Sveučilište Josipa Jurja Strossmay Str ossmayera era u Osijeku Filozofski fakultet u Osijeku
Odsjek za hrvatski jezik i književnost Kolegij: Stilistika
Mentorica: Doc. dr. sc. Sanja Jukić Studentica: Martina Ivanko Datum: 30. svibnja 2016.
ski r anje nj e poezi j e1 Branka Golića Stilistička analiza pjesme D emaski 1. Naslov Naslov pjesme Demaskiranje zbilje
Branka Golića konvencionalno je smješten, odnosno
centriran je i nalazi se iznad teksta. Naslov je postavljen u odnos s izvantekstualnom zbiljom, a ujedno je i metafora. Mog uće ga je poistovjetiti sa samim tekstom, jer i u njemu pronalazim svojevrsno demaskiranje zbilje, ali prikaz
navedenoga navedenoga donosim u trećem poglavlju ovog rada.
2. Forma i okvir
Na bjelini stranice nižu se strofe i to upućuje na vertikalnost teksta. Dakle, tekst je vizualno i semantički perceptibilan, što znači da ga najprije primamo kao sliku, š to je i smisao vertikalnosti, koja je osnov no
obilježje pjesničkog teksta. Podijeljen je na četiri manje
jedinice, odnosno strofe. Svaka je od strofa označena broje m i strofe se kontinuirano nadopunjuju i sudjeluju u oblikovan ju tom
značenja teksta. Svaka se strofa sastoji od dva stiha i
redukcijom i oskudnošću teksta pojačava se značenje i dojam koji tekst treba ostaviti na
čitatelja. Treba naglasiti da je Golić formu za svoju pjesmu preuzeo od Federica Garcie Lorce, točnije iz njegove pjesme Oproštaj, samo što u Lorcinoj pjesmi strofe nisu označene brojevima.
3. Tematsko-motivska struktura
1
Goran Rem, Pogo Rem, Pogo i tekst (Zagreb: (Zagreb: Meandarmedia, 2010), str. 501.
Pjesma je intertekstualnog i intermedijalnog karaktera. Rem u Pogu i tekstu
ističe poveznicu
između Golićevog Demaskiranja poezije i Lorcina Oproštaja2 pa je Golićevu pjesmu najbolje usporedno analizirati s Lorcinom. pjesme,
Intertekstualnost se očituje i u formi i u sadržaju Golićeve
kao što je nav edeno u prethodnom poglavlju. Osim forme, Golić je preuzeo i
konkretne motive od L orce. otvoren.3,
Primjerice, prvi stih Golićeve pjesme glasi Ostavite televizor
a Lorca u svojoj prvoj strofi piše ostavite balkon otvoren.4 U objema je pjesmama
osnovni moti v
smrt, ali se ona i želja za životom različito manifestiraju u ovim pjesmama.
Lorcin subjekt želi da balkon ostane otvoren, dok Golićev želi to isto za televizor, odnosno želi da televizor ostane uključen. Osim razlike u razdoblju nastanka ovih pjesama, druge veće razlike nema. I Lorca i Golić balkon i televizor smatraju potvrdom čovjekove egzistencije, samo što je Golićeva pjesma prilagođena suvremenom dobu, ali i za cilj ima istaknuti to da bez obzira o kojem razdoblju u ljudskoj povijesti bilo riječi, čovjek i njegove strasti i želje ostaju istima. Intermedijalni karakter Golićeve pjesme očituje se u navođenju medija televizije, odnosno televizora pa kada u drugom stihu prve strofe piše Dijete pod palmom gladno5,
to ponovno upućuje na medij televizor, jer se, po mom sudu, doima da čitatelju
prenosi sadržaj koji televizija nudi, odnosno koji se prikazuje na televizoru. Navedeni se postupak ponavlja i u sljede ćim
dvama strofama, koje se doimaju kao sadržaj neke
informativne emisije, primjerice vijesti. Druga
se strofa osobito može povezati s društvenom
zbiljom: Kamera snima pogled hladno uperen. 6 Osim
što opisuje nekog televizijskog voditelja ili film ili neki drugi televizijski sadržaj, stih
oslikava i društvo u kojemu čovjek susreće hla dna lica, koja nisu samo dio jedne informativne emisije. Nadalje, u Lorcine dvije središnjie strofe vidljiv je sadržaj iz zbilje, ali koji se također može pronaći na televiziji, jer je informativnog karaktera te donosi izrazitu vizualnu i auditivnu dimenziju:
Dijete naranče jede. (Vidim sa svog balkona)
Kosac žito kosi. 2
Isto. Isto. 4 Lorca* 5 Rem, Pogo i tekst , str. 501. 6 Isto. 3
(Čujem sa svog balkona.)7
U Lorcino doba nije bilo televizije i Golić je to znao, ali je svejedno uočio ono što sam gore već spomenula, a to je da se čovjek u svojoj biti ne mijenja, samo se prilagođava svoj emu dobu, dobu tehnološkog napretka, tj. dobu televizije. Potvrdu za takav stav nalazim u Removu Pogu i tekstu , gdje Rem ističe da Golić ludistično intertekstualizira s pjesmom Oproštaj F. G. Lorce,
demonst rirajući
transformaciju moderne civilizacije od ne posrednoga do
posredovanog impresionizma, od fascinacije neposrednom osjetilnom percepcijom svijeta kao
dokazom žive egzistencije do fascinacije televizijom, točnije uključenim televizo rom kao signalom žive zajednice u privatnome prostoru, pri čemu nisu bi tne slike svijeta koje TV emitira već sama činjenica njegove uključenosti. 8
U našem je dobu fascinacija televizijom
također zastupljena, ali je osobit naglasak i na društvenim mrežama s kojima se svakodnevno susrećemo na internetskim stranicama i na kojima velika većina nas ima svoje profile. Ako već televizor nije otvoren, otvoreni su naši Facebook i Instagram profili, koji, mada mi ne bili tu, upućuju na to da mi jesmo tu i da egzistiramo, jer tko god pogleda naš profil na društvenim
mrežama, vidjet će da smo tu: vidjet će - nas. Na ovoj razini interpretacije dopušteno mi je govoriti o dvostrukom demaskiranju koje sam prepoznala u Golićevoj pjesmi. Osim raskrinkavanja zbilje u pjesmi Demaskiranje poezije, koju Golić ostavlja čitatelju, odražava se
i društvena zbilja, koju čitatelj također treba otkriti. Tu se ponovno ukazuje na poveznicu naslova i teksta, jer on upućuje na to dvostruko demaskiranje, osobito ako se poezija iz naslova zamijeni riječju zbilja. Riječ je o mehanizmima mitizacije, kako ih uobičaj eno volim nazivati, kojima suvremeni, ali i povijesni čovjek biva obmanut, a koji bivaju jači i čvršći napretkom tehnologije. Čovjek se pokazuje, ne u svakom slučaju, ali u većini, onakvim kakav nije i to sve posredstvom društvenim mreža koje mu to omoguću ju. Osim toga, dolazi i do svojevrsnog otuđenja čovjeka, bilo posredstvom televizije, koja treba zamijeniti čovjeka kada on umre, pokazati da je on tu putem uključenosti televizora ili otvorenosti balkona ili pak otvorenim Facebook profilom.
Čovjek se ne boji smrti. Čovjek se boji što će od njega ostati
kad umre, što će ostaviti onima koji ostaju na životu nakon njega. Ako umrem,
ostavite televizor uključen. 9 4. Subjekt 7
Lorca* Rem, Pogo i tekst , str. 501. 9 Isto. 8
U Golićevoj je pjesmi subjekt gramatički izražen u prvom licu jednine i prema tome je riječ o subjektu u tekstu. Ali smatram da je u pjesmi došlo do pomicanja od subjekta u tekstu do subjekta teksta, odnosno do Nad-Ja. Nad- Ja omogućuje da se svako Ja shvat i u razlici prema samom sebi.10 Dakle, iako Golić nudi konkretnog čovjeka, čovjeka koji razmišlja o smrti i želi
da televizor ostane uključen i nakon njegove smrti da bi potvrdio svoju egzistenciju, zapravo je riječ o svakom čovjeku. Ovdje je ponovno riječ i o tehnološkom napretku suvremenog svijeta, u kojemu svaki čovjek pokušava potvrditi sebe putem društvenih mreža i zato je moguće govoriti o lirskom Nad-Ja. Na razini subjekta u tekstu, smatram da je ovdje riječ o problematizirajućem Ja, o Ja koje se uspostavlja s obzirom na negativan odnos prema zbilji,
gdje je konkretno izraženo f iziološko načelo, u kojemu Ja fokusira sebe kao cjelovito tijelo ili uspostavlja sebe parcijalno preko osjetilnih perceptora.11 Uspostavljanjem sebe putem fiziologije osjetila,
naglašena je subjektova želj a za tzv. integralnim tijelom, za ostankom na
ovom svijetu, a to ujedno pojačava i njegovu problematizirajuću poziciju u odnosu na zbilju. 12 5. Zaključak
U svojoj sam stilističkoj analizi pjesme Demaskiranje poezije navedenu pjesmu analizirala s obzirom na četiri osnovne komponente - naslov, formu i okvir, tematsko-motivsku razinu i subjekta. Naslov se pokazao kao integralni dio teksta, jer je ujedno i metafora te sam u njemu,
u slobodnoj interpretaciji, pronašla dvostruko demaskiranje o kojemu Golić govori demaskiranje zbilje u pjesmi i demaskiranje društvene, uvijek aktualne zbilje. Vođena Removim stavom da je pjesmu potrebno analizirati usporedno s Lorcinim Oproštajem, uočila
sam da je Golić od Lorce preuzeo i fo rmu i okvir pjesme te se pjesme podudaraju na tematsko-motivskoj razini. Tema pjesme jest smrt,
odnosno čovjekova želja za životom
poslije smrti, koja se manifestira uključenim televizorom, odnosno otvorenim balkonom ili otvorenim Facebook profilom, primjerice. Na razini dimenzije
subjekta, zaključujem da je
riječ i o subjektu u tekstu, lirskom Ja, i o subjektu teksta, lirskom Nad-Ja, ali s naglaskom da je došlo do pomicanja subjekta u tekstu. Govoreći o subjektu u tekstu, riječ je o problematizirajućem Ja, koji žudi za integralnim tijelom, kako bi što je moguće dulje ostao u ovom svijetu. 10
Josip Užarević, Kompozicija lirske pjesme (Zagreb, Zavod za znanost o književnosti Fi lozofskoga fakulteta:
1991), str. 124. 11 Isto, str. 105. 12 Isto.
