njegovi combo-sastavi, u kojima su se muziĉari ĉesto mijenjali, uţivali su u SAD veliku popularnost; 1964 gostovao u Evropi. Bavio se i pedagoškim radom. M. je oko 1940 bio jedan od najistaknutijih predstavnika be-bopa. Nakon upornog eksperimentiranja ostvario je oko 1950 vlastiti stil po kojemu je preteĉa free jazza; u njemu se sjedinjuju elementi afro-ameriĉkog folklora, evropskog impre-sionizma i atonalne tehnike. Napisao je autobiografiju Beneath The Underdog, 1966. MINIMA, u menzuralnoj notaciii notno trajanje koje odgovara današnjoj polovinki. Biljeţila se JL . MINKUS, Ludwig (Leon Alojzij), kompozitor poljskoga podrijetla (Beĉ, 23. III 1826 — Petrograd, 1890). Muziku uĉio u Beĉu; kao kompozitor afirmirao se 1846 u Parizu muzikom za balet Paquita. God. 1853—55 u sluţbi kneza Jusupova u Petrogradu, 1861—72 solist orkestra Velikog kazališta u Moskvi i 1872—86 baletni kompozitor Kazališne direkcije u Petrogradu; 1886—72 predavao i na Moskovskom konzervatoriju. Od 16 njegovih baleta najveću je popularnost postigao Don Kihot na scenarij M. I. Petipa. DJELA. Baleti (izbor): Paguita, 1846 (s Delvedezom); La Fiammetta (L' Amour venge ou Nemea), 1864; La Source, 1866 (sa L. Delibesom); LePoisson d'or 1867; Le Lyst 1869; JIOH Kuxom, 1869; PasĉouHUKu, 1875; EandepKa, 1877; PoKcana, 1878; JJav cueioe, 1879.
MINNESANGER (Minnesinger; njem. Minne viteška ljubav i Sanger pevaĉ), predstavnik nemaĉke viteške pesme od XII do XIV v. Minnesangeri su savremenici i sledbenici francuskih -> trubadura i -> truvera, mada su se njihove pesme po karakteru i duhu bitno razlikovale od umetnosti francuskih vitezova. Nemaĉka viteška poezija intimnija je i prefinjenija, ĉesto odiše mistikom i simbolikom i znatno rede se oslanja na narodnu umetnost. M. peva pokloniĉke pesme svojoj odabranici, veliĉajući njene kreposti, hvalospeve devici Mariji (Marienlyrik), idiliĉne pesme o lepotama prirode i pesmen arativnog — ponekad ĉak i didaktiĉkog karaktera. Pevanje Minnesangera većinom je jednoglasno bez instrumentalne pratnje. Istom u kasnijem razvoju nemaĉke viteške Waltiiervon der Vogelweide: » Palastinalied«
J
j * JerstJle-j .be
N IL al Hie daz
Sit rrujb
MINGOTTI, 1. braća Angelo (Venecija, oko 1700 —?, poslije 1764) i Pietro (Venecija, oko 1702 — Kobenhavn, 28. IV 1759), talijanski operni poduzetnici, na glasu zbog dobrih izvedaba talijanskog opernog repertoara. Njihova se operna druţina sastojala redovito od pet pjevaĉa i tri pjevaĉice, a imala je i vlastite kompozitore, meĊu kojima je bio i Ch. W. Gluck (1746—50). Braća su — zajedno ili svaki za sebe — prireĊivala predstave u Brnu (1732—36), Grazu (1736—40), Hamburgu (1740), Poţunu (Bratislava, 1741), Grazu i Linzu (1741—43), Hamburgu (1743 —54 s prekidima), Leipzigu (1744—47 i 1751), Kobenhavnu (1747—56), Bonnu (1764) i povremeno u Frankfurtu na Majni, Pragu i Dresdenu. LIT.: E. H. Muller von Asow, Die Mingottischen Opernunternehmungen (disertacija), Leipzig 1915. — Isti, Angelo und Pietro Mingotti, Dresden 1917. — Isti, Gluck und die Briider Mingotti, Gluck -Jahrbuch, 1917.
2. Regina (roĊena Valentin), pjevaĉica, sopran (Napulj, 16. II 1722 — Neuburg, Donau, 1. X 1808). Ţena Pietra; od 1747 ĉlanica Dvorske opere u Dresdenu, gdje je zbog svojih izvanrednih glasovnih i glumaĉkih sposobnosti ubrzo stala uz bok znamenitoj Faustini Hasse. Nakon boravka u Napulju vratila se u Dresden, a zatim je nastupala u Parizu 1751—53 (pod Farinellijevim vodstvom), u Madridu, Londonu i dr. Od 1762 djelovala je u Miinchenu, a 1803 povukla se u Neuburg. LIT.: A. J. Hey, Das Mmgottische Dezennium in Graz (disertacija)' Miinchen 1923. — Isti, Regina Mingotti, Aus dem Musikleben des Steierlandes. 1924. — E. H. Miiller von Asow, Regina Mingotti, Musikblatter, 1950. — U. Prota-Giurleo, Regina Valentini Mingotti, II S. Carlo, 1962.
MINGUS, Charlie, ameriĉki jazz-kontrabasist, pijanist, dirigent i kompozitor (Nogales, Arizona, 22. IV 1922 —). Uĉio pjevanje i trombon, zatim violonĉelo i kontrabas (R. Callender). Do 1952 svirao u razliĉitim jazz-orkestrima (L. Young, L. Arm-
587
Icunt wncb—
ich wer- def. ouch
siiib - die uiL- der
UUJ1UJJ er- de, __ Da
got
7nen,- rasch-
U-
oheiv
muzike pojavljuje se i instrumentalna pratnja melodije. Nju meĊutim ne izvode najmljeni narodni pevaĉi ili ţongleri kao kod trubadura, već se pevaĉ sam prati na maloj harfi ili kojem gudaĉkom instrumentu (vielle, Fiedel). Pratnja je uvek usko povezana sa melodijskom linijom pevaĉa i retko izvodi predigre, meĊustavove ili postludijume. Melodija pesama Minnesangera ĉesto je pod uticajem gregorijanskog korala. Kreće se u starim crkvenim naĉinima i mnogo rede od trubadurske muzike upotrebljava dur i mol tonalitet. Zapisana je koralnim kvadratnim notnim pismom (neume u linijskom sistemu) pri ĉemu je odreĊena samo visina tona, a ne i njegovo trajanje. Od liturgiĉke muzike preuzeli su Minnesangeri i neke formalne karakteristike. Tako je npr. himna uticala na strofnu izgradnju njihovih pesama. U prvom razdoblju to su većinom amorfne strofe bez ĉvršćeg konstruktivnog okvira. Takve su kompozicije Tageslied (franc. —> aubade), sirventes i ehanson, koje su
588
MINNESANGER — MIRĈE ACEV 13. JahrhunĊerts, ZIMG, 1910. — H. Burdach, Ober den Ursprung des mi alterlichen Minnesangs, Liebesromans und Frauendienstes, Sitzungsbe: der preussischen Akademie der Wissenschaften, 1918. — E. Jammers, Ul suchungen uber die Rhvthmik und Metrik der Melodien der Jenaer Lie handschrift, ZFMW, 1924—25. — H. J. Moser, Minnesang und Volks Leipzig 1925. — H. Brinkmann, Entstehungsgeschichte des Minnesar Halle 1926. — M. hbasescu, Minne und Liebe: ein Beitrag zur Begriffsdeui und Terminologie des Minnesangs, Stuttgart 1940. — J. Frank, Trouv und Minnesanger, Schriften der Universitat Saarbriicken, 1952. — R. Gen. Die Kolmarer Handschrift und ihre Bedeutung fiir den deutschen Mei! gesang (disertacija), Tiibingen 1955. — H. Husmann, Aufbau und Enster des cgm 4997 (Kolmarer Liederhandschrift), 1960. — Isti i H. Becker, Mi] sang, MGG, IX, 1961. — E. Jammers, Minnesang und Choral, Festscl H. Besseler, Leipzig 1961. — H. Fromm (red.), Der deutsche Minnesang, 1 satze zu seiner Erforschung, Darmstadt 1961 (novo izd. 1963). — B. Kippenl Der Rhvthmus im Minnesang . ., Miinchen 1962. — K. H. Bertaa, Sangver rik, Palaestra, Gottingen 1964.
MINNESANGER. H. von Frauenlob okruţen muziĉarima, minijatura iz XIV st.
Minnesangeri preuzeli od trubadura. Osobito raširen je bio Leich (franc. -> Lai). Posredstvom te forme upoznali su Minnesangeri princip sekvence. Oko 1200 javlja se i odreĊeniji oblik pesme tzv. > Barform, sheme AAB ili AAB A. Kao prvi Minnesangeri spominju se Heinrich vom Veldecke, Heinrich von Mohrungen i Friedrich von Hausen, no njihove pesme se nisu saĉuvale. Jedan od najslavnijih i najpoznatijih Minnesangera je Walther von der Vogelzveide, daroviti melodiĉar koji je delovao na dvoru Friedricha von Badenberga. Uz njega vaţni su u ranom XII v. i Rainmar von Hagenau, Neidhart von Reuental, Meister Alexander i Bruder Wirner. U okolici Beĉa ţiveo je sredinom XIII v. i legendama obavijeni Tannhauser ĉiju liĉnost R. Wagner obraduje u istoimenoj operi. Tannhauser se koristi u svom stvaranju i nemaĉkim narodnim pesmama. U kasnom XIII v. delovali su i Konrad von VCurzburg, Rumelant, Der Meissner, Wićeslaw iz Rujane (Wizlav von Rtigen), Wolfram von Eschenbach i Heinrich von Meissen, zvani Frauenlob. Ovaj zadnji je izraziti liriĉar, pesnik ţenske lepote i vrline. U grupi kasnijih Minnesangera istiĉu se Hermann Monch von Salzburg; od njega je ostalo 50 neţnih ljubavnih pesama i nekoliko višeglasnih kompozicija od kojih je poznat »Radel« (Toĉak) u obliku veĉitog kanona. To je jedna od prvih nemaĉkih polifonih pesama. U ovu grupu idu i Graf Hugo von Montfort, Heinrich von Miiglin i, poslednji vaţniji M. Oswald von Wolkenstein, avanturista, poznat po kanonima koje naziva »fuga«. On svojim radovima naveštava ars novu. U XV v. umetnost Minnesangera nastavljaju -> Meistersingeri. Iz ranog razdoblja delovanja Minnesangera saĉuvani su zbornici sa zapisanim melodijama: Jenaer Liederhandschrift i Wiener Liederhandschrift (izd. H. Rietsch, DTO, 41, 1913), a iz kasnijeg: Donaueschinger Liederhandschrift i Kolmarer Liederhandschrift. Pojedine pesme Walthera von Vogelvveidea, Oswalda von Wolkensteina i Hermanna Moncha von Salzburg saĉuvane su u razliĉitim rukopisnim fragmentima. LIT.: F. H. v. der Hagen, Die Kolmarische Sammlung von Minne- und Meisterliedern, Museum fiir Altdeutsche Literatur und Kunst, II, 1811. — Isti, Minnesinger (5 sv.), Leipzig 1838—61 (novo izd. 1926). — R. Weissenfels, Der Ċaktvlische Rhytmus bei den Minnesangern (disertacija), Freiburg i. B. 1885. — K. Bartsch, Die Schweizer Minnesanger, 1886. — P. Runge, Die Sangesweisen der Colmarer Handschrift und die Liederhandschrift Donaueschin gen, Leipzig 1896. — H. Riemann, Die Melodik der Minnesanger, Musikalisches Wochenblatt, 1,905. — E. VPechsler, Das Kulturproblem des Minnesangs, Halle 1909. — F. Ludzatg, Zur »modalen« Interpretation von Melodien des 12. und
Menestrel MINSTREL MINSTREL SHOW, vrsta muziĉke predstave, raširene XIX st. u SAD, odakle je prešla i u Veliku Britaniju. Sastoj se od niza pjesama, plesova, pantomima i parodija u kojima su prikazivale, na komiĉan ili lakrdijaški naĉin, scene iz ţivota Crn na plantaţama ameriĉkoga Juga. Izvodile su ih putujuće tri (Minstrelsy) glumaca, pjevaĉa i plesaĉa, većinom bijelaca, J su nastupali u napadno šarenim kostimima i sa crno obojadisar licem i rukama. Crnaĉke su se pjesme i plesovi (cakeivalk, c songs, plantation songs) pjevali, odnosno oponašali uz prat banja, tamburina ili raznih primitivnih instrumenata. Scene su 1 isprepletene dijalozima. U poĉetku, po prilici do 1830, predst: je uglavnom nosio jedan glumac, kao npr. poznati minstrel Darmouth Riĉe koji je kreirao simboliĉan i vrlo popularan Jima Crozva. Oko 1850 m. s. izvodi veći ansambl (oko I2muziĉai a predstava dobiva utvrĊeni raspored toĉaka. U razdoblju najvi procvata, oko 1860—70, u instrumentarij ulaze i orkestralni strumenti, a poslije 1880 u predstavi sudjeluje i do 100 izvoda Mnogobrojne trupe što su širom Amerike izvodile minstrel sho' stvorile su bogat repertoar i tradiciju koja je ostavila trag i u n dernom ameriĉkom muziĉkom igrokazu. Nekoliko najpopular jih pjesama, kao Oh Susanne! i My Old Kentucky Home, kom] nirao je S. C. Foster, upravo u doba procvata, za jednu od pozi tih druţina. Profesionalne trupe minstrela postojale su do dl goga decenija XX st., ali njihove su se predstave priliĉno udal od prvotnog oblika. Posljednji poznatiji minstreli Eddie Can i Al Jonson znatno su pridonijeli presaĊivanju nasljeĊa u moderi scenske oblike. M. s. je, kao najranija pojava oponašanja crnaĉl muziciranja, utjecao i na stvaranje jazza. LIT.: H. Reynolds, Minstrel Memoires.London 1928.— C. Whitthe, T; b*o and Jones, A Historv of the American Minstrel Stage, Durham 1930. •— F. Bond, The Negro and the Drama, Washington 1940. — 5. Spaeth, A Hisl of Popular Music in America, New York 1948. — G. Hughes, A Historv of American Theatre (1750—1950), New York 1951. — M. Stearus, The Si of Jazz, New York 1956. — H. Nathan, Dan Emmett and Early Ameri Negro Minstrelsv, Norman 1961. I. A<
MIRANOV, Ladislav, violinist i pedagog ĉeškog podrije (Holoubkov, Ĉeška, 14. VIII 1900 —). Studij violine završio 1 V. Humla 1920 na Konzervatoriju HGZ (današnja Muziĉka a] demija) u Zagrebu. Od 1920 nastavnik violine u Zagrebu, ic —61 docent na Muziĉkoj akademiji u Beogradu i 1961—71 p fesor viole, komorne muzike i metodike na Muziĉkoj akaden1 u Zagrebu. Veoma aktivan kao komorni muziĉar: 1919 suosni Zagrebaĉkog kvarteta (1924—37 prva violina), ĉlan kvarteta Skl Komornog trija i dr., a nastupao i solistiĉki. Bio je dugogodiš ĉlan Zagrebaĉke filharmonije. Kao pedagog bavio se redigiranja instruktivnih djela za violinu stranih i osobito domaćih auto kao i metodikom svog instrumenta. Ogledao se i kao kompozit DJELA. Za violinu i klavir: Nina-nana; Bumbar; Suita u starom stilu violu i ĉembalo. — Zbirke Narodne melodije za 2 violine (2 sv.), 1932 i 19 — INSTRUKTIVNA: Škola za violinu (4 sv.), 1953; Studij viole (2 sv.); A todika violine (2 sv.). — Priredio zbirke Stari majstori za violinu i klavir, 19 Izbor dueta za 2 violine, 1955; Muzika za djecu za 2 violine i klavir, 1956. K. Ko.
MIRĈE ACEV, akademsko kulturno-umetniĉko društn osnovano 1948 u Skopju (do 1959 pod nazivom Studentsko h turno-umetniĉko društvo). Društvo ima horsku, orkestarsl folklornu i dramsku sekciju. Aktivnost muziĉkih sekcija, nape horske, naglo raste nakon 1957, kada je njihovo vodstvo preuz Košta Trpkov; 1960 nasledio ga je Dragan Šuplevski, a nje 1971 Aleksandar Lekovski. Društveni hor ide u red najbol amaterskih vokalnih ansambala u Makedoniji, što je potvrc na brojnim koncertima u zemlji i inostranstvu (Poljska, Tursl Grĉka, Engleska, Italija, SAD). Na meĊunarodnom festivs horova 1962 u Llangollenu, mešoviti hor društva dobio je pr nagradu, a ţenski ĉetvrtu, a na meĊunarodnoj smotri 1965 Lincoln-centru, SAD, hor je nezvaniĉno proglašen za najbe vokalni kolektiv. U svom repertoaru hor gaji dela starih majste renesanse i baroka, kao i dela savremenih kompozitora, naroĉi jugoslovenskih i makedonskih kompozitora. Hor njeguje i 01 torijsku literaturu {Rekvijem G. Verdija; Carmina Burana .
MIRĈE ACEV — MISA Orffa i dr.). Uz hor, velike uspehe na koncertima i festivalima u zemlji, kao i na gostovanjima u inostranstvu postigla je i folklorna sekcija društva. T. Si. i D. OV. MIRECKI, Franciszek, poljski kompozitor i dirigent (Krakov, 31. III ili 1. IV 1791 — 29. V 1862). Uĉenik svog oca, crkvenog orguljaša, i N. Hummela u Beĉu. God. 1822—38 ţivio u Italiji; u Genovi je bio dirigent i uĉitelj pjevanja. Kao dirigent talijanske operne druţine izveo je u Lisabonu 1826 svoju operu / due forzati. Vrativši se 1838 u Krakov, osnovao je, savladavši mnoge poteškoće, muziĉku školu s vokalnim i instrumentalnim odjelima; iz te su škole izašli mnogi istaknuti muziĉari, meĊu njima i W. Zelenski. M. je jedan od najznatnijih poljskih opernih kompozitora prije S. Moniuszka. Komponirao je pod utjecajem talijanskih opernih kompozitora, osobito G. Rossinija; bio je protivnik nacionalnih teţnji u muzici. DJELA: simfonija u D-duru; 4 poljska plesa za orkestar. •— KOMORNA: klavirski trio; adagio za kvartet, klavir i kontrabas; 2 sonate za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: poloneze; krakowiaci; mazurke; Divertimento sopra vari motivi della »Slraniera« di Bellini za klavir ĉetvororuĉno, i dr. — DRAMSKA. Opere: Cyganie, 1922; Evandro in Pergamo, 1824; / due forzati, 1826; Cornelio Bentivoglio, 1844 i Nocleg w Apeninach, 1845. Balet Kenilzuorth, 1824. — Misa u Es-duru. — SPISI: Trattalo intorno agli slrumenti ed alV istromentazione, 1825; Poglad na muzyke, 1860. — Izdao (u 12 svez.) 50 psalama B. Marcella kojima je napisao pratnju. LIT.: W. Sandeleviski, Franciszek Mirecki, MGG, IX, 1961.
MIRIĆ, Tihomir, dirigent (Bugojno, 31. III 1910—). Na Oblasnoj muziĉkoj školi u Sarajevu uĉio violinu (F. Topić), a na muziĉkoj školi Mokranjac u Beogradu diplomirao nastavniĉki odsjek (kompozicija M. Milojević) i violinu (J. Zorko). Nastavnik na gimnaziji i muziĉkoj školi i dirigent pjevaĉkog društva Mokranjac u Skopju, 1938—44 u Beogradu profesor na gimnaziji i na muziĉkoj školi Mokranjac (violina i teoretski predmeti). God. 1944—45 rukovodilac kulturno-umjetniĉke grupe i dirigent hora Prve proleterske divizije. M. je jedan od osnivaĉa i prvi dirigent hora Centralnog doma JNA u Beogradu (od 1945) i hora novoosnovanog Akademskog društva Branko Krsmanović. Od 1947 u Sarajevu, najprije direktor Srednje muziĉke škole i 1948—73 direktor Opere i Simfonijskog orkestra NRBiH (sada Sarajevska filharmonija) ĉiji je i osnivaĉ. Uz to suosnivaĉ i 1947—63 dirigent mješovitog hora Radio-Sarajeva i dirigent hora KUD Proleter. Bio je profesor teoretskih predmeta i horskog dirigovanja na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu. Komponovao je nekoliko kamernih djela, meĊu kojima kvartet za flautu, obou, fagot i rog, sonatu za violinu i klavir, svitu za obou i fagot, kao i horska djela. Kao horski dirigent posebno se istakao izvoĊenjem djela bosansko-hercegovaĉkih i drugih jugoslovenskih kompozitora, 0 ĉemu svjedoĉe brojne snimke, a kao dugogodišnji direktor Sarajevske opere doprinijeo je da su brojna jugoslovenska operska 1 baletna djela doţivjela svoju praizvedbu. Pod njegovim vodstvom ansambl Sarajevske opere raz vio se u znaĉajno reproduk tivno tijelo koje je steklo brojna priznanja i afirmisalo se i u inostranstvu. MIRK, Vasilij, kompozitor (Trst, 14. VI 1884 — Ljubljana, 6. VI 1962). Studirao na univerzitetima u Grazu i Beĉu; muziku uĉio na konzervatoriju G. Tanini i kod A. Illersberga u Trstu. Nastavnik klavira, harmonije i muziĉke teorije na Vramovu muziĉkom liceju u Trstu, na muziĉkim školama Glasbene ma t i c e u Tr stu i M a ribo ru i na Srednjoj muziĉkoj školi u Ljubljani. Djelovao je i kao zborovoĊa i klavirski pratilac. Romantiĉka i kasnije novoromantiĉka izraţajnost Mirkovih V. M IR K djela i izrazita melodijska linija, djelomice pod utjecajem narodne muzike, pridonijele su velikoj popularnosti, osobito njegovih zborova. DJELA. INSTRUMENTALNA: 4 uvertire; Simfonijska suita; gudaĉki kvartet; gudaĉki trio; kompozicije za klavir. — VOKALNA. Kantate za mješoviti zbor i orkestar: Golgota; Pesem naših mornarjev i Proslava podzemlja. Za soliste, mješoviti zbor i orkestar: Vbeţni kralj i Te Deum. Zborovi; solo-pjesme. — Priruĉnik Nauk o harmoniji. D. Co.
. MIRKOVIĆ (Friedmann), Leo, pjevaĉ, bariton (Sarajevo, 1904 —). Već u mladosti ispoljavao snaţan glumaĉki talent i nastupao na diletantskim priredbama. Kad je 1923 u Sarajevu utemeljena opereta, debitirao na muziĉkoj sceni u Berteovoj opereti
589
Tri djevojĉice i odmah angaţiran; pjevao bas-buffo uloge u operama i glumio u drami. Nakon toga studirao pjevanje u Milanu 1 na Konzervatoriju u Beĉu te djelovao u ĉeškim i njemaĉkim gradovima. Od 1930 bio je ĉlan Zagrebaĉke opere, ali je 1941 morao emigrirati u inozemstvo. Sada ţivi u New Yorku. Umjet nik soĉnog i plemenito obojenog baritona, s izvanrednim smislom za komiku i karakteriziranje likova, ostvario je niz zapaţenih kreacija, kao što su Rigoletto (Verdi), Renato i Jago (Verdi, Krabuljni ples i Otelio), Figaro (Rossini, Seviljski brijaĉ), Mitke (Konjović, Koštana) i Mlinar Sima (Gotovac, Ero s onoga svijeta). K. Ko.
MIRLITON, membranofoni instrument, koji se sastoji od cijevi, s jedne strane otvorene, a s druge zatvorene membranom. U otvorenu se stranu cijevi pjeva, mumlja ili govori, a glas dobiva, zbog sutitranja membrane, nazalni, gotovo groteskni prizvuk. Zvuk mirlitona postiţe se i pjevanjem kroz ĉešalj s, papirnatom membranom ili samo kroz membranu napetu meĊu prstima. MIROGLIO, Francis, francuski kompozitor (Marseille, 12. XII 1924 —). Studij zapoĉet u Marseilleu nastavio u Parizu kod D. Milhauda (kompozicija) te E. Bigota i P. van Kempena (dirigiranje); pohaĊao i teĉajeve na Kranichsteiner Musikinstitutu u Darmstadtu. Dobitnik nagrade pariškog Biennala. DJELA. ORKESTRALNA: koncert; Allotropie za gudaĉe i udaraljke; Espaces (I, 1962; II, za komorni orkestar, 1962; III, za gudaĉe; IV, za 9 instrumenata); Tremplins za sopran, alt, bariton i 15 izvodilaca, 1969. — KOMORNA: Magics za sopran i 10 instrumenata, 1960; II gudaĉki kvartet, 1966; Fluctuance za flautu, harfu i 2 bubnjara, 1961; Phases I—IV, 1969; Extension za 6 bubnjara, 1970; Projections za gudaĉki kvartet, 1967; Pierres noires za Onde Martenot i 2 bubnjara, 1958 (takoĊer kao balet Eppur si muove, 1965); Chorigues za gitaru, 1958; Resaeux za harfu (takoĊer uz pratnju), 1964. — Balet Salomi, 1968.
MIRSKI, Lav, dirigent (Zagreb, 21. VI 1893 — Osijek, 29. IV 1968). Studij violonĉela završio 1913 na Konzervatoriju HGZ u Zagrebu (U. Fabbri). Nakon kraćeg djelovanja u Beĉu (1913—14), na Sušaku (1914) i Zagrebu, od 1917 dirigent Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku (1924—41 i 1947—56 direktor Opere, 1956—61 intendant). Za Drugoga svjetskog rata interniran u Italiji. Ondje u logoru sastavlja i vodi pjevaĉki zbor i 1944 dirigira simfonijskim koncertima za savezniĉku armiju u Bariju. God. 1944—47 bio je dirigent Opere i Palestinskog simfonijskog orkestra u Tel Avivu i Radio-stanice u Jeruzalemu te inspektor Radniĉkog konzervatorija Sveopćeg sindikata Histadrut. Od 1947 ponovno u Osijeku. Kao operni i simfonijski dirigent posebno se zalagao za djela jugoslavenskih kompozitora. M. je mnogo pridonio razvoju muziĉkog ţivota u Osijeku. Vodio je pjevaĉko društvo Kuhaĉ s kojim je izvodio i oratorijska djela; osnovao je i vodio Osjeĉku filharmoniju (1924), a 1926— 41 bio je direktor Muziĉke škole, kojoj je bio jedan od utemeljitelja (1921). Ogledao se i kao kompozitor. Z. Kuĉ. LIT.: B. Dragutinović, Lav Mirski, Politika, 29. XII 1957. — D. Mucić, Oproštaj s bolom i s ponosom. Ţivot, umjetniĉki i stvaralaĉki put Lava Mirskog, Kazalište, Osijek, 1968, 22—25. K. Ko.
MIRZOJAN, EduardMihajloviĉ, gruzijski kompozitor E. M. MIRZOJAN (Gori, Gruzija, 12. V 1921 —). Na Konzervatoriju u Erevanu diplomirao 1941 kompoziciju (V. Taljan); 1946—48 studirao u Moskvi kod G. Litinskoga i N. Pejka. Od 1948 predaje kompoziciju na Konzervatoriju u Erevanu. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija za gudaĉe, 1961; 2 simfonijske pjesme, 1944 i 1948; Introdukcija i perpetuum mobile za violinu i orkestar, 1957; Simfonijski plesovi, 1946; Sveĉana uvertira, 1947; Poema, 1955. — Dva gudaĉka kvarteta, 1947 i 1956; kompozicije za violinu i klavir. — Klavirska djela (Partita polifonica, 1946). — VOKALNA. Kantate: Sovjetska Armenija, 1948; Sveĉana kantata, 1949 i Kantata o Lenjinu (sa A. Arutjunjanom), 1950. Masovne pjesme; zborovi; solo-pjesme. — Obradbe armenskih narodnih pjesama za zbor te za glas i klavir. LIT.: K. Tep-CuMOHnn, 3/rvapa MnxaHjiOBH*i MuP30HH, MocKBa 1970.
MISA (lat. missa od missio ili dimissio otpuštanje), središnji i najvaţniji liturgijski ĉin kršćanskoga bogosluţja. Do Drugog vatikanskog koncila (1962—65) m. se (uz rijetke iznimke) sluţila na latinskome jeziku. Prema odluci koncilske konstitucije Saćrosanctum concilium (1963), ona se moţe recitirati, odnosno pjevati na narodnim jezicima. Klasiĉna podjela na —*- Ordinarium missae
590
MISA
i H* Proprium tnissae ukinuta je, premda i nadalje postoje stalni i promjenljivi misni dijelovi. Obred mise podijeljen je na molitve ulaza, bogosluţje rijeĉi i bogosluţje ţrtve. M. je tiha (lat. missa lecta), kad je govori sam misnik, a pjevana (lat. missa in cantu), kad se neki njezini dijelovi pjevaju; pojedine pjevane odlomke izvodi misnik sam, a druge pak uz sudjelovanje vjernika, odnosno crkvenog zbora. Prema Uputi 0 glazbi u sv. bogosluţju Musicam sacram (1967), pjevana se misa moţe sluţiti na tri naĉina. U najjednostavnijoj, vjernici sa sveće nikom pjevaju Ulaznu molitvu (Introitus), usklike kod EvanĊelja, Prikaznu molitvu (Offertorium), Predslovlje i Svet (Praefatio 1 Sanctus), završnu doksologiju kanona, Gospodnju molitvu i obrazac otpusta. Nadalje, u sveĉanoj misi puk ili zbor izvodi uz to i Gospodine, smiluj se (Kyrie), Slavu (Gloria), Vjerovanje (Credo), Jaganjĉe Boţji (Agnus Dei) i molitvu vjernika. I konaĉno, u najsveĉanijoj misi (missa solemnis) vjernici ili pjevaĉi pjevaju i pjesme kod ophoda za ulaz i priĉest, pjesme poslije ĉitanja po slanice, aleluja prije EvanĊelja i odlomke iz Sv. pisma. U muzici se pod pojmom mise obiĉno misli na Ordinarij mise jer su se ti dijelovi i u koralu i u polifoniji najĉešće pjevali. Treba meĊutim istaknuti da je Proprium mise po postanku stariji, a tekst i koralna melodika u njemu znatno su bogatiji i raznolikiji. Koralni je Ordinarij mise nastajao postepeno, i to vjerojatno ovim redom: Sanctus, Kyrie, Gloria, Agnus Dei, pa Credo. U konaĉnom obliku, koji je bio u upotrebi do Drugoga vatikanskog koncila, Kyriale je sadrţavao 18 ordinarija, tj. koralnih misa nastalih izmeĊu VI i XVI st., razvrstanih prema liturgijskim vremenima i stupnjevima blagdana. Napjevi Creda (4—6) bili su odvojeni od ostalih dijelova mise kojima su se — kad su bili propisani — dodavali po slobodnom izboru. Kyriale je imao u dodatku još niz napjeva za Kyrie, Gloria i Agnus Dei koji su se pjevali po volji (ad libitum). U razdoblju ranoga višeglasja (1100—1400) pojavljuju se najprije odlomci Propriuma mise (Graduale i Alleluia) komponirani na naĉin organuma, zatim — u vrijeme Perotinusa (oko 1160—1225) — na naĉin clausul^; kasnije su se razvili u prave liturgijske motete. Oko 1300 nastaje obrat. Napušta se komponiranje dijelova Propriuma, jer su se izvodili samo jedanput ili nekoliko puta godišnje, a prevladava komponiranje dijelova Ordinarija (najprije Kyrie, Sanctus i Agnus Dei) koji su se izvodili kod svake pjevane mise. Prvi potpuno komponirani obrazac Ordinarija mise nastao je oko 1300 i poznat je pod imenom Messe de Tournai, a prva misa poznatog autora potjeĉe od G. Machaulta (izvedena 1364 prigodom krunidbe Karla V). Vrijeme od 1400 do 1600 neobiĉno je plodno misnim kompozicijama. Gotovo svi majstori od G. Dufava (oko 1400—1474) do Palestrine (1525—1594) napisali su po više misa, a sam Palestrina napisao ih je više od 100. Većina kompozitora sluţila se dvojakim postupkom: posuĊivanjem tematskog materijala duhovnog ili svjetovnog karaktera iz monodije ili polifo-nije za svaki pojedini stavak ili cikliĉkim S V 1* E R t V s .« Fnncifci Gutrrcro provoĊenjem istog tematskog gradiva kroz sve dijelove mise. Kad se za gradnju pojedinoga stavka uzimao motiv iz istoimenog stavka koralne mise, takva se m. zvala Missa choralis (npr. Ch. Morales, Missa de beata Vir gine). Ako je za temu svih stavaka mise sluţio samo jedan napjev, on se stavljao kao cantus firmus obiĉno u te-norovu dionicu; to je bila Cantus firmus--misa ili Tenorska misa (npr. Josquin Des Pres, Missa Pange MISA. Liber primus missarum F. Guerrera, Pariš Hngua). M. na te1566
popijevke nazivala se Chanson missa (npr. J. Ockeghem, Mi. L'homme arme).Qiiodlibetica Missa gradila se istodobnim kombinii njem tema iz više razliĉitih svjetovnih pjesama (npr. H. Isaac Mi carminum). Missa parodia bila je pak kompozicija sastavljena od pi puno preuzetih ili tek ponešto preraĊenih dijelova već otprije posi jećih kompozicija (moteta, chansona, madrigala) kojima su bi
da. mus
r
fe,
be . ne.di.ci.mua
te,
ad.o .
ra . mus
te,
glo
.
ri.fi. ca.mus te.
MISA. Gloria iz mise Notre-Dame G. de Machaulta
i
umjesto izvornog teksta, podmetnute rijeĉi Ordinarija mise (nj A. Agricola, Missa Le seruiteur). Razliĉiti su bili postupci i k< komponiranja misa na izvorne motive. Gdjekad su kao motivi sluţ nizovi tonova uzetih iz starocrkvenih ljestvica (npr. Palestrin a, Mis super voces musicales) ili se pak — kad se tematski materijal ni oslanjao ni na koji poznati napjev — m. razvijala na temel spontanih muziĉkih ideja izazvanih općim sadrţajem pojedin< stavka ili znaĉenjem pojedinih rijeĉi. Takve mise nisu ima posebnog imena (npr. Palestrina, Missa primi toni) ili su se n zivale po odreĊenom tonalitetu (npr. L. da Vittoria, Missa quai toni). RjeĊe se susreću Discant missa (s cantus firmusom u sopran i Missa per organo (instrumentalna polifona obradba koraln misa). Od 1600 pišu se mise s instrumentalnom pratnjom. U It; liji bilo je, meĊutim, i tada kompozitora koji su nastavljali reni sansnu tradiciju .(stile antico) i pisali zborne mise. Oni su katfa razvili broj pjevaĉkih dionica do pretjeranih razmjera (npr. ( Benevoli, Salzburška misa za 53 glasa). U Njemaĉkoj je mi; poprimala koncertantni karakter (stile moderno) i urodila bro nim djelima od kojih je najvaţnija Misa u h-molu (1733—3' J. S. Bacha. Mise uz instrumentalnu pratnju dosegle su umjetnici vrhunac u djelima beĉkih klasika, ali su se one istodobno tolik udaljile od svoje prvotne liturgijske namjene da su kao koncertr kompozicije postale same sebi svrhom. MeĊu njima se dubinoi sadrţaja i monumentalnim opsegom istiĉe Missa solemnis u D-dui (1819—22) L. van Beethovena. Romantiĉke mise s naglašenu lirskim i dramatskim elementima pisali su F. Schubert, C. h Weber, F. Liszt (Graner Messe, 1855), C. Franck, Ch. Gouno i A. Bruckner (3 velike mise: u d-molu, e-molu i u f-molu Obnova liturgijskoga stila u misama, potaknuta odredbama pap Pija X i zauzimanjem Cecilijanskoga pokreta, urodila je na pt ĉetku XX st. vraćanjem mise njezinoj prvobitnoj svrsi, ali ujedn i stagnacijom u umjetniĉkom pogledu. Nešto kasnije naĊen ; srednji put izmeĊu stroge liturgiĉnosti i suvremene umjetnici izraţajnosti. Djela L. Perosija, L. Reficea, A. Caselle, D. Bartc luccija, J. Messnera, H. Lemachera, H. Schrodera, F. Peetersi H. Andriessena, F. Poulenca, A. Joliveta, O. Messiaena, L. JE naĉeka i I. Stravinskog pokazuju da se misa opet uklopila historijski razvoj muziĉke umjetnosti. Kod nas su mise (na latinsl ili staroslavenski tekst) pisali B. Širola, F. Dugan ml., K. Odal F. Luĉić, K. Kolb, M. Ivšić, B. Krnic, B. Papandopulo i A Vidaković. Reforma rimokatoliĉkog bogosluţja, provedena na Drugor Vatikanskom koncilu, te uvoĊenje narodnoga jezika u misu traţ promjene i u muziĉkom misnom tekstu. Uz nastojanj mu koje pristupu svjetovne da se naslijeĊena umjetniĉka djela prilagode novim zahtjevim javljaju se i pokušaji novog muziĉkog oblikovanja misnih stavaki U njima obiĉno vlada teţnja da se i izrazom pribliţe duhu su vremene muzike, bliske ukusu i ţeljama vjernika. U tome su naj dalje pošli neki omladinski crkveni zborovi koji, uz pratnju dosa u crkvi neuobiĉajenih instrumentalnih sastava, izvode pjesm srodne crnaĉkoj duhovnoj lirici ili suvremenom songu ili pak nekim elementima jazza. LIT.: A. Schnerich, Der Messen-Typus von Haydn bis Sc hubert, Wie 1892. — F. Probst, Die abendlandische Messe vom 5. bis zum 8. Jahrhunder
MISA — MISITA Wien 1896. — A. Franz, Die Messe im deutschen Mittelalter, 1902. — A. Baumstark, Die Messe im Morgenland, Kempten 1906. — A. Schnerich, Messe und Requiem seit Haydn und Mozart, Wien i Leipzig 1909. — M. Bourreau, La messe, Pariš 1912. — P. Griesbacher, Kirchenmusikalische Stilistik und Formenlehre (4 sy.)y Regensburg 1913. — P. VCagner, Geschichte der Messe, Leipzig 1913 (novi otisak Hildesheim 1963). —J. Rock, Handschriftliche Missalien in Steiermark, Gra7. i Wien 1916. — G. Adler, Zur Geschichte der Wiener Mesrenkomposition in der zweiten Ha'lfte des 17. Jahrhunderts, Leipzig 1916. — K. G. Fellerer, Der Palestrinastil und seine Bedeutung in der vokalen Kirchenmusik des 18. Jahrhunderts, Augsburg 1929. — A. Chabrol, The Mass, its Doctrine and Historv, London 1931. — H. A. Sander, Italienische Messenkompositionen des 17. Jahrhunderts (disertacija), Breslau 1932. — E. Schild, Ge schichte der protestantischen Messenkomposition des 17. und 18. Jahrhunderts, Leipzig 1934 — R. Palikarova-Verdeil, La Musique byzantine chez les Bulgares el les Russes (du IXe au XIVC siecle), Kabenhavn 1935. — W. Schulze, Die mehrstimmige Messe im Friihprotestantischen Gottesdient, Wolfenbiittel 1940. — A. Jungmann, Missarum Sollemnia. Eine genetische Erklarung der romischen Messe (2 sv.), Wien 1948 (V izd. 1962). — A. Piovesan, La Messa nella mušica dalle origini al nostro tempo, Torino 1949. — H. Lemacher i K. G. Fellerer, Handbuch der katholischen Kirchenmusik, Essen 1949. — J. Gassner, The Canon of the Mass: its History, Theologv and Art, St. Louis 1949. — A. Fortescue, The Mass: a Study of the Roman Liturgv, New York 1950. — W. Lipphardt, Die Geschichte des mehrstimmigen Proprium Missae, HeidelberK 1950. — G. Eisenring, Zur Geschichte des mehrstim migen Proprium Missae bis 1560, Diisseldorf. — K. G. Fellerer, Die Messe, Dortmund 1951. ■— A. Piovesan, La Messa nella mušica, Torino 1956. — J.
591
za mrtve (Requiem). Do XVI st. m. se pjevao na psalmodiĉki naĉin s antifonom na poĉetku i na kraju. MeĊutim, nakon što je 1517 Costanzo Fešta napisao polifoni m. za dva zbora, od kojih je prvi bio 5-gl., a drugi 4-gl. (falso bordone), uobiĉajilo se redovito izvoĊenje ovoga psalma višeglasno, i to tako da se naizmjenice pjevaju polifoniĉki obraĊeni stihovi i koralni napjevi (odnosno falso bordone). Mnogi su kompozitori obraĊivali ovaj tekst (Palestrina, J. Des Pres, O. di Lasso, F. i G. F. Anerio, G. M. Nanino, T. Baj, G. Baini i dr.), a najpoznatiji je m. G. Allegrija, koji je navodno mladi W. A. Mozart, 1770, nakon jednokratnog slušanja zapisao po sjećanju, sa svim ukrasima pjevaĉa Cristofora. Mi-se - re-re me - i
Garrido, La Messe copte, Les Cahiers Coptes, Kairo 1957. — P. Huot-Pleuroux,
Histoire de la Musique Religieuse, Pariš 1957. — B. Stdblein, F. Zagiba, R. Menard, P. Kast i W. Senn, Messe, MGG, IX, 1961.— H. Stdblein-Harder, Fourteenth-Century Mass Music in France, Roma 1962. — L. Schrade, The Cycle of the Ordinarium Missae, Spomenica J. Handschinu, Strasbourg 1962. — E. H. Sparks, Cantus firmus in Mass and Motet 1420—1520, Berkelev 1963. — A. Adrio, Die Komposition des Ordinarium Missae in der evangelischen Kirchenmusik der Gegenwart, Spomenica F. Blumeu, Kassel 1963. — K. von Fischer, Neue Quellen zum einstimmigen Ordinariumszyklus des 14. und 15. Jahrhunderts aus Italien, Spomenica Ch. Van den Borrenu, Antwerpen 1964. — R. Hoppin, Reflections on the Origin of the Cvclic Mass, ibid. A. Vi.
MISAL (lat. missale), liturgijska knjiga sa svim tekstovima i napjevima potrebnim svećeniku pri sluţenju mise. M. se razvio iz nekadašnjeg Sakramentara najprije u tzv. Missale plenum (XI st.), koji je obuhvaćao tekstove Sakramentara, Lekcionara i Antijonara. Od muziĉkih su se dijelova u misalu nalazili samo napjevi za Predslovlje, Pater noster, Ite missa est, Exultet i nekoliko intonacija. Nakon Drugog vatikanskog koncila (1962—65) objavljeni su, u skladu s reformom bogosluţja, novi misali i to Ordo Missae i Ordo Lectionum Missae (1969) te potpuni Missale Romanum (1970; hrvatski prijevod 1971). LIT.: B. Stdblein, Missale, MGG, IX, 1961.
A. Vi.
MISA ZA ORGULJE (engl. organ mass; njem. Orgelmesse), naziv za polifono komponirane stavke nepromjenljivih dijelova mise (-> Ordinarium missae) za orgulje. Nastali su oko polovice XV st. (tabulature L. Wilkina, 1432) i slobodno se razvijali djelomiĉno u stilu vokalnih moteta, a dijelom kao tehniĉki razvijene varijacije na teme liturgijskih napjeva. Medu starijim kompozitorima misa za orgulje istiĉu se P. Attaignant, J. Redford, G. Cavazzoni {Intavolature iz 1542 sadrţi mise Apostolorum, De B. M. Virgine itd.), C. Merulo (Messe d'organo, 1568) i J. S. Bach (predigre na katekizamske i druge popijevke u III sv. Clavieriibunga), a od novijih Z. Kodalv.
LIT.: A. Schering, Die Niederlandische Orgelmesse, 1912. — A. Tessier, Les Messes d' orgue de Couperin, RM, 1925, 1. — A. Schering, Zur Altematim-Orgelmesse, ZFMW, 1934. — L. Schrade, Die Messe in der Orgelmusik des 15. Jahrhunderts, AFMF, 1936. — Isti, The Organ in the Mass of the I5th Century, MQ, 1942. —- K. Jeppesen, Eine friihe Orgelmesse an Castell' Arquato, A vi AFMW, 1955- -
MISCHIATI, Oscar, talijanski muzikolog (Bologna, 11. VII 1936—). Studij filozofije završio 1960 na Univerzitetu u Bologni s doktoratom (disertaeija L'Estetiea musicale barocca). Asistent za historiju muzike na Bolonjskom univerzitetu (1961— 63) i od 1964 bibliotekar tamošnjeg Konzervatorija. Glavni je urednik ĉasopisa L'Organo, ĉlan redakcije Monumenti di mušica italiana i Catalogus musicus, suradnik više ĉasopisa. Ugledni je struĉnjak za orgulje. DJELA: L'Organo della Chiesa del Carmine di Lugo di Romagna, 1968. — Studije: L'Organo della Basilica di S. Martino di Bologna, L'Organo, 1960; V' Intavolatura d'organo tedesca della Biblioteca Nazionale di Torino, ibid., 1963; Per la storia dell'Oratorio a Bologna. 3 Inventari del 1620, 1622, 1682 , Collectanea Historiae Musicae, III, 1962; Studenti ultramontani di mušica a Bologna nella 2" meta del sec. XVI, Analecta Musicologica, III, 1966; Uno sconosciuto frammento appartenente al codice vaticano Rossi 215, Rivista Italiana di Musicologia, 1966 i dr.
MISCIANO, Alvinio, talijanski pjevaĉ, tenor (Narni, Temi 29. VIII 1915—). Na opernoj pozornici debitirao 1948 u rimskom Teatra Ouirino kao Florestan (Beethoven, Fidelio) i ubrzo na Rimskoj operi ostvario briljantnu umjetniĉku karijeru. Njegov opseţni repertoar obaseţe djela starije i novije operne literature. U milanskoj Scali bio je 1957 interpret u Poulencovoj operi Les Dialogues des Carmelites.
MISERERE (lat. smiluj se), poĉetna rijeĉ psalma 50 Miserere mei Deus (Boţe, smiluj mi se), koji se u zapadnoj liturgiji izvodi kao završna pjesma na kraju ĉasoslova uoĉi triju posljednjih dana Velikoga tjedna (srijeda, ĉetvrtak i petak poslije podne) i u misi
Mi-se -
me -i
Se __
—
—
—
—
—
—
Razlog zašto je Allegrijev m. došao na glas ne leţi u muziĉkoj vrijednosti samog djela, nego u izvanrednoj interpretaciji pjevaĉa Sikstinske kapele, koji su pri izvedbi improvizirali ĉitav niz vlastitih muziĉkih ukrasa (abellimenti) u stilu i po ukusu svoga vremena.
r flUB^h** &&&' ftiV: >-y
MISERERE J. A. Hassea, naslovna strana rukopisa
U XVII st. G. Carissimi zamjenjuje stihove, koji su se pjevali prema koralnom napjevu, kompozicijama za solo-glas uz pratnju continua. Na taj se naĉin postigao kontrast izmeĊu zbornih i solistiĉkih stavaka, što je navelo J. B. Lullvja da za Dvorsku ka pelu Ljudevita XIV napiše svoj glasoviti m. za sola, zbor i orkestar. A. vi. MISITA, Vera, pjevaĉica, sopran (Prijedor, 1906 —). Kla vir i pjevanje uĉila na Muziĉ koj akademiji u Zagrebu. De bitirala 1927 u Zagrebu kao Frasquita (Bizet, Carmeri) i odmah angaţirana za ulogu operetne subrete. God. 1931— 36 nastupala u Grazu, Salzburgu, Innsbrucku, Pragu, Linzu, Leipzigu i Beĉu (Theater an der Wien; Scala); 1936—45 operetna primadona u Zagrebu, 1945—50 nastupa u Rijeĉkoj drami; 1950—62 ĉlanica za grebaĉke Komedije i 1963—64 u Splitu. U toku svoje duge kazališne karijere ostvarila niz glavnih uloga, medu kojima su vrhunski dometi Rosalinda (Strauss, Šišmiš) i Valencienne v. MISITA
MI SITA — MITRO VIĆ
592
(Lehar, Vesela udovica). Nastupala je i u operi, a bila je tako Ċer vrstan interpret dramskih uloga. K. KO. Parodijska misa MISSA PARODIA MISTERIJ (prikazanje, skazanje; franc. mystere, njem. Mysterienspielj španj. misterio, tal. mistero), jedan od kasnijih razvojnih oblika srednjovjekovne liturgijske drame. Javlja se od XIV do XVII st. kao veoma omiljela naboţna puĉka priredba, jer se izvodila preteţno na narodnom jeziku i bila isprepletena pjevanjem i sviranjem. U misteriju se obraduju redovito dogaĊaji iz ţivota Isusova, djevice Marije, pojedinih svetaca, muĉenika i starozavjetnih likova. Sadrţaj mu ie ĉesto ĉudesan i fantastiĉan, tehnika dramske radnje slobodna, a tekst sloţen redovito u stihovima (ĉak do 3000). Svrha mu je bila da slikovitim prizorima potakne gledaoce na vjerski i moralni ţivot. Uloga muzike u misteriju bila je ilustrativnog karaktera. Da bi se istaknuo pojedini vaţniji moment, glumci bi pjevali jednoglasno, višeglasno ili zborno, a sviraĉi bi ih ili pratili ili bi svirali samostalno poĉetke, meĊuigre i u ophodima. Kod nas su misteriji postojali samo u Hrvatskoj; zvali su se i prikazanja ili skazanja. Kolijevka im je bio Zadar i okolica (Nin, Šibenik), ali su se odatle brzo raširili na sjever do Kvarnera i na jug preko Trogira, Splita, Braĉa i Hvara do Korĉule, Dubrovnika i Budve. Prvi saĉuvani primjerci hrvatskih misterija potjeĉu iz kraja XV st.,ali su im poĉeci sigurno mnogo stariji. Od mnogih prikazanja najpoznatiji su Misterij vele lip i slavan od Isusa kako je s kriţa snet, zatim v grob postavjen (1556) i Prikazanje ţivota sv. Lovrinca muĉenika (XVI st.; pretpostavlja se da mu je autor P. Hektorović; posljednji put je izveden na Hvaru 1837). LIT.: A. D'Ancona, Le sacre rappresentazioni dei secoli XIV, XV e XVI (3 sv.), Firenze 1872. — L. Petit de Julleville, Les Mvsteres (2 sv.), Pariš 1880. — A.Leskien, Altkroatische geistlicheSchauspiele, Leipzig 1884. — Crkvena prikazi vani a starohrvatska, Stari pisci hrvatski,XX Zagreb 1893. — R. Strohal, Starohr vatska glagolska crkvena prikazivanja,Nastavni vjesnik, 1911. — J. Roić, Starohrvat ska crkvena prikazivanja, ibid., 1915. —F. Fancev, Hrvatska crkvena prikazivanja, Narodna starina, 1932. — M. Gavazzi, Muzika starohrvatskih prikazivanja, Sv. C, 1924, 3 1 4 . — P. Toschi, Dal dramma liturgico alla sacra rappresentazione, Firenze 1940. — M. Bonfantini, Le sacre rappresentazioni italiane, Mi lano 2939 i 1942. — V. de Bartkolomaeis, Laude drammatiche e rappresenta zioni sacre, Firenze 1943. — B. Becherini, La Mušica nelle sacre rappresenta zioni fiorentine, RMI, 1951. — A. Cioni, Bibliografia delle sacre rappresen tazioni, Firenze 1961. — W. Noomen, Etude sur les formes metriques du Mvstere du Vieil Testament, Amsterdam 1962. — B. Becherini, Rappresentazione sacra MGG, X, 1962. A. Vi.
MISTINGUETT (pravo ime Jeanne-Marie Bourgeois), francuska šansonijerka (Enghien-les-Bains, 1875 — Bougival, 1956). Odrasla u pariškom predgraĊu. Rano je poĉela nastupati i ubrzo je zbog svoje izrazite muzikalnosti i privlaĉnosti postala najpopularnija pjevaĉica poznatih pariških noćnih lokala Moulin Rouge, Casino de Pariš i Folies Bergere. Pjevala je i plesala do 1951. Najpoznatije su njene interpretacije chansona Mon homme, J'en ai marre, La Java. MIŠKOVIĆ, Milorad, baletski igraĉ (Valjevo, 26. III 1928 —). Uĉenik Nine Kirsanove, debitovao u beogradskom Narodnom pozorištu, da bi ubrzo prešao u Pariz, gde je nastavio školovanje kod Olge Preobraţenske i Borisa Knjazeva i veoma brzo zauzeo mesto istaknutog soliste u ansamblima C. de Basila i M. de Cuevasa i postao partner najpoznatijih zvezda francuskog baleta Yvette Chauvire, Lvsette Darnsonval i Janine Charrat. Veliki uspeh postigao je u Londonu kao partner Alicije Markovve. U trupi Rolanda Petita sukcesivno igra u baletima Combat (Ban-field), Beau Danube (J. Strauss) i Adam miroir (Milhaud). M. je osnovao sopstvenu trupu Ballets, I956,koja se kasnije ujedinila sa trupom Ballet de France poznate balerine Janine Charrat, sa kojom gostuje u mnogim zemljama Evrope i obe Amerike. Od 1966 povremeno gostuje u Jugoslaviji. Kao zreo igraĉ postiţe na beogradskoj sceni uspeh u baletima Joan von Zarissa (Egk),Giselle (Adam), Romeo i Julija (Pro-kofjev) i dr., predM. MIŠKOVIĆ
stavljajući se kao veoma svestran umetnik. Svoju igraĉku i koreog sku karijeru (Cid) nastavio 1972 u Alabami, SAD, gde vodi Ba ski centar i vlastitu igraĉku trupu. Osnovne odlike Miškovićeve i: Ċaĉke umetnosti su prirodna elegancija u stavu i pokretu, supt igraĉka tehnika i prefinjeno osećanje za oblikovanje igraĉkih ] tija u glumaĉko-pantomimskom smislu. M . Z. I MITIĆ, Nikola, pevaĉ, bariton (Niš, 27. XI 1938—). S dije pevanja završio na Srednjoj muziĉkoj školi Josip Slave, u Beogradu (M. Stojadinović, N. Miklavĉiĉ); usavršavao se S. Jankovića u Beogradu i kod G. Becchija i V. Badalija u liji. Na operskoj sceni debitovao 1965 u Beogradu kao Valei (Gounod, Faust) i tamo odmah angaţovan; za kratko vreme j širio je svoj operski repertoar velikim nizom uloga u operama \ dija (Trubadur, La Traviata, Don Carlos, Ernani, Bal pod n kama, Moć sudbine, Rigoletto), Ĉajkovskog (Pikova dama, Et nije Onjegin, Mazepa), Rossinija (Seviljski berberin), Donizel (Luda di Lammermoor) i dr. Gostovao ie samostalno ili sa B gradskom operom u Austriji, Francuskoj, Belgiji, Španiji, Ita Nemaĉkoj, Švicarskoj, SAD, Turskoj i SSSR. Obdaren glas lirskog karaktera, lepog i zvonkog timbra, tehniĉki dobro ] premljen za pevaĉke probleme, M. odraţava u svojim rols inteligentno i studiozno prilaţenje likovima koje interpret istiĉe se i kao glumac. s. D. K MITJANA Y GORDON, Rafael, španjolski muzike (Malaga, 6. XII 1869 — Stockholm, 15. VIII 1921). Uĉil muzike bili su mu E. Ocon, F. Pedrell u Madridu i C. Sai Saens u Parizu. Kao diplomatski ĉinovnik u Rusiji, Turs] Maroku i Švedskoj, intenzivno je po razliĉitim bibliotekama p uĉavao dokumente o historiji španjolske muzike. Ogledao se i kompozitor (opera La Buena Guarda). DJELA: Sobre Juan de la Encina, mušico y poeta, 1895; La Mušica contei ranca en Espana y Felipe Pedrell, 1901; Ensayos de Critica Musical (2 sv.). : i 1922; Discantes y Contrapuntos, 1905; L'Orientalisme musical et la musique at 1907; El Maestro Rodriguez de Ledesma..., 1909; Estudio sobre el arte mu contemporaneo en Espana; Catalogue critioue et descriptif des imprimes de mu? des XVIe et XVII e siecles conserve'es a la bibliotheque de l'Universite d' Upp: 1911; Para mušica vamos, bez god.; Claudio Monteverdi y los origines de la 6 italiana, 1911; Francisco Sato de Langa, 1911; Don Fernando de las Infat teologo y mušico, 1918; Estudios sobre algunos musicos espanoles del siglo X 1918; Francisco Guerrero, 1922; Christobal Morales, 1922; Cancionero de Uppi Transcr. de Jesus Bal, con un estudio de habel Pope sobre la forma musical Villancico, 1944; ĉlanak o španjolskoj muzici u Lavignacovoj Encvclopedif la musique, I, 4, 1920; ĉlanci u Revista de Filologia Espafiola. LIT.: M. Querol, Rafael Mitjana, MGG, IX, 1961.
MITROPULOS (Mitropoulos), Dimitri, grĉki dirige kompozitor i pijanist (Atena, 1. III 1896 — Milano, 2. XI 19c Nakon studija muzike u Ateni kod L. Wassenhovena (klavir) i A. Marsicka (kompozicija), odlazi 1920 na usavršavanje u Bruxelles (P. Gilson) i u Berlin (F. Busoni). God. 1921—25 korepetitor na Berlinskoj drţavnoj operi; po povratku u Atenu preuzima vodstvo Gradskog orkestra, a 1930 i katedru za kompoziciju na Konzervatoriju. Afirmiravši se kao dirigent i pijanist nastupima u Berlinu (1930), Parizu (1932) i Bostonu (1936), postao je 1937 stalni dirigent Simfonijskog orkestra u Min-neapolisu. God. 1949—58, isprva zajedno sa L. Stokowskim, a zatim samostalno, upravlja njujorškim Filharmonijskim orkestrom. Nakon 1958 dirigira preteţno na operi D. MITROPULOS Metropolitan u New Yorku, te gost u velikim muziĉkim središtima Evrope i SAD. Njegovom zas gom ameriĉka je publika upoznala stvaranje suvremenih kom] zitora, naroĉito onih beĉke škole (A. Schonberg, A. Berg). Njegt interpretacija klasiĉnih djela odlikovala se jasnoćom forr ritmiĉkom preciznošću i emocionalnim poletom. Od 1946 1 je ameriĉki drţavljanin. DJ ELA. O RK ES TRALN A: s i mfo n ij s ka p jes ma La Mis e a u t om b du Christ, 1916; Concerto grosso, 1929. — KOMORNA: gudaĉki kvartet Faune; Ostinato za violinu i klavir. — KLAVIRSKA: sonata uEs-duru; pai caglia i fuga i dr. — DRAMSKA: opera Soeur Beatrice, 1919; scenska mu! za Euripidove tragedije Elektra i Hippolytus. ■— Ciklusi solo-pjesama Hedon I92j; Pan i dr. LIT.: N. Slonimsky, Dimitri Mitropulos, MGG, IX, 1961.
MITRO VIĆ, 1. Andro, dirigent i kompozitor (Dubrovn 24. III 1879— Zagreb, 20. I 1940). Studij zapoĉet na Muziĉ školi HGZ u Zagrebu (I. Zajc, A. Stockl) dovršio na Konzen toriju u Pragu (K. Knittl, K. Stecker). Umjetniĉku karije
MITROVIĆ — MJASKOVSKI zapoĉeo 1901 kao dirigent Ljubljanske opere. Nakon kraćeg djelovanja u Šibeniku i Rijeci (zborovoda pjevaĉkog društva Jadranska vila u Sušaku) bio je 1905—10 vojni i kazališni dirigent u Zagrebu, 1910—n dirigent kupališnog orkestra u Opatiji i 1911—13 ponovno u Zagrebu. God. 1913—14 direktor Osjeĉke opere, 1915—22 direktor kazališta u Varaţdinu i 1922—31 direktor Mariborske opere, a zatim profesor na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. God. 1904—07 izdavao Glazbeni i kazališni vjesnik (Rijeka, Zagreb), a kao dirigent i uĉitelj pjevanja odgojio niz uglednih pjevaĉa. Nije mnogo komponirao, a i sam je (1908) uništio neka svoja djela. DJELA. DRAMSKA: opera Priĉa jedne noći (vlastiti libreto), 1908 (Zagreb, 25. I 1908); opereta Pelrica Kerempuh, 1906; scenska muzika za Gundu-Ućev san i San Crnogorke. — VOKALNA. Pet kantata: Na Boiii; Alhluja; Super ftumina Babylonis; Miris Smime i Pjesma nad pjesmama. Zborovi: solo--pjesme. — Preveo nekoliko opernih libreta na hrvatski jezik. LIT.: Trideset i peta godišnjica umjetniĉkog rada Andre Mitrovića, Sv. C, 1937, 1. —- B. Sirota, Andro Mitrović. Portret o 35-godišnjici umjetniĉkog djelovanja, Novo doba, 1937, 9. K. Ko.
2. Anĉica, pjevaĉica, mezzosopran (Rijeka, 10. XII 1894—). 2ena Andre; pjevanje uĉila na muziĉkoj školi HGZ u Zagrebu (N. Eder-Bertić); na opernoj pozornici debitirala 1913 u Osi jeku kao Fiametta (Suppe, Boccaccio) i tamo angaţirana. Operetna subreta u Varaţdinu, Lju bljani, Mariboru i od 1925 u Zagrebu. God. 1928—32 dje lovala u Njemaĉkoj, najviše u Leipzigu i Darmstadtu, gdje se sve više afirmira u operi. U salzburškom Mozarteumu zavr šila seminar za opernu reţiju. Vrativši se 1932 u Zagreb zauzela je najuglednije mjesto medu opernim umjetnicima. Pjevaĉica visoke muziĉke kul ture i smisla za scensko obliko vanje, posjedovala je glas neo biĉno široka raspona, tako da je s podjednakim uspjehom inter pretirala uloge mezzosopranskog i sopranskog faha. Vr hunski dometi njezine umjet nosti bili su Leonora (BeethoANĈ IC A MITROV iĆ ven, Fidelio), Reha (Halevv, Ţi dovka), Carmen (Bizet), Amneris, Azucena i Amelija (Verdi, Aida, Trubadur i Krabuljni ples), Kundrv i Ortruda (Wagner, Parsifal i Lohengrin), Marina (Musorgski, Boris Godunov), Ma rica (Smetana, Prodana nevjesta), Santuzza (Mascagni, Cavalleria rusticana), Nedda (Leoncavallo, Pagliacci), Saloma (R. Strauss), Oktavijan (R. Strauss, Kavalir s ruţom), Tosca i Turandot (Puccini), Katja Kabanova i Jenufa (Janaĉek), Marija (Berg, Wozzeck), Katarina Izmajlova (Šostakoviĉ) i dr. S velikim je uspjehom nastupala na koncertnom podiju, a bavila se i pedagoš kim radom. God. 1965 dobila je Nagradu Vladimir Nazor za ţivotno djelo. K. Ko. MITSUKURI, Shukichi, japanski kompozitor (Tokio, 21. X 1895 —). Završivši studij u Tokiju, u Berlinu se dalje usavršavao u kemiji i kompoziciji (G. Schumann). Vrativši se u Tokio djelovao kao dirigent. Od 1939 predavao na Srednjoj muziĉkoj školi, a od 1954 na Muziĉkoj akademiji u Tokiju. Sa J. Rosenstockom osnovao japansku sekciju MeĊunarodnog društva za suvremenu muziku (1948—53 tajnik). DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1950; Sinfonietta classica. 1934; koncert za klavir, 1955; Concertino za klavir i orkestar, 1953; 10 Haikai de Basho, 1935. — Klavirski kvintet, 1955; sonata za violinu i klavir, 1935. — Zborovi. —■ Tri zbirke japanskih narodnih napjeva, 1950—55. — Pisao o japanskoj harmoniji (1931) i o razvitku japanskih muziĉkih sistema (1955).
MITTERER, Ignaz, austrijski kompozitor i zborovoda (St. Justina, 2. II 1850 — Brixen, 18. VIII 1924). ZareĊen 1874, studira od 1876 na Školi za crkvenu muziku u Regensburgu (F. X. Haberl i M. Haller). Nakon dvogodišnjeg usavršavanja kao kapelnik crkve dell' Anima u Rimu postaje 1882 zborovoda katedrale i nastavnik na Školi za crkvenu muziku u Regensburgu. Od 1885 ravna zborom katedrale u Brixenu. Njegove kompozicije, iskljuĉivo crkvene, odaju klasicistiĉke tendencije XIX st., spojene sa strogim crkvenim stilom Palestrinine škole.
ie K^noTiingscnme, io y4 ^ v x izu. iyzyj, ira/Hiicner l^eiij aaen j ur aen :
romischen Choralgesang, 1896; Vademecum fiir Harmoniumachiiler. MUZ. E., II, 38
593
LIT.: K. Weinmann, Ignaz Mitterer, Mušica sacra, 1925. —F. X. Haberl, Ignaz Mitterer, MGG, IX, 1961.
MITTERVVURZER, Anton, austrijski pjevaĉ, bariton (Sterzing, Tirol, 12. IV 1818 — Dobling kraj Beĉa, 2. IV 1872). Nećak i uĉenik J. B. Gansbachera, na opernoj pozornici debitirao u Innsbrucku u operi Nachtlager von Granada (Kreutzer). Operni solist u Austriji i 1839—70 prvak Dvorske opere u Dresdenu. Posebno se istakao kao interpret likova u Wagnerovim operama Tristan i Izolda (Kurwenal), Tannhauser (Wolfram), Lohengrin (Telramund), Ukleti Holandez i Majstori pjevaĉi (Hans Sachs), zatim kao Don Giovanni (Mozart) i Petar I (Lortzing, Car i tesar). MIYOSHI, Akira, japanski kompozitor (Tokio, 10. I 1933 —). Studirao u Francuskoj kod H. Challana i R. Montbruna; docent je na Drţavnom univerzitetu umjetnosti u Tokiju. U svojim djelima sluţi se i elementima elektronske muzike; dobitnik je više nagrada u domovini i u Evropi. DJELA: epska poema Ondine (Premio Italia 1960); 3 simfonijska komada 7.a djevojku koja se udaje, 1960; koncertantna simfonija za klavir i orkestar; koncert za violinu, 1965. — Gudaĉki kvartet, 1961; sonata za klavir, 1958. — Tors II za zbor.
MIZLER (von Kolof), Lorenz Christoph (Mizlerus, Mitzler, Laurentius, Laurentz Christophorus), njemaĉki muziĉki pisac (Heidenheim, 25. VII 1711 — Varšava, III 1778). Studirao teologiju u Leipzigu i Altdorfu, a pravo i filozofiju u Wittenbergu i Leipzigu; kasnije je završio i medicinu na Univerzitetu u Erfurtu; klavir i kompoziciju uĉio kod J. S. Bacha. U Leipzigu je osnovao i izdavao 1736—54 Neu eroffnete Musikalische Bibliothek . . . , prvi muziĉki ĉasopis poslije Matthesonova Critica Mušica (1722). God. 1738 utemeljio je društvo Korrespondierende Societat der musikalischen Wissenschaften, kojemu je bio tajnik do 1753. Od 1743 bio je u sluţbi grofa Malachowskog u Poljskoj, od 1747 u dvorskoj sluţbi u Varšavi. U svojim muziĉkim raspravama polazio sa stanovišta da »razum, koji vlada nad svim, mora vladati i u muzici« i da je »teorija, koja nema primjene u praksi, prava mušiĉavost«. DJELA: Dissertalio quod mušica ars sit pars eruditionis philosophicae, 1734; Alusikalischer Starstecher, in zuelchen rechtschaffener Musikverstdndiger Fehler bescheiden angemerket, eingebildeter und selbst gezuachsener sogenanter Komponister Torheiten aber Idcherlich gemacht luerden, 1739—40; Anfangsgriinde des Generalbass nach mathematischer Lehrart abgehandelt, 1739; Kontrapunkt-Lehre in Frag und Antzvort, 1742; Brief eines Gelehrten aus Wilna an einen bekannten Schriftsteller in Warschau, die polnischen Schaubuhnen betreffend (8 pisama), 1775— 76. — Preveo 1742 na njemaĉki Gradus ad Parnassum J. J. Fuxa (Gradus ud Parnassum oder Anfiihrung zur regelmdssigen musikalischen Komposition). — Komponirao 4 sonatine za flautu, 1754 i Sammlung auserlesener moralischer Oden zum Nutzen und Vergniigen der Liebhaber des Klaviers (4 zbirke), 1740—46. LIT.: F. W6hlke, Lorenz Christoph Mizler (disertacija), Wijrzburg 1940. — H. G. Hoke, Lorenz Mizler von Kolof, MGG, IX, 1961.
MJASIN -> Massine MJASKOVSKI, Nikolaj Jakovljeviĉ, sovjetski kompozitor (Novo-Georgievsk, Varšavska gubernija, 20. IV 1881 — Moskva, 8. VIII 1950). God. 1902 završio Vojno-inţenjersku školu u Petrogradu; muziku uĉio kod R. Glierea i I. Kriţanovskog. God. 1906 upisao se u Petrogradski konzervatorij, gdje je 1911 dovršio studij kompozicije kod A. Ljadova. Nakon Prvoga svjetskog rata nastanio se u Moskvi. Tamo je od 1921 do smrti predavao kompoziciju na Konzervatoriju, odgojivši preko 80 uĉenika, meĊu kojima su bili D. Kabaljevski, A. Haĉaturjan, V. Šebaljin, V. Muradeli, B. Mokrousov, M. Tulebajev i dr. M. je zapoĉeo svoj umjetniĉki put kao oduševljeni poštovalac Ĉajkovskog. Ali nije ostao njegov epigon. Diveći se tradicijama ruske klasiĉne muzike dalje je na njima gradio, usvajajući nove tekovine suvremenog muziĉkog izraza. Nije eksperimentirao, niti je ikada pripadao avangardi, ali je znao biti ĉovjek svoga vremena sluţeći se s ukusom svima onim kompozicijskim po stupcima koje je suvremena evropska muziĉka tehnika defi nitivno osvojila, obogaćujući ih prvenstveno svojim visoko raz vijenim smislom za instrumentiranje. Iako se bavio i vokalnim oblicima većeg i manjeg opsega, M. je u prvom redu instrumen talni kompozitor i najznaĉajniji ruski simfoniĉar izmeĊu Glazunova i Prokofjeva. Njegovih 27 simfonija ocrtavaju sav njegov umjetniĉki razvoj koji je redovi to bio po ve z an u z st var nost njegove zemlje i po litiĉkih i društvenih prilika U njoj. N. J. MJASKOVSKI
594
MJASKOVSKI — MLADOST-BALKAN
DJELA. O RKES TRALNA. D vadeset i seda m s imfo nija : I, u c - mo lu, 1908; II, ucis-molu, 1910—11; III, u a-molu, 1913—14; IV, u e-molu, 1917—18; V, u D-duru, 1918; VI, u es-molu sa zborom ad lib., 1921—23; VII, u h-molu, 1921—22; VIII, u A-duru, 1923—25; IX, u e-molu, 1926; X, u f-molu, 1927; XI, u b-molu, 1931—32; XII, u d-molu, 1931—32; XIII, u b-molu, 1933; XIV, u C-duru, 1933; XV, u d-molu, 1933—34; XVI, u F-duru, 1935—36; XVII, u gis-molu, 1936—37; XVIII, u C-duru, 1937; XIX, u Es-duru, 1939; XX, u E-duru, 1940; XXI, u fis-molu, 1940; XXII (simfonija-balada), 1941; XXIII (simfonija-suita) u a-molu, 1941; XXIV, u f-molu, 1943; XXV, u Des-duru, 1945—46; XXVI, u C-duru, 1948 i XXVII, u c-molu, 1949. Simfonijeta za mali orkestar, 1910 (prer. 1943); 2 simfonijete za gudaĉki orkestar, 1930 i 1945—46; simfonijske pjesme MoA^aHue, 1909 i Ajiacmop, 1912—13; koncert za violinu, 1938; koncert za violonĉelo, 1944—45; IlamemuHecKaji yeepmwpa, 1947; uvertira za mali orkestar, 1909; Serenada za mali orkestar, 1928—29; suita 3eenbM, 1908 Cprer. 1945); C/iaeHHCKan pancodun, 1946; JJueepmucMĉHm, 1948. — KOMORNA. Trinaest gudaĉkih kvarteta: I, 1929 —30; II, 1930; III, 1910 Cprer. 1930); IV, 1909 (prer. 1937); V, 1938—39; VI, 1939—40; VII, 1941; VIII, 1942; IX, 1943; X, 1907 (prer. 1945); XI (Boĉno MUHCIHUJI ), 1945; XII, 1947 i XIII, 1949. Dvije sonate za violonĉelo i k lavir, 1911 (prer. 1945) i 1948—49. — KLAVIRSKA. Devet sonata: I, 1907 —09; II, 1912; III, 1920 (prer. 1941); IV, 1924 (prer. 1947); V, 1907 (prer. 1944); VI, 1908 (prer. 1944); VII, 1949; VIII, 1949 i IX, 1949. Sonatina, 1942; JIupunecKan CKiuma, 1908 (prer. 1938); improvizacije, preludiji i fuge i dr. — VOKALNA: poema-kantata Kupoe c HUMU, 1942, kantata-nokturno KpeMjib noubw, 1947; kompozicije za zbor a cappella; masovne pjesme; oko 100 solo-pjesama. — Obj. ^faiiKOscKuu u Eemxo8en, My3i»rKa, 1912, 77; AemoĉuoepacfiuHecKue 3a.ne~ rnuu o meopnecKOM nymu, CoBercKaa My3bXKa, 1936, 6. — Ĉlanci, pisma i uspomene obj. u 2 sv., 1959—60. LIT.: A. A. HKOHHUKOS, H. il. MHCKOBCKHH, MocKBa i JleHHHrpa^ 1944 (amer. prijevod, New York 1947). — G. Abraham, Eight Sovjet Composers, London 1944. — D. Kabalezvski, Nikolaj Jakowlewitsch Mjaskowskij, Berlin 1951. — T. H. Jlueanosa, H. X. MHCKOBCKHH, TBop»ieCKHH nyTk, MocKBa 1953. — B. C. Bunozpadoe, CnpaBO*iHHK-nyTeBOAHTejib no CHMCJ>OHHHM H. fl. MflCKOBCKoro, 1954. — II.
MJERA (takt; lat. tactus; engl. bar, measure, franc. mesure, njem. Takt, tal. battuta, misurd), jedinica za mjerenje muziĉkog ritma; ona odreĊuje broj i vrstu jedinica trajanja zvuka (i pauza!) u sklopovima od najmanje dvije jedinice, meĊusobno opreĉne jakošću ili trajanjem. Takve jedinice mjere, tzv. dobe, mogu se dijeliti na kraće jedinice trajanja zvuka — kao što se i nekoliko doba moţe spojiti u jednu duţu jedinicu trajanja — ali trajanje zbroja jedinica jedne vrste mjere ostaje isto sve dok kompozicija ili jedan njezin odlomak ne završe, ili dok se novom oznakom ne uvede nova, drukĉija m. U muziĉkoj praksi, od XVII st. do danas, m. se od susjedne m. odjeljuje posebnom taktnom crtom. Sastav mjere predoĉuje oznaka na poĉetku kompozicije ili odlomka. Ta se oznaka biljeţi razlomkom u kojem brojnik pokazuje broj dobi, a nazivnik trajanje pojedine dobe. Tako npr. oznaka 3/4 kazuje da mjera sadrţi tri dobe od kojih svaka traje jednu ĉetvrtinku. Istraţivanja izvanevropske muzike kao i folklorne muzike evropskih naroda utvrdila su da pored mjera kojima se jedinice razlikuju samo jaĉinom (npr. 2/4, prva istaknuta, druga nije, obadvije jednaka trajanja) postoje i mjere u kojima se jedinice razlikuju i jaĉinom i trajanjem (npr. trodobna J. JJ , poznata u Makedoniji) ili samo trajanjem (npr. dvodobna rupakaJ Ju juţnoj Indiji) kod kojih je, prema C. Sachsu, samo neznatna razlika u jaĉini. Bez obzira da li su sve jedinice mjere jednaka trajanja ili ne, one se prema broju dobi oznaĉuju kao jednostavne, sloţene i mješovite (u starijim priruĉnicima »nepravilno sloţene«). Jednostavne mjere imaju samo dvije ili tri dobe. Sloţene mjere nastaju zbrajanjem jednakih jednostavnih; najpoznatije su dvostruka dvodobna, npr. I J J i J J . dvostruka i trostruka trodobna, $ JT3 i JT3 i-I JT3 i JT31 «TT2 ■ Mješovite mjere nastaju razliĉitim kombinacijama dvodobnih i trodobnih m. (2 -j- 3, 3 -+- 2, 3 •+• 2 -f 2, 3 + 2 - 1 - 2 4 - 3). Sve do u današnje vrijeme ĉesto se mješovite mjere s dobama jednaka trajanja u naĉinu oznaĉivanja ne razlikuju od jednostavnih mjera s nejednakim dobama. Tako su npr., samo prema zapisanim oznakama oba niţe navedena primjera u mješovitim mjerama s dobama jednaka trajanja: 4 i/3 I J- J>/3 i J J ?l (narodna pjesma iz Slovenije), ^ ti.3"1^2 J7J"3 (narodna pjesma iz Makedonije). MeĊutim, makedonska pjesma nije u brzom tempu. Radi se, naprotiv, o trodobnoj mjeri kojoj je prva doba duţa od ostalih dviju. Trajanje tih dobi ukazuje na umjerenu brzinu izvoĊenja. U oznaĉivanju mjera s dobama nejednaka trajanja moţe korisno posluţiti naĉelo što ga je već pred pedesetak godina predloţio Ć. Jaques-Dalcroze. Brojnik razlomka predoĉuje broj dobi, a u nazivniku umjesto brojke nalazi se nota koja pokazuje duljinu trajanja dobe (P"), kad brzo izvoĊenje 6/8 mjere stvara mjeru s dvije trodijelne dobe. Prema tom naĉelu potrebno je spomenutu makedonsku trodobnu mjeru oznaĉivati kaoj^rj, gdje se zbog razliĉitosti u trajanju dobi ispisuju sitnim notama sve tri dobe ispod broja dobi u mjeri.
U razvoju muziĉke teorije modalna je teorija utvrdila ritrr sheme, a menzuralna je notacija uvela oznake za mjeru. I od tih oznaka još su i danas u upotrebi, C za ĉetvoroĉetvrtir (£ (alla breve) za dvopolovinsku mjeru. Taktna crta pojav se prvi put u XV st. u nekim njemaĉkim tabulaturama za lui a u XVI st. susreće se već i u partiturama (ne i u dionicama) kalnih polifonih kompozicija. Pojam mjere u njegovom današi smislu utvrdio se istom u muziĉkoj teoriji XVII st. Umjesto naziva mjera upotrebljava se i naziv takt, npr. 1 ĉetvrtinski takt. MeĊutim, naziv takt redovito se primjenjuje oznaka vremena trajanja odreĊene mjere koja se u notnom za omeĊuje taktnim crtama. Uobiĉajeno je reći »u 19. taktu i kompozicije«, dok se, naprotiv, ne obiĉava kazati »u 19. mj jer bi se takvo oznaĉivanje moglo shvatiti i kao upozorenje < kompoziciji ima 19 razliĉitih mjera. LIT.: C. Sachs, Rhythm and Tempo, New York 1953. — E. Barthe,' und Tempo, Hamburg 1960. — C. Dahlhaus, Zur Entstehung des modf Taktsvstems in 17. Jahrhundert, AFMW, 1961. — Isti, Zur Taktlehre de Praetorius, MF, 1965. J. Be
MJEŠANICE -> Registri, 1. MJEŠOVITI ZBOR, sastavljen je od ţenskih, odnosno ' ĉjih glasova (sopran i alt) i muških glasova (tenor i bas). Za r šoviti zbor sam (a cappella) ili uz instrumentalnu pratnju napit je u nizu stoljeća golema literatura koja obuhvaća sve forme kalne i vokalno-instrumentalne muzike. Dijeljenjem pojed glasova na više skupina broj dionica u mješovitom zboru rr od klasiĉnog ĉetvoroglasja i petoroglasja narasti na 20 i više sova (G. Gabrieli). MLADENOVIĆ, Borivoje, igraĉ (Gruţa kod Kraguje 10. XI 1936—). Školovao se na Srednjoj baletskoj školi u I gradu (N. Kirsanova, S. Laketić, S. Lankau, J. Janoš); umetni karijeru zapoĉeo 1954 u baletskom ansamblu Makedonskog rodnog teatra u Skopju, gde uskoro preuzima solistiĉke uli Od 1956 solista Beogradskog baleta, 1960—64 na specijaliz; kod V. Gsovskog u Diisseldorfskoj operi. Od 1965 ponov Beogradu gde postepeno preuzima sve glavne igraĉke partij baletskom repertoaru. Iz ovog poslednjeg razdoblja najvišt domete ostvario u baletima Ohridska legenda (Hristić), Š simfonija i Zaĉarana lepotica (Ĉajkovski), Ondina (Henze), Dv(Bandfield), Ptico ne sklapaj svoja krila (Josif) i Zvezdani I (Albinoni); svoju najveću kreaciju dao je u baletu Golem (Bv M . z. r MLADENOVIĆ, Olivera, etnolog i etnokoreolog (Sko 13. VIII 1914 —). Na Filozofskom fakultetu u Beogradu di] mirala jugoslovensku knjiţevnost (1937) i etnologiju (1958). postdiplomskom studiju boravila 1937—38 u Pragu; 1965 dol rirala na Univerzitetu u Beogradu sa disertacijom Kolo kod J nih Slovena. Profesor knjiţevnosti, prevodilac sa ĉeškog, stri saradnik Ansambla narodnih igara Kolo, sada nauĉni sarad Etnografskog instituta SANU u Beogradu. DELA. SPISI: Narodne igre na Bele poklade u Velikoj Ivanĉi, Gla Etnografskog muzeja u Beogradu, 1954; Prilike i mesta za igranje u Srbiji, kongres folklorista Jugoslavije, 1958; Partizanske i druge narodne igre u C bodilaĉkom ratu i Revoluciji, Zbornik radova Etnografskog instituta SA1 1960; Narodne igre u okolini Beograda (sa M. Ilijin), ibid., 1962; Proigrav deoojaka u okolini Beograda, Rad IX kongresa folklorista Jugoslavije, 1; Vukova dela kao izvor prouĉavanja orskik narodnih igara, »Kovĉeţić« Vukc i Dositejevog muzeja, 1964; Glavne odlike razvitka narodnih igara Kraju Kljuĉa, Mokranjĉevi dani, 1966; Narodne igre u Zaglavku, Razvitak, 1968; Uc Stevana Aiokranjca u radu Srpske kraljevske akademije nauka, Zbornik rac o Stevanu Mokranjcu, SANU, 1971. M. In
MLADOST, akademsko muziĉko društvo, osnovano i< na Zagrebaĉkom sveuĉilištu. U poĉetku društvo je imalo d' sekcije: muški zbor i tamburaški sastav; kasnije samo mu zbor koji je postigao meĊunarodnu reputaciju brojnim nastupi na turnejama u inozemstvu (predratna Srbija, Bugarska, Geš Poljska, Njemaĉka, Grĉka). Na festivalu u Pragu (1911), pr kom 50. obljetnice praškog Hlahola, zbor je osvojio prvu 1 gradu. Zborovode Mladosti bili su Stanislav Straţnicki, Jo Canić, Boţidar Širola, Oskar Jozefović, Antun Dobronić i Jat Gotovac. God. 1930 M. se fuzionirala s pjevaĉkim društvi Balkan, takoĊer udruţenjem zagrebaĉkih sveuĉilištaraca, u Jut slavenski akademski kor »Mladost-Balkan«. A. To MLADOST-BALKAN, akademski zbor nastao 1930 fuziji zagrebaĉkih akademskih pjevaĉkih društava Mladost (osnova 1900) i Balkan (osn. 1904). Novo je udruţenje, kao i oba pr hodna, imalo samo muški zbor koji je pod ravnanjem Jakova G tovca razvijao veoma uspješnu zborsku aktivnost ranijih dri tava. Zbor je u više navrata koncertirao i u inozemstvu, i to Grĉkoj (1931, 1933 i 1934), Ĉehoslovaĉkoj (1932), na Korzi u Francuskoj, Španjolskoj, Alţiru, Tunisu, Malti, Turskoj, \ likoj Britaniji i Belgiji (1938). God. 1939 društvo je promi nilo ime u Jugoslavenski akademski kor. Zbog politiĉkih razloga n za Drugoga svjetskog rata moglo razvijati svoju djelatnost, ali
MLADOST-BALKAN — MOCQUEREAU nakon OsloboĊenja djelovalo do 1947, kada se na temelju zakljuĉka glavne skupštine fuzioniralo sa RKUD Vladimir Nazor. A. To. MLAKAR, 1. Pino, plesaĉ i baletni koreograf (Novo mesto, 2. III 1907 —). Uĉenik R. La-bana na njegovu Koreografskom institutu u Berlinu; umjetniĉku karijeru zapoĉeo 1929 na Operi u Darmstadtu. God. 1930—33 solist baleta u Des-sauu, 1930 ĉlan Beogradske opere, 1933—38 baletni majstor gradskog kazališta u Ziirichu i 1938—43 koreograf i solist Drţavne opere u Miinchenu. Od 1947 koreograf Opere i zatim profesor na Akademiji za igralsko umetnost PIA I PINO MLAKAR u Baladi o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi F. Lhotke u Ljubljani. 2. Pia (rod. Marie Louise Scholz), plesaĉica i baletni koreograf (Hamburg, 28. XII 1910—). 2ena Pina; baletni studij završila 1929 kod R. Labana na njegovu Koreografskom institutu u Berlinu. Umjetniĉku karijeru zapoĉela na Operi u Darmstadtu, 1930—33 solistica baleta u Dessauu, zatim kratko vrijeme u Beogradu, 1933—38 solist Gradskog kazališta u Ziirichu i 1938—43 solist i koreograf Drţavne opere u Miinchenu. Od 1947 koreograf Ljubljanske opere. Mlakarovi su istaknuti predstavnici suvremene baletne umjet nosti. Originalni plesni izraz, koji proţima svaku njihovu koreo grafiju, nadahnuta je sinteza klasiĉnog, romantiĉnog i ekspresio nistiĉkog baleta obogaćenog elementima jugoslavenskog plesnog folklora. Posebno mjesto u njihovu opusu zauzimaju baleti što ih je po njihovu scenariju komponirao F. Lhotka. U tijesnoj suradnji kompozitora i koreografa nastala su vrijedna umjetniĉka ostvarenja, medu njima i balet Đavo u selu koji ide u red reprezen tativnih djela jugoslavenske baletne umjetnosti. I svojim peda goškim djelovanjem pridonijeli su Mlakarovi odgoju mladog baletskog naraštaja. U red njihovih najuspjelijih koreografija idu baleti na muziku F. Lhotke (Đavo u selu, Ziirich 1935; Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi, Ziirich 1937 i Luk, Miinchen 1939), J. P. Lindpaintnera (Joho, Miinchen 1940), R. Straussa (Verklungene Fešte, Munchen 1941 i Josephslegende), M. Kozine (JDiptihon, Ljubljana 1948), S. Hristića (Ohridska legenda, Ljubljana 1949), I. Stravinskog (Jeu de cartes), M. de Falle (El Atnor brujo) i dr. Istaknuta je balerina i kći Mlakarovih Veronika. D. Co. MLEJNIK, Manja, pjevaĉica, sopran (Kranj, 12. XI 1915—). Solo-pjevanje studirala kod J. Foedransperg na Konzervatoriju u Ljubljani i kod B. Leskovica. Od 1941 ĉlanica Ljubljanske opere. Istiĉe se velikim i izvrsno školovanim glasom, muzikalnošću i smislom za scensko oblikovanje. Najuspjelije su joj uloge: Norina (Donizetti, Don Pasquale), Cherubin i Donna Elvira (Mozart, Figarov pir i Don Giovanni), Gretel (Humperdinck, Hansel und Gretel), Agata (Weber, Der Freischutz), Felice (Wolf-Ferrari, / quattro rusteghi), Margareta (Gounod, Faust), Musette (Puccini, La Boheme), Fatamorgana i Smeraldina (Prokofjev, Zaljubljen u tri naranĉe), Đula (Gotovac, Ero s onoga svijeta) i Donna Francesca (Kogoj, Crne maske). D. Co. MLINKO, Josip, narodni pjevaĉ i kompozitor (Subotica, 1. X 1874—?). Potekao iz obitelji puĉkih sviraĉa; 1892—94 uĉio u Vojnoj muziĉkoj školi u Beogradu. Darovit sviraĉ na violini i pjevaĉ. Proputovao s vlastitim tamburaškim orkestrom gotovo ĉitavu Evropu i popularizirao u prvom redu hrvatske (tzv. bu njevaĉke), a onda i ostale jugoslavenske narodne napjeve. Uz obradbe narodnih popjevaka komponirao niz kola (Mlinkovo kolo, Veliko Mlinkovo kolo), poskoĉnica i dr. Njegova popijevka Prid pendţerom procvatala ruţa (tekst I. Petreš) prihvaćena je kao narodna. Medu našim iseljenicima u prekomorskim zemljama bile su veoma raširene gramofonske ploĉe sa snimkama Mlinkova sviranja i pjevanja. A. Vi. MLYNARSKI, Emil, poljski violinist, dirigent i kompozitor (Kibartv, 18. VII 1870 — Varšava, 5. IV 1935). Studirao na Petrogradskom konzervatoriju (L. Auer, A. Ljadov). God. 1889 —90 koncertni majstor orkestra Ruskog muziĉkog društva, koncertirao zatim u Njemaĉkoj i Engleskoj, 1893—97 profesor violine na Konzervatoriju u Odessi. God. 1897 vratio se u Poljsku, sudjelovao pri osnivanju Varšavske filharmonije, prvog poljskog simfonijskog orkestra, kojemu je 1901—05 dirigent. God 1899
595
—1903 i 1919—22 dirigent je, odnosno direktor Varšavske opere, a 1904—09 i 1919—22 direktor Konzervatorija. Dirigirao je u Engleskoj i Škotskoj, u Parizu, Beĉu i drugim evropskim gradovima. God. 1929—31 bio je direktor Curtis Institute of Music i dirigent Filharmonije u Philadelphiji. Bio je jedan od najboljih dirigenata svojega vremena. Medu njegovim dosta konvencionalnim kompozicijama veliku su popularnost stekle mazurke u G-duru i Kolysanka Slozvianska. DJELA: simfonija u F-duru Polonia op. 41; 2 koncerta za violinu, op. 11 i 16. — Kompozicije za violinu i klavir (mazurka u G-duru; Kolysanka Slozoianska). — Sonata za klavir. — Opere Ligia i Noc letnia. — Zborovi; solo-pjesme. — ĉlanci u ĉasopisu Muzyka. LIT.; J. Moravski, Emil Mlynarski, MGG, IX, 1961.
M. M. (kratica od Malzels Metronom Mdlzelov metronom), metronomska oznaka tempa, koju je 1816 uveo J. N. Malzel. M. M. J = 80 znaĉi da stavak s tom oznakom treba izvoditi brzinom koju daje 80 metronomskih udaraca u minuti (60 sekundi), od kojih svaki udarac odgovara trajanju jedne ĉetvrtinke, odnosno da svaka ĉetvrtinka mora trajati — = — sekunde (-> Metronom). 00 4 MNOGOSTRANOST AKORDA, svojstvo pojedinih akorda da se mogu nalaziti u više razliĉitih tonaliteta. Npr. akord c-e-g nalazi se u C-duru na I stupnju, u G-duru na IV, u F-duru i u f-molu na V, te u e-molu na VI stupnju. Njegova se mnogostra nost povećava ako se u mol-tonalitet ubroje i tonovi koji se pojav ljuju u melodijskoj varijanti mola (->• Ljestvice), jer se u tom slu ĉaju on nalazi još i u a-molu na III stupnju, u g-molu na IV i u d-molu na VII. Ako se taj isti akord tretira kao -»■ alterirani akord, ili ĉak kao enharmonijski promijenjen akord, njegova se mnogo stranost proširuje gotovo na sve tonalitete. On se tada nalazi i u tonalitetima kao što su H-dur (kao trozvuk II stupnja sa sniţe nom primom i kvintom), Des-dur (kao trozvuk VII stupnja s povišenom tercom i kvintom), gis-mol (enharmonijski promije njen u c-e-fisis, koji se kao alterirani terckvartakord VII stupnja moţe riješiti u h-dis-gis, tj. u sekstakord I stupnja), itd. (-> Enharmonija, -> Terckvartakord, -> Sekstakord). Mnogostranost akorda u uskoj je vezi sa srodnošću tonaliteta (->• Srodnost tonaliteta i srodnost akorda), a široko se iskorišćuje u modulacijama sviju vrsta (-»■ Modulacija). N. DĆ. MOBERG, Carl-AIIan, švedski muzikolog (Ostersund, Jamtland, 5. VI 1896—). U Uppsali studirao muzikologiju (J. H. T. Norlind), u Beĉu kontrapunkt (A. Berg) i u Fribourgu (Švicarska) crkvenu muziku (P. Wagner). God. 1934—35 studirao srednjovjekovnu muziku kod J. Handschina u Baselu. U Uppsali predavao muzikologiju na Univerzitetu (od 1947 profesor); uz to vodio Uppsala musikskola (1930—45) i Muziĉko-historijsko društvo na Univerzitetu (1930—39). Od 1945 predsjednik Švedskog muzikološkog društva i 1945—59 urednik ĉasopisa Svensk Tidskrift for Musikforskning. Mobergovi temeljiti i opseţni radovi o švedskoj muziĉkoj prošlosti vrijedan su prilog za muziĉku historiju ne samo njegove domovine nego i cijele Evrope. DJELA: Ober die schtoedischen Seguemen (disertacija), 1*927; Musik und Musikzvissenschaft an den schviedischen Universitdten, Mitteilungen der Internationalen Gesellschaft fiir Musikwissenschaft, 1929—30; Olof Rudbdck..., Rudbecksstudier (prilog uz Upplands fornminnesforenings tidskrift), 1930; Kyrkomusikens historia, 1932; Harmonielara, 1933; Sveriges, Norges och Danmarks kyrkomusik, Nordisk Kultur, 1934; Tonkonstens historia i Vdsterlandet (2 sv.), 1935; En svensk Johannespassion frdn Stormakstiden, 1941; Frdn kyrko-och hovmusik tili offentlig konsert, 1942; Dietrich Buxtehude, 1946; Die liturgi-schen Hymnen in Schvieden, Beitrage zur Liturgie- und Musikgeschichte des Mittelalters und der Reformationszeit, 1947; Bachs passioner och Hoga mdssa, 1949; brojne studije, rasprave i ĉlanci u razliĉitim struĉnim publikacijama, osobito u Svensk Tidskrift for Musikforskning. — IZDANJA: Sludia musocologica upsaliensia, I—V, 1952—57; Sohlmans Musiklexicon, I—IV, 1948—52 (sa G. Morinom i E. Sundstromom); redakcija muziĉkog dijela opće enciklope dije Svensk uppslagsbok, II izd. 1947—55 i manje enciklopedije Lilla uppslags-boken.
MOCQUEREAU, Andrć, francuski muzikolog, gregorijanist (La Tessoualle, Maine-et-Loire, 6. VI 1849 — Solesmes, 18. I 1930). Završivši studij violonĉela u Parizu (Ch. Dancla), stupio je 1875 u benediktinski red u opatiji Solesmes. Kao uĉenik, a kasnije i nasljednik Dom J. Pothiera potpuno se posvetio prouĉavanju gregorijanskoga korala. Vodio je samostanski pjevaĉki zbor, na mnogim je znanstvenim putovanjima sakupljao i prouĉavao srednjovjekovne neumatske rukopise, organizirao je i postavio na široke osnove istraţivalaĉki rad skriptorija opatije Solesmes i bio mu na ĉelu do smrti. Solesmeski je skriptorij imao dvojaku svrhu: da zajedniĉkim radom mnogobrojnih suradnika prouĉi teoretska naĉela gregorijanskoga korala i da praktiĉnim izvedbama tih napjeva dokaţe ispravnost postignutih teoretskih rezultata. M. je 1889 pokrenuo niz znanstvenih publikacija (Paleographie musicale) u kojima je, uz muzikološke rasprave, objavio i faksimile najvaţnijih gregorijanskih, ambrozijanskih, mozarabskih i galikanskih neumatskih rukopisa. M. je uz to napisao i objavio mnogo rasprava i ĉlanaka u razliĉitim struĉnim ĉasopisima.
7%L*asv^'f*> %iJ
596
MOCQUEREAU — MODRIJAN
Najvaţnije mu je djelo, meĊutim, Le notacije. Oslanjajući se na metar grĉkih stopa, muziĉki su t Nombre musical (2 sv., 1908—1927). U tiĉari razlikovali 6 temeljnih ritmiĉkih shema: njemu iznosi svoje poglede na muziĉki ritam uopće i napose na ritam grego(trohej — ^ rijanskih napjeva. On polazi od naĉela modus pnmus: J J J J J (jamb ^ —, da sve koralne note u principu 6m. secundus: 6 J J J J J J jednako traju. Ritam koralnih napjeva m. tertius: <> J J J J • JJ J J J (daktil - ^ ne temelji se, dakle, na J. izmjenjivanju duţih i kraćih notnih m. quartus: J J J J J J. J. JJ. (anapest ^ v. vrijednosti, nego na slobodnom izmjenjivanju nota od kojih jedne m. quintus: (spondej — J J J J. imaju karakter zamaha (arza),a druge % (tribrah w ^ karakter smirivanja (teza). Za ove m. sextus: JJJJJJ J JJ druge uveo je M. poseban znak, -> £ ictus, kako bi njime olakšao pravilnu Modus perfeclus završavao je longom (npr. u modus pri] ritmiĉku razdiobu, a dodao je još i a druga dva znaka za oznaĉivanje pro- d J d J cJX modus imperfectus sa brevis (J J J J J J)- 1 je sluĉaj mogao biti još u 2., 3. i 4. modusu; u 5. i 6. mo duţenja {episema horizontalis A. MOCQUEREAU vodoravna crtica), odn. podvostru-ĉenja nije bilo razlike izmeĊu perfectusa i imperfectusa. {mora vocis toĉka) notnih vrijednosti. LIT.: H. Riemann, System der musikalischen Rhvthmik und M Zaslugom A. Mocque-reaua i njegovih suradnika izgraĊena je tzv. Leipzig 1903. — P. Aubry, La Rhythmique musicale des troubadours ( trouveres, 1907. — J. B. Beck, Die modale interpretation der n solesmeska teorija suvremene ritmiĉke i melodijske interpretacije alterlichen Pariš Melodien, besonders der Troubadours und Trouveres, C gregorijanskih napjeva. Strassburg, 1907. — H. Riemann, Die Beck-Aubrv'sche »modale Interpret Na temelju te teorije objavljena su sva sluţbena i zdanja der Troubadourmelodien, SBIMG, 1909—10. —J. B. Beck, ZurAufsti der modalen Interpretation der Troubadourmelodien, SBIMG, 1910—1 raznih koralnih zbornika (-> Editio Vaticand). U. Bomm, Der Wechsel der Modalitatsbestimmung in der Tradition der M<
sange im 9. bis 13. Jahrhundert, Einsiedeln 1929. — H. Sowa, Zur Weiti wicklung der modalen Rhvthmik, ZFMW, 1932—33. — M. Appel, T nologie in den mittelalterlichen Musiktraktaten (disertacija), Berlin 193 M. Schneider, Der Wechsel der Modalitat im Lichte der Tonalitatslehre, K 1935- — R- ii. Ficker, Probleme der modalen Notation, AML, 1946—4 H. Husmann, Zur Grundlegung der musikalischen Rhvthmik des mittelalter] Liedes, AFMW, 1952. — Isti, Zur Rhvthmik des Trouveregesangs, MF, — Isti, Das Prinzip der Silbenzahlung im Lied des zentralen Mitteli ibid., 1953. — Isti, Das Svstem der modalen Rhvthmik, AFMW, Gennrich, Obertragungsmaterial zur Rhvthmik der Ars antiqua, Darn contre l'Ecole de Solesmes, 1926. Napisao je nadalje veći broj studija i ĉlanaka. — — F.MODERATO (tal.Notation umjereno), naziv Music, za tempo 1954. — C. Parrish, The of Mediaeval New srednje York 195br Popis svih Mocquereauovih djela obj. P, Combe (Bibliographie de Dom Andre H. Hiischen, Modus,iMGG, IX, 1961. (izmeĊu allegro andante). Gdjekad se dodaje uz kojuK.di¥ Mocquereau, Etudes gregoriennes, 1957). oznaku za tempo, npr. allegro moderato (umjereno brzo). LIT.: B. Bubalo, Impresije iz Solesmesa, Sv. C, 1929. — J. Waard, De gregoriaansche Zangen naar Dom Mocquereau, Tournai 1929. — J. Barle, MODERNE, Jacques (zvan Grand Jacques), franc tiskar Dom Andre Mocquereau, Sv. C, 1930, 2.—D. Johner, Ein Besuch bei Dom Andre Mocquereau, Bendiktinische Monatsschrift, 1930, 324—328. — J. A. de i izdavaĉ muzikalija istarskog podrijetla, djelovao oko dine Donostia, A propos du nombre musical gregorien de Dom Mocquereau, Pariš XVI st. (Pinguento, današnji Buzet, Istra, ? — Lyon ; Oko !93O. — J. Gajard, La Paleographie musicale et Dom Mocquereau, Paleographie 1529 dolazi u Lyon, gdje u vlastitom izdavaĉkom podu; musicale, 1931. — A. Vidaković, Benediktinci obnovitelji gregorijanskog korala, Ţivot s crkvom, 1939, 4—5. — E. Moneta Caglio, Dom Andre Mocquereau e objavljuje preteţno vjerske i medicinske knjige, a uz to od ] la restaurazione del canto gregoriano, Mušica sacra, Milano 1960. — W. Irtenštampa i muzikalije. Do 1557 izdao je oko 50 muziĉkih c kauf, Andre Mocquereau OSB, MGG IX, 1961. A. Vi.
DJELA: La PsalmoĊie romaine et l'accent tonique latiti, 1895; L'Art gregorien, son but, ses procedes, ses caracteres, 1896; Notes sur Vinfiuence de l'accent et du cursus tonigue latins dans le chant ambrosien, 1897; Methode du chant gre-gorien, 1899; Petit traite de psalmoĊie, 1904 (ta!, prijevod 1904); Le Nombre musical gregorien (2 sv.), 1908—27; Petit traite de psalmoĊie traditionnelle, 1921. U zbirci Monographies gregoriennes, koju je sam pokrenuo, obj. je M. ove rasprave: Uintroit ■>/« medio", 1910; Verset alleluiatiaue »Ostende nobis«, 1911; Le Chant authentique du iCredo«, 1922; La Tradition rythmique dans les manuscrits, 1923 (sa J. Gajardom) i Examen des critiques dirigees par D. Jeannin
talijanskih, francuskih, njemaĉkih i španjolskih kompozit MOĈ, Milica, pijanistkinja i klavirski pedagog (Novi Sad, medu ostalim dvije knjige misa C. Moralesa, 1545 i 155130. VIII 1893 —). Studirala na muziĉkoj školi Jakoba Stoltza djela C. Janequina i O. Sermisvja, te skupne zbirke Motetti u Grazu. Koncertirala kao solistkinja i ĉlan klavirskoga dua sa fiore (4 knjige), 1532—39, Le Parangon des Chansons (n knji Cirilom Liĉarom. Vodila klavirsku klasu u muziĉkoj školi Isidor 1538—43 i Liber decem missarum, 1532 (II izd. 1540). Više Bajić u Novom Sadu. D. Pl. dvadeset kompozitora toga doba poznati su samo po Moderneo MODALITETI (od lat. modus, mjera, veliĉina, pravilo, naĉin), 1. edicijama. Smatra se da M. nije bio muziĉar, jer se već od poĉ< skupni naziv za karakteri?tiĉna harmonijska i melodijska sluţio savjetima firentinskog kompozitora F. Lavollea koje obiljeţja napjeva koji se temelje na starocrkvenim naĉinima, za je većinu djela objavio. Do 1547 nije imao konkurenta u Lyc razliku od tonaliteta, naziva koji se odnosi na sistem modernog dura Tada su se pojavila b: i mola. Beringen, a zatim i c gi izdavaĉi. 2. U komparativnoj muzikologiji naziv za LIT.: F. Lesure, Jac Moderne, MGG, IX, 1 tonske sisteme arapske, — S. F. Pogue, Jacques indijske, marokanske, jederne Lyons Music Print the Sixteenth Centurv, vrejske, kineske i japanske neve 1969. muzike. MODERN JA MODALNA NO QUARTET, insi TACIJA (od lat. modus, mentalni jazz sastav, mjera, veliĉina, pravilo, je 1951 osnovao i do naĉin), pojam kojim se u nas neprekidno vodi novijoj historiografiji ojanist J. Lewis. Uz 1 znaĉuje sistem ritmiĉkih ga su ĉlanovi ansarr obrazaca — modusa, na vibrafonist M. Jacks mijenjenih biljeţenju ra kontrabasist P. Heat ne višeglasne muzike XII bubnjar K. Clark i XIII st. M. n. se raz 1955 C. Kay). Uz brc vila u tzv. školi Notreturneje po SAD, kva: -Dame, u okviru sjeverod 1957 gostuje re nofrancuske kvadratne vito i u Evropi. >> -> neumatske notacije i guje moderan jazz, predstavlja prijelazni sta odlikuje se profinjen dij izmeĊu ritmiĉki nedi ću pravog komornog n ferencirane neumatske ziciranja. notacije i ritmiĉki dife MODRIJAN, SIs rencirane -> menzuralne MODERN JAZZ QUARTET ko, muziĉki pedaj i kompozitor (Luk
MODRIJAN — MODULACIJA dol, Gorski kotar, 20. VII 1909 —). Studij kompozicije završio na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu; dirigent djeĉjih zborova u Klinĉa-selu (1932—36) i Zagrebu, direktor muziĉke škole u Bjelovaru i profesor u Slavonskom Brodu. God. 1936 osnovao u Zagrebu muziĉku školu Proljeće za obrazovanje omladine u zbornom pjevanju, a 1938—41 ureĊivao mjeseĉnik Proljeće u kojem je objavljivao djeĉje zborove (preko 1200).
597
nalitetu (F-dur) alteracije, a u ciljnom (g-mol) vodice (-* Alterirani akordi). Ima, meĊutim, i kromatskih modulacija, u kojima se kromatski pomaci ne iskorištavaju za stvaranje vodica: Beethpven: Sonata za klavir u cis-molu,op.27,br.2
5^
DJELA: suita Djeca u proljeće za zbor i orkestar; Visibabe za ţenski zbor. — Obradbe narodnih napjeva. — Ĉlanci o suvremenim metodama u muziĉkom odgoju. — Objavio zbirke djeĉjih zborova: Jaglaci, 1942; Glazba nas zove i Kroz povijest glazbe (4 sv.D, 1952. Zbirke za klavir: Hrvatska pjeva i svira, 1942 i Hrvatska mladeţ za glasovirom, 1943. K. Ko.
MODUGNO, Domenico, talijanski pjevaĉ i kompozitor (Polignano a Mare, provincija Bari, 3. III 1928—). Studirao glumu u Centro sperimentale di cinematografia u Rimu. U muzici uglavnom samouk, 1953 zapoĉeo pjevaĉku karijeru nastupajući najprije na radiju. God. 1958 dobio prvu nagradu na festivalu zabavne muzike u San Remu kompozicijom, Nel blu dipinto di blu (Volare) s kojom ubrzo stjeĉe svjetsku slavu. Idućih godina osvojio je u San Remu još 3 premije (1959 Piove; 1962 Addio, Addio i 1965 Dio, come ti amo). U to doba velike je uspjehe postigao i s drugim kanconama (Vecehio Frack), a i svojom interpretacijom osobito sicilijanskih puĉkih pjesama. Za većinu svojih pjesama sam je pisao tekstove i ĉesto ih je pjevao prateći se na gitari. Šezdesetih godina glavni predstavnik urlatorskog stila u Italiji, M. je razvio svoj posve individualni stil, povezujući elemente tipiĉno talijanske pjevne, sentimentalno romantiĉne melodike i moderne, akcentuirane ritmike s juţnjaĉki temperamentnim, zanesenim naĉinom izvoĊenja. Imao je ĉitav niz sljedbenika u Italiji i dr. Snimio je više ploĉa i nastupao na filmu. MODULACIJA (od lat. modulatio odmjeravanje; engl., franc. i njem. Modulation, tal. modulazione), prijelaz iz tonaliteta u tonalitet unutar muziĉke kompozicije. M. nuţno sadrţava tri faze: kretanje u polaznom tonalitetu, sam prijelaz i kretanje u ciljnom tonalitetu. Modulacije mogu biti dijatonske, kromatske i enharmonijske, već prema vrsti harmonijskog postupka kojim se ostvaruju. Kod dijatonskih modulacija prijelaz se provodi s pomoću akorda koji je zajedniĉki i polaznom i ciljnom tonalitetu a spaja se i s akordom koji mu prethodi i s akordom koji slijedi bez ikakva kromatskog pomaka, tj. dijatonski ( -> Mnogostranost akorda, *■ Srodnost tonaliteta i srodnost akorda, -» Dijatonika, -* Kromatikd). Takav akord zove se prelazni akord. U primjeru br. 1 akord a-c-e zajedniĉki je i C-duru (polaznom tonalitetu) i G-duru (ciljnom tonalitetu), te je kao trozvuk VI stupnja u polaznom tonalitetu predstavnik toniĉke funkcije, a kao trozvuk II stupnja u ciljnom tonalitetu predstavnik subdominantne funkcije. Prema tome se prelaznom akordu kod modulacije mijenja funkcija. MeĊutim, ovo se mijenjanje izvršava zapravo naknadno; tako u primjeru br. 1 prelazni akord a-c-e nastupa kao trozvuk VI stupnja u C-duru, a tek s pojavom slijedećeg akorda (d-fis-a) dolazi do naknadne, odnosno retroaktivne promjene funkcije akorda a-c-e u trozvuk II stupnja u G-duru ( -» Harmonijske funkcije):
Kod kromatskih se modulacija u pravilu brţe ostvaruje novi tonalitet nego kod dijatonskih, jer nova funkcija nastupa već istodobno s pojavom prelaznog akorda bez ikakve naknadne promjene. Neki teoretiĉari smatraju kromatskom svaku modulaciju kod koje prelazni akord predstavlja alterirani akord, bilo u od nosu na polazni, bilo na ciljni, bilo na oba tonaliteta, bez obzira da li se takav akord u odreĊenom sluĉaju spaja s pomoću dijatonskih ili kromatskih pomaka s akordom koji mu prethodi ili koji slijedi. Po takvom tumaĉenju u kromatske bi se modulacije ubrajala i m. u primjeru br. 4, i to samo zbog toga, što je prelazni akord f-as-des u odnosu na C-dur (polazni tonalitet) alterirani akord, premda u ovom konkretnom prijelazu iz C-dura u As-dur nema uopće kromatskih pomaka, pa se stoga ta m. moţe smatrati dijatonskom: •
H.Andrews:"TCie Oxftrd -Harmonu,II-1950, str. 102
Kod enharmonijskih modulacija prijelaz se provodi s pomoću enharmonijske promjene jednog ili više tonova prelaznog akorda, koji, tako promijenjen, predstavlja već odreĊenu funkciju u novom tonalitetu (-> Enharmonija). I ovdje se, kao i kod dijatonskih modulacija, promjena funkcije prelaznog akorda ostvaruje naknadno. Tako u primjeru br. 5 prelazni akord nastupa kao c-e-g-b i tek rješenjem u slijedeći akord, h-e-gis, postaje jasno, da je prelazni akord bio preznaĉen u akord c-e-g-ais. Kad se enharmonijske promjene izvrše na jednak naĉin u svim glasovima prelaznog akorda, tako da se dobije opet akord Jednake strukture, govori se o enharmonijskoj zamjeni. Modulacije ostvarene s pomoću enharmonijske zamjene ĉesto nisu enharmonijske, već dijatonske prirode. U primjeru br. 6, enharmonijska m. iz As-dura u Fis-dur ne zvuĉi onako kako je napisana pod a, nego kao sasvim jednostavna dijatonska modulacija iz As-dura u Ges-dur, kako je to napisano pod b. Naprotiv, u primjeru br. 7, zaista se ĉuje enSchubert: Sonata za klavir u a-molu,op.164
Haydn: Simfonija u G-duru
C: I
I
116
VI
Beethoven: Sonata za klavir u D-duru,op.1O,bn3
r r r r r r *r r r r r r Kod kromatskih modulacija napušta se polazni tonalitet, odnosno ulazi u ciljni tonalitet kromatskim putem. Pri tom se, kao posljedica kromatskih pomaka, stvara u prelaznom akordu jedan ili više alteriranih tonova (bilo u odnosu na polazni, bilo na ciljni, bilo na oba tonaliteta), koji kao vodice usmjeruju harmonijsko kretanje u pravcu novog tonaliteta; tako u primjeru br. 2 tonovi fis i ej prelaznog akorda fis-a-c-es predstavljaju u polaznom to-
MODULACIJA — MOESCHINGER
598
harmonijska modulacija iz Es-dura u E-dur, kako je napisano pod a, a ne dijatonska modulacija iz Es-dura u Fes-dur, kako se moţe napisati pod b; to je stoga, što nam je muziĉkim odgojem i svakodnevnim iskustvom predodţba E-dur tonaliteta postala daleko bliţa i realnija od predodţbe Fes-dur tonaliteta. Jedan od najpogodnijih akorda za prave enharmonijske modulacije jest -> smanjeni septakord, jer on pruţa vrlo mnogo mogućnosti za enharmonijsku promjenu. Treća faza svake modulacije, kretanje u ciljnom tonalitetu, u stvari je potvrĊivanje i uĉvršćivanje toga ciljnog tonaliteta, koje se redovito odvija u obliku -> kadence; ta kadenca obiĉno sadrţava spoj dominantne harmonije s toniĉkom a nije rijedak sluĉaj da je već prelazni akord ujedno i dominantna harmonija ove kadence. MeĊutim, ako se kadenca shvati kao završna harmonijska formula, a tako je i treba shvatiti, onda se o kadenci kao trećoj fazi modulacije moţe govoriti samo onda, kada kompozicija ili neki njen odlomak završava modulacijom; tako je u primjeru br. i, ali ne i u primjeru br. 2, gdje je modulaciji data sasvim druga uloga u formalnom oblikovanju kompozicije — uloga sredstva, kojim se izbjegava završetak i postiţe kontinuitet u razvijanju odreĊene muziĉke misli. U muziĉkoj literaturi susreću se i široko izvedene modulacije, kod kojih se prelazni dio sastoji od više manjih, posrednih modulacija. Budući da je uloga tih posrednih modulacija samo u provoĊenju prijelaza, to se u njihovoj trećoj fazi (kretanje u novom tonalitetu) izbjegava uĉvršćenje svakog pojedinog posrednog tonaliteta; oni su, štoviše, ĉesto predstavljeni samo sa po jednim akordom, koji odmah vodi u slijedeći tonalitet: Beethoven: Koncert za klavir i orkestar u G-duru,OD 58 - -a) ^
sviranje. Od druge polovine XVIII st. sve se više upotreb u znaĉenju promjene tonaliteta, dakle modulacije u današi smislu. MODULUS, deminutiv od rijeĉi modus iz koje su mu teoretiĉari srednjega vijeka izveli ove nazive: modulari (pje svirati), modulator (pjevaĉ, sviraĉ), modulatrix (pjevaĉica, sviraĉ modulatio (pjevanje, sviranje), modulatus (adj.; melodijski, ritmi modulamen(tum) (melodija, ritam), modulabilis (pjevno), modi (pjevanje, sviranje). MODUS (lat. mjera, veliĉina, pravilo, naĉin; engl. i fi mode, tal. modo), 1. u muziĉkoj teoriji antike (pr. n. e.) r za melodiju i za vrst mjere, ritam, a analogno prema retor naziv za pravilo kako se izvodi neki napjev. U muziĉkim spi: srednjega vijeka tim se nazivom oznaĉuje ljestviĉni niz toi bez specifiĉnog obiljeţja (notae finalis). Od IX i X st. taj se ni umjesto dotadašnjeg naziva tonus, sve više upotrebljava u znaĉ naĉin. Tako se govori: m. authentus (authenticus) i m. plat (plagius) za autentiĉni i plagalni naĉin, m. dorius, hypodoriu m. primus, secundus... za dorski, hipodorski..., prvi, drugi naĉii pa m. perfectus et imperfectus, m. regularis et irregularis, itc XVIII st. susreću se još nazivi m. durus vel major za dur : mollis vel minor za mol. 2. Srednjovjekovni naziv za interval. Muziĉki pisci na\ 9 modusa: unisonus, semitonium, tonus, semiditonus, ditonus, diate ron, diapente, semitonium cum diapente i tonus cum diapenu kasnije još 3: semitonus cum diapente, ditonus cum diapente i diapa 3. U razdoblju Ars antiguae naziv za 6 temeljnih ritmi< shema ( -> Modal'na notacija). 4. U menzuralnoj muzici Ars novae naziv za menzuru, odnc oznaka za broj longa što ih sadrţi jedna maxima i za broj bre što ih sadrţi jedna longa: ni. major (velm. maximarwn) perfectus (1 maxima = 3 longae):
~ETV6 I A:V 16— D: V
Beethoven: Sonata za klaviru A-duru,op.2,br.2
J.y ,6 |V |6 y6
_ 16 ___ E : l l l6 —V7 ----- I A:V7_ I D:V7____ I A:IV
Ako u toku kompozicije, nakon izvršena prijelaza u neki novi tonalitet, uskoro doĊe do vraćanja u polazni tonalitet, tako da kretanje u novom tonalitetu nije izazvalo utisak trajnosti, onda se ne govori o modulaciji, nego o uklonu (engl. false modulation, njem. Auszveichung). Kada u toku kompozicije novi tonalitet nastupa bez prijelaza, tada se takoĊer ne govori o modulaciji, već o tonalnom skoku: Beethoven: Simfonija br3 u Es-duru,op.55
M., kao i tonaliteta u one harmonijske
— '
m. major (vel m. maximaruml imperfectus (1 maxima = 2 longae): ^^
—
l
m. minor (vel m. longarumi perfectus (1 longa = 3 brevis):
"I
=
'
m. minor (velm. longarum) imperfectus (I longa — 2 brevis):
^
— '
5. U dodekafonskoj muzici kod nekih teoretiĉara, naziv 4 glavne forme u kojima se moţe pojaviti 12-tonska serija (01 nalna serija, inverzija originalne serije, originalna serija re gradno, inverzija originalne serije retrogradno). 6. U komparativnoj muzikologiji naziv za ljestvicu (1 pelog i slendro u muzici jave i Balija) i za melodijski model (ara] maguam, indijska raga i si.), rjeĊe naziv za tipove ritma.
i
gis: I
^^
promjena uopće, ide postupke Des:!-
koji su odigrali osobito vaţnu ulogu u stvaranju i razvijanju pojedinih instrumentalnih muziĉkih oblika. LIT.: H. Riemann, Systematische Modulationslehre, Hamburg 1887. — 5. Jadassohn, Die Kunst zu modulieren und zu praludieren, Leipzig 1890. — M. Reger, Beitrage zur Modulationslehre, Leipzig 1903 (XXIV izd. 1952). — A. Foote, Modulation and Related Harmonic Questions, 1919. — G. Haren, Tematisches Modulieren, Leipzig 1931. — R. Hernried, Systematische Modu lation, Berlin 1935 (II izd. 1948). ■— T. Otterstrom, A Theory of Modulation, Chicago 1935. — A. Mymau, O MOAVJIHU;HW, MocKBa i JleHHHrpa^ 1948. —P. Schenk, Modulationslehre, Leipzig i Berlin 1954. — K. Odak, Modulacija, Zagreb 1954. -—• R. Woodham, The Meaning of Modulation, Music Review, 1960. — M. H. JJyoo6CKuu, Moay.TCHirHH, MocKBa 1965. N. Dć.
MODULATIO (od lat. modus, modulus), u srednjovjekovnoj nauci pa do prve polovine XVIII st. u spisima muziĉkih teoretiĉara najprije isto što i komponiranje, zatim i naziv za pjevanje,
LIT.: F. Bellermann, Die Tonleitern und Musiknoten der Griechen, B 1847. — H. Bellermann, Die Mensuralnoten und Taktzeichen des 15. unc Jahrhunderts, Berlin 1858 (III izd. 1930).— G. Jacobsthal, Die Mensuralnc schrift des 12. und 13. Jahrhunderts, Berlin 1871. — R. Eitner, Die Kirchen arten in ihrem Verhaltnis zu den griechischen Tonleitern, Monatshefte Musikgeschichte, 1872. — W. Brambach, Das Tonsystem und die Tona des christlichen Abendlandes im Mittelalter, Leipzig 1881. — D. B. Afi The Modes of Ancient Greek Musik, Oxford 1894. —■ H. Riemann, Sys der musikalischen Rhythmik und Metrik, Leipzig 1903. — X. Perreau, Pluralite des modes, Pariš 1908. — G. Oberlander, Die Lehre von den Kirci tonarten, Leipzig 1909. — A. M. Michalitschke, Theorie des Modus, Reg' burg 1922. —Isti, Studien zur Entstehung und Fruhentwicklung der Mens \ notation, ZFMW, 1929—30. — A. Gastoue, L'Antiquitf des modes et m liturgiques, Revue Sainte-Cecile, 1931. — A. Auda, Les Modes et les ton la musique, Bruxelles 1931. -— A. M. Richardson, The Mediaeval Modes, York 1933. — M. Appel, Terminologie in den mittelalterlichen Musiktrakt (disertacija), Berlin 1935. — F. A. Sturges, Mediaeval Modal Theory (d tacija), Ithaca (N. Y.) 1935. — R- P. Winnington-Ingram, Mode in Ane Greek Music, Cambridge 1936. — O. J. Gombosi, Studien zur Tonartenl des fruhen Mittelalters, AML, 1938—40. — E. Werner, The Modes of I mody in the Eastern Ćhurches and the Synagogue, Mušica Hebraica, 1 — F. Gennrich, Abriss der Mensuralnotation des 14. Jahrhunderts und ersten Halfte des 15. Jahrhunderts, Nieder-Modau 1948. — E. Werner, Origin of the Eight Modes of Music, Hebrew Union College, 21, 1948. — J. Gombosi, Key, Mode, Species, Journal of the American Musicological Soc 1951. — M. Schneider, Entstehung der Tonsysteme, Kongress-Bericht, Ham] 1956. — J. Chailley, Le Mythe des modes grecs, AML, 1956. — H. Hiisi Modus, MGG, IX, 1961. — E. H. Sanders, Duple Rhjthm and the Alter Third Mode in the I3th Century, Journal of the American Musicological ciety, 1962. — B. Slahlein, Modale Rhythmen im St-Martial-Reperto: Festschrift F. Blume, Kassel 1963. — H. Hiischen, Der Modus-Begriff in Musiktheorie des Mittelalters und der Renaissance, Mittelalterliches Jahrb II, 1965. K. Ko.
MODUS LASCIVUS (lat. razuzdan naĉin), naziv za sredr vjekovni naĉin identiĉan C-dur ljestvici. M. 1. susreće se u % gorijanskom pjevanju samo rijetko, ali u svjetovnoj muzici sr njega vijeka upotrebljavao se vrlo ĉesto. MOESCHINGER, Albert, švicarski kompozitor (Ba: 10. I 1897—). Studirao u Bernu, Leipzigu i Miinchenu. Preda1 kompoziciju na Konzervatoriju u Bernu do 1943, kada se povul zbog bolesti. Od 1953 ţivi u Asconi (Tessin). Premda je te
MOESCHINGER — MOKRANJAC ;a suvremenim izrazom i primjenjivao dodekafoniju, M. nije likada prekinuo s tradicijom. U svojim je djelima sretno ujedinio maĉajke romanske i njemaĉke umjetnosti. DJELA (više od 200). ORKESTRALNA: 5 simfonija, 1945—60; 4 konerta za klavir, 1929—65; koncert za violinu, 1949; koncert za trublju, 1954; oncert za saksofon, 1959; koncert za klarinet ili saksofon i mali orkestar, 1961; koncert en sextuor za klavir i gudaĉe, 1961; Concerto da camera za ĉembalo i lali orkestar, 1969 (preradba Divertimenta za 2 violine i ĉembalo); Fantaisie oncertante za flautu, klarinet, fagot i orkestar, 1963; Sonatine pastorale za obou gudaĉe, 1952; 3 suite, 1933, 1943 i 1954; Ballade symphonique, 1957 i dr. — COMORNA: gudaĉki trio, 1925; 6 gudaĉkih kvarteta, 1922 —41; 2 klavirska rija, 1933 i 1943; Fantasta und Variationen za klavirski kvintet, 1935; Divertiunio za 2 violine i ĉembalo, 1958; kvintet za klarinet i gudaĉke instrumente, 943; 5 duhaĉkih trija, 1930—54; duhaĉki kvintet, 1941; Images za flautu, sakofon, violinu i violonĉelo, 1958. Sonate: za violinu i klavir, 1944; 2 za violon elo i klavir, 1943 i I94"7; 2 za klarinet i klavir, 1944; za violinu i orgulje, 1945 dr. — KLAVIRSKA: sonatina; suite; Harmonische Verdnderungen iiber ein Vhema von Strawinsky. 1948; V eriaandlungen, 1960 i dr. Kompozicije za 2 klaira. Salva venia za ĉembalo, 1958. — ZA ORGULJE: suita, 1943; Kanonische Studien, 1944; 28 malih preludija, 1948 i dr. — DRAMSKA: opera Die sieben laben, 1946; radiofonska opera Die kleine Meerjungfrau, 1947. Balet Amor und °syche, 1955. Scenska muzika. — VOKALNA. Kantate: Tag unseres Volks, 938; Dialogue; Der Sieg Chrisli i kantata na tekst Silesiusov. Das Posthorn za nuški zbor, 4 roga i gudaĉe, 1928; Minnelied za zbor i gudaĉe, 1943; Ode an \phrodite za ţenski zbor i orkestar, 1946; kompozicije za sole (solo) i razne orketralne sastave; za sole (solo) i komorni sastav; zborovi a cappella; solo -pjesme. — Misa; moteti. — Selbstdarstellung, Musik der Zeit, 10. LIT.: J. Handschin, Neues von Albert Moeschinger, SMZ, 1945. • — £. Mohr, Albert Moeschinser, Werk und Personlichkeit, ibid., 1953. — H. Oesch, Mbert Moeschirger, ibid., 1957. — r s«', Albert Moeschinger, MGG, IX, 1961.
MOFFAT, Alfred, škotski kompozitor, izdavaĉ i redaktor muzikalija (Edinburgh, 4. XII 1868 — London, 9. VI 1950). Studirao kompoziciju kod L. Busslera na Sternovu konzervatoriju a Berlinu. SuraĊivao s njemaĉkim nakladnim kućama na izdavanju engleske violinske muzike XVIII st., te djela njemaĉkih i francuskih kompozitora XVII i XVIII st. Uz to sakupljao i obraĊivao engleske, škotske i irske narodne napjeve. DJELA. IZDANJA: Meisterschule der alten Zeit, bez god.; Sonaten-Sludien za violinu i klavir, 1899—1929; Klassische Stiicke aus dem ij.und 18. Jahrhundert, 1900—10; Meisterschule Klassischer Violoncello-Sonaten, 1904—13; Old English Violin Music, 1906—10; Characteristic Songs and Dances of ali Nations, 1907; Kammer-Sonaten za violinu i klavir, 1909—26; The Minstrelsy of the Scottish Highlands, oko 1910; Frotn Olden Days za violinu i klavir, 1913—28; 18 th Century English Violin Pieces wilh Pianoforte Accompaniment, 1917—33; Pieces francaises du l8me siecle za violinu i klavir, 1919—24; The Minstrelsy of England; The Minstrelsy of Scotland; The Minstrelsy ofVfales; The Minstrelsy of Ireland; Melodious Scotland, 1925 i dr. — KOMPOZICIJE: klavirski kvartet, 1886. — Opereta The Bee Queen, 1905. — Kantate; zborovi. LIT.: H. G. Farmer, Alfred Moffat, MGG, IX, 1961.
MOFFO, Anna, ameriĉka pjevaĉica talijanskog podrijetla, koloraturni sopran (Wayne, Pennsvlvania, 27. VI 1935 —). Studirala na Curtis Institute of Music u Philadelphiji, usavršavala se u Italiji. Debitirala 1956_ na talijanskom radiju kao Ĉo-Ĉo-San (Puccini, Madame Butterfly). Pjeva na svim velikim svjetskim opernim pozornicama (Milano, London, Pariz, Beĉ, New York, Chicago, A. MOFFO San Francisco, Rim) i na festivalu u Salzburgu. Njezin repertoar obuhvaća koloraturne i lirske partije u operama G. Verdija, G. Puccinija, V. Bellinija, G. Donizettija, W. A. Mozarta. Njezine se interpretacije odlikuju i odliĉnom glumom. Nastupa i kao filmska glumica. MOHAĈEK, Boţidar, kompozitor (Kriţevci, 6. II 1916 — Zagreb, 4. III 1944). Studij kompozicije završio na Muziĉkoj akademiji u IZagrebu (F. Dugan, K. Odak). Od 1940 dirigent malog orkestra, redatelj i urednik zagrebaĉke Radio-stanice. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska slika Proljeće; koncert za vio lonĉelo, 1941; Concertino za violinu; uvertira u c-molu; 2 suite za gudaĉki orkestar. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, u a-molu i d-molu; 2 duhaĉka kvinteta, u f-molu i Es-duru. — VOKALNA: kantata Mojsije za sole, zbor i orkestar, 1939; 2 slike za zbor i orkestar Tomislav; za zbor i komorni orkestar: Tri pjesme; Noć rastanka i Molitva, da svi imaju posla. Jesenski soneti za tenor i orkestar; Na grobu male djevojĉice za mezzosopran i orkestar; Akordi i OsuĊen za bas i gudaĉki kvartet. — Kompozicije za zabavnu muziku. K. Ko.
MOHAUPT, Richard, njemaĉki kompozitor (Breslau, 14. IX 1904 — Reichenau, Austrija, 3. VII 1957). Studij muzike završio u Breslauu. Dirigent filmskog poduzeća Universum u Berlinu; koncertirao i kao pijanist. God. 1939 emigrirao u SAD gdje je velik uspjeh postigao kao kompozitor zabavne muzike. U SAD ţivio do 1955 kada se nastanio u Austriji. M. je pisao iz-
599
razito suvremenu muziku s jako istaknutom ritmiĉkom komponentom. Najuspjeliji su mu baleti. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Rhylhmus und Variationen, 1940. Koncerti: za klavir, 1938; za violinu 1945 i za orkestar, 1942. Banchetto Musicah za 12 solistiĉkih instrumenata i orkestar ^ 1955; Stadlpfeifermusik, 1939 (verzija i za duhaĉki orkestar, 1953). — Komorna muzika. —■ Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Die Wirtin von Pinsk, 1937; Die Bremer Stadtmusikanlen, 1944; Double-Trouble (prema Platonu), 1954 i Der grune Kakadu, 1956. Balet Die Gaunerstreiche der Courasche, 1935; plesna komedija Lysistrata, 1941; plesna burleska Max und Moritsy 1945; baletna suita Mademoiselle Angol, 1945; plesna mimodrama The Legend of the Charlatan, 1949. — VOKALNA: dramatska kantata Das goldene Byzanz, 1954; Bucolica za 4 solista, zbor i orkestar, 1948; Trilogy za alt i orkestar, 1951; solo-pjesme. LIT.: R. Bilke, Richard Mohaupt, Mušica, 1950. — K. Stone, Richard Mohaupt, MGG, IX, 1961.
MOHLER, Philipp, njemaĉki kompozitor (Kaiserslautern, 26. XI 1908 —). Studirao na Univerzitetu i na Muziĉkoj akademiji u Miinchenu. God. 1934—40 dirigent i muziĉki pedagog u Munchenu, Niirnbergu i Landauu, od 1940 predavao na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu, gdje je uz to vodio Orkestralno udruţenje i od 1955 Uĉiteljsko pjevaĉko društvo. Od 1958 direktor je Visoke muziĉke škole u Frankfurtu na Majni. Zborovi su mu postigli veliku popularnost zbog vedrog karaktera. U njegovim instrumentalnim djelima, koncipiranim slobodno linearno, povezano je leţerno koncertantno muziciranje s profinjenim koloritom. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klarinet, 1937; Concertino za flautu i gudaĉe, 1947; Concertino za flautu, klarinet, rog, gudaĉe i udaraljke, 1935; Vorspiel, 1939; Sinfonische Fantaste, 1941; Heitere Ouverliire za gudaĉki orkestar, 1945; Capriccio, 1957. — Komorne, klavirske i orguljske kompozicije. •— VOKALNA: kantata Vergangen ist die Nachi, 1943; Cantata domestica, 1954; se-renada Nachtmusikanten za tenor, zbor i orkestar, 1949; zborovi {Der Tod von Flandern__z2L 4-gI. muški zbor); solo-pjesme (Rilke-LiederJ. — Dva rekvijema za muški zbor, 1945; Geistliche Solokanlaten, 1933. LIT.: K. Laux, Ph. Mohler, AM, 1941—42. — A. Berg, Philipp Mohler, Rheinpfalzische Musik-Hefte, I, 1953. — K. Laux, Philipp Mohler, MGG, IX, 1961.
MOJSEJEV, Igor Aleksandroviĉ, sovjetski plesaĉ i koreograf (Kijev, 21. I 1906—). Studij baleta završio 1924 na školi Velikog kazališta u Moskvi (Gorškov, V. Tihomirov) i tamo angaţiran kao plesaĉ do 1939; kao koreograf debitirao 1930 baletom
*5^,
600
MOKRANJAC
javljuju kompozicije koje zahtevaju punu tehniĉku i muziĉku zrelost uĉenika, tako da je ova škola pred osnivanje Muziĉke akademije u Beogradu vršila, pored muziĉke škole Stanković, funkciju konzervatorijuma. Posle osnivanja Muziĉke akademije, u koju prelazi znatan broj najistaknutijih nastavnika škole (tada Muziĉke škole u Beogradu), kolektiv nastavnika ove prosvetno-pedagoške ustanove podmladuje se, a njezin rad usmerava se u pravcu školovanja muziĉkih kadrova srednje struĉne spreme. Ovakva njena fizionomija utvrĊena je naroĉito posle OsloboĊenja, kada je posle konferencije muziĉkih pedagoga na Bledu (1949) njoj pripala istaknuta uloga u sistemu muziĉkih škola srednjega stupnja. Direktori škole bili su Stevan Mokranjac (1889—1913), Petar Krstić (1914—21), Jovan Zorko (1921—42), Jelena Đurković (1942—43), Miloje Milojević (1943—46), Predrag Milošević (1946—48), Milka Đaja (1948—50), Jela Kršić (1950—52), Boţena Bandur (1952—63), Ljubivoje Nikolić (1963—64), Ljiljana Topaloska (1964—67), a od 1967 je vodi Slobodan Petrović. Škola je najpre poĉela sa dva odseka, poĉetniĉkim i višim; zatim je imala tri: poĉetniĉki, srednji i viši, a na kraju dobija organizacionu strukturu niţih i srednjih muziĉkih škola na osnovu koncepcije jedinstvenog desetogodišnjeg muziĉkog školovanja. U skladu sa promenama svoje strukture i muziĉko-pedagoške funkcije menjao se u posleratnom periodu i broj uĉenika. Tako je u 1948—49, kada je od subvencionirane privatne škole postala drţavnom budţetskom ustanovom, upisano u niţu školu 308 uĉenika, a u srednju 37. God. 1951—52 u niţoj je školi bilo 207 uĉenika, a u srednjoj 84 uĉenika. U kasnijim godinama broj uĉenika srednje škole raste, a broj uĉenika niţe škole uglavnom se kreće izmeĊu 160 i 200 (1960—61 u niţoj školi bilo je upisano 169 uĉenika, u srednjoj 132). U školskoj god. 1971—72 bilo je 72 uĉenika u muziĉkom zabavištu, 328 u niţoj školi, 87 u pripremnoj i 184 u srednjoj. Velik broj uĉenika muziĉke škole Mokranjac nastavlja studij na Muziĉkoj akademiji. LIT.: P. Manojlović, Istoriski pogled na postanak, rad i ideje Muziĉke škole u Beogradu, Beograd 1924. — 5. Đurić-Klajn, Iz istorije našeg muziĉkog školstva, Muzika i muziĉari, Beograd 1956. D. Pl.
MOKRANJAC, muziĉka škola u Skopju, osnovana 1934 na inicijativu pevaĉkog društva Mokranjac. To je prva redovita muziĉka škola u Makedoniji. Na njoj su najistaknutiji makedonski a i neki srpski muziĉari predavali klavir, violinu, violonĉelo i teoretske predmete (solfeggio sa teorijom, harmoniju, kontra punkt). Profesori škole bili su, uz ostale, T. Prokopiev, T. Skalovski, M. Vasiljević, A. Ropas, P. Kane, D. Ali, L. Pavlović, V. Jecić i J. Brnobić. God. 1934 u školi je bilo 20 uĉenika, a već 1936 upisalo se oko 150 polaznika. Škola M. delovala je do 6. IV 1941. T. Si. MOKRANJAC, pevaĉko društvo u Beogradu osnovali su 1931 pevaĉi koji su se izdvojili iz Beogradskog pevaĉkog društva. Pod umetniĉkim vodstvom kompozitora Koste Manojlovića (1931 —39 i 1946—49) društvo je razvilo plodnu aktivnost. Izvodilo je kantate i Boţiĉni oratorijum J. S. Bacha, kantatu Jovan Damaskin S. Tanjejeva, cikluse bugarskih i albanskih pesama, kao i dela jugoslovenskih kompozitora. Manojlovićev zamenik bio je Josip Brnobić. R. pej. MOKRANJAC, pevaĉko društvo u Skopju, osnovano 1932. Pored pevaĉkog društva Vardar odigralo najvaţniju ulogu u razvoju muziĉke kulture u Skopju i u ĉitavoj predratnoj Makedoniji. U svom krugu okuplja veliki broj ljubitelja muzike i profesio -. nalnih muziĉara, a pokretaĉ je i inicijator osnivanja drugih društava u ovom podruĉju predratne Jugoslavije. Na inicijativu ovoga pevaĉkog društva, u Skopju je 1934 godine osnovana muziĉka škola Mokranjac, ĉime su, u stvari, postavljeni osnovni te melji muziĉkog školstva u Ma kedoniji. Prvi i dugogodišnji dirigent društva bio je Stevan Šijaĉki, za ĉijeg se rukovodstva postiţu najveći umetniĉko-izvodaĉki rezultati. Osim u Sko pju, hor je dao veliki broj koncerata po celoj Jugoslaviji i van nje. Kasniji dirigenti bili su: Stanko Viliĉić, Josip Brno bić, Tihomir Mirić, Vojislav Ilić, Ivan Rupnik, Todor Skalovski i Trajko Prokopiev. Hor je prestao raditi aprila 1941OKRANJAC, 1. Stevan s. MOKRANJAC. Portret u. Predića (pravo prezime Stojanović),
kompozitor i h voĊa (Negotin, < 1856 — Skopje, IX 1914). Prve 1 takte sa muzikor mao je u porodici krugu, u kojem negovala narodna sma, i u rodnom stu, gde je peva crkvenom horu; gimnazista u I gradu imao je pc menu i neredo nastavu iz violir pevanja te je u ĉetku najviše pc gao samouĉkim dom i kao ĉlan \ Beogradskog pevai društva. Iako ga muzika ĉvrsto pri ĉila, on se, pod ĉajem antiromati ske struje Sveto: Markovića, koja S. MOKRANJAC, VI rukovet, autograf tada obuhvatala s ro svu omladinkoja je odbacivala umetnost pa ĉak i lepu literaturu kao nekoris ■borio sa prirodnim darom i sklonostima i upisao u prirodno-m matiĉki odsek« (Autobiografija). U to doba piše i svoje prve, sai uĉke kompozicije, a pošto se istakao muzikalnošću, Beogradsko vaĉko društvo šalje ga 1879 na muziĉko usavršavanje u Miinct Onde na Konzervatorijumu studira harmoniju (E. Sachs) i kom ziciju (J. Rheinberger). Studije koje potom stipendira Ministars prosvete morao je prekinuti 1883 zbog nedostataka sredsta\ sukoba sa direktorom Konzervatorijuma. Godine 1883 i 1 provodi u Beogradu kao horovoĊa pevaĉkog društva Korm s kojim izvodi svoju Prvu rukovet. Studije nastavlja 1884— u Rimu (A. Parisotti) i završava 1885—87 na Konzervatoriju u Leipzigu (S. Jadassohn, K. Reinecke, A. Brodskv). Pošto 1887 postao horovoĊa Beogradskog pevaĉkog društva, njeg je dalja delatnost vezana za veliki umetniĉki uspon tog drui koje pod njegovim rukovoĊenjem izlazi iz uskih okvira Srl i stiĉe ugled na mnogim koncertima van tadašnjih drţavnih g nica. Znaĉajan datum u Mokranjĉevoj delatnosti kao horov. predstavljala je i 50-godišnjica Društva, proslavljena 1903 sveĉar koncertima. Mokranjĉeva društvena i umetniĉka aktivnost protezala i na druga polja. Godine 1889 osnovao je Gudaĉki kvartet violina F. Melcher, II violina M., viola S. Sram, violonĉ J. Svoboda) koji je, koncertirajući u Beogradu do 1893, izvo (ponekad i uz uĉešće solista ■— gostiju) velik niz kompozii klasiĉne standardne literature. M. je inicijator i pokretaĉ Sav pevaĉkih društava (1903), a uĉestvuje i u osnivanju Udruţe srpskih muziĉara (1907). Nastavnik je muzike u gimnaziji i bo; sloviji, ali je najznaĉajniji njegov udeo (uz C. Manojlovića i Biniĉkog) u osnivanju (1899) Srpske muziĉke škole (danas Sred muziĉke škole Mokranjac) u kojoj je bio profesor teorijskih pri meta i direktor do 1913. God. 1906 izabran je za dopisnog ĉli Srpske kraljevske akademije, a 1911 za dopisnog ĉlana Francu akademije umetnosti. Znaĉaj i osobita vrednost Mokranjĉeva stvaralaštva leţi njegovom odnosu prema narodnoj melodiji kao materiji za um niĉko delo. Radeći i stvarajući u sredini koja je tek' izrastala seoske primitive i postupno izgraĊivala graĊanski umetniĉl estetski ideal, u kojem je preovlaĊivao malovaroški duh, M. sa intuicijom iskonskog umetnika i sa izvanrednim ukusom un da naĊe pravu meru u sintezi narodnih motiva i nadahnute kom] zicione tehnike. Svojim trezvenim odnosom prema narodn< melosu, koji je kod njegovih prethodnika pa i savremenika 1 romantiĉarski idealizovan, M. predstavlja kompozitora u ĉij> se delu ispoljava odumiranje romantizma i raĊanje realistiĉt nacionalnog pravca. Rapsodiĉnom obliku, koji je on nazvao poetskim imenc Rukoveti, M. je dao sadrţaj i znaĉenje koje je kod nas posti i odreĊena muziĉka forma i muziĉki pojam. Iako sastavlje od raznorodnih pesama i iz raznih krajeva Jugoslavije (I—'\ XI i XIII iz Srbije, VII, X i XV iz Makedonije, VIII i XII Kosova, IX iz Crne Gore i XIV iz Bosne), Rukoveti se odliki Si. u arhitektonici oblika i psihološke izvanrednim skladom T. kako M komponovanju sadrţine tako i u izboru tonaliteta i adekvatno
MOKRANJAC — MOL harmonskog izraza. Istom obliku pripadaju i Primorski napjevi ^pesme iz Hrvatskog primorja), a divna horska minijatura Kozar predstavlja originalnu umetniĉku tvorevinu adekvatnu narodnom duhu i inspirisanu njime. Kao majstor polifonog stava obradio ie, pod naslovom Dve narodne pesme iz XVI veka, narodne melodije koje je P. Hektorović zapisao i objavio u svome »Ribanju«. Originalne kompozicije svetovnog sadrţaja (solo-pesme Lem-Edim i Tri junaka, horovi na stihove M. Petrovića — Seljanĉice i Jadna draga, kao i mnoge druge prigodne kompozicije), pisare mahom u pseudoromantiĉarskom stilu, zaostaju po invenciji i umetniĉkoj snazi za kompozicijama baziranim na folkloru. MeĊutim, na polju duhovne muzike, u kojoj je tradicionalni crkveni napev bio izvor inspiracije, M. je stvorio mnoga originalna dela koja, po emotivnoj dubini i savršenstvu modeliranja vokalnih linija, idu u red klasiĉnih ostvarenja u srpskoj muzici (Opelo u fis-molu, Heruvimska pesma, Tebe Boga hvalim, Akatisti Bogorodici, Psalm 137, Tebe odjejušĉagosja i dr.). Na polju etnomuzikologije i muziĉke teorije M. je postavio temelje daljem razvoju ovih grana kod nas. Oko 160 narodnih melodija (koje je upotrebio u Rukovetima i drugde) sam je zapisao 1896 na terenu Kosova. Oko 300 melodija iz raznih krajeva zabeleţio je »po svome znanju ili po pevanju raznih pevaĉa« (Autobiografija). Melografskom radu pripadaju i zbornici crkvenih melodija Osmoglasnik i Strano pjenije koji sadrţe beogradsku varijantu pojanja u srpsko-pravoslavnoj crkvi. Njegovi predgovori Osmoglasniku i Bušetićevoj zbirci Narodne pesme iz Levĉa predstavljaju originalne muzikološke radove napisane na osnovu studioznog ispitivanja grade. Iako tvorac nevelikog broja opusa, iako skoro iskljuĉivo vokalni kompozitor, M. je u umetniĉkoj obradi folklornih motiva postao uzor potonjim generacijama. Njegova predana i plodna izvoĊaĉka i pedagoška aktivnost upotpunjuje lik toga klasika jugoslovenske muzike nacionalnog smera.
S. MOKRANJAC. Soba u rodnoj kući, Negotin DELA: pet fuga u 3, 4 ili 5 glasova za gudaĉke instrumente. — Scenska muzika za Ivkovu slavu (S. Sremac), 8 numera za glas ili hor i orkestar, 1901. — VOKALNA. 15 Rukoveti: I, za muški hor, 1883; II, za mešoviti hor, 1884; III, za mešoviti hor, 1888; IV, za bas solo, mešoviti hor, klavir i kastanjete, 1890; V, za mešoviti hor, 1892; VI, za tenor solo i mešoviti hor, 1892; VII, za mešoviti hor, 1894; VIII, za mešoviti hor, 1896; IX, za mešoviti hor, 1896; X, za mešoviti hor, 1901; XI, za mešoviti hor, 1905; XII, za mešoviti hor, 1906; XIII, za mešoviti hor, 1909; XIV, za mešoviti hor, 1908 i XV, za mešoviti hor, 1909 (novo izd. svih Rukoveti s komentarom M. Ţivkovića i M. Bajšanskog, 1957). Jadna draga za mešoviti hor i sopran solo, 1887; Dve narodne pesme iz XVI veka za mešoviti hor, 1889; Ĉetiri obredne hajde za mešoviti hor, 1891; Primorski napjevi za mešoviti hor, 1893; Birĉare si jok za mešoviti hor, 1894; MaĊarske narodne pesme za mešoviti hor i solo, 1894; Ruske narodne pesme za mešoviti hor, 1896; Himna Vuku Karadţiću za mešoviti hor, 1897; Dve turske pesme,
601
grad 1956. — M. Ţivkoviĉ, Rukoveti St. St. Mokranjca, Beograd 1957. — A\ Đurić-Klajn, Bibliografija S. Mokranjca, Arhiv Muzikološkog instituta (rkp.). — Zbornik radova o Stevanu Mokranjcu, SANU, Beograd 1971. S. D. K.
2. Jovan, violonĉelista i pedagog (Prokuplje, 13. I 1888— Beograd, 18. XII 1956). Sinovac Stevana; diplomirao 1913 na Visokoj muziĉkoj školi u Miinchenu. Posle prelaska preko Al banije u izbeglištvu (1914—18), koncertirao u Parizu, Marseilleu, Nizzi i Ateni. Po završetku Prvoga svetskog rata, ţivo uĉestvovao u organiziranju muziĉkog ţivota u Srbiji. Bio je profesor Muziĉke škole u Beogradu, jedan od osnivaĉa Beogradske filharmonije, meĊu prvim muziĉkim saradnicima Ra-dioBeograda, solo-violonĉelista Beogradske opere, a po osnivanju Muziĉke akademije docent za violonĉelo, osnivaĉ Beogradskog gudaĉkog kvarteta. Nastupao kao koncertni violonĉelista i bio naroĉito aktivan kao kamerni muziĉar. Napisao pedagoškoinstruktivno delo Metodika violonĉela. Bavio se i knjiţevnim radom. D. Sn. 3. Vasilije, kompozitor (Beograd, 11. IX 1923 —). Sin Jovana; na Muziĉkoj akademiji u Beogradu završio studije klavira (E. Hajek) i kompo V. MOKRANJAC zicije (S. Rajiĉić). God. 1947 —51 profesor u Gradskoj mu ziĉkoj školi, 1952—56 u muziĉkoj školi Mokranjac i od 1956 profesor kompozicije na Muziĉkoj akademiji u Beogradu. U prvim svojim delima M. bazira svoj kompozitorski stil na me lodijski i harmonijski sveţem neoromantizmu, sa izvesnim pri zvukom impresionizma i upotrebom narodnog melosa. U kas nijim delima (sonatine, Igre i Konĉertino za klavir) izgraĊuje mu ziĉki izraz savremenijeg zvuka, sa smelijim melodijama i ritmo vima, primenjujući ĉesto bitonalne harmonijske sklopove. U svojim simfonijama on se razvija u prevashodnog simfoniĉara velikog daha sa izrazitim naklonostima za stvaranje obimnih dram skih, meditativnih i lirskih simfonijskih površina. Za svoja dela dobio je niz priznanja i nagrada; od 1967 dopisni je ĉlan SANU. DELA. ORK ESTARSKA. Ĉet iri si mfonije : I, in A, 196 1 (Beo grad, 2. II 1962); II, in F, 1965 (Radio-Beograd, 1. IV 1966); III, in E, 1967 (Beograd, 25. X 1968") i IV, in C, 1972. Konĉertino za klavir, gudaĉki orkestar i 2 harfe, 1958 (Beograd, 15. III 1960); Dramatiĉna uvertira, 1950 (Beograd, 11. VI 1951); Uvertira (Radio-Beograd, 5. XI 1962); Koncertna uvertira, 1970; Divertimento za gudaĉki orkestar, 1968; simfonijeta za gudaĉki orkestar, 1970. — KAMERNA: gudaĉki kvartet, 1944; svita Platani za 3 flaute, harfu, vibrafon , klavir i ĉelestu, 1965; za violinu i klavir: sonata, 1952 i Stara pesma i igra, 1952. — KLAVIRSKA: sonatina u a-molu, 1953; šest igara, 1954; Sedam etida, 1951. — Scenska muzika za više kazališnih komada; filmska muzika. — Muzika za ciklus narodnih pesama o Karadordu Ustanak u Srbiji; solo-pesme. LIT.: V. Periĉić, Druga simfonija Vasilija Mokranica, Zvuk, 1966, 69. — Isti, Vasilije Mokranjac, Pro mušica, 1968, 30—31. — D. Skovran, Treća sim fonija Vasilija Mokranjca, ibid., 37. — V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. D. Sn.
MOL (od lat. mollis mek; engl. minor, franc. mineur, njem. Moli, tal. minore), dijatonski tonski rod koji se temelji na ljestvici s polustepenima izmeĊu II—III i V—VI stupnja i na kvintakordu s malom tercom izmeĊu prvog i drugog tona akorda (a-c-e). Središnji ton mol-tonaliteta je, kao i u duru, prvi stupanj ljestvice (tonika):
i
T
To je osnovni oblik mol-ljestvice — tzv. prirodna mol-ljestvica. Iz nje su se razvile melodijska mol-ljestvica s uzlaznim povišenjem VI i VII stupnja (silazno je melodijska mol-ljestvica jednaka prirodnoj mol-ljestvici) i harmonijska mol-ljestvica s povišenim VII stupnjem (-> Ljestvica). Prirodna mol ljestvica jednaka je starocrkvenom eolskom naĉinu (-> Starocrkveni naĉini). Pod nazivom tonus peregrinus taj naĉin prvi spominje Glareanus u djelu Dodekachordon (1547)U XVI st. G. Zarlino prouĉava odnose izmeĊu trozvuka dura i mola. Prema njegovoj dualistiĉkoj teoriji harmonijski se spojevi dijele na »ţive i vesele« — s velikom tercom i velikom sekstom ■—■ i na »slatke i blage« •— s malom tercom i malom sekstom. I mol i dur u prvom su redu harmonijski pojmovi, tijesno vezani uz razvoj harmonijskoga mišljenja i uz pojam tonaliteta ( -»■ Har-
602
MOL — MOMENT MUSICAL
monija, -» Tonalitet). U evropskoj muziĉkoj praksi oni prevladavaju od XVII st. do kraja XIX st. kada obilna primjena kromatike i modulacije ruši okvire tonalnosti. Izraz m. pojavljuje se u muziĉkoj teoriji vrlo rano. U srednjem vijeku heksakord s poĉetnim tonom / nazivao se hexachordum molle, a u X st. Ode de Clugnv nazivom b-molle oznaĉuje znak ■> (B rotundum). -> Dur. LIT.: J. C. Jeannin, Etude sur le mineur et le majeur dans un certain nombre de svstemes musicaux, RMI, 1915. — A. H. Fox-Strangvjays, The Minor Chord, Music and Letters, 1923, I. — J. Handschin, Dur-Moll, MGG, III, 1954T. Br.
MOLIERE, Jean Baptiste, francuski komediograf i glumac (Pariz, 15. I 1622 — 17. II 1673). U povijesti muzike njegovo je ime usko povezano uz djelatnost J. B. Lullvja. Oni su, nastojeći unutar dvorskoga baleta spojiti komediju i ples, stvorili 1664 novi muziĉko-scenski oblik -> comedie-ballet. M. je autor libreta za 14 takvih djela od kojih su najuspjelija Le Mariage force (1664), L' Amour medicin (1665) i osobito Le Bourgeois gentilhomme (1670). Molierove komedije posluţile su kao temelj mnogim opernim djelima: B. Galuppi {Le Virtuose Ridicole, 1752), Ch. Gounod {Le Medecin malgre lui, 1858), E. Wolf-Ferrari {U Amore Medico, 1913), R. Oboussier {Amphitryon, 1948) i dr., kao i baletima: Ch. W. Gluck {Don Juan, 1761), K. Szymanowski {Mandragora, 1920). Scensku muziku za njegove komedije pisali su mnogi autori (H. Purcell, J. A. Hasse, L. M. Škerjanc, G. Auric, J. Šaporin, V. Rieti, D. Milhaud, A. Jolivet). LIT.: /.. Maurice-Amour, Jean Baptiste Moliere, MGG, IX, 1961.
MOLINARI, Bernardino, talijanski dirigent (Rim, 11. IV 1880 — 25. XII 1952). Studirao na akademiji Santa Cecilia u Rimu (R. Renzi i S. Falchi). God. 1912—43 vodio koncerte Augusteo u Rimu. Dirigirao svim većim orkestrima Evrope, Sjeverne i Juţne Amerike. Izrazit predstavnik modernog talijanskog dirigentskog stila; propagirao djela suvremenih talijanskih kompozitora. Brojna djela O. Respighija i F. Malipiera doţivjela su praizvedbu pod njegovim vodstvom. Transkribirao djela starijih talijanskih majstora (G. Carissimi, C. Monteverdi i A. Vivaldi). LIT.: E. Mucci~ Bernardino Molinari, Lanciano 1941. — M. Labroca, Ricordo di B. Molinari, RAM, 1953.
MOLINARI PRADELLI, Francesco, talijanski dirigent (Bologna, 4. VII 1911 —). Studirao na Konzervatoriju u Bologni; usavršavao se u dirigiranju na akademiji Santa Cecilia u Rimu (B. Molinari). Operni dirigent u Bologni, Bresciji, Bergamu, Milanu (La Scala), Napulju, Veroni, Bussetu. Gostovao u Budimpešti, Londonu, San Franciscu, Los Angelesu i Beĉu. MOLITOR, Raphael (Fidelis), njemaĉki muzikolog (Sigmaringen, 2. II 1873 — Beuron, 15. X 1948). Studirao teologiju u benediktinskom samostanu u Beuronu i u Rimu. Od 1897 svećenik u Beuronu i zatim orguljaš i nastavnik teoloških predmeta. Zbog njegovih studija o koralu imenovao ga je papa Pio X savjetnikom komisije za redakciju novih koralnih knjiga (Editio Vaticana). Od 1906 bio je opat samostana St. Joseph kraj Coesfelda (Vestfalija). DJELA. SPISI: Die Nach-Tridentinische Choral-Reform zu Rom (2 sv.), 1901—02; Reform-Choral, 1901; Deutsche Choral-Wiegendrucke, 1904; Die hieder der Miinsterschen Fragmente, SBIMG, 1911; Die Musik der Abtei Reichcnau, 1925 i dr. LIT.: L. Kunz, Raphael Mo lito r, MGG, IX, 1961.
MOLLER, Joachim -> Burek (Burgk), Joachim a MOLLIS (lat. mekan), u XV st. prvobitno naziv za ton b (b ■— B rotundum ili molle) za razliku od tona h (b =- B quadratum ili durum). U sustavu heksakorda Guida d' Arezza hexachordum molle sadrţavao je ton b (npr. f-g-a-b-c-d). U suvremenoj terminologiji saĉuvao se izraz mol za oznaku -> tonskog roda (-> Durus, —> Heksakord).
MOLNAR, Antal, madţarski muzikolog i kompozitor (Budimpešta, 7. I 1890—). Studirao na budimpeštanskoj Muziĉkoj akademiji (V. Herzfeld). Violinist kvarteta Waldbauer (1910—13) i klavirskoga kvarteta Dohndnyi-Hubay (1915—17). God. 1912—18 predavao na Višoj gradskoj muziĉkoj školi u Budimpešti, 1919— —59 profesor ni Muziĉkoj akademiji. Istraţivao i sakupljao madţarski muziĉki folklor po Transilvaniji i sjevernoj Madţarskoj. God. 1933—40 ureĊivao zbornik Nepszerii Zenefiizetek (Popularni muziĉki svesci), a od 1957 ureduje izdanja Kis Zenei Konyvtdr (Mala muziĉka biblioteka). Svestranim znanstvenim i praktiĉkim radom M. je mnogo pridonio razvitku novije madţarske muziĉke kulture. U svojim je brojnim spisima nastojao osvijetliti muziĉke pojave s. filozofskog, psihološkog te sociološkog gledišta. Kao oštrouman kritiĉar medu prvima je uoĉio znaĉenje B. Bartoka i Z. Kodalva za madţarsku i evropsku muziku. Kao kompozitor, prvenstveno lirik, slijedi romantiĉku tradiciju (F. Schubert, R. Schumann, J. Brahms).
DJELA. SPISI: \eu-ungarische Aiusik, Jungungarn, 1911; Ţene zonse'g (Muzika i publika), 1912; A zenetortenet szelleme (Duh muziĉke hisl I9T4; Bartok Bela. Tdncjdteka alkalmdbol, 1917; Beethoven, 1917; Barlo raja: A ke'kszakdllu herceg vara, 1918; Az europai ţene tortenete ijso-ig ( rija evropske muzike do 1750), 1920; Magyar zenekuhura (Madţarska m kultura), 1920; A zenemuve'szet konyye (Knjiga muziĉke umjetnosti), A zenetortenet szociologidja (Sociologija historije muzike), 1923; Wagm vidrium, 2Sv., 1924; Az uj ţene (Nova muzika), 1925; Az uj magyar ţene madţarska muzika), 1926; A zenei ritmika alapfogalmai (Osnovni pojmo\ ziĉke ritmike), 1927; A zeneesztelika feladata (Zadaća muziĉke estetike), Esquisse d' un portrait de Liszt, RM, 1928; Jazzband, 1928; Fizika e's mi 1929; Az egyhdzi ţene tortenete, rovid attekintesben (Kratki pregled hi crkvene muzike), 1929; Bevezetes a mai muzsikdba (Uvod u današnju mi 1929; Die Bedeutung der neuen osteuropdischen Musik, Archiv fiir die gt Psvchologie, 1931; Koddly Zoltdn, 1936; Zeneesztitika, I, 1938 (glavno 1 S'epszeru zeneesztetika (Popularna muziĉka estetika), 1940; Az uj muzsika s: (Duh nove muzike), 1948; Bartok muveszete, 1948; Nyugatias magyar dallan, (Zapadnjaĉki madţarski napjevi), Zenetudomanvi Tanulmanvok 1953; B; 1959; Repertorium a barokk ţene tortenetehez (Repertorij historije barokn zike), 1959; Irdsok a zene'rbl (Spisi o muzici — izabrane studije i ĉlanci), A zenerol (Molnarova predavanja), 1963. — Ĉlanci i kritike; instruktivna — KOMPOZICIJE: simfonijska pjesma Mult es jelen, 1923; koncert za \ ĉelo; uvertire, suita i dr. — KOMORNE: gudaĉki trio; 3 gudaĉka kv (Quartetto breve, 1926); 2 klavirska trija; duhaĉki kvartet; duhaĉki k\ sonatina za violinu i klavir i dr. — Klavirske kompozicije. ■— Szdvitri, s< legenda, 1912. — Zborovi; solo-pjesme. LIT.: J. Ujfalussy, Antal Molnar, MGG, IX, 1961. I.1
MOLNAR-TALAJIĆ, Ljiljana, pjevaĉica, sopran (Bos; Brod, 30. XII 1937 —). Studije solo-pjevanja završila na A ĉkoj akademiji u Sarajevu (Z. Gjungjenac, B. Špiler). Još u školovanja privlaĉila paţnju jim kristalno ĉistim glasi muziĉki profinjenom inte tacijom koncertnog repert Na operskoj sceni debit 1959 u Sarajevu kao Gi (Mozart, Figarov pir). Ĉl; Sarajevske opere od 1961 danas (1973). Posjedujući rodno predisponiran i vanr formiran glas, ubrzo se ra u jedinstvenu umjetniĉku nost, sa podjednako zastu nim pjevaĉkim, glumaĉki izraţajnim komponentama, zin sopran, gotovo jedr mogućnosti za tumaĉenje d skog i lirskog opernog : posjeduje dramatsku snaj virtuoznost koloratura, jeţ vitost i zvuĉnost, kao i sobnost LJ. MOLNAR -TALAJIĆ za velike dinai gradacije. U njezine najveće kreacije idu: Aida (Verdi), '. nora (Verdi, Trubadur i Moć sudbine), Desdemona (V Otelio), Fiordiligi (Mozart, Cosi fan tutte), Ĉo-ĉo-San i A (Puccini, Madame Butterfly i La Boheme), Margareta (Gou Faust), Micaela (Bizet, Carmen), Jenufa (Janaĉek) i Jelena (i Ivan Šubić Zrinjski). Osim u domovini gostovala na prvim c nim scenama u Italiji, Njemaĉkoj, Austriji, SSSR, Engle Holandiji, SAD, Japanu i dr. Podjednako je zapaţena i kao torijska pjevaĉica, naroĉito u Missi solemnis L. van Beetho i rekvijemima W. A. Mozarta i G. Verdija. s. S MOLTO (tal. mnogo, veoma), oznaka koja se upotrebi uz druge oznake za tempo, dinamiku, artikulaciju i interpreta te pojaĉava njihovo prvobitno znaĉenje {m. allegro veoma b m. piano veoma tiho; m. legato veoma vezano; m. animato ve ţivahno). MOMĈILOVIĆ, Milan, igraĉ (Bizovac kod Osijeka, ! XI 1919 —). Posle uspešne sportske karijere gimnastiĉara z; ĉinje baletsko školovanje kod Nine Kirsanove i 1942 stup beogradsko Narodno pozorište, gde posle OsloboĊenja kao lista igra gotovo sve baletske partije karakternog ţanra. Naši u Boleru (Ravel), Salomi (R. Strauss), Spanskom kapricu (Rirr -Korsakov), a zatim preuzima ulogu Marka u Ohridskoj leg (Hristić), koju igra punih 17 godina (nastupio na 100., 200. i predstavi u Beogradu). Uz to jgrao i uloge klasiĉnog karak u baletima Labudovo jezero (Ĉajkovski), Silfide (Chopin), neska priĉa (Baranović) i Romeo i Julija (Prokofjev), a pose je bila zapaţena njegova kreacija Coppeliusa u Kopeliji (Deli i groteskna interpretacija Maćehe u Pepeljugi (Prokofjev). M ĉilovićeva se igra odlikovala staloţenošću i mirnoćom u sol ĉkim deonicama i izvanrednom sigurnošću u igri sa partnerka Povukavši se 1970 sa baletske scene posvetio se koreografsl radu. M. z. 1 MOMENT MUSICAL (franc. muziĉki trenutak), kraća strumentalna kompozicija, najĉešće za klavir. U razliĉitim c cima, preteţno u obliku dvodijelne ili trodijelne pjesme, njege
MOMENT MUSICAL — MONIUSZKO su je osobito kompozitori romantike. Najpoznatija djela pod tim naslovom napisao je F. Schubert. MOMIGNY, Jerome-Joseph de, francuski muziĉki teoretiĉar i kompozitor (Philippeville, Belgija, 20. I 1762 — Charenton--St.Maurice kraj Pariza, 25. VIII 1842). Od 1785 orguljaš u Lvonu.Za vrijeme Francuske revolucije aktivno se bavio politikom te je 1794 morao pobjeći u Švicarsku, odakle se vratio 1796. Iz Lyona se preselio u Pariz; tamo je 1800—28 vodio trgovinu muzikalija i nakladno poduzeće, u kojem je uz vlastita djela objavio oko 750 kompozicija od 153 razliĉita autora. Od 1825 ponovo ga poĉela privlaĉiti politika. God. 1838 duševno obolio i umro u bolnici. MeĊu Momignvjevim radovima s podruĉja muziĉke teorije posebno se istiĉe Cours complet d'harmonie et de composition , . . , u kojem je davno prije M. Lussvja, R. Westphala i H. Riemanna postavio temelje suvremenoj nauci o fraziranju. Svojim definicijama konsonance i disonance, kao i tretiranjem kromatike bio je ispred svoga vremena. Kao kompozitor i pisac izrazito rojalistiĉki orijentiranih spisa nema većeg znaĉenja. DJELA. KOMORNA: 6 gudaĉkih kvarteta; 6 sonata za violinu i klavir; 9 sonata za klavir, violinu i bas; trio; Grand Nocturne za flautu i klavir ili violinu i klavir. — KLAVIRSKA: 2 sonate; 12 fantazija i varijacija; 4 potpurija. — Opere Le Baron de Felsheim, oko 1800 i La nouvelle Laitiire, oko 1811. — VOKALNA : 5 kantata i scenskih koncerata; 137 romanca. — SPISI: Cours complet d'hartnonie et de composition d'apres une thćorie neuve et generale de la musique (3 sv.), 1803—06; Le Nouveau Solfege avec accompagnement de piano, dans lequel le phrase est re'duit en principes, 1808; Expose succint du seul systeme musical qui soit vraiment fonde et complet, 1809; La seule vraie theorie de la musique, 1821 (talijanski prijevod M. E. Santerre, 1823); Cours general de musique, de piano, d'harmonie et de composition depuis A jusqu'a Z, 1834 (nedovršeno). — Encyklopedie methodique ou par ordre des matieres, II, 1818 (uglavnom izvodi iz njegova Cours complet..., I sv., napisali Framerv i Ginguene, 1791). — Instruktivna djela za klavir. LIT.: A. J. Morel, Observations sur la seule vraie theorie de la musiq ue de M. de Momignv, Pariš 1822. — Dom A. Mocquereau, Jerome de Momignv et le rvthme musical, Paleographie musicale, VII, 1901. — A. Palm, Jerome-Joseph de Momignv, Leben und Werk (disertacija), Tiibingen 1957 (rkp.). — Isti, Jerome-Joseph de Momignv, MGG, IX, 1961. — Isti, Jerome-Joseph de Momignv als Verleger, Fontes Artis Musicae, 1963. — Isti, Momignv und sein kompositorisches Werk, Revue Belge de Musicologie, 1963. — Isti, Contribution a la connaissance de Momignv, Recherches 1967. K. Ko.
MOMPELLIO, Federico, talijanski muzikolog i kompozitor (Genova, 9. IX 1908 —). Studirao klavir i kompoziciju na Konzervatoriju u Parmi; doktorirao 1932 na Univerzitetu u Genovi. Profesor muzikologije i bibliotekar na konzervatorijima u Palermu (1933) i Parmi (od 1934), od 1938 direktor biblioteke Milanskog konzervatorija, gdje je predavao historiju muzike (1949—68). Bio je takoĊer nastavnik na univerzitetima u Paviji i Parmi, te na Scuola di Pahografia Musicale u Cremoni. Nastupao kao pijanist i ĉembalist u komornim sastavima. DJELA: Pietro Vinci madrigalista sidliano, 1937; // Regio Conservatorio di Mušica G. Verdi di Milano, 1941; Marco Enrico Bossi, 1952; Sigismondo d' India musicista palermitano, 1956; L. Viadana, musicista fra due secoli, 1966; studije i ĉlanci. — Priredio nova izdanja djela S. d' Indije, F. Cavallija, L. Ma -renzija i dr. — Simfonijske, komorne i vokalne kompozicije.
MONALDI, Gino, talijanski muziĉki kritiĉar (Perugia, 2. XII 1847 — Rim, 5. IV 1932). Studirao na Milanskom konzervatoriju. Od 1870 muziĉki kritiĉar lista Gazzetta d'Italia, od 1885 kritiĉar i muziĉki poduzetnik u Rimu. Bavio se i kompozi-
cijom. 1924; / Teatri di Roma negli uhimi tre sec oli, 1928, G. Rossini (obj. 1936),
MONASTERIO Y AGUEROS, Jesus, španjolski violinist i kompozitor (Potes, Santander, 21. III 1836 ■—■ Casar de Periedo, Santander, 28. IX 1903). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu (Ch. Beriot, F. J. Fetiš, F. A. Gevaert). Od 1857 u Madridu profesor Konzervatorija (1894—97 direktor) i solist Dvorskog orkestra; 1863 osnovao Sociedad de Cuartetos, 1869—76 vodio i Sociedad de Conciertos. Koncertirao je u Belgiji, Nizozemskoj i Njemaĉkoj. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za violinu u g-molu, 1862; Fantasia sobre aires populares espanoles za violinu i orkestar; Scherzo fantdstico, 1868 i dr. — Za violinu i klavir: Adios a la Alhambra, 1861; 20 Estudios artisticos. — La Violeta za klavir. — Kantata El Triumfo de Espana, 1860; Album de melodias za glas i klavir i dr. LIT.: A. Montero, Jesus de Monasterio. Seleccion y estudio, Santander 1954. — J. Subira, EI Archivo epistolar de Don Jesus de Monasterio, Academia, Madrid 1958. ■— M. Querol, Jesus de Monasterio, MGG, IX, 1961.
MONCION, Francisco, ameriĉki plesaĉ (La Vega, Dominikanska Republika, 6. VII 1922 —). Studij klasiĉnog baleta završio na školi American Balleta u New Yorku; debitirao u trupi Ballet International 1944, a 1946 angaţiran u Ballet Society. God. 1950 postao prvi plesaĉ u Nezo York City Balletu. Izvrstan klasiĉni plesaĉ ostvario je zapaţene uloge u baletima Le Fils prodigue (Prokofjev), The Cage (Stravinski), L'apres-midi d'un faune (Debussv), La Vabe (Ravel) i dr.
603
MONDONVILLE, Jean-Joseph Cassanća de, francuski violinist i kompozitor (Narbonne, kršten 25. XII 1711 — Belleville kraj Pariza, 8. X 1772). God. 1733 koncertirao u Lilleu, 1734 debitirao na Concerts spirituels u Parizu i ubrzc stekao veliku reputaciju kao virtuoz i kompozitor. God. 1755—62 na ĉelu je uprave Concerts spirituels na kojima sudjeluje i kao dirigent. Uz to od 1739 ĉlan Kraljevske kapele, a 1745—58 intendant. Kao violinist ubrajao se meĊu najbolje virtuoze svoga vremena. U sukobu buffonista i antibuffonista pristaše francuske opere suprotstavili su njegovu operu Titon et l'Aurore Pergolesijevoj La Serva padrona. U crkvenim kompozicijama M. se nadovezuje na M. R. de Lalandea ĉiju je motetsku formu preuzeo i proţeo leţernijim kontrapunktom i blistavijom orkestracijom. Medu njegovim komornim djelima vaţne su duo-sonate op. 3 — preteĉe moderne sonate za klavir i violinu. U svojim sonatama za violinu (op. 4) M. prvi upotrebljava tehniku flageoleta. avec accompagnemeni ae vioion op. 3, OKO 1734 (,11 verzija dei sonate a za 2 violine, 2 oboe, fagot i bas, u rkp.); Les Sons harmoniques, sonates a vioion seul uz b. c. op. 4, oko 1735! Pieces de clavecin, avec voix ou vioion op. 5, 1748. — DRAMSKA. Opere: Isbe, 1742; Bacchus et Erigone, 1747; Le Carnaval
LIT.: L. Galibert, Jean Joseph Cassanea de Mondonville, Narbonne 1856. — A. Pougin, Mondonville et la guerre des coins, Revue et Gazet te musicale de Pariš, 1860. — Ch. van den Borren, J. C. de Mondonvilles Pieces de clavecin, AML, 1936. — B. Schmarz, Jean-Joseph Cassanea de Mondonville, MGG, IX, 1961. — E. Borroff, The Instrumental Style of J.-J. C. de Mondonville, Recherches 1967. K. Ko.
MONFERRINA, talijanski narodni ples iz okolice Monferrata u Pijemontu. Taj ples brzih pokreta, u 6/8 mjeri, susreće se i pod imenom monfreda, a u našim primorskim krajevima pod nazivom monfrina. MONIUSZKO, Stanislaw, poljski kompozitor (Ubiel kraj Minska, 5. V 1819 — Varšava, 4. VI 1872). Prvu poduku u muzici dobio od majke, a zatim je 1827—30 uĉio kod orguljaša A. Frevera u Varšavi, D. Stefanoviĉa u Minsku i 1837—39 kod C. F. Rungenhagena u Berlinu. Od 1840 ţivio je u Vilnu kao uĉitelj klavira i orguljaš, a kasnije i kao kazališni dirigent. Nakon velikog uspjeha njegove opere Halka 1858 u Varšavi, postao direktorom Varšavske opere. Na tom je poloţaju ostao do smrti. Od 1864 bio je istodobno i profesor harmonije, kontrapunkta, instrumentacije i kompozicije na Varšavskom konzervatoriju. Ondje su mu uĉenici, izmeĊu ostalih, bili Z. Noskowski, H. Jarecki i W. Rzepo. C. Kjuj uĉio je kod njega još u Vilnu. M. je utemeljitelj poljske nacionalne opere i, poslije F. Ghopina, jedan od najznatnijih poljskih kompozitora u XIX st. Svoj muziĉki govor izgradio je na elementima narodne muzike i dostignućima rane evropske muziĉke romantike. Njegova djela odlikuju se izvornom melodijskom invencijom i bogatim harmonijskim ţivotom, a opere posebno dramatskim djelovanjem koje je pojaĉano primjenom lajtmotiva i efektnim tretiranjem orkestra. Najpopularnije njegovo ostvarenje na podruĉju muziĉkoga kazališta je opera Halka, tipiĉna romantiĉka tvorevina. U njoj je M. jednostavnoj iskrenosti i priroĊenoj dobroti ĉovjeka iz naroda suprotstavio nasilnost, brutalnost i poţudu plemića koji bezobzirno ugnjetavaju narod. Premda su muziĉki struĉnjaci u Varšavi veoma povoljno ocijenili partituru Halke, ona nije, zbog svojega sadrţaja, mogla da bude stavljena na repertoar. Svoju prvu izvedbu doţivjela je u Vilni, i to 1848 na koncertu, a 1854 u kazalištu. Tek kada su se politiĉke prilike poslije smrti cara Nikole I ponešto promijenile, Halka je 1858 izvedena u Varšavi. Za tu je priliku M. prvobitnu verziju u dva ĉina, koji su završavali ustankom naroda protiv plemstva, preradio i proširio na ĉetiri ĉina. U razvoju poljske umjetniĉ ke muzike posebno mjesto zau zima Moniuszkova vokalna liriS. MONIUSZKO ka. Nadovezujući na rani
604
MONIUSZKO — MONODRAMA
sku tradiciju, on je uspio da tu muziĉku vrstu podigne na visoki umjetniĉki stupanj i u pogledu sadrţaja i u pogledu forme. Više od 300 njegovih solo-pjesama, koje su mu pribavile naslov »poljskog Schuberta«, majstorski su primjeri kako se i jednostavnim tehniĉkim postupcima moţe postići velika izraţajnost.
pozicijama, osobito klavirskim, slijedi muziĉki ukus onoga mena. Njegove simfonije odaju utjecaje Mannheimske i Djela braće Monn ne mogu se posve toĉno razluĉiti, ji u rukopisima i katalozima biblioteka njihova imena ĉesto navedena ili su izostavljena.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Bajka, 1848; dvije uvertire; plesovi. — Dva gudaĉka kvarteta. — Plesovi i manja djela za klavir (6 poloneza, 1846). — DRAMSKA. Opere: Halka, 1846—47 (II verzija 1857; Varšava, 1. I 1858; jug. premijera Ljubljana, 30. XII 1897); Bettly, 1852; Flis, 1858; Hrabina, 1859—60; Verbum nobile, 1860; Straszny dwor, 1862—65; Paria, 1859— 69; Rokiczana i Trea (obje nedovr.). Baleti: Monte Christo, 1866; Na kviaterunku, 1868; Figle szatana, 1870 i Libella albo Zemsta ozvadu, 1871. Operete (igrokazi s pjevanjem): Nocleg w Apeninach, 1839; Ideal vel Nozva precioza, 1840; Der neue Don Quichotte, 1839—40; Karmaniol czyli Francuzi lubia zartiuozuać, 1841— 42; Loteria, 1842; Woda cudozvna, 1843?; Nozvy dziedzic i Sielanka, 1872 (izgubljeno). Muziĉki umeci za tuda operna djela i kazališne komade. — VOKALNA. Kantate: Milda, 1848; Nijola, 1852; Madonna, 1856 i dr.; lirske scene; 8 odabranih soneta na tekstove H. Mickievvicza; balade; više od 300 solo-pjesama obj. pod naslovom Špievmiki domove (6 sv.), 1844—59 (VII—XII sv. obj. poslije smrti). — CRKVENA: 6 misa, 1850—72; 4 Litanie oslobramskie; moteti; psalmi; pjesme. — Udţbenici: Pamietnik do nauki harmonii, 1871 i Szkola na fortepian. LIT.: A. VCalicki, Stanislaw Moniuszko, Warszawa 1873. —J. Karlouiicz, Rys ţywota i tw6rczošci S. Moniuszki, Lutnia Polska, 1885, 16 —17. — AArct, Stanislaw Moniuszko, Warszawa 1902. — L. M. Rogozvski, Moniuszko, Vilnius 1911. — A. Polinski, Stanislaw Moniuszko, K HIB i Warszawa 1914. — H. Opienski, La Musique polonaise, Pariš 1918. — A. Koehler, Stanislaw Moniuszko, Poznan i Warszawa 1919. — C. Wolniezvicz, Moniuszko, Poznan 1919. — Z. Jachimecki, Stanislaw Moniuszko, KH IB i Warszawa 1921. — H. Opienski, Stanislaw Moniuszko, Lwow i Warszawa 1924. — Z. Jachimecki, StanisJaw Moniuszko and Polish Music, The Slavonic Review, 1924. — 5. Niezviadomski, Stanislaw Moniuszko, Warszawa 1928. — Z. Jachimecki, Stanislaw Moniuszko, MQ, 1928. — T. Joteyko, Stanislaw Moniuszko, Warszawa 1932. — W. Huleioicz, Moniuszko, Lwow 1933. — F. Kecki, A Catalog of Musicals Works of Mieczvslaw Karlowicz and Stanislaw Moniuszko, Warszawa 1936. — S. Sledzinski, Akta Moniuszkowskie w Arch. Konservatorjum Warszawskiego, Muzvka Pols ka, 1936. — Z. Jachimecki, Die Kirchenmusik Moniuszkos, Warszawa 1948. — W. Poţniak, Nie zrealizowane projektv operowe Moniuszki, Krakow 1949. — M. E3A3a (red.), CiaHHCJiaB MOHMUIKO, MoCKBa i JleHHHrpa^ 1952. — W. Rud zinski i J. Prosnak (redaktori), Almanach moniuszkowski, Warszawa 1952. — W. Rudzinski, Listy S. Moniuszki w okresie 1826—1842, Studia muzvkologiczne, 1953. — E. Nowaczyk, Piesni solowe S. Moniuszki, Katalog tematiczny, Kra kow 1954. — W. Rudzinski, Listy S. Moniuszki w latach 1843—1855, Studia muzykologiczne, 1955. — Isti, Stanislaw Moniuszko (2 sv.), Krakow 1955—60. — Isti, Stanistaw Moniuszko, MGG, IX, 1961. — J. Prosnak, Stanislaw Moniuszko, Krakow 1964. — N. Drucka, Stanislaw Moniuszko, Warszawa 1966. — W. Rudzinski (red.), Moniuszko. Listy zebrane, Krakow 1969. K. Ko.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u Es-duru; 3 koncerta za ĉei I, u B-duru; II, u A-duru i III, u h-molu; 11 Divertimenta za 2 violine — Jedanaest sonata za klavir. NOVA IZD.: W. Fischer obj. Divertimento u D -duru (DTO, X: 1912); K. Geiringer obj. 3 klavirske kompozicije (Wiener Meister um A und Beethoven, 1925). LIT.: J. Sonnleitner, G. M. Monn, Monatsberichte der Gesellscha Musikfreunde in Wien, 1830. — H. Riemann, Stamitz oder Monn?, I fiir Haus- und Kirchenmusik, 1907—1908. — M. Kalinger, Georg Mi Mann, Der Tullner Gau, 1927. — R. Philipp, Die Messenkompositiom Wiener Vorklassiker G. M. Monn und G. Ch. Wagenseil (disertacija), 1938. — M. Bedbur, Das Finale in den Symphonien Mathias Georg h Fe s t s c hr i ft K. G . Fe l le re r, Ko l n 1 9 5 2 . — / . K o l l p a c h er , M o nn ( A 1. Mathias Georg i 2. Johan Christoph, MGG, IX, 1961.
MONK, Thelonious Sphere, ameriĉki jazz-pijanist i kompozitor (Rocky Mount, North Carolina, 10. X 1920 —). Muziku uĉio privatno i neposredno prije rata pojavio se u razliĉitim klubovima Harlema u kojima su se skupljali tvorci be-bopa. Svirao je zatim u orkestrima L. Millindera, C. Hawkinsa i D. Gillespija. Kao ĉlan razliĉitih manjih jazz sastava sudjelovao je na festivalima u Nevvportu, Detroitu, Berkeleyju i dr. Popularnost je stekao brojnim koncertima, solistiĉkim i uz veće ansamble, u najpoznatijim dvoranama New Yorka. God. 1961—64 gostovao u Njemaĉkoj. Jedan od najistaknutijih kompozitora i interpreta be-bopa. Njegovi su aranţmani originalni i harmonijski osebujni; ĉesto primjenjuje disonancu. Mnoge Monkove kompozicije idu u standardni jazz-repertoar ('Round Midnight, Off Minor, Well You Needn't, Straight, no Chaser, Blue Monk, Rhythm-A-Night). Pisao je i filmsku muziku kao i za televiziju MONN (Mann), 1. Mathias Georg, austrijski kompozitor (Beĉ, 9. IV 1717 — 3. X 1750). Prvotno Johann Georg, kasnije promijenio ime Johann u Mathias. Podaci o njegovu ţivotu vrlo su oskudni. God. 1731—32 spominje se kao diskantist u dokumentima samostana u Klosterneuburgu. Oko 1738 postao orguljaš u Karlskirche u Beĉu. M. je uz G. C. Wagenseila i J. Starzera najvaţniji predstavnik beĉkoga pretklasiĉnog razdoblja. Nadovezujući na austrijske tradicije (J. J. Fux), on pripravlja razvoj beĉke klasike poglavito kao simfoniĉar koji prelazi na ĉetvorostavaĉni oblik s menuetom (simfonija u D-duru, 1740), gradi izrazitu drugu temu i provedbu (simfonija u G-duru, 1749), strogo provodi princip kontrastiranja, sporedne teme piše u molu i slobodno upotrebljava duhaĉke instrumente.
MONNET, Jean, francuski pisac i kompozitor (Conć Rhone, 7. IX 1703 — Pariz?, 1785). Odgojen u kući vojvot de Berry u Parizu, uĉio violinu, ples i poetiku. Bio je biblio i izdavaĉ; 1741 utamniĉen, jer je anonimno objavio Annales santes. God. 1743 vodio pariško kazalište Opera-Comigue, je angaţirao Rameaua, Favarta i druge; 1745 organizirao kaza trupu u Lyonu, 1748 vodio Francusko kazalište u Londo 1752—58 ponovo parišku Opera-Comigue. Djelujući u muziĉkom kazalištu kao pjesnik, muziĉar, se graf i plesaĉ M. je nastojao ostvariti formalno jedinstvenu mu; komediju ĉime je bitno pridonio razvitku francuske opere mique. Njegova antologija francuskih pjesama ima, kao zbirka te vrste, povijesnu vrijednost. D J E LA . ZA MU Z IĈ K O K A ZA L IŠ T E : Le C h i r u r g i e n a n g l a i s , 1 i Le Prologue des Amours des dieux, 1787. — 14 Airs,C1759?. — IZDA. Anthologie francaise ou Chansons choisies depuis le XIII siecle jusqu'a p: 3 sv., 1765, IV sv. i suplement, 1777; Chansons joyeuses, nova serija, i' SPISI: Projet pour I'etablissement d'un opera italien dans la ville de L 1766; Supplement au Roman comique ou Me'tnoires pour servir d la vie de J. net ecrits par lui-mSme, 2 sv., 1772 i 1777; libreta za La Fausse turaue (n Gibert), 1757 i L'Inconse'quence ou Le Fat dupe, 1786. LIT.: Plaidoyer pour le Sr. Monnet, direeteur des speetaeles de ' Pariš 1760. — J. Bonnassies, Les Speetaeles forains et la Comedie frar Pariš 1875. — A. Heulhard, J. Monnet, vie et aventures d'un entreprene speetaeles au XVIII e siecle, Pariš 1884. — M. Briquel, Jean Monnet, h IX, 1961.
MONODIJA (grĉ. jAovcoSioc pojedinaĉno, solistiĉko pjevc
naziv za muziĉki stil kojega je postanak u tijesnoj vezi s razv generalbasa, opere i kantate, odnosno recitativa i arije. A* nastala u okviru firentinske Camerate potkraj XVI st. Po zai svojih autora trebala je da oţivi etiĉko djelovanje antiĉke mi koja je, za razliku od polifone bujnosti, bila po njihovu mišlj jednoglasna te je sluţila ritmiĉkoj formi i sadrţaju teksta. U aj noj grĉkoj drami m. je zapravo bila tuţbalica koju je izvodii dan glumac. Monodijsko pjevanje, uzvišen scenski govor afekta i dramatiĉnosti, postiglo je svoj umjetniĉki vrhun; XVII st. — u operama i madrigalima Ć. Monteverdija. Gl; obiljeţje toga stila sastojalo se u tome da je notni tekst komf tora dolazio potpuno do izraţaja tek posredovanjem pje\ njegovog pjevaĉkog talenta, umijeća u izvoĊenju muziĉkih ul i glumaĉkih sposobnosti. I pratnja, oznaĉena samo generalbs bila je improvizirana te je osim akorda morala izvoditi samost linije, imitirati motive solistiĉkih dionica i si. ■Monodijski princip oblikovanja, na koji je prvi upozoric Galilei u svom traktatu »Discorso della mušica antica et ( moderna« (1581), ubrzo se proširio te je — prema rijeĉima Riemanna — postao ishodištem cijele moderne muzike. '. gove tekovine prešle su u povijest opere, oratorija i kantate, hovnog koncerta, arije (i solo-pjesme) i instrumentalne soi Danas se naziv m. upotrebljava i kao sinonim za homofo (-> Camerata iz Firence i -> Homofonija).
DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije u D-duru; 2 Sinfonie a 4 u B-duru; Sinfonia a 4 u A-duru; Sinfonia a 4 u G-duru; 7 Sinfonie a 4; Sinfonia a tre u d-molu; Sinfonia a tre u B-duru; koncert za violonĉelo u g-molu (preraĊen i za ĉembalo); 5 koncerata za ĉembalo: u b-molu; u c-molu; u D-duru; u C-duru i u Es-duru. Concertino fugato; Divertimento a 3 u g-molu. — KOMORNA: Six Quatuors za 2 violine, violu i violonĉelo; Parthia za 2 violine i violonĉelo; 7 Triopartiten za 2 violine i violonĉelo. — KLAVIRSKA: 14 sonata za ĉembalo; 12 Preludes et Fugues; 2 fuge, u A-duru i u F-duru; partita u A-duru; Capriccio za ĉembalo; Die Mu'hle i La Colica, za ĉembalo. — Crkvena djela (mise). — Theorie des Generalbass in Beispielen ohne Erkldrung. NOVA IZD.: 5 simfonija i 2 koncerta obj. W. Fischer (DTO, XIX, 2, 1912, sa tematskim katalogom instrumentalnih kompozicija); K. Horwitz i K. Riedel obj. 4 simfonije (DTO, XV, 2, 1908); K. Stephenson obj. menuet iz simfonije u D-duru (Das Musikieerk, VI, 1953); A. Schonberg obj. koncert za violonĉelo u g-molu, 1914 i koncert za ĉembalo u D-duru preraĊen za violonĉelo i orkestar, 1933.
LIT.: E. Schmitz, Zur Fruhgeschichte der lyrischen Monodie Ita PJB, 1911. — A. Schering, Zur Geschichte des begleiteten Sologesangs ii Jahrhundert, ZIMG, 1911—12. — Ch. Spitz, Die Entwicklung des »Stil« citativo«, AFMW, 1921. — W. Krabbe, Zur Geschichte der Monodie ir Jahrhundert, Allgemeine Musikzeitung, 1922, I. — F. Blutne, Das monod Prinzip in der profanen Kirchenmusik, Leipzig 1925. — E. Katz, Die mus schen Stilbegriffe des 17. Jahrhunderts (disertacija), Freiburg i. Br. 192 A. Einstein, Firenze, prima della monodia, RAM, 1934. — F. Ghisi, Alle della monodia, Milano 1940. ■— D. P. Walker, Der musikalisehe Humani im 16. und friihen 17. Jahrhundert, Kassel i Basel 1949. — H. H. Eggeb Arten des Generalbass im friihen und mittleren 17. Jahrhundert, AF 1957. — Isti, Monodie, MGG, IX, 1961. — P. J. Willetts, A Neglected S. of Monody and Madrigal, Music & Letters, 1962. — J. Racek, Die italien begleitete Monodie und das Problem der Entwicklung der italienischen kantate, Festschrift Ch. Van den Borren, Antwerpen 1964. — P. C. Ali Rhythm in 17"1 Century Italian Monody, New York 1966. K. I<
2. Johann Christoph, kompozitor (?, 1726 — Beĉ, 24. VI 1782). Brat Mathiasa Georga; 1750 musices instruetor kod grofova Kinskv u Pragu. Od 1766 uĉitelj klavira u Beĉu. U svojim kom-
MONODRAMA (od grĉ. [xovo jedno, jedino i 8p5[i.a nja), melodrama za jednoga recitatora i orkestar. Prvo je c te vrste Pygmalion J. J. Rousseaua (1770). Ono je mnoge franci muziĉare XVIII st. potaklo na stvaranje monodrama, koje
MONODRAMA — MONTE ubrzo stekle veliku popularnost. U Njemaĉkoj je taj muziĉki oblik njegovao J. Benda (Ariadne auf Naxos, MeĊea i dr). S vremenom se u radnju monodrame uvode i sporedna lica ĉime se njeni okviri šire gdjekad ĉak i do granica opere. Takve velike monodrame pi sali su, medu ostalim, J. F. Reichardt, Abbe Vogler i P. v. Winter. Od suvremenih monodrama najpoznatije su Erivartung A. Schonberga i Penthesilea O. Schoecka. I hrvatski kompozitor B. Bersa ostavio je 4 monodrame. Elementi monodrame pojavljuju se i u suvremenoj oratorijskoj muzici (A. Honegger, Le Roi Da vid, Jeanne d'Are au bucher); *■ Melodrama. M.Kun. MONOFONIJA (od grĉ. LLOVO jedno i tpcovrj glas), jednoglasje koje se sastoji od jedne jedine melodijske linije bez ikakve pratnje te se prema tomu razlikuje i od -> homofonije i od -> polifonije. M. je najĉišća realizacija melodijskoga muziĉkog elementa. To je najstariji tip muziĉke umjetnosti; stari Grci i na rodi Istoka poznavali su samo monotoniju, a susreće se u razli ĉitim oblicima i u starokršćanskoj muzici (gregorijanski koral, bizantski pjev), u umjetnosti trubadura, truvera, Minnesangera, Meistersingera, u španjolskim cantigama i talijanskim laudama. Nakon pojave višeglasja (IX st.) m. kao princip muziĉkog obliko vanja postepeno nestaje iz evropske umjetniĉke muzike. Danas ţivi još samo u folkloru razliĉitih naroda. M. Kun. MONOKORD (grĉ. ji.o'jo jedino i [lovo- ţica), instrument koji se sastoji od ţice napete preko priliĉno dugoga drvenog rezonatora. Pomiĉnim konjićem moţe se ţica po volji dijeliti, a
VK1U CKOMi DVA SOHI CVrVttlBT COHSOKAHTLE SMV1 AVHKI POSIVHT
M O N O KO R D u d j e l u M u s i ,
L. Fogliana, 1529
skala na rezonatoru pokazuje odnos duţina podijeljene ţice M. sluţi za matematski toĉno odreĊivanje odnosa tonova i za demonstraciju i istraţivanje razliĉitih akustiĉkih zakonitosti (Tavlorova formula, osnovni i alikvotni tonovi i dr.). Bio je poznat još prije Pitagore. U kasnom srednjem vijeku broj ţica i konjića na monokordu povećao se na dva, tri i više, tako da su se mogli prouĉavati i odnosi intervala i akorda. Takav m. je vjerojatno preteĉa klavikorda, koji se sve do XVI st. u Italiji nazivao i inonacordo. LIT.: S. Vi'aiuslocben, Das Monochord als Instrument und Syatem, Halle 1 9 1 1 . —H.-H.Dragcr, Monochord, MGG, IX, 1961.—J. Chailley, Le Monocorde et la thćorie musicale. Spomenica J. Smits van \\'aesberghen, Amsterdam 1963. A. Ku.
MONSIGNY, Pierre-Alexandre, francuski kompozitor (Fauquembergues u Pas-de-Calais, 17. X 1729 — Pariz, 14. I 1817). Bio je amater violinista, bez temeljnog muziĉkog vaspitanja. Prvo ĉinovnik, zatim intendant dobara vojvode orleanskog (1768—85); radeći kompoziciju sa kontrabasistom Gianottijem postepeno je sticao sve veći ugled kao autor komiĉnih opera. Od uspeha dela Le Cadi dupe (1761) poĉinje njegova saradnja sa poznatim ondašnjim knjiţevnikom M. Sedaineom koji je za njegove opere napisao niz libreta s istaknutom crtom socijalne kritike. Plod je te saradnje medu ostalim i opera Le De-serteur (1769), najpoznatije i najbolje delo Monsignvjevo, koje se dugo odrţalo na repertoaru. God. 1777 M. prestaje da komponuje. Iako je muziĉko znanje Monsignvjevo bilo oskudno, njemu pripada istaknuto mesto u razvoju francuske muzike. On je prvi predstavnik novijeg ţanra komiĉne opere u Fran cuskoj. Glavna je odlika njep.-A. MONSIGNY
605
gova stvaranja neposrednost invencije i veliko melodijsko bo gatstvo u duhu osećajnosti njegova doba. Neke njegove ariete, kaţe J. Tiersot, pokazuju blagu i dirljivu uzbudljivost najlep ših francuskih narodnih pesama. Pored toga M. ume psiho loški dobro da ocrta svoje liĉnosti, a uvodi i patetiĉke akcente u komiĉnu operu.
DELA. DRAMSKA. Komiĉne opere: Les Aveux indiscrels, 1759; La Maitre en Ċroit, 1760; Le Cadi dupe, 1761; On ne s'avise jamais de tout, 1761; Le Roi et le fermier, 1762; Rose et Colas, 1764; Aline, Reine de Golconde, 1766; Baucis et Philemon, 1766; Vile sonnante, 1767; Le Deserteur, 1769; Pagamin de Monegue Cneizvedena), 1770 i Felix ou Venfant trouve, 1777. LIT.: A. C. Ouatremire de Quincy, Notice historique sur la vie etles ouvra ges de Monsigny, Pariš 1818. — M. Alexandre, Eloge historique de P. A. Monsigny, Arras 1819. — P. Hedouin, Notice historique sur P. A. de Monsigny, Pariš 1821.—F. de Me'nil, Les Grands musiciens duNord. Monsigny, Pariš 1893. —- A. Pougin, Monsigny et son temps, Pariš 1908. — G. Cucuel, Les Createurs de l'opera comique, Pariš 1914. — P. Druilhe, Monsigny, Pariš 1950 (novoizĊ. 1955). —E. F. Schmid, Mozart und Monsigny, Mozart-Jahrbuch, 1958. — M. Briguet, PierreAlexandre Monsigny, MGG, IX, 1961. — Fox, »La Belle Arsene« by Pierre-Alexandre Monsigny, Recherches 1969, Pariš 1969. A. Pr.
MONTAND, Yves (pravo ime Ivo Livi), francuski šanso-njer talijanskog podrijetla (Monsummano, Toskana, 13. X 1921 —). Od 1923 ţivio u Marseilleu, a od 1944 u Parizu. Tu je zapoĉeo svoju pjevaĉ ku karijeru postigavši u poĉetku uspjeh Y. MONTAND kao interpret ameriĉkih kaubojskih pjesama. Kasnije, na poticaj E. Piaf, zapoĉinje pjevati francuske ehansone i ubrzo postaje jedan od najboljih i najpoznatijih francuskih pjevaĉa. Njegova je interpretacija iz vorna, a odlikuje se osobitom sugestivnošću i istanĉanim smislom za scensku uvjerljivost. Samostalni koncerti, koje ĉesto prireĊuje, privlaĉe paţnju brojnih ljubitelja muzike svih slojeva. Nastupao i n,a filmu. Najveću je popularnost postigao chansonama Les Feuilles mortes, Quand un soldat, A Pariš. MONTANUS, Johann -> Berg, Johann van den MONTE, Philippe de, nizozemski kompozitor (Mechelen, 1521 — Prag, 4. VII 1603). Pobliţi podaci o njegovoj mladosti nisu poznati. U razdoblju od 1542 do 1554 boravio vjerojatno u Napulju, a 1555 pošao preko Rima i Antwerpena u Englesku, gdje je nešto više od godine dana bio ĉlan Dvorske kapele. U Londonu se, meĊutim, nije dugo zadrţao. Gcd. 1567 spominje se ponovno u Rimu, a 1568 nasljeĊuje J. Vaeta na poloţaju dvorskog dirigenta Maksimilijana II, odnosno od 1576 Rudolfa II, u Beĉu i Pragu. Uz O. di Lassa i Palestri-nu M. je jedan od najvećih predstavnika vokalne muzike u XVI st., osobito na podruĉju svjetovnog i duhovnog madrigala. Njegovo stvaralaštvo u toj muziĉkoj vrsti podijelio je A. PH. D E M O N TE Einstein u tri skupine: talijansko razdoblje do odlaska u Beĉ (1568), razdoblje 1568 —86 i 1586—1806 Iako meĊu njima nema oštro povuĉenih granica, vidi se da je M. u po ĉetku bio pod utjecajem C. de Rorea, dok je kasnije prihvatio obiljeţja koncertantnoga venecijanskog stila. U usporedbi s dramatikom i napetošću kod O. di Lassa, Monteovi madrigali djeluju gotovo lirski. U njima nema kromatike ni eksperimenata koji najavljuju monodiju; to su u melodijskom i ritmiĉkom pogledu uzori profinjenoga komornog muziciranja. Na podruĉju crkvene muzike M. se pribliţuje Palestrini. Njegova se crkvena djela odlikuju savršenošću kompozicijske tehnike, ritmiĉkom raznolikošću i bogatstvom invencije u pronalaţenju uvijek novih kombinacija u tretiranju dionica. Neobiĉno plodan stvaralac koji je po broju madrigala nadmašio sve suvremene kompozitore, M. je znaĉajan i zato, što s njim zapoĉinje prevlast talijanske muzike u Beĉu. DJELA. 1073 svjetovna madrigala: 9 kn). 5-gl., 1554—98 (s brojnim novim izd.); 4 knj. 4-gl., 1562—81 (III knj. poznata samo po izdanju iz 1585); 1 knj. 3-gI., 1582; 9 knj. 6-gl., 1569—1603; 3 knj. 7-gl.: I, La Fiametta, 1598;
606
MONTE — MONTEVERDI
II, Mušica sopra II pastor fido, 1600 i III, izgubljena. 45 chansona: Soneis de P. de Ronsard, za 5-7 glasova, 1575. 144 duhovna madrigala: 2 kn). 5 -gI., 1581 i Eccellenze ai Maria Vergine, 1593; 3 knj. 6-gl., 1583—90. 319 moteta: 6 knj. 5gl., 1572—84; 1 knj. 4-gl., 1596; 2 knj. za 6—12 glasova, 1585—87. 38 misa: Misa ad Modulum Benedicta es, 6-gl., 1679; Liber I missarum, 1587. Ostale kompozicije u zbornicima, 1558—1631 i u rukopisu. NOVA IZD.: cjelokupno izd. Opera omnia priredili i obj. J. van Nuffel, Ch. van den Borren i G. van Doorslaer (31 sv.), 1927 —39. Pojedina djela obj. A. Smiiers (Missa Benedicta es) u Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, Uitgave XXXVIII, 1920; A. Einsten (3 madrigala) u DTO, XLI i P. Nuten (2 knj. madrigala), 1958. LIT.: A. Sandberger, Beitrage, zur Geschichte der baverischen Hofkapelle, I, Leipzig 1894. — G. van Doorslaer, Philippe de Monte, Mecheln 1895. — Isti, La Vie et les oeuvres de Philippe de Monte, Bruxelles 1921. — P. Bergmans, Quatorze lettres inedites du compositeur Philippe de Monte, Bruxelles 1921. — A. Einstein, Philippe de Monte als Madrigalkomponist, Kongressbericht, Liege 1930. — J. van Nuffel, Philippe de Monte, Proceedings of the Music Association, 1930—31. — A. Einstein, Italienische Musik und italienische Musiker am Kaiserhof..., STMW, 1934. — M. P. Oberg, The Sacred Music of Philippe de Monte (disertacija), Rochester 1944 (rkp.). ■— A. Einstein, The Italian Madrigal, II, Princeton 1949. — Ch. an den Borren, Geschiedenis van de muziek in de Nederlanden, I, Amsterda m i Antvverpen 1949. — M. Antonowytsclt, Die Motette Benedicta es . . . (disertacija), Utrecht 1951. — G. Reese, Music in the Renaissance, New York 1954. — P. Nuten, De Madrigali Spirituali van Filippe de Monte, Verhandelingen van de Koninklijke Vlaamse Acad. voor Wetenschapen, 1958. — Isti, De geestelijke Madrigalen van Filippe de Monte, Vereeniging voor muziekgeschiedenis Antwerpen, Jaerboek 1959. — Isti, Philippe de Monte, MGG, IX, 1961. K. Ko.
MONTE, Toti dal -> Dal Monte, Toti MONTECLAIR, Michel Pinolet (Pignolet) de, francuski kontrabasist, kompozitor i teoretiĉar (Andelot, Haute-Marne, kršten 4. XII 1667 — Pariz, 27. IX 1737). Uĉio u pjevaĉkoj školi katedrale u Langresu. Oko 1695 uĉitelj muzike u Parizu, uz to 1699—1737 kontrabasist orkestra pariške Opere; vjerojatno je njegovom zaslugom kontrabas uveden u taj orkestar. U instrumentalnim kompozicijama, koje uglavnom pripadaju suitnoj muzici, M. još nije onako razvio vještinu instrumentacije kao u operi i u kantatama. Njegova opera Jephte — prva francuska biblijska opera — stilski je srodna djelima suvremenika A. Campre i A. Destouchesa. MeĊutim iz tog se okvira izdvaja svojom, za ono doba izvanrednom, instrumentacijom, tretiranjem zbora koji se ĉesto pojavljuje u ulozi nosioca radnje i snaţnom dramatikom. Monteclairove kantate, koje idu medu najbolje u Francuskoj, odlikuju se melodijskom elegancijom, izraţajnom deklamacijom i samostalno izvedenom instrumentalnom pratnjom. DJELA. INSTRUMENTALNA: Concerls a deux flutes traversieres sans basses; Concerts pour la fiule traversiere avec la basse chiffree; Serenade ou concert divise en trois suites de pieces za 2 violine, flautu ili obou i b. c, 1697; Contre-dances et branles . . . za violinu (ili flautu ili obou) i b. c.; Menuets tant anciens que nouveaux . . .,' Brunetes anciennes et modernes za flautu i b. c. — Opere: Les Festes de Vele, 1716, i Jephte, 1732. •— VOKALNA. Tri knjige kantata za 1—3 glasa, b. c. i instrumentalnu pratnju ad libitum: I, poslije 1709; II, poslije 1716 i III, 1728. Kantata Les Vendanges za glas i b. c.; 26 arija i airs a boire za glas i b. c. ili za 2 glasa (u Recueil d'airs serieux et a boire de differents autheurs). — CRKVENA: Requiem, 1735; više moteta; Canons a 8 parties a cappella sur le plain-chant. — INSTRUKTIVNA: Nouvellemethodepour apprendre la musi que par des demonstrations faciles, 1709; Lecons de musique divisees en quatre classes, poslije 1709; Methode facile pour apprendre a jouer du violon, oko 1711—12; Petite methode pour apprendre hi nxusique aux enfants, oko 1730; Principes de musique (4 sv.), 1736. LIT.: A. de La Fage, Michel Monteclair, Revue et Gazette musicale de Pariš, 1857. — M. Pincherle, Elementarv musical instruction in the l8th centurv. An unknown treatise by Monteclair, MQ, 1948. — E. Borrel, Notes sur l'orchestration de l'opera Jephte de Monteclair, RM, 1955. — S. Wallon, Michel Pinolet de Monteclair, MGG, IX, 1961. — S. Milliot, Le Testament de M. P. de Monteclair, Recherches 1968, Pariš 1968.
MONTEMEZZI, Italo, talijanski kompozitor (Vigasio, Verona, 31. V 1875 — 15. V 1952). Studirao na Konzervatoriju u Milanu (M. Saladino, V. Ferroni). Bavio se samo kompozitorskim radom; razdoblje 1939—49 proveo je u emigraciji u SAD gdje je dirigirao neke svoje opere. U svojemu majstorskom djelu, operi L'Amore dei tre Re M. je sretno spojio wagnerovsku harmoniju s pjevnom melodikom koja izvire iz talijanske operne tradicije. DJELA: simfonijske pjesme Paolo e Virginia, 1930 i Italia mia! nulla fermera U luo canto, 1944. — Elegia za violonĉelo i klavir — DRAMSKA. Opere: Bianca; Giovanni Gallurese, 1905; Hellera, 1909; VAmore dei tre Re, 1913; La Nave, 1919; La Notte di Zoraima, 1931; L'Incantesimo, 1943; La Principessa lontana (nedovršena). — Cantico dei Cantici za zbor i orkestar, 1900; Cantata u spomen 25-godišnjice smrti A. Ponchiellija, 1911. LIT.: L. Tretti i L. Fiutni, Omaggio a Italo Montemezzi, Verona 1952. — T. Serafin, Italo Montemezzi, Opera News, 1953. — A. Toni, Italo Montemezzi, Ricordiana, 1956. —John W. Klein, Italo Montemezzi, MGG, IX, 1961.
MONTEROSSO, Raffaello, talijanski muzikolog (Cremona, 18. I 1925 —). Studij muzikologije s doktoratom završio na Univerzitetu u Paviji; od 1950 nastavnik teorije i historije srednjovjekovne muziĉke notacije i historije muzike na školi za muziĉku paleografiju Univerziteta u Parmi (sa sjedištem u Cremoni) i od 1952 profesor muziĉke historije na Univerzitetu u Paviji (od 1968 šef katedre); 1959—68 predavao i na Konzervatoriju u Parmi. Nastupa takoĊer kao dirigent i ĉembalist. DJELA: La Mušica nel Risorgimento, 1948; I Musicisti cremonesi. Calalogo storico-critico, 1951; Mušica e ritmica dei trovatori, 1956; La Notazione modale di transizione, 1956-58; // Linguaggio musicale della lauda dugentesca, 1962; // Culto dei Santi nella tradizione musicale medievale liturgica ed extrahturgica,
1963; Tecnica cd espressione anislicanella mušica dei secolo XII, 1967. Bi ĉlanci i studije. — Izdao: Le Frottole nelVedizione principe di G. Cesari Petrucci), Libri I-III, 1954 (sa B. DiseFtorijem); Sacre rappresentazionine 201 della Biblioteca Municipale di Orleans, 1958 (sa G. Tintorijem); A. Vi La Fida Ninfa, 1964; Tiburzio Massaino, Motetten und Instrumentalcanz, DTO, 1964; Sponsus. Dramma delle vergini prudenti e delle vergini stoke, (sa D'Arco S. Avalleom). !
MONTEUX, Pierre, francuski dirigent (Pariz, 4. IV i — Hancock, Maine, 1. VII 1964). Studirao na pariškom Kon vatoriju (J. P. Maurin, Berthelier i Ch. Lenepveu). Najprije linist orkestra pariške Opera Comique, zatim violinist i drugi rigent koncerata Colonne. God. 1910 osnovao i vodio Com Berlioz, 1912—14 i ponovo 1917 dirigirao ansamblom S. Dj ljeva Ballets Russes, a 1914 osnovao Concerts Monteux; 1917dirigent na operi Metropolitan u New Yorku, nakon ĉega 1924) upravljao Bostons simfonijskim orkestrom, finitivno se vratio u Ame: tek 1937 i do 1952 bio dirij Simfonijskog orkestra u Franciscu. U meĊuvrem (1924—34) vodio uz W. N. gelberga amsterdamski Conc geboutv orkestar, a 1928 osnc Orchestre Symphonique de ris, kojim je upravljao do ic Velik je uspjeh postigao 1 na turneji po Evropi i Ru God. 1961 postao direl Londonskog simfonijskog kestra. Njegov repertoar 0 hvaćao je kako standar djela klasiĉnog repertoara, t i ona radikalnih modernistu strujanja. Kao V. MONTEUX dirigent Ba> Russes dirigirao praizvedbi baleta I. Stravinskog (Petruška, Le Sacre du Printemps i Rossign C. Debyssyja (Jeux) i M. Ravela (Daphnis et Chloe). Bio je j& od prvih dirigenata koji su francusku publiku upoznali sa sin nijskim djelima J. Brahmsa. LIT.: M. Fremiot, Pierre Monteux, MGG, IX, 1961.
MONTEVERDI (Monteverde), Claudio (Giovanni A tonio), italijanski kompozitor (Cremona, kršten 15. V 1567 Venecija, 29. XI 1643). Njegov otac, leĉnik, Baltazar Montevei bio je široko humanistiĉki obrazovan o ĉemu svedoĉi i to štc muziĉki odgoj svoga sina poverio M. A. Ingegneriju, jedn od najznaĉajnijih predstavnika renesansnog vokalnog polifoi stila. God. 1582 M. objavljuje svoje prvo delo, zbirku mot Cantiunculae Sacrae, 1583 zbirku Madrigali spirituali, 1587 Pr a 1590 Drugu knjigu madrigala. God. 1590 on putuje u Mili i nastoji da tamo naĊe nameštenje kao violinista. Ovo mu, gleda, nije uspelo, jer već iste godine odlazi u Mantovu i sti u sluţbu vojvode Vincenza I iz porodice Gonzaga, znaĉajne r cenatske kuće kasne italijanske renesanse. U Mantovi, gde je u poĉetku bio samo violinista u dvorsk orkestru, M. upoznaje mnoge znamenite italijanske i flaman muziĉare koji su već prevazišli okvire i konvencije srednjovekovi strogog polifonog stila pa u svojim delima nagoveštavaju istica jednog glasa nad akordskom pratnjom, tj. monodiju. To su, po: ostalih, flamanski majstor Giaches de Wert, zatim Giovanni ( stoldi, kompozitor lakih homofonih madrigala u ritmu igre (I letti) i Lodovico Grossi da Viadana. U Trećoj knjizi madrigc objavljenoj 1592, već se mogu zapaziti uticaji ovih novina. G 1594 M. postaje cantore, a poĉetkom sledeće godine ţeni se pe ĉiĉom Claudijom Cattaneo. Nekoliko godina kasnije, 1599, putuje, kao ĉlan vojvodine pratnje, na sever, u Bruxelles i Antw pen. Na ovom putovanju upoznaje stil francuskih airs de co; to će se odraziti u njegovim kasnijim kompozicijama. Od K M. je maestro di cappella na dvoru u Mantovi; njegov kompc torski rad vrlo je cenjen, ali slabo nagraĊen. U to vreme poĉ je — napadom G. M. Artusija na neke Monteverdijeve madrig — dugogodišnja polemika o starom i novom stilu u muzici. C jasno osvetljava idejno-estetske sukobe onoga vremena i pn podatke o osnovnim principima Monteverdijeva stvaranja. Gi 1607 izvedeno je u Mantovi, sa velikim uspehom, Montever jevo prvo opersko delo: L'Orfeo. Iste godine umire mu ţei i on ostaje sam sa dva maloletna sina. MeĊutim, iako je duhov vrlo potišten, bolestan i umoran, on uzima uĉešća u opersk predstavama povodom venĉanja princa Francesca Gonzaga Margaretom od Savoje. Za ovu priliku komponovao je ops Arianna i baletsku operu // Balio dell'Ingrate. Posle smrti Vincenza I (1612), njegov naslednik Frances* bez ikakva ozbiljnog povoda, otpušta Monteverdija. Sa celoki:
MONTEVERDI nom imovinom od 25 skuda on se vraća svome ocu u Cremonu. Odanle je već sledeće godine pozvan u Veneciju gde dobija ugledan poloţaj dirigenta crkve sv. Marka. Od tada poĉinje za njega dug period mirnog i sreĊenog rada, pošto je u Veneciji dobio povoljne uslove koji su ga oslobodili svakodnevnih briga i trzavica. God. 1614 izdaje Šestu knjigu madrigala, a 1616 Sedmu. Pored rada na madrigalima M. prvih godina boravka u Veneciji komponuje preteţno crkvenu muziku, jer se to od njega najviše zahteva. Tek 1630 piše svoju prvu operu u Veneciji Proserpina rapita; C. MONTEVERDI. Rad nepoznata slikara partitura te opere verovatno je uništena. Sliĉnu su sudbinu doţiveli i rukopisi ostalih njegovih opera komponovanih 1613—39 za dvorove u Parmi, Mantovi i Bologni. Osnivanje prvog stalnog operskog pozorišta u Veneciji Teatro di San Cassiano (1637) daje Monteverdiju nove podsti-caje za stvaranje operskih dela. Tada nastaju njegove poslednje opere Ritorno d'Ulisse in Patria i Incoronazione di Poppea. God. 1638 on objavljuje Osmu knjigu madrigala koja je jedna od posled-njih zbirki ove vrste u Italiji. Jedan od prvih kompozitora opere, M. je bio i poslednji italijanski madrigalist. Vreme u koje je M. delovao karakterišu oštri društveni, verski i politiĉki sukobi skoro u svim zemljama Evrope. U to protivreĉno i surovo doba mlada evropska burţoazija doţivljuje svoj prvi veći uspon i poĉinje da utiĉe na sve oblasti kulturnog i društvenog ţivota. Polako blede religiozni pogled na svet i njegovi umetniĉki korelati. U muzici se ovo odraţava u postepenom opadanju uravnoteţenog i smirenog objektivizma sredniovekovne »muziĉke gotike«, flamanske polifonije koja pod uticajem novih muziĉkih intonacija, infiltriranih iz burţoaskih redova, gubi svoja nekadašnja obeleţja, te lagano prerasta u nove stilske i izraţajne kvalitete. Krajem XVI i poĉetkom XVII v. javlja se teţnja za što doslednijom muziĉkom interpretacijom poetskog teksta i njegove emocionalne sadrţine. Ovo dovodi do jednoglasne monodije uz pratnju instrumenata, jer se tako mogu slobodnije i plastiĉnije prikazati osećanja izraţena recima koje se pevaju. Posmatrana u svetlu ovih ĉinjenica, figura Monteverdija sve više dobija u znaĉenju. Monteverdijevo stvaranje, uz kompozitorski opus njegova savremenika H. Schutza, moţda najpotpunije prikazuje ovaj preokret u razvoju zapadnoevropske muzike. MeĊutim, najveća smetnja u prouĉavanju Monteverdijeva dela i u odreĊivanju mesta koje pripada njegovu stvaranju u toj društvenoj sredini i u tom vremenu, nedostatak je izvora i dokumenata na osnovu kojih bi se mogao dati potpun i svestran sud. Najveći deo njegovih mnogobrojnih scenskih dela izgubljen je. Saĉuvana dela prikazuju kompozitora na poĉetku i na kraju njegova umetniĉkog i ideološko-estetskog razvoja. IzmeĊu njih je praznina od deset izgubljenih ili uništenih opera na osnovu kojih bi se mogla stvoriti potpunija slika ne samo Monteverdijeva liĉnog stvaralaĉkog puta, nego i prvog razvoja opere uopšte. U svom prvom operskom delu L'Orfeo M. prihvata ideje i program firentinske camerate. U operi Arianna i baletskoj operi II Balio delV Ingrate dolazi do punog izraza Monteverdijev specifiĉni operski stil koji prevazilazi ukoĉenu, monotonu deklamaciju prvih firentinskih pokušaja: i u vokalnim partijama i u orkestru nastoji da izrazi unutrašnji ţivot i uzbuĊenja liĉnosti na sceni. Poslednje
a ' , &, &£
JJ ti-t < 7 ; C. MONTEVERDI, U Incoronazione di Poppea, autograf, 1642
607
njegovo opersko delo Incoronazione di Poppea saĉuvano je u celosti. U ovoj operi potpuno su izraţeni skoro svi elementi koji će kasnije postati osnova i manir za baroknu ozbiljnu operu. Tu su već oformljeni da capo arija, zatim orkestarske meĊuigre (ritornelli), dramski recitativ (ne više suha melodijska deklamacija) itd. M. je upravo operskim stvaranjem izvršio snaţan uticaj na nekoliko generacija pozorišnih kompozitora. On je nesumnjivo prvi veliki autor operske umetnosti, prvi koji je taj novi scenski oblik, što je nastao u doba kasne renesanse, podigao od manje ili više sretnih pokušaja do prave veliĉine i umetniĉke vrednosti. No, ako nije moguće kroz operska dela dosledno pratiti odista golemi razvojni put koji je M. prešao u svom stvaranju, to se moţe uĉiniti u punom kontinuitetu u njegovim madrigalima koji su skoro svi saĉuvani. U zbirci Madrigali spirituali iz 1583 jasno se oseća uticaj Ingegnerijev, a Canzonette, izdate sledeće godine, pokazuju da ie M. rano upoznao i kompozicijski stil italijanske villanelle i madrigala ĉiji znaĉajni predstavnici Luĉa Marenzio i Carlo Gesualdo da Venosa u to vreme uvode veću ekspresivnost muziĉkih sredstava da bi izrazili subjektivne doţivljaje i emocije. Prva knjiga madrigala, koja zatim sledi (1587), još je u stilu motetskih madrigala franko-flamanskog tipa. Iste stilske osebine pokazuje i Druga knjiga madrigala, objavljena 1590. U Trećoj knjizi (1592) M. poĉinje da napušta zalazeći svet polifonije i kreće novim putovima. Dela iz ove zbirke harmon-ski su smela i afek-tivno dramatska. Ĉetvrta knjiga madrigala (1603) i Peta (1605) delovale su po L | FAVOLAINMVSICA »^ svom muziĉkom izrazu kao revolucionarna I,1DACLAVDIO MONTEVERDIO RAPPRESENTATA IN MANTOVA $" * novina; to je odmah ' 3 izazvalo reakciju AL SERENISSIMO SIGNOR pristalica već fosilne vokalne polifonije u stilu G. P. Palestrine i O. di Lassa. One su bile neposredan povod za oštre napade G. M. Artusija i za ţuĉnu polemiku o starom i novom stilu u muzici koja se iz tih napada razvila. U Šestoj knjizi madrigala (1614) M. još ponegde primenjuje prvu praksu (prima prattica) kojim su imenom tada oznaĉavali već C. MONTEVERDI. Opera L'Orfeo, naslovna anahroniĉni vokalni strana, Venecija 1609 polifoni stil. Sedma knjiga madrigala (1619) u koncertantnom je stilu, kako se već u samom na-slovtfkaţe. Ovde je stara tehnika madrigala definitivno napuštena; uveden je orkestar, uvedeni su dramski dijalozi, pa ĉak i ansambli za igru. Najznaĉajnije delo u ovoj svesci je pevani balet Tirsi e Clori. Već i u Sedmoj knjizi, a i u Osmoj knjizi madrigala (1638) pribliţuje se taj vokalni oblik formi kantate, ili ĉak postaje scensko delo sa dramskom radnjom uz pratnju orkestra koji treba da slika unutrašnja doţivljavanja glavnih liĉnosti i njihove dramske sukobe. Osma knjiga madrigala (Madrigali Guerrieri ed Amorosi) predstavlja završnu fazu razvoja Monteverdijeva stila. U toj se zbirci naroĉito istiĉe madrigalska dramska scena Combattimento di Tan-credi e Clorinda, komponovana na tekst T. Tassa, u kojoj su vero-vatno prvi put upotrebljeni tremolo i pizzicato u gudaĉkim instrumentima. Osnova orkestra je ovde gudaĉki korpus. To znaĉi da je M. jedan od prvih kompozitora koji napušta srednjovekovni »sluĉajni orkestar« (on se susreće još u Monteverdijevu Orfeju) i pridaje veliki znaĉaj gudaĉkim instrumentima, naroĉito violinama, ĉime postavlja osnove kasnobaroknog i klasiĉnog orkestra. U poslednjim zbirkama madrigala M. primenjuje iste estetske i kompoziciono-tehniĉke principe kao i u poslednjim operskim delima. Estetski stav Monteverdijev moţe se razabrati ne samo iz njegovih kompozicija nego i iz teoretskih napisa objavljenih u vidu predgovora za pojedine knjige madrigala. U njima M. obrazlaţe, reĉnikom obrazovana humaniste, svoje kompozitorske osnove iz kojih izbija logiĉan, pošten i iskren odnos prema kompozitorskom pozivu i duboka svest o odgovornosti muziĉara-stvaraoca. Predgovor Petoj knjizi madrigala nastao je kao odgovor na napad G. M. Artusija, muziĉkog teoretiĉara i kanonika iz Bologne, koji — navodeći kao primer Monteverdijeve madrigale — predbacuje
HL
O R
608
MONTEVERDI — MOORE
novim kompozitorima što nastoje da zadovolje samo »osećanje«, a ne i »razum«. On zatim zamera oholost onim muziĉarima koji ţele sve staro da stave pod znak pitanja, umesto da idu putovima što su ih utrli prethodnici. Braneći se od ovih napada M. iznosi svoj kompozitorski stav. On objašnjava da postoji i drugi harmonski sistem, osim onoga ĉije je zakone kodifikovao Zarlino, i da se moderni kompozitor u pogledu konsonance i disonance pokorava shvatanjima razliĉitim od onih koja su uslovila postupke starih majstora. Moderni hoće pre svega da prenesu u muziku, na ekspresivan i ţiv naĉin, osećanja iskazana recima. Stari su ţrtvovali tekst harmoniji, a novi hoće da harmonija bude poslušna sluškinja reci. Zatim nastavlja ». . . e credete che il moderno compositore fabrica sopra li fondamenti della verita« (verujte da moderni kompozitor stvara na osnovu istine). U teţnji da izrazi tu istinu, koja za njega znaĉi verno umetniĉko prikazivanje individualnih doţivljaja, emocija i strasti, M. traţi i nalazi nova izraţajna sredstva. U tu svrhu on upotrebljava za ono vreme vrlo smele disonance (nepripremljena septima i nona), primenjuje neuobiĉajene harmonske spojeve i uvodi naroĉito instrumentalne efekte. Da su kod njega ovi postupci bili programski svesni, moţemo se uveriti iz predgovora za Osmu knjigu madrigala, gde objašnjava svoju teţnju da se izrazi »uzbuĊenim stilom« (stile concitato) koji treba da se suprotstavi »mekom i ujednaĉenom stilu« (stile molle e temperato) i da ga dopuni. DELA. DRAMSKA: opera L'Orfeo, 1607; opera L'Arianna (partitura izgubljena; saĉuvana samo Arijadnina tuţaljka), 1608; pevani balet // Balio delVIngrate, 1608; L'Idropica (sa S. Rossijem, G. Gastoldijem, M. de Gaglianom i svojim mlaĊim bratom G. C. Monteverdijem; izgubljeno), 1608; pevani balet Tirsi e Clori, 1615; La Favola di Peleo e di Tetide (nije sigurno da je M. autor; izgubljeno), 1616; AnĊromeda (izgubljeno), 1617; scenski oratorium La Madda-lena (sa S. Rossijem i M. Efremom; izgubljeno), 1617; Lamento d'Apollo (izgubljeno), oko 1620; scenski oratorium // Combattimento di Tancredi e Clorinda, 1624; La Finta pazza Licori (izgubljeno), 1627; opera Armida (izgubljeno), 1627; Mercurio e Marte (saĉuvan samo libreto), 1628; intermedij Gli Amori di Diana e Endimione (saĉuvan samo libreto), 1628; opera Proserpina rapita (izgubljeno), 1630; opera Delia e UUlisse (sa F. Manellijem; izgubljeno), 1630; Balio in onore delV Imperatore Ferdinanda III . . . , 1636; opera L'Adone (saĉuvan samo libreto), 1639; opera // Ritorno d'Ulisse in Patria (M. verovatno kom-ponovao samo neke delove), 1640; pevani balet La Vittoria d' Amore (izgubljeno), 1641; opera Le Nozze di Enea con Lavinia (izgubljeno), 1641; opera L'Incoro-nazione di Poppea, 1642. Odlomci iz pojedinih scenskih dela štampani su i u Monteverdijevim zbirkama madrigala i u raznim zborni cima onoga vremena. — VOKALNA. Devet knjiga madrigala: I (5-gI.), 1587; II (5-gl.), 1590; III (5-ftIO, 1592; IV (5-glO, 1603; V (5-gl-), 1605; VI (5-gl.), 1614; VII, Concerto (i-gl.j 2-gl., 3-gl., 4-gI.), 1619; VIII, Madrigali Guerrieri et Amorosi . . . , 1638 i IX, Madrigali e Canzonette (2-gl. i 3-gl.), 1651 (posth.). Canzonette (3-gl.), 1584; 2 knj. Scherzi Musicali: I (3-gl.), 1607 i II (2-gl.), 1632. Pojedinaĉni ma drigali i canzonette u raznim savremenim zbirkama. ■— CRKVENA. Mise: Sanctissimae Virgini. . . ac Vesperae pluribus decantandae . . . , 1610; Messa so~ lemnissima, 1631 i 4-gl. misa sa dodatkom od nekoliko psalama (za i do 8 glasova), 1651 (posth.). Zbirka moteta Sacrae Cantiunculae (3-gl.), 1582; Madrigali Spirituali (4-gl.), 1583; Selva Morale e Spirituale (2 sv.), 1640; kraća crkvena dela u mnogim zbornicima onoga vremena. NOVA IZD.: izdanje celokupnih Monteverdijevih dela priredio i obj. G. F- Malipiero u 16 sv. (1926—42). Operu L'Orfeo obj. u faksimilu A. Sandberger (1927), transkribirali je i (uz izvesne slobode) okradili V. d'Indy (1905), G. Orefice (1910), C. Orff (1923 i 1940), J. A. Westrup (1925), O. Respighi (i935), G. Benvenuti (1935), H. F. Redlich (1936), P. Hindemith (1943), A. Wenziger (1955), E. Kraack (i955) i dr., a izbor obj. R. Eitner {Publikationen der Gesellschaft fiir Musikforschung, 1881). Tuţaljku (Lamento) iz opere Arianna (štampana u Veneciji 1623) obj. E. Vogel (VFMW, 1887) i H. F. Redlich (1946), a u skraćenom obliku Isori, O. Respighi, Parisotti, F. A. Gevaert, A. Schering (Musikgeschichte in Beispielen br. 177, 1931), C. Orff (1931). Operu // Ritorno di Ulisse in patria obj. R. Haas (DTO, 1922), V. d'Indv (1927) i E. Kraack (1958), a novo instrumentirao L. Dallapiccola (1942). Operu L' Incoronazione di Poppea obj. H. Goldschmidt {Studien sur Geschichte der italienischen Oper im IJ. Jahrhundert, II sv. 1904, s nerealizovanim basom), Ch. v. den Borren (1914), V. d'Indv (1922), J. A. Westrup (1927), E. Kfenek (1937 i 1949), G. Benvenuti (1937), G. F. Malipiero (1937), H. F. Redlich (1948) i dr. Scenske madrigale // Combattimento di Tancredi e di Clorinda i // Balio delV Ingrate obj. L. Torchi (UArte musicale in Italia, VI), prvi obj. još i A. Toni, G. F. Malipiero (1931) i B. Britten (1952), drugi A. Toni (1932), E. J. Dent (1945), R- Leppard (1958), a priredio ga je za pozornicu C. Orff (1924). Izbor iz madrigala (32) priredili A. Mendelssohn i H. Leichtentritt (3 sv.)- Sonata sopra S. Maria obj. L. Torchi (navedena zbirka, IV sv.), obj. i B. Molinari; Sacrae Cantiunculae (iz 1582) obj. G. Terrabugio (1910); Misu (4-gl.) iz zbirke Selva morale e spirituale obj. Tirabassi {La Mušica in Cremona, 1914); 23 Sacrae cantiunculae i dve 3-gl. canzonette izd. G. Cesari {Istituzioni e Monumenti delVArte Musicale Italiana, VI, I939)- Vespro della Beata Virgine prer. i obj. H. F. Redlich (1949 i 1958); Scherzi Musicali (iz 1632) obj. M. C. F. Flothuis (1949); celokupne canzonette (2 sv.) i Scherzi Musicali (iz 1607) obj. H. Trede (1951); 4-gl. misu a cappella (iz 1651) obj. H. F. Redlich (1952) koji je obj. i izbor 5-gl. madrigala (1954); iz Compo-sizioni vocali profane e sacre obj. W. Osthoff (1958). Brojne pojedinaĉne vokalne svetovne i crkvene kompozicije nalaze se u razliĉitim zbirkama novijeg vremena. LIT.: S. Davari, Notizie biografiche del distinto maestro di mušica Claudio Monteverdi, Atti dell'Accademia Virgiliana di Mantova, 1885. — E./frogel, Claudio Monteverdi, VFMW, 1887. — Bertolotti, Mušici alla corte dei Gonzaga in Mantova dal secolo XV al XVIII, Milano 1890. — H. Kretzschmar, Monteverdis »Incoronazione di Poppea«, VFMW, 1894. — G. Sommi-Picenardi, Claudio Monteverdi a Cremona, Milano 1895. — H. Goldschmidt, Monteverdis Ritorno d'Ulisse, SBIMG, 1902—03 i 1907—08. — A. Sandberger, Neue Forschungen zu Caccini und Monteverdi, Havdnzentenarfeier, Kongressbericht, Wien 1909. —■ H. Leichtentritt, Claudio Monteverdi als Madrigalkomponist, SBIMG, 1909—10. — G. Cesari, L'Orfeo di Claudio Monteverdi, RMI, 1910. — A. Heuss, Claudio Monteverdi als Charakteristiker in seinen Madrigalen, Liliencron-Festschrift, 1910. — L. Schneider, C. Monteverdi. L'Homme et son temps, Pariš 1921. — A. Tessier, Les deux stvles de Monteverdi, RM, 1922. — H. Prunieres, Claudio Monteverdi, Pariš 1924. — Isti, La Vie et l'oeuvre de Claudio Monteverdi, Pariš 1926 (II izd. 1931; prevedeno na engl. 1926). — P. Epstein, Arianna, ZFMW, 1927—28. — A. Striggio, L'Orfeo di Claudio Mon-
teverdi, Bologna 1928. — G. F. Malipiero, Claudio Monteverdi, Milano — K. F. Muller, Die Technik der Ausdrucksdarstellung in Monteverdis rr dischen Friihwerken (disertacija), Berlin 1931. — H. F. Redlich, Claudio J teverdi I: Das Madrigalwerk, Berlin 1932. — J- A. Westrup, The Origii of Monteverdi, Proceedings of the Royal Musical Association, 1933 —3. W. Kreidler, H. Schutz und der stile concitato C. Monteverdis (disert: Kassel 1934- — H. F. Redlich, C. Monteverdi — zum Problem der praktii Ausgaben seiner Werke, SMZ, 1934. — H. Blomer, Studien zur Kircheni Monteverdis (disertacija), Miinchen 1935. — H. F. Redlich, Das Orcr C. Monteverdis, Bruxelles 1936. — Isti, Zur Bearbeitung von Montev Orfeo, SMZ, 1936. — E. Kfenek, Incoronazione, ibid., 1936. — H. F. Re Monteverdis Incoronazione di Poppea, SMZ, 1937. — J. A. Westrup, M verdi and the Orchestra, Music and Letters, 1940. — O. Tiby, Montei Torino 1942. — L. Dallapiccola, Per una rappresentazione de II ritorno d'tj Mušica II, Firenze 1943. — A. Cimbro, I Madrigali di Claudio Monter ibid., 1943. -— G. Pannain, C. Monteverdi nell'opera in mušica, ibid., — B. Lupo, Sacrae monodie Monteverdiane, Mušica II, Firenze 1943. Lunelli, Iconografia Monteverdiana, RMI, 1943. — P. Collaer, L'Orchest Claudio Monteverdi, Mušica II, Firenze 1943. — D. De' Paoli, Claudio M verdi, Milano 1945. — H. F. Redlich, Monteverdi's Religions Music, A and Letters, 1946. — Isti, Claudio Monteverdi. Leben, und Werk, Olten (engl. prevod London, 1952). — J. A. Westrup, Monteverdi and the Mad The Score, 1949. — L. Schrade, Monteverdis Ritorno, MQ, 1950. — Isti, I teverdi: Creator of Modern Music, New York 1950 (novo izd. 1964). — Le Roux, Claudio Monteverdi, Pariš, 1951. — H. Zingerle, Die Harmonik I teverdis und seiner Zeit, Innsbruck 1952. — C. Sartori, Monteverdi, Br 1953. — A. A. Abert, Claudio Monteverdi und das musikalisehe Drama, I stadt 1954- —■ W. Osthoff, Das dramatisehe Spatwerk Claudio Montevi Heidelberg 1954. — F. Torrefranca, II Lamento d'Erminia di Claudio Mi verdi, Roma. — H. F. Redlich, Monteverdi e I'orchestra, L'Orchestra, ; — Isti, C. Monteverdi: Some Problems of Textual Interpretation, MQ, : — G. Pannain, Studi monteverdiani, RAM, 1958—61. — Passuth, Montev Wien 1959- — Isti, Das dramatisehe Spatvverk C. Monteverdis, Miinchen : — M. Roche, Monteverdi, Pariš 1960. — H. F. Redlich, Claudio Zuan (Giov; Antonio Monteverdi, MGG, IX, 1961. — D. Arnold, Monteverdi, Lond New York 1963. — R. Tellar, Claudio Monteverdi, l'homme et son oei Pariš 1964. —- G. Barblan, C. Gallico i G. Pannain, Claudio Monteverdi, Te 1967. — D. Arnold i N. Fortune, The Monteverdi Companion, Londo n 1 D. P
MONTGOMERY, Wes (John Leslie), ameriĉki jazz-j rist i kompozitor (Indianapolis, 6. III 1925 — 15. VI 19 Brat Buddvja i Monka, istaknutih jazz-muziĉara; kao gits samouk. Svirao u orkestru L. Hamptona, vodio vlastiti corr sastav, a 1959 osnovao s braćom kvartet Mastersounds. Bi< ĉlan jazz-trija (gitara-orgulje-udaraljke) i trija W. Kellvja vlastiti kvintetom 1968 sudjelovao na festivalu u Newpo Izvrstan gitarist, poznat po virtuoznom izvoĊenju oktava. St: se oslanjao na blues, a kasnije i pop-jazz. MONTPELLIERSKI KODEKS, najopseţnija srednjo kovna rukopisna zbirka moteta koja se ĉuva u biblioteci Medi« skog fakulteta u Montpellieru pod signaturom MoH 196. Oburn 400 listova (327 kompozicija) podijeljenih u 8 svezaka. Nas je u vrijeme Ars antiquae> krajem XIII st. i poĉetkom XIV (svesci 1—6 oko 1280; svezak 7 oko 1300, a svezak 8 poĉeti XIV st.), zakljuĉujući prema obliku neuma i stilu ilumina vjerojatno u Parizu (i—7) i u istoĉnoj Francuskoj (8). U prvom nalazi se uz motete i 6 organuma, 3 hoquetusa i 1 conduci ostali svesci sadrţe motete s francuskim ili latinskim teksi (2-gl., 3-gl. i 4-gl.). Kompozitori su anonimni, ali utvrĊene autorstvo Perotina za 2 organuma, Adama de la Halle za 3 mo 1 Petrusa de Cruce za 2 moteta. NOVA IZD.: faksimil cijeloga kodeksa s transkripcijom i iscrpnim mentarom obj. J. Rokseth {Le Polyphonies du XIIl e siecle, 3 sv., 1935— Djelomiĉno su ga medu ostalima izdali: P. Aubry (Cent Motets du XIII e 51 2 sv., 1908); H. Angles (El Codex musical de las Huetgas, II—III, 1931) Auda {Les »Motets Wallons« du Ms. Turin: Vari 42 I—II, 1954); F. Genr (Ein altfranzosischer Motettenkodex . . ., 1958); L. Dittmer {Publicatior Medieval Musical Manuscripts, Nr. 4, 1959, i Nr. 2, 1960). LIT.: F. Ludzoig, Die 50 Beispielen Coussemakers, aus der Handsc MO, SBIMG, 1903—04. — G. Kuhlmann, Die zweistimmigen franzosischen lateinischen Motetten des Kodex Montepellier (disertacija), Frankfurt (i u 2 sv., Wurzburg 1938). — L. Dittmer, The Ligatures of the Montpe Manuscript, Mušica Disciplina, 1955. — F. Gennrich, Bibliographie der alte franzosischen und lateinischen Motetten, Darmstadt 1959. — G. Reaney, M pellier-Handschriften, MGG, IX, 1961. — F. Mathiassen, The Style of Early Motet (c. 1200—50). An Investigation of the Old Corpus of the Montpe Manuscript, K0benhavn 1966. M. Kun
MOOR, Karei, ĉeški kompozitor (Belohrad, 26. XII i, — Prag, 15. VI 1945). Studirao na Konzervatoriju u Pragu Beĉu. Najprije u Pragu nastavnik i muziĉki kritiĉar i 1902dirigent Ĉeške filharmonije, zatim operni dirigent u Brnu; I 1 —12 vodio vlastitu opernu druţinu. God. 1912—15 djelo u Zadru, Beogradu i Sofiji, a nakon povratka u domovinu direl Opere u Moravskoj Ostravi i Plznju. God. 1920—22 ponove Jugoslaviji; zatim je u Pragu dirigent Opere i od 1934 Rac -stanice. Najveći uspjeh postigla su njegova scenska djela. DJELA (oko 240). INSTRUMENTALNA. Simfonijske pjesme: Polo 1896; More; Requiem (posvećen B. Smetani); Tkalci i dr. Ĉeška suita za o: star, 1927; gudaĉki kvartet; komorne kompozicije. —■ DRAMSKA'. oko opera {Hjordis, 1899—1901; Vij, 1901); 2 baleta; oko 10 opereta.— VOKALI kantate Svaty Vdclav i Hymnus naroda; melodrame; zborovi; solo-pjes — Autobiografija V dlani osudu (s popisom djela), 1946. LIT.: J. BuŢga, Karei Moor, MG G, IX, 1961. MOORE, Douglas
Stuart, ameriĉki kompozitor (Cutchog Long Island, 10. VIII 1893 — Greenport, New York, 25. "N
MOORE — MORAWSKI 1969). Uĉio muziku na Yale University i kod H. Parkera; u Parizu se usavršavao 1919—21 na Scholi Cantorum, a 1924—26 radio sa N. Boulanger. Od 1926 djelovao na muziĉkom odjelu Colum-biaUniversity u New Yorku (od 1945 profesor). Mooreove kompozicije odrazuju ameriĉki ţivot; pisane jednostavno i neposredno, odlikuju se svjeţinom melodije i ţivim ritmovima. Najuspjelija su mu djela za muziĉko kazalište i solo-pjesme, od kojih su neke postale tako popularne da su već prihvaćene kao narodne tvorevine. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, A Symphony of Autumn, 1930 i II, 1945; simfonijska pjesma Moby Dick, 1928; Overture on an American Tune, 1931. Suite: Suite from Power and the Land, 1941; Suite from Youth Gets a Break, 1941; Farm Journal za komorni orkestar, 1950 i Cotillon za gudaĉki orkestar, 1952. Four Museum Pieces, 1922; Pageant of P. T. Barnum, 1924; In Memoriam, 1944. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1933; kvintet za klarinet i gudaĉe, 1946; klavirski trio, 1953; duhaĉki kvintet, 1942; sonata za violinu i klavir, 1929; Dovm East Suite za violinu i klavir, 1944. — Klavirske kompozicije (suita, 1947; Dance for a Holiday, 1958 i dr.). — Djela za orgulje. — DRAMSKA. Opere: The Devil and Daniel Webster, 1938; Giants in the Earth, 1950; The Ballad of Baby Doe, 1955; The Wings of the Dove, 1961; The Greenfield Christmas, 1962; komorna opera White Wings, 1935; djeĉja opera The Empe-ror's Nezu Clothes, 1947. Opereta The Headless Horseman, 1936; djeĉja opereta Puss in Boots, 1949; igra Gallantry, 1957. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: Prayer for the United Nations za alt, zbor, orkestar i klavir, 1943; The Ballad of William Sycamore za bariton, flautu, trublju i klavir, 1926; zborovi; solo-pjesme. — SPISI: Listening to Music, 1932 (II izd. 1937); From Madrigal to Modem Music, 1942. LIT.: W. Rhodes, Douglas Moore's Music, Columbia Universitv Quar terly, 1940, 10. — O. Luening, Douglas Moore, Modern Music, 1942. — N. Broder, Douglas Stuart Moore, MGG, IX, 1961.
MOORE, GeralĊ, engleski pijanist (Watford, 30. VII 1899 —). Muziku uĉio na Univerzitetu u Torontu. Kratko vrijeme koncertni pijanist, zatim pratilac instrumentalnih i vokalnih solista te komorni muziĉar. Izvornom muzikalnošću, osjećajem za mjeru i uvjerenjem da je za potpunu realizaciju muziĉkog djela udio pratioca jednako vaţan kao i udio soliste, razvio je vještinu praćenja do vrhunca. Napisao je The Unashamed Accompanist (!934)> Singer and Accompanist: the Performance of 50 Songs ('953) i Am I Too Loud? Memoirs of an Accompanist (1962). MOORE, Grace, ameriĉka pjevaĉica (sopran) i filmska glumica (Jellico, Tennessee, 5. XII 1901 — Kebenhavn, 25. I 1947). Uĉila na Wilson Greene School of Music u Washingtonu i kod P. Marija Marafiotija u New Yorku; usavršavala se u Francuskoj. God. 1919—26 pjevala s velikim uspjehom na njujorškom Broadwayu u raznim revijama i operetama. Kao operna pjevaĉica debitirala 1928 na operi Metropolitan u New Yorku kao Mirni (Puccini, La Boheme), te je ĉlanica te operne kuće 1932 i 1934—47; uz to pjevala na mnogim svjetskim pozornicama i koncertnim podijima u Evropi i Americi. U filmu nastupala od 1930. Njezine najbolje operne uloge bile su Manon (Massenet), Tosca (Puccini) i Louise (Charpentier), koju je interpretirala i u filmu. Napisala autobiografiju You're Only Human Once (1944). MOOS, Paul, njemaĉki muziĉki estetiĉar (Buchau, 22. III 1863 — Raeren, Belgija, 27. II 1952). Studirao na Univerzitetu u Munchenu i Tiibingenu. Kao muziĉki pisac djelovao najprije u Berlinu; poslije duljeg boravka u Italiji, od 1899 ţivio u Ulmu. Bio je poĉasni doktor Univerziteta u Erlangenu (1929). DJELA: Moderne Musikasthetik in Deutschland, 1902 (II izd. pod naslovom Die Philosophie der Musik von Kant bis Eduard von Hartmann, 1922); Richard VCagner als Asthetiker, 1906; Die psychologische Asthetik in Deutschland, 1919; Die deutsche Asthetik der Gegeniuart (2 sv.), 1929—31; Gehoren Gluck, Hdndel und Bach sur barocken Kunst ihrer Zeit, Kongresni izvještaj, 1950; niz studija, ĉlanaka' i rasprava u struĉnim publikacijama.
MOOSER, Robert-Aloys, švicarski muzikolog (Ţeneva, 20. IX 1876 — 24. VIII 1969). Muziku uĉio kod svoga oca i kod O. Barblana u Ţenevi. God. 1896 nastanio se u Petrogradu. Tu se usavršavao kod M. Balakireva i N. Rimskog Korsakova i bio muziĉki kritiĉar i orguljaš francuske reformirane crkve (1896— 1909). Istodobno je vršio opseţna istraţivanja po arhivima, pa je prikupio golemu gradu, na kojoj se temelje njegova veoma vrijedna djela o muziĉkoj kulturi Rusije u XVIII st. s posebnim obzirom na djelovanje inozemnih muziĉara. Vrativši se 1909 u Švicarsku ţivio je u Ţenevi. M. nije prouĉavao samo muziĉku prošlost; decenijima je pratio razvoj suvremene evropske muzike kao muziĉki kritiĉar ţenevskog lista La Suisse (od 1909). Uz to je utemeljio i ureĊivao ĉasopis Dissonances (1923—44) u kojemu se zalagao za suvremenu muziku. Toj su svrsi sluţili i koncerti koje je pod naslovom Auditions du Jeudi organizirao 1915—21. Tri sveska njegovih izabranih kritika, daju vjernu sliku svih znatnijih zbivanja u evropskoj muzici od 1921 od 1957. DJELA: V Oplra-comique francais en Russie au XVIII' siecle, 1932 (II izd. 1954); Violinistes-compositeurs italiens en Russie au XVIII e siecle, RMI, 1938—50; Operas, intermezzos, ballets, cantates, oratorios joues en Russie durant le XVIII e siecle, 1945 (III izd. 1964); Regards sur la musiaue contemporaine:e 1921—1946, 1946; Anndles de la musique et des musiciens en Russie au XVIII siecle (3 sv.), 1948—52; Panorama de la musique contemporaine: 1947—1953, 1953; Aspects de la musiaue contemporaine: 1953—1957, 1957; Visage de la musique contemporaine: 1957—61, 1962; Deux violinistes genevois: G. Fritz (1716 —83), Ch. Haensel (1766—1850), 1968. MUZ. E., II, 39
609
MORALES, Cristobal de, španjolski kompozitor (Sevilla, oko 1500 — Malaga ili Marchena, izmeĊu 4. IX i 7. X 1553). God. 1526 maestro de capilla katedrale u Avili, 1528—31 u Plasenciji; 1535—45 pjevaĉ papinske kapele u Rimu; 1545—47 kapelnik katedrale u Toledu, 1547—51 vodi privatnu kapelu vojvode od Arcosa u Marcheni, a 1551 kapelnik katedrale u Malagi. Uĉenici su mu bili medu ostalima F. Guerrero, J. Navarro i J. Bermudo. M. je prvi veliki španjolski majstor renesansne vokalne polifonije i medu evropskim kompozitorima svoje generacije jedan od najboljih. Prvenstveno crkveni kompozitor, on je savršeno vladao tehnikom i principima konstrukcije koje su razvili nizozemski polifoniĉari, njegovi prethodnici. Moralesove su mise većinom parodijske i to na duhovne predloške (moteti), a nekoliko ih je na svjetovne melodije. On pridaje veliku vaţnost razumljivosti teksta, što se osobito zapaţa u onim kompozicijama u kojima jedan glas pjeva drukĉiji tekst nego ostali. U pojedinostima najviše vezan s tradicijom Josquin Des Presa, M. po svojim crkvenim djelima predstavlja most izmeĊu C. DE MORALES njega i Palestrine kojemu je srodan po teţnji za klasiĉnom stilskom ĉistoćom. Moralesova djela, još za njegova ţivota štampana širom Evrope, navode se kao primjeri u nizu teoretskih priruĉnika sve do sredine XVIII st. DJELA: nekoliko svjetovnih kompozicija na španjolski ili talijanski tekst (4-gl, romanca; 4-gl. madrigal; 3-gl. villancico). — CRKVENA: 21 misa za 4—6 glasova, od toga 16 misa obj. u 2 knj. pod naslovom Christophori Moralis Hyspalensis missarum liber I, 1544, ostale u rkp.; 91 motet većinom za 4 glasa, djelomiĉno obj. u zbirkama Moralis Hispani et reliquorum . ■ ■ , 1543 i Moralis Hispani et mullorum eximiae artis virorum . . . , 1546, te pojedinaĉno u suvremenim zbirkama; 16 magnifikata za 4 glasa u zbirci Magnificat . . . Moralis Hispani Aliorumque Authorum, 1542; Lamentationi di Morales a auattro a cin-que et a sei vod, 1564; himne i dr. — Velik broj crkvenih kompozicija transkri-birali su za lutnju (intavolature) M. de Fuonllana, E. de Valderrabano i dr. NOVA IZD.: cjelokupno izd. Moralesovih kompozicija ureduje H. Anglćs u okviru edicije Monumenios de la Mušica Espanola (Cristobal de Morales: Opera omniaj, od 1952 dalje. LIT.: R. Mitjana, Cristobal de Morales: Estudio critico -biografico, Ma drid 1920. — J. B. Trend, Cristobal Morales, Music and Letters, 1925 (s po pisom Moralesovih djela). — A. Einstein, Cristobal de Morales: Missa Quaeramus cum pastoribus, RAM, 1937. — G. A. Trumpff, Cristobal de Morales (di sertacija), Gottingen 1938. — J. M. Llorens, Cristobal de Morales, cantor en la Capilla Pontificia, Anuario Musical, 1953. — N. A. Solar-Quintes, Morales en Sevilla y Marchena, ibid. — H. Angles, La Obra musical de Morales, ibid. — Isti, Cristobal de Morales y Francisco Guerrero, ibid., 1954. — R. Stevenson, Cristćbal de Morales, MGG, IX, 1961. K. Ko.
MORALES, Olallo Juan Magnus, švedski kompozitor i muzikolog španjolskog podrijetla (Almeria, Španjolska, 15. X 1874 — Stcckholm, 29. IV 1957). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu te kod H. Urbana i Therese Carrefio u Berlinu. God. 1901—19 muziĉki uĉitelj i dirigent u Goteborgu no već je od 1918 predavao na Visokoj muziĉkoj školi (od 1921 profesor) i bio sekretar Švedske muziĉke akademije u Stockholmu (1918 — 48). Muziĉki kritiĉar listova Goteborgs Handelstidning, Dagens Nyheter i Svenska Dagbladet. U njegovim ranijim djelima osjeća se utjecaj J. Brahmsa, u kasnijim se javljaju crte impresionistiĉke harmonije i španjolske folklorne ritmike, a ujedno se osjeća utjecaj švedskog nacionalnog romantiĉnog stila. DJELA. ORKESTRALNA: simfo nija u g-molu op. 5, 1900 —01; koncert za violinu u d-molu, 1943; uvertire Abu Casems tofflor, 1898; Fb'rsomtnar, 1898 i Sommarmusik, 1948; Triptykon, 1952—53; Andante lugubre. — Gudaĉki kvartet. — KLAVIRSKA: sonata u Des-duru; Balada andaluza, 1946; No-stalgia Marina i dr. — Balet Camachos brollop; scenska muzika Ett blodsbrb'llop (F. G. Lorca). — Kompozicije za zbor i orkestar; solo-pjesme. — SPISI: Svenska musikens historia, Musikern, 1909; Kungliga Musikaliska Akademien, 3 sv.: I, 1771— 1921; II, 1921—1931 i III, 1931—1941; Handbok i dirigering, 1946 i dr. LIT.: A. Helmer, Olallo Juan Magnus Morales, MGG, IX, 1961.
MORAVVSKI, Da>rowa Eugeniusz, poljski kompozitor i pedagog (Varšava, 2. I 1876 — 23. X 1948). Studirao na Muziĉkom institutu u Varšavi (Z. Noskowski) te kod A. Gedalgea i C. Chevillarda u Parizu. Uz muziku uĉio i slikarstvo. Kao rektor Varšavskog konzervatorija (1932—39) mnogo je pridonio razvoju muziĉkoga ţivota u Poljskoj. DJELA. ORKESTRALNA: 6 simfoniia; 6 simfonijskih pjesama (Don Ouichotte, Nevermore, Vlalume, Milošći; 2 koncerta za klavir; koncert za violinu. — KOMORNA: 8 gudaĉkih kvarteta; klavirski trio; 2 sonate za violinu i klavir. — Osam sonata za klavir. — DRAMSKA. Opere: Aspazja; Lilla Wene-da; Pan Tadeusz i Salambo. Baleti Gotycki; Krak i smok; Milosć; šzuitczianka, 1931 i Ziemia. Scenska muzika. — VOKALNA: kantata Kordecki; Promete; za sole, zbor i orkestar; solo-pjesme. — Misa Czeslochowa.
MORAWSKI — MORFIDIS-NISIS
610
LIT.: M. Glinski, E. Morawski, Muzyka, 1933. — Eugeniusz Mora\vski, Ruch Muzyczny, 1948. — J. Moraiaski, Dabrova Eugeniusz Moravvski, MGG, IX, 1961.
MORDENT (engl. beat, mordent; franc. mordant, pince; njem. Mordent, Beisser; tal. mordente), jedan od najĉešćih muziĉkih ukrasa; srodan trileru. Sastoji se od brze izmjene glavnog tona s gornjim ili donjim susjednim tonom. M. s gornjim izmjeniĉnim tonom biljeţi sevva s donjim A | V Ukras s nazivom m. i s posebnim znakovima javlja se najprije u njemaĉkim orguljskim tabulaturama iz XV i XVI st. Svoj uobiĉajeni oblik dobiva m. u XVII i XVIII st. kada je raširen u svim vrstama instrumentalne muzike. U baroknoj muzici za ĉembalo tim su se ukrasom povezivali tonovi melodije ili se produţivalo trajanje duljih nota. M. sluţi i za naglašavanje karakteristiĉnih ritmiĉkih figura (sinkope i dr.). U razliĉito vrijeme m. se na razne naĉine izvodio. Od polovine XVIII st. ustalio se današnji naĉin izvoĊenja i biljeţenja. F. Couperin: Les vielleux et les gueux Misurato ma senza lentezza
MORESCA. Kostimi Ch. Weiditza, 1529
Piše se
■f Izvodi se
m Z. Gć.
MORDKIN, Mihail Mihajloviĉ, ruski plesaĉ, pedagog i koreograf (Moskva, 21. XII 1880 — Milbrook, 15. VII 1944). Uĉenik Carske baletne škole u Moskvi; od 1900 prvi plesaĉ Velikog kazališta u Moskvi. Angaţiran u trupi Ballets russes S. Djagileva za vrijeme prvoga gostovanja u Parizu 1909. Od 1910. partner Ane Pavlove na brojnim gostovanjima po Evropi i SAD. Nakon povratka u Moskvu pedagog baleta u Velikom kaza lištu do 1923. God. 1925 došao u SAD i u New Yorku otvorio baletnu školu iz koje su izašli brojni vrsni ameriĉki plesaĉi. God. 1937 osnovao vlastitu trupu Mordkin Ballet iz koje je ponikao jedan od najpoznatijih baletnih ansambala The American Ballet Theatre. Koreografirao je medu ostalim balete: Zlatna ribica (Ĉerepnjin), Dionizije (Glazunov), Proljetni zvuĉi (J. Strauss) i dr. MOREAU, Jacqueline, francuska plesaĉica i pedagog (Bandol, 7. V 1926 —). Klasiĉni balet uĉila u školi Pariške opere, a prva plesaĉica postala 1948. Veoma zapaţene uloge dala u baletima G. Balachina Serenade (Ĉajkovski), Apollon Musagete (Stravinski) i Palais de cristal (Bizet). God. 1951 angaţirana u trupi Les Ballets des Champs-£lysees, zatim u Grand Ballet du Marauis de Cuevas (1952—59) u kojoj je briljantno plesala sve velike uloge klasiĉnog repertoara. Od njezinih ostvarenja u modernim baletima treba spomenuti ulogu u La Tertulia (Infante) i Pastorale (Auric). Danas je pedagog na školi Pariške opere. MORENDO (tal. odumirući), oznaka za dinamiku i tempo. M. ukljuĉuje veliki diminuendo i ritardando, a za razliku od -> smorzanda javlja se samd na kraju pojedinog stavka. Oznaka se prvi put susreće potkraj XVII st. (G. Muffat; kasnije J. Stamitz i dr.). MORERA, Enrique, španjolski kompozitor (Barcelona, 22. V 1865 — 12. III 1942). Uĉio u Barceloni, klavir kod I. Albeniza i harmoniju kod F. Pe-drella. Studij nastavio kod P. Gilsona i F. Fie-veza u Bruxellesu. U Barceloni je 1895 osnovao zbor Catalunya Nova, koji je vodio do 1909. God. 1911—39 predavao na barcelonskoj Escuela Municipal de Mušica; većina današnjih španjolskih muziĉara njegovi su uĉenici. U Morerovim djelima odrazuje se utjecaj katalonske narodne muzike. DJELA. ORKESTRALNA : simfonijske pjesme Introduccio a VAtlantida, 1893; Indibil i Mandoni i Traidoria; koncert za violonĉelo, 1917; Dansa del gnoms, 1893 i dr. — Gudaĉki kvartet; 2 sonate za violinu i klavir. — Brojne
sardane za ansambl cobla. — Klavirske kompozicije (sardane L'Abercoc Pruna, El Picapoil i dr.). — DRAMSKA. Opere: La Fada, 1897; La L cidn de la Cruz, 1904; Emporium, 1906; Bruniselda, 1908; Titaina, 1908 Ferestega domada, 1910; Tassarba, 1916; El Mestre, 1921 i Don Joan de S, longa, 1921. Scenska muzika za drame, komedije i dramske legende. Zarzi La Vuelta de Pierrot; La Cancićn del ndufrago, 1904 i El lio Juan (u suri sa R. Chapijem). Lirske scene. — Zborovi; brojne sardane za zborne ansar medu kojima vrlo popularna La Sardana de les monges; solo-pjesme. — SP-Tralado prdctico de armonia, 1901; Nuevo tratado prdctico de armonia, 1 Curso de contrapunto (ikp.); Moments viscuts (autobiografija), 1936. — Klavir zborne obradbe narodnih pjesama. LIT.: /. Iglesias, Enric Morera, Barcelona 1921. —J. Pena, Enric M01 Barcelona 1937. — M. Querol, Enrique Morera, MGG, IX, 1961.
MORESCA (morisca, moreška), 1. ples koji se u XV proširio iz Španjolske — preko Francuske i Njemaĉke — got po cijeloj Evropi, od Balkana do Engleske, a prodro je Meksiko i neke druge prekooceanske zemlje. M. je maskii pantomimiĉki ples sa sabljama, a prikazuje borbu dviju % tivniĉkih skupina. Pripadnici jedne skupine plešu nagaravlj lica. Po mišljenju nekih muzikologa (C. Sachs, Ph. Wolfn to svjedoĉi da je m. ostatak starih demonskih i mrtvaĉkih ] sova. U Španjolskoj i Portugalu crni plesaĉi predstavljaju Mai a u ostaloj Evropi najĉešće Turke. M. se plesala obiĉno na klade. U XV st. u Italiji se izvodi i kao intermezzo meĊu ĉi vima drama i komedija. U Francuskoj se plesala i u koreog: skoj obradbi. Kao baletna scena m. se susreće i u ranim opera (C. Monteverdi, Orfeo), pa i u oratorijima (E. Cavalieri, La R presentazione di Anima e di Corpo). U Njemaĉkoj se m. već 1, spominje kao narodni ples. Najstarije zapisane moreške nal se u tabulaturama iz XVI st. Iz umjetniĉke muzike m. nesi krajem XVII st. Zadrţala se, meĊutim, kao narodni ples u nel evropskim zemljama, pa i kod nas u Korĉuli (izvodi se sv godine 29. VII). M. nije nikad imala ustaljeni muziĉki oblik pre mda je I nekoliko tipiĉnih melodijskih obrazaca koji su se ĉešće ponavlj 2. U XIX st. m. je gdjekad naslov klavirske minijaturi istaknutim arapskim koloritom (E. Chabrier, Pieces pittoresqu> LIT.: H. Erigel, Moresca, MGG, IX, 1961.
M. Kun
MORFIDIS-NISIS, Aleksandar, nastavnik muzike i ko pozitor (Niš, 1810 — Novi Sad, 9. III 1878). Nastavnik »notali pevanja« i horovoĊa Srpskoj gimnaziji u > vom Sadu. Osnovac privatnu muziĉku šk u kojoj je odgojio pi kadrove pijanista u ti gradu. Komponovaob ske i klavirske komf zicije, većinom sale skog karaktera. Nemii duh i egzaltiran boe Savremenici su ga cei i kao veoma obrazo" na ĉoveka, napose k znalca klasiĉnih jezi
MOREŠKA, Korĉula
LIT.: V. Đcrdević, ografski reĉnik srpskih n ziĉara, Beograd 1950. — Stajiĉ, Novosadske biograf VI, 1956. — S. Đurić-KU Istorijski razvoj muziĉke k ture u Srbiji, Beograd 19 S. Đ. K.
MORILLO — MORTELMANS MORILLO, Roberto Garcia -> Garcia-Morillo, Roberto MORINI, Mario, talijanski muziĉki kritiĉar (Milano, 18. VII 1929 —). Studirao filozofiju u Milanu; pohaĊao Dramsku školu i teĉajeve iz estetike i historije muzike na Konzervatoriju (G. Zampieri). Utemeljitelj je i urednik ĉasopisa V Opera (Milano) i kritiĉar u više dnevnih listova i ĉasopisa. Struĉnjak je za historiju talijanske opere. DJELA: Storie rosse, 1954; A. Ghislanzoni, librettista verdiano, 1957; Luigi Ulica, 1961. Ĉlanci: L'Atto inedito della Boheme, La Scala, 1958; R. Leoncavallo: la sua opera, ibid., 1959; Inedite confessioni epistolari di F. Ĉilea, ibid., 1963; Mascagni vent'anni dopo, L'Opera, 1966; Giordano e Ĉilea, ibid., 1967; Rossini e Mascagni, ibid-, 1968. — IZDANJA: Carteggi Pucciniani, 1958 (sa E. Garom); zbornici Pietro Mascagni (2 sv.), 1964 i Umberlo Giordano, 1967; Gli Artisti da teatro A. Ghislanzonija, 1969. — Diskografske antologije: Antologia verdiana; Antologia del teatro tnusicale verista; Piccola antologia delVopera co mica; II Melodramma della scapigliatura.
MORITZ, Landgraf von Hessen -> Hessen, Moritz der Gelehrte, Landgraf von
MORLACCHI, Francesco (Giuseppe Baldassare), talijanski kompozitor (Perugia, 14. VI 1784 — Innsbruck, 28. X 1841). Uĉitelji su mu bili L. Caruso i L. Mazzetti u Perugi, N. A. Zingarelli u Loretu i S. Mattei na Liceo filarmonico u Bologni. Nakon velikih uspjeha njegovih scenskih djela u Firenci, Bologni, Veroni, Parmi, Livornu, Milanu, Rimu i drugim talijanskim gradovima, pozvan je za dirigenta Talijanske opere u Dresden, gdje je 1811 potpisao doţivotni ugovor. Kao dirigent velikih kvaliteta M. je ĉesto izvodio opere svojih suvremenika (npr. G. Rossinija) i uz to, na posebnim koncertima, vrijedna oratorijska djela. Kao operni kompozitor stilski je po sredini izmeĊu starije (S. Mayr, F. Paer) i novije generacije (G. Rossini). Dok je njegova instrumentacija i harmonizacija skuĉena, a formalna struktura stereotipna, odlike su mu: izraţajna kantilena, vješto oblikovane vokalne partije i dramatski efektne scene. DJELA: simfonija La Tempesta. — Gudaĉki kvartet. — Sonate za orgulje. — DRAMSKA. Više od dvadeset opera: // Poeta spiantato o II Poeta in campagna, 1807; II Rilratto ossia La Forza delV astrazione, 1807; II Corradino, 1808; Paride ed Enone, 1808; Oreste, 1808; Rinaldo d'Arti, 1809; II Simoncino, 1809; Le Danaidi, 1810; Raoul de Creaui, 1811; La capricciosa pentita, 1816; // Nuovo Barbiere di Siviglia, 1816; La Boadicea, 1818; Gianni di Parigi, 1818; Donna Aurora, 1821; Tebaldo ed Isolina, 1822; La Gioventit di Enrico V, 1821; Uda d'Avenello, 1824; / Saraceni in Sicilia, 1828 (pod naslovom // Rinnegato, 1832); II Colombo, 1828; II Disperato per eccesso di buon cuore, 1829. —■ VOKALNA: više oratorija i kantata; solo-pjesme. — CRKVENA: preko 10 misa; rekvijem; 16-gl. Miserere; više ofertorija itd. LIT.: G. B. Rossi-Scotti, Della vita e delle opere del cavaliere F. Morlacchi, Perugia 1860. — E. Magni-Duffloca, Francesco Morlacchi, Bolletino bibliografico musicale, 1934, 4. — A della Corte, Francesco Morlac chi, II Musicista, 1940. — G. Ricci des Ferres-Cancani, F. Morlacchi, un maestro italiano alla corte di Sassonia (1784— 1841), Firenze 1956. — H. Engel, Francesco Giu seppe Baldassare Morlac chi, MGG, IX, 1961.
MORLEY,Thomas, engleski kompozitor (London ?, 1557 — London, X 1602). Uĉenik W. Byrda; studij muzike završio 1588 na Univerzitetu u Oxfordu. Oko 1589 orguljaš crkve St. Giles i najkasnije od 1591 katedrale sv. Pavla u TH. MORLEY, The First Booke of Consort Lessons, naslovna strana Londonu. God. 1592 postao pjevaĉ (Gentlemen) Kraljevske kapele; 1598 dobio je monopol na 21 godinu za štampanje muziĉkih djela i notnog papira. Jedan od najznaĉajnijih muziĉkih predstavnika elizabetanskog doba, M. je utemeljitelj madrigalske škole i »njezin najplodniji, najpopularniji i najutjecajniji majstor« (G. Reese). Njegove su zbirke canzonetta, madrigala i balletta (tu je vrstu on uveo u Englesku) doţivjele u kratko vrijeme više izdanja. Jedino Morlevevo teoretsko djelo, A Plain and Easie Introduction, vaţan je izvor za prouĉavanje muziĉke prakse u XVI st. Traktat je zamišljen kao praktiĉki udţbenik za kompoziciju, a odaje veliko Morlevevo teoretsko znanje. DJELA: Canzonets or Hule short songs to 3 voyces, 1593; Madrigalh to 4 vnycts, 1594; The I Booke of Balletts to 5 voyces, 1595; The I Booke of Canzonets
611
to 2 voyces, J595; Canzonets ■ ■ ■ to 5 and 6 voyces, 1597; The I Booke of Ayres to sing and play to the Lute • ■• , 1600. — Crkvene kompozicije (5 Servicea; 5 Anthema; moteti i dr.). Više kompozicija u skupnim zbirkama. — Objavio: Canzonets or Hule short songs or 4 voyces. Celected out of the best approued italian Authors, 1597; Madrigalh to 5 voyces. Celected out of the best approued italian Authors, 1598; The First Booke of Consort Lessons, made by divers exquisite Authors for 6 Instruments, 1599. — Udţbenik A Platne and Easie Introduction to Practicall Musicke, 1597. NOVA IZD.: sveukupna vokalna djela obj. E. H. Fellowes (The English, Madrigal School, I—IV, 1913 i The English School of Lutenist Songs VCriters, 1932); First Service obj. E. H. Fellowes (Tudor Church Music); B. Rainbow Burial Service (1955); H. K. Andrews i T. Dart Collected Motets i dr.; A. Plaine and Easie Introduction to Practicall Musicke obj. u faksimil izdanju E. H. Fellowes, 1937 (novo izd. R. A. Harman, 1952). LIT.: O. Becker, Die englischen Madrigalisten William Byrd, Thoma s Morlev und John Dowland (disertacija), Leipzig 1901. — E. H. Fellomes, The English Madrigal Composers, Oxford 1921. — Isti, The English Madrigal, Oxford 1925. — R. T. Dart, Modev's Consort Lessons of 1599, Proceedings of the Royal Musical Association, 1947. — P. Gordon, The Morlev-Shakespeare Myth, Music and Letters, 1947. — j. E. Uhler, Thomas Morley's Madrigals for Four Voices, Music and Letters, 1955. — £>. Brovm, The Style and Chronology of Morley's Motets, Music and Letters, 1960. — R. A- Harman, Thomas Morley, MGG, IX, 1961.
MOROI, 1. Saburo, japanski kompozitor (Tokio, 3. VIII 1903—). Na Univerzitetu u Tokiju završio studij estetike i historije umjetnosti; harmoniju i kompoziciju uĉio na Muziĉkoj akademiji i na Školi za istoĉnoazijsku muziku u Tokiju, kao i na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. Od 1946 bio je muziĉki inspektor. Ugled jednog od vodećih japanskih muziĉara M. je stekao osobito svojim organizatorskim djelovanjem.
2. Makoto, kompozitor (Tokio, 17. XII 1930—). Sin i uĉenik SaburSa; studirao kompoziciju na Višoj muziĉkoj školi u Tokiju (T. Ikenouchi). U gregorijanskom pjevanju se specijalizirao kod P. Anouilha. Nastavnik na muziĉkom institutu Kraljica Elizabeta u Hirošimi i zatim na univerzitetu Toho Gaku'en u Tokiju. Utemeljitelj je i ĉlan Instituta za muziku XX stoljeća, koji je 1957 organizirao prvi Ljetni festival suvremene muzike u Karuizavvi (Honshu). M. je dobitnik brojnih nagrada za stvaralaĉki rad. DJELA. O RK ESTRALNA: Co mposit ion (I, op. 1 0, 1953 ; II, op. 1 7, 1958; III, za zbor , recitatora i orkestar op. 20, 1958; IV, Ode an Schonberg, 1961); Suite concertante za violinu i orkestar, 1962; koncert za klavir, 1966. — KOMORNA: Mušica da camera No. 4 za gudaĉki kvartet, 1954; Ordre za violorĉelo i klavir. 1958; Partita za flautu solo, 1952; Listovi iz albumq za obou, 1953. — KLAVIRSKA: sonata, 1953; 2 suite; Alfa i beta, 1954; Stavak za klavir, 1956. — ELEKTRONSKA: Variations sur 7 za magnetofon, 1956 (sa T. Mavuzumijem); Metamorphosis, 1958.— VOKALNA. Tri komorne kantate: I, za Onde Martenot, ĉembalo, udaraljke, muški zbor i recitatora, 1959; II, 1959 i III, 1965; Suite developpemenis rarefiants za ţenski glas i instrumente (klavir), 1957; La Visione di Caino, 1966; Une espece ae bagatelle za glas i klavir, 1957LIT.: H. Eckardt, Moroi, Saburoi i Makoto MGG, IX, 1961.
MOROLD, Max -> Millenkovich-Morold, Max von MORTARI, Virgilio, talijanski kompozitor (Passirana di Lainate, Milano, 6. XII 1902—). Muziku studirao u Milanu kod C. A. Bossija, zatim kod I. Pizzettija. Od 1933 nastavnik na konzervatoriju B. Marcello u Veneciji, od 1940 predavao kompoziciju na konzervatoriju S. Cecilia u Rimu i 1955—59 bio glavni intendant kazališta La Fenice u Veneciji. Melodika Morta-rijevih djela temelji se ĉesto na gregorijanskim napjevima, prvenstveno na laudama. Nastavlja obnovu koju su u talijanskoj muzici zapoĉeli Pizzetti, Casella i Malipiero. DJELA. ORK ESTRALN A: 2 ko ncert a za klavir, 1952 i 1960; ko ncert za violinu, 1967; koncert za violonĉelo, 1969; Concerto delVosservanza za violu, 1966; Concerto per Franco Petracchi za kontrabas (na staru muziku), 1966; koncert za gudaĉki kvartet, 1938; fantazija za klavir i orkestar, 1933; Sarabanda e allegro za violonĉelo i orkestar, 1934; Concerto della sera, 1969; uvertira Eleonora d'Arborea, 1968; Notturno incantato, 1940 i dr. — KOMORNA : gudaĉki kvartet, 1931; sonata za klavirski trio, 1924; Fantasta tripartita za klavirski kvartet, 1960; Concertino za klavir, violinu, klarinet, fagot i trublju, 1926; Mušica per un ballelto za 9 instrumenata, 1936; sonata za violinu i klavir, 1928; partita za violonĉelo i klavir, 1926; partita za violinu i klavir, 1926; Sonatina prodigio za harfu, 1938 i dr. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: komorna opera Secchi e Sberlecchi, 1925; La Scuola delle mogli (prema Moliereu), 1929; La Figlia del diavolo, 1953 i H Contratto, 1962. Prikazanje Resurrezione e vita (prema staroj muzici iz krajeva oko Venecije), 1954. Balet L'AHegra piazzetta, 1945. Zabavna scenska igra Alfabeto a sorpresa za 3 glasa i 2 klavira, 1959. — VOKALNA: Trittico za sopran, mezzosopran, ţenski zbor i orkestar, 1939; Canzoni nuziali za vokalni septet, 1944; solo-pjesme i dr.— Crkvene kompozicije. — La Tecnica delVorchestra contemporanea (sa A. Casellom), 1950. — Izdao pojedine opere D. Cimarose, B. Galuppija, C. Monteverdija, W. A. Mozarta, G. B. Pergolesija, H. Purcella, A. Scarlattija i dr., kao i instrumentalna djela raznih autora. LIT.: M. Mila, V irgilio Morta ri, MGG, IX, 1961.
MORTELMANS, Lodewijk, belgijski kompozitor (Antvverpen, 5. II 1868—24. VI 1952). Studirao na Muziĉkoj školi u Antvverpenu. Od 1901 do smrti profesor kontrapunkta i fuge na tamošnjem Konzervatoriju (1924—33 direktor). Djelovao i kao
612
MORTELMANS — MOSCHELES
dirigent. God. 1921 gostovao u SAD. Bio je izvrstan i veoma cijenjen pedagog. Uz P. Gilsona i A. de Boecka M. je najistaknutija liĉnost belgijskoga muziĉkog ţivota na prijelazu iz XIX u XX st. On je obnovio belgijsku solo-pjesmu. Na tom podruĉju, u postepenoj' evoluciji, ostvario izvoran muziĉki jezik suzdrţane melodike i opore harmonije. Njegova orkestralna djela manje su originalna, a njegova opera, veristiĉki koncipirana, pokazuje Wagnerov utjecaj u orkestraciji. DJELA. ORKESTRALNA: simfonije Germania, 1891 i Homerische Symfonie, 1898. Simfonijske pjesme: Helios, 1894; De Mythe der Lente, 1895 i Lente-idylle, 1895. — Klavirske kompozicije. — Opera De Kinderen der Zee, 1901—15. — VOKALNA: djeĉja kantata Jong Vlaanderen; zborovi; solo-pjesme. LIT.: L. van Riel, L. Mortelmans, Antwerpen 1920. — J. L. Broeck, L. Mortelmans, Antwerpen 1945. — Isti, Catalogus van het werk van L. Mortelmans, Bruxelles 1954. — Isti, Lodewijk Mortelmans, MGG, IX, 1961.
MORTENSEN, Finn, norveški kompozitor (Oslo, 6. I 1922 —). Uĉenik K. Eggea i Th. Ekena u Oslu; u kompoziciji se usavršavao kod N. V. Bentzona u Kobenhavnu. Istaknuti predstavnik suvremenog muziĉkog stremljenja u Norveškoj; predsjednik norveške sekcije MeĊunarodnog društva za suvremenu muziku (1961—64 i od 1966). DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1953; Symfoniska adagio, 1957; Evolution, 1961; Tone Colours, 1962; koncert za klavir, 1963; fantazija za klavir i orkestar, 1966; Kammermusik, 1968. — KOMORNA: duhaĉki kvintet, 1951; duhaĉki kvartet, 1954; gudaĉki trio, 1950; sonata za flautu solo, 19 53. — KLA-VIRSKA: sonata, 1956; sonatina; Fantasi og fuge, 1958; 12 kratkih dodekafon-skih stavaka za djecu, 1961; sonata za 2 klavira, 1964. LIT.: B. Kortsen, Contemporarv Norvegian Orchestral Music, 1969.
MORTHENSON, Jan W., švedski kompozitor (Ornskoldsvik, Stockholm, 7. IV 1940—). U muzici uĉenik J. Lidholma, G. M. Koeniga i H. K. Metzgera; na Univerzitetu u Uppsali pohaĊao predavanja iz estetike. Muziĉki urednik ĉasopisa Fylkingen Bulletin; potpredsjednik je društva za eksperimentalnu umjetnost Fylkingen. DJELA. ORKESTRALNA: komorna simfonija, 1960; Angelus za instrumente i magnetofon, 1961; Coloratura I-IV za gudaĉe, 1961—63; Antiphonia I—// za komorni orkestar, 1963—65. — KOMORNA: VCechselspiel I za violonĉelo solo, 1960; V^echselspiel III za klavir i udaraljke, 1961; Interjections za udaraljke, 1961. — Kompozicije za klavir (Courante II—///, 1962) i orgulje {Some of these, 1961; Pour Madatne Bovary, 1962; Eternes, 1964). — ELEKTRONSKA: Forspel-Epsilon Eridani-Efterspel, 1967; Neutron Star, 1967; Spoon River, 1967. — VOKALNA: Canzona za 6 zborova i zvuĉnike, 1961; Chains-Mirrors za glas i zvuĉnike, 1961; Wechselspiel II za flautu i 3 zvuĉnika. — Spis Nonfigurate Musik, 1966.
MORTON, Jelly Roll (pravo ime Ferdinand Joseph La Menthe), ameriĉki jazz-pijanist i kompozitor (Gulfport, Louisiana, 20. IX 1885 — Los Angeles, 10. VII 1941). Od 1902 ĉlan razliĉitih sastava u Storevilleu, gradskoj ĉetvrti New Orleansa; od 1907 djelovao u Chicagu, pa u New Yorku, St. Louisu, Kansas Cityju, Los Angelesu (1917—22) i ponovno u Chicagu (1923— 28). Tu je 1926 osnovao studijski orkestar Red Hot Peppers za snimanje ploĉa; gostovao i u inozemstvu. God. 1928—30 i 1938—40 djelovao u New Yorku; 1938 snimio gramofonske ploĉe pod naslovom The Saga of Mr. Jelly Lord, na kojima pripovijeda zgode iz svoje karijere i uz to svira klavir. Povremeno je nastupao i kao pjevaĉ. Premda je pretjerana njegova tvrdnja, da je 1902 stvorio jazz, njegova je uloga u izgradnji ranih oblika pijanistiĉke jazz-muzike vrlo velika. U svojim kompozicijama spaja elemente bluesa i ragtimea. Najpoznatije medu njima su Jelly Roll Blues, King Porter Stomp, Szoeetheart O'Mine, VPolverine Blues, London Blues, Kansas City Stomp, Black Bottom Stomp, Mr. Jelly Lord, Dead Man Blues, Doctor Jazz, The Pearls. LIT.: A. Lomax, Mr. Jelly Roll. 1950. — M. Williams, Jelly Roll Morton, Kings of Jazz, II, London 1962.
MOSCA, 1. Giuseppe, talijanski kompozitor i dirigent (Napulj, 1772 — Messina, 14. IX 1839). Uĉenik F. Fenarolija na konzervatoriju 5. Marta di Loreto u Napulju. Od 1796 operni kompozitor u Italiji, 1803—09 u Parizu, zatim ponovno u Italiji. God. 1817—21 direktor kazališta Carolino u Palermu i od 1827 u Messini, gdje je bio i kapelnik katedrale. DJELA (izbor). Opere: La Vedova scaltra, 1796; Silvia e Nardone, 1797; // Folletto 1797; / Matrimoni liberi, 1798; Chi si contenta gode, 1798; Ifigenia in Aulide, 1799; V' Apparenza inganna, 1799; Atnore e Dovere, 1799; Le Gare fra Velafico e Limella per servire i loro padroni, 1800; La Guastalda ed U laccki, 1800; Rinaldo e Armida, 1800; La Vipera ha beccato i ciarlatani, 1801; // Sedicente filosofo, 1801; La Fortunata combinazione, 1802; Ginevra di Scozia o sia Ariodante, 1802; Chi troppo vuol veder diventa cieco, 1803; Sesostri, 1803; Emira e Conalla, 1803; // Ritorno inaspettato, oko 1806; L'Impostura, 1807; Monsieur de Montandel ossia L'albergo tnagico, .1810; Con amor non si scherza, 1811; / Pretendenti delusi, 1811; Le Bestie in uomini, 1812; Tre mariti, 1812; // Finto Stanislao re di Polonia, 1812; Gli Amori e Varme, 1812; La Diligenza a Joigni o sia II Collaterale, 1813; Romilda o sia U amor coniugale, 1813; Don Gregorio in imbarazzo, 1814; L'Avviso al pubblico, 1814; // Fanatico per VOlanda, 1814; Carlotta edErrico, 1814; // Disperato per eccesso di buon cuore, 1816; La Gioventu d'Enrico V, 1817; Federico II, Re di Prussia, 1817; Attila in Aauileia ossia II trionfo del re dei Franchi, 1818; Emira, regina d'Egitto, 1921; La Dama locandiera ossia L'albergo de'pitocchi, 1822; La Poetessa errante, 1823; L'Abate de L'Epee, 1826.
2. Luigi, kompozitor (Napulj, 1775— 13. XI 1824). Brat Giuseppea; uĉio na napuljskom konzervatoriju 5. Marta di
Loreto (F. Fenaroli). Djelovao u Napulju kao dirigent (ma al ĉembalo) u kazalištu San Carlo, a na traţenje G. Paisiella stao njegov zamjenik u dvorskoj kapeli. Od 1813 bio je prvi u< pjevanja na Collegio di Mušica i zatim na konzervatoriju 1 dei Turchini.
DJELA. DRAMSKA. Komiĉne opere: U Impresario burlato, 1797 Sposa tra le imposture, 1798; Un Imbroglio ne porta un altro, 1799; Li Spt cimento, 1800; Le Stravaganze d'amore, 1800; Gli Amanti volubili, 1801; L'/. per inganno, 1801; L'impostore, 1802; // Ritorno impensato, 1802; La Ver femminina, 1803; / Finti viaggiatori, 1807; L'Italiana in Algeri, 1808; La . a sorte, 1810; / Pretendenti delusi, 1811; L'Audacia delusa, 1813. Opera L'C gio sincero, 1800; tragiĉna melodrama // Salto di Leucade, 1812. LIT.:O. Tiby, II Real Teatro Carolino e l'Ottocento musicale palermi Firenze 1957.
MOSCATELJLI, talijanska obitelj orguljara, pripadnika kićeve novomletaĉko-dalmatinske škole. Pojedini njezini ĉlai gradili su i udomaćili se u Dalmaciji. 1. Nicold (Nicoletto). Datumi njegova roĊenja i smrti 1 poznati. Navodi se (R. Lunelli) da je zanat izuĉio kod P. Nal Prema napisu na orguljama u crkvi sv. Marije u Kotoru (d Domenica Moscatellija, iz 1771) imao je u Veneciji vlastitu dionicu. Kod nas su saĉuvane orgulje koje je Nicolo izgn u crkvi sv. Josipa u Kotoru, 1762. 2. Domenico (Venecija, 1743 — oko 1786). Sin Nico izgradio niz orgulja po Dalmaciji. Poznate su: u crkvi sv. M; u Kotoru (1771), u franjevaĉkoj crkvi u Hvaru (1777, op. 17 samostanu dominikanaca u Starigradu (1777), u crkvama u K (1780) i Mulu (1784) te u stolnoj crkvi u Hvaru (1785). 3. Gaetano (Venecija, ? — Milna, 18. XII 1822). Sti Domenicov sin; ţivio i radio preteţno u Dalmaciji. Nakon p Mletaĉke Republike i pošto je Napoleon zauzeo Dalmaciju, a bez posla pa odlazi u Senj (1808) i zatim u Zagreb (1809), j ie otvorio orguljarsku radionicu. Upisao se u ceh 6. I 18: radio u sjevernoj Hrvatskoj do 1815, ali se ipak zbog svog n taĉkog naĉina gradnje orgulja nije uspio odrţati pa se vratii Dalmaciju. Vrstan orguljar Nakićeve novomletaĉko-dalmatir škole, sagradio je više od 50 orgulja, od kojih su poznate: u njevaĉkom samostanu u Poljudu (1786, moţda prvo Gaetan djelo), u dominikanskom samostanu u Bolu na Braĉu (1787, op. u crkvama u Puĉišću (1793) i Sutivanu na Braĉu (1799) t dominikanskoj crkvi u Šibeniku (1818, op. 52). U sjevei Hrvatskoj gradio je u Odri (1809), Bednji (1812), kapeli T Kraljeva na Ravnoj Gori (1813), u Ivanić-Gradu (1813), teobs više pregradnja i popravaka. LIT.: V. Tkaltić, Zagrebaĉki graditelji orgulja, Sv. C, 1917. — F. B Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama Dalmacije, ibid., 1918, br. 5 i 6 A. Zaninović, Graditelj orgulja u ţupnoj crkvi u Bolu ra Braĉu, ibid;, 1921 Isti, Još nešto o orguljarima u Bolu, ibid., 1923. ■— E. Laszozvski, Gradi orgulja u starom Zagrebu, ibid., 1933. ■— R. Lunelli, Studi e documenti di st organaria veneta, Venezia 1973. L- Sa
MOSCHELES, Ignaz, njemaĉki pijanist, kompozitor i ] dagog (Prag, 23. V 1794 — Leipzig, 10. III 1870). Od 1808 u kod J. L. Albrechtsbergera i A. Salierija u Beĉu, gdje je ub: došao na glas kao pijanis pedagog. God. 1820—25 k( certirao s velikim uspjesim; Parizu, Londonu, Beĉu, Pra Berlinu i dr. God. 1826 nasta se u Londonu i razvio široku tivnost kao pijanist, profesor Royal Academy of Music dirigent orkestra Royal Pi harmonic Society (uz to 183; 41 jedan od direktora tog d: štva); od 1836 prireĊuje Londonu historijske konce klavirske muzike (Classi Chamber Concerts) na koji: izvodi na ĉembalu djela Scarlattija, J. S. Bacha i d uz to izdaje i preraĊuje mn< djela velikih majstora, osob L. van Beethovena kojega naj dije i I. MOSCHELES izvodi (1832 dirigira prvi engleskom izvedbom Missae solemnis). God. 1846 odlazi na r. ziv F. Mendelssohna u Leipzig, gdje na Konzervatoriju vc klasu za klavir i klavirsku kompoziciju. Moschelesovo se sviranje odlikovalo izvanrednom tehniĉke vještinom, jasnim fraziranjem, minucioznom akcentuacijo punim i oštrim udarcem i posebnom tehnikom oktava. Bio je glasu i po svojim briljantnim i raznolikim improvizacijama i jih se karakter nazire u njegovim preludijima op. 73. Njege kompozicije karakterizira virtuozni sjaj, salonska elegancija, 1 mantiĉka izraţajnost i punoća zvuka.
MOSCHELES — MOSSO DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u C -duru op. 81, 1829; 8 konce rata za klavir medu kojima: I, u F-duru op. 45, 1819; III, u g-molu op. 60, 1820; VII, u c-molu op. 93 (Pathetique), 1835—36 i VIII, u D-duru op. 96 (Pastorale), 1838. Ouverture a grande orchestre de Jeanne a"Are op. 91, 1835. — KOMORNA: Grosses Trio u c-molu za klavir, violinu i violonĉelo op. 84, 1830; sekstet u Es-duru za klavir, violinu, flautu, 2 roga i violonĉelo op. 35, 1815; Grosses Septett u D-duru za klavir, violinu, violu, klarinet, rog, violonĉelo i kontrabas op. 88, 1832; Grand Rondeau brillant za klavir, 2 violine, viole, violonĉelo i kontrabas (ad libitum) op. 43, 1818; Grande sonate concertante u Aduru za klavir i flautu op. 44, 1819; Sonate concertante u G-duru za klavir i flautu ili violinu op. 79, 1828; sonata u E-duru za klavir i violonĉelo op. 121, 1850; duo u B-duru za klavir i violonĉelo ili fagot op. 34, 1814. — KLAVIRSKA: 7 sonata: II, u D-duru op. 22, prije 1815; III, Sonate caracleristiaue u B-duru op. 27, 1814; V, Sonate milancoliaue u fis-molu op. 49, 1814; VI, u Esduru (za klavir 4-r.) op. 47, 1816 i VII, Grande sonate symphonique u h-molu za klavir 4-r. op. 112, 1845 i dr. — VOKALNA: 10 ciklusa solo-pjesama; više pojedinaĉnih solo-pjesama. — INSTRUKTIVNA (za klavir): brojne etide; Methode des methodes (sa F. J. Fetišom), 1837. — Moschelesove memoare izdao je njegov sin F. Moscheles pod naslovom Fragments of an Autobiography, London 1899. LIT.: Ch. Moscheles, Aus Moscheles'Leben, 2 sv. (s cjelokupnim popisom djela), Leipzig 1872. — F. Moscheles, Briefe von F. Mendelssohn-Bartholdv an Ignaz und Charlotte Moscheles, Leipzig 1888. — /. Schmidt, Ignaz Mo scheles, MGG, IX, 1961. — /. Heussner, Formale Gestaltungsprinzipe bei I. Moscheles, Festschrift H. Engel, Kassel 1964. P. Ši.
MOSER, 1. Andreas, njemaĉki violinski pedagog i muziĉki pisac (Zemun, 29. XI 1859 — Berlin, 7. X 1925). Uĉenik F. Hegara u Ziirichu i J. Joachima u Berlinu. Zbog upale ţivca na ruci morao se odreći solistiĉke karijere, pa se posvetio pedagoškom radu. God. 1884—88 privatni uĉitelj violine u Berlinu, a 1888 —1925 profesor na Visokoj školi za muziku. DJELA. SPISI: Joseph Joachim, ein Lebensbild, 1898 (prošireno u 2 sv^ 1908—10); Methodik des Violinspiels (2 knj.), 1920; Geschichte des Violinspiels 1 1923; Technih des Violinspiels (2 knj.), 1925. — Izdao pisma J. Brahms im Briefrvechsel mit J. Jo'achim, 1908; Briefe von und an J. Joachim (3 sv.), 1911—13.
2. Hans Joachim, muzikolog (Berlin, 25. V. 1889 — 16. VIII 1967). Sin i uĉenik Andreasa; muzikologiju studirao u Marburgu (L. Schiedermair), Leipzigu (H. Riemann, A. Schering) i Berlinu (H. Kretzschmar, J. Wolf). Uz to uĉio kompoziciju i pjevanje. Doktorirao 1910 u Rostocku. Neko vrijeme djelo vao u Berlinu kao koncertni pjevaĉ. Od 1919 predavao na univerzitetima u Halleu, Heidelbergu i Berlinu, gdje je 1927—33 vodio Drţavnu akademiju za crkvenu i školsku muziku. God. 1933 umirovljen. Nakon Drugoga svjetskog rata profesor Univerziteta u Jeni i od 1950 direktor Gradskoga konzervato rija u Berlinu. M. je bio uĉenjak neobiĉno široka interesnog kruga i golema znanja. Poslije H. Riemanna nitko u njemaĉkoj muzikologiji nije obraĊivao tako raznovrsna i brojna podruĉja kao M. Liĉnim naĉinom izraţavanja, koji je izgraĊivao i u svojim knjiţevnim radovima, M. je dao veoma vrijednih priloga historijskog, monografskog, teoretskog i estetskoga karaktera. On se posebno istakao sintetskim radovima o razvoju njemaĉke muzike, evangeliĉke crkvene muzike i njemaĉke solo-pjesme. Njegove monografije o H. Schutzu i P. Hofhaimeru idu u najveća dostignuća muziĉke nauke u Njemaĉkoj. DJELA: Die Musikergenossemchaften im deutschen Mittelalter (disertacija), 1910; Technik der deutschen Gesangkunst (prema O. Noelu), 1911 (III izd. 1954); Geschichte der deutschen Musik (3 sv.), 1920—24; Musikalischer Zeitenspiegel, 1922; Musikalisches Worterbuch, 1923; Paul Hofhaimer, 1929; Das Volkslied in der Schule, 1929; Die Ballade, 1930; Die Epochen der Musikgeschichte, 1930; Die mehrstimmige Vertonung des Evangeliums, I, 1931; Corydon, das ist: Geschichte des mehrstimmigen Generalbassliedes und des Ojuodlibets im deutschen Barock (2 sv.), 1933; Musiklexikon, 1935 (IV izd. 1955 u 2 sv.; dopuna 1958); Die Mu~ sikfibel, 1935; Tonende Volksaltertumer, 1935; Die Melodien der Luther-Lieder, 1935; J- S. Bach, 1935; Heinrich Schu'tz, 1936 (II izd. 1954; amer. prijevod St. Louis 1956); Lehrbuch der Musikgeschichte, 1936 (XIII izd. 1959); Das deutsche Lied seit Mozart (2 sv.), 1937; Kleine deutsche Musikgeschichte, 1938 (III izd. 1949); Kleines H. Schiitz-Buch, 1940 (III izd. 1952); Allgemeine Musiklehre, 1940 (II izd. 1954); Georg Friedrich Hdndel, 1941 (II izd. 1952); Ch. W. Gluck, 1941; C. M. v. VCeber, 1941 (II izd. 1955); Goethe und die Musik, 1949; B. Ziehn, Jahrbuch der Musikwelt, 1939; Lebensvolle Musikerziehung, 1952; Musikge~ schichte in 100 Lebensbildern, 1952 (II izd. 1959); Das musikalisehe Denkmdler-jvesen in Deutschland, 1952; Musikdsthetik, 1953; Die evangelisehe Kirchenmusik in Deutschland, 1954; Die Musik im fruhevangelischen Osterreich, 1954; Harmonielehre (I sv.), 1954; Dokumente der Musikgeschichte, 1954; Blinde Musiker aus 7 Jahrhunderten, 1956; Mozart und die tnenschliche Stimme, 1956; Die Musik der deutschen Stdmme, 1957; Dietrich Buxtehude, 1957; Deutsches Musikleben, 1958; Die Tonsprachen des Abendlandes, 1960; Musik in Raum und Zeit. Gesammelte Aufsdtze iiber Musik, 1960; Orgelromantik. Ein Gang durch Orgelfragen von Vorgestern und Vbermorgen, 1961. Brojne studije i ĉlanci. — Izdao djela A. v. Fulde, J. Adlunga, J. P. Kriegera, M. Luthera, C. Loewea, F. Schuberta, H. Schutza, C. M. v. Webera; objavio više zbirki i zbornika, medu njima Alte Meister des deutschen Liedes, 1914; Minnesang und Volkslied 1925; Friihmeister deutscher Orgelkunst, 1930; Die Klassiker des deutschen Liedes (2 sv.), 1948; Choralbearbeitungen und freie Orgelstucke der deutschen Sweelinck-Schule, 1954; Das deutsche Sololied und die Ballade, 1957; 65 Deutsche Lieder . . . nach dem Liederbuch von P. Schb'ffer und M. Apiarius, 1967 i dr. — Komponirao nekoliko ciklusa solo-pjesama. — Objavio više romana i novela, igrokaza i libreta. Povodom Moserove 65-godišnjice izdana je u njegovu ĉast spomenica Festgabe fu'r Hans Joachim Moser zum 65. Geburtstag (sadrţi opseţnu bibliografiju Moserovih radova), 1954. LIT.: R. Schaal, Moser, 1. Andreas, 2. Hans Joachim, MGG, IX, 1961. J. As.
MOSER, Rudolf, švicarski kompozitor i dirigent (NiederuzvvU St. Gallen, 7. I 1892 — Piz Julier, Engadin, 20. VIII 1960). Studirao na Univerzitetu u Baselu (K. Nef) i Konzervatoriju u
613
Leipzigu (M. Reger, H. Sitt, J. Klengel). Usavršavao se kod J. Laubera, H. Hubera i H. Sutera u Švicarskoj. Od 1917 zborovoda katedrale, dirigent i violinist u Baselu, 1921—28 vodio kao violist vlastiti gudaĉki kvartet. Od 1928 profesor na Baselskoj muziĉkoj akademiji. Njegovi su uĉenici B. Mohr, P. Sacher i Y. Mesnuhin. Po stilskim karakteristikama M. pripada njemaĉkom neokla icizmu iz kraja XIX st. Efektno je spajao polifoniju i pretklasiĉne forme s novim sadrţajem, pribliţujući se suvremenim muziĉkim pravcima. DJELA. ORK ESTRALN A. Ko ncert i: 3 za vio linu, 1923, 1926 i 1928; 3 za violonĉelo, 1926, 1929 i 1940; za orgulje, 1927; Concerto grosso za ĉembalo, 1927; za violonĉelo, timpane i b. c, 1929; za klavir, violinu i violonĉelo, 1930; za klavir, 1934; za violu, 1935; za violu d' amore i violu da gamba, 1943; za obou, 1950 i za klarinet, 1959. Pet suita: I, 1925; II, za gudaĉe, 1930; III, 1933; IV, 1936 i V, za duhaĉe, 1948. Ouverture su einem .Kirchenkonzert, 1928; Burleske, 1928; varijacije, 1931; passacaglia, 1958. —KOMORNA. Pet gudaĉkih kvarteta: I, 1917; II, 1919; III, 1921; IV, 1924 i V, 1931. Suita za gudaĉki kvartet, 1928; gudaĉki trio, 1948; gudaĉki sekstet, 1932; klavirski trio, 1927; suita za klavirski trio, 1959; duhaĉki trio, 1948; suite za razliĉite solistiĉke instrumente i klavir. — Klavirske kompozicije. — Preludiji, fuge, suite i fantazije za orgulje. — DRAMSKA: Singspiel Die Fischerin, 1935; scenska legenda Der Gaukler unserer lieben Frau, 1939; plesna komedija Der Rattenfdnger, 1940—50; scenska legenda Die VCunderblume, 1941; Das Berner Brunnenspiel, 1943—44. — VO KALNA: oratorij // Cantico di frate sole di S. Francesco d' Assisi, 1918—53. Kantate: Weihnachtskantate, 1929; Sommerkantate, 1939 i Das Alumneum, 1944. Brojna djela za zbor i orkestar; oko no zborova; oko 100 solo -pjesama. — Obradbe kompozicija XVI i XVII st. LIT.: H. Ehinger, Rudolf Moser, MGG, IX, 1961.
MOSINGER-POPOVIĆ, Mila, pjevaĉica (sopran) i glu mica (Gradec, 3. IV 1894—). Pjevanje uĉila kod J. Oufednika i Nade Eder-Bertić u Zagrebu i F. Steinera u Ischlu; na opernoj pozornici debitirala 1916 u Osijeku kao Stazi u opereti Kneginja ĉardaša (Kalman) i tamo angaţirana. OĊ 1920 ĉlanica HNK u Zagrebu, gdje je 1923—33 bila operetna subreta, a onda do 1956 dramska glumica. Glavne njezine operetne uloge u Osijeku bile su Orlovski (J. Strauss, Šišmiš), Liza (Offenbach, Svadba pod svje tiljkama), Orest (Offenbach, Lijepa Jelena) i dr., a u Zagrebu Josepha i Viktorija (Benatzkv, Bijeli konj i Viktorija), Liza (Kalman, Grofica Marica), Marija (Hirsch, Knez Bonmarche), Marietta /Kalman, Bajadera), Dolly i Ana (Benatzkv, Moja sestra i ja Tri mušketira) i dr. K. Ko. MOSOLOV, Aleksandr Vasiljeviĉ, sovjetski kompozitor i pijanist (Kijev, n. VIII 1900—). Na Moskovskom konzervatoriju studirao kompoziciju (R. Gliere, N. Mjaskovski) i klavir (S. Prokofjev), a zatim koncertirao, kao pijanist, po ĉitavom Sovjetskom Savezu. U njegovim ranijim djelima osjeća se sklonost ekstremnim modernistiĉkim smjernicama evropske avangarde, kao i neoklasicizmu S. Prokofjeva i P. Hindemitha. Uţi kontakt s narodnom muzikom, za vrijeme nauĉnih ekskurzija po Centralnoj Aziji (poslije 1935), izvršio je velik utjecaj na njegovo stvaranje. DJELA. ORKESTRALNA. Šest simfo nija: I, 1928; II, 1932, III. 1937; IV, 1942; V, 1947 i VI, Ky6aHCKan, 1950. SneiunecKafi no3Ma, 1961; 2 koncerta za kla vir, 1927 i 1932; ko nce rt za harfu, 19 39; ko nce rt za vio lo n ĉelo, 1946; simfonijska epizoda 3aeod (izvodi se i pod naslovom Ljevaonica ţeljeza), 1926. Pet suita: I, TypKMeHCKan, 1933; II, ys6eKcKaa, 1935; III Podnbie Kpasi za orkestar i narodne instrumente, 1951; IV, 1955 i V, npasdHUHHan, 1955. Koncert, 1943. Suite za orkestar narodnih instrume nata. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 1926 i 1942; klavirski trio, 1927; trio za klarinet, violonĉelo i klavir, 1926; sonata za violonĉelo i klavir, 1927; sonata za violu i klavir, 1928; plesna suita za violinu, violonĉelo i kla vir, 1928. — KLAVIRSKA. Ĉetiri sonate: I, 1923; II, 1924; III, 1925 i IV, 1926; Turkestanske noći. — DRAMSKA. Opere: IIjiomUHa, 1927—28; Fepou, 1927; MacKapad, 1940; Cuiuaji, 1941; muziĉka komedija Friedrich Barbarossa. — VOKALNA. Oratoriji: Iloaecmb o cMejioii MCUSHU, 1939; M. H. KajiuuuH, 1940? C/iaea CoeemcKOii ApMuu, 1947 i MoCKga, 1948. Kantate: MUHUH U IIojtcapCKuu; Ky6ancKan cmanuua, 1950 i O Jlenune (za zbor a cappella), 1948. Zborovi Fa3emHue o6wejieHUti za glas i klavir, 1927; solo-pjesme. — Obra dbe narodnih pjesama. LIT.: F. Kapbiuiesa, KvSaHCKaH CTaHHija, CoBeTCKan MV3faiKa, 1953. — N. Brodjanskaja, Aleksandr Wassiljewitsch Mossolow, MGG, IX, 1961.
MOSONYI, Mihaly (pravo ime Michael Brand), madţarski kompozitor (Frauenkirchen, 2. IX 1815 — Pešta, 31. X 1870). Uĉenik K. Turanvija u Bratislavi; 1835—42 muziĉki uĉitelj grofova Pejaĉević u Retfali kod Osijeka, zatim privatni uĉitelj klavira, teorije i kompozicije u Pešti. Njegovi su uĉenici K. Abranvi, E. Mihalovich i dr. God. 1860—66 jedan od najvaţnijih suradnika muziĉkoga ĉasopisa Zeneszeti Lapok. U formama njegovih ranijih djela odrazuje se utjecaj njemaĉke klasike; kasnije se priklanja madţarskom nacionalnom smjeru. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, u D-duru, 1842—44 i u a-molu, 1856; simfonijska pjesma Gydszhangok Szechenyi Istvdn haldldra, 1860; uvertira u h-molu, 1841—42; Unnepi ţene, 1860. — KOMORNA. Šest gudaĉkih kvarteta: u D-duru; u g-molu; a-molu; u f-molu; u c-molu i u h-molu. Gudaĉki sekstet, 1844; septet za gudaĉe i flautu. — KLAVIRSKA: Pusztai elet, 1857; Magy-ar gyermekvildg (3 sv.), 1859—60; Gyakorlatok zongordra a magyar ţene elo-addsdnak kepsesere (4 sv.), 1861. — DRAMSKA. Opere: Kaiser Max auf der Martinsviald, 1856—57; Szep Ilonkd, l86t i Almos, 1862. — VOKALNA: kantate A tisztulds iinnepe az Ungndl, 1859—60 i Dalra magyarl, 1870; zborovi; pjesme. — Crkvena djela. LIT.: J. Kdldor, Michael Mosonvi (disertacija), Dresden 1936. — P. P. Hoffer, Mihaly Mosonvi, MGG, IX, 1961.
MOSSO (tal. pokretljivo), oznaka za tempo, a javlja se najĉešće u izrazima meno m. (tal., manje pokretno, polaganije) i piti m. (tal., ţivlje, pokretnije, brţe).
MOSSO — MOTET
614
MOSSO, Carlo, talijanski kompozitor (La Seyne-sur Mer, 24. XI 1931 —). Studirao na Konzervatoriju u Torinu (L. Perrachio, F. Quaranta) i tamo 1959 diplomirao iz zbornog pjevanja; studij kompozicije završio 1961 na Liceo Musicale u Genovi. Od 1962 bibliotekar je na Konzervatoriju u Torinu; bavi se i muzikologijom. DJELA. ORKESTRALNA: Ricercare (sul nome di Felice Ouaranta) za gudaĉe i celestu, 1957; Concertino per onorare U poeta F. Garda Lorca, 1966; Struttura concertante, 1968. — KOMORNA: Ludus bipartitus za klarinet, rog i fagot, 1956; Invenzioni za violinu, klarinet i violonĉelo, 1960; 5 Aforismi za klarinet i klavir, 1961; 3 komada za flautu, klarinet, violu i klavir, 1962; Immagini za 2 violine, 2 viole i violonĉelo, 1965; Trop za violinu i klavir, 1965; Varianti za kontrabas i klavir, 1968; Canzoni za violinu, violu, violonĉelo, gitaru i klavir 4ruĉno, 1969—70. — Primo Quaderno per pianoforte, 1964. — VOKALNA. Za bariton i mali orkestar: Frammenti greci, 1957; La Morte di Orlando, 1959 i Epigrafi per i caduti della Resistenza (s recitatorom); 1964; solo-pjesme. — Obj. zbirku za glas i klavir Vecchie canzoni popolari piemontesi L. Sinigaglie, 1967—68.
MOSUSOVA, Nadeţda, muzikolog i kompozitor (Subotica, 4. VIII 1928—). Završila studije kompozicije 1953 kod P. Miloševića na Muziĉkoj akademiji u Beogradu, a 1954 pohaĊala Seminar ameriĉkih studija u Salzburgu; 1970 doktorirala iz muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. God. 1953—54 korepetitor deĉjeg pozorišta Boško Buha u Beogradu, 1955—59 profesor harmonije i kontrapunkta na muziĉkoj školi Stanković; od 1959 asistent i od 1967 nauĉni saradnik Muzikološkog instituta SANU. Glavno podruĉje njenih istraţivanja je slavenska muzika kao i opera. Kompozicije joj se odlikuju uzdrţanim lirizmom, koji je u ranijim delima ostvaren harmonskim i zvuĉnim bojama bliskim impresionistiĉkoj atmosferi. Kasnije se M. priklanja linearnom mišljenju u politonalnim slojevima, gradeći slobodne formalne strukture putem konsekventne obrade tematskih ćelija. DELA. ORKESTARSKA: Simfonijski preludijum, 1953; Poema za gu daĉki orkestar, 1956 (kasnije ukljuĉen u Introdukciju i largo za gudaĉki orkestar, 1969). — KAMERNA: gudaĉki kvartet u fis-molu, 1952; Fantazija za klarinet i klavirski kvartet, 1967; klavirski trio, 1972. Dve improvizacije za flautu i kla vir, 1957; Preludium i Capriccio za flautu i klavir, 1961; 10 etida za klarinet, 1962—72; Duettino concertante za 2 flaute, 1966. — KLAVIRSKA: Varijacije, 1950; Meditacije za klavir ili ĉembalo, 1963. — VOKALNA: solo-pesme Mrtva luka; Pjeni se more, 1952 i dr.; pesme za deĉji hor, 1963. — SPISI: Ulicaj fol klornih elemenata na strukturu romantizma u srpskoj muzici (disertacija), 1970; monografija Petar Konjović, 1972. Studije: Opera »Otadţbina« — najnovije delo Petra Konjovića, Zvuk, 1963, 58; »Ohridska legenda« Stevana Hristića, ibid., 1966, 66; »Lirika« Petra Konjovića, ibid., 1967, 75—76; Slavenski izdavaĉki zavod u Beĉu, ibid., 1968, 85—86; Petar Konjović na sceni beogradske Opere, Scena, 1968, 6; Operniuerk Petar Konjović' im Lichte Jandĉeks dramatischer Prinzipien und Sprechgesangtheorie, Colloquium Mušica vocalis, Brno 1969; Chopin in Serbien, Chopin-Jahrbuch, Wien 1970; Vielseiligkeit der Ausdrucksmittel schauspielerischer und gesangUcher Art in den russischen Opern des jo. Jahr hunderts, Kongressbericht, Bonn 1970; O »Koštani« Petra Konjovića, Arti Musices, 1971, 2; Mesto Stevana Mokranjca medu nacionalnim školama evropske muzike, Zbornik radova o S. Mokranjcu, SANU, 1971; Rhapsodische Inspiration als schopferisches Prinzip in der Musik des 19. und 20. Jahrhunderts, Kongre sni izvještaj, Kobenhavn 1972; Problem nacionalne muzike i Stevan Mokranjac, Mokranjĉevi dani, 1972; Modulacija u delima Petra ĉajkovskog (rkp.); Stilska orijentacija Stevana Mokranjca (rkp.). V. Peć.
MOSZKOVVSKI, Moritz, poljski kompozitor i pijanist (Breslau, 23. VIII 1854 — Pariz, 4. III 1925). Studirao na Konzervatoriju u Dresdenu i na Sternovu i Kullakovu konzervatoriju u Berlinu. Nakon prvoga, veoma uspjelog debija u Berlinu (1873) koncertirao u mnogim gradovima po Njemaĉkoj, uVar-šavi i A VG V S T I N I Parizu, gdje se 1897 i stalno nastanio. Tehniĉka uglaĊe-nost AGAZZAR1I JT(MOmCI SACRAHVM
INTR9N4T1, CANTIONVM
Studies; suita i Venecija 1613
— DRAMSKA: opera Boabdil, 1892; balet Laurin, 1896; scenska mi Don Juan und Faust. — Solo-pjesme. — Udţbenik za klavir Ecole des dou notes, 1901.
LIT.: R. Sietz, Moritz Moszkowski, MGG, IX, 1961.
i
MOTET (lat. motetus, motellus, motetta, moteeta, modi moĊulamen, modulatio; engl. i franc. motet; njem. Motette; motetto), višeglasni vokalni muziĉki oblik koji se razvijao i ne stano mijenjao od poĉetka XIII st. do sredine XVIII st. Za mu se naziru već u vrijeme prvih pokušaja višeglasja (Škola Martial, oko 1125), a osobito nastojanjem škole Notre D (oko 1200), kada su se na tenor (graĊen po motivima gregori skoga korala, većinom responzorija) komponirali kraći nap ; preteţno u trodobnom ritmu, s latinskim ili francuskim teks (katkad s oba zajedno). M. je mogao biti dvoglasan, trogli i višeglasan. Kad je bio dvoglasan, druga se dionica (duplu koja se dodavala tenoru, zbog svojih posebnih rijeĉi (franc, rijeĉ), zvala motetus (mala pjesniĉka rijeĉ ili pjesmica). U \ glasnim se motetima treća dionica zvala triplum, ĉetvrta quadrupi a svaka se pjevala na poseban tekst. Ako se motetus nalazi najvišoj dionici, njegove su se poĉetne rijeĉi uzimale kao na cijele kompozicije. Inaĉe su se kao naslov navodile poĉetne ri (incipit) tenora; po tomu se znalo iz kojega je koralnog nap; uzet motiv tenora. U latinskim se motetima ĉesto nastojalo tekstovi moteta, tripluma i quadrupluma, iako meĊusobno rc ĉiti, budu parafraze sadrţaja liturgijskoga teksta, odakle je 1 odlomak tenora, ili da bar njihove poĉetne rijeĉi budu iste sliĉne incipitu tenora:
Be- ne- di-canuLS\Do -
Do -
mi -
na -
tor
Do -
mi -
Se-
ce
mi-
ni-
ste-
rt-
ne
k^-t"n A Qui
de
vir- gi-
ne
Ma,- tre
TUL - bus
Mi~ re-(mi;
U XIV st. m. se obogaćuje novim izraţajnim sredstviri To su u prvom redu ritmiĉka raznolikost, koja se postizav primjenom izoritmije (ponavljanje istoga ritmiĉkog obrasca duţim trajanjima nota u tenoru), a onda i slobodnija i opseţn razradba motiviĉke graĊe. Iako se izoritmija primjenjivala tenoru najĉešće tako da su mu notna trajanja bila podvostruĉe! ona se ĉesto pojavljivala i u ostalim dionicama. Gotovo svi mot
T
G. de Machault: Motet » S'il estoit«
J J S%
=3= S'a,poicr
i virtuozna briljantnost njegova sviranja uvrstile su ga u red najistaknutijih pijanista njegova vremena. Podjednaku blistavost i virtuoznost, bez veće dubljine, pokazuju i njegove kompozicije za klavir.
TULL
mes-
J- J i mans jo-
DJELA. ORKESTRALNA : simfonijska pjesma Jeanne d' Are op. 19; koncert za klavir u E-duru op. 59; koncert za violinu u C-duru op. 30; 3 suite (Aus aller Her-ren Ldnder op. 23; op. 39 i 47) i dr. — KLA VIR-\ S K A: Sp ani sc he Ta' nze op. 12 (2 sv.); Miniatures; MOTET. Zbirka A. Agazzarija, naslovna strana, Concert brojne druge kompozicije.
0 gra,-Škota Notre Dame: Motet » Dominator -
W touć Pro-
Ecce-Domino« fert dlVILS
J
J
I J .se . rml.7, qui ehief pleirv-Ċre vir-stoii gi- nis
d
MOTET G. de Machaulta (1300—1377) bili su graĊeni izoritmiĉki; tako su bili graĊeni i mnogi moteti J. Dunstablea, G. Dufava i drugih autora. Time se m. postepeno pretvarao — iz nekadašnje »pjesmice« — u opseţnije i raznolikije samostalno djelo te je sve više nalazio mjesta u liturgijskim obredima. U kasnijem se razvoju opaţa postepeno napuštanje upotrebe raznorodnih tekstova u pojedinim dionicama i koralnoga cantus firmusa u tenoru. Umjesto toga već se na poĉetku XV st. provodi kroz sve dionice jedinstveni tekst, a cantus firmus zadrţava se obiĉno samo u sopranu. Zaslugom nizozemskih polifoniĉara (1450—1600) m. postaje, uz misu, najvaţniji oblik lirugijske muzike. U njemu je, upotrebom motiviĉkih imitacija i drugih kontrapunktistiĉkih sredstava, postignuta ravnoteţa i izjednaĉenost u svim dionicama. Cantus firmus u dugim notama gotovo se potpuno napušta (J. Obrecht, Josquin Des Pres, H. Isaac, P. de la Rue, A. Brumel i dr.), a kad se kod J. Ockeghema i pojavljuje, sluţi samo kao kontrast ostalim bujno razvijenim dionicama. S Josquinom Des Presom (1440—1521) poĉinje razdoblje tzv. klasiĉnog stila u razvoju motetskog oblika. Kraj bogatstva invencije, velike raznolikosti u kompozitorskim postupcima i neoĉekivanih zvuĉnih efekata, ostvarenih izmjenjivanjem polifonih i homofonih odlomaka ili meĊusobnim suprotstavljanjem po više zborova istodobno (Venecijanska škola), m. se oko polovine XVI st. potpuno razvio. Pojava G. P. da Palestrine (1525—J594)J »kneza muzike« (princeps musicae) i glavnog predstavnika Rimske škole, te O. di Lassa (1532—1594), znaĉila je u isto doba vrhunac i sintezu svega što je do tada u izraţajnom i tehniĉkom pogledu stvoreno u ovoj muziĉkoj vrsti: G . R da Palestrina: Motet B- xal- ta-bo te
»Exaltabote« Do-
Do-
E-
mi- 7ie, e-
L- oo
xa l-
xaL-
ta,-
bo će Do-
Do-
te E-
xalE-
mitcb-bo xaL-
mi-ns
ne, e- xal- ta-
615 J.Skjavetić: Motet »Asperges me« n
CANTUS ALTUS
-$
(Transkr: D.Plamenac) '-
Do-
f rf
•
(TO
L.
T ENOR (CANON)
As- per-
ges
me
QUINTUS BASSUS
Do-
i T Uto-
Viadana — sa svojim motetima, nazvanim concerti (Cento concerti ecclessiastici, 1602) za 1 do 4 solistiĉka glasa uz pratnju bassa continua — otvorio put novim poimanjima i udario temelj baroknom stilu. U Njemaĉkoj je H. Schiitz (Symphoniae sacrae, 1629, 1647 i 1650) produbio i obogatio taj novi stil davši mu izraţajna sredstva primjenom koloratura, diminucije, karakteristiĉnih motiva u brzim notama, realistiĉkih akcenata postignutih izmjenjivanjem lirskih i dramatskih ugoĊaja i naglim promjenama opreĉnih tempa i ritmova povezanih na koncertantni naĉin s pratnjom jednog ili više instrumenata. Premda su i jedan i drugi našli mnogo sljedbenika u svojim i drugim zemljama (O. Durante, H. Naldi, G. Aichinger, M. Praetorius, A. Campra, F. Couperin, P. Humphrev, W. Croft), ni stari polifoni stil moteta nije sasvim izumro. Prilagodio se novim prilikama, pa je djelomice bio monodiĉan, a djelomice polifon (G. Carissimi, D. Buxtehude, J.-Ph. Rameau), ili zborni uz pratnju orgulja i drugih instrumenata (A. Caldara), ili ĉak opet samo višeglasan a cappella (J. Reinken, J. Pachelbel, J. B. Lully); u 8 saĉuvanih velikih moteta J. S. Bacha (4 za osmoroglasni dvostruki zbor a cappella, 2 za pet glasova i orgulje i 2 za ĉetiri glasa i orgulje) opet je dostigao nekadašnju veliĉinu i sjaj, ali ovaj put u svjetlu barokne raskoši i dramatike. MeĊu kompozitorima ranoga baroka ugledno mjesto pripada i dvojici hrvatskih umjetnika. To su Šibenĉanin Ivan Lukaĉić (1584—1648) sa zbirkom moteta Sacrae cantiones (1620) za 1—5 glasova i Rijeĉanin Vinko Jelić (1596—1636?) sa zbirkom duhovnih koncerata za 1—4 glasa Parnassia militia (1622), zbirkom moteta Arion primus (1628) i zbirkom psalama Arion secundus (1628) izdanih u Strasbourgu. Jelićev koncert Oculi tui Deus iz zbirke Parnassia militia veoma dobro osvjetljuje glavne karakteristike monodijskoga moteta: V. Jelić: Duhovni koncert »Oculi tui Deus« (Obradio: A.Vidaković) Tardi
te te
ta.- bo
d o Do-
M. je i kod ovih muziĉara bio još bez pratnje (a cappella); pisan je preteţno za 4, 5 ili 6 glasova, rjeĊe za više. Ostali su predstavnici renesansnoga moteta: u Italiji G. M. Nanino, F. Suriano, F. Anerio, A. i G. Gabrieli, u Španjolsko; C. Morales i T. L. de Victoria, u Engleskoj T. Tallis i W. Byrd, u Njemaĉkoj L. Senfl, H. L. Hassler, H. Praetorius, a u Francuskoj C. Goudimel i J. Regnart. Od naših renesansnih moteta poznata su djela Jakoba Gallusa (Petelina) iz Kranjske (1550—1591) i Julija Skjavetića (Schiavetti) iz Šibenika (oko 1564). Skjavetićev m. Asperges me (iz zbirke Motetti a 5 voci et a 6 vod, Venecija 1564) raĊen je u starijem nizozemskom stilu s cantus firmusom u obliku kanona na kvinti izmeĊu tenora i prvoga basa (naglašen kontrast ostalim, bogato razvijenim dionicama). Pri pojavi monodije na poĉetku XVII st. nastaje preokret i u oblikovanju moteta. Napušta se polifoniĉki stil, a pojavljuje se solistiĉko pjevanje uz pratnju instrumenata. U Italiji je L. G.
Nakon J. S. Bacha oblik moteta se više i ne razvija. Premda su se i veliki majstori — kao što su W. A. Mozart, F. Mendelssohn, R. Schumann i J. Brahms u Njemaĉkoj i Ch. Gounod, C. Saint-Saens i Th. Dubois u Francuskoj i drugi — okušali u toj muziĉkoj vrsti, ona je ostala u suštini nepromijenjena. Jedino se meĊu
MOTET — MOTTE
616
današnjim kompozitorima opet opaţa nastojanje da se, uz upotrebu suvremenih izraţajnih sredstava, oţivi klasiĉni oblik moteta a cappella. LIT.: G. Raynaud, Recueil des Motets francais des XII e et XIII e siecles (2 sv.), Pariš 1881 i 1883. — W. Meyer, Der Ursprung des Motett's (disertacija), Gottingen 1898. — F. Ludviig, tjber die Entstehung und die erste Entwicklung der lateinischen und franzosischen Motetten in musikalischer Beziehung, SBIMG, 1905—06. — H. Leichtentritt, Geschichte der Motette, Leipzig 1908. — P. Aubry, Cent motets du XIII e siecle (3 sv.), Pariš 1908 (novi otisak 1966). — F. Ludviig, Repertorium organorum recentioris et motetorum vetustissimi stili (2 sv.), Halle 1910 (novi otisak 1964). —• M. Schneider, Die Anfange des Basso continuo, Leipzig 1918. — A. Orel, Einige Grundformen der Motettenkomposition, STMW, 1920. — F. Ludviig, Die Quellen der Motette altesten Stils, AFMW, 1923 (novi otisak priredio F. Gennrich, Langen 1961). —J. Handschin, Ober den Ursprung der Motette, Izvještaj s kongresa u Baselu 1924, Leipzig 1925. — K. Ph. Bernet Kempers, Die Motette von Clemens non Papa (diserta cija), Miinchen 1925. — F. Gennrich, Trouverelieder und Motettenrepertoire, ZFMW, 1926—27. — J. Neyses, Studien zur Geschichte der deutschen Motette des 16. Jahrhunderts (disertacija; 2 sv.), Bonn 1927 . — H. Besseler, Die Motette von.Frank von Koln bis Philipp von Vitry, AFMW, 1927. — W. Stephan, Die burgundischniederlandische Motette zur Zeit Ockeghems (diserta cija), Heidelberg 1931 i Kassel 1937. — A. A. Abert, Die stilistischen Voraussetzungen der »Cantiones sacrae« von Heinrich Schiitz, Wolfenbiittel i Bonn 1935. — A. Adrio, Die Anfange des geistlichen Konzerts, Berlin 1935- — JSckmidt-Gorg, Zu einigen Motetten des 16. Jahrhunderts, ZFMW, 1935. — M. F. Bukofzer, The First Motet with English Words, Music and Letters, 1936. — Y. Rokseth, Polyphonies du XIII siecle (4 sv.), Pariš 1936—39. — G. Kuhlmann, Die zweistimmigen franzosischen Motetten des Kodex Montpellier (di sertacija), Frankfurt 1937 1i (u 2 sv.) Wiirzburg 1938. — H. Nathan, The Function of Text in Frenchth13" Century Motets, MQ, 1942. — H. Tischler, English Traits in the Early I3 Century Motet, MQ, 1944- — B. E. Lowinsky, Secret Chro matics Art in the Netherlands Motet, New York 1946. — R. Stephan, Die Tenores der Motette altesten Stils (disertacija), Gottingen 1949. —J. Chailley, Motets inedits du XIV e siecle a la cathedrale de Sens, Rivista musicale ita liana, 1950. — K. J. Levy, New Material on the Early Motet in England, Journal of the American Musicological Society, 1951. — R. Datnmann, Spatformen der isorythmischen Motette im 16. Jahrhundert, AFMW, 1953. — H. Tischler, The Evolution of the Harmonic Style in the Notre -Dame Motet, AML, 1956. — F. Gennrich, Motette, Darmstadt 1957. — A. Vidaković, Vinko Jelić (1596 —1636?) i njegova zbirka duhovnih koncerata i ricercara Parnassia militia (1622), Zagreb 1957. — B. Troviell, A Fourteenth-Century Ceremonial Motet and its Composer, AML, 1957. — F. Gennrich, Bibliographie der altesten franzosischen und lateinischen Motetten, Darmstadt 1957. — R. Dammann, Geschichte der Begriffsbestimmung Motette, AML, 1959. — H. Tischler, The Evolution of Form in the Eariiest Motets, ibid., 1959. — L. Finscher, Motette, MGG, IX, 1961. — U. Giinther, Das Wort-Ton-Problem bei Motette des spaten XIV Jahrhun derts, Spomenica H. Besseleru. Leipzig 1961. — G. Birkner, Motetus urd Mo tette, AFMW, 1961. — G. Reichert, Wechselbeziehungen zwischen musikali scher und textlicher Struktur in den Motetten des XIII Jahrhunderts, Strasbourg 1962. — E. H. Sparks, Cantus firmus in Mass and Motet 1420 —1520, Berkeley 1963. — O. Launday (redaktor), Anthologie du motet latin polypho nique en France (1609—1661), Pariš 1963. — D. Harbinsan, Imitation in the Early Motet, Music and Letters, 1964. — E. Ap/el, Beitrag zu einer Geschichte der Satztechnik von den fruhen Motetten bis Bach (2 sv.), Miinchen 1964 —65— F. Mathiassen, The Style of the Early Motet, Kabenhavn 1966. A. Vi.
MOTETSKA PASIJA, jedna od glavnih podvrsta renesansne padje. U njoj je u pripovijedanju evanĊeoskih tekstova o muci Isusovoj primijenjena polifona kompozicijska tehnika, i to ne samo u odlomcima gdje istupa puk, tj. gomila ţidovskoga naroda (Turba Judeorum), nego ĉak i u ulogama Krista (Christus) i pripovjedaĉa (Chronista, Evangelista). Najpoznatije motetske pasije napisali su R. Davy, A. Longaval, C. da Rore i Maistre Jhan (->• Motet, -> Pasijd). LIT.: O. Kade, Die altere Passionkomposition bis zum Jahre 1631, Giitersloh 1893. — P. Robertson, A Critical Survey of the Motet Passion (diser tacija), London 1957. — A. Schmitz, Zur motettischen Passion des XVI Jahr hunderts, AFMW, 1959. A. Vi.
MOTETUS, 1. latinski naziv za motet. — 2. U višeglasnim stavcima iz XIII st. naziv za dionicu iznad tenora, dakle sinonim za duplum. MOTIV (od srednjovjekovnoga lat. motivus, pokretljiv; engl. motif, figure, franc. motif, njem. Motiv, tal. motivo), najmanji smisleni dio jedne muziĉke misli (npr. teme). Mnoge dvotaktne fraze djeluju tako jedinstveno i organiĉno da je u prvi mah teško zamisliti, da su sloţene ili — što je u suštini isto — da se daju rastaviti u manje dijelove, motive. Ipak, razvoj kompozicije razotkriva njihovu sloţenost na nedvouman naĉin time što se motivi osamostaljuju i što postaju ishodištima (klicama, stanicama) novih fraza: L.v. Beethoven: Klavirska sonata op.2 br.1
Već dvije note mogu biti m., npr.: L.v. Beethoven: Klavirska sonata op. 2 br. 2
U mnogim frazama m. se jasno istiĉe, on kao da ţivi ur fraze svojim vlastitim ţivotom: W. A. Mozart: Simtonija u g-molu
L.v. Beethoven; Septet
Katkad se m. podudara s frazom: L.v. Beethoven: Gucf. kvartet op. 18 br. 1
L. v. Beethoven: V sim
Cl_______________. ______________________________Ai
Konkretno odreĊivanje motiva unutar jedne fraze (i komr. ĉije uopće) veoma je vaţno, jer o pravilnoj interpretaciji te ovisi u krajnjoj liniji sadrţaj i smisao same kompozicije (-> Fr > Fraziranje). Evo primjera dvojake interpretacije koja u izraţajnom pog predstavlja upravo suprotnost: Nr"
M. se tako ukazuje kao »pojedinaĉna znaĉajna kretnja mu kog afekta« (F. Nietzsche). J. S. Bach i L. van Beethoven do I njih su konzekvencija proveli princip motiviĉke razradbe. U pr stavku Beethovenove Pete simfonije osnovni m. od ĉetiri j postaje pravim i gotovo jedinim pokretaĉem cijeloga stavka. ] kod Mozarta više prevladava princip nizanja i metamorfoze me (preobraţaja, varijacije), Haydn u svojim zrelim djelima u naĉelo razvoja (evolucije), u kojemu m. i evolucija motiva gravaju sliĉnu ulogu kao stanica u organizmu. Taj princip prei je i razvio Beethoven. Divan primjer, uz već navedeni iz 1 simfonije, je prvi stavak njegovog Prvoga gudaĉkog kvartet; op. 18. M. c MOTORIKA (lat. motor stroj), u muzici oznaĉuje specif ritmiĉki tok; njegova pravilnost, jednolikost i neprekidnost p sjeća na kontinuirani rad stroja. Izrazita je suprotnost pjevi momentu u muzici, pa ulazi gotovo samo u domenu instrument; muzike. Pravo znaĉenje i estetsko djelovanje motorike prvi put pojavilo u instrumentalnoj muzici baroka. Osebujna hom< nost i polet, što ih m. daje pojedinim stavcima baroknih kom zicija, specifiĉna je draţ i jedna od najizrazitijih stilskih karakt stika toga razdoblja. Premda su se i kompozitori kasnijih ep mjestimice sluţili tom tehnikom, motorici je tek u novije d ponovno pripala vaţnija uloga i to u vezi s neobaroknim i r klasiĉnim strujama u prvoj polovini XX st. Vraćanju na objek nost izraza i kompaktnost forme muziĉkoga baroka pridri se i suvremeni princip mehaniziranog ţivota u kojem stroj pos osebujan protagonist. Takvo se stanje nuţno odrazilo u motor koncipiranim stavcima I. Stravinskog, P. Hindemitha ili A. ] neggera koji suzdrţljivošću izraza tvore protuteţu naglase ekspresivnosti Schonbergova ili Bergova muziĉkog jezika, takve motorike treba razlikovati tzv. motoriku jazza koju karal rizira frenetiĉko ponavljanje jedne te iste ritmiĉke formule — izbezumljenosti i ekstaze. K. Ko. MOTTA, Josć Viana da -> Viana da Mota, Jose MOTTE, Diether de la, njemaĉki kompozitor (Bonn, III 1928 —). Na Muziĉkoj akademiji u Detmoldu studirao k< poziciju (W. Maler), klavir Hansen) i dirigiranje (K. T mas). Od 1950 docent na Ev geliĉkoj muziĉkoj školi u D seldorfu, od 1955 muziĉki 1 tiĉar dnevnika Rheinische 1 i od 1959 savjetnik muzi naklade Schott u Mainzu. 1962 profesor kompozicije Visokoj muziĉkoj školi u Ha burgu; uz to je zamje predsjednika Instituta za ne muziku i muziĉki odgoj Darmdstadtu. Istaknuti predstavnik suv mene evropske muzike, M. svojim djelima povezuje ij boja, melodiku malih intervai D. DE LA MOTTE pomno proraĉunatu konstn
MOTTE — MOYZES ĉiju. U traţenju novih sinteza, on je 1970 izmislio tzv. »vidljivu muziku«, ili kako sam kaţe, muziĉko zbivanje, u kojemu se stapaju zvuk i šum, muzika i govor, kompozicija i improvizacija, koncertno djelo i pozornica, a autor je i ĉistih govornih kompozicija. Od 1971 stvara i orkestralna djela koja treba izvoditi izvan koncertnih dvorana. DJELA. ORKESTRALNA: koncert, 1963; simfonija, 1964; koncerti za klavir, 1965 i za flautu, 1967; Simfonijska uvertira, 1967; Drei musikalische Handlungen, 1971. — KOMORNA: duhaĉki kvintet, 1954; duhaĉki kvartet, 1954; klavirski trio, 1955; gudaĉki trio, 1959; 6 Miniaturen za klavirski trio, 1960; Divertimento za flautu, obou, violonĉelo i udaraljke, 1958; septet, 1966; 5 Rezitative za flautu i klavir, 1957. — Kompozicije za klavir (Zehn Fantasien; Drei Spiele) i za orgulje {Musik, 1965; Orgelstiick mit Fenstern, 1971). — Vidljiva muzika: Ton-Band; Elegie; Die Kiste; Mosaik; Musee vivant. — Govorne kompozicije: London und Umgebung; Sprachkonzert. — Kompozicije izvart koncertne dvorane: Haus-Komert, 1971; Klang-Wege, 1971; Tafel-Musik, 1972. — Opera Der Aufsichtsrat, 1969 (Hannover, 1. II 1970). — VOKALNA: kantata Es zvartet alles auf dich, I969. Zborovi: Das Gebet Asarjas za recitatora, muški zbor i udaraljke, 1956; Stdndchen fiir Don Quixote za muški zbor, tenor i 3 recitatora, 1960; Wie eine Rose; Die Klagelieder Jeremias; Psalmenmotette, 1963. Solo-pjesme: Die Niemandrose za bariton i 7 instrumenata, 1966; Lieder nach Gedichten von G. Benn; 2 Lieder aus dem Fruhling, 1952; 3 Gesdnge Za bariton i orgulje. — SPISI: H. W. Henze. Der Prinz von Homburg, 1960; Mu. sikalische Analyse. Analysen mit kritischen Anmerkungen, 1968 (II izd. 1972). LIT.: K. Grabe, Musik fiir ein singendes Orchester. Diether de la Motte — ein Portrait, Mušica, 1967, 4. — H. Vogt, Neue Musik seit 1945, Stuttgart 1972. K. Ko.
MOTTL, Felix Josef, austrijski dirigent i kompozitor (Unter-St. Veit kraj Beĉa, 24. VIII 1856 — Miinchen, 2. VII 1911). Studirao na Konzervatoriju u Beĉu (J. Hellmesberger, F. O. Dessoff, A. Bruckner). Od 1875 štva Richard Wagner u Beĉu; 1876 prvih sveĉanih igara u Bavreuthu, a 1878—80 dirigent je Komiĉne opere u Beĉu. Kao operni i koncertni dirigent u Karlsruheu (1881—1907) i Miinchenu (od 1903) osobito je zasluţan za procvat muziĉkog ţivota u tim gradovima; u Miinchenu je od 1904 bio ta koĊer direktor Muziĉke akade mije. U Bavreuthu je redovito gostovao od 1886, a s golemim je uspjesima vodio i operne predstave i simfonijske koncer te u Parizu, Londonu, New F. J. MOTTL
Yorku i dr. M. se odlikovao pravim umjetniĉkim temperamentom i osobitim smislom za stil i mjeru. Njegova interpretacija Wagnerovih opera postala je uzorom koji je poslije njega rijetko tko postigao. DJELA: gudaĉki kvartet u fis-molu, 1904. — Oesterreichische Tdnze za klavir 4-r. — Opere Grof Eberstein, 1881; Agnes Bernauer, 1883 i Fiirst und Sdnger; plesni igrokaz Pan im Busch, 1881. — Solo-pjesme (Neunzehn Ge-dichte deutscher DichterJ. — Preradio opere P. Corneliusa Der Barbier von Bagdad (sa H. Levijem) i V. Bellinija Norma. LIT.: E. Kloss, Felix Mottl, Leipzig 1909. — A. Eltinger, Felix Mottl, Biographisches Jahrbuch und Deutscher Nekrolog, 1912. — O. Kaul, Felix Josef Mottl, MGG, IX, 1961. — R. Delage, Correspondance inedite entre E. Chabrier et F. Mottl, Revue de Musicologie, Pariš 1963.
MOULOUDJI, Marcel, francuski kompozitor, šansonjer, glumac, slikar i pisac (Pariz, 16. IX 1922 —). Prve zapaţene uspjehe postigao kao filmski glumac (Svi smo mi ubojice) i knjiţevnik (roman Enrico, 1945; kazališna djela; pjesme). Oko 1950 poĉeo se intenzivnije baviti i chansonom. Najuspjelija njegova djela s tog podruĉja (Un Jour, tu verras, Le Mal de Pariš, Les Enfants de l'automne) izrazito su lirska, a sadrţajno pripadaju egzistenci- jalizmu. Znatnu popularnost uţiva i kao pjevaĉ. MOUSTAKI (Mustacchi), Georges (Joseph), francuski šansonjer egipatskog podrijetla (Aleksandrija, 1934—). Od svoje sedamnaeste godine ţivi u Francuskoj. Uz muziku bavi se i novinarstvom. Komponirao je niz uspjelih chansona koje ritmom i muziĉkim izrazom ĉesto odaju autorovo egipatsko podrijetlo (U Etranger, Le Gitan et la fille, Eden Blues).
MOUTON, Jean (u dokumentima punim imenom Jean de HoUouigue, HouUievigues ili Hollievigue dit Mlouton; muziĉki izvori navode ga pod imenom Jean Mouton, Motonis, Motone, Muton ili Moutona), francuski kompozitor (Holluige, danas Haut-Wignes, kraj Samera, oko 1459 — St.-Quentin, 30. X 1522). Ĉlan djeĉaĉkoga zbora u crkvi Notre-Dame u Nesleu; ondje je zareĊen za svećenika, a 1483 imenovan kantorom i kanonikom. Od 1501 neko je vrijeme u Grenobleu Magister musicus crkve St. Andre. God. 1512 spominje se u kapeli kralja Louisa
617
XII kao pjevaĉ i autor jednoga ţalobnog moteta. Kasnije je ţivio u Pikardiji (tadašnja Burgundija), vjerojatno u St.-Quentinu. M. je jedan od veoma istaknutih predstavnika Josquinove škole u širem smislu. On je jedan od najslavnijih francuskih dvorskih muziĉara i — uz Josquina Des Presa, P. de la Ruea i H. Isaaca — najveći kompozitor svoga vremena. Suvremenici su ga neobiĉno uvaţavali pa ga spominje više od 20 teoretiĉara XVI st. Znaĉenje Jeana Moutona je dvojako. Kao Willaertov uĉitelj posredovao je da nizozemski stil dopre do utemeljitelja Venecijanske škole, a kao vodeći kompozitor na francuskom dvoru pridonio je mnogo razvoju specifiĉnih nacionalnih stilskih osobina, kao što su formalna jasnoća, kratkoća i pregnantnost tema i pomna dikcija u duhu francuskoga jezika. Posebne odlike njegova stila su snaţna, elastiĉna i jasna melodika i pregledan, majstorski uravnoteţen slog. Najvrednija su mu djela mise i moteti. DJELA (do sada poznata): 15 potpunih misnih ordinarija; 1 Credo; 10 Magnificata; oko 120 moteta; 25 chansona. — Za Moutonova ţivota štampano je više od 50 njegovih djela, a do kraja XVI st. u svemu više od 90. Posebno su objavljene zbirke: Missarum Joannis Mouton Liber primus, Fossombrone 1515 1 Joannis Mouton Sameracensis . . . selecti aliquot moduli. . . Liber I, Pariš 1555NOVA IZD.: pojedine Moutonove kompo zicije obj. su F. Co mmer, R. J. v. Maldeghem, Ch. Bordes, J. Delporte, E. Dagnino, A. Smijers, J. de Va lois, H. Zenck, H. Angles, D. Plamenac, P. Kast i dr. LIT.: M. Brenet, Jean Mouton, La tribune de St. Gervais, 1899. — J. Delporte, L'Ecole polyphonique franco-flamande; Jean Mouton, Revue litur gique et musicale, 1932—35. — Isti, Nouveaux documents sur Jean Mouton, Musique et Liturgie, 1937. — L.Royer, Les Musiciens et la musique a l'ancienne Collegiale Saint-Andre de Grenoble, Humanisme et Renaissance, 1937. — C. Sartori, Bibliograna delle opere musicali štampate da O. Petrucci, Firenze 1948. — A. C. Minor, The Masses of Jean Mouton (disertacija), dru — 2 dirigent sv., Ann akademskog Arbor, USA, 1950. F. Lesure, Un Document sur la jeunesse de Jean Mouton, Revue Belge sudjeluje na pripremama de Musicologie, 1951. — D. Plamenac, Deux pieces de la Renaissance tirees de fonds Florentins, ibid., 1952. — R. Dammann, Studien zu den Motetten von Jean Mouton (disertacija), Freiburg i Br. 1952. — J. M. Shine, The Motets of Jean Mouto n (diser tacija), New York 1953. — P. Kast, Studien zu den Messen des Jean Mou ton (disertacija), Frankfurt a. M. 1955. — Isti, Zu Biographie und Werk Jean Moutons, Kongress-Bericht, Wien 1956. •— Isti, Jean Mouton, MGG, IX, 1961. K. Ko.
MOYZES, 1. Mikulaš, slovaĉki kompozitor i pedagog (Zvolenska Slatina, 6. XII 1872 — Prešov, 2. IV 1944). Kao uĉitelj upotpunjavao je svoje M. MOYZES muziĉko obrazovanje privatnim studijem. Kraće je vrijeme uĉio orgulje i kompoziciju na Muziĉkoj akademiji u Budimpešti. Bio je zatim orguljaš, a kasnije uĉitelj muzike u više mjesta u Slovaĉkoj, od 1908 na Muziĉkoj školi u Prešovu (kasnije direktor) gdje se njegovom zaslugom bogato razvio muziĉki ţivot. Izraţajna sredstva njegove muzike su romantiĉarska, s oslanjaju se na tematiku iz slovaĉke narodne pjesme. DJELA. ORKESTRALNA: Mala vrchovskd symfonia, 1937; Smes šarišskych l'udovych piesni, 1920; 2 suite, 1931 i 1932; Šarišsky pochod, 1935; Naše Slovensko, 1938; Slovensky pochod, 1939. — KOMORNA. Ĉetiri gudaĉka kvarteta: I, 1926; II, 1929; III, 1932 i IV, 1943. Duhaĉki kvintet, 1934; duhaĉki sekstet, 1934. —■ Klavirske i orguljske kompozicije. — DRAMSKA. Melodrame: Siroty, 1921; Lesnd patina, 1922 (izv. 1934) i Certovd rieka, 1940. — VOKALNA: Ctibor za tenor i orkestar, 1920; 9 šarišskych Vudovych piesni za zbor, 1929; zborovi; solopjesme..— Missa solemnis, 1906; misa, 1929; crkvene kompozicije. — Škola na organ, 1911; Klavirna škola (red. M. Vilec), posth. 1946.
2. Alexander, kompozitor (Klaštor pod Znievom, 4. IX 1906 —). Sin Mikulţša; studirao na Praškom konzervatoriju (orgulje kod B. A. Wiederman-na, kompoziciju kod O. Šina i V. Novaka). God. 1928—48 profesor kompozicije na Konzervatoriju u Bratislavi, a od 1949 na Visokoj školi za muziĉku umjetnost; 1937—48 vodio i muziĉki odjel Bratislavskog radija. Njegova je muzika u poĉetku pod utjecajem suvremenih muziĉkih strujanja, ĉak i jazza,
A. MOYZES
618
MOYZES — MOZART
no postepeno M. stvara vlastiti muziĉki izraz, individualnu sintezu moderne kompozitorske tehnike i elemenata slovaĉke puĉke pjesme. Široke, jasne melodijske linije obraĊuje rado kontrapunktski u preglednoj fakturi. U harmoniji, i pored velikih sloboda, ne napušta granice tonalnosti i funkcionalnosti. U konstrukciji djela polazi doduše od klasiĉnih formi, ali ih proširuje. Posebno su znaĉajna za slovaĉku suvremenu muziku Movzesova simfonijska i komorna djela. Kao pedagog odgojio je niz slovaĉkih kompozitora (D. Kardoš, Š. Jurovsky, L. Holoubek, A. Oĉenaš, T. Frešo i dr.). U borbi za modernu slovaĉku muziku M. je vaţan i kao agilan publicist širokih pogleda i kao organizator. DJELA. ORKESTRALNA. Sedam simfonija: I, u D -duru op. 4, 1929 (prer. 1936); II, u a-molu op. 16, 1932 (prer. 1941); III, Piccola sinfonia u B-duru op. 18, 1942; IV, u Es-duru op. 38, 1947; V, u F-duru op. 39, 1948 (obradba simfonije M. Moyzesa Mala vrchovskd symfdnid); VI, Pionierska u G--duru op. 45, 1951 (prer. 1956) i VII, u Es-duru op. 51, 1955. Koncert za violinu, 1958; Concertino, 1933. Ĉetiri uvertire: I, 1929; II, Janošikmi chlapci, 1934 (prer. 1943); ///, Nikola Suhaj, 1934 i IV, Februdrovd, 1952; suita Dolu Vdhom, J 935 (prer. 1945); Tance z Pohronia, 1950; Tance z Gemera, 1954; Sonatina giocosa za komorni orkestar, 1963. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u a-molu op. 8, 1928 (prer. 1942); duhaĉki kvintet, 1933 (prer. 1942); Poetiĉka suita za violinu i klavir, 1940. — KLAVIRSKA: sonata u e-molu op. 2, 1926—27 (prer. 1942); Jazz-Sonata, 1932; Divertimento, 1930; West-pocket-Suile, 1928. — DRAMSKA: scenske kantate Svatopluk, 1935 i Ĉervene zore-novd dedina, 1949. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA. Kantate: Sldvnoslne vatry, 1928; Demontdţ, 1930; Zneju piesne na chotdri, 1948; Naša piesen, 1949; Chceme mier, 1951 i Baladickd kantdta, 1960. Zborovi; solo-pjesme. — Obradbe narodnih napjeva. — Ĉlanci. LIT.: Z. Bokeszovd, Sedemdesiatroĉny Mikulaš Movzes, Bratislava 1942. — J. Andrić, Slovaĉka glasba, Zagreb 1944. — Isti, Mikulaš Movzes, Sv. C., 1944, 1—2. ■— E. Zavarsky, Suĉasna slovenska hudba, Bratislava 1947. — L. Burlas, Alexander Movzes, Bratislava 1956. — E. Zavarsky, Mikulaš i AIexander Movzes, MGG, IX, 1961.
MOZARAPSKO PJEVANJE (od španj. mucarabes ili mostarabes na arapski naĉin), srednjovjekovno katoliĉko liturgijsko pjevanje u španjolskim pokrajinama Aragoniji, Kastiliji i Leonu za vladanja Arapa (711—1085). Pratilo je poseban obred koji je u XI st. zamijenjen rimskom liturgijom. M. p. redovito uvelike istiĉe dramatsku stranu teksta; pojedini odlomci melizmatiĉki su veoma bogati pa gdjekad na rijeĉ aleluja dolazi i do 200 nota. Imalo je i vlastitu neumatsku notaciju, tzv. »španjolsku vizigotsku notaciju« koju je teško sa sigurnošću odgonetnuti, jer je veoma osebujna. U njoj se isprepleću utjecaji orijental nog, bizantskog i zapadnoevropskog notnog pisma. Ostaci ovog obred,a i pjevanja ţive danas još jedino u liturgiji katedrale u Toledu. M. p. se zove i vizigotsko pjevanje, jer mu prvi poĉeci padaju u V st. kad su Španjolskom vladali vizigotski kraljevi. Za razvoj ovog obreda i pjevanja osobito su zasluţni sv. Leandar (umro 601), sv. Izidor (560—636) i sv. Eugen Toledski (umro 657). •— U novije vrijeme objavili su L. Brou L. i J. Vives Antifonario visigotico mozdrabe de la Catedrdl de Leon (2 sv.: I, faksimil i II, tekstovi) u Monumenta Hispaniae Sacra (1953—59). LIT.: G. Prado, Historia del Rito Mozarabe y Toledano, S. Domingo de Silos 1928. — P. Wagner, Der mozarabische Kirchengesang und seine Uberlieferung, Spanische Forschung der Gorresgesellschaft, I, Miinster 1928. — C. Rojo i G. Prado, El Canto mozarabe, Barcelona 1929. — G. M. Sunol, Introduction a Ia paleographie musicale gregorienne, Pariš 1935. — L. Brou, L'Antiphonaire visigothique et l'antiphonaire gregorien au debut du VII e siecle, Anuario Musical, 1950 (i Kongresni izvještaj, Roma 1950 i Tournai 1952). — Isti, L'Alleluia dans la liturgie mozarabe, ibid., 1951. — Isti, Sequences et tropes dans la liturgie mozarabe, Hispania sacra, 1951 —52.—H. Allinger, The Mosarabic Hvmnal and Chant, New York 1953. — C. W. Brockett, Antiphons, Responsories and Other Chants of the Mozarabic Rite (2 sv.),New York 1965. — G. Prado, Estado actual de los estudios sobre la mušica mozarabe, Toledo 1965. A. Vi.
MOZART, austrijska obitelj muziĉara njemaĉkog podrijetla. 1. Johann Georg Leopold, kompozitor i violinist (Augsburg, 14. XI 1719 — Salzburg, 28. V 1787). Na isusovaĉkoj gimnaziji u Augsburgu stekao 1727—36 široko humanistiĉko obrazovanje i solidno muziĉko znanje, osobito u violini i orguljama. God. 1737—38 polazio je Benediktinski univerzitet u Salzburgu. Od 1740 bio je Kammerdiener kod grofa J. B. Thurn-Valsassina i Taxisa. God. 1743 postavljen je za ĉetvrtog violinistu u salzburškoj Dvorskoj kapeli i uĉitelja violine na Djeĉaĉkom institutu. U sluţbi je postepeno napredovao do drugoga violiniste; 1757 postao je Hof- und Cammer-Componist, a 1763 imenovan je vicekapelmajstorom. God. 1747 oţenio se Annom Marijom Pertl. Od sedmoro njihove djece ţivi su ostali samo Maria Anna, nazvana Nannerl, i Wolfgang Amadeus. Kao kompozitor s osobito razvijenim smislom za muziĉku arhitektoniku M. je svoj stil izgradio na baroknim i pretklasiĉnim elementima kojima dodaje obiljeţja Beĉke, Mannheimske i Sjevernonjemaĉke škole, kao i karakteristiĉne crte iz juţnonjemaĉkih narodnih napjeva. U klavirskim sonatama bio je pod utjecajem D. Scarlattija i C. Ph. E. Bacha, a svoje je simfonije koncipirao najviše programatski. To se oĉituje već u naslovima, ali i u primjeni razliĉitih instrumenata i naprava za šumove, kao što su zvonĉići, gajde, kravlji rogovi, organistrum, udarci biĉa, hici i si. Kako je njegova muzika stilom sliĉna ranim djelima Wolfganga Amadeusa
i drugih kompozitora onog ba, njegove su se kompo dugo pripisivale drugim rima, i obrnuto. Tako je E simfonija (Kindersymph iz 1760 donedavna srna djelom J. Havdna. Uzevši sebi kao pr: školu za flautu J. J. Qui (Versuch einer Anzveisung Flote traversiere zu spidet 1752 i školu za klavir C. P Bacha (Versuch tiber die z Art das Klavier zu spielei 1753, M. je 1756 objavio opseţnu njemaĉku skok violinu Versuch einer griindl Violonschule koja ide u najboljih starijih udţbenik taj instrument. L. MOZART. Bakrorez J. Ona na maĉko tlo prenosi talija Fridricha violinistiĉku tradiciju (G. tini, P. A. Locatelli), a uz to otvara pogled i na dotadanji razvoj ziĉke teorije, osobito s podruĉja izvodilaĉke prakse. Osobite zasluge stekao je M. kao odgojitelj i uĉitelj ^ ganga Amadeusa. Zapazivši rano genijalnost svojega sina, pi zeo je sve kako bi od njega što prije stvorio cjelovitu umjetn liĉnost. Osim vlastite djece Mozartovi su uĉenici bili H. March M. Danzi rod. Marchand, T. F. Lipowsky, F. S. Rainprecl J. I. Bieling i drugi. DJELA. ORKESTRALNA: brojne simfonije (Sinfonia burlesca; Sir pastorale; Sinfonia da caccia u G-duru, 1755; Kindersymphonie, oko 1 Koncerti: za flautu; za obou; za fagot; za trublju u D-duru, 1762 i za 2 Musikalische Schlittenfahrt, 1755 (saĉuvano u verziji za klavir); Die Bauern zeit, 1755; Divertimento militare u D-duru, oko 1755; partite; plesovi; kcra i dr. — KOMORNA: 6 trio-sonata, 1740; 6 divertimenta za 2 violine i vi ĉelo; 3 trija za violinu, violonĉelo i ĉembalo; 12 dua za 2 violine; Caprice z; linu solo. — KLAVIRSKA: sonate; varijacije i dr. — Muzika za balete i šk komedije. — Kantate; solo-pjesme. — CRKVENA: 5 misa; 5 litanija; ic njih crkvenih djela (sve uz orkestar) i dr. — SPISI: Versuch einer griind, Violinschule, 1756 (II prošireno izd. 1769—70; III izd. 1787; IV izd. 1791 prijevod 1766; franc. prijevod 1770; faksimile I izd. obj. B. Paumgartner faksimil III izd. obj. H. J. Moser 1956); Nachricht von dem gegenwdrtigen Zus der Aiusik Sr. Hochfurstlichen Gnaden des Erzbischojfs zu Salzburg im Jahr u Historisch-kritische Beytrage zur Aufnahme der Musik, III, F. W. Marp 1757NOVA IZD.: djela J. G. L. Mozarta obj. su M. Seiffert (DTB, IX, 2 virske sonate, simfonije, divertimenti, koncert za trublju, ofertorij i dr v Abert (Notenbuch seinem Sohn Wolfgang Amaaeus zu dessen 7. Namenstag, geschenkt), G. Lenzewski st. (3 divertimenta), E. Kleiber, H. Schiingeler tenbuch fiir Nannerl), C. Bresge-n, E. Valentin, E. Sehenk, J. Messner Pisma izdali G. N. v. Nissen (Biographie W. A. Mozaru, 1828), I.. S dermair (Die briefe Wolfgang Amadeus Mozarts und seiner Familie, III— 1914), O. E. Deutsch i B. Paumgartner (Leopold Mozarts Briefe an seine Toc I936). LIT.: J. E. Engl, Leopold Mozarts Grabstatte authentisch erwi< Jahresbericht der Internationalen Stiftung Mozarteum, Salzburg 1898. — Friedlaender, Leopold Mozarts Klaviersonaten, M, 1904. — W. Renz, Lee Mozart als Komponift, ibid. — M. Seiffert, Predgovor za odabrana djela, I IX, 2. — H. Abert, Leopold Mozarts Notenbuch von 1762, Gluck -Jahrl III, Leipzig 1917. — K. Herhartz, Die Violinschule Leopold Mozarts, Mo Jahrbuch III, 1929.— F. Posch, Leopold Mozart als Mensch, Vater unc zieher der Aufklarung, Neues Mozart-Jahrbuch I, 1941. — E. L. Theiss, Instrumentahverke Leopold Mozarts (disertacija), Giessen 1943 (rkp.). F. Schmid, Leopold Mozart und die Kindersinfonie, Mozart -Jahrbuch, ] — Isti, Leopold Mozart, Lebensbilder aus dem Schwaben III, 1954. — F. Tagliavini, Unbekanntes Oratorium Leopold Mozarts gefunden, Acta zartiana III, 1, 1956. K. K<
2. Maria Anna (zvana Nannerl), pijanistica (Salzburg, VII 1751 — 29. X 1829). Kći i uĉenica Leopolda, kojega je ĉi pratila na koncertima. I s bratom Wolfgangom Amadeusom djeluje na prvim koncertnim turnejama, a koncertirala je i sai stalno. Poslije 1801 uĉiteljica klavira u Salzburgu; 1817 osi pila. O njezinu prisnom odnosu prema bratu i njezinu utjei na njegov razvojni put svjedoĉi njihova bogata korespondenc LIT.: W. Hummel, Nannerl, W. A. Mozarts Schvrester, Leipzig i V 1952-
3. Wolfgang Amadeus, kompozitor (Salzburg, 27. I r — Beĉ, 5. XII 1791). Njegov otac Leopold rano je otkrio izuze muziĉku obdarenost svoga sina i bitno uticao na blistavi raz tog »ĉuda od deteta«. Podesnu klimu za brzo formiranje Mozart genija dao je i muzikalni grad Salzburg, jedan od muziĉkih c tara Evrope XVIII v., slikovito nazvan »parĉetom Italije na Austrije«. U roditeljskoj kući Wolfgang je u svojoj petoj, a ses Nannerl u devetoj godini ţivota, odliĉno svirao klavir, a paĉev 1761 ĉesto su zajedno koncertirali. Prva zapisana i datirana koi pozicija malog Mozarta je Allegro za klavir (K. V. 3) iz 1762. septembru iste godine Leopold je sa svojom decom prvi put 1 setio Beĉ gde daju koncert na dvoru Josipa I. Time su otpoĉ brojne Mozartove turneje po Austriji i drugim zemljama ki
MOZART će doprineti da se njegova stvaralaĉka liĉnost formira na temelju asimilacije stilskih uticaja kasnoga muziĉkog baroka, zrelog rokokoa i klasike. Do novembra 1763 Wolfgang je, preteţno sa sestrom, obišao Miinchen, Linz, Bratislavu, Augsburg, Schvvetzingen, Heidelberg, Mainz, Frankfurt (gde se sreo sa Goetheom), Koblenz, Bonn, Koln, Aachen i Bruxelles. Iste godine u novembru stupa na tle Pariza; tri nedelje provodi na francuskom dvoru u Versaillesu i svira pred Marijom Antoinetteom. U to vreme piše svoje prve sonate za violinu i klavir. U Parizu M. ostaje do aprila 1764. Tada odlazi u London gde koncertira sa velikim uspehom i sklapa dragocena poznanstva sa J. Ch. Bachom, kastratima Manzuolijem, Tenduccijem i mnogim drugima. Impresionira ga i Handelovo stvaralaštvo. Mozartovi napuštaju London u julu 1765 i preko Canterburvja, Dovera, Amsterdama, Haga i Lillea vraćaju se u maju 1766 u Pariz, a u julu iste godine kreću preko Dijona, Lyona, Ţeneve, Lausanne, Berna, Ziiricha i Miinchena za Salzburg, kuda stiţu krajem novembra. Wolfgang u Salzburgu dopunjuje svoje muziĉko obrazovanje studijama kontrapunkta. Na dvoru nadbiskupa Sigis-munda von Stratten-bacha, koji je bio veoma naklonjen porodici M., izvedena su prva Mozartova veća dela: scenski oratorium Die Schul-digkeit des ersten Ge-botes i školska komedija Apollo et Hyacinthus. Za potrebe dvora piše i brojna divertimenta, marše-ve, kompozicije za duvaĉe i dr. Sredinom novembra 1767 Mozartovi odlaze u Beĉ, ali epidemija šarlaha osujećuje mnoge njihove namere. Posle kraćeg boravka i leĉenja u Olomoucu, Mozartovi su ponovo u Beĉu januara 1768, gde ih prima carska L. Mozart s djecom Wolfgangom i Marijom An- porodica i gde je 1769 na dvoru nom. Bakrorez J. B. Dellafossa, 1763 mecene grofa von Mes-mera izveden Mozartov Singspiel Bastien und Bastientie. Iste godine prikazana je u Salzburgu njegova opera buffa La finta semplice.
Posle kratkog boravka u Salzburgu, posvećenog studiju muziĉke teorije, otac i sin Mozart kreću novembra 1769 na prvo putovanje po Italiji, kolevci operske umetnosti, prema kojoj je Wolfgang već u najranijoj mladosti pokazivao veliku naklonost. Prvo Mozartovo putovanje po Italiji trajalo je do marta 1771. Tom je prilikom posetio Veronu, Mantovu, Milano, Bolognu (gde se upoznaje sa ĉuvenim kontrapunktiĉarem i pedagogom Padrem Martinijem), Firencu i Rim da bi u povratku prošao kroz Padovu, Vicenzu, Veronu i neke druge gradove. Iako je ovo prvo Mozartovo putovanje po Italiji imalo instruktivni znaĉaj, isto rijska svedoĉanstva iz toga vremena govore i o velikim poĉastima kojima je mladi umetnik bio obasipan u svim gradovima Italije. Prema jednoj anegdoti on je u Rimu, u Sikstinskoj kapeli, uspeo da po sećanju zapiše višeglasni Miserere G. AUegrija, do ĉijeg notnog teksta svetovnim licima nije bilo moguće doći. Impresioniran neobiĉnom veštinom i talentom mladog umetnika papa ga je odlikovao ordenom »zlatne mamuze« sa titulom cavaliera. Pre njega je tu titulu od muziĉara dobio Ch. W. Gluck. Vredno je zabeleţiti i Mozartovo naimenovanje za ĉlana Akademije u Bologni, koje je obavljeno posle jednog veoma teškog probnog ispita. Krajem 1770 prvi put se u Milanu izvodi njegova opera Mitridate, Re di Ponto. Leopold i Wolfgang, puni utisaka, vratili su se iz Italije u Salzburg marta 1771. Na drugo, mnogo kraće putovanje po Italiji, Mozartovi su krenuli već augusta iste godine. Tom je prilikom u Milanu u oktobru odrţana premijera opere Ascanio in
619
Alba. Krajem iste godine umro je salzburški nadbiskup Sigis-mund von Strattenbach, a na-sledio ga je Hieronvmus, grof von Colloredo, koji je bio više naklonjen italijanskim muziĉarima, dok je domaće, austrijske, medu njima i Mozarta, sputavao. Za sveĉanost naimenovanja novoga salzburškog nadbiskupa M. je komponovao operu // Sogno di Scipione. Sredinom 1772 bio je postavljen za koncertmajstora u nadbiskupovu orkestru. Krajem oktobra iste godine poĉelo je treće Mozartovo putovanje po Italiji. Ono je obeleţeno premijerom opere Luĉio Silla. Sredinom marta 1773 M. je ponovo u Salzburgu. Time su W. A. MOZART. završena njegova putovanja po Italiji Nedovršeni portret Langea, 1783 i on više nikad neće posetiti zemlju kojoj kao stvaralac toliko mnogo duguje. Ali kontakte sa velikim brojem uglednih muziĉara italijanskoga baroka i rokokoa odrţavao je i dalje. Od marta 1773 M. uglavnom boravi u Salzburgu, odlazeći povremeno u Miinchen, Augsburg i u neka austrijska mesta. Januara 1775 prvi put je u Miinchenu izvedena njegova opera buffa La Finta giardiniera. U tom periodu M. ĉesto piše koncertantna dela. Krajem aprila 1779 bila je u Salzburgu premijera opere // Re pastore. Sledeća godina (1776) obeleţena je prvim izvoĊenjem Haffnner-Serenade (K. V. 250). Jula 1777 otac i sin Mozart zatraţili su od nadbiskupa dozvolu za turneju, što im je bilo odbijeno. Na Mozartovo oštro reagovanje otac i sin su dobili otkaz, koji je Leopoldu kasnije povuĉen. Wolfgang posle napuštanja salzburškog dvora kreće s majkom na put u Pariz. Zadrţava se u Miinchenu i u Mannheimu, gradu u kome su mnogi ugledni muziĉari Austrije i Nemaĉke formirali orkestar koji je svojim izuzetnim kvalitetom bitno uticao na formiranje novog instrumentalnog stila rokokoa i klasike. U Mannheimu se M. sreo i sa stvaraocima koji su nastojali da u opersku umetnost infiltriraju nemaĉki duh. U tom gradu boravio je od kraja oktobra 1777 do marta 1778. U to vreme dve ţene ulaze u njegov ţivot: prolazna veza sa Elisabethom Cannabich i nešto trajnija veza sa pevaĉicom Alovsijom Weber, sestrom njegove buduće ţene Constanze. Toj se vezi oštro protive i otac i majka. U jednom odluĉnom pismu Leopold uzvikuje: »Napred za Pariz! I da se uskoro nadeš medu velikim ljudima — aut Caesar aut nihil!« Wolfgang se pokorio, ne bez otpora, oĉevoj volji i marta 1778 on je u Parizu. Ali ovoga puta francuska prestonica prima ga dosta hladno. Stari prijatelji su ga zaboravili i osim premijere baletne muzike za pantomimu Les Petits riens nije bilo znaĉajnijeg dogaĊaja koji bi ga ohrabrio posle udarca zadobijenog u Salzburgu. Naprotiv u Parizu ga je zadesila velika nesreća: majka mu umire od tifusa. Posle toga M. se preko Strasbourga i Mannheima vraća u Salzburg, u koji stiţe slomljena srca sredinom januara 1779. Pritešnjen materijalnim neprilikama M. moli nadbiskupa da ga ponovo primi u sluţbu, što ovaj ĉini, ali svoj odnos prema mla-
W. A. MOZART. Rodna kuća u Salzburgu
MOZART
620
dom umetniku ni malo ne menja. Sledeće dve godine, do potpunog izvesnih, ne uvek srdaĉnih, dodira sa G. Paisiellom, G. Sartij raskida sa nadbiskupom, M. provodi u napornom radu, te su bio- V. Jirovecom, L. A. Koţeluchom, A. Salierijem (brojne anegd grafski podaci iz toga razdoblja veoma oskudni. U tom periodu ali mali broj dokumenata govore o neprijateljskim odnosima . poĉinje sa radom na operi Idomeneo, koja je 1781 prvi put izve- zarta sa ovim italijanskim kompozitorom za koga se tvrdilo d dena u Miinchenu. U toku jednog boravka u Beĉu dolazi do oš- otrovao Mozarta, što nije dokazano) vredno je pomenuti re trog sukoba i raskida izmeĊu Mozarta i nadbiskupa Hieronvmusa. ali znaĉajne Mozartove susrete sa Ch. W. Gluckom, K. D. Posle toga M. se nastanjuje u Beĉu i ostatak ţivota provodi kao Dittersdorfom i J. Havdnom. Sa Gluckom se M. sreo svega slobodan umetnik, jedan od prvih u istoriji muzike, ţiveći od pro- koliko puta i usprkos uzajamnom poštovanju medu njima se daje svojih kompozicija, od koncerata i ĉasova muzike. Nema kada nije razvilo prijateljstvo. I sa Havdnom susreti su bili r< sumnje da su politiĉku osnovu ovoga Mozartova bunta protiv ali je veza prešla okvire konvencionalnog poznanstva. Nare feudalizma dale ideje duhovnih voda kasnije Francuske revolu- Haydn nije štedeo reci kada je trebalo hvaliti i podrţati mla cije, sa kojima se on upoznao prilikom svojih boravaka u Parizu. kolegu, od koga je i sam, nadţivevši ga za više od decenije i Ako se izuzme nekoliko kraćih napuštanja austrijske mnogo primio i nav prestonice, M. je u Beĉu proveo sav ostatak svoga ţivota »u naroĉito na podri slobodi« — kako je radosno javio ocu posle raskida sa nadbiskupom ■v- simfonizma i kami — ali i u sve većoj bedi. muzike. Poznate su U poĉetku ga graĊanski ĉi koje je Haydn rt slojevi, uglavnom okupljeni Leopoldu Mozartu: » sin oko masona, kao i liberalniji je najveći kompoz koga plemići, obiln-pomaţu, liĉno i po imenu znajem« naruĉujući pojedina dela, (pismo Leopi Mozarta uzimajući kod njega ĉasove Mariji Ani oc II1785). U klavira, violine i vreme kad Mozarta i kompozicije, angaţuiući ga njegovu pc dicu stizala kao pijanistu i dirigenta na sve veća b Haydn je svojim dvorovima i u nastojao da s jim salonima. MeĊutim, zbog autoritetom pomo svom Mozar-tove boleţljivosti i mladom prijate ali uzalud. pogoršanoga socijalnog poM. je si prijateljstvo i loţaja, ovi izvori prihoda poštov; prema Haydnu vii postaju vremenom sve obeleţioposvetivši t\ cu manji, tako da on »Godišnjih doba« i postepeno zapada u sve gudaĉkih kvarteta (K, veću oskudicu. 387, 421, 428, 458, i Poĉetak slobodnog ţivota mladog umetnika u W. A. MOZART. Salzburg u XVIII st. 465). Beĉu obeleţen je njegovom ţenidbom sa God. 1782 M. je posetio Salzburg, ali samo Constanzom Weber, što je znatno ohladilo odnose oca i sina. na kratko vrei Onde je po porudţbini porodice Haffner napisao Svoju sreću zbog ţenidbe sa Constanzom M. je izrazio operom Simfoniji D-duru (K. V. 385) nazvanu Haffner-simfonija. Posle (Singspiel) Die Entfiihrung aus dem Serail (1782) u kojoj jedna kraćeg ravka u Linzu, on novembra 1783 komponuje liĉnost nosi Constanzino ime, a ĉitava radnja ima za mladi braĉni Simfoniju u -duru, zvanu Lincerska. Iste godine upoznaje par alegoriĉan smisao. Sa tim delom poĉinje niz Mozartovih se sa Lorenz da Ponteom, sa kojim poĉinje rad na libretu Le beĉkih opera, koje su ga uvrstile meĊu najznaĉajnije operske Nozze di Fig prema tekstu Beaumarchaisa. Opera je završena kompozitore svih vremena. krajem aprila 17 i ubrzo sa uspehom izvedena u beĉkom Iako je dolaskom u Beĉ M. prekinuo veze sa okrutnim despo- Burgtheateru. U to vre M. koncertira kao pijanista, i to tom feudalcem, trebalo je da proĊe još neko vreme da se kod najĉešće u salonima plerr Esterhazy, Gallitzin i princa njega kristališe jedan obuhvatniji, naĉelan aspekt o pravima i us- Hildburghausena. God. 1787, i poznatog uzroka, zauvek je lovima ţivota umetnika u vreme socijalnih preobraţaja, koje je prestao da se bavi ovim vidom um niĉke delatnosti. inspirisala mlada i agresivna burţoazija. U Beĉu M., kao i kasnije Od velikog je znaĉaja za razvoj Mozarta dramatiĉara, kao i L. van Beethoven, drugi »slobodni umetnik« medu beĉkim klasi- formiranje njegovih politiĉkih naĉela, njegovo poznanstvo ĉarima, još uvek odrţava veze sa gornjim slojem aristokratije, libretistom Emanuelom Schikanederom koji ga je verovai iako teško prodire do carske porodice, okruţene italijanskim mu- poĉetkom 1785 uveo u masonsku loţu »Zur Wohltatigkeit«. Pc ziĉarima. I krug veza sa muziĉarima Beĉa bio je širok, iako su smrti Ch. W. Glucka, car Josip II imenovao je Mozarta za dv prisna prijateljstva sa liĉnostima iz toga kruga bila retka. Pored skoga kamernog muziĉara, ali sa znatno manjom platom od Glm ove. Mozartove materijalne prilike pogoršava i neekonomiĉ voĊenje domaćinstva. O njegovoj ţeni Constanzi istorijska svet ĉanstva daju protivreĉne sudove. Pouzdano je ipak da su Wc ganga i Constanzu vezivala iskrena osećanja, da je meĊu nji: bilo razumevanja i ljubavi i da su materijalne nevolje, koje su p tile poslednje godine Mozartova ţivota, bile rezultat obostrai sliĉnih karakternih crta. Uz to, kao i Wolfgang, i Constanza ĉesto pobolevala, što je još više pogoršavalo njihove materijal U t f t f L (»UH •" f > » f t k t a t t i prilike. MA IM. Veliko osveţenje i ohrabrenje za porodicu M. bila je pos< C i H B ttjtinnul) Pragu. Pozvali su ih ugledni ĉeški muziĉari František i Josefi Dušek (Dussek), s kojima se M. upoznao još 1777 u Sa burgu. M. je u Pragu boravio poĉetkom 1787, ali kratko vren LA SCOLA DEGLI AMANTI. Već februara iste godine vraća se u Beĉ, da poĉne rad na op Don Giovanni, ossia II dissoluto punito, za koju je libreto pripren Lorenzo da Ponte. Opera je trebala da bude izvedena u Be< ali je M. od toga odustao te je ona prvi put izvedena u Pragu jesen 1787 (tek maja sledeće godine delo je doţivelo beĉku pi mijeru). Krajem 1787 vraća se M. u Beĉ gde biva primljen do; hladno. Njegovu su muziku smatrali teškom i nerazumljivo! a ni tematika pojedinih njegovih dela (naroĉito Le Nozze di 1 garo) nije se sviĊala aristokraciji. Od maja do avgusta 1788 M. je komponovao svoje tri posle nje i najpoznatije simfonije: u Es-duru (K. V. 543), u g-mc *» M M 9 m f 1%. W. A. MOZART. Cosi (K. V. 550) i u C-duru zvanu Jupiter (K. V. 551), prevazišai njima na podruĉju simfonizma sve svoje prethodnike i savrem fan r.utte, plakat za praizvedbu, Beĉ, 1790 nike i nagovestivši razvoj simfonijskog izraza u poslednjem p riodu Havdnova stvaranja, odnosno Beethovenov simfonijski st
COSI FAN TUTTE, >ol)CKi)te0
MOZART
621
U 1789, iako već oboleo, M. je povremeno napuštao Beĉ i bo- tako kratkog ţivota evoluirao na naĉin koji još uvek oduševljava ravio u Dresdenu, Leipzigu (gde je svirao na Bachovim orgu - kulturno ĉoveĉanstvo. ljama u crkvi sv. Tome) i nekim drugim mestima. Posle velikih U stvaralaĉkom ţivotu W. A. Mozarta jasno se raspoznaju stvaralaĉkih napora na operama Le Nozze di Figaro i Don Gio- dve velike etape. Prva poĉinje ranim kompozicijama i proteţe se vanni, te na poslednjim simfonijama, M. ĉini predah stvarajući do definitivnog dolaska u Beĉ. Druga obuhvata ostatak njegova briljantnu komiĉnu operu Cosi fan tutte, koja je prvi put izvedena ţivota, proveden u austrijskoj prestonici. Prvi period mogli bismo u Beĉu 26. I 1790. nazvati etapom asimilacije, drugi etapom sinteze. Obim razdobU toku poslednje godine ţivota, kao da predoseća skoru smrt, ljima zajedniĉko je Mozartovo neobiĉno plodno angaţovanje M. grĉevito komponuje nekoliko remek-dela. Po nagovoru E. u svim oblastima muziĉkog stvaralaštva, naroĉito na podruĉju Schikanedera piše operu Die Zauberflote i stvara njome prototip muziĉke scene. Zajedniĉke su i neke opšte osobenosti njegova nemaĉke nacionalne muziĉke scene. Paralelno sa tim delom radi muziĉkog izraza: ritmiĉka pokretljivost oslonjena na ĉvrst, hroi na operi La Clemenza di Tito (prvi put izvedena u Pragu 1791), nometarski precizan metriĉki puls, što Mozartovoj muziĉkoj kao i na Rekvijemu, koji mu je jula 1791, preko nekoga tajanstve- fakturi daje jedrinu i odluĉnost; melodijski izraz, dominantan nog izaslanika, poruĉio ekstravagantni grof Walsegg. Grof je u odnosu na ostale elemente, inkarnacija je neiscrpne stvaralaĉke to delo kao svoju sopstvenu kompoziciju ţelio izvesti na smrtni invencije, koja je umela da se, ne napuštajući oblast rokokoa i dan svoje ţene. MeĊutim, spoljne okolnosti te porudţbine, tajan- klasike, oslobodi šematizma forme i postigne prisan izraz ţive stvenost anonimnog naruĉioca i oslabeli nervi na smrt bolesnog reci. M. se obilnije nego itko pre njega (sa izuzetkom J. S. Bacha), kompozitora, sve to stvorilo je kod Mozarta ubeĊenje da je po- koristio melodijskim skraćenjima i proširenjima, kao i melodijrudţbinu Rekvijema izvršila Smrt za njega samog. Rekvijem je skom ornamentikom, strogo funkcionalnom, a ne dekorativnom prema skicama Mozarta dovršio njegov verni uĉenik F. Siissmaver. (naroĉito u drugoj etapi stvaranja). Tim osobinama Mozartova Ubrzo posle premijere opere La Clemenza di Tito u Pragu melodika je anticipirala subjektivizam muziĉkog romantizma. prvi put je bila izvedena u Beĉu opera Ĉarobna frula (po libretu M. je uneo obogaćenje i u harmonski izraz. U poĉetku znatno konSchikanedera), ĉija sadrţina ima alegoriĉan karakter i inspirisa- vencionamiji on se, naroĉito ĉešćom primenom hromatike i pona je masonskom ideologijom. Privuĉen istom tematikom M. u lifonije, uzdiţe do harmonske rafinovanosti koja do maksimuma odgovara njegovu individualiziranom melodijskom izrazu. Konovembru 1791 komponuje i jednu malu masonsku kantatu. To lorizam je više karakteristika kasnijih nego ranijih Mozartovih je njegovo poslednje delo. M. je umro od nepoznate bolesti, u krajnjoj bedi. Kako je na dan sahrane Constanza bila teško bo- dela, iako, u obema etapama, ima primera suptilnog tretiranja lesna, Mozarta je do blizu groba po vetru i vejavici ispratilo sve- zvuka, odnosno korišćenja koloristiĉkih kontrasta kao izraţajnog ga nekoliko najvernijih prijatelja, ali zbog nevremena samom po- sredstva u sluţbi slikovitosti i misaono-emotivne sugestivnosti. laganju u grob nije niko od njih prisustvovao. Pošto su grobari IzmeĊu dela stvorenih u prvom i drugom periodu Mozartova mislili da se radi o nekom siromahu bez porodice, sahranili su ţivota pored sliĉnosti ima i bitnih razlika. U etapi asimilacije M. ga u zajedniĉkoj sirotinjskoj grobnici. Kada je posle nekoliko je otkrio svoj genije prilagodavanja. Na brojnim putovanjima po dana Constanza potraţila njegov grob, niko joj nije mogao oznaĉiti zapadnoj Evropi on je bolje od mnogih savremenika upoznao mesto gde je M. sahranjen. To mesto se ni danas ne zna. duh muziĉke kulture svoje epohe. Ali M. nije bio suviše sklon teoretiziranju. On nije nastojao da svoja iskustva odmah uop šti »U Mozartu kulturni svet ceni neshvatljivo ĉudo muzike« i — poput L. van Beethovena ili R. Wagnera — već od samog (H. J. Moser). Otkako je, pre više od dva veka, poĉeo kao »ĉudo poĉetka izgradi svoju individualnost na temelju integracije traod deteta« svoj trijumfalni umetniĉki put po Evropi pa do danas dicije i novih muziĉko-jeziĉkih nastojanja. Ako se tako moţe to »ĉudo muzike« ne prestaje da bude predmet istorijskih, psihoreći, utisci i iskustva koja je sticao taloţili su se u njegovom duhu loških, medicinskih i socioloških istraţivanja. Mozartova dela, slojevito i svakom kompleksu, sloju tih utisaka M. je isplatio po više od 600 većih i manjih kompozicija iz svih oblasti muziĉkog nekoliko stvaralaĉkih dugova. Prve njegove klavirske sonate, kastvaranja, neiscrpan su izvor za estetske i stilistiĉke analize, a merna dela i dela za orkenjegova biografija je zahvalan materijal i za knjiţevna, filmska i star pripadaju galantnom pozori-šna oblikovanja. Mozartova liĉnost i njegovo delo i osećajnom stilu (»empposmatrani bilo sa koga aspekta zadivljuju ljudskom findsamer Stil«) muziĉkog harmoniĉnoš-ću, vitalnom rokokoa J. Ch. Bacha, M. potencijom i spiritualnim Havdna i Ch. Canabicha. U bogatstvom. zrelijim godinama on sledi M. ne spada medu uzor Manhajmovaca, što stvaraoce i izvoĊaĉe koji su kasnije, u drugom periodu, savremenike opsenili dovodi do dramatizacije i formalno-tehniĉkim nodinamizacije njegova votarijama. On nije tip simfonijskog izraza. Na revolucionara. UporeĊen sa podruĉju kamerne i simdrugim velikanima fonijske muzike on je već muziĉke istorije srodniji je pred kraj prve etape svog O. di Lassu, J. Han-delu, J. razvoja pod snaţnim utiBrahmsu i S. Prokofjevu cajem Josepha Havdna, nego J. S. Bachu, L. van kojega jedinog od savreBeetho-venu, R. menika bezrezervno poštuje Wagneru, M. P. i ceni. Francuskoj muziĉkoj Musorgskom ili C. kulturi oduţio se baletnom Debussvju. Sve tekovine pantomimom Les petits riens muziĉke arhitektonike i Singspielom Bastien et koje je primenjivao u Bastienne. Kako je malo M. svom stvaralaštvu otkrili su bio angaţovan u rau-ziĉkodrugi pre njega. Vitalnost ideološkim sukobima svoga njegova stvaralaštva leţi u doba, dokazuje i njegovo specifiĉnoj, duboko liĉnoj i slabo interesovanje za spor osobenoj primeni tih buffonista i antibuffonasleĊenih i prihvaćenih nista, odnosno kasnije formalnih obrazaca. gluckista i piccinista u Drugim recima, bogatstvo Mozartove stvaralaĉke imaginacije (koja ga u W. A. MOZART. Opera Don Giovanni, autograf Parizu. M. je, naime, od malena bio uveren da se operska dramaturgija moţe nauĉiti jedino u najvećoj meri ĉini »ĉudom muzike«) inkarniralo se pre svega u bogatstvu unutrašnjih formalnih elemenata njegova stila, u sveţini Italiji i on je, naroĉito u prvom periodu, bio poslušan sledbenik i originalnosti melodijskog, ritmiĉkog, harmonskog i koloristiĉkog tradicije italijanske opere serije i opere buffe. I do kraja svoga izraza u okviru opštih odrednica rokokoa i klasiĉnog stila (uz ţivota omje toj tradiciji u osnovi ostao veran, u velikoj meri ĉak i u izvesne nagoveštaje muziĉkog romantizma). Tu, na planu grama- prototipu nemaĉke nacionalne opere Die Zauberflote. IzmeĊu njegovih i njemu savremenih italijanskih opera ne postoje gotovo tiĉko-sintaktiĉkih elemenata muziĉkog jezika M. je u toku svoga nikakve strukturalne razlike, osim što je vokalna faktura belkanta
622
MOZART
kod Mozarta — u skladu sa tradicijom nemaĉke vokalne muzike — ĉesto tretirana instrumentalno. Sa italijanskim barokom upoznao je Mozarta Padre Martini. Uticaju tog stila oduţio se mladi autor polifonim duhovnim kompozicijama K. V. 89, 90, 91, 92 i dr. (1770—71). I G. F. Handel je ostavio vidnog traga u prvim Mozartovim vokalno-instrumentalnim delima. Kasnije će ovi dodiri sa baroknom polifonijom biti baza veliĉanstvene sinteze homofonije i polifonije u poslednjim Mozartovim ostvarenjima (Jupiter-Symphonie, Requiem, Die Zauberflote). Iako, dakle, u prvoj etapi Mozartova stvaralaštva ima mnogo nagoveštaja stilskih osobenosti druge etape, dela stvorena u tom pericdu ne izdiţu svog tvorca medu najveće muziĉke stvaraoce svih vremena. Znatan broj Mozartovih kompozicija iz toga perioda danas je oprav-dano zaboravljen, jer se niĉim bitnim ne izdvaja od konvencionalne produkcije ostalih kompozitora iz epohe kasnog baroka i rokokoa. Drugi period Mozartova stvaranja nesumnjivo je znaĉajniji i sa istorijskog i sa estetskog gledišta. Svakako nije sluĉajno da se poĉetak drugog perioda Mozartova stvaralaštva poklapa sa prelomom u njegovu ţivotu kada je posle raskida sa nadbiskupom Colloredom razvio jedra slobodnog umetnika na burnom moru nestabilne društvene i ekonomske egzistencije. Pored crta deĉije neposrednosti u ophoĊenju sa ljudima koji su mu bili bliski, izuzetne emotivne vibrantnosti, smisla za humor i bujnog mladalaĉkog temperamenta, savremenici (pa ĉak i otac Leopold) ĉesto pominju gordost kao crtu Mozartova karaktera. To je u stvari crta ĉoveka svesnog svoga genija i uvredenog zbog neprirodnih i nepravednih društvenih uslova pod kojima se taj genije razvijao. Vreme u kome je planuo Mozartov bunt protiv feudalistiĉkih uslova umetniĉkog ţivota u konzervativnoj Austro-Ugarskoj monarhiji, bilo je preuranjeno. To je M. platio bedom i sahranom u sirotinjskoj grobnici. U borbi sa sredinom koja ga je okruţavala, pa ĉak i sa onima koji su ga voleli ali ga nisu razumevali, formirala su se Mozartova etiĉko-politiĉka naĉela. Ona su ga pribliţila masonima i istovremeno nesvesno uĉinila borcem za ideje slobodne graĊanske umetnosti. Orijentišući se prema spoljnom svetu više emotivno nego racionalno M. je u samosvesti umetnika našao oslonac odluci da istraje u materijalno nepovoljnom poloţaju. Pred kraj, nagrizen bolešću i bedom, on je prinuĊen da ĉini kompromis sa tim naĉelima. Ali nikada taj kompromis nije našao odraza u njegovu stvaralaštvu. Ono se jednom dovinulo visina kreativne slobode i nezavisnosti i nikada više nije sa njih silazilo u nizine konvencionalne i pragmatiĉne umetnosti. A ta sloboda i nezavisnost ogledale su se ne samo u izboru tematike operskih dela, na koju su vlastela ĉesto gledala popreko (primer hladnog prijema opere Le Nozze di Figaro u Beĉu), već i u individualizaciji muziĉkog izraza, koji je bitno izlazio izvan okvira konvencionalne, kodificirane, dekorativno-patetiĉne, zabavno-diskurzivne umetnosti u sluţbi povlaštenih klasa. Mozartova umetnost je tvorevina liĉnosti koja je zraĉila ĉudesnom vitalnošću, neovisnošću i duševnim skladom antiĉkog ĉoveka. Taj duševni sklad Mozartove liĉnosti odrazio se u njegovoj muzici »finih linija« i retko dostignute harmoniĉnosti izraţajnih elemenata. On nije bitno poremećen ni onda kada pod udarcima sudbine njegov vedri duh »antiĉkog mislioca« (R. Wagner) poĉinje da nagriza pesimizam i gubitak vere u ljude. Ti novi emotivni i misaoni sadrţaji, karakteristiĉni za dela iz poslednjih godina Mozartova ţivota, proširili su izraţajni dijapazon njegove umetnosti, ali nisu narušili njeno stilsko i sadrţajno jedinstvo. Dok je u prvom periodu svog stvaranja M. preteţno lirik, u drugom on — ne napuštajući lirizam — postaje i dramatik i tragik. Najzad, u tom drugom periodu u znatno većem stepenu dolazi do izraţaja i njegov smisao za humor, pa ĉak i za grotesku. Za Mozarta kao da ne postoje granice tragiĉnog i komiĉnog. Te dve suprotnosti kod njega se, naroĉito u poslednjim delima, proţimaju u tolikoj meri da on ponekad sam ne moţe da odredi kojoj vrsti umetniĉkih dela pripada pojedina tvorevina. Tako je Don Giovanni »dramma giocoso«, a u operi Die Zauberflote komiĉni, tragiĉni i lirski momenti stapaju se u ĉvrsto jedinstvo. Uopšte, psihološka strana poslednjih Mozartovih opera veoma je kompleksna; psihološki realizam i emotivna prefinjenost odrazili su se u njegovu stvaralaštvu ne samo u oblasti operske umetnosti nego i na podruĉju vokalne i instrumentalne muzike. U delima van muziĉko-scenskog podruĉja Mozartov izraz temelji se na briţljivo odabranom tematskom materijalu (po ĉemu je on bliţi L. van Beethovenu nego J. Havdnu) i razvijenoj tehnici tematske razrade, koja je uvek funkcionalno u sluţbi izraza, tj. pomoću koje M. podvlaĉi, potencira, ĉak i karikira misaono-emotivni karakter teme. U oblasti instrumentalne
muzike M. se oslanja i na harmonsko nijansiranje, što ga do do bogatih modulacija, veće upotrebe molskoga tonskog ro spretnog korišćenja kontrasta dura i mola. Ĉitava rana roman sa F. Schubertom i C. M. Weberom na ĉelu, oslanjaće se na njej dela više nego na dela drugih klasiĉara. Posebnu paţnju zasluţuje dramaturški metod W. A. Moz; primenjen u njegovim poslednjim operama. Kao sledbenik1 lijanske operske tradicije i savremenik Ch. W. Glucka, M. mogao da izbegne izjašnjenje o osnovnim naĉelima svoje ope estetike. U jednom pismu on ta naĉela izlaţe i ona su, verb uzev, suprotna Gluckovim. On, naime, traţi da u operi reĉ I u sluţbi muzike. Ali kao što se ni Gluck nije bukvalno pridrţ; obratnog naĉela, te u njegovim operama nailazimo i na zatvo arije i ansamble, tako je i M. na svoj osoben naĉin dram komponenti u svojim operama posvećivao punu paţnju. Sa : biĉnim smislom za funkcionalnu povezanost forme i sadr on je svoj dramaturški metod prilagodavao izraţajnom karak opere i njenih glavnih liĉnosti. Tako je npr. u operama Die. .* fuhrung aus dem Serail, Cosi fan tutte, Le Nozze di Figaro, Sa spieldirektor, pa ĉak i u Die Zauberflote struktura opere došle numeriĉka, jer je takva struktura više i bolje odgovarala lirs] karakteru spektakla (u ovom navedenom nizu Le Nozze di F\ u izvesnom smislu predstavlja izuzetak, ali i tu je akcenat viši lirskom izrazu nego na dramskom). U operama Don Giov i Titus struktura opere je jedinstvenija, naroĉito u zadnjim novima, kada dramski napon dostiţe vrhunac. U tim oper pored razvijenoga dramskog recitativa i povećane uloge ork« M. posebnu paţnju posvećuje arijama i ansamblima. Njima p; rava ulogu ne samo tumaĉa pojedinih situacija u operi već i hologije liĉnosti koje ih pevaju. U arijama sluţi se M. nedostiţi ekspresivnošću svoje melodike i njima uverljivo portretira s likove, te tako opere iz beĉkog perioda uzdiţe na stepen ps loških komedija i drama. Ostale opere iz toga i ranijeg vrerr preteţno su komedije situacije. Ali Mozartovo »ĉudo muzike« nije dovoljno osvetliti sami istorijskog, društvenog i teorijsko-estetskog gledišta da bi se shvatilo u svoj svojoj veliĉini i znaĉaju za ljudski rod. Potre je, naroĉito u drugom periodu Mozartova stvaranja, njej dela posmatrati i kao rezultat osobitih psihiĉkih faktora i o: nosti. Kada je reĉ o Mozartu kao stvaraocu nikada ne treba gubiti iz vida da je njegova karijera poĉela trijumfalnim konc nim turnejama »ĉuda od deteta« i da je kod njega kao retko I stvaralaĉka moć našla oslonac u izvoĊaĉkoj delatnosti, neshva voj po obimu. I kada se ima u vidu da ĉak ni F. Liszt u najplo« jem periodu svoga stvaranja nije bio u stanju da stvaralac! izvoĊaĉku aktivnost izmiri, onda nam postaje jasna veliĉina ganske povezanosti Mozarta kompozitora sa Mozartom izvoĊa< (M. je odliĉno svirao na ĉembalu, violini i orguljama). Nj; omogućila retka sposobnost brzog i lakog ovladavanja muzici materijom koju je M. u neverovatno velikoj meri posedo' MeĊutim, te ĉisto muziĉke sposobnosti ovladavanja zvuĉr materijom bile su uslovljene finoćom Mozartove inteligem njegovom osetljivošću za utiske koje je primao spolja, ĉvrstir u samosavlaĊivanju i sposobnošću »da shvati hiljade pokreta t duše« (R. Rolland). Ne samo njegova muzika već i njegova brc pisma svedoĉe o retkoj posmatraĉkoj sposobnosti, duhoviti smislu za humor i satiru i inteligenciji koja se doduše ne upi u apstraktna rezonovanja, ali koja iz datih fakata lako i brzo vlaĉi odgovarajuće zakljuĉke. Pored, njegovih muziĉkih 1 i pisma koja je ostavio za sobom i svedoĉanstva savremenik njemu kao ĉoveku i umetniku, dokumenti su od prvorazre vrednosti za prouĉavanje duha epohe racionalizma, burnog 1 doblja svetske politiĉke i kulturne istorije druge polovine XVII D. P DJELA. Prvi sistematski kronološko-tematski popis Mozartovih djela ot L. von Kochel 1862 ĉija je numeracija općenito prihvaćena. Otada se svaka . zartova kompozicija biljeţi oznakom K. V. ili samo K. {Kochel-Verzeichni Kochelov popis) i odgovarajućim brojem. Od 1862 do danas Kochelov je p doţivio više izdanja, u koja su razni redaktori unosili ispravke i dopune (—*■ L BIBLIOGRAFIJE, KATALOZI, RUKOPISI), pa su Mozartova djel kasnijim izdanjima Kochelova popisa dobila dvije i više numeracija. Slijei bibliografija Mozartovih djela raĊena je prema VI izd. iz 1964 (redaktori F. G ling, A. Weinmann i G. Sievers). Iza naziva kompozicije u zagradi se na broj iz Kochelova popisa (bez uobiĉajene oznake K. V.), kao i redni broj kojim je djelo objavljeno u izd. Breitkopfa & Hartela. — ORKESTRAL. 54 simfonije: u Es-duru (16; br. 1), 1764—65; u a-molu (16a), 1765; u D-c (19; br. 4), 1765; u F-duru (19a), 1765; u C-duru (19b), 1765; u B-duru 1 br. 5), 1765; u F-duru (43; br. 6), 1765; u D-duru (45; br. 7), 1768; u G-c (45a), 1768; u B-duru (45b; br. 55), 1768; u D-duru (48; br. 8), 1768; u D-d (66c), 1769; u B-duru (66d), 1769; u B-duru (66e), 1769; u C-duru (73; 9), 1769; u G-duru (74; br. 10), 1770; u F-duru (75; br. 42), 1771; u F-d (76; br. 43), 1767; u D-duru (81; br. 44), 1770; u D-duru (84; br. 11), iu D-duru (95; br. 45), 1770; u C -duru (96; br. 46), 1771; u D-duru (97; 47), 1770; u G-duru (110; br. 12), 1771; u F-duru (112; br. 13), 1771; u A-d (114; br. 14), 1771; u G-duru (124; br. 15), 1772; u C-duru (128; br. 16), 17 u G-duru (129; br. 17), 1772; u F-duru (130; br. 18), 1772; u Es-duru (1 br. 19), 1772; u D-duru (133; br. 20), 1772; u A-duru (134; br. 21), 1772
MOZART D-duru (161; br. 50), 1772; u C -duru (162; br. 22), 1773; u D-duru (181; br. 23), 1773; u B-duru (182; br. 24), 1773; u g-molu (183; br. 25), 1773; (simfonija uvertira) u Es-duru (184; br. 26), 1773; u G-duru (199; br. 27), 1773; u C-duru (200; br. 28), 1774; u A-duru (201; br. 29), 1774; u D-duru (202; br. 30), 1774; u D-duru (297; br. 31), 1778; (simfonija uvertira) u G -duru (318; br. 32), 1779; u B-duru (319; br. 33), 1779; u C-duru (338; br. 34), 1780; Haffner, u D-duru (385; br. 35), 1782; (simfonija menuet) u C-duru (409), 1782; Linzer, u C-duru (425; br. 36), 1783; Praška, u D-duru (504; br. 38), 1786; u Es -duru (543; br. 39), 1788; u g-molu (550; br. 40), 1788 i Jupiter, u C-duru (551; br. 41), 1788. Finale za simfoniju u C-duru (102), 1775; finale za simfoniju (ili divertimento) u D-duru (121), 1775; finale za simfoniju u D-duru (161; br. 163), 1772; uvod za simfoniju M. Havdna u G-duru (444; br. 37), 1783; simfonijski stavak u G-duru (504a), 1786. 19 divertimerita: u D -duru (131; br. 2), 1772; u D-duru (205; br. 7), 1773; u F-duru (247; br. 10), 1776; u D-duru (251; br. 11), 1776; u B-duru (287; br. 15), 1777; u F-duru (fragment; 288), 1776 i u D-duru (334; br. 17), 1779. Za duhaĉke instrumente: u E-duru (166; br. 3), 1773; u B-duru (186; br. 4), 1773; u C-duru (188; br. 6), 1776; u F-duru (213; br. 8). 1775; u B-duru (240; br. 9), 1776; u Es-duru (252; br. 12), 1776; u F-duru (253; br. 13), 1776; u B-duru (270; br. 14), 1777 i u Es-duru (289; br. 16), 1777. Tri divertimenta za gudaĉe: u D-duru (136), 1772; u B-duru (137), 1772 i u F-duru (138), 1772. Dvije kasacije: u G-duru (63; br. 1), 1769 i u B-duru (99; br. 2), 1769. Osam serenada: finalna muzika u D-duru (100; br. 1), 1769; finalna muzika u D-duru (185; br. 3), 1773; u D-duru (203; br. 4), 1774; u D--duru (204; br. 5), 1775; Serenata notturna u D-duru (239; br. 6), 1776; Haff-nerSerenade u D-duru (250; br. 7), 1776; Notturno u D-duru (286; br. 8), 1776—77 i u D-duru (320; br. 9), *779- Tri serenade za duhaĉke instrumente: u B-duru (361; br. 10), 1781; u Es-duru (375; br. 11), 1781 (prer. 1782) i Nacht-musik u c-molu (388; br. 12), 1782. Galimathias musicum, Quodlibet (32), 1776; Concerto (Divertimento) u Es-duru (113; br. i), 1771; Maurerische Trauer-musik u f-molu (477), 1785; Ein musikalischer Spass (Dorfmusikanten-Sextet) (522), 1787; Rondo (fragment) (522a), 1787. Ĉetrnaest marševa (189, 214, 215, 237, 248, 249, 290, 335, 408, 445 i 544); više od 120 menueta; više od^ 30 nje maĉkih plesova; Landleri; kontradance i dr. Za gudaĉki orkestar: Eine kleine Nachtmusik u G-duru (525), 1787; Larghetto u C-duru (525a), 1787 i Adagio i fuga u cmo lu (546), 178 8. Ko ncerta ntna. Tri ko ncerta ntne s imfo nije : za flautu, obou, rog i fagot (297B), 1778; za violinu, violu i violonĉelo u A-duru (32oe), 1779 i za violinu i violu u Es-duru (364), 1779. Za klavir i orkestar, 30 koncerata: u F-duru (37; br. i), 1767; u B-duru (39; br. 2), 1767; u D-duru (40; br. 3), 1767; u G-duru (41; br. 4), 1767; 3 koncerta prema sonatama J. Ch. Bacha, u D-duru, G-duru i Es-duru (107), 1771; u D-duru (175; br. 5), 1773; u B-duru (238; br. 6), 1776; Lutzozv-Konzert u C-duru (246; br. 8), 1776; Jeunehomme-Konzert u Es-duru (271; br. 9), 1777; Konzert-Rondo u D-duru (382; br. 28), 1782; Konzert-Rondo u A-duru (386), 1782; u F-duru (413; br. u), 1782—83; u A-duru (414; br. 12), 1782; u C-duru (415; br. 13), 1782— 83; u Es-duru (449; br. 14), 1784; u B-duru (450; br. 15), 1784; u D-duru (451; br. 16), 1784; u G-duru v453; br. 17), 1784; u B-duru (.456; br. 18), 1784; u Fduru (II Kronungskonzert) (459; br. 19), 1784; u d-molu (466; br. 20), 1785; u C-duru (467; br. 21), 1785; u Es -duru (482; br. 22), 1785; u A-duru (488; br. 23), 1786; u c-molu (491; br. 24), 1786; u C-duru (503; br. 25), 1786; u D-duru (Kronungskonzert) (537; br. 26), 1788 i u B-duru (595; br. 27), 1791. Koncert za 3 klavira u F-duru (242; tr. 7), 1776; koncert za 2 klavira u Es -duru (365; br. 10), 1779; pojedini stavci za klavir i orkestar: u D-duru (488a); u A--duru (488b); u A-duru (488c); Rondo (488d); u Es-duru (491a); u C-duru (502a); u D-duru (537a) i u d-molu (537b). 7 koncerata za violinu: u B-duru (207; br. 0, 1775; u D-duru (211; br. 2), 1775; u G-duru (216; br. 3), 1775; u D-duru (218; br. 4), 1775; u A-duru (219; br. 5), 1775; u Es -duru (268; br. 6), 1777 i u D-duru (271; br. 7). Concertone za 2 violine i orkestar (190), 1774. Za violinu i orkestar: Adagio u E-duru (261), 1776; Rondo u B-duru (269), 1776; Rondo u C-duru (373), 1781 i Andante u A-duru (470), 1785. Koncert za violonĉelo u F-duru (206a), 1775; 2 koncerta za flautu, u G -duru (313), 1778 i u D~ -duru (za flautu ili obou) (314), 1778; Andante u C-duru za flautu i orkestar f.315), 1778; koncert za obou u F-duru (293), 1783; koncert za klarinet u A-duru (622), 1791; koncert 2a fagot i orkestar u B-duru (191), 1774; koncert za basetni rog 1,621b), 1791- Za rog i orkestar, ĉetiri koncerta: u D-duru U12; br. 1), 1782 i^Rondo za taj koncert 514, 1787); u Es -duru 1,417; br. 2), 1783; u Es-duru (447; br. 3), 1783 i u Es-duru U95; br. 4), 1786; koncertni stavci za rog i orkestar: u Es-duru (370 b), 1781; Rondo u Es-duru (371), 1781 i u E-d uru (494 a ), 1786. Dvostruk i k o ncerti: za k la vir i vio linu u D -d uru (3 1 5 )> 1 7 7 8 i z a fla ut u i ha r fu u C -d u r u (2 9 9 ), 1 7 7 8 . — K O MO RN A. 23 gudaĉka kvarteta: u G-duru (80), 1773—74; u D-duru (155), 1772; u G-duru (156), 1772; u C-duru (157), 1772—73; u F-duru (158), 1772—73; u B-duru 1.159), 1773; u Es-duru U60), 1773; u F-duru (.168), 1773; u A-duru (169), 1773; u C-duru (170), 1773; u Es-duru (171), 1773; u B-duru (172), 1773; u d-molu (173), 1773; u G-duru (387), 1782; u d-molu (421), 1783; u Es-duru (428), 1783; u B-duru (JagdQuartett) (458), 1784; u A-duru (464"*, 1785; u C-duru (465), 1785; u D-duru (499), 1786; u D-duru (575), 1789; u B-duru (589), 1790 i F-duru 1.590), 1790. Ĉetiri kvarteta za flautu, violinu, violu i violonĉelo: u D-duru (,285), 1777; u Gduru (285a), 1778; u C-duru (285b), 1778 i A-duru (298), 1778; kvartet za obou, violinu, violu i violonĉelo (370), 1781. Šest gudaĉkih kvinteta: u B-duru (174), 1773; u c-molu (406), 1887; u C-duru (515), 1787; u g-molu (516), 1787; u Dduru (593), 1790 i u Es-duru (614), 1791. Kvintet za rog i gudaĉki kvartet u Esduru (407), 1782; kvintet za klarinet, basetni rog, violinu, violu i violonĉelo u F duru (,580b), 1789; kvintet za klarinet, 2 violine, violu i violonĉelo u A-duru (,581), 1789. Za gudaĉki trio: sonata u B-duru (266), 1777; trio u G-duru (,562c), 1788 i Divertimento u Es-duru (563), 1788; 2 dua za violinu i violu: u G-duru (423), 1783 i B-duru (424), 1783. Sedam klavirskih trija: u B-duru, Divertimento (254), 1776; u G-duru (496), 1786; u Es-duru (Kegelstatt-Trio ) (498), 1786; u B-duru (502), 1786; u E-duru (542), 1788; u C-duru (548\ 1788 i G-duru (564), 1788. Dva klavirska kvarteta: u g-molu (478), 1785 i Esduru 1,493), 1786; klavirski kvintet u Es-duru (452), 1784. Za v i o l i n u i k l a v i i : 3 3 s o n a t e : u C - d u r u ( 6 ) , 1 7 6 2 — 6 4 ( t a k o Ċ e r i z a kla vir s o lo ); u D d uru (7), 1 7 63 — 64 (ta k oĊ er z a k la vir so lo ); u B -d u ru (8 ), 1 76 3 —6 4 ; u G-d uru (9 ), 17 64 ; u B -d uru (1 0 ), 17 64 ; u G -d uru (11), 1764; u A-duru (12), 1764; u F-duru (13), 1764; u C-duru (14), 1764; u B-duru (15), 1764; u Es-duru (26), 1766; u G-duru (27), 1766; u C-duru C28), 1766; u D-duru (29), 1766; u F-duru (30), 1766; u B-duru (31), 1766; u C-duru (296), 1778; u G-duru (301), 1778; u Es-duru (302), 1778; u C-duru (303), 1778; u e-molu (304), 1778; u A-duru (305), 1778; u D-duru (306), 1778; u F-duru (376), 1781; u Fduru (377), 1781; u B-duru (378), 1779; u G-duru (379), 1781; u Es-duru (380), 1781; u A-duru (a-mol; 402), 1782; u C-duru (403), 1782; u B-duru (454), 1784; u Es-duru (481), 1785 i A-duru (526), 1787. 12 varijacija (359), 1781; 6 varijacija (360), 1781; više sonatnih st?vaka. Sonata za fagot i violonĉelo u B-duru (292), 1775. Osamnaest sonata da chiesa (najvi še za 2 violine, bas i orgulje): u Es-duru (67), 1767; u B-duru (68), 1767; D-d uru (69 ), 1766 -6 7; u D-d uru (1 24 A), oko 1775 ; D -d uru (1 44), 1772; u F-duru (145), 1772; u B-duru (212), 1775; u F-duru (224), 1776; u A-duru (225), 1776; u G-duru (241), 1776; u F-duru (244), 1776; u D-duru (.245), 1776; u C-duru (263), 1776; u G-duru (274), 1777; u C -duru (278), 1777; u C-duru (,328), 1779; u C-duru (329), 1779 i C-duru (336), 1780. — KLA-
623
VIRSKA. 26 sonata: u C -duru (6), 1762—64 (takoĊer za vio linu i klavir); u D-duru (7), 1763—64 (takoĊer za violinu i klavir); u G-duru (33 d), 1766; u B-duru (330. 1766; u C-duru (33O, 1766; u F-duru (33g), 1766; u C-duru U6d), 1768 (takoĊer za violinu i bas); u F-duru U6e), 1768 (takoĊer za violinu i bas); u C-duru (279), 1774; u F-duru (280), 1774; u B-duru (281), 1774; u Esduru (282), 1774; u G-duru (283), 1774; u D-duru (Diirrnitz-Sonate) (284), 1775; u C-duru (309), 1777; u a-molu (310), 1778; u D-duru (311), 1777; u C--duru (330), 1778; u A-duru (331). 1778; u F-duru (332), T778; u B-dyru (333), 1778; u c-molu (457), 1784; u C-duru (545), 1788; u F-duru (5470), 1788; u B--duru (570), 1789 i D-duru (576), 1789. Fantazija u c-molu (475), 1785; više pojedinaĉnih sonatnih stavaka. Varijacije: 8 varijacija na holandsku pjesmu Ch.E. Graafa(24), 1766; 7 varijacija na pjesmu Willeni van Nassau (25), 1766; 12 varijacija na menuet J. Ch. Fischera (179), 1774; 6 varijacija ne temu A. Salierija (180), 1773; 9 varijacija na Lison dormait (264), 1778; 12 varijacija na Ah, vous dirai-je, Maman (265), 1778; 8 varijacija na Dieu d'amour (352), 1781; 12 varijacija na La Belle Francoise (353), 1778; 12 varijacija na Je suis IJndor (354), 1778; 6 varijacija na Salve tu, Domine (398), 1783; 10 varijacija na Unser dummer Pobel meint (455), 1784; 8 varijacija na Come un'agnello (460), 1784; 12 varijacija na jedan Allegretto (500), 1786; 5 (6) varijacija na jedan Allegretto (547b), 1788; 9 vari jacija na menuet Duporta (573), 1789 i 8 varijacija na Ein Weib ist das herrlichste Ding (613), 1791. Kadence za klavirske koncerte (624), 1767—-91. Za klavir 4-ruĉno i za 2 klavira. Šest sonata: u C-duru (i9d), 1765; u B-duru (358), 1774; u D-duru (381), 1773; u D-duru (448), 1781; u F-duru (497), 1786 i C-duru (521), 1787. Fet varijacija u G -duru (501), 1786; 2 fuge, u G-duru i c-molu (375d i 426); 4 sonatna stavka. — DRAMSKA: scenski oratorij Die Schuldig-keit des ersten Gebotes (35), 1766—67; školska komedija Apollo et Hyacinthus (38), 1766—67; Singspiel Bastien et Bastienne (50), 1768; opera buffa La finta semplice (51), 1768; opera seria Mitridate, Re di Ponto (po Racineu) (87), 1770; serenata teatrale Ascanio in Alba (ni), 1771; serenata drammatica // sogno di Scipione (libreto P. Metastasio) (126), 1772; opera Luĉio Silla (135), 1772; opera buffa La finta giardiniera (libreto L. Calzabigi) (196), 1774; opera // Re pastore (libreto P. Metastasio) (208), 1774—75; Singspiel Zaide (344), 1779—80; opera seria Idomenedoy Re di Creta, ossia: Ilia ed Idamante (366), 1780—81; Singspiel Die Entfiihrung aus dem Serail (384), 1781—82; dramma giocoso Voća del Cairo (422), 1783; opera buffa Lo sposo deluso (430), 1783; muziĉka komedija Schauspiel-direktor (486), 1786; opera buffa Le nozze di Figaro (libreto L. da Ponte prema komediji Le mariage de Figaro Beaumarchaisa) (492), 1785—86; dramma giocoso // dissoluto punito ossia U Don Giovanni (libreto L. da Ponte) (527), 1787; opera buffa Cosi fan tutte (libreto L. da Ponte) (588), 1790; njemaĉka opera Die Zau-berflb'te (libreto E. Schikaneder) (620), 1791 i opera seria La Clemenza di Tito (libreto prema P. Metastasiju) (621"), 1791. Baletna muzika: za operu Ludo Silla (135a), 1772; za pantomimu Les petits riens (299b), 1778; baletni inter-mezzo (299c), 1778; za operu Idomeneo (367), 1781 i za jednu pantomimu (446), 1783. Scenska muzika za dramu Thamos, Kb'nig in Agypten (345), 1773—79. — VOKALNA, Sedam kantata: Grabmusik (Passionskantate) (42), 1767; azione sacra La Betulia liberala (118), 1771; Dir, Seele des Weltalls (429), 1783; Davidde penitente (469), 1785; Die Maurerfreude (471), 1785; Die ihr des unermesslichen Weltalls Schopfer ehrt (Mala njemaĉka kantata) (619), 1791 i Laut verkiinde unsre Freude (Kleine Freimaurer-Kantate) (623), 1791. Arije za sopran i orke star: Gonservati fedele (23), 1765; A Berenice (70), 1769; Per quel paterno am-plesso (73D), 1770; Non curo Vaffetto (74b), 1771; Misero me (77), 1770; Per pieta, belCidol mio (78), 1770; O temerario Arbace (79), 1770; Se ardire, e speranza (82), 1770; Se tutti i mali miei (83), 1770; Fra cento affanni (88), 1770; Der Liebe himmlisches Gefiihl (119), 1782; Ah, spiegarti, o Dio (178), 1783; Voi avete un cor fedele (217), 1775; Ah, lo previdi (272), 1777; Alcandro, lo confesso (294), 1778; Basta, vincesti (295a), 1778; Popoli di Tessaglia (316), 1778—79; Ma, che vijeće, o stelle (368), 1781; Misera, dove son! (369), I78r; A guesto seno deh vieni (374), 1781; Nehmt meinen Dank, ihr holden Gonner (383), 1782; (re-citativ i rondo) Mia speranza adorata (416), 1783; Vorrei spiegarvi, oh Dio (418), 1783; No, no, che non sei capace (419), 1783; In te spero, 0 sposo amato (440), 1782; (scena) Ch'io mi scordi di te (505), 1786; scena Bella mia fiamma (528), 1787; Ah se in del, benigne stelle (538), 1788; Ohne Zzvang, aus eignen Triebe (569), 1789; rondo Al desio, di chi t'adora (577), 1789; Alma grande e mobil ćore (578), 1789; Un moto di gioia mi sento (579), 1789; Schon lacht der holde Fruhling (580), 1789; Chi sa, chi sa, qual sia (582), 1789 i Vado, ma dove? (583), 1789. Recitativ i arija za alt i orkestar Ombra felice (255), 1776. Arije za tenor i orkestar: Va } dal furor portala (21), 1765; Or che U dover (36), 1766; Ah, piit tremar non voglio (71), 1769—70; Si mostra la sorte (209), 1775; Con ossequio, con rispetto (210), 1775; Clarice cara mia sposa (256), 1776; Se al labbro mio non credi (295), 1778; Per pieta, non ricercate (420), 1783; Misero! o sogno! (431), 1783; scena Non piu, tutto ascoltai (490), 1786 i Ich folge dir, verkldrter Held (537d), 1788. Arije za bas i orkestar: Un dente guasto (209a), 1775; Cosi dunque tradisci (432), 1783; Mdnner suchen stets zu naschen (433), 1783; Alcandro, lo confesso (512), 1787; Mentre ti lascio, o figlia (513), 1787; arietta Un bado di mano (541), 1788; Rivol-gete a lui lo sguardo (584), 1789; Per questa bella mano (612) 1791; i lo ti lascio, 0 cara, addio (621a), 1791. Tri dueta uz orkestar: Welch angstliches Beben za 2 tenora (389), 1782; Spiegarti non poss'io za sopran i tenor (489), 1786 i Nun, liebes Weibchen, ziehst mit mir (625), 1790. Dva terceta uz orkestar: Del gran regno delle amazoni za tenor i 2 basa (434), 1785 i Mandina amabile za sopran, tenor i bas (480), 1785; kvartet Dite almeno, in che mancai za sopran, ten'or, 2 basa i orkestar (479), 1785. Višeglasni napjevi uz instrumentalnu pratnju; solo -pjesme; kanoni. — CRKVENA. 18 misa: Missa brevis u G-duru (49; br. 1), 1768; Missa brevis u d-molu (65; br. 2), 1769; Dominicus-Messe u C-duru (66; br. 3), 1769; Missa brevis u C-duru (115), 1773; Missa brevis u F-duru (116), 1771; Missa solemnis u c-molu (139; br. 4), 1771—72; Missa inhonorem SS.mae Trinitatis u C-duru (167; br. 5), 1773; Missa brevis u F-duru (192; br. 6), 1774; Missa brevis u D-duru (194; br. 7), 1774; Spatzenmesse u C-duru (220; br. 8), 1775; Credo-Messe u C-duru (257; br. 9), 1776; Spaur-Messe u C-duru (258; br. 10), 1776; Orgel-Messe u C-duru (259; br. 11), 1776; Missa longa u C-duru (262; br. 12), 1776; Missa brevis u B-duru (275; br. 13), 1777; Kronungstnesse u C-duru (317; br. 14), 1779; Missa solemnis u C-duru (337; br. 15) i Grosse Messe u c-molu (427), 1782—83. Rekvijem u d-molu (626), 1791. Osam ofertorija; 12 Kyrie; 4 litanije; antifone; moteti; Magnificat; Vesperae; Te Deum i dr. Prvo izdanje ukupnih Mozartovih djela obj. je naklada Breitkopf & Hartel u Leipzigu pod naslovom Oeuvres completes. . . (4 serije), 1798—1806 (II izd. Ouvres de W. A, Mozart, Wien oko 1804—n). U redakciji J. Brahmsa, F. Espagnea, O. Goldschmidta, J. Joachima, L. von Kochela, G. Nottebohma, C. Reineckea, J. Rietza, E. Rudorffa, Ph. Spitte, P. Walderseea, V. van Wildera 1 F. Wullnera obj. je ista naklada novo kritiĉko izdanje W. A. Mozarts Werke (24 serije u 67 sv.), Leipzig 1877—1905 (reprint izd. u 40 sv., Ann Arbor, Michigan 1951—56). Društvo Internazionale Stiftung Mozarteum Salzburg zapo ĉelo je u nakladi Barenreiter (Kassel i Basel) 1955 pod vodstvom E. F. Schmida objavljivati ukupna Mozartova djela u 10 serija i 35 skupina po vrstama (od 1957 i u Londonu, od 1958 i u New Yorku). LIT. (izbor). BIBLIOGRAFIJE, KATALOZI, RUKOPISI: F. Gleis-sner, Thematisch.es Verzeichnis der von J. A. Andre 1799 bzw. 1800 erworbenen Manuskripten aus dem Nachlass W. A. Mozarts, Offenbach prije 1803. — J. A. Andre, Thematischer Katalog wie Mozart solchen von 1784—91 eigenhandig geschrieben hat, Offenbach 1805 (II prošireno izd. 1828). — G. N. von Nissen
624
MOZART
i M. Stadler, Mozarts hinterlassene Werke (dodatak Mozartovoj biografiji G. N. von Nissena), Leipzig 1829. — J. A. Andre, Thematisches Verzeichnis W. A. Mozartischen Manuskripte, chronologisch geordnet von 1764 —1784, OfTenbach 1833. — A. Fuchs, Thematisches Verzeichnis von einigen alteren Compo sitionen W. A. Mozarts aus Periode 1760—1784 . . . , Wien 1837. — Isti, Thematisches Verzeichnis der sammtlichen Compositionen von W. A. Mozart, Wien 1837. — J. A. Andre, Thematisches Verzeichnis derjenigen Originalhandschriften von W. A. Mozart. . . , Offenbach 1841. — L. von Kochel, Chronologisch-thematisches Verzeichnis sammtlicher Tonwerke W. A. Mozarts, Leipzig 1862 (dopunio autor u Allgemeine Musikzeitung, 1864 i 1889; II izd. priredio P. Waldersee, 1905; III izd. redigirao i dopunio A. Einstein, 1937 i Supplement, 1946; novi otisak III izdanja Ann Arbor, SAD, 1947 i Leipzig, 1958 i 1969; VI izd. redigirali F. Giegling, A. Weinmann i G. Sievers, 1964). Dopune i is pravke Kochelova popisa obj. E. H. Muller von Asow, MF, 1955; W. Vinreisel i O. Jonas, ibid., 1956 te E. Major i L. F. Wendelin (Erganzungen und Berich tigungen zu Kochels Verzeichnis von 1937), Budapest 1958. Skraćeno izd. pod naslovom Der kleine Kochel priredio H. Haase, Wiesbaden 1951 (VI izd. prema šestom izdanju Kochelova popisa, 1969). — K. Moyses, Svstematischer Katalog der im Mozarteum. . . befindlichen Autographe Mozarts, Salzburg 1862. —• G. von Vi/urzbach, Mozart-Buch, Wien 1869. — J. Homer, Katalog des Mozarts-Museums zu Salzburg, Salzburg 1882 (II izd. priredio J. Engl, 1898). — P. Hirsch, Katalog einer Mozart-Bibliothek, Frankfurt 1906. — H. de Curzon, Revue critique des ouvrages relatifs a W. A. Mozart et ses oeuvres. Essai de bibliographie mozartienne, Pariš 1906. — L. Schiedermair, W. A. Mozarts Handschrift in zeitlich geordneten Nachbildungen, Leipzig 1919 - — O. Keller, W. A. Mozart, Bibliographie und Ikonographie, Berlin i Leipzig 1927. — Mozarts Werkverzeichnis, 1784—1791 (faksimil vlastoruĉnog Mozartovog tematskog kataloga uz komentar O. E. Deutscha), Oxford 1938 (II izd. priredio E. H. Mueller von Asow, Wien 1943; novo izd., New York 1956). — K. B. Mouzon, A Bibliographv of Articles and Books in English about the Life and Works of Mozart, 1949. — K. F. Muller, W. A. Mozart, Gesamtkatalog seiner Werke, Wien 1951. — The Mozart Handbook (red. L. Biancolli), New York 1954. — Verzeichnis W. A. Mozarts bis 1768 (rukopisni katalog L. Mozarta u biblioteci Konzervatorija u Parizu obj. K. F. Muller), Salzburg 1955. — Mo zart in the British Museum (Exhibition-Catalogue), London 1956. — Katalog Mozart en France (red. F. Lesure), Pariš 1956. — W. A. Mozart, Verzeichnis aller meiner Werke, Wien 1956. GODIŠNJACI, ZBORNICI, SPOMENICE, IZVJEŠTAJI S KONGRESA, ĈASOPISI POSVEĆENI MOZARTU: Mozart-Album, Festgabe zu Mozarts hundertjahrigen Geburtstage (red. J. F. Kavser), Hamburg 1856. — Salzburger Mozart-Album (red. F. X. Jelinek), Salzburg 1871. — Jahresbericht der Internationalen Stiftung Mozarteum in Salzburg, Salzburg 1881 —1918. — Festschrift zur Mozart-Zentenarfeier in Salzburg (red. J. E. F.ngl), Salzburg 1891. — Mitteilungen fiir die Mozartgemeinde in Berlin (red. R. Genee i F. Ruckward), Berlin 1895—1925. — Zbornik Mozarts Personlichkeit, Urteile der Zeitgenossen (red. A. Leitzmann), Leipzig 1914 (II izd. pod naslo vom W. A. Mozart, Bericht der Zeitgenossen, 1926). — Mozarteums Mittei lungen (3 sv.; red. R. Lewicki i E. K. Bliimml), Salzburg 1918 —19 i 1920—21 (novo izd. pod naslovom Mitteilungen der Internationalen Stiftung Mozarteum red. G. Rech, Salzburg od 1952 nadalje). — Mozart Jahrbuch, I serija (3 sv.; red. H. Abert), Miinchen i Augsburg 1923, 1924 i 1929; II serija pod naslovom Neues Mozart-Jahrbuch (3 sv.; red. E. Valentin), Regensburg 1941—43 i III serija, Salzburg od 1950 nadalje (1954 red. G. Rech). — Jahresberichte des Konservatoriums Mozarteum, Salzburg 1928—30. — Mitteilungen der Wiener akademischen Mozart-Gemeinde, Wien od 1931 nadalje (od 1939 pod nas lovom Wiener Figaro; kao Bulletin de la Societe d'Etudes Mozartiennes I, Pariš 1933). — Mozart-Almanach (red. H. Damisch), Wien 1931. — Bericht iiber die musikvviseenschaftliche Tagung der Internationalen Stiftung Mozarteum in Salz burg 1931 (red.E. Schenk), Salzburg 1932. — Augsburger Mozartbuch, 1942—43. — Mozartjahrbuch, od 1951 nadalje (s bibliografskim podacima od 1945). — Acta Mozartiana, Augsburg od 1954 nadalje. — The Mozart Companion (red. H. C. R. Landon i D. Mitchell), London i New York 1956 (fra nc: Initiation a Mozart , Pariš 1959). —■ Zbornik Mozart-Aspekte (red. P. Schaller i H. Kiihner), Olten i Freiburg i Br., 1956. — Annali Mozartiani (red. R. Giazotto), Milano 1956. — Zbornik Mozart, la vita e le opere (red. F. Armani), Mil ano 1956. — G. Barblan i A. Della Cortc (red.), Mozart in Italia, Milano 1956. •—• Zbornik Mozart, seine Welt und seine Wirkung, Augsburg 1956. — W. Goetz, Die Welt Mozarts. Sein Leben in Selbstzeugnissen, Briefen und Beri chten, Berlin 1956. — Internationale Konferenz Iiber das Leben und Werk W. A. Mozarts, Prag 1956. — Mozartu su 1956 posvetili pojedine brojeve ĉasopisi Neue Zeitschrift fiir Musik fbr. 1), SMZ (br. 2), MQ (br. 2) i mnogi drugi. — Bericht iiber den internationalen musikwissenschaftli:hen Kongress Wien, Mozartjahr 1956, Graz i Wien 1958. — Izvještaji s kongresa u Parizu pod naslovom Les influences etrangereres dans l'oeuvre de W. A. Mozart (red. A. Vercha!y), Pariš 1958. — Neues Augsburger Mozartbuch, Augsburg 1960. — G. Rech, Das Salzburger Mozartbuch, Salzburg 1964. PISMA, SLIKE: Mozarts Briefe nach Originalen . . . (izd. L. Nohl), Salzburg 1865 (II proŠ. izd., Leipzig 1877; engl., London 1866). — Von Mozart herruhrende und ihn betreffende . . . Schriftstiicke . . . (red. G. Notte bohm), Leipzig 1880. — Nouvelles lettres des dernieres annees de la vie de Mozart (red. H. de Curzon), Pariš, 1898. — Mozarts Briefe in Auswahl (red. K. Storck), Stuttgart 1906. — Mozarts Briefe (red. M. Weigel), Berlin 1910. — Mozarts Briefe ausgewahlt (red. A. Leitzmann), Leipzig 1910. — Mozarts Briefe (red. H. Leichtentritt), Berlin 1912. — Die Briefe W. A. Mozarts und seiner Familie (5 sv.; peti svezak je ikonografija; obj. L. Schiedermair), Miinchen i Leipzig 1914. — O. Hellinghaus, Mozart. Seine Personlichkeit in den Aufzeichnungen und Briefen seiner Zeitgenossen und seinen eigenen Briefen, Freiburg i. Br. 1922. — Mozart-Epistolario (red. A. Albertini), Torino 1926 (II izd. 1937). — A. Leitzmann, W. A. Mozart. Berichte der Zeitgenossen und Briefe, Leipzig 1926. — Zbirka pisama (izd. B. Ziliotto), Milano 1926. — O. Keller, W. A. Mozart, Bibliographie und Ikonographie, Berlin i Leipzig 1927. — J.-G. Prod'~ homme, Mozart raconte par ceux qui l'ont vu. Lettres, memoires etc, Pariš 1928. — Zbirka pisama (izd. H. Mersmann na njemaĉkom i engleskom jeziku), 1928. — Lettres de W. A. Mozart (izd. H. de Curzon), Pariš 1928. — R. Tenschert, Mozart. Ein Kiinstlerleben in Bildern und Dokumenten, Amsterdam 19 31. — Isti, W. A. Mozart. Sein Leben in Bildern, Leipzig 1935 (novo izd. Mannheim 1959)- — Zbirka pisama (izd. H. Leichtentritt), Berlin 1936. — The Letters of Mozart and his Familv (3 sv.; preveo i izd. E. Anderson; to je najpotpunija zbirka Mozartovih pisama prevedenih na engleski), London i New York 1938. — W, Goetz, Mozart. Sein Leben in Selbstzeugnissen, Briefen und Berichten, Berlin 1941. — A. Orel, Mozarts deutscher Weg. Eine Deutung aus Briefen, Wien 1941. — W. Spohr, Mozarts Leben und Werk. Briefe, Zeitberichte, Do kumente, Bilder, Berlin 1941. — Gesammtausgabe der Briefe und Aufzeichnungen der Familie Mozart (2 sv.; izd. E. H. Muller von Asow), Berlin 1942. — C. W. Schmidt, W. A. Mozart, sein Leben und Schaffen in Briefen und Berichten, Heidelberg 1946. — R. Bory, La vie et 1' oeuvre de W. A. Mozart par Pimage (s francuskim, njemaĉkim i engleskim tekstom), Geneve i Pariš 1948 (novo izd. 1956). —■ Zbirka pisama (izd. I. Voser-Hoesli), Ziirich 1948. — /. Voser-Hoesli, W. A. Mozart — Briefstil eines Musikgenies (disertacija), Ziirich 1948. — W.
A. Mozart: Briefwechsel und Aufzeichnungen (2 sv.; izd. E. H. i HJ von Asow), Lindau 1949- — H. Rutz, W. A. Mozart. Dokumente seines L und Schaftens, Miinchen 1950. •—■ R. Haas, Ein unbekanntes Mozartb Wien 1955- — R- Petzold i E. Crass, W. A. Mozart. Sein Leben in Bi Leipzig 1956 (na madţarskom Budimpešta 1957). — Salzburg-Wien: h Mozarts, Wien 1956. — G. Rech, W. A. Mozart, Lebensweg in Bildern, chen 1956. — A. Buchner, K. Koval i dr., Mozart und Prag (zbirka slika), 1957. — E. Valentin, Mozart. Eine Bildbiographie, Miinchen 1959 - — Deutsch, Mozart. Die Dokumente seines Lebens, Kassel 1960. — Isti, A und seine Welt in zeitgenossischen Bildern, Kassel 1961. — A. Greither, gang Amade Mozart in Selbstzeugnissen und Bilddokumenten, Reinbe Hamburga 1962. . BIOGRAFIJE, MONOGRAFIJE: F. Niemetschek, Leben des k. k. W. G. Mozart, nach Originalquellen beschrieben, Praha 1798 (II proširei 1808; faksimil ponovno obj. 1905; engl. London 1956). —j. F. Arnold, M Geist, Erfurt, 1803. —• G. N. von Nissen, Biographie W. A. Mozarts, L 1828 (popis djefa kao dodatak 1829; II izd. 1849; na franc. preveo A. S ski, Pariš 1869). — A. Oulibicheff, Nouvelle Biographie de Mozart (; Moskva 1843 (II izd. u 4 sv., 1859; njemaĉki 1847; švedski 1850—51). Holmes, The Life and the Correspondence of Mozart; London 1845 (no\ priredio E. Prout, 1878; ponovno izdano s uvodom E. Newmana, 1912; izd. 1921). — O. Jahn, Wolfgang Amadeus Mozart (4 sv.), Leipzig 185 (II izd. u 2 sv. 1867; IV izd. priredio H. Deiters, 1905—07; na engl. 1 P. D. Townsend, London 1882; Švedski 1865; potpuno preradio u 2 1 Abert, Leipzig 1919—21 i kao VII izd. 1955—56). — L. Nohl, W. A. M Ein Beitrag zur Aesthetik der Tonkunst, Heidelberg 1860. — Isti, Mozart, zig 1863 (III izd. priredio S. Sakalowski, Berlin 1906 i 1922; engl. London — C. F. Pohl, Mozart und Haydn in London, Wien 1867. — F. Pircfa Zur Lebensgeschichte Mozarts, Salzburg 1876. — A. Hammerle, Mozai einige Zeitgenossen, Salzburg 1877. — L. Nohl, Mozart nach den Schilder seiner Zeitgenossen, Leipzig 1880. — V. Wilder, Mozart, l'homme et 1' (2 sv.), Pariš 1882 (novo izd. u 1 sv. 1922; engl. u 2 sv., London 1908). Meinardus, Mozart, Ein Kiinstlerleben, Leipzig 1882. — D. F. Scheurleer zart's Verblijf in Nederland en het muz iekleven aldaar in de laatste hel achttiende eeuw, Haag 1883 (novo izd. 1909). — F. Gehring, Mozart, L 1883 (novo izd. 1911). —J- E. Engl, W. A. Mozart in den Schilderungen Biographen . . . , Salzburg 1887. — R. von Prochazka, Mozart in Prag, 1892 (novo prošireno izd. priredio P. Nettl pod naslovom Mozart in Bo! 1938). — L. Klasen, W. A. Mozart, Sein Leben und seine Werke, Wien — O.Fleischer, Mozart, Berlin 1899. — E. J. Breakspeare, Mozart, London — E. Prout, Mozart, London 1903. — L. Mirom, Mozarts Lebensjahre Kunstlertragodie, Leipzig 1904. — C. Belmonte, Die Frauen im Leben M( Augsburg 1905 (II prošireno izd. priredio C. Groag, Wien i Leipzig — C Bellaigue, Alozart, Pariš 1906 (tal. 1955). — F. Lentner, Mozarts '. und Schaffen, Innsbruck 1906. — A. Cametti, Mozart a Roma, Roma — K. Sohle, Mozarts dramatisches Zcitbild, Leipzig 1907. — H. von der > ten, Mozart, Leipzig 1908. — K. Storck, Mozart, Sein Leben und Set Stuttgart 1908. — W. Na?el, Mozart und die Gegenwart, Langensalza — L. Schmidt, W. A. Mozart, Berlin 1912 (II izd. 1920). — Th. de W. i G. de Saint-Foix, Wolfgang Amadeus Mozart, sa vie musicale et son c de Penfance a la pleine maturite, 1756—77 (5 sv.): I i II, Pariš 1912, III, 1 napisao sam G. de Saint-Foix, Pariš 1936—46. — A. Schurig, Wolfgang deus Mozart (2 sv.), Leipzig 1913 (II izd. 1923; na franc. slobodno pr< J.-G. Prod'homme, Pariš 1925, II izd. 1943 i 1945). — H. de Curzon, M Pariš 19T4 (II izd. 1938). — A. Leitzmann, Mozarts Personlichkeit, L 1914. — J. Kreitmaier, W. A. Mozart, eine Charakterzeichnung des gi Meisters nach den literarischen Quellen, Diisseldorf 1919. — L. Schiede Mozart, sein Leben und seine Werke, Miinchen 1922 (prer. izd. Bonn tal. Milano 1942). — E. K. Blumml, Aus Mozarts Freundes - und Farr kreis, Wien 1923. — H. Mersmann, Mozart, Berlin 1925. — F. Kerst, M the Man and the Artist Revealed in his own Words, London 1926. — B. 1 gartner, Mozart, Berlin 1927 (V izd. Ziirich 1958; talijanski Torino 1945; cuski Pariš 1951; španjolski Barcelona 1957). — A. Boschot, La Lumiĉ Mozart, Pariš 1928 (novo izd. 1952). — D. Hussey, W. A. Mozart, London (II izd. 1933). — E. Buenzod, Mozart, Pariš 1930. — M. Morold, Mozart, —' M. Davenport, Mozart, New York 1932 (novo izd. 1965). — O. E. De Mozart und die Wiener Logen, Wien 1932. — H. Gheon, Promenades Mozart, Pariš 1932 (novo izd. 1949; njem. Koln, III izd. 1953; tal. 2v 1958, engl. London 1934). — P- Nettl, Mozart und die konigliehe Kunst, lin 1932 (II izd. 1956; engl. New York 1957). — S. Sitzvell, Mozart, L< 1932. — R. Haas, Wolfgang Amadeus Mozart, Potsdam 1933 (II izd. : — A. de Hevesy, Vie de Mozart, Pariš 1933. — A. II Mantovano, Moza noi, Milano i Roma 1933- —• J- E. Talbot, Mozart, London 1934- — E. Mozart, London i New York 1935 (II izd. 1947; njem. Ziirich 1954). ■ Boschot, Mozart, Pariš 1935 (novo izd. 1947). — Gh. Perriolat, Mozart, n teur de la beaute artistique, Pariš 1935. — R. Pitrou, La Vie de Mozart, 1935. — A. Kolb, Mozart, Wien 1937 (novo izd. 1956; franc. 1938 i 195) W. J. Turner, Mozart: the Man and his Works, London 1938 (II izd. i — /. Gyomai, Le Coeur de Mozart, Pariš 1939. — E. Komorzynski, M< Berlin 1941 (novo izd. Wien 1955). — li.
MOZART — MŠVELIDZE Gladbach 1955. — G. Rech, W. A. Mozart, Miinchen i Berlin 1955. — A. Goldschmitt, Mozart-Genius und Mensch, Hamburg 1955. — H. E. Jacob, Mozar oder Geist, Musik und Schicksal, Frankfurt 1955. — P. Nettl, W. A. Mozar (s prilozima A. Orela, R. Tenscherta i H. Engela), Hamburg 1955. — E. Kosnarzynski, Mozart. Sendung und Schicksal, Wien 1955. — A. Ostoja, Mozart e l'Italia, Bologna 1955. — E. Schenk, W. A. Mozart, Zurich, Leipzig i Wien 1955 (engl. 1959). — O. Schneider, Mozart in Wirklichkeit, Wien 1955. — F. M. Breydert, Le Genie, createur de W. A. Mozart, Pariš 1956. — M. Brion, Mozart, Pariš 1956. — G. Duhamelet, Mozart, Pariš 1956 — F. Hogler, W. A. Mozart, Wien 1956. — P. Nettl, Mozart als Freimaurer und Mensch, Hamburg 1956. — P. Paternell, La Vie passionnee de W. A. Moz art, Pariš 1956. —Z. NovdĈek, Wolfgang Amadeus Mozart, Bratislava 1956. •— L. Sip, Mozart in Prag (i na ĉeškom, ruskom, engleskom i francuskom), Praha 1956. — H. Saeger, W. A. Mozart, Leipzig 1956. — P. Nettl, Mozart and Masonry, New York 1957. — A. Greither, W. A. Mozart, seine Leidensgeschichte . . . , Heidelberg 1958- — F. Heer, Mozarts Schonheit, Hammerich 1958.—E. KpeMjiee, Bojib(hraHr AMaAeii Mou.apT (II izd.)> MOCKBE 1958. — J. V. Hocquard, La Pensee de Mozart, Pariš 1958. — Isti, Mozart, Pariš 1958. — J. B. Massin, W. F. Mozart, Pariš 1959. — E. Marckhl, Mozart und die Gegenwart, Graz 1959- — J- N. Burk, Mozart and His Music, New York 1959. — Ch. Haldane, Mozart, London 1960. — F. Blume, W. Rehrn, R. Schaal i F. Lippmann, Wolfgang Amadeus Mozart, MGG, IX, 1961. —■ E. *lepHan, MoijapT. >Kjf3Hb H TBop^ecTBO, MocKBa i96i(IIizd.i966).—D. Kerner, Mozarts Todes Krankheit, Berlin i Mainz, 1961. — O. Schneider i A. Algatzy, Mozart-Handbuch. Chronik •— Werk — Bibliographie, Wien 1962. — F. Fricsay, Uber Mozart und Bartok, Kopenhagen i Frankfurt a. M. 1962. — P. H. Lang (red.), The Creative World of Mozart, New York 1963. —J. Brennes, Mozart vivant, Pariš 1963. — /. Schrade, Wolfgang Amadeus Mozart, Bern i Miinchen 1964. — A. L. Coivling, Mozart. Wonder Child and Genius, London 1964. — K. Hammer, Wolfgang Amadeus Mozart — eine theologische Deutung, Zurich 1964. — Kolektiv autora, Mozart, Pariš 1964. — P. M. Yung, Mozart, London 1965. — V. I. Seroff, Wolfgang Mozart, New York 1965. — P. Woodford, Mozart, London 1965. — P. Peternell, Die Mozarts, Salzburg i Stuttgart 1965. —J. H. Eibl, Wolfgang Amadeus Mozart. Chronik eines Lebens, Kassel i Basel 1965. — J. Brenner, Wolfgang Amadeus Mozart, Pariš 1966. — M. Cadieu, Mozart, Pariš 1966. ■— 5". Sadie, Mozart, London 1966. — J. Dalchozv, G. Duda i D. Kerner, W. A. Mozart. Die Dokumentation seines Todes, Pahl 1966. — L. E. Staehelin, Rie Reise der Familie Mozart durch die Schvveiz, Bern 1968. — H. C. Fischer i L. Besch, Das Leben Mozarts. Eine Dokumentation, Salzburg 1968. — U. Dibelius, Mozart-Aspekte, Miinchen 1972. RADOVI SPECIJALNOG KARAKTERA. STUDIJE O MOZARTO VOJ MUZICI: K. Prieger, Urteile beruhmter Dichter, Philosophen und Musiker iiber Mozart, Wiesbaden 1885 (II izd. 1886). — G. Schiineniann, Mozart als achtjahriger Komponist. Ein Notenbuch Wolfgangs, 1908 (engl. 1909). — K. H. Mattlmger, Mozart. Bekenntnisse und Lehren iiber seine Kunst (di sertacija), Basel 1918. — R. Lach, W. A. Mozart als Theoretiker, Wien 1918. — W. Grosz, Die Fugenarbeit in Mozarts Instrumental- und Vokalwerken (disertacija), Wien 1920. — M. Blaschitz, Die Salzburger Mozartfragmente (disertacija), Bonn 1926. — VC'. Luthy, Mozart und die Tonkarakteristik (di sertacija), Strassburg 1931. — V. P. Heinrich, Komik und Humor bei Mozart, Wien 1931. — U- G. Farmer i H. Smith, New Mozartiana, Glasgow 1935. — J. Chantavoine, Mozart dans Mozart, Pariš 1948. — P. Nettl, Goethe und Mozart, Esslingen 1949. — R- Haas, Bach und Mozart in Wien, Wien 195T. — E. Valentin, Mozart. Wesen und Wandlung, Salzburg 1953. — A. H. King, Mozart in Retrospect, London 1955. — Z. Barnc, Introducing Mo zart, London 1955. — G. H. List, An Analvsis of the Relationship of Nonstepwise Melodic Movemcnt to Tonality in Selected Works of W. A. Mo zart (disertacija), Bloomington, Indiana, 1955. — -V. Medici, A. Mozart Pilgrimage, London 1956 (njem. Bonn 1959)- — £• J- Dent i E. Valentin, Der friiheste Mozart (i engl.), Munchen 1956. — Zbornik Die Bedeutung der Zeichen Keil, Strich, und Punkt bei Mozart (red. H. Albrecht), Kassel 1957. — W. Siegmund-Schultze, W. Mozarts Melodik und Stil, Leipzig 1957. — E. Lauer, Mozart, wie ihn niemand kennt, Frankfurt 1958. — M. TalingHajnali, Der fugierte Stil bei Mozart, Bern 1959- — P. Nettl, Mozart und der Tanz, Zurich 1960. — STUDIJE O DRAMSKIM DJELIMA: R. Hirsch, Mozarts Schauspieldirector, Leipzig 1859. — R. von Freisauff, Mozarts Don Juan 1787—1887, Salzburg 1887. — C. Gounod, Le Don Juan de Mozart, Pariš 1890 (engl. London 1895). — A. Farinelli, Don Giovanni: Note critiche, Torino 1896. — A. J. \Vehner, Mozarts Werke und die Wiener Hoftheater: Statistisches und Historisches, Wien 1896.—H. Merian, Mozarts Meisteropern, Leipzig 1905 (novo izd. 1916). — E. J. Dent, Mozart's Opera The Magic Flute. Its Historv and Interpretation, Cambridge 1911. — Isti, Mozart's Operas, Lon don 1913 (III izd. 1955; njem. Berlin 1922; franc. Pariš 1958). — M. Kufferath, La Flute enchantee de Mozart, Pariš 1914 —19. — H. Cohen, Die dramatische Idee in Mozarts Operntexten, Berlin 1916. — A. Dobronić, Kompozicijski pro blemi u Mozartovoj »Ĉarobnoj fruli«, Hrvatska njiva, 1918, 50. — E. Elert, Mo zart auf dem Theater, Berlin 1918 (IV izd. 1922). — M. Pirker, Rund um die Zauberflote, Wien 1920. — H. W. von Waltershausen, Die Zauberflote. Eine operndramatische Studie, Munchen 1920. — H. Klein, The Bei Canto, With Special Reference to the Singing of Mozart, London 1923. — R. Tenschert, Die Ouvertiiren Mozarts (disertacija), Wien 1924. — J. Tiersot, Don Juan, Pariš 1927 ( I I izd. 1929). — R. Dumesnil, Le Don Juan de Mozart, Pariš 1927 (novo izd., 1955). — V. Zuckerkandl, Prinzipien und Methoden der lnstrumentation in Mozarts dramatischen Werken (disertacija), Wien 1927. — H. Killer, Die Tenorpartien in Mozarts Opern, Kassel 1929. — K. Paklen, Das Rezitativ bei Mozart (disertacija), Wien 1929. — O. Andolfi, Don Giovanni di W. Mozart, Roma 1930. — O. Beer, Mozart und das Wiener Singspiel (disertacija), Wien 1932. —- E. Kaestner, Das Opernproblem und seine Losung bei Mozart (diser tacija), Jena 1932. — F. Brukner, Die Zauberflote. Unbekannte Handschriften und seltene Drucke aus der Friihzeit von Mozarts Oper, Wien 1934. — J. Rouchc, La Mise en scene de Don Juan, Pariš 1934. — M. Milojević, Mocart i njegovo mesto u istoriji opere, Srpski knjiţevni glasnik, Novi Sad, 1936, 4. — P. Stefan, Don Giovanni, Wien 1936. — H. Goerges, Das Klangsvmbol des Todes im dramatischen Werk Mozarts, Wolfenbuttel i Berlin 1937 - — L. Rognoni, Un'opera incompiuta di Mozart. L'oca del Cairo, Milano 1937. — P. Stefan, Die Zauberflote, Wien 1937. — K. Jungk, Tonbildliches und Tonsvmbolisches in Mozarts Opern (disertacija), Berlin 1938. — P. J. Jouve, Le Don Juan de Mozart (disertacija), Freiburg 1942 (III izd. 1948; engl. London 1957). — L. Conrad, Mozarts Dramaturgie der Oper, Wurzburg 1943. — M. Labroca, II flauto magico di Mozart, Firenze 1944. — E. J. Dent, E. Blomm i C. Dane, Mozart's Cosi fan tutte, London 1945. — Ch. Benn, Mozart on the Stage, London i New York 1946. — H. Decker, Dramaturgie und Szene der Zauberflote (disertacija), Regensburg 1949. — S. Morenz, Die Zauberflote. Eine Studie zum Lebenszusammenhang Aegvpten-Antike-Abendland, Mtinster i Koln 1952. — 5. Levarie, Mozart's Le Nozze di Figaro, Chicago 1952. — G. Friedrich, Die humanistische Idee der »Zauberflote«, Dresden 1954. — D. Lauener, Die Frauengestalten in Mozarts Opern, Zurich 1954. — K. H. Oehl, Beitrage zur Geschichte der deutschen Mozart-Ubersetzungen (disertacija), Mainz 1954. — B. Walter, Vom Mozart der Zauberflote, 1955. — A. Greither,
MUZ. E., II, 40
625
Die sieben grossen Opern Mozarts, Heidelberg 1956.— 5. Kierkegaard, Mozarts don Juan, Zurich 1956. — D. Rossell, The Formal Constructkm of Mozarts Operatic Ensembles and Finales, Ann Arbor 1956. — S. Hughes, Famous Mozart Operas, London 1957- — A. Della Corte, Tutto il teatro di Mozart, Torino 1957- — W. J. Weichlein, A Comparative Study of Five Musical Settings of La Clemenza di Tito, Ann Arbor 1957. — E. C. Vepnan, Onepbi MouapTa (II izd.), MocKBa 1960. — Ch. Bitter, Wandlungen in den Inszenierungsformen des »Don Giovanni« von 1787 bis 1928, Regensburg 1961. — E. C. tJepnan, MouapT H aBCTpHHCKHH My3i>iKajibHbiH TeaTp, MocKBa 1962. — N. Broder,The Great Operas of Mozart. Complete Librettos and Pictorial History with Essays on Mozart and each Opera, New York 1962 (II izd. 1964). — B. Brophy, Mozart the Dramatist. A new View of Mozart,His Operas and His Age,London 1964. — R. Dumesnil, Mozart present dans les oeuvres Iyriques, Pariš 1966. — R. B. Moberly, Three Mozart Operas: »Figaro«, »Don Giovanni«, »The Magic FJute«, London 1967- — A. Rosenberg, Don Giovanni. Mozarts Oper und Don Juans Gestalt, Munchen 1968. — J. Chailley, La Flute enchantee, opera meconnique, Pariš 1968. — STUDIJE O INSTRUMENTALNIM DJELIMA: F. Lorenz, W. A. Mozart als Clavier-Componist, Breslau 1866. — E. Sauzay, Haydn, Mozart, Beethoven, Etude sur le quatuor, Pariš 1884. — C. Reinecke, Zur Wiederbelebung der Mozartschen Klavierkonzerte, Leipzig 1891 (novo izd. 1936). — D. Schultz, Mozart Jugendsinfonien, Leipzig 1900. — E. von Komorzynski > Mozarts Kunst der Instrumentation, Stuttgart 1906. ■— S. Sechier, Das Finale der Jupiter-Symphonie (izd. F. Eckstein), Wien 1923. — H. R. Kurzmann, Die Modulation in den Instrumentalwerken Mozarts (disertacija), Wien 1924. — A. E. F. Dickinson, A Study of Mozart's Last Three Symphonies, London 1927 (III izd. 1947). — T. F. Dunhill, Mozart's String Quartets (2 sv.), London 1927 (II izd. 1948). — F. H. Marks, Questions cn Mozart's Pianoforte-sonatas, London 1929. — G. de Saint-Foix, Les Symphonies de Mozart, Pariš 1932 (novo izd. 1948; na engl. preveo L. Orrey, London 1947 i New York 1949)— H. Brunner, Das Klavierklangideal Mozarts und die Klaviere seiner Zeit, Augsburg 1933. — C. Thieme, Der Klangstil des Mozartorchesters (disertacija), Leipzig 1936. —Ch.M. Girdlestone, Mozart et ses concertos pour piano (2 sv.), Pariš 1939 (II prošireno izd. 1953; engl. London 1948 i Oklahoma, 1952). — E. A. Ballin, Die Klavierlieder Mozarts, Bonn 1943- — H. Socnik, Das Pedal bei Mozart, Danzig 1943. — A. Hutchings, A Companion to Mozart's Piano Concertos, London 1948 (II izd. 1950). — H. Dennerlein, Der unbekannte Mozart: Die Welt seiner Klavierwerke, Leipzig 1951 (II izd. 1955). — G. Hausszuald, Mozarts Serenaden, Leipzig 1951. — K. Vent, Harmonische Probleme in den Klaviersonaten Mozarts (disertacija), Koln 1951. — R. Elvers, Untersuchungen zu den Tempi in Mozarts Instrumentalmusik (disertacija), Berlin 1952. — J. N. David, Die Jupiter-Symphonie, Gottingen 1953 (III izd. 1957) - — E. i P. Badura-Skoda, Mozart-Interpretation, Wien i Stuttgart 1957- — V". Flyckt, Pianokonserter fore Mozart, Forum 1957. — F. Nenmann, Das Typus de Stufenganges der Mozartischen Sonatendurchfuhrungen (disertacija), Graz 1958. — M. C. HpycKUH, OopTennHHbie KOHuepTti Mon.apTa, MocKBa 1959. — G. Masseinkeil, Untersuchungen zum Problem des Symmetrie in der Instrumental musik W. A. Mozarts, Wiesbaden 1962. — E. Addams, Source and Treatment of Thematic Material in the Developments of the Sonata Allegro Movements in the Symphonies of Wolfgang Amadeus Mozart (disertacija), Ann Arbor 1962. — D. E. Whitzvell, The First Nine Symphonies of Mozart (disertacija), Ann Arbor 1964. — C. E. Forsberg, The Clavier-Violin Sonatas of Wolfgang Amadeus Mozart, Ann Arbor 1964. — K. Marx, Analyse der Klaviersonate B-dur von W. A. Mozart (KV 333), Stuttgart 1965. — 5. Kunze, Mozart: Sinfonie G-moll KV 550, Munchen 1968. — STUDIJE O OSTALIM KOM POZICIJAMA: W. Pole, The Story of Mozart's Requiem, London 1879. — A. Schnerich, Der Messentypus von Haydn, Mozart, Beethoven und Schubert, Wien 1892. — K. A. Rosenthal, Uber Vokalformen bei Mozart (disertacija), Wien 1926. — /. Kookt, W. A. Mozart — kao crkveni skladatelj, Sv. C, 1941, 5—6. — W. Zentner, W. A. Mozarts Requiem, Munchen 1948. — P. Nettl, Das Veilchen, The History of a Song, New York 1949- — K. G. Fellerer, Mozarts Kirchenmusik, Salzburg 1955. — R. F. Kingjr., A Study of Tempo Deviations in Recorded Performances of Selected Symphonies by Havdn and Mozart, Ann Arbor 1964. R-
-> Paralelne oktave i paralelne
MOZARTOVE KVINTE kvinte MRAVINSKI, Jevgenij Aleksandroviĉ, sovjetski dirigent (Petrograd, 4. VI 1903—). Završivši Lenjingradski konzervatorij bio je u tom gradu od 1932 dirigent kazališta C. M. Kupoe. Od 1938 vodi Lenjingradsku filharmoniju. S tim je orkestrom gostovao na brojnim turnejama u SSSR, mnogim evropskim zemljama i u SAD, izvodeći većinom djela sovjetskih autora. M. ide u red najistaknutijih suvremnih sovjetskih dirigenata. LIT.: B.M. EozdaHoa-Eepe30QcKuuy EBreHHii AJieKcaHAPOBim MpaBHHCKHH, COBeTCKHH ^HpHHtep, JleHHHrpaa 1957.
M. 5. (kratica za tal. mano
sinistra lijeva ruka) —> M. d.
MŠVELIDZE, Salva Mihajloviĉ, gruzijski kompozitor i dirigent (Tiflis, 28. V 1904 —). Studirao na Konzervatoriju u Tbilisiju. Tamo od 1927 predaje teoriju i od 1931 kompoziciju hA na Muziĉkom tehnikumu te od - MRAVINSKI 1929 instrumentaciju na Konzervatoriju. Zbog prouĉavanja gruzijskog folklora i sabiranja narodnih napjeva poduzima 1927—35 brojne nauĉne ekskurzije po Gruziji. God. 1947—50 direktor Folklornog ansambla gruzijske SSR; 1950—52 direktor je gruzijske Opere i baleta. Komponira na osnovi gruzijskog muziĉkog folklora traţeći sintezu izmeĊu narodnog višeglasja i klasiĉnih formi. Jedan je od najistaknutijih gruzijskih
626
MŠVELIDZE — MULIĆ
simfoniĉara. Njegove orkestralne kompozicije odlikuju se majstorskom i efektnom instrumentacijom. DJELA: ORKESTRALNA. Tri simfo nije: I, 1943; II, 1944 i III, 1952; 2 simfonijske pjesme, 1940 i 1950; 5 simfonijskih plesova, 1954; 2 simfonijske suite, 1959 i 1960. •—DRAMSKA: opere Indijska suita, 1946 i Desnica velikog umjetnika, 1961; scenska i filmska muzika. — VOKALNA: oratorij, 1949; masovne pjesme; solo-pjesme.
MUCK, Carl, njemaĉki dirigent (Darmstadt, 22. X 1859 — Stuttgart, 3. III 1940). Studirao klasiĉnu filologiju u Heidelbergu i Leipzigu, gdje je istodobno završio i Konzervatorij. Nakon uspjelog pijanistiĉkog debija u leipziškom Gezvandhausu (1880) operni dirigent u Ziirichu, Salzburgu, Brnu, Grazu, Pragu i Berlinu (1892—1912 prvi dirigent Kraljevske opere). U Berlinu je dirigirao i simfonijskim koncertima. God. 1912—18 dirigent simfonijskog orkestra u Bostonu, 1919—22 gostuje u Munchenu i Amsterdamu, 1922—33 vodi Filharmoniju u Hamburgu. Gostovao u Petrogradu, Moskvi, Parizu, Londonu, Rimu, Beĉu i drugim evropskim muziĉkim središtima. God. 1901—30 dirigirao izvedbama opere Parsifal (Wagner) u Bavreuthu. Obdaren neobiĉno istanĉanim sluhom i osjećajem za zvukovne boje i ritam, te smislom za jasnoću, M. je u prvom redu teţio da vjerno odrazi autorove zamisli. U njegovu golemom opernom i koncertnom repertoaru prvo mjesto zauzimaju Wagnerova djela. LIT.: K. Stephenson, Carl Muck, MGG, IX, 1961.
MUELLER VON ASOW, Erich Hermann, njemaĉki muzikolog (Dresden, 31. VIII 1892 — Berlin, 4. VI 1964). Muzikologiju studirao na Univerzitetu u Leipzigu (H. Riemann, A. Schering); doktorirao 1915. Od 1919 muziĉki kritiĉar u Berlinu i Dresdenu, gdje je 1931—33 vodio muziĉki odjel u MitteleuropaInstitutu. Do 1945 ţivio izvan Njemaĉke, preteţno u Salzburgu; 1945, sa svojom ţenom Hedwigom, utemeljio u Berlinu MeĊunarodni arhiv za pisma muziĉara. Bio je jedan od vodećih autoriteta za korespondenciju znamenitih kompozitora. DJELA. SPISI: Angello und Pietro Mingotti, 1917; J. G. Mraczek, 1917; Heinrich Sehiitz, Leben und Werke, 1922; H. Schutz, 1925; Deutsches Musikerlexikon, 1929 (novo izd. pod imenom Kiirschners Deutscher Musikerkalender, r 954); Die Musiksammlung der Bibliothek in Kronstadt, 1930; E. Kornaulh, 1941; Mozart-Gedenkbuchlein, 1942; M. Reger und seine Welt, 1944. Brojne studije i ĉlanci u ĉasopisima i kolektivnim publikacijama. — IZDANJA. Pisma i dokumenti: Heinrich Schiitz, Gesammelte Briefe und Schriften, 1932; An die unsterbliche Geliebie. Liebesbriefe beriihmter Musiker, 1934 (II izd. 1942); The Letters and Writings of G. F. Handel, 1935 (njem. prijevod 1949); J. S. Bach, Gesammelte Briefe und Schriften, 1940 (II izd. 1950); Briefe W. A. Mozarls (5 sv. u faksimilu), 1942; Briefe und Aufzeichnungen der Familie Mozart (2 sv.), 1942; W. A. Mozart, Verzeichnis aller meiner Werke, 1942 (II izd. 1955); Johannes Brahnu und Mathilde Wesendonck, Briefzvechsel, 1942; M. Reger, Briefzvechsel mit Herzog Georg II von Sachsen-Meiningen, 1949 i Ch. W. Gluck, Lelters and Documents, 1961. Izdao nekoliko muziĉkih djela Bacha, Brahmsa, Mozarta i Schiitza. Izdao u suradnji s drugima: Jahrbuch des Verlages N. Simrock (3 sv.), od 1928; Festschrift Johannes Biehle zum 60. Geburtslage, 1930. — Priredio tematski popis djela R. Straussa (3 sv.), 1955, 1959 i 1965. — Povodom njegove 50-godišnjice prireĊen je 1942 neobjavljeni Feslschrift u Salzburgu (s popisom spisa), a povodom 60-godišnjice objavljena je prigodna publikacija Epistolae et Alusica (Hamburg 1953).
MUFFAT, 1. Georg, austrijski kompozitor (Megeve, Savoja, kršten 1. VI 1653 — Passau, 23. II 1704). Muziku uĉio 1663—69 u Parizu; 1671—74 orguljaš ţupne crkve u Molsheimu (Alsace). Do 1678 u Beĉu i Pragu, 1678-—90 orguljaš na Nadbiskupskom dvoru u Salzburgu, zatim i68r—82 boravio u Rimu radi daljnjih studija (B. Pasquini). Od 1690 bio je kapelnik Biskupskog dvora u Passauu. M. je u svojim instrumentalnim kompozicijama teţio za sintezom francuskoga, talijanskoga i njemaĉkog stila. Utjecaj francuske muzike prevladava u njegovim suitama s programnim naslovima, o ĉemu svjedoĉe opseţne upute za izvoĊenje preuzete iz francuske izvodilaĉke prakse. Komponirajući medu prvima u Njemaĉkoj concerta grossa, M. se u formalnom pogledu oslanjao na A. Corellija, ali unosi — kako sam kaţe — ţivahnost i slatkoću po uzoru na Lullvjeve airs de ballets. Muffatove tokate formalno i sadrţajno idu medu najvrednija djela za orgulje poslije J. S. Bacha. DJELA: Armonico tributo cioe Sonate da camera cotnmodissime a pocehi 6 a molti stromenli (sadrţi 5 concerta grossa nazvanih sonate), 1682; Apparatus musicoorganisticus, Liber I (12 tokata, 1 chaconna, 1 passacaglia i klavirske varijacije Nova cyclopeias harmonicd), 1690; Suavioris harmoniae instrumentalis hyporchematicae Florilegium, 2 sv. (7 i 8 suita za 4-5 gudaĉa i continuo), 1695 i 1698; Exquisitoris harmoniae instrumentalis gravi-jucundae Selectus I (12 concerta grossa, djelomiĉno preraĊenih iz zbirke Armonico tributo), 1701. — Traktat o generalbasu Regulae concentuum partiturae (rkp.), 1699; traktat Nothzcen-dige Anmerkungen bey der Musik je izguljen. NOVA IZD.: Armonico tributo obj. E. Luntz (DTO, XI, 2) i E. Schenk {DTO, 89); Apparatus musico-organisticus obj. S. de Lange (1888) i R. Walter (1957); Florilegium I—// obj. H. Rietsch {DTO, I, 2 i II, 2).
2. Gottlieb (Liebgott Theophil), kompozitor (Passau, kršten 25. IV 1690 — Beĉ, 10. XII 1770). Brat Georga; kao ĉlan Carske dvorske kapele u Beĉu uĉenik J. J. Fuxa. God. 1717—63 dvorski orguljaš u Beĉu. Njegov je uĉenik bio vjerojatno G. Ch. Wagenseil. M. je komponirao gotovo iskljuĉivo za instrumente s tipkama. Upoznavši temeljito klavirsku muziku svojih predšasnika i suvremenika, svladao tehniku tzv. strogog stila i usvojio
stilska obiljeţja francuskih i talijanskih majstora, osobito F. 1 perina (u plesnim kompozicijama) i G. Frescobaldija. Po maj skom vladanju tehnikom fuge osobito se izdvajaju MuffatoA cercari i canzone. Njegovi Componimenti musicali, najznaĉs suitno djelo poslije Bacha, tvore most izmeĊu muzike bs i beĉkog pretklasiĉnog razdoblja. DJELA: 72 Vetsetl Sammt 12 Toccalen besonders beim Kirchen -l bey Choral Aembtern und Vespern dienlich, 1726; Componimenti musicali ĉembalo (6 partita i 1 chaconna), oko 1738—39. Rukopisi: Salve Regina : pran, alt, 2 violine, violu, violonĉelo i orgulje; Sonata pastorale za 2 vic continuo, 1727?. Za ĉembalo (klavir): 24 tokate, 28 capriceia, 32 ricerca: canzona, 13 preludija i dr. NOVA IZD.: 72 Versetl Sammt 12 Toccalen obj. G. Adler (DTĆ, X 2); Componimeto musicale obj. G. Adler (DTO', III, 3) i F. Chrvsander plement cjelokupnog izdanja Handelovih djela, 1896). LIT.: L. Stollbrock, Die Komponisten Georg und Gottlob Aluffat stock 1888. — Isti, Georg Muffat und sein Florilegium, MFM, 1890. — Georg Muffat's musiktheoretische Abhandlungen, ibid., 1891. — E. v. U Georg Muffat und Gottlieb Muffat, KMJB, 1893. — G. Adler, I »Com menti musicali per il ĉembalo« di Theofilo Muffat, RMI, 1896. — P. Rob Muffat's »Componimenti«, ZIMG, 1907. — H. J. Knoll, Die Klavier um gelwerke von Theophil Muffat (disertacija), Wien 1916.— W. Kriiger, Das certo grosso in Deutschland, Berlin 1932. — E. Schenk, Muffattiana, 1954. — A. Goehlinger, Georg Muffat, Zeitschrift fiir Kirchenmusik, — F. Raugel, Georg Muffat en Alsace, Revue de Musicologie, Pariš 195 5. T. Morris, Gottlieb Muffat's Clavier Suites, Boston 1959. — R. Walter, 1( Muffat und sein Apparatus musico -organisticus, Musik und Altar, 195 Isti, Georg Muffat und J. J. Fux, MF, 1960. — H. Federhofer, Georg M MGG, IX, 1961. — F. W. Riedel, Gottlieb Muffat, ibid. — A. Layer, C Muffats Ausbildungsjahre bei den Jesuiten, MF, 1962. — K. Cooper i J. S Georg Muffat's Observations on the Lully Stvle of Performance, MQ,
MUGNONE, Leopoldo, talijanski dirigent i kompo; (Napulj, 29. IX 1858 — 22. XII 1941). Studirao na konzerv riju. San Pietro a Maiella u Napulju (B. Ĉesi, P. Serrao). Sa | naest godina postao dirigent u napuljskom Teatro Fenice. 1876 dirigirao na najvećim svjetskim kazalištima. Jedan od p talijanskih dirigenata svjetskoga glasa; izvrstan interpret ver ĉkih opera, zauzimao se i za izvoĊenje djela R. Wagnera u Iti DJELA. DRAMSKA. Opere: // Dottor Bartola Salsapariglia, 1870; Bizzaro e le sue figlie, 1875; // Birichino, 1892 i Vila brettone, 1905. Op' Mamma Angot al Serraglio di Constantinopoli, 1875. — Pjesme (La Rose LIT.: P. P. Hoffer, Leopoldo Mugnone, MGG, IX, 1961.
MUHATOV, Velimuhamed, turkmenski kompozitor (Ba Ašhabad, 5. V 1916—). Studij kompozicije završio 1951 na K zervatoriju u Moskvi (S. N. Vasiljenko). Autor drţavne hii Turkmenske SSR, dobitnik brojnih visokih nagrada i od 1 narodni umjetnik SSSR, svoja djela temelji na muziĉkom folkl svoje uţe domovine. DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma Moja domovina, 1 3 suite. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Pjesnik i pr tsa A. G. Šapošnikovim), 1947; Zuhra i Tahir, 1953 i Krvava vododjel 1964: balet Pamuk (sa A. Znosko-Borovskim), 1945. Filmska muzika. VOKALNA: kantate; zborovi; solo-pjsme.
MUHVIĆ, Ivan, kompozitor i dirigent (Rijeka, 30. III 1876 Zagreb, 19. IV 1942). U Zagrebu završio uĉiteljsku školu i g benu školu HGZ. Od 1901 do smrti, uz kraće prekide, dirig vojniĉke muzike u Zagrebu. Vrstan struĉnjak za duhaĉki orke: za koji je napisao brojna djela i preradio više kompozicija doms i stranih autora. Svoje veliko iskustvo prenosio je i na stude zagrebaĉke Muziĉke akademije, na kojoj je 1936—41 preda instrumentaciju za vojniĉke orkestre. Organizirao je simfoni orkestar u sklopu vojniĉke muzike, kojim je dirigirao; kono toga orkestra bili su vaţni, osobito u razdoblju kada u Zagrt nije postojao kazališni orkestar (1902—09). DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska piesma Matija Gubec. UverI Jadran; Vila Velebita i Zrinski-Frankopan. Za duhaĉki orkestar: koraĉn plesovi; pjesme; spletovi narodnih pjesama i dr. — DRAMSKA. Opere: Us, 1908 (Zagreb, IO. X 1908); Zimska priĉa i Jelica i Marica. Opereta Pers 1907. — VOKALNA. Kantate: Gosti u Hrvata; Duh sloge i Naša nada. Zbori Mir; Povratak i dr.; solo-pjesme. — Staroslavenska misa u D-duru. — Obra narodnih napjeva za sole, zbor i orkestar (Iz kajkavskog kraja, Narod u pjesi plesu) i dr. — Objavio Album crkvenih pjesama za limenu glazbu (2 sv.), 1929-i Zbirku slavenskih koraĉnica. LIT.: Đ. Prejac, O ţivotu i radu Ivana Muhvića, Sv. C, 1926, 5. — Šafranek-Kavić, Jubilej Ivana Muhvića, Obzor, 1926, br. 164. — A. Gog Ivan Muhvić, Sv. C, 1944, 3. — 5. Gasparović, Ivan Muhvić, Prosvjetni tv 1942, 3K. Ko,
MULIĆ, Redţo, kompozitor (Gusinje, 18. III 1923Kompoziciju studirao na Muziĉkoj akademiji u Beogradu ( Tajĉević). Od 1953 glavni urednik muziĉkog programa Rad Prištine, 1957—58 profesor Srednje muziĉke škole u Prizrei 1959—69 muziĉki urednik ozbiljne muzike u produkciji i od 15 kompozitor Radio-Prištine. Mulića privlaĉe sve oblasti muziĉk stvaralaštva od deĉje muzike preko kamerne, vokalne, scem i filmske do simfonijske muzike. Kompozitor izrazito nacion nog smera, u svojim se delima inspiriše specifiĉnim karakter tikama kosovskog muziĉkog folklora, naroĉito harmonijsk: govorom i oblicima. DELA. ORKESTARSKA: 2 simfonije, 1954 i 1972; Fantazija, 19: Pastorala i igra, 1956; svita Prizrenski akvareli za gudaĉki orkestar, 1958. KAMERNA: Legenda za violinu i klavir, 1955: Elegija za violonĉelo i kla>
MULIĆ — MULLIGAN 1955. — DRAMSKA: muziĉka drama Smrt heroja za sopran, tenor, hor i orkestar, 1965. Scenska muzika za pozorišne predstave: Nita; Besa; Erheveja; Omer i Merima; Irkutska priĉa; Pelinova; Halil i Hajrija i dr. Muzika za filmove: Kapelan Leši; Obraĉun i Vuk sa Prokletije; muzika za dokumentarne filmove. — VOKALNA: Kosovo za hor i Ċuvaĉki orkestar, 1954; Mala popularna svita na narodne motive za solo glas, hor i orkestar, 1957; Vjeshta (Jesen) za mešoviti hor, 1958; kantata Poema za njih za sopran, tenor, hor i orkestar, 1959; Baresha (Pastirica) za sopran i orkestar, 1968. Deĉje pesme; masovne i borbene pes me. — Obradio preko 100 albanskih narodnih pesama za sola, hor i orkestar. L. Ai.
MULLER, braća (Gebruder Miiller), 1. gudaĉki kvartet u Braunschvveigu koji je koncertirao 1831—55 u sastavu: prva violina — Karl Friedrich M. (1797—1873), koncertni majstor dvorskog orkestra; druga violina — Franz Ferdinand Georg M. (1808—1855), dirigent dvorskog orkestra; viola — Theodor Heinrich Gustav M. (1799—1855); dirigent dvorskog orkestra; violonĉelo — August Theodor M. (1802—1875). Kvartet je koncertirao u Njemaĉkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Danskoj i Rusiji. 2. Gudaĉki kvartet što su ga 1855 osnovali sinovi Karla Friedricha u Meiningenu. Odanle se 1866 preselio u Wiesbaden, a zatim u Rostock. Kvartet je koncertirao do 1873, i to u sastavu: prva violina — Karl M.-Berghaus (1829—1907), kompozitor i dirigent u Rostocku, Nizzi, Wiesbadenu i Hamburgu; druga violina — Hugo M. (1832—1886); viola — Bernhard M. (1825—1895); violonĉelo — Wilhelm M. (1834—1897), koncertni majstor i nastavnik na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu. LIT.: E. Stier, Das Streichquartett der Gebruder Miiller, Braunschweigisches Magazin, 1913.
MULLER, Ivan (Iwan), estonski klarinetist i graditelj instrumenata (Reval, 3. XII 1786 — Biickeburg, Hannover, 4. II 1854). Koncertirao po cijeloj Evropi. Vjerojatno predavao klarinet na pariškom Konzervatoriju 1825—31. O njegovoj virtuoznoj svirci svjedoĉe njegove kompozicije. Kao vrstan klarinetist nije se zadovoljio tadašnjim klarinetom sa 6 poklopaca, pa je oko 1812 konstruirao instrument sa 13 poklopaca, kojim se lako sviralo u svim tonalitetima; uz to je posebnim bušenjem rupica postigao dotada najĉišću intonaciju. DJELA. ORKESTRALNA: Symphonie concertante za 2 klarineta i orkestar ; 6 koncerata za klarinet; Divertissement za klarinet i orkestar. — KOMORNA: 2 kvarteta za klarinet i gudaĉe, u B-duru i e-molu; dua za 2 klarineta; dua za klarinet i klavir; Grand solo za klarinet; etide za klarinet. — Teoretsko djelo Gatnme pour la nouvelle clarinette a 13 clefs et allo clarinette, 1825. LIT.: W. Smigelski, Ivan Miiller, MGG, IX, 1961. MULLER, Paul,
švicarski kompozitor i dirigent (Zurich, 19. VI 1898—). Studirao na Konzervatoriju u Ziirichu (V. Andreae, Ph. Jarnach), zatim u Parizu. Od 1927 profesor Konzervatorija u Ziirichu; od 1958 predavao i na Univerzitetu. Zborovoda i orkestralni dirigent u Zurichu i Winterthuru. Dalek svakoj teţnji za novim, M. nalazi svoje uzore u stvaralaštvu majstora renesanse i baroka. DJELA. ORKESTRALNA: 4 simfonije, 1926—52; Kleine Symphonie, 1920; 2 simfonijete, 1964. Koncerti: za violinu i mali orkestar, 1935; za violinu, 1957; za 2 violine, gudaĉe i ĉembalo, 1958; za violonĉelo, 1954; za violu i mali orkestar, 1934 i za orgulje i gudaĉe, 1938. Ouverlure zu einem Horspiel ... u'ber ein Thema von Brahms, 1958; simfonijska suita, 1957; sonata za mali orkestar, 1968 i dr. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1950; 2 gudaĉka kvarteta, 1922 i 1960; gudaĉki kvintet, 1919; klavirski kvartet, 1936; 2 sonate za vi olinu i klavir,1922 i 1944; Petite sonate za klarinet i klavir, 1942; sonata za violinu solo, 1952; Ma-rienleben za 9 instrumenata, 1924; preludij,arija i fuga za 9 instrumenata, 1933 i dr.. — Klavirske kompozicije. — Brojna djela za orgulje. — DRAMSKA: sveĉana igra Der Pass, 1947; Singspiel Die Simulanten, 1922; Das eidgenossische Wettspiel, 1939; Feuer vom Rutli, scenska igra na otvorenu, 1941; marionetska igra Dr. Faust, 1923; radio-igra Der Herr beschirmt syne Kilchen, 1941; scenska muzika. — VOKALNA. Kantate: Von Werktag und Sonntag, 1945; Mein Land, 1950; Aus Knechtschaft zur Freiheit, 1951; Kleine Kantate iiber das Frelser Glockenlied, 1958 i Wasser-Kantate, 1964. Zborovi; solo-pjesme. — Misa; 2 Te Deuma; psalmi. — Obradbe narodnih pjesama. LIT.: W. Schuh, Schvveizer Musik der Gegenwart, Zurich 1948. — R. Wittelsbach, Paul Mtiller, SMZ, 1954. — 40 Schweizer Komponisten der Gegenvvart, Amriswil 1956. — E. de Stoutz, Paul Miiller, SMZ, 1958, 6. — W. Schuh, Paul Miiller, MGG, IX, 1961. — F. Jakob, Paul Muller: Biographie und Werkverzeichnis, Zurich 1963.
MULLER, VVenzel, austrijski kompozitor i dirigent (Trnavka na Morave, 26. IX 1767 — Baden kraj Beĉa, 3. VIII 1835). Od 1783 kazališni dirigent u Brnu. Od 1789 do smrti (1808—13 u Pragu) dirigent kazališta u Leopoldstadtu u Beĉu, gdje je pod njegovim vodstvom doţivio procvat puĉki beĉki Singspiel. M. je za to kazalište napisao oko 250 djela (Singspiela, opera, pantomima, baleta, muziĉkih umetaka u lakrdijama i si.) u kojima je ponekad znao spojiti elemente mozartovske melodike s karakteristikama talijanske opere buffe i francuskoga muziĉkog igrokaza. Najuspjelije su njegove pjesme, od kojih su mnoge ušle u narod (Kommt ein Vogerl geflogen). Melodiju Ich bin der Schneider Kakadu obradio je Beethoven u varijacijama za klavirski trio op. 121a.
627
Schikanedera za neke elemente u Ĉarobnoj fruli); Das neue Sonntagskind, 1793; Die Schzvestern von Prag, 1794; Der Barometermacher auf der Zauberinsel, 1823; Die gefesselte Fantaste, 1828 i Der Alpenkonig und der Menschenfeind, 1828. Baleti; operete; pantomime; scenska muzika. — Pjesme. LIT.: W. Krone, Wenzel Miiller, ein Beitrag zur komischen Oper (diser tacija s popisom scenskih djela), Berlin 1906. — L. Raab, Wenzel Muller, ein Tonkiinstler Altwiens (s popisom djela), Baden bei Wien 1928. — R. Hass, W. Muller, Mozart-Jahrbuch, 1953. — A. Wurz, Wenzel Muller, MGG, IX, 1961.
MULLER-BLATTAU, Joseph, njemaĉki muzikolog (Colmar, Elzas, 21. V 1895—). U Strasbourgu studirao muzikologiju (F. Ludwig), kompoziciju i dirigiranje (H. Pfitzner) te orgulje (E. Miinch). Nakon Prvoga svjetskog rata nastavio studij na Univerzitetu u Freiburgu (Breisgau); promovirao 1920 kod W. Gurlitta i postao njegov asistent. Od 1922 bio na Univerzitetu u Konigsbergu: najprije direktor muzikološkog seminara i akademski muziĉki direktor, a od 1924 vodio novoosnovani Institut za školsku i crkvenu muziku (od 1928 profesor). God. 1935—37 profesor na Univerzitetu u Frankfurtu i zatim u Freiburgu. Od 1952 profesor Univerziteta u Saarbriickenu i uz to 1952—58 direktor Visoke muziĉke škole. U svojim radovima pokazuje veoma širok znanstveni interes. Njemu u poĉast objavljene su dvije spomenice, 1960 i 1966. DJELA: Geschichte der Fuge, 1922 (III izd. 1963); Die Kompositionslehrc H. Schutzens, 1926; Das Rostocker Liederbuch (sa F. Rankeom), 1927; Geschichte der Musik in Ost- und Westpreussen, 1931; Hamann und Herder in ihren Beziehungen zur Musik, 1931; Einfiihrungen in die Musikgeschichle, 1932 (II izd. 1941); Das deutsche Volkslied, 1932; G. F. Ha'ndel, 1933; Johannes Brahms, 1933; Zur Erforschung des ostpreussischen Volksliedes, 1934; J. S. Bach, 1935 (II izd. 1950); Die Lehre von den Elementen, Dirigierlehre, Hohe Schule der Musik, 1935; Geschichte der deutschen Musik, 1938; Hans Pfitzner, 1940; Ge~ staltung-Umgestaltung, 1950; Genealogie der Familie Bach, 1950; Das Verhdltnis von Worl und Ton in der Geschichte der Musik, 1952; Mozart, 1957; Beethoven, 1958; Deutsche Volkslieder, 1959; Schubert, 1959; G. F. Ha'ndel. Der Wille zur Vollendung, 1959; R. Wagner, 1962; Oper und Dichtung. Probleme des zeitgenossischen Musiktheaters, 1965; Von der Vielfalt der Musik. Musikgeschichte, Musikerziehung, Musikpflege, 1966; Von Wesen und Werden der neueren Musikvnssenschaft, 1966; Deutsche Lieder des Mittelalters (sa H. J. Moserom), 1968; H. Pfitzner. Lebenszueg und Schaffensernte, 1969; brojne rasprave i ĉlanci. — Izdao mnogo djela iz muziĉke prošlosti (Deutsche Lieder des Mittelalters, sa H. J. Moserom, 1967). — UreĊivao: Konigsberger Studien zur Musikzvissenschaft; Neue deutsche Forschungen (muzikološki dio); Hohe Schule der Musik; Bericht iiber die zweite Freiburger Orgeltagung, 1936.
MULLER-KRAY, Hans, njemaĉki dirigent i kompozitor (Essen, 13. X 1908 •— Stuttgart, 30. V 1969). Studirao na Konzervatoriju u Essenu (L. Weber, H. Erpf) i 1932 na tamošnjem kazalištu zapoĉeo dirigentsku karijeru. God. 1934—41 operni dirigent u Miinsteru, 1942—45 dirigent Radija u Frankfurtu i 1945—48 na Drţavnom kazalištu u Wiesbadenu. Od 1948 bio je direktor muziĉkog programa Juţno-njemaĉkog radija u Stuttgartu. Ogledao se i kao kompozitor (baleti: Janosch, 1939; Frauenta'nze, 1941 i Spiegel der Prinzessin, 1942).
MULLER VON ASOW, Erich Hermann -> Mueller von Asom, Erich Hermann MULLER VON KULM,Walter, švicarski kompozitor (Basel, 31. VIII 1899 — 2. X 1967). Studirao na Konzervatoriju u Baselu (F. Weingartner) i Zurichu (V. Andreae). Od 1932 nastavnik na Konzervatoriju u Baselu, 1939—54 vodio tamošnji Bach-Chor i uz to 1939—59 bio urednik ĉasopisa Schzveizer Musikpadagogische Bldtter. Nakon romantiĉarski obojenih ranih kompozicija, M. se priklonio motoriĉnosti i polifoniji, preuzimajući i elemente dodekafonije. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1928 (prer. 1959—60); komorni koncert za violinu i gudaĉe, 1930; Concertino za flautu i gudaĉe, 1936; Ouverlure im alten Stil za gudaĉe i klavir, 1933; Kleine Suite na narodne napjeve op. 39; Schzveizer Volkslied-Suite op. 58, 1950; Musik za gudaĉe, ĉembalo, violinu solo i violu, 1931; Musik za gudaĉe, 1939. — KOMORNA: 4 gudaĉka kvarteta, 1928—53; klavirski trio, 1933; 2 suite za duhaĉki kvartet; Kleine Serenade za duhaĉki kvintet; 2 sonate za violinu i klavir, 1934 i dr. — Klavirske kompozicije (4 sonatine). — Djela za orgulje. — DRAMSKA: opera Der Erfinder oder Die Probe, 1944; sveĉana igra Mutterland, 1934; balet Die blaue Blume, 1936. — VOKALNA: oratoriji Vater unser, 1945 i Pelrus, 1959; više djela za soliste i zbor uz pratnju instrumenata ili orkestra; zborovi; oko 100 solo -pjesama i dr. — CRKVENA: psalam X za zbor i duhaĉe, 1939; psalam CXX III za zbor i orgulje, 1955; psalmi za zbor a cappella; moteti. — Grundriss der Harmonielehre, 1948; brojni ĉlanci. LIT.: 40 Schweizer Komponisten der Gegenwart, Amriswil 1956. — E. Mohr, Der Weg Walter Muller v. Kulms als Musiker und Komponist, SMZ, 1960. — Isti, Walter Muller (von Kulm) MGG, IX, 1961.
MULLIGAN, Gerry (Gerald Joseph), ameriĉki jazz-saksofonist, aranţer i kompozitor (New York, 6. III 1927 —). Mladost proveo u Philadelphiji. Tu je svirao klavir, klarinet i tenor-saksofon, vodio plesni orkestar, aranţirao za ansamble J. Warringtona, T. Tuckera i E. Lavvrencea, a 1946 postao je saksofonist (bariton-saksofon) i aranţer orkestra G. Krupa u New Yorku. Oko 1950 djelovao u sastavu Kai Winding-Combo i aranţirao za S. Kentona. God, 1952 osnovao vlastiti kvartet (bez klavira) s kojim je 1954 svirao na festivalu u pariškom Salon du Jazz. Otada nastupa redovito na festivalu u Newportu (s kvartetom ili sekstetom); 1958 snimio film Jazz on a Summer's Day. Bio na turneji s Jazz at the Philharmonic te 1959 i 1962 s vlastitim ansamblima u Evropi.
628
MULLIGAN — MURADELI
Prvi od svojih poznatih velikih orkestara osnovao 1960. Na festivalu u Harlemu 1961 pratio Ninu Simone. God. 1963 i 1966 pojavio se sa svojim velikim i manjim ansamblima na festivalima u Montreuxu, a 1968 koncertirao sa D. Brubeckom u Londonu; gostovao i u Japanu. Svestrani jazz-muziĉar, M. se podjednako snalazi u razliĉitim stilovima, od dixielanda (kao klarinetist), svvinga i be-bopa do modernog jazza (kao bariton saksofonist). Ide u red najboljih aranţera. Njegova se tehnika temelji na linearnoj, kontrapunktskoj obradbi vrlo jasnih i jednostavnih melodijskih linija te na poletnom ritmu. Od kompozicija najpoznatije su mu: Jeru, Boplicity, Line For Lyons, Nights At the Turnlable, Venus de Milo, The Rocker i Godchild. Snimio je nekoliko filmova, a pisao je muziku za radio, televiziju i film. MULTIMEDIA -> Muziĉki teatar MUMLJANJE (franc. bouche fermee, njem. Brummstimmen, tal. bocca chiusa, mormorando), pjevanje bez rijeĉi, zatvorenih usta. U vokalnoj literaturi upotrebljava se i u solistiĉkim dionicama i u zborskom slogu. Mumljanjem se mogu postići razliĉiti efekti: imitiranje instrumentalne boje tona, diskretna zborska pratnja soliste (G. Verdi, Rigoletto) ili impresionistiĉko doĉaravanje od reĊenog raspoloţenja (B. Bersa, Tri pejzaţa). Mijenjanjem po loţaja zubi, usta i oblika vokalnoga trakta moţe se varirati zvu kovni karakter mumljanja. U vokalnoj nastavi primjenjuje se m. kao sredstvo kojim se uklanjaju nepoţeljni pokreti i nepotrebne fiksacije u artikulatoru, što ih pjevaĉ izvodi prije ili u momentu kad zapoĉinje pjevati. L. Vr. MUNCH, alzaška obitelj muziĉara. 1. Ernst, orguljaš i zborovoda (Niederbronn-les-Bains, Bas Rhin, 31. XII 1859 — Strasbourg, 1. IV 1928). Studirao na Institutu za crkvenu muziku u Berlinu. U Strasbourgu osnovao i do 1924 vodio zbor crkve sv. Vilima s kojim je, uz orguljsku pratnju A. Schvveitzera, izvodio iskljuĉivo djela J. S. Bacha. Na Konzervatoriju je predavao orgulje i evangeliĉku crkvenu muziku. 2. Fritz, zborovoda i muzikolog (Strasbourg, 2. VI 1890 — Niederbronn-les-Bains, Bas Rhin, 11. III 1970). Sin i uĉenik Ernsta; teologiju i muziku studirao u Strasbourgu (F. Spitta, H. Pfitzner), rnuzikologiju još u Leipzigu (K. Straube, A. Schering) i Berlinu. Od 1919 u Strasbourgu direktor Teološke škole, a od 1924 dirigent zbora crkve sv. Vilima. God. 1926—29 pastor u Eckwersheimu. Vrativši se u Strasbourg, postao 1929 direktor Konzervatorija; od 1936 predavao crkvenu muziku i dirigiranje na Univerzitetu, a 1949—58 bio direktor Muzikološkog instituta. Napisao knjige K. Straube und die Bachpflege im Ehass (1943) i La Musique religieuse de A. Bruckner (1954) te niz ĉlanaka. 3. Charles, dirigent i violinist (Strasbourg, 26. IX 1891 — Richmond, Virginia, 6. XI 1968). Brat Fritza; studirao na Kon zervatoriju u Strasbourgu (H. Pfitzner), u Leipzigu, Parizu (L. Capet) i Berlinu (C. Flesch). Od 1920 nastavnik violine na Konzervatoriju i koncertni majstor Gradskog orkestra u Strasbourgu, zatim koncertni majstor u Kolnu i od 1923 u Leipzigu, gdje je debitirao kao dirigent. U Parizu zapoĉeo 1932 dirigentsku karijeru u Filharmonijskom orkestru; od 1938 vodio orkestar Societe des Con-certs du Conservatoire. Profesor violine na Bcole Nor-male de Musigue (od 1936) i profesor dirigiranja na Pariškom konzervatoriju (od 1938). Od 1949 prvi dirigent Bostonskog simfonijskog orkestra. Koncertirao na turnejama po Evropi i SAD. U CH. MUNCH svoje dirigiranje unosio bujan temperament i pregnantan osjećaj za ritam. Naroĉito je ĉesto izvodio djela francuskih majstora. Napisao Je suis chef d' orchestre (1954). 4. Hans, dirigent i kompozitor (Mulhouse, 9. III 1893—). Nećak Ernsta; studirao na Konzervatoriju u Baselu (H. Suter, K. H. David). Kasnije se usavršavao kod H. Hubera (klavir i kompozicija) i A. Schweitzera (orgulje). Zborovoda pjevaĉkih društava u Baselu (od 1925 Gradskog pjevaĉkog društva), od 1935 takoĊer dirigent simfonijskih koncerata Muziĉkog društva, kaza lišni dirigent i 1935—-47 direktor Konzervatorija. DJELA: simfonija, 1951. — Gudaĉki kvartet, 1926; sonata za violinu i klavir, 1924. — Klavirske i orguljske kompozicije. — Dvije kantate, 1950 i 1952; 4 pjesme (H. Heine) za bariton i orkestar 1925; Chor der Toten za zbor, 1928.
LIT.: A. Sckvjeitzer, Aus meinem Leben, Leipzig 1931. — E. Ji Choeur de St.-Guillaume de Strasbourg, Strasbourg 1947. — F. Muller, I 1. Ernst, 2. Charles, 3. Fritz, MGG, IX, 1961. — E. Mohr, Hans Munch, IX, 1961.
MUNCHINGER, Karl, njemaĉki dirigent (Stuttgart, 1915—). Studirao u Stuttgartu i kod H. Abendrotha u Lei] Od 1941 dirigent Simfonijskog orkestra u Hannoveru. U Stut osnovao 1945 Komorni orkestar, koji je pod njegovim vodi stekao meĊunarodno priznanje, a 1966 utemeljio orkestar Kla. Philharmonie. Gostuje u Evropi i Americi. LIT.: R. Hauert i B. Gavoty, Charles Miinchinger, Monaco 1959 Geneve 1959).
MUNIH, Marko, dirigent (Most na Soĉi, 9. I 1936 —). dij dirigiranja završio 1961 na Akademiji za glasbo u Lju (D. Švara); 1963—64 usavršavao se kod L. Mataĉića u Franl na Majni. God. 1963—72 dirigent Slovenske filharmonij 1972 vodi Komorni zbor Radio-televizije Ljubljana; uz to 1964 dirigent Akademskog pjevaĉkog zbora Tone Totnšiĉ , jim je gostovao u mnogim evropskim zemljama. j. MUNNICH, Richard, njemaĉki muziĉki pedagog (B Steglitz, 7. VI 1877 — Weimar, 4. VII 1970). Studij muzike s doktoratom završio u Berlinu (H. Bellermann, M. I laender, C. Stumpf); kompoziciju uĉio kod M. Graberta. 1904—08 predavao na Riemannovu konzervatoriju u Ste 1908—34 u Berlinu nastavnik i struĉni suradnik minista God. 1918—25 ureĊivao Monatsschrift ftir Schulgesang (k Halbmonatsschrift ftir Schulmusikpflege), a od 1928 Zeits fur Schulmusik; 1935—49 bio je profesor na Visokoj škc muziku u Weimaru. Muziĉki odgoj, na općeobrazovnim škc postavio na znanstvene temelje. Njegov sistem solfeggia s po: slogova jale za pojedine tonove vaţan je pokušaj da se uj odlike metoda C. A. Eitza (Tonivortmethode) i Tonika-Do DJELA: Johann Kuhnaus Leben (disertacija), SBIMG, 1901—02 der Eniwicklung Riemannschen Harmonielehre, Riemann-Festsschrift, Zilchers Dehmen~Zyklus, 1911; Konkordanz und Diskordanz, ZIMG, 191: Lessing und die Musik, Zeitschrift fiir Schulmusik, 1929; Jale, Ein Beitrt Tonsilbenfrage, 1930 (II izd. 1957); Sinn und Schicksal der Schulrefor 1925, Zeitschrift fur Schulmusik, 1932; Zu VPielands 200. Geburtstage, 1933 j Die Suite, 1934; Aus der Musikaliensammlung der VCeimarer Landesbibl besonders dent Nachlass der Anna Amalia, Jubilaumsschrift der Landesbibli 1941; Beethovens Fidelio fiir die Jugend, 1952; Aus Robert Schumanns L und Schriften, 1956. LIT.: Festschrift fiir Richard Miinnich vred. A. Krauss), Leipzig
MUNOZ MOLLEDA, Jose, španjolski kompozitor (La 1 de la Concepcion, Cadice, 16. II 1905—). Studirao na Konz toriju u Madridu klavir (A. Cardona, P. Trago) i kompo: (C. Del Campo); uĉio uz to i slikarstvo. God. 1934—40 usavri se kod O. Respighija u Rimu. Vrativši se u Španjolsku ţiv: slobodan umjetnik. Ide u red najpoznatijih španjolskih kom tora svoje generacije. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1959; simfonijske pjesme 5 Macabro, 1932 i De la tierra alta, 1932; koncert za klavir, 1935; suite P madrilenas, 1931 i Rincones, 1933; Fantasta romdntica, 1943! introdukcija : 1945; Miniaturas medievales (i za klavir), 1952. — KOMORNA : 2 gudaĉka teta, 1934 i 1952; gudaĉki kvintet, 1950; trio za flautu, violonĉelo i klavir, Divertimento za sekstet, 1944. — Klavirske kompozicije. — DRAMSK/ leti uz orkestar: La Nina de plata y oro, 1937 i La Rosa viva, 1957. Bal klavir: Baile del Albaicin, 1942; Baile extremeno, 1949; Bolero de la Corte, Camino de la Sierra, 1950 i Bulerias Serranas, 1950. Filmska muzika. — KALNA: oratorij La Resurrecion de Ldzaro, 1937; zbirke madrigala De vengo a quererle, 1941 i Oh! cuan triste!, 1948; solo-pjesme.
MUNSEL, Patrice, ameriĉka pjevaĉica, sopran (Spol Washington, 12. V 1925 —). Pjevanje uĉila kod W. Herm; G. Spadonija u New Yorku i tamo 1943 debitirala na Meti litanu kao Philine (Thomas, Mignon). NajmlaĊa pjevaĉica je ikad nastupala na toj ustanovi, razvila se u izvanrednu op subretu. Nakon golema uspjeha u ulozi Adele (J. Strauss, Ši snimila više muziĉkih filmova, istiĉući se i kao veoma nada glumica. Njezin koloraturni sopran odlikuje se blistavim visir i velikom pokretljivošću. MURADELI, Vano Iljiĉ, gruzijski kompozitor (Gora, ( zija, 6. IV 1908 — Moskva, 14. VIII 1970). Studirao na Konzi toriju u Tbilisiju; usavršavao se na Moskovskom konzervat (N. Mjaskovski, B. Šehter). M. je istaknuti predstavnik gruz muzike nacionalnog smjera. Njegova opera Veliko prijatel izazvala je oštar napadaj CK SKP (b), objavljen 10. II 1 zbog estetskih skretanja sovjetskih kompozitora. Rehabilit je M. doţivio 1951, kad mu je za simfonijsku pjesmu Put po, dodijeljena Staljinova nagrada. DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u h-molu, 1938 i II, simfonijska pjesma Put pobjede, 1949—50; Sveĉana uvertira, 1940; Grt simfonijski ples, 1940. — DRAMSKA : opere Veliko prijateljstvo, 1947 i bar, 1950. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: oratorij, 1959- Ks Naš voda, 1939; Staljin, 1954 i Lenjin je u nama, 1960. Himna Lenjingra sole, zbor i orkestar, 1944; zborovi; solo-pjesme. — Obradbe narodnih na] LIT.: W. Nestjem, Wano Iljitsch Muradeli, MGG, IX. 1961. — A' itceHCKuu, BaHO MvpaAejiH, MocKBa 1962.
MURADORI — MUŠICA MURADORI, i. Tinka, flautistica (Sarajevo, 5. I 1938 —). Studij završila 1963 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (Th. Tabaka); usavršavala se 1963—65 kod A. Nicoleta na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (diplomirala 1965). Od 1959 ĉlanica Simfonijskog orkestra Radio-televizije Zagreb (od 1965 solist) i uz to od 1965 docent na Muziĉkoj akademiji. Koncertantnu karijeru zapoĉela još kao student, a prvi znaĉajni uspjeh ostva rila je 1962 uz pratnju Zagrebaĉkih solista. Osim u zemlji, nastu pala na brojnim gostovanjima po cijeloj Evropi, Sjevernoj i Juţ noj Americi, kao i na festivalima u Toledu, Pragu, Dubrovniku, Zagrebu, Nici, Beogradu i dr. M. se ubraja u najistaknutije jugo slavenske muziĉke umjetnike mlade generacije; u njezinom bo gatom repertoaru vaţno mjesto zauzimaju djela kompozitora suvremenih muziĉkih pravaca. K. Ko. 2. Silva, plesaĉica (Zagreb, 11. XI 1942—). Sestra Tinke; plesanje uĉila na Baletnoj školi u Zagrebu i zatim se usavršavala na Velikom kazalištu u Moskvi. Od 1958 ĉlanica i od 1960 solis tica HNK u Zagrebu. U njezinom repertoaru posebno se istiĉu uloge u baletima Trorogi šešir (De Falla), LabuĊe jezero i Trnoruţica (ĉajkovski), Giselle (Adam), Pepeljuga (Prokofjev), Bahantice (Sicilianos), Demon zlatne ulice (Fribec), Petar Pan (Bjelinski), Napuštene (Kelemen) i dr. K. Ko. MURAI, Jurica, pijanist (Varaţdin, 26. III 1927—). Studij klavira zapoĉet u Zagrebu (S. Stanĉić) nastavio 1941—45 na Konzervatoriju u Budimpešti (B. Boszormenyi-Nagy) i opet kod S. Stanĉića na Muziĉkoj akademiji, gdje je za uspjeh na diplomskom ispitu (1950) dobio Klaićevu nagradu; usavršavao se 1956—57 kod Marguerite Long u Parizu. Od 1952 profesor je na Muziĉkoj akademiji u Zagre bu. M. ide u red najistaknutijih predstavnika zagrebaĉke pijanistiĉke škole. Kao umjetnik precizne muzikalnosti, istanĉana ukusa i tehniĉke dovršenosti on poklanja u interpretaciji pojednaku paţnju svim elementi ma muziĉkog izraţavanja, pa se njegova ostvarenja pretvara ju u jedinstvene kreacije. Osim J. MURAI u domovini koncertirao u broj nim evropskim zemljama i Kanadi. Ĉlan je Zagrebaĉkog klavirskog dua (sa D. Lukićem), a nastupa i kao koncertni pratilac. Za visoka umjetniĉka dostignuća dobio više nagrada. K. Ko. MURATOVSKI, Fimĉo, dirigent (Skopje, 11. VIII 1931—). Studij dirigovanja završio na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (M. Horvat); 1964—65 usavršavao se na Konzervatoriju u Lenjingradu. Dirigent Skopske opere, od 1971 direktor i prvi dirigent Makedonske filharmonije; uz to predaje i na Visokoj muziĉkoj školi. Na sceni Makedonskog narodnog teatra ostvario mnoga dela standardnog i savremenog operskog i baletskog repertoara. Gostovao u zemlji i inostranstvu. D. Ov. MURIS, Johannes de -> Johannes de Muris MURKY, ime nepoznata podrijetla kojim su se u XVIII st. nazivali stavci s nizom rastavljenih oktava u basu (njem. Murkybasse, engl. Murky bass). Upotreba takve pratnje u basu uobiĉajila se osobito u doba rokokoa. Premda su ga suvremenici ĉesto osuĊivali kao neinventivnu i diletantsku maniru, veliki majstori znali su m. uspješno upotrijebiti za postizavanje patetiĉnih ili humoristiĉkih efekata, kao i u tonskom slikanju. LIT.: C. F. VPeitzmann, Noch einige Notizen iiber die sogenannten Murkys, Neue Berliner Musikzeitung, 1850. — W. Tappert, Der Murky, Die Tonhalle, 1868. — C. Hahki, Murky: a Polish Musical Freak, Music and Letters, 1958. — W. H. Rubsamen, Murky, MGG, IX, 1961. M. Kuti.
MURSKA, Uma (pravo ime Ema Pukšec), pjevaĉica, koloraturni sopran (Ogulin, 6. II 1834 — Miinchen, 14. I 1889). Pjevanje uĉila u Zagrebu
1. MURSKA
629
MUŠICA. Alegorija na minijaturi nepoznata majstora, XV st.
(V.Lichtenegger), Grazu (J.Netzer), Beĉu (M. Marchesi) i Parizu. Opernu karijeru zapoĉela 1862 u Firenci kao Margareta (Meyerbeer, Hugenoti). Nakon velikih uspjeha na talijanskim pozornicama pjevala je u Beĉu, Budimpešti, Pragu i na najvećim opernim kazalištima Njemaĉke, Francuske, Rusije, Engleske, Amerike, Australije i Novog Zelanda. God. 1888 predavala kratko vrijeme pjevanje na Konzervatoriju u New Yorku. Njezin glas imao je opseg od gotovo tri oktave, a njezina gluma bila je efektna, iako ponekad suviše patetiĉna, ekstravagantna. Ţivot je završila samoubojstvom. LIT.: F. Kuhaĉ, lima pl. Murska, roĊena Hrvatica, operna pjevaĉica svjetskoga glasa, Prosvjeta, 1905 (separat). — D. Maĉuka, Neobiĉan ţivot i svjetska slava Ume Murske, nazvane »hrvatski slavuj«, Vjesnik u srijedu, 1952, 30. IV — 15, VI. K. Ko.
MUSETTE, 1. instrument tipa gajda, koji se razvio iz narodnog instrumenta -> cornemuse; bio je raširen u Francuskoj u XVII i XVIII st. 2. Ples u dvodijelnoj ili trodijelnoj mjeri, pastoralnoga karaktera. Naziv m. za taj ples potjeĉe od istoimenog instrumenta, na kojem se najĉešće i izvodio. Osobito je obiljeţje m. dugi pedalni ton, kojim se u tom plesu oponaša basova svirala na gajdama. M. je bila omiljen ples na francuskom dvoru. U stiliziranom obliku ušla je i u umjetniĉku muziku (G. F. Handel, Šesti concerto grosso), osobito kao stavak instrumentalne suite (J. S. Bach), u kojoj je ĉesto povezana s gavotom. LIT.: C. E. Borjem, Traite de la Musette, Lyon 1672. — E. H. de Bricqueville, Les Musettes, Pariš 1894. —H. H. Drager, Musette, MGG, IX, 1961. T. Br.
MUSGRAVE, Thea, škotski kompozitor (Edinburg, 27. V 1928 —). Studirala na Univerzitetu u Edinburghu i kod N. Boulanger u Parizu; pohaĊala ljetne teĉajeve na Berkshire Center u Tanglewoodu. Kao koncertna pijanistica izvodi preteţno djela suvremenih kompozitora. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1963; koncert za klarinet. 1969 i za rog, 1971; Scottish Dance Suite, 1959; Theme and Interludes, 1962; Obliques za mali orkestar, 1958; Perspectives za komorni orkestar, 1961; Divenimento za gudaĉe, 1957. —■ KOMORNA: 3 komorna koncerta, 1962—68; Serenada za flautu, klarinet, harfu, violu i violonĉelo, 1961; gudaĉki kvartet, 1958; t rio za flautu, obou i klavir, 1960; Colloquy za violinu i klavir, 1960.— Kompozicije za klavir (2 sonate; Monologo). — DRAMSKA: opere The Abbot of Drimock, 1955 i The Decision, 1967; muziĉka priĉa Marko the Miser, 1962; balet Beauty and the Beast, 1969. — Solo-pjesme.
MUŠICA (lat., od grĉ. (JLO'JOIJCTJ), u muziĉkoj terminologiji — osobito u srednjem vijeku — u sastavu s kojim drugim izrazom — oznaka za pojedina podruĉja muziĉke umjetnosti. Tako su npr.: m. ehoralis, m. plana (lat., ravna, tj. razgovijetna muzika) i m. immensurabilis (od lat., nemjerljiva muzika) bili nazivi za gregorijanski koral nasuprot pojmu m. mensurata, mensurabilis ili mensuralis (od lat. mensura mjera) koji se u XIII st. odnosio na višeglasnu menzuralnu muziku. M. practica oznaĉuje muziĉku praksu, a m. theoretica muziĉko-teoretske discipline. Boethius dijeli muziku na m. mundana (lat. mundus svijet, svemir), koja prema Pitagori izraţava sklad u svemiru, na m. humana (lat., ĉovjeĉanska), koja simbolizira harmoniju izmeĊu ljudske duše i tijela, i na m. instrumentalis (lat.
MUŠICA — MUSICAL
630
instrumentum sprava, oruĊe) koje se ljepota oĉituje u sklad nom odnosu medu tonovima. Izrazom m. subalterna oznaĉi vali su muziĉari srednjega vijeka narodno pjevanje. Mušica ficta ili falsa, m. reservata ili riservata, m. figuralis i m. poetica (lat., pjesniĉka) imena su razliĉitih srednjovjekovnih kompozicijskih ili estetskih nauka. Mušica enchiriadis naslov je poznatog pseudohucbaldovskog traktata. Mušica divina (lat., boţanska) ili sacra (lat., sveta) oznaĉuje crkvenu, odnosno duhovnu muziku — nasuprot pojmu m. profana (lat., svjetovna). Mušica sacra i m. divina naslovi su i pojedinih novih izdanja stare duhov ne muzike; najvaţnija je od njih zbirka misa, moteta i dru gih duhovnih djela iz vremena Palestrine. M. transalpina je zbirka madrigala s tekstovima prevedenim na engleski jezik (objavljena u Londonu 1588). God. 1812 izdana je u Londonu zbirka kompozicija iz XVIII st. M. antiqua (lat., stara); otada mnoga nova izdanja djela starije muziĉke literature nose taj na slov. U XX st. djeluju pod tim nazivom i društva kojima je svrha propagiranje stare muzike. Instrumentalni ansambli tih udruţenja muziciraju najĉešće na originalnim starim instrumentima, a najpoznatije od njih osnovano je 1935 u Amsterdamu. M. britannica poznata je zbirka kompozicija engleskih autora (7 sv., poĉevši od 1951). M. nova (lat., nova) ili viva (lat., ţiva), nakon Drugoga svjetskog rata, naziv je mnogih organizacija koje nje guju i propagiraju suvremeno muziĉko stvaralaštvo. Mjeseĉnici pod nazivom M. izlaze u Kasselu (od 1947), u Parizu (od 1954) i drugdje. M. Kim. MUŠICA DIVINA, veoma vrijedna zbirka misa, moteta i drugih crkvenih kompozicija kojima su autori kompozitori Palestrinina razdoblja. Prva 4 sveska, objavljena 1853'—-63, uredio je K. Proske, sluţeći se arhivima vaţnih rimskih i napuljskih crkava i drugih ustanova (IV sv. obj. J. G. Wesselack, nakon Proskeove smrti). Prvi svezak sadrţi mise što su ih komponirali P. L. Palestrina, O. di Lasso, T. L. da Victoria, A. Gabrieli, H. L. Hassler, G. O. Pitoni, A. Lotti i G. M. Asola. U drugom su svesku moteti, u trećem (Liber vesperarum) psalmi, himne, antifone i dr., a u ĉetvrtom (Liber vespertinus) pasije, lamentacije, responzoriji, litanije i dr. Sva ĉetiri sveska objavljena su i pod zajedniĉkim naslovom Annus primus. U redakciji J. Schremsa i F. X. Haberla izašao je i Annus secunĊus, takoĊer u 4 sv., prema istom rasporedu sadrţaja. Za Proskeova ţivota objavljena su u ovoj kolekciji, uz navedenih 8 sv., još i dva posebna sveska pod naslovom Selectus novus missarum (1857—61). j. As. MUŠICA FICTA (mušica falsa; lat., fiktivna, laţna muzika), srednjovekovna oznaka za hromatske tonove (izuzev b), koji su se koristili: 1. kao hromatske promene pojedinih stupnjeva starih naĉina i 2. radi dobijanja transponovanih oblika tih naĉina. 1. Jedina hromatska pojava koju je srednjovekovni tonski sistem sadrţavao (preuzevši je iz starogrĉke teorije) bilo je postojanje tonova b rotundum ili b molle (b, današnji ton b) i b guadratum ili b durum (b ili h, današnji ton h). B rotundum se primenjivao radi izbegavanja tritonusa f-h (diabolus in mušica), kao i u melodijskom nizu a b a umesto a h a (»una voće super la semper est caneridum fa« glasi staro uputstvo za pevanje polustepena iznad a). Poĉetkom XIII v. (Johannes de Garlandia) pominje se i upotreba tona fis, pomoću koga se takoĊe moţe izbeći tritonum (fis-h mesto f-h). Primena hromatskih tonova biva sve šira, bilo causa necessitatis (lat., zbog potrebe, tj. radi uklanjanja tritonusa), bilo causa pulchritudinis (lat., radi lepote), prema recima jednog anonimnog autora. Marchettus iz Padove (Lucidarium musicae planae) poznaje fis, cis i gis, koji se pojavljuju obeleţeni sa i ili tt. On hromatske promene naziva permutatio i njihovom — veoma slobodnom — upotrebom dobija nove konsonantne intervale; u Pomerium in arte musicae mensuratae (oko 1320) predlaţe naziv mušica colorata mesto m. falsa. Delo Introductio musicae secundum Johannem de Garlandia (E. Coussemaker, Scriptores I) govori o podeli svih celih stepena na polustepene (dakle, zna i za dis). Naroĉito energiĉno naglašava neophodnost hromatskih tonova Philippe de Vitry (prva polovina XIV v.). U isto vreme hromatika ulazi i u liturgijske melodije, što izaziva reakciju tradicionalista. Teoretska dela XIV v. izlaţu upotrebu hromatike u vezi sa principima višeglasja; prema Ars discantus per Johannem de Muris (E. Coussemaker, Scriptores III) vaţe sledeća pravila: a) ako se gornji glas postupno penje, mala terca i mala sekst a pred kvintom ili oktavom postaju velike: a)
i b) ako se gornji glas postupno spušta, velika terca i velika seksta pred kvintom, odnosno oktavom, postaju male:
I
I
c) subsemitonium (vodica) se upotrebljava u melodiji nizovima d cis d, g fis g, a gis a (što doprinosi formiranju hai nijskih završetaka — klauzula). j
Oko 1500 javlja se povišenje terce završnog trozvuka Pikardijska terca) u dorskom, frigijskom i eolskom naĉinu gis, cis). Upotreba transponovanih naĉina zahteva uvoĊenje n sniţenih tonova radi izbegavanja sazvuĉja umanjene k\ (auinta falsa), npr. trozvuk e-g-b pretvara se u es-g-b. Pome: hromatske promene većinom nisu bile naznaĉivane u not tekstu, već je izvoĊaĉ imao da ih upotrebi u skladu sa pravi (premda su neki kompozitori, npr. F. Landino, beleţili hroma znake u svojim delima). Time je vanredno oteţano transkribov starih kompozicija modernom notacijom. 2. U tonskom sistemu Guida d'Arezzo, zasnovanom na hel hordima, moguća su tri poloţaja za ut: ut = c (cantus n ralis), ut = f (cantus mollis) i ut = g (cantus durus). Ca mollis je heksahord fgabcd; blagodareći tonu b mogu se stari naĉini transponovati za kvintu niţe od originalnog polo (ali sa b u predznaku). Od kraja XIII v. koriste se i druge trans zicije koje zahtevaju upotrebu hromatskih tonova, a time nas mušica ficta, dok je netransponovani poloţaj mušica vera ( istinska muzika). W. Odington veli da su hromatski tonovi e. manum (lat., izvan ruke, tj. izvan netransponovanog tons sistema prikazanog na Guidonskoj ruci). Johannes de M (oko 1325) navodi da se u svetovnim chansonama ĉesto uz ut naturale = d ili b; docnije se ide još dalje, tako da John Hot (umro 1487) primenjuje — bar u teoriji — ut naturale = j des. (Još 1413 Prosdocimus de Beldemandis konstruisao je k< pletnu hromatsko-enharmonsku lestvicu sa 17 tonova u okta Hromatski znaci koji odgovaraju transpoziciji nalaze se van kl zula i pišu se po pravilu u notnom tekstu; u predznaku se be obiĉno samo jedan b (iako XIV v. zna i za predznak od dva Do XVI v. transponovani poloţaj tonskog sistema nije se mei u toku kompozicije, tj. nije bilo modulacija (izuzev prelazs jednog u drugi naĉin sa istim predznakom). Slobodnija upotr hromatike koja zahteva modulaciju (A. Willaert i njegova šk( C. Rore, N. Vicentino) znaĉi kraj musicae fictae. LIT.: H. Riemann, Geschichte der Musiktheorie im 9.-19. Jahrhunc 1898 (III izd. 1961).— Isti, Verloren gegargene Selbstverstandickkeiten ir Musik des 15. bis 16. Jahrhunderts, Die Mušica ficta, Langensalza 1907. V. Ficker, Beitrage zur Chromatik des 14. bis 16. Jahrhunderts, STMW, 1 ■— W. Apel, Accidentien und Tonalitat in den Mus'kdenkmalern des 15. 16. Jahrhundrts, 1938. — G. Reese, Music in the Middle Ages, New York 1 — L. Hibberd, Mušica ficta and Instrumental Music, MQ, 1942. — P Lozuinsky, Secret Chromatic Art in the Netherlands Motet, New York 1 — C. Dahlhaus, Die Termini Dur und Moli, AFMW, 1955. — R. C. Crot Discant, Counterpoint and Harmony, JAMS, 1962. — B. Slellfeld, Prosd mus de Beldemandis als Erneuerer der Musikbetrachtung, Festschrift K. , pesen, Kobenhavn 1962. — G. Reaney, Modes in the Fourteenth Cent Festschrift J. Smits van Waesberghe, Amsterdam 1963. — Q. Seay, I5th-Century Coniuncta, Festschrift G. Resse, New York 1966. V. Pe
MUSICAL (skraćenica od engl. musical comedv muzi: komedija ili musical play muziĉki igrokaz), muziĉko-scem djelo zabavnog karaktera s govorenim dijalozima, muziĉkin plesnim toĉkama, najĉešće u 2 ĉina. Nastao je oko 1900 u ka lištima na Brodwayu u New Yorku kao izraz specifiĉno ameriĉl zabavnog ţivota. U poĉetku svojevrsna sinteza burleske, vau< villea, pantomime, baleta, operete i pariške revije, m. je ubi postao samostalan oblik izrazitih znaĉajki zahvaljujući prvenstve kvalitetnim libretima, koja se ĉesto temelje na vrijednim literarn ostvarenjima (G. B. Shaw, Shakespeare, O' Neill), kao i pn razrednim izvedbama. Muziĉke toĉke (solo, ansambl, zbor) n< obiljeţja ameriĉke zabavne i jazz-muzike (song je neizostavna toĉ svakog musicala). Balet je sastavni dio radnje, pa su u realizai pojedinih musicala sudjelovali i istaknuti koreografi (G. Balanc ne). Najpoznatiji ameriĉki kompozitori musicala su G. M. Coh (hitile Johny Jones, 1904), G. Gershwin (Lady, Be God, 192 Of Thee I Sing, 1931), V. Youmans (No, No, Nanette, 192 C. Porter (Anything Goes, 1934; Kiss Me, Kate, 1948; Can Cc !953)3 R- Rodgers (On Your Toes, 1936; Paljoey, 1940; Oklahon 1943; South Pacific, 1949; Do I Hear a Waltz, 1965), M. Blitzst« (No For a Ansmer, 1940), H. Arlen (St. Louis Woman, 194 Jamaica, 1957), I. Berlin (Annie Get Your Gun, 1946), L. Bernst( (Wonderful Town, 1953; West Side Story, 1957), F. Loewe (A Fair Lady, 1956; Camelot, 1960), F. Loesser (How To Suca Business, 1961), J. Bock (Fiddler on the Roof, 1964), J. Herm (Hello Dolly, 1964), Ch. Strouse (Golden Boy, 1965). Oko 1930 m. se proširio i u Evropi i to najprije u Engleski Tu su se istakli J. Slade (Salad Day, 1954), L. Bart (Oliver, 196 Maggie May, 1964), D. Hencker (Half a Sixpence, 1963), ;
MUSICAL — MUSORGSKI
631
Newley i C. Ornadel. U francuskom musicalu, profinjenijem i intimnijem od realistiĉkog engleskog, chanson zamjenjuje song (M. Monnot, Irma la Douce, 1956). Njemaĉki je m. sentimentalan i, osobito po sastavu orkestra, najbliţi opereti. Najpoznatiji kompozitori njemaĉkoga musicala su M. Spolianskv {Katharina Knie, !957)) L. Olias {Prarie-Saloon, 1958; Heimzveh nadi St. Pauli, 1962), P. P. Kreuder {Bel Ami, 1960), N. Dostal {So macht man Karriere, 1961). Od naših muziĉara komponirali su musicale meĊu ostalima I. Tijardović {Katarina Velika, 1959), M. Marjanović {Stvaramo reviju, U dvoje je ljepše, Furešti), M. Kerbler {Plava limuzina, 1963), A. Kabiljo {Jalta, Jalta, 1971) i Đ. Jusić {Dundo Maroje 72). LIT.: J. W. McSpaĊden, Operas and Musical Comedies, New York 1946 (prošireno izd. 1951 i 1954). — C. Smith, Musical Comedy in America, New York 1950. —J. Burton, The Blue Book of Brodway Musical, New York 1952. — D. Taylor, Some Enchanted Evenings, New York 1953. — L. Bernstein, The Joy of Music, New York 1954 (VI izd. 1959; njem. Stuttgart 1951). — L. Engel, Planing and Producing the Musical Show, New York 1957. — D. Ewen, Complete Book of the American Musical Theatre, New York 1958. — E. Helm, Vom Wesen des amerikanischen Musical, Neue Zeitschrift fiir Musik, 1959. — St. Green, The World of Musical Comedy, New York 1960. — S. Schmidt-Joos, Das Musical, Miinchen 1965. M. Kun.
MUŠICA RESERVATA (riservata), latinski naziv za odreĊeni stil višeglasne muzike XVI st. To je ime prvi put upotrijebio Josquinov uĉenik Adrian Petit Coclico u podnaslovu svog djela Consolationes piae ex psalmis Davidicis C1S52) i u predgovoru djela Compendium musices (1552). Njime je ţelio obiljeţiti ekspresivno— humanistiĉku muziku Josquina Des Presa nasuprot mistiĉno-transcendentalnoj muziĉkoj estetici i konstruktivizmu J. Ockeghema, J. Obrechta, H. Isaaca i dr. M. r. po Coclicu potencira i na glašava izraţajnu i sadrţajnu stranu teksta. Ipak, smisao naziva m. r. nigdje nije toĉno odreĊen niti definiran; dapaĉe razliĉiti autori oznaĉuju njime gdjekad i potpuno razliĉite pojmove. Premda se mišljenja muzikologa razilaze, m. r. je najvjerojatnije odraz humanizma i renesanse koji afektivnim središtem u umjet nosti smatraju ĉovjeka, a ne kosmos. Improvizacija bogato ukra šena ornamentima, ţivahan ritam i osebujna melodika, uz to kromatika, izraţajna su sredstva musicae reservatae. I sam naziv razliĉito se tumaĉi, ĉini se da je njime Coclico htio oznaĉiti muziku stvorenu (rezerviranu) samo za izabrane poznavaoce muziĉke umjetnosti. M. r. je preteĉa nauke o afektima XVIII st. ( -> Afekti u muzici). LIT.: T. Kroyer, Von der Mušica Reservata, Dresden 1934. — E. R. Sholund, The Compendium Musices by Adrianus Petit Coclico (disertacija), Cambridge (Mass), 1951. — H. Federhofer, Eine neue Quelle der mušica reser vata, AML, 1952. — B. Meier, Eine weitere Quelle der mušica reservata, MF, 1955. — W. Clark, A Contribution to Sources of mušica reservata, Revue belge de Musicologie, 1957. — H. Federhofer, Monodie und Mušica reservata, Deutsches Jahrbuch der Musikvvissenschaft, 1957 i Leipzig 1958. — B. Meier, Reservata-Probleme, AML, 1958. — C. V. Palisca, A Clarification of Mušica Reser vata in Jean Taisnier's Astrologiae 1559, ibid., 1959. — B. Meier, Mušica re servata, MGG, IX, 1961. M. Kun.
MUSIKALISCHE JUGENDBEWEGUNG (Jugendmusik; Singbevvegung), muziĉki ogranak pokreta Jugendbewegung. Izraz novoga ţivotnog stila i novih pogleda mladih njemaĉkih generacija koje su se prvih godina XX st. pobunile protiv suviše uskih okvira graĊanskoga ţivota, protiv mehanizacije i kulturnoga filistarstva te su se s istomišljenicima udruţile u grupe (Bunde). Rousseauovski bijeg iz velegrada, kult prirode povezuje se s obnovom narodne pjesme, srednjovjekovne umjetnosti i muzike XVI i XVII st. Povezavsi se sa školom te spoznavši da se obnova ne da postići samim kultom prošlosti, pristalice tog pokreta traţe suradnju istaknutih suvremenih muziĉara. Pod utjecajem toga pokreta L. Weber, P. Hindemith, H. Erpf, H. Kaminski, K. Thomas, H. Distler, K. Mara, E. Pep ping, P. Hoffer i dr. pišu tzv. Schulmusik, tj. suvremenu a pri tom lako izvedivu muziku za školsku omladinu. MeĊu glavne organizatore pokreta idu F. Jode i W. Hensel; vaţni su ĉasopisi toga pokreta Die Musikantengilde i Die Singgemeinde. LIT.: H. Klein, Die Wurzeln der Finkensteiner Bewegung, Musik und Volk, Kassel 1933. — H. Nohl, Die padagogische Bewegung in Deutschland und ihre Theorie, Frankfurt a. M. 1935 (IV izd. 1957). — H. Erpf, Neue Wege der Musikerziehung, Stuttgart 1953. — F. Jode, Vo m Wesen und Werden der Jugendmusik, Mainz 1954. — W. Kamlah, Die Singbewegung und die musikalische Bildung, Die Sammlung, 1955. B. Ać.
MUSIKDIREKTOR (njem. od lat. director musices muziĉki direktor), u njemaĉkim zemljama prvobitno naslov muziĉara na najvišem poloţaju u gradskoj sluţbi (npr. J. S. Bach u Leipzigu); njegove su muziĉarske i organizacijske duţnosti odgovarale duţnostima koje je imao dvorski Kapellmeister. Od XIX st. općenito naziv za voĊu muziĉkog društva, osobito pjevaĉkog. Naziv M. se sluţbeno dodjeljuje dirigentima, zborovoĊama, nastavnicima, orguljašima i drugim muziĉarima na vo dećim poloţajima gradskih ustanova, crkava, univerziteta, sve do u XX st. U osobitim sluĉajevima podjeljuje se i naslov Generalmusikdirektor (njem. glavni muziĉki direktor). I. Ać.
MUSICAL. Prizor iz Dunda Maroja 72 D. Jusića. Kazalište Komedija u Zagrebu 1972
MUSIK IN GESCHICHTE UND GEGENWART (MGG), muziĉka enciklopedija u 14 svezaka (urednik F. Blume) koju je 1949—68 objavilo poduzeće Barenreiter-Verlag u Kasselu (od 1969 izdaje sukcesivno svešĉiće s dopunama). Medu muziĉkim enciklopedijama standardnoga tipa, koje tumaĉe sve pojave iz muziĉke kulture, i teoretskog i historijsko-biografskog karaktera, MGG je dosad najveća, i to ne samo u Njemaĉkoj već i u cijelome svijetu. U tom golemom poslu sudjelovalo je oko 700 struĉnjaka iz velikog broja zemalja. Ova se enciklopedija razlikuje od ostalih, pa i opseţnijih muziĉkih enciklopedija po tome što su njezine ĉlanke (koji bez izuzetka nose potpis autora) pisali muzikolozi koji se i inaĉe bave prouĉavanjem materije obraĊene u ĉlancima. Taj princip osigurao je visoku znanstvenu razinu enciklopedije, iskljuĉio kompiliranje na kojemu se muziĉki leksikoni i enciklopedije redovito (i neminovno) temelje te pribavio ĉitatelju, iz prve ruke, informacije koje su ĉesto u ovoj enciklopediji uopće prvi put objavljene. I jugoslavenska je muzika u MGG-u prikazana mnogo bogatije i iscrpnije nego u drugim srodnim djelima. God. 1973 objavljen je prvi dopunski svezak, j. As. MUSORGSKI, Modest Petroviĉ, ruski kompozitor (Karevo, Pskovska gubernija, 21. III 1839 — Petrograd, 28. III 1881). Otac Musorgskog bio je ĉinovnik Senata; napustivši sluţbu, ţivio je na imanju Karevo. M. je prve poduke iz klavira dobio od majke, a zatim ga je poduĉavala njemaĉka guvernanta. Po porodiĉnoj tradiciji stupa M. u Konjaniĉku školu za rezervne gardijske oficire. Klavir uĉi dalje kod pijanista Herkea i s uspjehom koncertira u aristokratskim salonima. God. 1852 M. je napisao svoju prvu kompoziciju, polku Portre-enseigne (zastavniĉka polka) za klavir, sasvim pomodnoga karaktera. God. 1856 zanosi se mišlju da napiše operu na vlastiti libreto, a prema romanu Victora Hugoa Han d'IslanĊe. Te godine završio je školu i stupio u gardijski Preobraţenski puk. Zimi 1856 zalazi u kuću A. Dargomiţskoga. Ondje se upoznaje sa C. Kjujem i M. Balakirevom, a kasnije i sa V. V. Stasovom. Pod njihovim utjecajem M. se zainteresirao za djela M. Glinke i Dargomiţskoga, njemu malo poznata, i otada marljivo radi da stekne što više muziĉkoga znanja. God. 1859 trebalo je da M., zbog vojne duţnosti, napusti Petrograd, no on radije napušta vojnu sluţbu nego svoj muziĉki studij kod Balakireva i prijatelje muziĉare. Od prvoga pokušaja komponiranja pa do 1860 M. je napisao nekoliko kompozicija za klavir, za glas i klavir, jednu kompoziciju za orkestar {Scherzo u B-duru) koja je javno izvedena 1861 i dobro primljena. Poslije 1860 povećava se krug oko Balakireva (dolaze N. A. Rimski-Korsakov i A. P. Borodin) i postaje grupom umjetnika koja svjesno teţi za zajedniĉkim ciljem — da ostvari stvaralaĉke principe na bazi progresivnih ideja: umjetnost treba da bude odraz ţivota i sredine u kojoj je nastala. Vrlo brzo će ta grupa, nazvana »moguĉaja kuĉka« (»moćna gomilica«) zauzeti istaknuto mjesto u umjetniĉkom ţivotu Rusije. (Za tu grupu uobiĉajeni su i nazivi »Petorica« ili »Balakirevski kruţok«.) U okviru djelatnosti »Petorice« bio je vaţan utjecaj V. V. Stasova, sljedbenika Ĉerniševskoga. Stasov razvija kod Musorgskoga ţelju da upozna djela naprednih ruskih filozofa Hercena i Ĉerniševskog, rusku literaturu i poeziju, te baštinjena dobra i nove tekovine evropske kulture. Vaţan moment u ţivotu Musorgskog bio je njegov boravak u »komuni« (1863—1865), tj. u zajedniĉkom stanu s nekolicinom drugova. Te komune, nastale pod utjecajem romana Ĉerniševskoga Šta
632
MUSORGSKI
da se radi, bile su ĉesta pojava kod tadanje ruske intelektualne mladeţi. One su omogućivale stalnu izmjenu misli i ţive diskusije. God. 1863 M. poĉinje raditi na operi C O . MM 6 O (po G. Flaubertu) od koje je saĉuvano nekoliko odlomaka. (Namjeravao je da toj operi dade naslov Jlusueu.) MeĊu solo--pjesmama iz toga razdoblja dvije predstavljaju već njegov pravi, originalni snaţni umjetniĉki izraz: Kajiucmpam (1864) i CeemuK CaeuuA.ua (1865). Napisao je i dvije kompozicije satiriĉne sadrţine — Kjiaccun i muziĉki pamflet Paek — u kojima ismijava konzervativne petrogradske muziĉare. Poslije majĉine smrti seli se k bratu Filaretu kod kojega će M. P. MUSORGSKI Portret I. Rjepina ţivjeti od godine 1865 do 1868. Tada je napisao oko 15 kompozicija: solo-pjesme, simfonijsku poemu Heanoea Honb na JIucou zope, scene iz Gogoljeve komedije Meuumbda i dr. Najveći dio solo-pjesama nosi obiljeţja njegova zrelog originalnog izraza kao i njegove specifiĉne sklonosti satiri (CeMunapucm, Ko3eji, obje 1867), temama iz ţivota potlaĉenih i bespravnih (Cupo-mKa, Kojiu6eAbHOH, EpejnyuiKu> 1868), slikama iz ruske patrijarhalne sredine (JIupyuiKa 1867) i djeĉjim scenama (JJums c Hnueu, prva pjesma iz ciklusa JJemcKan). Završio je prve ĉetiri scene iz Gogoljeve komedije )KeHunib6a. To je zanimljiv pokušaj komponiranja muziĉko-scenskoga djela u prozi (uzor mu je bila opera Dargomiţskoga KaMeunuu eocmb) gdje je M. traţio mogućnosti da izgradi specifiĉan muziĉko-scen-ski jezik. U jesen 1868 M. se nastanio kod brata i sestre Opoĉinin koji su — uz V. V. Stasova i Lj. I. Šestakove (Glinkine sestre) — bili njegovi najiskreniji prijatelji i poštovaoci. Zbog materijalnih teškoća M. tada prima namještenje u Šumskom departmanu Ministarstva drţavnih dobara. Premda je taj ĉinovniĉki rad na njega teško djelovao, M. je svaki svoj slobodni trenutak iskoriš-ćivao za komponiranje, ovaj put za rad na svojem najvećem djelu Eopuc rodyuoe koje je u prvoj verziji završio 1870. Iste godine ponudio je operu Direkciji carskih kazališta, ali ju je ona odbila. M. nije klonuo premda ga je taj otklon povrijedio. Uzimajući u obzir realnije napomene kazališta i dobronamjerne savjete prijatelja, neke je scene preradio, a neke scene i liĉnosti dodao. Eopuc rodyuoe u novom obliku predan je Direkciji carskih kazališta u proljeće 1872, ali je ponovno odbijen. Zauzimanjem prijatelja, oduševljenih djelom, ono je ipak izvedeno 1874. Kod publike, a osobito kod intelektualne omladine, postiglo je velik uspjeh. Sluţbena kritika — osim Stasova — pokazala je nerazumijevanje. Laroche je napao operu sa zajedljivošću konzer-vativca, a Kjuj, iako pripadnik »Petorice«, dao je — uz konvencionalne pohvale — negativnu ocjenu djela. Uprkos tome Eopuc FodyHoe je te godine davan deset puta u prepunom kazalištu. Uprava kazališta ipak ga pomalo potiskuje s repertoara i provodi samovoljna skraćivanja, ĉini se, zbog nesklonosti dvora tom djelu. IzvoĊenje opere Eopuc FodyHoe predstavljalo je za Musorg-skog uspjeh i potvrdu valjanosti njegovih umjetniĉkih poimanja, ali u;edno i prvo veliko razoĉaranje. Tu se prvi put pokazala ne-jedinstvenost »Petorice«, i to je bio prvi veći sukob s reakcionarnom sluţbenom umjetniĉkom politikom carske Rusije. Do 1874 M. daje i svoje najoriginalnije djelo na podruĉju solo pjesme, ciklus ffemcKan, preraĊuje simfonijsku pjesmu Meauoea HOHB , muziku za nedovršene scenske radove CaAajn6o i IJapb 3dun, a komponira i Sveĉanu povorku slavenskih knezova — sve to za baletsku operu M/uzda koju su, prema ideji Gedeonovljevoj, trebali da pišu Musorgski, Rimski-Korsakov, Kjuj i Boro-din. God. 1872 Stasov mu je predloţio da napiše operu na temu iz doba vladavine carevne Sofije i ustanka strijelaca. Musorgskoga je privukla problematika velike društvene prekretnice za vrijeme Petra Velikog, slikovitost ambijenta i mogućnost postavljanja masa u prvi plan; ujedno je htio da kao osnovu muziĉko-scenskoga jezika uvede razvijenu melodijsku liniju proi-zašlu iz tradicija narodne muzike, posebno iz njenih arhaizama. M. je na tom djelu — Xoeauu(UHa — radio do kraja ţivota (toĉnije do 1880). Djelo nije dovršio, a orkestrirao je samo neke dijelove. XoeamuuHy je dovršio, preradio i orkestrirao N. Rimski--Korsakov. Poslije Kjujeve kritike Eopuca FodyHoea i rascjepa u grupi »Petorice« kod Musorgskog se javlja osjećaj osamljenosti
koji izaziva i sklonost alkoholu. Ipak on i dalje stvara d goleme vrijednosti u kojima ostvaruje nove i sve smjelije pi cipe. God. 1874 završava klavirski ciklus KapmuHKu c e mamu, najljepši primjer svoga umjetniĉkog realizma. Cil je raĊen kao niz muziĉkih epizoda, inspiriranih slikama s posnu izloţbe njegova prijatelja V. Hartmana. Iste godine daje M. i klus pjesama Be3 coMua, a 1875—77 svoj najsnaţniji i naj tresniji opus na podruĉju solo -pjesme — ciklus Tlecnu u n, CKU cjuepmu. God. 1874—75 izradio je i plan za komii operu CoponuHCKan npMapua. Za muziĉki prikaz tog drog i sunĉanog muziĉkog pejzaţa Ukrajine Musorgskom posluţila istoimena Gogoljeva novela. Premda je ţivot Musc skog od 1875 pa do smrti obiljeţen uglavnom teškim duševi stanjem, koje alkoholizam još pojaĉava, kod njega se ipak 1 da neprestano teţi »za novim obalama« (citat iz njegovih pisan U njemu ne prestaje ţelja za stvaranjem; dokaz svoje origir nosti daje M. u solo-pjesmama Budeuue (1877), E/ioxa (18 i Ha /(uenpe (1879). Svjetliji su momenti u njegovoj osam nosti i potištenosti turneja s pjevaĉicom D. M. Leonovom juţnoj Rusiji i — po Borodinu preneseno — laskavo misije F. Liszta o njegovim kompozicijama. God. 1879 M. je pre iz sluţbe u Šumskom departmanu u Ministarstvo drţavne h trole, ali je 1880 i tamo otpušten. Neko je vrijeme ţivio od pom prijatelja, a zatim je, na poziv pjevaĉice Leonove, primio mje korepetitora u njezinoj školi pjevanja. God. 1881 njegovo se zdrai pogoršalo, i on je, uz pomoć prijatelja, smješten u Nikolajev; vojnu bolnicu. Tu se ponešto oporavio (tada je I. Rjepin izra poznati portret Musorgskoga), ali je ubrzo, nakon novog pog sanja, 1881 umro. U svojemu muziĉkom stvaralaštvu M. je najpotpunije oburr tio one progresivne teţnje u ruskom kulturnom ţivotu, koje odraţavale borbu starog i novog u najsudbonosnijim momenti ruske historije prije poĉetka organizirane borbe ruskoga prc tarijata protiv kapitalizma. Stvaralaĉki rad Musorgskoga odvi se pod neposrednim utjecajem ideja revolucionarnog demok tizma 60-tih godina XIX st., pa je on mogao — upoznavaj narodni ţivot i društvene odnose — sagledati suprotnosti u dašnjem ruskom društvu. Umjetniĉki stav Musorgskoga osla se na tri spoznaje: 1. umjetniĉko je djelo istinit prikaz društvt stvarnosti; 2. na podruĉju umjetniĉkog izraţavanja treba san stalno traţiti nove putove i 3. muziĉki jezik treba izgraĊivati osnovama narodnih muziĉkih tradicija (to se odnosi u prvo: redu na graĊenje melodije prema narodnoj melodici i na graĊe vokalnog muziĉkoga govora u kojemu će melodija i rijeĉ biti jesno povezane, u kojemu će rijeĉ biti koncentrat odreĊenih c bivstvovanja, karakternih manira i vladanja). Još u djetinjstvu, na obiteljskom imanju, u atmosferi zasiće: tradicijama, na Musorgskog je snaţno djelovao muziĉki folkl Kontakt s Dargomiţskim i Balakirevom probudio je kod nj« ţelju da proširi svoje znanje podruĉju muzike. Traţeći n muziĉki izraz, on se tada ipak povodi za modom. Uvjeren je je razvoj muziĉkog izraza pri ko potreban, »progresivan i p mjenljiv u svom obliku kao i sav duhovni svijet ĉovjekov«, , ĉesto citira misao Dargomiţskoga: »Ništa nije tako lijepo I istina«. Na jednom mjestu M. kaţe: »Ţivot, ma gdje se pojav istina, ma kako bila gorka, smjela, iskrena rijeĉ dobaĉena ljudi] u lice — eto moga pravca, to ja hoću i tu bih se bojao da ne pi mašim«. Solo-pjesma je prvo podruĉje na kojem se oĉituje njegov j nij, na kojem se izgraĊuju njegovi stvaralaĉki principi i proĊi: ljuje muziĉki izraz. Nakon ranijih solo pjesama tipa romai i balade sve se jasnije osjeća njegova sklonost temama iz narodn ţivota. Satira Musorgskog gogoljevski je »smijeh kroz suze«, pjesmi CeMUHapucm (na vlastiti tekst) izbija kroz komil kojom je taj lik iznesen, gogoljevska zamišljenost nad sitnim s bostima maloga ĉovjeka iz ruske provincije. U Rusiji je — zb crkvene cenzure — CeMuuapucm mogao biti štampan iste 1907. Za pjesmu CeemuK Caeuuma Musorgskog je i spirirala naroĉita tema na osnovi jedne doţivljene scene: pre rena seoska luda, >>jurodivyj«, izjavljuje ljubav seoskoj ljepoti Svijet bijede i neimaštine M. je sugestivno ocrtao u pjesi CuponiKa, takoĊer na vlastiti tekst. Kasnije ga više privla ciklusi pjesama, jer ondje moţe potpunije i iscrpnije iskorist jednu temu i dublje ući u psihološki sadrţaj odreĊenog ljudsk doţivljavanja. U ciklusu JJemcKan (1868—1872) tekst (kor je sam autor) je konkretan, a muzika razotkriva djeĉju psihologij djeĉji pogled na svijet; tu su prikazani likovi djece iz odreĊei sredine, u dobi kad dijete reagira na dogaĊaje oko sebe neobiĉi ĉisto (mada ne uvijek i objektivno), bez spekulacije, neposredn
633
MUSORGSKI s onim tipiĉnim pridavanjem velike vaţnosti svemu novom i zanimljivom. Premda je M., stvarajući te djeĉje scene, mogao da se u odreĊenoj mjeri ugleda u »Kinderszenen« R. Schumanna, u njima su muziĉka zamisao i koncepcija sasvim originalne. Muziĉka realizacija djeĉje psihologije u ciklusu JlemctcaH predstavlja najgenijalnije i najstudioznije stranice Musorgskoga u ţanru so-lopjesme. Harmonijskim sredstvima M. se ovdje sluţi vrlo slobodno, pa tako otkriva goleme perspektive tretiranja harmonijskih kombinacija na nekonvencionalan naĉin. Time on već jasno nagovješćuje nove kvalitete koje će se pojaviti u impresionistiĉko) harmoniji. Najteţe razdoblje svojega ţivota, doba teške osamljenosti, M. je prikazao u ciklusima Ee3 coAHua i Flecmi u UAUCKU cjnepmu. Ciklus Ee3 cojiHtfa (6 pjesama) nosi obiljeţje pesimizma i rezignacije, ţaljenja za mladošću, vizionarskog razmišljanja o prolaznosti ţivota. Još potresnije djeluje ciklus TlecHU u n.incKii CMepmu. Varljiva i licemjerna maska, što je uzima smrt kao toboţnja izbaviteljica od ljudskih muka, i njen cinizam teme su ovoga ciklusa. Ta razmišljanja o smrti zapravo su svojevrsni autoportreti Musorgskog koji ih je pisao duboko nesretan. Ali on ne traţi izlaz u wagnerijanskom glorificiranju smrti; kao rezultat bijede, nesreće, ratova — smrt je ovdje simptom društvenih odnosa i stanja. Od velikoga broja klavirskih kompozicija najvaţniji je ciklus KapmuuKu c eucmamu. M. je u ovom djelu dosljedan umjetnik-realist koji ţeli da istakne svoj osobni odnos prema predmetu svoje paţnje. U ovoj kompoziciji nisu u prvom planu ilustrativnost i deskriptivnost, nego sadrţaj, karakter, pokret, akcija; iznoseći svoje doţivljaje, umjetnik izriĉe odreĊenu istinu. Neke stavke ciklusa M. povezuje intermezzom, kojemu daje naziv promenada, a gradi ga na temi koja je neke vrste lajtmotiv samog Musorgskog — posjetioca izloţbe. U klavirskom slogu M. mjestimice postiţe virtuoznost chopinovskih i lisztovskih razmjera. Od orkestralnih djela Musorgskog vaţnija je samo simfonijska slika MeaHoea HOHb na JIucou eope. Djelo je, doduše, zamišljeno, a u prvoj verziji (Ivanjska noć na Goloj gori) i realizirano pod utjecajem »Danse macabre« F. Liszta, a i pod impresijom petoga stavka »Svmphonie fantastique« H. Berlioza, ali doĉarava slušaocu specifiĉni ambijent srodan fantastici koja je ponikla iz ukrajinskog folklora, iz pomalo naivne straviĉnosti narodnih priĉa o vješticama i demonima. Tu je kompoziciju efektno instrumentirao N. Rimski-Korsakov. Najveća su dostignuća Musorgskog muziĉke drame. U njima se oĉituju sve njegove stvaralaĉke sklonosti, ali izraţene u većim dimenzijama i dramski produbljenije. Posebno je poglavlje u njima muziĉko-scenska realizacija narodnih masa, njihove fizionomije, njihovih osjećanja i aktivnosti. U pismu slikaru I. Rjepinu M. kaţe: »Ja hoću da uobliĉim narod. Spavam i vidim ga, jedem i razmišljam o njemu, pijem, a on mi se ukazuje, on jedini, potpun, velik, neuljepšan i bez pozlate«. Ova misao Musorgskog moţe na prvi pogled izazvati »narodnjaĉku« maglovito-romantiĉarsku predodţbu narodnih masa, ali takvu sumnju uklanja sam M. obrazlaţući tu svoju misao: ». . . u ljudskim masama, kao i kod pojedine individue, ima naroĉito finih crta; otkriti ih i studirati, ĉitajući, promatrajući, odgonetavajući, razumjeti ih u najdubljoj unutrašnjosti — to je problem, a ujedno i najveća od svih radosti . .« Birajući sadrţaje i muziĉki realizirajući svoje drame, M. pokazuje teţnju da što oštrijim potezima nacrta sliku društvenih suprotnosti; da postavi narodne mase u prvi plan scenske akcije i da likove iznese što plastiĉnije. Skraćujući radnju drame Eopuc Fodyme A. Puškina (broj slika reduciran je od 25 na 9 ), M. je postigao i koncentraciju dramske radnje; u tu je svrhu produbio sukob izmeĊu cara i naroda. Da istakne narod u prvom planu, M. dodaje kao posljednju sliku drame scenu pobune Ilod KpoMO.MU (te scene nema kod Puškina, a ni kod Musorgskog u prvoj verziji). Aktivnost masa na muziĉkoj sceni M. je do maksimuma istaknuo donoseći dijaloge izmeĊu grupa, izmeĊu pojedinaca, istiĉući sad heterogenost, sad homogenost mase, ocrtavajući nagle promjene u njenim raspoloţenjima, osobito u spomenutoj sceni Tlod KpoMaMu koja po muziĉkoj realizaciji psihologije masa zauzima posebno mjesto u ĉitavoj muziĉko-scenskoj literaturi. Muziĉko-scenski jezik masa vrlo je bogat i raznovrstan; kreće se od zbornog recitativa do zborne kolorature. Premda u prvom sluĉaju prevlaĊuje princip formiranja melodije na osnovi melodije govorne rijeĉi, a u posljednjem melizmatiĉki element, uvijek se osjeća oslonac na narodne muziĉke tradicije — toĉnije reĉeno, ne intonaciju ruske narodne pjesme. Posebno se u tome istiĉu arhaiĉni melodijski elementi kojima se M. sluţi da što uvjerljivije prikaţe odreĊeni ambijent — bilo sirovu narodnu sredinu, crkvenu, odnosno manastirsku atmosferu ili atmosferu ruskoga carskog dvora. U realizaciji dramskih likova plastiĉnost je snaţna, jer je M., ostajući vjeran principu realistiĉkog prikazivanja, paţljivo izbjegavao prikazivanje u »crno-bijelom«. M. slika ljude sa svim
njihovim vrlinama i manama, onakve kakvima ih je stvorila sredina u kojoj ţive; on iznosi psihološke procese u njima koji se odvijaju pod vanjskim utjecajima, a na osnovi predispozicija što ih nose u svojim karakterima. Harmonijska faktura opere Eopuc FodyHoe pokazuje visoki stupanj razvoja harmonijskog mišljenja, ne samo po tome što specifiĉne harmonijske kombinacije organski proizlaze iz melodijske materije, nego i po smjelom traţenju novih harmonijskih kvaliteta koje nesumnjivo upućuju na pojavu impresionizma — npr. harmonija u epizodi sa zvonima (II slika prologa), zatim u sceni Borisova ludila i si. Iste umjetniĉke teţnje zamjećuju se i u operi XoeaHufuua, no mogućnost njihova dosljednog provoĊenja donekle je ograniĉena zbog specifiĉnosti samoga siţea. XoeauufUHa nema cjelovite dramske radnje, to je više kronika nego drama; osjeća se da u njoj nema centralne liĉnosti, naravno, u smislu pravila klasiĉne drame. Kompozitoru je ipak uspjelo da prikaţe svu dubinu i tragiku dramskog sukoba izmeĊu »stare i nove Rusije« i to upravo zbog toga što je u prvi plan, još više nego u Eopucy Fodyuoey, stavio narodne mase; u njihovu se reagiranju taj društveni sukob najpotpunije oĉituje. U operi XoeauufUHa moskovski puk, strijelci i raskolnici pokazuju razliĉne teţnje, razliĉitu psihologiju; tu se osjeća atmosfera razliĉnih ambijenata kojima oni pripadaju, ali i to da svi oni, kao i u Eopucy FodyHoey, uzalud traţe izlaz iz situacije. Ljepota i dramska snaga pojedinih zbornih epizoda, npr. zbor raskolnika u II, III i V ĉinu, zbor strijelaca i njihovih ţena u V ĉinu, navode na zakljuĉak da je netoĉna tvrdnja N. Rimskog-Korsakova prema kojoj je poslije Eopuca FodyHoea »poĉelo postepeno nazadovanje njegova veoma talentiranog stvaraoca«. Ta tvrdnja svakako je rezultat nerazumijevanja umjetniĉkih teţnji Musorgskog, što se vidi i u korekturama koje je Rimski-Korsakov provodio u djelima Musorgskog. U muziĉkom jeziku likova u operi Xoeami(UHa vidi se individualizacija, melodijska raspjevanost koju M. pretpostavlja recitativu, ali i dosljedno provoĊenje principa stapanja melodijskoga pokreta s akcentom rijeĉi. U pogledu forme M. pokazuje u operi XoeanufUHa veću sklonost zaokruţenim cjelinama koje katkada dobivaju i konture opernih brojeva, ali imaju potpuno dramaturško opravdanje. Harmonijska faktura jednostavnija je nego kod Eopuca Fodyuosa, ali je originalna i smjela te pokazuje sve osebine snaţne invencije Musorgskog. Muziĉki jezik opere CoponuuCKan npMapKa uvjetovali su ovi momenti: ukrajinski ambijent, komika i teţnja za nasljedovanjem osebina klasiĉne opere. U dijelovima koje je M. dovršio vidi se stapanje svih tih elemenata uz osnovnu teţnju da likovi budu što reljefniji i da logika melodijskog pokreta bude ĉvrsto povezana s dikcijom. Muziĉke drame Musorgskog daju se danas na muziĉkim scenama u obliku što su im ga dali drugi autori. N. Rimski-Korsakov, koji je redigirao, preradio i orkestrirao opere Eopuc Fo-dyuoe i XoeaHUfuua, ima bez sumnje velikih zasluga za popularizaciju ovih opera. Ipak je, ne razumijevajući potpuno rea-
M. P. MUSORGSKI, BOJ u Godunov, autograf
634
MUSORGSKI — MUSULIN
listiĉke tendence Musorgskog, tumaĉeći ih ĉesto kao neznanje ili neizglaĊenost, otupio mnoge oštrice društvene kritike Musorg skog, i u siţeu i u tekstu, a uz to je ublaţio i neutralizirao mnoge oštre realistiĉke crte u samom muziĉkom jeziku. Premda je Rimski-Korsakov gledajući na orkestralni part mjestimice više sa stajališta orkestralne zvuĉnosti nego s gledišta dramskih situacija, izvršio i neke harmonijske izmjene, mora se priznati da je dao genijalnu orkestralnu interpretaciju opera Eopuc rodyuoe i KoeaHtiiuua. Zbog tih redakcija i preradbi Rimskog-Korsakova stvaranje Musorgskog doţivljuje do kraja XIX st. ne toliko negativnu koliko nepravednu ocjenu, kao djelo genijalnog dile tanta koji navodno pokazuje i znakove nedovoljne tehniĉke pis menosti. Tek poĉetkom XX st. taj se odnos polagano mijenja; tada se, osobito nakon ostvarenja muziĉkog impresionizma, po ĉelo utvrĊivati mišljenje da su »samovolje« i »grubosti« njegova muziĉkog govora svjedoĉanstva smjelog, dalekovidnog novatorskog duha koji je izvršio golem utjecaj na razvoj suvremenog muziĉkog jezika. Tada se sve više javlja ţelja za upoznavanjem djela Musorgskog u originalnom obliku. Tu ţelju izvan Rusije izraţava osobito M. Ravel; u Rusiji se nakon Oktobarske revolu cije vodi sistematska akcija da se djela Musorgskog objavljuju i izvode u originalnom obliku, a cijela njegova stvaralaĉka aktivnost da se podvrgne opseţnom znanstvenom istraţivanju. Lik stvaraoca M. P. Musorgskog, najdosljednijeg umjetnika-realista u historiji ne samo ruskog već i svjetskog muziĉkog stvaralaštva još je uvijek i neobiĉno zanimljiv predmet prouĉavanja umjetniĉkoga stva ralaštva jedne epohe i ţivi primjer pozitivnih rezultata koji se mogu postići kad se umjetniĉka aktivnost tijesno poveţe s real nim ţivotnim zbivanjima. IM. —■ kao i svi veliki stvaraoci — pripada kulturnom nasljeĊu ne samo zemlje iz koje je ponikao nego i ĉitavoga ĉovjeĉanstva, a vrijednost njegova djela drago cjena je to više što ono odrazuje strastvenu teţnju naprednog duha da iznese ţivotnu istinu. N. Ha. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u D-duru (andante i scherzo), 1861 —62; simfonijska slika Heanoea noHb na JIucou zope, 1867 (kasnije instrumentirao N. Rimski-Korsakov); Scherzo u B-duru, 1858; Alla marcia notturna, 1861; Intermezzo symphonique in modo classico, 1861—67 (nova instrumentacija N. Rimski-Korsakova); B3xmue Kapca (Typeifi
dyuia ue6ecaM.uy 1877; Cnecb, 1877; Ou necmb AU mo MOAOĈuyt 1877. eaemcny paccmyuaemcny 1877; Budenue, 1877; CmpanHuKy 1878; FJtcu. $ucmoj>eAR e nozOedKe Ayep6axa (Bjioxa), 1879. — Obradbe ruskih 1 nih napjeva. — M. je priredio za klavir 2-r. i 4-r. i za 2 klavira (4-r. i više djela L. van Beethovena (neke gudaĉke kvartete), H. Beriioza, Gl inke i M. Balakireva. NOVA IZD.: Sabrana djela M. Musorgskog obj. su u redakciji P. L; A. Aleksandrova i N. Mjaskovskog, 1928—39 (6 sv. od predviĊenih Pisma Musorgskog obj.su u više navrata: pisma M. Balakirevu i V. Staso\ N. Findeisen, 1916; pisma i dokumente obj. A. N. Rimski-Korsakov, izabrana pisma, 1935; pisma A. Golenišĉevu-Kutuzovu, 1939; izabrana 1 (red. M. Pekelis), 1953\ LIT.: B. EacKUH, MvcoprcKHii, MoCKsa, 1887. — P. d'Alheim, Mu sky, Pariš 1896. — dcC. Bellaigue, Un grand musicien realiste: Mousso Etudes musicales, 2 serie, Pariš 1901. — C. Debussy, Moussorgskv, blanche, Pariš 1901. — M. Olenine d'Alheim, Le Legs de Mussorgskv, 1908. — M. D. Calvocoressi, Mussorgskv, Pariš 1909 (njem. prijevod tal. prijevod 1925; potpuno prer. izd. objavio G. Abraham u Londonu i 1956; novo izd. New York 1962). — H. A. PuMCKUu-KopcaKoe, JleToriHCi MV3fc.iKaJibHofi >KH3HH, ITeTep6ypr, 1909. — M. Montagu-Nathan, Musso London 1916. — B. F. Kapamuzun, MvcorpcKHft, fleTepGvpr 1922. —B„ coe, CoSpaHHe cTaTeft o M. MvcoprcKOM H ero npoH3BeAeHH«x, MOCKBB — A. Rimsky-KorsakoVy Boris Godunov, Pariš 1922. — A. Szvan, The Stvles of Moussorgskv, London 1922. — A. Damerini, »Boris Godunoff« d ssorgski, Milano 1923. —H. FAeĉoe (E. B. Aca$bee} y MvcoprcKHii. OFIBIT S TepHCTHKH, MocKBa 1923. — A. B. JlynaHapcKuu, »Eopnc FOOTHOB«, B My3tjKH, 1923. — J. Handschin, Mussoprsky, Ziirich 1924. — A. Mussorgsky and Modern Music, MQ, 1925. — A. Pols, Mussorgski, sterdam 1925. — O. v. Riesemann, Mussorgsky, Miinchen 1926 (engl jevod 1929 i 1935; tal. prijevod 1938). — R. Godet, En marge de Godounof (2 sv.), Pariš 1926. — P. Markovac, Die Harmonik Musso (disertacija u rkp.),Wien, 1926. — Isti, M. P. Musorgskij u svjetlu menih posmatraĉa, Glazbeni vjesnik, 1927, 1. — K. v. Wolfurt, Musso Berlin i Leipzig 1927. — H. FAedoe, K BOccTaHOBJieHmo Bopuca Top,y MocKBa 1928. — H. van Dalen, Mussorgsky, Haag 1930. — K). B. Kej MycoprcKHH 1881—1931, MocKBa 1931. — 5. Platonov, Boris God Milano 1931. —IO. B. Ke Adutu i B. B. HKoeAee (redaktori), M. II. Mycop (zbornik studija i ĉlanaka), MocKBa 1932.—K). B. KeAduut, PoMaHCOBaH JIJ MvcoprcKoro, MocKBa 1933. — B. Ivakić, Rušitelj muziĉkih forma, Hr revija, 1933, 9- ■— JI. i B. Cnemoe, MycoprcKHH, J934- — A. FoAenuufe my3oe, BocnoMHHaHHH o MycoprcKOM, My3bjKanbHoe HacjieaciBO, 19 V. Fedorov, Mussorgsky, Pariš 1935. — M. Tibaldi Chiesa, Mussorgsky, no 1935 (novo izd. 1950). —F. Oldenburg-Ermke, Erinnerungen an Musso Rotterdam 1936. — K. Nilsson, Die Rimskij-Korsakoff'sche Bearbi Boris Godunofs als Objekt der vergleichenden Musikwissenschaft, Mi 1937- — A. Frankenstein, V. Hartmann and Modest Mussorgsky, MQ, 19: S. Đurić-Klajn, Iz prepiske Modesta Musorgskog, Muziĉki glasnik, 1939, — P. Konjović, Musorgski i ruska narodna muzika, Srpski knjiţevni gl 1939, 1. — P, Markovac, Modest Petrović Musorgskij, Izraz, 1939, 3— E. JI.
MUSTEL, Victor, francuski graditelj instrumenata Havre, 15. VI 1815 — Pariz, 26. I 1890). Od 1853 vodio u Pi vlastitu radionicu harmonija (od 1856 pod nazivom V. M et ses fils; 1922 Mustel et Cie). God. 1854 patentirao je ui double expression koji omoguću je da se na istoj klavijaturi harmonija mogu izvesti dvije razliĉite registarske boje (igre), jedna za bas, druga za diskant. God. 1865 konstruirao je vrstu klavira, tzv. typophone, koji umjesto ţica ima viljuške (49) s vlastitim kutijama za rezonanciju. Njegov sin Auguste Mustel (1842—1910) usavršio je taj instrument i patentirao ga pod imenom -> cdesta. LIT.: F. Raugel, Victor Mustel MGG IX, 1961.
MUSULIN, Branka, pi janistica (Zagreb, 6. VIII 1917 —). Kao uĉenica S. Stanĉića diplomirala 1936 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu, a 1939 završila i studije (Licence de Concert) na £cole Normale de
B. MUSULIN
MUSULIN — MUZIĈKA AKADEMIJA U BEOGRADU
635
Musique u Parizu (Y. Lefebure); usavršavala se još kod M. Pauera u Njemaĉkoj. Od 1941, kada je napustila Zagreb, više puta je mijenjala stalno boravište. God. 1946—50 ţivjela je u Dresdenu, 1950—58 u Stuttgartu. Od 1958 profesor je na Visokoj muziĉkoj školi u Frankfurtu na Majni. Umjetniĉku karijeru M. ie zapoĉela još kao djevojĉica, nastupajući na školskim priredbama. Ozbiljnim studijem toliko se razvila njezina priroĊena muzikalnost i smisao za stilsko umjetniĉko oblikovanje da je kritiĉari ubrajaju medu najistaknutije suvremene pijanistice. Njezino sviranje odlikuje se blistavom tehniĉkom sigurnošću, savršenim uţivljavanjem u razliĉite muziĉke stilove, kao i individualnim shvaćanjem. Osobito se istiĉe kao interpret Bachovih, Mozartovih i Chopinovih djela. S golemim uspjehom neprekidno koncertira gotovo u svim evropskim zemljama. LIT.: E. Krause, Das Bildnis Branka Musulin, Dresden 1957.
K. Ko.
MUŠKI ZBOR sastavljen je od muških glasova. U ĉetvoroglasnom slogu dionice su podijeljene na prve i druge tenore, baritone i basove. MUTA (tal. mijenjaj), u orkestralnoj dionici upozorenje instrumentalistu, koji svira dva instrumenta (npr. piccolo i flautu, Aklarinet i B-klarinet, obou i engleski rog) da promijeni instrument. Npr. u dionici muta in corno inglese znaĉi da muziĉar prestaje svirati obou i nastavlja svirati engleski rog. M. je i uputa da se promijeni ugaĊanje pojedinog orkestalnog instrumenta. Npr. Muta in Fc kod timpana znaĉi da se instrumenti ugode na F i c. U starijim partiturama m. je znaĉilo promjenu koluta koji su produţivali ili skraćivali prirodne rogove i trublje, te na taj naĉin mijenjali visinu tonova. T. Br. MUTACIJA, u teoriji solmizacije Guida d'Arezzo naziv za prijelaz iz jednog heksakorda u drugi, postupak koji se primjenjivao kad je solmizirana melodija prelazila opseg poĉetnoga heksakorda. Kod mutacije su pojedini tonovi mijenjali solmizacijske nazive (-> Heksakord i -»■ Permutacija).
MUTANZA (tal. mutare promijeniti, mijenjati"), u XVI st. naziv za varijaciju. MUTHEL, Johann GottfrieĊ, njemaĉki orguljaš i kompozitor (MSlln, Lauenburg, 17. I 1718 — Riga, 14. VII 1788). Uĉenik P. Kunzena u Lubecku, kasnije J. S. Bacha u Leipzigu (1750) i J. Ch. Altnikola u Naumburgu. Komorni muziĉar i dvorski orguljaš u Schvverinu, a od 1753 dirigent i orguljaš (1755) crkve sv. Petra u Rigi. Izvrstan orguljaš i pijanist. Njegove klavirske kompozicije usporeĊuje Ch. Burnev s djelima G. F. Handela, A. Scarlattija, J. Schoberta i Ph. E. Bacha. Miithelov muziĉki govor, vrlo smion u svoje vrijeme, bliţi je muzici XIX st. nego klasici. DJELA: 2 koncerta za ĉembalo i orkestar, 1767; 6 koncerata za ĉembalo i orkestar (rkp.); koncert za 2 fagota i gudaĉe. — Sonata za flautu i b. c. — Tri sonate i 2 ariosa sa 12 varijacija za ĉembalo, 1756; 5 sonata i više menueta i nekoliko dueta za ĉembalo (rkp.). — Technische Vbungen i dr. za orgulje. — Auserlesene Oden und Lieder (45), 1759. NOVA IZD.: W. Kahl obj. Arioso u c-molu s varijacijama (1936); J. Ph. Hinnenthal obj. 12 menueta za klavir (1951) i sonatu za flautu (1959); L. Hoffmann-Erbrecht obj. zbirku sonata i ariosa s varijacijama za klavir iz 1756 (1955). LIT.: W. Salmen, J. G. Miithe l, der letzte Schuler Bachs, Spome nica H. Besseleru, Leipzig 1960.— W. Reich, J. S. Bach und J. G. Miithel — zwei unbekannte Kanons, MF, 1960. — L. Hoffmann-Erbrecht, Johann GottfrieĊ Muthel, MGG, IX, 1961. — R. G. Campbell, Johann GottfrieĊ Miithel (2 sv.; disertacija), Ann Arbor 1966.
MUTI, Riccardo, talijanski dirigent (Napulj, 28. VII 1941 —). Na konzervatoriju 5. Pietro a Majella u Napulju završio studij klavira (V. Vitale), a na Konzervatoriju u Milanu studij kompozicije (B. Betinelli) i dirigiranja (A. Votto). Kao dobitnik prve nagrade (1967) na meĊunarodnom natjecanju Guido Cantelli dirigirao s najpoznatijim talijanskim orkestrima, kao i na festivalu u Montreuxu. Od 1969 stalni dirigent orkestra Maggio Musicale Fiorentino, a od 1973 uz to stalni gost Drţavne opere u Beĉu. Velik uspjeh postigao na opernom i simfonijskom podruĉju u više evropskih zemalja. MUTIRANJE (lat. mutatio promjena), promjena djeĉjih glasova u glasove odraslih ljudi koja se zbiva u doba puberteta, tj. izmeĊu 12 i 16 godine ţivota. U to vrijeme dolazi, osobito kod djeĉaka, do znatnog razvoja larinksa u kratkome razdoblju, što dovodi do disharmonije u dotadašnjem radu mišiĉja i zahti jeva posve drukĉiju inervaciju i koordinaciju od dotadanjih. Kod djeĉaka se glas spušta za oktavu, a kod djevojĉica za tercu zbog manje promjene u larinksu. Popratne su pojave mutiranja laka promuklost, slabiji intenzitet glasa, nesigurnost intonacije zbog preskakivanja glasa u falset ili u duboke tonove, te crvenilo i nateĉenost glasnica. L. Vr. MUZE (grĉ. Mouaoa), devet kćeri Zeusovih i Mnemosininih, mitološke zaštitnice umjetnosti i znanosti. Klio je bila zaštitnica
MUZfi. Minijatura iz XV st.
historije, Talija komedije, Melpomena tragedije, Kaliopa epske poezije, Terpsihora plesa, Euterpa lirike, Erato ljubavne poezije, Uranija astronomije i Polihimnija himne. Voda muza je Apolon, a njihov zaviĉaj bio je Pijerija kod Olimpa, pa ih nazivaju i pijeride. Njihovo je sijelo kasnije, prema predaji, preneseno na beotski Helikon i na Parnas. MUZIĈAR, mjeseĉnik, izlazio u Zagrebu od 15. VIII 1923 do 4. IV 1941, isprva pod naslovom Jugoslavenski muziĉar (do 1928). Pokreće ga i izdaje Franjo Šidak kao glasilo »za zaštitu i interese glazbenika u Kraljevini SHS«; tokom 1923 M. postaje glasilo novoosnovanog Saveza muziĉara u Kraljevini SHS, a 1927 prelazi u vlasništvo Saveza. Glavni je urednik lista bio Jaroslav Šidak (od osnutka do 1930), a odgovorni urednici J. Faletić (1923—25), F. Mikolić (1925—27 i 1932—41), S. Kumar (1927), S. Straţnicki (1928), M. Graf (1928—29) i M. Kern (1929—32). Do 1931 M. je bio sadrţajniji i opširniji; imao je oko 40 suradnika iz cijele zemlje. Donosio je povremeno struĉne ĉlanke 0 razliĉitim muziĉkim temama (najviše s podruĉja suvremene muzike i reproduktivne prakse), informativne i zabavne ĉlanke, vijesti iz drugih zemalja itd.; kasnije je bio samo glasilo Saveza. Kako je M. dugo vremena bio jedini list u Jugoslaviji koji je, baveći se socijalnim i staleškim problemima muziĉara, zastupao njihove moralne i materijalne interese, postao je svojevrstan do kument društvenih i ekonomskih prilika svoga vremena. 1. AĆ. MUZIĈKA AKADEMIJA, muziĉko-odgojni zavod u rangu fakulteta. Po strukturi m. a. se uglavnom ne razlikuje od visoke muziĉke škole. Redovito obuhvaća nekoliko odjela: za kompoziciju, za dirigiranje, za klavir i orgulje, za gudaĉke instrumente i harfu, za duhaĉke instrumente, pjevaĉki odjel, pedagoški odjel, ponegdje 1 muziĉko-historijski odjel kao i odjel za crkvenu muziku, a u novije vrijeme neke akademije otvaraju i odjel za jazz-muziku. Školovanje na akademiji traje obiĉno ĉetiri do pet godina; nakon završenog studija studenti polaţu diplomski ispit. Naziv m. a. za visoku muziĉko-odgojnu ustanovu najĉešći je u Austriji i Nje maĉkoj (Musikakademie) i Engleskoj (Academv of Music), a rjeĊi u Francuskoj (Academie de musique). U Jugoslaviji mu ziĉke akademije postoje u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu, Sara jevu i Skopju (Visoka muziĉka škola). K. Kun. MUZIĈKA AKADEMIJA U BEOGRADU osnovana je 1937 postavljanjem rektora i profesora Koste Manojlovića te profesora Stevana Hristića i Petra Stojanovića. Oni su pripremili organizacionu strukturu Akademije, kao i Srednje muziĉke škole koja je bila u istom administrativnom sastavu, i izvršili izbor prvog nastavniĉkog kadra. Nastavni plan je obuhvatao odseke za kompoziciju i dirigovanje, solo-pevanje, klavir, gudaĉke instrumente, pozorišnu umetnost i odsek za nastavnike muzike. U toku daljeg rada M. a. je pretrpela nekoliko reformi. Prvu, 1945 ukidanjem Srednje muziĉke škole i uvoĊenjem Pripremne škole sa 5 godina trajanja i Akademije sa 7 godina; istom reformom ukinut je odsek za pozorišnu umetnost, a uveden odsek za duvaĉke instrumente. Sledećom reformom 1948 ponovo se ustanovljuje Akademija fakultetskog ranga sa 4 (odnosno 5) godina studija i Srednja muziĉka škola sa 10 godina niţeg i srednjeg školovanja; tada se otvara i novi odsek za istoriju i folklor. Školske
636
MUZIĈKA AKADEMIJA U BEOGRADU — MUZIĈKA DRUŠTVA
godine 1955—56 izvršeno je potpuno razgraniĉenje i osamostaljenje ova dva zavoda, a od 1957 Akademija, sa dekanom na ĉelu, nalazi se u sastavu Umetniĉke akademije. Prva generacija od 13 diplomiranih studenata izašla je 1940—41. Akademijom su upravljali rektori, odnosno dekani Košta Manojlović (1937—39), Petar Konjović (1939—43 i 1945—47), Stevan Hristić (1943—44), Mihailo Vukdragović (1947—51), Milenko Ţivković (1951—60), Predrag Milošević (1960—67), Dušan Skovran (1967—73) i Arsen Triva (od 1973). Od 1973 zove se Fakultet muziĉke umetnosti. LIT.: S. Đurić-Klajn, Dvadeset godina Muziĉke akademije u Beogradu, 1958. — 25 godina Muziĉke akademije u Beogradu, Beograd 1963. S. D. K.
MUZIĈKA AKADEMIJA U SARAJEVU, osnovana 1955, ima 7 odsjeka: I, za kompoziciju i dirigovanje; II, za solo-pjevanje; III, za klavir; IV, za gudaĉke instrumente; V, za duvaĉke instrumente i harfu; VI, muzikološki (smjerovi za historiju muzike i za etnomuzikologiju) i VII, za muziĉku teoriju. Na I, III i IV odsjeku nastava traje 10 semestara, a na ostalim 8; na svima odsjecima, osim na muzikološkom, proveden je princip stepenovanja. Svake se školske godine primaju u sve odsjeke kandidati za studij na trećem stepenu, koji po pravilu traje 2 godine, a diplomirani studenti stiĉu zvanje magistra. Muziĉka akademija u Sarajevu je visoka škola u rangu fakul teta, a upis je uslovljen završenom srednjom školom (osim u po sebnim sluĉajevima koji su regulisani zakonom) i uspješno po loţenim prijemnim ispitom sa posebnim programom za svaki odsjek. Nastavnici se biraju prema uslovima predviĊenim Za konom o visokom školstvu SRBiH i Statutom akademije, a mogu steći zvanja asistenta, docenta, vanrednog i redovnog profesora. Kao najviša muziĉko-pedagoška ustanova u Bosni i Hercegovini, M. a. u Sarajevu igra vrlo znaĉajnu ulogu u ĉitavom kulturnom ţivotu ove sredine. Ona školuje kadrove svih profila muziĉkog stvaralaštva, muziĉke nauke i muziĉke prakse, a mnogi studenti koji su diplomirali na ovoj ustanovi stekli su već umjetniĉku re putaciju te uspješno djeluju u nekoj oblasti muziĉkog ţivota u Bosni i Hercegovini i drugdje. Osim toga, na Muziĉkoj akademiji u Sarajevu stekao je svoje znanje i velik broj studenata iz drugih krajeva Jugoslavije, pa njezina djelatnost, prema tome, ima i širi znaĉaj. Z. Kuĉ. MUZIĈKA AKADEMIJA U ZAGREBU direktan je nasljednik muziĉke škole -»■ Hrvatskog glazbenog zavoda, koja je svojim radom zapoĉela 16. II 1829. Otpisom Kraljevske zemaljske vlade, povjereništva za prosvjetu i vjere od 8. I 1920 obaviješteno je Ravnateljstvo HGZ da je Vlada odluĉila u svoje ruke preuzeti vodstvo dotadašnjeg Hrvatskog konzervatorija; primopredaja je izvršena 1. IX 1920 i tim je danom zapoĉela radom Hrvatska zemaljska glazbena škola. Godinu dana kasnije (2. VIII 1921) njezino je ime promijenjeno u Kraljevski konzervatorij u Zagrebu, a 18. X 1922 u Kraljevska muziĉka akademija. Kasnije je u više navrata dolazilo do promjene naziva (Drţavna muziĉka akademija, Akademija glazbe i kazališne umjetnosti, Hrvatski drţavni konzervatorij, Muziĉka akademija u Zagrebu). Muziĉka akademija bila je u poĉetku organizirana prema konzervatorijskom uzoru, pa se sastojala od niţe, srednje i visoke škole. Niţa škola s pripravnim teĉajem trajala je 3—4 godine, srednja 3—6 godina, a visoka 3—4 godine (kasnije 4—5). Statutom od 1923 visoka škola (tj. Muziĉka akademija u uţem smislu) bila je podijeljena na 5 odjela: I, za klavir i orgulje; II, za orkestralne instrumente; III, za solo-pjevanje; IV, za kompoziciju; V (pedagoški), za uĉitelje mu zike u srednjim školama i za zborovode. Prvi profesori na Vi sokoj školi bili su Svetislav Stanĉić i Ćiril Liĉar (klavir), Vaclav Huml (violina), Juro Tkalĉić (violonĉelo), Fran Lhotka (har monija), Franjo Dugan (kontrapunkt, fuga, orgulje), Blagoje Bersa (instrumentacija) i Antun Dobronić (kompozicija); kas nije su im se pridruţili Milan Reizer (pjevanje), Milka Trnina (zaĉasni ĉlan, pjevanje) i Umberto Fabbri (violonĉelo). Prvi rektor Akademije bio je Juro Tkalĉić (1922—23). Prvi diplomski ispiti na Visokoj školi odrţani su 1925—26. Školske god. 1951—52 otcijepile su se srednja i niţa škola u samostalnu -> Muziĉku školu Vatroslav Lisinski (do 1962 pod nazivom Drţavna muziĉka škola u Zagrebu). Prema Uredbi iz 1951 M. a. u Zagrebu (otada joj je to i sluţbeni naslov) imala je 7 odjela: I, za kompoziciju i dirigiranje; II, za solo-pjevanje; III, za klavir i orgulje; IV, za gudaĉke in strumente; V, za duhaĉke instrumente i harfu; VI, historijsko-teoretski odjel; VII, pedagoški odjel (s odsjecima za teoriju muzike, pjevanje, klavir, orgulje i gudaĉke instrumente). Nastava je trajala 4—5 godina, a postojala je i pripremna godina. Statuti iz 1963 i 1966 unijeli su u strukturu Muziĉke akademije nove promjene. Uz izmjene u nazivima odjela (VI, za historiju muzike; VII, teoretsko-pedagoški) iz sedmoga su odjela uklonjeni odsjeci, u II, III i IV odjel uvedeni su koncertantni i pedagoški smjer, a u IV i V još i smjer za orkestralne muziĉare. God. 1966 ukinuti
su smjerovi, a uvedena je stupnjevana nastava (viša, visoka 1 stupnja za magistre muzike). Potrebe na terenu diktirale su, meĊutim, uskoro nove izrr u nastavnim planovima i programima. Tako je 1965 otvoren godišnji odsjek za obrazovanje nastavnika muziĉkog odgoj; osnovnim školama, a 1970 dotadašnji Historijski odjel pret se u Muzikološki (medufakultetski studij s Filozofskim fak tom); 1971 uveden je Odsjek za tonske majstore (II stv nastave) u suradnji s Elektro-tehniĉkim fakultetom. U nove ol rada Muziĉke akademije u Zagrebu idu i podruĉna odjelji u Dubrovniku (od 1968; I i II stupanj za violinu), u Osii (od 1971; I stupanj za teoriju i za nastavnike muziĉkog odg u Rijeci (od 1971; I stupanj za klavir, za teoriju i za nastav muziĉkog odgoja) i u Splitu (od 1971; I stupanj za klavir nastojanju da se omogući znanstveni rad na podruĉju muzi! logije, 1967 osnovan je -> Muzikološki zavod Muziĉke akadt koji izdaje muzikološki zbornik Arti Musices (od 1969) i h nacionalnu reviju za muziĉku estetiku i sociologiju (od 1970), i druge publikacije. Muziĉka akademija ima i školsku bibliot koja je najbogatija zbirka muzikalija i muziĉkih knjiga u Hrvatskoj. M. a. u Zagrebu visokoškolska je ustanova u rangu fakul Na njoj djeluje 51 stalni nastavnik (redovni i izvanredni profe docenti, asistenti, struĉni suradnici) i 27 nastavnika u dopuns radnom odnosu. Danas (1972—73) je na njoj upisan 381 stuc Na ĉelu Akademije bili su rektori, odnosno od 1961 dek Juro Tkalĉić (1922—23), Fran Lhotka (1923—40 i 1948— Franjo Dugan (1940—41), Mladen Pozajić (1941—44), Fr Luĉić (1944—45 i 1952—61), Evgenij Vaulin (1945—48), 1 Cipra (1961—71) i Krešimir Kovaĉević (1971 —). LIT.: K. Kovaćevid, Muziĉka akademija u Zagrebu. Povodom 140. ol niĉe zaĉetka, Arti Musices, 1969. 1. K. K
MUZIĈKA DRAMA (njem. Musikdrama), opera u koje dramski tekst i muzika — rijeĉ i ton ■— potpuno ravnoprav jednako vaţna umjetniĉka sredstva u ostvarenju muziĉko-scen djela. Naziv m. d. upotrebljava se prvenstveno za djela R. Wa: ra. U teţnji da stvori tip »sveobuhvatnog umjetniĉkog djela« (n Gesamtkunstzverk), ideal umjetnika romantike, on je ţelio, u operi i muzika —■ kao i libreto, gluma, ples, reţija i dr. — t podreĊena zakonu općega dramatskog razvoja. Wagner je formalno uskladio muziku s dramom tako d radikalno prekinuo s dotadašnjom praksom opere s brojei i svoja djela prokomponirao. Razvoj melodije u muziĉkoj d: uvjetovan je sadrţajem teksta. Ona se više ne dijeli na recita arije i dr., nego teĉe slobodno, bez prekida i nije ogranii zakonima periodiĉnosti i simetriĉnosti. Psihološku pozai dramske radnje muzika moţe bolje doĉarati od rijeĉi. Da 1 tom potpuno uspio, Wagner je razradio tehniku lajtmotiva i je ujedno postigao i organsko jedinstvo muzike. Veoma v uloga u ocrtavanju psiholoških zbivanja pripada u muziĉkoj d] i orkestru. On nije više pratnja pjevaĉu već je simfonijski razri i potpuno ravnopravan vokalnom partu. Da bi m. d. pos potpun uspjeh, mora i libreto sadrţavati stvarne umjetniĉke k tete, a po osnovnoj ideji i dramatskoj obradbi mora potpuno govarati zamisli kompozitora. U svojim teoretskim radovima R. Wagner je opravdao i svoje operne reforme i dokazao potrebu primjene principa ziĉke drame. Većina opernih stvaralaca nakon njega prihv je muziĉku dramu kao najpogodniji muziĉko-scenski oblik. Is suvremena muzika udaljila se od Wagnerove operne ests pokušavajući oţivjeti staru opernu umjetnost ili pak pribl operu oratoriju. LIT.: R. Wagner, Oper und Drama, Leipzig 1852. — Isti, Ober die Be: mung der Oper, 1871. — E. Schure, Le Drame musical (2 sv.), Pariš (XII izd. 1914; III njem. izd. 1888). M. Ku:
MUZIĈKA DRUŠTVA, ustanove kojima je svrha da iz\ bama propagiraju muziĉku umjetnost ili da pridonesu nje; znanstvenom prouĉavanju i istraţivanju. Ponekad se m. d. osni' radi promicanja umjetnosti samo jednog kompozitora, jedne : ziĉke vrste ili jednog razdoblja. — U srednjem vijeku svjet< muziĉari su se udruţivali u cehove, kojih je svrha bila da \ raĉuna o staleškim pravima i duţnostima ĉlanova; prilil cehovskih sastanaka ĉesto su se organizirala muziĉka natjecs Vaţne su preteĉe muziĉkih društava i graĊanske bratovš srednjega vijeka, stvorene radi izvoĊenja pasija te kasnosred vjekovne bratovštine za crkveno zborno pjevanje. — Od XV postoje u Italiji društva uĉenjaka i umjetnika u obliku akaden Od renesansnih akademija muziku su gajile Accademia Pelleg u Veneciji (1550), a osobito Accademia dei Filomusi (1615) i A demia dei Filarmonici (1666) u Bologni. Vaţna za postanak o] bila je firentinska Camerata (1594). U Francuskoj je 1570 ute ljena Acadimie de poesie et de musigue pod vodstvom pjes:
MUZIĈKA DRUŠTVA J.-A. Ba'ifa. Srodne ustanove uskoro su nikle u svima kulturnim zemljama. Pariška Acadimie de musique (1671—1792) bila je zapravo operno kazalište, kao i londonska Royal Academy of Music (1720—1728). Prva iskljuĉivo m. d., koja u većoj mjeri odgovaraju gornoj definiciji, bila su Collegia mušica. Sastavljena od amatera, ona su ponekad organizirala i javne nastupe. Pojavila su se u XVII st. u Švicarskoj, Njemaĉkoj, Ĉeškoj, a u XVIII st. i u Švedskoj i u SAD. Srodna društva na britanskim otocima bila su Consorts Musical Clubs, Catch Clubs i Glee Clubs. Neka od ovih i danas postoje (Madrigal Society, London 1741). — M. d. starijeg tipa nisu više mogla udovoljiti razgranatom muziĉkom ţivotu XVIII st. Stoga su se pojavila koncertna, odnosno muziĉka društva u modernom smislu koja su prireĊivala javne koncerte s profesionalnim orkestrima. Prva takva ustanova je Academy of Ancient Music (London 1710—1792); nešto kasnije pojavljuje se Concerts of Ancient Music, društvo poznato i pod naslovom The King's Concerts (1776—1848), te Edinburgh Musical Society (oko 1725—1828). Londonsko Caecilian Society (1785—1861) izvodilo je oratorijsku muziku. U Francuskoj je za uvoĊenje javnih koncerata veoma vaţnu ulogu odigralo pariško društvo Concerts spirituels (1725— 1791). U Parizu je 1770 utemeljeno i društvo Concerts des amateurs (od 1780 pod nazivom Concerts de la Loge olympique). U Austriji je najstarije muziĉko društvo, Tonkunstler-Societat, utemeljeno u Beĉu 1771 (od 1862 Haydn-Verein), a u Nizozemskoj Felix Meritis u Amsterdamu (1777—1889). U Njemaĉkoj se poneki Collegium musicum razvio u moderno muziĉko društvo; tako je npr. u Leipzigu 1743 utemeljena ustanova Die Grossen Konzerte iz koje su se 1781 razvili ĉuveni Gezvandhauskonzerti. Za razvoj zborne muzike zasluţna je Berliner Singakadetnie (1791). Srodna m. d. javljaju se i u drugim evropskim zemljama, kao i u SAD (St. Cecilia-Society, Charleston 1762—1912). ARGENTINA: Asociacion del Profesorado Orquestal (1894); Grupo Renovacion (1929; izvodi suvremenu muziku); Conciertos de la Nueva Mušica (1936). — AUSTRALIJA: Royal Sydney Philharmonic Society (1850); Mušica Viva (Sydney). — AUSTRIJA: Gesellschaft der Musikfreunde des osterreichischen Kaiserstaates (Beĉ, 1812) utemeljilo je muziĉku školu (od 1821 Konzervatorij), amaterski orkestar, arhiv, knjiţnicu i muzej te društvene koncerte, koji su znatno obogatili muziĉki ţivot Beĉa. Wiener Singakademie (1858) ukljuĉena je 1913 u Wiener Konzerthausgesellschaft. Za svoje priredbe ta se ustanova sluţila orkestrom društva Wiemr Konzertverein (1900), koje se 1922 udruţilo s Wiener Tonktinstlerorchester pod imenom Wiener Symphoniker. Novoj i nepoznatoj starijoj muzici posvetilo se društvo Osterreichischer Tonkunstlerverein (1885). Svrha više austrijskih muziĉkih društava bila je promicanje umjetnosti pojedinih kompozitora, tako u Salzburgu Dommusikverein und Mozarteum (1841), koji je kasnije (1881) dobio meĊunarodni karakter. — BELGIJA: U Bruxellesu postoje Societe des concerts populaires de musique classique (1865); Societe des concerts du Conservatoire (1926); Societe philharmonique de Bruxelles (1927) i Jeunesses musicales de Belgique (1940), a u Antvverpenu Vereeniging voor Muziekgeschiedenis (oko 1930; od 1932 izdaje Monumenta Mušica Belgicae i Vlaamsch Jaarboek voor Muziekgeschiedenis) i Societe Belge de Musicologie (1946; izdaje ĉasopis Revue Belge de Musicologie). —• BRAZIL: Sociedade de Concertos Classicos; Sociedade de Cultura Musical; Associacao Brasileira de Concertos (Rio de Janeiro); Pro Arte Brasil i Cultura Artistica (1935). — ĈEHOSLOVAĈKA: Ĉeški pjevaĉki savez (Prag 1862); Ĉeško filharmonijsko društvo (1894); Ĉeško društvo za komornu muziku (1894); Društvo za novu muziku (1924): Društvo ĉeških kompozitora (1948). — ENGLESKA: od društava sa sjedištem u Londonu vaţnija su: Royal Philharmonic Society (1813), najznaĉajnije englesko muziĉko društvo; New Philharmonic Society (1852—79); Royal Amateur Orchestral Society (1873); Sacred Harmonic Society (1832—82; izvodilo oratorije; bogatu biblioteku preuzeo Royal College of Music); Royal Choral Society (1871), Bach Choir (London 1875; osim djela J. S. Bacha izvodi starija i novija zborna djela drugih autora; izdaje seriju The Bach Choir Magazine); Tonic-Solfa Association (1853; propagira Tonika Sol-fa metodu); Wagner Society (1872); Purcell Society (1876; izdaje Purcellova djela); Handel Society (1882—1939; izvodi djela G. F. Handela, osobito oratorije); Society of British Composers (London 1905—18; izdavalo djela mlaĊih engleskih kompozitora i prireĊivalo koncete); Workers' Music Association (1936) i Committee for the Promotion of Nezv Music (1943; prireĊuje diskusije o modernoj muzici). Halle Society of Manchester (1857) s vlastitim orkestrom. — FRANCUSKA: u Parizu postoje Societe des concerts du Conservatoire (1828); Association des concerts Pasdeloup (osnovano kao Societe des jeunes artistes du Conservatoire, 1851); Societe des concerts de chant classique (1860); Societe de musique sacree (1873); Association des concerts Lamoureux (prvotno pod
637
imenom Nouveaux Concerts, 1881); Association artistique Colonne (osnovano pod imenom Concert national, 1873). Suvremenu francusku muziku njeguju Societe nationale de musique (1871) i Societe musicale independante (1909), a djela mladih kompozitora Triptyque (1947). Societe des Instruments anciens (1900) propagira izvoĊenje stare muzike na originalnim instrumentima. Samo ime odaje svrhu društvima kao što su Societe Frederic Chopin (1911) i Les Jeunesses musicales de France (1940). Francusku muzikologiju zastupaju društva Societe francaise de musicologie (Pariz 1917; 1917—21 izdavalo Bulletin de la Societe francaise de musicologie, a od 1922 objavljuje Revue de musicologie; uz to objavljuje i djela iz francuske muziĉke prošlosti) i Societe de musique d' autrefois (1927; od 1953 izdaje Annales musicologiques, a objavljuje i nova izdanja starije muzike). — ITALIJA: Societa Bach (Rim 1857); Societa Orchestrale Romana (1874—98; kasnije Concerti dell' Augusteo); Societa Nazionale di Mušica (1917; kasnije pod nazivom Societa Italiana di Mušica Moderna, a 1923 kao Corporazione delle Nuove Musiche); Societa del Quartetto (Milano 1864); Associazione Italiana degli Amici della Mušica (Milano 1902); Associazione Alessandro Scarlatti (Napulj 1919); Associazione dei Musicologi italiani (1908; izdaje Bollettino); Societas Universalis Sanctae Ceciliae (Rim 1946; izvodi i izdaje staru crkvenu muziku). — NIZOZEMSKA: središnji poloţaj zauzima Maatschappij tot Bevordering der Toonkunst (Amsterdam 1829), društvo koje podupire sva nastojanja u nizozemskom muziĉkom ţivotu, organizira izvedbe, podiţe škole, prireĊuje festivale. Muzikološke ciljeve ima Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, koje izdaje svoj ĉasopis i djela iz muziĉke prošlosti. Orkestar društva Concertgebouzv (društvo Amsterdam 1883, orkestar 1888) uţiva meĊunarodni ugled. — NJEMAĈKA: broj muziĉkih društava veoma je velik. Cijelo XIX st. sve do danas proteţe se djelatnost znamenitoga društva Geviandhaus-Konzertgesellschaft (1781); ono je steklo svjetski ugled svojim orkestralnim koncertima. Poĉetkom prošloga stoljeća pojavila su se srodna društva u mnogim nje maĉkim gradovima. Za promicanje zbornoga pjevanja posebno je vaţan prvi Liedertafel, osnovan u Berlinu 1809. U drugoj polovini XIX st. nastaju nova društva s novim ciljevima. Allgemeiner Deutscher Musikverein (1861—1937) zaštićivao je staleške interese muziĉara i promicao suvremenu njemaĉku muziku (posebno onu u okviru Wagner-Lisztove »Novonjemaĉke škole«), organizirao festivale, predlagao reformu školstva, rješavao muziĉko-politiĉke probleme, izdavao vlastiti ĉasopis (Zeitschrift ftir Musik), objavljivao muziĉka djela. Deutscher Sdngerbund (Stuttgart 1862) sjedinio je pjevaĉka društva radi prireĊivanja pjevaĉkih festivala, dok je Deutscher Arbeiter-Sdngerbund (Koln 1908) trebao centralizirati djelatnost radniĉkih pjevaĉkih društava. Radi njegovanja i reforme katoliĉke crkvene muzike osnovan je 1868 u Bambergu Allgemeiner Cdcilienverein ftir Deutschland, Osterreich und die Schtoeiz. Izdavao je svoj ĉasopis, a u njegovu godišnjaku (Kirchenmusikalisches Jahrbuch) znanstveno se tretiraju problemi crkvene muzike. Veliku je vaţnost za evangeliĉku crkvenu muziku imao Evangelischer Kirchengesangsverein ftir Deutschland (Stuttgart 1883; 1933—1944 Verband evangelischer Kirchenchore). Suvremenu muziku propagira Gesellschaft der Musikfreunde (Donaueschingen 1921), na ĉijim su godišnjim festivalima doţivjela praizvedbu mnoga vaţna djela novije i najnovije evropske muzike. Velik je i broj njemaĉkih muziĉkih društava, kojih je djelovanje povezano uz pojedine kompozitore. Medu njima su: Bach-Gesellschaft (Leipzig 1850—1900), kojemu je glavni zadatak bio objavljivanje svih djela J. S. Bacha; Neue Bach-Gesellschaft (1900); Verein zur Fb'rderung des Johann-Sebastian-Bach-Instituts (Gottingen 1951); Verein Beethovenhaus (Bonn 1889); Deutsche BrahmsGesellschaft (Leipzig 1906); Gluck-Gesellschaft (Dresden 1909); Deutsche Handel-Gesellschaft (Leipzig 1856—60); Neue HdndelGesellschaft (Leipzig 1925); Joseph Haydn-Institut (Koln 1955); Deutsche Mozart-Gesellschaft (Augsburg 1951); Max Reger-Gesellschaft (Leipzig 1920); Max Reger-Institut (Bonn 1947); Heinrich Schiltz-Gesellschaft (Leipzig 1922; od 1930 Neue SchiitzGesellschaft); Robert Schumann-Gesellschaft (Zvvickau 1920); Richard Strauss-Gesellschaft (Berlin 1951); Allgemeiner Richard Wagner-Verein (1883) i Hugo Wolf-Verein (Berlin 1896). Muzikološkog je karaktera Gesellschaft fiir Musikforschung (1858—1906), ĉiji je organ bio Monatshefte ftir Musikgeschichte; novo istoimeno društvo osnovano je 1946 u Kielu; izdaje ĉasopis Die Musikforschung i objavljuje znanstvene rasprave. Deutsche Musikgesellschaft (Berlin 1918—35) izdavalo je ĉasopis Zeitschrift ftir Musikivissenschaft i objavljivalo seriju Publikationen dlterer Musik. Poslije Drugoga svjetskog rata niklo je u Njemaĉkoj mnogo novih muziĉkih društava, meĊu njima Gesellschaft ftir Neue Musik (Koln 1948), Musikalische Jugend Deutschlands (1950; njemaĉki ogranak Jeunesses musicales). — POLJSKA: Varšavsko muziĉko društvo (1870); Društvo mladih poljskih kompozitora (1905);
638
MUZIĈKA DRUŠTVA — MUZIĈKA NATJECANJA I NAGRADE
Institut F. Chopina (1934). — SAD: Hdndel und Haydn Society (1815) prireĊuje oratorijske koncerte i festivale, dok Philharmonic Society of New York (1842), jedno od najuglednijih muziĉkih društava u svijetu, izvodi instrumentalnu muziku. Poznata su još m. d. Oratorio Society of New York (1873); New York Symphony Society (1878); Bach Choir (Bethlehem, Pennsvlvania, 1900); Society of Friends of Music (1913—1931); League of Com-posers (1923; propagira suvremenu muziku i izdaje ĉasopis Modem Music); The American Society of Ancient Instruments (1927); The Haydn Society (Boston, 1949; utemeljeno radi izdavanja cjelokupnih Havdnovih djela); American Musicological Society (New York 1934; izdavalo je glasila pod raznim nazivima, od 1948 Journal of the AMS) i American Society for Comparative Musicology (!933)- — SSSR: Pycci
J. As.
MUZIĈKA NADARENOST -> Ispitivanje muziĉke nadarenosti, -> Odgoj sluha MUZIĈKA NATJECANJA I NAGRADE. Umjetniĉke priredbe kod kojih se stupnjevala kvaliteta umjetniĉkog ostvarenja ili njegove izvedbe poznavao je već stari vijek. Takva su natjecanja obiĉno obuhvaćala i muziku. U antiĉkoj Grĉkoj bilo je natjecanje i nagraĊivanje najboljih muziĉara (redovito kompozitora i intepreta u jednoj osobi) sastavni dio Pitijskih igara u Delfima. I u svjetovnoj muziĉkoj praksi srednjega vijeka postojala su natjecanja muziĉara. U red najstarijih ide francuski literarno-muziĉki festival -+puy. U ranomu srednjem vijeku razvio se i pjesniĉki i muziĉki festival u Walesu, -> Eisteddfod, koji se, uz prekide, odrţao sve do danas. Poznata su i srednjovjekovna natjecanja trubadura, trouvera, Minnesangera i Meistersingera. U XIX i poĉetkom XX st. utemeljene su mnoge zaklade i iz njihovih su fondova, na osnovi ocjene struĉnog ţirija, dodjeljivane nagrade i stipendije mladim muziĉarima. Najveći je broj takvih zaklada postojao u Njemaĉkoj: Mozartstiftung u Frankfurtu na Majni, Mendelssohn-Stiftung u Leipzigu, Felix Mendels-
sohn-Bartholdy-Staats-Stipendien u Berlinu, Joseph Joachim-i tung u Charlottenburgu, Beethoven-Preis u Prusiji, Beethm Stiftung u Rajnskoj, Rheinbergerstiftung u Miinchenu, Sani bund-Stiftung u Nurnbergu, Richard Wagner-Stipendien-Stifti Hugo Riemann-Stiftung u Leipzigu, Gustav Mahler-Preis, I thoven-Stiftung u Berlinu, Meyerbeer-Stiftung i dr. Izvan I maĉke osobit je ugled stekla i zadrţala ga do danas nagrada kompoziciju Grand Prix de Rome, koju podjeljuje, od 1803, sv godine pariška Academie des Beaux-Arts. Za tu nagradu natj se studenti Pariškoga konzervatorija i apsolventi ostalih um niĉkih akademija; dobitnicima je osiguran ĉetvorogodišnji ravak u Rimu. Kandidati, u klauzuri, komponiraju kantatu novije vrijeme operu u jednom ĉinu) na zadani libreto. Od poznal francuskih kompozitora Prix de Rome postigli su: J.-F. Hal (1819), H. Berlioz (1830), A. Thomas (1832), G. Bizet (18 J. Massenet (1863), C. Debussy (1884), J. Ibert (1914) i H. 1 tileux (1938). Iz razliĉitih su fondova bile u Beĉu redovito djeljivane Beethoven-Preis i Kompositionspreis der k. k. Ge: schaft der Musikfreunde, u Petrogradu nagrada Rubinstein, ; Bostonu nagrada Paderezvski. Zbog inflacije i razliĉitih mone nih reformi svi njemaĉki, a i mnogi drugi fondovi, izgubili vrijednost, pa je djelatnost zaklada osnovanih prije 1914 utrn Do danas odrţala se francuska Prix de Rome. U suvremenom muziĉkom ţivotu pojedine muziĉke ustane muziĉka društva i umjetniĉke ili znanstvene ustanove prired natjecanja muziĉkih umjetnika ili raspisuju nagradni natji za odreĊene kompozitorske radove. Muziĉka natjecanja ogr; ĉena su na sudjelovanje muziĉara jednoga naroda ili pak irr medunarodni znaĉaj. Neka od njih odrţavaju se redovito, u oc denom vremenskom razmaku, a druga pak prigodom kojega \ nijeg dogaĊaja ili godišnjice iz kulturnog ili politiĉkog ţivi Nakon Drugoga svjetskog rata broj muziĉkih natjecanji zemljama Evrope i SAD veoma je velik. Ona se mogu podij( na kompozitorske nagradne natjeĉaje, natjecanja muziĉkih 1 jetnika i na natjecanja u kojima sudjeluju i kompozitori i r ziĉki umjetnici. Kompozitorski su vezani obiĉno za odre no podruĉje muziĉkoga stvaralaštva (simfonijska djela, komo muzika, vokalne kompozicije, opera ili balet), a reprodukti se gdjekad dijele na pojedine struke (za pjevaĉe, za dirigej za pijaniste ili za ostale instrumentaliste i komorne ansamt Kod njih je obiĉno ograniĉena dob sudionika (od 15 do 35 godii Uz natjecanja profesionalnih muziĉara pojavila su se potl XIX st. (a naroĉito su se raširila nakon Drugoga svjetskog r; i natjecanja muziĉkih amatera, osobito amaterskih zborova. Nagradna natjecanja kompozitora. U Belgiji se sv druge godine dijeli Prix de Rome koji, kao i francuska istoim nagrada, omogućuje dobitnicima studij u Rimu. U Engles veliki ugled uţiva Mendelssohn Scholarship; ona se, u obi stipendije za usavršavanje, daje svake godine najboljem mlad engleskom kompozitoru. Talijansko nakladno poduzeće Ricc poĉelo je krajem XIX st. redovito nagraĊivati operna djela, novije vrijeme podjeljuje nagrade vezane uz vaţnije godišn talijanskog muziĉkog ţivota (pedeseta obljetnica smrti G. Verd 1951; 150. godišnjica osnutka naklade Ricordi, 1958; 35. godišn osnutka RAI, 1960). Premio Italia je nagrada kod meĊunarodi natjeĉaja za opernu muziku. Concorso internazionale di comp* zione odrţava se, od 1953, svake treće godine u Trstu. U Njem koj nagraĊuju kompozitore pojedine gradske uprave: Dus: dorf daje nagradu Robert Schumann, Hamburg, od 1950, nagn Johann Sebastian Bach', Braunschvveig, od 1953, svake tr godine ngradu Ludzoig Spohr, Bonn, od 1959, svake druge ; dine nagradu Ludzvig van Beethoven. Filharmonija u Bremt raspisuje nagradni natjeĉaj svake treće godine. U Mannhei: se, od 1959, odrţava meĊunarodno nagradno natjecanje za ţe kompozitore. Niz razliĉitih nagrada za kompoziciju postoji : SSSR. U Švicarskoj se svake druge godine dodjeljuju Prix Rt Marie Jose (od 1960) za kompoziciju i nagrada za baletnu muz (od 1962). U SAD mnogi univerziteti daju najboljim svršer studentima stipendije za usavršavanje u Evropi, npr. Harv. University daje mladim kompozitorima i muzikolozima J< Knovoles Paine Travelling Fellozvship. George Gerschzvin Foun< tion nagraĊuje, od 1945, svake godine najboljeg mladog muzici kompozitora. Nagradna natjecanja muziĉkih umjetnika. U Beĉu 1959 obnovljeno MeĊunarodno natjecanje pjevaĉa i pijanis koje se odrţavalo i 1932—38; posvećeno je svake godine nek velikom kompozitoru prošlosti (Beethoven, Mozart, Wolf, Sci mann).UBruxellesu se svake godine, od 1962, natjeĉu mladi r. vaĉi cijeloga svijeta. U okviru Praškoga proljeća prireĊuje se, 1947, svake godine nagradni natjeĉaj za instrumentaliste. U Lc donu mogu violinisti, od 1945, postići nagradu Karl Flesch natjeĉaj u Liverpoolu namijenjen je mladim dirigentima. U Frs
MUZIĈKA NATJECANJA I NAGRADE — MUZIĈKA ŠKOLA cuskoj su najpoznatija meĊunarodna natjecanja mladih dirigenata profesionalaca i amatera u Besanconu (svake godine), pijanista i violinista za nagradu Marguerite Long-Jacques | Tibaud u Parizu (od 1943 svake godine, od 1949 svake druge godine), te pjevaĉa u Toulouseu (od 1953 svake godine). U Parizu je 1957 bilo i prvo natjecanje violonĉelista za nagradu Pablo Casals; ono se odrţava svake godine u drugoj zemlji. U holandskom gradu Haarlemu natjeĉu se, od 1951, svake godine mladi orguljaši, a u gradu s'-Hertogenbosch, od 1953, mladi pjevaĉi iz cijeloga svijeta. U Italiji se pijanisti mogu natjecati, od 1949, svake godine u Bolzanu za nagradu Feruccio Busoni (od 1954 i kompozitori), a u Napulju, od 1952, svake druge godine za nagradu Alfredo Casella. Violinistima je, od 1953, svake godine namijenjeno natjecanje za nagradu Nicolo Paganini u Genovi, dirigentima, od 1961, svake treće godine natjeĉaj akademije 5. Cedlia u Rimu, a pjevaĉima natjecanja u Parmi i Spoletu. U Budimpešti, od 1956, pobjednici pijanistiĉkoga natjeĉaja postiţu nagradu Liszt-Bartok. U okviru Budimpeštanskih muziĉkih tjedana prireĊuju se natjecanja i drugih reproduktivnih muziĉara. Hessischer Rundfunk organizira, od 1947, svake godine, a Savez njemaĉkih radio-stanica (Munchen), od 1952, takoĊer svake godine, meĊunarodno natjecanje instrumentalista i pjevaĉa. Kranichsteiner Musikpreis dodjeljuje, od 1952, svake godine odbor MeĊunarodnih ferijalnih teĉajeva za novu muziku u Darmstadtu najboljem interpretu suvremene muzike. Od 1960 postiţu pijanisti i pjevaĉi nagradu Robert Schumann na konkursu u Berlinu. U najpoznatija pijanistiĉka natjecanja ide natjeĉaj u interpretaciji Chopinovih djela. Osnovan 1927, odrţavao se do 1937 svake pete godine u Varšavi; obnovljen 1949. U Varšavi je 1935 bilo i prvo natjecanje violinista za nagradu Henri Wieniawski; taj je natjeĉaj obnovljen 1952 i otada se svake pete godine prireĊuje u Poznahu; od 1957 na njemu, kao i na Chopinovu natjeĉaju, sudjeluju i kompozitori. Pijanisti se svake godine natjeĉu i u Lisabonu (nagrada Jose Vianna da Motta). Pijanisti, violinisti i pjevaĉi postiţu, u Bukureštu, od 1958, svake treće godine nagradu George Enescu. U Ţenevi je 1939 prvi puta odrţano poznato godišnje meĊunarodno natjecanje instrumentalista i pjevaĉa (1940—46 samo za Švicarce, otada ponovno meĊunarodno). Tu se svake godine na posebnom pijanistiĉkom natjeĉaju dodjeljuje i nagrada Klara Haskil. U SSSR najpoznatije je meĊunarodno natjecanje pijanista, violinista i violonĉelista koje se, od 1958, odrţava svake ĉetvrte godine u Moskvi i nosi ime Pjotra Iljiĉa Ĉajkovskog. U Barceloni je 1967 bio po 13. put prireĊen konkurs pijanista, violinista i pjevaĉa. U Jeruzalemu se, od 1959, svake treće godine prireĊuje meĊunarodno natjecanje mladih harfista. U New Yorku na dirigentskom natjecanju pobjednici dobivaju nagradu Dimitri Mitropolus, a na pijanistiĉkom nagradu Theodor Leschetizky. U Washingtonu se svake godine, od 1960, odrţava natjecanje pijanista u intepretaciji Bachovih djela. U Rio de Janeiru natjeĉu se mladi instrumentalisti. Nagradna natjecanja namijenjena kompozitorima i instrumentalistima. U najpoznatije natjeĉaje ove vrste ide Concours musical International Reine Elisabeth de Belgique; raspisuje se, od 1951, svake godine u Bruxellesu. U Liegeu se svake godine, od 1960, odrţava Concours International de quatuor; na njemu se nagraĊuju autori, interpreti i graditelji gudaĉkih instrumenata. U Italiji konkurs koji nosi ime Giovanni Battista Viotti obuhvaća uz muziku i ples; 1965 odrţan u Vercelliju 15. put. American Academy in Rome dodjeljuje stipendije mladim ameriĉkim muziĉarima svih struka. Predstavnike razliĉitih grana muziĉke djelatnosti obuhvaćaju i brojne stipendije koje univerziteti u SAD dodjeljuju najboljim svršenim studentima za daljnje usavršavanje u Evropi. Najpoznatije su od njih Pulitzer Travelling Scholarship (Columbia University) i Charles H. Ditson Fellozvship (Yale University). Sliĉne stipendije podjeljuju i neke zaklade (Guggenheim Foundation, Beebe Fund Scholarship). U SFRJ odrţano je prvo natjecanje mladih muziĉkih um jetnika 1956 u Ljubljani; od tada se prireĊuju svake treće godine u razliĉitim gradovima, a od 1965 u Zagrebu. Beogradske mu ziĉke sveĉanosti (BEMUS; osn. 1969) ukljuĉuju u program i internacionalna natjecanja. Od 1971 organizira i MOJ meĊu narodno natjecanje omladine. M. Kun. MUZIĈKA OMLADINA JUGOSLAVIJE (MOJ), omladinska organizacija kojoj je zadaća da razvija smisao i ljubav za muziku i druge umjetnosti kod mladeţi. U jesen 1953 utemeljene su sekcije mladih u novoosnovanim Društvima prijatelja muzike SR Hrvatske i SR Srbije; poĉetkom 1956 te su sekcije postale samostalne organizacije, 1959 pridruţuje im se i Muziĉka omladina SR Bosne i Hercegovine, a ubrzo zatim formiraju se organizacije Muziĉke omladine i u drugim republikama te u AP Vojvodini. Od poĉetka svoje aktivnosti MOJ sudjeluje u radu MeĊunarodne federacije -> Jeunesses musicales (FIJM) kao promatraĉ; 1962,
639
na kongresu u Bruxellesu, postaje redovitim ĉlanom te organizacije. Svoju zadaću MOJ ispunjava organiziranjem brojnih i raznovrsnih priredaba, od koncerata s ploĉa do solistiĉkih, komornih i simfonijskih koncerata, od recitala poezije do kazališnih predstava, opernih, baletnih i dramskih. Organiziraju se i posjete izloţbama. Birani i posebno sastavljeni programi redovito su popraćeni struĉnim komentarom. Na priredbama u školama, omladinskim domovima i klubovima, u koncertnim dvoranama i kazalištima ĉlanovi Muziĉke omladine Jugoslavije upoznaju, uz dostignuća amatera, i vrhunska ostvarenja najistaknutijih jugoslavenskih i stranih umjetnika, solista i umjetniĉkih kolektiva. Broj priredbi odrţanih u pojedinim muziĉkim središtima, samo u jednoj sezoni obuhvaća više stotina i po nekoliko desetaka tisuća slušalaca. MOJ ima danas već preko 100 000 ĉlanova. I u nacionalnim i u internacionalnim okvirima MOJ podupire suradnju i razmjenu ĉlanova i mladih umjetnika. U novije doba su sa Muziĉkom omladinom Jugoslavije vezane i dvije znaĉajne stalne akcije: MeĊunarodni centar muziĉke omladine u Groţnjanu i MeĊunarodno natjecanje muziĉke omladine. MeĊunarodni centar muziĉke omladine u Groţnjanu pokrenut je 1969 na poticaj Muziĉke omladine Jugoslavije; to su ljetni seminari za usavršavanje koji obuhvaćaju sve discipline, a namijenjeni su mladim muziĉarima, profesionalcima i amaterima. Organiziraju ih i odrţavaju zemlje ĉlanice MeĊunarodne federacije Jeunesses musicales u obliku sekcija s teĉajevima na kojima se obraduju razliĉite teme, npr.: zborska muzika renesanse i baroka u Hrvatskoj i Sloveniji (sekcija MO Jugoslavije, 1973), Talijanska orguljska muzika XVII i XVIII st., Komorna muzika A. Berga, Venezuelski folklor (sekcija Italija — Belgija — Venezuela, 1973). Osim toga svaka sekcija obuhvaća i raznovrsne priredbe, recitale poezije, gostovanja kazališta, koncerte, nastupe folklornih grupa, filmske projekcije, ekskurzije i predavanja o umjetniĉkoj i kulturnoj baštini Istre ili drugih jugoslavenskih krajeva. MeĊunarodno natjecanje Muziĉke omladine pokrenula je 1971 MOJ da bi pomogla afirmaciji mladih nadarenih muziĉara. Na tjecanja se odrţavaju u Beogradu, svake godine poĉetkom oktobra, s time da se pojedine discipline iz godine u godinu smjenjuju. Pravo na natjecanje imaju mladi muziĉari svih nacionalnosti koji ispunjavaju uvjete (odreĊeni program), a ocjenjuje ih me Ċunarodni ţiri u kojemu su zastupljeni istaknuti umjetnici i peda gozi. Dobitnici prvih nagrada nastupaju na završnom koncertu uz pratnju orkestra; osim toga MOJ kao i MeĊunarodna federacija Jeunesse musicales organiziraju im odreĊeni broj koncerata u raznim muziĉkim središtima Evrope. I. Ać. MUZIĈKA REVIJA, 1. mjeseĉnik, izlazio u Zagrebu od februara do jula 1932 (svega 6 brojeva). Pokrenuli su je, kao neza visni ĉasopis, u vlastitoj nakladi, P. Markovac (odgovorni urednik) i Z. Grgošević (suurednik) — ujedno jedini njezini suradnici — sa zadatkom da beskompromisnom kritikom muziĉkih prilika i dijalektiĉko-materijalistiĉkim osvjetljivanjem muziĉko-historijskih pojava pridonesu suzbijanju malograĊanskih poimanja i obiĉaja tadašnje naše muziĉke sredine. Polazeći s tog stajališta, M. r. je donosila, pored historijskih i muziĉko-teoretskih ĉlanaka, kritiĉke rasprave i osvrte (na domaće muziĉke priredbe) koji radikalnošću i oštrinom misli i sudova premašuju naše tadašnje muziĉko-revijalne priloge. Pošto je uzvitlala buru negodovanja graĊanskih muziĉkih krugova, M. r. je nakon policijske zabrane, prestala izlaziti. U okviru predratne hrvatske muziĉke periodike to je bio jedini lijevo orijentirani muziĉki ĉasopis, sadrţajno jedan od najboljih. 1. AĆ. 2. Dvomjeseĉnik, izlazio u Zagrebu od marta 1950 do februara 1951 (svega 7 brojeva) kao organ Udruţenja kompozitora Hrvatske i Udruţenja reproduktivnih muziĉkih umjetnika Hrvatske. Ure Ċivali su ga J. Andreis (glavni urednik),M.Bašić, M.Burić, M.Cipra, I. Kirigin i N. Roje. ĉasopis je pokrenut kao revija koja »treba da bude odraz ogromnog kulturnog preobraţaja radnih masa u našoj zemlji — da bude pravilan tumaĉ potreba naše nove društvene stvarnosti na muziĉkom polju«. U kratkom razdoblju svojega izlaţenja M. r. je dodirnula neke veoma aktualne probleme suvre menog muziĉkog stvaranja i ţivota, poĉevši od opernog izraza i reprodukcije, pa filmske muzike i muziĉke nastave, do mark sistiĉke muziĉke estetike i kritike. Uz to je donosila biografske i historijske ĉlanke (medu ostalima prikazala je i razvoj naše ma sovne pjesme) te redovite kritiĉke osvrte na koncertne i operne priredbe. I sadrţajno i po struĉnoj obradi M. r. se uvrstila meĊu najbolje hrvatske muziĉke ĉasopise. 1. AĆ. MUZIĈKA ŠKOLA »FRANJO KUHAĈ« U OSIJEKU. God. 1830 osnovano je u Osijeku Društvo prijatelja muzike (Gesellschaft der Musikfreunde) koje je već iduće godine otvorilo muziĉku školu, no ona je djelovala samo do 1838; od uĉitelja je jedino
640
MUZIĈKA ŠKOLA — MUZIĈKE ENCIKLOPEDIJE I LEKSIKONI
poznat Joseph Streitenberger. U drugoj polovini XIX st. djeluju u Osijeku Pjevaĉka škola za djecu i odrasle (1861—76), muziĉka škola u sklopu Normalke (1868—74), Glazbena i pjevaĉka škola u Tvrdji s gudaĉkim odjelom i odjelom za pjevanje (1878—85) i privatna škola Jaroslava Horvne. Osjeĉko dobrovoljno glazbeno društvo (1891; od 1907 Hrvatsko pjevaĉko i glazbeno društvo Kuhaĉ) otvorilo je 1897 svoju muziĉku školu (djelovala do 1912) koja je imala izvjesnu potporu gradskog poglavarstva. Na poticaj Društva za promicanje nauke i umjetnosti utemeljena je 1921 Glazbena škola u Osijeku. Kratko vrijeme pod nazivom Gradski konzervatorij u Osijeku (1925), škola je imala u svojem sastavu niţi, srednji i visoki stupanj. Od 1926, pod vodstvom Lava Mirskog, otada pod nazivom Gradska muziĉka škola u Osijeku, ona se razvila u potpunu srednju školu, koja kontinuirano radi do danas (od 1961 Muziĉka škola Franjo Kuhaĉ). Škola ima podruĉna odjeljenja u Belom Manastiru, Vukovaru, Batini, Dardi, Kneţevim Vinogradima i Kneţevu. Za njezin razvoj u posljednjih 50 godina posebno su zasluţni Lav Mirski (1899—1968) i violinist Julije Kugli (1894—1969), dugogodišnji nastavnici koji su odgojili generacije mladih muziĉara. Direktori škole u tom razdoblju bili su Mirko Polić (1921—22), Makso Unger (1922—26), Lav Mirski (1926—41), Zvonimir Stopić (1942—44), Dita Kovaĉ (1945—49), Vojko Kiš (1949—52), Vanda Kiš (1952—53), Julija Gorenšek (1953—56) i Gordana Gojković (1956 —). LIT.: Razvoj muziĉkog školstva u SR Hrvatskoj 1788 —1968, katalog iz loţbe, Zagreb 1968. — B. Rakijaš, Muziĉko školstvo u GraĊanskoj Hrvatskoj i Slavoniji u razdoblju izmeĊu 1776—1835, Muzika, 1969, 4. — G. Gojković, 140 godina muziĉkog školstva u Osijeku 1831—1971 — 50 godina Muziĉke Škole "Franjo Kuhaĉ« 1921—1971, Osijek 1972. B. Rš.
MUZIĈKA ŠKOLA »IVAN MATETIĆ RONJGOV« U RIJECI. Već 1791 spominje se u Rijeci muziĉka škola koja je radila u okviru Normalke. Samostalna muziĉka škola (Musikschule, Scuola di mušica) osnovana je 1820 i ona od onda djeluje neprekidno; u poĉetku je imala tri nastavnika. Medu prvim uĉiteljima bili su Venceslav Wenzel, Giovanni Prohaska, Ivan Zajc (otac), Antun Kirschhofer i Wenzel Matouschek; 1855—62 na njoj je predavao kompozitor Ivan Zajc. Poĉetkom XX st. škola je imala rang potpune srednje škole, a prema nacrtu statuta iz 1917 sasvim se pribliţila tipu konzervatorija. God. 1918—45 škola nastavlja rad pod talijanskom upravom, a kompozitor I. Matetić Ronjgov utemeljuje 1923 na Sušaku privatnu muziĉku školu, koja 1927 postaje Gradska muziĉka škola sa 10-godišnjom naukovnom osnovom. Ta se škola 1945 sjedinila s matiĉnom ustanovom na Rijeci koja se po svom nastavniku (1947—50) prozvala današnjim imenom. Direktori škole bili su poslije osloboĊenja: Ivan Cunt (1948—50), Josip Poţgaj (1951— 52), Josip Brnobić (1952—60), Miro Klobas (1960—66), Jakov Miculinić (1966—68) i Dorothv Luttenberger-Koprivica (1968 —). LIT.: M. Klobas, Muziĉka škola »Ivan Matetić Ronjgov« u Rijeci, katalog izloţbe »Razvoj muziĉkog školstva u Hrvatskoj 1788 —1968«, Zagreb, 1968. — B. Rakijaš, Muziĉko školstvo u GraĊanskoj Hrvatskoj i Slavoniji izmeĊu 1776— 1835, Muzika, 1969, 2. B. Rš.
MUZIĈKA ŠKOLA U SARAJEVU otvorena je 1920 kao subvencionirana oblasna muziĉka škola, pod upravom starateljstva što ga je imenovalo Ministarstvo prosvjete. Direktori škole bili su Josip Hladek (do 1922) i Bogdan Milanković (do 1941). Nastavni plan obuhvaćao je otprilike materijal do prve godine muziĉke akademije. Orkestar škole javno je djelovao i ubrzo pre rastao u Sarajevsku filharmoniju, osnovanu 1923. Poslije Oslo boĊenja otvara se 1945 u Sarajevu Drţavna srednja muziĉka škola koja preuzima ostatke uglavnom raznesenog inventara bivše škole. Direktori škole, od 1945, bili su: Cvjetko Rihtman, Tihomir Mirić, Jelena Đurić, Sofija Deţelić, Gavro Jakešević i od 1971 Vlado Maunagić. God. 1949 izdvojili su se najniţi razredi u samostalnu Niţu muziĉku školu, a Srednja škola prilagoĊena je općem tipu srednjih muziĉkih škola u Jugoslaviji. Na školi se vrši nastava iz 53 predmeta, meĊu kojima su svi instrumenti osim harfe. God. 1971 potpuno je obnovljen instrumentarij, a biblioteka obuhvaća 12 000 brojeva (sa duplikatima). Broj uĉenika, naroĉito redovnih, povećava se svake godine. God. 1946—5° postojalo je na školi i baletno odjeljenje koje se kasnije takoĊer odvojilo i postalo samostalnom školom. God. 1950 otvoreno je na školi teoretsko-nastavniĉko odjeljenje, koje sada nosi naziv Odsjek za opće muziĉko obrazovanje. M. POZ. MUZIĈKA ŠKOLA U SUBOTICI osnovana je 24. IX 1868 pod nazivom Subotiĉka gradska muziĉka škola. Muziĉke nastave u razliĉitim vidovima bilo je i ranije. Tako je 1805—14 Arnold Gyorgy, dirigent crkvenog hora i Gradskog orkestra, poduĉavao decu u veštini pevanja, a 1859 Gradski senat otvorio je besplatni teĉaj za muziku i pevanje. Škola je u poĉetku imala 3 odseka, za crkveno i svetovno pevanje, za violinu i za violonĉelo, a prvi je direktor bio Istvan Frank. Nastava je bila besplatna.
God. 1888, za vreme direktora Franje Gaala, škola Ċobija praTada su bila 4 odseka: za klavir, za gudaĉke instrumente, za vaĉke instrumente i za pevanje. Direktor Ernest Lanyi, osn Subotiĉke filharmonije (1908), uvodi i odsek za teorijske pi mete (harmonija i kompozicija). Lanyijevi naslednici bili su C ko Manojlović (1920—34) i Josip Herman. Posle Oslobode već u januaru 1945, škola nastavlja sa radom pod nazivom ţavna muziĉka škola Miroljub, no ubrzo menja naziv u Muz škola. Pod vodstvom direktora Kore Milko Pataki (1946—'_ 1956—66) škola se veoma razvija, povećava se broj nastavi i uvode reforme u strukturu i nastavu. Odseci su: teorijski solo-pevanje, za klavir i orgulje, za gudaĉke instrumente, duvaĉke instrumente i nastavniĉki odsek. U periodu 1966direktor je bio Matija Levai, a od 1967 školu vodi Josip T Od 1968 škola ima dva odseka: teorijski i instrumentalni instrumentalnom odseku, pored klavira i solo-pjevanja, zasi ljeni su svi standardni gudaĉki i duvaĉki instrumenti. Škola u svom sastavu zabavište i niţu muziĉku školu. 1 LIT.: E. Diamant, Osamdesetogodišnjica Drţavne muziĉke škole u S tici, Subotica 1948. D. Si
MUZIĈKA ŠKOLA U VARAŢDINU. Poĉeci muziĉ školstva u Varaţdinu datiraju od 1661, kada se u isusovaĉkom legiju spominje samostanska muziĉka škola; iako nema bi podataka, ona je vjerojatno djelovala do ukinuća reda r U drugoj polovini XVIII st. muzika se njeguje u uršulinsl i franjevaĉkom samostanu, u ţupnoj crkvi sv. Nikole, u trivija školi i u aristokratskim salonima. God. 1827 osnovano je u Vara: nu Muziĉko društvo (Gesangverein) koje je već 1. I 1828 otvc svoju muziĉku školu u nekadašnjem isusovaĉkom kolegiju. ] uĉitelji Ivan Gottfried Lindenthal, Petar Polanski, Matija Han Josip Bartosch i Leopold Denk predavali su pjevanje, guds i duhaĉke instrumente i gitaru. S malim prekidom (1836) šl je radila do 1845, a njezinu je djelatnost nastavila Gradska g bena škola (1866—74 i 1876—1915). Procvat te škole povezai osobito uz Vjekoslava Rosenberga Ruţica koji ju je vodio 189 1910. Muziĉka škola u Varaţdinu obnovljena je 1936 pod uprai Krešimira Filića, ali je do njezina punog razvoja došlo tek na OsloboĊenja, kada njome upravljaju Josip Vrhovski (1946— Josipa Šulek (1951—57) i Marijan Zuber (1957—73), pod fi vodstvom ona staje u prve redove muziĉko-odgojnih ustanov Hrvatskoj. To se posebno odnosi na djelovanje Djeĉjeg zi koji se pod Zuberovim vodstvom afirmirao u domovini i inozi stvu. MeĊu bivšim uĉenicima Muziĉke škole u Varaţdinu posel su se istakli pjevaĉi Nada Puttar-Gold, Ruţa Pošpiš-Bald; Nevenka Petković-Sobjeslavski i Franjo Petrušanec, dirig Teodor Romanić, kontrabasist Andrija Potroško i dr. LIT.: Razvoj muziĉkog školstva u SR Hrvatskoj 1788 —1968, kat izloţbe, Zagreb, 1968. — B. Rakijaš, Muziĉko školstvo u GraĊanskoj Hrvat i Slavoniji u razdoblju izmeĊu 1776—1835, Muzika, 1969, 4. — K. Filić, G beni ţivot Varaţdina, Varaţdin 1972. B. Ri
MUZIĈKA ŠKOLA »VATROSLAV LISINSKI« U 2 GREBU zapoĉela je djelovati 16. II 1829 kao škola Zagrebaĉl muziĉkog društva (Tonschule des Agramer Musikvereines). \ do 1920 to je škola -> Hrvatskog glazbenog zavoda, a njezin naziv nekoliko puta mijenja (od 1852 Uĉiona glasbe društva pr teljah glasbe, od 1861 Glasbena škola narodnog zemaljskog glasbe zavoda, od 1895 Glasbena škola hrvatskog zemaljskog glasbe zavoda, od 1916 Konzervatorij Hrvatskog zemaljskog glasbe zavoda ili kraće Hrvatski konzervatorij), a njom su od 1830 upi ljali nadzornici (1851—54 Vatroslav Lisinski) i zatim direk (1870—1908 Ivan Zajc, 1910—20 Vjekoslav Rosenberg-Ruţ Dana 1. XI 1920 škola je prešla u drţavne ruke pod nazivom 1 vatska zemaljska glazbena škola (1921 Kraljevski konzervator a 1922 pretvara se u -*■ Muziĉku akademiju u Zagrebu; 1920— direktor je bio Franjo Dugan, a zatim su joj na ĉelu rektori. God. 1951 škola se osamostalila kao Drţavna muziĉka šk odnosno od 1962 pod današnjim imenom. U tom razdoblju dir tori su Hubert Pettan (1951—53), Stella Golaković (1953—; Šonja Kirigin (1955—66), Jelena Drobac (1966—69) i Vladii Kranjĉević (1969 —), koji je razgranatim školskim produkcijai kao i dirigent školskog orkestra i zbora u domovini i inozems puno pridonio njezinoj afirmaciji. LIT.: L. Šaban, Muziĉka škola Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagi (1829—1920), katalog izloţbe »Razvoj muziĉkog školstva u SR Hrvatskoj 17S 1968«, Zagreb 1968. — H. Pettan (red.), Muziĉka škola "Vatroslav Lisir 1829—1969, Zagreb 1969. — K. Kovaĉević, Muziĉka akademija u Zagri Povodom 140. obljetnice zaĉetka, Arti Musices, 1969, 1. K. Kc
MUZIĈKA TEORIJA -s> Teorija muzike MUZIĈKE ENCIKLOPEDIJE I LEKSIKONI, primci u kojima se pregledno, alfabetskim redom, iznose informati podaci o muziĉkoj historiji, o muziĉko-teoretskim pojmovi te o ţivotu i radu muziĉara. Muziĉkih leksikona ima više vri
MUZIĈKE ENCIKLOPEDIJE I LEKSIKONI prema tomu da li obraduju: a) samo muziĉko-teoretske pojmove; b) samo podatke o muziĉarima; c) i jedno i drugo. Poseban su tip Obtt specijalni muziĉki leksikoni, koji se ograniĉuju na leksikograf- SariniKtl nid)t ollein ski prikaz muziĉke kulture samo jednoga 55ie SRuftci, foe($e fo fool in olten a(4 naroda ili jednoga ncucrn geitm, tngletĊjen bet> Mrfchtebmen 9}atio* vremenskog razdob- nen, Su:-* S&tom uirt ^rofiit (i* &ert»t gtf&an, utrt mat ton itocm tetannt reorDtn / ooer er jn ©*ri(ftm tlint«; lja ili obraduju samo lafftit/ mit dliem gicife uno na* Btu oornejmfttii pojedina muziĉka poUmfhSncro angtf&brtt, druĉja. Sonbcrn au$ Nakon prvih po©te in ©rtfĊ)tfd)cr, £atetmfd)er, 3taliamfd)tt un& kušaja, koji datiraju 3ran|jJ|i($ @t Ċ l i < f ) c SSupcaltffte Sunfb otier fonft Ga^in gt^&tlge gB&rt;r, iz XI i XV st., intenzivnija djelatnost na pljabcitfcbcr Ortnung polju muziĉke leksikografije poĉinje is- Unb jurjltirfj tom u XVIII st., u tu ratiflm »OTfomimnbc Signaturm kojemu se već javljaju ccIAutert toertcn sva tri navedena os- So&ann ©ottfctet)
t!uftc
LEXICON
Tinctorisa, štampan vjerojatno oko 1475 (ponovo su ga objavili: J. N. Forkel u Allgemeine Literalur der Musik, 1792; J. A. Hamilton u Dictionary of 3.500 Musical Terms, 1849; H. Bellerman u Jahrbiicherfur musikalische Wissenschaft, 1,1863, s njem. prijevodom; H. Coussemaker u Scriptorum de mušica medii aevi nova series, IV, 1876 i A. Machabey, 1951, kao posebnu knjigu s franc. prijevodom). Th. B. Janowka, Clavis ad thesaurum magnae artis musicae, 1701; S. de Brossard, Dictionnaire de musique, 1703 (VI izd. 1710; engl. izd. priredio J. Grassineau pod naslovom Musical Dictionary, 1740; III izd. obj. T. Williams, 1784; novi otisak prvoga izdanja, 1964); W. Tans'ur, A Musical Grammar and Dictionary, 1746 (VII izd. 1829); J. J. Rousseau, Dictionaire de musique, 1767 (obj. u neko-
V izd., 1823); G. F. Wolf, Kurzgefasstes musikalisches Lexikon, 1787 (III izd! 1806); odsjek Musique u pariškoj Encyclopedie methodique (I dio objavili Framery i Ginguene, 1791, II dio J. J. de Momignv, 1818); J. W. Calcott, Explanation of the Notes, Marks, Words etc. Used in Music, 1792; H. Ch. Koch, Musikalisches Lexikon (2 sv.), 1802 (prer. A. Dommer, 1865); Isti, Kurzgefasstes Handworterbuch der Musik, 1807; F. H. Castil-Blaze, Dictionnaire de musique moderne (2 sv.), 1821 (III izd. u 2 sv., 1828); J. E. Hauser, Musikalisches Lexikon, 1828 (II izd. 1833); J. Jouse, A Compendious Dictionary of Italian and Olher Terms Used in Music, 1829 (novo izd. 1874); C. Gollmick, Kritische Terminologe, 1833 (II izd. 1839); G. Morealli, Dictionnaire de musique italien-francais, 1836 (IV izd. 1841); J. A. Hamilton, Dictionary of Musical Terms, 1839 (nekoliko izd. do 1894); I- W. Moore, The Musician's Lexicon (2 sv.), 1845—46; M. Vissian, Dizionario della mušica, 1846; J. S. Adams, 5000 Musical Terms, 1851; G. Schilling, Der musikalische Sprachmeister, 1840; M. i L. Escudier, Dictionnaire de musique d'apris les theoreticiens, historiens et critiques les plus celebres, 1844 (1854 u 2 sv.; V izd. 1872); E. Barberi, Dizionario enciclopedi'co universale dei termini tecnici della mušica antica e moderna dai Greci fino a noi (3 sv.), 1870— 74 (dovršili G. B. Beretta i G. Molossi); J. Hiles, Complete and Comprehensive Dictionary of 12.500 Italian, French, German, English and other Musical Terms, 1871 (VII izd. 1882); F. Pedrell, Diccionario ticnico de la mušica, 1874 (novo izd. 1894); J. Stainer i W. A. Barrett, A Dictionary of Musical Terms, 1876 (V izd. 1898); F. Niecks, A Concise Dictionary of Musical Terms, 1884 (V izd. 1900); Th. Baker, A Dictionary of Musical Terms, 1895 (XXV izd. 1939); L. C. Elson, Music Dictionary, 1906 (novo izd. 1933); E. Duncan, Encyclopedia of Musical Terms Defining Some 20.000 Phrases in Ali Languages, 1913; J. Pulver, A Diclionary of Musical Terms, 1913; A. I. Greenish, A Dictionary of Musical Terms, 1917_ (II izd. 1930); H. J. Moser, Musikalisches Worterbuch, 1923; R. Vannes, Dictionnaire universal comprenant plus de 15.000 termes de musique. Essai de terminologie musicale, 1925; M. Brenet, Dictionnaire pratique et historique de la musique, 1926 (II izd. 1930; španj. 1946); N. Bornira, Terminologie musicale (tal.-franc), 1928; A. Sarda, Lexico tecnolćgico musicdl en varios idiomas, 1929; K. Gerstberger, Kleines Handbuch der Musik, 1932 (V izd. 1949); G. Migot, Lexicon de quelques termes utilisees en musique, 1935 (III izd. 1947); F. Limenta, Dizionario lessicografico musicale italiano-tedesco-italiano, 1940; W. Apel, Harvard Dictionary of Music, 1944 (XV izd. 1964; prošireno izd. 1969); H. L. Kaufmann, The Little Dictionary of Musical Terms, 1947; J. Muller-Blattau, Taschenlexikon der Fremd- und Fachiuorter der Musik, 1952; A. HojijKaHCKHH, KpamKUU My3UKanbHuu c/toeapb, 1952 (IV prošireno izd. 1964); M. Pincherle, Petit lexique des termes musicaux d'usage courant, 1953; P. Fechter, Kleines Worterbuch fur Musikgesprache, 1953; H. Gerigk, Fach-Wbrterbuch der Musik, 1954; W. E. Clason, Elseviers Fachviorterbuch fur Kinotechnik, Ton und Musik in 6 Sprachen, 1956; R- Stephan, Musik, 1957 (tal. 1965); J. B. Coover, Music Lexicography, 1958; W. Apel i R. T. Danial, The Harvard Brief Dictionary of Music, 1960; MUZ. E., II, 41
641
1817; engl. 1824 i 1827); E. L. Gerber, Neues historisch-biographisches Lexikon der Tonkunstler (4 sv.), 1812—14; G. Bertini, Dizionario storico-critico degli scrittori di mušica e de'piu celebri artisti di tutte le nazioni, 1814—15; F. J. Fetiš, Terms, 1967. Biografski leksikoni: J. Mattheson, Grundlagen einer Ehren-Pforte, 1740
Biographie universelle des musiciens et bibliographie generale de la musique (8 sv.), 1835—44 (II izd. 1860—65 i 1861; III izd. 1866—68; 2 dopunska sveska obj. A. Pougin 1878—81; II franc. izd.: I sv., 1883; II—VIII, 1878, a 2 dopunska sv. 1881; novi otisak II njemaĉkog izdanja u 10 sv., 1963; tal. izdanje pod naslovom II piccolo Fetiš obj. E. Favilli, 1907; II izd., 1925); C. Schmidl, Dizionario universale dei musicisti, 1887—89 (II izd. u 2 sv., 1926—29; dopune 1938); D. Baptie, Musicians of Ali Times, 1889 (II izd. priredio W. G. W. Goodvrorth, 1907); R. P. J. Musiol, Musikerlexihon, 1890; W. H. Cummings, Biographical Dictionary of Musicians, 1890 (rev. izd. 1934); R. Eitner, Biographisch-bibliographisches Quellen-Lexikon der Musiker und Musikgelehrten bis zur Mine des 19- Jahrhunderts (10 sv.), 1900—04 (novi otisak New York, 1947; dopune i ispravke obj. H. Springer, M. Schneider i W. VColffheim u Miscellanea musicae biobibliografica. Musikgeschichtliche Quellennachweise als Nachtrdge und Verbesserungen zu Eitners Quellenlexikon, 1913—16, (3 godišta po 4 sv.; novi otisak New York 1947, novo iţd., ukljuĉujući i Miscellanea..., u 6sv., 1959); Th. Baker, Biographical Dictionary of Musicians, 1900 (V prer. izd. priredio N. Slonimskv, 1958, dopune 1965); W. J. Baltzell, A Dictionary of Musicians, 1911 (II izd., 1914); E. Duncan, Reeve's Dictionary of Musicians, 1925 (II izd. 1926); O. Ewen, Composers of Yesterday, 1937; J. Detheridge, Chronology of Music Composers (2 sv.), 1937; VCho's Who To-day in the Musical World, 1938; Who's Who in Music, 1950; P. M. Young, A Critical Dictionary of Composers and Their Music, 1954; J. Longchampt, R. Hofmann i O. Alain, Dictionnaire pratique des compositeurs et des oeuvres musicales, 1955; M. Cross i D. Ewen, Encyclopedie des grands compositeurs, 1956; A. Coeurov, Dictionnaire critique de la musique ancienne et moderne, 1956; J. Ricart Matas, Diccionario biografico de la mušica, 1956. Leksikoni muziĉko-teoretskih pojmova i bio-bibliografija muziĉara: J. G. Walther, Musicalisches Lexicon oder musicalische Bibliothec, 1732 (anastatsko izd. obj. R. Schaal, 1953); Th. Busby, A Complete Dictionary of Music, 1801 (V izd. 1823); P. Gianelli, Dizionario della mušica sacra e profana (3 sv.), 1801 (II
sv.), 1835—38 (dopunski svezak 1842; novo izd. u jednom svesku, 1849); A. Gathy, Musikalisches Konversationslexikon, 1835 (III izd. 1873); A. E. Choron i J. A. L. de La Fage, Nouveau manuel complet de musique (11 sv.), 1836—39; F. S. Gassner, Universallexikon der Tonkunst, 1845; J. Schuberth, Musikalisches Konversationslexikon, 1850 (XI izd. 1890, s dopunama 1894); J. W. Moore, Complete Encyclopedia of Music, 1852 (dopunski svezak 1875; III izd. 1880); J. Schladebach i E. Bernsdorf, Neues Universallexikon der Tonkunst (4 sv.), 1854—61 (dopunski svezak 1865); K. Gollmick, Handlexikon der Tonkunst (2 sv.), 1857 (II izd. 1875); P. Frank (C. W. Merseburger), Taschenbuchlein
II izd. 1880—82; dopunski svezak 1883); O. Paul, Handlexikon der Tonkunst (2 sv.), 1873; G. Grove, Dictionary of Music and Musicians (4 sv.), 1879—90 (II izd. u 5 sv. priredio J. A. Fuller-Maitland, 1904—10; III izd. 1927—28 1 IV izd. 1940 priredio A. C. Colles; posebni dopunski svezak k ameriĉkom iz danju obj. 1920 i 1928 u redakciji W. S. Pratta i C. H. N. Boyda; znatno proši reno i preraĊeno V izd. u 9 sv., obj. 1954, priredio E. Blom, dopunski svezak 1961; u pripremi novo revidirano izd.; time je Groveov muziĉki leksikon postao najopseţnije djelo s muziĉko-leksikografskog podruĉja na engl. jeziku i jedno od najznatnijih uopće); H. Viotta, Lexicon der Toonkunst (3 sv.), 1881—85; H. Riemann, Musiklexikon, 1882 (u ovom i kasnijim izdanjima u jednom svesku; XI izd. u 2 sv., priredio A. Einstein, 1929; XII izd. u 3 sv.: I i II sv. [Personenteil\ i djelomiĉno III sv. [Sachteil] uredio W. Gurlitt, dovršio H. H. Eggebrecht, 1959-^67, a I sv. dopuna [A—K] red. C. Dahlhaus, 1972; II sv. [L—Z] u pri premi. Ovaj, zacijelo najpopularniji od svih muziĉkih leksikona, doţivio je i više prijevoda i adaptacija na strane jezike: engl. izd. priredio J. S. Shed lock 1893— 97, IV izd. 1908; I i II franc. izd. priredio G. Humbert, 1899 i 1913; III znatno preraĊeno izd., s posebnim osvrtom na razvoj francuske muziĉke kulture, obj. A. Schaeffner, M. Pincherle, Y. Rokseth i A. Tessier, 1931; izvadak iz III franc. izd. s podacima o poznatijim muziĉarima prošlosti i sadašnjosti, uz dopune, ob javila S. Dreyfus-Roche pod naslovom Dictionnaire des grands musiciens et de leurs oeuvres, 1954; dansko izdanje, skraćeno, ali dopunjeno podacima iz danskoga muziĉkog ţivota, obj. H. V. Schytte, pod naslovom Nordisk Musik-Lexikon, 2 sv., 1888—92, dopune 1906; rusko izdanje priredili J. Engel, B. Jiirgenson, 1901—04); J. D. Champlin i W. F. Apthorp, Cyclopedia of Music.and Musi cians (3 sv.), 1888—90; O. Ebbel, Handbook of Music and Musicians, 1893 (VIII izd. 1911); R. Hughes, The Musical Guide (2 sv.), 1903 (najnovije izd. 1939; rev. 1954); L. J. de Bekker, Stokes Encyclopedia of Music and Musicians, 1908 (1924 kao Blach's Dictionary of Music and Musicians; najnovije izd. 1943); R. Dunstan, A' Cyclopedie Dictionary of Music, 1908 (IV izd., 1925); J. H. Clifford, The Standard Musical Encyclopedia (2 sv.), 1910; T. Norlind, Allma'nl musiklexikon (2 sv.), 1912—16 (II izd. 1927—28); Sohlmans Musik Lexikon (4 sv.), 1912—16 (III izd. 1948—52); A. Lavignac i L. de La Laurencie (redaktori), Encyclopedie de la musique et dictionnaire du Conservatoire (u sv.), 1913—31 (unatoĉ naslovu, ovo golemo djelo nije enciklopedija u pravom smislu rijeĉi, jer graĊa nije iznesena uobiĉa jenim alfabetskim redom, nego po strukama, narodima, a i kronološki; »dictionnaire«, koji se u naslovu spominje, nije objav ljen); D. G. Mason The Art of Music (14 sv.), 1915—17; J. Reiss, Encyclopedia muzyki, 1924; W. S. Pratt, The New Encyclopedia of Music and Musicians, 1924 (II izd. 1929); H. Panum, W. Behrend i O. M. Sandvik, Illustreret Musiklexikon, 1924—26 (IH izd. 1940); A. Della Corte i G. M. Gatti, Dizionario di mušica, 1925 (VI izd. 1959); H. Abert, Illustriertes Musiklexikon, 1927; A. A. Torellas i J. Pahissa, Diccionario de la mušica ilustrado (2 sv.), 1927—29 (najnovije izd. u 3 sv., 1947—52); B. Szabolsci i Q. Toth, Zenei lexikon (2 sv.), 1930—31; K. Gerstberger, Kleines Handbuch der Musik, 1932 (V. izd. 1949); H. J. Moser, Musiklexikon, 1933—35 (IV izd. u 2 sv., 1954; dopune 1958; najnovije izd. 1963); A. Wier, The Macmillan Encyclopedia of Music and Musicians, 1938:
Music and Musicians, 1939 (V izd., 1949; VI, VII i VIII izd. priredio N. Slonimsky; IXizd. uredio R. Sabin, 1964); E. Bucken, Wonerbuch der Musik, 1941
642
MUZIĈKE ENCIKLOPEDIJE I LEKSIKONI
(najnovije izd. 1955); R. Tschierpe, Kleines Musiklexikon, 1946 (IV izd. 1951); E. Blom, Everyman's Dictionary of Music, 1946 (III izd. 1958); P. Arma i Y. Tienot, Nouveau dictionnaire de musique, 1947; A. A. Torrelas, Diccionario enciclopedico de la mušica (4 sv.), 1947—52; C. Valabrega, II piccolo dizionario musicale per tutti, 1949 (II izd. 1952); F. Blutne (redaktor), Die Musik in Geschichte und Gegenzvart (skraćeno MGG; 14 sv.), 1949—68; P. Illing, A Dictionary of Music, 1950 (III izd. 1953); F. Leipoldt, Taschenlexikon der Musik (3 sv.), 1952; H. Angles i J. Pena, Diccionario de la mitsica Lahor (2 sv.), 1954; A. Bonaccorsi, Nuovo dizionario musicale Ćurci, 1954; P. A. Scholes, The Oxford Junior Companion to Music, 1954; H. Eppstein, Tonkonsten (2 sv.), 1955—57; K. Pahlen, Musiklexikon der Welt, 1956; J. Habela, Slozvniczek muzyczny, 1956; T. Borba i F. Lopes Garcia, Diccionario de Mušica (2 sv.), 1956—58 (II izd. 1962—63); F. Herzfeld, Lexikon der Musik, 1957; N. Dufourq i dr., Larousse de la Alusique (2 sv.), 1957—58 (tal. 1961); M. Cooper, The Concise Encyclopedia of Music and Musiciens, 1958; F. Michel i dr., EncyclopeĊie de la musique (3 sv.), 1958—6 r ; C. Sartori, Dizionario Ricordi, 1959; R. de Cande, Dictionnaire de musigue, 1961; C. Sartori, Enciclopedia della Mušica (4 sv.), 1963—64; H. Seeger, Musiklexikon (2 sv.), 1966; G. M. Gatti i A. Basso, Mušica, II dijela: I (4 sv.) Enciclopedia storica, 1966 i II (2 sv.) Dizionario^ 1968—71. Leksikoni specijalnoga karaktera (muziĉka kultura pojedinih naroda, razdoblja ili posebnih muziĉkih oblasti). POJEDINE ZEMLJE. AMERIKA: F. O. Jones, A Handbook of American Music and Musicians, 1886; W. L. Hubbard, The American History and Encyclopedia of Music (12 sv.), 1908—10 (dopunski svezak Opera, 1910); W. S. Pratt, American Supplement to Grove's Dictionary, 1920 (II izd. 1928); F. J. Metcalf, American Writers and Compilers of Sacred Music, 1925; C. R. Reis, Composers in America, 1938 (II dopunjeno izd. 1947); Bio-bibliographical Index of Musicians in the United States Since Colonial Times, 194* (II izd. 1956); N. Slonimskv, Dictionary of Latin American Musicians, Songs and Dances and Musical Instruments, 1945; O. Mayer-Serra, Mušica y musicos de Latinoamerica (2 sv.), 1947; D. J. McNamara, The ASCAP Biographical Dictionary of Compo sers, Authors and Publishers, 1948 (novo izd. 1966); D. Ewen, American Compo sers Today, 1949. — AUSTRIJA: Biografien Salzburgischer Tonkunstler, 1845; J. Darnanski, Die Militdr-Kapellmeister Osterreich-Ungarns, 1904;- W. Suppan, Steirisches Musiklexikon, 1962. — BALTIĈKE ZEMLJE: W. Neumann, Lexikon baliischer Tonkunstler, 1909. — BELGIJA: eE. G. J. Gregoir, Galerie biographique des artistes musiciens belges du XVIII et du XIX e siecle, 1862 (II izd. 1885); E. van der Straeten, La Musique aux Pays Bas avant le XIX e siecle (8 sv.), 1867—88; R. Vannes i A. Souris, Dictionnait e des musiciens belges, 1948.— BRITANIJA: D. Baptie, Musical Scotland, 1894; F. J. Crowest, The Dictionary of British Musicians From the Earliest Time to the Present, 1895; J. D. Brown i S. S. Stratton, British Musical Biography, 1897; F. M. Padelford, Old English Musical Tertns, 1899; J. Pulver, A Dictionary of Old English Music and Musical Instruments, 1923; isti, A Biographical Dictionary of Old English Music, 1927; L. Roland, Who's Who in Music, 1935 (novo izd. 1950); R. Palmer, British Music: an Encyclopedia of British Musicians, 1948. — BUGARSKA: EuuuKAoneduH mx EhMapcKama My3UKaAua Ky,amypa, 1967. — CEHOSLO VAĈKA: J. B. Dlabacz, Allgemeines historisches Kunstlerlexikon fur Bohmen und zum Theil auch Mahrenund Schlesien (3 sv.), 1815—18; J. Matejĉek, Tschechische Komponisten von heute, 1957; C. Gardavsky, SkladateU Dneška, 1961; G. Ĉernušak, B. Štedrou i Z. Novaĉek, Ĉeskoslovensky Hudebni Slovnih (2 sv.), 1963— 65; C. Gardavsky, Contemporary Czechoslovak Composers, 1965. — FINSKA: T. Haapanen, Suomen Sdveltaide, 1940. — FRANCUSKA: J. Poueigh, Mu siciens francais d'aujourd'hui, 1911 (VII izd. 1921); J. J. Barbe, Dictionnaire des musiciens de la Moselle, 1929; Dictionnaire des musiciens francais, 1961. — HOLANDIJA: J. H. Letzer, Muzikaal Nederland 1850 bis 1910, 1911 (II izd. 1912). — ITALIJA: C. Gervasoni, Nuova teoria di mušica (biografije), 1812; F. Regli, Dizionario biografico (1800—1860), 1860; J. S. Mayr, Biografie di scrittori e artisti musicali bergamaschi nativi o oriundi (priredio A. Alessandri), 1875; G. Masutto, / Maestri di mušica italiani del secolo XIX, 1880 (III izd. 1884); A. Valentini, I Musicisti bresciani e U Teatra Grande, 1894; A. de Angelis, L'Italia musicale d'oggi, 1918 (III izd. 1928); V. Raeli, Maestri compositori pugliesi, 1926; R. Monterosso, Catalogo storico-critico dei musicisti cremonesi, 1951. — KANADA: Dictionnaire biographigue des musiciens canadiens, 1922 (II izd. T 935); Catalogue of Canadian Composers, 1947 (novo izd. priredio K. Kallmann, 1952) — MADŢARSKA: J. Hagh, Magyar zeneszti lexicon, 1880. — NJE MAĈKA: F. J. Lipowsky, Baierisches Musiklexikon, 1811; K. Kossmaly, Schlesisckes Tonkunstler lexikon, 1846—47; K. v. Ledebur, Tonkunstlerlexikon Berlins, 1860—61; C. Stiehl, Lubeckisches Tonkunstlerlextkon, 1887; F. Jansa, Deut sche Tonkunstler und Musiker in Wort und Bild, 1911; H. Miiller, Deutsches Musikerlexikon, 1928; Kiirschners Deutscher Musiker-Kalender, 1929 (II izd. priredili H. i E. H. Mueller v. Asow, 1954); G. K. Fellerer, Rheinische Musiker, 1961. — POLJSKA: A. Sovvinski, Les Musiciens polonais et slaves anciens et modernes, 1857 (poljski 1874); J. Surzynski, Muzyka figuralna w kosciolach polskich od XV do XVIII tvieku, 1889; A. Fraczkievvicz, Spis Kompozytorow polskich, 1948; A, Chubinsky, Slozvnik muzykow dazvnej Polski do roku 1800, 1949; Z. Szulc, Slozvnik lutnikozv polskich, I953;B. Schaffer, Almanach polskich kompozytorozv, 1956; J. Chomiriski, Slozvnik muzykow polskich (2sv.), 1964—67. — PORTUGAL: J. Vasconcellos, Os musicosportuguezes (2 sv.), 1870; E. Vieira, Diccionario biografico de musicos portuguezes (2 sv.), 1900; E. Amorim, Diccionario biografico de musicos do Norte de Portugal, 1935. — RUMUNJSKA: V. Cosma, Compozitori si muzicologi romani — Mic Lexicon, 1965; isti, Muzicieni romani lexicon, 1970. — SSSR: A. Vodarskv-Chiraeff, Russian Composers and Musi cians. A Biographical Dictionary, 1940; H. CoJioAyx o i E. HPVCTOBCKH, CoeemCKue KOMno3umopbi, 1937. V. EepHaHflT i A. .HOJIHOHCKHK, CosemcKue KOM.nosumopu, 1957. — ŠPANJOLSKA: L. Saldoni, Diccionario bio~bibliogrdfico de efemerides de musicos espanoles (4 sv.), 1868—81; F. Pedrell, Diccionario bio-bibliogrdfico de los musicos espanoles, 1894—97 (objavljen samo I sv.); J. Ruiz de Lihory, La Mušica en Valencia. Diccionario biografico y critico, 1903. — ŠVICARSKA : E. Refardt, Historisch-Biographisches Musikerlexikon der Schzveiz, 1928; W. Schuh, Schzoeizer Musikbuch (2 sv.; II sv. uredili W. Schuh i E. Refardt kao Musikerlexikon, 1939); W. Schuh i dr., Schzveizer Musiker-Lexikon (i na franc.), 1964 (dopunski svezak 1965). —JUGOSLAVIJA: D.PIavša (red.), Muziĉka umetnost, 1972. Formi leksikona pribliţuju se u stanovitom smislu i priruĉnici: K. Kovaĉević, Hrvatski kompozitori i njihova djela, 1960; Z. Kuĉukalić, Likovi savremenih bosansko-hercegovaĉkih kompozitora, 1961; V. PeriĈić, Muziĉki stva raoci u Srbiji, 1969; B. KarakaŠ, Muziĉki te'tvorci vo Makedonija 1970; A. Koci, Portrete te Kompozitoreve shgiptare ne Jugosllavi, 1971. SUVREMENA MUZIKA: A. Eagtefield Huli, Dictionary of Modem Music and Musicians, 1924 (njem. izd. priredio A, Einstein pod naslovom Das neue Musiklexikon, 1926); D. Ewen, Composers of Today, 1934 (II izd. 1936); N. Slonimsky, Music Since 1900 (sadrţava i biografski leksikon), 1937 (III izd. 1949); D. Ewen, Living Musicians, 1940 (dopune 1957); O. Thompson, Great Modem Composers, 1941; D. Ewen, Europeans Composers Today, 1954; F. K. Prieberg, Lexikon der neuen Musik, 1958. Srodan je leksikonu i priruĉnik D. Ewena The Complete Book of 20th Century Music, 1952. C R KV EN A M U Z I KA : J . d 'O rt ig ue , D ic tio n n a i r e d e p l a i n -c h a n t e t de musique d'eglise, 1953 (i pod naslovom Dictionnaire liturgique, historigue et
theorique de plain-chant et de musique d'eglise, 1854 i 1860); J. Miller, Our Hy Their Authors and Origin, 1866; U. Kornmuller, Lexikon der kirchlichen Tonk 1870 (II izd. u 2 sv., 1891—95); A. Fischer, Kirchenlieder-Lexikon (2 sv.), 18 79 (dopunski sv. 1886); S.Kummerle, Encyklopddie der evangelischen Kin musik (4 sv.), 1888—95; B. Kothe, Musikalisch-liturgisches Worterbuch, (II izd. 1900); J. Julian, A Dictionary of Hymnology, 1891 (III izd. u 2 sv. i< Ch. Konig, Kleines Kirchenlieder-Lexikon, 1907; Slater, The Salvation / Dictionary of Music, 1908 (II izd. 1909); H. i O. O. Olsen, Svenska Kyrkomi 1928 (II izd. 1936); A. Weissenback, Sacra Mušica. Lexikon der katholu Kirchenmusik, 1937; A. Hughes, Dictionary of Liturgical Terms, 1941; G, Stubbings., A Dictionary of Church Music, 1949. MUZIĈKO KAZALIŠTE: M. de Leris, Dictionnaire portatif h rigue et litteraire des theatres de Pariš, 1763; F. Clement i P. Larousse, Die natre des operas, 1869 (rev. izd. priredio A. Pougin, 1905); E. Campar L'Academie royale de musigue, 1884; Paloschi, Piccolo dizionario deile opere tei li, 1884 (IV izd. 1898); A. Pougin, Dictionnaire du thedtre, 1885; H. Riem Opernhandbuch, 1887 (2 dopunska sv., 1887—93); C. Dassori, Opere e ope 1903; J. Tower, Dictionary Catalogue of Operas and Operettas zvhich Have A Performed on the Public Stage, 1910; G. Albinati, Piccolo dizionario di c teatrali, oratori\ cantate, 1913; O. G. Sonneck, Catalogue of Opera Librettos Pri before 1800 (2 sv.), 1914; T. Norlind, Konzert- und Opernlexikon, 1928; V. J Handbuch des Tanzes (2. sv. ), 1930; A. Loewenberg, Annals of Opera 1597—1 1943 (II izd. u 2 sv. priredio F. Walker, 1955); J. Jirouschek, Internatioi Opernlexikon, 1948; A. Chujoy, Dance Encyclopedia, 1949 (II izd. 1967): Grant, Technical Manual and Dictionary of Classical Ballet, 1950; G. David Ballet Biographies, 1952; W. Granville, The Theatre Dictionary; British American Terms in the Drama, Opera and Ballet, 1952; U. Manferrari, Di nario universale delle opere melodrammatiche (3 sv.), 1954—55; S. d'An Enciclopedia dello spettacolo, 1954—62 (dopune 1966); D. Ewen, Encyclop of the Opera, 1955; Dictionnaire du Ballet Moderne, 1957; G. B. L. Wil A Dictionary of Ballet, 1957 (II izd. 1961); A. J. Balcar, Knaurs Ballett lexi 1958; H. Rosenthal i J. Warrack, Concise Oxford Dictionary of Opera, i (njem. izd. 1969); E. Rebling, Ballet von A bis Z, 1966; Hrvatsko narodno zalište 1894—1969, 1969; H. Koegler, Friedrichs Ballettlexikon, 1972, MUZIĈ KI IN STRUM EN T I I GR ADITELJ I IN STRUM EN A' A. A. Jacquot, Dictionnaire pratigue et raisonne des instruments de musique, i< A. M. Clarke, A Biographical Dictionary of Fiddlers, Including Performer. the Violoncello and Double Bass, 1895; C. Stainer, A Dictionary of Violin Mal 1896 (II izd. 1901); W. M. Morris, British Violin-Makers Classical and MOG 1904 (II izd. 1920); W. L. v. Liittgendorff, Die Geigen- und Lautenmacher Mittelalter bis zur Gegenzvart, 1904 (VI izd. u 2 sv., 1922); C. Sachs, R lexikon der Musikinstrumente, 1913; H. Poidras, Dictionnaire des luthiers am et modernes, 1924—29 (II izd. 1930; dopunski sv. 1932); isti, Critical and cumentary Dictionary of Violin Makers, 1924; A. A. Bachmann, An Encyclop of the Violin, 1925; P. Fleury, Dictionnaire biographiaue des facteurs d'or nes ou ayant travaille en France, 1926; J. Zuth, Handbuch der Laute und Gitc J926—28; R. Vannes, Dictionnaire universal des luthiers, 1932 (II prošireno 1951; rev. i dopunjeno izd., 1959); M. Domingo-Prat, Diccionario... de gui ras, guitarristas, danzas y cantos, 1934; B. Terzi, Dizionario dei chitarris liutai italiani, 1937; R. Wright, Dictionnaire des instruments de musigue, ic N. Bessaraboff, Ancient European Musical Instruments, 1941; K. Jalovec, I šti houslaU, 1952 (II izd. 1957); D. H. Boalch, Makers of the Harpsichord Clavichord 1440 to 1840, 1956; W. Henley, Universal Dictionary of Violin Bozu Makers (5 sv.), 1959—60; L. Langwill, An Index of Musical Wind-Ins, ments, 1962; S. Marcuse, Musical Instruments, 1964. MUZIĈKI NAKLADNICI: F. Kidson, British Music Publish Printers and Engravers ... From Queen Elisabeth's Reign to George '5 He Fourth's 1900; Eitner, Buch- und Musikalienhdndler ... nur die Musik betreffend, 1904— C. Hopkinson, A Dictionary of Parisian Music Publishers ijoo-—1950, 15 C. Humphries i W. C. Smith, Music Publishing in the British Išle . . . A Die nary, 1954; C. Johansson, French AJusic Publishers' Gatalogues of the SecondI of the XVIII th Century, 1955; A. Weinmann, Wiener Musikverlagen und M kalienhdndler von Mozarts Zeit bis gegen 1860, 1956; C. Sartori, Dizionario a editori musicali italiani, 1958; M. Dona, La Štampa musicale a Milano fino alVa 1700, 1961; M. E. Cosenza, Biographical and bibliographical Dictionary of Italian Printers ..., 1968. JAZZ: B. Egg, Jazz — Fremdzvorterbuch, 1927; S. R. Nelson, About Jazz, 1934; O. Blackstone, Index To Jazz (4 sv.), 1945—47; G. Testoni, A. Polillo i G. Barazzetta, Enciclopedia del jazz, 1953 (II izd. 19? H. Panassie i M. Gautier, Dictionnaire du Jazz, 1954; L. Feather, The Ency. pedia of Jazz, 1955 (prošireno izd. 1960); S. Longstreet i A. M. Dauer, Knc Jazzlexikon, 1957 (tal. 1960); N. Ortiz Oderigo, Dizionario del jazz, 1961; Clergeat, Dictionnaire du jazz, 1966; C. Bohlander i K. H. Holler, Rech Jazzfu'hrer, 1970. RAZNO: O. Ebbel, Les Femmes compositeurs de musigue, 1910; E. Rap Encyclopedia of Music For Pictures, 1925; W. W. Cobbett, Cychpedic Sur of Chamber Music (2 sv.), 1929—30 (dopunski sv. 1963); R. D. Darrell, '.: Gramophone Shop Encyclopedia of Recorded Music, 1936 (III izd. 1948); B. nasek, Dictionary of Chords and Scales, 1936; R. M. Burrows i B. C. Redmo: Symphony Themes, 1942; G. Saleski, Famous Musicians of Jezvish Origin, 19, H. Barlow i S. Morgenstern, A Dictionary of Musical Themes (2 sv.), I (inst mentalne teme), 1949 1 II (vokalne teme), 1953 (tal. 1955); R. M. Burrows i C. Redmond, Concerto Themes, 1951; K. Blaukopf, Lexikon der Symphot 1952; F. F. Clough i G. J. Cuming, The World's Encyclopedia of Recorded Mu 1952 (dopune 1953 i 1957); N. Slonimsky, Lexicon of Musical Invective, 19; C. McCarthy, Film Composers in America, 1953; F. J. Ewens, Lexikon des Ch zoesens, 1954 (II prošireno izd. 1960). Leksiĉku gradu iz svih muziĉkih oblasti donose i opće enciklopedije, o bito one većeg opsega (Treccanijeva Talijanska enciklopedija, Britanska encih pedija, Velika sovjetska enciklopedija, Larousseova enciklopedija, BrockhausoMeyerov leksikon, Wurzbachov Biographisches Lexikon des Kaisertums Osterre [1856—89], Enciklopedija Jugoslavije, Enciklopedija Leksikografskog zavodi dr.). U obliku leksikona sastavljeni su ponekad i priruĉnici vodiĉi kroz pojed muziĉka podruĉja (operu, balet, orkestralnu, komornu muziku). U kategoi leksikona mogu se donekle svrstati i bibliografski muziĉki priruĉnici, u k idu: J. N. Forkel, Allgemeine Literatur der Musik, 1792; A. Meysel, Handbi der musikalischen Literatur, 1817—21; C. Gardeton, Bibliographie musicale France et de l'etranger, 1822; P. Lichtenthal, Dizionario e bibliografia della mus (4 sv.), 1826 (franc. u 2 sv. 1839); C. F. Becker, Systematisch-Chronologis, Darstellung der musikalischen Literatur von der fruhesten bis auf die neueste Zi 1836; C. F. Hofmeister, Whistlings Handbuch der musikalischen Literatur sv.), 1844—45; A. Deakin, Musical Bibliography, 1892; J. E. Matthew, The j terature of Music, 1896; E. H. Curzon, Guide de Varhateur d'ouvrages sur la n sigue, 1901; isti, Le Bibliographe moderne, 1910; F. Pazdirek, Universalhar buch der Musikliteratur (24 sv.), 1910; J. Gregory i O. G. Sonneck, Catahg of Early Books on Music (before 1800), 1913; A. Aber, Handbuch der Musik teratur, 1922; R. Caporali, Storia della mušica e critica musicale (samo talijs ska bibliografija od 1921— 35), 1935; P. A. Scholes, A List of Books about Mu in the English Language, 1940; H. Bartlett, Catalogue of Early Books on Mu
MUZIĈKE KNJIŢNICE I ZBIRKE ibefore 1800), 1944; Gleason, Harold i A. T. Luper, A Bibliography of Books on Music and Collections of Music, 1948; R. D. Darrell, Schirmer's Guide to Books on Music and Musicians, l95i;E. C, Frohloff, Biicher iiber Musik; ein kritisches Verzeichnis, 1954. LIT.: E. Magni-Dufflocq, Dizionarii di mušica, Bollecino bibliografico musicale, 1933. — J. A. Coover, A Bibliography of Music Dictionaries, Denver (Colo.) 1952 (novo izd. pod naslovom Music Lexicography, 1958). • — H. Albrecht, »Der neue Grove« und die gegervvvartige Lage der Musiklexikographie, MF, 1955. — H. H. Eggebrecht, Lexika der Musik, MGG, VIII, 1960. J. As.
MUZIĈKE KNJIŢNICE I ZBIRKE, sreĊen biblioteĉni muziĉki materijal u koji se obiĉno ubrajaju tiskane i rukopisne muzikalije (mušica practica), knjige o muzici (mušica theoretica), pisma i privatni spisi muziĉara, koncertni programi, a u najnovije vrijeme gramofonske ploĉe i magnetofonske vrpce. Nadopuna ovom materijalu su portreti muziĉkih umjetnika, te fotokopije i mikrofilmovi pojedinih muziĉkih djela. U nekim bibliotekama nalaze se i zbirke muziĉkih instrumenata. Znanstvene muziĉke knjiţnice stavljaju muzikolozima, kompozitorima i reproduktivnim umjetnicima na raspolaganje potreban radni materijal u vidu originalnih izvora (rukom pisanih ili tiskanih), muziĉke literature uopće (knjige i ĉasopisi) i audio-materijala. Narodne ili puĉke muziĉke knjiţnice sluţe populariziranju muzike u najširim narodnim slojevima. One posuĊuju muziĉku literaturu, prireĊuju predavanja, izloţbe, koncerte i teĉajeve. U prostorijama biblioteke mogu se nalaziti sobe s instrumentima i gramofonom kojim se sluţe pojedinci ili grupe. Mješovite muziĉke knjiţnice sluţe u obje spomenute svrhe. S obzirom na namjenu, knjiţnice su javne, polujavne ili privatne. Muziĉke knjiţnice većinom nisu samostalne, nego su dijelovi pojedinih općih biblioteka ili se nalaze u sklopu drugih ustanova pa djeluju u sklopu matiĉne ustanove. Takvi su npr. muziĉki odjeli ili zbirke znanstvenih nacionalnih ili gradskih knjiţnica, biblioteke radio-stanica, muziĉkih škola, seminara, instituta i si. Postoje i specijalne muziĉke knjiţnice, zbirke ili muzeji koji se u svom radu ograniĉuju na uţa podruĉja muziĉke umjetnosti ili muziĉke nauke, na pribavljanje dokumentacije o pojedinim osobama ili pojedinim epohama muziĉke historije. S posebnog aspekta polaze muziĉke zbirke kojima sakupljanje audio-materijala nije samo nadopuna ostalom fondu nego primarno polje rada (fonoteke, diskoteke). Isto vrijedi i za zbirke filmova i fotokopija muziĉkih dokumenata. Za iskorišćivanje muziĉkih fondova i za snalaţenje u bibliotekama sluţe katalozi. Knjige o muzici uvrštavaju se obiĉno u opće kataloge knjiga, a muziĉki rukopisi u opće kataloge rukopisa ili u zasebne kataloge za svaku pojedinu vrstu muziĉkog rukopisnog materijala (npr. katalozi pisama). Za muzikalije se izraĊuju posebni katalozi. Specijalni katalozi postoje i za muziĉke rukopise ili tiskana izdanja odreĊenih skupina ili vremenskih razdoblja, pojedinih ostavština ili muziĉkih vrsta. Skupni katalozi (Gesamtkatalog) obuhvaćaju muziĉka djela biblioteka jedne ili više zemalja. MeĊu takvim katalozima vaţan je The British Union Catalogue of Early Music Printed before the Year 1801 (2 sv.; London 1957) koji obuhvaća, uz muziĉki fond British Museuma, i muziĉke odjele više od stotinu ostalih engleskih biblioteka. U najnovije vrijeme pokrenuto je izdanje MeĊunarodnog leksikona muziĉkih izvora (RISM). Vrijedni su i katalozi velikih knjiţnica kao što su Library of Congress, Bibliotheque Nationale, British Museum, te švedskih, španjolskih i talijanskih biblioteka. Danas je nemoguće toĉno ustanoviti kada su se u bibliotekama poĉeli spremati i pisani muziĉki spomenici. Pretpostavlja se da su se oni nalazili u knjiţnicama starih civilizacija (Asirci, Babilonci, Egipćani), jer su se u njima sakupljali pisani spomenici iz svih podruĉja tadašnje kulture. U Grĉkoj su u bibliotekama filozofa vjerojatno bila zastupana i muziĉka djela. Raspodjela struka pjesništva u Kalimalovu katalogu — Pinakes — pokazuje da je Aleksandrijska biblioteka mogla sadrţavati i muziĉka djela. U Rimu je jedan privatni graĊanin uredio zbirku knjiga namijenjenu udruţenju umjetnika kojega su ĉlanovi bili glumci i muziĉari. Muziĉkoga materijala bilo je vjerojatno i u prvim kršćanskim knjiţnicama. U srednjem vijeku sakupljaju se muziĉki rukopisi u crkvama i samostanima, osobito benediktinskim. Uz liturgiĉke muziĉke knjige spremaju se i teoretski traktati i priruĉnici o liturgiĉkom pjevanju, muziĉkom odgoju redovnika i o gradnji i postupku s instrumentima. Vaţni sabirni centri bili su Rim, Milano, Firenca, Arezzo, Metz, Pariz, Cluny, Avignon, St. Gallen, Fulda, Reichenau, Oxford, Canterburv, kao i pjevaĉke škole uz crkve i katedrale u Parizu (Notre Dame), Cambraiju, Dijonu, Westminsteru, Bambergu, Miinchenu i Kolnu. Duţnost armariusa-biblioteka ĉesto je bila povjerena kantoru. U samostanskim i plemićkim knjiţnicama ima saĉuvanih pisanih spomenika trubadurske umjetnosti. U XIII i XIV st. osnivaju se knjiţnice uz prve univerzitete i kolegije (Sorbonne, Oxford, Cambridge, Prag, Montpellier, Bologna). U njima se od poĉetka njihova
643
djelovanja sve do danas spremaju i muziĉka djela. Humanizam, a zatim i pronalazak tiska] omogućuju nagli razvoj bibliotekarstva. U to vrijeme muziĉko blago skupljaju bibliofili, kao što su F, Gaffori, E. Bottrigari, Conte Bardi de Vernio, obitelj Fugger i mnoge vojvodske obitelji, a osnivaju se i bogate knjiţnice u kojima se nalaze i rukopisi i tiskana izdanja muziĉkih djela. U red najpoznatijih takvih knjiţnica idu Biblioteca Medicea pubblica {Marciana — smještena u samostanu sv. Marka) i Biblioteca Mediceo-Laurenziana u Firenci, koje su osnovali Cosimo i Lorenzo Medici, zatim Biblioteca Nazionale Marciana u Veneciji i Biblioteca Apostolica Vaticana u Rimu. U XVI st., u doba reformacije, stvaraju se zbirke muziĉkoga materijala u mnogim protestantskim kneţevskim školama, osobito u Njemaĉkoj (npr. u Meissenu i Kasselu). U XVI i XVII st. razvijaju se dvorske i plemićke biblioteke. Iz njih potjeĉe veliki dio muziĉkih zbirki mnogih današnjih nacionalnih knjiţnica kao što su Bibliotheaue Nationale u Parizu, Kungliga Bibliotek u Stockholmu, Bodleian Library u Oxfordu i knjiţnice u Heidelbergu i Wolfenbiittelu. U XVIII st. istiĉe S. Brossard — u Dictionnaire de musiaue (1703) — potrebu planskog sakupljanja muziĉkih djela. Njegova vrijedna privatna biblioteka jedna je od najstarijih muziĉkih cjelina Nacionalne biblioteke u Parizu. Tako je i privatna knjiţnica leksikografa E. L. Gerbera jedna od temeljnih zbirki Osterreichische Nationalbibliothek u Beĉu, a knjiţnice J. Hawkinsa i Ch. Burneva ĉine najvrednije dijelove muziĉkoga fonda British Museuma u Londonu. Kao bibliofili istakli su se Padre G. Martini, J. V. Forkel i C. Ph. E. Bach. U XIX st. mnoge knjiţnice dolaze pod drţavnu ili gradsku upravu. Razasuti muziĉki fondovi prikupljaju se u nacionalne biblioteke, u njihove organizirane muziĉke odjele, u kojima se sistematski sreĊuje sav skupljeni izvorni muziĉki materijal. God. 1894 osnovana je, unutar izdavaĉkog poduzeća Peters u Leipzigu, jedna od prvih samostalnih muziĉkih biblioteka. Pri kraju XIX st. stvaraju svoje muziĉke knjiţnice i mnoga muziĉka društva, muziĉke akademije i konzervatoriji. Za muziĉko bibliotekarstvo XX st. znaĉajan je princip potpune pristupaĉnosti knjiţnica javnosti. Neokrnjeno formiranje zbirki olakšano je uredbama o obaveznom dostavljanju štampanih publikacija nacionalnim bibliotekama. Uz velike i poznate evropske muziĉke knjiţnice u našem su se stoljeću razvile i brojne muziĉke knjiţnice u SAD. Po broju i vrijednosti muzikalija, a osobito po tehniĉkom ureĊenju i sistemu posuĊivanja i iskorišćivanja, neke od njih idu u red najboljih na svijetu. U XX st. formirane su i prve muziĉke knjiţnice, odnosno muziĉke zbirke puĉkih knjiţnica. Prvu takvu javnu muziĉku knjiţnicu otvorio je 1902 u Miinchenu filozof J. Masorp. Mreţa puĉkih muziĉkih biblioteka naroĉito je razvijena u SAD, a u Evropi u Engleskoj, Danskoj i u skandinavskim zemljama. S obzirom na zadaće muziĉkih biblioteka, pokazala se, osobito nakon Drugoga svjetskog rata, potreba koordinacije rada svih vrsta muziĉkih biblioteka. Nakon dvaju preliminarnih kongresa osnovano je 1951 u Parizu Association Internationale des bibliotheaues musicales sa sjedištem u Parizu. Rad društva odvija se u nekoliko struĉnih komisija: za znanstvene biblioteke, za puĉke biblioteke, za biblioteke radio-difuzija i za fonoteke. Posebna komisija ureĊuje pravilnik o katalogizaciji muziĉkih djela (Code International de catalogage de la musique). Dosad je objavila prvi svezak pravilnika (F. Grasberger, Der Autorenkatalog der Musikdrucke, Frankfurt a. M. 1957), a u pripremi su drugi (Code restreinte) i treći svezak (Code for fuli Cataloguing). Komisija za izdavanje publikacija RISM (Repertoire international des sources musicales) izdaje ovaj priruĉnik zajedno s MeĊunarodnim muzikološkim društvom. Djelo izlazi u dvije serije: A. Abecedni popis kompozitora i njihovih djela s oznakom mjesta (od 1972) i B. Sistematsko-kronološki niz po specifiĉnim temama s oznakom mjesta (od 1962). Iz serije B štampanie su svesci: I, F. Lesuer (red.), Recueils imprimes, XVI'—Xyil siecles (1960); II, Isti (red.), Recueils imprimes, XVIII" siecle (1964); III, J. Smits van Waesberghe (red.), The Theory of Music From the Carolingian Era up To 1400, Descriptive Catalogue of Manuscripts (1961); IV, 1—2, G. Reanev (red.), Manuscripts of Polyphonic Music, nth — Early 14"1 Century (1968); IV, 3—4, K. Fischer (red.), Handschriften mit mehrstimmiger Musik des 14., 15. und 16. Jahr-hunderts; V, H. Husmann (red.), Tropen und Seauenzen Handschriften (1964) i VI, 1—2, F. Lesure (red.), Ecrits imprimes concernant la musiaue (1971). Društvo pokreće i ediciju faksimila i razliĉnih muziĉkih izdanja pod naslovom Documenta musicologica. PredviĊeno je i izraĊivanje meĊunarodnoga rjeĉnika muziĉkih termina, kao i osnivanje zbirke mikrofilmova. Organ društva je ĉasopis Fontes Artis Musicae, a bibliotekarima puĉkih knjiţnica namijenjen je poseban prilog (Musikbucherei) ĉasopisa Biicherei und Bildung. Od 1943 izdaje, u Washingtonu, ameriĉko udruţenje muziĉkih biblioteka (osnovano 1931) ĉasopis Notes.
644
MUZIĈKE KNJIŢNICE I ZBIRKE U JUGOSLAVIJI
LIT.: A. de Lafage, Essais de diphterographie musicale, Pariš 1856 (novi otisak 1964"*. — R. Eitner i M. Fiirstenau, Verzeichnis offentlicher Bibliotheken Deutschlands, MFM, 1872—73. — J. B. Weckerlin, Bibliotheque du Conservatoire National de musique..., Pariš 1885. — Catalogo della Biblioteca del Liceo musicale di Bologna (4 sv.), Bologna 1890 —1905 (novi otisak 1961). — E. Vogel, Musikbibliotheken nach ihren wesentlichen Bestande angefiihrt, PJ, 1894. — W. H.^Frere, Biblioteca liturgica. A Descriptive Handlist of the Latin Liturgical Manuscripts of the Middle Ages Presserved in the Libraries of Great Britain and Ireland (2 sv.\ 1901—02. —J. Van den Gheyn t Catalogue des mss. ae la Bibliotheque Royal de Belgique (13 sv.), Bruxelles 1901 —48. — O. G. Th. Sonneck, Nordamerikanische Musikbibliotheken, SBIMG, 1903 —04. — T. Norlind, Vor 1700 gedruckte Musikalien in den schwedischen Bibliotheken, ibid., 1907—08. —J. Mantuani, Uber die Katalogisierung des deutschen Liedes, Wien 1909. —J. Ecorcheville, Catalogue du fonds de musique ancienne de la Bibliotheque national (8 sv.), Pariš 1910 —14. — Catalogo generale delle opere musicali, teoriche o pratiche... di autori vissuti šino ai primi decennidel XIX secolo... a'Italia, Parma 1911—41. —• J. G. Prod'homme, Les Institutions musicales (Bibliotheques et Archives) en Belgique et en Hollande, SBIMG, 1913—14. — V. Raeli, Collezioni e archivi romani di štampe e manoscritti musicali, Tricase 1919. — E. Refardt, Katalog der Musikabteilung der offentlichen Bibliothek der Universitat Basel I, Basel 1925. — W. Altmann, Die Gsschichtliche Entwicklung der Katalogisierung musikalischer Ha ndschriften, Leipzig 1926. —■ G. Kinsky, Musikbibliothek, Ein Uberblick, Philobiblon, 1933- — dh- Van den Borren, Inventaire des musique polyphonique qui se tro uvent en Belgique, AM, 1933—34. — Ĉasopis Librarv Literature, New York od 1934 nadalje. — A. I. K. Esdaille, National Libraries of the World, London 1934- — Catalogue generale de mss. des bibliotheques de Belgique (5 sv.), Gembloux 1934—39. — G. Gabrieli, Notizie statistiche, storiche, bibliografiche delle collezioni di manoscritti oggi conservati nelle bitliotheche italiane, Milano 1936. — M. Burton, Famous Libraries of the World, London 1937. — L. R. McColvin i H, Reeves, Music Libraries, Their Organisation and Contents with a Bibliography of Music and Music Literature (2 sv.), London 1937 —38. — N. R. Ker, Medieval Libraries of Great Britain, London 1941. — O. E. Deutsch, Music Bibliography and Catalogues, The Library, 1943. — L. Feininger, The Music Mss. in the Vatican, Notes, 1945—46. — E. Lebeau, Histoire des collections du department de la musique de la Bibliotheque nationale, Pariš 1946. — J. Subird (s H. Anglesom), Catalogo musical de la Biblioteca Nacional de Ma drid (5 sv.), Barcelona 1946—-51. — V. Britten, Formation and Administration of a Gramophone Librar/, Library Association Record , London 1947. — Repertoire des BitHotheques de France (3 sv.), Pariš 1950 —51. — R. Schaal, Deutsche Musikbibliotheken, Kassel 1947. — Izvještaj s Drugog internacional nog kongresa muziĉkih bibliotekara u Liineburgu 1950 (rea. H. Albrecht), Kassel 1951. — V. Duckles, Ooncerning the International Association of Music Libraries, Notes, 1951. — C. D, Overton, The Gramophone Record I ibrary, London 1951. •—■ A. Djvidsson, Catalogue critique et descriptif des imprimes de musique de i6 e et I7 e siecles conserves a la Bibliotheque de l'Universite Royal d'Upsala, Stuaia musicologica Upsaliensia, 1951. — Isti, Catalogue critique et dsscriptif des imprimes des i6 e et i"e siecles conserves d3ns les bibliotheques suedoises (excepte la Bibliotheque de l'Uni versite Royal d'Upsala), ibid., 1952. — N. Pirrotta, Le Bibliotheche musicali italiane, RAM, 1952. — A. Davidsson, Catalogue ecritique et descriptif des ouvrages theoriques sur la musique imprimes au i6 et i7 c siecles et conserves dans les bibliotheques suedoises, Studia musicologica Upsaliensia, 1953. — A. H. King, The British Union Catalogue of Old Music, Monthly Musical Record, 1953. —- E. Weiss-Reyscher, Die Musikbibliothek..., Hamburg 1953. — L. Nozvak, Osterreichische Nationalbibliothek, Fontes artis musicae, 1955. — W. Virneisel, Die Mu sikabteilung der Deutschen Staatsbibliotek, ibid., 1955. -— E. Refardt, Thematischer Katalog der Instrumentalmusik in den Handschriften der Universi tatsbibliothek Basel, Bern 1957. —■ E. Urbdnkovd, Rukopisy a vzacne tisky prazske univ. knihovnv, Praha 1957. — M. Svobodovd, Le Department de la musique de la Bibliotheque universitaire de Prague, Fontes artis musicae, T 957- — G. E. Maby, On University Music Libraries in the United Kingdom, Fontes artis musicae, 1957. — G. E. Maby, On University Music Libraries in the United Kingdom, Fontes artis musicae, 1957. — W. Braun, Die Musik in den Galehrtenbibliotheken des 17. und 18. Jahrhunderts, MF, 1957. — G. Hinterhofer, Richtlinien zur Katalogisierung von Musik..., Miinchen 1958. — D. Plamenac, Excerpta Colombiniana, Spomenica H. Anglesu, Barcelona 1958 — 61. — M. Terrayova, Supis archivnych hudobnych fondov na Slovensku, Hu dobnovedne studie, 1960. — H. Zehntner, Musikbibliotheken in der Schweiz, Basel 1960. — R. Schaal i A. Ott, Musikbibliotheken und Sammlungen, MGG, IX, 1961. — K. H. Kokler, Die Musikabteilung, Deutsche Staatsbibliothek 1661—1961, Leipzig 1961. —- D. Plamenac, Music Libraries in Eastern Europa, Notes, 1961—62. —- A. H. King, The History and Growth of the Catalogue in the Music Room of the British Museum, Spo menica O. E. Deutscha, Wien 1963. — B. Huys, Catatogue des imp rimes musicaux des I5 e et i7 e siecles, Bruxelles 1965. —J. Subird, Catalogo de la Seccion de mušica..., Madrid 1965- — R. Benton > Directory of Music Research Libraries Including Contributors to the International Inventary of Musical Sources, Iowa City 1967 —70. — R. Piispanen, Music Libraries in Finland, Fontes artis musicae, 1968. — /. Pethes, Musikbibliotheken in Ungarn, ibid., 1968. — B. Huys, De afdeling muziek van de Kominklijke Bibliotheek van Belgie, Kominklijke Bibliotheek, Liber Memoriales 1559—1969, 1969. — E. Hradecky, Die Musikabteilung des Prager Nationalmuseums mit besonderer Beriicksichtigung der Musikin strumentar sammlung, Glareana, 1969. — D. G. Sonneck, Orchestral Music. Catalogue. Scores in the Collection of the Library of Congress, New York 1969. — Isti, Dramatic Music. Catalogue of Full Scores in the Collection of the Library of Congress, New York 1969. — G. Ostrove, Conservatory Libraries in the United States, Fontes artis musicae, 1969. — C. Wade, The Music Division in the Library of Congress, ibid., 1969. — F. C. Campbell, The Music Division of the New York Public Library, ibid., 1969. — D. W. Krummel, The Newberry Library, Chicago, ibid., 1969. — H. F. J. Curall (redaktor), Gramophone Record Libraries. Their Organisation and Practice (II izd.), London 1970. — E. Bartlitz, Beethoven Sammlung in der Musikabteilung der Deutschen Staatsbibliothek, Berlin 1970. — Catalogue of Rare Books and Notes (Music), The OHKI Collection, Tokio 1970. — P. J. Willetts, Handlist of Music Manuscripts Acquired 1908—67, London 1970. — C. Sartori (redaktor), Le Biblioteche italiane, Fontes artis musicae, 1971. — Muziekbibliotheken en fontheken, Open 1973. V. Bon.
MUZIĈKE KNJIŢNICE I ZBIRKE U JUGOSLAVIJI. Bosna i Hercegovina. U periodu prije OsloboĊenja gotovo da i nije bilo organizovanih i sreĊenih muziĉkih knjiţnica i zbirki muzikalija. Postojao je jedino ograniĉeni broj privatnih zbirki, najĉešće u okvirima franjevaĉkih samostana (Fojnica, Kreševo, Kraljeva Sutjeska, Visoko) i pravoslavnih parohija (Sv. Nikola u Sarajevu), kao i u arhivi amaterskih društava i fondu Oblasne muziĉke škole u Sarajevu. Sa naglim procvatom muziĉkog ţivota
poslije 1945 narastao je i broj knjiţnica i zbirki. Jednu od najv( posjeduje danas (1972) Muziĉka akademija u Sarajevu (osno\ 1955) sa više od 4700 štampanih muzikalija i 2000 knjiga, k gramotekom sa oko 1000 gramofonskih ploĉa i sa oko 400 magn fonskih traka (od toga 280 traka sa snimcima izvorne narodne i zike BiH). Uz nekoliko rukopisa, u knjiţnici je od naroĉite jednosti prijevod Kukuzelova traktata o notaciji. Knjiţ Srednje muziĉke škole, koja sadrţi i veći dio fonda predr; Oblasne muziĉke škole, posjeduje oko 6000 muzikalija i 1000 kn o muzici. Narodna biblioteka u Sarajevu, osnovana 1945, ima i ziĉki odsjek sa oko 7500 muzikalija i oko 2000 muziĉkih knj Folklorni odsjek Zemaljskog muzeja ima knjiţnicu sa većim bro melografisanih narodnih melodija sa podruĉja Bosne i He: govine, dok Etnološki odsjek posjeduje bogatu zbirku naroc muziĉkih instrumenata. OdreĊeni broj muzikalija nalazi s< knjiţnici RTV Sarajevo, u Udruţenju kompozitora BiH, Narod, pozorištu i Sarajevskoj filharmoniji. Muziĉku knjiţnicu i ni skromniju zbitku narodnih muziĉkih instrumenata ima i Nan muzej u Banjaluci. Manje knjiţnice nalaze se u srednjim muziĉ školama u Mostara, ,B#njaluci i Tuzli, a arhiv Simfonijskog orke u Mostaru pokazuje naglašene tendencije za stvaranjem obimn fonda muzikalija. s. š Crna Gora. Centralna narodna biblioteka i Drţavni mi na Cetinju imaju muziĉke odjele. Centralna narodna bibliol osnovana je 1946. Ona ne posjeduje muziĉke rukopise (o partiture oratorija Gorski Vijenac N. Hercigonje); ima medu više od 4000 tiskanih muzikalija i veći broj knjiga s podn muziĉke historije i muziĉke teorije. U Biblioteci Drţavnog mu: pohranjeno je oko 900 muzikalija — djelomice u rukopisu preteţno iz crnogorske muziĉke prošlosti. 1 Hrvatska. U Hrvatskoj su muzikalije pohranjene uglavr u samostanskim i crkvenim knjiţnicama, u arhivima i knjiţnici razliĉitih muziĉkih ustanova, unutar znanstvenih knjiţnic zbirki znanstvenih ustanova kao i u privatnim knjiţnicama. > starije (poĉetak XI st.) su knjiţnice benediktinskih samost; Zbirke muzikalija posjedovali su nešto kasnije i franjevci, cis citi, dominikanci, pavlini i isusovci. Veliku vrijednost ima r ziĉki arhiv samostana Male braće u Dubrovniku (inventarizi pod vodstvom A. Vidakovića, 1956—58; kopija kataloga pot njena u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrel Danas se u njemu nalazi oko 6000 muzikalija medu kojim veći broj djela dubrovaĉkih autora (npr. ĉlanovi obitelji Sor ĉević). Veoma je vaţna i zbirka muziĉkih djela Metropolitar knjiţnice u Zagrebu koja se od 1916 ĉuva u zagrebaĉkoj Na< nalnoj i sveuĉilišnoj biblioteci. U njoj se nalazi, uz 35 neumats kodeksa, djelomice nastalih u našim skriptorijima, veći broj r ziĉkih rukopisa i starih izdanja iz kasnijih vremena (II i III i Cithare octochorde). Mnogi vrijedni muziĉki rukopisi ĉuvaju u razliĉitim hrvatskim samostanima, osobito u primorsl krajevima. Zagrebaĉkom društvu Musikverein (danas Hrvatski Glazb Zavod) darovao je M. Vrhovac (1827) svoju zbirku muzikal S. Jelaĉić Buţimski (1853) zbirku »gudotvorina«, a poslije li društvo je razvilo izdavaĉku djelatnost (A. Schneider je i< uredio i katalogizirao cijeli arhiv društva). Knjiţnica Hrvats, Glazbenog Zavoda posjeduje danas oko 6000 muzikalija (s j liĉnim brojem kompozicija hrvatskih autora XIX st.) i velik h knjiga o muzici. God. 1935 pohranjena je u njoj dragocji knjiţnica N. Udine-Algarotti sa 3000 muzikalija. Knjiţnica Muziĉke akademije osnovana je 1920; njen invi tar obuhvaća oko 30 000 muzikalija i knjiga i oko 600 gramoft skih ploĉa. Radio-televizija Zagreb ima organiziran muziĉki ar od 1926. U njemu se nalazi oko 11 000 tiskanih i rukopisi muzikalija. Ova ustanova ima i najveću fonoteku u SR Hrv skoj s više od 20 000 magnetofonskih vrpci i 8000 gramofonsl ploĉa meĊu kojima se istiĉe zbirka domaćih gramofonskih pr tisaka. Arhiv opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i: oko 700 muziĉkih djela, meĊu ostalima i originalnu partituru op Nikola Šubić Zrinski I. Zajca. Pjevaĉko društvo Vienac sakupilo je velik broj djela sve zborovoĊa i ostalih hrvatskih autora. I pjevaĉko društvo K imalo je veoma bogatu zbirku koja je neko vrijeme bila u posje Hrvatskog pjevaĉkog saveza. Za vrijeme Drugoga svjetskog r velik dio je uništen; ono što je preostalo ĉuva se u Drţavn arhivu u Zagrebu (zajedno s ostavštinom Lisinskog koja je svo dobno bila predana Kolu) te u Hrvatskom glazbenom zavoc U Nacionalnoj Sveuĉilišnoj biblioteci u Zagrebu formirana 1942 zbirka muzikalija izdvajanjem muzikalija iz ostalog knj nog fonda u kojem su ostale knjige o muzici. Biblioteka danas i] oko 13 000 muzikalija i 5000 gramofonskih ploĉa. Bibliote prima obavezni primjerak tiskanih muzikalija, pa je najveći b
djela novija Croatica, zatim kompozicije ostalih jugoslavensl
MUZIĈKE KNJIŢNICE I ZBIRKE U JUGOSLAVIJI — MUZIĈKE KRATICE 645 autora i mali broj inozemnih muzikalija. U tresoru biblioteke ĉuvaju se, zajedno s ostalim rijetkostima, pojedini rukopisi i tiskani zbornici i pjesmarice iz XVII i XVIII st. (rukopisi Pavlinske p je s m a r ice , 1 6 4 4 i D r in ja n s k e p je s m a r ice ; I i II I iz d a nje C ith a r e octochorde, Molitvene knjiţice N. Krajaĉevića, Pisni . . . A. Grgi- ĉevića
i dr., zatim autograf partiture opere Porin V. Lisinskoga, manji broj rukopisa I. Padovca, K. Wisnera-Morgensterna, V. Lisinskog, V. Karasa, I. Zajca, J. Gotovca, ostavština B. Berse, I. Kirigina, V. Rosenberg-Ruţića, B. Širole, I. Zajca, F. S. Vilhara te dio ostavštine F. Kuhaĉa). U Biblioteci se od 1916 nalazi i Metropolitanska knjiţnica. U arhivima i knjiţnicama nekih znanstvenih ustanova ĉuvaju se i muziĉka djela. Tako se u Drţavnom arhivu u Zagrebu nalazi veći dio ostavštine F. Kuhaĉa (popisao V. Ţganec, Muziĉka revija, 1950); graĊa za njegov Slovnik . . . pohranjena je u arhivu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Zbirka muzikalija (oko 40 svezaka) zadarskog Filharmonijskog društva i gradual s neumama (vjerojatno iz XII st.) i neki drugi rukopisi ĉuvaju se u Historijskom arhivu grada Zadra. U Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu postoji zbirka s više od 25 000 rukopisnih zapisa narodnih melodija i oko 4000 magnetofonskih, odnosno gramofonskih snimaka narodnih napjeva kao i dio ostavštine M. Brajše Rašana. Arheološki muzej u Splitu posjeduje neumatske kodekse iz XII st., 2 antifonara iz XV st. i graduale iz XV i XVI st. U Muzeju Slavonije u Osijeku (osnovan 1877) nalazi se knjiţnica grofa Normana iz Valpova s vrijednim muzikalijama, većinom tiskanim u Osijeku, kao i s rukopisnim prijepisima djela preteţno osjeĉkih kompozitora (meĊu ostalim F. Kreţme i F. Kuhaĉa). U XVIII st. je O. V. Kuzmić sabrao velik broj rukopisa i rijetkih izdanja i njima obogatio muziĉki arhiv samostana Male braće u Dubrovniku. Privatne muziĉke zbirke posjedovali su mnogi hrvatski plemići (Erdodv, Pejaĉević, Prandau, M. Vrhovac, A. Pataĉić i dr.).
LIT.: J. Barle, Glazbeni našastar poţeških Isusovaca od godine 1776, Sv. C, 1908. — M. Vanino, Glazbene zaklade XVII i XVIII st. u crkvi sv. Katarine u Zagrebu, ibid., 1916. — B. Birt, Skladbe ilirskih skladatelja saĉuvane u arkivu Glazbenog društva »Vijenac« u Zagrebaĉkom sjemeništu, ibid., 1932. — K. Stošić, Rukopisni kodeksi samostana sv. Franje u Šibeniku, Croatia sacra, 1933, 5- — A. Markov, Metropolitanska knjiţnica, Kulturno-povjesni zbornik zagrebaĉke biskupije 1094—1944, Zagreb 1944 (i separat). — D. Kniemald, Iluminacija i notacija zagrebaĉkih liturgijskih rukopisa, Rad JAZU, Zagreb 1944. — J. Andreis, O zbirci Udine Algarotti, Muziĉke novine, 1948, 2. — V. Ţganec, Kuhaĉeva literarno muziĉka ostavština, Muziĉka revija, 1950, 2 —3. — J. Badalić, Inkunabule u Hrvatskoj, 1952. — A. Vidaković, Izvještaj o radu na sakupljanju muziĉkih neumatskih kodeksa i o pregledu knjiţnica u Splitu, Trogiru i Hvaru, Ljetopis JAZU za 1954, Zagreb 1956. — H. Peltan, Popis skladbi Ivana Zajca, Zagreb 1956.—A. Vidaković, UreĊenje glazbenog arkiva Male braće u Dubrovniku, Ljetopis JAZU za 1955, Zagreb 1959. — Isti, Tragom naših srednjovjekovnih neumatskih glazbenih rukopisa, ibid., Zagreb 1960. — V. Bonifaĉić, Muziĉke knjiţnice i zbirke u NR Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 1963. — M. Grgić, Najstarije zadarske note. Radovi Instituta JAZU u Zadru, Zadar 1965. — B. Ivanĉević, Muziĉka zbirka knjiţnice Udine Algarottija, Rad JAZU, Zagreb 1965. — V. Bonifaĉić, Tematski katalog zbirke muzikalija Nikole Udine Algarottija, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 1968, 1 —2. — Z. Hudozvski, Razvoj muziĉke kulture u Zagrebu od XI do konca XVII stoljeća, Rad JAZU, Zagreb 1969. — A. Škvorĉević, UreĊenje arhiva pjevaĉkog zbora »Vijenac« u Zagrebaĉkom nadbiskupskom sjemeništu, Sv. C, 1969, 1. — V, Bonifaĉić, Music Libraries and Collection in Croatia, Arti musices, 1970, 1. V. Bon.
Makedonija. Narodna i univerzitetska biblioteka Kliment Ohridski u Skopju, osnovana 1944, ima od 1960 posebni odsek za muzikalije. Struĉna obrada postojećeg i izrada novih kataloga muziĉke zbirke zapoĉeta je 1969, kada je pored opšteg zadatka prikupljanja knjiga sa sadrţajem sa podruĉja muziĉke istorije i teorije, nota i fonoteĉnog materijala odreĊen i specifiĉan cilj zbirke, izraţen naslovom Makedonika u muzici. U tom smislu zbirka sadrţi i neke rukopisne partiture makedonskih autora i manuskripte vizantijske crkvene muzike. Ukupni fond zbirke iznosi 6000 naslova. Pored muzikalija u fond su ukljuĉeni koncertni plakati i programi muziĉkih priredbi naše zemlje, od kojih su obraĊeni i hronološki sreĊeni oni iz Makedonije od 1946 do danas. Fond ove vrste sastoji se od 4000 primeraka. Biblioteĉni materijal sadrţi i gramofonske ploĉe sa 6000 primeraka. U opštem fondu Narodne i univerzitetske biblioteke Kliment Ohridski pored spomenutog specijalnog fonda nalazi se još 5500 naslova teoretske i druge muziĉke literature, 39 naslova muziĉkih ĉasopisa iz naše zemlje i inostranstva. Celokupni fond muziĉke literature obraĊen je i sreĊen u 15 specijalnih kataloga na prin cipu tzv. unakrsnog kataloga. je. To. Slovenija. Najstarija knjiţnica koja je posjedovala i muzikalije spominje se u Sloveniji u XVI. st.: njezin je vlasnik bio Adam Bohoriĉ. U kasnijim stoljećima postojale su knjiţnice u razliĉitim samostanima i pri većim crkvama, a ponegdje i na plemićkim dvorovima. Dragocjen arhiv klasicistiĉke pa i druge literature posjedovala je Filharmoniĉna druţba (osnovana 1479); do 1945 ĉuvao se u Glasbenoj matici, a tada je najveći dio njezinog fundusa razdijeljen izmeĊu Akademije za glasbo, Slovenske filharmonije i Narodne in univerzitetne knjiţnice. Manje zbirke muzikalija nalazile su se i u tzv. Slovenskim ĉitalnicama.
Organizirane i sistematski ureĊene muziĉke knjiţnice osnovane su, meĊutim, tek u novije vrijeme. Narodna in univerzi tetna knjiţnica u Ljubljani ima od 1948 poseban odjel za muzikalije. U njemu se nalazi oko 50 000 domaćih i stranih muziĉkih djela, a medu rukopisima i drugim materijalom zastupani su najviše slovenski kompozitori. U novije doba skupljaju se i gramofonske ploĉe. Knjiţnica i arhiv Akademije za glasbo u Ljubljani ima oko 7500 muzikalija i knjiga o muzici, kao i diskoteku, a Odjel za muzikologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani oko 3200 jedinica. Pored velike fonoteke Radio-televizija Ljubljana posjeduje i više od 8000 muzikalija, a arhiv Slovenske filharmonije broji više od 3000 naslova muzikalija. Folklorni materijal sakuplja Sekcija za glasbeno narodopisje Instituta za slovensko narodopisje SAZU (prije Glasbeno-narodopisni institut), koji danas (1972) ima u rukopisu 16 000 napjeva i isto toliko snimljenih pjesama, te 4000 samih tekstova. I mnoge druge slovenske muziĉke ili muziĉko-pedagoške ustanove, crkve itd. imaju svoje knjiţnice. Najvrednije od njih nalaze se u Ljubljani: Glasbena matica, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Slovensko narodno gledališĉe, Slovanska knjiţnica, Društvo slovenskih skladateljev, Drţavni arhiv Slovenije, Mestni arhiv, Nadškofijski arhiv, Semeniška knjiţnica, Arhiv kapiteljskog kora i Arhiv franĉiškanskog samostana; zatim u Pleterju: Kartuzijanski samostan; u Mariboru: Studijska knjiţ nica, škofijski arhiv i Arhiv katedrale; u Novom mestu: Franĉiškanski samostan i Kapiteljska knjiţnica; u Ptuju: Studijska knjiţnica; u Kopru: Studijska knjiţnica, Arhiv katedrale i Mestni arhiv. LIT: D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem (3 sv.), Ljubljana 1958—60. — J. Hofler i /. Klemenĉiĉ, Glasbeni rokopisi in tiski na Slovenskem do leta 1800, katalog, Ljubljana 1967. L. Z. i I. Kĉ .
Srbija. Sistematsko opremanje biblioteka muziĉkom literaturom zapoĉeto je tek osnivanje Muziĉke akademije (1937) i Muzikološkog instituta (1948) u Beogradu. Poĉetni fond biblioteke Muziĉke akademije (oko 10 000 primeraka) stvoren je poklonima pojedinaca, ustanova i izdavaĉa iz zemlje i inostranstva, kao i darovima Belgijskog komiteta prijatelja Muziĉke akademije, osnovanog na inicijativu rektora K. Manojlovića. Iako znatno oštećena i raznesena za vreme rata, Biblioteka Muziĉke akademije raspolaţe danas (1973) sa oko 45 000 primeraka nota, knjiga i ĉasopisa i 3 500 gramofonskih ploĉa. U njoj se nalaze i zaostavštine (biblioteke) V. R. Đordevića, M. Milojevića i P. Stojanovića. Biblioteka Muzikološkog instituta (sa oko 8500 primeraka) je specijalizovana: knjige su preteţno istoriografskog i muzikološkog karaktera, note (rukopisne i štampane) skoro iskljuĉivo domaćih kompozitora. Zbirka arhiva, odnosno legata Instituta sadrţi ostavštine I. Bajića, S. Hristića, T. Andrejevića, P. Konjovića i dr., kao i pojedinaĉne rukopise i dokumente drugih kompozitora. Institut ima i magnetofonsku zbirku sa oko 3000 narodnih melodija i zbirku od nekoliko stotina melografisanih zapisa narodnih melodija. Postoji i velika zbirka mikrofilmovanih neumskih rukopisa starije srpsko-vizantijske muzike. Posebne manje fondove muzikalija i muziĉkih knjiga imaju i javne biblioteke: Narodna biblioteka, Biblioteka SANU, Univerzitetska biblioteka Svetozar Marković i Gradska biblioteka u Beogradu, Matica srpska i VojvoĊanski muzej u Novom Sadu. Muziĉke škole Stanković, Mokranjac i Josip Slavenski u Beogradu imaju zbirke muzikalija i gramofonskih ploĉa preteţno instruktivnog karaktera. LIT.: Izvještaji Muziĉke akade mije u Beogradu za godine 1937 —38, 1938—39 i 1939—40. — D. Slefanović, Pregled mikrofilmova hilandarskih slovenskih neumskih rukopisa u Arhivu SANU u Beogradu, Arhivist, 1951,1. — 5. Đurić-Klajn, Arhivi kao izvori za istoriju srpske muzike, Arhivski almanah, 1958, 1. S. D. K.
MUZIĈKE KRATICE (engl. abbreviations, franc. abreviations, njem. Abbreviaturen, Abkurzungen, tal. abbrevtature), znakovi ili izrazi koji se upotrebljavaju u nornom pismu da se pojednostavi slika notnog teksta. U razliĉitim epohama, u skladu s razvojem notnog pisma i muziĉke prakse odreĊenog vremena i kulturne sredine, bile su uobiĉajene i razliĉite muziĉke kratice. U suvremenom naĉinu vizuelnog predoĉivanja muzike upotrebljavaju se kratice u oznakama za tempo, dinamiku, agogiku, interpretaciju, artikulaciju i dr., kao i u samom notnom pismu. 1. U kompozicijama, u kojima se odreĊeni odlomak pojavljuje dva ili više puta, ispisuje se notni tekst samo jedanput, a -> znak za ponavljanje upućuje da odreĊeni dio treba izvesti dva ili više puta. Ako treba ponoviti manji broj taktova, upotrebljavaju se izrazi bis (tal., još) ili due volte (tal., dva puta). 2. Poĉetna slova ili slogovi razliĉitih oznaka ili naziva sluţe ĉesto kao kratica, npr. accel. (accelerando), rali. (rallentando), rit. (ritardando ili ritenuto), sost. (sostenuto), f (forte), p (piano), tnf (mezzo forte), leg. (legato), stacc. (staccato), gliss. (glissando) ,
MUZIĈKE KRATICE — MUZIĈKI ĈASOPISI
646
mare. (marcalo), ped. (pedal), sord. (sardino), ad lib. (ad libitutn), att. (attacca), fl. (flauta), b. c. (basso continuo), m. d. (mano destra) i dr. 3. Jedna od najĉešćih muziĉkih kratica je izraz ~> sitnile koji se upotrebljava i kao kratica za sam notni tekst i kao kratica za sve vrste uputa izvodiocu. 4. Kad u partituri dva razliĉita instrumenta izvode doslovce istu dionicu, ĉesto se ispisuje samo jedna, a kod druge se stavi rijeĉ col uz naziv instrumenta koji svira ispisanu dionicu (npr. col flauto, col basso i dr.). 5. U klavirskoj literaturi visoki (ili duboki) tonovi, koje bi trebalo notirati sa mnogo pomoćnih crta, biljeţe se obiĉno za oktavu niţe (odn. više), a znak 8 iznad (ili ispod) nota upućuje da ih treba izvesti za oktavu više (odn. niţe): Piše se:
6. U zborskim od nekoliko se obiĉno
orkestralnim ili dionicama stanka taktova oznaĉuje skraćeno: Izvodi se:
15 7. Muziĉki ukrasi, arpeggio i srodni naĉini izvoĊenja ne ispi suju se notama nego se biljeţe odreĊenim znakovima, npr. /vv (mordent), CVD (gruppeto) i dr. 8. U samom notnom pismu najĉešća su kraćenja: « Piše se: i
rt
l i i
Izvodi se:
Piše se: . Piše se;
Piše se:
Izvodi se:
Wm Piše se: (U klavirskoj literaturi ) ( U violinskoj literaturi)
Piše se:
LIT.: L. Farrenc, Traitć des abreviations, Pariš 1895. — H. Husmann, Abbreviaturen, AIGG, I, 1951.
ft
Piše se:
Izvodi se:
simile (iR segue) .
MUZIĈKE NOVINE, 1. Mjeseĉnik koji je u Zagrebu izli od maja 1946 do decembra 1948. Izdavao ih je u I i II god (1946—47) Hrvatski drţavni konzervatorij, a ureĊivao redakci odbor: E. Vaulin (odgovorni urednik), J. Andreis, M. Cipra, Devĉić i /. Maĉek. U III godištu (1948) izdaje ih konzorci koji, uz Konzervatorij, ulaze Udruţenje kompozitora i Ud ţenje reproduktivnih muziĉkih umjetnika Hrvatske; glavni ui nici su J. Andreis (br. 2—7), pa M. Bašić i M. Burić (br. 8— Izašla su u svemu 32 broja. Kao prvi muziĉki list nakon O bodenja, i jedini u tom razdoblju, M. n. su se bavile najaktua jim problemima naše muziĉke kulture i muziĉkog odgoja. Do sile su ĉlanke u kojima s u obraĊene razliĉite teme iz muzi prakse (kompozicije), teorije i pedagogije, a uz to i vrlo iscr] izvještaje i kritiĉke osvrte na koncerte i operne priredbe (pogla' zagrebaĉke). U listu su suraĊivali, pored ĉlanova redakcije, istakr muziĉari iz svih krajeva zemlje. 2. Polumjeseĉnik, izlazio u Zagrebu kao organ Saveza r ziĉkih udruţenja Hrvatske, od 15. XII 1951 do 1. X 1952 s vemu 20 b roj eva ). UreĊi va li s u ga S. Bo mba rdell i (b r. 1 i F. Pomykalo (br. 4—20). Suradnici lista vrlo su ţivo prs probleme razvoja i smjernice u našem suvremenom muziĉk stvaranju (prikazi, diskusije, polemiĉki ĉlanci) i muziĉki ţi uopće. Ĉasopis je redovito donosio kritiĉke osvrte i izvjesi (ponekad vrlo opseţne) o zagrebaĉkim koncertnim i operr priredbama, a povremeno i prikaze novih muziĉkih djela. Pratic i neke vaţnije muziĉke dogaĊaje u svijetu. 1. Ać MUZIĈKE ŠKOLE -> Muziĉko školstvo MUZIĈKI ĈASOPISI, periodiĉne publikacije, u kojima '■ tretiraju problemi s podruĉja muziĉke znanosti i umjetnost prati muziĉki ţivot u svim njegovim manifestacijama. Muzici ĉasopisa ima više vrsta. Najĉešći, standardni tip je mjeseĉn koji se, kao i knjiţevni ĉasopisi toga tipa, sastoji od dvaju dijelo' prvi sadrţava ĉlanke, studije i eseje s problematikom veoma šire raspona (tematika moţe biti biografsko-historijska, estetska, teor ska, folklorna, društveno-aktualna, itd.); u drugom je dijelu feljti s k ritiĉki m p regled om znatn ijih zbi vanja u mu ziĉk om ţi vo s osvrtom na nove muzikalije i muziĉke knjige i s vijestima muziĉkoga svijeta. Uz taj središnji tip muziĉkoga ĉasopisa, k se podjednako obraća i muziĉarima i ljubiteljima muzike, posti i drugi, koji se od njega razlikuju bilo po tome što im je teţi na mnogo struĉnijem tretiranju problematike (pa je i krug 01 kojima su namijenjeni znatno uţi), bilo zato što se ograniĉi samo na neka muziĉka podruĉja (npr. m. ĉ. za crkvenu muzil za muziĉku nastavu, za jazz, za muziĉko kazalište, za zborno p vanje i dr.). Ima muziĉkih ĉasopisa koji donose i stalni muzi prilog. Osim najĉešćeg tipa muziĉkog ĉasopisa — mjeseĉni ! ima i dvomjeseĉnih, tromjeseĉnih i polugodišnjih, a neki izlaz dvaput mjeseĉno, pa i sedmiĉno. Poseban tip periodske muziĉ publikacije su godišnjaci u kojima izlaze zbirke ĉlanaka i stud sa srodnim ili ra znovrsnim tem ama. Prvi m. ĉ. pojavili su se u prvoj polovini XVIII st. u Njemaĉk U to vrijeme oni su i jedini u ĉitavom svijetu, a razlikuju se i 1 rakterom od ĉasopisa koji će se istom u drugoj polovini stolje pojaviti u Francuskoj, Austriji, Engleskoj i još u nekim zemljan Ti ĉasopisi nastaju, za razliku od njemaĉkih, većinom na taj nai da se postojećim periodiĉkim izdanjima muzikalija dodaje r koliko stranica teksta. Na prijelazu u XIX st. m. ĉ. poĉinju sam stalnije ţivjeti. Na njihov ţivot postepeno utjeĉe ne samo raz\ muziĉke nauke, nego i sve veća demokratizacija muzike, sve inte zivniji muziĉki ţivot u velikim evropskim gradovima. Pokretaĉi muziĉkih ĉasopisa uglavnom su trovrsni: katka ali rjeĊe, pokreću ih pojedinci; mnogo ĉešće to ĉine razliĉ muziĉka društva (društva kompozitora, muziĉkih pedagof pjevaĉki savezi, društva koja propagiraju stvaranje kakva istakn tog kompozitora i si.). Vaţni su pokretaĉi muziĉkih ĉasopisa, os bito danas, velike izdavaĉke kuće. One snose sve troškove o izdavanja, ali se tim ĉasopisima sluţe i za reklamiranje vlastit edicija (tako ĉuveno poduzeće »Schott's Sohne« u Mainzu fina ĉira Melos, ĉasopis za suvremenu muziku, »Barenreiter« u Kasse izdaje više ĉasopisa, meĊu njima Mušica i Musikforschung; »Boos and Havvkes« u Londonu financira Tempo, »Chester« ĉasopis T Chesterian, a »Novello« The Musical Times; »Fratelli Boca« Torinu
decenijima su izdavali veoma uglednu muzikološku revi Rivista musicale italiana; »Schirmer« u New Yorku objavlju znameniti muzikološki ĉasopis The Musical Quarterly itd.). U razvoju muziĉke nauke i historiografije m. ĉ. su izvrš zadaću neprocjenjive vrijednosti. Izuzmu li se monografije rasprave krupnijeg opsega, objavljene kao posebna izdanja, mo; se reći da se sva dostignuća muziĉke nauke ogledaju na stn nicama muziĉkih ĉasopisa. Tu su prikazani rezultati istraţivan muziĉke prošlosti i sadašnjosti, rezultati prouĉavanja rada i velik
MUZIĈKI ĈASOPISI i manje vaţnih kompozitora i reproduktivnih muziĉkih umjetnika, tu je tretirana problematika bogatoga niza muziĉkih disciplina. M. ĉ. ostaju uz to dragocjenim svjedoĉanstvima o muziĉkom ţivotu i umjetniĉkom ukusu razliĉitih sredina u pojedinim razdobljima njihova razvoja. Bez ĉvrstog oslanjanja na dalekoseţne rezultate, objavljene u muziĉkim ĉasopisima, ne bi se moglo napisati ni jedno ozbiljnije djelo sintetiĉkoga karaktera s bilo kojega muziĉkog podruĉja. Broj muziĉkih ĉasopisa, koji su se u Evropi i izvan nje pojavili od XVIII st. do danas, veoma je velik. Groveov Leksikon (V izd. iz 1954) navodi ih više od 1300, no taj bi broj zacijelo mogao biti i znatno veći, jer se mnogi manje vaţni ĉasopisi, osobito lokalnoga karaktera, ne nalaze u Groveovu popisu. Austrija. Prvi je vaţniji muziĉki ĉasopis (Wiener) Allgemeine musikalische Zeitung (1817—24); njegova godišta sadrţavaju mnogo podataka o muziĉkom ţivotu onoga vremena. U red istaknutijih austrijskih muziĉkih ĉasopisa XIX st. idu Allgemeiner musikalischer Anzeiger (1829—40), Neue Wiener Musikzeitung (1852—62) i Osterreichische Musikzeitung (1875—1934). Karakteristiĉno je da Austrija, zemlja u kojoj je muzikologija veoma razvijena, nije do danas imala izrazitih muzikoloških ĉasopisa. Treba istaći i to da su u Austriji u XX st. u nekoliko navrata pokrenuti ĉasopisi posvećeni razvoju suvremene muzike (Der Merker, 1909—22 i Musikblatter des Anbruch, 1918—37, kasnije pod nazivom Anbruch). Mnogo vrijednih doprinosa sadrţava i vodeći muziĉki ĉasopis današnje Austrije Osterreichische Musikzeitschrift (1946—). Belgija. Nakon Gazette musicale de la Belgigue (1833—34) F. - J. Fetiša, pojavio se Le Guide musical, ĉasopis duga vijeka (1855—1918) i velike vrijednosti (ne samo u pogledu razvoja belgijske muziĉke kulture). U Belgiji je 1938 osnovan i vrijedan ĉasopis La Revue internationale de musique. Poslije Drugoga svjetskog rata najozbiljniji je belgijski muziĉki ĉasopis La Revue belge de musicologie (1946—).
Ĉehoslovaĉka, Dalibor (1858—69, 1873—75, 1879—1913 i 1919—27), Hudebni vestnik (1908—45), Hudebni rozhledi (1924— 28, 1948—), Musicologie (1938—58) i Slovenska hudba (1957 —). Danska Musikbladet (1884—94; 1921—23; 1936—51), Medlemsblad for Dansk Organistforening (1904—59) i Dansk Musik Tidsskrift (1925—59; od 1959 spojen sa Nordisk Musikkuhur). Engleska nije doduše zemlja velikog i neprekinutog stvaralaĉkog potencijala u muzici, no ona je ipak zemlja velike muziĉke kulture i ĉvrsto ukorijenjenih tradicija. Po broju muziĉkih ĉasopisa dolazi na drugo mjesto, odmah iza Njemaĉke. Premda poĉeci engleske muziĉke periodike datiraju iz druge polovine XVIII st., prvi je ozbiljniji muziĉki ĉasopis duljeg vijeka u Engleskoj The Quarterly Musical Magazine and Reviezv (1818—28). Za njim se pojavio niz ĉasopisa koji su velikim vremenskim rasponom izlaţenja i kvalitetom pribavili engleskoj muziĉkoj ţurnalistici posebno mjesto i ugled u muziĉkom svijetu. Prvi medu takvim ĉasopisima bio je The Musical World (1836—91) od kojega je vaţniji The Musical Times, osnovan 1844. On i danas izlazi; ovaj najstariji od današnjih muziĉkih ĉasopisa u Engleskoj, i jedan od najstarijih u svijetu, ogledalo je muziĉkoga ţivota Engleske i Evrope u razdoblju od 130 godina. Redovito objavljuje i muziĉki prilog. Glasilo za propagiranje Curwenove metode u nastavi muziĉke teorije, The Tonic Sol-fa Reporter, izlazilo je od 1853 do 1920, kad se stopilo s drugim ĉasopisom. Sedamdeset godina ţivota posvetio je The Music Standard crkvenoj muzici, a The Monthly Musical Record (1871), koji je izlazio do 1960, prvi je engleski muziĉki ĉasopis muzikološkoga karaktera. Svrha engleskih muziĉkih ĉasopisa postaje sve razliĉitija: The Meister (1888—95) propagira Wagnerovu umjetnost, a The Strad (1890—91; naziv je kratica od *Stradivari«) namijenjen je obraĊivanju problema violinske tehnike i literature. Kratka je vijeka bio The Musical Antiquary (1909—13), ali ga vrijednost priloga izdiţe nad sve engleske muziĉke ĉasopise iz vremena prije Prvoga svjetskog rata. The Chcsterian (1915—) tretira poglavito probleme suvremene muzike, a Music and. Letters (1920—) postiţe već decenijama visoki znanstveni domet prouĉavajući muziĉku umjetnost i njezin razvoj (pa i u vezi s knjiţevnošću i ostalim umjetniĉkim podruĉjima). Posebno mjesto meĊu engleskim i inozemnim muziĉkim ĉasopisima zauzima The Organ (1921—■), veoma vaţan izvor za prouĉavanje historije i gradnju orgulja te muzike za orgulje. Od engleskih muziĉkih ĉasopisa koji se bave suvremenom muzikom najvaţniji je svakako tromjeseĉnik Tempo (1939—), koji se smatra ujedno i jednim od najistaknutijih ĉasopisa te vrste u svijetu. Od novijih engleskih muziĉkih ĉasopisa, medu kojima se istiĉu Music Survey (1947—) i The Score (1949—), osobito je zanimljiv The Galpin Society Journal (1948—), posvećen starinskim instrumentima, njihovoj gradnji i muziĉkoj literaturi o toj temi.
647
U Francuskoj su se m. ĉ. u većem broju pojavili u XIX st., i to poglavito u Parizu, ali i u pokrajini. Prvi vaţni francuski muziĉki ĉasopis bio je La Revue musicale F. - J. Fetiša, koji je izlazio od 1827 do 1880 (od 1835 pod imenom Revue et gazette musicale de Pariš). Njegov standardni tip bio je uzorom i drugim ĉasopisima, medu kojima su dulje izlazili La France musicale (1837—70) i, osobito, Le Menestrel (1833—1940), u kojemu se ogleda više od 100 godina razvoja muziĉkoga ţivota u Francuskoj. Problemima prouĉavanja muziĉke prošlosti bio je u XIX st. posvećen jedino Bulletin de la Societe des compositeurs de musigue (1863—70). U XX st. pojavilo se više muzikoloških ĉasopisa: La Revue a" histoire et de critique musicale (1901—03; od 1904 do 1912 pod naslovom La Revue musicale), L' Annee musicale (1911—13), Bulletin de la Societe francaise de musicologie (1917—21, od 1922 do 1942 i od 1945 dalje Revue de musicologie). U tim ĉasopisima ima velik broj veoma vrijednih priloga za upoznavanje francuske muziĉke kulture minulih vremena. Uz brojne monografske studije, objavljene u prvim decenijima našega stoljeća, upravo su ti ĉasopisi najviše pridonijeli afirmaciji razmjerno mlade francuske muzikologije. Velik ugled stekla je u u svijetu La Revue musicale H. Prunieresa (1920— 40, 1946 —), kojemu je uspjelo okupiti brojne francuske i inozemne suradnike. Uz redovite brojeve ovoga ĉasopisa visokih struĉnih i literarnih kvaliteta izašlo je i više specijalnih, redovito veoma bogatih i zanimljivih brojeva, posvećenih pojedinim kompozitorima. Današnji izdavaĉi, koji ga objavljuju povremeno, tretiraju u svakom broju samo jednu temu. Francuska je svakako i jedna od rijetkih zemalja koje izdaju muziĉke ĉasopise namijenjene omladini (Jeunesses musicales de France, 1945; od 1951 pod naslovom Journal musical francais). U razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata u Francuskoj se smanjio broj muziĉkih ĉasopisa. Populariziranju muzike posvećena je Mušica (1954 —). Italija je u prošlom stoljeću, pored većega broja ĉasopisa kratka vijeka, dala samo jedan znatniji ĉasopis standardnog tipa: La Gazetla musicale di Milano koji je izlazio od 1845 do 1903; pod drugim naslovima — Mušica e musicisti i Ars et lahor — izlazio je do 1912. Taj se ĉasopis bavio osobito razvojem talijanske opere izvan Italije. Od 1863 do 1883 izlazio je ĉasopis Boccherini, najranija evropska periodska publikacija za komornu muziku. Koncem stoljeća pojavio se veoma vrijedan muzikološki ĉasopis Rivista musicale italiana (1894—1956, uz povremene prekide), u kojemu su suraĊivali najistaknutiji talijanski i inozemni muzikolozi. Muzikološkom tipu ĉasopisa, ali manjeg opsega, pripadale su i Note d'archivio per la storia musicale (1924—43). Vaţni su standardni ĉasopisi XX st. Mušica d'oggi (1919 —; uz prekid) i, navlastito, La Rassegna musicale (1928—43, 1947—62; poĉeo pod nazivom II Pianoforte (1920—27), ĉasopis evropskoga formata, sa veoma širokim rasponom interesa i velikim krugom istaknutih suradnika (od 1963 dalje izlazi pod naslovom Quaderni della Rassegna Musicale). La Scala (1949 —) je tip raskošno ureĊene revije, koja se bavi jedino problemima muziĉkoga kazališta. Nizozemska: Tijdschrift der Vereeniging voor Noord- Nederlandsche Muziekgeschiedenis (1885—1942 i od 1946 dalje, od 1963 pod naslovom Tijdschrift van de Vereniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis) i De Muziek (1926 —). Norveška: Norsk Musikkgranskning (1936—61). Njemaĉka je zemlja u kojoj su se pojavili prvi m. ĉ., a uz to su i najbrojniji. Ona je kolijevka muzikologije, pa su u njemaĉkoj muziĉkoj periodici i muzikološke revije izvrsno zastupane i u pogledu broja i u pogledu kvalitete. God. 1722 objavljena je Mušica crilica J. Matthesona, prvi muziĉki ĉasopis uopće. Za njim je do kraja XVIII st. osnovano više drugih ĉasopisa, ali su doprinosi u njima većinom ograniĉeni na jednog suradnika ili na veoma uzak krug suradnika. Istom Allgemeine musikalische Zeitung (1798— 1849) postaje muziĉki ĉasopis u pravom smislu rijeĉi. Sliĉan po naslovu, Berliner allgemeine musikalische Zeitung (1824—30) mnogo je uĉinio za tada aktualnu renesansu Bachove i Handelove umjetnosti. Schumannova revija Neue Zeitschrift fiir Musik (1834; uz povremene prekide u izlaţenju i uz promjene imena još i danas izlazi) vodila je oštru borbu protiv diletantizma i lošeg ukusa; u jednoj etapi svoga dugog ţivota ona je u našem stoljeću (1921—43 kao Zeitschrift fiir Musik) poprimila obiljeţja izrazito muzikološkoga ĉasopisa. Prava riznica vijesti o zbivanjima iz ĉitavoga muziĉkog svijeta bio je cijelo jedno stoljeće ĉasopis Signale fiir die musikalische Welt (1842—1941). Prvi muzikološki ĉasopis uopće, i jedan od najvaţnijih svoje vrste, bio je Monatshefte fiir Musikgeschichte (1869—1906) R. Eitnera. Znatno kraćega vijeka, ali na jednakoj znanstvenoj visini bio je Vierteljahrsschrift fiir Musikiuissenschaft (1885—94). Potkraj stoljeća pojavio se godišnjak Jahrbuch der Musikbibliothek Peters (1895—1940; 1957—), s velikim brojem vrijednih znanstvenih radova i s dragocjenim bibliografskim materijalom. Bayreuther Bldtter (1879—1938) sluţio je više od
648
MUZIĈKI ĈASOPISI U JUGOSLAVIJI
pola stoljeća propagiranju i prouĉavanju Wagnerova opernog stvaranja. Vaţni ĉasopisi muzikološkoga karaktera utemeljeni su u Njemaĉkoj i u XX st.: Archiv fiir Musikzvissenschaft (1918—27, 1953—), Zeitschrift fiir Musikzvissenschaft (1919—35), Die Musikforschung (1948—). Zeitschrift fiir vergleichende Musikzvissenschaft (1933 _ 35) prvi je ĉasopis posvećen prouĉavanju muziĉke kulture istoĉnih i primitivnih naroda. Od revija standardnoga tipa dvije treba posebno istaknuti: Die Musik (1901—43) i Mušica (1947—). Melos (1920—36, 1946—) se bavi samo problemima suvremene muzike. Od 1951 izlazi u Njemaĉkoj Demokratskoj Republici ĉasopis Musik und Gesellschaft u kojemu se i suvremena muzika i muzika iz proteklih vremena tretiraju s pozicija dijalektiĉkoga materijalizma. Djelatnost na podruĉju muziĉkih ĉasopisa doţivjela je u Njemaĉkoj teţak udarac dolaskom nacista na vlast i izbijanjem Drugoga svjetskog rata. Zbog nepoćudnih urednika obustavljeno je izlaţenje mnogih ĉasopisa, ili su oni, osobito za vrijeme rata, fuzionirani s drugima. Poljska: Ruch muzyczny (1945—49 i 1957—59) i Muzyka (1924—38, 1950—56, od 1956 —). SAD. Broj muziĉkih ĉasopisa u SAD veoma je velik. Statistiĉki podaci iz 1907 govore da se ondje dotad pojavilo oko 400 takvih ĉasopisa. Velika većina bila je, meĊutim, vrlo kratka vijeka; oni su brzo nestali ne ostavivši gotovo nikakva traga. Prvi znatniji ameriĉki muziĉki ĉasopis bio je Dwight's Journal of Music (1852— 81), a prvi izrazito muzikološki ĉasopis pokrenut je istom 1915. Bio je to The Musical Quarterly, zacijelo najozbiljniji i znanstveno najvredniji muziĉki ĉasopis što su ga Sjedinjene Drţave dale. Izlazi i danas; u svome dugogodišnjem ţivotu okupio je velik broj suradnika iz redova vodećih ameriĉkih i evropskih muzikologa. Poslije Drugoga svjetskog rata osnovane su još dvije muzikološke revije: Mušica disciplina (1948—) i Journal of the American Musicological Society (1948—). Od ostalih ameriĉkih muziĉkih ĉasopisa valja spomenuti Musical America (1898—) i League of Composers Reviezv (1924—46). SSSR. Prvi vaţniji muziĉki ĉasopis u Rusiji bio je PyccKuu .uy3biKaAbHbiii eecmuUK (1880—81), a za njim se osobito istakla petrogradska Pyccuan My3UKajimaH ea3ema (1894—19!8). Najvredniji meĊu brojnim ĉasopisima koji su se pojavili poslije Oktobarske revolucije je CoeemcKan My3biKa (1933—), organ Saveza kompozitora SSSR-a. On sadrţava veoma mnogo vrijedna materijala s podruĉja ruske i sovjetske muzike. Posebno valja istaknuti paţnju kojom taj list prati nastojanja mladih kompozitora (analizirajući u posebnim ĉlancima njihova djela). Švedska: Svensk Tidskrift fb'r Musikforskning (1919—)• Švicarska. U toj zemlji izlazi Schzoeizerische Musikzeiiung (1861—), jedan od najstarijih i najuglednijih evropskih muziĉkih ĉasopisa standardnoga tipa. Veoma su vaţni i internacionalni muziĉki ĉasopisi i godišnjaci, koji su gotovo svi strogo znanstvenoga karaktera. Dragocjen materijal sadrţavaju periodske publikacije MeĊunarodnoga muziĉkog društva: Sammelbdnde der Internationalen Musikgesellschaft (1899— 1914) i Zeitschrift der Internationalen Musikgesellschaft (1899— 1914), pa Acta musicologica (1931—). LIT.: W. Freystatler, Die musikalischen Zeitschriften, Miinchen 1884. E. van der Straeten, Nos periodiques musicaux, Gand 1893. — F. Crome, Die Anfange des musikalischen Journalismus in Deutschland, Berlin 1897. — O. Sonneck, Die musikalischen Zeitschriften-Literatur, ZIMG, 1899. — J. G. Prod'homme, Bibliographie des periodiques musicaux de langue francaise, Bulletin de la Soćiete francaise de musicologie, 1918, 2. — Th. Haas, Die Wiener Musikzeitschriften, Der Meiker, 1919. — H. Koch, Die deutschen musikalischen Fachzeitschriften des 18. Jahrhunderts, Halle 1923. — H. E. Johnson, Early New England Periodicals devoted to Music, MQ, 1940. — F. C. Campbell, Some Current Foreign Periodicals, Notes, 1948 - — J- Fellinger, Verzeichnis der Musikzeitschriften des 19. Jahrhunderts, Studien zur Musikgeschichte des 19. Jahrhunderts, Regensburg 1967. J- As.
MUZIĈKI ĈASOPISI U JUGOSLAVIJI. Bosna i Hercegovina. Muziĉkih ĉasopisa u Bosni i Hercegovini nije do nedavno bilo, i jedino su dnevna štampa i poneki knjiţevni ili kulturni ĉasopis pratili i muziĉka zbivanja, iznoseći prvenstveno bilješke hroniĉarskog karaktera. Od 1. I 1967 izlazi, meĊutim, u Sarajevu jugoslovenska muziĉka revija Zvuk, kao organ Saveza kompozitora Jugoslavije, a izdaju ga Udruţenje kompozitora BiH; glavni i odgovorni urednik je Zija Kuĉukalić. Ĉasopis ima široki opštejugoslovenski karakter; na njegovim se stranicama reflektuju zbivanja u muziĉkom ţivotu svih jugoslovenskih naroda i narodnosti i on pruţa zanimljiv tekst raznim slojevima zainteresovanih. Zvuk je bio mjeseĉnik, odnosno dvomjeseĉnik, a od 1. I 1973 izlazi tromjeseĉno, u znatno širem obimu. z. Kuĉ. Hrvatska. Prvi muziĉki ĉasopisi pojavljuju se u Hrvatskoj potkraj XIX st., usporedo s poĉecima razvijenijega muziĉkog ţivota. U tom je razdoblju, u Zagrebu, zapoĉela radom stalna Hrvatska opera (1870 pod vodstvom I. Zajca); Glazbeni zavod organizira niz raznolikih koncerata; poboljšava se i proširuje
Te«
(' Zttgu-lm 1. nr[i»ja 18*
List za puĉku crkvenu plastu i pjVvtugV.
Poziv na predplatu. Ovim tjittjcm pouitia pri! tetaj Aet-llfjp", ti. u i tlo konca ote yo
pj se £ dir! ni^io, Ċ s brojevah poslati Badod broj skti i l j p g , Kr yje/!>aonUA ti /igiebd* W!n astmi *j /upmkt molimo ia ovaj oroj 1 gg dt,bov(in! poraottukom i teljttn na oglvd tistaoef a feko ic preĊpi*ititt imie, da nam taj broj s oanakora Bne {a se* \rart
Naš program. je t i f y*r a 1 rdaitt n>gova trtera pu sellfe ste t« akasmj«* 1 »nHt
4. FoUt:ati ^c RSH Emf da «« »iirt*4inp H)lt> late {ti-iiHrfa ah, Kojih tlo «a5a v^ima aia!« u tfahu cl Usnoga komla ^lo *li »veki \aljani prometi & Hvafaisti! mladomii, ft i "tanjima a £ite!jii hiti £e „Ĉednija" ivsattt ruaiim, I«r 4« giAtt* »C LH nii)^, pojedine lqt»»i>« u» Sari ramft K«ptarafa i ss ostale majnir« prigode i »štite* Ot Moga g od*. , i »a l «i f i obi M j oe l a t i i uks P|«»e «o vt e« m ogm e. n km i i ln M nrar fet 1 tva&ft Min« litanije i e ebc« avn, fito $od xa«j«ca a crkvenu glssta i pjevala.
MUZIĈKI ĈASOPISI. S V . Cccilija, naslovna strana prvog broja, Zagreb
nastava na Muziĉkoj školi toga zavoda. U Zagrebu i pokri obnavljaju se i osnivaju, poslije pada apsolutizma, mnoga vaĉka društva. Ipak, muziĉka je kultura u Hrvatskoj tada uvijek priliĉno skuĉena i ograniĉena zapravo na djelovanje ne liĉine struĉno obrazovanih profesionalnih muziĉara: oni su s prvom redu borili protiv diletantizma, dotada raširenog u muzici ţivotu u Hrvatskoj. Takve prilike odrazile su se i na hrvats: muziĉkim ĉasopisima što se pojavljuju u vremenu od 1877 do 19 sadrţaj im je neujednaĉen, jer u njima, uz prve pokušaje stru muziĉke publicistike, izlaze i prilozi diletantskoga karakten za njihovo trajnije odrţavanje nedostaje ţivlji interes, ion malobrojne ĉitalaĉke publike. Muziĉki se ĉasopisi gotovo redovito pojavljuju u Zagre kulturnom, muziĉkom i izdavaĉkom središtu Hrvatske. Naj: riji je hrvatski muziĉki ĉasopis Sv. Cecilija, >>list za puĉku i crkv glazbu« što ga od 1877 izdaje i ureĊuje zagrebaĉki uĉitelj Cugšvert. Izlazio je kao mjeseĉnik, i to neredovito: 1872 (3 brc 1878 (12 brojeva) i nakon prekida 1883 (12 brojeva); donosic uglavnom popularne pouĉne ĉlanke o crkvenomuziĉkoj pra a u muziĉkom prilogu, što ga je ureĊivao I. Zajc, hrvatske crkv puĉke pjesme i zborove. , Sadrţajno raznolikije i dotjeranije bile su Gusle što ih izd 1892, V. Klaić kao ĉasopis (mjeseĉnik) »za svjetovnu i crkvi glasbu«; od ĉetvrtog broja proglašene su glasilom Hrvats pjevaĉkog saveza. Izlazile su samo godinu dana u redakciji Klaića i V. Novaka (ujedno glavni suradnici) i donosile infon tivne i instruktivne ĉlanke (biografije, historijske prikaze, teoret ĉlanke), zanimljive kritiĉke prikaze pojedinih muziĉkih prirec a u feljtonu osvrte na muziĉka izdanja te notni prilog s kompc cijama domaćih autora (V. Lisinski, I. Zajc, Đ. Eisenhuth, Dugan, N. Faller i dr.). Hrvatski pjevaĉki savez u nekoliko navrata pokreće sv glasilo: 1893 izdaje mjeseĉnik Glazbu »list za crkvenu i svjet: glazbu i dramatsku umjetnost«. Glazba takoĊer izlazi samo god dana, pod uredništvom V. Novaka, a sadrţajem i opremom na< vezuje se na Gusle. Ĉlanci su, meĊutim, pisani popularnijim nom. Zanimljiviji su jedino kritiĉki prikazi muziĉkih prired God. 1897 pojavljuje se jedini svezak Jeke, »lista hrvatskog r. vaĉkog saveza«, u redakciji F. K. Kuhaĉa. Dulje se odrţao I
vaĉki vjesnik, mjeseĉnik što ga Savez izdaje od 1904—05 (I j dište) do 1912 pod uredništvom A. Javanda. Taj je ĉasopis ugl;
MUZIĈKI ĈASOPISI U JUGOSLAVIJI nom pratio rad hrvatskih pjevaĉkih društava, donosio praktiĉne upute za zborno pjevanje i organizacijske vijesti. U pojedinim brojevima objavljeni su opširni popisi zbornih kompozicija hrvatskih autora. Znatnije priloge dali su A. Dobronić (redoviti suradnik) i S. Straţnicki. Dulje je izlazio i pouĉno-zabavni list Tamburica, »hrvatski tamburaški zbornik« (mjeseĉnik). Izdavao ga je, 1903—14, u Sisku J. Stjepušin, graditelj tambura, dijelom kao vlastiti reklamni bilten. List je redovito donosio notni prilog sa tamburaškom muzikom. Na Rijeci je A. Mitrović pokrenuo 1904 Glazbeni i kazališni vjesnik, mjeseĉnik koji izlazi do 1907, neredovito: u II godištu '1905) pojavljuje se kao Glazbeni vjesnik na Rijeci, zatim u Zagrebu, poĉevši od petog broja, pod uredništvom F. Dugana; u nepotpunom III godištu (1906) ponovno je urednik A. Mitrović, a u IV (1907, samo br. 1—3) S. Straţnicki. Glazbeni vjesnik je pratio u prvome redu tekuće domaće muziĉke dogaĊaje u obliku kritiĉkih osvrta, zanimljivih rasprava i izvještaja. Povremeno je donosio ĉlanke o kazališnom ţivotu i muziĉki prilog. Vrednije su ĉlanke napisali A. Dobrome, F. Dugan i A. Mitrović. Posljednji je ĉasopis, pokrenut u tom razdoblju, dvomjeseĉnik Sveta Cecilija. On se odrţao najdulje od svih hrvatskih muziĉkih ĉasopisa; izlazio je bez prekida od 1907 do 1944, dakle 38 godišta; niz godina ureĊivao ga je J. Barle. Isprva izlazi kao list posvećen samo crkvenoj muzici, ali postepeno proširuje i produbljuje svoj sadrţaj, zahvaća u gotovo sve muziĉke discipline i pojave muziĉkoga ţivota te predstavlja dulje vremena središnju muziĉku periodiĉku publikaciju (-> Sv. Cecilija). U razdoblju izmeĊu dva rata, 1918—41, pojavljuje se desetak novih muziĉkih ĉasopisa, medu njima nekoliko znaĉajnijih. Sve bogatija stvaralaĉka djelatnost i reproduktivni muziĉki ţivot, razvitak nacionalnog muziĉkog izraza, nova gledanja mlade generacije muziĉara i muziĉkih publicista — sve se to odrazilo na muziĉkim periodicima ovoga razdoblja. God. 1923—41 izlazi mjeseĉnik Jugoslovenski muziĉar (od 1928 pod naslovom -> Muziĉar), prvi muziĉki ĉasopis u zemlji i dulje vremena jedini koji se bavio poglavito socijalnim, ekonomskim i staleškim pitanjima muziĉara. Zbog toga je pridobivao suradnike i ĉitaoce iz svih krajeva Jugoslavije. Kao prilog obnovljenom knjiţevnom ĉasopisu Vijenac javlja se u travnju 1924 jedini svezak Naše muzike, »struĉne revije za suvremenu muziku«, pod uredništvom K. Krenedića, s prilozima B. Širole, M. Grafa i K. Manojlovića. Hrvatski pjevaĉki savez ponovno izdaje svoje glasilo 1927— 29, te 1931 s naslovom Glazbeni vjesnik, »mjeseĉnik za promicanje glazbene kulture«. Izlazio je kao nastavak Pjevaĉkoga vjesnika iz 1904—12, a ureĊivali su ga S. Straţnicki (IX godište, 1927, br. 1—2), P. Markovac (IX, br. 3—12; X, br. 1), M. Cihlar-Nehajev (1928) i R. Matz (1929 i br. 1, 1931). U prvom godištu Glazbeni vjesnik je pratio rad pjevaĉkih društava, a uz to donosio i historijske, biografske i teoretske ĉlanke te kritiĉke osvrte na pojedine muziĉke priredbe (navlastito domaće). Većinu znatnijih priloga dao je P. Markovac. Ali u idućim se godištima sadrţaj lista sve više ograniĉavao na izvještaje vezane samo uz rad hrvatskih pjevaĉkih društava. Praktiĉno-informativnu svrhu imali su listovi Muziĉki informator, dvomjeseĉnik (I godište: 1929—30, br. 1—5, 1931, br. 6; II godište: 1933, br. 1—2) i njegov nastavak Muzika i knjiga (1935—36, 2 broja). U njima je zagrebaĉki izdavaĉ F. Šidak, vlasnik i urednik tih ĉasopisa, uglavnom izvješćivao o najnovijoj muziĉkoj literaturi (note i knjige). Medu muziĉkim ĉasopisima ovoga razdoblja istiĉe se po naprednoj orijentaciji i po struĉnoj muziĉkoj obradbi —> Muziĉka revija koju pokreću 1932 (izišlo je samo 6 brojeva) Z. Grgošević i P. Markovac. Kao nastavak Glazbenog vjesnika iz 1927—31 i zbornika Hrvatska narodna pjesma izlazi, 1932—41, dvomjeseĉnik Sklad — sluţbeni vjesnik Hrvatskog pjevaĉkog saveza i Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca. Izdavala ga je seljaĉka zadruga »Sklad«, a ureĊivali su ga R. Matz (1932—38) i M. Kolarić (1938—41). Prema programu zadruge (»usklaĊivanje interesa svih glazbenih faktora — skladatelja, izdavaĉa, kritiĉara i publike«) Sklad je bio namijenjen propagiranju i podizanju domaće muziĉke umjetnosti i amaterske glume. Stoga je — uz manje vaţan tekstovni dio (problemi i rad pjevaĉkih društava; folklorne teme; popularni ĉlanci o glumi i drami posvećeni podizanju seljaĉkih amaterskih kazališta) — teţište lista bilo na opseţnom muziĉkom prilogu. Tu je objelodanjeno više od 200 vrijednih zborskih kompozicija domaćih autora (E. Adamiĉ, I. Brkanović, M. Cipra, F. Dugan, Z. Grgošević, R. Matz, M. Pozajić, R. Taclik i dr.) i manji broj instrumentalnih kompozicija. Od ĉasopisa posvećenih specifiĉnoj muziĉkoj grani najznaĉajniji je u ovome razdoblju ćirilometodski vjesnik, »smotra za staroslovensku glazbu«, što je kao svoje sluţbeno glasilo izdavalo crkveno-pjevaĉko društvo »Ćirilo-Metodov kor« u Zagrebu. Izlazio je kao mjeseĉnik 1933—40 (VIII godišta), a ureĊivali su ga
649
V. Višošević (glavni urednik), T. Ivanović (odgovorni urednik; umjesto njega od IV godišta J. Poţgaj, od VII J. Kasun) i B. Komarevski (urednik glazbenoga priloga; od VI godišta M. Tajĉević). Zbog svoje kvalitetne opreme i sadrţaja, Ćirilometodski vjesnik je privukao za suradnike muziĉare i muziĉke pisce iz domovine i inozemstva, poglavito iz slavenskih zemalja (Bugarska, Poljska). Objavljeno je i nekoliko vrednijih ĉlanaka istaknutih bizantologa A. Gastuea, E. Wellesza, te L. Tarda. Pored studija i ĉlanaka o staroslavenskoj crkvenoj muzici i o njezinim kompozitorima pojavljivali su se i ĉlanci u kojima su obraĊene razliĉite muziĉke teme, te izvještaji o vaţnijim muziĉkim dogaĊajima i o muziĉkim izdanjima. Svojim opseţnim muziĉkim prilogom, gdje su objavljene brojne vrijedne crkvene kompozicije domaćih i stranih, većinom ruskih kompozitora, ćirilometodski vjesnik je pridonio širem upoznavanju crkvenoslavenske muzike. Muziĉkom odgoju mladeţi bili su namijenjeni hrvatsko-slovenski ĉasopis Grlica, »revijalna zbirka omladinske muzike«, koja izlazi 1933—35 u redakciji S. Kumara, i Proljeće što izlazi, pod uredništvom S. Modrijana, 1939—45 (s prekidima). Uz praktiĉne upute i ĉlanke o omladinskom zbornom pjevanju Grlica je donosila, u prilogu, omladinske zborove domaćih autora popraćene struĉnim komentarom (kraće muziĉke analize djela i biografije autora). Hrvatski tamburaški orkestar »Zajc« izdaje, 1936—41, Hrvatsku tamburicu, »mjeseĉnik za unapreĊenje tamburaške glazbe« (urednik V. Mutak). List je uz ĉlanke donosio, povremeno, notni prilog. Suvremenoj plesnoj muzici i jazzu bio je posvećen Svijet jazza koji je, pod uredništvom S. Tekauca i U. Jurkovića, izlazio 1941 (izašla su samo 3 broja). Novinski karakter imao je ĉasopis Ritam koji je poĉeo izlaziti tik pred rat, 1941 (izašla su samo 3 broja), pod uredništvom I. Majera (vlasnik i izdavaĉ B. Kreger). Donosio je uglavnom kroniku muziĉkoga ţivota (od simfonijskih koncerata do plesnih i tamburaških) i reportaţe o našim muziĉarima. U muziĉkim ĉasopisima što se javljaju u Hrvatskoj poslije OsloboĊenja ogledaju se nove društveno-politiĉke prilike i nova kulturna i umjetniĉka shvaćania. Tako su npr. -> Muziĉke novine (1946—48 i 1951—52) i -> Muziĉka revija (1950—51) ĉasopisi u prvome redu usmjereni na to da — sudjelujući aktivno u rješavanju suvremenih muziĉkih problema — pridonesu podizanju i širenju muziĉke kulture. Preteţno informativni karakter imale su Muziĉke novosti, mjeseĉnik što ga je 1953 izdavalo zagrebaĉko poduzeće Muzi'ĉka naklada. Taj je ĉasopis izlazio u redakciji kolegija (glavni urednik T. Kuljiš u br. 1—9 i R. Matz u br. 10—12), a donosio je uglavnom kroniku domaćega muziĉkog ţivota, muziĉke vijesti iz svijeta, popise novih muziĉkih publikacija, radio-vijesti i si. Medu prilozima istiĉu se ĉlanci J. Andreisa (histo rijske teme, recenzije), I. Brkanovića, K. Kovaĉevića (niz kraćih biografija domaćih autora). Poduzeće za izraĊivanje muziĉkih instrumenata Glazbala izdavalo je 1955—-60 dvomjeseĉnik Tamburaška glazba (s muziĉkim prilogom). Ĉasopis je izlazio u redakciji I. Plasaja i J. Andrića, a donosio je struĉne ĉlanke o tamburanju. U ovom razdoblju najdulje se odrţao ĉasopis Muzika i škola, struĉno glasilo Udruţenja muziĉkih pedagoga Hrvatske; utemeljen 1956, taj list izlazi kontinuirano već XVIII godišta (uglavnom kao tromjeseĉnik); 1968 mijenja naslov u Muzika-Škola-Društvo, a od 1969 izlazi pod naslovom Muzika. Glavni je urednik od osnutka pa sve do 1972 Truda Reich, ujedno jedan od pokretaĉa lista, a stalni ĉlanovi redakcije od prvih godišta M. Gortan, S. Ĉolaković, J. Drobac, V. Tomerlin, M. Magdalenić te od 1969 još i J. Andreis i L. Šaban. God. 1972 sa dvobrojem 2/3, zapoĉela je nova serija Muzike koja pored dosadašnjeg izdavaĉa, Udruţenja muziĉkih pedagoga Hrvatske ima za suizdavaĉa Prosvjetni sabor Hrvatske; glavni je urednik otada A. Tomašek, a ĉlanovi redakcije I. Furić, S. Horvat i V. Tomerlin. Pokrenuta kao jedino struĉno glasilo te vrste (od 1961 ujedno glasilo Saveza muziĉkih pedagoga Jugoslavije), sa svrhom da »omogući izmjenu misli, da informira o stanju muziĉke pedagogije u zemlji i inozemstvu, da redovito izvješćuje o muziĉko-pedagoškim edicijama«, Muzika i škola prerasla je lokalne okvire i razvila se u središnji muziĉko-pedagoški ĉasopis u zemlji. Okupivši tridesetak suradnika, muziĉara, pedagoga i pisaca iz svih krajeva Jugoslavije i iz inozemstva, objavljujući ĉlanke o aktuelnim problemima i metodama suvremene nastave raznovrsnih muziĉkih disciplina, taj je ĉasopis omogućio široku izmjenu iskustava i postigao sadrţajno visok domet. Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu pokreće 1969, kao svoje glasilo, ponovno Svetu Ceciliju, »ĉasopis za duhovnu glazbu«, sa glazbenim prilogom. Uredništvo, s A. Milanovićem na ĉelu (glavni urednik), istiĉe u uvodniku prvom broju da se ovim ĉasopisom nastavlja nekadašnja Sveta Cecilija (prekinuta 1944)
650
MUZIĈKI ĈASOPISI U JUGOSLAVIJI — MUZIĈKI DIKTAT
pa se 1969 i oznaĉuje kao XXXIX godište. List izlazi tromjeseĉno i obraĊuje preteţno crkveno-muziĉke probleme i pojave, ali donosi i zanimljive ĉlanke o drugim, osobito muziĉko-historijskim temama, te redovito osvrte na znaĉajnije koncertne priredbe i prikaze novih muziĉkih izdanja. Novoosnovani Muzikološki zavod (1967) Muziĉke akademije u Zagrebu pokreće svoj zbornik, godišnjak Ani musices, namije njen objavljivanju muzikoloških radova poglavito domaćih autora. Urednik je J. Andreis i od broja 4 (1973) K. Kovaĉević, a su urednici K. Kos i I. Supiĉić. U ovoj nadasve znaĉajnoj ediciji pojavljuju se studije i kraće monografije muzikologa iz svih krajeva Jugoslavije, a teţište je obraĊene graĊe na istraţivanju hrvatske muziĉke kulture u prošlosti i sadašnjosti. Već je dosada u 4 broja Arti musices objelodanjeno više vrijednih, izvornih ĉlanaka koji pridonose osvjetljivanju dogaĊaja i liĉnosti iz hrvatske muziĉke povijesti. God. 1970 Muzikološki zavod Muziĉke akademije u Zagrebu izdao je prvi broj meĊunarodnog muziĉkog ĉasopisa The International Reviezv of Music Aesthetics and Sociologie. To je prvi ĉasopis ove vrste u zemlji; izlazi polugodišnje. UreĊuje ga meĊu narodno uredniĉko vijeće u kojem su istaknuti muzikolozi iz Berlina, Pariza, Praga, Varšave, Oxforda, New Yorka, itd. Glavni je urednik I. Supiĉić koji u uvodnom ĉlanku izlaţe kao svrhu revije potrebu svestranog i povezanog prouĉavanja ne samo mu ziĉkih nego i svih onih izvanmuziĉkih pojava koje mogu pridonijeti dubljem poznavanju i razumijevanju muzike. 1, AĆ. Slovenija. Poĉeci periodiĉne muziĉke štampe kod Slovenaca povezani su uz pojavu revije Cacilia (1858—59) koju je ureĊivao K. Mašek. Bio je to dvojeziĉan, slovensko-njemaĉki ĉasopis, namijenjen u prvom redu uĉiteljima i orguljašima. Lira Sionska (1866) bila je prvenstveno zbornik za crkvenu muziku bez tekstovnog dijela. Donosila je samo kompozicije svoga urednika F. Gerbiĉa i nije imala šireg znaĉenja. Oblik pravog ĉasopisa imao je Cerkveni glasbenik. Pojavio se 1878 kao glasilo Cecilijanskog društva, a izlazio je do 1945. Premda je njegov muziĉki prilog donosio iskljuĉivo crkvene kompozicije, u tekstovnom se dijelu obilno bavio i svjetovnom muzikom. Kako je kroz desetljeća svojega postojanja biljeţio sve veće dogaĊaje na polju slovenske crkvene i svjetovne muzike, pripada mu znatna vrijednost i kao izvoru za slovensku muziĉku prošlost toga razdoblja. Krajem stoljeća izlazila je i Glasbena zora, koju je 1899—1900 ureĊivao F. Gerbiĉ; imala je tekstovni i muziĉki prilog. Nadasve je pak vaţna bila revija Novi akordi (1901-—14), koju je ureĊivao G. Krek. U poĉetku je posjedovala samo muziĉki prilog, a od IX godišta i tekstovni. Revija Novi akordi bila je pobornik novih ideja moderne muzike; posredstvom te publikacije uveo je Krek u slovensku muziku suvremenu orijentaciju, utjeĉući znatno i na mnogostranost slovenskog muziĉkog stvaralaštva. IzmeĊu Prvoga i Drugoga svjetskoga rata pojavio se u Sloveniji niz muziĉkih revija, koje su većinom izlazile kroz kratko vrijeme, tako da ni jednoj nije uspjelo zadobiti idejno znaĉenje, kakvo su nekad imali Novi akordi. Idejnim nasljednikom Novih akorda htjela je biti Nova muzika (1928—29), koju je ureĊivao E. Adamiĉ. Popularniji karakter, prije svega u promicanju pjevaĉke kulture, imali su Zbori (1925—34) pod uredništvom Z. Prelovca. I Nova muzika i Zbori ureĊivani su po uzoru na Nove akorde: imali su tekstovni i muziĉki prilog. Tom tipu ĉasopisa odgovaraju i ostale slovenske muziĉke revije, kao npr. Pevec, glasilo pjevaĉkog saveza (1921—38); ureĊivao ga je najprije M. Bajuk (godišta I—XII), zatim M. Tome (XIII—XVI) kojemu se u XVI godištu ponovo pridruţio Bajuk kao urednik tekstovnog priloga. Nadalje Grlica, revija za omladinsku muziku; ona je pod uredništvom S. Kumara izlazila 1933—35 u Zagrebu i dala golem doprinos razvoju omladinske muzike u Hrvatskoj i Sloveniji. Medu muziĉke ĉasopise moţe se ubrojiti i operno izdanje Gledališkega lista Narodnog gledališĉa u Ljubljani, koje je u poĉetku bilo ukljuĉeno u skupno glasilo Narodnog gledališĉa, ali se kasnije osamostalilo; u tom obliku izlazi još i danas. UreĊivalo ga je više urednika (M. Poliĉ, M. Bravniĉar, C. Debevec, S. Samec, M. Šarabon). Nakon Drugoga svjetskog rata pojavili su se i drugi muziĉki ĉasopisi: Naši zbori izlaze od 1946 pod uredništvom A. Groebminga i M. Škobemeta; imaju tekstovni i muziĉki prilog; Slovenska glasbena revija pokrenuta je 1951 kao glasilo Društva slovenskih skladatelja, s notnim prilogom; ureĊivali su je M. Lipovšek (1951—60) i M. Bravniĉar (do 1957); Grlica (od 1953) je omladinska revija s tekstovnim i notnim prilogom; uredniĉki su odbor do sada vodili R. Gobec, P. Kalan, P. Šivic i J. Jeţ. U muziĉke periodiĉne publikacije moţe se uvrstiti i Koncertni list, koji od 1951 izdaje Slovenska filharmonija; ĉasopis je u više navrata mijenjao svoju fizionomiju pod uredništvima koja su vodili I. Andrejĉiĉ, C. Cvetko i N. Zgur. Posebno mjesto u Sloveniji zauzima godišnja periodiĉna publikacija Muzikološki zbornik, koji od 1965 pod uredništvom D.
Cvetka izdaje Odsjek za muzikologiju Filozofskog fakultet Ljubljani. D. CO. i A. R Srbija. Prve srpske muziĉke periodiĉke publikacije p uglavnom, mada sa izvesnim zakašnjenjem, postanak i ra pevaĉkih društava koja su u XIX v. bila i glavni pokretaĉi mi kih ĉasopisa. Tako se kao prvi pokušaj u toj oblasti pojav 1883 Glasnik pevaĉkog društva »Kornelije« koji ima više kar£ almanaha nego ĉasopisa i ĉiji je jedini broj posvećen prefr liĉnosti i delu Kornelija Stankovića. Ovom prvom pokušaju i ĉasopis Gudalo, koji je izlazio 1886 i 1887 pod uredništvom Petrovića, predsednika pevaĉkog društva »Gusle« u Kiki koje je bilo i izdavaĉ. Većinu ĉlanaka u tom ĉasopisu, koji je nosio i notne priloge, napisao je Robert Tolinger (pod pseud mom Mladen). God. 1903 pokreće Isidor Bajić u Novom 5 Srpski muziĉki list, ĉasopis koji je urednik većinom sam ispunj; ĉlancima i koji je izlazio svega godinu dana. Duţeg je trajanja ĉasopis Gusle, koji je izlazio 1911—14 u Somboru pod urednišf Đ. Cvejića kao glasilo Saveza srpskih pevaĉkih društava. Posvt društvu, donosio je, pored vesti i referata o pevaĉkim društv: raznolike napise (anonimne) o problemima pevanja i horske p se. Veći deo beleţaka ispunjavali su podaci o ruskoj, polj i ĉeškoj muzici. Posle Prvog svetskog rata poĉinju da izlaze i ĉasopisi pokreću pojedini muziĉari ili grupe muziĉara i koji donekle sliku o diferenciranju u muziĉkom ţivotu Srbije u pogledu ui niĉkih stremljenja. Od tog vremena ĉasopisi izlaze skoro rede u Beogradu. Medu prvima je -* Muziĉki glasnik, koji izlazi ] pod uredništvom Petra Krstića. Vrlo je solidan i ozbiljan ĉas bio -> Muzika (1928—29) ĉiji je glavni urednik bio Miloje lojević. Relativno dug period izlaţenja (1928—33 i 1938— imao je -*■ Muziĉki glasnik (prvobitno, do 1932, pod nazr Glasnik Muziĉkog društva »Stanković«). Imajući potporu št hora i ostalih sekcija koje su saĉinjavale društvo »Stanko' ovaj ĉasopis je u svojoj prvoj fazi (pod uredništvom M. P. I danovića) donosio skoro iskljuĉivo vesti i beleške iz rada sai Društva, dok je u drugoj fazi (pod uredništvom S. Đurić-Kl M. Zivkovića i V. Vedrala) bio orijentisan na opšte muziĉke pi leme, kako u Jugoslaviji tako i u inostranstvu. Veoma izr; opštejugoslovenski karakter imao je —> Zvuk (izlazio je 1932pod uredništvom Stane Ribnikar), prvi muziĉki ĉasopis koj u svoj program ukljuĉivao i propagiranje progresivnih društvi smernica. U Novom Sadu izlazio je 1929—31 i jedini mu2 ĉasopis nemaĉke manjine Der Sa'nger (urednici V. Wagner i nije P. Freund). Kao glasnik pevaĉkih društava izlazio je ] —36 (urednici M. Zivković, zatim M. Bajšanski i najzad S. mović) Vesnik Juţnoslovenskog pevaĉkog saveza. Donosio je ^ i saopštenja o pevaĉkim društvima i rede po koji ĉlanak iz ] poznatijih muziĉara, te muziĉke priloge (većinom kompoz Petra Krstića). Poslednji ĉasopis pokrenut pred rat bio je . venska muzika (1939—41); ureĊivali su ga J. Zorko, D. Ĉ i M. Đaja, a pokrenulo Društvo prijatelja slovenske muzike. \ loga obima, ovaj je ĉasopis bio uglavnom posvećen tumaĉi programa koncerata koje je prireĊivalo Društvo. Pored toga ob ljivalo je i ĉlanke o muzici slovenskih naroda. Za razliku od Slovenije i Hrvatske, u Srbiji nikada nije crkvenih muziĉkih ĉasopisa. Kao ĉasopis namenjen zabai muzici vrlo kratko vreme je izlazila 1940 Revija muzike. Posle OsloboĊenja prvi revijalni pokušaj predstavljala je Muzika koju je izdavalo Udruţenje kompozitora Srbije pod ui ništvom O. Danona, S. Đurić-Klajn, M. Vukdragovića i P. loševića; izašlo je pet brojeva (1948—51) u vidu zbornika ĉlar posvećenih preteţno savremenim muziĉkim problemima. S^ jedan broj izašao je od ĉasopisa Jazz (1953). God. 1954—61 lazio je list za muziĉka pitanja ->• Savremeni akordi (glavni urec D. Plavša), a od 1955 obnovljeni -*■ Zvuk, kao organ Saveza h pozitora Jugoslavije (glavni urednici S. Đurić-Klajn 1955i V. Periĉić 1966). Dostiţući veoma visok tiraţ i nailazeći veliko interesovanje, naroĉito meĊu omladinom, od 1964 12 -> Pro mušica, ĉasopis vrlo popularnog, pouĉnog i informativ sadrţaja (glavni urednik Đ. Jakšić). Dosta mesta su ustupali 1 ziĉkim problemima ĉasopisi Revija (1953, urednik muziĉkog < M. Vukdragović), Radio-Beograd (1946—52), Jugoslovenski ra odnosno Radio-televizija (1952—63), kao i poneki knjiţevni ĉašo] LIT.: 5. Đurić-Klajn, Istorijski pregled jugoslovenskih muziĉkih c piša, Muzika i muziĉari, Beograd 1956. S. Đ. P
MUZIĈKI DIKTAT, nastavni postupak koji obuhvaća ak no slušanje, shvaćanje (percipiranje), pamćenje, ritmiĉko i tom identificiranje i zapisivanje zadanog motiva, fraze ili veće muzi cjeline. U okviru elementarnoga muziĉkog odgoja vjeţbe u ( tatu ograniĉuju se na najjednostavnije ritamske i melodijske obra muzikalno logiĉne i pjevno pristupaĉne. Kao predmet struĉn muziĉkog obrazovanja, tijesno povezan sa -> solfeggiom, m.
MUZIĈKI DIKTAT — MUZIĈKI LUK sluţi za potpuno svladavanje tonaliteta, modulacije, harmonije, ritmike, fraziranja i elemenata muziĉkih oblika, sve do zapisivanja višeglasnih polifonih stavaka. Od uĉenika m. d. zahtijeva snaţnu koncentraciju paţnje, sposobnost sintetiĉnog shvaćanja i pamćenja manje ili veće muziĉke cjeline, analitiĉku sposobnost prepoznava nja ritamskih i melodijskih elemenata, primjereno teoretsko znanje i odgovarajuću tehniku biljeţem'a. Didaktiĉki stupnjevan primje njuje se u nastavi kao ĉisto ritamski diktat, kao intervalski odnosno melodijski diktat, kao melodiĉko-ritmiĉki (meloritmiĉki) i kao harmonijski diktat. Gotovo svi priruĉnici za solfeggio sadrţe i vjeţbe za muziĉki diktat. J. Pj. MUZIĈKI FOLKLOR -> Folklorna muzika MUZIĈKI GLASNIK, i. Organ Podruţnice jugoslovenskih muziĉara u Beogradu, materijalno je bio potpomognut od privatnog izdavaĉa. Izlazio je meseĉno od januara do decembra 1922. Glavni urednik bio je Petar Krstić, a ĉlanovi ureĊivaĉkog odbora B. Joksimović, V. R. Đordević, J. Zorko, S. Hristić i K. Manojlović. Pored ĉlanaka koji su tretirali suvremene probleme organizacije muziĉkog ţivota i muziĉkog stvaralaštva ĉasopis je donosio redovnu opersku i koncertnu hroniku i mnogo grade za istoriju jugoslovenske muzike. Svaki broj imao je notne priloge, većinom kompozicije ĉlanova uredništva. M. g. je odigrao korisnu prosvetiteljsku ulogu. U njemu se ogledaju prilike u tadašnjem muziĉkom ţivotu i stremljenja tada najaktivnije i najstarije generacije srpskih kompozitora. LIT.: 5. Đurić-Klajn, Istorijski razvoj jugoslovenskih muziĉkih ĉasopisa, Muzika i muziĉari, Beograd 1956. S. Đ. K.
2. Ĉasopis pokrenut 1928 u Beogradu (prvobitni naziv Glasnik Muziĉkog društva Stankoviĉ) na inicijativu predsednika društva Dušana Putnika koji je bio i najaktivniji saradnik. U prvim brojevima preteţno je orijentisan na probleme i dogaĊaje u samom društvu. Kasnije se sadrţajno obogaćuje ĉlancima sa raznolikom tematikom i proširuje saradnjom većeg broja muziĉara, većinom nastavnika Muziĉke škole Stanković, a donosi i redovne izveštaje o radu Juţnoslovenskog pevaĉkog saveza. Prestaje da izlazi 1934, a 1938—41 izlazi ponovno, pod uredništvom Stane Đurić-Klajn, Milenka Ţivkovića i Vaclava Vedrala. U tom periodu M. g. donosi, pored uvodnih ĉlanaka, redovne izveštaje o muziĉkom ţivotu u većim gradovima Jugoslavije (pišu ih stalni kritiĉari P. Stefanović, P. Markovac, S. Osterc i dr.) i prikaze muziĉkih izdanja. Nekoliko brojeva posvećeno je specijalnim temama koje su obradili domaći i strani muziĉari (savremena ĉehoslovaĉka muzika, bugarska narodna i umetniĉka muzika, problemi klavira, sovjetska muzika i dr.). LIT.: 5. Đurić-Klajn, Istoriski pregled jugoslovenskih muziĉkih ĉasopisa, Muzika i muziĉari, Beograd 1956. S. D. K.
MUZIĈKI IZRAZ. 1. O izraţavanju izvanmuziĉkih sadrţaja muzikom postoje dva mišljenja: prema prvome je muzika sposobna da izrazi neke izvanmuziĉke sadrţaje, a drugo mišljenje osporava tu mogućnost. Prvo stanovište zastupa ekspresionistiĉka estetika, a drugo formalistiĉka. Nakon Boyea i M. P. G. Chabanona u XVIII st., E. Hanslick.)e prvi istaknuti i izraziti predstavnik formalistiĉke estetike. Ostali poznatiji zastupnici formalistiĉkoga gledišta u XIX st. su H. G. Ndgeli, J. F. Herbari, G. Th. Fechner, Beauquier, R. Zimmermann i M. Lazarus, a u XX st. O. Hostinsky, H. Riemann i F. Brenn. Eskpresionizam ima mnogo dulju tradiciju: filozofi antike, primjerice Aristotel, te kozmogonijska poimanja 0 muzici u starim orijentalnim civilizacijama, općenito smatraju muziku imitacijom ĉovjekovih misli i osjećaja, odn. stvarnim ili simboliĉkim izrazom nekih izvanmuziĉkih realnosti. U XVII st., u doba teorije afekata, rasprava o imitiranju prirode u muzici i tonskoga slikanja, eskpresionistiĉko gledište zastupaju J. J. Rousseau, A. Morellet i J. Ph. Ratneau u Francuskoj, J. Mattheson, J. A. Scheibe, J. J. Engel i W. H. Wackenroder u Njemaĉkoj, a Ch. Avison u Engleskoj. U XIX st. predstavnici su ekspresionizma J. G. Herder, L. Tieck, Novalis, E. T. A. Hoffmann, F. Hausegger i H. Kretzschmar. Romantiĉka estetika ga dovodi do svojevrsnog vrhunca, do sentimentalizma. Prema sentimentalistiĉkom shvaćanju, ne samo da muzika izraţava osjećaje: to je njezina osnovna svrha. Hanslickovo stanovište, prema kojem je muzika tek zvukovna arhitektura, predstavlja djelomiĉno krajnju reakciju na ovo pretjerano gledište i općenito na opterećivanje muzike izvanmuziĉkim elementima, odnosno njezino obavezno tumaĉenje njoj vanjskih sadrţaja. Kompozitori koji su prišli problemima muziĉkoga izraza teoretski takoĊer se razilaze u mišljenjima, pri ĉemu najĉešće slijede vlastite stvaralaĉke sklonosti. No, cijela povijest muzike potvrĊuje postojanje trajne i snaţne ekspresivne tendencije u stvaralaĉkoj praksi, zajedniĉke raznim stilovima i velikom broju kompozitora, što je iskustvena potvrda teoretske neodrţivosti formalizma. Deskriptivne elemente, koji se osnivaju na naĉelu muziĉke imitacije
651
izvanmuziĉkih akustiĉkih fenomena, redovito povezanih uz odreĊene izvanmuziĉke realnosti, a obiĉno ĉine dio muziĉkih djela evokativnog ili programnog znaĉaja, nalazi se npr. već u jednoj sekvenci Notkera Balbulusa, u kanonu »Sumer is icumen« iz XIII st., u cacciama Ars novae iz XIV st., zatim u nekim kompozicijama C. Janneguina, Gregoriusa Josepha Wernera, J. Kuhnaua, u Beethovenovoj »Pastoralnoj simfoniji« i u nizu drugih djela. Evokativne kompozicije, što stvaraju ugoĊaj koji treba da prizove predodţbe nekih izvanmuziĉkih stvarnosti, bilo iz vanjskog svijeta bilo iz unutarnjeg kompozitorova svijeta, takoĊer su vrlo brojne i raznovrsne: pisali su ih meĊu ostalima F. Couperin, J. Ph. Rameau, R. Schumann, F. Liszt, C. Debussy i M. Ravel. Programna djela doĉaravaju odvijanje stanovitih stvarnih ili zamišljenih dogaĊaja. Neki od njihovih najpoznatijih autora su H. Berlioz, M. P. Musorgski i R. Strauss. Najveći dio vokalne i vokalno-instrumentalne muzike (npr. opere, oratoriji, kantate) takoĊer je ekspresivnog znaĉaja. Ĉista muzika, tj. instrumentalna muzika., koja nema izriĉitih ekspresivnih tendencija, nesumnjivo takoĊer postoji. No i ona je u stanovitom smislu izraz stvaralaĉke liĉnosti svog autora. Apsolutne muzike u doslovnom i strogom znaĉenju te rijeĉi prema tome, nema, jer nema umjetniĉkog muziĉkog djela, koje nije izraz barem u ovom smislu. Promatrajući formu i muziĉki izraz u njihovoj neodvojivoj povezanosti u muziĉkom djelu, muziĉka estetika u novije vrijeme postepeno dolazi do sve jasnije spoznaje da ekspresivnost muzike nije nuţno nespojiva sa ĉistoćom forme, kako su to tvrdile neke formalistiĉke teorije, umjetno ih suprotstavljajući (->• Estetika, muziĉka). 2. U interpretaciji m. i. oznaĉuje izraţavanje muziĉkog sadrţaja kompozicije na odgovarajući naĉin. M. i u ovom smislu ukljuĉuje jasno isticanje svih muziĉkih elemenata djela (melodiiskih linija, arhitekture, dinamike, itd.) shodno n : egovu stilu i karakteru (->■ Predavanje). LIT.: A. Morellet, De l'expression en musique, Mercure, XI, Pariš 1771. — J. J. Engel, Ober die musikalische Malerei, Berlin 1780.— E. Hanslick, Vom Musikalisch-Schonen, Wien 1854. —J. Weber, Les Illusionsmusicales et le verite sur 1' expression musicale, Pariš 1883. — H. Riemann, Der Ausdruck in der Musik, Leipzig 1884. — F. v. Hausegger, Die Musik als Ausdruck, Wien 1885. —J. Combarieu, Les Rapports de la musique et de la poesie considerees du point de vue de l'expression, Pariš 1894. — M. Lussy, Traite de I'expression musicale, Pariš 1904. — E. de Rey-Pailhade, Essai sur la musique et l'expression musicale et sur l'esthetique du son, Pariš 1911. ■— Bourguh i A Denereaz, La Musique et la vie interieure, Paris-Lausanne 1921. — K. Huber, Der Ausdruck musikalischer Elementarmotive, Leipzig 1923. — M. Schlesinger, Svmbolik in der Tonkunst, Berlin 1930. — K. Biihler, Ausdruckstheorie, Jena 1933. — V. Basch, Essais d'esthetique (Du pouvoir expressif de la musique), Pariš 1934. — L. Klage, Grundlegung der Wissenschaft vom Ausdruck, Leipzig 1936. — H. Conradin, Ist die Musik heteronom oder autonom, Zurich 1940. — E. Stievenard, Philosophie de l'expression musicale, Bruxelles s. a. — /. Stravinski, Poetique musicale, Pariš 1945. — E. Souriau, La Correspondance des arts, Pariš 1947 (srpskohrvatski prijevod pod naslovom Odnos medu umetnostima, Sa rajevo 1958). — G. Brelet, Le Temps musical (2 sv.), Pariš 1949. — W. Wiora, Absolute Musik, MGG, I, 1951. — B. B. BancAoe, O6 OTpa>KeHnn jjeiicTBHTejitHOCTH B MV3biKe, MocKBa 1953. — Z- Lissa, Uber das Spezifische der Musik, Berlin 1956. — /. Supieić, La Musique expressive, Pariš 1957. — G. Bertouille, L'Expression musicale, Bruxelles 1959. — D. N. Ferguson, Music as Metaphor. The Elements of Expression, Minneapolis 1960. ■— P.
MUZIĈKI LUK (engl. musical bow, franc. are musical, njem. Musikbogen), najjednostavniji ţiĉani instrument, pripada familiji citre. Sastoji se od elastiĉnog štapa, svinutog u luk, izmeĊu kojega je napeta jedna, rjeĊe 2—3 ţice. Štap je obiĉno dugaĉak 80—120 centimetara, ali ima i neobiĉno velikih, do 3 metra dugih instrumenata. Zvuk se proizvodi udaranjem o ţicu s pomoću prutića ili se po ţici struţe ili gudi štapićem, a rjeĊe se i trza s prstom. Jednostavni slijed tonova dobiva se mijenjanjem napetosti ţice i raznovrsnim pritiskanjem: obiĉnim pritiskom što daje 2 ili više temeljnih (bordunskih) tonova u cjelostepenom razmaku i slabijim dodirom ĉime se postiţe nekoliko alikvotnih (flageoletnih) tonova. Napetost ţice, odnosno svinutost luka, mijenja se kod nekih tipova s pomoću tzv. petlje za ugaĊanje, poloţene od luka na ţicu. Funkciju rezonatora moţe imati usna šupljina sliĉno kao kod drombulje: ţica se drţi popreko pred ustima ili se stavlja u usta, a volumen usne šupljine mijenja se prema potrebi. Osim jednostavnih tipova muziĉkog luka, sa petljom ili bez nje, ĉesti su i instrumenti kojima je dodana izdubena tikva kao rezonator. M. 1. je raširen u većem dijelu Oceanije, u Juţnoj i Srednjoj Americi, Indiji, Indoneziji, a najviše u Juţnoj Africi gdje se susreću mnogobrojni tipovi; samo narodi Bantu upotrebljavaju 8 tipova muziĉkih lukova. Svira se redovito solistiĉki, a još više kao pratnja pjevanju. Naizmjeniĉnim ili istodobnim izvoĊenjem temeljnih i alikvotnih tonova postiţe se primitivno višeglasje koje je vrlo karakteristiĉno za muziciranje naroda Bantu. O podrijetlu i razvitku muziĉkog luka mišljenja se razilaze; dok jedni smatraju da se m. 1. razvio iz lovaĉkog luka sa strijelom, drugi drţe da se pojavio neovisno o lovaĉkom oruţju kao samonikli muziĉki instrument (ima primitivnih naroda koji sviraju
652
MUZIĈKI LUK — MUZIĈKO ŠKOLSTVO
m. 1., a ne poznaju luk i strijelu). M. 1. se smatra preteĉom gudaĉkih instrumenata. LIT.: O. T. Mason, Geographical Distribution of the Musical Bow, The American Anthropologist, 1897. —• Ai. H. Saville, The Musical Bow in Ancient Mexico, ibid., 1897—98. — H. Balfour, The Natural History of the Musical Bow, Oxford 1899. — C Sachs, Geist und Werden der Musikinstrumente, Berlin 1929 (novi otisak Hilversum 1965). — E. M. von Hornbostel, The Ethnology of African Sound-Instruments, Africa 1933. — P. R. Kirby, The Musical Instruments of the Native Races of South Africa, London 1934 (II izd. Johannesburg 1953). — A. Schaeffner, Origine des instruments de musique, Pariš 1936. — Ch. W. Camp i B. Kelti, The Musical Bow in Southern Africa, Anthropos 1955. — H. Fischer, Schallgerate in Ozeanien, Strasbourg i Baden-Baden 1958. — H. Hichmann, Musikbogen, MGG, IX, 1961. — G. List, The Plaving of the Mu sical Bow in Palenque, Columbia, Journal of the International Folk Music Council, 1966. I. Ać.
MUZIĈKI OBUCI -> Oblici, muziĉki MUZIĈKI PRAVOPIS, obuhvaća upute za valjano pisanje notnog teksta koji mora biti logiĉan i pregledan, kako bi vizuelna predodţba muzike mogla doĉarati njeno akustiĉno ostvarenje. Najĉešće su ritmiĉke i harmonijske pravopisne pogreške. Ritmiĉke nedosljednosti nastaju kad se u dvoglasnom ili višeglasnom stavku note razliĉitih ritmiĉkih vrijednosti potpisuju jedna pod drugu kao da su im trajanja jednaka:
Harmonijske netoĉnosti u pisanju susreću se obiĉno u odlomcima sa ĉestim modulacijama. Ne pazeći dovoljno na pripadnost pojedinog tona odreĊenom tonalitetu, autori ĉesto enharmonijski pogrešno zamjenjuju tonove (npr. fis umjesto ges). M. Kun.
MUZIĈKI TEATAR, specifiĉna vrsta suvremene muzike u kojoj se ujedinjuju muziĉki i scenski elementi na nov, poseban naĉin. U muziĉkom teatru se prije svega »teatralizira« muzika i naĉin na koji se ona »proizvodi«; zameci takve teatralizacije mogli su se nazrijevati već i prije pojave muziĉkog teatra u gestama dirigenta ili u ĉisto fiziĉkim kretnjama sviraĉa, kojima on iz svog instrumenta »izvlaĉi« zvuk. Svjesnom iskorištavanju i potenciranju gestualnoga, dakle u širem smislu scenskog elementa koji prati stvaranje zvuka u ţivoj izvedbi, pogoduju u suvremenoj muzici i sasvim novi, nekonvencionalni izvori zvuka. Tako npr., uranjanje vibrirajućeg gonga u posudu s vodom (ĉime se postizava specifiĉan glissando) ili »posluţivanje« velikog mijeha (da bi se dobila posebna vrst šuma) itd., iziskuje samo po sebi nove i upadljive pokrete instrumentalista, koji — ukomponirani u izvedbu — otvaraju novu, scensku dimenziju muziĉkog djela. Naravno da ta »materijalna« osnova ne bi sama dovela do stvaranja muziĉkog teatra da nije istodobno bilo i paralelne tendencije suvremenoga muziĉkog stvaraoca da angaţira ne samo uho, nego i oko slušaoca, odnosno da angaţira kompletan slušaoĉev perceptivni aparat, kako bi time postigao optimalno primanje i maksimalno razumijevanje svoga djela i svojih stvaralaĉkih zamisli. M. t. predstavlja široku skalu najrazliĉitijih varijanti; u taj pojam moţe ući podjednako i izvoĊenje muziĉkog djela na kon-certnom podiju, kada ono ukljuĉuje izvjesne izvanmuziĉke elemente, kao i muziĉ-ko-scenska djela u kojima autori koriste ĉitav ansambl raznih sredstava umjetniĉke komunikacije, zvuk, svjetlo, inscenaciju, projekciju, film, televiziju, gestu, recitaciju, scenski i plesni pokret — jednom rijeĉju, kada koriste tzv. multi-media (lat. multus mnogi i medium sredstvo). U takvom sluĉaju govori se i o totalnom teatru koji, meĊutim, nema u biti niĉeg zajedniĉkog s totalnim teatrom u smislu Wagnerova sveobuhvatnog umjetniĉkog djela (njem. Gesamtkunstiverk); dok su se u WagMUZICKI TEATAR. Bubnjar iz-scenske komponerOVOJ muziĉkoj zicije« Staalslheater M. Kagela, Hamburg, 1971 drami pojedini SCen-
ski i muziĉki elementi morali koordinirano i u kontinuii odvijati, svi usmjereni prema završnom dramaturškom pletu, dotle se u suvremenom totalnom teatru ujedinjuju pa i najraznorodniji elementi prema naĉelu kolaţa (fn collage lijepljenje), da bi svojom raznorodnošću, korišteni dan pored drugoga, sukcesivno ili simultano, stvarali s je strane specifiĉnu napetost, a s druge onemogućili laţnu patei na muziĉkoj sceni. Budući da se teatarski kolaţ oĉituje u ' menskom odvijanju nesukladnih i meĊusobno nesuvislih ele nata (koje dovodi u krajnjoj konsekvenci do tzv. teatra apsur pa prema tome izmiĉe i svakoj klasiĉnoj logiĉkoj koncepciji for on predstavlja neobiĉno pogodno tlo za improvizaciju. Kom nente sluĉaja i nepredviĊenoga igraju stoga redovito vaţnu ul ne samo u totalnom teatru, nego u muziĉkom teatru uop< dovode ga na teren -> aleatorike i otvorene forme (-> Obi Muziĉki elementi, udruţeni s vizuelnim elementima i s mentima predstavljanja na osnovi estetike kolaţa i oploĊeni provizacijom i aleatorikom, otvaraju muziĉkom teatru naj mogućnosti eksperimenta i razvoja, koje su oĉito uzrokom većeg obraćanja suvremenih muziĉkih stvaralaca ovome ţai M. t. naziva se još i instrumentalnim teatrom (premda izraz svojim znaĉenjem iskljuĉuje udio vokalnih, pjevanih govorenih elemenata), pa i vidljivom muzikom (njem. sichtt Musik). Glavnim predstavnikom suvremenog muziĉkog te: smatra se danas kompozitor Mauricio Kagel. LIT.: R. Heinemann, Das neue Musiktheater zwischen Absurditat Engagement, Melos, 1970, X. — P. Selcm, Trenutak glazbenog metate; zbirka »Novi zvuk«, Zagreb 1972. N. Dl
MUZIĈKO DRUŠTVO U PANĈEVU, osnovano u bruaru 1839 sa zadaćom da neguje i širi muziĉku umetnoi obuĉava u muzici mladi naraštaj. Horovoda je bio Johann Bi a kapelnik Anton Jahimek. Društvo je svake godine prireĊn koncerte na kojima su se izvodile orkestarske, horske i solisti kompozicije. Veliku aktivnost u radu društva, naroĉito u njege muziĉkoj školi sa tri razreda, razvio je Jahimek. Zbog togs i zbog njegove revnosti u negovanju muziĉke umetnosti u P ĉevu, izabran je 1849 za poĉasnoga graĊanina toga grada. M. u P. prestalo je sa radom za vreme revolucije 1848. LIT.: L. Bohm, Monographie von Pancsova. — M. Tomandl, Sporne Panĉevaĉkog srpskog crkvenog pevaĉkog društva 1838—1938, Panĉevo 1 — V. Isailović, Anton Jahimek, Glasnik Tstoriskog društva u Novom S IV, 3. M. Te
MUZIĈKO PAMĆENJE, sposobnost zadrţavanja, reproi ciranja i prepoznavanja muziĉkih elemenata, osobito smisle cjelina kao što su motivi, fraze i veće formalne tvorevine. M. se razvija vjeţbanjem paţnje, aktivnog slušanja, opaţanja, z vaćanja (percipiranja) i reproduciranja manjih i većih cjel: Takvo auditivno pamćenie dopunjuje se kod reproduktiv muziĉara motoriĉkim ili muskularnim pamćenjem, tj. utiranj uvjeţbanih pokreta u podsvijest. Predodţba notne slike (za vi elni tip pamćenja) jest još jedan praktiĉki oslonac za m. p. Vrij no sredstvo za razvijanje muziĉkog pamćenja je -> muziĉki dik, J. Pi MUZIĈKO ŠKOLSTVO, sistematska i organizirana i brazba profesionalnih muziĉara svih vrsta na muziĉko-pedag kim ustanovama, odnosno školama. Suština i oblici muziĉ] školstva razliĉiti su u razliĉitim vremenskim razdobljima te od varaju stilskim znaĉajkama muziĉkog stvaralaštva i naĉinu mi ciranja u pojedinim epohama. Prvobitne zajednice i tzv. primiti kulture ne poznaju sistematsko pouĉavanje u muziĉkim disci] nama, već samo imitativno prenošenje muziĉkih spoznaja i \ ština. U antiknoj Grĉkoj muzika je ulazila u sklop općega škc vanja, a u srednjem vijeku poduĉavala se zajedno matematici znanostima unutar tzv. quadriviuma. Papa Grgur I osnovao 600 u Rimu prvu pjevaĉku školu Schola cantorum (1484 reor nizirana). Pojava višeglasja i razvoj polifonije uvjetovali si nove oblike pedagoške djelatnosti. Pojedini istaknuti muzi umjetnici postepeno preuzimaju i duţnosti uĉitelja, a kompc tori poĉinju stvarati djela instruktivnoga karaktera. Tako nast edukativne kompozicije kao škole za pojedine instrumenti etide. J. S. Bach piše zbirku lakih, pouĉnih stavaka za svoju ţt (Klavierbiichlen fiir Anna Magdalena Bach), dvoglasne i trogla: invencije, sve djela koja se i danas još upotrebljavaju u klavirs nastavi. L. Mozart izradio je prvu sistematsku školu za violi: J. J. Rousseau i H. Pestalozzi traţe da dijete sa svojim sposobi stima i interesima bude u središtu paţnje pedagoga. Odgi muziĉkih sklonosti djeteta oni pridaju veliku vaţnost. U XIX mnoge kompozitore romantike privlaĉi svijet djece pa u to \ jeme, uz brojne škole i etide (O. Ševĉik, C. Czernv, J. B. Crami koje se većinom još i danas primjenjuju u nastavi, nastaju i zbi: umjetniĉkih djela namijenjenih djeci (R. Schumann, P. I. Ĉ kovski).
MUZIĈKO ŠKOLSTVO U JUGOSLAVIJI Nagli razvoj muziĉke kulture u XIX st. (osnivanje orkestara, opernih kazališta i drugih profesionalnih muziĉkih ustanova) nametnuo je potrebu otvaranja posebnih muziĉkih škola u današnjem znaĉenju te rijeĉi. Historija, meĊutim, poznaje — već od XVI st. — zavode kojima je cilj muziĉka izobrazba polaznika. Najstariji su talijanski konzervatoriji; prvi konzervatorij osnovan je 1537 u Napulju (Conservatorio Santa Maria di Loreto). Nešto kasnije od talijanskih osnovani su konzervatoriji u Francuskoj i u Njemaĉkoj. Velika većina muziĉkih škola otvorena je, meĊutim, tek u XIX st. Najranije muziĉke škole sluţile su ne samo odgoju budućih profesionalnih muziĉara već, još ĉešće, i odgoju muziĉkih amatera. Ta dvostruka usmjerenost muziĉkih škola, koja postoji u nekim zemljama još i danas (pa i u Jugoslaviji) koĉi profesionalnu orijentaciju tih ustanova. Nazivi muziĉkih škola razliĉiti su u razliĉitim razdobljima i kod razliĉitih naroda pa izrazi konzervatorij, visoka muziĉka škola, muziĉka akademija, majstorska škola za muziku i si. sami po sebi još ništa ne govore o ustrojstvu, namjeni i rangu škole. Naziv konzervatorij oznaĉuje uglavnom škole, koje u svom sastavu imaju niţu, srednju i višu muziĉku školu. Muziĉke akademije gotovo su uvijek visoke škole — premda se u nekim zemljama primaju u akademiju i slušaĉi bez završene srednje muziĉke škole. Majstorske škole većinom su sastavni dijelovi visokih muziĉkih škola. U njima pouĉavaju obiĉno prominentni umjetnici, a nastavnici u niţim (osnovnim) i srednjim muziĉkim školama, pa i na konzervatoriju, najĉešće su muziĉari koji su u prvome redu pedagozi, rjeĊe i koncertanti, dirigenti ili kompozitori. Niţe i srednje muziĉke škole razvijaju muziĉku nadarenost i usavršavaju teoretsko znanje uĉenika, a visoke muziĉke škole, akademije i majstorske škole odgajaju buduće muziĉke umjetnike, kompozitore i pedagoge. U XX st. muziĉko je školstvo u nekoliko mahova temeljito reformirano. Jedan od najvaţnijih reformatora muziĉkoga školstva u Evropi bio je njemaĉki pijanist i muziĉki pisac L. Kestenberg (1882—1962). On osniva, u zajednici s još nekim istaknutim muziĉarima, prvo internacionalno muziĉko-pedagoško društvo koje na svojemu prvom sastanku u Pragu (1936) prihvaća osnovne smjernice za reformu muziĉkog školstva. MeĊu zakljuĉcima navodi se i potreba da se svakom muziĉki nadarenijem mladom ĉovjeku omogući temeljit muziĉki odgoj u struĉnoj muziĉkoj školi, kao i zahtjev da se muziĉke škole otvaraju pod nadzorom i uz materijalnu potporu prosvjetnih oblasti. Na osnovi tih zakljuĉaka u Evropi je donekle izjednaĉena organizacija muziĉkoga školstva pa se danas u gotovo svim evropskim zemljama razlikuju ovi osnovni tipovi muziĉkih škola: amaterske škole, folklorne škole, škole za pouĉavanje crkvene muzike i profesionalne muziĉke škole niţeg, srednjeg, višeg i visokog ranga. Trajanje školovanja razliĉito je
u razliĉitim muziĉkim školama. U većini evropskih zemalja ono traje, od prvih poĉetaka do potpune umjetniĉke zrelosti polaznika, 14 do 16 godina. Uz narodne, privatne i drţavne škole danas postoje i meĊunarodne muziĉke škole, odnosno seminari, npr. Mozarteum u Salzburgu, Ecole Normale de Musigue u Parizu, Accademia di Santa Cecilia u Rimu. Da se provede koordinacija planova i programa u visokom muziĉkom školstvu, osnovana je Zajednica evropskih konzervatorija, muziĉkih akademija i visokih muziĉkih škola sa sjedištem u Genevi. Da se poboljša muziĉko školstvo, osnovano je, na inicijativu UNESCO-a, Internacionalno muziĉko-pedagoško društvo (ISME). Elementarni muziĉki odgoj obuhvaća najĉešće djecu od njihove pete do ĉetrnaeste godine. U to vrijeme oni su polaznici osnovne (niţe) muziĉke škole u kojoj je teţište na usavršavanju sluha i osjećaja za ritam, na svladavanju vještine pjevanja s lista (prima vista) u relativnoj i apsolutnoj notaciji, na upoznavanju temeljnih pojmova iz muziĉke teorije i na svladavanju osnovne tehnike sviranja na odabranom instrumentu. Srednje muziĉke škole pripremaju orkestralne sviraĉe, pjevaĉe profesionalnih zborova i crkvene muziĉare. Na stupnju visokoškolskoga muziĉkog obrazovanja zahtijeva se od studenata tehniĉka i muziĉka zrelost koja omogućuje pripravu za aktivno stupanje u muziĉki ţivot u svojstvu muziĉkog umjetnika, kompozitora ili muziĉkoga pedagoga. U srednjim i visokim muziĉkim školama postoje obiĉno posebni odjeli uţe struĉne specijalizacije kao što su klavirski, gudaĉki, duhaĉki, teoretsko-nastavniĉki, solo-pjevaĉki, historijski, a u novije vrijeme ponegdje i odio za jazz-muziku. Danas se uz to u mnogim muziĉkim školama osnivaju i posebni odjeli za struĉnjake koji će se zaposliti na radio-televiziji, u tvornicama gramofonskih ploĉa, filmskim ateljejima i specijalnim institutima (-> Konzervatorij, —> Muziĉka akademija).
LIT.: A. Reissmann, Die Konigliche Hochschule fiir Musik zu Berlin, Berlin 1876. — E. Mailly, Les Origines du Conservatoire Royal de Musique de Bruxelles, Bruxelles 1879. — F. Florimo, La Scuola musicale di Napoli ed i suoi conservatori (4 sv.), Napoli 1880—82. — M. Fiirstenau, Das Konservato-
653
MUZIĈKO ŠKOLSTVO. F. Gatfurius s uĉenicima, drvorez, Milano, 1518 riurrt fiir Musik in Dresden 1856—81, Dresden 1881. •— O. Klauwell, Das Konservatorium der Musik in Koln, 1900. — C. Pierre, Le Conservatoire National de Musique et de Dedamation, Pariš 1901. — H. Hanau, Dr. Hoch's Conservatorium zu Frankfurt a. M., Frankfurt a. M. 1903. — K. Kliebert, Die Konigliche Musikschule Wiirzburg 1804—1904, Wiirzburg 1904. — E.
MUZIĈKO ŠKOLSTVO U JUGOSLAVIJI. Razvoj muziĉkog školstva na teritoriju današnje Jugoslavije — uvjetovan općim ekonomskim i društveno-politiĉkim prilikama — tekao je sporo i nejednoliĉno. Od najstarijih vremena pa sve do druge polovine XVIII st. muzika se, uglavnom, uĉila u crkvenim školama: samostanskim (manastirskim), katedralnim i ţupnim. U krajevima koji su bili u sastavu Austro-ugarske monarhije poĉele su se u drugoj polovini XVIII st. osnivati muziĉke škole u okviru uzornih škola (»normalnih«, sa ĉetiri uĉitelja), a nešto kasnije — osobito u prvim decenijima XIX st. ■—■ i u okviru muziĉkih društava. Kao odraz nacionalnih teţnji, u drugoj polovini XIX st. dolazi do procvata muziĉkog amaterizma, osobito zborskog, tako da i mnoga pjevaĉka društva pokreću muziĉke škole, od kojih su neke kasnije prerasle u samostalne ustanove. Tako su već u XIX i na prijelazu u XX st. istaknuto mjesto u razvoju muziĉke kulture jugoslavenskih naroda zauzele: Muziĉka škola u Rijeci (1820), škola HGZ u Zagrebu (1829), Gradska muziĉka škola u Subotici (1868), škola Glasbene matice u Ljubljani (1882) i Srpska muziĉka škola u Beogradu (1899). Iako se muziĉko školstvo izmeĊu dva svjetska rata razvijalo u sliĉnim uvjetima, ipak je po strukturi bilo vrlo razliĉito. To se posebno odnosi na privatne, gradske i drţavne muziĉke škole, od kojih je samo osam moglo dati zaokruţeno muziĉko obrazovanje. MeĊutim, tada su se neke ustanove toliko razvile da su u svom sastavu imale i visoku školu,
654
MUZIĈKO ŠKOLSTVO U JUGOSLAVIJI
kao npr.: Kr. muziĉka akademija u Zagrebu (od 1922), Drţavni konservatorij u Ljubljani (1926) i Muziĉka akademija u Beogradu (1937)Poslije Drugoga svjetskog rata mreţa muziĉkih škola jako se razgranala, tako da je bilo nuţno izvršiti njihovu temeljitu reorganizaciju, ujednaĉiti nastavne planove i programe te školovanje muziĉkih kadrova usmjeriti profesionalno. To je riješeno 1949 na Bledskom sastanku. Na temelju tradicije i novonastalih potreba muziĉko je školstvo podijeljeno na niţe, srednje i visoko. Niţa muziĉka škola traje 6 godina, ali ne daje zaokruţene struĉne kvalifikacije; ona je samo priprema za daljnje muziĉko školovanje, a u stjecanju muziĉke kulture ima najšire društveno znaĉenje. Moţe postojati samostalno i u sastavu srednje muziĉke škole kao jedinstvena desetogodišnja škola. Nastavni plan obuhvaća: glavni predmet (klavir, violina, violonĉelo), solfeggio, teoriju muzike, zborno pjevanje i grupno sviranje. Srednja škola je kadrovska i u njoj uĉenici poslije završnog ispita stjeĉu zvanje struĉnog uĉitelja; mogu se zaposliti u školama, orkestrima, profesionalnim zborovima i dr. Nastavni plan obuhvaća grupu struĉnih i općeobrazovnih predmeta. Škola ima većinom ove odjele: teoretsko-nastavniĉki, solo-pjevaĉki, klavirski, gudaĉki i odjel za duhaĉe i harfu. Visoka muziĉka škola, muziĉka akademija, u rangu je fakulteta i ima, većinom, ove odjele: za kompoziciju i dirigiranje, solo-pjevanje, klavir i orgulje, za gudaĉe, duhaĉe, historijsko-folklorni i teoretskonastavniĉki. Daje zvanje akademskog muziĉara. Prema Bledskom dogovoru status muziĉkih škola regulirali su republiĉki propisi. Zbog nejednakih ekonomskih i kadrovskih uvjeta, kao i novih društvenih potreba, s vremenom su medu školama nastale znatne razlike. Na Savjetovanju 1955 u Beogradu i na Kongresu muziĉkih pedagoga Jugoslavije 1958 u Zagrebu predloţeno je da se proširi muziĉko obrazovanje u osnovnim (niţim) muziĉkim školama, da se ukloni nesklad izmeĊu struĉnog, pedagoškog i općeg obrazovanja u srednjim školama i da se bolje koordiniraju teoretske i praktiĉne discipline i školovanje nastavniĉkog kadra za osnovne općeobrazovne i osnovne muziĉke škole u pedagoškim akademijama ili na dvogodišnjem studiju muziĉkih akademija. Na temelju tih preporuka izraĊen je 1961 Prijedlog reforme muziĉkih škola niţeg i srednjeg stupnja. U tom se dokumentu posebno istiĉe uvoĊenje u nastavu narodnih i zabavnih instrumenata, kao i podizanje pedagoških predmeta na viši stupanj obrazovanja, jer po ovom prijedlogu srednje muziĉke škole više ne bi mogle biti kadrovske ustanove. Danas u Jugoslaviji djeluje znatan broj osnovnih i srednjih muziĉkih škola, zatim muziĉke grupe u pedagoškim akademijama (višim pedagoškim školama), kao i pet visokih muziĉkih škola u rangu fakulteta. To su: Muziĉka akademija u Zagrebu (od 1922), Fakultet za muziĉku umetnost u Beogradu (1937), Akademija za glasbo u Ljubljani (1939), Muziĉka akademija u Sarajevu (1955) i Visoka muziĉka škola u Skopju (1966). Na tim ustanovama postoji i postdiplomski studij. LIT.: Elaborat o organizaciji muziĉkih i baletnih škola, Sekretarijat SIV za prosvjetu i kulturu, Beograd 1961 (šapirografirano). — B. Rakijaš, Najvaţniji faktori u stvaranju naše muziĉke kulture, Muzika i škola, 1965, 2 —3. B. Rš.
Bosna i Hercegovina. O muziĉkom školstvu prije 1878, koje se odvijalo uglavnom pod okriljem vjerskih ustanova, postoje tek pojedinaĉne vijesti. Tako je npr., Andra Pavasović Dalmatinac, 1846—48 uĉitelj na pravoslavnoj školi u Mostaru, pouĉavao djecu i u muzici; 1870 otvorena je u Sarajevu Đakoniĉka škola u kojoj se predavalo i pjevanje. Franjevci su u tzv. narodnim školama, otvorenim neposredno prije 1878, njegovali i pjevanje svjetovnih pjesama, uglavnom rodoljubnih. Nakon 1878 pojedina pjevaĉka društva izobraţavaju svoje ĉlanove, osnivajući razliĉne muziĉke teĉajeve i škole. U tom ih kasnije slijede brojni orkestri sokolskih i vatrogasnih društava, kao i radniĉke muzike, od kojih neke djeluju još i danas. Kasnije su taj rad proširili ogranci, pododbori, odnosno podruţnice razliĉitih društvenih organizacija (Gajret, Hrvatska seljaĉka sloga, Napredak, Prosvjeta, Uzdanica i dr.). Tako je izmeĊu dva rata postojala u Banjaluci muziĉka škola srpskog pjevaĉkog društva Jedinstvo (1934—38). Za muziĉku nastavu poslije osloboĊenja vaţna je djelatnost kulturno-umjetniĉkih društava, koja osnivaju veliki broj muziĉkih sekcija i pjevaĉkih horova, te u toku godina organizuju razne povremene i stalne muziĉke teĉajeve i škole. Tako su npr. osnovani muziĉki teĉajevi KUD Abrašević u Mostaru i Jedinstvo u Travniku, koji su s vremenom prerasli u drţavne muziĉke škole. Sliĉan tip neverificiranih, ali aktivnih muziĉkih škola postoji još i danas (1972) pod okriljem kulturno-prosvjetnih ustanova u Bugojnu (Dom kulture), Derventi (Općinski centar za kulturu) i Konjicu (Centar za muziĉku aktivnost mladih). U općeobrazovnim školama nije se do 1918 uĉila muzika, osim u školama pod upravom vjerskih ustanova i u uĉiteljskim školama. Privatno su kroz niz desetljeća
poduĉavali muziku razni amateri, redovnice i redovnici, uĉi osnovnih škola te vojni kapelnici i muziĉari. No, već 1898 osno je na Velikoj gimnaziji u Sarajevu Ċaĉki orkestar od dvades( ĉlanova koji je kroz ĉetiri sezone davao po 4 javna koncerta godiš Od 1918 muzika se predaje u svim općeobrazovnim sredn školama po nastavnom planu, jedinstvenom za cijelu drţs Prvu privatnu muziĉku školu u Sarajevu otvorio je F. Ms jovski 1900, a 1920 zapoĉinje s radom Oblasna muziĉka šk< nakon OsloboĊenja njenu je ulogu preuzela Drţavna sreo muziĉka škola. Srednje muziĉke škole djeluju još u Mostt Banjaluci i Tuzli, a niţe u Bijeljini, Brĉkom, Bihaću, PrijeĊe Travniku, Trebinju, Zenici, Zvorniku i Sarajevu. God. 195; 70 postojala je muziĉka grupa predmeta na Višoj pedago: školi u Sarajevu na kojoj je nastava trajala dvije godine; 1 otvorena je u Sarajevu Muziĉka akademija. LIT.: V. Carević, Bosna i Hercegovina, Beograd 1925. — B. Milanh Muzika u Sarajevu, Glasnik Jugoslavenskog profesorskog društva, 1939. — Jakešević, Stanje i analiza muziĉkih škola u BiH, 1955 (rkp.). M. Po;
Crna Gora. Muziĉko školstvo u Crnoj Gori poĉinje da razvija tek u razdoblju izmeĊu dva svjetska rata. Do toga vrem muzika se uĉila samo u gimnazijama, u Bogosloviji i u Djevojaĉk institutu. Prva muziĉka škola na teritoriju Crne Gore osnov je 1. IX 1932 na Cetinju, u okviru pjevaĉkog društva Nji koja ;e radila do poĉetka Drugoga svjetskog rata. Uz direki Bogoslava Šulu istakla se i nastavnica violine Eleonora Stejskak Sliĉna škola osnovana je 1937 pri pjevaĉkom društvu Brank Podgorici (Titograd) koju je vodio Aleksa Ivanović. Poslije O: bodenja osnovano je u Crnoj Gori više muziĉkih škola. Prv; poĉela sa radom škola na Cetinju (1. I 1947), a zatim, još godine, otvorene su muziĉke škole u Kotoru i Titograi 1948—49 osnovane su drţavne muziĉke škole u Nikšiću, H cegnovom i Pljevljima, a iduće školske godine u Ivangra. Srednju muziĉku školu Cetinie je dobilo 1949. Osnovao ju j organizovao. Anton Pogaĉar koji je bio njen direktor do 19 Škola je 1951 prešla u Kotor, a 1958 u Titograd. God. 11 otvoreno je Odjeljenje za muziku pri Višoj pedagoškoj škol Titogradu; radilo je dvije godine. Pored pomenutih gradova, u muziĉke škole danas (1972) postoje u Tivtu, Budvi, Baru, Bijel Polju, Danilovgradu i Golubovcima. Sve škole imaju uĉeni horove, a srednja muziĉka ŠKola Njegoš u Titogradu im: orkestar. LIT.: A. Pogaĉar, Muziĉko školstvo, almanah Deset godina Srednje ziĉke škole »Njegoš«, 1957. G. K
Hrvatska. Historijski razvoj muziĉkog školstva u Hrvats moţe se podijeliti u tri razdoblja: prvo, školovanje pod doi nantnim utjecajem crkve; drugo, školstvo u doba prosvijećei apsolutizma, i treće, od 1918 do danas. 1. Za muziĉko školstvo u najstarije vrijeme u Hrvatskoj posebno zasluţan benediktinski red, koji je po uzoru na rim: Scholu cantorum u većim svojim samostanima osnivao škole i skr torije. Središta duhovne muzike u XVI i XVII st. bile su ka drame škole u Šibeniku, Splitu i Hvaru. Od XVII st. dalje r_ vaĉe i instrumentaliste osposobljavaju i isusovci u svojim kole jima u Zagrebu, Slavonskoj Poţegi i Varaţdinu. Od ostalih crk nih redova valja još spomenuti dubrovaĉke franjevce, zagrebai klarise i varaţdinske uršulinke. 2. Prema »Općem školskom redu« Marije Terezije iz 17 koji je vrijedio za cjelokupno školstvo u GraĊanskoj Hrvats i Slavoniji, javljaju se prve svjetovne muziĉke škole u sastj normalki i graĊanskih škola. Tako su osnovane škole: 1788 Zagrebu, 1791 u Rijeci, 1804 u Karlovcu i 1834 u Donjem A holjcu. Krajem XVIII i poĉetkom XIX st. dolazi do znatnih p mjena u ekonomskom i politiĉkom ţivotu, pa se u predilin doba u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji i Vojnoj krajini poĉinju nivati i muziĉka društva, po uzoru na ona u Beĉu, Grazu, Lji ljani i dr. Tako su utemeljena društva u Kriţevcima (Mus -Institut, 1813), Varaţdinu i Zagrebu (Musikverein, oba 182 Senju {Musikverein, 1828), Osijeku (Gesellschaft der Musikfreun 1830) i Petrinji (Musikverein, 1841). Ta su društva, uz orkest imala i svoje muziĉke škole. Škola zagrebaĉkog društva (kasr HGZ) djelovala je kontinuirano 1829—1920, kada je prera u Muziĉku akademiju; ona je dala najznaĉajniji prilog hrvats' muziĉkoj kulturi. Poslije Bachova apsolutizma (1850—60) naglo je porasi broj pjevaĉkih društava, od kojih su neka imala vlastite, dol razvijene muziĉke škole, kao npr. Pjevaĉko društvo Zvonit u Splitu (1884), ĉija je škola 1928 prerasla u Gradsku glazbe školu, zatim Hrvatsko pjevaĉko i glazbeno društvo Kuhaĉ u O jeku (1897—-1912), Zoranićeva glazbena škola u Zadru (1908 15) i dr. Gradske muziĉke škole postojale su u Varaţdinu (187c 1915), Bjelovaru C1877—1917; kasnije obnovljena u sastavu Gl;
MUZIĈKO ŠKOLSTVO U JUGOSLAVIJI benog društva, 1921—41), Virovitici (1886—1936; osnovalo ju je Društvo za promicanje glazbe), Slavonskom Brodu (1891— 1906) i dr. Glazbena uĉiona u Kriţevcima (1859—88), koja je kasnije nastavila rad pod imenom Glazbene škole (1922—41), djelovala je u sastavu osnovne škole, a Glazbena škola u Sisku (1895—1924) u sastavu Ţenske struĉne škole. Od brojnih privatnih muziĉkih škola najdulje se odrţala Stohrova škola u Varaţdinu (1881—1921). Uz školu HGZ u Zagrebu kontinuirano djeluju Muziĉka škola u Rijeci (1820—1918) i Gradski glazbeni zavod u Karlovcu (pod tim imenom od 1868). 3. U razdoblju 1918—1941 gotovo su sve navedene škole nastavile svojim djelovanjem, iako neke s kraćim i duljim prekidima. Jedinstveni planovi i programi nisu postojali, ali je znatan broj škola radio prema nastavnoj osnovi niţe i srednje škole Muziĉke akademije u Zagrebu. U školama su se predavali i orkestralni instrumenti, jer su to zahtijevale potrebe gradskih glazbi. Osim Muziĉke akademije, u Zagrebu treba istaknuti medu najrazvijenijim muziĉkim školama: Lisinski (1927—45) i Polihimnijii (1932 —41), zatim muziĉku školu Beethoven Ellv Lerch-Bašić (1929 —45), Glazbeni studio R. Matza (1932—41) i dr. U Karlovcu je djelovao Gradski glazbeni zavod, u Osijeku Gradska muziĉka škola (od 1921), a na Sušaku Gradska muziĉka škola (1927—-45;. Poslije OsloboĊenja muziĉko je školstvo preuzela drţava, tako da se u njegovu daljnjem razvoju — u skladu s rastom ekonomskih i općedruštvenih potreba — ocrtavaju jedinstvene teţnje. Privatne su škole ukinute, ali se zato osnivaju muziĉki teĉajevi i škole u organizaciji domova kulture, kulturno-umjetniĉkih društava i opće-obrazovnih osnovnih škola kao društveno korisno i demokratski shvaćeno muziĉko obrazovanje u najširem smislu. Za ostvarenje organizacijskih struĉnih i pedagoških ciljeva brinu se Zavod za unapreĊenje osnovnog obrazovanja i Zajednica muziĉkih škola SR Hrvatske. Danas u Hrvatskoj djeluje 19 samostalnih osnovnih muziĉkih škola: u Delnicama, Drnišu, Ivanić-gradu, Krapini, Kriţevcima, Kutini, Puli, Senju, Sinju, Slavonskom Brodu, Slavonskoj Poţegi, Šibeniku, Umagu, Vinkovcima, Virovitici i 4 u Zagrebu. Potpunih srednjih muziĉkih škola, koje u svom sastavu imaju i osnovne škole, ima 13: u Bjelovaru (Vatroslav Lisinski), Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku (Franjo Kuhaĉ), Puli (Ivan Matetić-Ronjgov), Rijeci (Ivan Matetić-Ronjgov), Sisku (Fran Lhotka), Splitu (Josip Hatze), Varaţdinu, Zadru (Blagoje Bersa) i 3 u Zagrebu (Vatroslav Lisinski; Pavao Markovac; Blagoje Bersa). Zbog razliĉitih materijalnih uvjeta u radu, reforma muziĉkog školstva od 1962 nije u cijelosti uspjela uskladiti proklamirane teţnje. Vrijedno je, meĊutim, navesti promjene koje je u nastavnom planu i cjelokupnoj reorganizaciji izvršila muziĉka škola Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Na njoj danas (1973) postoji 9 odjela: teoretski (s odsjecima za teoretske predmete i radiofoniju); pjevaĉki; za klavir i orgulje (klavir, orgulje i harmonika); za gudaĉke instrumente (sa harfom i gitarom); za udaraljke; za zabavnu muziku (s odsjecima za kompoziciju, dirigiranje i aranţiranje, za vokalne soliste, za instrumentalne soliste); muziĉko zabavište za djecu predškolskog uzrasta i opći-obrazovni odjel. — Na pedagoškim akademijama u Zagrebu, Splitu i Puli postoji studij muzike na višem stupnju, uglavnom teoretsko-pedagoških predmeta prilagoĊenih potrebama muziĉkog odgoja na osnovnim školama. Uz navedene škole u SR Hrvatskoj djeluje i znatan broj podruĉnih škola, rasporeĊenih gotovo u svim većim mjestima. LIT.: /. Ostojid, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, I —III, Split 1963—65. — B. Rakijaš, Muziĉko školstvo u GraĊanskoj Hrvat skoj i Slavoniji izmeĊu 1776 i 1835 godine, Muzika, 1968, 4 i 1969, 2 i 4. — Razvoj muziĉkog školstva u SR Hrvatskoj 1788—1968, Katalog, Zagreb 1968. — B. Rakijaš, Interesantan historijski dokument o postojanju Glazbenog za voda u Kriţevcima, Zvuk, 1969, 98. — Isti, Ugovor o pripojenju zagrebaĉke Muziĉke škole iz XVIII st. školi »Musikvereina«, Arti musices, I, 1969. — K. Kovaćevid, Muziĉka akademija u Zagrebu, ibid. — B. Rakijaš, Pojava i znaĉenje zagrebaĉke Muziĉke škole iz XVIII st. u razvoju naše muziĉke kulture, Zvuk, 1970, 104—105. B. Rš.
Makedonija. Osim delatnosti uĉitelja i muziĉara, koji su još za vreme Turaka — od poslednjih decenija prošloga veka do balkanskih ratova — pored ostalog radili i na podruĉju muziĉkog opismenjavanja, u Makedoniji do 1919 nije bilo nikakve muziĉke nastave. Organizovanje muziĉke nastave poĉinje u periodu izmeĊu dva rata. U to vreme u nekim gradovima deluju privatni nastavnici muzike, a 1928 otvara se u Skopju prva privatna muziĉka škola. U njoj se poduĉavala violina, violonĉelo i klavir, a vodila ju je pijanistkinja Sara Arsić. Istaknuti nastavnik škole bio je muziĉar ĉeškoga porekla Leopold Dvorţak, dirigent vojne muzike u Skopju, koji je predavao violinu i violonĉelo. Na inicijativu pevaĉkog društva Mokranjac osniva se 1934 u Skopju istoimena muziĉka škola. U njoj je bila uvedena nastava za violinu, violonĉelo, klavir, solo-pevanje i teoriju; škola je radila do 1941. Za vreme okupacije Bugari su u Skopju osnovali muziĉku
655
gimnaziju u kojoj su uĉenici, pored muziĉkih predmeta, uĉili i skupinu opšteobrazovnih predmeta. Šire i sistematski organizovano muziĉko školstvo razvija se u Makedoniji nakon OsloboĊenja. Već u jesen 1944 poĉinje da radi Srednja muziĉka škola u Skopju; prvi je direktor Trajko Prokopiev. Uporedo se razvijaju i ostale muziĉke institucije. Srednja muziĉka škola u Skopju poboljšava svoj rad na odgajanju muziĉkih kadrova, naroĉito nastavnika muzike u osnovnim školama. Od 1948 direktor škole je Ilija Nikolovski, a meĊu nastavnicima se istiĉe Stefan Gajdov. U periodu od 1946 do 1950 osnovano je u Makedoniji 9 niţih muziĉkih škola: u Kumanovu, Bitoli, Prilepu, Titovu Velesu, Štipu, Tetovu, Strumici, Koĉanima i Skopju. One su pokretaĉi i nosioci muziĉkog ţivota u svojim sredinama. Mreţa muziĉkih škola obuhvata još dve kasnije osnovane srednje muziĉke škole, u Bitoli i Štipu, i dve niţe, u Ohridu i Kavadarcima; Niţa muziĉka škola u Skopju prerasla je u desetogodišnju. Da se što brţe i što uspešnije resi pitanje muziĉkih kadrova za potrebe opšteobrazovnih škola osnovan je 1950 muziĉki odsek na Višoj pedagoškoj školi u Skopju (danas Pedagoška akademija). Veliki kulturni i posebno muziĉki napredak Makedonije doveo je do osnivanja Visoke muziĉke škole u Skopju, koja je otpoĉela sa radom 1. XII 1966. D. OV. Slovenija. U srednjem vijeku u Sloveniji se poduĉavala muzika uglavnom u samostanskim pjevaĉkim školama. U drugoj polovini XVI st. protestantski su reformatori uveli u njemaĉke i latinske škole i nastavu pjevanja. U isusovaĉkim školama protureformacije i muzika je zauzimala istaknuto mjesto. MeĊutim, nastojanje da se muziĉko školstvo postavi na organizirane temelje pojavilo se tek oko 1800. Ĉlanovi ljubljanske Filharmoniĉne druţbe pokrenuli su te godine pitanje osnivanja struĉne muziĉke škole. Ona je bila osnovana tek 1815, u okviru ljubljanske normalke; djelovala je do 1875. U XIX st. pjevaĉka društva i ĉitalnice osnivaju razliĉite teĉajeve za muziĉku izobrazbu ĉlanova. Sredinom XIX st. pjevanje se poduĉava i u narodnim školama. Izdaju se i prve pjesmarice. Otvaraju se, u okviru ĉitalnica, i uĉionice za pjevanje. Najvaţnija od njih zapoĉela je radom 1873 u Ljubljani. Uz pjevanje u njoj se popuĉava klavir i violina. U okviru ljubljanske Filharmoniĉne druţbe poĉinje 1862 radom i muziĉka škola. Cecilijansko društvo otvara orguljaške škole u Ljubljani i Celju. Ljubljanska Glasbena matica osniva muziĉke škole u Ljubljani (1882), Novom mestu (1898), Celju (1908), Gorici (1908), Kranju (1909), Trstu (1909) i Ptuju (1919). Kao muziĉki pedagozi istiĉu se osobito ĉeški muziĉari koji djeluju u Sloveniji: G. Mašek, A. Nedved, A. Foerster, K. Hoffmeister i V. Talich. Prvi znaĉajniji slovenski muziĉki pedagozi bili su F. Gerbiĉ i M. Hubad. God. 1919 osnovan je u Ljubljani Prvi jugoslovanski konservatorij Glasbene matice; 1920 priznato je toj ustanovi pravo javnosti; 1926 promijenila je ime u Drţavni konservatorij. Taj je konzervatorij obuhvaćao niţu, srednju i visoku muziĉku školu. Time je slovenskim muziĉarima pruţena mogućnost da u svojoj zemlji steknu i najviše kvalifikacije. God. 1939 konzervatorij se pretvara u Glasbenu akademiju s odsjecima za kompoziciju i dirigiranje, za solo-pjevanje (koncertni i operni smjer), za klavir, za violinu, za violonĉelo, za orgulje, za scensku umjetnost (opernu i dramsku), za muziĉke pedagoge. U svom sklopu imala je i srednji stepen muziĉkog obrazovanja. God. 1946 stupila je na snagu uredba o Akademiji za glasbo sa dva smjera: umjetniĉkim (odsjeci za kompoziciju i dirigiranje, za pjevanje, za klavir, za violinu, za violonĉelo, za orgulje i za ostale instrumente) i znanstvenim (odsjeci za muziĉku historiju, za muziĉku pedagogiju i za muziĉki folklor). God. 1948—62 postojao je samo odsjek za muziĉku historiju, a 1962 se na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani osnovao muzikološki odsjek. God. 1948 su se iz Akademije za glasbo izdvojile niţa i srednja škola; time je Akademija za glasbo dobila svoju sadašnju strukturu visokoškolskog tipa; od 1965 u njezinom je sastavu i novoosnovani odsjek za muziĉku pedagogiju. Broj muziĉkih škola u Sloveniji naglo raste nakon OsloboĊenja. Već 1945 poĉinju radom: srednja muziĉka škola u Ljubljani i niţe muziĉke škole u Brezicama, Kranju, Krškom, Ptuju, Trbovlju i Mariboru; 1946 otvaraju se niţe muziĉke škole u Celju, Ljutomeru, Murskoj Soboti, Novom Mestu, Idriji i Jesenicama; 1947 u Postojni; 1948 u Novoj Gorici, Portoroţu (1951 škola se preselila u Kopar), Ljubljani—Polje i Ljubljani—Šiški—Beţigradu; 1949 u Ljubljani—Mostama, Ljubljani—Viĉu, Slovenskoj Bistrici, Škofjoj Loki i Zagorju; 1950 u Trţiĉu, Gornjoj Radgoni, Šoštanju, Radeĉu i Rušama; 1951 u Tolminu i Ilirskoj Bistrici; 1953 u Izoli, Seţani, Mengešu, Domţalama, Slovenj Gradecu, Hrastniku i Kamniku; 1954 u Litiji, Medvodama, Mariboru—Taboru, Ajdovšĉini i Piranu; 1955 u Velenju; 1956
656
MUZIĈKO ŠKOLSTVO U JUGOSLAVIJI — MUZIKA
u Lescama—Radovljici, Ravnama na Koroškom i Šempetru kod Gorice; 1957 u Ţalcu; 1958 u Rakeku; 1959 na Vrhniki i Ormoţu; 1961 u Koĉevju; 1962 u Ribnici i Sevnici; 1963 u Slovenjskim Konjicama, a 1964 u Ĉrnomlju. Posljednjih godina prevladavaju tendencije za udruţivanje u veće jedinice. Tako su se ujedinile muziĉke škole iz Mengeša i Domţala, iz Šoštanja i Velenja; Medvode su ušle u sklop niţe muziĉke škole Ljubljana—Beţigrad (muziĉka škola F. Šturm), a Ruše su postale odjeljenje muziĉke škole Maribor—Tabor. Došlo je i do osnivanja Zavoda za glasbeno in baletno izobraţe-vanje u Ljubljani i Centra za glazbeno vzgojo u Mariboru, dok su muziĉke škole u Izoli, Koperu i Piranu samostalne jedinice Centra za glasbeno vzgojo u Kopru. 28. V 1971 stupio je na snagu Zakon o muziĉkim školama u SR Sloveniji. On odreĊuje 'djelatnost, financiranje i organizaciju muziĉkih škola u Sloveniji u obliku zavoda ili organizacijskih jedinica. Govori o duţnostima i pravima uĉenika i nastavnika te odreĊuje odgovarajuće obrazovanje struĉnog kadra; propisuje uvjete za osnivanje i upravljanje muziĉkim školama; donosi 'prijelazne odredbe o usklaĊivanju dosadašnjih odredaba i djelovanja s propisima novog zakona. Na teritoriju SR Slovenije djeluju od 1945 dvije Srednje muziĉke škole: u Ljubljani i Mariboru. Premda su u poĉetku bile zamišljene kao više muziĉko-pedagoške ustanove, one su 1953 izjednaĉene s ostalim srednjim muziĉkim školama u SFRJ. Na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani i Mariboru postoji i odsjek za muziku, na kojem stjeĉu struĉnu kvalifikaciju budući nastavnici muzike na općeobrazovnim školama. Na temelju najnovijih statutarnih propisa (1972) Akademija za glasbo u Ljubljani ima dva smjera: a) visokoškolski studij sa postdiplomskim studijem u odsjecima za kompoziciju, za dirigiranje, za pjevanje, za klavir, za gudaĉke instrumente, za duhaĉke instrumente i b) studij na višem stupnju za obrazova nje predmetnih nastavnika. Postdiplomski studij omogućuje i specijaliziranje za uţu struku. p. Si. Srbija. Organizovani muziĉko-prosvetni rad u Srbiji poĉinje tek u drugoj polovini XIX v., mada se već u srednjovekovnim manastirima sticalo, pored verskog, i izvesno muziĉko obrazovanje (pojanje). Uslovi za razvoj muziĉko-pedagoškog rada postepeno sazrevaju tek posle Drugog srpskog ustanka. Kada je Josif Slezinger osnovao prvi orkestar u Srbiji, Knja&evsko-srpsku bandu, ova je institucija istovremeno postala i prva škola za profesionalne muziĉare u Srbiji. IzmeĊu 1830 i 1860 muziĉko-pedagoška delatnost razvijala se paralelno sa razvojem muziĉkog amaterizma toga vremena. Tako se u okviru dva vodeća pevaĉka društva u Srbiji i Vojvodini (Beogradsko pevaĉko društvo i Panĉevaĉko srpsko crkveno pevaĉko društvo) formiraju pevaĉke škole sa zadatkom da neguju ne samo crkvenu, već i svetovnu muziku. Ali tek šezdesetih godina XIX v. zapaţaju se u teorijskoj nastavi pevaĉke škole Beogradskog pevaĉkog društva, koju je vodio Milan Milovuk, organizovanija muziĉko-pedagoška nastojanja. Iako su 1864 u štampi objavljena pravila Praviteljstvene škole muzike, do njenog stvarnog osnivanja nije došlo. Sledeći pokušaj da se ostvari organizovana muziĉka nastava uĉinjen je 1888. Te je godine Toša Andrejević, jedan od prvih srpskih muziĉara školovanih u Beĉu, otvorio u Beogradu Visoku muziĉku školu sa 10 nastavnika i potpunim nastavnim programom. No, ta škola je posle godinu dana prestala sa radom iz materijalnih razloga. Prva srpska regularna muziĉka škola otvorena je tek 1899 pod patronatom Beogradskog pevaĉkog društva i sa nazivom Srpska muziĉka škola; 1919—44 ona je nosila ime Muziĉka škola u Beogradu, kada menja ime u Srednja muziĉka škola »Mokranjac«, odnosno kasnije u Muziĉka škola »Mokranjac«. Nju su osnovali istaknuti srpski muziĉari Stevan Mokranjac (prvi direktor), Cvetko Manojlović (klavir) i Stanislav Binićki (teorija). Imala je dva odseka: poĉetniĉki i viši. Sve do 1911 Srpska muziĉka škola jedina je javna muziĉko-pedagoška ustanova u Srbiji. Te je godine Pevaĉko društvo »Stanković« osnovalo u Beogradu Muziĉku školu »Stankoviĉ«, ĉiji je prvi direktor bio Stanislav Biniĉki. Od nastavnika jedne i druge muziĉke škole formirano je 1937 jezgro Muziĉke akademije u Beogradu, prve muziĉko-pedagoške ustanove fakultetskog ranga u Srbiji, sa Petrom Konjovićem kao prvim rektorom na ĉelu. Od 1957 Muziĉka akademija je samostalna ustanova u okviru Umetniĉke akademije u Beogradu. U njenom sastavu se do 1955 nalazila i srednja muziĉka škola, koja se te godine osamostalila i postala treća srednja muziĉka škola u Beogradu sa imenom Muziĉka škola »Josip Slavenski«. Njen prvi direktor bila je Jelica Draškoci-Smodlaka; danas njome rukovodi Đura Jakšić. Osim Muziĉke akademije, koja ie 1973 promenila naziv u Fakultet muziĉke umetnosti i srednjih muziĉkih škola u Beogradu, na teritoriji SR Srbije postojale su do osloboĊenja samo još dve muziĉke škole: u Subotici i Novom Sadu. Subotiĉka muziĉka
škola, osnovana 1868, najstarija je muziĉka škola na teritoriji republike. U njoj su se školovali uĉenici preteţno maĊar narodnosti, a prvi je direktor bio Istvan Frankl. Novosad muziĉka škola nosi ime svog osnivaĉa i prvog direktora Isid Bajića (1908—15). Posle prekida do kraja Prvoga svetskog i škola je nastavila radom uz drţavnu subvenciju. Njen je direk Rudolf Bruci. Posle Drugoga svetskoga rata u Srbiji se znatno proširila mi srednjih muziĉkih škola. God. 1947 osnovane su srednje šk u Nišu, Kragujevcu (nije radila 1958—62) i Prizrenu, 196] Zrenjaninu i 1963 u Prištini. Muziĉka škola u Nišu nosi i Dr Vojislav Vuĉković (direktori Stevan Gušĉin, Pavle Jankc Dragan Jovanović i Jelena Cankar-Kostić), a u Prizrenu Ji Slavenski (Lorenc Antoni, Radomir Milosavljević i Endjel . risa); muziĉku školu u Zrenjaninu vodili su Vladimir Piješ Boško Kirćanski i Dušan Omorac, a u Prištini je od osniva direktor Ratomir Moraĉić. U Zrenjaninu deluje od 1968 i muzi odsek na Višoj pedagoškoj školi. Skoro u svim većim mestima Srbije postoje i niţe muzi škole, a zvaniĉan im je naziv »škola za osnovno muziĉko ot zovanje«. Sve spomenute srednje muziĉke škole imaju u sv sastavu i muziĉku školu niţega stepena. Niţe muziĉke škole samostalne ustanove deluju danas (1972) u Beogradu (5), Zemu Novom Sadu (2), Aleksincu, Boru, Valjevu, Zajeĉaru, Kralje Kruševcu, Leskovcu, Loznici, Negotinu, Poţarevcu, Svetozare Smederevu, Ćupriji, Ĉaĉku, Šapcu, Adi, Apatinu, Baĉkoj Palai Baĉkoj Topoli, Beĉeju, Kikindi, Kuli, Panĉevu, Somboru, Sre skoj Mitrovici, Senti, Sidu i Kosovskoj Mitrovici. Osim 0 samostalnih muziĉko-pedagoških ustanova Muziĉka akaden u Beogradu je 1962 otvorila dva isturena odeljenja u Nišu i Nov Sadu, koja deluju i danas (1973). LIT.: K. P. Manojlović, Istoriski pogled na postanak, rad i ideje Muz škole u Beogradu, Beograd 1924. — M. Tomandl, Spomenica panĉevaĉkog '■ skog crkvenog pevaĉkog društva, Panĉevo 1938. — E. Diamant, 80 godiši Drţavne muziĉke škole u Subotici, Subotica 1948. — 5. Đurić-Klajn, Iz ist> našeg muziĉkog školstva, Muzika i muziĉari, Beograd 1956. — 5. Gušĉin, set godina Srednje muziĉke škole »Dr. Vojislav Vuĉković« u Nišu, Niš 1 — 5. Đurić-Klajn, Dvadeset godina Muziĉke akademije u Beogradu, Beoi 1958. —■ D. Plavia, Niţe i srednje umetniĉke škole, Jugoslovenski preg 1958, 2. — R. Pejović, Pedeset godina Muziĉke škole »Stanković«, Beograd 1 — Dvadeset pet godina Muziĉke akademije u Beogradu, Beograd 1963. D. P
MUZIKA (od grĉ. |zouai.xT); lat. mušica, engl. music, fra musique, njem. Musik, tal. mušica), 1. umjetniĉka disciplina k je materijal zvuk. Bilo je mnogo pokušaja da se nade definii koja bi obuhvatila cjelokupni fenomen muzike no svaki je ] do izraţaja dolazila samo jedna strana, i to ona koja se u odreĊen momentu ĉinila najznaĉajnijom. Antiĉki pisci razlikuju u mir. znanost i praksu, dakle ono što će srednji vijek nazvati scier, i ars. Tako npr. Ptolemej pod muziĉkom disciplinom podrazui jeva »sposobnost da se uoĉe razlike izmeĊu visokih i dubokih nova«, a Aristid Kvintilijan kaţe da je muzika »znanost o mele i o onome što melosu pripada«. Nešto drukĉije definira Kleon »Muzika je znanost o prirodi zvukovnog ustroja«, a jedan nepozr. autor kaţe: »Muzika je znanost o savršenom, tj. o vokalnom i strumentalnom melosu«. Srednjovjekovni teoretiĉari nadopunjuju uglavnom grĉke ( finicije. Oslanjajući se na Aristida Kvintilijana, Aurelius Augustir kaţe: »Mušica est scientia bene modulandi«, a Boethius nadoi zuje na Ptolemeja: »Mušica est facultas differentias acutorum gravium sonorum sensu ac ratione perpendens«. Za razdoblje racionalizma i prosvjetiteljstva karakteristiĉ je definicija G. W. Leibnitza: »Mušica est exercitum arithmetii oecultum nescientis se numerare animi«; u njoj se prvi puta ljv skom duhu, dakle subjektu, suprotstavlja muzika kao obje Definicije u XVIII st. tumaĉe muziku na sliĉan naĉin kao i pri u njenoj dvostrukoj funkciji: kao znanost i kao umjetnost. ! kraju toga stoljeća racionalistiĉko shvatanje prelazi, meduti u suprotno, romantiĉko poimanje, tj. u prvi plan dolaze osol doţivljaji i osjećaji ĉovjekovi. Kao model u XIX st. ĉesto se pojavljuje definicija H. C Kocha: »Muzika je umjetnost koja tonovima izraţava osjećaj Uzdizanje muzike u sferu metafiziĉkog i transcendentalnog jed je od glavnih karakteristika romantike. U tom smislu govori Herc o muzici kao o »objavljivanju nevidljivog«, a Scheling kao »izrazu beskrajnoga«. Uz to u XIX st. ima i definicija koje se melje na ranijim racionalistiĉkim principima. Tako J. G. Nag navodi da je muzika »pokretljiva igra tonova«, a E. Hanslick ka da je muzika »pokretna forma koja zvuĉi«. XX st. dalo je niz definicija za pojedine muziĉke pojave i obli! za atonalnu muziku, za elektronsku muziku i si., ali se ni jedna odnosi na muziku kao cjelinu. Ta ĉinjenica posljedica je nagi napretka u diferencijaciji muziĉkih fenomena današnjice i ned statka jedinstvenoga gledanja na umjetnost (kao i u ranijim st ljećima).
MUZIKA — MUZIKALNOST Antika je dala prve definicije muzike pa iz antike potjeĉu i prve klasifikacije. Već Aristotelov uĉenik Aristoksen razlikuje teoriju od prakse. Plutarhova podjela na harmoniku (misli se melodika), ritmiku i metriku vrijedila je do XV—XVI st. Aristid Kvintilijan dijeli muziku na teoriju i praksu, a kao pododjele navodi akustiku i muziĉki odgoj (kod ĉega akustika ulazi u teoriju, a muziĉki odgoj u praksu). Sama praksa sadrţi, po Kvintilijanu, uĉenje o melosu, o ritmu, ljudskom glasu i instrumentima. Srednjovjekovni teoretik Boethius razlikuje mušica mundana, tj. harmoniju svemira ili sfernu harmoniju; mušica humana, tj. harmoniju ĉovjeka ili harmoniju ljudske duše i muAca instrumentalis, u koju ulazi muzika proizvedena ljudskim glasom (instrumentum naturale) ili s pomoću instrumenata (instrumentum artifi.cia.le). Muziĉki teoretici nabrajaju i druge pojmove: mušica harmonica (vokalna), mušica rhythmica (muzika za ţiĉane instrumente i udaraljke) i mušica organica (muzika za duhaĉke instrumente), pa mušica plana (jednoglasna muzika), mušica mcnsuralis (višeglasna muzika u XIII st.), mušica recta (u njoj se upotrebljavaju samo dijatonski tonovi starocrkvenih ljestvica), mušica falsa (s kromatskim pomacima), pa mušica regulata (umjetniĉka) i mušica usualis (narodna muzika) i si. Teoretici XVIII st. ubrajaju u teoriju akustiku, kanoniku (muziĉke proporcije), gramatiku (intervale) i estetiku, a u praksu kompoziciju i egzekuciju (reproduktivnu umjetnost). U tom se stoljeću pojavljuje i niz novih pojmova: mušica antica i mušica
BI
moderna, mušica orientalis i mušica occidentalis, mušica dramatica i mušica theatralis, mušica chorica i hypochematica (plesna muzika), pa
apsolutna i programna m. i dr., a danas se susreću pojmovi: tonalna, atonalna, serijelna m., scenska, baletna, filmska i radio-m. pa mehaniĉka, elektronska, konkretna m. i dr. LIT.: H. Abert, Die Musikanschauung des Mittelalters und ihre Grund lagen, Halle 1905. — J. Combarieu, La Musique, ses lois, son evolution, Pariš 1907. — E. Steinhard, Ober die Wandlung des Begriffes Musik, M, 1910—11. — F. Auerbach, Die Grundlagen der Musik, Leipzig 1911. — H. Miiller, Zur Musikauffassung des Mittelalters, Festschrift fur H. Kretzschmar, Leipzig 1918. — M. E. Frank, Mathematik und Musik und der griechische Geist, Logos, 1920. — H. Mersmann, Versuch einer Phanomenologie der Musik, ZFMW, 1922—23. —• K. Singer, Vom Wesen der Musik, Stuttgart 1924. — A. E. Cherbuliez, Die gedanklichen Grundlagen der Musikbetrachtung, Zurich 1925. — P. Bekker, Von der Naturreichen des Klanges, Stuttgart i Berlin 1925. — D. Mosonyi, Die irrationalen Grundlagen der Musik, Imago, 1925. — F. Heinrich, Die Tonkunst in ihrem VerhaUnis zum Ausdruck und zum Symbol, ZFMW, 1925—26. — H. Abert, Die Stellung der Musik in der antiken Kultur, Die Antike, II 1926. — P. Bekker, Materiale Grundlagen der Musik, Wien i New York 1926. •— A. Speiser, Musik und Mathematik, Basel 1926. — E. Biicken, Geist und Form im musikalischen Kunstwerk, Potsdam 1929. — Ch. Koechlin, Musique et mathematique, RM 1931. — K. Meyer, Bedeutung und Wesen der Musik, Strassburg 1932. — P. Collaer, Le Sens de la musique, RM, 1935. — E. Schenk, Ober Begriffund Wesen des musikalischen Barock, ZFMW, 1935. — 5. Goslich, Gedenken zur geisteswissenschaftlichen Musikbetrachtung, Festschrift A- Schering, Berlin 1937. — W. Korte, Musik und Weltbild, Leipzig 1940. — M. Schoen, The Meaning of Music as Art, MQ, 1942. •— K. G. Fellerer, Die Musik im Wandel der Zeiten und Kulturen, Miinster 1948. — A. Liess, Die Musik im Weltbild der Gegenvvart, Lindau 1949. ■— E. Roth, Vom Verganglichen in der Musik, Zurich i Freiburg i. Br. 1949. — F. Brenn, Das Wesensgefuge der Musik, Kongress-Bericht, Basel 1949. — H. Engel, Vom Sinn und Wesen der Musik in Werken und Deutung der Gegenwart, ibid., 1949. — Isti, Sinn und Wesen der Musik, MF, 1950. ■— H. Hiischen, Ars mušica, MGG, I, 1951. — E. Bindel, Die Zahlengrundlagen der Musik im Wandel der Zeiten (3 sv.), Stuttgart 1950—53. — H. Lozvery, The Background of Music, London 1952. — A. Ahlvers, Zahl und Klang bei Platon, Bern i Stuttgart 1952. — H. Pfrogner, Musik, Geschichte ihrer Deutung, Freiburg i. Br. i Munchen 1954. — .V. E. Ringbom, Uber die Deutbarkeit der Tonkunst, Helsinki 1955. — W. Danckert, Wesen und Ursprung der Tonwelt im Mythos, AFMW, 1955. — IV. F. Ono, Die Musen und der gottliche Ursprung des Singens und Sagens, Diisseldorf i Kb!n 1955. — A. v. Lange, Mensch, Musik und Kosmos, Freiburg i. Br. 1956. ■— A. J. Neubecker, Die Bevvertung der Musik bei Stoikern und Epikureern, Berlin 1956. — H. H. Eggebrecht, Ars mušica, Musikanschauung des Mittelalters und ihre Nachwirkungen, Die Sammlung, 1957. — Z. Lissa, Ober das Spezifische in der Musik, Berlin 1957. ■— J. Lohmann, Die griechische Musik als mathematische Form, AFMW, 1957- —■ F. Blume, Was ist Musik?, Musikalische Zeitfragen, V, Kassel i Basel 1959. — H. Hiischen, Die Musik, MGG, IX, 1961. — H. H. Eggebrecht, Musik als Tonsprache, AFMW, 1961. — W. F. Korte, De Mušica. Monolog uber die heutige Situation der Musik, Tutzing 1966. K. Ko.
2. Ĉasopis za muziĉku kulturu; izlazio je u Beogradu kao meseĉnik 1928 i 1929, u prvom godištu pod uredništvom M. Milojevića, K. Manojlovića i R. Švarca, u drugom pod uredništvom M. Milojevića, K. Manojlovića, M. Vukdragovića, J. Bandura i P. Miloševića. Tretirajući ne samo problematiku jugoslovenske muziĉke kulture u celini nego i problematiku savremene i inostrane muzike, ĉasopis je pratio muziĉki ţivot u velikim kulturnim centrima, prikazivao nova muziĉka izdanja i knjige o muzici, davao bogat pregled vesti iz zemlje i inostranstva. Pojedini brojevi bili su posvećeni specijalnim temama: festivalu jugoslovenske sekcije MeĊunarodnog društva za savremenu muziku, ćehoslovaĉkoj muziĉkoj kulturi, poljskoj muzici, engleskoj muzici, F. Schubertu i L. van Beethovenu. Vodila se anketa o problemima muziĉkog nacionalizma, objavljene su, u prilozima, kompozicije dvadesetorice jugoslovenskih kompozitora od Petra Konjovića do Milana Ristića i aktivirala se grupa mladih muziĉkih pisaca. Sadrţajno i literalno, programski i problemski, M. je bila najbolja muziĉka revija u Srbiji pre pojave Zvuka.
MUZ. E.. II. 42
n 657
/ / i
MUZIKA. Alegorija, drvorez iz 1503
LIT.: 5. Durić'Klajn, Istorijski pregled jugoslavenskih muziĉkih ĉasopisa, Muzika i muziĉari, Beograd 1956. B. D.
3. Zbornik Udruţenja kompozitora Srbije, u izdanju izda vaĉkog preduzeća Prosveta, pod uredništvom Oskara Danona, S. Đurić-Klajn, P. Miloševića i M. Vukdragovića; od 1948 do 1951 izašlo je pet brojeva. To prvo muziĉko glasilo posle Oslobo Ċenja po formi je osciliralo izmeĊu ĉasopisa i almanaha. Iako nije imala rubriku redovne kritike koncertnog i operskog delanja, M. se sadrţajno, u svojim ĉlancima, uglavnom orijentisala na aktuelne probleme muziĉkog stvaralaštva i organizacione forme našeg muziĉkog ţivota. U idejnom pogledu veran je odraz tadašnjih po litiĉkih smernica i društvenih prilika u našoj zemlji. s. D. K. 4. Glasilo Udruţenja pedagoga Hrvatske. Ĉasopis je utemeljen 1956 u Zagrebu i do 1967 izlazio je pod naslovom Muzika i škola, 1968 zvao se Muzika — Škola — Društvo, a od 1969 nosi ime Muzika; izlazi tromjeseĉno. Od osnutka do ukljuĉivši prvoga broja 1972 glavni je urednik bila Truda Reich-Ribar, od koje je tu duţnost preuzeo Andrija Tomašek. M. se bavi pitanji ma mu ziĉkog odgoja i obrazovanja, donosi ĉlanke o ţivotu i radu is taknutih muziĉkih radnika, o novim muziĉkim edicijama, osvrte na smotre, festivale i priredbe na profesionalnom i muziĉko-amaterskom podruĉju i dr. Uz ĉlanke domaćih i stranih suradnika ĉasopis redovito donosi muziĉke priloge i to preteţno kompozicije za djeĉje i omladinske zborove. R. MUZIKA I RAD -> Rad i muzika MUZIKALNOST, svojstvo ĉovjeka da moţe slušno shvatiti, zapamtiti i reproducirati ritmiĉke, melodijske i harmonijske elemente muzike. Oĉituje se kod djece u razliĉito doba: gdjekad još prije govora, u prvoj ili drugoj godini ţivota, najĉešće oko pete ili šeste godine, a nerijetko ĉak oko desete godine. Osnovni element muzikalnosti je sposobnost zapaţanja i doţivljavanja muziĉkih fenomena. Sposobnost muziĉke reprodukcije pjevanjem ili sviranjem takoĊer je svojstvo prosjeĉno muzikalnog ĉovjeka, koje u osobito izraţenom intenzitetu prelazi — kao i oĉitovanje muziĉko-stvaralaĉkih dispozicija — u muziĉku nadarenost. Ispitivanje muzikalnosti mora se oslanjati na shvaćanje logiĉnih muzikalnih cjelina (motiva, fraza, reĉenica), na zapaţanje karaktera i emocionalnih sadrţaja slušne muzike, a ne na reproduciranje zadanih izoliranih elemenata, npr. razliĉitih pojedinaĉnih tonova. Nesposobnost pjevanja ne treba smatrati znakom nemuzikalnosti, jer je to najĉešće posljedica muskularno-inervacijskih smetnji. Bitna je oznaka muzikalnosti duševna prijemljivost za muziĉke sadrţaje, sposobnost doţivljavanja i emocionalnog reagiranja na muziku.
658
MUZIKALNOST — MUZIKOLOŠKI ZBORNIK
LIT.: G. Revisz, Prufung der Musikalitat, Zeitschrift fiir Psychologie, 1920. — M. Vidor, Was ist Musikalitat, Miinchen 1931. — B. Antonić, Muzikalnost i dijete, Bilten Zavoda za unapreĊenje nastave NRH, Zagreb 1956. — L. Kayser, Prufung der Musikbegabung, Musik im Unterricht, 1962. J. Pj.
MUZIKANT (po novolat. musicans koji se bavi muzikom), popularna oznaka za muziĉara-instrumentalistu. Ne"kada je znaĉila praktiĉnog muziĉara uopće (npr. jedan suvremenik naziva H. Schtitza »sijedim seniorom njemaĉkih muzikanata«). Tek kasnije ta je rijeĉ dobila prizvuk potcijenjivanja (»putujući muzikant«), premda se susreće i u pohvalnom smislu — za rasnog, temperamentnog muziĉara. Epitet muzikantski moţe se upotrijebiti i za muziĉko djelo, kako u negativnom smislu (tehniĉka spretnost bez dubljeg sadrţaja), tako i u pozitivnom (spontanost, radost muziciranja). MUZIKA SAD -»■ Sjedinjene Ameriĉke Drţave MUZIKA SSSR -> Ruska muzika MUZIKOLOGIJA (engl. musicology, franc. musicologie, tal. musicologia, njem. Musikzoissenschaft, ruski My3UKO3Hanue), znanost koja se bavi prouĉavanjem muziĉkih fenomena te istraţivanjem i utvrĊivanjem njihovih zakonitosti. Kao zaokruţena znanstvena cjelina razraĊenih metodoloških postupaka poĉela se m. izgraĊivati istom u drugoj polovini XIX st., ali se njezin postepeni razvoj dade slijediti u nizu stoljeća unatrag. Plan aktivnosti muzikologije kao znanosti prvi ie put iscrpno razraĊen u studiji Umfang, Methode und Ziel der Musikivissenschaft što ju je austrijski muzikolog G. Adler objavio 1885 u prvom svesku ĉasopisa Vierteljahrsschrift fiir Musikzvissenschaft. Pri tom treba upozoriti da izraz m. ima širi i uţi smisao. U muzikologiju u širem smislu ulaze sve muziĉke discipline. Po rijeĉima P. H. Langa ona »udruţuje na svom podruĉju sve znanosti koje se bave proizvodnjom, izgledom i primjenjivanjem fiziĉkoga fenomena nazvanog zvukom«. U tom smislu m. obuhvaća, pored opće muziĉke teorije, akustiku, harmoniju, kontrapunkt, fugu, muziĉke oblike, instrumente i instrumentaciju, estetiku, sociologiju i psihologiju muzike te paleografiju (razvoj notacije). Poseban su ogranak tzv. etnomuzikologija, odnosno komparativna m., koje se bave anonimnom narodnom umjetnošću svih kontinenata. Muzikologija u uţem smislu rijeĉi istraţuje ţivot i stvaranje pojedinih muziĉara, prouĉava razvoj velikih muziĉkih razdoblja i oblika (pri ĉemu utvrĊuje i udio društvenih zbivanja), utvrĊuje stilske osobitosti muziĉko-historijskih epoha i stvaranja pojedinih kompozitora. Jedna je od veoma vaţnih zadaća muzikologije i pripremanje za tisak djela iz onih razdoblja muziĉke prošlosti kojih notno pismo, bez transkripcije u današnju notaciju, ne bi bilo razumljivo. Rezultati muzikologije ujedno su graĊa za velike historijske sinteze koje je nemoguće ostvariti bez prethodnih istraţivaĉkih pothvata koji moraju rasvijetliti stvaranje pojedinaca i epoha. Imajući već za sobom priliĉno vrijedne rezultate iz proteklih vremena, m. doţivljava u drugoj polovini prošloga stoljeća, kako je već reĉeno, svoj blistavi uspon. U kratkom vremenu ona se osamostaljuje u smislu zahtjeva Ph. Spitte da ne bude privjesak drugih struka. IzmeĊu objavljivanja monumentalne monografije o J. S. Bachu Ph. Spitte, izdanja cjelokupnih djela toga najvećeg baroknog majstora, i Geschichte der Musik A. W. Ambrosa s jedne strane i pojave goleme enciklopedije Die Musik in GescHichte und Gegemvart, s druge strane, postoji nepregledan broj radova veoma razliĉita karaktera i opsega u kojima su sadrţani rezultati rada velikoga broja muzikologa i muziĉkih pisaca, u prvom redu iz Evrope, ali i s ostalih kontinenata. Biografije, monografije, leksikoni i enciklopedije, teoretske studije iz svih muziĉkih podruĉja, definitivna rješenja teoretskih i drugih problema, koji su nekada izgledali nerješivi, otkrivanje zaboravljenih a vriiednih muziĉara koji dugo poslije smrti ponovno nalaze svoje mjesto u praksi muziĉkoga ţivota: sve su to plodovi samostalnih nastojanja znanosti koja posebnu paţnju poklanja i prouĉavanju i upoznavanju narodnih muziĉkih tvorevina pa prati ţivot današnjih muziĉkih primitivaca i istraţuje ulogu muzike u ţivotu prvobitne društvene zajednice. Muzikologiji sluţe na svim podruĉjima i pomoćne znanosti, u prvom redu opća povijest, sociologija i paleografija (ne samo muziĉka koja je njezin sastavni dio). Rezultati muzikologije vrlo su ĉesto povezani s preduvjetima bez kojih ih ne bi bilo. Da bi se m. mogla nesmetano razvijati, potrebni su brojni ĉinioci, i to: muzikološki ĉasopisi s dragocjenim podacima o novim znanstvenim rezultatima; godišnjaci srodna znaĉenja posvećeni mješovitoj problematici ili prouĉavanju ţivota i rada samo jednoga kompozitora; mogućnost izdavanja vrijednih muziĉkih djela iz prošlosti u serijskim publikacijama (tzv. spomenici muziĉke umjetnosti); postojanje muziĉkih zbirki, arhiva, muzeja (muziĉki odjeli pri velikim knjiţnicama, diskoteke, zbirke narodnih napjeva, instrumenata i si.); muzikološke
katedre na fakultetima i akademijama koje se brinu za izgrac nje mladih kadrova uĉenjaka; profesionalna muzikološka dri u djelokrug kojih ulazi povremeno organiziranje muzikol kongresa i izdavanje veoma korisnih referata iznesenih na kongresima; studijska stipendiranja sredstvima većih zak Upravo potpuno ili djelomiĉno postojanje navedenih ĉinilaca u\ valo je brţi, odnosno sporiji napredak muzikologije koja prema nije i ne moţe biti u svim zemljama na jednakoj visini. Mu logija je najrazvijenija u Njemaĉkoj. Ona ju je već davno uv u plan fakultetske nastave, i to u mnogo većoj mjeri negc c zemlje, pa je i broj aktivnih muzikologa u Njemaĉkoj znatno nego drugdje. Veoma su vrijedni rezultati muzikologije i u striji, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, SSSR, Švicarskoi i 5 Podatke o razvitku muziĉke nauke u razdoblju prije sre XIX st. sadrţe u ovoj enciklopediji ĉlanci Historija muzike Teorija muzike, Muziĉki leksikom i Muziĉki ĉasopisi, a za n muzikologiju -*■ Spomenici muziĉke umjetnosti. LIT.: H. Riemann, Grundriss der Musikwissenschaft, Leipzig 190 izd. 1928). — L. Schiedermair, Einfiihrung in das Studium der Musikgesch Miinchen 1918 (IV izd. Bonn 1947)- — G. Adler, Methode der Musikgescr Leipzig 1919. — Ch. Seeger, Svstematic and Historical Orientations in . cology, AML, 1939. — G. Haydon, Introduction to Musicologv, New 1941 (novo izd. Chapel HilI 1959). — A. Wellek, Begriff, Aufbau und Bede einer svstematischen Musikwissenschaft, MF, 1948. — W. Wiora, Histo und svstematische Musikforschung, ibid. — J. Handschin, Musicologie e1 sique, Kongressbericht, Basel 1949. — H. Engel, Die Entwicklung der A wissenschaft 1900—50, Zeitschrift fiir Musik, 1950. — L. Ronga, Music e filologia musicale, RAM, 1950. — Ch. Seeger, Svstematic Musicolo Methods, Journal of the American Musicological Societv, 1951. ■— J Masson, Les Taches internationales de la musicologie, Kongresni izvještaj U 1952. — K. G. Fellerer, Einfiihrung in die Musikwissenschaft, II izd., 19: Th. Dart, The Interpretation of Music, London 1954 (njem. prijevoc naslovom Practica Mušica, Bern i Miinchen 1959). —■ F. Zagiba, Begriff, A und Mathode einer strukturalistischen musikwissenschaftlichen Arbeit, 1955. — J. Chailley (red.), Precis de musicologie, Pariš 1958. — H. Hus Einfuhrung in die Musikwissenschaft, Heidelberg 1958. — A. M. G< An Introduction to Research in Music, Washington 1958. — A. Danielou, ' de musicologie comparee, Pariš 1959. — W. Wiora, H. Albrecht i H. F Musikwissenschaft, MGG, IX, 1961. — A. Machabey, La Musicologie, 1962. — F. L. Harrison, M. Hood i C. V. Palisca, Musicologv, Englevvood 1963. — W. S. Collins, A New Tool for Musicologv, Music & Letters, I9< R. Watanabe, Introduction to Music Research, Englewood Cliffs 1967. J.
MUZIKOLOŠKI INSTITUT U BEOGRADU, osn 1948 kao jedan od instituta Srpske akademije nauka i umetri delovao je 1961—71 kao samostalna ustanova; od 1971 pom je nauĉna jedinica SANU. Predstavlja u Srbiji prvo sre organizovane nauĉno-istraţivaĉke delatnosti na polju mu koja se razvija uglavnom u tri pravca: arhivsko-istorijskom oretskom i etnomuzikološkom. Institut poseduje arhiv snimlj rukopisa srpske srednjovekovne crkvene muzike, kompozic dokumenata srpskih muziĉara, zbirku magnetofonskih snir narodnih melodija i plesova, kao i struĉnu biblioteku. Od do 1967 M. i. je objavio 14 posebnih publikacija svojih sta i spoljnih saradnika. Osnivaĉ instituta i prvi upravnik bi Petar Konjović (1948—55); dalje su njime rukovodili Sti Hristić (1955—58), Stanojlo Rajiĉić (1958—62) i Stana Đi -Klajn (od 1962). s. Đ. : MUZIKOLOŠKI ZAVOD U ZAGREBU, osnovan je 19 sklopu Muziĉke akademije sa zadaćom da u prvom redu organ sistematsko prouĉavanje hrvatske muziĉke prošlosti, objav djela starih hrvatskih kompozitora i izdaje muzikološke rado periodiĉke publikacije. To je prvo središte široko organizi djelatnosti na podruĉju muzikologije u Hrvatskoj. Zavod od 1 izdaje godišnje muzikološki zbornik Ani Musices, a od i meĊunarodni ĉasopis na stranim jezicima International Reviet the Aesthetics and Sociology of Music, prvi s toga podruĉja na jetu; objavio je 16 moteta I. Lukaĉića (u obradbi J. Andrf i nekoliko muzikoloških djela na njemaĉkom, francuskom i en skom jeziku. Posjeduje jedinstvenu u Jugoslaviji bibliogr; muziĉke i muzikološke literature (oko 16 000 jedinica), izdar svijetu od 1945 naovamo. Zavod djeluje kao znanstveno-isti vaĉka jedinica Muziĉke akademije u Zagrebu i ima stalne ĉlar i vanjske suradnike. LIT.: /. Supiĉić, Report from Zagreb: The Institute of Musicologv, 1 rent Musicologv, 1970, 2. I. Su
MUZIKOLOŠKI ZBORNIK, znanstveni godišnjak koji 1965 izdaje Odsjek za muzikologiju Filozofskog fakulteta u Lj ljani (urednik Dragotin Cvetko). Utemeljen sa zadaćom da donese razvoju slovenske muzikologije i da omogući objavljivi znanstvenih rezultata slovenskih muzikologa, osobito mla M. z. ne ograniĉuje se samo na studije iz podruĉja slovens muziĉkog stvaralaštva svih razdoblja, već uvršćuje i ĉlanke dri jugoslavenskih i stranih autora s muzikološkom tematil razliĉitih disciplina. Svakom ĉlanku dodan je na kraju kraći saţi (summary) na engleskom jeziku. Do danas (1973) izišlo je o: brojeva ĉasopisa. K. B
MUZIKOTERAPIJA — MYCIELSKI MUZIKOTERAPIJA (meloterapija). medicinsko-psihološki naĉin lijeĉenja bolesti pomoću muzike. Provodi se dvojako: pacijenti ili aktivno muziciraju (najĉešće kao ĉlanovi pjevaĉkog zbora ili na Orffbvom instrumentariju) ili pasivno slušaju muziku. Danas se m. primjenjuje u lijeĉenju nekih duševnih oboljenja, nesanice, poremećaja nastalih zbog povrede mozga, kao pomoćno sredstvo u odgoju psihiĉki i intelektualno zaostale djece, kod rehabilitacije uzetih, pri postupku za uklanjanje motoriĉkih smetnji te u odgoju slijepe, pa i gluhe djece, kod koje se muzikoterapijom razvija osjećaj za ritam. Utjecaj muzike na mnoge fiziološke funkcije ĉovjeka dokazan je posljednjih desetljeća nizom nauĉno provedenih pokusa. Tako muzika nedvojbeno djeluje na vegetativni ţivĉani sustav, na krvni tlak, bilo, mišićnu napetost i dr. To je djelovanje raznovrsno, a ovisi o znaĉaju primijenjene muzike, o individualnim sklonostima i obrazovanosti bolesnika te o vrsti oboljenja. Medicina i muzika povezane su od pradavnih vremena. Već su najstarije poznate civilizacije vjerovale u magiĉnu i ljekovitu moć muzike. Kao i današnje primitivne zajednice tako su i ti drevni narodi smatrali da demoni uzrokuju bolest i smrt, pa su ih nastojali odagnati razliĉitim magiĉnim postupcima, u kojima je gotovo uvijek prisutna i muzika. Takva praksa lijeĉenja bila je raširena u Mezopotamiji, Indiji, Egiptu, Etiopiji i drugim zemljama staroga vijeka. Do bitne promjene u pogledima na odnos muzike i zdravlja došlo je u antiĉkoj Grĉkoj. Prema Pitagori, i ĉovjek i muzika odraz su sklada koji vlada u svemiru. Bolest narušava u ljudskom tijelu taj sklad, a muzika ga moţe ponovno uspostaviti. U terapijsku snagu muzike vjerovali su i Demokrit, Platon i Aristotel, kao i mnogi rimski lijeĉnici i filozofi. Tako je Asklepije lijeĉio muzikom luĊake i ublaţavao bolove svojih pacijenata. Teofrast je u lijeĉenju padavice primjenjivao napjeve u frigijskom naĉinu. Mnogi srednjovjekovni autori (Johannes de Muris) tvrde da muzika moţe lijeĉiti neke bolesti, naroĉito patološku melankoliju. Odnos muzike i medicine zanima i lijeĉnike XVII st. (\V. Senguerd, J. H. Lange). U XVIII st. m. je omiljelo podruĉje šarlatana. Tako je npr. J. R. Coxe u priruĉniku American Dispensatory citirao niz napjeva i uz svaki zabiljeţio indikacije za njegovu primjenu. U XIX i naroĉito u XX st. lijeĉnici i psiholozi nauĉno provjeravaju djelovanje muzike na ĉovjeka egzaktno provoĊenim pokusima (K. Lange, W. James, I. R. Tarchajioff, J. H. Dixon, M. L. Patrizi, H. Weihs, A. C. Shervvin, A. Pontvik). Kao terapeutsko sredstvo muzikoterapiju je meĊu prvima sistematski primjenjivao Englez H. H. Newington (od 1897). W. Rodt je 1903 dokazao da m. moţe uspješno pomoći u ublaţavanju neugodnih posljedica narkoze; njegov se postupak u SAD i danas ĉesto upotrebljava. Zanimljivo je da je F. Liszt priredio koncert u nekoj madţarskoj bolnici za duševne bolesnike vjerujući da je time pridonio uspjehu njihova lijeĉenja. M. se prakticira danas u svim evropskim, ameriĉkim i nekim azijskim zemljama. U mnogima postoje struĉna društva muzikoterapeuta (Engleska, Njemaĉka, Italija, Nizozemska, Madţarska, Japan i dr.), a najpoznatija su National Association for Music Therapy u SAD (osnovano 1950; od 1951 izdaje struĉni ĉasopis) i Oesterreichische Gesellschaft zur Forderung der Musikheilkunde u Beĉu gdje od 1959 postoji na Visokoj školi za muziku i kazališnu umjetnost i poseban odio za muzikoterapiju. U našoj povijesti bilo je takoĊer lijeĉnika koji su se bavili problemima odnosa medicine i muzike. Bili su to Dubrovĉanin Đuro Baglivi (XVII st.), Splićanin Julije Bajamonti (// Medico e la mušica, 1796) i Ivan Krstitelj Bettini iz Makarske (disertacija De musicae influxu in animali oeconomia ejusque in morbis usa, 1838). U XX st. susreću se sporadiĉni pokušaji primjene muziko-terapije u lijeĉenju duševnih bolesnika (M. Berghofer i R. Lokar u Bjelovaru; J. Veljković u Beogradu; F. Valentinsig u Gorici; lijeĉnici bolnice Jankomir u Sarajevu) i u rehabilitaciji djece (J. i I. Gorenšek, M. Dujmović). Trajnije je m. prisutna u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapcu (N. Pinter i B. Gosti), a od 1965 provodi se sistematski na Odjelu za neurologiju i psihijatriju bolnice >>Dr. M. Stojanović« u Zagrebu. Tu se muzikoterapijom bave V. Hudolin i naroĉito D. Breitenfeld, a s bolnicom redovito suraĊuje i Muziĉka akademija u Zagrebu. God. 1970 odrţan je u Zagrebu i Prvi internacionalni kongres muzikoterapeuta, a 1971 osnovano je Udruţenje muzikoterapeuta Hrvatske (predsjednik R. Matz). To društvo svake godine organizira meĊunarodne sastanke muzikoterapeuta u obliku kongresa ili simpozija te u okviru Muziĉke akademije seminare za muzikoterapeute. LIT.: P. Schneider, System einer medizinischen Musik (2sv.)jBonn 1835. — C. L. Engel, Music and Medicine (Musical Myths and Facts), London 1876. — Th. Heller, Grundriss der Heilpadagogik, Leipzig 1904 (II izd. 1912). ■— F. Gundrum, O ljeĉidbenoj moći glazbe, Pjevaĉki vjesnik, 1906, 5. —J. Ingegnieros, La Langage musical et les troubles hysteriques, Pariš 1907. — L. C. Clavic,
659
MUZIKOTER APIJA. Ples ozdravljenju, minijatura iz XIV st. Remarques psycho-physiologiques sur 1' inspiration musicale, Pariš 1933. — H. K. Polter, Musik als Heilmittel, Dusseldorf 1934. -—■ R. Blondel, Propos varies de musique et de medecine, Pariš 1934. -— H. Sohler, Beitrage zur Geschichte der Heilmusik, Jena 1936. — S. H. Licht, Music in Medicine, Boston 1946. — A. Pontvik, Grundgedanken zur psychischen Heilwirkung der Musik, Zurich 1948. — O. M. Schullian i M. Schoen, Music and Medicine, New York 1948. — A. Machabey, La Musique et la medecine, Pariš 1952. — Isti, Notes sur les rapports de la musique et de la medecine dans V antiquite hebraique (separat), Pariš 1954. — E. Podohky, Music Therapy, New York 1954. — A. Pontvik, Heilen durch Musik, Zurich 1955. — B. Boehm, Heilende Musik im griechischen Altertum, Basel 1958. — H. R. Teirich (redaktor), Musik in der Medizin. Beitrage zur Musiktherapie, Stuttgart 1958. — F. Franken, Das Leben grosser Musiker im Spiegel der Medizin: Schubert, Chopin, Mendelssohn, Stutt gart 1959. — A. Kiindig, Das Musikerlebnis in psychologischer und psychotherapeutischer Sicht, Winterthur 1961. ■— C. Dahlhaus, Musiktherapie, MF, 1962. — G. Gollnitz i T. Wulf, Orff- Schulvverk . . . und Heilerziehung hirngeschadigter Kinder, Orff-Instrumemarium, 1963. — J. Guilhot, J. Jost i M. A. Guilhot, Musique, psychologie et psychotherapie, Pariš 1964. — H. Tauscher (redaktor), Die rhythmisch-musikalische Erziehung in der Heilpadagogik, Berlin 1964. — /. Alvin, Music for the Handicapped Child, Oxford 1 965. — P. Nordhoff i C. Robbins, Music Therapy for Handicapped Children, Blanvelt (New York) 1965. — E. Willems, La Sonotherapie, Schweizerische Musikzeitung, 1967. — D. Breitenfeld, Razvoj muzikoterapije u Jugoslaviji, Psihijatrijska njega, 1969, 4. M. Kun.
MUZIO, Claudia (pravo ime Claudina Muzzio), talijanska pjevaĉica, sopran (Pavia, 7. II 1889 —■ Rim, 24. V 1936). Pjevala na svim velikim pozornicama u Engleskoj, SAD (opera Metropolitan 1916—22 i 1933—34) i Juţnoj Americi. Njezin je glas imao poseban timbar, baršunast i taman, a interpretacija, uvijek stilski vjerna, bila je individualna, proţeta širokom skalom profinjenih ekspresivnih nijansa i izvanrednom glumom. LIT.: H. M. Barnes, Claudia Muzio; a Biographical Sketch and Disco graphy, Austin, Texas, 1947.
MYCIELSKI, Zygmunt, poljski kompozitor (Przevvorsk, 17. VIII 1907—). Studirao u Krakovu i u Parizu na Šcole Normale de Musique (P. Dukas, N. Boulanger). God. 1929—36 vrši razliĉite duţnosti u Društvu mladih poljskih muziĉara u Parizu; za vrijeme Drugoga svjetskog rata u njemaĉkom zarobljeništvu. Po povratku u domovinu, 1945—48 u Krakovu redaktor i od 1962 glavni urednik ĉasopisa Ruch muzyczny. SuraĊuje i u mnogim drugim struĉnim publikacijama (Muzyka, Le Monde musical, Revue musical, Prezeglqd kulturalny) prilozima koji se odlikuju izvrsnim stilom. Kao kompozitor pripada krugu konzervativnih poljskih muziĉara. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1947; II, Symfonia Polska 1950 i III, 1962. Koncert za klavir, 1954; uvertira, 1948; Lamento di Tristano za mali orkestar, 1937; 5 simfonijskih skica, 1945; Marsz, 1945. — Komorne i klavirske kompozicije. ■— DRAMSKA: baleti Narcyz, 1936 i Zabawa w Lipinach, 1953. Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: Liriche di Hertza za sole, zbor i orkestar, 1955; Portret muzy za zbor i 15 instrumenata, 1942; masovne pjesme: solo-pjesme.— SPISI: Ucieczki z pifctolinii, 1956; Notatki o muzyce i muzykach, 1961; studije; ĉlanci. LIT.: Z. Lissa, Zygmunt Mj'cielski, MGG, IX, 1961.
660
MYERS — MYSLIVEĈEK
MYERS, Rollo Hugh, engleski muziĉki pisac (Chrislehurst, Kent 23. I 1892 —). Studirao na Univerzitetu u Oxfordu i na Royal College of Music u Londonu. God. 1919 — 34 muziĉki kritiĉar listova Times i Daily Telegraph u Parizu; 1935— 44 suradnik British Broadcasting Corporation u Londonu. Od 1947 izdaje ĉasopis Chesterian, a od 1949 i Music Today. DJELA: Modern Music, 1923; Music in the Modem World, 1939; Music since 1939, 1947; Eric Satie, 1948 (franc. 1958); Debussy, 1949; Introduction to the Music of Stravinsky, 1950; Music in France in the Postzvar Decade, Proceedings of the Royal Mu-sical Association, 1954—55; E. Cha-brier and His CircU, 1969. — Izdao Revue Musicale br. 14, 1952 (posvećen E. Satieu). — Uredio publikacije Tuientieth Century Music, 1960 i J. MYSLIVEĈEK R. Strauss and R. Rolland: Correspondence, Diary and Essays, nirao pjesme (Gautier, Renard, Cocteau). — Kompo-
MYSLIVEĈEK, Josef (zvan II divino Boemo i Venatt ĉeški kompozitor (Prag, 9. III 1737 — Rim, 4. II 1781). Kt ziciju, orgulje i violinu uĉio u Pragu (F. Habermann, J. Se 1763 došao na usavršavanje u Veneciju, gdje je neko vrijera kod G. B. Pescettija. Od tog vremena Italija postaje njegovori gom domovinom. U svojim mnogobrojnim operama M. na tradiciju talijanske opere serije, pri ĉemu središnje mjesto za efektno i dopadljivo izraĊena solistiĉka dionica, pred kojor matski smisao radnje stupa daleko u pozadinu. Jednostav teĉnost Mvsliveĉekove muziĉke fraze privlaĉile su ne publiku, već i muziĉare, medu kojima i, tada još m W. A. Mozarta. DJELA. ORKESTRALNA: 6 simfonija, 1760; 6 Sinfonie Can op. 2, 1768; 4 koncerta za klavir; 4 koncerta za violinu; koncert za vio] 6 uvertira; divertime nti. — KOMORNA: 12 gudaĉkih kvarteta, 17: 6 trio-sonata zt 2 violine ib.c, 1766; 6 kvinteta za 2 violine, 2 viole i vio — KLAVIRSKA: 6 sonata, 1775; 6 Easy divertimentos for the har, or pianoforte, 1111; 6 Easy lessons..., 1784; sonatine i dr.—DRAMSK 30 opera: Medea, 1764; Bellerofonte, 1767; Farnace, 1767; Montezuntc Ezio, \J75; Demofoonte, 1775; L'Olimpiade, in%;Armida, 1779. — VOK. oratoriji Adamo ed Eva, 1771 i Abramo ed Isacco, 1777; kantata Narciso a 1768 i dr. LIT.: A. Hniliĉka, J. Mvsliveĉek, Portretv starvch ĉeskvch mistru huc Praha 1922. — Af. Pincherle, Un oublie: II divino Boemo, Feuillets d' de violon, Pariš 1927. — J. Ĉeleda, Josef Mvsliveĉek, Praha 1946. — Chiera, Josef Mysliveĉek, MGG, IX, 1961. — M. C. IVaiuH.iH, BOCKF »3 MepTBbix, MocKBa 1964.
NABOKOV, Nikolaj, ruski kompozitor (kraj Ljubĉe, oblast Minsk, 17. IV 1903 —). Muziku studirao u Petrogradu i u Jalti (V. I. Rebikov), od 1920 u Stuttgartu, Berlinu (F. Busoni) i Strasbourgu, od 1924 u Parizu, gdje je zatim suraĊivao sa S. Djagilevom. Od 1933 ţivi u SAD: 1935—41 nastavnik u New Yorku i Aurori (N. Y.), 1941— 45 u Annapolisu (Mary-land), a 1947—51 u Baltimo-reu. Nakon toga boravi preteţno u Francuskoj. Nabokovlje-va muzika — u osnovi tonalna — nastavlja tradiciju ruske škole, ali prihvaća i elemente francuskog impresionizma. Ponekad N. poseţe i za starim srednjovjekovnim formama. DJELA. ORKESTRALNA :Symphonie lyrique, 1930; Sinfonia Biblica, J941; simfonija A Prayer t 1967; koncert za klavir, 1932; koncert 2a flautu, 1948; koncert Les Homntages za violonĉelo, 1953; preludij, vari jacije i finale na temu Ĉajkovskog za violonĉelo i orkestar, 1969; uver tira Le Fiance, 1934; 3 koraĉnice, N. NABOKOV 1945; Studies in Solitude, 1961. -— Gudaĉki kvartet, 1937; sonata za fa got i klavir, 1941. — KLAVIRSKA: 2 sonate, 1926 i 1940; 3 plesa, 1928; suita, 1934. — DRAMSKA: opera The Holy Devil, 1958 (proširena pod ime nom Der Tod des Grigori Rasputin, 1959). Baletni oratorij Ode. Meditation sur la majesie de Dieu a Voccasion de la grande aurore boreale, 1928. Baleti: Aphrodite, 1930; Les Valses de Beethoven, 1933; Union Pacific, 1934; La Vie de Polichinelle, 1934 i The Last Floiaer, 1941. Scenska muzika. — VOKALNA', oratorij Job, 1933; kantata America Was Promises, 1940; elegija The Return of Pushkin (3 dijela) za glas i orkestar, 1948; Vita Nuova (prema Danteu) za sopran, tenor i orkestar, 1951; Symboli Chrestiani za bariton i orkestar, 1956; 4 Poetnes de B. Pastemak za bariton i orkestar, 1961 (iz romana Doktor Ţivagd); Collectionneur d'ćchos za sopran, bas i 9 udaraljka, 1932; solo-pjesme. — Old Friends and New Music, 1951; ĉlanci i studije. LIT.: N. Slonimsky, Nicolai Nabokow, MGG, IX, 1961.
NACHSCHLAG (njem. nach iza, nakon i Schlag udarac), 1. melodijski ukras kojim ĉesto završava triler. Sastoji se od sporednog tona (koji je za malu ili veliku sekundu niţi od glavnoga tona) i glavnoga tona. N. nadovezuje neposredno na triler: obje note Nachschlaga uvijek su istih metriĉkih vrijednosti kao tonovi trilera: Nachschlag
2. U XVII i XVIII st. samostalni melodijski ukras suprotan predudaru (predrazu, -> Appoggiatura): ukrasni ton — uvijek znatno kraćeg trajanja od glavnog — slijedi nakon glavnoga tona. Biljeţio se na nekoliko razliĉitih naĉina: izvodi se
pišese Piše se
ŽU J-
:
izvodi se fali J^ JTj JJ)[
iivodise
M. Kun.
|
NACHTANZ (njem. nach iza i Tanz ples), ţivahan ples u trodobnoj mjeri koji se nadovezuje na polagani ples u dvodobnoj mjeri. U poĉetku (XIV st.) N. je bio ĉesto samo varijanta prvog, polaganog plesa, te se nije ni biljeţio; tada se zvao proportz ili tripla (od proportio tripla), a kasnije i Der Sprung, Springtanz fjutnp, jumping dance), Hupfauf (hopping up), Kerabe. Najĉešće kombinacije polaganog i brzog plesa bile su pavana-gaillarda (oko 1500—1600), passamezzo-saltarello (oko 1550—1620), allemande-courante (oko 1600—1650). Povezivanje dvaju plesova razli ĉitih tempa i mjere na principu glavnoga plesa i Nachtanza postalo je kasnije temeljem pri izgradnji suite. M. Kun. NACIONALNE ŠKOLE, smerovi u muziĉkom stvaralaštvu koji svesno upotrebljavaju i naroĉito naglašavaju nacionalna obeleţja. Javljaju se u doba romantizma. Tu pojavu uslovili su mnogi politiĉki i društveni faktori krajem XVIII v. i naroĉito u prvoj polovini XIX v. Ideje Francuske revolucije o slobodi prodiru u sve krajeve Evrope i nalaze pristalice naroĉito kod malih naroda. Devetnaesti vek se razvija pod znakom borbi za nacionalno osloboĊenje i formiranje nacionalnih celina, što uslovljava interesovanje i poštovanje istorijskih i kulturnih tradicija, kako svoga, tako i tuĊih naroda, naroĉito onih ĉija kultura i umetnost nije dotada bila zapaţena. Umetnici igraju ponekad znaĉajnu ulogu u borbi za stvaranje i istorijske i politiĉke afirmacije malih naroda. U ovom opštem kompleksu stvaranja nacionalne kulture i u muzici se, kao i u drugim umetnostima, budi interes za vrednosti nacionalne tradicije. Prouĉavaju se i obraduju narodni melos, igra, narodna poezija, epos i bajka. Ali lepota narodne muzike ne postaje samo objekt prouĉavanja; na njenim idiomima i na njenom muziĉkom izrazu stvaraoci formiraju svoj sopstveni nacionalni muziĉki jezik. Dotad u profesionalnoj umetniĉkoj muzici nepoznat tok melodije, zanimljivi i neobiĉni intervalski skokovi, harmonska koncepcija, koja .ĉesto bazira na modusima retkim u umetniĉkoj muzici, kao i osebujnost i ţivost ritma narodne muzike postaju temelj muziĉkog stvaralaštva nacionalnih škola. Boja, taj tako vaţan element folklora, utiĉe na pronalaţenje novih tonskih sklopova i veoma mnogo pridonosi naglom razvitku orkestarskih efekata, postignutih novim naĉinom upotrebe i kombinovanja instrumenata. Legenda i prošlost, narodni obiĉaji i dogaĊaji iz ţivota na selu sadrţaj su koji privlaĉi paţnju umetnika nacionalnih škola. Zato su u njihovoj muzici najvaţniji oni oblici u kojima te teme mogu biti najjasnije izraţene. To su opera, simfonijska pesma, horska kompozicija, programna klavirska minijatura i solopesma. Muziĉki romantizam — sa naglašeno nacionalnim osobinama — došao jedopuila izraţaja kod onih naroda koji su dotle na evropskoj muziĉkoj sceni igrali podreĊenu ulogu. Ruska nacionalna muziĉka umetnost romantiĉarske epohe poĉinje sa M. I. Glinkom, koji stvara osnove ruskoga nacionalnog stila. Pored njega znaĉajni su predstavnici A. S. Dargomiţski i naroĉito ĉlanovi Petorice. Oni su se borili za afirmaciju nacionalne ideje i svojimjdelima dali su odluĉujući doprinos pobedi ruske nacionalne škole. Ĉešku nacionalnu školu predstavljaju B. Smetana i A. Dvorak, a poljsku u prvom redu F. Chopin, koji je svojim stvaralaĉkim radom doprineo, da ćela Evropa upozna karakteristiĉne melodije i ritmove njegove domovine. F. Liszt, F. Erkel i Af. Mosonyi zastupaju ideje muziĉkog nacionalizma u Madţarskoj. Najveći kompozitori španske nacionalne škole su F. Pedrell, I. Albeniz i E. Granados. Zanimljive i potpuno svojevrsne su nacionalne škole nordijskih naroda: u Danskoj J. P. E. Hartniann i
662
NACIONALNE ŠKOLE — NAKIĆ
N. Gade, u Norveškoj E. Grieg, J. Svendsen i Ch. Sinding, u Švedskoj J. A. Soderman, I. Hallstrom i A. Hallćn, u Finskoj R. Kajanus i J. Sibelius. Kod nas se muziĉki nacionalizam javlja najpre u Hrvatskoj u okviru Ilirskog preporoda (V. Lisinski), a nešto kasnije i u Srbiji u delima K. Stankovića. Ideja specifiĉno nacionalnog izraza u muzici ţivi još i danas i ona je — u manjoj ili većoj meri — karakteristiĉna za stvaranje mnogih autora XX v. (M. de Palla, B. Bartok, Z. KoĊdly, delimiĉno /. Stravinski, nadalje 5. Prokofiev, A. Haĉaturjan, P. Konjović, J. Gotovac i dr.). Nacionalni pokret muziĉkog romantizma nije se ograniĉio samo na stvaralaštvo; kao rezultat široke aktivnosti pojavilo se u to vreme i stvaranje i organizovanje muziĉkog ţivota: osnivanje muziĉkih škola, opera, orkestara, horova, prikupljanje narodnih melodija i igara, obraĊivanje nacionalne historije muzike. LIT.: C. Forsyth, Music and Nationalism, London 1911.
D. Sn.
NADERMAN (Nadermann), Franfois-Joseph, francuski harfist, kompozitor, graditelj instrumenata i muziĉki nakladnik (Pariz, 1772 — 2. IV 1835). Uĉenik J. B. Krumpholtza. Poslije Restauracije (1815) harfist na dvoru; od 1825 nastavnik na Pariškom konzervatoriju. Zajedno s bratom Henrvjem naslijedio od oca veoma poznatu tvornicu harfa; meĊutim njihove su instrumente istisnule harfe graĊene po novom sistemu S. Erarda. N. je koncertirao i izvan Francuske. Neke od njegovih gotovo 100 kompozicija za harfu solo, 3 harfe, te za 1 ili 2 harfe i druge instrumente (koncerti, sonate, trija, kvarteti, potpuriji i dr.), upotrebljavaju se još i danas zbog njihove instruktivne vrijednosti. Napisao je i školu M&thode raisonnSe pour la harpe (5 sv.). Neka je djela napisao u suradnji s drugim kompozitorima. LIT.: H. J. Zingel, Francois-Joseph Naderrr.an, MGG, IX, 1961.
NAGEL, VVilibald, njemaĉki muzikolog (Mulheim, Ruhr, 12. I 1863 — Stuttgart, 17. X 1929). Studirao muzikologiju na Univerzitetu u Berlinu (Ph. Spitta, H. Bellermann). Predavao povijest muzike na Univerzitetu u Zurichu. God. 1893—96 u Engleskoj prouĉavao historiju engleske muzike. God. 1898— 1913 predavao muzikologiju na Visokoj tehniĉkoj školi u Darmstadtu, gdje je vodio i Akademsko pjevaĉko društvo; 1913—17 ţivio u Zurichu kao muziĉki pisac. Od 1917 u Stuttgartu urednik ĉasopisa Neue Musikzeitung (do 1921), a od 1921 nastavnik na Konzervatoriju. Bavio se i kritikom. DJELA: J. Brahms als Nachfolger Beethovens, 1894; Geschichie der Musik in England (2 sv*.), 1894—97; Annalen der englischen Hofmusik 1509—1649, 1894; Zur Geschichie der Musik ant Hofe su Darmstadt, Monatshefte ftir Musikgeschichte, 1900; Beethoven und seine Klaviersonaten (2 sv.), 1903—05 (II izd. 1923—24); Ch. Graupner als Symphoniker, Musikalisches Magazin, 1912; Die Klaviersonaten vonj. Brahms, 1915; Wilhelm Mauke, 1919; Johannes Brahms, 1923; studije i ĉlanci. — Uredio VI izd. priruĉnika Geschichte der Musik im Vmriss H. A. Kostlina, 1910. LIT.: R. Schaal, VCilibald Nage], MGG, IX, 1961.
NAGELI, Hans Georg, švicarski muziĉki pedagog, izdavaĉ i kompozitor (Wetzikon, Ziirich, 26. V 1773 — Ziirich, 26. XII 1836). God. 1791 otvorio u Zurichu trgovinu muzikalija; 1794 proširio ju je u izdavaĉko poduzeće, koje je 1818 prešlo u ruke braće Hug, a N. je 1819 osnovao novo poduzeće. God. 1805 utemeljio Zurcherisches Singinstitut te mu je 1810 pripojio muški zbor. Pionir zbornog pjevanja u Švicarskoj; kao muziĉar mnogostranih interesa i široka znanja, N. je stekao posebne zasluge za muziĉku pedagogiju. Na tom polju bio je pod utjecajem Pestalozzijevih ideja. Kao kompozitor najviše je njegovao zborove i solo-pjesme. Zasluţan je i kao izdavaĉ.
mornog orkestra Radio-televizije Zagreb. Od 1951 nastavn muziĉkoj školi Pavao Markovac i od 1962 profesor violon komorne muzike na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (od proĉelnik gudaĉkog odjela). Nastavnik izrazitih pedagoških nosti, odgojio je niz vrsnih instrumentalista koji djelujv solisti i ĉlanovi orkestara, komorni muziĉari i pedagozi u dom i inozemstvu. Njegovi su uĉenici, medu ostalima, bili Valtei špalj, Josip Stojanović, Janko Kichl, Anica Primorac, Mi Milaković, Bojan Lhotka, Darko Kovaĉević, Neven Poţgaj K. K. NAKIĆ, Petar (Nachihc; talijanizirano Nacchini, Nac Nanchini), graditelj orgulja (vjerojatno selo Bulić blizu Benk< II 1694 — ?, 1769?). Sin Jurja i Doroteje Nakić. U sedamna godini stupio u franjevaĉki samostan sv. Lovre u Šibeniku, gc kao klerik, 1712, dobio ime Pavao. Studij filozofije završ jednom od dalmatinskih samostana (vjerojatno u Šibeniki studij teologije u Veneciji u franjevaĉkom samostanu della V, Istodobno izuĉio orguljarski zanat kod G. B. Piaggie (Pia tada poznatog mletaĉkog orguljara. Ĉini se da je N. zarana kao redovnik, došao na glas kao vješt orguljar. Najraniji nj poznati rad su orgulje iz 1722, u crkvi del Carmine u mjestu I (provincija Ravenna). Tu ga izvori spominju kao »Prete Pa di Sebenico Minor Osservante«. MeĊutim, na dokumentima naĊenim u Hrvatskoj, od 1738 do kraja ţivota, redovito se pot vao Nachihc, umjesto tada uobiĉajenog naĉina Nachich upi jebivši znak hc oĉito zato da bi izbjegao krivi izgovor slova ć (» kik«). God. 1729, poslije oĉeve smrti, N. pokreće pred papins. nuncijaturom u Veneciji sudbeni postupak za poništenje s\ redovniĉkih zavjeta. Pošto je s pomoću svjedoka dokazao da samostan ušao pod oĉevom prisilom, dobiva još iste godine ot] iz samostana i pravo na svoje prvobitno krsno ime Petar. Post svjetovnim svećenikom, N. se posve posvetio orguljarstvu. Veneciji je otvorio vlastitu orguljarsku radionicu, koju organi; proširuje i razvija u pravi tvorniĉki pogon. Po izvrsnim instrurr tima ubrzo je postao poznat i posvuda traţen. Oko 1760 ili 1 povukao se s posla, povjerivši radionicu svom uĉeniku F. Daz2 Prema predaji, umro je imućan i ugledan na vlastitom posje ĉija se lokacija ipak nije uspjela utvrditi. Dan i mjesto smrti o; su nepoznati. Još je 20. II 1769 bio na ţivotu. Prema široj procjeni, drţi se da je N. izgradio oko 350 orgu Najpoznatije su mu djelo velike orgulje u crkvi sv. Justine u Pad (1734) sa 40 registara i 2 manuala (1926 stradale u poţaru.) teritoriju Jugoslavije sigurnih Nakićevih djela moglo se do utvrditi samo 13 od kojih 4 još postoje: orgulje u ţupnoj cr sv. Jurja u Piranu (1746), u crkvi Gospe od Karmena u Nereţi: na Braĉu (1753), u katedrali u Rabu (poslije 1756) i u samostans crkvi sv. Frane u Šibeniku (1762), koje su ujedno najpotpur saĉuvane i neizmjenjene. Propale su ili uništene orgulje u samos nima u Zaostrogu (op. 47, 1738) i Makarskoj (1743), zatim u darskim crkvama sv. Marije (op. 249, 1753), sv. Frane (pos. 1753)) sv. Šimuna (1756) i sv. Stošije (1759) te u crkvi sv. Fil; Nerija u Splitu (op. 305, 1756) i u Eufrazijevoj bazilici u Pore (1759). Nakićevo graditeljstvo karakterizira povezanost s tradicijo: samostalni pronalazak novih zvuĉnih omjera i teţnja za tipizii nom izradbom instrumenata, povezanom s tvorniĉkom racior lizacijom produkcije. N. se priklanja tradicionalnoj talijansl konstrukciji, ali je u nju ugradio vlastite zvuĉne principe (menzur koji se u osnovi razlikuju od tradicionalnih, jer imaju u basovu 1
DJELA. INSTRUKTIVNA: Neue Gesangschule: Gesangbildungslehre nach Pestalozzischen Grundsdtzen (sa M. T. PfeifTerom), 1810; Auszug aus der Gesangbildungslehre, 1812; Chorgesangschule, 1821. — SPISI: Zeichen der Zeit im Gebiete der Musik, W. Menzels Literaturblatt, 1825 (isto u Der Slreit zzvischen der alten und neuen Musik J. G. Hientzscha, 1826); Vorlesungen iiber Musik, 1826; Padagogische Rede, 1830; Das Gesangbildungsiuesen inder Schweiz, Allgemeine musikalisehe Zeitung, 1834—35 (prošireno izd. 1858) i dr. — Komponirao komorna i klavirska djela, kantate uz pratnju klavira, harfe ili orkestra, brojne zborove i solo-pjesme te crkvenu muziku (mise, moteti, korali). LIT.: R. Hunziker, Hans Georg NSgeli, Ziirich i Leipzig 1938. — A. E. Cherbuliez, Der unbekannte NSgeli, Chur 1938. — /. /. Hassan, Welt- und Kunstanschauung H. G. Nagelis mit besonderer Beriicksichtigung der Musik (disertacija), Zurich 1947. — H. P. Schanzlin i G. Walter, Hans Georg Nageli, MGG, IX, 1961.
NAGY, Janos, violinist (Subotica, 9. III 1907 — Budimpešta, 4. XII 1922). Uĉenik E. Lanvija u Subotici, a kasnije R. Remenvija u Budimpešti. Već kao dete postigao je velik uspeh koncertirajući na turnejama. LIT.: P. Bašiĉ, Nadi Janĉika — muziĉki fenomen iz Subotice, Savremeni akordi, 1961, Vanredan broj. D. Pl.
NAGY, Milan, violonĉelist i pedagog (Zagreb, 18. VI 1920 —). Studij violonĉela završio na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (A. Janigro). Od 1943 ĉlan orkestra Radio-Zagreba, od 1946 u opernom orkestru na Rijeci i 1948—63 violonĉelist Zagrebaĉke filharmonije; uz to 1953—61 ĉlan Klavirskog trija (S. Radić, Z. Balija, N.) i KoDetalj Nakićevih orgulja iz 1762. Samostanska crkva sv. Frane u Šibenik
NAKIĆ — NAKLADNICI, MUZIĈKI gistru šire menzure, a u diskantu suţenije. »Prema tome, radi se 0 originalnoj, slobodno varijabilnoj menzuri koja se temelji na padajućoj konstantnoj menzuri 4 : 7 uz dalje suţenje na c 3 i c4. Time je N. potencirao puninu basa i prodornost diskanta« (I. Faulend-Heferer). N. je unio u konstrukciju orgulja i neke tehniĉke novosti: dotjerao je izgradnju zraĉnica i usavršio kolektiv tira tutti, koji se dugo smatrao njegovim izumom. TakoĊer je u talijanske principalske orgulje uveo jeziĉnjake tromboncine (u manualu) i trombe (u pedalu). Sve njegove tekovine preuzimlju brojni njegovi uĉenici i sljedbenici, pa se moţe s pravom govoriti o novomletaĉko-dalmatinskoj ili Nakićevoj školi- talijanskog graditeljstva orgulja. Njegova radionica produţuje svoj vijek do Prvoga svjetskog rata. Najprije je vode Nakićevi najbolji uĉenici F. Dazzi i G. Callido, zatim Callidovi sinovi Agostino i Antonio, a od njih su radionicu preuzeli ĉlanovi obitelji Bazzani. Od Nakićevih uĉenika koji su gradili u našim krajevima najznatniji su Franc Ksaver Krizman te Nicolo Moscatelli i njegovi sinovi. Kod Nakića su uĉili i franjevci Ivan Luka Kaĉić i Luka Terzić te svećenik Mihovil Kargotić, ali im djela nisu poznata. LIT.: š. Ljubić (S. Gliubtck), Dizionario Biografico degli uomini Mustri della Dalmazia, Vienna 1856. — G. Ferrari-Cuppili, Apendice da G. Dandolo La Caduta della Republica di Venezia, Venezia 1857. ■— /. Kukuljević Sakcinski, Slovnik umjetnika jugoslavenskih, Zagreb 1858. — V. Lago, Memorie sulla Dalmazia, I, Venezia 1869. — C. Wurzbach, Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, Wien 1869. •— F. Bulić, Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama u Dalmaciji, Sv. C, 1918, 5 i 6. ■— P. Koiendić, Mesto i godina roĊenja don Petra Nakića, Prilozi za knjiţevnost, jezik, istoriju i folklor, I, Beograd 1921. — R. Lunelli, Contributi dalmatini e sloveni alla rinascita e alla diffusione dell' arte organaria veneziana settecentesca, Archivio Veneto LXXII, serie VI, vol. XXX, Venezia 1942. — Isti, Der Orgelbau in Italien, Mainz 1956. •— L. Sa tom, Graditelj orgulja Petar Nakić i Šibenik, Radovi Instituta JAZU u Zadru, Za dar 1967, 13—41. — O. Mischiati,\J Organo della chiesa del Carmine di Lugo di Romagna, Bologna 1968. — L. Saban, Contributo alla Biografia di don Pietro Nakić, L' Organo, Bologna 1971, 2. —Isti, Umjetnost i djela graditelja orgulja Petra Nakića u Dalmaciji i Istri, Arti Musices, Zagreb 1973, 4. — /. Faulend-Heferer, Nakićeve orgulje iz 1762. u samostanskoj crkvi sv. Frane u Šibeniku, ibid. L. Sa.
NAKLADNICI, MUZIĈKI. Izdavanje muzikalija i knjiga o muzici samostalan je ogranak knjiţarstva. Poĉelo se razvijati potkraj XV st., uskoro nakon pronalaska štampe, te je znatno pridonijelo promicanju muziĉke kulture. Broj nakladnih poduzeća brzo se povećavao u svima većim zemljama Evrope; neki su od njih stekli svjetski ugled. U idućem se pregledu navode istaknuti m. n. u pojedinim zemljama. Italija. U izdavanju muzikalija ova je zemlja do poĉetka XVII st. vodila u Evropi glavnu rijeĉ. U XVI st. štampale su se u Italiji mise, moteti, chansoni, madrigali, frottole, instru mentalna djela (osobito tabulature za lutnju) i, naroĉito, brojne teoretske rasprave. Nadaleko ĉuveno središte bilo je u Veneciji. Talijanski nakladnici (kao i oni iz drugih zemalja) rano su poĉeli objavljivati kataloge svojih izdanja. Ti su katalozi vaţan izvor za evidentiranje i onih djela kojih se rukopisi i štampani primjerci nisu saĉuvali. Medu talijanskim izdavaĉima muzikalija istakli su se u XVI i XVII st. u Veneciji R. Amadino (1583—1621, godine u zagradama oznaĉuju vremensko razdoblje nakladniĉke djelatnosti), Istranin A. Antico (1520—36), 5. Ganassi (1535— 43), A. Gardano i nasljednici (1538—1685), C. Merulo (1566—71), O. Petrucci (1501—23, najznaĉajniji medu prvim izdavaĉima), A. Raverii (1606—09), G. Sala (,1676—171O, G. i O. Scotto (1480—1607), G. Vincenti (1583—1619) i A. Vincenti (1619— 65), i dr.; u Milanu G. Rolla i nasljednici (1619—59); u Rimu A. Antico (1510—20), A. Blado (1515—67), G. D. Franzini (1619—72), A. Gardano (1583—91), 5. Verovio (1586—1608) 1 dr.; u Napulju O. Beltrano (1621—70), M. Cancer i nasljednici (1532—91), Paĉe (potkraj XV —■ poĉetak XVIII st.); u Firenci Marescotti (1570—1611); u Bologni G. Monti (1632—1702). Nakon stanovitog opadanja u XVIII st. u kojemu je nekoliko nakladnih poduzeća takoĊer razvilo intenzivniju djelatnost (tako L. Marescalchi, 1782—1800 u Napulju), u XIX i XX st. ponovo je porastao meĊunarodni ugled talijanskog nakladništva. Istiĉu se tada: Artaria (Milano, 1805—1921, nakon toga do 1937 pod nazivom Bottega di Poesia, a zatim prešlo u vlasništvo Ricordija); Associazione dei Musicologi Italiani (Parma, 1908—42); Associazione Italiana Antici della Mušica (Milano, od 1909); Associazione Italiana di Santa Cecilia (Rim); Fratelli Bocca (Torino); F. Bongiovanni & Figlio (Bologna, od 1905); 5. A. Carisch (Milano, od 1887); Carrara (Bergamo, od 1912); Ĉasa Ed. Mušica Sacra (Milano, od 1877), Casimiri (Rim od 1935; od 1950 Edizioni Musicali Casimiri-Capra); Chenna (Torino, od 1904); Ćurci (Napulj, od 1914; od 1936 u Milanu); D. A. Forlivesi (Firenca i Rim, od 1882); Istituto Editoriale Italiano (Milano, od 1904); F. Lucca (Milano, 1825—88, zatim u vlasništvu Ricordija); L. S. Olschki (Firenca, od 1886); G. B. Paravia (Torino); U. Pizzi (Bologna, oko 1900—22); Ricordi (Milano, od 1808; podruţnice u Rimu, Napulju, Palermu, Londonu, Parizu, Leipzigu, New Yorku, Buenos Airesu i Sao Paulu); Fondazione Rossini (Pesaro, od
663
I954)j A. de Santis (Rim, od 1852); C. Schmidl (Trst, 1889— I943)j Sonzogno (Milano, od 1874); Edizioni Suvini e Zerboni (Milano, od 1930) i G. Zanibon (Padova, od 1908). Francuska. U ovoj zemlji razvila su se u XVI st. istaknuta središta muziĉkog nakladništva u Parizu i Lyonu. U XVI st. pada djelatnost veoma vaţnih i poznatih poduzeća P. Attaingnant (1527—50) i Ballard (od 1551 do poĉetka XIX st.). U Parizu su u XVI i XVII st., osim ovih dvaju poduzeća, djelovala i druga. U Lyonu vršili su nakladniĉku djelatnost Istranin J. Moderne (1532—67) i S. Gorlier (1554—84). Izdavaĉka muziĉka aktivnost još je više u Francuskoj porasla u XVIII st., kad se, medu ostalima, istiĉu pariška poduzeća A. Bailleux (1762— oko 1795), Bayard (1754— oko 1762), J. Boivin (oko 1714—34), N. Chedeville (1729 — oko 1782), N. B. Duchesne (1743—90), J. Hotteterre (1707— 60), Imbault (oko 1785—1814), 5. Le Duc (1767—77), A. Leduc (1777—1847), Naderman (1777—1835), Pleyel (oko 1795—1834), Sieber Pere (1763—1822) i Sieber Fils (1799—1844). Iz golema broja francuskih izdavaĉa XIX i XX st. izdvajaju se ovi (svi u Parizu): H. Alkari (1871—1902), W. Bessel & Cie. (od 1920), Castil-Blaze (1821—51), A. E. Choron i nasljednici (1805—52), A. Choudens (od 1844), Costallat et Cie. (od 1896), F. Day (XX st.), P. Decourcelle (od 1922), Durand et Fils (od 1870), £ditions de la Schola Cantorum (XX st.), Editions l'Oiseau Lyre (oko 1933—38, otada u Monacu), Enoch et Cie. (od 1866), Erard (1798—1840), M. Eschig (od 1916), E. Fromont (1885—1922), H. Gregh (od 1906), J. Hamelle (od 1878), Heugel (od 1833), C. Joubert (od 1897), A. Laurens (1885—1904), F. Laurens (1893—1913), Le Beau (1856—1906), Alphonse Leduc (od 1841), Legouix (od 1839), H. Lemoine (od 1793), Noel (od 1896), Rouart (1905—42), Salabert (od 1895), Senard et Cie. (od 1916) i M. Senart et Cie. (1906—41). Njemaĉka. Poĉeci muziĉkog nakladništva u Njemaĉkoj javljaju se već potkraj XV st., u vezi s liturgijskim knjigama. Kao i drugdje i tu su u poĉetku nakladnici ujedno i tiskari. Medu prvima spominju se J. Reyser u Wiirzburgu, P. Schoffer u Mainzu (1503—-31), G. Stuchs u Niirnbergu (1484—1520) i J. Senseschmidt u Bambergu. Ugledu njemaĉkih nakladnika mnogo su koristili tradicionalni knjiţarski sajmovi koji su se u Frankfurtu na Majni odrţavali već od XVI st. Medu veoma brojnim njemaĉkim nakladnicima XVI i XVII st. posebno su se istakli: u Augsburgu E. Oeglin (1508—18); u Frankfurtu Ch. Egenolff (1530—55, nasljednici vodili do 1605); u Niirnbergu H. Formschneyder (1525—56), P. Kaufmann (oko 1591—1632), U. Neuber (1542—72); u Strassburgu M. Apiarius (1533—37), P. Ledertz (1611—32); u Wittenbergu G. Rhazv (1525—48). Zanimljivo je spomenuti da je baš u Njemaĉkoj, i pored pronalaska štampe, evala i trgovina muzikalijama koje su se rukom prepisivale. Kupci, naime nisu bili zadovoljni vanjskim izgledom štampanih muziĉkih djela na kojima je i u XVII i u XVIII st. još uvijek bilo dosta tehniĉkih nedostataka. U XVIII st. ĉuveni su izdavaĉi u Njemaĉkoj bili J. J. Lotter i nasljednik (Augsburg, oko 1720—oko 1844), J. J. Hummel (Berlin, 1770—1821), J. K. F. Rellstab (Berlin, oko 1778—1800), N. Simrock (Bonn, oko 1865; 1870—1929 u Berlinu); Breitkopf & Hartel (Leipzig, od 1719), J. Andre (Offenbach, od 1784)- U XIX st..njemaĉko je knjiţarstvo, a u njegovu okviru i muziĉko nakladništvo, postiglo velik meĊunarodni ugled. Vrhunska su dostignuća svakako cjelokupna izdanja velikih njemaĉkih (i austrijskih) klasika. Mnogo je u tom stoljeću u Njemaĉkoj uĉinjeno i na podruĉju staleškog organiziranja nakladnika, kao i u oblasti autorsko-pravne zaštite. U XX st. sve se više istiĉe Leipzig kao središte njemaĉkoga knjiţarstva. Drugi svjetski rat i njegova pustošenja, kao i politiĉka podjela Njemaĉke, imali su znatan odraz na njemaĉku nakladniĉku djelatnost koja se nakon 1945 postepeno stala ponovo pridizati i osvajati svoja prijašnja visoka mjesta u svjetskom knjiţarstvu i muziĉkom nakladništvu. Od brojnih njemaĉkih muziĉkih nakladnika u XIX i XX st. treba spomenuti: Afas-Musikverlag (Berlin, od 1932), Ahn & Simrock-Buhnenverlag (Berlin, od 1910), Apollo-Verlag (Berlin, od 1901), Barenreiter (Kassel, od 1927; osn. 1924 u Augsburgu; podruţnice u Baselu, Londonu i New Yorku), M. P. Belaieff (Leipzig, od 1885; kasnije u Bonnu), A. J. Benjamin (Hamburg, od 1818), R. Birnbach (Berlin, od 1912), A. Bohtn & Sohn (Augsburg, od 1815), Boosey & Havikes (Bonn, od 1952), G. Bosse (Regensburg, od 1912), Bote& Bock (Berlin, od 1838), Breitkopf & Hartel (nakon Drugoga svjetskog rata nacionalizirano je poduzeće u Leipzigu; 1947 prijašnji su vlasnici otvorili novo istoimeno poduzeće u Wiesbadenu), A. Cranz (Hamburg, od 1814; u Leipzigu, od 1897; danas u Wiesbadenu; podruţnice u Bruxellesu i Londonu), Deutscher Verlag fiir Musik (Leipzig, od 1951), Dreimasken-Verlag (Miinchen, 1910—31), E. Eulenburg (Leipzig, 1874— 1939; danas u Londonu; podruţnice u Zurichu i Stuttgartu), R. Forberg (Leipzig, od 1862; danas u Bad Godesbergu), A. Furstner (Berlin, 1868—1941J danas u Londonu), G. Henle
664
NAKLADNICI, MUZIĈKI — NANINO
(Miinchen, od 1947), M. Hesses-Verlag (Leipzig, od 1880; od 1915 u Berlinu), J. Ph. Hinnenthal (Bielefeld, od 1945; od 1957 u Kasselu), F. Hofmeister (Leipzig, od 1807; od 1950 u Frankfurtu na M.), Musikverlag Hohner (Trossingen, od 1931), O. Junne (Leipzig, od 1887; nakon 1945 preselilo u Wiesbaden; podruţnica u Miinchenu), C. F. Kahnt (Leipzig, od 1851, danas u Lindauu), Kistner & Siegel (Leipzig, od 1923), Lausch & Ziveigle (Stuttgart, od 1931), F. E. C. Leuckart (Breslau, 1782—1870; Leipzig, 1870—1948, zatim u Miinchenu), R. Lienau (Berlin, od 1864), H. Litolff (Braunschweig, 1856—1940), C. Merseburger (Leipzig, od 1849; od 1951 u Berlinu i Darmstadtu), MoselerVerlag (Wolfenbuttel, od 1947), Nagels-Verlag (.Hannover, od 1819; od 1952 u Kasselu), J. Oertel (Berlin, od 1941), L. Oertel (Hannover, od 1866), C. F. Peters (Leipzig, od 1814; od 1950 u Frankfurtu na M.), F. Pustet (Regensburg, od 1826), B. Schott's Sohne (Mainz, od 1770), J. Schuberth & Co. (Hamburg, od 1826; Leipzig, od 1853, danas u Wiesbadenu), C. L. Schultheiss (Stuttgart, od 1920), L. Schvaann (Diisseldorf, od 1821), H. Sikorski (Berlin, od 1935; od 1945 u Hamburgu, Londonu i New Yorku), Steingraber (Hannover, od 1878; od 1890 u Leipzigu, od 1953 u Frankfurtu na M., od 1956 u Offenbachu), P. J. Tonger (K61n, od 1850), Volkseigener Betrieb (VEBj Leipzig, od 1948); Ch. F. Viezveg (Quedlinburg, od 1868; od 1903 u Berlinu, 1956 prešlo u vlasništvo B. Schott's Sohne, Mainz)., A. Volk (Koln, od 1950), Wilhelmiana-Musikverlag (Frankfurt na M., od 1951). Austrija. MeĊu uglednijim austrijskim muziĉkim nakladnicima XVI i XVII st. nalaze se J. Baur (Innsbruck, 1577—1602), M. Cosmerovius (Beĉ, 1640—1710), L. Formica (Beĉ, 1588—1619). U XVIII st. djelovali su Artaria & Co. (Beĉ, 1778—1932), F. A. Hoffmeister (Beĉ, 1784—1807), L. Koţeluch (Beĉ, 1784—1802), J. Traeg (Beĉ, 1781—1820). U XIX i XX st.: J. Cappi i nasljednici (Beĉ, 1801—oko 1866), A. Diabelli (Beĉ, 1818—24; 1824—52 pod nazivom Diabelli & Co.), L. Doblinger (Beĉ, od 1857), F. X. Gloggl und Sohn (Beĉ, 1844—72), T. Haslinger i nasljednici (Beĉ, 1814—75), C. Mechetti i nasljednici (Beĉ, 1799—1855), T. Molio (Beĉ, 1798—1843), Osterreichischer Bundesverlag (Beĉ, muziĉki odjel od 1947), C. A. Spina (Beĉ, 1851—72), Universal Edition (Beĉ, od 1901; podruţnice u New Yorku, Londonu, Ziirichu i Mainzu), J. Weinberger (Beĉ, od 1885), Wiener Boheme Verlag (Beĉ, od 1932), Wiener Philharmonischer Verlag (Beĉ, od 1923). Engleska. U XVI st. tiskale su se većinom liturgijske knjige s napjevima; u drugoj polovini stoljeća sve se više objavljuju zbirke madrigala. Interes za madrigale ostaje nesmanjen i u prvoj polovini idućega stoljeća. Medu nakladnicima XVI i XVII st. istiĉu se E. Allde (1584—1628), W. Stansby (1597—1638) i osobito J. Playford (1648—84) te njegov sin Henry (1684—oko 1705). U XVIII st. središnji su likovi engleskoga muziĉkog nakladništva John Wahh i sin (London, oko 1695—1766). Walsh je, ĉini se, prvi upotrijebio cinĉane ploĉe za rezanje nota i time znatno unaprijedio štampanje muzikalija. Od ostalih se spominju Birchall & Beardmore (1783— 1824), J. Dale (1783—1823), W. Forster sen. and jun. (1762—1824), J. Longman & Co. (1767—1822), Straight & Skillern (1766—1&26), Wheatstone (od 1750 do danas). U XIX i XX st. najpoznatiji su engleski muziĉki nakladnici: Augenar (od 1853), Boosey & Hazakes (od 1816), Bostvorth & Co. (od 1889), Cambridge University Press (od 1582), Chappell & Co. (od 1811), Chester (od 1863), J. B. Cramer& Co. (od 1823),^. Murdoch & Co. (od 1885), Novello& Co. (od 1829), Oxford University Press (muziĉki odsjek od 1924), Paterson & Sons (od 1819), Th. Preston (od 1803), J. A. Turner (od 1843). Svi ovdje navedeni engleski izdavaĉi djelovali su, odnosno djeluju u Londonu. I u ostalim zemljama bilo je više ili manje razvijene muziĉko-nakladniĉke djelatnosti. Evo samo najpoznatijih. U Švicarskoj Hug & Co. (Ziirich, od 1817) i Foetisch Freres (Lausanne). U Belgiji T. Susato (Antvverpen, 1543—60), P. Phalese otac (Leuven, 1545—73) i sin (1573—81), Salabert (Bruxelles, od 1885) i H. Lemoine & Cie. (Bruxelles, od 1885). U Danskoj W. Hansen (Kabenhavn, od 1857) i Skandinavisk Musikforlag (Kobenhavn, od 1910). U Švedskoj Musikaliska KonstJ'oreningen (Stockholm, od 1859) i Nordiska Musikforlaget (Stockholm, od 1915). U Nizozemskoj E. Roger i Le Cene (Amsterdam, 1696—1745); u Rusiji A. Gutheil (Moskva, od 1880). P, Jiirgenson (Moskva, od 1861— 1917), W. Bassel (Petrograd, 1869—1920, zatim u Parizu), FocydapcmeeHHoe My3UKajibH0e U3dameji6cmeo (My3FH3, od 1918 u Moskvi, 1930 u Lenjingradu, od 1964 sjedinjeno s nakladom CoeemcKuu KOMtio3umop u svesavezno poduzeće My3iiKa). U
Ĉehoslovaĉkoj O. Pazdirek (Brno), Hudebni Matice (Prag), F. A. Urbdnek (Prag, od 1872), M. Urbdnek (Prag, od 1901), Artia (Trag, od 1949). U Poljskoj A. Piotrkowczyk (Krakov, 1570— 1620), L. Idzikozvski (Varšava, XIX—XX), Polskie wydawnictwo Muzyczne (PWM; od 1945). U Madţarskoj Rozsavolgyi es Tdrsa (Budimpešta, od 1850, od 1949 povezano s drţavnim Zenemukiado
Vallalai). U SAD O. Ditson (Boston, 1835—1931), T. Pressei (Philadelphia, od 1888), G. Schirmir (Nevv York, od 1861) Prije Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji je bilo malo izr muziĉkih izdavaĉa. Takvi su bili J. Frajt u Beogradu i S. /. u Zagrebu, no oni su preteţno objavljivali zabavnu muziku. JV kalije su izdavala uglavnom knjiţarska poduzeća (u Zagreb Kugli). Poslije Drugoga svjetskog rata izdavanjem muziĉke rature bave se u prvom redu muziĉke ustanove i poduzeća: L ţenja kompozitora, Savez kompozitora Jugoslavije, Prosveta ( grad), Hrvatski glazbeni zavod (Zagreb), Muziĉka naklada (Zag Kompozicije jugoslavenskih autora objavljuju i akademije n {Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Si akademija nauka u Beogradu, Slovenska akademija znanos umetnosti u Ljubljani). Od ostalih izdavaĉa muziĉke literatu Jugoslaviji treba spomenuti Školsku knjigu u Zagrebu i Drţ, zaloţbu Slovenije u Ljubljani. LIT.: A. Goovaerts, Histoire et Bibliographie de la Typographie Mu dans les Pays-Bas, Antvverpen 1880 (novi otisak, Amsterdam 1962). ■ Kidson, British Music Publishers, Printers and Engravers, London — J. Mantuani, Ober den Beginn des Notendrucks, Wien 1901. — A. G Die Messkataloge im Dienste der musikalischen Geschichstforschung, SB 1901—02. — R. Eitner, Buch- und Musikalien-Handler, Buch- und Musik drucker nebst Notenstecher, MFM, 1904—05. ■—■ M. Brenet, La Lih musicale en France de 1653 a 1790 d'apres les registres de privileges, SB! 1906—07. — H. S. Talbolt, Guide to Music Publishing, Chicago 1907. — Albert, Der Musikverlag und die Genossenschaft deutscher Tonsetzer (di ĉija), Jena 1908. — G. Cucuel, Quelques documents sur la librairie mu au XVIIIe siecle, SBIMG, 1911—12. — W. Gamble, Music Engravinj Printing, London 1922. — W. Mensing, Lehrbuch fiir den deutschen Musik handel, Leipzig 1922. — H. Bohatta, Liturgische Drucke und liturgische 3 ker, Regensburg 1927. — P. Bertrand, Les Editeurs de musique, Pariš — M. Schumann, Zur Geschichte des deutschen Musikalienhandels seit ( dung des Vereins der Deutschen Musikalienhandler 1829 —1929, Lt 1929. — B. Siegel, Lehrbuch fiir den deutschen Musikalienhandel, Li 1930. — G. Dunn, Method of Music Publishing, London 1931. — W. A. F 150 Years of Music Publishing in the United States, Boston 1934. — R. A Guide to the Music Publishers, Troy Grove, Illinois, 1939. — O. E. De Music Publisher's Numbers, London 1946 ( I I izd. 1961; njem. prijevod M verlagsnummern, Berlin 1961). — H. W. Heinsheimer, Men; in F-Sharp, Nevv York 1947 (njem. prijevod W. Reich, Menagerie in Fis Ziirich 1953). — N. Gray, A Note on Music Engraving and Printing, Lc 1952. — B. Herzmansky, Der Musikverlag in Osterreich, Musikerzie] 1953. — C. Humphries i W. C. Smilh, Music Publishing in the British from the Earliest Time to the Middle of the I9t h Centurv. A Dictionary, don 1954. — C. Hopkinson, A Dictionary of Parisian Music Publi 1700—1950, London 1954. ■— A. Weinmann, Wiener Musikverleger und ' kalienhandler von Mozarts Zeit bis gegen 1860, Wien 1956. — E. Laaff, ? mit Fleiss gedrucket, Wiesbaden 1956. — R. Castelani, Histoire de l'ei musicale, Pariš 1957. — C. Sartori, Dizionario degli editori musicali it£ Firenze 1958. — C. Hopkinson, Notes on Russian Music Publishers, Lc 1959- — A4- Dona, La Štampa musicale a Milano fino all'anno 1700, Fii 1961. —R. Schaal, Musikverlag und Musikalienhandel, MGG, IX, 1961. Elvers, Altberliner Musikverleger 1802—09, Berlin 1961. — A. Davidsson Typenmaterial des alteren nordischen Musiksdruck, Uppsala 1962. — R. E Datierte Verlagsnummern, Berliner Musikverleger, Spomenica O. E. Deut Kassel 1963. — A. Weinmann, Zur Bibliographie der Alt-Wiener Musikver] ibid., 1963. — R. Elvers, Musikdrucker, Musikalienhandler und Musikvei in Berlin 1750—1850, Spomenica W. Gerstenbergu, Wolfenbiittel i Z 1964. — H.-W. Plesske, Leipzigs Musikverleger einst und jetzt, Jahrbucr Deutschen Bucherei, 1965. — Isti, Namhafte Komponisten des 19. Jahrhun und ihre Leipziger Verleger, Beitrag zur Geschichte des Buchvvesens, 196 Fr. W. Riedel, Die Arbeitsgemeinschaft fiir Geschichte der Musikpubliki MF, 1965. — Musikverleger in der Bundesrepublik Deutschland un West-Berlin, Bonn 1965. J. i
NANINO (Nanini), 1. Giovanni Maria, talijanski kon zitor i pjevaĉ (Tivoli, oko 1545 — Rim, 11. III 1607). Uĉio Palestrine u Rimu. Kapelnik u rimskim crkvama 5. Maria A giore (1571—75) i S. Luigi dei Francesi (1575—77); od 1577 tem i od 1604 maestro pro tempore u Sikstinskoj kapeli. Prema G. Baii N. je otvorio u Rimu prvu javnu muziĉku školu, u kojoj su predt i njegov brat Giovanni Bernardino, F. Soriano i sam Palesti Uĉenici braće Nanino bili su A. Cifra, G. i D. Allegri, F. An i P. Agostini. N. je vaţan predstavnik Rimske škole, ĉija se c mogu »zbog klasiĉnog izraţaja i savršene forme nadovezati ni sredno na Palestrinino stvaralaštvo« (K. Proske). Naninove kon zicije izvode se još i danas u papinskoj kapeli. DJELA. VOKALNA: 3 knjige madrigala za 5 glasova, 1579, 1581 i (u II knj. i madrigali A. Stabilea; u III knj. i 9 madrigala G. B. Nanina); zonette za 3 glasa, 1593. — CRKVENA: moteti za 3 i 5 glasova, 1586. Pojt crkvene kompozicije (psalmi i dr.) obj. u zbirkama F. Constantinija: .! a 8 v., 1614; Selectae Cantiones 2—4 v., 1616 i Selectae Cantiones 8 v., ] —■ INSTRUKTIVNA: I$J conlrapunti e canoni a 2—8 e II v. sopra del t fermo, inlitolata la base di Costanzo Fešta; Trattalo di contrapunlo (s br; Giovannijem Bernardinom) i dr. (u rkp.). Brojne kompozicije leţe još n u arhivima i bibliotekama. NOVA IZD,: 4 moteta i 1 Miserere obj. K. Proske (Mušica divina, i 1863); 5 lame ntacija obj. u KMJB (1891) i dr.
2. Giovanni Bernardino, kompozitor (Vallerano, Vitei oko 1560 — Rim, 1623). Brat, uĉenik i suradnik Giovanija Mai od 1591 kapelnik u rimskim crkvama S\ Luigi dei Francesi. Maria dei Monti i 5. Lorenzo in Damaso. Pisao preteţno crkv muziku, ali se odrekao suzdrţanosti rimske škole i pribliţio vt cijanskom stilu. On je medu prvim rimskim kompozitor upotrebljavao orguljsku pratnju. DJELA: 3 knjige madrigala za 5 glasova, 1588, 1599 i 1612. — Ĉetiri k: moteta za 1—5 glasova uz pratnju orgulja, 1610, 1611, 1612 i 1618; psaln
NANINO — NAPULJSKA ŠKOLA 4 i 8 glasova i orgulje, 1620; Veniteod exullemus za 3 glasa i orgulje, 1620; 3 moteta u zbirci F. Constantinija Selectae cantiones 8 v., 1614. Neobjavljena djela u rimskim arhivima. NOVA IZD.: 4 psalma i 1 motet obj. K. Proske (.Mušica Divina, 1860 i 1874). LIT.: G. Radiciotti, Giovanni Maria Nanino musicista Tiburtino, Pesaro 1907. — G. d'Alessi, Giovanni Maria i Giovanni Bernardino Nanino, A1GG, IX, 1961.
NANUT, Anton, dirigent (Kanal ob Soĉi, 13. IX 1932 —). Studij dirigiranja završio na Akademiji za glasbo u Ljubljani (D. Švara). Umjetniĉku karijeru zapoĉeo kao korepeti-tor i asistent zbora Slovenske Ljubljani; Gradskog
filharmonije u 1958 dirigent Gradskog or kestra u Dubrovniku, od 1972 docent je na Akademiji za glasbo u Ljubljani (od 1973 predstojnik Odjela za dirigi ranje); 1958—73 bio je ujedno i direktor dubrovaĉke Muzi ĉke škole. Temperamentan um jetnik, razvijena smisla za stil sko diferenciranje i tonsko nijansiranje, N. se istakao kao interpret veoma opseţnog re A. N AN U T pertoara od baroka do današnih dana, a posebno djela iz hrvat ske muziĉke prošlosti. Za svoje umjetniĉke domete u domovini i inozemstvu dobio je više nagrada i priznanja. M. Gĉ. NAPOLI, 1. Gennaro, talijanski kompozitor (Napulj, 19. V 1881—20. IV 1943). Studirao na Napuljskom konzervatoriju (C. De Nardis, N. D'Arienzo). God. 1912—16 predavao na napuljskom Liceo musicale, od 1916 na Konzervatoriju (od 1926 zamjenik direktora). Bio je glavni urednik ĉasopisa L'Arte pianistica, za koji je napisao mnoge ĉlanke. DJELA: simfonija u d-molu; suite In montagna, 1906 i Scene infanlili, 1926. — Gudaĉki kvartet, 1903 i dr. komorna djela. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA : opere Armida abbandonata i Jacopo Ortis; parabola La Principessa senza sorriso; scenska muzika. — Kantata // Convegno degli špiriti; simfonijska pjesma // Sole risorlo za sole, zbor i orkestar, 1909; solo-pjesme. — Instruktivna djela Bassi, melodie, temi per lo studio della composizione i Bassi imitati e fugati con parole.
2. Jacopo, kompozitor (Napulj, 25. VIII 1911 —). Sin Gennara; studirao na Konzervatoriju u Napulju (G. Napoli, S. Ĉesi). Predavao na konzervatoriju G. P. Palestrina u Cagliariju i na Konzervatoriju u Napulju (1954—62 direktor); od 1962 direktor Milanskoga konzervatorija. Komponira preteţno opere sa sadrţajem iz napuljskog ţivota. DJELA. ORKESTRALNA: koncert za klavir; Preludio, Canzo'ie e Ballala za violu i orkestar, 1949; uvertira Pene d'amor perdute di Shakespeare, 1935; Preludio di caccia, 1935; La Fešta di Anacapri, 1940.— Gudaĉki kvartet; kompozicije za violinu i klavir. — DRAMSKA. Opere: // Malato immaginario, 1939; Miseria e nobilta, 1946; Un curioso accidente, 1950; Alas'aniello, 1953; / Pescatori, 1954; // Tesoro, 1958; // Rosario, 1962; IIpovero diavolo, 1963 i // Barone avaro, 1970. — VOKALNA: oratorij La Passione di Cristo za zbor i orkestar, 1951; Piccola cantata per U Venerdi Santo, 1963; duhovna i svjetovna kantata Mu~ nasterio, 1969; Antiche canzonipartenopee za zbor a cappella, 1960; solo-pjesme. — Napisao Bassi, Tecnica degli accordi. — Revidirao opere G. Paisiella, N. Piccinni ja, D. Cimarose i P. Raimondija.
NAPRAVNIK, Eduard Franceviĉ, ruski dirigent i kompo zitor ĉeškoga podrijetla (Byšt', 24. VIII 1839 — Petrograd, 23. XI 1916). Uĉio u Pragu na Orguljaškoj školi i privatno kod J. B. Kittla (kompoziciju i instrumentaciju). Od 1861 u Petrogradu: 1863 dirigent orkestra kneza N. B. Jusupova i pomoćni di rigent Marijinskog kazališta, gdje je od 1867 drugi dirigent £*'--~~ i od 1869 nasljednik A. Lja_i dova na poloţaju prvoga dirigenta. God. 1869—81 vodio i simfonijske koncerte Carskog muziĉkog društva. Glavna je Napravnikova zasluga što je Petrogradsku operu podigao na nivo najboljih evropskih muziĉkih kazališta. N. je bio prvi interpret mnogih ruskih opera, meĊu kojima su Kameni gost A. S. Dargomiţ-skoga (1872), Boris Godunov M. P. Musorgskoga (1874), Pskovi-ĉanka (1873), Majska noć (1880) i Snjeguroĉka (1882) N. Rimski Korsakova, Opriĉnik (1874), Kovaĉ Vakula (1876), Djevica E. F. NAPRAVNlK Orkanska (1881), Pikova da■/
665
ma (1890) i Jolanta (1892) P. I. Ĉajkcvskog i dr. Nezaboravna su ostala i druga njegova ostvarenja, kao Ivan Susanjin (Glinka), Evgenij Onjegin (Ĉajkovski), Prsten Nibelunga (Wagner), Fide-lio (Beethoven), Orfej i Euridika (Gluck) i dr. Napravnikove tehniĉki zrele i formalno dovršene kompozicije nemaju većeg umjet-niĉnog znaĉenja. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: II, u C-duru op. 17, 1873; III, JJeMOH u e-molu op. 18, 1874 i IV, u d-molu op. 32, 1879. Simfonijska pjesma BocmoK, 1881; koncert za klavir op. 27, 1877; sveĉana uvertira, 1866 i dr. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta 1873 i 1897; 2 gudaĉka kvinteta 1874 i 1878; 2 klavirska trija, 1876 i 1897; klavirski kvartet, 1882; sonata za violinu i klavir, 1894 i dr. — Kompozicije za klavir i za orgulje. — DRAMSKA. Pet opera: Buna, 1860, Hustceeopodubi, 1868; Vapojibd, 1886; JXy6poecKuu, 1895 i
NAPRAVNIK (Napravnjik), Karei, horski dirigent, kompozitor i pedagog (Humpclec, Ĉeška, 10. I 1882 — Vršac, 26. III 1968). Posle završene uĉiteljske škole u Pragu radi kao uĉitelj u rodnome mestu, te studira na Praškom konzervatorijumu (V. Novak). Krajem 1912 prelazi u Vršac gde je dirigent Vršaĉkog srpskog crkvenog pevaĉkog društva, nastavnik klavira, a od 1918 1 nastavnik muzike u gimnaziji. Od 1930 deluje u Subotici. Tu je nastavnik muzike u gimnaziji i zasluţni dirigent Srpskog pevaĉkog društva Graniĉar; od 1946 predavao na Srednjoj muziĉkoj školi teorijske predmete. Njegove kompozicije, u kojima koristi narodni melos, znalaĉki su napisane, a naroĉito su mu uspeli horovi koji se istiĉu reljefnošću glasova. DELA: lirska svita Moja domovina i Srpske igre za orkestar. — Dve srpske sonatine i Svita narodnih pesama za klavir. — VOKALNA: kantate Jugoslavija peva za soliste, hor i orkestar i 1943 za bas, kvartet i hor a cappella; ciklus Pesme o ljubavi za sopran i orkestar, 1943; Psalmi Davidovi za bas, kvartet i hor; veći broj horova. ■—• Obrade narodnih pesama medu kojima se naroĉito istiĉu pesme subotiĉkih Bunjevaca. — SPISI: Metodika školskog pevanja i solfeda; Škola pevanja za osmogodišnje škole; Solfedo; Osnovi muzike pomoću pevanja, 2 sv. LIT.: V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. D. Sn.
NAPULJSKA ŠKOLA, grupa opernih kompozitora koji su u drugoj polovini XVII i u XVIII st. djelovali u Napulju ili su se ondje školovali; njihov je operni stil u prvoj polovini XVIII st. bio uzorom cijeloj Evropi. Od 1651 prireĊivale su se u Napulju redovite operne predstave. Utemeljiteljem Napuljske škole smatra se F. Provenzale (oko 1627—1704; prva potvrĊena izvedba njegove opere 1653), a peĉat majstorstva prvi joj je udario A. Scarlatti (1660—1725); njegovom pojavom N. š. dobiva svjetsko znaĉenje. Medu ostalim pripadnicima škole istiĉu se F. Durante (1684—1755), F. Feo (1691—1761), N. Porpora (1686—1768), L. Vinci (oko 1690/96—1730), L. Leo (1694—1744), N. Logroscino (1698—1765), Nijemac J. A. Hasse (1699—1783), G. B. Pergolesi (1710—1736), P. Latilla (1711—1788), D. Perez (1710 ili 1711— 1778), Španjolac D. Terradellas (1713—1751), N. Jommelli (1714—1774), P. Anfossi (1727—1797), T. Traetta (1727—1779)> P. Guglielmi (1728—1804), N. Piccinni (1728—1800), G. Tritto (1733—1824), A. Sacchini (1730—1786), G. Paisiello (1740—1816) i D. Cimarosa (1749—1801). Mnogi od njih povezani su svojom djelatnošću uz strana muziĉka središta, kao što su Pariz (Piccinni), Lisabon (Perez), Stuttgart (Jommelli), Beĉ (Cimarosa), Petrograd (Paisiello, Cimarosa) i dr. Po formalnoj se strukturi napuljska opera gotovo iskljuĉivo sastoji od arija i recitativa; zboru se autori vrlo rijetko obraćaju. Recitativ je u njih sredstvo odvijanja dramske radnje; u ariji (tip da capo) se izraţava odreĊen tipiziran afekt, a pjevaĉu je pruţena mogućnost da pokaţe svoj vokalni virtuozitet. Uz posebne ritmiĉke figure i harmonijske konstrukcije napuljski su kompozitori vrlo ukusno iskorišćivali i boje orkestralnih instrumenata (gudaĉki, drveni i pokoji limeni duhaĉki instrument). Uvertira je u obliku tzv. talijanske uvertire. Uz ozbiljnu operu (opera seria) u Napulju se nešto kasnije kao nova vrsta pojavila vedra opera bnffa, koja je popularnošću likova i aktualnošću tematike sve više potiski vala ozbiljnu operu stereotipna sadrţaja. Historijski su korijeni opere buffe komiĉne uloge u operi seriji, nadalje vedre meĊuigre (intermezzi) koje su se izvodile medu ĉinovima ozbiljnih opera, kao i popularna napuljska muziĉka komedija (commedia musicale napoletana) u napuljskom narjeĉju (prikazivala se u plemićkim palaĉama od 1674, a na javnim pozornicama od 1709). Od ostvarenja kompozitora napuljske škole najvrednije su — uz opere A. Scarlattija — upravo opere buffe G. B. Pergolesija, G. Paisiella i D. Cimarose. N. š. je svojim rascvalim vokalnim virtuozitetom stvorila stil belkanta, koji kao nikad prije kultivira ljepotu glasa i superiornu vokalnu tehniku. Znatnu su ulogu pri tome odigrali kastrati.
NAPULJSKA ŠKOLA — NATORP
666
LIT.: G. Pannain, Le Origini della scuola musicale napoletana, Napoli 1914. — M. Scherillo, L' Opera buffa napoletana durante il settecento, II izd., Palermo 1918. — Ch. Van den Borren, A. Scarlatti et 1" esthetique de l'opera napolitain, Pariš i Bruxelles 1921. — A. Della Corte, L' Opera comica italiana del settecento (2 sv.), Bari 1923. — AT. Prota-Giurleo, La Mušica a Napoli nel Seicento, Benevento 1928. — G. Tintori, L'Opera napoletana, Piccola biblioteca Ricordi, Milano 1958. — H. Hucke, Die neapolitanische Tradition in der Oper des 18. Jahrhunderts, Kongresni izvještaj, New York 1961. — E. Đovmes, The Neapolitan Tradition in Opera, ibid., M. Šku.
NAPULJSKI SEKSTAKORD (engl. Neapolitan Sixth, franc. sixte napolitaine, njem. neapolitanischer Sextakkord, tal. šesta napoletana), akord koji se sastoji od male terce i male sekste iznad ĉetvrtoga stupnja, tj. subdominante, dur-ljestvice ili mol-ljestvice. Po formi je to prvi obrat dur-trozvuka na sniţenom drugom stupnju ljestvice, dakle dur-sekstakord, a funkcija mu je izrazito subdominantna: C-dur
1)1 116 II
" 116
Naziv napuljski dolazi otuda, što su taj akord vrlo rado upotrebljavali majstori napuljske škole u svojim operama, no nalazi se i u kompozicijama mnogih drugih autora koji su komponirali u okviru tonalnih harmonija: Beethoven: Sonata qu n j jj i Adagio__soste
asi una antasia,op.27, F nuto bc
2
semprepp e senza sordinL
(\ ii A
( -* Subdominantne harmonije.) N. Dć. NARDINI, Pietro, talijanski kompozitor i violinist (Livorno, 12. IV 1722 — Firenca, 7. V 1793). U Padovi uĉenik G. Tartinija. Od 1740 violinist i nastavnik violine u Livornu; 1762 —65 na dvoru u Stuttgartu, isprva komorni muziĉar, a od 1763 koncertni majstor. God. 1766 ponovo je u Livornu; 1769 postaje koncertni majstor dvorskoga orkestra u Firenci. Najistaknutiji predstavnik Tartinijeve violinske škole, N. ide medu posljednje kompozitore sonata za violinu i b. c, u kojima mu uspijeva stopiti stilske elemente baroka i rane klasike. Zadrţavši Tartinijevu trostavaĉnost (polagano - brzo- brzo), on prvi od brzih stavaka sve više pribliţava sonatnoj formi; najuspjeliji su mu izraţajni i pjevni polagani stavci. Kao izvod ilac izbjegavao je praznu bravuroznost; ĉuvena je bila neusporediva ljepota njegovih adagia. Koncertirao je gotovo do smrti. DJELA. INS TR U MENTALNA : 6 koncerata za violinu solo i 4 instrumenta, prije 1770; 6 gudaĉkih kvarteta, 1782 (?); 2 sonate ili dueta za 2 violine, oko 1765; 6 sonata za 2 flaute ili 2 violine i b. c, oko 1770; 6 sonata za violinu i b. c, oko 1770; 6 Solos for a Violin with a Bass, oko 1769; 6 Solos for a Violin zvith a Bass, oko 1790; 7 Sonates avec les Adagios brodes za violinu i b. c.; Sonate enigmatique za violinu solo; 41 Nev Italian Minuets za 2 violine i b. c, 1750 (?); 6 dueta za 2 viole, oko 1775; romanca za 2 violine; 2 sonate za ĉembalo, oko 1765. — U rukopisu: 4 koncerta za violinu; 2 uvertire za gudaĉe i 2 roga; 6 trija za 2 flaute i b. c. i dr. NOVA IZD.: koncerte za violinu obj. H. v. Steiner, C. Barison (1909) i T. Nachez (1914); gudaĉke kvartete obj. W. Altmann (1937); pojedine sonate za violinu i b. c. obj. D. Alard (1867); F. David (1867), A. Moffat (1899 i 1910), H. Dessauer (1904), F. Boghen i G. Pasquali (1926), Ć. Flesch (1930) i dr. LIT.: F. v. Reuter, Zur Frage der angeblichen l i o Capricen von Nardini, Signale fur die musikalische Welt, 1925. — C. Pfafflin, Pietro Nardini. Sein Leben und seine Werke, Stuttgart 1936. — B. Schzoarz, Pietro Nardini, MGG, IX, 1961. — C. Sartori, Pietro Nardini. »Violinista dell' amore«, u djelu Musiche italiane rare e vive da G. Gabrieli a G. Verdi, Siena 1962.
NARODNA MUZIKA ->■ Folklorna muzika NARVAEZ, Luis de, španjolski sviraĉ vihuele i kompozitor (Granada, poslije 1500? — ?, poslije 1555?). Podaci o njegovu ţivotu veoma su oskudni. Neko vrijeme u sluţbi komtura Francisca de los Cobos; od 1548 na dvoru princa Filipa (kasnijega Filipa II), gdje je poduĉavao zborske djeĉake. Filipa je 1549—50 pratio na putu kroz Italiju, Njemaĉku i Nizozemsku. N. je autor tabula-ture za vihuelu Los seys libros del Delphin de mušica de cifraš para vihuela (1538); ona uz ostalo sadrţava 14 fantazija, koje se ubrajaju medu najvrednija djela te vrste u XVI st. Od historijskog je znaĉenja 7 nizova diferencias (varijacija). U Španjolskoj, gdje su se varijacije
najranije pojavile kao samostalna muziĉka vrsta, Narvaezov; bulatura prva donosi kompozicije pod naslovom diferencias. vaezova su djela i 1 ĉetvoroglasni i 1 petoroglasni motet. Tal turu Delphin de mušica objavio je E. Pujol (Monumentos ( mušica espanola, 1945).
!
LIT.: J. M. Ward, Luis de Narvaez, MGG, IX, 1961.
NASTASIJEVIĆ, Svetomir, kompozitor (Gornji Milam I. IV 1902—). Završio tehniĉki fakultet. Znanja iz muz disciplina stiĉe na muziĉkom seminaru Beogradskog univerziteta, kod M. Milojevića, i na dirigentskom kursu u Beogradskoj muziĉkoj školi kod I. Brezovšeka. God. 1920—32 violinista u raznim beogradskim orkestrima, gudaĉkim kvartetima i klavirskom triju, 1930 —40 piše i muziĉke kritike u raznim beogradskim listovima. Nastasijevićev kompozitor-ski stil temelji se na jasnom i saţetom jeziku, jednostavnim i sveţim harmonijama i reljefn i m m e lo d i ja m a . K r o z s v e ovo snaţno provejava narodni duh sa folklornim idiomima Šu m a dije i M ak ed on ije , k ao i sa celog Balkana. Dosledan u svom stvaralaĉko m stavu, N. crpe S. NASTASIJEVIĆ sadrţaje iz našeg narodnog ţivota, istorije, knjiţevnosti i predanja. Za obradu ovih materijala najviše mu odgov formalna rešenja rapsodiĉnih i fantazijskih oblika, kao i sv kojima vesto niţe konstrastirajuće i slikovite stavove. DELA. ORKESTARSKA. Tri simfonije: I, Seoska, 195°; II, i 1961 i
III, Prolećna, 1973. Tragiĉna poema ViĊenje Kosovke devojke. Koncerti: Plandovanje za flautu, 1927; za violinu, 1932; za harfu i gudaĉ kestar, 1952; za 2 flaute, 1956; Capriccio za klavir i gudaĉki orkestar, Veĉernja pesma i pastorala za violinu i orkestar, 1932; Lirska fantazija i ca; za flautu i gudaĉki orkestar 1952. U prirodi, 1926; Sabor, 1927; Moravsk. sodija, 1943; Balkanska rapsodija, 1961. Svite: za mali orkestar, 1921; . narodnih igara, 1928; Prolećna svita za gudaĉki orkestar, 1930; Lirska 1934; U prirodi, 1941; Osam balkanskih igara, 1955. — KAMERNA: 2 gi kvarteta, 1927 i 1931; za violinu i klavir: Veĉernja pesma, 1935; 4 Pas, 1946—51; Orijentalna pesma, 1950. Lirska poema 2.a violonĉelo i klavir, Za flautu i klavir: Lirski capriccio, 1947; Lirska fantazija, 1947. — KLAVIR sonata, 1950; 2 svite za decu, 1926 i 1956; Sedam narodnih igara, 1928; Bu igre, 1935; Srpske igre, 1949; Baletskiprizori, 1963, i dr. — DRAMSKA. C Meduluško blago, 1927; Đurad Branković, 1938 (Beograd, 12. VI 1940); Za> vodenica, 1946; Prvi ustanak, 1953 i Antigona, 1958. Baleti: U dolini M 1926; Dragan i Milena, 1927 i Ţivi oganj, 1943—56. Scenska muzika. — VO NA. Kantate: Slovo ljubavi, 1936—60; Dodola, 1936—60; Omer i M 1937; Reći u kamenu, 1966 i Ĉaša meda, ĉaša ţuĉi, 1972. Pet komada za hor i gudaĉki orkestar, 1933; Orfej u zaviĉaju za tenor i orkestar, 1959. rovi: 9 svita, 1932—64; Dodolske pesme, 1932; Slovo ljubavi, 1936; Njt aforizmi, 1951—62; Jovan i Jovanka, 1952; Ĉetiri pesme, 1957; Dubr madrigali, 1961; Despot Đurad i Ugrin Janko, 1963; Klimentu Rimskom, Jadi smerne Jefimije, 1964 i dr. Solo-pesme: Deset pesama moga brata, 192c 22 pesme na tekstove srpskih pesnika, 1928—63; 12 pesama na narodne 1929; 17 pesama na narodne teme, 1933. — Liturgija sv. Jovana Zlatoustog, LIT.: Pet opera Svetomira Nastasijevića, Beograd 1961. ■— M. Milosai Svetomir Nastasijević. O 45-godišnjici kompozitorskog rada, Zvuk, 196 — V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. — G. Krajaĉić, i nijska muzika Svetomira Nastasijevića, Beograd 1970. D.
NAŠI ZBORI, revija za slovensku zbornu muziku, izli Ljubljani neprekidno od 1946. Do 1965 urednik A. Groebmin sudjelovanje uredniĉkog odbora, od 1966 M. Škoberne. U noi dijelu objavljuje zborne kompozicije suvremenih i starih slovei autora. Tekstovni prilog donosi ĉlanke o problemima zbor komponiranja, priloge iz slovenske muziĉke prošlosti, vije: djelovanju slovenskih pjevaĉkih zborova, informacije iz slovens muziĉkog ţivota i koncertnu kroniku. D. C NATHAN, Isaac, australski kompozitor engleskog podr (Canterburv, Engleska, 1790 ili 1792 — Sydney 15. I 1 Muziku uĉio u Londonu (D. Corri) i kratko vrijeme pjeva operi Covent Garden. Bliski prijatelj lorda Bvrona, 1841 emig u Australiju i nastanio se u Sydneyu, gdje je djelovao kao kor zitor, pis2c, pjevaĉ, dirigent i nastavnik. N. je autor prve izve opere nastale na australskom tlu (Don John of Austria, 1 Poznat je bio kao uĉitelj pjevanja. Ostavio je 5 opera, više vok djela (A Selection of Hebrem Melodies s Bvronovim teksto\ izmeĊu 1815 i 1822), nekoliko spisa o muzici i knjigu sjećan Byrona (1829) te obradio 2 melodije australskih domoroi LIT.: Ch. H. Bertie, Isaac Nathan, Australia's First Composer, S 1922. —■ O. Somech Phillips, Isaac Nathan: Friend of Bvron, London 19, A. Silbermann, Isaac Nathan, MGG, IX, 1961.
NATORP, Bernhard Christoph Ludwig, njemaĉki ped (Werden, Ruhr, 12. XI 1774 — Miinster, 8. II 1846). Stu< teologiju u Halleu. Od 1816 ţivio u Miinsteru. Ide u red naji
NATORP — NEDBAL njemaĉkih reformatora školskog i evangeliĉkog crkvenog pjevanja prve polovine XIX st. Oslanja se na Pestalozzijeve postavke. U muziĉkom odgoju mladih ljudi traţi slobodnu improvizaciju uĉenika, kao i sviranje na narodnim instrumentima. DJELA. SPISI: Anleitung zur Unterzveisung im Singen fiir Lehrer in Volks schulen, I dio, I—V izd., 1813—37 i II dio, I i II izd., 1820 i 1837; Lehrbiichlein der Singekunst. Fiir die Jugend in Volksschuhn, 2 dijela, 1816 i 1820; Vber Ċen Gesang in den Kirchen der Protestanten, 1817; Vber den Zweck, die Einrichtung und den Gebrauch des Melodienbuchs, 1822; Uber Rincks Praludien, 1834. ■— IZDANJA. Zbirke: Melodienbuch fiir den Gemeindegesang, 1822; Choralbuch fiir evangelische Kirchen (kritiĉka obradba B. C. Natorpa i F. Kesslera, 4-gl. harmonizacija i interludiji C. H. Rincka), 1828, III izd. 1870 (obradili i proširili G. B. A. Natorp i W. Greef). LIT.: O. Natorp, Bernhard Cristoph Ludwig Natorp, Essen 1894. — H. Knab, B. Ch. L. Natorp, Ein Beitrag zur Geschichte der deutschen Schulmusik in der ersten Halfte des 19. Jahrhunderts, Kassel 1933. — W. Blankenburg, Bernhard Christoph Ludwig Natorp, MGG, IX, 1961.
NAUMANN, njemaĉka obitelj muziĉara. 1. Johann Gottlieb, kompozitor (Blasevvitz kraj Dresdena, 17. IV 1741 — Dresden, 23. X 1801). Uĉio kod G. Tartinija u Padovi i od 1762 kod Padre Martinija u Bologni i J. A. Hassea u Veneciji. Od 1764 na dvoru u Dresdenu bio je drugi crkveni kompozitor, a 1776 dvorski kapelnik. U dva navrata boravio je u Italiji (1765—68 i 1772—74), sudjelovao je u reorganizaciji dvorskoga orkestra i opere u Stockholmu (prvi put bio tamo 1777), gostovao kao operni kompozitor i dirigent u Kobenhavnu (1785— 86) te kao operni kompozitor i dirigent u Berlinu (1788 —89). Od 1786 bio je prvi dirigent na dresdenskom dvoru. — N. ide u red najistaknutijih opernih kompozitora s kraja XVIII st. Nadovezavši na napuljsku opernu tradiciju, odnosno na J. A. Hassea i K. H. Grauna, glavne predstavnike te škole u Njemaĉkoj, on se u svom umjetniĉkom razvoju postepeno pribliţio francuskoj operi i umjetnosti Ch. W. Glucka. Vrhunac Naumannova opernog stvaralaštva švedske su opere Amphion, Ćora och Alonzo i Gustaf Wasa. DJ ELA. IN S TRU MEN TALN A: k o nc ert za k la vir u B -d uru, 1 7 94 ; 6 trija za klavir, violinu i b. c. op. 2; 6 kvarteta za klavir, flautu, violinu i b. c. op. 1, 1786; 6 Duos faciles za 2 violine; 6 sonata za glasharmoniku ili klavir, 1792 i dr. — DRAMSKA. Opere: // Tesoro insidiato (intermezzo), 1763; Li ereduti špiriti, 1764; VAchille in Sciro, 1767; Alessandro nelVIndie, 1768; La Clemenza di Tito, 1769; // Vitlano geloso, 1770; Solimano, 1773; L'Isola disabitata, 1773; Armida, 1773; Le Nozze disiurbate, 1774; Ipermestra, 1774; L' Ipocondriaco, 1776; Amphion, 1778; Elisa, 1781; Osiride, 1781; Ćora och Aionzo, 1782; Tuno per aniore, 1785; Gustaf Wasa, 1786; Orpheus og Eurydike, 1786; l.a Reggia d'Imeneo, 1787; Medea, 1788; Protesilao, 1789; La Dama soldata, 1791; Aci e Galatea, 1801. — VOKALNA: 13 oratorija (Unsere Briider, 1785; I Pellegrini a! sepolcro, 1798); kantate. Fjesme za glas i klavir, mali instrumentalni sastav ili harfu (40 Freimaurerlieder, 1782; Sammhing von Liedern beym Clavier zu singen, 1784; 12 von Elisens geistlichen Liedern beym Clavicr zu singen, 1787) i dr. — CRKVENA: brojne mise (Missa solemnis u As-duru); Vater Unser, 1798; psalmi i dr. — Nekoliko kompozicija J. G. Naumanna obj. su u novije vrijeme P. Bormann, H. Eppstein i dr.
2. Emil, kompozitor, muziĉki pisac i kritiĉar (Berlin, 8. IX 1827 — Dresden, 23. VI 1888). Unuk Johanna Gottlieba; muziku uĉio u Frankfurtu na Majni (F. X. Schnvder v. Wartensee) i Leipzigu (F. Mendelssohn) i na Univerzitetu u Bonnu. Djelovao u Bonnu i od 1873 na Konzervatoriju u Dresdenu. N. se polemiĉkim ĉlancima borio protiv ideja R. Wagnera. Veliku popularnost stekla je njegova Illustnerte Musikgeschichte, objavljena u brojnim izda njima sve do naših dana. DJELA: Die Einfiihrung des Psalmengesanges in die evangelische Kirche, 1856; Das Alter des Psalmengesanges (disertacija), 1867; Die Tonkunst in der Kulturgeschichte, 1869—70; Deutsche Tondichter von Sebastian Bach bis auf Gegenwart, 1870 (VI izd. 1895); Nachklange: Gedenkbldtter aus dem Musik-, Kunst- und Geislesleben unserer Tage, 1872; Deutschlands musikalische Heroen imd ihre Riickzvirkungen auf die Nation, 1873; Italienische Tondichter von Palemina bis auf die Gegenivart, 1876 (II izd. 1883); Das goldene Zeitalter der Tonkunst in Venedig, 1876; Musikdrama oder Oper, 1876; Zukunftsmusik und die Musik der Zukunfl, 1877; Vber ein bisher unbekanntes Gesetz im Aufbau klassischer Fugenthemen, 1878; Der moderne musikalische Zopf, 1880; Illusirierte Musikgeschichte (2 sv.) 1880—85 (II izd. preradio E. Schmitz, 1908; X izd. 1934; jednu drugu, manje temeljitu preradbu naĉinio A. L6wen 1927; engl. prijevod 1886 s dodacima F. A. G. Ouseleva; postoji i nizozemski i ruski prijevod). —■ Komponirao opere Judith (1858) i Loreley, oratorij Christus der Friedensbote VI848), kantate, misu, psalme i motete.
3. Ernst, kompozitor i orguljaš (Freiberg, Saska, 15. VIII 1832 —• Jena, 15. XII 1910). Bratić Emila; studirao u Leipzigu na Univerzitetu kod M. Hauptmanna i E. F. Richtera; promovirao 1858. God. 186c—1906 u Jeni, univerzitetski muziĉki direktor i gradski orguljaš; vodio je i Akademske koncerte. DJELA: Pastorale za mali orkestar; gudaĉki kvartet; 2 gudaĉka kvinteta; trio za klavir, violinu i violu; sonata za violu i klavir; serenada za gudaĉki kvintet, flautu, obou, fagot i rog. —■ Uber die versehiedenen Bestimmungen der Tonverhdllnisse und die Bedeutung des pythagoreischen oder reinen Quintensystem fiir unsere heulige Musik (disertacija), 1858. — SuraĊivao u prvim publikacijama Neue BachGesellschaft. LIT.: H. F. Mannstein, Vollstandiges Verzeichnis aller Kompositionen des Kurfiirstliche Sachsischen Kapellmeisters Naumann, Dresden 1841. — R. Englander, Johann Gottlieb Naumann als Opernkomponist (dise rtacija), Berlin 1916. — Isti, Johann Gottlieb Naumann als Opernkomponist. Mit neuen Beitragen zur Musik geschichte Dresdens und Stockholms, Leipzig 1922. — Isti, Johann Gottlieb Naumanns Instrumentalmusik, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1945- — Isti, Johann Gottlieb, Emil, Ernst Naumann, MGG, IX, 1961.
667
NAVARRA, Andre, francuski violonĉelist (Biarritz, 13. X 1911 —). Studirao na konzervatorijima u Toulousei i Parizu (J. Loeb, Ch. Tournemi-re), gdje je profesor na Konzervatoriju od 1949. Od 1967 predaje uz to na Nordzvestdeutschs Musikakademie u Detmoldu, a od 1971 i na Visokoj muziĉkoj školi u Skopju. Od 1954 odrţava svake godine teĉajeve interpretacije na Accademia Chigi-ana u Sieni. Koncertira od J931) gostujući u svim većim evropskim i ameriĉkim muziĉkim centrima, a 1953—54 i u Indiji. N. je jedan od najznaĉajnijih predstavnika moderne francuske gudaĉke škole; istiĉe se dubokom liĉnom i produhovljenom interpretacijom, A. NAVARRA kao i izuzetno plemenitim tonom. NAVARRO, Fats (Theodore), ameriĉki jazz-trubljaĉ (Key West, Florida, 24. IX 1923 — New York, 7. VII 1950). Svirao u orkestrima S. Albrighta, S. Russella, A. Kirka, B. Eckstina, I. Jacqueta, L. Hamptona, C. Hawkinsa i Ch. Parkera. Instrumentalist briljantne tehnike i osebujnog naĉina fraziranja, N. je postavio temelje suvremenom stilu na trublji. Uz to je jedan od najzasluţnijih stvaralaca be-bopa. NAVARRO, Juan, španjolski kompozitor (Sevilla ili kraj Seville, oko 1530 — Palencia, 25. IX 1580). Kao ĉlan kapele vojvode od Arcosa u Marcheni uĉenik C. Moralesa. Pjevaĉ katedrale u Jaenu i Malagi (1553—55), kapelnik katedrale u Avili (1565—66), Salamanki (1566—74), u Ciudad Rodrigu (1574—78) i u Palenciji (od 1578). MeĊu španjolskim kompozitorima svojega doba istiĉe se smionošću fakture i individualnošću stila. DJELA: 8 svjetovnih višeglasnih kompozicija (u rkp.); 3 svjetovne višeglasne kompozicije u tabulaturi E. Daze El Parnasso, 1576; 1 lauda u talijanskoj zbirci, 1 588. — Štampan a z bir ka Psalmi, Hymni ac Ma gnific at t otiu s an n i . . .
za 4—6
glasova, 1590. U rukopisu: psalmi; Magnificat; Salve Regina; moteti; himne_ NOVA IZD.: 3 moteta obj. J. B. de Elustiza i G. Castrillo Hernandez (Antologia Musical, 1933); svjetovne vokalne kompozicije obj. M. Querol Ga valda (Monumentos de la Mušica Espaiiola, VIII i IX, 1949—50) i dr. LIT.: G. Chase, Juan Navarro Hispalensis and Juan Navarro Gaditanus, MQ, 1945. — R. Stevenson, Juan Navarro, MGG, IX, 1961.
NEAKORDIĈKI TONOVI (engl. nonharmonic tones ili unessential notes, franc. notes etrangeres, njem. harmoniefremde Tone, akkordfremde Tone ili Nebentone, tal. note aceidentali melodichi ili note ornamentali), tonovi koji su strani akordu s kojim zajedno nastupaju, nasuprot -> akordiĉkim tonovima dotiĉnog akorda. Istodobno zvuĉanje neakordiĉkih i akordiĉkih tonova, ili samo razliĉitih neakordiĉkih tonova, tvori -> sluĉajne harmonije. Specifiĉne vrste jieakordiĉkih tonova su -> zaostajalica, -> anticipacija, > prohodni ton i -> izmjeniĉni ton. U harmonijskom stavku neakordiĉki tonovi ĉesto daju unutarnjim glasovima relativnu samostalnost, a stavku u cjelini veću plastiĉnost. U razdoblju muziĉke romantike neakordiĉki tonovi odigrali su znaĉajnu ulogu pri stvaranju novoga polifonog izraza {-> Harmonija, —> Unutarnji glasovi). N. Dć. NEBRA, Jose de, španjolski kompozitor i orguljaš (?, koncem XVII st. — Madrid, 11. VII 1768). Od 1724 orguljaš kraljevske kapele u Madridu, uz to orguljaš u samostanu Reales Descalzas i u crkvi San Jeronimo el Real; od 1751 drugi kapelnik kraljevske kapele i rektor Kolegija zborskih djeĉaka. Reorganizirao kraljevsku kapelu i utemeljio arhiv crkvene muzike za dvorske vjerske sveĉanosti. Kao muziĉar uţivao je velik ugled. Svojim se kazališnim djelima suprotstavio talijanskom ukusu koji je vladao na dvoru. Napisao je stotine kazališnih i crkvenih djela u nacionalnoj španjolskoj tradiciji. DJELA (sva u rkp.) DRAMSKA. Muziĉke komedije: Amor aumenta el valor, 1726; No todo indicio es verdad, 1744; El Rapto de Ganimedes, 1745; Aquiles en Troya, 1747; El mdgico Apolonio, 1749; No hay magias en la invecion de la diversićn, 1750 i dr. Brojni autos sacramentales. — CRKVENA (preteţno s orkestrom): mise (većinom za 8 glasova); rekvijemi; psalmi; lamentacije; litanije; responzoriji; antifone; moteti; himne i dr. NOVA IZD.: Misa de Difuntos obj. H. Eslava {Lira Sacro-Hispana, V, 1869). LIT.: N. A. Solar-Quintes, El compositor espanol Jose de Nebra, Anuario Musical, Barcelona 1954. — M. Querol, Jose de Nebra, MGG, IX, 1961.
NEDBAL, Oskar, ĉeški dirigent, violist i kompozitor (Tabor, 26. III 1874 — Zagreb, 24. XII 1930). Studirao na Konzervatoriju u Pragu (A. Bennevvitz, A. Dvorak). God. 1891—1906 violist i organizator Ĉeškoga gudaĉkog kvarteta, 1896—1906 dirigira i Ĉeškom filharmonijom u Pragu; 1906—19 dirigent beĉkog Ton-kunstlerorchestra. Od 1923 direktor i impresarij Slovaĉkoga narod-
668
NEDBAL — NEGREA
nog kazališta u Bratislavi. Tamo je osnovao i simfonijski orkestar, a od 1926 bio direktor radio--stanice i predavao na Univerzitetu. U svojim baletima i pantomimama N. se oslanja na svog uĉitelja Dvofaka i na beĉke modele. Od Nedbalovih djela najveći je uspjeh postigla opereta Poljaĉka krv s originalnom me-lodikom, folklornim elementima, svjeţinom i humorom. DJELA: Scherzo-Caprice za or kes ta r, 1 8 96. — K O MO RN A: fu ga u D-duru za gudaĉki kvartet; 2 so nate, u D-duru i h-mo lu, za violinu i klavir; romanca i serenada za violi nu i klavir, 1893; romanca i capriccio za violonĉelo i klavir, 1899 i dr. — O. NEDBAL Kompozicije za klavir. — DRAMSKA : Opera Sedldkjakub, 1922. Baleti: Pohddka o Honzovi, 1902; Z pohddky do pohddky, 1908; Princezna Hyacinla, 1911; Des Teufels Grossmutter, 1912; Andersen, 1914 i Pšvec ldsky, 1921. Operete: Cudnd Barbora (Die keusche Barbara), 1910; Polenblut, 1913; Die IVinzerbraut, 1916; Die schone Saskia, 1917; Erizvan, 1918; MamzelV Napoleon, 1919 i Donna Gloria, 1925. Scenska muzika. — Zborovi; solo-pjesme. LIT.: J. Kvet, In memoriam Oskar Nedbal, Bratislava 1931. — M. Bravniĉar, Oskar Nedbal, Gledališki list Narodnega gledališĉa v Ljub ljani, 1933—34. — L. Novak, Oskar Nedbal v mych vzpominkach, Praha 1939. •— M. Šulc, Oskar Nedbal, Praha 1959. — K. M. Pisarozoitz, Oskar Nedbal, MGG, IX, 1961.
NEDDEN, Otto Carl August zur, njemaĉki muzikolog (Trier, 18. IV 1902—). Studirao na univerzitetima u Tiibingenu, Miinchenu i Marburgu; promovirao 1926. Poslije usavršavanja kod W. Gurlitta u Freiburgu (Breisgau) predavao na Univerzitetu u Tiibingenu i od 1936 u Jeni (1938—44 vodio Institut za kazališnu nauku i Muzikološki seminar); uz to 1934—44 bio glavni dramaturg opere i drame u Weimaru. Danas ţivi u Duisburg-Hambornu.
NEDVED, Anton, kompozitor i pedagog ĉeškog podrijetla (Hofovice, Ĉeška, 19., VIII 1829 — Ljubljana, 16. VI 1896). Muziĉki studij završio na Konzervatoriju u Pragu; uĉitelj muzike i operni pjevaĉ u Pragu i Brnu. Od 1856 muziĉki direktor Filharmonijskog društva u Ljubljani; od 1859 takoĊer uĉitelj na javnoj muziĉkoj školi pri normalki, a poduĉavao je pjevanje i na gimnaziji i u sjemeništu. God. 1870—90 predavao je pjevanje na ljubljanskoj Uĉiteljskoj školi. N. je zasluţan za napredak muziĉkoga školstva i za razvoj muziĉke kulture u Sloveniji potkraj XIX st. Kao jedan od utemeljitelja ljubljanske Glasbene Matice (1872), i do 1880 njen odbornik, N. je bio nacionalno svjestan umjetnik. Ĉak je i njegovo djelovanje u njemaĉki orijentiranom Filharmonijskom društvu bilo proţeto naprednim duhom te je s pjevaĉkim zborom, koji je podigao na zamjerni artistiĉki nivo, izvodio i djela slovenskih autora. Kao kompozitor romantiĉkog smjera posebnu je paţnju posvećivao zvukovnom oblikovanju. Njegovim djelima, koja se odlikuju dobro pogoĊenim ugoĊajima, provejeva svjeţa i izraţajna melodika. Nedvĉdovi uĉenici bili su F. Pogaĉnik-Naval, J. Pavĉiĉ, J. Ţirovnik i dr.
DJELA: solo-pjesme {Album, 1893) i zborovi. — Latinske i slovenske mise; ofertoriji i dr. — Zbirka školskih pjesama Slavĉek; Poĉetni nauk o petji za ljudske sole, 1894 (prema R. Weinwurmu). LIT.: P. Radics, Frau Mušica in Krain, Ljubljana 1877. — F. Rakuša, Slovensko petje v preteklih dobah, Ljubljana 1890. — Jahresbericht der philharmonischen Gesellschaft in Laibach, 1897. — E. Gangl, Anton Nedvĉd, slovenski glasbenik, Dom in svet, 1898. ■— E. Bock, Die Philharmonische Gesellschaft in Laibach, 1902. — D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, III, Ljubljana 1960. D. Co.
NEEFE, Christian Gottlob, njemaĉki kompozitor i pedagog (Chemnitz, 5. II 1748 —■ Dessau, 26. I 1798). Studirao pravo i muziku (J. A. Hiller) u Leipzigu. God. 1776—79 dirigent Seylerove operne trupe, a od 1779 ĉlan Grossmann-Hellmutova kazališta u Bonnu. Tamo je 1782 postao dvorski orguljaš; neko vrijeme i zamjenik dvorskog kapelnika. Poslije više godina provedenih u promjenljivim i ĉesto teškim ţivotnim prilikama, od 1796 dirigent kazališta u Dessauu. — N. će ostati u historiji muzike poznat kao Beethovenov uĉitelj. Njegovo se odgajanje osnivalo na etici, pa u tom smislu treba tumaĉiti rijeĉi što mu ih je L. van Beethoven uputio 1893: »Ako jednom postanem velik ĉovjek, to će biti i vaša zasluga«. MeĊutim, N. je vaţan i kao kompozitor solo-pjesama; vrhunac je dostigao zbirkom Serenaten. Primijenivši princip strofne varijacije, uveo je novi konstruktivni element znaĉajan za razvitak njemaĉke solo-pjesme u XIX st. DJELA: koncert za klavir u G-duru. — Partita u Es-duru za 2 oboe, 2 violine, violu i b. c, 1774; 6 Klaviersonaten mit der ivillkurlichen Begleitung einer
Violine, 1776. — Brojne sonate i druga djela za klavir. — DRAMSKA. O Die Apotheke, 1771; Der Einspruch, 1772; Zemire und Azor, 1776 i Aa von Veltheim, 1780. Monodrama Sophonisbe, 1778. Opereta Amors Guckk 1772. Singspieli Heinrich und Lyda, 1776 i Die Zigeuner, 1777. — VOKAL Das Saitenspiel za glas, gudaĉki kvartet i b. c, 1793. Ciklusi solo -pje; Lieder mit Klaviermelodien, 1776; Serenaten beym Klavier zu singen, 1777; i und Traume von Herder mit Melodien, 1798 i dr.; zborovi. — Karoline Grossi eine biographische Skizze, 1784. Neefeovu autobiografiju dovršila je njegova (obj. F. Rochlitz, Allgemeine musikalische Zeitung, I, 1799; novo izd. pr A. Einstein, 1915). — Klavirski izvaci Mozartovih opera. — Preveo na njej libreta talijanskih i francuskih opera. NOVA IZD.: partitu obj. L. Schiedermair (Sinfonien um Beethoven, I maler rheinischer Musik, 1951); operetu Amors Guckkasten u klavirskoi vatku obj. G. v. Westermann (1922); solo-pjesme obj. M. Friedlaender, Moser i dr. LIT.: O. Miiller, Neefe und seine Beziehungen zu Beethoven, Chemi Mitteilungen, 1891. ■— H. Lewy, Christian Gottlob Neefe (disertacija), Rc 1901. — /. Leux, Christian Gottlob Neefe 1748—98. Biographie und Instrum kompositionen (disertacija; sadrţava popis instrumentalnih kompozicija i biografiju), Munchen 1922, obj. Leipzig 1925. — M. Stopgeschoff, Chr Gottlob Neefe als Liederkmoponist (disertacija), Bonn 1925. — W. Kahl, stian Gottlob Neefe, MGG, IX, 1961.
NEF, švicarska obitelj muziĉara. ' 1. Karl, muzikolog (St. Gallen, 22. VIII 1873 — Basel, < J 935). Studirao u Leipzigu na Konzervatoriju (S. Jadass J. Klengel) i Univerzitetu (H. Kretzschmar); promovirao I Od 1897 u Baselu: 1897—1925 muziĉki kritiĉar dnevnika B Nachrichten i 1898—1909 urednik ĉasopisa Schiveizerische M zeitung. Od 1900 docent za muzikologiju na Univerzitetu 1909 profesor); 1912—28 profesor historije muzike i na Konze toriju; jedan od utemeljitelja Schiveizerische Musikforsch Gesellschaft. Dao je vrlo vaţne doprinose povijesti instrumem muzike i povijesti švicarske muzike. Najveću je popularnost ţivjelo njegovo djelo Einfuhrung in die Musikgeschichte. DJELA: Die Collegia mušica in der deutschen reformierten Schtoeiz (1 tacija), 1896; Ferdinand Furchtegott Huber, 1898; Zur Geschichte der deu Instrumentalmusik in der ztaeiten Halfte des 17. Jahrhunderts, Beihefte der ] 1902; Die Musik im Kanton St. Gallen 1803—1903, 1903; Katalog der sikinstrumente im historischen Museum zu Basel, 1906; Schriften uber 1 und Volksgesang, 1908; Einfuhrung in die Musikgeschichte, 1920 (III izd redio W. Nef, 1945; franc. obradbu objavila Y. Rockseth, 1925, I I I proš izd. 1944, novi otisak 1961; engl. izd. priredio C. F. Pfatteicher, 1935, I 1950; norveški prijevod 1932; grĉki prijevod 1957; srpskohrvatski pri S. ĐurićKlajn, 1937, pod naslovom Uvod u istoriju muzike)', Geschicht Sinfonie und Suite, 1921; Geschichte unserer Musikinstrumente, 1926; Die Sinfonien Beethovens, 1928; Beitra'ge zur Geschichte der Passion in It ZFMW, 1935; Aufsatze, 1936. — Priredio je za štampu Kammersonat Rosenmiillera, DDT, XVIII, 1904 i zbornik Sammlung musikwissenschaft Abhandlungen, oko 1930.
2. Albert, dirigent, kompozitor i muzikolog (St. Ga 30. X 1882 — Bern, 6. XII 1966). Brat Karla; studirao na I zervatoriju u Leipzigu i na Univerzitetu u Berlinu (H. K] schmar), gdje je 1906 doktorirao iz muzikologije. Operni 1 gent u Ltibecku (1907—08), Neustrelitzu i Rostocku (1910— Od 1913 na Gradskom kazalištu u Bernu (1935—38 direk gdje je vodio i Bernsko orkestralno društvo. DJELA: Appenzeller Volkstdnze za orkestar, 1925; Kompozicije zaklav Singspiel Graf Strapinski, 1928.— VOKALNA: Wanderschaft za tenor, z orkestar, 1925; zborovi (Abend in der Heimat; 6 Lieder in Appenzeller Mun Farbencantus der Mercuria S. Gallensis) ; oko 30 solo-pjesama (12 alte Weiset, SPISI: Das Lied in der deutschen Schzueiz Ende des 18. und Anfang des 19.; hunderts, 1909; Funfzig Jahre Berner Theater, 1956; ĉlanci u Schweizer Musikzeitung i dr.
3. Walter, muzikolog (St. Gallen, 8. IV 1910 —). Neć uĉenik Karla; studirao na Univerzitetu u Baselu, Berlinu i Pai Doktorirao u Baselu 1934, gdje je iste godine zapoĉeo preds na Scholi Cantorum Basiliensis. Slijedeće je godine postao surai u zbirci starih muziĉkih instrumenata Historijskoga muzej Baselu. Od 1955 predaje i na tamošnjem Konzervatoriju; od 1 lektor na Univerzitetu. DJELA: Der St. Galler Organist Fridolin Sicher und seine Orgeltabi (disertacija), Schweizerisches Jahrbuch fiir Musikwissenschaft, 1938; L Musikinstrumente (uz izloţbu u baselskom muzeju za obrt), [1939—40; V alter Musikinstrumente, SMZ, 1943; Die Bassklarinette, ibid., 1944; Zehn . Unterricht in alter Musik, ibid., 1944; Versuch uber die Form einiger Meh ibid., 1946; Vom Musiktraktate des Notker Labeo, ibid., 1947; Der sogen Berner Orgeltraktat, AML, 1948—49; The Polychord, The Galpin Se Journal, 1951. — Priredio III izd. djela Eir.fuhrung in die Musikgeschichl Nefa (1945). LIT.: Spo menspis priliko m 60. roĊendana K. Nefa, Ziirich i Le 1933. — W. Merian, Karl Nef, ZFMW, 1935. — Isti, Karl Nef und die Er hung der Musikwissenschaft in Basel, Basler Jahrbuch, 1939.
NEFFAT, Anton, dirigent (Rovinj, 22. III 1893 — Lj hana, 30. IV 1950). Muziku uĉio na školi Glasbene Matic Gorici i 1912—14 na Akademiji za muziku i kazališnu umjet u Beĉu. God. 1920—46 dirigent opere u Ljubljani, a od 1 dirigent i direktor opere u Mariboru. U Ljubljani je djelov; kao zborovoda Akademskog pjevaĉkog zbora (1930) i korepet Operne škole na Konzervatoriju. Ogledao se kao kompozitc objavio nekoliko ĉlanaka, najviše opernih komentara. D. C NEGREA, Martian, rumunjski kompozitor (Vorum Tirnava Mare, 29. I 1893—■). Studirao u Sibiu i na Konzei toriju u Beĉu. Od 1921 profesor na Konzervatoriju u Gluj
NEGREA — NEJEDLV 1941—63 na Konzervatoriju u Bukureštu. Uz svestranu pedagošku aktivnost razvio je i ţivu djelatnost kao dirigent. N. je jedan od najistaknutijih rumunjskih kompozitora nacionalnog smjera; njegovi teoretski priruĉnici idu u najvaţnija rumunjska djela te vrste. DJELA: ORKESTRALNA: Simfonia primĊverii (Proljetna simfonija), 1956; simfonijske pjesme Recrutul, 1954 i Sdrbdtoarea muncii, 1958; simfonijske suite Povesti din Grui, 1940 i Prin Muntii Apuseni, 1952; simfonijska fantazija, 1922; 2 rumunjske rapsodije, 1924 i 1950; Divertimento, 1932; Divertimento za narodni orkestar, 1956; koncert za orkestar, 1963. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1949; kompozicije za harfu i kla vir, 1952; suita za klarinet i klavir, 1960. — Klavirske kompozicije (sonata, 1921; sonatina, 1922). — Opera Marin Pescarul, 1933. Filmska muzika. — VOKALNA: Oratoriul patriei, 1959; zborovi; solo-pjesme. —Rekvifem za sole, zbor i orkestar, 1957; psalam CXXIII za zbor a cappella. •— Spis Un Compozitor roman ardelean din secolul al XVII-lea: Ioan Caioni (1629—1687), 1941. — INSTRUKTIVNA: priruĉnici za harmoniju, kontrapunkt i fugu, muziĉke oblike, muziĉke instrumente. LIT.: G. Breazul, Martian Negrea, MGG, IX, 1961. — M. Dragoi, Martian Negrea, Muzica, 1970.
NEGRI, Cesare (zvan II Trombone), talijanski plesaĉ, pedagog i koreograf (Milano, oko 1536 — poslije 1604). Ţivio u Milanu gdje je 1554 otvorio baletnu školu. Tu je 1574 organizirao veliĉanstvenu maskaradu sa 25 entrea. Koreografirao je plesove za mnoge javne i privatne sveĉanosti u Milanu, Cremoni i Genovi. I kao plesaĉ i kao pedagog stekao je velike zasluge za širenje plesa u Evropi sredinom XVI st. Gotovo na svim evropskim dvorovima djelovali su njegovi uĉenici. U raspravi Le Grazie d' Amore (1602; novo izd. pod naslovom Nuove Invenzioni di balli, 1604) govori o plesu i tehniĉkim pravilima na kojima se kasnije razvio klasiĉni balet. NEGRO SPIRITUAL -* Spirituals NEHAJEV-CIHLAR, Milutin, knjiţevnik i muziĉki kri tiĉar (Senj, 25. XI 1880 — Zagreb, 7. IV 1931). Uz knjiţevni i novinarski rad bavio se i muzikom. Bio je vrstan amater violi nist, a niz godina ureĊivao je muziĉku i kazališnu kritiku u istak nutim zagrebaĉkim dnevnim listovima i ĉasopisima (Agramer Zeitung, Obzor, Ţivot). Dio njegovih muziĉkih kritika i osvrta objavljen je u prvoj knjizi njegovih sabranih djela Iz mladih dana (1943—44), a u rukopisu su ostali Razmatranja 0 glazbi i Kaza lišna kronika (2 sv.). V. Fa. NEHARMONIJSKI TONOVI -> Neakordiĉki tonovi NEIDHARDT, Johann Georg, njemaĉki muziĉki teoretiĉar i kompozitor (Bernstadt, Šleska, oko 1685 •—■ Konigsberg, 1. I !739)- Studirao teologiju. Od 1720 dvorski kapelnik uKonigsbergu. U svojim teoretskim spisima dao vaţan prilog matematsko-akustiĉkom izraĉunavanju muziĉke temperature. DJELA. SPISI: Beste und Leichteste Temperatur des Monochordi, 1706; Sectio Canonis Harmonici zur volligen Richtigkeit der Generum Modulandi, 1724; Gdntzlich erschopfte Mathematische Abteilungen des Diatonisch-Chromatischen, temperirten Canonis Monochordi, 1732; Systema Generis diatonico-chromatici, ex numeris serie naturati procedentibus evolutum, 1734. Ostala je u rkp. nauka o kompoziciji Compositio harmonica problematice tradita (izgubljena, kao i njen njem. prijevod). — Komponirao prigodna vokalna te crkvena djela; harmonizirao njemaĉke koralne melodije za klavir i orgulje. LIT.: W. Dupont, Geschichte der musikalischen Temperatur, Kassel 1935. — A. Forchert, Johann Georg Neidhardt, MGG, IX, 1961.
NEIDHART VON REUENTAL, njemaĉki Minnesanger (Sjeverna Bavarska?, oko u80? — ?, vjerojatno izmeĊu 1237 i 1246). Ţivio isprva u Bavarskoj; sudjelovao u kriţarskom ratu (vjerojatno 1217—19); oko 1232—33 prešao u Austriju, gdje ga je vojvoda Fridrik II uzeo pod svoju zaštitu; boravio isprva u Melku, zatim u Tullnu kraj Beĉa. Njegovo pjesniĉko djelo obuhvaća (izuzevši malobrojne primjere koji pripadaju drugim vrstama) 29 »ljetnih pjesama u kolu« (Sommerreien) i 39 »zimskih pjesama« (Winterlieder). U njima se na parodijski naĉin miješaju umjetniĉki elementi Minnesanga s vulgarnom realnošću seoskoga ţivota, što je u Minnesangu bila novost, pa je Neidhartova umjetnost naišla na oponašaoce, ali i na oštre kritiĉare. S melodijama saĉuvano je samo 15 zimskih pjesama i 2 ljetne pjesme u kolu, no zapisane su većim dijelom tek dva stoljeća poslije Neidhartove smrti pa se sumnja u njihovu izvornost. NOVA IZD. (s melodijama): K. Ameln i W. Rossle, TanzliederNeidharts v. Reuenthal, 1927; W. Schmieder i E. VCiessner, Lieder von Neidhart (v. Reuental), DTO, I 930 (S faksimilom svih melodija koje su se od starine saĉuvale pod Neidhartovim imenom); F. Gennrich, Troubadours, Trouveres, Minne- und Meistergesang, Das Musikwerk, 1951; Isti, Melodien altdeutscher Lieder, 1954; Isti, Mittelhochdeutsche Liedkunst, 1954; A. T. Hatto i R. J. Tavlor, The Songs of Neidhart v. Reuental, 1958. LIT.: W. Schmieder, Zur Melodiebildung in Liedern von Neidhart (v. Reuental), STMW, 1930. — K. Winkler, Neidhart v. Reuental, Kallmunz 1956. — U. Aarburg, Neidhart von Reuental, MGG, IX, 1961.
NEITZEL, Otto, njemaĉki pijanist, kompozitor i muziĉki pisac (Falkenburg, Pomorje, 6. VII 1852 — Koln, 10. III 1920). Studirao na Kullakovoj akademiji i na Univerzitetu u Berlinu te kod F. Liszta. God. 1881—85 predavao na Konzervatoriju u Moskvi, zatim u Kolnu, gdje 1887 kao muziĉki kritiĉar stupa u redakciju lista Kolnische Zeitung. God. 1906—07 gostovao kao pijanist i dirigent u Americi. Sa J. Buthsom osnovao 1902 Kon-
669
zervatorij u Diisseldorfu. Kao pijanist osobito cijenjen interpret Liszta i Beethovena. Kao kompozitor pokazuje tehniĉku spremnost i melodijski dar, ali ne i izrazitu originalnost. DJELA: koncert za klavir, 1900; Das Leben ein Traum za violinu i orkestar; kompozicije za klavir. — DRAMSKA. Opere: Angela, 1887; Dido, 1888; Der alte Dessauer, 1889; Die Barbarina, 1904; Walhall in Not, 1905 i Der Richter von Kaschau, 1916. — Vokalna djela. — SPISI: Die dsthetischen Grenzen der Programmusik (disertacija), 1875; Fiihrer durch die Oper des Thealers der Gegenivart (3 sv.), 1890—98 (IV izd. 1908; novo preraĊeno izd. u 2 sv. pod naslovom Fiihrer durch die deutsche Oper, 1920); Beethovens Symphonien nach ihrem Stirnmungsgehalt erldutert, 1891 (VI izd. 1924); C. Saint-Saens, 1899; Musikdsthetische Betrachtungen, 1907 (sa H. Riemannom); Aus meiner Musikantenmappe, 1914. — Preveo na njemaĉki više opernih libreta, tako i Pelleas et Melisande C. Debussvja. LIT. : R. S ie tz, O t to Ne it ze l, MG G, IX, 1 96 1.
NEJEDLT?, ĉeška obitelj muziĉara. 1. Roman, kompozitor i zborovoda (Detenice, 9. IV 1884 — Mnichovo Hradište, 25. II 1920). Uĉio na Orguljaškoj školi u Pragu i privatno kod F. Blaţeka. Od 1871 zborovoda, uĉitelj muzike i muziĉki izdavaĉ u Litomvšlu; 1901—18 djelovao u Pragu i zatim u Mnichovu Hradištu. DJELA: opera Andulka, oko 1898; Singspiel Edip Krdl; operete; zborovi; crkvena djela i dr. — PRIRUĈNICI: Praktiĉka škola na housle, II izd. 1876 (njemaĉki prijevod Praktische Violinschule, 1889); Versuch zu einer leicht fasslichen Gesangschule fiir Musik-Anstalten, 1878; Uĉebnice houslovd, 1898—1902; Škola zpevu, VI izd. 1912.
2. Zdenek, muzikolog i historiĉar (Litomvšl, 10. II 1878 — Prag, 9. III 1962). Sin Romana; studirao na Karlovu univerzitetu u Pragu historiju (J. Golla) i estetiku (O. Hostinski); 1900 pro movirao. Muziku uĉio kod Z. Fibicha. Od 1905 predavao muzikologiju na Karlovu univerzitetu u Pragu (1919 redoviti profesor). Radikalan ljeviĉar, od 1929 ĉlan Komunistiĉke partije Ĉehoslovaĉke. Za vrijeme okupacije, 1939—45, emigrirao u Sovjetski Savez, gdje je bio profesor Moskovskoga drţavnog univerziteta i znanstveni suradnik Historijskog instituta Akademije nauka SSSR. Nakon Drugoga svjetskog rata zauzimao visoke politiĉke i partijske poloţaje u domovini. Mnogostrano obrazovan, N. je razvio široku znanstvenu i kulturno-politiĉku aktivnost. Napisao je niz knjiga i velik broj rasprava i ĉlanaka s podruĉja muziĉke historije, većinom ĉeške, a uz to više knjiga, ĉlanaka, eseja i kritika o ĉeškoj politiĉkoj historiji (Dĉjiny naroda ĉeskeho), o literaturi, estetici, filozofiji i politici. U ĉasopisima Smetana (1910—26), Var (1921—30, obnovljen 1948) i Smfo (1932— 33) pratio je i tumaĉio sve vaţnije dogaĊaje iz muziĉkoga, kulturnog i politiĉkog ţivota domovine, snaţno djelujući na svoje suvremenike. Njegovi muziĉko-historijski radovi sadrţajno se grupiraju oko dviju glavnih jezgara; to je husitska piesma, te ţivot i djelo B. Smetane. K prouĉavanju hu-eitskog pjevanja Nejedlyja je doveo studij historije husitskog pokreta s kojim ie zapoĉeo svoj historijski rad. Njegova historija husitske pjesme koja ujedno prikazuje cjelokupne socijalne, kulturne, ideološke i umjetniĉke nazore onoga vremena, epohalno je djelo o srednjovjekovnoj ĉeškoj muzici. Drugo Nejedlyjevo kapitalno djelo, opširna Z. NEJEDLT? monografija o B. Smetani, takoĊer je opseţna historija ĉeškoga kulturnog i politiĉkog ţivota u XIX st. Kao muziĉki historiĉar N. je pokazao opseţno znanje, široki vidokrug, smjelost pogleda te laki i teĉni stil. Za ţivota najveći ĉeški muzikolog, N. je vaţan i po tome što je izgradio muzikološku katedru na Praškom univerzitetu i odgojio ĉitavu generaciju muziĉkih pisaca. DJELA: Zdenek Fibich, zakladatel scenickeho melodramatu, 1901; Kalechismus estetiky, 1902; Dĉjiny ĉeške hudby, 1903; Dĉjiny pršdhusitskeho zpe"vu v ĉechdch, 1904; Das Verhdltnis des hussitischen Gesanges zu der vorhussitischen Musik, 1904; Magister Zavise und seine Schule, SBIMG, 1905—06; Poĉdtky husitske'ho zpĉvu, 1907; Zpe*vohry Smetanovy t 1908 (II prošireno izd. 1949); Josef Bohuslav Foerster 1910; Ĉeška Moderni zpivohra po Smetanovi, 1911; Dĉjiny husitskeho zpivu za vdlek husitskych, 1913; Všeobecne dĉjiny hudby, I: Opiivodu hudby, Antika, 1916—30; Vitlzslav Novak, 1921; Otakara Hostinskiho esthetika, 1921; Krištof Harant z Polţic, 1921; Smetaniana (zbornik ĉlanaka iz ĉasopisa), 1922 (II izd. 1949); Bedfich Smetana (kraća biografija, seţe do 1862), 1924; Bedfich Smetana (kraći pregled), 1924 (prevedeno na mnoge jezike; na slovenski, 1924; na srpskohrvatski, 1946); Bedfich Smetana (4 sv.): I, Doma; 1924 (II izd. 1950); II, Na studiich, 1925; III, Praha a venkov, 1929 i IV, Ve spoleĉnosti, 1933; Zdenka Fibicha milostny denik, 1925 (II izd. 1948); Otakar Ostrĉil, 1935; Opera Ndrodniho divadla do roku 1900, 1935 (II izd. 1949); Opera Ndrodniho divadla od roku 1900 do prevratu, 1936 (II izd. 1949); Sovĉtskd hudba, 1936; Kritiky (2 sv.), 1954 i r956. Više manjih monografija o L. van Beethovenu,
570
NEJEDLV — NEOKLASICIZAM
R. Straussu, G. Mahleru, R. Wa gneru i dr. — Cjelokupno izd. Nejedlyjevih spisa organizira Kabinet Z. Nejedleho pri Ĉehoslovaĉkoj akademiji nauka; predviĊeno je otprilike 70 svezaka. LIT.: M. Matoušek, Pokus o ideovv profil Zdefika Nejedlćho, 1928. — J. Teichmann, Zdenek Nejedly, Praha 1938. — A. J. Patzakovd i A. Rektorys, 0 Zderiku Nejedlem (s bibliografijom djela do 1937), Praha 1938. — V. Pekdrek, Zdenĉk Nejedly, Praha 1948. — J. Jiranek, Zdenek Nejedly, uĉitel mlade generace, Praha 1952. — F. Ĉervinka, Zdenek Nejedly (disertacija), Praha 1954- — S- Jondšovd-Hdjkovd, Bibliografie dila Zdefika Nejedleho, Praha 1959. R. A.
3. Vit, kompozitor i dirigent (Prag, 22. VI 1912 — Dukla, Beskidi, Poljska, 1. I 1945). Sin Zdeneka; muziku uĉio u Pragu, isprva kod L. Svecenyja i O. Jeremiaša, zatim na Univerzitetu, gdje je 1936 doktorirao iz muzikologije; u dirigiranju uĉenik V. Talicha. Muziĉki kritiĉar; 1936—38 korepetitor i dirigent kazališta u Olomoucu. God. 1939 emigrirao u SSSR. Ondje je suradnik radio-stanice u Moskvi do 1943, kada postaje dirigent vojne muzike u ĉehoslovaĉkoj armiji. Umjetniĉka djelatnost V. Nejedlyja bila je uvijek odraz njegovih politiĉkih uvjerenja. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfo nije: I, op. 2, 1931; II, Symfonie bidy a smrti op. 7, 1934 i III, Španelskd op. 14, 1938. Simfonijeta, 1937; uvertira Svitdni, 1932; dramatska uvertira, 1940; Lidovd suita, 1940 (prer. 1944); scherzo, oko 1943; koraĉnice. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1937; dvije kompozicije za duhaĉki kvintet, 1932; 2 noneta, 1934 i 1940; mala suita z a violinu i klavir, 1936. — Klavirske kompozicije. — Opere Nelson (nedovršena,), 1933 i Tkalci (prema G. Hauptmannu), 1938 (prva izvedba, u obradbi J. Hanuša, 1961). — VOKALNA: kantate Dm, 1935, Pfisaha Ukrajiny, 1942 i Tobe, Rudi Armddo, 1943. Zborovi; zbirka Ĉernd vez (na tekstove stare kineske poezije) za glas i klavir, 1933. — Zbirka Kritiky a stali o hudbe (sastavio J. Jiranek), 1956. — Obradbe narodnih pjesama (Lidove pisne o zvifatech, 1936). LIT.: J. Jiranek, Vit Nejedly, Praha 1959. — J. Buţga, Nejedly, 1. Ro ma n, 2. Zde nek, 3. V it, M GG, IX, 1961.
NEJGAUZ, Genrih Gustavoviĉ, sovjetski pijanist (Jelisavetgrad, 12. IV 1888 — Moskva, 10. X 1964). Studirao na Majstorskoj školi beĉke Muziĉke akademije kod L. Godow-skog. God. 1916—17 predavao na Muziĉkoj školi u Tbilisiju, 1919— 22 profesor Konzervatorija u G. G. N EJG AU Z Kijevu, od 1922 profesor Konzervatorija u Moskvi (i935—47 direktor). Utemeljitelj ĉuvene pijanistiĉke škole. Njegovi su uĉenici E. Gileljs i S. Richter. Napisao O6 ucKycanee (fiopmenbHHHOu uepbi. 3anucuu nedazoza (1958). LIT.: A. HuKOjiaea, B3rJiHflti r. T. Heiiray3a Ha pa3BHTHe nnaHHCTMMeCKOro MacfepCTBa. MaCTepa COBCTCKOH nHaHHCTHMeCKOH niKOJibi, MocKBa 1954- — B- He.ibCOH, FeHPHX Henray3, MoCKBa 1966. ■— CoBeTCnaa My3fciKa, 1966, 1. — M. CoKOjibCKuu, TeHPHX Heiiray3 HaMHHae-rcH, ibid., 1973, 4.
NELSON, Oliver Edward, ameriĉki jazz-saksofonist, flautist 1 kompozitor (St. Louis, 4. VI 1932—). Ĉlan plesnih orkestara i ansambla Rhythm and Blues; teoriju i kompoziciju uĉio na Univerzitetu u Washingtonu (1954—57) i na Lincoln University (1957—58). Svirao u orkestrima E. Hawkinsa, W. B. Davisa, L. Bellsona, A. Jonesa (1960) i C. Basiea (1961). Stekao velik ugled kao kompozitor i aranţer muzike za film i televiziju, te kao autor djela modernog jazza (Complex City, Screamin' The Blues, New Jazz). Nastupao na festivalima u Montreuxu i Stuttgartu (1964 i 1968). NEMĈINOVA (Nemtshinova), Vera, plesaĉica i pedagog (Moskva, 1899—). Ţena Anatolija Obuhova; klasiĉni balet uĉila kod L. Nelidove i E. Anderson u Moskvi. Kao solist debitirala 1916 u trupi Ballets russes S. Djagileva u Parizu u baletu Les Svlphides (Chopin). Zapaţeni uspjeh postigla u baletima Les Biches (Paulenc) i Les Matelots (Auric) za gostovanja trupe u Monte Carlu. God. 1927 bila ĉlan baletnog ansambla C. B. Cohrana u Londonu i Mordkina u SAD, a 1929 osnovala u Londonu sa A. Dolinom i svojim budućim muţem A. Obuhovim Le Ballet Nemĉinova-Dolin. Od 1930 prvakinja baleta Opere u Kaunasu, od 1936 ĉlanica Ballets russes R. Bluma u Monte Carlu. Plesala zatim u razliĉitim trupama (Markova-Dolin Ballet, trupa C. De Basila, Ballet Theatre u New Yorku, Original Ballet russe u Australiji). Od 1946 predaje na Ballet Arts School u New Yorku. NĆMETH, Maria, madţarska pjevaĉica, sopran (Kormend, 13. III 1899 — Beĉ, 28. XII 1967). Studirala na Konzervatoriju u Budimpešti (L. Hilgermann). Na tamošnjoj Operi prvi put pjevala 1923. God. 1925—40 ĉlan je beĉke Drţavne opere. Gostovala s velikim uspjehom u Londonu, Parizu, Budimpešti, skandinavskim gradovima, u Italiji, Jugoslaviji i dr. N. je posjedovala glas izvanrednog opsega i snage pa je s jednakom lakoćom interpretirala i lirske i dramske uloge. Istakla se pjevajući u operama
R. Wagnera i G. Verdija, a svjetsku je slavu postigla kao Tu-randot (Puccini). NEMETH, Rudolf, pevaĉ, bas (Slavonska Poţega, 11. I 1920—). Muziĉko obrazovanje stekao u subotiĉkoj Muziĉkoj školi (I. Šifliš). Od 1939 dramski glumac, zatim solista Opere u Subotici (1950—54), Novom Sadu (1954—58) i kratko vreme u Sarajevu (1958—59). Danas (1973) je direktor Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Pored obimnog kon-certnog programa, koji ukljuĉuje i jugoslovenske kompozitore, na svom repertoaru ima i niz basovskih uloga u operama M. P. M. KEMETH Musorgskog (Boris Godunov), G. Verdija (Don Carlos, Nabucco, Simone Boa gra), Ch. Gounoda (Faust), B. Smetane (Prodana nevesta). A. Mozarta (Don Giovanni), P. Konjovića (Knez od Zete, Gotovca (Ero s onoga svij'ta) i dr. Posebno se istiĉe prijatna Nemethovog glasa, perfektna dikcija i dobra gluma. Gost je na mnogim jugoslovenskim operskim scenama, a takoc MaĊarskoj, Bugarskoj, ĈSSR, Grĉkoj, Nemaĉkoj i Rumv Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Novog Sada (1962). R. I
NENADOVIĆ, Jelena, pijanistkinja (Františkovy Laţne, hoslovaĉka, 23. V 1909—). Muziĉku školu završila u Beogra< klasi Ć. Liĉara, a Majstorsku školu u Pragu u klasi K. Hoffmeis U Parizu je bila uĉenica L. Levyja. Predavala na Muziĉkoj akad« u Beogradu. Koncertirala u Beogradu, Zagrebu i drugim jugi venskim gradovima, izraţavajući naklonost ka delima J. S. B i kompozicijama nemaĉkih romantiĉara. Bavi se i muziĉkom pi cistikom i esejistikom. R. P> NENIJA (lat. tienia, rjeĊe naenia), pogrebna tuţaljka ili sma u slavu pokojnika koju je u rano doba antiĉkog Rima pjf roĊakinja pokojnika ili plaćena narikaĉa, ĉesto uz pratnju ti ponekad i lire. Originalna n. nije se saĉuvala, ali se iz dokume zakljuĉuje da su se u izvoĊenju upotrebljavali tradicijom utvr tekstovni i melodijski obrasci. Od <- I st., meĊutim, nazi primjenjivao i na ţalobne pjesme koje su se odlikovale i vise umjetniĉkim kriterijima po uzoru na grĉki tren. Schillerovu pje Na'nie komponirali su za zbor H. Gotz, J. Brahms, C. Orff i
NEOKLASICIZAM (novoklasicizam), smer koji s godinama neposredno posle Prvog svetskog rata pojavio kao r ĉija na pozni romantizam (sa njegovim izdankom ekspresionizm i impresionizam. Njegov nastanak je u mnogome uslovljen kri duhovnog ţivota prouzrokovanom ratnim i društvenim zt njima. Razoĉarenje u doskorašnje ideale i suoĉavanje indiv sa grubom stvarnošću podjednako su lišili uverljivosti kako bjektivne emocionalne izlive romantike i ekspresionizma, ta rafiniranu pitoresknost impresionizma. Nova, antiromant estetika, tzv. Nova objektivnost (od nem. termina Neue Sach keii), zastupa treznu, uzdrţanu, »apolinijsku« umetnost, u 1 bi vaskrsli klasiĉni ideali: uravnoteţenost forme i sadrţaja, obji vizacija emocija, ĉvrsta formalna konstrukcija. Sprovodenji naĉela do krajnjih konsekvenci vodi katkad do pozicija forr stiĉke estetike, koja smatra muziku igrom zvukova i odriĉe emocionalni sadrţaj. Neoklasicizmu su uzori rana klasika i barok. Harmonski j neoklasiĉara — nasuprot romantiĉnoj hromatici i ekspresi stiĉkoj atonalnosti — poĉiva na dijatonici sa manje-više j; izraţenim tonalnim centrom, premda je napuštena funkcional tonalnog sistema dura i mola; ĉesto su harmonske veze mod obojene, a disonantna sazvuĉja se slobodno upotrebljavaju, su lišena potrebe za razrešenjem. Naklonost polifoniji, koja ĉ potiskuje harmonski moment, vodi do oslonca na kompozic postupke baroka (neobarok), pa i još starijih epoha (renesa gotika). Na inspirisanje baroknim obrascima ukazuju npr. t izrazito instrumentalnog karaktera, graĊene neperiodiĉno pu razvijanja poĉetnog tematskog jezgra, kao i motoriĉnost rit oţivljavaju se stare, preteţno polifone forme — concerto gro passacaglia, kanon, fuga, svita, u vokalnoj muzici motet i madri Teţište je stvaranja na instrumentalnom polju. Instruments teţi prozraĉnosti zvuka i isticanju crteţa na raĉun boje (ot favoriziranje kamernih sastava) i podjednako se razlikuje od sićene zvuĉnosti romantiĉnog orkestra i koloristiĉkih komb. ĉija impresionistiĉkog orkestra. Rado se ĉitavi ansambli treti: koncertantno — opet po ugledu na barokno muziciranje.
NEOKLASICIZAM — NERALIĆ Jedan od prvih pobornika savremenog neoklasicizma, F. Busoni, 1919—20 propagira Mladi klasicizam (nem. Junge Klassizitai). U isto vreme se oko E. Satiea i J. Cocteaua formira grupa Šestorice (najistaknutiji A. Honegger, D. Milhaud i F. Poulenĉ) u ĉijim se delima poĉinju da ostvaruju naĉela nove estetike. Kao obrasci neoklasiĉnog izraza na prvom mestu stoje dela /. Stravinskog nastala od 1919 (npr. sonata za klavir; »Oedipus Rex«; »Svmphonie de psaumes«; još 1918 je krajnja redukcija orkestarskog aparata u njegovoj »Histoire du soldat« navestila novi stil) i P. Hindemitha posle 1924—25 (»Mathis der Maler«). Od tridesetih godina XX v. do danas n. je široko rasprostranjena stilska orijentacija, a njegovi manje ili više izraziti predstavnici su, pored pomenutih, i A. Casella, G. F. Malipiero, B. Martinu, B. Blacher, E. Pepping, W. Fortner, J. Francaix, C. Bresgen, G. von Einem, H. Badings, A. Tansman i dr. Neoklasiĉne crte nalazimo i kod 5. Prokofjeva (njegova Klasiĉna simfonija, iz 1918, pripada samom poĉetku neoklasicizma), H. Kaminskog, pa i kod kompozitora starijih generacija koji su proizišli iz impresionistiĉke škole (M. Ravel, A. Roussel). LIT.: J. Cocteau, Le Coq et l'arlequin, Pariš 1918. — F. Busoni, Von der Einheit der Musik, Berlin 1922. — /. Stravinski, Poetique musicale, Cambridge (Mass.) 1942 (nem. prevod: Musikalische Poetik, Mainz 1949). — H. Erpf, Von Wesen der neuen Musik, Stuttgart 1949. — 5. Borris, Einfuhrung in die moderne Musik, Halle 1950. — H. H. Stuckenschmidt, Neue Musik, Zwischen den beiden Kriegen, II, Berlin 1951. — K. H. Worner, Neue Musik in der Entscheidung, Mainz 1954 (II izd. 1956). V. Peć.
NEOROMANTIZAM (novoromantizam), u okviru muziĉkog romantizma, struja koja — za razliku od ranih romantiĉara (C. M. v. Weber, F. Schubert, F. Mendelssohn, R. Schumann, F. Chopin) — zastupa mišljenje da muziku treba staviti u sluţbu poetske ideje, teţeći ostvarenju omiljele zamisli romantike o sintezi razliĉitih umetnosti. Dva su glavna muziĉka roda u kojima se to postiţe: programska muzika i muziĉka drama, dok su ostale vrste zapostavljene (naroĉito kamerna muzika). Programsku muziku su negovali i pojedini rani romantiĉari, naroĉito R. Schumann, ali u okviru klavirske minijature, pri ĉemu je program izraţen samo naslovom dela i ne utiĉe na njegovu tradicionalnu formalnu shemu. Neoromantiĉari se, pak, orijentišu ka orkestarskoj programskoj muzici, kojoj je zaĉetnik H. Berlioz, premda se on još pridrţavao klasiĉnog oblika cikliĉke simfonije. Kod neoromantiĉara se orkestarska programska muzika prvenstveno ostvaruje u jednostavaĉkoj simfonijskoj poemi (F. Liszt, docnije B. Smetana, R. Strauss i dr.), ĉija je formalna konstrukcija odreĊena programom. U ţelji za što jasnijim iskazivanjem poetske sadrţine simfonijskog dela ĉesto se orkestru pridruţuje ljudski glas, ĉime se simfonija bliţi kantari (Lisztove simfonije •Faust« i »Dante«, više simfonija G. Mahlera i dr.). Reforma opere, koju sprovodi R. Wagner, pretvarajući operu u muziĉku dramu, predstavlja još izrazitiju tendenciju ka sintezi više umetnosti. Njemu je pred oĉima sveobuhvatno umetniĉko delo (nem. Gesamtkunstwerk), u kome će biti harmoniĉno udruţene poezija, muzika i dramska umetnost. N. je unapredio izraţajna sredstva muzike, naroĉito na polju harmonije i instrumentacije. Za harmoniju je karakteristiĉna obilna primena hromatike (alterovani akordi, veze tercno srodnih akorda), koja je — prvi put u operi R. Wagnera »Tristan und Isolde« — ozbiljno pokolebala dursko-molski tonalni sistem, a do poĉetka XX v. ga i sasvim potkopala. Povećavanje orkestra, obogaćenog novim instrumentima, i unapreĊivanje instrumentalne tehnike daju orkestarskom zvuku dotada nepoznat sjaj, kolorit i ţivopisnost (R. Wagner, N. Rimski-Korsakov, R. Strauss). Ideje i sredstva neoromantizma prihvatio je niz stvaralaca poslednjih decenija prošlog veka, od kojih mnogi zalaze ţivotom i radom u XX v. (G. Mahler, R. Strauss, H. Pfitzner, mladi A. Schonberg). MeĊutim, nije izostala ni kritika, kako na jednostrano davanje prvenstva programskoj muzici na raĉun apsolutne muzike i klasiĉne formalne arhitektonike, tako i na opterećenost wagnerijanske muziĉke drame mitsko-filozofskom simbolikom i neumerenošću izraţajnih sredstava. Reagovanje na instrumentalnom polju ogleda se u klasicizmu J. Brahmsa i kasnije M. Regera, kao i u estetskim shvatanjima E. Hanslicka. A suprotstavljanje Wagnerovom uticaju u oblasti opere, manifestuje se u realizmu M. P. Musorgskog i G. Bizeta, naturalizmu italijanskih verista i impresionistiĉkoj operi C. Debussyja. LIT.: J. Barzun, Romanticism and the Modern Age, Little Brown 1943. — A. Einstein, Music in the Romantic Era, New York 1947 (nem. prevod: Die Romantik in der Musik, Wien 1950). — W. Mellers, Romanticism and the 20 Ih Century, London 1957. V. Peć.
NEPOMUĆENO, Alberto, brazilski kompozitor (Fortaleza, 6. VII 1864 — Rio de Janeiro, 16. X 1920). Studirao u Rimu (E. Terziani, C. De Sanctis), Berlinu (H. Herzogenberg, A. Kleffel, H. Ehrlich), Beĉu (T. Leschetizkv) i Parizu (A. Guilmant). Od 1895 profesor na Instituto Nacional de Mušica u Rio de Janeiru (direktor 1902—03 i 1906—16) i dirigent orkestra Sociedad de
671
Condertos Populares. U svoje je kompozicije unosio brazilske folklorne teme. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu; Valsas humoristicas za klavir i orkestar; simfonijska predigra O Garatuju; Suite antiga; Serie brasiieira; tema, fuga i varijacije. — Ĉetiri gudaĉka kvarteta; klavirski trio. — Kompozicije za klavir. —■ Opere Artemis, 1898 i Abul, 1913. Scenska muzika. — Kantata Le Miracle de la semence; Uiaras za sopran, ţenski zbor i orkestar (kao III dio pastorale raznih kompozitora); više od 80 solo-pjesama. — Dvije mise i druga crkvena djela. LIT.: J. Octaviano, Esboco biograiico de Alberto Nepomućeno, Revista de Associacao brasiieira de mušica, 1933. — J. Rodrigues Barbosa, Alberto Nepomućeno, Revista brasiieira de mušica, 1940. — L. H. Correa de Azevedo, Alberto Nepomućeno, MGG, IX, 1961.
NEPOTPUNI OBLIK AKORDA, oblik_ akorda kojemu nedostaje jedan od njegovih sastavnih tonova. Što je vaţnija uloga izostavljenoga tona, to je nejasnija fizionomija akorda koji nastupa nepotpun. A
a)
*
b)
* ci
tg " |,o
c>
*
"
o
M
U primjeru br. ia nepotpuni akord c-ci-esl-c2, dakle trozvuk bez kvinte, vrlo dobro nadomješta potpuni akordl c-es-g. Već je nejasnije djelovanje nepotpunoga akorda c-c'-g -c2 u primjeru br. lb, jer on tu na jednako neuvjerljiv naĉin moţe predstavljati i varijantu dura i mola, tj. i trozvuk c-e-g i trozvuk1 c-es-g. Posve slabo ispunjava svoj zadatak nepotpun akord e-g-e ^1 u primjeru br. ic, jer mu nedostaje temeljni ton c, što ĉini taj akord toliko neodreĊenim, da je moguće promatrati ga kao predstavnika dvaju razliĉitih potpunih akorda, tj. kao predstavnika sekstakorda eg-c, kojemu nedostaje seksta c, ili kao predstavnika trozvuka e-gh, kojemu nedostaje kvinta 4 f-+ Akord, -> Temeljni ton i temeljni oblik akorda, -> Trozvuk, —■ SekstakorĊ). Kod akorda sa više od tri razliĉita tona, kao što su -> septakord, —> nonakord i sliĉno, ne smiju se izostaviti oni tonovi koji odreĊuju strukturu dotiĉnoga akorda. Tako, npr. nonakordu u nepotpunom obliku moţe nedostajati kvinta (2a), ili terca (2b), pa i septima (2c): « a)
*
b) *
c) *
H
ali ne moţe nona, niti temeljni ton; u tim sluĉajevima nonakord ne bi više bio nonakord, nego septakord (3a i 3b): 3) *
TF ----- ° - ^ ------ n —
rl
^
-H—8-
( -> Udvajanje.) N. Dć. NEPOTPUNI TAKT -> Uzmah NERALIĆ, Tomislav, pjevaĉ, bas-bariton (Karlovac, 9. XII 1917 —). Studij pjevanja završio 1941 na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu (L. Vrbanić): debi tirao 1939 u Zagrebaĉkoj operi kao Redovnik (Verdi, Don Ĉarlos). God. 1939—43 i 1948—55 operni solist u Zagrebu, 1943— 47 ĉlan Drţavne opere u Beĉu i od 1955 prvak Njemaĉke ope re u Berlinu; neko vrijeme isto dobno ĉlan Hamburške opere; stalni je gost Zagrebaĉke opere. Umjetnik izvanredne muzikal nosti, velike pjevaĉke kulture i osobitih glumaĉkih sposobno sti, N. je jedan od veoma istak nutih nosilaca bas-baritonskih uloga u Wagnerovim operama, meĊu kojima su Hans Sachs (Majstori pjevaĉi), Wotan (Pr sten Nibelunga) i Holandez (Ukleti Holandez). Od os talih njegovih kreacija najT. NERALIĆ
672
NERALIĆ — NEŠIĆ
zapaţenije su Boris Godunov (Musorgski), Knez Igor (Borodin), Don Giovanni (Mozart), Jago (Verdi, Otelio), Mefisto (Gounod, Faust), Scarpia (Puccini, Tosca), Barun Ochs (R. Strauss, Kavalir s ruţom) i Boris Timofejeviĉ (Šostakoviĉ, Katarina Izmajlovd). U domaćem repertoaru najuspjelije su mu uloge Sulejman (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Gazda Marko i Njegovan (Gotovac, Ero s onoga svijeta i Morana), Niko Marinović i Šimun (Brkanović, Ekvinocij i Zlato Zadra). Gostovao je u brojnim evropskim zem ljama, u SAD, Meksiku, Brazilu, Urugvaju, Argentini, Egiptu, Izraelu i dr. Istiĉe se i kao koncertni i oratorijski pjevaĉ u standard nom klasiĉnom repertoaru (Mozartov i Verdijev Rekvijem, Beethovenova Missa solemnis i Deveta simfonija), kao i u djelima jugo slavenskih kompozitora. Za svoj umjetniĉki rad dobio je visoke nagrade i priznanja. K. Ko. NERI, Filippo, talijanski teolog (Firenca, 21. VII 1515 — Rim, 26. V 1595). Njegovo ime usko je povezano s nastankom i razvojem tzv. oratorio volgare (-> Oratorij). N. je bio aktivni pristaša protureformacije, pa je od 1558 u Rimu, u svećeniĉkom konviktu 5. Girolamo della Carita, organizirao duhovne konferencije na kojima je vjernicima tumaĉio evanĊelje i nauku katoliĉke crkve. Na kraju sastanaka upriliĉavao bi pjevanje poboţnih pjesama. To je bio poĉetak tzv. esercizi delV Oratorio, kojih je golem uspjeh poĉivao na Nerijevoj ideji da društvenost onoga vremena prenese na duhovni plan (travzstire spiritualrmnte). Da bi novom obiĉaju dao trajno znaĉenje, N. je 1575 osnovao Congregazione dei Preti dell' Oratorio sa sjedištem pri crkvi 5. Maria in Val-licella; kongregacija se sve više širila i posluţila uzorom brojnim drugim talijanskim gradovima. N. se obratio nizu F. NERI istaknutih kompozitora (G. i F. Anerio, G. Animuccia, Pales-trina) da za ta razmatranja komponiraju vokalna duhovna djela homofone strukture u kojima bi tekst bio što razumljiviji. U okviru Nerijevih duhovnih vjeţba doţivjela je obnovljena umjetnost laude (lauda filippina) svoj poĉetak i najveći sjaj. LIT.: C. A. Kneller, Das Oratorium des hciligcn Philipp Neri und das musikalische Oratorium, Zeitschrift fiir katholischc Theolcgie, 1917. — Zbornik S. Filippo Neri ed il contributo degli Oratoriani alla cultura..., Roma 1950. — P. Damilano, Le laudi filippine, Bericht iiber den Zweiten Internationalen Kongress fiir katholischer Kirchenmusik, Wien 1954. — Isti, Filippo Neri, MGG, IX, 1961. — F. Mompellio, San Filippo Neri e la mušica »pescatrice di anime«, Chigiana, 1965.
NERI (Negri), Massimiliano, talijanski kompozitor i orguljaš (Brescia, poĉetak XVII st. — Bonn?, poslije 1666). Od 1644 orguljaš u crkvi sv. Marka u Veneciji, od 1664 dvorski orguljaš i dirigent kneza izbornika u K51nu. Njegova se instrumentalna djela ubrajaju u najistaknutije primjerke rane instrumentalne muzike XVII st. Uz G. Legrenzija, N. je vaţan za izgradnju instrumentalnog stila općenito, a violinskog napose. U njegovim sonatama da camera i da ehiesa (N. u naslovu svoje zbirke izjednaĉuje ta dva oblika barokne sonate) nazire se već budući concerto grosso i instrumentalni solo-koncert, u nizanju razliĉitih zvuĉnih sastava i u uvoĊenju opseţnijih, preteţno virtuozno pisanih solistiĉkih partija. DJELA: Sonate e cansone a 4 da sonarsi con diversi stromenli in ehiesa, & in camera, con alcune Correnti ... op. r, 1644; Sonate da sonarsi con varii itromenti a 3 šino a 12 op. 2, 1651. — Moteti za 2—3 glasa i b. c, 1664. NOVA IZD.: po 1 sonatu obj. E. Bonelli (1849) i H. Riemann (Musikgeschichte in Beispielen, 1912, IV izd. 1929); 3 kompozicije obj. J. W. Wasielewski (Die Violine im 17. Jahrhundert, 1874, II izd. 1905). LIT.: P. Kast, Massimiliano Neri (Negri), MGG, IX, 1961.
NERINA, Nadia (pravo ime Nerine Judd), engleska plesaĉica (Capetown, 21. X 1927—). Studij klasiĉnog baleta, zapoĉet u Juţnoj Africi, nastavila 1945 u Londonu kod M. Rambert, E. Brunelleschija i na školi baletne trupe Sadler's Wells gdje je od 1947 solist, a od 1951 primabalerina. Zahvaljujući sjajnoj tehnici i velikom glumaĉkom talentu N. se razvila u izvanrednog interpreta klasiĉnog baletnog repertoara i karakternih uloga. Njezina najbolja ulog? je Liše (Herold, La Fille mal gardee). Istakla se i u baletima Bonne Bouche (Oldham), Homage to the Queen (Arnold), Variations on a Theme of Parceli (Britten), Noctambules (Searle) i_ dr. Gostovala u nekoliko navrata u Juţnoj Africi, Turskoj, Španjolskoj i Francuskoj. LIT.: H. Fisher, Nadia Nerina, Ballerinas of Sadler's Wells, London 1954. — C. Szvinson Nadia Ner.'na London 1957.
NERUDA, 1. (Nerudova), Vilemina (Wilma), M; Franziska, ĉeška violinistica (Brno, 21. III 1838 — Be 15. IV 1911). Uĉenica L. Janse u Beĉu. Koncertirala u mne evropskim zemljama s ostalim ĉlanovima obitelji, kasnije sa stalno i s muţem pijanistom i dirigentom Charlesom Halle s kojim je posjetila Austriju i juţnu Afriku. U kasnijim godin nastupala i sa O. Nedbalom, A. Hareom, H. Beckerom i P. salsom; 1869—98 redovito gostovala u Londonu. God. 1867predavala violinu na Konzervatoriju u Stockholmu, a od i na Sternovu konzervatoriju u Berlinu. N. ide u red najznati violinskih umjetnika svoga vremena, oduševljeno slavljena 2 sigurne tehnike i izraţajne interpretacije. LIT: J. Buiga i M. Tegen, \X'iIhelmina (Wilma Vilma) Maria 1 tiska Neruda, MGG, IX 1961.
2. František (Franz) Xaver Viktor, violonĉelist, kon zitor i dirigent (Brno, 3. XII 1843 — Kobenhavn, 20. III 19 Brat Vilemine; nakon koncertnih turneja s ostalim ĉlanom obitelji, od 1864 ĉlan kraljevske kapele u Kobenhavnu, gdj 1868 suosnivaĉ Kammermusikforeningena, ĉlan gudaĉkog kvaj i solist. Od 1876 boravio u Engleskoj, ali se 1879 vratio u K0I havn i ondje osnovao kvartet Neruda (N.; A. Svendsen; N. Han Ch. Pedersen), koji je odigrao vaţnu ulogu u razvoju muziĉ] ţivota Danske. God. 1889—91 profesor Petrogradskoga konze torija. Od 1892 do smrti dirigent Musikfdreningena u Kobenha' uz to koncertirao i u Švedskoj (dirigent Musikfdreningena u St holmu 1891—1915). Napisao veći broj djela za violonĉelo. Njej manje kompozicije, ĉesto slavenskog prizvuka, bile su nekad popularne. DJELA. ORKESTRALNA: 5 koncerata za violo nĉelo (najpoz nati u d-molu op. 59, 1887): balada za violinu i orkestar ili klavir; suita, 1883 Bdhmerzuald, 4 kompozicije. — KOMORNA: gudaĉki trio; 4 gudaĉka kvai gudaĉki kvintet; gudaĉki sekstet; sekstet za 5 gudaĉkih instrumenata i kla Berceuse slave d'apres un ehant polonais za_ violinu i klavir; mazurke za vi ćelo (ili violinu) i klavir i dr. — Sonata; Ĉeške tance i brojne druge kompo za klavir 2-ruĉno i 4-ruĉno. — Kompozicije za orgulje. — Balet Ponlt (sa W. Holmom i A. Linckeom), 1866. — Solo-pjesme. LIT.: J. Buţga i N. Schierring, Franz Xaver Viktor Neruda, MGG 1961.
NESSLER, Viktor Ernst, njemaĉki kompozitor i diri (Baldenheim, Alsace, 28. I 1841 — Strassburg, 28. V li Studirao u Leipzigu kod M. Hauptmanna. U tom je g od 1870 dirigent opernog zbora, zborovoda Pjevaĉkog sa i dirigent u kazalištu Carola. Od njegovih djela veoma su pularne bile opere Der Rattenfanger von Hameln i Der Trom1 van Sackingen, muški zborovi i solo-pjesme. DJELA. DRAMSKA. Opere: Fleurette, 1864; Dornroschens Braut 1867; Irmingard, 1876; Der Rattenfanger von Hameln, 1879; Der wilde 1881; Der Trompeter von Sackingen, 1884; Otto der Schutz, 1886 i Die Ros Strassburg, 1890. Operete: Hochzeitsreise, 1867; Nachfuiachter und Su 1868 i Am Alexandertag, 1869.— VOKALNA: balada Der Blumen Rac, tenor, zbor i orkestar; brojni zborovi, solo-pjesme. LIT.: Th.-M. I.angner, Viktor E. Nessler, MGG, IX, 1961.
NESTJEV, Izrailj Vladimiroviĉ, sovjetski muzikolog (K Krim, 17. IV 1911 —). Studirao na Historijsko-teoretskom 0 lu Moskovskog konzervatc God. 1939—41 i 1949—59 redakcije (potkraj zamjenik vnog urednika) ĉasopisa Co> a
onepa »Ee naduep 1960; PeajiucmuHeCKoe nanpaajie, My3UKe, u priruĉniku CoeemCKaj 3biKa na nodbeMbe; HapoĈHan > KaK ocHoea My3uKa,i6Hozo uccKy> 1961; Tane 3ucjiep u ezo nec maopnecmeo, 1962; Jlotc. TJyv
1963; E. EapmoK, 1965 i dr. LIT.: J. Keldyš, Israil V( mirowitsch Nestjew, MGG, IX,
NEŠIĆ, Marko, komr. tor (Novi Sad, 1873—30. 1938). Po struci zanatlija, o ve muzike uĉio je kod b: horovode, zatim kod kapel Hruze i I. Bajića. Sa svi tamburaškim orkestrom kon N. NERINA
cirao je
NEŠIĆ — NEUMATSKA NOTACIJA stvu. Njegove muziĉke tvorevine, sasvim u duhu narodnih napeva, uţivaju i danas široku popularnost i ĉesto se smatraju na rodnima. Medu njegovim pesmama za glas i tamburaški orkestar, kojih je preko dve stotine, istiĉu se Uzmi mi srce, Majka me psuje, Dnvegije, gĊe ste, Neven kolo, Oj meseĉe, Idem kući, Tri bekrije, Bogata sam i dr. S. Pn. NEŠVERA, Josef, ĉeški kompozitor (Praskolesv, Hofovice, 24. X 1842 — Olomouc, 12. IV 1914). Muziku uĉio u Pragu kod J. Foerstera, J. Krejĉija i F. Blaţeka. Od 1868 zborovoda u Berounu, gdje je vodio i vlastitu muziĉku školu. God. 1878—84 djelovao u Hradecu Kralovemu, a od 1880 u Olomoucu, gdje je zborovoda stolne crkve i nastavnik crkvenog pjevanja na Teološkom fakultetu. Bavio se i publicistiĉkim radom. Nešverina melodika ĉesto je bliska narodnoj pjesmi i B. Smetani. Komorne kompozicije upućuju na utjecaj F. Mendelssohna i R. Schumanna. Svoj najviši umjetniĉki domet ostvario je u misama. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u g-molu; koncert za violinu; suita; serenada za gudaĉe, 1891; Slovanskd rapsodie; Arabesky; 3 Noveletty i dr. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta; Andante a scherzino za gudaĉki kvartet, 1896; klavirski trio; Idylkd za 3 violine, 2 viole, violonĉelo i kontrabas; kompozicije za violinu i klavir i za violonĉelo i klavir. — Djela za klavir. — Djela za orgulje. — DRAAiSKA. Opere: Bratrdnek, 1882; Perdita, 1893; Lesni vzduch, 1896; Ĉernokneţnik, 1905 (kasnije pod naslovom Radhošt'). — VOKALNA: oratoriji De Profundis, 1889 i Job, 1913. Ĉeške pašije, 1882. Kantate: Sv. Vdclave; Prvni mdjovd noc, 1901; Pisen o ţnich i dr. Zborovi (Handckd i Moravš za muški zbor); solo-pjesme. — CRKVENA: nekoliko desetaka misa; 5 rekvijema; CXXIX psalam. LIT.: M. Remeš, Josef Nešvera, Ĉasopis vlasteneckeho spolku musejniho v Olomouci, 1932. — J. Buţga, Josef Nešvera, MGG, IX, 1961.
NETTL, 1. Paul, ameriĉki muzikolog ĉeškoga podrijetla (Vrchlabi, Sudeti, 10. I 1889—Bloomington, Indiana, 8. I 1972). Studirao u Pragu (H. Rietsch, G. von Keussler); neko vrijeme radio i sa G. Adlerom u Beĉu; promovirao muzikologiju u Pragu 1915. God. 1920—39 predavao na Njemaĉkom univerzitetu u Pragu. Tada odlazi u SAD i do 1960 predaje muzikologiju na univerzitetima u Princetonu, New Yorku, Philadelphiji, Bloomingtonu, Chicagu i Cincinnatiju. Objavio brojne knjige, studije i ĉlanke s podruĉja ĉeške i austrijske muzike XVII i XVIII st. DJELA: Studien zur Spielarie... (disertacija), 1915; Uber den Ursprung der Musik, 1919; Alte jildische Spielleute und Musiker, 1923; Musik und Tanz bei Casanova, 1924 (preradio 1949 pod naslovom Casanova und seine Zeii); MusikBarock in Bohmen und Mdhren, 1927; Das Wiener Lied im Zeitalter des Barock, 1934; La Mušica en la dama, 1936; Mozart in Bohmen, 1938 (prema djelu R. F. von Prochazke Mozart in Prag); The Story of Dance Music, 1947; The Book of Musical Documents, 1948; Luther and Music, 1948; Das Veilchen... History of a Song, 1949; Goethe und Mozart, 1949; Forgolten Musicians, 1951; Der kleine Prophet von Bohmisch-Brod, Mozart und Grimm, 1951; National Anthetns, 1952; W. A. Mozart als Freimaurer und Mensch, 1956 (engl. prijevod, 1956; franc. prijevod, 1962); Beethoven Encyclopedia, 1956; Htindd, 1958; Beethoven und seine Zeit, 1958; Don Giovanni und Casanova, 1958; Mozart und der Tanz, 1960; Tanz und Tanzmusik, 1962; The Dance in Classical Music, 1963. Studije, rasprave, ĉlanci i dr. — IZDANJA: VPiener Tanzmusik in der zvieiten Hdlfte des 17. Jahrhunderts, DTO, XXVIII, 1921; H. I. F. Biber, Se-renade mit dem Nachtivdchterlied, Nagels Musikarchiv, 1934.
2. Bruno, etnomuzikolog (Prag, 14. III 1930 —). Sin Paula; studirao na univerzitetu Indiana (Bloomington); doktorirao 1953. God. 1949—52 kustos Fonografskog arhiva univerziteta Indiana; od 1953 profesor i uz to od 1958 bibliotekar na univerzitetu Wayne u Detroitu; 1956—58 predavao na Univerzitetu u Kielu. DJELA: American Indian Music North of Mexico. Its Styles and Areas (disertacija), 1953; North American Indian Musical Styles, 1954; Music in Primitive Culture, 1956; An Inlroduclion to Folk Music in the United States, 1960; Cheremis Musical Styles, 1960; Reference Materials in Ethnomusicology, 1961; Theory and Method in Ethnomusicology, 1964. Studije i ĉlanci. LIT.: Th. Atcherson, Ein Musikwissenschaftler in zwei Welten. Die musikwissenschaftlichen und literarischen Arbeiten von Paul Nettl, Wien 1962.
NEUBAUER, Henrik, plesaĉ, koreograf i baletni pedagog (Golnik, 17. IV 1925 —). U Ljubljani završio studij medicine i 1953 diplomirao na Srednjoj baletnoj školi (L. Wisiakova); usa vršavao se u Moskvi i Lenjingradu (1959—60) i u SAD (1964—65). Solist, koreograf i 1960—72 umjetniĉki rukovodilac baleta Slo venskog narodnog gledališĉa u Ljubljani, od 1972 direktor je poslovnice Ljubljanskog festivala. Kao uĉenik P. Mlakara zapoĉeo nastupati 1946 u Ljubljanskoj operi, a koreografijom se poĉeo baviti 1954; od 1958 bio je uz to pedagog na ljubljanskoj Sred njoj baletnoj školi. Svoja najviša plesaĉka dostignuća ostvario u baletima Tili Eulenspiegel (R. Strauss), Godec (Ukmar) i Romeo ijulija (Prokofjev; uloge Merkucija i Patera). Neubauerov opseţni koreografski opus tijesno je povezan s razvojem Ljubljanskog baleta, a gostovao je i u drugim jugoslavenskim gradovima. Nje gove najuspjelije koreografije su Kameni cvijet i Romeo i Julija (Prokofjev), Maska rdeĉe smrti (Osterc), Obreţje plesalk (Cigliĉ), Ţar-ptica (Stravinski), Soba (Auric), Ljubav ĉarobnjak (de Falla) i Spartak (Haĉaturjan). K. Be NEUHAUS, Henrik ~> Nejgauz, Genrih NEUKOMM, Sigismund, austrijski kompozitor, orguljaš i dirigent (Salzburg, 10. VII 1778 — Pariz, 3. IV 1858). Uĉenik J. Havdna u Beĉu. Od 1804 u Rusiji, gdje je godinu dana dirigent MUZ. E.. II, 43
673
Njemaĉkoga kazališta u Petrogradu, a zatim dirigent, kompozitor i kritiĉar u više gradova; 1808—10 ponovo u Beĉu. God. 1810 nastanio se u Parizu, odakle je mnogo putovao u razne evropske zemlje, u sjevernu Afriku i Brazil. — N. je bio svestran muziĉar. Suvremenici su visoko cijenili njegove orguljaške improvizacije. Kao dirigent stekao je velikih zasluga za širenje Havdnovih i Mozartovih djela izvan Austrije. Sa J. Havdnom povezivalo ga je blisko prijateljstvo, pa je Havdnov utjecaj oĉit u cjelokupnom njegovu djelovanju. Usprkos romantiĉnim crtama, njegove brojne kompozicije (više od 2000 djela) pripadaju klasici; najpoznatija djela su mu oratoriji. DJELA. INSTRUMENTALNA: simfo nija u Es-duru op. 37, 1822; koncert za klavir; 5 uvertira; nekoliko fantazija za orkestar. Dva gudaĉka kvinteta. Nekoliko sonata, fantazija, varijacija i dr. za klavir; djela za orgulje i za harmo nij. — DRAMSKA. Opere (najpoznatije): Alexander am Indus, 1804; Niobe, 1809 i Karl XII bei Bender, 1810. Scenska muzika. Opereta Die neue Oper, 1804. — VOKALNA. Oratorijska trilogija (prema Klopstocku): Christi Grable-gung, 1827; Christi Auferstehung, 1841 i Christi Himmelfahrt, 1842. Oratoriji: Das Gesetz des alten Bundes, 1832; David, 1834 i dr. Kantate: Der Ostermorgen, 1824; Pfingstfeier, 1846 i dr. Kompozicije za zbor i orkestar; zborovi; solo --pjesme. — CRKVENA: 15 misa; 5 rekvije ma ; 5 Te Deuma; psalmi; moteti i dr. — Autobiografska skica, obj. 1859; ĉlanci u ĉasopisu Revue et Gazette musicale de Parts. LIT.: C. Pellegrini, Sigismund Ritter von Neukomm, Salzburg 1936. — /... H. Correa de Azevedo, Sigismund Neukomm, an Austrian Composer in the New World, MQ, 1959. — H. Jancik, Sigis mund Neukomm, MGG, IX, 1961.
NEUMANN, František, ĉeški kompozitor i dirigent (Pferov, Moravska, 16. VII 1874 — Brno, 25. II 1929). Uĉio kompoziciju kod K. Šebora u Pragu, zatim kod S. Jadassohna i C. Reineckea na Konzervatoriju u Leipzigu. Od 1897 djelovao u raznim opernim kućama u Njemaĉkoj, Austriji i Ĉeškoj, isprva kao korepetitor, a zatim dirigent; od 1919 do smrti aktivan na Narodnom kazalištu u Brnu (direktor opere, zatim direktor kazališta). Prvi izveo Janaĉekove opere Kdtja Kabanovd, Šdrka, Pfihody Lišky Bystroušky i Vec Makropulos. Najvaţnije je njegovo djelo veristiĉka opera Milkovdni. DJELA: suita Potopeny zvon za orkestar; scherzo za orkestar Pekelny rej; Moravska rapsodie za orkestar. — Duhaĉki oktet i dr. komorne kompozicije. — DRAMSKA. Opere: Die Brautwerbung, 1901; Milkovdni (Liebelei: tekst A. Schnitzlera), 1910; Ekvinokce (prema Ekvinociju I. Vojnovića), 1919 i Beatrice Caracci, 1922. Melodrama Pan; baleti V sladke pasti, 1895 i Pierrot. — VOKALNA: kantate Boufe, 1903 i Heimgefunden, 1907; zborovi; solo-pjesroe. — Crkvene kompozicije. LIT.: V. Helfert, František Neumann, Prostejov 1936. —J. Buţga, František Neumann, MGG, IX, 1961.
NEUMANN, Werner, njemaĉki muzikolog (KSnigstein, Saska 21. I 1905—). Studirao u Leipzigu na Konzervatoriju (O. Weinreich, F. Reuter, H. Grabner) i na Univerzitetu (Th . Krover, H. Zenck, H. Schultz); promovirao 1938. Muziĉki pedagog, kritiĉar i docent na Visokoj muziĉkoj školi (od 1954 profesor); osnovao 1950 Bachov arhiv u Leipzigu. Redaktor novog izdanja Bachovih cjelokupnih djela i suizdavaĉ Bachova godišnjaka (od 1953)DJELA. SPISI: J. S. Bachs Chorfuge. Ein Beitrag zur Kompositionstechnik Bachs (disertacija), 1938 (II izd. 1950); Handbuch der Kantaten J. S. Bachs, 1947 (prošireno izd. 1953); Katechismus der Musik, od 1949; Zur Auffiihrungspraxis der Kantate 152, Bach-Jahrbuch, 1949—50; Wie sich Leipzig in Bachs Werken spiegelt, u knjizi J. S. Bach, 1950; Auf den Lebensivegen J. S. Bachs, 1953; 7- 5- Bach. Sdmtliche Kanlatentexte, 1956; Zur Frage der Gesangbucher J. S. Bachs, Bach-Jahrbuch, 1956; Das Bachische Collegium musicum, ibid., 1960. — IZDANJA. Djela J. S. Bacha: kantata 152, 1949; moteti, 1950; kantata 212, 1954; u Neue Bach-Gtsamtausgabe, serija I, kantate, sv. I (sa A. Durrom), 1955, sv. VII, 1957, sv. XXI, 1958, sv. XXXVII i XXXVIII, 1960; Faksimile--Reihe Bachscher Werke und Schriftstiicke (izd. Bach-Archiv), 1955-
NEUMATSKA NOTACIJA (grĉ. v£U(j.a znak), u srednjem vijeku sistem znakova za biljeţenje melodijske linije navlastito jednoglasnih napjeva gregorijanskoga pjevanja. Sastoji se od niza znakova — neuma. Osnovne neume prikazuju jedan ton ili skup od dva ili tri tona. Neumatski znakovi za više od tri tona zovu se sloţene neume. Uz jednostavne neume (osnovne i sloţene) koje fiksiraju pravac kretanja melodije postoje i posebne neume koje upućuju i na naĉin interpretacije. Svaki neumatski znak prikazuje tonove koji se pjevaju na jedan slog. Priloţena tablica donosi neume tzv. santgalske notacije (skriptorij švicarskoga samostana St. Gallen) usporedno s koralnom kvadratnom notacijom i suvremenim notnim pismom. Od posebnih se neuma strophicus, oriscus i guilisma odnose samo na jedan ton. Strophicus se rijetko susreće sam (apostropha); obiĉno se pojavljuje u slijedu od dvaju strophicusa (distropha) ili triju strophicusa (tristropha). Nije dokazano, ali se pretpostavlja, da su se tonovi zabiljeţeni strophicusom izvodili staccato ili tremolo. Oriscus se nalazi samo na završetku neume, a pjevao se laganije, sa smanjenim intenzitetom. Quilisma spaja redovito tonove uzlazne male (rjeĊe velike) terce; njeno je interpretativno znaĉenje moţda srodno vibratu. Torigon ' . ' prikazuje tri tona, npr. c-h-c-, ili e-f-e, koja se nisu izvodila vezano. Slitnim neumorna (tzv. semivocales ili liquescentes) biljeţili su se dvoglasi ili dva uzastopna suglasnika, npr. ng (angelus), lm, rn i dr. One su olakšavale
NEUMATSKA NOTACIJA
674
izgovor razliĉitim postupcima srodnim umetanju muklog samoglasnika e: in(e)fer(e)ni umjesto inferni. Epiphonus je slitna varijanta podatusa, cephalicus zamjenjuje clivis, a climacus liquescens zove se ancus. Rani teoretici spominju pod zajedniĉkim naPUNCTUM ■ zivom rcoJae vinnulae (ili tremulae) još niz drugih ukrasnih neuma. s3 UJ PODATUS I L I O podrijetlu i poPES a stanku neuma izneUJ seno je već mnogo 3 UJ CLIVIS pretpostavki. Danas z J] r. su muzikolozi općeUJ SCANDICUS nito prihvatili mišt JE ljenje z UJ da su se neu1 matski znakovi razviV, z z CLIMACUS J33 0 li iz akcenata grĉke i TORCULUS A y J33 rimske knjiţevnosti. Acutus je oznaĉivao PORRECTUS 1NI // JE dizanje, a gravis spucn u SCANDICUS štanjeseglasa. acutusa razvilaIzvirga, 0 ?■ / F1_EXUS a iz gravisa punctum. 3 PORRECTUS 2 rm Virga se redovito upoQ LJ FLEXUS SA trebljavala za viši ton, J JJJ Z LJ UJ a punctum za niţi od Z Ul TORCULUS AJ RESUPINUS JJJ3 prethodnog. Kombinacijama tih dvaju "o_J PES oblika nas.JJJj osnovnih S SUBPUNCTIS \ tale su ostale neume. sSTROPHICUS UJ r *> S 1N Ovo najjednostavnije neumatsko pismo zvalo se akcentORiSCUS 5 na, oratorska ili heironomska notacija. U (JUILISMA UJ tu/ njoj su se neume nizale jedna za druz SALICUS r> J3 JlP gom u gotovo ravnoj liniji i jedino je oblik u PRESSUS neume prikazivao LU smjer kretanja intermhj 2 EPIPHONUS c/ vala. Oratorske neuJ UJ me prema tome ne UJ CEPHALICUS fiksiraju toĉno inP f 0 z tervalske razmake r.J- ANCUS 0. medu tonovima; one P C/) odreĊuju samo pra---vac kretanja tonova. Oratorska je notacija u svojim poĉecima samo mnemotehniĉko pomagalo za pjevaĉe i zborovoĊe, a ne toĉno i izraĊeno notno pismo. U toj notaciji nepoznat je još princip grupiranja neumatskih znakova oko odreĊene tonske visine pa se piUJ
VIRGA
/
/
sv
Z
.. /.
i
1 "
NAZIV NEUME PUNCTUM
PODRIJETLO IZ AKCENATA
\ GRAVIS
VIRGA
PES ILI PODATUS
/ACUT US
ACUTUS GRAVIS
ST. NJ EMAČKO GALSKO PISMO PISMO *
G R A V IS GRAVIS
"
JJ
S
/
i
.1
/
f
JI
1 A. i
;
n
ACUTUS GRAV1S /
"
jy
J
■/>
CLfVIS
-
t
\ SRAVIS GRAVIS
ACUTUS S ^ /^
-
i ;
X
TORCULUS ILI PES FLEXUS
■ ♦
-"
/r
* /ACUTUS SCANDICUS
GOTIČKO ENGLESKO FRANCUPISMO XIII SKO PISMO ST. PISMO
PORRECTUS ILI CLIVIS RESUPINUS
ACUTUS ' \ y A CUT US GRAVIS
A
n/
CLIMACUS
ACUTUS / \ G RAVIS \ GRAVIS
/■■
1\
f h
7
A
['■
Usporedna tablica neumatskih znakova (izradio A. Vidaković)
sanje oratorskih neuma zove in campo aperto (lat. u ot nom polju). Nastojeći da grafiĉki što vjernije prikaţu st tok melodije, pisari su intervalsku razliku medu tono postepeno poĉeli predoĉivati višim ili niţim smještajem i s pojedinih neumatskih znakova i njihovih sastavnih dijelova. 1 postupak zove se dijastemacija (grĉ. 8i
NEUMATSKA NOTACIJA — NEWMARCH stinae MR 72. Svi ti neumatski spomenici pohranjeni su u Metropolitanskoj knjiţnici u Zagrebu. Uz njih su saĉuvani: u Šibeniku Liber sequentiarwn iz XI s t . , a u Zadru Antifonar iz XII st. Iz
Trogira potjeĉu EvanĊelistar (XI st.), i dva Graduala (1372 i 1373), a u splitskoj se katedrali ĉuvaju EvanĊelistar nastao na prijelazu u XII st. i Misal iz XII st. (potpuniji popis u literaturi u djelima H. Folnesicsa, D. K. Stošića i D. Knievvalda). Prouĉavanjem neumatskih zapisa s hrvatskoga podruĉja bavio se A. Vidaković. Kyrie iz mise Velike subote iz Sakramenta™ MR 126 (Transkn: A.Vidaković) a) Kora | na notacija
let-son, Ky- rie ley-S0Tb, b) Suvremena notacija 0 p^ K , ^
LLJ U
Ky- lei-
Ky-
n
I u Sloveniji je bilo nekoliko skriptorija, većinom u cistercitskim samostanima (Stiĉna, Novi Grad, Novo Mesto, Kranj i Ljubljana). Saĉuvani srednjovjekovni rukopisi srpske crkvene muzike pripadaju bizantijskoj notaciji (-» Vizantijska muzika, ->■ Ekfonetska notacija). LIT.: /. Barbić, Starinski Šibeniĉki kodeks u samostanu 00. Franovaca-Konventualaca, Starohrvatska prosvjeta, 1895. — M. G. HouĊard, Le Rythme du chant dit gregorien d'apres la notation neumatiques, 1897. — O. Fleischer, Neumenstudien (3 sv.), Leipzig i Berlin 1895—1904. — V. Vuletić Vukasović, Utarci neumatiĉnog kodeksa iz Dubrovnika, Starohrvatska prosvjeta, 1903. — P. K'agner, Neumenkunde, Leipzig 1905 ( I I izd- 1912; novi otisak 1962). — G. Gasperini, Storia della Semiografia musicale, Milano 1905. —J. Wolf, Handbuch der Notationskunde (2 sv.), Leipzig 1913 i 1919. — H. Folnesics, Die llluminierten Handschriften in Dalmatien, Leipzig 1917. — P. Wagner, Ein bedeutsamer Fund zur Neumengeschichte, AFMW, 1918—19. — V. Novak, Scriptura beneventana s osobitim obzirom na tip dalmatinske beneventane, Zagreb 1920. — G. Sutlol, Introduci6 a la paleografia musical gregoriana, Monserrat 1925 (franc. izd. pod naslovom Introduction a la paleographie musicale gregorienne, Tournai 1935). — A. Zaninovid, Laude iz poĉetka 12. vijeka u Evandelistaru zadarske crkve sv. Simuna, Sv. C, 1926. — Isti, Dva odlomka iz dvaju starinskih Graduala, ibid., 1926. — V. Novak, Notae paleographicae, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, 1928. — G. Praga, Lo »Sriptorium« dell'abbazia benedettina di San Grisogono in Ţara, Archivio storico per la Dalmazia, 1929—30. — M. Kos i F. Stele, Srednjoveški rukopisi v Sloveniji, Ljubljana 1931. — V. Novak, Najstariji dalmatinski rukopis Evangeliarium spalatense, Split 1932. — A. Zaninović, »Prophetia cum versibus« ili »Epistola farcita* za prvu misu na Boţić iz dvaju trogirskih rukopisa, Vjesnik za arheolo giju i historiju dalmatinsku, 1932 (franc. prijevod, Revue gre gorienne, 1935 i 1936). — K. Stošić, Rukopisni kodeksi samostana sv. Franje u Šibeniku, Croatia sacra, 1933. — P. E. Omlin, Die St. Gallischen Tonarbuchstaben, Regensburg 1934- — E. Jammers, Zur Entvvicklung der Neumenschrift im Karolingerreich, Spomenica O. Glauningu, Leipzig 1936. — D. KnieivalĊ, Zagrebaĉki sakramentarij sv. Margarete RM 126, Serta Hoffilleriana, 1940. — Isti, Zagrebaĉki liturgijski kodeksi 11—15. stoljeća, Zagreb 1940. — F. Teller, Documenti di mušica sacra nell' Ungheria medievale, Budapest 1942. — D. Kniezvald, Iluminacija i notacija zagrebaĉkih liturgijskih rukopisa, Rad JA, 279, Zagreb 1944. — H. Sanden, Die Entzifferung der lateinischen Neumen, Kassel 1949. — P. Carraz, Initiation gregorienne, Geneve 1950 (novo izd. Pariš 1955). — M. J. Blanc, Introduction to Gregorian Paleographv, Toledo 1951. — L. Agustoni, Notation neumatique et interpretation, Revue gregorienne, 1951 i 1952. — A. Vidaković, Sakramentar MR 126 Metropolitanske knjiţnice u Zagrebu, Zagreb 1952. — A. Matijević, Odlomak brevijar-antifonala samostana sv. Franje u Zadru prema sudu G. Prage, Zadarska revija, 1953. — G. Vecchi, La Notazione neumatica di Nomantola, Modena 1953. — L. Kunz, Herkunft und Bedeutung des Episems, KMJB, 1954. — M. Huglo, Les Noms de neumes et leur origine, Etudes gregoriennes, 1954. — J. R. Carroll, The Technique of Gregorian Chironomv, Toledo 1955. — H. Sanden, Entzifferungsvorgang neumatischer Tonzeichen, Regensburg 1959. — E. Cardine, Neumes et rythme, Etudes gregoriennes, 1959. — A. Vidaković, I nuovi confini della scrittura neumatica musicale nelT Europa Sud-Est, STMW, 1960 (i kao separat). — E. Cardine, Preuves paleographiques du principe des »coupure« dans les neumes, Etudes gregoriennes, 1961. — W. Lipphardt, Notation, I. Diemittelalterliche Choralnotation (Neumen), MGG, IX, 1961. — L. Kunz, Antike Element der fruhmittelalterichen Neumenschrift, KMJB, 1962. —E. Jammers, Studien zu Neumenschriften, Neumcnhandschriften und neumierter Musik, Bibliothek und Wissenschaft, 1965. M. Kun.
NEUME, 1. (grĉ. VEUJI« znak), znakovi kojima su se u srednjem vijeku u -* neumatskoj notaciji biljeţile melodije prvenstveno jednoglasnog gregorijanskog pjevanja. 2. (grĉ. 7tveu;xa dah), u ranom srednjem vijeku bogati melizmatiĉki ukras nad jednim slogom (cantus syllaba). Nakon reforme crkvenog pjevanja, koju je proveo papa Grgur Veliki, veoma je ograniĉen broj ukrasa u gregorijanskom koralu, pa su se n. — pod nazivom jubilus — zadrţale jedino u napjevu aleluje. 3. Izraz n. oznaĉivao je katkad i ĉitav napjev, tj. melodijsku formulu ili vokalizu koja se, u instruktivne svrhe, u kasnom srednjem vijeku dodavala završnom vokalu antifona i responzorija; pri tom je za svaki od osam crkvenih naĉina postojala odgovarajuća n., odnosno formula. M. Kun. NEUPERT, Hanns, njemaĉki tvorniĉar klavira i ĉembala (Bamberg, 22. II 1902—). Fiziku i muzikologiju studirao u Munchenu i Erlangenu. Od 1928 konstruktor, zatim tehniĉki i nauĉni rukovodilac, od 1949 i suvlasnik tvornice klavira J. C.
675
Neupert u Bambergu, koju je 1868 osnovao njegov djed Johann Christoph Neupert. N. se specijalizirao i za gradnju instrumenata koji su prethodili klaviru. DJELA. SPISI: Vom Musikstab zum modernen Klavier, 1925 (III izd. 1952; s tiskom za slijepe, 1927, kao I sv. edicija Bucherei des blinden Klavier-stimmcrs); Das Ĉembalo, 1933 ( I II izd. 1956; engl. prijevod 1960); Fiihrer durch das Musikhistorischc Museum Neupert, 1938; Das Klavichord, 1949 ( I I izd. 1956); Kopie und Rekonslruklion, Kongressbericht Bamberg, 1953; Die Frau und das Ĉembalo, 1953; Die Behandlung moderner Cembali, Spinctte und Klavichor-dc, 1958—59. — SuraĊivao u djelu H. Junghannsa Der Piano- und Fliigelbau, 1932. LIT.: //. VCienkotter, Die Bamberger Industrie, Bamberg 1950.
NEUSIDLER (Nevvsidler), I. Hans, njemaĉki lautist i kompozitor (Bratislava, prije 1510 — Niirnberg, 2. II 1563). Od 1530 u Nurnbergu lautist, pedagog i graditelj lutnja. Njegove knjige za lutnju najbogatiji su izvori njemaĉke muzike za taj instrument iz prve polovine XVI st. Bio je veoma plodan autor, a njegove tabulature sadrţavaju sve oblike muzike za lutnju, uobiĉajene u ono doba, od intabuliranih njemaĉkih pjesama i francuskih chansona, moteta i talijanskih madrigala do improvizacijski slobodnih preludija. DJELA (u njemaĉkoj tabulaturi): Ein netvgeordnet Kiinstlich Lauten-Buch (2 knj.), 1536; Ein nemes Lauten-Biichlein, 1540; Ein newes Lauten-Biichlein (3 knj.; II i III knj. pod naslovom Ein New kunstlich- Lauten-Buch), 1544; Ein newes Lauten-Biichlein (2 knj.; II knj. pod naslovom Ein new kiinstlich Lauten-Buch), 1547 i 1549NOVA IZD.: pojedine tabulature obj. O. Chilesotti (Laulenspieler des 16. Jahrhunderts, 1906) i A. Koczirz (DTO, 1911). Njegova sabrana djela priprema Th. Bink ley u SAD.
2. Melchior, njemaĉki lautist i kompozitor (Niirnberg, 1531 — Augsburg, 1590 ili 1591). Vjerojatno sin (ili brat) Hansa; 1551 ili 1552 preselio se iz Niirnberga u Augsburg, gdje je ubrzo stekao velik ugled; 1565 boravio u Veneciji, 1574 u Strassburgu, a 1580— 81 na dvoru nadvojvode Ferdinanda II u Innsbrucku. Melchiorove se tabulature, u usporedbi s Hansovim, odlikuju novijim, profinjenijim stilom za lutnju, koji svjedoĉi o utjecaju talijanske muzike. Osobito su vaţni ricercari, raĊeni preteţno u imitacijskom polifonom slogu. Koloriranje je ţivahno, ali uravnoteţeno. Najĉešće je intavolirao djela O. di Lassa. DJELA: Intabolalura di Liuto (2 knj.), 1566 (talijanska tabulatura); Teutsch Lauten-Buch, 1574; nekoliko tabulatura u rkp. NOVA IZD.: pojedine tabulature obj. W. Tappert (1906), H. D. Bruger (1926), L. Nowak (1930) i dr. LIT.: O. Chilesotti, Di Hans Nevvsidler, RMI, 1894. — A. Koczirz, Osterreichische Lautenmusik im 16. Jahrhundert, DTO, 1911. — W. Boetticher, Studien zur solistischen Lautenpraxis des 16. und 17. Jahrhunderts, Berlin 1943. — A. Layer, Melchior Neusidler, Miinchen 1956. — K. Dorfmuller, Neusidler, 1. Hans, 2. Melchior, MGG, IX, 1961.
NEVEU, Ginette, francuska violinistica (Pariz, li. VIII 1919 — Azorski otoci, 28. X 1949). Violinu uĉila kod L. Talluel, G. Enescua, i na Pariškom konzervatoriju (J. Boucherit), zatim 4 godine kod K. Flescha. U dobi od 7 godina prvi put nastupila javno s orkestrom. Od 1935 zapoĉela veoma uspješnu umjetniĉku karijeru, koja ju je uskoro uvrstila u red najvećih ţena violinistica. Podjednako sugestivno interpretirala je djela kompozitora iz razliĉitih stilskih razdoblja, pri ĉemu se isticala golemom tehniĉkom spremom i bogato nijansiranom muzikalnošću. LIT.: M. J. Ronze-Neveu, Ginette Neveu: la fulgarante carriere d'une grande artiste, Pariš 1952 (engl. prijevod, London 1956). — A. Laffaille, Ginette Neveu, MGG, IX, 1961.
NEWMAN, Ernest (pravo ime William Roberts), engleski muziĉki pisac i kritiĉar (Liverpool, 30. XI 1868 — Tadvvorth, 7. VII 1959). God. 1903—05 nastavnik na konzervatoriju (Midland Institute of Music) u Birminghamu. Od 1905 muziĉki kritiĉar, najprije u dnevniku Manchester Guardian, a zatim u Birmingham Daily Post (1906—19) te u londonskim listovima Observer (1919— 20) i Sunday Times (1920—58). Jedan od najuglednijih engleskih muziĉkih pisaca, objavio je više zapaţenih monografija o kompozitorima raznih naroda, osobito o R. Wagneru. DJELA: Gluch and the Opera, 1895; A Study of VPagner, 1899; VCagner, 1904; Richard Strauss, 1904; Musical Studies (sabrani ĉlanci), 1905; Elgar, 1906; Hugo Wolf, 1907; Richard Strauss, 1908; VCagner as Man and Artist, 1914 (prer. 1924); A Musical Motley (sabrane kritike), 1919; The Piano-Player and its Music, 1920; Solo Singing, 1923; A Musical Critic's Holiday, 1925; The Unconscious Beethoven, 1927; What to Read on the Evolution of Music, 1928; Stories of the Great Operas (3 sv.), 1929—31; Fact and Fiction about VPagner, 1931; Life of Richard K'agner (4 sv.), 1933—47; The Man Liszt, 1934; VPagner, 1940; Opera Nights, 1943; VCagner Nights, 1949; More Opera Nights, 1954; From the VCorld of Music i More Essays from the VCorld of Music (izbor ĉlanaka obj. F. Aprahamian), 1957 i 1958; American Essays, 1960; Testament of Music, 1963LIT.: D. Shawe-Taylor, Newman Scholar and Wit, The Sunday Times, 1959- — Th. Beecham, Ernest Newman, Mušica, 1959. — R. Hollinrake, Nietzsche Wagner and Ernest Newman, Music and Letters, 1960. — H. G. Farmer, Ernest Newman: as I Saw him, 1961. — Isti, Ernest Newman, MGG, IX, 1961. — W. Nezoman, Ernest Newman: a Memoir, London 1963.
NEWMARCH, Rosa Harriet (roĊena Jeaffreson), engleski muziĉki pisac (Leamington, Warwickshire, 18. XII 1857 — Worthing, Sussex, 9. IV 1940). Uĉila najprije slikarstvo; od 1880
676
NEWMARCH — NICOLET
muziĉki kritiĉar u Londonu. Boravila nekoliko puta u Rusiji, a prouĉavala je i ĉehoslovaĉku muziku. God. 1908—19 pisala komentare za koncerte u Queen's Hali i 1919—27 za BBC. Kao prevodilac, predavaĉ i pisac muziĉkih monografija i ĉlanaka dala je temeljne doprinose upoznavanju slavenske muzike u zapadnome svijetu. DJELA. SPISI: Tchaikovsky, 1890; HenryJ. Wood, 1906; Jean Sibelius,igo6; The Russian Opera, 1914 (franc. prijevod 1922); The Concert-Goer's Library (6 sv.; izbor tekstova uz programe koncerata u Queen's Hali), 1931—48 (VI sv. obj. iz ostavštine); Jean Sibelius, 1939; The Music of Czechoslovakia, 1942 i dr. —■ IZDANJA: zbirka ruskih narodnih pjesama The Russian Folk-Songs, 1915; izbor pjesama ruskih kompozitora The Russian Song-Book (2 sv.), 1917 i 1921. LIT.: H. P. Redlich, Rosa Newmarch, MGG, IX, 1961.
NEW ORLEANS, stil jazza nazvan po istoimenom gradu u Louisiani, gdje se razvio potkraj XIX st. Stvarali su ga crnaĉki sastavi u plesnim dvoranama^ zabavnim dijelovima grada (Storyville), i to kao kolektivnu improvizaciju na jednu temu (chorus) za koju se obiĉno koristio kakav popularni song, blues, šlager ili marš. Zarana se formirao karakteristiĉan sastav n. o.-stila: kornet (ili trublja), klarinet i trombon kao melodijska grupa, te bubnjevi, tuba (ili kontrabas), banjo (ili gitara) i kasnije klavir kao ritmiĉka grupa. U kolektivnoj improvizaciji obiĉno je kornet (ili trublja) izvodio osnovnu melodijsku liniju, a trombon i klarinet su se poput neke vrste polifonije suprotstavljali, dok je ritmiĉka grupa davala harmonijsku i metriĉku podlogu s karakteristiĉnom ritmikom two -> beat kojoj je kontrastirala akcentuacija off beat u melodijskoj grupi. Najznaĉajniji su predstavnici n. o. stila Louis Armstrong, King Oliver, Jelly Roll Morton, Sidney Bechet, Milton »Mezz« Mezzrovv, Kid Ory i Tommy Ladnier. New-Orleans-stil dominirao je otprilike do 1930. To je zapravo prva i najvitalnija faza u razvitku jazza. M. Maz. NEY, Elly, njemaĉka pijanistica (Diisseldorf, 27. IX 1882 — Tutzing, Bavarska, 31. III 1968). Studirala na Konzervatoriju u Kolnu (I. Seiss, K. Bottcher) t e kod Th . Le sch e ti z ko g i E. Sauera u Beĉu. God. 1906 —08 predavala na Konzervatoriju u Kolnu, a zatim se potpuno posvetila koncertant-noj karijeri. Nastupala soli-stiĉki gotovo po cijelom svijetu; osnovala vlastita klavir-ska trija 1914 i 1931. God. J939—45 profesor na Mozar-teumu u Salzburgu. Posljednji put nastupila 1968. Njezin izrazito pijanistiĉki temperament i afinitet prema dramatskom elementu u muzici uĉinili su je jednim od najvećih interpreta Beethovenovih i Brahm-sovih djela. Napisala Elly Ney, ein Leben fiir die Musik, 1952 (novo izd., pod naslovom Elly Ney, E. NEY Erinnerungen und Betrachtungen, 1957). LIT.: C. v. Pidott, Elly Ney, Leipzig 1942. — Z. Maurina, Begegnung mit Elly Ney, Memmingen 1956. — R. Sietz, Elly Ney, MGG, IX, 1961.
NEŢDANOVA, Antonjina Vasiljevna, sovjetska pjevaĉica, sopran (Krivaja Balka, Odessa, 29. VII 1873 — Moskva, 26. VI 1950). Završila uĉiteljsku školu u Odessi, a zatim studirala pjevanje na Konzervatoriju u Moskvi (U. Mazetti) i tamo debitirala 1903 kao Antonida (Glinka, Ivan Susanjin). Kroz punih 30 godina N. je u moskovskom Velikom teatru bila neprikosnovena u ulo gama lirskog koloraturnog faha, u kojemu joj po ljepoti glasa nije bilo ravna u Evropi. Od njezinih rijetkih gostovanja u evropskim opernim kazalištima posebno je zabiljeţena predstava Verdijeva Rigoletta 1913 u Parizu, na kojoj su joj partneri bili E. Caruso i T. Ruffo. Od 1936 bavila se pedagoškim radom; od 1943 bila je profesor na Moskovskom konzervatoriju; 1944 stekla je doktorat nauka umjetnosti. N. je znatno pridonijela razvoju vokalnog koncertnog umijeća u Sovjetskom Savezu. LIT.: E. rpoiueea, BenHKaa pyccKaH apracTKa-naTpHOTKa, CoBe-rcKaH My3MKa, 1950, 11. — M. Jlbeoe, A. B. He»maHOBa, MocKBa 1952. — B. TTodoAbCKan, A. B. He>KAaHOBa H ee y
NICHOLS, Red (Ernest Loring), ameriĉki jazz-kornist, trubljaĉ i dirigent (Ogden, 8. V 1905 — Las Vegas, 28. VI 1965). Prvu muziĉku poduku dobio od oca. Od 1923 u New Yorku svirao u sastavima J. Johnsona, S. Lamina, R. Gormana i P. Whitemana. Veliku popularnost stekao je njegov orkestar Red Nichols and His Five Pennies (osnovan 1926), a uz to vodio je niz manjih ansambla (The Redheads, Louisiana Rhythm Kings, Char-
I
leston Chasers, The Goofus Five). O njegovu je ţivotu 1959 ljen film The Five Pennies. Tada je osnovao veliki orkestar : je gostovao u mnogim zemljama (1964 u Japanu) te na fešti u Nevvportu i Chicagu. N. je bio najpoznatiji kao interprel cionalnoga jazza. NICODE, Jean Louis, njemaĉki kompozitor, pijanist gent (Jerczik, Poznan, 12. VIII 1853 — Langebriick, Di 5. X 1919). Studirao na Novoj muziĉkoj akademiji u Berlir Kullak, F. Kiel); dovršivši studij poduĉavao na tom za koncertirao. Poslije turneje po Rumunjskoj i Galiciji, s pjev Artot de Padilla, od 1878 u Dresdenu nastavnik klavira na K vatoriju i 1785—88 dirigent filharmonijskih koncerata. Goc osnovao koncertno poduzeće, a 1896 i vlastiti zbor. I: pijanist, u svojim glavnim djelima oĉituje se kao jedan od rovitijih sljedbenika F. Liszta. U simfoniji Gloria! sklon jei ranoj monumentalnosti (traje 2 1/2 sata). ' DJELA. ORKESTRALNA: simfonija op. 2; simfonija Gloria! sa z zborom op. 34, 1904; simfonijska pjesma Marta Stuart, 1881; suita za kestar op. 17, 1892; simfonijska suita op. 24; fantazija Die Jagd nach der 1882; simfonijske varijacije, 1883 i dr. — Dvije sonate za violonĉelo u h-molu i u G-duru, 1882. —■ Klavirske kompozicije. — VOKALIš Meer, simfonijska oda za sole, muški zbor i orkestar, 1889. Za mušk orkestar: Deutsches Gebet; Morgenzoanderung im Gebirge i Nach Sonn
gang. Erbarmen za mezzosopran i oikestar; solo-pjesme.— Rekvijem z zbor i orkestar. LIT.: Th. Schafer, J. L. Nicode, Berlin 1907- — O. Taubmann, J. code, Monographien moderner Musiker, Leipzig 1909. — R. Oemiche Nicode, M, 1909—10. — O. Nodnagel, J. L. Nicode, ibid., 1914—1 Reichert, J. L. Nicode, Zeitschrift fiir Musik, 1929. — R. Sietz, Jea: Nicode, MGG, IX, 1961.
NICOLAI, Carl Otto Ehrenfried, njemaĉki kom] (Konigsberg, 9. VI 1810 — Berlin, 11. V 1849). Studirao 1 Kleina, L. Bergera i C. F. Zeltera u Berlinu. Od 1833 o u crkvi pruskoga poslanstva u Rimu, gdje je još uĉio kod G. I God. 1837—38 dirigent i uĉitelj pjevanja na Dvorskoj o Beĉu, odakle se vratio u Italiju i zapoĉeo karijeru opernoga kompozitora; 1841 dobio mjesto prvoga dirigenta Dvorske opere u Beĉu. N. je znatnu ulogu odigrao kao organizator i dirigent prilikom osniva nja Filharmonijskih koncerata (1842). Od 1848 bio je dirigent Opere i katedralnog zbora u Berlinu. Svoju vrijednu zbirku muzikalija ostavio je Kraljevskoj pruskoj biblioteci u Berlinu. MeĊu poznatijim predstavnicima njemaĉke muzike u prvoj polovini XIX st. N. se isticao neposrednošću melodijskog izraţaja, što mu je pribavilo ■i* •'' naziv »njemaĉki Bel-lini«. Slavu je stekao svojim remek-djelom, C. O. E. NICOLAI komiĉno-fantas-tiĉnom operom Vesele ţ.me Windsorske u kojoj je izvrsno spojio karakteristiĉna obiljeţj maĉke muziĉke romantike i talijanske opere buffe. Ugledaj u W. A. Mozarta i C, M. Webera sa puno je gracioznosti < karaktere pojedinih likova; sluţeći se bogatom orkestralnom tom, stvorio je jednu od najpopularnijih njemaĉkih opera DJELA. ORKESTRALNA. Dvije simfonije: I, u c-molu, 1831 Dduru, 1835; koncert za klavir; Fantaisie et Variations brillantes na mi Bellinijeve Norme za klavir i orkestar ili gudaĉki kvartet, 1835; 2 uvei koralne melodije {Ein fešte Burg ist unser Gott za orkestar, zbor i orgul lobna koraĉnica povodom Bellinijeve smrti, 1835.'— Gudaĉki kvartet, 1834: za violonĉelo i klavir. — Sonata i druga djela za klavir. — DRAMSKA. Rosmondad'Inghilterra(izvedena]/;?LOEnricoII), 1839; // Templario, 1840; C ed Odoardo, 1840; // Proscritto, 1841 (kao Die Heimkehr des Verbannten,
Die lustigen Weiber von Windsor (S. H. Mosenthal prema Shakespeareu (Berlin, 8. III 1849; jug. premijera, Zagreb, 12. II 1876). — VOKJ kantata povodom smrti M. Malibran, 1836; zborovi; solo-pjesme i dr. — VENA: misa; rekvijem; Te Deum, 1832; psalmi i dr. LIT.: H. Mendel, Otto Nicolai: eine Biographie, Berlin 1866 (II izd. — G. R. Kruse, Falstaff und die lustigen Weiber, M, 1906—07. — Ist Nicolaisitalienische Opern, SBIMG, 1910—11. — Isti, Otto Nicolai. Ein lerlerben, Berlin 1911. — W. Altmann (red.), Otto Nicolai: Briefe an seiner Regensburg 1924. — Isti (red.), Otto Nicolais Tagebiicher, Regensburg r Th.-M. Langner, Carl Otto Ehrenfried Nicolai, MGG, IX, 1961.
NICOLET, Aurele, švicarski flautist (Neuchatel, ; 1926—). Studirao flautu kod A. Jauneta, kompoziciju ko Burkharda u Zurichu, zatim na Konzervatoriju u Parizu Moyse). God. 1945—47 svirao u Tonhalle-Orchester u Ziii 1948—50 u orkestru u Winterthuru, 1950—59 u Berlin filharmonijskom orkestru. Od 1953 profesor flaute na V muziĉkoj školi u Berlinu; predaje flautu i komornu muzil
NICOLET — NIELSEN ljetnim teĉajevima Mozarteiona u Salzburgu, takoĊer u Hamburgu. Ţivi u Lausannei. N. je jedan od najvećih flautista današnjice. Instrumentalist virtuozne tehnike i izraţajne topline tona, redovit je gost najpoznatijih svjetskih muziĉkih festivala. Snimio je brojne gramofonske ploĉe s djelima klasiĉnog i suvremenog repertoara. NICOLINI, GiuA. NICOLET seppe,talijanski kompozitor (Piacenza, 29. I 1762 — 18. XII 1842). Studirao na konzervatoriju 5. Onofrio u Napulju (G. Insanguine, D. Cimarosa). God. 1816—31 djelovao na Teatro Comunah u Piacenzi, od 1819 u katedrali. Darovit, plodan i neko vrijeme slavan1 operni kompozitor, ipak nije uspio zadrţati korak s vremenom. Vjeran napuljskoj opernoj tradiciji XVIII st., pokušao je u kasnijim godinama stvarati u duhu talijanske opere svoga vremena (Rossini), ali nije u tome imao uvjerljivih rezultata. DJ ELA. D RAMSK A: o ko 7 0 o pe ra : La Fa m ig lia s tr av ag an te, 1 79 3 ; Le Nozze campestri, 1794; Artaserse, 1795; La Clemenza di Tito, 1.791', I Baccanali di Roma, 1801; Le Nozze inaspettale, 1805 ; Traiano in Dacia, 1807; Angelica c Medoro, 1810; Carlo Magno, 1813; Giulio Cesare nelle Gallie, 1816; La Conqttista di Granata, 1820; Uda d'Averncl, 1828; // Trionfo di Manlio, 1833. — VOKALNA. Oratoriji: Daniele nel lago dei leoni, 1781; Giuditta, 1785; La Passionc di Gesii Cristo, 1799 i dr. Oko 20 kantata; 3 zbirke arija i canzonetta. — CRKVENA: 40 misa; 2 rekvijema; oko 100 psalama; 6 litanija i dr. ■— INSTRUAIENTALNA: simfonije; kvarteti; sonate; varijacije; valceri; kompo zicije za ĉembalo. LIT.: E. de Giovanni, Giuseppe Nicolini e Sebastiano Nasolini, Piacenza 1927- — A. Rapctti i C. Censi, Un Maestro di mušica piacentino: Giuseppe Nicolini, Piacenza 1944. — F. Bussi, Giuseppe Nicolini, MGG, IX, 1961.
NICULESCU, Stefan, rumunjski kompozitor (Moreni, Ploiesti, 31. VII 1927—). Studirao na Konzervatoriju u Bukureštu (I. Dumitrescu, M. Andricu, Th. Rogalski), gdje od 1963 predaje kompoziciju i muziĉke oblike. DJKLA. ORKESTRALNA: simfonija, 1957; simfonija za 15 solistiĉkih instrumenata, 1963; Scenes za duhaĉe, udaraljke i kontrabas, 1962; He'tćromorphie, 1967; Formauls za 17 gudaĉkih instrumenata, 1968; L'nisonos. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1957; duhaĉki sekstet, 1969; sonata za klarinet i klavir, 1955; Invetifiuni za klarinet i klavir, 1964; Inventiuni za violu i klavir, 1965. — Joc al tastelor za klavir, 1968. — Scenska muzika: Fcbre (H. Lovinescu), 1962; 3 marionetske igre, 1962 —65. — VOKALSA. Tri kantate: I, Festiva, 1959; II, 1960 i III, Rascruce, 1965. Aphorismcs d'He'raditi' za 20 glasova, 1969; solo-pjesme. — Studije i ĉlanci.
NIECKS, Friedrich, njemaĉki muzikolog (Diisseldorf, 3. II 1845 — Edinburgh, 24. VI 1924). U Diisseldorfu debitirao kao violinist 1858, ali je zbog slaba zdravlja 1866 napustio solistiĉku karijeru. Od 1868 ţivio u Škotskoj; svirao je violinu u Mackenziejevu kvartetu i bio nastavnik muzike i orguljaš u Dumfriesu. Od 1875 stalni suradnik ĉasopisa Monthly Musical Record, a od 1879 i Musical Times. God. 1891—1914 bio je profesor muzike na Univerzitetu u Edinburghu. DJELA: A Concise Dictionary of Musical Terms, 1884 (iz tog djela kao separat štampan uvod Preface, Introduction to the Elements of Music, 1884); Frederick Chopin as a Man and Musician (2 sv.), 1888 (III izd. 1902, njem. izd. 1890); The Fiat, the Sharp, and the Natural, Proceedings of the Musical Association, 1890; Musical Education and Culture, 1892; Programmes of Historical Concerts of Chamber Music, 1892—1914; Programme Music in the Last Four Centuries, 1906; Robert Schumann, 1925 (ob). C. Niecks). LIT.: J. M. Allan, Friedrich Niecks, MGG, IX, 1961.
NIEDERMEYER, Louis, švicarski kompozitor (Nyon, 27. IV 1802 — Pariz, 13. III 1861). Uĉio kod I. Moschelesa i E. A. Forstera u Beĉu, kod V. Fioravantija u Rimu i kod N. A. Zingarellija u Napulju. Uĉitelj klavira u Ţenevi (1821—23); od 1823 ţivio s kratkim prekidom u Parizu. God. 1853 nanovo otvorio, uz drţavnu subvenciju, školu za crkvenu muziku (koju je 1818 utemeljio A.-E. Choron) pod naslovom £cole de musigue classique et religieuse Niedermeyer. Sa J. d'Ortigueom osnovao je 1857 ĉasopis za duhovnu muziku La Maitrise. Iz Niedermeverove škole izašli su veliki kompozitori (Faure, Messager), izvrsni orguljaši i dirigenti. N. se zauzimao za obnovu katoliĉke crkvene muzike i dao joj vrijedne doprinose. Kao kompozitor solo-pjesama utro je put francuskim majstorima te forme, Duparcu, Debussvju i Faureu. DJELA: duo za klavir i harfu; kompozicije za klavir; kompozicije za orgu lje. — DRAMSKA. Opere: II Reo per amore, 1820; La Ĉasa nel boseo, 1825; Straddla, 1837; Marie Stuart, 1844; La Fronde, 1853. — Solo-pjesme i romance. — Mise, moteti i dr. crkvena djela. — Traite theorique et pratique de V aceompagnement du plain-ehant (sa J. d'Ortigueom), 1857.
677
LIT.: L. A. Nicdcrtncyer, Vie d'un compositeur moderne, 1802 —1861 (Louis Niedermever) s predgovorom C. Saint -Saensa, Pariš 1893. — M. Ctalcrnc, L'Ecolc Niedermever, Pariš 1928. — G. Ferchault, Louis Niedermever, MGG, IX, 1961.
NIELSEN, Carl August, danski kompozitor i dirigent (Norre Lvndelse kraj Odensea, 9. VI 1865 — Kobenhavn, 3. X 1931). PohaĊao Konzervatorij u Kobenhavnu (V. Tofte, O. Rosenhoff, N. W. Gade); 1890 dobio stipendiju za putovanje po Njemaĉkoj, Francuskoj i Italiji. Violinist Kraljevske kapele u Kobenhavnu (1889—1905), kasnije dirigent Kraljevskoga kazališta (1908—14) i društva Musikforeningen (1915—27). Od 1916 nastavnik i ĉlan uprave na Konzervatoriju kojemu je nepunu godinu prije smrti (1931) postao i direktor. N. je jedan od najistaknutijih predstavnika novije danske muzike. U doba kad je u danskoj muziĉkoj javnosti prevladavalo mišljenje da treba ići ponešto zastarjelim stazama J. P. E. Hartmanna i N. W. Gadea, N. je smjelo prihvatio suvremena naĉela kompozicijske tehnike. Oslo-bodivši se utjecaja N. W. Gadea, E. Griega i F. Liszta, proširio je domet harmonijske koncepcije putem politonalnosti i sasvim slobodno shvaćene tonike kao polarnoga tona oko kojega ostali kruţe, ali ne u tradicionalnom funkcionalnom odnosu. U tom smislu moţe se, prema K. Jeppesenu, ustvrditi da harmonijska pozadina mnogih Nilsenovih djela poĉiva na lancu takvih polarnih tonova koji se izmjenjuju. Izvrstan kontrapunktiĉar, N. je obogatio operu unoseći u nju raskošne polifone zborne odlomke. Upravo na opernom podruĉju postigao je N. jedan od svojih najvećih uspjeha. Njegova komiĉna opera Maskarade postala je donekle i nacionalnom danskom operom. C. A. NIELSEN Kao instrumentalni kompozitor, N. je vrlo ĉesto stvarao u okviru tzv. apsolutnih oblika, ali je bio sklon i programnom koncipiranju kojim je oţivljavao i apsolutne forme, tako i mnoge svoje simfonije. DJELA. ORKESTRALNA. Šest simfonija: I, u g-molu op. 7, 1892; II, De fire Temperamenlcr op. i6 ; 1902; I I I , Sinfonia espansiva op. 27, 1911; IV, Det Vudslukkelige op. 29, 1916; V, op. 50, 1922 i VI, Sinfonia semplice, 1925. Koncerti: za violinu op. 33, 1911; za flautu, 1927 i za klarinet op. 57, 1928. Uvertira Helios, 1903; Rhapsodisk Ouverture, 1927; Saga-Drom, 1907; Pan og Syrinx, 1918 i dr. — KOMORNA. Ĉetiri gudaĉka kvarteta: I, u g -molu op. 13, 1888 (prer. 1898); II, u f-molu op. 5, 1890; I I I , u Es-duru op. 14, 1898 i IV, u F-duru op. 44, 1907 (2 ranija gudaĉka kvarteta ostala su nenumerirana). Gudaĉki kvintet, 1888; klavirski trio, 1883; duhaĉki kvintet, 1922; tri sonate za violinu i klavir: I, u G-duru, 1882; II, u A-duru op. 9, 1895 i I I I , u g-molu op. 35, 1912. Serenata in vano za klarinet, fagot, rog, violonĉelo i kontrabas, 1914 i dr. — KLAVIRSKA: simfonijska suita, 1894; suita, 1920; Chaconne, 1916; 5 kompozicija, 1890; 6 Humoreske-Bagateller, 1894—97 i dr. — Kompozicije za orgulje. — DRAMSKA: opere Saul og David, 1902 i Maskarade, 1906. Scenska muzika za oko 15 kazališnih djela. — VOKALNA: desetak prigodnih kantata; Hymnus amoris za sole, zbor i orkestar, 1896; Ssvnen za zbor i orkestar, 1904; Fynsk Foraar za sole, zbor i orkestar, 1921; U ĉast Holbergu za sole, zbor i orkestar, 1922; veći broj solo-pjesama. — Moteti. — Objavio Levende Musik, 1925 (engl. prijevod 1953) i Min fynske Barndom, 1927 (engl. prijevod 1953). LIT.: H. Scligmann, Carl Nielsen, Kobenhavn 1931. — K. Jeppesen, Carl Nielsen: a Danish Composer, The Music Review, 1946. — T. Meyer i F. S. Petersen, Carl Nielsen (2 sv.), Kobenhavn 1947—48. — L. Dolleris, Carl Nielsen: en muskograii, Odense 1949. — R. Simpson, Carl Nielsen Svmphonist, London 1952. — N. Schiorring, Carl August Nielsen, MGG, IX, 1961. J. As.
NIELSEN, Ludolf, danski kompozitor, dirigent i violist (Norre - Tvede, 29- I 1876 — Kobenhavn, 11. V 1939). Studirao na Konzervatoriju u Kobenhavnu violinu (V. Tofte) i kompoziciju (O. Mailing, F. P. E. Hartmann); 1903—04 usavršavao se na Konzervatoriju u Leipzigu. God. 1897—-1907 solist (violist) i pomoćni dirigent orkestara Tivoli i Palais, dirigent muziĉkog društva Euphrosine i violist u kvartetu Bjervig u Kobenhavenu. Osvojivši nagradu Ancker, proputovao 1907 Njemaĉku, Austriju i Italiju. Po povratku u domovinu bavio se pedagoškim radom. DJELA. ORKESTRALNA: 3 simfonije. Simfonijske pjesme: Fra Bjaergene; Regnar Lodbrog; Sommernachtsstimmung; In memoriam i Babeistaarnet. Suita Waldwanderung. —• Tri gudaĉka kvarteta; kompozicije za violinu i za violonĉelo. — DRAMSKA. Opere: Isbella, 1915; Lola (V. Hugo), 1920 i Uhret. Baleti: Lackschmi oder Ein indisches Liebesmarchen, 1922 i Reisekameraden (H. C. Andersen). — Dronning Margrethe za zbor i orkestar, 1922; solo-pjesme.
NIELSEN, Riccardo, talijanski kompozitor skandinavskoga podrijetla (Bologna, 3. III 1908 —). God. 1931 diplomirao na Liceo musicale u Bologni; u kompoziciji se usavršavao kod C. Gattija u Milanu. IzmeĊu 1946 i 1950 intendant Teatro Comunale u Bologni; od 1952 direktor i profesor kompozicije na muziĉkom institutu G. Frescobaldi u Ferrari. U poĉetku pod utjecajem A. Caselle, a od 1943 jedan je od prvih talijanskih dodekafoniĉara.
678
NIELSEN — NIKISCH
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1933; simfonija za mali orkestar, 1935 j Sinfonia concertante za klavir i orkestar, 1931; koncert za violinu i komorni orkestar, 1932; Capriccio za klavir i mali orkestar, 1933; koncert, 1936 i dr. — KOMORNA: klavirski kvartet, 1959; Divertimento za klarinet, fagot, trubl j u i gudaĉk i trio, 1934; ada gio i a lle gro za vio lo nĉe lo i n inst rume na ta; trio za obou, fagot i klavir; sonata za violonĉelo i klavir, 1936 i dr. — KLAVIRSKA: sonatine Perbrevis i In signo Magni Arnoldi; Ricercare, corale e to ccata sul fiome B. A. C. H. Za 2 klavira: sonata, 1955 i Mušica, 1939. — DRAMSKA: opera // Giudice; monodrama L'Incubo, 1948; radio-opera La Via di Colombo, 1953; scenska muzika. — VOKALNA : dramatska kantata Requicm nella Miniera, 1958; Musik fiir Chor und Orchester, 1944; 2 madrigala za zbor i instrumente, 1950; solo-pjesme. — Psalmus in confessione XC1X za muški zbor i 4 klavira, 1941.
NIEMANN, Walter, njemaĉki kompozitor i muziĉki pisac (Hamburg, 10. X 1876 — Leipzig, 17. VI 1953). Uĉio kod E. Humperdincka i na Konzervatoriju u Leipzigu (C. Reinecke, A. Reisenauer); istodobno 1901 završio i studij muzikologije kod H. Riemanna. Djelovao je u Leipzigu kao pisac, kompozitor, pedagog, pijanist i kritiĉar. Kratko vrijeme (1906—07) bio nastavnik u Hamburgu. Gotovo sve svoje kompozicije posvetio je klaviru. Preteţno minijaturist programnih sklonosti, s izrazitim smislom za paţljivo dotjeran klavirski slog, nastojao je, prema vlastitim rijeĉima, stvarati klavirsku muziku »u uskoj povezanosti s prirodnom, narodnom pjesmom, narodnim plesom, pjesništvom, legendom i priĉom«. Uputio se Schumanovim i Brahmsovim stazama, da bi kasnije, obogaćujući svoj izraz, oţivio oblike baroka i rokokoa te prihvatio obiljeţja muziĉkog impresionizma, ĉesto doĉaravajući i egzotiĉne krajolike i zbivanja. I meĊu svojim brojnim zanimljivo pisanim knjigama više je njih posvetio klaviru i klavirskoj muzici. Njegova su djela imala mnogo odjeka u kućnom muziciranju. DJELA: (189 opusa, gotovo sve za klavir). KLAVIRSKA: ssonata: romantiĉna op. 60; nordijska op. 75; elegiĉna op. 83; franaĉka op. 88 i ilzenburška op. 150. Nadalje sonatine te brojni ciklusi minijatura: Pastdlbilder op. 5 ; Holsteinische Idyllen op. 8; Aus Wald und Flur op. 17; Aus Watleaus Zeil op. 18; Suite nach Hebbel op. 23; Deutsche Ldndler und Reigen op. 26; Aus alter Zeit, Suite nach Storm op. 39; Ponlpeji op. 48; 24 Prdludien op. 55; Masken op. 59; Alt-China op. 62; Sanssoud op. 65; IVasserspiele op. 69; Prdludium, Intermezzo und Fuge op. 73; 8 Mazurkas op. 74; Die Jahreszeiten op. 80; 4 Balladen op. 81; Suite (prema slikama K. Spitzwega) op. 84; Pharaonenland op. 86; Suite im alten Stil op. 87; Japan op. 89; Louisiana op. 97; Hamburg op. 107; Galante Musik op. 109; Bali op. 116; Porzellan op. 120; Wasser-Pastelle op. 122; Rokoko, Ballettsuite op. 148; Aus einer kleinen Stadt op. 154; Mein Breugelbuch op. 172 i dr. — SPISI: Die abweichende Bedeutung der Ligaturen in der Musiktheorie (disertacija), 1902; Musik und Musiker des 79. Jahrhunderts, 1905; Die Musik Skandinaviens, 1906; Grieg, 1908 (saG. Schjelderupom); Nordlandbuch, 1909; Klavierbuch, 1910; Die musikalische Renaissance des 19. Jahrhunderts, 1911; Taschenlexikon fiir Klavierspieler, 1912; Die Musik seit Wagner, 1913; Sibelius, 1917; Die nordische Klaviermusik, 1918; Meister des Klaviers, 1919; Die Virginalmusik, 1919; Brahms, 1920. Ĉlanci i studije. Autobiografija Mein Leben fiir das Klavier (u rkp.). — IZDANJA: A. Kullak, Asthetik des Klavierspiels, 1905; Ph. E. Bach, Versuch uber die zvahre Art Klavier zu spielen, 1906; A. Klauwell, Formen der Instrumentalmusik, 1918. LIT.: R. Sietz, Waltcr Niemann, MGG, IX, 1961. J. As.
NIETZSCHE, Friedrich Wilhelm, njemaĉki filozof (Rocken kod Liitzena, 15. X 1844 — Weimar, 25. VIII1900). God. 1869—79 profesor klasiĉne filologije na Univerzitetu u Baselu. Deset idućih godina provodi većinom u Švicarskoj i Italiji i objavljuje svoja najznatnija djela. — Prije nego što je izgradio svoj originalni filozofski stav, N. je pod snaţnim utjecajem A. Schopenhauera i R. Wagnera, što se vidi iz spisa Die Geburt der Tragodie aus dem Geiste der Musik (1870—71), gdje prvi puta odreĊuje suprotnost dionizijskog (instinktivnog, iracionalnog) i apolinijskog (svjesnog, racionalnog), da bi se kasnije sav priklonio dionizijskom kao jedinom izvoru umjetniĉke kreativnosti. Nietzscheov izrazito antikršćanski stav nadĉovjeka (Zaratustre) udaljuje ga od tvorca Parsifala, Sto dovodi do definitivnog raskida {Der Fali Wagner, 1888). G. Mahler (III simfonija), R. Strauss (Also sprach Zarathustra) i drugi kompozitori inspirirali su se Nietzscheom, a Th. Mann u svom romanu Doktor Faustus dao je glavnom junaku, muziĉaru A. Leverktihnu, izrazito Nietzscheove crte. DJELA. SPISI (izbor): Die Geburt der Tragodie aus dem Geiste der Musik, 1870—71 (s predgovorom Vorwort an Richard Wagner, 1871); Unzeitgemdsse Betrachtungen, I—IV, 1873—76 (IV, Richard VCagner in Bayreuth, 1875—76); Menschliches, Allzumenschliches, I—II, 1876—79; Morgenrole, 1880—81; Die Frohliche Wissenschaft, 1881—86; Also sprach Zarathustra, I—IV, 1883—85; Jenseits von Gut und Bose, 1885—86; Zur Genealogie der Moral, 1887; Gb'tzenddmmerung, 1888; Ecce homo, 1888. O muzici i R. Wagneru: Uber Musik, 1858; studije za muziĉko-knjiţevno društvo Germania, 1860—63 (Die Dante-Sinfonie von Liszt; Uber das Damonische in der Musik; Uber die Gestaltung des Oratoriums; Kommentar zu Ermanarich; Uber Albrechtsberger und Wagner i Uber die Wirkungen der Musik); Zur Theorie der auantitierenden Rhythmik; Das griechische Musikdrama, 1870; Die dionysische Weltanschauung, 1870; Uber Musik und Wort, 1871; Versuch einer Selbstkritik, 1886 (samokritiĉki osvrt na Die Geburt der Tragodie); Der Fali VCagner, 1888; Nietzsche contra Wagner, 1889. — KOMPOZICIJE. KLAVIRSKE: 2 sonatine, 1856—57; simfonijska pjesma Ermanarich, 1862 i dr. Manfred-Meditation i Monodie a deux za klavir 4-ruĉno, 1872. — VOKALNE: Hymnus an das Leben za zbor i orkestar, 1887; Hymnus an die Freundschaft za zbor i klavir, 1873—74; Kirchengeschichtliches Responsorium za glas ili zbor i klavir, 1871; 3 pjes me za zbor, 1866—70; oko 20 pjesama za glas i klavir. — Misa; Weihnachtsoratorium; moteti (sve nedovršeno). LIT.: P. Lasserre, Les Idćes de Nitzsche sur la musique. Pariš 1907. — H. J. Moser, Nietzsche und die Geschichte der Oper, AMZ, 1912. — E. Guerster, Nietzsche und die Musik, Munchen 1929. — F. Strich, Wagner et Nietzsche, 1947. — F. Reyna, Nietzsche, musicien refoule, RM, 1953—54. — H. G. Hoke,
Friedrich Wilhelm Nietzsche, MGG, IX, 1961. — A. Briner, Friedrich > der Musiker, SMZ, 1962. — F. R. Love, Young Nietzsche and the W Expericnce, Chapel Hill 1963.
NIEWIADOMSKI, StanisJaw, poljski kompozitor ; ziĉki kritiĉar (Soposzvn, Lavov, 4. XI 1859 —■ Lavov, i; 1936). Muziku studirao u Lavovu, na Konzervatoriju 1 (S. Witte, J. Paderewski) i u Leipzigu (S. Jadassohn). Umj rukovodilac Opere u Lavovu i nastavnik na muziĉkoj š Mareka (1886—87); 1887—1914 predavao na Konzervat istodobno (1905—08) bio umjetniĉki nadzornik muziĉke Stroţevvske i Sobolewske. God. 1914 osnovao je u Beĉu ţnicu Lavovskoga konzervatorija koju je vodio do 1918, i predavao do 1928 na Konzervatoriju u Varšavi. Od 1929 direktor varšavskoga muziĉkog instituta A. Grudzinsk, muziĉki kritiĉar i redaktor suraĊivao je u mnogim dne' struĉnim listovima. N. je autor brojnih klavirskih minij; solo-pjesama u narodnom duhu, koje su na prijelazu u '. u Poljskoj bile veoma popularne. N. je bio oštar kritiĉar I vativnih nazora. DJELA. INSTRUMENTALNA: 2 simfonije, u a-molu i u 4 koncertne uvertire; fantazije na pjesme za orkestar; gudaĉki kvartet u brojne klavirske kompozicije. — VOKALNA. Za sole (solo), zbor i c Akt wiary; Kol(dy i Piesn holdu. Mnogo zborova uz instrumentalnu pri cappella; 6 fuga za 2 glasa; brojne solo-pjesme (oko 300 u ciklusima). — pjesme. — SPISI: O F. Chopinie, 1916; Wiadomošci z muzyki, 1909 1926; Historia muzyki, \
NIGG, Serge, francuski kompozitor (Pariz, 6. VI 19: Uĉenik Konzervatorija u Parizu (O. Messiaen), 1945 { teĉajeve za dodekafonsku muziku R. Leibowitza. Najpriji klasiĉar pod utjecajem I. Stravinskoga; poslije 1945 oduši se zalaţe za principe dodekafonije i piše varijacije za k 10 instrumenata, jednu od prvih francuskih dodekafe kompozicija, da bi se nekoliko godina kasnije (1949), po na socijalistiĉki realizam ponovo vratio tradicionalnoj t dajući prednost klasiĉnoj uravnoteţenosti oblika, romani izrazu i pjevnoj melodici. U zrelom razdoblju (nakon 19; je proveo sintezu svih tih raznorodnih elemenata i ostvaric vidualni muziĉki jezik. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Jerome Bosch, 1958; sim pjesme Timour, 1944 i Pour un poete captif, 1950; koncert za klavir, g udaraljke, 1946; koncert za klavir, 1954; koncert za violinu, 1957; kor flautu i gudaĉe, 1961; Concertino za klavir, duhaĉe i udaraljke, 1947 1965; Visages d'Axael, 1967; Fulgur, 1969 i dr. — Suita za flautu, guda i harfu, 1955; varijacije za klavir i 10 instrumenata, 1947; sonata za violii 1965..— KLAVIRSKA: 2 sonate, 1943 i 1965; Le Tombeau de Jerome 1958; varijacije, 1964 i dr. — DRAMSKA: opera Perse'phone, 1943; ra ska opera Peter Ibbetson, 1949 (nova verzija 1962). Balet Billard, 1951 i di ska muzika'. — VOKALNA. Kantate: Petite cantate des couleurs za djc< a cappella, 1953; Les Vendeurs d'indulgences, 1953 i Priere pour le prem de Vete za recitatora, zbor i orkestar, 1956. Le Fusille inconnu za recitatoi i orkestar, 1949; Fils resorbe za bariton, recitatora, zbor i orkestar, 1964 1 pod naslovom Chant du depossede, 1965); Chantpour les mineurs za zbor a c; 1952; solo-pjesme. — Obradbe francuskih narodnih pjesama za glas i me ntalni ansambl ili za zbor. LIT.: M. Fremiot, Serge Nigg, MGG, IX, 1961. NIJEMA
KLAVIJATURA (engl. practice davier, ' clavier rnuet, njem. stumme Klaviatur), sprava koja sluţi za uv vanje klavirske tehnike (razgibavanje prstiju i si.). Obići proizvodi nikakav ton, prenosiva je, a opseg klavijature od modela do modela (od 1 do preko 7 oktava). Medu r tim modelima nijemih klavijatura veoma je raširen u S Engleskoj Virgil Practice vier što ga je u SAD konst i 1892 patentirao A. K. 1 Model ima oblik maloga I s tipkama koje obuhvaćaj tovo cijeli opseg normaln vira; njegova je posebna što omogućuje mehaniĉki; trolu sviranja u legatu. NIKISCH, 1. Arthui maĉki dirigent i komp madţarskog podrijetla (L Szent Miklos, 12. X i8: Leipzig, 23.1 1922). Studii Beĉkom konzervatoriju (v kod J. Hellmesbergera, kc ziciju kod O. Dessoffa) 1874 violinist beĉke D\ opere; 1878 postao kc titor zbora i drugi dir A. NIKISCH a 1879 prvi dirigent (
NIKISCH — NIKOLOVSKI u Leipzigu. Od 1889 dirigent Bostonskog simfonijskog orkes tra; 1893—95 direktor Opere i dirigent filharmonijskih koncerata u Budimpešti, nakon ĉega je u Leipzigu preuzeo vodstvo orkestra GeivanĊhaus (nasljednik K. Reineckea); bio je uz to 1902—07 direktor Konzervatorija, a 1905—06 i direktor Opere. Uz to je dirigirao i Berlinskim filharmonijskim orkestrom, ĉesto na gostovanjima (Pariz, Moskva, Petrogra d, Švicarska i dr.). Od 1897 vodio je i Filharmonijske koncerte u Hamburgu. Kao gost dirigirao je Londonskim simfonijskim orkestrom, nizozemskim orkestrom Concertgebouzo i Beĉkim filharmoniĉarima. Nikischeva velika umjetniĉka kultura, uz izvanredan muziĉki instinkt i osjećaj za zvuĉnost, omogućivali su mu nezaboravne umjetniĉke kreacije. Izrazito romantiĉan dirigent, savršeno je interpretirao djela R. Schumanna, F. Liszta, R. Wagnera, P. I. Ĉajkovskog, A. Brucknera i J. Brahmsa. Zauzimao se i za mlade kompozitore, M. Regera, G. Mahlera i R. Straussa. N. je bio i jedan od prvih dirigenata koji su dirigirali napamet. Komponirao je simfoniju, orkestralnu fantaziju na teme V. Nesslera, kantatu Christnacht i komorna djela. LIT.: F. Pfohl, Arthur Nikisch, Leipzig 1900 (II prošireno izd., 1925). — /. Lipajev, Artur Nikisch, Moskva 1904 (ruski). — A. Dette, Nikisch, Leipzig 1922. — H. Chevalley (urednik), zbornik Arthur Nikisch, Leben und Wirken, Berlin 1922 ( I I izd. 1925). — A. C. Boult, Nikisch and Method in Rehearsal, The Music Revievv, 1950. — M. Schuler, Arthur Nikisch, MGG, IX, 1961.
2. Mitja, pijanist (Leipzig, 21. V 1899 — Venecija, 5. VIII 1936). Sin Arthura; studirao na Konzervatoriju u Leipzigu (J. Pembauer, R. Teichmuller) te kod svoga oca i S. Krehla. Pratio oca na turneji po Juţnoj Americi (1921). Koncertirao u mnogim gradovima Evrope i SAD. Komponirao operu Carnaval (1929). NIKITINA, Alice, ruska plesaĉica i pjevaĉica (sopran), (Petrograd, 1909 —). Uĉenica Carske baletne škole u Petrogradu (N. Legat, H. Poljakova), debitirala na sceni Ljubljanske opere. Solistica trupe Russische romantische Ballette B. Romanova u Berlinu gdje se uz to usavršavala kod O. Preobraţenske. God. 1923—29 ĉlanica trupe Ballets Russes S. Djagileva. Njena prva veća uloga bila je Flora u baletu Flore et Zephire (V. Dukelskv). Postigla je zatim uspjeh kreacijama u baletima Romeo i Julija (Prokofjev), Apollon musagete (Stravinski), he Bal (Rieti) i dr. God. 1933 gostovala s Balanchinom u Londonu, zatim bila na turnejama sa A. Vilzakom. Od 1937 solist trupe Ballets Russes de Monte-Carlo. Bila je i vrsna pjevaĉica i od 1938 nastupala kao koloraturni sopran u mnogim talijanskim opernim kazalištima. God. 1949 otvorila vlastitu baletnu školu u Parizu. Napisala autobiografiju Nikitina by Herself (1959). NIKOLAJEV, Aleksej Aleksandroviĉ, sovjetski kompozitor (Moskva, 24. IV 1931—). U Moskvi diplomirao 1953 povijest umjetnosti na Univerzitetu, a 1955—59 studirao kompoziciju na Konzervatoriju (V. Šebaljin). Redaktor nakladnog poduzeća H3OFH3; od 1959 predaje na Moskovskom konzervatoriju. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, 1960; II, 1961 i I I I , 1962. Simfonijska pjesma Cydb6a nejioeeKa, 1959; koncert za klavir, 1964; suite. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1954; klavirski kvintet, 1952; so nata za violinu i klavir, 1959; kompozicije za flautu. — KLAVIRSKA: sonata, 1959; sonatina, 1955; 12 preludija, 1949; tema s varijacijama, 1950 i 1953; 6 djeĉjih kompozicija 1950. — DRAMSKA: opere Fope na 6eda, 1962 i Uenoto jKumu, 1965. Balet, 1964. Opereta JJacmonKa, 1961. Scenska i filmska muzika. VOKALNA: oratorij PyccKan cxa3Ka, 1964; zborovi; masovne pjesme; nekoliko ciklusa solo-pjesama. — Obradbe narodnih napjeva. — Ĉlanci.
NIKOLAJEV, Leonid Vladimiroviĉ, sovjetski pijanist i kompozitor (Kijev, 14. VIII 1878 — Taškent, 11. X 1942). Studirao na Moskovskom konzervatoriju (S. I. Tanjejev, M. M. Ippolitov-Ivanov i V. I. Safonov). Od 1909 predavao klavir na Petrogradskom konzervatoriju (od 1912 profesor), a neko je vrijeme bio profesor kompozicije na Konzervatoriju u Moskvi. Izvrstan klavirski pedagog. Njegov je uĉenik iz klavira bio D. Šostakoviĉ. U svojim kompozicijama, od kojih su najvrednije komorne, izrazito melodijskom strukturom i tehniĉkim majstorstvom nastavlja tradiciju P. I. Ĉajkovskog i A. K. Glazunova. DJELA. ORKESTRALNA: suita; scherzo; nokturno; serenada. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta; sonata za violinu i klavir; sonata za violonĉelo i klavir; duet za flautu i klavir. — Sonata i druga djela za klavir; suita za dva klavira. — Kantata Fpatf Fa6c6ypĉCKuu; solo-pjesme (romance) na tekstove A. S. Puškina, M. J. Ljermontova, P. B. Shelleva i dr. — SPISI: HecKojibKo cjios 06 ucnonmtrneAbcmee, CoBeTCKan My3biKa, 1935; studije o Ĉajkovskom, Tanjejevu i Safonovu. •— Preradbe za klavir orguljskih preludija ifugaD.Buxtehudea i orguljskih tokata J. Pachelbcla; preradba za klavir pjesme Wiegenlied J. Brahmsa te za 2 klavira orkestralne suite iz baleta PauMOnda A. K. Glazunova. LIT.: A. A. Ajibiueam, CoBeTCKue lTJKOJibi nnaHH3«a. O^epK MeTBep -rblH. IIlKojia JleoHH^a HiiKOJiaeBa, CoBeTCKaH MV3biKa, 1939, 7. — C. CasiuuHCHUu, JleoHna HHKOJiaes, niiaHMCT, KOjvino3MTOP, neAaror, JleHHHrpaa i MocKBa 1950,
— D. Lehmann, Leonid Wladimirowitsch Nikolajew, MGG, IX, 1961.
NIKOLAJEVA, Tatjana Petrovna, sovjetska pijanistica i kompozitor (Beţica, Brjanska oblast, 4. V 1924 —). Studirala na Moskovskom konzervatoriju (V. Šebaljin, A. Goljdenveizer, E. Golubev). Koncertira od 1945 u zemlji i u inozemstvu, pobuĊujući osobitu paţnju produhovljenom interpretacijom djela
679
J. S. Bacha; 1950 dobila prvu nagradu na MeĊunarodnom natjecanju za najbolju interpretaciju Bacha u Leipzigu. Predaje na Moskovskom konzervatoriju. DJELA: simfonija u F-duru, 1955; koncert za klavir, 1950. —KOMORNA: klavirski kvintet, 1947; trio za flautu, violu i klavir; sonatina za violinu i klavir, 1953. — KLAVIRSKA: sonata, 1949; varijacije, 1951; lioiM$ommeCKan mpuada, 1947—49; 24 etide 1951—53. — VOKALNA : kantata Vlemb 0 cuacmte za solo, zbor i orkestar; ciklus pjesama Hc/iandun; pjesme na stihove A. Puškina, M. Ljermontova i E. Baratinskog. — Napisala Ilcnojiuume/ih u KoMno3utnop, 1954LIT.: H. MunbuitneuH, Tai-bHHa HHKOJiaeBa, CoBeTCKaH MV3biKa, 1950, 2.
NIKOLAJ IZ KRAKOVA (Nicolaus de Cracovia), poljski kompozitor (prva polovina XVI st.). O njegovu ţivotu zna se samo toliko da je bio muziĉar na kraljevu dvoru. Bio je mnogostran kompozitor, ali od njegovih djela saĉuvana su samo neka i to u obradbi za orgulje u tabulaturi Jana iz Lublina (1537 —48) i u tabulaturi iz krakovskog samostana sv. Duha (1548). Originalna orguljska djela Nikolaja iz Krakova (saĉuvana su 4 preambula) odavaju autorovu sklonost za pomno izraĊivanje pojedinosti i visok stupanj orguljaške tehnike. Po polifonoj tehnici komponiranja N. iz Krakova ide u red nasljednika Josquina des Presa. LIT.: K. Szuaryczewska, Nikolaus von Krakau, MGG, IX, 1961.
NIKOLAJ IZ RADOM A (Radomski), poljski kompozitor (prva polovica XV st.), vjerojatno identiĉan s muziĉarima Nicolaus clavicembalista dominae reginae Poloniae, Nicolaus Andree de Radom, ili Nicolaus Johannus de Radom, koji se spominju u starim poljskim ispravama. N. iz Radoma najstariji je poznati poljski kompozitor. Saĉuvao se njegov motet, Magnificat i dijelovi mise sve za tri glasa, s instrumentalnim tenorom i kontratenorom, što upućuje na blizinu G. Dufavja. U misnim dijelovima primjenjivao je imitaciju. LIT.: M. Szcepanska, O utworach Mikolaja Radomskiego (z Radomia). Polski Rocznik Muzykologiczny, 1936. — Ista, Studia o utworach Mikolaja Radomskiego, Kwartalnik Muzyczny, 1949—50. — K. Swaryczewska, Nikolaus von Radom, MGG, IX, 1961.
NIKOLESKI, Dimĉe, kompozitor (Kosel kod Ohrida, 13. I 1943 —). Završio Pedagošku akademiju u Skopju; kompoziciju uĉio kod V. Nikolovskog u Skopju i kod V. Mokranjca na Muziĉkoj akademiji u Beogradu. DELA. KAMERNA: Appassionato za violinu i klavir, 1964; Dva slava za violinu i klavir, 1965; klavirski trio, 1966; / bol i bes za gudaĉe i udaraljke, 1967; Varijacije za flautu, violinu, violu, violonĉelo i klavir, 1968. — Kompo zicije za klavir (Pet folklornih igara; svita).— VOKALNA. Mcšoviti horovi: Rapsodija; Scherzo; Taţaĉka; Humoreska. Solo-pjesme: Zalez; Illindertska; Komitska. D. Ov.
NIKOLIĆ, Aleksandar (Sandor), flautista, horovoĊa i kompozitor (Arad, 16. III 1834 — Budimpešta, 27. V 1895). Uĉio privatno kod F. Dopplerau Budimpešti i S. Sechtera u Beĉu. Prvi flautista u Budimpeštanskoj operi i beĉkom Karltheateru, horovoĊa i pozorišni dirigent u Aradu, Segedinu, Velikom Beĉkereku, Temišvaru; 1875—88 profesor teorijskih predmeta u Drţavnoj muziĉkoj akademiji u Budimpešti; 1889 jedan od osnivaĉa i do 1895 direktor MaĊarske muziĉke škole. DELA: Marševi, ĉardaši i dr. za klavir. — Muzika za pozorišne komade; A betyar kendoje (L. Abonyi), 1873; Strike (E. Szigligeti — S. Balazs), 1881, i dr. — Sto srpskih pesama za muški hor, 1863. LIT.: Srbin osnivaĉ maĊarske muziĉke škole, Brankovo kolo, 1896, 46. — V. R. Dordević, Prilozi biografskom reĉniku srpskih muziĉara, Posebna izda nja SAN, Beograd, 1950. S. D. K.
NIKOLIĆ, Zdenka, pevaĉica, sopran (Kostanjevac, 4. IV 1922—). Pevanje uĉila u novosadskoj muziĉkoj školi Isidor Bajić (O. Molĉanov, S. Dubska, E. Marijašec); od 1946 solistkinja je Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Muzikalna pevaĉica mekog glasa i izrazite glume, ostvarila je niz glavnih sopranskih uloga, meĊu kojima su Violetta i Gilda (Verdi, ha Traviata i Rigoletto), Mimi (Puccini, ha Boheme), Rozina (Rossini, Seviljski berberin), Cherubin (Mozart, Figarova ţenidba), Lucia di Lammermoor (Donizetti), Norina (Donizetti, Don Pasguale), Margareta (Gounod, Faust), Mudra devojka (Orff,) i dr., a pevala je i u operetama. Kao operna i koncertna pevaĉica gostovala u zemlji i inostranstvu. Za visoke umetniĉke domete dobila je više nagrada (Oktobarska nagrada grada Novog Sada, 1963). R. Pej. NIKOLOVSKI, Blagoj, pevaĉ, tenor (Vladilovci kraj Titova Velesa, 2. VIII 1937—). Muziku uĉio u Skopju (K. Trpkov) i Ljubljani; diplomirao na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (N. Cvejić). Od 1963 solista Skopske opere; gostovao u više evropskih i vanevropskih zemalja. U njegove najvaţnije domete idu uloge: Almaviva (Rossini, Seviljski berberin), Nemorino i Edgardo (Donizetti, hjubavni napitak i hucia di hammermoor), Belmonte i Guglielmo (Mozart, Otmica iz Seraja i Cosi fan tutte), Lenski (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin) i Rodolfo (Puccini, ha Boheme). D. Ov.
NIKOLOVSKI, Ilija, muziĉki pedagog (Prilep, 7. X 1913 —). Muziku uĉio u Beogradu i Sofiji; u NOB uĉestvuje u
680
NIKOLOVSKI — NIN Y CASTELLANOS
organiziranju horova i duvaĉkih orkestara. Od 1945 u Skopju nastavnik na Uĉiteljskoj školi i od 1948 direktor Srednje muziĉke škole. Istakao se kao pedagog za trubu i rog; odgojio više uĉenika. Autor je marševa i masovnih pesama, zbirke deĉijih pesama, muziĉkih udţbenika za osnovne škole i dr. T. Si. NIKOLOVSKI, Mihajlo, kompozitor (Bitola, 28. IX 1934 —). Završio nastavno-teoretski odsek Muziĉke akademije u Beogradu; kompoziciju uĉio privatno kod M. Radenkovića. Direktor Srednje muziĉke škole u Bitoli i dirigent hora Stiv Naumov. Od 1971 urednik Radio-Skopja i honorarni nastavnik Visoke muziĉke škole. DELA: Arhaiĉna svita za gudaĉki orkestar, 1971. — KAMERNA. Za violinu i klavir: Preludio i Rondino, 1959; Sonatni stav, 1962. Meditacija za flautu i klavir, 1959. — Svita za klavir, 1961. — VOKALNA: Paganija za mešoviti hor i soliste, 1970; Cvetovi za*mešoviti hor, 1971; zbirka od 28 deĉijih horova. Solo-pesme: Bdeenje; Pat vo rodniot kraj; Avgust 1903. D. Ov.
NIKOLOVSKI, Vlastimir, kompozitor (Prilep, 20. XII 1925 —). Gimnaziju završio u Prilepu. U prvi dodir sa muzikom došao u roditeljskoj kući, a amatersku muziĉku delatnost nastavio u NOB. Od 1946 pohaĊao Srednju muziĉku školu u Skopju, 1947—48 studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Lenjingradu (O. E. Evlahov); studije završio kod M. Ţivkovića na Muziĉkoj akademiji u Beogradu. Od 1955 u Skopju profesor Muziĉke škole, direktor Opere, muziĉki urednik Radio-Skopja i profesor Pedagoške akademije (1961— 66). Od 1966 profesor i prvi direktor novoosnovane Visoke muziĉke škole u Skopju. Dobitnik brojnih saveznih i republiĉkih nagrada i priznanja; 1962—66 bio je predsjednik Saveza kompozitora Jugoslavije, a vršio je i druge društvene funkcije. Stvaralaštvo Nikolovskog, jednog od najplodnijih i najznaĉajnijih makedonskih kompozitora srednje generacije, u velikoj meri poĉiva na folkloru, i to V. NIKOLOVSKI ne samo u horovima, hor-skim ciklusima i solo-pesmama, već u instrumentalnim i vokalno-instrumentalnim delima. N. je muziĉki realist, koji melodijsku i ritmiĉku komponentu u punom smislu podreĊuje zahtevima teksta. Sklon humoru, satiri i groteski, on naroĉitu paţnju posvećuje dramaturgiji dela, teţeći pri tom što plastiĉnijoj karakterizaciji likova. D ELA. O RK ESTARSK A. D ve s imfo nije : I, S i nf on i a bre vis, 19 55 — 56 i II, Sinfonia barbara za soliste, hor, balet i orkestar, 1968; svita In modo antico, 1957; Mala svita, 1961; Passacaglia, 1964. — KAMERNA: gudaĉki kvartet in D, 1954; Trio sonoro za klavir, violu i klarinet, 1965. Za violinu i klavir: sonati-na, 1953; Legenda za malite vojnici, 1960 i Concerlino, 1963. — KLAVIRSKA: Toccata, 1955> Mladinski album, 1960; Lirski preludii, 1962 i Folklorna sonata, 1965. —DRAMSKA : filmska i scenska muzika; muzika za radio-drame. — VOKALNA. Oratorijumi Klimentu, 1966 i Kirilu, 1969; kantata Serdarot za soliste, hor i orkestar, 1963; ciklus Po patištata za glas i orkestar, 1960; Pikanterii (Ma-drigalesca rusticana) za soliste, hor i orkestar, 1963; ciklus Makedonka za glas i orkestar; Satyr br. 2 za glas i kamerni ansambl, 1970; Antiliturgija za soliste, hor i orkestar, 1964—72. Horovi: Svršuvaĉka, 1950; Svita za ţenski hor, 1952; Od lošo pološo, scherzino, 1953; Parodii, 1953; Ţalbena, 1954; Sviraĉot, 1953 —58; Scherza, 1958; Selski burleski, 1960; Teškoto, 1960; Variacii na narodna tema, 1963; Taţaĉka, 1968; Svršuvaĉka br. 2 za mešoviti hor, 2 zurle, 2 gajde i tapan, 1970; Poronĉenija, 1971. Deĉiji horovi: Dadiĉki, 1959; ĉetiri detski hora, 1957—60; Moriovće, 1963. Solo-pesme: Ĉavkar vojvoda, 1953; Satyr, 1962; Lirski ciklus, 1962. LIT.: D. Ortakov, Vlastimir Nikolovski, Kulturen ţivot, 1966. — S. Golabovski, »Po putevima«, vokalno-instrumentalni ciklus Vlastimira Nikolovskog, Zvuk, 1966, 69. — Isti, Oratorijum »Klimentu« Vlastimira Nikolovskog, ibid., 1968, 85—86. — B. Karakaš, Muziĉki tvorci vo Makedonija, Skopje 1970. D. Ov.
NIKOMAH IZ GERASE, grĉki muziĉki teoretiĉar (djelovao oko godine 100). Uz traktat o aritmetici saĉuvana je i njegova rasprava o muzici 'APJAOVIKOV ey/EipiSiov (Priruĉnik harmonije), vaţan dokument kasne grĉke muziĉke teorije. N. pripada novopitagorejskoj školi pa i u muzici pridaje veliku vaţnost brojevima. Dao je jedan od najboljih prikaza harmonije sfera i pri tom usporedio 7 tonova ljestvice sa 7 planeta. Od njega potjeĉe legenda, koja se nalazi gotovo u svim muziĉkim traktatima srednjeg vijeka, da je Pitagora brojĉane odnose medu tonovima intervala otkrio promatrajući i slušajući rad nekoga kovaĉa. Boethius se u svome traktatu De institutione mušica djelomiĉno oslanja na postavke Nikomaha. Smatra se da je N. napisao još jedno opseţnije djelo o muzici, ali se ono nije saĉuvalo. Nikomahovu raspravu objavili su u novije doba C. E. Ruelle (1881) i K. v. Jan (1895). LIT.: G. Reaney, Nikomachos von Gerasa, MGG, IX, 1961.
NILSSON, Bo, švedski kompozitor (Skelleftea, Norr-land, 1. V 1937 —). U kompoziciji uglavnom samouk. Ţivi u Malmbergetu u Šved skoj. Pripada radikalnom avangardistiĉkom pravcu švedskih kompozitora. Stekao znatan u-gled izvedbama svojih djela na meĊunarodnim festivalima za suvremenu muziku. Preteţno instrumentalni kompozitor, gotovo za svako svoje djelo bira ad hoc grupu instrumenata, izbjegavajući tradicionalne sastave. DJELA. I N S T R U M E N T A L NA: Zeiten im Umlauf za 7 drvenih duhaĉkih instrumenata; Frequenzen za limene duhaĉe, flautu, vibrafon, ksilofon, gitaru, kontrabas i 2 udaraljke, 1955; / Tvd stycken
^5
za flautu, klarinet, klavir i udaraljke, 1955; Dsp-pelspiel B. NILSSON za 36 udaraljka i 9 instrumenata, 1956; Gesang von der Zeit za flautu, vibrafon, ksilofon, gitaru, violonĉelo i 5 conga , 1956; / rondes i Kreuzungen za flautu, vibrafon, ksilofon, gitaru i udaraljk Buch der Verdnderungen za orkestar, 1957; 20 Gruppen fiir Bldser, 19; suchungen za orkestar, 1958—61; Zeitpunkle za 10 drvenih duhat strumenata, 1960; Szene I za 2 flaute, 2 trublje, udaraljke, vibrafon, 1 harfu i klavir, 1960; Szene II za 2 oboe, 4 trublje, 4 udaraljke, zvom celestu, klavir i 6 vio'ina, 1961; Szene III za komorni sastav, 1961; h orkestar sa zvuĉnicima, 1962; Der Weg za orkestar, 1962; orkestralna Fyra prologer iz filma Sunday in September, 1963; Seance za orkestar, 196^ kann ersetzt loerden za obou i 5 bubnjara, 1964; Litanei iiber das verlorene zeug za orkestar, 1966; Deja-vu za flautu, obou, klarinet i fagot, 1968. — VIRSKA: Schlagfiguren, 1956; Bezoegungen, 1957 i Ouantitdten, 1958. — len und Kulissen, 1956 i Stenogramme za orgulje. ■— Elektronska kon Audiograntme, 1957. — VOKALNA: En Blodande Ros za glas i instr Stunde eines Blocks za sopran, trublju, violinu, violu, concertinu i udaraljk Briefe an Gosta Oszuald za glas i orkestar, 1958—59; kantata Und di seiner Augen zvurden langsam zuruckgedreht, 1959; La Bran za zbor i c 1964; Madchentofenlieder za sopran i komorni orkestar, 1959; Ein irrena za alt i komorni orkestar, 1959; Ayiasma za zbor i flautu, 1967; Der G za sopran i zbor, 1969. LIT.: G. M. Koenig, Bo Nilsson, Die Reihe, 1958.
NILSSON, Kristina (Christine), švedska pjevaĉica, (Sjoabol kraj Vaxjoa, 20. VIII 1843 — 22. XI 1921). God debitira kao Violetta (Verdi, La Traviata) na pariškom ri Lyrique kojega je ĉlanica do 1867. God. 1867—70 naizn pjeva na Pariškoj operi i u Londonu, a zatim nastupa na jama u Americi (1870—83), Rusiji (1874—78), Skanc (1876—85) i drugim evropskim zemljama. Umjetnica , muziĉke' kulture, virtuozne tehnike i dramatskog talenta, uz Jennv Lind, najveća švedska pjevaĉica XIX st. Nje: izvanredna opsega (a-e3 ) nije imao velik intenzitet, ali savršeno izjednaĉen i neobiĉno mek. Najbolja je ostvarenj u lirskim operama francuskih i talijanskih autora, kao Mai (Gounod, Faust), Desdemona (Verdi, Otelio), Mignon i C (Thomas, Mignon i Hamlet).
LIT.: H. Headland, Christine Nilsson, Rock Island 111. 1943. — A Lofgren, Kristina Nilsson, Stockholm 1944. — A. Helmer, Kristina '. MGG, IX, 1961.
NILSSON, Marta Birgit, švedska pjevaĉica, drams pran (Karup, 17. V 1918 —). Studirala na Muziĉkoj akade Stockholmu. Debitirala 1946 kao Agatha (Weber, Strijela njak). U inozemstvu prvi put nastupila 1951 (festival u G bourneu). Gostovala u mnogim zemljama; od 1954 re sudjeluje na Wagnerovim igrama u Bavreuthu, gdje se ] vila kao jedna od najvećih dramskih sopranistica današnjice, osobito u operama Tris-tan i Izolda i u tetralogiji Prsten Nibelunga. Ĉesto, meĊutim, nastupa i u operama Verdija, Puccinija, R. Straus-sa, Beethovena i Webera, a takoĊer i u djelima suvremenih autora (Hindemith, Lieber-mann). NIN Y CASTELLANOS, x. Joaquin, španjolsko-kubanski kompozitor, muzikolog i pi janist (Habana, 29. IX 1879 — 24. X 1949). Još kao dijete došao u Španjolsku. Muziku uĉio u Barceloni, zatim u Pa rizu (kompoziciju na Scholi Cantorum kod V. d'Indvja, M. B. NILSSON
NIZOZEMSKA MUZIKA
J. VERMEER VAN DELFT, DJEVOJKA UZ SPINET, XVII st.
NOTACIJA
vfc^np (tim MKTT
c« tidu nula
tu cu Hcfii tmicckittt
ct PX*HIH matm
imicckiiti
O. Dl LASSO, DA VIDOVI POKAJNIČKI PS4LMI (1583)
cu Ucin
NIN Y CASTELLANOS — NIZOZEMSKA MUZIKA r kod M. Moszkowskog). Poduĉavao klavir u Parizu 1906—08. ije ţivio u Berlinu (1908—10), pa u Habani, zatim dulje ena u Parizu i od 1939 ponovo u Habani. Mnoge koncertne :je vodile su ga kroz Evropu i ameriĉke zemlje. Zasluţan za ljivanje brojnih djela starih španjolskih majstora, koja je ĉivao u svoje koncertne programe. Ljubav za španjolsku ku oblikovala je i njegov stvaralaĉki jezik, premda ĉesto i do izraţaja i vrlo jak utjecaj francuskog impresionizma. iJELA. KOMORNA. Za violinu i klavir: Ouatre Chants d'Espagne, 1927; rdin de Lindaraja, 1927; Suite espagnole, 1929; RapsoĊie iberienne, 1930; Zommentaires, 1929 i CantiUne asturienne, 1934. Suite espagnole za violonklavir, 1930. — KLAVIRSKA: Danse iberienne, 1926; Evocation romanti)27; Chaine devalses, 1929; Message d Claude Debussy, 1929; 1830. Variaur un thhne frivole, 1936; Pour piano. Berceuse pour les orphelins d'Espagne, — Balet L'Echarpe bleue, 1937; mimodrama L'Autre, 1913. — La Vierge Ivaire za sopran, 4 ţenska glasa i klavir, 1937; solo -pjesme uz orkestar, norni sastav i uz klavir. — SPISI: Pour Van, 1909 (engl. prijevod 1915 aslovom In the Service of Art); Huit annees d'action musicale, 1911; Idees mcntaires, 1912; Las tres grandes escuelas musicales del siglo XVIII, 1913; :in ou piano, 1921; Le Luth espagnol, 1929; La Presse dit, 1930. — IZDA20 španjolskih narodnih pjesama (2 sv.) 1,923; 16 Sonates anciennes d'auspagnols i 17 Sonates et pieces d'auteurs espagnols, u zbirci Classiques espa-\u piano, 1925—29; 7 starih španjolskih pjesama, 1926; 7 starih pikardijskih la, 1926; 4 Chansons populaires espagnoles za 4 glasa i klavir, 1927; 10 espagnols za glas i klavir, 1932; 10 sonata za violinu i klavir J. Herranda, ci Classiques espagnols du violon, 1937.
. Joaquin Maria (Nin Culmell), pijanist i kompozitor in, 5. IX 1908—). Sin i uĉenik Joaquina; studirao još u Parizu 'choli Cantorum i u Granadi kod M. de Falle (1930—34). [938 koncertirao u Evropi i Americi i predavao historiju ke na ljetnim teĉajevima na Middlebury College. Bio zatim sor na Williams Collegeu u Williamstownu (1940—50), na erzitetu u Berkelevu, (1951—54 šef katedre za muziku), stalni gost predaje i u Association of American Colleges. JELA. ORKESTRALNA: 2 koncerta za klavir, 1939 i 1946; koncert onĉelo; Diferencias; 3 stare španjolske kompozicije. — Klavirski kvintet, varijacije za gitaru. —• KLAVIRSKA: sonata, 1934; Sonata breve; 3 l i j e , 1931; Homenaje a Paderewski, 1941. — DRAMSKA: opera La na; balet El Burlador de Sevilla. —■ VOKALNA: Spanish Christmas za solopjesme. — Misa za zbor i orgulje. — SPISI: The Music of Cuba, Four Centuries of Music; Contemporary Caribbean Composers. — IZDANJA : narodnih pjesama Katalonije, Salamanke i Andaluzije; narodne pjesme preraĊene za zbor. Redigirao kantatu Ah del celebre confin (J. Pradas). IT.: H. Ferdinand, Joaquin Maria Nin y Castellanos, MGG, IX, 1961.
ISARD, Theodore (pravo ime Theodule Elzear Xavier nand), francuski muzikolog (Quaregnon kraj Monsa, Belgija, 1812 — Jacqueville, Seine-et-Marne, 29. II 1888). Svećenik; —42 direktor gimnazije u Enghienu, zatim kapelnik i orgucrkvi St. Germain des Pres u Parizu, gdje se kasnije posvetio ĉivo muzikološkom radu. Utemeljio ĉasopise Revue de musique nne et moderne (1856) i Revue de musique sacree (1857). N. red prvih francuskih autoriteta na podruĉju gregorijanskoga a, za koji je smatrao da ga treba obnoviti na osnovi starih a. JELA: Manuel des organistes de la campagne, 1840; Du plain-chant pari846; De la notation proportionnelle au Moyen-dge, 1847; Etudes sur les ncs notations musicales de VEurope (zbirka polemiĉkih spisa protiv F.-J. ), 1850; Dictionnaire liturgigue, historique et pratique du plain -chant et ■ ique d'eglise au moyen-age et dans les temps modernes, 1854 (zajedno sa J. jjueom); Etudes sur la restauration du chant gregorien au XIX e siecle, 1856; thme dans le plain-chant, 1856 (zajedno sa J. d'Ortigueom); Methode po-' de plain-chant rotnain..., 1857; L'Accompagnement du plain-chant sur ..., 1860; Les Vrais principes de Vaccompagnement du plain-chant sur l'orgue, t les maitres de XVe et XVIe siecles, 1860; Des chansons populaireschez les '.set chez les Fran^ais, 1867; L'Archeologie musicale et la vrai chant en, 1890 (II izd. 1897). Monografije o Ockeghemu, 1865; Palestrini,i865; 1 iz Clunvja, 1866; Lullvju, 1867; Rameauu, 1867, Pergolesiju, 1867 i dr. ĉlanci. — Objavio revidirano izd. La Science et la pratique du plain-chant 3 P.-B. de Jurrilhaca, 1847 (sa A. Le Clercqom). IT.: VC. Irtenkauf, Thćodore Nisard, MGG, IX, 1961.
ISSEN, Georg Nikolaus, danski diplomat (Hadersleben, :swig, Danska, 22. I 1761 — Salzburg, 24. III 1826). Oţenio 09 Konstanzom Weber, udovicom W. A. Mozarta. Kroz 25 1a sakupljao i sreĊivao izvorne dokumente o Mozartu; na0 njemu nedovršenu biografiju koja sadrţava mnogo drago1 podataka. Izdala ju je poslije Nissenove smrti Konstanze n-Mozart: Biographie W.A. Mozarts. Nach Originalbriefen, ilungen . . . 1828 (II izd. 1849; franc. obradbu Histoire de !. Mozart priredio A. Sowinski, 1869; god. 1829 objavljen je :ak toj biografiji s popisom Mozartovih djela). ISSEN, Henriette, udata Saloman, švedska pjevaĉica, n (Goteborg, 12. III 1819 —• Bad Harzburg, 27. V 1879). kod M. Garcije ml. u Parizu i tamo debitirala 1843 u Thedtre n. Postizala je velike uspjehe na najvećim evropskim pozorla. Od 1859, kad napušta pozornicu, predavala pjevanje na ervatoriju u Petrogradu. Na osnovi bogatih pjevaĉkih i naiĉkih iskustava sastavila priruĉnik za pjevanje (1881), koji je den na ruski, francuski i njemaĉki. IVERS, Guillaume-Gabriel, francuski kompozitor, teo1 orguljaš (vjerojatno kraj Pariza, 1632 — Pariz, 30. XI
681
1714). Njegovi muziĉki uĉitelji nisu poznati. God. 1611 dobio od Pariškog univerziteta naslov Maitre des Arts. Oko 1654 orguljaš u crkvi St. Sulpice, a 1678—-1708 takoĊer orguljaš Kraljevske kapele; bio je i kraljiĉin uĉitelj muzike. God. 1686 postaje orguljaš i uĉitelj pjevanja u djevojaĉkom institutu Maison royale de St. Louis u St. Cyru. Jedan od najvećih orguljaša svoga vremena. Traţeći nove oblike i zvuĉne efekte, djelomiĉno je napustio kontrapunktsku tehniku i pribliţio se akordiĉkom slogu. Niversu je bilo povjereno ujedinjenje gregorijanskoga pjevanja u Francuskoj. Antifonari i graduali koje je objavio sadrţavaju tradicionalne gregorijanske napjeve (izmijenjene prema zahtjevima tadašnjeg liturgijskog pokreta), ali i melodije koje je sam komponirao u stilu tzv. plain chant musical. Njegove liturgijske knjige doţivjele s-u više izdanja, ali se od poĉetka XIX st. više ne upotrebljavaju. DJELA. ZA ORGULJE: Livre d'orgue contenant cent pieces de tous les tons de el'Eglise, 1665; 2e Livre d'orgue contenant la messe et les hymnes de l'Eglise, 1667; 3 Livre d'orgue des kuits tons de l'Eglise, 1675. — Kantata u ĉast Madame de Maintenon. — CRKVENA: 1 misa i 2 moteta u djelu o metodi brojĉane notacije J.-J. Souhaittvja Nouveaux elemcnts de chant, 1611; Motets a voix seule, accompagnee de la b. c, et quelques autres motets a 2 voix avec . . . 6. c, 1689; Chants et motets a l'usage . . . da Dames . . . de St. Louis a St. Cyr, 1692 (sa L.-N. Clerambaultom). —• Brojne zbirke gregorijanskih i vlastitih liturgijskih melodija (Graduale romanum juxla missale, 1658; Antiphonarium romanum juxta Breviarum, 1658). — TEORETSKA: Methode facile pour apprendre a chanter en musique, 1666; Traite de la composilion, 1667; Dissertation sur le chant Gregorien, 1683; Methode certaine pour apprendre le plain-chant de V Eglise, 1699. NOVA IZD.: brojna djela za orgulje obj. G. Jacob, F. Raugel, J. Bonfils. C. Vervoitte i N. Dufourcq; 1 motet obj. Ch. Pineau (1957). LIT.: T. Nisar, Biographie de l'abbe G. G. Nivers, Pariš 1865. — M. Garros, Les Motets a voix seule de G. G. Nivers, Kongressbericht Koln, 1958. — Ista, Guillaume-Gabriel Nivers, MGG, IX, 1961.
NIZ (serija; engl. series, franc. serie, njem. Reihe, tal. seria), u suvremenoj muzici, odreĊeno nizanje istovrsnih muziĉkih elemenata. Redoslijed elemenata u nizu postaje obavezom kroz cijelu kompoziciju ili kroz neki njezin formalno zaokruţeni dio, a ta se obaveza ostvaruje u stalnom ponavljanju niza, tako da tu dolazi do cikliĉkog kretanja jednakoga broja jednovrsnih elemenata u uvijek jednakom poretku. U -> dodekafoniji primjenjuje se princip nizanja samo na visine tonova, a u -> serijelnoj muzici na sve tonske -> parametre, zatim na artikulaciju, na instrumentaciju, kao i na elemente muziĉke forme. LIT.: U. Dibelius, Moderne Musik 1945—1965, Miinchen 1966.
N. Dć.
NIZOZEMSKA MUZIKA. Pojam koji obuhvaća, u vremenu izmeĊu 1400 i 1600, stvaranje kompozitora s teritorija današnje Nizozemske, Belgije, Luksemburga i, dijelom, sjeverne Francuske; oni su, u tom razdoblju, izgradili jedan jedinstveni, stilski zaokruţeni, prvenstveno vokalni muziĉki izraz koji je postao u tadašnjoj evropskoj muzici dominantan i općenito prihvaćen. U muziĉko-historijskim prikazima tog razdoblja postoje do danas razmimoilaţenja oko periodizacije i terminologije. Tako se u XIX st. uveo pojam -*• nizozemska škola, a u novije doba prvi period razvitka (oko 1430—70) pojedini historiĉari nazivaju burgundskom epohom ili školom (J. Huizinga, W. Gurlitt, H. Besseler), a idući period franko-flamanskom ili flamanskom epohom, odnosno školom (P. H. Lang i dr.). MeĊutim, zbog jedinstvenosti razvojne linije smatra se da je ispravnije izrazom n. m. obuhvatiti muziĉku aktivnost svih onih pokrajina koje su se prvobitno i nazivale Nederland (do u novi vijek), a bile su u XV st. većim dijelom sjedinjene u kneţevini Burgundiji i zatim (od 1477) pod vlašću Habsburgovaca. Ujedno se, s obzirom na stilsko jedinstvo kojemu je temelj polifona tehnika, uobiĉajio pojam nizozemski stil (po R. G. Kiesewetteru). Po svojim bitnim znaĉajkama ĉitavo to stilsko razdoblje (XV—XVI st.) pripada muziĉkoj renesansi, iako zbog mjestimiĉnih i povremenih pojava kasnosrednjovjekovnih (gotiĉkih) obiljeţja, pojedini muzikolozi (Ch. Van den Borren) drţe da n. m. dobiva izrazito renesansni peĉat tek oko 1600. 1. Naglom procvatu muzike, kao i likovnih umjetnosti, u Nizozemskoj pogodovala je u XV st. snaţno razvijena privreda, osobito prekomorska trgovina i manufaktura. To je dovelo do jaĉanja graĊanstva, znaĉajne djelotvorne snage u oblikovanju nizozemskih umjetnosti, i omogućilo osamostaljenje i bogaćenje niza gradova, doskora vaţnih muziĉkih središta. Prijelaz iz kasnog srednjovjekovnog razdoblja Ars nova u nizozemsku reresansnu muziku, oko 1400—30, reprezentira Johannes Ciconia iz Liegea (oko 1335/40—1411), prvi u nizu nizozemskih muziĉara koji djeluje u Italiji; on usvaja stilske elemente talijanskog treĉerita (tonalne harmonije, melodijske slobode, kanonska tehnika) i spojivši ih s tekovinama francuske Ars novae otvara put razvoju. Pored talijanskih kompozitora vaţnu su ulogu odigrali i utjecaji engleskih kompozitora angaţiranih na kontinentu (John Dunstable i dr.), posebno njihova tehnika višeglasja i odnos prema disonanci. Prvo razdoblje razvoja (oko 1430—70) pada u doba najviše moći kneţevine Burgundije (vladavina Filipa Dobrog, 1419—67),
682
NIZOZEMSKA MUZIKA
u kojoj je oţivotvorena sinteza elemenata romanske i germanske (nešto stariji od Dufava), Reginaldus Liebert (?—?), kulture, koja je postala temeljem meĊunarodnom karakteru nizo- Bratsart (oko 1405 — poslije 1445), braća Arnold i h. zemske muzike. Mnogi nizozemski kompozitori toga doba djelo- Lantins i Jacobus Vide (? —poslije 1433). vali su dulje ili kraće vrijeme na burgundskome dvoru (blizu Lillea, 2. Vrijeme oko 1470—1560 razdoblje je velikog 1 zatim u Bruxellesu), tada najuglednijem kulturnom središtu širenja nizozemske muzike po Evropi. Taj nizozemst Evrope. Tu se osobito njegovao chanson, glavna svjetovna muziĉka vijek« zapoĉinje produbljivanjem Dufaveva stila i utvri vrsta tog prvog, »burgundskog« razdoblja; u chansonu su zarana misne cikliĉke kompozicije, a završava izgraĊivanjem 11 došla do izraţaja obiljeţja novog, renesansnog stila: prevladava i uĉvršćivanjem duhovnog vokalnog a cappella stila, oblik ronda i troglasje s pjevnom melodijskom linijom superiusa doba gotovo najjaĉe izraţen znaĉaj nizozemske polifonij kojemu je povjeren tekst, te s instrumentalnim tenorom i contra- zemski muziĉari traţeni su i angaţirani širom Evrope, tenorom; ritmika je većinom trodijelna, plesna, harmonijska grada oni najznaĉajniji, kao npr. Johannes Ockeghem, Josquin 1 poprima tonalne obrise (dominantna kadenca), a u ĉitavoj je struk- Nicolas Gombert ili Adrian Willaert, djeluju većinom izva turi već oko 1430 postignuta ravnoteţa izmeĊu polifonih i ho- vine; usprkos tome, oni zadrţavaju svoj uroĊeni muzic mofonih elemenata, karakteristiĉna za »burgundski« stil. kojemu je, uza svu individualnost, uvijek osnova tehnil Druge dvije vrste, motet i misa-, što su ih izgraĊivali nizozemski polifonije, tj. 1 kompozitori, pripadaju crkvenoj muzici. Osim velikaških dvorova, u to su doba, naime, crkve bile jedina muziĉka ţarišta. Katedrale pojedinih gradova drţale su vlastite pjevaĉke škole, na kojima su se odgojile generacije nizozemskih muziĉara. Medu najstarije idu škole u Cambra-iju, Liegeu, Antwerpe-nu i Utrechtu. I u odnosu prema crkvenoj muzici oĉitovao se duh novog vremena, ponajprije u jaĉoj povezanosti sa ţivotnom stvarnošću, zatim i u sve jasnije izraţenoj diferencijaciji; raĊa se osjećaj za razlike i specifiĉnosti pojedinih vrsta što je dovelo najprije do sistematizacije rukopisa, a kasnije do posvemašnjeg razdvajanja na velike folio zbornike crkvene muzike i na chansonniere. MeĊutim, nizozemski kompozitori nisu odmah odbacili kretanja samost naslijeĊene tehnike i forme NIZOZEMSKA MUZIKA. Psalterij, harfa i lutnja na slici Fontana milosti, XV st dnakopravnih što je nego su ih postepeno preobraţavali i, pronalazeći nova muziĉka plod njih sredstva, posve izmijenili ili napustili. Tako se, npr., u motetu lovanja u domi istom oko 1450 posve napušta kruta izoritmiĉka konstrukcija Posljednjih deci (tekovina francuske Ars novae) te se prelazi na novi tip st. u središtu j tenorskog moteta koji je obiĉno ĉetvoroglasan (tenor je iznad laĉkog interesa contratenor-bassusa) i glasovi mu kontrapunktiraju slobodnije, zatim, uporedo ritmiĉki jednostavnije, a melodijske se linije oblikuju prema sansnom humar principima tehnike variranja ili ornamentiranja. Dulje se zadrţala teţnjom za izr jedino praksa mješovitih tekstova. Osim reprezentativnog, primuziĉkim govi godnog moteta namijenjenog sveĉanim zgodama, njeguje se i motet. Dok u 1 jednostavniji tip motetske pjesme, po strukturi veoma blize chansonu. vladava ĉetv Misi su upravo nizozemski kompozitori dali konaĉni oblik cjeloslog, moteti : vite cikliĉke kompozicije velikog formata. To je u prvome redu komponiraju i djelo Guilldumea Dufaya (oko 1400—74), vodećeg majstora 6 glasova. »burgundskog« perioda, po njemu nazvanog ponekad »Dufaveva Vodeće liĉne epoha«; Dufay ostvaruje jedinstvo cikliĉke forme provoĊenjem racije aktivne jednog te istog cantus firmusa (tzv. tenorska misa) kroz sve stavke 1460 i 1520 — misnog ordinarija (poĉev od »Misse sine nomine« iz 1420, zatim Ockeghem (oko u »Missa Caput« i u misi »Se la face ay pale« iz 1440—50), kao i oko 1495), Jacol upotrebom zajedniĉkog poĉetnog motiva u pojedinim stavcima (1450—1505), ili ĉak srodne tematike kroz ĉitavu kompoziciju (misa »Ave regina Des Pres (oko caelorum«, oko 1464). Dufavu se pripisuje i zasluga za razvitak 1525) i Pierre -> fauxbourdona, karakteristiĉne tehnike burgundskoga kruga, Rue (oko 146 koja je svojom posve novom, skladnom punoćom zvuka postala — preteţno su temeljem nizozemskog polifonog stila. misama, te u n Uz Dufava najistaknutiji je kompozitor ovog razdoblja Gilles najpotpunije r Binchois (oko 1400—1460), ĉlan burgundske dvorske kapele i velik usavršili karaki majstor »burgundskog« chansona, prozraĉne strukture, elegantnih kompozicijsko-tehniĉka i stilska sredstva nizozemske pi melodijskih linija i visoko postavljenih glasovnih registara. MeĊu Dufavevim starijim suvremenicima istiĉu se: Richard prije svega samostalno i uravnoteţeno kontrapunktiranje s Loqueville (?—1418; Dufavev uĉitelj u Cambraiju), Nicolas Grenon sova; zatim raznovrsnu razradbu cantus firmusa: sloţene 1 (? — oko 1449), Johannes Franchois de Gembelaco (oko 1380? — ?) i oblike (npr., Ockeghemova »Missa prolationum« u dvostri Guillermus Malbecque (?—1465). U njihovim se djelima (misni nonu; La Rueova »Missa Ave sanctissima Maria« u trostri stavci, moteti, chansoni) još prepleću stilski elementi Ars novae nonu); tehniku ostinata (npr., Obrechtova misa »Malheur Josquinovi moteti »Domine dominus noster« i »Miserere«); i novog, nizozemskog stila. Od Dufavevih suvremenika koji metode oblikovanja tema, npr., od slogova solmizacije (tzv i stilski idu u korak s njime vaţniji su: Johannes de Limburgia cavato) ili od ljestviĉnih tonova (Ockeghemova misa »Mi Josguinova misa »Hercules Dux Ferrariae«). Ti su kon uveli i tehniku tzv. neprekidne ili skroz provedene imite imitazione continud, njem. Durchimitatiori), koja poslije postaje općom praksom (klasiĉan je primjer Josquinc »Pange lingua«) i izgradili oblik parodijske mise (Josquim »Fortun? desperata«, Obrechtova misa »Je ne demande«), raširene kod slijedećih generacija. MeĊutim, izvanredna
vještina bila je samo osnova na kojoj su ovi, a i kasniji ve zemski muziĉari gradili svoj raznovrsni, posve individua ziĉki govor. Tako je, npr., za Ockeghemov stil karakt sistematsko kontrapunktiranje sviju glasova; melodijsl teku neprekidno, ritmiĉki samostalno, a formalni se ok' širuju (višedijelni moteti). Suprotno njemu, Obrecht svi lodiku dijeli na periode, sluţi se naĉelom opetovanja i mje homoritmikom, te ostvaruje vanrednu preglednost form La Rue je po svome zgusnutom polifonom slogu sliĉan Ock ali on unosi u svoje neprekidne melodijske tokove mno§ disonantnih pomaka, a muzika mu je ĉesto veoma eks] Najjaĉa je liĉnost ĉitavog razdoblja Josquin Des Pres, s i humanist, koji stavlja tehniku posve u sluţbu sadrţaja; 01 klasiĉnu ujednaĉenost polifonog tkiva i pojaĉava izraţajno! smisao rijeĉi (silabiĉka deklamacija, kromatika, zvuĉni ki Za razliku od svojih suvremenika, Josquin daje prednost obliku u kojemu su humanistiĉke teţnje i vjerski zanos t( (Devotio moderna) jaĉe došli do izraţaja; njegov je utj dalekoseţan. U ehansonima tog razdoblja znatan udio imaju fra talijanski utjecaji. Pored ronda njeguje se i oblik virelaia i bi a sastav se ĉesto proširuje na 4 i više glasova. Struktura je p
NIZOZEMSKA MUZIKA
683
strogo polifoniĉka sa skroz provedenom imitacijom, a ponekad zemski polifoni naĉin s elementima francuskog chansonskog stila; se prepleće polifonija s homofoniĉko-homoritmiĉkim gibanjem, Cornelius Canis (1510/20—61?), koji se nadovezuje na svog što odaje utjecaje talijanske frottole. Uz francuske chansone uĉitelja Gomberta; Pierre de Manchicourt (oko 1510—67), komponiraju se i pjesme na talijanske (canzone tipa frottole i si.), vješt kontrapunktiĉar, bliz stilu Gomberta i Crequillona (motet »Ave virgo Cecilia« u dvostrukom kontrapunktu). IzgraĊivanju a i na nizozemske tekstove. Medu kompozitorima Ockeghemove generacije znaĉajni su, madrigala osobito su pridonijeli Jachet de Berchem (? — 1580), poglavito kao majstori chansona, Antoine Busnois (?—1492), koji koji se svjeţinom i neposrednošću izraza pribliţava Willaertu; većinom komponira na vlastite stihove, zatim Hayne von Ghizeghem, Jakob Arcadelt (oko 1500 ili 1514—1568), ĉiji se ĉetvoroglasni koji postiţe harmoniĉnu ravnoteţu glasova, i Philippe Caron, ĉiji madrigali odlikuju lirskom pjevnošću, poetskom interpretacijom se chansoni odlikuju prozraĉnošću strukture i širokim pjevnim teksta i ĉistoćom harmonija, te Cipriano de Rore (oko 1516—1565), linijama. Johannes Regis (oko 1430 — oko 1485) i Johannes Touront koji je snaţno utjecao na daljnji razvoj madrigala ostvarivši u (? — ?), dali su vrijednije priloge motetskoj umjetnosti, a Jakob svojim 4 i 5-glasnim djelima dramatske kontraste, uspjele harBarbireau (oko 1408 — 91), stilski izmeĊu Ockeghema i Obrechta monijske efekte (s pomoću kromatike) i plastiĉnost svake pojedine (mise, chansoni), vaţan je i po tome što je više od 4 decenija djelovao rijeĉi. Istaknuti teoretiĉar tog razdoblja Adrianus Petit Codico u Antwerpenu kao katedralni zborovoda i muziĉki uĉitelj. (oko 1500—62) u traktatu »Compendium musices«, a i u kompozicijama (zbirka U generaciji Obrechta i moteta »Mušica re-servata«), Josquina istiĉu se još: zastupa tradiciju svog Gaspar van Weer-beke (oko uĉitelja Josquin Des Presa. 1440 — poslije 1518), najviše IzgraĊivanju instrumentalne kao kompozitor misa i muzike dao je vrijedan moteta, Alexander Agricola prilog Jacob Buus (?—1565), (oko 1446—1506) i Loyset ricercarima u kojima se Compere (oko 145c— 1518), nazire teţnja za monoobojica cijenjeni kao tematskim oblikovanjem. O majstori chansona, Henricus golemoj meĊunarodnoj Isaac (oko 1450 —1517), reputaciji nizozemskih autor najopseţnije zbirke kompozitora te o širenju kompozicija misnog njihove muzike po Evropi propriuma ono-gi doba tokom tog stoljetnog »Choralis Con-stantinus«, te razdoblja svjedoĉe Ockeghe-mov uĉenik Antoin ponajprije suvremene Bru-mel (oko 1460 — postalijanske, njemaĉke, lije 1520), poznat po španjolske i francuske misi »Et ecce terrae rukopisne i štampane zbirke, motus«zai2 glasova. Svi su ti muziĉari povremeno djelovali u NIZOZEMSKA MUZIKA. F. Floris, Obitelj Van Berchem muzicira, 1561 u kojima su većinom daleko brojnije zastupljene kompozicije Italiji, pa u svojim kompozicijama povezuju elemente talijanske muzike (npr. harmonijsku zvuĉnost) s Nizozemaca nego domaćih autora. Tako npr., talijanski tiskar O. nizozemskim polifonim stilom. No, dok je Isaac izraziti kozmopolit, Petrucci izdaje u zbirkama iz 1501—20 najviše djela Josquin Des stilski srodan Obrechtu i Josquinu, kod Agricole, Comperea i Presa (tri posebne zbirke misa), Lovseta Comperea, Antoinea Brumela, Henricusa Isaaca, Pierrea de La Ruea. U Španjolskoj je Weer-bekea preteţe Dufaveva tradicija, a Brumel je bliz de La Rueu. Toj generaciji pripada i Johannes Tinctoris (oko 1435— crkveni repertoar preteţno sastavljen od muzike Nizozemaca; npr. u 34 crkvena zbornika iz Toleda, po prilici iz 1540—80, više 1511), najznaĉajniji renesansni teoretiĉar, koji je u svojih 12 traktata iscrpno prikazao razvoj muziĉke teorije i praksu svojega od polovice su djela Josquin Des Presa, Nicolasa Gomberta, Clemensa non Pape, Jeana Richeforta, Thomasa Crequiollona vremena; njegov »Terminorum musicae diffinitorium« (oko 1472—73) sa 299 muziĉkih pojmova, smatra se najstarijim i drugih. Francuske tiskane zbirke, te engleski crkveni repertoar sadrţavaju takoĊer velik broj misa i moteta muziĉkim leksikonom. Za generaciju koja djeluje izmeĊu 1520 i 1560 karakteristiĉno nizozemskih kompozitora. Istu sliku pruţa evidencija je izgraĊivanje josquinovske internacionalne tradicije, majstorsko muziĉara angaţiranih u najuglednijim evropskim dvorskim i crkvenim kapelama. Nizozemci vrlo ĉesto u stranim kapelama vladanje tehnikom skroz provedene imitacije i uspostavljanje premašuju broj domaćih ĉlanova, a ponekad zauzimaju i vodeće ravnoteţe izmeĊu tona i rijeĉi, što je odraz humanistiĉkog duha. Stoga je sada omiljelija vrsta motet, a misa se njeguje najviše u poloţaje, kao npr. Johannes Ockeghem u francuskoj kraljevskoj kapeli, Gaspar van Weerbeke na dvoru u Milanu ili Adrian parodijskoj formi. Uz to se pod utjecajem reformacije javljaju i protestantske nizozemske pjesme. U svjetovnoj muzici, naslije- Willaert u Veneciji. U Italiji su ţarišta nizozemske dominacije i Ċeni oblik chansona potiskuje novi deskriptivni francuski tip, ekspanzije dvorske, odnosno crkvene kapele, u Milanu, Ferrari, jednostavnije graĊe. Osim toga, stvara se madrigal u kojemu Rimu (Papinska kapela), Firenci, Veneciji i Napulju, a u nizozemski kompozitori isprva stapaju elemente talijanske frottole njemaĉkim zemljama dvorovi u Beĉu, Innsbrucku, Miinchenu i i klasiĉnog nizozemskog (polifonog) chansona. Kasnije, otprilike Grazu. U Španjolskoj je, za vladavine Karla V i Filipa II, dvorska crkvena kapela sastavljena iskljuĉivo od Nizozemaca (tzv. »capilla od sredine stoljeća, preteţu talijanski utjecaji. Glavni su predstavnici te generacije: Nicolas Gombert (oko flamenca«). Po brojnim popisima pjevaĉa i po njihovim hono1500—56), majstor moteta ("većinom za 5 i 6 glasova), koji razvija rarima vidi se da su Nizozemci u to doba uţivali najveći ugled briljantnu tehniku imitacije i provodi silabiĉku deklamaciju; i kao izvoĊaĉi, vješti u kontrapunktiranju, fraziranju, intonaciji itd. zatim Jacobus Clemens non Papa (oko 1510 — oko 1556/58), vaţan Na taj naĉin oni su širom Evrope postali mjerodavni uzori, ne kao autor nove vrste, protestantskih psalama, komponiranih ĉesto samo za stil i tehniku komponiranja, nego i za izvodilaĉku praksu. na osnovi flamanskih narodnih melodija (oko 150 »Souterliedekens« U samoj Nizozemskoj glavna su muziĉka središta bile dvorske za 3 glasa), i nadasve moteta u kojima postiţe takvu dotjeranost kapele u Bruxellesu i Mechelenu, te stolne i kolegijatske crkve oblika i puni zvuĉni sklad da ga se smatra preteĉom Orlanda di u Antvverpenu, Bruggeu, Bruxellesu, Cambraiju, Gentu, KorLassa. I najzad Adrian Willaert (oko 1480 ili 1490—1562), ute- trijku, Mechelenu, Monsu, Oudenaardeu, Soignesu i Tournaiju, meljitelj tzv. »venecijanske škole«, koji je u svojim djelima po- svaka s vlastitom pjevaĉkom školom. 3. U drugoj polovini XVI st. nizozemske pokrajine zahvaćene stigao idealnu sintezu nizozemskog polifonog izraza s talijanskom zvuĉnom koncepcijom. On je podjednako znaĉajan po svojim su politiĉkim i vjerskim sukobima i najzad razdvojene što se mnogostruko odrazilo i u muziĉkom ţivotu i stvaranju. Za apsomotetima kao i po svome doprinosu izgraĊivanju madrigala, a njegov se utjecaj proteţe na široki krug nizozemskih i talijanskih lutistiĉke vladavine Filipa II Španjolskog (od 1556), nastaje ĉitav muziĉara iduće generacije. Medu njihovim suvremenicima izdva- niz politiĉki obojenih svjetovnih polifonih kompozicija, satiriĉkih jaju se: Jean Richafort (oko 1480 — oko 1547), cijenjen po mo- pjesama, balada, revolucionarnih pjesama geza te protestantskih tetima koje su mnogi preuzimali za predloške parodijskih misa psalama i duhovnih pjesama izazvanih razbuktalom proture(Willaert, Palestrina i dr.); Lupus Hellinck (oko 1495—1541), formacijom. Prodor kalvinizma, zatim vjerski progoni i najzad otvorena pobuna nizozemskih revolucionara protiv španjolskih autor zanimljivih njemaĉkih protestantskih pjesama (»koralni moteti«) i vrlo dotjeranih latinskih moteta; Philippe Verdelot osvajaĉa (1566), potaknuli su još jaĉe iseljavanje i onako posvuda (i — prije 1552), jedan od stvaralaca madrigala; Thomas Crequillon traţenih nizozemskih muziĉara. Stoga se u drugoj polovini XVI st. ţarišta nizozemske muzike nalaze uglavnom izvan domovine, (? — 1557), poznat osobito po chansonima u kojima spaja nizo-
684
NIZOZEMSKA MUZIKA
i to sada najviše u njemaĉkim zemljama, gdje je muziĉko stvaranje pod utjecajem Nizozemaca poprimilo kozmopolitski karakter. Bavarska dvorska kapela u Miinchenu doţivjela je svoj najveći procvat pod vodstvom Orlanda di Lassa (1530 ili 1532—1594)5 koji je postao uzorom, poglavito u motetskoj kompoziciji, nizu njemaĉkih kompozitora sve do J. H. Scheina i H. L. Hasslera. Pod Lassom je drugi dirigent munchenske kapele Johannes de Fossa (? —1603), a orguljaš je takoĊer Nizozemac Ivo de Vento (oko 1540—1575). Dvorsku kapelu u Beĉu vode u drugoj polovini XVI st. sami nizozemski muziĉari, redom znaĉajni i kao kompozitori: Pieter Maessens (1505—1562), Christian Janszoon Hollander (oko 1510/15 —• oko 1568), Jean Guyot de Chatelet (Johann Caslileti, oko 1512—1588), Philippe de Monte (1521—1603) uz Lassa najjaĉa liĉnost tog razdoblja, te Jacob Vaet (oko 1529—1567) i Lambert de Sayve (1549—1614). U Dresdenu djeluje Mattheus Le Maistre (oko 1505—1577), u Pragu i Grazu Johannes de Cleve (oko 1529—1582), u Braunschvveigu Noel Faignient (oko 1540/50 — oko 1595), u Augsburgu, Pragu i Beĉu Jacobus de Kerle (1531 ili 1532—1591), koji znatno pridonosi uvoĊenju elemenata nizozemske i talijanske muzike u njemaĉku crkvenu muziku; u Pragu i Innsbrucku djeluju Alexander Utendal Cokc 1530/40— 1581) i Jacobo Regnart (1540—1599), a dvorsku kapelu u Stuttgartu vodi Balduin Hoyoul (1547 ili 1548—1594). U Italiji je aktivnost domaćih kompozitora Palestrinine generacije, poĉev od 1565, znatno potisnula Nizozemce. IzmeĊu nekolicine onih koji su tamo djelovali izdvajaju se: Jaches de Wert (1535—1596), dirigent dvorske kapele u Mantovi i plodan madrigalist koji prelazi na novi, dramatski izraz; zatim Raynaldus Del Mel (vjerojatno 1554 — °k° I59^) i Jan Tollius (oko 1550 — vjerojatno 1603) koji se pribliţava ranom baroku. U Španjolskoj još ţivi tradicija nekad slavne »Capilla flamenca«, pa je vodstvo dvorske kapele povjereno i dalje Nizozemcima, Gerardu de Turnhoutu (oko 1520—1580), zatim Georgesu de la Heleu (1547—1587) i Philippeu Rogieru (oko 1560—1596). U samoj Nizozemskoj 17 je pokrajina muziĉki još uvijek meĊusobno povezano zajedniĉkom tradicijom, iako su se sjeverne, protestantske pokrajine politiĉki i vjerski osamostalile i 1585 odvojile od juţnih, katoliĉkih pokrajina (današnja Belgija), koje su ostale u posjedu Španjolske. Crkvene pjevaĉke kapele i škole u pojedinim su gradovima nastavile radom usprkos borbama i pustošenju ikonoklasta, ali su njihovi nekadašnji veliki sastavi uglavnom znatno smanjeni. Osobito je ţiva muziĉka djelatnost katedrale u Antvverpenu ĉiju kapelu vode Andreas Pevernage ('543—!59i) i Cornelis Verdonck (1563—1625). U odnosu na muziĉko stvaranje, to je razdoblje klasiĉne dotjeranosti nizozemskog polifonog stila (tzv. ars perfecta) i nagovještaja nove, barokne epohe: sve naglašenije izraţajnosti i raĊanja samostalne instrumentalne muzike formirane na kontrapunktiĉkim tehni kama Nizozemaca. Karakteristiĉno je da u misi postepeno išĉezava tehnika cantus firmusa (u motetu se zadrţala) i izbjegava se pretjerana melizmatika; parodijska forma i dalje prevladava iako je u misama »sine nomine« predloţak tako prikriven da one djeluju kao slobodno komponirane. Motet sada natkriljuje sve druge muziĉke vrste svojim opseţnim višedjelnim oblikom u kojemu su nizozemski majstori razvili svu svoju originalnost, vještinu i smisao za vokalno višeglasno oblikovanje. Daje se prednost realistiĉnim i dramatiĉnim tekstovima koji omogućuju jaĉu ekspresivnost, a repertoar se proširuje kompozicijama metriĉkih duhovnih i svjetovnih pjesama pa nastaje ĉitava literatura »svjetovnih moteta«. Istodobno, nizozemski madrigalisti njeguju pored svjetovnog i duhovni madrigal. Dominantna je liĉnost ĉitavog tog kasnog renesansnog razdoblja Orlando di Lasso koji u svom opseţnom opusu, poglavito u motetima (oko 1200), daje sintezu svih dotadašnjih postignuća, a istodobno, razvijajući jaĉe, dramatske akcente, afektivnu izraţajnost i liĉnu notu, oznaĉuje kraj ĉistog nizozemskog polifonog stila i navješćuje muziĉki barok. Drugi veliki majstor tog razdoblja, Philippe de Monte, najplodniji madrigalist svojega doba (preko 1200 madrigala), po izrazu je lirik koji izbjegava pretjerane kromatizme da bi postigao ĉistoću polifoniĉke strukture i izvanrednu ugladenost oblika. Smjerom O. di Lassa i Ph. de Montea krenuli su mnogi njihovi suvremenici, oĉitujući pri tom razliĉite individualne sklonosti: bilo prema strogom, gotovo arhaiĉkom odrţavanju kontrapunktiĉke tradicije {Jakob Vaet u motetima), ili prema palestrinskom polifonom stilu (Jacobus de Kerle; Raynaldus Del Mel; Andreas Pevernage), ili prema naprednoj koncepciji, izraţenoj u madrigalu (Jaches de Wert). Osim mise, moteta i madrigala i dalje se njeguje tradicionalni polifoni chanson, te višeglasna nizozemska pjesma s prizvukom narodne pjesme. Prihvaćaju se i ostali suvremeni svjetovni tipovi, npr. talijanska villanella i njemaĉka polifona pjesma. U Nizozemskoj se, prema tadašnjoj praksi, objavljuju brojne zbirke chansona i moteta, bilo
za vokalno, bilo za instrumentalno izvoĊenje. Pojavljuju se ĉiste instrumentalne muzike s općepoznatim plesovima tog preteţno francuskog, ali i nizozemskog podrijetla (npr. / d'Anvers, Almande de Liege). Tabulature za lutnju obiĉno sad pjesme za glas i lutnju, obradbe polifonih vokalnih forma i ] IzgraĊivanju specifiĉnih instrumentalnih oblika znaĉ priloge dali lutnjisti Emanuel Adriaensen (XVI st.), autor »Pratum musicum« (1584—92), i Joachim van den Hoi 1570 — oko 1620) koji, posebice svojim fantazijama, pr razvoju imitacijskog stila na lutnji. Muziku za instrun tipkama izgraĊuju Jean (Giovanni) de Macque (oko 1550autor orguljskih toccata, canzona, durezza i ligatura, i Luython (1557/5^—1620), koji svojim ricercarima i osobito pripravlja klasiĉnu baroknu fugu. Na prijelazu iz kasne re u barok djeluje Ja« Pieterszoon Szveelinck (1562—1621), po majstor nizozemske vokalne polifonije (moteti, madrigali soni) i istodobno jedan od tvoraca barokne instrumentali zike za orgulje, odnosno za ĉembalo (tokate, fantazije, ri koralne varijacije), te po svom utjecaju zaĉetnik tzv. sji njemaĉke škole. U XVI st. velik zamah doţivljuje u Nizozemskoj n naklada i štampa. Vaţno je središte Antwerpen gdje se po ĉitav niz izdavaĉa; najznaĉajniji su: Tylman Susato (? — 1561 i 1564), nakladnik i kompozitor; zatim Hubert Vi (1517—1595; vaţan i kao kompozitor), koji 1554 otvara sa Jeanom Laetom (1525—1567), i Christoffel Plantin (1 1588), nakladnik (poĉev od 1549) raskošno opremljenih brevijara i zborskih knjiga. U Leuvenu je 1551 otvorio ni poduzeće i tiskaru Pierre Phalese (oko 1510 — oko 1573) 1570 udruţio s antwerpenskim izdavaĉem Jeannom Bi (1526—1595); njegov sin Pierre Phalese (? —1629) pre: 1581 poduzeće u Antvverpen, gdje se firma odrţala dc Potkraj XVI st. nizozemska vokalna polifonija gubi do tan poloţaj, jer je ta muzika u potpunoj suprotnosti s teţnjama za dramatiĉnim izrazom. Već poslije 1565 ' svojim harmonijskim i melodijskim inovacijama premaši zozemske muziĉare. S pojavom monodije i novih vrsta, oratorija, kantate, završava zlatno doba nizozemske muzi nosno nizozemskog vokalno-polifonog stila. 4. U dugotrajnim su borbama sjeverne nizozemske pr< uspjele izvojevati samostalnost, koja im je definitivno r. 1648 Westfalskim mirom (republika Sjedinjene Nizozi dok su juţne provincije ostale u posjedu Španjolske sve d kada su pripale Austriji. Time se poĉinju razdvajati i r putovi muzike: juţne provincije dolaze preteţno u sferu fn i dijelom talijanske muzike, a u sjevernima prevladavaju nj utjecaji. Nakon plodnog renesansnog razdoblja i nizozemsl ziĉke dominacije u Evropi, nastupa u toj zemlji dugi peric danja i epigonstva. Sve do kraja XIX st. nizozemska će ţivjeti u znaku prihvaćanja, oponašanja i asimiliranja utjecaja i stilova. Kompozitori toga razdoblja imaju ug samo lokalno znaĉenje, izuzev F. J. Gosseca (1734—1829) i A Gre'tryja (1741—1813); oni, meĊutim, djeluju izvan don pa se ukljuĉuju u povijest francuske muzike. U juţnim nizozemskim provincijama (tzv. Španjolskaj zemska i od 1714 Austrijska Nizozemska) kompozitori druge polovine XVII st. uglavnom drţe zastarjele tradic lifonog stila, a zatim, povodeći se za talijanskim i fran uzorima, prihvaćaju nove tekovine. Barokni koncertant uvode u crkvenu muziku Lambert Pietkin (1613—1693), Lamalle (1648—1722) i Pierre Antoine Fiocco (1650—1714 maćeni Talijan. Pierre Hercule Brehy (1673—1737) post: nimljive dvozborne efekte, a Jean Joseph Fiocco (1686-i Charles Joseph van Helmont (1715—1790) pišu prve or Sredinom XVIII st. prodiru u crkvenu muziku obiljeţja • nog stila. Muzika za instrumente s tipkama razvija se bogatije i originalnosti od duhovne, vokalne. Njeguju je Charles (prije 1600—1654), Lambert Chaumont (oko 1635—1712), ham Van den Kerckhoven (1627—1702), zatim u XVIII si teţno po uzoru na stil francuskih clavecinista, Josse 1 (1697—1779), Ch. J. van Helmont, Jean Baptist Loeillet ( 1730), Joseph Hector Fiocco (1703—1741) i dr. Sredinom st. jaĉaju utjecaji talijanskog galantnog stila {Jean Jacgues 1 ? —1785: Mathias Van den Gheyn, 1721—1785; Gu Boutmy, 1723—1791), a poslije 1765 oĉituje se prijelaz n klasiku, posebice u djelima Jean-Josepha Boutmyja (1725— U muzici za komorne sastave prihvaćaju se u XVII st. ta barokni oblici suite, trio-sonate, koncerta i uvertire i komp' ih Nicolaus a Kempis (? — ?), veoma plodan autor koi simfonija (120), zatim P. A. Fiocco, P. H. Brehy, J. B. . i dr. Orkestralna muzika razvija se intenzivnije tek u XV
NIZOZEMSKA MUZIKA i to poglavito na dvoru guvernera u Bruxellesu ĉiju kapelu vode Henri-Jacques De Croes (1717—1789; koncerti, uvertire) koji prelazi na galantni stil i njegov nasljednik Pierre Van Maldere (1729—1768) koji izgraĊuje ranoklasiĉnu simfoniju. Vrijedne su priloge orkestralnoj muzici dali i Guillaume Gomaire Kennis (1717—1789) i Herman-Francois Delange (1715—1781). Muziĉko-scenska djelatnost zapoĉinje izvedbama baleta francuskoga tipa. God. 1650 izvodi se u Bruxellesu prva talijanska opera (»Ulisse errante nell'isola di Circe« G. Zamponija), a 1681 otvara se prvo javno operno kazalište; 1700 utemeljen je, doskora glasovit, Thedtre de la Monnaie koji se odrţao do danas. No, istom 1759 izvodi se prvo operno djelo domaćeg autora: komiĉna opera »Le Deguisement pastoralu P. van Malderea. Plodni stvaralac Jean Noel Hamal (1709—1778 ) iz Liegea, komponira prve opere u valonskom dijalektu (»Li vovedge di Tchaufontaine«, 1757) i dr.) te valonske kantate, a znaĉajan je i kao simfoniĉar. U Liegeu se pojavljuju i prvi muziĉki ĉasopisi: »Les Recreations harmoniques« (1756—58) i »L'Echo« (1758—73). U nezavisnim sjevernim provincijama, kalvinizam i republikanstvo dali su muziĉkom ţivotu XVII st. jednostavniji, graĊanski karakter. Velik procvat doţivljuje muziciranje na internim priredbama* muziĉkih kolegija (Collegia mušica), sastavljenih od profesionalnih muziĉara i amatera, koji se već od kraja XVI st. osnivaju u svakom bogatijem gradu. Na tim se koncertima njeguie isprva vokalna i instrumentalna muzika, a poslije 1650 samo instrumentalna. Teţište je na baroknim komornim oblicima sonate, suite i si., koje komponiraju Sybrandus van Noordt (? — l l0 l )> Johannes Schenck (1656 ■—• poslije 1712), Servaas de Koninck (? —■ oko 1718), Carolus Hacquart (oko 1649 — oko 1730) i dr. Vrlo je raširena i svjetovna pjesma (glavni predstavnik Adrianus Valerius, oko 1575—1624), a uvodi se i talijanska monodija najprije u obliku arije (zbirka »Pathodia Sacra« glasovitog pjesnika i muziĉara Constantijna Huygensa, 1S96—1687), zatim i kantate (Quirinus van Blakenburg, oko 1620—1707, i dr.). Javne muziĉke priredbe odrţavaju stalni gradski duhaĉki sastavi (Stadspijpers), zatim sviraĉi popularnog carillona (Jacob van Eyck; Salamon Verbeeck; Dirk Scholl), koji stvaraju odgovarajući repertoar, i orguljaši (tzv. orgelbespelingen) koji u kompoziciji uglavnom slijede Swelinckovu tradiciju (Anthony van Noordt, ? —1675; Dirk Scholl, 1641—1727). MeĊutim, već u drugoj polovini XVII st., priredbe kolegija ĉesto dobivaju karakter javnih koncerata, a poslije 1700 prireĊuju se i koncerti uz ulaznima; uskoro se otvaraju i koncertne dvorane u Amsterdamu (najpoznatija Felix Meritis, osnovana 1777), Hagu i Rotterdamu. To je potaklo stvaranje većih orkestralnih oblika, simfonije i koncerta, a posebno procvat virtuozne violinistiĉke muzike, te uporedo, intenzivnu gradnju violina. Od kompozitora najznaĉajniji su: Willem de Fesch (1687—1757)3 koji se još drţi baroknih okvira, Pieter Hellendaal (1718 ili 1721—1799)5 koji prelazi na galantni stil, i predstavnici klasike Christian Ernst Graaf (oko 1726 — oko 1804; preko 100 simfonija), Joseph Schmitt (1734—-1791, prvi dirigent koncerata Felix Meritis) i Friedrich Schmindl (1737—1786; 40 simfonija, kvarteti, trija). God. 1680 otvara se prva operna pozornica u Amsterdamu s operom »Le Fatiche« Talijana P. A. Zianija. Uskoro se izvode i dramska djela domaćih kompozitora, Singspiel »De triomfeerende Min« (1680) C. Hacquarta, pa opere »De vrijadje van Cloris en Roosje« (1688) 5. de Konincka, ali se kao izraziti operni kompozitor, istom potkraj XVIII st., afirmira Bartolomeus Ruloffs (1741—1801), dirigent amsterdamskog kazališta. Muziĉki tisak i naklada dosegli su vrlo visoku razinu posebno zaslugom izdavaĉa Etiennea Rogera (1665—1722) i njegova nasljednika Michel-Charlesa Le Cenea (1684—1717), koji objavljuju djela najpoznatijih evropskih autora. Tako je Amsterdam postao oko 1750 jedno od glavnih evropskih središta muziĉkog tis-ka. 5. Odlukama Beĉkog kongresa (1815) ujedinjene su sve nizozemske provincije (juţne i sjeverne) u Kraljevstvo Nizozemske. Ali nakon revolucije u Bruxellesu, proglašena je 1830 nezavisnost juţnih prokrajina i time je nizozemsko podruĉje podijeljeno na dvije samostalne drţave: Belgiju i Nizozemsku ( -»■ Belgijska muzika). U Nizozemskoj je u XIX st. isprva došlo do jaĉanja njemaĉkih muziĉkih utjecaja, jer su se poslije 1815 doselili mnogi njemaĉki muziĉari, a poneki su dospjeli i na vodeće pozicije. Muziĉkom osamostaljenju Nizozemaca pridonijelo je ponajprije sistematsko izgraĊivanje muziĉke nastave. U tome je veliku ulogu odigralo muziĉko društvo Maatschappij tot bevordering der Toonkunst, utemeljeno 1829 u Amsterdamu, koje podupire cjelokupni nizozemski muziĉki ţivot. To društvo je doskora u mnogim mjestima osnovalo svoje sekcije povezane, uz ostalo, s muziĉkim školama, kasnije djelomice pretvorenim u konzervatorije. MeĊutim u Hagu je već 1826 utemeljena Koninklijke Muziekschool (od 1900 Konzervatorij), a 1883 osnovan je i Konzervatorij u Amsterdamu.
685
NIZOZEMSKA MUZIKA. G. Terborch, Poduka u sviranju. XVII st.
God. 1868 utemeljio )S Jan Pieter Heye (1809—1876) društvo Vereeniging voor NeĊerlandsche Muziekgeschiedenis. Ono organizira historijska istraţivanja, objavljuje publikacije starije nizozemske muzike i od 1882 izdaje muzikološki ĉasopis »Tijdschrift van de Vereeniging voor NeĊerlandsche Muziekgeschiedenis« (od 1948 »Tijdschrift voor Muziekvvetenschap«). Katedra za muziko-logiju na Univerzitetu u Utrechtu osnovana je 1930, a poslije 1945 djeluju katedre još i u Amsterdamu, Nijmegenu i Leidenu. Muziĉkom obrazovanju radništva namijenjen je Institut der Volksmuziekscholen (osnovan 1932) s teţištem na gajenju stare nizozemske narodne pjesme. Poslije 1945 muziĉkom odgoju omladine mnogo pridonosi organizacija Jeugd en Muziek (holandska sekcija Jeunesses musicales), kao i društvo Vereeniging voor Huismuziek koje, uz ostalo, promiĉe muziciranje na blokflauti. U muziĉkom ţivotu Nizozemske., najveći procvat doţivljava u XtX st. zborno pjevanje, koje njeguju raznovrsna pjevaĉka društva: brojni mješoviti zborovi spomenutog Toonkunst-društva, pa muški zborovi (najpoznatiji: amsterdamski Apollo, Rotte's Mannenkoor i Maastreechter Star), te crkveni zborovi i, poĉev od 1890, društva za gajenje nizozemske vokalne polifonije XV i XVI st. Puni procvat orkestralnog muziciranja zapoĉinje istom 1888 djelatnošću amsterdamskog orkestra Concertgebouiv, koji pod vodstvom Willema Kesa, Willema Mengelberga i Eduarda van Beinuma stjeĉe svjetsku reputaciju. Uz to se istiĉu haški Residentie Orkest (osn. 1903) i Rotterdamsch Philarmonisch Orkest (osn. 1917). Operne predstave davali su u Nizozemskoj, sve do najnovijeg doba, gotovo iskljuĉivo privatni putujući ansambli nejednakih, ĉesto osrednjih kvaliteta. Vrednije su predstave realizirali: u Hagu Thedtre Franfais (oko 1804—1919) i haško kazalište pod intendantom Meihuizeom (1926—34), u Rotterdamu Hoogduitsche Opera (1860—90), a u Amsterdamu društvo Wagnervereeniging (osn. 1884)). Istom 1946 otvorena je u Amsterdamu drţavna NeĊerlandsche Opera koja je otada mnogo pridonijela izgraĊivanju opernog ukusa široke publike. Sve bogatiji razvoj reproduktivnog muziĉkog ţivota potakao je stvaralaĉki rad. Ali do posljednje trećine XIX st. nizozemski kompozitori uglavnom se priklanjaju njemaĉkim uzorima i po svom znaĉenju ne prelaze lokalne okvire. Izdvaja se jedino Johan Joseph Verhulst (1816—1891), koji doduše stilski slijedi leipzišku romantiĉku školu, ali po naĉinu obradbe holandskih tekstova (solopjesme) već zastupa nacionalne teţnje. Uz njega je znaĉajan još Jean Bernard van Bree (1801—1857), dirigent i kompozitor opera, kantata, komornih i crkvenih djela, zatim Richard Hol (1825—1904), autor opera, simfonija, solo-pjesama, uz to dirigent, orguljaš i muziĉki psac, te Willem Frederick Gerard Nicolai
686
NIZOZEMSKA MUZIKA
(1829—1896), cijenjen najviše po solo-pjesmama i prigodnim kanta tama. S idućom generacijom pojavljuju se ponovno u Nizozemskoj i liĉnosti meĊunarodnog znaĉenja. Prvi je izrazitiji predstavnik nacionalnog izraza pedagog i kompozitor Bernard Zmeers (1854— 1925; simfonija »Aan mijn Vaderland«; scenska muzika »Gijsbrecht van Amstel«), koji po prvi put povezuje izvorne holandske elemente (npr. puĉku melodiku) s novijim, impresionistiĉkim stilskim obiljeţjima. Nacionalni prizvuk imaju i pojedine kompozicije Johana Wagenaara (1862—1941; humoristiĉka kantata »De Schipbreuk«; parodistiĉke opere »De Doge van Venetie« i »De Cid«), koji se istaknuo i kao dirigent i uĉitelj ĉitavog kruga mladih muziĉara. Najznaĉajniji je u ovoj generaciji Alphons Diepenbrock (1862—1921), filolog i kompozitor koji u svojim djelima isprva povezuje vvagnerijanske harmonije s vokalnim stilom ranog Palestrine, zatim prihvaća zvukovni kolorizam francuskih impresionista te postiţe vrlo individualan i produhovljen muziĉki izraz (»Te Deumt; scenska muzika za Sofoklovu »Elektru«; pjtsme uz orkestar). Medu njihovim suvremenicima javlja se više kompozitora koji su unutar pojedinih vrsta ostvarili djela trajnije vrijednosti, kao npr.: Julius Rontgen (1855—1932), sljedbenik R. Schumanna i J. Brahmsa (orkestralne i zborske kompozicije, klavirska muzika); Gerard von Brucken-Fock (1859—1935; simfonije, orkestralne suite, klavirska i zborska djela, pjesme); Cornelis Dopper (1870— I939)J predstavnik nacionalnog smjera (popularna »Ciaconna gotica« za orkestar, te simfonije, ĉesto s narodskom melodikom); Dirk Schdfer (1874—1931), koji se u klavirskim djelima nadovezuje na Brahmsa; Willem Landre (1874—1948), sljedbenik Diepenbrocka (opera »Beatrijs«, »Requiem«); Peter van Anrooy (1878—1954), autor najpopularnijeg nizozemskog orkestralnog djela, rapsodije »Piet-Hein«; Jan van Gilse (1881—1944), u orkestralnoj muzici mjestimice blizak G. Mahleru, a u operi »Thijl« inspiriran starim nizozemskim narodnim pjesmama, i najzad, prethodnik holandske Moderne Jan Ingenhoven (1876—1951), koji oko 1910 razvija u svojim kompozicijama stiliziranu, prozraĉnu polifoniju prilagoĊujući je suvremenom izrazu. IzmeĊu 1914 i 1920 zapoĉinju svoju djelatnost predstavnici nizozemske muziĉke Moderne: Sem Dresden (1882—1957)5 autor brojnih orkestralnih, komornih i vokalnih kompozicija (najbo lje djelo, »Chorus Tragicus«); Daniel Ruyneman (1886—1963), koji teţi za novim zvuĉnim kombinacijama (»Hieroglvphen« za komorni sastav; »Sonata« za komorni zbor) i Willem Pijper (1897—1947), predvodnik iduće generacije na koju je utjecao ne samo kao kompozitor nego i kao pedagog i esejist. Muziĉku koncepciju pobornika Moderne karakterizira antiromantiĉki stav, sklonost komornim sastavima posebno s duhaĉima i teţnja za jezgrovitim, saţetim i što neposrednijim naĉinom izraţavanja. Taj je stav najjaĉe izraţen kod W. Pijpera (3 simfonije, klavirski koncert, komorna, klavirska i scenska muzika, opera »Halewijn«), koji gradi politonalne i polimetriĉke zvuĉne sklopove polazeći od jedne jedinstvene jezgre (akord ili motiv), te postiţe vanrednu saţetost. Mnogo je umjereniji Alexander Voormolen (1895 —), koji u orkestralnim i klavirskim kompozicijama (ĉesto izvoĊeni koncert za 2 oboe i orkestar), uspješno spaja obiljeţja francuskog impresionizma s melodikom nizozemskog karaktera. Nešto stariji Bernhard van den Sigtenhorst-Meyer (1888—1953) u svojim se komornim i klavirskim kompozicijama ĉesto inspirira holandskim motivima te nastoji da oţivi Svveelinckov stil. Matthijs Vermeulen (1888—1967) u sedam vrlo uspjelih simfonija razvija modalno, ali djelomice i prošireno tonalno polifoniĉko tkivo, a orguljaš Hendrik Andriessen (1892 —) unosi svoj individualni orguljski stil i u druga instrumentalna djela (5 simfonija, komorna muzika; vrijedna je i njegova opera »Philomela«). U Pijperovoj generaciji istiĉu se još i Oscar van Hemel (1892 —), ĉija su djela proţeta nacionalnim duhom (orkestralna i komorna muzika; zborovi; solopjesme; radio-opera »Viviane«), Rudolf Mengelberg (1892— 1 959L koji se u svojim vokalno-instrumentalnim kompozicijama ĉesto nadahnjuje gregorijanikom, ali i verdijevskom melodikom, i Marim Monnikendam (1896 —), autor niza crkvenih kompozicija koje podsjećaju na bizantski liturgiĉki stil. MeĊu Pijperovim uĉenicima znaĉajni su: Henriette Bosmans (1895—1952), autorica orkestralnih i komornih djela i vrlo uspješne vokalne lirike; Guillaume Landre (1905—1968), vrstan simfoniĉar; Piet Ketting (1904 —; simfonije, kantate, komorna muzika), podloţan utjecajima W. Pijpera i A. Schonberga; Bertus van Lier (1906 —; balet »Katharsis«, simfonije, komorna i vokalna djela), koji polazi od Pijpera, ali kasnije pronalazi vlastiti izraz ĉesto proţet dramatikom; Henk Badings (1907 —), pedagog i jedan od najproduktivnijih i najpoznatijih nizozemskih kompozitora novije generacije, koji obogaćuje klasiĉnu sonatnu formu novim izrazom, a svojim smionim eksperimentima u oblasti novih tonskih sistema i zvuĉnih tehnika (elektronika) znatno
proširuje suvremene kompozicijske mogućnosti (zanimljiva 1 -opera »Orestes«). Pijperovoj školi pripada i Rudolf I (1912 —), preteţno komorni muziĉar koji nastoji da oţivi Mac tov polifoni stil, a u novije doba radi i na elektronskim e rimentima, te Hans Henkemans (1913 —), izraziti lirik koji ponira politonalno. Medu kompozitorima ove generacije h se i Leon Orthel (1905 —), zanimljiv osobito kao simfo zatim Kees van Baaren (1906—1970), jedan od prvih znaĉi nizozemskih dodekafoniĉara i uz to pedagog koji je odgojio n mlaĊe kompozitore; Saar Bessem (1907 —), zasluţna kao rica suvremenih djeĉjih opera; Willem van Otterloo (190' odliĉan instrumentator (suite za orkestar, simfonijeta, d; mento); Robert de Roos (1907 —), ĉija djela odaju utjecaje cuske muzike (scenska muzika, više orkestralnih i komornih pozicija); Wouter Paap (1908 —), autor vokalno-instrumen djela, klavirske muzike i solo-pjesama, uz to plodan m pisac; Jan Mul (1911 —), koji u svojim brojnim crkvenim pozicijama slijedi svog uĉitelja H. Andriessena; Herman i gier (1912 —■)> orguljaš i autor crkvene, orkestralne i koi muzike, te niza solo-pjesama; Marius Flothius (1914 —), ] stveno instrumentalni kompozitor, sklon tradicionalnom muz jeziku i Lex van Delden (1919 —), muziĉar poetiĉne lirske racije (koncert za harfu; »In Memoriam« za orkestar; »Co piccolo«). Poslije Drugoga svjetskog rata afirmirali su se: Jurriaa driesszn (1925—; scenska, filmska i radio-muzika; »Berkshire phonies«; »Grande Messe«); Ton de Leeuzv (1926 —), vrlo pl raznovrstan stvaralac koji se poput svog uĉitelja Badingsa 2 i za elektronsku muziku (oratorij »Job« za elektronske zvukovi dicionalni orkestar); Hans Kox (1930 —), Badingsov uĉ stilski sljedbenik. Zatim uĉenici K. van Baarena: Peter (i935 —; »Entelechie I«; »Signalement«; opera »Het Labvri Jo van den Booren (1935 —; »Game« III« za trublju i orgulj« van Vlijmen (1935 —; orkestralni »Spostamenti«; »Gruppi« instrumenata i udaraljke) i Louis Andriessen (1939 —; »Int zione II«; »Nocturnes«). To su predstavnici avangarde koj mjenjujući razliĉite suvremene tehnike, nastoje pronać individualni naĉin. Razvitku muzikologije u Nizozemskoj najviše su prid u novije doba Albert Smijers (1888—1957), odliĉan pozr nizozemske polifone muzike (redaktor i izdavaĉ cjelo! djela Josquina Des Presa); zatim Karei Phillippus Bernet K (1897 —), urednik cjelokupnog izdanja djela Clemensa non Joseph Sntits van Waesberghe (1901 —), specijalist za si vjekovnu muziĉku teoriju; Jaap Kunst (1891—1960), etnorr log, istraţivaĉ indonezijske muzike i Eduard Reeser (19c autor monografija o novijoj nizozemskoj muzici. Od nizozi muziĉkih ĉasopisa općeg karaktera vaţniji su: »Caecilia« (: 1944); »Maandblad voor Muziek« (1889—1894); »Weekblai Muziek« (1894—1909); »De Muziek« (1926—33) i »M< Melodie« (od 1946 —). Kao muziĉki kritiĉari znaĉajnu su odigrali: Daniel de Lange, prva jaĉa liĉnost (1841—1918), Hugo Nolthenius (1848—1929), Johannes Cornelis Hol ( 1953)5 Matthijs Vermeulen (1888—1967) i Herman Rutt Upoznavanju i afirmaciji suvremene nizozemske mu zemlji i u inozemstvu mnogo su pridonijeli Holland I (od 1948) i fundacija Donemus, osnovana 1947 s drţavno; porom, u koju je uĉlanjeno više od stotinu kompozitora, djela (rukopisne partiture) fotografski umnaţaju (-> Pril LIT.: R. G. Kiesezvetter, Die Verdienste der Niederlander um die T Wien 1828 (na holandskom, Amsterdam 1829). — F. J. Fetiš, Memoires question: Quels ont ete les merites des neerlandais dans la musique, ] le ment aux I4e i5e et i6e siecles, Amste rdam 1829. — E. van der La Musique aux Pays-Bas avant le i9e siecle (8 sv.), Bruxelles 1867 A. Goovaerts, Histoire et bibliographie de la typhographie musicale Pays-Bas, Bruxelles 1880 (novi otisak, Amsterdam 1962). — F. M. Me muziekleven in Nederland in de i8e eeuw (2 sv.), Den Haag 1909. — den Borren, Les Musiciens belges en Angletterrre a l'epoque de la Rer Bruxelles 1913. e— A. Averkamp, De verhoding van Noord tot Zuid op gebied in de XV en XVI e eeuw, Tijdschrift der Vereeniging voor Nedei Muziekgeschiedenis, IX, 1914. — J. Huizinga, Herfsttij der Midde Haarlem 1919 (VIII izd. 1952). — A. Smijers, Die Kaiserliche Hofmusik von 1543—1619, STMW, 1919—22. — Š. Dresden, Het muziekleven ii land sinds 1800, Amsterdam 1923. — A. Hammerich, Niederlandische in Danemark im 16.—17. Jahrhunderte, Gedenkboek Scheurleer, s'Gr 1925. — O. Cartellieri, Am Hofe der Herzoge von Burgund, Basel H. Birtner, Studien zur niederlandischhumanistischen Musikan: (disertacija), Marburg 1928. — K. G. Fellerer, Die Deklamations-Rh der vokalen Polvphonie des 16. Jahrhunderts, Diisseldorf 1928, — P. 1 La Typographie musicale belge au i6 e siecle, Bruxelles 1929. — J. I Dokkum, Honderd jaar muziekleven in Nederland, Amsterdam 1929 Van den Borren, Du role international de la Belgique dans l'histoire Kongresni izvještaj, Liege 1930. — H. Besseler, Die Musik des Mittela der Renaissance, Potsdam 1931—34. — Ch. Van den Borren, Inven manuscrits de musique polyphonique qui se trouvent en Belgique, AMI 34. —Isti, Actions et reactions de la polyphonie neerlandaise et de la pt italienne aux environs de 1500, Revue belge d'archeologie . . ., 1936. Meyer, Die Vorherrschaft der Instrumentalmusik im niederlandischei Tijdschrift der Vereeniging voor Nederlandsche Muziekgeschiedenis, 1
NIZOZEMSKA MUZIKA — NIZINSKI — D. J. Balfoort, Het muziekleven in Nederland in de I7 C en 18 eeuw, Amster dam 1938. — F. Liu="i, Le relazioni musicali rra Flandria e Italia nel secolo XV, Bulletin de l'Institut historique belge de Rome, 1938. — J. Marix, Histoire de la musique et des musiciens de la cour de Bourgogne . . ., Strasbourg 1939. — A. Pirro, Histoire de la musique de la fin du XIV e siecle a la fin du XVI e , Pariš 1940.— Ch. Van den Borren, Etudes sur le XV e siecle musical, Antwerpen 1941. —• C. Backers, Nederlandsche componisten von 1400 tot op onzen tijd, Den Haag 1942 ( I I izd. 1949). — C. Anthon, Music and Musicians in Northern Italy during the i6th Century (disertacija), Harward 1943. — A. Bouman, Orgels in Nederland, Amsterdam 1943. — V. Denis, De muziekinstrumcnten in de Nederlanden en in Italie naar hun afbeelding in de XV e eeuwsche kunst, Antwerpen 1944. — F. Timmermans, Luidklokken en beiaarden in Nederland, Amsterdam 1944. — 5. A. M. Bottenheim, De opera in Nederland, Amsterdam 1946. — Isti, Geschiedenis van het Concertgebouw (3 sv.), Amsterdam 1948—50. — Ch. Van den Borren, Geschiedenis van den muziek in de Nederlanden (2 sv.), Antwerpen 1948—51. — W. H. Thijsee, Zeven eeuwen Nederlandsche muziek, Rijswijk 1949. — M. F. Bukofzer, Studies in Medieval and Renaissance Music, London i New York 1950. — R. B. Lenaerts, La Musique sacree en Belgique au XVIII C siecle, Atti del congresso internazionale di mušica sacra, Roma 1950 i Tournai 1952. — P. Reeser, Een eeuw Nederlandsche muziek, Amsterdam 1950. — S. Clercx, Introduction a l'histoire de la musique en Belgique, Revue Belge de Musicologie, 1951. — H. Besseler, Burgund, MGG, II, 1952. ■— H. Angles, Les musiciens flamands en Espagne et leur influence sur la polvphonie espagnole, Kongresni izvještaj, Utrecht i Amsterdam 1952—53. — W. Paap i E. Reeser, Contemporarv Music from Holland, Amsterdam 1953. — H. Besseler, Das Neue in der Musik des 15. Jahrhunderts, AML, 1954. — G. Reese, Music in the Renaissance, New York 1954 (II izd., 1959). — M. Moller, The Violin-Makers of the Low Countries, Amsterdam 1955. •— H. Federhofer, Die Nieder lander an den Habsburgerhofen in Osterreich, Wien 1956. ■— H. C. Wolff, Die Musik der alten Niederlander, Leipzig 1956. — E. Reeser, Holland, MGG, VI, 1957. —■ W. Boetticher, Orlando Lasso und seine Zeit 1532'—1594, Kassel i Basel 1958. — P. Giilke, Liedprinzip und Pplvphonie in der burgundischen Chanson . . . (disertacija), Leipzig 1958. ■— Af.' A. Vente, Die Brabanter Orgel. Zur Geschichte der Orgelkunst in Belgien und Holland . . ., Amsterdam 1958. — H. Engel, Das Madrigal, Kongresni izvještaj, Koln 1958. — E. Reeser, W. Papp, J. Wouters i J. Daniskas, Music in Holland, Amsterdam 1959. — R. B. Lenaerts, De Nederlandse muziek uit de vijftiende eeuw, Leuven 1959. — Isti, Nederlandse luittabulaturen uit de i6e eeuw, Godišnjak društva Vereeniging voor Muziekgeschiedenis, 1959. — 5. Clercx, J. Ciconia, un musicien liegeois et son temps (2 sv.), Bruxelles 1960. — P. Giilke, R. B. Lenaerts, P. Nuten, R. VPangermee, W. H. Thijsse i J. Robijns, Niederlandische Musik, MGG, IX, 1961. — P. Reeser, Stijlproeven van Nederlandse muziek, 1890—1960, Amsterdam 1963. — B. Meier, Musikgeschichtliche Vorstellungen der Niederlandischen Zeitalters, Spomenica W. Gerstenbergu, Wolfenbuttel i Zurich 1964. I. Ać.
NIZOZEMSKA ŠKOLA, pojam koji je uveo R. G. Kiesewetter u svom odgovoru na natjeĉajno pitanje Nizozemske akademije (Die Verdienste der 'Niederlander um die Tonkunst, 1828,). Odnosi se na nizozemsku muziku XV i XVI st. i obuhvaća stvaranje nekoliko generacija kompozitora flamanskog, valonskog, pa i francuskog podrijetla, koje Kiesewetter razvrstava u tzv. Prvu nizozemsku školu na ĉelu sa G. Dufavem (140c—74), Drugu nizozemsku školu u kojoj su vodeće liĉnosti J. Ockeghem (oko 1425—95) i J. Obrecht (prema tadašnjim podacima oko 1430— 1505) i Treću nizozemsku školu koju predvodi Josquin Des Pres (oko 1450—1525), a proteţe se na generaciju aktivnu u XVI st. Ovu su periodizaciju i terminologiju prihvatili u XIX st. mnogi historiĉari, ali se u novije doba napušta, iako se mišljenja još uvijek razilaze: jedni smatraju da je ispravnija podjela na burgundsku epohu ili školu, jer je kneţevina Burgundija bila ţarište prvoga procvata (umjesto Prve nizozemske škole), a zatim, s obzirom na podrijetlo većine muziĉara, na franko-flamansku ili samo flamansku školu (umjesto Druge i Treće nizozemske škole); drugi, meĊutim, istiĉu jedinstvenost razvitka i stila i daju prednost sveobuhvatnijem pojmu -*■ nizozemska muzika. LIT.: H. Besseler, Die Musik des Mittelalters und der Renaissance, Potsdam 1931—35- — P- H. Long, The so-called Netherlands Schools, MQ, 1939, 48. — 5. Clercx, Introduction a l'histoire de la musique en Belgique, Revue Belge de musicologie, 1951. — F. Van der Mueren, Ecole bourguignonne, ecole neerlandaise ou debut de la Renaissance, Revue Belge de musicologie, 1958. I. Ać.
NIZINSKA (Nieţviiska, Nijinskaja), Bronislava Fominiĉna, ruska plesaĉica, koreograf i pedagog poljskog podrijetla (Minsk, 8. I 1891 — Los Angeles, 22. II 1972). Sestra Vaclava Nizinskog; baletno obrazovanje stekla na Carskoj baletnoj školi u Petrogradu (E. Cecchetti, N. Legat, Fokin) gdje je 1908 angaţirana u Marijinskom kazalištu. Od 1909 ĉlanica trupe Ballets Russes S. Djagileva u Parizu. Tu se istakla u baletima Carnaval (Schumann) i Petruška (Stravinski). Po povratku u Rusiju otvorila 1914 baletnu školu u Kijevu i zapoĉela raditi kao koreograf. Od 1921 ponovno u trupi Ballets Russes prva plesaĉica i koreograf. Najuspješnije koreografije iz toga razdoblja su baleti Le Renard (Stravinski), Les Biches (Poulenc), Les Facheux (Auric) i Le Train bleu (Milhaud). Nakon kraćeg boravka (1926—27) u Buenos Airesu (Teatro Cdlon), N. je postala u Parizu koreograf trupe Ide Rubinstein za koju postavlja Le Baiszr de la Fee (Stravinski), Les Noces de Psyche et de I' Amour (Bach-Honegger), La Bien-aimee (Schubert), Bolero i La Valse (Ravel). God. 1932 osnovala je u Parizu Theatre de danse (od 1934 Ballets russes de Madame N.) u kojem je izvela balete Variations (Beethoven) i Hamlet (Liszt). Od 1933 ponovno u Buenos Airesu a zatim je suraĊivala s Ballets russes de Monte Carlo; 1937 postala umjetniĉki direktor trupe Les Ballets Polonais u Parizu. U to je vrijeme koreografirala, izmeĊu ostalih, balete Concerto (Chopin), Le Chant de la terre (Palester) i La Legende de Cracovie (Kondracki). Od 1938 u SAD
687
vodila vlastitu baletnu školu te suraĊivala sa najpoznatijim baletnim trupama. Razvila je ţivu pedagošku aktivnost i od 1952 bila direktor plesne škole u Bal-let Theatre u New Yorku. Medu njezinim brojnim uĉenicima naroĉito su se istakli S. Lifar, A. Kent i sestre Tallchief. Vanre-dno snaţna liĉnost N. je stvorila djela koja se odlikuju originalnošću i istinskom umjetniĉkom vrijednošću. Napisala je priruĉnik Škola pokreta: teorija koreografije (1920). LIT.: Anderson, The fabulous Career of Bronislava Nijinskv, Dan ce Magazine, 1963. — H. Kaegler, Die Wiederkehr der Nijinska, Theater, 1966. N . Hg.
NIZINSKI (Nieţynski, Nijinskv), Vaclav Fomiĉ, ruski plesaĉ i koreograf poljskog podrijetla (Kijev, 28. II 1890 — London, 8. IV 1950). Sin B. F. NIZINSKA plesaĉa Tomasza Nieţynskog; studirao 1900—08 na Carskoj baletnoj školi u Petrogradu (N. Legat, M. Obuhov, P. Gerdt). Još za školovanja nastupao u Marijinskom kazalištu u Petro gradu (1905 kao solist u baletu Acis et Galathee, koreograf M. Fokin), u kojemu je nakon za vršnog ispita angaţiran kao so list. Plesao je sa A. Pavlovom, M. Kšesinskom i O. Preobraţenskom. Ubrzo se istakao iz vornim i osebujnim tumaĉe njem likova, kao i fantastiĉnim skokovima. God. 1909—14 so list trupe Balhts Russes S. Dja gileva u Parizu gdje je doţivio pravi trijumf i uvrstio se u najveće plesaĉe svijeta, zahva ljujući izraţajnosti, savršenom skladu i virtuoznoj tehnici svoje interpretacije u baletima Le Pavillon d' Armide (N. N. Ĉerepnjin), Cleopatre (Arenski) i Les Sylphides (Chopin) i ne što kasnije u baletima Carnaval (Schumann), Šeherazada (Rimski-Korsakov), Spectre de la V. F. NIZINSKI kao Petruška rose (Weber), Narcisse (N. (I. F. Stravinski) Ĉerepnjin), Petruška (Stravin ski), Le Dieu bleu (Hahn) i Daphnis et Cloe (Ravel). God. 1911 napustio Rusiju. U Parizu je i nadalje solist, a od 1912 i stalni koreograf trupe Ballets Russes. Svojom prvom koreografijom L' Apres-midi d'un faune (Debussv) izazvao burne polemike zbog naglašene erotike. Pravi skandal nastao je i povodom njegove koreografije baleta Sacre du printemps (Stravinski) u kojoj potpuno odstupa od naĉela tradicionalnog akademskog baleta. N. se 1913 oţenio s madţarskom plesaĉicom Romolom de Pulskv i raskinuo ugovor s Djagilevim; 1914 osnovao je vlastitu trupu. Za Prvoga svjetskog rata interniran u Budimpešti; 1916 otišao u Ameriku. Tu je plesao u New Yorku (Metropolitan, Manhattan Opera House), Buenos Airesu (Cdlon) i Montevideu. Obnovio je ugovor sa S. Djagilevim za ĉiju je trupu koreografirao svoje posljednje djelo Tili Eulenspiegel (R. Strauss). Nakon definitivnog raskida s Djagilevim (1917) vratio se u Evropu. Gostovao u Londonu (Covent Garden), Madridu, Beĉu, Budimpešti, Barceloni i u Švicarskoj. Zbog duševne poremećenosti povukao se 1919 sa pozornice i proveo sve do 1947 po bolnicama, zatim se nastanio u Engleskoj. Bio je najveći plesaĉ svoje generacije. Dnevnik Nizinskoga izdala je njegova ţena 1936 pod naslovom The Diary of Vaslav Nijinsky. LIT.: C. Van Vechten, Vaslav Nijinsky, New York 1920. — C. W. Beaumont, Vaslav Nijinskv, London 1932. — R. Nijinska, Nijinskv, New York 1934. — A. Bourman i D. Lyman, The Tragedv of Nijinskv, London i New York 1936. — P. Magriel (redaktor), Nijinskv, New York 1946. — R. Nijinska, The Last Years of Nijinskv, London 1952. — F. Reiss, Nijinskv ou la grace (2 sv.), Pariš 1957- — M. Niehans, Nijinsky-Gast aus einer anderen Welt, Miinchen 1961. — R. Buchle, Nijinsky, London 1971. N. Hg.
688
NOACK — NOLLI
NOACK, Friedrich, njemaĉki muzikolog (Darmstadt, 10. VII 1890 — 21. I 1958). Muzikologiju studirao u Miinchenu (A. Sandberger, H. W61flin) i Berlinu (H. Kretzschmer, J. Wolf, C. Stumpf, H. Goldschmidt); kompoziciju uĉio kod M. Schneidera; doktorirao 1914. Od 1920 u Darmstadtu predavao muzikologiju na Visokoj tehniĉkoj školi (od 1927 profesor) i osnovao studentski Collegium musicum. Uz to je u Mainzu bio 1926—39 docent na Konzervatoriju, u Frankfurtu 1927—34 profesor na Pedagoškoj akademiji i 1927—37 docent na Hochovu konzervatoriju, a u Mannheimu 1939—45 docent na Visokoj muziĉkoj školi. God. 1945—54 bio je direktor Muziĉke akademije u Darmstadtu. N. se osobito istakao kao izvrstan pedagog i neumoran organizator. Bavio se i muziĉkom kritikom. DJELA. SPISI: Bach und Graupners Kompositionen zur Bewerbung um das Thomaskantorat, Bach-Jahrbuch, I9f^; Ch. Graupners Kirchenmusiken (disertacija), 1916; J. S. Bach und Ch. Graupner: »Mein Herze schviimmt in Blutt, AFMW, 1919—20; W. C. BriegĊ, Die Kirchenmusik, 1920—21; Ch. Graupner ah Kirchenkomponist, dodatni svezak I uz DDT, 1926; Singen und Musikpflege, 1931; Sinfonie und Suite, I (obradba Fuhrer durch den Konzertsaal H. Kretzschmara), 1932; W. C. Briegel ah Liedkomponist, MF', 1949; Eine Briefsammlung aus der ersten Half te des 19. Jahrhunderts, AFMW, 1953; Hofkonzerte zu Darmstadt 1780—1790, MF, 1954; ĉlanci,studije i rasprave, — KOMPOZICIJE: scenska bajka Christkindlein am Berg, 1932; boţiĉna kantat? i niz kraćih vokalnih djela (zborovi, dueti, solo-pjesme). — IZDANJA: 17 kantata Ch. Graup-nera, DDT, 51—52, 1926 i neka druga njegova djela te neke kompozicije G. Ph. Telemanna, C. D. v. Dittersdorfa, H. Alberta, W. C. Bri egela i dr. LIT.: E. Noack, Friedric h Elisabeth Noack, MGG, IX, 1961.
NOBLE, Ray, engleski kompozitor i dirigent (Brighton, 1907—). Muziku uĉio kod oca, kompozitora i orguljaša. God. 1934 preselio u SAD. Tu je svirao u orkestru Ali Star American Band, a od 1940 djelovao kao kompozitor i dirigent zabavne muzike u Kaliforniji; oko 1950 vratio se u Englesku. Veliku su popularnost postigle njegove kompozicije s podruĉja lake muzike (Cherokee, The Very Thought of You, The Touch of Your Lips). NOBLE, Thomas Tertius, engleski kompozitor i orguljaš (Bath, 5. V 1867 — Rockport, Massachusetts, 4. V 1953). Na Royal College of Music u Londonu studirao od 1886 orgulje (W. Parratt), harmoniju i kontrapunkt (F. Bridge) i kompoziciju (Ch. Stanford). Crkveni orguljaš u Colchesteru (1881—89), Londonu (1889) i Cambridgeu (1890—92), te orguljaš i zborovoĊa katedrale u Elyju (1892) i Yorku (1898—12) gdje je osnovao Simfonijski orkestar (1898), vodio Muziĉko društvo (od 1901) i bio dirigent orkestra York Pageant (od 1909). God. 1912 napustio Englesku i 1913—47 bio orguljaš crkve sv. Tome u New Yorku. Tu je osnovao i vodio zborsku pjevaĉku školu i uredio liturgijsko pjevanje prema tradiciji velikih engleskih katedrala. Koncertirao kao orguljaš osobito ĉesto 1912—15 na razliĉitim turnejama. DJELA: suita za violinu i orkestar; introdukcija i passacaglia za orkestar, 1934- — Kompozicije za violinu i klavir te za klavir. -— ORGULJSKA: koncert; tokata i fuga, 1907; 2 zbirke koralnih preludija, 1925 i 1936; fantazija, 1927; tema s varijacija ma, 1936; preludiji, 1945. — DRAMSKA: opera Killibegs, or the Peer of the Pacific, 1911; burleska Jupiter; scenska muzika. — VOKALNA. Kantate: The Sound of War; Gloria Domini, 1904 i The York Pageant, 1909. Zborovi (madrigali); solo-pjesme. — CRKVENA: 12 anthema, 1900; 3 magnifikata i Nunc dimittis, 1898, 1909 i 1923; 2 Morning and Evening Services, 1901 i 1907; Communion Service, oko 1908; Te Deum i Jubilate, 1917; 2 Short Communion Services, 1928; The Office of Holy Communion, 1930; 16 Kyrie, 1936; Festival Te Deum, 1940. — Priruĉnik The Training of a Boy Chorister, 1943. LIT.: W. F. Williamson, Thomas Tertius Noble, MGG, IX, 1961.
NOBUTOKI, Kiyoshi, japanski kompozitor (Osaka, 29. XII 1887—). God. 1910 diplomirao violonĉelo na Visokoj muziĉkoj školi u Tokiju. Studirao zatim kod H. Werkmeistera (violonĉelo) i R. Rentera (kompoziciju), a 1920—22 i na Muziĉkoj akademiji u Berlinu (kompoziciju kod G. Schumanna). Po povratku u Japan predavao je do 1954 na Visokoj muziĉkoj školi u Tokiju. N. se istakao kao kompozitor vokalnih djela. Za razvoj japanske muzike veoma je vaţan i njegov pedagoški rad.
DJELA. KLAVIRSKA: balada, 1915; 6 plesova, 1932; zbirka kraćih kompozicija, 1936. — VOKALNA: kantata Kaido tosei, 1926 (rev. 1940). Umi yukaba, za solistu i mješoviti zbor, 1923 (rev. 1937). Za zbor: Miyama ni wa, 1915; Iroha-uta, 1930; Kodomo wo omou uta, 1932; Tohuku minyoshu, 1945. Solo-pjesme: 2 ciklusa od po 8 pjesama, 1925 i 1936. LIT.: H. Eckardt, Kiyoshi Nobutoki, MGG, IX, 1961.
NOCHTA, Josip, klarinetist (Pakrac, 17. III 1924 —). Studij klarineta završio, sa specijalizacijom, na Akademiji za glasbo u Ljubljani. God. 1942—57 ĉlan opernog orkestra u Zagrebu, 1957—60 prvi klarinetist Simfonijskog orkestra Radio-televizije Zagreb i od 1960 solist Zagrebaĉke filharmonije. Nastupa kao koncertant, a istakao se i kao komorni muziĉar u Zagrebaĉkom duhaĉkom kvintetu. Honorarni je docent na zagrebaĉkoj Mu ziĉkoj akademiji. K. Ko. NOEL (franc.; starofranc. nouel, od lat. natales), popularna francuska boţiĉna pjesma, koja se prvobitno pjevala na liturgijske melodije. Prvi saĉuvani primjerci noela potjeĉu iz ranoga XII st. Od XV do XIX st. objavljeni su brojni noeli u kojima je religiozni tekst podmetnut svjetovnim melodijama, ĉesto ĉak i plesnim napjevima, napitnicama ili vaudevillima. U XVII i XVIII st. n. je uz to naziv i kraćih kompozicija za orgulje, koje su se izvodile u
boţiĉno vrijeme; obiĉno su to bile varijacije razliĉitih pozn ţićnih pjesama. Mnogi instrumentalni noeli nalaze se i u izdanjima stare muzike kao npr. u zbirci Maitres francais du\ H. Experta i Les Maitres francais de Vorgue F. Raugela. LIT.: N. Herve, Les Noels francais. Niort 1905. — F. Hellouin, musical francais, Pariš 1906. — A. Gasloue, Noel, Sciences et religion H. Bjchelin, Les Noels francais, Pariš 1927. — J. R. H. De Stnidts, 1 et la tradition populaire, Amsterdam 1932. — H. Poulaille, Bible anciens, des origines au l6 me siecle, Pariš 1958. — 5. Wallon, Noe IX, 1961. M
NOETEL, KonraĊ Friedrich, njemaĉki kompozitor (. 30. X 1903 — Berlin, 9. IV 1947). Studirao na Institutu za i školsku muziku u Konigsbergu. Kasnije uĉenik P. Him na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu, gdje je nakon Hindei odlaska u emigraciju od 1936 predavao kompoziciju (0 profesor). Noetelov je govor neobarokan, ali ima i novorom; crta. Akordiĉki i linearni slog smiono su spojeni, a tonalno uvijek prisutno; forma je ĉvrsto organizirana, tematik vokalnoj melodici. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1947; koncert za flautu gudaĉe, 1947; Concertino za flautu, violinu i gudaĉe, 1942; suita za orkestar, 1934; Pro mušica za gudaĉe, 1932; Introduction und Rondo co< Konzertmusik Z 2 L gudaĉe, 1944. — KOMORNA: gudaĉki trio, 1946 kvartet, 1938; Kleine Musik za gudaĉki kvartet, 1942; Kleine Suite z: kvartet, 1939; klavirski trio; sonata za violinu i klavir, 1943; sonata 2 ĉelo i klavir, 1941; sonata za flautu i klavir, 1942; sonatina za violinu suita za violonĉelo i klavir, 1945; suita za blokflautu i klavir. — Dvi; 1942 i 1946 te druga djela za klavir. — VOKALNA: oratorij Christop bus, 1933. Kantate: Die Lebensaller, 1932; Kleine geistliche Kamate; Freude, 1937; Die Wanderung, 1938; Bauernkantate, 1938; WinU 1939 i Unser Land, 1939. Dass dein Herz fest set, 1936 i druga djela cappella; solo-pjesme. — Werklehre. Einfuhrung in die Gestaltung instr schen Formen, Hohe Schule der Musik I (izd. Muller-Blattau), 1935. LIT.: A. Kutz, Der Weg eines zeitgenossischen Musikers, M, 19: Rehberg, Konrad Friedrich Noetel, Berliner Musikbericht, 1947, 5. — Konrad Friedrich Noetel, Mušica, 1948. — Isti, Konrad Fridrich Noett IX, 1961.
NOHL, Karl Friedrich Ludwig, njemaĉki muzikolo lohn, 5. XII 1831 — Heidelberg, 15. XII 1885). Studirao j Bonnu, Heidelbergu i Berlinu, gdje je kod S. W. Dehna i I uĉio i muziku. Nastavnik muzike i privatni docent u Heide 1865—68 profesor na Univerzitetu u Miinchenu, od 1872 u Heidelbergu (1880 profesor). Mnogo je i uspješno pn ţivot i rad L. v. Beethovena i W. A. Mozarta. Vaţna su i izdanja pisama tih dvaju kompozitora. DJELA. SPISI: W. A. Mozart, 1860; Der Geist der Tonkun. Mozarts Leben, 1863 (II izd. 1877; engl. prijevod 1877); Beethovens Lebi 1864— 77 (II izd. preradio P. Sakolowski 1909—13; IVizd. 1922); Glui Wagner, 1870; Die Beethoven-Feier und die Kunst der Gegenzvart, 1871; i nach den Schilderungen seiner Zeitgenossen, 1877; Mozart nach den Schi seiner Zeitgenossen, 1880 (engl. prijevod 1880); Allgemeine Musikg 1881 (prer. M. Chop 1919); F. Liszt (2 sv.), 1882—88; R. Wagners L fur die naiionale Kunst, 1883; Das moderne Musikdrama, 1884 i dr. — IZi Mozarts Briefe, 1865 (II izd. 1877; engl. prijevod 1865); Beethover, 1865; Neue Briefe Beethovens, 1867 (engl. prijevod 1876); Musikerbn (II izd. 1873; engl. prijevod 1867; skraćeno franc. izd. 1870) i dr. LIT.: R. Schaal, Karl Friedrich Ludwig Nohl, MGG, IX, 19
NOKTURNO (franc. nocturne, njem. Nokturne, Nach tal. notturno), 1. kompozicija sanjarskog, melankoliĉnog tera. U doba romantike n. je bio osobito omiljeo naslov kl minijature (rjeĊe za koji drugi instrument). Prve noktu klavir komponirao je J. Field (1782—1837), a autor najpo: nokturna je F. Chopin. Nokturni se susreću najĉešće u trodijelne pjesme; vrlo su izraţajne melodije, a pratnja se obiĉno od rastavljenih akorda. 2. U XVIII—XIX st. talijanski naziv notturno upotrebi; za višestavaĉnu kompoziciju za duhaĉke i gudaĈKe instru sliĉnu serenadi (npr. 8 nokturna za dvije lire, dva klarinet viole, dva roga i violon Havdna, 1790). Vokalu turne pisali su, meĊu os B. Asioli(i769—1832), F gini (1781—1841), W. 1 zart i G. Verdi. NOLLI, Josip, pjev riton) i redatelj (Ljublja XI 1841 — 11. I 1902). rao pravo u Beĉu; pjevar kod A. Giovanninija u I Karijeru opernog pjevs poĉeo 1877 u Zagrebu, i je nastupao u operama u Bologni, Bresci, Firem novi, Milanu, Napulju, mu, Rimu, Torinu, Vero vovu, Budimpešti, Kijev skvi, Odessi, Petrogradi J. NOLLI celoni, Madridu i dr.
NOLLI — NONO
689
N. se poĉeo redovito upotrebljavati tek od XIX st., i to naj prije na V stupnju u duru i molu, tj. dominantni nonakord ( -> Do minantne harmonije), a. zatim i na drugim stupnjevima. Nonakordima su se mnogo sluţili impresionisti ali ih više nisu tretirali kao disonance u smislu klasiĉnih harmonijskih principa ( -> Konsonanca i disonanca, -> Harmonija), već kao samostalne akordiĉke sklopove koji ne traţe rješenja. N. Dĉ. NONET (od lat. nonus deveti; engl. nonet, njem. Nonett, tal. nonetto), kompozicija za devet instrumenata kod koje su dionice svih instrumenata ravnopravne. N. je i naziv za sastav koji izvodi takve kompozicije. Najviše se susreću sastavi za gudaĉki kvintet (s kontrabasom) i ĉetiri duhaĉka instrumenta, no postoje i drukĉije kombinacije, npr. n. za gudaĉki kvintet, flautu, obou, klarinet i harfu A. Baxa i si. Nonete su mnogo komponirali .suvremeni ĉeški kompozitori, potaknuti vrsnim izvodilaĉkim ansamblom. NONI, Alda, talijanska pjevaĉica, sopran (Trst, 30. IV 1916—). Studirala u Trstu i Beĉu; debitirala 1937 u Ljubljani kao Rosina (Rossini, Seviljski brijaĉ). God. 1937—38 ĉlanica Opere u Lju bljani, 1938—40 u Zagrebu i 1940—44 u Beĉu, a zatim pje vala na prvim talijanskim po zornicama (milanska Scala, Rim, Napulj; Firenca, Vene cija, Palermo, Catania, Verona i dr.), kao i u Munchenu, Ber linu, Parizu, Londonu (Covent Garden), Barceloni, Lisabonu. Rio de Janeiru, Sao Paulu, Tokiju i dr. te nastupala na opernim festivalima u Fi renci (Maggio Musicale Fiorentino) ,Edinburghu, GlvndebourKod klasiĉnih rješenja nonakorda nona postepeno silazi: neu i dr. Lirski sopran izvan redne muzikalnosti i izrazi tog smisla za scensko obli kovanje, N. je najviši umjet niĉki domet ostvarila u koloraturnim ulogama, meĊu ko jima se posebno istiĉu SuA. NONI sanna, Despina, Zerlina i Kra ljica (Mozart, Figarov pir, Cosi fan tutte, Don Giovanni i Ĉarobna g 8 T frula), Norina, Lucia i Adina (Donizetti, Don Pasqaule, Luda di 7 Lammermoor i Ljubavni napitak), Rosina (Rossini, Seviljski brijaĉ), S tim je u vezi i propis da se interval none ne smije reduci- Gilda i Violetta (Verdi, Rigoletto i La Traviata), Zerbinetta (R. rati na sekundu jer bi tada silaţenje none rezultiralo nepravilnim Strauss, Ariadna na Naksosu) i dr. K. Ko. rješenjem sekunde (primjer br. 3a). S istog se razloga ne upotreNONO, Luigi, talijanski kompozitor (Venecija, 29. I 1924 —). bljava ni posljednji obrat nonakorda, tj. obrat koji bi imao nonu Usporedno s pravom uĉio je u Veneciji i muziku, i to najprije u najniţem glasu. U takvom bi obratu, naime, nona ĉinila s tekod G. F. Malipiera, a od 1946 kod B. Maderne. Od 1950, nakon meljnim tonom interval septime, pa bi silaţenje none rezultiralo prve izvedbe djela Variazioni canoniche u Darmstadtu, N. je nepravilnim rješenjem septime (primjer br. 3b). je jedna od središnjih liĉnosti tamošnjih Ljetnih muziĉkih teĉajeva za novu muziku. Na njima i predaje 1957 i 1960, a 1958 i b) 1959 vodi teĉaj za kompoziciju. Od 1959 docent je Ljetne mu3 3< ziĉke škole u Dartingtonu (Engleska). N. je zet A. Schonberga; -- " " M | p II stalno ţivi u Veneciji. N. ide u red najpoznatijih suvremenih kompozitora ne samo Shvati li se, meĊutim, nona kao pripravljena uzlazna -> zao- Italije već i Evrope. Nastavljajući na principe kompozicijske stajalica na tercu septakorda, dopušteno je da se interval none A. Weberna, izgradio je originalan muziĉki jezik koji se pretvori u interval septime, pa i da se primijeni posljednji obrat tehnike temelji na dosljedno provedenom serijelnom principu ne samo u nonakorda: melodici već i u ritmici, tempu, dinamici, grupiranju taktova u veće cjeline i svim ostalim elementima muziĉkog izraţavanja. Ipak ne zapada u hladni konstruktivizam, jer svjesno teţi za muzikom koje sadrţaj izvire iz ljudskih osjećaja. Njegova najuspjelija djela inspirirana su duboko humanim tekstovima kao npr. opera InObrati nonakorda oznaĉuju se obiĉno brojkama koje se odnose tolleranza (1960) ili zborovi na intervale što ih ĉine nona i temeljni ton s basovim tonom koji su ĉesto snaţan revolt protiv (-> Generalbas); ispravnije je, meĊutim, brojku koja se odnosi na strahota ratnog razaranja. DJELA. ORKESTRALNA: Va nonu povećati za 7, tj. za oktavu, jer se na taj naĉin već i samim riazioni canoniche sulla seria dell'opus 41 šifriranjem istiĉe zabrana reduciranja none na sekundu: di Arnold Schb'nberg, 1950; Compo-sizione:
1890 vratio se u Ljubljanu, gdje je od 1892 djelovao kao operni redatelj, nastupajući povremeno na koncertima. Već od mladosti povezan s pokretom za slovensku dramu — N. je bio jedan od osnivaĉa Dramatiĉnog društva (1867) te je na društvenim predstavama sudjelovao kao pjevaĉ, glumac i redatelj— on je po povratku u domovinu nastavio raniju djelatnost te tako pridonio razvoju slovenske scenske umjetnosti. Njegove kreacije opernih likova odlikovale su se velikom uvjerljivošću, što je uz njegov zvonki i izvrsno školovani bariton u znatnoj mjeri bilo odluĉujuće za uspjehe u velikim muziĉkim središtima. Najbolja ostvarenja postigao je u operama G. Verdija kao Amonasro (Aida), Rigoletto, Grof Luna (Trubadur), Germont (La Traviata),Renato (Krabuljni ples), zatim kao Escamillo (Bizet, Carmen), Mefisto (Gounod, Fakst), Figaro (Mozart, Figarov pir i Rossini, Seviljski brijaĉ), Zrinjski (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski) i dr. D. Co. NOMOS -> Grĉka muzika NONA (od lat. nonus deveti; engl. ninth, franc. neuvieme, njem. None, tal. nona), 1. deveti dijatonski stupanj. 2. Interval izmeĊu prvoga i devetog dijatonskog stupnja. N. je disonanca, a u praksi se pojavljuje u tri oblika: velika n. obuhvaća 7 cijelih stepena (oktava + velika sekunda, npr. c-d1), mala n. 6 1/2 (oktava + mala sekunda, npr. c-des1), a povećana n. 7 1 / 2 (oktava + povećana sekunda, npr. c-dis1). NONAKORD (petorozvuk; engl. Ninth Chord, franc. accord de neuvieme, njem. Nonenakkord, tal. accordo di nona), akord koji se sastoji od terce, kvinte, septime i none poĉevši od najniţega tona. Oznaĉuje se sa ^ ili samo sa 9:
I, 1951 i II (Diario polacco, 58), 1959; Due espressioni, 1953; Va-rianti za
i
violinu, gudaĉki orkestar i drvene duhaĉke instrumente, 1957. — KOMORNA: Polifonica-Monodia-Ril-
=6= 5<12) 3(10)
MUZ. E., II, 44
mica za 7 instrumenata, 1951; Canti z a 1 3 in stru m en ata, 19 54 : ln co ntri za 24 instrumenta, 1955. — ELEK-
L. NONO
690
NONO — NORLIND
TRONSKA MUZIKA: Omaggio a Vedova. 1960; La Fabbrica lllumi-nata za sopran i magnetofonsku vrpcu, 1964; Ricorda cosa ti hanno falto in Auschioitz, 1966; A Floresta e cheja de vida za sopran, 3 recitatora, klarinet i magnetofonsku vrpcu, 1967; Per Bastiana Tai Yong Cheng za orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1967; Conlrappunto dialettico alla mente, 1968; Y Entonces Com-prendio za ţenske glasove, zbor, magnetofonske vrpce i razliĉite elektronske naprave, 1970. — DRAMSKA: opera Intolleranza 1960, 1961; balet Der rote Mantel (prema F. G. Lorci), 1954; Non consumiamo Marx, 1969; scenska muzika. — VOKALNA: kantata Sul ponte di Hiroshima, 1962; Epitaffio per Federico Garcia Lorca: I, Espana en el corazon za sopran, bariton, zbor i instrumentalni ansambl, 1952; II, Y su sangre ya vienne cantando za flautu, gudaĉki orkestar i udaraljke, 1952 i III, Romance de la guardia civil za recitatorku, recitirajući zbor i orkestar, 1953. Liebeslied za zbor, harfu, vibrafon i udaraljke, 1954; La Victoire de Guernica (P. Elauard) za zbor i orkestar, 1954; // Canto sospeso (prema pismima na smrt osuĊenih pobunjenika) za sole, zbor i orkestar, 1956; La Terra e la cotnpagna (C. Pavese) za sopran, tenor, zbor i instrumentalni ansambl, 1958; Ćori di Didone za 32 pjevaĉa i udaraljke, 1958; Sara dolce tacere (C. Pavese) za vokalni oktet, 1960; Ha venido, Canziones para Silvia (prema A. Machadou) za sopran solo i zbor soprana (6-gl.), 1960; Canti di vita e d' amore. Sul ponte di Hiroshima za sopran, tenor i orkestar, 1962; Canciones a Guiomar za sopran, ţenski zbor, udaraljke, celestu, gitaru, violu, violonĉelo i kontrabas, 1962; Noći destroying muros za sole, zbor i orkestar, 1970. — Studija Piesenza storica n"lla mušica d'oggi, RAM, 1960 (obj. i u mnogim drugim struĉnim publikacijama). LIT.: R. Kolisch, Nonos Varianti, Melos, 1957. — U. Unger, Luigi Nono. Polifo nica-Monodia-Ritmica, II Canto sospeso, Die Reihe, Wien 1958. — M. Mila, La Linea Nono, RAM, 1960. — W. Brennecke, Luigi Nono, MGG, IX, 1961. — L. Pestalozza, L. Nono e »Intolleranza 1960«, La Biennale, 1961. — F. D' Amico, La Polemica su Luigi Nono, I Casi della mušica, Milano, 1962. — A. Gentilucci, La Tecnica corale di L. Nono, Rivista Italiana di Musico logia, 1967. — M. Bortolotto, Le Missioni di Nono, Fase seconda, Torino 1969. M . Ku n.
NOONE, Jimmy (Jimmie), ameriĉki jazz-klarinetist i dirigent (New Orleans, 23. IV 1895 — Los Angeles, 19. IV 1944). Uĉitelji su mu bili klarinetisti S. Bechet i L. Tio ml. Sa B. Petitom osnovao i vodio veliki jazz-orkestar, a 1917 suraĊivao sa K. Orvjem i O. Celestinom. Od 1918 u Chicagu, svirao u Johnson's Original Creole Band, u orkestru F. Kepparda i u Doc Cook's Dreamland Orchestra. God. 1926 osnovao vlastiti orkestar s kojim je postigao veliku popularnost svirajući u klubu Apex. Od 1940 u Los Angelesu suradnik K. Oryja i O. Wellesa. N. ide u red najvećih predstavnika New-orleanskoga jazza i najboljih jazz-klarinetista svih vremena. Na ploĉama, koje je snimio sa svojim orkestrom kluba Apex, saĉuvane su najbolje interpretacije tradicionalnoga jazza. NORDGREN, Erik, švedski kompozitor (Sirekopinge, Malmo> 13. II 1913—). Muziku uĉio u Malmou i 1935—41 na Muziĉko) akademiji u Stockholmu (H. M. Melchers, T. Mann). Od 1952 direktor muziĉkog odjela Švedske filmske industrije. Komponirao je i simfonijska djela. Poznatiji je, meĊutim, kao autor uspjelih filmskih muzika, osobito za djela Ingmara Bergmanna (Ljetna igra, 1950; Osmjeh ljetne noći, 1955; Sedmi peĉat, 1957; Šumske jagode, 1958; Djeviĉanski izvor, 1960) te za brojne kratkometraţne filmove. NORDHEIM, Arne, norveški kompozitor (Larvik, 1931—). Studirao na Konzervatoriju u Oslu (K. Andersen, B. Brustad, C. Baden). Ţivi u Oslu. Tu je od 1963 muziĉki kritiĉar dnevnika Dagbladet, potpredsjednik Norveškog društva kompozitora, a od 1964 norveške sekcije SIMC-a. DJELA: Canzona za orkestar, 1961. — Gudaĉki kvartet, 1956; Epigram za gudaĉki kvartet; Partita za violu, ĉembalo i udaraljke, 1964. — Epitaffio za orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1963; Response I za 2 skupine udaraljki i magnetofonsku vrpcu. — Za magnetofonsku vrpcu: Solitaire, 1968 i Paĉe, 1970. — Balet Katharsis, 1962; televizijski balet Kimaere. Scenska muzika za kazališna, radiofonska i televizijska djela. — Aftonland za sopran i komorni ansambl, 1958; Eco za sopran, mješoviti zbor i orkestar, 1969. LIT.: B. Kortsen, Contemporarv Norvegian Orchestral Music, 1969.
NORDORFF, Paul, ameriĉki kompozitor i pijanist (Philadelphia, 4. VI 1909—). Studirao na Konzervatoriju u Philadelphiji i na Juilliard School of Music u New Yorku (kompoziciju kod R. Goldmarka, klavir kod O. Samarove). Od 1938 nastavnik na Konzervatoriju u Philadelphiji i na State Collegeu u Michiganu, od 1950 profesor je u New Yorku. DJELA. ORKESTRALNA: Winter Symphony, 1955; Bavarian Variations, 1934; The City of Brass, 1935; The Skating Pond, 1935; suita, 1938; Lost Summer, 1951. Koncerti: 2 za klavir, 1934 i 1936; za violinu, 1940; za klavir i violinu 1951. — KOMO RNA: 2 gudaĉka k varteta; k la virsk i k vintet, 193 9; so nata za violinu i klavir, 1949. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA: opera The Sea Change; opera-balet Mr. Fortune, 1937; opereta The Masterpiece 1941. Baleti: Every Soul is a Circus, 1937; Salem Shore, 1943; Tally-Ho, 1943 i In Pursuit of Folly. Kantata-balet The Sun, 1945; scenska muzika. — VOKALNA: Secular Mass za zbor i orkestar, 1935; kantata Moby Dick, 1937; The Frog Prince za recitatora i orkestar, 1955. LIT.: J. T. Hoviard, Our Contemporarv Composers, New York 1948.
NORDRAAK, RikarĊ, norveški kompozitor (Oslo, 12. VI 1842 — Berlin, 20. III 1866). Od 1859 do 1865 s prekidima uĉio muziku u Berlinu (Th. Kullak, F. Kiel). God. 1859 prikljuĉio se u Oslu nacionalnom romantiĉnom krugu oko L. M. Lindemana i O. Bulla; 1864 osnovao je u Kobenhavnu sa E. Griegom i drugim muziĉarima muziĉko društvo Euterpe. Po stilu svojih kompozicija N. je klasicistiĉki romantiĉar. Nadahnut nacionalnom idejom, teţio je za muzikom u duhu norveškoga narodnog melosa. Najveću je popularnost stekao pjesmom Ja, vi elsker dette landet, koja je postala norveška nacionalna himna.
DJELA: kompozicije za klavir. — Scenska muzika: Maria Stuar land (B. Bjornson); 1 fragment za Sigurd Slembe (isti). — Muški zb< vi elsker dette landet, 1864 i Der ligger et land (oba na tekst B. Bjornson pjesme. NOVA IZD.: kritiĉko izdanje Nordraakovih djela s komentarima Anker i O. Gurvin (Rikard Nordraaks samlede verker, 1942—44). LIT.: L. Greni, Rikard Nordraak 1842—1942, Norsk Musikkgra 1941 (i separat, Oslo 1942). — A. van Erpekum Sem, Rikard Nordra 1942. — O. Gurvin, Rikard Nordraak og den nasjonale foresetnadene in kunstmusikken, Syn og Segn, 1942. — Isti, Rikard Nordraak, M< 1961.
NOREN (pravo prezime Gottlieb), Heinrich Sušo j nes, austrijski violinist i kompozitor (Graz, 5. I 1861 — R Bavarska, 6. VI 1928). Violinu uĉio kod H. Vieuxtempsa u J lesu i L. J. Massarta u Parizu, kompoziciju kod L. Bussle Gernsheima u Berlinu. Koncertni majstor u Belgiji, Špan; Rusiji i Njemaĉkoj; 1895 osnovao Konzervatorij u Krefelc to vodio Konzervatorij u Diisseldorfu (sa O. Neitzelom i J. som). Od 1901 nastavnik na Sternovu konzervatoriju u B 1907—11 ţivio u Loschwitzu kraj Dresdena, zatim por Berlinu, a od 1915 u Rottachu. Norenova muzika pripac skom razdoblju kasne romantike. U violinskim kompozi N. se oĉitovao kao vrstan poznavalac tog instrumenta. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija Vila op. 36, 1912; koncert nu u a-molu; Elegische Gesangszene za violonĉelo i orkestar; varijacije . skop, 1907; serenada. — KOMORNA: gudaĉki kvartet; klavirski tri< sonata za violinu i klavir op. 33, 1909; sonata za violonĉelo i klavir op. 4 suita za violinu i klavir; Divertimento za 2 violine i klavir; Pastorale za h violinu i violonĉelo, 1905; kompozicije za violinu i klavir; kompozicije monij i violinu. — Klavirske kompozicije. — Opera Der Schleier der j — Ave Maria za sopran, violinu i orkestar; zborovi; solo -pjesme. LIT.: W. Kramer, Heinrich Sušo Johannes Noren MGG, IX
N0RGARD, Per, danski kompozitor (Gentofte, Kebe 13. VII 1932—). God. 1952—55 studirao na Konzervatc K0benhavnu (V. Holmboe, F. Hoffding), a 1956—57 u kod N. Boulanger. U Kobenhavnu predavao 1958—60 na k vatoriju Fyenske, bio 1960—62 muziĉki kritiĉar i zatim pi na Konzervatoriju. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia austera; Lyse Danse; Fragr, za 6 orkestralnih skupina, 1961; Iris, 1967; Luna, 1968; Compositior, Intrada, 1969; Metamorphose za gudaĉe; Konstellationer za 12 gudaĉa Rondo za udaraljke, 1964. — KOMORNA: Ouarletto brioso; 3 minijt gudaĉki kvartet; trio za klarinet, violonĉelo i klavir, 1955; kvintet za violinu, violu, violonĉelo i klavir; suita za flautu i klavir; Diptychon za i klavir, 1954; Fragment V za violinu i klavir; Solo Intimo za violont KLAVIRSKA: 2 sonate; 9 studija; fantazija; preludij i rondo; Fragment 1960; Grooving, 1968. — Pet korala i partita za orgulje. — DRAMSKA Labyrinten, 1967; balet Le jeune homme a marier, 1966; musical Babel, 1 VOKALNA. Školski oratoriji: boţiĉni It Happened in Those Days, 1962 i Dommen, 1962, Vintergrdvejr and Ung Var za tenor, muški zbor i o Triptvchon za zbor i duhaĉe (ili orgulje), 1957; boţiĉni prizor Det skele i za sole, zbor i orkestar, 1960; suita Nocturnes za sopran i 19 instrumenat; solo-pjesme.—Pratnja na magnetofonskoj vrpci uz pjesme T. Bjornviga LIT.: I. Planch Larsen, Portrat Per Nordigard, Melos, 1972, 4.
N0RHOLM, lb, danski kompozitor (Soborg, Kobei 24. I 1931—). Uĉenik V. Holmboea. Stvaralac naprednih afirmirao se već 1949 svojom operom Sneglen og Resenh 1 ubrzo stekao meĊunarodnu reputaciju. God. 1964 osvc prvu nagradu na festivalu Gaudeamus u Nizozemskoj. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1958; Fluktuationer za 34 1 2 harfe, mandolinu i gitaru, 1961; Relief I i //, 1963; Relief III, 1965. MORNA: 4 gudaĉka kvarteta (III, Fra mitgronne herbarium, 1967; IV,Se} Oktober, November, 1968); 4 Impromptus za gudaĉki kvartet, 1965; Me 4 flaute, 1962; klavirski trio, 1959; trio za klarinet, violonĉe lo i klavir; so violinu i klavir, 1959. — Kompozicije za klavir i orgulje. — Komorn; Sneglen og Rosenhaekken, 1949; televizijska opera Invitation til skafottet, 1 VOKALNA: Kenotafium za sopran, zbor i orkestar, 1961; Exile Music, 19
NORLIND, Johan Henrik Tobias, švedski muzikolog linge, Malmo, 6. V 1879 — Stockholm, 13. VIII 1947). IT poziciji uĉenik S. Jadassohna na Konzervatoriju u Leip: L. Thuillea u Miinchenu; muzikologiju studirao u Muni (A. Sandberger), Berlinu (O. Fleischer), u Uppsali i Lundu. njoškolski nastavnik u nekoliko švedskih gradova, od 1918 pre povijest muzike na Konzervatoriju u Stockholmu. Ondje je direktor Muziĉko-historijskoga muzeja. Suosnivaĉ Švedskog; zikološkog društva i više godina (1919—26, 1943—44) ui ĉasopisa Svensk Tidskrift for Musikforskning. Vrijedna su N dova djela o švedskom folkloru, plesu i povijesti instrumi no glavno je podruĉje njegova muzikološkog rada povijest šv umjetniĉke muzike, pa je s pravom nazvan osnivaĉem šv muzikologije. DJELA: Svensk musikhistoria, 1901 (II izd. 1918); Om sprdket och m 1902; Beethoven, 1907 (II izd. 1923); Latinska skolsdnger i Sverige och 1 (disertacija), 1909; Studier i svensk folklore, 1911; Svenska allmogens lij (II izd. 1926); Allmant musiklexikon (2 sv.), 1916 (II izd. 1927—28); Geijer som musiker, 1919; Jenny Lind, 1919; Kungliga Musikaliska Ako 1771—1921, 1921 (sa O. Moralesom); Allmdn musikhistoria, 1922; H 1923; Kristina Nilsson, 1923; Beethoven och hans tid, 1924; Kungliga ho\ lets historia 1526—1926, 1926 (sa E. Trobackom); En bok on musikinsu 1928; Konzert- und Opernlexikon (I sv.), 1928; Nagra livsbilder och kultt ur musihens warld, 1929; Svensk folkmusik och folkdans, 1930; Systemai Saiteninstrumente (2 sa.: I, Geschichte der Zither, 1936; II, Geschichte des Ki I939J II izd. 1941); Dansens historia, 1941; Musikinstrumentens historia, Dirigeringskonstens historia, 1944; Bilder ur svenska musikens historia (I
NORLIND — NORVO dldsta tid tili modellidens slut, 1947; II—IV, Frdn Tyska Kyrkans gtansdagar, 1944—45); Tegner i tnusiken, 1946 (sa A. Eliaesonom); brojne studije i ĉlanci. LIT.: C. A. Moberg, Tobias Norlind, Svensk Tidskrift for Musikforskning, 1929 i 1947. — M. Tegen, Johan Henrik Tobias Norlind, MGG, IX, 1961.
NORMAN, Fredrik Vilhelm Ludvig, švedski kompozitor, dirigent i pijanist (Stockholm, 28. VIII 1831 — 28. III 1885). Studirao na Konzervatoriju u Leipzigu. Sa A. Rubensonom i F. Hedbergom izdavao u Stockholmu od 1859 ĉasopis Tidning for theater och musik. Predavao na Konzervatoriju (1872—74 predsjednik); 1861—78 dirigent Kraljevskog kazališta i zborovoda (Nya harmoniska sallskapet; Musikforeningen). Koncertirao i kao pijanist, najviše u komornim ansamblima sa svojom ţenom violinisticom Vilmom Neruda. Istakao se kao dirigent i organizator; bio je u središtu švedskoga muziĉkog ţivota svoga vremena. DJELA (izbor). ORKESTRALNA: 3 simfonije, 1858, 1871 i 1881; koncertna kompozicija za klavir i orkestar, 1875; nekoliko uvertira. — KOMORNA: 6 gudaĉkih kvarteta; gudaĉki kvintet, 1870; gudaĉki sekste t, 1854; gudaĉki oktet, 1867; 2 klavirska trija, 1849 i 1872; klavirski kvartet, 1857; klavirski sek stet, 1869; sonata za violinu i klavir, 1848; sonata za violu i klavir, 1869; sonata za violonĉelo i klavir, 1867. — Klavirske kompozicije. — Scenska muzika. — VOKALNA: Rosa rorans bonitatem za mezzosopran, zbor i gudaĉe (bez violina), 1876; Humleplockningen za sole, zbor i orkestar, 1884; zborovi; dueti; solo--pjesme. — Zbirka ĉlanaka Musikaliska uppsatser och kritiker, 1888. LIT.: L.-E. Sanner, Fredrik Vilhelm Ludvig Norman, MGG, IX, 1961.
NORMAND, Theodore -> Nisard, Theodore NORVEG FREUDENREICH, Karolina (Dragojla), glumica i operetna subreta austrijskog podrijetla (Beĉ, 24. VIII 1834 — Zagreb, 10. II 1903). Glumila najprije u manjim kazalištima raznih gradova; 1855—58 i 1860—72 ĉlanica Zagrebaĉkog kazališta, a u meĊuvremenu nastupala u Lavovu i Beĉu (Theater and der Wien). Kasnije poduĉavala pjevanje u Zagrebu. Njezin muţ J. Freudenreich napisao je za nju ulogu Karoline u svojem puĉkom igrokazu Graniĉari (1857). LIT.: A. Goglia, Obitelj Freudenreich, Sv. C, 1944 (takoĊer i separat). K. Ko.
NORVEŠKA MUZIKA. Iz vremena <- 1500 — <- 500 pronaĊeni su u Norveškoj duhaĉki instrumenti od bronce koji pripadaju skupini rogova (u novije vrijeme nazvani lur). To su najstariji do danas poznati muziĉki spomenici na norveškom tlu. — 0 muzici u Norveškoj u srednjem vijeku ima malo podataka. Sage priĉaju o muzici na norveškom srednjovjekovnom kraljev skom dvoru. Muzika i muziĉari uţivali su velik ugled. Od in strumenata spominju se rog, harfa, gusle, lira i dr. Najstariji srednjovjekovni saĉuvan instrument je harfa iz XIII st. — Kada su Norveţani oko god. 1000 primili kršćanstvo, uveden je gre gorijanski koral. Većina rukopisa s liturgijskim melodijama uniš tena je u doba reformacije. Saĉuvalo se nekoliko sekvenca i više fragmenata. Vaţan je dokument ranog srednjovjekovnog više glasja tzv. »Magnusova himna« (iz sredine XII st. ili s kraja XIII st.) s otoka Orknev, koji su tada pripadali Norveškoj. Kom pozicija je dvoglasna; glasovi se kreću u paralelnim tercama. — Od 1380 do 1814 Norveška je pripadala Danskoj. Norveško se plemstvo s vremenom stopilo sa seljaĉkim staleţom, što je po voljno utjecalo na razvoj narodne muzike. Nakon reformacije (!537) gregorijanski se koral odrţao još neko vrijeme u vaţnijim crkvama i školama, ali je 1685 gotovo potpuno ukinut. Gimnazije su do XIX st. imale veliko znaĉenje za muziĉki ţivot, a muziĉka praksa bila je u rukama kantora, gradskih muziĉara i orguljaša. Uz njih su znatnu ulogu igrali i vojni muziĉari, s vlastitom tra dicijom iz poĉetka srednjega vijeka. Do 1800 bilo je u Norveškoj vrlo malo kompozitora. Najstarija saĉuvana norveška umjetniĉka kompozicija je motet iz 1590 u kasnonizozemskom stilu Caspera Ecchienusa. Medu uglednim kompozitorima istiĉu se: Georg von Bertouch (1668—1743), podrijetlom Nijemac, od koga su se saĉuvale 24 sonate za više instrumenata; Johan Daniel Berlin (1714—1787), gradski muziĉar i orguljaš u Trondheimu, takoĊer njemaĉkoga podrijetla, autor simfonija, kantata, klavirskih djela 1 dr. te priruĉnika »Musicaliske Elementer« (1744); Johan Henrich Berlin (1741—1807), orguljaš i ĉembalist, kompozitor simfonija, koncerata, kantata, oratorija i drugih djela. Muziĉki ţivot XVIII st. odvijao se u znaku tzv. društvene muzike. Bogate obitelji, trgovci i ĉinovnici u svojim su kućama ţivo kultivirali muziku. Otkad se 1814 Norveška odvojila od Danske i stupila sa Švedskom u personalnu uniju, poĉelo je jaĉati rodoljublje; u to doba nastaju brojne patriotske pjesme. Pojavljuje se interes za narodnu muziku. Waldemar Thrane (1790—1828) u prvoj norveškoj operi (toĉnije Singspielu) »Fjeldeventvret« (1825) primjenjuje i narodnu muziku i komponira melodije u narodnom duhu. Oduševljeni patriot, violinski virtuoz Ole Bornemann Buli (1810—1880) teţio je za tim da komponira muziku norveškog karaktera. On je zapisivao narodne melodije, osobito instrumentalne (slatter), primjenjivao narodne motive u svojim kompozicijama i snaţno utjecao na razvoj nacionalno-romantiĉnoga pravca u norveškoj muzici. Glavni su predstavnici toga pravca
691
Halfdan Kjerulf (1815—1868), Rikard Nordraak (1842—1866) autor norveške himne »ja, vi elsker«, te Edvard Grieg (1843 —1907) i Johan Svendsen (1840 —1911). Ludvig Mathias Lin-deman zapoĉinje 1840 objavljivati svoju zbirku narodnih napjeva i u toku godina izdaje više muziĉko-folklornih publikacija, koje će biti najvaţniji izvorni materijal za mladu generaciju muziĉara s Griegom na ĉelu. Lindemanovo su djelo nastavili C. Elling, O. M. Sandvik, A. Bjerndal, E. Groven i dr. S Griegovom umjetnošću dobila je norveška muzika svjetsko znaĉenje. God. 1865—85, kada Grieg i Svendsen stvaraju svoja glavna djela, zlatno je doba norveške muzike. Grie-govu i liniju nastavljaju NORVEŠKA MUZIKA. Skulptura Svendsenovu gudaĉa iz XII st., Drontheim Johannes Haarklou (1847—1925), Christian Sinding (1856—1941), Johan Halvor-sen (1864—1935), Eyvind Alnaes (1872—1932), Arne Eggen (1881 —!955) J David Monrad Johansen (1888—), Sverre Jordan (1889—), Marius Ulfrstad (1890—), Ludvig Irgens Jensen (1894—1969), Eivind Groven (1901 —), Sparre Ohen (1903 —), Knut Nystedt (1915 —), Per Hjort Albertsen (1919 —). Nacionalni pravac na drugi naĉin zastupaju kompozitori kao Harald Saeverud (1897 —), Bjarne Brustad (1895 —) i Klaus Egge (1906 —), dokazujući svojim primjerom kako se norveška narodna muzika moţe povezati s modernim, tonalno slobodnim naĉinom pisanja. Pored nacionalnog pravca, u Norveškoj su se pojavile i druge tendencije. Romantiĉni, no više internacionalni pravac zastupaju Ole Ohen (1850—1927), Johan Backer Lunde (1874—1958), Halfdan Cleve (1879—1951), Arild Sandvold (1895—). Pod impresionistiĉkim je utjecajem Alf Hururn (1882 —). Fartein Valen (1887—1952) komponirao je linearno koncipiranu muziku, uz slobodnu upotrebu dvanaesttonskih nizova. Nešto kasnije krenuli su sliĉnim putovima F. Mortensen (1922 —), F. O. Arnes-tad, E. Hovland, A. Nordheim (1931 —), G. Sanstevold. U nekih je kompozitora i ţiv interes za elektronsku muziku (G. Sonstevold, A. Nordheim). — Prvo poznato muziĉko društvo, Concerten, osnovano je u Oslu oko 1760, koje je zimi prireĊivalo koncerte u gradskoj vijećnici. God. 1764 poĉelo je djelovati prvo dramsko društvo, koje se takoĊer bavilo organizacijom koncerata. Od kraja XVIII st. i cijelo XIX st. Oslo je imao priliĉno razvijen muziĉki ţivot. Koncertna aktivnost bila je dosta ţiva i u Trondheimu, a nešto manja u Bergenu. God. 1846 osnovano je u Oslu Philhar-moniske Selskap, a 1871, na Griegovu inicijativu, društvo Musikforeningen (od 1919 Filharmonisk Selskap), vodeća koncertna ustanova s najboljim orkestrom u zemlji. Od 1899 djeluje u Oslu i Nationaltheatrets orkester, koji prireĊuje i simfonijske koncerte (poslije Drugoga svjetskog rata pod imenom Oslo Byorkester; od 1959 orkestar kazališta Den Norske Opera). — Prve operne predstave prireĊuje 1749 u Oslu trupa Pietra Mingottija (dirigent Ch. W. Gluck), a redovite operne predstave odrţavaju se od 1837 kada je otvoreno kazalište Christiania; god. 1950 u Oslu je osnovan Norsk Operaselskap, od 1958 Den Norske Opera. — Najvaţnije muziĉke škole nalaze se u Oslu (Musikkonservatoriet i Oslo, osnovan 1883 pod nazivom Organistskole), Bergenu, Trondheimu i Stavangeru. Od 1937 predaje se muzika i na Univerzitetu u Oslu, gdje je 1957 osnovana katedra za muziko-logiju. — Velike muziĉke zbirke nalaze se u univerzitetskoj biblioteci u Oslu (meĊu ostalim oko 10 000 zapisa narodnih melodija) te u javnoj biblioteci u Bergenu (najvaţnji je dio Griegova zbirka) i na tamošnjem Univerzitetu. LIT.: O. M. Sandvik i G. SchjelĊerup, Norges musikhistorie (2 sv.), Oslo 1921. — O. Gaukstad, Norsk folkkemusik, Oslo 1951. — O. Gurvin, Ny musikk i Norge, u djelu Ny musik i Norden, Stockholm 1953. — K. Lange i A. 0stvedt, Norwegian Music, London 1958. — O. Gurvin, Norwegen, MGG, IX, 1961. — J. Horton, Scandinavian Music: A Short Historv, London 1963. — B. V/allner, Scandinavian Music after the Second World War, MQ, 1965. R. A.
NORVO, Red (pravo ime Kenneth Norville), ameriĉki jazz-ksilofonist, vibrafonist i dirigent (Beardstown, Illinois, 31. III 1907—). God. 1925 vodio u Chicagu ansambl marimbi i nastupao solistiĉki kao ksilofonist, a 1929 dirigirao plesnim orkestrom u Mihvaukeeu. Djelovao zatim na radio-stanicama u Minneapolisu i u Chicagu. Od 1934 u New Yorku, vodio oktet (od 1936 ansambl od 12 ĉlanova), 1943 Ali Star Combo, 1944 veliki orkestar, 1945 svirao u orkestru B. Goodmana, a 1946 W. Hermana. Preselivši
NORVO — NOTACIJA
692
u Hollvvvood osnovao 1949 sekstet, te 1950 i trio; kasnije vodio jazz-kvintet s kojim je 1959 pratio B. Goodmana na turneji po Evropi. Od 1960 redovito nastupao u Nevadi, najĉešće sa F. Sinatrom; 1968 gostovao na festivalu u Berlinu. Najveći uspjeh postigao oko 1950 profinjenim komornim muziciranjem sa svojim trijom (vibrafon, gitara, kontrabas). NOSKOVVSKI, Zygmunt, poljski kompozitor, dirigent muziĉki pedagog (Varšava, 2. V 1846 — 23. VII 1906). Studirao muziku u Varšavi (St. Moniuszko) i Berlinu (F. Kiel). Dirigent pjevaĉkog društva Bodan u Konstanzi; od 1881 u Varšavi dirigent, nastavnik na Konzervatoriju i kompozitor. N. je najistaknutiji poljski kompozitor simfonijske muzike u XIX st. On je autor prve poljske simfonijske pjesme i prvih poljskih muziĉkih drama u kojima primjenjuje izraţajna sredstva suvremene simfonijske muzike. Vaţna je i njegova pedagoška djelatnost; medu njegovim brojnim uĉenicima istiĉu se K. Szymanowski, M. Karlovicz, L. Roţvcki i G. Fitelberg. DJELA. ORKESTRALNA. Tri simfonije: I, u A-duru, 1875; II, u c-molu, 1875—79 i III, u F-duru, 1903. Simfonijska pjesma ££^,1897; uvertira Alorskie oko, 1875; varijacije Z ţycia narodu, 1901 i dr. — KOMORNA. Tri gudaĉka kvarteta; I, u d-molu, 1880; II, u d-molu, 1883 i III, u e -molu (fantazija), 1884. Varijacije i fuga na temu G. B. Viottija za gudaĉki kvartet, 1873; klavirski kvartet u d-molu, 1879; sonata za violinu i klavir u a-molu, oko 1875 i dr. — DRAMSKA. Ĉetrnaest opera: Livia Quintilla, 1898; Wyrok, 1906; Zemna, 1908 i dr. Balet Swi$to ognia czyli Noc Stvietojanska, 1902; 1 opereta. — VOKALNA: 11 kantata; brojni zborovi; više od 100 solo-pjesama. — Crkvene kompozicije. — INSTRUKTIVNA: škola za violinu, 1885; škola za klavir, 1886; Wyklad praklyczny harmonii jako kurs pr2ygotozuawczy do nauki kontrapunktu (sa M. Ţawirskim), 1903; Kontrapunkt, Kanony, Wariacje i Fuga, Wyk\ad Praktyczny, 1907 ( I I izd. 1928). LIT.: H. Opienski, Zvgmunt Noskowski, Mloda Polska, 1909. — W. Wroiiski, Zvgmunt Noskowski, Muzvka, 1950. —■ A. Sutkozvski, Zvgmunt Noskowski, Krakow 1957. —J. Mlodziejozvski, O Zvgmuncie Noskowskim, Ruch Muzyczny, 1 959- — N'7. \\'roriski, Materiaty z ţycia i tworczošci Z. Noskowskiego, Krakow 1960. — A. Sutkozvski, Zygmunt Noskowski, MGG, IX, 1961.
NOTACIJA (lat. nota znak), sustav pismenih znakova koj i m se zapisuju muziĉka djela. Prvi pokušaji vizuelnog prikazivanja muzike pojavili su se vjerojatno ubrzo pošto se razvilo pismeno fiksiranje rijeĉi. Već su Asirci upotrebljavali neku vrstu primitivne notacije koja potjeĉe moţda još i iz sumeranske kulture. U njoj pojedini slogovi prikazuju uobiĉajene i svima poznate melodijske (gdjekad i ritmiĉke) formule. Egipatska notacija još je uvijek više mnemotehniĉko pomagalo nego notno pismo u punom smislu rijeĉi. Kao i većina ostalih notacija staroga vijeka i izvanevropskih kultura, i egipatska n. je slovĉana. I grĉko notno pismo, jedina toĉna i odreĊena n. staroga vijeka, upotrebljava slova alfabeta. Grĉka n. razvila se, prema I. Hendersonu i H. Hickmannu, u <- III st. Antiĉka grĉka muziĉka praksa poznavala je dva notna pisma: starije — za instrumentalnu muziku i mlaĊe — za vokalnu muziku. U instrumentalnoj notaciji ima orijentalnih utjecaja u oblikovanju znakova; oni djelomiĉno potjeĉu iz feniĉkoga pisma. Sastojala se od triju nizova. Prvi (6p!>a) obuhvaća znakove za tonove koji se izvode na praznoj ţici; drugi niz (ivsrjcoa|j.ućva) prikazuje tonove povišene za ĉetvrtstepen, a treći (dmsrjToa[j.[x£va) predoĉuje povišenje za polustepen. Promijenjen poloţaj slova upućuje zapravo na promjenu tehniĉkoga zahvata u sviranju na kitari kojim se postiţe alteracija tona:
Z'A/TCTK'SZN/K 1 K CFtThE h H S n_ A' /'Lj'V'^c'ic'/'A /
LJ
V^= i£o U. Yi_-i_kJ-cc/oo-3
Korijen suvremenoga notnog pisma nije, meĊutim, stara n. Ono je vjerojatno nastalo iz oblika grĉkih akcenata. I: se oko 500 u Bizantu razvila -> ekfonetska n., a na prijeli
VI u VII st. u -> mumatska n vaţniji preteĉa remenoga notn sma. Neumatska poĉetku nesav samo je po prili kazivala smjer lodijskoga krt S vremenom st dutim, povećac neumatskih zn; a u XI st. jas pokazala teţnj što toĉnijim os vanjem interv razmaka medu vima. Pojavlju dijastemacija (-jastematska noti Grĉka instrumentalna notacija. Odlomak iz Euripidova Oresta, I st.
pa se u rukop uskoro susreće ; crta koja ozr poloţaj tona/. Kasnije se broj crta povećava (konaĉna neumat XIII st. upotrebljava redovito 4 crte). Slova ispred crta upoz pjevaĉe koji je ton na kojoj crti zapisan. Iz tih slova i nji oblika razvili su se današnji kljuĉevi. U nizu stoljeća neur
birnuf
TTT:-
"■':■-
3T g
1
2
2
f e i' Q
2
h' a' g
1
f
1
e
1
d
1
c<
h
a
g
f e
d f
H A G
F
I vokalna se notacija sastojala od triju nizova, ali u njoj svakom tonu — pa i povišenom — odgovara poseban znak. Svi notni znakovi vokalne notacije potjeĉu iz klasiĉnoga grĉkog alfabeta:
T Z / AI 0 Z * SZ 1 > BE&A S P TV R F AAHK N ITT XVV f e1 d1 c
h
g
Neume bez crtovlja, St. Gallen, IX st.
doţivjele mnoge promjene, a postojale su i razliĉite vari neumatskih oblika i u pogledu geografskog mjesta nastank: jedinog rukopisa i u pogledu narodnosti pisara. Najrazrad neumatska n., tzv. koralna (kvadratna) n., razvila se u XVI] iz gotiĉke notacije. Koralna n. upotrebljava se još i danas turgiĉkim knjigama katoliĉke crkve. Neumama je zapisana
f
Premda je već u XVII st. bilo pokušaja da se odgonetne princip grĉke notacije, dešifrirali su je istom 1847 — nezavisno jedan od drugoga — K. Fortlage i J. F. Bellermann. Znatan doprinos konaĉnom tumaĉenju grĉkih notnih znakova dao je u svojim radovima C. Sachs. Uz njih su se grĉkom notacijom bavili, medu ostalima, i O. Gombosi, H. Husmann i H. Abert koji je pokušao protumaĉiti i brojne upute za interpretaciju saĉuvane u grĉkim muziĉkim spomenicima. Ostaci grĉke slovĉane notacije nalaze se u nekim traktatima ranoga srednjeg vijeka. I u kasnijim stoljećima bilo je nekoliko pokušaja prikazivanja tonova slovima ( -> Slovĉana notacija).
Prefrankonska notacija, XIII st.
saĉuvana jednoglasna muzika srednjega vijeka. Prouĉava
693
NOTACIJA neumatske notacije bavili su se, medu ostalima, O. Fleischer, P. Wagner, J. Wolf, G. Sunol, A. Mocquereau i C. Parrish. Usporedo sa zapadnoevropskom neumatskom notacijom razvijalo se na podruĉju Bizantskoga Carstva, uz ekfonetske znakove, i posebno bizantsko neumatsko pismo. Ekfonetska n. je bila u upotrebi ne samo u bizantskim nego i u armenskim, sirskim i koptskim srednjovjekovnim crkvama. Njome su se biljeţili sveĉani napjevi, a sastojala se od maloga broja znakova. »u «\ <»- «•. -»-»vi cr» »-. M-ou Bizantske neume bile su Kasnobizantske neume, XVII st. srodne zapadnoevropskom neumatskom pismu ali su, za razliku od njega, toĉnije odreĊivale intervalsku razliku meĊu tonovima. Iz bizantskih neuma razvili su se u nekim pravoslavnim slavenskim zemljama — kao u Bugarskoj i Srbiji, a osobito u Rusiji — posebni neumatski oblici. Najvaţniji od njih su znakovi kojima se u Kijevskoj Rusiji XI i XII st. biljeţilo -> konda-karno pjevanje i naroĉito -> krjuki — ruske neume za 3HaMenHoe nenue. Krjuki su se razvili u XII st., a sastojali su se od velikoga broja (više od 90) veoma zamršenih znakova. U XVI st. bili su krjuki pojednostavnjeni i reformirani i u ruskoj crkvenoj muzici zadrţali su se sve do Prvoga svjetskog rata. Najvrednije radove o bizantskoj notaciji napisao je E. Wellesz, a rusko notno pismo
CANTVS Bijela menzuralna notacija: Practica musicae F. Gaffuriusa, 1496
prouĉavali su, meĊu ostalima, P. Panoff i osobito O. Riesemann (-»• Vizantijska muzika). Svim notacijama staroga i srednjeg vijeka do XIII st. mogla se biljeţiti samo jednoglasna muzika, jer nijedna od njih nije matematiĉki toĉno odreĊivala odnos trajanja tonova, što je preduvjet za zapisivanje muzike koju izvodi veći broj dionica. Razvoj višeglasja u evropskoj muziĉkoj praksi zahtijevao je stoga i korjenite promjene u notaciji. Velika prekretnica nastaje oko 1225; tada su uvedena dva notna znaka razliĉita po trajanju. To su longa i brevis kojima se oko 1250 pridruţila i semibrevis. U skladu sa srednjovjekovnim štovanjem broja tri (simbol sv. Trojstva) longa je sadrţavala 3 brevisa, a svaki brevis imao je 3 semibrevisa. Oslanjajući se na metriĉke obrasce u tekstu, i melodija pojedine dionice bila je izgraĊena na temelju odreĊenoga ritmiĉkog kalupa, modusa, koji nije napuštala do kraja kompozicije (-> Modalna notacija). Osnovni su element modalne notacije -> ligature, tj. koralne (kvadratne) neume od dva ili tri meĊusobno povezana ĉlana kojima se, u skladu s ritmiĉkim modusima, pridavalo i ritmiĉko znaĉenje. Mnogi sUvremeni teoretici nastojali su usavršiti modalnu notaciju. Radovi Franka iz Kolna najveći su doprinos na tom podruĉju. Oko 1250 ligature su njegovom zaslugom stekle samo ritmiĉko znaĉenje, neovisno o modusima. Time je Franko iz Kolna postavio temelje -> menzuralne notacije kojom su se biljeţile polifone kompozicije sve do oko 1600. Menzuralna notacija doţivjela je nekoliko promjena. Najvaţnije su izjednaĉenje principa dvodobnosti s trodobnošću, što ga je proveo Ph. de Vitry u djelu Ars nova (oko 1320), i uvoĊenje bijele notacije (oko 1450) u kojoj su se dulje note biljeţile bijelim, tj. šupljim kvadratnim znacima. Temelj menzuralne notacije je mjerenje (menzuracija) ritmiĉkih odnosa meĊu pojedinim notnim trajanjima. Odnos longa — brevis zvao se modus, tempus je bio odnos brevis — semibrevis, a prolacija (prolatio) odnos semibrevis — minima.
Uz modalnu, odnosno menzuralnu notaciju razvijalo se u to vrijeme i posebno instrumentalno notno pismo. Vokalne dionice biljeţile su se u svešĉićima, a instrumentalne su se zapisivale na tablice. Otuda za zapise instrumentalne muzike onoga vremena naziv -> tabulatura. U nekim tabulatu-rama tonove su prikazivali znakovi menzuralne notacije, a u drugima slova, brojevi ili razliĉite figure. Svi su ti znakovi najĉešće cornftauf predoĉivali tehniĉke rttt bi aiitiquo zahvate pri sviranju na instrumentu. Postojalo je više tipova tabulatura: za rcfponDc mil)t:qm a lutnju, za instrumente s te tipkama, za gudaĉke instrumente, za duhaĉke instrumente. Najvaţnije i najraširenije bile su tabulature za e ftu ritc&c fer iatt$lutnju, i to talijanske (upotrebljavale su se i u Njemaĉka gotiĉka notacija (Hufnagel), Kolnski misal, 1520 Španjolskoj), francuske i njemaĉke te njemaĉke i španjolske tabulature za orgulje (odnosno instrumente s tipkama). Oko 1600 menzuralna n. je znatno pojednostavnjena. Glavice notnih znakova postaju oble, kljuĉevi gube nepotrebne pojedinosti i postepeno se ograniĉuju na diskantov, altov, tenorov, basov i violinski kljuĉ. Uvodi se taktna crta i redovito se upotrebljavaju predznaci. Ukida se vaţnost menzuracije, a notni oblici dobivaju stalnu ritmiĉku vrijednost. Ta je notacija u su štini jednaka našem današnjem notnom pismu. Od XVII do sredine XX st. ona je mijenjala pojedinosti u izgledu jedino usporedo sa zahtjevima napretka tiskarskog umijeća. Uz to je u skladu s razvojem izvodilaĉke prakse i teţnje za što većom toĉnošću u oznakama za dinamiku, artikulaciju, tempo, agogiku i interpretaciju notna slika muzike postajala sve bogatija i preciznija. Praksa je dokazala da je suvremena n., usprkos mnogim pokušajima da se dotjera i poboljša, upravo u ovom obliku najbolja i najprikladnija. Od 1950 do danas sve su ĉešći, meĊutim, pokušaji pojedinih avangardistiĉkih kompozitora da u tradicionalno notno pismo unesu promjene i da ga prilagode rezultatima svojega stvaranja. Te se promjene odnose i na oblik nota, i na biljeţenje njihova trajanja, i na izgled partiture. Svi ti pokušaji ipak su još uvijek samo individualna nastojanja pojedinaca te ne predstavljaju općenito prihvaćen sustav (-> Prilog). LIT.: H. Riemann, Studien zur Geschichte der Notenschrift, Leipzig 1878. — E. David i M. Lussy, Histoire de la notation musicale depuis ses origines, Pariš 1882. — H. Riemann, Notenschrift und Notendruck, Leipzig 1896. — W. Tappert, 900—1900. Tausend Jahre Entwicklungsgeschichte der musikalischen Zeichenschrift (3 sv.), Berlin 1901. — C. F. A. VPilliams, The Story of Notation,
-o-i-,
auuuuaiuuau ra.o-
ijcuttcop.ruapvj (l il
r^H^o-5"* 0-2-
'! 2 j '"<* fmloe t)la p.ma J 00 bKuco q bolta? 1-cFofoIoo
fc£ UliiilUUi
v
algan
! I ! I
1
I
-
f—f—
£}, J J .5 .. J I * ! I !y I I I 1 -I ! \1I - I I I ! I I I I — — 0 1535 1 5 * Tabulatura za lutnju: Likro de mušica... L. Milana, 1
I
694
NOTACIJA
London 1903. —■ O. Fleischer, Die spatgriechische Neumenschrift, Berlin 1904. — J. \Volj, Geschichte der Mensural-Notation von 1250—1460 (3 sv.), Leipzig 1904 (novi otisak Hildesheim i Wiesbaden 1965). — E. Gasparini, Storia della semiograna musicale, Milano 1905. — F. Dietrich-Kalkhoff, Geschichte der Notenschrift, 1907. — O. v. Riesemann, Die Notationen des altrussischen Kirchengesanges, Moskva 1908. — H. Riemann, Kompendium der Notenschriftkunde, Regensburg 1910. — J. Wolf, Handbuch der Notationskunde (2 sv.), Leipzig 1913 i 1919. — H. J. W. Tillyard, The Problem of Bvzantine Neumes, Journal of Hellenic Studies, 1921. — J. Wolf, Musikalische Schrifttafeln, Leipzig 1923 i 1927. — Isti, Die Tonschriften, Breslau 1924. — C. Sachs, Die griechische Instrumentalnotenschrift, ZFMW, 1924. — Isti, Die griechische Gesangsnotenschrift, ibid., 1925. — H. E, Laing i A. W. Brozvn, The Standard Svstem of Musical Notation, London 1928. — W. Hitzig, Tonsvstem und Notenschrift, Leipzig 1929. — B. LanĊsberger, Die angebliche babvlonische Notenschrift, Archiv fiir Orientforschung, 1933. — C. Sartori, La Notazione del Trecento, Firenze 1938. —L. F. Wheelwright, An Experimental Study of the Perceptibilitv and Spacing of Music Svmbols, New York 1939. — C. Sachs, The Mystery of the Babylonian Notation, MQ, 1941. — W. Apel, The Notation of Polyphonic Music 900—1600, Cambridge (Massachusetts) 1942 (V izd. 1961; njem. prijevod, Leipzig 1962). — O. Strunk, Intonations and Signatures of the Bvzantine Modes, MQ, 1945. — \V. Tappolet, La Notation musicale et son influence sur Ia pratique de la musique du moyen-age a nos jours, Neuchatel 1947. — C. Sachs, Das Geheimnis der babylonischen Notenschrift, 1948. — B. Di Salvo, La Notazione paleobizantina e la sua trascrizione, Grottaferrata 1950. "— J. Chailley, Les Notations musicales nouvelles, Pariš 1950. — A. Machabey, La Notation musi cale, Pariš 1952 (III izd. 1959; tal. prijevod, Milano 1963). — H. Potiron, Origines de la notation alphabetique, Revue gregorienne , 1952. — H. J. W. Tillyard, The Stages of the Early Byzantine Notation, Byzantinische Zeitschrift, 1952. — E. \Velhsz, Early Byzantine Neumes, MQ, 1952. — E. Souriau, Le Probleme de la notation mathematique de la musique, Pariš 1955. — E. Winternitz (redak tor), Musical Autographs from Monteverdi to Hindemith (2 sv.), Princenton (New York) 1955. — H. Hickmann, Le Probleme de la notation musicale dans 1' Egypte ancienne, Musicologie phaxaonique, 1956. — A. Machabey, Notations musicales non modales des XII et XIII e siecles, Pariš 1957 (II izd. 1959). — C. Parrish, The Notation of Medieval Music, New York 1957 - — W. Vetter, H. Hickmann, M. Stohr, F. Zagiba, W. Lipphardt, L. Dhtmer, M. Ruhnke, F. W. Riedel i R. Stcphan, Notation, MGG, IX, 1961. — Th. G. Georgiades. Musik und Schrift, Miinchen 1962. — K. Stockhausen, Texte zur elektronischen und instrumentalen Musik, Koln 1963. — E. Thomas (redaktor), Notation Neuer Musik, Mainz 1965. — E. Karkoschka, Das Schriftbild der Neuen Musik, Celle 1966. — W. Kaufmann, Musical Notations of the Orient, Bloomington 1967. M. Kun.
linije i jedinice trajanja (npr. 2 cm duţine linije odgovara ti od 1 sekunde i si.). Oznake takta i taktne crte ĉesto se ukidaju, a i tamo g se zadrţale, one gube metriĉko znaĉenje i predstavljaju oslonac u orijentaciji pri skupnom muziciranju. i A. VVebern: Gudački kvartet op. 28
ptzz.
PP marendo
w
PP
pp pizz.
pp morendo
pp pp pp b)
U Pr. 1. Notacija suvremene muzike :
Suvremene partiture obiluju ĉitavim nizom, većinom boliĉkih, oznaka za pojedine vrste -* artikulacije, ali one su o popraćene još i verbalnim tumaĉenjima; moţe se reći da je balni element uopće postao sastavnim dijelom suvremene ture, kako u svrhu objašnjenja raznih simbola, tako i u svrh vanja uputa za interpretaciju, kao i za razne improvizacijsk stupke i akcije u aleatoriĉkoj muzici (-> Cluster).
Notacija suvremene muzike. Suvremena muzika sluţi se tradicionalnim notnim znakovima, uvodi uz njih nove, a donosi takoĊer i posve novu kategoriju, poznatu pod imenom grafiĉka notacija ili muziĉka grafika, koja se primjenjuje kod nekih oblika aleatoriĉke muzike (-»■ Aleatorika). Premda se tradicionalni naĉin oznaĉivanja tonskih visina notama razvio na osnovi dijatonike, on se koristi i u notaciji atonalne muzike. Tada svakako dolazi do izvjesne nelogiĉnosti, jer se tonovi C, D, E, F, G, A i H — dakle nekoć dijatonski stup njevi C-dur ljestvice — pojavljuju u »privilegira nom« poloţaju, tj. bez predznaka, što oĉito protivurjeĉi ravnopravnosti koju je atonalnost donijela svim polustepenima kromatske ljestvice (-> Dodekafonija). MeĊutim, mnogi autori atonalne muzike stavljaju pred svaku notu predznak, što znaĉi da note za C, D, E, F, G, A i H dobivaju ispred sebe povratilicu, pa se time uspostavlja medu svim no tama i vizuelna ravnoteţa i formalna ravnopravnost. Time se, doduše, suviše opterećuje notna slika, Pr. 2. Notacija suvremene muzike: E. Brown, Musicfor Cello andPiano ali se zato iskljuĉuje svaka mogućnost nesporazuma (primjer la). Nesporazum bi se mogao, npr., pojaviti kada bi se u trećem 1 taktu iz primjera ia, u dionici violonĉela, stavio predznak samo pred prvu notu; u tom sluĉaju moglo bi se posumnjati da li je Grafiĉka notacija predstavlja potpunu emancipaciju druga nota zaista / ili je to trebao biti takoĊer fis, pa je predznak tacije« od zvuĉne realizacije. Ona je u stvari crteţ, na koj omaškom izostao (primjer ib). Ali i jedan i drugi naĉin upotrebljavaju se u praksi jednako, s time što se u potonjem sluĉaju uobiĉava u partituru unijeti i upozorenje da svaki predznak vrijedi samo za notu pred kojom se neposredno pojavljuje. UvoĊenje ĉetvrttonova nije u biti donijelo nikakovih novih oznaka, već samo izvjesne modifikacije postojećih predznaka, kao, npr. * , ali te modifikacije ipak nisu jedinstvene, niti općenito prihvaćene, već se pojavljuju u više raznih varijanti. Oznake za najviši mogući ( A )> kao i za najniţi mogući ton ( ») koji se mogu izvesti na nekom instrumentu, ne oznaĉuju apsolutnu tonsku visinu, jer će takovi graniĉni tonovi biti promjenljive visine, u zavisnosti o konkretnom primjerku instrumenta i o vještini instrumentaliste. Tradicionalni naĉin oznaĉivanja trajanja notnim vrijednostima (o d J i itd.) takoĊer se zadrţao i u suvremenoj muzici, ali se uz njega pojavio i novi, u obliku horizontalnih linija koje se nastavljaju na punu notu (primjer 2); njima se prikazuju u stvari pojedina trajanja samo proporcionalno, tj. duţom linijom duţe trajanje, kraćom linijom kraće trajanje, a toĉkom vrlo kratko ili najkraće trajanje. Ako se ţeli tim naĉinom dati precizna apsolutna trajanja, onda se to ĉini dodavanjem brojĉanih oznaka za (vremenske) sekunde ili ustanovljivanjem toĉnog odnosa izmeĊu duţine
Mi
Pr. 3. Grafiĉka notacija: S. Bussotti, Five Piano Pieces for David Tudor,
NOTACIJA — NOTOWITZ se zvuĉna zbivanja prikazuju simboliĉki, kao kada se pojedinaĉni tonovi prikazuju samo toĉkama, uzlazna kretanja uzlaznim linijama i obratno, veliki intenzitet ili velika gustoća potamnjenjima, itd. Grafiĉkom notacijom prikazuju se zvuĉni procesi samo pribliţno i zato ona nalazi svoju primjenu samo kod muzike improvi-
695
Visina tona koji nota grafiĉki predoĉuje ovisi ne samo o njenom poloţaju u crtovlju, već i o kljuĉu (npr. nota na drugoj crti crtovlja u basovu kljuĉu oznaĉuje ton H, a istom tom notom biljeţi se u violinskom kljuĉu ton g):
;_ C T O .„ o " °
5O»'
C D E F G A H A H C D E F G A H
o=a
d e f g a h s ----------------------
„ o»° — c t d i e ! f| g ! a 1
I
MlPr.
4. Grafiĉka notacija: E. Brown, Dccember 7952
zacijskog karaktera, gdje kompozitor naznaĉuje oblik i tok kompozicije u najgrubljim crtama, a izvodiocu se prepušta da u ĉasu izvedbe daje konkretnu izradbu svih detalja. Budući da se ovdje radi o simboliĉkom prikazivanju, moguća su vrlo razliĉita tumaĉenja crteţa, koja zavise i o pojedinom izvodiocu, kao i o tehniĉkim mogućnostima izvedbe na konkretnom instrumentu. Grafiĉka notacija ĉesto ukljuĉuje i znakove tradicionalnoga notnog pisma (primjer 3), ali ona moţe biti i posve autonomna. Tada ona zapravo ne sadrţi ništa konkretno muziĉkoga, pa se moţe tumaĉiti i kao ĉista grafika. No budući da ipak predstavlja partituru muziĉkog djela, ona mora nuţno dopustiti najrazliĉitije, pa i meĊusobno u znatnoj mjeri opreĉne zvuĉne realizacije (primjer 4). Grafiĉkom notacijom ĉesto se muziĉko djelo moţe prikazati ĉitavo na jednom jedinom listu, ĉime se izvodiocu omogućuje neprestani pregled djela u cjelini, što bez sumnje pogoduje koncentriranoj i cjelovitoj realizaciji. Notacija elektronske muzike posebna je kategorija, koja uz brojĉani i geometrijski naĉin predoĉivanja takoĊer koristi ĉesto i simboliku, kakvu nalazimo u grafiĉkoj notaciji (-> Elektronska muzika, primjeri 1 i 2). LIT.: E. Thomas (redaktor), Notation Neuer Musik, Darmstadter Beitrage zur Neuen Musik, 1965. — U. Dibelius, Moderne Musik 1945—1965, Miinchen 1966. — E. Karkoschka, Das Schriftbild der Neuen Musik, Celle 1966. — H. Kirchmeyer i H. W. Schmidt, Aufbruch der jungen Musik, Koln 1970. N. Dć.
NOTA FINALIS -* Završni ton NOTA QUADRATA (lat.), neuma u obliku ĉetvorokuta. Razvila se u drugoj polovini XII st. iz neumatskih znakova gotske notacije. N. q. je osnovni oblik koralne (kvadratne) notacije (-> Neumatska notacija). NOTE (lat. nota znak), pismeni znakovi kojima se biljeţe tonovi. U današnjoj muziĉkoj praksi oblik note prikazuje duljinu trajanja tona, a njen poloţaj u crtovlju odreĊuje njegovu visinu. Tako na primjer cijela nota (o) traje jednako kao dvije polovinke (J), ĉetiri ĉetvrtinke (J), osam osminki (/), šesnaest šesnaestinki
(J9 itd. CIJELA NOTA
n
J J
J
2 POLOVINKE A ĈETVRTINKE
J 8 OSMINKI
J J J J J J J J J J J J 16 ŠESNAEST.NK,
h 1 c 2 d 2 e 2 f 2 9 2 a 2 ^2 C 3 d 3 ® 3 ^ 9 s a 3 ^3 ^4
NOTKER BALBULUS, švicarski pjesnik i uĉenjak (vjerojatno Johannisweiler, danas Jonschvvil, Thurgau, oko 840 — St. Gallen, 6. IV 912). Odgojen u benediktinskom samostanu St. Gallen, u kojem kasnije kao redovnik vodi neko vrijeme samostansku školu, a od 890 biblioteku. Istakao se podjednako kao historiĉar, pjesnik i muziĉar. On je jedan od najranijih autora stihova za > sekvence i najznatniji predstavnik starije sekvence. Velik je njegov udio u oblikovanju metriĉke okosnice toga muziĉko-poetskog oblika. Prvi poticaj dalo mu je nekoliko sekvenca sadrţanih u antifo-naru iz Jumiegesa, koji je dospio u St. Gallen oko 850 (taj podatak navodi sam N. u predgovoru svojoj zbirci Prooemiuni). Podmetao je svoje stihove sekvenca poznatim melodijama (jubilacijama aleluje), a za neke je vjerojatno sam komponirao i napjev. Napisao je Liber hymnorum (oko 860— 887) koji sadrţava 40 sekvenca rasporeĊenih prema toku crkvene godine. Neki mu pripisuju i kratak spis Epistola de mušica koji raspravlja o posebnim znakovima u srednjovjekovnim rukopisima; ti su znakovi poznati pod imenom Romanusova slova. — Tekstove Liber hymnorum obj. su B. Pez, J. P. Migne, C. Blume i W. v. den Stei- NOTKER BALBULUS, minijatura, St. Gallen, XII st. nen; melodije su obj. A. Schubiger, O. Drinkwelder, C. A. Mo-berg i A. Hughes.
LIT.: J. Werner, Notkers Sequenzen, Aarau 1901. — A. K. Henschel, Zehn Sequenzen des Notker Balbulus (disertacija), Erlangen 1924. — P. Wagnert Das »Media vita«, Schweizerisches Jahrbuch fur Musikwissenschaft, 1924. — J. Handschin, Zur Notker-Frage, Neue Ziircher Zeitung, 1927 i u spomenici J. Handschinu (obj. H. Oesch), Bern i Stuttgart 1957. — W. von den Steinen, Notker der Dichter und seine geistige Welt (2 sv.), Bern 1948. — H. Husmann, Die St. Galler Sequenztradition, AML, 1954. — H. Hiischen, Notker Balbulus, MGG, IX, 1961. —B. Stablein, Notkeriana, AFMW, 1962—63.
NOTKER LABEO (nadimak Teutonicus), švicarski muziĉki teoretiĉar (?, 950 — St. Gallen, 29. VI 1022). Benediktinac, ţivio u samostanu St. Gallen, gdje je godinama s velikim uspjehom vodio samostansku školu. Za potrebe uĉenika napisao je traktate o retorici i aritmetici (oba izgubljena) i prvi traktat o muzici na njemaĉkom jeziku. Iz toga elementarnog instruktivnog djela, koje sadrţava ĉetiri poglavlja (ljestvice, tetrakordi, tonski rodovi i osobito zanimljivo poglavlje o menzuri orguljskih svirala), vidi se njegovo znatno teoretsko znanje i bogato pedagoško iskustvo. Njegov traktat o muzici izdali su M. Gerbert, J. P. Migue, H. Hattemer i P. Piper. LIT.: G. Meyer v. Knonau, Notker Labeo, Allgemeine Deutsche Biographie, Miinchen i Leipzig 1887. — E. Karg-Gasterstddt, Notker Labeo, Die deutsche Literatur des Mittelalters, Verfasserlexikon (izd. K. Langosch), Berlin 1955. — H. Hiischen, Notker Labeo, MGG, IX, 1961.
NOTNO PISMO -> Notacija NOTOWITZ, Nathan, njemaĉki muzikolog (Diisseldorf, 31. VII 1911 — Berlin, 15. IV 1968). Studirao u Diisseldorfu,
696
NOTOWITZ — NOVAK
Kolnu, Amsterdamu i Bruxellesu muzikologiju (E. Bucken), kompoziciju (H. Unger) i klavir (H. Eccarius, W. Andriessen, S. Askenase). Od 1932 nastavnik muziĉke teorije na Konzervatoriju u DUsseldorfu, 1933 emigrirao u Nizozemsku, gdje je djelovao kao pijanist, muziĉki pedagog i muzikolog. Ĉlan nizozemskog pokreta otpora, od 1950 u Njemaĉkoj Demokratskoj Republici profesor i prorektor Njemaĉke visoke muziĉke škole u Berlinu; uz to prvi sekretar Saveza njemaĉkih kompozitora i direktor arhiva Hanns Eisler na Njemaĉkoj akademiji umjetnosti.
DJELA: Uz historiju radniĉkog muziĉkog pokreta u Weimarskoj Republici (na ruskom), 1958; Haans Eisler. Quellennachweise, 1966 (sa J. Elsnerom); Wir redcn hier nicht von Napoleon. Wir reden von Ihnen! (o H. Eisleru), 1971 (red. J. Elsner). Studije! J. S. Bach an einen Zeitgenossen, Musik und Gesell^schaft, 1951; Ein Zeugnis von J. S. Bach, ibid., 1952; Zur Frage des Realismus und Formalismus, ibid.; Sprache und Dialektih in der Musik, ibid., 1953; Unser neues Schaffen und seine Verbreitung, ibid., 1956; Verzeichnis der Werke von Hanns Eisler, ibid., 1958 i dr. '— Izdao: Um die Grundlagen der Musik, 1952; Die sovijetische Musik im Aufstieg, 1952; Alexander Seroto, Aufsatze zur Musikgeschichte, 1955; zbornik H3opaHHue cmamu My3uKoeedoe FepMaHCKOu flentoKpamunecKou Pecny6jiUKu, 1959 i dr.
NOTRE-DAME, pojam kojim se u novijoj muziĉkoj historiografiji oznaĉuje razdoblje otprilike u vremenu izmeĊu 1160/80 i 1230/50. Nadovezuje se na razdoblje tzv. škole -» Saint Martial a prethodi epohi -> Ars antiqua. Naziv N.-D. uveden je prema istoimenoj katedrali u Parizu (tada graĊenoj), koja je bila glavno središte razvitka i gajenja karakteristiĉnih oblika i višeglasnih vrsta tog razdoblja: kasnog organuma (sa dodacima, tzv. clausulama u diskantskoj tehnici), conductusa i ranog moteta. Saĉuvani rukopisi predstavljaju najvećim dijelom repertoar crkve N.-D. ali se meĊu njima nalaze i kompozicije iz drugih pariških crkava (npr. St-Germain-VAuxerrois) a i iz drugih mjesta (npr. Beauvais, Sens). MeĊutim sve su one pisane u stilu svojstvenom repertoaru pariške katedrale odnosno tzv. škole Notre-Dame. Pored još neistraţene liĉnosti ranog majstora Albertusa Parisiensisa, glavni su predstavnici tog razdoblja majstori ĉija je djelatnost vezana uz katedralu Notre-Dame de Pariš, a spominje ih anonimni engleski pisac (tzv. Anonvmus IV); to su: Leoninus (oko 1140—?), »optimus organista« koji je sastavio opseţan zbornik »Magnus liber organi degradualiet antiphonario« (oko 1160—80) sa dvoglasnim kompozicijama u stilu organuma i dijelom diskanta (clausulae) i zatim predstavnik druge generacije Perotinus (oko 1155/75—1200/20) »optimus discantor« koji je taj zbornik preradio i proširio dodavši mu nove, troglasne i ĉetvoroglasne organume, conductuse za jedan, dva i tri glasa te kompozicije (zapra vo umetnute clausulae) u stilu ranog moteta. Ali kako se »Magnus liber« nije saĉuvao u prvobitnim verzijama nego u kas nijim prijepisima (najvaţniji: u biblioteci Laurenziana u Firenci, kodeks Pluteus 29—1 i u biblioteci Herzog August u Wolfenbiittelu, kodeksi 677 i 1206), to se moţe pretpostaviti da su u njegovoj izradbi sudjelovali i drugi muziĉari, pripadnici škole odncsno razdoblja N.-D. Tekstove pojedinih conductusa i moteta spjevao je pjesnik Philippe de Chancelier (umro 1236). Muzika je u zborniku notirana posebnom-=► modalnom notacijom koja je stvarana, usporedno s repertoarom, unutar škole Nctre-Dame. LIT.: J. Handschin, Was brachte die Notre-Dame-Schule Neues?, ZFMW, 1923—24. — Isti, Notizen iiber die Notre-Dame-Conductus, Kongress-Bericht, Leipzig 1925. — F. L.udvjig, Uber den Entstehungsort der grossen »Notre-Dame-Handschrift«, Festschrift G. Adler, Wien 1930. — J. Handschin, Zur Geschichte von Notre-Dame, AML, 1932. — H. Husmann, Die 3-stimmige Organa der Notre-Dame-Schule (disertacija), Berlin 1932. — Y. Rokseth, La Polvphonie parisienne du treizieme siecle, Les Cahiers technique de l'art, 1 i 2, Strasbourg 1947. — W. Apel, From St. Martial to Notre-Dame, Journal of the American Musicological Societv, 1949. — G. Birkner, Notre-Dame-Cantoren und Succentoren vom Ende des 10. bis zum Beginn des 14. Jahrhunderts, In memoriam J. Handschin, Strasbourg 1962. — H. Husmann, The Origin and Destination of the Magnus Liber Organi, MQ, 1963. — Isti, The Enlargement of the Magnus Liber Organi and the Pariš Church St.Germain l'Auxerrois and Ste. Genevieve -du-Mont, Journal of the American Musicological Societv, 1963. — Isti, Notre-Dame and St.-Victor, AML, 1964. — Isti, Ein Faszikel Notre-Dame-Kompositionen auf Texte der Pariser Kanzlers Rhilipp in einer Dominikanerhandschrift, AFMW, 1967. — H. Tischler, The Early Cantors of Notre-Dame, Journal of the American Musicological Societv, 1966. I. Ać.
NOTTEBOHM, Martin Gustav, njemaĉki muzikolog (Liidenscheid, Vestfalija, 12. XI 1817 — Graz, 29. X 1882). Studirao u Berlinu (L. Berger, S. Hehn) i Leipzigu (F. Mendelssohn, R. Schumann, M. Hauptmann). Od 1845 ţivio u Beĉu, gdje je neko vrijeme uĉio kod S. Sechtera. N. ide u red najvećih njemaĉkih muzikologa XIX st. Veliku vrijednost imaju njegovi radovi o Beethovenu i Mozartu. Pomnim i neumornim istraţivanjima N. je otkrio i prouĉio mnoge dokumente o njihovu ţivotu i stvaranju. Tako je prvi uoĉio vaţnost Beethovenovih biljeţnica sa skicama, a kao urednik izdanja cjelokupnih Mozartovih i Beethovenovih djela nastojao je što vjernije rekonstruirati originalni tekst. N. je bio bliski prijatelj J. Brahmsa, R. Schumanna i R. Volkmanna. Ogledao se i kao kompozitor komornih i klavirskih djela. DJELA: Ein Skizzenbuch von Beethoven, beschreiben und im Auszug dargestellt, 1865; Ein Skizzenbuch von Beethoven aus dem Jahre 1803, 1880 (oba djela zajedno obj. nanovo P. Mies pod naslovom Zwei Skizzenbucher von Beethoven
aus den Jahren 1801—1803, 1934); Thematisches Verzeichnis der im Di schienenen IVerke von L. van Beethoven (II izd.), 1868 (novo izd. 1913 1 Beethoveniana, 1872; Zzveite Bcethoveniana, 1887 (posthumno obj. E. . czewski; II izd. obaju djela 1925); Becthovens Studien I: Beethovens U? bei J. Haydn, Albrechtsberger und Salieri, 1873 (daljnji svesci nisu obji Thematisches Verzeichnis der im Druck erschienenen Werke von F. S 1874; Mozartiana, 1880; Verzeichnis der musikalischen Autographe von Beethoven (obj. G. Adler), 1890; studije; ĉlanci. — IZDANJA: A. W. / Geschichte der Musik, IV, 1878 (II izd. 1881); L. van Beethoven, cjelokup (sa S. Baggeom, F. Davidom, F. Espagneom i dr.), 24 serije, 1862 —65, 1888 (pretiskano u SAD 1948); Beethoven,Missa solemnis, klavirski izvoc Mozart, cjelokupna djela (sa J. Brahmsom, F. Espagneom, O. Goldsch: i dr.), 24 serije, 1876—1907; Mozart, sonate za klavir; D. Scarlatti, 60 skih sonata. LIT.: H. J. Moser, Gustav Nottebohm, Westfalische Lebensbilder ( Steffens i K. Zuhorn), Munster 1957. — R. Schaal, Martin Gustav b o h m, M G G , IX, 1 9 6 1.
NOUGUES, Jean-Charles, francuski kompozitor (Bon 25. IV 1875 — Pariz, 28. VIII 1932). U muzici samouk, u Parizu. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata djelovao u Lon Uspjesi njegovih opera zasnivaju se na blistavim izvanjim efel DJELA. DRAMSKA. Opere: Yannha, 1897; Le Roy du Papagey Thamyris, 1904; La Mort de Tintagiles, 1907; Chiquito, le joueur de pelott Quo vadiš?, 1909 (svojedobno vrlo popularna); VAuberge rouge, 1910; L detta, 1911; L'Aigle, 1912; UEclaircie, 1914; Le Dante, 1914. Baletna 01 Danseuse de Pompe'i, 1912. Baleti: Chiauilo, le joueur de pelote, i902;pam Le Desir, la Chimere et VAmour, 1906 i Narkiss, 1913. Operete; scenska i muzika. LIT.: G. Ferchault, Jean-Charles Nougues, MGG, IX, 1961.
NOURRIT, AĊolphe, francuski pjevaĉ, tenor (Montp 3. III 1802 — Napulj, 8. III 1839). Uĉenik M. Garcije st. 1821 debitira u Pariškoj operi i tamo je od 1825 prvi teno: godina ljubimac publike i kompozitora, N. je imao na reper 54 uloge, a najboije su bile: Masaniello (Auber, Nijema iz . ĉija), Arnold (Rossini, Vilim Teli), Robert (Meverbeer, 1 Ċavo), Eleazar (Halevv, Jevrejkd) i Raoul (Meverbeer, Hugt Od 1837 gostovao u mnogim gradovima Belgije i juţne Franc Na studijskom putovanju u Italiji uĉio kod G. Donizettija v pulju i angaţiran u kazalištu San Carlo. Senzibilan i muzil N. se odlikovao elegancijom fraziranja, plemenitom dike stilskom interpretacijom te iskrenom i profinjenom glui Bio je i istaknut koncertni pjevaĉ i vrlo zasluţan populari pjesama F. Schuberta u Francuskoj. God. 1827—37 bio je i fesor Pariškog konzervatorija. Napisao scenarij za nekolike leta koje su kreirale Marie Taglioni (La Sylphide, 1832) i F Elssler (La Tempete, 1834; Vile des Pirates, 1835; Le Diabi iteux, 1836 — sa Burut de Gurgvjem). LIT.: L. M. Quicherat, Adolphe Nourrit (3 sv.), Pariš 1867. — E. de Monvel, Un Artiste d'autrefois: Adolphe Nourrit (2 sv.), Pariš 1903. de Curzon, La grande epoque du theatre lyrique: Adolphe Nourrit, Bi de la societe francaise de musicologie, 1939. — H. Kiihner, Adolphe N MGG, IX, 1961.
NOVAĈEK, Ottokar (Eugen), madţarski violinist, v i kompozitor (Fehertemplom, sada Bela Crkva, 13. V 1866 — York, 3. I 1900). Uĉenik J. Donta u Beĉu te A^ Brodskog Schradiecka na Konzervatoriju u Leipzigu. Ĉlan gudaĉ kvarteta Brodsky i orkestra Gewandhaus u Leipzigu. God. iselio se u SAD, gdje je svirao u više orkestara; kad se kv Brodsky nanovo osnovao, on je opet njegov ĉlan; 1899 pov se iz koncertnog ţivota. Znatnu tehniĉku spremu pokazuju gove kompozicije, pisane romantiĉarski virtuoznim stilom rakteristiĉnim na prijelazu u XX st. ' DJELA: koncert za klavir, 1894; Perpetuum mobile za violinu i orkest KOMORNA: 3 gudaĉka kvarteta. Za violinu i klavir: suita; 5 Concerto Cap Bugarski plesovi; Air. Simfonijeta za 8 drvenih duhaĉkih instrumenata. — Concerto Caprices za klavir. — Šest pjesama na tekstove L. N. Tolstoja. LIT.: P. P. Hoffer, Ottokar Eugen Novaĉek, MGG, IX, 1961.
NOVAĈEK, Zdenko, slovaĉki muzikolog i dirigent (PI 16. VIII 1923 —). Studirao na Konzervatoriju i na Kar univerzitetu u Pragu. Neko vrijeme dirigent komornoga orki i zborovoda, od 1950 vodi Odjel za muziĉke nauke Slov akademije znanosti; uz to predaje estetiku i povijest ĉeške mu na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Bratislavi. Od i glavni redaktor za simfonijsku muziku ĉehoslovaĉkog radij Bratislavi; 1961—62 glavni redaktor muziĉkih emisija bratiš ske radio-stanice. Od 1962 direktor je Konzervatorija u Bi slavi. DJELA: Uvod do estetiky hudby, 1952 (njem. prijevod Einfuhrung it Musikdsthetik, 1956); Sućasnd slovenska hudobnd tvorba, 1955; Dezider Ka\ profil skladateVa, 1955; W. A. Mozart, 1956; Robotnicke spevokoly na Slover, 1960; Slovensko-sovietske hudobne vzt'ahy v r. 1917-41, 1961; Vyznamne hud zjavy a Bratislava v XIX storoĉie, 1962; Hudobne rezidenciena zapadnom Slo sku, 1971 i dr. — IZDANJA: Hudobnovedne Studie, 1955; Slomakische Vc lieder, 1955; Dejiny slovenske hudby, 1957.
NOVAK, Damir, plesaĉ (Zagreb, 8. V 1935—). Zav studij na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu; plesanje uĉio Ane Roje, O. Cintolesija i M. Jovanovića. Od 1945 ĉlan ba nog zbora i od 1956 solist Zagrebaĉkog baleta (1972—73 direkt U svojoj umjetniĉkoj karijeri ostvario je niz zapaţenih solistiĉ uloga, medu kojima u baletima Đavo u selu (Lhotka), Tripti
NOVAK — NOVAK (Konjović), Kineska priĉa (Baranović), Priĉa o mrtvom vojniku (Sakaĉ), Fantastiĉna simfonija (Ber-lioz), Rapsodija (Rahmanjinov), ĉudesni mandarin (Bartok) i dr. Stalni je gost mnogih jugoslavenskih i inozemnih pozornica. K. Ko. NOVAK, Gabi, pjevaĉica zabavnih melodija (Berlin. 8. VII 1936—). Pjevaĉku karijeru zapoĉela 1958 u Ljubljani i Zagrebu- a već iduće godine osvojila prvu nagradu publike na festivalu Zagreb 59 pjesmom Ljubav i šala. Osim na jugoslavenskim festivalima D. NOVAK zabavnih melodija nastupala u Sopotu, Brašovu, Agrigentu, Bratislavi i dr. Interpretacija joj se odlikuje suptilnošću izraza (balade, šansone). Tri godine uzastopce (1970—72) proglašena od pu blike »Glasom godine« te osvojila Zlatni vijenac kao »prvo lice televizije«. Snimila je više gramofonskih ploĉa, a nastupala je i u filmu. Istakla se i kao pjevaĉica u jazzu. M. Kri. NOVAK, Jan, ĉeški kompozitor i pijanist (Nova Riše, Moravska, 8. IV 1921 —). Studirao kompoziciju kod V. Petrţelke na Konzervatoriju u Brnu i kod P. Bofkoveca na Muziĉkoj akademiji; usavršavao se u SAD kod A. Coplanda u Tanglewoodu. i kod B. Martinua u New Yorku. Od 1948 u Brnu. Nastupa u klavirskom duu sa svojom ţenom Eliškom Novakovom. U svojim kompozicijama N. vrlo efektno povezuje elemente ĉeškog folklora i klasiĉne forme sa sredstvima suvremenog muziĉkog izraza.
DJ ELA. O RK ES TRALN A: k o nce rt z a k la v ir i gud aĉ e, 19 49 ; k o nce rt za obou, 1952; koncert za 2 klavira, 1955; Capriccio za violonĉelo i mali orkestar, 1958; suita za duhaĉe Mušica caesariana, 1960; Filharmonicke tance, 1955. — KOMORNA: kvartet za flautu i gudaĉki trio, 1949; Concertino za duhaĉki kvintet, 1957; Scherzi pastorali za klarinet i klavir, 1955; Baletti a 9 za nonet, 1955. —• KLAVIRSKA: fantazija-etida, 1948; 2 preludija i fuge na temu L. Janaĉeka, 1948; Toccata cromatica, 1957; suita iz baleta Svatebni kosile, 1958. Za 2 klavira: sonata, 1948 i varijacije na temu B. Martinua, 1949. Za ĉembalo: Sonata brevis, 1960 i Invencije, 1960. — Jod vernales i Toccata georgiana za orgulje. — Balet Svatebni kosile, 1954. Scenska i filmska muzika. — VOKAL-NA: Carmina Sulamitis za glas i komorni orkestar, 1947; Pisen Zdvišova za tenor i orkestar, 1958; Kouzelne pisni za glas, flautu i mali bubani, 1955; Pas-ser Catulli za bas i 9 instrumenata, 1954; 3 Canzonetty za 3 ţenska glasa, 1951; pjesme uz pratnju 1 instrumenta (violine, viole d'amore, violonĉela); pjesme uz pratnju klavira. — Misa za zbor a cappella, 1952. Školska muzika.
NOVAK, Janez Baptist, kompozitor (Ljubljana, 1756 — 29. I 1833). Gubernatorski taksator u Ljubljani; dugogodišnji odbornik, neko vrijeme direktor, a zatim poĉasni ĉlan Filharmonijskog društva. Komponirao je muziku pod naslovom Figaro za komediju A. T. Linharta »Veseli dan ali Matiĉek se ţeni« (1790). Muzika u ĉistom Mozartovu stilu, napisana za soliste i orkestar (2 roga, 2 oboe, prve i druge violine i violonĉeli, odnosno kontrabasi), odaje autora bogate invencije i velikog tehniĉkog znanja. Za historiju slovenskoga kazališta to je djelo osobito vaţno. Figaro osvjetljuje slovensku muziku s kraja XVIII st. i ujedno je vrijedan dokument o poĉecima izvorne slovenske scenske muzike na klasicistiĉkim temeljima. Osim muzike za Linhartovu komediju N. je komponirao kantatu Krains Bestimmungen na teskt V. Cannala (izvedena 1801). O drugim njegovim djelima nema podataka. LIT.: D. Cvetko, Janez B. Novak in njegov Figaro, Gledališki list Slovenskega narodnega gledališĉa — Drama, Ljubljana 1953. — Isti, J. B. Novak —■ ein slowenischer Anhanger Mozarts, Bericht iiber den internationalen musikwissenschaftlichen Kongress Wien, Mozartjahr 1956, Graz i Koln 1958. — Isti, Mozarts Einfluss auf die sloivenische Tonkunst zur Zeit der Kiassik, Mozart-Jahrbuch 1956, Salzburg 1957. —■ Isti, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem, II, Ljubljana 1959. D. Co.
NOVAK, Mirko, muziĉki pisac (Varaţdin, 2. XI 1879 —■ 12. XII 1928). Završio teologiju u Zagrebu; muziku studirao 1902—04 na Crkvenoj muziĉkoj školi u Regensburgu. Kapelan u Zagrebu (1904—14) i ţupnik u Varaţdinu (1914—28). Jedan od utemeljitelja i pokretaĉa smotre za crkvenu muziku Sv. Cecilija, vaţnog muziĉkog ĉasopisa, kojemu je uz M. Zjalića bio 1907—08 i prvi urednik. Objavio je u Sv. C. rasprave: Vrijednost korala (1907), Glazba kao odgojno sredstvo (1912) i dr. Ostavio je i crkvenih kompozicija. LIT.: F. HajĊuković, Mirko Novak, Sv. C, 1929, 1.
K. Ko.
697
NOVAK, Viktor, istoriĉar i muziĉki pisac (Donja Stubica, 4. II 1889—). Uĉio muziku za vreme studija u Zagrebu kod F. Dugana i F. Hajdukovića. Jedan od osnivaĉa pevaĉkog društva Lisinski, 1910, u Zagrebu, gde je pisao muziĉke kritike i eseje u novinama (Obzor, Narodne novine, Rijeĉ i dr.) i ĉasopisima (Sv. Cecilija, Savremenik i dr.). Po prelasku u Beograd 1924 izvesno vreme muziĉki kritiĉar Politike i Vremena, a objavljivao je prikaze i u Srpskom knjiţevnom glasniku i Zvuku. U Beogradu je aktivno delovao u Beogradskom pevaĉkom društvu i muziĉkom društvu Stanković. Sudelovao je i pri osnivanju Juţnoslovenskog pevaĉkog saveza, te Sveslovenskog pevaĉkog saveza u Pragu. Zalagao se za obnovu muziĉke ideologije V. Lisinskog. Prvi je dao nacrt razvoja jugoslovenske muzike u Zborniku matice SHS (1929). Kao paleograf objavio je nekoliko rukopisa pisanih beneventanskom neumatskom notacijom, a rekonstruisao je i poznati gotski rukopisni gradual Sveuĉilišne biblioteke u Zagrebu, R. pej. NOVAK, Vilko, kompozitor (Varaţdin, 15. II 1865 — Zagreb, 16. V 1918). U Zagrebu zapoĉeo studij prava; muziku uĉio 1891—94 na školi HGZ. God. 1895—1909 uĉitelj pjevanja na ţenskom liceju, a zatim profesor na zagrebaĉkoj Uĉiteljskoj školi; uz to 1895—1910 predavao teoriju, zborno pjevanje i povijest muzike na školi HGZ; 1903—10 bio je i dirigent pjevaĉkog društva Kolo. Njegove budnice, koje se odlikuju dopadljivom melodi-kom i vješto izabranim harmonijama, zauzimale su 1894—1914 istaknuto mjesto u repertoaru hrvatskih pjevaĉkih društava. »Njegova pjesma . . . bila je kao elektriĉna iskra, koja je upalji-vala, budila i uskrisivala narodnu samosvijest« (F. Luĉić). DJ ELA. D RAMSK A: o pe ra Proljetna bura na libreto M. Ogri-zovića, 1914 (Zagreb, 28. V 1914); muziĉka drama na vlastiti tekst Sveta noć. — VOKALNA. Muški zborovi: Planula zora, 1894; Tvoj biser krasni, 1894; Pozdrav domovini; Veĉernja pjesma; Slatki dane; Zagreb gradu; Hrvatskoj zastavi; Naroda slavnog; Do ma kras; Na mrtvih god; U osvitu; Braći; Hrvatska Hrvatom; Bog i Hrvati; Za VILKO NOVAK materinsku rijeĉ; Domovini; Pjesma hrvatske lipe. Za zbor i glas solo : Bi mirna noć; Gorski kraj; Hrvatskim pradjedovima; Oh tamo; U ljetni suton; Noć na moru; Sanak spava; Troje proljeće (sa klavirom i harmonijem); Selim beg. Hrvatom za mješoviti zbor; Carić za 2-gl. djeĉji zbor, harmonij i klavir. Himne pjevaĉkih društava: Zora u Chicagu; Hrvatsko katoliĉko mladenaĉko društvo u Brusju; Vijenac u Zagrebu; Kolo u Zagrebu; Trebević u Sarajevu i dr. Solo-pjesme: Samo meni suĊeno je umrijeti; Na Dulinom ponoru; ĉeznuće i dr. — CRKVENA: 5 misa; Pater noster; Stabat Mater za alt i zbor; Salve Regina za sopran i orgulje; Molitva nebeskoj Djevi za sopran, zbor i orgulje; Nadgrobnica za muški zbor i dr. —• SPISI: Teoretska i praktiĉna obuka zbornog pjevanja u srednjim školama, 1900; Povijest glazbe (litografirano); Škola za orguljanje (rkp.). — Crkvena pjesmarica za ţenska srednja uĉilišta. LIT.: F. Luĉić, Nekrolog Vilku Novaku, Sv. C, 1918, 4. — P. Konjović, Prof. Vilko Novak, Liĉnosti, Zagreb 1920. — A. Goglia, Vilko Novak, povodom 25-godišnjice njegove smrti, Sv. C, 1943, 4—5. — K. Filić, Glazbeni ţivot Varaţdina, Varaţdin 1972. K. Ko.
NOVAK, VitSzslav, ĉeški kompozitor (Kamenice nad Lipou, 5. XII 1870 — Skuteĉ, 18. VII 1949). Već kao dete pokazao je lepe sposobnosti za .muziku (klavir), a ĉinio je i prve pokušaje u kompoziciji. God. 1889 prelazi u Prag gde studira na Univerzi tetu (O. Hostinsky), a isto vremeno i muziku na Konzervatorijumu (K. Knittl, K. Stecker, J. Jiranek, A. Dvorak, K. Bendl). Muziĉar veoma široke kulture, intelektualac ţivog duha, znalac više jezika, ţestoki polemiĉar; u radu je bio neobiĉno istrajan 1 u odbrani svojih principa uporan. Uz to je neumorni putnik.. strastveni oboţavatelj prirode, oduševljeni sportista (odlazio je ĉesto na nogometne utakmice) i planinar. Na Praškom konzervatorijumu predavao je kompoziciju 1909—1919, a zatim do 1940 na Majstorskoj školi za kompoziciju (nekoliko puta rektor). Iz njegove klase izašao je niz istaknutih ĉeških kompozitora: L. Vvcpalek, B. Vomaĉka, A. Haba, O. Jere-miaš, A. Movzes, F. Finke i dr. VtTEZSLAV NOVAK
698
NOVAK — NOVA MUZIKA
Kod Novaka uĉili su i jugoslovenski muziĉari A. Dobronić, O. Jozefović, K. Odak i J. Slavenski. Osnovni pokretaĉi ĉitavoga Novakova stvaralaštva bili su priroda i strastveno oboţavanje njenih promena i nemira, pa ljubav, erotiĉna supstanca koja ĉoveku daje najviši smisao postojanja. Ta dva elementa provlaĉe se kroz ĉitav njegov opus. To se naroĉito vidi u izboru tekstova za solo-pesme i literarnih podloga za velika simfonijska dela ili kantate (V Tatrdch, Pan, 0 veĉne touze, Boufe). U ranim kompozicijama, naroĉito onim što ih je N. radio za vreme studija, osećaju se uticaji J. Brahmsa (najviše u kamernim oblicima), F.. Liszta, E. Griega, P. I. Ĉajkovskog i, naroĉito, njegova uĉitelja A. Dvofaka. Pored klasiĉarske uravnoteţenosti u obliku, javljaju se već i iskre novoromantiĉarskih zanosa; to je kod Novaka, koji se nije mogao jednostavno pomiriti s već postojećim nego je uvek istraţivao nove putove, bilo neminovno. Njegova snaţna liĉnost znala je da sve uticaje u sebi sredi i da izvuĉe iz njih ono što će najbolje i najĉistije da izrazi njegovu emociju. Već se u njegovim prvim delima oseća liĉnost uporna, prkosna, odluĉna i borbena (Dvofaku je bilo dosta teško sa njim kao uĉenikom). Odluĉan za Novaka bio je njegov susret sa istoĉnomoravskim 1 slovaĉkim muziĉkim folklorom. On ga prouĉava, obraĊuje, du boko proniĉe u njegovu suštinu i lepotii. Bujna melodika i oštra pregnantna ritmika toga narodnog blaga, saĉuvanog iz davnih vremena, deluju oplodujuće na njegovu fantaziju. Iz toga vre mena (od 1897) datiraju Slovaĉka suita, gudaĉki kvartet u G-duru, ĉetiri balade za mešoviti hor i orkestar, simfonijska poema V Tatrdch i Sonata eroica za klavir. Francuski impresionisti nisu mnogo uplivisali na Novakovo stvaralaštvo. Od njih je uzeo samo ono što je moglo obogatiti njegov liĉni izraz. Harmonija mu je postala profinjenija, a orkestarska paleta bujnija, bogatija i gipkija, no linije su kod njega ostale jasne, oblici ĉvrsti, a realno mnogoglasje veoma plastiĉno. Tom postupku u smislu polifonijske jasnoće i ĉestih imitacija ostao je N. veran do poslednjih svojih tvorevina (u Podzimni symfonie iz 1934 ima u prvom stavu fugu sa ĉetiri subjekta). U celosti, N. je po odnosu prema muzici i po misaonoj programatiĉnosti bio romantik, a po zvukovnoj strukturi svoje muzike, po sastavljanju i povezivanju glasova i po formalnom rasporedu kompozicija modernist. Vrhunce stvaralaštva dostiţe N. u prve dve decenije našega stoleća, izmeĊu svoje tridesete i pedesete godine. Tada nastaju njegova najmonumentalnija dela, u kojima se njegov liĉni stil i izraz definitivno manifestuju. Borbe, usponi, poleti, pobede, ali i padovi, potištenost, neispunjene ĉeţnje, mraĉni snovi i pustoš izraţeni su u veliĉanstveno koncipovanim delima, kao što su simfonijske poeme V Tatrdch, O veĉne touze, Toman a lesni panna, Pan i kantata o moru Boufe. U njih je N. ulio svu strastvenost svoga bića, ţelju za borbom i pobedom, oĉaranost pred veliĉanstvom prirode i ĉesto neobuzdanu erotiĉnost. A u njima dolazi do najvišeg izraza i veliko Novakovo kompoziciono majstorstvo. Mada u ostalim delima pokazuje neobiĉni smisao za dramatiĉnost 1 velike dramatske napetosti, N. nije imao sreće s najdramatiĉnijim oblikom, sa operom. Ipak, komiĉna opera Zvikovsky rardšek pruţa dokaz o njegovom velikom smislu za humor i grotesku. Dva baleta, Signorina Gioventu i Nikotina, više su simfonijske poeme no prave baletske pantomime. U Mdjovd symfonie (1943), jednom od poslednjih svojih dela, dao je N., prema recima G. Ĉernušaka, »umetniĉki izraz teškog narodnog iskušenja i pobede«. DELA. ORKESTARSKA: Podzimni symfonie za orkestar i hor op. 62, 1931—34; Mdjovd symfonie za sole, hor i orkestar op. 73, 1943. Simfonijske pesme: V Tatrdch op. 26, 1901—07; O veĉne touze op. 33, 1903—05; Toman a lesni panna op. 40, 1904—07; Pan op. 43 (instrumentirana klavirska kompozicija iz 1910), 1912 i De Profundis za orkestar i orgulje op. 67, 1941. Koncert za klavir u g-molu op. 10, 1895. Uvertire: Maryša op. 18, 1898 i Lady Godiva op. 41 1907. Slovaĉka suita za mali orkestar op. 32,1903; Jihoĉeskd suita op. 64, 1936—37; 2 serenade, u F-duru op. 9, 1894 i u D-duru op. 36, 1905; Svatovdclavsky triptych, 1941. — KAMERNA. Tri gudaĉka kvarteta; I, u G -duru op. 22, 1899; II, u D-duru op. 35, 1905 i III, u G-duru op. 66, 1938. Dva klavirska trija: u g-molu op. 1, 1892 i u d-molu, quasi una ballata op. 27, 1902. Klavirski kvartet u c-molu op. 7, 1894; klavirski kvintet u a -molu op. 12, 1904; sonata za violinu i klavir u d-molu, 1891; sonata za violonĉelo i klavir op. 68, 1941; 3 kompozicije za violinu i klavir op. 3, 1899. — KLAVIRSKA: Sonata Eroica op. 24, 1900; 6 sonatina op. 54, 1919; varijacije na Schumannovu temu op. 4, 1893; balada u e-molu op. 2, 1893; Vzpominky op. 6, 1894; Serenddy op. 9, 1895; Barkaroly op. 10, 1896; Eklogy op. 11, 1896; Za soumraku op. 13, 1896; Tri ĉeške tance op. 15, 1896 (takoĊe za 2 klavira); Muj maj op. 20, 1899; Bagatelly op. 5, 1899; Pisne zimnich noći op. 30, 1903 ; Slovaĉka suita op. 32, 1903 (prvotno za orkestar); Dva valašske tance op. 34, 1904; Pan op. 43, 1910 (kasnije instrumentirana kao simfonijska pesma); svita Exotikon op. 45, 1911; Mladi op. 55, 1920. — Svatovdclavsky triptych za orgulje, 1941 (iste godine instrumentirano). — DRAMSKA. Opere: Zvikovsky rardšek u 1 ĉinu, 1913—14; Karlhejn, 1914—16; Lucerna, 1919—'22 i Deduv odkaz, 1923—25. Baletne pantomime Signorina Gioventu, 1926—28 i Nikotina, 1929. — VOKALNA. Kantate: Boufe op. 42, 1910; Svatebni kosile op. 48, 1912—13 i Piseh zlinskeho pracujiciho Udu op. 79, 1948. Za hor i orkestar: 4 balade na reci narodne moravske poezije, po 2 op. 19, 1898 i op. 23, 1900; Primula veris, 1901; Velebna noc, 1901; Tfi ĉeške zpĉvy, 1918 i Hvizdy, 1949. Za glas i orkestar: 2 balade (J. Neruda) op. 28, 1902; Balada
o duši Jana Nerudy op. 29, 1902; 2 romance, 1933 i 2 legende, 194 moriani za glas, gudaĉe i harfu, 1936. ĉtyfi basni Otakara Bfeziny za me 1912. Za muški hor: 6 kompozicija, 1906; Na domaći pudi, 1911; Sil 1917; 12 slovenskych pisnilidovych, 1921; Ze ţivota, 1932 i Domov, 1941 ukolebavek za ţenski hor, 1932; Maj za ţenske ili deĉje glasove, i< pesme za glas i klavir: op. 4, 1893; op. 8 (Pohddka srdee), 1896; op. op. 14 (Ciganske melodie), 1897; na moravske narodne tekstove op.l 74 i 75, 1897—1944; Slovenske zpevy, I—;VI. 1900—30; Melanchol 1901; 25 slovenskych lidovych pisni, 1901; Udoli noveho krdlovstvi op. Melancholicke pisne o lasce op. 38, 1906 (kasnije instrumentirane); No 39, 1908. Erotikon op. 46, 1912 (instrumentirano 1942); Jaro op. Piešt'anske pisne; Jihoĉeske motivy op. 77, 1947; ĉtyfi ukolebavky op. — Autobiografsko delo O sobe aojinyck, 2 sv., 1946-49. — Ĉlanci i ; LIT.: J. Lovienbach, Vitĉzslav Novak, M, 1910—I I . — Z. Ni tezslav Novak: studie a kritikv, Praha 1921. — B. Lovrić, Jedan vi muziĉar, Rijeĉ, 1930, 11. —■ H. Hollander, Vitĉzslav Novak, SMZ, 1 R. Nezvmarch, Vitĉzslav Novak, The Chesterian, 1931. — Zbornici Novak, studie a vzpominkv (red. A. Srba), Praha 1932, 1935 i 1940. — j Novak a Suk, Praha 1945. — V. Holzknecht, Narodni umćlec Vitezsl; Praha 1948. — K. Hoffmeisler, Padesat let s Vitĉzslavem Novakem, Pi — G. Carritt, Vitĉzslav Novak, Monthiv Musical Record, 1950, 7. — BnTe3CJiaB HoBaK, MocKBa 1957. — J. Buţga, Vitĉzslav Novak, h 1961. P
NOVAK, Vjenceslav, knjiţevnik, muziĉki pedagog, ĉar i pisac (Senj, n. IX 1859 — Zagreb, 20. IX 1905). studirao 1884—87 na Praškom konzervatoriju, 1886 poloţi ispit za orguljaša, a 1887 za struĉnoga nastavnika muzi godine imenovan je profesorom muzike na Muškoj uĉ školi u Zagrebu; na tom je mjestu djelovao do smrti. Uz to js 94 predavao opću teoriju, muziĉku estetiku i povijest mi školi HGZ. God. 1892 izdavao je sa V. Klaićem muziĉki Gusle, a 1893 sam je ureĊivao ĉasopis Glazba (objavi; brojeva). Premda se u historiji hrvatske kulture N. istakao prve kao knjiţevnik, vaţno je i njegovo djelovanje na podruĉju Njegovi ĉlanci i rasprave o problemima muziĉke teorije, ( noj muzici i orguljaškoj praksi, o muziĉkoj nastavi, o h muziĉkoj terminologiji i dr. imaju gdjekad znaĉaj studija, kuju se solidnim poznavanjem materije i jasnoćom estets] mova. Uz radove F. Kuhaĉa i V. Klaića oni su najvredni hrvatskoj muziĉkoj publicistici u drugoj polovini XIX st kovi udţbenici idu u red prvih muziĉkih priruĉnika na hr jeziku. Oni su se upotrebljavali u školama — osobito uĉitel veoma dugo. Mali broj saĉuvanih Novakovih kompozici teţno pripada didaktiĉkoj literaturi, ali neke od njih iznt spontanošću i neposrednošću muziĉkog izraza. Muzika i n ĉesto su teme i Novakova knjiţevnog rada (romani Dva Informator i dr.). DJELA (muziĉka): 7 preludija za orgulje; fuga za orgulje; nekoli kompozicija za orgulje. — Zborovi; pjesme za glas i klavir. —INSTRUK Priprava k nauci o glazbenoj harmoniji, 1889 (II izd., 1898); Nauka o harmoniji, 1890 (II izd. 1898); Pjevaĉka obuka u puĉkoj školi, 1892 i orguljanje, 1893. —■ Harmonizirao je zbirku crkvenih pjesama (52) iz Cithara octoehorda (zagrebaĉko izd., 1757) pod naslovom Starohrvatsk popijevke, 1891. — SPISI: Uspomene na vokalne koncerte od 30. svi lipnja 1890. u Narodnom zemaljskom glazbenom zavodu u Zagrebu,lSgo; 3 rasprava i ĉlanaka u Vijencu (9 ĉlanaka), Glazbi (7), Pobratimu (6),Gw; Pedagoškoj enciklopediji (4), školskim izvještajima (4) i Nastavnom vije LIT.: M. Majer, Priprava k nauci o glazbenoj harmoniji, Narodn 1889. — Isti, Osvrt na Novakovu raspravu »Crtica o razvoju crkvene ibid. ,1889. — D. Plavša, Hrvatski knj iţevnik Vjenceslav Novak o muzici B. Lovrić-Magdić, Vjenceslav Novak kao muziĉki pisac i teoretiĉar (d radnja u arhivu Muziĉke akademije u Zagrebu), 1953. — J. Poţgaj, V Novak kao muziĉki pisac, Rijeĉka revija, 1956, 1 —2. — V. Fajdetić, bez kadence, ibid., 1959. ^
NOVAK, Zdenka, pijanistica (Murska Sobota, 5. III i< Studij klavira završila 1953 na Muziĉkoj akademiji u 2 (A. Eichhorn); usavršavala se kod J. Ravnika na postdiplo studiju na Akademiji za glasbo u Ljubljani, zatim u ^ Salzburgu i Kolnu. God. 1959—65 predavala klavir n ziĉkoj školi u Mariboru, od 1965 profesor je na Akade glasbo u Ljubljani. N. se odlikuje tehniĉki preciznom i r produbljenom interpretacijom klavirskih djela razliĉitih pravaca, kao i izrazitim pedagoškim sposobnostima. C domovini nastupala je u Italiji i Austriji, a za svoja umj dostignuća dobila je i više nagrada. K
NOVA MUZIKA (moderna muzika), izraz koji se p nije pojavio u naše doba. Oko 1300 Johannes de Grocheo jednu grupu pariških kompozitora moderni; meĊu njima de Vitry, koji oko 1320 izdaje teoretski traktat pod na »Ars nova«. I tvorci ranobarokne monodije su svesni da s nov stil: V. Galilei objavljuje 1581 »Dialogo della mušica a della moderna«, G. Caccini naziva 1601 svoju zbirku mi »Nuove musiche«, a C. Monteverdi govori 1605 o »Second tica overo perfettione della moderna mušica«. Iako je izmed i 1900 bilo stilskih preloma na prelazima iz jedne epohe u tek je poĉetkom našeg veka reĉ moderno ponovo dobila k borbenog pokliĉa. Poĉetak savremene nove, moderne : moţe se staviti pribliţno u drugu polovinu prve decenije u vreme pred Prvi svetski rat, koje je donelo — kao odra:
NOVA MUZIKA krize evropskog duhovnog ţivota —previranje u svim granama umetnosti. Evropsku muziku tog doba karakterišu dve glavne struje: nema-ĉki pozni romantizam (G. Mahler, R. MVSICHE Strauss), opterećen kako D I G 1 V L I O C A C C I N I hipertrofijom » i n o a o M A N O Moftoo
L E NVOVE
IN VENETIA, preko
njih (impresionistiĉko korišćenje koloristike na raĉun funkcionalne NOVA MUZIKA. G. Caccini, Lc nuove musiche, vrednosti akorda). Kao prethodnici nove 1602 muzike mogu se oznaĉiti, pored R. Straussa i C. Debussvja, još i F. Busoni i E. Satie (duhovni zaĉetnici neoklasicizma), M. Reger (svojevrsna klasicistiĉka sinteza baroknih i poznoromantiĉ-nih elemenata), A. Skrjabin i Ch. Ives (nove harmonske koncepcije). Prvi val moderne, odnosno nove muzike proistiĉe iz romantike, potencirajući do maksimuma njen subjektivizam; muzika postaje »zvuĉni seizmograf psihiĉkih zbivanja ukljuĉujući i oblast pod-svesnog. To je u isti mah opozicija prema impresionizmu: umesto utiska — impresije, cilj je izraz — ekspresija, otuda oznaka ekspresionizam. Ritam je nervozan, melodija iskidana velikim skokovima, harmonija agresivno disonantna, princip tonaliteta napušten (atonalnost), kao što je napuštena i izgradnja forme putem razrade tematskog materijala (atematizam); sve to, uz naglo suprotstavljanje ekstrema (visok-dubok registar, ff-pp i si.), stvara krajnje napetu atmosferu. Ovu fazu ekspresionizma predstavlja Beĉka atonalna škola (A. Schonberg, A. Berg, A. Webern) delima nastalim oko 1908—1920. MeĊutim, već oko 1911 /. Stravinski i B. Bartok unose u ekspresionizam novu crtu: elementarnu, vitalnu ritmiku, inspirisanu folklorom. Ovaj zdravi primitivizam (dinamizam, kiklopika) daje brutalnim emocionalnim praţnjenjima ekspresionistiĉke muzike ĉvršću formalno-konstruktivnu okosnicu i u isti mah ih postavlja na širu, manje subjektivistiĉku osnovu. (Uporedi npr. monodram »Ervvartung« A. Schonberga koji je, tako reći, muziĉka psihoanaliza jedine dramske liĉnosti, i »Sacre du printemps« /. Stravinskog, ĉija muzika ne ustupa Schonbergovoj ni radikalnošću sredstava i snagom izraza, ni dubinom zahvatanja u psihu •— ali ocrtava psihu ĉitavog jednog ljudskog kolektiva.) U kasnijoj fazi opaţa se redukcija izraţajnih sredstava; interes za kamernu zvuĉnost {A. Schonberg, »Pierrot lunaire«; /. Stravinski, »Histoire du soldat«), nagoveštava pribliţavanje neoklasicizma. Najzad, pozna dela A. Skrjabina (npr. »Poeme de l'extase«) svedoĉe da se i polazeći od impresionizma moţe doći do rezultata srodnih ekspresionistiĉkim. Po završetku Prvog svetskog rata nastaje preokret: javlja se reakcija na preterani subjektivizam — s poĉetka ĉesto u vidu ironije, persiflaţe; no ubrzo se kristališe novi stil: neoklasicizam. Nova objektivnost postaje geslo dana; ideali su rana klasika i dalje unazad barok. Teţi se muzici koja će delovati samo svojim ĉisto muziĉkim sadrţajem, osloboĊenoj od programskih elemenata (nasuprot impresionizmu) i emocionalnih ekscesa (nasuprot romantici i ekspresionizmu). Odlike neoklasicizma su: antiroman tiĉna objektivnost, jednostavnost i uzdrţanost u izraţajnim sredstvima (tonalnost i dijatonika kao osnova harmonije, naklonost ka kamernim sastavima), teţnja ka strogoj, ĉvrstoj konstrukciji (jasnoća forme, favoriziranje polifonije sa osloncem na barokne uzore — otuda izraz neobarok). Na pragu neoklasiĉnog stila nalazi se francuska Šestorica (pre svega A. Honegger i D. MilAPPRESSO AIE5SHNDRO RAVBRH. M. 6. CI I.
699
haud) oko 1920, a još izrazitije ga reprezentuju dela I. Stravinskog nastala posle 1922; naroĉiti procvat doţivljuje posle 1930 (P. HinĊemith i dr.). U meĊuvremenu je i ekspresionizam Schonbergovog tipa evoluirao, zamenivši subjektivno-anarhiĉnu crtu objektivno-konstruktivistiĉkom: oko 1924 A. Schonberg izgraĊuje dodekafonsku tehniku, svojevrsnu organizaciju atonalnog muziĉkog jezika. Melodijske sukcesije i harmonske kombinacije odreĊene su unapred izabranom serijom od 12 tonova hromatske lestvice u proizvoljnom redosledu, koja se neprestalno ponavlja tokom kompozicije — u originalnom obliku ili varijantama (-> Dodekafonija). Prihvaćena od A. Berga, A. Weberna i drugih (E. Kfenek, L. Dallapiccola), dodekafonija predstavlja — uprkos oštrim kritikama na raĉun njenog konstruktivizma — jednu od glavnih struja moderne muzike sve do danas. Najdoslednije je primenjuje A. Webern teţeći krajnjoj ekonomiji sredstava, što ga dovodi do punktualizma — zvuĉno tkivo je mnogobrojnim pauzama razbijeno u kratke motive i pojedinaĉne tonove, izolovane kao toĉke u prostoru. Posle Drugog svetskog rata javljaju se pokušaji totalne organizacije svih elemenata muzike: putem serija predodreduje se na samo melodijski i har-monski, već i ritmiĉki i dinamiĉki tok kompozicije. Sve ove kompo-zicione tehnike oznaĉuje se zajedniĉkim nazivom serijelna muzika. IzmeĊu suprotnih polova ĉistog neoklasicizma i ekstremne dodekafonije s njenim derivatima nalazi se stvaralaštvo onih kompozitora koji se ne odriĉu snaţne ekspresivnosti (vitalizam), makar ona bila ostvarena i tradicionalnijim sredstvima (S. Prokofjev i D. Šostakoviĉ u kasnijoj fazi — njihova dela naginju ekspresionizmu; E. Bloch, C. Orjf, B. Britten i dr.)3 niti se podvrgavaju ograniĉenjima koja nameće rigorozno sprovoĊenje izvesnog sistema (slobodna primena dodekafonskih elemenata kod F. Martina ili neoekspresioniste K. A. Hartmanna). Mnogi od njih ostaju privrţeni idiomu muziĉkog folklora svog naroda {B. Bartok, Z. Koddly, M. de Falla, H. Villa-Lobos, A. Haĉaturjan, J. Slavenski i dr.). Sasvim poseban pravac, koji nije uhvatio dub ljeg korena, predstavlja oko 1925—1940 ĉetvrtstepena muzika A. Hdbe (još ranije je Busoni predlagao upotrebu trećine i šestine stepena). Sloţena i šarolika slika muziĉkog stvaralaštva prve polovine XX v. ne bi bila potpuna, kad se ne bi dodalo da u njega urastaju i poslednji izdanci pozne romatike (R. Strauss, H. Pfitznef), kao i postimpresionistiĉka strujanja (M. Ravel, A. Roussel, K. Szymanomski) koja katkad imaju zajedniĉkih crta sa neoklasicizmom. S obzirom na raznovrsnost stilskih orijentacija, opšte karakteristike nove muzike mogu se navesti samo uz rezervu. Najuoĉljivije su nove tekovine na polju harmonije. Već je impresionizam potkopao tonalitet i osamostalio disonancu, ukidajući potrebu za njenim razrešenjem u konsonancu. Stav muzike XX v. prema tonalitetu kreće se u širokim granicama: 1. jasna, skoro funkcionalna tonalnost (više puta kod S. Prokofjeva); 2. dijatonika bez funkcionalnih odnosa (pandijatonika I. Stravinskog iz njegove neoklasiĉne faze); 3. prošireni tonalitet, u kome se usprkos slobodnoj upotrebi hromatike i nedostatku funkcionalnosti ipak oseća tonalni centar (B. Bartok, P. HinĊemith); 4. politonalnost, tj. jednovremena pojava više tonaliteta (D. Milhaud) i 5. radikalna atonalnost (A. Schonberg i dodekafoniĉari). PreovlaĊuju disonantna sazvuĉja, konstruisana na osnovu novih principa (npr. kvartni akordi, politonalne kombinacije) ili potpuno slobodnog sklopa (atonalnost). Polifono voĊenje glasova bez obzira na blagozvuĉnost oslobaĊa melodiju od podreĊenosti harmoniji.
NOVA MUZIKA. Zastor P. Picassa za balet Parade E. Satiea, 1917
700
NOVA MUZIKA — NOVELLO
S tim u vezi je nesimetriĉna, neperiodiĉna grada melodije: izbegavanje klasiĉne razrade i ponavljanja motiva vodi katkad do atematizma (A. Schonberg, A. Haba). Ritam se bogato diferencira; ĉesta je upotreba nesimetriĉnih taktova i smenjivanje taktova raznih vrsta (uticaj folklora) , pa i istovremeno zvuĉenje razliĉitih metriĉkih celina (poliritmija I. Stravinskog). Za neoklasiĉni smer veoma je karakteristiĉna motoriĉnost ritma, ĉesto ostvarena ritmiĉkim i melodijskim ostinatima, koja ima koren s jedne strane u baroknim uzorima, s druge u jazzu (ĉiji je uticaj bio naroĉito snaţan oko 1920—1930), a katkad i u ritmu strojeva {A. Mosolov, Livnica; A. Honegger, »Pacific 231«). Naroĉite pokušaje organizacije ritma uĉinili su B. Blacher (proilienljiva metrika) i O. Messiaen. Nove, specifiĉne tipove muziĉkih oblika XX v. nije stvorio; ukoliko se ne radi o sasvim slobodnim atematskim tvorevinama ili konstrukcijama diktiranim serijelnom tehnikom, koriste se — i modifikuju — tradicionalne forme, naroĉito barokne (concerto grosso, pas-sacaglia, kanon, fuga). Saţetost ide katkad do aforistiĉnosti (We-bern). U scenskoj muzici dominira balet nad operom, u instrumentalnoj koncertantni element nad simfonijskim, apsolutna muziĉka sadrţina nad programnošću. Instrumentacija, naroĉito kod neoklasiĉara, teţi prozraĉnosti, jasnoći linearnog crteţa, kamer-noj zvuĉnosti — nasuprot bujnom, soĉnom zvuku velikog poz-noromantiĉnog orkestra i suptilnom kolorizmu impresionista. Du-vaĉki instrumenti ĉesto preovlaĊuju nad gudaĉkim, a znatnu ulogu igraju udaraljke (C. Orff); u orkestar se ukljuĉuje klavir, pa i elektriĉni instrumenti. Interes za udaraljke i šumove doveo je još oko 1913 do efemernih pokušaja futurista do stvore muziku šumova (bruitizam), a posle Drugog svetskog rata do konkretne muzike (manipulacija sa magnetofonskim snimcima prirodnih i tehniĉkih šumova i zvukova). U najnovije doba (od 1953) vrše se pokušaji sa elektronskom muzikom: tonovi se proizvode pomoću elektronskih cevi, egzaktno su im odreĊeni trajanje, frekvencija i intenzitet (boje se postiţu kombinovanjem razliĉitih frekvencija), a kompozicija se realizuje snimanjem na magnetofonsku traku, bez uĉešća interpretatora. LIT.: F. Busoni, Entwurf einer neuen Asthetik der Tonkust, Trieste 1907 (II izd. Leipzig 1916; novo izd. Wiesbaden 1954). — R. Lenormand, Etude sur l'harmonie moderne, Pariš 1912. — J. Cocteau, Le Coq et l'arlequin, Pariš 1918. — F. Busoni, Von der Einheit der Musik, Berlin 1923 (novi otisak 1965). — E. Biicken, Fuhrer und Probleme der neuen Musik, Koln 1924. — H. Eimert, Atonale Musiklehre, Leipzig 1924.—H. Erpf, Studien zur Harmonie-und Klangtechnik der neueren Musik, Leipzig 1927. — A. Haba, Ncue Hermonielehre, 1927. — A. Coeuroy, Panorama de la musique ccntemporaine, Pariš 1928. — K. Westphal, Die moderne Musik, Leipzig i Berlin 1928. — H. Aiersmann, Die Tonsprache der neuen Musik, Mainz 1928. — Isti, Die moderne Musik seit der Romantik, Potsdam 1929. — E. Desderi, La Mušica contemporanea, Torino 1930— 5. Gunther, Moderne Polvphonie, Berlin i Leipzig 1930 (novo izd. I 943). — G. Dyson, The Progress of Music, London 1932 (novo izd. 1948). — E. v. d. Nuli, Moderne Harmonik, Leipzig 1932. — P. Hindemith, Unterweisung im Tonsatz. I. Theoretischer Teil, Mainz 1937 (II izd. 1940). — E. Kfenek, Uber neue Musik, Wien 1937. — N. Slonimsky, Music since 1900, New York !937 (III izd. 1949). — A. Copland, Our New Music, New York 1941 (prošireno izd. pod naslovom The New Music, 1968). — O. Messiaen, Technique de mon langage musical (2 sv.), Pariš 1944. — R. Dumesnil, La Musique en Fra nce entre les deux guerre 1919 a 1939, Geneve 1946. — M. Graf, Modcrn Music, New York 1946 (II izd. 1969). — R. Vlad, La Mušica e i moderni, Roma 1946.— M. Le Roux, Introduction a la musique contemporaine, Pariš 1947. — \V. A. Landovski, Histoire universelle de la musique moderne, Pariš 1947. —N. Obouhow, Traite d'harmonie tonale, atonale et totale, Pariš 1947. — R. Leibowitz, Schonberg et son ecole, Pariš 1947- — Isti, Introduction a la musique de douze sons, Pariš 1948. — 5. Borris, uber Wesen und Werden der neuen Musik in Deutschland, 1948. — Th. W. Adorno, Philosophie der neuen Musik, Tubir.gen 1949 (II izd. 1958; srpskohrvatski prevod pod naslovom Filozofija nove muzike, Beograd 1968). — H. Erpf, Vom Wesen der neuen Musik, Stuttgart 1949. — H. Aiersmann, Neue Musik in den Stromungen unserer Zeit, Bavreuth 1949. — H. Pfrogner, Vom Wesen und Wertung neuer Harmonik, Bavreuth 1949. — K. H. W6rner, Musik der Gegenwart, Mainz 1949. — A. Liess, Die Musik im Veltbild der Gegenwart, Lindau 1949. — 5. Borris, Einfuhrung in die moderne Musik, Halle 1950. — O. Daube, Die Wege zur neuen Musik (2 sv.), Dortmund 1950. —• H. Eimert, Lehrbuch der Zvvolftontechnik, 1950 (IV izd. Wiesbaden T 958). —■ W. Ernst, Musik in fiinf Dezennien, Offenburg 1950. — H. H. Stuckenschmidt, Neue Musik, Berlin 1951. — G. Abraham, This Modern Music, New York 1952. — J.Rufer, Die Komposition mit zwolf Tonen, Berlin 1952. — D. Ewen, The Complete Book of 20" 1 Centurv Music, New York 1952 (novo izd. 1959). —■ H.Jelinek, Anleitung zur Zw61ftonkompositon (2 sv.), Wien 1952— 58. — N. Demuth, Musical Trends in the 20 t h Centurv, London 1952. — F. Petzold, Rhvthmus und musikalisehe Architektonik in der modernen Musik, Melos, 1952, 11. — A. Melichar, Die unteilbare Musik, Wien i London 1952. — F. Petzold, Formbildende Rhvthmik, Melos, 1953, 2. — M. Graf, Geschichte und Geist Ċer modernen Musik, Stuttgart i Wien 1953. — i?. A. Mooser, Pa norama de la musique contemporaine, Pariš 1953. — H. Pfrogner, Die Zwolfordnung der Tone, Zurich, Leipzig i Wien 1953. — J. E. Marie, Musique vivante, Pariš 1953. — O. Gurvin, Ny mysik in Norden, Stockholm 1954, —• H. Erpf, Gegenwartskunde der Musik. Ideen-Krafte-Ziele, Mainz ?954- — K. H. Worner, Neue Musik in der Entscheidung, Mainz 1954 (II izd. 1956). —■ G. Gavazzeni, Musicisti d'Europa. Studi sui contemporanei, Milano 1954- — A. Golea, Esthetique de la musique contemporaine, Pariš 1954. — F. Herzfeld, Mušica nova, Berlin 1954. — A. Melichar, Cberwindung des Modernismus, Frankfurt a. M. 1954 (III izd. 1955). — L. Rognoni, Espressionismo e dodecafonia, Milano 1954. — A. Schibler, Neue Musik in dritter Generation; Amriswill 1954. — M. Grdter, Konzertfuhrer: Neue Musik, Frankfurt a. M. i Hamburg 1955. — R. Vlad, Modgrnita e tradizione nella mušica contemporanea, Torino 1955. — H. Eimert (izdavaĉ), Die Reihe. Information uber serielle Musik, br. 1 Elektronische Musik, Wien 1955. — P. Collaer, La Musique moderne (1905—55), Pariš 1955 (II izd. 1958). — F. K. Prieberg, Musik des technischen Zeitalters, Zurich i Freiburg 1956. — G. de Lioncourt, Un Temoignage sur la
musique et sur la vie au XX e siecle, Pariš 1956. —L. K. Mayer, Die M Zwanzigsteh Jahrhunderts, Zurich 1956. — B. Rondi, Prospettive dell; moderna, Roma 1956. — R. Siohan, Horizons sonores. Evolution act l'art musical, Pariš 1956. — E. Forneberg, Der Geist der neuen Musik. I Klang im Spiegel der traditionellen Harmonielehre, Wiirzburg 195" Gavoty i D. Lesur, Pour ou contre la musique moderne?, Pariš 195; Hartog, European Music in the Twentieth Centurv, London 1957. ■ Hozvard i J. Lyons, Modern Music, New York 1957. — A. Jakobik, Zui der neuen Musik, Wlirzburg 1957. — R. A. Mooser, Aspects de la contemporaine, 1953—1957, Geneve 1957. — H. Pfrogner, Der z< Orpheus, Freiburg i. Br. 1957. — F. K. Prieberg, Musik unterm Strich-P der neuen Musik, Freiburg 1957. —■ Isti, Lexikon der neuen Musik, i Miinchen 1958. — A. Melichar, Die Musik in der Zwangsjacke, Wier gart 1958. — G. Nestler, Der Stil in der neuen Musik, Freiburg i. Br. IO. E. Oĉedoe, B noroHe 3a HOBH 3HO H , Mocnea 1958. — R. R. R nalitv, Atonalitv, Pantonalitv: a Study of Some Trends in Twentieth Music, New York i London 1958. — P. Schaeffer (redaktor), Vers une experimentale, Pariš 1958. — R. Stephan, Neue Musik, Gottingen : 1958. — H. H. Stuckenschmidt, Schopfer der neuen Musik. Portrats und Frankfurt a. M. 1958. — R. Vlad, Storia della dodecafonia, Milano Prisma der gegenwartigen Musik (zbornik), Hamburg 1959. — B. 1 Cammino della mušica d'oggi e Tesperienza elettronica, Padova 195c H. Ruppel (redaktor), Mušica Viva, Miinchen 1959. — B. Schloezer i M bine, Problemes de la musique moderne, Pariš 1959. — W. Zillig, Vai iiber neue Musik, Miinchen 1959. — 5. Kohler, Die Musik unserer Zeit. 1960. — A. A. Moles, Les Musiques experimentales, Pariš 1960. — F. berg, Mušica ex Machina, Berlin, Frankfurt i Wien 1960. — A. Hc Musique depuis Debussy, Pariš 1961. —J. Machlis, Introduction to conte Music, New York 1961. — J. Beckvilh i U. Kasemels, The Modern C and His World, London 1962. — A. Golea, 20 ans de musique conter (2 sv.), Pariš 1962. — C. Samuel, Panorama de l'art musical contei Pariš 1962. — P. Grademuitz, Wege zur Musik der Gegenwart, Stuttgart D. Mitchell, The Language of Modern Music, London 19 63. — IX Die Neue Musik, Linien und Portrats, Miinchen 1963. — J. Rohiuer, Musik, Stuttgart 1964. — V. Dibelius, Moderne Musik 1945—1965, h 1966. — J. Hausler, Musik im 20. Jahrhundert, Bremen 1969. — i Neue Musik seit 1945, Stuttgart 1972. V,
NOVA MUZIKA, slovenska muziĉka revija, izlazili i 1929 u nakladi ljubljanske Glasbene matice. UreĊivao ju j pozitor Emil Adamiĉ. Donosila je kompozicije starijih i me slovenskih kompozitora, ali i kompozicije hrvatskih i s pa i stranih autora (u njoj je npr. Alois Haba objavio ] Fantazije br. 6 za ĉetvrttonski klavir). Imala je i tekstovn kojemu je donosila priloge domaćih i stranih pisaca. D NOVELLETTA, naziv što ga je prvi primijenio R. Sch u svojih 8 kompozicija za klavir op. 21; oznaĉuje slobodn kovano djelo s većim brojem tema. Premda n. nije oc muziĉka forma, pod tim se imenom podrazumijeva odulja 1 zicija u kojoj se izmjenjuju mnogi kontrastni odlomci sug romantiĉke izraţajnosti. Naziv se kasnije susreće kod skai skih i njemaĉkih Schumannovih sljedbenika i kod nekih skih kompozitora, a u XX st. upotrijebili su ga F. Brk Poulenc i drugi. NOVELLO, engleska obitelj nakladnika i muziĉara tali) podrijetla. 1. Vincent, orguljaš, dirigent, kompozitor i muziĉki nal (London, 6. IX 1781 — Nizza, 9. VIII 1861). God. 1797 orguljaš u kapeli portugalske ambasade u Londonu; 1811 0 muziĉku izdavaĉku tvrtku Novello. Jedan je od prvih 30 < londonskoga Filharmonijskog društva (1813), u kojemu je d kao pijanist, kasnije i dirigent; 1840—43 orguljaš katoliĉke u Moorfieldsu; 1849 se povukao iz aktivnog muziĉkog ţ preselio se u Nizzu. DJELA: kantate (Rosalba, 1832); zborovi; gleei; prigodne kom crkvene kompozicije. — IZDANJA: A Collection of Sacred Music asp at the Royal Porluguese Chapel (2 sv.), 1811; A Collection of Motetts fo> fertory (12 knj.), 1815; Tzvelve Easy Masses (3 knj.), 1816; Mozarl'i (18 knj.), 1819 — oko 1840; The Evening Service being a Collection appropriate to Vespers, Compline and Tenebrae (2 sv.), 1922; Haydn' (16 knj.), 1823—25; The Fitzwilliam Music (5 sv.), 1825; Purcell's Sacr, (5 sv.), 1826—32; Convent Music (2 sv.), 1834.
2. Joseph Alfred, muziĉki izdavaĉ i pjevaĉ (Lond< VIII 1810 — Genova, 16. VII 1896). Sin Vincenta; uĉio c u mladosti pjevao u crkvenom zboru i vodio zbor Lincol Chapel. God. 1829 postao ĉlan uprave u oĉevom nakl poduzeću. Zajedno s ocem 1849 napustio posao i 1857 nast u Genovi. N. je 1836 pokrenuo novine The Musical W od 1845 bio urednik ĉasopisa Musical Times. Preveo je na e finale Druge simfonije i neke psalme F. Mendelssohna. 3. Clara Anastasia, pjevaĉica, sopran (London, 1 1818 — Rim, 12. III 1908). Sestra Josepha Alfreda; st na Institution Royale de Musique Classique et Religieuse u (A.-E. Choron). God. 1833 debitirala kao koncertna pj u Windsoru. Od 1836 poduzela brojne uspješne turneje p tinentu; 1837, na poziv F. Mendelssohna, sudjeluje na kom u Gezoandhausu u Leipzigu. U operi prvi put nastupila u Padovi, kao Semiramide (Rossini), a pjevala je operne i u svim većim talijanskim gradovima i u Londonu (Drury Covent Garden); uz to nastupala i na koncertima. Povukla s i odonda stalno ţivjela u Rimu. Njezin »srebrni« glas velika
NOVELLO — NOVKOVIĆ (c1—d3) zadrţao je sve kvalitete i u kasnijim godinama. Njezine memoare izdala je 1910 kćerka Valeria Gigliucci (Clara Novvello's Reminiscences, Compiled by her Daughter, 1910).
4. Mary Sabilla, pjevaĉica (sopran) i muziĉki pisac (London, 1821 —• Genova, 8. I 1904). Sestra Clare Anastasije; djelovala u Londonu kao koncertna i operna pjevaĉica (kazalište Drury Lane). Prekinuvši zbog bolesti pjevaĉku karijeru bavila se poduĉavanjem najprije u Londonu, a zatim od 1856 u Nizzi i od 1861 u Genovi. DJELA: 5. Novdlo's Vocal School, oko 1855; S. Novello's Exercises for a Contralln Voice, oko 1855; Voice and Vocal Ari, 1856; brojni ĉlanci. — Prijevodi razliĉitih teoretskih radova. LIT.: M. Coivden Clarke, The Life and Labours of Vincent Novello, by his Daughter, London 1864. —■ A. MacJ?enzie-Grieve, Clara Novello, London 1955. — Ch. Humphries, Vincent, Mary Victoria, Joseph Alfred, Clara Arastasia, Mary Sabilla Novello, MGG, IX, 1961.
NOVELLO & CO., englesko muziĉko izdavaĉko poduzeće. Osnovao ga 1811 u Londonu Vincent N. (1781—1861); 1849 naslijedio ga je sin Joseph Alfred N. (1810—1896). Pod njegovom upravom naklada je doţivjela puni procvat. On je objavljivao vokalne dionice većih zborskih kompozicija u praktiĉnim zasebnim svescima, a mnogim novostima u tehnici tiska omogućio izdavanje velikih klasiĉnih muziĉkih djela po pristupaĉnoj cijeni. God.1857 preuzeo je poduzeće Alfred Henri Littleton (London, 7. I 1823 — 11. V 1888). Pripojivši mu izdavaĉku kuću Ezver & Co. (1867) Littleton je nakladu Novello, Ewer & Co. pretvorio u jednu od najuglednijih u svijetu. Naslijedili su ga sinovi Alfred L. (? — 1914) i Augustus L. (London, 8. XI 1854 — 22- IV 1942). Kad je 1898 naklada postala dioniĉarsko društvo (Novello & Co. Ltd.) bio je do 1914 predsjednik Alfred, zatim do 1940 Augustus, pa njegov sin Walter te Alfredov sin Alfred Joseph Brooke L. (umro 19. XII 1952). Danas vodi tvrtku njegov sin John William L. Naklada izdaje sve vrste muzikalija, naroĉito engleskih autora (cjelokupna djela H. Purcella, 32 sv., 1878—1962). LIT.: A Short Historv o f Cheap Music as Exe mplified in thc Records of the House of Novello, Ewer & Co., London 1887. — F. Kidson, British Music Publishers and Engravers, London 1900. — C. Humphries i C. Smilh, Music Publishing in the British Islcs, London 1954.
NOVERRE, Jean-Georges, francuski plesaĉ, koreograf, pedagog i teoretiĉar (Pariz, 29. IV 1727 — Saint-Germain-en-Laye, 19. X 1810). Uĉenik L. Duprea rano je došao pod umjetniĉki utjecaj slavne plesaĉice M. Salle i engleskog glumca Garricka. Debitirao 1743 u kazalištu Opera Comique u Parizu. God. 1747 angaţiran u Dresdenu, a 1749 u Strasbourgu gdje je upoznao svoju buduću suprugu, plesaĉicu M. Sauveur. Nakon boravka u Marseilleu i Lyonu te 1753 —54 u Strasbourgu postao 1754 maitre de ballet u pariškoj Opera Comique. Tu je debitirao kao koreograf (Les Fetes chinoises). God. 1756—57 djelovao u londonskom kazalištu Drury Lane, 1758—60 u Lyonu, 1760 —67 u Stuttgartu. Zatim je do 1774 bio maitre de ballet na dvoru carice Marije Te-rezije u Beĉu. Tu je suraĊivao sa W. Gluckom na J.-G. NOVERRE operama Alceste i Ifigenija na Tauridi. U sluţbi beĉkoga dvora boravio 1774—76 u Milanu. God. 1776 postavljen za baletnog majstora u Pariškoj operi. Redovito je kao gost koreografirao i za King's Theatre u Londonu gdje je u nekoliko navrata i ţivio. Posljednje godine ţivota posvetio je pripremi baletnog leksikona. U knjizi Lettres sur la danse et sur les ballets (1760) N. na posve nov, revolucionaran naĉin tretira baletnu estetiku i koreografiju, insistirajući osobito na potrebi da se koreograf sluţi muziĉkom partiturom raĊenom specijalno za balet. Medu, prvima je traţio da se u balet uvede i pantomima koja ples obogaćuje akcijom i povećava izraţajne mogućnosti baleta. Autor više od 150 baleta N. nije doţivio ostvarenje svojih teoretskih postavki, koje su kasnije usvojili i u svom radu primjenili J. B. Dauberval i M. Gardel u Parizu, te G. Angiolini i S. Vigano u Beĉu i Milanu. DJELA: Lettres sur la danse et sur les ballets, 1760; Recueil de programmes de ballets de M. N., 1776; Observations sur la construction a" 1 une nouvelle salle d' opera, 1781; Lettres sur les arts imitateurs en general et sur la danse en particulier, 1807. LIT.: H. Abert, Jean Georges Noverre und sein Einfluss auf die dramatische Ballet-Komposition, PJB, 1908 (i u Gesammelte Schriften und. Vortrage, Halle 1929). — H. Niedocken, Jean Georges Noverre, sein Leben und seine Beziehungen zur Musik (disertacija), Halle 1914. — J. Lezvitan, Jean-Georges Noverre, Wien 1937. — D. Lynham, The Chevalier Noverre, London 1950. — F. Tutenberg, Ein Revolutionar der Tanzkunst, J. G. Noverre, ZFM, 195 2. — A. Vigot,
701
Ebauche sur V esthetique de Noverre, RM, 1953. — W. Pfannkuch, Jean Georges Noverre, MGG, IX, 1961. — M. Krilger, Jean Georges Noverre und sein Einflus auf die Ballcttgestaltung, Emsdetten 1963. N. Hg.
NOVI AKORDI, slovenska muziĉka revija, zbornik za vokalnu i instrumentalnu muziku, izlazila u Ljubljani 1901 —14, u nakladi ljubljanskog knjiţara L. Schvventnera, a pod uredništvom kompozitora Gojmira Kreka. U notnom dijelu donosila je zborove, solo-pjesme, klavirsku, a i komornu muziku. U reviji su suraĊivali kompozitori svih smjerova koji su se u to vrijeme javljali u Sloveniji. Znaĉenje revije nije bilo samo u objavljivanju kompozicija; ona se — još više — isticala po ideološkim pogledima G. Kreka koji je htio pribliţiti slovensku muziku tadašnjem zapadnoevropskom muziĉkom stvaranju i njegovim najnovijim stilskim poimanjima.Vlastite, no-voromantiĉne kompozicije trebale su tome posluţiti kao IN5TRUtt£HTflt?iS GlflSBg uzori. Te njegove teţnje i korekture što ih je provodio na pojedinim kompozicijama, izazivale su sukobe s pojedinim autorima, premda su njegova poimanja bila primljena s razumijevanjem. Medu suradnicima Novih akorda našla se većina slovenskih kompozitora iz poĉetka XX st. Istiĉu se osobito Anton Lajovic i Emil Adamiĉ. U reviji je neke kompozicije objavio i Risto Savin. N. a. su već u svojim prvim godištima sistematski utirali put novim stilskim poimanjima, pa su slovensku mu ziku oslobaĊali od njene dotadanje romantiĉne usmjerenosti. Utjecaj revije porastao je još više kad je od IX godišta poĉeo izlaziti i tekstovni prilog koji je takoĊer ureĊivao Krek. Taj je prilog donosio naĉelne i muziĉko-historijske ĉlanke, vijesti iz slovenskog i stranog muziĉkog ţivota, informacije o muziĉkim i knjiţevnim novostima i o muziĉkim društvima, pa kritike o NO VI AKO RD I, nas lo vna stra na koncertima i ostalim muziĉkim priredbama. I muziĉkotekstovni prilog bio je ureĊivan u duhu ideologije što ju je zastupao njen urednik. Novi akordi — i po svome sadrţaju i po smjeru, kao i po ozbiljnom naĉinu ureĊivanja — idu u red najboljih slovenskih muziĉkih revija. Utjecaj njenih ideja osjeća se još i danas. D. CO. NOVIKOV, Anatolij Grigorjeviĉ, sovjetski kompozitor (Skopin, Rjazanska gubernija, 30. X 1896—). Studirao na Moskovskom konzervatoriju (R. Gliere). God. 1928—38 dirigent vojnih zborova, 1938—49 umjetniĉki voĊa Ansambla pjesama i plesova Centralnog savjeta profesionalnih saveza. U njegovim se pjesmama osjeća utjecaj ruske narodne pjesme. Zapisivao je i obraĊivao folklorne napjeve.
C9VI
flKSRDI
DJELA: Co/idamcKue naneabi za duhaĉki orkestar. — DRAMSKA. Muziĉke komedije: Jleeuia, 1957; Kozda mu co MHOW, 1961; KauuA/ia, 1964 i Oco6oe 3adanue, 1965. Scenska muzika. — VOKALNA. Kantate Kpacnou apMUU c/iasa, 1943; HaM HyjtceH Mup, 1954 i 3eesda 30Jioman, 1955. Šest zborova na Puškinove tekstove, 1948; masovne pjesme {TUMH deMOKpamunecKou MOjiodencu Mupa, 1947); ciklusi solo-pjesama (noĉpamuMu, 1954). — Izdao zbirku ruskih narodnih napjeva (3 sv.), 1937. LIT.: F. IIoAnHOBCKUUi AHaTOJlHH HOBHKOB (S popisom djela), MoCKBa 1948. —J. Keldysch, Anatolij Grigorjewitsch Nowikow, MGG, IX, 1961.
NOVIKOV, Lavrent Lavrentjeviĉ. ruski plesaĉ, koreograf i pedagog (Moskva, 3. VIII 1888 — New Buffalo, 18. VI 1956). Klasiĉni balet studirao na školi moskovskog Velikog kazališta, gdje je debitirao 1908 u baletu Konjić grbonjić, a prvi plesaĉ postao 1910. God. 1911—1914 na turnejama sa A. Pavlovom, a od 1914 u Moskvi postavio nekoliko baletnih umetaka u operama. God. 1919—21 ĉlan trupe Ballets Russes S. Djagileva u Londonu i partner T. Karsavine, 1921—28 ponovno suraĊivao sa A. Pavlovom. Djelovao zatim kao pedagog u Londonu te u SAD (1929—33 nastavnik u Lyric Opera u Chicagu), a 1941—45 bio koreograf u njujorškom Metropolitanu. Nakon toga vodio u Buffalu vlastitu baletnu školu. NOVKOVIĆ, Đorde, kompozitor i aranţer (Šabac, 2. IX 1943 —). Završio studij na nastavno-teoretskom odsjeku Muziĉke
702
NOVKOVIĆ — NOŢINIĆ
akademije u Sarajevu. Neko vrijeme muziĉki urednik Radio-Sarajeva, zatim u Zagrebu slobodan umjetnik. Djeluje u Beo gradu; rukovodilac zabavnog vokalno-instrumentalnog ansambla Pro artc, s kojim je snimio više zabavnih melodija. Kao kompo zitor zabavne muzike postigao zapaţene uspjehe na jugoslovenskim festivalima. s. Sp. NOVOSADSKA FILHARMONIJA, osnovana 1924 kao orkestar kulturno-umetniĉke sekcije privatnih nameštenika, delovala je 1928—41 u okviru Društva prijatelja muzike. Pod vodstvom dirigenata Roberta Vitalinija (1924—35), Jaroslava Vojtehovskog (1935) i Rikarda Švarca (1936—41), izvoĊaĉi-amateri, uz pomoć profesionalnih muziĉara, uspeli su da od lakih kompozicija predu na izvodjenje simfonijskih i oratorijskih dela sa solistima. Obnovljena 11. XII 1945 kao Simfonijski orkestar Društva prijatelja muzike, N. f. zapoĉela je intenzivnijim radom tek 1947, kada je obnovljena i Novosadska opera; otada su u njenom sa stavu bili ĉlanovi operskog orkestra, vojni muziĉari i nastavnici muziĉke škole hidor Bajić, dakle iskljuĉivo profesionalni muziĉari. Glavni pokretaĉi koncertnog nastupanja bili su A. Tot, A. Eberst i V. Pavlović, dugogodišnji sekretar. Filharmonija se postepeno raz vila u solidno muziĉko telo, ko je je, osim u Novom Sadu, koncertiralo i u drugim jugoslo venskim muziĉkim centrima, izvodeći uz romantiĉne i klasi ĉne kompozicije i dela jugoslovenskih kompozitora. Dirigenti su bili Lazar Buta, Davorin Ţupanić, Vojislav Ilić, Pred rag Milošević, Mladen Jagušt i dr. N. f. prestala je radom 10. II 1964. NOVOTNA, Jarmila, ĉeška pjevaĉica, sopran (Prag, 3. IX 1907 —). Uĉila u Pragu (E. Destinnova) i Milanu. Debitirala 1926 u Narodnom kazalištu u J. NOVOTNA Pragu kao Violetta (Verdi, Traviata). God. 1928 angaţirana na Drţavnoj operi u Berlinu; 1936—39 ĉlanica beĉke Drţavne opere; 1940—56 ĉlanica Metropolitana u New Yorku. Njezin repertoar obuhvaća gotovo sve lirske uloge, meĊu kojima se istiĉu Cherubino (Mozart, Figarov pir), Octavian (R. Strauss, Kavalir s ruţom) i princ Orlovskv (J. Strauss, Šišmiš). Nastupa i na koncertima. NOVŠAK, Primoţ, violinist (Ljubljana, 25. IV 1945 —). Violinu studirao kod I. Ozima na Akademiji za glasbo u Ljub ljani i na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu, gdje je diplomirao 1968; usavršavao se kod M. Rostala na ljetnim teĉajevima u Morsbroichu (1964) i kod H. Szeringa (1967—69). Koncertni majstor Wurttemberškog orkestra u Heilbronnu i 1969—70 ansambla Festival Strings u Luzernu; od 1971 prvi je koncertni majstor Baselskog simfonijskog orkestra i uz to (od 1969) profesor na muziĉkim aka demijama u Bielu, Winterthuru i Baselu. Dobitnik brojnih do maćih i meĊunarodnih priznanja, N. je kao solist i ĉlan komornih ansambla (Swiss Festival Trio, Basler Streichguartett, duo Igor Ozim — Primoţ Novšak, itd.) proputovao Evropu, Sjevernu Afriku te Prednji i Daleki Istok, nastupa na mnogim meĊuna rodnim festivalima i stalni je gost evropskih radio-stanica; njegovo se ime susreće i na ploĉama gramofonskih poduzeća Gallus (Ljub ljana), Deutsche Grammophon-Gesellschaft (Hamburg), Jecklin (Ziirich) i RBM (Mannheim). Novšakov opseţan repertoar obaseţe sva standardna djela violinske literature, ali i znatan broj kompozicija suvremenih autora. A. Rij. NOVŠAK-HOUŠKA, Eva, pjevaĉica, mezzosopran (Ma ribor, 16. XI 1942 —). Na Akademiji za glasbo u Ljubljani za vršila 1964 studij klavira (H. Gas-Horak), a 1967 solo-pjevanja (K. Kušej); usavršavala se kodP. Schilhawskog na ljetnim teĉaje vima u Salzburgu, a 1969 završila je specijalizaciju kod A. Dermote na Visokoj muziĉkoj školi u Beĉu. N. ide u najistaknutije jugoslavenske koncertne pjevaĉe, osobito na podruĉju moderne i avangardne muzike. Na solistiĉkim recitalima i kao stalni gost komornih ansambla Slavko Osterc, Trio Lorenz, Zagrebaĉki kvar tet, Zagrebaĉki solisti i dr., nastupa u zemlji i inozemstvu, a snimila je i više gramofonskih ploĉa. Od brojnih priznanja koja je dobila za svoje visoke umjetniĉke domete treba spomenuti prvu nagradu na Šestom natjecanju mladih jugoslavenskih umjetnika (1969) i Ţupanĉiĉevu nagradu grada Ljubljane (1972). A. Rij. NOWAK, Leopold, austrijski muzikolog (Beĉ, 17. VIII 1904 —). Studirao na Univerzitetu u Beĉu (G. Adler, R. Lach), gdje predaje od 1928 (1939 profesor). Upravitelj muziĉke zbirke
austrijske Narodne biblioteke od 1946. Od 1930 suraĊuje u ] od 1945 proĉelnik muzikološkog odjela na Katoliĉkoj aka< u Beĉu; od 1946 ĉlan muzikološke komisije Austrijske akac znanosti i nauĉni rukovodilac izdanja sabranih djela A. Bruc MeĊu njegove najznatnije teoretske radove idu biografi Brucknera i J. Havdna. DJELA. SPISI: Das dcutsche Gcsellschaftslicd in Ostcrrcich von I. i 550 (proširena disertacija), STMW, 1930; Grundziigc cincr Gcschichtc de ostinato, 1932; Franz Liszt, 1936; Te Deum laudamus, Gcdanken zur Anton Bruckners, 1947; Joscph Haydn, 1951 (II izd. 1959); Gcgcn dm Leben imd Werk von E. N. v. Reznicek (sa Felicitas Reznicek), 1960; Rei Ansprachen, 1964; studije i ĉlanci.—7 IZDANJA: Das deulschc Gesdlsch in Osterrcich von 1480 bis 1550, UTO, sv. XXXII, 1930; Bidnien dcr Ret ce, Hortus musicus, 1949 i 1950; brojne kompozicije A. Brucknera za sv no izdanje njegovih djela, od 1951 i dr.
NOWKA, Dieter, njemaĉki kompozitor luţiĉkosrpskog 1 jetla (Cottbus, 7. VII 1924 —). Studij dovršio kod H. Eis M. Buttinga na Njemaĉkoj akademiji umjetnosti u Berlim 1954 ţivi u Schvverinu. DJELA. ORKESTRALNA: 2 simfonije, 1957 i 1962; Sinfonietla i 1954; koncert za violinu, 1956; koncert za obou i komorni orkestar, 195. cert za engleski rog, gudaĉe, harfu i timpane, 1960; Capriccio 7$. violinu star, 1955; koncert za komorni orkestar, 1953; 2 Sorrbische Ouveniiren, Wendische Suite, 1953; 8 IVendische Tdnzc, 1953 i 1957; Ta'nze aus dcr L 1959; Lausilzer Triptychon, 1962 i dr. — KOMORNA: 3 gudaĉka kv 1955—60; duhaĉki kvintet, 1955; sonata za violinu i klavir, 1953; sonata lonĉelo i klavir, 1955. — KLAVIRSKA: Sonata burlesca, 1953; som 1954; 4 Burlesken, 1953; 10 Bagatcllcn, 1956. — DRAMSKA : opere Ji schka, 1958 i Die Erbschaft, 1960; balet Eine Baucrnlegende, 1958. — VOKA Widcr dm Krieg, ciklus za bariton i orkestar, 1957; Licd von der ncuen . bariton, zbor i orkestar, 1962; Der kleine Orchesterkrieg za recitatora i or 1963-
NOWOWIEJSKI, Feliks, poljski orguljaš i kompozitor ( tembrok, danas Barczewo, 7. II 1877 — Poznan, 19. I 1 Studirao u Berlinu na Sternovu konzervatoriju (L. Bus R. pej. na majstorskoj školi Akademije na Muziĉkoj akademiji, Bruch) i na Univerzitetu (M. Friedlaender, J. G. H. Bellern te u Regensburgu na Školi za crkvenu muziku. Usavršavao st A. Dvofaka u Pragu i na studijskim putovanjima po Au Italiji, Francuskoj i Belgiji. God. 1905—09 uĉitelj kompo i zborovoĊa u Berlinu, 1909—14 direktor Muziĉkoga dr u Krakovu, 1920—27 profesor na Konzervatoriju u Pozi U kompozicijskom stilu je neoromantiĉar; pod jakim je ĉajem R. Wagnera, što se osobito zapaţa u većim oblicima (c oratoriji); mjestimiĉno upotrebljava i elemente poljske nai muzike. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: I, op, 12, 1403; II, c 1937; III, op. 53 i IV, Pokoju op. 58, sa solistima i zborom, 1941. Tri simfe pjesme: Beatrice, 1903; Nina, 1903 i Ellenai, 1915. Koncert za klavir, koncert za violonĉelo, 1938; Legenda za violinu i orkestar; Taniec šwiet> za violinu i mali orkestar; koncertna uvertira Swaty polskie, 1903. — KO. NA : gudaĉki kvartet; kraće kompozicije za violinu i klavir, 1909—25; Impr cje za trombon i klavir; 2 kompozicije za harfu i klavir. — Balada, ma preludiji i dr. za klavir. — Ĉetiri koncerta, 1938—41, poema In para 1941 i dr. za orgulje. — DRAMSKA. Opere: Emigranti, 1917; Legenda B ili Wineta, 1924; Ondraszek i 4 nedovršene (Duch gor, 1905; Dzwon Zygi 1920). Baleti Malowanski ludowe ili Wesele sa zborom, 1928 i Leluja ili 1929. Scenska muzka. — VOKALNA. Ĉetiri oratorija: Pozvrdt syna x trazvnego. 1901; Quo vadiš?, 1903 (najuspjelije djelo); Znalezienie šmietego K 1906 i Košciuszko, 1924; 4 kantate; Kujazviak i druge kompozicije za orkestar; patriotska pjesma Rota za sopran i orkestar; oko 50 zborova; 1 pjesme uz klavir ili komorni sastav (ciklusi Fiolek i slozvik i Zakochani).— VENA: 9 misa (Missa pro paĉe); CXXXVI psalam; moteti i dr. LIT.: S. Kwašnik, Feliks Nowowicjski jako kompozvtor i pedagog c ny, 2ycie Muzvczne, 1946, 1—2. — F. Lukasiezvicz, Feliks Nowowiejsk artvsta i cz!owiek, Ţycie špiewacze, 1947, 11—12. —J. Morazoski, Felik wowiejski MGG, IX, 1961.
NOŢINIĆ, Vilma, pjevaĉica, sopran (Slavonska Po; 26. XI 1897—). Na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu završila dij klavira i solo-pjevanja (N. Eder-Bertić) i 1920—-30 m ustanovi predavala klavir. C nu karijeru zapoĉela u Z; baĉkoj operi 1927 ulogom mine (Mozart, Ĉarobna ft ĉija je ĉlanica bila do ] Umjetnica profinjene mu: kulture, jasne dikcije i pl nite boje glasa, izjednaĉ u svima registrima, kn je više od 70 istaknutih pranskih uloga, istiĉući 0: smisao za glumu. U poĉ Micaela (Bizet, Carmen), 1 da (Leoncavallo, Pagliacci), i Mirni (Puccini, Turandot Boheme), Marica (Smei Prodana nevjesta), Marg; (Gounod, Faust) i Mi (Puccini, Manon Lescaut). postepeno preuzima i u V. NOŢINIĆ
NOŢINIĆ — NYSTROEM malodramskog karaktera, a nakon Eve (Wagner, Majstori pjevaĉi) prelazi u visokodramski fah. Tako »od plahe Jelene postaje junaĉka Eva (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), od djetinje Liu gorda princeza Turandot (Puccini), zaljubljena Elza preru šava se u opaku Ortrud (Wagner, Lohengrin), ulogu Zorke zamjenjuje Irmengardom (Lisinski, Porin), a Marzellinu herojskom Leonorom (Beethoven, Fidelio)«. U njezine kreacije idu Verdijevi likovi: Leonora (Trubadur), Amelija (Krabuljni ples), Elizabeta (Don Carlos), Aida i Desdemona (Otelio), pa Senta i Brunhilda (Wagner, Ukleti Holandez i Walkiira), Liza (Ĉajkovski, Pikova dama), Jenufa (Janaĉek),Halka (Moniuszko), Jaroslavna (Borodin, Knez Igor) i dr., a iz domaćeg repertoara Mare (Širola, Citara i bubanj), Pavle (Hristić, Suton), Carevna (Baranović, Striţeno-košeno), ""Morana (Gotovac) i dr. N. se isticala i kao koncertna pjevaĉica, posebno u djelima oratorijskog karaktera. Za svoje visoke umjetniĉke domete više puta nagraĊena; 1968 dobila je Nagradu Vladimir Nazor za ţivotno djelo. LIT.: D. Maĉuka, Od Pamine do Fidelija. 25 godina umjetniĉkog rada Vilme Noţinić, Kazališne vijesti, 1953—54, 4. — K. Kovaĉević, Vilma Noţinić, Muziĉke novosti, 1953, 12. K. Ko.
NUITTER (anagram od Truinet), Charles-Louis-Etienne, francuski muziĉki pisac i libretist (Pariz, 24. IV 1828 — 23. II 1899). Kao arhivar Pariške opere (od 1866) uredio je, katalogizirao i popunio arhiv mnogim vrijednim dokumentima. Većinu libreta napisao zajedno sa A. Beaumeeom (zvanim Beaumont). DJELA. S PISI: Le Nouvel Opera, 1875; Note relative aux Archives et a la Bibliolhegue de VOpera, 1880; Histoire et description du Nouvel Opera, 1883; Les Origines de VOpera francais (sa E. Thoinanom), 1886; ĉlanci. — Libreta: za komiĉnu operu Vert-Vert i opere buffo Les Bavards, Boule de neige i Le Fifre enchante J. Offenbacha; za komiĉnu operu Le Coeur et la main C. Lecocqa i dr. Scenariji: za balete Coppelia L. Delibesa, Namouna E. Laloa i dr. Francuske verzije libreta opere Die Zauberflote W. A. Mozarta, opere // Matrimonio segreto D. Cimarose te nekoliko opera C. M. Webera, R. Wagnera i G. Verdija. LIT.: A. Feldmann, Truinet, Charles Nuitter, Pariš 1900. — A. Menetrat, Charles-Louis-Etienne Truinet, Nuitter, MGG, IX, 1961.
NUMMERNOPER (njem. opera s brojevima), naziv za operni oblik, koji se sastoji od niza odijeljenih scena (arija, dueta, baleta, instrumentalnih odlomaka i dr.) oznaĉenih rednim brojevima, a meĊusobno povezanih govornim dijalozima ili pjevanim recitativima. Takvu formalnu okosnicu imaju sve opere do R. Wagnera. Istom se on u svojoj koncepciji -> muziĉke drame borio za oblik muziĉko-scenskog djela, u kojemu i muzika — kao i dramska radnja — teĉe neprekidno, odrazujući razvoj dramske situacije na pozornici. Klasiĉne primjere za primjenu ĉesto nelogiĉne sheme Nummernopera dali su većinom talijanski majstori (V. Bellini, G. Rossini, G. Donizetti). Romantiĉna opera nakon Wagne-ra; a djelomiĉno i suvremena opera preteţno je prokomponi-rana drama. Istom je pojava neoklasicizma i u opernoj umjetnosti dovela do pokušaja obnavljanja stare opere s brojevima (P. Hindemith, Cardil-lac, 1926; I. Stravinski, Ra-ke's Progress, 1951).
M. Kun.
NUREJEV, Rudolf, sov jetski plesaĉ i koreograf (Irkutsk, 17. III 1938—). Prvi se put susreo s plesom na amaterskom teĉaju folklora u Ufi. Studirao zatim balet 1954 —57 na Lenjingradskom ba R letnom institutu Vaganova i - NUREJEV već 1958 na Svesaveznom natjecanju u Moskvi istakao se neobiĉnom virtuoznošću i izraţajnošću te je bio odmah angaţiran u lenjingradskom baletu Kirov. Od 1961 djeluje na brojnim evropskim baletnim pozornicama, najviše kao partner M. Fonteyn u londonskom Royal Ballet. Za njega su posebno koreografirali balete F. Ashton, R. von Dantzig, M. Bejart i dr. Medu Nurejevim koreografijama treba spomenuti balete: Rajmonda (Glazunov), LabuĊe jezero (Ĉajkovski)
703
Tancredi (Heuze) i Don Kihot (Minkus). Nastupao je i na filmu. N. je objavio autobiografiju An Autobiography With Pictures (1962). LIT.: K. Geitel, Rudolf Nurejev, Berlin 1967.
NURI-HADŢIĆ, Bahrija, pevaĉica, sopran (Sarajevo, 3. III 1904 —). Pevanje uĉila u Beĉu kod Th. Lierhammera. God. 1928—31 ĉlanica opere u Bernu; 1931—60 (sa prekidom od 10 godina) ĉlanica Beogradske opere. Gostovala u Švajcarskoj, Poljskoj, Ĉehoslo-vaĉkoj, Nemaĉkoj i dr. U njenim se kreacijama sjedinjavala raskošna glasovna lepota, odliĉna vokalna tehnika, velika dramska sugestivnost i scenska okretnost. N.-H. je tumaĉila veliki niz uloga najrazli-ĉitijeg karaktera. MeĊu najvaţnijim njenim ulogama nalaze se Aida (Verdi), Leonora (Ver-di, Trubadur), Saloma (R. Stra-uss), Octavian (R. Straus, Ka-valjer sa ruţom), Manon (Mas-s'enet), Charlotte (Massenet, Werther), Musette i Minnie (Puccini, La Boheme i La Fandulla. del West), Jenufa (Janaĉek% Grofica (Mozart, Le Nozze di Figaro), Koštana (Konjović) i dr. Na svetskoj praizvedbi opere Lulu A. B. NURI-HADŢIĆ Berga (Ziirich, 1934) pevala je naslovnu ulogu. p. Mil. NUSSIO, Otmar, švicarski dirigent i kompozitor (Grosseto, Toskana, 23. X 1902 —). Na Milanskom konzervatoriju diplomirao flautu, a u Rimu završio studij kompozicije (O. Respighi). Od 1938 vodi muziĉki odjel i prvi je dirigent radio-stanice u Luganu. Umjetnik ţivog, izrazito muzikantskog temperamenta i velikog tehniĉkog znanja; lako pristupaĉna melodika mnogo je pridonijela popularnosti njegovih djela u Švicarskoj. DJELA. ORKESTRALNA: oko 60 simfonijskih pjesama, orkestralnih uvertira i suita te baleta za veliki orkestar, meĊu kojima: Trittico toscano; Bukozvina-Ballett; Canti e danze d'Illiria; Danze Dalmate; Dittico Ticinese; Sin fonietta Tzigana; Chopiniana; Folclore d'Engadina; Kotor-Tanze i Monologhi di vita e di marte. Koncertantna djela za solistiĉke instrumente (klavir, ĉembalo, violina, violonĉelo, flauta, fagot, oboa, harfa i dr.) i orkestar. — Komorne kompozicije (3 sonate za violinu i klavir; sonata za violonĉelo i klavir). — Muziĉka priĉa Hans im Mdrchenland, 1949. Scenska muzika. — VOKALNA: Cantata ticinese, 1962'; L'Addio za alt i orkestar, 1969; zborovi uz orkestar i a cappella; više od 100 solo-pjesama. LIT. : E. Mo hr, O t ma r N uss io , MG G, IX, 19 61.
NYSTROEM, Gosta, švedski kompozitor i slikar (Osterhaninge kraj Stockholma, 13. X 1890 — Saro, GSteborg, 9. VIII 1966). Kompoziciju uĉio kod A. Hallena u Stockholmu, kasnije u Parizu kod V. d'Indvja i L. Sabanejewa, a dirigiranje i instrumentaciju kod P. A. Chevillarda. Pošto je 12 godina proveo u Francuskoj, od 1931 stalno boravio-u Švedskoj, gdje je do 1947 djelovao i kao muziĉki kritiĉar. Njegova je muzika u poĉetku kasnoromantiĉna; za boravka u Parizu izgraĊuje liĉnu sintezu, u koju ulaze elementi impresionizma, ekspresionizma, neobaroka i neoklasike. Bitonalnost i atonalnost postepeno napušta u korist jasno istaknute tonalnosti. DJELA. ORKESTRALNA: Sinfonia breve, 1931; Sinfonia espressiva, 1935 (prer. 1937); Sinfonia del mare, 1948; Sinfonia Shakespeariana, 1952; Sinfonia seria, 1963; Sinfonia di lontano, 1963 Sinfonia Tramontana, 1965; simfonijske pjesme Ishavet, 1925 i Babels Tom, 1928; koncert za violinu, 1954; koncert za violu, 1940; Concerto ricercante za klavir, gudaĉe, udaraljke, harfu i celestu, 1959; Sinfonia concertante za violonĉelo i orkestar, 1945; Partita za flautu, gudaĉe i harfu, 1953; 2 koncerta za gudaĉe, 1930 i 1955; Ouverture symphonique, 1945; Palettskrap Jottings, 1951. — Dva gudaĉka kvarteta, 1956 i 1961. — Klavirska djela (Regrets, 1924; prer. za orkestar pod naslovom Suite lyrique, 1929). — DRAMSKA: opera Herr Arnes penningar, 1959. Baleti Javanese, 1916 i Ungervennen och de sex Prinsessorna, 1950; baletna pantomima Maskerade. Radio-drama De Blinda, 1949; scenska muzika. — VOKALNA: Summer Music za sopran i komorni orkestar, 1964; zborovi a cappella; solo-pjesme. — Spis Allt jag minns dr lust och Ijust, 1968. LIT.: M. Pergament, Gosta Nvstroem: Swedish Composer, Music and Letters, 1946. — A. Thoor, Gosta Nvstroem as a Svmphonist, The Music Review, 1950. — R. Vlad, Musicisti svedesi d'oggi, RAM, 1960. — L. Reimers, Gosta Nvstroem, MGG, IX, 1961.
NJEGOŠ, pjevaĉko društvo, osnovano 1907 na Cetinju pod nazivom Cethijsko crkveno pjevaĉko društvo (od 1908 Njegoš). Prvi pjevaĉi bili su gimnazijalci i vojni muziĉari, a prvi horovoda Franjo Vimer, vojni kapelnik. Poĉetkom 1917, kada su austro--ugarske trupe ušle u Crnu Goru, društvo je prestalo djelovati, a obnovilo je rad odmah nakon osloboĊenja 1918. Reorganizovano je 1929, proširivši svoju aktivnost na tri odsjeka: pjevaĉki hor, orkestar i muziĉku školu, koju je vodio Bogoslav Šula sa ĉetiri nastavnika. Već 1911 Njegoš je gostovao u Podgorici, Nikšiću i i drugim crnogorskim mjestima, a 1929 na Utakmici jugoslo venskih pjevaĉkih društava u Kotoru osvojilo je prvu nagradu. Na velikoj turneji po Jugoslaviji 1931, društvo je nastupilo u Beogradu, Zagrebu, Novom Sadu, Sarajevu i Mostaru pod vod stvom horovode Jukaĉinskog. Poĉetkom Drugog svetskog rata Njegoš je prestao da radi, a svoje djelovanje obnovio je nakon OsloboĊenja 1945. LIT.: J. Milošević, Velika turneja Pjevaĉkog društva »Njegoš«, Epoha 1931. — P. $oc\ Muziĉka kultura u Crnoj Gori, Stvaranje, 1952. G. Kr. NJEMAĈKA MUZIKA. Opće karakteristike, temelji, poĉeci. U ovom je ĉlanku dan pregled razvitka i njemaĉke i austrijske muziĉke kulture, jer ih je gotovo nemoguće potpuno odvojeno promatrati. Ipak, specifiĉnosti muziĉke kulture na austrijskom teritoriju prikazane su u ĉlanku Austrijska muzika. Geografski poloţaj njemaĉkih zemalja predodredio ih je da budu sabiralište vanjskih utjecaja, a njemaĉka duboka muziĉka nadarenost stvorila je sintezu domaćih i tuĊih elemenata. Nijemci su tek razmjerno kasno postali jedna od vodećih muziĉkih nacija. Muziĉka je umjetnost u Francuza, Engleza, Nizozemaca i Tali jana bila na visokom stupnju, dok su Nijemci priliĉno za njima zaostajali. U XVI st. pojavljuju se prvi veliki majstori kojih se djela mogu mjeriti s tadašnjim najboljim stranim dostignućima; u XVII st. njemaĉko je muziĉko stvaralaštvo općenito ravno talijanskom i francuskom, a u posljednjoj ĉetvrtini XVIII st. Njemaĉka je preuzela ulogu prve muziĉke nacije u Evropi. Prema novim stilovima koji su u nekoliko mahova prodirali izvana, njemaĉki su se muziĉari odnosili većinom konzervativno : novo su polako preuzimali, a kad bi jed-nom prihvatili neki stil, zadrţali bi ga i onda kad su ga druge nacije već napuštale. Zato se u Njemaĉkoj, više nego drugdje, dogaĊalo da su i veliki majstori komponirali u starom stilu u vrijeme kad su se već pojavili novi smjerovi: tako je bilo i u Schiitzovo i u Bachovo doba. Njemaĉki narod po tjeĉe preteţno od zapadnogermanskih pleme na; njihova kultura nije bila iskljuĉivo german ska, pa ni onda kad se apstrahiraju antiĉki i kr šćanski Utjecaji. Kultura NJHMACKA MUZIKA. AnĊeoski koncert,
zapadnih Germana crpla je iz razliĉitih kulturnih krugova, < ce iz širokih euroazijskih; slijedila je pri tom opću zakonito; joj narodi većinom ne stvaraju vlastite oblike, već samo ĉuju zajedniĉke oblike kulturnih krugova. Zbog te zal mogu se pomoću komparativne muzikologije stvoriti neki 2 o karakteru najstarije njemaĉke narodne muzike (otpri VIII st., kad se Germani u dijelu Franaĉke drţave poĉi zivati Nijemcima, do XIV st.). Pri tome moţe pomoći narodnih pokreta s atavistiĉkim karakteristikama (npr. flagelanata iz 1349) i srednjovjekovnoga korala u koji su v tipovi narodnoga melosa. Najstariji saĉuvani izvori mi naroda ili za narod potjeĉu iz XIV st., izuzevši rijetke ra piše s neumama bez crtovlja (npr. Petruslied iz IX st.). 1 pjesma pokazuje mnogostruke oblike, jer prati ĉovjekc u svima njegovim manifestacijama. Vaţna je i muzika p\ muzikanata: Spielmanni donose glas i pjesmu iz dalekih : pjevaju o junacima i svecima, opskrbljuju sveĉanosti pl< zabavnom muzikom. Na te široke muziĉke slojeve djeluje moć plemstva i crkve. Vlastodršci se ne odnose uvijek 1 prema utjecajima narodne muzike: ĉas ih primaju, a ĉa: njaju. Crkva ĉesto progoni prodiranje svjetovnih elemer proces infiltriranja liturgijske muzike narodnim osobini moţe se trajno spreĉavati biskupskim zabrana ma. U cijeloj historiji njemaĉke umjetniĉke muzike, od monodij nesangera do Lieda J. Brahmsa i G. Mahlera, pa i kasn prestano iskrsavaju oblici s vidljivim tragovima narodne n Pod naroĉitim su utjecajem narodnog melosa forme kao 1 Lied XV—XVI st., quodlibet, protestantska crkvena barokna suita i varijacije, Singspiel i Lied. Srednji vijek. Rimljani su u prvim stoljećima n. e. zirali krajeve oko donje Rajne i oko Dunava. Donijeli si bom vojniĉku, plesnu i kazališnu muziku, a i kršćansko pjevanje. Germani, nadošli za seobe naroda, poĉeli su si zivati s rimskom crkvom potkraj V st. Jedinstveno liti pjevanje uvodi se pod Pipinom Malim (franaĉki kralj do 768) i Karloi kim (768—814): cijeloj svojoj drţ metnuli novorims gorijanski) koral, manje i usvajanj koga liturgijskog nja traje otprilike 9OO,kad se poĉinji ti domaće stvarah tradicionalnim ol MeĊu kompozito turgijskih melodi minju se, u IX st dram iz St. Gc Walahfrid Strabo st.: Bruno iz Eg (kasnije papa Lt Hermannus C01 (Heriman der L Berno iz Reichena, inrich i njegov Godescalc; u X skulptura T. Ricmcnschneidera, XV st. Hildegard iz Bit
NJEMAĈKA MUZIKA
ANĐEOSKI KONCERT. Detalj Isenheimskog oltara M. G. Nitharta, 1513—15
NJEMAĈKA MUZIKA
705
'dascalc iz Maisacha; u XIII st.: Hermann Joseph iz Steinfelda; u Renesansa. U razdoblju otprilike od 1450 do 1570 izgubit će IV st.: Johannes iz Perchhausena. MeĊu novim formama koje su u njemaĉka muzika periferni znaĉaj i urast će u evropska muziĉka ednjem vijeku dodane liturgijskoj muzici Njemaĉka je dala vaţne zbivanja. — Djelomice izvanvremenska pojava je umjetnost aprinose sekvenci. Prvi veliki pjesnik sekvenca je Notker Balbulus, -> Meistersingera, cehovski udruţenih graĊanskih pjesnika mu:nediktinac u St. Gallenu (oko 840—912). Ostali su njezini maj- ziĉara. Prvi vaţan Meistersinger bio je M. Beheim (1416—1474), ori u njemaĉkim zemljama Heriman, Heinrich i Godescalc te a posljednji od vaţnijih je A. Puschmann (1532—1600), uĉenik irski dvorski kapelan Wipo (oko 995 — oko 1050), tvorac uskrsne najvećega meĊu njima, H. Sachsa (1494—1576). U to su vrijeme kvence »Victimae paschali laudes«. Saĉuvane su i brojne litur- meistersingerske škole cvale u svim vaţnijim njemaĉkim gradojske igre. — Srednjovjekovna monodija na njemaĉke tekstove na- vima. Osobito je bila poznata škola u Nlirnbergu. Pozivajući se na ala je otprilike 1150—1600. Glavni su njezini nosioci -> Min- dvanaest Minnesangera kao na svoje pretke, Meistersingeri su ■sdngeri, viteški pjesnici muziĉari. Rana umjetnost Minnesan- se smatrali ĉuvarima njihove umjetnosti. MeĊu njima postoji, :ra (XII—XIII st.) završava otprilike 1318, kad umire Heinrich m meĊutim, krupna sociološka razlika: Minnesangeri su bili proMeissen, zvan Frau-lob. Ostali najznatniji linnesangeri toga do-1 fesionalni umjetnici, a Meistersingeri, po zvanju većinom obrtnici, bili su: Friedrich von ausen, Reinmar der Alte ?. von Hagenau), bili su u umjetnosti amateri, a njihovo pjesništvo i muzika, Hart-ann von Aue, postepeno su bili sve više Regenbo-n, Neidhart von opterećeni uskogrudnim Reuen-al,Wolfram von pravilima. Meistersingerski Eschen-ich,Wizlavvon cehovi odrţali su se u nekim Riigen i, ijĉuveniji od sviju gradovima i poslije 1600 (u Wal-er von der Vogelvjeide Memmingenu do 1875), ko 1170 — oko 1230). eki ali u muziĉkom ţivotu nisu smatraju da je za-šna faza više ništa znaĉili. Zbog svog ranog Min-^sanga poĉetak izolacionizma i pretjeranog Meis-rgesanga, a tradicionalizma, usprkos Frauenlob :vi pojedinaĉnim vrijednim Meistersinger. U esniĉke doprinosima, meistersinoblike Minne-nga ubraja gerska monodijska umjetnost se Lied, inich i Leich. nije do kraja odigrala vaţnu Muziĉka rma Lieda i ulogu u historiji njemaĉkoga Sprucha ijĉešće je Bar muziĉkog stvaralaštva. Veća (Stollen Abgesang u je zasluga Meistersingera što grupaciji AB ili AABA). su pridonijeli njegovanju Pred-avnici su kasnoga muzike u širokim cvata teške umjetnosti graĊanskim slojevima. — Her-ann iz Salzburga Renesansna muzika razvija (Der se u znaku graĊanske liinch von Salzburg), Hugo kulture. Iz Italije dopiru von Monfort (koji nije sam humanizam i renesansa. NJEMAĈKA MUZIKA. I. van Meckenem, ples uz instrumentalnu pratnju, XV st izmišljao elodije, već ih je za GraĊanska klasa dala je velik njega sastavljao pjevaĉ u njegovoj sluţbi Burk 'angoli) i, konaĉno, broj visokonaobraţenih humanistiĉkih liĉnosti. U nastavnom najvaţniji meĊu njima Ostvald von Wolkenstein ko 1377—1445)- planu gimnazija, muzika zauzima vaţno mjesto. Humanistiĉka Ĉinjenica da se godina Wolkensteinova roĊenja )klapa s godinom naobrazba nuţan je preduvjet da se postigne zvanje muziĉara. smrti G. de Machaulta, jasno pokazuje u ko-kom je Najvrednije dostignuće humanizma bio je formalni odgoj ljudvremenskom zaostatku njemaĉka muzika za francuskom. . J. skoga duha: humanizam je razvijao smisao za jasnoću, red i mjeru, Moser nazvao je to doba starošću Minnelieda, zrelim do-)m za ljepotu vidljiva svijeta, za plemenite oblike. U muzici se huMeistergesanga, mladošću narodnoga Lieda i djetinjstvom manistiĉki naĉin mišljenja posebno odrazio u tome što se mnogo jlifonije. — Vaţni su dokumenti njemaĉke srednjovjekovne vaţnosti pridavalo deklamaciji i pregnantnosti motiva. Pišu se onodije i Geisslerlieder, naboţne narodne pjesme pokreta flage- brojne prigodne kompozicije na latinske tekstove ( Symbola, Epinata koji se bio proširio osobito za kuge 1349. thalamia, Epitaphia). Osobitost je njemaĉke muziĉke prakse Sudeći po dosad poznatim dokumentima, polifonija poĉi - što su se takve prigodne kompozicije posvećivale i graĊanima e u Njemaĉkoj kasno. Višeglasje na naĉin organuma pojavljuje (prijateljima, uĉenjacima, ljubiteljima umjetnosti). U ostalim u rukopisima tek potkraj XIII st. MeĊutim, opravdano je zemljama posvete su se ograniĉivale na svjetovne i crkvene poetpostaviti da zapisi ne oznaĉuju i poĉetak muziciranja, glavare i na muziĉare. Nastaju i latinske ode u silabiĉkom akorć da je kod originalnoga pjevanja rijeĉ o prastaroj izvan- diĉkom stilu, u kojima muziĉki ritam slijedi poetski metar (P. urgijskoj improvizatorskoj praksi: zapisivanje se tek kas - Tritonius, L. Senfl, P. Hofhaimer). — Sredinom XV st. poje smatralo potrebnim. Da se višeglasje prakticiralo i prije ĉinju se u Njemaĉkoj mnogo primjenjivati polifoni oblici; prije :go što su nastali prvi saĉuvani zapisi, moţe se zakljuĉiti toga su se višeglasne kompozicije samo povremeno pojavljivale. po tome što su od kraja XII st. bili u Njemaĉkoj -proši- Tradicionalni, starinski naĉin komponiranja napušta se u korist nove ni brojni udţbenici o organumu. Njemaĉko rano višeglasje vokalne polifonije kasnog nizozemsko-talijanskoga stila. Ma koliko mhvaća razliĉite vrste liturgijske (a i svjetovne) muzike. Nje- se u to doba muzika mijenjala, sva njezina ostvarenja povezuje >ve su karakteristike ove: polifono se tretiraju samo solistiĉki nazoĉnost cantus firmusa. U sklonosti cantus firmusu oĉituje se i jelovi; polifonija je dvoglasna (troglasje se pojavljuje prvi put konzervativnost njemaĉkih muziĉara koji, i pod najrazliĉitijim pojedinim lekcijskim tonovima XIV st.) a izvodi se na principu stranim utjecajima neće da posvema napuste staro. Od >te protiv note ili nekoliko nota nad jednom drţanom notom, vanjskih utjecaja najjaĉi su bili nizozemski i talijanski. — IzmeĊu 1 naĉin prakse St. Mardala; najvaţniji su (ĉesto i jedini) harmo- 1450 i 1480 nastala su tri znamenita rukopisa: Lochamer Liederbuch, iski intervali, prima, oktava i kvinta; cantus firmus nalazi se Schedelsches Liederbuch i Glogauer Liederbuch, vaţni izvori za ćinom u donjem glasu (tek potkraj XVI st. susreće se u gornjem); tenorski Lied, glavni oblik njemaĉke svjetovne muzike do avci u kojima prevladava protupomak pojavljuju se u većem otprilike 1525. Njegova je osnovna karakteristika da se melodija za oju tek u XV st. Ta se arhaiĉna polifonija odrţala, ĉini se, do cantus firmus preuzima netaknuta (ili gotovo netaknuta); kod toga )ĉetka XVII st., samo što se u kasnijim primjerima su sreću je sporedno da li ona dolazi u tenoru ili (što j-e rjeĊe) u gornjem š i terce i sekste. Moteti su ili izravno preuzeti sa zapada ili glasu i da li se sporedni glasovi izvode vokalno ili instrumentalno. , nadovezujući se na francuski motet iz sredine XIII st., razvi- Sliĉan tehniĉki postupak s cantus firmusom primjenjuje se i u ju u specifiĉnu varijantu. Taj se stil, prema mjestu u kojemu se crkvenim kompozicijama onoga doba. — Njemaĉka rana vi put susreće u većem broju primjera (oko 1372), zove instrumentalna muzika bogata je tabulaturama za orgulje; to igelberški motetni stil, a kultivirao se u XIV i XV st. Nova su svjedoĉi o visokom stupnju orguljske prakse već na samom liljeţja toga moteta: tenor nije zamišljen kao instrumentalna poĉetku renesanse. Najraniji njemaĉki dokumenti muzike za onica nego kao vokalna i ima novonapisan tekst; pojedinaĉni instrumente s tipkama su rukopis Sagan (oko 1420) i rukopis L. Ilomci gornjih glasova ne donose, kao u francuskom motetu, Wilkina iz Winsema (oko 1430). Posebno su vaţni rukopisi A. •prestano novi materijal, već su povezani sliĉnošću; upotreblja- Ileborgha (1448), »Fundamentum organisandi«, C. Paumanna du se samo duhovni tekstovi. MUZ. E., II, 45
706
NJEMAĈKA MUZIKA
(1452) i '>Buxheimer Orgelbuch« (1460— 70). Sve njemaĉke tabulature iz XV st. za instrumente s tipkama pokazuju vlastiti naĉin notiranja na koji se nailazi još samo u engleskom rukopisu Roberts-bridge. U drugom deceniju XVI st. kad se, tik pred reformaciju, pojavljuju prvi štampani zbornici @ampt&cn PIcyne» pfaltncn (»Lieder-buch« E.
Lt/LKiri/rcho; ncn Ueblicbm cmpcln/tnvicrfttm men
djelima susreću i talijanski elementi. To su J. Eccard, L. L J. a Burek, L. Schroter i dr. Oko 1610 nizozemski je stil prei U Njemaĉkoj su za vrijeme baroka (oko 1570—oko 1750) talijanski utjecaji, a od 1680 i francuski. Na poĉetku X^ upoznali su Nijemci englesku muziku za ansamble viola i nju, a putem Nizozemca J. P. Svveelincka iz Amsterdama i dostignuća engleske muzike za instrumente s tipkama. U ne nom dodiru s muzikom drugih naroda nj. m. se od O. d do J. S. Bacha razvija još većim zamahom nego dotad te z; sve krajeve i sve društvene slojeve. Svaki od baroknih oblika je svoje majstore. MeĊu njima su i genijalni muziĉari, k Schu'tz, G. F. Hdndel (koji je, meĊutim, najveći dio svojt ralaĉke djelatnosti povezao uz Englesku), pa J. S. Bach, jedii majstor sinteze, u kojemu je barok na svom završetku naši najdublji i najsavršeniji izraz. Zemlja je u doba baroka t kroz teške unutarnje vjerske razmirice, Tridesetgodišnji kugu, ali sve to nije uništilo zdrav optimizam njezinih mu DogaĊaju se znatne socijalne promjene, djelomice uzrol pojavom apsolutizma. Njemaĉki kneţevi traţe u muzici sr za sjajnu reprezentaciju i postaju glavni naruĉitelji muzike ziĉar je sad kneţevski namještenik, na ĉiju muziku njegov goi ima monopolistiĉko pravo. Taj poloţaj ograniĉuje njegovu c slobodu i izvrgava ga opasnosti da knez zloupotrebi svoje legije, ali mu ujedno osigurava visok društveni i ekonomski i pruţa mogućnost da u sluţbi kulturno naprednih i bogatil rova ostvari najsmionije muziĉke zamisli. Pored te nove muziĉara još se u širokim razmjerima odrţao stari grad; crkveni muziĉki staleţ. Velik broj muziĉara ima tradicil zvanje školskog uĉitelja, crkvenog muziĉara ili gradskog ziĉkog direktora. Gradski muziĉari sa stalnom plaćom, Stadtp^ i dalje su povezani u cehovima. Njihove organizacije, kao tovštine muziĉara bez stalnog namještenja, odrţale su se u gim krajevima do poĉetka XIX st. Muzika se mnogo gaji i studentima (Collegia mušica). — Barokni muziĉar vjeru umjetnost ispunja odreĊenu funkciju u ĉovjekovu ţivotu i ĉvrsto vezana uz graĊanski i crkveni poredak. Radilo se o dv reprezentaciji, crkvenom obredu, graĊanskoj sveĉanosti, o ĉanju ili pogrebu, muzika je sluţila nekoj svrsi. Ako nije isp takvu, u teocentriĉnom pogledu na svijet ukorijenjenu fur bila je za osudu (u protestantskom dijelu Njemaĉke pijeti se ĉesto negativno odnosili prema operi, oratoriju i ka: Tek potkraj barokne epohe, pod utjecajem racionalizma klarung), postepeno se promijenilo mišljenje o znaĉenju m Emancipirano graĊanstvo bogatih trgovaĉkih gradova pos je u središte svijeta ĉovjeka i vidjelo u muzici sredstvo est( uţivanja, oplemenjivanja duha i razvijanja inteligencije. M' nije više tako tijesno vezan za sluţbu i funkciju te malo-pi postaje slobodniji. Stvaraju se graĊanska muziĉka društva ĉinju javni koncerti, pojavljuje se muziĉka publicistika (»C Mušica« J. Matthesona, 1722; »Critischer Musicus« J. A. i bea, 1737). — U muziĉkoj izobrazbi nastaje velik preokr samom pragu baroka, kad se Nijemci prvi put upućuju na : u inozemstvo. Glavni je cilj Italija (A. i G. Gabrieli, C. M verdi, G. Frescobaldi, G. Carissimi). Ta će zemlja prr\ njemaĉke muziĉare sve do u XIX st. Manje, ali takoĊer ' središte je Amsterdam (J. P. Sweelinck). Treći, kasniji cilj ziĉkih studenata (poslije 1670) je Pariz (J. B. Lully). Od, u nauk izvan zemlje, Nijemci su uvelike proširili svoj rm vidokrug. — Otpor što ga je kod protestanata izazvala prc formacija doveo je gotovo do potpuna rascjepa izmeĊu dvi turgijske muzike. Djelomice zbog prodora njemaĉkoga j u protestantsku liturgiju i zbog postanka mnogih novih crk' napjeva, razvija se protestantski liturgijski muziĉki stil. i liĉka crkvena muzika, koncertantna i »palestrinijanska«, izrav nastavlja u ranoklasiĉnoj muzici. U protestantskoj crkvenoj . poziciji krajem baroka prestaje, meĊutim, istinski kreativna latnost, pa je na tom podruĉju J. S. Bach znaĉio ne samo vrt nego i kraj. — Naruĉitelji i konzumenti muzike u barok knezovi, crkva i graĊanstvo; raznovrsnost stila zavisna je od r; likosti namjene. Dvorovi traţe muziku za reprezentaciju u i: medijima, baletima, operama i si., a za intimnu razonodu u 1 nim komorno-muziĉkim oblicima (solistiĉki madrigal, vokalni cert, kantata), u muzici za instrumentalne ansamble (sonata, si nija) i za solo instrumente (lutnja, ĉembalo). Reprezentativna crkvene muzike je višezborni koncert. I u katoliĉkim i u protesi skim krugovima bilo je istaknutih predstavnika toga muzii oblika: M. Praetorius, H. L. Hassler, J. H. Schein i dr. Potf je zrelost postigao višezborni koncert u ranim djelima H. Schi a nastavio se do S. Kniipfera i D. Buxtehudea, djelomice ĉak c Bachovo vrijeme. Reprezentativna forma protestantske crkvene zike je i crkveni kantata. Njezini su veliki predstavnici J. Pacht D. Buxtehude, J. Ph. Krieger, F. W. Zachozv, J. Kuhnau, GA
i
NJEMAĈKA MUZIKA Telemann i J. S. Bach. Na katoliĉkoj strani razvila se, pod utjecajem talijanskoga vokalnog koncerta s malim sastavom i pod utjecajem talijanske kantate na naĉin G. Carissimija, koncertantna crkvena muzika J. K. Kerlla, J. H. Schmelzera, H. I. F. Bibera i dr. Na protestantskom koralu osniva se koralni koncert i koralna kantata. — Mnogo novih mogućnosti dao je muzici razvitak muziĉko-scenske umjetnosti. U Njemaĉkoj se prvi balet pojavio na dvoru u Stuttgartu 1609, u Heidelbergu 1613, u Halleu i Dresdenu 1615. Balet se u Njemaĉkoj razvio vjerojatno iz prizora na turnirima, u lovu i si., uz elemente francuskoga dvorskog baleta i talijanskog intermedija. U Beĉu, gdje je u XVII st. opera preteţno u talijanskim rukama, baletnu muziku pišu, naprotiv, domaći muziĉari (W. Ebner, J. H. Schmelzer, J. J. Hoffer). U baletu, koji se njegovao na mnogim njemaĉkim dvorovima, su sreću se muziĉki utjecaji iz razliĉitih zemalja. — U prve njemaĉke dvorove na kojima su se izvodile opere po talijanskom uzoru ubrajaju se Salzburg (1618), Beĉ (1626) i Dresden (1627). Od prvih opera njemaĉkih kompozitora nije se gotovo ništa saĉuvalo. Izgubljena je i »Dame« H. Schiitza (1627). Na dvorskim kazalištima XVII st. vlada talijanska opera talijanskih autora; njemaĉki kompozitori talijanskih opera (H. I. F. Biber, J. A. Hasse, J. K. Kerll) samo su izuzeci. Singspiel na njemaĉkom jeziku ima podreĊenu ulogu. Središte dvorske opere postaje oko 1660 Beĉ, gdje stvaraju M. A. Cesti, A. Draghi, A. Caldara i dr. Na zavr šetku razvoja talijanske barokne opere u Beĉu stoji veliki domaći majstor J.J.Fux (1660—1741).Opernom stvaralaštvu u Njemaĉkoj bila je uzor Venecija, kasnije Napulj, a mnogo manje francuska opera. Francuski je utjecaj, meĊutim, vrlo jak u Hamburgu, gdje je 1678 otvoreno prvo stalno javno operno kazalište u Njemaĉkoj, neovisno o dvoru i namijenjeno graĊanskoj publici; ono je radilo do 1738. Vrsta koja se tu razvila moţe se s pravom nazvati njemaĉkom operom, a najznatniji kompozitori su N. A. Strungk, J. Ph. Krieger, J. S. Kusser, Chr. Graupner, K. H. Graun, G. Ph. Telemann i, najbriljantniji od sviju, R. Keiser (1674—1739)Drugo javno operno kazalište bilo je u Leipzigu 1693—1720, a sliĉnih je pokušaja bilo i u Niirnbergu. I neki dvorovi izvodili su njemaĉke opere (Weissenfels, Halle, Rudolstadt, Braunschvveig-Wolfenbuttel). — Dramatski, afektom ispunjen talijanski solistiĉki vokalni stil(sft7e rappresentativo,solistiĉki madrigal) teško je prodro u Njemaĉku, jer je naišao na otpor u staroj praksi (svjetovnog i duhovnog) umjetniĉkog Lieda. Stvoren je tada kompromis izmeĊu talijanske monodije i njemaĉkog Lieda. Prva majstorska sinteza te vrste susreće se u arijama A. Kriegera (1634—1666). Najĉistiji (tj. bez primjese Lieda) i najviši izraz našao je talijanski monodijski stil u muzici H. Schiitza (»Svmphoniae Sacrae«, I, 1629; »Kleine geistliche Konzerte«, I, 1636). Postepeno se talijanska muziĉka deklamacija pomiješala (pa i kod kasnijeg Schiitza: »Svmphoniae sacrae«, II) sa stilom belkanta L. Rossija i G. Carissimija te je ušla (i ovdje uz karakteristike Lieda) u ariju njemaĉke kantate, oratorija i opere. Ta se arija (D. Buxtehude, J. S. Kusser, rani J. S. Bach i dr.) priliĉno razlikuje od talijanske. Tek oko 1720—30 prevladavala je u Njemaĉkoj talijanska aria da capo i postala najtipiĉnijom formom kasnoga baroka. I starodrevna vrsta biblijskih historija i pasija polako je poprimala utjecaje talijanske monodije. I tu je Šchlitz (od 1623) prednjaĉio, premda su njegove pasije izvan općega razvojnog puta. Barokna pasija, ĉije vaţne razvojne etape oznaĉuju Th. Selle, J. Sebastiani, J. Theile, J. Kuhnau, J. S. Bach i dr., nosilac je izrazito njemaĉko-protestantskih muziĉkih osobina; tek u oratorijima J. A. Hassea i K. H. Grauna ta se autohtona oratorij ska vrsta pretopila u oratorij talijanskoga stila. — GraĊanskom muziciranju namijenjene su zbirke kompozicija za nekoliko instrumenata. Štampane su u XVII st., a sadrţavaju preteţno plesove, a zatim i suite, sonate, canzone, intrade i dr. U vremenu od M. Praetoriusa do J. Rosenmullera nastao je golem broj takvih djela. Sastav je bio solistiĉki ili vrlo mali. Tek potkraj XVII st. i u XVIII st., kad prodire francuski orkestralni stil (J. S. Kusser, J. Fischer, G. Muffat) i talijanski koncert (G. Muffat, G. Ph. Telemann, J. S. Bach), poĉinje prava orkestralna muzika. Njezine su glavne forme francuska uvertira, talijanska simfonija i solistiĉki instrumentalni koncert; dva posljednja oblika bit će temelj ranoklasiĉne orkestralne muzike. — Trio-sonata se u Njemaĉkoj udomila tek postepeno. Proširila se istom u Bachovo vrijeme, ali je zato nadţivjela baroknu epohu. Klavirska muzika sastojala se do sredine XVII st. (od 5. Scheidta) većinom od varijacija, ricercara, fantazija i capriccia i ĉesto se još poklapala s muzikom za orgulje jedan dio kompozicija za orgulje mora se smatrati svjetovnom (a ne crkvenom muzikom). Od W. Ebnera (1612—1665) i J.J. Frobergera (1616—1667) miješala se stara njemaĉka praksa s francuskim i talijanskim elementima (J. Ch. de Chambonnieres, G. Frescobaldi) pa je otad suita — do ukljuĉivši J. S. Bacha — glavna vrsta klavirske muzike. Vrhunce orguljske muzike znaĉe
707
5. Scheidt (zaĉetnik originalnog stvaralaštva za orgulje), D. Buxtehude i J. S. Bach. Specifiĉno njemaĉki protestantski oblici izrasli su iz protestantskoga korala (koralne varijacije, koralna fantazija, koralna predigra). Pišu se i mnoge passacaglie i chaconne, a ĉesto i slobodne forme: ricercari, canzone, capricci i tokate kojima se kasnije pridruţuju još preludiji i fuge. — Od svih njemaĉkih krajeva koji su sudjelovali u izgradnji te toliko bogate barokne muziĉke kulture najveći su doprinos dale sasko-tirinške zemlje, odakle potjeĉu H. Schiitz, S. Scheidt, J. H. Schein, A. Hammerschmidt, J. Rosenmiiller, A. Krieger, J. Kuhnau, G. Ph. Telemann i obitelj Bach. Sjevernonjemaĉki predjeli, u renesansi sasvim pasivni, dali su odjednom velik broj izvrsnih muziĉara, medu njima. M. Praetoriusa, N. A. Strungka, M. V/eckmanna, F. Tundera, D. Buxtehudea, N. Bruhnsa i J. Matthesona. Klasika i romantizam. U doba klasike Njemaĉka je prvi put preuzela muziĉko vodstvo u Evropi. Novi jezik rodio se na romanskim stilskim i formalnim osnovama, ali su neki poticaji došli i od istoĉnih susjeda (Ĉeška, Poljska, Madţarska). Teţište je na instrumentalnoj muzici. Nasuprot mnogostrukim baroknim muziĉkim oblicima, klasika se izraţava poglavito u sonatnom obliku. Razvitku i širenju instrumentalne muzike mnogo su pridonijeli javni koncerti koji su u XVIII st. — što dalje to više —• potiskivali stare oblike dvorskog i crkvenog muziciranja. Vrijeme njemaĉke muziĉke hegemonije obuhvaća klasiĉno-romantiĉnu epohu, otprilike 150 godina, od sredine XVIII st. do kraja XIX st. Nov je ne samo oblik nego i sadrţaj muzike: humana supstancija, ĉovjek kao centar muziĉkoga zbivanja, isticanje osjećajne komponente. Ma koliko se suvremenicima mogao romantizam priĉinjati novom epohom, on je zapravo druga faza jedinstvene, formalno i sadrţajno povezane epohe. — Nove snage progovaraju prvi put u pretklasiĉnom stilu, nazvanom i galantni stil ili muziĉki rokoko. Od sredine stoljeća galantni _stil se ispunio osjećajnom toplinom (Empfindsamer Stil) te je kasnije prešao u pravu osjećajnu revoluciju (Sturm und Drang). Novo, antikontrapunktsko estetsko stajalište galantnoga stila izrazio je J. A. Scheibe u kritici J. S. Bacha (1738), a još prije njega J. Mattheson u svojim spisima. Posljedica novoga gledanja je potpuno nov zvuk: melodija teĉe u jednom glasu, a ostali je glasovi harmonijski podupiru. — Oko 1740 nastale su tri škole. Najveću muziĉku prošlost ima Beĉka škola koja je izrasla iz baroka. Predstavnici su beĉkoga galantnog stila G. Ch. Wagenseil, M. G. Monn, F. Aspelmayr, J. Starzer i dr. Svi su oni na razliĉite naĉine pridonijeli izgradnji sonatne forme i sonatnoga ciklusa. Njihova su dostignuća bila polazna toĉka za mladoga Havdna. Karakteristiku -> Mannheimskoj školi dali su u prvom redu njezini ĉeški ĉlanovi. Školu vodi Ĉeh J. Stamitz, zaĉetnik muziĉkoga Sturm und Dranga, rane faze mannheimskoga stila, kad na mjesto dvorske galantne stiliziranosti stupa neposredno i prirodno muzikanstvo po narodnom uzoru (utjecaj ĉeškoga plesa, koraĉnice i pjesme). Pri tom se oĉituju i druga posve nova stilska obiljeţja: dualizam kontrastnih tema, pjevnost u brzim stavcima, orkestralni kolorit i dinamiĉke gradacije. Mannheimovci su stvorili uzoran simfonijski stil pa je na njihovim rezultatima mogao mladi Mozart neposredno dalje graditi. -> Berlinskoj školi je zaĉetnik (poslije 1730) Fridrik Veliki. Tu se nije njegovala samo instrumentalna muzika, već se velika paţnja poklanjala i Liedu. Suprotno naprednim juţnonjemaĉkim školama, berlinska je bila izrazito konzervativna. Njezini su najstariji predstavnici J. J. Quantz, braća F. i J. Benda i braća J. G. i C. H. Graun. Najjaĉi duh škole bio je C. Ph. E. Bach (pripadao joj 1740—67). Njegov instrumentalni opus, sinteza svih snaga sjevernonjemaĉkoga muziĉarstva, jedan je od temelja klasiĉne umjetnosti. — Liturgijska muzika igra podreĊenu ulogu. Veću popularnost uţiva duhovna muzika koja nema liturgijsku funkciju, tj. oratorij (C. Ph. E. Bach, K. H. Graun, G. A. Homilius, J. A. Hasse). Kako protestantska, tako i katoliĉka crkvena muzika poprima svjetovna obiljeţja (mise J. i M. Havdna), a taj proces ide tako daleko da se za vrijeme obreda izvode i operne arije (pa i iz komiĉnih opera) na duhovne tekstove. Medu vokalnim oblicima najviše se paţnje poklanja Liedu i operi. Za razvitak Lieda veoma su zasluţni berlinski muziĉari. Prva berlinska Liederschule (od 1753) zastupa apsolutni primat poezije nad muzikom; nuţna je posljedica jednostavnost muziĉkoga izraza. Odluĉan preokret znaĉila je pojava klasiĉno zrele njemaĉke lirske poezije koja je postala izvorom vrijednih doprinosa Liedu (Ch. W. Gluck, C. Ph. E. Bach, Ch. G. Neefe). Oko 1770 nastaje Druga berlinska Liederschule (J. A. P. Schulz, J. F. Reichardt, a poslije 1800 i K. F. Zelter). Najistaknutiji kompozitor Lieda XVIII st. je Reichardt. Izvan Berlina, a u vezi s istim tendencijama, stvaraju J. A. Hiller, Ch. F. D. Schubart, J. R. Zumsteeg i J. Andre. — U dramskoj muzici neograniĉeno vlada talijanska opera seria. Poslije hamburških ostvarenja nije više nastala nijedna vaţna njemaĉka opera. Glavni je predstavnik talijanskoga galantnog oper-
708
NJEMAĈKA MUZIKA
NJEMAĈKA MUZIKA. Berlinska opera, gravira J. Poppela, 1850
nog stila u Njemaĉkoj, od 1730 do 1760, J. A. Hasse. Od sredine XVIII st. pojavljuju se pokušaji izgraĊivanja njemaĉkog igrokaza (-»■ Singspiel), koji je stvoren u sjevernoj Njemaĉkoj (Ch. F. \Veisse i J. A. Hiller);on se dalje razvijao u raznim njemaĉkim krajevima (predstavnici J. Benda, J. Andre, Ch. G. Neefe, J. R. Zumsteeg, J. F. Reichardt i dr.). Vlastiti razvojni put prošao je Singspiel u Beĉu (/. Umlauf, F. Aspelmayr, J. Schenk, J. Weigl i dr.). Od svih kompozitora beĉkoga Singspiela najviše se istiĉe K. Ditters von Dittersdorf. Na osnovi beĉkog Singspiela nastale su opere »Die Entfiihrung aus dem Serail« i »Die Zauberflote« W. A. Mozarta. U isto doba kad se uĉvršćuje oblik Singspiela (otprilike 1770—90) raĊa se i misao da se stvori potpuna njemaĉka opera (cijela komponirana, s recitativom umjesto govorena dijaloga). Prvi poticaj dali su veliki pjesnici njemaĉke klasike. Opere »Alceste« A. Schmeitzera (1773) i »Giinther von Schwarzburg« /. Holzbanera (1777) ostale su, meĊutim, osamljeni pokušaji. — Djelatnost Ch. W. Glucka (1714—1787) usredotoĉila se na dramsku muziku. Njegova genijalna djela (»Orfeo ed Euridice«, 1762) svojom su antiĉkom veliĉinom, jednostavnošću, nekonvencionalnom deklamacijom i dubokom ljudskošću pridonijele obnovi opere. Teţište J. Haydna (1732—1809) je, naprotiv, na instrumentalnoj muzici; on je prvi dao definitivan klasiĉni oblik simfoniji i kvartetu. Fizionomija W. A. Mozarta (1756—1791) jaĉe je odreĊena njemaĉkim »osjećajnim stilom«, talijanskom pjevnošću i stilom buffo. On je jedini majstor beĉke klasike koji je bio i veliki polifoniĉar. Podjednako je genijalan i u instrumentalnoj i u opernoj muzici. Kod L. van Beethovena (1770—1827) prvi put snaţno progovara ĉovjek kao individua, ĉovjek koji se bori sa suprotnostima: one ga razdiru, ali ih on i nadvladava. Zbog ravnoteţe što je postizava, Beethoven je klasik, ma koliko u njegovoj umjetnosti bilo romantiĉnih elemenata. — Generacija kompozitora koja je djelomice ţivjela u Beethovenovo vrijeme (C. M. Weber, F. Schubert) pokazuje već posve drukĉiji senzibilitet. Romantiĉara nosi mašta u daleke krajeve i u davna vremena; on se prepušta lirskoj kontemplaciji, a privlaĉi ga sve što je alogiĉno i nestvarno. Udio mašte i osjećaja tako je velik da potiskuje racionalni element koji je prijeko potreban pri stvaranju umjetniĉke forme. Zato odnos romantiĉkoga muziĉara prema problemu forme nije dao rezultate koji bi posve zadovoljavali. Romantizam nije stvorio nijedan reprezentativan, posve nov muziĉki oblik koji bi ravnopravno stao uz bok klasiĉnoj sonati, baroknoj ariji da capo ili renesansnom madrigalu. Umjesto toga ispunjaju se klasiĉne forme (osobito sonatna) lirskim ili slikovitim sadrţajem. Umjetnik romantik stvara male forme koje fiksiraju prolazna raspoloţenja (Moment musical, Albumblatt). Prvi predstavnici izgraĊenoga romantiĉnog stila su C. M. Weber (1786—1826) i F. Schubert (1797—1828). Weberov se romantizam najpotpunije ostvario u muziĉkom kazalištu: u novom, koloristiĉkom orkestralnom zvuku, u tematici (priĉe i legende), u nazoĉnosti prirode i njenih skrivenih sila. Weberov »Freischiitz« (1821) glavno je operno ostvarenje njemaĉke romantike. Schubert je prvi genij njemaĉkog Lieda kojemu sve do danas nema premca, ma koliko veliki bili doprinosi što su ih tom obliku kasnije dali R. Schumann, J. Brahms i H. Wolf. Schubert je svoj lirizam prenio i u klavirsku, komornu i simfonijsku muziku; on joj je dao nova zvukovna i harmonijska obiljeţja. — Poslije Beethovenove smrti poĉinje era velikih virtuoza. Mnogi su bili istodobno i pravi umjetnici (F. Liszt, J. Joachim, H. Biilozv), no razvio se i tip koncertanata (F. W. M. Kalkbrenner, H. Herz, F. Hiinten) kojih je isprazno umijeće izazvalo i plitku muziĉku literaturu. U takvoj stvarnosti ţivjeli su F. Mendehsohn (1809—1847) i R. Schumann (1810—1856). Oni su se borili za pobjedu pravih umjetniĉkih vrednota. Mendelssohn je po formalnoj strani svoje muzike posve neromantiĉna, klasicistiĉka pojava, ali ga s romantiz-
mom povezuje njeţnost melodijske konture, prozirna fin1 strumentacije i sadrţaji iz vilinskoga carstva. On je zasl Bachovu renesansu u Njemaĉkoj (izvedba »Matthausf 1829). U suprotnosti je s Mendelssohnovom glatkoćom Se nova ĉesto bezuspješna borba s formalnom problematikom, literarno inspiriranih, ĉasovitih raspoloţenja, Schumann je dio sebe dao u ciklusima klavirskih minijatura. Njegovi ĉlanci Zeitschrift fiir Musik«, ĉasopisu što ga je osnovao 1834, : 0 hrabroj beskompromisnosti u borbi protiv muziĉkoga darstva i o sigurnosti estetskih sudova. — Romantika je j izraţajna sredstva: kromatizirala je melodiju i harmonij ferencirala ritmiku, sloţila instrumentalne boje na mnog' naĉina. Rani romantiĉari nisu primijenili sva ta sredstva ske efekte. To su uĉinili oni koji su zavladali muziĉkim u drugoj polovini stoljeća i koji su ta sredstva dalje razvi prema velikom i, katkad, teatralnom stilu. F. Liszt (1811liĉnost oko koje se grupirala Novonjemaĉka škola, stvorio j zeći od Berlioza, simfonijsku pjesmu. Liszt je jedan od pokretaĉa njemaĉkoga muziĉkog ţivota, i to ne samo kao klavirski virtuoz stoljeća i vrijedan kompozitor nego i kaol zator koji se zauzima za napredne ideje. Njemu je po ko u mnogoĉemu blizak R. Wagner (1813—1883), reformator ideolog tzv. Gesamtkunsttverka i središnja liĉnost u razvitk u drugoj polovini XIX st. Njegove postavke i njegova izazvali su oštar jaz i medu muziĉarima i medu ljubiteljii zike. Tristanovom harmonikom (»Tristan und Isolde«. dosegnuta je kritiĉna toĉka ne samo u njemaĉkoj nego i u ev muzici. — Na drugoj se strani, nasuprot Wagneru, po teţnje muziĉara okupljenih oko estetiĉara i kritiĉara E. Hi (1825—1904) i J. Brahmsa (1833—1897). Premda je po osi raspoloţenju isto toliko romantik koliko Liszt i Wagner, . odluĉno zastupa zaokruţene i zatvorene muziĉke forme, je govor, uza svu sanjarsku strastvenost, suzdrţljiv i ol Brahms je poslije Beethovena, i prvi veliki majstor va Tragom Lisztove i Wagnerove estetike krenuli su A. B (1824—1896), G. Mahler (1860—1911), H. Wolf (18601 R. Strauss (1864—1949). Bruckner pristupa simfoniji lir Schubert, ali je njezin zvuk i izraz potencirao do himni kralne monumentalnosti. Mahler je, teţeći za predimenj nom formom, tu formu razorio: njegove simfonije nemj organskoga jedinstva i stilske homogenosti. Wolf se jedini Schuberta, na posve drugaĉijim stilskim pretpostavkami verzalno izrazio u Liedu. Strauss, kompozitor simfonijsk sama i opera, ĉiji ţivot seţe još duboko u XX st., svojim je mantiĉno-epigonskim stilom ipak vezan za stoljeće F. i R. Wagnera. — Vedru stranu beĉkoga muziĉkog ţivota u: zastupa opereta druge polovine XIX st. Remek-djelo ti je »Die Fledermaus« (1874) J. Straussa ml. (1825—1899). — R. Straussa, markantna je pojava na prijelomu stoljeća i M (1873—1916). On traţi novo, a vezan je za staro; origin po tome što je barokne oblike i kontrapunktsku tehniku sa bogato kromatiziranom harmonijom. Kao i R. Strauss, se ĉesto pribliţio granicama atonalnosti. XX stoljeće. U ovom stoljeću Njemaĉka nije više prv ziĉka zemlja Evrope. Ona je sada samo jedna od velikih mi nacija. Glavne tendencije nove njemaĉke muzike pojavile izmeĊu dvaju ratova. Širenju nove estetike mnogo su pric festivali u Donaueschingenu i Baden-Badenu. Poslije zas muziĉkom stvaralaštvu u vrijeme nacizma poĉeo je poslije goga svjetskog rata opet veoma intezivan muziĉki ţivot, su zaĉetnici suvremenih ostvarenja dvije popularne li' A. Schonberg (1874—1951) i P. Hindemith (1895—1963). se njemaĉkih muziĉara oko njih grupirala ili se na njih nado Povukavši krajnje konzekvencije iz procesa raspadanja koje bili podvrgnuti tradicionalni muziĉki principi, u prvom tonalitet i s njim usko povezane harmonijske funkcije, te prema konsonanci i disonanci, Schonberg je poĉetkom s (poslije 1908) prvi prodro u slobodnu atonalnost. Krenuvši zreli je Schonberg 1921—24 pronašao novu metodu kompor u kojoj je odreĊeni niz od dvanaest ravnopravnih krom tonova, melodijski i harmonijski obavezan za odreĊenu k< ziciju. Nezavisno od Schonbergova stvaranja dvanaestton dodekafoniĉke muzike, i još prije njega, došao je do sliĉn zultata J. M. Hauer (1883—1959). Oko Schonberga su se c mladi oduševljeni muziĉari. Pojavila se Beĉka atonalna kojoj su glavni predstavnici, uz Schonberga, A. Berg (1885— i A. Webern (1883—1945). Djela dvojice Schonbergovih u< pridonijela su afirmaciji atonalnosti i dodekafonije moţdi nego djela samoga njihova uĉitelja. Berg je dao lirskom kai jedno od remek-djela XX st., operu »Wozzeck« (praizvedba Temeljnu literaturu dvanaesttonske muzike napisao je W< Schonberga se moţe, grubo reĉeno, nazvati pronalazaĉem n
NJEMAĈKA MUZIKA jezika i njegove sintakse, no Webern mu je dao stil i oblik. Beĉka atonalna škola samo je djelomice revolucionarna. Po izraţajnim i subjektivnim komponentama u melodiji, harmoniji i dinamici ta je muzika ekspresionistiĉka, dakle kasni izdanak romantizma. U pogledu forme, ti su se kompozitori oslonili na tradiciju. — Ekspresionizam je u njemaĉkoj muzici imao i drugih predstavnika (rani P. Hindemith), ali su oni drugim putom krenuli dalje. Napušta se ekspresionistiĉki ekstatiĉan i katkad kaotiĉan izraz za volju jasnije i treznije formulacije. Glavno je geslo: pobuna protiv romantizma. Faze su tog antiromantiĉnog smjera: Nova stvarnost (njem. Neue Sachlichkeit), neoklasicizam ili neobaroh, neoklasika. Pošto se njemaĉka muzika neko vrijeme odluĉno udaljila od romantike, pojavile su se tenderifcije koje bi se mogle nazvati neoromantizmom. Glavni je predstavnik te razvojne linije njemaĉke muzike P. Hindenmith. Premda nazivi neobarok, neoklasika i neoromantizam podsjećaju na ranija stilska razdoblja pod njima se krije potpuno nova muzika. Predstavnici tih smjerova ĉesto ostaju u granicama tonalnosti, samo što su one veoma proširene. Linearnost u voĊenju glasova naišla je u Njemaĉkoj, zemlji s velikom polifonom tradicijom, na širok odaziv. Narodni melos nije kod njemaĉkih kompozitora odigrao presudnu ulogu, kao npr. kod B. Bartoka, ali se pojavljuje kod nekih kompozitora (npr. Hindemithov koncert za violu »Der Schwanendreher«). Na prijelazu u novu muziku potpuno se promijenio i odnos prema zvuku: sastavi su mali (»Kammersvmphonie« A. Schonberga, 1906); instrumentalne boje se ne miješaju kao u romantiĉnom urkestrUj zvuk postaje proziran i moţe se analitiĉkim slušanjem rašĉlaniti u samostalne vrijednosti (njem. Spaltklang). Iz rafinirane Webernove instrumentacije potekla je melodija u kojoj je svaki od (sukcesivnih) tonova povjeren drugom instrumentu (njem. Klangfarbenmelodie). Posve nove impulse nesagledive vaţnosti dobio je i odnos prema ritmu i metru, općenito prema muziĉkom vremenu (npr. variable Metren, tzv. promjenljivi metri B. Blachera). — U muziĉkom kazalištu vide se mnogi divergentni smjerovi. Jedna linija vodi od muziĉke drame u najširem smislu do opere »Mathis der Maler« (praizvedba 1938) P. Hindemitha. Istodobno se pojavljuje radikalna suprotnost, komorna opera (A. Schonberg, K. Weill, E. Kfenek, B. Blacher, K. A. Hartmann i dr.). Njeguje se velika opera (W. Egk, »Per Gynt«; G. von Einem, »Dantons Tod«), opera seria Handelova tipa (R. Wagner-Regeny), nadalje opera koja na naĉin francuske lirske tragedije povezuje pjevanu glumu i balet (H. W. Henze, »Boulevard Solitude«), vedra opera (C. Orff, »Die Kluge«), opera historijskoga sadrţaja {E. Kfenek, »Karl V«; E. Borck, »Napoleon«). U najnovije vrijeme osobitu je paţnju pobudila opera »Die Soldaten« B.-A. Zimmermanna (1965). Smatra se da će u budućnosti mnogo znaĉiti oratorijska opera, uz srodne vrste kao što je scenski oratorij ili scenska kantata {H. Reutter, »Odvsseus«; W. Egk, »Columbus«; C. Orff, »Antigonae«). I baletnoj muzici posvećene su brojne vrijedne partiture, meĊu njima »Nobilissima visione« P. Hindemitha, »Abraxas« i »Joan von Zarissa« W. Egka, »Hamlet« B. Blachera, »Der Idiot« H. W. Henzea. — Razvoj od antiromantizma do ponovnog vraćanja romantici, oĉitiji je u muzici namijenjenoj koncertnom izvoĊenju nego u operi. U prvo, neobarokno vrijeme apsolutno vlada komorni orkestar. Upotrebljavaju se barokni oblici: suita (A. Berg, »Lvrische Suite«, H. Genzmer, »Pachelbel-Suite«), concerto grosso (H. Kaminski, E. Kfenek), preludiji i fuge (E. Borck) i si. Uz ovakve stare nazive iskrsavaju i dosad neuobiĉajeni naslovi s istaknutom »stvarnom« notom kao »Streichermusjk« (W. Fortner), »Konzertmuzik fiir Streicher und Blechblaser« (P. Hindemith) i dr. Tradicija simfonijske muzike nije ni u jednom ĉasu posve prekinuta pa se poslije zastoja ponovno pojavljuje veći broj simfonijskih djela (P. Hindemith, simfonija »Mathis der Maler«, 1934). U solistiĉkom koncertu zamijećuje se sliĉna pojava: isprva prevladava komorni princip, kasnije se koncert pribliţava simfonijski tretiranom koncertu XIX st. — I solistiĉka i komorna muzika (kao u biti i simfonijska muzika) razraĉunava se s oblikom sonate: isprva se od nje udaljuje, onda joj se vraća. Romantiĉna klavirska sonata izgubila je (zbog preobilja kromatike i modulacija, kao i zbog lirizma sadrţaja) dramatsku napetost i plastiĉnost tematske suprotnosti Beethovenovih sonata. Sonatna forma izgubila je svoj pravi smisao. U ekspresionistiĉkim poĉecima nove klavirske muzike ne pojavljuje se gotovo nijedno djelo sonatne grade. Oko 1935 sonata se vraća u komornu i solistiĉ ku muziku (Hindemithove sonate za sve orkestralne instrumente). To, meĊutim, nije epigonski oblik klasiĉne sonate — to je neka sinteza klasiĉne i barokne sonate ostvarena modernim sredstvima. Gotovo svi današnji kompozitori dali su svoj doprinos sonatnoj literaturi. Komorna djela ne komponiraju se više onoliko koliko prije (izuzetak je Hindemith), a još im manje paţnje poklanja publika. Neki kompozitori pisali su muziku za historijske instrumente: blokflautu (H. Genzmer, K. Marx), ĉembalo (H. Distler,
709
W. Fortner) i dr. — Zborska muzika namijenjena koncertnoj izvedbi (oratorij, kantata i dr.) nalazi se kvantitativno u drugom planu, ali obuhvaća vrlo uspjela djela (P. Hindemith, »Das Unaufhorliche«; W. Fortner, »Isaaks Opferung«; C. Orff, »Carmina burana«). Solistiĉki Lied, tipiĉna forma romantike, nije našao pravo tlo u suvremenoj muzici i komponira se u epigonskom stilu. Medu autentiĉno novim ostvarenjima zauzima posebno mjesto Hindemithov ciklus »Das Marienleben«. — Usporedo sa stvaranjem novih djela, namijenjenih u prvome redu profesionalnoj izvedbi, kompozitori pišu i muziku za praktiĉnu upotrebu nestruĉnjaka (njem. Gebrauchsmusik). Takva su djela nastala u izravnom dodiru sa širokim krugovima potrošaĉa, a glavni poticaj dao je -> Musikalische Jugendbezvegung, koji je svoje djelovanje poĉeo njegovanjem narodne pjesme i protestantskoga korala i otkrivanjem stare njemaĉke vokalne i instrumentalne muzike. Vodeći muziĉari — kao P. Hindemith, E. Pepping, H. Distler, C. Orff— stvarali su djela specijalno za tu svrhu. — Dvanaesttonska muzika nije u vrijeme beĉke atonalne škole naišla na širi odaziv medu muziĉarima, ali se zato poslije Drugoga svjetskog rata u velikim razmjerima razvila u Njemaĉkoj, odakle se proširila i u druge zemlje. Polazna toĉka poslijeratne dodekafonije nije muzika A. Schonberga nego muzika A. Weberna. MeĊutim, i klasiĉna dodekafonija i njezin neposredni nastavak, serijelna tehnika komponiranja (tehnika koja se temelji na totalnoj organizaciji svih muziĉkih parametara) s vremenom se napuštaju za volju drugaĉijih naĉina komponiranja (aleatorika). Najnaprednija muzika koja u Njemaĉkoj nastaje poslije Drugoga svjetskog rata izvodi se na MeĊunarodnim ljetnim teĉajevima u Darmstadtu (od 1946; osnovao W. Steinecke). Od autora darmstadtskoga kruga najviše paţnje privlaĉi K. H. Stockhausen (1928—), jedan od voĊa evropske muziĉke avangarde. On i još neki drugi njemaĉki kompozitori (H. Eimert, G. M. Koenig) namjenjuju brojna svoja djela elektroakustiĉkim instrumentima (ponekad u kombinaciji s tradicionalnim instrumentima ili ljudskim glasom), što u muzici stvara novu dimenziju koje se domet zasad ne moţe toĉno vidjeti. Središte elektronske muzike danas je u Kolnu (-»■ Prilog). LIT.: Ch. Burney, The Present State of Music in Germanv... (2 sv.j, London 1773 (novo izd. 1959). — W. Baumker, Zur Geschichte der Tonkunst in Deutschland von den ersten Anfangen bis zur Reformation, Freiburg 1881. — Isti, Das katholische deutsche Kirchenlied in seinen Singweisen (4 sv.), Frei burg, i. Br. 1886—1911. — K. Nef, Zur Geschichte der deutschen Instrumentalmusik in der 2. Halfte des 17. Jahrhunderts, Leipzig 1902. — M. Friedldnder Das deutsche Lied im 18. Jahrhundert (2 sv.), Stuttgart 1902. — P.-M. Masson, L'Humanisme musical en Allemagne au XVI e siecle, Mercure Musical, 1906. — E. Istel, Die Bliitezeit der musikalischen Romantik in Deutschland, Leipzig 1909 (II izd. 1921). — H. Kretzschmar, Geschichte des neuen deutschen Lie des I, Leipzig 1911. — H. J. Moser, Geschichte der deutschen Musik (3 sv.), Stuttgart 1920—24. — Isti, Aus der Friihgeschichte der deutschen Generalbasspassion, PJB, 1921. — P. Wagner, Aus der Musikgeschichte des deutschen Humanismus, ZFMW, 1921. — H. Mersmann, Das deutsche Volkslied, Kulturgeschichte der Musik in Einzeldarstellungen, Berlin 1922. — G. F. Schmidt, Zur Geschichte, Dramaturgie und Statistik der friihdeutschen Oper C1627 — 1750), ZFMW, 1923—24. — G. Mtiller, Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenwart, Miinchen 1925. — R. Malsch, Geschichte der deutschen Musik, ihrer Formen, ihres Stils und ihrer Stellung im deu tschen Geistes- und Kulturleben, Berlin 1926 (novo izd. 1949). — ti. J. Moser, Das deutsche monodische Kunstlied um 1500, Festschrift Peter Wagner, Leip zig 1926. — Isti, Das evangelische Kirchenlied unĊ die Hofweise des 16. Jahrhunderts, Festschrift Julius Smend, Giitersloh 1927. -— H. Engel, Die Entvvicklung des deutschen Klavierkonzertes von Mozart bis Liszt, Leipzig 1927. — W. Vetter, Wort und Weise im deutschen Kunstlied des 17 Jahrhunde rts, ZFMW, 1928. — Isti, Das friihdeutsche Lied (2 sv.), Miinster 1928. — G. Schunemann, Geschichte der deutschen Schulmusik, Leipzig 1928 (II izd., 1931). — G. Adler, Musik in Osterreich, STMW, 1929. — H. J. Moser, Das deutsche Chorlied zwischen Senfl und Hassler, PJB, 1929. — H. Abert, Entstehung und Wurzeln des begleiteten deutschen Sololiedes,Gesammelte Schriften und Vortrage (izd. F. Blume), Halle 1929. — P. Epstein, Zur Geschichte der deutschen Choralpassion, PJB, 1930. — L. Schiedermair, Die deutsche Oper. Grundziige ihres Werdens und Wesens, Leipzig, 1930. — F. Blume, Die evangelische Kirchenmusik, Potsdam 1931. — R. Gerber, Die deutsche Passion von Luther bis Bach, Luther-Jahrbuch, 1931. — /. Amster, Das Virtuosenkonzert in der ersten Halfte des 19. Jahrhunderts. Ein Beitrag zur Geschichte des deutschen Klavierkon zerte s (d is erta c ija ), W o lfe nb ut t e l 19 31. — A. Fl i ig el, J uge nd be we g un g und Jugendmusik, Moers 1931. — A.-E. Cherbuliez, Die Schweiz in der deutsc he n M us ik gesc hic hte, D ie Sc hwe iz im de uts c he n Ge istes lebe n, sv. 18, Frauenfeld 1932. — W. Bitter, Die deutsche komische Oper der Gegenwart. Studien zur ihrer Entwicklung, Leipzig 1932. — W. Kriiger, Das Concerto grosso in Deutschland (disertacija), Berlin 1930 (obj. Reinbek), 1932. — H. J. Moser, Co rvd o n, das ist : Gesc h ic hte d es me hrst i mmi ge n G e ne ra lbas s lie des und des Quodlibets im deutschen Barock (2 sv.), Braunschweig 1933. — W. Dilthey, Von deutscher Dichtung und Musik (izd. H. Nohl i G. Misch), Leipzig 1933. — H. Mersmann, Eipe deutsche Musikgeschichte, Potsdam i Berlin 1934. — Briefe deutscher Musiker aus der Romantik. Ein Beitrag zur Geschichte der deutschen Oper des 19. Jahrhunderts, Kiel 1934. — H. Tardel, Das stadtische Volkslied, Niederdeutsche Zeitschrift fiir Volkskunde, 1934. — E. Preussner, Die biirgerliche Musikkultur. Ein Beitrag zur deutschen Musikgeschichte des 18. Jahrhunderts, Hamburg 1935 (II izd. Kassel 1950).— E. Rebling, Die soziologischen Grundlagen der Stilvvandlung der Musik in Deutschland um die Mitte des 18. Jahrhunderts (disertacija), Berlin 1935 (obj. Saalfeld). — J.Muller-Blattau, Die deutschen Geisslerlieder, ZFMW, 1935. — H. J. Moser, Tonende Volksaltertiimer, Berlin 1935. — W. Gerstenberg, Von Luther zu Schiitz, PJB, 1936. — D. J. Grout, German Baroque Opera, MQ, 1936. — H. J. Moser, Das deutsche Lied seit Mozart (2 sv.), Berlin i Zurich 1937. — 5. Goslich, Beitrag zur Geschichte der deutschen romantischen Oper zwischen Spohrs Faust und Wagners Lohengrin (disertacija), Berlin 1937. — H. J. Moser, Kleine deutsche Musikgeschichte, Stuttgart 1938 (novo zid. 1949). — J. Miiller-Blattau, Geschichte der deutschen Musik, Berlin 1938. — O. Schreiber, Orchester und
710
NJEMAĈKA MUZIKA — NJIRIĆ
Orchesterpraxis in Deutschland zvvischen 1780 und 1850, Neue deutsche For schungen, sv. 177, Berlin 1938. — i:. Biicken, Das deutsche Lied. Probleme und Gestalten, Hamburg 1939. — H. von der Au, Der deutsche Volkstanz, ein Stiefkind der musikalischen Forschung und Praxis, Deutsche Musikkultur, 1939. — H. J. Aloser, Deutsche Hausmusik zwischen Bach und Mozart, Zeitschrift fiir Hausmusik, 1939. — Isti, Hausmusik der Romantik, ibid. — //. J. Thcrstappcn, Die Musikkultur des deutschen Barock, Deutsche Musikkultur, 1940. — E. Biickcn, Musik der Deutschen. Eine Kulturgeschichte der deutschen Musik, Koln 1941. — Al. Beaufils, Par la musique vers l'obscur. Essai sur la musique bourgcoise et l'eveil d' une conscience allemande au XVIII e siecle et aux crigincs du XIX e (disertacija), Marseille 1942. — K. Gudezvill, Die deutschen Liedersammlungen des 15. und 16. Jahrhunderts als Zeugnisse biirgerlicher Musik kultur, Deutsche Musikkultur, 1942. — H. Albrecht, 2ur Erforschung der deutschen Renaissance-Musik, ibid., 1943. — H. Osthoff, Die Musik im Drama des deutschen Mtttelalters, ibid., 1943. —J. Boyer, Petite histoire de la musique allemande, Pariš 1943. — E. Schumann, German Song, London 1948. — K. Amebi, Die Anfange der deutschen Passionshistorie, Kongressbericht, Basel 1949. — K. Laux, Musik und Musiker der Gegenwart. I Band: Deutschland, Essen 1949- — E. A. Schuler, Die Musik der Osterfeiern, Osterspiele und Pas sionen des Mittelalters, Kassel 1951. — C. Niessen, Die deutsche Oper der Gegenvvart, Regensburg 1951. — K. H. Ruppel, Musik in Deutschland, Miinchen 1952. — W. Wiora i W. Salmen, Die Tanzmusik im deutschen Mittelalter, Zeitschrft fiir Volkskunde, 1953. — W. Wiora, Geschichte des deutschen Volksliedes im Aufriss, Mainz 1953. — W. Wiora, B. Stablein, II. Albrecht, F. Blumc, R. Gerber, E. Laaff i G. Feder, Deutschland, MGG, III, 1954. — H. J. Aloser, Die evangelisehe Kirchenmusik in Deutschland, Berlin i Darmstadt 1954- — L. Schiedermair, Deutsche Musik im europaischen Raum, Munster i Koln 1954. — E. Valentin, Von deutscher Musik, Regensburg 1954. — H. Osthoff, Das deutsche Chorlied vom 16. Jahrhundert bis zur Gegenwart, Koln 1955. — K. Ameln iH. Schnoor, Deutsche Musiker-Briefe, Berichte, Urkunden, Gottingen 1956. — M. Beaufils, Le Lied romantique allemand, Pariš 1957. — H. J. Moser, Die Musik der deutschen Stamme, Wien i Stuttgart 1957. — AL Lang i W. Salmen, Ostdeutscher Minnesang, LinĊau i Konstanz 1958. — H. Mersmann, Deutsche Musik des 20. Jahrhunderts im Spiegel des Weltgesche hens, Rodenkirchen 1958. — G. Aiuller, Geschichte des deutschen Liedes vom Zeitalter des Barock bis zur Gegenvvart, Darmstadt 1959. — W. Braun, Die mitteldeutsche Choralpassion im achtzehnten Jahrhundert, Berlin 1960. — C. Rostand, Histoire de la musique allemande, Pariš 1960. — H. From, Der deutsche Minnesang. Aufsatze zu seiner Erforschung, Darmstadt 1961. — Th. Gollner, Formen friiher Mehrstimmigkeit in deutschen Handschriften des spaten Mittelalters, Miinchner VerorTentlichungen zur Musikgeschichte, Tutzing 1961. — M. Ruhnke, Beitrage zu eirer Geschichte der deutschen Hofmusik kollegien im 16. Jahrhundert, Berlin 1963. — R. Brockpahler, Handbuch zur Geschichte der Barockoper in Deutschland, Die Schaubuhne, Emsdetten 1964. — W. E. v. Lezvinski, The Variety of Trends in Modern Germann Music, MQ, 1965. B. Ać.
NJIKOŠ, Julije, melograf i kompozitor (Osijek., 9. IV ; Muziku uĉio u Osijeku i Zagrebu. God. 1951—67 muziĉki Radio-Osijeka3 od 1967 na istom poloţaju u Zagrebu. U] vodio RKUD Josip Kras (1945—48) te bio utemeljitelj i Slavonskog tamburaškog orkestra Pajo Kolarić (1954). J osnivaĉa Festivala tamburaške muzike Jugoslavije (1961), 1 se bavi melografskim radom. Svojim kompozicijama z; karaktera i za tamburaški orkestar osvojio niz nagrada; za] i kao urednik emisija narodne muzike. Njegova je ţena p zabavne i narodne muzike Vera Svoboda.
DJELA: suite, rapsodije i dr. za tamburaški orkestar. — Scenst za dramu Inoĉe (J. Ivakić), za igrokaz Ţetva (Š. Štampalija) i za razliĉite scene (Oj Đakovo, srce Slavonije). — Kantata Sokadija, 1961; folkloi Svatovska veselje u Slavoniji; zborovi; solo-pjesme. — Izdao zbirku napjeva Kad zapiva pusta Slavonija, 1954 (U prošireno izd. Slavom plemenita, 1970). — Sakupio oko 2000 narodnih melodija iz Slavonije.
NJIRIĆ, Nikša, kompozitor (Dubrovnik, 13. IV 1 Studij kompozicije završio 1951 na Muziĉkoj akademiji u i (K. Odak). Djeluje kao profesor muzike na srednjim škc Zagrebu. Premda je po izrazu suvremena i napredna, >muzika rijetko prelazi granice tonalnosti i udaljuje se od dij; Gdjekad se oslanja na hrvatska nacionalna muziĉka o Nj. pokazuje osobit interes za muziku namijenjenu djeci., i muziĉkom publicistikom.
DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1951; Scherzo, 1952; Sit 1953; Concertino za klavir 1 gudaĉe, 1954; Divertimento za gudaĉe, 1962 ĉije za obou i gudaĉe, 1964. — KOMORNA: 2 gudaĉka kvarteta, 195 suita za obou i klavir, 1952; sonata za klarinet i klavir, 1955; Jstarsh ĉije za duhaĉki kvintet i klavir, 1961; Dijalozi za klarinet i klavir, 1 bagatela za violu i klavir, 1963; Aiikrostavci za violu i klavir, 1968;
O (slovo abecede ili mala kruţnica), i. oznaka za antifone uz Magnificat koje se pjevajuu veĉernjem ĉasoslovu posljednjeg adventskog tjedna (Antiphonae maiores), a zapoĉinju uzvikom »o« (franc. Les O de Noel). 2. U tonariusima, srednjovjekovnim zbornicima gregorijan skih napjeva, oznaka za ĉetvrtu starocrkvenu ljestvicu. 3. U menzuralnoj notaciji, znak za tempus perfectum. 4. U muzici za gudaĉke instrumente, oznaka uz notu upućuje da se ton izvodi na praznoj ţici. 5. U prstometu engleskih izdanja, za instrumente s klavija turom oznaka za palac. 6. U generalbasu, oznaka za tašto solo (b. c. se ne harmo nizira; sviraju se samo basove note, unisono ili u oktavama). K. Ko.
OAKELEY, Herbert Stanley, engleski orguljaš i kompozitor (Ealing, London, 22. VII 1830 — Eastbourne, 26. .X 1903). Studirao u Oxfordu, Leipzigu, Dresdenu i Bonnu. God. 1865 —91 profesor Reid School of Music na Univerzitetu u Edinburghu; dirigent koncerata Reid i u crkvi sv. Pavla. Virtuoz na orguljama; bio je i kritiĉar lista The Guardian (1858—68). DJELA: Suite in Olden Style, 1893 i druge, manje, kompozicije za orkestar. — Nekoliko kompozicija za klavir. — Andante D za orgulje, 1887. — Kantata A Jubihe Lyric, 1887; zborovi; vokalni kvarteti; solo-pjesme. — CRKVENA: Service Es; mnogobrojni anthemi; Psalms and Hymns; Prayer-Book Psalter; Bible Psalter. — Obradbe škotskih narodnih melodija za zbor i orkestar.'— SPISI: Opening Address to the Edinburgh Association for the University Education of Women, 1884; Tzuo Inaugural Addresses on Music, 1897. LIT.: J. M. Allan, Sir Herbert Stanley Oakelev, MGG, IX, 1961.
OBBLIGATO (tal. obavezan), oznaĉuje dionicu, najĉešće instrumentalnu, koja obavezno mora sudjelovati u izvedbi kompozicije i ne moţe otpasti ili biti zamijenjena kojim drugim instrumentom bez štete za cjelokupnu zvuĉnu realizaciju djela. Izraz o. susreće se u muziĉkoj praksi XVII i XVIII st., tako u baroknim arijama s obligatnom violinom, flautom i dr., što znaĉi da uz vokalnog solistu sudjeluju kao solistiĉke dionice i violina, flauta i dr., dok ih ostali instrumenti prate. U doba kad je poĉela odumirati praksa generalbasa nazivala se ispisana i izraĊena dionica klavira accompagnato 0. Analogni proces doveo je u komornoj i orkestralnoj muzici do osamostaljenjaviole. Danas se izraz obligatni instrument upotrebljava u orkestralnoj, literaturi i to u sluĉajevima, kad muziĉar, koji svira dva srodna instrumenta (flautu i piccolo, obou i engleski rog), mora pojedine odlomke izvesti na instrumentu odreĊenom oznakom o. (npr. flautist svira na piccolu melodiju oznaĉenu s piccolo o.). Suprotno od o. je -> ad libitum. Z. Gić. OBERBORBECK, Felix, njemaĉki muziĉki pedagog (Essen, 1. III 1900 —). Studirao muzikologiju u Miinsteru, Freiburgu (Breisgau), Miinchenu i Bonnu. God. 1925 —34 gradski muziĉki direktor u Remscheidu i nastavnik na Visokoj muziĉkoj školi u Kolnu (od 1930 profesor), 1934—39 direktor Visoke muziĉke škole i dirigent u Weimaru, 1939—44 direktor Visoke škole za muziĉki odgoj i Štajerske zemaljske muziĉke škole u Grazu. Od 1949 profesor muziĉkog odgoja na Visokoj pedagoškoj školi u Vechti gdje je uz to bio dirigent madrigalskog zbora i orkestra. Izdavao Zeitschrift fur Spielmusik (1948—55).
sa E. Krausom Musik um Goethe (2 sv.), 1949 i Musik in
OBEREK, OBERTAS (obertany, ober i dr.), popularni poljski narodni ples iz skupine plesova u trodijelnoj mjeri i najbrţi meĊu njima. IzmeĊu obereka i obertasa postoje neke razlike. Obertas je dokumentiran od XVII do XIX st., danas više nije u upotrebi; prvotno je obertas bio ponavljanje kujazviaka u brţem tempu. Melodija se temelji na starim naĉinima; ĉesto se javljaju triole i punktirani ritmovi; obertas uvijek ima tekst. U obereku, koji se javlja od XIX st., nema teksta, a plesaĉi tek tu i tamo ubace po koji uzvik; tempo je brţi, ritam jednostavan; melodija se temelji na durskoj ljestvici i trozvuku. Sviraĉi obiĉno povezuju nekoliko obereka u cjelinu. Plesaĉi se u parovima okreću u krugu. Oberek i obertas ušli su i u umjetniĉku muziku (F. Chopin, Koncert za klavir u f-molu, III stavak; H. Wieniawski, Obertas za violinu i klavir op. 19, br. 1; G. Bacewicz, Oberek br. 1 i 2 i dr.). LIT.: M. Sobiewski, Oberek, Obertas, MGG, IX, 1961.
B. Ać.
OBIL.IĆ, pevaĉko društvo osnovano 11. II 1884 u Beogradu kao Akademsko pevaĉko društvo velikoškolske (studentske) omladine; ime O. društvo je dobilo 1887. Nastalo iz potrebe za umetniĉkim obrazovanjem, ono je tokom godina proširilo svoj delokrug na propagiranje nacionalne kulture i rodoljubivih ideja zbliţenja naših naroda prije OsloboĊenja. Iako su ĉlanovi društva bili studenti-amateri, O. je, ĉuvajući tradiciju, uspevao da ostvari rezultate visoke umetniĉke vrednosti. U prvih deset godina društvo nastupa uglavnom na priredbama drugih organizacija, no 1890 ono pokreće Obilićeve veĉeri sa ciljem da širi srpsku pesmu i muziku. Program se sastojao od solo-pesama, pevanja uz gusle, pesama i proznih odlomaka, a od horova bile su zastupljene kompozicije J. Marinkovića i D. Jenka. Himna Obilića postala je Hej trubaĉu J. Marinkovića koji je i kao dirigent imao najviše zasluga za razvoj društva. Društvo je pre Prvoga svetskog rata gostovalo u mnogim gradovima Srbije i Makedonije, sudelujući ĉesto kod vaţnih politiĉkih i kulturnih dogaĊaja, kao npr. u Valjevu povodom smrti Lj. Nenadovića i si. Za vreme nezadovoljstva zbog ukidanja Ustava iz 1888, Obiliću je vlada zabranila odlazak u zapadnu Srbiju navodeći da je turneja pripremljena u cilju politiĉke propagande. Popularnost Obilićevih koncerata, pravih nacionalnih manifestacija, dokazuju ĉlanci u novinama koji su pratili njihove pripreme kao i oduševljeni doĉeci od strane graĊana. Hor je nastupao u muškom i mešovitom sastavu, a jedno vreme, kada je za horovoĊu došao B. Joksimović, imao je i orkestar. Izvanredan politiĉki znaĉaj imala je poseta Banjaluci 1905 sa horovoĊom S. Biniĉkim, u ĉasu kada je Srbija trebala da otpoĉne oslobodilaĉki rat. Ĉlanovi hora bili su pod stalnom pratnjom austrijske ţandarmerije. Jedan od govornika na banketu prireĊenom u ĉast društva bio je A. Šantić. Veliki uspeh postigao je O. 1908 na takmiĉenju horova u Zemunu gdje je odneo prvu nagradu. Koncertni repertoar društva, u poĉetku ne toliko bogat i raznovrstan, širio se sa vremenom i obuhvatao dela S. Mokranjca, S. Biniĉkog, M. Milojevića, S. Hristića, K. Manojlovića, M. Ţivkovića, zatim J. Slavenskog, V. Ţganeca, J. Gotovca, B. Papandopula, pa J. Gallusa, E. Adamiĉa i drugih jugoslovenskih i stranih kompozitora. Pored intenzivne delatnosti u našim krajevima O. je poduzeo putovanje u Solun (1907) i Sofiju (1910), a prvu veliku turneju po Rusiji ostvario je sa dirigentom H. Marţinecom. Nakon Prvoga svetskog rata gostovanja u inostranstvu dobivaju zvaniĉni karakter produbljivanja prijateljskih odnosa. Pod vodstvom dirigenata J. Bandura, L. Mataĉića, S. Pašćana i B.
712
OBILIĆ — OBLICI, MUZIĈKI
Dragutinovića hor je posetio Grĉku (1927 i 1936), Austriju (1928), Ĉehoslovaĉku, Švajcarsku i Nemaĉku (1932), Bugarsku (1934), Rumuniju (1934) i Poljsku (1934 i 1937). Na festivalu u Miinche -nu osvojio je 1937 naslov prvaka sveta, a velik je uspeh postigao i 1938 u Francuskoj. Arhiva Obilića izgorela je 1941. Tada se dela-tnost hora ograniĉava na pevanje u crkvi, a 1944 ona je i sasvim prestala. Iako amaterski hor, O. je postigao znatne uspehe na umetniĉkom polju. O tome svedoĉe izvoĊenja velikih oratorijskih kompozicija kao što su Stvaranje sveta J. Havdna (1908), Kralj David A. Honeggera (1928), Kralj Edip I. Stravinskog (1933), Religiofonija (Simfonija orijenta) J. Slavenskog (1934), Rekvijem \V. A. Mozarta (1935) i dr. Glavno podruĉje delovanja Obilića ipak je nacionalno-politiĉki rad. Generacije studenata Beogradskog univerziteta, pevaĉa i ĉlanova uprave, obuhvataju najpoznatija imena jugoslovenskih javnih i kulturnih radnika. Ulogu Obilića nastavio je studentski hor Branko Krsmanović. LIT.: M. A. Kostić, GraĊa za istoriju Akademskog pevaĉkog društva Obilić, rukopis u Muzikološkom institutu SAN. — L. B. S. Pavlovitch, Obilitch en France, Pariš 1940. R. Pej.
OBLAK-STROZZI, Lju bica, pjevaĉica, sopran (Sara jevo, IV 1897 —). Pjevanje LJ. OBLAK-STROZZI uĉila kod M. Trnine u Zagrebu, a zatim u Beĉu i Berlinu. De bitirala 1916 u Zagrebu kao Anna (Nicolai, Vesele ţene Windsorske) i tamo angaţirana s kraćim prekidom do 1922. God. 1922— 24 bila je ĉlanica opere u Breslauu i 1924 —34 Drţavne opere u Berlinu. Dramski sopran velike izraţajnosti, u svojoj je umjet niĉkoj karijeri ostvarila niz kreacija, meĊu kojima su se posebno isticale uloge Aide (Verdi), Elisabeth (Wagner, Tannhauser), Tosca (Puccini) i Saloma (R. Strauss). S velikim je uspjehom nastupala kao gost na brojnim evropskim pozornicama, tumaĉeći najistaknutije sopranske partije od kojih se i danas neke pamte kao izvanredna scenska dostignuća i mnogim su pjevaĉicama pred stavljale uzor. K. Ko. OBLICI, MUZIĈKI, formalni okviri unutar kojih kompozitor iznosi svoje muziĉke ideje. Logiĉno i pregledno oblikovanje muziĉke materije zahtijevaju i opći estetski zakoni i priroda muziĉke umjetnosti. Zvukovni materijal je bezgraniĉna tonska masa koju pravila oblikovanja ograniĉuju i sreĊuju. Visina, trajanje, jaĉina i boja osnovne su kvalitete tona. One su temelji iz kojih izviru ĉetiri bitne komponente muzike: melodija, ritam, dinamika i kolorit, ovisan o zvuĉnom mediju tj. ljudskom glasu ili instrumentu. Ujediniti te elemente u logiĉno organiziran slijed, u više jedinstvo, u razumljivu i zaokruţenu cjelinu znaĉi muziĉkim idejama dati oblik, znaĉi komponirati. Ponavljanje i opreĉnost osnovni su postupci u stvaranju muziĉkog oblika. Treba ih primjenjivati proporcionalno da bi muziĉki sadrţaj djela mogao biti razumljiv. Neprekidno ponavljanje jednog te istog tona (jednakog i visinski, i ritmiĉki, i dinamiĉki, i koloristiĉki) kao i bezgraniĉan niz zamršenih zvukovnih kombinacija ne stvaraju muziĉki oblik. Red što ga muziĉki oblik uvodi u amorfnu zvuĉnu materiju oĉituje se i u isticanju vaţnijih momenata nad epizodnim. Drugim rijeĉima, zakoni muziĉkog oblika odgovaraju gramatici i sintaksi u knjiţevnosti. Kao što tek sintaksa daje slijedu rijeĉi logiĉnost tako oblik omogućuje razumljivost muziĉkih misli. Naĉin na koji se to u pojedinom muziĉkom djelu ostvaruje zavisi o općim umjetniĉkim prilikama u kojima djelo nastaje. Svaka etniĉka skupina, kulturna sredina i vremensko razdoblje stvorili su vlastite formalne sheme. Zbog toga je broj formalnih obrazaca koji se primjenjivao u muziĉkoj praksi od prvih njenih poĉetaka do danas veoma velik. Općenito ih je moguće podijeliti prema vrstama na vokalne, odnosno vokalno-instrumentalne oblike, koji obuhvaćaju i svjetovnu i duhovnu muziku, na forme instrumentalne muzike i na muziĉko-scenska djela. Svi su ti oblici ili jednostavaĉni ili višestavaĉni. Formalni elementi od kojih je sagraĊen muziĉki oblik jesu *- motiv, -> fraza, -> reĉenica. Sve reĉenice unutar nekoga stavka nisu jednako vaţne. Neke su istaknutije i imaju karakter glavnih misli, a druge su sporednog, epizodnog znaĉenja. Pojedini stavak ima jednu, dvije ili više osnovnih misli, tzv. -> tema. Tema je izraţajnija, jasnije profilirana i plastiĉnije oblikovana nego sporedne muziĉke misli. Prema broju tema dijele se jednostavaĉne kompozicije, odnosno stavci višestavaĉnih djela, na monotematske, bitematske oblike i na oblike s više tema.
Monolematski oblici imaju samo jednu temu. Najjednost monotematska forma je tip litanija sheme A A A . . , i ti] sme, posebice strofne. Višeglasni oblici kod kojih je oko cant musa isprepleten skup kontrapunktiĉki obraĊenih dionica tako monotematski. To su organum, diskant, rani motet i dr. Jed mu ĉesto imaju i oblici u kojima je primijenjen princip imi Najrazvijeniji, a ujedno i najbogatiji oblik — ne samo u si monotematskih oblika već u muziĉkoj praksi uopće —■ j( (ona meĊutim moţe imati i više tema). Svi oblici sagraĊt ostinatnim melodijama (passacaglia, chaconne), kao i na pri varijacija takoĊer su monotematski. U bitematskim oblicima i u oblicima s više tema mogu 9 ziĉke misli jednostavno nadovezivati jedna na drugu — ĉe; principu kontrasta — a da se ni jedna od njih ne razraĊuj provodi. Takvi su dvodijelni oblici sheme AB ili trodijelni tipa ABA, AAB, ABB ili ABC, te kompozicije rapsodiĉ gradnje ABCD . . . Najsavršeniji bitematski oblik je -> s oblik koji se razvija na osnovi sukoba dviju kontrastnih Evo osnovnih formalnih shema najĉešćih muziĉkih 0 AA1A2A8AB
svi oblici varijacija i ostinata; ■gotovo svi plesovi ABA, barokne suite; ba sonata; dvodijelna pjesma; ABACA ABACABA (C ■da capo arija; trodijelna pjesma; je provedba od jedno; A i BI AAB ili shema klasiĉnog AABA ili AAjBA sonatnog oblika; ■ i si. ■ rondo; - sonatni rondo; razliĉiti oblici srednjovjekovne muzikt pjesme trubadura, truvera, Minnesa i Meistersingera; francuska i talijansk laĊa; caccia; villanella; frottola i dr. U muziĉkoj praksi meĊutim neki nazivi obuhvaćaju ra; formalne tipove. Tako npr. solo-pjesma za glas uz pratnju k po obliku moţe pripadati dvodijelnoj ili trodijelnoj pjesmi, biti prokomponirana, a gdjekad je njena shema bliza i c ronda. Uz solo-pjesmu takve su i neke instrumentalne korr cije, osobito s podruĉja romantiĉne klavirske minijature {pri nokturno, moment musical, impromptu, etida, rapsodija, p bez rijeĉi i dr.). Višestavaĉni oblici sadrţe više stavaka poredanih najĉešc principu kontrasta (brzo-polako ili obratno); svaki od njil dovito je formalno zaokruţena cjelina. Višestavaĉni instrumei oblici su sonata, suita, simfonija, koncert, gudaĉki kvartet i < komorne forme (po osnovnim formalnim principima svi oblici gotovo jednaki, osim suite); oratorij, kantata, pasija i najvaţniji su vokalni, odnosno vokalno-instrumentalni vii vaĉki oblici. Sva su scensko-muziĉka djela višestavaĉna. U malno najsavršenijoj višestavaĉnoj kompoziciji stavci su meĊus povezani istim muziĉkim sadrţajem. Takvo jedinstveno stavaĉno djelo graĊeno je u -> cikliĉkom obliku. Prokomponirana pjesma, recitativ, a djelomice i kompo programne muzike kao i Wagnerova muziĉka drama ne mof svrstati ni u koju od navedenih shema. Red i logiĉnost ui muziĉkih ideja tih djela uvjetovan je izvanmuziĉkim sadrţ 0 kojemu u tim sluĉajevima ovisi konaĉni oblik kompoz Po kompozicijsko-tehniĉkoj izradbi m. o. mogu se poĊi na polifone i homofone, premda nisu rijetki ni homofoni pos u izrazito polifonim oblicima kao i obratno: p olifoni odi u okviru homofone muzike. Izrazito polifone kompozicije v kalnoj muzici su svi oblici što su ih primjenjivali nizoze majstori XV i XVI st. (misa, motet). U instrumentalnoj m najsavršeniji polifoni oblik je fuga. Polifono su obraĊeni i rr plesovi u baroknoj instrumentalnoj suiti, mnogi barokni kor 1 ostale instrumentalne kompozicije J. S. Bacha, G. F. Hai i njihovih suvremenika. Izrazito homofono koncipiranje zike vezano je s pojavom monodije. Najveći prilog što ga doba velikog stilskog preokreta dalo na podruĉju muziĉkih o jest opera. Ona je u svom razvoju prošla do danas već niz este preobraţaja i reformi, a u skladu s time i razliĉitih shvaćai formalnoj izgradnji (-> Opera). U nešto manjoj mjeri stilsk se promjene, što su ih donosila stoljeća, odraţavale i na orat i kantati. Sonatni oblik, dvodijelna i trodijelna pjesma, ron varijacije majstora beĉke klasike i njihovih prethodnika najva su homofoni oblici instrumentalne muzike. Svi oblici što i njegovala romantika (klavirska minijatura, solo-pjesma, simfon pjesma i ostale kompozicije programne muzike) takoĊer su mofoni. Neobarok XX st. nastoji da oţivi polifone instrument
OBLICI, MUZIĈKI oblike XVI i XVII st., a nacionalni smjerovi, neoromantika i neoklasika primjenjuju preteţno slobodno iskorištene formalne sheme beĉke klasike i XIX st. Pojmovne kategorije, kao što su monotematika, bitematika, polifonija i homofonija, odnose se samo na muziĉku kulturu vezanu uz pojam tonaliteta. Svi ekstremni suvremeni avangardistiĉki smjerovi — od atonalnosti i atematiĉnosti do dodekafonije i serijelne muzike — organiziraju tonove u oblik drugaĉijim formalnim shemama i konstrukcijama. Elektronska i konkretna muzika sluţe se ĉak i zvukovnim materijalom potpuno razliĉitim od dosad uobiĉajenog, pa ni principi oblikovanja ideja na tim podruĉjima nemaju niĉeg zajedniĉkog s tradicionalnim muziĉkim oblicima. Prouĉavanjem zakonitosti u oblikovanju muziĉkih misli bavi se nauka o muziĉkim oblicima. Analizirajući djela muziĉke prošlosti i sadašnjosti ona uoĉuje formalne znaĉajke u kompozicijama pojedinih autora, stilova, epoha i sredina. Rezultate tih analiza ona sreĊuje, usporeĊuje i znanstveno obraĊuje. Nauka 0 muziĉkim oblicima dio je nauke o kompoziciji. Na muziĉkim školama ona je zaseban i veoma vaţan predmet (-> Analiza). LIT. — H. Erpf, Der Begriff der musikalischen Form, Stuttgart i Leipzig 1914. — o. Klauzvell, Die Formen der Instrumentalmusik fll izd.), Leipzig 1918. — W. R. Spalding, Music, an Art and a Language, 1920 (franc. prijevod 1950) .— Q Bas, Trattato di forma musicale, Milano 1920. — E. Pauer, Musical Forms, Lo ndon 1923. — K. B. Jirdk, Nauka o hudebnich formach, Praha 1924 (V izd. 1946; prijevod na srpskohrvatski podnaslovom Nauka 0 muziĉkim oblicima, Beograd 1948). — K. Blessinger, Grundziige der musikalischen Formlehre, Stuttgart 1926.— Th. Wiehmayer, Musikalische Formenlehre in Analvsen, Magdeburg 1927.—B. B. Acatfbee, My3biKajibHaH dpopMa KaK npouecc (2 sv.), MocKBa, 1930—47. — C. Scaglia, Guida allo studio delle forme musicali stromentali, Milano 1930. — S. Macpherson, Studies in Phrasing and Form, London 1933- — K. Westphal, Der Begriff der musikalischen Form in der Wiener Klassik (disertacija), Leipzig 1935. — -R. von Tobel, Die Formenlehre der klassischen Instrumentalmusik, Bern i Leipzig 1935. — H. Mersmann, Musikhoren, Frankfurt a. M. 1938 (novo izd. 1952). — E. C. Bairslozo, The Evolution of Musical Form, Oxford 1943. — A. Bonaccorsi, Elementi di forme musicali, Milano 1946. ■—H.B. Cnoco6uH, My3biKaJii>HaH Ċ>opMa, MocKBa 1947 (II izd. 1958). ■— H. Marlens (urednik), Musikalische Formen in historischen Reihen, Berlin 1930—37. — K. Nemetz-FieĊler, Abriss der musikalischen Formenlehre, Wien 1948. — G. Abraham, Design in Music, Oxford 1949. ■— A. Coeuroy, La Musique et ses formes, Pariš 1951. — E. Ratz, Einfiihrung in die musikalische Formenlehre, Wien 1951. — O von Pander, Musikformen, Miinchen 1952. — J. P. Thilman, Musikalische Formenlehre in unserer Zeit, Dresden 1952. — F. Brcnn, Form in der Musik, Freiburg i. Schweiz 1953. — G. Nestler, Die Form in der Musik,Zurich 1954.— T.B.lJonoea, My3biKaji&Hbie Htanpti u (JjopMbi (II izd.), MocKBa 1954. — J. M. Chominski, Formy muzyczne (2 sv.), Krakow 1954 i 1956. — F. Blume i J. Muller-Blattau, Form, MGG, IV, 1955. — W. Gurlitt, Form in der Musik als Zeitgestaltung, 1955- — K. Janeĉek, Hudebni formy, Praha I9S5- — D - F. Tovey, The Forms of Music, New York 1956. — A. Hodeir, Les formes de la musique (II izd.), 1956. — H. Degen, Handbuch der Formenlehre, Regensburg 1957. — ti. F. KoiAoe i A. A. Crnenanoe, AHajin3 My3bmajiliHoro npon3BefleHHH,MocKBa 1960.— JJ.A.Ma3e/ib, OrpoeHHe My3biKajn>Hbix npon3Be;ieHHH, MocKBa 1960. — W. Hess, Die Dynamik der musikalischen Formbildung (2 sv.), Wien 1960 —64. — V. Periĉić i D. Skovran, Nauka o muziĉkim oblicima, Beograd 1961. — G. Altmann, Musikalische Formenlehre, Berlin 1961. — R. Nielsen, Le Forme musicali, Bologna 1961. — fO. THMIUH, C/rpoeHHe My3biKaji&Hoft pe^iH, MocKBa 1962. M. Kun.
Oblici u suvremenoj muzici. Suvremena, atonalna i atematska muzika donosi novu koncepciju muziĉke forme (-»■ Atematićnost, -> Atonalnost). Odsutnost tematskog elementa u suvremenoj muzici ĉini izlišnima tradicionalne muziĉke oblike u kojima se operira tematikom i motivikom, kao što su pjesma, rondo, sonata i si., a osim toga se stubokom mijenja i stav suvremenoga muziĉkog stvaraoca prema formi uopće. Dok u tradicionalnom, tematski fundiranom stvaralaĉkom procesu poĉinje rad na konkretnoj kompoziciji od unaprijed date formalne sheme, odnosno od unaprijed determinirane forme, koja se »ispunjava« odreĊenim odgovarajućim tematskim materijalom, dotle suvremena koncepcija muziĉke forme, kao i sama forma, izrasta iz konkretnoga tonskog materijala. A suvremeni tonski materijal ne obuhvaća samo tonske visine, nego tonove sa ravnopravno tretiranim svim osebinama, ->■ parametrima, koji ukljuĉuju i visinu i trajanje i dinamiku i boju, pa i artikulaciju. No, osim tako shvaćenih tonova, materijal suvremene kompozicije predstavljaju i -> strukture, u koje autor na odreĊeni naĉin organizira odreĊeni tonski »repertoar«. Prema tome će svaki tonski materijal 1 njegovo strukturiranje svaki puta rezultirati i odreĊenom muziĉ kom formom, pa otuda, i neobiĉna raznolikost i mnoţina suvre menih muziĉkih oblika, koji se u stvari nikada ne ponavljaju, nego svaki od njih predstavlja na neki naĉin unikat. I stoga te ţište pri razmatranju oblika u suvremenoj muzici nije uopće u njihovom sistematiziranju i klasifikaciji, kao što je to bio sluĉaj u tradicionalnoj muzici. No, iako su suvremene muziĉke forme u pravilu jednokratne i neponovljive, ipak postoje neki opći struk turalni i metodološki postupci po kojima se one grade i nastaju. Suvremena muzika ne odbacuje samo tematiku i oblike koji se na tematici osnivaju, nego takoĊer i opće principe tradicionalne muziĉke forme, kao što je princip »simetrije, kauzaliteta i finaliteta« (G. Brelet), a prije svega princip reprize, suprostavljajući im svima princip varijacije, ali ne varijacije teme ili motiva, nego
713
varijacije tonskog materijala. Varijacija tonskog materijala ima svoje korijene već u dodekafoniĉkoj kompozicijskoj metodi, gdje se stalno ponavlja odreĊeni niz tonova, koji moţe uvijek biti na odreĊeni naĉin variran: nastupom u obratu, retrogradno, transponirano, permutirano, itd. (-> Dodekafonija, -> Permutacija). Najpotpuniju primjenu nalazi suvremeno shvaćena varijacija u -> serijelnoj muzici, gdje se —> nizu, odnosno seriji, podreĊuju svi tonski parametri, pa ĉak i strukturiranje same forme. Serijalizacija tonskih parametara rezultirala je nastankom tzv. —> punktualne muzike, u kojoj pojedini, izolirani ton (punkt) postaje elementom forme ili, štaviše, njenom jedinom i najvećom jedinicom, tako da se ona odvija neprekidno od tona do tona, odnosno od jednoga punkta do drugoga, a mijenjanje tonskih visina i ostalih parametara odvija se pri tom prema odreĊenim nizovima. Prema tome, kod neke kompozicije, koja je ĉitava raĊena punktualnom tehnikom, nastaje osebujno stapanje mnogih sitnih jedinica forme u jedinstvenu, nedjeljivu formalnu cjelinu. Diferenciranje forme u serijelnoj muzici nastaje svrstavanjem još uvijek relativno samostalnih punktova u grupe, od kojih će svaka imati posebnu karakteristiku, posebnu strukturu: npr., niz tonova u uzlaznom kretanju (primjer br. 1 prvi takt) ili niz tonova u silaznom kretanju (primjer br. 1, drugi takt) i si. Na ravno da će se i nizanje grupa, dokle se god radi o konsekventno i totalno provedenoj serijalizaciji, odvijati takoĊer po principu serije. KLAVIERSTUCKE KAKIHEINZ STOCKHAUSEN
Pojaĉanom uĉestalošću tonova u grupi, dakle većim brojem tonova i brţim »tempom« njihova protjecanja gubi se uloga pojedinog »punkta«; on se više ne pamti, niti uhom posebno zamjećuje, tako da sada grupa prelazi u specifiĉno tonsko tkivo koje se doima kao masa, kao cjelina veće ili manje gustoće. U takvom se sluĉaju govori o statistiĉkom ili kolektivnom nizanju tonova. Njime se stvaraju karakteristiĉne formacije ili odlomci, koji se definiraju samo nekim pribliţnim stupnjem odreĊenosti; ovdje govorimo samo o brţem ili polaganijem, o tišem ili glasnijem odlomku, o odlomku gdje preteţe uzlazno ili silazno kretanje, ili gdje dominira neki karakteristiĉni interval ili karakteristiĉna boja, ili o odlomku koji se odvija u višem ili niţem registru, a da pri tome uopće ne vodimo, niti moţemo voditi raĉuna o pojedinim tonovima; oni postaju na neki naĉin anonimni, oni se utapaju u konkretnu cjelinu koju karakterizira odreĊeni oblik kretanja. Usporedimo li sada punktualni, grupni i statistiĉki naĉin formiranja muziĉkog tkiva, vidjet ćemo da je u punktualnim strukturama u prvom planu pojedini ton sa svim svojim karakteristiĉnim i izdiferenciranim osobinama, nadalje da je u grupi individualnost pojedinih tonova još uvijek prisutna, ali im se nameće opća karakteristika grupe, dok je u statistiĉki ili kolektivno organiziranoj muzici pojedini ton potpuno potisnut u pozadinu —■ u prvom je planu karakteristiĉna cjelina, a njene znaĉajke odreĊene su samo pribliţno, u odnosu prema drugim takvim cjelinama. Punktualno, grupno, statistiĉki, predstavljaju naĉine strukturiranja tonskog materijala i njih ne treba identificirati s formom. Suvremena muziĉka forma samo se sluţi punktualno, grupno ili statistiĉki organiziranim muziĉkim tkivom; pri tome se poj'edine takve vrste muziĉkog tkiva javljaju ili jasno odijeljene jedna od druge, ili meĊusobno povezane, ili one postepeno prelaze jedna u drugu, a i jedna sama moţe predstavljati iskljuĉivi oblik zvuĉnoga kretanja u cijeloj kompoziciji. Ostaje, dakle, još uvijek da se razmotri problem strukture same forme. Suvremena — kao i tradicionalna — muziĉka forma graĊena je redovito od više dijelova, sekcija, ali njihov se meĊusobni odnos ne ravna više po principima simetrije (kao, npr., kod periodiĉkih konstrukcija u klasiĉnoj formi pjesme) ili kauzaliteta i finaliteta (kao, npr., u odnosu ekspozicija-provedba-repriza-eoda u klasiĉnoj sonatnoj formi); on je sada odreĊen suvremenim kriterijima stalne varijacije tonskog materijala, koji su nastali u okviru serijelne muzike, ali su se zadrţali i kasnije, u obliku osnovnih principa, tako da ĉesto odreĊuju formu u velikome i tamo, gdje je već napušteno strogo
714
OBLICI, MUZIĈKI — OBOA
serijelno organiziranje tonskih visina odnosno intervala koje one izmeĊu sebe u sukcesiji ili simultano obrazuju. Osobito vaţan faktor suvremene muziĉke forme je vrijeme, jer ono supsumira sve kategorije trajanja: trajanje pojedinog tona i odnose trajanja pojedinih tonova meĊusobno, trajanja pojedinih grupa i sekcija i odnose njihovih trajanja meĊ usobno i — konaĉno — sveukupno trajanje cijele kompozicije. Na vaţnost ritmiĉkih konfiguracija u suvremenoj muzici, dakle opet na vaţnost odnosa trajanja tonova meĊusobno, vrlo je oštroumno upozorio R. S. Brindle {Serial Composition, 1967); on je jednoj Mozartovoj temi suprotstavio jednako ritmiziranu temu, konstruiranu od tonova serije iz Schonbergova kvarteta op. 37, i opravdano, u vezi s time, ustvrdio da »premda ono, što je prvotno bilo dijatonsko kod Mozarta, postaje sada kromatsko, muzika ostaje u biti klasiĉnom...«, i dalje, »ako je neka melodija pisana u tradicionalnim ritmiĉkim konfiguracijama, ona nastoji zadrţati svoj tradicionalni karakter ĉak i ako su notni predlošci izvedeni iz serije«. W. A. Mozart: Sonata za klavir u G-duru
Iz ovoga, u biti jednostavnog primjera moţe se vrlo logiĉno izvući zakljuĉak, kako se atonalna muzika samom serijalizacijom tonskih visina ne moţe potpuno i bez ostatka osloboditi tragova tradicije sve dok i tradicionalne ritmiĉke i metriĉke sheme ne budu zamijenjene serijalizacijom trajanja. I premda je »serijelna« faza suvremene muzike već završena, u strujanjima i pravcima, koji su joj slijedili, ostao je, ne bez razloga, prisutan ne samo atonalni »osjećaj« za odnose tonskih visina, nego i onaj atematski — za ritmiĉke odnose. »Osjećaj« za »atematske« ritmiĉke konfiguracije prenosio se i na formu u cjelini, oĉitujući se u proporcioniranju trajanja pojedinih sekcija u meĊusobnom odnosu i u odnosu na trajanje cjeline; ovaj odluĉujući udio vremena u suvremenoj muziĉkoj formi moţe se jasno naslutiti i u formulaciji M. Kagela da je »Predodţba forme... bila ograniĉena na dodavanje dijelova do postizavanja nekog ukupnog trajanja ili obratno, na oduzimanje odsjeka od nekog odreĊenog ukupnog trajanja«. Poseban aspekt forme u suvremenoj muzici razvio se u okviru -> aleatorike; to je tzv. otvorena ili varijabilna ili mnogoznaĉna forma. Ona se fiksira u ĉasu izvedbe, kao rezultat suradnje kompozitora koji unaprijed fiksira samo odreĊene elemente djela, i izvodioca, koji — sluţeći se odreĊenim improvizacijskim postupcima, a na temelju kompozitorovih uputa — pridonosi svoj stvaralaĉki udio u oblikovanju djela u cjelini. Budući da se na taj naĉin djelo kod svake izvedbe u većoj ili manjoj mjeri mijenja, kako u pojedinostima, tako i u cjelini, njegova je forma otvorena: u njoj dominira momenat varijabilnosti, promjenljivosti, a ona, kao takva, postoji zapravo jedino u svojoj mnogoznaĉnosti. LIT.: G. Brelet, Serijelna muzika, Zvuk, 1963, 61. — K. Stockhausen, Texte zur elektronischen und instrumentalen Musik, Koln 1963. — V. Dibelius, Moderne Musik 1945—1965, Miinchen 1966. — K. Boehmer, Zur Theorie der offenen Form in der Neuen Musik, Darmstadt 1967. — R. S. Brindle, Serial Composition, London 1967. — E. Karkoschka, Moderne Musik ohne/mit/als Form, Melos, 1967. — Briefvvechsel uber die Form in der Musik zwischen Reinhard Oelschlagel und Erhard Karkoschka, Darmstadter Beitrage, X, Form, 1968. — H. Kirchmeyer i H. W. Schmidl, Aufbruch der jungen Musik, Koln 1970. N. Dć.
OBLIGATNI INSTRUMENT ~> Obbligato OBOA (engl. oboe, ranije hautboy, njem. Oboe ili Hoboe, franc. hautbois, tal. oboe), 1. duhaĉki instrument sa dvostrukim jeziĉcem; u današnjem orkestru pripada grupi drvenih duhaĉa. Ima koniĉno bušenu cijev dugaĉku oko 64 cm, naĉinjenu od tvrda drva (najĉešće od ebanovine ili ruţina drva), gdjekad od slonovaĉe, metala i (u novije vrijeme) od plastike. Preteĉe su oboe instrumenti zasnovani na principu dvostrukog jeziĉca, poznati u drevnim istoĉnjaĉkim civilizacijama (Mezopotamija, Egipat), i to kao dvostruke svirale. Instrumenti toga tipa predstavljali su u starih Grka i Rimljana najvaţnije duhaĉke instrumente (aulos i tibia). U azijskim zemljama najpoznatija su dva tipa oboe; raširili su se u vrijeme prodiranja Islama i smatraju se takoĊer prauzorom evropske oboe. Prvi je tip jednostruka kratka svirala koja se susreće pod nazivom surna (Kavkaz), ţurna (Perzija, Turska) itd., a drugi tip, nalik na ĉunj, najpoznatiji je pod imenom zamr. Oba tipa nalaze se i danas u folklornom instrumentariju azijskih i sjevernoafriĉkih zemalja i u jugoistoĉnoj Evropi (-> Sopile). U Evropi su se instrumenti tipa oboe raširili oko XII st. (prema nekim autorima ranije varijante nadovezuju
na antiĉke uzore, a prema drugima su uvezeni s Orijenta, prodiranja Arapa). Potkraj srednjega vijeka susreću se 1 tipovi instrumenta (sa jednostrukim i dvostrukim jeziĉ varijantama naziva nastalih od lat. calamus (trska; franc. chc njem. Schalmei, tal. cialamello, u nas šalmaj). GraĊeni ĉnim veliĉinama, instrumenti s jeziĉcima saĉinjavali su XVI st. grupu koja je omogućivala izvoĊenje tonova od so do basovske poloţine (dublji instrumenti susreću se p lovom bombarde; ~> Bomhart). Svoj tipiĉni oblik dobh sredinom XVII st. kad je usavršen instrument diskanto\ stra (franc. dessus de hautbois) kod kojeg je pisak bio sm; maloj ĉašici (kao kod naših dipli). Uklonivši ĉašicu franc majstori (J. Hotteterres i M. Philidor) prvi izgradili, ment u onom obliku koji je, u osnovi, oboa zadrţala < nas. Potkraj XVII st. o. je instrument sa dva poklopca, nizam joj je još vrlo jednostavan,ali oko 1700 ona već ima kr opseg c—d 3 te se općenito prihvaća kao instrument i simfonijskih orkestara. U XVIII st. mehanizam stan< tipa (sa 2 poklopca) nije se mijenjao; oko 1800 upotreb u Francuskoj o. sa 4 poklopca, a u Njemaĉkoj i sa 9 pol Znatnija usavršenja, u mehanici poklopaca i u gradi instr proveli su u XIX st. u Njemaĉkoj J. Sellner i S. Koch; 1 cuskoj su majstori H. Brod, G. Triebert i njegovi na! definitivno izgradili francuski tip oboe koji je, nakon dotjerivanja (F. Loree u suradnji s oboistom G. Gilletoi kazan 1882 na Pariškom konzervatoriju; kao model Ko torija doskora je i općenito prihvaćen. Cijev oboe izraĊuje se u tri dijela koji se spajaju jedno: utiskivanjem. U prvi, najuţi dio utakne se pisak, a treći 2 neznatnim zvonolikim proširenjem. Pisak oboe saĉinjav; tanka, duguljasta listića naĉinjena od specijalne trstike ( donax) koja raste u mediteranskim predjelima. Listići su ljini konkavno udubljeni, postavljeni jedan nasuprot dru priĉvršćeni na metalnu cjevĉicu; na slobodnu kraju tvo eliptiĉni otvor. Taj slobodni dio sviraĉ drţi meĊu us Kod puhanja jeziĉci trepere pa se otvor periodiĉki otvara i ; zrak se u cijevi naizmjeniĉno zgušćuje i razreduje te se naĉin stvara zvuk. Broj rupica varira; francuski tip oboe Konzervatorija) ima obiĉno oko 20 rupica. O. se — kao koniĉni instrumenti — prepuhuje u oktavu. Opseg instr danas obuhvaća tonove (b)h—g3 (a3). Tonovi na oboi zvuĉe kao što su pisani. Zvuk je veo rakteristiĉan, prodoran, nazalan i djelomice nalik na vokalr Boja tona mijenja se unutar opsega: tonovi najdubljega opori su, a tonovi najvišeg vrlo su oštri pa ni jedni nit nisu prikladni za izvoĊenje tiših partija (p ili pp). Najlj tonovi srednjeg i visokog registra. Pri sviranju, oboist troši malo zraka no duhanje je priliĉno naporno pa oboist mora ] odmjeravati duljinu legato-fraza. Unatoĉ dvostrukom jez je instrument na kojem se mogu u priliĉno brzom tempu dijatonske i kromatske ljestvice, pasaţe, rastavljeni akord: intervalski skokovi u legatu i staccatu (staccato se dobiva o jednostrukim udarcem jezika); izvedive su i sve vrste i sliĉnih ukrasa (izuzev u najdubljem registru). Zbog karaki nog zvuka o. je u prvom redu veoma izraţajan melodijski ment prikladan za doĉaravanje idiliĉnih i pastoralnih u za dramatsku karakterizaciju i za karikiranje. Prigodice s trebljava i u harmonijskim sklopovima (posebno za i zaostajalica u najvišoj dionici) i u unisonu uz neke druge
OBOA
OBOA — OBRAT mente. Od XVIII st. do danas o. je jedan od najvaţnijih orkestralnih instrumenata; u standardnom orkestralnom sastavu nalaze se obiĉno 2—3 oboe (treći oboist prema potrebi preuzima engleski rog). Ona se mnogo upotrebljava i kao solistiĉki i komorno-muziĉki instrument. 2. Kod orgulja registar od 8 stopa, jeziĉnjak (->• Registri). LIT.: L. Bechler i B.Rahm,Die Oboe und die ihr verwandten Instrumenten, Leipzig 1914. — A. Bridet, Apercu historique du hautbois, Lyon 1927. — L. Goossens, The Oboe as a Solo-Instrument, The Listener, 1938. — H. Stoddard, Oboe and English Horn in our Orchestras, International Musician, 1950, 24—26. — J. Marx, The Tone of the Baroque Oboe. An Interpretation of the History of Double-Reed Instruments, The Galpin Society Journal, 1951. —E. Halfpenny, The »Tener Hoboy«, ibid., 1952. — M. E. Russell, The Oboe (disertacija), Michigan 1953. — E. Rothtvell, Oboe Technique, London 1953- — P- A. T. Bate, The Oboe, London 1956. — H.JCunitz, Die Oboe, Leipzig 1956. — W. Stauder, H. Hickmann i H. Becker, Oboe, MGG, IX, 1961. A. To.
OBOA D'AMORE (tal.; franc. hautbois d'amour, njem. Liebesoboe), instrument jednake konstrukcije kao i oboa, tek nešto dulje cijevi (oko 72 cm) koja završava karakteristiĉnom kruškolikom zvuĉnicom; ugoden je malu tercu niţe od oboe — inA (altova oboa). Pojavio se na poĉetku XVIII st. a poslije 1750 išĉezava. Tehnika sviranja ista je kao na oboi, ali zvuk oboe d'amore nije tako prodoran; on je prigušen, mekan i njeţan. Opseg je (po zvuku): (g) gis-cis\d 3). Obou d'amore rado je upotrebljavao J. S. Bach, i to solistiĉki ili u paru. U novije vrijeme ponovno se gradi i prigodice susreće u orkestru (R. Strauss, Sinfonia domestica). A. To. OBOJENI ŠUM -> Bijeli šum OBORIN, Lev Nikolajeviĉ, sovjetski pijanist (Moskva, 11. IX 1907 — 8. I 1974). Studirao na Moskovskom konzervatoriju (K. N. Igumnov) gdje je predavao klavir od 1928 (od 1935 profesor). Koncertirao u SSSR, Poljskoj, Ĉehoslovaĉkoj, Rumunjskoj, Francuskoj, Švedskoj, Austriji, Njemaĉkoj, sam i u komornim sastavima (sa D. Ojstrahom i u triju sa D. Ojstrahom i S. N. Knuševickim). Njegovo se sviranje odlikovalo punoćom i snagom udara; interpretacije su mu stilski vjerne i plastiĉne. LIT.: E. MOHUH, JleB O6opnH, CoBe-rCKaH My3fama, 1949.
OBOUHOV, Nicolas -> Obuhov, Nikolaj OBOUSSIER, Robert, švicarski kompozitor i muziĉki kritiĉar (Antwerpen, 9. VII 1900 —• Ziirich, 9. VI 1957). Studirao u Heidelbergu, Mannheimu, na Konzervatoriju u Ziirichu (V. Andreae, C. Vogler, Ph. Jarnach ) i na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu (S. Ochs, R. Krasselt). God. 1922—28 ţivio u Firenci, Miinchenu i Parizu, baveći se kompozicijom i kritiĉarskim radom; 1933—38 muziĉki urednik novina Deutsche Allgemeine Zeitung u Berlinu, a zatim u Zurichu, muziĉki kritiĉar lista Die Tat. Sva su njegova djela više ili manje romantiĉno obojena. Druga im je karakteristika jasnoća forme. Premda se sluţi suvremenim izraţajnim sredstvima, O. se odriĉe naglašeno avangardnih stremljenja. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija, 1936; koncert za klavir, 1933 (prer. 1944); koncert za violinu, 1953; Entrada za trublju i gudaĉe, 1952; suita za mali orkestrar; Trauermusik, 1943; Introitus za gudaĉe, 1946. — KOMORNA: Sonata brevis z.a violinu i klavir, 1923; sonatina za 2 violine i klavir, 1921; Pavane et Gaillarde za flautu i klavir, 1948. — KLAVIRSKA: 25 Abbreviationen, 1923; fantazija, 1948. Šest Abbreviationen za ĉembalo. — Opera Amphitryon, 1949. — VOKALNA: Trilogia sacra za soliste, zbor, orgulje i orkestar, 1929; 3 psalma za soliste, zbor i orkestar, 1947; Lobgesa'nge za sopran, zbor i orkestar, 1955; Antigone za alt i orkestar, 1939; Four Old English Songs za sopran, tenor, bariton i zbor, 1953; Not ist der Seelen Siihne oder Todza zbor; 1952; 3 arije prema Klopstocku za sopran, obou i ĉembalo, 1936; Gesange der Ferne za sopran i klavir, 1938; ciklus pjesama Vie et mort za alt i klavir, 1945 i dr. — SPISI: Die Sinfonien Beethovens, 1937; niz studija i ĉlanaka. LIT.: F. Hamel, Der Komponist Oboussier, Deutsche Allgemeine Zeitung, 1939- — K- H. Worner, Robert Oboussier, Mušica, 1954. — F. Wohlfahrt, Das Werk Robert Oboussiers, SMZ, 1959. — Isti, Robert Oboussier, MMG, IX, 1961.
OBRADOVIĆ, Aleksandar, kompozitor (Bled, 22. VIII 1927 —). Kompoziciju diplomirao 1952 na Muziĉkoj akademiji u Beogradu (M. Logar); 1959—60 usavršavao se kod L. Berkeleva u Londonu, a 1966—67 radio u Electronic Music Center u New Yorku. Kraće vreme profesor muziĉke škole Stanković, od 1954 asistent, 1961 docent i od 1969 profesor kompozicije i orkestracije na Muziĉkoj akademiji u Beogradu. God. 1962—66 generalni sekretar Saveza kompozitora Jugoslavije. Obradovićeva dela odlikuju se ĉvrstom formalnom arhitektonikom i bogatim, soĉnim orkestarskim zvukom. Od kasnoromantiĉkih tradicija evoluirao je do savremenog izraza, sluţeći se najpre politonalnim kombinacijama (linearno voĊenje ĉitavih akordskih kompleksa), a zatim individualno tretiranom dodekafonijom (neretko pomirenom sa izvesnom tonalnom centralizacijom). U pojedinim delima kombinuje klasiĉni instrumentarij sa magnetofonski prepariranim zvuĉnim materijalom i elektronskim zvucima (Epitaf H), ili samo sa elektronskim (Mikrosimfonija), a okušao se i u ĉisto elektronskom zvuĉnom medijumu. Dobitnik je brojnih nagrada {Oktobarska nagrada Beograda 1959), a dela
715
mu se izvode i u inostranstvu. Bavi se i muziĉkom publicistikom. DELA.
ORKESTARSKA.
Pet
simfonija: I, 1952 (Beograd, u. III 1953); H> 1964 (Beograd, 22. I 1965); III, Mikrosimfonija, 1967 (Opatija, 27. X 1968); IV, 1972 (Beograd, 24. V 1972) iV, 1973. Concertino za klavir i orkestar, 1957; koncert za klarinet i gudaĉki orkestar, 1958 (Beograd, 26. V 1959); Komitska igra, 1950; Prelu-dijum i fuga za gudaĉki orkestar, 1954 (Beograd, 18. X 1955); Simfonijski scherzo in D, 1955; Scherzo-uvertira, 1959 (Beograd, 7. II 1961); svita Kroz svemir, 1961; Epitaf H, 1965 (Berlin, 6. X 1965); Dramatiĉna fuga za duva-ĉki orkestar, 1972 (Beograd 17. XI 1972). — KAMERNA : kvintet za flautu, klarinet i gudaĉki trio, 1950; Mikrosonata br. 1 za klarinet solo, 1969 (Opatija, 7. XI 1970); Mikrosonata br. 2 za fagot solo, 1971. — KLAVIRSKA: Male varijacije, 1949; so natina; 2 preludijuma; Igra sa rupcem: 3 transkripcije iz baleta Prolećni uranak. — Balet Prolećni uranak, 1949. — VOKALNA: Simfonijski epitaf za recitatora, mešoviti hor i A. OBRADOVIĆ orkestar, 1959 (Beograd, 21. V 1959); ciklus Plameni vjetar za bariton i orkestar, 1955 (Beograd, 13. I 1959); Preludijum i fuga za glas i gudaĉki orkestar, 1963; Sutjeska za recitatore, mešoviti hor i orkestar, 1968 (Rudo, 21. XII 1971; prvobitna verzija pod naslovom Spomenik Sutjesci, 1968); Đaĉko doba Sumarica (muzika za Veliki školski ĉas) za soliste, mešoviti i deĉji hor i orkestar, 1972 (Kragujevac, 21. X 1972); Mezomed Muzi za glas i kamerni trio, 1972; Mala horska svita, 1948; Marika za mešoviti hor, 1948. Masovne pesme. — ELEKTRONSKA: Elektronska tokata i fuga, 1967 (Radio-Beograd, 15. X 1967); muzika za film Postojna. — Filmska muzika. — Instrumentirao Herojski oratorijum V. Vuĉkovića i Kantatu Dositeju Obradoviću J. Marinkovića. — Priruĉnik Uvod u orkestraciju^ 3 knj. (rkp.). LIT.: D. Skovran, »Simfonijski epitaf« Aleksandra Obradovića, Zvuk, 1960, 37—38. — J. Šotra, Aleksandar Obradović: »Epitaf H«, ibid., 1966, 67. — V. Periĉić, Muziĉki stvaraoci u Srbiji, Beograd 1969. V. Peć.
OBRADOVIĆ, Katarina, baletska igraĉica (Beograd, 29. IX 1928 —). Baletsko školovanje zapoĉela kod Jelene Poljakove, a nastavila kod M. Jovanovica u Srednjoj baletskoj školi u Beogradu koju je završila 1948; studirala i istoriju umetnosti. Specijalizirala se u institutima za pozorišnu umetnost u Moskvi i Lenjingradu. Igraĉku karijeru zapoĉela 1945 u Beogradskom narodnom pozorištu. Najpre igra manje solistiĉke partije klasiĉnog ţanra, a zatim dobija glavne uloge u baletima Silfi.de (Chopin), Giselle (Adam), Šeherazada (Rimski-Korsakov) i Labudova jezero (Cajkovski), u Baladi o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi (Lhotka), Simfoniji (Bizet), Romeu i Juliji (Prokofjev), Orfeju (Stravinski), Kraljici ostrva (Thiriet), Pepeljuzi (Prokofjev) i Bahĉisarajskoj fontani (Asafjev). Sa podjednakim je uspehom tumaĉila klasiĉne baletske uloge i role polukarakternog ţanra. Naroĉit je uspeh postigla kao Rumunka (Hristić, Ohridska legenda) i Đavolica (Lhotka, Đavo u selu). Njena se igra odlikovala preciznom tehnikom i dramskom izraţajnošću. Sa Beogradskim baletom gostovala gotovo u svim evropskim zemljama i u Japanu i Egiptu. Ĉetiri godine bila je šef Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, a 1970 povukla se sa baletske scene. Sada se bavi koreografskim radom u pozorištu (Narodno kazalište u Splitu) i na televiziji. M. Z. D.
OBRAT (inverzija od lat. invertere okrenuti; engl. inversion, franc. renversement, njem. Umkehrung, tal. rivolto), 1. u odnosu na intervale, transpozicija niţeg odnosno donjeg tona za oktavu više nad gornjim tonom, ili obrnuto, gornjeg tona za oktavu niţe pod donji ton. Obratom intervala dobiva se, unutar oktave, komplementarni interval prethodnoga, npr. sekunda inverzijom postaje septima, terca — seksta, kvarta — kvinta, itd. Pri tom obrat ĉistog intervala daje ĉisti, dok mali intervali postaju veliki, a povećani smanjeni. 2. U kontrapunktskom slogu, vrsta imitacije u kojoj se odgovor na temu odvija u obratu odnosno u protupomaku: uzlazni se interval pretvara u silazni i obratno. O. se moţe izvesti strogo i slobodno. Ako se ţeli postići strogi protupomak, tj. ako odgovor treba da donese u obratu toĉno iste intervale, koje je donijela tema, odgovara se tonici decimom, drugom stupnju njegovom gornjom oktavom, trećem stupnju gornjom tonikom, itd.: 1
#=
s
OBRAT — OCHS
716
J U molu je imitacija u protupomaku obiĉno slobodna; prvom stupnju najĉešće odgovara peti i obratno, šestom stupnju sedmi, drugo m ĉetvrti itd.: 2
J.S.Bach: Vfuga iz »Kunst der Fuge«
J
^ —
r |f" ^
1): «
Pr
^
------ bi
h
Tema u prirodnom molu vjerno se imitira u protupomaku, ako toniĉkom tonu odgovori gornja septima (-> Imitacija, -> Kanon). Općenito, što je tema karakteristiĉnija to se više njen izraz strogim obratom mijenja i tako se npr. tema ili motiv u duru pretvara u molski i obrnuto. O. se najprije provodio u polifonim oblicima kanonu i fugi, zatim i u drugim, prvenstveno homofonim formama, sonati, simfoniji itd.: J. Brahms, I simfonija, 3.stavak
misama sluţi se tehnikom parodije. Preteţni dio Obrec chansona pisan je na flamanski tekst. To je vrlo neobi vrijeme kad se u chansonu jedinim dostojnim takmacem cuskog jezika smatrao talijanski jezik. I ovdje se O. pr novijim tendencijama: odvaja se od starih, ustaljenih svje forma i slobodnije stvara, a u fakturi se pribliţuje motetu. O tovo zapanjujuće tehniĉko umijeće nije nikad -samo sebi si djelo toga velikog majstora izvor je ţive, punokrvne n DJELA (saĉuvana preteţno iz razdoblja oko 1480 —1505). VOK 19 chansona za 4 glasa; 4 chansona za 3 glasa; 2 chansona za 4 glasa s samo u intavolaturi. — CRKVENA: 22 mise za 4 glasa; misa za 3—7 2 mise za 3 glasa; misa Sine nomine (nepotpuna; saĉuvana samo 2 glasaj za 6 glasova; 7 moteta za 5 glasova (dva nepotpuno saĉuvana); 15 mot glasa; 6 moteta za 3 glasa; motet za 2 glasa. Pet 3-gl. kompozicija i jed fuga bez teksta (vjerojatno misni stavci ili svjetovna djela). NOVA IZD.: cjelokupna djela obj. J. Wolf (IVerken van Jacob 30 sv., 1908—21; nepotpuno, a sadrţava i djela koja su mu krivo pri novo popravljeno izd. izlazi u redakciji A. Smijersa i M. van Crevela (o< kompozicije koje nisu sadrţane u starom izdanju cjelokupnih djela obj. A. (Van Ockeghem tot Stveelinck. Nederlandsche Muziekgeschiedenis in Voo II—I I I , 1940—41, II izd. 1952). LIT.: O. Gombosi, Jacob Obrecht. Eine stilkritische Studie, Leipzi — A. Smijers, Jacob Obrecht, Tijdschrift der Vereeniging vor Neder] Muziekgeschiedenis, 1928. — G. A. C. Juten, Jacob Obrecht, Federation logique et Historique de Belgique, Congres d' Anvers, Annales, 193c Piscaer, Jacob Obrecht, Sinte Geertruvdsbronnen, 1938. — M. Kyria Cantus nrmus-Technik in den Messen Obrechts (disertacija), Beri — A. Piscaer, Jacob Obrecht, geboortendatum en andere bijzondei Mens en Melodie, 1952. — B. Meier, Zvklische Gesamtstruktur unc litat in den Messen Jacob Obrechts, AFMW, 1953. — L. Finschei Obrecht, MGG, IX, 1961. — M. van Crevel, Strukturgeheimnisse bei ( Mušica, 1961. — L. G. van Hoorn, Jacob Obrecht, Haag 1968. B.
OBRETENOV, Svetoslav, bugarski kompozitor i d (Provadija, 25. XI 1909 — 16. V 1955). Studirao na Mi akademiji u Sofiji. Od 1933 muziĉki rukovodilac u raznir gresivnim kazalištima; urednik Radio-Varne (1941—42) i d tamošnjega dramskog kazališta (1943); dirigent radio-z u Bjaloj Slatini, Jambolu, Plovdivu i Varni; dirigent zbora (1949). Osnivaĉ, umjetniĉki rukovodilac i glavni dirigent bugarskog profesionalnog mješovitog zbora, JJipMcaeen pai (1944; od 1954 EimapcKama xopoea Kane/ia; poslije smrti tenova, zbor nosi njegovo ime). ,
U novije doba o. se osobito iskorišćuje u dodekafoniĉkoj kompozicijskoj metodi kao jedna od verzija serije. i. AĆ. 3. Obrat akorda, oblik akorda u kojemu basov, odnosno najdublji ton, nije identiĉan s temeljnim tonom. To znaĉi da se pri obratu akorda njegov temeljni ton nalazi u jednom od gornjih glasova (->■ Temeljni ton i temeljni oblik akorda). Obrati pojedinih akorda obiĉno nose nazive prema karakteristiĉnim intervalima koje sadrţavaju npr. sekstakord, kvartsekstakord, kvintsekstakord, terckvartakord ili sekundakord. N. Dć. OBRECHT (Hobrecht), Jacob, nizozemski kompozitor (Bergen op Zoom?, 22. XI 1450 — Ferrara, 1505). Oko 1476 vodio crkveni zbor u Utrechtu, 1479—84 u Bergen op Zoomu, gdje je zareĊen za svećenika. God. 1484—85 kapelnik katedrale u Cambraiju, 1485—91 zborovoĊa (succentor i zangmeester) u Bruggeu; u meĊuvremenu, 1487—88, boravio u Ferrari na dvoru vojvode Ercolea I d'Este. God. 1492—96 zborovoĊa crkve Notre Dame u Antvverpenu; od 1496 ponovno je u Bergen op Zoomu, a 1498 u Bruggeu. God. 1500 napušta sluţbu te boravi u Antwerpenu, vjerojatno do 1504, kada po drugi put putuje u Ferraru, gdje umire od kuge. Uz JosquinaDes Presa, P. de La Ruea i H. Isaaca O. je jedan od vodećih nizozemskih majstora svoje generacije. Gledan u cijelosti, Obrechtov je stil preteţno konzervativan. Princip na kojemu se temelji veći dio njegove muzike, princip cantus firmusa, star je; meĊutim, ta ista Obrechtova muzika ima mnoge renesansne aspekte. Nasuprot dugoj, neprekidnoj melodiji i asimetriĉnoj muziĉkoj graĊi djela starijeg nizozemskog majstora Ockeghema, stoji Obrechtova muziĉka koncepcija po kojoj je melodijski tok podijeljen na periode; polifono mišljenje povezano je sa sviješću o harmoniji, kadenci i tonalitetu; ritmika ima pravilnije naglaske. O. se sluţi ostinatom kao i ponavljanjem motiva i perioda; veoma ĉesto upotrebljava melodijsku sekvencu i kretanje glasova u paralelnim decimama i tercama. Tehniku cantus firmusa primjenjuje na nov naĉin. Najveći domet postigao je O. u misi. Najkarakteristiĉniji je njegov postupak dijeljenje cantus firmusa na odlomke iz kojih neiscrpnom snagom kombinatorike stvara strukture. U nekim
DJELA. ORKESTRALNA: simfonijska pjesma EajiKamm nee xc necen, 1942; Xopoeodna meMa c eapuaifuu za violinu i orkestar; herojsl tira Teopzu JIuMumpoe, 1945; suita za komorni orkestar Tlo xaudyiuHU n^ CUM0OHUHHU manija, 1956. — Tlpucnuma necen za violinu i klavir. — K kompozicije. — Opera TpaMada (nedovršena); opereta Tlijina Kotfia me.tcmea. Scenska muzika. — VOKALNA: Tlapniusanu, oratorij za so i orkestar, 1952. Za sole (solo), zbor i orkestar: Ha npouiaeane; JIUMU poduua, 1950; Eopĉa 3a Mup, 1951 i Padocm ude, 1955. 3aneu, Ham 6au4 za zbor i recitatora, 1954; brojni zborovi; mnogo masovnih pjesam pjesme.
OBUHOV (Oboukhoff, Obuchov), Anatoli) Nikoli ruski plesaĉ (Petrograd, 1895 — New York, 25. II 1962). 1 Carske baletne škole u Petrogradu (N. Legat). Debitirac u tamošnjem Manjinskom kazalištu gdje je 1917 posta plesaĉ. Od 1920 angaţiran u Bukureštanskoj operi i zatim i Russische romantische Ballette B. Romanova. God. 19' djelovao u Kaunasu; 1936—37 solist trupe Ballets russes de 1 -Carlo i kasnije ĉlan baleta R. Bluma i C. de Basila. Od i New Yorku poduĉava na školi American Ballet. OBUHOV, Nikola), ruski kompozitor (Moskva, 22. IA — Pariz, 13. VI 1954). Studirao na Petrogradskom konzerv (N. Ĉerepnjin, M. Štejnberg); za Oktobarske revolucije oc Pariz i radi neko vrijeme orkestraciju sa M. Ravelom. N su djela u poĉetku pod utjecajem A. Skrjabina, a kasnije i bliţuju atonalnosti. Bavio se i eksperimentiranjem na po elektronskih muziĉkih instrumenata (1934 izumio eleki instrument nazvan croix sonore) i harmonije. Obuhovljeva s zika temelji na totalnoj kromatici, tj. na samostalnosti i ravn nosti svih dvanaest temperiranih polustepena. U kompozi veoma ĉesto uspostavlja veze izmeĊu religije i muzike. Najz primjer je opseţan oratorij Le Livre de vie ĉija partitura obi oko 2000 stranica. DJELA: Poemes lilurgiqucs za orkestar, 1919. — Hymne des vivants djela za croix sonore i klavir. Pour le salut du monde un seul roi i druga croix sonore. — Oko 30 kompozicija za klavir. — VOKALNA. Za so i orkestar: oratorij Le Livre de vie (sa scenskim uputama), 1925 i Hymne 1 1937.Kompozicije ?.a glas i komorni sastav, za glas i klavir. — SPISI: V 1 dans la musique, RM, 1927; Traite d'harmonie tonale, atonale et totalt LIT.: B. de Schloezer, Nicolas Oboukho v, RM, 1921. — C. L »Le Livre de vie« de Nicolas Oboukhov, Pariš 1932. — E. L., Les Ma de Nicolas Oboukhov au Departement de la Musique de la Bibliotheque ni Fontes Artis Musicae, 1968.
OCHS, Siegfried, njemaĉki zborovoĊa i kompozitor (] furt na Majni, 19. IV 1858 — Berlin, 5. II 1929). Stud Berlinu na Visokoj muziĉkoj školi, zatim privatno kod F. i F. Urbana. God. 1882 osnovao zbor koji je — od 188 Philharmonischer Chor — postao, pod njegovim vodstvoi dan od najistaknutijih njemaĉkih vokalnih ansambla i im kraju više od 400 pjevaĉa. God. 1920 raspustio zbor, a dio
OCHS — OĈENAŠ
717
ukljuĉio u zbor berlinske Visoke muziĉke škole, gdje je otada predavao na oratorijskom odjelu. Obdaren izvanredno finim sluhom i sigurnim osjećajem za ritam i stil, O. je u izvedbama svojega zbora poklanjao posebnu paţnju izgovoru, fraziranju i isticanju dramatskog i slikovitog elementa. DJELA. SPISI: Geschehenes, Gesehenes, 1922; Der deutsche Gesangverein (4 sv.), 1923—28; Uber die Art, Musik zu horen, 1928. — KOMPOZICIJE: djela za klavir i harfu. — Ein deutsches Volkslied . . . im Style alterer und neuerer Meister za klavir. — Opera Im Namen des Gesetzes, 1888; 2 operete. — Zborovi; kanoni; dueti i pjesme. — Revidirao Matthduspassion i brojne kantate J. S. Bacha. LIT.: K. Singer, Siegfried Ochs, Berlin 1933. — R- Sietz, Siegfried Ochs, MGG, IX, 1961.
OCKEGHEM (Okeghem i više od 35 drugih grafija), Johannes, nizozemski kompozitor (?, oko 1425 —■ Tours, oko 1495). God. 1443—44 pjevaĉ u zboru crkve Notre Dame u Antvverpenu; 1446—48 ĉlan kapele vojvode Karla I Bourbonskog. Od 1453, moţda i prije, pa do smrti, na francuskom dvoru, isprva pjevaĉ u Kraljevskoj kapeli, od 1454 kompozitor i prvi pjevaĉ (premier chappelain), a od 1465 dirigent (maitre de la ckapelle de chant du Roy). Uz to je bio rizniĉar opatije sv. Martina u Toursu. Neke Ockeghemove kompozicije, pisane u osobito strogim kontrapunktskim disciplinama, štampane su mnogo puta kao uzori u teoretskim djelima XVI st. Stoga je u historiji muzike XIX st. prevladalo mišljenje da mu je više stalo do zakuĉastih tehniĉkih majstorija nego do same muzike. Ovakvo gledanje potpuno iskrivljuje lik ovog muziĉara. On je, istina, bio u toj generaciji nenadmašiv majstor, ali je na stranicama svojih djela dao mnogo manje prostora sloţenim kanonskim konstrukcijama, a mnogo više oblicima koji dopuštaju da se misao slobodnije razvija. O. nije izmislio nikakvu posve novu tehniku; njegovo je znaĉenje u tome »što je stil franko-nizozemske polifonije oko sredine stoljeća izgradio u svim pravcima, i, nadasve, snaţno proširio 1 produbio njegovu izraţajnu moć« (D. Plamenac). Ockeghemova široka i asimetriĉna melodijska linija nastavlja gotiĉku tradiciju; periode nisu jasno odijeljene, jer njegova polifonija teĉe bez prekida; on pomno izgraĊuje klimaks, a u stremljenju prema kadenci pojaĉava pokret pri kraju odlomka, ili stavka. Ockeghemovi chansoni pokazuju utjecaj chansona Dufaveva i Binchoisova tipa, ali su više polifoni u fakturi. O. je mnogo vaţniji po svojim motetima i posebno po misama. U nekim misama tretira cantus firmus na tradicionalan naĉin. Karakteristiĉniji su za njega, meĊutim, slobodniji postupci s cantus firmusom, kao parafraziranje preuzete melodije ili doslovno preuzimanje poĉetka modela, kako bi se u nastavku melodija slobodno razvijala. Za mise Mi mi, Cuiusvis toni i Prolationum moţe se reći da su slobodno komponirane, jer dosad nije otkrivena melodija koja bi im bila posluţila kao cantus firmus. Misa Cuiusvis toni dobila je naslov po tome što se jedan te isti notni tekst, pomoću odgovarajućih kljuĉeva i znakova za transpoziciju, moţe pjevati "u sva ĉetiri autentiĉna crkvena naĉina. Misa Prolationum komponirana j e preteţno u dvostrukom kanonu u razliĉnim intervalima. U svima dvostrukim kanonima pojavljuju se ĉetiri prolacije Philippea de Vitrija, svaka u drugom glasu. Kao vitalan muziĉar i nemiran istraţivaĉki duh, O. je stvarao pravu muziku i onda kad je sebi postavljao najteţe tehniĉke zadatke. Volio je eksperimentirati i pronalaziti osebujna rješenja. Povremena upotreba imitacije i pribliţavanje tehnici parodije pokazuju da je predosjećao buduća strujanja. j
pj
jj
DJELA. VOKALNA: chanson Alius discantus super »O rosa bella« za 2 2 mise za misa za mr nedvojbeno utvrĊeno njegovo autorstvo. Medu njima je i motet za 36 glasova, za koji se ĉesto smatra da je identiĉan s motetom Deo gratias, štampanim anonimno u zbornicima XVI st.). NOVA IZD.: cjelokupna djela izlaze u redakciji D. Plamenca; dosad su obj. sve mise u 2 sv.: I (Publikationen alterer Musik, 1927; II izd., s engleskim predgovorom, American Musicological Society, 1959; III revidirano izd. 1966) i II (American Musicological Society, 1947; (III izd. 1966). LIT.: M. Brenet, Jean de Ockeghem, Memoires de la Societe de FHistoire de Pariš et de 1' Ile-de-France, 1893 (prer. izd. u Musique et Musiciens de la VieilJe France, Pariš 1911). — D. Plamenac, Johannes Ockeghem als Motetten-und Chansonkomponist (disertacija u rkp.), Wien 1925. — Isti, Autour d'Ockeghem, RM, 1928. — J. S. Levitan, Ockeghem's Clefless Compositions. MQ, 1937- — W. Stephan, Die burgundisch-niederlandische Motette zur Zeit OckegL^^^^ -
T^" _
. _
1
__ __
A
n
.*■
T T
i^v
1
i
1
L
ri
i
"
i
AI
Mu XV 1947. — D. Plamenac, A l'ostscnpt to Volume li ot the Collected Johannes Ockeghem, Journal of the American Musicological Societv, 1950. — E. Kfenek, Johannes Okeghem, New York 1953. — H. Kellman, The Origins of the Chigi-Codex, Journal of the American Musicological Societv, 1958. — D. Plamenac, Johannes Ockeghe m, MGG, IX, 1961. — M. Henze, Studien zu den Messenkompositionen Johannes Ockeghems, Berlin 1968. B. AC.
OCTOBASSE (franc; engl. octobass, njem. Oktobasse, tal. octobasse), kontrabas visok blizu ĉetiri metra, sa tri ţice, ugoĊene
J. VAN OCKEGHEM i njegovi pjevaĉi, minijatura, XV st. t C yG
C. Konstruirao ga je 1849 J. B. Vuillaume u Parizu. Nastao je u nizu pokušaja, što se javljaju još u XVII st. (a išĉezavaju tek potkraj XIX st.), da se konstruira gudaĉki instrument koji bi u orkestru proizvodio tonove registra od 32 stope. Zbog veliĉine instrumenta prebiranje ţica na octobassu vršilo se mehaniĉki s pomoću sistema poluga, koje su se pokretale sa 8 pedala. OCVIRK, Ivan, kompozitor i orguljaš (Sv. Peter kod Celja, 14. VIII 1883 — Sisak, 29. I 1950). Završio Bervarovu orguljašku školu u Celju; orguljaš u Gornjem gradu i Št. Juriju ob juţni ţeleznici i 1905—09 kapelnik i uĉitelj muzike u Sinju. Nakon toga studirao na Crkvenoj muziĉkoj školi u Regensburgu (1909) 1 završio Konzervatorij u Beĉu (1911). Od 1911 bio je gradski kapelnik i zborovoda u Sisku, od 1913 u Sinju i onda ponovno u Sisku. Vrstan orguljaš i teoretiĉar, O. je svoje veliko znanje iskoristio kao kompozitor u brojnim romantiĉki koncipiranim djelima, u koja je mjestimice unosio i novoromantiĉna obiljeţja. Njegov je uĉenik, medu ostalima, bio i K. Odak. DJELA: 12 simfonija; 6 uvertira i dr. — Dvanaest gudaĉkih kvarteta; 2 sonate za violinu i klavir i dr. — KLAVIRSKA: 12 sonata; 10 sonatina; 6 suita; 30 invencija; 15 fuga za klavir i orgulje.— Pred in poigre za orgle ali har monij, 1907; Skladbe sa harmonij, 1920. — Oko 120 zborova {Nageljni, 1903—08). — Oko 80 crkvenih djela (2 mise na latinski tekst) i dr. — SPISI: Narodna glazbala u cetinskoj (sinjskoj) krajini u Dalmaciji, Sv. C, 1923; Petar Kneţević i dva kantuala franjevaĉkog samostana u Sinju, ibid., 1923; Još nešto o kantualima Petra Kneţevića, ibid., 1924. LIT.: /. Glibotić, Ivan Ocvirk, Sv. C, 1930, 3. D. Co.
OĈADLIK, Mirko, ĉeški muzikolog (Holešov, Moravska, I. III 1904 — Prag, 26. VI 1964). Studij muzikologije s doktoratom završio 1946 u Pragu (Z. Nejedly). God. 1925—30 muziĉki kritiĉar; od 1928 na Radio-stanici u Pragu (1935 šef muziĉkog programa; 1945—50 direktor centralnog programa Ĉehoslovaĉkog radija); 1930—34 ureĊivao muziĉku reviju Kliĉ. Od 1951 profesor na Univerzitetu u Pragu; od 1959 direktor Instituta za historiju muzike koji je osnovao. Svoje radove posvećuje ĉeškoj muziĉkoj historiji; posebno se bavio B. Smetanom. Napisao oko 3000 ĉlanaka i studija i odrţao više od 1000 predavanja na radiju i televiziji. Zapaţeno je njegovo djelo o ĉeškim orkestralnim kompozicijama (Svet orchestru). DJELA. SPISI (vaţniji): Libuše, 1939 (II izd. 1949); Smetanovskd diskografie, 1939; K. B. Jirdk, 1941; Bedfich Smetana, 1945; SvU orchestru (2 sv.), 1942—46 (II dopunjeno izd. 1951—53; V izd. 1956); Rok B. Smetany v datech, obrazech, zapisech a pozndmkdch, 1950; Ţivot a dilo Zd. Fibicha, 1950; Soupis ĉeskych tištţnych opernich textu, 1958; Soupis dopisu B. Smetany, 1960. — Izdao niz djela B. Smetane. LIT.: J. Buţga, Mirko Oĉad lik, MGG, IX, 1961.
OĈENAŠ, Andrej, slovaĉki kompozitor (Selce, 8. I 1911 —). Studirao na Konzervatoriju u Bratislavi (A. Movzes) i u Pragu (V. Novak). God. 1939—49 muziĉki suradnik Bratislavskog radija, 1949—52 direktor Konzervatorija. Od 1949 predaje kompoziciju na Konzervatoriju, a uz to od 1957 vodi muziĉki odjel RadioBratislave. U svojim djelima O. zdruţuje pjevnost slovaĉke narodne pjesme s dramatskim rapsodizmom koji podsjeća na Janaĉekovu muziku. DJELA. O RKES TRALNA: c ik lus s imfo nijsk ih s lika Mojm u narodu, 1947; ciklus simfonijskih pjesama Pamdtniky sldvy, 1961; koncert za klavir, 1959; koncert za violonĉelo, 1953; Concertino za flautu, 1961; Concertino rustico za cimbal, gudaĉe i klavir, 1963; Burlesknd predohra, 1940; suita, 1937; suita Povesti o rodnom kraji, 1943; suita Ruralia slovaca, 1959; trilogija Vzkriesenie, 1945 (prer. 1953). — Gudaĉki kvartet Obrdzky duše, 1942; Concertino za flautu i klavir, 1962. — KLAVIRSKA: 2 suite, 1937 i 1938; fantazija Plult', 1946; ciklus Nova jar, 1954 i dr. — Pastely za orgulje, 1962. ■— DRAMSKA: balet Vrchdrska piesen, 1956; pantomima Na zbojnickom tanci, 1940; scenska muzika.
718
OĈENAŠ — O'DAY
— VOKALNA: ciklus simfonijskih kantata Proroctvd, 1949—52; kantata Spev na Komunistiĉku stranu, 1950. Za zbor i orkestar: šumeju hory zelene, 1943 iMojmu pokoleniu, 1959. Zborovi; solo-pjesme. •—' Detva v speve, obradbe slovaĉkih na rodnih pjesama za sole, zbor i orkestar, 1937.
ODA (grĉ.
ODAK, Krsto, kompozitor (Siverić kraj Drniša, 20. III 1888 — Zagreb, 4. XI 1965). Studirao teologiju i filozofiju. U muzici_ su mu prvi uĉitelji bili I. Ocvirk u Sinju i M. Melichar u Šibeniku; 1912—13 uĉio kompoziciju kod P. Hartmanna u Miinchenu i 1919—22 kod V. Novaka na Majstorskoj školi Kon zervatorija u Pragu. God. 1922—61 bio je profesor na Muziĉkoj akademiji u Zagrebu. Odakova umjetniĉka ostavština broji više od 80 numeriranih i nekoliko nenumeriranih opusa. Muziĉki stil, nagoviješten već u prvim radovima, tj. sklonost polifonom oblikovanju i naglašavanju folklornih obiljeţja, moţe se primijetiti i u svima kasnijim njegovim djelima. Prihvaćajući pozitivne tekovine suvremene kompozicijske tehnike, koje je imao prilike upoznati na izvorima, O. je postepeno obogaćivao svoja izraţajna sredstva, osobito harmoniju, što se najviše oĉitovalo u proširenju njezinih temelja starim modalitetima. MeĊutim, glavno Odakovo izraţajno sredstvo ostala je uvijek melodija. Intenziviranjem horizontalnih linija nastajali su, doduše, mjestimice i opori sukobi, ali oni nikad nisu poprimali znaĉajke pomodnih, ekstremnih nastojanja. U pogledu muziĉke forme O. se uglavnom oslanjao na klasiĉne uzore, pa su mu djela i s te strane jasna i pregledna. Pa ipak, Prva passacaglia kao i neki drugi radovi, osobito crkveni, odavaju i njegovu sklonost za monumentalnim, baroknim što se oĉituje u arhaiĉkom prizvuku muzike koja izbjegava romantiĉko naglašavanje osjećaja. U svim muziĉkim vrstama kojih se dotakao, O. je stvorio vrijedna umjetniĉka djela koja su obogatila hrvatsku muziĉku kulturu. Od ĉetiri njegove simfonije posebnu paţnju privlaĉi Treća, nastala u posljednjem umjetnikovu stvaralaĉkom razdoblju. Odstupajući svjesno od ropskog oslanjanja na tradicionalne uzore, O. je u skladu s temeljnom idejom — a to je svojevrsna apoteoza optimizmu — muzici podao gotovo programatsko obiljeţje. Ta ĉinjenica nije, meĊutim, narušila arhitektoniku cjeline, jer je O. pro našao pravi put da izmiri sa drţaj i formu. Pa i tamo, gdje muziĉka tematika i nehoK. ODAK
tiĉe oţivljuje duh baroknih divertimenata, serenada i suit ju je znao uklopiti u ĉvrste okvire. Na podruĉju komorne m O. je svoj vrhunski domet ostvario u Trećem gudaĉkom kvi koji se odlikuje iskreno nadahnutom stvaralaĉkom fantazi; uzornim kvartetskim slogom. Dok se O. u vanjskim stavcirr spirirao pitoresknim i pregnantno ritmiziranim folklorist elementima, u poetiĉnom je Nokturnu ostvario intimnu atmc noći, koja se »moţe mjeriti s najljepšim Schumannovim s ĉama«. MeĊu Odakovim muziĉko-scenskim djelima najorigin je narodna opera Dorica pleše na libreto Đ. Vilovića. Pristu] radu na operi i kompozitor i libretist imali su već unaprijed odreĊeni plan. Oni su htjeli na temelju izvornih narodnih tek i napjeva iz MeĊimurja stvoriti scensko djelo koje će biti ţivota u tom ţivopisnom kraju. Takva je koncepcija nemir ograniĉila stvaralaĉku slobodu kompozitora, a mjestimice nametnula rješenja koja nije mogao izbjeći. No, unatoĉ tom je stvorio veoma zanimljivo djelo, sastavljeno od niza us] epizoda. Partitura opere izgraĊena je iskljuĉivo na folklo materijalu, što je podalo osebujan peĉat muzici. Vaţnu ulog* toga O. je povjerio zborovima. Tretirajući ih gotovo na oratc naĉin, on je s njima postigao izvanredne efekte. Zadaća ori svodi se najviše na pratnju, ali je O. kombinacijama instru talnih boja znao ostvariti i uspjele ugoĊaje i potrebne kont koji donekle nadomještaju slabosti izrazito lirskog libret Veliko zanimanje pokazivao je O. za vokalnu muziku, komponirao niz pjesama i zborova na narodne tekstove i n hove suvremenih pjesnika V. Nazora, R. Katalinića Jeretov Ţupanĉiĉa, M. Krleţe, B. Ĉopića i dr. Od pjesama posebno istaknuti tri narodne op. 21. (Mila majko, Naišo Erbez, Alaj ţenĉe) i tri Krleţine (Stric-vujc, Turopoljska restauracija, Pi nik), a od zborova pet regionalnih rapsodija (Makedonska: sanska, MeĊimurska, Dalmatinska, Koruška), pa petoro^ Madrigal i Ĉopićev Razgovor s ĉetom. Vrijedan Odakov j crkvenoj muzici su njegove dvije staroslavenske mise i Tri p: za bariton. Kompozitor koji je pridonio snaţnom zamahu u prvoj m narodnoj afirmaciji hrvatske muzike u godinama nakon Pr svjetskog rata, O. je svoje djelo ugradio u jugoslavensku mu; kulturu nenametljivošću istinskog umjetnika i zato će one tati trajnim dobrom. DJELA. ORKESTRALNA. Ĉetiri simfonije: I, Simfonija Jadrana o 1940 (Zagreb, 3. VI 1940); II, Sinfonia brevis op. 52, 1951 (preradba Si uvertire op. 17); III, op. 72, 1961 (Zagreb, 20. XI 1963) i IV, 1965. Dvije tire: Sveĉana op. 17 (Zagreb, 12. IV 1937) i Herojska op. 43, 1945; 2 Passac I, za gudaĉki orkestar op. 35, 1938 (Zagreb, 24. XI 1939) i II, op. 63, Moreška za duhaĉki orkestar op. 28, 1934; Preludij i fuga op. 49, 1946; Si op. 50, 1946; Nokturno op. 57, 1952; Divertitnenio za saksofon i gudaĉe 0] 1957; Concertino za fagot i gudaĉe op. 67, 1958; Air i Rondeau za violinu Ċaĉki orkestar op. 73, 1962; koncert za klavir op. 75, 1963. —KOMORNA. gudaĉka kvarteta: I, op. 5, 1923 (Zagreb, 18. XII 1924); II, op. 7, 1927 op. 30, 1935 (Zagreb, 6. II 1936; preraĊen kasnije u suitu za gudaĉki orkest muziku za balet Leptirića i mjesec) i IV, op. 64, 1956 (Radio-Zagreb, 22 1958). Sonata za violinu i klavir op. 1, 1922 (Prag, 27. VI 1922); sonata za (violinu) i klavir op. 42, 1946; klavirski trio op. 70, oko 1960; Quartettim violine. Za violinu i klavir: Rapsodija op. 10; Elegija op. 27 i Legenda i i cvijeće op. 46; Duo za violu i klavir op. 38; za rog i klavir: Andante cantabile b i Rondo op. 74, 1963; za trublju i klavir: Concertino op. 51 i Divertimento ot Romanca za klarinet i klavir op. 59. -^ KLAVJRSKA: sonata op. 37, Praeludium. — Preludij, fuga i passacaglia za orgulje. — DRAMSKA: na opera Dorica pleše (Đ. Vilović) op. 18, 1933 (Zagreb, 16. VI 1934); komiĉna Konac svijeta (M. Fotez) op. 40, 1944 (neizv.); radio-drama Majka Margari Rabadan) op. 60, 1953 (Radio-Zagreb, 25. III 1955; scenska realizacija Zagr II 1957). Balet Leptirića i mjesec, 1958 (prvobitno III gudaĉki kvartet; Sai 18. III 1959). Muzika za igrokaze Ţivkov badnjak op. 32 i Priĉa o Novoj ; op. 53. Filmska muzika. — VOKALNA: kantata Radost (V. Nazor) za bariton, mješoviti zbor i orkestar op. 69, 1959 (Radio -Zagreb, 8. VII ] Pet rapsodija za mješoviti zbor: I, Makedonska op. 4; II, Bosanska op. 14 MeĊimurska op. 26; IV, Dalmatinska op. 54 i V, Koroška op. 55. Zborovi zbora op. 2; Tri zbora op. 8; ĉetiri zbora op. 9; Madrigal op. 11; Muški zi op. 15; Mješoviti zborovi op. 16; Tri muška zboraop. 23; Razgovor s ĉetoi Ĉopić) op. 44; Koliko uţiva op. 65 i dr. Solo-pjesme za glas i klavir (orke Tri pjesme op. 3 ; Tri pjesme op. 21; Dvije pjesme op. 22; Turopoljska reštau (M. Krleţa) op. 39; Pobjednik (M. Krleţa) op. 45; Ĉakavska lirika op. 71 — CRKVENA: 2 Staroslavenske mise, I, za zbor i orkestar op. 12 i '. mješoviti zbor a cappella op. 34; Tri psalma za bariton i klavir op. 6,1925 ;P LXIV za 2 glasa i klavir op. 29; Se jerej veliki za muški zbor op. 13; Dva t vita zbora op. 19; Dvije pjesme za glas, violinu i orgulje op. 20; TebeBoga hv za muški zbor op. 41. Moteti: Dva moteta za mješoviti zbor i orgulje op Tri moteta za zbor i orgulje op. 26 i Motet za mješoviti zbor op. 31. —■ Ob: jugoslavenskih i crnaĉkih narodnih napjeva za razliĉite sastave . — SI Modulacija, 1954 i Poznavanje instrumenata, 1956. LIT.: R., Krsto Odak, Sv. C, 1930, 1. — K. Kovaĉević, Hrvatski kom tori i njihova djela, Zagreb 1960. — Isti, Muziĉko stvaralaštvo u Hrvi 1945—1965> Zagreb 1966. — Isti, Krsto Odak (1888—1965) — In memo Zvuk, 1966, 66. K. K<
O'DAY, Anita, ameriĉka jazz-pjevaĉica (Chicago, 18. 1919 —■). Do 1939 pjevala u razliĉitim lokalima Chicaga. 1 se pridruţila ansamblu M. Millera; 1941 nastupala sa sastai G. Krupa, a 1944—4$ sa S. Kentonom. Osobito veliki usj postigla 1958 na festivalu u Newportu. Sudjelovala je u snirm filmova Jazz on a Summer's Day i The Gene Krupa Story. Go: vala 1959 sa B. Goodmanom u Evropi, 1963 u Japanu i 196
O'DAY — OFERTORIJ Engleskoj. Pjevaĉica specifiĉne »promukle« boje glasa, uvrstila se u najbolje i najizraţajnije interpretatore swinga medu bjelkinjama. ODEON (grĉ. CO S EIOV od (pSrj pjesma), u antiĉko doba zgrada za muziĉke priredbe koja je —• za razliku od kazališta —■ bila natkrivena. Najveći saĉuvani o. za 8000 osoba nalazi se na obronku Akropole. Podigao ga je 170 Herod Atik. U Rimu su bila dva odeona. ODGOJ SLUHA, jedno je od podruĉja muziĉkog odgoja i obrazovanja, a zadatak mu je izgraĊivanje sposobnosti svjesnog prepoznavanja, reproducirani a i biljeţenja ritmiĉkih, melodijskih i harmonijskih elemenata muzike. Tisućugodišnji razvoj ove pedagoške discipline doveo je do mnogobrojnih metoda s ovim bitnim zahtjevima: usvajanje tonova dur-ljestvice, usvajanje mola u sva tri oblika, snalaţenje u svim tonalitetima, svladavanje intervala bez funkcionalnog oslonca, svladavanje kromatike, disonantnih intervala i akorda, dvoglasnih, troglasnih, i ĉetvoroglasnih diktata homofonog i polifonog sloga. LIT.: J. Mullcr-Blattau, Gehorbildung, MGG, IV, 1955.
J. Pj.
ODHECATON (grĉki (iSv) pjesma i EKOCTOV stotina, dakle 100 pjesama), najstarija zbirka višeglasne muzike štampana pomiĉnim slogom u menzuralnoj notaciji; s njom je O. Petrucci zapoĉeo 1501 svoju tiskarsku djelatnost u Veneciji. Pravi joj je naslov Harmonice musices Odhecaton A. Sadrţava 98 kompozicija preteţno troglasne, ĉetvoroglasne i petoroglasne chansone nekada ĉuvenih muziĉara iz razdoblja 1470—1500, meĊu kojima su J. Ockeghem, J. Obrecht, H. Isaac, A. Agricola, Josquin Des Pres i dr. Sliĉne zbirke (Canti B i Canti C) izdao je Petrucci 1502 i 1504. IznenaĊuje ĉinjenica da je na veoma malom broju kompozicija oznaĉen tekst, premda su mnoga djela što ih je Petrucci objavio u ovoj zbirci u drugim izvorima saĉuvana s tekstom. Moţda ih je Petrucci namijenio u prvome redu instrumentalnom izvoĊenju. Ako je tako, bio bi to vaţan putokaz za dublje upoznavanje izvodilaĉke prakse u muziĉkom ţivotu renesanse. Faksimile ovoga veoma vaţnog djela objavljen je u Bollettino bibliografico musicale, 1932. Transkripciju u današnje notno pismo i predgovor objavila je H. Hewitt 1942. LIT.: M. Cauchie, L' Odhecaton, recueil de musique instrumentale, Re vue de musicologie, 1925. — Isti, A propos des trois recueils instrumentaux de la serie de 1' Odhecaton, ibid., 1928. — G. Reese, The First Printed Collection of Part-Music: The Odhecaton, MQ, 1934. B. Disertori, In margine all'Odhecaton, RMI, 1949. J. As.
ODINGTON, Walter, engleski astronom i muziĉki teoretiĉar (rano XIV st.). Općenito se smatra da je bio benediktinski redovnik iz Eveshama (Worcestershire) koji je djelovao u Oxfordu. Osim dva astronomska djela (1316) ostavio je i traktat De speculatione musicae saĉuvan samo u jednom rukopisu iz poĉetka XV st. (Corpus Christi College, Cambridge; obj. 1864 Ch. E. H. de Coussemaker, Scriptores I). Ovaj je traktat vrlo vaţan za povijest srednjovjekovne muzike, jer osvjetljuje englesku muziku i notaciju na prijelazu u Ars novu. U 6 knjiga (poglavlja) bavi se proporcijama, njihovoj primjeni na tonske intervale, tonskim rodovima, nazivima nota, gradnjom orgulja, zvona i monokorda, crkvenim naĉinima, pjesniĉkim metrima, koralom i menzuralnom muzikom. O. je u tom svom djelu definirao tercu kao konsonantni interval; za razliku od -> Pitagorejske terce akustiĉkog omjera 81:64, kod Odingtona je akustiĉki odnos velike terce 5:4. Tako je taj interval, po prvi put u srednjovjekovnoj muziĉkoj teoriji, uvršten medu konsonance, premda se u praksi — naroĉito u Engleskoj — već i ranije primjenjivao konsonantno. LIT.: G, Reaney, Walter Odington, MGG, IX, 1961.
ODNOPOSOFF, Ricardo, argentinski violinist (Buenos Aires, 24. II 1914 —). Violinu uĉio u Buenos Airesu (A. Klasse), a zatim u Berlinu na Visokoj muziĉkoj školi (R. Deman) i 1928—32 kod K. Flescha. Kao »ĉudo od djeteta« nastupio je već u dobi od pet godina na javnom koncertu u Buenos Airesu. Nekoliko godina koncertni majstor Filharmonijskog orkestra u Beĉu. God. 1944—56 ţivio u New Yorku, od 1956 u Beĉu, gdje predaje na Muziĉkoj akademiji; od 1964 profesor je na Visokoj muziĉkoj školi u Stuttgartu. Brojne koncertne turneje vodile su ga kroz zemlje Evrope i Amerike. LIT.: G. Schweizer, Ricardo Odnoposoff, Neue Zeitschrift fur Musik, 1957-
ODOJEVSKI, Vladimir Fjodoroviĉ, ruski muziĉki pisac (Moskva, 11. VIII 1803 — 11. III 1869). Studirao na Moskovskom univerzitetu; u muzici samouk. Od 1846 vicedirektor Javne biblioteke i direktor Rumjancevljeva muzeja u Petrogradu; od 1861 ţivio u Moskvi. Sudjelovao je u radu Petrogradskog filharmonijskog društva, Ruskog muziĉkog društva u Petrogradu i Moskvi i Moskovskog konzervatorija. U njegovoj kući u Petrogradu sastajale su se znaĉajne liĉnosti iz ruskoga kulturnog ţivota; bio je usko sprijateljen s Gogoljem i Puškinom. O. ide meĊu os-
719
nivaĉe ruske muzikologije. Najviše je pisao o suvremenoj ruskoj i zapadnoevropskoj muzici, o ruskoj narodnoj pjesmi i o staroj ruskoj muzici. Vatreno se zauzeo za M. Glinku, shvativši prvi njegovo znaĉenje za razvoj ruske muzike. DJELA: Od UCKOHHOU se/iuKopycchou juy3biKe, u knjizi P. Bessonova Kaaunepexo3tcue, 1863; CmapUHnan necnn, PyccKnH apxHB, 1863; PyccKan u tnaK na3bisaeMan o6u{an My3biKa,PyccKiii\ apxnB,l867 \My3uKaAbHan zpaM0tna,l%6%;nekoliko studija u publikaciji Tpy;ibi IlepBoro apxeojiorHMecKoro CT>e3fla B MocKBe, II, 1869; brojni ĉlanci u ĉasopisima i listovima. — Novele Ilocjiednuu Keapmem Eemxoeena, 1831; CedacmbHHEax, 1835.Dopunio KapMaHHuu My3biKajibHbiii c.ioeapb A. Harrasa, 1882. — Novija izdanja: 036panHue My3uKajibH0-KpumunecKue cmamtu, 1951; Cmambu 0 M. II. TjiunKe, 1953; My3bmajibH0-jiumepamypHoe nacnedue, 1956 (uvod G. Bernandta). LIT.: F. EepHandni, B. <£>. OfloeBCKHH—My3biKajibHbiH nHcaTejib, CoBeTCKan My3bma, 1939.—E. Acatf)bee,\\3 ^najioroB o My3biKe: r\nnHKa-OrioeBCKHM, ibid., 1946. —E. rpanoecKuu, B. <£>. OfloeBCKHH, My3biKajibHbiH KPHTHK (disertacija), Mocraa 1952. —D.Lehmann, Wladimir Fjodorowitsch Odojewski, MGG, IX, 1961. KU
ODON (Odo, Oddo), francuski srednjovjekovni muziĉki teoretiĉar, pisac tzv. Odonskih traktata. Pitanje autorstva traktata nije do danas riješeno. Muzikolozi su vjerojatnim autorom dugo smatrali Odana iz Clunyja (u blizini Le Mansa, 879 — Tours, 18. XI 942). On je bio uĉenik Remigiusa iz Auxerrea u Parizu, od 899 cantor, od 901 archicantor u Toursu, od 909 redovnik u samostanu Beaume (924—927 opat), a 927—942 opat u Clunvju. Novija istraţivanja pokazala su, meĊutim, da se to mišljenje ne moţe smatrati toĉnim. Prema najstarijim svjedoĉanstvima, O. iz Clunvja je autor teoloških rasprava, tvorac 12 antifona sv. Martinu i pjesnik nekoliko himni, ali se ne spominje kao muziĉki teoretiĉar. P. Wagner, M. Brenet, A. Gastoue i H. Oesch naginju mišljenju da je pisac Odonskih traktata Odon iz St. Maur-des-Fossesa (? — oko 1030), 1006—1029 opat u samostanu St. Maurdes-Fosses kraj Pariza. U Odonske traktate idu ova djela: Dialogus de mušica ; Musicae artis disciplina; Regulae de rhythmimachia; Regulae super abacutn; Ouomodo organistrum construatur; Prooemium Tonarii i Intonarium. Najznatniji je Diulogus de mušica, nazvan i Encheiridion 'musices); u 18 poglavlja, pisanih u formi razgovora uĉitelja i uĉenika raspravlja se o intervalima, podjeli monokorda i o starocrkvenim na ĉinima. Traktat su objavili M. Gerbert {Scriptores ecclesiastici de mušica, I, 1784) i J. P. Migne (Patrologia tatina, 1844—55). LIT.: P. Wagner, Ober die handschriftiiche Uberlieferung des Dialogus Domni Odonis, VFMW, 1891. — M. Brenet, Guido d' Arezzo, Ponthus Teutonicus et 1' abbe Odon, Tribune de St. Gervais, 1902. — H. Oesch, Guido von Arezzo. Biographisches und Theoretisches unter besonderer Beriicksic htigung der sogenannten odonischen Traktate, Publikationen der Schweizerischen Musikforschenden Gesellschaft, Bern 1954. — H. Huschen, Odo, MGG, IX, 1961. — M. Huglo, L' Auteur du »Dialogue sur la musique« attribue a Odon, Revue de Musicologie, 1969.
ODUŠCI (engl. soundholes, franc. ouies, njem. Schallocher, tal. orecchie ili occhi), otvori na gornjoj dasci (glasnjaĉi) gudaĉkih i trzalaĉkih ţicanih instrumenata. Prema smještaju i obliku razlikuju se: a) Otvori na gudaĉkim instrumentima u obliku slova / {F-odušci), urezani posred glasnjaĉe oko zvukovnoga ĉvorišta (njem Schallpunki), s obiju strana konjića. F-otvori povećavaju elastiĉ nost središnjega dijela glasnjaĉe. Time pojaĉavaju rezonanciju, ali ujedno i skraćuju njezino trajanje. Stariji gudaĉki instrumenti, poglavito iz porodice viola, imali su otvore u obliku slova C ili u obliku vitice. b) Otvori na trzalaĉkim instrumentima, lutnjama, gitarama, mandolinama, nazvani »ruţa« (engl. i njem. Rose, franc. rosace, tal. rosa), urezani u obliku kruga, ponekad elipsoidni, smješteni u središtu gornje daske i ĉesto bogato ornamentirani; oni takoĊer pojaĉavaju rezonanciju, ali i produljuju njezino trajanje. Istu zadaću imaju i okrugli otvori na cimbalu kao i na preteĉi klavira — ĉembalu. K. KO. OERTL, Ivan (Jan), violonĉelist ĉeškog podrijetla (Slavkov na Loketsku, 1827 — Zagreb, 8. XII 1889*). Muziĉko školovanje završio u Pragu, a zatim je nakon nekoliko koncertnih turneja postao 1849 ĉlan orkestra u beĉkom Karltheateru. Od 1852 nastavnik violonĉela i teorije na Muziĉkoj školi HGZ u Zagrebu. Njegovi su uĉenici: A. Šrabec, J. Ekenhuth, M. Weiss, S. Kugler i J. Tkalĉić. Bio je koralist katedrale, a od 1870 i prvi violonĉelist Zagrebaĉke opere. Koncertirao solistiĉki i u gudaĉkom kvartetu sa A. Schwarzom, A. Felbingerom i E. Simmom. DJELA. INSTRUMENTALNA: Legende am Kalvarienberg; Slavjanin; Domorodni glasi za violonĉelo i klavir; fantazije na teme iz opera. — Zborovi (Poputnica kola). — Te Deum. —■ Obćenita teoretiĉno-praktićna pripravna nauka glazbe, 1880 (prema Allgemeine theoretische Vorschule der Musik B. D. Webera, 1828). LIT.: A. Goglia, Ivan Oertl, prvi uĉitelj violo nĉela u HGZ -u, Sv. C, 1826, 1. K. Ko.
OFERTORIJ (lat. offertorium prikazanje), u zapadnoj liturgiji, ĉetvrti promjenljivi stavak mise, koji se izvodi za vrijeme prikazanja ţrtvenih darova. Izvorno, o. je bio psalam s antifonom (antiphona ad offerendum), ali je kasnije ostao samo psalam, odnosno samo pojedini stih psalma, koji svojim sadrţajem odgovara liturgijskom znaĉenju blagdana. Za svaki dan u godini postoji odreĊeni o. s gregorijanskim napjevom, a od sredine XV st.
720
OFERTORIJ — OFIKLEIDA
ĉesto se mjesto koralnih napjeva uzimaju polifoni moteti komponirani na propisani tekst ofertorija. Dok su T. L. Vittoria, O. di Lasso, C. Morales, J. Gallus, J. Des Pres i dr. napisali znatan broj ofertorija samo za veće blagdane, Palestrina je 1593 objavio zbirku ofertorija za sve nedjelje i blagdane kroz cijelu liturgijsku godinu (Offertoria totins anni).Oći XVII st. neki su kompozitori pisali ofertorije i za same orgulje. LIT.: H. Sidler, Studien zu den alten Offertorien, Freiburg (Schvveiz) 1939- — IV7. Lipphardt, Die Geschichte dcs mehrstimmigen Proprium Missae, Heidelberg 1950. — A. Scharnagl, Offertorium, MGG, IX, 1961. — G. Baroffio, Die Offertorien der Ambrosianischen Kirche (disertacija), Koln 1964. — R. Stciner, Some Questions About the Gregorian Offertories and Their Verses, Journal of the .American Musicological, Society, 1966. A. Vi.
OFF-BEAT, jedno od najvaţnijih obiljeţja jazz-muzike; oĉituje se u neznatnom, ali ipak osjetnom razmaku izmeĊu melodijskog akcenta i dobe osnovnog metra (beat). Najizrazitije je kod duhaĉkih instrumenata, solista ili sekcija. O.-b. se susreće i kod instrumenata s tipkama (klavir, orgulje), gdje dolazi do raskoraka izmeĊu lijeve i desne ruke. Na taj se naĉin postiţe u jazzu i znaĉajan drive i sioing. OFFENBACH, Jacques (Jacob), njemaĉki kompozitor, naturalizirani Francuz (Koln, 20. VI 1819 — Pariz, 5. X 1880). Sin Isaaca Jude Ebersta (zvanog Offenbacher ili Offenbach, po rodnome gradu Offenbachu na Majni), knjigoveţe i muzikanta, uĉitelja muzike i kantora sinagoge u Kolnu. God. 1833 primljen na Pariški konzervatorij, studirao violonĉelo kod Vaslina i L.-P. Norblina. Potkraj 1834 napušta Konzervatorij; violon-ĉelist je u kazališnim orkestrima (OperaComique) i uĉi privatno kompoziciju kod F. Halevvja. U to vrijeme komponira valcere i romance i kao virtuoz na violonĉelu nastupa u pariškim salonima, a povremeno i u koncertnim dvoranama. God. 1839 boravi u Kolnu, gdje koncertira s bratom Juliusom (Judom). God. 1843 pobuĊuje paţnju pariške publike svojim bufonesknim duom Le Moine bourru (satira na roman J. OFFENBACH V. Hugoa Notre-Dame de Pariš); 1847 izvodi na vlastiti trošak komiĉnu operu L'Alcove. God. 1850—55 djeluje kao dirigent na Thedtre Franfais; u to vrijeme izmeĊu ostalog komponira Chanson de Fortunio za Mussetovo djelo Le Chandelier (ide meĊu njegove najbolje melodije). Offen-bachovi uspjesi, koji su niz godina ograniĉeni na pariške salone, poprimaju šire razmjere od 1855, kada otvara vlastito kazalište Bouffes-Parisiens. Ondje isprva prikazuje kraće muziĉke komedije za mali ansambl (saynete), kao što su Les deux aveugles i Une Nuit blanche. MeĊutim, ubrzo iznajmljuje veću dvoranu, povećava ansambl i proširuje repertoar, te uz vlastite operete (La Rose de Saint-Flour, 1856, prva je koju O. naziva operette) izvodi i tuĊa djela (npr. Mozartov Der Schauspieldirektor). Uspjesi se redaju; 1856 trupa nastupa pred dvorom, 1857 gostuje u Londonu, no unatoĉ tome kazalište povremeno zapada u financijske krize, jer O. rasipno troši na bogatu inscenaciju, kostime i na raskošnu opremu dvorane. Najzad 1858 postavlja svoju cjeloveĉernju operetu (opera bouffon) Orphee aux Enfers, koja kroz 8 mjeseci ne silazi s repertoara (228 izvedaba). O. postaje najpopularnija liĉnost pariških mondenih krugova; »ĉitava Francuska plesala je na njegove melodije«; otvaraju mu se vrata Opere i Opera-Comigue; njegove operete osvajaju i svjetske pozornice (Berlin, Beĉ, Dresden, Milano, Prag, New York). Direktor, impresarij, kompozitor i dirigent svoga kazališta, O. je u vrtlogu uspjeha prisiljen da komponira operetu za operetom te 1861, zbog preopterećenosti, napušta vodstvo svoga kazališta. Otada se njegove operete izvode na razliĉitim pariškim pozornicama; uz to on mnogo putuje kao dirigent vlastitih djela. Neprestani uspon traje do pada Drugoga Carstva; tada je O. prisiljen da bjeţi u Španjolsku i Italiju, a kad se vratio, izmijenio se ukus publike i njegova popularnost blijedi (Francuzi ga nazivaju »homme de l'Empire«). Njegov pokušaj da se ponovo probije voĊenjem kazališta Thedtre de la Gaite (1873—75) i pomodnim, dekorativnim operetnim bajkama završio je financijskim neuspjehom. God. 1876 odlazi na turneju u Ameriku, Od 1877, bolestan i osamljen, on komponira svoje posljednje djelo, fantastiĉnu operu Les Contes d'Hoffmann, ne doţivjevši praizvedbu.
Stvarajući operete, O. je usko suraĊivao s libretistin i s najboljima, kakvi su bili Halevv i Meilhac), ne samo u tematike već i u oblikovanju najsitnijih pojedinosti, kao efekt i ritmiĉki tok duhovitih doskoĉica. Bogatom fan i smislom za humor i satiru pronalazio je najrazliĉitije t bi ih parodirao i sadrţajno i muziĉki; poĉevši od mitologiji njovjekovne legende, preko talijanske opere i wagnei stila, pa sve do društvenoga ţivota i morala u vrijeme E Carstva, svemu se znao narugati, katkad blago, katkac satiriĉki, ali uvijek na duhovit, zabavan i vedar naĉin. I rigent zahtijevao je maksimalnu toĉnost i usklaĊenost c s pjevaĉima. Pri tome je došao do izraţaja njegov smisao z; nu instrumentaciju; kombinirajući razliĉite zvuĉne boje je pridavao najveću vaţnost vokalnim dionicama i što pot razumljivosti teksta. U teţnji za obnovom stare opera(kako je to sam izjavljivao), O. je odabrao muziĉku vrstu 1 njenu zabavi i stvorio prototip operete, prozraĉne, jedne lišene patosa i muziĉke frazeologije; melodika neodoljivo pri pjevna, te impulzivna ritmika njegovih cancana i valcera su s izvanrednim smislom za muziĉku komiku. Njegova bolja djela Orphee aux Enfers, La belle Helene, La Vie par La Grande-Duchesse de Gerolstein. U svom posljednjem vaţnom djelu, romantiĉno-fant; operi Les Contes d'Hoffmann, O. je na svojevrstan naĉin u harmoniĉnu cjelinu ozbiljne i vedre situacije, lirski n demonska raspoloţenja uokvirena atmosferom ĉeznutljive , kolije. !
DJELA. DRAMSKA (ukupno 102 djela): opere Die Rheinnixen Les Contes d'Hoffmann (instrumentirao prema autorovim bilješkama E. C 1881 (praizvedba 10. II 1881 u Parizu; jug. premijera 19. IV 1902 u 2 Komiĉne opere, operete, muziĉke bufonerije i dr.: Pascal et Chambord, va 1839; V Atcove, 1847 (u njemaĉkoj verziji Marielle, 1849); Pepilo, 185 maĉkoj verziji Das Madchen von Elizondo, 1858); Le Tresor d Mathur (prer. kao Le Mariage aux Lanternes, 1857); La Nuit blanche, 1855; L Aveugles, 1855; Le Violoneux, 1855; Madame Papillon, 1855; Ba-ta-cla La Rose de Saint-Flour, 1856; Le Savetier et le Financier, 1856; Les troi du diable, 1857; Croquefer ou le dernier des Paladins, 1857; Mesdames de 1858; Orphee aux enfers, 1858 (u 2 ĉina; nova verzija, u 4 ĉina, Par jug. premijera Zagreb 1897); Genevieve de Brabant, 1849 (u 2 ĉina; nova u 5 Ĉinova, 1875); Le Carnaval des revues, revija 1860; Daphnis et Chlc Barkouf, 1860; Le Pont des soupirs, 1861; Monsieur Choufleuri, 1861; Ap et Perruquier, 1861; Monsieur et Madame Denis, 1862; Les Bavards, Signor Fagotto, 1863; Lieschen und Fritzchen. 1863; Les Georgiennes, Fifre enehante ili Le Soldat magicien, 1864; La belle Helene, 1864; Les 1865; Barbe-Bleue, 1866; La Vie parisienne, 1866; La Grande-Duchesse c stein, 1867; Urlaub nach dem Zapfenstreich (prema francuskom La P< de dix heures, 1841), 1867; Robinson Crusoe, 1867; Le Chdleau a Tot U Ile de Tulipatan, 1868; La Perichole, 1868; La Princesse de Trebizona Les Brigands, 1869; Boule de neige, 1871; Le Roi Carotte, 1872; Les Bra 1873; Pomme d'Api, 1873; La jolie Parfumeuse, 1873; Madame VArchidu Dick Whittington and his Cat, 1874; Le Voyage dans la lune, 1875; Lc 1875; Pierrette et Jacquot, 1876; La Boite au lait, 1876; Le Docteur O, La Foire Saint-Laurent, 1877; Madame Favart, 1878; La Marocain* La Fille du tambour-major, 1879. — Belle Lurette, 1880 i Mamzelh Me 1881 (obje dovršio L. Delibes). Baleti Arlequin barbier (prema Rossinijevo; 1855 i Le Papillon, 1860. Pantomime Pierrot clown, 1955 i Polichinell monde, 1855. Divertissement Les Bergers de Watteau, 1856. Scenska Le Gascon (Th. Barriere), 1873 (sa Vizentinijem) i La Haine (V Sardou — Koncert za violonĉelo. — Komorna djela (za violonĉelo i klavir, za i klavir; dua za 2 violonĉela; etide za violonĉelo). — Klavirska djela. — ! zicije za zbor; pjesme. —SPISI: Autobiografija, 1864; Meyerbeer, 1864; d' une valse, oko 1876; putopisni dnevnik Offenbach en Amerique. Not musicien en voyage, 1877 (na engleskom 1877; novo izd. Orpheus in 1 1957; na njemaĉkom, s komentarom R. Scharnkea, 1957). LIT.: P. Bekker, Jacques Offenbach, Berlin 1909. — E. Rieger, Oi und seine Wiener Schule, Theater und Kultur, Wien 1920. — L. Se Offenbach, Revue Francaise, Pariš 1922. — K. Soldau, Jacques Ofi Beitrag zu seinem Leben und seinen Werken, Berlin 1924. — K. Kraus bach-Renaissance, Die Fackel, 1927. — R. Brancour, Offenbach, Pariš ] A. Henseler, Der junge Offenbach (disertacija), Bonn 1929. — Isti, Jakot bach, Berlin 1930. — H. Kristeller, Der Aufstieg des Kolner Jacques Ofl Berlin 1931. —■ H. H. Stuchenschmidt, Jacques Offenbach, Melos, 1931— H. Co/iiepmuHCKuii, 5KaK O(brJ)eH6ax, JleHHHrpaa 1933. — S. K Jacques Offenbach und das Pariš seiner Ţeit, Amsterdam 1937 (franc. ] 1937; engl. prijevod 1937). — S. Sitmell, La Vie parisienne: a Tribute te bach, London 1937. — J. Brindejont-Offenbach, Offenbach, mon grar Pariš 1940 (II izd. 1950). — W. E. Lewinsky, Offenbach und Hoffmai neue Forum, 1953. —• 5. Dorffelt, Die musikalisehe Parodie bei Of (disertacija), Frankfurt am Main 1954. — A. Decaux, Offenbach Roi du Empire, Pariš 1958 (njem. prijevod 1960). — A. Silbermann, Das im Tagebuch des Herrn Jacques Offenbach, Berlin 1960. — M. Fremiot i A. mann, Jacques Offenbach, MGG, IX, 1961. — P. W. Jacob, Jacques Of in Selbstzeugnissen und Bilddokumenten, Reinbek, Hamburg 1969. I.
OFICIJ -> Casoslov OFIKLEIDA (ophicleide) (grĉ. o
OPERA
J.-B. LULLY, ARMIDA, 1686. Bakrorez
OPERA
Gore: Prizori iz opera ĈAROBNA FRULA (1191) i DON GlOVANNI (1787) W. A. MOZARTA, ilustracije H. Ramber Dolje: C. M. WEBER, STRIJELAC VILENJAK (1822), prizor u Vuĉjem ţdrijelu, suvremeni crteţ C. Liebera ,
OFIKLEIDA — OHMANN :
npr.
F.
Mendelssohn
(uvertira
Ein
'ommernachtstraum, 1826), R. Schumann Paradies und Peri, 1843), R. Wagner Rienzi, 1848) i dr. Gradila se u razliĉitim eliĉinama i udezbama: alt-o. in F i Es, as-o. in C ili B, kontraalt-o. in As i ontrabas-o. in F i Es. 2. Orguljski registar od 16', uglavnom : pedalni, a gdjekad i manualni, A. TO.
OGANESJAN,
Edgar
Sergejeviĉ,
rmenski kompozitor (Erevan, 14. I 530 —). Uĉenik G. Egiazarjana na konzervatoriju u Erevanu i A. Haćatur-na na Konzervatoriju u Moskvi, gdje diplomirao iz kompozicije 1956. Od 1963 irektor je Opere u Erevanu. D J E L A . O R K E S T R A L N A : 2 s i m f o n i j e , »57 i 1961; koncert za saksofon, 1963 ; suita, 1949; iletna suita, 1953. — KOMORNA: 2 gudaĉka arteta, 1947 i 1960; klavirski kvintet, 1955; Con-nino i.a violinu i klavir, 1947; Scherzo za violinu lo, 1946; Nokturno za violonĉelo i klavir, 1946. ■Kompozicije za klavir (6 stavaka, 1946; 6 pre-Ċija, 19 61 ). — D RAMSK A: ba let i Mar ma r, 158 i Melankoliĉni nokturno, 1962. Scenska i mska muzika. — VOKALNA: poema-kantata O FIK LEID A ir svijetu !, 1950; zbo ro vi; ro ma nse; solo -jesme. LIT.: JI. Femina, 3^rap CepreeBH^ OraHecHH, MocKBa 1959.
OGDON, John (Andrew Hovvard), engleski pijanist (Man-
lester, 27. I 1937 —). Studij klavira završio na Royal Manchester ollege 0} Music. Nakon brojnih koncertnih turneja po Engleskoj, eĊunarodnu umjetniĉku karijeru zapoĉeo 1962, osvojivši prvu igradu na natjecanju Ĉajkovski u Moskvi; 1965 prvi put gosto10 u Americi. O. se bavi i kompozicijom (Koncert za klavir, 169; Sonata za violinu solo, 1969). OGltfSKI, 1. Michal Kazimierz, poljski knez (Varšava> 31 — 31. V 1803). Veliki ataman Litve i aspirant na polj0 prijestolje; violinu uĉio kod G. B. Viottija; dobro je svi rao larfu. Na svom dobru u Slonimu njegovao vokalnu i orkestralnu uziku, balet i operu. Na njegov poticaj Haydn je komponirao atorij Stvaranje svijeta. DJELA: poloneza u G-duru za violinu i klavir. — Dvanaest poloneza za ivir. — DRAMSKA. Opere: Cyganie, 1787; Filozof zmieniony, 1771; Mocy iata; Pola Elizejskie, 1788; Telemak, 1780. — Trinaest pjesama za glas uz atnju 2 violine i basa.
2. Michal Kleofas, kompozitor (Guzow kraj Varšave, 25. IX 65 — Firenca, 18. X 1833). Nećak Michala Kazimierza; violinu ;lavir uĉio kod J. Kozlovvskog u Guzovvu, a zatim se usavršavao d G. B. Viottija, I. M. Jarnovića, P. Baillota i dr. Zapoĉeo ilitiĉku karijeru i vršio diplomatske duţnosti, a 1794, nakon :će podjele Poljske, napustio domovinu i nastanio se u Italiji. 1vladavine Aleksandra I vratio se u Rusiju (1802), a 1810 imeivan je senatorom. Od 1815 ţivio u Firenci. Od njegovih su mpozicija najveću popularnost stekle klavirske poloneze. DJELA: 2 koraĉnice za orkestar, 1794 i 1797. — KLAVIRSKA: oko 20 oneza za 2, 3 i 4 ruke; 3 mazurke; 4 valcera; 5 plesova; I menuet; više koraĉ-a. — Opera Zelis et Valcour ou Bonaparte au Caire na vlastiti libreto, 1799. VOKALNA: Deux polonaises composees pour des paroles italiennes 1826;
LIT.: H. Opienski, La Musique polonaise, Pariš 1918. — A. Miller, Teatr mzyka na Litwie, Wilno 1936. — H. Dorabialska, Polonez przed Cho'pinem, irszawa 1938. — T. Strumillo, Szkice z polskiego ţycia muzveznego XIX w., akow 1954- — I. Belza, Miedzv Ošvvieceniem a Romantvzmem. Krakow >i. — Isti, Michal Kleofas Ogiiiski, Moskva 1965.
OGLIN (Ocellus), Erhard, njemaĉki štampar (Reutlingen, ? vjerojatno Augsburg, ?). Poznato je da je zapoĉeo djelatnost Baselu; od 1498 bio je u Tiibingenu, a 1505—20 u Augsburgu. 1 je prvi uveo u Njemaĉku Petruccijev postupak š tampanja ta s pomiĉnim slogom. Oglinovo najranije poznato štampano iziĉko djelo je zbirka oda P. Tritoniusa Melopoeiae sive har-•niae tetracenticae... (1507). Ĉuveni LieĊerbuch iz njegove mparije objavljen je 1512. LIT.: A. Dresler, Augsburg und die Friihgeschichte der Presse, Munchen ;2. — B. Meier, Erhard Ĉglin, MGG, IX, 1961.
OGNJANOVIĆ, Dragiša, pjevaĉ, bas (Boĉar, 18. VII 1925 ). Završio studij prava u Ljubljani (1957); u pjevanju uĉenik enije Kušej-Novak. God. 1960—67 ĉlan Slovenskog okteta; 57 debitirao na opernoj pozornici u Bonnu kao Raimondo onizetti, Luda di Lammermmor) i tamo angaţiran; 1968—70 srni solist u Grazu, a od 1971 ĉlan je Ljubljanske opere. Pjevaĉ Itivirana glasa sugestivne basovske izraţajnosti široka raspona, se istiĉe i smislom za scensko oblikovanje. Njegove najbolje srne kreacije su Kralj, Hermann i Daland (Wagner, Lohengrin, nnhauser i Ukleti Holandez), Komtur (Mozart, Don Giovanni),
MUZ. E., II. 46
721
Hovanski (Musorgski, Hovanšĉina) i Boris Timofejiĉ (Šoštakoviĉ, Katarina Izmajlovd). K. Be. OGNJANOVIĆ GAŠPERŠIĈ, Zlata, pjevaĉica, sopran (Kropa, 17. III 1931 —). Ţena Dragiše Ognjanovića; studirala u Ljubljani, gdje je od 1954 ĉlanica Opere. Pjevaĉica lijepog lirskog soprana i izrazite muzikalnosti; s uspjehom nastupa i na koncertnom podiju u zemlji i inozemstvu.U najbolje njezine kreacije ubraja ju se Marţenka (Smetana, Prodana nevjesta), Mirni (Puccini, La Boheme), Leila (Bizet, Lovci bisera), Tatjana (Ĉajkovski, Evgenij Onjegin) i dr. J. Gc. OGNJENOVIĆ, Špiro, kompozitor (Kotor, 1844 — Cetinje, 6. III 1914). U muzici uglavnom samouk. ZborovoĊa pjevaĉkog društva Jedinstvo u Kotoru 1869 i zbora Cetinjske ĉitaonice. DJELA. Zborovi: Liturgija (muški zbor); Molitva; Ustaj rajo; Posveta iz Gorskog vijenca (Prahu oca Srbije) ; 2 kompozicije na tekst iz Balkanske carice, 1884. LIT.: 5. Matavulj, Bilješke jednog pisca, Beograd 1939. — P. Soć, Ogled bibliografije o Crnoj Gori . . . na stranim jezicima, Posebna izdanja SAN, 1948. J. Mvić. i R. D.
OGRIZOVIĆ, Milan, knjiţevnik (Senj, 11. II 1877 — Zagreb, 25. VIII 1923). Kao izvrstan poznavalac dramske knjiţevnosti O. je oĉitovao i ţivo zanimanje za pitanja operne libretistike. Napisao je tekstove za opere Proljetna bura V. Novaka, Lopudska sirotica F. S. Vilhara, Minka F. Lhotke i Hasanaginica L. Šafraneka Kavica, te za feeriju Zlatokosi kraljević F. Lhotke. Povodom stogodišnjice roĊenja V. Lisinskoga (1919) napisao je tragiĉni igrokaz u 1 ĉinu Nepoznati. Uz iscrpan pregled rada zagrebaĉkog kazališta objavio je i knjigu Hrvatska opera 1870—1920 (Zagreb 1920). v. Fa. OHANA, Maurice, francuski kompozitor i pijanist španjolskoga podrijetla (Gibraltar, 12. VI 1914 —). Klavir studirao u Barceloni, Parizu (Lazare-Levy) i Rimu (A. Gasella), a kompoziciju na Scholi Cantorum u Parizu (Daniel-Lesur). God. 1936—47 koncertirao kao pijanist, kasnije postao umjetniĉki direktor Club franfais du disque. U Parizu, 1947 utemeljio Groupe Zodiaaue (O., S. Skrovatchevski, S. de Castro, P. de La Forest Divonne, A. Bermat), skupinu slobodnih stvaralaca koja ţeli francusku muziku vratiti njezinim mediteranskim tradicijama i osloboditi je suvišne romantike i intelektualizma. DJELA. ORKESTRALNA: Les Representations de Tanit, 1952; koncert za gitaru, 1954; Three Graphics za gitaru i orkestar; Sarabande za ĉembalo i orkestar, 1954; Concertino za trublju, 1958; Synaxis za 2 klavira, udaraljke i orkestar, 1965— 66; Chiffres de clavecin za ĉembalo, 4 udaraljke i orkestar, 1967—68; Silenciaire za 6 udaraljki i gudaĉe, 1969.— KOMORNA: Suite pour un mimo-drame za 10 instrumenata, 1954; Images de Don Quichotte za komorni sastav i recitatora, 1957; Synchronies za gitaru sa 10 ţica, 1964; Signes za flautu, klavir, gitaru i 4 udaraljke, 1965; 5 Sequences za gudaĉki kvartet; Syrtes za violonĉelo i klavir. — KLAVIRSKA: Sonatine monodigue, 1945; Caprichos, 1948; 5 Impro-visations, 1960. Soron-Ngo za 2 klavira. Carillons pour les heures du jour et la nuit za ĉembalo, 1960. — DRAMSKA: opere Syllabaire pour Phedre (»muziĉki teatar«), 1969 i Autodafe; opera za marionete Chanson de toile, 1960; radio-opera Grida, 1969. Baleti Promethee, 1956; Paso, 1957. Etudes chorigraphiques za 5 bubnjara, 1963. Lirska mimodrama Tableau de V heroine jidele, 1954. Filmska muzika. — VOKALNA: kantate Llanto por Ignacio Sdnchez Mejias, 1950 i Recit de V an zero, 1964; ciklus Tombeau de C. Debussy za sopran, klavir, gitaru i orkestar, 1967; 6 Cantigas za mješoviti zbor i 17 instrumenata, 1957; Creation mondiale i Cris za 12 glasova a cappella, oboje 1968; solo-pjesme na tekstove F. Garcije Lorke.
O'HARA, Geoffrey, ameriĉki kompozitor kanadskog podrijetla (Ghatham, Ontario, 2. II 1882 — St. Petersburg, Florida, 31. I 1967). Odrastao u Kanadi, 1904 preselio se u SAD gdje je razvio ţivu muziĉku djelatnost kao pijanist, pjevaĉ i kompozitor vodvilja. Veliku je popularnost stekao kao autor brojnih zabavnih melodija i opereta; 1948 dobio je naslov poĉasnog doktora muzike na Huron Collegeu. DJELA. Operete: Peggy and the Pirate, 1927; Riding Down the Sky, 1928; The Count and the Co-Ed, 1929; The Smiling Sixpence, 1930; Rogues and Vagabonds, 1931; Lantern Land, 1931; Harmony Hali, 1933; The Princess Runs Away, 1934; Puddin'head the First, 1936; Our America, 1942; The Christmas Thieves, 1943; Little Women, 1948. — Oko 500 zabavnih melodija: Your eyes have told me (za Carusa); There is no death; Give a man a horse he can riĊe; K-K-KKaty; I Love a Little Cottage; Wreck of the Julie Plante; Leetle Bateese; The Living God; I Walked Today Where Jesus Walked; Where Heaven Is; To -masso Rotundo; A Little Close Harmony; The Old Songs; Sing Avjhile Longer; Foriuard to Christ; One World i dr. — Izdao zbirku Canadian Folksongs, Old and Neio, 1927 (sa J. M. Gibbonom i O. O'Brienom).
OHMANN, Carl Martin, švedski pjevaĉ, tenor (Floda, 4. IX 1887 — Stockholm, 1968). Pjevanje uĉio u Stockholmu i Milanu; koncertnu karijeru zapoĉeo 1914, na opernoj pozornici debitirao 1917 u Goteborgu i tamo angaţiran (do 1923). Istodobno od 1919 solist Opere u Stockholmu i 1925—37 ĉlan Gradske opere u Berlinu. Jedan od najistaknutijih herojskih tenora svoga doba, osobito u talijanskom i wagnerijanskom fahu, gostovao je na Metropolitanu u New Yorku, u londonskom Covent Gardenu i na drugim velikim opernim pozornicama. Povukavši se iz kazališta (1937) i s koncertnog podija (1940) posvetio se vokalnoj pedagogiji. Njegovi su uĉenici bili Jussi Bjorling, Nicolai Gedda i Marti Talvela.
722
OJKANJE — OKTOIH
OJKANJE (vojkanjc, treskanje, potresanje, grohotanje, na istresice, zavijanje), u folklornoj muzici Hrvatske i Bosne, pjevanje slogova voj, hoj, oj, posebnim duţim tremolom. U širi smisao naziva c. ulaze i dulji i kraći melizmi na spomenute slogove u funkciji pripjeva. O. je zabiljeţeno u središnjoj i jugozapadnoj Bosni, u Lici, u kopnenoj srednjoj, sjevernoj i juţnoj Dalmaciji, na sjeverozapadnim zadarskim otocima. U ponešto transformiranom obliku zapisano je u Ţumberaĉkom gorju, u duljim melizmima u Baranji.
A. Haĉaturjana, 1940 i D. Šostakoviĉa, 1955). Ĉesto je kon u duo-sastavu s pijanistom L. Oborinom ili u triju s Ob i violonĉelistom S. N. Knuševickim. Od 1934 profesor A skog konzervatorija; odgojio je brojne sovjetske violiniste generacije. Njegov uĉenik bio je Dejan Bravniĉar. Bavi rigiranjem. Napisao Mou nymb (CoBeTCKan MV3biKa, 195! 2. Igor Davidoviĉ, violinist (Odessa, 27. IV 19; Sin i uĉenik Davida; studirao i kod P. S. Stoljarskog; Aip na Moskovskom konzervatoriju 1955. Koncertira od I turnejama po SSSR i u inozemstvu, ĉesto zajedno s oc
Zapisao:J.Bezid, Bitelio, 1965 (fragment)
LIT.: K. Laux, David Fjodorovitsch Oistrach, MGG IX, 196] HMnoAbCKuii, J^aBHfl OMCTpax, MocKBa 1964. — D. Nabering, David Oistrach, Berlin 1968.
Ojkati moţe pojedinac u tzv. »samaĉkim« i »putniĉkim« pjesmama. O. je ĉešće dvoglasno: dok jedan pjevaĉ drţi otegnute tonove iste visine drugi izvodi tremolo, prvi »vojka« (Sinjska krajina), »oĉi« (dolina Plive), drugi »treska«, »potresa«. Magnetofonske snimke iz Sinjske krajine pokazuju da pjevaĉ koji treska spušta svoj glas za otprilike malu tercu, za veliku ili za malu sekundu. Ti niţi tonovi toliko su kratki da se obiĉnim slušanjem veoma teško mogu raspoznati. Uoĉljivi postaju kada se magnetofonska vrpca okreće sporije nego prilikom snimanja. Pjevaĉ koji treska poĉinje od intervala za pribliţno kvartu, a ĉešće za tercu višeg od leţećeg tona. Kako o. dolazi ĉesto u kromatskom tonskom nizu (bitno razliĉitom od sistema 12 jednakih polustepena) notna je slika takvih intervala priliĉno zamršena. Treskanje se sve više spušta i smiruje u duljem unisonu iz kojeg se, redovito, glas koji je vojkao leţeći ton spušta u donju veliku sekundu. Istraţivaĉi su zabiljeţili i razliĉita odstupanja od iznesene sheme, kao i drukĉije oblike, a trajanje treskanja ovisi i o vještini pjevaĉa. O. se javlja kao pripjev u deseteraĉkim i osmeraĉkim pjesmama. U prvima ojkanju prethodi cijeli deseteraĉki stih, a ponegdje se o. nadovezuje već na deveti slog. U drugima najprije prvi pjevaĉ sam otpjeva ĉitav osmerac, zatim oba pjevaĉa dvaput ponove prvi i drugi ĉetvorosloţni ĉlanak simetriĉnog osmerca. Nakon toga slijedi ojkanje. Pjesma završava zajedniĉkim pjevanjem drugog ĉlanka osmerca. LIT.: L. Kuba, Narod na glazbe na umje tnost u Da lmac ij i, ZNŢO, k nj. 4, 1899. — A. Dobronid, Ojkanje, ibid., knj. 20, 1915. — B. Širola, Hrvatska narodna glazba, Zagreb 1940. — C. Rihtman, Narodna muzika jajaĉkog sreza, Bilten instituta za prouĉavanje foklora u Sarajevu, II, Sarajevo 1953. — V. Milošević, Bosanske narodne pjesme, II, Banja Luka 1956. — 5. Stepanov, Muziĉki foklor Baranje, Osjeĉki zbornik, VI, Osijek 1958. — J. Bezić, Neki oblici starinskog otegnutog dvoglasnog pjevanja na sjeverozapadnim zadarskim otocima, Rad kongresa folklorista Jugoslavije, VI — Bled 1959, Ljubljana 1960. — V. Milošević, Bosanske narodne pjesme, III, Banja Luka 1961. — J. Bezić, Odnosi starije i novije vokalne narodne muzike na zadarskom podruĉju, Narodna umjetnost, IV, Zagreb 1966. — 5. Stepanov, Muziĉki foklor Konavala, Anali Historijskog Instituta JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik 1966. — J. Bezić, Muziĉki folklor Sinjske krajine, Narodna umjetnost, V—VI, Zagreb 1968. J. Bez.
OJSTRAH, 1. David Fjodoroviĉ, sovjetski violinist (Odessa, 30. IX 1908 —). Uĉio kod P. S. Stoljarskoga (koji je imao vlas titu muziĉku školu) i na Konzervatoriju u Odessi, gdje je diplo mirao 1926. Prvi put javno nastupio u Odessi 1923 i tamo bio solist i koncertni majstor Simfonij skog orkestra do preseljenja u Moskvu (1928). God. 1935 osvojio na meĊunarodnom vio linskom natjecanju Wieniawski u Poljskoj drugu nagradu, a 1937 u Bruxellesu nagradu Ysaye. Koncertira po Evropi i Americi. Ĉulna ljepota tona (violina Stradivari iz 1709) spaja se s izvanredno briljant nom tehnikom; oboje se produhovljuje u stilski ĉistim inter pretacijama u kojima, kako sam kaţe, nastoji »da prodre u dubi nu unutarnjeg sadrţaja muzike«. Izvrstan je interpret djela kla siĉnoga repertoara (J. S. Bach, W. A. Mozart, L. van Beethoven, J. Brahms, A. Dvofak, P. I. Ĉajkovski) kao i kompozicija sovjetskih kompozitora, od ko jih je mnoga prvi izveo (koncerti N. J. Mjaskovskoga, 1938; D . F . OJSTRAH
OKARINA (tal. ocarind), duhaĉki instrument dug jakolika (vretenasta) oblika. Proizvodi se u razliĉitim veli (do 15 cm duljine) od terakote, porculana ili metala. F je okarine flauta u obliku posude koja potjeĉe iz pradavn mena. U današnjem evropskom obliku konstruirao ju je ( nati di Budrio oko 1867. Ton se dobiva duhanjem kroz o cjevĉici koja je nalik na guskin kljun i nasaĊena na širerr korpusa; za mijenjanje visine tona sluţi desetak rupica, mekan i prigušen. Upotrebljava se kao djeĉji ili amaterski' ment. OKTAVA (lat. octava osma; engl. i franc. octave, Oktave, tal. ottavd), 1. osmi stupanj u dijatonskom nizu, o: se istim tonskim slovom kao polazni ton. 2. Interval izmeĊu prvog i osmog tona dijatonske 1 ic—c1). U osnovnom obliku o. je ĉista i obuhvaća 5 cijelih i 2 polustepena (odnosno 12 polustepena ili 6 cijelih st Ĉista o. je savršena konsonanca. Kromatskim povišenjem j tona ili kromatskim sniţenjem donjeg tona nastaje povet (c—cis1, ces—c1), a kromatskim sniţenjem gornjeg tona i matskim povišenjem donjeg tona, umanjena o. (c—ces1, c O. je prvi ton u nizu alikvotnih tonova. U tonskom sistemu njaĉke muzike o. se smatra udvostruĉenjem osnovnog t Z OKTET (engl. octet, franc. octuor i octette, njem. tal. ottetto), kompozicija za osam instrumenata kod koje i niĉe svih instrumenata ravnopravne. O. je naziv i za sasti izvodi takve kompozicije. Sastav okteta moţe biti razliĉit. za 4 violine, 2 viole i 2 violonĉela komponirali su F. Mende A. W. Gade, J. S. Svendsen i dr., a za gudaĉke i duhaĉke mente J. Haydn, F. Schubert i L. Spohr. Oktet op. 103 '. Beethovena za 2 oboe, 2 klarineta, 2 roga i 2 fagota ori; je verzija njegova gudaĉkog kvinteta op. 4. Od suvremeni! pozitora o. za duhaĉe napisao je I. Stravinski (1923, prer. Primjenjujući veoma vješto antifonalne efekte, L. Spohr je ponirao o. za dvostruki gudaĉki kvartet. Kao kuriozum iz menog muziĉkog stvaralaštva treba spomenuti 14. i 15. g kvartet (1948—49) D. Milhauda koji se mogu izvoditi s\ sebe ili zajedno kao oktet. K OKTET GALLUS, komorni vokalni ansambl nastac u Ljubljani reorganizacijom ranijeg Koroškog akademskog koji je od 1959 djelovao pod vodstvom Cirila Krpaĉa. Oc ĉlanovi okteta su Lovro Rešek, Matija Potokar, Janez Zac Albert Kariţ, Joţe Humer, Joţe Poţar, Stane Ĉešarek i Urbanĉiĉ. Prvi umjetniĉki voĊa bio je Borut Loparnik, 1972 ansambl vodi Milivoj Šurbek. Oktet njeguje u prvon jugoslavensku umjetniĉku i narodnu muziku, osobito slov Osim u domovini u više je navrata gostovao u Njemaĉko striji, Italiji, Belgiji, Nizozemskoj, Madţarskoj i dr. A OKTOIH (grĉ. Oktoehos, osmoglasnik; od 'OKTCO r)X°Z glas, jeka, modus), zbirka bizantinskih liturgijskih m poredanih po naĉinima, koja se pripisivala Jovanu Dama grĉkom teoretiĉaru, kompozitoru i organizatoru crkvene n iz VII st. Znade se, meĊutim, da je o. poznavao već Se patrijarh u Antiohiji (512—519). Osim Velikog oktoiha (y\ (. 'OKTCOTJ^OJ;) ili Paraklitike (ITapaxA7)TixY)), koji ponekai zivaju i Novi 0., postoji i tzv. Mali 0. U njemu su napjevi sa nedjeljne oficije. Paraklitika je najvaţniji izvor za studij bizantske himno; Ona sadrţi proprije vespera ('Ec?7repiv6p) matutina (M XTIX 6 V ), lauda ("Op&poi;) i misa (AeiTou?Yia) za sve u godini. Propriji su razdijeljeni u 8 dijelova, svaki s oficiji jedan tjedan. Pojedini se dijelovi pjevaju u jednom od 8 naći prvi dio u prvom naĉinu (a), drugi u drugom ((3) i tako r a onda se ponavljaju himne opet u prvom naĉinu. Naĉin okarakterizirani u prvom redu ljestviĉnim nizovima, već 01 nim melodijskim formulama. U VII ili VIII st. zbirka je ] dena na sirijski jezik, pa su se njezine himne proširile na teritorij Jakobitske crkve. Kasnije su ih hodoĉasnici Ċoni
OKTOIH — OLSEN Palestine i na Balkanski poluotok. Himne u srpsko-pravoslavnom oktoihu temelje se na istim principima kao i napjevi u sirijskoj crkvi. Melodije se sastoje od odreĊenoga broja muziĉkih fraza koje se ponavljaju doslovno ili s malini promjenama. Napjeve iz oktoiha objavili su W. Christ i M. Paranikas, O. Fleischer, J. Thibaut, H. J. W. Tillvard, E. Wellesz, G. R. Woodward, S. Mokranjac i dr. LIT.: W. Christ i M. Paranikas, Anthologia graeca carminum christianorum, Leipzig 1871. — V. Jagić, Der erste Cetinjer Kirchendruck vom Jahre 1494, Denkschrift der Wiener Akadcmie der Wissenschaft, Wien 1894. — J. Thibaut, Origine byzantine de la notation ne umatique de l'eglise latine, Faris 1907. — S. S. Mokranjac, Osmoglasnik, Srpsko narodno crkveno pojanje I, Beograd 1908. — J. Jeannin i J, Puyade, L'Octoechos Syrien, Oriens Christiana, 1913. — A. Idelsohn, Die Maqamen der aratischen Musik, SBIMG, 1914 - — S. S. Mokranjac, Strano pjenije, Beograd 1914. — E. VCellesz, Die Struktur des serbischen Oktoechos, ZFMW 1919. — G. R. Woodward, The Most Holy Mother of God in the Eastern Church, London 1919. — E. Wellesz, Tresor de musique byzantine, Pariš 1934. — S. S. Mokranjac (red. i dopunio K. P. Manojlović), Pravoslavno srpsko narodno crkveno pojanje, Beograd 1935 - — H. J. W. Tillyard, The Hymns of the Octoechos, Monumenta Musicae By zantinae, Kobenhavn 1940. — E. Wellesz, History of Byzantine Music and Hymnography, Oxford 1949. — Af. Stbhr, Oktoechos, MGG, IX, 1961. K. Ko.
OLAH, Tiberiu, rumunjski kompozitor (Arpasel, 2. I 1928 —). Studij zapoĉet u Cluju završio 1954 na Konzervatoriju u Moskvi; 1966—68 usavršavao se na Ljetnim teĉajevima za Novu muziku u Darmstadtu. Od 1958 predaje kompoziciju na Konzervatoriju u Bukureštu. DJELA ORKESTRALNA: simfonija 1956; Coloana fara sfirsit, 1965; Raum und Rhytmus za 3 grupe udaraljki, 1965; Poarta sdrutului, 1966; Der Tisch des Schzveigens, 1968; Translation za 16 gudaĉa, 1969.—KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1952; trio za violinu, klarinet i klavir. 1954; sonatina za violinu i klavir, 1955 (nova verzija 1963); sonata za klarinet solo, 1963. ■— Kompozicije za klavir. — Scenska i filmska muzika. — VOKALNA: oratorij Constelatia omului (V. Majakovski), 1960. Kantate: Prind visele aripi, 1959; Lumina liti Lenin, 1959; O slincd se inaHa, 1959. Echinociti za glas, klarinet i klavir, 1957; Sub steagul slavit za glas i klavir, 1958; Cintece si madrigale, 1963; Patru madrigale za zbor, 1963.
OLDBERG, Arne, ameriĉki kompozitor i pijanist (Youngstown, Ohio, 12. VII 1874 — Evanston, Illinois, 17. II 1962). Studirao u Ćhicagu, kod T. Leschetizkog u Beĉu i na Muziĉkoj akademiji u Munchenu (J. Rheinberger). God. 1899—1941 vodio klavirski odjel na Northioestern University u Evanstonu (Illinois). DJELA. ORKESTRALNA: 5 simfo nija; simfo nijska pjesma The Sea 1934; 2 koncerta za klavir; koncert za violinu, 1933; koncert za orgulje, 1914; koncert za rog; varijacije za orgulje i orkestar; 1912; 3 uvertire; rapsodija, 1915; fantazija At Night, 1916. — KOMORNA: gudaĉki kvartet u c-molu; 2 klavirska kvinteta; kvintet za klavir i duhaĉke instrumente. — KLAVIRSKA: sonata; suita; varijacije i dr. — St. Francis of Assisi za bariton i orkestar, 1954.
OLDMAN, Cecil Bernard, engleski muzikolog (London, 2. IV 1894 — 7. X 1969). Studirao na Univerzitetu u Oxfordu i na školi za bibliotekare University Collegea u Londonu. Od 1920 djelovao u Department of Printed Books u British Museumu (šef odjela 1948—59). Radeći na bibliografiji Mozartovih djela, s vremenom prikupio znatnu vlastitu zbirku dokumenata i ranih edicija. DJELA: J. A. Andre on Mozart Manuscripts, Music and Letters ; 1924; Thomas Attzvood's Studies with Mozart, Gedenkboek aangeboden aan Dr. D. F. Scheurleer, 1925; Mozart-Drucke: eine bibliographische Ergdnzung zu Kochels Werkverzeichnis (sa O. E. Deutschom), ZFMW, 1931 —32; Mozart and Modem Research, Proceedings of the Royal Musical Association, 1931—32; Musical First Editions, New Paths in Book Ćollecting (obj. J. Ĉarter), 1934 (separat 1938); Thompson's Collections of National Song (sa C. Hopkinsonom), Transactions of the Edinburgh Bibliographical Society, 1940; Tzvo Minuets by Attwood, with Corrections by Mozart, The Music Review 1946; Beethoven's Variations on National Themes: their First Composition and Publication, ibid., 1951; Contemporary English Editions of Beethoven's Works (sa P. Hirschom),ibid.,i953; Haydn's Settings of Scottish Songs in the Collections of Napier and White (sa C. Hopkinsonom), Transactions of the Edinburgh Bibliographical Societv, 1953; Robert Bremner, Music Publisher of Edinburgh and London (sa Humphri-esom), 1953. SuraĊivao sa E. Hertzmannom, D. Hertzorn i A. Mannom u Neue Mozart Ausgabe, serija X, skupina XXX, sv. I, Th. Attzvood's Theorie- und Kompositionsstudien bei Mozart, 1965. — Preveo i popratio bilješkama pisma Constanze Mozart J. A. Andreu(ob). kao III sv. djela E. Anderson Letters of Mozart and his Family, 1938). LIT.: A. Hyatt King, Cecil Bernard Oldman, MGG, IX, 1961.
OLENJINA DRAGO VIĆ, Marina, koreograf (Moskva, 2. IV 1901 — Beograd, 2. VI 1963). RoĊena u umetniĉkoj porodici, već se od rane mladosti školuje u Moskovskoj koreografskoj školi, potom se usavršava kod baletnih pedagoga u Parizu. Od 1923 solista, zatim primabalerina Narodnog pozorišta u Beogradu. Uĉestvuje u NOB. Posle OsloboĊenja prvi je koreograf Narod nog pozorišta u Beogradu, umetniĉki rukovodilac i koreograf ansambla Jugoslovenske Narodne Armije, osnivaĉ baleta u Narod nom pozorištu u Novom Sadu. Njene koreografije klasiĉnog re pertoara i jugoslovenskih kompozitora, na pozornicama u Beo gradu, Novom Sadu, Splitu i Pragu, odlikovale su se vestom kompozicijom masovnih scena i doţivljenom izraţajnošću po jedinih uloga. M. in. OLIFANT (srednjoengl. olifaunt slon), signalni rog od slonove kosti, jaka zvuka. Potjeĉe s Istoka, upotrebljavao se u Evropi u X i XI st. Većinom bogato ukrašen rezbarijama, bio je jedan od dragocjenih predmeta viteške opreme.
723
OLIVER, Joe Joseph (nazvan King), ameriĉki jazz-kornetist, dirigent i kompozitor (Saulsburg kraj Abenda, Louisiana, u. V 1885 — Savannah, Georgia, 8. IV 1938). U New Orleansu uĉio trombon i kornet. Svirao u sastavima Melrose Brass Band, Olympia Band i u orkestru K. Oryja (od 1917) koji mu je dao nadimak King. Uz to 1915 nastupao s vlastitim ansamblom u razliĉitim lokalima. Od 1918 u Chicagu ĉlan orkestara B. Johnsona i L. Deweyja ĉiji je orkestar, prozvavši ga King Oliver's Creole Jazz Band, s velikim uspjehom vodio od 1920. God. 1925 osnovao orkestar Dixie Syncopators (Savannah Syncopators) i s njime 1927 otišao u New York. O. je u razdoblju 1920—30 bio vodeća liĉnost jazza. Jedan od najboljih jazz-kornetista u historiji, snaţno je utjecao na L. Armstronga, koji je svoju karijeru zapoĉeo u njegovu orkestru. Interpretacije orkestra King Oliver's Creole Jazz Banda uzor su kolektivne improvizacije i idu u red najboljih ostvarenja tradicionalnoga jazza. Kratkometraţni film Syncopation, u kojemu je O. središnja liĉnost, prvi je u nizu filmova o jazz-muziĉarima. Od njegovih kompozicija najpoznatije su Doctor Jazz (Dr. Jazz Stomp), Chimes Blues, Snag It, Sugar Foot Stomp i West End Blues. LIT.: L. Armstrong, My Life in New Orleans, New Yoik 1955. — W. C. Allen i B. A. L. Rust, Monography of King Oliver, Lo ndon 1958. — M. VCitliams, King Oliver, Kings of Jazz, London 1960.
OLLONE, Max d', francuski kompozitor, dirigent i muziĉki pisac (Besancon, 13. VI 1875 — Pariz, 15. V 1959). Uĉio na Pariškom konzervatoriju (A. Lavignac, A. Gedalge, J. Massenet, Ch. Lenepveu), gdje je kasnije, do 1943, bio profesor kompozicije. Uz to direktor na Conservatoire Americain u Fontainebleauu (1923), inspektor muziĉke nastave (1931—42) i direktor Opera-Comigue (1941—44). Pisao je preteţno opere, ali se istakao i na ostalim podruĉjima. Kompozitor profinjena stila, drţao se uglavnom tradicionalnog muziĉkog smjera. DJELA. O RK ESTRALNA. Simfo nij ske pjes me : La Vision de Da nte, 1899; Dans la cathedrale, 1906; Les Villes maudites, 1908; Au Cimetiere, 1908; Lamento, 1908; Les Funerailles au poete, 1910 i Liberation. Fantazija za klavir i orkestar, 1899; Romanichels, poema za violinu i orkestar; Le Menetrier za violinu i orkestar, 1910. — KOMORNA: gudaĉki kvartet, 1900; klavirski trio, 1921; klavirski kvartet i dr. — DRAMSKA. Opere: Jean, 1905; V Etrangere, 1913; Les Uns es les autres, 1915; Les Amants de Rimini, 1916; Le Retour, 1919; L'Arle-quin, 1924; Georges Dandin, 1930 i La Samaritaine, 1933. Baleti Bacchus et Silene, 1901 i Le Temple abandonne, 1931. Lirska scena Jeanne d''Are a Domremy. — VOKALNA: oratorij Saint Francois d'Assise; kantata Fredegonde, 1807; oko 60 solo-pjesma. — SPISI: Le Langage musical, I, (2 sv.), 1952; Le Theatre lyrique et le public, 1956; ĉlanci u ĉasopisima Le Mćnestrel, RMI i dr. LIT.: A. Gauthier, Max d'Ollone, MGG IX 1961
OLMEDA DE SAN JOSE, Federico, španjolski muzikolog, kompozitor i orguljaš (Burgo de Osma, 1865 — Madrid, n. II 1909). Orguljaš katedrale u Tudeli (1887) i Burgosu (1888—93); u tom je gradu od 1893 direktor Gradske muziĉke akademije, od 1894 dirigent Orfeon Burgales i kasnije Orfeon de Santa Ceeilia; 1903—07 zborovoĊa katedrale. Od 1908 u Madridu zborovoĊa samostana Descalzas Reales. God. 1907 osnovao ĉasopis La Voz de la Mušica. Kao muzikolog prouĉavao Codex Calixtinus, kao folklorist bavio se preteţno kastilskom narodnom muzikom. DJELA. SPISI: Solfeo elemental; Prontuario o teoria del solfeo, 1894; Memoria de un viaje a Santiago de Galicia o Examen critico musical del Codice del Papa Calixto II, 1895; Discursos sobre la orquesta religiosa, 1896; Folklore de Burgos, 1902; Pio X y el canto romano, 1904. — KOMPOZICIJE (oko 350): 4 simfonije; simfonijska pjesma El Paraiso perdido. — Gudaĉki kvartet u Es-duru, 1891. — Djela za klavir i za orgulje. — Misa. — Obradbe kastilskih narodnih i crkvenih pjesama. LIT.: M. Ouerol, Federico Olmeda, MGG, IX, 1961.
OLSCHKI (puno ime Ĉasa editrice Leo S. Olschki), ugledno nakladno poduzeće u Firenci, koje je 1886 u Veroni utemeljio Leo Samuele O. (1861—1940). Poduzeće je 1890 preseljeno u Veneciju, a 1897 u Firencu. Nakon smrti osnivaĉa vode ga sin Aldo i unuk Alessandro. Po ozbiljnosti i vrijednosti svojih muziĉkih edicija O. se ubraja u najznaĉajnije talijanske naklade. Posebno treba istaknuti kolekcije Historiae Musicae Cultores Bibliotheca, Archivium Musices Metropolitanum Mediolanense i Inediti Rossiniani. OLSEN, Ole, norveški orguljaš i kompozitor (Hammerfest, 4. VII 1850 — Oslo, 9. XI 1927). Uĉio kod orguljaša F. Ch. Lindemana u Trondheimu i na Konzervatorijuu Leipzigu. Uĉitelj, zboro voĊa, kritiĉar.i diriOLIFANT , vili st. gent u Oslu; 1881—
724
OLSEN — ONE-STEP
84 vodio vojnu muziku i 1899—1919 bio vojni muziĉki inspektor za Norvešku. Od njegovih djela odrţali su se do danas zborovi i solo-pjesme. Vaţan je za razvoj norveške vojne muzike, kojoj je dao nacionalno obiljeţje. DJELA. ORKESTRALNA: simfonija u G-duru op. 5, 1878; simfonijska pjesma Alfedans, 1880; simfonijska slika Asgaardsreien, 1879; koncert za rog, 1886; suita za klavir i gudaĉe; suita za gudaĉe Miniaturen\ kompozicije za vojnu muziku. — Kompozicije za klavir. — DRAMSKA. Opere: Stig Hvide, 1876; Svein Uroed, 1890; Lajla, 1893; Stallo, 1902 i Klippeoerne, 1905. — VOKALNA : oratorij Nideros, 1897. Kantate: Ludvig Holberg; Griffenfeld; Broderbud i Tourist Cantala. Muški zborovi; solo-pjesme. LIT.: O. Gurvin, Ole Olsen, MGG, IX, 1961.
OLSEN, Sparre, norveški kompozitor i violinist (Stavanger, 25. IV 1903 —). Kompoziciju studirao kod F. Valena u Oslu, kod M. Buttinga na Visokoj muziĉkoj školi u Berlinu i kod P. Graingera u Londonu. God. 1923—33 violinist Simfonijskog orkestra u Oslu, od 1933 u Bergenu orkestralni muziĉar, zborovoĊa i muziĉki kritiĉar. Za vrijeme okupacije zemlje ţivio u Oldenu. Od 1945 djelovao u 0stre Gausdalu, a 1951—59 bio suradnik Norveškog radija. DJELA. ORKESTRALNA: Kleine Ouverture op. 7, 1931; Anne pa TorpMusikk til Tore Orjasaeters skodespel op. 12, 1933; Zwei Modelle fu'r Musik als Horkulisse op. 13, 1931; preludij i fughetta op. 23, 1936; 2 simfonijske fant azije op. 27 i 47, 1939 i 1957; Nidarosdomen op. 29, 1940; Musikk for Orchester op. 38, 1947; Adagio za gudaĉe op. 41, 1951; Serenade za flautu i gudaĉe op. 45, 1955. — KOMORNA: duhaĉki kvintet, 1945; suita za flautu, obou i klarinet, 1932. — KLAVIRSKA: Seks gamle bygdevisur fra Lom, 1926; varijacije na norveški narodni napjev, 1931; 2 suite Fra Telemark, 1941; Leitomsuite, 1950. — VOKALNA. Za zbor i orkestar: Gneisten, 1933; Draumkvedet, 1936; Ver sanctum, 1939; De profundis-sursum corda, 1945; zborovi; solo-pjesme. — Spis Percy Grainger, 1963. LIT.: O. Gurvin, Sparre Olsen, MGG, IX, 1961.
OLSSON, Otto Emanuel, švedski orguljaš i kompozitor (Stockholm, 19. XII 1879 —). Studirao na Konzervatoriju u Stockholmu orgulje (A. Lagergren) i kompoziciju (J. Den te). Od 1908 predavao harmoniju, a zatim od 1925 i orgulje na istom Konzervatoriju. Orguljaš crkve Gustav Vaša u Stockholmu, bavio se i prouĉavanjem švedske crkvene muzike. U kompozicijama, posebno u djelima za orgulje, O. naginjao stilu C. Francka i Ch. M. Widora. Sklonost romantiĉnom naĉinu izraţavanja povezivao sa svladavanjem klasiĉnoga kontrapunkta. Gregorijanske melodije u djelima za orgulje obraĊivao u duhu svoga vremena, ali i s finim osjećanjem za njihove osobitosti (Credo symphoniacum). DJELA. INSTRUMENTALNA: 3 gudaĉka kvarteta. — ORGULJSKA: Fiinf Pedalstudien op. 26; suita; 5 kanona; fantazija i fuga, 1909; 3 Preludier och fugor; Variationer over Ave Mariš stella; Credo symphoniacum op. 50, 1925; Gregorianska melodier. — Klavirske kompozicije. — Muški zborovi; duhovne solo-pjesme. — CRKVENA: Te Deutn za zbor i orkestar, 1906; kantate za razne sveĉanosti; Advents-och julsanger za zbor i orgulje; Sex latinska hvmner i dr. LIT.: E. M. Stuart, Otto O lsso n: e n ma ngs id ig mus ike r, mus ik lara re och tonsattare, Var Sang, 1930. — N. O. Raasted, Otto Olssons orgelkompositioner, Tidskrift fbr kvrkomusik och svenskt gudstjanstliv, 1932. — K. E. Svedlung, Otto Olsson, Var Sang, 1949. — L. Hedzvall, Otto Olsson, Kvrkomusikernas Tid ning, 1958. — P.-E. Styf, Otto Olsson, MGG, IX, 1961.
OLYMPIA, music-hall, otvoren 1893 u Parizu (Joseph Oller), u Boulevard des Capucines kao jedna od prvih muziĉkih dvorana toga tipa u Francuskoj. Nakon Prvoga svjetskog rata postala je središtem francuske chansone, ali je 1929 pretvor ena u kinematograf da bi tek pod vodstvom kompozitora Bruna Coquatrixa doţivjela obnovu, 1954, postavši ubrzo najpoznatijom pozornicom francuske zabavne muzike. OMERZA, Mihael, kompozitor (Kamnik, 28. IX 1679 — Ig, Ljubljana, 23. IV 1742). Stolni vikar u Ljubljani i od 1715 ţupnik u Igu. Komponirao je oratorije i scensku muziku za duhovne drame u baroknom stilu, karakteristiĉnom za crkvenu muziku njegova doba u Sloveniji. DJELA: Diva Magdalena poenitens. Dramma sacrum, musicis adaptatunt concertibus, 1709; Pastor bonus. In aula confrat. Ssmi. Corp. Christi Labaci modulis expressus, 1710; Mater Dolorosa. Melodrama, 1711; Christus baiulans crucem. Oratorium die Parasceves 1712 Labaci exhibitum, 1712; David deprecans pro populo, ad avertendam plagam suis imminatam. Dramma sacrum in die Parasceves Lab. productum A. 1713.
ON ĈINA, Juan, španjolski pjevaĉ, tenor (Barcelona, 15. IV 1925 —). Pjevanje uĉio kod M. Capsir u Barceloni i tamo debitirao na opernoj pozornici kao Des Grieux (Massenet, Manori). God. 1946—52 preteţno na talijanskim opernim kazalištima specijalizirao se za uloge u Rossinijevim i Donizettijevim operama, što mu je otvorilo put u brojne evropske zemlje; 1952-61 stalni gost festivala u Glvndebourneu, osobito kao Don Ramiro, Almaviva i Lindoro (Rossini, La Cenerentola, Seviljski brijaĉ i Talijanka u Alţiru). ONDEGGIANDO (ondeggiante; od tal. ondeggiare talasati se, valovito se gibati; franc. ondule), u sviranju na gudaĉkim in-
strumentima periodiĉko jaĉanje i slabljenje intenziteta nalik na gibanje valova. Postiţe se naizmjeniĉno jaĉim i : pritiskom gudala na ţicu u istom potezu gudala, pri ĉemu neprekidno ostaje u dodiru sa ţicom. Biljeţi se valovitom iznad ili ispod nota. ONDES MARTENOT (Ondes musicales, Ondiuir tenot, Martenot, Martenotovi valovi), elektroakustiĉ ziĉki instrument s klavijaturom nazvan prema imenu prc ĉa -> Martenotu, Mauriceu. Svoj je instrument Marten put javno demonstrirao 1928 u Parizu, a kasnije ga je znatne šio. Njegov je opseg 7 oktava, od C do c5. Elektroakusi sastavni dijelovi elektroniĉki oscilator sa nizom elektriĉni denzatora, zvuĉnik i rezonator. Promjene frekvencije te stiţu se pritiskom na tipke, ĉime se ukljuĉuju u oscilator i zatori raznih kapacitivnosti. Jaĉina zvuka mijenja se uvršta otpornika u strujni krug zvuĉnika. Razliĉite boje zvuka se posebnim filtrima kojima se izluĉuju odreĊeni viši al tonovi. Na instrumentu su moguća dva naĉina sviranja: svir; klavijaturi i au ruban, tj. pokretanjem posebne vrpce napi klavijature. Na kraju vrpce priĉvršćen je prsten u koji utakne palac desne ruke i tako pokreće i vodi vrpcu. Inst je jednoglasan. Posjeduje neobiĉan zvukovni intenzitet fortissimo moţe nadglasati cijeli orkestar). Boja zvuka n varirati na mnogo naĉina; tako se npr. mogu imitirati ; i duhaĉki instrumenti, udaraljke, gitara, ĉembalo, mogu : izvesti raznovrsni zvukovi vokalnog karaktera i šumovi (oj nje sirena, hujanja vjetra, buke valova i si.). Od posebnih na instrumentu su izvedivi (pokretanjem vrpce) glissando cato, detache, itd., zatim intervali manji od polustepena ( stepena). Skupina od 16 do 20 instrumenata moţe, zbog zvukovnih mogućnosti, zamijeniti cijeli orkestar. O. M. s trebljava solistiĉki i u komornom ili orkestralnom sastavu, za potrebe filma i radija. LIT.: B. Disertori, Le Onde Martenot, RMI, 1939. — M. i G. A Le Onde Martenot e l'evoluzione della mušica, II Diapason, 1950. 1
ONDRIĈEK, František, ĉeški violinist (Prag, 29. V —■ Milano, 12. IV 1922). Sin violinista Jana Ondfiĉeka ( 1900). U djetinjstvu, uz braću Josefa, Jana i Karela, ĉlan svoga oca. Studirao na Konzervatoriju u Pragu (A. Beni i Parizu (L.-J. Massart). Koncertirao od 1879 na tur po Evropi i SAD. God. 1908 osnovao u Beĉu vlastiti g kvartet s kojim je koncertirao do 1911. God. 1909 osm Novi beĉki muziĉki konzervatorij, koji je vodio 1910a otada je bio profesor majstorske škole na Praškom kor toriju. Repertoar mu je bio veoma opseţan. Podjednako j storski interpretirao djela J. S. Bacha, L. van Beethov< Brahmsa i N. Paganinija. Njegova interpretacija djela kompozitora smatrala se klasiĉnom. DJELA: gudaĉki kvartet; kompozicije za violinu i klavir; 15 etid olinu solo; Dumka za klavir. —■ INSTRUKTIVNA: Elementarschule de. spiels nachneuem System und auf •missenschaftlicher Grundlage, 1909; Nt hode zur Erlangung der Meistertechnik des Violinspiels auf anatomisch-ph scher Grundlage. Finger- und Bogentechnik, 1909; Griffsicherheit. 141 I Methode zur Verhiitung und Behandlung des Violinspielerkrampfs, 191 revidirano izd. 1916); Mittelstute des Violinspiels nach neuem System wissenschaftlicher Grundlage, 1916 (sve u suradnji sa svojim uĉenikom, kom M. S. Mittelmannom). — Obradbe pojedinih djela B. Smetane, J. J. Suka. LIT.: B. Šich, Pamatce krale ĉeskych houslistu Mistra F. Ond: sv.), Praha 1936, 1937 i 1948. — Isti, František Ondfiĉek, Praha 194: Vyborny, František Ondfiĉek, MGG, IX, 1961.
O'NEILL, Norman Houstoun, engleski kompozitor rigent (London, 14. III 1875 — 3. III 1934). Studij z kod A. Somervella u Londonu završio na Hochovu kon toriju u Frankfurtu na Majni (I. Knorr). Ĉlan The Fra gang, skupine koja je odigrala znaĉajnu ulogu u obna^ engleske muzike (B. Gardiner, P. Grainger, R. Quilter i C. ! bio je 1909—21 dirigent i direktor kazališta Haymarket James's; od 1924 nastavnik harmonije i kompozicije na Roya demy of Music. Plodan kompozitor, istakao se u scenskoj rr odavajući fin osjećaj za poeziju i ugoĊaje. DJELA. ORKESTRALNA: suita za gudaĉe, 1897; In Autumn, i< Springtime, 1906; Humoresaue. 1913; A Scotch Rhapsody, 1911; Hi 1916; Irish Jig za komorni orkestar, 1923 i dr. — KOMORNA: 2 k] trija, 1900 i 1909; klavirski kvintet, 1903; sonata za violonĉelo i klavi i dr. — Klavirske kompozicije. — DRAMSKA. Baleti: Before Davm, Punch and Judy, 1924 i Alice in Lumberland, 1926. Scenska muzika. W. speare: Hamlet, 1904; King Lear, 1909; Julius Caesar, 1920; Macbeth, The Merchant of Venice, 1922; Measure for Measure, 1929 i Henry V, M. Maeterlinck: The Blue Bird, 1909. Lord Dunsanv: The Gods of the Me 1911 i The Golden Doom, 1912. J. M. Barrie: Mary Rose, 1920 i dr. — Ko ĉije za zbor i orkestar, za glas i orkestar i za recitatora i orkestar; solo -t LIT.: D. Hudson, Norman O'Neill: A Life of Music, London 19 Isti, Norman Houstoun O'Neill, MGG, IX, 1961.
ONE-STEP, društveni ples u 2/4 (rjeĊe 6/8) mjeri i b tempu, jednostavnih koraka. Nastao u SAD, udomaćio 1
ONE-STEP — OPERA
725
sentazione sacra). U misteriju se pjevanom rijeĉi prikazivala odreEvropi oko 1910 i uţivao veliku popularnost do 1920. Jedan od Ċena radnja; u njemu, kao i kasnije u operi, istaknuto mjesto preteĉa -» fox-trota. pripada plesu. Misteriji su u Italiji bili popularni već u XIV st., ONSLOW, Andre-Georges-Louis, francuski kompozitor a u okolici Firence prikazivali su se još i oko sredine XVI st. engleskog podrijetla (Clermont-Ferrand, 27. VII 1784 — 3. X Srodne misteriju bile su i majske igre (tal. maggiolate) raširene 1853). Klavir studirao kod N. J. Hullmandela, J. L. Dušika i u selima blizu Firence. Elemente kasnije opere sadrţavali su i J. B. Cramera u Londonu, a kompoziciju kasnije kod A. Reiche kazališni intermediji koji su se u XVI st. izvodili u meduĉinovima u Parizu. Nikada nije bio namješten; zimske mjesece provodio dramskih predstava. U XVI st. jedan od najraširenijih scenskih je najviše u Parizu, a ostale na svom posjedu u Auvergnei. Njeoblika bila je —> pastorala. Mitološkim sadrţajima, isticanjem lirgove kompozicije pripadaju preteţno podruĉju komorne muzike. skih momenata i sklonošću za temama iz antike, pastorala se najGod. 1842 postao je ĉlan Instituta (nasljednik L. Cherubinija). više pribliţila tipu ranih opera. Prve opere i nisu drugo nego Po formi i tehniĉkoj dotjeranosti on se naslanja na beĉku klasiku, prokomponirane pastorale. Za razliku od pastorala, madrigalistiĉke ali mu manjka invencija. komedije XVI st. obraĊivale su uvijek vedre i smiješne zaplete DJELA: 4 simfonije. — KOMORNA: 36 gudaĉkih kvarteta (3 kvarteta i situacije. Izrasla iz tradicije zborskog madrigala, madrigalistiĉka op. 36 preradbe klavirskih trija op. 14); 36 gudaĉkih kvinteta; 10 klavirskih trija; 3 klavirska kvinteta (treći preradba septeta); 2 seksteta za klavir, flautu, je komedija ostala iskljuĉivo zborska kompozicija. No u njoj je usprkos tome bila potpuno provedena muziĉka individualizacija klarinet, fagot, rog i kontrabas (drugi preradba noneta); duhaĉki kvintet; septet za klavir, flautu, obou, klarinet, fagot, rog i kontrabas; nonet; 3 sonate za vio- likova (O. Vecchi, L'Amfiparnaso, 1594; A. Banchieri, La Pazzia lonĉelo i klavir; 6 dua za violinu i klavir. — Tri sonate za klavir; 2 sonate za senile, 1598). Konaĉno, najvaţnija tekovina koja je omogućila klavir 4-ruĉno. — DRAMSKA. Komiĉne opere: L'Alcalae de la Vega, 1824; nastanak opere bila je sve veća prevlast monodije nad polifonijom. Le Colporteur, 1827 i Le Duc de Guise, 1837. — La Mort d'Abel za bas i orkestar. Tek monodijskom kompozicijskom tehnikom uspjelo je kompoLIT.: J. F. Halevy, Notice sur Onslow, Pariš 1855. — F. Stoepel, Georges Onslow, Bsquisse biographique, Gazette musicale de Pariš, 1834. — B. Schivarz, zitorima da na muziĉkoj sceni u središte zbivanja postave ĉovjeka (Andre) Georges (Louis) Onslovv, MGG, IX, 1961. sa svima njegovim znaĉajkama te da prikaţu njegove osobne drame. Op. -> OpUS Prva o. nastala je u Firenci u krugu umjetnika i uĉenjaka, nazvanom Camerata fiorentina (-> Camerata iz Firenze). U nastojanju da OPERA (skrać. od tal. opera in mušica muziĉko djelo; engl. opera, franc. opera, njem. Oper), muziĉko-scensko djelo u kojemu obnove staro grĉko jednoglasje oni su došli do uvjerenja da su grĉki pjevaĉi izvodili tekstove potencirajući govorne naglaske i glumci prikazuju dramsku radnju pjevajući tekst uz pratnju gipkost govorne melodike, tj. da su recitirajući pjevali. Ţeleći orkestra. O. ide u red najsloţenijih umjetniĉkih oblika. Uz vokalnu stvoriti novi stil muzike, u kojem bi kao u antiki izraţajna snaga i instrumentalnu muziku ona ukljuĉuje i dramsku umjetnost, rijeĉi bila organski povezana s muziĉkim izrazom, oni su postavili i glumu, i ples, a i likovne elemente izraţene u dekoru pozornice temeljne zakone monodije koje su pokušali prenijeti i na i kostimima glumaca. scenu. Tako je nastala Dafne za koju je O. Rinuccini (1562— 1621) Od baleta i pantomime o. se razlikuje po tome što se u tumaĉe- napisao tekst, a J. Peri (1561—1633) komponirao muziku. To su nju radnje sluţi prvenstveno pjevanom rijeĉi, a od ostalih muziĉko-- djelo (prema najnovijim podacima N. Pirrotte) izveli prvi put scenskih oblika (melodrama, muziĉki igrokaz, kazališno djelo uz 1598 u kući J. Corsija. Muzika te prve opere saĉuvana je samo scensku muziku) većim udjelom muzike. Opernu muziku autori djelomiĉno. Vjerojatno je bila ostvarena na isti naĉin kao u komponiraju na tekst (tzv. operni libreto) koji je napisan izriĉito kao operi Euridice koju je 1600 i opet na Rinuccinijev tekst komponirao tekstovna podloga opernom djelu. Vrlo su rijetke opere nastale na Peri. Iste godine na isti libreto napisao je operu i G. Caccini (oko temelju neskraćenih i nepromijenjenih dramskih djela. Veliki broj 1550—1618). Od ostalih pristaša firentinske camerate, opere je opernih libreta nastao je, meĊutim, prilagoĊivanjem nekog knji- komponirao i M. da Gagliano (1575—1642). ţevnog djela zahtjevima operne umjetnosti. Tematika sadrţaja U tim prvim operama rijeĉ i drama imali su apsolutnu prevlast veoma je bogata i raznolika. U operi se prikazuju tragiĉni, lirski nad muzikom; ona se ograniĉavala na melodijski siromašno i ili komiĉni dogaĊaji iz daleke mitološke ili historijske prošlosti jednoliko recitativno pjevanje (tzv. stile recitativo) uz basso coni iz suvremenog ţivota; o. razraĊuje i psihološke probleme i tinuo koji je izvodio mali instrumentalni ansambl smješten iza komiĉne situacije. Redovito obuhvaća nekoliko ĉinova (3—5, pozornice. U izvedbi je — kao i u grĉkoj tragediji —■ sudjelovao i rjeĊe 2), ali nisu rijetke ni operne jednoĉinke. U izvedbi nekih zbor, a bilo je i plesnih toĉaka. Nova muziĉko-scen-ska vrsta ubrzo se opera sudjeluje svega nekoliko vokalnih solista, a u drugima uz udomaćila i u drugim talijanveliki broj pjevaĉa solista skim gradovima (Rim, nastupa i zbor. Operni Mantova, Bologna, Torino). orkestar moţe biti i Ali pravu umjetniĉku komornog sastava, ali ĉesto vrijednost zadobila je istom dostiţe i razmjere velikoga u djelima C. Monteverdija simfonijskog ansambla. (1567— 1643). Genijalnom U razliĉitim zemljama i intuicijom on je od skromnog u razliĉito vrijeme o. se opernog pokušaja Firenrazliĉito nazivala. Od tinaca stvorio snaţno drabrojnih imena najpoznatija matsko djelo, obogativ-ši ga su u Italiji u vrijednim i raznolikim XVII st. dramma per muziĉkim izraţajnim mušica (ili dramma mu sredstvima. Premda zasicale), melodramma, u drţava mitološke sadrţaje, XVIII st. serenata, azione Monteverdi uvjerljivo teatrah, fešta teatrale, ocrtava najrazliĉitija duševna a za komiĉne opere comzbivanja. Već u njegovim media in mušica, dramma najranijim djelima (Orfeo, giocoso. Opera seria (tal., 1607; L'Ari-anna, 1608) ozbiljna opera) upotreb recitativ je ţiv i pokretan, ljava se kao ime vrste harmonija veoma bogata, nasuprot pojmu opera raznolika i napredna buffa (tal., komiĉna ope (upotreba disonance, nagle ra). U Francuskoj operno modulacije, kromatika). djelo nazivalo se u XVII Vaţne promjene provodi st. trage'die OPERA. Prizor iz intermcdija, 1589 Monteverdi i u opernom orkestru. Smanjuje lyrique, drame lyrique, a posebni oblici operne instrumentarij od šarenila srednjovjekovnog instrumentalnog umjetnosti bili su ansambla i stvara uravnoteţen orkestar kojim postiţe zanimljive -> comedie-balet i -> opera comique. Prve njemaĉke opere XVII st. koloristiĉke efekte. Mon-teverdijeve operne partiture poĉinju nose naziv -> Singspiel. Komiĉnu operu Nijemci u XVIII st. instrumentalnim uvodom, najĉešće tokatom. To su prvi primjeri nazivaju komische Oper ili Operette. U Engleskoj se uz izraz o. operne uvertire. — Oko 1630 središte operne umjetnosti postaje upotrebljavaju i nazivi melodrama i musical drama. Poseban oblik Rim. Rimska o. još je ĉvršće povezana uz plemićke dvorove od engleske operne literature jest -> ballad-opera. firentinske. Njen se razvoj odvijao prvenstveno u palaĉi O. je nastala u renesansnoj Italiji. MeĊutim, mnogi elementi papinih nećaka, prinĉeva toga novog umjetniĉkog oblika ţivjeli su u Italiji i prije. Preteĉe su razliĉiti i brojni. Medu najvaţnije ide -> misterij (tal. rappre-
726
OPERA
Barberini. Prva o. koja je prikazana u njihovoj kući (1632) bila je // SanfAlessio S. Landija (oko 1590—oko 1655). U nizu rimskih opernih autora istakli su se i M. A. Rossi (? — oko 1670), L. Vittori (1590—1670), D. Mazzocchi (1592—1665) i L. Rossi (1598—1653). Njihova djela redovito poĉinju trodijelnom uvertirom koja već oĉituje shemu A (brzo-fugato) — B (polako) — A (brzo-fugato). Po prvi se put javljaju zaokruţene solistiĉke toĉke izgraĊene ili na principu arije ili u obliku pjesme. Time je prvi put u historiji opere muzici pripala prevlast nad dramskom umjetnošću. O. postaje niz solistiĉkih i zborskih nastupa povezanih recitativom. Izvodi se na velikim sveĉanostima u raskošnom dekoru s obilnom upotrebom kazališne mašinerije i bogatim plesnim toĉkama. Prvo javno operno kazalište, u koje je imao pristup svatko tko plati ulaznicu, otvoreno je 1637 u Veneciji. Teatro di S. Cassiano osnovali su umjetnici B. Ferrari i F. Manelli. U svim slojevima graĊanstva o. je odmah postigla veliku popularnost. Ta demokratizacija operne umjetnosti jedan je od najvećih dogaĊaja u njezinu razvoju. No ona je uvjetovala i fizionomiju venecijanske opere. Da privuku gledaoce poduzetnici su se morali pobrinuti za raznolikost repertoara (u Veneciji je do 1700 bilo izvedeno oko 300 razliĉitih opera). Povodeći se za ukusom publike, sadrţaji opera nisu više pastoralne idile nego drame pune napetosti i sukoba. Autori libreta crpu tematiku iz dnevnog ţivota, a umorstvo, otmice i spletke najĉešći su operni motivi. S pozornice nestaje zbor, a i broj solista sveden je na najmanju mjeru. Teţište je na pjevnosti i virtuoznosti arija tipa Da capo koje ĉesto ne pokazuju nikakvu vezu s dramskom radnjom. Neke od tih znaĉajki oĉituju se i u posljednjim operama Monteverdija koji u to vrijeme ţivi u Veneciji. To su // Ritorno d'UHsse in Patria (1640) i L'Incoronazione di Poppea (1642), prva o. sa sadrţajem iz historije. Uz Monteverdija najistaknutiji venecijanski operni kompozitori su F. Cavalli (1602—1676), A. Sartori (oko 1620—1681), P. A. Ziani (oko 1620—1684), G. Legrenzi (1626—1690) i C. Pallavicino (1630—1688). U opernim djelima M. A. Cestija (1623—1669) i A. Stradelle (oko 1645—1682) oĉituje se utjecaj kantate. Cesti je prvi u nizu talijanskih opernih autora koji su stekli meĊunarodni ugled. On je djelovao na dvoru u Beĉu i u povodu vjenĉanja Leopolda I izvedena je njegova poznata o. // Ponio d'oro (1666 ili 1667). — Od svih talijanskih gradova posljednji je operu prihvatio Napulj. U XVII st. od napuljskih muziĉara opere je pisao F. Provenzale (1627—1704). Sklonošću za humor on je preteĉa napuljske opere buffe XVIII st. Na prijelazu u XVIII st. djeluje i prvi veliki napuljski operni autor A. Scarlatti (1660 —1725). Bio je dobar psiholog, a njegove se opere uz gipku i gracioznu melodiku odlikuju i jasnom i preglednom strukturom. Scarlatti je dao konaĉni oblik talijanskoj uvertiri (brzo-polako-brzo) koju naziva sinfonia. Recitativi su mu ţivi i harmonijski smjeli, a da capo-arija formalno zaokruţena i u skladu s razvojem radnje. Sastav njegova opernog orkestra ostao je gotovo nepromijenjen sve do Mozarta. Niz napuljskih muziĉara nadovezuje u svom stvaranju na Scarlattijevo djelo. Oni tvore —> napuljsku školu, a najistaknutiji meĊu njima su F. Durante (1684—1755), F. Feo (oko 1685—1761), N. XPorpora (1686—1768), L. Vinci (1690— 1730), L. Leo (1694— 744) * N. Logroscino (1698—1765). Napuljska škola razvila se osobito u XVIII st.; u tom je stoljeću ona najviše pridonijela stvaranju nove operne vrste — opere buffe. MeĊutim, prije toga o. se proširila i u drugim zemljama Evrope. Francuski kulturni i umjetniĉki ţivot XVI st. odvijao se gotovo iskljuĉivo na pariškom dvoru. Politiĉki centralizam odraţavao se u punoj mjeri i na svim ostalim podruĉjima ljudske djelatnosti. Tako je i poĉetak operne umjetnosti usko povezan uz kraljevski dvor. Na njemu su, za regenstva kardinala Mazarina, oko 1640 prvi put i u Francuskoj izvedene talijanske opere. Talijanska je o. u Parizu, meĊutim, imala mnogo protivnika, osobito meĊu politiĉkim neprijateljima kardinala, pa se nije dugo odrţala. No, ona u Francuskoj nije našla nepripravno tlo. Kao i u Firenci, i u Parizu su mnogi pomišljali na obnovu antikne umjetnosti. U tome se osobito istakao J.-A. Balf (1532—1589) koji je 1570 osnovao Academie de Poe'sie et de Musique. Ali nastojanja te skupine umjetnika nisu dovela do raĊanja opere ili njoj srodna oblika. Kao preteĉa operne umjetnosti u Francuskoj vaţniji je -> ballet de cour, baletni oblik koji se izvodio na dvorskim sveĉanostima. Blizina klasiĉne francuske tragedije odigrala je takoĊer znatnu ulogu u oblikovanju francuske opere. Prvo francusko djelo srodno operi bila je La Pastorale za koju je tekst napisao P. Perrin (1620— 1675), a muziku R. Cambert (oko 1628—1677). Izvedena je 1659. MeĊutim, elemente svih tih specifiĉno francuskih muziĉko-scen-skih oblika uspio je ujediniti s tekovinama talijanske operne muzike i dati im pravu umjetniĉku vrijednost i uvjerljivost tek prvi veliki francuski operni kompozitor, Talijan podrijetlom, J. B.
Lullv (1632—1687). On je u baletnim priredbama teţište pr na solistiĉke i zborske pjevaĉk; nastupe te povezavši bal cour s komedijom stvorio poseban tip umjetnosti -> cc ballet. U suradnji sa J. B. Moliereom Lully je napisao n< djela te vrste, a najuspjelije je Le Bourgeois gentilh:mme { God. 1672 Lullv je od Perina otkupio koncesiju koja mu je iskljuĉivo pravo prikazivanja opernih djela u Francuskoj. 1 od 14 opera nastalih 1673—86 na libreta Ph. Quinaulta konaĉno utvrĊuje tip francuske opere. Premda je francu nastala potaknuta talijanskim opernim stvaralaštvom, ona duje i neke svoje osobitosti. Izrasla iz tradicije baletnih pri i klasiĉne francuske tragedije, zadrţala je i neke njihove zn U njoj su elementi drame jaĉe naglašeni nego u talijanskoj Muzika nikad nema većeg znaĉenja od teksta, ni u cjelin pojedinim dijelovima. Francuski recitativ slijedi ritam i govora. Velike i raskošne baletne scene sastavni su dio frai opere. U partiturama francuskih kompozitora znatan dio p uz to instrumentalnim toĉkama. Lullv je stvorio i tip tzv. fra uvertire (polako-brzo-polako). Nakon Lullvjeve smrti frai operno stvaralaštvo opada. Sve do pojave J. Ph. Rameaua cuska nije dala nijednoga većeg opernog kompozitora. Prva o. njemaĉkog autora je Daphne; nju je na libreto O. ] cinija, koji je preradio M. Opitz, napisao 1627 H. Schiil Tridesetogodišnji rat prekinuo je svaku kulturnu djelati Njemaĉkoj, pa u XVII st. Nijemci — za razliku od Fn — nisu uspjeli stvoriti vlastitu opernu tradiciju. Nakon meĊutim, talijanska se o. širi veoma brzo. Na mnogim dvoi (Beĉ, Miinchen, nešto kasnije i Dresden) djeluju talijanski ĉari. Medu njima ?u najpoznatiji F. Cavalli, A. A. Bon A. Steffani, C. Pallavicino i A. Draghi. Pod njihovim nep nim utjecajem stvaraju njemaĉki kompozitori. Oni kompc ne samo u duhu talijanske opere, nego i na talijanski tekst, više originalnosti pokazali su J. K. Kerll (1627—1693), '. Strungk (1640—1700), J. S. Kusser (1660—1727) i J. J (1660—1741). U drugoj polovini XVII st. u Njemaĉku p: i elementi francuske opere. Središte operne umjetnosti j Hamburg u kojemu se javljaju i prvi pokušaji na njem; jeziku. Hamburška o. djeluje 1678—1738 i u to je vrijeme zano u tom gradu oko 250 opera njemaĉkih autora. Prvo izvedeno u novom kazalištu bilo je Adam und Eva J. T (1646—1724). Njemaĉka hamburška o. oĉitovala je bogatu 1 likost sadrţaja. U poĉetku su libreta obilovala biblijskim i riĉkim motivima, no postepeno sve više prevladava grubi ralizam, a u komiĉnoj operi i lakrdija. Ĉesto se pjevalo u lektu; nisu bile rijetke ni opere u kojima su pojedina lica go razliĉitim jezicima. Orkestar je bio veoma skroman. Te nedo uspjeli su povremeno izbjeći samo najveći majstori, kao R. I (1674—1739), G. Ph. Telemann (1681—1767) i mladi ( Handel. I Keiser i Telemann dali su najbolja djela u svojii miĉnim operama. To su Keiserov Jodelet i Telemannova / none. No i oni su bili pod utjecajem talijanske muzike. Njei će se osloboditi prevlasti Talijana istom u doba romantike : lima C. M. Webera. U Engleskoj su preduvjeti za samostalan razvoj operne u nosti bili mnogo povoljniji nego u Njemaĉkoj. Udruţivanje zike i dramske radnje u cjelovito scensko djelo bilo je ond šireno u nekoliko oblika. Već u XVI st. veliku popularni uţivala kazališna forma s vokalnim i instrumentalnim odlon i plesovima, -> masque. I u klasiĉnoj engleskoj drami znatnu je imala muzika. Njezin udio bio je gdjekada tolik da je np Locke (oko 1630—1677) — uz H. Purcella svakako najv kompozitor kazališne muzike — svoju popratnu muziku za The Tempest W. Shakespearea objavio s podnaslovom English Opera. Na razvoj rane engleske opere mnogo je utjecala francuska muzika od talijanske. Talijanski operni u nici dolaze u" Englesku istom oko 1700. U drugoj polovini ; st. ţivi najveći engleski kompozitor H. Purcell (1658 ili i( 1695). On je zadrţao oblik francuske uvertire, sklonost za p toĉke i instrumentalne odlomke kao i francuski naĉin obliko recitativa, ali je sve te elemente proţeo melodikom, ritm> harmonijom engleske muziĉke tradicije. Purcell je oĉito\ izvanredne sposobnosti u postizavanju dramatske izraţaji Od svih njegovih djela jedino je Dido and Aeneas (1689) prai ostale su sve bogato razraĊene scenske muzike. Purcell je digao englesku operu do umjetniĉke visine koju će ona po dostići tek u naše vrijeme. Remek-djela nastala u daljnjim ljećima u Engleskoj stvorit će stranci (npr. G. F. Handel" Poĉetak XVIII st. zatekao je talijansku operu seriju na niskoj umjetniĉkoj razini. Od muziĉke drame, kakvu je zam firentinska camerata, o. je — povodeći se za lošim ukusom blike i hirovitosti pjevaĉa — postala sadrţajno isprazna i 1 giĉna, a muziĉki plitka i sva u izvanjskom sjaju i briljant
OPERA vokalnog virtuoziteta. Na pozornici vlada pjevaĉ — kastrat. On bira uloge, postavlja uvjete i libretistu i kompozitoru, dok se publika divi neobiĉnosti njegovih glasovnih kvaliteta. Struktura opere dijeli se oštro na recitative i arije. U monolozima ili recitativnim dijalozima uz pratnju ĉembala (recitativo secco) ili manjeg instrumentalnog ansambla (recitativo accompagnato) razvija se dramska radnja koja potpuno zastaje u široko raspjevanim arijama, najĉešće tipa da capo. Sva paţnja kompozitora, pjevaĉa i publike usredotoĉena je na ariji, pa nisu rijetki prijepisi opernih djela iz XVIII st. u kojima su recitativi ispušteni. Zbor nastupa samo izuzetno, a orkestar je pratnja solista. Nelogiĉnost i nedosljednost u razvijanju radnje pogodovala je popularnosti posebnog muziĉko-scenskog oblika -> -pasticcia za koji su muziku pisali razliĉiti autori; katkada je i libreto pasticcia bio djelo nekolicine umjetnika. Osnovni razlog opadanja kvalitete talijanske opere toga vremena je ukalupljenost i bezvrijednost libreta koji je bio pretrpan suvišnim licima i nevaţnim, ali zamršenim epizodama. Pjesnik A. Ţeno (1668—1750) prvi je uoĉio mane talijanske libretistike. On je preteĉa najvećega talijanskog libretiste XVIII st. P. Metastasija (1698—1782) koji je talijanski libreto oslobodio nepotrebnih pojedinosti i dao mu literarnu vrijednost. MeĊutim, sputan obzirima prema tradiciji i sklon kompromisu Metastasio se, usprkos nesumnjivom talentu, nije uspio oteti formalnoj ukalupljenosti opere serije. Ostavio je više od 50 libreta. O velikom ugledu, koji je uţivao, svjedoĉi ĉinjenica da je na njegove tekstove komponirano oko 1200 opera. Opera seria vezana je uglavnom uz aristokratske palaĉe. Ojaĉalo graĊanstvo XVIII st. traţilo je, meĊutim, drugaĉiju opernu umjetnost. Ono je teţilo za većim realizmom, a bilo je sklono parodiranju svega što potjeĉe iz feudalnih krugova. Te zahtjeve ispunjavali su djelomiĉno i muziĉki intermezzi koji su se izvodili izmeĊu ĉinova opere serije. Potpuno su bili ostvareni istom u novoj vrsti -> operi buffi. Talijanska o. buffa srodna je talijanskoj govorenoj komediji, tzv. commedia dell'arte. I u operi buffi se pojavljuju popularni tipizirani likovi kao prevareni starci, lukavi sluge, oholi vojnici i buntovne djevojke. Sadrţaj opere buffe uvijek je vedar, a radnja ţiva s mnogo humoristiĉnih situacija. Libreto obraduje dogaĊaje iz dnevnog ţivota. Ĉeste su aluzije na aktualna zbivanja, one nerijetko donose i kritiku na socijalne nepravde. O. buffa ima dva ĉina; u njenoj izvedbi sudjeluje nekoliko solista i manji orkestar. Formalno je mnogo slobodnija od opere serije. Recitativi su ţivi i brzi (ĉesto parlando). Za operu buffu znaĉajni su briljantni finali u kojima sudjeluju sva lica iz opere. Talijanska o. XVIII st. dala je najbolja djela upravo na podruĉju opere buffe. Sve opere serije iz toga vremana danas su zaboravljene. — O. buffa pojavila se gotovo istodobno u Napulju i Veneciji. Osobito su pripadnici napuljske škole njegovali tu muziĉko-scensku vrstu. Medu njima je najistaknutiji G. B. Pergolesi (1710—1736), autor najpoznatije i najuspjelije opere buffe ranoga razdoblja La Serva padrona (1733). Uz njega treba spomenuti i N. Jommellija (1714—1774) koji je niz godina djelovao u Stuttgartu, N. Traettu (1727—1779), pripadnika druge generacije napuljske škole, N. Piccinnija (1728—1800), autora veoma popularne opere Cecchina (1760) i G. Paisiella (1740—1816) koji je osobit uspjeh postigao operama Nina o la pazza per amore (1789) i La Bella molinara (1788). U red najtalentiranijih kompozitora ide i D. Cimarosa (1749—1801); veliku je slavu doţivio s operom // Matrimonio segreto (1792). Od venecijanskih autora najsposobniji je B. Galuppi (1706—1785). Poput Paisiella i Cimarose i on je niz godina djelovao na dvoru u Petrogradu. Njegovo je najbolje djelo // Filosofo di campagna (1754, na tekst C. Goldonija). Oko 1700 i kod ostalih evropskih naroda raĊaju se oblici srodni talijanskoj operi buffi. Ta pojava svuda je posljedica teţnji nove graĊanske klase za većim realizmom u umjetnosti koji se u muzici oĉituje osobito kao reakcija na pretjeranosti opere serije. U Engleskoj se razvija -> ballad-opera. Njezin sadrţaj redovito je iz ţivota skitnica i prosjaka, s oštrim osudama socijalnih nepravdi. Glumci ĉesto parodiraju poznate arije iz talijanskih opera, a pjevaju i puĉke balade i popularne gradske pjesmice. Ballad-opera utjecala je i na razvoj njemaĉkoga -> Singspiela, jednog od najranijih oblika njemaĉkoga muziĉkog kazališta. Opera-comique pojavljuje se u Francuskoj takoĊer već oko 1700, a vrhunac dostiţe u drugoj polovini XVIII st. Francuska je, meĊutim, u prvim desetljećima XVIII st. dala najvrednija ostvarenja na polju ozbiljne opere i to u djelima J. Ph. Rameaua (1683—1764), filozofa, estetiĉara i muziĉkog teoretiĉara, autora briljantnih i zanimljivih instrumentalnih kompozicija. Rameau je ostavio oko 30 opera od kojih su najuspjelije Hippolyte et Aricie (1733), Les Indes galantes (1735), Castor et Pollux (1737) i Pygmalion (1748). On nastavlja tradiciju Lullvjeve opere, ali je ispunja novim sadrţajem. Rameau izbjegava pretjerane vo-
727
Operno kazalište u Versaillesu, 1770
kalne ukrase, njegovi se recitativi po izraţajnosti gotovo uopće ne razlikuju od arija. Orkestralne partiture obiluju koloristiĉkim efektima, a osobito ţivopisne su velike i raskošne baletne scene. Rameau je velik revolucionar na podruĉju harmonije. I u opernom stvaranju upravo harmonijski odnosi postaju kod njega izvori uvjerljive dramatske izraţajnosti. — God. 1752—54 gostuje u Parizu jedna talijanska operna druţina koja meĊu ostalim izvodi operu La Serva padrona G. B. Pergolesija. Pojava talijanske opere buffe izazvala je meĊu francuskim umjetnicima ţivu raspravu 0 vrijednosti komiĉne opere nasuprot ozbiljnoj operi i talijanske operne umjetnosti nasuprot francuskoj muzici (->• Buffonisti i antibuffonisti). Komiĉna o. ubrzo je našla pristaša osobito meĊu enciklopedistima. Elementi humora ţivjeli su, meĊutim, u fran cuskom muziĉkom kazalištu u mnogim scenskim oblicima koji su se prikazivali na pozornicama pariškoga predgraĊa. Stoga je pojava talijanske komiĉne opere bila samo posljednji poticaj za stvaranje posebne francuske vedre operne vrste ->■ opera-comique. Ona se sastoji od niza muziĉkih toĉaka meĊusobno povezanih govorenim dijalozima. Kao i svi ostali sliĉni oblici i opera-comique bila je bliska narodnom duhu, sadrţajno jasna, a muziĉki nepo sredna i jednostavna. S vremenom opera-comique — djelomiĉno 1 talijanska opera buffa — gubi izrazito komiĉni znaĉaj. Većina francuskih opera XVIII pa i XIX st. i po obliku i po naslovu su opera-comique bez obzira na karakter sadrţaja (npr. Bizetova Carmen). Prvu francusku komiĉnu operu Le Devin du Village napisao je 1752 J. J. Rousseau (1712—1778) koji se protiv nepri rodnosti talijanske ozbiljne opere borio i u nizu rasprava. Najveći majstori francuske komiĉne opere bili su, meĊutim, F. A. D. Philidor (1726—1795) ĉije opere — svojedobno veoma popularne — oĉituju autorovu teţnju za realizmom, P. A. Monsignv (1729— 1816), kompozitor bogate i svjeţe melodijske invencije, povre meno sklon sentimentalnosti i, najtalentiraniji meĊu njima, A. E. M. Gretrv (1741—1813). Gretrv je operu-comique podigao do najviše umjetniĉke razine i ujedno je toliko pribliţio ozbiljnoj operi (trage'die. lyrique) da su granice meĊu njima gotovo nestale. Bo gata je raznolikost njegovih opernih sadrţaja. Uvijek je teţio za istinitim dramatskim izrazom i psihološkom uvjerljivošću likova i situacija. Posebnu paţnju posvećivao je melodiji. Od njegovih opera najuspjelije Su Luĉile (1769), Les deux Avares (1770), Le Jugement de Midas (1778) i osobito Richard Coeur-de-Lion (1784). Njemaĉka ozbiljna o. XVIII st. ţivi u sjeni talijanskog stvaralaštva. Od velikoga broja njemaĉkih opera iz prve polovine stoljeća izdvajaju se jedino djela J. A. Hassea (1699 —1783). Po stilskim znaĉajkama njegove opere, od kojih su najuspjelije Arminio (1745) i Solimano (1753), pripadaju napuljskoj školi. Operno stvaranje G. F. Handela (1685—1759) samo je kraće vrijeme povezano uz Njemaĉku i to uz nastojanje njemaĉke opere u Hamburgu. Njegove kasnije opere nose sva obiljeţja napuljske škole (Agrippina, 1709; Rinaldo, 1711; Giulio Cesare, 1724; Tamerlano, 1724; Orlando Furioso, 1733; Serse, 1738 i dr.). — U prva desetljeća toga stoljeća padaju, meĊutim, i poĉeci izrazito njemaĉkoga muziĉko-scenskog oblika tzv. Singspiela. Singspiel je srodan francuskoj operi-comique (sastoji se od muziĉkih toĉaka i govorenih dijaloga), ali se u njemu oĉituje i utjecaj engleske ballad-opere. I u Singspielu znatno mjesto pripada narodnoj pjesmi. Sadrţajno je, meĊutim, njemaĉki Singspiel u iznošenju socijalnih nepravdi mnogo umjereniji. U njemu nema ni satire ni borbenosti, nego prevladavaju idiliĉne slike s didaktiĉkim i moralizatorskim motivima. Prvi veći majstor Singspiela bio je J. A. Hiller (1728—1804). Osobitu popularnost postigla su ne-
728
OPERA
gova djela Der Tenfel ist los (1766), Der Dorfbarbier (1770) i Die Jagd (1770). Uza nj se na tom podruĉju istakao i Ĉeh J. Benda (1722—1795) koji je njemaĉki Singspiel obogatio nekim tekovinama talijanske opere buffe. Singspielima kao Der Dorfjahrmarkt (1775), Romeo und Julie (1776) i Der Holzbauer (1778) Benda je preteĉa W. A. Mozarta. Uspjele Singspiele pisao je i Beethovenov uĉitelj Ch. G. Neefe (1748—1798) te beĉki muziĉari I. Umlauf (1746—1796) i naroĉito K. D. von Dittersdorf (1739—1799), veoma plodan autor svjeţe invencije i oštra dara zapaţanja. Njegovo djelo Doktor und Apotheker (1786) odrţalo se na njemaĉkim pozornicama veoma dugo. Njemaĉka je domovina i velikoga opernog reformatora Ch. W. Glucka (1714—1787). Njegovo je ime povezano uz korjenite i revolucionarne promjene koje je proveo u koncepciji talijanske ozbiljne opere. U suradnji s libretistom R. Calzabigijem (1714—1795) Gluck je pokušao vratiti operi plemenitu jednostavnost Monteverdijevih djela. I iz libreta i iz muzike Gluck je radikalno uklonio sve suvišnosti. Sadrţaji njegovih opera duboko su etiĉki, a motivi redovito općeĉovjeĉanski. Postigao je izraţajnu ravnoteţu tona i rijeĉi podreĊujući muziku ideji dramske radnje. I recitative kao i arije prati orkestar kojemu Gluck posvećuje veliku paţnju. Obilno iskorišćuje i zbor, a u njegovim operama — sam ih naziva dramma per mušica — baletne scene uvijek su organski povezane s radnjom. Od opera u kojima je Gluck nastojao provesti svoje estetske ideje o opernoj umjetnosti najuspjelije su Orfeo ed Euridice (1762), Alceste (1767, sa zanimljivim Gluckovim predgovorom), Iphigenie en Aulide (1774), Armide (1777) i Iphigenie en Tauride (1779). Operna umjetnost XVIII st. doţivljava umjetniĉki vrhunac u djelima W. A. Mozarta (1756—1791). Mozart prihvaća oblik talijanske opere i svoja remek-djela Le Nozze di Figaro (1786), Don Giovanni (1787) i Cosi fan tutte (1790) piše na talijanska libreta. Ali shema talijanske opere buffe ţivi u njegovim djelima novim, bogatim ţivotom. Izvanredan psiholog i majstor psihološke analize, Mo zart je na opernoj pozornici uvjerljivo prikazao niz ljudskih sudbina, likova i situacija. Iskustva steĉena na podruĉju simfonijske muzike prenio je i u opernu partituru i premda j e tvrdio da je
Prizor iz opere La Muette Ċe Portici D.-F.-E. Aubera, Bruxelles, 1830
muzika vaţnija od teksta, postigao je izvanredan sklad iz rijeĉi i tona. Nasuprot talijanskim operama, u djelima Die fiihrung aus dem Serail (1782) i Die Zauberflote (1791), nas Mozart tradiciju njemaĉkoga Singspiela. U op ri Die Zaufo pokušao je stvoriti tip njemaĉke opere. I premda u tome potpuno uspio, ipak je upravo tim svojim posljednjim mu; scenskim djelom najveći preteĉa stvaraoca njemaĉke opere C Webera. I L. van Beethoven (1770—1827) ostavio je jednu 0 Njegov Fidelio (1805, nekoliko puta preraĊivan) odraz je av vih duboko etiĉkih i moralnih shvaćanja o odnosima meĊi dima. Premda ne ide u red majstorovih najboljih ostva ipak se i u toj operi oĉituje sva veliĉina i originalnost Beet nova genija. Znaĉenjem, koje u operi pridaje orkestru, Beetl je pripremio put R. Wagneru. Francuska revolucija izmijenila je ne samo socijalni po nego i odnos društva prema nauci i umjetnosti. Novo dr traţilo je novu umjetnost blisku širokim slojevima naroda, vili su se muziĉki oblici prikladni za javne izvedbe na otvor prostoru, uz sudjelovanje velikog broja izvodilaca. Na mu pozornicu utjecaj Francuske revolucije prodire polako i poste U prvoj polovini XIX st., meĊutim, upravo o. postaje najr; nija muziĉka vrsta. Osim H. Berlioza, svi vaţniji francuski r ĉari u prvom su redu operni kompozitori. Pariz je u to umjetniĉko središte Evrope. Stoga i većina istaknutijih talija opernih autora toga vremena barem povremeno boravi i d u Parizu. Već potkraj XVIII st. opera-comique gubi sat karakter. Na poĉetku XIX st. ona već posjeduje mnoge elen romantike, izraţene osobito u koloristiĉkoj ţivopisnosti opi prizora kao i sklonosti za opisivanjem legendarnih i fantast dogaĊaja. Na prijelazu u XIX st. vrijedna djela lirskog i idiliĉ karaktera ostavio je E. N. Mehul (1763—1817), majstor ope orkestra; u partituri opere Ariodant (1799) on već primjei princip lajtmotiva. Njegov Joseph (1807) ide u red najboljih c onoga vremena. Treba spomenuti i F. A. Boieldieua (1775—1! autora popularnih romantiĉnih opera Le Calif de Bagdad (1 i osobito La Dame blanche (1825) u kojoj pojedini odlomci sv nom melodije privlaĉe paţnju slušalaca još i danas. Nakon volucije razvio se u Parizu poseban tip opere. U njoj su dogo štine glavnog junaka prikazane nizom kontrastnih scena. Na pune strave neposredno se nadovezuju idiliĉni prizori, a mu; toĉke izmjenjuju se s melodramskim. Na kraju opere dobro u' pobjeĊuje zlo, jer se glavni junak redovito nepovrijeĊen spa od svih opasnosti. Upravo po tom sadrţajnom motivu t vrsta opere dobila je naziv »o. spasa« i »o. uţasa«. Najveći uspje tom podruĉju postigli su J. F. Le Sueur (1760—1837) s ope La Caverne (1793) i osobito Talijan L. Cherubini (1760—I s djelima Lodo'iska (1791), Elise (1794) i Les deux journees (li Cherubini je preuzeo neke elemente Gluckove reforme, al njegove operne partiture u odnosu na Gluckove jednostav a njegov muziĉki jezik neposredniji. On je izrazit melodiĉ izvrstan poznavalac orkestra. Sadrţajni motivi njegovih o proţeti su uvijek dubokim i iskrenim humanizmom. Uz o] spasa njegovali su Francuzi u to doba i operne jednoĉinl kojima su se obraĊivali aktualni politiĉki dogaĊaji. Opera s postepeno se mijenja u veliku historijsku operu (-> Velika op koja se gaji osobito u dvorskom kazalištu. Na toj pozornici pi zivale su se — u bogatu dekoru i uz sudjelovanje golema b statista — sudbine istoĉnjaĉkih kraljeva, smjeli pothvati sred vjekovnih ratnika i junaštva vitezova. Velika je o. obilovala sovnim i fantastiĉnim prizorima, velikim baletnim toĉk; a radnja je bila zamršena i ĉesto nelogiĉna. Patetika i laţna I štavost velike historijske opere dovela je nešto kasnije ozbi operu do izrazite krize. Autor prve velike opere La MuetU Portici (1828) je F. Auber (1782—1871). I u Parizu i u s\ drugim gradovima, gdje je bila izvoĊena, ta je o. doţivlja buran uspjeh koji zahvaljuje ne samo poletnoj muzici nej rodoljubnoj simbolici libreta A. Scribea (u njemu se opi pobuna Talijana protiv španjolskih gospodara iz 1647). Naj majstor velike opere bio je G. Meverbeer (1791—1864). Po i eklektik, on je veoma vješto znao iskoristiti sve mogućnos postizavanju ukusnih muziĉko-scenskih efekata. Posjedovac veliko znanje i smisao za melodijsku plastiĉnost i neoĉekh obrate. Njegove opere — osobito Les Huguenots (1836), Le 1 phete (1849) i L'Africaine (1864) — uţivale su veliku popularn Meverbeerov utjecaj na suvremenike nije bio ograniĉen same Francusku; u svima evropskim zemljama on je bio nekoliko setljeća uzor autorima ozbiljne opere. Od velikih opera ost francuskih kompozitora poznate su Zampa (1831) L. J. Heri (1791—1833), La Juive (1835) J. F. Halevvja (1799—186; Si'j'etais roi (1852) A. Adama (1803—1856). Izrazito velike, storijske opere sa svima manama te vrste pisao je i Talijan' Spontini (1774—1850) koji je veći dio ţivota djelovao u Pari
OPERA
Gore: G. MEYERBEER, HUGENOTI; London, 1858; dolje: G. VERDI, OTELLO, Milano, 1887
OPERA
R. WAGNER, TRISTAN I IZOLDA. Drvorez prema crteţu I. Noerra, 1865
OPERA To su medu ostalima La Veslale (1807) i Ferdinand Cortez (1809). Umjetniĉki najvredniju veliku operu Guillaume Teli (1829) komponirao je G. Rossini (1792—1868), veliki majstor talijanske opere buffe. Rossini je kompozitor izvornog i svjeţega muziĉkog jezika, neiscrpne melodijske invencije i s razvijenim smislom za ritmiĉku ţivost i scenski realizam. On je obnovio talijansku opernu umjetnost i njegova muzika do danas nije izgubila privlaĉnost. Opera buffa — taj izraz specifiĉno talijanskog duha — doţivljava u njegovim djelima svoj umjetniĉki vrhunac. Recitativi su mu zanimljivi i ţivi, redovito tipa accompagnato, arije virtuozne i briljantne, ali ne isprazne, a orkestar gotovo na visini Mozartova opernog orkestra. Najpoznatija i danas još popularna o. jest II Barbiere di Siviglia (1816). prema komediji C. Beaumarchaisa. Od ostalih uspjele su VItaliana in Algeri (1813), II Signor Bruschino (1813), La Cenerentola (1817) i La Gazza ladra (1817). Rossini je utjecao na mnoge svoje talijanske suvremenike pa i na najtalentiranije medu njima V. Bellinija (1801—1835), izrazitoga melodiĉara, kompozitora opera Norma (1831) i / Puritani (1835) te G. Donizettija (1797—1848), autora romantiĉne tra gedije Luda di Lammermoor (1835) i komiĉnih opera L'Elisir d'amore (1832), La Fille du regiment (1840) i Don Pasquale (1843). Znaĉajke romantiĉke umjetnosti prodiru u operu već od poĉetka stoljeća. Sve ĉešći su legendarni i fantastiĉni sadrţaji s egzotiĉnim motivima; kompozitori osobito rado doĉaravaju ugoĊaje iz prirode (prikazi bura i oluja, idiliĉne slike sa sela). Zanos i patetika, toliko bliski umjetniku romantike, nalaze pogodno mjesto i na pozornici. Sve više jaĉa zanimanje za narodnu umjetnost, pa elementi folklora prodiru i u operu. I upravo u okviru tzv. nacionalnih škola rana romantiĉna o. daje najvrednija ostvarenja. U doba kada se u evropskim narodima budi nacionalna svijest, o. je bila najprikladnije umjetniĉko sredstvo u podrţavanju rodoljubne borbenosti. Prvu operu izrazito nacionalnoga karaktera stvorio je Nijemac C. M. von Weber (1786 —1826). Bio je to Freischiitz (1821) sa sadrţajem iz stare njemaĉke legende pune fantastike i simboliĉne borbe dobra i zla. Weberovi junaci su ljudi iz puka, a znatnu ulogu u operi imaju i zajedniĉki nastupi seljaka. Velik dio radnje odvija se u tajanstvenim dubinama šume (npr. poznati prizor u Vuĉjem ţdrijelu), koje Weberov orkestar izvanredno uspješno doĉarava. Sa svih stranica te partiture izbija duh njemaĉke narodne pjesme. Freischiitz je Singspiel s govorenim dijalozima. Euryanthe (1823), drugo Weberovo remek-djelo, pripada tipu prokomponirane opere. U njemu se oĉituje autorova teţnja da u prikazivanje radnje ukljuĉi ravnopravno sve komponente operne umjetnosti. Time je Weber preteĉa Wagnerove ideje o sveobuhvatnom umjetniĉkom djelu (njem. Gesamtkunstwerk). Iako skromno, Weber primjenjuje već i princip lajtmotiva. Većina njemaĉkih opernih autora prve polovine XIX st., pod utjecajem Weberovih djela, piše opere s tematikom iz bajki i naglašenim romantiĉnim crtama koje nerijetko prelaze i u sentimentalnost. U red najpoznatijih idu H. Marschner (1795—1861) s operama Der Vampyr (1827), Templer und Jiidin (1829) i Hans Heiling (1832), A. Lortzing (1801—1851), koji u operi Zar und Zimmermann (1837) nadovezuje na tradiciju Singspiela, O. Nicolai (1810—1849), najtalentiraniji meĊu njima, autor vedre i briljantne komiĉne opere Die lustigen Weiber von Windsor (1849) i F. Flotow (1812—1883) ĉija je Martha (1847) izrazit primjer malograĊanske umjetnosti. Sve do XIX st. umjetniĉka muzika odvijala se uglavnom pod utjecajem Talijana, Francuza i Nijemaca. U tom stoljeću probuĊena nacionalna svijest potakla je umjetnike drugih naroda — osobito slavenskih — da u svoja djela unose znaĉajke ţivota i obiĉaja naroda kojemu pripadaju. Nastaju tzv. nacionalne škole u kojima nastojanja za osamostaljenjem opere zauzimlju istaknuto mjesto. U Rusiji M. I. Glinka (1804—1857) na opernoj pozornici sretno udruţuje tekovine zapadnoevropske muziĉke tradicije s ruskim i istoĉnjaĉkim folklorom. Njegov Ivan Susanjin (1836) prva je slavenska nacionalna opera. Ona je prototip velikih ruskih herojsko-historijskih opernih djela kakva su Boris Godunov M. Musorgskog ili Knez Igor A. Borodina. Operom Ruslan i Ludmila (1842) Glinka je preteĉa ruskih opernih bajki (velik dio opera N. Rimski-Korsakova). Već u Glinkinim djelima znatna uloga pripada zborovima. Skupni nastupi naroda i u kasnijim su ruskim operama najvaţniji nosioci radnje. Svega deset godina nakon prve izvedbe Ivana Susanjina prikazana je u Zagrebu prva hrvatska o. Ljubav i zloba (1846) V. Lisinskog (1819—1854). Nastala u krugu oduševljenih pristaša Ilirskog preporoda ta prva o. ne samo u Hrvatskoj nego i na cijelom slavenskom jugu nosi djelo miĉno obiljeţja narodnog duha. Uz umjetniĉku vrijednost ona ima i izuzetnu historijsku vaţnost. Postanak prvih nacionalnih opera os talih slavenskih naroda pada većinom u drugu polovinu XIX st. U drugoj polovini XIX st. i Njemaĉka i Italija dale su svoje najveće operne stvaraoce. Bili su to R. Wagner (1813—1883)
729
i G. Verdi (1813—1901). Kao dva golema diva oni zasjenjuju sve svoje suvremenike (izuzetak su jedino veliki ruski majstori); ĉak i nakon njihove smrti operni će autori morati zauzeti odreĊen stav prema djelima te dvojice velikana. Mnogi su pisci usporeĊivali Wagnerov genij s Verdijevim. Oni su, meĊutim, toliko izuzetne i izvorne liĉnosti, a uz to obojica oliĉenje duha svog naroda, da je gotovo nemoguće primijeniti isto mjerilo u odreĊivanju vrijednosti njihova djela. Wagner je veliki operni reformator, najveći u historiji muziĉkoga kazališta. U nizu teoretskih radova on je obrazloţio svoje zahtjeve za korjenite promjene u opernoj koncepciji. Wagner traţi da sve grane umjetnosti ravnopravno sudjeluju u prikazivanju dramske radnje. On ostvaruje ideal romantiĉara o sveobuhvatnom umjetniĉkom djelu (njem. Gesamtkunstzverk), a naglašujući da je za dobru operu potreban i dobar libreto — dobar u knjiţevnom i etiĉkom smislu — on u stvari ponavlja naĉela starijih opernih reformatora C. Monteverdija i Ch. W. Glucka. Libreto mora uz to potpuno odgovarati zamisli kompozitora. Stoga je Wagner sam pisao tekstove za svoje opere, oĉitujući i nesvakidašnji knjiţevni dar. Sadrţaje uzima iz starih legendi {Der fliegende Hollander, 1841 i Tristan und Isolde, 1857—59), iz njemaĉke mitologije {Tannhauser, 1843—44; Lohengrin, 1846—48; tetralogija Der Ring des Nibelungen, 1853—74 i Parsifal, 1877—82) ili iz daleke prošlosti {Die Meistersinger von Nurnberg, 1862—67) i na temelju simbolike prikazuje vjeĉne i općeĉovjeĉanske motive. Da bi postigao što ĉvršće jedinstvo opernog djela te da bi što reljefnije ocrtao karakter svojih junaka, Wagner je razradio sustav -> lajtmotiva. Njegova se o. ne dijeli više na brojeve (-> Nummernoper), nego na prizore (-> Muziĉka drama). Potpuno se gubi razlika izmeĊu arije i recitativa kao i oblik da capo arije. U partituri vlada tzv. beskonaĉna melodija koja ne poznaje shematsko ponavljanje ni krutost simetrije. Orkestar prerašćuje u veliko simfonijsko tijelo zasićena i blještava zvuka. To više nije pratilac pjevaĉa nego je ponekad ĉak i vaţniji od njega. Sve stilske elemente kasne romantike Wagner je doveo do vrhunca. To se oĉituje osobito na podruĉju harmonije. On obilno primjenjuje kromatiku koja — naroĉito u muziĉkoj drami Tristan und Isolde — dovodi gotovo do rušenja tonalnosti. Nasuprot Wagneru, Verdi nije ni filozof ni teoretiĉar. On je iskonski muziĉar koji ozbiljno pristupa svom radu, ali ne teţi za estetskim tumaĉenjem svojih postupaka. Verdi preuzima izvanjske znaĉajke talijanske opere, ali joj daje nov sadrţaj i ţivot, dovodeći umjetnost belkanta do vrhunske umjetniĉke zrelosti. To nije više blještava virtuoznost, nego najĉišća melodija; njezina je osnova prije svega ĉvrst i poletan ritam. Razvijen smisao za ukusne scenske efekte, profinjen dar za psihološku analizu i izvanredno poznavanje vokalne tehnike omogućili su Verdiju da svoje likove crta uvjerljivo i ĉini bliskima svakom opernom posjetiocu. Verdi je i majstor zborske tehnike i mnogi skupni prizori idu u najljepše stranice njegovih partitura. Premda nije bio borben revolucionar kao Wagner, ipak su sadrţaji njegovih opera novi i neuobiĉajeni. Verdi dovodi na pozornicu ljude iz najniţih socijalnih sredina {Rigoletto, 1851; // Trovatore, 1853 i La Traviata, 1853) i s puno suosjećaja i dramatske snage slika njihove sudbine. Verdi je uz to uvijek traţio da libreto posjeduje i knjiţevnu vrijednost. On je poznavao i cijenio Wagnera, ali je ispravno uoĉio da se tekovine Wagnerove muziĉke drame ne mogu uspješno presaditi na talijansko tlo. Wagneru se pribliţio u posljednjim djelima {Otelio, 1887 i Falstajf, 1893) i to po vaţnosti koju pridaje orkestru. U standardna djela operne literature ušle su uz već spomenute i Verdijeve opere Nabucco (1842), Un Balio in maschera (1859), La Forza del destino (1862), Don Carlos (1867) i Aida (1871). Od Verdijevih suvremenika danas još nisu potpuno zaboravljeni A. Ponchielli (1834—1886) i njegova Gioconda (1876), A. Catalani (1854—1893) i Verdijev prijatelj i libretist A. Boito (1842—1918), autor opera Mefistofele (1868) i Nerone (nedovršena). U red uspjelijih njemaĉkih opera toga vremena idu Der Barbier von Bagdad (1858) P. Corneliusa (1824—1874) i operna bajka Hdnsel und Gretel (1893) E. Humperdincka (1854—1921). Wagnerov utjecaj bio je u Italiji znatan već potkraj Verdijeva ţivota. On se oĉitovao ne samo u oponašanju njegovih djela već i u reakciji na njegove ideje. Tako se raĊa novi pravac ->■ verizam (tal. vero istinito, stvarno) na koji utjeĉe i naturalizam tadašnje knjiţevnosti. Veristi prikazuju zbivanja iz svakidašnjeg ţivota; i na pozornici i u orkestru ţarkim bojama slikaju surove dogaĊaje izazvane sukobima snaţnih strasti, prvenstveno neobuzdane ljubavi koju prati ljubomora, pa i ubojstvo. Uzor su veristima prizori iz opera Carmen G. Bizeta i nekih Verdijevih djela (Rigoletto, Un Balio in maschera). Opere verista, obiĉno saţete, obiluju melodijama široka daha, ĉesto bliskim narodnim pjesmama. Najuspjelija veristiĉka djela su Cavalleria rusticana (1890) P. Mascagnija (1863—1945) i / Pagliacci (1892) R. Leoncavalla (1858—1919). Opere Manon Lescaut (1893), La Boheme (1896), Tosca (1900), Madame Butterfly (1904), // Tritico (1918) i Turandot (izv. posth.
730
OPERA
1926) G. Puccinija (1858—1924) samo djelomiĉno pripadaju verizmu. Puccini je bio majstor u postizavanju odreĊenih scenskih efekata, ali je slabije uspijevao u ocrtavanju jakih strasti i sukoba. On je izraziti lirik s povremenim zastranjivanjima u sladunjavost i sentimentalnost. U muziĉkom ţivotu Francuske veliko zanimanje za muziĉko kazalište iz prve polovine XIX st. udruţuje se u drugoj polovini s interesom za instrumentalnu muziku. U toj oblasti dali su tada Francuzi velika ostvarenja, iako je broj opernih autora toga vremena takoĊer znatan. Oni preteţno pišu lirske opere povodeći se za ukusom malograĊanske sredine. Izuzetak je donekle Ch. Gounod (1818—1893) koji se meĊu prvima oteo utjecaju G. Meverbeera. On nastavlja Gluckovu tradiciju i teţi za stvaranjem izvornoga francuskog muziĉkog jezika. U tome je najviše uspio operom Faust (prema J. W. Goetheu, 1859). U red talentiranijih opernih stvaralaca idu i A. Thomas (1811—1896) s operom Mignon (1866), L. Delibes (1836—1891), kompozitor elegantne i ljupke muzike (Lakme, 1883, baleti), i J. Massenet (1842—1912)5 pjesnik intimnih lirskih osjećaja, no ponešto jednostran i eklektiĉan (Manon, 1884, Werther, 1892). Znatno iznad prosjeka izdigao se — usprkos eklekticizmu — C. Saint-Saens (1835—1921); u bogatoj i raznovrsnoj muziĉkoj ostavštini ovoga plodnog autora istiĉe se o. Samson et.Dalila (1877). Svakako najveće ime francuske operne umjetnosti toga vremena je G. Bizet (1838—1875). Slavom i popularnošću zasjenila je o. Carmen (1874) sva ostala njegova scenska djela usprkos njihovoj nesumnjivoj vrijednosti. U muzici za tu neobuzdanu i uzbudljivu dramu Bizet je pokazao izvanredan smisao za realistiĉko oblikovanje karaktera. Atmosferu sunĉane Španjolske i uzavrele strasti Ciganke Carmen ili don Josea kao i ţivopisne skupove krijumĉara doĉarava blještavim orkestralnim koloritom. Pravi procvat doţivljavaju u drugoj polovini XIX st. nacionalne škole. Ruska »Petorica« i Ĉajkovski, Smetana i Dvorak, stvaraju djela koja svojom osebujnošću obnavljaju evropsku operu. Duboko izvorna umjetniĉka muzika slavenskih naroda postaje tada ravnopravna muziĉkoj .tradiciji Talijana, Francuza i Nijemaca. Od ruske »Petorice« za muziĉko kazalište pisali su A. Borodin (1833—1887), M. P. Musorgski (1839—1881) i N. Rimski-Korsakov (1844—1908). Borodin i Musorgski grade na temeljima koje je Glinka postavio u operi Ivan Susanjin, a Rimski-Korsakov u svojim opernim bajkama nastavlja tradiciju Glinkine opere Ruslan i Ludmila. Borodin je napisao svega jednu operu; u Knezu Igoru (1869—87) on opisuje borbu kneza Igora Svjatoslaviĉa s polovjeckim plemenima (XII st.). Sukob evropske Rusije s istoĉnjaĉkim narodom pruţio je Borodinu izvanredne mogućnosti za doĉaravanje suprotnih ugoĊaja. Od triju opera M. P. Musorgskoga najpoznatija i najvrednija je velika operna kronika Boris Godunov (1868—70; prer. 1872). Nadahnut istoimenim djelom A. Puškina, Musorgski je izuzetnim smislom za oblikovanje dramske radnje izbacio iz Puškinova teksta sve suvišne osobe i epizode. U središtu su car Boris i ruski narod. U opernoj literaturi car Boris je svakako jedan od psihološki najuvjerljivije prikazanih likova. Nesnosne duševne patnje toga cara zloĉinca našle su u realizmu Musorgskog izvanrednog tumaĉa. Moţda nijedna operna partitura ne donosi tako potresne prizore kao što su ludilo i smrt Borisa. U Borisu Godunovu narod je uz Borisa nosilac glavne uloge. Zapanjujuća je raznolikost kojom Musorgski slika najrazliĉitija narodna raspoloţenja kao i neposrednost kojom prilazi likovima iz naroda. Duh ruske muzike proţima ovo veliko djelo od prvoga do posljednjega takta. Genij Musorgskoga otkriva se posebno u oblasti harmonije. Osebujnom primjenom disonance i kromatike Musorgski je preteĉa suvremenog muziĉkog izraza. Rimski-Korsakov je ostavio 15 opera; većina od njih su opere-bajke (Snjeguroĉka, 1881; Sadko, 1894—96; Priĉa o caru Saltanu, 1898—1900). Kao majstor orkestralnoga kolorita i lirik s izrazitim sklonostima za poetiĉnost, Rimski-Korsakov je ostavio niz uspjelih slika iz svijeta fantastike. T?. I. Ca\ko\rski (1840—1893) usvaja oblike zapadnoevropske romantiĉne opere u nizu lirskih slika Evgenij Onjegin (1878) i djelomiĉno Wagnerove muziĉke drame (lajtmotivi, simfonijska razradba orkestralne partiture) u velikoj operi Pikova dama (1890). Po stilu to su izrazito romantiĉna djela, a po muziĉkom sadrţaju nedvojbeno pripadaju ruskoj muzici. I ĉeška muzika poĉinje u drugoj polovini XIX st. samostalniji umjetniĉki muziĉki ţivot. Prvi u nizu velikih ĉeških kompozitora B. Smetana (1824—1884) svjesno je teţio za stvaranjem nacionalne ĉeške opere. On je poznavao razvoj evropske operne literature, prihvatio je neke tekovine Wagnerove reforme podreĊujući ih uvijek vlastitoj opernoj koncepciji. Njegovi junaci su predstavnici svog naroda, oni ĉeške melodije pjevaju na ĉeškom jeziku. Izvanredno uspjelo prikazuje Smetana šarolikost seljaĉkih sveĉanosti i ţivopisnost seljaĉke okoline. Najpoznatija je i veoma popularna njegova muziĉka komedija Prodana
nevesta (1866). U Daliboru (1867) i Libuši (1872) Smetana oţivlj; davnu ĉešku prošlost. I A. Dvorak (1841—1904) ostavio je nekol opera, ali zbog slabosti libreta one nisu dostigle razinu Smetan opernog stvaralaštva. Najuspjelija mu je lirska bajka Rusa (1900). Prva poljska narodna o. Halka (izv. 1858) S. Monius: (1819—1872) pripada takoĊer tipu romantiĉne opere, a prikaz sukob prostodušnog ĉovjeka iz naroda s nasiljem plemića. Erkel (1810—1893) autor je prvih madţarskih nacionalnih op {Hunyady Ldszlć, 1844; Bank ban, 1861). I historije mnogih dru; manjih evropskih naroda zabiljeţile su u drugoj polovini XIX postanak svojih prvih opera. Na prijelazu iz XIX u XX st. u evropskoj opernoj kult istiĉu se imena R. Straussa i C. Debussvja, dvojice umjetn potpuno razliĉite fizionomije. R. Strauss (1864—1949) poĉi: pod Wagnerovim utjecajem, ali upravo na prijelazu u XX1 postiţe punu izvornost svoga muziĉkog jezika. Radnje njego muziĉkih drama Salome (1905) i Elektra (1909) odvijaju se zagušljivoj atmosferi perverznosti i zloĉina. Straussova se sm lost ne oĉituje, meĊutim, samo u izboru sadrţaja nego i u njego' muziĉkoj obradbi. Disonanca postaje jedno od najsnaţnijih raţajnih sredstava. Granice tonalnog sustava Strauss širi gotc do atonalnosti, a orkestar ĉesto uvjerljivije izraţava autore misli od pjevaĉa. God. 1911 piše Strauss operu Der Rosenkavali sliku staroga galantnog Beĉa i ocrtava je svjesnom primjene arhaizma. I Ariadne auf Naxos (1912) vezana je uz tradiciju, njoj se prepleću elementi opere buffe i opere serije. Senzibil umjetnik i majstor u izradbi pojedinosti C. Debussv (1862—19] svojom jedinom operom Pelleas et Melisande (1892—1902) n snaţnije se od svih evropskih autora odupro Wagnerovu utjeca Njegova partitura nema doista niĉeg zajedniĉkog s Wagnerov: simfonizmom, ali ni s opernim stvaralaštvom prijašnjih stoljei Ona nosi sva obiljeţja kompozitorova istanĉanog, suzdrţanog izvornoga impresionistiĉkog muziĉkog govora. Pelleas et Melisar, je moţda više nego ijedna druga o. u historiji izraz francusko duha. U tome smislu s njome se moţe uporediti jedino Ariane Barbe Bleue (1907) P. Dukasa (1865—1935) koja je kao i E bussvjevo djelo nadahnuta umjetnošću M. Maeterlincka. Baština velikih ruskih umjetnika ţivi dalje, osobito u djelir ĉeškoga kompozitora L. Janaĉeka (1854—1928), nakon Musor skoga najizrazitijega muziĉkog realista. Janaĉekova melod kratka daha i saţeta ritma slijedi naglaske i glasovne fleksije govor opora harmonija, neuobiĉajene kombinacije orkestralnih instr menata i izvornost muziĉkog jezika osigurali su Janaĉekovi scenskim radovima izuzetno i istaknuto mjesto u razvoju novi evropske operne umjetnosti. U veoma uspjeloj Jenufi (1903) 1 opisuje ţivot na moravskom selu. Operna djela XX st. oĉituju veliku raznolikost i teško i je odrediti zajedniĉke znaĉajke. U većini se zapaţa antiromantiĉ stav suvremene umjetnosti, izraţen osobito kao reakcija na Wagn rovo stvaralaštvo, O. uz to sve više postaje prvenstveno muzici djelo kojem je libreto samo tekstovna podloga, a ne ravnopravi faktor u ocrtavanju zbivanja, usprkos nizu opernih tekstova n stalih na temelju vrijednih knjiţevnih djela. I ta pojava kao povremeno zabacivanje principa prokomponiranosti dokaz \ korjenita odstupanja od Wagnerove operne estetike. Jezik suvf mene muziĉke pozornice odrazuje svu šarolikost kompozicijsk« tehniĉkih postupaka i stilskih znaĉajki muzike XX st. od impp sionizma i ekspresionizma do naturalizma, od prezasićene kr< matike XIX st. i slobodne primjene disonance do dodekafoni i serijelne tehnike, od motoriĉnosti i jednostavnoga, naglašene ritma do zamršene poliritmije. Baroknu operu i operni obi: XVIII st. nastojali su uz R. Straussa oţivjeti i neki drugi open kompozitori, medu prvima F. Busoni (1866—1924) u djelu Doku Faust. M. Ravel (1875—1937) se u duhovitoj komiĉnoj ope U Heure espagnole (1907) pribliţava tipu opere buffe kao i I WolfFerrari (1876—1948) s briljantnom i poletnom muzikoi za opere Le
Donne curiose C"I9O^) i I guattro rusteghi C*9O&)- Ca
dillac (1926) P. Hindemitha (1895—1963) bliska je Nummernopi XVIII st. Najzanimljivija i najoriginalnija neobarokna o. je The Rake's Progress (1951) I. Stravinskog (1882—1971). Suvremeni autori ĉesto nastoje izmiriti suprotnosti koncerti i operne pozornice. Tako nastaje oratorijska o. koja se s podjedn kim umjetniĉkim djelovanjem izvodi i u kazalištu i u koncertn dvorani. U tu skupinu ide Oedipus Rex (1927) I. Stravinskog, donekle i oratoriji A. Honeggera (1892—1955)) autora potresne m ziĉke tragedije Antigone (1927). Zanimljiva su i djela C. Ori (1895—). Djelomiĉno su to kantate {Carmina burana, 1937; Catu carmina, 1943, Trionfo di Afrodite, 1953) koje se izvode i scensl zatim kratke opere na teme iz Grimmovih priĉa {Der Mond, 193. Die Kluge, 1943), scenska muzika (Sommernachtstraum, 1952) djela osebujnoga scenskog oblika, srodna muziĉkom igroka; {Bernauerin, 1947, Astutuli, 1953). Mnogi autori pokazuju zar.
OPERA
731
istanĉani muziĉki izraz. Uza nj se u poĉetku ovoga stoljeća istakao manje i za teme iz antikne mitologije (D. Milhaud, R. Strauss, A. Honegger, C. Orff i dr.) dok drugi, opisujući historijske dogaĊaje,, i F. Delius (1862—1934), a posljednjih godina i M. Tippett prikazuju opće ĉovjeĉanske motive (D. Milhaud, Christophe Colomb, (1905—). MeĊunarodni ugled postigli su i švicarski kompozitori, 1928; E. Kfenek, Karl V, 1933; P. Hindemith, Mathis der Maler, osobito H. Sutermeister (1910—) operom Romeo und Julia (1940), J zatim R. Liebermann (1910—), autor opera Leonore 40I4; (1952), 935)- Uz Debussvja primjenjuje simboliku na opernoj pozornici i B. Bartok (1881—1945) u svojoj jedinoj operi Modrobradov Penelope (1954) i School of Wives (1955) i F. Martin (1890—) s dvorac (1911). Znatan je udio simbolike i u ekspresionistiĉkim ope- operom The Tempest (1956). S. Prokofjev (1891—1953), muziĉar rama Gluckliche Hand (1913; praizvedba 1924) i Moses und Aron ţive mašte, bogate invencije, duhovit i neposredan, ostavio je naj(1932; praizv. 1957) A. Schonberga (1874—1951), a donekle bolja muziĉko-scenska djela u oblasti baleta. Od njegovih opera i u operi Sette canzoni plodnoga talijanskog opernog autora G. F. istiĉu se velika romantiĉna priĉa puna ţivopisnih fantastiĉnih Malipiera (1882—1973). Antiromantiĉke teţnje izraţene su i u sma- slika Zaljubljen u tri naranĉe (1919), blještava komedija Vjenĉanje njivanju orkestralnog ansambla, gdjekada ĉak i do komornog sa- u samostanu (1940) i osobito veliĉanstvena velika o. Rat i mir stava. U takvim komornim operama sudjeluje obiĉno samo nekoliko (1952). Ostali operni autori u SSSR uglavnom ostaju na podruĉju romantiĉnoj operi. Dekabristi (1953) L. Šaporina (1887— pjevaĉa. U najpoznatije idu Hin und zuriick (1927) P. Hindemitha, bliskom historijsko-herojskoga Aufstieg und Fali der Stadt Mahagonny (1930) K. Weilla (1900— 1966) jedno je od najboljih sovjetskih djelakaraktera; u njemu je 1950), operna bajka Prin-zessin auf dćr Erbse (1927) E. Tocha (1887— teţište na ocrtavanju psi1964), tzv. minutne opere D. Milhauda, Des Simpli-cius holoških proţivljavanja Simplicissimus Ju-gend glavnih junaka. Vedri (1934; prer. 1955) K. A. optimizam i neposrednost Hartmanna (1905 —1963) i muziĉkog izraza osnovne su The Rape of Lucretia (1946) znaĉajke opere Colas i komiĉna opera Albert Breugnon (1941) D. Her-ring (1907) B. Brittena Kabaljevskog (1904 —). (1913—)• Zbivanja iz suvremenoga Nakon Prvoga svjetskog sovjetskog ţivota rata operni libreti sve ĉešće najuspješnije je prikazao I. obraduju i socijalne Dzerţinski (1909—) u operi probleme.E. Kfenek Tihi Don (1935). Lady (i900—) autor je jednoga Macbeth mcenskog okruga od prvih djela sa (1934; prer. 1960) D. socijalnom tematikom. To je Šostakoviĉa (1906—) ide u scenska kantata Die red najvrednijih i muziĉki Zivingburg (1922). U tu najnaprednijih djela skupinu, ide i Wozzeck sovjetske operne literature. (1917—1921) A. Berga Nacionalne škole u (1885—1935), remek-djelo Evropi ţive i dalje. Slovak suvremenoga opernog stvaralaštva i jedna od E. Suchon (1908—) usvaja najboljih opera muziĉkog Prizor iz opere Aventures G. Ligetija suvremena izraţajna sredstva i spaja ih s ekspresionizma. Od ostalih operB srodnoga sadrţaja osobitostima folklora svoga naroda te postiţe moţe se spomenuti Der Prozess (1935) G. Einema (1918—) i // izvoran i snaţan dramatski izraz. Njegove opere Krutnova Prigioniero (1948) L. Dallapiccole (1904—). Tragedije izazvane (1949) i Kralj Svdtopulk (1960) najbolja su operna djela ratnim strahotama obraduje G. C. Menotti (1911 —) u operi slovaĉke muziĉke kulture. Utjecaj folklora znatan je i u bogatom The Consul (1950), R. Liebermann (1910—) u Penelopi (1954), D. opernom opusu Ĉeha B. Martinua (1890—1959). Odraz Milhaud (1892—) u Le Pauvre Matelot (1926), M. Mihalovici narodnoga duha su i blještava scenska ostvarenja M. de (1898—) u operi Le Retour (1954) i dr. Johnny spielt auf (1926) i Falle (1876—1946). U njegovoj operi La Vidabreve (1913) veliki uspjeh toga opernog djela E. Kfeneka svjedoĉi o utjecaju buja ţivot Španjolske u šarenilu ritma i boja. U tom je smislu jazz-muzike. Podjednako popularna bila je svojedobno i vaţan i uspjeh opere Ero s onoga svijeta (1935) hrvatskog kompoziDreigroschenoper (1928) koju je na idejno napredan tekst B. Brechta tora J. Gotovca (1895—). Nacionalnom pravcu u širem smislu napisao K. Weill (to je svojevrsna obradba stare engleske ballad-- pripada i o. Porgy and Bess (1935) G. Gershvvina (1898—1937), opere The Beggar's Opera). potresna priĉa iz ţivota ameriĉkih Crnaca. Primjenom izvornih B. Blacher (1903—) uzima sadrţaje iz suvremenog ţivota crnaĉkih napjeva i elemenata jazza Gershvvin je uvjerljivo doĉarao (Nachtschivalbe, 1927; Die Flut, 1947). On je i autor baletne opere radosti i patnje njihova ţivota. Neposrednošću djelovanja postigla Preussisches Marchen (1950). Osebujnu sintezu opere i baleta je ta o. veliku popularnost. provodi i H. Henze (1926—) u ekspresionistiĉkoj operi Boulevard »Ima u operi nešto tako neprirodno, da to vrijeĊa mcj um. Solitude (1952). U operama Volo di notte (1939) L. Dallapiccole, Ĉini se kao da su se dramska lica na smiješan naĉin dogovorila, Aniara (1959) K. B. Blomdahla (1916—) i nekim drugima u da će pjevajući tretirati najobiĉnije i najvaţnije poslove svog ţisredištu radnje je stroj i odnos ĉovjeka prema tehniĉkim dostignu- vota« — pisao je još 1711 francuski knjiţevnik i filozof Saint-ćima. Najnovija previranja u suvremenoj muzici urodila su i Evremond. Operu su od njezina postanka pratila proroštva o tzv. apstraktnom operom. Autor djela Abstrakte Oper Nr. 1 (1953) brzoj propasti. I doista u nekoliko mahova ĉinilo se da će se izrojest B. Blacher (libreto W. Egk). U njoj nema radnje nego se samo diti u bezvrijedno sredstvo razonode. Monotonost prvih opernih simboliĉki — bez teksta — prikazuju razliĉita duševna stanja. pokušaja podigao je na pravu umjetniĉku visinu Monteverdijev Negacija klasiĉne definicije opere su i tzv. opere apsurda nastale genij. Plitkost i neumjerenost opere serije uklonio je Gluck u nakon 1960 (J. Cage, Theatre Piece, 1960; K. H. Stockhausen, trenutku kad se ĉinilo da će je one ugušiti. Tada je i opera buffa Originales, 1961; M. Kagel, Sur scene, 1963 i Tremens, 1966; H. pomladila već iznemoglu opernu umjetnost. Pa ipak je u XIX st. Pousseur i M. Butor, Votre Faust, 1967). Od francuskih opernih o. ponovno bila u opasnosti da se pretvori u zabavni spektakl, stvaralaca XX st. istiĉu se uz spomenutoga već D. Milhauda, našto su joj Wagner, Verdi i bogate zalihe narodne muzike ulile autora 14 opera, i J. Ibert (189b—-1961) od ĉijeg su opernog opusa nov ţivot. Ni danas još nije osamljeno mišljenje da je operna umjetnajuspjelije kratke opere buffe Angeliaue (1926) i Gonzague (1955), nost preţivjela. MeĊutim, historija dokazuje da je o. najvitalniji zatim F. Poulenc (1899—1963) s blještavom i duhovitom operom umjetniĉki oblik, da se mijenja, ali ne nestaje, da je uvijek najvjerLes Mamelles de Tire'sias (1944). O. Respighi (1879—1936), jedan niji odraz okoline u kojoj je stvorena, ogledalo njezina društvenog od najvećih talijanskih kompozitora instrumentalne muzike, ostavio poretka i kulture. I upravo velika raznolikost i šarolikost suvremene je i nekoliko opera od kojih je najuspjelija La Fiamma (1934). opere svjedoĉe o njenoj ţivoj sposobnosti prilagoĊivanja (-> Prilog). G. F. Malipiero u brojnim operama nastavlja tradiciju stare taliLIT.: KATALOZI, OPERNI LEKSIKONI I VODIĈI: F. Clement, janske muziĉke kulture. U red istaknutijih talijanskih opernih Dictionnaire Lyrique ou Histoire des Operas (4 sv.), Pariš 1867—80 (IV izd. autora idui I. Pizzetti (1880—1968) i L. Rocca (1895—). U opernom priredio A. Pougin, 1905). — T. de Lajarte, Bibliographie musicale du Thestvaralaštvu Evrope XX st. znatno mjesto zauzimaju i engleski atre de rOpera (2. sv.), Pariš 1877—79. — A. Ademollo, Bibliografia della croteatrale italiana, Milano 1888. — O. Neitzel, Fahrer durch die Oper der kompozitori. Najveći suvremeni engleski operni autor je B. Britten. nistoria 1889—93 (novo izd. 1920). —H. Riemann, Opernhandbuch, Leipzig Od njegovih opera najveći su uspjeh postigle Peter Grimes (1945), Gegenwart, 1886—87 (dodatak 1893). —K. Storek, Das Opernbuch, Stuttgart 1899 (novo The Rape of Lucretia (1946) i Albert Herring (1947). Britten je po izd. priredio P. Schwers, 1931; XLV i XLVI izd. obradio H. Eimert, 1949). — C. Dassori, Opera e operisti, dizionario Hrico, Genova 1906. —F. v. Strantz, stilu eklektik koji je asimilirajući razliĉite utjecaje izgradio vlastiti Opernfuhrer, Berlin 1907 (novo izd. priredio W. Abendroth, 1935; najnovija preradba A. Stauch, 1950). — O. G. Th. Sonneck, Dramatic Music. Catalogue of
732
OPERA
Full Scores, Washington 1908.—J. Toivers, Dictionary-Catalogue of Operas and Operettas wich Have Been Performed on the Public Stage, Morgantovvn, West Virginia 1910. — W. Altmann, Catalogo delle opere musicali šino ai primi decenni del secolo XIX, Parma 1910—11. — G. Albinati, Piccolo dizionario di opere teatrali, Milano 1913. — O. G. Sonneck, Catalogue of Opera Librettos Printed before 1800 (2 sv.), Washington 1914. — Isti, Catalogue of 19 1 *1 Century Librettos, Washington 1914- — J. Kapp, Das Opernbuch, Leipzig 1922 (XVI prošireno izd.^1928). — G. Kobbe, The Complete Opera Book, London 1922 (prer. 1956). —~W. Altmann, Ur- und Erstauffiihrungen von Opernvverkenauf deutschen Biihnen . . . 1899/1900—1924/1925, Wien 1926. — E. Nezvman, Stories of the Great Operas (3 sv.), New York 1928. — L. Melitz, Fiihrer durch die Opern, Berlin 1928. — G. R. Kruse, Reclams Operfiihrer, Leipzig 1928 (XXV izd. 1969). — H. Wichmann, Der neue Opernfiihrer, Berlin 1930 (VII izd. 1938). — A. Loezoenberg, Annals of Opera 1597—194°> Cambridge 1943 (II izd., 2 sv., Geneve 1955). — R. A. Mooser, Operas, intermezzos, ballets . . . jouesenRussie durantle i8 e siecle, Geneve 1945 (III izd. 1964)- —J.Jirouschek, Internationales Opernlexikon, Wien 1948. — J. Chantavoine, Cent operas celebres, Pariš 1948 Cnovo izd. pod naslovom Les Operas celebres, 1962). — W. Zentner i A. Wiirz, Reclams Opern-und Operettenfuhrer, Stuttgart 1951 (XX prer. izd. 1960). — G. Hausszvald, Das neue Opernbuch, Dresden 1951 (VI izd. 1957). — J. W. McSpadden, Operas and Musical Comedies (prošireno izd.), New York 1951 (novo izd. 1954). — G. v. Westerman, Knaurs Opernfiihrer, Miinchen i Ziirich 1951 (XI izd. 1958; rev. izd. 1960). — R. Kloiber, Taschenbuch der Oper, Regensburg 1952 (VI izd. 1961). — G. E. Lessing, Handbuch des Opern - Repertoires, Bonn i London 1952. — O. Schumann, Opernbuch, Wilhelmshaven 1952. — K. Michalowsky, Opery polskie 1788—1953, Krakow 1954. — U. Manferrari, Dizionario Universale delle Opere melodrammatiche (3 sv.), Firenze 1954—55. — A. Bauer, Opern und Operetten in Wien . . . von 1629 bis zur Gegenwart, Graz i Koln 1955. — G. Davidson, Opera Bio-graphies, London 1955. — D. Ezven, Encvclopedia of the Opera, New York 1955. — R. Fellner, Opera Themes and Plots, New York 1958. — E. Nezvman, Great Operas. The Dennitive Treatment of Their Historv, Stories and Music z (2 sv.), New York 1958. — M. JJpycKUH, 50 onep, JleHHHrpaA 1959 (H * d. pod naslovom C TO onep, 1963). — H. Koeltzsch, Der neue Opernfiihrer, Stuttgart 1959. — A, Ross, The Opera Directorv, Berlin i Wiesbaden 1961. — E. Krause, Oper von A—Z, Leipzig 1961. — G. Martin, The Opera Companion, London 1962. — H, Renner, Opern - und Operettenfuhrer, Frankfurt 1962. — N. Turkalj, 100 opera, Zagreb 1963. — H. J. Winkler, Oper und Ballett, Miin chen 1964. STUDIJE O HISTORIJI OPERE I OPERNOJ ESTETICI: F. Mosel, Versuch einer Aesthetik des dramatischen Tonsatzes, Wien 1813 (novo izd. priredio E. Schmitz, Miinchen 1910). — L. Rellstab, Die Gcstaltung der Oper seit Mozart, Leipzig 1859. — R. Wagner, Gesammelte Schriften und Dichtungen (10 sv.), Leipzig 1871—83. — E. Hanslick, Die moderne Oper (9 sv.), 1875 —1900. — E. Schuri, Le Drame musical (2 sv.), Pariš 1886 (i kasnije). — H. Bulthaupt, Dramaturgie der Oper, Leipzig 1887 ( I I I izd. 1905). — A. Soubies, SoJxante-sept ans a l'Opera en une page, Pariš 1893. — Isti, Soixante-neuf ans a POpera-Comique en deux pages, Pariš 1894. — F. Pfohl, Die moderne Oper, Leipzig 1894. — R. Rolland, Histoire de 1* opera en Europe svant Lully et Scarlatti, Pariš 1895 (IV izd. 1936). — L. Schmidt, Zur Geschichte der deutschen Marchenoper, Halle 1895. — R. A. Streatfeild, The Opera, London 1896 (II izd. priredio O. Dent; V izd. 1948). — A. Elson, A Critical Historv of Opera, Boston 1901. — W. F. Apthorp, The Opera Past and Present, London 1901. — R. Batka, Die moderne Oper, Praha 1902. — A. Solerti, Le Origini del melodramma, Torino 1903. — S. Floch, Die Oper seit Wagner, Koln 1904. — K. M. Klob, Die komische Oper seit Lortzing, Berlin 1905. — A. Solerti, Gli Albori del melodramma (3 sv.), Milano 1905. — W. Wimmerhoff, Oper oder Drama?, Rostock 1905. — E. Istel, Die komische Oper, Stuttgart 1906. — L. Schiedermair, Beitrage zur Geschichte der Oper um die Wende des 18. und 19. Jahrhunderts (2 sv.), Leipzig 1907—10. — E. M. Lee, The Story of Opera, London 1909. — P. Bekker, Das Musikdramma der Gegenwart, Stuttgart 1909. — J. Goddard, The Rise and Development of Opera, London 1912. — O. Bie, Die Oper, Berlin 1913 (VIII—X izd. 1923). — R. Cahn-Speyer, Zur Opernfrage. Das Wesen der Oper und ihre Entwicklung in der Gegenvvart, Berlin 1913. — K. M. Klob, Die Oper von Gluck bis Wagner, Ulm 1913. — L. Jansen, Studien zur Entvvicklungsgeschichte der Oper in Italien, Frankreich u nd Deutschland (disertacija), Bonn 1914. — E. Istel, Die moderne Oper, Leipzig 1915 ( I I izd. 1923). —■ J. F. Daninger, Sage und Marchen im Musikdrama, Praha 1916. — H. Kretzschmar, Geschichte der Oper, Leipzig 1919. — E. Istel, Revolution und Oper, Regensburg 1919. — E. Schott, Zur Soziologie der Buhne. Die Oper... 1901/02 bis 1910/11 (disertacija), Heidelberg 1921. — G. Bastianelli, L'Opera, Firenze 1921. — J. Komgold, Die romantische Oper der Ge genvvart, Wien 1922. — F. Busoni, Von der Zukunft der Oper, Gesammelte Aufsatze, Berlin 1922 (novo izd. 1956). — J. Kapp, Die Oper der Gegenwart, Berlin 1922. — M. Steidel, Oper und Drama, Karlsruhe 1923. — E. Biicken, Der heroische Stil in der Oper, Leipzig 1924. — M. Kunath, Die Oper als literarische Form (disertacija), Leipzig 1925. —J. G. Prod'komme, L'Opera, 1669—1925, Pariš 1925. — H. Bulthaupt, Dramaturgie der Oper (2 sv.), Leipzig 1925.— H. Abert, Grundprobleme der Operngeschichte, Leipzig 1926. — F. Busoni, Uber die Moglichkeiten der Oper und iiber die Partitur des »Doktor Faust«, Leipzig 1926. — E. Rabich, Die Entwicklung der Oper, Langensalza 1926. — A. Dandeiot, L'Evolution de la musique de theatre depuis Meyerbeer jusqu'a nos jours, Pariš 1927. — W. H. Riehl, Zur Geschichte der romantischen Oper, Berlin 1928. — W. B. Schzvan, Die opernasthetischen Theorien der deutschen klassischen Dichtern (disertacija), Leipzig 1928. — Ch. Bouvet, L'Opera, Pariš 1929. — A. Parente, Mušica e opera lirica: saggio di estetica, Napoli 1929. — A. Mayer, Die Oper: eine Einleitung zu ihrem Verstandnis, Berlin 1929. — R. Capell, Opera, London 1930 (novo prošireno izd. 1948). — H. von Wolzogen, Musik und Theater, Regensburg 1930. — H. Gregor, Die Welt der Oper, die Oper der Welt, Berlin 1931. — P. Bekker, Das Operntheater, Leipzig 1931. — M. Kraussold, Geist und Stoff der Operndichtung, Leipzig 1931. — K. Worner, Beitrage zur Geschichte des Leitmotivs in der Oper (di sertacija), Berlin 1932. — W. Flemming, Die Oper, Leipzig 1933. — A. Ghislanzoni, II Problema dell' opera, Roma 1933. — M. Rinaldi, L'Opera in mušica: saggio estetico, Roma 1934. — P. Bekker, Wandlungen der Oper, Ziirich i Leip zig 1934 (engl. 1936). — W. Gotze, Studien zur Formbildung der Oper, Frank furt a. M. 1935. — N. Valle, Origini del melodramma, Roma 1936. — G. Lengl, Die Genesis der Oper . . . (bis Monteverdi), Miinchen 1936. — L. Gramisch, Die Erscheinungsformen des melodramatischen Stils im 19. Jahrhundert (di sertacija), Wien 1936. — H. D. Albright, The Theory and Staging of Musical Drama, Ithaca, New York 1936. — U. Mavarra, Nel tricentenario del teatro lirico, 1637—1937, Milano 1937. — A. Capri, II Melodramma delle origini ai nostri giorni, Modena 1938. — H. Closson, Musique et Drame, Bruxelles 1939. — J. E. Dent, Opera, New York 1940. — /. Gregor, Kulturgeschichte der Oper, Wien 1941 (II izd. 1950). — W. Brockway i H. Weinstock, The Opera, London i New York 1941 (prer. izd. 1963). — L. Gilman, Aspects of Modern Opera, London 1941. — E. Fent, History of the Opera, London 1942. — D. J. Grout, A Short History of Opera (2 sv.), London 1943 (III izd. 1965). — V. Thomson, The Musical Scene, New York 1945- — R- Dumesnil, L'Opera et POpera-
-Comique, Pariš 1947 (novo izd. 1961). — Pintacuda, Origini del melodran Palermo 1948. — W. Brandl, Der Weg der Oper, Stuttgart 1949. — G. . caglia, Invito all'opera, Milano 1949. — M. Doisy, Musique et Drame, ] 1949. —M. Cooper, Opera Comique, New York 1949. — E. Wellesz, Ei on Opera, London 1950. — A. Delta Corte, II Libretto e il melodran Torino 1951. — S. Skraup, Die Oper als lebendiges Theater, Emsdt 1951 (novo izd. Berlin 1956). — R. Giazotti, Poesia melodrammati> pensiero critico nel Settecento, Milano 1952. — M. JXpycKun, BonpocH M; KaJifcHoft flpawaTyprHH onepbi, JleHHHrpa^ 1952. —A. A. Abert, Die Oper den Anfangen bis zum Beginn des XIX Jahrhunderts, Koln 1953. — R. Dumt Histoire illustree du Thćatre Lyrique, Pariš 1953 (španj. 1957). — B. Goldoi Accents on Opera, New York 1953. — H. Lindlar (redaktor), Oper im XX J hundert, Musik der Zeit, 1954, 6. — G. Gavazzeni, La Mušica e il teatro, 1954. — Isti, La Morte dell'opera, Milano 1954. — H. Lindlar, Oper irr Jahrhundert, Bonn 1954. — M. D'Ollone, Le Theatre Lyrique et le public, ] i Geneve 1955. — Roland-Manuel, Plaisir de la musique. Tome IV, L'Oi Pariš 1955. —J. van der Veen, Le Melodrame musical de Rousseau au romanti La Haye 1955. — G. F. Barfuss, Buhne und Musik'in der Neuromantik (d tacija), Koln 1955. — R. Bauer, Die Oper. Lebendiges Musiktheater bis Gegenvvart, Berlin i Darmstadt 1955 (II izd. 1959). — O. Daube, Oper Musikdrama (II izd. Dortmund 1955). — A. Schibler, Zur Oper der Gegen\ Amrisvil 1956. — J. Kerman, Opera as Drama, New York 1956. — K. Blaui Grosse Oper — Grosse Sanger, Teufen i St. Gallen 1956 (novo izd. 1959^ G. Davidson, Modern Opera Stories, London 1956. — R. Petzold, Die Opt ihrer Zeit, Leipzig 1956. — PAanni, Mušica operistica. Storia dalle origii giorni nostri, Milano 1957. — R. Leibozvitz, Histoire de Popera, Pariš 195" D. Arundell, The Critic at the Opera, London 1957. — G. Pannain, L'Opei le opere, Milano 1958. — F. Schramm i H. Ehinger, Probleme der Oper. Zwjegesprach, Ziirich 1959. — Ph. Hope-Wallace, A Picture History of Oj: London 1959. — T. W. Adorno, Biirgerliche Oper, Frankfurt 1959. — G. A chioro, Momenti e aspetti della messinscena, Milano 1960. — H. Graf, der Welt der Oper, Ziirich 1960. — K. V. Burian, Die Oper. Ihrc Geschi in Wort und Bild, Prag 1961. — E. Hepnan, Onepa, MocKBa 1961. — F. L Moore, The Handbuch of World Opera, London 1961. — A. A. Abert, Ehinger i W. Pfannkuch, Oper, MGG, X, 1962. — A. A. XoxAO8Kuna, M pHH 3ana,aHoeBponeHCKo£i onepbi. KoHeii XVIII — nepean nojiOBiiHa ' B . OtiepKM, MoCKBa 1962. — /O. Manbiuiee, Eece/ibi 06 onepe, Mot 1962. — M. M. CojinepmuHCKuu, 3aMeTKH o KOMHMCCKOH onepe, Mocnea 1 — H. H. Stuckenschmidt, Texte moderner Opern, Frankfurt a. M. 1962 G. R. IVarek, Opera as Theater, New York 1962. — W. Brockmann i H. W stock, The World of Opera, London 1963. — H. Schmidt-Garre, Oper, Kulturgeschichte, Koln 1963. — S. Borris, Die Oper in 20. Jahrhum Wolfenbiittel 1964. — U. Weisstein, The Essence of Opera, London 1 — H. H. Stuckenschmidt, Oper in dieser Zeit, Hannover 1964. — L. Schr Tragedy in the Art of Music, Cambridge (Mass.) 1964. — Zbornik moderne Oper (prilozi autora i publike), Salzburg 1964. — Th. G. Geor des-, Das musikalisehe Theater, Miinchen 1965. — W. Panofsky, Protest in Oper, Miinchen 1966. DJELA O OPERI U POJEDINIM ZEMLJAMA, a) ITALI A. Bonaventura. Saggio storico sul teatro musicale italiano, Livorno 11 — A. Della Corte, L'Opera c'omica italiana nel'700 (2 sv.), Bari 1923 (šp Buenos Aires 1928). — L. Miragoli, II Melodramma italiano nelPottoce Roma 1924. — A. Bonaventura, L'Opera italiana, Firenze 1928. — M. Ri di, Mušica e verismo, Roma 1932. — M. Fuchs, Die Entwicklung des Fin in der italienischen opera buffa vor Mozart (disertacija), Wien 1932. H. Chr. Wolff^ Die venezianische Oper in der zweiten Halfte des 17. J; hunderts ..., Berlin 1937. — A. Della Corte, Tre secoli d'opera itali; Turin 1938. — N. Jacobs i J. C. Robertson, Opera in Italy, London 1948 K.Ph. Bernet Kempers i M. G. Bakev, Italian Opera, London 1949- — R- Pit L'Opera italien au XVII siecle, Pariš 1950. — J. F. Toye, Italian Opera, L don 1952. — 5. T. Worsthorne, Venetian Opera in the Seventeenth Centi Oxford 1954. — D. de Paoli, L' Opera italiana dalle origini all'opera veri Roma i954- — W. C. Smith, The Italian Opera and Contemporary Balle London (1879—1820), London IS55. — T. Serafini i A. Toni, Stile, tradiz e convenzioni del melodramma italiano del Settecente e dell'Ottocento (2 ! Milano 1958—64. — G. Tintori, L'Opera napoletana, Milano 1958. — J, Rotondi, Literary and Musical Aspects of Roman Opera. 1600 —1650 (diše ĉija), Ann Arbor 1959- — b) FRANCUSKA: F. H. J. Castil-Blaze, Dtl'oi en France, Pariš 1820 (II izd. 1826). — Nuitter i Thoinan, Les Origines d opera francais, 1866. — A. Pougin, Les vrais createurs de Popera france Pariš 1881. — Ch. L. E. Truinet i A. E. Roquet, Les Origines de Popera frani, Pariš 1886. — Ch. Th. Malherbe i A. Soubies, Precis d'histoire de l'Opera Co que (1840—1887), Pariš 1887. — E. de Bricgueville, Le Livret d'opera fran de Lully a Gluck, 1887.—A. Pougin, L'Opera Comique pendant la revolut Pariš 1891.—J. Ecorcheville, De Lullv a Rameau, Pesthetique musicale, P 1906. — L. Aubin, Le Drame lyrique, Tours 1908. — M. Achenmal, Stuc tiber die komische Oper in Frankreich im XVIII Jahrhundert (disertac Leipzig 1912. — H. Prunteres, L'Opera italien en France avant Lully, P 1913. — G. Cucuel, Les Createurs de l'Opera Comique francais, Pariš i< — L. de la Laurencie, Les Createurs de Popera francais, Pariš 1921 (II 193°)- — E. Genest, L*Opera-Comique connu et inconnu, Pariš 1925. —P. Lang, The Literary Aspects of the History of Opera in France (disertac: 1935. — D. J. Grout, The Origin of the Opera-Comique (5 sv.), Harvard 1939 W. L. Crosten, French Grand Opera, New York i London 1948. — JV. Dem Perrin, Canbert e Pinizio dell'opera francese, Pariš 1954. — Isti, French Op Sussex 1963. — c) NJEMAĈKA I AUSTRIJA: H. Weber, Die Geschk der Oper in Deutschland, Ziirich 1890. — K. M. Klob, Beitrage zur Geschk der deutschen komischen Oper, Berlin 1903. — Ista, Die komische Oper n Lortzing, 1904. — J. Komgold, Deutsches Opernschaffen der Gegenw Wien 1922. — E, Wellesz, Der Beginn des musikalischen Barocks und die fange der Oper in Wien, Wien 1922. — F. Reuter, Die Geschichte der deutsć Oper am Ende des 17. und Anfang des 18. Jahrhunderts (1693 —1720) (diše: ĉija), Leipzig 1923. — A. W. Bartmuss, Die Hamburger Barockoper (diše ĉija), Jena 1925. — R. Haas, Die Wiener Oper, Wien 1926. — L. Schiederm Die deutsche Oper, Leipzig 1930 ( I I I izd. 1943). — W. Bitter, Die deuts komische Oper der Gegenvvart, Leipzig 1932. — S. Goslich, Beitrage zur Ges< chte der deutschen romantischen Oper, Leipzig 1937. — F. Freund i W, Rt king, Musikalisches Theater in Hamburg, Hamburg 1938. — W. Schulze, '. Quellen der Hamburger Oper, 1678—1738, Oldenburg 1938. — K. Rei Das Volkstiimliche in der deutschen romantischen Oper, Wiirzburg 1942. C. Niessen, Die deutsche Oper der Gegenvvart, Regensburg 1944 (II. izd. I9f — F. Farga, Die Wiener Oper, Wien 1947. — H. Chr. Wolff, Die Barocko in Hamburg (2 sv.), Wolfenbuttel 1957- — R- Brockpdhler, Zur Geschichte Barockoper in Deutschland (disertacija), Miinster 1959. — A. Witesch Wiener Opernkunst v.on den Anfangen bis zu Karajan, Wien 1959. — d) OST^ NARODI: M. Karasozvski, Rys historyczny opery polskiej. Varšava 1859. A. Pena y Goni, La Opera espanola y la mušica dramatica en Espafia en el si XIX, Madrid 1881. — F. Pedrell, Teatro lirico espafiol anterior al siglo X (5 sv.), La Coruna 1898. — R. Mitjana, Histoire du developpement du the a
OPERA — OPERA U JUGOSLAVIJI dramatique et musical en Espagne, Uppsala 1906. — C. Forsyth, Music and Nationalism: a Study of English Opera, London i New York 1911. —R. Newmarch, The Russian Opera, New York 1914. — O. G. T. Sonneck, Early Opera in America, New York 1915 (novi otisak 1962). — E. Cotardo y Mori, Origines y establecimento de la opera en Espa na hasta 1800, Madrid 1917. — J. Andrić, Ruska opera s Zagreb 1923. — T. Krogh, Zur Geschichte des danischen Singspiels im 18. Jahrhundert, Kobenhavn 1924. — E. E. Hipscher, American Opera and Its Composers, Philadelphia 1927. — E. J. Dent, Foundation of English Opera: a Study of Music Drama in England during the Seventeenth Century, Cambridge 1928. — G. Cecil, The History of Opera in England, Lon don 1930. — R. A. Mooser, L'Opera-comique francais en Russie au XVIII e siecle ... (3 sv.), Geneve 1932—35 (II izd. 1954). — D. J. West, Italian Opera in England 1600—1740 (disertacija), Urbana (Illinois) 1938. — J. E. Kindem, Den norske Operas Historie, Oslo 1941. — E. Crozier, Opera in English, Lane 1945. — J. Subira, Historia de la mušica teatral en Espana, Barcelona 1945. — Isti, La Opera en los teatros de Barcelona (2 sv.), Barcelona 1946. — K. Hoffmann, Un Siecle d'opera russe. De Glinka a Strawinsky, Pariš 1946. — 5. Bouenheim, De Opera in Nederland, Amsterdam 1946. — A.C. Padunoeun, PycCKaH onepa no F JIHHKH , MocKBa 1948. — E. W. Wkite, The Rise of English Opera, London 1951. — M. Cooper, Russian Opera, London 1951. — J. Glozvacki, The History of Polish Opera (disertacija), Boston 1952.—E.M. HpycmoecKuu, XIpaMaTyprnH pyccKOH onepHofi KjiacCHKH, MocKBa 1952 (njem. prijevod Berlin 1957). — A. Rundberg, Svens operakonst, Stockholm 1952. — D. Lehmann, Russlands Oper und Singspiel in der zweiten Halfte des 18. Jahrhunderts, Leipzig 1953 (II izd. 1958). — Zbornik CoBeTCKaa onepaj MocKBa 1953. — Št. Hoza, Opera na Slovensku (2 sv.), Martin 1954. —L. Šip, Die Oper in der Tschechoslowakei, Praha 1955. — F. J. Gomez, Los Problemas de la opera espafiola, Madrid 1956. — J. S. Manifold, The Music in English Drama from Shakespeare to Purcell, London 1956. — J. Mates, The American Musical Stage before 1800, Ann Arbor 1959. — A. A. CoAoeiioe, KHHra o pyccKOH onepe, MocKBa 1960. — B. Szabolcsi, Die Anfange der nationalen Opern im XIX Jahrhundert, Salzburg 1964. M. Kun.
OPERA U JUGOSLAVIJI. Bosna i Hercegovina. Prve ideje o stvaranju stalnog operskog ansambla u Bosni i Hercegovini javljaju se u vezi sa osnivanjem sarajevskog Narodnog pozorišta 1921. MeĊutim, prošlo je još 25 godina prije nego što je u Sarajevu, 1946, formiran prvi stalni operski ansambl. U periodu koji je prethodio djelovanju stalne opere, sarajevska publika je dolaz'la u dodir s muzikom u pozorištu, prije svega preko komada s pjevanjem, koji su bili vrlo popularni i intenzivno se njegovali sve do kraja Drugoga svjetskog rata. Osim toga, u sezoni 1923—24, sarajevsko Narodno pozorište je osnovalo i operetu koja je, uz prekid 1927—36, djelovala do 1945. To je bio još jedan doprinos u stvaranju muziĉko-scenske kulture kod široke publike i korak bliţe operi. Konaĉno, znaĉajan faktor u popularisanju operske umjetnosti meĊu sarajevskom publikom bila su povremena gostovanja solista i ansambala iz Ljubljane, Zagreba, Beograda i Osijeka. Njihove operske veĉeri pobuĊivale su veliko interesovanje i domaće umjetnike navodile na zanimljive pokušaje. Tako je u sezoni 1928—29 došlo u Sarajevu, sa gostujućim solistima ali sa vlastitim ansamblom, do izvoĊenja Mascagnijeve Cavallerie rusticane i Puccinijeve Madame Butterfly. Umjetniĉki pokretaĉ ovih nastojanja bio je Alfred Pordes, talentovani dirigent pozorišnog orkestra. Pored njega, u sarajevskom Narodnom pozorištu su u ovom periodu djelovali, uz vojne kapelnike garnizonske muzike, i zasluţni pioniri bosansko-hercegovaĉkog muziĉkog ţivota Franjo Maćejovski (prvi je komponovao komade s pjevanjem iz bosansko-hercegovaĉkog ţivota), Josip Majer i Beluš Jungić fnjegova muzika za Almasu na tekst Jovana Palavestre prvi je komad sa pjevanjem jednog domaćeg autora). I u drugim gradovima BiH, gdje su postojala pozorišta, prireĊivale su se takve predstave uz angaţovanje istaknutih muziĉkih radnika (u Banjaluci Ivan Dominis, Josip Jiranek, Jaroslav Plecitv i Vlado Milošević, u Mostaru Tihomil Vidošić). Prva premijerna predstava profesionalnog ansambla Sarajevske opere bila je Smetanina Prodana nevjesta (6. XI 1946); dirigovao je Konstantin Bernhard koji je vodio i sve ostale predstave u prvoj sezoni. U skromnim uslovima uprava Sarajevske opere je angaţovala dirigente, vokalne soliste i ĉlanove orkestra iz drugih jugoslovenskih kulturnih centara, a prvi direktor je bio Cvjetko Rihtman. Od 1948 na mjesto direktora je došao Tihomir Mirić, liĉnost velike energije i izrazitih organizacionih sposobnosti, koji je ostao na ovoj duţnosti punih 25 godina. U tom periodu Sarajevska opera se razvila u instituciju visokog umjetniĉkog ranga i postala jedno od najznaĉajnijih muziĉkih ţarišta Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine. Naime, Mirić je bio jedan od inicijatora stalnih gostovanja ansambla po cijeloj Republici ĉime je mnogo uĉinjeno na širenju operske kulture u sredini u kojoj tradicija umjetniĉke muzike nije bila osobito jaka. U svom dosadašnjem razvoju Sarajevska opera je prošla nekoliko faza. Petogodišnji period poslije osnivanja protekao je u savladavanju osnovnih organizacionih, tehniĉkih i, posebno, umjetniĉkih problema, a obiljeţen je poletnim radom i entuzijazmom. Uspjehu ansambla naroĉito je doprinijelo angaţovanje dirigenata Mladena Pozajića, Ivana Š taj cera i Borisp Papandopula, koji su dali liĉni peĉat radu u operi. Repertoar se ograniĉavao na standardna djela, ali se već redovno javljaju i ostvarenja jugoslovenskog stvaralaštva i time se ukazuje na put, kojim će se uglavnom orijentisati dalja repertoarska politika. Tokom slijedećih
733
pet godina, 1951—56, u djelovanju ansambla dolazilo je do izvjesnih kriza, jer je poĉetni entuzijazam i polet trebalo dopuniti znaĉajnijim i kvalitetnijim rezultatima, a za njihovo ostvarenje nisu postojali realni uslovi. Repertoarska politika se nije širila, ograniĉavala se na poznata djela italijanske i francuske literature i na nekoliko premijera jugoslovenskih autora. MeĊutim, balet Sarajevske opere, koji se predstavio još 1950 premijerom Papandopulove Ţetve kao samostalno umjetniĉko tijelo, doţivljava uspon, posebno priznatim izvoĊenjima klasiĉnih djela jugoslovenskog repertoara. U narednoj petogodišnjoj fazi razvoja, 1956—61, ansambl Sarajevske opere kvalitativno sazrijeva i doţivljava uspon. Došlo je do konsolidovanja umjetniĉkih snaga, fluktuacija je smanjena, kolebanja u kvalitetu predstava postala su rjeĊa, a repertoar je znatno proširen. Posebnu paţnju privukla su prva izvoĊenja djela istaknutih jugoslovenskih kompozitora, opere Simonida Stanojla Rsjiĉića, baleta Leptirića i mjesec Krste Odaka i opere Ĉetrdesetprva Mihovila Logara. Sa ovim posljednjim djelom Sarajevska opera je vrlo uspješno gostovala na mnogim jugoslovenskim pozornicama. U tom razdoblju javljaju se i mlade dirigentske snage: Teodor Romanić i diplomanti sarajevske Muziĉke akademije Nikola Debelić i Radivoje Spasić. IzmeĊu 1961 i 1966 Sarajevska opera nije više na ranijem vrhuncu, ali se još uvijek niţu atraktivne predstave ĉije vrijednosti odrţavaju već dugogodišnji ĉlanovi ansambla, ali i mlade snage od kojih su neke, vrlo istaknute (sopran Ljiljana Molnar-Talajić), izrasle u sarajevskoj sredini. U posljednjoj fazi Sarajevske opere, koja poĉinje, 1966, sve snaţnije prodire kriza uslovljena višestrukim faktorima. Prije svega, to su refleksi opšte krize što vlada u savremenom muziĉkom pozorištu koje traţi nove puteve i rješenja, zatim ĉitav niz specifiĉnih okolnosti, kao što su smjena generacija, fluktuacija umjetniĉkih kadrova, naroĉito orkestarskih muziĉara, i, konaĉno, nepodesni tehniĉki uslovi u samoj zgradi;>Vereinhaus« iz prošlog vijeka je vrlo daleko od mogućnosti da odgovori potrebama savremene operske kuće. U ovom periodu angaţovan je još jedan mladi dirigent, sarajevski Ċak Miroslav Homen. Pored gostovanja Sarajevske opere po raznim gradovima Bosne i Hercegovine, ansambl je nastupao i pred publikom svih jugoslovenskih muziĉkih centara, a nizale su se predstave i u više stranih zemalja, naroĉito baletnog ansambla (Austrija, Bugarska, Italija, Rumunija, Švajcarska, Tunis, UAR). LIT.: Z. Kuĉukalić, Jubilarna godina Sarajevske opere 1946—1966, Sarajevo 1966. — Isti, Narodno pozorište Sarajevo 1921—1971, Sarajevo 1971. Z. Kuĉ.
Hrvatska. Poĉeci kazališnog ţivota u Zagrebu datiraju još od 1100, iz koje godine vjerojatno potjeĉu tekstovi liturgijskih drama Obredna igra Isukrstova uskrsnuća i Obredna igra Triju kraljeva, pronaĊeni u obredniku Zagrebaĉke biskupije Missale antiauissimum. Crkvenih prikazanja bilo je sigurno i u idućim stoljećima, iako se iz saĉuvanih dokumenata do polovine XVI st. ne moţe rekonstruirati kontinuitet. Do vaţnog preokreta došlo je, meĊutim, dolaskom isusovaca koji su za svog djelovanja u Zagrebu (1606—1773) izveli oko 400 kazališnih djela, dakako iskljuĉivo crkvenog karaktera. Njihove predstave u samostanu na Katarinskom trgu, na posjedu isusovaĉkog kolegija na Ksaveru i drugdje, bile su na latinskom jeziku, ali se u XVIII st. sve više uvode izvedbe i na narodnom (kajkavskom) jeziku. Premda isusovci nisu izvodili opere, muziĉki umeci u pojedinim komadima pridonijeli su stvaranju potrebne klime koja će omogućiti da već krajem XVIII st. zapoĉne u Zagrebu manje-više redovit operni ţivot. Kolijevka hrvatske crkvene drame na obalama Jadranskog mora bila je vjerojatno Zadar (Muka svete Margarete, 1500; Muka Spasitelja našega . . ., 1556), odakle se ona preko Splita, Braĉa i Hvara širi na jug do Dubrovnika, gdje je npr. 1546 izvedeno Posvetilište Abramovo Mavra Vetranovića (1482—1576). Usporedo s crkvenim prikazanjima, u Dubrovniku se polovinom XVI st. njeguju i pastirske igre, komedije i tragedije svjetovnog sadrţaja. Tako se 1548 ispred Kneţeva dvora izvodi Tirena, a 1550 u Vijećnici Dundo Maroje Marina Drţića (1508—1567). Takvih je predstava bilo moţda i prije, a uz Drţića se kao autor pojavljuje i Nikola Nalješković (1510—1587). Kao i ranija crkvena prikazanja, izvedbe su ĉesto bile popraćene muzikom, što se vidi i po izriĉitim napomenama uz tekstove. Pojava opere u susjednoj Italiji brzo je odjeknula u Dubrovniku, pa već poĉetkom XVII st. dubrovaĉki pjesnici prevode talijanska operna libreta i pišu nova u njihovu duhu. Tako Paško Primović Latinić objavljuje 1617 u Veneciji svoj prepjev Euridike O. Rinuccinija, jedne od prvih opera uopće (izvedena 1600 u Firenci s muzikom J. Perija), koji su dubrovaĉki amateri izvodili svega desetak godina poslije talijanske praizvedbe. Treba spomenuti i pjesnika Ivana Gundulića (1589—1638), prevodioca Rinuccinijeve Ariadne, ĉija je pastirsko-alegorijska igra Dubravka (1628) izvedena s muzikom, a posebno Junija Palmotića (1607—1657), autora Atalante
734
OPERA U JUGOSLAVIJI
OPERA U JUGOSLAVIJI. Kazalište na Markovu trgu u Zagrebu, grafika B. Šenoe
(1629), prokomponirane melodrame koju neki smatraju prvom slavenskom operom uopće. Da li je ta tvrdnja opravdana ili ne, ne moţe se dokazati, jer su svi dokumenti stradali za velikog potresa 16Ć7. Taj nemio dogaĊaj prekinuo je, ĉini se, dalje zanimanje Dubrovĉana za muziĉko kazalište. Arhivski izvori iz XVIII st. ĉesto govore o gostovanjima stranih, najviše talijanskih, kazališnih druţina, ali se opera spominje tek 1794, kada je jedna talijanska druţina izmeĊu ostalih izvela u Dubrovniku i dvije opere D. Cimarose. Nekako u isto vrijeme, potkraj XVIII st., poĉinju i u Zagreb sve redovitije navraćati druţine koje daju i operne predstave. God. 1797 otvoreno je tzv. Amadeovo kazalište u Gornjem gradu (današnji Prirodoslovni muzej) i tu je kao prva 1797—99 gostovala njemaĉka druţina Barbare Krapf iz Graza, koja je 22. I 1799 izvela operu Umišljeni filozofi G. Paisiella. MeĊu ĉlanovima trupe bio je Carolus Freudenreich, glumac, pjevaĉ i plesaĉ, rodonaĉelnik obitelji -koja će dati niz istaknutih kazališnih imena. U Amadeovu kazalištu Zagrepĉani su upoznali niz opernih djela onoga vremena, medu kojima su Tankred (1827), Talijanka u Alţiru (1827), Kradljiva svraka (1831), Sretna prijevara (1833), Mojsije u Egiptu (1833) i Vilim Teli (1834) G. Rossinija, Ĉarobna frula (1829) i Don Giovanni (1830) W. A. Mozarta, Bijela gospoda A. F. Boieldieua (1832, nekoliko godina nakon francuske premijere), Zampa L.-J.-F. Herolda (1833, dvije godine nakon francuske premijere), Fra Diavolo (1831) i Nijema iz Porticija (1831) D. F. Aubera, Gusar (1834) V. Bellinija i dr. Nova kazališna zgrada na Markovu trgu, koju je podigao trgovac Kristofor Stanković novcem dobivenim na lutriji, sveĉano je otvorena 4. X 1834 njemaĉkom dramom Zriny T. Kornera. U novoj se zgradi nastavljaju, doduše, predstave na njemaĉkom jeziku, ali će se u njoj uskoro ĉuti i narodna rijeĉ i izvorna hrvatska muzika, najprije samo kao umetak meĊu ĉinovima, a zatim i kao cjeloveĉernja predstava. Tako se već 7. II 1835, kod izvedbe glume Die Magdalenen-Grotte bei Ogulin J. Schvveigerta, pjeva Gajeva budnica »Horvatov szloga« (»Još Hrvatska nij' propala«) s muzikom Ferde Livadica (1799—1879), a zatim kod sliĉnih zgoda i druge pjesme ilirskih muziĉara Dragutina Turanvija (1806—1872), Ivana Padoveca (1800—1873) i dr. Na putu ostvarenja ilirske ideje vaţan je koncert odrţan u proljeće 1838, na kojem su muziĉki diletanti pjevali arije i odlomke iz talijanskih i njemaĉkih opera na hrvatskom jeziku, kao i prva predstava na hrvatskom jeziku 10. VI 1840, kada je izvedena junaĉka igra s pjevanjem Juran i Sofija ili Turci kod Siska Ivana Kukuljevića Sakcinskoga (1816— 1889) s izgubljenom scenskom muzikom F. Livadica. Nakon toga zaredale su i druge muziĉke priredbe, koje su direktno prethodile jednom od najkrupnijih dogaĊaja u historiji hrvatske muzike. Bila je to prva hrvatska opera Ljubav i zloba koju je Vatroslav Lisinski (1819—1854) — potaknut primjerom M. I. Glinke — komponirao 1843—46 u zanosu Ilirskog preporoda. Otada pa sve do naših dana teĉe kontinuirana linija muziĉkog razvoja u kojem muziĉko-scenska umjetnost zauzima centralno mjesto. Istina, razvoj opere u Hrvatskoj nije se odvijao glatko i bez kriza, na uspone nadovezivali su se padovi, uspjesi su se izmjenjivali s porazima. U svladavanju zapreka hrvatski su kompozitori morali da se bore s mnogim objektivnim i subjektivnim poteškoćama koje su ponekad odvodile na stranputice i lutanja. No drukĉije nije ni moglo biti. Ekonomske, društvene i politiĉke prilike ĉesto su bile jaĉe od oduševljenja, a postavljeni zadaci nerijetko iznad realnih stvaralaĉkih sila pojedinaca. Lisinski je ostavio dvije opere. No, dok je Ljubav i zloba, izvedena 1846, predstavljala pravi trijumf, zvukovi Porina, do-
vršenog 1851, ostali su za Lisinskoga nijemi simboli u pai jer je djelo izvedeno tek 1897. Kako je došlo do stvaranja prve hrvatske opere? Stup krug mladih, vatrenih rodoljuba Lisinski je već svladavao c muziĉke teorije. To je navelo njegova prijatelja i školskog Alberta Štrigu (1821—1897) da u njemu nazre zborovoĊu i pozitora koji će svojim struĉnim znanjem i talentom mi bude od koristi dalekoseţnim i ne baš skromnim namjer ţeljama Iliraca u pogledu razvoja muziĉke kulture u Hrv; Na poticaj Štrige Lisinski već 1841 komponira pozdravnu p Ljudevitu Gaju, koji se vraćao s propagandnog putovar Dalmaciji i Crnoj Gori. Taj prigodni zbor, »Iz Zagorja« (»] zrakom ptica leti«), kao i druge budnice Lisinskog iz tog; mena, naišle su na veliko oduševljenje Iliraca. Ali zaneseni ljubi, osobito Štriga, ubrzo se više nisu zadovoljili samo m kompozicijama, već su od Lisinskog traţili operu, nacio operu po uzoru na Glinkina Ivana Susanjina. Rad na L i zlobi, operi u dva ĉina (3 slike), zapoĉeo je Lisinski 1843 i libreto Janka Cara, sastavljen po ideji A. Štrige. Kompozic meĊutim sporo napredovala, najviše zbog veoma slaba t Kad je Lisinski dovršio veći dio partiture, pokazalo se da li ipak treba revidirati. Taj je posao izvršio Dimitrije De (1811—1872). Tada je Lisinski temeljito preradio operu, izn melodijske linije u duhu novoga teksta, neke nanovo kompo: a neke dijelove izostavio. No, potaknut uspjesima koji su pc pojedini odlomci opere na koncertima, kao i pomoći koju r osobito u instrumentaciji, pruţio njegov uĉitelj Juraj Karlo Wi Morgenstern (1783—1855), Lisinski je zapoĉeti rad priveo ] Praizvedba opere Ljubav i zloba bila je 28. III 1846 u kaz na Markovu trgu i u nepuni mjesec dana ona je doţivjela jo: repriza. Pod vodstvom dirigenta Eduarda Angela u gla su ulogama nastupili Sidonija Rubido-Erdody, Franjo S Kamilo Wiesner-Livadić i Albert Štriga; redatelj je bio Ec Hornstein. Partitura opere, koja se sastoji od uvertire i 17 brt odaje i u koncepciji i u konstrukciji da se Lisinski ugledao na 1 romantiĉnog muziĉkog kazališta iz prve polovine XIX st. Umjetniĉki zrelim Porinom Lisinski se još više pribliţio ii za kojim su teţili Ilirci. Oslanjajući se na uzore tzv. velike o on je stvorio izvornu muziku, ĉesto proţetu narodnim izraz: U tom djelu, na libreto D. Demetra, Lisinski je dao dokaz s velikog talenta, kako u ocrtavanju pojedinih karaktera i ugo tako i u tumaĉenju dramatskih situacija. Cijela partitura prot je veoma uspjelim pojedinostima u melodiji, harmoniji i in mentaciji, a neki su odlomci zaĉinjeni zaista majstorskom trapunktskom vještinom. Vaţne uloge dodijelio je Lisinski z kao aktivnom sudioniku radnje, i orkestru koji se ne ogran samo na pratnju. Pod pritiskom politiĉkog terora ubrzo se gasi ilirski z; No, već šezdesetih godina, padom Bachova apsolutizma, pon< se meĊu hrvatskom inteligencijom i studentskom omladi budi patriotsko oduševljenje, stvaraju se planovi za kulturni j braţaj i rada ideja o osnivanju stalnog opernog kazališta u Zagi No, premda je Hrvatski sabor, proglašujući 1861 kazalište maljskim zavodom, odredio da se ima nastojati da se »s vreme ustroji i opera jugoslavenska«, proći će još nekoliko godina se ta zamisao ostvari. Trebalo je, naime, narodno kazalište c nizacijski utvrditi, i publiku izvoĊenjem lakših muziĉkih kom osobito opereta, pripraviti na slušanje opere. U tom prijelaz razdoblju izvode se u kazalištu na Markovu trgu najprije pi gluma Graniĉari (1857) Josipa Freudenreicha (1827—1881 kojoj je nastupila njegova kasnija ţena Karolina Norweg, hrvatska subreta, i Crna kraljica (1858), oba igrokaza sa scensi muzikom Franje Pokornog (1825—1859) te Offenbachova 1 reta Svadba kod svjetiljaka (1863), Suppeovi Veseli Ċaci (iS Deset djevojaka a ni za jednu muţa (1866) i Lijepa Galateja (1! i Zajĉevi Momci na brod (1867), U Meku (1868), Majstor . (1869), Mjeseĉnica (1870), Lazar oni (1870), Boissyska vje: (1870) i Ţupni sud (1870). Te su Zajĉeve operete, izvorno na maĉkom jeziku, nastale uglavnom u Beĉu i ondje prvi put i; dene. God. 1868 nastala je i prva hrvatska opereta Moma Ċaci Ivana Revschila (1811—1877). Kada su svi uvjeti za osnivanje stalne opere u Zagrebu sazreli, trebalo je još samo pronaći kome da se povjeri vods Oĉi rodoljuba sasvim su se opravdano zaustavile na Ivanu Z; (1832—1914) koji je kao renomirani operetni stvaralac u to d djelovao u Beĉu. Stupivši u Beĉu u krug Slavena oko hr skog akademskog društva Velebit, u kojemu su se okupljali m hrvatski nacionalisti kao August Šenoa, Franjo Marković i Zajc se odjednom našao pred alternativom da bira izmeĊu svjet slave operetnog kompozitora i teţe i odgovornije duţnosti domovini. MeĊutim, pod utjecajem biskupa J. J. Strossmav te pjesnika Petra Preradovića i Ivana Trnskog, on odluĉi da prihi
OPERA U JUGOSLAVIJI ovo drugo i poĉetkom februara 1870 dolazi u Zagreb. U ondašnjoj provincijskoj sredini Zajĉev zadatak nije bio nimalo lak. Uz stvaranje hrvatske opere i prvog opernog repertoara trebalo je ozbiljno poraditi na suzbijanju diletantizma i na širenju muziĉke umjetnosti. Pokazalo se da je njegov izbor za organizatora muziĉkog ţivota u Zagrebu bio veoma sretan. Premda je Zajĉeva ideološko-umjetniĉka koncepcija išla donekle na uštrb izgraĊivanju muzike nacionalnog smjera, on je svojim mnogostranim djelovanjem, a osobito kao kompozitor i kao direktor novoosnovane Opere, kojoj je 1870—89 stajao na ĉelu, stekao neosporne zasluge. Zajcu kao kompozitoru uzor je bila talijanska operna škola, osobito njezin veliki predstavnik G. Verdi. S te strane njegov se umjetniĉki ideal nije drţao linije zacrtane Ilirskim preporodom. MeĊutim, Zajĉeva nepresušna invencija uz široko i pouzdano znanje stvorila je vrijedna djela. Od njegovih opera u Zagrebu su izvedene Mislav (1870), Ban Leget (1872), Amelija (1872), Nikola Šubić Zrinjski (1876), Lizinka (1878), Tvardovski (1880), Zlatka (1885), GospoĊe i husari (1886), Kraljev hir (1889), Armida (1896), Primorka (1901), Seoski plemić (1908), Oĉe naš (1911) i Prvi grijeh (1912), a od opereta, uz spomenute, Otmica Sabinjanki (1870), Braĉni vraţićak (1871), Afrodita (1888), Noć u Kairu (1904), Mali divljati (1905), John Buli (1906) i Nihilistica (1906). IzgraĊujući operni repertoar Zajc'je u razdoblju 1870—89 postavio na scenu oko 50 opera i 10 opereta. Iako je prevaga bila na strani talijanskih kompozitora, o ĉemu svjedoĉe opere Trubadur i Ernani (1870), Rigoletto (1877), Nabuko (1878), La Traviata (1879), Aida (1881), Moć sudbine (1882) i Macbeth (1886) G. Verdija, Lucrezia Borgia (1874), Favorita (1875), Luda di Lammermoor (1878) i Ljubavni napitak (1887) G. Donizettija, Seviljski brijaĉi Vilim Teli G. Rossinija, Norma (1876) i Mjeseĉnica (1877) V. Bellinija, Krišpina i kuma (1874) braće Ricci, Ruy Blas (1875) F. Marchettija, Svi pod krinkom (1880) C. Pedrottija, Gvaranac (1883) A. C. Gomeza i Gioconda (1884) A. Ponchiellija, bila je zastupana i njemaĉka klasika: Don Giovanni (1875) W. A. Mozarta, Strijelac vilenjak (1875) C. M. Webera, Alessandro Stradella (1875) i Marta (1872) F. Flotowa, Vesele ţene Windsorske (1876) O. Nicolaja i Noćište u Granadi (1876) K. Kreutzera, kao i francuska romantika: Roberto Ċavo (1876), Hugenoti (1878) i Afriĉanka C1879) G. Meverbeera, Crni domino (1874), Nijema iz Porticija (1877) i Fra Diavolo (1887) F. Aubera, Kralj je rekao (1885,) L. Delibesa, Ţidovka (1888) J.-F. Halevvja, Korneviljska zvona (1882) i Pustinjakovo zvono (1884) L. Maillarta. Od hrvatskih je opera izvedena još samo Sejslav ljuti (1878) Đ. Eisenhutha (1841—1881), a slavenski se repertoar sastojao od Smetanine Prodane nevjeste (1873), Hfimalvjeva Zaĉaranog princa (1885) i Blodekovog U zdencu (1885). Uz Zajĉeve operete na programu su bile Penzionat (1883) i Boccaccio (1895) F. Suppea, ife/m's (1883) i Barun ciganin (1895) J. Straussa, Đak prosjak (1884), Povodnjak (1885), Gasparone (1888) i Ubogi Jonatan (1894) K. Millockera, zatim Balfeova Ciganka (1872), Geneova Nanon (1886), Herveova Mam'zelle Nitouche (1891) te Angot (1881) i Mali vojvoda (1889) Ch. Lecocqa. MeĊu pjevaĉima bili su J. Kašman, V. Anton, M. Prikril, J. Nolli, I. Trputec, S. Kramberger, M. i Z. Freudenreich, S. Deskašev, M. Trnina, M. Kiseljak, I. Hreljanović, T. Lesić, E. Cammarota, B. Vulaković, B. Krnic i dr., a za dirigentskim se pultom 1881 pojavio Nikola Faller. Premda su osnutkom stalne opere postavljeni ĉvrsti temelji daljem razvitku te umjetniĉke grane u Zagrebu, ni tada linija uspona nije krenula ravno, jer kao posljedica ekonomske nerazvijenosti i tuĊinske nebrige nastupaju krize koje u dva navrata (1889—94 i 1902—09) zatvaraju vrata Zagrebaĉkoj operi. Oba prekida ne znaĉe ujedno i potpuni prestanak rada. Operne stagione pod vodstvom N. Fallera obnavljaju, djelomice uz pomoć muziĉkih amatera, ranije predstave, pa ĉak iznose i neka nova djela. U tom su pogledu posebno vaţne tzv. Druga Hreljanovićeva stagiona za koje su premijere doţivjele Mascagnijeva Cavalleria rusticana (1893), Bizetova Carmen (1893) i Wagnerov Lohengrin (1893), kao i Treća Fallerova stagiona sa Leoncavallovim / Pagliacci (1894), Gounodovim Romeom i Julijom (1894) i Thomasovom Mignon (1894). Zlatna era 1894—98, pod vodstvom intendanta Stjepana Miletića (1868—1908), predstavlja novi uspon Zagrebaĉke opere kojom upravlja direktor N. Faller. Miletić ponovo organizira rad opere, uvodi balet i ansambl popunjava novim pjevaĉima, meĊu kojima su L. Briickl, A. Matoušek, M. Lesić-Kindersberger, R. Hofer, E. Kroupa, F. Tercuzzi i dr. Pored Eme Grondone, Achillea i Louise Viscusi tada se kao baletna solistica pojavljuje i Krista Ţupanĉić. Uz obnavljanje ranijih opera repertoar se proširuje djelima Beethovena (Fidelio), Wagnera (Tannhauser, Ukleti Holandez, Walkiira i Rienzi), Smetane (Cjelov i Dalibor) i Ĉajkovskog (Evgenij Onjegin i Pikova dama). Za Miletićeve uprave kazalište se iz Gornjega grada seli u današnju zgradu na Trgu
735
Maršala Tita. Dok je Faller za prvu predstavu svojega NARODNA OPISA. direktorovanja u Starom kazalištu (1894) obnovio Zajĉeva Nikolu Subića Zrinjskog, nova je zgrada inaugurirana (1895) .{»i ■>, N-i..| „i., Miletićevom alegorijom Slava umjetnosti i osmom slikom iz Zrinjskog. IVANI PL. UJU U novoj je zgradi 1897 prvi |iu(: doţivio praizvedbu Porin V. Lisinskog, a iduće je godine izvedeno prvi put i jedno Pucci-nijevo djelo (La Bohe-me). God. 1901 Zagrebaĉka opera je prvi put gostovala s « mfetfe-g g. J. rrrmimrrteh. WK Viju«. «i »U cijelim ansamblom u ' tsr- i Splitu. |g« • -] ■ Uz Ivana Zajca koji je z od hrvatskih kompozitora decenijima neprikosnoveno vladao muziĉkom pozornicom u Zagrebu, na prijelazu u XX st., pojavljuju se i druga kompozitorska imena. To su Vladimir Bersa (1864—1927) s operama OPERA U i*JUGOSLAVIJI. Plakat za praiztireni*" ** -- * * ti ^ vedbu opere Mislav I. Zajca j*f*c Cvijeta (1898), Andrija Ĉubranović (1900) i Komedijaš (1916), Srećko Albini (1869—1933) s operom Mariĉon. (1901) i operetama Nabob (1906; pod naslovom Bosonoga plesaĉica, 1915), Madame Troubadour (1907) i Barun Trenk (1908), Ivan Muhvić (1876—1942) s operom Uskok (1908) i operetom Persida (1907), Đuro Prejac (1870—1936) s operetama Joco Udma-nić (1908), Kavalir apaš (1913), GospoĊica kapral (1915), Noćni lovac (1925) i dr. i Slovenci F. S. Vilhar-Kalski s operama Smi-Ijana (1897), Ivanjska kraljica (1902) i Lopudska sirotica (1913) i operetom Gospoda Pokondirovićka (1905), Viktor Parma s operama Ksenija (1897) i Stara pjesma (1898) i operetama Lukavi sluţnik (1907) i Apolonov hram (1909) i Risto Savin s operom Posljednja straţa (1906). Za razliku od malograĊanskih, romantiĉarskih stremljenja, kojima su najviše proţeta navedena djela, od 1909, kada pod vodstvom Srećka Albinija zapoĉinje Treće razdoblje Zagrebaĉke opere, hrvatski su kompozitori poĉeli teţiti za stvaranjem nacionalne opere po uzoru na Vatroslava Lisinskog. U tom prijelaznom razdoblju i vremenski i po znaĉenju prvo mjesto pripada Blagoju Bersi (1873—1934) koji je s operom Oganj revolucionarno prekinuo s dotadašnjom sentimentalno-diletantskom opernom muzikom. Iznoseći na opernu pozornicu ţive ljude s njihovim slabostima, manama i strastima, on je majstorski razraĊenom partiturom ukazao kasnijim generacijama put kojim treba da krene operna tvorba. Dvije druge Bersine opere, Jelka (i9oi;neizvedena) i Postolar od Delfta (1914), nisu dostigle nivo Ognja, iako u njima, osobito u drugoj, ima takoĊer veoma uspjelih stranica. U prijelaznom razdoblju javljaju se još neki operni kompozitori od kojih je najznatniji Josip Hatze (1879—1959). No dok u operi Povratak (1911) Hatze nadovezuje na talijansko veristiĉko kazalište, u muziĉkoj drami Adel i Mara (Ljubljana, 1932) on se više sluţi obiljeţjima narodne muzike i široko raspjevanim melodijskim linijama mediteranskog karaktera, što je i uzrok popularnosti toga djela. Uz Vilka Novaka (1865—1918) s^Proljetnom burom (1914) na ovom mjestu treba spomenuti Luju Šafraneka Kavica (1882— 1940), koji se u Hasanaginici (1924) i Medvedgradskoj kraljici (1927) ugledao na njemaĉku romantiku Wagnerova tipa. Prilog nacionalnom stremljenju dali su Fran Lhotka (1883 —1962) s operama Minka (1918) i More (1920), Boţidar Širola (1889— 1956) sa Slancem (1915), Citarom i bubnjem (1930) i Grabancijašem (1936) i Petar Konjović (1883—1970) s operom Vilin veo (1917). Vaţnu ulogu u kidanju s malograĊanskom romantikom, i to u prvom redu ideološku, odigrao je Antun Dobronić (1878—1955) koji je tragao za novim mogućnostima u rješavanju muziĉko-scenskog izraţavanja. Od 13 njegovih opera izvedene su scenska simfonija Dubrovaĉki diptihon (1925), muziĉko-scenska komika Udovica Rošlinka (1934), muziĉko-scenska lirika Rkać (1938; kasnije pod naslovom Goran) i muziĉko-scenska satira Pokladna noć (Rijeka, 1955). U razdoblju izmeĊu dva rata hrvatska je operna tvorba doţivjela svoje vrhunce s djelima Jakova Gotovca (1895—), i to i;
MISLAV.
Hf r
li— '
ri: .
736
OPERA U JUGOSLAVIJI
s Moranom (1931) i Erom s onoga svijeta (1935). Dok se Gotovac u prvoj mjestimice oslanja na talijanske uzore, u komiĉnoj operi Ero s onoga svijeta (libreto Milan Begović) on je izvrsno pogodio narodni duh, slobodno puštajući maha svojim izrazitim sklonostima za komiku i humor. Vrijedna ostvarenja predstavljaju i opere Krešimira Baranovića (1894—) Striţeno-košeno (1932) i Krste Odaka (1888—1965) Dorica pleše (1934) koja je izgraĊena iskljuĉivo na folklornom materijalu MeĊimurja. Djelomice drukĉijim pravcem krenuli su Boris Papandopulo (1906—) u operama Amfitrion (1940) i Sunĉanica (1942) i Ivo Parać (1892—1954) u muziĉkoj drami Adelova pjesma (1941). To vrijedi i za Odakovu komiĉnu operu Konac svijeta (1944; neizvedena). Od 1909 do poĉetka Drugoga svjetskog rata, kada su Zagrebaĉkom operom upravljali direktori Srećko Albini (1909—19), Milan Sachs (1919—21 i 1926), Petar Konjović (1921—26), Friderik Rukavina (1926—29), Krešimir Baranović (1929—40) i Stanislav Straţnicki (1940—43) ona je dosegla zamjeran umjetniĉki nivo, ravan istaknutim evropskim muziĉkim kazalištima. Osobite zasluge za njegovanje domaćeg opernog stvaralaštva i proširenja repertoara s djelima stranih autora, posebno ruskih, imaju P. Konjović i K. Baranović. Pod njihovim vodstvom zagrebaĉka je publika upoznala operna ostvarenja M. P. Musorgskog (Boris Godunov, Soroĉinski sajam, Hovanšĉinaj, A. P. Borodina (Knez Igor), N. Rimski-Korsakova (Snjeguroĉka, Carska nevjesta, Sadko, Priĉa 0 nevidljivom gradu Kiteţu), B. Smetane (Dvije udovice, Libuša), A. Dvofaka (Rusalka, Jakobinac), R. Wagnera (Tristan i Izolda, Parsifal, Majstori pjevaĉi, Prsten Nibelunga), R. Straussa (Saloma, Kavalir s ruţom), S. Moniuszka (Halka), L. Janaĉeka (Jenufa, Katja Kabanova, Mudra lija), C. Debussvja (Pelleas i Melisanda), D. Šostakoviĉa (Katarina Izmajlova) i dr. Dirigenti Milan Sachs, Krešimir Baranović, Friderik Rukavina, Oskar Smodek, Oskar Jozefović, Lovro Mataĉić, Jakov Gotovac, Boris Papandopulo, Rade Ivellio, ĐorĊe Vaić, Ivan Štajcer i dr., kao i plejada eminentnih opernih umjetnika, medu kojima uz prije spomenute: M. Šugh, M. Vušković, M. Strozzi, J. Kriţaj, S. Jastrzebski, V. Engel, J. Rijavec, R. Bukšek, Lj. OblakStrozzi, D. Hrţić, Z. Gjungjenac, Z. Kune, A. Mitrović, M. Pospišil, J. Gostiĉ, M. Rus, R. Primoţiĉ, M. Šimenc, Z. Zikova, A. Griff, D. Bernardić, Đ. Milinković, A. Jelaĉić, E. Karlovac, L. Mirković, N. Tonĉić, M. Radev, V. Noţinić, S. Jurinac, T. Neralić, I. Franci, R. Ţupan, V. Grozaj, D. Šoštarko, E. Druzoviĉ i dr., pridonijeli su svojim kreacijama velikom ugledu Opere. Gostovanja ansambla Zagrebaĉke opere u Dubrovniku, Splitu i Šibeniku (1910 i kasnije), u Beogradu (1911 i kasnije), Ljubljani (1913—14 i kasnije) i u drugim gradovima utjecala su na razvoj jugoslavenske muziĉko-scenske kulture. Drugi svjetski rat i okupacija zemlje sasvim su prekinuli nabujali procvat opernog stvaralaštva. MeĊutim, nakon OsloboĊenja narodna je vlast posvetila veliku paţnju kazališnom ţivotu i Zagrebaĉka je opera ubrzo okupila potreban ansambl i krenula da svoju umjetnost uĉini pristupaĉnom što širem krugu slušalaca. No, obnavljajući standardni operni repertoar ona nije zanemarila suvremeno muziĉko-scensko stvaralaštvo, domaće i strano. Za razliku od ranijeg razdoblja, kada su se gotovo svi hrvatski kompozitori napajali na izvorima narodne muzike, sada se kod mnogih pojavljuje tendencija za internacionalizacijom muziĉkog govora, pa i na muziĉko-scenskom podruĉju dolazi do zanimljive raznolikosti, do vrijednih pokušaja da se prekine s naslijeĊenom tradicijom. Na ustaljenim pozicijama ostao je Jakov Gotovac koji je iza Kamenika (1946) posegao u Mili Gojsalića (1952) za historijskom tematikom. Nakon toga napisao je još muziĉki igrokaz Đerdan (1955), jednoĉinku Stanac (1959), operu Dalmaro (1964) i operu-oratorij Petar Svaĉić (neizv.). Ivo Lhotka-Kalinski (1913—) oţivio je u komiĉnoj operi Pomet, meštar od ţenidbe (1944; prema M. Drţiću) mediteranski karakter sadrţaja, a u historijskoj muziĉkoj drami Matija Gubec (1948) lik legendarnog narodnog junaka. Dok su Krešimir Baranović u Nevjesti od Cetingrada (Beograd, 1951) i Boris Papandopulo u Roni (Rijeka, 1956) obradili sadrţaje uglavnom općeg znaĉenja, Ivo Tijardović (1895—) je u Dimnjacima uz Jadran (1951) prikazao radnju iz doba okupacije u Drugom svjetskom ratu. U operama Marko Polo (1960) i Dioklecijan (neizv.) ostvario je ţivopisni spektakl na tradicionalni operni naĉin, sluţeći se muziĉkim jezikom koji uglavnom zadrţava kasnoromantiĉna obiljeţja. Vaţan doprinos jugoslavenskoj opernoj tvorbi dali su Ivan Brkanović (1906—) s muziĉkom dramom Ekvinocij (1950; prema I. Vojnoviću) i operom-oratorijem Zlato Zadra (1955), Nikola Hercigonja (1911—) sa scenskim oratorijem Gorski vijenac (Beograd, T 957):> posvećenim uspomeni heroja crnogorskih proleterskih brigada, i Natko Devĉić (1914—) operom Labinska vještica (1957). Puĉki teatar obogatili su Milivoj Koludrović s operom Miljenko i Dobrila (Split, 1952) i Josip Andrić (1894—1967) s operom iz
bunjevaĉkog narodnog ţivota Duţijanca (Subotica, 1953). opernom podruĉju ogledali su se još Dubravko Stahuljak (192 s Jasnom (Osijek, 1957), Tihomil Vidošić (1902—1973) s ve uspjelom komiĉnom operom Stari mladić (Rijeka, 1960), B: Bjelinski (1909—) s djeĉjom operom Pĉelica Maja (Rijeka, 1 i komornim operama Heraklo (1969) i Moĉvara (Osijek, i< Silvije Bombardelli (1916—) s Adamom i Evom (1967; prerm Krleţi), I. Lhotka-Kalinski sa Svjetlećim gradom (1967), Dr tin Savin (1915—) s jednoĉinkama Ljubovnici (1955), Šentj janci (1965; prema I. Cankaru) i Scherzo (Osijek, 1965) i muziĉ baladom Tena (Osijek, 1967) i Josip Stojanović (1909—1 s jednoĉinkom Romanca (Osijek, 1973). Svoje muziĉke dr Koriolan (1958) i Oluja (1969), obje prema Shakespeareu, ( kovao je Stjepan Šulek (1914—) na simfonijskim princip nadovezujući na najbolje uzore s toga podruĉja u prošlosti. Sasvim novim putem pošao je u svom opernom stvarala Milko Kelemen (1924—). Nakon opere (»muziĉke scene«) 1 stanar (prema E. Ionescou; Miinster, 1964), prvog eksperim u jugoslavenskoj muzici na podruĉju tzv. »teatra apsurda«, i O] Kralj Ubu (Hamburg, 1965), on je u Opsadnom stanju (pr »Kugi« A. Camusa; Hamburg, 1970) svjesno ustao protiv kom cionalnog muziĉkog kazališta XIX st. Eminentno suvrei sadrţaj, u kojemu se pokazuje da je izlaz iz apsurdnog, m< niziranog i neslobodnog bivstvovanja jedino u borbi protiv sm prijetnje, protiv diktature što obezvreĊuje svako ljudsko do janstvo, dobio je Kelemenovom muzikom i izvanredno funk nalnim kazališnim efektima novu dimenziju. I Ivo Malec (192' udaljio se od naslijeĊenih uzora. U svom »muziĉkom plakatu« Vi. Hugo — jedan protiv svih (tekstovi V. Hugoa; Avignon, ic on je u maštovitoj organizaciji zvuka doveo »u dijalektiĉke odm glumĉev glas (direktan ili transponiran ozvuĉenjem) i interven zbora i instrumentalnih ansambla. Meditacija na ĉetiri t< (Politiĉka pravda; Bijeda; Neznanje; Obrana Republike) popr dramatiĉne razmjere, iako je uloga muzike svedena gotovo muziĉku kulisu. ■ Posebnu muziĉku vrstu predstavljaju opere napisane za dio i televiziju zbog specifiĉnih zahtjeva tih medija. Radio-oj komponirali su Krsto Odak (Majka Margarita, 1953), Ivo Lho1 Kalinski (Analfabeta, 1954; Putovanje, 1956; Dugme, 195 Vlast, 1958; sve ĉetiri na tekstove B. Nušića) i Dragutin Sa (Tripĉe, 1955). Od televizijskih opera treba spomenuti legende (1971; prema A. Šenoi) Stanka Horvata (1930—). podruĉju vedrog muziĉkog kazališta zapaţeni su u novije di musicali Ive Tijardovića (Katarina Velika, 1959), Stjepana 1 haljinca (Ja i moje drugo ja, 1963), Milivoja Kerblera (1931 1971; Plava limuzina, 1963; Turci su svemu krivih 1965), Al Kabilja (Jalta,Jalta, 1972) i Đele Jusića (Dundo Maroje 72, 19' Osim u glavnoj zgradi HNK, operete su se u Zagrebu davale 192; 29 u Tuškancu (danas kino Sloboda) i 1929—53 u tzv. Mali kazalištu u Frankopanskoj ulici (danas Dramsko kazalište Gavell Od 1950 djeluje u Zagrebu kazalište Komedija s muziĉkom g nom,kojanjeguje operetu, musical i muziĉku komediju, a u posij; nje vrijeme i vedru operu komornog tipa. Pod vodstvom direktora Milana Sachsa (1945—55), Mlade Bašića (1955—58), Ive Vuljevića (1958—65) i Nikše Bareze ( 1965) Zagrebaĉka opera razvila je ţivu djelatnost i u inozemst (Austrija, Njemaĉka, Italija, Nizozemska, Ĉehoslovaĉka, Francusl Engleska, Japan). Njezinoj afirmaciji pridonijeli su dirige M. Sachs, M. Bašić, D. Zebre, S. Hubad, B. Papandopulo, \ Horvat, J. Šajnović, N. Bareza, M. Belamarić i dr., a od pjevE V. Ruţdjak, M. Podvinec, N. Puttar Gold, R. Franci, R. Delorl F. Paulik, N. Ţunec, B. Stilinović, F. Lovrić, B. Ruk -Foĉ R. Pospiš-Baldani, T. Alaupović, P. Filippi, T. Franc, B. Beret vac, N. Sirišĉević, K. Cigoj i drugi. Narodno kazalište u Osijeku, osnovano 1907, njegovalo od samoga poĉetka muziku. To se vidi i po tome, što je pr predstava novog ansambla (3. X 1907 u Varaţdinu) bila ope Prodana nevjesta B. Smetane. Najprije pod vodstvom upravni kazališta Nikole Andrića, Ţarka Savića, Srdana Tucića i Nike Fallera, a zatim, kada je muziĉka grana ojaĉala, s direktorima ope Androm Mitrovićem (1913—14), Mirkom Poliĉem (1918—2 i Lavom Mirskim (1924—28 i 1934—41) na ĉelu, Osjeĉka opera u prvom razdoblju do 1927—28 razvila veoma ţivu aktivno; Uz standardni operni repertoar s djelima G. Rossinija, G. Donize tija, G. Verdija, P. Mascagnija, R. Leoncavalla, G. Puccinij W. A. Mozarta, C. M. Webera, R. Wagnera, G. Bizeta, C Gounoda, J. Masseneta, E. d' Alberta, C. Saint-Saensa, ].-'. Halevvja, P. I. Ĉajkovskog, B. Smetane, A. Dvofaka i dr., posebi je paţnja bila posvećena domaćem stvaralaštvu. Tako su izvedei opere Viktora Parme (Ksenija, 1907), Ivana Zajca (Nikola Šub Zrinjski, 1908; Oĉe naš, 1919), Stanislava Biniĉkog (Na urankt 1908), Josipa Hatzea (Povratak, 1919), Vatroslava Lisinskc
OPERA
Gore: M. P. MUSORGSKI, BORIS GODUNOV (1874). Crteţ prema bakrorezu K. Weiermanna. Dolje: I. ZAJC, NIKOLA ŠUBIĆ ZRINJSKI (1876), prizor s izvedbe u Zagrebu. 1962
OPERA
OPERA U JUGOSLAVIJI (JPorin, 1921) i Blagoja Berse {Oganj, 1921) te operete I. Zajca (Momci na brod) i S. Albinija (Bosonoga plesaĉica; Barun Trenk; Madame Troubadour; Nabob). Uz to su se na repertoaru nalazile i brojne operete F. Suppea, J. Offenbacha, C. Millockera, J. Straussa, F. Lehara, L. Falla i dr. Svoj prvi umjetniĉki vrhunac Osjeĉka opera dostigla je neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, kada su uz direktora M. Polica dirigenti bili Lav Mirski i Lovro Mataĉić, a meĊu so listima A. Mitrović, P. Trautner, S. Jastrzebski, R . Bukšek, J. Kriţaj i dr. MeĊutim, uskoro zatim nastupaju financijske poteškoće i u sezoni 1927—28 dolazi do ukidanja muziĉke grane. Napori oko sreĊivanja prilika u Osjeĉkom kazalištu^ koje je poduzimao upravnik Petar Konjović, urodili su plodom i 1934 ponovo je L. Mirski imenovan direktorom opere. Tada zapoĉinje drugo razdoblje; postepeno oţivljuje opereta, a u idućoj sezoni zapoĉinje radom i opera. Kao i ranije, u muziĉkim izvedbama sudjeluju i dramski glumci, i to ne samo u epizodnim ulogama. Tako na premijeri opere Ero s onoga svijeta (1940) J. Gotovca ulogu mlinara Sime pjeva s velikim uspjehom Emil Kutijaro. Nakon OsloboĊenja zapoĉinje treće razdoblje Osjeĉke opere kojom upravljaju direktori Lav Mirski (1947—56), Vlado Kobler (1956—61), Dragutin Savin (1961—70) i Ţeljko Miler (od 1970). Uz njih kao dirigenti djeluju Ino Perišić, Antun Petrušić i dr., a kao solisti se istiĉu Z. Rubinstein, M. Leović, F. Klokoĉki, M. Glavaĉević, _S. Foretić, S. Pfaff, M. Radović, B. Ĉubra, A. Tudaković, G. Šerman Kopljar, B. Galić, M. Bruĉić, Z. Foglar, Š. Petrušić, V. Zgrablić i dr. U obnovljenom repertoaru dostojno mjesto nalaze jugoslavenski i strani suvremeni operni kompozitori, osobito oni koji njeguju muziĉko-scenska ostvarenja komornog tipa. Prema ustaljenoj tradiciji, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku nije vezano samo na rad u matiĉnoj kući, već djeluje na širem podruĉju slavonske regije, a osim u drugim jugoslaven skim gradovima gostuje i u inozemstvu. Od 1970 odrţava se u junu svake godine Annale komorne opere i baleta, na kojem sudjeluju ansambli iz zemlje i inozemstva. Redovita gostovanja talijanskih opernih druţina tokom XIX st. u Splitu, osobito 1859—81 u Teatro Bajamonti, velikoj kazališnoj zgradi (otprilike oko 1500 mjesta) na današnjoj Botićevoj poljani, koju je podigao poznati autonomaš A. Bajamonti, išla su u prilog protunarodnim nastojanjima (zgrada je izgorjela u podmetnutom poţaru). Kada je 1882, u jeku narodnog preporoda, splitska općina prešla u hrvatske ruke, pokrenuta je akcija za gradnju novoga kazališta koje je 1893 sveĉano otvoreno. Tada su bili stvoreni uvjeti za stvaranje nacionalne muziĉko-scenske umjetnosti. Iako se ta zamisao nije mogla odmah ostvariti, poduzeti su koraci da se barem nastupima domaćih i slavenskih umjetnika osujeti prevlast talijanske kulture. Tako već 1894 gostuje u Splitu operna druţina iz Ĉeških Budejovica koja izmeĊu ostaloga izvodi Cvijetu, operu Vladimira Berse, a 1898 ĉeška operna druţina iz Plzena. Prvo gostovanje Zagrebaĉke opere 1901 sa 25 predstava, kao i kasniji nastupi opernih ansambla iz Zagreba i Osijeka, otvarali su put osnivanju stalnog kazališta u Splitu, posebno opere za koju je postojalo veliko zanimanje. Prvo splitsko profesionalno kazalište utemeljeno je 1921, a u sezoni 1922—23 formira se i operni ansambl. Pošto je 1928 kazalište zbog nerazumijevanja politiĉkih vlasti prestalo djelovati, u Splitu je osnovana Gradska opera i opereta, a nakon njenog raspuštanja Splitsko kazališno društvo (1928—36). God. 1931—34 djelovalo je u Splitu svake godine po nekoliko mjeseci tzv. Narodno kazalište za Primorsku banovinu, sastavljeno od ĉlanova kazališta iz Osijeka i Novog Sada, no ono je davalo samo dramske predstave. Muziĉko-scenska djela u tom razdoblju izvodili su Splitsko kazališno društvo i operni ansambli iz Zagreba i Ljubljane. Konaĉno je 1940 ponovo utemeljeno stalno profesionalno kazalište s dramom, operom i baletom (direktor opere bio je Oskar Jozefović), ali su njegovu djelatnost prekinuli rat i okupacija. Odmah nakon OsloboĊenja splitsko Narodno kazalište nastavilo je radom i uspostavljena je opera. Jezgro nove muziĉke grane bio je mješoviti zbor Kazališta narodnog osloboĊenja Dalmacije. Pod vodstvom Silvija Bombardellija, koji je 1945—67 s prekidima bio direktor opere, izvedena je 12. II 1946 prva operna predstava (Mascagni, Cavalleria rusticana), a zatim je izgraĊen opseţni operni, baletni i operetni repertoar s oko 25 domaćih ostvarenja. Uz S. Bombardellija kao dirigenti su djelovali Vid Kuzmanić, Jakov Voltolini, Maks Mottl (1948—51 direktor), Mladen Bašić (1968—70 direktor), Dragutin Savin (od 1970 direktor) i dr., dok su meĊu solistima bili Z. Lulić Radića, Z. Butković, A. Dumanić, M. Boţin, M. Gatin, B. Bortoluzzi, A. Planinšek, M. Duranec, F. Klokoĉki, I. Ţiţak, A. Marušić, A. Petei, F. Lovrić, M. Belavić, B. Belković, A. Kokeza, P. Duplanĉić, D. Kukovec, J. Antić i dr. Pod nazivom Splitske ljetne priredbe, osnovan je 1954 festival kao stalna ustanova na kojem je preteţni dio programa posveMUZ. E., II, 47
737
ćen opernom kazalištu. Uz sudjelovanje brojnih domaćih i stranih umjetnika i ansambla predstave se izvode na Peristilu, ispred galerije Meštrović u Meštrovićevu Kašteletu i na drugim prirodnim pozornicama. NajmlaĊe operno kazalište u Hrvatskoj osnovano je 1946 na Rijeci. Iako je već 1885 na Rijeci sagraĊena velika kazališna zgrada, u nju su do OsloboĊenja imale pristup samo tuĊinske druţine; na hrvatskom se jeziku glumilo u okviru Ĉitaonice rijeĉke (1850— 1918). Narodno kazalište Ivan Zajc, izraslo iz Oblasne kazališne druţine Otokar Keršovani, zapoĉelo je djelovati 20. X 1946, a već 2. XI iste godine izvedena je Zajĉeva opera Nikola Šubić Zrinjski. Operni ansambl s direktorima Slavkom Zlatićem, Borisom Papandopulom, Ivom Malecom, Lovrom Mataĉićem, Duškom Marĉeljom, Vladimirom Benićem (1963—68) i Dušanom Prašeljom (od 1969) ostvario je niz opernih djela iz svjetske i jugoslavenske literature, medu kojima više praizvedaba (Pokladna noć I955> A. Dobronića; Rona, 1956, B. Papandopula; Stari mladić, 1960, T. Vidošića; Pauĉina, 1964, T. Proševa i dr.). MeĊu dirigentima Rijeĉke opere istiĉu se Boris Papandopulo, Lovro Mataĉić, Vladimir Benić, Alessandro Petterin, Berislav Klobuĉar, Zdenko Peharda, Davorin Hauptfeld, Ino Perišić i dr., a medu vokalnim umjetnicima M. Pihler, G. Bonelli, Z. Wolf, T. Jurić Nunzi, B. Zec, N. Auer, A. Manoševski, J. Šutej, K. Oroţim, F. Godec, J. Puleva, N. Tomašić, M. Šerman, B. Ţiger, M. Kirinĉić, A. Legradić, D. Duić, S. Bostijanĉić, I. Stefanov, V. Bušljeta i dr. God. 1957 osnovan je Festival opere i baleta u Opatiji ĉiji je nosilac rijeĉko Narodno kazalište Ivan Zajc. Ranijih godina povremeno, a u posljednje vrijeme redovito, taj se ljetni festival proširuje na cijelo podruĉje Hrvatskog primorja. — Ansambl Rijeĉke opere gostovao je u više jugoslavenskih gradova, kao i u inozemstvu (Španjolska, Italija, Madţarska). -> Prilog. LIT.: J. Ibler, Hrvatsko kazalište, Vienac, 1882. — N. Andrić, Spomen-knjiga hrvatskog zemaljskog kazališta, Zagreb 1895. — V. Gudel, Iz prošlosti hrvatskog kazališta, Vienac, 1895. — .S. Miletić, Hrvatsko glumište, Zagreb 1904. — N.Milan ( Simeonović), Zaĉetak i razvitak hrvatskog kazališta, Zagreb 1905. — M. Ogrizović, Pedeset godina hrvatskog kazališta (1860—1910), Za greb 1910. — A. Zaninović, O pjevanju i glazbi u starom Dubrovniku prigodom sveĉanosti sv. Vlaha, List dubrovaĉke biskupije, 1916, 2. — M. Ogrizović, Hr vatska opera 1870—1920, Zagreb 1920. —J. Horvat, 75-godišnjica zagrebaĉkog kazališta kao narodnog zavoda, Kazališni almanah, 1920. ■— M. Rešetar, Stari dubrovaĉki teatar, Narodna starina, 1922. — V. Lunaĉek, Gradja za povijest hrvatskoga kazališta, Obzor, 1922, 236 i 242. — Isti, Pred stogodišnjicu stare kazališne zgrade, ibid., 1924, 268. — M. Gavazzi, Muzika starohrvatskih crkve nih prikazanja, Sv. C, 1924, 3 —4. — M. Breyer, Iz mladih dana novovjekog hrvatskog kazališta, Hrvatsko kolo, 1931, 12. — Đ. Szabo, Gdje se sve u Zagrebu igrao teatar, Kazališni almanah, 1937. — M. Despot, Operni repertoar zagre baĉkog kazališta prije 120 godina, Muziĉke novine, 1952, 15. — D. Pavlović, Melodrama i poĉeci opere u starom Dubrovniku, Zbornik filozofskog fakulteta, Beograd 1952. — N. Beritić, Iz povijesti kazališne i muziĉke umjetnosti u Du brovniku, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, Dubrovnik 1953. — 5. Batušić, Naša kazališna prethistorija, Teatar, 1955, 1. — Narodno kazalište »Ivan Zajc« Rijeka 1945—1955 (zbornik), Rijeka 1955. — K. Firinger, Osjeĉko kazalište u prvoj polovini XIX stoljeća, Spomen-knjiga o pedesetoj godišnjici Narodnog kazališta u Osijeku 1907—1957, Osijek 1957. — /. Flod, Osjeĉko kazalište od 1907 do 1941, ibid. — B. Mešeg, U osloboĊenoj domovini, ibid. ■— P. Cindrić, Hrvatski i srpski teatar, Zagreb 1960. — K. Kovaćević, Opera i ba letno stvaralaštvo u Hrvatskoj, Zbornik o 100 -godišnjici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Zagreb 1960. — B. Buljan, Splitska opera i njen 15-godišnji kontinuirani rad u periodu poslije OsloboĊenja, Splitska scena, 1961, 1 —2. — V. Cihlar, Kroz historiju rijeĉkog kazališta, Kazališni list, Rijeka 1961, 1 —2. — K. Firinger, 100 godina kazališne zgrade u Osijeku (1866—1966), ĉasopis Ka zalište, Osijek, 1966, 6—7. — L. Mirski, Dani osjeĉkog kazališta, ibid., 4—7. — /. Flod, Dani osjeĉkog kazališta, ibid. 8—9 i 1967, u. — 5. Batušić, Historijat osnutka osjeĉkog kazališta, ibid., 1967, 11. — K. Firinger, Osnivanje Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, ibid., sveĉani broj, 7. XII 1967. — D. Mucić, Dva otvorenja Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, ibid. — A. Petrušić, Analiza muziĉkog repertoara Osjeĉkog narodnog kazališta 1907—1967, ibid. — D. Mucić, Hrvatsko kazalište u Osijeku 1907, Osijek 1967. — Isti, Predstave Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku 1908, ĉasopis Kazalište, Osijek, 1968, 20—25. — Isti, Tko su bili tvorci Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku 1907, ibid., 1969, 5. — Hrvatsko narodno kazalište 1894—1969, enciklopedijsko iz danje, Zagreb 1969. — 5. BatuHć, Sto godina opere Hrvatskog narodnog kaza lišta u Zagrebu 1870—1970, ĉasopis Hrvatsko narodno kazalište, 1970/1971, 1. — 5. Albini, Hrvatska opera (1909—t9l9), ibid. K. Ko.
Makedonija. Prvi tragovi muziĉko-scenskih manifestacija na teritoriju Makedonije seţu ĉak u antiĉko doba, što potvrĊuju ostaci starih amfiteatara i druge iskopine. U gradovima, kao što su Skupi u blizini Skopja kod sela Bardovca, Stobi kraj Gradskog, jugoistoĉno od Titovog Velesa i Ohrid (u okviru nekadašnje tvrĊave), nalaze se amfiteatri graĊeni u klasiĉnom antiĉko-rimskom stilu u kojima se verovatno negovala scenska muzika. »Tetovska menada« iz <- VI v., pronaĊena u blizini Tetova, potvrĊuje da su u ovim krajevima već u to doba postojale plesaĉice. Skoro sa sigurnošću se moţe tvrditi da iz onoga vremena datiraju Rusalijske, Vasiliĉarske, Koledarske i druge ritualne pesme i igre, koje se i danas izvode u Makedoniji. Svi ovi elementi, od amfiteatara i drugih iskopina, do igara i pesama, predstavljaju ubedljiv dokaz o postojanju ţive muziĉko-koreografske, odnosno muziĉko-scenske tradicije u severozapadnim delovima Makedonije u to doba. Kasnije, u XIII v., samostalni makedonski knez Serez u svom gradu Prošeku na Vardaru prireĊuje zabave na svom dvoru po ugledu na srednjovekovne teatarske forme.
738
OPERA U JUGOSLAVIJI
Gubitak nezavisnosti pokrio je Makedoniju kroz duge vekove mrakom, pa se prvi tragovi pozorišne umetnosti javljaju tek u drugoj polovini XIX v. To je povezano s pionirskim radom makedonskih prosvetitelja, kao što su Jovan Hadţi Konstantinov-Dţinot (1821—1882), koji je sa svojim uĉenicima viših razreda prireĊivao teatarske predstave popraćene pesmama patriotske sadrţine, i Vojdan Ĉernodrinski, autor nekoliko drama (Sevda, Na rekata, Meana, Makedonska krvava svadba) za koje se slobodno moţe reći da idu u red pozorišnih komada sa pevanjem. Period do poĉetka XX v. ispunjen je povremenim gostovanjima pozorišnih trupa iz Srbije i Bugarske, kao i iz unutrašnjosti Turske. U ovo vreme grade se i prve pozorišne zgrade u Makedoniji, u Skopju (1906), Solunu i Bitoli. Na inicijativu B. Nušića Narodno pozorište iz Beograda izvodi u Skopju Đido, komad sa pevanjem J. Veselinovića, a 1909 putujuće pozorište Ljube Raiĉića-Ĉvrge iz Srbije komade Koštana, Ivkova slava i Đido. Svoj puni procvat doţivljuju u Makedoniji komadi sa pevanjem po završetku Prvoga svetskog rata, kada je u Skopju osnovano stalno pozorište. Tada se na sceni Skopskog teatra postavlja veliki broj opereta i komada sa pevanjem kojima diriguju Jaroslav Plecitv, Leopold Dvorţak, Roţilovski, Josif Rajhenić, autor operete Baronesa Nanon, i kasnije Vaclav Mali. Prvi pozorišni komad sa pevanjem na makedonskom jeziku bio je Lenĉe Kumanovĉe Vasila Iljovskog, izveden 1928 sa muzikom Pere Ţ. Ilica. Prvi ozbiljniji pokušaji oko organizovanja operskih predstava u Makedoniji uĉinjeni su na inicijativu Društva prijatelja muzike, osnovanog 1936 u Skopju. Ansambl sastavljen od muziĉkih amatera i profesionalaca izveo je od 1936 do 1940, pod vodstvom kapelnika Vaclava Malog i korepetitora Viktora Petrova, odlomke iz opera Trubadur (Verdi), Carmen (Bizet), Jevrejka (Halćvv), Tosca (Puccini) i Faust (Gounod), dok je opera Cavalleria rusticana (Mascagni) izvedena u celini. Inicijator ovoga Društva bio je Dušan Konjović, tadanji direktor Ţenske gimnazije u Skopju. U izvedbama su sudelovali orkestar Skopskog garnizona, pojaĉan nastavnicima muziĉke škole »Mokranjac« i drugim instrumentalistima, ĉlanovi pevaĉkih društava »Vardar«, »Mokranjac« i »Obilić«, i pojedini pevaĉi, medu kojima su bili Jelisaveta Savĉenko, Stefanija Konjović, Vukica Vuković, Katica Prodanović, Artur Surmejan, Trajko Prokopiev, Stefan Rusjakov, Vjenceslav Suhodolski i dr. Realni uslovi za stvaranje stalne opere u Skopju stvoreni su tek posle OsloboĊenja. Na inicijativu Petra Bogdanova -Koĉka i Todora Skalovskog, a u okviru Udruţenja produktivnih i reproduktivnih muziĉkih umetnika Makedonije i Makedonskog narodnog teatra, izvedena je u Skopju po prvi put na makedonskom jeziku opera Cavalleria rusticana P. Mascagnija (9. V 1947). Sudelovali su Hor i Simfonijski orkestar Radio-Skopja, a solisti su bili Danka Firfova, Jelisaveta Savĉenko, Milka Guševska, Petre Bogdanov-Koĉko, Vasil Ćortošev i Stefan Rusjakov. Dirigovao je Todor Skalovski, a reţirao Branko Pomorišac. Redovnim radom, u okviru Makedonskog narodnog teatra, pod vodstvom svog prvog direktora i dirigenta Todora Skalovskog, Skopska je opera zapoĉela 1. I 1948. Pronalazeći svoj odreĊeni umetniĉki smer, ona je prema svojim mogućnostima izgraĊivala kadrove i repertoar. Posebnu ulogu u prvim danima ţivota Opere u Skopju imati će dirigent i pedagog Lovro Mataĉić, koji će svojim iskustvom i velikim znanjem doprineti da Makedonska opera 1948—52, već u prvim svojim danima, nade vlastiti put ka stvaranju i postizanju istinskih umetniĉkih ostvarenja. Uz standardni deo repertoara iz svetske literature, posebna je paţnja posvećena domaćim delima^ pa su izvedene opere: Ero s onoga, svijeta (Gotovac), Nikola Šubić Zrinjski (Zajc), Goce (Makedonski), Analfabeta (Lhotka-Kalinski), Pajaţina fProšev), Car Samoil (_Makedonski), Razdelba (Prokopiev), Ilinden (Makedonski) i dr. Operske predstave vode, uz ranije spomenute, dirigenti Kiril Spirovski, Trajko Prokopiev, Ladislav Perdlik, Davorin Ţupanić, Ino Perišić, a od mladih Fimĉo Muratovski, Angel Šurev, Vanĉo Ĉavdarski, Aleksandar Lekovski i, u poslednje vreme, Tomislav Šopov. Skopska opera gostovala je u tri maha u skoro svim većim gradovima Jugoslavije (1952, 1959, 1963). U inostranstvu je gostovala u Rumuniji, Grĉkoj, Francuskoj i Nemaĉkoj. Od 1972 u Skopju se svake godine odrţavaju »Majske operske veĉeri« uz sudelovanje jugoslavenskih i stranih operskih ansambala. T. Si. Slovenija. Izvornoj slovenskoj opernoj produkciji prethodila je ţiva operna reprodukcija. Talijanske opere davale su se u Ljubljani već 1652 ili 1660 (La Gara; La Vicenda del tempo; Argia), a arhivski izvori potvrĊuju daše 1660 pjevala neka »Commedia Italiana in Mušica«, odnosno »eine Italianische Comodie«. Prrdstave talijanskih opernih umjetnika nastavljaju se tokom ĉitavog XVIII st. i još duboko u XIX st. Osobito ĉesta gostovanja bila
su u XVIII st. kada su medu ostalima nastupale talijansk« druţine A. i P. Mingottija, G. Bastellija i G. Pecisa koje su djela J. A. Hassea, B. Galuppija, N. Piccinnija, G. Rusta, G G. Gazanige i drugih kompozitora. Predstave su se izvoc prije u dvorcu kneza Auersperga, a od 1765 u novom St kazalištu. Oko 1780 pojavljuju se u Ljubljani njemaĉke k druţine koje s njemaĉkim operama i Singspielima pc istiskuju talijansku operu. MeĊu prvim njemaĉkim ka: poduzetnicima bio je F. Zollner koji je 1787 ponudio c svojom druţinom izvesti opere // Re Teodoro G. Paisii Grotta di Trofonio A. Salierija i Die Entfuhrung aus den W. A. Mozarta. Uza nj treba spomenuti beĉkoga kazališno zetnika F. Bernera koji je, osim u Ljubljani, sa svojim di gostovao još u Celju, Mariboru i Ptuju, kao i E. Schikaned je 1779—82 upoznao ljubljansku publiku s nizom muzici skih ostvarenja. Nastupi njemaĉkih i talijanskih opernih umjetnika c su veoma pozitivno. Oni su probudili zanimanje za muziku, scensku, utjecali su na razvoj operne reprodukcije te pri stvaranju tradicije, vaţne za kasnije izvorno slovensko m -scensko stvaralaštvo i reprodukciju. Posljednjih decenija X' talijanski su pjevaĉi poĉeli pojedine operne arije pjevati u skom prijevodu Ţ. Zoisa i A. T. Linharta i tako slovensi poĉinje da osvaja opernu pozornicu. • Prvu izvornu slovensku operu Belin komponirao j ili 1782 Jakob Ţupan (1734—1810) na tekst Janeza Dan Deva. I komedija Veseli dan ali Matiĉek se ţeni A. T. L bila je popraćena muzikom koju je u rano-klasicistiĉkor pod naslovom Figaro 1790, komponirao Janez B. Novak. nekim indicijama moţe se zakljuĉiti da je postojala muzi Linhartovu komediju Ţupanova Micika (1789), no dokaza Nakon tih pokušaja u slovenskom je muziĉko-scenskom laštvu došlo do duljega zastoja i to ponajviše zato što su ned osnovni uvjeti potrebni za opseţniju i prema odreĊenoi upravljenu produkciju i reprodukciju. No unatoĉ tome, sli su se kompozitori bavili scenskom muzikom, premda na nj tekstove. Medu njima se posebno istiĉu Jurij Mihevec ( 1882) i Gašpar Mašek (1794—1873). U prvim decenijima XIX st. u ljubljanskom su Sta kazalištu povremeno djelovala i domaća diletantska ki društva, medu kojima se istiĉe Gesellschaft fiir Aufftih.ru Schauspielen und Opern, osnovano 1826. Muziĉke je pri vodio G. Mašek, a na rasporedu su uz Singspiele bile i F. A. Boieldieua (Der neue Gutsherr; Die uieisse Frau), 1 lavraca (Die zwei Worte; Der kleine Matrose), J. Weigl Schzveizerfamilie), C. M. v. Webera (Der Freischiitz) i N. Is (Joconde). Osim Amalije Mašek, ĉlanovi društva, pjevaĉi i bili su vjerojatno sami diletanti. Talijanske i njemaĉke druţine izvodile su u Ljubljani standardni operni repertoar doba. Oko sredine XIX st. javljaju se novi pokušaji za ob njem izvornih slovenskih djela, pa tako 1850 nastaje mu igrokaz Jamska Ivanka Miroslava Vilhara (1818—1871). S: aktivnost poĉinje poslije 1860 usporedo s jaĉanjem slove nacionalnog preporoda, kada graĊanski staleţ utemeljuje niĉe i u njima prireĊuje »besede«. U vezi s novim poti pojavljuju se nova izvorna muziĉko-scenska djela, igro muzikom, pa operete i napokon opere. U tom pravcu v; ulogu odigralo Dramsko društvo, utemeljeno 1867 u Lju koje je izvodilo i muziĉka djela. U poĉetku bez školovanih p zbora i orkestra, društvo je bilo dosta ograniĉeno u svome mu; djelovanju. No već 1872 ono izvodi operetu Gorenjski . Antona Foerstera (1837—1926), duhovitu muziĉku koi sa slovenskim narodnim napjevima, koja znaĉi korak napi usporedbi s operetom Tiĉnik (1862) kompozitora Benjamin veća (1829—1908). Do vaţnoga preokreta u radu Dramskog društva di 1886, kada je na ĉelo muziĉke grane došao Fran Gerbiĉ 0 1917), školovan i sposoban muziĉar, koji je ĉvrsto prion ostvari Slovensko operno kazalište. Od 1889, kada je Ger slovenskim ansamblom prvi put izveo operu V. Blodeka U z do 1892 traje pripremno razdoblje u kojemu Dramatiĉno di izmeĊu ostalih djela, iznosi na pozornici operu Nikola J. R košnoga, fragmente iz Evgenija Onjegina P. I. Ĉajkovsk Trubadura G. Verdija i iz Pustinjakova zvona L. A. Ma: Tako su stvoreni ĉvrsti temelji za rad stalne Slovenske oj okviru Slovenskoga deţelnog gledališĉa (Slovensko zerr kazalište). Pošto je 1887 izgorjela zgrada Zemaljskog kazal Ljubljani (tako se od 1862 zvalo Staleško kazalište), novo je 1 šte otvoreno 29. IX 1892 slovenskom predstavom (uvertira Ruslan i Ljudmila M. I. Glinke, prolog Antona Funteka, ak Veronika Deseniška F. Jurĉiĉa). 1
OPERA U JUGOSLAVIJI Temelje slovenskom opernom stvaralaštvu u drugoj polovici XIX st. udarili su kompozitori Benjamin Ipavec (1829— 1908) s lirskom operom Teharski plemići (1890), prvom slovenskom romantiĉkom operom s historijskom tematikom iz XV st., Anton Foerster (1837—1926) sa operama Dom in rod i Materin blagoslov, Fran Gerbiĉ(i8_io—1917) soperamaKres i Nabor(izv. 1925) i Viktor Parma (1858—1924) s operama Urh, grof celjski (1894), Ksenija (1896), Stara pesem (1897) i Zlatorog (1919). U istu generaciju ide i Davorin Jenko (1835—1914), no njegovo je djelovanje, osobito na podruĉju scenske muzike, usko povezano s razvojem srpske muzike. U evropskim mjerilima stvaralaštvo navedenih kompozitora bilo je relativno skromno, iako za poĉetak veoma vaţno, jer je pridonijelo izgraĊivanju tradicije. Potkraj XIX st., kada je Slovensko zemaljsko kazalište dobilo u principu ista prava kao i njemaĉko, uvjeti za razvoj temeljito su se poboljšali. Tome je svakako pridonijela i ĉinjenica da je graĊanski staleţ ekonomski ojaĉao. Tako je Slovenska opera uz dirigenta imala i stalno angaţirane soliste i zbor, dok je orkestar u poĉetku još uvijek bio vojniĉki. Muziĉko vodstvo preuzeo je od Gerbiĉa dirigent Hilarije Benišek (1895—1910), a zatim Vaclav Talich (1909—12), uz koje su djelovali Andro Mitrović, Bogomil Tomaš, Josip Prochazka, Fritz Reiner, Anton Lajovic, Pavel Rasberger, Niko Štritof, C. M. Hrazdira i dr. U to se vrijeme proširio i ansambl, medu kojima su se istakli domaći pjevaĉi Avgust Polašek, Terezija Thaler, Irma Polak, Jarmila Gerbiĉ, Josip Kriţaj, Julij Betetto, Jeanette Foedransperg, Leopold Kovaĉ, Elza Orlova i dr., a vojniĉki je orkestar postepeno zamijenjen Slovenskom filharmonijom. MeĊutim, stranĉarske politiĉke borbe dovele su u sezoni 1912—13 do krize koja je dovela do prekida rada Slovenskog opernog kazališta. God. 1913—14 kontinuitet je nastavljen gostovanjem Zagrebaĉke opere, no Prvi svjetski rat prekinuo je i to djelovanje. U razdoblju od 1892 do 1913 izvršila je Slovenska opera znaĉajan i veoma opseţan posao. Njezin se repertoar, doduše, podudarao s repertoarom ljubljanskoga njemaĉkog kazališta, ali je ona vodila programsku politiku s posebnom paţnjom na slavenska i osobito slovenska djela, što je znatno djelovalo na razvoj domaćega opernog stvaralaštva. Uz to su se rezultati odrazili i u radu Dramatiĉnog društva u Trstu, koje je pod vodstvom dirigenta Mirka Polica s podruĉja igrokaza s pjevanjem i operete ubrzo prešlo na operu, kao i u djelovanju kazališta u Mariboru, koje je 1908 uvelo operetu, a kasnije i operu. Na prijelazu u XX st. slovenski su kompozitori prekinuli s dotadašnjim romantiĉkim stilom i krenuli putem novoromantike. Prvi medu njima bio je Risto Savin (1859—1948) s operama Lepa Vida (1907; prva slovenska novoromantiĉka opera), Gosposvetski san (1921) i Matija Gubec (1923). Nadovezujući na tradiciju, Opera Slovenskoga narodnog gledališĉa poĉinje 1918 s intenzivnim djelovanjem. Dok se u prvom razdoblju (1918—25) pod vodstvom direktora Fridrika Rukavine (1883—1940) ansambl popunjuje kvalitetnim domaćim silama, 1925—39 za uprave Mirka Polica (1890—1951) dolazi do velikoga umjetniĉkog uspona, kako u pogledu repertoara, tako i u reproduktivnom umjetniĉkom nivou. Uz standardna djela W. A. Mozarta, R. Wagnera i dr., na programu se nalaze i predstavnici suvremenog opernog stvaralaštva S. Prokofjev, D. Šostakoviĉ, I. Stravinski, E. Kfenek, K. Weill i dr. Potaknuti povoljnom situacijom, u tom se razdoblju javljaju i slovenski kompozitori s djelima razliĉitih stilskih smjerova, od novoromantike do ekspresionizma. MeĊu njima posebno su se istakli Marij Kogoj (1895—1956) s ekspresionistiĉki koncipiranom operom Crne maske (1927), Slavko Osterc (1895—1941), ideolog muziĉkog modernizma, s operama Krst pri Savici (1921), Iz komiĉne opere (1928), Krog s kredo (1929), Salome . (1929), Medea (1930) i Dandin v vicah (1930), Matija Bravniĉar (1897—) s operama Pohujšanje v dolini Šentflorijanski (1930) i Hlapec Jernej in njegova pravica (1941), Danilo Švara (1902—) s operama Kleopatra (1940), Veronika Deseniška (1946), Prešern {Slovo od mladosti; 1954) i Ocean (1970) i Marjan Kozina (1907— 1966) s Ekvinokcijem (1946). Na podruĉju scenske muzike vrijedne su priloge dali Lucijan Marija Škerjanc, Pavel Šivic, De-metrij Zebre, Vilko Ukmar i dr. God. 1939—45 (direktor Vilko Ukmar), neposredno pred Drugi svjetski rat i za vrijeme okupacije, Opera nije imala vidlji vijih rezultata, no zato nakon OsloboĊenja pod vodstvom Mirka Polica, Sama Hubada, Valensa Vodušeka, Danila Svare, Demetrija Ţebrea i Boga Leskovica ona je stvorila visoki umjetniĉki nivo, o ĉemu svjedoĉe i priznanja postignuta na gostovanjima u inozem stvu (Italija, Francuska, Austrija, Švicarska, Njemaĉka, Nizo zemska). D. Co. S obzirom na manje tehniĉke zahtjeve opereta je već od 1848 (najprije u fragmentima) bila dostupna ljubljanskim muziĉkim
739
amaterima. Njegovanje operete bilo je osobito ţivo u Dramatiĉnom društvu u Ljubljani (osnovanom 1867). U razdoblju izmeĊu 1918 i 1941 ona se stalno nalazila na repertoaru Opere SNG u Ljubljani i Slovenskoga gledališĉa u Mariboru, a poslije 1945 prelazi iskljuĉivo u domenu muziĉkih diletanata (Slovenjgradec, Kranj, Trbovlje, Jesenice i dr.). Medu slovenskim kompozitorima tom su se muziĉkom formom bavili Viktor Parma {Cariĉine Amazonke, 1902; Nećak, 1907; Venerin hram, 1908 i Zaruĉnik v škripcih, 1917), Janko Gregorc (Melodije srca; Erika), Hrabroslav Vogriĉ (Prvi maj; Moć uniforme), Radovan Gobec (Tremerski dukat; Planinska roţa; Hmeljska princesa; Beg iz harema; Habaku), P'. Rasberger i dr. (-^-Prilog). LIT. :J. W.Valvasor,Uie Ehre des Hertzogthums Krain,X,i689.—P.Padics, Frau Mušica in Krain, Ljubljana 1877. — A. Trstenjak, Slovensko gledališĉe, Ljubljana 1892. — J. Mantuani, O slovenski operi, Zbori, 1930. — F. Kidriĉ, Zgodovina slovenskega slovstva (1929—38). — 5. Škerlj, Italijanske gledališke prestave od XVII do XIX stoletja v Ljubljani, Ljubljana 1936. — C. Debevec, Neka) prispevkov k zgodovini ljubljanskoga gledališĉa do leta 1790, Kronika, 1937. — A. Groebming, Naša operna storitev, Tovariš, 1947. — F. Kalan, Obris gledališke zgodovine pri Slovencih, Novi svet, 1948—49. — D. Gvetko, Risto Savin, Osebnost in delo, Ljubljana 1949. ■— j. Traven Ustanovitev slovenske Opere in njen razvoj do prve svetovne vojne, Gledališki list, Opera Slovenskog narodnog gledališĉa v Ljubljani 1952—53, 10. — Isu, Slovenska Opera med obema vojnama, ibid. 1952—53. — D. Ludvik, Nemško gledališĉe v Ljubljani do leta 1790, Ljubljana 1957. — D. Cvetko, Zgodovina glasbene umetnosti na Slovenskem (3 sv.), Ljubljana 1958—60. — Isti, Acaderr.ia Philharmonicorum Labacensis, Ljubljana 1962. — J. Sivec, Opera v Stanovskem gledališĉu v Lju bljani od leta 1790 do 1861, Ljubljana 1971. B. Lk.
Srbija. Uvod u opersku delatnost, kako u stvaralaĉkom tako i u izvoĊaĉkom smislu, bile su prve pozorišne predstave na poĉetku XIX v. u Vojvodini i Srbiji; muzika je tamo bila zastupljena u velikoj meri. Te su predstave povremeno prireĊivale diletantske druţine u ponekim gradovima Vojvodine, a zatim u Knjaţevsko-srpskom teatru u Kragujevcu. U tom pozorištu nastao je — sa scenskom muzikom koju je komponovao Josif Šlezinger (1794—1870) — specifiĉni srpski muziĉko-scenski ţanr — komad sa pevanjem, potom negovan u ĉitavom XIX v., pa i na poĉetku XX v. MeĊu komadima sa Šlezingerovom muzikom, koji su se tada izvodili, isticala se Ţenidba cara Dušana (1840) koju je savremena štampa smatrala operom. Ista vrsta komada, preteţno sa muzikom Nikole Đurkovića (1812—1875), izvoĊena je u pozorištima koje je on 1841—48 vodio u Beogradu i Panĉevu. Komad sa pevanjem doţivljuje svoj puni rascvat od 1869 nadalje u Narodnom pozorištu u Beogradu. Tome je naroĉito doprinela muzika koju su komponovali Davorin Jenko (1835—1914; Đido; Potera; Devojaĉka kletva i dr.), Stanislav Biniĉki (1872— 1942; Put oko sveta; Ljiljan i omorika i dr.), Petar Krstić (1877— 1957; Koštana; Dorćolska posla i dr.) i Stevan Hristić (1885—1958; Guĉuk-Stana). Tesna povezanost izmeĊu ovih komada i potonjega razvoja opere i operete ogleda se i u tome što su dramski glumci, muziĉki vaspitani na osnovu komada sa pevanjem, bili, pored gostiju sa strane, i prvi izvoĊaĉi opera i opereta. Tako se u Beogradu 1882 izvodi prva srpska opereta Vraĉara od Davorina Jenka, 1894 opera U bunaru V. Blodeka, 1895 komiĉna opera Jabuka Huga Doubeka, 1899 opereta Ptiĉar C. Zellera, 1903 izvedena je i prva domaća opera Na uranku Stanislava Biniĉkog, na libreto B. Nušića, opet u izvedbi dramskih glumaca. Do Prvoga svetskog rata izvedene su u beogradskom Narodnom pozorištu još i ove opere: 1906 Cavalleria rusticana P. Mascagnija, 1908 / Pagliacci R. Leoncavalla i Ksenija Viktora Parme, 1909 Prodana nevestaB. Smetane, 1911 Bastien i BastienneW. A. Mozarta, 1912 Vilanovi dragoni A. Maillarta, 1913 // Trovatore G. Verdija i Djamileh G. Bizeta i 1914 Tosca G. Puccinija, Ĉarobni strelac C. M. Webera, Mignon A. Thomasa i Werther J. Masseneta; dirigovali su D. Pokorni, P. Krstić, S. Biniĉki i S. Hristić. Uporedo sa tim, osniva istaknuti pevaĉ (basista) Ţarko Savić (1861—1930) svoje privatno opersko pozorište (1909) koje zapoĉinje rad operetom Barun Trenk Srećka Albinija. Pored klasiĉnog operetskog repertoara ono neguje i operu. Tu su, pod vodstvom dirigenta D. Pokornog i H. Benešeka, izvedene i premijere domaćih dela, opera Majka (1910) Jovana Urbana i Knez Ivo od Semberije (1911) Isidora Bajića. Iako kratkotrajno po delanju (1909— 11), muziĉko pozorište Ţ. Savića bilo je oštar takmac Narodnom pozorištu: okupljalo je već prve domaće profesionalne pevaĉe (V. Turinski, Ţ. Savić, Sultana Cijukova, A. Biniĉki i dr.). Izvestan podstrek za opersku delatnost u Beogradu predstavljalo je 1911 duţe gostovanje opere Hrvatskog zemaljskog kazališta iz Zagreba koja je dala 15 predstava iz klasiĉnog operskog repertoara. Pre Prvoga svetskog rata operske su predstave u Narodnom pozorištu izvoĊene samo povremeno u sklopu dramskog repertoara. God. 1920 osnovana je Opera kao samostalna grana. Direktor i prvi dirigent bio je Stanislav Biniĉki, drugi dirigent Stevan Hristić. Iako u poĉetku oslonjena samo na domaće pevaĉe (E. Pinterović, T. Arsenović, V. Turinski, D. Petrović, R. Ertl i dr.)
740
OPERA U JUGOSLAVIJI
OPERA U JUGOSLAVIJI. P. Konjović, Koštana, Beograd, 1931
repertoar opere bio je već prvih sezona veoma obiman (G. Puccini, J. Massenet, G. Verdi, P. I. Ĉajkovski, P. Mascagni, R. Leoncavallo, G. Bizet, A. Thomas, G. Rossini). Nastavak rada Beogradske opere, naroĉito u dekadi 1924—35, kada je direktor bio Stevan Hristić, obeleţen je velikim prilivom ruskih umetnika (pevaĉa, reditelja, scenografa i korepetitora) koji su omogućili proširenje repertoara i znatnim brojem dela ruskih kompozitora (M. F>, Musorgski, N. Rimski-Korsakov, A. Rubinstein, A. N. Ĉerepnjin, D. Šostakoviĉ). U isto vreme, pod vodstvom diri genata/ Ivana Brezovšeka, Krešimira Baranovića, Lovre Mataĉića, Predraga Miloševića, Jovana Bandura i Josefa Kripsa, izveden je, pored standardnog italijanskog repertoara, i niz najznaĉajnijih dela svetske operske klasike, od Ch. W. Glucka i W. A. Mozarta, preko R. Wagnera i A. Dvofaka do R. Straussa i L. Janaĉeka. Medu vrhunskim ostvarenjima iz toga perioda istiĉu se Boris Godunov M. P. Musorgskog (1926 sa Miloradom Jovanovićem u naslovnoj ulozi, a 1936 sa F. Šaljapinom kao gostom), Salome R. Straussa (1931 sa Bahrijom Nuri Hadţić), Gianni Schicchi G. Puccinija (1934 sa Ţarkom Cvejićem) i Tannhduser R. Wagnera (1934 sa Rudolfom Ertlom i Mariom Šimencom). Umetniĉ kom usponu i osavremenjivanju sveukupnog scenskog izraza poslednjih godina pred rat, mnogo je doprineo reditelj Erich Hezel. U razdoblju do Drugoga svetskog rata predstavljen je na sceni Beogradske opere gotovo ĉitav dotadašnji istorijski i stilski razvoj iz oblasti srpskog operskog stvaralaštva: od opera Nw uranku S. Biniĉkog (1923) i Zulumćara P. Krstića (1927) preko Sutona S. Hristića (1925) i opera Petra Konjovića Vilin veo (1923), Knez od Zete (1929) i Koštana (1931) do muziĉke drame Đurad Branković (1940) Svetomira Nastasijevića. Od hrvatskih kompozitora izvedene su opere Morana (1932) i Ero s onoga svijeta J. Gotovca (1937)) Adel i Mara J. Hatzea (1933), Hasanaginica L. Šafranek-Kavića (1934), Dorica pleše K. Odaka (1935) i Nikola Šubić Zrinjski I. Zajca (1939). Iako srpski kompozitori nisu ispoljili gotovo nikakav afinitet prema opereti, interesovanje za nju u publici bilo je uvek izraţeno. O tome svedoĉe pojedine operetske grupe, formirane izmeĊu dva rata, koje su u razliĉitim beogradskim dvoranama (Kleridţ, Luksor, Vraĉar i dr.) izvodile uglavnom afirmisana'dela iz beĉko-peštanskoga repertoara, a od jugoslovenskih kompozitora Vraĉaru Davorina Jenka, Bosansku ljubav Alfreda Pordesa i Malu Floramye Ive Tijardovića. U istom su periodu gostovali u više mahova operetski ansambli Osjeĉkog i Zagrebaĉkog kazališta. Isto kao i posle Prvoga svetskog rata, tako je i posle Drugog, Opera, teško oštećena bombardovanjem i poţarom, morala da zapoĉne sasvim iz poĉetka, naroĉito u pogledu materijalne opreme. Ona je — pod rukovodstvom Oskara Danona (koji je, uz mali prekid, od 1945 do 1960 bio njen direktor) — postupno, prema mogućnosti, izgraĊivala repertoar i kadrove izvoĊaĉa; ujedno je i pronalazila odreĊeni umetniĉki smer. U prvim godinama posle OsloboĊenja obnavljala je stare predstave novim izvoĊaĉima (ruska i italijanska klasika) ili je postepeno proširivala repertoar tako da se tokom godina sve više usredsreĊivala na osavremenjivanje muziĉko-scenskog izraza. Uz istaknute soliste koji su već pre rata nastupali (M. Bugarinović, Z. Gjungjenac, Z. Zikova, M. Pinterović, A. Mezetova, J. Rijavec, V. Popović, N. Cvejić, Ţ. Cvejić, S. Janković, A. Marinković), poslednjih godina sve vaţnije mesto zauzimaju mladi pevaĉi (V. Hevbalova, B. Cvejić, M. Miladinović, R. Bakoĉević, B. Kalef, M. Stojanović, R. Smiljanić, O. Đokić, D. Starc 3 D. Popović, J. Gligorijević,
S. Andrašević, N. Mitić, A. Đokić, Đ. ĐurĊević) koji — za sa izvanrednim umetnikom Miroslavom Ĉangalovićem — danas gotovo ceo repertoar. Dok je u poĉetku reţija bila ugla' u rukama J. Kulundţića, poslednjih se godina kao reditelj M. Sabljić, a za dirigentskim pultom stoje K. Baranović, O non, P. Milošević, D. Miladinović, B. Babić i B. Pašćan. L niĉki uspon hora (1945—62 dirigent M. Bajšanski, otada S. K dopreneo je velikom uspehu pojedinih predstava. Nakon neosporne afirmacije, snimljene su kompletne opere na gr fonske ploĉe inostranih firmi (Boris Godunov, Hovanšĉina, Igor, Ivan Susanjin, Snjeguroĉka, Evgenije Onjegin, Pikova da a uz to je Opera sa celim ansamblom gostovala u Wiesba (1955—62 svake godine), Parizu (1956, 1957 i 1959), Fi (1957), Lausannei (1958—60, 1961, 1967, 1969 i 1973), Vei (1959—61, 1967—68), Milanu (1961), Varšavi (1960), I (1961—62 i 1969), Edinburghu (1962) i Madridu (1965 i 1 Savremeno opersko stvaralaštvo zastupljeno je preteţno jug venskim delima, obnovljenim ili premijernim izvoĊenjima c Petra Konjovića (Knez od Zete, 1946, 1968; Koštana, 19 Seljaci, 1952), Jakova Gotovca (Ero s onoga svijeta, 1949), K mira Baranovića (Nevjesta od Cetingrada, 1951), Ive Lhotke linskog (Analfabeta, 1954 i dve njegove jednoĉinke pod n. vom Ĉinovniĉke komedije, 1972), Stevana Hristića (Suton, i< Nikole Hercigonje (Gorski vijenac, 1957), Mihovila Logara kondirena tikva, 1958, 1972 i Ĉetrdeset prva 1966), Stanojla 1 ĉića (Simonida, 1958, 1968), Dušana Radića (Ĉele-kula, 19 Ljubav to je glavna stvar, 1963) i Enrika Josifa (Smrt Ste; Deĉanskog, 1970). IzvoĊenjem opereta i lakšeg revijalno-komedijskog ţanra ■ se posle OsloboĊenja Beogradsko pozorište (ranije Beograi komedija, potom Savremeno pozorište). Pored dvadesetak la iz starijeg i novijeg inostranog stvaranja prvi put su ovde i: dene operete Ive Tijardovića Mala Floramye (1954) i Spi akvarel (1962), muziĉka komedija Dušana Koštica Majstori su ljudi (1962), kao i musical Đela Jusića Dundo Maroje J2 (19 U Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu negoval: se, od njegova osnivanja 1861, komadi s pevanjem, većinon muzikom Aksentija Maksimovića (1844—1873), Huga Dout (1852—1897) i Isidora Bajića (1878—1915). Operski i opere repertoar, zapoĉet 1896 operom Jovanĉini svatovi V. Ma; i operetom Lepa Galatea F. Suppea, upotpunjen je, pod vodst\ upravnika pozorišta Ţarka Savića do 1914, većinom operarr operetama koje su ranije bile na repertoaru njegove ustan u Beogradu, no i domaćim operama I. Zajca (Nikola Šubić Zr ski), V. Parme (Ksenija), S. Biniĉkog (Na uranku) i I. Ba (Knez Ivo od Semberije). U ansamblu koji je bio sastavljen naji od muzikalnih dramskih glumaca najistaknutiji je bio tenor D gomir Kranĉević (1878—1958) koji je sve do 1948 nastupac operama, operetama i dramama. Opera kao stalna institucija Srpskog narodnog pozori obrazovana je u Novom Sadu posle Prvoga svetskog rata. Ras] laţući stalnim kadrom solista, hora, orkestra i malim baletsk ansamblom, ona je izvodila dela standardnog operskog i oper skog repertoara no njena je delatnost prekinuta 1928 kada izgorela pozorišna zgrada. Od 1947 Opera radi s novim poleto uklapajući u svoje programe i baletske predstave. Novosad; opera, u kojoj su se kao direktori izmenili V. Ilić, P. Miloše\ L. Buta, V. Popović, R. Bruci i R. Nemeth, izgradila je šii repertoar sa standardnim delima italijanske, ruske i francus opere. Kod toga nije zapostavljena ni domaća operska produkc ni savremeno opersko stvaranje u svetu. U okviru Narodnog pozorišta u Subotici postojala, je u p riodu 1945—55, Opera sa direktorom i dirigentom Milanc Asićem na ĉelu. Izvodila je dela iz klasiĉnog italijanskog repert ara i operete, a 1953 izvela je prvu bunjevaĉku operu Duţijan Josipa Andrića. Od 1955 daju se u Subotici operske predsta samo povremeno (-> Prilog). LIT.: Đ. Maletić, Grada za istoriju Srpskog narodnog pozorišta u Bt gradu 1835—1869, Beograd 1884. — L. Stanojević, O Srpskom narodnom t zorištu, Sremski Karlovci 1906. — J. Dimitrijević, Istoriski razvoj opere u B( gradu, Ţivot i rad, 1930, 32—34. — S. šumarević, Pozorište kod Srba, Beogr 1939- — ^-- Dotlić, Kulturna i nacionalna misija Srpskog narodnog pozori: u vojvoĊanskom srpstvu, Novi Sad 1941. — Isti, 80-godišnjica Narodnog po! rišta u Beogradu, Letopis Matice srpske, 1949, 364, 6. — M. Grol, Iz pozorii predratne Srbije, Beograd 1952. — M. Tomandl, Srpsko pozorište u Vojvodi I—II, Novi Sad 1953—54. — 5. Đurić-Klajn, Deset godina beogradske ope: Pozorišni ţivot, 1955, 1. — Ista, Razvoj jugoslovenskog operskog stvaralašt\ Muzika i muziĉari, Beograd 1956. — 10-godišnjica obnovljenog rada ope Srpskog narodnog pozorišta. Novi Sad 1957. — B. Dragutinović, Ĉetiri decen opere i baleta Narodnog pozorišta, „Narodno pozorište Beograd 1869 —19c Beograd 1959. — P. Cindrić, Hrvatski i srpski teatar, Zagreb 1560. — Srps] narodno pozorište u Novom Sadu, Spomenica 1861 —1961, Novi Sad 1961. ■ B. Dragutinović, Prolegomena za istoriju Opere i Baleta Narodnog pozorišt Jedan vek Narodnog pozorišta u Beogradu 1868 —1968, Beograd 1968. — Isi Bela knjiga o operi (sa G Miletićem i R. Jovanovićem), Beograd 1C70. S. Đ. K. 1
OPERA BUFFA — OPIENSKI OPERA BUFFA (tal. komiĉna opera), talijanska vrsta komiĉne opere. Razvila se u XVIII st., djelomiĉno iz intermezza, koji su se izvodili izmeĊu ĉinova opere serie. U operi buffi muziĉke toĉke povezane su ili govorenim dijalozima ili jednostavnim tzv. recitativo secco. Pojavila se kao izdanak ojaĉaloga graĊanskog staleţa i njegova realistiĉkoga gledanja na muziĉko kazalište. GraĊanstvu nisu više bili potrebni mitološki, fantastiĉni i historijski sadrţaji koji su vladali libretima opere serije. O. b. iznosi na pozornicu ljude, karaktere i zbivanja iz svakidašnjeg ţivota te se ĉesto obara na nezdrave društvene pojave i ismjehuje ih. U operi buffi redovito nastupaju tipizirani likovi, poznati iţ tzv. commedia dell'arte (hvalisavi vojnici, lukave sluge, stari, zaljubljeni i škrti skrbnici i dr.). U poĉetku sudjeluje u operi buffi mali broj izvodilaca, u njoj nema zbora, a orkestralna je pratnja obiĉno dosta skromna. Operu burTa su izgradili kompozitori -> napuljske škole. MeĊu najstarije zaokruţene oblike ubrajaše // Trionfo dell'onore A. Scarlattija (1718), a najpoznatija od ranih opera je La Serva padrona (!733) G. Pergolesija. Ona je prigodom druge izvedbe u Parizu (1752) izazvala oštru polemiku ~> buffonista i antibuffonista. U prvom razdoblju opere buffe istiĉu se djela N. Logroscina i B. Galuppija. S vremenom prodiru u nju elementi opere serie. Autori takvih kasnijih opera buffa su meĊu ostalima N. Piccinni, G. Paisiello i D. Cimarosa. Vrhunac doseţe ta vrsta opere u djelu // Barbiere di Siviglia G. Rossinija (1816). LIT.: M. Scherillo, Storia letteraria dell'opera buffa napoletana, Napoli 1883 (II izd. 1917). — A. Delta Corte, L'Opera comica italiara nel' 700 (2 sv.J, Bari 1923 (španj. Buenos Aires 1928). M. Kun.
OPĆRA-COMIQUE (franc. komiĉna opera), vrsta opere koja se razvila u Francuskoj u XVIII st. U njoj su muziĉke scene povezane govorenim dijalozima, a po sadrţaju moţe biti i ozbiljna i komiĉna. U poĉetku je jednostavna, veoma duhovita i satiriĉna. Pojavila se u Francuskoj — sliĉno kao i opera buffa u Italiji, ballad-opera u Engleskoj ili Singspiel u Njemaĉkoj — kao posljedica velikih promjena u ondašnjemu društvenom ţivotu. GraĊanski staleţ bio je u to doba već dovoljno ojaĉao i njegov utjecaj na umjetnost bivao je sve veći. On se oĉitovao i u sve realistiĉnijem gledanju na muziĉko kazalište, ispoljujući se kao reakcija na neprirodnost i sadrţajno siromaštvo dvorske ozbiljne opere. Razvoju francuske opere-comique osobito je pogodovala oštra diskusija -*- buffonista i antibuffonista, koju je 1752 izazvala pariška izvedba opere La Serva padrona G. Pergolesija. Preteĉe opere-comique bile su popularne sajamske predstave s tipiziranim likovima, komiĉnim situacijama i vedrim pjesmama t.zv. -> vaudeville. Postepenom, ali upornom prodiranju opere-comique u pariška kazališta pomogla je i djelatnost enciklopedista, posebno D. Diderota i J. J. Rousseaua, koji su u svojim radovima napadali estetiku ozbiljne opere i branili ideje buffonista. Prvi umjetniĉki vrhunac doţivljuje o.-c. u djelima E. R. Dunija, A. D. Philidora, P. A. Monsignvja i nadasve A. E. M. Gretrvja. Premda o. -c. gubi s vremenom neka svoja specifiĉna svojstva, ipak je velik broj francuskih opera XVIII pa i XIX st. ĉesto po obliku o.-c. Operna djela L. Cherubinija, A. Boieldieua, D. F. Auberta, L.-F. Herolda i mnogih drugih autora pripadaju većinom toj vrsti opere. I Carmen G. Bizeta u izvornoj verziji je o.-c. s govorenim dijalozima koji su istom kasnije zamijenjeni recitativima. LIT.: E. Campardon, Les Spectacles de la Foire ... depuis 1595 jusqu'en 1791 (2 sv.), Pariš 1877. — Ch. Th. Malherbe, Precis d'histoire de l'opera-comique (2. sv.), Pariš 1892—93. — A. Pougin, L'Opera-comique pendant la Revolution, Pariš 1891. — G. Cucuel, Les Createurs de l'opera-comique francais, Pariš 1914. — E. Genest, L'Opera conru et inconnu, Pariš 1925. — R. A. Mooser, L'Opera-comique francais en Russie au XVIII e siecle (3 sv.), Geneve 1932 (II izd. 1954). — D. J. Grout, The Origin of the Opera-Comique (5 sv.), Harvard 1939. — M. Cauchic, The High—Lights of French Opera Comique, MQ, 1939. — R. Dumesnil, L'Opera et l'opera comique, Pariš 1947 (rovo .zd. 1961). — M. Cooper, Opera-comique, London 1949. M. Kun.
OPERA SEMISERIA (tal. poluozbiljna opera), u XVIII st. naziv za ozbiljnu operu s pojedinim komiĉnim prizorima. OPERA SERIA (tal. ozbiljna opera), potkraj XVII i u XVIII st. naziv za operu s libretom ozbiljna, tragiĉna sadrţaja. Nasuprot -> operi buffi o. s. je patetiĉna, ĉesto neprirodna i izvještaĉena, naivna i neuvjerljiva. U izvedbama takvih talijanskih opera u potpunosti se oĉitovala samovolja pjevaĉa, teţnja za isticanjem nezdrava vokalnog virtuoziteta, pa su upravo negativnosti te operne vrste potakle Ch. W. Glucka da provede reformu operne umjetnosti. OPERETA (tal. operetta mala opera; franc. operette, engl. operetta ili light opera, njem. Operette), muziĉko-scensko djelo laganoga, zabavnog karaktera. Sastoji se od niza muziĉkih i plesnih toĉaka povezanih govorenim dijalozima. Sadrţaj operete ĉesto je naglašeno sentimentalan, muzika teţi za dopadljivošću i popularnošću, pa se stilski oslanja na zabavnu muziku. Plesne toĉke operete obiĉno su suvremeni društveni plesovi. Operetni
741
OPERA BUFFA. Prizor iz commedia dell'arte, Napulj, 1741—42
orkestar ima neznatnu ulogu u općoj koncepciji djela; on je samo pratnja pjevaĉima i baletu. Izraz o. susreće se u XVII i XVIII st. kao naziv za kraću operu. U Njemaĉkoj se tako nazivaju preradbe talijanskih opera buffa te francuskih vaudevillea i opera-comique. Preteĉe klasiĉne operete su svi muziĉko scenski oblici kraćega opsega s elementima parodije, od opernih parodija do vaudevillea. O. kao posebna vrsta razvila se sredinom XIX st. u Parizu i u Beĉu. Tip pariške operete stvorio je F. Herve koji svoja djela naziva katkad i musiquette. Vrhunac postiţe francuska o. u kompozicijama J. Offenbacha. Uz njega su se istakli i A. Ch. Lecocq, E. Audran, R. Planquette i A. Messager. Prvi autor izrazito beĉke operete je F. Suppe, a nakon njega stekao je u tom gradu popularnost i F. Millocker. Po karakteru beĉka o. je malograĊanska i sentimentalna. Francuska je naprotiv odraz velegradskog ţivota; u njoj nije rijetka ni satira ni parodija. Najveći meĊunarodni uspjeh postigla su u XIX st. operetna djela J. Straussa ml. Nakon njega beĉka o. (K. Zeller, R. Henberger, C. M. Ziehrer) preuzima sve više elemente francuske operete te se ĉesto muziĉki izjednaĉuje sa zabavnom muzikom. Neki je autori, meĊutim, nastoje pribliţiti komiĉnoj operi (F. Lehar, E. Kalman, L. Fali, E. Evsler, O. Straus), ali ona ipak nikad ne gubi konvencionalni, zabavni i neproblematiĉni znaĉaj. U Berlinu se krajem XIX st. javila o. specifiĉnog lokalnog kolorita, ĉesto s tekstom u dijalektu i naglašenom parodijom (P. Lincke, R. Nelson, E. Kiinnecke, E. Nick). Oko 1930 taj se tip operete razvio u -> reviju. Medu engleskim autorima opereta istiĉe se A. Sullivan, a u Americi V. Herbert, G. Friml, S. Romberg. Ondje se osobito od oko 1920 njeguje njen posebni oblik ->• musical (I. Berlin, J. Kern, G. Gershwin). I veliki kompozitori kao R. Leoncavallo, P. Mascagni, J. Massenet, C. Saint-Saens, E. Chabrier, A. Honegger i dr. pisali su povremeno i operete. Od jugoslavenskih operetnih kompozitora najpoznatiji su S. Albini i I. Tijardović. (-> Opera u Jugoslaviji.) LIT.: C. Preiss, Beitrage zur Geschichte der Operette, Berlin 1909. — L. SckneiĊer, Les Maitres de Koperette, Pariš 192T (II izd. 1923). — A. Neisser, Vom Wesen und Wert der Operette, Leipzig 1923. — A. Orel, Wiener Tanzmusik und Operette, 1924. — O. Guttmann, Moderne Operette, Berlin 1925. — O.Keller, Die Operette in ihrer geschichtlichen Entvvicklung: Musik, Libretto, Darstellung, Leipzig, Wien i New York T926. — S. Mackinlay, Origin and Development of Light Opera, London 1927. — P. Bekker, Das Operettentheater, Leipzig 1930. — K. Westermeyer, Die Operette im Wandel des Zeitgeistes: von Offenbach bis zur Gegenwart, Munchen 1931. — E. Nick, Vom Wiener Walzer zur Operette, Hamburg 1954. — H. Kaubisch, Operette, Berlin 1955. — B. Grun, Kulturgeschichte der Operette, Miinchen 1961. — A. Wiirz, Operette, MGG, X, 1962. — G. Hughes, Composers of Light Opera, New York 1962. — J. Bruyr, L'Operette, Pariš 1962. — M. H. Lubbock, The Complete Book of Light Opera, New York 1963.— H. Renner, Neuer Opernund Operettenfiihrer, Miinchen 1963. M. Kun.
OPIESSKI, Henryk, poljski kompozitor i muzikolog (Krakov, 13. I 1870 — Morges, Vaud, 21. I 1942). Studirao u Krakovu kod W. Ţelenskog, zatim kod V. d'Indvja na Scholi Cantorum u Parizu, i kod H. Urbana u Berlinu, a 1904—06 uĉio u Leipzigu historiju muzike kod H. Riemanna, a dirigiranje kod A. Nikischa. Od 1908 operni dirigent u Varšavi; 1911 utemeljio ĉasopis Kwartalnik muzyczny. God. 1912—14 ponovo studirao muzikologiju u Leipzigu i postigao doktorat. Po povratku u Poljsku (1919) bio je do 1926 direktor Konzervatorija u Poznanu; 1920 pokrenuo mjeseĉnik Przegled muzyczny i ureĊivao ga od 1926 kad odlazi u Švicarsku gdje preuzima vodstvo vokalnog ansambla Motet et Madrigal (osnovao ga 1917) s kojim je koncertirao po cijeloj Evropi, izvodeći muziku XVI i XVII st. Muzikološka djela Opieii-
OPIENSKI — OPUS
742
skoga, medu kojima je najuspjelija monografija o S. Moniuszku, idu u red najboljih radova o poljskoj muziĉkoj prošlosti. DJELA. INSTRUMENTALNA. Tri simfonijske pjesme: Lilla WeneĊa, 1908; Zygmunt August i Barbara, 1912 i Medytacja na temat Kaszubski. Sdnes lyriques en forme de quatuor za gudaĉki kvartet; Berceuse i Krahozviak za violinu i klavir; Tkime varie za klavir. — DRAMSKA. Opere: Daniel (nedovršena); Maria, 1924 i Jakub lutnista, 1927. — VOKALNA : kantata u spomen A. Mickiewiczu; Veni Creator za zbor i orkestar, 1927; biblijske scene VEnfant prodigue, 1930; zborovi; solo-pjesme. — SPISI: Jacob Polonais et Jacobus Reys, Rie-mannFestschrift, 1909; F. Chopin, 1909 (II izd. 1925); Chopin jako tmorca, 1911; Ignacy Jan Paderezvski, 1910 (II izd. 1928; franc. prijevod 1929 i 1948); Dziejc muzyky pozvszechnej w Zarysie, 1912 (II izd. 1922); La Musigue polonaise, 1918 ( I I izd. 1929); Stanislaw Moniuszko, 1924; brojne studije i ĉlanci. — Objavio pisma F. Chopina (II izd. 1937; prevedeno na njem., franc. i engl.). LIT.: A. Fornerod, Henrvk Opiehski, Lausanne 1942. — Z. Lissa, Henryk Opiehski, MGG, X, 1962.
OPITIIS, Benedictus de -> Ducis, Benedictus OPOLSKI, Ankica, pjevaĉki pedagog (Vinkovci, 16. V 1913 —). Završila studij na Pedagoškoj akademiji; pjevanje uĉila u Zagrebu (J. Marion Vlahović, Z. Šir) i na ljetnim teĉaje vima u Salzburgu (Moratti, A. Bahr-Mildenburg). Ĉlanica Ko mornog zbora na Radio-Zagrebu, 1946—47 solist kazališta August Cesarec u Varaţdinu, gdje nastupa u opereti i na koncertima, 1948—51 nastavnik na Muziĉkoj školi u Šibeniku i od 1951 na stavnik pjevanja na Muziĉkoj školi u Varaţdinu. Vrstan pedagog, odgojila niz pjevaĉkih umjetnika meĊu kojima su Ruţa Pospiš-Baldani, Franjo Petrušanec, Milica Rusman, Nevenka Petković-Sobjeslavski i dr. K. Ko. OP. POSTH. dat.), krptica za opus posthumum. Njom se oznaĉuje djelo objavljeno nakon autorove smrti. OPREKA (lat. relatio non harmonica; engl. false relation ili cross-relation, franc. fausse relation, njem. Querstand, tal. falsa relazione), odnos izmeĊu jednog tona u akordu i njegove kromatske promjene, koja nastupa u slijedećem akordu u nekom drugom glasu:
i O. je, prema tome jedna vrsta kromatskog odnosa, ali bez kromatskoga pomaka. Najviše primjera opreke nalazi se u vokalnoj višeglasnoj muzici XVI st. No u toj se muzici o. redovito pojavljuje kao posljedica samostalnog kretanja glasova: pojedina kromatska varijanta jednog tona nastupa u jednome od glasova prvenstveno kao posljedica odreĊenoga voĊenja melodijskih linija, a ne kao faktor harmonijskog pomaka: Palestnina: Motet »Ouae est ista?«
EE
P
Pff Znatno se rjeĊe opreke javljaju u klasiĉnoj muzici. Razlog je toj pojavi, što se ta muzika — većinom homofone, dakle akordiĉke, odnosno harmonijske prirode — temelji na jednostavnim i logiĉnim harmonijskim odnosima, unutar kojih o. ĉesto djeluje neugodno i tvrdo, pa ĉak i do te mjere nelogiĉno, da se priĉinja kao da je po srijedi samo neĉista intonacija (-> Intonacija, ~> Har-
monija, —- Homofonija). Odatle i postavka klasiĉne muziĉk rije da o. djeluje tvrdo i neprirodno tamo gdje ona pred: jedino harmonijsko kretanje:
Neugodan se uĉinak gubi ako istodobno s oprekom na i drugi novi harmonijski elementi: , rW-i
-T*-lP --- P --
i*
Kompozitori romantike zamijetili su poseban zvukovni u opreke, pa su je poĉeli svjesno upotrebljavati kao sredstvo monijskog izraza: , Brahms: Simfonija bn3 u F-duru
No sve veći porast kromatike u istom razdoblju doveo toga, da je pojam opreke uskoro izgubio svako praktiĉno znai i smisao. j^ 1 OPSEG (lat. ambitus; engl. compass, range, franc. diap njem. Umfang, tal. ambito), izraz koji oznaĉuje raspon od dubljeg do najvišeg tona nekog instrumenta ili ljudskoga g Instrumenti se po opsegu dijele na duboke ili basove, sre ili altove i visoke ili diskantove instrumente. Duboki muški je bas, srednji je bariton, a visoki je tenor; duboki je ţenski alt, srednji je mezzosopran, a visoki je sopran (->■ Ambi OPUS (lat. djelo; franc. oeuvre, tal. opera), oznaka uz dodatak broja sluţi za numeriranje djela pojedinog ai (većinom kronološkim redom). O. moţe obuhvaćati više mi ili većih djela, a moţe oznaĉivati i samo jednu kraću kompozi Sistem svrstavanja djela pod brojeve opusa uveden je kr: XVII st. Najprije se upotrebljavao samo za instrumentalne k pozicije. U Mozartovo vrijeme bio je već općenito uobiĉ; ali ga tek L. van Beethoven provodi dosljedno. MeĊutim, mnogih kompozitora numeracija opusa nije pouzdana s obzi na kronološki redoslijed nastajanja djela. Ĉest je sluĉaj da i vaĉi, kad objavljuju mladenaĉke kompozicije poslije auto smrti, numeriraju ta djela višim brojem opusa nego kasnije stala djela. Nerijetko izdavaĉi i samovoljno mijenjaju auto oznake ili neoznaĉena djela svrstavaju pod proizvoljno odab: brojeve opusa. Kratica op. upotrebljava se za o. od XVIII nadalje. z Gi
TISKANJE DOVRŠENO 9. V 1974.
Knjiţnica Zelina
nm
540021994
»Narodne novine«, Zagreb - (114) Oznaka za narudţbu: UT-XI/11-8
110735