Chloe Esposito- Luda

Book as passion & BalkanDownload

1


Chloe Esposito

LUDA S engleskog prevela

Ira Martinović

2


Za Paola

3


Ne poželi Knjiga Izlaska

“Imaš dva zivota. Drugipočinje kad shvatiš da imaš samo jedan” Konfucije

Obiljejc Ludila Osjetilo božansko Razabirućem oku Osjećati mnogo – Ludilo je krajnje Mnoštvu i većini Tomu se prikloni i budi kao Svi Popusti – tad za njih zdravim bivaš No, usprotiviš li se – u opasne si svrstan

I lancem se okivaš1. Emily Dickinson

Prijevod preuzet iz: Dickinson, Emily: „Tiše od sna“, prev. Dražen Dragović, Modernist, Varaždun, 2008 1

4


Upozorenje Prije

nego što počnemo, nešto morate znati: moje srce nije na pravome mjestu. Nisu ni moj želudac, jetra ni slezena. Svi su moj unutarnji organi na pogrešnoj strani, točno ondje gdje ne bi smjeli biti. Naopaka sam: čudovište koje je stvorila majka priroda. Sedam milijardi ljudi na planetu ima srce na lijevoj strani. Moje je na desnoj. Ne čini li vam se da je to nekakav znak?

Mojado sestra ima sve svome odraz mjestu.svoje Elizabeth savršena od glave pete.Ja samnazrcalni sestreje blizanke; njezina tamna strana, njezina sjenka. Ona je dobra, ja loša. Ona je dešnjakinja, a ja ljevakinja. Talijanska riječ za lijevo je sinistra. Znači još i koban. Mračan. Ubitačan. Beth je anđeo. Aja? Sto sam onda ja? Hm...

Najbolje je što smo na prvi pogled identične. Na površini si sličimo kao jaje jajetu, ali čim malo zagrebete ljusku, čeka vas zdola. šokreći u životu: iznutrice nabacane Sad najveći ne smijete da vasmoje nisam upozorila. Gadansu je zbrda– to prizor.

Nas dvije jednojajčane smo blizanke, ako vas baš zanima. Jajašce–buduća–Beth rascijepilo se i nastala sam ja. To se dogodilo u najranijoj fazi razvoja, dok je Beth bila tek skup stanica. Mama je bila trudna tek nekoliko dana, kadli – pufl – eto mene niotkud, dobar dan svima. Beth je morala sa mnom podijeliti svoju udobnu, toplu amnionsku tekućinu i maminu mekanu je prilično u toj maternici; dovoljnoposteljicu. prostora Bilo za nas dvije i tijesno naše pupčane vrpce. nije Bethbilo se njezina omotala oko vrata i potpuno zapetljala. Neko joj je

5


vrijeme život visio o koncu. Nemam ja pojma kako. Ja nisam ništa napravila. Znanstvenici

misle da su identični blizanci potpuna slučajnost. Još smo im uvijek misterija; nitko nema pojma kako sam ja nastala. Neki to nazivaju srećom, neki slučajnošću. Ali priroda nije luda za slučajnostima. Bog nije kockar u duši. Stvorena sam s razlogom – ja to dobro znam. Samo još ne znam razlog. Dva najvažnija dana u životu su dan kad se rodiš i dan kad doznaš zašto si se rodio.

6


PRVI DAN:

Lijenost Moj je problem od prvoga dana što mi se jebe za sve @AlvinaKnightly69

7


Prvo poglavlje Ponedjeljak, 24. kolovoza 20l5., 8 ujutro Archway, London Od: Elizabeth Caruso [email protected] Za: Alvina Knightly [email protected] Datum: 24. kolovoza 2015., 08:01 Predmet: POSJET

Najdraža Alvie, Molim te da me prestaneš ignorirati. Znam da si pročitala moja dva zadnja e–maila jer sam vidjela kvačicu, pa se možeš prestat praviti da nisi. Znam da se ponavljam, ali te, da, opet da te će pozivam, se pridružiš vilipozivam u Taormini. Znam ti ovdjedabitinam SUPER: građenua je u 16. stoljeću, ima mnogo srcinalnih elemenata, zrak odiše jasminom. Sunce sja po cijele dane. Bazen je takav da umreš od sreće. Nadohvat ruke su nam antički amfiteatar, Etna na zapadu i blistavi Mediteran na istoku. Ako možeš ostati barem tjedan dana – znam da robuješ onom svom jezivom poslu – bit će nam drago vidjeti te. Ne vjerujem nisisvoje upoznala Ernieja; još jeuvijek svakog je dana sve veći idaslika i prilika tete Alvie.

8


A sad ozbiljno! Trebam te. Preklinjem te. Dođi. NISMO SE VIDJELE DVIJE GODINE. Moram te nešto zamoliti, a ne mogu preko e–maila. Pusa, Beth. P. S. Znam što si misliš i ne, nije još uvijek neugodnjak. Ambrogio i ja smo zaboravili sve i briga me ako ti nisi. Prestani biti tvrdoglava kao magarac i dolazi na Siciliju. P. P. S. Koliko kila imaš trenutačno? Još uvijek 59? još uvijek nosiš broj 38? Ja se ne mogu riješiti viška kila od trudnoće i na rubu sam ludila.

Jebem li joj sve, kako je nepodnošljiva. “Zrak odiše jasminom” bla–bla–bla, “antički amfiteatar” bla–bla–bla, “blistavi Mediteran” bla–bla jebem li joj sve – bla. Zvuči kao da vodi Mjesto pod suncem. “Alvina Knightly u potrazi je za djelićem raja u očaravajućoj istočnoj Siciliji”. Mislim, nije da ja gledam to sranje. E, pa baš ne idem. Zvuči dosadno i staromodno. Vulkanima ne vjerujem. Vrućinu ne mogu smisliti. Sve je ljepljivo i znojno. Moja engleska koža izgori u dvije sekunde. Blijeda sam poput Eskima. “Ne smiješ reći Eskim!” već je čujem. “Ne vole taj naziv. Nije politički ispravan. Reci Inuit.” Osvrnem se po sobi: prazne boce votke, poster Channinga Tatuma, fotografije “frendova” koje nikad ne viđam. Odjeća po podu. Šalice hladnog čaja. Soba mi je u takvom kaosu da bi i

9


spremačica Tracey Emin ispalila na živce. Tri e–maila u tjedan dana? Što se zbiva? Pitam se što me želi zamoliti. Vjerojatno bih trebala odgovoriti, inače neće sjašiti. Od: Alvina Knightly [email protected] Za: Elizabeth Caruso [email protected] Datum: 24. kolovoza 2015., 08:08 Predmet: RE: Posjet

Najdraža Elizabeth, Zahvaljujem ti na pozivu. Tvoja vila zvuči apsolutno fantastično. Kako li ste samo ti i Ambrogio i vaš mali Ernie, razumije se, sretni da vas je snašlo takvo blaženstvo i imate tako nevjerojatan dom na tako savršenome mjestu? Sjećaš li se da sam kao mala ja voljela vodu? A gle sad, ti imaš bazen.. (a ja začepljenu kadu). Nije li život pun iznenađenja? Naravno da bih vas voljela vidjeti i upoznati svojeg anđeoskog nećaka, ali na poslu je trenutačno ludnica. Kolovoz je uvijek najteži, zato ti ovako dugo i nisam odgovorila. Primi moje isprike. Javi kad namjeravaš posjetiti London. Bilo bi lijepo naći se i pošteno ispričati. "Albino" Koliko god ja puta napisala Alvina, autocorrect to ispravi u jebeno Albino. (Možda zna da sam blijeda kao kreč i ruga mi se?). Promijenit ću si ime u Albino.

10


Alvina P.S. Molim te da preneseš moje pozdrave svojem suprugu i poljubiš Ernesta od njegove tete Alvie.

Šalji. Blizanac Elvisa Presleya bio je mrtvorođen. Neki ljudi jednostavno imaju sreće. S mukom se izvučem iz kreveta i odmah stajem u pizzu koju sam ostavila na podu. Pojela sam samo pola prošle noći, tik prije nego što sam zaspala oko četiri ujutro. Sad imam umak od rajčice po stopalu. Među prstima mi je zapeo komadić kulena. Iščeprkam ga i strpam u usta, a rajčicu obrišem čarapom. Odijevam prvo što nađem na podu: viskoznu suknju koju ne treba glačati i majicu kratkih rukava kojoj je glačanje apsolutno nužno. Pogledam se u zrcalo i namrštim. Katastrofa. Prstima obrišem ostatke maskare ispod očiju, nanesem pošten sloj tamnoljubičastog ruža i provučem prste kroz masnjikavu kosu. Bolje od toga ne ide, jer kasnim. Opet. Krenem na posao. Na izlasku iz kuće uzmem poštu i dok se vučem ulicom sišući Marlboro, otvaram omotnice. Računi, računi, računi, računi, letak za taksi–kompaniju, letak za piceriju. “POSLJEDNJE UPOZORENJE”, “UPOZORENJE PRED OVRHU”, “UPOZORENJE PRED TUŽBU”. Zijev. Sve po starom. Mislite da se Taylor Swift mora baviti ovakvim sranjima? Gurnem omotnice u ruke beskućniku koji sjedi pred ulazom u podzemnu: briga me za sve vas. Guram se kroz gomilu prema redu za vratašca, pa tresnem mjesečnu kartu na čitač. Gomila se kreće brzinom od 0,0000001

11


km/h. Pokušavam smisliti haiku, ali riječi niotkud. Nešto o egzistencijalnim tegobama? Nešto poetično, nihilistično? Ništa. Moj mozak još uvijek spava. Pogled mi padne na reklame za odjeću i nakit koje prekrivaju svaki milimetar zida. Na svima je jedna te ista arogantna fotošopirana manekenka čija me arogantna fotošopirana faca prati pogledom kao i svakog jutra. Na reklami za dječju hranu šopa djetešce zamjenskim mlijekom. Nemam djetešce i ne treba mi nitko da me na to podsjeća. Ne treba mi zamjensko mlijeko, ni sada ni ikada. Sjurim se niza stube, provlačeći se grubo pokraj muškarca koji zauzima debelo previše mjesta. – Hej, daj pazi! – viče. – Drži se desne strane! Seronja! Ja sam velika umjetnica zatočena u tijelu prodavačice oglasa; utjelovljenje Byrona ili Van Gogha, Virginije Woolf ili Sylvije Plath. Čekam vlak i razmišljam o svojoj sudbini. Sigurno me čeka još nešto u životu? Ustajali zrak pomiluje me po licu i najavi približavanje vlaka. Mogla bih skočiti pred njega i nestati s lica Zemlje. Sat vremena kasnije hitna bi me ostrugala s tračnica, a linija Sjever nastavila bi prometovati. Preko metala pretrči miš. Ima samo tri šape, ali živi slobodno i odvažno. Gad mali. Možda mu vlak smrvi lubanjicu? Mali odskakuće u posljednjem času. Šteta. Naslonim se na okvir prozora u dnu vagona. Na mene se nakelji muškarac s herpesom na usnici i košuljom prozirnom od znoja. Podigne ruku i primi se za žuti rukohvat nad glavom, nabijajući mi pazuho na nos: mješavina Axe Africa i očaja. Čitam njegove novine naopačke: ubojstvo, silovanje, droga, simpatična pričica o nečijoj mački. Tip prisloni međunožje na moje bedro, pa mu nagazim na nogu. Odmakne se. Drugi put dobiva koljenom u jaja. Vlak stane na

12


nekoliko minuta u crijevima Londona, a zatim ponovno krene. Na postajama izbacuje ljude iz svoje nutrine poput amorfne probavljene mase. Mene iskrca poput brabonjka na postaji Oxford Circus. ***

Mayfair, London Zrak je vani gust poput svinjske masti. Promet je zaglušan, policijske sirene tule. Udahnem oblak dušikova oksida i krenem. Prodavači novina, lopuže koje žicaju dobrotvorne priloge i horde studenata koji izgledaju kao da crkavaju od dosade. Five Guys, Costa, Bella Italia. Starbuck’s, Nando’s, Gregg’s. Znam te tri i pol minute do ureda napamet. Možda i sad hodam u snu? Možda sam mrtva? Možda i jesam skočila pred vlak i sad sam u čistilištu? Hodam dalje. Ulice bi mogle biti pune zombija, golih klonova Channinga ili alpaka – ne bih ni to primijetila. Skrećem lijevo na ulici Argyll, prođem njome i skrećem lijevo na ulicu Regent, sve vrijeme razmišljajući o Beth. Ne idem i gotovo. Golub mi se posere na rame: sivo–zelena ljigavoća. Zašto na mene? Što sam mu ja skrivila? Osvrnem se, ali nitko nije ništa primijetio. Navodno je sreća kad se ptica posere na vas? Možda je to znak da me čeka dobar dan? Skinem vesticu i frknem je u smeće. Ionako su je izgrizli moljci. Gurnem vrata i iskesim se tipu na recepciji. Oboje smo ovdje godinama. Ne znamo si imena. Pogleda me, namršti se, pa se vrati križaljci. Mislim da mu nisam simpatična. Nije ni on meni. Silazim kao da su mi noge od olova. Moj se talent ovdje trati, eto što. Ne prodajem blještave oglase preko dvije stranice ili

13


stražnji dio korica; one za seksi brendove, kao što su Gucci ili Lanvin ili Tom Ford. To bi bio raj. To bi bila lova. To bi značilo promaknuće na kat. Ali ne; ja prodajem bezvezne oglase koje nitko ne čita. Oglase za sranja poput lijekova za rast kose, viagre za žene ili opskurnih i nepotrebnih komada opreme za vrtlarenje koje ne bi kupila ni vaša baka. Koštaju 61 funtu za pola stranice. Pojma nemam ni kako sam došla do tog posla, ni zašto ga još radim.

Možda bih mogla zbrisati s cirkusom? Uvijek sam htjela biti bacač noževa. (Zašto uvijek bacač? Zašto noževe nikad ne bacaju žene?) Mogu si zamisliti šareni vrh šatora u duginim bojama, klaunove, žonglere, konje, lavove. U mislima čujem gomilu kako plješće, dovikuje, vrišti od panike dok moj nož leti zrakom. Osjećam rezak vonj straha i znoja. Osjećam navalu adrenalina. Vidim damu kako se vrti na kotaču dok prema njoj leti moj bodež: promašila sam za milimetar. Ali dosta sad, Alvina: ništa od toga. Odlutala si u zemlju snova. S haiku poezijom nećeš nikada zaraditi za život. Moja je sestra uvijek govorila da bih bila sjajan prometnik. Ja mislim da bi mi bilo zabavnije u klaonici. Gurnem vrata podruma. Angela (čije se ime čita točno kako se piše, s G) Merkel (i kojoj to nije pravo prezime) podigne pogled prema meni, a zatim podigne i svoju uredno oblikovanu obrvu. Drži se tako da mi je već sad jasno što me čeka cijeli dan: mučenje na razini popravka zuba ili vađenja bubrežnih kamenaca. – Dobro jutro, Angela. I odjebi, Angela. Da sam ljudožder, ona bi mi bila doručak. Sjedim za stolom od imitacije drva u prostoriji bez prozora podijeljenoj na identične odjeljke. Iako je navodno podesiv, moj stolac je uvijek na krivoj visini, pod krivim kutom ili krivo

14


okrenut, a ja sam odavno odustala od pokušaja popravljanja tog stanja. Na stolu mi je kala koja vapi za vodom. Zrak je ustajao i suh. Hubba Bubba s okusom jagode koju sam zalijepila pod ekran računala izgleda kao ružičasto–sivi mozak kakvog štakora. Ubacim je u usta i malo žvačem. Više nema okus po jagodi, ali to sam otkrila još prošlog tjedna. Kasnim točno dvanaest minuta. Mislim da bih se trebala javiti Kimu (Jong–Ilu, kojem to također nije pravo ime), ali i ne pokušavam ga nazvati. Kim je ugodan koliko i urastao nokat. Bavim se mišlju da počnem zivkati ljude i gnjaviti ih ponudama: moj se posao sastoji od nazivanja ljudi koji nikad nisu čuli za nas i nametanja ponuda za oglase dok: a) ne podnesu protiv nas tužbu s ciljem zabrane približavanja ili b) kupe oglasni prostor. Najčešće plate samo da konačno začepim i pustim ih na miru. Ali ne dižem slušalicu, nego palim računalo. Loša ideja. Čeka me hrpa nepročitanih poruka, svih redom označenih s “hitno”. “GDJE SI?”, “JAVI SE U LJUDSKE RESURSE”, “PREKRŠILI STE UREDSKU POLITIKU VEZANU ZA POSLOVNE IZDATKE”. O, Isuse. Ne opet. Prijavim se kao “izvan ureda” da se ne moram baviti svim tim sranjima. U petak se nisam odjavila s Twittera i još je uključen. Bacam pogled prema Angeli: poput inkvizicije se obrušila na nekog jadnika u kutu ureda. Jebe mi se. Da vidimo što ima na Twitteru. Ništa, sama dosada. Taylor Swift nije odgovorila ni na jedan moj tweet prepun komplimenata njezinim modnim izborima. Možda nema vremena? Sigurno je na turneji. Toliko mi je dosadno na poslu da idem gledati porniće #obožavamsvojposao. Tweet.

15


Tweet je bio šala, ali sad me pecka znatiželja. Ubacim “YouPorn” u Google na mobitelu i skrolam kroz genitalije. “Utroje”. “Fetiši”. “Fantazije”. “Igračke i rekviziti”. “Velike cice”. Ooo, gle, “po ženskom ukusu.” A tada mi zazvoni telefon: na zaslonu piše “Beth mob”. Jebem li joj sve, kako je uporna. Zašto me zove na posao? Pa ja sam važna, ja sam zatrpana poslom. Osvrnem se po uredu, ali nitko nije ni čuo zvono. Pokušavam srediti da se javi glasovna pošta, ali slučajno se javim ja. – Alvie? Alvie? Jesi li to ti? Čujemo li se? Čujem njezin tanak, tihi glas; doziva me kao iz daljine. Namrštim se i pokušam je otjerati. Želim prekinuti. – Alvie? Čuješ li me? – kaže. Dohvatim telefon i prislonim ga na uho. – Bok, Beth! Baš lijepo da si se javila! Ma nego što, evo odmah mi je dan bolji. — Konačno. Čuj, ja... Zaškrgućem zubima. – Čuj, Beth, ne mogu sad. Žurim na sastanak. Sori. Čeka me šef. Mislim da me čeka promaknuće! Nazvat ću te kasnije, može? – Ne, čekaj... Prekidam i vraćam se pornjavi: izbor je kurac, cice, guzica. Kurac i sise na istoj osobi. O. K. – Dobro jutro, Alvina. Kako si mi ti jutros? — podignem glavu i ugledam Eda (zovem ga Kurcoglavi jer mu faca izgleda poput testisa). Virka prema meni preko ograde svojeg odjeljka. O, pobogu, što li njemu treba? Osim transplantacije karaktera,

očigledno. – Bok, Ed, super sam. Što želiš? – Samo povjeravam kako je moja najdraža kolegica u ovakvo divno jutro na početku radnog tjedna.

16


– Odjebi, Ed. – Da, aha, O. K. Samo sam mislio... – Da? – Mislio sam pitati kad bi mi mogla... – Vratiti pedeset funta koje si mi posudio? – Da! – Danas očigledno ne. – Ne. Očigledno ne danas. – Pa zato lijepo odjebi. – Aha. U redu, O. K. Bok! Glava mu konačno iščezne iza pregrade. Konačno. Isuse. Moram ga izbjegavati do kraja tjedna. I njega i šefa. Ed ne zna kad treba otpisati gubitke. Princeza Elsa ima savjet za tebe, Ed: Let it go. Gotovo mi je žao što sam posudila lovu od njega. Ionako mi je trebala samo za vajazzle. To možda i nije bilo toliko urgentno. Vjerojatno? Ali imala sam spoj sa super zgodnim tipom kojeg sam upoznala u trgovini Sve po deset. Mislila sam da će malo blinga tamo dolje začiniti našu prvu noć strasti. Ali šljokice su se razletjele posvuda, po krevetu, po njegovu licu i kosi. Jedna mu se zavukla ispod kapka i morao je otići doktoru daje izvadi. Ja sam ih nalazila posvuda još tjednima; u cipelama, u novčaniku, u paketu pohane piletine s dna zamrzivača (nemam pojma kako). A najgore je bilo što nije znao cijeniti sav taj trud: dala sam ružičastim šljokicama ispisati njegovo ime preko cijelog međunožja. AARON. O. K., poslije sam saznala da si ime piše ARRAN. Pa što? Važna je namjera. Do kraja noći ionako se vidjelo samo iskrivljeno RUN. Vratim se porniću. Stišam zvuk zbog uzdaha, ali svejedno je preglasan. Sve to stenjanje i uzdisanje i ječanje i psovke. Krasna

17


Baš gledam kako neku dobrodržeću sredovječnu žensku obrađuje tip s maskom kad mi u vidno polje uđe nečiji obris. Angela se naginje preko moje guza, mala. Netko drekne DROLJO.

pregrade. Sranje. – Tweet o pornografiji sa službenog računa novina? – To je bio službeni račun? Ajoj. Pardonček – kažem. – Otpuštena si – kaže Angela. – DROLJO, SAD SI MOJA – kaže YouPorn. Zgrabim torbicu, kalu, klamericu i svježe primjerke tabloida koje držim ispod stola. I odem kući.

18


Drugo poglavlje Archway, London Galebovi veličine onih zakonom zabranjenih pasa kriče mi nad glavom. U daljini lisice urlaju kao da ih netko siluje. Pijandure čiji je vokabular ograničen na “jebi se” i “pičko” urlaju na prolaznike. Krasna je ovo četvrt; jedna od onih koje agenti za nekretnine opisuju riječima “ima potencijala” i “perspektivna” jer je zamisliti da bi mogla propasti. je sve: nebo, teškoulice. još više zidovi, Na boležljivu drveću rastu plastičneSivo vrećice i prazne limenke Pepsija. U ulici traju radovi – i tako već osam godina. Ne kažem da smrdi po štakorima, ali ne bih se ni iznenadila da ih nanjušim. Čak i vjeverice djeluju bijesno. Nisam sigurna zašto sam ponijela klamericu. Nije moja. Ni ne želim je. Nije da mi treba za klamanje ljudi ili papira. Bacam je na nečiji travnjak. Uz mene protrči onaj beskućnik, maše mi omotnicama s UPOZORENJIMA. – Hej, hej ti! – viče posrćući, sav zadihan. Ne obazirem se na njega i samo marširam dalje. Naš prag ljudi često vole iskoristiti kao smetlište: ujutro me redovito dočekaju limenke od lagera, papiri od kebaba, potrošeni kondomi i potrgane igračke. Jednom sam pronašla golu Barbie bez glave. Ležala je na pločniku gola i rumena, licem prema dolje kao u kakvoj epizodi CSI–a: Priča o igračkama. Glave nije bilo na vidiku. ako ništa drugo, najgnjusniju imamo fantastičan na ArchwayAli, Tower, neslužbeno zgradu pogled u Velikoj Britaniji. Gurnem vrata; uvijek se zaglave i treba ih pošteno

19


pogurnuti. Šarke zaškripe. Netko je nažvrljao DROCA na zid. Mislim da nisam ja. Jeftinije mi je živjeti s cimerima nego si sama plaćati nekakvu sobicu. Samo je malo skuplje od kartonske kutije u podzemnoj. Doduše, kartonska kutija mi se u posljednje vrijeme čini kao privlačna opcija, pogotovo kad moram čekati na red za WC u sitne noćne sate samo da bih potom ušla i vidjela da jedno od dvoje krmaka nije pustilo vodu.

Pogled odozdo,

molećiv: ostat’ želiš. Klokot kotlića. Pa ja imam prvi haiku dana! Još ti nisi za baciti, Alvina. Nobelova ti je nadohvat ruke. Ne odustaj od snova. Stan koji dijelimo na zadnjem je katu šugavo preuređene viktorijanske zgrade i sav je u raspadu. Prošlog tjedna mi je u sobu kroz rupu u stropu upao komad krova. Poslala sam e–mail kućevlasniku, zabrinuta zbog kiše. Ponudio je da mi kupi kantu. Tapete se sve gule, ali mislim da ni dok su bile nove nisu bolje izgledale. Tapison je bež i tanak kao papir. Ali barem imam krov nad glavom (djelomično) i krevet (na razvlačenje, iz Ikee), pa se ne žalim. Ponajmanje Beth, jer ona ne bi razumjela ništa od svega ovoga. Uspinjem se beskrajnim stubama. Nečiji odložen bicikl parkiran zakrčio je pola hodnika, koji ionako odiše prepoznatljivim – ničemu drugom sličnim – vonjem trave. Penjem se, pa se penjem još malo. Živim s parom krmaka koji se zovu Gary i Patty, ili Jerry i Patsy, ili Geoff i Pinkie, ili kako već. Stalno su kod kuće i puše travu u dnevnoj sobi slušajući bendove za koje ja nikada nisam čula. Oboje su uvijek u uskim crnim

20


trapericama, crnim majicama s uzorkom lubanje i crnim majicama s kapuljačama. Na sve to nose – ironično, pretpostavljam – neonske plastične narukvice. Ja baš ne volim crno. Krmci su izvaljeni na kauču. Odurno. Brišu balava usta i pogledaju me kad uđem. Oči su im crvene. Već su napušeni. S televizora dopire nekakvo bezumno sranje: dome, slatki dome. – Bok – kažem, vješajući ključeve na kuku pokraj vrata. – Aha – kažu krmci. Tapison se jedva vidi pod omotima Krokija i Skittlesa. Dolje je i napola prazna boca gaziranog pića. Prođem pokraj njih i odvučem se u svoju sobu pa zatvorim vrata. Zaključam lokot. Baš su pričljivi. Oglušit ću ako ne prestanu. Možda se to dogodilo Van Goghu? Da barem imam apsinta kao on. Krevet je još razbacan kao i jutros. Skinem cipele i zavučem se pod pokrivač pa zijevnem razjapivši usta poput mačke. Mislim da ću odspavati. Ništa me drugo ne čeka. Samo ću ležati i čekati da nas zombiji požderu: to će popraviti stanje svijeta. Zid je tanak kao papir i čujem svaku riječ krmaka: – Isuse, našla sam joj Fejs. Pa umrijet ću od smijeha. Mislim da govore o meni. – Čekaj, nije to ona – kaže Gary. – Ma je! Samo fotošopirana do boli i prije najmanje pet godina – kaže Patty. – Koliko Alvina Knightly misliš da ima uokolo? O, da; govore o meni. – Ha, ha! Gle ovo. Adresa: Highgate? – kaže Gerry. – Posao: Pjesnikinja u književnoj sekciji Timesa? – kaže Patsy. – U vezi s Channingom Tatumom? – kaže Geoff. – Kakva frikuša – kažu krmci u isti glas.

21


A ja u mislima brusim nož. – Pošalji joj zahtjev – predlaže Pinkie. – Iz fore. – Jesam – kaže Gary. Ovo me malo boli. Okrutno je ismijavati moje laži. Da vidim nekoga tko malo ne uljepšava stvari na društvenim medijima. Malo popravi stvari. Malo pretjeruje. To je bezazleno. Svi želimo Instagram–život. Zašto ne bih mogla biti slavna pjesnikinja? Koga briga što sam ostala bez posla? Barem imam cilj, barem nečemu težim. Što oni imaju osim klamidije? Stidne

uši? – Neki sam je dan našao i na Twitteru – kaže Geordie. – Znaš da je vješta u haiku? – Koji je vrag haiku? – kaže Patty. – Ma dosadno je – kaže Giles. – Kratka pjesmica s manje od 140 znakova. Mislim da je to nešto korejsko. Na tren im pozornost odvuče Geordie Shore: jedan od stanara urla na drugoga tko zna zbog čega. Treći se upetlja i počne vikati na obojicu. Prisluškivanje me razljutilo i odustajem od pokušaja drijemanja. Dohvatim telefon iz torbe i zagledam se u zaslon. Samsung Galaxy S5. Kupila sam ga na rasprodaji. Znam da svi imaju iPhone, ali ja volim biti drugačija. Ionako izgleda kao iPhone, samo je jeftiniji. Poker? Pasijans? Pinterest? Minecraft? Jedna od onih igrica u kojima je cilj pobiti sve oko sebe? Grand Theft Auto: Vice City? Dead Trigger 2? Tinder. Idemo posrati rugobe na Tinderu. (Mene nitko nikad nije posrao. Stavila sam Bethinu fotku. Pametna sam ja, ha? Nisam samo lijepa.)

22


Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Isuse, ne! lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Ispovraćat ću se. Naočale debljine pepeljare.

Prežgoljav. Perverzno se ceri. Izgleda kao krastača. Ružniji od štakora. Klempav. Izgleda kao mops. Koji je kurac s tim šeširom? Ovaj ima samo kravatu. Hitlerovski brčići. Ovome osip izgleda zarazno. Ovaj gleda u križ. Još jedan prasac. Tetovaža na licu. Je li ovo čovjek.

23


Selfie na zahodu. Ovaj izgleda kao vilenjak. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. Lijevo. DESNO! Isuse mili! DESNO! DESNO! DESNO! Bok, Harry, 27 god., živi 5 km odavde. Čast mi je upoznati vas. O, apostoli, DA! On je pravi. On je definitivno desno. Dođi k meni da te vidim izbliza, Harry, 27 god., koji živi 5 km odavde. Mogla bih te pojesti, bolje ti je da me svrstaš desno. Petnaest minuta kasnije:

Ništa. Pola sata kasnije: Još uvijek ništa. Sat kasnije: Još ništa. Mrzim Tinder. Dva sata kasnije: ODABRANA SAM. O, Bože. O. Bože. Moj! Diši, Alvina, diši. Moje unutarnje božanstvo radi zvijezde i piruete, skakuće poput jebene trinaestogodišnje gimnastičarke iz Bjelorusije. Diši, Alvina, diši. Što sad? Hoće li mi poslati poruku? Moram li ja njemu poslati poruku? Kakva su pravila? Što da radim? Još ne vjerujem da me odabrao. PING.

24


Koji je to vrag? Koji je to kaže? Ajde, ajde, ajde...

vražji vrag? Poruka! Što kaže, što

“Bok, komad.” Hopa. Pa on je romantičar... Majstor zavođenja. I misli da sam komad. Poseksat ćemo se. Oh. Jedva dišem. Međunožje mi se steže poput bakinog zubala kad ga je zarobio rahat lokum. Što da odgovorim? I ja njemu “Bok, komad”? O.K., O.K., šaljem: “Bokal komedija.”

Šalji. Molim? Ne! Bokal komedija? Nisam to mislila? Jebeno predviđanje teksta! O, Bože, nije valjda da sam to poslala. Moje unutarnje božanstvo me bacilo na pod i sad me šutira martama s čeličnim vrhom. Povraća mi se i iskašljat ću slezenu od jada. Bokal komedija? Mislit će da sam sišla s uma! A sigurno se svačega nagledao na Tinderu i zbrisat će od još jedne luđakinje u nizu. Gotovo je. Gotovo je! Moj je život gotov! Odustat će od mene. Moja jedina šansa za sreću je iščezla, zbrisala, šmugnula. Jebemu, jebemu, jebemu! Što sad? Moje unutarnje božanstvo savjetuje da pošaljem jedno stidljivo “Bok, komad” i smajlića i nadam se najboljem. Možda smajlića koji namiguje? Ili to previše sliči pokušaju isprike? Možda smajlića koji izgleda retardirano, da hrabro priznam pogrešku? Daj se više odluči, Alvina. Idemo... “Bok komad ;)”

Šalji. Čekaj. Iščekivanje se svalilo na mene poput tropskog kišnog oblaka koji tek što se nije razletio i izlio na mene dovoljno kišurine da mi majica postane providna, a maskara mi se slije niz

25


obraze. Izgledat ću kao Alice Cooper na kraju koncerta. Zašto ne odgovara? Zbog namigivanja? Znala sam. Koji sam ja imbecil. PING. Odgovorio je! Jebenica! “Cice su ti svjetske.” O, O. K Slatko od njega. Daje mi kompliment. Kakav gospodin. O. K, Alvina, sad se priberi i odgovori.

“Hvala.” Šalji. I pusa? Da pošaljem pusu?

„:*“ Šalji. Čekaj. Zašto ne odgovara? Neće odgovoriti. Jesam li pretjerala s pusom? Super, Alvina; super si to izvela. Sad misli da si radodajka. Mogla si napisati i “Jesi li za ševu?” ili “Evo ti fotka moje macice.” PING. “Hoćeš da se nađemo? Gutaš li?” Ha ha. Čekaj, što je to? Gutam li što? Moje unutarnje božanstvo proguta šaku aspirina i prereže si žile u kadi tople vode. Krv curi iz vene dok ne oboji svu vodu u divan ton ružičaste. Lik nema sreće: još sam trijezna. “Ne, ali grizem.”

Šalji. Odjavi se. Prijavi se.

“Kretenu.” Šalji.

26


Izbriši Tinder. Trebala sam mu odgovoriti da sam vegan (vegani su totalno in, na primjer Beyonce i Jay Z). Uvijek se sjetim odgovora kad je već prekasno. Ako ništa drugo, barem je unutarnje božanstvo umuknulo. Već mi je išlo na živce. Facebook. Prijavim se i skrolam, iako više iz navike, nego iz interesa. Nitko nije rekao ništa duhovito od 8:21, kad sam zadnji put provjerila. Imam novi zahtjev: jedan od krmaka želi da ga prihvatim za prijatelja. Odbijam. Netko koga ne poznajem poslao mi je zahtjev za Candy Crush. Odjebi. Lajkam sliku nečije mokre perzijske mačke u kadi, napišem “Grdoba mala”, pa pišem status: “Konačno sam dala otkaz!” i među smajlićima biram “Osjećam se blaženo”. Objavi. Zbog Harryja, 27 god, počela sam misliti na seks, ali nije da imam partnera na izbor. Moji najdraži rekviziti su 1. Real Feel Mr. Dick vibrator od 28 cm, 2. Bijesni Zeko: Roza verzija i Bijesni zeko: Plesač, 3. Silicon Pink Plus vibrator, 4. Jiggle Balls vibrirajuća verzija i 5. Bijesni zeko: mini verzija. (Zadnji je zapravo višak i nisam luda za njim, ali trebao mi je peti. Tko radi top listu četiri najbolja? Pogotovo kad ih imam samo pet. To bi bilo čudno.) Kladim se da Beth nema igračaka; ona je prevelika dobrica za to. A ona ima muža koji ima penis. Valjda je i on dovoljan. Ali sigurna sam da nije uvijek spreman kao Mr. Dick. Otvorim ladicu i izvučem svoj vjerni Broj 1, svojeg najboljeg frenda i ljubavnika. Razmišljam bih li ga pričvrstila na zid (ima vakuum i to super jak, dobro drži na pločicama i vratima), ali nekako sam bez poleta. – Oprosti mi, Dickie. Nisam raspoložena.

27


Potapšam ga i vratim u ladicu. Mislim, nije to ništa neuobičajeno. Kad sam ga nabavila prije nekoliko godina, bila sam luda za njim. Bili smo kao na medenom mjesecu; znali smo se seksati i po tri puta dnevno. Najbolja su bila nedjeljna jutra; ostajala bih u krevetu do podneva, s rezervnim baterijama na noćnom ormariću za svaki slučaj. Ali sad ga valjda uzimam zdravo za gotovo. Nisam ga izvukla iz ladice u ruke tjednima. Nadam se da se neće uvrijediti i napustiti me. Pušim cigaretu za cigaretom, pa još jednu i još jednu. Niti ih želim, niti mi trebaju, ali umirem od dosade. Igram se upaljačem, gledam plamen kako raste i paluca, isprva crven, pa žut na pozadini ustajalog, mirnog zraka stana. Očaravajući je. Uvijek me fascinirala vatra: neshvatljiva enigma, velika dama razaranja. Nisam piroman, samo uživam u pogledu na dobar požar. Hipnotizira me pomisao da bi ovaj maleni Zippo mogao pretvoriti cijeli grad u pepeo. To je moć. Neron je to znao kad je dao zapaliti antički Rim. Gledao je kako grad gori iz svoje palače na Palatinu pjevajući i svirajući liru dok su ljudi vrišteći bježali pred plamenom, a vatreni jezici lizali im odjeću i prljili kosu. Neron je čekao da se požar stiša sam od sebe, a tada si je izgradio novu palaču u samom srcu grada, gdje je vatra za njega raščistila prostor. To mu morate priznati: tip je imao muda. Prometej je također bio faca. On je znao da su pravila tu da se krše. Stvarno je raspizdio Zeusa kad je pripalio baklju na Suncu i odnio vatru čovjeku. Ispalo je da Zeus nije htio da čovječanstvo spali svijet, kao ni moja majka. Ona nije htjela da ja spalim Bethinu odjeću i susjedovu mačju i našu šupu dok je pas u njoj. (Psu ništa nije bilo. Mama ga je čula na vrijeme, prije nego što se krov urušio. Samo

28


ga je trebalo malo oprati od čađe...). Neki se ljudi ne znaju zabavljati. I direktor moje škole bio je od takvih. Za što me ono izbacio? Aha, spalila sam mu auto. Kome treba škola, je li tako? Klincima nije potrebno obrazovanje sad kad imamo internet. Internet zna sve. Fantastično je što sve možete saznati i to bez ušljive djece i uniformi i gnjecavih školskih ručkova. Evo, ja sam ovoga tjedna saznala da živimo u kompjutorskoj simulaciji, da se tip koji je glumio Chandlera u Prijateljima zove Matthew Perry (to sam znala, ali se nisam mogla sjetiti, pa sam guglala) i da udičarke, kad se pare, zauvijek postaju jedno. (Jer je more toliko pregolemo da, kad mužjak konačno nabasa na ženku, čvrsto se zalijepi za nju, ostane bez očiju i spoje im se i organi i krvotok. Nekako mi je to lijepo). Same korisne stvari. Načitala sam se ja više nego Beth sa svim njezinim šminkerskim diplomama (mislim, nije da se natječemo). Moj je mozak nakrcan znanjem. Diplomirala sam s pohvalom na Faksu života. Ako se želite preseravati, možete me nazvati autodidaktom, ali mislim da nema potrebe za takvim verbalnim akrobacijama. Ustajem i odlazim u kuhinju – poprište eksplozije. Napravit ću si čaj i to običan, a ne ona fensi sranja koja pije moja sestra: Darjeeling ili Earl Grey ili organski s odobrenjem Rainforest Alliancea ili jebenu Arabicu. Briga mene za otkaz; ja još razmišljam o Beth: “Znam da se ponavljam, ali pozivam te, da, opet te pozivam, da nam se pridružiš u vili u Taormini. Trebam te. Preklinjem te. Dođi.” Odjebi!

29


Ipak, zanima me što želi. Vjerojatno joj treba koštana srž ili bubreg. Od mene ga neće dobiti. Neka pita mamu. – Jeste li za čaj? – pitam krmke. Pogledaju me nekako čudno, odmahnu glavom. Napunim čajnik i uključim plin. Isuse, zašto je sve ljepljivo? Nakon nekog vremena pronađem svoju šalicu za čaj – Kriva po svim točkama optužbe: za genijalnost – ispod farme bakterija i operem je. Nakon tog zahvata izgleda jednako zamazano kao i prije. Imam još jednu vrećicu čaja. Bacim je u šalicu i pogledam krmke. Uhvatim ih kako pilje u mene, ali odmah okrenu glave prema televizoru i talk–showu Jeremyja Kylea. Frikovi. U boci polumasnog mlijeka ostalo je manje od centimetra. Dolijem vode i isperem ga, pa sve skupa nalijem u

šalicu. – Čuj – kaže Gary kad krenem prema svojoj sobi. – Možemo li razgovarati? Trznem se i prolijem si čaj po goloj nozi, dovoljno da me zapeče i zamrlja mi suknju, ali nedovoljno da odem po krpu. – Možemo. Što ima? – pitam i svalim se na kauč prekoputa njih. Bolje im je da nije ništa dugačko. Kad ih ovako gledam, nisam sigurna je li to što mi se obratilo muško li žensko. – Malo smo si razmišljali – počne Gary. Razmišljali? Čisto sumnjam. – I mislimo da ovo neće ići – dovrši Patsy. Ili Pam. Bezizražajno me promatraju, čekajući odgovor. Ne odgovaram. – Mislimo da bi se trebala odseliti – predlaže Geoff. Ili Graham? I to je to. Ne kažu ništa više. Ili su si pronašli trećeg gotičara – krmka, ili im se jednostavno ne sviđam. Ali zašto im se ne sviđam? Jesu li konačno pronašli onu mrtvu vjevericu? Ili možda

30


zato što nisam platila zadnju stanarinu. Nevjerojatno. Ja bih njih trebala izbaciti iako su oni prvi živjeli ovdje, dakle stvarno... – Sutra – kaže Patty i vidim da je dobro uvježbala smrknut izraz lica. Da barem imam samurajski mač. U ovakvim bi mi trenucima stvarno dobro došao. – Naravno – kažem. – Nema problema. Zapravo sam vam i mislila reći da uskoro odlazim. Idem na odmor. Na Siciliju. Tako da... Idem si pronaći kartonsku kutiji za podzemnu. Znala sam da će mi dan dobro ispasti. Odvučem se u sobu i bacim na krevet. U mene pilji stara fotografija mene i moje blizanke. Beth izgleda kao supermodel. Ja izgledam kao fufa koja sto godina nije vidjela frizera. Slikale smo se zadnjega dana škole. Bethina zadnjeg dana. Beth je imala ispeglanu kosu i sjajilom premazan arogantan osmijeh Češirske mačke. Mene je mučio mamurluk jer sam sama ispila cijelu bocu Malibua sjedeći na drvetu pred kućom. Da vam točno kažem, ja ne mislim da sličimo jedna drugoj. Bijesno pogledam fotografiju. “Koga ti vraga hoćeš?” Čujem joj misli s drugoga kraja Europe: Dođi na Siciliju, Alvina; dođi, dođi, dođi! Nas smo dvije poput čestica povezanih na kvantnoj razini. Spregnute. Ona je gluon, a ja kvark. Ja sam tamna tvar, a ona... Saino tvar, valjda. Djelujemo jedna na drugu bez obzira na udaljenost. Ona se udari u glavu, ja dobijem glavobolju. Ona se uda za seksi, bogatog Talijana i preseli u Taorminu, mene sjebe lik na Tinderu i živim s krmcima. Izgleda da sprezanje ne djeluje savršeno.

31


Moja je blizanka uvijek u mojoj glavi, uvijek prisutna poput amputiranog uda, ali ne zdravog bez kojeg sam ostala u prometnoj nesreći, nego gangrenoznog, raspadajućeg, koji je smrdio i kojeg sam se jedva riješila. Alvie i Beth, Beth i Alvie, tako je to bilo. Ali više nije, od Oxforda. Od Ambrogia. Iako smo Beth i ja identične, Beth je uvijek bila zgodna sestra. Beth je bila lijepa. Beth je bila vitka. Beth je prva prohodala i prva naučila piškiti na tuti i prva progovorila i prva se poševila. Zarinem glavu u jastuk. – Aaaaaa! Facebook. Imam novi lik za status. Od Elizabeth Caruso. To je moja sestra. Pa naravno. Piljim u mobitel, malo pročeprkam po mrvicama koje su se zavukle u utore, obrišem marmeladu od maline sa zaslona. Pročitam e –mail koji sam poslala Beth. Javi kad namjeravaš posjetiti London. Bilo bi lijepo naći se i pošteno ispričati. Takvo što čovjek napiše dosadnom kolegi, a ne nekome s kime je nekoć dijelio maternicu. Iznova čitam i njezin e–mail i odjednom mi se čini da me doista želi vidjeti. Trebam te. Preklinjem te. Dođi. O. K., Beth, bravo jebem ti sve. Pobijedila si. Izgleda da ću morati kupiti zaštitni faktor 50. Nadam se da Etna nije aktivna. Odgovaram. Od: Alvina Knightly [email protected] To: Elizabeth Caruso [email protected] Datum: 24. kolovoza 2015., 11:31 Predmet: RE: Posjet

32


Bok, Beth, Oprosti za ono ujutro. Stvarno mi je bilo gadno na poslu danas. Sad kad sam ga se riješila, imam vremena za posjet. U pravu si: dvije godine su predugo. Jedva čekam da upoznam Ernieja, a tvoja vila zvuči savršeno. Slobodna sam do daljnjega ( i definitivno mi je potreban odmor), pa mi javi kad ti odgovara da dođem da si nađem neki jeftini let. Alvie

Šalji. Platit ću kartu jednom od kartica. To ionako nije pravi novac, nego samo hrpa brojeva. O tome ću se brinuti kasnije. Ionako je to tek vrh ledenjaka mog duga; tek sitnica koju neću ni primijetiti. (Doduše, pokušala sam uvjeriti direktora banke da su pogriješili, ali nije mi povjerovao. Navodno mi nisu prodali ništa na što nisam pristala niti previše naplatili troškove poslovanja. Kako jebeno tipično za bankarske drkaroše. Na lomaču s njima, kažem ja.

33


Treće poglavlje Neidentificirano meso – mačka? Štakor? Lisica? Golub? – vrti se u izlogu kioska s kebabom. Nešto žuto kap, kap, kaplje na metalnu rešetku pod svime time. Cvrči i frca, sikće i pjevuši: isprva ružičasto, pa smeđe, pa sivo. Zrak je u kiosku gust od masnoće. Privlačan muškarac u zamazanoj bijeloj pregači i papirnatom šeširiću prilazi pultu. Ima valovitu kosu i namjernu trodnevnu bradicu. kako bi trideset mogao tri izgledati bez Zamišljam odjeće: usudim li se sanjati veličanstvena centimetra Marka Wahlberga iz zadnje scene Boogie Nights? – Isto što i inače? Kimnem. – Zapravo jako sam gladna. Daj mi dva. Vadi dugačak električni nož srebrne oštrice i pali ga. Srebro zablista pri neonskom svjetlu. Valovita oštrica pleše, vibrira, zuji, poskakuje. pili meso debele kriške mesa umaka ih u – i hvatamolim lepinju. – Tip Zelena salata,– rajčica, bez luka, dvostruko. – Osam funta devedeset osam. Koliko? Pa to je pljačka. Ipak plaćam i još mu ostavljam dva penija velikodušne napojnice. Uzmem svoje kebabe i limenku Cole (obične, sa šećerom), pa sredim oba kebaba na putu do stana, čeprkajući komadiće luka prstima (kreten...) i bacajući ih na pod. mi curi prste: ostavlja mrlju na što mrlju majici,Ližem mrljukečap na cipeli, na niz asfaltu i toipak uz glasan zvuk. Pljac. Prolazim pokraj knjižare rabljenim knjigama u čijem izlogu stoji

34


Bethina knjiga: pola funte. Stanem kao ukopana. Pa to je jeftinije od toaletnog papira. Ali ipak nema šanse da je kupim; ne bih to čitala ni da mi platite. Dobro, možda bih da mi jako mnogo platite. Osvrnem se preko ramena; imam osjećaj da me Beth prati. Ne vjerujem da su baš tu knjigu stavili u izlog. Pogled na telefon otkriva mi da je odgovorila: Od: Elizabeth Caruso [email protected] Za: Alvina Knightly [email protected] Datum: 24. kolovoza 2015., 13:10 Predmet: RE: Posjet

Najdraža Alvie, Naravno da ti je sve oprošteno i naravno da nam moraš doći! Sredila sam ti let za sutra ujutro. British Airways do Catanije (šaljem ti i plan puta). Letiš prvom klasom pa nemoj propustiti besplatni šampanjac. Ako ne budeš pošteno nacvrcana kad nam stigneš, bit ću razočarana. Nadam se da ti let nije prerano, ali rekla si da nemaš pametnijeg posla, a ja jednostavno jedva čekam da se vidimo! Ambrogio će doći po tebe. Odmah da te upozorim: vozi kao Lewis Hamilton, ali put od 45 minuta u Lamborghiniju će trajati samo 15. Obavezno ponesi bikini i veliki šešir, ovdje je pakleno vruće. Ali ne brini ako nemaš ništa od toga, Prada i Gucci imaju salone u Cataniji. Vidimo se sutra! Voli te Beth :*:*:* P. S. Super da si dala otkaz. Taj ti je posao bio mrzak, zar ne?

35


P. P. S. Što si rekla, koliko kila imaš? Dugo samo netremice gledam zaslon. Kad konačno trepnem, Bethin email i dalje mi je pred očima. Efikasna je. Sutra ujutro letim? Kupila mi je kartu? Uvijek sve mora biti po njezinom. I za koga je vraga odjednom opsjednuta mojim kilama? Od: Alvina Knightly [email protected] Za: Elizabeth Caruso [email protected] Datum: 24. kolovoza 2015., 13:20 Predmet: RE: Posjet

59 kg. Vidimo se sutra.

Šalji. Beth odgovara gotovo odmah. Od: Elizabeth Caruso [email protected] Za: Alvina Knightly [email protected] Datum: 24. kolovoza 2015., 13:23 Predmet: RE: Posjet

Super! I ja! :* :* :*"

36


Ma daj. Kako je to uopće moguće? “Joj, kile ne idu s mene nakon trudnoće, ne znam što ću.” Vidite kakva je? Droca jedna. Sutra ujutro idem na Siciliju i to prvom klasom. Po mene dolazi Lamborghini. Sve to zvuči kao san. Jedva čekam da vidim Ambrogia, koji izgleda kao križanac Brada Pitta, Ashtona Kutchera i Davida Gandyja. Možda Beth i nije takva kravetina? Bacim papire od kebaba na prag s ostalima i potrčim stubama preskačući dvije po dvije. Krmci su negdje na tulumu u obližnjoj heroinskoj jazbini. Mene nisu pozvali. Stan je samo moj, što mi najviše odgovara. Da je barem cijelo vrijeme tako. Već sam popušila šest cigareta jednu za drugom i popila većinu boce sivog Pinota koju sam pronašla u hladnjaku. Nije moja, ali sutra odlazim i baš me briga. Osvrnem se po neredu u sobi. Nema šanse da sve ovo stane u moj kofer. Moram napraviti trijažu: nosi samo ono što mi treba na +45°C. Toga nema mnogo. Ne da mi se uopće nositi odjeću. Možda bih mogla postati nudist? Možda imaju nudističku plažu? Ako nemaju, mogu ja pokrenuti stvar. Sigurna sam da bi Elizabeth bila

oduševljena. Vadim sve iz ormara i ladica, pa vadim kovčeg ispod kreveta. Otpuhnem prašinu i opuške i čarape. Ne vjerujem da ću ponovno vidjeti Beth. Od rođenja do faksa bile smo nerazdvojne (doduše, ne vlastitim izborom, nego kao parazit i domaćin, kao buha i pas): punih dvadeset šest godina, deset mjeseci i dvanaest dana. Udarale smo jedna drugu laktovima u slanom moru amniotske tekućine i jedva čekale da se razdvojimo. Devet mjeseci jako dugo traje kad sve vrijeme piljite u nečije dupe. Beth je utekla prva, jurnuvši porođajnim kanalom poput kanadskog sanjkaša u trci za zlato na olimpijskima. Ja sam zapela izlazeći na

37


rit. Babica me morala okrenuti poput farmera koji porađa kravu jer sam podigla obje noge iza ušiju. Moram li uopće reći da je mami bilo dosta tiskanja nakon prvog poroda. Koga joj je vraga trebalo još jedno dijete? Pa već je dobila Beth. Ja sam bila višak ili u najboljem slučaju dodatak kao kad kupite 1+1 iako vam je potreban samo prvi 1. Ja sam bila onaj nikad otvoreni čedar koji se upljesnivi u ladici za sir. Ona druga kutija Jaffe koju ne smijete smazati. Koju strpate negdje i lako zaboravite da postoji. Mama me uvijek zaboravljala, kao što je zaboravila reći i da se seli u Australiju. Zaboravila me dati cijepiti i dobila sam ospice. Zaboravila me u supermarketu ili na vlaku kad smo išle u Penzance. Zaboravila me pozvati na bakin sprovod (nisam je ja dokrajčila, samo sam bila ondje kad je konačno riknula.) Uglavnom, jasno vam je. Osim toga, kako sam zapela pri porodu, kad sam konačno izišla, strpali su me u akvarij, odnosno inkubator. Ostala sam bez kisika tijekom rođenja. Kad sam konačno izišla na svjetlo dana, bila sam plava kao šljiva. I tako sam ostala u inkubatoru, u bolnici. Nije me dojila, kao Beth. Hranila me medicinska sestra, na bočicu. Mama je otišla kući s Beth, svojom prvorođenom princezom. Bilo im je fantastično bez mene. Kad su me konačno pustili da iziđem, nekoliko tjedana nakon poroda, morali su ostaviti mami tri poruke na sekretarici da napokon dođe po mene. Dobro, to je bilo prije mobitela, tako da... Ali svi znaju da je tri zapravo dva plus jedan. Treći je višak. Tako je ostalo idućih dvadeset šest godina: mama je bila lijena, a Beth je bilo lako voljeti. Bila je poslušna, pristojna, užitak za oči. Nikad nas nije osramotila pred susjedima, nikad nije pobjegla od kuće ili se uvalila u nevolje sa zakonom. Nikad nije ništa zapalila niti je psovala. Nikad nije nikoga razočarala. Ja sam dobila ime po ocu

38


(Alvin i Alvina, kakvog li uzleta mašte), a Elizabeth je nazvana u čast Njezinu Visočanstvu kraljici Elizabethi (što mama i dandanas ističe s jednakim žarom). Ubrzo se ispostavilo da mami tata i nije bio previše prirastao srcu, razveli su se i otišao je živjeti u San Francisco. Nikad ga više nisam vidjela. Nisam previše izgubila: vjerojatno je bio kreten. Mama se ni u snu ne bi bila preselila u Ameriku ili na Grenland ili u Afganistan ili bilo kamo drugamo izvan posjeda Njezina Visočanstva. Previše je odana vladarici. I na preseljenje u Australiju s drugim suprugom (apsolutnim debilom po imenu Rupert Vaughan WiIloughby) pristala je samo zato što je u Sydneyju i dalje na teritoriju Kraljevstva. Odana podanica i gorljiva monarhistica, mama je uvijek više voljela Elizabeth. Šteta što nikad nismo imali kraljicu Alvinu. Provjerila sam na Wikipediji, ah ništa od toga. Alvina je samo neka glupača u romanu D. H. Lawrencea koji nisam čitala. Ali barem mi ime znači “čarobna”, “ljubazna” i tako se zvala jedna ratnička princeza. Bolje to nego dosadna stara kraljica. Ionako je moć kraljeva danas svedena na simboličnu. Doduše, njezini su svi labudovi... Dakle, što prvo pamtim iz djetinjstva? Zabadanja pribadača u Bethinu lutku. Ne pitajte zašto baš to. Pojma nemam. Tada sam mogla imati tri ili četiri godine. Nisam znala ni što je vudu, Samo sam jednog dana ugledala njezinu lutku i zaključila da bi je bilo zabavno izbosti iglama. I bilo je. I sad je vidim kako leži na stoliću: duga plava kosa, plave oči, kapci koji se otvaraju i zatvaraju kad je mičete naprijed–natrag. Dok sjedi, oči su joj otvorene, kad legne, zatvore se. Otvori. Zatvori. Otvori. Zatvori. Sati zabave. U ladici sam pronašla maminu opremu za šivanje. Pribadače su bile dugačke, srebrne, s raznobojnim kuglicama na

39


vrhu. U četvrtastoj kutijici bilo ih je najmanje pedeset. Izvukla sam jednu po jednu i zabila ih u lutku. Dječja igra. Očekivala sam da lutka zaplače, ali nije ni pisnula: samo je ležala i trpjela. Počela sam od stopala. Četiri pribadače između ljupkih ružičastih prstića, pa jedna i još jedna i još jedna u dvije dugačke linije uzduž nogu. Tonule su u plastiku kao da je maslac, glatko i duboko. Zabila sam ih čvrsto kao da su izrasle same, poput bodlji

ježa. Zabadala sam ih jednu za drugom po cijelome tijelu lutke, u trbuh, u grudi, u vrat, u obraze, u čelo, u sljepoočnice. Pokušala sam ih zabiti i u oči, ali nisam uspjela: oči su bile od blistavog stakla. Kad sam bila gotova s prednjim dijelom, okrenula sam lutku i nastavila posao. Zabijala sam pribadače po leđima, po guzovima, po potiljku. Išlo mi je glatko sve do posljednje pribadače; mislim da je ta imala crvenu kuglicu na vrhu. Izvukla sam je iz kutije i ubola me u palac. Bila sam u šoku. U toj je dobi to ravno potresu. Iz prsta mi je izbila kapljica krvi; savršena, okrugla poput glavice pribadače. Osjećala sam se poput Trnoružice kad se ubola na vreteno. Bez razmišljanja sam liznula prst. Kao životinja vođena instinktom. Nikad prije nisam okusila krv. Ni prije ni poslije nisam okusila ništa slično: slankasto, metalno. Zabranjeno, poput vina. Ostavila me bez riječi. Promijenila me. Ali davno je to bilo. Nisam vidjela sestru dvije godine, od njezina vjenčanja u Milanu. Posred jebene katedrale. To je bila katastrofa neviđenih razmjera. Ne želim ni misliti na to. Pripalim si još jednu cigaretu i udahnem oblak raka, pa sjednem na prozorsku dasku i zagledam se u golubove. Bulje i oni u mene. Prijeteći. Ubojito. Zloba im svjetluca u crnim očicama. Je li među

40


vama onaj šaljivdžija koji mi se posrao na rame? Kladim se da su gledali Hitchcocka. Napast će me svake sekunde. Prizori s Bethina vjenčanja navru mi u misli, nepozvani... Otpijem još vina. Mjesecima prije Bethina “velikog dana” mama me stalno zivkala. “Koga dovodiš sa sobom, Alvina? Moram znati kamo ću vas smjestiti / na koga da naslovim pozivnicu / jer te želim zajebavati”. “Zašto uopće ikoga moram dovesti, mama? Što će mi uopće dečko?” “Nemam vremena za tvoje gluposti, Alvina. Prokulice će mi se raskuhati, a onda ih tvoj tata neće htjeti jesti. “Nije mi to tata.” Tišina. “Zašto ti ne možeš naći krasnog momka kao što je Ambrosio?” rekla je. O, Bože, pomagaj. Počinje. “Ambrogio, mama. Ne zove se Ambrosio. Ambrozija je nektar bogova.” Doduše, Ambrogio je božanstven. “Tvoja sestra počinje obiteljski život. Ne pomlađuješ se, znaš?” “Znam, da”, rekoh. U dvadeset četvrtoj. “I ne proljepšavaš.” Ma jebemti sve. Od prvoga dana znala je kako me iživcirati. Trepnula sam da zaustavim suze i napadno šmrcnula. Kao da ja želim krepati sama? “Ništa mi ne fali bez dečka, a posljednji s kojim sam se poševila pokazao se kao obični muzgavac.” Jedna od iznenađujućih osobina muzgavaca jest da su im organi multifunkcionalni. Kako ekonomično. Primjerice, taj zadnji je kurac koristio i kao mozak. I bio je ljigav i to ne na onaj privlačni način. A ne, tada sam već znala da je dečko nešto što odnese previše vremena i previše živaca. Živa verzija Tamagotchija, a moram reći da je moj pravi Tamagotchi krepao. Nasreću, Bog izumi Tinder. I Duracell, za dane kad Tinder

zakaže.

41


Čula sam mamu kako petlja oko prokulica; voda je pljuskala, ključala, kipjela; nad štednjakom je hučala napa. Čak sam im i miris mogla zamisliti. “Kako se ono zvao taj zadnji? Michael ili Simon ili Richard ili što već.” “Kako da znam na koga misliš?” Možda Ahmed? “Joj znaš da ih ne mogu popamtiti, draga. Previše ih je.” Zaškrgućem zubima. Unatoč svemu tome, nisam željela otići na Bethino vjenčanje iz bajke sama: jedna usamljena Alvina koju nitko neće. I jednog dana, kad me mama tako nazvala, bubnula sam prvo ime koje mi je palo na pamet. “Alex, mama. Dečko mi se zove Alex.”

“Ah! Alexander?” “Molim?” “Je li Grk?” “Nije!” “Je li bogat? Ima li brodarsku kompaniju? Kako mu se preziva familija?” “Ne, ne i ne znam.” “Kako god. No dobro, poslat ću pozivnicu naslovljenu na oboje. I konačno dovršiti raspored sjedenja. Sjedit ćete za stolom Kozja krv s pratetom Verom i ujakom Bartholomewom. Sigurna sam da jedva čekaju upoznati Alexandera. Jednom su bili na krstarenju u Grčkoj.” Naravno da tada nisam poznavala nijednog Alexa i dok sam sjedila u Easyjetovu avionu čekajući da poleti za Milano, uhvatila me panika. Valjda se mogu izvući da su ga hitno pozvali u Grčku zbog posla? Da mu se tanker zabio u ledenjak? Ne bi mi

42


vjerovali. Dolazim sama na bajkovito vjenčanje svoje sestre blizanke. Nitko me neće. Istekao mi je rok trajanja. Uhvatila me još gora panika. Odlučila sam da na vjenčanje vodim osobu koja sjedne do mene u avionu: nepredvidljiva odluka, svakako, ali i uzbudljiva. Promatrala sam putnike dok su se ukrcavali... Oho, onaj ne izgleda loše. Traperice s potpisom, divna koža, skupocjena putna torba. Prada? Skrene lijevo i sjedne do svoje ženske verzije koja na krilu drži njihovu malu verziju. Super. A ovaj? Prelijep je. Izgleda kao Tyson Beckford. Ima dijamant u uhu. Vestu Ralpha Laurena. Seksi osmijeh. Sjedne iza mene, do svojeg još zgodnijeg dečka. Da me bar nešto ubije. Odmah. “Bok”, kaže dugokosi, bradati, apsurdno istetovirani bajker koji sjeda do mene na sjedalo. “Ja sam Adam.” Adam? Može i to. Adam vonja po marihuani i govori kao da je sa sjevera ili kao da je pretrpio moždani udar. Jedna njegova tetovaža kaže MAMA, a druga CHARDONNAY. Vrat mu je pun ožiljaka. Pod noktima ima motorno ulje, na licu ožiljke od pada s motora. Ima prljaviji um čak i od mojega. Dokrajčio bi pratetu Veru u manje od pet minuta. Tijekom dva i pol sata leta jedva se suzdržavamo da se ne bacimo jedno na drugo, ali pred zahodima je stalno red, a i ja sam svjesna da ako mu dam odmah, neću ga imati čime namamiti na Bethino vjenčanje. Malo smo se ljubakali (u inat prosvjedovanju starice koja sjedi u našem redu do prozora s pletivom u rukama) i gurnuo je prst u mene pod plastičnim pladnjem koji smo spustili sa sjedala pred mojim. Tada sam ga upitala. “Jesi li za vjenčanje u Milanu? Nagradit ću te za društvo”, rekla sam i namignula, pomičući dlan još više na njegovu bedru u

kožnim hlačama.

43


“Može”, odgovorio je s požudnim smiješkom. Ovo će biti super. Mislim da je pošteno reći da uopće nije bio pravi tip, ali bolje vrabac u ruci i tako to, pogotovo kad taj vrabac drži svoju ruku među mojim nogama. Nisam ja bila kriva što smo prvi stigli u crkvu i nisam ja bila kriva što nismo mogli skinuti ruke jedno s drugoga. Valjda su mu se svidjeli moj dopičnjak bez naramenica i moje samostojeće mrežaste čarape (jako sam se potrudila zrihtati za Bethino vjenčanje; htjela sam pokazati da nema samo Pippa Middleton dobru rit). Malo smo se ljubili u klecalima, ali kad su gosti počeli sjedati i dobacivati nam poglede, maknuli smo se u kut. Bili su naporni; došaptavali se, pokazivali nas jedni drugima, c –c–c–kali. Uglavnom. Trebalo nam je malo privatnosti. Našli smo si kabinicu u kutu (hvala nebesima da postoje ispovjedaonice). Baš je bila pravih dimenzija i još imala crveni baršunasti zastor na vratima za privatnost, je li. Primila sam Adama za ruku i uvukli smo se unutra baš kad se crkva počela puniti. Isprva smo bili tihi, ali mislim da smo se zanijeli kad me nabio na zid od mahagonija i sjela sam na njega na klupici. Sjećam se da sam bila napaljena i zbog tog paradoksa: pa mi se ševimo u crkvi! Adam je mirisao po pitama s mesom i svršio nekako čudno drhteći i tresući se. Mahagonij je tresnuo o zid iza ispovjedaonice. Mislim da je Adam zastenjao? Ja sam viknula nešto u stilu Isuse Bože ili Jebi me do nedjelje, a Adam je viknuo mama! i svršili smo padajući na pod crkve baš dok su Beth i njezine djeveruše koračale prema oltaru. Beth je pocrvenjela poput rajčice – još je vidim. Svi su drugi samo buljili u nas. Neki je dječak upitao Adama je li on Isus (valjda zbog brade). Moja je mama spustila kameru. Svi su pogledali Beth, pa mene, pa Beth. Pravi porno–Wimbledon. Da

44


me Beth zamolila da joj budem djeveruša, ništa od svega toga ne bi se dogodilo. Nakon toga i nakon što je svećenik zamolio Adama da ode, vjenčanje je postalo dosadno. Jako rimokatoličko. Mama je promijenila plan sjedenja i završila sam s poslugom u kuhinji. Na kraju sam se našla u sendviču između debelog slastičara po imenu Giuseppe i Tota, klinca koji je bio zadužen za pranje suđa. I to ne u zabavnom sendviču. Uglavnom, na svadbi su poslužili trinaest gangova: predjela, tjesteninu, jastoga, divljač, teletinu... Torta je bila visoka dva metra. Točili su čašu za čašom starog prosecca, čašu za čašom slatko–gorkog limoncella. Plesali smo La Tarantellu (što znači tarantula) cijele noći; stotinjak ljudi u krugu, držeći se za ruke, prvo u jednom smjeru uz glazbu što ubrzava, a zatim u drugom smjeru dok ne bismo popadali jedni preko drugih. Gosti su kačili novčanice na Bethinu pjenušavu vjenčanicu, ja ih skidala s nje. Te sam noći zaradila 3000 eura! Nekoliko tipova mi se pokušalo nabacivati. Ambrogiovi frendovi, odjeveni kao da su iz Matrixa: dugački crni sakoi, crne sunčane naočale. Svi su rekli da rade na zbrinjavanju otpada, što je fuj, a uostalom i nisam bila raspoložena nakon Adama. Baka me upitala jesam li veganka, “kao ona krasna Billie Jean King”. Nije joj bilo jasno zašto se ja nisam udala i zašto ne želim plesati ni s kojim od svih tih krasnih mladića. (Mislim da je prespavala incident s Adamom.) Ispalo je da misli lezbijka, a ne veganka. Rekla sam joj da jesam, samo da me ostavi na miru. “Kao ona krasna Jodie Foster”, dodala sam, ali pojma nije imala tko je to. “Cara Delevingne? Ellen DeGeneres?” Ni njih nije znala. Beth je izgledala prelijepo. Kao druga osoba. Strpljivo je pozirala za milijun fotografija, što je mene podsjetilo na onu američku emisiju, Labud: ja sam bila slika prije, Beth poslije. Ona

45


je bila princeza, a ja žaba. Doimala se nekako starije, odraslije. Mislim, znam da i jest starija dvadeset minuta, ali tada se činila još starijom: kao da je dulje živjela, više vidjela, više znala. Možda to brak napravi ljudima? Ne bih znala. Odvezli su se u Alfa Romeu, cestom po kojoj su pobacali cvijeće da im označi početak dolce vita. Rasplakala sam se, nisam si mogla pomoći. Ambrogio je bio savršen i trebao je biti moj. Nije bilo fer. Prava tragedija. Bilo kako bilo, Beth mi od toga dana nije rekla više od dvije riječi. Sve do onih e–mailova. Kad bolje razmislim, ni mnogo prije toga nije mi imala bogzna što za reći. Od jeseni 2008., točnije. Gasim cigaretu i bacam opušak na goluba. Promašim. Dok sam je onoga dana promatrala kako klizi prema oltaru, shvatila sam da je pukla i posljednja spona među nama. Liječnik je prerezao pupčanu vrpcu prije dvadeset pet godina, ali živjele smo zajedno do šesnaestog rođendana. Alvina i Beth. Beth i Alvina. Dijelile smo sobu, krevete na kat, knjige. Određivala me. Bila je najbliže što sam ikad imala prijateljici, čak i ako sam je dobar dio života mrzila. A tada je otišla. Kad smo se preselile u različite gradove, počele smo živjeti različitim životima. Beth je otišla na Oxford zbog faksa, a ja sam se preselila u London. Ne sjećam se više zašto. Valjda sam mislila da me tamo čeka velika sreća, ali ispostavilo se da me ne čeka ništa. Prvi posao koji sam našla bio je u jeftinom japanskom restoranu, YoSushi. Izdržala sam samo nekoliko tjedana, ali smrdjela sam po sirovoj ribi mjesecima nakon otkaza. Mislim da se još nisam toga riješila. Ja sam nešto kao manje uspješni, ženski Dick Whittington. Znate da su u Archwayu postavili kip njegove mačke? Tako je to kad postanete gradonačelnik Londona; naći će se netko tko će isklesati spomenik vašem kućnom ljubimcu. Ako/kad ja

46


postanem gradonačelnica, neka ovjekovječe Mr. Dicka u punoj veličini. Neka ga izlože na Whitehallu ispred ministarstva. Znam da je gradonačelnik Livingstone imao daždevnjake. Ima li Boris Johnson ljubimca? I jesam li ja jedina koja vidi da Donald Trump i Boris Johnson izgledaju kao blizanci? Samo što je njih netko razdvojio, a ja nisam bila te sreće. Da je barem netko htio posvojiti jednu od nas dvije. Beth. Ne, mene, ne, Beth. Definitivno Beth. Otpijem još pinota. Sad više nemamo ništa zajedničkog, osim DNK. Ljudi uvijek misle da su blizanci najbolji frendovi, da su im umovi povezani, da su neraskidivi. Koga vraga ljudi znaju? Dajte, molim vas. Kako bi vama bilo da živite život u sjeni doppelgangera koji je u svemu bolji od vas? Koji se sviđa svim dečkima u školi. “Pitaj sestru želi li izaći sa mnom.” “Reci sestri da je čekam u spremištu za bicikle poslije sata.” Ne biste li barem malo mrzili svog dvojnika? Barem mrvičak? Čak i ako ga volite više od sebe samoga? To je valjda ono što zovu mješavinom ljubavi i mržnje: Beth je dobila ljubav, a ja mržnju. Barem mislim da me voljela. Ili me možda samo podnosila. Nitko me nikad nije volio, ne zapravo, ne kao u knjigama. Pripalim si još jednu cigaretu. Beth je napisala knjigu dok je još bila na faksu. Kao Zadie Smith, samo bez talenta. Naravno da nisam pročitala tu njezinu knjigu, ali sam prilično sigurna da je smeće. Ne namjeravam je nikad ni pročitati jer bi to bilo kao da deset sati bez prestanka slušam Beth. Beth uživa u zvuku vlastitoga glasa. (Dok sam živjela s njom, razmišljala sam da si dam istetovirati Daj začepi preko čela.) Ja ne volim priču, a još manje razgovor s drugim ljudima. Meni je draža poezija. Smislila sam još jedan haiku:

47


Pustinja ljeta: U gradu nikog nema. Rojevi osa. Ne kažem da je dobar. Čak i haiku je previše za mene: moram smisliti tri retka. Volim Ezru Pounda. Pjesma Na stanici metroa ima samo dva stiha. Bolje bi bilo da ima samo jedan. Ili nijedan. Samo tišina. Prekopam po poderanoj plastičnoj vreći punoj stare odjeće i izvučem haljinu koju nisam obukla od listopada 2008. Uska mini haljina tamnoružičaste boje u stilu Katy Perry. Beth nam je kupila identične haljine za rođendan i izgledale smo kao luda braća Kray ili one dvije jezive curice iz Isijavanja. Da vidimo mogu li još ući u nju. Skinem se i stanem pred zrcalo u punoj visini. Bjelja sam od mozzarelle. Stresem se pri pomisli da ću se naći gola blizu Ambrogia. Navučem haljinu preko glave i zakopčam je. Zatvarač me uštipne. Haljina je preuska. Bacim je na pod i stanem na nju s obje noge. Sigurno se smanjila u pranju. Samo što je nikad nisam oprala. Pogledam knjige na policama. Nema šanse da ih sve ponesem sa sobom. Preteške su. Imam primjerak Drugog spola Simone de Beauvoir koji je jednostavno predebeo za čitanje. Nešto Toni Morrison, Jeanette Winterson i Susie Orbach. Možda da ponesem samo jednu ili dvije. Stvarno negdje moram zdipiti Kindle. Ubacim u putnu torbu samo ono nužno: gaće, cigarete, švicarski nož, putovnicu. Sranje! Putovnica. Gdje je? Nije mi trebala od puta u Milano. Odonda sam se pet puta selila. Jesam li je ostavila u trgovini s cugom kad su me tražili dokaz punoljetnosti? Jesu li je moji cimeri prodali za heroin? S obzirom

48


na to da prije sat vremena nisam željela vidjeti sestru, sad sam bizarno nabrijana na posjet, (A kamo ću ako ne k njoj? Zezala sam se za ono s kartonskom kutijom. Bolje k Beth, nego da me guzi nekakav Skot u nekakvoj mračnoj uličici. Ne puno bolje, ali ipak.) A sad sam i pijana, što uopće ne pomaže u potrazi. Izvrnem sadržaj ladice s donjim rubljem na pod: grudnjaci i gaćice koji su vidjeli bolje dane. Spustim se na sve četiri i tražim pod namještajem, vadeći usput smeće. Soba izgleda kao da je protutnjao tajfun. Od putovnice ni p. Samo nered koji predstavlja moj život. Nemam identiteta. Nisam osoba, nego dijete koje se nije rodilo ili žabac kojega nitko nije poljubio. Kako ću sad reći Beth da ipak ne dolazim? Ubit će me. Nikad mi neće oprostiti. Ovo mi je bila jedina prilika da se iskupim! Kao da nije dosta što joj se moram iskupiti! Već me i sama ta spoznaja dovodi na rub živaca. Šulja mi se po glavi poput dementora u Hogwartsu. Siše mi dušu. Izluđuje me. Gura sve niže, niže, niže. Donja mi usnica već podrhtava. Vrele suze peckaju mi oči. Legnem na pod i sklupčam se kao fetus, pa zaspim u suzama glave naslonjene na putnu torbu.

49


DRUGI DAN:

Zavist Da bar ja imam takvo dupe @AlvinaKnightly69

50


Četvrto poglavlje Beth je bila kriva za to što nikad nismo slavile rođendan. Zabava za peti rođendan bila nam je i prva i posljednja. Bile smo silno uzbuđene, toga se sjećam. Naša prva prava rođendanska proslava. Trčale smo po kući smijući se i vrišteći, skačući gore–dolje dok smo čekale da stignu gosti. Beth je bila u novoj pahuljastoj haljini s vilinskim krilima na leđima i suknjom od tila, aujadva u Bethinoj starojkonjska haljini srepa naramenicama. smo svezale nakrivljena i ukrasile Kosu najdražim gumicama i kopčama s leptirima. Mama je napuhala balone i složila vrećice s darovima za goste. Čak je i ispekla tortu: imala je devet svjećica. Pet za Beth i četiri za mene, jer je jedna svjećica pukla u kutiji dok smo se vraćale iz trgovine. Kuća je bila topla i mirisala po kolačima. Torta je bila tematska – Moj mali poni. Imala je okus kreme od vanilije, pekmeza od jagode i bila je posipana s mrvica. Ne volim ne volim Ne tisuću šarenih volim ni pekmez od jagode, ako vaniliju, ćemo iskreno. Bethkremu. je voljela ponije, a meni su bili draži trolovi. Ali torta je i meni bila lijepa: ružičasti leteći poni sa svjetlucavim krilima i plavom grivom koja je blistala i vijorila se na vjetru. U to su vrijeme konji još mogli letjeti i čarolija je bila moguća. Barem sam to mislila dok nisu počeli stizati gosti. Tada je sve krenulo nizbrdo. “Sretan rođendan!” Klinci su nadrli poput horde, cičeći. se puca igrati. Beth je pobijedila u crnoj kraljici. Pobijedila Počeli i u igrismo neka , pobijedila je i u glazbenim stolcima. Mama je je svaki put zaustavila glazbu kad bi Beth bila tik ispred stolice.

51


Dala je Beth da razreže tortu (dala joj je tako divan nož!), poželi želju i puhne u svjećice. Tada mi je prekipjelo. Nisam više mogla izdržati. Okrenula sam se i potrčala na kat, tresući se od bijesa. Suze su mi se slijevale iz očiju. Provela sam poslijepodne plačući u zaključanoj kupaonici, okružena mokrim i balavim maramicama. Iz prizemlja su do mene dopirali zvuci zabave, Bethina najdraža pjesma. I Should Be So Lucky. Kylie Minogue. Beth se divno zabavila. Ja nisam ni kušala toru. Sestra me pokušavala nagovoriti da iziđem. Kucala je na vrata, preklinjala me. Molila me. Toliko je drmala kvakom da je na kraju otpala. Nudila mi je svoje darove i čestitke i tortu (sve samo da umanji grižnju savjesti). Ali nije bilo isto. Igračka koja je bila namijenjena nekom drugom gubi sjaj. Nisam željela nešto zajedničko. Ne volim ništa dijeliti. Tko god je smislio tu glupost s dijeljenjem nije imao blizanca. Te su godine konji prestali letjeti. I nikad više nismo slavile rođendan.

Utorak, 25. kolovoza 2015., 7 ujutro Archway, London Gdje mi je vino, Alvina? Netko sa seljačkim naglaskom urla na mene. Kome je do vina ovako rano ujutro? I tko mi lupa na vrata i okreće kvaku? Hvala kurcu da sam se zaključala. Ležim gola na podu, a vrat mi se ukočio. Do kraja dana neću moći okrenuti glavu nadesno. – Daj mi moje vino – kuka jedno od krmaka. Pokušam ustati. – Pardon. Popila sam ga. Dat ću ti stotku? – već znam da

neću.

52


– Da znaš da hoćeš – kvaka se smiri. Koraci se udalje hodnikom. Nastupi tišina. S mukom se odlijepim od poda. Tlo se pomakne i zapleše mi pod nogama. Imam osjećaj da sam progutala pepeljaru u koju je netko prethodno izlio litru piva. Da sam barem prije spavanja oprala zube. Sad imam osjećaj da mi je jezik odlakavio. Spazim džep na putnoj torbi, što je, kad sad razmislim, logično mjesto za držanje putovnice. Otvorim ga. I tamo je. Ja ne vjerujem! Za svaki slučaj je otvorim i pročitam ime: Alvina Knighdy. Aha, to sam ja. Proučavam fotku. Stara je. Sjećam se kad sam se slikala: ekspres fotostudio na kolodvoru 2008., tik prije nego što sam upoznala Ambrogia. Gledam lice na fotografiji: ima moje oči, moj osmijeh. Što li je u pitanju? Nada? Nevinost? Mladost? Izgledam nekako drukčije. Izgledam lijepo. Duboko udahnem i zaklopim oči, pogurnem bol nekamo duboko u mračni podrum, zaključam ga i bacim ključ. To je bilo prije svega. Imala sam osamnaest godina, bila sam mlada i bila sam djevica. Još je bilo nade za mene... Okrećem stranice putovnice; prazne su, nedirnute. Nigdje nijednog pečata. Nigdje uspomena. Nigdje nisam bila. Ništa nisam napravila. Nisam odrasla. Nisam se maknula s mjesta. Koliko je sati? Sranje. Zašto nisam uključila budilicu? Već je 7 i 48. imam nešto više od sat vremena da stignem na Heathrow. Ne znam hoću li stići. Grabim onu haljinu u koju više ne stanem i navučem je preko glave, nagrnem traper jaknu na koju mi je kapnula zubna pasta i iznošene Reebokice. Zavučem ruku u ladicu u potrazi za Mr. Dickom, nađem ga i ubacim u torbu. Osvrnem se po sobi. Ne vidim baš ništa bez čega ne mogu. Ionako će krmci sve ovo spaliti kad shvate da im nisam ostavila onu stotku. Ili stanarinu za zadnja dva mjeseca. S teškom mukom

53


odolim želji da sama zapalim stan. Šmugnem niza stube i iziđem. U podzemnoj sam za manje od minute. ***

Zračna luka Heathrow, London Vožnja podzemnom traje sto godina. Klimatizacija ne radi i u vagonu je kao u sauni, a ne u vlaku. Kao u turskoj kupelji. Jebena trasa Piccadilly. Gora je i od Northerna. Sjedim na narančastom sintetičkom materijalu i pokušavam suspregnuti želju za povraćanjem. Mladac do mene igra Angry Birds, ton igrice je uključen do kraja. Jede pomfrit, gura u usta jedan krumpirić za drugim. Otkuda mu pomfrit u osam ujutro? Gledam ga u iskrivljenom odrazu u staklu preko puta. Mali ima sreće da sam dobre volje. Da barem imam nešto za čitanje. Da barem imam sunčane naočale. Neonska rasvjeta je gora od sunca. Pokrijem lice rukama i čekam otprilike milijun godina, okružena smradom masti i octa i zvucima hiperaktivnih kompjuterskih melodijica. Mučnina me preplavljuje u valovima. Žile u glavi ne otkucavaju, nego doslovno vrište KUC–KUC–KUC. Zašto li sam popila sve ono vino? Nisam još provjerila kako je u paklu, ali mogu ga zamisliti: ovako! Ne bi me iznenadilo da se ona debela crna muhetina koja gmiže po orošenom prozoru pretvori u Belzebuba i poželi mi dobrodošlicu. “Bok, Alvina!” čujem ga kako viče kao u crtiću. “Dobrodošla u Inferno! Čekaju te svakakve divote u našim jezivim tamnicama, ali prvo daj da te upoznam s ekipom. Ovo ti je Osama, ovo je Ajatolah, ovo je Idi Amin, a ovo su Adolf i Saddam. Dečki, ovo je Alvina!” Više kobasica nego u mesnici. Uvijek sam mislila da će barem Maggie

54


Thatcher završiti tamo dolje, ali nigdje je ne vidim. Sami dečki. Kao u klubovima za gospodu, samo bez Jeevesa i cuge. Konačno stižemo do zračne luke pa me čeka noćna mora zvana osiguranje. Beskrajno čekanje u redu za rendgen. Moram skinuti tenisice, remen i jaknu. Moram predati torbicu, koja završi u plastičnoj kutiji i odlebdi niz pokretnu traku. Prođem kroz detektor metala koji se, naravno, oglasi. BIIP –BIIP–BIIP–BIIP. Ma super. Samo mi još to treba. Od glave do pete me pretrese žena kisela izraza lica. Toliko je blizu da njušim tropski miris omekšivača s njezine košulje. A tada situacija postane još gora. – Je li ovo vaša torba, gospođo? – pita me tip u uniformi. – Aha – kažem ja. – Molim vas da pođete sa mnom. Ja radije ne bih, ali već mi je zgrabio torbu, pa nemam izbora. Preznojavam se, pokušavajući smisliti koji mu je vrag sumnjiv u mojoj prtljazi. Droga od krmaka? Pa ne bi je gurnuli meni u torbu. Možda me upotrebljavaju kao tekliča za krijumčarenje droge na Siciliju? Možda imam bocu vode zapremnine veće od 100 ml? Jesam li spakirala škarice za nokte? Ili mačetu? Znam da imam švicarac, ali ničega se drugog ne mnogu sjetiti. – Torba vam vibrira, gospođo. Možete li mi objasniti zašto, lijepo molim? Tip me gleda smrtno ozbiljno. Iz moje torbe stvarno dopire zujanje. Ja mislim kako se možda kuha nešto u njoj. On misli da je bomba. – Nemam pojma – kažem. – Ali nije bomba. Ne smijete reći bomba pred osiguranjem na aerodromu. Odmah izgube smisao za humor. Svi zašute i zapilje se u mene. Žena s kiselom facom i još dvojica u uniformama nacrtaju se uz

55


mene i okruže me. Svi se mršte. Jedan od njih navuče gumene rukavice i raskopča moju torbu. Zujanje postane još glasnije. Obuzme me snažna želja za propadanjem u zemlju: shvatila sam što je unutra. – Odmah da vam kažem da ćete požaliti što ste otvorili torbu – kažem, dok se ruka u rukavici približava Mr. Dicku. Izvuče moj real feel i podigne svih tih vibrirajućih dvadeset osam centimetara da ga svi lijepo vide. Na sve strane vidim mobitele: putnici snimaju. – Što je ovo? – pita tip iz osiguranja. Kričavo ružičasta replika penisa u erekciji, eto što je. Zna on što je to. Svi znaju što je to. Kisela ženska skriva smiješak. Ja

šutim. – Što je ovo? – pita tip još malo glasnije. Obitelji s malom djecom u redu iza mene propinju se na prste ne bi li svi sve lijepo vidjeli. Barem ne vidim nikog poznatog. Na primjer Ambrogia. Ili Beth. – Dopustite da vas upoznam s Mr. Dickom – počnem ja jasno i glasno. – Vrhunski proizvod, najbolji u klasi. Dvadeset osam centimetara, vibracije na pritisak tipke. Mogućnost mijenjanja intenziteta vibracija. Nastavak za anus, moguće ga je odvojiti. Jamstvo orgazma, inače vraćamo novac. Hoćete li da vam pokažem? Pritisnite ovo ovdje... Pružim ruku prema tipki, ali tip makne Mr. Dicka izvan moga dometa. – Bojim se da ću morati konfiscirati ovaj predmet, gospođo. Nije dopušteno unošenje u avion... Otvaram usta od šoka i hvatam zrak poput ribe na suhom. –Čega to? Ma zašto nije? Nije na popisu zabranjenih predmeta –

56


pokazujem plakat na zidu, na kojem su i upaljači i žileti i sve, ali nigdje ni traga vibrirajućim gumenim kurcima. – Sve bi moglo biti upotrijebljeno kao oružje, gospođo. – Oružje? Kako to? Tip nema objašnjenje. Kisela ženska sad se već smije, iako se pravi da kašlje. Uniformirani pokušava odnijeti Mr. Dicka, ali zgrabim ga. Ne može mići ruke s njega, gade! Moj je! Tri mišićava stručnjaka za osiguranje i trideset i nešto predstavnika naroda uzdahnu od šoka kad uniformirani pusti dildo koji me opali posred lica. PLJES! Pustim suzu, koja teatralno sklizne niz obraz. (Korisna je to vještina, plakanje na komandu.) – Obećavam da neću nikoga napasti — šmrcam. — Gledajte, čak ću i baterije izvaditi — vadim dvije baterije i s treskom ih spustim na stol. — O. K.? — Neko vrijeme nitko ne kaže ni riječi. Tada žena (koja očigledno nosi hlače na tom aerodromu) kimne glavom. Gurnem Mr. Dicka u torbu i iziđem žurnim korakom. Pola putnika još uvijek me snima. Svalim se na naslonjač u salonu British Airwaysa i polako dođem do daha. Gdje li sam to? Izgleda kao da ga je uredila NASA. I orhideje ima. Sofe presvučene bež kožom. Svjetiljke s potpisom i ulašten parket. Sobu u kojoj možete dobiti besplatnu masažu. Sve me skupa podsjeća na luksuzni hotel. Ljudi bulje u mene – ljudi s kakvima se inače ne bih družila: poslovnjaci, skupe kurve, dobro odjevene žene sportaša. Razmišljam o tome da se skinem i dam im razloga da bulje u mene, ali ne želim riskirati da mi zabrane da se ukrcam. Vadim telefon i odem na YouTube. O, da. Pa naravno. Već je uploadan. Neki luzer me brže–bolje proslavio kao “seks– turisticu”, Snimljena sam s leđa, ali Mr. Dick se vidi u punom

57


sjaju. Pa mi smo slavni. Konačno. Ja ne vjerujem; već ima 60 lajkova. Zaustavim video i bacam telefon u torbu. Nema šanse da lajkam. Odjebi, frende. S lijeve strane sjedi mi plavuša oko koje se širi snažan miris jasmina. Od glave do pete prekrivena je logom Louisa Vuittona, baš kao i njezina prtljaga: suknja je LV, jakna je LV, šal je LV. Izgleda kao da je na tajnom zadatku u butiku, u dizajnerskom maskirnom odijelu. Možda i jest? Zavidim joj na torbici i cipelama. Odmjeri me od glave do pete, stišćući usta u savršen oblik mačjeg šupka. Podignem srednji prst. Vrat mi je još ukočen. Protrljam ga i malo mičem glavom da se razgibam. Usta su mi suha kao Sahara. Isprva mislim da moj dehidrirani mozak vidi fatamorganu, ali tada shvaćam da u kutu salona doista stoji bar. Sve je besplatno. – Vodu – kažem. Jedva stojim na nogama. Savršeno uređena gospođa pruži mi bocu rashlađenog Eviana i zabljesne me jednako savršenim osmijehom. Takvo što nećete vidjeti u Costcutteru u Archwayu. Ne traži novac od mene. – Zapravo, šampanjac – kažem. Klin se klinom izbija. Uostalom, samo slijedim Bethine upute. Rekla je da dođem nacvrcana. Ne vjerujem da je sve besplatno. – Je li Laurent Perrier Grand Siecle po vašem ukusu, gospođo? – pita me glasom Marilyn Monroe. Imam osjećaj da govori francuski. Pruži mi čašu i gucnem: tekuće sunce. Mogla bih se naviknuti na ovo! Napravim selfie s vinčekom i postam na Instagram. “Cugamo u stilu!” Dvanaest uskličnika. Pa onda i na Twitter: “@ Channing Tatum samo mi ti fališ!” Četiri čaše kasnije izlazim iz salona u potragu za darom. Što da čovjek kupi curi koja ima sve? Imam samo pet minuta do

58


ukrcavanja, a mozak mi ne radi. Votku. Kad nas već čekaju muke ponovnog susreta, možda nam votka pomogne. Zgrabim bocu Absoluta i proguram se naprijed. – Pardon, čeka me avion – govorim usput i svima i nikome. – A nas ne? – odgovara drznica s ruskim naglaskom u bundi od nerca. Kako se kaže odjebi na ruskom? Trčim pokraj izloga: Burberry, Prada, Chanel, Ralph Lauren, pokušavajući ne gledati duty free robu što me doziva poput kurve kad spazi napaljenog mornara. “Kupi me”, šapće mi par čizama od zmijske kože. “Volim te!” viče haljina od čipke i PVC–a. U Pradinu izlogu vidim sandale sa zlatnim remenčićima. Naslonim čelo na staklo i zamaglim ga vrelim dahom i znojnim dlanovima. Bočica Diorova Poisona stoji samo 43.50 funti. Ruž Toma Forda u mojoj boji, violet fatal, samo 36 funti. Zamislite samo koliko bih love ovdje mogla uštedjeti: Raybanice su samo 159 funti, pa to je 20 posto manje nego u gradu. Ako ih kupim, četrdeset funti mi ostaje u džepu. Računica je jednostavna, ali za šoping nemam vremena. Ni love. – Moli se Elvira Knightly da se uputi prema izlazu broj četrnaest. Ukrcavanje na let BA4062 British Airways traje još dvije minute. Elvira Knightly, izlaz četrnaest. Elvira? To još nisam čula. Elvira, kao ona u crtiću koja muči Zekoslavca? Izgledam li ja kao crvenokoso derište? Ali barem je jedno dobro: ovoga puta nisam Albino. Potrčim prema izlazu i protrčim pokraj reda. Prva klasa, dragi moji. Nema za mene stajanja u redu. Želim što prije odavde. Nemam love, nemam dečka, nemam posao. Znate što? Ne želim se nikada više vratiti ovamo. Nisam namjeravala ovako živjeti, u neredu i prljavštini. Kad sam pobjegla od kuće, imala sam divne planove. Sjećam se toga dana kao da je bilo jučer: nedjelja, usred

59


noći. Baš smo navršile šesnaest. Mislila sam da me čeka avantura, poput Toma Sawyera i Huckleberryja Finna. Išuljala sam se iz kuće s ruksakom, stopirala do grada. Probudila sam se posred Piccadilly Circusa. Mogla sam i gore proći: svjetla grada i neonske reklame bili su poput kaleidoskopa, šarene i vesele. Zaposlila sam se u japanskom restoranu; rezala sam tunu i lignje za sašimi. Našla sam si sobu u hostelu koju sam mogla pokriti od plaće. U slobodno vrijeme sjedila sam na klupi u parkovima i švrljala u notes: pretežno haiku, nešto soneta i stihova, katrena, epigrama, pokoju baladu. Mladim glasom punim melankolije. Moj je tinejdžerski jad bio na razini najvećih. Mislila sam da ću do ovih godina biti slavna pjesnikinja, udana za prezgodnog manekena – glumca (Channinga Tatuma?) ili (još bolje) Ambrogia. Mislila sam da ću imati curicu ljupku poput onih koje fotka Anne Geddes, Range Rover, jazavčara i vilu u Chelseaju. Gdje sam skrenula s pravog puta? Gledam kroz ovalni prozorčić: nad pistom se crne olujni oblaci, a krupne kapi kiše razlijevaju se asfaltom. Ja sam mislila da je ljeto. Provjerim kalendar na mobitelu: još je kolovoz. Stjuardesa dijeli tople ručnike za slučaj da se netko nije umio ili što već. Ja njime brišem i lice i dlanove i ruke i stopala i koljena. Imam više prostora za noge nego što mi treba. Zamahnem rukama poput punoglavca, uvježbavajući pokrete za Bethin bazen. Let traje samo tri sata, ali ne želimo valjda dobiti trombozu. Muškarac u mojem redu virne prema meni preko stakala naočala (bez okvira!) kao da sam nikad viđen oblik života vrijedan proučavanja. Smirim se. Kad okrene glavu prema prozoru, ponovno počnem vježbati. Briga me. Avion uzleti ljuljajući se i pišteći poput parnog lonca. Ne volim letenje. Nije to prirodno. Nema šanse da ova masa metala ne tresne natrag na tlo. Grčevito grabim naslon za ruke i stežem dok mi zglavci

60


prstiju ne pobijele. Razmišljam da zgrabim i onoga s naočalama, ali izgleda kao da mu se to ne bi svidjelo. Progutam šaku Valiuma. Barem neću znati što se događa kad se zapiknemo u pistu i buknemo kao lomača. Možda bude zabavno, tko zna. Ping nam daje do znanja da možemo raskopčati pojaseve. Izbjegli smo smrt! Osvrnem se po svojem profinjenom dijelu metalnog monstruma: lijepo je biti ovdje, umjesto otraga, u stočnom odjeljku. Osjećam se kao zvijezda, kao VIP. Znači ovako lete Taylor ili Miley. Ali radije bih bila ozloglašena, nego slavna. Britney je bila mnogo zabavnija kad je pošandrcala. Winona i Whitney su kraljice. Nemam pojma zašto svi mrze Lindsey. Meni izgleda kao da se sjajno zabavlja.. U blizini je ona poklonica Louisa Vuittona: nanjušila sam njezin parfem. Na drugom kraju još je jedna žrtva visoke mode, tanka kao Kate Moss i s identičnim jagodicama (da bar ja mogu izgledati tako anoreksično. Ne, ozbiljno: ova izgleda kao da je na korak do groba.) Tip od najmanje osamdeset godina i radioaktivno osunčan kao Berlusconi spava s cigaretom u kutu usana. Izmorio te bunga bunga tulum, ha? (Možda je mrtav, ali time neka si glavu razbija stjuardesa.) Nigdje na vidiku nema nijednog djeteta. Nitko mi ne udara nogama po naslonu, ni po potiljku. – Još šampanjca! – doviknem stjuardesi. Pitam se što se dogodi kad popijete šampanjac na Valium. – Imate li nešto za jelo? Ovo je jebeno da jebenije ne može biti.

61


Peto poglavlje Zračna luka Catania — Fontanarossa, Sicilija Vrućina me pomete poput automobila za bijeg profesionalnog mafijaškog ubojice. Prekrijem oči dlanom da ih zaštitim od bljeska, škiljeći i trepćući poput krtice koja je prvi put u životu izvirila na sunce. Isteturam iz aviona i posljednje dvije– tri stube preletim.kožu, Doslovno na pistu. Jebemu, kako boli: asfalt mi razdere metal sletim nabije kosti. Mislim da sam slomila lakat: obilno krvarim iz desne ruke, ali o tome ću se brinuti kasnije. Ljudi opet bulje u mene (koji je ljudima vrag?). Beth će biti zadovoljna: nacvrcana sam kako je i naredila. Otresem prašinu s koljena i uđem u bus. Fuj, javni prijevoz. Zbogom, prva klaso. Sicilija je vrela i vlažna poput kurvine vagine. Bus nas brzo prebaci do terminala, gdje čekamo prtljagu. Stvarno silno želim sjesti na pokretnu traku i napraviti uokolo kaomu onajupravo klinac od otprilike šest godina. Ni on nekrug smije, mama očitava bukvicu, vjerojatno bih i ja tako prošla. Zatim me još snažnije od vrućine pomete jedna pomisao: Ambrogio! Iznad glave mi se nacrta oblačić sa žaruljicom. Pa on je tu. A ja izgledam kao da me mutna voda donijela i imam zubne paste na odjeći. Lakat mi krvari jer sam pala izlazeći iz aviona, haljina a la Katy Perry je umrljana krvlju. Još uvijek nisam stigla oprati zube. svojih iznošenih smijem ona pred Svežem Ambrogiavezice u tenisicama) i nešto mitenisica padne (ne na pamet: u Vuittonu prepire se sa službenikom koji joj pregledava

62


putovnicu. Ima problema s vizom i izgleda da je zapela. Dok sam joj u salonu odmjeravala rit, zaključila sam da nosimo istu veličinu. Mogla bih uzeti njezinu torbu. Što kažete? Mr. Dick mi je u torbici, a ništa u mojoj velikoj torbi pretpostavljam da se ne može mjeriti s njezinom. Ruku na srce, dobro bi mi došao makeover. Zgrabim s trake i svoju i njezinu torbu, pa se zaletim prema izlazu. Osjećam otkucaje srca u grlu. Šmugnem u zahod za invalide i pogledam se u zrcalo. Izgledam još gore nego što sam mislila. Izgledam kao smeće. Kosa mi izgleda kao smeće. Izvlačim kapicu s dna svoje torbe: prekrije mi kosu, ali ne i lice. Dobro bi mi došla burka. Ili skijaška kapa? Obrišem krv s ruke vlažnim toaletnim papirom. Za divno čudo, ogrebotina je samo površinska. Dohvatim Vuittonovu torbu. Na zatvaraču se kočoperi minijaturni lokot. Kako da ga skinem? Pokušam ukosnicom, ali ne čujem nikakav klik. Pomičem i vrtim ukosnicu, ali ništa. Nemam plan B. Plan A mora uspjeti. Vrtim još malo ukosnicom, ali lokot se ne predaje. Niz vrat mi sklizne kap znoja. Ovo neće upaliti. Vrijeme je za kreativno razmišljanje. Daj, hajde, Alvie, pa ti si navodno pjesnikinja. Niste li vi kreativci? Gdje ti je mašta kad ti treba? Ošinem sama sebe pogledom u zrcalu. Ženska u odrazu ošine me pogledom. Sjajno. Možda da nečim razbijem lokot? Osvrnem se. Što bi moglo poslužiti? Slavina? Izgleda masivno. Odvrnem je u par poteza: metalna je i teška. Moglo bi upaliti. Mlaz vode izleti iz otvora i poprska me po licu: šok. U tren oka umivaonik je pun, voda se prelijeva na pod. Moram biti brza, jer inače ću sve poplaviti. Položim torbu na pod, izvučem lokot, podignem slavinu i snažno udarim. TRES! TRES! TRES! KRC!

63


Ne vjerujem! Upalilo je! Drhtavim prstima otvaram torbu. Unutra je crna mini haljina – kakvog li iznenađenja, Louis Vuitton. Hladni saten mekan je i klizi mojom kožom poput vrhnja. Navučem haljinu. Izgleda fantastično. Nevjerojatno je dobro krojena. Odjednom imam obline na pravim mjestima. Imam i struk. U torbi su i cipele s visokom petom, također moje veličine. Odjednom sam petnaest centimetara viša. Ramena mi se isprave sama od sebe. Prsa se podignu. Držim se poput plesačice, poput primabalerine. Okrenem se i provjerim si rit: pa ovo je

čudo! Kozmetička torbica obožavateljice Vuittona veća je od moje putne torbe. Nađem lijepo ružičasto rumenilo Yves Saint Laurenta i nanesem sloj maskare Show od Diora. Završim sve svojim ljubičastim ružem i podignem kosu u punđu da mi se ne vidi izrast. Da vidimo. Moralo bi biti bolje. Pogledam se u zrcalo, ne do kraja stabilna na petama. Izgledam kao druga osoba. Mnogo, mnogo privlačnija osoba. Kao netko s mnogo novca i ukusa. Kao netko otmjen. Gurnem zakrvavljenu odjeću u svoju staru torbu i spremna sam. Mogu ja ovo. Konačno se mogu suočiti sa seksi suprugom svoje sestre, božanstveno zgodnim Ambrogiom Garusom. Zatvaram vrata poplavljenog toaleta. Dočeka me tsunami lica. Gdje li je Ambrogio? Zaboravili su na mene. Morat ću natrag kući. Osvrćem se u potrazi za licem s reklame za Davidoff, ali vidim samo neznance s komadima papira u rukama: “Alessia”, “Antonio”, “Ermenegildo”. Nijedno od toga nije moje. Možda su poslali vozača po mene? Nekoga s disleksijom? Možda sam “Elena”? “Aldo?” “Alessandro”? Kladim se da sam “Adrian”. Pun mi je nos takvih sranja. Vidim grupu časnih sestara u crnobijelim habitima, s krunicama oko

64


vrata. Okružuje ih oblak smirenosti: djeluju vedro, sretno, mirno i zadovoljno. Trebala sam i ja u časne sestre, ali sad je valjda prekasno. Mogla sam nešto napraviti od svog života. Mogla sam napisati još haiku poezije. Osvojiti Pulitzera. Ili Nobela. Ali previše mi lako popusti pozornost. Previše sam vremena potrošila na muškarce. Na dramu. Trebala sam se baviti poezijom, a ne dečkima. Osim Ambrogia. Ambrogio je drukčiji. Ambrogio i Channing Tatum. Ah. Ajmo, ajmo. Ajmo. Dolazi više. Stojim ovdje kao biljka. Eno ga. O, Bože! Kako ga nisam vidjela? Svijet staje. Sve oko mene staje. Vidim samo njegovo prelijepo lice. Tako je cool. Tako je zgodan. I u zgradi nosi sunčane. Osunčan je kao holivudska zvijezda. Košulja mu je bijela i izglačana poput plahte u skupom hotelu. Traperice su mu točno toliko preuske da privuku pažnju na međunožje. Beth je takva kučka. – Alvina! – domahuje mi Ambrogio, teatralno skidajući Raybanice. – Wow, nisam te prepoznao! Tu sam! Odmahnem i nasmiješim se. Znam što želi reći. Inače izgledam kao smeće. – Kako si? – pita. Koža mu je brončana, bradica dvodnevna. Ima ljupku bradu, ljubak osmijeh. Zapravo, sve je na njemu ljupko. Savršen je. Želim ga. Trebao je biti moj. Napikavajući na petama odlazim od njega, ljuljajući se i kližući. Posrnem i umalo padnem, ali pridrži me. Mmm, sad se sjećam kako miriše: Armani Code Black. Senzualno i erotično. Isto je tako mirisao kad smo se upoznali. – Izgledaš fantastično? Jesi li smršavila? Promrmljam nešto nerazumljivo; otprilike zblergh.

65


– Nacvrcana si – nasmije se. – Beth je naredila... šampanjac... Zaboravila sam da ima talijanski naglasak. Neizdrživo je privlačan. Zagledam se u njegove smeđe oči i odjednom padam, tonem, gubim tlo pod nogama. Izgledaju kao Nutella ili Nesquick ili rastopljena čokolada. I u tren oka vratim se kroz vrijeme i prostor: Oxford. Moj prvi put... i naš jedini. Sranje. Što je ono? Hodajući oglas za Louis Vuitton? Je li to ona? Slijedi li me? Zadržim dah. Panično zvjeram po gomili. Nije ona. Neka druga. Moram izići odavde. Moglo bi postati neugodno. Nije da je ne bih sredila u tučnjavi. Vjerojatno bih je sredila. Sto posto. Možda. Vjerojatno ne. Obgrli me oko struka, a drugom rukom diže moju torbu. Topao je. Prođu me žmarci. Naslonim se na njegovo rame i udahnem njegov miris: nešto orijentalno, duhan, koža. Već ga želim. Ovo će biti prava muka. Usredotočim se na hodanje do auta bez posrtanja. Teže je nego što mislite. Gomila se razmiče da nas propusti. Svi bulje, opet. Koga gledaju? Mene ili Ambrogia? Sigurno Ambrogia. Jasno mi je zašto. Ni ja ne mogu skinuti pogled s njega. Silazimo u prizemlje dizalom. Uvijek sam se htjela poseksati u dizalu. Je li moguće da se proljepšao? Kako se uopće može još proljepšati? A i nismo se vidjeli dvije godine. Ali muškarci su takvi; postaju bolji sa zrenjem, poput uvoznog sira, skupog vina. Kao George Clooney. Nije fer. Ja izgledam odurno. Kladim se da je Beth već obavila i liposukciju i napumpala usta i povećala cice i skinula svaku dlaku laserom. Kladim se da je neću ni prepoznati. Izgledat će kao Megan Fox i biti sastavljena od najmanje 90 posto plastike. Lamborghini je parkiran pred ulazom, daleko od parkirališta. To se smije? Jako je, jako blistav i jako je jako crven.

66


Ima obline za ne vjerovati. Zagledam se u logo na blještavoj haubi: zlatni bik na crnoj pozadini. Hauba izgleda kao one na koje se izvale manekenke u bikinijima. Pitam se dolazi li takav auto s besplatnom zalihom cura? Možda ga i isporuče s curom u prtljažniku? Možda je i sad u prtljažniku jedna takva; pokušava otvoriti poklopac i uništava svoje savršeno manikirane noktiće. Kad je konačno pronađemo, bit će okružena komadićima gelirane plastike. Nikad nisam prišla blizu ovakvom autu, strah me i dodirnuti ga. Ambrogio to primjećuje i nasmije mi se. – To je Miura iz 1972. Uđi, Alvie; neće te pojesti. Auto mene neće, ali ja bih tebe mogla. O, Bože! Promatram njegove brandovske usnice: senzualne, napućene, pune, mesnate. Mogla bih ih i poljubiti i gricnuti i odgristi. Ubila bih za pošten poljubac, za okus njegova jezika i te mekane, tople usnice na svojima. Kladim se da ima okus po čokoladi ili tiramisuu. Kladim se da se ljubi poput povjetarca što miluje gondolu. Ubaci torbe u prtljažnik (ipak nema cure u bikiniju). Pridrži mi suvozačka vrata i sjedam na kožu. Miriše ekskluzivno. Taj je auto predigra s četiri kotača. Odlučila sam da mi se sviđaju Lamborghiniji: to mi je odsad auto broj jedan, a slijede ga Batmobile i DeLorean iz Povratka u budućnost. Pod brisač je zataknuta kazna zbog nepropisnog parkiranja i približava nam se debeo policajac. Pritrči jedva dišući, sav zajapuren; dugmad košulje prijeti da će se razletjeti od napetosti, kosa počešljana preko ćelave glave leti na povjetarcu. Zgrabi kaznu i podere je pa otvori vrata vozačkog mjesta Ambrogiu. Krajnje neobično. –Signor Caruso! – kaže policajac, naklanjajući se, pun poštovanja. Mi dispiace! Žao mi je! Krajnje bizarno.

67


Ambrogio ga i ne pogleda. – Beth se ispričava – kaže mi Ambrogio. – Htjela te i ona dočekati, ali i sama vidiš da imamo samo dva sjedala. – Ne, ne, sve je u redu. Ne brinite – kažem, okrećući pogled. On ne okreće pogled. Samo se nemoj zacrvenjeti, Alvina. Samo nemoj bubnuti neku glupost. Ovo nije samo neugodno, ovo su muke paklene, ali istodobno i raj. Moram se smiriti. Moram se skulirati. Zaklopim oči i duboko udahnem, pa počnem u sebi brojiti unatrag od tristo: 300, 299, 298... Ne djeluje. Ambrogio pali motor i cijelo mi tijelo zadrhti. Moćna makina. Sjedalo mi vibrira: osjećaj je ugodan, možda su baš to i htjeli? Krećemo sa škripanjem guma. Projuri cestom oko aerodroma i u tren oka izlazimo na autocestu. Ambrogio na sav glas pušta Nessun dorma. – Pavarotti – kaže namigujući. – Baš lijepo da si došla. Beth je presretna što si našla vremena za nas, pogotovo tako brzo. Jesi li ikada bila na Siciliji? To je to, Alvie: spasit će te čavrljanje. Možeš ti to. Čavrljaj. – Hm, ne. Samo u Milanu, naravno, na vašem vjenčanju... – zašutim. Pocrvenim. To vjerojatno nisam trebala spominjati. – A Beth i ja smo išle na izlet u Pompeje sa školom... Osjećam se kao da mi je dvanaest godina. Ambrogio pruži ruku i stisne moju. Molim? – Super ti je lak – kaže sa širokim osmijehom. Pogledam svoje neonski zelene nokte. Nisam sigurna sviđa li mu se doista ili me podjebava. – Često putujem. Stalno sam na putu – kažem brzo. – Prošlog vikenda bila sam u Los Angelesu, prije toga u New Yorku, a prije toga u Sydneyju...

68


– Odletjela si do Australije za vikend? – Da...? – kažem. Što je tu čudno? U mislima čujem Bethino prijekorno ccc zbog silnih količina karbona kojim sva ta moja putovanja opterećuju atmosferu. – Cool – smije se Ambrogio. – Uglavnom, i meni je drago da si nam došla. Gubim dar govora. Zavalim se u sjedalu i utonem u kožu. Znala sam da će biti teško ponovno ga vidjeti. Ali vidjeti ga nasamo... Sicilija se prostire pred nama: ima obline dostojne Sophije Loren. Letimo 180 na sat. Ambrogio je dao gas do daske. Motor prede. Imam osjećaj da se Ambrogio pravi važan preda mnom i uživam u tome. Usnice mi se same razvlače u osmijeh. Zgrabim sjedalo noktima poput mačke. Kroz prednje staklo promiče vinograd za vinogradom. Maslinik za maslinikom, svi zamagljeni u isti prizor. Brže, brže, brže, baby. Odvezimo se u zalazak sunca i ne vraćajmo nikad, baš nikad. Želim se izgubiti s Ambrogiom u ovom veličanstvenom pejzažu. Želim da nas ovaj otok proguta bez traga. Skrećemo s autoceste kod znaka na kojem piše Taormina. – Još malo i stigli smo – osmjehne se Ambrogio, prolazeći prstima kroza svoju kosu s reklame za šampon. Uspinjemo se strmom cestom, ali Ambrogio ne usporava. Brže, baby, brže. Želim da nikad ne stane. Želim da ovom trenutku nikad ne dođe kraj. – Vila je na vrhu onog brda. Okružuju nas hektari voćnjaka citrusa u tehnikoloru; imam osjećaj da prolazimo uljem na platnu: žuta, narančasta, zelena. Opija me miris citrusa, snažan i slastan. Limuni su veliki poput dinja. Vozimo kroz drveće do vrha brda. Zamišljam da Ambrogio

69


na tren skreće s ceste (uvijek sam se htjela poseksati u autu), samo što ovoga puta to i njemu nešto znači. Ovoga puta ne napušta me zbog moje sestre blizanke. Ali ne staje. Skreće na prilazni putić – električna vrata otvaraju se kao čarolijom – i gasi motor. – Stigli smo!

70


Šesto poglavlje Taormina, Sicilija

Isuse mili, moja sestra živi ovdje? Pred očima mi plešu simboli za dolare. Viletina je apsurdno golema. Sigurno je stajala bogatstvo. – Sve je ovo tvoje? – Naslijedio sam posjed od roditelja. Aha, jeda.ostao se ssada, Beth mi je Jadničak. rekla. Umrli su. Sjećam Ambrogio siroče trinaest godina. Trinaest godina i milijunaš. Zapravo, to je super. Sigurno je i njemu bilo. Na sreću vlastitu još je i jedinac. Nije morao sve dijeliti s odurnom starijom sestrom. – Benvenuta! – kaže. Ambrogio mi otvara vrata i pruža ruku da iziđem. Sjedala su toliko nisko da mi je zapravo potrebna pomoć, pogotovo u ovakvim Kako ljudi hodaju u tome?od me na noge i Povuče pridržim petama. se za krov auta, štiteći oči dlanom jakog sunca.

– Wow. Posjed izgleda kao set na kojem snimaju reklamu za visoku modu za Vogue ili Elle ili Vanity Fair. Samo čekam da negdje ugledam Gisele Bundchen kako se izležava na ležaljci u zlatnom bikiniju, sva brončana i s daiquirijem u ruci. Gdje su fotići? Gdje su svjetla? Gdje su fotografi? Sve oko mene podsjeća na udaljene rajeve Travela, ovo ili one divote izu Conde MjestuNast podTravellera suncem, ili uzSunday jednu Times očitu razliku: je stvarnost.

71


Vrt je posut starim ružičastim građevinama s krovovima od terakote; travnjak je savršeno uredan, gredice s cvijećem također. Cvijeće je lijepo kao da su ga anđeli opjevali: crvene pelargonije, ljubičaste fuksije, milijun cvjetova u svim tonovima plave. Jasmin, bugenvilije, ljubičice. Ovoje rajski vrt, Eden: ruže i cvatući kaktusi i oleandar i kamelije. Na povjetarcu lelujaju palme, prštave poput: zelenog vatrometa. A tada spazim bazen: dubok, svjež, zavodljiv. Plavi opal vode okružuje vulkanski kamen, održava se u vodi što blista na suncu Sicilije. Na površini kamenom obojene vode vidim ruže i palme: oaza. Bazen je okružen ležaljkama i suncobranima boje vrhnja koji djeluju poput smirenog utočišta u ovoj eksploziji ljepote. Voda je mirna i mami, doziva poput sirene i jedva se suzdržavam da ne skočim. Želim se brčkati kao zgodne cure na spotovima, praviti se da sam srednjoškolka na praznicima u Palm Beachu. Okrenem se i odmjerim kuću. Ni vila ne djeluje stvarno: kao da sam zašla na set Fellinijeva Praznika u Rimu ili se vratila kroz vrijeme u zlatno doba Hollywooda. Osvrnem se u potrazi za Audrey Hepburn i Gregoryjem Peckom. Kamenim zidovima penje se bršljan, njegovi smaragdni listovi sjaje kao da su umjetni. Pokraj ulaza stoji ploča s imenom vile: La Perla Nera. Crni biser. Kroz otvoren prozor spazim mramor. Zavjese poigravaju na povjetarcu poput tankim nitima uhvaćenog oblaka. Shvatim da sam izgubila pojam o vremenu. Tko zna koliko ovako piljim. Mislim da sanjam. Netko izgovara moje ime. – Alvina? Ugledam sebe (na jako dobar dan, kad nisam mamurna, kad sam počešljana, kad sam umivena): trčim prema sebi

72


raširenih ruku. Želudac mi napravi salto. Pa to je Beth. Čudno je to. Dvije godine su puno. Zaboravila sam kako je biti polovica cjeline... dvojnica... kopija... rezervni igrač u vlastitom jebenom

životu. – Alvie! Stigla si! O, Bože! Pa ti si tu! – blizanka se baci na mene i stegne me u snažan zagrljaj. – Ja ne vjerujem! Došla si! – Hvala na karti. Nisi trebala – kažem, boreći se za dah. Em me stegnula, em me trese. Miriše slatkasto, poput šećerne vate. Poljubi me u oba obraza, pa pusti. Konačno. – Molim? Ma daj, molim te. Ja još ne vjerujem da si doista došla. Daj da te provedem po posjedu. Prima me za ruke i poslušno hodam za njom. Vodi me u hlad prelijepog stabla limuna, cijelim putem veselo cvrkućući. – Izgledaš sjajno. Raskomoti se. Jedva čekam da upoznaš Ernesta; sad spava, ali kad se probudi, tvoj je! Kako si putovala? Zašto je toliko sretna što me vidi? Sva je nabrijana. Previše vesela. Gotovo nervozna. Zaustim odgovoriti kad se nad dvorište nadvije jedan jedini oblak i na tren prekrije sunce. Vrt je odjednom mračan, hladan. Iz vile iziđe muškarac odjeven u crno od glave do pete i s potpuno crnim sunčanim naočalama. Jedva ga stignem primijetiti koliko brzo šmugne šljunčanom stazom. Otvori si vrata blistavog crnog automobila i sjedne. Niz vrat i leđa klizne mi povjetarac i stresem se. – Tko je to? – Nitko. Mogu misliti. Promatram taj auto kako ždere šljunak i polako vijuga dugačkom prilaznom cestom. Električna vrata bešumno se raskrile. Muškarac u crnoj odjeći i crnom autu skrene za ugao i

iščezne.

73


– Idemo unutra – kaže Beth, koja sve vrijeme nije zatvorila usta. Je li moguće da melje više nego inače? Ili sam se ja samo odvikla njezina neprestanog brbljanja? Ambrogio izvadi moju prtljagu iz auta i krene za nama u vilu. Ne bih čula Beth sve da se i trudim, ali funkcioniraju mi samo oči; sva su mi druga osjetila otupjela. Vidim samo Elizabethino tijelo. Elizabethino lice. Elizabethinu kosu. Ne skidam pogled s osunčanih ramena svoje blizanke. Koža joj blista, sjaji. Pogledam je u oči: pune su života, pršte. Kosa joj je posvijetlila zbog sunca, a ima i pramenove. Izgleda nevjerojatno. Čak mislim da nije ni vidjela kirurga: sve djeluje pravo. Možda ima dobre gene? Ne, to je nemoguće. Novac je u pitanju. Novac je zaslužan za ovo. Doslovno izgleda kao da je upola mlađa od mene. Ja sam Narcis, samo što gledam Beth. Zaljubljena sam. I zelena od zavisti. Slijedim je kroz sjenicu po kojoj se penje ružičasta ruža penjačica, pa mozaikom na kojem se prostiru marokanski sagovi. Atrij vile je veličanstven. Prostran i svijetao. Nikad nisam bila u Ritzu, ali mislim da izgleda točno ovako. Sve što vidim od bijelog je mramora: svjetluca srebrno kao da ga je netko posuo dijamantnom prašinom. Naslonjači i ležaljke bijeli su i zlatni. Na zidovima vise prelijepe tapiserije i portreti dama: renesansnih plemkinja u raskošnim svilenim haljinama, kose ukrašene dragim kamenjem; smaragdima, dijamantima i blistavim biserima. Slijedim Beth pored zrcala, koja odraze naša lica u beskonačnost. “Građena je u 16. stoljeću”, napisala je. “Ima puno srcinalnih dijelova.” Bila je u pravu: sviđa mi se. A kome ne bi? Ne želim otići odavde nikada, baš nikada. Uspinjemo se mramornim stubištem; zastanem pred jednom slikom na zidu. Portret dječaka mliječne kože što kao da

74


blista na tamnoj pozadini. Bijelo na crnom. Crno na bijelom. Spava, spokojan, sladak poput anđela. Ništa ljepše nisam vidjela u životu. Beth uhvati moj pogled. – Sviđa ti se? – pita me sa smiješkom. Zaustim odgovoriti, ali već je skrenula i penje se dalje. Gledam kako njezine noge nestaju uvis: svjetlucave zlatne sandale s remenčićima. One koje sam vidjela u Pradinu izlogu u zračnoj luci. Po ljepoti ih svrstam na drugo mjesto, odmah iza slike. Mislim da ću baciti svoje stare Reebokice. Ionako mi ne trebaju tenisice. Nije da sam sportski tip. – Tvoja soba – kaže Beth, blistajući od sreće. Otvori dvokrilna vrata i uvede me u suncem okupanu gostinjsku sobu na prvom katu, s pogledom na bazen. Soba je golema, prostrana poput apartmana i dvostruko viša od mojeg stana u Archwayu. Krevet je pregolem, dovoljno velik za troje (ali nisam ja te sreće...). Na jednom zidu visi prikaz raspeća u primarnim bojama i sa sunčanim plavim nebom. Čak i Krist izgleda blaženo: u Taormini svi su sretni. Nad krevetom je još jedna slika; žena u plavom s aureolom. Djevica Marija? U naručju drži djetešce s minijaturnom aureolom i zaključim da je i to Isus – ili je Beth naručila portret sebe i Emesta. Soba ima balkon s ogradom od kovanog željeza i starinski paravan u jednom kutu. Prijeđem prstima preko poteza kista: oslikan je pticama u letu, u japanskom stilu. Na kozmetičkom stoliću stoji cvijeće čiji sladak miris ispunjava sobu. Jedva dišem. Sve je ovo previše. Sigurno nije stvarno. U prelijepom sam snu. Beth će me sad uštinuti i probudit ću se u Archwayu, u sobi do krmaka, u potrazi za putovnicom koju nikad neću naći. Protrljam oči i trepnem. – Kupila sam ti neke sitnice – kaže Beth. – Pretpostavljala sam da nećeš ponijeti previše prtljage – trepće punim, Benefitom

75


podebljanim trepavicama, gricne sjajilom usavršenu donju usnicu. – Nadam se da mi ne zamjeraš... Ja slinim. Šest ili sedam predimenzioniranih vreća poredano je uza zid, sve redom blještavo bijele s natpisom PRADA, svezane lijepim crnim mašnama. Beth je otišla u šoping samo za mene? Zato je htjela znati koji broj nosim. Wow! – Joj, stvarno nisi trebala – kažem. Je li to pravi odgovor? – Ma samo sitnice, ozbiljno... nekoliko kupaćih, pareo, šeširi za sunce, suknje. Reci mi ako ti treba još što. Vadim sadržaj vreća na krevet: haljine i bluze s kojih još vise etikete. Ljetna suknja s cvjetnim uzorkom. Tanka vestica na kopčanje. Bikini od šesto eura. Ja inače kupujem po rasprodajama. Prelazim prstima preko finih tkanina, milujem ih. – Jako mi je drago što te vidim – kaže Beth. Prestanem milovati odjeću i pogledam je. Nisam sigurna da joj vjerujem. Nikome nikad nije bilo ovoliko drago da me vidi, osim možda starome psu naše bake, ali samo zato što bi mi uvijek zajahao nogu: “Fentone! Dolje, Fentone! Pusti Alvinu na miru!” – Znači, ne ljutiš se zbog... – Vjenčanja? – pita me. Okrenem pogled. Mislila sam reći Oxforda. – Zbog

vjenčanja? Ponovno me grli.

– Da ti pravo kažem, zaboravila sam na

to.

– O. K. – kažem. I kosa joj miriše božanstveno, poput livade pune cvijeća. Možda mi je doista oprostila. Možda me doista voli? Kroz otvoreni prozor do nas dopre pjev kukavice. Mislim da mi se ovdje doista sviđa, Beth. Bila si u pravu.

76


***

– Koji čaj želiš? Earl Grey? Ceylon? Rooibos? Darjeeling? Baš imam krasan oolong krupnih listića, iz Tibeta. – Hm – kažem. Ne mogu joj reći da želim obični čaj ili ne daj Bože, instantni. – Skuhat ću nam oolong. – Super. Gledam za Beth dok odlazi u kuhinju. Kosa vijori za njom poput blistave svijetle grive. Izgleda kao Barbie. Kao Brigitte Bardot. Sjedim na rubu jednog bijelog naslonjača i trudim se ne dirati baš ništa. Ne želim nešto zamazati. Držim se podalje i od staklenog stolića za kavu. Ne želim ga razbiti. U grudima me steže kao da me netko zavezao ljepljivom trakom: ne mogu se ni pomaknuti. Zarinem si nokte u mesnati dio dlana i čekam da se Beth vrati. Preznojavam se. Pitam se što želi od mene? Pitam se zašto me pozvala ovamo. Pod je od zida do zida prekriven tapisonom boje vrhnja; uz rub je ukrašen bordurom s cvjetnim uzorkom. Zelena i bijela se isprepliću; mislim da prikazuju ljiljane. Sjetim se našeg starog tepiha u Archwayu: prava kolonija svega i svačega. Ne sjećam se je li ga itko ikada usisao. Mislim da nismo imali usisavač. Promigoljim prstima po mekanoj, debeloj podlozi. Besprijekoran je. Kladim se da Beth ima poslugu. Na stoliću za kavu stoji fotografija Beth i Ambrogia. Srebrni okvir bliješti kao da je tek ulašten. Izgledaju poput Brangeline ili nekog drugog holivudskog zlatnog para. Zubi su im prebijeli, osmijesi presavršeni. Nijedno od toga ne izgleda pravo. Opazim i

77


porculansku vazu; plavo–žuta, ručno oslikana limunima. Kamin je toliko čist da sumnjam da je ikad u upotrebi. – Eto nas – kaže Beth, klizeći kroz vrata. Prenem se. Nosi srebrni poslužavnik, koji spusti na stol. S njega spušta na stol – simetrično — dva mala čajnika, dvije delikatne porculanske šalice i dva tanjurića s istim cvjetnim uzorkom. Toči čaj iz malih čajnika — u svakome je točno jedna šalica čaja — graciozno poput gejše. Čaj pjevuši i žubori ljupko ispunjavajući šalice. Cijela je ceremonija dostojna divljenja. – Što ti se čini, Alvie? – pita me. – Nije ti preslab? – Izgleda dobro – kažem. – Nije ti ni prejak? – Nije. Spušta čajnik. Tu smo. Konačno ću čuti što treba... – Želiš li šećera? Imam i bijelog i smeđeg. Ne brini, oba su fairtrade. Izgledam li joj kao da me to brine? – Ne bih, hvala – odvratim. – Želiš li zaslađivača? Ili stevije, imam i toga. Koji je kurac stevija? Zvuči kao spolna bolest. – Ne, hvala – kažem. – Nije mi teško. – Ne treba. Čekam da mi ponudi mlijeko. – Mogu li dobiti mlijeka? – Uz oolong ne pristaje mlijeko. – Aha. Naravno da ne pristaje. Kako sam samo to smetnula s uma. – Dakle – počnem. – Nešto me želiš zamoliti?

78


A tada mi pozornost odvuče ili, bolje rečeno, pomete, podignut poklopac stalka za kolače. Beth jednim pokretom uklanja blistavu metalnu kupolu i otkriva slastičarsko savršenstvo: kolač s pastelnožutom kremom i ukrasom od pinjola. Pinjoli su zlaćani, slasni, blistavi; izgledaju kao da su blago preprženi. Krema je lagana poput oblaka. Beth vidi da slinim. – Torta della nonna. Moj najdraži kolač. Svidjet će ti se. Odreže velikodušnu krišku i pruži mi je na tanahnom tanjuriću, uz presavijen ubrus i srebrnu viljuščicu. Tanjurić je oslikan ružama i pupoljcima. Viljuščica djeluje antikno. – Ti nećeš? – pitam u nevjerici, kad shvatim da je poslužila samo meni. – O, ne – kaže. – Ja sam na dijeti: ne jedem gluten, mliječne proizvode i šećer. Koga vraga onda jede? Zrak? Primim viljuščicu i odrežem komad kolača. – Mmm – izjavim. Beth se nasmiješi. – Jesam li ti rekla. Gleda me dok jedem. Grabim kolač zalogaj po zalogaj. O, Bože blagi. Ne mogu prestati. Mogu li okusni pupoljci doživjeti orgazam? Mislim da moji upravo jesu. – Mogu li dobiti još malo? – pitam, brišući usta nadlanicom i oblizujući se. Ovo je bilo divno. Stvarno divno. Beth me odjednom ne gleda sa smiješkom. Gleda me jako ozbiljno. Stisnula je donju usnicu. Ukipim se usred zalogaja. Što li sam napravila? – Mrviš mi po tepihu, Alvie.

79


Sedmo poglavlje Alvie? Alvie? Jesi li dobro? Valjda sam odlutala u mislima. Sjedimo u dječjoj sobi, koja je sva u jedrilicama i vlakićima, nakrcana igračkama i dječjim potrepštinama: vidim stol za mijenjanje pelena, krevetić, policu s cipelicama i čizmicama, sićušnim i novim. Policu minijaturnih knjiga “Enciklopedija za bebe od A do Z”. Osjećam se poput diva u viktorijanskoj ovamo. dlan na moju kući za –lutke. – Je li ti dobro? pita Ne mepripadam Beth, spuštajući podlakticu. Odmaknem se. – Jest – ne, nije. Što želi? Što se zbiva? Nije me pozvala da se igramo vlakićima. Nisam došla na čaj i kolače. Ernie se isceri kao to samo bebe znaju, a u kutu usana stvori mu se mjehurić sline. – Ga, ga, ga – kaže, gledajući nas odozdo. Proučim lišce svojeg–nećaka. Dobro sam. Samo... – samo što, Alvina? Mali sliči tebi? Gledam mu okice: moje su. I nos je moj i usta su moja i bradica je moja. Prepoznajem sve na njemu. Izgleda kao ja u njegovoj dobi. Mogao bi biti moj. Bol mi se razlije tijelom poput krvi što lipti iz svježe rane i sjetim se svega: žarenja dezinficijensa, smrada klora, bezizražajnosti bijelog stropa, pregustih zastora, prebijelih zidova, prazne vaze uz uzglavlje, plača drugih ljudi, svjetlucavih igala, za povraćanje i boli bila dovoljno me izludi,kanti a za sobom je ostavila tekkoja tragjemojih vlastitihsnažna zuba nadaruci. Sjetim se i...

80


krvi krvi krvi. Od toga dana prošlo je osam godina. A ona je kriva za sve. – Tako je... prelijep je – kažem konačno i iznenadim samu sebe. Ali doista je prelijep: mali anđeo. Beth se samo osmjehne: zna ona to. – Hvala ti – kaže ponosno, provlačeći prste kroz njegove zlaćane uvojke, spuštajući poljubac na njegovu kerubinsku glavicu. Ernesto je predivan. Izgleda kao bebe na reklamama u podzemnoj, kao usnulo djetešce na slici u hodniku. Oči su mu velike i plave. Dvije kapi oceana. Ernie mi se smiješi: naivno i optimistično, tipično dječje. Obraščići su mu okrugli i ružičasti poput puslica: živi slatkiš. Ljubak. Sladak. Nisam rekla Beth za trudnoću. Ne zna da sam izgubila dijete. Ali neznanje nije obrana. – Želiš li ga pridržati? – Molim? Ne – hvata me panika. – Ernie, hoćeš li zagrliti tetu Alvinu? – pita Beth, podiže ga i pruža ga prema meni. – Ne, ne, stvarno. Nikad u životu nisam držala... – Joj, daj, ne možeš pogriješiti. Već mu se sviđaš. Vidi se – smije se Beth. – Hoćeš li ga nahraniti? I maleni se nađe na mome krilu, tako lagan i tako bucmast u isto vrijeme. Držim ga i prečvrsto, tijelo mi je ukočeno i prestravljena sam da će mi ispasti i da će nešto slomiti ili nešto još gore. Ernie podiže pogled prema meni, guguće i grglja. – Ma, ma, ma. Izgleda da mu je lijepo kod mene.

81


Slušam kako diše; udah, izdah; plitko poput mačića. Kosa mu miriše na pjenu za kupanje. Trepnem nekoliko puta da spriječim suze. Nije fer. Trebao je biti moj. Ne želim ga nikada pustiti.

– Mama – kaže, pružajući ručice prema Beth. – Joooj – kaže Beth. – Hoće mamici. – Uzmi ga – kažem, pružajući joj dijete. – Tvoj je, uzmi ga. Beth se namršti. Ja se kuham, obrazi su mi crveni. Je li netko uključio grijanje? – Ma, ma, ma. Ona je kriva za sve i nikad joj to neću oprostiti. – Ma, ma, ma, ma, ma. ***

– Nego, što je bilo na poslu? – pita, pružajući mi škarice da skinem etiketu sa svog novog bikinija. Prada, crne i crvene pruge, ukras od svjetlucavih kamenčića na gornjem dijelu. Škarice su baš lijepo oštre. – A to? – rec! – Išlo mi je tako dobro da se konkurencija počela zanimati za mene – rec! – Možeš li vjerovati? – Jedva! – kaže Beth. – Pojma nisam imala da lovce na glave uopće zanimaju pjesnici. – Nudili su mi mnogo više novca. I auto na raspolaganje – bacim škarice na krevet. – Aha? A tko to? – Tko? – kažem. Raskopčam haljinu i skinem je. Na koži mi se vidi crveni trag od šavova. – Konkurencija?

82


– Aha... – raskopčam grudnjak. – Esquire? Časopis. Trebao im je pjesnik. Odmjeri me od glave do pete. Mislim da mi ne vjeruje. – Znači, dobila si otkaz. – Otkaz? Ne – gleda me kako skidam gaćice, namršti se na bikini–zonu. Okrenem joj leđa. – A stan u Londonu? Kakvi su ti cimeri? Ostavljam odjeću na podu, ali Beth je zgrožena. Usnice su joj tek jedna ravna crta prijekora, pa sve to dižem, uredno presavijem i odložim u dnu kreveta. – Graham i Pam? Super su... – kažem. – Više smo si familija, nego frendovi. Od prvog dana smo se našli – navučem donji dio bikinija, ali nešto mi krcka među nogama. Plastična zaštita. Skinem ih i odlijepim je. – Znači, mrzite se – kaže Beth s prijezirnim smiješkom. Kako joj to uspijeva? Kao da mi čita misli. Pogledam škarice. Okrugle crne drške, dugačke srebrne oštrice. Svjetlucaju. Presijavaju se. Blistaju na suncu. Dozivaju me. – Ne, O. K. su oni – kažem. Namještam bikini, naramenice mi se zarinu u kožu lako kao nož u maslac. Ne mora valjda znati da su me izbacili. Beth je u minijaturnom bikiniju s tangama, s Missonijevim prugama u bež i ružičastoj. Ja pokrijem svoj novi bikini pareom Louisa Vuittona i sakrijem se pod veliki slamnati šešir. Kako je moguće da Beth i ja nosimo istu veličinu, a ja izgledam debelo? Ležimo pokraj bazena i upijamo sunčeve zrake; ja se topim na ležaljci poput gelata od vanilije. Sunce je okrutno: koža mi već cvrči iako sam se još u kući sva natrackala zaštitnim faktorom 50. Koljena su mi alarmantno crvena. Beth dohvati iPhone i otključa

83


ga pinom: 1996. To se bar lako pamti; te su godine Spice Girls debitirale s Wannabe. Piše nekome poruku i završi s puno :* :* :*. Na terasu izlazi neka žena noseći pladanj s votkom i limunadom. Votka je onaj Absolute koji sam kupila Beth. Hvala vragu, jer već sam na rubu očaja. Beth nije zatvorila usta dulje od sat vremena. Ne mogu više. Žena ima tamne oči, kovrčavu crnu kosu i tamnu kožu grubu od sunca. Osmjehne mi se. – Mamma mia! Pa to su dvije Elisabette! – kaže, sklapajući ruke i podižući odmah potom jednu preko usana. Ah, eto nas do meni najdraže točke: cirkus je u gradu, dođite vidjeti copy/paste cure, samo piljite koliko god vam srce želi! Trebale smo to naplaćivati. Obje bismo bile milijunašice (a ne samo Beth). Beth se nasmije svojim prštavim smijehom. – Ne mogu vjerovati, stvarno ste identiche! – kaže žena. Baš i nismo. Ali očigledno je priglupa. Nije moguće da u Italiji nema blizanaca. – Alvie, ovo je Emilia, naša predivna dadilja i domaćica. Emilia, ovo je moja sestra Alvina. – Drago mi je – kaže žena, promatrajući me. Promeškoljim se na ležaljci i sakrijem pod šešir. – Bok – kažem. Moja sestra ima roblje? Pa naravno da ima. I ja bih imala roblje da si to mogu priuštiti: najmanje troje. Za kuhanje, za čišćenje i za mahanje lepezom u vrtu, jer ovdje je pakleno vruće. – Živi s vama? – pitam Beth kad se Emilia udalji. – O, zaboga, ne. Živi u onoj ružičastoj kućici iza ugla. Onoj s cvijećem pokraj vrata. Ovdje je samo od 7 ujutro do 9 navečer, 6 dana u tjednu.

84


Ma zar samo toliko? Kako li sirota Beth uspijeva sve to sama samcata? – Razmišljala sam da dovedemo dadilju koja bi živjela s nama, jer znaš koliko posla ima oko djeteta, ali Ernesto se ne budi noću, pa zapravo i nismo nikoga trebali. – Hmm. Koliko posla ima oko djeteta? Isuse, kako je lijena. Prelijena je i da bude mama. Mislim, dajte molim vas. Angelina ima šestero, Beth samo jedno. Ne može se reći da ima drugog posla. Ne može se reći ni da se ičim bavi. Sunčanje nije posao; nije čak ni hobi. Joj, nije valjda da piše još jednu knjigu. Nemam hrabrosti pitati. Otpijem limunadu: hladna je, svježa, citrusi i votka savršen su par. Već vidim da ću htjeti još jednu. Emilia stvarno zna napraviti koktel, to joj odmah priznajem. Možda stvarno i jest predivna. – S Emilijom razgovaraš na engleskom? – pitam. – Da – kaže Beth. – Nisi naučila talijanski? Beth me blijedo pogleda. – A zašto bih? Rekla sam vam ja: lijenčina. – Svi govore engleski. Uostalom, ne želim ovdje ostati zauvijek... – tu stane, kao da je već previše rekla. – Ozbiljno? A zašto ne? Što ovome fali? – meni se čini savršeno. Gledam kako sunce poigrava na površini vode, kao da je netko posuo bazen tisućama dijamanata. – Ma ništa. Mislim, talijanski nije za mene. Znaš da mi je uvijek bio draži njemački – zaklopi oči i zavali se na ležaljku. I rasprava je gotova. Kako mi se čini, da Beth poželi, mogli bi se preseliti i u Munchen.

85


Pokušavam se usredotočiti na Bethinu knjigu (mislim, iz njezine kućne knjižnice, a ne onu koju je napisala; to si ne bih priuštila...), ali prevruće je i za riječi. A i knjiga je sranje. Trebala sam kupiti nešto na aerodromu. Poeziju, možda tabloid. Bilo što, samo ne ovo. Beth sad šuti prvi put otkako sam došla. Mene su uspavali alkohol u krvotoku i toplina što me miluje po leđima i već tonem kad se negdje u dnu vrta začuje nešto nalik zaglušnom vrištanju, zujanju i zavijanju u isto vrijeme. S mukom otvorim oči. Beth već sjedi, spremna na istragu. Skokne s ležaljke poput gazele ili leteće vjeverice, pa poleti prema izvoru buke. I ja se odlijepim od ležaljke i odvučem preko travnjaka do nje, vežući pareo u hodu. Neki muškarac motornom pilom reže drvo. Pila je vrlo lijepa. – Hej, što to radiš? — viče Beth. Čovjek očito nije njihov vrtlar. Ne da se smetati; pili sve dok drvo ne padne s treskom. Maločas je to bio živi i zdravi limun, sad je drvo za potpalu. Zrakom se širi smrad benzina i miris lišća limuna. Čovjek skida zaštitne naočale i otkriva ledenoplave oči i još ledeniji pogled u stilu Daniela Craiga. Isključuje pilu i vadi cigaretu iz usta. Od pasa naviše je gol, visok je, širok, mišićav i okupan znojem. Prema izbočini na odrezanim trapericama procjenjujem ga na 20 centimetara. Izgleda kao da vježba. Podsjeća me na Channinga Tatuma (kvragu, trebala sam ponijeti poster sa sobom. Znala sam da sam nešto zaboravila...) Lažni vrtlar ima jamicu nasred brade koja mami da je se poljubi, toliko savršenu da izgleda fotošopirano. Kosa mu je tamnoplava, više neuredna nego ležemo razbarušena, odmaknuta s čela rajfom. To mi je malo ženskasto, ali poput Leonarda DiCaprija i nogometaša, nekako

86


čak i s time izgleda dobro. Tko bi rekao da Beth krije seksi drvosječu na posjedu? Barem se nisam uzalud izvukla iz kreveta. – Rekao sam tvome mužu da makne limun. Nije ga maknuo. Pa sam ga maknuo ja – govori s izraženim talijanskim naglaskom. Očigledno je odavde. I očigledno je imao nešto protiv tog drveta. – Salvatore, ne možeš tek tako posjeći nečije drvo! – kaže Beth. – Mogu i jesam. Argument mu je za bogove. – Ambrogio će biti bijesan. Salvatore uvuče dim. Izgleda kao da ga to nimalo ne zabrinjava. – Rekao sam mu da mi to drvo zaklanja sunce. Treba mi svjetlosti u ateljeu. Lijepo sam mu rekao: ili sredi drvo ili ću ja srediti tebe. Ima sreće da je ovako završilo. Nasmiješi se. Zgodan je; odiše nonšalancijom rock–zvijezde. Prsa su mu maljava, ručni sat skup. Što god radio u tom ateljeu, sigurno je uspješan kad si može priuštiti Patek Philippe. Nadlanicom obriše znoj s čela. Samo stojimo i gledamo drvo. Tad Salvatore spazi mene. – Vas dvije ste u rodu? – nasmije se, uperivši u nas cigaretu. Pogledi nam se sretnu. Gleda me prodorno; imam osjećaj da me napada i prodire mi u nutrinu. Beth zausti odgovoriti, kad iz vile izleti Ambrogio. Viče. — Koga ti kurca izvodiš? — urla, trčeći vrtom. Malo je crven u licu. — To je drvo posadio moj otac! Merda, Salvatore, dosta mi je i tebe i tvojih jebenih skulptura! Njih dvojica počnu se prepirati na eksplozivnom talijanskom. Nemam pojma što govore, ali zvuči napeto. Beth i ja

87


neko vrijeme čekamo na vrelini i gledamo predstavu. Natječu se u kategorijama pokret rukama i najzaglušniji urlik, prilazeći si sve bliže dok se ne nađu toliko blizu da se to već zove predigra. Urlaju jedan drugome uvrede u sve grimiznija lica. – Idemo mi – kaže Beth, kolutajući očima. Primi me za ruku i povede natrag u vilu. – Dođi, idemo se obući. Želim ti nešto pokazati. – Može – kažem iako me zapravo nije zamolila, nego naredila. Sigurno ću konačno saznati što želi. Radije bih ostala vidjeti kako će završiti svađa.

88


Osmo poglavlje Probijamo se kroz užareni zrak sve do amfiteatra. Posteri s primadonama najavljuju operu: baš je završio Verdijev Nabucco. Ah, Nabukodonosor, ludi kralj Babilona. Nije li to onaj koji je prognao Židove iz domaje? Ono iz Starog zavjeta? Znala sam da će mi se kad–tad isplatiti što sam deset godina tratila nedjelje na vjeronauk (jer su me tjerali). I eto ti ga sad. Iz turističkog gomilica sa šiltericama izađe ruksacima i baci se naautobusa klikanje. Svi redom nose rastegnute majicei kratkih rukava i čarape sa sandalama. Mrzim jebene turiste. Mislim, znam da sam trenutačno i ja turist, ali svejedno ih mrzim. Barem njih u Archwayu nije bilo, što je valjda jedini plus za tu rupu. Beth poznaje zaštitara amfiteatra: visok je i plavokos i gleda je sa žarom u očima. Otprilike mu je dvadeset i pet, a odjeven je u bijelu mimo i kaki kratke hlače. Nimalo seksi. uštirkanu košuljureda, nas da uđemo namigujući usput i meni. Svi Pusti vole blizanke. Perverznjaci. – Dobri smo si – kaže Beth. – Često dolazim ovamo. Kad mi je potrebno nadahnuće. Nadahnuće? Ma molim te. Pa što misliš, tko si ti? Što će Beth nadahnuće? Piše još jedan ljubić? Sigurna sam da muze imaju pametnijeg posla od čekanja po amfiteatrima da se ukaže koja sestrica. Bethromantičnu nije spisateljica, Beth jesatrofejna Ako napiše još jednu komediju sretnimsupruga. završetkom,

89


ubit ću se. Ili se možda ševi sa zaštitarom? Ma ne. Ne bi to Beth. To je više u mom stilu. Mislim, nisam droca, ali ipak. Povede me stubištem u raspadu do stražnjeg dijela građevine. Jedva dolazim do daha. Ne da mi se hodati uokolo, debelo je prevruće. Želim još votke i ledene limunade. Ali kad stižemo do vrha, okrećem se i shvaćam zašto me dovela. – Jebemti. – Sviđa ti se? – pita me Beth. Dakle, to je Earth porn. S amfiteatra se priroda pokazuje u najboljem svjetlu. U glavi čujem Michaela Palina kako melje nešto o korintskim stupovima, o Euripidu, Sofoklu i Eshilu. – Koja je ono planina? – pitam, prsta uperenog u golemo crno brdo. – Nije planina, nego vulkan. To je Etna. Zaboravila si? – Joj, da – pa naravno. Kako li sam samo vulkan zaboravila? – Je li aktivan? – pitam, pogleda prikovanog za vrh vulkana usprkos blještavom suncu. Etna ispuhuje stupić dima koji se ističe na nebu bez oblačka. – Jest, ali ne brini. Naravno da brinem. Vidjela sam ja što je snašlo Pompeje. – Talijani ga zovu Mongibello. Lijepa planina – kaže Beth. – Vidiš da je ipak planina. Ali nije bello. Izgleda ubojito. Stresem se i okrenem glavu: stupovi amfiteatra uokviruju padine vulkana što se spuštaju sve do vode. Beth je bila u pravu: Mediteransko more doista blista. Duboko udahnem slankast morski zrak. Mamma mia... Ovo je bolje nego u časopisima. Mogla bih odmah sad fotkati i staviti fotku na Instagram bez ikakvog filtra, ali sigurna sam da je tisuće ljudi već fotkalo točno s ovog mjesta, pa nema smisla. Sjedamo jedna do druge na usijani kamen, zagledane u antičku Grčku.

90


Pogledam Beth i spazim nešto plavo na njezinoj ruci: masnicu. Modra je, velika poput šake. Pokušala ju je prekriti korektorom i uspjela, ali rukav je obrisao dio šminke. – Sranje, Beth. Što je to? – pitam, povlačeći rukav gore da bolje pogledam. – Ništa – kaže, spuštajući rukav. – Nije važno, zaboravi. – Nije ništa. Otkuda ti to? – pogledam je u oči. – Pala sam s ljestava u vrtu – kaže. Jesi drek. Beth odmahne glavom. – Alvie, čuj. Moram te nešto zamoliti. Važno je, O. K.? E, nećeš promijeniti temu. – Odgovori mi, Beth, kvragu. Je li te Ambrogio udario? – pitam, ali uopće ne mislim da jest. Previše je on seksi. Ne odgovara profilu mlatitelja žena. Cisto sumnjam da pije pivo iz limenke i vuče se uokolo u boksericama i potkošulji. – Alvina! Slušaj me, molim te! – kaže. Beth nije odgovorila, čak ni da bi porekla. Zašto nije? Glas joj je sad već bio jedva podnošljivo skvičav. – Dobro, Isuse, što je? – pitam je konačno. Prevruće je za ozbiljne teme. Sanjarim o kadi punoj leda. Pred nama se niotkud stvori mlada Japanka u majici s Hello Kitty i ruksakom većim od nje same. Gurne nam iPhone pod nos. – Može li slika? Pogledam Beth, ali ona sjedi mirna kao kip. – Ako mora – mrmljam ustajući. Djevojka napravi znak pobjede i nasmiješi se. Slatka je. Namjestim mobitel tako da joj se na fotki glava uopće ne vidi; samo koljena, bijele dokoljenke i ružičaste tenisice s debelim potplatom. Kliknem. Djevojka odskakuće svojim putem, a ja se vratim do Beth. – Alvie? – kaže Beth.

91


O. K., eto nas. Počni više. Da čujem zašto sam ovdje. Nije da sam joj falila, to znam. Bubreg joj ne dam; to si može odmah prekrižiti. Trebala je paziti na zdravlje. Bethine usnice stisnute su u jedva vidljivu crtu. Proučavam pjegice rasute po njezinu nosu i pitam se jesu li moje identične. Vjerojatno nisu, ali teško da će to itko provjeravati... – Sutra... Možeš li sutra biti ja? Na nekoliko sati. Molim te. – Molim? – Sutra popodne, poslije ručka. Trebaš me zamijeniti, praviti se da si ja. Ne dugo. Nitko neće znati. Molim te reci da

hoćeš. Koji K??? Zato me, znači, pozvala ovamo. Zato mi je platila kartu. Zato je slala one očajničke e–mailove. “Trebam te. Preklinjem te. Dođi.” Ja ne vjerujem. – Kao u školi; sjećaš se? Stalno smo se mijenjale i nikad nas nitko nije skužio – kaže Beth. – Ali bile smo mlađe, izgledale smo isto. Sad će svi primijetiti. Pogledaj sebe, pa pogledaj mene, nismo... – Alvie, identične smo. Identične. Kako ti nije jasno? Znam da mi mislimo da nismo, ali svi drugi misle da jesmo. Neće biti teško. Popodne reci da ideš u grad, da želiš odvesti Ernieja u šetnju. Zamijenit ćemo odjeću, napravit ću ti svoju frizuru. I ja ću otići umjesto tebe. Sumnjičavo je promatram. – Zašto? Kamo ideš? Što skrivaš? Beth je sve ovo lijepo isplanirala... – Molim te, ne pitaj me ništa. Stvarno te trebam, Alvie. Da ti mogu reći, rekla bih ti. Shvatila bi. – Pa onda mi reci da shvatim.

92


Kako se uopće usuđuje tražiti takvo što? Derište jedno razmaženo. Zar misli da ću ja plesati kako ona svira? Alvie, daj ovo. Alvie, daj ono. Stisnem šake. Osjećam napetost u ramenima. – Ne mogu! – naglo ustaje. Izgleda kao da će otići, ali samo se teatralno zagleda u nebo. — O, Bože, Alvie! Pomozi mi! – vikne. Donja usnica joj podrhtava. Neće se valjda rasplakati? Kao da smo opet djeca i prepiremo se oko igračaka: Beth je svaki put dobila što je htjela. Čvrsto stisnem čeljust. – Alvie, moraš... Molim te — zelene oči pune joj se suzama. – Za mene? O, jebemu. Ako pristanem, možda me pusti na miru? Ako pristanem, dugovat će mi. To bi mi moglo dobro doći. I ona zna da će tu uslugu morati vratiti. Pitam se što izvodi. Pljačka banku? Lišava se neprijatelja? Napada Pradino skladište? Ne, ne bi Beth. Ona je prevelika dobrica. Previše je pristojna. Najgore što bi ona napravila jest da zakasni s vraćanjem knjiga u knjižnicu. Oborim pogled. – Želim sandale – kažem. – Pristajem, ali želim te sandale. Iste sekunde požalim što sam pristala. Ideja joj je apsurdna: Ambrogio će shvatiti da smo se zamijenile čim me vidi. Shvatit će da sam pred njim u otprilike dvije sekunde. – Ove sandale? Podigne nogu i okrene je u gležnju. Obje gledamo blistave zlatne sandale s remenčićima. Svjetlucaju kao disko kugla na drogama. Volim ih više od života. – Naravno! – kaže, skačući od sreće. Doslovno. Sva blista. Baci mi se oko vrata i zagrli me, pa me i cmokne u obraz. – Ali samo na jedno popodne – kažem.

93


Sad mi duguješ. Duguješ mi golemu uslugu. Duguješ mi više od cipela, koliko god krasne bile. – I malo navečer... samo par sati. Prima me za ramena i gleda suznim očima. Žalosno se nasmiješi. – Hvala ti, Alvie. Ponovno me voli. Vraćamo se u vilu pod nebom boje terakote. Beth me sve vrijeme drži pod ruku kao da smo si najbolje frendice. Ali nismo si ni najbolje, ni bilo kakve frendice. Odavno. Još od Oxforda, otkako sam spavala s Ambrogiom. Ja znam da nismo. Ona zna da nismo. Pretvara se jer nešto želi, a to nešto joj samo ja mogu dati. Možda će mi sad oprostiti? Možda ću se konačno iskupiti?

94


Deveto poglavlje Naslonjena na ogradu balkona pušim cigaretu za cigaretom. Sad je večer, pa je u ovoj pećnici malo hladnije, ali svejedno se još kuham poput jastoga dok ga kuhaju živog. Jebena Beth, koga ona vraga izvodi? Ovo je ludost. “Alvie, daj ovo. Alvie, daj ono.” A ona sama nije timski igrač, a nije ni pošten igrač. Beth je uvijek sudjelovala u timskim sportovima tipa lacrossea ili hokeja na travi. Onim idiotarijama s grupnim zagrljajima i davanjem pet nakon gola. Ja sam više bila za atletiku: trčanje od obitelji. Bježanje od obaveza. Nikad nisam bila za suradnju, osim kad bi me natjerali. Meni ne treba timski duh. Ja sam sama sebi dovoljna. Beth i Ambrogio razgovaraju na terasi. Ne čujem što govore. On joj šapne nešto u uho, pa se prigne i poljubi je. Ona mu pomrsi kosu vrati seudana. u vilu.Neki kako su jebeno puni sebe. Bože,muževi Meni je drago dai nisam natrpaju vam se na vrat šezdeset godina. Ima li išta gore? Ja ne podnosim nikoga dulje od jedne noći. Bili jednom... i živjeli su sretno...

LAŽI. Beth vjeruje u bajke; kladim se da i porniće premota na kraj da vidi hoće li se vjenčati. Ja porniće gledam unatrag: sperma se u maloga kao kako da jusejenervozno usisao. Jebeno Sad vraća promatram Ambrogia šetka uzurnebesno. bazen i urla u mobitel. Lamata rukama kao da ga onaj s kime razgovara vidi.

95


Aha, možda je na FaceTimeu? Promatram ga i pušim, otpuhujući bijele oblačiće jednog za drugim u noćno nebo. Duhan je slatkast. Ambrogio se okrene i spazi me, pa mi mahne, smiješeći se. Zadržim dah i mahnem i ja njemu. Ma kome ja lažem? Ne bi mi smetalo da je on moj suprug. Da sam barem rodila naše dijete. Koga briga ako tuče ženu kad je Adonis? Zadala sam si zadatak da se dočepam Talijana (u idealnom slučaju Ambrogia, iako je Salvatore na visokom drugom mjestu. Prilično sam sigurna da Channing ima talijanske krvi. Ili njemačke? Što sam ono

pročitala? Velške?). Mislim da je stvar u jeziku. Čim čujem talijanski, koljena mi se pretvore u puding. Slušajte ih samo: figlio dipultana. Zvuči super, zar ne? E pa znači kurvin sin. L'anima de li mortacci tua, kako melodično: proklet bio i ti i svi tvoji. Psovku Vaffanculo! sigurno je smislio sam Petrarca. Možda i jest, ali zato da nekoga pošalje u guzicu. Na talijanskom možete slušati o kurvama i pišalini i mislit ćete da slušate sonet o vječnoj ljubavi. Bolje da vam i ne kažem što znači Ti prego, scopami in culo. Samo ću reći da sam većinu talijanskog naučila u pornićima. Ugasim cigaretu na ogradi i kad padne na pod, šutnem je dolje. Vratim se u sobu. Sva sam ljepljiva. Ova vrućina je nepodnošljiva. Nemoguće joj je pobjeći čak ni na tren. Krv mi ključa, vrije; mozak mi se polako roštilja, a svi unutarnji organi prže i krčkaju. Možda da se istuširam? Uzmem nekoliko kozmetičkih sitnica iz torbe one poklonice Louisa Vuittona i odem u kupaonicu. Moj apartman ima jednu od onih kupaonica koje su zapravo goleme tuš–kabine: na podu je mozaik u tonovima plave, slavine svjetlucaju srebrom, voda pada s cijelog stropa poput kiše u prašumi. Sušta suprotnost kupaonici krmaka

96


u Archwayu: dlake u odvodu, pljesniv zastor, kada boje avokada,

vječno zaštopana. Gel za tuširanje je Chanel 5 pa uživam u mirisu ruža i jasmina jednako koliko u svježoj vodi koja mi hladi leđa i smiruje misli. Mmm, Ambrogio... one njegove prodorne oči, ona isklesana vilica. Ne mogu se suzdržati: čim sam ga ponovno vidjela, potaknuo me na svakakve zločeste misli. Ujutro u Lamborghiniju pomislila sam da se i ja sviđam njemu. Prilično sam sigurna da mi se malo nabacivao. Prsti mi skliznu preko klitorisa, vlažnog i glatkog, toplog i skliskog na dodir. Gurnem dva prsta unutra, masirajući klitoris palcem. Osjećam kako napetost raste, kako mi se toplina širi tijelom, ali ne. Nije ovo dovoljno. Ambrogio zaslužuje više truda. Iskočim ispod tuša i onako mokra se vratim u sobu, uzmem Mr. Dicka iz torbe i vratim se u kupaonicu. Prilijepim ga na zid u visini bokova, pod kutom od 90°. Inače mi društvo pravi Channing bez ijedne krpice na sebi, ali večeras je iza mene Ambrogio; grli me oko struka i stišće svoje bicepse uz moja leđa, milujući svojim snažnim prstima moji klitoris nježno, ali uporno. Govori nešto seksi na talijanskom: recimo cappuccino. Naslonim se na Mr. Dicka, ali u meni je zapravo Ambrogio, zabija se u mene straga. Koljena mi drhte i zaklopljenih očiju lebdim na valovima savršenog užitka. Sve je skupa prilično žestoko: voda pljuska posvuda oko mene. Poskliznem se i umalo da slomim vrat. ***

S kime li razgovara? Naslonim uho na Bethina vrata. Drvo je glatko, hladi mi obraz. Boja je bijela, blistava.

97


– Molim te. Molim te? Moraš mi pomoći. Kome to cvili na uho? Što se događa? – Moramo to izvesti sutra, Salvo. Molim te? Ponestaje nam vremena – govori Beth. Glas joj je visok, nervozan, iritantan. Odzvanja po sobi. Naslonim se na vrata, ali nisu zaključana: izgubim ravnotežu i uletim u sobu. Dok padam, Beth me pogleda i vidim da je zatečena, šokirana. U pogledu joj je čista panika. – Nazvat ću te. Poklopi. – Zar ne znaš kucati, Alvina? – obrecne se na mene. – Ne. Pardon. Imaš li... imaš li dezića? Zakoluta očima i odmaršira u kupaonicu. Ja se ogledavam po sobi i sjednem na krevet. Visok je, ne kao moja jadna sofa. Madrac je čvrst, ali ipak elastičan. Pokrivač je izvezen cvijećem. – S kime si razgovarala? – doviknem joj. Beth prekopava po kupaonici. Mobitel joj je na krevetu, mogla bih ga zgrabiti i pogledati zadnji broj. Pin joj znam: 1996. Ali nemam vremena. – Ni s kim. Zašto? Prisluškivala si? – proviri kroz vrata. – Ne. Samo sam znatiželjna – dohvatim njezin mobitel, ali ga vratim na mjesto. Stvarno nemam vremena. – S mamom, ako baš moraš znati. Jesi li je možda htjela

čuti? – Za Boga miloga, ne. – Da je opet nazovem? – viče iz kupaonice. – Nemoj. Ne treba. Nije razgovarala s mamom, nego s nekime koga zove Salvo. Čula sam je jasno i glasno. Sa Salvatoreom? Beth izađe iz kupaonice noseći Dove Go Fresh s mirisom nara. Dobaci mi ga – zapravo ga baci na mene. – Izvoli. Samo za tebe – kaže.

98


Deseto poglavlje Ne znam kome je neugodnije. Sjedimo za stolom za troje u najjebenijem restoranu koji sam ikad vidjela. Jesu li ono ondje Kanye West i P Diddy? Ona dvojica što jedu plodove mora? Za šankom stoji netko tko izgleda točno kao Drake; pije žesticu s nekime tko izgleda točno kao Snoop Dogg. Pogledam Ambrogia, pa Beth; Beth, pa Ambrogia. se osmjehnuti. se kao klinka koju starci Pokušam morali povesti sa sobomOsjećam jer je dadilja otkazala. Ili sukao na najgorem intervjuu za posao svih vremena. Priđe nam konobar i konačno prekine tišinu. — Buona sera signori! — kaže nam i nakloni se Ambrogiu. – Signor Caruso, pa vi ste pravi sretnik! Kakve divne dame! – isceri se meni, pa se isceri Beth. – Gemelle? – kaže. – Si, blizanke – kaže Ambrogio sa seksi osmijehom. Konobar sad ceri jelovnik na kojem nei još šire. Pruži razumijem ni se slovca. Ambrogio kaže mi nešto na talijanskom konobar se nasmije. – Votka–martini, molim – kaže Ambrogio. – Djevičanski Bloody Mary – kaže Beth. – Naravno, signora – kaže konobar. Pogleda mene. – Što je djevičanski Bloody Mary? — šapnem Beth. – Bloody Mary bez votke. sok od rajčice? – Znači... Beth kimne.

99


– Bloody Mary – kažem konobaru. Jer ne smijem naručiti samo votku bez soka od rajčice. To bi bilo čudno. – Naravno, signora. Konobar se udalji. – Ja stvarno jesam najveći sretnik na svijetu. Sjedim ovdje s dvije belle donne... – kaže Ambrogio, namigujući mi. Nitko ništa ne kaže. – Večeras si predivna, draga – šapne Beth. Odmakne meni nevidljivi pramen kose s njezina obraza i poljubi je, primajući je za bradu nježno, nježno, pa se zagleda u njezine oči. Ja sam nevidljiva. Njih dvoje kao da su sami, na prvom spoju. Na medenome mjesecu. Samo što se nisu poševili. – A–hem! – nakašljem se, pa si pripalim cigaretu. To im privuče pozornost; oboje se zapilje u mene. Gledaju me u potpunoj tišini, toliko prodorno da bi me pogledima mogli prerezati i samo me nastaviti gledati dok krvarim po bijelom stolnjaku. – Čuo sam vic. Hoćete li ga čuti? – kaže Ambrogio, naslanjajući se unatrag, gledajući mene. Pa on se sjetio da postojim. – Ne – kaže Beth, dižući jelovnik i nestajući iza njega.

Kučka. Ja okrenem glavu da ih ne moram gledati. Terasa restorana nadvija se nad morem koje odavde izgleda mimo poput žive ili rastaljenog srebra. Kruzer usidren u zaljevu svjetluca poput dragulja na baršunu kutijice za nakit. S mora dopre nježan povjetarac, prelije se terasom i mojom kožom. Da Beth nije ovdje, bilo bi romantično do boli. Terasa je uklesana u gotovo okomitu, golu stijenu. Krasno mjesto za samoubojstvo: cigleni krovovi, krošnje palmi, u daljini, duboko pod nama šljunčana plaža. Zaljevi oblika polumjeseca

100


nižu se dokle pogled seže, svjetlucajući poput krijesnica i smanjujući se s udaljenosti. U dnu tog prizora stoji Etna. Opet Etna. Pa njoj se ne može pobjeći: vidi se sa svakog dijela otoka. S olakšanjem primjećujem da još uvijek ne bljuje lavu. Posljednji tračak sunca na zalasku obasjava joj obrise: crne padine što se spuštaju sve do mora. Veličanstvena je. Prastara. Nekako vječna. Nekako božanstvena i jebeno zastrašujuća. Ozbiljno, sve bi bilo savršeno, samo da nema Beth. Restoran je sav u bijelome: stolnjaci, zastori, stupovi, stolci. Kristalni svijećnjaci. Teatralni koncertni klavir. Proučavam naš stol: savršeno izglačani ubrusi, čaše od brušenog kristala. Ne želim ništa ni dodirnuti: strah me da ću ostaviti mrlju ili masni otisak prsta. Jedaći pribor svjetluca: primim nož i naravno, ostavim otisak prsta. Bijele svijeće trepere. Vaze su vitke, otmjene. Jedini dašak boje daju crvene pelargonije. Još samo da Beth odjebe odavde. Pogledam prema baru u dnu restorana. Blještavo je bijel i podsjeća na unutrašnjost kugle sa snijegom. Kožni bijeli naslonjači. Ulaštene pločice. Police sa skupim pićima odraženima u zrcalu ispred kojega stoje: Campari, Grappa, Sambuca, Amaretto. Odnekud se stvori konobar; nosi ulašten srebrni pladanj, preko podlaktice mu je prebačen bijeli ubrus. Možda je to naš konobar, a možda novi: svi su nalik jedni na druge. Da vam pravo kažem, spavala bih s bilo kime od njih. Dobro krojene crne hlače, uštirkane bijele košulje. Muškarac s pladnjem pića uvijek mi je seksi, ne znam zašto. Konobar spusti pred nas dvije čaše krvavo crvenog soka od rajčice, s dugačkim stabljikama celera i crnim slamkama. Ambrogio pridigne usnama svoj votka– martini i otpije: gledam kako mu se grlo miče dok piće klizi niz njega. Da sam barem i ja to naručila.

101


No, dosta, Alvie. Razvedri se konačno: pa ovo bi trebao biti odmor. Ovo bi trebalo biti zabavno. Osvrni se oko sebe! Ovdje je prelijepo. Iskosa pogledam Beth. Barem bih trebala biti zahvalna što nismo ispale sijamske blizanke (doduše, to bi značilo da i ja spavam s Ambrogiom? Ovisno o tome kojim smo dijelom tijela spojene i koja je dobila vaginu...) – Ispričajte me, moje dame – kaže Ambrogio, ustajući iznenada. – Moram ići napudrati nos. Misli li na kokain? Ili nam samo cifrasto daje do znanja da ide pišati? Jer ako je kokain, idem i ja s njim. Prođe restoranom i svi se pogledi okrenu prema njemu. Oči ga prate kao da je nekakva megazvijezda; Cristiano Ronaldo ili David Beckham. Gledam kako nestaje među stolovima i gostima koji su svi redom pocakljeni dijamantima, savršeno isfrizirani i odjeveni u besprijekornu talijansku odjeću. Među konobarima koji vijugaju među stolovima raznoseći tornjeve od tjestenine na tanjurima. Među lelujavim lišćem palmi. Ambrogio straga izgleda jednako dobro koliko i sprijeda; ima lijepa leđa i lijepu rit. Kao Channing Tatum. – Alvie – počne Beth. Gleda me kao da me čeka lekcija. – Prestani razmišljati o Oxfordu. – Nisam razmišljala o tome – kažem. Nije fer. Ovaj put stvarno nisam. – O. K., prestani onda razmišljati o Ambrogiu. Pogledam je. – Razmišljala sam o Channingu Tatumu – i jesam. Na neki način.

– Znaš što želim reći. – Razmišljat ću o čemu god želim. Tko ti misliš da si? Policija za misli? – pripalim si cigaretu. Beth frkne, smijući se. – Što je ovo, Orwellova 1984.?

102


– Nije – odvrati, zamahujući kosom. Frizura joj je božanstvena. – Ali sjedimo u najboljem restoranu u Taormini i ne želim da nam svima skupa bude nelagodno. – Meni nije – slažem. – Imaš li ti pojma kako je teško dobiti rezervaciju za ovo? – Nemam. Da čujem, što ste morali napraviti? Prodati im dušu? Donijeti mir na Bliski istok? Riješiti teoriju struna? – Što? Ne, dosta je da poznaš prave ljude. – Aha – dakle, popušila je voditelju restorana. Beth uzdahne. – Daj se samo malo potrudi, može? Ni riječi nisi rekla otkako smo izišli iz vile. Samo želim da svi lijepo uživamo u večeri. – A o čemu da pričam? Divim se okolici, zato sam tiha. Sve je jako lijepo. – Dobro onda. Drago mi je da ti se sviđa – kaže Beth. – I sviđa mi se – kažem ja. – Fino. – O. K. onda. – O. K. onda. Otpuhnem dim prema moru i zapiljim se u galebove. – Joj – počne Beth opet. – Daj jednostavno prestani misliti na to. Ambrogio... nije ono što misliš. Nije takav. Te noći u Oxfordu mislio je da si ja. Moja sestra ima savršen smisao za tajming: zna odabrati pravi trenutak za najdramatičniji učinak. Baš mi je sad ovo morala reći? Ne vjerujem joj. – Ne vjerujem ti. To ti je sigurno rekao da prestaneš gnjaviti – ili to, ili mi laže. – Meni je rekao... – Što ti je rekao? – Nema veze.

103


Beth podigne obrve. – E, pa meni je rekao da je mislio da si ja – slegne ramenima. Srce mi ubrzava, želudac mi se steže. Dlanovi su mi znojni, skliski. Na rubu sam vrištanja. Želim gurnuti Beth s jebene litice. Ta je noć bila nešto posebno. To je jedino što imam. Otkuda joj pravo da mi je oduzme? Nanjušim Armani Gode Black. Obje podignemo pogled. Ambrogio se vraća za stol. – Sve O. K.? – pita, sjedajući do Beth. Razmota ubrus na krilu. – Hoćemo li naručiti? Umirem od gladi. Ošinem sestru pogledom. – Čavrljaj – protisne ona kroza zube. A koga vraga da kažem? ‘Joj, Ambrogio, dragi, čekaj da ovo čuješ: moja mi je sestrica upravo rekla nešto jebeno smiješno. One noći u Oxfordu prije osam godina, sjećaš li se koje? Ono kad smo se upoznali? Kad smo spavali skupa? No, da; te noći. Uglavnom: kaže mi Elizabeth da... joj, kako da se izrazim? Da si mislio da sam ja ona? Urnebes, ha? A ja svih ovih godina mislim da si spavao sa mnom jer si želio mene! Mene! Ne nju! Je l’ možeš vjerovati? A ti si nas pobrkao. Čuj, događa se: ipak smo blizanke. Nemaš beda. Napio si se, poševio me, zatrudnio me i tako to... I cijelo vrijeme mislio da sam Beth”. – Nešto ugodno – dodaje Beth jedva čujno. Srčem koktel dok ne ispraznim čašu, pa brišem usta nadlanicom; moj tamnoljubičasti ruž ostavlja trag na koži. Izgleda poput masnice. – Dakle – kažem Ambrogiu. – Čime se točno baviš? Mislim, od čega živite? Nešto sa slikama... Beth strese glavom i obori pogled. Pod stolom me pukne nogom.

104


– Au! – kažem. Što li joj kod toga smeta? Ambrogio se namršti, pa se prisili na osmijeh. – Da – nakašlje se. – Trgujem slikama. Kupujem i prodajem slike sa svih strana svijeta. Ništa zanimljivo – nasmije se. Gledam ga kako presavija ubrus, pa ga ponovno razmotava preko koljena. Tišina je zaglušna. Ambrogio pogleda Beth. – Draga, želiš li nešto posebno s jelovnika ili da ja naručim za sve? Ambrogio pogleda mene, još uvijek se smiješeći, pa ponovno pogleda Beth. Ona se još uvijek duri. – Trguješ umjetninama? – kažem ja. – Meni to zvuči jako zanimljivo. – Aha – kaže on. Kimnem i nasmiješim se da ga potaknem na razgovor. Odabrala sam ugodnu temu. Ili nisam? – Katkada... Ne znam. Ljudi umru... Ostave umjetnine za sobom... Umjetnine koje drugi ljudi žele kupiti. Ja sam samo posrednik – slegne ramenima. Čiča miča, gotova priče. The end. Beth izgleda kao da joj je kamen pao sa srca. Prvo jelo na jelovniku zove se prosciutto e melone. Dinja rezana na minijaturne kriškice i ležerno omotana tankim kriškama pršuta. Izgleda slasno, sočno i voćno; sline mi cure. Dinje su s otoka. Pršut je dozrijevao dvanaest mjeseci, što god to značilo. Zatim slijedi tuna carpaccio: kriške tune tanje od papira dekorativno poslagane na tanjur, tamnoru žičaste poput krvi. Poškropljene su limunom i djevičanskim maslinovim uljem, ukrašene peršinom i malim rajčicama. Soppressata di polpo lijepa je poput cvijeta. Krakovi hobotnice lelujaju poput koralja, bijeli s ružičastim rubovima. Odišu mirisom mora. Jestivi buket u tonovima ružičaste i ljubičaste. Spaghetti alle vongole mirišu nevjerojatno: bijelo vino, češnjak, školjke, rajčica. Miris je opojan,

105


jedinstven, izaziva ovisnost. Jastog, rakovi, sabljarka, škampi. Za desert nam donesu semifreddo poškropljen slankastim karamelom i ukrašen čokoladnim srcima i zlatnim listićima. Ništa od toga ne želim ni okusiti. Izgubila sam tek. ***

Prehladno je za spavanje. Preokrećem se, nemirna sam. Meškoljim se. Drhtim i zubi mi cvokoću. Mislima mi se kovitla neurotični uragan. Stopala su mi ledena. Te noći u Oxfordu je mislio da si ja. Kako mi je to mogla reći? Što ako je istina? Odgurnem deku i uspravim se u krevetu. Palim svjetlo. Ošinem pogledom klimatizacijski uređaj namrštena, lica obamrlog od hladnoće. Zašto je ovdje ili Sahara ili Antarktik? Ne može li se klima odlučiti za zlatnu sredinu? Napikavam tipke na daljinskom da isključim hlađenje. Ili su baterije istrošene ili sam predaleko od uređaja. Bijesno skočim na noge i odmarširam do njega, pa lupam sve redom dok se zelena lampica ne ugasi. Ventilator konačno umukne i polarni vjetar prestane šibati sobu. Konačno. Tako je već bolje. Možda ću sad moći zaspati? I tada čujem krik od kojeg mi se sledi krv u žilama. Zvuči kao da netko dere kožu živoj mački. Ukipim se. Je li to Beth? Koji kurac? Pritrčim vratima svoje sobe i otvorim ih oprezno, tek malo. Virnem na hodnik. Mračno je, mirno. Tada čujem još jedan urlik. Netko vrišti. Netko plače. Zvuči kao Beth. Njezino cmizdrenje uvijek prepoznam. Jeca sve glasnije, sve očajnije, sve žešće. Meni je svaki mišić u tijelu napet. Ovo je stvarno bezobrazno od nje. Pa jedan u jutro je. Vratim se u krevet i navučem jastuk preko glave. Gurnem prste u uši. Za koga vraga urla u jedan ujutro? Još uvijek je čujem kako cvili. Uši mi je probila drekom; peče me mozak od nje. Što

106


ako je Ambrogio tuče? Mislim, upravo sada. Začujem glasove; prigušene, iskrivljene. Ne razaznajem što govore, ali znam da pripadaju Ambrogiu i Beth. Slijedi još vrištanja. Još plakanja. Izgleda da ću morati ustati. Krenem prema vratima, ali shvatim da sam gola. Volim spavati bez odjeće, poput Marilyn Monroe. Jest da to nije praktično, recimo u slučaju požara. Otrčim do prtljage i izvučem gaćice, pa prekopavam po odjeći dok ne nađem staru majicu kratkih rukava. Navučem je i to naopako. Odjednom je sve mirno i tiho. Možda mi se samo učinilo? Možda ju je ubio! Ali eto opet vriske. O, Isuse. Tuče je, u pravu sam. Vidjela sam modrice. Moram si naći neko oružje. ! I vratim se u sobu i osvrnem uokolo. Ako napada moju blizanku, moram je spasiti. Udarit ću i ja njega. Hoću! Nego što nego ću ga udariti. Možda je naporna kravetina, ali je moja sestra. Ne želim da je ubije. Barem ne večeras. U kaminu stoji željezni žarač. Poslužit će. Zgrabim ga; težak je, dugačak, zavijen na vrhu. Savršen. Oklijevam. Prislonim uho na vrata. Zadržim dah da mi ništa ne promakne. I eto opet! Beth vrišti! Zvuči kao ubojstvo! Otvorim vrata svoje sobe i odšuljam se hodnikom prema njihovoj. Žarač podignem iznad glave. Korake mi priguši debeli tepih. Moja sjena na zidu izgleda kao čudovište. Hodnik je pun vrata kao u hotelu. Sva su ista. Koja su ono njihova? Slijedim zvuk. Dok tapkam u mraku, zvuk postaje sve glasniji. Srce mi divlja, zjenice se šire. Što se pobogu zbiva kod njih? Žarač mi drhti u rukama. Vrata jedne sobe naglo se otvore i preda mnom se nađe Ambrogio. Kosa mu je raščupana. Prsa su mu gola. Ima torzo olimpijskog j plivača. Odjeven je samo u donji dio pidžame. Odmaknem se korak unatrag, nadajući se da sam umakla u tamu.

107


Da se barem mogu smanjiti i nestati. Da sam barem ostala u krevetu. – O, bok, Alvie. Nisam te vidio – odmjeri me od glave do pete, mršteći se. – Bok, Ambrogio – odvratim ležerno. – Beth i maleni upravo su zaspali. Nismo te valjda probudili? Maleni zna biti jako glasan. – Ne, ne. Sve O.K., ionako sam bila budna. Neko vrijeme oboje šutimo i pitam se laže li mi. Pogledom tražim krv na njegovu tijelu. Nigdje ni kapi. – Laku noć, onda – kaže. – Lijepo spavaj. Vidimo se ujutro – odšeće niz hodnik, ali odjednom zastane. – Trebaš li pomoć s tim žaračem? Pogledam oružje u svojim rukama. Odjednom mi izgleda apsurdno. Koga sam vraga mislila postići time? Držim ga iza

leđa. – Ne treba, hvala. Mislila sam si pripaliti vatricu u sobi, ali uspjela sam isključiti klimu. Gleda me kao da ni riječi ne razumije. – Malo mi je zima – dodam. Kad konačno ode, ja ostanem stajati. Osluškujem. Vila je tiha. Čujem vlastito disanje. Tanka linija svjetlosti što je okruživala vrata Bethine sobe je nestala. Prigušim zijevanje i protrljam oči. A briga me. Valjda je vrištao malac. Idem ja natrag u krevet.

108


TREĆI DAN:

Srdžba

Katkada se toliko razljutim da bih mogla šakom razbiti zrcalo @AlvinaKnighfly69

109


Jedanaesto poglavlje Beth je kriva zato što nikad nisam dobila božićni dar. Odrasla sam misleći da me Djed Božićnjak mrzi. Svake godine napisala bih listu želja i poslala je u Laponiju kao sve druge djevojčice i dječaci. Svake godine, kad se Djed ne bi pojavio, mama bi rekla isto: “Možda da nisi tako zločesta, da nisi pokušala ubiti psa / zapaliti školu / udariti ravnatelja u bi došao darove? Pogledaj međunožje, možda kakve je divne poklone Bethi donio dobila.ti Beth je bila dobrasamo kao anđeo.” Beth, Beth. Mamina mala princeza. Uvijek je Beth bila dobra. Uvijek je bila zlato malo. Zašto je morala biti toliko savršena? Zbog nje sam samo izgledala još lošije. Svake je godine bilo isto. Na Badnjak ne bih mogla zaspati. Probdjela bih noć piljeći u strop, nadajući se, čekajući, bojeći se i disati da mi ne bi promaknuo zvuk kopita sobova koji vuku Djedove zveckanje sitnih koracii ugledala u crnim zvončića, čizmama.saonice, Čim bi se razdanilo, potrčala bih u teški prizemlje darove nagomilane u hrpu pod jelkom. Crvene vrpce raskošno su padale u slapovima; zeleni i zlatni ukrasni papir je blistao, savršeno nov. S kamina je uvijek visjela samo jedna čizmica, prepuna božićnih slatkiša. Sjedila bih i gledala sestru kako satima otvara darove jedan za drugim i pjenila se, kipjela, ključala od bijesa planirajući što ću napraviti Djedici ako ga se ikada Dok je– Beth razmatala Lunu, moje medu, male ponije – princezu dočepam. Iskru, Selestiju ili grlila još jednog ja sam kovala slatku osvetu.

110


Možda da mu iskopam oči HB olovkom? Našiljila sam je, za svaki slučaj. Možda mu mogu kompasom prerezati vrat? Ona bradurina bi ga vjerojatno spasila. Znala sam da mama pod sudoperom u kuhinji drži otrov za štakore: da mu otrujem toplu čokoladu? Otpio bi gutljaj i zbogom, Djedice. Zamišljala sam ga kako se u samrtnim mukama koprca na sagu pred kaminom – bijela kosa i bijela brada plešu mu oko sve crvenijeg lica, sjajne crne čizme plešu zrakom. Kotrlja se uokolo u svom crvenom kaputu i povraća, guši se, grglja, pjeni oko usta. Čak i to bi bilo bi predobro za njega. Smeće jedno! A tada sam jednog prosinca smjela poći u božićnu kupnju sa sestrom i majkom. Djeca su pjevala božićne pjesme: “Zvončiće” i “Narodi nam se Kralj nebeski”. Jelke su bile goleme, nakrcane svjećicama i lametama. Zrakom je lebdio miris cimeta. Mama i Beth držale su se za ruke, a ja sam se vukla za njima. “Alvie, pazi kako se ponašaš! Da se nisi usudila opet nešto izvesti!” Mama me inače nije vodila van iz straha da nešto ne izvedem. Nemam pojma odakle joj to. Skrenule smo i ugledala sam ga: debelog crvenog gada. Zatrčala sam se prema njemu, vrišteći, ljutita poput harpije. Progurala sam se kroz gomilu i kroza sve one vilenjake. Pahuljice od stiropora poletjele su oko mene kao da ih je podigao uragan. Bacila sam se na Djedicu, počupala ga za bradu i izgrebla mu lice s onim kretenskim naočalicama. Još pamtim kiselkast vonj mesnih pita i viskija u njegovu dahu. Djedica je vikao: “Mičite je s mene!” Nadljudski snažno udarala sam ga po potkoljenicama, divlje lamatajući i rukama i nogama sve dok me mama nije odvukla. Upalilo je. Nakon toga đubre je počelo ostavljati darove i za mene. Dobro, najčešće knjige o samopomoći i DVD–e za

111


vježbanje, ali i to je bilo bolje nego ništa. Sad znam da je darove ostavljala mama.

Srijeda, 25. kolovoza 2015., 11 ujutro Taormina, Sicilija Otvorim vrata i uđem, pa ih tiho zatvorim za sobom. Bethina je soba uređena u prljavoružičastoj, bijeloj i zlatnoj paleti i izgleda kao budoar Coco Chanel iz Pariza dvadesetih godina. Zakoračim na debeli tepih, prođem rukom preko kreveta: pokrivač je svilen, gladak i hladan na dodir. Zrak miriše po vaniliji, klimatizacija održava savršenu temperaturu. Svijeća Jo Malone treperi na kaminu; kap voska sklizne na posrebreni tanjurić. Tiho svira Mozart, kao u garderobi kakvog skupog butika. Osvrnem se u potrazi za zvučnicima, no ne pronađem ih. Beth je skoknula do Taormine po nekakve sitnice. Ernie je s Emilijom u igraonici u prizemlju. Ne znam gdje je Ambrogio; mislim da je negdje vani s prijateljima. Ne bih htjela švrljati po Bethinoj sobi, ali ne mogu si pomoći. “Svemu mogu odoljeti, osim

iskušenju.” Tko je to bio rekao? Priđem Bethinu kozmetičkom stoliću. Od mahagonija je, antikni; nakrcan kutijama za nakit koje izgledaju poput poklončića omotanih u Tiffanyjev tirkiz, svijetloružičastu, krvavu crvenu. Kažu da najbolji darovi dolaze u najmanjim kutijicama. Ne bih znala. Uzmem najveću kutiju na stolu; crveni baršun mekan je poput ušiju koker španijela. Kutija ima oblik srca i teška je, teža nego što sam mislila. Želim vidjeti što je unutra. Preko ramena pogledavam prema vratima. Zatvorila sam ih za sobom. Nitko ne zna da sam ovdje. Oklijevam, uhvatim vlastiti pogled u zrcalu i izazivački se

112


pogledam. Nije valjda da te strah, Alvie? Znaš da želiš virnuti. Milujem poklopac srca. Pitam se što je unutra. Naušnice? Narukvica? Možda ogrlica? Kladim se da je skupo; što je, da je... Čak i kutija izgleda skupo. Grickam usnicu, uzbuđena. Podignem poklopac u obliku srca. Zabljesnu me dijamanti veličine planeta. Dobro, možda ne baš planeta, ali meteora ili kometa u svakom slučaju. Jebeno su golemi. I kladim se u što hoćete da su pravi. Bože moj, ma vidi ti to samo. Ubila bih za ovakvo kamenje. Ne mičem se. Ne dišem. Rade mi samo oči. Hipnotizirana sam. Želim ih. Trebam ih. Da su barem moji. Jedanaest dijamanata od manjeg prema većem poredani su u krune od bijelog zlata. Onaj najveći, u sredini, ima oblik jajeta. Želim ga dodirnuti, želim ih pomilovati, želim ih staviti oko vrata. Ruka mi sama posegne za ogrlicom i izvučem je iz njezine satenske posteljice. Teška je, masivna poput pištolja punog metaka. Puštam je da mi pada preko prstiju, mlohava, no živa, i gledam kako svjetluca i presijava se na blistavoj dnevnoj svjetlosti. Podsjeća me na kraljičine dragulje. Kad konačno uspijem odlijepiti pogled od njih, okrenem glavu prema vratima. Što ako netko uđe? Ma jebe mi se. Probat ću je. Prebacim kosu preko ramena da oslobodim vrat. Sad mi poprsje izgleda golo u odrazu, stvarno golo bez ukrasa. Prebijelo. Drhtavim prstima podižem ogrlicu i prislonim je na kožu. Izgleda nestvarno. Bajkovito. Nadrealno. Osjećam se poput jebene princeze. Raskopčam je, razdvojim krajeve i ponovno ih spojim oko vrata. Pokušavam zakopčati ogrlicu, ali prsti su mi trapavi. Koliko god se trudila, ne uspijevam. – Dopusti meni – dopre do mene nečiji glas. Muški glas. Ambrogio! Kako se on stvorio ovdje?

113


– Ne, ne, O. K. je – počnem, ali Ambrogio mi je već uzeo kopču iz ruku i zakopčao ogrlicu. – Da vidimo – kaže, stojeći pokraj mene i promatrajući moj odraz u zrcalu. – Lijepo ti stoji, Alvie. Molto bella. Dijamanti su teški, a meni je muka. Želim ih strgnuti s vrata i baciti na drugi kraj sobe. Ambrogio se smiješi. Okrenem se prema njemu i zapiljim u njegove cipele. Ne želim ga pogledati u oči. Cipele su lijepe, od talijanske kože, skupe. S potpisom. Podiže ruku k mojem licu i zatakne mi pramen kose za uho, valjda da bolje vidi dijamante. Osjećam njegove tople prste na obrazu. Prekrijem poprsje dlanom. – Prelijepa si. – O. Pogledam ga u oči, ali brzo skrenem pogled. Sigurna sam da me čita kao knjigu i umirem od srama. Zašto je baš sad morao ući? Zašto mi srce toliko manijački tuče? Stoji mi preblizu i udišem njegov miris, čak i kavu u dahu. Na tren siđem s uma i pomislim da će me poljubiti. Ukipim se. Zaklopim oči. Ne mogu vjerovati da stojim u Ambrogiovoj spavaćoj sobi. Ne mogu vjerovati što je rekao. – Bok, ljudi – kaže Beth, ulazeći. Ležerno. – Baš sam na odlasku – kaže Ambrogio. Osmjehne mi se i ode, a ja ga pratim pogledom dok ne nestane. Zatvori vrata. Otkuda se ona stvorila, jebem joj sve? Prišuljala se tiho poput mačke. – Mislila sam da si u gradu – kažem, pokušavajući skinuti ogrlicu. Ne uspijevam. Bolje bi ti bilo da mi je ostaviš oporučno, Beth. –I bila sam – kaže Beth toliko tiho da gotovo šapće. – Ali morala sam te vidjeti.

114


– Ma ozbiljno? – Jesi li spremna za sutra? – Aha. – Nisi se predomislila? Konačno čujem klik i kopča se otvori. Skinem ogrlicu i vratim je Beth, primjećujući da joj prsti drhte. U tamnozelenim očima vidim joj očaj. – Nisam – kažem. – I dalje sam za. Što prije budem gotova s tim, to bolje. A tada uzimam svoje nove zlatne cipele i vračam se doma, gdje god to bilo. Nikad je više ne želim vidjeti.

115


Dvanaesto poglavlje – Zar mi ne možeš barem reći kamo ideš? – Ne mogu, Alvina. Stvarno ne mogu. Oprosti – kaže. – Ako mi ne kažeš, odustajem. Znakovito pogleda mene, pa znakovito pogleda cipele. I ja pogledam cipele. Zna koliko ih želim, uzdahnem. Samo je se želim riješiti; skinuti je s vrata, izbaciti iz glave i iz života, ovoga puta cipele,zauvijek. odlazim.Zašto li sam uopće došla ovamo? Čim dobijem U Bethinoj sobi se prepiremo i spremamo za zamjenu. Osjećam se kao da smo se vratile kroz vrijeme i opet smo u maminoj kući; Beth cendra da želi gornji krevet, Beth želi najdeblju krišku kuglofa, Beth si prisvoji CD Hear’Saya. “Ako mi ga ne daš, reći ću mami što si napravila mom hrčku / onom pačiću / mojoj lutki.” “Alvie, daj mi ovo. Alvie, daj mi ono.” mi zadaću.” Blizanka iz pakla. se “Alvie,Sad napiši cipele.” stojimo jedna do“Očisti druge mi pred zrcalom, promatramo cijelim tijelom. Jedna razlika je očita. – Bijela si – kaže. – Dolazi ovamo. Ugura me u kupaonicu u donjem rublju. Prekopava po ormariću s kozmetikom dok ne pronađe bocu gela za samotamnjenje. Drhtim dok me maže hladnim, ljigavim gelom po rukama i nogama, leđima i poprsju. Miriše po keksima. Još nije ni a već mi je potamnio počeo–djelovati, Jesi ti čula za vosak na noge? –kožu. pita me. – Ovo neće upaliti.

116


Gledam Beth kako se skida i vješa odjeću na vješalicu. Trbuh joj je malo mlohav od poroda i sliči mome. Nije napet i ravan od pilatesa kao inače. Sad obje imamo malo špeka na bokovima. Ona će svoje vjerojatno srediti liposukcijom. I ja bih, da si je mogu priuštiti. Ali moj je plan i dalje se prežderavati keksima i krafnama i čokoladicama s karamelom i kolačima s tri vrste čokolade i mrvicama špeka dok se ne udavim i dok me salo ne okruži od glave do pete i pretvori u golemog ružičastog izvanzemaljca. Budućnost je blistava. Ali bolje i to, nego pilates. Beth navuče crnu Vuittonovu haljinu u kojoj sam stigla. Njoj stoji bolje nego meni. Okrene se da je zakopčam: zatvarač klizne uvis među njezinim osunčanim lopaticama prema bijelom dijelu vrata na kojem je sunce nije dohvatilo. Gledam fine dlačice na njezinoj koži. Ovako s leđa izgleda krhko. – Stvarno nije fer da tražiš pomoć od mene, a ne želiš mi

reći zašto – kažem. – Neću dugo – kaže, okrećući se prema meni. – Samo me ništa ne pitaj, može? Na drugoj ruci ima istu onakvu modricu. Plava je, zelena i ljubičasta u isto vrijeme. Ne znam kako mi je jučer promakla. Možda je svježa? – Ima li tvoj jednodnevni bijeg ikakve veze s tim modricama? – pitam je. Sigurna sam da za njih nije kriv Ambrogio. Ambrogio je Disneyjev princ. Pravi se da me nije čula i samo iziđe. Ja krenem za njom poput Alise koja kreće za Bijelim zecom u zemlju čudesa. Nađemo se u sobi čiji se zidovi ne vide ispod stotina haljina složenih po boji u tekstilnu dugu. Prvi put stojim u pravoj pravcatoj garderobi. Dah mi staje. Po zidovima i ladicama stoje fotografije modnih kombinacija: pa moja sestra je Cher iz Clueless.

117


Sjetim se svoje sobe u Archwayu: moja je odjeća živjela u vrećama iz kemijske čistionice ili nabacana u hrpe po podu. – Obuci ovo. Dobaci mi haljinu s cvjetnim uzorkom: ljubičasta je, svilena, uska u struku i sa širokom suknjom. Jedna od onih koje ne bih obukla ni za kakve novce. Zašto sam joj dala da me nagovori na ovo? – Zar stvarno? – pitam, mršteći se. Ne mogu u tome pred ljude. Ona možda izgleda super u takvom nečem, ali ja ću izgledati kao četverogodišnjakinja koja ide na misu. – Da, stvarno – kaže Beth. Tražim veličinu. Možda se izvučem ako mi je premala. – Koja je ovo veličina? – 38 – kaže. – Ne brini. Nosimo isti broj. Uzdahnem. Navučem haljinu lamatajući bespomoćno rukama kroza sve te volane kao da se utapam u tilu. – Isuse, bar si mi mogla reći zašto sve ovo radim. I zašto imaš modrice. Da čujem odmah. Beth koluta očima. – Rekla sam ti jučer. Pala sam s ljestava u vrtu. – Dvaput? – Kako to misliš? – Ova je masnica nova – piknem je prstom. – Te jučer nije bilo. – Au! – kaže, odmičući se. – Ma glupost. Pala sam jednom. Trlja ruku na mjestu gdje sam je ubola i strijelja me pogledom. – Sereš i znaš da sereš — kažem. Uvijek znam kad Beth laže. Ne ide joj laganje. – Čula sam te da plačeš prošle noći – dodajem.

118


– Ne zabadaj nos, može? Okrene mi leđa. Vadi iz ladice aceton i pruži mi bočicu i komadić vate. Mislim da mi neće reći otkuda joj masnice. Možda je doista pala s ljestava? Berući organske kumkvate ili što već? U želji da skuha organski pekmez od kumkvata i kvinoje bez šećera? Možda je već jučer imala i tu modricu, a ja je nisam primijetila? Možda sam zabrijala. Možda je ono doista plakao Ernesto?

– Imaš li kod sebe taj... zeleni lak? – pita, gledajući moje nokte. Na slatkom lišcu čitam joj strah: Beth u životu nije nalakirala nokte ni u koju boju osim blijedoružičaste. Izgleda kao da će je udariti kap. – Imam, evo ti – izvučem lak iz torbice i bacim joj ga na krilo.

– Hoćeš mi ih ti nalakirati, Alvie? Ne mogu sama... – kaže Beth.

– Neću, daj sama. Još bolje ako šugavo ispadne. Bar će biti uvjerljivo. Beth primi bočicu kao da će je lak ugristi. – Dakle, jesi li ti ono plakala? – ne odustajem. – Plakala? Kad?

– Prošle noći – kažem. – Ernie je plakao. Mislim da ima kolike. – Kolike? – ma dajte, molim vas. Zvučalo je kao Guantanamo. Trljam nokte dok limeta–zeleni lak ne nestane. Nos mi je pun oštrog smrada acetona s vitaminom E i njegujućim svojstvima. Zatim obje sjedimo i čekamo da se Bethini nokti osuše. Dosadno je da dosadnije ne može biti: zapravo, bez Beth bi bilo manje dosadno.

119


– Zanimljiva boja – kaže ona, migoljeći prstima. – Sad si idemo složiti iste frizure – dodaje, smiješeći se usiljeno. Beth staje pred zrcalo oboružana sušilom za kosu i okruglom četkom. Promatram je dok kao čarolijom oblikuje kosu u vodopad lasi na kojem bi joj pozavidjela i Malibu Barbie. Pada joj niz leđa u zlatnim valovima. Tako savršeno ležerna seksi kosa rezultat je sati njege u najskupljim salonima. Savršena je. Razmišljam što ćemo s mojim masnim rezancima i izrastom od deset centimetara. Beth je konačno gotova. Spusti sušilo i namršti se. Ja razvežem kosu i pustim da mi padne na ramena. Beth pregledava moju bezveznu kosu: mlohavo visi među njezinim finim

prstićima. – Krajevi su ti ispucali – kaže zgroženo. — Nazvat ću svoju stilisticu. Neka svrati i sredi ih. Beth ima odgovor na sve. Vadi mobitel iz torbice i napikava po njemu, a ja sjednem na krevet i zagledam se u bočice s parfemima i kremama na Bethinu toaletnom stoliću. Doista sam u zemlji čudesa: Popij me. Pojedi me. Razmaži me po tijelu. Bočice izgledaju poput minijaturnih umjetničkih djela, sićušnih skulptura od porculana i stakla. Pitam se kakva se alkemija vječne mladosti krije u njima i sjetim se napola prazne kutije Clean&Clear koju sam ostavila kod Krmaka. Super. Samo bi mi još prišt trebao. Kladim se da Beth nikad ne dobije prišt. – Ne može – začujem njezin glas iza sebe. – Nema vremena do petka. Morat ćemo smisliti nešto same. Imam sreće. Možda se Beth predomisli. Jer ovo neće upaliti. Ni u snu.

120


***

Beth otvori ladicu u komodi od mahagonija i malo čeprka po njoj: vidim rublje; ružičastu svilu, svjetlucave kamenčiće, lijepu, blještavobijelu čipku. Vidim čak i lisice, one mekane, mucaste, ružičaste. Još imaju cijenu na sebi. Sigurno ih nikad nisu upotrijebili: šaljiva uspomena s djevojačke u Puerto Banusu? Baš me zanima jesu li joj dali Pina Coladu sa slamkom u obliku penisa. Ja bih joj je dala, da me pozvala. Vjerojatno zato i nije. – Tu si! – kaže, izvlačeći iz ladice grudnjak nad grudnjacima. – Wonderbra. Navuci ga i nitko ti neće ni gledati kosu. Priznajem da ima pravo. Izmigoljim iz haljine i navučem grudnjak. Prvi put u životu imam dekolte. Izgleda jebeno nevjerojatno. Imam filing da bih mogla zaraditi ovim grudima, zapaliti Moulin Rouge ili Crazy Horse. Oči mi iskoče iz duplji i otkotrljaju se po podu. Jadni Ambrogio. – A Ambrogio? – pitam, odmjeravajući si poprsje u zrcalu. – Misliš da on neće ništa primijetiti? Nešto će ipak primijetiti: ove cice. – Evo ti rajf i četka – pruža mi i sušilo. – Začešljaj kosu ovako... Sveže mi kosu u visoki rep, pa je okreće dok ne dobije punđu. Čupa me, vuče mi kosu bez milosti. – Isuse! Pusti, sama ću – kažem, odmičući se. Vučem sušilo na svoju stranu. Kako bi je lako bilo pridaviti žicom od fena: okret ili dva oko vrata i gotovo. Sredila bih je za dvije minute. Da pokušam? Beth sveže kosu u identičan rep. S ovom frizurom moj se izrast ne vidi. Doista izgledamo identično.

121


– Čekaj – kaže ona. – Još nisam gotova. Otvara Creme de la Mer i umasira mi u lice i vrat grudicu veličine lješnjaka. Minijaturnom spužvicom nanese tekući DiorSkin, pa vadi Chanelov puder u prahu i golemi kist. Izgleda usredotočeno poput matematičara. Zadatak sigurno nije lak. – Nanesi ovo na lice i decolletage – kaže Beth, pružajući mi kist i puder. Mislim da to znači cice na francuskom. Na kapke mi nanese brončano sjenilo, pa izvuče maskaru za volumen: Benefit They’re Real u boji Blackest Black. Jedno black nije bilo dovoljno? Naravno da me ubode kistićem i oči mi zasuze. Zatim izvuče Lancomeov Juicy Tube i iscijedi malo sjajila na moje usnice. Miriše toliko sladunjavo da me preplavi mučnina i ima okus karamela. Za kraj dohvati bočicu parfema s minijaturnom srebrnom mašnicom: Miss Dior Cherie. – Našpricaj se – naredi mi, pružajući mi parfem. Pačuli i naranča. Isuse, sad i mirišem kao Beth. – I ovo – kaže, pružajući mi sat (sedefni Omega Ladymatic s dijamantićima umjesto oznaka za sate) i pregolemi zaručnički prsten. Dijamant stoji više nego što duguju zemlje u razvoju. Želim ga. Dobro mi stoji. Jebem joj sve, želim taj prsten. – I ovo – nastavlja. – Ambrogio mi ih je darovao kad sam rodila Ernesta. Predaje mi par dijamantnih naušnica: točka na i. Dva dijamanta oblika suze izgledaju skupo: kladim se da bih mogla kupiti stan u Archwayu da ih prodam. Ne želim ni misliti što bi mi Beth napravila da im se nešto dogodi. Promatra me dok ih stavljam. Popravim haljinu i ponovno stajemo pred zrcalo jedna do druge. Ovoga puta ja izgledam kao Beth, a Beth kao ja. Preobrazba je potpuna. Čak smo i mene zbunile. Dižem ruku da zataknem pramen kose za uho, tek toliko da provjerim koja sam

122


od njih dvije ja. Izgleda da ćemo ipak izvesti ovaj mađioničarski trik. Isuse, kako mi ide na živce. Ali preživjet ću tih nekoliko sati... – Torbica – kaže Beth tonom koji odaje napetost ispod fasade uzbuđenja. Pokaže naše torbice što leže na krevetu. Zašto se osjećam poput marionete? Beth vuče konce, a ja plešem. Život mi leti pred očima i osjećam se kao da sam doista na pozornici, kao da nevidljiva ruka sve vrijeme vuče konce. – Beth – počnem, ali znam da nema smisla. – Mislim da je ovo loša zamisao. – Alvie – prekine me, gledajući me pogledom oštrim poput mača. – Pusti mene da mislim, može? Dosad si već mogla naučiti da to meni bolje ide... – Koji ti to kurac znači? – pitam, iako zapravo znam. Pogledaj mene, a pogledaj sebe. Pogledaj kako sam ja samo bogata, sretna i uspješna, a pogledaj kakvo si ti sranje napravila od svog života. KUČKA! KUČKA! KUČKA! Ruke mi drhte. Želim je ošamariti ili mlatnuti nečime ili gurnuti kroz prozor. Ako razbijem zrcalo šakom, možda joj mogu krhotinama prerezati vrat? Ali pokušam se smiriti. Najčešće se uspijem smiriti. – Ma ništa – obrecne se. Stisnem zube. Beth istrese sadržaj svoje torbice na krevet: Mulberryjev novčanik od najfinije kože boje breskve, goleme Guccijeve naočale, još jedan Juicy Tube, isto od karamela. Dohvatim prelijepu Hermesovu torbicu i pomilujem je. Dam joj svoj novčanik iz robne kuće, kutiju Marlbora i Labello od trešnje. Beth spazi moj tamnoljubičasti ruž na dnu moje torbice. Onaj koji sam nosila kad je Ambrogio jučer došao po mene.

123


– Uuu, daš mi ga? – kaže. – Molim te. Pružim joj ruž. Otvori ga, izvuče, skine prstima mucicu i mrvice kruha s vrha.

– Nemaš slučajno herpes ili takvo nešto? – pita me, okrećući ga sumnjičavo. – Ozbiljno me pitaš imam li herpes? – Valjda, da... – Odjebi. Uzdahne i nanese ruž, gledajući se ravno u oči u zrcalu. Dovraga. Njoj ruž bolje stoji. – Moramo zamijeniti i isprave. Za svaki slučaj. Daje mi svoju putovnicu, pa i ja njoj dajem svoju. Sad mi se već čini da malo pretjeruje. Za koga vraga ide u toliko detalja? – Trebat će ti i ovo – kaže, ne dižući pogled. Dobaci mi ključeve od vile. – Ključevi? Pa nikamo ne idem. Uostalom, neće te biti samo... – Za svaki slučaj. Spremna je. – Zapamti: ti si Beth – šapne mi na uho. – Jesam, O. K. – misli da sam retardirana. – I reci samo ono što sam ti rekla – sad me gleda u oči, čvrsto me držeći za ramena. Pogled joj je vatren. – Reci Ambrogiu da ćeš čitati u vrtu. Ostavila sam roman na stolu pokraj kreveta. Došla sam do pola... Pokušaj se ne poseksati s Ambrogiom. – Molim? Ne bih s tvojim suprugom... – I još jednom ti hvala, draga. Puno ti hvala – stisne mi ruku i zagrli me. Odmaknem se. – Joj, dobro. Ti bi isto za mene učinila. Idi već.

124


– Idem spremiti Ernieja – kaže, pa zastane. – Alvie? Volim te. Ukipim se. Te sam riječi posljednji put čula prije osam godina, od Ambrogia. ‘‘Jebeno te volim.” Trepćem da se ne rasplačem. Duboko udahnem kroz nos i izdahnem polako, polako, na usta. Koji mi je vrag? Beth je takva jebena manipulatorica. Sva je slatka i draga da je ne otkucam mužu ili se ne bacim na njega. Čitam te kao knjigu, Elizabeth Caruso. I to ne kao ono sranje za brisanje riti koje si ti nažvrljala, nego pravu knjigu s dobrim zapletom – ali koji se brzo prokuži. Kao ja Betli. – Stvarno te volim – kaže. Mislim da joj glas drhti. Smiješi se, ali vidim da se bori sa suzama. Pravim suzama. Iskrenima. Na tren me uhvati panika – preplavi me mučnina. Što ako me ostavlja sa zlostavljačem Ambrogiom? Što ako završim na vijestima? Ili još gore, mrtva? Kamo ona uopće ide? Ali obećala je da će se vratiti. Još nije ni otišla, a ja već želim daje sve ovo iza nas. – Cipele? – kažem. Beth uzdahne. Pruži mi zlatne sandale. Ja joj dajem Vuittonove cipele od ženske s aerodroma. Sjedam na krevet i probam ih: provučem tanahne remenčiće kroz fine kopče, promigoljim prstima među svim tim sjajem. Savršeno mi pristaju. Izgledaju božanstveno. Divim se vlastitim stopalima: svjetlucaju i blistaju. Imam stopala manekenke na reviji Victoria’s Secret. Oh, oh! Beth se okrene i izađe. – Neće ti upaliti! – vičem za njom posljednji put tek toliko da je upozorim. Nisam dobra glumica. Posljednji put sam glumila na školskoj predstavi: bila sam stražnji dio magaraca u štalici, ali čak

125


ni to nisam obavila kako treba. Nije me, doduše, nitko gledao jer Beth je bila veličanstvena Djevica Marija. Godinama kasnije, kad smo imale dvanaest ili trinaest, pronašle smo snimku predstave. “Idemo je pogledati!” rekla je Beth, brišući prašinu s diska i stavljajući ga u DVD. Sat i petnaest minuta Beth na pozomici. Magarcu nigdje ni traga.

126


Trinaesto poglavlje Čekam u sobi gledajući kroz prozor i grizući nokte. Ambrogio je otplivao nekoliko rundi po bazenu i sad se sunča na terasi: crne kupaće, tamna koža i trbušni mišići kao u Supermana. Možda mlati ženu, ali jebeno je seksi. Vidim Beth, mislim, Alvie, mislim Beth, kako izlazi na terasu s Erniejem u kolicima. Pogleda prema meni: jasno i glasno čujem misli: što „Alvie, smjesta dovuci guzicu ovamo. Smjesta!” A valjda moram. Ambrogio sjedne u ležaljci i provuče prste kroz vlažnu kosu. Ma ovo je ludost. Skužit će me. Možda ne odmah, ali tijekom dana definitivno. Nema šanse da ga uvjerim da sam ja Beth. A, što sad: priznat ću mu da je sve bila njezina ideja. Zna ona biti jako uvjerljiva. Želim stati pod tuš i skinuti svu tu šminku sa sebe; osjećam se kao transvestit. Ali tada se sjetim Bethinih . Sjetim se cipela. A jebemu sve. riječi.ćeVolim Siđem. Morat mi sete,jošAlvie nekako odužiti... Možda ima torbicu koja paše uz ove cipele? A želim i one dijamante. Zrak je miran, suh. Sunce, užarena kugletina, prži kao da nam vidi nekoliko metara iznad glave. Sve smrdi po jasminu. – Bok – kažem jako preglasno. Oboje me pogledaju. Sva se ukipim, keseći se umjetno. Ambrogio mi se nasmiješi i zatim posveti mojoj sestri. kako Beth. si stigla tako pocrnjeti u jednome danu? – Alvie, – nasmije se. Gleda Ovo melijepo već sad zbunjuje.

127


– Ma, jesam vraga – kikoće Beth. – Varam: iz bočice je. Nije mi se više dalo stajati sva blijeda pokraj nje – trzne glavom prema meni. Ja sam Beth. – E, pa obje izgledate sjajno – kaže Ambrogio, smiješeći se i meni i njoj, zaustavljajući pogled na mojem strukturalno potpomognutom Wonderbra poprsju. Znači, ovako se stalno osjeća Eva Herzigova, Poželim im mahnuti kao na reklami – bok, ljudi – i poslati zračne pusice, ali s obzirom na situaciju, možda bolje da se suzdržim. Isuse, moram napraviti selfie. Možda više nikad neću ovako super izgledati. Nemam pojma ni što da kažem, ni što da radim. Što bi Beth rekla? Samo stojim i kesim se kao da sam statistica u nekoj debilnoj komediji. Glup i gluplji ili nešto još gluplje. Beth me pogleda. Pogledam i ja nju; stvarno izgleda kao ja. Taj ruž, ta haljina, taj zeleni lak. O. K., izgleda kao ja kad izgledam super, ali ipak kao ja. – Beth – kaže mi (obraća se meni... ili?). – Baš sam rekla Ambrogiu da ću skoknuti do Taormine. Idem malo vidjeti grad. Vjerojatno me neće biti cijeli dan. – Aha – kimnem. Ne ostavljaj me, preklinjem te. Molim te, ne odlazi. Čim okreneš leđa, Ambrogio će me prokužiti. – Želim vidjeti vilu D. H. Lawrencea i onu poznatu staru crkvu na onom trgu. Malo lutati bez cilja... kao turist. Kužite? Beth me gleda. Ambrogio me gleda. – Aha... zvuči super – kažem. Trudim se zvučati ležemo, prpošno. Kako ono zvuči Beth?

128


– Slobodno povedem Ernieja? Da se malo družimo. Mogu se igrati mame na jedan dan? – kaže. Ernesto pruži ručicu iz kolica i svojom bucmastom ručicom zgrabi Bethin prst. – Naravno – kažem. Počinjem se preznojavati. Temperatura raste: na mojoj ruci Bethin ručni sat pokazuje gotovo podne. – Znači, ostajemo sami? – pita me Ambrogio, skačući s ležaljke. Stane do mene i obgrli me oko struka. Oborim pogled na Ambrogiove snažne ruke, osunčane i mišićave, što me stežu poput pitona; prste što me grabe poput željeza. – Konačno ćeš imati malo vremena za svojeg zgodnog mužića! – kaže. Poljubi me u vrat, gdje sam se našpricala parfemom. Dlačice na vratu mi se usprave u stav mirno. Tijelo mi se skameni. Ne vidim mu lice, ali pretpostavljam da je namignuo Beth. Zapiljim se u svoju blizanku, sva u šoku. Promatra nas sa smiješkom, ali pomalo ukočenim. Da nije ljubomorna? Da nije konačno ljubomorna? – Idem ja onda, a vas dvoje zaljubljenih lijepo se družite.

Uživajte! Ma što to govori? – Ne! – vapim bez glasa. Ambrogio će se baciti na mene čim Beth ode. Znam da hoće. Bebe su otrov za seks: Beth vodi Ernieja u šetnjicu i Ambrogio će htjeti iskoristiti priliku. Već je pokušava iskoristiti! Beth se okrene i ode; vidim je kako prolazi vratima dvorišta. Što je njoj? Što si misli, što ćemo mi raditi kad ona ode? Što je toliko važno da me ostavi ovako s Ambrogiom, da ovako riskira? Njegov dlan sklizne niz moj bok prema riti i uhvati me prava panika. – Idem ja s tobom, pomoći ću ti oko Ernieja – kažem, oslobađajući se iz njegova zagrljaja i trčeći prema njoj. Dobro, nije

129


da baš trčim: više nekako skakućem poput noja. Pete od dvanaest centimetara nisu jamac atletskih rezultata. Više su za sjedenje, pijuckanje Sex on the Beach. Izdaju me nakon nekoliko metara. – Ma ne, ne brini – dobaci mi Beth preko ramena. – Snaći ćemo se mi sami, je li tako, Ernie? – Alvina, hoćeš li da te odbacim do grada? – dovikuje joj Ambrogio. – Hvala, ne treba – odgovara ne okrećući se. – Nije daleko – gledamo za njom dok se udaljava. – Znaš li uopće put do grada? Izgubit ćeš se – smije se Ambrogio. – Tome služi Google maps! Ambrogio me pogleda. – Jesi li sigurna da smijemo pustiti Ernieja s njom? – pita me ispod glasa. – Tvoja sestra baš i nije Mary Poppins. Ovolicko mi fali da ne dreknem NARAVNO DA NE SMIJEMO! – Ma smijemo – kažem. I Beth ode. Ostanem zagledana u praznu terasu. Sad se doslovno preznojavam: već vidim gel za samotamnjenje kako mi izdajnički klizi niz noge. Krišom provjerim, ali noge izgledaju dobro. Puna zebnje okrenem se i krenem prema vili. – Hej, kamo ćeš? – Na toalet – kažem ne zastajući. – O. K., ali vrati se brzo – viče Ambrogio za mnom. – Imam dobru ideju.

130


***

Sad ozbiljno: ova knjiga je smeće. Koliko god se trudila, ne mogu više ni slovca pročitati. Mislila sam joj dati još jednu šansu. Kao, možda sam je počela čitati loše volje? Možda sam bila gladna, možda me mučio PMS? Ali ne. Knjiga je šrot. Bacim je na stolić i zavalim se natrag u ležaljku. I što sad? Skrivam se od Ambrogia, očigledno: tip je hodajuća reklama za Viagru. Opasan je. Naravno da bih ga pod drugim okolnostima odvukla ravno u krevet, ali ovako ne mogu. Ne dok sam Beth. Ne bi bilo isto. Razgledavam Bethinu kućnu knjižnicu; zidove prekrivene policama od poda do stropa. Pola naslova je na talijanskom, sigurno su Ambrogiovi: Machiavelli, Dante, Tomasi di Lampedusa. Ostatak je na engleskom, ali to ne znači da ih je išta lakše čitati. Odmah prekrižim sve s ružičastim slovima na hrptu (koja očito vrište chick lit): od romanse mi pozli. Ionako čisto sumnjam da su im cure kao ja ciljana publika. Roman ne počinjem čitati ako mi ne obeća napetost jednaku šetnji džunglom – želim da me ščepa poput pitona i zaustavi mi i dah i srce. Chick lit to nije, žalim slučaj: knjige poput Bethine, s naslovima u stilu Tamponi i uragan osjećaja. Na jednoj polici ugledam kutak koji izgleda obećavajuće, ali kad ih pregledam, shvaćam da su sve redom erotika. Na naslovnicama sami korzeti i trbušnjaci. Kako je to erotično, molit ću? Ni slika nema. Meni to nije jasno. Koji je Beth vrag? Mislim da ne znam nikoga s lošijim književnim ukusom. I ona sebe smatra piscem? Ma dajte, molim vas. Dok smo bile mlađe, katkada smo čitale jedna drugoj. Enid Blyton, Roalda Dahla, Beatrix Potter. Kao da je to bilo prije milijun godina. Kao da i nije bilo stvarno,

131


nego samo san. Ionako sam ja uvijek htjela čitati gotičke horore, a ona sranja sa životinjama koje govore i vilinskim čajankama. Što bih dala za klasik – Lolitu, Psiho, Kad jaganjci utihnu. Otprašim nekoliko starih, smeđih, zaboravljenih knjiga u kutu. Volim miris starog papira. Kladim se da bi ovo krasno gorjelo. Nitko ih godinama nije dirnuo. Sve su Shakespeare. Sve je dobro

što se dobro svrši, Vesele žene windsorske, Zimska priča, Macbeth. Izvučem Macbetha i otvorim. Lady MacBeth:

što bdijete nad mislima o smrti, lišite me spola, ovdje, pa me ispunite, od tjemena do nožnoga palca, uzvrh, najjezivijom okrutnošću! Zgrušajte mi krv, začepite pristup i prolaz samilosti; tako da nikakvi pokajnički pohodi od prirode ne mogu uzdrmati moju groznu nakanu, niti uspostaviti mir između izvršenja i nje! Dođite na moje ženske grudi, mlijeko mi okužite žučju, vi ubilačke sluge.2 Predivno. Stil joj je super. Nemam pojma, doduše, koji joj vrag treba grizodušje? Lady Macbeth savršen je lik. Ima muda; ne ustručava se uzeti što želi. Podsjeća me na Hilary Clinton. Malo je danas takvih. Da vam pravo kažem, divim joj se. Zatvorim Macbetha i vratim knjigu na policu. Do nje je Otelo: moj najdraži Shakespeare. Otvorim i tu knjigu, negdje pred kraj:

2

Prijevod preuzet iz: Shakespeare, Wiliam, „Macbeth“, čin 1, scena 5, prev. Mate Maras, Matica Hrvatska, 2011

132


Učinih neke službe državi I ona zna to – ništa više o tom. – Kad budete u pismu javljali O kobnoj ovoj zgodi – molim vas, Govorite o meni kakav jesam, Ni ublaživat ništa nemojte Ni zlobiti mi. Morate govorit O čovjeku što nije pametno, Al' zato vruće ljubio – što nije U ljubomornost lako upao, Al kad ga snašla, smutila ga sasvim.3 Joj, Isuse, Otelo, daj začepi. ‘O čovjeku što nije pametno, Al’ zato vruće ljubio4. Bla bla bla, sereš. Bio si nasilan suprug i točka. Namrgođeni ljubomorni nasilnik. Zaslužio si smrt... Najbolji lik u Otelu je Jago. Taj je imao soli u glavi. I smisao za humor. I karizmu! Po njemu je Shakespeare trebao nazvati djelo. Zamislite samo: Jago. Šteta, Shakespeare; i ti si se jednom zeznuo. Bacim i Otela na stol. Već sam pod stresom, ne treba mi još i tragedija. Ujutro ću si naručiti malo poezije s Amazona; nešto da me razveseli. Možda Siegfrieda Sassoona. – Beth? Beth? Čujem Ambrogiov glas. Sranje. Sve je bliže. – Beth? I bliže. Izvučem stolac – noge glasno zaškripe po pločicama – i sakrijem se pod stol. Čujem korake pred vratima. Polako, tiho, povučem stolac na sebe. Dobro me sakrije. Zadržim dah. Ambrogio otvori vrata. 3

Prijevod preuzet iz: Tragedije / Wiliam Shakespeare, preveo i prilagodio Mate Maras, „Otelo“ čin 5, scena 2, Matica Hrvatska, 2006 4 Prijevod preuzet iz: Tragedije / Wiliam Shakespeare, preveo i prilagodio Mate Maras, „Otelo“ čin 5, scena 2, Matica Hrvatska, 2006

133


– Shakespeare? – kaže Ambrogio naglas. Valjda je primijetio Otela na stolu. Sranje. Zaboravila sam da moram oglupaviti da odglumim Beth. Vidim mu stopala i gležnjeve. Talijanske cipele. Vidi li me odozgo? Konačno se okrene i iziđe. čujem korake što se udaljavaju niz hodnik. Ovo je apsurdno. Koliko ću se morati skrivati pod stolom? Već mi se koči vrat. Beth mi duguje uslugetinu. Gdje je ona uopće? Ispuzim ispod stola, trljajući vrat. Svalim se na stolac. Ovo je bilo za dlaku. Umalo me uhvatio. A što da jest? U trenu bismo se ševili na ovom antiknom stolu od orahova drveta iz kasnog osamnaestog stoljeća, eto što. Isuse, kako ga želim. Čak su mu i gležnjevi seksi. Ali ne mogu iz glave izbaciti Bethine riječi: “Mislio je da si ti ja.” Što ako je tako? Što ako se doista zabunio? Ne želim spavati s Ambrogiom dok sam Beth. Želim ga zavesti i poševiti kao ja. Osvojiti ga. Dobiti ga natrag. Pobjeda nad pobjedama. Možda pokušam sutra, kad opet budem ja.

134


Četrnaesto poglavlje Gdje je, jebem li joj sve? Prošlo je deset. Lastavice se obruše s neba i rasprše nad vrtom. Spuste se sve do vode, ostave trag nožica i zatim odlete, tihe poput prikaza. Da mi je barem zračnica. Ili bazuka. Možda kalašnjikov? Sjedim na ležaljci i promatram noć kako se spušta, drhteći od bijesa. Cugam iz one boce Absoluta koju sam skrila pod ležaljku i čeprkam si po kožici oko noktijuLjepljiva sve dok od je ne raskrvarim. Vrijem. kao kobra. znoja. Deset satiKipim. je. Mogla bih jeNapeta ubiti. Isam zar taj mali ne mora na spavanje? Neodgovorna je, eto što je. S njom nešto nije u redu. Nada mnom je puni Mjesec i osjećam se poput vukodlaka. Pitam se utječe li Mjesec doista na raspoloženje. ‘Zalutao je mjesec očito I bliže zemlji primakao se no obično, te svijet zaluđuje.’ Zvijezde se javljaju jedna po jedna, pa tako do otprilike milijardu milijardi. miznam je puna kapa. DosadOdjednom sam uspješno izbjegavala Ambrogia,I njih ali ne kako ću dalje. čujem škripanje vrtnih vrata, a zatim i korake na terasi. Toliko dugo netremice promatram vrata vrta da znam da Beth nije ušla: iz kuće su izišli ili Emilia ili Ambrogio. – Beth? – do mene dopre muški glas. – Tu si. Baš te tražim. Zašto sjediš sama u mraku? – O, bok – kažem ležerno. Jer ja sam Elizabeth. Ja sam Beth. Sjedne na susjednu pa je iprivuče k mojoj, ležaljku, terasi. Preplavi me miris feromona Armanijeva Codeškripeći Blacka. po O, da; ovo definitivno nije Emilia.

135


– Boli li te još glava? Je li aspirin pomogao? – prijeđe toplim dlanom po mojem bedru i zadrži ga na koljenu. O, Bože, seksi je i u mraku, dok ga uopće ne vidim. Zažmirim i progutam knedlu. – Jest, hvala. Puno mi je bolje – kažem. – Glas mi je tih i kao da sama sebe čujem iz daljine; prigušen kao da me netko davi u daljini. Gdje je Beth? Dovraga. Ambrogio će nas skužiti. – Tvoja sestra i Ernie tek što se nisu vratili, a meni cijeli dan nedostaje moja lijepa ženica – kaže, prislanjajući svoj dlačicama posut obraz uz moj. Ambrogio, Ambrogio, Ambrogio, Ambrogio: čak mu i ime zvuči slasno. Udahnem miris njegovog aftershavea. Već ga želim. Ali što god se dogodilo, ne smijem ga poljubiti. Beth tek što se nije vratila. – Da – dahnem tiho. Spušta usnice na moje, ljubi me. Privuče moju glavu k svojoj i ljubi me dublje, osjećam njegov jezik u svojim ustima i ne mogu si pomoći – uzvratim mu poljubac. Ima okus po espressu i finom duhanu. Zavučem prste u gustu, toplu kosu na njegovu zatiljku i uzdahnem – želim ga. Kvragu, kako ga želim. Ne želim ništa osim njega. Od prošlog puta, mojeg prvog puta, našeg jedinog puta, ne želim ništa drugo. Onih 300 za jednu noć ne znače ništa. Osjećam ga kroz traperice. Koža me pecka, bedra mi se rastapaju. Sklizne dlanom uz moje bedro, prsti mu dodirnu rub mojih gaćica. Kao da me struja udarila. Međunožje mi je vrelo i vlažno. Ambrogio nema pojma tko sam: mogla bih se baciti na njega i ne bi imao pojma. Bilo bi savršeno. Želim strgnuti svu odjeću s njega, ali tada se sjetim: ne ovako. Ne dok sam Beth. Odmaknem se. – Ne mogu. Oprosti – kažem, ustajući. – Alvie tek što se nije vratila. Ne želim da nas zatekne – savršeno sam se snašla: točno takvo što bi rekla Beth. Čistunka jedna dosadna.

136


Ambrogio se zavali natrag na svoju ležaljku, nagne glavu na stranu. Čak i u mrklom mraku vidim da je ljutit. – A gdje ti je sestra, uostalom? – kaže. – Kasno je. Ne bi li Ernie već trebao biti u krevetu? – Sigurno će se brzo vratiti. Nazvat ću je – kažem. Ostani mirna. Ostani cool. Kako, kad sam Etna i samo što ne bljujem lavu? – Moram – počnem, ali ne znam kako dalje. Što da radim? Vrišti mi se i to je jedino što želim. Ne bi smjela ovako kasniti. Znam da ne bi, Ambrogio zna da ne bi. Što ako joj se nešto dogodilo? Isuse, nadam se da nije. Ne mogu ovako još dugo. – Žao mi je, dragi – kažem, odjednom se prisjećajući tko bih trebala biti. Provučem mu prste kroz kosu i protrljam njegovo tjeme kao da je mačak. Vidjela sam Beth kako to radi kad nešto želi od njega. Kosa mu je mekana, svilenkasta. – Sigurna sam da su već na povratku. Kimne i spustim mu poljubac na čelo. Koža mu je slankasta. – Vidimo se unutra – kaže, ustane i ode. I ne nasmiješi se. Gledam za njime dok odlazi. Opet. Super, sad se Ambrogio ljuti na mene... OK, ne ljuti se na mene, nego na Beth. Pričekam da uđe u vilu i zatvori vrata za sobom, a tada se vratima na ležaljku, vrišteći u sebi. Posljednja tri sata uporno nazivam Beth i svaki put javi mi se sekretarica: “Bok, dobili ste Elizabeth Caruso. Trenutačno se ne mogu javiti. Molim da ostavite poruku.” Svaki put kad to čujem, poklopim i zovem opet, pa slušam opet i zovem opet, kao kakav manijak. Uzalud. Mobitel joj je ugašen. Nemam pojma zašto. Znam da ima novi iPhone, što znači da joj baterija nije riknula. Sigurno ga je ugasila namjerno. Kučka. Dohvatim onaj Absolut i otpijem. Votka je već topla. Alkohol mi žari grlo. Gutam i gutam, pijem sve dok ne dovršim

137


bocu. Bacam je na terasu: staklo zazveči na kamenu. Vrt se vrti oko mene kao da sam u dnu vrtloga i tonem sve dublje. Bolje i to nego biti trijezan. Još koja minuta na ovoj ležaljci i sići ću s uma. Tišinu naruši glasno, visoko zujanje: komarac mi lebdi oko glave, glasan i cičav poput najvišeg tona violine. Glasno se pljesnem po uhu. Pojest će me živu. Nad bazenom zuji čitav roj komaraca. Ima li na Siciliji malarije? Pa na korak smo od Afrike. Skočim s ležaljke i otputim se u uljnatu tamu. Ovdje u Taormini noć je crna, a ne sivo–narančasta kao u Londonu. Nedostaje mi svjetlosno onečišćenje. Ovdje ima previše jebenih zvijezda. Opet zovem Bethin broj, ali – a što drugo – telefon je i dalje isključen. Što sam si mislila? Koja sam ja budala. Kako sam se dala uvući u ovo? Skinem Bethine cipele i odbacim ih pod ležaljku. Već me žuljaju. Naravno da Beth ima manja stopala od mojih: nježnija, delikatnija. Ja sam Anastazija ili Drizela; u svakom slučaju jedna od Pepeljuginih ružnih polusestara. Ja sam ona bundeva od koje su napravili kočiju. Bosa hodam po gruboj travi. Prođem preblizu grmu ruže i haljina mi zapne za trn. Povučem. Poderem tkaninu. Briga me, ne sviđa mi se. Stabla mi priječe put poput zlonamjernih zombija: njihovi dugački kvrgavi prsti grabe moju kožu. Koga vraga Beth izvodi? Nisam smjela pristati na ovo. Znala sam da ne smijem. Za lice mi se zalijepi paukova mreža, a zatim mi nešto brzo potrči vratom: vrisnem i migoljim se i lupam se po vratu, mislim da mi se zavukao pod kosu. Stignem do kraja stazice, do najdaljeg kuta vrta. Nemam pojma gdje sam. Duboko udahnem – namirišem staro lišće što truli i okrenem se, krećući natrag prema vili. Trebala sam spavati s Ambrogiom dok sam mogla. Beth je zaslužila takvo što. Ovo mi

138


je bila jedina prilika. Željela sam ga; mislim, stvarno željela. Ambrogio isto. Osjetila sam to. Želio me. Upravo u ovom trenu mogli bismo se ševiti; ležati zalijepljeni jedno za drugo pokraj bazena. Bethin suprug mogao mi je šaptati “volim te” u uho. Bilo bi super. Ali ne, ja sam morala biti dobra curica i slušati Bethine upute. Cijeli život radim što Beth želi! Beth uvijek dobije što želi. Ja sam marioneta. Lutka na koncu. Sranje! Stala sam na nešto oštro, a zatim ljigavo što mi se zavuče među nožne prste. Pa to je puž. Potrčim livadom ne bih li ga obrisala sa stopala. Fuj! Fuj! Fuj! Kad konačno podignem pogled, shvaćam da sam u Salvatoreovom vrtu. Upale se svjetla i zateknu me: zblenuta sam poput lisice koja je istrčala na cestu i našla se pred svjetlima auta. Ukipim se. Ne dišem. Osvrnem se – zapravo, samo ogledam oko sebe – i shvatim da se svjetla pale automatski. Nikoga nema. Čak je i prilazni puteljak prazan. I Salvatore i njegov auto negdje su drugdje. Udahnem. Pomaknem se. Uputim se stazicom prema Salvatoreovoj kući. Šljunak mi krcka pod nogama. Hodam polako, oprezno. Njegova vila nije razmetljiva kao Bethina, ali svejedno je impresivna. Nalijepim dlanove na staklo i provirim unutra, u Salvatoreov hodnik. Moderan je, pun umjetnina. Vidim ogoljene ciglene zidove, palme u keramičkim vazama, slike... I kip koji izgleda kao ja. Ženska prilika isklesana od mramora u punoj veličini stoji u niši u Salvatoreovu atriju: ima moje lice, moje tijelo, moje sve. Ali tada shvatim – to nisam ja. To je Beth. Salvatore je izradio skulpturu moje sestre. Ili ima bujnu maštu ili ju je vidio bez odjeće. Obline grudi, bokova... savršena je. Izgleda kao Beth. Kao gola Beth zarobljena u kamenu. Nije ni čudo da Ambrogio ne voli njegove kipove. Pitam se zna li za ovaj? Poželim pružiti ruku kroza staklo i dodirnuti usnice kipa: hladne, glatke. Izgleda kao da će progovoriti, nasmijati se,

139


pomaknuti se. Jebeno bizarno. Salvatore sigurno ševi Beth. Ja ne vjerujem. Ne bi valjda? To uopće nije nalik na nju. Nije mi jasno. Prene me zvuk motora. Ovoga puta svjetla se razliju po prilaznoj stazici i ja se opet ukipim kao da sam i ja izrađena od mramora poput Beth u predvorju. Je li to Salvatore? Tko je to? Gume zaškripe na šljunku, auto stane u dnu staze. Sranje. Što da radim? Ne bih smjela biti ovdje. Nakon malo oklijevanja potrčim prema grmlju što razdvaja Salvatoreov vrt od Bethina. Oštre grane grebu mi kožu, deru leđa. A tada čujem – konačno, jebem joj sve – Bethin glas; zadihan, hrapav. Zvuči čudno. Ma je li ona pijana? Čujem i muški glas – Salvatore? Što to govore? Prepiru se? Svađaju? Stoje kraj auta i deru se jedno na drugo. Uhvatim nekoliko riječi. Salvatore kaže ludost. Beth kaže moja sestra. Neko zalupi vratima. Obećao si, kaže Beth. Ostatak ne čujem. Svađaju se još nekoliko minuta, A tada se motor auta upali, gume skviče. Prema meni se zaleti BMW: šljunak leti na sve strane, osjećam miris toplog motora. Tlo se trese od brijanja. Čučnem iza prvog grma: ako ostanem posve mirna, možda me ne spazi. Ali ja njega vidim. Salvatore otvori vrata auta i izađe. Odjeven je u traperice i usku crnu košulju, napetu na prsima i ramenima. Izgleda poput medvjeda, divlje zvijeri. Golem je. Čujem kako hoda po šljunku i zadržim dah. Samo da se ne okrene, samo da me ne vidi. Zastane, okrene se i pogleda niz stazu. Koga vraga čeka? Beth je otišla. Metal ključa dodirne metal brave i vrata kuće se otvaraju. Kad čujem kako ih zatvara, sjetim se da moram udahnuti.

140


Petnaesto poglavlje Beth! Vratila se. Moram je pronaći. Lutam među grmljem i konačno se vratim u Bethin vrt. Vadim lišće iz kose, skidam grane s prsa. Još malo poderem haljinu. Uništena je. Beth će se ljutiti, ali to mi je trenutačno jako nisko na popisu problema. Potrčim preko travnjaka što brže mogu, spotičući se, saginjući se pod grane, zaobilazeći drveće. Na trenutak zastanem da dođem do daha. U glavi mi se još se okre leluja poput valova. li Zašto sam popila svuvrti. onuVrtvotku? Čće, ujem male kotače, čujem brze korake. Zamislim Beth kako gura kolica; i ona i Ernie jedva su vidljivi u ovom mraku. Kratak pogled na Bethinu vilu govori mi da su svi otišli na spavanje. Sva su svjetla pogašena. – Psst! – sikćem. – Ovdje sam! Bethin obris stane, okrene se, osvrćući se. Nešto nije kako treba. Posrće. Jedva hoda. Ljulja se u hodu, nestabilna. Ostavi kolica ležaljki i polako – jako polako –– pridruži mi se u tami uz rub do bazena. – Beth, koji ti je vrag? Gdje si do sada? Ne odgovara. Glava joj visi na prsima. – Beth? Što se zbiva? Jesi li ti to nacvrcana? – pitam je. Šapćem, ali zapravo je želim zgrabiti za ramena i žestoko protresti i tresti i tresti. Isuse, kako mi treba dim. Gdje su mi cigarete? Ubila bih za šut nikotina. Bazen smrdi po kloru, kiseli okus votke mi grlo. režesam – Dobro – kaže Beth konačno, podižući pogled prema meni. Oči su joj mutne, vidim da se ne može usredotočiti. Da nije

141


plakala? O, Bože, ne valjda opet. Pa ta je cmizdrava kao beba. Ja sam zadnju suzu pustila 1995. – Psst, tiho budi. Probudit ćeš Ambrogia. Ramena su mi napeta. Bijes u meni raste. Kako je, pobogu, još uvijek toliko vruće? Pa ponoć je. Terasa isijava vrelinu. Vlažni zrak mi sjeda na ramena, steže grudi. Koža mi je mokra od znoja. Oko glave mi zuji komarac; zuji i ne odustaje. Osjetim kad mi sjedne na vrat i ubode me. – Jebe mi se za Ambrogia. Mrzim ga – kaže Beth. Ruke mi zadrhte. Stisnem zube. Kako se usuđuje reći takvo što? Ambrogio je savršen! Ne zaslužuje ga. Ukrala mi ga je, a sad ga neće. Odbacit će ga kao da je kebab od jučer. Spava s onim kiparom, eto zašto sam je trebala zamijeniti. Drolja jedna. Ali zašto je povela Ernieja? Beth počne jecati. Ernie se rasplače i to glasno, visoko, očajnički. Zvuči kao da netko davi uličnu mačku. Djeca i mačke stvarno zvuče slično. Tko bi rekao. Znači da ipak ne znam tko je zapravo plakao one noći. O, jebemu, samo mi još to treba: rasplakano dijete. Beth je histerična. Ja ne vjerujem. Pozvala me samo da bi se mogla zamijeniti sa mnom. Iskoristila me. Znala sam ja da sve to zvuči predobro da bi bilo istinito. – Začepi, Beth – kažem, prilazeći korak bliže. – Da sam barem kilometrima odavde... Beth frflja. Glas joj je čudan, nikad nije bio takav. – Da sam barem mrtva – kaže, oborene glave. Priđem još malo bliže. Beth tek što nije pala. Čvrsto je primim s obje ruke. Prasne u smijeh, pomiješan s plačem. – Jebe mi se za Ambrogia, jebe mi se za Salvatorea. Uzmi si obojicu – osjećam njezin topao dah na obrazu. – Ionako si to želiš,

142


ha? – nasmije mi se u lice; praznim, jezivim smijehom. barem netko želi – pogled joj bljesne na mjesečini.

– Da te

– Kučko – kažem. – Luđakinjo – kaže ona. – Jebe mi se i za tebe. Misliš da je lijepo imati sestru kao što si ti? Trudila sam se oko tebe! Stvarno jesam! I sad te trebam prvi put u životu. Sve je sjebano... Viče na mene, toliko ljutita da se trese. Nešto nije kako treba. Moja savršena sestrica ne psuje. – Što ti to znači, sestru kao što sam ja? – Frikušu! Propalicu. Svi znaju što to znači. Osjećam se poput vulkana: prvi mjehurić proključale lave upravo se rasprsnuo. – Kako to misliš, svi znaju? – Mama je skoro dobila slom živaca zbog tebe! Što misliš zašto se odselila na drugi kontinent? – Jer se udala za... – Misliš da te Ambrogio ikad želio? Jebeno si sišla s uma! Misliš da sam ga ja tebi ukrala? Kladim se da nije ni znao tko si dok te jebao. Kladim se da si ga navukla na prijevaru. Pravila si se da sam ja. Otkuda sad to? Nije fer. Urla na mene i vrijeđa jer njezin život nije savršen. – Nisam, ne. Beth, što se zbiva? Što ti je? – Ma naravno da nisi... – Ostala sam trudna – bubnem. – Sad i to znaš. Nisam ti mislila reći. Ukrala si moj život, Beth. Ovo bi trebalo biti moje dijete! Ambrogio je trebao biti moj suprug! Ovo bi trebala biti moja jebena kuća! – pokažem vilu i vrt posrebrene mjesečinom. – Ne vjerujem til Nisi ti nikad bila trudna. Tipična Alviena sranja. Same laži i izmišljotine.

143


– Jesam! Ostala sam bez djeteta. Ukrala si mi Ambrogia. Ukrala si mi... Protresem je i tresem i tresem i tresem... I sklizne, sklizne, sklizne mi iz ruku. Pada – bez riječi – unatrag, prema bazenu. Vrtom se pronese krc od kojeg mi se krv sledi u žilama. Sve se odigra super sporo; vrijeme se rasteže poput žvakaće gume. Bethina glava udari o rub bazena. Tijelo joj pljusne u vodu. Pljus. Mokra sam do kože. Hladna me voda prene i vrisnem. Beth tone, tone, tone u vodu, a ja stojim — kao kip – gledam kako nestaje. Sranje. Što sada? Pojma nemam. Ovo mi je prilika da je se riješim. Bethin život preleti mi pred očima: novac, suprug, dijete, auto. Želim ovu vilu. Želim raskošan život. Ukrala mi je Ambrogia. Ukrast ću ga ja njoj. Ukrast ću joj ovaj život. Zaslužujem ga. Ovo je poetska pravda. Čučnem iza ležaljke, moleći se da nitko nije ništa vidio. Odjednom sam trijezna i budna. Svaki je atom mojeg tijela živ. Osjećam vatru, adrenalin. Misli mi jurcaju. Gledam Bethin ručni sat: čekat ću četiri minute. Nakon što vam srce prestane raditi na četiri minute, proglase vas mrtvim. Baš sam nedavno čitala. Ili gledala nešto na Discoveryju? Nekad ga gledam da me uspava. Te četiri minute traju kao da su desetljeća; sekunde su vuku. Osvrćem se u potrazi za kamerama, ali nigdje ničega. Neobično, mislim si. Svaka sjena u vrtu izgleda mi kao Ambrogio. Pogledavam i preko ograde – hoće li Salvatore istrčati? Ali obje vile su mirne. Sve je mirno. Čak ni Ernie više ne plače. Čuje se samo pjev zrikavaca. Pratim kazaljku pogledom.

144


Jedna minuta: na površini bazena pojave se mjehurići. Hoće li Beth isplivati po zrak? Ako ispliva, da joj gurnem glavu natrag pod vodu? Da je izvučem? Srce mi lupa u grudima: TUP! TUP! TUP! Promatram površinu vode, tragajući za znakom života. Mjehurići više ne izlaze. Dvije minute: sranje! Gdje su mjehurići. Moram je izvući. Utopit će se, kravetina. TUP! TUP! Što mi je? Ako je odmah ne izvučem, bit će prekasno. Tri minute: to je to. To je to. Samo mirno, Alvina. Samo mimo. Drži se, možeš ti to. TUP! TUP! TUP! TUP! Zagrizem usnicu i poput jastreba se zagledam u vodu. Samo još malo. Cijeli život čekaš ovaj trenutak. Tri minute i trideset sekunda: O, Bože. Što sam to napravila? Pritrčim bazenu i uskočim. Voda me zareže poput skalpela. Ledena je. Ne mogu ni udahnuti. Ne mogu se pomaknuti. Ruke su mi teške. Noge su mi olovo. Pokušam zamahnuti rukama, ali haljina me vuče prema dolje. TUP! TUP! TUP! TUP! – Upomoć! – vičem, gutajući vodu. – Upomoć! Upomoć! Zaboravila sam plivati. Bezuspješno lamatam rukama i nogama. Tonem. Voda me poklopi. Tišina. Tama. Grabim rub bazena, pljujem vodu. Jedva dišem, kašljem, psujem, jebemu, tresem se. Bethino tijelo potonulo je na dno. Nisam dovoljno snažna da je izvučem. Zaronim nekoliko puta, grabim je za ruku, ali svaki put sklizne. Mlohava je. Ne mogu je podići. Adrenalin i panika tjeraju me da zaronim po nju svaki put iznova. Ne mogu... Ne mogu... Ne mogu je uhvatiti. Konačno se svjetla vile pale i netko trči prema nama. Ambrogio.

– Upomoć! Ernesto udari u plač. Opet.

145


– Što se događa? – Utapa se... Ambrogio uleti u vodu i pojuri prema dnu bazena. Ja se držim za rub kao da ga nikada ne namjeravam pustiti. Ambrogio izroni, pljuskajući oko sebe. Nosi Beth. – Pomozi mi – kaže. Odgurnem se i iziđem iz bazena. Svijet se okreće. Pozlit će mi. Zgrabim Bethine ruke svojima, drhtavima. Teška je poput klade. Ne mogu je podići. Ambrogio je podiže prema meni i prevrne na terasu, mlohavu i beživotnu. Glava joj jezivo pada ustranu. Da nije slomila vrat? – Diši – jecam, tresući Beth za ramena, udarajući je po grudima. – Diši, molim te; diši, molim te! Ona samo leži poput krpene lutke, kao da nema nijednu kost u tijelu. Polegnem je na terasu na leđa, spustim usta preko njezinih –to sam naučila prije sto godina na prvoj pomoći – i pušem, pušem, pušem, pušem. Ambrogio skokne iz bazena. Čekam da Beth počne kašljati, da se probudi izbaci vodu iz grla. Ali ništa. Okrenem je na trbuh i udarim po leđima. – Diši! Diši!

Diši! – Daj da ja probam – kaže Ambrogio, odgurujući me. Posjedne Beth i udari je po leđima. Tup! Tup! Iz porezotine na desnoj strani Bethine glave poteče krv, oboji joj obraz i vrat. Teče joj niz grudi i niz ramena. Glava joj visi na stranu. – Alvie? Alvie, čuješ li me? — viče Ambrogio. – Diši! Jebemu, diši! Udara je po leđima, udara, udara. Bethine su oči širom otvorene, pogled prazan kao da je lutka. Bulji pred sebe, ali ne vidi, ne trepće, ne zna više ništa. Mrtva je. Žuč mi ispuni usta i trznem se, pa povratim. Ispovraćam se po vlastitim nogama, po

146


terasi, povraćam bez prestanka. Da barem nisam popila svu onu votku. – Jebemu, Beth – kaže Ambrogio u tamu. Okrene se prema meni. – Nismo ovako planirali. Zemlja zastane usred rotacije. Planeti se ukipe u svojoj šetnji oko Sunca. – Planirali? – kažem: O čemu on to? – Nisi je trebala ovdje ubiti. Nisi je uopće trebala ti ubiti. Otvorim usta, ali iz njih ne izađe nikakav zvuk. – Zašto se nisi držala plana? Stojimo jedno do drugoga pokraj mrtvog tijela moje sestre u potpunoj tišini. Nešto su planirali? Kakvog to plana? Koji to kurac znači? Maleni je konačno prestao plakati; valjda je zaspao, siroče. Sve je tiho. Čak su i zrikavci uzeli predah od svoje beskonačne serenade. Nešto tamno i tekuće širi se ispod Elizabethine glave, stvara potočić na terasi. Legnem do nje i pokušam se natjerati na suze. Ovo je kao loš horor, kao nešto s malim budžetom ili bilo koji nastavak Vriska. Ovo ne može biti stvarnost. Ovo je jezivi san, noćna mora. San u kojem su me Ambrogio i Beth planirali ubiti? Ne bi Beth to... Ne razumijem ništa. Jesam li krivo čula? Hvata me paranoja? Ili sam pijanija nego što mislim? Sigurno haluciniram. Primim Bethinu ruku. Mokra je i hladna poput leda. Na pozadini vile vidim njezin obris: glavu, bokove, listove. Izgleda kao da će ustati i otići. Čekam da me pozove, da mi dobaci neku sitnu uvredu. Ali mirna je poput kipa u Salvatoreovu predvorju. Nepomična i hladna. Nakon nekog vremena čujem Ambrogiov glas. – Beth, idemo unutra. Ništa ne možemo.

147


Beth, Beth, Beth. Uporno me zove Beth. Sagne se i primi me za ruku, osjećam njegove prste na ramenu, podlaktici, šaci. Još su mokri. Izvučem ruku iz njegove. Ne želim ga blizu sebe. Planirao me ubiti. Planirao je ubiti Alvie! Ali ponovno se sagne i ščepa me toliko snažno da se ne mogu izvući. Povuče me na noge i pogledam ga u oči. Snažne crte lica. Lijep je. Zgodan je poput Channinga Tatuma. Ali ne dam se smesti: sad mu više ne vjerujem. Što su to planirali? Ambrogio gurne kolica jednom rukom, grleći me oko ramena drugom. Moja torbica visi na ručki kolica. Izvučem Bethine cipele ispod ležaljke. Sve radim poput robota: mozak mi luduje, misli jurcaju, amigdala mi je u šoku. Osjećam se kao da sam preživjela tsunami: oko mene je kaos, ne znam gdje sam, u glavi mi bruji. Teturam prema vili, svjesna svakog koraka: izgubljeno dijete koje se konačno vraća kući. Ne kažemo ni riječi dok me Ambrogio vodi unutra, u spavaću sobu, u sobu koju je dijelio s Beth. Beth i ja ovdje smo zamijenile odjeću i živote prije samo nekoliko sati. Soba je sad drukčija. Život je drukčiji. Ambrogio odlazi u kupaonicu i vraća se s dva ručnika; pruža mi jedan. Ne pomaknem se. Omota mi ga oko pognutih ramena, pa se stane brisati. Skida košulju, hlače, bokserice i suši se ručnikom. Potpuno je gol. Penis mu je manji nego što pamtim, ali davno sam ga vidjela, a i sad je u stanju mirovanja... Promatram ga kako briše svoje mišićavo tijelo, leđa, bedra; gledam tragove od kupaćih na stražnjici. Posve sam obamrla. Oborim pogled, zavrtim Bethin zaručnički prsten na svojem prstu. Okrećem ga i okrećem. Dobro mi pristaje. Ambrogio misli da sam ja Beth. Misli da sam mrtva. Smota svoju mokru odjeću u klupko i baci je u košaru. Brzo se oblači u novi komplet: bijela košulja, svijetle hlače, plavo–bijele

148


prugaste čarape. Kako mu je to pošlo za rukom? U dvije minute se vratio na staro: opet izgleda kao maneken. Precool da bi bio stvaran. Prilazi mi. – Beth – kaže, primajući me za ruku mlohavu poput jegulje. Ovaj put je ne izvučem. — Beth, molim te, obuci se. Daj. Prehladit ćeš se. Prehlada mi je zadnja na pameti. – Da pozovemo hitnu? – pitam. – Prekasno je za hitnu, bojim se. Pogledam Ambrogia, koji me zabrinuto promatra. Nema pojma tko sam. Ništa ne kuži. Naslonim obraz na njegova prsa, trudeći se ne rasplakati. Ostavljam trag maskare na njegovoj košulji. Morat će se opet presvući. – Ipak ih moramo pozvati da odnesu tijelo. – Psst, Beth – kaže, milujući me po kosi. – Daj da te

osušimo. Prima me za ruke i vodi u kupaonicu, noge mi drhte. Osjećam se kao da mi je stotinu godina. Naslonim se na umivaonik i Ambrogio mi raskopča haljinu. – Ne... – ne smije me vidjeti golu. – Daj... Sama ću – uzimam mu ručnik iz ruku, guram ga van iz kupaonice i zatvaram vrata. Zaključam ih. Naslonim se na njih leđima i duboko udahnem. Kriste Bože. Što se upravo dogodilo? Skidam mokru odjeću: Bethinu haljinu, Bethin Wonderbra, moje mokre gaćice, pa sve to bacam u hrpu na podu. Po rukama, ramenima i licu imam krvi. Izgledam kao da sam nekoga ubila sjekirom. Izgledam kao statist iz “Slagalice strave”. Otvaram tuš i perem noge po kojima sam povraćala, krv koja mi se skorila na dlanovima i pod noktima; crvene pruge s ruku, vrata, lica.

149


– Spremit ću Ernieja na spavanje – govori mi Ambrogio kroza zatvorena vrata. – O. K. – kažem. Maleni Ernie... O, Bože. Sad sam mu ja majka. Zatvaram vodu i iziđem ispod tuša. Ne osjećam se čisto, a pod vodom sam bila sat vremena. Ili mi se samo tako čini. Omotam se Bethinim kućnim ogrtačem – topao je i mekan – i navučem njezine papuče. Imaju logo nekog skupog hotela, valjda su bile dar. Stanem pred zrcalo i promotrim svoj odraz. Izgledam li doista kao Beth? Škiljim još mi se uvijek vrti, a topli tuš samo je pogoršao stvari. Pridržim se za umivaonik. Nimalo joj ne sličim. Tuš nije sprao svu maskaru s mojih obraza: ostavila je trag lažnih klaunovski suza. Pokraj umivaonika stoji Bethina kozmetika. Skidam šminku komadićem vate i kremom; trljam kapke i lice dok ne pocrveni i dok s njega ne izbrišem i posljednju točkicu crnila.

150


Šesnaesto poglavlje – Bila je nezgoda. Pala je – kažem. – U redu je, Beth. Ne moraš objašnjavati. Ambrogio sjedi na rubu kreveta, glave naslonjene na ruke. Kad uđem, pogleda me. Ja ulazim polako, milimetar po milimetar, centimetar po centimetar, kao da prilazim usnulom tigru, kao da prilazim bombi. Ambrogiovo je lice blijedo i umorno; izgleda kao da je li naglo ostario. čelu ima bore koje prije nisam primijetila. Jesu mu to sijede uNa kosi? – Bila je to nezgoda – ponavljam, sjedajući do njega. Ako se budem toga držala, možda mi povjeruje? – Kako to misliš? Naravno da nije bila nezgoda. I mislili smo je ubiti, samo ne u vlastitom dvorištu. Merda. Mislili su me ubiti. Sigurno nisam dobro shvatila. Beth ne bi nikada pristala na takvo nešto. Uostalom, zašto bi mene htjeli ubiti? Pa toda je besmisleno. im ništa skrivila. je Beth rekla me mrzi, aliNisam to je bilo u žaru svađe.Znam Nije da tako mislila. Ne bi Beth tako. – Bila je to nezgoda – kažem nakon dulje šutnje. Glas mi je i lažan i tih. – Ma što to govoriš? Da si je slučajno ubila? – Svađale smo se pokraj bazena i pala je. Ambrogio me pogleda s nevjericom. Upitno me promatra, Misli da proučava. – Stvarno ti lažem. kažem. Bila je nezgoda – kažem. – Sretna slučajnost? Koincidencija?

151


Ambrogio uzdahne. – O. K. Dobro. Bila je nezgoda. Ali vlastima možda to neće tako izgledati. Ako nazovemo hitnu, i policija će saznati. Engleskinja na godišnjem umire na Siciliji? Novinari će se baciti na ovo kao hijene. Nastat će cirkus. Mogla bi završiti u zatvoru. Ubojstvo iz nehaja. Ne smijem si priuštiti skandal. Ne smijem si navaliti jebenu policiju na vrat. Govori brzo, nervozno; u glasu mu ima nekog očaja. Zapravo zvuči kao klinac koji kuka. Ne smije si navaliti policiju na vrat? Što li mu to znači? Drži jezik za zubima, Alvina. Da si Beth, znala bi o čemu govori. – Ne smijem se tako izložiti riziku, pogotovo sad usred ovog posla... – sad je već glasniji. Skoči s kreveta i odalami šakom po vratima – BAM! Drvo krca. Stoji mi okrenut leđima, uzrujano pušući. O čemu on to, dovraga? Je li možda ljutit na mene? Hoće li i mene odalamiti? Stisnem se uz uzglavlje i sklupčam, spremna primiti udarac. Ali ništa. Ambrogio se okrene prema meni. Ljutit je, lice mu je kamen. Šeće se po sobi, lijevo, desno, poput ljutitog gorile u kavezu u zoološkom. – Što ćemo onda? – pitam ja naposljetku kad vidim da me ipak neće napasti. – Ne možemo je ostaviti ondje. – Pusti me da razmišljam –– obrecne se Ambrogio. Još se malo šetka lijevo–desno. Njega zanima samo hoće li ga policija uhvatiti. Briga njega za Alvie. Za mene. – Slušaj me – kaže, prilazeći mi. – Tko je sve znao da Alvie dolazi ovamo? Ti, ja, British Airways. Tko još? Odmahnem glavom.

152


– Njezini prijatelji? – Nije imala prijatelja. – Nijednog? Jesi li sigurna? Odmahnem glavom. – Svatko ima prijatelje, Beth. Ljudi na poslu? – Sumnjam. Da ti pravo kažem, mislim da je baš dobila otkaz. Spustim pogled na svoje ruke, vrtim Bethin prsten. Dijamanti i oniks. Grno i bijelo. Ambrogio uzdahne. – Dogodilo se prebrzo. Plan će morati pričekati. Jebeni plan bio je držati sve konce u rukama. – Oprosti – kažem jer mi se čini da bih trebala. – Žao mi je. Ambrogio sjedne na drugi kraj kreveta. – Ako itko provjeri kod British Airwaysa, znat će da je sletjela u Cataniju. Tko zna da je stigla i do nas? – Ti, ja, Emilia, Salvatore – kažem. Sjetim se i zaštitara u amfiteatru, ali ne znam kako se zove. Beth je znala kako se zove, ali nemam baš mogućnost pitati je. – To su svi? Malo šutim. – Da, to su svi. – O.K., slušaj me sada. Ovako ćemo. U normalnim okolnostima pozvali bismo hitnu, naravno. Ali s obzirom na to čime se bavim, na to čime se mi bavimo, ne smijemo pustiti policiju da nam se mota uokolo. – Opet se uzrujava. Na čelu mu je iskočiila vena; otkucava, sva kvrgava i ljubičasta. – Ovo je najvažniji dio – kaže Ambrogio, prilazeći mi po krevetu i naginjući se sasvim blizu. Primi me za ruku i čvrsto je stisne. Na donjoj usnici bijeli mu se točkica sline. Nastavi vrlo tiho. – Reći ćemo Emiliji i Salvatoreu da se Alvie vratila doma.

153


Tragedija je da si izgubila sestru i žao mi je. Ali jedno ti mora biti jasno... Tijela ćemo se morati riješiti sami. Skočim s kreveta.

– Riješiti se tijela? – ponovim. – Tek je umrla, a ti već o tome?

– Beth, slušaj me. Imamo samo nekoliko sati prije zore. Doći će Emilia. Doći će susjedi, doći će poštar. Ne možemo je pustiti da leži ondje i krvari po jebenoj terasi. Čak i ako je bila nezgoda. – Ako? – Iako je bila nezgoda, policija nas neće tako lako pustiti na miru. A mi smo previše uložili u sve ovo. to? Što su uložili u što? Što – Mogli bi te optužiti i za ubojstvo. Opet ta riječ. Ubojstvo. Uopće mi se ne sviđa. Gledam ga u oči. Mislim da me pokušava zaštititi? – Što ćemo onda? Zakopati je u vrtu? — pitam naposljetku. – I pustiti da ju jednoga dana iskopa vrtlar? Jesi li ti sišla s uma? Ni sama ne znam zašto sam to predložila, ali ne znam što da kažem. Ovo mi je prvi put da se rješavam tijela. Ne znam ja kako to ide. – Nego što ćemo? – pitam. Ambrogio nastavi još tiše. – Nazvat ću svoje dečke. Duguju mi uslugu. Oni će ovo srediti. Ali moramo biti brzi. Odmah

večeras. – Kamo će je odnijeti? Što ćemo sa sprovodom? – Sranje, Beth, pa nije da si predana vjernica. Nemoj mi se sad početi pretvarati da ti je važno da bude pokopana po crkvenom običaju! To je bilo u planu samo dok nam je trebalo vremena da odemo. Nemoj mi samo reći da se brineš za spas njezine dušice. Cristo Dio!

154


Bijesno tipka po mobitelu, a zatim još bješnje počne urlati u mobitel na talijanskom. Mislila sam da je talijanski lijep, zvučan, melodičan, romantičan, ali noćas mi zvuči poput mitraljeza. Pogledam sat pokraj kreveta. Brojke trepere, crne na crvenoj pozadini, jedva razaznajem što kažu: 1:13. Ambrogio nakon nekog vremena prekida razgovor. Sad već zvuči mirnije, nježnije. – Beth, želiš li se otići oprostiti? Sranje. Ne želim je vidjeti. Odjednom mi je muka. Usta su mi ionako još prljava od povraćanja. – Kamo će je odnijeti? – pitam opet. – To nije naš problem. Ne moramo znati kamo. Mnogo ljudi nestaje na Siciliji. Moram još nekoga nazvati – kaže, pokazujući mi vrata. Bi li se Beth doista složila s ovime? Bi li se riješila mojeg tijela usred noći? Pustila ga da nazove svoje dečke da se pobrinu za problem? Stresem glavom u nevjerici. Beth sigurno ne bi pristala na ovo. Nema šanse. Nema jebene šanse. Ovo je ludost. Ali ja... Znate što? Ni ja ne želim da policija njuška ovuda. I meni to odgovara.

155


Sedamnaesto poglavlje Gledam ruku kao da mi ne pripada. Ne prepoznajem je. Ne sjećam se čija je. Ne prepoznajem vlastitu jebenu ruku. Drhti toliko snažno da je ne mogu smiriti. Pokušavam otvoriti vrata na terasu, vrata koja vode do moje sestre, ali ruka me ne sluša. Prsti mi se tresu, dlan sklizne s kvake – ne mogu otvoriti jebena vrata. Ambrogio je opet na telefonu, razgovara s “prijateljima”. Tko su ti prijatelji kojitijela? mu navodno se moguli usred noći riješiti Zapravoduguju me i neuslugu? zanima,Koji samo neka je se riješe. Ne znam koliko dugo ovako stojim dok ruka nad kvakom lamata poput ptice slomljenih krila. Konačno uspijem pritisnuti kvaku i vrata se otvore. Mračno je. Tiho. Očekujem da iz tog mraka na mene skoči policajac: “Uhićeni ste!” Ili da čujem Salvove uspaničene korake: “Ma che cazzo hai fatto?” Ali sve je mirno. Nigdje nikoga. Noćni zrak je hladan, drhtim i zbog Temperatura je u pala za najmanje dvadeset stupnjeva. Izanjega. bazena vrt se proteže tamu, nepregledan, nevidljiv. Svjetla vile obasjavaju samo bazen i izduljen, čudovišan obris tijela moje sestre što leži uz rub vode. Zvijezde me promatraju odozgo poput sudaca i porote; milijarde sićušnih očiju. Božanskih očiju. Mjesec zalazi za Etnu. Uskoro će se na nebo uspeti sunce i obasjati prolivenu krv. Stići će poštar. Salvatore. Emilia. Moram požuriti. se nanogu, hodanje: moram pomaknuti noge. I uspijeUsredotočim mi. Noga pred polako u mekanim papučama. Koračam kao u snu, lebdim, plutam kao na oblaku. Pogledam tlo

156


da potvrdim da doista ne lebdim, da se uvjerim da mi stopala dodiruju terasu, da se ne odignem od Zemlje i otplutam. Ne osjećam vlastitu težinu, imam osjećaj kao da sam astronaut koji korača po Mjesecu. Stanem na nekoliko centimetara od glave moje sestre. Oko lubanje joj se širi jezerce krvi: glatko crno jezerce. Sad kad sam tu, ne znam što da radim. Samo je gledam. Gledam Elizabeth; spokojnu, nepomičnu. Elizabethino tijelo. Elizabethino lice. Elizabethinu kosu. Cijelo mi tijelo zadrhti. Mrtva je, a ja sam je ubila. Bez truda, čak tako brzo. Kao da se ništa nije dogodilo. Zvijezde još sjaju. Vrt je isti. Vulkan je gdje je bio i prije. Kao da se ništa nije ni dogodilo. Ne vjerujem da se dogodilo. Trebam dokaz. Pružim ruku prema krvi, ispružim prst, dodirnem jezerce. Zbog hladnog noćnog zraka krv se doima toplom. Gusta je, mokra, skliska. Zapiljim se u vrh prsta: blista, tamnocrven. Osjetim instinkt: primitivan, iskonski. Ne mogu mu se oduprijeti. Moram provjeriti je li ovo stvarno. Liznem prst: toplo, mokro željezo. Nema sumnje. Krv. ***

Uđem u sobu, a Ambrogio samo stoji. Pogleda me nekako neobično: ne mogu ga pročitati. Podigne ruku prema mojem licu – jebemti! – i nagonski okrenem glavu, ali Ambrogio mi samo odmakne pramen kose s obraza. – Što ti je? Bojiš me se? – Ništa, ništa – kažem. Na oprezu sam poput pantere. – Lecnula si se, vidio sam. Amore, dođi. Znaš da te ne bih udario! Što ti je? – kaže Ambrogio privlačeći me u zagrljaj. Mislim da mu vjerujem. Vjerojatno mu vjerujem. Možda ipak nije

157


zlostavljač? Ne bi udario Beth, ali bi li udario Alvie? Ne znam i plaši me to. – Jesi li se oprostila od nje? – pita me nakon nekog vremena. – Mhm – kimnem. – Bene. Dobro. Obuhvati me oko struka i povede do kreveta. – Nino dolazi za petnaest minuta. Idem početi čistiti. Mislim da bi se ti trebala naspavati ili barem prileći. – O. K. – kažem. Tko je Nino? Ispijem nadušak čašu vode i mučnina se smiri. – Žao mi je, Beth... – kaže opet, spuštajući mi poljubac na čelo. – Znam da će ovo zvučati grozno, ali... drago mi je da to nisi ti.

Želudac mi se skvrči, tlo se raspline pod nogama. Koji KURAC? Ošinem ga pogledom koji govori crkni. Očito sam uspješno prenijela tu toplu želju jer nastavlja u drugom tonu. – Oprosti, nisam to smio reći. Samo... znaš. Volim te – pokuša me poljubiti, ali okrenem glavu. Nikako nisam mogla isprati usta od povraćanja. Samo me zagrli. – Ne zaboravi da smo sve ovo i smislili zbog tebe, zbog tvoje sigurnosti. Za tebe, za nas, za Ernieja. Kad sam je ugledao ondje – iste ste. Ne znam. Dobro smo postupili. Morali smo tako. Za našu obitelj. – Hvala – kažem, jer ne mogu smisliti ništa pametnije. Mozak mi ne radi. Zaboravila sam govoriti. Odmaknem plahtu i zavučem se u krevet. Bethin krevet. Moj krevet. Baš namjeravam zaspati, kad Ambrogio kaže. – Nećeš se presvući u spavaćicu? Nemam pojma gdje je Beth držala spavaćice. Pogledam ga, izgubljena. Pojma nemam ni o čemu ovdje. Ne smijem mu dopustiti da to primijeti. Čujem si srce: DU–DUM, DU–DUM.

158


Mišići ramena pretvore mi se u kamen. Ne smijem ne znati gdje mi je pidžama! Ja sam Beth! Ambrogio želi ubiti Alvinu. Nakon cijele vjećnosti, Ambrogio se okrene prema komodi od mahagonija i izvuče drugu ladicu odozdo. Aha. Pidžame. Pruži mi sićušnu svilenu Armanijevu spavaćicu. Lakša je od zraka. Primim je i razgledam; uz rub su izvezene sitne ružice, čipka je prekrasna, naramenice tanahne. Miriše kao Beth: Miss Dior Cherie. Legnem i zaklopim oči. Netko zakuca na vrata i Ambrogio se prene. – To je Nino – kaže.

159


ČETVRTI DAN:

Požuda

Međunožje mi se steže poput bakina zubala Kad ga je zarobio rahat – lokum @ AlvinaKnightly69

160


Osamnaesto poglavlje Beth je kriva za moje slomljeno srce.

Bilo je to na naš devetnaesti rođendan, početak prve godine faksa.

Bila je to požuda na prvi pogled. Dvije i pol litre piva, tri runde igara i boca malibua protekle

su otkako sam ušla u bar na kampusu koledža Corpus Christi: vidjela sam dvostruko. Cijeli dan pojela sam samo vrećicu kikirikija, ali zato sam popušila pola kutije cigareta s mentolom koje sam pronašla u toaletu. Bila sam odjevena u sestrinu haljinu, tamno ružičastu i toliko usku da sam jedva disala. Beth je bila u istoj takvoj haljini. Baš sam se svim silama usredotočila na to da ostanem u uspravnom položaju na stolcu kad je Beth zašutjela usred riječi i zagledala se u vrata. Na njima je stajao neki muškarac. – Tko je to? – upitala sam. Isprva mi je bio mutan, ali što je bliže prilazio , to sam bolje vidjela detalje: kao kroz umjetnu maglu na koncertu Backstreet

Boysa prema nama je lebdjelo mediteransko božanstvo. Bio je lijep na holivudskoj razini: plave traperice, bijela košulja – raskopčana gornja dva dugmeta – tamni sako. Bujna kosa u valovima mu je padala na ramena. Zubi su mu bili bijeli i blistavi

kao reklama za Colgate. Što li netko poput njega radi u Oxfordu? Svi drugi ovdje izgledaju kao statisti iz Hobita. I odakle mu takav osunčan ten? Beth je pružila ruke prema njemu i zagrli la ga.

161


Nisam mogla vjerovati vlastitim očima. Moja ga sestra poznaje? Njega?

– Alvie, ovo je Ambrogio. Ambrogio, ovo je moja sestra blizanka, Alvina – rekla je Beth. – Blizanka? Super, ha? Identične ste, ha? Beth i ja smo se pogledale i slegnule ramenima.

– Beth nije rekla da ima blizanku – rekao je Ambrogio. Beth je napravila grimasu. Ni meni nije rekla za Ambrogia:

znam da takvo što ne bih zaboravila. – Nevjerojatno! – rekao je. – Izgledate kao jedna osoba... – pružio mi je ruku i rukovali smo se. Koža mu je bila topla i glatka. – Drago mi je. Na kojem si ti koledžu? Engleski je govorio s naglaskom koji nisam mogla nikamo

smjestiti. Možda je Španjolac? – Ni na kojem – rekla je Beth. – Samo je u posjetu. Prisilila sam se na osmijeh. – Tako je. – A, na drugom si faksu? Kojem? Čime se baviš? – Ovaj, ni na kojem – rekla sam, obarajući pogled. – Radim u YoSushiju. Nisam mogla upisati fakultet jer nisam imala ni maturu. A

nisam mogla na maturu jer su me izbacili iz škole. Čime se bavim? Baš sam nedavno bila završ ila Sotonske stihove, ali nisam mu to mogla tek tako reći. – Čime se ti baviš? – Ja sam tu na magisteriju iz povijesti umjetnosti. Otišli iz bara. Ambrogio Bethnjih primili su se Beth pod ruke, a ja sam se smo vukla nekoliko korakai iza slušajući kako kikoće i gledajući Ambrogiovu stražnjicu tako savršenu kao da je

162


i ona s reklame. Šibani vjetrom i kišom stigli smo do podzemnog kluba po imenu Narančasti delfin ili Tirkizna ribica ili Zlatni mravojed ili kako god; rupetine koja je smrdjela po roštilju i s čijeg je stropa kapala kišica. Nasred plesnog podija kočoperila se lokvica rigotine. Mislim da je DJ bio pijan / ušlagiran / pijan i ušlagiran, jer je trinaest puta zaredom pustio Celine Dion, The Power of Love. Nitko osim mene nije to ni primijetio. U Oxfordu

takve rupe prolaze kao noćni klub. Naručila sam pivo i nekoliko čašica tekile. Glazba je bila toliko glasna da nisam čula razgovor, a mislim da nisu ni oni. Stajali su ukrug i pijuckali svjetleće koktelčiće kroza slamke. Beth je otišla do šanka po još malo Bacardi Breezera, a ja sam se nasmiješila Ambrogiu. Uzvratio je smiješak. Malo smo se ljuljali u ritmu glazbe, a tada me obgrlio oko struka i povukao prema sebi.

Bilo mi je jasno da je Beth luda za njim. Ali znate što? I ja isto. Nisu se poznavali ni tjedan dana – jebeš ti to. Još nije bio ničiji. Isto je tako mogao postati i moj. Zagrlila sam ga.

– Prelijepa si – šapnuo je, a ja se rastopila. Nitko mi to nikad nije rekao. Svi su to stalno govorili samo Beth. Njegov je dah bio vreo na mom uhu; njegova kolonjska voda opojna. Naslonila sam obraz na Ambrogiova prsa i zaplesali smo. Vjerojatno smo plesali samo dvadesetak sekunda, ali

osjećala sam se kao da smo tako proveli vječnost. Vrijeme se voli tako poigrati s čovjekom. Celine je i dalje pjevala o snaz i ljubavi. Plesni podij kao daje nestao. A tada su se svjetla upalila, glazba utihnula i Beth je doviknula da je vrijeme za polazak. U grupi s

još nekoliko ljudi oteturali smo niz ulicu do najbližeg fast fooda. Naručila sam pomfrit sa sirom i grah–salatu, a Ambrogio hamburger.

163


– Ja neću ništa – rekla je Beth. – Idem natrag na kampus. Ideš sa mnom? Pogledala sam pomfrit, pa Ambrogia. – Ne još. Doći ću sama.

Beth se namrštila. Ambrogio se zaljuljao; mislim da je bio pripit. Pijaniji od mene u svakom slučaju jer inače ne bih primijetila. Sjeli smo za stol za dvoje. Posegnula sam za kečapom. – Ciao! – mahnuo je Ambrogio za Beth. – Vidimo se poslije. Beth je zakolutala očima i odjurila. Ne sjećam se jesam li nakon toga i zalogaja progutala: samo sam promatrala Ambrogia. Oči Disneyeva princa, usnice koje mame na poljubac. Nije izgledao stvarno. Izgledao je kao da je na reklami za neki od onih dodataka prehrani od kojih se pomladite

ili proljepšate. Izgledao je kao statist iz Zoolandera. – Idemo – rekao je, ustajući i primajući me za ruku. Nisam mogla vjerovati što mi se događa: je li moguće da je odabrao mene, a ne Beth?

Sljedeće čega se sjećam je Ambrogiova soba. Pjeva Tinie Tempah; Written in the Stars. Ja razmišljam o sudbini, o Romeu i Juliji, o tome da smo očigledno stvoreni jedno za drugo. Dobro, možda sam pogrešno odabrala: njih dvoje nisu dobili happy end. Na Ambrogiovu je stolu – do neurednog samačkog kreveta – stajala svjetiljka; jedna od onih punjenih gelom koji se bućka poput lave (aha: zato se tako zovu!). Bila sam očarana. Hipnotizirana. Opčinjena. Kad sam podigla pogled s lava– svjetiljke, Ambrogio je skidao košulju. da smo se tek upoznali rekao je svojem pupku, – Znam petljajući s dugmadi na košulji. — Ali–zaljubio sam se u tebe – odustao je od otkopčavanja i skinuo košulju preko glave.

164


Raskopčao je hlače i skinuo i njih. Sad sam već bila u šoku. Ne znam jesam li prije toga vidjela golog muškarca. Mislim, uživo: vidjela sam fotografije. Znala sam kako izgleda. Nisam znala što da očekujem od stvarnosti. Nisam znala kako će izgledati ovako izbliza. Odjednom sam se rastrijeznila; sve se razbistrilo. Bila sam nabrijana. Spremna.

– Molim? – Volim te – rekao je, spuštajući ruke na moja bedra i povlačeći mi haljinu uvis. Te su me riječi pogodile poput metaka; zabile su mi se ravno u srce. Nitko mi ih nikada nije rekao.

– Voliš me? Ozbiljno? Siguran si? – Kunem se. Hoćeš li se udati za mene? – upitao me. Skinuo je bokserice i stopalo mu je zapelo u njima. Spotaknuo se i pao na krevet.

– Prestani — rekla sam, okrećući se od njega. Pijano je frfljao.

– Pijan si. Ne misliš ozbiljno. Mislim. Stvarno mislim – dohvatio me i pokušao mi – grudnjak, skinuti ali taj se zadatak pokazao prekompliciranim, pa je odustao.

– Draža ti je moja sestra, već znam. Takvima kao ti ja s e ne sviđam. Misle da sam frik. Misle da sam čudakinja – ustala sam s kreveta i krenula u potragu za cipelama. Našla sam jednu, kao Pepeljuga. I on je ustao, obuhvatio me oko struka, privukao k sebi i čvrsto zagrlio. Osjećala sam Jagermeister u njegovu dah u. Bio mi je toliko blizu da sam ga mogla okusiti.

– Volim čudakinje. Pogledala sam ga u oči i poljubili smo se. 165


Sjećanje na ono nakon toga me malo izdaje, ali ujutro, kad sam se probudila, shvatila sam da nisam djevica: na plahti je bilo krvi, a Beth je bila bijesna.

Zbrisala sam iz Oxforda što sam brže mogla. Ionako me čekala smjena u podne u YoSushiju u Londonu, a nisam smjela kasniti. Već sam dobila dovoljno opomena zbog kašnjenja. Nisam si mogla dopustiti da ostanem bez posla. Napisala sam svoj broj telefona na omotnicu i zataknula je Ambrogiu pod jastuk: “07755

878 4557: Alvie. NAZOVI ME. PUSA.” Izgledao je tako spokojno da ga nisam imala srca buditi. Samo sam se tiho iskrala i zatvorila vrata. Na prstima sam

otapkala niz hodnik. pojmaspazio zašto je ljudima otići od od nekoga ujutro: da jeNemam mene itko dok sam bed odlazila Ambrogia u sedam ujutro, pomislio bi da sam prostitutka ili

samo zamazanka bez cipela (onu jednu nisam mogla naći, pa nisam obula ni drugu) i zapetljane kose, s razmazanom šminkom, modricama od ugriza po vratu, mrljama sperme i gadnim zadahom iz usta – ali nisam se osjećala prljavo ni na koji način.

Osjećala sam se fantastično; bila sam presretna, uzbuđena, euforična. Prvi put u životu bila sam sretna. Bila sam potpuna. Kasnije u tjednu, nakon što me Ambrogio nije nazvao, ja sam nazvala Beth da vidim što se zbiva. Beth je rekla da ju je Ambrogio pozvao van. Da se viđaju. Da su zajedno. Da su par. Rekla je da je zaljubljena preko glave. Da mu je oprostila tu jednu

noć (koja je očigledno bila tek šašava pogreška). Ukratko, već se vidjela kako korača prema oltaru.

166


Četvrtak, 27. kolovoza 2015., 10 ujutro Taormina, Sicilija

– ne, još bolje, pneumatski čekić (pomete vas kao da ga se ne tiču Newtonovi zakoni). Ne sjećam se koliko sam popila, ali DUM! DUM! DUM! Tutnji mi u glavi, a to znači prilično. Mamurluk je siguran dokaz da sam prethodne noći imala bliski susret s votkom. Ni toga se ne sjećam. Zjenice mi se skvrče od jada kad otvorim oči. Nemam pojma gdje sam. Osjećam mekan dodir pamučnog kućnog ogrtača na tijelu, a pod licem meni posve nepoznatu svilenu jastučnicu. Ružičastu. Zijevnem, protegnem se, protrljam oči. Čvrsto sam spavala (vjerojatnije je da sam pola noći bila bez svijesti. Ozbiljno sad, Alvina: prestani lokati. Jetra će ti biti zahvalna.) Bojažljivo otvorim oči, jer svjetlo je zasljepljujuće – i Da su opijati alati, alkohol bi bio malj

odmah ih zaklopim. Gdje li sam to, dovraga? Ovo nije moja soba. Ovo nije moj krevet. Ovo A tadasoba. se uspravim krevetu kao daOgledam me opržio je Bethina Ovo je u Bethin krevet. segrom oko .sebe: krevet je prazan. Opipam ga: hladan je na dodir. Gdje je Ambrogio? Nije spavao ovdje? Jesam li spavala sa sestrinim

suprugom? (Opet.) Stresem glavom: ne, ne; toga bih se sjećala. Soba izgleda isto kao jučer, kad smo se Beth i ja presvukle ovdje. Uz mene je na krevetu sićušna spavaćica s izvezenim ružicama. Beth!

Detalji mi se vraćaju, kapajući poput krvi što curka kroz

mokru kosu na terasu uz bazen. Beth. Ubila sam je. Jesam li je gurnula ili se sama pokliznula? Ne sjećam se. Jesam li ubojica?

167


Sveta majko Božja, što li sam napravila? Skočim iz kreveta i pritrčim prozoru, pa provirim kroz žaluzine. U vrtu ispred vile nema nikoga. Bazen ne vidim.

Gdje je Beth? Što da radim? Gdje je Ambrogio, dovraga? Nije li on imao neki plan? Smiri se, Alvina; govorim sama sebi.

Smiri se; samo hrabro. Samo normalno. Sve je kako treba. Možeš ti to. Ti si faca. Priberi se. Zapitaj se što bi Beyonce učinila na tvojem mjestu? Duboko udahnem. ISUSE. Ubila sam je!!!

Želudac mi se ispuni leptirićima euforije. Odjednom sam lagana poput perca; lebdim, dižem se uvis, – i bazen i Beth i planet. Poželim zaplesati, zapjevati, na rubu sam eksplozije od sreće. Pa ja sam slobodna! Konačno slobodna! Smije mi se. Plače mi se (od sreće!). Pa ovo je urnebes. Pa ovo je san snova. Ushićena sam kao da jurim na motoru. Licem mi se razvuče osmijeh i moram ga plutam nebom i gledam sve odozgo

prekriti dlanovima.

Elizabeth je mrtva! Živjela Elizabeth! Jer ono kraj bazena bila je Alvie. Alvie je mrtva, krvave

kose, u mokroj crnoj haljini poderane naramenice i sve bljeđe kože što bliješti na mjesečini. Izgledala je spokojno. Izgledala je čak lijepo, naša Alvina. Nikome neće nedostajati. Nije imala mužića koji je sad zabrinut što je s njom. Nije imala dijete koje sad plače za mamom. Nije imala prijatelja u Engleskoj koji očekuju da im se javi, da ih nazove; koji je moljakaju da se što prije vrati. Ovako je bolje. Dobro je da je Alvina mrtva.

‘Trudila sam se oko tebe! Stvarno jesam!“, čujem njezin glas u mislima. Što li joj je to značilo?

168


Ne, ne: ja sam živa i ne idem nikamo. Spremna sam na bitku. Nemam što izgubiti, a bogme mnogo toga mogu dobiti. Ambrogio je taj kojega treba biti strah. Znate vi što, signor Ambrogio? Sad i ja imam plan. Planiram živjeti sestrinim životom i uživati u svakoj jebenoj sekundi. Dokle god misli da sam Beth, super. Sve je kako treba. Nemam se čega plašiti. Ali čim posumnja da sam Alvie, gotovo je s njim. Arrivederci, Ambrogio. Ubila sam jednom, mogu još jednom. Njega tre ba biti strah, ne mene. (Pa ja sam još opakija nego što sam mislila. Ja sam prava LisBeth Salander. Ja sam Ivana Orleanska.)

Na kozmetičkom stoliću leži moja torbica. Bethina torbica. Moja torbica. Ambrogio ju je unio sinoć. Sad se sjećam: Beth ju je vozikala uokolo obješenu na dječja kolica. Dohvatim je i pogledam što je unutra: moj jeftini novčanik, moj Labello i još nešto... nešto na dnu... Bethina dijamantna ogrlica! Što ona tu radi? Zašto je ponijela ogrlicu u šetnju? Mogla bih stajati ovdje i mozgati, ali stvarno moram piškiti. Stanem pred zrcalo nad umivaonikom i dobro se pogledam.

– Bok, Elizabeth – kažem si. Otvorim tuš i uđem. Još se osjećam prljavo od sinoć. Trljam tijelo spužvom, potrošim čitavu bocu gela za tuširanje. Kad sam već tu, mogla bih si baš obrijati noge i bikini zonu. Beth je od obrva nadolje bila bez ijedne dlačice. Potražim Bethin žilet na maloj polici, do njega stoji i pjena za brijanje. Iziđem iz tuša okružena oblakom vrele pare i omotam se ručnikom. U ustima mi je gadan okus. Na polici ugledam dvije

električne četkice za zube u punjačima; odaberem jednu nasumično. Nikad u životu nisam toliko željela oprati zube. Nervozno zujanje četkice me prene; zvuči kao motorna pila, kao bušilica koja prodire u mozak. Dok perem zube, gledam se u

169


ogledalo. Ja sam Elizabeth. Ja sam Beth, ponavljam si. A tada

zastanem. Sranje, ako sam Beth, onda sam i dešnjak. Prebacim četkicu u desnu ruku. Probam ponovno. Pranje zubi krivom rukom jedva je izvedivo. Trapava sam kao novorođenče, ali ne odustajem. Treba mi vježbe. Moram to savladati. Tada se opet prenem, ovoga puta zbog odraza u zrcalu. Iza mene je Ambrogio.

– Dobro jutro, draga – kaže. Glas mu je hrapav, promukao. Zaustavim četkicu, usta su mi puna pjene.

– Kako si? – pita me. i pustim vodu. Proučim ga: ima podočnjake, nije obrijan. Izgleda kao da oka nije sklopio. – Emilia je s Ernestom, doručkovali su i igraju se u dječjoj sobi. Želi ga odvesti u park ako tebi ne smeta. A što je s tijelom? Što je s mojom jebenom sestrom? – Slobodno... – kažem, ali želim vidjeti Ernieja. Želim ga podići i zagrliti. Maleni Ernie! I on je sad moj! Pljunem pjenu u sudoper

– Čuj, Beth... Ovaj...

Sagnem se nad slavinu isprati usta mlakom vodom. Pljujem pjenu u sudoper.

– Imamo problem. – Problem? – Da. Nađem ručnik i obrišem usta. – Tvoja majka – kaže Ambrogio. – Moja je majka u Australiji.

170


– Znam, amore, ali moramo misliti na sve. Kad–tad će se zapitati kamo je nestala tvoja sestra — namršti se, gledajući me u oči u zrcalu. – A posljednji trag Alvine vodi do zračne luke u Cataniji. Do tebe. Sranje. U pravu je. Moramo srediti majku.

– Što ćemo onda? Gdje je tijelo? – pitam, brišući lice. – Tijelo je kod mojih prijatelja, ovdje. U Taormini. – I? – I mislim da je najbolje da se pravimo da se ništa ne događa. Kao prije nego što je došla — kaže Ambrogio. – A moja majka? – Morat ćeš je nazvati. Reći joj da je Alvie umrla. Pozvati je na sprovod. Koji kurac?

– Sprovod? Kakav sprovod? Mislila sam da ne smijemo... – Reci joj da je sprovod već danas. Na drugom je kraju svijeta, nema šanse da stigne. Neće ni htjeti doći. Ali ako kaže da ipak dolazi, snaći ćemo se. Nino je spremio tijelo kod sebe, za svaki slučaj. Ovo je Sicilija; možemo organizirati pogreb bez tragova. Jest da je gnjavaža, ali izvedivo je. To se ovdje radi svako malo. Pustim vodu u sudoperu i isperem pjenu: voda je odnosi u

vrtlogu, grglja i klokoće niz odvod. Ambrogio je vjerojatno u pravu: da je umrla Beth, moja bi majka došla na sprovod. Ali prijeći toliki put da gleda kako nekakvi stranci bacaju zemlju na nekoga koga nije voljela? Nema šanse. Zarinem nokte u plastičnu dršku četkice.

171


– Nazvat ću je – kažem. Nije da imam izbora. Ali ako ipak dođe, najebala sam. Majka je jedina koja nas je ikad mogla razlikovati. – Nazvat ću je danas. Ali želim vidjeti. – Vidjeti...? – kaže Ambrogio, spuštajući ruke na moja ramena. Masira mi vrat. Njegov me dodir boli. Prenapeta sam.

– .. .gdje će je pokopati – želim se uvjeriti da će doista završiti pod zemljom. – Ne želiš. Neće biti lijepo. – Moram vidjeti – moram znati da se neće vratiti, eto što moram.

Pogledamo se u oči u zrcalu. – Idem s vama – kažem. Uzdahne, strese glavom. – O. K., možeš s nama. Nazvat ću Nina i reći mu – obuhvati me rukama oko struka i privuče bliže. – Sve će biti u redu, Beth – topao je, dodir je ugodan. Odjednom mu vjerujem. Sve će biti super. Shvatim da još držim četkicu u ruci. Vratim je na policu.

– Zašto si uzela moju četkicu? Pa imaš svoju – kaže.

172


Devetnaesto poglavlje Stojim usred garderobe i ogledavam se oko sebe: osjećam se poput djeteta u slastičarnici. Ma gledajte vi samo svu tu divnu odjeću s potpisom. Sve je couture, sve je skupo, sve je brend. Kako

si je Beth sve to mogla priuštiti? Sigurno nije baš toliko zaradila na jednoj knjizi? Je li sve ovo platio Ambrogio novcem roditelja?

Ili i on ludo zarađuje na umjetninama? Što da obučem? Nešto crno, po svoj prilici? Ne, Ambrogio. ne. Sve po starom, kao dabitsećeništa dogodilo. Tako je rekao O. K., dragi; kakonijeti želiš... Odlučim se za žutu haljinu Roberta Cavallija. Ima zlatni ovratnik i rub. Nađem si i žute lakirane cipele s potplatima od pluta. Pristaju savršeno. Blistava žuta savršeno pristaje i uz moje vedro raspoloženje. Dokle god svi misle da sam Beth, nemam se zbog čega brinuti. Nigdje ne piše da su ljudi obavezni spasiti nekoga tko se utapa.

Četiri minutice – pa čovjek se i ne snađe. Mislim da bih se ionako izvukla na sudu. Ako uspijem zadržati majku podalje, na konju sam. Zbogom, Alvina Knightly. Sve sam

smislila: sad sam milijunašica. Lijepo se zavrtim i odmjerim u zrcalu. Izgledam kao zvijezda realityja, neka od glamuroznih ljepotica iz Geordie Shore. Udana sam za naj seksi tipa na otoku.

Zaslužujem ga. Koga briga što je planirao ubiti Alvie? Ja nisam Alvie. Ja sam Beth. Ja sam sigurna. Ja sam glavna ovdje. Ja sam

još uvijek živa. Dokle god Ambrogio vjeruje da sam Beth, bit će sve kako treba. Namjeravam biti najbolja jebena Beth; dati sve od

sebe. Bit ću bolja Beth od same Beth. Nema šanse da se vratim u

173


Archway – ne nakon svega ovoga. I kao kruna svega, ja sam majka! Upravo sam dobila sina, a ni porod nisam morala istrpjeti.

Doduše, nije ni Beth; rodila je carskim rezom (prefina je ona za guranje). Ovo mi je nadoknadilo sve Božiće do danas. Pažljivo i bez žurbe nanosim Bethinu šminku, pjevušeći pritom sebi Kylien klasik: I Should be So Lucky. Chanelov tekući puder, sjajilo Juicy Lips, maskara Benefit... velikodušan oblak Miss Dior Cherie. Dohvatim Bethinu četku s kozmetičkog stolića i svežem kosu u punđu, kao jučer. Izgleda prilično dobro, ali ne smijem zaboraviti nazvati onu frizerku. Stilisticu, kako je rekla Beth. Kasnije moram

proći kroz njezin telefon. Možda da odem i na manikuru? Na čišćenje lica, na masažu i na ono nešto kad vas umotaju u foliju kao da ste purica spremna za pećnicu? Pitam se koliko će trajati moj preplanuli ten iz bočice. Danas se obavezno moram malo sunčati. Pogledam se u zrcalo: Alvini nigdje ni traga. Spremna sam za pokret. Teturam hodnikom,

nesigurna na tolikim petama. Ovo je najteži dio mojeg zadatka: Bethine peturine od petnaest centimetara. Uvijek se odijevala kao

da je upravo sišla s modne piste tjedna mode u Londonu, Parizu, Milanu. Pridržim se za zid da ne padnem. Priđem prozoru koji gleda na bazen. Duboko udahnem i provirim: gledam mjesto na

terasi na kojem je ležalo Bethino tijelo. Nema mu ni traga. Sve je čisto. Bazen izgleda mirno, kao da se ništa nije dogodilo. Plava voda blista na jutarnjem suncu. Možda da kasnije otplivam koji krug? Nije da mi itko može reći što da radim. Preplavi me uzbuđenje; pomete me poput vala. Sva treperim. Vibriram. Ovo je poput eksplozije. Poput prebrze vožnje na skuteru. Ostvarili su mi se najluđi snovi. Nagnem se kroz prozor i duboko udahnem. Već sad je jasno da će dan biti vruć, jako jebeno vruć. Barem ne mogu reći da me Beth nije na to upozorila: Obavezno ponesi

174


šešir, ovdje je ubojito vruće. Ali danas mi vrućina ne smeta, da vam pravo kažem: ionako moram poraditi na boji. Beth je bila osunčana kao Tom Hanks u Brodolomu života. Ne bikini i veliki

smiju me uhvatiti. Ne namjeravam izgubiti! Ovo je moja igra i

pobijedit ću. Lutam po

vili dok ne nabasam na kuhinju. Kućerina je pravi labirint. Samo gledam hoću li naletjeti na Minotaura. Ima teretanu. Ima kino dvoranu. Ima salon i knjižnicu. Naposljetku ipak pronađem kuhinju, koja je očekivano golema. Tradicionalna je, u sicilijanskom stilu: žute i bijele pločice i drveni krov, blistavo bakreno posuđe visi s držača. Miriše po svježim limunima i kolačima. U vitrinama su izloženi rukom oslikani tanjuri. Sve me skupa podsjeća na Cath Kindston. Čisto je kao u ljekarni. Ugledam neku ženu, okrenutu leđima. Beth? Sledim se. Cijelo mi se tijelo skameni. Ali nema kosu kao Beth; njezina je

crna i kovrčava. Okrene se i spazi me. – Ciao, signora – kaže mi s osmijehom. Sad se sjećam. To je Emilia. Emilia i Ernesto bili su u šetnji. Nasmiješim joj se. Ne znam talijanski (osim psovki... i pizza i cappuccino), pa samo kažem, O. K. Sreća moja da se Beth nikad nije potrudila oko talijanskog. Moglo je biti gusto. – Kako ste? – pita me. – Dobro – kažem. Nikad bolje. Pa ja sam Elizabeth. Sve je za pet. – Kako ste vi? Kako je Ernesto? – odem do kolica i virnem. Maleni spava kao beba. Usta su mu malo otvorena i iz njih mu po bradi curka tanka nit sline. Ne mogu vjerovati kako je lijep.

Savršen je. Predivan je i sav je moj. Pitam se hoće li primijetiti da sam mu ja ubila majku? Pružim ruku prema njemu i pomilujem

175


ga prstom po mekanom obraščiću. Kapci mu zatrepere, ali ne probudi se.

– Ne! Spava! – kaže Emilia, pa mi priđe i zagrli me na pravi talijanski način: stisne me toliko da mi rebra zakrckaju i poljubi me u oba obraza. Emilia krasno miriše: je li to sapun od lavande? Sva sreća da sam stavila Bethin parfem. – Fino – kažem sa smiješkom i čak naboram oči onako toplo kako je to činila Beth u razgovoru s Emilijom. – Gdje vam je sestra? Alana? O, Bože. Ma što je nju briga za to? – Alvie se vratila doma. Otišla je u London – kažem. – Imali su neki problem na poslu. Njezin je posao jako važan. Na čelu je odjela za poeziju u Timesu – Emilia me gleda kao da ni riječi ne razumije. – Cappuccino? – pitam. – Skuhat ću ga, signora – kaže sa smiješkom. Ne treba mi kofeina, već sam nabrijana i potpuno budna. Čak sam zaboravila i na mamurluk. To mi se nikad ne događa. Ponekad sam mamurna dva ili tri dana. Ponekad i četiri. Jednom sam provela tjedan dana u krevetu u A&E. Emilia se pozabavi

srebrnim loncem i vrećom kave u zrnu. Ne skidam oka s nje: možda mi neće uvijek biti na raspolaganju. Moram valjda znati kako se kuha kava u mojoj vlastitoj kuhinji. Ovdje nema ni traga Nescafeu u granulama i kuhalu za vodu. Ne bih imala pojma

otkuda da počnem. Emilia skine lončić s police i rastavi ga na dijelove. Donji dio napuni vodom iz posude za filtriranje. U

nekakav drugi aparat uspe čokoladno smeđa zrna i pritisne tipku. Kuhinju ispune zaglušno zujanje i miris svježe kave, primamljiviji od kokaina i jednako opojan. Sline mi cure.

176


Emilia žličicom premješta puderasto mljevenu kavu u srebrni aparatić. Zatim otvara plin i pali ploču dugačkom, tankom šibicom. Gledam gdje drži šibice, za slučaj da mi jednom zatreba: u keramičkoj posudi lijevo od štednjaka. – Cinque minuti – kaže. Mislim da to znači pet minuta. – Hoćete mlijeka? – pita. Kimnem. Aparatić se oglasi. Emilia natoči centimetar kavice u minijaturnu šaličicu i doda žličicu mliječne pjene. To je sve? Neće to biti dovoljno. Ja sam navikla na Starbucksov venti: dvije litre pjene u kanti sa sirupom od karamele. Ovo je naprstak, a ne

šalica. – Hvala – kažem. Ni na čemu. Gucnem. Isuse premili, pa ovo je čista kiselina. – Uh! Treba mi malo šećera! – kažem. Pogleda me kao da sam upravo sletjela na planet u svemirskom brodu. – Signora, mi dispiace! Ali uvijek kažete da je

šećer zlo! – Aha, da. Predomislila sam se. Utrpam u šaličicu nekoliko žlica šećera i promiješam da se riješim te gorčine. Gleda me nepovjerljivo, nagnute glave. Hm. Emilia. Morat ću pripaziti na nju. Da smo u romanu, ona bi me prva skužila. U krimićima su prvi koji znaju što se zbiva batleri, služavke, dadilje i domaćice. Posluga se skriva iza zastora, prisluškuje iza vrata. Oni su oči i uši imanja. Nikakav im skandal ne može promaknuti. Nikakva tajna ne ostaje im skrivena. Da, da; morat ću pripaziti na nju. – Gdje je Ambrogio? – pitam.

177


– Pliva – kaže. Pogledam kroz prozor. Miran je poput ulja. – Na moru.

Ah, da. Zaboravila sam na more. Što da radim? Nervozna sam, moram se malo smiriti. Napeta sam poput žica koncertnog klavira. Možda da odem u šetnjicu? U istraživanje svojeg novog susjedstva? Mogla bih malo vježbati hodanje u svojim novim cipelama.

– Mislim da ću se prošetati... do amfiteatra! – kažem. Beth je odlazila onamo. Navodno ju je nadahnjivao. Možda naletim na onog zaštitara. Mogao bi mi malo razjasniti što se Beth motalo po glavi.

– Vidimo se kasnije.

Nagnem se i poljubim Ernieja. Obraz mu je topao i mekan.

Izađem iz kuhinje na hodnik: ne ide mi loše s obzirom na pete. Ali tada se sjetim što me čeka: razgovor s majkom. O, joj. Ovo će biti bolno. Morat ću je probuditi. U Sydneyju je noć. Ne znam postoji li išta što bi mi u ovom trenu bilo mučnije od razgovora s majkom.

178


Dvadeseto poglavlje – Kako to misliš, više je nema? – Nema je, mama. Mrtva je. Žao mi je. Zavlada nelagodna tišina. Stisnem slušalicu čvršće na uho, namotavajući žicu na prst. – Halo? – Beth? Beth? Zlato, prekida nam se veza. Nisam čula ni riječi! Duboko udahnem. Ovo će stvarno biti noćna mora. Mjesecima se nisam čula s majkom. Možda i punu godinu. Najčešće se ne javim kad me nazove, iako stvarno rijetko zove. Ne zna napisati mejl. Nikad nije čula za Facebook i Twitter. Jednom mi je poslala razglednicu iz Ayers Rocka, ali to je bilo u prosincu 2009. Engleski joj je poprimio australski ton i sva se

naježim. Svaka joj rečenica zvuči kao pitanje; sve završavaju uzlaznom intonacijom. Kao da razgovaram s jednom od onih

žena iz McLeodovih kćeri. – Mama, zovem te zbog Alvie – kažem polako, kao da se obraćam zaostalom djetetu. – Imala je nesreću. Mrtvaje – mrtva mrtvijancata.

Otprilike minutu ne čujem baš ništa. Izgleda da se linija prekinula.

– Haloooooooo – kažem. – Mama? – O, Bože. Tko je imao nesreću? O, jebemu. – Alvina! – ponovim.

179


– O. Ona – kaže konačno. I s drugog kraja svijeta čujem olakšanje u njezinu glasu. Znala sam! Istina je. Uvijek je mrzila sirotu Alvinu. Što li je ona svima skrivila? Nije pošteno. Nije se ni uzrujala. Trepćem da se ne rasplačem. – Sprovod je danas, pa vjerojatno nećeš stići. Sigurno nećeš stići. – Kako je umrla? – pita me majka, ne čekajući da završim. Sad već zvuči malo tužnije. Drago mi je, ali svejedno ne zvuči propisno ožalošćeno. – Slučajno. Utopila se. Pala je u bazen pijana. – Zapravo to zvuči posve prikladno. Alvina je voljela popiti. Piće, dva. Tri. Dovoljno da se opije toliko da ništa ne osjeća i misli da je svijet lijep. A tada još malo. I još malo. I još malo. I ne sjeća se kako je došla doma. I katkada (često) i ne dođe doma. (Popis mjesta na kojima sam prospavala noć, a koja nisu krevet: hodnici, jarci, grmlje, stubišta, dizala, autobus, fontane.) – Pijana – ponovi majka. – Utopila se. Tako, dakle – sad zvuči kao da je puno dalje od Australije; kao da je dalje od južne polutke, dalje od Marsa ili Jupitera. – Kako tipično. Prava Alvina. Ne mogu reći da sam iznenađena. Uvijek je i bila... – No, kako rekoh – prekinem je. – Sprovod je danas... – rastegnem telefonsku žicu dok se ne izravna poput štrika za veš. Nije iznenađena? Sigurno je takvo što i očekivala. Sigurno joj je drago.

– Rezervirat ću kartu. Sranje.

180


– Ne! Mama, ne trebaš dolaziti – shvatim da sam preglasna, pa se malo stišam. – Ionako ne bi stigla na vrijeme, a i ozbiljno... Ništa ne možeš. Majka neko vrijeme razmišlja o tome bez riječi. Ja zadržavam dah. Čujem kako joj se okreću kotačići u glavi. Daleko je to. Karte su skupe. A ionako je umrla Alvina, a ne Beth. Ne

dolazi, mama, molim te; nagovaram je bez riječi. Ne dolazi, jebemu.

– Zar ne možete malo odgoditi sprovod, dušo? Ne razumijem...

– Tako to ovdje rade, to je sve. Mora biti danas. To ti je nešto katoličko. Nema šanse da stigneš. Žao više. mi jeDa—jekažem, puštajući u glas kap–dvije “tuge” – daj završi umrla Beth, mama bi se nacrtala ovdje. Da je umrla Beth, sjela bi na prvi avion. Trebala bih joj poklopiti s lušalicu i to odmah. Da joj poklopim?

– Ah, čuj... – kaže, još se premišljajući. – Ako ti tako kažeš, dušo. Stvarno bih trebala doći. Ali istina je da imam pune ruke posla s dobrotvornom prodajom kolača u župi i... ne znam. Šteta prava da ću propustiti sprovod vlastite kćeri. – Hmm – ma briga nju. Pleše mi na grobu, kladim se. – Samo mi je žao što ne mogu biti uz tebe... jesi li dobro?

– Dobro sam – kažem. – Mislim, očigledno sam u šoku... Svi smo.

– Naravno – kaže. – Sve skupa zvuči grozno, Beth. Hvala Bogu da nisi ti.

O, Bože, ne opet. Neće valjda opet. Prvo Ambrogio, pa sad i moja vlastita majka. Gurnem članak kažiprsta u usta i snažno ga zagrizem. Bol mi odvrati pozornost, inače bih se rasplakala. Ne

181


potraje dugo: barem me majka nije planirala ubiti. Ili je i ona u dosluhu s Ambrogiom? Ne mogu mu vjerovati. Ni njemu, ni

majci. Stisnem zube i zadržim dah. Nema suza, Alvina! Priberi se! Prekinemo vezu. Postigla sam što sam htjela: majka ne dolazi na sprovod. Nije sve izgubljeno. Ali djelomično sam bijesna. Nije je trebalo previše odgovarati. Kako se usuđuje ne doći na moj sprovod? Dobrotvorna prodaja kolača? Koga briga za sirotinju! Ovo je potvrdilo nešto što sam naslućivala cijelog života: moja majka nije voljela Alvinu. Od prvoga dana je voljela samo Beth. Mislila je da smo nas dvije Jekyll i Hyde. Ne želim ni suze pustiti: od ovoga trena majka je za mene mrtva.

kutu sobe stoji ulašten drveni stolić,bijelim a na njemu antiknai vaza. UPlava je, ručno oslikana lijepim cvjetovima uzorkom oko ruba. Pažljivo je primim, držeći je za dno objema rukama, pa tresnem njome o mozaikom popločen pod. Razbije se na tisuću komadića. ***

Moja je sjena izduljena. Sunce još leži nisko na obzoru. Tlo je suho poput pustinje i dižem prašinu dok hodam. Pokušavam se držati kao Beth: glava gore, ramena ravno. Odmjereni pokreti puni samopouzdanja. Zrak je miran, već vreo kao u krušnoj peći. Rano je jutro i amfiteatar se tek otvorio. Jučer je bio pun ružno odjevenih turista, ali danas jedva koga ima. Nekako je sablastan tako prazan, kao da je napušten. Prilijepim se za dvoje turista u

kratkom redu i pokušam stopiti s okolinom. Ne upali mi: okrenu se i zapilje u mene. Predobro sam odjevena.

182


Ili se možda ističem zbog sunčano žute haljine? Baš se krenem mrštiti, kad se sjetim tko sam. Ja sam Beth. Nasmiješim se od uha do uha, što slađe mogu. Djeluju pomalo preplašeno. Okrenu se od mene, vrate vlastitom razgovoru.

– Joj, moraš probati pasta alla Norma. To ti je s patlidžanima. – Ne volim patlidžane, uvijek povratim od njih. Isuse, odvratni su. Dajte začepite. More je danas gadne plavozelene boje, napola sakriveno

morskom travom koja se ističe poput modrica. Uhvatim odraz sunca na površini i zabljesne me. Oči me zapeku. Nebo je nepodnošljivo plavo. – Elisabetta! Elisabetta! Pritrči mi mladić i sav bez daha stane do mene na kraju reda. Ima neurednu plavu kosu i plave oči, sasvim netipično za Sicilijance. Sigurno je to onaj zaštitar od jučer. Da, to je ta uniforma. On je to.

– Elisabetta? Jesi li to ti? Ili... ona druga? – pogleda me u oči. Malo šutim, pa okrenem pogled. Ja sam. Elizabeth. –– Naravno. Je li sve u redu? – Naravno – kažem. – Kako si ti? – kako se ono zove? Beth mi nije ni rekla. Nije da ga sad mogu pitati. Da barem nosi

pločicu s imenom. – Bene, bene. Gdje ti je sestra? – pita sa širokim osmijehom. Pogleda mi preko ramena u potrazi za mojom blizankom. Ne

mogu vjerovati da ga to još uvijek zabavlja. – Alvina? Vratila se kući – kažem s lažnom ležernošću. Odjednom mi je vruće. Dlanovi su mi ljepljivi i obrišem ih o Bethinu živu žutu haljinu. Da mi je barem pićence. 183


Namršti se. – Zar već? Zar nije tek nedavno stigla? – Da, ali znaš kako je... Zvali su je s posla. Pomnije me pogleda. Ja se zapiljim u svoje cipele,

pretvarajući za Nabucco. se da zijevam. Prekrižim ruke i zagledam se u plakat

– A ti... Jesi li stvarno dobro? – pita me opet. – Kako to da si ti još ovdje? Mislio sam da planiraš pobjeći. Mislio sam da si sinoć otišla. Oborim pogled na svoju ruku, koju on sad zabrinuto dodiruje: grize nokte, nosi digitalni sat. Ne želim da me dodiruje;

tko zna koliko je čist. – Dobro sam – kažem, odmičući se. Makni se više. Što njega

briga za mene? I kako zna za plan?

– Stvarno si Elisabetta... nisi li? – pita me. Odjednom ušuti. Odmjeri me od glave do pete. Diši, Alvie; samo mirno diši. Sve je kako treba. Ova odjeća je definitivno u Bethinu stilu. Ne znam jesam li ikad više sličila svojoj sestri. Zašto onda drhtim? Zašto mi među grudima curka kap znoja? Zašto si čujem tutnjavu srca u ušima? Sranje, nadam se da je ne čuje i on. – Ja sam, da. Već sam ti rekla. Alvie je otišla doma – Isuse, koji je njemu vrag? Nisam smjela doći ovamo. Gadna pogreška. Momak uzdahne i strese svojim zlaćanim uvojcima; odjednom izgleda zabrinuto. Podigne ruke i zagrli me; pošteno me stisne. Namirišem mu gel u kosi; nije moguće da se oko te frizure potrudio? Ja sam mislila da je samo ustao i nije se počešljao. Stojim mirno, nepomična poput leša; ne volim kad me stranci grle. Ali tada sjetim: da pa on stranac. On je Bethin a ja sam Beth.seIzgleda samnije mu ja ispričala sve o prijatelj, planu. Uzvratim

zagrljaj. Pitam se što momak zna... što li sve zna?

184


– Namjeravala sam sinoć otići – (bar mislim), kažem, odmičući se konačno. – Znam, rekla si mi da bježiš. Bježim od čega? Sto je toliko grozno? – Tako je... Ali tad je Alvie otišla. – I što ćeš sada? – pita me. – Ah, ne znam... Ostat ću ovdje? Mislim, gle ti sve to. Jako je lijepo – osvrnem se oko sebe, pokažem rukom na pogled i amfiteatar. – Valjda sam se naviknula. A i jako volim onaj vaš kolač... Na tren me promatra kao da mu ništa nije jasno; njegovo je mlado lice slika zbunjenosti.

– Ali, Elisabetta, pa rekla si da nemaš izbora. Ako ostaneš, umrijet ćeš. I ti i dijete. Čekam da momak prasne u smijeh, da prekine šalu, ali samo se premješta s noge na nogu i u oblaku nelagodne šutnje čeka da odgovorim. Ne odgovaram. Pogledam na sat pokretom koji znači da imam važan sastanak i ne smijem zakasniti. – Sranje. Oprosti, moram ići.

Okrenem se na peti i krenem prema izlazu.

– Elisabetta! Kamo ideš? – Vidimo se poslije! – dobacim mu preko ramena. – Ne smiješ kući! Opasno je! Istrčim iz amfiteatra što brže mogu, a to i nije ne znam kako brzo jer me proklete žute sandale apsurdno usporavaju. Otrčim niz i nizbrdo jedva dišući, vijugajući, skrećući i skakućući krozulicu uličice, pa preko jedne ograde i kroz vrt. Pa kroz još jedan vrt. Još jednu uličicu. Jednu veću ulicu. Shvatim da sam se

185


izgubila u golemom voćnjaku punom citrusa kad se nađem posve okružena stablima što me udaraju po licu i o čije se korijenje spotičem. Trčim i trčim dok me pluća ne počnu peći i dok potpuno ne izgubim sposobnost udisanja teškog, vrelog zraka. Oko lica zuje mi pčele i ose. Zamahnem i odvalim se posred lica: već su me izgrizli komarci. Ova će me zemlja živu progutati. Svalim se pod jedno kvrgavo staro stablo i naslonim na njega

leđima. Grudi mi se brzo dižu pri udahu, ruke mi drhte. Pogledam vlastito tijelo u toj prašini: ne izgledam kao ja i ne osjećam se kao ja. Posvuda oko mene same su naranče i limuni. Beth je u osnovnoj školi pjevala neku pjesmu o narančama i limunima, sjetim se. Nemaš izbora, rekao je zaštitar. Ako ostaneš, umrijet ćete i ti i dijete. Nemam pojma kako dalje. Djelomično želim otrčati odavde i nikada ne stati. Na otoku sam: brzo bih stigla do obale. Tada bih se bacila u vodu i plivala dok me snaga

ne izda. Djelomično se želim vratiti u vilu, uzeti putovnicu i odjuriti na aerodrom. Nemam kamo. Nemam obitelji. Nemam

prijatelja. Čak i majka misli da sam mrtva. Kako je ono išla Bethina pjesma? Nešto o crkvenim zvonima? Daj se priberi, Alvie. Jebem ti sve, priberi se i mućni glavom.

Obrišem obraze prstima, šmrcajući. Ostajem ovdje. Beth bi tako htjela. Ambrogio treba ženu. Ernesto treba majku. Ne smijem biti sebična. Ali zašto je zaštitar bio toliko zabrinut za mene? Zašto me Beth nagovorila da se pretvaram da sam ona? I što joj je bilo sinoć? Zašto je plakala? Zašto je bila onako uzrujana? I otkud joj one jebene modrice?

Nemam pojma što se događa. Saznat ću to samo ako

nastavim biti Beth. Ne smijem sad odustati. Ni sada, ni ikada.

186


Ako moram,

bit ću Beth zauvijek. Ako moram, bit ću Beth do kraja života. Ustanem i otresem prašinu sa sebe. Bethina lijepa haljina grozno je prljava. Ubila bi me da vidi što sam napravila. Provjerim što piše na etiketi: samo kemijsko čišćenje. Pa naravno. Parco Dell'Etna, Sicilija Nino izgleda kao statist sa snimanja Kuma. Valjda je to na Siciliji vječna moda. Izgleda cool, onako kako je cool izgledao Al Pacino kao Michael Corleone. Ima brkove u obliku potkove, crni

sako, crnu kravatu, sivi šešir s crnom vrpcom. Sad ga se sjećam: on se išuljao iz vile dana kad sam stigla. – Zgodan šešironog – kažem. Ne odgovori mi. Ne govori ni dok sjedamo u blistav crni

kombi i dok brzo vozi zaleđem Sicilije. U autu svira Metallica (Master of puppets, volim tu pjesmu) i Nino kima šeširom u teškom, opojnom ritmu glazbe. – Dov’e il cadavere? – viče Ambrogio. – Bagagliaio – odgovara Nino. – Ha? – kažem ja, gledajući Ambrogia. Sjedim straga i jedem Pringlese s okusom sira i luka. – Hoćeš li? – pitam. Ambrogio me nekako čudno pogleda i odmahne glavom. Nino i Ambrogio sjede sprijeda. S retrovizora visi

osvježivač zraka s mirisom žvakaće gume. Za upravljačku ploču selotejpom je zalijepljena sličica Isusa. Ima i drvenu krunicu sa srebrnim raspelom.

– Tvoja sestra je u prtljažniku.

187


Stresem

se i okrenem prema stražnjem dijelu kombija, vraćajući Pringle u kutiju i poklopim je. Između mene i prtljažnika je crna pregrada. Ništa ne vidim. – Ozbiljno? – viknem. – Unutra? – Da! – viče Ambrogio. – Jesi li siguran? – Molim? – viče Ambrogio, osvrćući se preko ramena. – Hoćeš izići i provjeriti? Misliš li da ju je Nino zaboravio? Idemo pokopati leš, a zaboravili smo ga ponijeti? Nino je profesionalac! Zar ne, Nino?

– Profesionalac – kaže Nino. Nije da im ne vjerujem: samo mi je krajnje čudno da je ti jelo moje sestre u prtljjažniku kombija. Ipak se vozimo posred ceste, usred bijela dana. Nino vozi još gore od Ambrogia; kao da mu ni najmanje nije stalo hoće li živjeti ili umrijeti. Pretpostavljam da ovdje svi tako voze pa nas policija neće ni primijetit i. Zapravo bismo izgledali sumnjivo da vozimo dopuštenom brzinom. A što ako nas slučajno zaustave? Što ako nekome zapnemo za oko tek tako i pretraže auto? Najebali smo, eto što. Usredotočim se na cestu pred nama u potrazi za dvobojnim policijskim autom, ali ne nalazim ga. Na svakom zavoju letim s jednog kraja sjedala na

drugo. Možda je Beth ovako zaradila one modrice? Ne vidim sigurnosni pojas. Pa ovo je opasno po život. Pogledam kroz prozor, u visoke čemprese koji se sužavaju prema vrhu krošnje, uspinju prema nebu poput dugačkih, zelenih svijeća; u gole sive stijene poput lica što nas gledaju s okolnih brda. Cesta za Cataniju vijuga uz obalu i nikad nismo

daleko od mora. Možda će je baciti nekamo u vodu? Pokopati na

188


moru kao Osamu Bin Ladena? Nadam se da ne će

isplivati na

površinu poput vještice. – Kamo idemo? – pitam naposljetku. gradi vikendicu – Ninov viče Ambrogio da nadglasa glazbu.prijatelj – Je li tako, Nino? – pjevač–Metallice urla Master! Master! Bas tutnji; bomm, bomm.

– Vikendicu – kaže Nino. – Dobro... – kaže. – Pa? – Vidjet ćeš. Vozimo se gotovo do Catanije, daleko niz obalu. Nino

skreće s autoceste na neasfaltiranu cesticu i neko se vrijeme vozimo kroza šumu. Cesta je kvrgava; puna korijenja drveća i rupa. Poskakujem na sjedalu. Drveće je zasađeno u toliko gustom drvoredu da se sunčeve zrake jedva probijaju. Sve je mračnije, sve je strašnije. Tada konačno iziđemo na čistinu, Nino staje. Isprva ne vidim ništa; samo čistinu, zemlju na hrpi i mali komadić neba kroz krošnje. Tada primijetim i nasl agane cigle, rupu u tlu i kamionet. U blizini stoji i miješalica za beton, parkirana nedaleko, iza drveća. Pa mi smo na gradilištu. Što radimo na gradilištu? – Hoćeš li izići? Možeš ostati u autu ako ti je previše – Ambrogio se prisili na osmijeh, pa iskoč i iz kombija. Kad zalupi vratima, lecnem se.

Zašto sam uopće došla? Mislim da je Ambrogio loše volje jer sam mu stvorila nevolje i nisam se držala njihova plana. Promatram ih kroza zatamnjena stakla: Ambrogia, Nina i još jednog. Nino stoji pokraj one rupe u tlu, nepomičan i tih. Okrenut mi je leđima. Izgledanekog kao datoliko se uopće ne miče; kao da i neštodiše. Nikad nisam vidjela nepomičnog. Ne znam me na njemu smeta, ali nešto me smeta. Odjednom mi je u autu

189


prevruće. Gušim se. Ljepljiva sam. Klima je isključena i muka mi je od slatkastog mirisa osvježivača zraka. Moram izaći: zlo mi je. Jedva dišem. Gurnem vrata i iskoračim. – Domenico, je li cement spreman? – Si, si. Spreman je. U kipi kamioneta sjedi krupan muškarac u plavom radnom kombinezonu. Puši kubansku cigaru. Valjda je to Domenico. Kad me primijeti, zagleda se u mene: ima ožiljke od akni, nos mu je grbav kao da je bio slomljen, a kosa mu je ošišana kratko kao da je izašao iz vojske ili zatvora. Spusti cigaru ne gaseći je na rub metalne kipe i siđe.

– Professore – kaže, kimajući glavom prema Ambrogiu. Zašto ga zove professore? Tada ponovno pogleda mene. – Umrla vam je sestra? Ne kažem ni riječi. Odgovor je očigledan. Zato i jesmo ovdje. Nije mi do čavrljanja s neznancem, pogotovo ne s neznancem koji izgleda kao da je sinoć prokopao tunel i utekao iz zatvora: prljavi nokti, zemljom zamazano lice, poderane hlače, zatvorenička frizura. Izgleda kao križanac Stevea McQueena i krtice, samo još manje privlačno od toga. – I moj je brat umro. Prošlog tj edna – kaže Domenico. – Razrezali su mu crijeva. Isuse, odvratno. Ambrogio strese glavom. – Za koga vraga takvo što pričaš pred jednom damom? — mislim da pod time misli na mene. Unese se u lice Domenicu.

– Da – kaže Nino. – Koga boli kurac za tvog brata? Bio je

jebeni kreten.

190


– Ne govori to o familiji, stari – kaže Domenico, okrećući se prema Ninu. Glas mu je hrapav poput brusnog papira.

– E pa nije bio moja. obitelj – kaže Nino. – Moja majka nije poševila vlastitog brata. Brat ti je bio jebeni idiot. Treba o sam ga sam ubiti.

– Figghiu e buttana. – Minchia. – Mir — kaže Ambrogio, stajući među njih. Razdvoje se, svatko na svoju stranu poput dva psa koji jedan drugome

pokazuju zube režeći. – Što se dogodilo? – pitam Nina. — Mislim, što je bilo s njegovim bratom.

– Zadavio se pičkom i poludio — kaže Nino, paleći Marlboro. Frkne šibicu Domenicu u lice. Aha. O. K. Onda mi je jasno. Sad bih i ja cigaretu.

Nino i Domenico odu do stražnjeg dijela kombija kojim smo stigli i otvore prtljažnik. Ja se stisnem uz Ambrogia. I on si pripali cigaretu. E sad stvarno želim pljugu. – Ovaj... daš i meni jednu? — pitam. Znam, znam: Beth nije

pušila, ali imam osjećaj da su ovo ipak izvanredne okolnosti. Uostalom, ako ne dobijem šut nikotina, situacija bi mogla postati gadna. Mislim, još gadnija. Ako je to moguće. Ambrogio me iznenađeno pogleda, ali ipak kimne. Umetne svoju cigaretu meni u usta, a zatim sebi pripali novu. Potegnem

dugačak dim. Malo mi je bolje od toga. Obgrli me oko ramena i čvrsto me stegne. A tada je ugledam i glasno uzdahnem. Beth nije u lijesu ili tako nečem. Leži ondje bez ičega, mliječno bijela i čista. Još je uvijek odjevena u Vuittonovu haljinu, 191


ali jedva: naramenica je poderana. Na licu joj se vidi sasušena krv, a kosa joj je raščupana. Ne znam zašto me pogle d na nju toliko šokirao. Valjda zato što je inače uvijek savršeno dotjerana. Frizura joj je uvijek savršena. – O, Bože – kažem, prekrivajući lice rukama. Nino i Domenico prime Beth za ramena i gležnjeve i odnesu je do one rupe u tlu. Vrat joj je ukočen, a ruke strše uz torzo. Valjda je nastupio rigor mortis. Izgleda kao ona Barbie koju sam

našla u smeću, samo što ona još uvijek ima glavu. – Uno, due, tre – broje njih dvojica, a na tre je bace u rupu. Plop.

– Temelji vikendice — kaže Ambrogio. Ode do njih i stane uz rub rupe. Priđem i ja. Svi četvero stojimo pokraj rupe i promatramo Bethino tijelo. Sletjela je licem u zemlju. Haljina joj je skliznula uvis u padu i vidimo joj

stražnjicu. Moguće je da ima tange, ali ako i ima, toliko su sićušne da ih ne vidimo. Meni je očigledno da je ovo Bethina rit. Moja je veća. Ima strije. Celulit. Krišom pogledam Ambrogia, ali izgleda da on ništa nije primijetio. Bethina je koža toliko bijela kao da joj se boja isprala u bazenu. Nikad je nisam vidjela toliko blijedu. Pogledam svoje

podlaktice. Mislim da se i moj lažni ten isprao pod tušem, pa smo sad iste boje. Imam sreće. Domenico odlazi do kamiona i pali motor, koji zakašljuca i oživi. Dok se vozi unatrag prema rupi, kamion ispušta pištav zvuk, a plavo svjetlo na krovu kab ine treperi. Vozi polako, brzinom jebenog puža, gmiže unatrag i konačno stane. Domenico skokne iz kabine i dodirne nešto na miješalici koja zastenje i štucne i pljucne. Gust, svjež, mokar cement poteče iz nje u rupu u tlu. Dok prekriva leš i svježe

192


iskopano tlo, cement stvara neugodan zvuk nalik na šljapkanje debelog trbuha. Prekriva Bethina stopala, listove, koljena, bedra.

Šljap, šljap, šljap. Prekriva njezinu stražnjicu, leđa, lopatice, glavu. Osjetim smrad motornog ulja. Iz miješalice se izvije tanak stup dima. Nakon nekoliko minuta Beth više nema: pravokutna rupa gotovo je ispunjena blijedosivom kašom. Kako bi se Beth držala da je ovo moj sprovod? Bi li ona bila ovako smirena? Rezervirana? Opuštena? Bi li urlala i histerično plakala? Pojma nemam. Nemam parametre za procjenu ove situacije. Znam samo

jedno: da u toj rupi ne leži moja sestra, ležala bih ja. Nikad neću saznati koliko smo blizu došle zamjeni uloga. Je li me Beth pozvala ovamo samo da me ubije? Stresem glavom. Ne bi to Beth. Ne bi nikada. Onda možda Ambrogio? Što li se ovdje zbiva?

Kradom ga pogledam, ali on je zabavljen nečime na mobitelu. Prelijep je: nema šanse da je ubojica. A valjda bih trebala biti sretna što sam živa? Glasno odahnem od olakšanja, ugasim cigaretu i bacim je na tlo. Ambrog io, Nino i Domenico se križaju, sva trojica u isti tren. Izgledaju kao da su to uvježbali, poput plesača koji izvode koreografiju na koncertu Taylor Swift. Napravim što i oni. I vratimo se u auto. Pogledam na Bethin sat: 11:42. Nadam se da nam neće dugo trebati do kuće; dogovorila sam se za termin kod Bethine stilistice i ne želim zakasniti.

193


Dvadeset drugo poglavlje Taormina, Sicilija

– Mamma mia, kako vama kosa brzo raste! Pa prije dva tjedna sam vam napravila pramenove, a gledajte vi to sad! Non ci credo... Stilistica, upisana u Bethin iPhone kao Cristina kosa i nokti ,

stoji iza mene i premeće mi po kosi. Širom je razrogačila tušem iscrtane oči, u nevjerici odmahuje blistavim uvojcima. – Hmmm – kažem, listajući talijansko izdanje Voguea. Uuu, super mi je ova Valentinova haljina: prelijepi volani i dubok izrez.

Kao za crveni tepih. Možda da je kupim za izlaske s Ambrogiom? Beth ima divne cipele Jimmy Choo koje bi stvarno sjajno

odgovarale uz nju. Da odem u šoping u Taormini ili da čekam Milano? Kako se ono zove ona njihova ulica puna butika? Via Montenapoleone? Kladim se da ondje kupuje sve zvijezde...

– Pijete li nešto za rast? Ili ste se bacili na kamenice? – pita me Cristina.

Podignem pogled s časopisa raširenog na krilu. Pogledi nam se susretnu u zrcalu.

– Molim? Aha, ne – kažem. – Kamenice su pune cinka. Od cinka kosa brzo raste. Ma tko bi to rekao? I sperma je puna cinka. Čudo pravo da me nije pitala gutam li puno.

– A što vam je bilo s ekstenzijama trepavica? Otpale su? – Da, pale su. U bazenu – kažem. 194


– Pa zar već? Nema problema, stavit ćemo ih ponovno. Gucnem gutljaj prosecca sa stola pred zrcalom: lagan je, ima

arome voća. Super mi je. Ubacim jagodu u usta. Na stolu leži i Bethin iPhone; dohvatim ga i zagledam se u ekran. Fali mi Twitter. Ne vjerujem da Beth nema račun. Koga je vraga radila po cijele dane ako ni Twitter nije imala? Otvorit ću joj ja račun.

Odnosno sebi. Odnosno njoj. Nema na čemu, Beth. ElizabethCaruso @TaylorSwift Bokic, Taylor! Moje je ime Elizabeth Caruso. Mislim da znaš moju ses tru, Alvinu. Uglavnom, samo sam

htjela reći bok! Šalji. Kladim se da će Taylor odgovoriti Elizabeth. Meni nikad

nije odgovorila.

Cristina mi provlači prste kroz kosu, masira mi tjeme grebući mi kožu geliranim noktima. Zaštiti kosu aluminijskom folijom, a na korijene nanese peroksid. Smrdi kao varikina ili vikler za WC. Treba joj cijeli sat da mi kosu podijeli na

pramenove i prekrije ih komadićima folije s bojom. Bolno detaljno prepriča mi sve o Gininu prekidu s Matteom, nogometnim uspjesima njezina jedanaestogodišnjeg

sina i njegove momčadi u mjesnom prvenstvu i o Stefanijinu vjenčanju prošlog tjedna. Još detaljnije doznam sve o problemima koje ima s novim

hladnjakom, o napuhnutom želucu njezina supruga (možda je alergičan na jaja?) i sinoćnjoj epizodi Inspektora Montalbana. Kimam glavom na sve to kao da me zanima. Mislim da bih

trebala poznavati sve te ljude, bili oni stvarni ili izmišljeni. Proučavam oglase na posljednjoj stranici časopisa. Ne znam talijanski, ali gledam slike. Izgleda da su Italija i Engleska ipak u

nečemu slične: oglasi su im šugavi. Stvarno mi ne nedostaje taj

195


posao. Ne nedostaje mi onaj podrum. Pogotovo mi ne nedostaje Angela Merkel, a sigurno ni ja njoj.

– Trebat ćemo vam srediti obrve voskom – kaže Cristina. Da može pomaknuti botoksirano čelo, mrštila bi se. – A trebaju vam i manikura i pedikura. Bit ćemo ovdje cijeli dan... Cristina postavi električnu grijalicu da ubrza proces kojim peroksid ždere pigment iz moje kose, a zatim dohvati turpiju i baci se na nokte na mojim rukama i nogama. Oboji mi nokte u

“moje uobičajeno”: svijetlu ružičastu podlogu s bijelim vrhovima. Stvarno je sve ovo jako lagano kad imate stilista koji vam dođe u kuću, shvaćam polako. Malo razmota foliju da vidi kako napreduje boja, a zatim skida sve folije jednu za drugom. Ispere

izbjeljivač s moje kose tušem nad umivaonikom. Voda je ugodno topla. Zatim mi fenom oblikuje kosu u krupne, ležerne valove. A tad se posveti mom licu. Jednu po jednu uzme pincetom nekoliko sićušnih trepavica i ljepilom ih pričvrsti na moje kapke.

Nadam se da zna što radi. Ne želim da mi zalijepi kapke. Na kožu između obrva nanese malo rastopljenog voska. Jednim brzim potezom povuče na to nalijepljenu traku, pa to ponovi još jednom, pa još jednom. Vrisnem. Vruće je! I jebeno boli!

Kad je sa svime time gotova, pogledamo me u zrcalu.

– Lijepo? – Predivno. Tweet. Tweet. Tweet.

“Bokić' Elizabeth! Drago mi je da smo se upoznale! Pusa pusa! @Elizabeth Caruso @TaylorSwift”

196


***

– Emilia?! Emilia! vile.

– Si, signora? – Emilijin glas dopre do mene s drugog kraja

– Izvest ću Ernesta. Idemo u šoping. – Ambrogio je negdje vani s frendovima. Treba mi malo šoping – terapije. – Si, signora – kaže Emilia. – Vratit ću se do tri. Si, signora. Ciao, signora. –– Ciao – kažem. Super mi je govoriti ciao. Odmah sam si cool kad to kažem. A i ovdje to svi govore, pa nisam ni pretenciozna. Ciao, ciao, ciao. Spustim Ernieja u kolica: Silver Cross Balmoral, nego koja druga? Beth je rekla da je vojvotkinja od Cambridgea nabavila ista takva za princezu Charlotte.

– Idemo u šoping! – kažem mu. Ernie me pogleda sa smiješkom, sretan; njegove velike plave oči blistaju od zadovoljstva. Promrsim mu plavu kosicu na bucmastoj glavi. Kikoće, grglja, lamata debeljuškastim ručicama gore–dolje i sve u svemu podsjeća me na tek izleglog pilića. – Ma, ma, ma. Pomilujem ga po ružičastom obrazu. – Slatkiš mali. Preplavi me majčinska ljubav. Još ne vjerujem da je moj, samo moj. Uvijek sam željela Ambrogiovo dijete. Sanjala sam o ovom trenutku punih osam godina! I eto nas: moje vlastito dijete.

197


Ne mogu si pomoći: mislim da je točno ovako trebalo biti. Nagnem se nad kolica i napravim selfie s Erniejem. Objavim sliku

na Elizabethinu Facebooku. “Ja i moje zlato!” Odguram kolica niz prilaznu cesticu i iziđem. Dan je predivan. Stavim Bethine sunčane naočale da zaštitim oči od blještavog sunca, pa navučem krović nad Ernestova kolica. Vidite da sam super mama. Ne želim da izgori na suncu. Čak sam natočila vode iz slavine u njegovu bočicu (da ima kad ožedni) i ponijela belgijske praline koje sam pronašla u kuhinji da imamo za popodne (ako ih ne bude htio, pojest ću ih ja). Sranje, zaboravila sam kremu za sunčanje! I pelene! I vlažne maramice! I odjeću! I medeka. Ma nema veze. Nećemo dugo biti vani. Preživjet će. Dobro ću se ja brinuti za svojeg mališ ana. Odvest ću ga u Disney World. Upisat ću ga na Eton. Ići će na satove violine. Na kriket. Imat će batlera. I konja. I sve što ja nisam imala. Razmazit ću ga do boli. Bit će mu drago da sam mu ja mama. Kotači kolica glasno se kotrljaju po šljunku dok silazimo. Toliko sam dobre volje da bih mogla skakutati. Ernie

blebeće nešto nerazumljivo; možda pjeva? Ne znam; ne bih se kladila. Kad malo poraste, poslat ću ga na satove pjevanja. Možda postane slavni operni pjevač. Možda jednog dana zapjeva i u Nabuccu? Možda bude mlađi, mršaviji Pavarotti? Ipak je napola Talijan. A i tata mu je komad. Duboko udahnem. Aaah, divan

čisti zrak miriše po citrusima. Ne želim se nikad vratiti u London, u miris isparavanja iz kanti za smeće, auspuha, u smrad psećeg dreka i masnoće. Zašto bih ikad otišla iz ove divote? Ja sam najveća sretnica na svijetu. Bethin Mulberryjev novčanik (moj novčanik) boje breskve najteži je predmet u Bethinoj torbici (mojoj torbici): u njemu je 713.50 eura (prebrojila sam), a i tri kartice. Malo me brine što ne znam nijedan PIN, ali time ću se

198


pozabaviti kad budem morala. Skrenemo za ugao i nađemo se u uskoj, vijugavoj ulici; prastare zgrade s kojih se gule

svijetloružičaste fasade. Drveće cvate, sve je ružičasto i ljubičasto. Vidim mramornu crkvu s ljupkim kerubinima. Sve je ovo kao s razglednice: ne izgleda stvarno. U daljini vidim Etnu, s mjesta na kojem stojim uokvirena je granama palme. Iza vulkana je golemo

tirkizno more. Zrak miriše po jasminu. Ptice pjevaju. Pa ja sam u jebenom raju. Skrenemo još jednom i nađemo se na Via Umbertu. Mijenjam izjavu: sad sam u raju. Via Umberto prepuna je dućana. Dokle mi pogled seže vidim samo dućane: dizajnerske butike, male privatne butike, galerije, restorane, barove. Manekenski lijepi ljudi sjede pod suncobranima na terasama kao iz filma,

promatraju druge lijepe ljude kako se šeću držeći se za ruke. Ovo je idealno mjesto za medeni mjesec. Čujem ih kako čavrljaju na talijanskom, vidim kako otpuhuju dim cigarete u otmjeno odjevenu gomilu. Udahnem dim (pasivni nikotin i dalje je

nikotin) i nasmiješim se. Tako se živi. Pokraj kafića stoji bankomat. Izvučem jednu Bethinu karticu, gurnem je u uski otvor i spustim prste na tipke. Pokušat ću s istim PIN– om koji otključava iPhone. Beth nije tip koji bi pamtio više od jedn og PIN– a. Što je ono bilo? Aha, godina Wannabe: 1– 9– 9– 6. “ERRATO”, ukaže se crveno na crnome. Bankomat ljutito zapišti. Ispljune karticu i gurnem je u Bethinu torbicu, pa izvučem drugu. 1–9–9–6. ‘ERRATO’. Ništa. Još jedan ljutiti biip. Bankomat ispljune i tu karticu. Sranje, nadam se da će sa zadnjom upaliti. Izvadim je iz novčanika drhtavim prstima. Predivna je; crna i blistava, na njoj srebrnim slovima piše Signora Elizabeth Caruso. Platinasta je. Ako s ovom ne upali, u govnima sam... 1 – 9– 9– 6. TO! Znala sam! Pogledam koliko Beth ima na računu i umalo se onesvijestim. Dvjesto tisuća eura. Na jednom tekućem računu.

199


Podignem 500 eura, tek tako, jer mogu. Novčanice zašušte i iziđu; hrpica je debela, ravna i nova. Izgleda slasno. Miriše kao da je sad tiskan. Jedva se suzdržim da ne protrljam obraz eurima. Otvorim novčanik i gurnem ih unutra: toliko ih ima da ne mogu zakopčati novčanik. Izvučem Bethinu karticu i poljubim je. Odjednom sam neodlučna: da sjednem za jedan od tih stolova s uštirkanim bijelim stolnjacima i pogostim se zelenim maslinama ili da odem u kupnju? Teška odluka... Što ti kažeš, maleni Ernesto? Ugledam uličnog umjetnika; pred njim je izložena roba – portreti glumaca, pjevača, političara. Zapravo su prilično dobri, tip ima dara. Izgledaju kao pravi, gotovo kao fotografije. Odmah se kuži tko je na slici. Vidim Nicole Kidman i Gwyneth Paltrow, Channinga Tatuma i Toma Cruisea. Čekaj, čekaj... Molim? Channing Tatum? Idemo u šoping! – Ciao. – Ciao. – Tip me pogleda. – Koliko je Channing? – Venti euro. – Venti, koliko je to... Dvadeset? – Si. Dvadeset. – Nema šanse. Previše je. Dam vam deset. – Dvadeset. – Dobro. Dam jedanaest. To je moja zadnja ponuda. – Dvadeset. – OK: dvanaest. Uzmi ili ostavi. – Dvadeset. – Trinaest? – No.

200


– Četrnaest? – No! Mamma mia! – Petnaest? Više od toga ne dam. – Venti! Dvadeset! Dvadeset! – O. K. Dam vam šesnaest. Ni centa više. I želim da ga zamotate kao dar – za mene je, ali ipak. – Ne. Nemoguće. – Sedamnaest. – No. – Osamnaest? – No. Jebemtisvepospisku. Trebala bih mu zgrabiti portret sa štanda i dati se u bijeg, ali znam da bi me kolica usporila. – No dobro! Eto vam ga sad! Ne želim ga više. Odlazim! Okrenem se i krenem niz ulicu, gurajući pred sobom kolica. Hodam prebrzo i na tren pomislim da ćemo oboje pasti. Slikar i ne trepne. Otpije gutljaj piva i okrene glavu.

– AAAAA! – zaletim se prema njemu s drugog kraja ulice. – Devetnaest! O. K.? Je li ti to dosta?

Odmjeri me od glave do pete i namršti se. – Portret je dvadeset eura.

Stvarno zna pregovarati. Neće taj popustiti. Pogledam portret: Channingovo lijepo lice, te pseće okice. Stvarno mi fali moj poster. Moram mu naći zamjenu. Izgleda da mi nema druge.

– O. K.: devetnaest eura i pedeset centa. Može? Super ste prošli.

201


Ustane i pruži mi ruku: dogovorili smo se. Znala sam ja da će popustiti! Alvie 1: Ulični slikar 0. – Bene, bene. Dohvati portret dok ja kopam po Bethinoj torbici u potrazi za dvadeseticom.

– Nemate sitnog? – pitam. – Nemam. Mi dispiace. Slegne ramenima i pokaže mi hrpu novčanica u limenci. Stvarno nema nijedne kovanice. Gurnem mu dvadeseticu u facu i zgrabim portret. Malo poderem rub.

– Isuse, dobro. Kako god. Uzmite si sve. Jebe mi se. Na, držite. – Arrivederci, signorina — viče za mnom dok odlazim. Gurnem Channinga u kolica do Ernesta. Posred izloga, na

počasnom mjestu, kočoperi se torbica od kože krokodila. Pokraj nje, na replici korintskog stupa, leže remen i večernja torbica od istog materijala. Emporio Armani. Torbica je nevjerojatno seksi. Želim je. Idem vidjeti kakva je. Butik se zove Marianna. Gurnem

prema vratima. Želim si kupiti nešto posebno: sam Bog znakolica da zaslužujem nagradu nakon svega što sam prošla. Nakon svega što sam napravila. Ne želim nositi samo Bethinu staru odjeću. Želim nešto svoje. Nešto novo. Nešto jedinstveno. Želim nešto za seksi večerice s Ambrogiom: njegova nova supruga bit će još više seksi, još ljepša, još privlačnija. Možda me opet odvede u onaj restoran? Ili možda na neko drugo cool mjesto; u neki klub ili slatki mali bar uz more.

Već se vidim dugačkoj haljini;štonečem zelenom ili narančastom, poput zalaskau sunca. Nečem će privući pozornost. Nečem skupom. Nečem za čime će se sve glave okrenuti: Tko je to? Želim

202


i ja malo biti u središtu pozornosti. Naravno, trebat ću i sitnice... Nove dijamante, to u svakom slučaju. Malo naušnica, koju narukvicu, još koji prsten. Vidjela sam zgodnih stvarčica u izlogu Van Cleefa & Arpelsa. Želim si i Valentinovu torbicu. I one visoke čizme Miu Miu. Blistava staklena vrata se otvore i uđem u klimatizirani butik.

– Ciao, Betta! — zaskviči prodavačica, nabadajući prema meni u cipelama sa smiješno visokim petama. Sranje, poznaje me. – Ciao, Ernie! – kaže. – Ciao! — odgovaram najboljom imitacijom Bethina glasa: zvučim kao da me netko drži za grlo. Natjeram se na smiješak. Prilazi mi;zraku, sićušnaizgrli je, bez obline, sjajne crne ikose. Šaljenad mi puse po me.ijedne Sagne se nad kolica guguće Ernestom.

– Come stai, bimbo Ernesto? Mamma mia, che bello – kaže, škakljajući ga pod bradom. On također guguće, sav sretan kao daje sreo staru prijateljicu. Je li moguće da je prepoznaje? Prodavačica me pogleda: vidim da ima nevidljivi aparatić za ravnanje zuba. Usnice su joj namazane žarkim ružičastim ružem, miriše toliko slatko – kao sirup za pravljenje soka prije nego što nalijete vodu – da mi je malo muka. Puno mi finije miriše Bethin – Imam fantastične cipele! Uđite, pokazat ću vam ih! Oduševit ćete se! Samo što me ne zgrabi za ruku i odvuče koliko me parfem. Ovaj je neki jeftini.

nagovara na razgledavanje. Krenem za njom kroz butik: pod je mramorni, zidovi od poda do stropa nakrcani cipelama na

staklenim policama. Sve blista. Svjetluca. Sjaji. Skrivene žaruljice obasjavaju nizove i nizove skupocjenih torbica poput svjetala nad

umjetničkim djelima: Dolce & Gabbana, Gucci, Hogan, Roberto

203


Cavalli,

Tod’s. Prodavačica stane i okrene se prema meni, smiješeći se kao da očekuje reakciju. Pokaže mi par cipela. – Pogledaj ih samo! Cipele Ogavne su.

su plastične, prozirne i imaju pune bijele pete.

– Oh... – kažem. ***

Kupila sam ih. Naravno da sam ih kupila. Nisam imala

izbora. Kupila sam ogavne plastične cipele i ogavnu plastičnu torbicu. Sve zajedno: 4.498 eura. Kupila sam ih jer bi ih kupila

Beth. Da ih nisam kupila, odmah bi skužila da nisam Beth. Sad marširam niz Via Umberto škrgućući zubima. Vrećica mi se urezala u dlan: plastika je jebeno teška. Haljina: to meni treba. Kupit ću si haljinu; to će me razveseliti. Na putu mi se nađe antička fontana: kamena riba pljucka vodu. Pljucne i na mene. Pošteno me smoči. Ne bi li fontane trebaleBude? biti izvor poput japanskih vrtova: pokraj lopoči i mirni kipići Ova spokoja, me fontana raspizdila. Projurim

nje i nastavim istom ulicom. Moram pronaći butik. Želim si kupiti haljinu. Naiđem na butik čiji izlog ima dva kata. Staklo svjetluca na zasljepljujućem suncu: koliko li samo litara deterdženta potroše na ovakvu blistavost? Natpis nad vratima kaže Parisi Taormina. U izlogu su sjajne bijele lutke odjevene u srebrne, žarko žute, blještavobijele komade. Prada, Fendi, Pucci, Missoni. Sve . Ulazim. U trgovini svira izgleda takoglazba: savršeno elektronska čarobna je, neobična, kao da nije nekakva s ovog svijeta. Preda mnom je dugačak hodnik, također bijel, a u dnu

204


nazirem prostor obasjan jarkim svjetlima. Prolazim hodnikom, u kojem lutke stoje kao na straži: po ziraju i promatraju me svojim

savršenim bijelim licima. Zrcala su savršeno ulaštena. Osjećam se kao da sam u katedrali. Lutke stoje u staklenim kutijama,

nepokretne, ali kao da su žive. Zagledam se u njihove plastične glave: mrtve, bezizražajne oči podsjete me na Bethine. Gledaju me. Prate me pogledom. Spremaju se baciti na mene, sigurna sam. I iz zrcala me gleda Beth.

Odskočim. Uhvatim ne panika.

Zbrišem. I izletim na ulicu, jedva dišući od straha, gutajući zrak kao

da se utapam. Odjednom mi se vrti, moram se sagnuti. Tlo se

okreće pod mojim nogama. Ma koji kurac? Ono je bila Beth! Vidjela sam je! Znam da sam je vidjela! Osvrnem se na sve strane,

ali nema je. Preznojavam se, plitko dišem, ljudi bulje u mene. Gdje su kolica? Odjednom shvatim da nemam kolica. Ernie!

Želudac mi se stegne. Gdje sam, dovraga, ostavila dijete? Okrećem se još jednom, gledam butike. Potrčim natrag niz Via Umberto, gurajući se među turistima, spotičući se. Jebena fontana još mi se jednom nađe na putu. Krv mi šumi u ušima. Mozak me peče. Usta su mi suha. Treba mi piće. O, Bože, Beth bi me ubila... U koje sam sve butike ušla? Previše ih je. Da ga nisam ostavila u butiku? Da ga nije netko oteo? Ulica je vrela poput pakla, sunce užareno. Trčim od izloga do izloga, gledam u kojem je bila o n

torbica. Što je ono bilo, krokodil? Ili zmija? Emporio Armani? Ili Dolce & Gabbana? Daj Alvie, razmisli! Tu je negdje'.Tu negdje. Ovdje negdje. Da nisam na rubu dehidracije, sad bih se rasplakala. Bottega Veneta. John Galliano. Emilio Pucci. Moneier.

205


A tad ugledam ono što tražim: Marianna. Emporio Armani,

krokodilska koža. Hvala nebesima. Uletim u butik spotičući se, zadihana i crvena u licu. Svi se zapilje u mene. Kolica su tamo, parkirana kraj vrata. Mislila sam da sam ga izgubila; stvarno

jesam. Maleni Ernie čvrsto spava. Prodavačica otvori usta kao da će nešto reći, ali ih odmah i zatvori. Primim kolica i odlučim se vratiti u vilu. Ne vjerujem da sam umalo ostala bez Channinga.

Haljina će pričekati neki drugi dan.

206


Dvadeset treće poglavlje – Nije mi jasno zašto ja moram s tobom – kažem, trčkarajući za Ambrogiom niz putić. Vraćamo se u Taorminu. Prolazimo pokraj minijaturnog bara nad kojim piše Mocambo. Pred njim je terasica s nekoliko stolaca. Na stolovima su karirani stolnjaci. Miriše kava. Nadala sam se da će Ambrogio malo dulje ostati vani s frendovima da si posložim stvari u glavi, ali ne. Eto njega natrag. Samo se nacrtao u vili i rekao da mu treba pomoć. – Jer mu se sviđaš — kaže Ambrogio. – Kome? – Svećeniku. Ništa mi nije jasno, ali ako je važno Ambrogiu, valjda moram s njim. Poslušna sam ja ženica. Jako volim svog supruga. Bit ću savršena partnerica. Nisam znala je Ambrogio ali izgleda da idemo u crkvu. Samo se da nadam da sam pobožan, odabrala pravu obleku. Što bi Beth obukla za crkvu? Je li Prada dovoljno dobra za sastanak sa svećenikom? Sad smo na trgu po imenu Piazza IX Aprile, koji je popločen crnim i bijelim pločama, ukrašen cvijećem i ima starinske rasvjetne stupove od lijevanog željeza sa starinskim fenjerima. Chiesa di San Giuseppe izgleda poput

svadbene torte što se topi na suncu. Iz nje na trg iziđe rijeka starica: misa jemali. gotova. Neki loptu Beth, preblizu mojoj glavi. Seronja Gotovo meklinac udario.šutne Da nisam sad bi mu lopta doletjela ravno u facu. Drugi klinac – ovaj u dresu na kojem

207


piše Totti – udara loptu o crkveni zid. “Gol, gol!” zaurlaju, pa se daju u trk po trgu, smijući se i vičući. Jedva se suzdržavam da se ne namrštim. Ili ne opsujem. Prepuštamo osunčani trg i pogled na more turistima koji svi redom pobožno bulje prema vodi i ulazimo u prohladnu baroknu crkvu iz 17. stoljeća. Ukrašena je slikama u pastelnim bojama. Letećim kerubinima. U crkvi se uvijek osjećam nelagodno, kao da bez dozvole šećem po tuđem posjedu. Uvijek me prati prigušen, ali uporan osjećaj da nisam dobrodošla. (Posljednji put sam u crkvu ušla u Milanu, ali to nikome ovdje ne namjeravam priznati). Ambrogio me primi za ruku i povede slabo

osvijetljenim brodom. Tamjan. Prašina. Oči mi se priviknu na polutamu. Ovako sigurno izgleda čistilište: kao chiaroscuro. Crkva odiše vonjem nekoliko stoljeća grijeha. Svećenik je pred oltarom, izgovara liturgiju. Ne izgleda tipično talijanski; vrlo je visok, pognut, mršav, povijenog nosa. Izgleda kao da se nasmrt dosađuje. Sve je te riječi izgovorio milijun puta. Pretpostavljam da su za njega izgubile svako značenje. Glas mu je bezizražajan. I ja bih tako zvučala da meljem na latinskom svakoga dana i tako već – ako je suditi prema njegovu izgledu – posljednjih stotinu godina. Slijedim Ambrogia prema oltaru i stanemo na kraj

povorke vjernika koji još čekaju pričest. Kad na mene dođe red, neću imati pojma što trebam napraviti. Promotrim ih: svećenik kaže Corpus Christi, svi redom odgovore Amen. Otvore usta i svećenik im spusti hostiju na jezik. O. K., ne izgleda komplicirano. Puštam Ambrogia da se pričesti prvi. Kad ga ugleda, svećenik ošine Ambrogia bijesnim pogledom. Namršti se, napući usta. Hm. Sad sam ja na redu. Tijelo Kristovo suho je poput starog čipsa. Mogao bi mi ponuditi malo vinca da ga sperem niz grlo. Krvi Kristove, kako je svećenik to nazvao.

208


Ambrogio i ja zatim sjedamo u kupu na samom vrhu crkve i tiho

čekamo da nam svećenik priđe. Habit mu šušti dok hoda. – Salve – kaže svećenik. – Elisabetta! Drago mi je da te vidim, kao i uvijek! Poljubi mi ruku. U dahu mu osjetim espresso i cigaretu: okrepa prije mise. – I meni je drago, oče. Kako ste? – znam kako

se treba obratiti svećeniku. Gledam ja redovito Velečasnog Browna. – Sad kad te vidim, mnogo bolje – nasmiješi se, prijateljski me promatrajući, ne puštajući mi ruku. Kako bizarno. Je li ovo flert? Kako neprimjereno. Poželim povući ruku. Što radi? Prekopava mi po nutrini u potrazi za dušom (i skužio je da je nema)? ČitaStrese mi misli? Zna Ili da zimica? nisam Beth? Je li mu to Isus prišapnuo? me jeza. U crkvi je prohladno. Svećenik me konačno pusti. – Ambrogio – kaže, rukujući se s njim i grleći ga kao sina razmetnoga. – Come stai? – Bene, bene; grazie, padre. Ambrogio me pogleda pa obgrli oko ramena. – Amore, pričekaj me ovdje – kaže, pokazujući glavom red u kojem sjedimo. – Idem se ispovjediti. Neću dugo. Pratim pogledom Ambrogia i svećenika, koji ruku pod ruku hodaju prema mračnoj drvenoj kabini u kutu crkve. Ispovjedaonica izgleda poput golemog ormara. Je li raj poput Narnije? Izgleda li u tom slučaju Bog kao Aslan ili kao Tumnus?

O čemu će razgovarati unutra? Ne o meni, nadam se. Navuku grimiznu baršunastu zavjesu preko vrata. Čujem kako cvili metalna rešetkica. Sjetim se Adama. Nije mi se više javio. Hoće li se Ambrogio poseksati sa svećenik om? Zamislim ih na koljenima, kao što sam vidjela u filmovima. Blagoslovi me, oče, jer zgriješih.

209


Pitam se koliko bih Zdravomarija ja dobila? Nadam se da se ovo

neće otegnuti, već mi je dosadno. Zašto sam uopće morala poći s Ambrogiom? Podignem pogled prema Isusu na križu: znam kako mu je. Ajmo, dečki; brže s tim. Osvrnem se oko sebe i promotrim slike. Da vam pravo kažem, malo me uznemiruju. Mnoge prikazuju ljude u plamenu. Kamo god pogledam, dočeka me prizor žena na lomači. Vrište bez zvuka, uvijaju se od boli. Valjda su to slike čistilišta? Jedna je slika renesansna; prikazuje Isusa i Mariju. Pozadina je prelijepa: toskanski pejzaž, brdašca, raskošne zelene krošnje, blijedoplavo jezerce. Ne sliči mi baš Judeji u prvom stoljeću. Iz nekog me razloga Marija u vijek podsjeti na Beth. Je li i Marija imala sestru? Iz ispovjedaonice dopre neki zvuk: netko je rekao nešto što zvuči kao Caravaggio. Ambrogio i

svećenik svađaju se na talijanskom ili barem Ambrogio viče. Ne razumijem ni riječi. Stvarno bih morala naučiti talijanski ako namjeravam ostati na Siciliji. Doduše, Beth nije trebao. Ako ponovite ljudima nekoliko puta riječi vrlo glasno i jako polako, razumjet će vas i na engleskom. Ambrogio odmakne baršunasti zastor i izjuri iz ispovjedaonice.

– Elizabeth! Odlazimo! – kaže. Glas mu odjekne crkvom, odbije se od zidova poput groma.

Učini mi se da se i tlo zatreslo. – Dođi, idemo – kaže, grabeći me za ruku. Povuče me na noge. Sranje, izgleda da je ljutit. Je li moguće da me svećenik otkucao? Rekao Ambrogiu da nisam Beth? Je li ljutit na mene ili

na svećenika? – Hej! – kažem, posrćući u visokim petama. Ne usporava, ne pušta me. Vuče me prema vratima i na kraju progura kroz njih na blještavo sunce.

210


– Jebeni padre – kaže Ambrogio kad se nađemo na trgu. S treskom zalupi vratima crkve. Izgleda da je na svećenika ljutit. Bar se nadam.

– Što je bilo? – pitam. Skrenemo za ugao i vratimo se do bara Mocambo.

Ambrogio sjeda za stol s pogledom na trg i naruči dvije grape. Trese se od bijesa. Ja se tresem od straha. Drhtavom rukom posegnem za Ambrogiovim cigaretama

koje leže nasred stola. Izvadim dvije. Tada se sjetim; ja sam Beth, a Beth je dešnjakinja. Mučim se pokušavajući pripaliti cigarete jebenom krivom rukom. Upaljač me ne sluša. Ambrogio me pogleda.

– Opet pušiš? – Aha. Pod stresom sam. Ne znam kako, ali uspijevam pripaliti cigaretu za Ambrogia

i umetnem mu je u usta. Pripalim i svoju, pa uvučem dim. Aaah, formaldehid i katran: odmah je sve bolje.

– Otkad ti pušiš? – pita me, mršteći se. rno.jeNe da sam – Odsad kažem, zvučati Beth, čini mi se.– Sve je O.trudeći K. – Dasečujem okomi čega bilazna svađa? Pogleda me oštro: pogledom koji govori ne pred svima. Mršti se. Stiže konobar, donoseći dvije grape na malom poslužavniku. Odmjerim mu rit dok odlazi. Nije loša, ali Ambro giova je bolja. Ispijemo grapu u jednom gutljaju. Ni ona nije loša, ali draži mi je Malibu.

– Idemo na jedrenje. Da se malo maknemo od svih ovih – kaže Ambrogio, s treskom spuštajući čašicu na stol. – Dođi. Na moru ćemo moći razgovarati bez gledanja preko sranja

ramena.

211


O, ne. Samo brod ne. Samo ne voda i brod. Samo ne Ambrogio i ja na brodu na vodi. Koliko god scenarija odvrtim u

glavi, nijedan ne završi dobro. Možda samo blefira? Možda ipak zna da nisam Beth? Možda me samo vuče za nos, poigrava se mnome? Kad me uhvati nasamo, ubit će me. Ambrogio me i planirao ubiti! Ne želim na brod. Ne smijem mu vjerovati, znam to dobro. Želio me ubiti: kad izađemo na more, puknut će me po glavi i baciti preko palube čim mu se pruži prilika. – Možemo li ostati ovdje još malo? Molim te – kažem. U javnosti sam sigurnija. Ovdje ima previše svjedoka. Neće me pokušati srediti posred grada, usred dana? – Idemo! – kaže, ustajući.

212


Dvadeset četvrto poglavlje Jonsko more

– Još šampanjca, dušo? – pita Ambrogio. Dotoči mi iz boce koja izgleda skupo i staro. – Mmm, Krug iz 1983. – kažem ja, čitajući s etikete. Čita li se to krug kao krug? Ili krag kao kragna? Ambrogio me čudno gleda. Možda sam krivo izgovorila. Ili je možda skužio da držim čašu u krivoj ruci. Za svaki slučaj premjestim je u desnu. Podignem čašu i iskapim šampanjac. Ambrogio gurne bocu natrag u kanticu s ledom, koji krcka. Neće dugo potrajati na ovoj vrućini: imam osjećaj da će se i more zapaliti koliko je vruće. Kao da jedrimo po žeravici. Htjela sam pocrnjeti – sad definitivno hoću. – Mislim da je ovaj bolji od onog iz 1986. Što se tebi čini? Meni se ne čini ništa. – Apsolutno – kažem. – Sto posto. Ovaj grand mi je draži, tekstura je profinjenija. Pinot imao okuscuvee po jabukama. Tebi se svidio? noir mi– je Meni ovaj ima okus po jabukovači. – I meni, slažem se. Baš po jabukama – kažem.

Ambrogio se nasmiješi. Izgleda da je zadovoljan što se slažem s njim. Neka, barem se malo smirio. Mislim da me ipak nije odveo na more da me se riješi. Pitam se zašto se onako naljutio na svećenika? Moram saznati što se događa. Želim još šampanjca. Ležimo na ručnicima na palubi. Tamno drvo je užareno, pali mi tabane. Nosim Bethin minijaturni bikini: marka je Agent Provocateur i doista je provokativan. Tange su trokut

213


tkanine spojen zubnim

koncem (sva sreća da sam sredila bikini zonu). Sa sunčanim naočalama djelujem prilično uvjerljivo, ali ne smijem skinuti pareo. Ambrogio leži do mene u kupaćima Speedo koje izgledaju toliko usko kao da je iz njih isisan zrak. Ležimo sasvim blizu. Ambrogio je seksi kao momci iz Baywatcha (mislim, nije da sam gledala Baywatch. Ne gledam ja takva

sranja.) Koža mu je vrela. Gotovo je gol. Isuse, kako ga želim. Sva ova napetost me napaljuje (znam, znam; čudakinja sam, ali odmah da vam kažem da nisam jedina. Tijekom Blitza 1941. Londonci su se pod uzbunama neprestano praskali. Strah je

prirodni afrodizijak. Mene pali prijetnja.) Zapuše vjetrić, hvala nebesima; lagan, ali dovoljan da nas hladi dok se ljuljuškamo na Jonskome moru. Večer je savršena: nebo je azurno, bez oblačka. Beskrajno. More se proteže u vječnost, modro i nepregledno. Voda oko nas svjetluca i blista, a sunce tone onkraj obzora negdje

daleko. Ovo je raj. Blaženstvo. Eden. Bolje je od svih turističkih brošura. Bolje od Mjesta pod suncem (O. K., priznajem; pogledala sam epizodu dvije). Zagledam se u vodu bistru poput dijamanta i

konačno malo opustim. Mogu kasnije smisliti kako da se izvučem iz ove ludnice, ali sad se samo želim opustiti. – Hoćeš još kamenica? – upita me Ambrogio. – Može, hvala. Super su – kažem. Znate što, nikad mi se nisu sviđale kamenice (grda su to bićenca; ne znam je li ružnija naborana siva školjka ili ljigavi smeđi organi), ali Beth ih je voljela više od svega, a i mene su iznenadile okusom. A usto, pune su cinka, kaže Cristina. – One iz Languedoca jako su mršave u zadnje vrijeme. Ove domaće baš imaju okus po moru. – Mhm, da – kako god ti kažeš, Ambrogio.

214


Prinese ledom natovaren poslužavnik i iscijedi malo limuna na kamenice. Doda mignonette i malo Tabasca, pospe sve sjeckanim peršinom i paprom.

– Reci aaa... Otvorim usta i progutam kamenicu u jednom zalogaju. Osjećam se poput tuljana na predstavi u akvariju. – Mljac –

kažem, kikoćući poput svoje blizanke, sva bezbrižna i praznoglava. Ambrogio je bio u pravu: stvarno imaju okus po

moru. Ali na pravi način. Legne do mene na palubu, pomiluje me po kosi i privinem se

uz njega. Sviđa mi se biti Beth. Mogu nas zamisliti i u stare

dane: Ambrogio i ja. Alvina i Ambrogio.

Ambrogio i Alvie: kao Anonimni Alkoholičari, kao

American Airlines. Zamislim silne sate na jahti; jebenoj jahti od tko

zna koliko | milijuna dolara. Popodneva koja se rastežu u večeri. Večeri koje samo skliznu u noći. Ležali bismo ovako jedno do drugoga na palubi, gledali sunce kako tone u ocean, kako se

Mjesec diže na nebu, kako zvijezde blijede. Savršeno je. Kao u snu. Gotovo je i presavršeno: imam osjećaj da nije stvarno. Ali stvarno je i zaslužila sam to. Kao na reklami za L’Oreal: vi to zaslužujete. Naradila sam se ja za ovo. Pošteno sam se namučila i konačno imam sve što mi pripada. – Hoćeš da otplovimo do Lampeduse? – pita me Ambrogio, milujući toplim dlanom moje rame i vrat. Koji je vrag Lampedusa? – Hm... – kažem, osvrćući se. Da nije svjetionik?

– Eno, preko pramca... Okrenem se otraga.

215


– Preko pramca – kaže Ambrogio. – To je krma. Što ti je danas? Je li te sunce opalilo?

Kvragu i krma. Beth je znala što je pramac, a što krma, sigurna sam. Slatko se nasmiješim i zagledam preko prednjeg dijela broda, u daljinu. Odmahnem glavom umjesto odgovora. Jer

ne vidim ništa. – Ma da, u pravu si. Vidiš jedan otok, vidio si sve. Nakon nekog vremena su ti sve plaže iste. Dosadno je. Ponovno se opružimo i zagledamo u graciozne ptičice što lete zrakom kao da plešu valcer, okreću se u parovima i grupicama. Perje im je potpuno bijelo, kao da su duhovi ptica.

Možda ćemoIzgledat imati djece? Ambrogio ja. Možda curicu, dečka već imamo. će kao ja, ali u italijanskim bojama.jerImat će tamniju kosu. Biti uvijek osunčana. Dat ćemo joj neko talijansko ime. Sophia? Angelina? Monica Bellucci? Savršeno. Naša savršena obitelj. Naš savršen dom. Fotografirat ću nas po cijele dane, stavljati na Instagram tisuće slika. Na Facebook. Na Twitter. Tvitati o svojoj prelijepoj obitelji. O svojem predivnom životu. Gledajte kako mi je seksi muž. Gledajte kako su mi slatka

djeca. će Ime više ljudi Kimneću Kardashian. Dobit ću stotine tisuća Pratit lajkova. sa svom tom od lovom više nikad morati raditi. Jest ću i piti i kupovati i opet jesti. Emilia će mi pomagati oko djece. Možda zaposlimo još osoblja? Konačno ću imati vremena za svoju poeziju. Zbirku haikua. Dobit ću nagradu. Možda da si kupim jednog od onih malih psića koji stanu u torbicu? Malu čivavu? Nešto dimenzija Mr. Dicka? Ili možda medvjeda? To je imao lord Byron. To bi bilo cool.

– Beth? – kaže Ambrogio. – Da, dragi?

216


Pogledam svog zgodnog supruga. Svojeg prelijepog,

prezgodnog, preseksi supruga. Još uvijek ne znam otkuda Beth one modrice. I zašto je moja sestra bila toliko ljutita na Ambrogia? Zašto je željela pobjeći od njega? Zašto je ponijela dijamante sa sobom? A ona svađa sa susjedom? Što je to bilo? Što mi Ambrogio želi reći? Odjednom izgleda jako ozbiljno. Da me neće sad ubiti? Napasti me, zadaviti i baciti moje tijelo u more?

– Žao mi je zbog tvoje sestre... Mislim, zbog toga kako je ispalo. Aha, to.

Pridignem se na lakat i zaškiljim prema suncu. Odmah I meni isto vraćam Elizabethine sunćane na nos.usta – Aha. – odvratim, okrećući Guccijeve se prema njemu. Objesim i naberem nos u Bethinu nezadovoljnu grimasu.

– Mislim, zbog toga kako je i spalo... I zbog toga što je nismo pokopali kako spada. Znam da si htjela pravi sprovod. Jako mi je

žao. Spuštam ruku na njegovu. Ugodan osjećaj. – Razumijem – kažem, milujući ga po ruci. Možemo li konačno sjašiti s te teme? Baš sam se malo opustila... – Samo... ne znam. Trenutak ne može biti gori. Mislim, s obzirom na plan. Na Caravaggia. Nemam pojma što ćemo sad. Moramo smisliti nešto novo. Nemam ni najblažeg pojma o čemu blebeće. – Da – kažem. – Sve skupa je ispalo... bez veze. – Moramo smisliti novi plan . Nemam više vremena. Ovo nam je jedina prilika. Jediništoizlaz. Ne ako smijemo si dopustiti još koju pogrešku. I sama znaš nas čeka pogriješimo... Na što su spremni.

217


– Mhm – kažem. Ambrogio uzdahne i podigne se na laktove. Otpije gutljaj

šampanjca. A eutanaziju. i na neki način, ne znam. Bolje da je mrtva. Kao da smo je dali–na

Koža mi se naježi, ramena ukoče. – Molim? – Pa uvijek si govorila kako je jadna, kako joj je život sranje... Sad se barem izvukla iz svega toga. Možda je ovako najbolje. To je rekla? Beth je tako govorila o meni? Da je barem ovdje

da je mogu ošamariti. Da je mogu izudarati i rukama i nogama i baciti na dno mora! Krava jedna dvolična! Kako je mogla! Kako se usudila! Ogovarala me pred muškarcem mojih snova! Lagala! Drolja jedna! Smireno se osmjehuje, pa brže bolje razumijem. – Da, valjda je ovako najbolje.

kimnem kao da

Zagledam se u ptice. Mislim da su to albatrosi.

– Beth? – kaže Ambrogio opet. O, Isuse mili! Sto je sad?

Ustane i okrene se oko sebe poput manekena. kažeš. Sviđaju li ti se speedosice?

– Ništa ne

Odmjerim kupaće – nabio mi je rit na deset centimetara od nosa. Obične su, plave. – Nove su? Opet se okrene, opet se naprći. – Da. Kako si zaboravila? Nisam se mogao odlučiti između plavih i crvenih... – I kupio si plave! – I kupio sam oboje! Ovo su plave! Što kažeš?

218


– Lijepe su – kažem. — Ma savršene! – Crvene su ti bile ljepše, priznaj – kaže snuždeno. – Ne, ne. Krasne su mi i jedne i druge. meni i poljubi me sočno i nježno. Ima okus po voću. Prigne Aha, dase– kšampanjac. – Hoćeš li mi ikada moći oprostiti? – pita me tiho, ljubeći me po vratu, grlu, ključnoj kosti. – Zbog sestre? Oh, Ambrogio...

– Već jesam. Prelazim dlanovima preko njegovih vrelih, brončanih, mišićavih leđa, duboko udišući njegov miris: čisti seks. Armani Code Black, feromoni, duhan. Izluđuje me. Ali što god se dogodilo, neću spavati s njim... ovdje. I ne još. Nisam spremna. Treba mi još vremena da se uživim u lik. moram se transformirati. Ako sad pristanem, gotova sam. Nema šanse da se jebem poput Beth. Ona je bila dosadna, kladim se.

Ambrogio zavuče prste pod naramenice mog bikinija, povuče ruku i popipa mi grudi, bradavice mi se ukrute. Zagrizem usnicu. se Odmaknem prema meni, privlačećiNagne me bliže. se. ljubeći me opet po vratu, – Merda! – kaže odjednom, skačući na noge. Otrči do kormila. Na nekoliko metara od nas stvorile su se stijene. Koji kurac?

– Pomozi mi – kaže, grabeći kormilo i panično ga okrećući. Ustanem i pritrčim mu. Kako nismo vidjeli stijene? Nasukat ćemo se. Završit ćemo kao Costa Conc ordia. Stojimo jedno do drugoga, okrećući kormilo, a tada shvatim... Ispao mi je sarong! Još leži ondje gdje sam ga ostavila, malo dalje na palubi. Spustim pogled na svoje tijelo, odjednom sramežljiva. Uhvati me panika. 219


Moram mu odvratiti pozornost. Obrušim se na kormilo, snažno ga povučem prema sebi. Ambrogio ga zgrabi, pokuša povući u drugom smjeru. Ali prekasno.

TRES! BUM! ŠKRIP! Jahta cvili, urla i stenje. Hoćemo li se mi to prevrnuti? Čujem krckanje: kobilica je naletjela na stijenu. – Merda! – viče Ambrogio. – Nadam se da se nismo nasukali! Ali jesmo. Ne idemo nikamo.

– Oprosti – kažem. – Pala sam. Ambrogio se ogledava oko nas, ali nigdje nema nikoga.

– Dođi – kaže nakon nekog vremena. – Skočit ćemo. Obala nije daleko – primi me za ruku i povede do ruba palube. Virnem u vodu: zelena je, mrka. Izgleda duboko. Izgleda zastrašujuće. – Morat ćemo otići po pomoć. Tad nestane i čujem PLJUS! Ne stignem se ni snaći, a Ambrogio već pliva prema obali. Izgleda poput delfina; koža mu je glatka i blistava. Izgleda kao da pliva mnogo bolje od mene.

Ambrogio se okrene u moru i poviče: – Hajde, Beth! Skači! Idemo! Stanem na sam rub palube i još jednom pogledam vodu. Nemam baš nekog izbora. Ne mogu ostati sama na ovom

jebenom Titaniku. Ali po glavi mi se motaju prizori iz Ralja.

Nizovi sjajnih, oštrih zuba. Odgrizeni udovi. Komadići hrskavice. Slana voda koju litre krvi boje u grimiz. Ogledam se po moru u

potrazi za perajama. Nigdje nijedne. Ah, što se može. Zatvorim oči i začepim nos prstima. Jedan, dva, tri – skači! Uletim u vodu kao bomba. S palube je izgledala tako toplo, ali uopće nije.

220


Ledena je. Ruke i noge mi se trzaju; lamatam i lepećem kao da sam na električnoj stolici. Ma daj, Alvie; pa ti si sirena. Ambropgio te promatra. Plivaj kao Beth.

I tako se uživim u ulo gu male sirene i kraulom zagrabim prema obali, polako. I dalje tragam za perajama i sjenkama. Ako

se susretnete s morskim psom, morate ga udariti šakom u njušku. Ambrogio me hvata za ruku – konačno! – i povlači prema stijenama na obali. Osvrnem se prema jahti, koja polako tone.

Trup je probušen i u njega prodire voda. Uništena je.

221


Dvadeset peto poglavlje Taormina, Sicilija Padamo na krevet isprepletenih udova, stisnuti jedno uz drugo. – Oprosti – kažem. – Zbog broda. Iskupit ću se. Ambrogio ne odgovara nego me samo još strastvenije ljubi.

Usnice su mu požudne, gutaju moje. Valjda ima dovoljno novca za novi brod? Odmaknem se, a on strgne majicu sa sebe. Ne

skidajući pogled s njegova trbuha, prijeđem mu prstima preko mišića. Koža mu je vrela, glatka, tamna od sunca, zlatna i smeđa. Izgleda toliko slasno da bih ga mogla pojesti. Trbuh mu izgleda

kao čokolada. Ispružim se preko kreveta i ugasim svjetiljku, povlačeći istodobno plahtu preko grudi. Ne želim da me vidi. Za svaki slučaj. Ali ne želim više čekati: želim ga poševiti. – Ne gasi svjetlo – kaže Ambrogio. – Znaš da se ne volim ševiti u mraku. – Boli me glava – kažem. Poševit ćemo se! Konačno! Spuštam ruke na njegove bokserice, zavučem ruku unutra. – O – kažem. – Što je? – Ništa. – Zašto si stala? Jer si ti koktel–hrenovčica, a ne hot dog.

222


Nekako si mislim da je u Oxfordu bio veći? Zapravo, kad bolje razmislim... Ne sjećam se. Bila sam pijana; stvarno jako pijana, a i davno je to bilo. Povrh svega, nije da sam ga tad imala s čime usporediti. Nisam imala prethodnog iskustva.

Ambrogio me povuče prema sebi, lizne mi vrat i prijeđe na ušne resice. Gnječi mi grudi kao da su tijesto za pizzu. Ja spustim ruku na njegov penis: ako se malo poigram njime, možda naraste. Noge nam se opet isprepletu i nožnim prstim a napipam njegovo stopalo. Oh.

– Nećeš li skinuti čarape? – Zašto? To te smeta? Pa nikad nije. – Nema veze – kažem, kolutajući očima u polumraku. Sklizne niz moje tijelo i spusti se među moje noge: osjetim nešto mlohavo. Bradom me grebe po riti, nosom po klitu. Jezik mu samo visi negdje oko mog ulaza... Učinak mu je nula. – Jesi li gotov? – pitam. Obriše usta i uspne se na mene. Tijelo mi je napeto: što ako sam drukčija od Beth? Što ako ona ipak nije bila dosadna, ako ga je znala raspametiti trikovima? Ako je znala nekakve tantričke fore ili imala superspretan jezik ili mogla zataknuti stopala iza glave?

Je li već ušao? Pokaže se da sam se bez veze zabrinjavala: Ambrogio se nabija u mene četiri–pet minuta, preznojavajući se i stenjući i naprežući i režeći. Nije baš ugodno. Na tren se čak uplašim da će mi odgristi ušnu resicu. O. K., vrijeme je za glumu. Sjetim se one scene iz Kad je Harry upoznao Sally. I prizovem u misli svoja

iskustva s igračkom broj 5. – Oooooooooooooooooooooooooooooo!

223


Ambrogio svrši u tri kratka poteza i poput klade svali se do mene na krevet.

Ovo ti je bilo grozno, frende. Ne možeš bolje? Očito sam u Oxfordu bila pijana kao letva. Izgleda da je njemu bilo dobro, ali

meni je i dalje draži Mr. Dick. Ja ne vjerujem. Nakon svih ovih godina... Nije pošteno. Shrvana sam ovim otkrićem. – Merda! – drekne odjednom Ambrogio, skačući s kreveta i odmičući se od mene. Uzmiče sve dok leđima ne naleti na zid. – Koji kurac? Alvina? — kaže. Pogleda me ravno u oči, pogledom morskog psa. Kao da mi pokušava pročitati misli, kao da je on CLA, a ja špijun. Pogleda me kao da zna. – Alvina? – kažem ja. – Otkuda ti to?

Potpuno sam nepomična: mislim da sam se toliko ukipila da mi se nijedna dlaka na tijelu ne bi micala sve i da ih imam. Ali nemam, jer kad sam postala Beth, morala sam ih sve maknuti.

Nepomična sam i glatka poput kipa u muzeju, poput one mramorne Beth u Salvatoreovu hodniku.

– Nisi Beth. Drukčije si svršila. A jesam? Sranje. Usput, Ambrogio, misliš: drukčije si odglumila.

– Koji se vrag događa? Bolje bi ti bilo da progovoriš! – zaurla, udarajući šakom okvir kreveta. – Kojega si vraga napravila mojoj ženi? Mogla bih mu objasniti, ali nema smisla. Gleda me tako da

znam da me već odlučio razderati na dijelove. – Nemam pojma o čemu ti to – kažem naposljetku, drhtavim glasom. Ubit će me. Znam to. – A nemaš, ha? – urla gromoglasno.

224


– Nemam – kažem. Uspravi se punom visinom, stežući šake. Izgleda bijesno. – Što si joj napravila? Ubila si je. Kujo prokleta, ubila si moju ženu! – Ne, nisam! Slušaj me, molim te! – Ubila si vlastitu sestru! Mogao sam si i misliti da si to ti... Cijeli dan se čudno ponašaš! Beth ne bi nikad pojela kutiju Pringlesa! A i najahti si bila čudna! Beth je znala sve o plovidbi. Beth... Beth... Beth... Beth... je trebala ubiti tebe! – Ambrogio se primi za glavu, čupa si kosu od bijesa. – Ja i jesam Beth! Ozbiljno! Nisam Alvie! Stisnem se uz uzglavlje kreveta, ali Ambrogio me zgrabi za

gležnjeve i povuče prema sebi. Uzvere se na krevet i pritisne me tijelom.

– Da čujem što sam ti poklonio za prošli Božić? – Ne... ne sjećam se. – Kamo smo otišli na prvi spoj? – Ne... ne znam. Lice mu je na centimetar od mojeg i svaki put kad

progovori, pljucne me. Da ne umirem od straha, bila bih zgađena. Užasno je težak: potpuno me prikovao za krevet. – Za koga navijam u nogometu? Ovo bih mogla pogoditi. – Za Italiju? Iza Ambrogia ugledam onu Bethinu lutku, onu iz

djetinjstva: sjedi na kaminu i bulji u mene. U staklenim očicama nešto joj bljesne. Iz nožice joj viri vršak Da jedne pribadače. Obuzme me osjećaj da je Beth s nama. mejedine promatra, točno sada. Osjećam njezinu prisutnost. Osjećam njezin bijes.

225


– Imaš li što reći u svoju obranu, Alvina? – kaže Ambrogio, spuštajući se tijelom još niže nad mene. Sad se već trese od bijesa, oči su mu širom razrogačene. Tek sada shvaćam koliko je zapravo snažan: koliko su mu masivni mišići vrata, ramena, ruku. Mogao bi me pretrgnuti na dva dijela.

– Kako znaš da svršavamo drukčije? – da se ipak probam izvući. – Jer sam te pojebao u Oxfordu. Ili si bila toliko pijana da se ne sjećaš? – Sranje – šapnem, pokrivajući usta rukom. – Znači tad si znao da sam to ja? Da sam Alvie?

– Naravno da sam znao. Misliš da sam idiot? Odmahnem glavom. – Ne, naravno da ne. Ambrogiov stisak malo popusti. Protrlja sljepoočnice, zaklopi oći. – Nije mi jasno... Zašto se pretvaraš da si Beth? Zgrabim pruženu priliku. Izmigoljim i skočim s kreveta. Dohvatim haljinu i potrčim prema vratima, koja su, nasreću, bliže meni je gol; okase.vidim da se i on na nego brzinunjemu. oblači.Ambrogio Izletim kroz vratakrajičkom ne osvrćući Otrčim niz hodnik, pa niza stube i kroz cijelu vilu, navlačeći usput haljinu preko glave. Dlanovi su mi znojni, a osjećam da mi znoj izbija i po tijelu, po leđima, po vratu. Noćni zrak je hladan; zadrhtim. Konačno stižem do ulaznih vrata i istrčim na terasu. Bosa sam i tabani mi tapkaju po kamenu. Otrčim niz puteljak sve do prilazne ceste. Ne okrećem se, ali čujem Ambrogia iza sebe; blizu je, čujem mu korake na šljunku. Viče. – Alvina! DOLAZI OVAMO! Ubit će me.

226


Sve je tiho. Mračno

je. Nisam dovoljno brza da mu pobjegnem, ali možda se mogu sakriti. Potrčim niz cesticu prema amfiteatru.

Jučer sam došetala do njega u dvije minute; nije daleko. Ondje ću naći nekakvo skrovište; grm ili oveću stijenu. Osvrćem se, tražim. Strčim se niz brdo lamatajući rukama. Lice mi je okupano znojem, haljina mi se zalijepila za kožu. Da sam barem zgrabila hlače. Tabane mi svako malo probode kakav oštar kamen. Na jedan veći i naletim – jebemu! – i po svoj prilici slomim prst. Adrenalin me opija. Posrće m, padam, ali bolje i to, nego alternativa: bijesni Ambrogio.

polutami ogradu na i skočim nju, uzverem se prekoUvrha i usputugledam zapnem bedrom zahrđalinametal. Au! Sranje! Krvarim. Sad ću još i tetanus dobiti. Niz nogu mi curka nešto toplo: krv? Znoj? Sperma? Tko zna. Nemam vremena za

provjeru. Preskočim ogradu, skočim na tlo i pojurim prema amfiteatru. Ambrogio me sustiže: samo je nekoliko metara iza mene.

– Alvie! Stani! Stani i reci mi. Zašto si se pretvarala da si Beth? Što ste vas dvije planirale?

Kad se Ambrogio baci na ogradu, metal popusti pod njim.

– Želim znati koji se kurac događa. Jedina svjetlost dopire od napola punog Mjeseca: dovoljno

da vidim auditorij. Potrčim niza stube, prema pozornici. Oči su mi pune prašine, peku me i suze. Trepćem i trepćem, ali prašina mi uleti i u usta. Koraci su sve bliže: uhvatit će me. Sranje! Padnem i odmah ustanem iako me koljena peku, bole; iako me

mali prst ubija. Kašljem, grcam, jedva dolazim do daha.

227


Potrčim na pozornicu i uspnem se. Iza leđa su mi stu povi; okrenem se i zaletim prema njima. Sakrijem se iza jednog stupa,

čučnem i smanjim; zadržim dah. Vidim Ambrogia kako pritrčava pozornici. Brzo se premjestim za još udaljeniji stup. – Kad–tad ćeš se umoriti – viče Ambrogio. – Daj, Alvina! Izlazi! Reći ću svima što si napravila! Čuješ li me? Ne! Ne! Ne! Ne može ovo ovako završiti. Poklopim uši rukama, opjevam si I Should Be So Lucky i Shake It Off. Ambrogio

se u jednom skoku nađe na pozornici. Gledam kako se osvrće. U ruci mu nešto bljesne. Što to drži? Nož? Pištolj? Spreman je na osvetu.

Ne zna gdje sam: nije me vidio. Okrenut meni leđima,

polako i oprezno krene prema rubu pozornice. Ja na prstima

šmugnem iza idućeg stupa. Čučnem u najmračniji kutak: umorna sam, sve me boli, psujem, srce mi kuca kao da će eksplodirati. Naslonim čelo na hladni mramor. Koža mi je vrela. Grlo mi je suho. Između mene i Ambrogia sad su tri stupa. Treba mi votka. I na rubu sam plača. Okrene se i krene ravno prema meni.

S jebenim pištoljem u ruci! Sva se smanjim i zadržim dah. Dišem toliko tiho da ni sama sebe ne čujem. Samo tiho, Alvina. Ne smiješ se odati. Da barem imam svoj švicarac sa sobom ili barem vadičep. Da barem i ja imam pištolj. Dodirnem stopalom oveći kamen i zgrabim ga drhtavim prstima. Nije velik; možda dimenzija s icilijanske naranče, ali je težak i zašiljen najednom kraju. Ambrogio je sad korak bliže. Još bliže. Još bliže. Zna da sam tu negdje... tu negdje. Vidim mu samo obris: kreće se odmjerenim pokretima, polako, na vršcima prstiju, pokušavajući se sakriti u tam i. Prilazi mi

228


centimetar po centimetar; zagledan u tamu. Sve je tiho, čuje se samo njegovo disanje. Zvuči poput životinjskog; opasno. Poput režanja. Zadržim dah iako bih najradije vrištala. Ako ja čujem njega, čuje i on mene. Sad je na dva metra od mene. M etar. – Zašto si cijeli dan glumila Beth, Alvina? – kaže Ambrogio u tamu. – To nije bio plan. Što se zbiva? Skočim i snažno ga udarim kamenom po glavi. Podignem ruke i udarim ga još jednom, svom snagom. Padne na tlo, pištolj mu izleti iz ruke. Slijeće licem na pozornicu. Sad se ja nadvijem nad njega. Još uvijek držim zašiljeni kamen; cijelo mi tijelo drhti. Spremna sam na napad. Ambrogio pipa i lijevo i desno. Zgrabi

me za–gležanj. Sranje! – vrisnem. Drži me čvrsto. Nisam ga previše ozlijedila. Moram ga dokrajčiti, ali padam. Sad me već drži za oba gležnja, povlači prema sebi. Posrnem i sletim ravno na njega. Podignem kamen

iznad glave i zamahnem pa ga udarim po glavi, udarim još jednom, još jednom, još jednom. KRC! KRC! KRC! KRC!

Vrištim i plačem i tresem se. Konačno se smiri. Konačno se jebeno smiri, ali i dalje me drži za gležnjeve. Prsti su mu poput okova. Mašem nogama da se oslobodim. Prsti me izdaju i puštam kamen. Ruke su mi skliske, ljigave; i dlanovi i podlaktice, sve do haljine. Kap krvi visi mi s usnice: ima okus kao tatarski biftek.

Lice i vrat poškropljeni su mi Ambrogiovom krvlju. Tijelo mi je užareno, isijava. Zadihana sam, znojna i umirem od vrućine.

229


Hladni noćni zrak obavije svoje pipke oko mojih pregrijanih mišića kao da me zgrabila golema hobotnica ili lignja ili prsti leša. Pogledam Ambrogiovo tijelo i stresem se.

A tada skočim na noge, zateturam od njega i naletim na pištolj. Zašto Ambrogio uopće ima pištolj? Umalo me ubio. Bila sam blizu smrti. Tko je on? Tko su oni? Mislila sam da ih poznajem, mislila sam da su moja obitelj. Nemam ja pojma tko su oni. Bili. Priđem pištolju, podignem ga: nikad nisam imala pištolj

u ruci; samo igračke i pištolje na vodu. Nisam čak ni na paintballu bila. Odvagnem ga; hladan je i iznenađujuće težak. Neobičan. Stran. Uzbudljiv. Preplavi me novi val adrenalina. Ambrogiov

pištolj sad je moj. Zadržat ću ga. Pogledam ga, onako opruženoga na pozornici. Gol je; na sebi ima samo crne bokserice. Zatiljak mu je sav mokar od krvi. Uspravim se, odgurujući se i rukama i nogama. Polako dolazim do daha. Cijelo mi tijelo i dalje drhti, nemam kontrolu nad njim.

Ruke me bole. Bedra me bole. Ambrogio je nepomičan. Sigurno je mrtav. Valjda sam ga sredila? Čvrsto primim pištolj lijevom rukom i onako odoka ga uperim u Ambrogiovu gl avu. Primičem se tijelu centimetar po centimetar, oprezno; sagnem i spustim prste na Ambrogiov vrat. Napipam kucavicu. Brojim do deset.

Jedan, dva, tri, četiri... Hvala Bogu. Nema pulsa. Povučem ruku kao da još uvijek nisam sigurna da me neće zgrabiti ili ugristi. Ako se pomakne, pucat ću. Ali ne miče se. Mrtav je. Ne vjerujem! Mrtav je! Spašena sam! I što ću sada?

230


Dvadeset šesto poglavlje Udaram šakama po vratima što snažnije mogu.

– Salvatore! Salvatore! Lupam i lupam sve dok ne čujem korake unutra. Sranje, pištolj! Ako ga vidi, odmah će poludjeti. Bacim pištolj u grm pokraj vrata i nabacam nogom malo lišća po njemu. Poslije ću se vratiti po njega. – Che cosa? Che cosa? — kaže Salvatore. Vrata se naglo otvore. Visok je, snažan; i širi i viši od Ambrogia. Podsjeća me na američke hrvače, na jednog od onih komada iz WWE– a. Protrlja oči; siroti, probudila sam ga. Spavao je. Sigurno misli da ima noćnu moru: na vrata mu je došla ljubavnica okupana krvlju.

– O, minchia! Jesi li dobro? Misli da je krv moja.

– Salvatore kažem. I padnem mu u naručje, zaplačem, zacvilim. Odgurne–me i odmakne se, u šoku. – Betta! Što se dogodilo? Koliko je sati? – pogleda na sat, na ruku na kojoj inače nosi onaj Patek Philippe, ali sad ga nema. Naravno da ga nema, pola noći je. – Molim te, pomozi mi. Molim te – kažem grabeći ga za ruke, zabijajući nokte u njegovu kožu. Raširim oči poput Disneyeva lika. – Ubio bi me, nisam imala izbora! Salvatore probavlja to što je čuo. Izraz lica mu se polako mijenja. – Što? Tko? Ubio? – kaže.

231


– Ambrogio – kažem. Zagrizem usnicu: još osjećam krv. Prođem jezikom preko prednjih zuba. Progutam. – Ambrogio... Te htio ubiti? – kaže Salvatore. – Ne vjerujem! Ambrogio ne bi digao ruku na tebe! Pa on je rogonja! Pičkica! – Imao je pištolj – kažem. – Pištolj! Primi me za ruku, uvuče u kuću pa proviri van i osvrne se. Nigdje nikoga. Brzo zatvori vrata. Povede me u kuhinju i upali svjetlo: nepodnošljivo je jarko. Oči me zabole. Predugo sam bila u

tami. Trepćem kao jebena sova. – Sjedi – naredi mi. Salvatore na sebi ima usku bijelu majicu kratkih rukava i

prugaste zelene bokserice Calvina Kleina. Već sam ga vidjela napola gologa u vrtu. Znam da bolje izgleda kad nema majicu.

Nadvije se nad mene, visok i mišićav. Valjda visi u teretani po cijele dane. Jasno mi je zašto je Beth bio privlačan. Sigurna sam da bih se i ja na njezinu mjestu spetljala s njim. Kako je moguće da su svi Talijani tako jebeno seksi? Da živim ovdje, ne bih silazila s Tindera! Ali Beth nije bila takva. Nevjera uopće nije bila u njezinu stilu. Zašto je varala Ambrogia? Zašto je bježala od njega? Ambrogio je bio savršen. Dobro, bio je šugav u krevetu. Ali to nije mogao biti jedini razlog. Beth nije bila tip koji napušta supruga. Jednostavno nije. Meni to nije jasno.

Salvatore mi natoči čašu vode. Ruka mi drhti i prolijem malo. Ostatak ispijem naiskap. Pogled mi padne na sat na zidu:

1:13. Zanimljiva slučajnost. Točno u to vrijeme umrla je Beth. Salvatore stoji i sumnjičavo me promatra. Visok je najmanje dva metra. Da nisam do laktova u krvi i da mi haljina nije natopljena

njome, ne bi mi vjerovao, čini mi se. – Znači, misliš da si ubila Ambrogia? – kaže.

232


Izgleda da mi ni ne vjeruje.

– Jesam – kimnem. – Sigurna si da si ga ubila? Zapravo i nisam. U meni sumnja nabuja poput plime. Tlo

mi zapleše pod nogama. A što ako Ambrogio nije mrtav? Što ako ustane i krene za mnom? Pogled mi poleti prema vratima, ali sve

je mirno, mračno. Nema nikoga. Salvatore je provjerio i vrt. Automatska svjetla bi se ionako upalila da netko uđe. Duboko udahnem.

– Jesam – kažem. – Kako si ga ubila? – Kamenom. Čak i meni to zvuči apsurdno. Salvatore malo šuti, razmišlja o tome što je čuo. – U vražju mater – kaže. – Kamenom. Konačno je shvatio. Sad me gleda ljutito; njegove plave oči sijevaju. Što sam napravila? Hoće li mi pomoći? Hoće li me predati policiji? Salvatore se šetka po kuhinji, mišići ruku mu se napinju trzaju,što bosesenoge po kamenu. DvaTip metra Nije ni i čudo Bethudaraju sprijateljila s njim. je mišića. gorila. Trenutačno ljutita gorila. Grizli. O, Bože. Odjednom mi sine. Bethine modrice... doista ih nije napravio Ambrogio. On je pičkica. Nego Salvatore!

– Zašto bi te htio ubiti, pobogu? Je li saznao za nas? – Jest – kažem. Vrti mi se u glavi. Mislim da ću pasti u nesvijest.

Udarit će me. Prebiti. O, zašto li sam bacila pištolj? – Kako je saznao?

233


– Rekla mu je moja sestra – bubnem. Je li to uvjerljivo? Salvatoreu nije. – Zašto? – Mislim da ga je htjela za sebe. Takva je ona. Kravetina! Super, sjetila sam se da moram o Alvini u prezentu. Pametna sam ja.

Salvatore uzdahne. Mislim da mi sad vjeruje. Zašto mi vjeruje? Da Beth nije i njemu ogovarala Alvinu? Da i Salvatore ne misli kako je Alvina kuja?

– I gdje je? Tijelo, mislim – kaže. – Na pozornici u amfiteatru. –U amfiteatru? Koga vraga ondje radi? Da bar znam.

– Ne znam. Pobjegla sam iz vile, krenuo je za mnom – glas mi puca, u glavi se vrti. Vid mi se muti; plačem. Podignem dlan da obrišem suzu i ugledam krv. Salvatore se trese od bijesa. Em sam ga probudila, em sam mu donijela problem. Izgleda razjareno.

– I zašto bih ti pomogao? Pogotovo nakon onoga što si rekla? Koga sam vraga rekla?

– Mislio sam da više nismo prijatelji. Mislio sam da me više nikad ne želiš vidjeti. Da ne želiš imati posla sa mnom jer ti nisam želio pomoći oko onoga. Oko čega? Aha, stvarno; sjećam se da su se oko nečega svađali onaj dan. – Prijatelji smo. Oprosti mi – kažem. Jesam li dovoljno uvjerljiva? Da dodam još malo kajanja u glas? Suze mi sad padaju

234


same od sebe; pune mi oči i klize niz lice. Stvarne su. Već sam zaboravila kakav je to osjećaj. O, Bože, pa je li moguće da ja stvarno plačem? Pretvaram se u Beth... Neće mi pomoći. Zašto sam uopće došla k njemu? Prebit će me ili odvesti na policiju.

– I ne želiš da krepam? – Ne! Ozbiljno Beth? To si mu rekla?

Pitam se što je skrivio.

Sigurno nešto gadno. – Ne znam ja... Tako si rekla. Sranje, Beth. Super si zasrala stvar.

– Ali nisam tako mislila... Molim te. Molim te? — kako bi Beth postupila? Trepćem okicama, ali ne znam koliko sam zavodljiva ovako prekrivena krvlju. – Molim te – zarinem lice u dlanove, jecajući. Koga briga za krv. Već sam sva zamazana. Ako mi ne pomogne, to će mi biti najmanji problem. – Čekaj ovdje. Idem se obući – kaže konačno. Pogledam ga s nadom – ozbiljno? – trepćući kroza suze. – Hvala ti! Hvala, hvala, hvala! Spasio si me! Iziđe i nestane niz hodnik. Čujem kako se uspinje; korak mu je težak. Čujem ga kako hoda po katu. Pod škripi. Svjetiljka se klima. Koliko kila ima Salvatore? Dvjestotinjak? Ima masu rasplodnog bika.

Odem odložiti čašu u sudoper. Kuhinja izgleda kao izložbeni prostor; moderna je, blistava. Sve je po mjeri, sve s potpisom. Bosch. Smeg. Nespresso. Alessi. Sve izgleda potpuno novo, kao da je ovog trenutka stiglo iz salona. Lakirane bijele površine svjetlucaju. Ormarići su minimalistički. Stile Italiano. Na bijelom stolu sad se crveni krv: naslonila sam se i ostavila mrlju.

235


Dohvatim ubrus, namočim ga i obrišem stol. Nemam pojma gdje je kanta za smeće. Sve je sakriveno u ormarićima, a ako još nešto dodirnem, zamazat ću i to. Stojim nasred kuhinje s mokrim ubrusom u ruci. Ružičasta vodica kaplje na bijele pločice. Salvatore sjuri niza stube. TUP TUP TUP. Presvukao se u

tamnoplave traperice i usku crnu košulju. Stoji mu kao salivena, sigurno je šivana po mjeri. Zastane i n a tren se zagleda u mene. Primijeti ubrus.

Priđe mi i zgrabi ga, pa ga baci u kantu: sakrivena je u ormariću ispod sudopera. Aha. Moram to zapamtiti za drugi put. Ako bude drugog puta.

– Trebat će nam vode, moramo oprati krv. Imamo li kantu i spužvu? – Idemo – kaže. ***

– Gdje je? – pita Salvatore. Dacrni smo barem ponijeli svjetiljku. Noćse, jepokušavajući još mračnija. Golemi oblak prekrio je Mjesec. Osvrćem se orijentirati. Vidim stupiće. Stijene. More. Sranje! O, Bože, Etna se sprema na erupciju? Znala sam ja. Ovdje je opasno! Vulkan

pljucka dim i iskre. Lava se uzdiže u mlazovima; narančasta, žuta, zlatna, crvena. Vidim i stup dima. Oblak dima obasja munja. Osjetim i smrad sumpora. Zrak ima okus po vrelom kamenu. Pogledam Salvatorea, ali on ne vidi ništa od svega toga.

Možda njima stalno Nebimogu maknuti pogled s vrha vulkana.jeOpčinjena sam.ovako? A valjda bilo cool preživjeti erupciju... Ako je preživimo. Možemo pričati unucima o tome.

236


Isprva ga ne vidim. Pomislim da je nestao; da je ustao i

oteturao. Sve mi se čini nestvarno, kao da sam umislila sve te događaje. Kao da me zajebava moja vlastita sjebana mašta. Osvrnem se preko ramena: možda me i dalje proganja? Možda nam se prikrada s kamenom u ruci? S pištoljem? Zamislim si Ambrogia kao zombija. I tada ga konačno spazim: leži gdje sam ga ostavila. Dugačka crna sjena na sivom kamenu pozornice. Nepomičan. Tih. Mrtav. – Eno ga! Na pozornici! – kažem. Zagrizem usnicu toliko snažno da prokrvari. Salvatore pogleda u pravcu moga prsta. Osjetim da mu se

držanje promijenilo. mi doNisam kraja vjerovao, vidim. dok se nije uvjerio vlastitimNije očima. ni ja sama sebi.Ne Potrčimo stubama do pozornice. Nosimo vjedra puna vode da počistimo pozornicu: dok trčimo, voda pljuska i šljapka. Stopala su mi mokra, noge pošpricane. Koljena me jedva nose i svakih nekoliko stuba zastanem. Ima ih beskonačno mnogo. Koga ja vraga radim? Obuzme me osjećaj da promatram ovaj prizor izdaleka, kao da sam gledatelj u amfiteatru, a

grčka tragedija: što čina višesvikrvi, štomrtvi. više prosutih crijeva, to bolje. Do kraja zadnjeg će biti Odavde mi ubojstva izgledaju stvarna, ali na kraju predstave ustat ću i otići. Tri sata uzbuđenja, trilera, zabave. Katarza, aplauz, kraj. prikazuje se

Znam da je krv umjetna. Znam da su crijeva svinjska. Stignemo do pozornice i uspnemo se. Salvatore se uspne

prvi, pa se sagne i pruži mi ruku. Ne želim se uspeti, samo stojim i buljim. Ne želim mu prići bliže. Mislim da ću povratiti. Salvatore me grabi za ruke i podiže na pozornicu kao da sam lagana poput perca (da sam bar!). Hodam za njim do stupova što stoje u dnu pozornice, do tijela. I ukopam se na mjestu:

237


Ambrogiove su oči širom otvorene, bjeloočnice se ljeskaju na mjesečini. Gleda ravno u mene. Pogled mu je prazan; izgleda poput ribe u ribarnici tako otvorenih očiju i isplaženog jezika. Imaju li ribe jezike? Glava mu je napukla; oko nje se stvorila

lokvica krvi. Kosa mu je crna, vlažna. Ugledam komadić nečeg bijelog. Što je to? Je li to lubanja? Iza pozornice prizor je sve impresivniji. Počinje mi se sviđati taj njihov vulkan: Etna i dalje izbacuje lavu. Crvene iskre blistaju u tami. Spektakularna je, veličanstvena, zadivljujuća, božanska. Sad kad sam sigurna da me lava neće usmrtiti, ne mogu skinuti pogled s vulkana. Beth! Beth! Beth! –– Molim? – Moramo počistiti nered – kaže. Okrenem se od vulkana i posvetim pozornost tijelu. Priđem korak bliže; smrad krvi toliko je snažan da mi se želudac digne. Krv, sumpor i solju prožet zrak ispune mi nosnice i grlo; osjećam se kao da me netko udario preko usta, kao da sam ostala bez zuba ili pregrizla jezik. Kao da se davim krvlju, kao da mi je ispunila i

usta i želudac i pluća. Davim se, utapam, tonem u krvi. Pozornica je jedva vidljiva u mraku, skliska i vlažna. Izvučem spužvu iz kante i iscijedim je. Hladna voda zapljusne mi potkoljenice, stopala i rashladi slomljeni prst. Ribam pozornicu

spužvom, ali ne mogu isprati krv. Čak i u ovakvom mraku, još se jasno vidi: crna, uljnata krv. Trljam snažnije, brže, dok ne oderem zglavke o kamen. Sad i ja krvarim. Ruke me bole. Sranje, ne

mogu ja ovo. Samo sve pogoršavam. Ne mogu se riješiti krvi. – Beth? – Molim?

238


Što je sada... – Rekla si da je Ambrogio imao pištolj. – Jer jest! Jest! Imao je pištolj! – Pa gdje je onda? – kaže. – Ne vidim ga. – Ne znam... Možda mu je ispao. – Nema ga na pozornici. Ne vidim ga nigdje. Sranje.

– Sigurno je negdje ovdje. Namršti se pa stane ogledavati se uokolo. Amfiteatar je mračan, pun kutaka u kojima se ne vidi ni prst pred nosom. Golem je.

– Imao je pištolj – kažem. – Vjeruj mi. Salvatore uzdahne.

– O. K. Kako god. Pomozi mi da ga podignem – kaže. Bacim spužvu u kantu. Salvatore stane uz Ambrogiovu glavu, uhvati ga ispod pazuha. Spreman je. Ja obrišem čelo nadlanicom; sklisko je i mokro. Ne želim dodirnuti Ambrogiovo tijelo. Već znam kakvo će biti na dodir. Hladno. – Primi ga za noge – kaže. Ustanem i trznem se od boli. Koljeno! Sagnem se, primim

Ambrogiove gležnjeve, ali tada... Koraci. Svjetlo. Silueta.

– Che cazzo fai? – muški glas. Slap svjetlosti zabije mi se ravno u oči. Jauknem. Pustim Ambrogiove noge i ustanem. – Sranje – kažem.

239

Zaslijepi me.


– Merda – kaže Salvatore. Muškarac nam prilazi. Koraci su sve glasniji. Pritrči nam stubama; preleti ih sve u otprilike dvije sekunde i stane pred pozornicu.

Razbarušena plava kosa. Uniforma. Zaštitar. Pa naravno. A tko drugi? Sad bi bio pravi tren za suze. Klonem na koljena i zajecam.

– Che cazzo? Skoci na pozornicu. Obuhvati me rukom oko ramena.

– O, Boze, Bettal Što si napravila? – ja...ja... ja... – jecam. – Što se dogodilo, Betta? Jesi li dobro? – Dobro je – kaže Salvatore. Glas mu odjekne praznim amfiteatrom. – Suprug ju je napao pa ga je udarila. U nesvijesti je, ali bit će i on O. K. Zaštitar ustane. Obasja svjetiljkom Ambrogiovo tijelo koje sada izgleda još gore. snop svjetlosti obasja ga poput pravih reflektora pozornice. Izgleda kao rekvizit; uvjerljivi rekvizit s

dobrom šminkom i dobrim kostimom. Ali znam da nije pravo, da je od voska. Lutka. Lažnjak. Preplavi me mučnina. Okrenem pogled.

– Je li mrtav? – pita zaštitar. – Možda i jest – kaže Salvatore. – Molim te – kažem, ustajući konačno i ja. – Molim te, nemoj nikome reći. Morala sam se obraniti. Morala sam – kažem. me pogledaUuvražju oči i čak i primali toj će slaboj svjetlosti vidimZaštitar da je prestravljen. mater, podivljati od panike. Čini se da nikada nije vidio leš.

240


– Madonna mia – mrmlja tiho. – Betta, ti si ga ubila? Ne ovaj tip? – obasja Salvatorea, koji se lecne, okrene pogled. Prekrije oči dlanom. — Ja sam. Da, ja sam. Molim te, nemoj nikome reći – primim ga za ovratnik. Obasja me svjetiljkom i zaklopim oči. – Molim te. Molim te.

— Madonna mia! Jesi li sišla s uma? — kaže. — Jesi li ti poludjela? Znaš li što si napravila? Ovo je Ambrogio Caruso! I još uvijek stojiš tu? Moraš nestati! Znaš da će te ubiti! Moraš odavde! Pogledam zaštitara: gleda me panično, preplašeno, oči mu iskaču iz duplji kao onim čudnim zlatnim ribicama. Djeluje prestravljeno. me koja ubiti? Domenico? Emilia? Salvatore? Pa jaTko sam će jedina ubijaNino? u cijeloj Taormini. Čega se on boji?

– Sranje – kaže kao da se tek tada nečega sjetio. – Što ćemo reći mom šefu? Uspravim se polako, drhtavo, teturavo i zagrlim zaštitara. Da bar znam kako se mali zove. Čvrsto ga zagrlim i prislonim usnice na njegovo uho. – Ne brini. Sredit ćemo mi to... sredit ćemo sve. Htio me ubiti morala sam... – već jecam. Naslonim se na njega grudima, prislonim obraz uz njegov vrat, pomilujem ga po zatiljku. Kako se mali zove, jebemu? Da znam, šapnula bih mu ime u uho.

Zaštitar se malo odmakne, pogleda me u oči. I dalje ga preklinjem pogledom. Da sam barem savladala hipnozu. Da sam barem operativka CIA.

– Počistite to – kaže. – Odmah. Moj šef dolazi za sat vremena.

241


Dvadeset sedmo poglavlje Autocesta A18: Messina — Catania Salvatore mi je pomogao da natovarim Ambrogiov leš u prtljažnik njegova BMW—a. Vozimo se prema vidikovcu nekoliko kilometara od Taormine, prema stijeni tik nad morem.

Pitam se jesmo li se ondje nasukali. Kakva bi to slučajnost bila. Salvatore je u BMW– u, a ja u Ambrogiovu Lamborghiniju, vozim za Ostavit ćemo Ambrogiov autoganabarem rubu litice izgleda kaonjim. da se sam dovezao onamo. Da mogudazadržati. Možda mi ga vrate nakon što sve ovo bude gotovo? Prelijep je to autić. Stvarno bi mi krasno pristajao: mekani krov, vjetar u kosi. La vita e bella.

Mjenjač stenje i zapinje i štuca. Nisam sigurna čemu služe svi ti gumbi. Nemam pojma čemu služi koji brojčanik. Nije automatik. Jedva sam ga i pokrenula. Sad jurimo iz zavoja u

zavoj, a svaki je oštriji od prethodnoga. Sunce se polako uspin je pospanim obzorom. Mislim da je otprilike pet ujutro. Osim nas, na cesti nema nikoga. Nagazim gas do daske i adrenalin me

odmah ošine. Salvatore vozi i brzo i opasno. Uživam. Gotovo sam zaboravila da je u prtljažniku leš. Nikada nisam više uživala u životu. Sad kad znam da je Salvo na mojoj strani, malo sam mirnija. Da ne moramo paziti da ne privučemo pozornost, nagarila bih Taylor Swift ili našla Miley na radiju i pjevala iz petnih žila. Vjetar mi baca kosu u lice. Šiba mi obraze, uvlači se u usta i oči. Izvučem pramen iz usta i liznem hrapave usnice. Suhe su od

242


prašine u amfiteatru. Još me malo bole koliko sam ih jako zagrizla. Još osjećam okus krvi. Osjećam se poput vampira, ali sad kad sam Beth, nekog zgodnog vampira. Ja sam Kristen Stewart kao Bella Swan.

Još jedan zavoj i tada stanemo, glasno kočeći. Potražim pogledom Salvatoreov BMW. Parkirao se i izlazi iz auta. Izgleda

da smo stigli. Iskočim iz Lamborghinija i priđem Salvatoreu koji stoji uz rub visoke litice. Oboje se osvrćemo. Miluje nas topao povjetarac nježan poput kašmira. Pred nama se prostire polumjesec obale, u daljini trepere sitna svjetla, more je tek tamna

pruga. Za nekoliko minuta u tu će tamu sletjeti Ambrogio. Progutat će ga hladna crna voda i zaborav. Spavat će s ribama, mislim da se to tako ovdje kaže. Još nekoliko minutica i počet će ga grickati. Za nekoliko mjeseci od njega neće ostati ništa. Barem se nadam. Ima li u Sredozemnome moru piranja? Ima li kitopsina?

– Betta – kaže Salvatore, otvarajući prtljažnik. Primi Ambrogiove noge i pokaže mi glavom da priđem. Odlazim do Bembača. O. K., valjda je to – to... Primim Ambrogiove ruke; teškeiz su i hladne,Spustimo nestvarne. Zajedno ga podignemo i izvučemo prtljažnika. ga na tlo. TUP. Isuse, je li moguće da je u međuvremenu otežao? Ne bi li trebao biti lakši? Nije li ljudska duša teška 21 gram? Ogledam se po cesti u oba smjera. Najgore što se može dogoditi jest da naiđe kakav auto ili autobus ili policija. Sjetim se one japanske klinke koju sam slikala: sjedi do prozora u busu sa spremnim iPhoneom: KLIK, KLIK. Ravno na Pinterest: Moji praznici u Europi. Ili na sumnjivi dio YouTubea. Mogla bih napraviti karijeru jednim videom.

Kladim se da bih dobila više lajkova nego Fiumedinsi e Monte Scuderi,. Pogledam Salvatorea, gutajući knedlu.

243


– Mora izgledati kao samoubojstvo – kaže u dlan, paleći si cigaretu. Ostavi je obješenu u kutu usta, poput kauboja u Wyomingu sredinom pedesetih. Izgleda jako seksi.

– Dobra ideja – složim se. Ako me itko pita, potvrdit ću da je Ambrogio bio deprimiran. I maničan, ako treba. Na rubu. Plakao je svake noći. Nisam iznenađena da si je okončao muke. Bilo je to samo pitanje vremena.

– Nitko ne skače s litice gol – kažem, gurkajući Ambrogiovo tijelo nožnim palcem. Onim čitavim. — A čak i ako skoči, ne dođe gol do litice. Netko bi morao naći odjeću. Dobro sam se sjetila. Ambrogio na sebi ima samo crne bokserice. Ne bi bilo uvjerljivo. Izgleda da se ufuravam. Ide ovo meni.

– Istina – kaže . Vidite? Sve sam bolja. Učim u hodu. Od pomoći sam. Proaktivna sam. Prvi put u životu. Gledam Salvatorea kako skida košulju i uske plave traperice, pa se saginje i oblači Ambrogia. Odmjerim mu rit. Zastane mi dah: čak i u polumraku vidim da je pre seksi. Ima široka prsa, mišićava leđa; građen je kao igrač ragbija. Kao skakač All Blacksa. Dovoljno je visok. Kladim se da vježba najmanje dvaput dnevno. Zamislim Salvatorea gologa, malo fantaziram o

seksu uz liticu. Ne mogu se usredotočiti na zadatak. – Pomozi mi – kaže. – Podigni mu noge. Navučemo mu hlače, a zatim i košulju. Oboje mu je malo preveliko. Salvatore vjerojatno nosi broj veću odjeću (L, a ne M. Ili možda XL?), ali što je, tu je. Nemamo izbora.

244


– A cipele? – pitam, gledajući Salvatoreove tenisice. Mislim da su Air Jordan. Izgledaju jako cool. Vjerojatno ih želi zadržati. Znam da ja bih. Definitivno su ljepše od mojih starih Reebokica. – Cipele mogu pasti s noge – kaže. Istina. – A i ne nosimo isti broj.

Da policija pronađe leš u prevelikim cipelama, ne bi dobro završilo. Pogledam Salvatoreove tenisice: goleme su. Izgledaju kao peraje. Kladim se da je dobar plivač. Pitam se je li istina ono što kažu o velikim stopalima? Nadam se da ću saznati... Salvatore se sagne i primi Ambrogia za gležnjeve. Ja mu napipam ruke, pa ramena i na kraju ga uhvatim ispod pazuha.

– Spremna? – kaže. – Jedan, dva, tri... – podignemo tijelo i oteturamo do ruba litice. Sranje, sad kad sam sasvim blizu ruba, vidim do dna.

Visoko smo nad morem. U mraku se vidi tek bijela pjena što je valovi stvaraju razbijajući se o stijene pod nama. Fino, stijene će biti od koristi. Ako ga netko nađe, zaključit će da je rana na glavi nastala kad je udario o stijene. Kad ga netko nađe. Mislim da je to neizbježno. Pitanje vremena. Jedini mogući scenarij. Ovo je Europa, Alvie, a ne Hollywood.

Ne želim prići bliže rubu. Bojim se visine i ne želim pasti. Već mi se sad vrti. Malo mi je i muka. Ljuljam li se ja ili se ljuljaju valovi? Moramo prići sasvim do ruba inače nećemo moći dobro zamahnuti tijelom. Centimetar po centimetar se primičemo rubu. Ne usuđujem se pogledati preko. Tijelo visi među nama poput mreže za spavanje. Osjećam da mi klizi iz ruku; moramo ga baciti jer će mi inače ispasti. Prespori smo. – Čekaj malo – kaže Salvatore. Čekaj? Zašto, zaboga?

245


– Zašto? Što je? Spuštamo tijelo na tlo. Zadihana sam, znojna. Dovršimo više ovo. Moramo se riješiti tijela. –Sad? Beth, moram Imamo te neštoposla, upitati. Ozbiljno? Salvatore! Što ako netko naiđe? Što ako naiđe policija? – Naravno – kažem. – Što je? – raspali s pitanjima. Nije da smo usred posla...

Pogledam ga u oči, ali još je mračno. Ne vidim mu lice, ne mogu pročitati što misli. Što se zbiva? Okrene pogled od mene. O, Bože, je li moguće da je još ljutit? Hoće li i mene baciti s litice? Što li on zna? – Beth, hoćeš li se nakon ovoga smiriti? Cijeli prošli tjedan... svega mi je dosta. Prvo ono sranje s tvojom sestrom, a sad ovo?

Imam osjećaj... Ne znam. Kao da te više ne prepoznajem. Kao da nisi sva svoja.

– Obećavam. Obećavam, Salvo. Gotovo je. Bit ću ona stara – sve obećavam i to sa smiješkom. Kako god želiš, Salvatore. mi ono sranje s tvojom sestrom? što mu jasno.Ali Sigurno su tose znači, zbog toga svađali. Sigurno on znaNije Bethin plan. Da ga barem mogu pitati...

Ne kaže više ništa. Stoji potpuno nepomičan. Nadam se da sam ga uvjerila. Nadam se da mi vjeruje. Pogledam Ambrogiovo

tijelo: sad izgleda bezopasno, ovako miran u prašini. Ne izgleda kao monstrum otprije, krvožedna zvijer koja me ganjala po amfiteatru. Podignemo ga i zavitlamo preko ruba litice.

246


Park prirode Fiumedinisi e Monte Scuderi, Messina, Sicilija

se ruke u BMW Salvatore u bez riječi. Želim puši iVozimo nadohvat leži– kutija cigareta MS cigaretu – ali još –sam uvijek Beth i ne želim objašnjavati zašto pušim. A i vjetar je prejak. Pogledam Salvatorea iz profila. Jebemu, kako je seksi: rimski nos, naglašene vilice, tijelo akcijskog junaka. Mogao bi biti kaskader za Jasona Bournea ili Thora. Moja je sestra imala dobar ukus, to

joj priznajem. Šteta za Ambrogia, i on je bio lijep, ali Salvatore bi mogao biti još bolji. A Ambrogio je bio loš čovjek. I šugav u krevetu. Jebeš ti njega, Stvarno je dobro ispalo. Salvatoreova je kosa pri ovom svjetlu tamna i gusta, a ne tamnoplava kao inače. Vijori za njim. Ima kratku bradicu, kao da se nije obrijao tjedan dana. Izgleda onako kako si ljudi zamišljaju umjetnike. Briga me što vi mislite, ionako sam neshvaćen! Nevjerojatno je seksi.

Salvatore vozi kući drugim putem. Ne znam zašto. – Gdje smo? – U parku. – Nismo ovim putem došli. – Znam. Vozimo kroz gustu šumu. Skrene na cesticu koja je na korak od šumske staze i naglo stane. Šuma vonja po vlažnom tlu i lišću što truli. Mrtvački je tiha. Nije li noć najmračnija tik pred zoru? Mislim da se tako kaže. E, pa istina je. U središnjem Londonu nikad mračno. Ni doista je cvrkut nije pticadoista s okolnih stabala. Šuma tiho. se tekJedini budi.zvuk Zaštoovdje je stao ovdje? Hvata me panika. Iskustvo mi govori da su šume Sicilije

247


sjajno mjesto za zakopavanje leševa žena koje izgledaju točno kao ja. Salvatore me nekako čudno mjerka... Ili će me poljubiti ili će me ubiti. Sranje. Oboje smo zaprašeni i znojni i poprskani krvlju. Ja sam u kratkoj haljini, bez cipela i rublja. On je samo u rublju (bokserice

Calvin Klein) i tenisicama. Ako nas itko spazi, bit ćemo sumnjivi na prvi pogled. Ne treba biti genije da ovakav prizor netko poveže s tijelom bačenim na stijene. Moje koljeno još krvari, a ni

bedro nije ništa bolje. Slomljeni prst me ubija. Čujem vlastito disanje; plitko je i nemirno. Ako nasrne na mene, neću se spasiti. Nemam šanse protiv njega ovdje, usred ničega. Presnažan je. Nema oružje. Nema ni kamen. Zašto li sam bacila pištolj? Još se nije razdanilo, ali vidim mu bicepse: snažan je kao vol. – Salvatore? – šapnem. Ne mogu izbaciti iz glave Bethine modrice. Crne i plave i

ljubičaste i zelene. Na obje ruke. Prvo jedna modrica, pa još jedna. Rekla je da je sama kriva što ih ima, pokušala ih je prekriti korektorom. Stisnem oči i zadržim dah. Napeta sam kao puška. Srce mi skače u grudima kao da pokušava iskočiti i pobjeći. Koga ja vraga radim ovdje usred noći? Usred šume? Želim kući. Salvatore se nagne i strastveno me poljubi – poljubi Beth, naravno – i ne stignem se ni snaći, a već mu uzvraćam. Zavuče prste u kosu na mom zatiljku, zarine mi prste u lubanju i ljubi kao

da nikad neće prestati. – Oprosti – šapne uz moje usnice. – Ne mogu više čekati. Previše te želim. Ni ne pokušam ga spriječiti. Zašto bih? Pa on je doista bio Bethin ljubavnik. Ne znam zašto. Nije to nalik na nju, bez obzira na to koliko je Salvo seksi. Možda ga je iskorištavala. Možda joj je

248


trebala njegova pomoć za bijeg. Možda ga je iskoristila kao i mene. Ništa mi drugo nema smisla. Zato lijepo odgovaram Salvatoreu istom mjerom i znate što? Super mi je. Mislim, kako ne bi bilo? Pa seksi je za popizditi: seksi je kao Channing. Odjednom

ga se uopće ne bojim. Osjećam se kao da ću iskočiti iz kože od gušta. Srce mi i dalje prebrzo tuče. Salvatore grabi naramenice moje haljine i strgne ih, povuče ih niz moja ramena i zarinu mi se u kožu. Njegove snažne ruke povuku me kao da sam igračka, pribiju na njega. Uzvraćam mu poljup ce. Ramena su mu kao isklesana, koža glatka i vrela. Već sam vlažna; bolno ga želim. U životu nisam bila ovoliko napaljena. Ljubi me po vratu, gricka, liže. Osjećam ga kroz bokserice: krut je, napet. Uvučem ruku pod pamuk i primim ga: gladak je i tvrd kao Mr. Dick. I golem.

Baci me na leđa na suvozačko mjesto, pa ga gurne unatrag. Povuče polugu i sjedalo se spusti. Zna što radi... jer je ovo već radio. S mojom sestrom? Uspne se na mene. Ležim gola, prljava, prekrivena krvlju. Sigurna sam da izgledam jezivo. Ali želim njega, a i on želi mene. Želim ga u sebi. Preklinjem ga bez riječi. Samo želim svršiti. s njega, ali zapnu mu za bedro: nije da imamoStrgnem previše bokserice mjesta. Doista je golem; izgleda da je istina ono o stopalima. Primim ga rukom, onako vrelog i krutog, a zatim i

ustima: sladak je, slastan, savršen. Uživam u okusu, želim ga cijelog progutati. Uvlačim ga duboko u usta, mičem glavu gore– dolje cijelom duljinom, klizim jezikom po njemu. Salvatore stenje

od užitka. Odjednom me zgrabi i podigne sa sjedala, okrene tako da

sam sagnutaimali prekodovoljno naslona. Sreća naša da je ovošuštanje kabriolet,omota inače ne bismo prostora. Čujem kondoma. Gurne me licem u naslonjač i okusim kožu. Bože, kako

249


ga želim. Osjećam ga iza sebe; želim ga odmah u sebi. Zgrabi me za ramena. Malo me zaboli, ali briga me. Znam da ću svršiti čim me dodirne. Na rubu sam eksplozije. Zabije se u mene, grabeći mi grudi. Pri svakom pokretu od šavova na sjedalu me zapeče koža. O, da.

Lakša sam od zraka. Negdje u šumi oglasi se kukavica. Taormina, Sicilija

Promatram vodu što mi se prelijeva preko natečenih stopala; sivasklizne je od prašine. Prelijem malo vode i po bedru, sperem krv. Voda s mene ružičasta. Porezotina me zapeče. Isperem koljeno. Za rub rane zalijepio se p ijesak. Već se skorila. Pročeprkam noktom i strgnem malo korice: rana odmah prokrvari. Voda pocrveni. Dohvatim spužvu i pošteno istrljam kožu. Razmišljam o Salvatoreu, o tome kako nam je dobro bilo. Još ga osjećam; njegov kruti kurac, njegovu slankastu kožu. Zaklopim oči i slušam vodu kako pljuska i šumi oko mene. Nasmiješim se.

A tada razmislim i o tijelu. Bila sam u velikoj opasnosti. Ambrogio me mogao ubiti.

Kakva sreća da sam ja njega prva. Što li je Ambrogio planirao? Sigurna sam da plan nije smislila moja savršena sestra. Ne, ne: plan je bio samo njegov. Izluđuje me to. Ali moje sestre više nema. A nema ni Ambrogia. Počinio je samoubojstvo. Nemam se čega plašiti. Ujutro, nakon dosta izležavanja, ustat ću i pitati gdje je Ambrogio. Neću biti previše zabrinuta. Samo ću se baviti svojim stvarima. Možda odem na masažu. Na manikuru. Na čišćenje lica. Na jedan od onih tretmana kad vas zamotaju u foliju

250


kao sendvič spreman za torbu. Ali nakon nekoliko dana, kad se Ambrogio ne vrati i ne bude se javljao na telefon, kad ni njegovi

prijatelji ne budu znali gdje je, nazvat ću policiju. Luda od brige. Je li bio potišten? Pa sad, kad već pitate... Da, djelovao je snuždeno u zadnje vrijeme. Kao da ga nešto muči. Joj, sad se sjećam... Spominjao je da više ne može ovako. Nisam se zabrinjavala, mislila sam da je to samo uobičajeno pretjerivanje. “Ako tvoja majka još jednom nazove, pa ja ću se ubiti.” “Ne mogu vjerovati da nismo pobijedili na Euroviziji, ubit ću se!” Tako to.

Da sredim i zaštitara? Za svaki slučaj? Možda b ih trebala. Ali pomogao nam je... a i tko zna, možda mi još koji put dobro dođe. Moram razmisliti što ću s njim. Sviđam mu se, čini mi se. Sviđala mu se Beth. Obrišem se mekanim ručnikom i navučem Bethinu Armanijevu spavaćicu, onu sa sićušnim ružicama izve zenima po rubu. Preslatka je. Zavučem se u krevet. Beth i Ambrogio imali su king–size krevet pa imam dovoljno mjesta za pošteno rastezanje, kotrljanje i preokretanje. Zavalim se na mekane jastuke, omotam mekanom svilenom plahtom i zaspim. Imala sam naporan dan.

251


PETI DAN:

Neumjerenost u jelu i piću Koliko Pringlesa možete strpati u usta? Moj osobni rekord je 19! @AlvinaKnightly69

252


Dvadeset osmo poglavlje Beth je bila kriva za to što su me uhitili zbog krađe u robnoj

kući 1999. Beth je bila kriva i za to što sam počela krasti. Dok smo bile male, Beth je imala izmišljenu prijateljicu. Zvala se Tallulah. Samo ju je Beth vidjela i samo je Beth čula što joj Tallulah govori. “Oh, Tallulah, kako si zabavna”, rekla bi odjednom, kikoćući. Znala sam da razgovaraju o meni, prasice. Satima bi se zabavljale

zajedno; igraleizmišljena princeza,prijateljica. vila, mamaPai beba. znamNe zašto joj ni je uopće trebala imala Ne je mene. znam otkud joj: ja nisam nikad imala izmišljenu prijateljicu. Nisam je n i željela. Možda sam zato bila toliko usamljena? Majka je ohrabrivala Bethino druženje s Tallulom, postavljala tanjur i pribor za nju svake večeri, kupovala slatkiše i za nju, slala Talluli čestitke za njezin izmišljeni rođendan, pozivala je k nama na blagdane. “Beth, dušo, hoće li Tallulah s nama u kazalište? Moramo i za nju kupiti kartu!” Bile su lude kao puške. Tallulah je dobivala više pozornosti nego ja. Tallulah je bila važnija od mene. A tada, na naš osmi rođendan, dosadilo mi je. Rođendan je moj dan, a ona tamo nema što tražiti. Kravetina. Ukrala sam si Mars čokoladicu iz automata u školi. Strpala sam je u rukav prevelikog sakoa školske uniforme dok nitko nije gledao. Sline su mi curile, srce tuklo poput bubnja. Uzbuđenje je bilo nevjerojatno. Do kraja dana sam je nosila u torbi, u tamnoplavom ruksaku

Jansport. Ni na što drugo nisam mislila cijeli dan; nisam čula ni riječi na engleskom, ni na povijesti, ni na likovnom. Mislila sam

254


na svoj Mars, sva nabrijana. Kad sam poslijepodne došla doma, gurnula sam ga pod jastuk. Morala sam ga sakriti. Kasno navečer, kad sam čula da Beth već hrče na gornjem krevetu, pokušala sam podmititi njezinu frendicu da se pokaže i meni. – Bok! Tallulah? – rekla sam slatko. – Imam čokoladicu. Ako iziđeš, dam ti pola. Čekala sam i čekala, držeći sve vrijeme jastuk objema rukama: plan je bio zadaviti Tallulu kad se ukaže. Čekala sam satima ili se barem tako činilo. Nije izišla. Naposljetku sam sama pojela Mars. Bio je slastan; sladak, ljepljiv i zabranjen. Moje prvo zabranjeno voće.

Nastavila sam svoj pohod na slatkiše i tko zna koliko bi to potrajalo da me zaštitar u robnoj kući 1999. nije uhvatio s rukom u staklenci punoj lizalica, s džepovima natrpanima šarenim voćnim karamelama i ustima punim pjenastih ružičastih medvjedića. Pozvao je policiju, a policija je nazvala moju majku. Bila sam premlada za zatvor. Mislila sam da

će mama potpuno poludjeti od bijesa, da će urlati na mene danima, ali ništa. Nije me čak ni kaznila. Ni toliko joj nije bilo stalo.

Da objasnim: slatkiši su mi bili zabranjeni. Mama mi nije davala džeparac. Govorila je da ga ne zaslužujem, da zločesti ne dobivaju nagradu. Slatkiše mi nije davala jer sam bila debela. Kao kuća. Mama je doslovno tako rekla: debela si kao kuća, imaš guzicu kao autobus. Nisam smjela jesti slatkiše kao Beth i sva druga djeca. Znam, znam: Beth bi katkada podijelila svoje slatkiše sa mnom. Dok mama ne bi gledala, dala bi mi pola vrećice bombona. Ali ja sam htjela cijelu vrećicu. Vlastitu. Htjela sam da majka i meni kupi nešto slatko.

255


Onaj Mars bilo je stvarno lako zdipiti. Mama nije ni primijetila. Nije imala pojma da sam ga donijela doma. Da mi

više ne treba njezin šugavi džeparac jer mogu ukrasti što god poželim. Da mi ne treba nitko i ništa. Dakle, Beth je bila kriva što sam uopće morala krasti. Nju krivite, a ne mene.

Petak, 28. kolovoza 2015., 9 sati Taormina, Sicilija

Mamma, mamma! Probudi me Ernestov glas. Emilia ga unosi u moju sobu. – Dobro jutro, signora – kaže. – Kako ste?

– Mamma – ponavlja Ernie, pružajući ručice prema meni. Plače; krupna suza slijeva mu se niz lišce. Siroče malo. – Dobro jutro, Emilia — kažem, protežući se i sjedajući. Kosti mi krckaju, zglobovi škljocaju. Nešto nije kako treba. Ne osjećam se dobro. Podmetnem jastuke pod leđa i primim Ernesta. Molim te, prestani plakati. Molim te, zašuti. – Psst, psst – zagrlim Ernesta, privinem ga na grudi i nježno mu protrljam leđa. – Samo je htio mamicu – kaže Emilia, sliježući ramenima. – Da vam donesem kavu? Skoro je deset.

– Može, hvala – kažem. Ernesto još uvijek jeca; njegove tople suze kapaju na moju kožu, a hladne sline na grudi. Čvrsto ga zagrlim, milujući ga po kosi. – Psst, psst. Emilia se nasmiješi, okrene i krenem prema vratima. – Emilia?

256


– Molim? – zastane već na vratima. – Jesi li vidjela Ambrogia? – Ne, signora. Jutros još nisam. – Znaš li kamo je otišao? – Ne znam, signora. – Možda opet na more? Plivati? – Možda, signora. Auto nije pred kućom. – O. K. Nazvat ću ga. Hvala – kažem. Emilia ode, a ja se posvetim malcu koji i dalje cendra u

mom naručju. O, Bože. Što li hoće? Što da radim s njim? Klinci ne dolaze s uputama za rukovanje. sjećam se da smo urecimo. školi učili išta o djeci. Bilo bi korisnije odNejebenog tjelesnog, Da čujem, molim vas, kad će mi u životu trebati hokej na travi? Moram se brzo snaći s malim. Ustanem, noseći Ernia, i umalo padnem. Sranje, moj palac! Ne mogu hodati bez boli. Ne mogu ni stajati! Ernie sad plače glasno i prodorno. Mogao bi razbiti stakla drekom. Ljuljam ga da ga smirim, šapćem mu. Naprijed–natrag. Molim te, prestani plakati. Pogledam ga u oči i u njima vidim paniku. Zna li da nisam njegova majka? Klinci imaju nevjerojatan njuh, kao svinje i

njemački ovčari. Moram staviti Bethin parfem, Miss Dior Cherie. Možda to upali. Malac plače. I plače. Plače sve glasnije, sve odlučnije. Glas mu je sve viši i viši i naposljetku mislim da postaje nadzvučan, da ga samo psi čuju. Trese se od plača i jecanja.

257


Zvuk mu zapinje u grlu. Stenje. Cvili. Guta zrak.

Upomoć. Gdje se ovo gasi? U sobu uđe Emilia s mojom kavom na poslužavniku. Spusti ga na stolić pokraj kreveta, pa podigne pogled prema meni. I problijedi.

– Signora! – kaže glasnije i od Ernestovog cendranja, ne skidajući pogled s mojih ruku. – Jeste li dobro? Pogledam se: ruke i ramena su mi prekriveni gadnim, modrim masnicama. Odakle se to stvorilo? Nisam ih primijetila. Emilia nije ni spazila moj slomljeni palac i moje poderano koljeno

(mnogo crvenije i natečenije i gnjusnije od masnica). Svaki me mišić u nogama boli, a stopala me peku. – Imate porezotinu na koljenu! – kaže ona tad, pokazujući moju nogu.

– Ma dobro sam – kažem, svjesna kako izgledam. Šteta što stojim pred njom samo u kratkoj spavaćici. – Ustala sam na toalet noću i spotaknula se na rub tepiha. Možeš primiti Ernieja dok se oblačim? Sumnjičavo me pogleda, tresući glavom. Mislim da mi nije povjerovala. – Signora, hoćete li da pozovem policiju? – Ma, joj, ne treba. Stvarno sam dobro – nasmijem se neuvjerljivo.

Malo me promatra kao da će još nešto reći, ali predomisli se.

258


Pružim joj malenoga; i dalje plače, urla, otima se. Iz gleda kao ljutita hobotnica. Emilia ga zagrli i poljubi u čelo. – Ma, ma, ma, ma – kaže mali. plakatimožda za manje od minute. zna nešto Prestane što ja ne znam; je telepat, kao oniEmilia šaptačivaljda konjima. Ima neko sedmo čulo. Još me jednom zabrinuto odmjeri od glave do pete, uputi mi prijekoran pogled, ali ipak konačno izađe i zatvori vrata za sobom. Hvala vragu više. U glavi mi još odjekuje Erniejevo vrištanje, zaglušno i nezaustavljivo. Glava me boli. Ubija me ta njegova dreka. Šumi mi u ušima kao da sam prislonila školjku. Obrišem sline s grudi. Stvarno je teško biti

majka.Dovučem Ne znamse štodobihkupaonice da nemam pomoć. se u zrcalo. Modrice i pogledam na mojim rukama izgledaju identično kao Bethine: na istim su mjestima, istog su oblika i veličine. Doduše, njezine su bile tamnije. Skoro crne. Stresem glavom i namrštim se. Ambrogio me nije ni dodirnuo. Nije mi jasno. Očito su masnice nastale sinoć kad me Salvatore onako prikovao za sjedalo u autu. Nisam ni primijetila koliko me grubo stegnuo. I Beth i ja lako dobijemo masnice. Genetski smo takve. Valjda je to bilo to.

Ali nešto opet nema smisla. Ako Ambrogio nije tukao Beth, zašto je onda bila onako jadna? Cmizdrava, razdražljiva, uplakana. Zašto je govorila onakve gadosti o meni? Nikad je u životu nisam vidjela toliko nervoznu. Kao da je bila druga osoba. Kao da je sišla s uma. Puknula kao kokica. Dijamanti u torbici znak su da je namjeravala pobjeći. Protrljam jednu modricu dlanom; izgledaju gadno, ali ne bole toliko. O. K., dobro. Ambrogio nije bio nasilnik, ali nešto je mutio. Ambrogio misli da njih dvoje zajedno provode plan. Da su sudionici. Ili suradnici. Tako je rekao: imamo plan. Ali Beth se zamijenila sa mnom...

259


Možda me željela spasiti? me želio ubiti. Ona me željela spasiti. Željela je pobjeći od njega. Zato je Ambrogio bio toliko zapanjen kad je shvatio da smo se zamijenile. Zašto si obučena kao Beth, Alvina? Prevarila ga je. Droca mala lukava. Moram još malo promisliti o svemu, ali mislim da sam je sku žila. Pa ja sam prava Miss Marple. Ženski Sherlock Holmes. Trebala bih se javiti To je to. Sigurno je to. On

Scotland Yardu.

Dohvatim četkicu – sad više nije važno koju – i odem oprati zube. ***

Plivam od kraja do kraja bazena, krug za krugom. Prsno, da

ne smočim kosu. Gore, dolje. Gore, dolje. Jebeno je vruće. Voda me malo hladi, a i plivanje je dobro za rit. Beth je umjesto riti

imala breskvu i to ne do kraja zrelu. Moram se malo učvrstiti. Treba mi za sve one divote u Bethinom ormaru: vidjela sam seksi

Balenciagine kratke hlačice, ali sad bi ih bio zločin obući. Hot shorts i celulit ne idu jedno s drugim i točka. Želim okruglu, čvrstu rit. Kardashian rit. Bolju nego Bethinu. A do nje ću morati doći plivanjem jer mrzim sve druge oblike tjelovježbe (osim seksa). Kao mlađa bavila s am se atletikom, ali sad mi više nije do trčanja. Ne volim se znojiti (osim tijekom seksa). A kad plivate, ne znate da se znojite. Plivanje je

baš za mene. Sranje. Ako sam sad Beth, morat ću i na pilates. Kladim se da je imala privatnog trenera. A taj će se pitati zašto sam odjednom tako mlitava.

260


Usredotočim se na krugove po bazenu: sedmi, osmi, deveti, deseti. Probat ću otplivati dvadeset prije nego što se onesvijestim i odem pušiti. Pokušam rastjerati misli iz glave. Opustiti se. Meditirati. Već sam dugo prenapeta. Vrijeme je za malo odmora. Zadnjih nekoliko dana bilo je baš naporno. Nisam očekivala toliko muke. Pa došla sam na godišnji, za Boga miloga! Želim se opustiti. Ali iz glave mi ne izlazi Ambrogiovo lijepo, osunčano lice. Nikako da ga se riješim. Da vam kažem istinu, razočarana sam. Osam dugih godina fantazirala sam o tom tipu. Sve od one kobne noći kad sam ušla u bar pokraj Bethina faksa. Od čarobne noći koja je promijenila naše živote. Doista sam vjerovala da je Ambrogio pravi. Bacila sam osam godina života – osam godina koje sam mogla provesti maštajući o nekome drugome. Mogla sam se baciti na Channinga... znam, znam – on je u Hollywoodu i tako, ali mogla sam se preseliti u L.A. Saznati gdje živi. Pratiti ga do kuće jedne večeri kad završi snimanje... Trinaest, četrnaest, petnaest, šesnaest. Uglavnom. Mnogo sam očekivala od Ambrogia. Mogli smo biti savršen par. Mogla živjeti ovdje zauvijek, u jebenoj vili, uS jebenoj savršenoj vili sam s njim i našim savršenim djetetom. njegovim seksi autićem. Ali ne, Ambrogio je morao sve sjebati. Sve je pokvario. Još se naljutio na mene. Kako nije shvatio da pokušavam popraviti njihova sranja? Izvući nešto dobro iz cijele te situacije. Za što se nije mogao praviti da ništa ne zna. Koga briga jesam li Alvie ili Beth? Mislim, ozbiljno: u čemu je razlika? Dobro sam odigrala ulogu. Mogao se i on malo potruditi. Trebala

mu je žena. Ernieju je trebala majka. Ambrogio... Ambrogio... Ambrogio... jebi se. Sreća da sam na piluli, inače bih mogla (opet) biti trudna s tim luzerom. Zašto

261


uvijek ja moram misliti na sve? Tipično muško. Sedamnaest, osamnaest, devetnaest, dvadeset. Uz rub bazena, ondje gdje je

Beth razbila glavu, vidim crtu sasušene krvi. Gore desno. Još čujem ono KRC! Ne želim ni misliti na to. Pljusnem malo vode po mrlji i obrišem je prstom, gotovo. Okrenem se prema vili i ugledam Emiliju: stoji pred kuhinjskim prozorom, gleda me. Kad

primijeti moj pogled, okrene se i vrati brisanju prašine. Odatle nije mogla vidjeti krv, nemam se čega bojati. Nije me skužila. Samo cool, Alvina. Ne uzrujavaj se. Uspnem se uza tri male

srebrne prečke ljestava što svjetlucaju na suncu i obrišem se Bethinim ručnikom. Dosta bi bilo mozganja o Ambrogiu. Pokazao se kao razočaranje. I opasan, usto. Previše smrtonosan da ga poštedim. Za Boga miloga, pa htio je pucati na mene! Pripalim si pljugu i zavalim se na ležaljku. Zaklopim oči. Odsad ću se baviti samo Salvatoreom. – Signora, Nino vas je došao posjetiti. Da ga pustim unutra? Emilijin glas me prene iz sanjarenja. Nisam ni čula zvono. Nino?

Koga vraga Nino radi ovdje? Sigurno traži Ambrogia. – Može – kažem, popravljajući kosu i sjedajući u ležaljci. – Neka dođe ovamo. – Si, signora. Un momento. Emilia pogleda moj Marlboro Light i namršti se, ali ipak se okrene bez riječi i ode u vilu. Obrišem kapi znoja s čela. Već se pržim. Podnevno sunce ovdje je okrutno. Prebacim pareo preko ramena da pokrijem

modrice, nabijem Bethine goleme sunčane naočale i ugasim cigaretu. Moja je krinka savršena. Nino iziđe na terasu glasno poput kamiona. Čujem njegove bizarno glasne korake na kamenu

262


terase. Prilazi mi i istodobno se ogledava po vrtu. Ha! Ambrogia

neće naći, koliko god ga tražio. Približava se. Gleda me. Želudac mi se stegne i obgrlim koljena. Pitam se koliko je dobro Nino poznavao moju sestru. Malo zadrhtim i niz kralježnicu mi se spuste ledeni prsti.

– Gdje je professore, jebemu? Trebali smo se naći! Navučem pareo oko sebe: sjedim u kukuljici. Nino se nadvije nad mene i ležaljku poput kakvog zlokobnog monolita. Čeka. Skine naočale ljutitim pokretom. Oči su mu poput dvije crne rupe. Na lijevom obrazu ima dugačak ožiljak ružičast poput gliste.

– kažem, pitajući se zašto ga tako zovu. Možda – Professore? zato što ima diplomu? Nasmiješi se nekako zlo, pokazujući pritom zlatni zub. – Tvoj jebeni muž. Gdje se skriva? Aha, već vidim: nismo si dobri. – Ne znam. Nisam ga vidjela od sinoć. Jutros sam dugo spavala, a kad sam se probudila, nije ga bilo.

Nino se namršti i nasred čela stvori mu se duboka crna brazda. Ne vjeruje mi. Odmjerim njegovo lice, njegove impozantne brčine, mišićavo, vrlo vitko tijelo. Da je Nino

životinja, bio bi jedan od onih borbenih pijetlova na Tajlandu: ljuti kokotić. Spreman iskopati vam oči. Kandžama izgrepsti grlo. Ali Nino je i nekako magnetski privlačan. Ne možete skinuti pogled s njega. Očarava, hipnotizira, kao ona zmija iz Knjige o džungli. Kaa. Nije zgodan, ali je karizmatičan; jedan od onih koji su rođeni s neuništivim šarmom, nesalomljivim samopouzdanjem. Neobično je privlačan. Nije star – možda ima oko 35, najviše 40 – ali previše je bio na suncu i koža mu je

263


uništena. Ima bore na čelu, oko usta. Ne izgleda kao da je uopće čuo za SPF. Čisto sumnjam i da koristi kreme za lice. – Ne javlja se na telefon. – Znamali–jakažem, zabrinuto – posla Maločas ga nazvala, sam samo mislilagrizući da imausnicu. drugog i dasam se zato ne javlja – slegnem ramenima. – Pokušala sam nekoliko puta. Nino iz jakne izvuče kutiju crvenog Marlbora. Jakna je kožna, s velikim metalnim zakovicama. Sigurno se kuha u njoj. Ponudi mi cigaretu, ali odma hnem glavom. Izvadi šibicu i pripali si cigaretu, pa mi otpuhne dim u lice. Gledam kako šibica pada na pod, treperi. Nije ju ugasio. Gledam je dok se sama nije ugasila.

– Što ti je s nogom? – pita me Nino, pokazujući moj palac. – Izgleda sjebano.

– Ništa strašno. Pala sam. Gurnem noge pod ležaljku i okrenem glavu od njega, prema bazenu. Puše lagani vjetrić, toliko lagan da ga jedva osjećam, ali površina vode naborana je. Nino sjedne do mene na ležaljku i podlaktice nam se dodirnu. Miriše po koži: jakna mu miriše zagrijana suncem. Zagleda mi se u oči; upitno, sumnjičavo. Sigurno zna kad netko laže. Cijelo mi se tijelo ukoči: pretvorim se u kip.

– Betta, još te jednom pitam. Gdje ti je suprug? – kaže grublje. – Mislim da znaš – njušim duhan u njegovu dahu, vid im bijes u pogledu.

Pogledam – Ne znam. Sigurna sam Ispod da će brzo doći. Nemaga ga preklinjući. jedva nekoliko sati... – glas mi zamre. remena Ninovih hlača viri pištolj; crn, metalan, dovoljno velik za

264


ozbiljnu štetu. Na dršci od sedefa ima urezane ini cijale: G.M.B. Sranje. S Ninom nema šale, moram zapamtiti. Moram uzeti Ambrogiov pištolj iz onog grma. Nadam se da je još ondje... Nino me gleda ravno u oči, prodorno kao da mi čita misli. Gleda me poput ljutite mačke. Zatim pogleda na sat; masivni zlatni Rolex što svjetluca poput vatre. —Još malo pa je tri. Trebali smo se naći u deset. I sastanak je bio važan. Jesi li razgovarala s Domenicom? – Domenicom? Ne. Zašto? – pitam. Slegnem ramenima i pareo sklizne. Nino odmah primjećuje moja ramena, ruke, masnice. Sranje.

– Koji kurac? Tko te prebio? – Nitko. Nije... – mucam, hvatajući pareo. Zgrabi moje zglobove svojim grubim, suhim dlanovima i

povuče me na noge. – Au! – jauknem. Moj slomljeni palac! Pareo padne na tlo i Nino me polako odmjeri od glave do pete, z adrži pogled na svakoj modrici – odmah mi je žao što sam obukla Bethin bikini s tangama – i čak se sagne da izbliza promotri razderano koljeno. Opipa porezotinu na mom bedru i ranu na koljenu.

– Au! – ponovim. Modrice na rukama već su ljubičaste i na danje m svjetlu izgledaju prilično gadno. – Tko ti je ovo napravio? – pita. – Nitko! Pala sam. – Jesi kurac – pljune na tlo. – Tko je kriv? Govori – pa ovo je pravi deja vu. – Professore ne bi nikad... – Ne, ne, naravno da ne bi – odmah kažem.

265


Pusti me iz stiska i svalim se na ležaljku. Odmah se omotam pareom, iako je prekasno za skrivanje. Smotam se u kuglu.

Trebala sam obući skijaško odijelo ili jedan od onih mekanih kombinezona u kojima izgledaš kao panda. – Betta, Betta, Betta – tiho zareži. – Nešto mi skrivaš. Ako ti ne nađem muža do večeri, vraćam se ovamo. Kimnem. Ovo nije dobro.

Sagne se nad mene, prigne toliko blizu da nam se lica nađu na pet centimetara udaljenosti. Vrela slina mi sleti na obraze. – Krivi je trenutak odabrao da nestane.

Nino baci opušak na tlo, zgazi ga srebrnim vrškom crne kožne čizme koji blista na suncu. Takve čizme čovjek nosi samo iz jednog razloga: jer su savršene za cipelarenje. Gledam za Ninom dok odlazi; mršava crna prilika što se udaljava preko terase i nestaje u polumraku vile. Duboko udahnem, pa polako izdahnem. Cijelo mi tijelo drhti: ovo je bilo napeto. Nino je opak momak: Moj tip. Nino je jebeno preseksi.

266


Dvadeset deveto poglavlje Nino Salvatoreu.

me toliko napalio da se obučem i odem u posjet

– Ah, Elizabeth, fino. Baš sam namjeravao svratiti k tebi – kaže. – Želim da mi poziraš. Poziram? Što to znači? Aha, da. Salvatore je umjetnik. – O. K. – kažem, iako to zapravo nije bila molba. Salvatore me povede kroza cijelu vilu do studija koji je na Više je golem nego prostran, svijetao; vidim skulpture,

katu. skice, ljestve, dugačke drvene stolove, slike, glinu. – Skini se – kaže. Ne pomaknem se. – Jesi li siguran? Prilično sam izudarana. Mrko me pogleda. Ne voli kad mu proturječe. – Skidaj se. Odmah. Salvatore se okrene i ode na drugi kraj studija, pa se vrati

do sredine sa štafelajem u ruci. Štafelaj je prilično viši od njega i na njemu su golemi bijeli papiri. Iz kutije na stolu uzme komad ugljena i pogleda me.

– Odloži odjeću ondje – glavom pokaže stolac. Raskopčam haljinu drhtavim prstima. Može, Salvatore, kako god želiš. Samo me opet poševi kao sinoć. Ono je bilo nevjerojatno. – Hoćeš piće? – pita. – Votku? Ne čeka odgovor.

267


– Može – kažem sa smiješkom. Točno mi to treba. Dan mi je već usran. Kako je samo znao? Ode do ormarića s pićima na drugom kraju. Vratašca zaškripe. Staklo zvecka. – Leda? – Ne, hvala. Skinem grudnjak i objesim ga na izrezbaren drveni stolac.

Pitam se je li ga on izradio. Ruke mi drhte. Salvatore mi priđe s dvije male čaše i bocom votke Grey Goose. Boca iz gleda O. K. Ja inače kupujem Tescov kućni brend kad je na sniženju. Salvatore hoda kao John Wayne. Priđe toliko blizu da bih ga mogla dodirnuti. Oborim pogled na svoje tijelo, modro i izudarano.

Salvatore kao da ne primjećuje ništa od toga. – Sve – kaže, pokazujući moje gaćice.

Skinem ih, pa i njih spustim na stolac. Bethine su, crvene,

čipkaste. Te su mi najdraže. Čak sam obukla i takav grudnjak (Alvina nikad nije imala komplete veša...). Salvatore spusti čaše na stol, do vrha ih napuni bistrom votkom i pruži mi jednu. Gleda me u oči i primijetim da su mu zjenice raširene. Da nije i on napaljen? Oboje ispijemo votku u jednom gutljaju. Spali mi grlo.

Zagrije me. Što sad? Primi me za ruku.

– Sjedni tu – kaže, namještajući me. Gurne iza mene stolac na sklapanje pa me posjedne na njega. Prekriži mi noge i okrene me prema zidu. – Okreni se... Ovako. Pogledaj me preko ramena – primi moju ruku i namjesti mi je oko struka, pa podigne glavu i namjesti i nju. Zatim se odmakne i odmjeri me.

– Perfetta – kaže.

268


Nasmiješim se. Salvatore je jako seksi: ima kratke traperice i bojom poprskanu majicu koja je usto i poderana na jednoj strani.

Vidim mu trbuh: nema se čega sramiti pred Channingom Tatumom, a usto je i osunčan. Na bradi ima jamicu koju silno želim poljubiti. Dohvati votku i opet nam natoči. Pogleda me u oči. Ne odvratim pogled. – Ne miči se – kaže, prinoseći čašu mojim usnama i ulijevajući votku. Sinoć me spasio. Stvarno me spasio. I sad imamo zajedničku tajnu, imamo povijest. Imam osjećaj da me poznaje. Kao da smo partneri: čuvat ćemo tajnu do kraja života. Nikad nisam osjećala ovakvu bliskost ni s kim... Ali još uvijek misli da sam Beth. Iskapi votku i ode do štafelaja. Provuče prste kroz tamnoplavu kosu. Ima i svijetlih pramenova, izbijeljenih suncem. Da ne znam daje Sicilijanac, mislila bih da je Šveđanin. Šveđanin ili Nizozemac, oni su navodno visoki. Odmaknem pramen kose s

lica; škaklja me po nosu. – Ne miči se – reče. – Ni milimetra – kaže ozbiljno. Nasmijem se. Votka me opalila ravno u glavu. Možda me želio napiti. Nadam se da jest. – O. K., Salvo, ti si gazda – primim se za naslon stolca. – Ne mrdam!

– Prestani se smijati. Mičeš se – sad je već ljutit. Natjeram lice da se uozbilji.

Salvatore dohvati ugljen i stane za štafelaj, oko metar iza predivna. njega. Uvučem trbuh, ispravim leđa. Ja sam Odjednom se i osjećam seksi; više nego ikad.Beth. KosaJamisam pada preko ramena, senzualna sam. Moćna sam. Zadržim dah. Njegove plave

269


oči prelaze mojim oblinama, zadrže se na vratu, na ramenima, na grudima. Nikad me nitko nije toliko strastveno promatrao.

Jebeno je seksi. Pogleda mi bokove, namršti se. Počne crtati dugačkim, mahnitim potezima. Ruke mu lete papirom i po širini i po duljini, sjenčaju, crtaju, daju obrise. Pogleda mene, pa opet papir; pa mene, pa papir. Ugljen glasno grebe po papiru. Jedva

dišem. Zrak miriše po ugljiku. Ogledam se: skulpture i skice izgledaju kao Beth. Gledaju me prijekorno: Beth me preko ramena promatra kako sjedim u

njezinoj pozi. Bethine krupne oči, Bethino lijepo lice. Neobično je to. Imam osjećaj da je još s nama. Da nas promatra. Promatra mene. Po zidovima studija vidim slike i crteže žena: sve su uhvaćene s leđa, sve imaju savršene okrugle stražnjice. Beth je bila Salvatoreova muza. Gledam ga dok radim; promatram podlaktice kako se miču,

mišićave, tamne od sunca, čvrste. Želim ga dodirnuti. Podići ruku i dodirnuti ga, poljubiti. Ali ne mičem se. Međunožje mi tutnji; želim ga poševiti. Već sam vlažna. Salvatore tresne ugljenom o stol. Prenem se.

– O. K., gotovi smo – objavi. – Molim? Već? Mogu vidjeti? – Ne – kaže. Nije objasnio zašto. To mi je malo nepošteno. – O. K., onda ne. Idem se ja obući ako si gotov... – kažem, ustajući i pružajući ruku prema odjeći. – Ne moraš – kaže. — Sad je na nas red. Gurne me na zid, koji je leden i gladak. Obgrli me oko

struka i žestoko poljubi, jezik mu se nađe duboko u mojim

270


ustima. Zavuče ruke u moju kosu i zgrabi je. Nasloni tijelo na moje.

– Hej – kažem ja u njegova usta, ali uživam u povlačenju kose, u grubosti. Skida majicu u jednom potezu i baci je na pod. Ima

savršeno tijelo, remek–djelo. Mišići trbuha identični su Michelangelovu Davidu. Cijeli je Salvatore jebena umjetnost.

Gurne me natrag na stolac i grubo mi raširi noge. Klekne pred mene i pogleda me gladno, pogledom predatora, pa zarine lice među moje noge. Odozgo vidim njegov nos, jagodice, obrve,

razbarušenu kosu zalizanu od lica. Njegov jezik, snažan i vlažan, klizi lijevo–desno, gore–dolje, naprijed–natrag i ukrug. Gurne

prste u mene. Obruši se na mene požudno, gladno, okrutno, luđački, kao da se ljuti na mene; kao da me više od svega želi natjerati da svršim, kao da me želi gurnuti preko ruba stvarnosti, u ekstazu od koje ću zaboraviti i tko sam i gdje sam. – O, da... Zgrabim rub stolca zgrčenim prstima, grebući drvo i ispružim se prema njemu. Liži me. Liži me. Progutaj me cijelu. Želim nestati u njegovom vrelom, seksi, toplom tijelu. – Oh... Neusporedivo je bolji od Ambrogia.

Ramena mu sjaje na suncu što prodire kroz krovne prozore studija. Koža mu je nestvarno glatka, podsjeća me na vrhnje i na skulpture Henryja Moorea. Izgleda kao da je ulašten, a trenutačno i on mene lašti jezikom, ritmičnim kružnim pokretima poput školjke koja oblikuje biser i polira ga do sjaja. Sve sam glasnija, sve sam blaženija i sve mi je toplije. Sve sam bliže vrhuncu. Podiže dlan do mojeg trbuha, dodirne moju toplu kožu

271


i probudi mi svaki živac u tijelu. Vrti mi se u glavi, lebdim. Svršit ću, moram svršiti, ali onda prestane... Otvorim oči i shvatim da Salvatore gleda u moj trbuh, da gleda onih nekoliko centimetara ispod pupka kao da nikad u

životu nije vidio ništa zanimljivije. Izgleda pomalo odsutno; kao da je odlutao tko zna kamo.

– Salvatore? Zgrabim ga za ramena i privučem na svoje golo, zadihano tijelo i ljubim ga žestoko, osjećajući i njegovu oštru bradicu i vlastiti okus i njegov vreli dah na svojoj koži. Miris seksa. – Jebi me – prošapćem mu u kosu. Okrene me i prebaci preko stola, naslanjajući moja leđa na svoje grudi. Prijeđe prstima niz moja ramena, leđa, stražnjicu. Ruke su mu grube, osjeti se da je kipar: suhe su i žuljevite i snažne i krupne. Klizne niz moja bedra, zavuče ruku među moje noge i palcem mi stane masirati klit; zastenjem i tijelom se naslonim na njega – pogurne me na stol i naletim licem na glatko

drvo. Osjećam miris voska za poliranje, dodir hladnog, čvrstog drva. Raskopča traperice i čujem šuštanje tkanine, zatim ih skine i odbaci na tlo. Zavuče ruke pod mene i primi me za grudi, pa snažno povuče na svoje seksi tijelo, stežući me toliko da jedva dišem. – O, Bože. Odmah – kažem. Navuče kondom i zabije se u mene u jednom potezu, snažno i duboko, toliko žestoko da glasno uzdahnem. Zabija se u mene, nabija me na stol i gura stol po pločicama; čujem kako noge škripe po podu. Drvo mi se zabija u bedra. Salvatore je golem i krut i želim ga; trebam ga. Grub je, stenjem. Svršit ću. Sve sam bliže, bliže, bliže, lebdim. Odjednom me primi rukama oko

272


vrata, stegne ga. Steže sve snažnije, čvršće. Grgljam, davim se, hvata me panika.

– Što si napravila sestri? – dahne mi na uho. – Gdje je? Nisi ti Beth. I svršim

toliko žestoko da mi se učini kako trenutak nikad neće proći. Ne znam gdje sam, ne znam što Salvatore govori, ali čujem mu glas i čujem kad i on zastenje i svrši u mene, stišćući me sve vrijeme uza sebe, povlačeći moje bokove na sebe, tutnjeći u meni i ispunjavajući me. Jebemti. Jebemti. Jebemti.

273


Trideseto poglavlje Znojni i zadihani klonemo na stol. Izađe iz mene, a ja samo

ostanem ležati, mlohava i uspuhana. Koji kurac? Zna? Kako zna? Opipam svoj trbuh... U što se onako zagledao? Prekrijem trbuh dlanovima. Pa naravno. Beth je rodila carskim rezom. To je to.

Ima ožiljak. Jedino po čemu se naša tijela razlikuju jest taj ožiljak. – Ovo je sjebano – kaže nakon nekog vremena. – Trebao sam odmah znati. Tvoja sestra je imala spektakularnu guzicu. Stisnem zube, zarinem nokte u stol.

– Mogu sve objasniti – kažem, ne dižući glavu od stola. Glas mi drhti. Mogu sve objasniti?

– Gdje je Beth? – pita Salvatore. Uzme cigaretu iz kutije na stolu, pa baci kutiju natrag.

– Beth... zamolila me da se zamijenimo. Otišla je – kažem ja. Pripali si cigaretu, pa primijeti da je barem gledammogu i ponudi mi. Uvučem dim. Dobra je. Mislim da pomaže: nečime zabaviti ruke. Sebi pripali drugu.

– A zašto mi nisi ništa rekla? Misliš da ja ne bih trebao znati?

– Jer je Beth rekla da ne smijem. To je trebala biti naša tajna. Ljutiš li se? – zadržim dah. Ruke mi drhte. Srce mi tuče. Salvatore odmahne glavom.

– Ne. Briga mene. Obje ste dobre za seks – nasmiješi se iako nisam sigurna da se šali. – Hoćeš li još votke? – kaže. Sagne se i navuče bokserice.

274


– Može – treba mi piće. Zgrabim veš sa stolca i obučem se. – Kako se ti ono zoveš? Olivia? – Alvina – kažem. Ovo je za propasti u zemlju od srama. – Super ime. Sviđa mi se – natoči dvije čaše votke. – Alvina,

drago mi je da smo se upoznali. Piacere.

– Hvala – kažem primajući čašu i okrećući pogled od njega. Ruke mi i dalje drhte; ne želim proliti votku. Ne želim ni da Salvatore primijeti da se bojim. Iskapim je u jednom gutljaju, pa

konačno bubnem svoje pitanje. – Mislila sam da si zaljubljen u Beth. Podrugljivo se nasmiješi. – Molim? Ni u ludilu. Ona je mislila da jesam, doduše. Željela je da pobjegnemo zajedno. Možeš vjerovati? Da se skrivamo u Londonu. – Ma da? Znači, onamo je krenula. Zato je povela Ernesta, zato je ponijela dijamante. Beth je planirala bijeg s ljubavnikom? Ovim tu

tipom? Ne, nema šanse. Ambrogio je smišljao kako da mi dođe glave, to znam – ali Beth je imala drugi plan. Znala sam ja da ne bi ona rovarila protiv mene. Ludost je to i pomisliti. – Ali ti nisi htio s njom? – pitam tiho. Ovo mi je prilika da

saznam što se događa. Povučem dim. Sviđaju mi se te njegove cigarete, ali jače su od mojih i malo mi se vrti u glavi od toliko nikotina.

– Ja? Ni u ludilu. Zašto bih ostavio sve ovo? – pokaže oko sebe. – Uglavnom, ionako je sve to bilo preopasno za mene. Ne bismo se nikada smjeli vratiti.

Molim? Opasno? Zašto se ne bi smjeli vratiti? Što se zbiva? Spustim čašu na stol. Zatrese se i zapleše na drvu. Salvatore se

275


nasloni na stol, onako polugol. Čelo mu je nabrano kao da napeto razmišlja. – I gdje je onda Beth? Što se s njom dogodilo? – pita. Sad ćemo koliko sam uvjerljiva. – Otišla je.vidjeti Pobjegla je. Ne znam kamo. – Da, to ima smisla. I željela je pobjeći – kaže Salvatore. – A mali? Zbog njega je i željela pobjeći... – Maleni je tu. U vili, s dadiljom. Namršti se, odmahujući glavom. Ugasi opušak u čaši. – Ostavila je maloga ovdje? Sigurna si? sam, da – glupa li pitanja. –– Sigurna Ne, ne, to ne štima. Sranje. Budi na oprezu, Alvina. Vratit će se ona. Zbog maloga i zbog tebe... Tijelo mi se napne poput strune. Pogledam ga u oči. – Zašto? Zašto moram biti na oprezu? Šuti. – Zašto moram biti na oprezu, jebemu? – glas mi podrhtava. Usne mi se objese i mučnina me ispuni od želuca do grla. – Salvatore? – Čuj... spasio sam ti život, trebala bi mi biti zahvalna – kaže, grabeći me za zglobove i povlačeći k sebi. Zagleda mi se u oči. – Spasio si mi život? – izvučem se iz njegova stiska. – Nisam ja imao ništa s tim, O. K.? – pita povišenim glasom. – Tvoja jebena luda sestra htjela je da te skupa ubijemo. Podivljala

je. da se Ambrogia. bez leša neće Da drukčije negod može pobjeći od Rekla onog je stronza Daizvući. će je pronaći kamo pobjegla. Doduše, to i nije ludost. Tu je bila u pravu.

276


Odmaknem se od Salvatorea i naslonim na stol da ne padnem. Vrti mi se. Koji se kurac događa? Moja jebena sestra me jebeno htjela ubiti?

– Nije mi jasno – odmahujem glavom u nevjerici. Ništa od toga ne zvuči uvjerljivo. Ne bi Beth tako. Beth je dobra. Beth je anđelak. – Lažeš! – kažem. – Ne lažem! Istinu ti govorim. Mislim da moram... Beth je bila očajna. Luda. Rekla je da si joj ti jedina nada za bijeg. Za bijeg od muža, od Sicilije, od svega. Nema smisla. Osim ako... osim ako je doista bila očajna. Ako je bila prestrašena. Ako je doista poludjela od st raha. – Željela ti je smjestiti – nastavi Salvatore. – Svi bi mislili da si otela maloga. Uvijek je i govorila da si ljubomorna na nju, da želiš dijete... – I htjela me ubiti? Kad? – Isprva je mislila da će biti dovoljno da se zamijenite na neko vrijeme. Dovoljno da pobjegne. Ali tada je shvatila da to nije dosta.

– Nije dosta? – Morala te ubiti. Trebalo joj je tijelo. Bila je histerična, plakala je i preklinjala me da joj pomognem. Uspio sam je uvjeriti da odustane. Barem mislim...

– Znači, zbog toga ste se svađali one večeri... – sjetim se njihove prepirke kod auta.

– Da, posvađali smo se... – kaže, gledajući me netremice. Promatra me kao da i on od mene želi neke dogovore. – Koji joj je bio plan? Kako me mislila ubiti? Je li znala da Ambrogio ima pištolj?

277


– Nije važno kako... – prekriži ruke i zagleda se u pod, prelazeći nožnim palcem po čvoru u drvu. Kruži po njemu bez prestanka. Oboje samo gledamo u pod. Drago mi je da sam je ubila. Preduhitrila sam je (prvi put u

životu), ali ipak. Moja vlastita sestra? Zar čak i ona? Osjećam se kao da mi je netko zabio nož u srce. Glava mi klone i zarinem lice u dlanove. Tlo mi se zavrti pod nogama. Izgleda da sam se

prevarila: Beth nije bila dobra. Možda sam se prevarila u svemu? Što li sve ovo znači? Potpuno sam zbunjena. Znači li ovo da sam ja bolja sestra?

– Odbio sam joj pomoći. Trebala bi mi biti zahvalna – kaže. sam ti – kažem, ne dižući glavu. Ne znam što – I zahvalna govorim: na autopilotu sam. Ne znam zašto, ali nasmijem se. Smijeh mi je prazan, šupalj. Moram odavde.

Osvrnem se, pogledom potražim odjeću. Salvatore me prati pogledom. Ruke mi previše drhte da zakopčam grudnjak. – Zašto? Zašto me željela ubiti? Meni to nema smisla. Pa njezin je život savršen. – Čekaj... ne znaš? Odmahnem glavom. Oči mi se pune suzama. O, Isuse, nije valjda da opet plačem. – Nije ti ništa rekla? – Što mi je trebala reći? Živi u raju, koliko ja znam. – Sranje – kaže Salvatore. – Pa ti pojma nemaš. Stvarno ne znaš. Dobro, dosta više s tim.

278


– A da mi konačno kažeš? – okrenem se prema njemu i pogledam ga u oči. Izbjegava moj pogled. Smeta ga moja upornost. Prekriži ruke na grudima, nasloni bicepse na prsne mišiće. Zadržim dah. Nemam pojma što me čeka, ali odjednom shvatim da će biti loše. Jako loše. I da će promijeniti sve. – Možda da sjedneš... Privučem stolčić. Noge škripe po podu. Više klonem na njega, nego što sjednem. Vrti mi se. Slaba sam, mlohava. Obuzela me zimica. Želim još votke. Povučem haljinu niže preko koljena. Da sam barem ponijela koju vestu.

– Ovdje bijesni rat — kaže Salvatore, zamahujući rukom prema prozoru. – Ovdje? U Taormini? Rat?

– Borbe. Na sve strane. Po cijeloj Siciliji. Na ulicama. Usred bijelog dana. Obračuni pištoljima. I sve je gore. – O čemu ti pričaš. Kakav rat? Valjda bih znala da je izbio rat u Italiji? Čitam ja povremeno novine. Gledam vijesti. Da sam znala za nekakav rat, ne bi me ovamo dobili. Salvatore uzdahne. – Ambrogio je Cosa Nostra, što znači da je i cijela njegova obitelj. I Beth. Gledam ga kao da je odjednom progovorio kineski.

– Cosa Nostra. To je nešto kao mafija? Kimne, zabrinuto se mršteći. – Životinje su to, eto što. Pošast.

279


***

Ne vjerujem. Mafija? Ne valjda baš mafija. Pa toga ima samo uAmbrogiu filmovima, ne?Zato Ili jemožda ne. Očigledno ne:A iotuda sva tazar lova. hodao uokolo s p ištoljem. Nino mi je sumnjiv od prvog dana. Sad sve ima smisla. Moja bi sestra poludjela od straha. Duboko udahnem.

– Dakle, rat? – potaknem ga. – Za teritorij. U Palermu, Cataniji, Caltagironeu... Posvuda. Cosa Nostra trpi napade, ali neće se prestati boriti do posljednjeg čovjeka. Na njihov teritorij su se ubacile bande s juga, iz Afrike, s Bliskog istoka. Bore se za prevlast nad teritorijem, oko prodaje droge, oko prostitucije, oko heroina, kokaina... svega.

– Aha – kažem. Ovo je stvarno ozbiljno. – A mali je usred svega toga... – kaže Salvatore. – Jer je Ambrogiov djed bio Cosa Nostra, jer je to bio i Ambrogiov otac. Ernie je napola Sicilijanac, pa...

– Elizabeth nije znala – sine mi. – Kad su se upoznali na Oxfordu, pojma nije imala. A vjenčali su se u Milanu, odakle je bila Ambrogiova majka.

– To znam, da – kaže Salvatore. – Ali Ernesto... pa on je novorođenče. Kako ga je Beth mogla podizati znajući da će kad–tad dobiti metak u glavu. Salvatore kimne.

– Tako nekako, da. Ambrogio je poklonio Ernestu pištolj i Beth je poludjela. Klinac nema ni godinu dana. Shvatila je da

mora pobjeći, ali i da će je ubiti ako pokuša. Kad im se pridružiš, izlaska nema. Nema razvoda od njih.

– Čak i u paklu... – ubacim se. 280


Salvatore me pogleda svojim ledenoplavim očima. – Beth se bojala za maloga. Mislim da mi je sad jasno. Ambrogio i Beth planirali su

pobjeći zajedno, ali Beth to nije bilo dovoljno. Željela je više. Željela je pobjeći i od Ambrogia. Zato je mene pozvala. Ja sam trebala umrijeti umjesto nje. Ona bi nastav ila živjeti kao ja. Ustanem, teturava i nesigurnog koraka i popravim haljinu.

Priđem Salvatoreu i obgrlim ga oko vrata. – Znači, stvarno ti ne smeta što nisam Beth? – ja sam manje od dva zla, kladim se da mu je laknulo. Naslonim glavu na

njegove široke grudi. Osjećam kako mu srce otkucava. Koža mu je ljepljiva. znoju, po mošusu. – MaMiriše kakvi,po srce. Samo mi je žao što vas ne mogu jebati zajedno. ***

Izađem sama i kroz vrt odem do vile. Mislim da mi je rekao istinu, ali ne mogu vjerovati da se Beth zaljubila u njega. Za njega

je to bio samo seks, iako fantastičan, pa ga ne krivim. (Sigurna sam da mu je sa mnom bilo bolje nego s Beth.) Ali ona je njega

željela iskoristiti. Jadni Salvatore. Nasjeo je kao svaki muškarac. Ali sad ima veći problem od toga: sad zna previše.

281


Trideset prvo poglavlje Bijesno uletim u salon i sjednem na Bethinu sofu. Kako je mogla? Kako se usudila? Moja vlastita sestra smislila je plan da me ubije? Jasno i glasno čujem Salvove riječi: morala te ubiti. Pa ja ne vjerujem! Trebalo joj je tijelo. KUČKA! KUČKA! KUČKA! Moja

sestra uopće nije bila dobra! Ni mrvicu! Bila je kučketina. Dohvatim njezin iPhone. Moram vidjeti što Google kaže o Cosa Nostri, da vidim s čime imam posla. Kliknem link za Wikipediju: “La Cosa Nostra, talijanska mafija. Popis kriminalnih djelatnosti uključuje, ali se ne ograničava na reket, krijumčarenje droga, ubojstva, korupciju, financijske prijevare, ilegalno zbrinjavanje

otpada, ucjene, premlaćivanje, krijumčarenje, kockanje, klađenje, zelenaštvo, pranje novca, preprodaju ukradene robe, oružane pljačke.” Šalite se. Pa mafija zvuči fantastično! Netko mi pokuca na vrata. Joj, što je sad? Emilia je u parku

s Ernestom. A valjda moram sama otvoriti vrata. Nikad mira. Stvarno si moram naći batlera. Samo se nadam da nisu Salvatore

ili Nino. Povučem zavjesice i provirim. Sranje. Policija! Jesam li u nevolji? Na pragu stoje dvojica policajaca. Pa to je strašno. spustim pogled na svoje noge, provjerim i stanje ruku. Modrice još uvijek privlače pozornost. Ne želim da ih vide – sigurno bi

počeli postavljati pitanja. Moram se presvući. – Samo malo! – doviknem, udaljavajući se od vrata. Potrčim na kat i odem u Bethinu sobu. Potražim nešto dugačko, čedno.

282


Nešto nevino. Ženstveno. Ne prenapadno. Na kraju se odlučim za trenirku Juicy Couture – žarkoružičasti velur mekan poput mačića – i trkom se vratim u prizemlje. – Elisabetta Caruso? – Da – kažem. – Si? – Possiamo entrare, per favore? – Na engleskom, molim vas. Ne govorim talijanski. – Smijemo li ući? O, Bože. To je to. Došli su me uhititi! Stanem ustranu i pustim policajce da uđu: obojica su u uniformi, obojica jako ozbiljna. Lica su im istodobno smrknuta i umorna.

– Ja sam commissario Edilio Grasso, ovo je commissario Savastano – kaže jedan od njih. Savastano? Je li ovo vic? Gledala sam ja dovoljno filmova da znam da je Savastano pravo mafijaško prezime. Policija prima pripadnike Camorre? Mislim, znam da je to serija i sve, ali ipak

mi se to ne čini kao mudra odluka. Ja mu ne bih vjerovala da sam predstavnik zakona. Stvarno bi morali provjeriti što im radi odjel za ljudske resurse.

– Sjedite, molim vas — kažem, pokazujući im sofu nakrcanu jastučićima. – Hvala, signora. Imate predivan dom – kaže. Osvrnemo se po salonu. Kristalni luster blista na sunčevoj svjetlosti, na kaminu su poslagani porculanski ukrasi, u antiknim vazama stoje ruže. Doista imam lijep dom.

– Hvala – kažem. A sad govorite više. Što god me čeka, recite to i nestanite.

283


– Signora Caruso, bojim se da donosimo loše vijesti – kaže i sva se ukočim. To je to. – Riječ je o vašem suprugu. Uh. Kamen sa srca. – Ne znam gdje je. Ne javlja mi se na telefon – brzo kažem.

Složim izraz lica koji govori O, ne, što se dogodilo mojem dragom suprugu? Ne znam kojim čudom, ali uvjerim ih. Izgleda da mi se gluma popravila od dana kad ni magarca nisam mogla odglumiti. Policajac koji govori engleski pogleda me kao da silno

suosjeća sa mnom. – Vaš je suprug Ambrogio Caruso, je li to točno? – Da? – Moja sućut, signora – kaže krupniji od njih dvojice. Ispod policijske kape kosa mu viri u neurednim pramenovima, na

čupavim obrvama ima perut, a zubi su mu žuti. — Tijelo vašeg supruga pronađeno je na stijenama u blizini hotela Continental. Čini se da je počinio samoubojstvo. Pogledam jednog, pa drugog, kao da u njihovim očima tražim nadu, znak da je možda došlo do zabune. Gledaju me puni sućuti. Gluma im je prilično uvjerljiva, moram priznati. Valjda imaju puno iskustva. Stvarno ne bih željela biti policajka na Siciliji. Izgledaju kao da najradije ne bi ni oni. Mafija je ovdje zakon, a oni najobičnije marionete, kao u Opera dei Pupi u

Palermu. Čitala sam o tome na Trip Advisoru. Kad sve ovo prođe, mogla bih otići pogledati kako to izgleda. Ako prođe. Kao dijete sam voljela lutke. Puncha i Judy.

Više Puncha.

284


– Samoubojstvo? – pitam konačno, jedva čujno, gotovo šapatom. Mislim da bih trebala pustiti suzu. Moj je Savastano kolega jutros tijelo – Da, signora. prepoznao. Commissario je otkrio siguran dai odmah je riječ gao Ambrogiu. Prepoznali smo ga i po pečatnjaku. Inicijali AC? Sranje, trebali smo skinuti prsten. Možda bi im dulje trebalo da ga identificiraju. Drugi put ne smijem zaboraviti takvo što. Manji policajac, koji se porezao brijući se i zaustavio krvarenje komadićem toaletnog papira koji je zaboravio skinuti, zavuče ruku u prastari crni ruksak i izvuče plastičnu vrećicu. U

njoj je Ambrogiov prsten. Pruži mi je. – Ovo pripada vašem suprugu, je li tako? – pita onaj koji govori engleski.

Bacim pogled i primijetim natpis s unutrašnje strane zlatnog obruča: Svim te srcem voli tvoja Beth. Valjda mu je to poklonila dok ga je još voljela. Mogla bih se praviti da ne prepoznajem prsten, iako je definitivno njegov. Ali samo bih

pobudila sumnju. Gurnem vrećicu natrag policajcu, prekrijem lice rukama i udarim u plač: jecam, tresem se, histerično tuli m. Policajac me obgrli oko ramena i zaslinim mu košulju na ramenu. – Biste li mogli poći s nama identificirati tijelo? – pita me kad se malo smirim.

– Ne! Ne! Ne mogu ja to! Skočim s naslonjača i ushodam se po raskošnom tepihu, gazeći bez milosti izvezene ljiljane. Moram se riješiti policajaca. Ne ih u svojoj vili, smetaju mi i troše mi vrijeme. Nervozna samželim uz njih...

285


– Kako sam već rekao, čini se da je počinio samoubojstvo. Signora, kako se vaš suprug jučer ponašao? Pogledam ga. Pita me je li Ambrogio bio potišten. – Nešto ga je suzrujalo. S nekim prijateljem. Ne znam kim. Ni zbog čega. se posvađao, s nekim Krupniji policajac kima glavom. Velikom glavom. Podsjeća me na ljamu.

– Signora, je li vaš suprug imao neprijatelja? Bi li ga itko želio ubiti? Malo šutim, kao da razmišljam. – Ambrogio? ne. Svi su ga voljeli. Imao je puno prijatelja. – Pitamo samo zato da se uvjerimo da je samoubojstvo, signora. Nakrivim glavu na stranu. Moj nevini mozgić ne shvaća odmah što policajac misli. – Mislite... – moja ženska glavica još uvijek ne shvaća. – Mislimo da ga je možda netko ubio. – Ubio? – Moramo uzeti u obzir sve mogućnosti. Sranje.

– Zar imate dokaza da je ubijen? – Ne, ne. Zasad ne. Izgleda da je skočio s litice, ali nikad se ne zna. Možda je ubojica to samo tako prikazao. – Prikazao? Prikazao? Kao na pozornici, u drami? Je li moguće da je namjerno upotrijebio tu riječ? Nadam se da smo sve dobro počistili. Bilo je jako mračno.

286


Klonem na sofu. Naslonim ruke na naslonjače i utonem u debele, mekane jastuke. Za koga vraga je Beth imala toliko

jastučića? Bila je opsjednuta mekanim glupostima. – Da. Moguće je da ga je netko ubio... i potom bacio s litice... kad je već bio mrtav. – Shvaćam – kažem. Glupača. Trebala sam napisati oproštajno pismo. – Koliko ja znam, nije imao neprijatelja. Sinoć se činio nervozno. Potišteno – kažem. Obojica me pomno slušaju, čak i onaj koji ne govori engleski. – Kad sam se jutros probudila i nije ga bilo

, zabrinula sam se. Pomislila sam da je možda i

napravio nešto. Nešto ovakvo. Moj je suprug znao pretjerivati. – Pretjerivati? S uzdahom utonem još dublje u naslonjač, grleći ukrasni jastučić. – Da, znate već... Vi Talijani i vaša strastvenost. Jako se lako zanesete – kažem. Nasmiješim im se. Vidim da shvaćaju što želim reći. – Uvijek vas svaka sitnica toliko razjari da od buhe napravite slona.

– Buhe, signora? Nisu me razumjeli. Ne znaju izraz. Ili možda nemaju buha

na Siciliji?

– I prije je znao spominjati samoubojstvo kad bi se uzrujao, ali nisam obraćala pažnju na to. Mislila sam da se to tako kod vas kaže, znate? Razmijene pogled i onaj krupniji nešto nažvrlja u raskupusan blokić. Možda da zašutim. Možda previše meljem. – Signora, gdje ste bili sinoć? – pita me.

287


Ramena mi se ukoče. Ne sviđa mi se to pitanje. – Ja? Zašto? Ovdje, doma. – Je li vas itko vidio? Što je Zidovi ovo? Provjeravaju to moj alibi? Je spušta. li ovo ispitivanje? salona kao da lise oni približavaju. Strop se Ponestaje mi zraka.

– Odgovorite, molim vas. – Bila sam sama sa sinom. Ima deset mjeseci – razmišljam. Ili tako nešto. Ili pet mjeseci? Ili sedam? Ili godinu dana? Treba mi zraka. Ovo je stresno. Prvo me sestra želi ubiti, a sad se policajci motaju ovuda. Tlak mi je skočio do neba. Skočim sa sofe, otvorim prozor i gurnem glavu van. Duboko udahnem. Osjetim miris jasmina. Krišom pogledam policajce: ljama nešto zapisuje. Opet. Koga vraga toliko piše? Krimi–roman? Scenarij? Epizodu Montalbana? Pitam se jesam li im sumnjiva.

– Tijelo je u mrtvačnici u Gataniji. Uvučem glavu u sobu. – Izvolite broj telefona pogrebnog poduzeća, da se možete dogovoriti za sprovod crnu posjetnicu.

– kaže policajac. Gura mi u ruku malu

– Aha. Da – kažem. – Kad ćete mi vratiti auto? – stvarno mi se sviđa taj Lamborghini. – Vratit ćemo auto kasnije popodne, nakon što forenzičari uzmu sve uzorke. Nadam se – pogleda me, mršteći se. – Još vas samo moramo upozoriti da će vijest o smrti vašeg supruga biti objavljena u današnjim novinama. Arrivederci, signora. Primite našu sućut. – Javit ćete mi ako saznate nešto novo? Ako nađete nekakav trag? – pitam. Oči mi se pune krokodilskim suzama. 288


– Certo, signora. Arrivederci — kaže. Drugi mi stidljivo mahne. Nijedan se ne nasmiješi. Ne mahnem, ne odzdravim. Ustanu i sami izađu. Super. Sad još moram srediti i sprovod. To će biti jebena gnjavaža. Trebali smo mu skinuti pečatnjak i razbiti facu kamenom. Počupati zube, pa ga ti identificiraj. Sve drugo smo prilično dobro izveli, čini mi se. Ovo je dobro prošlo. Ali ako nije, do kraja života ću trunuti u talijanskom zatvoru i gledati serije koje ne razumijem po cijele dane. Jesti zatvorsku hranu. Kartati.

Spavati s miševima. Krijumčariti drogu u gaćama. Stvarno mrzim zajedničke tuševe. Ma ne, bit će dobro. Angažirat ću odvjetnika Amande Knox i zaraditi na ovome. Napisat ću knjigu. A što mi mogu prišiti? Da nisam Beth? Dokažite. Ne možete. Nemate dokaza. Bez tijela, ne znate ni da je Beth mrtva. Jedino što mi visi nad glavom jest Ambrogiov leš. Ali novine će to riješiti: samoubojstvo, pisat će. Slučaj zaključen. Ništa sumnjivo nema u njegovoj smrti. Počinila sam savršeno ubojstvo i to već iz drugog pokušaja! Sto da kažem, brzo učim. Sasvim se dobro snalazim: sasvim sam cool, sasvim smirena, prava profesionalka. Stručnjak, čak... Da budem potpuno iskrena, čak me ni krivica ne proganja: da nisam ubila ja njih, oni bi mene. Beth i Ambrogio prvi su

počeli. Ja sam mislila da me zovu na odmor. Kako kaže Cyndi Lauper, girls just wanna have fun. Došla sam se zabaviti. Legnem na sofu, skinem tenisice i podignem noge na naslon. Jedino što bi mi moglo zasmetati jest činjenica da nitko

osim mene neće reći da je Ambrogio bio depresivan. Bio je dobre volje, smijao se i šalio samo dan prije smrti. Zar se naizgled sretni ljudi ne ubijaju? Naravno da se ubijaju. Ljudi se pretvaraju daje sve kako treba, a iznutra umiru. Tako je bilo i s jadnim Ambrogiom:

289


smiješak na licu, a u duši tama. Siroče, sigurno ni spavati nije mogao. Valjda je sve to bilo previše za njega. Sav taj stres, svi ti nezakoniti poslovi, sve te živine iz Cosa Nostre. Čovjeku je potpuno jasno kako sasvim normalna osoba izludi od toga i odluči si skratiti muke skokom na šiljate stijene. Možda ga je netko čuo kako se prepire sa svećenikom? Tako je! To je to! Stigli smo tik nakon mise i crkva je bila puna ljudi! Možda netko od njih kaže policajcima da je svećenik sumnjiv. To bi bogme skinulo sumnju s Ambrogiove supruge. Ima li Italija smrtnu kaznu? Bolje da pitam Google. Dohvatim Bethin iPhone. Nema. Ukinuli su je 1. siječnja 1948.

Hvala nebesima! Kako su ljudi živjeli bez Googlea? Google je novi Bog, Twitter je Isus; a Instagram Duh Sveti. Amen

290


Trideset drugo poglavlje Pogledam se poput prirodnog

u zrcalo. U oči, netremice. Tamnozelene su, bazena

obojenog

algama

i

blistavom

mahovinom. Nasmiješim se vlastitom odrazu. Sad kad sam Beth, ljepša sam. Nasmiješim se i oči mi se naboraju u kutovima, usnice izvinu. Zategnem kožu; rastegnem je do savršene napetosti. Možda odem na botoks? Ostanem mlada zauvijek? Kao pjesma Alphavillea ili kao Cher ili nekakav android? Liznem usnice;

suhe su od sunca. Nedostaje mi moj ljubičasti ruž. Moj limeta– zeleni lak za nokte. Moja kapica. Ništa od toga više ne smijem nositi. Ništa od toga ne bi bilo u Bethinu stolu. Ne smijem jesti kebab. Ne smijem mrcvariti Eda. Cak mi i krmci pomalo nedostaju...

Nego, što ću sa Salvatoreom? Previše on zna. Sad zna sve. Zna da sam ja ubila Ambrogia. Zna da nisam Beth. Rekao je da je

Elizabethina rit bila bolja. Ne znam zašto mu je Beth vjerovala?

Valjda je i njega iskoristila jer nije imala nikog drugog. Iskorištavala ga je kao i mene. Nije voljela ni njega, ni Alvie. Bilo

kako bilo, Salvatore mora nestati. Što ako ode na policiju? Raskrinkao bi me. Sve bi pokvario. Uništio sve za što sam se toliko namučila. Nagrada bi mi izletjela iz ruku. Moje životno postignuće. Ne, ne – moram ga ušutkati. Jedino je pitanje kako. Dosad me služila sreća. Početnička sreća, tako to zovu? Možda bih trebala do kockarnice u Palermu kad mi je već

krenulo. Ili sjesti za kompjuter i rasturiti blackjack online. Ali ne

smijem pretjerivati. Ne želim da me uhvate. Ne želim bježati.

291


Cosa Nostre me ne plaši: svakome treba uzbuđenja u životu. Meni to zvuči zabavno. Čujem lupanje vrata, nečije odlučne korake u hodniku. Metalne, teške. Nino! Naravno. Tako zvuče njegove čizme. A i rekao je da će se vratiti. Protrljam oči da izgledam kao da sam plakala, razbarušim kosu da izgleda neuredno, objesim usta. Muškarci uvijek padnu na ženske suze. Kladim se da će se i Nino smekšati kad me vidi uplakanu, koliko god bio hladan i bezdušan. – Betta? – Da? Malo

Okrenem se od zrcala. Prehoda cijelu sobu u dva

koraka, prilazeći mi. Držim pogled spušten: zagledala sam se u resice perzijskog saga. Ugledam metalne kapice njegovih čizama prije njega. Podignem pogled; oči su mi pune užasa. Malo stresem glavom, ne pretjerano. Ruke mi kontrolirano drhte.

– Betta – kaže Nino opet, sjedajući na kauč do mene. Osjetim miris njegove kožne jakne, Marlboroa koji je popušio prije nego što je ušao. – Tvoj suprug? Kimnem.

– Upravo sam čuo. Sranje – kaže Nino. – Da – kažem. Opsuje na talijanskom sebi u bradu: spominje porco. Mislim

da to znači svinja. Nino nije za osjećaje, to odmah vidim. Trudi se; utješno me lupka po leđima, zabrinuto me pogleda, ali vidim da bi radije bio

292


svugdje nego tu. Tješenje udovica bivših poslovnih suradnika nije na njegovu repertoaru. Bolje da počnem drugu temu, inače će mu dosaditi i otići će. – O, Nino – zavapim i zgrabim ga za ruku. Hladno metalno prstenje zabije mu se u kožu. Odmakne se.

– Hoćeš malo koke, Betta? Hajde, oraspoložit će te. Izvuče vrećicu iz džepa jakne, privuče stolić za kavu do kauča i naspe nekoliko linija kokaina na staklo. Dugačke su i tanke i bijele poput holivudskog osmijeha. Može. Zašto ne? Ionako imam razloga za slavlje.

Iz crnog kožnog novčanika izvuče novčanicu od 50 eura i smota je. Ušmrčemo kokain. Opa, pa ovo je super. Već mi je bolje. Ovo je puno bolje od onog smeća koje sam znala zdipiti krmcima. Kladim se da je u onome bilo više praška za pecivo nego kokaina. – Jesi li sad za razgovor? Ha? Hoćeš li mi sad konačno reći što znaš? Šmrcam da zaustavim suze koje mi ne teku iz očiju, brišem nos nadlanicom.

– O. K. – kažem. – Počnimo od modrica. Tko te premlatio? Opa! OPA! Pa ova je drogica zakon! Osjećam se živo. Nepobjedivo. Čarobno! Mogu letjeti! Letim toliko visoko da me ne bi bilo briga da netko ovoga trena zapali i vilu i mene s njom.

Što je ono pitao? Aha. – Salvatore – kažem. To je na neki način i istina. Istodobno je i laž. Ali nisam ja lažljiva, ja sam samo snalažljiva. Sve što kažem istina je: ja sam kao vještice iz Macbetha. 293


Pogledam Nina, okrećući se cijelim tijelom prema njemu i naslanjajući bedro na njegovo koljeno. Imam na sebi i Bethin Wonderbra i Miss Dior Cherie. Zagrizem usnicu.

– Salvatore — ponovim. – Salvatore? – kaže Nino. – Znam to ime. Susjed? Prijatelj tvog supruga?

Ne odgovorim odmah: pričekam dovoljno dugo da pobudim sumnju. – Nisu baš bili prijatelji... – kažem napokon. Raširim oči, puštajući Nina da u njima pročita ostatak te rečenice. Salvatore je ubio Ambrogia i pretukao njegovu suprugu. – Zašto te udario? Bio je ljubomoran? – pita Nino. – Jesu li se Salvatore i Ambrogio posvađali zbog tebe? Može, zašto ne. Kako to meni nije palo na pamet? – Da – jecam u dlanove, puštajući suze da govore. Ramena mi se zatresu, disanje postane isprekidano.

– Stronzo! – drekne Nino, skačući na noge. — Taj figlio di puttana je ubio tvog supruga, Betta? Dovraga! Stronzo! Pogledam Nina – korača lijevo–desno po mom debelom

tepihu, čizme bubnjaju zveckaju, na stisnutim zlatno i srebrno prstenje. iNišta ne dodajem, samo gašakama gledam.blista – Taj će kurvin sin dobiti poštenu lekciju od mene. II Professore mi je bio poput brata! Kimnem glavom: razumijem.

– Poput rođenog brata! – Što ćeš mu napraviti? – pitam. Stvarno se nadam da poštena lekcija znači metak u glavu. – Ne brini se ti ništa – kaže Nino.

294


Iziđe i tresne vratima. Čujem kako motor njegova kombija prede dok izlazi iz dvorišta. Ovo je bilo lagano. U dva poteza. Nino je elegantan i jednostavan; poput mambe ili crne udovice. Tih, suptilan, ubojit.

Zavalim se i pripalim si pljugu, pa pušim otpuhujući dim prema lusteru. Beth bi dobila srčani udar da me vidi kako pušim u njezinu salonu. I Ambrogio je morao izaći na terasu s cigaretom. Ali Beth više nema. A nema ni Ambrogia. I znate što? Još malo pa neće biti ni Salvatorea. Zavalim se duboko u mekane jastučiće, udobno se namjestim i dok mi se djelovanje kokaina polako

razlijeva mozgom, razvučem usnice u zadovoljan osmijeh. Satimacestu. sjedim gledam čekam. USjedim promatram Većovdje, sam na osmoj icigareti. ustimanamiterasi je kaoi u krematoriju, ali nikotin pomaže. Malo. Barem se više ne tresem. Pijem Nero D’Avola ravno iz boce (tko bi rekao da su vina iz tetrapaka toliko inferiorna onima iz boce?) i jedem tortu della nonna. Guram je prstima u usta. Jedem i jedem i jedem dok mi ne pozli i više ništa ne stane u mene , a zatim nastavim jesti dok ne pojedem i posljednju mrvicu: pokupim ih i utrpam u usta, pa

poližem tanjur. Slatkasije, raskošna, nema je više. Pripalim novu cigaretu.dekadentna. Želim još, ali Već pada mrak, ali čekat ću ja cijele noći ako treba. Moram se uvjeriti vlastitim očima. Neću moći zaspati ako se ne uvjerim, pa nema smisla ni ići u krevet. Tko bi uopće mogao zaspati uza sve što se događa? Tko? Sociopat, eto tko. Psihopat, Thomas Ripley ili Patrick Bateman ili Amy Dunne. A ja to nisam. Ja imam osjećaje. Ja želim znati.

Pogledam na Bethin sat: 8.30. Već sam tri sata ovdje.

Najmanje tri sata. Guzica mi je utrnula. Sve me boli kao da sam

ona Elizabethina lutka načičkana iglama. Emiliji sam rekla da mi

295


nije do večere. Previše se mota po kući u zadnje vrijeme. Promatra me. Nadgleda. Ponaša se kao da mi želi nešto reći, a ne može. Izluđuje me to. Motri me poput znatiželjne susjede. Prisluškuje. Brine se. Uglavnom, nije je iznenadilo što ne želim večerati: mislim da ni Beth nije jela. Pistacija za doručak, list salate za ručak, mini rajčica za večeru. Desert: liz sorbeta. Meni trenutačno nije do jela. Previše mi se toga mota po glavi. A i slistila sam cijeli kolač. Što ako Nino ne obavi posao večeras? Ma mora. Pa on je profesionalac. Neće on to ostaviti za sutra. Nino je od onih koji se odmah bace na rješavanje problema. Sredit će on to još danas. Još večeras. Sranje, malo mi je muka. Ne može biti od vina. Nije ni od kolača. Nije ni od cigareta. Na sve sam to navikla. Nino će ubiti Salvatorea. Sutra u ovo vrijeme Salvatore više neće biti živ, a ja ću biti kriva za to. Ja sam mu dala ideju. Nikad nisam nikoga ubila. Dobro, nikad nikoga nisam namjerno ubila. Kako ono kažu na

televiziji? Ubojstvo i ubojstvo iz nehaja? Različite su to stvari, molit ću. Beth sam ubila slučajno. Barem mislim? A Ambrogia... Nisam imala izbora. sam usmrtila u samoobrani! Ozbiljno. Ili on meneOčigledno ili ja njega. Aligaovo je drukčije. Ovo je s predumišljajem. Muka mi je, ali nekako mi je i super taj osjećaj. Leptirići u želucu: kao da se spremam izaći na pozornicu. Kao da sam još na kokainu. Moram na toalet. Već sat vremena mi se piški, ali bojim se otići odavde da ne propustim Nina. Nisam skinula pogled s ceste. Ali sad više ne mogu izdržati. Ne znam što je gore: tjelesna ili mentalna nelagoda zbog punog mjehura. Pogledam prema vili;

svjetla su ugašena. Ernie spava. Mislim da je Emilia otišla doma. Skočim s ležaljke i potrčim na travnjak, ne skidajući i dalje pogled

296


s ceste. Usredotočena sam na nju poput orla. Poput drona. Povučem hlače prema dolje i čučnem: glasno se popiškim na travnjak. Zašto mi na pamet pada Joni Mitchell i The Hissing of Summer Lawns? Tek sam obavila pola posla, kad čujem predenje motora. Sve je bliže. Podignem pogled: veliki crni auto polako prilazi cestom. Vozi s ugašenim svjetlima, polako poput mrtvačkih kola. Ninov kombi. Polako prođe pokraj vila i stane pred vratima Salvatoreova dvorišta. Navučem gaće i ustanem. ***

– Jesi li gotov? – pitam, jedva dišući. – Jesam – odgovori mi glas iz tame. Nisam spavala; ležala sam zagledana u strop u beskrajnome mraku vile. Uspravim se u krevetu i napipam

svjetlo na noćnom ormariću. Upalim ga i gotovo oslijepim. Nada mnom stoji Nino, gleda me vatrenim pogledom.

– Gotovo je – šapnem. Pogledam u oči,iznutra ali ne mogu vreo poput lave. ga Gorim premadugo van. izdržati: pogled mu je – Nino – dahnem. – Nitko nikad nije... ubio nekoga zbog mene. Jebeno... preseksi. Nino je moj super junak.

– Svidjelo ti se? – Aha. – I meni. Dobro sam odabrao karijeru. Ne mogu si pomoći: moram znati. Znatiželja će me ubiti. – A koja je točno tvoja... karijera?

297


Nino se nasmije. – Stvarno ne znaš?

– Ne znam točno – odmahnem glavom. Ponovno se nasmije; ramena mu se tresu. Ninov smijeh

zvuči –kao da voda teče zaštopanim odvodom. Ubijam ljude – kaže. – Za novac. Nisam sigurna šali li se ili govori istinu, ali smije se i smije i smije toliko mahnito kao da njemu netko drži pištolj na čelu, kao da je na korak od smrti. Shvatim da govori istinu. Jebemti, kako je Nino seksi: talijanski naglasak, s jajna, zalizana kosa. O, Bože,

kako ga želim. Nikad nisam nikoga toliko željela. Čak ni Christian Grey nije toliko seksi.

– A ja sam mislio da si ti dobra curica – kaže Nino, naginjući se prema meni. Obriše suzu iz kuta crnog, bezosjećajnog oka. – Da mrziš nasilje. Da mrziš ubojstva – podigne obrvu. – Ambrogio je rekao da si pacifist? Jedva se suzdržavam da ga ne zgrabim. – Pogrešno si mislio. Puna sam ja iznenađenja. Privučeni smo jedno drugome poput dva planeta koji su se našli preblizu; Nino je Sunce, a ja Mars. Ili obrnuto? Razgrnem plahte da se Nino može uvući u krevet. Odmah skoči na mene ne skidajući kožnu jaknu i čizme s metalnim kapicama. Zakovice mi se zabiju u kožu. Ninov jezik nađe se u mojim ustima i okusim krv. Razrezao je usnicu? Ili je krv Salvatoreova?

Nino podere moju haljinu i povuče mi je preko glave. Skine mi i gaćice, odgurne ih rukama i nogama prema dolje. Gola sam. Na tren zastane i požudno me odmjeri. Obliže se poput psa koji je : znoj ugledao Gledam ga iščekujući, udišući njegov miris meni; pomiješankost. s krvlju. Međunožje mi pulsira. Nagne se prema

298


dah mu je vreo i vlažan. Spusti usnice do mojih. – Betta, nisam znao da si tako opaka.

Izvuče se iz jakne i čizama, odbaci ih na pod. Izvuče pištolj i s treskom ga spusti na stolić pokraj uzglavlja. – Ne – kažem. – Ne skidaj ga. – Što? – pita Nino. – Pištolj. Sviđa mi se. Daj mi ga. Ne skidajući pogled s Nina, pružim ruku prema stoliću. Podignem pištolj; napunjen je, težak. Ninove zjenice su tamne i raširene. Vratim se na krevet i spustim pištolj među noge. Pitam se je li zakočen. Pitam se je li metak spreman. Pređem njime preko klita. Pitam se što bi bilo da opali. – O, da – kaže Nino. Igram se pištoljem dok Nino gleda: leden je i tvrd u meni. Uzdišem dok cijev ulazi i izlazi. Okrećem je lijevo–desno; gruba je i hladna i metalna. Cijelo mi tijelo zadrhti.

– O, da. Nino mi uzme pištolj i vrati ga na stolić, pa klekne nad mene štoje!želi; raskopčam mu većeg. traperice spustimnaih.krevetu. Jebemti, Znam pa golem Nikad nisam vidjela Većii je i od Salvatoreova. Ovo je sasvim nova razina: Mark Wahlberg u Boogie Nights. Ovo je pravi pravcati Mr. Dick. Čak ne izgleda

stvarno iako vidim ljubičastu venu na njemu i osjećam njegov mošusni miris. Otvorim usta. Nino zadrhti, a u pogledu mu bljesne vatra.

– Dolazi ovamo, puttana – kaže, grabeći me za ramena i okrećući na trbuh, preko kreveta. Međunožje me doslovno boli od žudnje. Vlažna sam toliko da curim. Ninovi nokti zabiju mi se u bokove kad me povuče prema sebi.

299


– Siguran si da je mrtav? – pitam u uzglavlje kreveta. – Mozak mu je rasut po kuhinjskom podu. Domenico se upravo bavi time.

Malo mi uđe je žao što nisam sama potezu, sredila Salvatorea... Ali štoi se može. Nino u mene u jednom duboko i okrutno, vrisnem. Grubo me zgrabi za kosu i nabije mi lice u jastuk. Ne mogu ni udahnuti, ni pomaknuti se. Nabija se u mene gotovo osvetoljubivo, agresivno. Okrenem se malo da naslonim obraz na jastuk.

– Nemoj prestati! Prijeđe dlanovima uz moja leđa, sve do ramena i vrata. Gume mi prst u usta i snažno ga zagrizem. Jedva dišem; dašćem i preklinjem ga, uporno ponavljam:

– Nemoj prestati. Udari me dlanom po stražnjici; zvučno poput siktanja zmije.

– Hej – kažem odmičući se malo, ali svidjelo mi se. Opet me okrene i sam legne na leđa. Pomaknem se na njega ibokove spustim dok nega.uđe u mene, polako. Primi me jezai i zajašem Osjećam ga upolako, sebi i fantastično je; golem

sve sam bliže i bliže i bliže, svršit ću, svršit ću i jebemu! Opet me preokrene. Vrti mi se u glavi, lebdim. Osjetim Ninove prste na stražnjici i odjednom je opet u meni, ali hopla!

Ovo nisam očekivala. Kriva rupa, Nino? Ili možda prava? Zapeče me i ne znam je li to normalno. Nikad ovo nisam probala. Ruka

mi sklizne s uzglavlja i udarim čelom. Nino me povuče uvis, prema u kosu svojim vrelim, dahom. Zavuče sebi; rukudahće međumi moje noge, jebući me vlažnim straga; jebeš ti normalno, kad je ovo spektakularno! Straga je zakon! Svrši u mene

300


i sve se u meni stegne, napne, pa opusti; svršim silovito, kao nikada. Ubio je za mene! Nino je ubio Salvatorea!

Ne dišem. Ne vidim.

O, Bože. Nino je moj happy end.

Mislim daje Nino moja srodna duša.

301


ŠESTI DAN:

Pohlepa

Ljubav prema novcu je korijen svega bogatstva zašto sam ja onda stalno bez love? ®AlvlnaKnlghtLy69

302


Trideset treće poglavlje Beth je bila kriva što su me 2005. izbacili iz izviđačica.

Cijele te godine Beth i ja bile smo zadužene za organiziranje dobrotvornih prodaja kolača, utrka, gala večera, disko večera, utrka na biciklima. Pročitala sam dvanaest romana Enid Blyton za dobrotvorni uskršnji maraton (od takvoga nečega čovjek se nikada do kraja ne oporavi). Prerušila sam se u hot–dog u dobrotvorne svrhe (za piknik). Isplela sam tri kile šalova. Nas smo dvije bile najkorisnije izviđačice u grupi. Pridonosile smo društvu, pazile na mlađe, činile sve što su nalagala pravila barona Baden– Powella. Upoznale smo se s predsjednicom izviđačica, Njezinim Visočanstvom Groficom od Wessexa, skupile sve značke (i vatrogasne i za prvu pomoć i snalaženje u prirodi!) i napredovale u unutarnjoj hijerarhiji.

Malo je reći da sam bila shrvana kad su me nakon svega toga izbacili. Raspeli su me kao Isusa na križu. Bila sam uzor, primjer drugima. Sve mlađe grupe ugledale su se u mene. Još čujem kako mi plješću u društvenoj dvorani stare crkve, još čujem podrhtavanje u glasu vođe dok čita rekordnu svotu koju sam te godine prikupila u dobrotvorne

svrhe. Još vidim ponos u pogledu djevojke koja mi je prikačila značku za zalaganje unutar zajednice. Sve su mlađe curice plakale od uzbuđenja. U trenucima najvećeg zanosa naša nam je strast prema dobročinstvu davala poleta za organiziranje jednog događaja

303


tjedno: bile smo kao mahnite. Pritisak je za mene konačno postao preveliki nekoliko dana prije četrnaestog rođendana. Organizirale smo vatromet za siročad, sponzoriranu minutu šutnje za djecu žrtve obiteljskog nasilja i gala večeru za UNICEF. Stres je bio golem. Nisam ni oka sklopila punih mjesec dana. Ali

vrijedilo je: 2005. zaradila sam 5.487,56 funta. Nije loše za tinejdžericu koja je uza sve to i u školu morala ići. Ponestajalo mi je mjesta za skrivanje novca: pretežno je bio u kovanicama; bakrenim, srebrnim, malo petica, malo desetki, malo dvadesetica, nekoliko čekova i dva–tri platna naloga. Jednog sam jutra ustala i

nisam znala gdje su mi školske hlače jer sam tu ladicu do kraja ispunila novcem. Zaključila sam da mi je potreban štedni račun. U subotu ujutro sam otišla u najbližu poslovnicu Lloydsa i objasnila što mi treba. Moram li reći da je službenik bio zadivljen i time koliko se danas može zaraditi čuvanjem djece i mojom sposobnošću štednje? Čak me pokušao nagovoriti da otvorim oročenu štednju, ali ja sam imala druge planove. Meni je trebalo internetsko bankarstvo. Nedugo prije toga gledala sam Kišnog čovjeka s Dustinom Hoffmanom i Tomom Cruiseom. Kupila sam si knjigu o varanju na kartama: u filmu je to s brojenjem karata izgledalo

jednostavno. Ako to može autist kao što je Hoffmanov Raymond, mogu valjda i ja. U dvadesetčetiri sata sam u online kockarnici izgubila pet tisuća funta. Ne znam je li me više pogodilo to, ljutit telefonski razgovor s odvjetnikom djece žrtava obiteljskog nasilja ili izbacivanje iz izviđačica. Ukratko, taj mi je listopad bio čista katastrofa.

Ali kakva sam bih japraznu izviđačica da nisam bila spremna na sve? Napunila bocubila Pepsija benzinom iz mamina starog Volva i kupila šibice. Jednog utorka, kad su svi zaspali, na

304


prstima sam sišla iz sobe u pidžami, prebacila kaput preko ramena i iskrala se iz kuće. Do crkvene dvorane hodala sam tek nekoliko minuta. Vratila sam se u krevet i prije nego što su ulicom projurili vatrogasci s upaljenim rotirkama. Zaglušnim sirenama. Vatra je tutnjala. Smrad dima dospio je i do naše kuće, uvukao se kroza zatvoren prozor; kiselkast. Pekle su me i oči i grlo. Beth je sve to prespavala.

bih ja spalila i udrugu za djecu žrtve nasilja u obitelji, ali njihovo je sjedište bilo u Londonu, a to mi je bilo predaleko. Nitko nije zaključio da sam ja spalila crkvu. Samo je Beth pogodila – ali nikome nije rekla. Čak ni mami. Bila

Subota, 29. rujna 2015. Taormina, Sicilija

Buongiorno.

Ulazi Emilia. Nosi pladanj s kavom, kroasanom i svježe cijeđenim sokom od naranče. Kako sam ja uopće živjela bez posluge? Što sam doručkovala? Nescafe? Čaj u vrećicama? Dan je predivan. Emilia povuče uže rolete i razotkrije prelijep četverokut čistog plavetnila. Guste krošnje palmi bacaju džunglu sjena na terasu oko bazena. Sjednem u krevetu. Gdje je Nino? Pogledam zgužvani jastuk na drugom kraju kreveta. Otišao je. Naravno da je otišao. Nitko nikad ne ostaje uz mene. Nikad i neće, govorila je moja sestra. Jebi se, Elizabeth. Ubojico! I to neuspješna, ha–ha. Nisi čak ni svoju jedinu planiranu žrtvu sredila. Ja sam na trećoj. Eto ti na. – Je li Ernie budan? – Još nije, signora.

305


– Neka spava. Otići ću do njega kad se obučem, možda ga povedem na plažu. To bi moglo biti zabavno. Klinci vole graditi kule u pijesku, je li tako?

– Certo – kaže, kimajući. Na vratima zastane i okrene se prema meni. – Signora... Pogledam je, usta punih lisnatog. – Ha? Što sad želi, pobogu? Što mi ima reći? Ne mogu li barem doručkovati u miru? – Sono preoccupata. Zabrinuta sam. Jutros sam vas čula... Vrištali ste. – Vrištala sam? – Si. Ma o čemu ona to? Tko je vrištao? Da me nije čula s Ninom sinoć? (Joj, kako je to bilo dobro. Mislim da sam zaljubljena. Ili skoro zaljubljena.) Možda me čula kako uzdišem, ali vrištala nisam.

– Nisam vrištala. – Možda ste imali noćnu moru? – Ostala sam bez supruga. Cijeli je moj život noćna mora –

pogledam je znakovito. – Mogu li dobiti još jedan kroasan?

– Certo. – Možda i još jedan cappuccino? Okrene se i opet krene prema vratima, ali opet zastane.

– Signora – kaže. – Reci, Emilia. – Primite moju iskrenu sućut zbog signora Carusa. Kad je moj suprug ubijen, obukla sam crninu i nisam je skinula. Nisam ni razgovarala s drugim muškarcem već deset godina.

306


– Moj suprug nije ubijen. Počinio je samoubojstvo. – Naravno, signora. – Hvala na sućuti. Molim onaj kroasan. – Signora? – Molim? – Samo još želim reći da ste mi vi i Ernesto poput obitelji. Sve bih učinila za vas. Umrla bih za vas. – O, Emilia. Malo pretjeruješ, ali hvala ti. Lijepo od tebe. Može sad onaj cappuccino? Konačno iziđe. Hm. Što li sve to znači? Da nije zabrinuta za mene? Da nije samo... dobra osoba. Kako bizarno. Sumnjiva mi je. Ne smijem skinuti oka s nje. Previše gura nos uokolo, previše se zanima za

mene. Ali potrebna mi je. Dobra je s malim. Pere mi odjeću. Kuha mi večere. Još uvijek si ni kavu s kuhati ne znam. Ona spravica je kao oprema za laboratorij. Ne znam kako bih živjela bez Emilije. Ustanem i odem do prozora, pa se zagledam niz ulicu.

Vidim policajca; pješice ide prema mojoj vili. Je li to commissario Savastano? Ne vidim zastane odavde.na Dolazi li k meni? Smrznem šalica s cappuccinom pola puta do mojih usana. se Alii

policajac prođe pokraj moje ograde i nastavi prema Salvatoreu. Što li radi ondje? Je li moguće da je Salvatoreovo tijelo već otkriveno? Je li mu mozak doista prosut po pločicama? Je li hladnjak poprskan krvlju? lzgleda li kuhinja kao djelo Jacksona Pohocka? Duboko udahnem. Kakva šteta. Salvatore je bio fantastičan u krevetu. Stvarno jako nadaren. Mogao je biti

profesionalac, od njega bolji...glumiti u pornićima kao Rocco. lpak, Nino je čak i Ne sviđa mi se što se policija mota ovuda.

307


Ali što i ako me budu htjeli povezati sa Salvatoreovo m smrću? Nisam ja kriva. Sretno im bilo. Pa što ako sam nagovorila Nina da ga ubije? Nemaju dokaza. Nemaju ništa: Ninova riječ protiv moje. Salvova krv nije na mojim rukama. Ovog puta nisam ja nikoga ubila (provjerim si nokte za svaki slučaj; mislim da mi je

na palcu nešto crveno. Vjerojatno od Ambrogia. Ne smijem zaboraviti izribati ruke. Mogla bih staviti lak. Chanel Rouge Noir. joj, ne – ja sam Beth. Znači, ružičasti lak).

Uglavnom, ništa novo pod suncem. Već mi je to dosadno, da vam pravo kažem. Bez tijela nemate dokaza, momci. A tijela neće ni biti: Nino je profesionalac, a vjerojatno i Domenico. Nino zna što radi, u to sam sigurna. Salvatoreova kuća je savršeno čista. Nigdje mozga, nigdje krvi. Sigurno su odnijeli leš. Nino je i pametniji i zgodniji od jebenih lijenih policajaca – vjerojatno je većina njih i korumpirana; vjerojatno su na platnom spisku mafije. Plaćeni da se prave glupi. Ako i zagusti, platit ću im i ja da zaborave na mene.

Ma sve je u redu. Što se svijeta tiče, Salvatore je otišao na dugačak odmor na najzabačenijoj plaži u cijeloj Italiji, pa on je umjetnik. umjetnici su puhnulo vam takvi: im povući puhne uu glavu nestanu. A Možda mu je da nešto se želi osamu,i

posvetiti isključivo svojim skulpturama. Aha, joj da: mislim da je i spomenuo tako nešto zadnji put kad smo se vidjeli. Sva ta gradska gužva, sav taj pritisak modernog života u velegradu Taormini... Previše je to bilo za njegovu umjetničku dušu. Želio se vratiti prirodi, čistoći, jednostavnosti; potražiti nadahnuće u valovima i šumu mora... ili tako nešto. Rekao mi je da odlazi, da, da. Spremna sam se zakleti na Bibliju.

Bacim pogled na Bethin iPhone koji sjedi u punjaču pokraj kreveta. Da vidimo čeka li me nešto važno: moj selfie s Erniejem

308


dobio je 325 lajkova. Taylor Swift objavila je tweet. Imam tri

propuštena poziva od mame. O, Bože, što sad? Ostavila je i glasovnu poruku, ali ne da mi se zajebavati s njom. Nema šanse da je nazovem.

Obučem preslatki kompletić: tamnoružičasta bluza s mašnom ispod vrata i suknja s hrpom volana. Izgledam medeno. Kao misice na onom dijelu kad se moraju obući i odgovarati na pitanja. Ova obleka ide ravno na Instagram. Okrenem se pred

zrcalom i odjednom... Sjetim se zašto sam vrištala. Imala sam noćnu moru. Sanjala sam Beth! Ganjala me, dozivala, prijeteći vukla za mnom poput zombija. Jedva sam umakla! Svega se

sjećam! San je bio grozan. Zašto Beth jednostavno ne odjebe od mene? Proganja me čak i mrtva! Sad mi već stvarno ide na živce. Zašto ja ne mogu imati normalne noćne more kao svi drugi? Zašto ja ne mogu padati s litice ili bježati od golemih pauka? Zašto meni ne mogu ispadati zubi ili zašto ne mogu sanjati da je smak svijeta? Ne, ja baš moram sanjati Beth. Znate što meni treba? Meni treba plan. Tko ne planira, ne profitira. Ili tako nešto. Treba mi plan za dobar život. Dosta sranja. Dosta zajebancije. Dosta Beth. Nazvat ću Bethina odvjetnika, vidjeti što sam naslijedila Ambrogiovom oporukom. Nabavit ću si novu kozmetičarku. I novu dadilju, za svaki slučaj. I doviđenja, Beth. Zbogom.

309


Trideset četvrto poglavlje – Onda, gdje je? – pita Nino, ulazeći bez kucanja. Opa, otkud se on stvorio? Tih je kao Prius. Da možda nema ključeve od kuće? Spustim knjigu – Ženski eunuh, baš sam je počela čitati (jedna od rijetkih koje sam ponijela sa sobom, ali zaboravila sam da je uopće imam. Našla sam je na dnu torbe dok sam tražila svoj švicarac). Pitam se što bi Germaine Greer mislila o Ninu? – Gdje je...?

– Jebena slika. Kakva slika? Aha, da, sjećam se priče o nekakvoj slici. Nekakvom Caravaggiu. – Misliš Caravaggio? – pitam. Što je uopće Caravaggio? Talijanska riječ za karavan? Nino traži akvarel na platnu onog karavana iz Breaking Bada? se Nego štoi nego Caravaggio. šetka,– nemiran nabrijan kao da Što je drugo? pretjerao— snervozno kokainom. Vjerojatno i jest pretjerao s kokainom.

– Uuu – kažem. – Hoćemo malo šmrkati? Ne znam gdje je slika.

– Ne znaš gdje je slika? – Ne. Nino skine šešir i teatralno ga spusti na stolić za kavu pa provuče prste kroza svoju blistavu crnu kosu. Sviđa mi se taj šešir. Mislim da ću mu ga ukrasti. – Ti si mu jebena supruga!

310


Naravno da znaš gdje je – izvuče vrećicu kokaina i naniže nekoliko linija.

– No, uglavnom – kažem ja da promijenim temu. – Zašto sinoć nisi ostao? Htjela sam da ostaneš. Namršteno me pogleda. – Ne spavam. – Kako to misliš, ne spavam? Svatko spava. Nino ušmrče svoju liniju i obriše nos nadlanicom. – Gdje je slika, Betta? – Ti si vampir ili takvo nešto? Kao Edward iz Sumraka? Ona talijanska vampirska familija, Volturi?

– Koga ti kurca melješ? Tko je Edward? – Svatko spava. Moraš spavati. Čovjeku treba najmanje deset sati sna. Za lijepu kožu. – Popodne odspavam. – Odspavaš popodne? – Noću radim. – Spavaš popodne kao djeca? – Na Siciliji svi prilegnu popodne. Prevruće je za bilo kakav posao. Po suncu se motaju samo psi lutalice i Engleskinje.

Nino mi pruži smotanu novčanicu. – Znači noću si budan? Kao šišmiši? Kao sove? Kao spori lori? – kažem. Nino kimne. Kad sam ga prvi put ugledala, ono kod

bazena, pomislila sam da izgleda kao šišmiš u onom dugačkom crnom sakou.

311


– No, kako god. Bilo bi lijepo od tebe da si ostao, a ne samo tako nestao usred noći. Mogli smo samo ležati zajedno – kažem. Ušmrčem kokain. Nino uzdahne. – Betta... Znam da znaš gdje je slika. Govori. Sranje, pa on je u pravu: Beth bi znala gdje je slika. Gdje bi

Ambrogio sakrio takvo što? Gdje bi Ambrogio sakrio svog Caravaggia?

– Ambrogio mi nije htio reći. Rekao je da je bolje za mene da ne znam. Da me ne želi ugroziti. Nino slegne ramenima.

– Negdje je u vili, to je sigurno. Moramo je naći – kaže. Ušmrčem još jednu liniju. Isuse, kako je ovo dobro: orgazam za mozak. Ili takvo što. U glavi mi je kao u svježe natočenoj čaši Coca– Cole. Izgleda li ovako sreća? – O. K., onda ćemo je potražiti. Zabljesnem Nina osmijehom: izgleda savršeno iskreno. Izgledam sretno. Bog blagoslovio kokain. Bit ću od koristi u ovoj potrazi, već vidim. Super korisna Alvie! Mislim, očigledno super korisna Beth.

Nino ušmrče još jednu liniju. Ustane i počne se šetkati. – A

tko je kupac? Kome ju je Ambrogio mislio prodati?

– Molim? – kažem. Opet nešto što bih trebala znati. – Mislim da...

– I ne želim ni čuti da ti ne znaš, jer meni nije htio reći. Rekao je da će ovaj poslić obaviti sam. Zamislim se, zagledana u Ninov remen na kojem visi pištolj. Mamba. Crna udovica. Nino je sve samo ne bezopasan. Ne smijem ga razljutiti. – Žao mi je, ali ne znam.

312


Nino šutne nogu stolića za kavu i svjetiljka se opasno zaljulja. Uhvatim je prije nego što padne i razbije se. Na naljepnici na dnu piše Wedgewood. – Betta, prestani se praviti da si naivna žen ica. Znam da ste bili sudionici u svemu. Rekao mi je sam Ambrogio: klijentu se

sviđa moja žena. Dakle, da čujem. Tko je kupac? Dobro pitanje. Da bar znam... Ili možda znam? Ambrogio me poveo u onu crkvu, na sastanak sa svećenikom. Rekao je da se svećeniku sviđa Beth. Caravaggio... Caravaggio... Znala sam da sam već negdje čula tu riječ. Pogledam Nina. – Svećenik! – kažem. – Kupac je svećenik – hvala nebesima da sam snalažljiva. Nino razvuče usnice u zao osmijeh. – Vidiš da napredujemo. Bene. Koji svećenik? Na Siciliji ih ima stotine tisuća. – Onaj u crkvi na trgu – pokušavam se sjetiti imena. Sranje. – Crkva... Svetog Josipa? – nervozno okrećem Bethin prsten na prstu. Nadam se da sam pogodila ime.

– U Taormini? San Giuseppe? – Točno ta, u Taormini. Nino ispusti dugačak, tih zvižduk, pa sjedne i protrlja brkove palcem i kažiprstom. Brk mu izgleda poput puža golaća. Ali seksi puža. – Zajebavaš me. Trg na Piazza IX Aprile? Mislim da je ta? – Da. To je ta. – Kako se zove? Svećenik; kako se zove? – Nino se nasmije, uspravljajući se. Zavuče ruku u džep i izvuče cigarete. Ponudi mi, ali odmahnem glavom. Izgleda da je bolje volje... Zbog slike ili zbog kokaina? – Nemam pojma. Ali jako je star. I ima velik nos... Podsjetio me na Beliala u Izgubljenom raju.

313


Ako je padre Belial, Nino je Molok. Aja sam Sotona; on je junak.

– Velik nos? To mi puno govori. Nema veze, naći ćemo ga. Za koliko ste se pogodili? – Nino otpuhne dim i oči me zapeku. – Ne znam. Nisam bila prisutna. – A Ambrogio? Koliko traži? – Nemam pojma. Zapravo, kad su zadnji put razgovarali, posvađali su se. Možda je svećenik odustao. Nino se ukipi: gleda me u oči netremice, ubojito. Izgleda da to nisam smjela reći. Pogled mi padne na njegov pištolj. – A, ne. Nema jebene šanse. Kad je to bilo? – Prije nekoliko dana... Valjda — pojma nemam kad je bilo. Ne znam ni koji je danas dan. Utorak? Subota? Božićno jutro? – Prodat ćemo tu jebenu sliku, pa neka mi to bilo zadnje u životu. Svećenik je želi kupiti. Nećemo pustiti dvadeset milijuna dolara da sjede negdje u ovoj kući. – Dvadeset milijuna dolara? – sigurno sam krivo čula. To se kokain poigrava sa mnom.

– Najmanje dvadeset. Na dražbi više, ali na crnom tržištu... Možemo biti sretni ako izvučemo desetinu od toga. – Desetinu... Dva milijuna? – O, Bože. – Bravo, mala. Pa ti si matematički genije. Ali kladim se da je Ambrogio želio više. Oko toga su se svađali. Gad jedan pohlepni. Njegov stari je skriva još od devedesetih. – Ozbiljno? Toliko dugo? – Misliš da jeda lako prodati takvo što? Imaš li ti pojma koliko im je dugo trebalo nađu kupca? – Ovaj... ne.

314


– Suprug ti ništa nije rekao o svemu ovome? Betta, pa jeste li vas dvoje uopće razgovarali? – pogleda me iskosa. – Ovo je za Ambrogia bila golema stvar. Najveći jebeni posao u životu. Sve one druge slike nisu ništa prema ovome. Obično sranje, toaletni papir...

– Kužim – kažem, iako zapravo ne kužim. Brine me da će mi glava eksplodirati. Nino govori prebrzo, poput prodavača rabljenih auta ili Jimmyja Carra.

Moramo naći sliku, nemoj misliti da sam zaboravio na nju. Nije to obični Caravaggio. Mislim, nije da je Caravaggio imao običnih slika. Ali ovo je jebeno Rođenje Isusovo! Je li ti jasno što to znači?– Jasno mi je – nije mi jasno. Dohvatim Bethin iPhone i potražim Caravaggio – rođenje – Isus na Googleu dok Nino ne gleda. Internet me obavijesti da je

taj tip naslikao samo pedesetak slika. A rođenje je, kaže Wikipedija, zvijezda njegova opusa. Remek–djelo. – Sranje – kažem. – Da, sranje. Nisi to znala? Bila si udana za jebenog Ambrogia Carusa i nisi znala ništa o Caravaggiu? Isuse... Nino opet gladi brk. Moje srce tuče otprilike milijun puta u minuti. Nisam znala što Ambrogio radi; mislim, nisam zapravo znala. Beth je znala. Moram biti Beth. Koža me peče. Užasno mi je vruće. Znam nešto o Waterhouseu, o Hogarthu i Gainsborou ghu, o Turneru i prerafaelitima. Znam Luciana Freuda i Francisa

Bacona i Banksyja, ali o ovome ne znam ništa. Nemam pojma o talijanskom slikarstvu. Da sam na Milijunašu, ne bih nikad odabrala tu temu. Kladim se da je Beth znala sve o ovome. Čak je i bila u nacionalnoj galeriji sa školom. (Meni su zabranili da idem

315


na izlete nakon incidenta u zoološkom. Zbrisala sam kad je učiteljica okrenula glavu. Nisu me našli do mraka; zavukla sam se k majmunima u kavez i najela se banana).

– Umjetnost me nikad nije previše zanimala. To je bio Ambrogiov interes, ne moj – kažem. – Jesi li za još jednu liniju? Nino naspe još malo kokaina na stolić i poravna ga blistavom srebrnom kreditnom karticom. Gdje bi Ambrogio sakrio sliku? Malo mi je žao što sam ga ubila; mogao je bit i od

koristi. Sranje. Zašto nisam vidovita? Ili kako se već zove ono kad možete razgovarati s mrtvima? Šamanizam? Uglavnom. Da sam barem to. Da sam barem znala za sliku prije nego što je Ambrogio or. Ja umro, ali kadposrednik. sam ga upitala je odgov sam samo Ne čime radimse bavi, ništaizbjegao zanimljivo. NIŠTA ZANIMLJIVIJE U ŽIVOTU NISAM ČULA. Zgodan bi to džeparac mogao biti. Samo treba naći sliku. Dok se Nino bavi kokainom, ja još malo guglam. Rođenje

Isusovo ukradeno je 1969. iz crkve Svetog Lovre u Palermu. Navodno su je nekakvi sitni lopovi vidjeli nekoliko tjedana prije na televiziji, u emisiji o sakrivenom blagu Italije. Nisu čak bili ni

profesionalni lopovi, ni mafijaši; nego obični amateri. Izrezali su je iz okvira žiletima. Znali su gdje je ta crkva, prepoznali sliku. Naravno, tad je osiguranje bilo sitnica, a ne kao danas. Sliku je

čuvao samo neki starac koji je vjerojatno sve prespavao. Provalili su u crkvu, žiletom izrezali sliku iz okvira nad oltarom i odvezli se u kombiju s tri kotača. Tri kotača! Pa to su bili Del Boy i Rodney! Trotteri su stigli i do Palerma.

O. K., izgleda da stvarno moramo naći sliku. Izgleda da je jebena dragocjenost. Ušmrčem kokain. – Kako je uopće Ambrogiov otac nabavio sliku?

316


Nino je sad nemiran kao da je sjeo na mravinjak. Podigne kut perzijskog saga i proviri ispod. Gurne sofu i zaviri iza nje. Od slike ni s. Niente.

– Prelazila je iz ruke u ruku. Prvo je bila kod Rosaria Riccobona, ali uhapsili su ga 1982. Ambrogiov papa kupio ju je od Gerlanda Albertija. Čula si za njega? Zvali su ga U Paccare.

Uglavnom, i njega su uhapsili. Zbog krijumčarenja cigareta i heroina. Nemam ja pojma tko su ti ljudi.

– A zašto je nije prije prodao? – usne su mi utrnule. Zvučim li čudno? Ne osjećam si lice. Nadam se samo da ne slinim. Nin o sad viri pod stol u blagovaonici, razmiče stolce, viri i pod njih. – Misliš da je takvo što lako prodati? Svi traže tu sliku. FBI traga za njom, na svim je listama najtraženijih ukradenih predmeta... Ne, ne. Ambrogio je imao sreće. Kad su mu roditelji umrli, naslijedio je sliku. Ambrogiov papa je bio pametan čovjek, znao je da mora pustiti da se situacija malo stiša. Čak je nagovorio onu budalu Gasparea Spatuzzu, nekadašnjeg suradnika koji je postao policijski doušnik, da policiji ispriča bajku...

– Bajku? – Spatuzza je rekao policiji da je slika uništena. Da su je pojeli štakori, možeš vjerovati? U nekoj staji, navodno, dok su je skrivali. Još ne vjerujem da je policija nasjela na takvu glupost. Slika vrijedi dvadeset milijuna, a navodno netko pusti da je

požderu štakori? Rekao im je da je bila toliko sjebana da su ostatke spalili. Policija je nasjela. Sve su mu povjerovali – Nino ljutito uvuče dim iz opuška. – To ti samo govori koliko nas malo poštuju. Zato nas nikad neće pobijediti. Misle da smo retardirani.

317


Slušam sve to kao u transu; moje male sive stanice mahnito rade i slažu komadiće slagalice jedan do drugoga. Sad mi je jasno. Sve mi je jasno. Metaforička žaruljica upali mi se iznad glave. Ambrogio je konačno našao kupca. Planirali su prodati sliku i nestati; on i Beth pobjegli bi od mafije. Moje mrtvo tijelo bilo je mamac: na sprovodu bi vjerojatno i policija i novinari napravili veliku strku oko smrti Ambrogiove supruge. Svi bi mislili da je doista mrtva Beth, a ona bi bila na sigurnom. Mogla bi pob jeći,

nestati. Nikome ne bi ni palo na pamet da je traži. Pa Elizabeth Caruso je mrtva i pokopana, bilo je u novinama. A Ambrogio bi igrao ulogu ucviljenog udovca. Povukao se, nestao iz Taormine i

nikome ne bi bilo sumnjivo što je otišao u miru oplakivati ženicu. I sastao bi se s Beth na Havajima, Tahitiju ili Bora Bori. Njih dvoje

i Ernie s milijunima od slike mirno bi živjeli na drugom kraju svijeta, daleko od krvožedne mafije, daleko od rata o kojem me obavijestio Nino. Novi početak za Beth i Ambrogia. Ali plan se izjalovio – zbog Beth. Beth se predomislila. Nije željela pobjeći s Ambrogiom, htjela je pobjeći od Ambrogia. Sigurno ga nije otpisala samo zbog lošeg seksa, to je apsurdno. Ne bi Beth tako. Ne bih vjerojatno ni ja. Sigurno ju je nešto odvratilo od Ambrogia, ali što? Nije je tukao. Nije želio biti dio obiteljskog biznisa. Što je onda bilo u pitanju? Zbog čega se predomislila? Da se doista nije zaljubila u Salvatorea? Skužit ću ja i to. Ali prvo moram malo zaraditi.

– Pomoći ću ti da je nađeš – kažem, ustajući.

318


Trideset peto poglavlje Pretražili

smo cijelu vilu i sve oko nje. Čak smo i u garaži

tražili. U vrtlarevoj šupi. Pretražili smo valjda sto soba i kupaonica. Našla sam neke zanimljive sitnice – na primjer, cijelu sobu

punu

novih

novcatih

primjeraka

Ambrogiovu zalihu pornića (ključne riječi

Bethine knjige, studentice, dadilje i

tinejdžerke; ništa zanimljivo) i vintage torbicu s nojevim perjem koju sam očigledno zadržala – ali od slike i dalje ništa. Počela me hvatati ozbiljna panika. Tražili smo satima, neumorni zbog kokaina i jake crne kave pune šećera (barem za mene, jer Nino ne stavlja šećer u kavu. Nemam pojma kako može piti tako jaku kavu bez šećera). Bavila sam se idejom da pitam Emiliju zna li gdje je slika, pa čak i da pitam Ernesta zna li on što, ali zaključila sam da nijedno od toga nije dobra zamisao. Gdje bi Ambrogio sakrio sliku od dvadeset milijuna dolara? Negdje blizu, nadohvat ruke? Valjda? Htio bi je imati na oku.

Vratim se u njihovu spavaću sobu i stanem na vrata, naslanjajući čelo na hladno lakirano drvo. Ovo je uzaludno. – Betta? Gdje si? – odjekne u hodniku i prenem se. Nino me traži. Zvuči ljutito. – Ovdje – doviknem. – Dođi mi pomoći da pretražimo spavaću sobu.

319


Uđem u sobu i stanem na sredinu, na mekani debeli tepih boje vrhnja. Osvrnem se na sve strane, pogledam i strop i pod, ali

nigdje ni traga slici. Nino uđe i stane iza mene. – Betta, izlazi. Ovdje smo već tražili – kaže; zapravo prosikće. Zvuči poput čegrtuše. Ernesto spava i moramo šaptati. Nino mi spusti dlan na rame. I on ima pečatnjak; zlatan, s krvavo crvenim rubinom dimenzija jajeta.

– Ne znam – kažem. – Ali nekako mi se čini... Da imaš nešto tako vrijedno, nešto posebno, ne bi se razdvajao od toga... – Nego bi i spavao s time – kaže Nino, ulazeći dublje u sobu u svojim teškim crnim čizmama. Vidim da je na rubu živaca: strpljenje mu

jača strana.spavaćom Čisto sumnjam uopće znapolako što to znači. HodamnijeBethinom sobomdaprelazeći prstima po mahagoniju ormara, kozmetičkog stola, komode. Nigdje ni zrnca prašine. Nevjerojatno. Emiliju bi suhim zlatom trebalo plaćati. Pogledam pod krevet. Nino izgleda kao da će se rasprsnuti. – U vražju mater. Nema gdje nismo tražili. Morat ćemo ispočetka, ali ovog puta pošteno. Baš se spremamo izići iz sobe kad se Nino okrene prema ormaru.

– Jesi li pogledala unutra? Što ako ima skriveni pretinac? Pogledamo se i otrčimo do ormara. Brzo otvorim vrata i razmaknem odjeću; Ambrogiovu – hlače, jakne, sakoi, košulje, kravate. Napipam pozadinu ormara, ali ništa se ne miče. – Nema ničega – kažem, odmičući se. – Daj da ja probam – kaže Nino. Zavuče se u ormar kao da će proći kroz njega i izići u Namiji. Čujem kako tiho psuje. – Niente. Merda.

320


Izvuče se i tresne vratima. TRES! Sranje. Gubi živce. Samo čekam da izvuče pištolj. – Betta, daj više! Gdje bi mogla biti! Znam da znaš, zato dosta više sranja! Oblije me znoj. U grudima me stegne. Sjedne na krevet,

zarinem lice u dlanove. Daj, Alvie, misli! Gdje je? Užasno mi je vruće; možda od kokaina, možda od klime. Ovdje je kao u Nevadi usred toplinskog vala. Jedva dišem. Ustanem i odem do prozora, otvorim oba krila i nagnem se van. Čvrsto zatvorim oči, razmišljajući. Slika je vrijedna. Slika je važna. Sliku treba i sakriti i zaštititi. Ernie. – Dječja soba... – kažem u mrak. Istrčim na hodnik, a Nino za mnom. – Betta, kamo ideš? Hej! Ernie spava u svojem krevetiću; čujem ga kako hrče, kako udiše i izdiše. Uđem na prstima i upalim malu svjetiljku koja zasja plavim svjetlom u obliku polumjeseca. Pokraj krevetića na podu leži mali tepih: podignem ga i moj se predosjećaj pokaže točnim. Pod sagom ugledam poklopac skrovišta u podu. Slika je sigurno unutra. Odmaknem tepih i drhtavim rukama povučem poklopac, koji se otvori uz glasnu škripu. Pogledam Ernieja, ali nije se probudio.

Čvrsto spava. Otvorim vratašca do kraja i naslonim poklopac na smotani tepih. Sagnem se i zavučem ruku u skrovište: napipam debelu platnenu torbu. Nađem ručke i izvučem je. Mislim da slika nije unutra. Torba je premalena. Pogledam Nina koji odmahne glavom. Ipak otvorim torbu, za

svaki slučaj. O, Bože! U torbi je stotine vrećica bijelog praha. U životu nisam vidjela toliko kokaina na hrpi. Ovo je očigledno bila

321


Ambrogiova privatna zaliha. Izgleda nevjerojatno, nestvarno: kao da sam se odjednom našla na Arktiku. Bijelo i svježe po put

nedirnutog snijega. Mmm, drogica. Pogladim plastiku, pitajući se je li Beth znala što je Ambrogio sakrio u Ernievoj sobi. Poludjela bi od brige.

– Traži dalje – kaže Nino. – Još dublje. Baš se spremam zakopčati torbu, kad se Nino sagne i uzme vrećicu iz nje. Pogledam ga, a on slegne ramenima. Ah, što sada. Ambrogio je mrtav. Neće mu faliti kokain. Nino strpa vrećicu u džep. Ja si također uzmem jednu, pa je spremim na sigurno, u grudnjak. Zatvorim torbu i odgurnem je na stranu. Ponovno e: na samome dnu, na daskama, omotan u zavirim u skrovišt smeđi papir leži dugačak, tanak, prašnjav smotuljak platna. Ne vjerujem! To je sigurno to. To je Rođenje! Jedva dišem. Nepomična sam, samo netremice gledam smotuljak. Vrijedi li doista dvadeset milijuna dolara? Ja ne vjerujem da ju je sakrio u dječju sobu. Nije li to opasno? Beth sigurno nije znala da je Ambrogio ovdje sakrio

drogu i sliku. Ne bi mu to nikad dopustila. Ili je možda znala, ali ga nije mogla spriječiti? Možda su se oko toga svađali? Kladim se Droga pobješnjela i pištolji oko djetešca? O, pošteno da: Bethraspizdilo. bi definitivno zbognjezinog nečeg da bi je to takvog.

Nino me odgurne u stranu i sam se sagne nad skrovište, pa polako, vrlo oprezno, kao da porađa dijete ili kao doslovno drži malog Isusa, izvuče smotuljak. Smrducka prašnjavo, pljesnivo. Izgleda krhko. Dulja je nego što sam mislila: slika je sigurno golema. Nino je spusti na pod. Pogled mu bljesne u mraku.

Pronašli smo je! – Zatvori – šapne, pokazujući glavom vratašca.

322


Ustane, podižući platno sa sobom. Slika je doista golema; morat ćemo je nositi zajedno. Spustim poklopac, koji opet zaškripi. Sva ta prašina poškaklja mi nos i kihnem: CIHA! CIHA! Prekrijem usta i nos objema rukama, ali prekasno: ovog se puta Ernie ipak prene iz sna i zacvili, m eškoljeći se. Zvuči poput nezadovoljne mačke. Navučem tepih preko poklopca otvora,

nadajući se da se neće probuditi. Nino i ja stojimo, čekajući da vidimo hoće li se Ernie probuditi i početi derati. Maleni se smiri. Guguće još malo, a zatim ponovno utone u dubok san. Imamo sreće. Polako se uspravim. Pod zaškripi. Ernie Pogledam se probudiNina, i udarikoji u plač. O, Bože, što sad. Priđem krevetiću. izgleda još prestravljenije od mene: obuzela ga je panika. Samo ga meni nemoj uvaliti, govori mi pogledom. Gdje je Emilia kad je čovjek treba? Podignem Ernieja i

psst, psst, psst. Što želi? Zašto plače? Je li gladan? Je li žedan? Je li kakao? Ljuljam ga i smirujem i milujem po leđima. Nino me ljutito gleda, vidim da kipi od bijesa. Slegnem ramenima. Što ja tu mogu?

– Što želiš? – kažem malenome. Pogleda me u oči: njegove su pune suza, bradica mu podrhtava. Šmrca. Plače. Mjehurić sline stvori mu se ispod nosnice. Izvučem maramicu iz kutije pokraj kreveta i obrišem mu lice. Poljubim ga i zagrlim i još malo nježno l juljam. Ljuljam ga i smirujem tri četvrt sata i konačno se smiri. Oprezno ga spustim u krevetić. Čim mu glava dodirne jastuk, ponovno zaplače. Gori zvuk moje uši nisu čule: urla poput janjadi koje vode na klanje. Sva se naježim i kosa mi se digne na zatiljku. – Što je? Što ti je? Ne sviđa ti se krevetić?

323


Podignem ga i Ernie prestane plakati.

Spustim ga i počne plakati. Podignem ga. Spustim ga. Podignem ga. Spustim ga.

– Ma koji je njemu kurac? – drekne Nino. Sad je već jako ljutit.

– Mislim da samo želi da ga držim – kažem. – To je to? Hoćeš da te držim? – šapnem Ernieju. Maleni nasloni vreli crveni obraščić na moje grudi i strpa palac u usta. – Držat ću ga malo, dok ne zaspi – kažem. Nadam se da će to biti skoro. Jadničak mali. Nino i ja iznosimo platno na hodnik, zatim u Bethinu i Ambrogiovu sobu. Ja ga nosim samo jednom rukom, jer drugom

držim Ernieja. Spustimo sliku na krevet, pa zatvorimo vrata za sobom. Odem po stolac i gurnem ga pod kvaku, za slučaj da netko želi ući. Možda Emilia. Ili jebena policija. Nisam rekla Ninu da policajca, onoga(jerkoji je ušao u Salvatoreovu Ne sam želimvidjela da se još više razljuti stvarno je već jako ljutit). vilu. Nino je pomaknuo sliku na vrh kreveta. Odem do njega i prijeđem dlanom preko platna. Staro je, grubo. Pre kriveno

prašinom i paučinom. Nino odlijepi stari smeđi papir i razmota sliku na krevetu. Sreća naša da je krevet golem, jer inače bi bio premalen – i ovako je donekle premalen. Slika je sigurno dugačka tri metra. Vidimo samo dio, jer ne možemo je razmotati do kraja. Pala bi na pod.

Izgleda kao da je potpuno smeđa. Rubovi su neravni jer su

je oni genijalni lopovi izrezali iz okvira. Ne znam kako bi trebala

324


izgledati, ali na prvi mi je pogled jasno da je prava stvar. Ovo je

Garavaggio. Pogledam Nina krajičkom oka: križa se. Pred nečim ovako vrijednim čak je i Nino pristojnija osoba. Valjda ga je pomisao na dvadeset milijuna dolara navela na zahvalnost

nebesima. Ili ga je možda dirnula slika; sjetim se da u kombiju ima vjersku sličicu. Možda je iskreno dirnut. Vidimo samo srednji dio slike, ali najvažnije je pred nama: mali Isus. Sićušan je, gol, ružičast. Leži na bijelom platnu na slamom prekrivenom podu štalice. Izgleda krhko i lijepo, pomalo nalik na Ernieja (koji, usput rečeno, još uvijek ne spava. Šakama mi je zgrabio kosu i vuče je, slineći mi po ramenu. Zlato malo). Isus gleda majku koja ga promatra odozgo, s obožavanjem. Djevica Marija je sva u neredu; klonula, premorena, raščupane kose i zgužvane odjeće. Očito je upravo rodila jer stvarno izgleda kao da je prošla pakao. Tko zna koliko je težak bio porod. Možda je Isus isto izišao na noge kao ja? U to vrijeme nisu imali epiduralnu, a štalica nije mjesto za carski rez. Na desnoj strani slike sjedi neki lik nama okrenut leđima, prekriženih nogu; u bijelim tajicama i zelenoj tunici boje trave. Izgleda Robintko Hood. Vrškom premlado prsta na nozi malog Isusa.a Nemamkao pojma je. Djeluje da dira bi bio Josip, predobro je obučen za pastira. Možda je judejski paparazzo? To bi bila fotka za pamćenje. Na lijevoj strani je neki tip u zlatnoj halji, za kojega pretpostavljam da je svetac ili kralj.

– Mamma mia – kaže Nino. – Hvala kurcu da smo je našli – kažem ja. – Ma–ma–ma – kaže Ernie. Bethin iPhone oglasi se cvrkutom ptičice. O, Bože, je li Taylor opet nešto objavila na Twitteru? Dohvatim mobitel i

325


pogledam zaslon. Beth ima poruku od Mamice. Isuse, Beth, pa zar je tebi pet godina? Kliknem otvori i zadržim dah.

telefon. trebateNemejavljaš čekati se na na aerodromu, Pusa, mama.

Kupilaču sam kartu za Cataniju. Ne sjest u ta ksi. Dolazim za 24 sata.

Sranje.

– Što je? Što je bilo? – pita Nino. – Ma ništa. Mama. Nazvat ću je. Drži – kažem, gurajući Ernieja Ninu u ruke. – Samo na minutu. Ne znam tko se koga više boji, ali Ernie jedini zaplače. Opet. Uzmem telefon i izjurim iz sobe, sjurim se niza stube i

odem u kuhinju. Ruke mi drhte. Prsti stišću po dva slova istodobno. Samo mi još majka nedostaje u svemu ovome. Konačno stisnem zovi. Moram je odgovoriti. Ne smije mi se nacrtati na vratima. Ali majčin je telefon isključen ili još gore: već je u avionu.

326


Trideset šesto poglavlje Pošteno

sam se potrudila. Obukla sam se u skladu s prigodom: crna mini haljina, dugi crni veo, crne čipkaste rukavice, klasične lakirane louboutinke. Čak sam ponijela i čipkasti rupčić za brisanje maskare kad se rasplačem. Krvavo crveni ruž. Hrpa tuša. Izgledam točno kako trebam za ovu ulogu; seksi mlada udovica prvog dana korote. Da se barem smijem fotkati. Instagram bi poludio za mnom. A tek Tinder...

Crkva je prazna. Zrak je hladan i vlažan. Gurnem teška drvena vrata pa zakoračim u tamu: miris tamjana, treperava svjetlost svijeća. Ugledam svećenika: stoji kod oltara pognute sijede glave. Odjeven je u bijelu halju ukrašenu zlatom. Nešto mrmlja sebi u brk. Molitvu? Čuje me i podigne pogled. Ne prepozna me odmah, ali kad shvati tko sam, njegovo se izborano

lice razvuče u osmijeh. – Betta, došla si. Širom raširi ruke, pozivajući me u zagrljaj. Tako odjeven izgleda kao svetac, ali znam da nije. I on je iskvaren. Samo se jako dobro pretvara. Uspnem se stubama do oltara i neko vrijeme

samo stojimo bez riječi. Proučavam svećenika: njegovo mirno lice, smiren pogled, bezazlen smiješak. U razgovoru s Ninom bila sam sigurna da je on kupac, ali sad više nisam. Je li i on dio mafije? Kako da ga to upitam. Ako nije kupac, u gadnim sam nevoljama.

– Betta, primi moju sućut zbog smrti supruga – kaže mi. Spusti mi dlan na lijevo rame, poput oca koji tješi kćer. Ruka mu

327


– Tek sam poslijepodne čuo. Žao mi je. Neka ti Krist pruži utjehu u ovom teškom trenutku. – Hvala vam – kažem, oborenog pogleda. Pod je izlizan, ali još vidim natpise na pločicama. Što li znače? Stojimo li mi to na nečijem grobu? – Drago mi je da si došla. Inače bih ja došao k tebi – pogleda me znakovito, kao da mi nešto želi reći. – Možemo li ovdje razgovarati? – pitam, podižući pogled. Svećenik baci brzo pogled lijevo, brzi pogled desno. – Sami smo. je kvrgava, stara.

Primi me za ruku i povede prema izlizanim drvenim

klupama. Sjednemo pod kip Isusa, isti onaj koji me prije kritički promatrao. Izgleda kao da ga more silne brige; izmučeno lice pod krunom oštrog trnja. Na zidovima vise renesansne slike prizora iz Novog zavjeta: prepoznajem Mariju i Isusa, naravno. Je li onaj

bradati Sveti Petar? Stoji kraj vrata Raja sa zlatnim ključem u ruci. Kladim se da mene ne bi pustio unutra. Svećenik primi moju ruku u čipkastoj rukavici svojom, prošaranom plavim venama i staračkim pjegama. Koža mu je prozirna poput papira za precrtavanje i ledena kao kamen.

– Pročitao sam u novinama. Samoubojstvo? – kaže. Zadržim dah. – Da, izgleda. Pronašli su ga na stijenama u podnožju litice. Svećenik kimne i u pogledu mu se vidi da zna što je zapravo na stvari. – Cosa Nostra – šapne kao da psuje, kao da izgovara kletvu u ovoj kući Božjoj. Sjedimo bezdlanova riječi. Ja proučavam dugačkeježeljezne što strše iz Isusovih i stopala. Podsjeća me na čavle Bethinu lutku, onu koju sam izbola pribadačama. Cosa Nostra. Može i to.

328


Svećenik je odlučio što je za njega istina, pa neka mu bude. Istina je ionako ono u što odlučimo vjerovati. Objektivna stvarnost ne postoji. – Još imaš sliku? – upita me odjednom, gledajući me zamagljenim očima. – Imam – kažem. Ramena mi se opuste. Smirim se. Padre je ipak kupac.

– Još je želiš prodati? Kimnem. – Aha. Vidim da je želi. Pitanje je koliko je želi. Prijeđe dlanom preko bedra kao da poravnava habit. Uspravi se malo.

– Moramo biti na oprezu, Betta – kaže tiho. – Neki ovdje znaju za naš dogovor... Ljudi koji su ubili tvog supruga. Više nisi sigurna ovdje. Onaj tko je ubio tvog supruga neće prezati ni od čega da se dokopa slike. Aha, da. O. K. padre. – Razumijem. – Trebala bi otići odavde – kaže. Pogledam ga iskosa. – Ne brinite za mene. Svećenik se okrene od mene i podigne pogled prema Isusu. Isus ga gleda se da doista izmišljena razgovaraju. S jetim se Tallule. Njihodozgo dvojicai učini su kaomiBeth i njezina frendica. Svećenik dugo šuti, pa ipak nastavi. – S tvojim sam se suprugom pogodio na tri milijuna, ali želio je više – uzdahne. – Ljubav prema novcu je korijen svega zla. Timotej 6:10.

– Oko toga ste se prepirali kad smo bili kod vas? – pitam. Odakle jednom svećeniku tri milijuna eura? Italija stvarno previše plaća svećenstvo. – Nismo se svađali, ne. Pregovarali smo.

329


Odmahnem glavom, zataknem neposlušan pramen iza uha. – Slika vrijedi najmanje dvadeset milijuna dolara – kažem, trudeći se zvučati kao da znam o čemu govorim. Zapravo i znam: Google i Nino rekli su mi sve što trebam znati. Svećenik me pogleda u oči. – Betta, moraš nešto shvatiti. Tu sliku traži cijeli svijet. Tvoj je suprug sad mrtav i još si u većoj opasnosti nego prije. Mogu ti dati dva milijuna, ali to je moja posljednja ponuda.

– Vaša posljednja ponuda? – Da. Slatko se nasmiješim svećeniku. Ne misli valjda da me može preveslati jer sam žensko? Dva milijuna? Pa to je pljačka. Želim više. Zagledam se u njega, proučim ga da vidim ima li slabosti. Gleda me netremice, odlučno, nepokolebljivo. Pun je samopouzdanja: Bog je na njegovoj strani. Ako ne prodam njemu,

neću imati kome. Drugog kupca nemam niti ga znam naći. Mogla bih insistirati na tri milijuna, ali mislim da bi me glatko odbio. Ne

želim da se predomisli. Zna da sam ostala bez supruga, da sam sama. Ionako je skinuo milijun s cijene, što je stvarno nizak udarac, pogotovo za jednog svećenika. Blago siromašnima, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko: što je s tim? – Dva milijuna eura – kažem kroza zube. Ne želim se više zajebavati s ovime, a i ne znam pregovarati. Ali dva milijuna je

bolje od nula milijuna. Nino će biti zadovoljan što sam dogovorila prodaju. Pružim svećeniku ruku i pri hvati je. Lice mu zablista mladenačkim sjajem: odjednom mu je devetnaest, a ne devedeset. – Doći ću po nju večeras – kaže sa smiješkom. – Doći ću do tebe. Donijet ću novac. A tada bi trebala otići. Ambrogio te želio odvesti na sigurno, ali sad ćeš morati sama.

330


– Naravno – kažem. Nema šanse. Jesi li ti vidio tu vilu, stari moj? I onaj bazen? Trebala bih otići? Iz Taormine? Nisam luda. ***

– Tko je to? – pita svećenik, pokazujući Nina. Vrijeme je gnjusno: nebo se otvorilo nad nama i kiša se obrušila na zemlju poput roja srebrnih metaka. Ovo je najhladnija večer otkako sam stigla na Siciliju. Morala sam pronaći Bethine čarape. Čak sam i vestu navukla. Sjest ćemo u salon: zavjese su navučene jer vani bijesne gromovi i munje. Razmišljam o tome bih li trebala zapaliti vatricu u kaminu. Nino se izvalio na sofi,

izuo čizme i podigao noge na stolić. U ruci mu je čaša Sangue di Sicilia.

– To je Nino – kažem, zatvarajući vrata za svećenikom. Svećenik briše noge, stresa kapi kiše s jakne. Pogleda me i obrati mi se gotovo šapatom. Franco – Don – prekine ga Nino Nino,ne pozdravljajući ga glavom. Tako se zove? Mislila sam da ga poznaje. A valjda ovdje svatko poznaje svakoga: ipak smo na otoku, a Taormina je mali grad.

– Nino – zareži svećenik. Okrene se prema meni. – Rekao sam tvome suprugu da ne želim poslovati ni s kime osim vas – šapne mi ljutito. Pogled mu bljesne. Odjednom izgleda bijesno.

– Moj je suprug mrtav. A Nino je obiteljski prijatelj – kažem. – Znam ja tko je on – kaže mi svećenik na uho. U dahu mu osjetim alkohol. Misno vino?

331


Pogledam torbu koju je donio: staromodna je, ima zlatne

kopče u obliku slova G. Koža je tamnija na nekim mjestima od kapi kiše. Torba izgleda teško. Toliko je puna da se vide šavovi. – Pričekat ću u kuhinji – kaže Nino ustajući. Protegne se, podižući ruke iznad glave, pa iskapi piće. S treskom spusti čašu na stol i pozdravi nas naklonom glave. – Doviđenja. Izlazeći, dobaci mi neobičan pogled: raširi oči kao da mi želi poslati neku poruku, ali nemam pojma koju. Valjda nije važno. Zatim se okrene i iziđe. Ostanem sama sa svećenikom. Prekrižim ruke na grudima. Strese me zimica. Stvarno sam trebala pripaliti vatru.

– Gdje je? – upita svećenik. Ništa od čavrljanja, ha? Ništa od Elizabeth, kako si mi ti? Kako si provela dan? Baš gadno pljušti vani, ha? Odmah na posao. Može i tako.

Sad kad je u civilnoj odjeći, izgleda još starije. Odjeven je u svijetlosivo odijelo; ispod sakoa ima vestu od kašmira boje devine dlake i kravatu boje vina. Izgleda kao moj djed. Izgleda slabašno poput djeteta. Kladim se da bih ga mogla savladati golim

rukama, a ja se i ne znam tući. – Da vidim novac – kažem sa smiješkom. Svećenik spusti torbu na pod. Kopče kliknu i torba se otvori. Ugledam svežnjeve novih novcatih novčanica od po petsto eura. Hrpetina je golema: nikad nisam vidjela toliko novca

na jednome mjestu. Odakle svećeniku toliko love? I zašto kupuje ukradenu sliku? Siguma sam da jedna od deset zapovjedi

zabranjuje krađu. – Dva milijuna? – pitam – Dva milijuna – kaže.

332


Dohvatim jedan svežanj novčanica i odvagnem ga. Pa to je čisti seks. Na tren se bavim mišlju da izvrnem torbu na pod i prebrojim novac, ali trebalo bi mi sto godina. Mislim da me nije

prevario. Ipak je svećenik, koliko god pokvaren bio. Nino i ja ćemo prebrojiti lovu kasnije. Definitivno ćemo je prebrojiti. Uvijek mi ide na živce kad u filmovima samo bace pogled i ne prebroje. A što ako su prave novčanice samo na vrhu hrpe? Dam svećeniku znak da uđe. Kroz luk uokviren mramomim stupovima ulazimo u blagovaonicu. Nino i ja smo razmaknuli namještaj i prostrli sliku

po velikom perzijskom sagu. Svećenik stane na pragu i zagleda se u nju. Ja se naslonim na stup i zagledam u njega.

– Blagi Bože! E bellissima! – kaže tiho. Sklopi ruke kao na molitvu i vršcima prstiju dodirne usnice. Promatram ga kako se spušta na koljena kao da će se pomoliti. Klekne uz rub slike, nekoliko centimetara dalje. Ne usuđuje se dodirnuti je. Obiđe sliku na sve četiri, pažljivo je proučavajući. – Bojao sam se da bi mogla biti oštećena. Stara je četiri stoljeća, a lopovi nisu znali kako s njome — ali savršena je — kaže konačno, ustajući. Priđe mi i pogleda me u oći. Izgleda sretno. – Hvala ti, Betta – kaže. Ponovno me primi za ruke, ali odmaknem se. Ako mu se

toliko sviđa, mogao mi je platiti tri milijuna. – Da je smotamo, da je može te odnijeti? – kažem. Želim ići brojiti novac. Svećenik i slika slobodno neka nestanu zauvijek. Oklijeva. Ne želi je dodirnuti, ne želi je pomaknuti: ako je smotamo, neće je više moći gledati. Izgleda da je dugo čekao da joj se može diviti.

333


– Naravno – kaže, smiješeći se. Jesu li to njegovi pravi zubi? Izgledaju sjajno i novo. Stanemo pred sliku; on u desni ugao, a ja u lijevi. Sagne se i oprezno primi jedan kraj slike. Podigne ga s poda, ali tad se

ukoči. Na pozadini platna, u kutu, stoji mali cmi pečat. Svećenik me nekako čudno pogleda, pa se sagne i izbliza zapilji u pečat. – Što je? – pitam.

334


Trideset sedmo poglavlje – Ne razumijem – kaže svećenik. O, Isuse, što je sad? – Molim? – Slika je... Krivotvorena je. Kao da sam progutala topovsku kuglu. Svećenik se počeše po proćelavoj gJavi. – Nije mi jasno. Skoči s poda poput mladića. Slika se ponovno razmota po podu. Uperi prst u nju.

– Da, da. Sad vidim. Tehnika... Come si dice. Nije Caravaggiova.

– Ma o čemu pričate? Naravno da je tehnika Caravaggiova. Glas mi podrhtava. Tresem se. Koljena mi klecaju. Stisnem zube i odmaknem se unatrag. Stanem iza njega.

Svećenik i dalje proučava sliku. – A i ovaj pigment, haljina Djevice Marije. Ta crvena nije postojala u Caravaggiovo doba. On je koristio željezni oksid. Tamni dijelovi su presvijetli... – odmahuje glavom. – Ne, ne. A njezine ruke... nezgrapne su poput muških. Ne izgledaju kako treba. Caravaggiove ruke su graciozne. Otmjene.

– Ne! Nije istina! Da je Ambrogio ovdje, rekao bi vam da je prava! On je sve znao o njoj!

– A tek il bambino, pogledaj Krista. Perspektiva je kriva, tijelo mu izgleda...

335


Ramena mi se ukoče, mišići vrata stegnu. Sereš! Spremna sam eksplodirati.

– O, Elisabetta, kakvo razočaranje. Toliko sam je dugo čekao! Lažna je! Blijeda kopija! Ni do koljena nije srcinalu. Bezvrijedna je, to se podrazumijeva. Kopija nikad ne vrijedi ništa. Nema čaroliju koju posjeduje srcinal, nema njegovu ljepotu, nema njegov je ne sais quoi. Nema dušu, nema... – Što? – Integritet. O, Bože. Govori li on to o meni? Izvučem pištolj iz traperica i uperim ga svećeniku u glavu. Pucam. Padne na leđa na perzijski sag, sruši se poput posječenog stabla limuna. TUP! Mrtav je. Stopala mu padnu na rub slike, pa

ga primim za gležnjeve i maknem ih. Oko glave mu se širi mrlja, raste i raste: prvo je veličine novčića, pa naranče, pa tanjurića za kolače, pa nogometne lopte. Ne želim da krv dopre do slike. Svećenik je pao nekako neobično, savijen kao bumerang. Primim ga oko struka i zaokrenem tako da leži uza sliku. Težak je kao da je pun svježeg cementa, ali nekako ga uspijem pomaknuti. Kad se konačno uspravim, u glavi mi se zavrti. Shvatim da sam preskočila večeru, nimalo nalik na mene. Promatram lokvicu krvi koja i dalje raste. Blistava je i crvena kao Ambrogiov Lamborghini. Izgleda prilično cool.

Izvučem Bethin iPhone i napravim selfie, spuštajući lice do svećenikovog. Blic me zabljesne poput munje. Provjerim kako sam ispala. Bezvezno. Popravim frizuru i slikam se ponovno.

Napućim usta, klik. Ova je super. Kako bih dobro izgledala na Instagramu. Šeta što ne smijem...

336


Nino utrči u blagovaonicu. Valjda je čuo pucanj, ali čak i da je to propustio, čuo bi tresak kad je svećenik pao. Cijela se vila zatresla.

– Što je bilo? Jesi li dobro? Pogledam ga i nasmiješim se. Liznem usnice. – Dobro sam, hvala – kažem. Nikad se nisam osjećala bolje: moćna sam i nepobjediva. Tijelo mi treperi od uzbuđenja. Prožeta sam elektricitetom. Živa i sam. – Gdje je padre? Maknem se da ga vidi. – Ovdje! – kimnem prema tijelu na podu. Nino se ukipi. – Ubila si ga? – Jesam – nasmiješim se.

Ja sam čarobna. Ja sam posebna. Tko bi želio biti dobar kad može biti super? Pa ovo je jebeno fantastično! Prođu me žmarci. Mozak mi bruji. Uživam u ovom osjećaju! Konačno znam što radim. Konačno sam u nečemu sjajna: u ovome! Rođe na sam za ovo. Osjećam se kao da se prebrzo vozim na skuteru. Kao da sam na kokainu!

Svećenik leži licem prema dolje. Iz rupe u glavi nešto curi, do njega leži pištolj. I Nino i ja ga neko vrijeme promatramo. Kad Nino konačno pogleda mene, u očima mu vidi m i strah i divljenje.

– Jesi li ti luda, jebemu? Jesi li ti sišla s jebenog uma? – kaže. Ja slegnem ramenima. – Što se dogodilo? Zašto si pucala? Uspravim se i podbočim. Ne sviđa mi se taj ton. Ne sviđa mi se Što viče na mene. – Nisam imala izbora – kažem. – Rekao je

da je slika krivotvorina. Da nije pravi Caravaggio. Bio je spreman otići i odnijeti novac – ovo baš i nije istina. Nisam ga morala ubiti.

337


Ubila sam ga iz gušta. Novac je bio tek drugi razlog. A svećenikova pohlepa treći. Ninova usta otvorena su od šoka. Ne može ni riječi izustiti. Ernie zaplače. O, Bože, pa ne valjda opet. Otrčim na kat. – Mamica dolazi, ne plači! Utrčim u dječju sobu i podignem malenoga iz krevetića. Mekan je i topao. Miriše kao riža na mlijeku. Podsjeti me na tortu della nonna. Na Beth i Ambrogia. Zagrlim ga i poljubim u glavicu.

Pelena mu je teška, izgleda je puna. Odem po čistu pelenu i vlažne maramice, pa se vratim dolje. Maleni plače i meškolji se u mom naručju. – Novac je u onoj torbi. Mislim da bismo ga trebali prebrojiti – kažem Ninu ulazeći. On stoji uza zid, ruku zabijenih u džepove i čela naslonjenog na zid. Bizarno. Ništa ne odgovori. Bilo bi pristojno da barem kaže Hvala, Elizabeth. – Ovako je i bolje. Nije mi djelovao pošteno. Spustim malenog na sofu, pa se sagnem po pištolj. Otpuhnem s njega prašinu (koje nema), obrišem ga i zataknem otraga pod hlače. – Ionako je bio prastar. Pogledam Nina. Još uvijek je nepomičan. Još uvijek stoji okrenut licem prema zidu, leđima prema meni. – Madonna mia – kaže naposljetku. Pogleda me. – Imaš li ti pojma tko je ovo? – pita me. Još uvijek viče. – Ovo? – gurnem svećenika nožnim palcem. – Ovo je bio svećenik. – Svećenik, svećenik. Da, bio je svećenik, ali bio je i mafija. Franco Russo, desna ruka Don Motisija, consiglierea iz Palerma,

savjetnika protivničke obitelji.

338


– Tko? Koji Franco? – skinem Ernieju prljavu pelenu. Udari me nožicom po licu. Još uvijek plače, siroče malo. Da je barem Emilia ovdje... Nisam ja za multitasking. Najviše što mogu istodobno jest grickati Pringles dok gledam nešto na Netflixu. Ovo je previše za mene. A i odurno je. – Cosa Nostra, eto tko! I to ne neki jebeni potrčko – Nino opet nasloni čelo na zid. Mislim da je ljutit. – Svećenik je bio u mafiji? Ništa mi nije jasno! – sjednem na sofu. Opet mi se zavrti u glavi. Sigurno mi je pao šećer. Moram pojesti nešto slatko. – Nisi valjda mislila da kupuje Caravaggia da ga objesi doma šale. na zid? Bio je posrednik, jebemu. A s njegovim šefom nema – A nema, ha? A tko mu je šef? – Moramo otići sa Sicilije. Odmah. Gotovo je — udari nogom stolić i prevrne ga. Jedna noga otpadne. Čitam ime proizvođača: Chippendale. Čak i ja znam koliko takvo što košta. – Moramo otići? – brišem Emestovu stražnjicu vlažnom maramicom. Mali mlaz mokraće umalo mi doleti ravno u oko. Poklopim ga pelenom i čvrsto pritisnem. Isuse, da mi je sad Emilia. Nitko mi nije rekao da je tako teško biti majka! Ne mogu ja ovo više! Upomoć! – Stvarno misliš da je došao bez zaštite? Idi do prozora. Oko vile su njegovi momci. Sjede u autima s puškama u rukama. – Molim? – pitam. Sad me već hvata panika. – Došao je sam. Vjerovao mi je...

Betta, odmah sam si–zabrijao?

sam ga prepoznao! Znam tko je. Misliš da

339


Ernie migolji i prevrće se; past će sa sofe. Primim ga i zagrlim, privijajući ga na grudi, nasloni mi glavi cu na rame. Pogleda me, zijevne i konačno prestane plakati. Zaklopi oči. Tako je, spavaj. Molim te.

– Psst, psst – kažem, milujući mu leđa. Odem do prozora i malo razmaknem zavjese. Lije kao iz

kabla. Sve je mračno, mokro. Pred vilom stoje tri vozila: Ambrogiov Lamborghini, Ninov kombi i svećenikov bijeli auto. Svjetla su mu pogašena, ali ipak razaznajem obrise dvojice s puškama. Stoje pred autom. Sranje. Okrenem se prema Ninu koji sjedi na sofi, glave zarinute boji? među dlanove. i on Ja mene: blijedAmbrogiov je. Nino se Nemoguće. NinoPogleda izvuče pištolj. dohvatim pištolj i odvagnem ga. Ne znam baš što ću s njim, ali mogu probati. Preokrećem ga u ruci, pritišćem po njemu i iskoči spremnik za metke. Pogledam: ostao je samo jedan. Moglo bi i bolje. Što j e, tu je. Nino ustane i uputi se prema vratima. Krenem za njim.

– Ne – kaže mi. – Ostaješ ovdje. Dovoljno si sranja napravila...

– Nema šanse. Idem s tobom. Pogleda me u oči. Strese glavom. – Mali ne može – kaže. Ernesto je konačno zaspao, glavice naslonje ne na moje rame. Oči su mu zatvorene i vidim da mu oči trepere: sanja. Tko zna što. Mene? Beth? Izgleda spokojno. Ako ga spustim u krevetić, možda se opet probudi. Ne želim da se opet rasplače. Ali Nino je u pravu: obračun nije mjesto za dijete. Šteta, baš ga je ugodno ovako držati dok pajki. Mene mama nikad nije grlila. Nisam ni znala daje to tako lijepo. Polako odem na kat, hodajući na prstima, pa ga vrlo pažljivo spustim u krevetić.

340


– Pajki, Ernie. Mamica te jako voli. Pošaljem mu zračnu pusu, nad krevetićem mu visi mobil: navinem ga i tiho zasvira. Nagnem se nad Ernesta i poljubim ga u

čelo. Pravo je čudo da se dosad nije probudio. Možda mi je krenulo? Možda sam se izvježbala u roditeljstvu? Dobra sam ja majka.

Otrčim u prizemlje da vidim što Nino radi. – Pucamo prvi – kaže Nino, podižući pištolj. Otkoči ga. – Ako spaze svećenika, gotovi smo. Ako vide sliku, gotovi smo. Nema zajebancije s njima.

– O. K. Kužim. – Za mnom. Nino otrči niz hodnik, protrči kroz kuhinju, istrči kroz vrata na terasu. Obiđe kuću i skrene za ugao. Trčim za njim; šiba nas kiša, vjetar zavija. Kiša teče po vrtu u crnim bujicama; jedva vidim metar pred sobom. Oprezno istrčimo pred kuću, odšuljamo se do stražnjeg dijela njihova auta. Svjetla su pogasili, ali glazbu nisu. Slušaju techno. Uuu, je li to Underworld? Born slippy? Obožavam tu pjesmu... Pokraj auta stoje dvojica s puškama: ja im se prišuljam s jedne strane, Nino s druge. Kad zapuca on, zapucam i ja. BUM! BUM! Ovo je jebeno!

Netko vrisne. Tko? Moj tip leži nepomičan, ali Ninov je još živ. Noge mu se trzaju. Ustaje! Nino ga je pogodio u vrat, ali nije ni izbliza mrtav. Podiže svoju pušku skraćene cijevi i prije nego što se snađem, puca na Nina. Nino poviče nešto, pa zapuca. BUM! BUM! BUM! Ovo je JEBENO!

341


Ninov tip konačno padne mrtav. Ovog je puta dobio metak u glavu.

– Jesi li dobro? – pritrčim Ninu. Srce mi udara u ritmu glazbe. Želim je još pojačati. Želim zaplesati s Ninom. – Seronja me pogodio u ruku – kaže Nino. Naslonio se glavom i ramenom na auto. Steže nadlakticu rukom; između prstiju mu kaplje krv. Pištolj leži do njega na tlu. – Aaaa! – zajauče. Au. Stvarno izgleda loše. Moramo povezati ranu. Zaustaviti krvarenje. Toga se sjećam iz izviđačica: imala sam ja i značku prve pomoći. Dobro će mi doći. Moramo čvrsto podvezati ra nu. Skinem majicu, mokru od kiše, i ostanem drhtati u grudnjaku: iz Vuittonkine je torbe, čipkast i cm, s malom mašnicom. Presavinem majicu u povoj.

– Nagni se – kažem Ninu, primajući ga za rame. – U pičku materinu – procijedi Nino. Pomognem mu da skine jaknu i bacim je na poklopac motora auta. Na ruci mu je rupa od metka; iz nje kulja krv.

Razderem Ninovu slijeva košulju. se. grudi. Kiša lije jednako gustonai voda se doslovno nizTrese Ninove Koža mu blista kiši. – Isuse, što je to? Na Ninovim leđima – kako to prije nisam primijetila? Aha, nije se skinuo dok smo se ševili – ugledam tetovažu. Primim ga za ramena i okrenem da bolje vidim. Djevica Marija. Tetovaža se proteže od ramena do ramena. Prelijepa je: ima divno lice, kosu prekrivenu delikatnim velom. Niz obraz joj prema usnama

lijepima poput pupoljka ruže klizi jedna suza. Ruke su joj

342


sklopljene u molitvi. Izgleda nadnaravno ovako na mjesečini dok joj kapi kiše teku licem poput suza. Podsjeća me na Beth. – Koga kurca radiš? – kaže Nino. Shvatim da nepomično stojim, zagledana u tetovažu.

– Gledam tetovažu. Predivna je. – Našla si pravi trenutak. – Uvijek sam si željela tetovažu. Možda baš ne ovakvu... Ali isto neku cool.

Ne izgleda kao da ga zanima to što govorim. – To si ovdje negdje radio? Ne odgovori.

Podvučem majicu pod njegovu nadlakticu, omotam i svežem u čvor. – Aaaa – reži Nino opet. – Pička jedna! – Hej! – uvrijedim se. Je li na mene mislio? Duboko udahne, pa pokaže glavom onu dvojicu. – Jesu li mrtvi, kurvini sinovi? Pogledam ih. – Nemam više metaka.

– Uzmi moj pištolj. Podignem Ninov pištolj s tla. Ovako mokar još je teži. Radi li i mokar? Nisam sigurna smeta li barutu kiša. Ah, što sad: nije da imam izbora. Ja sam ostala bez metaka. Što ako Ninov pištolj ne radi? Otpuzim do one dvojice. Kiša me šiba po leđima. Obojica imaju rane od metaka na glavi, obojica krvare. Da barem imam

mobitel. Slike bi bile jebene. Izgledaju fantastično ovako na kiši. Kad Nino ode, slikat ću se. – Mislim da su mrtvi – kažem. – Moramo provjeriti i u autu – kaže Nino slabim glasom.

343


Nasloni se na stražnja vrata njihova auta, a ja stanem do njega.

Uperim pištolj u vrata. Otvori! – kaže. –Povučem kvaku i otvorim vrata. Mračno je, ali ipak vidim da u autu nema nikoga. Bili su sami. Nino provuče ruku kroz mokru kosu. Izgleda uznemireno. Kiša ga udara po licu i koža mu je na mjesečini posve bijela. – Betta – pogleda me. – Večeras odlazimo.

344


Trideset osmo poglavlje Idemo novac.

Lamborghinijem, prtljažnik je dovoljno velik za

– Super ideja: bit ćemo neprimjetni u jebe nom crvenom Lamborghiniju.

– Barem je brz – slegnem ramenima. – A i sviđa mi se. Ne želim ga ostaviti. Šteta bi bilo – pitam se koliko uopće košta ovakav klasik. Ambrogio je rekao da je iz 1972., dakle prastar je. Sigurno puno.

– Idemo mojim autom – kaže Nino, pritišćući rolu kuhinjskog papira na ranu da zaustavi krvarenje. Papir je skup;

onaj s izdignutim upijajućim uzorkom koji stalno reklamiraju na televiziji. Jednako dobro upija vino, kavu, rakiju i mlijeko. Ali,

čini se, krv baš i ne. Ninova košulja može se baciti: mokra je od krvi i kiše, sjajna. S uzdahom odmjerim Ninovu ruku. Neće biti od koristi ovakav.

– A kamo idemo? – pitam ga. – Ne znam. U Napulj? – kaže Nino. Sipam par linija kokaina na stol. Nekoliko za Ninu, da mu ublaži bol (navodno je kokain super za bol), par za mene. Tek

tako. Savršeno su ravne, poredala sam ih Ninovom karticom na niski stakleni stolić. Smotam novčanicu i pružim je Ninu. Ušmrče liniju zdravom rukom. – Nema na čemu – kažem. – Treba mi pila – kaže on. 345


– Napulj je preblizu. Pronaći će nas i to bez muke. Idemo u London.

Obriše nos nadlanicom. I iz nosa mu kaplje krv; kap– kap– kap–kap. Ne primjećuje. Nadam se da mu se nos neće urušiti zbog šmrkanja. Smiješno bi izgledao s tim brkovima. – Nabavi mi pilu – ponovi. Ušmrčem svoju liniju, zabacim glavu unatrag i zaklopim oči. Mmm. Kokain. Divna li osjećaja: kao da me netko grli, toplo i čvrsto, sigurno. Kao da sam u maternici. Ali bolje, jer Beth nije sa mnom. Pripalim dvije cigarete; jednu za sebe, jednu za Ninu. Gurnem mu je u usta. Isuse, pa kao da sam njegovateljica. Nisam sigurna da imam strpljenja za ovakav posao. Nisam ja za medicinske sestre.

Beth, Beth, Beth. Koliko je život samo ljepši bez Beth. Sad kad jesam Beth. Pitam se kako bi se Beth snašla u svemu ovome? Vjerojatno bi pobjegla ili vrištala u nekom kutu. Sakrila se pod stol. Iza sofe. Beth nije bila rođena za ovo. Ja jesam. Htjela me ubiti. Ha! Živa sam i zdrava. A gdje je Beth, ha? Dva metra pod zemljom. Ne, ne, Beth nije bila ubojica. Zato je i željela pobjeći: jer je sve ovo bilo previše. Ja sam ovdje kao riba u vodi. Ja sam rođena za ovo. Ja sam našla sebe. Da nisam ubila Beth, da nisam joj

ubila Ambrogia, oni bi ubili mene. Samo sam ih prestigla, to je sve. Nisam imala izbora. Izdala me vlastita obitelj. Ali sad sam ja

glavna. Ja sam preživjela. I ja imam torbu punu love. Dohvatim torbu i otvorim je. Bez daha se zagledam u

novac. Tako je jebeno prelijep da se zapitam je li stvaran. Svežanj na svežnju na svežnju divnog novog novca. Novčanice su savršene; roza i ljubičaste i pastelne sa sićušnim bijelim i žutim zvjezdicama. Izgledaju čarobno. Izgledaju posebno. Izvučem jednu novčanicu: petsto eura. Zagledam se u nju, pažljivo je

346


proučim, dignem prema svjetlu da vidim vodeni žig. Bogme su stvarne. Protrljam je među prstima: šuška, prava je. Stvarna je. Skinem omot s njezinog svežnja i počnem brojiti. – Petsto, tisuću, tisuću petsto, dvije, dvije i petsto... – Betta! – Nino, tiho! Brojim! Sad moram ispočetka. Petsto, tisuću... – Odi mi po jebenu pilu! Pogledam ga i preokrenem očima. – O. K. – kažem. – Neka ti bude, idem. Bacim svežanj u torbu i ugasim cigaretu u vazi. Na dnu još neko vrijeme treperi žar: jedna mrvica duhana još gori. Ugasi se uza stupić bijelog dima i nestane. – I požuri, moramo odavde – obriše krvavom nadlanicom znoj s čela, ostavljajući trag na koži. Izgleda seksi, kao Rambo ili tako netko. Izgleda kao da se upravo vratio iz rata.

– Salvatore je imao pilu, čekaj da odem po nju – kažem. Skočim sa sofe i potrčim prema vratima. Samo malo. Što će mu pila? Želudac mi se digne i kiselina mi ispuni grlo. Progutam slinu, žuč, kiselinu. Ne smijem se ispovraćati pred Ninom. Zadržim dah i brojim do deset. Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet, deset... Još mi nije bolje. Još mi je zlo. Držim nogu pritisnutu uz pod: vibrira zbog pile. Bedro je sklisko zbog

krvi, koža mokra i hladna. Motorna pila bruji i prodire kroz kost: zvuči kao da netko grebe noktima po ploči. Zvuči poput bušilice kod zubara. Oči me peku od smrada spaljenog mesa i kosti: toplina oštrice pretvorila je ovo u roštilj. Pila zakašljuca i zatrese se: femur je popustio pred metalom.

347


Odvukli smo onu dvojicu i polegli ih na tepih pokraj

svećenika. Nino je napravio pošten nered. Odjeća mu je puna krvi i komadića mesa i kosti. Tepih je natopljen krvlju. Hodnik smrdi kao klaonica. Metal i strah. Benzin iz pile. U kutu stoje tri velika

putna kovčega i smotuljak vreća za smeće. Prvo smo ih pokušali ugurati u komadu, ali nisu stali. Nino je znao što treba. Već je to radio. Prilično je vješt sa samo jednom rukom: pila prolazi kao kroz maslac.

Bacamo dijelove tijela u kovčege: glave, ruke i torza na dno, noge presavijene na vrh. Ljudski Tetris. Smrdi kao mljeveno meso

prije nego što ga skuhate. Zrak ima okus krvi. Pomozi mi da ispilim tepih – kaže Nino. –Pilimo tepih i naguramo i njega u kovčege u komadima. Prekrijemo sve to s još jednim slojem plastičnih vreća, pa zatvorimo kovčege. Pogledam Nina: lice mu je poprskano krvlju, brkovi također. Pogledam i sebe. Odjeća mi je mokra. Grudnjak je za smeće. – Idem se presvući – kažem. Uspnem se na kat na prstima – Ernie još uvijek spava i ne želim ga probuditi – pa odem hodnikom do Bethine sobe. U

kupaonici se skinem. U umivaoniku sperem krv sa sebe. Ružičaste kapljice lete sve do zrcala. Operem ga čistom vodom i

uguram prljavu odjeću u vreću; kasnije ćemo sve to skupa nekamo baciti. Proberem bluzicu iz Bethine garderobe; crvenu,

da se ne vidi krv ako je negdje nisam do kraja oprala: ženstvena je, svilena, ima lepršave rukave. Mekana je, sva u volančićima. Mislim da sam nedavno vidjela takvu u jednom outletu.

Navučem je. Pristaje mi savršeno. Boja mi stoji fantastično. Uzmem si i zlatne Pradine sandale i Balenciagine kratke hlačice.

348


– celulit ne ide uz hot shorts. Ali znate što? Jebe mi se. Sviđaju mi se i nosit ću ih ako hoću. Odem po još jednu putnu torbu i ubacim u nju još odjeće: Znam, znam

bluzice, suknje, haljine. Onaj komplet Dolce & Gabbana. Par cipela, Jimmy Choo. Cavallija, naravno. Zatim se brzo vratim u spavaću sobu i izvučem sve kutije s nakitom iz Bethina

kozmetičkog stolića. Ubacim ih u torbu. Spremim Bethine dijamante u kutiju, pa i nju ubacim u torbu. Treba li mi Mr. Dick? Ne treba. Sad imam Nina. Ostavim ga u dnu ladice. Zbogom,

ljubavniče. Provjerim putovnice: imam i svoju i Bethinu. Spremna sam. Još samo nešto. iz kuće na terasu. višeod pažljiva, sad je više neIzvučem moramosliku prodati. U kutu terase Nisam stoji roštilj nehrđajućeg čelika. Poslužit će. Moram je razrezati da brže izgori, ali sav benzin iz pile potrošili smo na tijela. Bacim sliku na terasu, pa se trkom vratim u kuhinju. Prekopam ladicu s noževima i izvučem najoštriji. Metal zvecka: nadam se da neće probuditi Ernieja. Ali prespavao je pucnjavu, pa će valjda i ovo. Otrčim natrag na terasu i čučnem do slike. Režem platno; prerežem i malog IsusaOštrica i lice Djevice Marije i Okrenem krila anđela. Nijeu lako; platno je čvrsto. cvili i zapinje. sliku drugom smjeru i prerežem i onoga u zlatnoj odjeći. Odrežem glavu Djevici Mariji, pa i volu u kutu štale. Prepilim napola onoga u zelenoj tunici, pa i bradatog pastira. Konačno sam gotova, ali sva sam znojna i ruka me boli. Bacim nož na tlo, sjednem i zagledam se u sliku. Izrezala sam je na dovoljno male

komade da stane u roštilj. Samo se nadam da je svećenik bio u pravu jer u suprotnom sam napravila konfete od dvadeset milijuna dolara. Ah, jebiga. Sad je kasno. Barem imam lovu.

349


Naslažem komade platna na rešetku roštilja, pa izvučem cigarete i upaljač. Pripalim cigaretu Zippom i povučem dim: aah, to je to. Izlijem benzin iz upaljača na pl atno, bacim cigaretu na sve to. Promatram je kako gori. Cigareta gori polako, blista

narančasta, pa crvena, pa siva. Pepeo. U platnu se stvori crna točka, pa rupa užarenog ruba, prvi bijelog, pa zlatnog. Vatra se širi polako, guta jednu uljanu boju za drugom. Gledam kako se boja vatre mijenja: neki dijelovi platna gore plavom vatrom, neki svijetloplavom, neki crvenom. Kemija pigmenata: bakar, olovo, kositar. Dim koji se diže i smrdljiv je i otrovan, znam. Smrdi kao

spaljena odjeća. Obrazi mi se zažare od vrućine, oči me peku. Gust, kovrčav dim uzdiže se s roštilja, nestaje. Kad se platno pošteno rasplamsa, okrenem leđa vatri ***

Nino zdravom rukom pere pod. Nasreću, na podu su pločice, a ne parket. Nino kaže da je s drva nemoguće ukloniti tragove krvi. Na pločicama je gotovo više nema. Emilia će primijetiti da nema tepiha, ali neće znati zašto. Gledam Nina kako briše pod: seksi je to prizor. Sav se usredotočio na posao. Pokreti su mu ritmični, ujednačeni. Gledam ga kako pere pod, dok je on sam i dalje pre kriven krvlju: dlanovi, ruke, lice, košulja. Sav je natopljen krvlju. Konačno baci krpu u kantu. — Treba mi odjeća — kaže. — I moram se istuširati. A tada nestajemo.

Pod je savršeno čist. Putne torbe uredno su postrojene kraj vrata. Obavio je posao izvanredno, pogotovo s obzirom na to da

350


ima samo jednu zdravu ruku. Barem više ne kuka da ga boli. Kokain je djelovao. Odem do Ambrogiova ormara: par plavih traperica, crna

polo majica i jakna od kože mekane poput maslaca. Duboko udahnem i zaklopim oči: Ambrogiova odjeća miriše po Ambrogiu: Armani Code Black. Sjetim se trenutka kad sam ga prvi put ugledala, u baru kod Elizabethina faksa. Sjetim se one

noći na Oxfordu kad smo plesali. Bio je sjajan plesač. Stresem glavom i zatvorim vrata garderobe. Ne misli na Ambrogia, Alvie.

Ambrogio je prošlost. Mrtav. Pokojan. Zauvijek nestao. Ionako nije bio onako dobar kako je izgledao.

Nino odnese odjeću u kupaonicu uskoro ga čujem kako tiho pjevuši pod tušem. Sjednem za radniistol u Elizabethinoj sobi i naslonim glavu na r uke. Koža mi je suha. Čelo mi se ljušti. To mi je sve zbog ove klime. Zbog stresa. Natapkam još Bethine Creme de la Mer. Namažem je i oko očiju. Morala bih se naručiti na tretman kod Cristine, ali ne sada. Sad prvo moramo pobjeći. Odem do Erniejeve sobe. Malo plavo svjetlo u obliku

polumjeseca još je uvijek upaljeno. Obasjava mu lišce. Ernie izgleda malog anđela. Poput malenog Isusa. Okruženspokojno, je plišanimpoput igračkicama. Nad krevetićem mu visi krasan mobil s oblačićima. Dok ne plače, Ernie je presladak. Vrškom prsta ga pomilujem po mekanom obrasčiću, odmaknem mu uvojak kose s lica. Gledam ga dok spava; nevin je i čist. Čeka nas novi život. Mene, Ernieja i Nina. Smjestit ćemo se u nekom lijepom dijelu Londona. Kad se maknemo s ovog ludog otoka, sve će biti kako treba. Bit ćemo na sigurnom.

Podignem ga i premjestim u nosiljku. Kako će stati u Lamborghini? Taj autić ima samo dva sjedala! Ernie ne stane u auto!

351


Vrata vile zatvore se s treskom. Sranje. Tko je to? Nino je na tušira se. Moja majka? Mafija? Jebena policija? Provirim

katu, preko ograde stubišta: u predvoiju stoji Emilia, pokisla i

zbunjena. Emilia. Dobro. I dalje je smetnja, ali barem nije

pogubna. Strčim se niza stube, noseći Ernieja. Čini mi se teži nego inače. Plastična nosiljka udara me po nogama, zabija mi se u listove, treska me po potkoljenicama. Posrćem po stubama. Emilia me primijeti i zagleda se u mene odozdo, prateći me pogledom punim brige. Došla je u spavaćici s cvjetnim uzorkom i svijetloplavom kućnom ogrtaču. Kosa joj je raspuštena, pada po ramenima. Noge su joj prošarane ljubičastim venama. – Emilia, je li sve kako treba? Izgledaš mi malo... – Signora, čula sam pucnjeve! Jako sam preoccupatal Osvrće se kao da traži mafijine ubojice, kršeći ruke i grizući usnice. Oči joj lete na sve strane. Gleda me kako joj prilazim s nosiljkom i spuštam je na pod među nas. Protresem ruke i protrljam potkoljenice. Jedna je ogrebana i čak krvari. Dlan me peče od težine nosiljke. Jebeno je preteška. Emilia pogleda moju ruku. Sranje. Ja sam Beth. Ja sam dešnjakinja. Kako sam to mogla zaboraviti? Nosila sam Ernieja krivom rukom. Nisam sigurna je li primijetila. Nemam vremena za ovo. Odlazimo. Sad! Nemam vremena za popravljanje dojma...

– Emilia – kažem, primajući je za ruke. – U opasnosti smo. Treba mi tvoja pomoć. Emila glasno uzdahne, zatetura unatrag nekoliko koraka.

Mora se pridržati za kvaku u kolikom je šoku. – Ali perche? – pita. – Zašto? – Čula si pucnjavu? – Si! Što se dogodilo? Ernesto je dobro?

352


Nagne se nad nosiljku i pogleda Ernesta. On nas gleda

odozdo cuclajući dudu. Meni izgleda prilično zadovoljno. – Ernie je dobro, ali moram nestati... –– Pazit Hoćešćuli?na njega! – Naravno, ali kamo ćete vi? – nagne se nad Ernieja i pokrije ga mekanom svijetloplavom dekicom sve do brade. Maleni grli

svoju plišanu ovcu. – Samo nakratko ćemo nestati iz grada. Brzo se vraćamo. Emilia, ovo je jako važno. Slušaj me: ne smiješ ostati ovdje. Preopasno je. Prijatelji mog supruga...

– Mamma mia! Nazvat ću policiju! – Emilia prekrije usta dlanom.

– Ne! Ne, ne. Ne smiješ ni to. Samo idi doma. Ne dolazi ovamo. Uzmi Ernesta i odvedi ga k sebi. Pazi na njega.

Emilia se omota kućnim ogrtačem, obgrli sama sebe oko struka. Prestrašeno si trlja nadlaktice. Sad mi je žao što sam je tako isprepadala. brini, Emilia. Bit ćete dobro. Samo... ne smiješ pozvati – Ne policiju. Molim te. Strese glavom.

– I ne smiješ nikome ništa reći! – Si, signora. – Nikome! O. K.? Nazvat ću te kasnije. – Dobro. O. K. pogledamo Ernieja koji samo mirno leži pod dekicom. EmiliaObje uzdahne.

353


– Mamma mia, kako je bellissimo. Izgleda isto kao svoja mamma.

Emilia me pogleda sa smiješkom, mislim da mi pokušava dati malo hrabrosti. Zlatna je.

– Hvala ti, Emilia. I oprosti mi. Sad moram ići. Zagrlim je i uzvrati mi zagrljaj. Sviđa mi se Emilia. Beth j e bila u pravu: Emilia je doista nevjerojatna. Spasila me milijun

puta. Zapravo mi je žao što je ne smijem povesti sa sobom. Ali mora ostati ovdje i paziti na malenoga. Sagnem se i poljubim

Ernieja u čelo. Srce me boli. Tako je mekan, koža mu je poput šlaga. Mislim da mi se smiješi, ali tko zna, možda samo radi grimase. se steže, a oči me peku. Rasplakat se. Što ako više Želudac nikad nemividim svoje djetešce? Okrenem se.ćuKrenem prema vratima. Emilia me zaustavi.

– Signora! Čekajte! Zavuče ruku u džep i izvuče smeđu omotnicu. – Dali ste mi ovo na čuvanje. Možda ste zaboravili? Pruži – Aha,mi da.je.Hvala, Emilia. Što je unutra? Otvorim je: dvije avionske karte. Za London, 29. kolovoza u 9 ujutro. Jutro nakon što je Beth umrla. Karte glase na Elizabeth Knightly Caruso i Ernesta Carusa. Zavirim u

omotnicu, ali osim karata u njoj nema ničeg više. Nema treće karte za sirotog Salvatorea. Nema karte ni za mene. Sad i to znamo. Vratim karte u omotnicu. Moja je sestra doista imala svoj plan.

– Hvala ti, Emilia. Puno si mi pomogla.

354


Pogledam Ernieja još jednom. Posljednji put. Povezuje nas nevidljiva sila. Grlo mi se steže. Ne želim ga ostaviti. Nisam ga ni na plažu odvela. Možda bi mogao s nama. Ali onda se sjetim Lamborghinija. Obožavam taj autić. Emilia podigne nosiljku i zajedno idemo do vrata dvorišta. Kiša više ne pada, ali zrak je još uvijek pun vlage. Hladan je i ugodno ga je osjetiti na suncem spaljenoj koži. – Ne brinite, signora. Neću nikome ništa reći – podigne kažiprst na usnice. – Psst. I ode prema s vojoj kući odnoseći Ernesta, a ja ostanem gledati za njima. Imam osjećaj da Emilia zna sve: da zna tko sam, da zna da je Salvatore mrtav. Valjda bih je trebala ubiti, ali znate

što? Uopće ne želim. Dobra je s malim. Mislim da joj mogu vjerovati. Mislim da neće nikome ništa reći, kako je obećala. Ovako je jednostavnije. Mogu brže zbrisati iz grada. Vratit ću se po Ernieja kad sve ovo završi. Kad opasnost prođe, vratit ću se po Ernieja.

Zatvorim vrata za sobom. Odjednom je vila previše tiha. Već mi nedostaje moj sinčić: njegovi bucmasti obraščići, njegov smiješak... Pogledam Bethin iPhone. Nema novih poruka. Što je s majkom? Dolazi li? U avionu je, znam. Stiže iz Australije. Isuse, to bi moglo ispasti jako loše. Ona nikad nije pogriješila: od prvoga dana razlikuje mene i Beth. Možda bih je mogla preplašiti? Upozoriti? Ovdje je kao naprvoj liniji bojišnice, pobogu. Kao u Dobrim momcima. Kao u Obitelji Soprano. A ona ne zna ništa o tome; jedino što ona gleda to su kuharske emisije. Ne bih joj stigla sve prepričati, da se malo ufura. Osim toga, ne želim ni razgovarati s njom, a kamoli je vidjeti. Ali ako je ne spriječim, nacrtat će se na vratima vile i možda dobiti metak u glavu, pa ću ja biti kriva...

355


Šetkam se po hodniku, razmišljajući. Gore, dolje. Gore, dolje. Važna je ovo odluka. Mogla bi mi se naći na pragu za minutu, za sat vremena. Mogla bih je se riješiti. Ali mogla bih je i upozoriti. Da joj ostavim poruku? Da joj ne ostavim poruku? Da odluči pismo–glava?

Da čujem jedan pošten razlog da je ne ubijem. Jer mi je majka? Moram je upozoriti. Svatko normalan bi tako postupio.

A možda i ne moram. ***

Vratim se u salon. Nino je pomahnitao, trči uokolo kao da nešto traži. Zaviruje iza sofe, iza zavjesa, ispod stolića... – Gdje je? – pita. – Što? Slika? Ne opet slika, Isuse mili. Ne mogu više. Stane i zagleda se u mene, podbočen. Zadihan. Nestrpljiv. Ljutit. Namršten. Kraljevski stisnutih usta i prijekornog pogleda. – Betta, koji kurac? Gdje je slika?

– Spalila sam je. Ionako je bila lažna. Pred mojim očima Ninovo se lice oboji u ubojit grimiz. – Što si...? Zgrabi me za grlo i nabije na zid. Zatiljkom udarim o

žbuku. Osjećam njegov vreo, vlažan dah na licu. Steže mi vrat, nabija se tijelom na mene. Zatim izvuče pištolj i zabije mi ga pod bradu.

– Ponovi to! Gdje je jebena slika?

356


– Ne znam... Nino! Pusti... me! – Slika! – kaže. – Ne... – odmahujem glavom. Na čelu mi izbija znoj, noge mi drhte.

Ledeni metal gnječi mi grkljan. Srce mi luduje, u glavi mi

tutnji.

– Nino! Nino! Ne pucaj! – Gdje je? – pita me. Čvrsto zatvorim oči. – Lažna je... svećenik je rekao... – Pa si je spalila? U vrtu je... –– Spalila si jebenih dvadeset milijuna dolara? Zarine mi pištolj još dublje u vrat, osjetim kad mi metal nabije vilicu. A tad me samo pusti, okrene mi leđa i ode u vrt. – Lažna je! – vičem za njime. Svalim se na pod. Jedva dišem. Trljam bolno grlo. Nino je jebeno seksi kad je ljutit. ***

– Sranje! Što je to? – svom snagom nagazim kočnice. Kombi se zanese, otkliže, sleti s ceste i zabije u drvo. Nino i ja poletimo prema prednjem staklu, ali pojasevi nas odmah

povuku unatrag. Nešto je prasnulo. Čula sam razbijanje stakla. Prednje svjetlo, ako imamo sreće. Torbe s tijelima i novcem popadale su po prtljažniku uz glasnu, muklu buku. TUP. Bethini dijamanti i naša odjeća, sve je sletjelo s polica kombija i završilo na Ninovoj glavi.

357


– Koji ti je kurac? – pita Nino, trljajući glavu zdravom rukom. Ja protrljam vrat. Mislim da imam trzajnu ozljedu. Izgleda da sam jako brzo vozila.

– Vidjela sam nešto živo na cesti. – Ono crno? – Ono crno. – To je obična jebena zmija! – Tako sam si i mislila. Isuse, fuj – kažem. Strijelja me pogledom.

– Zabili smo se u drvo zbog zmije? I nismo se zabili u drvo. Samo smo nasred – Zmije na malo naletjeli njega.ceste. Tome služe branici. – Jasno ti je da nam se žuri? Je li zmija otrovna? pitam se.

– Jer su nam na vratu momci s puškama koji nas žele ubiti. – Kakva je to uopće zmija? – Slušaš li ti mene? je ono bila zmija? –– Kakva Jesi li ti luda? – O. K., Isuse! Kužim! Samo nikad u životu nisam vidjela zmiju izbliza! Je li otrovna?

– Koga te kurca to zanima? U autu smo. – Aha, da. O. K. – Mene se plaši, a ne zmije. O. K. –– Vozi. – O.K.

358


– Kreni već jednom, hoćeš li? – U redu. – Sigurno? Nećeš prije izići i otići pogledati zmiju izbliza? – Ne. Otrovna je, pregazit ću je. Idemo.

Odmaknem kombi unatrag od drva i vratim se do zmije. Pregazim je. Vrat me toliko boli da ne mogu okrenuti glavu ni

lijevo, ni desno. Nino toliko čvrsto steže svoje sjedalo da mu je cirkulacija prestala u prstima. Potpuno su bijeli.

– I gledaj kamo voziš. Cristo! U Italiji se vozi po desnoj strani ceste.

359


SEDMI DAN:

Oholost

Seks, droga i ubojstvo: ne znam što je bolje! @AlvinaKnightly69

360


Trideset deveto poglavlje Beth je bila kriva za nesreću. Kad sam bila mala, promijenila sam si ime u Matilda. Znate knjigu Roalda Dahla Matilda? E, po njoj. Jer je imala moći kao

superjunaci. Nisam ga službeno promijenila, mislim. Nisam otišla u matični ured ili tako nešto. Samo sam svima rekla da se odsad tako zovem. Klincima u školi i u ulici. Počelo je na naš sedmi rođendan. Beth je ostavila novi skuter na pločniku pred kućom i nisam mogla odoljeti. Ja nisam imala romobil, to moram dodati. Beth ga

je dobila za rođendan od mame. Bio je predivan: crven i blistav. Sjedio je pred kućom i gledao me, mamio da se provozam. Skočila sam na skuter i poletjela niz ulicu. Beth je stajala na pločniku s nekoliko klinki iz škole. S prijateljicama. Popularnim curama. “Brže, brže!” povikale su. Ubrzala sam: kotači su zacviljeli, šljunak poletio oko mene, vjetar mi je milovao obraze. Prvi put u životu osjetila sam slobodu. Letjela sam jako brzo, možda i pedeset na sat? Kako sam dobra, mislila sam; kako sam fantastična. Sigurno sam ludo nadarena! “Stani!” povikala je Beth. “Alvie! Vrati se, mama će se ljutiti! Podletjet ćeš pod auto!” Bila je ljubomorna. To je bio njezin skuter i nije htjela da se ja zabavim. Stigla sam skoro do kraja ulice, kadli...

Ne znam. Možda sam naletjela na grbu u pločniku?

361


Preletjela sam preko upravljača i sletjela glavom na pločnik. Razbila sam se. Razderala sam kožu na tjemenu i na desnoj strani. KRC.

A tada ništa. Kad sam došla k sebi, u ustima mi je bio metalan okus, u ušima vlastiti glas. Vrištanje. Bila sam dijete i nisam razumjela riječi liječnika – nešto o prefrontalnom korteksu. Ništa mi nije bilo jasno. Znala sam samo jedno: glava me ubija. Željela sam je otrgnuti i baciti nekamo daleko, daleko. Naspavati se.

Bol je bila neizdrživa. Nepodnošljiva. Poput bušilice koja mi prodire u mozak danju i noću i danju i noću i danju i noću. Bila sam u bolnici tjednima; povraćala i plakala i čupala kosu, prikopčana na nešto što je vjerojatno bio morfij, zagledana u jebene zvijezde koje je netko polijepio po stropu sobe i koje su svijetlile u mraku. Mama je poludjela, naravno. Rekla je da to nije moj skuter, da sam vozila prebrzo, da sam si sam kriva, bla... bla... bla... Da Elizabeth ne bi bila toliko glupa. Nakon toga je mojoj sestri kupila kacigu.

Kad sam se mjesec dana kasnije vratila u školu, rekla sam su željeli znati zašto me nije bilo i što mi se dogodilo, ali im nisam željela reći istinu. Nisam im željela reći da sam provela mjesec dana u krevetu, prikopčana na cjevčice i zagledana u zvijezde. Izmislila sam nešto bolje. Ožiljak na glavi? Kroz to su m i ulili moći. Sad sam i ja superjunakinja kao Matilda. I ja sam posebna. Mogu pogledom podići olovku s klupe, mogu mislima pisati kredom po ploči. Ne moram ja njima ništa dokazivati; rekla sam im sve što sam imala. svima da sam superjunakinja. Svi

362


Nakon nekog vremena svi su zaboravili na to, ali meni je

ispod kose ostao ožiljak. U tome sam slična Harryju Potteru i Supermanu. Ja sam Samson, samo prije Dalile. Taj je ožiljak izvor moje snage. Zbog njega sam jedinstvena. I Fred West imao je takav ožiljak! Možda sam zato ispala ovakva? Možda z ato uvijek

sve sjebem? Možda sam zato loša sestra. Da je glavom udarila Beth, možda bi se ona probudila poremećena? Proživjela moj život, a ja njezin? Ali sad ja živim njezin život! A ona je ispala loša sestra! Napipam ožiljak prstima; udubljenje u lubanji i neravnu kožu. Slobodno ga dodirnite. Ali morate me zvati Matilda. Nedjelja, 30. kolovoza 2015., 5 ujutro Taormina, Sicilija

Treba nam nešto teže jer inače neće potonuti. – Netko će nas vidjeti, jebemu. Još malo pa će svanuti. ih samo bacimo, isplivat će. –– Ako Ne možemo ni samo stajati ovako s mrtvim svećenikom u torbi. Za koga smo vraga uopće došli ovamo? Nino i ja stojimo na plaži, puneći torbe šljunkom. Sitan je i nigdje nema krupnijeg kamenja, pa samo ubacujemo šljunak šaku za šakom. U torbama nema previše praznog prostora, ali Nino uporno tvrdi da ih moramo još više opteretiti. Kaže da se s vremenom počnu stvarati plinovi i podignu sve s dna mora. Ili

tako nešto. Šljunak je hladan i vlažan od sinoćnje kiše. Trpamo ga u torbe već sto godina. Zagrabim još jednu šaku glatkih, zaobljenih kamenčića i ubacim je u torbu.

363


Stvaraju golemu buku. Osvrćem se u panici, ali sami smo na plaži. Nino konačno zakopča jednu torbu i počne puniti drugu. Uspravim se i podbočim. Moram doći do daha. Zagledam se u more i spazim otočić povezan s kopnom uskom stazicom. – Što je ono? – pitam Nina, pokazujući prstom crne obrise otoka.

– Isola Bella. Jesam ja jebeni turistički vodič? Beth, kako ti ne znaš što je što? Jesi li uopće izlazila iz vile? Zar te Ambrogio držao tamo kao u zatvoru? – kaže, pa pokaže glavom torbu. Mislim da želi da se vratim na posao. Beth bi zdušno pomagala, kladim se. Nino još uvijek vjeruje da sam Beth. Hajde, Alvie, pomozi čovjeku. Budi bolja Beth. Otok je po svoj prilici lijep kad ga vidite danju, ali trenutačno izgleda poput golemog morskog čudovišta, ovako u polumraku tih prije zore. Sunce se već pomalja na obzoru i otok baca golemu cmu sjenu na našu plažu. Pripalim si cigaretu i otpuhnem dim prema moru.

– Beth. Počni već jednom! Mislim da gubi strpljenje.

Čučnem i zagrabim šljunka, pa ga iskrcam u torbu da Nino vidi da se trudim. Da sam i ja od pomoći. A tada podignem pogled i preko Ninova ramena spazim

nekakav obris na plaži. Ljudski obris. Uza sam rub plaže trči neki čovjek. Sve je bliže. Brzo zakopčam torbu. – Nino – kažem, pokazujući trkača glavom. – Imamo društvo. sive

Pritrčimokar nam pas, lajući i mašući repom: mješanac dlake, od jutarnjeg kupanja. Silnoraščupan ga zanimaju naše

364


torbe. Laje kao lud, reži, grebe po njima i njuška. Njegov je vlasnik sve bliže. – Silvio! No! Oprostite – kaže nam. Pas zacvili, ali još ne odlazi vlasniku. Neko vrijeme stoji s podignutom šapom, a tada se okrene oko sebe, loveći vlastiti rep. – Silvio! Dolazi! – pas otrči. – Oprostite! Ugodan dan! – I vama – viče Nino za trkačem, mašući sa slabašnim smiješkom. Ustanem i zagledam se za njima, uvlačeći još jedan dim. Trkač i pas udaljavaju se niz plažu. Sve su manji. Pogledam Nina. – Daj mi pištolj. – Molim? Ne dam. – Daj mi ga! Ja više nemam metaka. – Ne dam! – kaže Nino. – Moramo ga ubiti. Brzo! Odlazi! – Ništa nije vidio – kaže Nino. – Ali sigurno mu izgledamo sumnjivo. – Gotovi smo s ubijanjem za danas. – Šteta. – Osim ako netko opet ne pokuša ubiti nas. – O. K. Dobro. Neka ti bude. Ali barem smo se psa mogli riješiti. Frknem opušak u more. Nino zagrabi još šljunka i baci ga u torbu.

– Mi smo geolozi, skupljamo uzorke kamenja – kaže. – U pet ujutro? Trebala sam mu oteti pištolj i srediti sve sama.

365


Kad konačno šljunkom nakrcamo torbu u kojoj je svećenik, zatvorimo je i odvučemo do kombija. Svećenikje jebeno težak. Teži čak i od Ambrogia. Svakih par metara moramo se odmoriti, doći do daha. Nino nosi torbu samo jednom rukom. Beskoristan je, da vam pravo kažem. Brže bih sve obavila da sam sama. Konačno nadljudskim naporima ukrcamo torbu sa svećenikom u kombi, pa se trkom vratimo po druge dvije. Premorena sam. Ako

ovo nije tjelovježba, ja ne znam što je. Crknuta sam kao da sam trenirala dizanje utega za Olimpijadu. Definitivno sam potrošila više kalorija nego plivanjem. Ili jebenim pilatesom. Naslažemo torbe jednu na drugu, a zatim Nino shvati kako izgleda prednji dio kombija.

– Koga si kurca napravila? Prednji dio kombija je izudaran, udubljen. Registarska

pločica je savijena. Svjetla su u komadima. Izgleda prilično loše. – Pa, malo smo se zabili u drvo... – Sjebala si ga, eto što! Ne možemo ovako na cestu. Zapet ćemo za oko policiji – otrgne branik i ubaci ga na stražnje sjedalo. – Joj, šteta. A ništa, morat ćemo se vratiti po Lamborghini... – Betta! Madonna mia! Poludjet ću zbog tebe! – zareži. Sjednemo u kombi. Trudim se prikriti zadovoljan smiješak. ***

Sjetio sam se kamo ćemo ih baciti – kaže Nino. – Skreni lijevo.

Naglo skrenem; zavoj je oštar i zanesemo se u sjedalima. Nino naleti na vrata. Primi se za ozlijeđenu n adlakticu i dobaci mi oštar pogled. Vozim kao da sam u lunaparku, u onim autićima 366


s kojima se sudarate. Ljudi plaćaju ulaznicu za to jer je zabavno, Nino. Koji je njemu vrag? Moja majica je puna krvi, moji lijepi Yves Saint Laurent! Teče iz Ninove rane i k apa mu niz ruku. U autu smrdi kao u mesnici.

– Au! – zareži Nino. Razmota majicu s ruke. – Zašto skidaš povoj? Sve ćeš zamazati krvlju! – kažem. – Ne približavaj se, tek sam se presvukla u čistu odjeću. A i ovo je Versaceova bluza! Kamo sada?

– Samo ravno. Daj mi majicu – kaže Nino, pružajući ruku prema majici na podu kombija. Skinuo ju je s jednog od one

dvojice prije nego što smo ih raskomadali. Svaka čast na dalekovidnosti. – Nino, vozim! Uzmi si je sam – kažem.

– To je tebi vožnja? Da mi ruka nije totalno sjebana, pokazao bih ti kako se vozi! Voziš kao baba! – Jer sam žensko. – Briga me. Nino zastenje. Nagazim gas do kraja i motor zabruji. Sila me zalijepi za sjedalo. Da vidimo koliko brzo ovo leti. – Au! – zareži Nino opet.

On je baba. Boji se brzine. Kuka zbog ručice. Uopće nije jako

ozlijeđen; metak ga je samo okrznuo. – Kad se riješimo tijela, idemo po Lambo – kažem. – Ovaj tvoj kombi je sranje.

– Mercedesov je! I bio je dobar dok ga ti nisi razbila! – odvrati.

367


Nagne se i dohvati majicu, pa je omota oko nadlaktice. Jedan kraj majice primi zubima, pa sveže čvor. Zatim zdravom

rukom obriše čelo. – Siđi s ceste — kaže. — Tu smo. Nagazim na kočnicu. Stali smo na mostu. Ispod nas je more, do njega oko petnaest metara. Vjetrovito je, hladno. Otvorim vrata i iziđem.

Pod nama su stijene, more se zalijeće u njih; valovi se razbijaju, pjena šišti. Zrak je slan, miriše po jodu. Nagnem se preko ograde i pogledam dolje: voda je tamna, neprozirna. Tko zna koliko tijela

skriva. Ovo je mjesto savršeno za bacanje tijela. Pitam se je li Nino već bio ovdje. S mukom vadimo torbe iz kombija i bacamo preko ograde

jednu za drugom. Teško je, ali nekako uspijemo. Padaju u more uz glasan pljus, a zatim tonu i tonu, propadaju u tamu stvarajući mjehuriće. Okrenem se pogledati Nina, ali već se vratio u kombi. Kako se uvijek tako tiho kreće? Neprimjetan je poput zloduha. I ja se vratim u kombi, prateći torbe pogledom. Jedva čekam da sjednem za volan Lamborghinija. Pitam se koliko je brz.

Ambrogio je vozio 180, ali ja želim brže. Pokazat ću ja Ninu kako babe voze.

Bit ćemo u Londonu prije mraka. ***

Iziđemo iz dvorišta i krenemo prilaznom cesticom. Ciao. Arrivederci. Možda se opet

Zbogom, La Perla Nera.

368


sretnemo. Skrenem na cestu, ali tada nagazim na kočnicu svom snagom.

– Sranje! Moramo natrag na minuticu. Krenem unatrag prema vili.

– Zašto? Što si zaboravila? Nemamo minuticu! – Znam, znam, sve znam, neću dugo. Čekaj me... Iziđem i zalupim vrata u Ninovo zapanjeno lice. Prati me pogledom, nezadovoljno odmahujući glavom. – Betta, Madonna mia. Koja si ti nevolja. – Pola minutice! Evo me odmah! vili, uletim unutra munjePotrčim otrčim prema na kat.Elizabethinoj Utrčim u Bethinu sobu. Kamoi brzinom sam ga stavila? Soba je u neredu, sve sam razbacala pakirajući se. Odjeća leži po podu i po namještaju; nakit, cipele, sve je razbacano. Izgleda kao moj stan u Archwayu, ali skuplje, očigledno. I s nakitom. Sjednem na krevet i naslonim glavu na dlanove: misli,

Alvie. Razmisli! Ovo je važno. Kamo si ga stavila? U kolicima je!

Otrčim u prizemlje, ravno u hodnik. Erniejeva kolica stoje pod stubištem. Zavučem ruku unutra i napipam portret Channinga Tatuma smotan pod Erniejevim sjedalom.

– Oprosti mi – kažem. – Više te nikad neću zaboraviti. Pritisnem pedalu gasa i krenemo: poput vihora projurimo pokraj amfiteatra, kroz voćnjake i vrtove. Miris svježih limuna

probije se i kroz metalni vonj krvi. Nebo je ružičasto: sviće. Skrenemo.

– Gledaj! – kaže Nino. – Što?

369


– Gledaj retrovizor! Vidiš li? — viče. – Što to? Auto? Koga briga? – Slijede nas! Merda! Nismo se smjeli vratiti. Već smo trebali biti – udari ljuti daleko zbog portreta.

šakom po upravljačkoj konzoli. Mislim da se

– Kako znaš da nas slijede? – Jer su sve bliže. Vozi brže! Brže! Može, Nino, samo ti reci. Ja sam uvijek za malo natjeravanja po cesti. Kao u filmu! Opet nagazim gas i Lamborghini poleti.

Želudac mi se preokrene. Bacim pogled na retrovizor: zlokobni crni Land Rover doista nam je sve bliže. Možda je Nino u pravu? – To su njihovi! Svećenikovi ljudi! – kaže Nino, grabeći rub sjedala. Skrenemo i koliko god se Nino čvrsto drži, ipak odleti na vrata. Ispusti nekakav čudan tihi zvuk; zacvili poput mačića svezanog u vreći. Mislim da se boji moje vožnje. Bojim se i ja. Land Rover je sve bliže. – To je don Rizzo! Madonna mia! Gotovi smo! Pogledam retrovizor: u Land Roveru su dva gadna tipa.

– Što da radim? – pitam. – Samo vozi. Jebemu. Rekla si da dobro voziš. To je možda bila laž. BUM! BUM!

Odjeknu pucnji. Gume zaškripe. – Sranje! – kažem. Mislim da su mi ogrebli lak! Sad ću morati na lakiranje. Kakva gnjavaža. Moj lijepi Lambo.

– Vozi! – urla Nino.

370


Ubrzam: požalila sam i zbog obuće, jer glupe peturine zapinju za pod auta. Jedva i hodam u njima, ali što se može kad tako dobro odgovaraju uz ovo što imam na sebi. – Ne ide brže! BUM! BUM! BUM! Vozim skoro dvjesto na sat. Cesta je zavojita, strma i puna rupa.

Pred nama se nacrta zavoj i nagazim kočnicu. – Što radiš? – Skrećem. Okrenem volan svom snagom i skrenem na usku cesticu

obrubljenu drvoredom. Noga mi sklizne s pedale i auto zahropće. Jebene pete! Lambo se trese. Gume zaurlaju. Zrak se ispuni smradom spaljene gume. Motor se ugasi i stanemo.

– Kreni! – drekne Nino. – Nisam ja kriva! Cipele su krive! Jesi li ti ikada sjeo za volan u petama od deset centimetara? Palim motor, nagazim gas i krenemo. Isuse. Pa ovo je

ludnica. U retrovizoru vidim Land Rover: ubrzava; sve je bliže, bliže. – Skreni lijevo – kaže Nino. – Taj put vodi ravno u središte grada.

– Sigurno? U grad? – Vjeruj mi. Lijevo! Maknem kosu s očiju i skrenem. Pojurimo malim ulicama prema centru Taormine. Motor Lamborghinija tutnji. Land Rover nas sustiže.

– Sada desno! – viče Nino.

371


Zavoj je jebeno oštar. Gume zaškripe. Pred nama je stari cigleni luk, cesta je uska i čini mi se da nećemo proći. Udarit ćemo u luk! Zažmirim i stisnem gas. Lambo projuri kroz luk, uskom uličicom popločenom kockama. Isuse, boja! Moj auto! Nema šanse da nađem ovu nijansu crvene. Otvorim oči i vidim da smo prošli na drugu stranu. Pogledam preko ramena: Land Rover je krenuo za nama, ali cigleni luk za njega je bio preuzak. Zapeli su

na pola puta, uz glasno škripanje metala na kamenu. Vidim i da pokušavaju otvoriti vrata, ali ne mogu ni to. – To! – To! Nino i ja si damo pet. – To! Bravo ja! Bravo Alvie! – kažem.

Pa ovo je bilo super jednostavno. Što sam vam rekla, ha? Ja sam rođena za ovo. – Tko je Alvie? – pita Nino. – Ma nema veze – kažem. Ups! Uzmem Ninov pištolj i opalim prema prednjem staklu Land Rovera. Bum, bum; dva metka u dvije glave. – Super!

Prebrojim u glavi: pet tijela! Šest, ako računamo Salvatorea. U daljini se čuje policijska sirena: vrišti, naporna je. NIINUU, NIINUU! Nino me mrko gleda. Nije dobro raspoložen. – Vozi, jebemu! Dok se vozimo preko mosta, baci pištolj kroz prozor u more. Već se mislim pobuniti, kad primijetim njegov pogled: vidim da je volio taj pištolj. Očigledno je zaključio da nije pametno bježati s oružjem kojim je počinjeno ubojstvo za slučaj

372


da naletimo na policiju. Skinem sandale i nagazim pedale bosim

stopalima. Lakše je tako. Obožavam ovaj autić.

373


Četrdeseto poglavlje Da vam kažem potencijala.

riječ–dvije o ostvarivanju životnog

Prije tjedan dana moj je život bio sranje. Mrzila sam svoj posao. Bila sam u depresiji. Iz stana me istjeralo dvoje totalnih

prasaca. Željela sam umrijeti. A sad? Sad je sve predivno! Sunce sja, duge se

šarene, s neba pada

novac. Pronašla sam smisao života. Svoje zvanje. U svom sam elementu. Sad uživam u životu. Alvie je živa. Konačno, konačno sam pronašla nešto u čemu sam dobra. Nešto u čemu sam bolja od Beth. Alvina Knightly: ubojica.

Kao haljina Ubojstvo mi pristaje.

Ona najdraža. Samo ne kao ona jebena ružičasta haljina, ta je bila preuska. Jedva sam disala u njoj. Ni kao ona ljubičasta, ta je bila kao za male curice koje idu na misu. Nego kao ona crna Louisa Vuittona. Ta mi je sjajno stajala. Dakle, da rezimiramo: OBOŽAVAM UBIJANJE. Što da vam

kažem? Našla sam savršenstvo. Ubijanje je umijeće kao i sve drugo, samo što sam ja nadarena. Izvrsna sam u tome. Kad ja ubijam, spektakularno je. Rekla sam vam odmah: ja sam umjetnica. Caravaggio, Shakespeare, Mozart. Knightly.

374


Izašla sam iz kukuljice kao ubojiti leptir, onaj krasni kojeg zovu mrtvačka glava ili tako nešto. Ima nečeg lijepog u smrti. Ima nečeg otmjenog u ubijanju. Divan je to osjećaj, ostvariti životni potencijal. Odbaciti sva sranja. Znate li što još? Plaća je jebena. U onim prokletim novinama morala bih raditi do kraja stoljeća da zaradim dva milijuna eura... a i ne mislite valjda da bih mogla

uštedjeti? Nema šanse. Skup je život. Sad imam lovu. Auto. Vilu. Dijamante. Osjećam se bogatije od kraljice. Od J. K. Rovvling ili Putina, od Richarda Bransona ili Billa Gatcsa. Bogatija od Taylor Swift ili Miley Cyrus ili Metallice ili Adele.

I osjećaj je mnogo bolji nego da sam dobila na lutriji: ovu sam lovu zaradila. Pošteno sam se namučila za nju. I us put otkrila za što sam talentirana. Otkrila za što sam rođena. Al i nije dosta znati povući obarač: morate biti dovoljno pametni da vas ne uhvate. Morate biti mudra glavica. Da me bar sad vide mama i Beth. Da me bar vidi cijeli

svijet! Možda i hoće? Joj, dođe mi da se dam uhvatiti! Bila bih slavna! Svi bi znali moje ime. Svi bi strepili pred njime. Alvie? O, da. Čuo sam za nju... rekli bi, a onda zbrisali!

Hvala ti, Beth, na pruženoj prilici. Hvala ti, dragi

Ambrogio. Mislim da se ovo zove sinkronicitet. Ono kad sve sjedne na svoje mjesto u istome trenu. Kad vam svemir ili Bog kažu samo naprijed, mi smo uz tebe. Kad sve krene u pravom

smjeru. Kad je sve baš kako treba. Trajektna luka Messina, Sicilija

Passaporto?

375


Oklijevam. Imam i Bethinu i svoju putovnicu.

– Passaporto? – ponovi službenik. Tko sam? Mogla bih biti Beth, mogla bih biti Alvina.

Prevruće je za razmišljanje znojiti. Sunce sad me tuče odozgo kaoi počinjem da će miseizdubiti rupu jeu izišlo glavi.i Dehidrirana sam. Usnice su mi suhe, a jezik se zalijepio za nepce. Ubila bih za votku i limonatu. Tko sam ja, dovraga? Možda je

Alvie posljednjih nekoliko dana provela putujući po Siciliji i tek sada krenula doma u London. Ako me itko pita, to ću im reći. Palermo? Predivan je. Catania? Božanstvena. Pa naravno da sam se popela na Etnu; ima li boljeg pogleda na izlazak sunca nego

odozgo? Veličanstveni primjerci starogrčke Hramovi arhitekture.uAliAgrigentu? tko će mene išta pitati? Ma jebe mi se: ja sam Elizabeth. Ne želim biti Alvie. A i Nino bi mogao primijetiti...

– Passaporto! Sranje, sad je već ljutit. Ti Talijani stvarno imaju kratak fitilj. Pružim Bethinu putovnicu službeniku u maloj plastičnoj kućici. Ima tamnoplavu kapu i nekakvu uniformu. Samo se nadam da nije policajac.

– Grazie – kaže, pa pogne glavu i zaviri u auto. Ni on nije oka sklopio cijele noći ako je suditi po tome kako izgleda. Svi smo imali napornu noć, čini se. Pregleda Ninovu putovnicu i vrati mu je, zatim se zagleda u mene, pa malo u putovnicu. Zadržim dah... ali zašto se zabrinjavam? Na slici sam ja. Nema razloga za sumnju. – Grazie, signora – kaže i zatvori je. Dok nam vraća putovnice, pogled mi padne na Ninovu. Giannino Maria Brusca. Prasnem u smijeh. – Srednje ime ti je Maria?

376


Nino me pogleda. – Pa?

– Maria je žensko ime! Namršti se. – U Italiji nije. – Ja ne vjerujem. Žensko ime. – Beth, začepi. Vozi i šuti. – Ni Nino ti nije ime! – Nino je skraćeno od Giannino. Tamo ima mjesta... – Ja ću te odsad zvati Nicola – kažem smijući se, vozeći uz rampu na trajekt.

– U Italiji je i to muško ime. – Maria i Nicola su muška imena? Vi ste ludi. – Začepi – rekoh. Dobit ćeš metak. – A Nancy? Je li i Nancy muško ime? – Nije. – Onda ću te zvati Nancy – kažem. Nino ništa više ne kaže, samo šuti i pjeni se. Ne mogu si pomoći: smijem se histerično, na sav glas, plačem od smijeha i trbušni– Ozbiljno, mišići meBeth, već bole. začepi više. Ubio sam i za manje uvrede. – A da? – pitam, brišući suzu iz kuta oka. – Da. Jednoga sam ubio jer me krivo pogledao. A jednu curu jer se smijala mom imenu... – ošine me pogledom. Prestanem se smijati. Mislim da se ne šali. Smjestim Lamborghini između jednog Maseratija i jednog Fiata. Mrzim trajekte, pogotovo dio za aute. Uvijek smrdi po benzinu i uvijek mi pozli. Nedostaje mi Ambrogiova jahta. Samo sam se jednom provozala. Šteta što smo je nasukali.

377


Auti su toliko nagurani jedni na druge da jedva mogu

otvoriti vrata. Naslonim se stražnjicom na Lamborghini i nekako se izvučem. Torba s novcem ide sa mnom: nema šanse da ostavim dva milijuna dolara u autu. Tko zna kakva opasnost

vreba: pa svijet je pun ubojica, lopova i silovatelja. Čovjek nigdje nije siguran. Zatim krenem za Ninom, koji se uskim strmim

stubama penje na gornju palubu. Točno kad Bethin ručni sat pokaže 7, trajekt kreće Tirenskim morem. Nino i ja naslon imo se na ogradu i zagledamo u vodu. Jutros je oblačno. Nebo je sivo poput čelika. – Šteta što nismo mogli one torbe baciti odavde. Nitko ih nikad ne bi našao, gle koliko je duboko... – kažem. Začepi, glupačo, kaže mi Nino pogledom. Pogledam lijevo– desno, ali nitko od putnika oko nas ne prisluškuje. Vjerojatno i ne govore engleski. Trajekt se zaljulja; voda je valovita. Puše vjetar. Već mi je muka. Nino zdravom rukom izvadi kutiju Marlbora iz jakne. Ponudi mi cigaretu. Pripalim i svoju i njegovu, dok mi on zaklanja vatru dlanom. Ruka mu je izgrebana, zglavci razderani.

Pod noktima ima krvi; tamna je, crvena i smeđa. Nekoliko nepušača odmjere nas prijekornim pogledima, ali odmah odmaknu do niz nas ogradu. Ostajemo sami. – Malo sam razmišljala – kažem, otpuhujući dim prema obzoru. Pogledam Ninu u oči i široko se osmjehnem. – Želim raditi s tobom.

– Kako, molim? – Želim raditi s tobom. Želim da budemo partneri. Nino me pogleda, škiljeći; kroz prljavobijele oblake probija se malo sunca. Nabije sunčane naočale. Izgleda da Nino baš ne voli danje svjetlo. On je pravi... Što je obrnuto od suncokreta?

378


– Partneri? – Partneri. Mislim da bi to bilo sjajno. Što kažeš? Nagnem se prema njemu i pogledam ga u oči. Odnosno u sunčane naočale.Imam Ne vidim oči, Wonderbra pa samo nagađam trebam gledati. na sebimu Bethin i strateškikam samo nagnuta.

– Ma ti si luda – kaže Nino. – Zašto? – pitam, podižući obrvu. Nino ugasi cigaretu na metalnoj ogradi i baci je u more. Ja uvučem još jedan dim, pa i ja bacim svoju. Teška metalna vra ta

zatvore mi se pred nosom: Nino silazi na nižu palubu, ostavljajući me samu. Gurnem ih, utrčim za njime. Ide do bara. – Un caffe – kaže konobaru. Glas mu je hrapav poput šljunka. – Due caffe – kažem ja. – I vodu. Nino podiže kavu drhtavom rukom. Vodu ne uzme. Nikad ga nisam vidjela da pije vodu. Nino je kaktus, čini se. Ili deva. Ja stvamo ne znam kako je još živ. Sjednemo na plastične stolce za ljepljiv restorane trajektima: njima uplastični čovjeku stol. ubijeJebeno želju zamrzim hranom i pićem.naKava je gorkasve kaou da su zrna prejako pržena. Trajekt se bacaka na ljutitom mom. Obzor se ljulja, vidim ga kroz okno: izgleda kao da je od

plavozelene želatine. E, sad mi je već pošteno muka. Sjedimo i pijuckamo kavu bez riječi. – Dakle – počne Nino nakon sto godina šutnje, zabrinuto nabranog čela. – Ti si nevjerojatna. Mene si navukla da ubijem Salvatorea, ali sad želiš biti... ubojica? Plaćeni ubojica? Zgužva plastičnu čašicu jednom rukom: čašica popusti s glasnim krc. Zvuči poput lubanje.

379


– Da, znam. Dugujem ti ispriku. A da sam ga barem sama. Svidjelo mi se.

– Svidjelo... –Netremice Ubijanje. me Svećenika i one dvojice. gleda. – Beth, ništa mi nije jasno. Što to govoriš? Svidjelo ti se ubijanje? Na trenutak razmislim o tom pitanju, a tada liznem usnice i

nasmiješim se. – Da budem preciznija, uživala sam. Nikad u životu nisam se tako dobro zabavila. Nino ustane, odgurne od stola stolac koji zaškripi. Ustanem i ja, zgrabim torbu s novcem i krenem za njim.

– Nino! Čekaj. Koliko ti plaćaju? Po glavi? – pitam. – Zavisi... – kaže, ne zaustavljajući se. Hoda brzo, a ja trčkaram za njegovim leđima. – Koliko? – pitam. – Na Siciliji? – Na Siciliji. Hodamo hodnikom sve do vrata na kojima piše Uomini'. muški toalet. Nino uđe. Šarke vrata zaskviče poput praščića. Ogledam se lijevo–desno. Jebe mi se. Uđem za njim. Toalet je prazan. Smrdi po rigotini: netko je povratio, a čistačica još nije stigla oprati. Toalet nema ni prozor, ni ventilaciju. Naslonim se leđima na vrata, osjetim hladnu plastiku kroz tanku svilu Beth ine

bluze. Nino stane pred školjku i raskopča šlic. Gledam ga dok piški. – Ako je iz usluge, dvije tisuće. Ako je...

380


– Dvije tisuće? Ubio bi nekoga za dvije tisuće? – šališ se. Doduše, kad bolje razmislim, ja bih i besplatno. Užitak je dovoljna plaća. – Ako je zahtjevniji poslić, deset tisuća. Čak i dvadeset. Šištanje urina na keramici, smrad. Lokvica u kutu, na podu. Debela crna plijesan na jednom zidu. Prekrijem usta dlanom.

– Ali na Siciliji. A to i nije Monte Carlo – kažem. – U Londonu će biti drukčije. Isplativije. Iz jednog toaleta dopre zvuk kozlića. Izgleda da ipak nismo sami. Oboje nastavimo tiše. – Najviše što su mi platili bilo je dvadeset tisuća. Za jednog državnog službenika – Ninov šapat zvuči poput zmije. – Super za životopis – kažem. – Ali zamisli da imaš partnera. Dvostruko poslova, dvostruko love u istom vremenu. Zamisli koliko bismo mogli zaraditi u velikom gradu poput Londona. Ili u nekom glamuroznom gradu. Nekom seksi gradu.

Želim–imati love na nekom dekadentnom mjestu. Uglavnom, na Siciliju se ne vraćamo. Znam sve o onom vašem ratu. Mafija je gotova. Nino je gotov. Zakopča šlic i ode do umivaonika. Dok pere ruke, gleda me u oči u zrcalu. – Ja sam gotov, zahvaljujući tebi. Nikad više ne smijem na Siciliju.

iz nje iziđe neki muškarac. Nizak je, mršav, ima šiltericu na kojoj piše Roma. Sigurno je turist. Pogleda me i namršti se, pa pogleda Nina. Vidno se prepadne. Nino sad u zrcalu gleda njega, posve nepomičan. Podsjeća me na Vrata jedne kabine se otvore i

381


bogomoljku; staložen je i spreman na napad u svakom trenutku. Muškarac pogne glavu i brzo iziđe; istrči poput preplašenog zrikavca. Ni ruke nije oprao. Odurno. Valjda ga je Nino prepao

nasmrt. Možda zbog krvi? Ruka mu stvarno gnjusno izgleda. Pretpostavljam da objektivno gledano Nino i djeluje zastrašujuće. Meni je i dalje seksi.

– Znaš li tko je Giovanni Falcone? – kaže, gledajući me u zrcalu. – Njega sam ja sredio. Dobro, ne sam... Bilo nas je nekoliko. Svi su završili u zatvoru. – Bili bismo super zajedno – kažem. – Jesi li čula za njega? – Za koga? – Ma nema veze. Jebeno je vruće. Ljepljivo. Vlažno. Odurno je. Želim se vratiti na otvorenu palubu. Udahnuti malo svježeg zraka. Stanem iza Nina, obgrlim ga oko struka i privučem k sebi. – Nino, nas dvoje u tandemu... Ušli bismo u legendu – kažem. Nino smoči ruke, protrlja ih, pa podigne tekućim sapunom. Pritisne je nekoliko puta, alijednu sapundoneboce iziđe.s Pritisne još nekoliko puta, energično, ali ništa. Bočica je prazna. Zdravom je rukom strga sa zida i zavitla na drugi kraj toaleta. Boca udari u zid: čuje se glasno krc kad napukne.

– Ubiješ jednog tipa i misliš da si Al Gapone. – Nije važan broj; važna je kvaliteta – kažem. Nino ne zna za druge. Da mu barem mogu reći. Da mu barem mogu sve priznati. Da među nama nestanu tajne. Da dozna da nisam Beth. – Ti si nadarena amaterka, Betta. Ja imam dvadeset godina iskustva... I ugled – kaže Nino.

382


– Pa što? To više ništa ne znači. Sam si rekao; više ti nema povratka na Siciliju. Nino ispod glasa opsuje na talijanskom.

Mislim da kaže minchia. – Da čujem tko još ima partnericu – kažem. – Plaćeni ubojica, pa žena? – kaže Nino, gledajući me u oči. Vidim da je i sama pomisao na to dovoljna da mu sprži moždane vijuge.

– Aha, nitko! – Iz očiglednih razloga – kaže. Izvuče se iz mog stiska i ode do aparata za sušenje ruku, ali ne radi. Povuče ručicu da izvuče papir, ali rola je prazna.

– Znaš da sam dobra. Onu dvojicu što su nas ganjali sredila

sam vrlo precizno.

– Zašto uopće misliš da želim partnera? – Nino još uvijek pokušava izvući papir za brisanje ruku, pumpa ručicu, ali ništa. Zdravom rukom strgne spremnik sa zida. – Misliš da imaš povlašten položaj samo zato što si Ambrogiova supruga? Nemaš iskustva, nisi ni vježbala pucanje. Otkuda ti odjednom takva žeđ za krvlju? Prije tjedan dana užasavala si se oružja. Nino baci spremnik za papire na pod. Vrti mi se u glavi,

ovdje je, stvarno zagušljivo. Treba mi zraka. Tlo mi se miče pod nogama kako se trajekt ljulja naprijed –natrag, lijevo–desno. Proguram se pokraj Nina i uletim u najbližu kabinu, ali ne stignem do školjke. Povratim po podu. — Ne sviđa mi se ta ideja.

383


Četrdeset prvo poglavlje Arona, Italija

– Jesmo li skoro stigli? – pitam. Nakon pet i pol sati Metallice, ubila bih za nešto vedrije. Nije da sam inače neka vesela dušica, ali Ninova ljubav prema metalu iskušava moje strpljenje. Dosta mi je urlanja za cijeli život. Možda da pusti Taylor Swift? Shake It Off ili tako nešto? Ta mi je super. – Kamo? – pita on mene. – Ne znam. U Francusku? Dobaci mi pogled. – Nismo još prešli ni švicarsku granicu. – Znači, što? Nismo u Francuskoj? – Kad prijeđemo švicarsku granicu i iziđemo iz Italije, morat ćemo proći i cijelu Švicarsku. – Aha – kažem. Trebala sam pogledati na kartu. Beth bi sigurno već guglala i kartu i proplanke za neplanirani piknik.

mjesta za piš–pauze i ljupke

– A od tvoje vožnje boli me glava. Izgleda, dakle, da je vožnja od Napulja do Londona dugačka. Tek je podne. Nebo je jebeno naporno, plavo. Posvuda iste stijene, isto more. Cesta je toliko vrela da se topi: nanjušila sam smrad asfalta. Trava je toliko suha da tek što se nije zapalila sama od sebe. Pejzaž se nije promijenio već šest sati: planine slijeva, more zdesna. Konačno stajemo malo u gradiću blizu granice. Zove se Arona. Pokraj njega je nekakvo golemo jezero.

Piše da se zove Lago Maggiore. Da mi nije dosta svega, izišla bih i

384


prošetala. Izgleda prilično zgodno. Doduše, sve je puno turista. A i ne znam mogu li uopće hodati koliko mi je muka. Jezero se proteže u svim smjerovima koliko god pogled seže, tamnoplavo poput tinte. Okružuju ga brda posuta drvećem i lijepim bijelim kućama s krovovima od cigle. Skrenemo u usku ulicu i podignemo krov Lamborghinija.

Zaključamo vrata. Spustim vozačko sjedalo i pokušam malo odspavati.

Ništa od toga. Sjedalo je neudobno. Guzica mi je utrnula. Koža sjedala zalijepila mi se za znojna bedra. Osvrnem se u potrazi za nekakvom zabavom. Nino spava

otvorenih usta. Nije Nino nimaloje privlačan. Toliko je dosadno da bih i Bibliju čitala. ponio Bibliju sa mi sobom, da. Mene Biblija uvijek podsjeti samo na Adama i Evu. Na to da je Eva

stvorena iz Adamova rebra, poput Frankensteinova čudovišta. Idoli naroda drugih srebro su i zlato,

djelo ruku čovjeka zemaljskog. Usta imaju, ali ne govore;

oči imaju, ali ne vide; uši imaju, ali ne čuju; nema daha u ustima njihovim. Oni koji ih prave postat će poput njih, svi koji se u njih uzdaju.

A štojefali zlatu? dosadna. Šest stvari koje Biblija Jehova je mrzi, sedam ih se gadi duši njegovoj: oči ohole, jezik lažljiv i ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje kuje zle

385


zamisli, noge koje brzo trče na zlo, lažan svjedok koji govori laži i onaj

tko zameće svađu među braćom. Meni se čini da je Jehova prilično netolerantan. Kladim se da nema puno frendova. Ali valjda je ipak u pravu: većina ljudi su kreteni. A sad, kad sam se već Njega sjetila, iz glave mi ne ide totalna glupost: pjesma koju smo Beth i ja pjevale na

izviđačicama. Najradije bih si pucala u glavu da je se riješim. Stavila bih cijev u usta, da se ubijem, a ne kao Ed Norton u Klubu

boraca, kad promaši i raznese si pola glave, ali još uvijek može govoriti iako se davi u vlastitoj krvi.

Lutao sam ovim svijetom sam bez cilja i bez nade, umoran od svojih rana, umoran od svih lutanja.

Sve dok me Tvoja ljubav, Bože, nije dotakla; sve dok me Tvoja ljubav, Bože, nije podigla iz blata. Nije bilo prijatelja, nije bilo nikog

ruku da mi pruži, moju bol da podijeli.

386


Sve dok me Tvoje boli nisu iscijelile, sve dok Tvoje svjetlo nije sve moje rastjeralo tmine

Samo Tvoja ljubav može učiniti da sve procvjeta, samo tvoja ljubav može upaliti nova svjetla,

samo tvoja ljubav, Bože. Nema takve pjesme, nema takvih pjesama. kojima bih mogao

hvalu Ti izreći. Neka Ti život, o, moj Bože, bude hvala.

Neka Ti život moj, o Bože, bude pjesma koja nema kraja.

— Daj začepi, Beth — kaže Nino. Izgleda da sam pjevala naglas.

387


***

Kad se probudim, već je prošlo podne. Namjeravali smo samo ma/o odspavati, ali spavali satima. Već smo trebali prijeći granicu. Nino sesmo budi poslijeNesmotreno. mene, protegne se i zijevne.

— Jesi li se naspavao? — Hmm — mrmlja. — Koliko je sati? – Dva. Nino pali radio, traži po stanicama. Samo ne opet Metallica. – Sad malo ti vozi. Meni je dosta. Upitno me pogleda, podižući obrve. Izgledaju poput dva debela puža golaća. – S ovakvom rukom? – Stvarno te još boli? – Stvarno misliš da bih tebi dao volan da me ne boli? – Toliko loša nisam, pogledaj dokle sam nas dovezla... – Razbila si mi kombi. Na to sam zaboravila. Nino i dalje petlja po radiju. Šum je glasan, neugodan.

– Ugasi ga. – Tiho, nešto me zanima. Glas na radiju viče na talijanskom. Ja bih radije slušala glazbu. Pitam se voli li Nino Justina Biebera. Ili bi radije nešto depresivno od Adele?

“Bla bla bla Elizabeth Caruso...” dopre do mene s radija. – Koji kurac? – kažem.

388


– Psst – kaže Nino, pojačavajući radio. Sluša još desetak sekunda. Ja promatram Ninu, pokušavajući mu s lica pročitati što se zbiva.

– Što je? Što je? Reci mi konačno! – kažem. – Policija je razgovarala sa zaštitarom. Poznaješ li kojeg? Iz amfiteatra. Francesco i još nešto. Sranje. – Aha. Zašto? – znači, mali se zove Francesco. Nije mi izgledao kao da se tako zove. Možda Carlo ili Claudio. – Izjavio je da je zabrinut za tebe. Misli da si u nekakvoj opasnosti. Da u zadnje vrijeme nisi bila pri sebi, da si bila kao druga osoba, što god mu to značil o. A rekao je i da si bellissima. No kako god, sve je O. K. nisu ni spomenuli.

– kaže Nino. – Policija traži tebe. Mene

– Traže me? Kako je to O. K.? – pogledam ga u oči. – Jer ne traže mene. – Koji si ti seronja. Što su još rekli? Nino izvuče kokain i naspe liniju. Pruži mi smotanu novčanicu. Povučem. zna da si nestala. Znaju da je bilo pucnjave. Netko – Policija je prijavio policiji da je došlo do obračuna pištoljima. Pronašli su dva tijela i zabrinuti su za tebe. To je sve.

– Što to znači, zabrinuti su za mene? Smijem li izići iz zemlje? O, Isuse, samo da napokon odemo iz Italije. Čim uđemo u Švicarsku, bit će sve O. K. Švicarci su cool. Pogledajte samo Rogera Federera.

– Ne znam – kaže Nino. Otvori vrata i iziđe protegnuti noge.

– Kako to misliš, ne znam? – iziđem i ja. – Kamo ideš?

389


– Idem nam kupiti doručak. Hoćeš nešto? Doručak? Prošlo je dva popodne. – Ne. Dakle, granica? Što će napraviti talijanska policija? – Idem naći neku pizzeriju. li kulen? Ostani kod auta. Ne miči se odavde! – izvuče ključ iVoliš spremi ga u džep jakne. – Hej! I ode niz ulicu.

– Žedna sam! – vičem za njim. – Kupit ću pivo – odvrati mi preko ramena. I nestane iza ugla. Ne volim pivo! I kupi mi tampone i paracetamol. Mislim da mi –stiže mjesečnica. Ili to ili sam predugo sjedila. Sva sam u grčevima. Samo bi mi to još trebalo: pet dana krvarenja. Nemojte me krivo shvatiti – volim ja krv. Ali samo tuđu. Nezadovoljno se vratim u auto. Jebemu sve, pa ovo je noćna mora. Dohvatim torbicu i izvučem obje putovnice; svoju i Bethinu. Svoju odložim na upravljačku ploču, a Bethinu gurnem duboko na dno torbe. Ako

policija traži Beth, onda sam opet Alvie. Odjednom mi je muka. Spustim prozor da udahnem malo zraka i vjetrić mi rashladi lice. Što ako Nino primijeti ime u putovnici? Nemam pojma što ću ako ovo ne upali.

Osvrnem se po autu: sav je u neredu. Plastične čašice, masni omoti od sendviča, prazne kutije Marlbora. Ninov kokain pokraj volana. Moj je kokain otraga. Nećemo prijeći granicu u ovakvom stanju. Ne smijemo privući pozornost. Moramo se riješiti ovog sranja. Potražim svoj kokain, pa uzmem i Ninov. Iziđem iz auta. Dan je vreo kao da smo u paklu. Vjetrić je stao. Sunce mi pali ramena, čelo i nos. Zatiljak me peče kao da mi je

390


netko oderao kožu. Ugledam kantu za smeće; tamo ću baciti drogu. Znam da će Nino popizditi, ali što je, tu je. Još jednom umočim mali prst u prah i liznem ga, pa spustim vrećice u kantu. Prekrijem ih starim primjerkom Corriere della Sera. Tad se sjetim i

izvučem novine. Na brzinu preletim prvih nekoliko stranica, pogledam slike po naslovnici. Da vidimo ima li što o meni. O Beth. Nema ničeg. Još ne. ***

Švicarska je sva grbava i opet mi je zlo. Francuska je dosadna i ravna. Kad konačno stignemo do tunela, presretna sam unatoč tome što prvo moramo proći cijelo ono smetlište koje zovu Calais. Meni nikad nije bilo jasno zašto se ljudima sviđa Francuska. Mama je jednom odvela Beth i mene na vikend u

Pariz. Dva dana u toj rupi bilo je i previše. Japanski turisti nakon posjeta Parizu moraju psihijatru koliki kulturni šok dož ive. Ozbiljno vam kažem. Sjednu na avion puni snova o Coco Chanel i Euro Disneyju, a onda provode sate stojeći u redu za Eiffelov toranj, u taksiju u gužvi oko Slavoluka pobjede dok Francuzi

trube, trube, trube kao ludi, i na kraju pokupe gonoreju od kurve

po imenu Marcel. Najedu se češnjaka, nedovoljno pečene govedine i sira punog crva, pasivno popuše barem šteku Gauloisesa i dok ste rekli keks, uhvati ih nostalgija za dobrim

starim Tokijom. Svi turisti prođu isto to sranje: dođu po Ponoć u Parizu, a nađu se u 96 sati.

391


***

Nino spava na suvozačkom sjedalu, hrčući poput morža. Bacila pa jeMrzim bez poleta smostanem Dijon (tamo sam rade drogu, onaj senf. jebenii mrzovoljan. senf. Nema Prošli šanse da zbog toga) i Arras (tamo pletu veste. Ili je ono Aran? Ne, to je u

Irskoj). Svi su ti gradići samo ploče uz autocestu. Koliko se meni čini, cijela je Francuska golema ravna smećkasta ledina prošarana crnim asfaltom. Nije ni čudno da su ludi kao puške. Dosadno je za popizditi. Naravno da se po cijele dane samo ševe i jedu. Iako ne znam, možda to i nije tako loš život. Možda da se preselim u Francusku?

Ako se i preselim u Francusku, u Calais sigurno neću.

Calais je industrijska zona koja se pravi da je grad; brisani prostor načičkan metalnim cijevima, pogonima i turbinama. Nemam

pojma zašto bi itko želio živjeti ovdje. Povrh svega, pljušti kiša i sve je puno žabara. Jedino što im ide u prilog jest da supermarket pokraj kojeg smo prošli ima sniženje cuge: sve je po 1,99. Bavim se mišlju da stanemo i napunimo prtljažnik, ali sjetim se da sad više nisamili bez Mogu siImam kupitilove onunapreplaćenu cugu u Londonu bilo love. gdje drugdje. bacanje. Više neću dobiti srčani udar svaki put kad budem morala platiti 15 funta za džintonik. Već se samo za to isplatil o poubijati sve one ljude. – Idemo nešto pojesti? Jede mi se hamburger. Nino još uvijek hrče i moram ga gurnuti da ga probudim. – Jesi li gladan? – pitam. – Idemo naći McDonald’s – kaže, trljajući oči. Vozimo se po gradu kroz kišicu sve dok ne ugledamo zlatne lukove.

392


– Ja ću naručiti – kažem. – Znam naručiti hranu na francuskom. Gledala sam Pulp Fiction.

Nino me blijedo gleda. Možda ne voli Tarantina. Čudak. – Ali morat ćeš jesti Big Mac sa sirom. Ništa drugo ne znam naručiti – kažem. – Briga me – kaže. Još se nije do kraja razbudio. Stanemo u drive–through i spustim prozor. Cura u kućici kaže, – Bonjour. – Bonjour – kažem, podižući dva prsta. – Dva puta Royale sa sirom.

– Royale sa sirom, dakle dva puta Royale avec du fromage? – kaže mršteći se. Ima dugu plavu kosu i dugačke svijetle trepavice. Izgleda kao da ima premalo godina za bilo kakav posao. Ponovim joj glasnije i sporije.

– Dva Royala sa siiiiiroooom. Natipka nešto na ekran pred sobom. Mislim da me razumije – Cinq Euros, s’il vous plait, madame – kaže. – Ha? – kažem ja.

– Cinq – kaže ona, podižući pet prstiju. – Aha, pet. O. K. – Nino – kažem. – Imaš li keša? Nino pokaže glavom svećenikovu torbu. Dohvatim je i spustim na krilo. Raskopčam je: novac izgleda tako lijepo. Ne želim ni dodirnuti, poput svježei glatka boje. Izvučem petsto eura izgajednog svežnja. miriše Novčanica je čista kao da j eovog trenutka izišla iz tiskarskog stroja. Gurnem ruku kroz prozor,

393


pružajući novčanicu djevojci. Ona netremice promatra torbu. Aha, da. Konačno se prene, primi novčanicu i krene brojiti ostatak. Treba joj sto godina.

– Četiri stotine devedesetpet eura. Izvolite, madame – kaže, pružajući mi ostatak. Te novčanice izgledaju prljavo i zgužvano kao da je netko netko njima obrisao rit.

– Ne treba, zadrži ih – kažem, – Samo mi daj hamburgere. Ne razumije. Odmahne glavom.

– Non. Nino se nagne preko mene i zgrabi ostatak iz njezine ruke, pa ga gurne u pretinac za rukavice. Djevojka mi pruži hamburgere i odvezemo se.

— Zašto joj nisi ostavio lovu? Samo sa htijela biti pristojna. – Drugi put nemoj. Ne pristaje ti – kaže Nino.

394


Četrdeset drugo poglavlje Pogledam kroz prozor, ali ne vidim ribe. Vidim samo

crnilo. Sjedimo u Lamborghiniju okruženi stotinama automobila. Jeste li znali da auti ne voze sami kroz La Manche? Natovare ih

na vlak. Meni se to čini besmisleno. Zašto nas ne puste da se sami provezemo? Francuzi su šašavi. Ali nisam htjela opet na trajekt jer prošli put mi je stvarno gadno pozlilo. Mislim da ni Nino nije se ljulja. Doduše, ovdjei smrdi po benzinu i ne smijemo izići. Nemamo ni kamo. Sjedimo čekamo. Osjećam benzin na jeziku. Kladim se da bi se ovdje htio na brod. Vlak je bolji od broda koji vatrica brzo raspirila.

– Da iziđemo i prošećemo? – pitam Nina. – Kuda? Sjedimo u metalnoj cijevi sedamdeset metara ispod mora – kaže Nino. Još se ljuti na mene jer sam mu bacila drogu. Gledam ga: zavalio se na suvozačkom sjedalu, podigao je ovratnik Ambrogiove kožne jakne do brade. Oči su mu crne i bezizražajne poput crnih rupa, a ožiljak na licu tanak poput linije kokaina.

– Ne znam. Malo po vlaku? – Kakvog to jebenog smisla ima? – Da malo protegnemo noge. – Ne trebam potegnuti noge. – Da vidimo kakvi su drugi auti.

395


Nino me ošine pogledom, odmahujući glavom. – Dvadeset sati smo na cesti i tebi se sad gledaju auti? Cijeli dan nismo vidjeli

ništa osim auta. – Naš je najljepši u cijelom vlaku, kladim se. Pogledaj ih samo. Ali Nino je u pravu. Dosta mi je auta. Dosta mi je i vožnje. Loša sam vozačica, pa sam samo dodavala gas da to sakrijem. Da podmetnem požar u La Mancheu, kladim se da bi eksplodirao. Sve je puno benzina, sve te stotine automobila na jednom mjestu.

Jedna šibica bila bi dovoljna; jedna šibica pod jednim autom i sve bi ovo odletjelo u zrak kao skladište dinamita. Vatra bi buknula na oba kraja, izletjela i u Folkestone i u Calais kao da u tunelu

sjede dva zmaja. Bilo bi jebeno spektakularno. Stvarno to želim vidjeti, ali nemamo kamo. Izgorjeli bismo i mi.

Možda bi vrijedilo? – Nino – počnem, spuštajući mu dlan na rame. I kroz kožnu jaknu osjećam vrelinu koja isijava iz njegova tijela. – Želiš li umrijeti?

– Umrijeti? Sad odmah? – Da, sad odmah. Razmisli malo. Čujem mu kotačiće u glavi. – Imamo torbu s dva milijuna eura, torbu punu dijamanata i klasični Lamborghini. Ne, Betta. Ne želim umrijeti. Ima dobre argumente.

– O. K., samo pitam – zaboravio je vilu. Kad sve ovo završi, prodat ću je. Sigurno i ona vrijedi nekoliko milijuna. – Hoćemo li kupiti kuću na Beverly Hillsu? – Ne; želim kuću u Rimu, blizu mora. Vidim da se još duri. Sviđa mi se tako ljutit. Sviđa mi se što mi pogledom buši rupu u glavi: kao da mi se u lubanju zabija

396


metak ili kao da slijećem glavom na pločnik. Zlatni zub bljesne mu poput praska iz pištolja. Sviđa mi se kako reži dok govori. Pitam se hoće li me zaprositi kad stignemo u London. A ko me zaprosi, pristat ću. Kad stignemo u Englesku, skovat ću plan. Mudar plan za nas troje: mene, Ernieja i Ninu. To nama treba, pravi plan. Super

plan. Genijalna strategija. Možemo putovati svijetom, samo nas troje; ubijati i ševiti se i jedriti i juriti i šopingirati i sunčati se i graditi kule u pijesku na plažama bijeli poput kokaina uz more bistro poput votke i očiju punih zvijezda. Možemo zaboraviti Beth i Ambrogia.

Mayfair, London

Dobro, ali zašto baš Ritz? – pita Nino. Zapeli smo u prvoj brzini u prometu u Pall Mallu. I ispred i iza nas su auti dovoljno blizu da se dodirujemo branicima.

– Jebeno je skup – kaže Nino. – Znam da je skup. Uvijek sam htjela odsjesti ondje. – I što onda? Okupati se u šampanjcu? – Ako želiš... – Jesti zlato? – Pa znam da ga stavljaju na torte... – Ako mi Kate Moss i Naomi Campbell ne popuše, ne vidim zašto trošiti lovu na Ritz. – Prilično sam sigurna da seksualne usluge supermodela nisu na listi usluga u Ritzu. Ali što će ti one? Pa imaš mene. Nino zarokće. Mislim da je to bio smijeh.

397


Skrenemo na Piccadilly i stanemo pred hotelom. Slova Ritz golema su i blistava. Vidim stupove. Vidim zastavu.

Bacim ključeve lakeju i iziđem iz auta. –– Ne želim ogrebotine. Naravno, gospodična. – I da ga niste izgubili. – Naravno, gospodična. — crni šešir sa zlatnom vrpcom, dugačak crni kaput, velika zlatna dugmad, cme cipele toliko dobro ulaštene da se mogu ogledati u njima. Otvori nam teška staklena vrata i uđemo: predvorje je blještavo kao da smo stupili u Buckinghamsku palaču ili Versailles. Zrak je prožet mirisom ruža; u sredini prostorije stoji golem buket. Beth je voljela ruže. Buket bi joj bio super. Mislim da bi ovaj hotel bio baš Vratar se nakloni dok ulazimo

za nju. Nino i ja se uputimo prema recepciji.

– Kako ruka? Nino me pogleda s bolnom grimasom. ali malo je bolje.

– Još me jebeno boli,

– Super – kažem. Cijela recepcija ušuti i ukipi se dok prilazimo. Svi su odjeveni u svijetlosiva trodijelna odijela i kravate u drugom tonu sive. Vjerojatno smo nas dvoje previše ležerno odjeveni za njihov ukus.

– Dobra večer! Madam, Sir – kaže jedan. – Bok – kažem. Iza recepcije stoji golemo zrcalo; proteže se od poda do stropa. Do njega je i kićen starinski sat sav u zlatu: rimske brojke kažu da je deset navečer. Zidne svjetiljke bacaju toplu, nježnu

398


svjetlost. Uhvatim vlastiti odraz u zrcalu: ekstenzije trepavica,

uredno počupane obrve, duga kosa boje meda. Izgledam kao Beth.

– Madam? Madam? Izvolite? – Hm? – pitam ga. Odlutala sam u mislima kad sam ugledala Beth.

– Treba nam soba – kaže Nino. Pogledam ga: još je uvijek u Ambrogiovoj mekanoj kožnoj jakni. Na vratu ima kapljicu krvi. Izgleda kao da se porezao brijući se. – Kraljevski apartman jedini je na raspolaganju – kaže zaposlenik, zagledan u ekran i klikajući mišem. – Joj, kako to lijepo zvuči – kažem. Glas mi je čudan: kao da

sam zadihana, kao da sam pripita. Kao da sam Beth.

– Cijena noćenja iznosi 4500 funta plus porez. – Quanto? – kaže Nino. Mislim da to na talijanskom znači nema šanse da toliko platim. Uzmem torbu s novcem iz Ninove ruke i s treskom je spustim na recepciju. Čovjek poskoči. – Primate li eure? – pitam.

– Ne trebate platiti unaprijed. Platit ćete ujutro – odgovara sa smiješkom. – Imamo mjenjačnicu. Slobodno zamolim kakav dokument?

Uzmem svežanj novčanica od po 500 eura i gur nem mu ga u ruku.

– Plaćeno – kažem. Kimne i spremni novac.

– Savršena usluga – kažem. Zvučim kao Beth. Kao da nju slušam. Stresem glavu da se razbistrim i pogledam Nina. Je li primijetio? Ili ja ludim?

399


– Biste li mi dali kakav dokument da vas smjestimo? Možda putovnicu? Ili vozačku dozvolu? – Naravno – kažem sa smiješkom. Sranje, jesam li ja Alvie ili Beth? uvijek želim da Nino vidi Alvienu putovnicu. Ali valjda neJoš traže Bethnei ovdje? Pružim recepcionaru Bethinu putovnicu.

– Izvrsno – kaže. – Molim potpis. Potpišem se Elizabeth Caruso, i to desnom rukom. Čisto dobro ispadne.

– Izvolite ključ Kraljevskog apartmana. Matthew će biti vaš batler tijekom boravka u našem hotelu. Što god trebate, izvolite... – Ne treba nam batler – zareži Nino. – Dopustite barem da Matthew odnese vaše torbe... – Sami ćemo – odreže Nino. Zgrabi torbe, po jednu svakom rukom. Vidim kad mu licem preleti bol.

– Kako želite, gospodine – kaže recepcionar. Šteta. Baš bi bilo super imati batlera. Kladim se da bi bilo zabavno. Hodamo za Matthewom niz hodnik – crveni sagovi, – prema apartmanu. Matthew pritisne tipku i čekamo dizalo. Starinsko je; jedno od onih s drvenom kabinom. Na ulaštenom drvu visi portret gospođe u viktorijanskoj haljini. Rukohvat je od blistavog kristalni lusteri, zastori vezeni zlatnim koncem

mesinga. Promotrim Matthewa: djeluje mladoliko, plavokos je,

glatko izbrijan, ima svijetle plave oči. Izgleda kao amalgam svih dečki iz svih boy bendova ikada. Ima čak i jamicu na bradi. Izgleda kao da nema ni dana više od dvan aest. Primijeti da ga gledam i nasmiješi mi se. Brzo okrenem pogled i zagledam se u pod: bijeli mramor, zlatno R. Dizalo ispusti ping. Stigli smo.

– Izvolite ovuda – kaže Matthew.

400


Nino i ja slijedimo Matthewa niz još jedan hodnik sve do vrata na kojima piše 1012. Gurne karticu u otvor i vrata kliknu. Matthew nas uvede u golem salon dostojan palače, namješten antiknim namještajem i ukrašen golemom slikom u brončanom okviru. Vidim mramomi kamin ukrašen minijaturnim kipovima u grčkom stilu, nečime što izgleda poput urne i blistavim svijećnjacima punim vijuga. Nino pruži Matthevvu svežanj novčanica od po 500 eura kao napojnicu. Mladićeve plave oči se rašire. Malo oklijeva, ali ipak uzme novac. – Ne puštaj nikoga ovamo – kaže Nino, pojačavajući dojam čeličnim stiskom mladićeve nadlanice. –– Nikoga Neću, gospodine. Naravno da neću. – ponovi Nino. – Naravno, gospodine. Matthew se nakloni i iziđe. Pustim pištolj da padne u torbu. lzgleda da ga nećemo ubiti. Nino spusti torbu s novcima na krevet, a do nje i torbu s o djećom, dijamantima i svojim pištoljem. Prošećem apartmanom, lebdeći iz sobe u sobu kao da sam u snu: salon, blagovaonica, spavaća soba, kupaonica, garderoba, radna soba. Ovaj apartman veći je čak i od vile u Taormini. Možemo li živjeti ovdje? – Uspjeli smo! Uspjeli smo! Zgrabim torbu i otvorim je.

– Gledaj ti svu tu lovu! Sve je to naše, naše! Zbogom mafiji, zbogom svećeniku, zbogom Salvatoreu! Zgrabim svežanj i bacim novčanice u zrak. Kad slete, raširim ih po krevetu. Glatke su kao da su od svile. – Ha! – kažem.

401


Novčanice lete zrakom poput ružičastih i ljubičastih pahuljica. Okrenem torbu i izvrnem sav novac na krevet. Izgleda

poput bazena u suton: novčanice su poput žarkoružičastih i ljubičastih valova. Želim se baciti u njih, zaroniti, bacati ih po sebi kao seksi cure u pornićima, okupati u njima. Imam osjećaj kao da i jesam u bazenu; oko mene svježa voda, na koži toplina sunca. – Gledaj ti to, Nino! Jebemu, gledaj! Okrenem se prema njemu i shvatim da gleda mene. Pogled mu blista.

– Gledam – kaže, gledajući me u oči. – Uspjeli smo – dahnem. Još ne vjerujem. – Uspjeli smo – kaže. Zgrabim ga i bacim na krevet, na leđa. Sjednem na njega i skinem mu majicu. Dugmad frkne i odleti, tkanina se glasno razdere.

Skinem bluzu i raskopčam grudnjak, pa se spustim raskopčati mu hlače. Ljubim mu prsa od udubine na vratu sve do kukova. Raskopčam mu remen i šlic... O, Bože. Već je spreman. auto, imamo imamo dijamante, imamo sve! – Imamo Možemo raditi što god jebenolovu, želimo! Zajašim Nina, gledajući ga u oči i spustim se na njega: osjećam ga u sebi, krutog i golemog; ispunjava me. Nino podigne ruke i primi moje grudi, grubo ih stisne i poigra se bradavicama,

štipajući ih. Jašem ga prvo polako, pa sve brže i brže. Ruke nam se spoje, prsti isprepletu: dlanovi su nam vreli i skliski od znoja. Gumem mu

Ruke iznad glave. Spustim se na njega do kraja, uđe

duboko u mene. Osječaj je fantastičan. Nino spusti ruke na moje bokove i povuče me još bliže, grabeći me prstima i noktima.

402


– Reci moje ime. – Betta. I jašem ga i jašem i jašem i jašem, znoj mi se slijeva niz je. leđa, nizmegrudi. Jedvaraste dišem. Dahćem. Lebdim. Vruće semiuvis Vrelina ispunjava, u meni i sad gorim, uzdižem poput pepela ili vatre. Ja sam dim, a Nino je vatra. Vrti mi se u glavi, tijelo mi je lagano poput perca. Osjećam se slobodno. Osjećam se jebeno nepobjedivo.

– Ti si loš momak, Nino. Loš, loš, loš, loš, loš momak. I tad osjetim kako svršava u mene u valovima, val za valom za valom za valom. Nagnem se unatrag, jedva dišući i svršim isto kao on, bez kraja. Mozak mi eksplodira, tijelo odlebdi, a srce se rasprsne.

403


Četrdeset treće poglavlje Iziđem

iz tuša i navučem mekani bijeli ogrtač. Trljam kosu ručnikom dok je ne prosušim, pa je prebacim preko ramena. Mmm, kako dobro mirišem. Hotelski gel za tuš iranje je fantastičan. Miriše po limunu i grejpu. Mirišem kao kolač. Ritz ima vlastitu kozmetiku, kao Tesco. Ukrast ću im nekoliko onih minijaturnih bočica. I ogrtač. I šlapice. Kad se vratim u sobu, vidim da je Nino zaspao. Opružio se

na krevetu i nije se maknuo otkako sam otišla pod tuš. Izgleda spokojno. Izgleda tako mirno. Podsjeti me na malog Ernieja, ili

možda i Ambrogia. Ali nakon smrti. Uz jedan zid stoji antikni pisaći stol. Odem do njega: na drvenoj plohi stoji stara tintarnica, do nje papir sa zaglavljem.

Izgleda skupo, težak je i debeo. Na stolu stoje i olovke na kojima piše Ritz London, do njih razglednice na kojima piše Ritz London; fotografije divne fasade hotela i onih stupova i cvijeća, sve slikano na krasan sunčan dan. Otvorim malu drvenu ladicu i u njoj otkrijem predivan nož za pisma: drška od bjelokosti, blistava srebrna oštrica. Nije oštar, ali izgleda i oštro i skupocjeno. Baš me zanima koliko je oštar. Ostavila sam svoj švicarac na Siciliji. – Nino? Ništa. –– NINO! MERDA!

404


Nino se prene. budan.

Mislim da sam ga prestrašila. Ali barem je

Otvori oči, ali kad ugleda mene, a ne nekakvo čudovište, opet ih zatvori. Okrene se na bok. Zahrče. Sjednem do njega na krevet. Zgrabim ga za ruku i zarežem po prstu: čista ravna linija jednim potezom noža za pisma. Krv mu poteče niz ruku i u sekundi natopi plahtu.

– Ambrogio! – zaurla Nino. – Koji ti je kurac? Zgrabi se za prsa. Sad je definitivno budan...

– Miruj – kažem. – Daj mi prst. Odmahne glavom. Izgleda nasmrt preplašeno. – Daj mi prst, inače su muda sljedeća. Oboje pogledamo njegovo međunožje. Još je uvijek gol. Nino zaključi da ne želi provjeriti je li moja prijetnja stvarna. – Što radiš? – Vidjet ćeš. Primim ga za ruku i iz džepa ogrtača izvučem staklenu bočicu. – Ne čini ti se da sam dosta krvario iz ove ruke? Ne skida pogled s prsta, iz kojeg krv teče prilično obilno i slijeva mu se niz podlakticu ostavljajući za sobom tragove nalik na vino.

– Gle! Ide oko vrata! – kažem, pokazujući mu bočicu punu njegove krvi. – Nosit ću je zauvijek. Angelina Jolie i Billy Bob Thomton to su napravili!

Bočica je puna Ninove krvi. Ti Poklopim – Nisi me morala porezati. si pazzaje. – kaže Nino, stišćući porezani prst. Na onoj je ruci u koju je dobio metak. Gleda me

405


povrijeđeno. Izgleda i uvrijeđeno. Izgleda jadno , kao siroti zeko kojeg je netko napustio kraj ceste. Kao štenac kad ga udarite nogom. Kako si mogla?

– Prestani – kažem. – Ja da prestanem? – Da. – A s čime da prestanem? Zakolutam očima. – Daj budi... – Što da budem? –Uzdahne. Ne znam, budi malo više Nino. – Nije valjda baš toliko boljelo. Nemoguće. Ali uglavnom: zar nije romantično? – Nino ne odgovori. – Imam i za tebe, gle! Dolaze po dvije – izvučem drugu bočicu na lančiću. Jako mi se sviđaju. Izgledaju kao da su prastare, ali ne i kao da ih je već netko korisdo.

– Ne treba – kaže Nino, odmjeravajući bočicu. – Ja ne nosim ogrlice.

– Aha. O. K. – što se može. Valjda to stvamo nije njegov stil. Prignem se i poljubim ga, dugo i strastveno. Uzvraća mi. Izgleda da se ipak ne ljuti previše. – A ti budi malo više Betta – kaže, konačno se smijući. – Pojma nisam imao koliko si luda. Mislim da ga dosad nisam vidjela kako se smije. Mislila

sam da ćebiti mi altemativa, se svidjeti, ali imamo problem. NeB.želim Ne želim srebma medalja, plan Želimbiti bitiBetta. alfa. Želim biti ja: Alvina Knightly. Gotovo sam je zaboravila. Samo

406


nekoliko dana nisam ona, ali sad imam osjećaj da sam oduvijek netko dugi. A mislim da bi se Ninu svidjela Alvie. Želim nekome reći tko sam; izludit će me ovo. Siguma sam da će on sve shva titi. Reći ću mu večeras uz pićence. – Idem nazvati recepciju da ti donesu flaster – kažem. ***

Kad je Matthew otišao i nakon što sam previla Ninov prst, stali smo uz podnožje kreveta. – Idemo se obući i otići nešto pojesti? – pitam. – Hotel ima svoj restoran, je li tako?

Nino izgleda kao da bi stvarno trebao nešto pojesti. Primi moj ogrtač i skine mi ga s ramena, pa ga pusti da padne na pod. Ostanem stajati tako, s ogrtačem nagužvanim oko stopala, potpuno gola.

– O! – kažem. Što izvodi? Hoće seks? Ne valjda opet. O, Bože, pa gori je od mene. – Čekaj – kaže. – Što? Ipak mirno stojim i gledam ga kako kopa po onoj torbi u

kojoj su Bethin nakit i Ambrogiova odjeća. – Stavi je – kaže. Pruži mi Bethinu dijamantnu ogrlicu, istu onu koju sam isprobala u vili. Sad izgleda još ljepše, ovako obasjana lusterima: dijamanti svjetlucaju Zastane mi dah. Prošli put me Beth uhvatila.kao Ali milijuni sad Bethzvijezda. nema. Dijamanti su moji. – Stavi je večeras – kaže.

407


O, Bože. Zakopča mi ogrlicu i dijamanti me zapeku poput leda. Uhvatim svoj odraz u zrcalu: na mojoj goloj koži dijamanti toliko bliješte da se ne usudim pogledati izravno u njih. Bole me oči od njihovog sjaja. Pogledam ih odozgo i pomilujem najvećega, onoga koji mi sjedi među grudima. Nino je tako romantiča n. Ostavio me bez riječi. Poljubi me u čelo. – Sredi se i odi nam naručiti pića, može? Istuširat ću se i pridružiti ti se. – O. K. – kažem. – Vidimo se kasnije. ***

Čekam Nina u baru Rivoli. Prelazim prstom po rubu čaše za martini, osmjehujući se barmenu. Bethini dijamanti blistaju pod svim tim svjetlima; najveći dijamant velik je kao naranča. Bethino prstenje svjetlucavo je poput mjehurića. Naušnice ne vidim, ali kladim se da i one svjetlucaju (stavila sam sve što ide uz ogrlicu). Sva blistam. Kladim se da izgledam jebeno. Duboko

udahnem: bar odiše umjetnim mirisom magnolije. Polako se opuštam. Otpijem gutljaj martinija, kao Ambrogio, kao James Bond. Ima okus po slobodi i vedrom nebu. Preda mnom na

srebrnom tanjuriću stoji korica naranče i maslina, ako ih želim ubaciti u piće. Ubacim i jedno i drugo. Jebeno je biti milijunaš. Prijeđem dlanom po glatkom drvu šanka. Rivoli je tih; nema nikoga osim mene. Sad je petnaest do jedan ujutro. Ne

znam koji je dan. Mislim da nije nedjelja. Mislim da je noć s ponedjeljka na utorak? Nema veze. Okrenem se u stolcu:

408


mahagonij, uzorak leoparda, zlatni anđelčići, naslonjači u stilu Luja XVI. i stolovi ulašteni toliko da izgledaju poput tamnih zrcala. Na kolicima stoje naslagane čaše svih oblika i dimenzija; za pjenušac, za votku, za pedeset raznih vrsta pića. Na srebmom šejkeru primijetim slova Ritz London: toliko su fino ugravirana da se jedva vide.

Čekam Nina. Umirem od gladi, pa naručim kavijar. Pedeset funta. Beluga. Porcijica je minijaturna, poslužena na srebrnom poslužavniku. Sjajna crna jajašca nalik na sićušne oči. Dobila sam i tri minijaturna krekera, četvrtinu limuna u mrežici, nareckanu ljutiku peršin i nekakavposlužavnik čudni žuti iprah. Ne što znam kako se to jede pa isamo promotrim shvatim je on zapravo: apstraktna umjetnost, djelo ruku umjetnika za kojeg ni čula nisam, ali svi ga cijene. Privučem posudicu s kikirikijem sa šanka. Netko uđe u bar. Nije Nino. Sjedne na drugi kraj šanka i naruči viski bez leda. Vrti se na stolcu. Igra se mobitelom. Iza njega na zidu visi predivan ukras: žena i labud, opruženi jedno uz drugo pod zlaćanim zrakama sunca na zalasku. Sunčeve zrake šire se blistavim nebom; zlatne, sjajne. prelijepa Oblačići su kovrčavi, zaobljeni. Žena je gola, narančaste, vide joj se grudi, je. Kosa joj slobodno pada, usta su poluotvorena. Labud sjedi na njoj

veličanstven, kraljevski raširenih krila. Tek nakon posljednjeg gutljaja martinija shvaćam da labud siluje ženu. Sjetim se što sam gledala na Historyju: žena je Leda, labud je Zeus. Odurno. Odjednom mi je muka. Pogledam niz prazan hodnik. Osvrnem se po baru. I dalje je prazan i tih. Pogledam Bethin sat na ruci: tik–tak–tik–tak. Vrijeme tako sporo prolazi. Usporava, rastapa se kao na satu Salvadora Dalija. Ogledavam se, shvaćajući da sve oko mene stoji

409


nepomično kao na slici. Boje su uljane. Prozori, namještaj, stolovi i stolci; sve je to samo naslikano. Sve je dvodimenzionalno. Ništa se ne kreće. I znam da Nino neće doći. Zato čekam. Jer znam da neće doći. Trgnem se. Sranje.

– Slobodno posudim telefon? – pitam barmena. – Moram nazvati sobu.

– Naravno, gospođo – kaže. Pruži mi slušalicu. Brzo je zgrabim i ukucam brojeve: 1012. Slušam zvuk: zvoni, zvoni. Biram ponovno. Ništa. Možda je već sišao? Znam da nije. Potpišem račun i istrčim iz bara, potrčim niz hodnik i uza stubište. Što ako silazi dizalom i mimoići ćemo se? Vadim karticu i otvaram vrata.

– Nino? Ninove stvari nestale su sve do posljednje: njegove cipele,

njegova odjeća, naša torba. Apartman je prazan. Potrčim, pretražim sve u potrazi za torbom s novcem. Otvaram ormare, gledam pod krevet, izvlačim ladice. Tražim novac. Tražim ključeve Lamborghinija po svim stolovima. Nema ih. Sranje.

Na stoliću pokraj kreveta stoji Ninov šešir: crni sa sivom vrpcom. Dohvatim ga. Miriše po njemu. Jedini je dok az da je Nino uopće bio ovdje. Dohvatim telefon i klonem na krevet. Nazovem recepciju.

– Parking, molim – kažem i čekam da me spoje. – Soba 1012. Je li naš auto još kod vas? Malo čekam... – Žao mi je, gospođo, ali vaš suprug se upravo odvezao...

410


– Hvala – kažem. Poklopim. Sranje... Otrčim do prozora i širom ga otvorim, pa se nagnem van. Pogledam dolje. Hladno je, kiši. Ugledam crveni Lambo. Dečko upravo izlazi, predaje ključ Ninu. Nino nosi torbe. – Nino! – vičem. Otvori vrata auta. I ne pogleda gore. Skinem cipele i potrčim iz sobe, niz hodnik. Ne smijem tom kretenu dopustiti da zbriše. Dizalo je presporo. Idem stubama. Sjurim se niza stube posrćući, spotičući se. Protrčim pokraj recepcije ne gledajući ih. Svi podignu glave, prate me pogledom. Matthevv se nasmiješi. Jebeni Nino. Jebeno sve. Mislila sam da smo se baš našli. Vratar se duboko pokloni i otvori mi vrata. Istrčim na ulicu. Kiša lijeva kao iz kabla. Zakasnila sam dvije sekunde. Zagrebem prtljažnik Lamborghinija baš kad Nino doda gas. Trčim za njim i trčim, kiša me udara po glavi i klizi mi niz vrat i hladi mi leđa. Auto ubrza niz Piccadilly. Vidim Ninov zatiljak. Zalizanu cmu kosu. Ni ne osvrne se. Još uvijek držim njegov šešir. Bacim ga za njim, pa klonem na pločnik i zaplačem. To je to! Otišao je. Ništa od prošnje. Ništa od plana. Ostala sam sama. Opet sama samcata. Čak nemam ni Beth da je mogu mrziti. A i sve druge sam pobila.

Sranje sranje jebemu jebemu sranje. Jebemu jebemu sranje sranje jebemu jebemu sranje. Sranje jebemu sranje jebemu sranje. ***

Vučem se beskrajnim hodnikom klizeći prstima po glatkim tapetama. Stopala se kreću kao sama od sebe. Konačno ugledam 411


vrata apartmana. Stanem pred vrata, petljam s karticom. Konačno uspijem otključati vrata; zelena žaruljica zasvijetli. Uđem u apartman. Sve je isto, samo što nije. Razbijeno je na piksele kao u igricama. Jako je tiho. Preveliko za mene. Sav taj prostor za jednu

osobu? Klonem na sofu. Obamrla sam. Smetena. Što sad? Ne mogu ostati ovdje, jer sad više nemam love. Ne mogu se vratiti krmcima. Ne bi me primili natrag ni da se bacim na koljena. Sjetim se svoje sobe u Archwayu, zapitam kako izgleda sad kad je uredna. Vjerojatno su pobacali sve moje stvari. Mjesto na kojem je bio moj poster Channinga sigumo je prazno: prljav pravokutnik

na još prljavijem zidu. Trag selotejpa. Pitam se što su napravili s posterom. Kladim se da su bacili i njega i moje igračke (nisam trebala ostaviti Mr. Dicka u Taormini). Siguro je na podu nova

kanta, za kišu. Moje stvari su bacili, ali pretpostavljam da soba izgleda kao i prije. Isti futon, isti tepih, kao da nisam otišla, kao da se ništa nije promijenilo. Možda i nije? Možda je sve ovo samo moja mašta? Sicilija već blijedi poput davne uspomene, poput ružnog sna... Dohvatim telefon i pregledam slike. Ja i Ernie... Ja i

svećenik. Tijela na kiši. Sve se to stvarno dogodilo! Ne ludim! Privučem baršunasti jastučić na grudi i naslonim glavu na njega. Nino je ostavio televizor upaljen. Kanal samo s vijestima 24 dnevno. BBC World. Govore o izbjegličkoj krizi. Ton j e

sata stišan, ali u dnu ekrana teče traka: “IZVANREDNE VIJESTI: Stručnjaci potvrdili da su spaljeni ostaci pronađeni u privatnom domu u Taormini Caravaggiova slika Rođenje Isusovo. FBI je tragao za tom slikom, Caravaggiovim remekdjelom vrijednim 30 milijuna dolara, otkako je 1969. ukradena iz oratorija crkve

Svetog Lovre u Palermu.”

Spalila sam trideset milijuna dolara?

412


Vrisnem.

Ustanem i otrčim do televizora, povučem ga sa stalka na zidu. Sleti na tepih. Slika nestane. Skačem po televizoru i skačem i skačem: KRC, KRC, KRC. Klonem, presavinuta u struku, čučnem i obgrlim si koljena. Jedva dišem. Trideset milijuna dolara? Jebenih trideset milijuna dolara? Otvorim minibar i dohvatim

najbližu bočicu: džin Bombay Sapphire. Je li boca plava, ili je džin plav? Iskapim je u jednom potezu. Nije fin, ali osjećam se bolje. Bethin telefon oglasi se cvrkutom. Tko li je sad? Zavučem ruku u torbicu i izvučem ga: imam šest propuštenih poziva i dvije nepročitane poruke, sve od mame.

“Beth, gdje si? Ja sam ti pred vratima. Odnos no pred vilom. Spaljena je do temelja! Vatrogasci su tu, ali ništa nisu uspjeli spasiti. NAZOVI ME! JESI LI DOBRO?” “Beth, dušo, maleni je kod mene. Ne brini, nije mu ništa, Emilia je pazila na njega. Ali sad ide sa mnom u hotel. Dat ću mu pirea od banane.” I vrisnem. I vrisnem. I vrisnem.

Dohvatim pozlaćeni svijećnjak i zamahnem njime po stolu, pometem svjetiljku i posudu s voćem i kristalne figurice. Razlete se po podu. Prevrnem sofu i fotelju. U skoku grabim zastore, strgnem ih s prozora. Poderem ih i bacim u hrpu na podu.

Zamotam se u ostatak i sklupčam. Zbogom, euri. Zbogom, vilo. Zbogom, auto. Zbogom, Nino. Zbogom, jahto. Zbogom, Ernesto.

413


Netko pokuca na vrata, glasno poput pucnjave. Sranje. Što hoćete? Odjebite. Marš. Tko bi mogao biti u ovo doba noći? Hvata me panika. Mama? O, ne; samo mama ne. Ali kako bi ona znala gdje sam? Nino? Ne, on je nestao bez traga. Elizabeth? Ne budi glupa, Alvina. Nije na vratima Beth. Oni tipovi sa Sicilije? Jebena policija? Smiri se, Alvie. Smiri se. Hvata te paranoja. Opet

kucanje: peče me mozak. Duboko udahnem. – Stižem — doviknem. Izvučem se iz zastora, popravim kosu, obrišem suze s obraza. Polako i oprezno otvorim vrata. Matthew. Hvala

nebesima. Možda da ga sad ubijem? Možda bi me to razveselilo? Kad me ugleda, zatetura i odmakne se.

– Je li sve u redu, gospođo? Čuo sam... ovaj... buku. – Buku? Nemoguće. – I vrištanje? – Ne. Ma ne. – Sigurno ste dobro? – Nikad bolje. – Jer izgledate mi p... – Kako? – ošinem ga pogledom. Dovrši ako se usuđuješ. – Preplašeno... – promuca, gledajući me uspaničeno. Ruke

mu drhte.

– I ti meni. Zatvorim vrata, provjerim jesu li zaključana. Izgledam li preplašeno? Odem do zrcala i odmjerim se. Iz zrcala me gleda Elizabeth. Njezino lice, njezine oči. Srce mi brže zakuca. Stresem glavom. Ne budi luda, Alvina. Ne budi retardirana. Pa to je

ludost. Ali ipak priđem korak bliže, sasvim blizu zrcalu... Nosim

414


Bethin nakit; Bethinu ogrlicu. Zašto mi ju je Nino dao? Pogledam se u oči. Istina je. Ja sam Elizabeth. Ja sam Beth.

Želucem se razlije mučnina. Koji vrag? Srce mi želi iskočiti iz grudi.mi Odraz u zrcalu vrisne bez glasa. – Elizabeth? O, Bože. JA SAM Elizabeth. JA SAM Beth.

Moje lice, moje oči, moj osmijeh. Sve je njezino! Odmahujem glavom, panično osvrćem. Zgrabim od onih urni s kamin a i zavitlam je usezrcalo. Razleti se na

jednu tisuće komadića; staklo se poput kiše raspe po kaminu. Srce mi brže kuca. Gdje je? Gdje mi je srce? Opipam grudi, zavučem ruku pod grudnjak. Čujem TUP– TUP– TUP! I sve je u redu. O. K. sam. Srce je tamo gdje treba biti: na desnoj strani. Na desnoj, ne na lijevoj.

Dosta sranja, Alvina. Sići ćeš s uma ako ovako nastaviš. Poludjeti. Već sad si na rubu, na rubu. To ti je od kokaina. Od premalo sna. Od previše krvi. Treba mi zraka. se i zagledam u pločnik. Duboko Pritrčim prozoru, nagnem udahnem. Kapi kiše su krupne, teške. Nebo olovno. Noć je gusta, crna. Nino. Nino je kriv za ovo. On mi je smjestio. Naravno daje

zbrisao: točno tako bih i ja postupila da sam se prva toga sjetila. Zapravo me zadivio. Nino i ja smo stvarno isti. Mi smo ista strana medalje. Stvoreni smo jedno za drugo. On je princ, ja Pepeljuga.

Samo što je princ naletio na krivu curu: nema sa mnom zajebancije. rođeni Naći ću ja njega, nekamu mi da to bilo zadnje Ja u sam životu. Ne ubojica. namjeravam izgubiti. Nepadam pobijedi.

415


– Nismo gotovi, Giannino Maria! – zaurlam kroz prozor. Naći ću ja tog stronza i zatim polako, pažljivo i s užitkom... Naći ću ga. Ubit ću ga. Ili odvući oltar. Nino mora pred upoznati Alvie.

416


Epilog Alvina Knightly Hotel Ritz, 150 Piccadilly, London, W1J 9BR Gdin. Channing Tatum pp CAA 2000 Avenue of the Stars Los Angeles, CA 90067 Subota, 30. kolovoza, 2015., 3:56 ujutro Predmet: Brak Dragi gospodine Tatum,

Moje je ime Alvina Knightly, ali možete me zvati Alvie (ili Al, a li to zvuči kao muško ime) i nisam samo vaša najveća obožavateljica, nego i potencijalna buduća supruga. Već vam se neko vrijeme divim iz daljine (od premijere prvog dijela "Magic Mikea " u Velikoj Britaniji), ali ne

isključivo zbog vaših isklesanih trbušnih i prsnih mišića. Cijenim i vaš kurac. Osim toga, smatram vas daleko boljim glumcem od Ryana

417


Goslinga, iako ne i od Matthewa McConaugheyja, ali on je uistinu nadaren.

Dopustite da se predstavim, da me malo upoznate pa možete odlučiti želite li se oženiti mnome (ja sam ZA, usput rečeno). Kao što rekoh, ime mi je Alvina i imam 26 godina. Živim u Londonu, u Velikoj Britaniji, u hotelu Ritz (kao što vidite iz zaglavlja pisma), ali to nije moja trajna adresa. Nadam se da ću pronaći pristojan stan kad založim sestrinu dijamantnu ogrlicu vrijednu, po mojoj procjeni, oko 70 do 80 tisuća funta, koju mi je darovala za rođendan. To bi trebalo biti dovoljno za jednosoban stan u Archwayu. Istražujem i mogućnost primanja novca od osiguranja za vilu koju sam spalila na Siciliji, ali trenutačno još ništa nije riješeno. Otvorena sam osoba, prijateljski nastrojena i ljubazna. Dobro se

slažem sa svima; volim životinje, djecu i turiste. Volim operu, poeziju, Lamborghinije, putovanja, alkohol, seks i ubojstva. Pogotovo seks.

Imam obilno iskustvo u spavaćoj sobi i rečeno mi je da dobro pušim. Do

danas sam spava/a s 303 muškarca, iako tijekom punih osam godina, da ne pomislite da sam nekakva drolja.

Imala sam nekoliko duljih veza (duljih od jedne noći), od kojih je najnovija završila nedavno (večeras) i prijateljski (još je živ), pa iako postoji šansa da se pomirimo, željela sam vas obavijestiti da sam na raspolaganju. Pokušat ću ga pronaći (uz pomoć aplikacije za lociranje putem OPS– a koju sam mu instalirala na mobitel dok je bio pod tušem), ali pretpostavljam da su šanse da ću od njega dobiti bračnu ponudu samo oko 50 posto.

U međuvremenu šaljem ovo pismo na poštanski pretinac vašeg agenta u Los Angelesu jer ne znam vašu adresu, ali kad–tad ću je doznati, ne brinite. Možete me nazvati na 004477669756330 kad god poželite (24 sata nakon primitka ovog pisma) i javiti mi kad i gdje se želite sastati.

418


Srdačno i spremno vaša Alvina.

P.S. Zaboravih spomenuti da izgledam kao mlađa verzija Angeline Jolie, samo sam od nje mršavija i više s eksi i zgodnija. Poslala bih vam i fotografiju, ali trenutačno nemam nijednu. P.P.S. Predomislila sam se: ne smijete me zvati Al: moglo bi vas ,

podsjetiti na Ala Gorea, što bi bez sumnje prouzročilo erektilnu disfunkciju.

419


ZAHVALE Prvo bih voljela zahvaliti roditeljima što su me stvorili. Bez njih ne bih bila gdje jesam i ne bih mogla napisati Ludu.

Zahvaljujem im na podršci tijekom obrazovanja i kasnije. Mama i tata, molim vas da NE ČITATE OVU TRILOGIJU. Čekajte da je pretvore u filmove i malo zažmirite dok na ekranu budu škakljive scene. Može? Zahvaljujem svojem opako seksi talijanskom suprugu Paolu

(koji ni u ludilu nije poslužio kao nadahnuće za bilo kojeg opako seksi Talijana u trilogiji.) Hvala ti na podršci, pogotovo u trenutku kad sam rekla da ću dati otkaz i poćeti se baviti pisanjem romana. Stvarno je lijepo od tebe što plaćaš sve račune. Ti amo.

Treći na redu za zahvale je moj nevjerojatni predavač na akademiji Faber, Richard Skinner. Richarde, hvala ti što si mi rekao da cenzura nije potrebna, što si mi dao snage da stvorim ljupko poremećen lik kao što je Alvina Knightly i hvala ti na mudrosti i prijateljstvu. Skinner je zakon! (Ozbiljno, tip je LEGENDA.) Zahvaljujem kolegama na akademiji Faber na njihovim zabavnim i poučnim mislima o raznim verzijama mojeg romana.

Ne znam bih li igdje drugdje našla grupicu nadarenijih i odanijih pisaca da mi prave društvo na ovom putovanju. Lydia Rose Ruffles, Felicia Yap, Michael Dias, Ilana Lindsey, Sam Osman,

420


Helen Allen, Sarah Edghill, Paola Lopez, Gina North, Margaret Watts, Kate Vick i Ally, svi ste redom ludi i predivni! Volim vas. Zahvaljujem i svim svojim divnim prijateljima koji su

pročitali rukopis: Clare, Ghris, Sophie, Alex, Ezzat, Alessandra i drugi. Veliko hvala i Lisi Taleb; tvoja ljubaznost i ohrabrenje

neizrecivo mi mnogo znače. Više si mi sestra, nego prijateljica i ne bih nikad uspjela bez tebe. Hvala mojim agentima; Simonu Trewinu, Erin Malone, Aliciji Gordon, Annemarie Blumenhagen, i Tracy Fisher iz agencije WME. Nevjerojatna ste vi grupica. Od prvoga ste me

dana očarali iskustvom, mudrošću i profesionalnim pristupom. Rad s Vječno vama pravi je užitak. sam vam zahvalna. Zahvaljujem i svojim neumornim urednicama; Jessici Leeke i Mayi Ziv iz agencije PRH. Suradnja s vama na ovoj trilogiji bila

je san snova. Vaša predanost i vjera u ovaj projekt snažniji su nego što bih i od koga mogla očekivati. Ako ove knjige išta vrijede, to imam zahvaliti vama!

421

Chloe Esposito- Luda

Recommend Documents