ČAKAVSKO NARJEČJE
VOKALIZAM
Razvoj i distribucija vokalizma
Pračakavski Pračakavski vokalizam poznavao je sljedeće vokale naslijeĎene iz praslavenskoga :
a e i
o u
y ě ę o ь ъ r l
1) Porij eklo vokala vokala a o a>a: noga, pitati, naš, dati o
ě(
a: ( staroslavenske zamjene) *krikēti>*krikěti>kriĉati, *legēti>*legěti>ležati
o
ę>a (ponekad iz palatala) jazik, žeja, žejan, poĉati, žati …
o
ъ ь>a : san(
o
sekundarni poluglas >a: dobar(< dobrъ) dobrъ) rekal (
o
: grad (ra, la ъ), ъ), mlad (moldъ), mlad (moldъ), zlato(
2) Pori j ekl o vokala vokala e o
e>e: selo, šest, Bože… Bože …
o
ě>e, pored>i, na Lastovu >je: m esto esto,, zvezda,seme, zvezda,seme, l ep
o
ę>e: meso(
o
staro prelaţenje palatal +o> palatal+e: poļe:selo, poļem:selom poļem:selom ,
o
i>e (u nekim tuĎim riječima): kalež (lat. Calix )
o
ь>e (samo u nekim govorima): den(
o
er-, -el->re, le: breg(
3) Porij eklo vokala vokala i o i>i: misliti , biti ,… ,… o
y>i: ri ba, biti , sin sin , ti, mi ,… ,…
o
zvizda, a, li p, divojka ; ě>i, pored>e, na Lastovu >je: mi sto, zvizd
1
ČAKAVSKO NARJEČJE
o
o
o
ě+j>ij: sijati, smijati se, bijaše,… bijaše ,… latinsko o (>u) > y > i: hrvatsko i čakavsko; Rim (Roma) (Roma) Ni n (N ona) ona) , Skradin(Scardona) latinsko u>y>i: križ (lat. crux)
4) Porij ekl o vokala vokala o o o>o: selo, oko, kućo,… kućo ,… o
e>o (ponekad analogijom poslije palatala): vrućoj, našoj ,… ,…
o
strano e>o, ponekad : majstor (njem. (njem. M ei ster ), ), logor ( ( njem. Lager )
o
(lat. caminus ), korizma (lat. (lat. quaresima ), ), Solin često tuĎe staro ă>o: komin (lat. (Salona)
5) Porij ekl o vokala vokala u u>u: uh o, suh suh ,… o ,… o
o>u: luka, ženu (Asg.), ruku (Asg.) (Asg.)
o
l>u: vuk, vuna, kun ete
o
o
v(ь, ъ)>u ( ponekad ponekad): udovica (pored (pored vdovica ), ), unuk pord pord vnuk ) Uskrs (pored Vaskrs ) strano – on on (-on-)>-un (-un-): milijun
Od nekadašnjih trinaest sačuvalo se samo pet: o 1-3: a, ь, ъ >a (e) o
4-5: i, y> i (y)
o
6-7:
e, ę > e (a)
o
8 :
o>o
o
9-11: u, o, l >u (o, l)
o
12 :
o
13 : r > r (ar,er) (ar,er)
ě > e, i, (je)
2
ČAKAVSKO NARJEČJE
o
o
o
ě+j>ij: sijati, smijati se, bijaše,… bijaše ,… latinsko o (>u) > y > i: hrvatsko i čakavsko; Rim (Roma) (Roma) Ni n (N ona) ona) , Skradin(Scardona) latinsko u>y>i: križ (lat. crux)
4) Porij ekl o vokala vokala o o o>o: selo, oko, kućo,… kućo ,… o
e>o (ponekad analogijom poslije palatala): vrućoj, našoj ,… ,…
o
strano e>o, ponekad : majstor (njem. (njem. M ei ster ), ), logor ( ( njem. Lager )
o
(lat. caminus ), korizma (lat. (lat. quaresima ), ), Solin često tuĎe staro ă>o: komin (lat. (Salona)
5) Porij ekl o vokala vokala u u>u: uh o, suh suh ,… o ,… o
o>u: luka, ženu (Asg.), ruku (Asg.) (Asg.)
o
l>u: vuk, vuna, kun ete
o
o
v(ь, ъ)>u ( ponekad ponekad): udovica (pored (pored vdovica ), ), unuk pord pord vnuk ) Uskrs (pored Vaskrs ) strano – on on (-on-)>-un (-un-): milijun
Od nekadašnjih trinaest sačuvalo se samo pet: o 1-3: a, ь, ъ >a (e) o
4-5: i, y> i (y)
o
6-7:
e, ę > e (a)
o
8 :
o>o
o
9-11: u, o, l >u (o, l)
o
12 :
o
13 : r > r (ar,er) (ar,er)
ě > e, i, (je)
2
ČAKAVSKO NARJEČJE
, a , o i i u ; NasljeĎeni praslavenski praslavenski vokali i , e
ili e ); ); ə>a , s odreĎenim odstupanjima (Krk i Cres razlikuju dugi ə>a i kratki ə>a , o ili
ili vavik , malin , vazeti i sl. česta vokalizacija slaboga šva, npr. vavek ili
o i i l >u , ali o u Istri o >o i i a , o na kvarnerskim otocima ə+ l >al , el , ol , (vlna>valna, veln veln a ) o na Lastovu l >o ;
Refleks jata,
1.)
ě>e -ekavski refleks (mleko , nedelja , žene); o
obuhvaća istočnu i središnju Istru (na juţnoj strani do Raše i Ţminja, a na zapadnoj do Tinjana, Motovunai Buzeta), Hrv. primoje do Bakra, uključujući i prostor u zaleĎu do Mrzlih Vodica, Crikvenicu, otok Cres, sjeverni dio otoka Lošinja (Nerezine, Sv. Jakov);
o
o
), to nije ikavizam nego posljedica tendencije da se ), ako u ovom području i čujemo ikavizam (lîn , lîp vokali pod ∩ naglaskom ili nenaglašenom duljinom zatvaraju; diftongiralo: ē>ie (liet , sviet ) slično je i u Ţminju gdje se dugo e
2.)
se razvio u /e kod čak. ekavaca je osobito vaţno da se / ě/ se / i u nastavačnim morfemima: D sel e skal eh jd. jd.( žene ), ), G mn. ( drageh ), ), L mn. ( po skal ), ), komparativ ( stareji ); ); žene), L jd. ( va sel
konzekventnost zamjene jata, ne samo u leksičkim, nego i relacijskim morfemima osnovna je osobina čakavskih ekavaca, tipična dosljednost;
mi sit- testo testo li po- telo telo ě>i-e – ikavsko-ekavski ikavsko-ekavski refleks (mis , lipo)
obuhvaća Hrv. primorje od Bakarca do Novog Vinodolskog, a zahvaća i Senj, sve kvarnerske otoke (osim Cresa i S Lošinja) i otoke zadarskog arhipelaga do Dugog otoka i Sdijela Pašmana, te sve govore u unutrašnjosti (ličke i pokupske)
jesno om govoru glas las /ě / dvojako reflektirao o znači da se u istom m jesn
ovaj ikavsko-ekavski refleks dogaĎa se po Jakubinskij-Meyerovu pravilu: o
ě + t,d,n,l,r,s,z + a,o,u,ø = e
3
ČAKAVSKO NARJEČJE
o
u svim drugim slučajevima ě>i
Jakubinskij-Mayerovo
pravilo potvrĎuju potvrĎuju ovi primjeri:
1. ispred t : cvetcvet-cve cvetati tati , dr veta, svet, svet, savet, savet, vetar vetar , zavet zavet 2. ispred d : beseda, beseda, bl ed, ded, pr aded, sr sr eda, redak, r edak, sused, sedati sedati 3. ispred n : cena, cena, dr en, h r en, kol k ole eno, seno, seno, venac
4. ispred l : bel bel , cel cel , celo, del, str ela, telo, zdel zdel a 5. ispred r : mera, : mera, ver ver a, ver ver ovati, veran 6. ispred s : pesak pesak,, tes t esan an 7. ispred z: rezati, trezan, železo
ciel, biel, ciena ( ( ciel, ) u diftonooškim govorima ovakvo e se reflektira kao i e
nadopuna Jakubinskij-Mayerovom pravilu
ě+st,zd+straţnjojezični vokal =e, npr . (mesto, nevesta, testo, zvezda, žlezda )
ukoliko je iza t,n,l,r,s,z, stajao vokal vokal prednjeg niza,
ě se reflektiro u i , , npr .
dite, misec misec cidil o, umr iti , svitli svitli ti (dite, )
, ako je dugo, realizira se kao i e , npr. na u diftonškim govorima ovako dobiveno e Susku, Ugljanu, Kukljici, Sutomišćici, Preku, Kalima i Pagu;
u obrazloţenju ove pojave otpadaju migracijske teze – to je glasovni zakon, a ne mehaničko miješanje ikavskog i ekavskog refleksa /ě / ě /;
Jakobinski-Mayerovo
istraţivanja pokazuju da se ikavsko-ekavska zakonitost protezala sve do Kupe
3.)
dakle, radi se o zakonitosti, a ne slučajnosti;
pravilo čuvaju i gradišćanski čakavci; čakavci;
u karlovačkim govorima gdje je refleks jata bio u skladu s J -M pravilom, ali je to danas po poreme remeććeno utje tjecajem jem kajk. jk. narje rječja
ě>i – ikavski ikavski refleks (mliko , nedilja , že ženi )
Jugozapadni istarski dijalekt – obuhvaća – obuhvaća zapadni
4
i juţni dio dio Istre;
ČAKAVSKO NARJEČJE
podijeljenost Istre na ekavski i ikavski dio u vezi je s migracijama u 16.st. kada je na to područje
naselilo doseljeničko stanovništvo iz Dalmacije (iz zadarskog zaleĎa). Dakle, na čak. ekavska staništa došli su čakavci ikavci i nametnuli svoj izgovor starom stanovništvu. Juţni ikavski dijalekt – na otočnom području od Pašmana prema jugu do Mljeta i Lastova, a na kopnu od Zadra prema jugu do Dubrovnika (Zadar je nekad bio i-e , danas i ); 4.)
ě>je – jekavski refleks (mljeko, nedjelja, tjelo) na otoku Lastovu prevladao je jekavski izgovor i u dugim i u kratkim slogovima;
M. Hraste smatra da je to utjecaj sa susjednog štokavskog jekavskog kopna i veze s
Dubrovnikom;
P. Šimunović misli da se radi o posebnom fonemu kojega je razvitak išao: ě>ẹ>je gdje je proces koji se kasnije defonologizirao u je ; zaustavljen na diftonškom izgovoru ie
po toj se crti, pored prijelaza slogovnog l>o, Lastovo najviše razlikuje od ostalih čak. otočnih govora;
Refleksi vokala ę
prednji nazalni vokal ę>e , ali nerjetko ję, ĉę i žę> ja , ĉa i ža (ujat „uzeti“, prijat „primiti“, jazik , jadr a , zajati „posuditi“, jaĉmik „ječam“, poĉati , žatva, žaja
o
o
prijelaz ę>a ( j,ĉ,ž +ę = a , npr. jazik< jęzikъ, poĉati ja- , ĉa- i ža- ( jazik, poĉati, žati ) b) druga, novija s refleksom ę > e (męso > meso )
o
prva faza seţe daleko u prošlost kada se i ě iza palatala mijenjao u a, npr: krikěti > kriĉěti > kriĉati; legěti > lažěti > ležati, slyhěti > slyšěti > slušati
Ta je promjena bila u čakavaca mnogo dosljednija (npr. njazlo 'gnijezdo' ) te se u njih protegla i na slučajeve sa /ę/ iza palatala. Tendencija otvorenijega izgovora fonema /ě / i/ę/ iza palatala, tj. njihovo slijevanje u glasu /a/, postaje obiljeţje primorske grupe zapadnog juţnoslavesnkog prajezika; dakle, ne radi se o nekoj sporadičnoj pojavi koja je zahvatila tu i tamo riječ -dvije, nego o sustavnoj promjeni na čitavom čak. terenu. Broj primjera nije ograničen zato što je pojava neznatna, nego zato što riječi kojima je dio slijeda bio ję, ĉę, žę nema mnogo. Ali relativno slaba frekvencija riječi ne moţe umanjiti vaţnost pojave koja je očito zahvaćala sve primjere, kako nam svjedoče djela starih hr. pisaca s čak. područja. Pojava je, dakle, bitna i upućuje na genetičku individualnost.
Vokalno r
U čak avaca se vokalno r realizira nejednako: kao r , ar, or, er . 5
ČAKAVSKO NARJEČJE
Moguće su dvostrukosti, pa i u istom govoru. Navedene reflekse vokalnog r moţemo podijeliti u dvije grupe: o
Prva grupa – r bez popratnog vokala (ØR) a) podgrupa u kojoj r moţe biti i dugo i kratko (govori buzetske regije br v i kr v ; ) vodička regija i lički čakavci, npr. crkva , brdo b) podgrupa sa samo kratkim vokalnim r (proteţe se od čak. sjevera do juga; crn, brz, smr t, krv, kr st, grl o …, ali Ţumberak: ptc.perf. otparla (otvorila) Senj Carljenka
druga grupa – s popratnim vokalom uz r (VR) (sreće se na cijelom području od sjevera do juga u pojavnom obliku er ili ar; tern, ĉarn, varĉ, kerv, berzo, varh, parst, parvi ….)
povećan broj samoglasničkih fonem
Diftongizacija
Diftong definiramo kao sloţeni glas koji nastaje neprekidnim klizanjem iz poloţaja jednog vokala u poloţaj drugoga u istom slogu U čakavskom narječju javljaju se diftonzi u svim kombinacijama od ie do ou . Diftongacija zahvaća dva fonetski središnja vokal a , j e d a n p r e d n j e g n i z a ( e ) i j e d a n s t r a ţ n j e g n i z a ( o ) . U d u g i m slogovima, naglašenim i nenaglašenim, ta dva vokala diftongiraju u zatvornom pravcu:
e→ie, o→uo. o
Specifičnost govora otoka Suska: dugi naglašeni vokal u zatvorenom slogu → diftongacija
(tiepla, duobri, debiel, nuoć) dugi naglašeni vokal u otvorenom slogu → nema diftongacije; (tepal, dobar debela , noći)
od toga odstupa refleks
i u otvorenom slogu) ě (moţe dati ie (bielo, tielo, sliedi)
vokal je kratak→ izostaje diftongizacija (krof, šolt, zet )
o
Ostali čakavski govori u kojima se provodi di ftongacija obično sl ij ed e osn ovn i pr av ac promjene ē →ie, ō →uo, nekad uz ograničenja (kao susački govor), nekad bez ikakvihograničenja. Takav se slobodniji način diftongacije 6
ČAKAVSKO NARJEČJE
moţe pratiti na cijelom čak. području. o
buzetska regija dugo e se diftongizira i u zatvorenom i u otvorenon slogu
o
središnja Istra e i ě →ie (prez: gri en, sviet, tielo ) o→uo (nu os, vuol, muoj )
o
južnočakavski otoc e→ie (mi eso, r iesti ) o→uo (bruod, konj, duoć )
Osnovna diftongacija mogla je biti i okrnjena, svedena samo na ē →ie (okolica Buzeta, lički čakavci), ali je na dosta mjesta pojačana diftonškim ostvarajem dugog samoglasnika a :
ā >ua,ā>uo, ā>oa, ā >ao
Diftonški su izgovori i kod ē , i kod ō , i kod ā bili usmjereni u zatvornom pravcu. Prijelazi su nastajali u prvom redu u zatvorenim slogovima.
Diftongaciju najbolje čuvaju oni najzapadniji, u prvom redu otočki govori i ona ide u red temeljnih čakavskih karakteristika
Nakon niza najstarijih glasovnih promjena čakavsko narječje imalo je vokalni sustav:
i
ẹ
ə
ọ
e
o a
Od 15. stoljeća dominira vokalni sustav :
i
u e
o a
U Buljunštini u Istri dominira sustav:
i e
u o
ε
a
7
u
ČAKAVSKO NARJEČJE
Znatan broj čakavskih govora ima simetrični sedmerovokalni trokut: i
u ie
uo e
o a
Neki govori imaju i diftong oa , pa imamo:
i ie e a
glede distribucije vokala
u uo o oa
čakavski govori većinom čuvaju načelo maksimalne slobode .
8
ČAKAVSKO NARJEČJE
KONSONANTIZAM
čakavski konsonantizam u odnosu na praslavenski doţivio znatne izmjene;
Konsonantski su skupovi stari i novi.
Stari skupovi su *dj>j (meja ),*tj>ć (noć ); o
o
o
o
o
od ostalih starih skupova karakterističan je prijelaz *stj i *skj u šć (ili ś ć ) (šćap), a tako se ponaša i sekundarni skup stьj (lišće). Prema ovoj osobini čak. govori se ubrajaju u šćakavske govore→ čakavci su šćakavci (dvorišt'e, ogńišt'e, dašt'ica, št'ap); čakavcima je poznat i skup št koji se razvio dvojako: od starog skupa čt ( poĉten>pošten ) i od skupa st u posuĎenicama (štorija); slično u posuĎenicama nastaju i skupovi šk (ar, er nalazimo ĉarn,ĉern. Prijelaz čr>cr pripisivao se štok. utjecaju, ali do takva je prijelaza došlo automatski u svim cakavskim govorima (jer se u njima svako ĉ zamjenjivalo sa c ). U tim se govorima ne radi o štok. utjecaju, nego o čakavskom prijelazu (crn ).
Novi skupovi u čakavskom narječju nastali su nakon gubitka poluglasa: o
tk >lk (potkova>polkova );
o
ĉ>š ispred nekih suglasnika (maška);
o
p/b>f (rubca>rupca>rufca );
o
ć ispred velara > j (voćka>vojka) – Hraste;
o
d ,t pred konsonantima >l (potpis>polpis ) – na Hvaru, Šolti ;
o
kao *dj reflektira se i tzv. sekundarno dj (ć prema novom tьj>ć (braća);
pojava fonema j kao (nokta>nohta>nojta )
prvog člana u konsonantskoj skupini nastala asimilacijom
Najčešće za ovakve promjene nije bilo objašnjenja. U novijim istraţivanjima ti su se prijelazi objašnjavali kao tendencija za pojednostavnjivanje izgovora pojedinih konsonanata ili konsonantskih skupova, tj. radi se o tzv. teoriji lakšeg izgovora. Moguš negira da je to tendencija lakšeg izgovora i smatra da je zapravo
slog prouzročio promjenu strukture konsonantskih skupova. Svaki slog ima svoj početak, vrh i kraj. Čakavski su slogovi kraći od štokavskih i zato u njima dolazi do redukcije završnog postvokalnog konsonanta.
9
ČAKAVSKO NARJEČJE
vokala slijede dva završna konsonanta koji pripadaju istom stupnju napetosti, reducira se onaj konsonant koji je dalje od vokala. Isto se dogaĎa sa početnim slogovima (ptica>tica ) i središnjim slogovima (potkova>polkova ). Ovakva slabljenja udaljenijeg suglasnika pokazuju u čakavskom narječju različite rezultate: Ako iza posljednjeg ili jedinog
o
o
slabljenje se moţe razriješiti na istom stupnju napetosti (a obzirom da su afrikate napetije od frikativa- maĉka>maška; izgovor udaljenijeg konsonanta, ako su oba iste napetosti, moţe oslabiti a)za jedan stupanj ( k l u p k o > k l u v k o) b) za dv a stup nj a ( r u b c a > r u f c a) c)za tri stupnja ( voćka>vojka )
o
); udaljeniji konsonant moţe se potpuno reducirati ( klupko>kluko
vrlo je raširena pojava promjena skupina kl , gl, hl + palataln i vokal >klj,glj,hlj (kljin, gljedat ) kl >kļ (kļeĉati ), gl > gļ ( gļedati ), xl >hļ ( xļib) gn > gń( gńoj );
sličan je i prijelaz ml>mlj (mljak ) i gn>gnj (gnjoj );
Disimilacija
distribucija suglasnika uglavnom slobodna, ali ima nekih ograničenja (maĉka>maška, ptica >tica , pĉela>ĉela, pšenice>šenica); česte su disimilacije dimnjak >dimljak i pojednostavljivanje suglasničkih skupova potkova >polkova , vot'ka >vojka ;
o o o o
o
o
mn > vn ( gumno > guvno, mnogi > vnogi ) mnj > mlj ( dimnj ak > diml jak, sumnj ati > suml jati ) r, n > l ( srebro > slebro ) redukcija l (blagoslov > blagosov )
distribucija je konsonantskih fonema uglavnom slobodna. Ograničenja postoje u vezama konsonantskih fonema. Najvaţnije je ograničenje da se jedan pored drugog ne ostvaruju ako su različiti po zvučnosti. Ne stoje dva okluziva ili afr ikata i okluziv, nego prvi prelazi u odgovarajući spirant (maĉka>maška). ili prelazi u va (zeti, često se na početku riječi prvi okluziv gubi (ptica>tica ). Obično se gubi i početno v
vavek ). o
konsonant h se uglavnom čuva, ali ima govora u kojima nestaje bez zamjene (odma, zamjenjuje s v (kr uv, kuvati ) ili f (mufa ).
Prijelaz – m > -n 10
oćeš ) ili se
ČAKAVSKO NARJEČJE
dočetno m >n (gledan , osan , nisan ), ali se često i čuva ( grom , dim , pitom ); o prvi na ovu pojavu upzorio Antun Maţuranić (iden, velin, pišen, nogon) o
M. Hraste pokušava dati odgovor na tri pitanja:
kada počinje prelaziti – m> – n
koji su uzroci tomu prijelazu
radi li se o autohtonoj izoglosi ili ne o
U čakavskom narječju se javlja prijelaz završnog nastavačnog -m u - n . M. Hraste je utvrdio da se - m>-n samo iznimno nalazi krajem 15.st., a do poč. 18.st. zahvaća sve primorske krajeve. Smatralo se da je takav prijelaz nastao zbog pojednostavnjivanja izgovora pojedinih konsonanata ili konsonantskih skupova jer je mnogo lakše na kraju riječi izgovoriti glas / n /, nego /m /. Neki susmatrali da je ta pojava u našim primorskim govorima romanskog podrijetla, ali Hraste smatra da nema osnova za takvu tezu jer takve pojave nema u venecijanskom di jalektu. MeĎutim, tzv. teorija lakšeg izgovora danas više ne djeluje uvjerljivo.
o
Moguš postavlja pitanja: zašto nema promjene – m>-n u svim slučajevima (naj am, zajam, sam, dim
Rim )
o
teţak izgovor imaju b i p , a ne dolazi do promjene
Područje na kojem se javlja prijelaz -m>-n je čitav obalni pojas od slovenske do albanske granice, što znači da je ta pojava ADRIJATIZAM. Zbog toga je vrlo vjerojatno da je poticajtom prijelazu dolazio sa strane. Izgovor latinskog završnog -m bio je uvjetovan početnim konsonantom iduće riječi. Taj je proces zahvatio i neromanske sustave na našoj obali, u prvom redu čak. i štok. koji su kasnije razvili neke svoje posebnosti.
Afrikate Ď i dž o
o
o
o
u čakavskom narječju nisu se razvile zvučne afrikate Ċ i dž praslavensko se *dj r eflektiralo u čakavaca kao j (*medja >meja ), strano (džep> žep) koje se razvilo kao plod asimilacije u domaćim riječima.
dž zamjenjivalo se sa ž
ovo je jedna od temeljnih osobitosti čak. konsonantizma, svojstvena većini čak. govora u Istri, Hrv. primorju, na kvarnerskom otočju, na splitskom području, na dalmatinskim otocima. Usporedno s ovim izgovorom psl. *dj , javljaju se i noviji pa današnja situacija izgleda ovako:
/j/ (meja i drugi primjeri);
11
ČAKAVSKO NARJEČJE
/d' / (puno je mekše od štokavskog te se gotovo razabire u govoru sinteza glasova d+j. (rod´en, vid´en, m la´di , tud´i )
o
potoji i izgovor /Ċ /, što se obično smatra štok. utjecajem, iako je on svakako nešto mekši od
štokavskog; o
Konsonant dž , naprotiv, nije uspio probiti fonemsku zavjesu čak. narječja. Nije poznat čak.govor s realizacijom fonema /dž / kakav se nalazi u štok. narječju, nego se u tim poloţajima ostvaruje / ž /.
relativno često se čuva skupina ĉr -; Depalatalizacija o
depalatalizacija u čakavskom narječju
zahvaća dva konsonanta, lj i nj , ali rezultati
depalatalizacije nisu svugdje isti. o
Depalatalizacija konsonanta lj :
lj > j (lj udi > j udi; voja, jubi t, poje, boje ) – ovo je općečakavska depalatalizacija; lj > l (nedil ja > n edil a; kl uka, sli va, kosul a ) ova je depalatalizacija lokalna i
najbolje je sačuvana na otoku Susku;
o
samo se depalatalizira starije nj (ogan, sukna, koun )
o
-mlaĎe nj (
premda sličnih pojava (lj>l, nj>n ) ima i drugdje, one nisu nigdje tako raširene i dosljedno provedene kao na Susku;
, zdravle nego grmje , zdravje ; češće grmle
Cakavizam
cakavizam s dva oblika pojavljivanja: o
o
o
izgovor c umjesto čakavskoga ĉ , z umjesto ž , s umjesto š (ca , zac , macka , zena , zivit , lezat , kazes , musko ) izgovor c umjesto čakavskog ĉ, ź umjesto z i ž , ś umjesto š i s (ca , cinit , cudo , covik, źena , kriź , tuźan, joś , kokoś , meśo , śelo , caśt )
Teorije o podrijetlu pojave cakavizma:
12
ČAKAVSKO NARJEČJE
Malecki govori o utjecaju sa strane
Hammova teorija kaţe da se ovdje radi
Muljačić govori o autonomnim unutar jezičnim razlozima i vanjskim utjecajima
Moguš govori o promjenama unutar sustava
o nastavku procesa depalatalizacije
Małecki smatra da je postanak cakavizma povezan s mletačkim utjecajem i da je u 17. st.venecijanski dijalekt počeo utjecati na čakavski jezični sustav, u gradovima koji su bili podnjihovu vlašću. Naime, u njihovom jeziku nema niza ĉ,ž,š, nego samo c,z,s, odnosno c ,ź,ś . Toj su se tezi priklonili A. Belić i M. Hraste (ali tvrde da se radi o pojavi 15., a ne 17.st.), asuprotstavio se J. Hamm koji navodi i argumente protiv te teze: a)
mnoge izoglose koje su svojstvene čak. narječju nalaze se i u drugim slavenskim jezicima. Zato i cakavizam nalazimo u nekoliko slavenskih sustava;
b)
ako je hr. cakavizam plod mletačkog utjecaja u našim gradovima, zašto ga onda nema npr. u Zadru, Korčuli, Splitu, Omišlju koji su takoĎer bili pod mletačkim utjecajem;
c)
supstrat
uvije k
utječe
na
superstrat,
a
ne
obrnuto
d) cakavizam je postojao već u tekstovima lošinjskih notara (14.st., dok Małecki navodi 17.st.);
Po Hammovu je mišljenju cakavizam nastavak depalatalizacije jer su palatali ĉ, ž, š prešli u nepalatale c, z, s . Prema tome, do cakavizma je na znatnom dijelu čak. područja moglo doći spontano.
smatra da je pojava cakavizma nastala interferencijom talijanskog mletačkog i hrvatskog čakavskog dijalekta u nekim primorskim mjestima. B. Finka
Tezu Małeckoga nisu prihvatili poljski slavisti jer cakavizam odgovara sličnoj pojavi u poljskom jeziku pod nazivom mazurzenie, a oni smatraju da se prijelaz ĉ, ž, š u c, z, s u poljskom moţe dobro objasniti vlastitim razvojem glasovnoga sustava.
Ţ. Muljačić se odlučuje za kontrastivan način pri osvjetljavanju cakavizma. Taj način zahtijeva fonemske analize romanskih i slavenskih govora na Jadranu kako bi se mogla usporediti njihova
distinktivna obiljeţja. Po njegovu je mišljenju cakavizam nastao zbog dva uzroka: unutrašnjih i vanjskih faktora. Vanjski faktori mogu ubrzati unutrašnje tendencije. To znači da je mletački utjecaj mogao pogodovati jačem i brţem razvitku cakavizma, ali sam za sebe ne bi mogao probiti čak. fonemsku zavjesu. Prema tome, razlog pojavi cakavizma treba u prvome redu pronalaziti unutar
samog čak. sustava. Promjene u inventaru nastaju kao rezultat unutrašnjih procesa.
Hammova teza o deplatalizaciji ĉ, ž, š u c, z, s uklapa se u ovu teoriju, ali se time ne moţe objasniti postanak fonema /ś / i /ź /. Zato valja pretpostaviti da je u čak. narječju pored palatalnog niza ĉ, ž, š i spirantnog c, z, s, postojao i jotirani ć, ź, ś . Naime, fonemi mogu biti u proporcionalnim odnosima koji
omogućavaju derivaciju novih znakova od već postojećih. 13
ČAKAVSKO NARJEČJE
Prije derivacije: /c/ /ć/ /ĉ/ poslije derivacije: /c/ /ć/ /ĉ / /s/ - /š/ /s/ /ś/ /š/ /z/ - /ž/ /z/ /ź/ /ž/ Iz ovoga slijedi da su fonemi /ś / i /ź / bili potencijalni unutar čak. sustava te da su oni popunili prazna mjesta
koja su postojala u sustavu. Naime, i u nečakavskim govorima postoje ti glasovi, ali ne kao fonemi, već kao alofoni. Mletački je dugogodišnji utjecaj mogao samo pospješiti ono što je u čak. narječju bilo potencijalno.
Cakavizam nije bio svugdje jednakog intenziteta, niti je jednako dugo trajao, ali je ipak tipična pojava u
čak. narječju. Tamo gdje on postoji moţemo sa sigurnošću utvrditi da se radio čak. narječju.
Završno – l
iako finalno -l nije
osobina vezana isključivo za čakavsko narječja, ona je ipak na svoj način
karakteristična;
završno se -l javlja u dvjema velikim grupama: jednu čine imenice s pridjevima, a drugu m.r. gl. pridjeva radnog . S obzirom na ove dvije grupe čakavsko narječje je podijeljeno na nekoliko zona:
1.)
prva zona čuva finalno -l bez izuzetka, tj. i u imenica i u gl. pridjeva radnog ( kotal , posal , rekal , pekal ). To je zona središnje i istočne Istre, Kastavštine, Gorskog kotara, Hrv. primorja i kvarnerskih otoka;
2.) druga zona ima završno -l u N jd. dekliniranih riječi ( stol , debel ), ali ga nema u gl. pridjevu radnom (moga , iša, reka , hodi , govori ). To je opća situacija u govorima dalmatinskoga otočja
(poneka su lokalna odstupanja moguća, npr. u Starom Gradu na Hvaru, u Nerezišćima itd.);
u ovoj je zoni moguće da se finalno -l reflektiralo u -a . U jednim se slučajevima takvo završno -a spaja s prethodnim -a - te postaje i ostaje dugo (r ukăl >rukăă>rukā ) ili se kao svako dugo - a mijenja u -o (mogo , reko , išo). U drugim se slučajevima, tj. kad je ispred završnog -a koji drugi vokal, razvija izmeĎu tih dvaju vokala sekundarno j (vidija , govorija , ĉuja). Ali mogući su i paralelni ostvaraji, npr. u Ţirju ( posal i posa , fažol i fažo, itd.); otpadanje dočetnoga -l tipičnije je za otočne govore (obično uz duţenje prethodnoga vokala),a obalna naselja češće čuvaju finalno -l , ukoliko pod utjecajem štok. ikavskih govora nemaju prijelaz -l > j ( )a .
Čakavsko ć o
o
Specifičan je izgovor čak. konsonanta ć , ono je veoma meko, slično ruskom ili češkom t' gdje je palatalni element nešto jači i upravo se po tome čakavci razlikuju od štokavaca i kajkavaca. postoje čakavski govori koji ne razlikuju ć i ć , nego izgovaraju neki srednji glas ĉ
14
ČAKAVSKO NARJEČJE
Ostale osobitosti
žd' > žj ;
praslavensko r' >r ;
staro že>re (moren , moreš );
Čakavski suglasnički sustav izgleda: Šumnici
Sonanti
p t c t'
b d
ĉ
k
g
f
v
s
z
š
ž
j
x
15
l
ļ
r
m n
ń
ČAKAVSKO NARJEČJE
PROZODIJA
čakavska akcentuacija koja se ogleda u: a) troakcenatskom sustavu; b ) s t a r o m m j e s t u a k c e n t a ; c) starom akcenatskom inventaru pri pomaku siline;
temeljni se čak. prozodijski sustav sastoji od 3 naglaska: brzi (" ), silazni ( ∩) i zavinuti (ã) nalaze se na starim mjestima. Na tim je mjestima moguće ukidanje opreke izmeĎu ãi ∩(prijelazom ãu ∩) i tada se radi o dvoakcenatskim sustavima sa starim akcenatskim mjestom; u nekim je čak. govorima došlo do regresivnog pomaka naglasnog mjesta. Kad se pri pomaku upotrebljava stari čak. akcenatski inventar, smatra se da se radi o crti specifičnoj za čak. akcentuaciju;
dugosilazni dolazi na mjestu prsl. cirkumfleksa j ( aje , meso , mi r , muž );
akut dolazi na mjestu metatonijskog akuta ( kraļ , kletva , gospodar );
čakavci bolje čuvaju prednaglasne nego zanaglasne duljine;
o
kratkosilazni dolazi na mjestu kratkog silaznog prsl. akcenta ( oko , slovo , kolo , jezero ) i na mjestu prsl akuta ( baba , cesta , sito , krava );
postoje različiti sustavi s jednonaglasnim dvonaglasnim, tronaglasnim, četveronaglasnim i petonaglasnim sustavima;
˜ˆ
u dvonaglasnom sustavu izgubljen je akut > ;
hrv. standardni jezik uzrokovao je pojave ` i ´ naglaska;
STARI AKCENATSKI SUSTAV
Osnovni čak. inventar čine 3 jedinice: ", ∩ , ã, uz zanaglasne i prednaglasne duljine i kračine. Distribucija ovih jedinica moguća je u inicijalnom, medijalnom i finalnom slogu. Ovakav akcenatski sustav naziva sestari troakcenatski sustav. Akcent " nastao je pokratom psl. akuta, a ã potječe iz starojezičnog razdoblja. Javio se nakon redukcije slaboga finalnog poluglasa. Kad je naglašeni poluglas bio reduciran u finalnoj poziciji, dolazi do prelaska silines ultime na penultimu. Ako je
16
ČAKAVSKO NARJEČJE
penultima bila kratka, akcent se samo prenio; ako je bila duga, na njoj se javlja novi akcent →STAROHRVATSKI AKUT
Stari troakcenatski sustav je temeljni čak. sustav, a svojstven je govorima istočne Istre, Kastva, liburnijskim i primorskim govorima, te čak. otočju od Pašmana do Lastova što znači da najviše čak. govora ima ovakvu konzervativnu akcentuaciju, ali i unutar nje ima nekih razlika: postoje sustavi koji
čuvaju prednagl. i zanagl. duljine (neki liburnijski govori, crikvenički i vinodolski govori), neki čuvaju prenagl. duljine, ali su izgubili zanagl. duljine (sr. Istra te otočki govori), a neki nemaju ni prednagl. ni zanagl. duljine (trsatsko-bakarski govori). o
STARIJI AKCENATSKI SUSTAV
Stariji akcenatski sustavi čakavskog narječja razvili su se iz starog troakcenatskog sustava. Prva promjena koja je zahvatila osnovnu čak. akcentuaciju jest prijelaz ã> ∩ na kraju rečenice (Belić u kastavskim govorima), a zatim i na kraju riječi. Rezultat je stariji troakcenatskisustav bez finalnog ãakcenta (otok Vis). U takvome sustavu su moguće zanagl. duljine, ali se mogu i reducirati. Veoma brzo ta se pojava proširila i na inicijalni slog pa je nastao stariji troakcenatski sustav s medijalnim ãnaglaskom (hvarski govori). Naposljetku i medijalni ã > ∩ pa dobivamo stariji dvoakcenatski sustav . Takav dvoakcenatski sustav moţe se naći ugovorima zapadne i središnje Istre te nekim govorima kvarnerskih otoka i otok a zadarskog arhipelaga. Ponegdje se marginalno pojavljuje i stariji jednoakcenatski sustav u kojem nema kvantitativnih opozicija i bitno je samo mjesto akcenta.
o
NOVIJI AKCENATSKI SUSTAV
Iako je čuvanje starog akcenatskog mjesta odlika čakavskog narječja, meĎu govorima ima i onih u kojima je došlo do regresivnog pomaka akcenta, odnosno promjene akcenatskog mjesta. Akcentuaciju s djelomičnim pomakom nazivamo novijom, a kada je pomak potpun dobivamo novi akcenatski sustav. Prva promjena se odnosi na " , a rezultat moţe biti noviji dvoakcenatski ili noviji troakcenatski sustav. Ako se pri pomaku na novom mjestu realizira ∩ onda je to noviji dvoakcenatski sustav, a ako se realizira ãonda je to noviji troakcenatski sustav .
Prvo se " pomiče s otvorene ultime na prednagl. duljinu, zatim sa zatvorene ultime na prednagl.
duljinu pa s otvorene ultime na prednagl. kračinu i na kraju sa zatvorene ultime na prenagl. kračinu. Nakon toga se pomiče ∩ , istim redoslijedom kao i " . MeĎutim, na medijalnom slogu još uvijek imamo " , pa je to parcijalni pomak. Sve su to noviji dvoakcenatski i troakcenatski sustavi, a
ostvaruju se u rubnim govorima (Otočac, Brinje,Karlovac, Rupa, Pasjak, Mune, Šapjane).
Javlja se i noviji četveroakcenatski sustav (na Ţirju, Zlarinu i okolnim mjestima). On je veoma rijedak i nastaje kada se " pomiče bez obzira na to nalazi li se ispred njega duljina. Na .U mjestu prethodne duljine razvija se čakavski ã, a na mjestu prethodne kračine tzv. poluakut à
akcenatskom sustavu zatim dolazi do različitih duljenja, od kojih je prva vrsta uvjetovana teţinom zatvorenog čak. sloga, a druga je kanovačko duljenje.
17
ČAKAVSKO NARJEČJE
MORFOLOGIJA
o
pojednostavljivanje morfološkog sustava; im. m. roda:
samo ostaci nekadašnje u-promjene
o
izgubila se i-deklinacija (Gpl. ljudi , puti , crvi ) izuzetno se čuvaju neko oblici stare n- deklinacije (kami , plami ) većina imenica m.r. stopila se u o-/jo- dekl.
o o o
o
Im. sr. roda nemaj više: o o o o
o
s-dekl. n-dekl. t -dekl.
uz zadrţavanje infksa – es-, -en-, -et- u kosim padeţima
Im ţ. roda:
o
uglavnom prešle u a-/ja- dekl. ( uz čuvanje infiksa – er -)
Velike promjene i kod glagola:
supin i infinitiv su se izjednačili aorist i imperfekt očuvani su samo ponegdje particip prezenta aktivni ( na – ći) očuvan samo u nekoliko primjera pasivni ( na – m) isto tako particip perfekta ( na – vši) očuva u tragovima
o
dual nestao iz sustava
U čak narječju prevladavaju sljedeće obličke kategorije:
o/ jo dekl.
imen. sred. roda s proširenom osnovo m
i- dekl. a/ja – dekl. nominalne i pronominalne promjene zamjenica i pridjeva glavni brojevi i redni s pridjevskom promjenom glagolski oblici: infinitiv, prezent, futur I., futur II., perfekt, pluskvamperfekt, gl. pridjev radni i trpni, kondicional sadašnji i prošli, imperativ
IMENICE
Muški i srednji rod
G mn. m. i s.r. je ili bez nastavka ili s nastavkom – a, a dosta često ima i nastavak – ov (iz nekadašnje u deklinacije; npr. brod(a)-brodov ); diferencijacija s nastavkom – ov pomaţe razlikovanju N jd. i G mn.;
često je u G mn. i nastavak – i(h ), osobito uz riječi koje znače mjeru ili količinu (ostatak i-deklinacije; npr. ĉrvi(h));
18
ČAKAVSKO NARJEČJE
, brode ), ali ima govora gdje A mn. najčešće je u m.r. prema palatalnim osnovama ( grade je izjednačenje (palatalnih i nepalatalnih osnova) prema nepalatalnim osnovama. Negdje je proces već ). Prijelazna faza pokazuje da se završen (gradi , brodi ), a negdje je još u tijeku ( grade formalno slaganje oblika A i N mn. ne mora tumačiti kao zamjenjivanje oblika A mn. oblicima N mn.; u A mn.s.r. (kao i u NV mn.) redovito je nastavak ponegdje i imenice m.r. kolektivnog značenja (zuba, prsta );
– a (sela ). Takav nastavak imaju
imenice sa starim završetkom * -inъ, *- telъ, *-arъ ponegdje imaju sačuvane tradicionalne oblike NAV mn. ( ĉobanin- ); ĉobane, Zadranin -Zadrane, r ibar-ri bare još i danas postoji razlika izmeĎu DLI mn. (D gradom , L graděh, I gradi ); ipak, dolazi do simplifikacija u mnogim govorima: dativno se – om (-om>-on ili um>un )moţe zamijeniti sa – am (-an ) kako je u ţ.r. (u nekim ličkim govorima; kravam, kobilam ); (gradima,selima moţe doći i do ujednačavanja DLI mn. obično u nekadašnjem dualnom – ma ), a rjeĎe – mi koji je tipičniji za I mn. (gradimi, selimi );
Ženski rod
G mn. imenica ţ.r. a-deklinacije često je bez nastavka ( žen, ruk ); u nekim je jugoistočnim govorima pod kao u m. utjecajem štok. dijalekata nastavak – a (žena, ruka), a ponegdje (u Lici) se javlja i nastavak – ov i s.r. ( ženov); A mn. ima iste karakteristike kao i u m.r.: na sjeverozapadu se čuva razlika izmeĎu nepalatalnih (nastavak – i ) i palatalnih osnova (nastavak – e), a drugdje je uglavnom samo nastavak – e;
u imenica ţ.r. a -deklinacije načelno je u DLI mn. starije stanje (D ženam, L ženah, I ženami ), ali ima i simplifikacija tako da ponegdje sva tri padeţa imaju nastavak – ami ili – ama ( ženami, ženama); imenice ţ.r. na konsonant mogu čuvati stare razlike u nastavcima (D kostim , L kostih/kosteh , I kostimi/kostima (kostimi, kostima ); ), ali češće su izjednačeni te imaju nastavak – mi ili – ma
GLAGOLI
glagoli se u čakavskom narječju odlikuju svim karakteristikama slavenskih glagola: označuju radnju, stanje, zbivanje, imaju aktiv i pasiv, imaju po tri lica za jd. i mn. itd.;
Infinitiv i supin
/ (npr. grebti >greti , infinitiv završava na – t(i) ili – ć(i) ispred čega otpadaju labijali /b/, /p / ili prelaze u /s
gresti );
supin je vrlo rijedak, ponegdje sačuvan uz glagole kretanja (npr. homo spat ); 19
ČAKAVSKO NARJEČJE
Prezent
stari završetak -u u 1.l.jd. sačuvan je samo u nekoliko glagola (npr. hoću/ću, ponegdje još i ve ļ u i mogu ); prezent je inače svugdje dobio u 1.l.jd. nastavak prema atematskim glagolima kao * jesmь pa se realizira kao npr. morem, velim, oćem ; karakteristične su tri osnovne paradigme sa završecima: -am, -(j)em, -im pri čemu obično nastaju promjene tipa -am>-an i sl.;
u 3 .l .mn. prevladava sve više nastavak -eju /-edu (pijeju/pijedu )
Imperfekt
sačuvan je samo u tragovima, najčešće samo od glagola biti ; često je i oblički i fonetski znatno izmijenjen (bějah, ali i bějašem);
Aorist
nestao je kao kategorija, čuvaju se samo rijetki oblici, najčešće 3.l.jd. koje u govoru nadomješta sva ostala lica (npr. ja ostade, ti ostade, on ostade );
Glagolski pridjevi
od nekadašnjih pet participa sačuvani su samo particip perfekta aktivni (gl. pridjev radni) i particip perfekta pasivni (gl. pridjev trpni);
o
Glagolski pridjev radni tvori se od inf. osnove i nastavaka -l ili -ø, -l a, -l o (npr. rekal );
ima samo promjenu po rodu i broju;
često nestaje finalno -l u m.r., a r uz sekundarno a postaje konsonantsko (umrl>umra );
u blizini štok. govora finalno -l se u m.r. ponegdje vokaliziralo (najčešće u -a/-ja , čak i -o/-jo; moga/mogo, vidija/vidijo );
o
sluţi za tvorbu prefekta, pluskvamperfekta, futura II., kondicionala I. i II.;
Glagolski pridjev trpni tvori se od inf.osnove i nastavaka -t,-ta,-to te prez.osnove i nastavaka - n/-en,-na/- ena,-no/-eno ;
glagoli istih tipova mogu imati različite oblike i završetke, pa čak i isti gl agoli mogu imati i jedne i druge završetke (npr. dignjen , dignut );
20
ČAKAVSKO NARJEČJE
ima pridjevsku funkciju (rod, broj, padeţ), sluţi za tvorbu sloţenih trpnih glag. oblika;
dodavanjem nastavka je - tvore se glagolske imenice (npr. znanje );
Imperativ
nema više razlike izmeĎu palatalne i nepalatalne osnove u mn. (kao u kajk. govorima); tvori se od prez. osnove i nastavaka s početnim -i koje se iza vokala reducira na polukonsonantsko j ( znai>znaj, ĉui>ĉuj );
od te se tvorbe ponešto razlikuju imperativi glagola: isti (*ě sti ), věděti, dati (ij/jij/i/ji, pověj, daj ); . (nekakopa/neka ima oblike 1. i 2.l.jd. i mn., a 3.l.jd. i mn. je opisno i tvori se pomoću riječi neka+prez kopaju ), samo je ponegdje sačuvano 3.l.jd. od gl. biti: budi ;
često se u imperativu javlja 1. palatalizacija kao u prezentu (reĉi -r eĉimo- reĉite), ali u većini čak. govora je ); u tim oblicima sačuvana 2. palatalizacija (reci-recimo-recite
Kondicional
najkarakterističniji su oblici kondicionala I. glagola biti : bin/bim, bi, bi, bimo, bite, bi ;
u mnogim govorima razvija se i kondicional I. s prezentskim završetcima: bin/bim, biš, bi,bimo, bite, biju;
u 1. i 2.l.mn. ima i lik bismo-biste i u 1.l.jd bih s glasovima /h / i /s / iz starog aorista;
dosta je rasprostranjen i takav kondicional gdje su nekadašnje raznolike forme svedene na zajedničko bi za sva lica (npr. ja bi rekal, mi bi rekli, vi bi rekli );
kondicional I. tvori se od kondicionalnih oblika gl. biti i participa aktivnog nekog glagola;
kondicional II. tvori se od kondicionala I. gl. biti i participa aktivnog nekog glagola;
Futur
tvorba futura odgovara onoj u štok. dijalektima i knjiţ. jeziku, a razlikuje se od tvorbe u kajkavskom narječju; tvori se od prez.glagola htjeti (ću,ćeš,će,ćemo,ćete,će - ću- ćeju- ćedu) i infinitiva nekog glagola; oblici ću,ćeš … mogu biti i ispred i iza infinitiva, a često su ti oblici naglašeni i mogu stajatina početku izgovorne cjeline (Ćeš pojti u grad ?);
ako su ti oblici iza infinitiva, često se spoje s inf. u jednu akcenatsku i rječničku cjelinu, pri čemu inf. gubi dočetno – t (i) (npr. biću doma); 21
ČAKAVSKO NARJEČJE
osobita je tvorba futura pomoću prez. gl. imati i infinitiva nekog glagola pri čemu on ima funkciju imperativa (sutra mi imaš kupiti facol ); česta je upotreba futura i gl. pridjeva radnog za izricanje prošlih dogaĎaja za koje govornik pretpostavlja da su se dogodili (biće kupili facol);
Optativ
u čak. govorima je veoma proširena upotreba gl. prid. radnog u sluţbi optativa, tj. za izricanje ţelje pa se najčešće upotrebljava u zdravicama, psovkama i kletvama (u afektivnom govoru), npr. Kr epala kad si takova !;
ZAMJENICE o
osobne i povratne ja (<*azъ ) I sg. osobnih zamjenica ja i ti sa završetkom na – o (mano, tobo, sobo) ili na – om, - um ( manum, tobom, sobum )
o
u D L i I pl. zamjenica mi i vi obično se razlikuju oblici Dpl. nam, vam; Lpl. nas, vas; Ipl. nami, vami , ili su izjednačeni u starom instrumentalnom obliku: nami , vami , rjeĎe u nama, vama
, vas , rijetko ni, vi Apl. obično: nas
Osobne zamjenice za treće lice ( on-ona-ono ) često ima likove: un, -na i -no
pokazne pored ovaj, on aj često
o
je vaj, naj . Ponekad se ovi oblici svode na va, ta, na
u svih je zamjenica obično izjednačn oblik D i L sg. ( tomu ) ponegdje se čuva ralika oblika D, L i I pl. (Dpl. těm, Lp. těh, Ipl. těmi ) stare pokazne zamjenice sь-si-se sačuvane u tragovima ( danas, jutros, sinoć, u se vrěme godišća)
upitno-odnosne od *č-ьto karakterističan je čakavski oblik *kъto u ki (-ka- ko )
o
ĉesa (pored ĉega), zatim kontaminacija
neodreĎene
stara zamjenica *vьsь - *vьse- *vьsě obič- no glasi: vas-(v)se-(v)sa , ali ima i likova sa metatezom: sav-s(v)e-s(v)a . Isto vrijedi i za saki-saka-sako
22
ČAKAVSKO NARJEČJE
PRIDJEVI o
o
o
o
u većini govora sve više prevladava odreĎeni oblik pridjeva u deklinaciji odreĎenih pridjeva dosta dobro se čuva razlika izmeĎu palatalne i nepalatalne osnove (Gsg. žutoga: tujega ) ili ima govora gdje je došlo do izjednačavanja prema palatalnoj ( tuj ega : žutega) ili nepalatalnoj osnovi ( žutoga : vrućoga ) često se izjednačavaju oblici D i L m. i sr. roda u zamjeničkom obliku na – omu ( DLsg. žutomu, tujemu), rjeĎe je ovaj oblik bez završnoga – u ( žutom: tujem) različiti oblici D L i I relativno su dobro očuvani ( Dpl. bosim , Lpl. bosih/boseh, Ipl. bosimi )
o
u nekim govorima u pluralu pridjeva vrši se druga palatalizacija ( velici, drazi, svekolici ), pored običnijega: veli ki , dr agi, svekolik i
23
ČAKAVSKO NARJEČJE
SINTAKSA
red riječi u rečenici slobodan s čestim elipsama i bezličnim konstrukcijama;
umjesto česte konstrukcije prijedlog+imenica imjesto pridjeva, npr. li bar od mise
misna kn ji ga ;
; uporaba ličnih umjesto osobnih zamjenica, meni je mati dobr a
miješanje lokativa i instrumentala s akuzativom u mjesnom značenju, npr. živi u Spli t, leži prid kut'u; u upitnim rečenicama uglavnom se izostavlja li ; promijenjivost brojeva i u mnoţini
LEKSIK
velik romanski utjecaj
sačuvan znatan broj starih slavenskih leksema;
24
ČAKAVSKO NARJEČJE
KRITERIJI U KLASIFIKACIJI ČAKAVSKOG NARJEČJA
kontinuant praslavenskog jata: o o o o
ekavski su buzetski i sjevernočakavski; ikavski su jugozapadni istarski i juţnočakavski; ikavsko-ekavski je srednjočakavski; jekavski je lastovski.
šćakavizam/štakavizam prozodija
1. BUZETSKI DI JALEKT Prostiranje Fonologija
naglašeni ě >ẹ, nenaglašeni ě >i (zvizda ), kratki naglašeni ě >ẹ (delat , rezat ), dugi naglašeni ě >i (srida , rižen); pomicanje u > ü (ĉuda, jutr a „sutra“) i u >ö jora ( „sat“, nök „unuk“); refleks samoglasnog l >u (Xum , vuk ), postoje odstupanja u smjeru l >o (sonce , soza ); nazalno o >a (papak „pupak“, pusada „posuda“) ili o >o (poknat „puknut“, roka ) ili o >u (muš , sudac ), česti su i diftonzi >ua, oa (γuas „gust“);
moš ,
nazalni ę>e; refleks poluglasova>a (staza, magl a, danas ), nerjetko >o ili diftong >ua (duan „dan“, luaš „laţ“, vuas „selo); samoglasno r >r
kad je naglašena, a bez naglaska > ar ili ər ;
praslavensko t' >t' (mat'aha ) i d' > j (mlaja , rojen );
sk' > št' , zg' > žj (išt'aju „traţe“, možjani );
25
ČAKAVSKO NARJEČJE
j (boje fonem ļ > , judi );
završno m >n (osan , nosin );
čuva se inicijalno ĉr (ĉrn, ĉrf );
fonem h se čuva;
u nekim mjestima umjesto š i s se izgovara ś , umjesto ž i z izgovara se ź ;
moguća pojava protetskog v ispred u (vuosku „usko“, vusta );
v +šva>v ili u (unuk , vnuk );
prijedlog u i v akcentski sustav karakterizira likvidacija kvantitativnih i intonacijskih opozicija;
Morfologija
A jd. ţ.r =N jd. ţ.r. (Judi suo delali zem ńa =ljudi su obraĎivali zemlju) ;
u G mn. većinom – Ø (mu h „muha“) ;
G jd – i e i – i , D i L jd. - ẹ(<ě ) i – i , u L jd. i – u ;
zamjeničke riječi nekaj , zakaj , kaj , jas ;
infinitiv bez završnog – i ;
imperfekta i aorista nema;
futur I. t'un , t'eš +infinitiv, futur II. ban / buan +l-particip, npr. en duan buaš šla „jednog ćeš dana ići“ ; prezent ima nastavke – n , -š , -Ø , -mo ili -mu , te i ju - ; rjedak glagolski prilog sadanji.
Geneza i raščlanjenost
buzetsko područje ima čakavski jezični supstrat sa značajnim slovenskim utjecajima; 26
ČAKAVSKO NARJEČJE
buzetski vokalizam-izrazito kompliciran;
buzetski je dijalekt organski prijelaz izmeĎu čakavštine i slo venskog jezika.
buzetski dijalekt moţemo podjeliti na o
o
sjeverni (jednonaglasni sustav) i
juţni poddijalekt (dvoglasni sustav);
2. JUGOZAPADNI ISTARSKI DIJALEKT
Prostiranje
Fonologija
) i nastavcima (zdraviji , ikavski refleks jata u korjenu riječi (divojka , cvit , lipo
pametniji );
ima nešto stalnih ekavizama ( seno , delo , venac , sused ); prijelaz ę>a većinom nakon j , ali ne i nakon ĉ i ž ;
refleks ь, ъ>a;
većinom prijedlog u (unuk , udovac ) ali ima i primjera vajka , vavik , Vazan ;
o , l >u ( ruka , žut );
, vidija ); dočetno – l >a (bija
samoglasno r većinom kratko;
, utac , dunesla ), e >i (sistrica , ĉitiri ), o >a (matika , patok , nenaglašeno o >u (ubukla panadiļak ); i o (riesti , divuojka , na porečko-rovinjskom području postoji i diftonzi glasova e
siestra , kuotli );
27
ČAKAVSKO NARJEČJE
prijedlog iz >z (zgubili ), s >z (z ujen );
izostanak zvučnih parnjaka bezvučnih x, f, ĉ i c , neki govori imaju ć , Ċ i dž ;
cakavizam tipa c , ś i ź ;
fonem x dobro očuvan, tamo gdje izostaje x > - (kr u ), >v (suv ), >k (kukińa);
i d` , t´> t´ (vr it´a ), >ĉ (noĉ ) >ć , d`> d` (r od`en, svad`a), >j neujednačen refleks t´ (tuji , mlaji ), >Ċ (roĊena) pa čak i > ž ( preža, žeža, mlaža);
sekundarno tъ/ьj >t´, dъ/ъj>d` (br at´a, prol it´e, cvit´e, led`a, posud`e) , zabiljeţeni i primjeri milosrje , orudļe, posudļe, prutje ;
nova jotacija provedena u primjerima zdravļe, veseļe;
); česta skupina jd i jt (pojti -pojde
ovaj dijalekt je većinom štakavski ( puštati , gušterica), ali ima i primjera dašt´ica, košt´ica;
većinom se čuva inicijalno ĉr (ĉrn, ĉrv);
završno m >n ;
redukcija v (sekrva , trdo ), protetsko j jopet ( );
većinom zastupljen tronaglasni čakavski sustav;
Morfologija
deklinacija imenica, posebno ţenskoga roda, dosta arhaična:
G mn. -Ø , D mn. – an (nogan ), L mn. – ah ( ženax ), I mn. – ami ( ženami );
manje arhaično stanje kod imenica muškoga i srednjega roda, G, L i I mn. – i (mrazi ), D mn. – on (sinon );
uglavnom kratke mnoţine (miši , voli );
izjednačeno stanje D, L i I mn. u pridjevsko -zamjeničkoj deklinaciji; 28
ČAKAVSKO NARJEČJE
obično dolaze zamjeničke riječi ĉa, zašto i pošto;
kontrahirani oblici ki , ka , ke u jednini i ki , ke , ka ;
ima oblike svi , sve kao u štokavaca;
infinitiv ima obično završno – i ;
prezent glagola it´i glasi gren , greš , gr e , gremo , grete , gredu ;
nema aorista i imperfekta;
kondicional glasi bin , biš , bi , bimo , bite , bi ;
Geneza i raščlanjenost
neki ovaj dijalekt dovode u bliţu vezu sa štokavskim narječjem;
vjerojatno je ovaj dijelekt nastao u 16. s toljeću doseljavanjem s preteţno štokavskog
područja u zaleĎu Makarske;
potvrda tomu su štakavizmi, završno – a u gl.prid. radnom; ovaj dijalektalni tip moţemo podjeliti na premanturski tip, pomerski tip, medulinski tip, valturski tip, škatarsko-šikićki tip, štinjanski tip, jadrešački tip, muntićko-loborički tip, rakaljski tip, marčanski tip, barbanški tip, vodička oaza;
3. SJEVERNOĈAKAVSKI DIJALEKT Prostiranje
Fonologija
u vokalizmu najznačajnija osobina je ekavski refleks jata, koji dolaziu korijenskim, tvorbenim i u relacijskim morfemima ( bežat , cel , smex , D jd. krave , trave , L jd. mane ,G mn. belex , celex , oreh , I mn. drugemi , onemi , komparativ: noveji , bistreji );
) i u nastavcima (Ljd. ženi , meni , Lmn. sporadična pojava ikavizama ( divojka , vira
kantunix ); 29
ČAKAVSKO NARJEČJE
poluglasi većinom daju ь,ъ>a, ali ima i slučajeva da su dali > oa (Vazoan ), >ua (pakual ), >e (lonec ), >o (sedon );
vokal ę+j,ĉ,ž>ja, ĉa, ža ;
vokal o>u (muš , put ), ali i >o (moš , pot );
vokalno l>u ( žut , punica ), ali i >o (boxa , soza ), jabelka, pelno „puno“) ;
a moguće i ə+l> al, el (salza, valna,
često zatvaranje vokala a>a (dan, j edan, stvar ) i diftongiziranje a>oa i ua ;
vokal e se diftongizira e>ie (biesan, bieli t );
vokal o se diftongizira o>uo (pokuojni , muoran, nuos );
; čuva se r a bez prijelaza u re
refleks prsl. t´>t´ (not´ );
refleks prsl. d´>j (preja , tuji ), kao i sekundarnog (rod´ak );
), ponegdje je dьj> d´ dьj>j (slaja , mlaja
redovit je šćakavizam;
u većini govora provdeo obezvučenje v>f ( jubaf ), g>x (breh , prax );
inicijalno ĉr se čuva (ĉrn, ĉarni );
nova jotacija često je provedena ( grabļe, zdravļe, vesieļe);
glas x se dobro čuva (muxa , kuxińa, xranila );
cakavizam dobro zastupljen;
dosta promjena u konsonantima i konsonatskim skupovima, npr. „kći“, jena „jedna“;
šenica, osca „ovca“, xt´i
dio govora ima čuvanje ļ (trsatsko- bakarsko i crikveničko područje) drugi imaju ļ> j ili l (sjevero istok Istre, središnje istarsko područje, creski i lošinjski govori), a neki imaju ļ i j ( prijateļ , žuļ , ali i divji , kopje isl); većina govora čuva dočetno l ( misal , cel , kupil ), a u mogim središnjoistarskim govorima dočetno l se gubi (poteza , vrga , vese “veseo“); nastavačno m i m u nepromjenjivim riječima m>n (molin , rukun ); 30
ČAKAVSKO NARJEČJE
moguća pojava protetskog v (voce „oči“, vorat „orat“), ali se i reducira ( si , saki , dovica , torak ), ali je moguće čuti i glas u (ubit , umret );
( , jiskat ); često protetsko j , posebno ispred glasa i jisto
arhaična akcentuacija s mnogim inovacijama: 1.
tronaglasni sustav s očuvanim duljinama (sjeveroistočni istarski govori i govor Crikvenice);
2. tronaglasni sustav sa starim mjestima akcenta, s prednaglasnim duljinama, ali bez zanaglasnih (središnji istarski idiomi i svi govori ţminjskog područja);
3.
tronaglasni sustav na starim mjestima, ali bez nenaglašenih duljina (trsatsko -bakarski govori i govori cresko- sjevernološinjskog područja) ;
4. govori s gubitkom akuta i pomicanjem mjesta naglaska (Rukavac, Volosko i Opatija);
5.
govori s dvonaglasnim sustavom bez akuta, sudbina nenaglašenih duljina je različita (neki sjevernočakavski i središnjoistarski govori);
6. dvoakcentski govori bez duljina, s mnogo skakanja akcenta na prethodni slog (Škalnica, Rupa, Brdce, Kaldira, Tinjani) ;
7.
jednoakcentski govori (labinsko područje).
Morfologija
u G jd., N, A, V mn. ţ.r. većinom nastavak nepalatalnih osnova – i ( ženi , duši nogi ), a kod , rožice); imenica s završetkom na c i j moguć je i nastavak palatalne promjene – e (lisice u I jd. nastavak – u n i – on (našun sestrun , svojon sestr on ), a na rubnom području čiju se i nastavci – u (našu nonu ) ili – o (z moj o sestr o );
G mn. ţ.r. većinom je – Ø ( žen, sestar );
31
ČAKAVSKO NARJEČJE
G mn. m. i s. r. ima – Ø (dan ), -i (kilometri ), -ix (miših), -ah (zuobah ); većinom očuvani različiti nastavci za D, L i stoleh , I mn. muži , stoli );
I mn. (D jd. mladit´en , stolon , L mn. mužex ,
u N mn. nema produţene mnoţine ( nosi );
kod pridjeva uglavnom prevladali nastavci palatalne promjene ( dobrega , dobremu );
oblik ĉa, ĉe, ca ;
infinitiv nema završnog – i ;
Geneza i raščlanjenost
ekavski čakavski govori autohtoni su govori svoga dijalektalnog područja; o
sjevernoistočni istarski o o o o o o o
ekavski refleks jata;
arhaični troakcenstki sustav; šva ь,ъ>a ; nazalni ę>a, o>u ; vokalno l>u ;
čuva dočetno l ; izgubljen ļ ;
središnji istarski o ekavski s nešto ikavizama; o o o o o o o
ovaj dijalekt moţemo podjeliti na četiri poddijalekta: sjevernoistočni istarski, središnji istarski, primorski i otočni
tronaglasni sustav s prednaglasnim duljinama; poluglasi ь,ъ>a ; nazali ę>a, o>u ili o ; vokalno l>u ili o ; diftongizacija dugih e i o ; većinom reducirano dočetno l ; ļ>ļ ili j );
primorski ek avski uz povećan broj ikavizama; o troakcentski sustav uz mnoga odstupanja; o 32
ČAKAVSKO NARJEČJE
o o o
ь,ъ>a ; nazali ę>a, o>u ; čuva dočetno l , kao i ļ ;
otočni o o o o o o
ekavski refleks jata; poluglasi ь,ъ>a , ali i >e ; nazali ę+j, ĉ, ž>ja,ĉa, ža , o>u ; vokalno l>ə+l , rjeĎe >u; sačuvano dočetno l ; ļ>j ;
4. SREDNJOĈAKAVSKI DIJALEKT Prostiranje Fonologija
ikavsko-ekavski refleks jata (Karl H. Meyer i Luka Jakobinskij pravilo);
u ovom dijelaktu većinski je ikavski refleks jata, ali u slučaju ě + t,d,n,l,r,s,z + a,o,u,ø = e; o
zakonitost se nigdje ne provodi stopostotno;
dugo e od jata se diftongizira, a diftongizira se i o>uo , i a>oa ;
ovom dijalektu je često j , ĉ, ž +ę>ja (j azik , jadro, jaĉmik, poĉati, žaja, žatva), u ostalim slučajevima ę>e; šva obično daje ь,ъ>a (dan, dan as, laž ); o
o
u Dobrinjštini na Krku se razlikuje refleks dugog i kratkog šva, dugi šva>a (dan, laž, stablo ), kratki šva >o (konoc, son, donos, sedon, ogoń ); ); u omišaljskom i vrbničkom govoru kratki šva >e (denes, otec, pes, sen, pes
straţnji vokal redovito o>u ;
vokalno l>u , ali u o o
Omišlju l>e (seza „suza“, vena „vuna“, pež „puš“), na Vrbniku l>el (selza, velna, pelž ), 33
ČAKAVSKO NARJEČJE
o o
u Dobrinju l>o (soza, vona, pož ); ) i l>l (plt ); Punat i Baška većinom imaju o>u , ali i o>al (pomalzla
u dijelu krčkih govora saţimanje –ьje>ě (ulje>uli , zelje>zeli );
vrlo se često zatvaraju vokali, posebno a>o , a rjeĎe e> ẹ i o> ọ;
(kr esti , resti , vrebac ); ponegdje (Ugljan, Dugi otok) zabiljeţena promjena ra>re samoglasno r >r (Novi, Senj, dio Krka), r>er (Omišalj, Vrbniku, ponegdje u Gradišću), r>ar (Baška, Lošinj, Susak, Iţ); ), a ponegdje se javlja d'>d` i Ċ ( žeĊa, tuĊi ); većinom d'>j (preja, tuj i, meja, mlaja refleks žĊ>žj (možjani ); u sekundarnoj skupini – dьj>j (rojen ), - zdьj>zj (grozje , rod`en ), a ), rjeĎe – dьj>d` (sud`e ponegdje (Generalski Stol) imamo i novo jotovanje (roĊak, grožĊe ); staro t'>t' (svit'a ), u sekundarnoj skupini stьj>stj (listje, netjak ), a nije rijetka ni nova jotacija (lišt'e, prut'e );
ne ostvaruje se dž>ž (svidožba, žep), moguć u tuĎicama kao rubni fonem;
ovaj dijalekt je šćakavski (ognjišt'e, dvorišt'e, št'ipat, gušt'eric );
većinom se čuva staro ĉr , a novo cr je prevladalo samo u Senju i na Pagu ( crn, crv, crļiv );
preteţno čakavsko t' , uz pojavu ć, pa čak i ĉ ; fonem ļ se uglavnom čuva, ali ima i prijelaza u j (Grobnik, Omišalj, Vrbnik, Mali Pag, Silba), pa i pojava l i j (Susak);
javljaju se protetski j i v jigla, ( jisti na, vuj na, vusko );
praslavensko wъ>va, u, v;
dočetno – l uglavnom neizmijenjeno;
fonem x se dobro čuva, uz gubitke i prijelaz x>j ili v (uvo );
cakavska su mjesta Pag, Molat, Baška na Krku, otoci Silba i Sestrunj;
obično se ne ostvaruje ploziv+ploziv ( tica ), ploziv+afrikata (ĉela), ploziv+frikativ (šenica ); 34
Lošinj,
ČAKAVSKO NARJEČJE
redovito dočetno m>n ;
sonant v na početku riječi često se gubi ( nuk , zet ), u slijedu sv (sraka, sekr va );
karakteristične su promjene ĉk>šk (maška, nemaški ), ĉm>šm ( jašmik );
akcentuacija vrlo raznolika; o
o
o
najarhaičniji govori čuvaju akut i predakcentske i nakonakcentske duljine (Vinodol, Šmrika, Senj, Kraljevica, Bakrac); govori sa starijim akcentskim sustavom tj. govori koji su u stanovitoj mjeri ili potpuno izugubili akut;
noviji akcentski sustav s promjenom starog akcentskog mjesta ili djelomične promjene stare distribucije akcenata;
o
gradišćanski govori imaju tronaglasni sustav s nenaglašenim duljin ama samo iza silaznih naglasaka;
Morfologija
u G jd. ţ.r nastavak – e, u kontinentalnom i rubnom poddijalektu, u primorskom poddijalektu – i ; u I jd. ţ.r primorski poddijalet ima – u n (dušun, ženun ), u kontinentalnom – u n i – om , u rubnom poddijalektu - um, -om, -un , -u, -ov, -on ;
u L jd. m. i s. r. većinom nastavak – u , uz rjeĎu pojavu – i ;
u G mn. m r. – i (bez pr asci, od popi ), uz pojavu
zadrţano razlikovanje triju mnoţinskih padeţa dativa, lokativa i instrumentala;
, kršt'ne uz nastavak – i ; čest N mn. tipa ĉobane , cigane
u A mn. m. r. nastavak – i , prema starom – y i – e prema starom – ę;
kod pridjeva čuva se razlika izmeĎu palatalnih i nepaltalnih osnova;
zamjenica ĉa, uz ĉe, ĉo, ca i ce ;
genitiv glasi ĉesa ili čega;
u značenju „tko“ koristi se ko , ki , gdo ; 35
-Ø, - ov ili – i h ;
ČAKAVSKO NARJEČJE
u većini govora okrnjen infinitiv;
aorist i imperfekt uglavnom izgubljeni;
kondicional bin, biš, bi, bimo, bite, bi ;
glagolski prilog sadanji na – ć, a gl. pril. prošli izostaje;
Geneza i raščlanjenost
zauzimao prostor kontinentalne Hrvatske juţno od Kupe, uz obalu i otoke; starinački govorima pripadaju dio Krka, ikavsko-ekavski Lošinj, Rab, na obali od Novog do Bakarca te Senja, u unutrašnjosti govori okolice ogulina, Modruša i Pokuplja,
ovaj dijalekt moţemo podijeliti na tri poddijalekta: o primorski, o kontinentalni i o rubni; primorski o
obuhvaća govore primorskog i kopnenog sektora;
o
uglavnomimaju akut;
o
stara distribucija nenaglašenih duljina;
o o o o o o
kontinentalni poddijalekt; o
o o o o
slabo zastupljena diftongizacija; uglavnom se svugdje izgovara t' ; sačuvan dočetni – l ; prijedlog u glasi v ili va ; ; odreĎena zamjenica ima oblik vas uglavnom neujednačeni D, L i I mn.
obuhvaća goranske čakavske govore, govore oko Bosiljeva, Kupe, Korane, Dobre, Mreţnice i još neke; nerijetko je izgubljen akut-akcentuacija bitno izmijenjena; postoje fonemi ĉ i ć , dočetno se l ne mijenja, često je protetsko j ; prsl. wъ>u ili v ; prevladava različitost oblika u D, L i I .mn.;
rubni poddijelekt;
36
ČAKAVSKO NARJEČJE
o
o o o o
obuhvaća govore Opatijskog krasa, krčki zapad i jug, dio Lošinja, Rab, dio Paga, Silbu, Olib, Dugi otok, Ugljan, Sestrunj, Molat, Senj, ličke čakavske govore Jezerana, Brinja, Gackog polja, Gradišće; rijetko čuva akut; često su izgubljene nennaglašene duljine; česte diftongizacije i promjene vokala; dio govora ima t' , a dio ć ;
o
dio ima prijedog va , a dio u ;
o
različitost D, L. I. mn. sačuvana djelomično,
o
ima oblike vas i sav ;
o
neki govori očuvali djelomično aorist i imperfekt;
5. JUŽNOĈAKAVSKI PODDIJALEKT Prostiranje Fonologija
), ikavski refleks jata glavna je značajka ovog dijalekta ( mi sto, koli no, jist, bisan, dica ekavizmi su vrlo rijetki;
); straţnji nazalni o>u (put, ru ka, sud ), izuzev na sjeverozapadu Istre o>o (r oka, nogo
samoglasno l>u ( žut, sunce), izuzev na sjeverozapadu Istre l>u ili ou ( žout, dougo);
čest prijelaz nu>ni (dignit );
ponekad j+ę>ja, a u ostalim slučajevima
ę>e;
šva ъ, ь>a, rjeĎa vokalizacija u slabom poloţaju;
(kr esti , resti, vrebac, greb ); česta promjena ra>re
ispred nazala ponekad o>u (un de, un da );
dugo a>o , ạ ili diftong ( roj „raj“);
e i o >ẹ i ọ ili diftong ( l ẹd , piet , ziec , n ọt `, duot `, broud );
vokalno r >r , ar, er ; 37
ČAKAVSKO NARJEČJE
prsl. d'>j (meja,tuji , preja, slaji ), ponegdje d' > Ċ (Sukošan, Vrgada,) zatim d' > d' (Klana, Ţdrelac...) ( žed'a, najmlad'i );
(preĊa, žeĊa),
prsl. t'> t' (mat'eha, plu t'a, svit' a ), a ponegdje t'>ć (Petrčani, Sveti Filip i Jakov, Privlaka, Tribunj) i ĉ= t' (Pelješac, Sukošan, Murter, Pakoštan, Primošten, Drvenik); cakavizam imamo na otoku sjeverozapadna Istra;
Visu, Hvar, Sutivan i Supetar na Braču, Trogir,
većinom šćakavski; prsl. ždьj>žj (možjani, zvižjeti ), meĎutim ima i iznimki;
čakavski skup ĉr često izostaje, ali se u nekim govrima i č u je (Zlarin, Ţirje, Pašman, Klana, Studena);
fonem x se dobro čuva ( xijada, buxa, kuxińa), malo je govora u kojima je izgubljen
(Kaštela, Trogir, Sukošan, Petrčane);
mijenja se x> v (kruv ), >k (makuna );
redovita pojava fonema f ;
dočetno l rijetko se čuva u participima;
redovit prijelaz m>n (mišon, osan, mišon, mislin );
depalatalizacija ļ>j ( gjiva, boje, judi, žuj, uĉitej );
pojava protetskog j od juga do sjevera jopet, ( justa, jupr av ), a u Gradišću i protetsko v (vusnice, vugersko, vuj ac );
česta pojednostavljivanja suglasničkih skupina ( ma ška, kvoška, deško );
česte su redukcije prvog suglasnika u suglasničkim skupovima ( di, tica, ko, šenica );
česta su ispadanja jednog od suglasnika u suglasničkom nizu ( bogastvo, blagosov, mr tac, sraka );
juţnočakavski govori bolje čuvaju akut od srednjoča kavskih (divõjka, s ũša, mãli); dvonaglasne govore često nalazimo u Gradišću, a na Pelješcu se javlja peteroakcentski sustav; 38
ČAKAVSKO NARJEČJE
Morfologija
u L jd, m. i s. r. nastavak – u , a u Klani i Studenoj – i ;
u I jd. ţ. r. – on (nogon, gospuon, nožen, jutron );
obično kratka mnoţina bez – ov-/-ev - (puti , posli, zidi );
u G mn. obično – Ø, moguće je i – ovi i – i h (li t, dan, besid, vojni kov, vojni cih );
na Pelješcu nema nultog morfema, nego – a (duša, dana, sela ); u A mn. m. r. nastavak je – e, a na sjeveru – i ; I mn. izjednačeni, ali ne na isti način;
uglavnom su D, L i
u sjevernijim govorima očuvano razlikovanje D, L i I mn.;
javlja se ĉa, ca, što
(juţnije područje) i kaj (Klana);
umjesto tko i nitko ; često je ko i niko
Geneza i raščlanjenost
oformljen u 13. st. nakon nastanka ikavskog refleksa jata;
ovaj dijalekt moţemo podijeliti na: o otočni (Brač, Hvar, Vis, od Šolte do Pašmana) o kopneni (od Pelješca do zadarskog područja, Klana i Studena, sjeverozapad Istre) o
gradišćanski (čakavski govori juţnog Gradišća)
otočni poddijalekt o nastavak – du u 3. l. mn. prezenta ( punidu, umidu ); o sjeverozapadno krilo pokazuje sličnost s ikavsko -ekavskim govorima; o na Korčuli jak štokavski utjecaj sa zamjenicom što;
kopneni poddijalekt o
u stalnom kontaktu s novoštokavski m ikavskim govorima; 39
ČAKAVSKO NARJEČJE
o o o
o o
o o o
ra>re (greb ); -ni u gl. II. vrste (puknit, dignit ); ĉa na istarskom, splitskom i šiben skom području, što na Pelješcu i zadarskom području, kaj u Klani i dijelu sjeverozapadne Istre; u mnogim govorima ukinuta razlika izmeĎu ĉ i ć ;
glavnina govora je šćakavska, ali ima i štakavskih (zadarsko područje i Pelješac); čest prijelaz ļ>j , kao i m>n ; u akcentuaciji se uglavnom čuvaju strai akcenti; na Pelješcu velik štokavski utjecaj ( cr -, l>o, nova jotacija, što);
gradšćanski poddijalekt o o o o o o o o
pokazuje znatne dijalektalne varijacije, svi govornici ovog tipa su ikavci; wъ>u; prsl. d'>j i Ď;
šćakavci; redovito čuva ĉr ; u deklinaciji sačuvani stari oblici; infinitiv bez – i , a kondicional u svim licima glasi bi ;
6. L ASTOVSKA OAZA Prostiranje
Fonologija
Lastovo je jedina jekavska čakavska jedinica ( tjeme, sjest, ĉovjek );
vokalno l preko uo daje o (sonce, dog, suza ), a javlja se i u (ku k , punica );
o>u ( zub, muž, put ), ę>e;
dugo a> ạ;
ь,ъ>a;
wь/ъ>u;
dobro se čuva x (uh o, mjeh ), ponekad izostaje (odma ); 40
ČAKAVSKO NARJEČJE
fonem ļ rijetko se čuje, a moţe ga zamijeniti j ( žuj, jeto, kjun, kojeno );
fonem f rijedak;
fonem ĉ se realizira kao umekšano, ali se
razlikuje od t ';
fonem t ' dobiva se jotacijom ( cjet'e ), a fonem d' jotacijom ( grožd'e) i najnovijom jotacijom (d'etit, vid' et );
prsl. većinom d'>j ( žeja, preja, meja);
Lastovci su šćakavci;
dočetno l izgubljeno je u participima (darova ), a moguć je u finalnoj poziciji kod imenica (pepel, bjel );
završno m>n , ali i bez promjene ( grom, osan, vidi n );
uglavnom
lastovska je akcentuacija kombinacija čakavske i novoštokavske;
ovo je peteronaglasni sustav s prednaglasnim i zanaglasnim duljinama;
ne dolaze inicijalne skupine ploziv+drugi šumnik (tica, ĉela, ko);
Morfologija
deklinacija imenica uglavnom novoštokavska;
moguća pojava kratkih mnoţina;
infinitiv okrnjen;
nema aorista i imperfekta;
nema gl. pril. prošlog, a u gl. pilogu sadanjem ima nastavak – ći ;
zbog jake veze s Dubrovnikom i pelješcem riječ je o čakavskom govoru koji je primio jake zapadnoštokavske utjecaje;
41
