Bolest i lijek - Ibn Qajjim el-Džewzijje

IBN QAJJIM El-DŽEVZIJJE

BOLEST l LIJEK

PRIKLADAN ODGOVOR ZA ONOGA KO TRAŽI

DJELOTVORAN LIJEK

Preveo

Fahrudln SMAILOVIĆ

Naslov originala:

~_"l:-1 ~ .:r,1

o.r JL J. j\SJ - 1.....1_"J;-1 .

Korektura i DTP

Fahrudin SMAILOVIĆ

Izdavač

ID EI·Kellmeh, Novi Pazar Za Izdavača Malik NUROVIĆ

Prijevod Fahrudin SMAILOVIĆ Lektura Dr Džemaludin LATIĆ Recenzija Dr Sulejman TOPOUAK Bekir MAKIĆ

štampa BEMUST, Sarajevo Za štampariju Mustafa BEĆIROVIĆ Tiraž 300 primjeraka Novi Pazar, 1424./2003. g.

CIP - KaraAorH381.1Hja y ny6AHK81.1H)H HapoAHa 6H6AHOTeKa Cp6Hje , 6eorpaA

297 929:297 116H KajHM e11-l,lesaHje 116H KajHM eiH,JeB3H]e • Bolest l lijek : prikladan odgovor za onoga ko traži djelotvoran lijek l Ibn Qajjlm ei.Oževzijje; preveo Fahrudin Smailović. - Novi Pazar: EI-Kelimeh. 2003 (Sarajevo : Bemust). - 377 str. ; 24 cm Delimično upor. tekst na srp. l arap. jeziku. - n raf 300. - Biografija Imama Ibn Qajjlma ei-Oževzflje: str. 5-12. - Napomene l bibliografske reference uz tekst. - Bibliografija: str. 369-371.

ISBN 86-83707-13-x a) HcAaM b) H6H KajHM eA·I,Ieo3Hje

(1298-1368) COBISS.SR·IO 106302284

8106RAFUA IMAMA IBN QAIJIMA fl·DŽEVZIJJf Puno ime ovog imama, fekiha, mufessira i gramatičara je Ebu 'Abdillah, Šcmsuddin Muhammed b. Ebi Bckr b. Ejjub b. Sa'd b. H ariz b. Mekki Zejnuddin ez-Zur'i, iz Damaska, hanbcl ija. Poz­ natiji je kao Ibn Qajjim ei-Dževzijje. Nadimak Ibn Qajjim El-Dževzijje dobio je po školi koju je osnovao Muhjiddin Ebu-1-Mehasin Jusuf b. 'Abd irrahm an b. 'Ali b. 'Ubejdillah b. EI-D ževzi, u kojoj je njegov otac radio kao up­ ravnik.'

Njegovo Rođen

rođenje

je 691. h. godine.

Njegov naučni pravac, moralne vrline i akida Ibn Qajjim je imao hrabro srce i široko znanje. Dobro je poznavao nauku o moralu (ablaq) i fikh prvih generacija muslima­ na2. Svoje fikhske (pravne) nazore je bazirao na banbelijskom mezhebu. Bio je veliki protivnik novotarija u ibadctima. Davao je fetve. Toliko je bio vezan za Ibn Tejmijju da se nije protivio nje­ govim mišljenjima ni po čemu. Njegov otac je, kao što smo malo prije napomenu li, bio upravnik škole "EI-Dževzijje", što je bio je­ dan od faktora njegovog bistrog uma, iskristalisane inteligencije i širokih nazora. Ovi moralni ideali su od njega načinili velikog asketu (zahi­ da) u pitanju ovosvjetskih blagodati. Bio je pobožan i privržen is­ lamu. Pokazivao je vel iko zanimanje za šeriat. U tefsiru nije imao premca. U usui-i dinu' je dostigao vrhunac. Što se ciče hadisa, nje­ govih značenja, odredaba i pravila koja se iz njega crpe, Ibn Qajjim 1

'

'

Ibn Qajjim EI-Dževzije bi u prijevodu značilo: Sin upravnika (škole) EI-Dževzijje. Prvih generacija muslimana. Osnovama vjere ­ aqidi. - Prim. prev.

Ibn Qallim ei-DiewziUe

6

je u to polje uho do detalja. Dostigao je visok stepen u fikhu 1, me­ todologiji fikha (mul) i araps koj gramatici. Proučavao je arapski jezik, književnost i druge discipline. Poznavao je nauku o moralu, izreke sufija, njihove mudrost i i suptilnosti. U svim tada~njim dis­ ciplinama je dostigao zavidan stepen. Bio je posvećen ibadetu, namazu i učenju Kur'ana. Nije bio zavidan niti je koga mrzio. Ne prestano se d ružio s knj igama i tru­ dio se da ih sakupi što više. O tome najbolje govori podatak da su njegovi nas ljednici d ugo vremena prodavali njegove knjige, osim jednog dijela koji su ostavili za sebe. Već smo rekli da je njegova metoda bila metoda selefi­ saliha2... Takvo mu je bilo i vjerovanje (akida). Na početku svoje poeme "Nunijja" je rekao: "Mi ne poričemo osobi ne našeg Uzviše­ nog Gospodara. Radi toga nas mu'tezilije' i džehmije4 nazivaju 1

1

'

Šcriarsko pravo.- Prim. prev. Dobrih prethocL1ika iz prvih generacija islama. Osnivač ove frakcije je Vasil b. 'Ara'. On je u prisustvu Hasan El­ Basrije, Al lah mu se smilovao, kazao kako počinilac velikog grijeha nije potpuni vjernik niti potpuni nevjernik. Zbog roga ga je Hasan udaljio sa svog predavanja riječima i'tezil. Po tom izrazu Vasil i njego­ vi sljedbenici su dobili ime m11'tezilije (udaljeni). Njcbovo vjerovanje sc sastoji od per srvari: pravednost (el-'adl), obe­ ćanje i prijetnja (el-va'dt< ve-f-'lle'idu), mjesto između dva mjesta (el­ menziletu bejne-e-menziletejm), podsticanje na dobro i odvraćanje od zla (ef-emm bi-f-ma'rufi vc-n-nebju 'ani-l-mt
(tt!Vhid).

'

Ova frakcija se dijeli na više grupa. Po pitanju Allahovi h imena i atri­ buta, oni atribute potpuno negiraju, a priznaju imena lihvajući ih svakog smisla, kako ne bi Allaha o pisali kao sličnog stvorenjima. Sljedbenici Džehma b. Safwana koji je umro u vrijeme tabi'ina. Smat· raju da Allah nije uzeo lbral>ima za prijatelja i da nije govorio sa Mu­ saom. Vjeruju u prolaznost i srvorenost Al lahovi h imena. Za njih, ona su odvojena od AUaha; ona pripadaju Njegovom govoru, a govor je od­ ~

Bolest i lllek

7

mudžessede 1, mušebbihe' ili hašvijje1 • Ako je redžsim (zagovaranje da Allah ima tijelo) ro što mi Njemu priznajemo svojstva, onda ja pripadam roj grupi". O Kur'anu je rekao: '"I'o je objavljeni Allahov govor koji nije stvoren. Od Njega poriče i Njemu se vraća. Allah ga je iskreno izgovorio, Džibril ga je u cjelosti prenio i dostavio ga Muhammedu ;!oi purem objave. Tako su ajeri ~); (~); (J--<-); ()1); (J); (.J) izravan Allahov govor. Ko kaže da je ro djelo ljudi, raj je nevjern ik i Allah će ga u vesti u Pakao. On je ob i čavao govo riti da je Allah ~ iznad Svojeg neba, da boravi na 'Aršu, da bdije nad Svojim stvo renjima. U Njegovim stvorenjima nema n ičega od Njegovog bića, niti u N jegovom b i ću ima neštO od stvorenja. Oni koji negiraju Allahova svojstva vrše izjednačavanje sa onim što ne postoji, što je najgnusnija laž; a davanje Al lahu rijela je idolopok­ lonstvo onoga ko je pretjcrao u opisivanju i procjenjivanju. Srce muvehhida - jednobošca je vezano za Onoga kome nema ništa sli­ čno, i Koji sve čuje i sve vidi. Bilans ovog slijeđenja je hiJo hapšenje zajedno sa njegovim šejhom Ibn Tejmijom u tvrđavi, nakon šro je ponižen i što je no­ šen na devi i udaran bičevi ma. Nakon smrti Ibn Tejmije, Ibn Qajjim biva pušten. Maltreti rao je još jednom radi svoj ih fetvi. Bio je hap~en i rad i krit iziranja pu tovanja u posjetu Hal ilovoj džamiji. Davao je i d ruge fetve radi kojih je trpio mučenje, ali ro mu je sa­ mo poveća l o strpljenje, hrabrost i izdržljivost.

1

1 1

vojen od Njega. Ono što je odvojeno od njega to je stvoreno. Na raj način su zanijekali svojstva, postupke i imena Milostivog (V.: 'Amir 'Abdullah FaJih, Mu'džem elfaz el-'aqida, Obeikan, Rijad, !997. g., str. 128). Oni koji zagovaraju da Allah ima tijelo. -Prim. prcv. Oni koji parede Allaha sa nečim drugim. -Prim. prcv. Ibn Qajj im hašvijjama smatra one koj i smatraju da je Allah na nebe­ sima iznad Svoj ih stvorenja i da je obavijen (od gbgola hašewe) stvo­ renim stvarima (V.: Mu'd žem elfa1. cl-'aqida, Obciknn, Rijad, 1997. g., str. 142)

Ibn QaJIIm ei-Diewzllle

8

Njegova djela: 1.

EI-Idžrihadu we-r-raqlid,

2. I džri ma'u-1 -džuj uši-l-islamijje,

3. Ah kamu ehli-z-zimme, 4. I'lamu-1-muweqqi'ine 'an Rabbi­ 1-'alemin, 5.

6.

Igaseru-1-lehfan fi huknu talaqi-1gadban, Igaseru-1-lehfan min mesajidi-ššejtan,

7. Emsalu-1-Qur'an, 8. Beda'i'u-1-fewa'd, 9.

10.

Budanu-1-kimija min erbe'ine wedžha, Bejanu-d-delili 'ala iscignai-1musabeqati 'aru-t-tahlil,

l l. Et-tibjanu fi aqsami-1-Qur'an, 12.

Er-tahbiru lima jehillu we jahrumu min libasi-1-harir,

13. Et-tuhfetu-1-mekkijje, 14.

Tuhferu-1-wedud fi ahkami-1­ mewlud,

15. Tefsiru-1-Fatiha,

.J.J.i:JI • J

,~)ll

.

.l

.<,.)l...:YI ._;._,.J;-1t~l .2 .<.lli J.-l K.-1 .3 .U;iW l '='J us- .:_.,..;_,.ll { h·] .4 J)\),~ l) 04\ll <:~!

5

..:.~l ~La..~ .Jl41J I <:~!

.6

..J\k,..:JI

.,JI_ri)l J;..l .7 '1-4

.s

~) ~·~I.J~

.9

..ll l_..;.J l

.4"-J ~L.lt .l.:.i.::.-1.)<- J.J..U I ot,..

. lO

·~'us.oip1rwi J .:.'4,;.)1 .ll

._,A,] ~i.rOJ J>: u ~l .12 ._r.)-1

.y:l.l U>..:) l .13

.,_y _,11rK.-1 .J,_,,_,.~ , .wo .14 .
Bolest l liJek "rubi'a 16' Tefsiru-1-Mu'awwizetejni . Be da,.,. mm 1 J- l- fewa''d" 1

9

~l;., .r~· .J)':._,...II ~ .16 ''.C l.,
17. Tefdi lu Mekke 'ala Medi ne, Tehzib Mubtesari Su neni Ebi Dawud we idahu muškilatihi we­ 18' 1-kelamu 'ala ma {ihi mine-1­ ehadisi-l-ma'lule. Džela'u-1-efham fi-s-salati wc-s19' selam i 'ala hajri-1-enami, Džewabatu 'abidi-s-sulban we 20. en ne ma hum 'alejhi dinu-§­ ___ še~j~ta="~·----------­ 21.

El-džewabu-l-kafi limen se'ele 'ani-d-dewa'i-š-šaf i,

>Jb.,r-1
.P ()l.s:JlJ

.. )IS:..!.. Ć""'.!J

.<.1_,1..11 ~~l r~'J ;')\....JI

.r .y t..

J r4J~I·':>l>:- .19 ·rt~I...-:"..P

t.. ..,ls- r-"
.Jl.:.ll •IJ.!.ll

22. Had i-1-erwah ila Bilad i-1-e__ fra_h,_ _ _,·r._I_,."-,. -'-~I__ >'Yu.:..::J! CIJ~~I ~ .22 23. Hurmetu-s-sema',

tt......JI ;..? .23

24. Hukmu igmami hilali ramadan, 25. Hukmu tariki-s-salah, Er-risaletu-1-halebijjeh fi-t26' tariqati-1-muhanunedijjch, 27. Ref'u-t-tenzil,

.i')\....JI !J;:. ~_,1.11

e

.2s

J <"..J-1
28. Ref'u-1-jedejni fi-s-salah, 29. Er-rub, 30.

Rewdatu-1-muhibbin we nuzhe­ tu-1-muštaqin,

. J)1.29

Ibn Qallim ei·Džewzme

10

3'1. Zadu-1-musafirine ila menaz ili-ssu'ada' we bedji H atemi-1-enbija', 32. Zadu-1-me'ad fi hedji hajri-1­ 'ibad, 33. Es-sunneru we-1-bid' ah, 34. Šerhu esma'i-1-Kitabi-1-'Aziz,

. l.l..o.-ll Jji:.. J! .:";}1...11 >lj .31 ..t"; \ll 'l>
.>WI ~lj .32 ."-,YI_, 4:....11 .33 ._;._;..)l ~ l ·l<'i e..r- .3 4

35. Še rhu-l-esma'i-1-husna,

._;.JI .l.:-)'1 L_r. .35

36. Šifa'u-1-'alil,

.,J.,l..ll .lL.:. .36

37. Es-sabru wes-s-sekeou, 38. Es-siratu -1-musteqim fi abkami ehli-1-džehim , 39. Es-sawa'iqu-1-munzele 'ala-ldžehmije we-1-mu'attile,

.~1_, _......JI

J.-1 ti.S:.>I J ~l .l.I,.....JI .38

~I ~.U_;:.ll_yi"_...JI

y lhll .40

.<)

41. Tibbu-1-qu lub, 42. Et-turuq u-1-bukmijje fi-sSlJaSC ti·S· Ser I)JC, •

..,

.39

.Uh..ll_,

40. Et-ta'un,

• •

.37

v

( "

.y,tWI._,....l. .4) '--U • .lJI .42 • l
.

43. Tariq u-1-hidžretejn we babu-s­ se'adete·n, 44. 'Uddetu-s -sabirin we zehiretu-š­ šakirin,

'Aqdu muhkemi-1-enbija' bejne-1­ 45. kelimi-t-tajjibi we-1-'ameli-s­ salihi-1- merfu'i ila Rabbi-s-sema'

....._,.!JI ..J"i;L...ll .."~..,_, .:,; _r.-.!1 ,_;,_). .43 ..:",SL.!.l l ·~;_, .:,;;.L.ol l ~ .44

~~ ~ ~ ~ ~ ..w .45

y; Jl .tJl)l t_L.oll J-...11_,

..­

..l....JI

Bolest llllek

11

46. El-fethu -1-qudusi,

E l-ferqu bejne-1-huUe we-l­ 47. mebabbe we munazareru -1- hal ili ligawmih,

v--..Ull r:-JI .46

<_,tt:..._, <.,.>tl_,
48. El-fu rusijje el-mubammedijje,

.'e:.l...AI .,__,}JI .48

49. Fadlu-1-' ilm,

so.

.cJ...ll

El-fewa'id,

Sl. El- fewa'idu-1-mešuqaru ila 'ulumi-1.- Qur'an we ' ilmi-1-bejao, El-kafijetu-š-šafijetu fi-1-intisari 52. lil- fi rqari- n-nadžijeri we hije-lqasidetu-n-Nunijje fi-s-su011e,

..ll i_,<)\ .50

.;i_,.
J .t,.il.!.ll ylSJI .52 ............, - l ifJ '->Ul . . ;j;.u

; l...:;'il

.<:..J l

53. El-kafijetu-š-šafijetu fi-n -nahv,

E l-kelimu- r- tajjibu ve-1-'amelu-s­ salih,

56. Medaridžu-s-salikin, 57. E l-mesa'ilu-t-rarablusijje,

58. Me'ani-l-edewati we-1-huru f, 59. :tvliftahu dari-s-se'ade, 60.

E l- menaru-1- munif fi-s-sahihi we-d-da'if,

J ;";":J l

.r:JI J yl!JI ylSJI .53

54. El-keba'ir, 55.

j....U .4 9

·}~l .54

(:L..ll J---11_, ...,_.lJ l ~l .55 ,;l.~..o

.,:r}JUI

.56

..t,.....lel,.hll JlLll .57

......_,)-1_, ..:-I_,,~I ._.;L... .58 ;,L,_) l

~l

_,,

r-s .59

<) ._.;,:11 ).:.\1 .60 ·~ '-'

61. El- mehdi,

·..s-41' .61

62. El- rnuzehbcb,

,......,..Ul .62

Ibn QaUim al-Diewzllla

12

Naqdu-1-menqul we-1-mahki-1­ 63. mumejjezi bejne-1-merdudi wc-1­

.

~

maqbuli, 64. Nikahu-1-muharrem,

. 'l ..!.l$.1J Jr­ ''" .u; .63 .r.-

·c.f'-1 riS:;

.64

65. Nuru-1-mu'mini we bajaruhu,

Hidajetu-1-hajara fi edžwibeti-'1 jehudi we-n-nesara,

66.

67.

>,ml l ~y.-1 t) ..SJ\.,J-14tl.u .66

El-wabilu-s-sajjibu mine-1kclimi-t-tajjibi,

..s;....:.J lJ ~~ iJ' ..,_,...ll .}.l_,] l .67

...,_,.lJl

i druga djela

Smrt Ibn Qajjima Ovaj veliki alim je na Ahiret preselio u noći 13. redžeba, u vrijeme jacijskog ezana, 751 g. h. u šezdesetoj godini. D ženaza - namaz mu je kJanjana sutradan poslije podne ­ namaza u Emevijskoj džamiji. Ogromna masa se bila okupila da klanja i prati njegovu dženazu. Prisustvovalo je mnogo značajnih ličnosti, sudija, alima i pobožnjaka iz viših i nižih društvenih kru­ gova. Ljudi su se gurali kako bi nosili njegov tabut. Sahranjen je u Damasku, na greblju "Mala vrata" pored svoje majke (Allah im sc smilovao).' '

Ova biografija je, sa nekim odstupanji ma, preuzeta iz slijedećih knji­ ga: J I_,JI 1205-202/14 J.?$ Vl'J 4t4;JIJ 4tl.l.,ll !451-447/2 "4\:J.I ..:A.i.,j,_}.; .22/40.164/3 .~1 JJ-ll i !170- 168/6 ..,_...ill-:..1~!272 - 270/2 .:..y_,JL, .r.l ..ul ':-'.,Pl .~ l. J !30..,... .,..-"J>U .:r..v-'YI ~<)e)_"....ll •')\.". !23 a...JI JU ~J .-,;_,:.11 ~~J .a1..-J ...AJ _;...U ~_,11 r""!J 253 -1 9/1 r-WI >l jJ

Zcjl tabeqat el-hanabile, 2/447-451 ; El-bidajc we-n-nihaje, Ibn Ke­ Q

Bel est IIUel

13

sir, 14/202-205; El-wafi bi-1-wcfcjat, 2/270-272; Šczcratu-z-zeheb, 6/168-170; Ed-d urcru-1-kamine, 3/164, 40/22-23; Džcla'u-1-'ajnejn fi muhakemeti-1-Ahmedejn, Alusi, str. 30 i dalje; Et-taqribu lifiqhi­ bni-Qajjim, 1/19-253; l'lamu-1-muweqqi'ine, Ibn Qajjim, Nunijje, Ibn Qajjim, Miftahu Dari-s-se'ade i Zadu-1-Me'ad.

CJ3oCest i [ije!(

UIME AllAHA, WEMILO~N06, ~AMILO~N06 Od Njega pomoć tražimo Šejh i imam, vrhunski alim i stručnjak, hafiz i kritičar Šcm­ suddin, orac 'Abdullaha, Muhammed, sin pobo7..nog šejha Ebu Bckr, poznatiji kao Ibn Qajjim cl-Dževzijc (neka je Allah zadovo­ ljan njime) bio je upitan: Šta poštovana ulema i vjerski velikani (Allah im se smilova­ o) kažu o čovjeku koji je doživio iskušenje koje će mu, po vlasti­ tom saznanju, uništiti ovaj i budući svijet ukoliko potraje. Na svaki način je pokušao da to otkloni od sebe, ali ono sc samo podgrijalo i pojačalo. Kako da sc od roga oslobodi? Kako da tu pošast otklo­ ni? Neka se Allah smiluje onome ko pomogne čovjeku u nevolji. Allah j!; je na pomoći čovjeku koji pomaže svog brata. Molim vas da nam izvolite dati mišljenje o ovome (Allah vam se smilovao). Ispod ovog pitanja, naš

učitelj

(Allah mu se smilovao) piše:

IzA WAKU BOLEH POHOJI LUEK Hvala pripada Allahu ... U Buharijevom Sahihu je zabilježen hadis koji Ebu Hurej­ re prenosi od Božijcg Poslanika il/š, a koji glasi: "Allah nije spustio bolest, a da za nju m'je dao i lijek".' Muslimov Sahih navodi hadis Ožabira b. 'Abdullaha da je Božiji Poslanik ~ rekao: "Za svaku bo­

lest postoji lijek. Ako se upotrijebi pravi lijek, bolesti nestaje, uz Alla­ hov'e odredbu".2 Ahmed u svome Musnedu bilježi hadis u kojem Usame b. Šurejk prenosi da je Poslanik ii rekao: "Za svaku bolest Allah l j je stvorio lijek. Taj lr'jek neki znaju, a neki ne znajrt"' . U 1

' '

Buhari: Knjiga o medicini, br. 5678; Ibn Madže: Knjiga o medicini, br. 3439. Muslim: Knjiga o miru, br. 2204; Ehu Davud: Knjiga o medicini, br. 3874. Ahmed: Musned, br. 17988.

Ibn QaJJim ei.IJžewziJJe

18

drugoj verziji se kaže: "A/lab

~je

za svaku bolest spustio lijek i pre­ ventivu, osim za jedmt". "Koja je to bolest?" - upitaše ashabi. "Sta­ rost", odgovori Božiji Poslanik ;lt 1 Tirmizi kaže da je ovo vjerodos­ tojan hadis. Ovo se tiče bolesti s rca, duše i tijela, te na liječenje tih bo­ lesti. Božiji Poslanik ~ je nez nanje nazvao bolešću, a znanje je uči­ nio lijekom za tu bolest.

l

LUEK ZA NEZNANJE JE PITANJE

Ehu Davud u svoj im Suncnima bilježi hadis u kojem Dža­ bir b. 'A bdullah kaže: "Prilikom jednog našeg putovanja, jednog od nas pogodi kamen u gltwu i napravi mu posjekotinu. Nakon spavanja

je do:livio poluciju (pustio sjeme). Upitao je svoje saputnike da li može uzeti tejemmum, a oni mu rekoše da ne može koristiti tu olak­ šicu zato što mit je voda dostupna. On se okupa i ubrzo nakon toga umrije. Kada dođosmo Bo:lijem Poslani/m ,it obavijestismo ga o to­ me, a on reče: "Ubili m ga, Allah ib ubio. Zašto nisu pitali kada ne znaju? Doista je piranje lijek za neznanje. Dovoljno mu je bilo da uzme tejemmum, ili da 11a svoju ranu privije zavoj, zatim to mjesto potaYI! mokrom rukom i opere ostali dio tijela". 7 Ovim nam Poslanik ii ukazuje da je neznanje bolest, a da je njegov lij ek pitanje.

1

1

Ebu Davud: Knjiga o medicini, br. 3855; Tirmizi: Knjiga o medicini, br. 2038; Ibn Madže: Knj iga o medicini, br. 3436. Ebu Davud: Knjiga o čistoći, br. 336. Ovaj hadis je hasen sve do re­ čenice: "Dovoljno mu je bil o...", koja je slaba i u veli koj mjeri munker (oprečna sahih - predajama.) V.: Albani: Irvn' el-galil fi tehridži ehadisi menari-s-sebil, br. 105.

/

Bolest liii ek

19

~ KUR'AN JE LIJEK Al lah~ nam u Svojoj uzvišenoj Knjizi govori da je Kur'an

lijek:

U~.: J'o

i\r_;..j1)

ill ~~;;_fuj:l ~j;,;. _;..j;9

-'.li;- ~l~-~~

"(

, J c.S

.ill ,,

•ff

i~ t --,t , J-' u! , , J"' u- u..r-J ~

"A da Kur'an objavljujemo Tl(( tudem jezi/m, oni bi sigumo rekli: 'Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tud, a onaj kome se objavljuje Arap?' Reci: 'On je vjemicima 11putstvo i lijek..." (Fussilet, 44). .4.._

• • ~..,.

,

'_,.

,..,,)..

"(&...;...J!.U ~ )) ·~:;... ~ \,li_;.A.!I0-~ J f')r

"Mi obja-vljujemo 11 Kur'anu ono što je lijek i milost vjemicima..." (Isra', 82). Kur'an je, prema tome, lijek za srca od bolesti neznanja, sumnje i !ubhe. Uzvišeni nije spusrio ništa što djelotvornije liječi i uspješo ije uklanja bolesti od Kur'ana. U dva Sahiha se navodi haclis Ebu Se'ida: ''jedna grupa as­ haba Poslanika #ije bila na putu. Naišli m na jedno arapsko pleme i tmiili da ib ugoste, ali ovi odbiše da im pruže gostop1·imstvo. Ubrzo zatim poglavara tog plemena ujede zmija. Na svaki način su mu po­ ktlfavali pomoći, ali im ništa nije uspjevalo. Neki od njih rekoše: 'Upitajmo one ljude što su tražili da ih ugostimo, mo:lda nam oni mogu pomoći.' Dođoše do njih i upitaše ih: '0 , narode, našeg pogla­ vara je ujela zmija! Pokušavali smo 11111 na svaki na.čin pomoći, ali 11am ništa nije pomoglo. Zna li 11eko od vas kako da mu pomogne­ mo?' jedan reče: 'Da, tako mi Al/aiJa, jet znam učiti rukjtt 1• Ali, rako mi A/laba, mi smo tražili da nas ~tgostitc, ali vi ste to odbili. Neću mu učiti rukj~t sve dok nam nešto ne date'. Dogovoriše se da to bude stado ovaca. Potom on poče pljuckati i učiti (~,;j, .;.; :fi J.:..;Jt) ­ 1

Liječenje učenjem

Kur'aM.

20

Ibn Qajjjm ei-DfBWZIJIB

"Hvala Allahu, Gospodam svjetova"'. Ovaj kao da se odriješio od užeta. Poče hodati bez ikakvih smetnji. Tada im dadoše platu oko koje Stl se dogovorili. Neko od njih reče: 'Podijelimo (ovo stado)!' 'Nemojte, rekofe ostali, dok ne dademo Poslaniku li i spomenemo mu ovo što se desilo. On će nam kazati šta da radimo'. Otidoše Boži­ jem Poslaniku ;Ji i sve mu ispričaše. On reče: 'Otkud znate da je to mkja?', pa 11ast.avi: 'Podijelite to što ste dobili i dajte meni jedan dio', nakon čega se nasmija".1 Ovaj lijek je, kao što smo vidjeli, uticao na bolest i uklonio je kao da je nikada nije bilo. Ovo je najlakši i naj­ jednostavniji način l iječenja. K.1.da bi se s ura El-Fati ha na pravi na­ čin koristila u liječenju, vidjeli bismo nevjerovarne rezu ltate. Mene je rokom boravka u Mekki dug period mučila bolest koju nijedan doktor nije mogao izliječiti. Kada sam počeo sam sebe liječiti Fati­ horn, uočio sam nevjerovatne rezultate. To sam preporučivao sva­ kome ko se žal i na bolove i većina njih se za kratko vrijeme liječila. Medutim, moramo vodiri računa o jednoj stvari, a ta je da ove dove i ajeti kojima se vrši liječenje i rukja, uprkos rome što same po sebi liječe, zalnijevaju dobru prijemčivost kod pacijenta i čvrstu vo lju kod liječnika. Kada rezultati liječenja izostanu, to je znak da učač nije b io dovoljno u tjecajan, da je pacijent imun na učenje ili da neki faktor sprječava djelovanje lijeka. To sc dešava i sa običnim lij ekovima. Lij ek nekada ne djeluj e uslijed odbijanja ri­ jela pacijenta da primi ru materiju, a nekada uslijed s nažnog fakto­ ra koji sprj ečava djelovanje. Djelotvornost od redenog lijeka zavisi od stepena prihvaćanja samog rog lijeka od strane tijela. To se de­ ~ava i sa srcem kada potpuno primi rukju i učenje Kur'ana, od stra­ ne liječnika s nažne volje koji čvrsto namjerava da ukloni bolesr.

1

2

Tj. Fatihu. Ova sura nosi i slijedeća imena: Fatiha (pristup) Knjige, Hamd (zahvala, Elham), Elhamdu lillahi Rabbi-1-"alcmin, Ruqje, Maj­ ka (glava) Knjige, itd ... -Prim. ur. Buhari: Knjiga o iznajmljivanju, br. 2276, a drugim riječima u Knjizi o medicini, br. 5736, 573 7; Muslim: Knjiga o miru, br. 2201.

Bolest lliJek

21

~ DOVA UKlANJA NEDAĆE Isti slučaj je i sa dovom; to je najbolji način za uklanjanje nedaća i ostvarivanje ciljeva. Nekada rezultati dove izostaju, i to iz više razloga: zbog slabosti o noga ko čini dovu; zbog toga što Allah iz odredenog razloga ne odobrava da se ta želja ostvari; zbog sla­ bosti srca i nedostatka ko ncentracije u vrijeme dove, kada ono liči na hbbav luk i7. kojeg mijelaSiabo leti; ili zbog neke druge prep­ reke - zabranj ene hrane, naslaga' grijeha na s rcu; utapanja u ne­ marnosti, zaborav i besposlice. O ovome govori had is koj i Hak.im bilježi u svom Mustedreku, a Ebu Hurejre prenos i od Božijeg Poslanika ~ koji kaže: "Činite dovu Allahu uvjereni da će ona biti primljena i znajte da Allah ne pn"hvata dovu od nemarnog i nesmot­ rmog srca".l Dova je ovdje uspješan lijek za uklanjanje bolesti. Nemarnost srca prema Allahu anulira njeno djelovanje. Isto tako, zabranjena hrana anulira ovo djelovanje. Božiji Poslanik ~ kaže:

"0, ljudi, znajte da je Allah lijep i da prihvata samo lijepo. On je na­ redio vžemicima ono što je naredio poslanicima: ~ 1_,l5- J:...:H ~[ ~) (~ ~Jj ·. :; (._, .)i ~e., I.,.C(, ~~ - "0, posla11ici, dozvoljetzim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!" (El-Mtt'mirmn, 51); (~j~ t:. ,:.4 01 i_,lS i;.r ~,J1 ~[ ~) ­ O, vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili... (El­ 1

jedan učenjak je o naslagama grijeha rekao da je to činjenje grijeha preko grijeha, tako da srce oslijepi i umre. O tome govori hadis Ebu Hurejrea u kojem Boži ji Poslanik ;fi kaže: "Kada čovjek počini grijeh, na njegovom srcu se pojavi crna tačka. Ako se okane toga i pokaje, sr­ ce će mu se očistiti. Ali, ako ustraje u činjenju grijeha, tc eme tačke će se ~~nožiti ta~o d~ će m~ ~ij~l_o s;~e prekrW. ""!:o je. n.a~ljl~ na srcu..o koJOJ se govo n u aJetu: (..,~ l_,;lS Lo ~_,J.; ._p ~~J J< ')IS) - •A rnJe tako! Ono ~to su radili prekrilo je src:i njihova ..." (EI-Mutaffjfun, 14.) Hadis bilježi Tirmizi, br. 3334, kao hascn. V.: Sahih ci-Džami',

2

Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3479; Hakim: Knjiga o dovi i..., br. 1817. Ovo je hascn hadi s.

br. 1670.

Ibn QaJJJm ei-Dlewzllle

22

Beqare, 1n). Zatim je spomenuo raščr
l

DOVA JE NAJDJELOTVORNUILIJEK

Dova je najbolji lijek. Ona uklanja, liječi i suzbija nevolje. Sprječava pojavu problema, uklanja ih i olakšava kada se već dese. Ona je oružje vjernika, kao ho Hakim u svome Mustedreku pre­ nosi od 'Alije b. Ebi Taliba ~ da je Božiji Poslanik~ rekao: "Dova je oružje vjernika, okosnica vjere i svjetlo nebesa i Zemlje". 2

Odnos snaga dove i nevolja (iskušenja) Ovaj odnos ima tri mogućnos ti: l. da dova bude jača od nevolje i da je odbije. 2. da bude slabija od nevolje uslijed čega će nevolja ojačati i pot­ puno savladati čovjeka. Medutim, ova dova ponekad može ub­ lažiti nevolje iako je sama po sebi slaba. 3. da borba između nj ih bude neriješena. Hakim u svome Muste­ clre ku navodi had is 'Ai§e koja prenosi da je Božiji Poslanik !ji 1

2

Muslim: Knj iga o zekjatu, br. 1051; T irmizi, Knjiga o tumačenju Kur'ana, br. 2989. Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. 1812. Ovo je apokrifan had is (v.: Silsi­ lc cl-chadis ed-da'ife, br. 179.

Bolest lUJak

23

rekao: "Ne može se opreznošću spriječiti 0110 što je sudeuo. Dova

pomaže

onome što se dogodilo i 11 onome fco se nije dogodilo. nekada dode, a.dova je dočeka i ulwaci se s njom ukoštac do Sud1zjeg dana". Na ovo ukazuje i badis koji Ibn 'Ume~· prenosi od Poslanika ;If "Dova pomaže kod stvari koje se 11iS11 desile, ili koje s11 se desile. Zato, Allahovi robovi, čest br1dite " dovi". 1 Sev­ ban prenosi badis 11 kome Božiji Poslanik ;Ji kate: "Kader ne mo­ že promijeniti ništa osim dove. Život može produžiti samo dob­ ročinstvo. Čovjek može izgubiti nafaku (1·izk) zbog grijehtl koje :t' '" ., po.tm .· 11

Nesreća

Upornost u dovi Jedan od najboljih lij ekova je upornos t u dovi. fb n Madže u svojim Sunenima bilježi hadis Ebu Hurejrea da je Božiji Poslanik ~ rekao: "Ko ne moli Allaha, On je ljut na njega->. Mustedrek na­ vodi hadis Enesa koji glasi: "Nemojte posustajati 11 dovi. Od toga niko nije propao"'. Evza'i putem Zuhrija navod i hadis 'A iše (radijal­ lahu 'anha) da je Božiji P oslanik :!ii rekao: "Allah zaista voli uporne 11 dovi"'. U !mam-i Ahmedovoj knjizi Zuhd se navodi Qa tadeova predaja da je Mcverreq rekao: "Meni vjernik liči na bro dolo mnika koji se drži za parče drveta i moli: 'Gospodaru moj, Gospodaru moj', u nadi da će ga Uzvišeni Allah spas iti".

Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. l SIS. H adis je hasen. V.: Sahih el­ džami', br. 3409. ' Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. 1814; Ibn Madž.c: Knjiga o isku~enji­ ma, br. 4022. Hadis je hasen, osim dijela: "Čovjek može .. ." (V.: Alba­ ni: Es-Silsilc es-sahiha, br. 154 i Tahridž Tah:wijinc Aqide, br. 92, Miškatu-1-mcsabih, br. 4925.) > Ibn Mndžc: Knjiga o dovi, br. 1814. • Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. 1818. Ovo je veoma slab hadis. (V.: Silsile cl-chad is cd-da'ife, br. 843.) l Had is nwodi 'Uqaj li u kn jizi Du'afa', br. 467. Ovo je lažan hadis. (V.: Silsile cl-chadis cd-da'ife, br. 637.)

1

24

Ibn QaJJim ei-DžewziJJe Prepreke dovi

Jedna od stvari koje negativno utiču na realizaciju dove jes­ te nestrpljivost čovjeka u očekivanju uslišenja, tako da on izgubi nadu i prestane se mol iti. Ovo je nalik na čovjeka koji posije bi ljku ili zasadi d rvo. O n to njeguje i zalijeva, ali, pošto ono sporo raste i razvija se, on gubi strpljenje i ostavlja ga. Buhari bi lježi hadis Ehu Hurejrea da je Božiji Poslanik~ rekao: "Dova će vam biti primlje­ na, ukoliko ne prenaglite i kažete: 'ja sam molio, ali mi nije usli!ano'"'. Muslim u svom Sahihu bilježi njegov hadis: "ĆovjekJt će

dova biti uslišana ukoliko ne traži ne!to zabranjeno, kidanje rodbin­ skih veza i ako ne prenagljuje". Ashabi upita!e: "Kako se može pre­ nagliti n dovi, Božiji Poslaniče?" "Prenagljenost je kada čovjek kaže: 'Molio sam se i molio, ali nije bilo rezultata', pa se nakon toga okane dove i izgubi nadtt". 2 Ahmed u svome Musnedu bilj eži bad is Enesa da je Božiji Pos lanik :lli rekao: "Vjernik će biti dobro sve dok ne pre­ nag/t'. "Kako može prenagliti, Božiji Poslanite?", upita!e ashabi. •Prenaglit će ako kaže: 'Cinio sam dovu i molio se, ali mi nije , usli!ana"'.1 Vrijeme kada se dove primaju Stvari racli kojih dova, uz Božiju pomoć, biva primljena: prisustvo srca (prisebnost) pri učenju;

potpuna koncentracija na ono što se traži;

učenje u jednom od šest vremena kada se dove primaju

(posljednja trećina noči; prilikom učenja ezana; između

1

2

'

Bu bari: Knjiga o dovama, br. 6340; Muslim: Knjiga o zikru i dovama, br. 2735. Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br. 2735. Ahmed: Musned, br. 12596, 12786. U senedu ovog hadisa se nalazi Ebu HiJa! er-Rasibi koji je pouzdan (siqa), mada je ulema podvojena o tom pitanju. Ostali prenosioci Ahmedovog i Ebu j a'linog rivajeta su zastupljeni u Sahihu. Isto tako, slične predaje postoje u dva Sahiha.

Bolest lilJall

...--

25

ezana i ikameta; iza dnevnih namaza; prilikom uspinjanja

imama na minber pred džumu namaz pa dok se ne završi s

klanjanjem i posljednji momenti iza ikindije - nama:~.a rog

dana);

skrušenost u srcu;

poniznost pred G ospodarem, blagost, strahopoštovanje;

kada se vjernik okrene prema Kibli;

dizanje ruku Allahu;

počinjanje sa hamdom- hvalom i zahvalom Allahu;

salavat (blagoslov) na Muhammcda, Njegovog roba i Pos­

lanika ilJi;

prije same :/.elje se treba pokajati i tražiti oprost, a potom

se obratiti Allahu;

dovu treba uporno i neumorno u č i ti, na lijep i laskav način; ob raćati se s nadom i strahom; pozivati sc na Njegova uzvišena imena i sifa tc (atribute); prije dove mi lostinju udijeliti; truditi se da se uče dove za koje je Poslanik ~ rekao da će biti primljene i koje sadrže najveće Allahovo ime. Ove dove su sadržane u hadiskim zbirkama, a navest ćemo

neke:

U Sunenima i Ibn H ibbanovom Sahiliu se navodi hadis 'Abdullaha b. Burejdea koji preko svoga oca prenosi da je Božiji Poslanik~ čuo jednog čovjeka kako govori: "Gospo­

dam moj, ja zaista svjedočim da si Ti (jedi11i) Bog osim koga dmgog Boga nema; jedan, Koji je utočiste svemu, Koji nije rodio i roden nije i Kome ništa ravno nije", pa reče: "Ovaj čovjek je započeo dovu imenom zbog kojeg se ielje ost:uamjre i dove primaju". U jednoj verziji se kaže: "Započeo si dovu najvećim Allahovim imenom". 1 1

Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1493; Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3475; Ibn Madže: Knjiga o dovi, br. 3857; Abmed: Musncd, br. 22443, 22456, 22532. Ovaj hadis je sahih. (V.: Sahih Suneni-r­ Tirmjzi, br. 2763.)

26

Ibn QaJJim ei-Dfewzme U Sunenima i kod Ibn Hibbana nalazimo hadis Enesa b. Malika kako je jedne prilike sjedio sa Poslanikom :\t u bli­ zini čovj eka koji je klanjao. Nakon namaza, taj čovjek poče učiti dovu: "G ospodaru moj, Tebi p ripada sva hvala! Nema Boga osim Tebe! T i se o svemu brine!; stvorio si nebesa i Zemlju, Uzvišeni i Plemeniti Gospodaru, upravitelju svega postojećeg . .. " N a to Boži ji Poslanik :iJIS reče: "Ovaj đovjek se

Allahu obratio Njegovim velikim imenom zbog kojeg se želje owvamju i dove primaju". 1 Ova dva hadisa Ah med prenosi u njegovo m Musnedu. Tirmizi u svome Ožami'u biljd i badis Esme, kćerke Jezi­ da, da je Poslanik ~ rekao: "AIIahO'"va najveća imena se nala­ ze u ajetima: (~:,11 ~)i -;,. ~~ :.it ~ ~j ji ~r,) - 'A vaš

Bog - jedan je Bog! Nema Boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!'; ((_;iii :;.it-;.~~ ;JI~ jj! • (1) - 'Elif- lam- mim. Allah je- /tema Boga osim Njega - Ziv 1 i Vječni!' (A li 7m­ ran, 1, 2)"2• T innizi tvrcli da je ovo vjerodostojan haclis. Ahmedov Musned i Hakimov Mustcdrek navo de haclis Ebu Hurejrea, Enesa b. Mali ka i Rebi'a b. 'Amira u kojem Poslanik ~ kaže: "Ne razdvajajte se od riječi: 'fa ze-1-dželali ve-l-ikram' (Veličanst"veni i Plemeniti /Allalm/). 3 _.. Tirmizi u svom Džami'u prenosi badis Ebu Hurcjrea da je Poslanik ;Iii "u teškim trenucima podizao glavu prema nebt~, a

1

N csai: Knjig:t o sehvu (zaboravu), br. 1300; Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1495; Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3544; Ahmed: Mus­ ncd, br. 13 158. Ovaj had is je sahih (11.: Sahlh Suneni-t-Tirrnizi, br. 2763.) ' Tinnizi: Knjiga o dovarna, br. 3478; Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1496; Ibn Madk Knjig,, o dovi, br. 3855. I-ladis je sahih. (11.: Sa­ hi h Suneni-t-Tirmizi, br. 2764.) ' Tirrnizi: Knji ga o dovama, br. 3524, 3525 putem Enesa; zatim Ah­ med: Musned, br. 171 43; I-lakim: Knjiga o dovi ..., br. 1836 putem Rebi'a. Hadis je sahih. (V.: Es-Silsilc es-sahiha, br. 1536.)

Bolest i liiek

27

k,ada bi učio dCYvu, govorio bi: 'Ja Hajfu, ja Qajjumu!' (0, Z ivi, o, Vječni)". ' Ista zbirka bilježi hadis Enesa b. Malika da je Boži ji Pos la­ nik ~ rekao: "All<:~.hova najveća imena se nal.aze 1t tri ku1·'anske sure: El-Beqare, Ali 'Irnran i Ta ha"2• Qasim zatim reče: "Tražili smo ovaj ajet, pa nađosmo da je w : ~~ ) J (

~·.

3

r;.
~

Tirmizi u Džami'u i Hakim u Mustedreku bilježe hadis Sa'd b. Ebi Veqqasa koji prenosi da je Poslanik ;i_rekao: "Dova Zenmma koju je učio u utrobi kita je bila: ~r ~~ j1 ~) (~UJI;;". :.:.:5 J! .!!;~ - 'Nema Boga, osim Tebe, b&ai}en neka si! A ja· sam se zaista ogriješio prema sebi!' (El­ En bija', 87). Kad god musliman prouči ovu dovu, Allah $ će mu to što traži omogućiti". • Tirmizi kaže da je ovo sa!Uh hadis. Hakim u Mustedreku takoder bilježi Sa'dov hadis da je Posl anik ~ rekao: "Hoćete li da vam kazem. dovu kojom Al­ lah ~ uklanja nedać~ od vjernika? To je Zemumova dova". s

U istoj knjizi se navodi hadis kako je ovaj ravija čuo Posla­ nika ;!ii kako govori: "Hoćete li da vam kažem koje je najveće Allahovo ime? funusova dova". Neki čovjek upita: "Boziji Posl.aniče, je li to isključivo Junwo·va dova?" "Zar nisi čuo Allahove riječi: (0so}.il ~ đ/~:; ~~ ~ :(~::, ~ (:,.'·.u) ­ "Odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike" (El-Enbija', 88). Kada mttsliman u bolesti ovu do­

1

Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3436. Ovo je veoma slab hadis (V.: Da'if Sunen Et-'I'i.rmizi, br. 679.) 2 [bn Madže: Sunen, br. 3856, Hakim: Mustedrek: Knj iga o dovama, br. 1861. Hadis je hasen. (V.: Es-Silsile es-sah iha, br. 746.) Zi vi i Vječni. • Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3505; Hakim: Knjiga o dovi ..., br. 1862. Hadis je sahih. (V.: Sahih Sunen Et-T irmizi, br. 2785.) 5 Hakim: Kl1jiga o dovi ..., br. 1864. V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 1744.

Ibn QaJIIm ei-Diewzllie

28

vu četrdeset puta p1·ouči, pa t4mre, imat će nagradt~ šehida. A ako ozdravi, grijesi će mubiti izbrisani". 1 Dva Sabiha bilježe hadis Ibn 'Abbasa da je Božiji Poslanik

;i u teškim situacijama govorio: "Nema dmgog Boga osim

Allaha, Uzvišenog, Blagog! Nema drugog Boga osim Allaha,

Gospodm·a ~tzvišenog 'Arša! Nemtl dmgog Boga osim Allaha,

Gospodara zemlje i plemenitog 'Arša".2

Ahmedov Musned bilježi hadis 'Alije b. Ebi Taliba: "Božiji

Poslanik ;Jfme je naučio da 14 teškim situacijama izgovaram:

"Nema drugog Boga osim Allaha, Blagog, Plemenitog! Hva­ ljen neka je i ttzvišen Allah, Gospodar 'Arša uzvišenog! Hva­ la Allahu, Gospodam svjetova/"3

U Musnedu se također navodi hadis Ibn Mes'uda u kome Božiji Poslanik ii kaže: "Kada vas obuzme briga i tuga, pa proučite

dovu: 'Gospodaru, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roba i Tvoje ropkinje. Moj život je t~ Tvojoj ruci; Tvoj md je za mene pravedan- molim te, Allahu, svakim Tvojim imenom kojim Si Sebe nazvao, kojem Si nekog Svog mba nac~tčio, tt Svojoj Knjizi objavio ili nedokučivim ostavio- da Kur'anom obraduješ moje srce, osvijetliš mi srce, otkloniš mi brigu i raz­ biješ t~tgu' - Allah će otkloniti tu brigtt i tugu te će na to mjesto staviti radost". "Božji Poslaniče - upitaše - treba li da

1

2

J

Rakim: Knjiga o dovi ..., br. 1865. Sened ovog hadisa je slab zbog 'Amra b. Bekt· b. Temirn es-Seksekija za koga Hafiz ibn Hadžer u Taqribu kaže da se njegove predaje ne prihvataju (br. 4993). Buhari: Knjiga o devama, br. 6346; Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br. 2730. Ova dova na arapskom glas.i: ..:..1_,\......JI '-:'J ..01 ')l! .J) ')l ·rJWIJ-.rJI '-:'J .&1 't) .J! 't ·~l rJWI.&I ')l) .J! ')l . ·!'"lfll J:rll '-:'J uP~~~ '-:'.>J Ahmed: Musned, br. 703; H akim: Mustedrek, KnJ•ga o dovt. .., br. 1873. Sened ovog hadisa je sahih. r:y. Musned u izdanju Ahmed Šaki­ ra, br. 701.) Ova dova na arapskom glasi: '-:'J ..O J..J.IJ .rJWI _;.J...Jl '-:'J "'l .!lJ,;J ..01 .JI...,- .!'"!fll ~l ..01 ')l! .J! ')l ..:..:,IWI

Bolest1lllek nattčimo tu

29

dovu?" "Svakako - odgovori - svima koji su čuli da je nauče". 1

preporučujem

Ibn Mes'ud kaže da je svaki poslanik u teškim trenucima pribjegavao tesbihu (vel ičanju Uzvišenog Allaha). Ibn Ebi-d-Dunja u knjizi Primljene dove prenosi od Ha­ sana priču o jednom ashabu ensarij?, Ebu Mu'allequ. "To je b io poznati trgovac. T rgovao je uz pomoć svog i tuđeg imetka. Bio je pobožan i pošten. Dok je jednom putovao, pred njega izađe razbojnik opasan oruJje m i reče mu: 'Daj mi sve što imaš, a onda ću te ubiti!' 'Sta želiš postići time što ćeš me ubiti? - upita ga 011. - Uzmi moj imetak i pusti me da idem'. 'Tvoj imetak ću uzeti, ali želim i da te ubijem', reče mu razbojnik. 'Ako već ro želiš - reče ovaj pobožnjak, dozvoli mi da klanjam četiri rekjara.' 'Klanjaj to šro želiš', reče mu. Pobožnjak uze abdest i obavi četiri rekjata nama­ za. Na posljednjoj sedždi je proučio dovu: 'Dragi Allahu, Vladaru 'Arša uzvišenog, o, Ti koji radiš ono š to želiš, ob­ raćam Ti se radi Tvoje neizmjerne moći, neprikosnovene vlasti i svjetla koje je ispunilo sve kutke Tvoga 'Arša, da me sačuvaš zla ovog razbojnika. O, Ti koji daješ pomoć, po­ mozi mi (tri puta)'. U tom trenu tku se pojavi konjanik sa ispruženim kopljem. Kada ga ugleda, razbojnik krenu ka njemu, ali ga konjanik probode i usmrti. Zatim dođe do Ebu Mu'alleqa i reče mu: 'Ustani!' 'Ko si ti, nemao ja oca i majku? Allah te je poslao da me spasiš.' 'Ja sam melek sa če­ tvrtog neba. Kada si učio d ovu, začulo se zveketanje nebe­ skih vrata. Kada si proučio drugu dovu, začulo se blupanje vrata . Kada si treću dovu proučio, rekoše mi da je (Allahov rob, vjernik) u nevolji. Z amolio sam Allaha da mi dozvoli da ubijem ovog razbojn ika"'. Hasan zatim reče: "Ko uzme

1

1

Ahmed: Musned, b(. 3704, 4306; H akim: Mustedrck, Knjiga o do­

vi... , br. 1877. Ovo je sahib badis. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 199.)

Medinelija koji su prihvatili muhadžire - iseljenike iz Mekke. - Prim.

p rev.

Ibn Qallim ei·DžeWZiJJe

30

abdest, zatim klanja četiri rekjata namaza i prouči ovu do­ vu, Allah ~ će mu us li~ati molbu bio on u nevolji ili ne".

Okolnosti dove Čes-to vidimo ljude kako uče dove koje im ubrzo budu usli­ šane. Uzrok rome može biti nevolja koja je pratila dovu; smjernost onoga ko je uči; dobro djelo koje joj je prethodilo i zbog kojeg mu je Allah zahvalan; obraćanje u trenutku kada se dova prima, itd. Vidjevši kako je određena dova primljena, nekima se čini da tajna leži samo u određenim riječima ne vodeći računa o okol nostima koje su pratile tu dovu. Ovo možemo uporediti sa uzimanjem lije­ ka u propisano vrijeme, ~to postiže efekt. Neko može pom isliti da je dovoljno uzeti lijek i sve če biti uredu. To je gre~ka koju dosta ljudi čini. Nekada se čovjek u nevolji smjerno moli kod nečijeg mezara i to mu bude uslišane, a ljudi pomisle da je razlog uslišen ja taj mezar ne znajući da je razlog, ustvari, nevolja i iskreno obraća­ nje A llahu. A kada se sve tO uči ni u jednoj od Allahovih kuća, Njegovo zadovoljstvo je, svakako, veće.

Elementi primljene dove Dove i molbe su poput oružja. Ubojitost oružja zavisi od ratnika, a ne isključivo od oštrine. Kada je oružje ispravno i bez ma hana, kada je onaj ko ga koristi vješt i jak, a odbrana slaba, protivnik će sigurno pretrpjeti štetu. Kada izostane jedan od ovih elemenata, djelovanje se gubi. Znači, ako je upućivač dove po sebi loš, ako se nije koncentrisao srcem i jezikom na dovu, ili postoji neka druga prepreka za uslišenje, rezultat dove će izostati. um ijeća

Dova i kader Ovdje nailazimo na jedno poznato pitanje: Ako je stvar zn koju se čini dova bila predodređena, ona bi se desila molio se čov­ jek za nju ili ne, a ako nije bila predodrcđen a, ne bi se dogodila bez obzi ra da li je neko činio dovu za nju ili nije. Jedna grupa ljudi je pomislila da je ovo pitanje opravdano

Bolesti liJek

31

pa su ostavili dovu smat rajući da nema koristi od nje. Oni su - po­ red očitog neznanja i stranputice - kontradiktorni. Kada bi ovo pravilo bilo ispravno, svi uzroci bi bili ništavni. Njima možemo reći:

Sitost i napojenost su ti predodredeni i, prema tome, to se

mora desiti jeo ri ili ne. A da ti nisu predodredeni, ne bi se

desili bez obzira na to da li si jeo ili ne.

Ako ti je bilo suđeno da imaš dijete, to bi se dogodilo spa­

vao ti sa ženom ili robinjom ili ne. A ako ti to 11ijc suđeno,

onda nema potrebe za že nidbom. Kakav je ovo apsurd!!!

Zar ovako neJto može reći pametno ljudsko biće? Čak i ne­ razumne životinje izvršavaju stvari od kojih im zavisi opstanak i život. I životinje su razumnije od ovakvih ljudi koji su poput stoke ili su u još većoj zabludi.

Neki su pokušali da budu pametniji pa su rekli: Zani manje dovom je samo jedna vrsta ibadcta zbog kojeg Allah nagrađuje onog ko čini dovu koja, ustvari, nema pravog uticaja na željenu stvar. Kod ovog pametnjakovića nema razlike izmedu činjenja do­ ve i ustezanja od nje srcem i jezikom. U oba slučaja se želja ispu­ njava. Rezultat dove je kod njih kao rezultat šutanja, bez razlike. Druga grupa, očigledno pametnija od ove, smatra da je dova znak koji je Allah postavio ljudima kao pokazatelj da je do­ va primljena. Tako se može reći da je crni hladan oblak u zimskom dobu siguran znak da pada kiša. Oni smatraju da poswji slična ko­ relacija između dobrih djela i nagrada; nevjerovanja i nedjela, sa jedne strane, i kazne, sa druge strane. To su samo pokazatelji nag­ rade ili kazne, a ne njihovi uzroci. Tako, po njima, lomljenje nije uzrok prijelomu, vatra požaru, sm rtni udarac smrti... Ovo nipošto nisu uzroci i nemaju nikakve veze sa posljedicama. Tu se radi samo o slučajnom spoju, a ne o uzročnim vezama. Ova shvaćanja su op­ rečna prirodnom i logičkom poretku činjenica. Suprotna su shva­ ćanjima zdravih i pametnih ljudi; štaviše, njima ih samo mogu na­ sm•JatJ. običan

Istina leži u

trećoj

stvari koju onaj koj i postavlja pitanje nije

32

Ibn Qalllm ei.IJleWZIJJe

spomenu o, a to je da se sudb ina odvija zbog nekih uzroka, a jedan od tih uzroka je dova. Rezu ltat dove nije nastao sam po sebi već zahvaljujući njoj. Kada čovje k učini dovu, rezultat se dogodi, a ka­ da ne preduzme taj korak, nema ni rezultata. Na ovaj način su si­ tost i napojenost uvjetovani jelom i pićem, a rođenje djeteta in­ timnim odnosom izmedu supružnika. Tako je i sijanje uzrok rasta :i. ita; klanje uzrok smrti životinje. .. Dobra djela su uzrok ulaska u Džennet, a loša uzrok ulaska u Džehennem. Ovakva podjela je is­ pravna. Na to onaj koji pita nije bio upućen niti je s time bio upo­ znat. Prema tome, dova je veoma značajan uzrok. Ako znamo da je događanje onog za što se čovjek moli vezano za dovu, ne može se reći da nema koristi od dove, kao što sc ne može reći da nema koristi od jela, pića i ostalih aktivnosti i pokreta. Ništa nije djelot­ vornije od dove i nema efikasnijeg načina za postizanje cilja. Ashabi su najbolje od cijelog ummeta poznavali Allaha i Njegovog Poslanika i bili su najupućeniji u vjeru . Zbog toga su se najviše pridržavali ovog uz roka i poštOvali nj egova pravila. 'Umer, 4;;., j e u dovi tražio pomoć protiv neprijatelja. To je bio njegov naj­ jači adut. Svojim vojnicima je govorio: "Vi ne pobjeđujete zbog brojnosti već zahvaljujući pomoći s neba". Jednom prilikom je re­ kao: "Mene ne brine da li će mi dova biti primljena već me brine sama dova. Kada sam nadahnut dobrom dovom, uslišenje dolazi sa njom". Jedan pjesnik je ovu misao uvrstio u stihove:


Bolest lll)ek

33

Njemu. A nema veće blagodati od Njegovog zadovoljstva, kao što nema većeg nedjela od izazivanja Njegove srdžbe. Imam Ahmed u knjizi Zubd navodi predaju: "ja sam Allah, nema drugog Boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem be1·ićet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a Moja srdžba dostiže sedmo dijete". Logika, tradicija, priroda i iskustvo raznih naroda i vjera nam govori da su približavanje Gospodaru svjetova, stremljenje Njegovom zadovoljstvu, dobročinstvo i ljubaznost prema Njego­ vim stvorenjima- uzroci svakog dobra, a da suprotni postupci pri­ zivaju svako zlo i nedaću. N išta ne može privući Allahove blagoda­ ti i odagnati znakove Njegove srdžbe kao dobročinstvo, približa­ vanje Allahu i lijepo postupanje s Njegovim stvorenjima. Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi izmedu sricanja dobara i do­ življavanja radosti na ovom i budućem svijetu stavlja uzročno­ posljcdičnu vezu. Ovakvih primjera u Kur'anu imamo oko hiljadu. U nelcim slučajevima se univerzalna činjenica i vjers ka od­ redba veže za sebi odgovarajući rezultat i osobinu:

~~~i:;1 i)j~ di t;. i_; l! y. ip. ~~ "I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivala, Mi smo im rekli: 'Postanite majmtmi prczrem!"' (El-E'raf, 166);

~,:

r:(; r-:1 ~.,L'~'

"A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ib kamismo" ( Zub­ mJ, 55); • ... . , ~...

1~ l
'.

•

J

J

~

•

"KradljivCJt i kradljivici odsijecite 'rttke njihove" (El-Ma'ida, 38). ..

...• .;

~LA.II_,

,

•'

.. ,

•

_, ..

•

'

... ,

':?L....:...Jll_, ~}-liJ ':?~1_, .:;.,!

•

#

~

lr..

H.J!y

w

..:..oi' ~ L~...JI'_,_..:..oli~WI-'~' ~ -~G...X J . ,:. o GWI' - ~L;,... -'d-~ - J

s-'til-;,

-=il.J~l-;,

~\j~l;

;ti-lJ0:;

;lit.J

..::..oL..fulil · ' ' J_,...... ' !~ ~ 1"L.:it'., ..:..ot""WI' ~ ·W t'., - .,' r-P." , '<:., ~

Ibn Qalilm el-Dlewzmo

34

H-.;--o/V' .:. r---i-:&1 ~f..:X
l'.r':" • .J

~~

"Mttslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjer­ nicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim žena­ ma, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i str­ pljivim muškarcima i st:rpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekjat i ženama koje dijele zekjat i muškarci­ ma koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spo­ minJu Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio" (El-Ahzab, 35). U nekim slučajevima ove srvari su stavljaju u uzročno- " vezu, kao što vidimo u ajetima:

posljedičnu

: <::<. ·:e- l;L; •· ~ <:1 ~ .&ll ·-- 01 ~l:<::t:.:.;:. ' - r- ~.J -"r·v ·· .7""' • "

-

.J ....

!!,. •

,

,

}

J~

"...

•

~...

....,

". . .ako se budete Allaha bojali, On će vam sposob­ nost darovati pa ćete Istinu od neistine moći rastavi­ ti i preko mžnih postupaka vašib će prijeći i op1·osti­ ti vam" (El-Enfal, 29).

-'ij:Jj .e; r ' ('i·~ .
nom pojili. .. " (El-Diimz, 16) .

.J.t-~'Y.:}-i ~L.S) i.;_;i:;;~, i_;u1:; i;u

<>}--i1

. ~.:r-:'ul "Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali l ze­ kjat davali, braća su vam po vjeri". (Et-Tevba, 11). U nekim slučajevima se ovim vjerskim činjenicama združu­ je čestica la:m (-!) koja služi za objašnjenje:

Bolest l liJek

35

"'..... H .r-~.Er .,;d1 '"Dl. "1:: . >~::f'-111 . .rJ ~J-- )J'. _"

"Da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili"' (Sad, 29).

~j~) 0~:; '-"'~'J_;

.,w i_,..J)j, ~~·-· ~.

"...da budete svjedoci protiv ostali/, ljudi, i da pos­ lanik bude protiv vas svjedok" (El-Beqare, 143).

Nekada ih nalazimo uz česticu "kej" sao kao i prethodna čestica:

(j) koja

ima isti smi­

"'. ~· ••t:J\11 ~ " ll ~ 0 ~-'J . <}. "'::r--:: <.P.-! J ~ <.S'"

"...da ne bi prelazi/o iz mlw šib .. ." (El-Hašr, 7).

Ncbda ih praci

lt

ruke bogataša va­

uzročna čestica "ba'"

(...,):

~~~1 ~~~.!lJ~t "Zbog djela rukzt vašib!" (AN 'lmra11, 182);

"'0 <~ iy ~lS t•.:l.. "1:: J.r-~c:Y

"...zato ŠtO Sll nevjcmici bi/i" amws, 4);

'

"'0 , <:i ~lS l~c:Y '.:l. "1:: ~y

"...zbog onoga što srt zaradili'' (En'am, 129; El-E'r~f, 96; Et- T evba, 82, 95; ]unus, 8; Hidžr, 84);

0

"'-~l..:..t."L '~<~i ~IS ··•L.w~),. - - . J.J"""! y ("'1" • ' " "...zato što u Al/above dokaze ne vjentjll...~' (Ali 'Imrmz, 112). 'l:

Nebda se ovo izražava kroz akuzativ (oznaku) uzroka ili svrbe koji je izražen ili skriven:

j

j

;.:>f .ll@! 11~0~_;i~yL.;1;1:;~)1 ·tl " ,. .,,... '

~lS~ l l t:J>I:i;.~;s.ci t:J>I:i;.!

36

Ibn QaJIIm ei-DžeWZUJe "...onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihva­ tate kao svjedoke; ako jed11a od njih dvije zaboravi, neka je dmga podsjeti" (El-Beqare, 282);

-" ~~ ~ ' l$ If), •~C..;.il "'iYY-' ~ ~: .;f:l.. "{ ._. IlA If .. i' J-! Y "...zato da 11a Sudnjem da tm ne reknete: 'Mi o ovo­ me ništa nismo znali'" (El-E'raf, 172);

~~~,:AU. J&..:;_.~, J;f ~!i)); .Jtt "... i zato d4 ne kaže'te: 'Knjiga je objavlje1ta dvjema vjeroi~ovijestima prije nas ..." (EI-E'nam, 156)- tj. iz straba da to ne kažete.

Nekada se upotrebljava uzročna čestica "fa'": -'t.AI '-~ '

"{

.<

.>! ,

:.·T;.-· ·-
"...,l' !~·~r-r.J rr--

"...ali 11111 oni nisu povjerovali, već stt je zaklali- i Gospodar njibov ih j e zbog grijeha tljihovih uništio i do posljed11jeg ist.rijebio (Eš-Šems, 14).

~~~~ i.L:f ~l.Ctr-;.; J,?; 1~, "... i protiv poslanika Gospodara svoga stt se dizali, pa ih je On ne može biti teže kaZ11io" (El-Haqqa, 10); ...: ~ A •11 ~ l

\Sj t;P.Y.•Js::;:l.. ..,

-.:-~~.J'

" ... i njih dvojicu. su lažljivcima proglasili, pa stt zato

uništeni bifi" (El-Mu'mimm, 38).

U nekim s lučajevim a nalazimo česticu lemma (W) koja ukazuje na posljedicu:

':

~r ~ ~~:;~;,e-.,LT lc1i9 "A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo" (Zuh­ ruf, 55).

Nekada, pak, nalazimo česticu "inne" (:zaista):

~.;...l.;::i,l '''!t , . J., Z>;;~I)IS , i"""'",

Bolest lliJek

37

"Oni srt se trudili da što više dobra učine ..." (El­ Enbija', 90);

·--·<, ~tS- r-r. · ·~ 1 ). ,..

~ -·r··a-:t -,:.~. ~ r-"' r ~_,..... r_,.

.J'

"To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo" (El­ EIIbija', 77). Upotrebljava sc i čestica "lev la" ('i"J) koja služ i za pove<".i­ . . vanJe smtagrru:

.

• - J !1....J.; · .!._.15 r~ · , .
* ~-. ~_ ..: - i 1.:r-! ~ Z>u

~'l

,

'J; ~-.

li~

.­

J .,

l)T"::!

"...i da nije bio jeda11 od onih koji A/laba IJVale, si­ gumo bi ostao u utrobi 11jenoj do Da11a kad će svi biti oživljeni .. ." (Es-Saffat, 143, 144), kao i čestica "lev" (,i) koja ukazuje na uvjet: A.~.{ l''~ i~' r-r ··~f .r ·J-). "':r e ~IS:i ...,, ~t.; _,..,-Y-' t; i"...... JY

"A kada bi oni onako kako im se savjet11je postupali, bilo bi im bolje..." (En-Nisa', 66) . Sve u svemu, možemo kazati da Kur'an od početka do kraja jasno ukazuje na to da za učinje n o djelo slijedi nagrada ili kazna te da sve univerzalne odredbe i zakoni imaju svoje uzroke. Allahova Knjiga nam ukazuje i na to da događanja na ovom i budućem svije­ tu, kao i sve povoljne i nepovoljne stvari na njima zavise od uzroka i djela. Ko razmisli o ovom pitanju i pažljivo ih analizira imat će veliku korist. Neće poswpati kao oni koji se oslanjaju na sudbinu iz neznanja, nemoći, nemarnosti ili nezaintcresovanosti. Kada se oslanja, onda je nemoćan, a kada je nemoćan, onda sc os lanja. Is­ pravno je shvatio smisao vjere onaj ko na kader odgovara kaderom i ko kader mijenja kaderom. Štavi~e, čovjek samo ovako može živ­ jeti. Jer, glad, žeđ, hladnoća, strahote, neizvjesnosti i opasnosti su, ustvari, kader. Sva živa bića nastoje da ovaj kader predurutre ili spriječe kaderom. Tako će čovjek koga Allah nadahne i učini veli­ kodu~nim kader ahiretske kazne prcduprijeti kaderom pokajanja,

Ibn Qajjim ei-DiewziJie

38

imana i dobrih djela. Svjedoci smo ovosvjetskih strahota kadera, a i na budućem svijetu vladaju isti zakoni, jer je (;Qspodar jedan i mu­ d rost je jedna. Tu nema nelogičnos ti i neslaganja. O vo je jedno od značajnij ih piranja i doista je uspio onaj ko ga ispravno shvati i po­ sveti mu odgovarajuću pažnju. Međutim,

do potpune sreće i uspjeha ostaj u još dva koraka­

Prvi, poznavanje najsitnijih uzroka zla i dobra. U rome će mu pomoći ono što vidi oko sebe, iskustva kroz koja je prošao on ili neko njemu blizak te vijesti o prošlim i postojeći m narodima. Najbolji izvor ovih iskustava je razmišljanje o Kur'an u. On obiluje ­ ovim informacijama i daje nam detaljnu sliku o odnosu dobra i zla. Slijedeći izvor je sun net, prarilja Kur'ana i druga objava. Ko posveti pažnju ovim izvorima neće mu trebati ništa drugo. P reko njih se mogu upoznati izvori dobra i zla na veoma slikovit i jasan način. Ako bismo analizirali zabilješke o prošl im narodima i Alla­ hovom postupanju sa vjern icima i otpadnicima, vidjeli bism
Samoobmana o ovim uzrocima Drugi korak, treba se paziti od obmana duše kad je riječ o ovim uzrocima. To je veoma važna stvar. Šta ovo zn ači ? Čovjek zna da su grijesi i nemarnost š tetni na ovom i na budućem svijetu. Međutim, duša ga obmanjuje da se oslanja na Allahov oprost i pre­ laženje preko grijeha u nekim slučajevima; na odlaganje pokajanja i traženja oprosta za grijehe; na izvršavanje nekih po hvalnih (men­ dub) stvari; na znanje; na pozivanje na kader; na slične pojave ili na slijeđenje važnih ljud.i .. . Mnogi ljudi misle da mogu raditi šta žele i da zatim kažu:

Bolest i lijek

39

Estagfim/lah (Tražim oprost od Allaha) pa da time grijeh nestaje. jedan od ljudi koji se bavi fiqhom mi je rekao: "Ja činim svašta i zatim kažem: Subhana/lahi vebi hamdihi stotinu puta, nakon čega mi sve to bude oprošteno. Jer, Poslanik :Iii je rekao: 'Ko u jednom danu kaže: subhanallahi ve bi bamdihi stotinu puta, bit će mu iz­ brisani grijesi pa makar da su kao morska pjena"'. Jedan Mekkelija mi je rekao: "Kada učinimo grijeh, mi se okupamo, obavimo ravaf oko Ka'be i svi nam grij esi bivaju o prošteni". D rugi čovjek mi je rekao: "Vjerodostojno se pre nosi o d Poslanika ~ da je rekao: 'Kada rob počin i grijeh i kaže: Gospodam, počir1io sam grijeh - oprosti mil, Alla b ~će mu reći: Moj rob zna da ima Gospodara koji opraš­ ta grijehe i koji kažnjava radi njih. Evo, opraštam mu i neka čini što želi .. .' Ja ne sumnjam da imam Gospodara koji oprašta grijehe i koji kažnjava zbog njih..." Ova vma ljudi se tješi pozitivnim od­ redbama... Na njih se oslanja i objema rukama ih d di. Kada primi kritiku zbog svojih grijeha i pretjerivanja u tome, navede ti mnoš­ tvo dokaza o širini Allahove milosti i oprosta tc o nadi u oprost. Neznalice ovo shvaćaju na veoma čudan i zanimlji v način. Jedan kaž.e: Ćini što više griJelia. moieš

Jer znaJda đofo.ziJ PCemenitom

Ne ki od njih kažu da je nečinjenje grijeha potcjenjivanjc ši­ rine A llah ovog opros ta. Drugi idu dalje i kažu da je ostavljanje grijeha zločin prema Allahovom oprostu i njegovo nipodišravanjc. Muhammed b. Hazm kaže: "Čuo sam kako neki od ovih ljudi u dovi govori: 'Gospodaru, utječem Ti se od bezgrješnosti"'. Neki iz ove opčinjene skupine traže izgovor u teoriji o pri­ siljcnosti ljudi, te da čovjek nema izbora već da je primoran da čini grijehe. N eki se obmanjuj u teorijom murdžija po kojoj je iman ll srcu i da ll njega ne s padaju djela. Prema ovoj teo riji, iman naj većeg zločinca je jednak imanu Džibrila ili Mika'i la.

40

Ibn QatJim ei-DžeWZllle

N eki se zavaravaj u ljubavlju prema s i roma~nima, šej hovima i pobožnjacima tc posjećivanjcm njihovih grobova, učenjem dova na cim mjestima, traženjem njihovog posredovanja kod Allaha i pozivanjem na njihove zasluge i ugled kod Allaha. Ne ki se uzdaj u u svoje p retke i očeve koji imaju ugled i kod Allaha. Oni će se, kako oni vjeruju, zauzimati za njih sve dok ih ne oslobode. To vidimo u današnje vrijeme kod vladara i kraljeva. Oni opraštaju grijehe sinovima i rodbini svojih bližnjih j dragih ljudi. Kada neki od njih padn e u tešku situacij u, otac ili djed ga spasi uz pomoć ugleda koji uživa kod vladara.

značaj

Neki smatraju da Allah ~ nema po trebe z.a kažnjavanjem. Egzekucija ne uvećava Njegovu vlast, a j milost ne umanjuje od te vlas ti i tog imanja ništa. Oni kaž u: "Nama je neophodno potrebna Allahova milost! Njegovo bogatstvo je beskrajno. Čovjek koji u svom imanju ima obilnu rijeku sigurno neće odbiti žednog i iscrp­ ljenog siromaha. Allah je plemenitiji i bolji; opraštanje Mu n i~ta ne škodi, a kažnjavan je Mu ne umanjuje od onoga što posjeduje." Neki su pogrdno shvatili smisao nekih kur'anskih ajeta i Poslani kovi h hadisa i tako se pasivno nadaju oprostu... Tako su u tumačenju ajeta v?~~ :.,_~,:; (,.:Jj) - ".. .a Gospodar tvoj će tebi sig1erno dati, pa ćeš zadovoljan biti!" (Ed-Duha, 5) rekli: A llah ~ ne želi da iko iz N jegovog um meta pati u vatri.

:..

Ovo je najveća Z."lbluda i laž na Allaha i Njegovog Poslanika 3f. Božiji Poslanik :15 je zadovoljan onime čime je zadovo ljan Nje­ gov Gospodar SiS... Znamo da Pejgamber zagovara kaž njava nje na­ silnika, izgrednika, prevaranata i nepopravlj ivi h grješnika. Sačuvaj Bože da Njegov Poslanik ji želi ono .što Njegov Gospodar ~ ne želi. Neki se uzdaju u ajet: {~ :.,.:,;J.J1A 1 1~!) - "Allah će, si­ gurno, sve grijehe oprostiti" (Zmner, 53) i time pađaj u u te~ ku zab­ ludu. Širk potpada pod ovaj ajet, a on je suština i glava svih grije­ ha. Svi se slažu da se ovaj ajer o dn osi na one koji se pokaju. Ta Al­

Bolest lliJek

41

lah opraha grijehe svakom pokajniku, bez obzira koliki oni bili. Kada bi se ovaj ajet odnosio na o ne koji sc nisu pokajali, tada bi ajeti o prijetnjama izgubili svaki smisao, kao i hadisi o vjernicima koji će b iti izvedeni iz Vatre zbog šefa'ata. Sve je ovo rezultat manjkavosti znanja i ra:wrnijevanja kod ovih ljud i. Allah~ u ovim ajetima uopćeno govori, rako da nam je jasno da se oni odnose na pokajnike. Detaljnije se o tome govori u ajcru iz s ure En-Nisa: (•L:.t ~ ~; ;)_,~~~.)l-! !l;:.; <1! :~ ~ ~~ ~l) ­

Allah neće oprostiti da Mtt se neko dntgi smatra ravnim, a oproštit će manje grijehe od toga.. ." (E11-Nisa', 48). Ovdje se vidi da Allah ~ neće

oprostiti širk (mnogobošrvo). Kada bi se prethodni ajet odnosio na pokajnib, onda Uzvišeni ne bi pravio razliku između širl
Neki su pogrešno protumači l i ajet ~:~ !J:,_i. ~ ~)ll ~~ ~) ~):it - "0, čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospoaar t:voj plemenit..." (El-In/itar, 5). Neki kažu da ga je sama ta plemenitost obmanula, a nekj da je obmanuti nadahnut argumentom. Ovo je doista ružan bilans neznanja. Njih je obmanuo šejtan i duša koja navodi na zlo, neznanje i prohtjevi ... Uzvišeni dodaje riječ "ple­ menit", a to je Gospodar, poštovan i dostojanstven koji ne smije biti predmet obmane niti zapostavljanja. Ovaj zavarani čovjek je obmanjivača postavio na pogrešno mjestO i obmanuo se onim čime ne bi trebalo da se obmane. Pogrešno su tumačeni i ajeti: ~ ~~

*

~ly, ~l G.~ 'l) nju će pasti (njom će biti prien) samo onitj koji je najveći nesretnik," (El-Lejl, 15, 16Y; (::,....J.IS:4 ·.;,f1) - "... za 11CVjernike pripremljene... " (El-Beqare, 24). Ovaj zabludjeli čovjek je zaboravio na ajet: ()ili (,ll ~:,l;fi) - "Zato vas opominjem razbuktalom vatrom" (El-Lejl, 14). Ovdje- se misli samo na jednu ,

(J)i.1 -

" 11

od mnoštva vatri u džehcnnemskjm ponorima. Uzvišeni nije rekao da u nju neće ući već da njoj neće biti izložen, što nije jednako. izloženost je detaljnija od ulaska. A negiranje detaljnog ne mora značiti negaciju uopćenog. 1

Prijevod

Di. Ćauševića, M. Pandže.

Ibn Qaiilm BI·DfewziiJB

42 ciju uopćenog.

Osim toga, da je ovaj obmanuti čovjek razmotri o naredne ajete, uočio bi da on ne spada u tu grupu tako da nije s igurno da će biti za~tićen od vatre. Za Džehennem sc kaže da je pripremljen za nevjernike: (~;.\S:lj ::.,~1), a za D žennet da je pripremljen za bogobojazne: (;:../' iJ ::O.,~t) '. Ovo ne mora značiti da u D žehennem n eće ući, uz nevjernike, i grješnici i nasilnici, a da u Džehennem neće ući, pored vjernika, o naj ko u srcu bude imao makar trun imana, a nije u živo­ tu uradio nikakvo dobro djelo. Neki opravdanje nalaze u postu Jevmu-1-'ašura i Jevmu-1­ 'arefe. O ni govore: Post jevmu-1- 'a~ura briše grijehe počinjene u ostatku godine ... Pos t arcfatskog dana dolaz i kao dodatak na ovo. O vi opsjenje ni ljudi ne znaju da su post ramazana i izvrhvanje pet dnevnih namaza značajniji od posta arcfatskog dana ili dana 'Ašu­ ra. Ovi dani brišu grijehe koji su se događali u ostatku godine ako iz toga izuzmemo teške grijehe. Mj esec ramazan i džum e namaz i ne mogu izbrisati grijehe ako se taj čovjek ne okani teških grijeha. Tek sa te dvije stvari mogu se izbrisati mali grijesi. Kako dobro· vo ljni post može izbrisati svaki vel iki grijeh koji čovjek nep rekid­ no č i ni i zbog kojeg se ne kaje? T o je nemoguće, s tim što se ne može opovrgnuti da post ova dva dana briše sve grijehe počinjene u toj godin i, bez razlike. Ovo spada u vijesti o obećanjima koja imaju uvjete i zapreke. Tako je neprekidno či njenje velikih grijeha zap reka za oprost, kao štO mjesec ramazao, pet dnevnih namaza i odricanje od velikih grijeha utječu na bri5anjc malih grijeha. Uzvi­ šeni Allah kaže: (~IC-~ :,ill ~ :,~ ~).!.;Š i~ il!) - "Ako se budete klonili veltkih grtjeha, o11ih koji su vam zabranje11i, Mi će­ mo prijeći preko manjih ispada vaših ..." (En-Nisa', 31). Iz ovoga vidimo da postojanje odredenog uzroka brisanja grijeha ne znači da sc taj grijeh ne može udružiti sa drugim uzrokom u tom proce1

Ali 'Imran, 133.

Bolest IIUell

43

su. Naprotiv, što je vi!e tih uzroka i faktora, efekt je jači i komple­ tniJI.

Ima ljudi koji se oslanjaju na hadis koji Poslanik ;ii prenosi od svog Gospodara: "ja ću uvijek postupiti prema optimističkim mi­ slima Moga roba. Zato, neka uvijek lijepo misli o meni".' Nema sumnje da. optimizam nastupa sa dobročinstvom. Dobročinitelj ima lijepo mišljenje prema svome Gospodaru i očekuje Njegovu nagradu i izvršenje obećanja. On se nada da će Allah primiti njego­ vu tevbu. A grjdnik koji neprestano čini velike grijehe, nepravde i zločine, svakako je spriječen crnilom svojih grijeha, zuluma i ba­ rama da optimistički računa na oprost. Tmina nepravde i lijepo mi­ šljenje ne m ogu nikako ići zajedno. Grješnik je odbačen u onoj mjeri koliko su mu grijesi veliki. A najveći optimist je onaj ko je najpokorniji svome Gospodaru, kao što je rekao Hasan el-Basri: "Vjernik ima lijepo mišljenje o svom Gospodaru pa se trudi da čini dobro. Grješnik nema nade u Allahov oprost, pa ne čin i dobro". Kako može otpadnik od Allaha očekivati nešto dobro od Njega? Ta on čini ono što Njemu nije drago i izniva Njegovu kle­ tvu i srdžb u. O lahko se odnos i prema Njegovim pravima i zabra­ nama kršeći ih bezobzirno. Kako može imati nadu onaj ko je nep­ rijatelj A lla hu, ko Mu je objavio rat, ko se b ori protiv Njegovih odanih robova stavljajući se na neprijateljsku stranu. Ti ljudi pori­ ču Njegova uzvišena svojstva i negiraju ono čime je Sebe op isao i kako Ga Njegov Poslanik ~ opisuje. U svome neznanju idu dotle da vjerovanje u Njegova svojstva smatraju zabludom i nevjerova­ njem. Kako Al lah može imati lijepo mi~ ljcnje o onome ko smatra da On ne govori, ne naređuje, ne zabranjuje, nije zadovoljan i ne srdi se? A Uzvišeni za onog ko sumnja u povezanost Njegovog sluha s~ nekim sitnicama kaže: ~:·Jj i-sG~I ;.:<~ 1!.:t, ~ l ~:;~) (~_"-G:..! l : ; - "I to vale uvjerenje, koje ste o Gospodam svome ima­ li, ltpropastilo vas je, i sada ste 11astradali" (Fussilet, 23). Ovi ljudi

;,S3.

1

Ahmed: Musncd, br. 15586, 16531; Darimi: Knjiga o suptilnosti, br. 2615, bez riječi "lijepo".

44

Ibn QaJJim ei-Di ewzijje

su, misleći da Allah ne zna većinu onog što oni misle, počini li nep­ ravdu prema svome Gospodaru. To mišljenje ih je upropastilo. Ovako će proći svako ko negi ra Njegova uz vikna svojstva i dosto­ janstvene atribute opisujući Ga onako kako Mu ne dolikuje. Ako bi, nekim slučajem, ovakav čovjek pomislio da će ući u Džennet, to bi bila čista samoobmana, samoprijevara i šejtanski nagovor, a ni­ kako lijepo mišljenje o Gospodaru. Moramo posvetiti pažnju ovom momentu i shvatiti svu njegovu važnost. Pogledajmo kako sc u srcu vjernika sastaje svijest o susretu sa Allahom i svijest o tome da Allah čuje Njegov govor i vidi nj egove pokrete; da z na Njegove tajne i javne pos tupke i da Mu ništa nije skriveno. Svjestan je da će stajati pred N jim i da će b iti pitan o svakom posrupku. T a kako onaj ko ne prestaje sa grije­ šenjem, ko kr~ i Njegove naredbe i prava može očekivati neko dob­ ro od Njega? Zar ovo nije samoobmana i pusto nadanje? E bu Umame Sehl b. H anif pripovijeda: "Ušao sam sa 'Urveom b. Zu­ bejrom kod 'A iše radijallahu 'an ha, pa nam ona reče: 'Da ste mogli vidjeti Božijeg Poslanika il& u njegovoj bolesti! Kod mene je držao šest ili sedam dinara. Nared io mi je da ih podijelim, ali zbog njego­ vih bolova zaboravih na to. Allah ga je izliječio, pa me upita za te dinare. Rekoh mu da sam zbog njegovih bolova zaboravila da ih pod ijelim. On mi ih zatraži. Stavi h mu ih u ru ku, a o n reče: Čemu se Allahov vjerovjesnik može nadati kada kod sebe ima ovo?'" U drugoj verziji se kaže: "Šta Mubammed može od svoga Gospodara očekivati kada kod sebe ima ovo?"' O, Allahu! Šta mogu očekivati teški grjc~nici kada ko d sebe ugledaju ono što su nepravedno uzeli od ljudi? Da li im može po­ moći to ~to će rećl: "Imali smo lijepo mišljenje o Tebi .. ." Hoće li to nasilnike i grje~n ike spasiti od kazne? Znači, čovjek može čin iri što želi i kršiti sve Njegove zabrane i lijepo mi~ljenje će ga spasiti

' Ahmed: Musncd, br. 24212. Hadis je sahih. (V.: Es-Silsilc cs-sahiha, br. 1014.)

Bolest IIUek

45

od Vatre! Hvaljen neka je Allah! Do kojeg stepena može dospjeti obmana!? Ibrahim~ je svome narodu rekao: ~jJ.,_) ;.iJ1:,J; ~~ ~f) (W.~ I :.,.~ ~ ~ zar laŽIIa božanst'I.Ja 'mnjesto Allaha hoćete? i šta o Gospodaru svjetova mislite?" (Es-Salfa t, 86, 87), tj. !ta mislite kako će Allah posrupiti s vama, a druge srvari ste obožavali?

* - "...

Ko detaljnije prouči ovo pitanje ustanovit će da je lijepo mišljenje prema Allahu ili optimizam, ustvari, samo djelo. Jer, čov­ jeka na lijepa djela navodi upravo lijepo mi~ljenje prema svome Gospodaru, nada u Njegovu nagradu i prihvaćanje tog djela. Inici­ jatOr dobrih djela je to lijepo mi~ljenje. Imajući lijepo mišljenje, čovjek čini dobro. Inače, lijepo mi!ljenje sa slijeđenjem strasti je slabost, kao što sc kaže u predaji koju bilježi Tirmi zi i Musned putem Šeddad b. Evsa od Poslanika ~: "Pronidjiv je onaj ko preis­ pituje sebe i radi za budući svijet. Slabić je onaj ko slijedi prohtjeve svoje d11še i nada se ~~Allaha". 1 Sve u svemu, optimizam i nada su rezultat djela koja vode spasu, dok oni ne mogu biti rezultat djela koja vode u propast. Ako neko kaže da se to može desiti oslanjajući sc na ši rinu Allahovog oprosra, milosti, plemenitosti i dobročinstva te na to da Njegova milost prethodi Njegovoj srdžbi, kao i na to da On nema koristi od kazne niti štete od oprosta, odgovor na ovo glasi: Ova tvrdnja je tačna. Allah je čak iznad svega što ste rekli po Svojoj plemenitosti, milosti i oprostu, ali On sve to stavlja na odgovaraju­ će mjesto. O n sc odlikuje mudrošću, moći , strogošću. On će na odgovarajući način kazniti one koji zaslužuju kaznu. Kada bi bilo dovoljno pozvati se na Njegove uzvišene osobine i imena, tada bi jednaki bili grješni i pokorni, vjern ici i nevjernici, N jegovi prijatelji i neprijatelji. Grješniku- prijestupniku neće koristiti ove Al lahove osobine zato što je zaslužio Njegovu srdžbu, ljutinu i proklet.<;tvo. 1

Tirmizi: Knjiga o opisu Sudnjeg dana, br. 2459; Ibn Madže: Knjiga o zuhdu (isposništvU), br. 4260; Ahmed: Musned, br. 16674. Scncd ovog hadisa je slab. ry.:Miškat el-mcsabih, br. 5289.)

Ibn QaJJim ei-DieWlliJe

46 Počinio

je prijestup i prekr§io zabrane. Optimizam i lijepo mišlje­ nje će biti od koristi samo onome ko se pokajao i okanio grijeha te o nome ko je svoja lo~a djela prcinačio u dobra i ostatak svog živo­ ta posvetio dobru i pokornostima. Tek u tom slučaj u oo može biti optimist, a sve drugo je samoobmana, neka je Allah na pomoći. Nemoj pomisliti, čitaoče, da je ovo poglavlje predugo. Nje­ gova korist je svestrana. Nije isto biti op~imist kap i .gajiti l!lŽne nade u Allahov oprost. Uzvišeni kaže: 1J:,;,t:. ~lj tP 0-Jit i,!) (~ 1 ~j i:.~";;.,: 1~1 ~~ ~ ..j ij.L.(,.j - "Oni koji vjeruju i koji ie isele i bore na Allahovon1 Putu, oni se mogu nadati Allahovoj mi­ losti..." (El-Beqare, 218). Ovdje je samo ovoj ~rupaciji dao pravo da se nadaju Allahovoj ~ilosti. Zatim kafe: :.r. 1J:,;,t:. ~ &.:, ~~ ;;) (~~ ~;.;J L.~ V! ~j ~l 1j;;...j iJJ.;..(,. ~ i;;. t:. ~ - "Gospodar tvOj će onima koji se isele, nakon što s1t zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, - Gospodar tvoj će im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti ..." (En-Nabi, 110). Ovdje nam Uzvišeni ukazuje uvjete oprosta i samilosti. Znalac se nada s pra­ vom, a neznalica gaji usta nadanja.

ONI KOJIIZBJE6AVAJU AllAHOVE NAREDBE IZABRANE O~LANJAJUĆI ~E NA NJE60V OPROH Mnoge neznalice se uzdaju u Allahovu milost, oprost i plemenitost zaboravljajući da On žestoko kažnjava i da Svojom kaznom neće zaobići zlikovce. Onaj ko računa na oprost, a ustra­ java u grijehu, taj je poput ateista. Mu'ruf je rekao: "Očekivati mi­ lost od onoga kome nisi pokoran je znak niskosti i maloumnosti". Jedan alim je rekao: "Nemoj misliti da će Onaj ko je na dunjalu ku otkinuo ruku zbog tri dirhema' na isti način kažnjavati na budu­

'

fbn 'Umer u svom hadisu bilježi kako je Božiji Poslanik ~naredio da Q

Bolesti liJek

47

ćem svijetu".

Jednom su Hasanu rekli: "Primjećujemo da dugo plače~". On odgovo ri: "Bojim se da ću biti bačen u Varru i da o meni neće niko brinuti". Jedan čovjek je pitao Hasana: "Šta da radimo sa sije­ lima na kojima čujemo priče od kojih nam se srca cijepaju?" ''Tako mi A llaha - o dgovori on - bolje ri je da sc druži~ sa ljudima od či ­ jih će ri se priča cijepati srce te da se na taj način za~titi~. nego da se družiš sa ljudima koji će ri govoriti lijepo pa da re nesreć-a dosti­

gne". Dva Sahiha bilježe hadis Usamea b. Zcjda koji je čuo ka ko Božiji Poslan ik ;IS kaže: "Na Sudnjem danu će jedan čovjek biti do­ veden i bačen u Vatru. Njegova utroba će se 1·askoma.dati i on će po

Vatri šeta ti kao magarac po gumme. Oko njega će kmžiti stanovnici Vatre i pitati ga: '0, čovječe, šta te je snašw? Za·r nisi ti onaj što si nas navraćao na dobro i odvraćao od zla?' 'Naređivao sam vam dobro, ali ga sam nisam izvršavao; odvraćao sam vas od zla, ali sam ga sam čin10 • .

Itl

l

Tmam Ahmed bilježi had is Ebu Rafi'a da je Božiji P oshu'li k !Iii jedne prilike prolazio pored Bcqi'a2• "Čuh kako govori: 'Uf, uf!' Pomislih da se obraća meni, ali on reče: 'Ne, pogledaj u ovaj mezar. Tog čovjeka sam poslao da sakuplja zekjat od tog i tog plemena. On je 11tajio jedan ogrtač i sa.da ga takav ogrtač od Vab·e prli".1 U njego­ se otkine ruka čovjeku koji je ukrao štit koji vrijedi tri drahme. H adis bilježi Buhari u Knjizi o odmazdi, br. 6795 i Muslim u Knjizi o od­ mazdi, br. 1676. 1 Buhari: Knjiga o početku stvaranja, br. 3267; Muslim: Knjiga o zuh­ du (askezi) i suptilnosti, br. 2989. 2 lvtedins ko grebije. - Prim. prcv. • Ncsai: Knjiga o imameru (vodstvu), br. 862; Ahmed: Musned, br. 26651. Sencd ovog hadisa je slab. U njemu se nalazi Mcnbuz El­ Medeni, iz porodice Ebi Rafi'. Hafiz (Ibn Hadžcr) u Taqribu (br. 6881 )za njega kaže da je pribvadjiv. Osim toga, medu prcnosiocima se nalazi i Facll b. 'Abdi ll ah b. Ebi Rafi'. l za njega H afiz u Taql'ibu (br. 5408) kaže da je prihvatljiv.

48

Ibn Qamm ei-ĐzewzUJe

vom Musnedu se također nalazi hadis Enesa b. Malika da je Božiji Poslanik :lli rekao: "U noći Isra'a sam prošao pored ljudi čije su usne

sjekli makazama od vatre". 'Ko su ovi', upitao sam. 'To su govomici iz tvog ummeta koji su se vezali za ovaj svijet. Naređivali ste ijudima dobro, a sebe m zaboravljali. Zar nim mogli doći pameti?"'' U is roj zbirci se navodi had is u kojem Božiji Poslanik :1i5 pripovijeda: "Ka­ da sam otišao na Mi'radž, p1·ođoh pokraj ijudi bakrenih noktiju ko ­ jima su sjekli svoja lica i prsa. 'Ko su ovi ijudi?', t~pitah Džibrila. 'Oni su jeli ijudsko meso i kalja!i njihovu čast', odgovo1·i mi on".2 Ovaj ravija također prenosi da je Božiji Poslanik ~ često govorio: "0, Ti koji upravljaš snima i pogledima, u.c"vrsti moje srce u

Tvojoj vjeri!" Ashabi ga etpitaše: "Božiji Poslaniče, mi vjerujemo ~ tebe i u to što si nam dostavio. j e li te strah za nas?'' "]este - odgovori - doista se srca nalaze izmedi1. Allahovih prstiju. On s njima radi što hoće". l

On prenosi kako je Božiji Poslanik ~ rekao: "Upitao sam Džibrila zašto se Mikail nikada ne smije. On odgovori: 'On se nije nasmija.o otkako je Vatra stvorena"'. 4 U Ebu Rafi'ovoj predaji Muslim u svom Sahihu bilježi da je Božiji Poslanik ili rekao: "Stanovnik Džehennema koji je najviše

uživao na dunjaluku će biti doveden i u utopljenu Džehennem. 'jesi li ikada vidio dobra? jesi lr: ikada u životJt uiivao?', upitat će ga na­ kem toga. 'Ne, tako mi Allaha, moga Gospodara, nisam nikada', od­ 1

2

'

'

Ahmed: Musned, br. 11801, 12445, 13008. Hadis je vjerodosrojan uzimaj ući u obzir sve njegove izvore. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 291.) Ebu Davud: Knjiga o odgoju, br. 4878; Ahmed: Musned, br. 12927. Hadis je vjerodostojan. 0/.: Es-Silsile es-sahiha, br. 533.) Tirmizi: Knjiga o sudbini, br. 2140; Ahmed: Musned, br. 11 697, 13284. Hadis ispunjava M usli move uvjere vjerodostojnosti. 0/.: Miš­ kat el-mesabih, br. 102.) Ahmed: Musned, br. 12930.

BolestIIIJBII

49

govorit će. Zatim će biti doveden džetmetlija koji je na dtmjaluku živio u najvećoj bijedi, pa će biti utopljen u Džennet. ']esi li ikada bijedu i oskudicu doživio?', pitat će ga. 'Ne, tako mi Allaha, moga Gospodara. Nikt~da nisam doživio bijedu niti oskudicu', odgovorit će on". 1

U Musnedu se navodi hadls Bera' b. 'Aziba koji pripovije­ da:

Jedne p1·ilike smo izašli sa Božij'im

Poslt~rzikom

radi dženaze jednom ensm·iji. Na grcblju, kada je završen ukop, Božiji Poslanik ;fi sjede, a i mi oko r1jega. Bili smo mimi, kao da su nam na gLwama ptice. U mei je držao drvce kojim je kuckao po zemlji. U jednom tre­ nu podiže glavu ka nebu i reče: "Tražite Allahovu zaštitu od patnji u kabum". To je ponovio dva ili tri puta. Zatim reče: "Kada duša vjer­ nika bude na prelasku sa dunjaluka na Ahiret, spuštaju se meleci kao da im je Sunce iznad lica... Svaki od njih drži miris i ćefin. Sjedit će oko njega sve dok mu pogled dopire. Tada će doći melek smrti, sjest će kod njegove glt~ve i reći: '0, dušo dobra, izadi Allahovom oprosw i zadovoljstvu... ' Duša će izt~ći i isteći kao što kap silazi sa grla boce. Zt~tim će je on prihvatiti ne držeći je ni trenutak u mei, već će je (meleci) uze­ ti, stt~viti rt ćefine i namirisati. Iz njih će iztlći kao najmirisniji da!t1k mošusa na Zemlji. Nakon toga će se uzdići sa njom. Kada naidu (po­ red grupe meleka), bit će ttpitani: 'Kakav je ovo divan miris?' 'To je sit1 tog i tog' - i nazvat će ga najljepšim imenima kojim m ga. zvali na dunjaluku. Stići će do najnižeg neba... Tražit će da im se otvori, i bit će im otvoreno. Na svakom nebu će ga pratiti ugledni stanovnici sve do slijedećeg... i tako sve dok ne stigne do Allahovog lj neba. Allah iif će mtt reći: 'Zavedite knjigu Mog roba u '1/lijjttll i vratite ga na Zemljtt. ja sam ih od nje stvorio, u nju ib vraćam i iz nje ćtt ih oživ­ jeti.' Zatim će mu duša biti vraćena 11 tijelo. Doći će Iliti dva mele­ ka. Postavit će ga da sjedi i pitati: 1

Muslim: Knjiga o opisu Kijametskoga dana, br. 2807; Ahmed: Mus­ ned, br. 12699, 13248.

50

Ibn QaJJim ei-DiewzUJe

Ko je tvoj Gospodar? Moj Gospodar je Allah. Kojtz ti je vjeta? Moja vjera je islam. Ko je čovjek koji vam je poslan? Božiji Poslanik ;Jr. Šta znaš? - upitat će meleki. Čitao sam Allahovu Knjigu, povjerovao sam 11 nju i uvjerio se da je to istina. Zatim će se čllli glas sa nebesa: 'Istinu je kazao Moj rob. Prip­ remite nm prostirke 11 Dicmzecu, obucite ga 11 Dže1metu i oworite mu ' vraca Dženneta!' Osjetit će džemzctski dah i miris. Kabur će mu biti širok koli­ ko mu pogled dopire. Tada će mu doći ljepolik čovjek, lijepog odijela, prijatnog mirisa i reći će mu: 'Kazat ću. ti jednu radom u vijest. Ovo je dan koji ti je bio obećan.' Upitat će ga: 'Ko si ti? Izgledaš kao neko ko dolazi s dobrom.' 'ja sam tvoje dobro djelo', odgovorit će.' 'Gospodam moj, neka dotle Sudnji dan, neka dode, vrati me mojoj porodici i imetku!' A kada rob-nevj,'Yilik bude ntl prelasku sa dunjalttka na Ahi­ ret, k rzjemu će se spmtiti rneleci mrkog lica. Držat će u mkama mk­ no i sjedit će sve dokle mu pogled dopi1·e. Tada će doći melek smrti, sjesti pokraj njegove glave i reći: - O, dušo [JI]ešna, izidi! Allahova srdžba i bijes Sit nad tobom! - Zatim će biti raskomadana 11 tijelu i zatim istrgnuta kao što se dr­ veni kolac čupa iz mokre v1me. Uzet će je i ni tremuak je neće zad,·­ žavati tt mei već će je stt~viti "" ravan. Iz nje će se !iriti nesnosan smrad, gori od bilo kakve leši11e. Uspet će se sa njom... Dok je budu pro11osili pokraj grupe meleka, oni će pitati: 'Kakav je to ružan miris?' Odgovorit će: 'To je taj i wj' - nazivajući ga najmžnijim imenima sa dunjaluka. Tako će biti sve dok ne sti[JIU< do neba! Ka.da se bude tra­ žila dozvola da se vrata otvm·e, neće biti otvorena.. . Zatim Re_mlullab #prouči: i\i1 ~~~J .t:.:.J1 ~(,;l ;.il~~) ()4.11 ;...:. ._.i~~ i:4< J:>.- "Kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže /..>roz ii/ene uši proći". Zatim će Allah ~ reći: 'Zavedite

Botost i Jiiok

51

njegovu knjigu u 'Sidždžin' u najdublj em p onoru, pa će mu duša biti bačena.

Nakon toga Božiji Poslanik prouči: ~:,;:. t:J~ JJ4 ~A.;:,) ~ .JLG..) ~
eJ'

U Musnedu se također navodi predaja od Enesa .:to koji ka­ že: "]edne prilike smo, šetajući sa Božijim Poslanikom ji, ttgledali neku skupinu ljudi. 'Oko čega su se ovi ijudi okupili?', upita. 'Oko kabura kojeg kopaj1~·. neko mu odgovo1·i. On krenu ka njima žurnim korakom. Kada stiže do mezara, kleknu na koljena. ja p1·ecfoh sa dru­ ge stmne kako bih vidio šta on radi. On zaplaka tako da suzama po­ kvasi zemlju. Zatim se okrenu. nama. i reče: 'Braćo, za ovo se svi mo­ 1

Ebu Davud: Knjiga o sunnetu, br 3753; Ahmed: Musned, br. 18063, 18140. Hadis je sahih. (V.: Sahih cl-Džami', br. 1676, Miškat el­ mesabih, br. 1630.)

Ibn QaJllm ei-DiewziJie

52 ramo pripremati'". 1

Musncd bilježi hadis Burcjdea u kojem se kaže: ''jedne pri­ like nam se Božiji Poslanik #obrati i reče: '0, ljudi, zmrte li na šta ja i vi ličimo?' 'Allah i Njegov Poslanik Ji znaju', odgovorismo. 'Mi li­ čimo na ljude koji s&t se uplašili nadolazećeg neprijatelj'' pa su poslali čovjeka da izvidi situaciju. On ugleda neprijatelja i pođe natrag da ih obavijesti. Strahovao je da neprijatelj ne stigne do njih prije njega... ' On dade znak svojom odjećom i reče: 'Stigao sam da vas upozorim, stigao sam... ', ponavljajući to tri puta". 2 Muslim u svom Sahihu bilježi hadis koji Džabir prenosi od Božijeg Poslanika j{: "Sve što opija - zabranjeno je! Allah se zarekao

da će onoga ko popije ne!to što opija - napojiti 'tinetu-1-habalom"'. "Šta je 'tinette-l-habal?'", upitaše ga. "To je znoj stanovnika Vatre, ili znoj zlikovaca iz DžehennemaJ"' U Musncdu se bilježi had is Ebu Zerra u kojem Božiji Pos­ lanik ~ kaže: ''ja doista vidim ono !to vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete. Nebo vrvi od meleka, i to nije čudno. Ne može se naći ni

koliko četil·i prsta prostora, a da !Ji neki melek na sedidi ne veliča Allaha. Kada biste znali ono što ja znam, malo biste se smijali, a mnogo plakali! Nikada se ne biste naslađivali sa ženama na dušeci­ ma. Izišli biste 11a puteve i na sav glas tražili za!titli od Allaha". Ebu Zerr reče: • U tom trenutku sam poželio da sam d1'VO koje se moie iščupati!"• 1

1

J

'

Ahmed: Musned, br. 18127. Hadis je hasen. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 1751.) Ahmed: Musned, br. 22439. Sencd ovog hadisa je slab, zato što s~ u njemu nalazi Bešir b. Muhadžir. Za njega Hafiz u Taqribu (br. 723) kaže da nije dovoljno pouzdan. Muslim: Knjiga o pićima, br. 2002; Nesai: Knjiga o pićima, br. 5709; Ebu Davu d: Knjiga o pićima, br. 3680. Tirm izi: Knjiga o zuhd u, br. 2312; Ibn Madže: Knjiga o zuhdu, br. 4190; Ahn1cd: Musncd, br. 21 005. Šejh Albani o ovom hadisu kaže: "Ovaj hadis je donekle slab... Ali, postoje drugi izvori koji ga čine ja­ ~

Bolestl liJek

53

Musned takoder bi lježi hadis Huzejfea koji kaže: ''jedne prilike smo sa Božijim Poslanikom !lt prisustvovali dženazi. Kada

stigosmo do mezarja, on sjede podavijenih nogu. Sa če:b1jom pogleda 11 mezar, zatim reče: 'U njemu će vjemik pretrpjeti toliki ptitisak dtt će mu žile u mošnjama popustiti, a nevjerniku će ognjem napunjene bit!".' Musned bilježi Džabirov ha dis u kojem se kaže: "Prisustvo­ vao sam sa Boiijim Poslanikom iTdženazi Sa'da b. Mu'aza. Kada se završio dienaze-namaz i kabur se zatrpao, Božiji Poslanik !if poče činiti tesbih2• Mi mu se pridmžismo, i to dugo potraja. Zatim izgovo­ ri tekbir (Alla/m ekber), pa i mi to učinismo. Zatim ga upitasmo: 'Božiji Pos/anile, zašto si učinio tesbih, a za-tim tekbir? Ovom pobo­ inom čovjeku je kabur bio tijesan P" mtt g" je Allah iJt. raširio".l Buhari u svome S:thibu bilježi hadis Ebu Se'ida da je Božiji Poslanik ;!ii rekao: •Dženaza se diže i ljudi je stavljaju na svoja ra­

mena... Ako se m di o dobrom čovjek tt, ona će reći: Požttrite sa nmom, požu.rite sa mnom! Ako se radi o lošem čovjektt, dienaza go­ vori: Proklet neka sam, gdje me to nosite? Ovaj glas ćuje sve živo osi111 čovjeka. Kada biga ljudi mogli čuti, kao pokošeni bi pab~: Ahmed u Musnedu bilježi hadis Ebu Uma mea u kojem Božiji Poslanik !'!!! kaže: "Sunce će se na Sudnjem damt približiti na

jet/rm milju. Temperatura će se bezbroj puta povećati! Od toga će glave ključati kao što ključa voda u loncu! Znoj će ljudima dosezati prema veličini grijeha. Nekima će dosezati do članal..'ll, nekima do kim. (V.: Es-Silsilc es-sabiha, br. 1722.) Ahmed: Musned, br. 22947. Scned je slab. Jedan od prenosilaca je Muhamm ed b. Džabir b. Scjjar el-J emami. Hafiz u Taqribu (br. 5777) kaže: "D onekle pouzdan (saduq.) Knjige su propale pa mu je memori­ ja oslabila. Oslijepio je pa je počeo da dikt ira. Što sc tiče pritiska u kaburu, on sc spominje u drugim, vjerodostojnim hadisima. 1 Veličanje Allaha riječima: SubhanaJiah. - Prim. prev. 1 Ahmed: Musned, br. 14459, 14611. • Buhari: Knjiga o dženazama, br. 1380; Nesai: Knjiga o dženazama, br. 1909. 1

54

Ibn QaJIIm ei-Diewziiie

cjevanica. Nekom će doći do struka, a nekome do samih ~tst.a". 1 Ibn 'Abbas prenos i da je Božiji Poslanik ~ rekao: "Kako

mogu. biti spokojan kada je melek već stavio rog na usta i nagn~to svo­ je telo. Osluškuje da mu se naredi da puhne pa da to uradi". "Št.a da 1:zgovaramo?", ~~pitaše ashabi. "Gov01·ite: Do·voljan nam je Allah i divan je On pomagač! Na Allaha se oslanjamo"'.2 Musned također bilježi badis Ibn 'Umera: "Ko sc bude gar­ dio i s ohološću hodio, Allah će n.a njega biti ljut kada se susretnu''.J Dva Sahiha također bilježe predaju ovog ashaba koja glas i:

"Slikari će na Sudnjem dam< biti kažnjavani i govorit 'Oživite to što ste stvarali"'.'

će

im se:

U tim knj igama se također bilježi predaja u kojoj Božiji Po­ slanik :ll kaže:

"Kada neko od vas ltmre, prikazuje mu se njegovo mjesto jf.tt­ rom i navete?·. Ako je diennetlija, vidjet će Džennet, a ako je dže­ hennemlija, vidjet će Džehennem. Bit će mu rečeno: - Ovo je tvoje mjesto dok te Allah ne pmživi na Sudnjem dame". s On ta kođer prenosi hadis u kojim Božiji Poslanik !lli: kaže: ' Ahmed: Musncd, br. 21682. (putem Ebu Umameta.) Miqdadovu predaju ovog hadisa bilježi Muslim, u Knjizi o Džcnnetu, njegovim blagodatima i staoovnicima, br. 2864; Tirnlizi: Knjiga o opisu Kija­ merskog dana, br. 2421; Ahmed: Musned, br. 23301. Ahmed: Musned, br. 300 l. J Ahmed: Musned, br. 5959; Buhari: El-edeb cl-mufred. (V.: Albaoi: Sah ih El-edeb el- mufrcd, br. 427/429.) H aclis je vjerodostojan. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 543.) ' Buhari : Knjiga o odjeći, br. 5951; Muslim: Knjiga o odjeći i ukrasi­ ma, br. 2 108. ; Buhari (1379): O dženazama, poglavlje o rome kako će mrtvacu biti pokazivano njegovo mjesto jutrom i navečer; Muslim (2866): O Džennetu, blagodatima i uživanjima njegovih stanovn ika, poglavlje o pokaz.ivanju mjesta umrlom .. .

Bolest l liJek

55

"Kada džmnetlije odu u Džmnet i stanovnici Vatre 11 Vatru, bit će dovedena smrt i postavljena izmedu Džehennema i Dženneta. Zatim će glasnik povikati: '0, džennet/ije, (više) nema smrti! O, stanovnici Vatre, (više) nema S1m·ti!' Džen11etlije će to obradovati, a sttmovrzike Vatre rastuiiti". 1 U M usnedu se bilježi hadis koji glasi: "Ko kupi odijelo za deset dirhema, od kojib je jedna 11epošteno zarađena, Allah mu neće primiti namaz s·ve dok je to odijelo na njemu". Zatim (Ibn 'Umer) stavi prst 11 uho i reče: "Neka sam gluh ako ovo nisam izravno čuo od Poslanika Jf.2

U istoj knjizi sc navodi hadis 'Abdullaha b. 'Umera koji glasi:

"Ko propusti jedan namaz zbog pijanstva taj kao da je imao

durtjt~lttk i sve što je na njemu pa nw sve to oteto. Ko zbog pijanstva oslflvi četi?·i p11ta namaz Allah ~ će ga napojiti tincf.lt-l-habalom."

"Šta je tinettt-l-habal, Božiji Poslaniče?", upitaše ashabi. "Znoj sta­ IIOVIlika Džehennema", odgovori.'

"Ko popije gut­ ljaj vina namaz mu neće biti pn'm/jen četrdeset dana. Ako se pokaje, Allah .iJti će mu to primiti- nisam siguran je li kod trećeg ili čewrtog. Ukoliko se nanovo vrati piću, Allah će ga napojiti 'redgatu;-[_ habalom' na Sudnjem danu". 6 Još jedna merfu'' predaja iz ove zbirke glasi:

1

' '

' ' '

Buhari (6544) : Suptilnost, poglavlje o opisu Dženneta i Džehenne­ ma; Muslim (2850.) Verzija koju autor navodi je Ahmedova. Ahmed: Musoed, br. 5698. Hadis je veoma slab. (1/.: Es-silsile ed­ da'ife, br. 844.) Ahmed: Musoed, 6621; Hakim: Knjiga o pićima, br. 7233. Sc ned ovog hadisa je vjerodostojan. (V. br. 6659- Musncd u rcJakciji Ah­ meda Š:tkira.) Tj. koja doseže do Božijeg Poslanika Iii·- Prim. prcv.

Isto što i r.ineru. - Prim. prcv.

Ibn Madže: Knjiga o piću, br. 3377; Ahmed: Musncd , 6606; Hakim:

Knjiga o piću, br. 7232; Dnrimi: Knjiga o piću, br. 1999. Sened ovog hadisa je vjerodostojan. (1/.: br. 6644, Musned u redakciji Ahmeda Šakira.)

56

Ibn QaJJim BI-DžewziiJB

Musned takoder bilježi hadis Ehu Musaa da je Bož.iji Pos­ lan ik :IS rekao: "Ko umre kao notorni alkoholičar Allah će ga napojiti iz rijeke Gavta." "Kakva je to rijeka?" upitaše. "To je rijeka koja teče

iz spolnih organa prostitutki, od čijeg mirisa će Sf' stanovnici Džehen­ nema zgraiavati". 1 U toj zbirci se navodi badis u kojem Boži ji

Poslanik ~

ka­

že: "Ljudi će na Sudnjem danu imati tri izlaganja. Prva dva će biti rasprava i opravdanja. Treće izlaganje će biti kroz listove koji će let­ jeti u rukama. Neke će hvatati desnom, a neke lijevom mkom".1

Musned također bilježi badis Ibn Mes'uda da je Božiji Pos­ lanik :liš rekao: "Pazite se simih grijeha! Oni se sakupijt~ju kod čovje­ kti sve dok ga ne t
primjer- kao skupina ljudi koji m došli na neko mjesto... Pripremili s11 nešto za jelo, pa se razidoše da nalože vatru. Neko donese drvo, neko suhu. balegu, tako da postepeno napraviše hrpu kojtt zapališe i 11 njoj ispržiše ono što Stl imali za jelo.' U Sahlhu se bilježi hadis Ehu Hurejrea koji kaže da je Bo­ žiji Poslanik~ rekao: "Iznad Džehennema će biti postavljen most.

Ja ću prvi prijeći preko njega. Toga dana će posl,mici učiti dovu: 'Gospodam, sačuvaj, sačuvaj (ljude ... ). Sa strana mosta će vrebati oštre kuke, popttt bod/ji drveta sa'dan 4• Ljudi će imati l'azličit status, sudeći po svojim djelima. Neki će biti čvrsti zbog svojih djela. Neki će biti ogrebeni, ali će se ipak spasiti. Na kraju, kada se završi Allahovo Ahmed: Musned, br. 19075. Ovaj hadis je slab. (V.: Silsile el-ehadis cd-da'ife, br. 1463.) ' Tirm.izi: Knjiga o opis u K.ijameta, br. 2425; Ibn Madže: Knjiga o zuhclu, br. 4277; Ahmed: Musned, br. 19216. Had is je iz ovih izvora slab. (V.: Miškat el-mcsabih, br. 5558 i Tahridž El-'Aqide et­ ta havije, br. 556.) ' Ahmed: Musned, br. 3808. Haclis je sabili. (V.: Es-S ilsile es-sahiha, br. 389.) • Bot. Neurada procumbens. 1

BolesiiiUek

57

suđenje ljudima, doći će

red da se iz VatTe i~edu i pomiluju svi koji su svjedočili da nema Boga osim Allaba. Naredit će me/ecima da to iZ'VTše... Oni će tak:ve ljude poznati po tTagu sedžde (mjesw na koje su padali na sedždu) . Vatri će biti zabranjeno da gori mjesto kojim je lovjek činio sedždu. Izaći će iz Vtttre sprženog mesa iz kojeg im kosti vire. Po njima će biti po/ivena Voda života. Od toga će se njihova tijela obnoviti ka.o zemlja 11akon obilne padavine". 1 U Muslimovom Sa hi hu sc bilježi hadis da je ovaj ravija čuo

Božijeg Poslanika ~ kako kaže: "Sudnji dan će početi sa tTojicom ljudi. Prvi je čovjek koji je poginuo na Božijem Plltu. Kada ga dove­ du, njegova nagrada2 će ga poznati, a i on će poznati nju. 'Šta si radio na dunjaluku.?' bit će pitan. 'Borio sam se radi Tebe - reći će - sve dok nisam poginuo'. 'Lažeš- bit le mu rečeno- borio si se da dokaže! da si hrabm·, što ti je uspjelo'. 'Latim će biti naređeno da se odvede pa će ga vući na licu sve do VatTe. Drugi čovjek kojem će se suditi je onaj koji se na d1mja.luku bavio uaukom - ~<Čio je, podučavao i čitao Kur'an. On će poznati svoju nagradu, a i ona će njega poznati. 'Šta si radio na dtmjaluku?' bit će pitan. 'Radi Tebe sam proučavao znanost i podučavao druge; učio sam Kttr'an (radi Tebe).' 'Lažeš - bit će mu rečmo - proučavao si znanost da bi se reklo da si naučnik, !to si pos­ tigtto. Učio si Kur'an da bi se reklo dt1 si ttčač. l to si postigao.' Za.tim će biti naređeno da se odvede pa će ga Vt•ći po licu sve dok ne bude balm u Vatru. Treći kojem će se suditi na Sudnjem danu je čovjek kojem je Allah dao široku nafak&~. Imao svega i svačega. Kada ga do­ 'l!edu, poznat će svoju nagradu i ona će njega pozllllti. Pitat će ga šta je radio na dtmjalulw. On će reći: 'Udjeljivao sam imetak gdje god si Ti tražio da se udjeljuje.' 'Lažef - bit će mu rečeno- to si radio da bi se reklo da si plemenu i darežljiv, što ti je pošlo za rukom.' Tada će na­ rediti da se odvede pa će ga vuti m1 liett i baciti u ValTu". U drttgoj verziji se kaže: "Ovo su ljudi kojima će se prvo potpaliti v,um ua S11­ 1

Buhnri: Knjiga o suptilnosti, br. 6573; Knjiga o tevhidu, br. 7438;

Muslim: Knjiga o imanu, br. 182.

Doslovno: blagodati. Ovdje sc možda misli na zaslugu, sljedovanje,

!to se u arapskom ponekad naziva nagradom. - Prim. prev.

58

Ibn QaJJlm eHižewziJJe

dnjem d4mt". 1 Čuo sam kako Šejhu-1-islam govori: "Najbolji ljudi su pos­ lanici, ali će i najgori ljudi biti lažljivci koji ih imitiraju govoreći da su njihovi sljedbenici, a, ustvari, nisu. Nakon poslanika, najbo lji su učenjaci, ~ehidi, oni koji vjeruju (siddiqi) i iskreni (muhlisi). Naj­ gori su, oper, oni koji ih imitiraju pretvarajući sc da su njihovi sljedbenici, a, ustvari, nis u".

Buharije'' Sahih navodi hadis Ebu Hurejrea da je Božiji Po­ slanik~ rekao: "Ko bude imao kakvu. finansijsku ili moralmt obave­ zu prema svome bmtu neko to izvrši što prije. Neka traži halala prije nego što 1UiprtSti ovaj svijet bez dinara i dirhema. Ako bude imao do­ brih djela, od njih te dati čovjeku kojem je dužan. Ako ne br
U Sahihu se navodu hadis Ebu Hurejrca u kojem Božiji Poslanik :t:5 kaže: "Ko bespravno uzurpira pedalj zemlje, na Sudnjem

danrt će biti rastrgnut na.sedam stra11a". 3 '

Dva Sahiha bilježe hadis u kojem Božiji Poslanik !fi govori: "Ovosvjetska vatra je samo sedamdeseti dio dzehennemske." "Tako nam AllAha- rekoše- i ova vatra je dovoljna". "Ne, džehennemska vatra. ima šezdeset i sedam nivoa više od ovosvjetske. Svaki (nivo) je snažniji od ove vatre".• Musned navodi Mu'azov hadis o rome kako ga je Boži ji Po­ slanik ~ savjetovao: "Nemoj Allahu nikakvo božanstvo pripisivati, 1

1

Muslim: Knjiga o mmjesnišrvu, br. 1905; Nesai, Knjiga o džihadu, br. 3137. Buhari: Knjiga o sup~ilnosti, br. 6534; Knjiga o pravima i srdžbi, br. 2449.

Muslim: Knjiga o korištenju pojila, br. 1611; Buhari: Knjiga o počet­ ku stvaranja, br. 3 196, putem Ibn 'U mera r. 'anbuma. ' Buhari: Knjiga o početku stvaranja, br. 3265; Muslim: Knjiga o D ženncru, njegovim blagodatima... , br. 2843.

1

BoleSI IIIJek

59

ćak i ako ti prijeti smrt i spaljivanje. Nemoj biti neposlušan roditelji­ ma, ćak i t~ko ti mtređuju da se odreknešsvoje porodice i imetka. Ni­ pofw ne propušta} propisa11e namaze, jer onaj koji to učini Allah prema njenm nema nikakvih obttveza. Nemoj piti alkohol. To je uz­ rok svih zala. Kloni se grijeha, jer oni privlače Allahovu srdžbu". 1

Hadisa na ovu temu ima nekoliko puta više nego što smo spomenuli. Niko ih ne smije previdjeti i prepustiti se grijesima os­ lanjajući se na optimizam i lijepo mišljenje. Ebu-1-Vefa' b. 'Aqil je rekao: "Čuvaj se Njega i nemoj se varati Njegovom plcmenitoUu. On je propisao da se siječe ruka radi tri dirhcma, i da se bičuje čov­ jek koji je popio koliko vrh igle alkohola. Žena je radi mačke ušla u Džehennem. Ogrtač se pretvorio u vatru koja će pržiti onoga ko ga je sakrio". Imam Ahmed bilježi hadis koji Tariq b. Šihab pripisuje Bo­ žijem Posbniku ~: •RAdi muhe će jedm1 čcr,;jek ući u Džf!nner, a drugi u Džehennem". "Kako to, Božiji Poslaniče?", upitaše ga. "Ovt~ dvojica m jednom prolazili pored lj1edi koji m obožavali kip. Niko nije smio proći tuda a da mu ne prinese kakvu žrtvu. jedan od njih reče: 'ja nemam šta da prinesem'. 'Prinesi makar mtthu', kazaše mtt oni. On pristade. Prinese muhtt, produži svoj put i time zasluži Vat­ m. Dmgi čovjek reče: 'ja žrtvu ne mogu prinositi mimo Alla/m ni­ kome ništa'. Njemu odrubiše glllvu, i on uđe u Džennet". 2 Vidimo kako je jedna riječ bila uzrok da čovjek bude bačen duboko u Vat­ ru. Neki ljudi se, pak, zavaravaju blagodatima kojim ih je Allah obasuo n a ovo m svijetu. Uočavaju da Allah brine o nj ima i to tu­ mače kao Allahovu ljubav, misleći da će im Allah na Ahiretu dati još više. Ovo je očita samoobmana. Imam Ahmed bilježi predaju 1

Ahmed: Musncd, br. 21570.

Ahmed: Knjiga o zuhdu, str. 22; Ebu Nu'ajm: Hil-je, 1/203. Ova

predaja je diskutabilna. Imam Ahmed je prenosi kao mevquf predaju

od SeLnana. (V.: Mubammed b. 'Usejmi n: El-Qavl cl- mufid 'ala ki­

tab et-tcvhid, l/288, 289.)

Ibn QaUim eJ..DžewziUe

60

'Uqbe b. 'Amira od Bo:i.ijeg Poslanika ~: "Kada vidiš da Allah ne­ kog na dunjaluku obasipa dobrom i pored grijeha koje ovaj čini, znaj da je to isridradž'. Zatim je proučio ajer: •=-..:l ~ i..,:,š~ t:. i;_; l.li) (:..~ ~ ·~ill; ~IJ~l i)..,i ~ ._~) l)j ~ :;;:. e:l•- "l kada bi zaboravili ono čime stt opoml1zj!mi, Mi bismo im ·kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznmada bi­ smo ih kaznili i oni bi odjednom roaku nadu izgubili" (El-En'am, 44).2

JS :.,. •};[ r

jedan od časnih prethodnika je rekao: "Kada primijeti~ da ti Allah redovito šalje blagodati, a ti si zagazio u grijehe, znaj da je ro Allahovo isku~enje kojim te želi iskuhti da .;di hoće~ li zaboraviti da tražiš oprost. Uzvišeni je rekao:

:J5:;.~l~ ~L>d ' u1ZI ~~ ,:J'l· 1- :l.. .J ...!f ..r ... . .. .. ,, _,....,.,_ .. .;--.)" .. *0, ~l:.~l ~··~ ~<..],_;. •L<.L..!,. -=· "' .J .r-t-< - . G J •
~ !:-' J .r.) Gl' . y. l'-=. r-r,::.r-=:-' J

-

•

-

;

~

< '

• • .,.

~ ,,, "~- .xs. o' · yi' G.:UI o~l ~t;; U .!ll~ ~~ ..J .. ..r; .J . . . . L... 1

(a

.l

'

• ..

::; ,

..

"A da neće roi ljudi postati nevjemici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju lt Milostivog od srebra ttčinili, a i stepenice 11z koje se penjtt, i vrata kt1ćt1 njihovih i divane na kojima se odmaraju, i uk­ rase od ;data bismo im dali, jer sve je to samo uživa­ nje 11 životu na ovom svije111, a onaj wijet 11 Gospo­ dara tvoga biće za one koji budu Njegova naređmja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili" (Zuhmf, 33-35). 1

2

Milost Allahova prema čovjeku i pored njegovih grijeha, što dovod i do wga da ovaj zaboravi na t raženje oprosta. 0/.: T. Muftić: Araps­ ko-bosanski rječnik, str. 432.) Ahmed: Musned, br. 16860. Hadis je sabih zahvaljujući propratnim verzijama. 0/.: Es-Silsile es-sahiha, br. 413.) bnac prenosilaca (se­ ned) same ove predaje je dobar. (V.: Mišltat cl-mcsabih, br. 5201.)

Bolest i IUek

61

Uzvišeni raz uvjerava one koji tako misle: J

J -J

-

J

•

f:'

J

,

.....

_.

"

f~)...

U,; J~ ......;;.;.J u_:?u ...;;;~1 ~ I~J
- ­

•

~~·J~f

"Čo-vjek, kada Gospodar njegov boće da ga isku/a

pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rek1ze: 'Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!' A kad nut, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskud­ nom učini, onda rekne: 'Gospodar moj me je mtpm­ tio!'A nije tako!" (El-Fedžr, 15-17). Znači,

nije svako koga je Allah obasuo nafakom u isto vri­ jeme i taj koji uživa u Njegovoj plemeni tosti. Isto tako, nije svaki čovjek koji je iskušan i čija nafaka nije obilna predmet Allahovog zapostavljanja. Naprotiv, On je prvu vrstu is kušao blagodatima, a drugu je udostoj io iskušenjem. U Tirmizijcvom Džami'u sc navo­ di hadis: "Allah daje ovaj svijet onome koga voli i onome koga ne vo­ lt, ali iman daje samo onome koga voli".' Jedan od časnih prethod­ nika je rekao: "Koliko je ljudi iskušano blagodatima kojima ih Al­ lah obasipa, a toga nisu svjesni! Koliko se ljudi vara time što ih drugi hvale i koliko ljudi se obmanjuje cime što im je Allah prikrio grijehe, a oni toga nisu svjesni".

l

ZAVARAVANJE OUNJALUKOM

U najvećoj iluziji je o naj ko se zavarava ovim svijetom i njegovim prolaznostima, ko ga pretpostavlja Ahirctu i koj im se zadovoljava pored budućeg svijeta. N eki idu dotle da kažu: dunja1

Ovaj hadis se ne nalazi u Tinnizijevom Diami'u, makar ne u izda­ njima koje danas posjedujemo. H adis je zabilježen kod Ahmeda u Musnedu (br. 3663), ali mu je sened slab. (V.: Da'if el-di.1mi', br. 1625.) Ispravna predaja ovog badisa se 1-nvr§ava na 'Abdullahu b. Mcs'udu, kao mevquf. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 2714.)

62

Ibn QaJJimei·Dfewzllle

luk je izravna dobit, a Ah iret odložena, a izravna dobit je vrednija od odložene. Neki kažu: Bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Drugi kažu: Dunjalučke slasti su pouzdane, a ahiretske sumnjive, a pouzdana stva r se ne osLwlja radi sumnjive. Ovo je očigledan primjer šejtanovog sijanja zlil1 mis li i fa­ talnih sumnj i. Nerazumna stoka je pametnija o d ovakvih ljudi. Ži­ votinja neće počiniti nešto ho joj šteti čak i ako je udarite, a ovi ljudi svjesno hrle u vlastitu propast. Nalaze se izmedu sumnje i vjerovanja. Ukoliko od ove vrste ljudi neko vjeruje u Allaha, Nje­ govog Poslanika :Iii i Sudnji dan, to su najnesretniji ljudi na svijetu zato š to svjes no čine grijeh, a oni koji ne vjeruj u predmet su sas­ vim druge teme. A na njiho\'U sumnju da je izravna dobit bolja od odložene, mi kažemo: Kada su izravna i odložena dobit jednake, tada je iz­ ravna dobi t bolja, medutim, ako su dobiti različite, a od ložena bu­ de veća i vrednija, onda je o na svakako bolja. Kako sc o ovoj jed· nakosti može govoriti kada je cijeli dunjaluk poput jednog udisaja na Ahiretu, kao što se navodi u hadisu koji se bilježi u Ahmedo· vom Musnedu i Tirmizijcvoj Zbirci, u kome Mustevrid b. Šeddad prenosi da je Boži ji Poslanik ~ rekao: "Dunja/uk je u poYI!flrmju. sa Ahiretom k~o kada mnočire mku t< more i iz.·vadite je da vidite šta se od njegove vode z.adržalo?" 1 Prcferiranje ovakve izravne dobiti nad onakvom odloženom dobiti je najteža propast i najgore neznanje. Ako je to odnos cijelog dunjaluka prema Ahiretu, kakav je onda odnos perioda čovjekovog življenja prema rom svijetu!? Koji je izbor preči pametno m čovjeku: prcferiranje konkretne mrvice u ovom kratkom periodu nad neprekidnim dobrima na budućem svi­ jetu; ili ustezanje od ništavnih, kratkotrajnih stvari na ovom s'·ije­ ru, u zamjenu za neprocjenjive, neprekidne, neprolazne i bezbroj-

1

Muslim: Knjiga o Džennctu i opisu njegovih blagodati ..., br. 2858; Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2323; Ibn Madžc: Knjiga o zuhdu, br. -1108; Ahmed: Musned, br. 17547, 17548...

Bolest illi ek

63

ne blagodati? Onome ko kaže da ne želi ostaviti pouzdanu radi sumnjive stvari možemo reći: Ti ili sumnjaš u Allahovo obećanje, prijetnju i iskrenost Njegovih poslanika, ili u to čvrsto vjeruješ. Ako spadaš u drugu grupu, tada si od onih koji ostavljaju privremenu, prolaznu mrvicu rad i sigu rne, neprolazne i nesum njive stvari. Ako si o d prve grupe, onda razm is li o dokazima koji ukaz uju na postojanj e Alla­ ha, na Njegovu moć, volju, jednoću i na istinitost kazivanja Nje­ govih poslanika. Os lobodi se predrasuda i otvo ren ih misli priđi Allahu. Proučavaj i raspravljaj sve d ok ti se ne otjelovi istina koju su prenijeli Njegovi poslanici kao realnost u koju nema sumnje. Neka ti bude jasno da je On srvoritelj svega postojećeg i Gospodar nebesa i Zem lje. On je uzvišen, svet i čist od onoga što se kosi sa kazivanjem Poslanika o Njemu. Ko Ga drugačije opiše - taj Ga je uvrijedio i svecu istinu o Njemu oskrnavio i porekao je Njegovu vlast i Božanstvo. Jer, svakom čovjeku zdrave pameti je nevjerova­ tno da Istinski Gospodar bude nemoćan ili neznalica, da ne zna ništa, da ne čuje, ne vidi, ne govori, ne nareduje, ne zabranjuje, ne nagraduje, ne kažnjava, ne ojačava onoga koga hoče i ne ponižava koga hoće; da ne h tje Svoje poslanike u udaljena prostranstva SYo­ ga kraljevstva; da se ne brine o Svojim stvo renj ima, da ih prepušta zaboravu... Ovo bi za ne kog ovosvjctskog vladara bi i<1 mahana, a kamoli za is tin skog i pravog Vladara! Kada čovjek razmis li o svome postOjanju - otkad je bio zametak pa do potpunog formiranja - postaje mu jasno da je Onome ko mu je posvetio takvu pažnju i kroz ove faze i stepene ga proveo ne dolikuje da ga zanemari i bez pažnje ostavi; da mu neke stvari ne nareduje, a druge zabranjuje, da ne zna Svoja prava prema njemu; da ga ne nagrađuje i kažnjava ... Kada bi čovjek o ovome istinski promislio, tada bi sve što vidi i sve što ne vidi uka­ zivalo na tcvhid', nubu vvet 1 i Povratak i da je Kur'an Allahov go­

' j edinost Allaha. ' Poslanstvo Muhammeda ti.

Ibn QaJJim el-llžeWZUJe

64

vor. U knjizi Iman naveli smo tumačenja ajeta: ,

--,

~

,.

l'

način "'

na koji se ovo postiže, kod J

., _

-,.

J~ :1 G .l* t)J.)""+-:' ' '· ~ ~' ., • ')\....; .rJ *,)J J~l' • • lc-"":, r-;-J • ,

~~} ~_,:..;

"A j a se kunem onim što vidite i onim što lze vidite, Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Pos­ laniku ... " (El-Haqqa, 38-40).

Na ovu temu smo govorili i prilikom tumačenja ajeta: uf,) {:,J:".._;; :.Uf ',H - "A i 11 vama samima - zar ne vidite?'' (Ez­ Zarijat, 21 . Došli smo do zaključka kako je čovjek sam po sebi dokaz postojanja Srvoritclja i N jegove jednoće. On je dokaz ish.-re­ nos~i N jegovih poslanika i naj bolja po tvrda Njegovih savršenih SVOJStava.

F'·

Prema tome, oni koji sc zavaravaju pripadaju jednoj od dvi­ je grupe: ili su čvrsto uvjereni vjernici ili sumnjičavi poricatelji. Neko se može pitati: Kako čvrsto vjerovanje u Povratak, Džennet i Džehennem i nepostojanje sumnje u tO može ići uz nei­ zvršavanje vjerskih obavez."l? Zar je u ljudskoj prirodi da čovjek zna da će sutra stajati pred nekim vladarom koji će ga žestoko ka­ z niti ili lijepo nagradi ti - da taj isti čovjek bude nemaran i oezain­ teresovan prema svojim obavezama i potpuno se indiferentno od­ nositi prema tome? Međutim, ovo je stanje većine srvorenja. Susret ovih poj­

mova je veoma čudna pojava, koja ima nekoliko uzroka. Prvi, krhkost znanja i nepotpuno uvjerenje. Ko misli da znanje ne varira taj je u očitoj zabludi. Ibrahim cl-Hali! je tražio od svoga Gospodara da m u poka­ že kako oživljava mrtve, pored toga što zna da je Allah sposoban

Bolest lliJek

65

da to učini. Time je želio da se učvrsti u vjeri, kako bi gajb' postao vidljiv. Ahmed u Musnedu prenos i had is Božijeg Poslanika~ koji kaže: "Nije isto č11ti i vidjeti". 2 Kada se krhkom znanju doda nemogućnost dosjećanja, udaljenost tog znanja od srca u mnogim situacijama radi bavljenja onim što je suzbija, umije~anost strasti, dominacija prohtjeva i zle misli, šejtanske obmane, izazivanje sudbine, puste želje, utonu lost u nemar, ljubav prema prolaznom, alegorijsko tumačenje Tekstova i ljubav prema običajima - rada iman u srcu može zadržati samo Onaj koji održava ravnotežu nebesa i Zemlje. Iz ovog razloga koli­ čina imana i dobrih djela je različita kod ljudi. Ona mogu ići dotle da u srcu ostane samo mali trun... Svi ovi uzroci se vraćaju na ograničeno zapažanje i razmiš­ ljanje. Zbog roga U zvišeni Allah pohvalno govori o strpljivjm i čvrsto uvjerenim ljudima. On ih progla~ava vođama u vjeri: ,:,::,.:,) (:,_B_,; Q~ t)IŠ) t/;;... (j Ll;4 ~J~ ~~ j·,:: - h.među ujih smo Mi vode određivali i oni su, oaa:zivajttći se zapovijedi Našoj, na Pravi P11111pućivali, jer s11 strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali" (Es-Sedžde, 23).

RAZLIKA IZMEĐU LIJEPOG MI~UENJA (OPTIMIZMA) l ~AMOOBMANE Kao što smo vidjeli, lijepo mišljenje (optimizam) je oprav­ dano ukoliko podstiče na dobro, pomaže da se ono čini i ako vodi ka njemu. O bmana je ono što vodi ka neradu i prepuštanju grije­ sima. Lijepo mišljenje je nadanje. Ako nadanje podstiče na dobra djela i odvraća od loših, ono je ispravno. Ukoliko se nerad sastoji 1

Nevidljivi svijet.

1

Ahmed: Musned, br. 1845, 2443, pu tem Ibn 'Abbasa. H adis je sahih. (V.: Tahridž EI-'Aqide et-tahavijje, br. 401; Miškat, 5737.)

66

Ibn QaJJim ei-DžewzUJe

od nadanja, a nadanje od nerada i podbacivanja, nJIVanJe.

lO

je onda obma­

Možemo li zamisli ti čovjeka koji ima zem lju i očekuje da mu ona donese prinos? On je ne ore i ne sije već se nada da će d o­ biti rod bez oranja, sijanja, navodnjavanja i bilo kakve brige. Ovak­ vog čovj eka bi svi proglasili najvećim maloumnikom. Isto tako, ako bi se nadao i pouzdao u to da će dobici dijete bez spolnog op­ ćenja ili da će postati naučnik bez učenja i velikog truda, ili nešto tome slično ... Isti slučaj je i sa čovjekom koji smatra da će dostići visoke stepene i vječita uživanja bez dobrili djela, bez približavanja Allahu kroz dobra djela i izbjegavanje loših. A Allah daje uspjeh. Uzvišeni Allah kaže: J,;..} iJ:.:.G,.j iJ~ ::r.,;.ilj i;:.T 0-)1 ~!) (JJI~ 0~_:;. ,-,,: i~i "On'i k.oj i vjeruju i koji se isele i bore

JJ1-

na

Allabovom Putu, oni se mogu nadati Allabovoj milosti ... " (El­ Beqnre, 218). Ovdje nije slučajno uz nadu navedeno izvršavanje spomenutih djela. Oni koji sami sebe varaju smatraju da ljudi koji zanemaruju Allahova prava ne poštuju Njegove naredbe, koji krše Njegove zabrane, dače Njegove robove - mogu očekivati Allahovu milost. Srž ovog problema leži u tome da su nada i lijepo mišljenje nerazdvojni pojmovi od ispunjavanja uvjeta koje je uspostavila Al­ lahov:t mudrost u prepisivanju zakona (še riata), kadera, nagrade, plemenitosti. Kada čovjekovo djelovanje bude u skladu sa ovim stvarima, onda se može nadati u oprost svoga Gospodara. On Ga moli da ga ne prepusti samim tim djelima 1 već da ih učini uzrokom raznih korisnih stvari te da od njega otkloni sve što bi dovelo do njihovog poništavanja.

1

Tj. tražeti da mu Svojom djelima zaslužio.

milošću

pruži

veću

nagradu nego što je rim

l

Bolest i liJek

NADA lPUHA

67

MA~TANJA

Svaka želja sc sastoji od tri elementa: l. ljubavi prema tome što se želi, 2. straha od gubljenja te stvari i 3. nastojanja da sc na svaki nač in dođe do te stvari... Kada uz želju ne ide nijedna od spomenu tih stvari, onda je to maštanj e, što je sasvim drugi pojam. Onaj koj i žel i je briž ljiv, a brižan čovj ek koj i hoda putem, svakako će požuriti iz bojazni da ne propusti svoj cilj. U Tirmizijevom Džam i'u se bilježi hadis Ebu Hurejrea u kojem Božiji Poslanik ;i kaže: "Ko se bude bojao bit će llfledm (u Džennet); ko bude uveden stići će na sumifte. Doista je AllahDfJa roba vrijedna; Allabova roba je Džennet"'. Uzvi~eni dob­ ročiniteljima preporučuje nadu, ali im preporučuje i strah. Na taj načio, nadanje i koristan strah prate svako učinjeno djelo. Allah 'lf. kaže:

' * ... .,." .• . ', ~ .. ,. . ' ,. , .LJ~'i . l). r-" '0:!.LJ\' , .J u~ r--r-j ~...,....,. r-" 0:! , u _." ~ 1 •• *.J.r . .J.. {'"f:.r" ,." .1~~.J lj-'9'L.:f eJ~ j-'~!'.-: jj,: eJ..~-"'> j r-r: j ! r-r y. d- , .J J • J • • J • , , • , ..:..1'''.1 l . e) L:; ..!.l!).,* ~.)~. L;.t.b ('""J • .;;;- tJ, y ~ . , .J }

"'

J

•

•"

J

,

...

~

"Oni koji iz bojazni prema Gospodam svome stra­ huju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodam svome ravnim 711! smatra­ ju, i oni koji od onoga što im se daju udjeljuju, i čija s11 srca puna straba zato što će se vratiti svome Gos­ podam, - oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču" (El-Mu'mimm, 57-61).

1

Tirmizi (2450): Opis Dženneta, poglavlje IS; Hnkim: Mustcdrek, Knjiga o suptilnosti , br. 785 J. O ovom hadisu je bilo diskusije, ali je ipak vjerodostojno sud~ći prema uporednim verzijama. (V.: Es-Silsilc es-sahiha, br. 948, 2335.)

Ibn QaJJim ei-DfewziJJe

68

Tirmiz.i u svom Džami'u bilježi hadis 'Aiše, radijallahu 'an­ ha, koja je o ovom ajeru pitala Božijeg Poslanika ;lli, da li se on od­ nos i na one alkoholičm·e, bludnike i kradljivce? On reče: "Ne, kćeri

Siddiqova, ovaj ajet se odnosi na one koji poste, klanjaju, udje/j&tju, ali se ipak boje da im ta djela neće biti prim/je11a: <,ti J.,;.;:..; Jij;O (::-t;;;:.JI- '... oni hitaju da čine dobra djela.. ."" Ovaj badis sc p renosi i od Ebu Hurejrea. Uzvišeni Allah nam pokazuje kako sretni ljudi izvršavaju dobra djela uz bojazan, a nesretni rade nedjela uz smirenost. Kada pogledamo u život ashaba, vidimo da se on sastojao od truda u či­ njenju dobra, uz izraženu bojazan od kazne i neprihvaćanja tih dje­ la. Mi danas malo i nedovoljno radimo, ali smo i pored toga smire­ ni. Siddiq, 41<, kaže: "Volio bih da sam dlaka na pobožnom čovj e­ ku". Ovo bilježi Ahmed. Prenosi se, takoder, da se jedne prilike uhvatio za jezik i rekao: "Ovo me je uvalilo u nevolje". Često je plakao i govorio: "Plačite! Ako ne možete, trudite se da plačete!" Kada je klanjao, bio je miran poput drveta - iz st rahopoštovanja prema Allahu. Jedne prilike je donio pticu. Okretao je u ruci i go­ vorio: "Svaka ulovljena životinja i svako otkinuto drvo su stradali zato što nisu dovoljno veličali Allaha". Na samrmim mukama je govorio 'Aiši: "Kćeri moja, ja sam od imetka muslimana uzeo ovaj ogrtač, ovo mlijeko i ovog roba. Požuri i daj to Ibn Hattabu". Za­ tim nastavi: ''Tako mi Allaha, volio bih da sam drvo koje se jede i siječe". Qatade je kazao: "Čuo sam da je Ebu Bekr rekao: 'Volio bih da sam biljka i da mc bi ljojed i pojedu!"' 'Umer b. Hattab je jedne prilike učio suru Et-Tur. Kada je stigao do ajeta: (dlji ~:,:,..cu. ~!)2 briznu u plač i razbolje se tako da su mu ljudi do lazili u posjetu:Kad je bio na samrtnoj postelji, re­ kao je svome sinu: "Molim te, stavi moje lice na zemlju kako bi mi

1

'

Tirmizi: Knjiga o tumačenju (tefsiru) Kur'ana, br. 3175; Ibn Madže: Knjiga o zuhdu, br. 4198; Ahmed: Musned, br. 24735,25177. •... kazna Gospodara rvoga sigurno će se dogoditi" (Er-Tur, 7.)

Bolest lliJek

69

se On smilovao". Zatim je kazao: "Teško mojoj majci ako mi Allah ~ne oprosti!" Ovo je ponovio rri puta pa je ispustio du~u. Znao je u svom noćnom ibadetu učiti neki ajet pa bi ga njegovo značenje toliko potreslo da bi danima ostao vezan za kuću. Ljudi bi mu do­ lazili u posjetu misleći da je bolestan. Imao je, neka je Allah njime zadovoljan, dvije crne linije na licu od plača. Ibn 'Abbas mu je jed­ nom rekao: "Ti si podigao mnoge gradove, osvoj io mnoge države i veliki uspjeh postigao, uz Allahovu odredbu". "Volio bi h da se spa­ sim (da preselim na drugi svijet), a da nemam ni zasluga ni grijeha", reče na to 'U mcr, J;o. 'Usman b. 'Affan ~je, kada bi stajao nad kaburom, plakao ~o da bi mu se brada pokvasila. Govorio bi: "Kada bih stao izme­ du Dženneta i Vatre, ne bih znao u koje od njih bih bio odreden. Radije bih da budem pepeo nego da čekam na odluku o tome gdje će me odvesti".

'Ali b. Ebi Talib ~ je također bio poznat po svome plaču i strahu. Naročito su ga brinula prazna nadanja i slijeđenje prohtje­ va. Govorio je: "Prazna nadanja me odvraćaju od Ahircta, a slije­ đenje strasti me udaljava od Istine! Evo, dunjaluk već okreće svoja leđa, a Ahiret krupn im koracima dolazi. Svaki od njih ima svoje sinove i zato bud ite sinovi Ahireta, a nemojte biti si novi dunjalu ka. Sada je vrijeme za djela, a ne za obraču n ! Sutra će biti samo obra­ čun, a kasno će biti za djela!" Ebu Derda' .;:. je govorio: "Najviše se bojim da će mi na Ki­ jametskom danu biti rečeno: 'Oče Derdaov, ti si imao znanje, ali kako si radio po onome što si znao?"' J ma o je običaj govoriti: "Ka­ da biste znali ~ta vas očekuje nakon smrti, ne biste s apetitom jeli niti biste pili s uživanjem! Nikada se ne biste sklanjali u kuću već bi hodali i udarali se po prsima. Plakali biste nad svojom sudbi­ nom: 'Volio bih da sam drvo pa da me odsijeku"'. Lice 'Abdullaha b. 'Abbasa, raclijallahu anhuma, često je bi­ lo vlažno od suza. Ebu Zcrr je govorio: "Kamo sreće da sam drvo pa da mc po­ sijeku! Volio bih da nisam stvoren!" Kada mu je nuđeno ne~te

70

Ibn QaJJim ei-DiewziJJe

hrane, rekao je: "Imamo kozu koju muzemo, magarca na kojem se prevozimo, slobodnog slugu i jedan ogrtač viška. Plašim se pola­ ganja obračuna i za ovo što imam". Tem im cd-Dari je jedne večeri učio suru El-D žasije. Kada je stigao do ajeta l~j 1~1 ;;,.)il! ji:;.r ,:,i,/' " ,;...:,:;,.,::",Ut ~ (~L...l l - "Misle li oni koji tme zla djela, da ćemo s njima

rfl

r

postupiti jednako kao sa onima koji vjemju i dobra djela čine... " (El-Diasije, 21), počeo ga je ponavljati i plakati sve do jutra. Ebu 'Ubejd, 'Amir b. EI-Džerrah je rekao: "Volio bib da sam ovan - da mc moja porodica z;~kolje, moje meso pojede i od mene čorbu da naprave". Mnogo je ovakvih primjera i nemoguće ih je sve navesti. Buhari u svom Sahihu kaže: Poglavlje o bojazni vjernika da se djela ne ponište, a da on to ne osjeti. Ibrahim et-Tejmi je rekao: "Kad god sam svoje riječi uporedio sa djelima, pobojao sam se da sam po ricare lj (nevjern ik)." Ibn Ebi Mu lejke je rekao: "Zatekao sam trojicu Poslanikovih ~as haba i svi su se bojali da nisu licemje­ ri. Niko od njih nije govorio da ima Džibrilov ili Mikailov iman." Oo navodi da je Hasan rekao: "Od licemjerja (nifaqa) boji se samo vjern ik, a o njemu ne misl i samo licemjer (munafiq)". 'Umer b. Hattab je govorio Huzejfeu: "Zaklinjem te Allahom, da li me je Božiji Poslanik ~ ubrojio u licemjere?" ''Nije, ali to oi za koga dru­ gog neću reći! "

n:u

Ć uo sam na~cg ~ejha 1 kako govori: "Ovim Huzejfe nije htio da kaže kako niko drugi oije za§tićen od licemje rstva već kako se neće upuhati u sud o rome. Jer, kome god kažem da ga Božiji Pos­ lanik ;k nije ubrojio u licemjere roga sam pohvalio".

Ja kažem: Ovome je sličan primjer čovjeka koji je zamolio Božijeg Poslanika ~ da zamo li AIJaha da ga uvrsti u sedamdeset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez obračuna, na§ro mu je on 1

Misli 113 šcj hu-l-islama !bo Tejmiju, AUab mu sc smilovao.

Bolestiliiek

71

rekao: "Pretekao te je u wme 'Ukaše".' Time nije htio da kaže da je­ dino 'Ukaše zaslužuje da bude medu njima. Želio je samo da ro prešuti, a Allah najbolje zna.

1 6RIJE~I U~RCU ~U KAO OTROVI UTIJELU

Vrati mo se temi koju s mo počeli - o li jeku zn bolest koja, ukoliko potraje, razara čovjekovu sadašnjost i bud ućnost (dunja­ luk i Ah iret). O no što moramo z nati jeste da grijesi i po roci štete. Nema sumnje da su oni opasni za dušu kao što su otrovi opasni za tijelo, u manjoj ili većoj mjeri. A zar išta može prouzrokovat i štetu i bo­ lest na ovom ili budućem svijeru osim grijeha i poroka? Šta je naše praroditeljc izvelo iz Dženneta - :fSuće uživanja, slasti, radosti i sreće - u Kuću boli, tuge i nesreća? Sta je izvelo Iblisa iz nebeskog kraljevstva, proklelo ga, prognalo, opoganilo njegovu nutrinu i vanjštinu i pretvorilo ga u najgroznije i najružnije stvorenje? Nje­ gova nutrina je svakako ružnija od vanjštine. Nakon blizine je do­ bio daljinu; nakon milosti proklets tvo; nako n ljepote grozotu; um ­ jesto Džennetn Vatru rasplamsanu; umjesto imann kufr; umj esto prijateljstva sa H valjenim Gosp odarem dobio je Njegovo neprija­ teljstvo i od bačenost. U zamjenu za izgovaranje riječi hvale, uzdi­ zanja i tevhida2, odabrao je riječi kufra, š irka, laž i, klevete i zla; od­ jeću imana je zamijenio odjećom kufra, st ranputice i grijeha. Kod Allaha je zauvijek izgub io položaj i Njegovu mi lost vik nikada ne­ će steći. Na njega se sruči la najžešća Allahova srdžba i fatalna lju­ tina. Postao je vođa svakog grješnika i raskolnika. To je izabrao nakon ibadeta i blagodati. Samo od T ebe, Gospodaru, tražimo zaš­ titu od grijeha, izigravanja Tvojih naredbi i krJenja Tvojih zabrana. Šta je uzrok pot apanja svih stanovnika Zemlje kada je voda

1

Buhari: Knjiga o suptilnosti, br. 2686; Muslim: Knjiga o imanu, br. 216.

La ilahc illallah.

72

Ibn QaJJim ei-DžewziJie

preplavila vrh ove planina? Šta je potaklo smrtonosni vjetar protiv 'Adovog naroda koji ih je usmrtio i razbacao kao da su palmova stabla iščupana? Taj vjetar je uni~tio sve kuda je prošao- kuće, nji­ ve, oranice i stoku. Njihova sudbina je osta.la kao pouka ostalim narodima do Sudnjeg dana. Šta je razlog slanja užasnog krika Se­ mudnvom narodu , krika koji im je pokidao srca, rascijepio tijela i do zadnjeg ih istrijebio? Šta je uzdiglo sela Lutovog naroda, tako da su meleci čul i lavež njihovih pasa- i zatim ih prevrnulo na njih, tako da ono ~to je bilo gore - otišlo dolje, i svi su bili uni~teni?! Oni su doživjeli kaznu kakva nije snašla nijedan dru gi narod! Nji­ hova braća s u sli čno doživjela, a kazna nije daleko od nasilnika ... Šta je uzrok slanja Šu'ajbovom naro du crnih o blaka s kazno m? Kada su stigli iznad njih, posuli su ih rasplamsanom vatrom! Šta je potopile Faraona i njegov narod u more? Šta je sravnila Karuna, zajedno sa njegovom kućom, imetkom i porodicom? Šta je bio uz­ rok uništenja pokoljenja nako n N uha kroz više oblika kazni? Šta je bio uzrok uništenja Salihovog naroda žes to kim krikom? Oni s u se do zadnjeg pretvorili u pepeo! Šta je Izraelićanima poslalo silan i moćan narod koji im je zemlju uzduž i poprijeko pregazio, njihove ljude pobio, a žene i djecu im porobio, popalili su im kuće, oteli imetak! Zatim ih je Allah još jedanput poslao, pa su uništili i do temelja poru~i l i sve ho su mogli! Šta je na nji h navuklo raz ne vrste kazni i patnji - u ob liku ubijanja, porobljavanja, rušenja gradova, tiranije vladara, pretvaranja u majmune i svinje... Povrh svega, Uz­ višeni Allah se zaklinje: ("_.u:..il ;;.. (.qj1 JI j.,~._ it-::i)­

r+-;...;.;.

r:,;

"... da će do Smaka svijeta prepttštati nad 11jima vlast ilekome ko će ih rza najgori način tlačiti" (El-E'raf, 167).

Imam Ahmed bilježi predaju 'Abdurrahmana b. Džubejra b. Nufejra koji prenosi da je njegov otac rekao: "Kada je osvojen Kipar, njegovi stanovnici su bili razdvojeni pa su jedni za drugima plakali. Ugledao sam Ebu Derda'a kako usamljen sjedi i plače. Upi­ tah ga: 'Oče De rdaov, zašto pl ačeš na dan kada je Allah osnažio islam i muslimane?' 'Ne pričaj, Džubejrc! Vidiš li kako All ah s )ah­ koćom svodi račune! Ovaj narod je bio snažan, bogat i ugledan, ali je zanemario Allahove naredbe pa su završili ovako kako vidiš!'"

Bolest 1liJek

73

'Ali b. Dža'd bilježi hadis koji Ebu-1-Bahteri prenosi od ne­ kog ashaba koji je čuo da je Poslanik !!i rekao: "Ljudi neće biti uniš­

teni sve dok sami ne Ztl5luže kaznu". 1 U Ahmcdovom Musnedu se bilježi had is U mmu Sele me da je Božiji Poslanik tli5 rekao: "Kada se pojave grijesi kod mojih sljed­

benika, Allah će im poslati Svojte kazm1". Rekoh: "Božiji Poslaniče, hoće li tada biti međte njima dobrih ljudi?" "Ho~e", odgovori on. "Kako će se s njima pompiti?", upita Umm u Se/eme. "Oni će doživ­ jeti sudbinu ostalih lj'udi pa će im Allah podariti Svoju milost i zado­ voljstvo".2 Među Hasanovi m murse! badisima, za koje on kaže da po­ od Božijeg Poslanika !!i, je i predaja: "Ovaj ummer će uživati Allahovu zaštitu i brigu sve dok njihovi učeni ljudi ne počnu šuro­ vati sa vlastodršcima, dok pobožni ne počnu slijediti grješnike i dok poročni ne počnu ponižavati pohene! Kada se ovo desi, Allah će ukinuti Svoiu zaštitu. Postavit će im okrume vladare koji će ih tlačiti i z lostavljati i na kraju će ih kazniti neimaštinom i siromaš­ tvom". tiču

Musncd bilježi Sevbanov hadis u kojem Božiji Poslanik ~ kaže: "Čovjek može biti lišen nafake zbog grijeha kojeg je po6nio".' U drugoj predaji koju Musned bilježi od ovog ravi ja, Božiji kaže:

Poslanik~

Na vas će se obmšiti narodi kao što se za sofrom ljudi obru­ šavajlt na činijte! Hoće li to biti zbog naše malobrojnosti, Boiiji Poslaniče? ­ upitaše ashabi. 1

Ehu Oavud: Knjiga o boju, br. 4347; Ahmed: Musned, br. 17825. Hadis je sahih. (V.: Sahih EI-Džami', br. 5231.) ' Ahmed: Musned, br. 26056. Ovaj sencd je slab, ali postoje drugi izvo­ ri ovog hadisa, koji su ispravni. (V.: Es-Silsilc es-sah.iha, br. 1372.) l Ibn Madže: Knjiga o isku~enjima, br. 4022; Ahmed: Musned, br. 21881. O ovom hadisu posloji diskusija. (V. : Es-Silsile es-sahiha, br. 154.)

Ibn QaUim ei-DžeWZUJe

74

- vas će tada biti mnogo, ali ćete biti slabi pop11t Stmh će biti iščupan iz srca vaših neprijatelja, a 11 vašim srcima će biti usaJen \VEHN. Šta je to we/m? - upita.fe će ashabi. Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti - odgovori Božiji Poslanik N. Ne -

reče

bujične pjene.

Musn ed Ahmeda bilježi Enesovu predaju da je Božiji Pos­ lanik ~ rekao: "Kada

sam oti!ao na Mi'radž, prođoh pokraj ljudi ba­ krenib noktiju kojima su oni sjekli svoja lica i prsa. 'Ko m ovi ljudi?', upitah Džibrila. 'Oni su jeli ljudsko meso i ka/jali njihovu čast', od­ govori mi on". 1 U T irmizij evom D žami'u se navodi hadis Ebu H u rcjrea u kojem Božiji Poslanik ~ kaže: "Pred kraj svijeta će se pojaviti ljudi

koji će pod plaštom vjere ubirati ovosvjetske dobiti. Pred ljudima će se pretvarati blagi kao janjad. Riječi će im biti slade od šećera, a u sebi će nositi vučija srca. Allah ~će reći: 'Zar Mene oblnanjujete ili se preda Mnom dičite?! Kunem se Sobom da ću vam poslati iskušenje koje neće nikog ostaviti mirnim". 2 Ibn Ebi-d- Dunja navodi riječi 'Alije

kada

će

*: "Doći će vrijeme

ljudi od islama imari s:amo ime; od Kur'ana

će

imati samo

slova; džamije će biti izgrađene, aU u nj ima neće biti upute; u lema će im b iti najgore što pod nebom postoji; od njih će početi smut­ nje, i njima će sc vratiti! "l On spominje i predaju 'Abdullaha b. Mes'uda: ''Kada se u nekom mjestu pojave kamata i blud, Allah naredi da sc ono uništi!"

1

3

Ebu Davud: Knjiga o odgoju, br. 4878; Ahmed: Musncd, br. 12927. H adis je vjerodostojan. (V.: Es-Silsile cs-sah iha, br. 533.) Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2404. Hadis je slab. (V. Da'if El­ D:!.ami', br. 6419. Bcj heqi: Šu'abu-1-iman (Gran.e imana), br. 1763. Scned ove predaje je prekinut.

Bolest l liJek

75

U Hasanovim murselima se nalazi predaja: "Kada ljudi uz­

ttapreduju 11 znanju, a zapost<:~ve djela, kada izražavaju ljHbav, a u srcima kriju mržnju i kada pokidaju rodbinske veze, Allah će ih frok­ leti i oduzeti im sluh i vid". 1 Ibn Madže u Su nenima bilježi h adis 'Abdullaha b. 'U mera: među skupinom od deset mu hadžira kod Božijeg Posla­ nika :5, kad on okrenu lice prema nama i reče: '0, mttbadžiri, mo­

"Bio sam

hm Allaha da ne doživite pet stvari: - kada se u nekom narodze proširi nemoral i počne se jtwno či­ niti, oni će biti pogodeni kl
prije vas opominjali Sit jedni dmge kada bi vidjeli da stt načinili greš­ ku govoreći: '0, ti, boj se Allaha!' Mectutim, sutradan bi on sa njim zajedrzo sjedio, jeo i pio, kao da nije vidio kakvu je grešku jučer nap­ ra·vio. &da je Allah co vidio, ttčinio je da se oni međusobno mrze iz d11a duše. Zatim ib je prokleo jezikom njihovog poslanika Davuda i 1

Da'if predaja. Bilježi je Tabcrani u Kebiru (6/323); Ebu Nu'ajm: El­

Hil-je (3/ l09) bo predaju Sulejmana od Poslan ika ;i.

!J>n Madže: Knjiga o smutnjama., br. 4019. Sencd ovog hadisa je slab.

Sejh Albani u Silsili navodi druge puleve, uz primjedbu da su svi oni

slabi, osim verzije Hakima, koja je glavna osovina ovog had isa. (V.:

Es-Silsile cs-sah iha, br. 106.)

76

Ibn Qafflm ei-DiewziJJe

lsaa, sina M erjem ina, zato što su se bunili i uvijek granice zla prela­ zili. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Mt{hammedova duša, morate na­ ređivati dobro, a odvraćati od zla! Nastojte da zalutale na svaki na­ čin vratite na istinu! U mprotnom, Allah će među vama si.'Uoriti mrlnju, a zatim će vas prokleti kao što je i njih prokleo!"' Ibn Ehi-d-Dunja bilježi da je Ibrahim b. 'Umer es-San'ani rekao: "Allah je Juše'u b. Nunu objavio: 'Ja ću iz tvog naroda uniš­ titi sedamdeset hiljada dobrih i šezdeset hiljada loših ljudi!' 'Gospodaru moj, reče on, jasno mi je za loše, ali zašto uništavaš dobre?' 'Oni se nisu srdili kada sam se Ja srdio; s loširoa su jeli i

p ili. "" Ebu 'Umer b. 'Abdulberr prenosi da je Ebu 'Imran rekao: "Allah je poslao dva meleka u jedno mjesto i naredio im da ga uniš­ te do zadnjeg stanovnika. O ni naiđoše na čovjeka u džamiji koji je klanjao. Rekoše: 'Gospodaru, jedan Tvoj rob klanja u tom mjestu'. Uzvišeni Allah im odgovori: 'U ništite cijelo selo, a i njega zajedno sa njima. Njegovo lice se nijednom nije namrštilo zbog kršenja Moj ih zakona!" Humejdi spominje da je Sufjan b. 'Ujejne putem Ufjana b. Se'ida od Mus'ira prenio da je jednom meleku bilo naređeno da sravni jedno selo. On reče: "Gospodaru moj, u tom selu postoji jedan pobožni čovjek". Allah f&. mu objavi: "Od njega počni! Nje­ govo lice se radi Mene nijednog trenutka nije namdtilo!" Ibn Ebi-d-Dunja spo mi nje da je Vehb b. Munebbih rekao: "Kada je počinio grijeh, Davud je rekao: 'Gospodaru, oprosti mi!' On mu reče: 'Oprošteno ti je, a krivica je preusmjerena na Israili­ ćane!' 'Kako, upita Davud, kada si Ti Mudar, Pravedan i nikome ne nanosiš nepravdu? Ja sam učinio grijeh, a Ti ga svaljuješ na Israili­ ćane?' Allah ~ tada objavi: 'Kada si učinio grijeh, oni te nisu opo1

Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4336; Tirmizi: Knjiga o tumačenju Kur'ana, br. 3047; Ibn Mndže: Knjiga o srnut njama, br. 4006. Hadis je slab. (V.: Es-Silsile ed-dn'ife, br. J 105.)

Bolest lliJek

77

menuli nici upozorili!"' Ibn Ebi-d-Dunja prenosi kako je Enes b. Malik jedne prili­ ke do~ao kod 'Ai~e u dru~tvu drugog čovjeka. Taj čovjek joj reče: "Reci nam neho o po tresu". "Kada ljudi lcgalizuju blud - odgovori ona - počnu piti vino, svirati instrumente, Allah ~ će se naljutiti na Svom nebu i nared iti Zemlji d~ ih potrese. Ako se ne pokaju i ne okanu tih grijeha, ona će se obrušiti na njih." "Je li tO odmazda, Majko vjernika?" "Ne, to je milost i opomena vjernicima, a odmaz­ da, kazna i srdžba za nevjernike!" Enes b. Malik ovu predaju ko­ mentariše: "Nijedan hadis Bož.ijeg Poslanika ai mc do tada nije ob­ radovao koliko ovaj". Ibn Ehi-d-Dunja navodi jednu murse! predaju: "Zemlja se potresla u vrijeme Božijeg Poslanika~. On spusti ruku na do i re­ če : 'Smiri se, još ti nije do~lo vrijeme'. Zatim se o krenu ashabima i reče: 'Doista vas Allah opominje da se okanite grijeha i vratite Mu se! Uči11ire to!' Drugi put se Zemlja potresla u vrijeme 'Umera
zasluge i vrline 'Umera, Ibn Ebi-d-Dunja kaže: "Zemlja se zatresla u vrijeme 'Umera. On udari rukom po du i re­ če: 'Šta ti je? Da je vrijeme za Sudnji dan, ti bi vijesti svoje kazivala! Čuo sam kako je Božiji Poslanik ai rekao: 'Kada nastupi Sudnji dan, svaki lakat i pedalj Zemlje će govoriti!"' Imam Ahmed putem Safijje bilježi: "Medinu je pogodio zemljotres u vrijeme ·umera. On tada reče: '0, ljudi, šta je ovo? Zar ste se ovako brz.o iskvarili!? Ako se ovaj zemljotres vrati, neće­ te me više vidjeti!'" Ka'b prenosi: "Potres Zemlje će us lijediti kada se na njoj ra­ šire grijesi tako da će ona drhtati od straha da Alim ne vidi šta se na nj oj dogada!" 'Umer b. 'Abdulaziz je odaslao depešu namjesnicima pok­ rajina: "Ovaj potres je vid Allahovog kažnjavanja ljudi! O stalim pokrajinama sam napisao da se sakupe tog i tog dana. Ko bude kod

78

IbnQamm ei-Džewzme

sebe imao neku obavezu neka je izmiri, jer Uzvišeni Allah kaže:

~J ;.i ~jr-.:. l J~.l* J;,;

8if.:J~

"Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi!'' (El-E 'la, 14, 15) . ":~U'.r-~':" gj , ::; ·.;... . ~ ::-.J
J'

•

~

-'~ ~ ULI .:.r ~' <.r ·<"\ <..i:!"~ · "'J'J'" ·'':i'u~.). "(...r. J /:"' ".

"Ako mi ne oprostiš i ~e smiluješ mi se, liićtt izgub­ ljen" (Hud, 47) . ..e~ t UJI ~ ,~ "111{~ 0-!

.(

~l.$~ ,;_..J\rl til

\r.).


'

'Ina je predavanje robe za od redenu cijenu na odgođeno plaćanje, a zatim kupovanje te robe od istog čovjeka za manji iznos, či me se želi na lukav način izbjeći direktna kamara. T j. baviti se privredom u vrijeme kada se treba od.~zvati u džihad. Ahmed: M usned, br. 4810; E bu Davud: Knjiga o k upoprodaji, br. 3462. Hadis je, uzimajući u obzir sve puteve predaje, vjerodostojan. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. t l.)

Bolesti rl]ell

79

jeme su ljudi im:~Ji potrebu za dinarima i dirhemama svoje braće. Ću o sam Božijeg Poslanika ti kako kaže: "Kada ljudi počnu !krtari­ ti na dinarima i dirhemama, a počnu poslovati sa 'ajnom, ostavljati

džihad na Allahovom Plttu, a slijediti repove krava, Allah ~će im sa neba poslati nesreću i neće je ukinuti sve dok oni ne preispitaj1e svoju vjem". 1 Hasan je rekao: '"Ina, tako mi A llaha, nije nišra drugo do AUahova kazna ljudima!" Jedan od israclićanskih poslanika je gledao kako Nabuko­ donosor postupa sa njlma, pa reče: "Ovo je naša zasl uga! Ti s i, Bo­ že, nama nadredio onoga ko za Te ne zna, niti prema nama ima mi­ losti!" Nabukodonoso r je Danijelu rekao: "Šta je meni dalo vlast nad tvojim narodo m?" "Tvo ji vel iki grijesi i nepravda koju je moj narod nanio samom sebi". Ibn Ebi-d-Dunja navodi hadis koji 'Ammar b. Jasir i Huzej­ fe prenose o d Poslanika ;i: "Kada Allah odluči da se osveti ljudima,

usmrti njihavu djecu i učini njihave iene neplodnim! Nakon toga Sv oju kazJiu, a da među njima ne bude nikog ko zaslužuje 2 milost!"

011

će sručiti

Prenosi se da je Malik b. Dinar rekao: "Ćirao sam jednu mudru pripovijest u kojoj AUah ~ kaže: 'Ja sam Allah, Bog, Kralj svih kraljeva. Srca kraljeva su u Mojoj ruci! Ko bude Meni poko­ ran, on i će b iti milost za njega, a ko Mi bude nepokoran, o ni će za njega bit i kazna! Zato, nemojte trošiti vrijeme na kuđenje kraljeva (vladara)! Pokajte se i Ja ću ih učiniti naklon jenim vama!"

U Hasanovim murselim a se nalazi 1

1

slijedeća

predaja: "Kada

Ibid.

Ovaj hadis je da'if. Šcjh Albani ga je uvmio u Da'if ci-Džami ', pod

brojem 1544. Na~ao ga je u Šil'llzijevom djelu EI-Eiqab. H adis je zabi­ lježen i u Kenz cl-'umnml, br. 6011 i Sujmijcvom Džem' cl­ dževami', br. 4647.

Ibn Qallim eHižeWZIJJe

80

Allah želi da bude blagonaklon prema nekom narodu, odlučujuću rij eč daje razboritim ljudima, a riznice' prepusti §irokogrudima. A kada ne želi dobro (nekom) narodu, odlučujuću riječ prepušta be­ z umnima, a rizruce ~krticama". Imam Ahmed i drugi navode Qatadeovu predaju da je Ju­ nus rekao: "Gospodaru moj, Ti si na nebu, a mi na Zemlji. Kako ćemo raspoznavati znakove Tvoje srdžbe od znakova zadovolj­ stva?" "Kada vam nadredim va§e najbolje ljude - odgovori Allah ­ to je znak Moga zadovoljstva vama! Kada vam nadredim najlošije ljude iz vaših redova, to je znak Moje srdžbe!" Ibn Ebi-d-Dunja navodi predaju Fudajla b. 'Ijada koji kaže: jednom pos lani ku objavio: 'Kada onaj ko Me poznaje počne kršiti Moje naredbe, Ja mu kao kaznu pošaljem onoga ko Me ne poznaje". "Allah

~ je

On takoder bilježi h adis koji Ibn 'U mer prenosi od Božijeg Poslanika J't "Tako mi Onoga " čijoj je ruci moja d11ša, Sudnji dan neće

nastupiti sve dok Allah ne pošalje nevjeme vladare, poročne ve­ zire, izdajničke sl11ibenike, nepravedne nadstojnike i grješne učenja­ ke. Oni će izgledati kao monasi, ali st~ im srca poganija od lešine. Njihova nahođenja su različita. Allah će im poslati strašnu nem!ću koja će ih iznenada presjeći. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, islmn će nestajati malo po malo, tako da niko neće izgovarati: Allah, Allah! Naredujte dobro i odvraćajte od zla! U suprotnom, Allah će vam nadrediti najlošije med11 vama! Oni će s vama surovo postupati. Dobri i pobožni će činiti dovu, ali ona neće biti 11slišena! Naređujte dobro i odvraćajte od zla! U mpromom, Allah k će vam poslati ono­ ga ko neće biti milostiv prema vašoj djeci, niti će poštovati vaše odra­ sle". 2 Tj. podjela plijena i harnča iz te riznice p!cpu~[a sc §irokogrudnirua. z Hcjscmi u Mcdžmc'u-z-zevaidu ovu predaju pripisuje Bezzaru kao hadis koji prenosi Mu'az. On kaže: "U scncdu ovog hadisa se nalazi Habib b. 'Imran ei-Kela'i, koji mi nije poznat. Ostali prenosioci su

1

Q

Bolesti DJeli

81

Taberanijev Mu'džem i druge knjige bilježe hadis Se'ida b. Džubejra koji putem Ibn 'Abbasa prenosi da je Božiji Poslanik ;k rekao: "Čim jedan narod počne zakidati na mjerenju i varati na vagi,

Allah im ukine kišu; kada u nekom narodJt prevlada blud, Allah :Jj medu njih unese (učesta/u) smrt; kada se u narodu profiri kamata, Allah im pošalje ludilo; kada se negdje pojavi međusobno ubijanje, Allah će im poslati neprijatelje da.ih pokore; kada se pojavi homosek­ sualizam, Allah šalje tom narodu kataklizmu; kada prescmm naređi­ vati dobro i odvraćati od zla, njihova djela neće dosezati do Allaha, 11iti će se čuti njihove dove". 1 Musned i druge zbirke navode hadis koji 'Urve prenosi od 'Aišc: "Ušao je jedne prilike Božiji Poslanik Jr u kuću potišten. To mu se vidjelo na lim. Nije 11išta rekao, već je uzeo abdest i izišao. ja sam ostala u sobi. On se uspe na minber, zahvali se Allahu i pohvali Ga, a zatim reče: '0, ljudi, bojte se vašeg Gospodara. On vam kaže: Naredujte dobro i odvraćajte od zla prije nego što vam ja prestanem 11slišavati dove, prije nego vam uskratim pomoć i odbijem ono što Mi traiite"'. 1

E I-'Am ri cz-Zahid je rekao: "Znak rvojc nemarnosti. prema sebi i otuđenosti od Allaha je kada vidiš ono što Allaha ljuti, pa prijeđeš preko toga ne odobravajući ga i ne kritikujući - bojeći se stvorenja koje ni sebi ne može ni korist ni štetu nanijeti." Ko ostavi naređivanje dobra a odvraćanje od zla iz straha prema stvorenjima, i.z njegovog srca će biti iščupana pokornost. Ako bi ne~to nared io svome djetetu ili slugi, on i bi mu sc podsmi­ jevali".

1

1

zastupljeni u Sahihu". Nisam našao ovaj hadis u Jlampanoj verziji Taberanijeve knjige. ­ Prim. ur. Ahmed: Musncd, br. 24727. U skraćenom obliku ovaj hadis bilježi Ibn Madže u Knjizi o smurnjama, br. 4004. Sened ovog hadisa je slab zato što se u njemu nalazi 'Asim h. 'Umer b. 'Usman, koji je nepoz­ nat. (V.: Taqrib, br. 3070.)

Ibn QalJim ei·DiewzUJe

82

Imam Ahmed u svome Musnedu navodi hadis koji Qajs b. Hazim prenosi od Ebu Bckra es-Siddiqa: "0, ljudi! Vi u č ite ovaj ajet, ali ga ne razumijete na pravi način: 't ~ i~T ;:;._.l.h ~~\i) (r-:;:..::.1 1;1 J.:.; ;. rŠ~ - '0, vjemici, brinite se o sebi; ako ste na

pf

Pravom· Putu, 105). Ja sam

neće

čuo

vam nauditi onaj ko je zalutao!' (El-Maide,

Božijeg Poslanika~ kako govori: 'Kada ljudi ug­

ledaj•t za/ima' pa ga ne spriječe u onome što ćini - u drugoj verziji stoji: kada vide zlo, pa ga ne promijene- Allah .gg će ih redom kazniti Svojom kAznom". 2 E I-Evza'i spominje hadis Ebu Hurcjrea koji kaže da je Bo­ 7.iji Poslanik :!& rekao: "Kada se grijeh sakr1je, 011 je štetan samo po onoga ko ga čini. A kada se taj grijeh javno čini i niko ga ne ospora­

va, štettl se odražava na cijelom dmftvu". ) Imam Ahmed citira riječi 'Umera b. Hattaba: "Naselja se lahko mogu srušiti iako su naseljena". "Kako to?", upitaše ga. "Kada griješnici nadjačaju pobožne, a narodom zavladaju dvo l ičnjaci", odgovori on. El-Evza'i putem Hassana b. 'Arijj ca navodi da je Poslanik illi rekao: "Pokvarenjaci iz mog ummeta će 11advladati pobož11e tako da će

se vjemici skrivati kao {to se 11 našem društvu skrivaju

dvoličnja-

·n 4

Cl .

1

Nasi lnika, nepravednika. Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4337; Tinnizi: Knjiga o tumačenju Kur'ana, br. 3057; Abmed: Musned, br. 30, 31. Hadis je sahih. (V.: Albani: Sahih Sunen Et-Tirmizi, br. 2447 i Miškat, br. 5142.) 1 Hejsemi u Medžme'u ovaj had is pripisuje Taberanijcvom Evsatu, pu­ tem Ebu Hurcjrea. U senedu ovog hadisa sc nalazi Mervan b. Salim ci-Gi fari, čije se predaje ne prihvataju. Hadis je zabilježen i u Kenz el­ 'ummalu, br. 5539. Alba ni, rahimehullah, u Es-silsilc cd-da'ife tvrdi da je ovaj had is apokrifan (mevdu'.) • Ovo je murse! hadis koji nisam u dostupnim hadiskim zbirkama na­ ~ao kao predaju od Pos lanika. U Kcnzu-1-'ummalu je zabilježen pod brojem 5539. 2

Bolestl liJek

83

lbn Ebi-d-Dunja bi lježi hadis koj i Ibn 'Abbas prenosi od Božijeg Poslanika !ji: "Doći će vrijeme kada će se srce vjemika topiti kao što se so rastapa 11 vodi." "Šta je uzrok tome, Božiji Poslaniče?" •Loši postupci koje on vidi, a ne nastoji da ih promijeni", odgovori.' Imam Ahmed 11avodi Džerirov hadis, da je Božiji Poslanik ill rekao: "Kada se u narodu počne činiti nemoral, bez protivljenja onih koji su brojniji i moćniji od onih koji ga čine, Allah '%će tome narod1~ poslati ka.zmt". 2

U Buharijevom Sa hihu se bilježi hadis Usamea b. Zejda da je Božiji Poslanik ~ rekao: "Na Sudnjem danu će jedan čovjek biti doveden i bačen u Vatru. Njegova utroba će se raskomadati i on će

po Vatri šetati kao magarac po guvnu. Oko njega će kmžiti stanovni­ ci Vatre i pirac će ga: '0, čovječe, šta te je snašlo? Zar nisi ti onaj što si nas navraćao na dobro i odvraćao od zla?' 'Naredivao sam vam dob­ ro, ali ga sam nisam izvršavao. Odvraćao sam vas od zla, ali sam ga sam činio'". 1 Imam Ahmed navod i da je Malik b. Du1ar rekao: "Jedan od svećenika iz redova Israeli ćana je uvijek imao punu kuću ljudi i že­ na. On ih je podsjećao i davao im savjete u vjeri. Jednog dana pri­ mijeti kako jedan od njegovih sinova namiguje jednoj od žena. On mu reče: 'Pola hko, sine, po lahko'. Nako n toga on pade sa svoga kreveta i slomi kičmu . I žena mu je pa la, a sinovi izginuli. Tada Al­ lah objavi njihovom poslaniku: 'Obavijesti tog svećeni ka da Ja iz njegove kičme neću izvesti Meni odane ljude (siddiqe). Zar se sva njegova srdžba radi postupka njegovog sina sastojala u ro me da je rekao: 'Polahko, sine, polahko!?'" 1

1

Ni ovaj hadis nigdje nije z.1bilježen kao predaja od Poslanika ~. Na­ vodi ga Kcnzu-1-'ummal pod brojem 8463. Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4339; Ibn Madže: Knjiga o sm utnja­ ma, br. 4009; Ahmed: Musned, br. 18710, 18731, 18745,18768. Hadis je hasen. (V.: Sahih ei-Džami', br. 5749.) Buhari: Knjiga o počerku stvaranja, br. 3267; Muslim: Knjiga o zub­ du (askezi) i suptilnosti, br. 2989.

84

Ibn Qalllm ei-DlewzJUe

Imam Ahmed navodi rij eči Božijcg Poslanika !!i u hadisu koji prenosi 'Abdullah b. Mes'ud: "Pazite se sitnih grijeha! Oni se

sakupljaju kod čovjeka sve dok ga ne upropaste." Boiiji Poslanik ii je za te grijehe naveo primjer - kao skupina ljudi koji su došli na neko mjesto... Pripremili su nešto za jelo, pa se raziđo.~e da na/ote vatru. Neko donese drvo, neko suh1~ baleg•~. tako da postepeno napraviše hrpu koju zapališe i 11 njoj ispržiše ono što su imali za jelo. 1 U Buharijevom Sahihu se navodi predaja Enesa b. Malika: "Vi činite grijehe koji u vašim oči ma izgledaju tanji od dlake, a mi smo ih u vrijeme Božijeg Poslanika grijesima". 2

~

smatrali

te~kim

(smrtnim)

Dva Sahiha bilježe hadis 'Abdullaha b. 'Umera da je Božiji Poslanik !l rekao: "jedtJa žena je zaslužila Džehennem zbog mačke.

Zatvorila je dok nije lipsala. Nije joj dala da jede i pije, niti je pustila da se sama hrani". ~ U Hil-ji se navodi predaja Ehu Nu'ajma o tome kako su Huzejfea, pitali: "Jesu li Israelićani u jednom danu napustili vjeru?" "Nisu, reče on, međutim, oni su izbjegavali da čine ono što im je naređeno, a radili su ono što im je bilo zabranjeno, tako da su izišli iz vjere kao što čovje k skida svoju košulju."

Zbog ovoga su neki časni prethodnici rekli: "Grijesi su pro­ vodn ici kufra (nevjerovanja), kao što je poljubac provodnik opće­ nja; muzika bluda; pogled ljubavi; a bolest je provodnik smrti".

U Hil-ji se također navode riječi Ibn 'Abbasa: "0, grješni­ ne potcjenjuj opasnost i posljedice grijeha! Ustrajnost i ponav­ ljanje grijeha je opasnije od samog griješenja! Izostanak osjećaja če,

1

2

'

Ahmed: Musned, br. 3808. Hadis je sahih. (V. : Es-Silsile es-sahiha, br. 389.) Buhari: Knjiga o suptilnosti, br. 6492. Buhari: Knj iga o početku stvaranja, br. 3318; Muslim: Knjiga o miru, br. 2242.

Bolest IUJel

85

stida od meleka na lijevom i desnom ramenu je gori od samog gri­ jeha! Tvoj smijeh u neznanju šta će Allah učiniti s tobom je gori od grijeha. Radost pri postizanju grijeha je k rupnija od grijeha, a žalost za propuštenim grijehom je gora nego da je on učinjen! Tvoj strah kada se zavjese na rvojim vratima pom jere dok činiš gri­ jeh, a nije te strah od toga ~ to te Allah vidi - gore je od grijeha. Opomeni se, čovječe! Zna~ li kakav je grijeh počinio Ejjub i1liĐ i rime zaslužio Allahovu tjelesnu kaznu i oduzimanje imetka? Neki siromah je od njega tražio pomoć protiv nasi lnika (zulumćara). On mu nije pruži o po moć niti je spriječio zulumćara da to ~ini". Imam Ahmed bilježi da je Hilal b. Sa'd rekao: "Nemoj gle­ dati u siću~nost grijeha, već gledaj u O noga p rema kome si počinio raj grijeh". Fudajl b. 'ljad je rekao: "Koliko je grijeh u rvojim očima si­ tan, toliko je o n kod Allaha krupan; a koliko se grijeh tebi čini krupan, kod A Ua ha je sitan". Rečeno je: "Allah je objavio Musau:

'0, Musa, prvo Moje

stvorenje koje je umrlo je Iblis, iz razloga što Mi je bio nepokoran. One koji su nepokorni Ja računam u mrrve". Musned i Tirmizijev Džami' bilježe hadis Ehu Saliha od Ebu Hurejrea da je Božiji Poslanik ili rekao: "Kada vjernik počini grijeh, na njegovom srcu se zacrta crna tačka. Ako se pokaje, oka­ ne grijeha i zatraži oprost od Allaha, srce će mu se očistiti. Ako nastavi i dalje činiti, ta tačka će se ši riti dok ne obuhvati cijelo nje­ " .ft ;:,1:, J; ':>IS) govo srce. To je koprena koja se navodi u ajetu: r-f!_,li (:,;_ ~ 1;1S L. - 'A nije wko! Ono što m radili'prekrilo je srca njihQ'IJa' (El-Mtttaffifun, 14)." T irmizi je rekao da je ovo sahih ha­ dis. Huzejfe je rekao: "Kada čovjek počini grijeh, na srce mu se stavi crna tačka sve dok ne posran e kao crna ovca". /

Imam Ahmed bilježi hadis 'Abdullaha b. Mes'uda 'da je Bo­ žiji Poslanik ;ft rekao: "0, Kurejšije! Vama je prepuštena vLm, sve

dok ste pokorni Allah1t. Kada Mte otkažete pokornost, on će posltlti one koji će vas skinmi kao !to se skida kora sll ovog štttpa." Zatim on

Ibn QaJJim el-Diewzme

86

oguli ft11p koji postade bijel i g/4d&. 1 Imam Ahmed navodi da je Vch b rekao: "Allah .:lit je Israeli­ ćanima rekao: 'Kada su Mi ljudi pokorn i, Ja san1 zadovoljan. Kada sam zadovoljan, Ja dajem beriće t koj i nema granica. A kada su mi ljudi nepokorni, Ja sam ljut. Kada sam ljut, Ja proklinjem, a Moja kletva doseže do sedmog djeteta."' On takoder navodi predaju Veki'a od 'Amira koji kaže: '"Aiša je napisala Mu'aviju: 'Kada čovjek počne činiti prijestupe prema Allahu, oni koji su ga hvalili među ljudima počet će da ga kude'". Ebu Nu'ajm navodi da je Ebu Derda' rekao: "Neka vjernik pripazi da ga srca vjernika ne prokunu, a da on toga nije svjestan". Zatim je rekao: "Znate li ~ta je uz rok tome?" "Ne", odgovoriše. "Čovjek čiru grijehe da ga niko ne vidi, a Allah uvede mrž nju pre­ ma njemu u srca vjerruka, a da oo nije ručega svjestan". 'Abdullah b. Ahmed u Knjizi o zuhdu bilježi da je Mu­ hammed b. Sirin, kada su ga pritisle brige zbog duga, rekao: ''Znam da uzrok ov;h briga leži u grijehu koji sam počinio prije če trdeset godina". Ovdje moramo napo menu ti nc~ to što je vrlo važ no kada je riječ o grijesima, a što mnogo ljudi pogrešno shvaća. Ako sc pos­ ljedice grijeha ne odraze odmah, oni ih zaboravljaju misleći da se one neće pojaviti kasnije te da je ro kao što pjesnik kaže: }l.~ zU{ne

digue prašinu fttula pa.cfue, toaa prašina pojaviti.

neće se 110~11

Hvaljen neka je Allah! Koliko je ljudi Stradalo zbog ovog razloga!? Koliko je blagodati propalo, a nedaća izazvano! ? Koliko se učenih i vrijednih ljudi ovim zanijelo i prevarila, a da ne govo1

Ahmed: Musncd, 4367. l-ladis je sahih. (V.: Es-Silsilc 1552.)

es-s~hiha,

br.

Bolesti liJek

87

rim o o neznalicama!? Opčinjeni ne znaju da grijeh izbija, kao što izbija strijela, ili kao što teško zapaljenje i bolesL probijaju zacije­ ljenu ranu. Imam Ahmed prenos i da je Ebu Derda' rekao: "Budite pokorni Allahu kao da Ga vid ite! Računajte sebe u mrtve! Znajte da vam je bo lje da imate malo koje će vas održavati, nego mnogo koje će vas upropas-titi. Z najte da d obro ne propada i da sc grijeh ne zabo ravlja". Jedan pobožojak je jedne prilike gledao u dijete i razmišljao o njegovoj ljepoti. Te noći je sanjao da mu je rečeno: "Z.1 taj (od­ redeni) grijeh ćeš ispaštati nakon četrde~!!I godina". Osim roga, grijeh ima izravnu posljedicu koja ne može za­ kasniti niti se odgoditi. Sulejman et- T ej mi je rekao: "Dešava se da čovjek počini grijeh u samoći, a već ujutro osjeti njegove p'o sljedi­ ce". Jahja b. Mu'az er-Razi je rekao: "Čudi mc kada pametan u dovi kaže: 'Gospodaru, nemoj da mi se svete dušmani', a on svačiju osvetu sam privlači." "Kako to?" upitaše ga. "On čini gri­ jehe pa mu Allah na Sudnjem danu natovari svakog neprijatelja". Zunnun je rekao: "Ko počini grij eh prema Allahu u tajnosti - On će njegov plašt javno ukloniti". čovjek

lPO~UEDICE GRIJEHA

Grijesi imaju toliko loJ ih posljedica -neugod nih i š tetnih po srce i tijelo, kobnih na ovom i budućem s vij etu - da ih samo Allah zna. - Uskraćivanje znanja. Jer, znanje je svjetlo koje Allah šalje u nečije s rce. Grijesi gase to svjedo. Kada je imam Šafi počeo učiti i preslišavati se pred Malikom, ovaj je primijetio njegovu izvanrednu intel igenc iju, duboku pronicljivos t i shvaćanje. Rekao mu je: "Vi­ dim da je Allah u tvoje srce s tavio svjetlo. Nemoj ga utrnuti ta­ mom grijeha". Šafi je rekao:


88

Ibn QaUJm el-DieWliJJe

Znaj aa je znanje svjetw - reče mi ­ fl fl[{afi~vo svjet[o se grješnili..,u ne cfaje!

- Uskraćivanje opskrbe (rizqa). U Musnedu stoji predaja da "čovjek biva lišen opskrbe zbog grijeha kojeg je počinio". Ovu pre­ daju smo već spomenuli. Bogobojaznost privlači nafaku, a u supro­ tnom ona biva odbijena, a siromaštvo privučeno. Ništa ne može privući nafaku kao ostavljanje grijeha. - Osj ećaj samoće i gorči ne u srcu kod grješnika - između njega i Allaha. Tu nikah-va slast ne pomaže, i sve slasti ovog svijeta je ne mogu otkloniti. Ovo može osjeti ti samo onaj ko ima života u svom srcu. Jer, rana ne boli mrtvaca. Kada bi samo ovo bilo upozo­ renje, pametnom čovjeku bi bilo dovoljno da se okane grijeha. Je­ dan čovjek se žalio jednom pobožnjaku - sufiji na gorčinu i samo­ ću u srcu, pa mu on reče:

flR.9 su ti grijesigorRj ostavi ili

I pronaili raiost u činjenju ao5ra!

Ništa srcu nije neugodnije od gorčine ponovljenih grijeha. A od Allaha se traži pomoć. - O tuđenost koja se javlja između grješnika i ljudi, a naroči­ to pobožnih. On jasno osjeća ru međusobnu otuđenost. Što je ona jača, on je sve više dalji od njih i njihovih sijela. Uskraćena .mu je korist od njih. Sve je bliži šej tanovoj stranci što je dalji od stran ke Milostivog. Ova otuđenost jača i buja sve dok se ne pojavi i izme­ đu njega i njegove žene, djece i bližnjih. Grješnik čak postaje otu­ đen od samog sebe. Jedan prethodnik (se lef) je rekao: "Odraz mo­ je nepokornos ti Allahu mogu primijetiti u ponašanj u moje jahalice ili moje supruge". - Komplici ranje života. Koji god posao započne, nailazi na zatvorena ili nedostupna vrata. Ovo je shodno pravilu po kojem Allah ~ bogobojaznim ljudima olakšava sve st~ari. Ko se ne drži_ bogobojaznosti AUah će mu otežati poslove. Cudna li čuda! Ne mogu da shvatim kako čovjek ne zna šta je uzrok zatvaranja vrata dobra i otežavanja poslova ...

BolestIIUBk

89

- Tama koju osjeća u srcu kao što osjeća tamu guste noći. Grijeh postaje tama za njegovo srce kao ~to je mrkli mrak 7-a nje­ govo oko. Pokornost je svjer.lo, a grijeh tama. Što je tama gušća, njegova izgubljenost je veća. T akav čovjek nesvjesno pada u novo­ tarije, zablude i neopros tive greške, kao slijepi čovjek koji sa m šeta po tamnoj noći. Ova tama sc pojačava tako da postaje vidljiva u oku, a zatim i na licu, tako da će je svako moći vidjeti. 'AbduUah b. 'Abbas je rekao: "Dobro djelo obasjava lice i srce; proširuje nafaku, daje snagu cijelu i budi ljubav kod ostal ih ljudi. Grijeh uzrokuje crnilo u licu, tminu u kaburu i srcu; slabost u cijelu; oskudnu nafaku i mržnju u srcima ljudi". - Grijesi slabe s rce i tijelo. Slabos t srca je vidljiva i vrlo lah­ ko može dovesti i do sm rti. Slabos t tijela proističe iz slabosti srca. Kada je čovjeku ­ vjerniku srce jako, jako mu je i tijelo. A poročan čovjek - i ako je snažnog tijela- srce mu je slabo kada ustreba. Kada mu je snaga najpo trebnija, ona ga izdaje. Pogledajmo snagu Perzijanaca i Bi­ zantinaca koja je nestala kada im je najviše trebala - sljedbenici i mana su ih savladali snagom svojih rijela i srca. -Nemogućnost činjenja dobra. Dovoljna kazna za grijeh bi bila u odvraćanj u od činjenja dobra; zauzimanju njegova mjesta i ukidanju svih puteva koji ka njemu vode, tako da u startu nestaje mnogo dobrih djela od kojih svako vrijedi koliko dunjaluk i sve što je na njemu. Ovo je slično čovjeku koji se zasiti nekom hra­ nom i od toga se razbol i, nakon čega se mora odreći mnogo ukus­ nijih i lj ep~ih jela. A od AUaha se traži pomoć.

- Grijesi skraćuju život i umanjuju njegov berićet i plod­ nost. Jer, kao što dobročinstvo produžava život, tako i poroci bi­ vaju uzroko m njegovog skraćivanja. Ljudi su se razišli o ovom pi­ tanJ u. Jedni kažu se skraćivanje vijeka grješnika očitava u lišenosti tog vijeka od ikakve koristi i berićeta. Ovo je tačno, i svakako je jedna od pos ljedica grijeha.

Ibn QaJJim ei-Dzewzme

90

D rugi kažu kako grijes i bukvalno skraćuju život, kao što umanjuju nafaku. Uzvišeni Allah je za beriće t u opskrbi i imetku postavio određene uzroke, koji utiču na smanjivanje i povećavanje re nafake. Postavio je uzroke koji utiču na rast ili smanjenje beriće­ ta u vijeku i životu. Oni dodaju da nije nemoguće da se vijek iz određenih raz­ loga produži, kao što se može iz drugih razloga skratiti. Znači ­ na faka i vijek; sreća i nesreća; zdravlje i bolest; bogats tvo i siroma­ štvo- pored wga š to su propisani od strane Allaha, On to čini pu­ tem uzročnika koji dovode do rib propisanih posljedica. Treća grupa smatra da se skraćivanje vijeka ogleda u tome da grješnik ne živi pravim i istinskim životom, a ro je život srca. Zbog ovoga je Uzvišeni za nevjero ike rekao da su I}lrtvi i neživi: (.~f ~ :::,1;[) - "Tvari su, nisu živi" (En-Nahl, 21) .1 Zivot je, znači, ono vrijeme kada je srce živo. Čovjekov vijek je dužina njegovog života, a život je dug samo onoliko koliko je srce živo uz Allaha. To je njegov vijek. Taqva (bogobojaznost) i pokornost produžava­ ju te trenutke koji, ustvari, čine život pored kojeg drugog živo ta nema.

U svemu, kada čovjek okrene leđa Allahu i prepusti se gri­ jesima, istinski dani njegovog života su izgubljeni. On će biti svjes­ tan tog gubitka kada kaže: (.;~ :. ::,;~~)- ''Kamo sreće da satn se za ovaj život pripremio!'' (El-Fedžr, 24). Ova vrs ta ljudi je ili očekivala neku dunjalučku ili ahirer:sku korist, ili nije. Ukoliko ni­ su očekivali nešto od roga, onda su protraćili cijeli vijek i uzalud potrošili život. Ako su imali za cilj te koristi, rada je njihov pur na­ išao na prepreke; izvori dobra su bili zatrpani stvarima koje su im suprotne. Ovo je totalno traćenje živora. 1

Ajer koji autor uzim,a kao dokaz tič~,se kipoya. Uzvišeni kaže: ::r.Ji!J) (~l ';,;.. :::,,;f 0_,.:il~; ~j \!;::. t~ 'J ;.lli ;;J; (.fl 0;.~ - "A oni kojima se oni, umjesto Allahu, kla.njaj u - ništa ne stvaraju; on i su sami Stvoreni; tvari su, nisu živi.. ." (En-Nabi, 20, 21.)

*

Bolest lliJek

91

Ukratko, vijek čovjeka je dužina njegovog života. A za nje­ ga nema života osim ako se okrene Allahu, utopi u ljubav prema Njemu i zikr, ne pretpostavljajući Njegovom zadovoljstvu ništa drugo.

Umnožavanje grijeha - Medu posljedicama grijeha je da se oni razmnožavaJU t granaju, tako da sc čovj e k vrlo teško može osloboditi njih. Neki prethodnik je rekao: "Vid kazne za loše djelo je drugo loše djelo, a nagrada za dobro djelo može bici drugo dobro djelo." Jer, dobro djelo koje je bl izu njega kaže: Izvrši i mene, i tako unedogled. Ta­ ko se dobit umnožava, a dobra djela uvećavaju. Isto se događa i sa lošim djelima. Na kraju loša i dobra djela postaju stalne osobine i neizbrisive navike. Kada bi pobožan čovjek prekinuo s činjenjem dobra, zemlja bi mu posta.la tijesna pored svoje širine; osjećao bi se kao riba na suhom sve dok se ne vrati činjenju dobra. Tada se nje­ gova duša smiruje. A ako bi grješnik prestao činiti zlodjela i pris­ tupio dobrim djelima, osjećao bi tjeskobu u duši i mrak pred oči­ ma. Stvari sc vraćaju na svoje mjesto tek kad on ponovo počne či­ nit i zlodjela. Mnogi zloči nci ne nalaze s lasti u onome što rade, niti imaju motiva za to. Medutim, bol ih tjera na ta z lodje la, kao što je rekao poglavar plemena Hasan b. Hani' 1:

Prvu času sam sa sfašću popio tfmga mi je 6i(a fije~za prvu!

)l

Drugi pjesnik je rekao: (]Ji{a mije {ije~ a sada mije 6ofest 1(po što se pijauica afl(gfio(om fiječz:

Čovjek sc na početku trudi u ibaderu, voli da ga izvršava i faze, Allah ~ mu Svojom mi lošću šalje meleke koji ga podstiču na njih i d ižu ga iz posvećuje mu zasl uženo vrijeme. Nakon ove

1

Nije on autor ovog sti ha, već E'ša, Bckr b. Va'il Mej mun b. Qajs, po· znat bo San nad ža ei-'Areb (cimbalist Arapa). - Prim. ur.

92

Ibn Qalllm ei-Dlewzllle

postelje kada je vrijeme za namaz. Medutim, kada čovjek zavoli poroke, Al lah ii; mu §alje šejtane koji ga podstiču da uživa u tim porocima. Kod prvog čovjeka su upomoć pritekle snage dobra, ta­ ko da su mu postali najveći saveznici, a kod drugog su u pomoć pritekle snage zla koje će biti najveći saveznici protiv njega.

Grijesi slabe volju za dobrom

- Ovo je jedna od najopasnijih posljedica grijeha- u srcu je sve slabija volja za dobrom, a sve jača volja za zlodjelima. Potreba za teobom (pokajanjem) postepeno slabi sve dok potpuno ne išče­ zne. Kada bi napola umro, takav čovjek sc ne bi pokajao AJ]ahu. Njegov jezik izgovara istigfar (traženje opros ta) i tevbu kao ~ to to rade lašci - i to na razne načine - ali mu je srce čvrsto vezano za grijeh i odlučno da ga čini kada god je u mogućnosti. Ovo je jedna od najopasnijih i najpogubnijih bolesti. Ljubav prema griješenju - Grjdnik biva lišen osjećaja da je to što radi ružno. To mu postaje navika i ne smeta mu što ga ljudi vide ili što o njemu govo­ re. Teškim grješnicima vrhunac raskalašenosti i uživanja predstav­ lja hvalisanje grijesima pred onima koji nisu znali da su on i to ura­ d ili. Ovakvim ljudima se ne op rašta. Njima su zatvorena vrata teo­ bc u najčešćim slučajevima. Božiji Poslanik ~je rekao: "Svakome će iz mog ummeta biti oprošteno osim onima koji javno čine gri­ jehe. Jedan vid javnog činjenja je da Allah pokrije sramotu Svog roba, a on je nakon toga otkriva drugima, govoreći: '0, ti, tog i tog dana sam rndio to i to', otkrivajući sebe, a Allah ga je bio snkrio".' - Svaki grijeh je, ustvari, zaostavština nekog od naroda koje je Allah ~ uništio: homoseksualizam je naslijeđe Lutovog naroda; 1

Buhari: Knjiga o pona~anju, br. 6069; Muslim: Knjiga o zuhdu (aske­ tizmu) i suptilnosti, br. 2990.

Bolest 1liJek

93

dvostruki aršini - kada se uzima, traži se vi~c, a kada se da­

je, pruža se manje- to je naslijeđe Šu'ajbovog naroda;

dominacija uz teror na Zemlji je naslijeđe Faraona i njego­

vih podanika;

oholost i nasilnihvo su naslijeđe Hudovog naroda.

Svi zlikovci nose jedno od obilježja ovih naroda, A llahovih neprijatelja. 'Abdullah b. Ah med u Knjizi o zubdu, koju je napisao nje­ gov otac, bilježi da je Malik b. Dinar rekao: "Allah ~ je jednom poslaniku Israelićana objavio: "Nemojte ulaziti na ulaze Mojih ne­ prijatelja; nemojte oblačiti odjeću Mojih neprijatelja; nemojte kori­ stiti jahalice Moj ih neprijatelja i ne jedite hranu Mojih neprijatelja, kako ne biste bili Moji neprijatelji, kao !to su to oni bili". Ahmed u svome Musnedu bilježi hadis 'Abdullah b. 'Ume­ rada je Poslanik :i rekao: "Poslan sam sa sabljom reoti Sudnjeg dana

kako bi se robovalo samo Al/aim, koji nema sudruga. Moja nafaka je u sjeni moga koplja. Slabost i nemot će pogoditi roakog ko se ne po­ '!Jodi za nmom. Ko bude ličio nekom narodu - on njima pripada". 1 Niskost grješnika u očima njegovog Gospoda.r a - O d lo~i h posljedica grijeha je nipodištavanje ro ba od stra­ ne Allaha i niskost u Njegovim očima. Hasan el-Basri je rekao: "Oni su beznačajni u Allahovim očima, pa su počinili grijeh. Da su bili značajni, on bi ih zaštitio. Kada čovjek postane nezna,Fajan kod Allaha, niko ga ne može udostoji ti. Uzvišeni kaže: ~ t:.i ill l~ .;j)

(r..G
(El-Hadidž, 18). Ljudi možda izražavaju poštovanje prema njima zato što su im potrebni ili što ih sc plaše, ali ih u srcima sma­

traju najnedostojnijim i najbeznačajnijim ljudima". - Ćovjek čini grijehe sve dok oni ne postanu za njega bez1

Ahmed: Musned, br. 5094, 5643. Hadis je sahih. (V.: lrva' el-galil, br. 1269.)

Ibn Qaiiim ei-Džewzijje

94

načajn i i sitni. To je predznak katastrofe. Jer, što je grijeh bezua­ čajniji za čovjeka, to je značaj niji za Allaha. B"Uhari u svome Sahi­

hu bi ljeii predaju Ibn Mes'uda koji kaže: "Vjemiku vlastiti grijesi izgledaju kao brdo koje će se svakog trenutka obruši ti na njega, a grješn iku se grijesi čine kao muha koja mu sleti ua nos i koju može pokretom ruke otjerati".

Prokletstvo grijeha - Od posljedica grijeha je i to da ostali ljudi i ž ivotinje trpe zbog prokletstva koje navlači na sebe grješnik. Ebu Hurejre je re­ kao: "Doista, mladunče droplje može uginuti u svome gnijezdu zbog tuđeg zla". Mudžahid je rekao: ":Životinje u sušnim godinama proklinju grješni ke iz redova Ademovih sinova: 'Ova nesreća je zbog ljuds­ kih grijeha'", govore životinje. 'Ikrime je kazao: "Ž ivoti nje i insekti, pa čak i žoha ri i škor­ pioni govore: 'Uskraćena nam je kiša zbog grijeha Ademovih

.

"'

SJilOVa .

Uz kaznu za počinjeni grijeh, znači, čovjek biva proklet i od strane bezgrješnih stvorenja.

Grijeh je uzrok slabosti Grijesi su uzrok nemoći, a sva moć je u pokornosti Uzviše­ nom Allahu: (1:__~ ~:)1 ~ i~ l J..J ~IŠ ,;) - Ak.o neko želi veličinu, pa- u Allaha je sva veličina! " (Fatir, 10). Znači: neka je traži u po­ kornosti Allahu, jer se ona ne nalazi na drugoj strani. Neki pret­ hodnici su činili ovakvu dovu: "Gospodaru moj, osnaži me pokor­ nošću Teb i, a nemoj me oslab iti grijes ima". Hasan el-Basri je rekao: "I kada bi ih mazge gazile i konji kopitima udarali, slabost grijeha ne bi napuštala njihova srca. Allah će sigurno poniziti nepokorne". 'Abdullah b. M ubarek je rekao:

BolestIlijel

95

9rifesi umrtv[juju srca,

a i nemoć se Javlja usljedopetovanja.

Ostcw[jauje grijefia oži·v{ja·va srca,

a za te6eje 6o(je da ili se o~n iš

Šta je vjem u11ištiCo do

'J(ra[jevi, pofi:pareni wećenici i monasi?

Grijesi razaraju um - Razum ima svoje svjetlo, a grijesi nezaustavljivo gase to svjetlo. N eki prethodnici su rekli: "Svako ko bude nepokoran Al­ lahu izgubit će razum". Ovo je jasno, jer, da je čovjek bio pri zdra­ vom razumu, on bi ga odvratio od grijeha. Čovjek je uvijek u Alla­ hovoj ruci; izložen Njegovoj sili. On ga prati čak kada leži u svojoj kući na dušeku. Njegovi meleci ga neprekidno nadziru. Kur'an ga opominje; iman ga opominje; smrt ga opominje; Vatra ga opomi­ nje. Dunjalučke i ahiretske koristi koje on propušta čineći grijehe su višestruko brojnije od onoga što je tim grijesima dokučio. Zar čovjek koji ima zdrav raz um može ovo potcjenjivati i ponižavati?

Grijesi

zapečaćuju

srce

- Kada se grijesi umnože, s rce grješnika sc zapečati i on po­ staje.nemaran. T~~o su neki prethodnici prorumačili ajet: :,1~ J.; Us)

(;,~ lftS ~ rf!_,l; )$. - 'A nije tako! Ono što Sit radili prekrilo je srca njih0'1Ja' (El-Mut4Jfifun, 14), rekavši da je ovo nizanje grijeha

(grijeh na grijeh). Hasan je rekao da je to sakupljanje grijeha sve dok srce ne oslijepi. Drugi su rek li: "Grijesi i poroci su im se toliko namnoži li da su im prekrili srca". Tajna je u tome da s rce hrda uslijed grijeha. Kada se ta hrđa proširi, ona formira sloj koji postaje dio srca. Taj dio je katanac i pečat za srce, koje je sada pod koprenom i korom. Ako sc ovo de­ silo nakon pobožnog i ispravnog života, onda se srce izopači i izo­ krene tako da ga neprijatelj savlada i upravlja njime kako želi.

96

Ibn QaJJim ei-DleWZIUe Grijesi izazivaju kletvu Božijeg Poslanika ;i

Božiji Poslanik tk je prokleo ljude koji čine odredene bara­ me. Od grijeha koji su spomenuti u njegovim kletvama posroje i veći haram i, koji tim prije zaslužuju tu kletvu. O n je prokleo: ženu koja tetovira, koja se retovira, koja nadovezuje kosu, koja nosi nadovezanu kosu, koja šilji i tan ji zube, koja traži da joj se š ilje i tanje zubi, kovjeka koji prima kamaru, ko je daje, ko svjedoči i pi!e ugovor o kamari, krad ljivca, onoga ko pije vino, ko ga ljeva, ko ga cijedi, kome se cijedi, ko ga prodaje, ko ga kupuje, ko sc njegovom cijenom h rani, ko ga nosi i kome se nosi, ko izmijeni međe (granice) imanja, ko prokune svoje roditelje, ko uzme ž ivu stvar kao cilj u vježbanju gađanja, ljude koji se p retvaraju da su žene, žene koje se nose kao ljudi, ljude koji kolju u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, ko uvede neku novotariju ili zaštiti novo tara, slikare (likova), ho moseks ualce, one koji psuju roditelje, one koji s lijepca pogrešno upute, one koji opće sa životinjama,

Bolestlliiek

97

onoga ko oprži životinju po licu,

onoga ko nanese štetu muslimanu ili mu napravi spletku,

one koji često posjećuju grebije, koji na njima prave diami­

je i postavljaju svjetiljke,

onoga ko želi da iskvari sliku žene kod čovjeka ili roba kod

gospodara,

onoga ko vrš i analni odnos,

ženu koja izbjegava da spava sa mužem proklinju melcci

dok ne osvane,

Božiji Poslanik ~ proklinje i onoga ko zagovara da je sin

čovjeka koji mu ni je otac,

ko uperi oružje u svog brata, me leci ga proklinju,

i prokleo je Poslanik j( onoga ko psuje ashabe.

Al lah ~ u Svojoj Knjizi prokl inje one koj i čine nered na Zemlji i kidaju rodbinske veze; one koji ružno govore o AllallU i Njegovom Poslaniku ~; ooe koji kriju jasne dokaze i uputu koje je Allah objavio; one koji optužuju vjerne, čedne i nedužne vjernice za razvrat; one koji kažu da je nevjernikov put ispravniji od vjcrni­ kovog. Božiji Poslanik :iš je prokleo čovjeka koji nosi žensku odje­ ću i žen u koja nosi mušku; prokleo je onoga koji daje mito i koji ga prima i posrednika u tome. Postoje i druge stvari koje su uzrok prokletsrva. Kada ne bi postojala kazna za ove postupke, dovoljno bi bilo da sc kaže da zbog toga proklinju Allah, Njegov Poslanik i Njegovi meleci pa da se čovjek okane ovih postupaka.

Gubitak dove Božijeg Poslanika ii -Jedna od pos ljedica grijeha je gubitak dove Božijeg Pos la­ nika ~ i dove meleka. Jer, Uzvi~eni Allah je nared io Svome Pos la­

niku da traži oprost za vjernike i vjernice: - ' ,,U. ' ... , ....... ,··-:t\0 . ... - "' - ~'= LHy

~)a. ~~\""'!=J ;. ~ .J>
-

~~-·

...

-

.

-

.. r ~::~.J · . . ~,).. ,"._.~.., -:il;) ... !-:· ..... .......,~ ~ :,..

01.. - J~.J-. ~Y-.J

,f.S" cr-

.....

. ­.

, ::. ::. , '• .::.,,_;,_;· - ' . •11 -., •-., - , ;u~ .L1J'"L..il'l--~< . .J .., ~ .J Y. 01. - - f f lc-":;'J J r-i-' ~-

Ibn Qalllm el-llžeWZUJe

98 ...

.....:;_; l~..\...S. j .

v-

·

l

.

,

-:

..

.....

,

.}

.~ ,, ..;__;,..!.\.Jj' -c·~ -

.r-!J"' ...

..

f

..

•

_,, .:,.:W. ..:..L:>::_ ~ ~..:.~tj G ; * , ..,-:t., , ... . ~... . ~ . .. .

~

,.. ...". , ;;-

u

J

·

,J.J.,-J r~ · ::..·c1. ...,....: : p · ·'

l~ ~;

-

·, ;; L:;;:; vl~-: H ~ · .. "' \.:.l?~ H1 .. .. • - ~- - • <..< .:.r--J - • ~.J

...

* :r-:-::­ - <:"-il

"' ~~:.:i, J., ~:1il JA · ' .!u~~ "11{~, ., ~.. J-

"Meleci koji drže prijesto i oni koji s11 oko njega '!le­ ličajll i hvale Gospodara woga i vjemju tt Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjemicima: 'Gospodaru naš, Ti sve ob11hvaćaš milošć11 i znm1jem; zato op­ rosti onima koji s11 se pokajali i koji slijede Tv oj put i sačtwaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih 11 edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silmz i m11dar. I poštedi ih kaz­ ne zbog mžnib djela, jer koga Ti toga dana poštedi! kazne zbog ružnih djela - Ti si 11111 se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!'" (Gafir, 7-9). Ovo je dova koju melcci upućuju za vjernike koji su se po­ kajali. Oni slijede Allahovu Knjigu i sunner Njegovo g Poslanika ;Iii. Drugog puta za njih nema. l 11iko osim ljudi koji posjeduju ove osobine ne može očekivati da će za njih bi ti upu ćena ova d ova. A Allah daje pomoć.

Kazne za grijeh Božiji PosJanik ili$ je čes to govorio ashabima: "Da li je sanjao (i) jedan od vas (išta) od sna (tj. ikakav san) ?" Rekao je: Pa poče pričati njemu (san) onaj kome je Allab doz­ volio da priča. l 2aista on je rekao uama jednoga jutra: "Zaisr.a m ono došla meni noćas ( neka/...'Va) dva posjetioca, i zaista njiiJ dvojica Sit poslala mene (tj. podigl<1 su, uzdignula stt njih dvojica mme) , i zaista njih dvojica su rekla meni: "Odi (Idi s na­ ma)." l zaista, ja sam otišao sa njima dvojimm. l zaista, mi smo došli nad jednoga čovjeka !egloga (tj. koji leži na wojoj strani, a ne na le­

Bolestl liJek

99

dim11), i kllda li drugi (jeda11 čovjek) je stajač (stoji) nad njim sa sti­ jenom (tj. sa nekakvim kamenom), i kada fi on pada sa (tom) stije­ nom za (tj. na) njegovte glavu (tj. i kada li Oil baci tu stijeme na nje­ govu glavu), pa razbtje njegovu glavu. Pa se valja (spusti se, sleti taj) kamen ovdje (ovamo prema onome koji ga je bacio), pa slijedi (taj čovjek, bacač kamena taj) kamen, pa ga uzme. Pa neće se vratiti k njemu (ka onome što leži) do (da) ozdravi (dok ne ozdravi) njegova glava kao što je bila (tj. i 11e vrati se k njemu, a već mu je ozdravila glava postavši zdrava kao što je i bila pnje nego je razbijena). Zatim se wati na njega (njemu), pa čini (pa učini) s njim slično (onome) što je činio (toga) prvoga puta (kao i prvi put). Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Slava Allahu! ~ta su (Ko su) ova dvojica?" Rekao je: Rekla m njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi da.ije)!" Pa smo otišli (krenuli dalje). Pa smo došli rw (tj. rwd jednoga) čovjeka na Leđima leg/oga za (tj. na) svoj potiljak (zatiljak, zatiok), i kada li drugi (čov­ jek je) stajač (stoji) nad njim sa (neka!..:·uom) kukom od željeza, i ka­ da li 011 dolazi (dođe) jednoj (od) dvije poLovine njegovoga lica, pa rasiječe njegov nuglac (ugao od usta, gdje se usne sastaju) ka njego­ vome potiljku (tj. do njegovoga potiijkll), i 11jegovu nozdrvu ka nje­ govome potiljku i njegovo oko ka njegovome potiljJm!" Rekllo je: A možda je (ili: A ponekad je) rekao Ebu Redia': "..... p11 cijepa (raspolovijava) ...." Rekao je: "Zatim se okrene ka (svo­ joj) dmgoj strani, pa čini s njom slično (onome) što je činio sa (nje­ govom) prvom stranom! Pa ne svrši od te (jedne njegove) strane do (da) ozdravi ta (druga njegova) strana kao što je (i) bila (tj. pa ne rorši, ne završi, ne okonča rasijecanje, cijepanje, raspolovijavanje jed­ ne strane, a već je ona dmga strana ozdravila i postala zdrava kao što je bila i prije rasijecanja). Zatim se 'IIYati nad njega, ptt (ponovo) uči­ lli sličtzo (onome) što je činio (onaj) p1-vi put. Rekao je: Rekao sam: "Slava Allah~
100

Ibn Qalllm el-D!BWZIIIB

njima (11ekakav) plamen izniže od njih (niže od njih, ispod njih)! Pa kada je došao (tj. kada dode) njima taj plAmen, povikali su (tj. povi­ ču, zavrište oni). Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Šta su (Ko m) ovi?" Rekao je: Rekla su 11jih dvojica me11i: "Odi, odi!" Pa smo otišli (dalje). Pa smo došli na (jedmt, neku) rijeku- mislio sam (tj. mis­ lim) da je on bio (obt:čaja da) govori:- crvenu kao (ta) k1-v. (To jest: Mislim da govoraše 011 za njeku da je ona crvena kao krv.). l kad je u (tcj) rijeci (jeda11) čovjek plivač (što) pliva! l kad je na obali (te) rijeke (jedan) čovjek (koji) je već sakupio kod sebe mnogobrojno kamenje! l kad taj plivač pliva koliko pliva, zatim dode tome koji je već salwpio kod sebe (to) kamenje, pa otvori njemu svoja usta, pa (on) založi njega kammom (tj. dadne mu kao zalogaj jedan kamen). Pa ode, (i) pliva, zatim se vrati k njemu. Kad god se vratio k njemu, otvorio bi njemu svoja usta, pa bi založio njega (jednim) kamenom. Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Šta sse (Ko m) ova dvojica?" Rekao je: Reki" m njih dvojica meni: "Odi, odi!'' Pa smo otišli. Pa smo došli nad jednoga čovjeka mž11oga (svoga) izgleda, kao najrtdnije što si ti vidjelac (što si ti vi­ dio nekoga) čovjeka izgledom. l kad kod njega (nekakva) vatra, (i) podstakn}iva (ložeći i razgarajući on) Y!)u i nastoji (tj. trči) okolo nje! Rekao je: Rekao sam 11jima dvojici: "Staje ovo?" Rekao je: Rekla m njib"dvojica meni: "Odi, odi (Kreni, kreni)!" Pa smo otišli (tj. Kre­ nuli smo dalje). Pa smo dofli na (jedru<) bašču. zamotanu (tj. bujm<, čije se povrće isprepletalo i zamota/o jedno okolo drugoga kao ahme­ dija, čalma), 11 njoj (u toj bašči) je od svakoga roata (ili: od svakoga roijeća toga) prolj"eća! l kad izmedit dvojih leđa (tj. u sredini te) baš­ če (jedan) čovjek dttgnčak, neću biti bliztt (tj. nisam bio blizu da) vidim ltjegovu glavu duljinom 11 nebo! l kad okolo (toga) čovjeka najviše djece (tj. najveći broj djece što) sam ih vidio ikada! Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Sta je ovo? Šta st< (Ko su) ovi?" Rekao je: ReklA su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi dalje)!" Pa smo otišli (Išli smo dalje). Pa smo stigli (na krajtt) ka (jednoj) bašči velikoj, (i) nisam nikada vidio veću bašču od nje, a niti ljepšu. Rekao je: Re­ klA su njih dvojica meni: "Popni se tt nju!" Rekao je: Pa smo se popeli u nju. Pa smo stigli do jednoga grada izgrađenog ćerpičem (ciglom

Bolest lUlak

101

od) zlata i ćerpičem (od) srebra. Pa smo došli vracima (toga) grada, pa smo traii/i ot.varanje (tj. da nam se ot-vori). Pa se ot.vorilo nama. Pa smo unišli (u) grad. Pa su sreli nas u njemu (neki) lj~tdi; polovina od njihovoga stvorenja (tj. njihovoga tijela) je kao najijt'P!e !to si ti vidjelac (!to vidiš- nešto najljep!e što vidiš, što se može vidjeti), a polovina (njihovoga tijela) je kao (ne!to) najružnije što si ti vidjelac (što vidiš, što se može vidjeti). Rekao je: Rekla m njih dvojica njima: "Odite (idite), pa padnite (skočite) u tu rijeku!" Rekao je: l kad (tu jedna) rijeka ispriječena (tj. popriječila se), teče, kao da je njezina voda čista u (toj izvjemoj) bjelini, (tj. kao da je čisto bijele boje). Pa su (oni) otišli, pa su pali (skočili) u nju, zatim s11 se vratili k nama, (i) već je otišlo to (izvjesno) zlo od njih, pa su postali tt naj­ ljepšem obliku. Rekao je: Rekla su nji/J dvojica meni: "Ovo je raj (zvani) Adn (tj. mj boravka, vječnoga boravka)! Pa je gledao (moj pogled, moj vid) penjanjem (tj. Pa sam podigao svoj pogled vrlo visoko), pa kad (tu jedan) dvorac sličan oblaku bije­ lome! Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Ovo ti je tvoj stan!" Re­ kao je: Rekao sam njima dvojici: "Blagoslovio Allah vas dvojicu! Pu­ stite vas dvojica mene, pa da udem u njega." Rekla su njih dvojica: "Što se tiče sada, nel A ti si onaj koji ~tlazi (u) njega." Rekao je: Re­ kao sam njima dvojici: "Pa zaista, ja sam vidio noćas (tj. za vrijeme ove no6 jedno veliko) čudo. Pa !ta je ovo koje sam (tj. Pa šta je to što sam) vidio?" Rekao je: Rekla S/l njih dvojica meni: "Zar ne (tj. Pozor, Pazi, Pažnja)! Zaista, mi ćemo izvijestiti tebe (o tome). Što se tiče (onoga) prvoga čovjeka koji (je taj što) si došao nad njega, (i) razbija se njegova glava (onim) kamenom, pa, zaista, on je (taj) čovjek (koji) uzme KltT'an, pa (onda) baci (ostavi, napusti) njega, i spava od (izvjesne) propisane molitve (namaza koji je Jard, farz). A što se tiče (onoga) čovjeka koji (je taj što) si došao nad rtjega, (i) rasijeca se njegov nuglac (ugao ttSta gdje se sastavljaju usne) ka njegovome potiljku, i rljegova nozdrva ka njegovome potiij­ kJ,, i Hjegovo oko ka njegovom potiljku, pa, zm:sta, orz je (izvjesni) čovjek (koji) porani (ide rano jutrom) iz svoje kuće, pa slaže (izvjes­ nil) lai (koja) dopre do svib obzora borizonta. A što se tiče (onih izvjesnih) ljudi i žena golih (nagih) koji st< 11 sličnoj zgradi (izvjesne) peći, pa, zaista, oni su (izvjesni) bludnici (preljubnici) i bludnice! A

102

Ibn Qajjjm ei-Dzewzme

BolesiiiUBII

što se riče (onoga) čovjeka koji (je taj što) si došao nad njega, (koji) pliva 11 (onoj) rijeci i zalaže se (onim) kameuom, pa zaista on je ko­ rimik (te) kamate! A što se tiče (onoga) čovjeka ružnoga izgleda, koji je kod (o11e) varre, (i) potpimje je i nastoji (tj. rrči) oko 11je, pa, zais­ ta, on je (to je) Malik, rizničar pakla. A šro se riče (onoga) čovjeka dugačkog11 koji je u (onoj) bašči, pa, zt~ista, on je (to je) Ibmhim, pomilovao ga Allah i spasio. A što se tiče (one) djece koja stt okolo (oko) njega, ptt (to je) svako novo1·odenče (koje) je umrlo na (tom) načimt stva.ranja (tj. n islamu koji je tt1/..."Va vjera dtt je čovjek tako stvoren da je može shvatiti i prihvatiti)." Rekao je: Pt~ je rekao neki (od p1·isutniiJ) muslimana: "0, Po­ slaniče Allaha! l djeca (tih izvjesnih) idolopoklouiktt?" Pa je rekao Posla11ik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "l djeca (tib izvjesnih, ili: svih) idolopoklonika (stt 11 raju, ili: bit će u raju). A što se tiče (onoga) narodtt (ljudi) koji su bili (takvi da) je polovina od njih li­ jepa, a polovina od njih je mina, pa zaisra oni su 11arod (ljudi koji) su pomiješati (miješali jedan) posao dobar, a (ili: i jedan) dmgi loš, prešao je Allah od njih (tj. pa oprostio je Allah njima). "1 Grijesi stvaraju nered na Zemlji - Grijes i su uzrok svakojakih poremećcnosti u vodi, zraku, njivama, plodovima i staništima. Uzvišeni ka:i.e:

• f • ..q:..~ ~'li• - :;,JI. . J)L:.......i.J1 , . , ' ~ 1:. :~.

'-7L.:Jl t$ L, .. ,· '. ;,~J . tl ~.., ",(." ~ "'(. '

· ' ""

J

":~1:11 L~ J!, rr- .rY

u-"">

LJ t.? ' ~ ~ -­ o; .iJ1

~·-

1, "

... , •.. • s... (<>~/- ~

, .,

. .. ..

...

. ... ~

,

103

·r . . . .. . ...· .. l

.

I_,J.,.š. <,?:il l ~ ~ ..,kJI ~ ..:..,...S ~ .r,;JIJ l reče:

"fako mi Allaha, ovdje se ne misli na more, već na svako mjesto koje leži na tekućoj vodi". 'lkrime je iznio isto mi§ljenje o ovom ajeru. Qatade je rekao: "Pod kopnom se podrazumijeva sjedilačko stanovništvo, a pod morem s tan ovnici se la i nomadi". . Uzviše ni Allah i sl~tke vode naziva morem: .JI;.;il <,?~ Cj) (t_~f CJ.: IX.j ~1:,:. tJC ;';;..1:,> :,_,ls. IX. - "Ni dva mot·a' nisu jearaaka: jedno je slatko i pt·zjatno- voda mu se lahko pije, a dmgo je sla11o i gorko" (Fatir, 12). U svijetu ne pos toji slatkovod no more. Tekuće vode su slatke, a slane su stajaće. Naselja koja se nalaze na tekućim vodama se nazivaju po njima. Ibn Zejd je o ajeru: :;i1..,j ~· ii1 Ai-) (,;.;i(/ rekao: 'To je zbog grijeha". Uzvišeni nam ovim ajetom ukazuje da su grijesi uzrok me­ teža i poremećaja koji su se pojavili. Kada bi sami grijesi bili nered koji se pojavio, rada bi prefiks "J' (li) u ajetu imao svrhu objašnja­ vanja i posljedice. A, prema prvom tumačenju, onda bi se pod me­ težom i poremećajima podrazumijevale nesreće, oskudice i bol i kojima Allah kažnjava za grijehe. Cim ljudi počnu (masovno, jav­ no) činiti neki grijeh, On im ~a lje kaznu, kao što je rekao jedan predstavn ik prvih gene racija muslimana. Medutim, najvjerovatnije je da se pod metežom podrazumi­ j e~aju g~ijesi i njihovi uzroci. Na to ukazuje rečenica: ~ r'e\9.) (1~ <,?:ill - "da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade"3, a

"Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na ko­ pnu i na mom, da im On dJ da islmse kaznu zbog 011oga što rade, ne bi li se popravi/t'' (Er-Rum, 41).

to je naša stvarnost. Kada bismo ispaštali za sve grijehe koje čini­ mo, na Zemlji ne bi nijedno živo biće ostalo.

. Mud?A1hid je rekao: "Kada tiranin dade na vlast, on uspos­ tav!Ja nepravdu i nered. Zbog toga se uskraćuje kiša i propada sjet­ va 1 stoka, a Allah ne voli nered." Zatim je proučio: ~l .j~· iii :.fl;)

- Jedna od posljedica nepokornosti Allahu na Zemlji jesu kataklizme, zemljotresi i neplodnost zemlje. Tako je Božiji Posla­ nik~ kada je prolazio pored naselja Semudovog naroda, zabranio 1

1

Prijevod preu'lCl iz rukopi~a rahm. F uada Suba§ita.

1 1

Prijevod ajeta je naveden u pro§lom pasusu. ·~rojnvio se metež i na kopnu i na rnoru''.

U doslovnom značenju: "zbog (jednog) dijela ono!l" što rade".

Balellllllek

Ibn QaUim 11-llewiiUe

104

ashabima da ulaze u njihove kuće, da piju njihovu vodu, da zahva­ ćaju iz njihovih bunareva. Čak je zabranio da se devama daje kaša koja je pomiješana s njihovom vodom -sve da bi se izbjegle pos­ ljeruce grijeha koje su on i čin ili. Isto tako, grijesi mogu uricati na smanjenje roda i bolesti plodova. Imam Ahmed u Musnedu navodi predaju u kojoj se kaže: "U riznici jednog umejevićkog vladara sam naišao na pšenice čija su zrna bila poput koštice hurme. Na posuru u kojoj se nalazila je pisalo: "Ovo je raslo u vrijeme pravednosti". Mnoge bolesti kod biljaka Allah je stvorio zbog ljudskih grijeha. Jedan starac iz pustinje mi je pričao kako pamte da su plodovi bili krupniji nego sada. Većina dana!njih bolesti tada nije postojala, već se nedavno pojavila. - Odražavanje grijeha na fizionomiju i gradu ljudi je potvr­ đeno u barusu koji navoru Tirmizi u svome D ža mi'u, gdje Božiji Poslanik !liS kaže: "Allah je stvorio Adema šezdeset lakata visokog, ali su se ljudi kasnije sma njivali".' Kada Allah odluči da očisti Zem­ lju od nasilnika, tiranina, varalica i grješnika, on će iz poroda Nje­ govog Poslanika ;l izvesti čovjeka koji će raširiti pravdu, kao što je bila raširena nepravda. Mesih će iskorijeniti jevreje i kršćane i us­ postavit će vjeru koju je Allah preko Svoga Poslan ika ;l dostavio. Zemlja će ponovo biti blagorodna. Ljudi će tada moći jesti nar i ispod njegove kore se zaklon iti od Sunca. Grozd grožđa će napu­ niti breme kamile. Mlijeko jedne deve će biti dovoljno za veliku grupu ljudi. Znači, kada se Zemlja očisti o d z lodjela i grijeha, na njoj se javljaju beriće ti koji su bili zatrpani grijesima i ku from.

Nema sumnje da su kazne 3to ih je Allah spustio na Zemlju i dalje prisutne i sada traže ostatke tih zlo djela uslijed kojih su na­ roru uništeni. Današnji grijesi su os taci tih kazni, kao što su i pos­ tojeća nedjela ostaci nedjela drevnih, uništenih naroda. Ovdje se

obistinila Allahova riječ i Njegov vječni i un iverzalni zakon. Za krupne zločine slijede oš tre kazne, a za sirni je greške manje kazne. Tako naš Gospodar sudi Svojim stvorenjima na ovom svijeru, Ber­ zehu i Kući ispaštanja. Analizirajmo šejtanovo približavanje, njegovo mjesro i bo­ ravište. Kada se približi čovjeku i ovlada njime, njegov život (vijek) gubi beri.ćet. ~im se njemu p~k~r~ jedan cfj? z:mlje,vberi.ćet nestaje iz tog mJesta, IZ postupaka, rt)eČJ 1 nafake tih ljucU. Cak 1 u kućama tih !juru nema duha i milosti, niti berićeta.

Grijesi uništavaju revnost i žar • Jedna od posljedica grijeha je ga!enje žara u srcu, koja je ravna gašenju toplote u tijelu. Revnost je toplora koja iz srca izba­ cuje sve nečiste i pokudene osobine, kao što vatra izbacuje nečis­ roće iz zlata, srebra i željeza. Najbolji, najvredniji i naj revnosniji su oni koji u srcu imaju najviše žara i ljubomore, kao što se kaže u had isu koji bilježe Sahih: "Ć11di li vas Sa'dova ljubomora i revnost? Ja sam doist
On zabranio vidljive i sakrivene poroke. Nikome nije draže iZ'IJinje­ nje do Allahu; zbog toga je poslao poslanike koji obveseljavaju i upo­ zoravajtt. Nikom nije dra:la hvala do Allahu. Radi toga je Sam Sebi 11putio hvalu".l U ovom hadisu je sadržana revnost (ljubomora) koja označava mržnju prema ružnim stvarima i ljubav prema izvi­ njenju koje iziskuje savršenu pravdu, milost i dobročinstvo. Allah 1

' Ovaj haclis autor pripisuje Tirmiziju, ali ga ja nisam našao kod njega. Bilježi ga Buhari u Knjizi hadisa o poslanicima, br. 3326, u Knjizi o traženju dozvole, br. 6227; i Muslim: Knjiga u opisu Dženneta, br. 2841.

105

2

!

Buhari: Knjiga o zakon ima, br. 6846, Knjiga o cevb.idu, br. 7416; Mu­ slim: Knjiga o med usobnom z.1klinjanju, br. 1499. Buhari: Knjiga o džumi, br. 1044; Muslim: Knjiga o pomračenju, br. 901, putem 'Ai~e, r. 'anha. Buhari: Knjiga o tcvhidu, br. 7416; Muslim: Knjiga o međusobnom zaklinjanju, br. 1499.

106

~. pored Svoje žestoke ljubomore, voli da Mu rob traži oprost.

On prihvata to izvinjenje. Neće kažnjavati čovjeka iako je počinio ono što je zabranio sve dok ga ne upozori na to. !z tog razloga On je poslao poslanike ~ ob!avio Knjige koje su opo mena i koje ne os­ tavljaju prostora za .•spnke. ~o JC. vr~u~ac. ve~•čanstvenom~ dobr~­ činstva 1savršenosti. J er, većma ljud• ČIJ3 JC ljubomora snazna veli­ kom brzinom pristupa sankcijama i kaznama, bez davanja prilike za izvinjenje i bez prihvaćanja eventualnog izvinjenja. Šta\'iŠe, po­ nekad opravdanje postoji, ali njegov žar i ljubomora ne dopuštaju da ono bude primljeno. Često oni koji prihvataju opravdanja, us­ tvari, nemaju u sebi mnogo žara i ljubomore, tako da nalaze oprav­ danja. Oni čak pri~vataj.u i ono što ne. može bi~i .opravdanje. Ni jedna ni druga osobma rusu pohvalne. VJerodostOJnim putem se od Poslanika ;lit prenosi da je rekao: "Neke vrste ljubomore Allah ~vo­ li, a 11eke mrzi. A ona koju Allah mr-ti je površna ljubomora".' Ovo je dio podužeg hadisa.

Pohvalno je da uz ljubomo ru ide opravdanje; gdje je potre­ bno biti ljubomoran, to se treba ispoljiti, kao ho treba primjti ne­ cije izvinjenje ili opravdanje kada za to postoje uvjeti. Ko postign.e ovakvu ravnotež u, o n doista zasluž uje hvalu. Poho Allah ll( dosti­ že savršenstvo u svim svojstvima, On zas lužuj e pohvalu više od bilo koga drugog, i niko Mu nije ravan u tome - samo On može izraziti adekvatne riječi hvale. Žusta r i ljubomoran čovjek se oki tio jedn im od svojstava Uzvišenog; a onaj ko se okiti nekim Njegovim svojstvom, ono će ga povesti b Njemu. Uves t će ga kod Njega, približiti ga Njegovoj milosti i učin iti ga Njemu dragim. J er, Uzvi­ šeni Allah je milostiv i voli milostive; plemenit je i vol i plemenite; znalac je i voli one koji z naju; snažan je i voli snažne vjernike- oni su mu draži od slabih; On voli stid; lijep je i vol i ljepotu; neparan je i voli one koji rade djela u neparu .

1

Bolest IIUak

Ibn Q&UID181·DIIWZID8

Ebu Davud: Knjiga o džihadu, br. 2659; Ncs:ti: Knjiga o zekjatu, br. 2558; Ahmed: Musncd, br. 23235, 23240. Hadis je hascn (V.: l rva' cf. galil, br. 1999) .

107

Kada grijesi ne bi povi:lči li drugu k~~nu os~ što njihov~m izvršiocu pripisuju osobi ne suprorne ~?ŽIJiffi, t~ b1 bila dovo~Jna kazna. Jer pomisao sc prctva':' u ops~SIJU, opseSIJa ~ volJu, v~IJa u namjeru, a namjera u .~zv~šenJe, da b• se to na kra!u. prervonlo ,u ulnu osobinu i ukonJCnJcno svojs tvo. U tom s lucaJu, nemoguce Je.naći izlaz. kao ~to sc ne mogu promijeniti osobine i navike. Drugim riječima, kada čovjek postane vez~n za grijehe, iz njegovog srca nestaje osjećaj ljubo~ore i revno~u prema samom sebi, svojoj porodici ili ostalim ljud1ma..Kada st~gn.e do ovog ste­ pena, ~ovje k je na i.vici.propasti. U mn?g•m slučaJeVIma s~ za~ta~­ lja na IZOstanku OSJCĆ3Ja za ružno, čov1:ku se ra~~tn~ dJela ~ nasl­ Ije čine dobrima. On ih uljepšava drug• ma; poz1va ih 1 pod~uče .da ih čine. Zbog toga je dejjus 1 najoga~nije Allaho~o srvor~nJe. NJe­ mu će Džennet biti ":Gabra njen kao 1 onome koJI dozvoljava. da. se cini razvrat i nepravda i to u ljep~ava drugima. Sve su ovo poslJedice nedostatka ljubomore. Iz ovoga vidimo da je osnova vjere ljubomora i .br~ ga o dru­ gim činiocima društva. Ko nema ljub?•l_lore ne~a. ru VJ:re. Ona štiti s rce koje zatim štiti osta le organe 1 nme odbiJaJU ~lo 1 r~zvrat. Nedostatak ljubomore ubija srce. Us lijed toga umiru 1 ostali o.~ga­ ni koj i gube svu svoju zaštitu. Ljubomora je poput snage u tJ)elu koja odbija bolest i bori se pro tiv L~ je..Kada nestane snage, bolest nailazi na dobru pod logu koJa ne dnje m kakav otpor. Bol~~t.se use­ ljava u to tijelo i ubija ga. Ljubomo ru možemo usporediti t sa ro~ govim;~ bivola kojim o n brani sebe i svoju mladun čad. Kada se tl rogovi polome, neprijatelji us pijevaju dn ga ~vladaJU .

Grijesi brišu stid - J ed na od pos ljedica grijchn je brisanje stida, koji je ele­ mentarni faktor života srca. Stid je osnova svakog dobra, a kada.on nestane, nestalo je svako dobro. U Sahihu se bilježi hadis BožtJeg 1

Dejjus: onaj ko ne vodi računa o svojoj ženi i nije ljubomoran šta god ona radi.

108

Ibn QaJJim ei-Dzewzme

Poslani ka ;l.!l: "Stid je osnov svakog dobra" 1; u drugom hadisu se ka­ že: "Ljudi pamte da su raniji poslanici 1·ekli: Ako se ne stidiš, čini što želis"" 12 • Ovaj hadis se može na dva načina tumačiti . Prvi način, kao prijetnja i upozorenje. Znači , onaj ko se ne stidi može čini ti svakakva ružna djela, jer mu to omogućava nedos­ tatak stida. A kada nema stida, čovjeka ništa ne sprječava od činje­ nja ružnih djela. Ovo je tumačenje Ebu 'Ubejdea. Drugi način, ako se ne stidiš od Allaha da nešto učiniš, on­ da ga učin i. Treba se o kaniti stvari koje čovjek ne bi smio izvršiti pred Allahom. Ovo je tumačenje imama Ahmeda, kako prenosi Ibn Han i'. P rema prvom mišljenju, ovdje se radi o upozorenju, a prema drugom, radi se o dozvoli i dopuštanju. Neko se može pitaci da li je moguće ovaj hadis podvrgnuti objema značenjima. Odgovor je da to nije moguće čak j kada bis­ mo iscrpili sva značenja spomenutih izraza. Dozvoljavanje i upo­ zoravanje su potpuno različiti pojmovi, ali prihvaćanje jednog zna­ čenja obavezuje da se prihvati j drugo. Objašnjenje: Grijeh slabi osjećaj stida kod čovjeka sve dok ga potpw1o ne iskorijeni, tako da čoyjek ne vodi računa o tome što ljudi vide njegove ružne postupke. Staviše, mnogi od njih se hvale svojim stanjem i ružnim djelima koje čine. Ovo je pos ljedica nes­ tanka stida, a kada čovjek dode u ovu situaciju, onda nema nade da će se popraviti.

1({u[a J6fis ug{etfa svoj živi

Gk, i k,aže: Jsk,upio sam onoga fi.g nema spasa

U arapskom jeziku, riječ stid (haja') vuče korijen iz riječi život (hajar). I kiša se naziva baja- zato što daje život zemlji, bilj­ 1

2

Mu~lim:

Knjiga o iman11, br. )7; Eb\1 D~vud; Knjiga o lijepom pona­

šanju, br. 4796, u predaji 'Imrana b. H usajna • · Buha.ri: Knj iga hadisa o poslanicima, br. 2484, Knjiga o lijepom pona­ šanju, br. 6120.

Bolest i IUell

109

kama i životinjama. Za stid se koristi riječ život zatO ~to u njemu počiva ovaj i budući život. Ko nema stida taj je mrtav na ovom i nesretan na budućem svijem. Grijesi i nedostatak stida su kauzalno povezani. Oni jedno drugo smjenjuju i uzrokuju. Ko se postidi kada počini Allahu grijeh- Allah se postidi da ga kazni na Dan ka­ da ga sre tne. A ko sc ne postidi kada počini grijeh, ni Allah se neće postidjeti kada bude vrijeme da ga kazni.

Grijesi slabe poštovanje Allaha u srcu - Od posljedica grijeha je slabljenje po~tovanja Allaha u sr­ cu. Oni neminovno slabe taj osjećaj. Jer, da je čovjek u srcu imao poštovanja i uvažavanja Allaha, ne bi se usudio da učini grijeh. Ne­ ko se može zanijeti i reći: Na grijehe me navodi lijepo nadanje i očekivanje oprosta, a ne nepoštovanje Allaha. Ovo je samoobma­ na... Jer, po~covanje Allaha 3 povlači za sobom poštivanje Njego­ vih granica, a poštivanje Njegovih granica udaljava čovjeka od gri­ jeha. Oni koji se usudu ju da učine neki grijeh nemaju pravu sliku o Allahovoj vrijednosti. Kako može poznavati Allaha kako treba, hvaliti Ga i poštovati onako kako zaslužuje onaj ko se olahko od­ nosi prema N jegovim zab ranama i naredbama? Ovo je čista zablu­ da i očiti pa radoks. Dovoljna kazna za grješnika je nestajanje poš­ tivanja Allaha iz njegovog srca i uvažavanja Njegovih granica i omalovažavanje Njegovog prava. Jedna od posljedica ovoga je brisanje strahopoštovanja prema Allahu iz srca ljudi. Oni Ga tada omalovažavaju, kao ŠtO su omalovažavali Njegove naredbe. Koliko čovjek bude volio Allaha, toliko će njega ljudi voljeti. Kako čovjek može kr!iti Allahovo pra­ vo, a u isto vrijeme očekivati da ljudi neće kditi njegovo? Kako on može omalovažavati Allahovo pravo, a da istovremeno ne bude omalovažen od strane ljudi? Uzvišeni Allah ukazuje na ovo prili­ kom govora o posljedicama grijeha - o come kako će ih On zabo­ raviti kao što su oni Njega zaboravili; kako će ih poniziti kao što su oni omalovažili N jegovu vjeru; kako će ih zanemariti kao što su oni zanemarili Njegove naredbe- u ajetu gdje govo ri o poklanja­ nju stvorenja A llahu; On kaže: (r_..G ~ ~ l:..i ~~ ~.;j) -"A koga

...

.. ..

IbnQaiJimei-DieWZUJe

110

Allah ponizi niko ga 11e može poštovanim učiniti" (El-Had·ždž, 18). Znači, kada su se oni neozbiljno ponijeli prema sedždi (pokla­ njanju Allahu) i nisu to učinili, Oo ih je ponizio tako da ili niko poštovanim ne može učiniti. A zar neko može udostoj iti onoga koga je Allah ponizio ili ponizi ci onoga koga je Allah udostojio?

Zbog grijeha Allah zaboravlja ljude - Zbog grijeha, Allah zaboravlja i ostavlja čovjeka prepu~ta­ jući ga samom sebi i šejtanu. U tome je propast naJkon koje nema spasa. Uzvišeni kaže: ~~lJ t_; ' ~< ~ 'lA-:.tl 1 ~,, 1 ~-T ~ .J, 1 ·1G}. ' ' ..r-"' J .>-'-' J--' u: ' '-t: -.,.. ~ " ) %" ,. _J ..... , ::. :: ~. J :: ~ .U\51 - ·~.>.:> '1'J * <.J1~ :;~- • • .WI<.Jl.WII "\ ' d.)-" _,.._,....-- ~ ~ ~ ~ J ,J(...

'

... .

)

-

' {

)

) '

)

: ... -;

"(0~\ill ~ .•l:ljl ~l r--L:;\,; .&ll,;.;

"0, vjemici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio, i Allaba se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe za­ bora·ve; to su pravi griješnici" (El-Hašr, 18, 19). On ovim ajetom naređuje bogobojaznost i zabranjuje vjer­ nicima da preuzimaju svojstva onih koji su Ga, osrravljajući bogo­ bojaznost, zaboravil i. On nam također govori kako je one koji su ostavili bogobojaznost kaznio rako što je učinio da sami sebe za­ borave, tj. da .zaborave ono u čemu je dobro za nji h, ono što ih može spasiti Njegove kazne i dati im vječni :l:ivot u neprekidnom uživanju i blagodatima ... Allah je učinio da oni sve to zaborave, zbog roga što su 7..aboravili da Ga veličaju, da Ga se boje i da Nje­ gove naredbe izvršavaju. Iz ovog razloga primjećujemo kako grje­ šnik ne vodi računa o stvarima koje su mu u interesu i kako ih za­ nemaruje. Allah je učinio da mu srce ne mari za zikrom. On prati svoje prohtjeve. Njegovi postupci su daleko od razborirosti. Pro­ makla su mu sva dobra ovog i budućeg svijeta; pro makla mu je vje­ čna sreća. Prodao ju je za najbezvrjednije uživanje - koje je kao ljetni oblak ili fatamorgana:

Bolesti ruek

111

Su()'l)i N.9Je ·vidim? Sjenfi.! N.9Je pro(aze? 'Time se pametni ne zavaravaju. N ajteži oblik ove kazne je da čovjek zaboravi na sebe i pot­ puno se zapostavi. On tada propu~ta stvari koje su duši od koristj, prodajući ih za bijednu protuvrijednost i beznačajnu cijenu; gubeći ono bez čega ne može i što mu je nenadoknadivo, uzevš i ono što mu je vi~ak i ho mu ne treba.

Sve što izgu6iš možeš natfoli.Jraditi,

afi aN.9 izgu6iš}llJafra, nema natfo/{rzatfe!

Allah može nadoknad iti svaki gubitak osi m kada sc O n za­ postavi. Njega ne može ni šta nadomjestiti, a On može sve nadom­ jestiti. On može sve zaustaviti, a Njega ne može ništa zaustaviti On može sve izliječiti, a od Njega ne može ništa izliječiti. Kako čovjek može zaposraviti pokornost Onome ko ovo može učiruti brzinom rrepraja o ka? Kako može zaboraviti da Ga spominje, da Njegove odredbe zanemari ta ko da On učini da čovjek samog sebe zaboravi i rime sebi nanese najveću nepravdu. Čovjek ne nanosi nepravdu Gospodaru, već samom sebi, i njemu Gospodar nije na­ nio nepravdu, već je on ro sebi učimo!

Grijesi su uzrok izlaska iz okvira dobročinstva (ihsa­ na)

- Jedna

od posljedica grijeha je izlazak čovjeka iz okvira dobrodnstva. Na taj način mu se uskraćuje nagrada dobročinitelja. j er kada se dobročinstvo n ađe u srcu, ono čovjeka sprječavn da čini zla. Onaj ko robuje Allahu kao da Ga vidi čini to zato što su svijest o Njemu, ljubav, srrah i nada s ta lno prisutni u srcu rog čovj e ka. On ima osjećaj da ga Allah uvijek pos matra i ro ga sprječava da mi­ sli na grijehe, a da ne govorimo o samom činu griješenja. A kada čovj ek iziđe iz okvira dobročinstva, taj imun itet se gubi. Prestaje ugodan život i potpuna blagodat. Ako sc Allah smiluje, ti !juru mogu ostari vjcrruci pod uvjetom da ne počine neko djelo koje iz­ vodi iz oJ.:vira imana, kao što je Božiji Poslanik ~ rekao: "Čovjek

nije vjernik dok čini zinal11k; nije vjernik dok pije alkohol; nije vjer­

112

Ibn QaJJlm ei-Diewziile

rzik dok krade; neće oteti neku vrijednu imovinu zbog čega će ljudi dići poglede k njemu dok je vjernik. Pazite! Pazite (se ovih stvari)! Teoba je dostupna svakome". 1

Izlazak iz okvira imana Ko izgubi društvo vjernika i zaštitu koju im Allah pruža, jer Oo štiti one koji vjeruju, taj je izgub io svako dobro koje Allah lMi} obećava vjernicima. Tih dobara je oko stotin u, a svako od njih je bolje od dunjalu ka i svega što je na njemu. Ovo nekih od tih doba­ ra: velika nagrada: (!'_j;~ (,.~{~}JI :.i.J1 pj; ~:,=..:,) - "A Allah će

sigurno vjernicima veliku nagradu dati" (En-Nisa', 146) j ' t1) zašti ta ~jern ika od nesreća ovog i budućeg svijeta: illi (IJ:.i ;;.,u1 ,Y. d'~ Allah doista štiti vjernike (El-Hadždž, 38)j • .

-

meleci ~oji nose 'Arš traže oprosr za njih: ~:;.il;:,)_,:..; ;;.~1)

-

(1;:.1;;.,.ill ;:,.J~/•=' ;:, ~ ;:,_h}.J ~J~ ':· ; :J:,;.;;:, - "Meleki koji drže prijesto i orzi koji su oko njega veličaju i bvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budtt oprošteni grijesi vjernicima ..." (Gafir, 7) j pnjateljstvo između Allaha i vjernika, a Allah()}'e prijar,.elje niko,.l!e može poniziti. Uzvišeni kaže: ::r.JJ1 ; J_, ..111) (1_,:-.1- "Allah je zaštitrtik onih koji vjeruju" (El=Beqare, 257); naredba, meiecima da učvrste vjernike: ~)G.il Ji ~) <.?."; ~!) (i_t.~ ;;.,u1 i_p ~ "Kada je Gospodar tvoj nadahmio meleke: 'Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!'" (El­ Enfal, 21); njih čekaju počasti, o p rost i obilna opskrba kod Gospodara njihovaj2

Jf -

1

2

Bubari: Knjiga o pićima, br. 5578; Muslim: Knjiga o imanu (vjerova­ nju), br. 57, putem Ebu H urejrea
Uzvišeni kaže: (~) 2;jJj i~:, ~J~ ::..t;,.;>

. .

.

t:J &;.. ;:,_H}Ji r_:. ;.l: i~l) ~

Bolest lUJak •

•

11 3

s;..

,,

•

ll'

moć: (~J·. i:; 'J ~L::'..! l~~ ~}..!.Jj :Jj '~' ~j)- "A snaga je tt Allaha i Poslanika NjegO'I.Ja i rt vjernika, ali licemjeri neće

da znajrt" (El-Munafiqun, 7); uzdignutost na' ovom i.. na budućem svijetu: 12.1 ~l :.i.J1 ').­,.j:,;) ., (~:;; ~~ I)JI ::.Jllj ~ - "... i Allah će na visoke stepene uzdigrmti one među vama koji vjemju i kojima je dato znanje" (El-Mudžadele, 11). Svojom milošću, Allah im daje dvostruku nagradu; svjetlo pomoću kojeg će hoditi, i oprost grijeha: 1;;1 1~1 ~~ ~[ ~) • · ~ .... ... '., • , t' e ~ .. • --~ .. • • •"'. ra;·'_~ .. J .. .. ~ . r; ;_U\ ft:"'..J ~U)-'>' JJ'~- F..J ~)
mo Allaha da nas uputi sedamnaest puta na dan';

Kur'an je za njih lijek i uputa: ::,.)tj .U; j .i{.. 1p ::"~ ;. j)

(~ .:1.5:: :, ~l>i ~ :,_h}. 'J- "Reci:

'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oili koji neće da vjeru­ ju- i gluhi Sit ·i slijepi, k ao da se iz daleka mjesta dozivaju"'

(Fussilet, 44) .

..

.

r.,t

r

1

- "Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih počasti, i oprost, i obilje pleme­ nito kod Gospodara njihova čekaju" (EI-Enfal, 4.) Tj. ~a rekatima.fa_rz- namaza1 kada učimo EI-Fatihu: l.1~1 L...J',~.Ai) (~ ~( ::.Jll .1.1:".0 • 11 - "Uputi nas na Pravi P ut, na Put onih kojima si milost Svoj u darovao".

i.!'

Ibn QaJJim ei-Džewziiie

114

Znači, iman je uzrok svakog dobra; svako dobro na ovom i budućem

svijetu vezano je za iman. Kako čovjek može ići dotle da poči ni nešto što će ga izvesti iz okvira imana? Medutim, on jo~ ni­ je izišao iz okvira muslimana. Ako ustraje u činjenju i po navljanju grijeha, postoji opasnost da će mu srce zahrđati i da će potpuno izići iz islama. Od ovoga su sc predstavnici prvih generacija mus­ limana jako bojali. Znali su govoriti: "Vi se bojite grijeha, a ja sc bojim kufra".

Slabljenje obraćenosti srca Allahu -Jedna od posljedica grijeha je slabljenje obraćenosti srca Allahu, otežanost ili zaustavljanje rog procesa, tako da srce ne mo­ že krenu ti ka Allahu ni korak, ili se, pak, počne vraćati unazad. Grijeh zaklanja cilj obraćen i ku, zastire put putniku i obeshrabruje tražite lja. Srce stremi Allahu svojom snagom, a kada oboli od gri­ jeha, slabi i snaga koja ga pokreće. Kada je potpuno nestane, on potpuno silazi sa puta ka Allahu i male su mu šanse da se povrati... Neka je Allah na pomoći! Grijeh može umrtviti srce, može ga oboljeti ili oslabiti; neš­ to od toga se mora des iti. Ta slabos t dovodi do jedne od osam stvari od kojih je Boži ji Posla nik !liS tražio zaštitu: "Brig11, tuga, sltl­

bost, lijenost, kukavitluk, škrtost, opteYećenost dugom, ugroženost od lj11di". 1 Ove stvari su pod ijeljene u parove: Briga i tuga su par; ako je ono što tišti srce ne!to čije se de­

Javanje očekuje u budućnosti, to je briga; a ako se desilo u

prošlosti, to je tuga.

Nemoć i lijenost su par; ako čovjek propusti uzroke dobra

i uspjeha iz nedostatka snage, to je nemoć; a ako se to desi­

lo iz nedos tatka volje, to je lijenost.

Kukavi čluk i škrto~t su par; ako je čovjek bes ko ristan iz

1

Bu hari: Knjiga o dovama, br. 6369; Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br. 2706, u predaji Enesa b. Malika.

Bolesti lijell

115

tjelesn ih, fizičkih razloga, to je kukavičluk; a ako je besko­

ristan za imetak, to je š krtost.

Opterećenost dugom i ugroženost od ljudi su par; ako je

pritisak ljudi opravdan, to je opterećenost dugom; a ako ga

oni bespravno pritišću, to je ugroženost.

Objašnjenje: Grijeh je najčešći uz rok ovih osam stvari, kao je uzrok "teških nesreća, bolnih iskušenja, zla sudbine i zlura­ dosti neprijarclja". 1 To je najčešći uzrok nestanka Allahovi11 ~ bla­ godati i pretvaranja Njegove blagodarnosti u mržnju i srdžbu. ~to

Grijesi brišu blagodati - Jedna od posljedica grijeha je nestanak blagodati i nasta­ nak nedaća. Blagodati nestaju uslijed grijeha, kao što i nedaće nas­ raju uslij ed grijeha. 'Ali b. Ebi Talib, ~.je rekao: "Nesreća dolazi samo zbog grijeha, a od lazi samo sa pokajanjem". Uzvišeni Allah

kaže:

.'

~·--

:<.L\2.:....$'1' .• $:.L.;;.\l_;;~}. - . 'S""'~La.J , ... - .:r---> r-- . ~"

~_,_....,J r., -

~..#

"Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijebova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti" (Eš-Šura, 30) .

._;;.. 1 _;.J~ul @:::rT~,_::;~.!, .;f&,~L~...!..U)t ,

,

"( •

-:.

4

,

"'\.,L;;\.''·'

"'<~-

~..t:"-!-

"....to je zato što Allab neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario -sve dok se on sam nepromije­ ni....." (El-Enfal, 53). Znači, Allah ~ neće lišiti blagostanja koje je podario bilo kome sve dok to lice samo sebe ne liši, tako što pokornost Allahu ukloni grij ešenjem; zahvalnost nezahvalnošću; uzroke zadovoljstva 1

Buhari: Knjiga o dovama, br. 6347, Knjiga o sudbini, br. 6616; Mus­ lim: Knjig;t o zikru i dovi, br. 2707, u predaji Ebu Hurejrea ~-

Ibn Qalllm ei-ĐžowzUJe

116

uzrocima srdžbe ... Kada to ukloni, i njegove blagodati bivaju uk­ lonjene, ~to je odmjerena kazna. Allah neće nikome nepravdu na­ nijeti. A kada griješenje uklo ni pokornoUu, Allah mu kaznu uklo­ ni oprostom i blagostanjem, a slabos t jačiJ10m - kao što se kaže u 3jetu:

,4

f ..

~1'11~1"·

) JJ n -

•

,;

A

~

,;

"

.

....

;

~

t

;;l.LJI" · ' · ' • ·LJ " ·''Y---'i ~ ­

~~I.J.r- 0~;} ~t;_J ti~;~ ~~r-iA~l

"A/lab neće izmijeniti jedan narod dok on sant sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega 11ema mtt zaš­ titnika" (Er-Ra'd, 11). U Božanskim predajama stoji da je Gospodar, 3(, rekao: "Tako mi Moje slave i moći, nijedan Moj rob neće iz stanja koje je Meni drago prijeći u stanje koje ne volim, a da ga Ja ne prenesem iz stanja koje voli u stanje koje ne vol i. N ijedan Moj rob n eće prijeći iz s tanja koje ne volim u stanje koje volim, a da ga Ja ne prenesem iz stanja koje ne voli u ono koje voli." Lijepo je rekao pjesnik:

'l(Jlaa si u 6fagostanju, ću·vaj to, jergrijesi 6rišu 6fagoaati! (]Jriži naanjime pol{smrošću qospoaaru,

jerje On 6rz u l(gžnjavanju. 'l(foni se z{a što više možeš, jerje z (o fjuar prljavo i teš/(g.

Putuj svojim srcem među st
Bolest l liJek

117

!/Vtšta 11ije štetnije

otf nepravtfe, OT!a)t presutfifa.

'l(pEi~ su 6ašči i avoraca

ostavifi

i tvnfava iza svojin (eifa!

Všfi su u 'Vatru, a izgu6i6 raj; sve im je prošw !?,go san.

Jeza i strah potiču od grije ha Iz ovog razloga primjećujemo da su grijdnic i uvijek upla­ šeni i bojažljivi. Pokornost je najveća Allahova tvrdava čiji su sta­ novnici za~tićeni od dunjalučkih i ahiretskih kazni. Ko iz nje izlazi biva okružen strahotama sa svih strana. Onima koji izvršavaju Al­ lahove naredbe strahote se pretvaraju u sigurnost. Svalci grješnik u sebi nosi siću~no srce poput ptičijeg. Kada se zavjesa pomjeri, on pomisli da dolaze da ga hapse. Svaki wpot koraka tumači kao predznak nesreće. Misle da je svaki povik protiv njih i da svaka ne­ sreća prema njima ide. Ko se boji Allaha On ga hit i od svakog straha, a ko Ga sc ne boji, On mu u liva strah o d svega. 'la~ je Jt{{afi [jutfima oaredio

aa

ot !?,g~ su stvoreni strafiovi i nedjefa uvijeR)au zajetfno.

Grijes i stvaraju jak osjećaj izgubljenosti u srcu. Grješnik se osjeća napuhenim. On je izgubio vezu sa Allalhom, sa ljudima i sa samim sobom. Što su grijesi veći, to je i usamljenost veća. Najgorči je život napuštenih i bojažljivib ljudi, a najljepši je život društvenih ljudi. Kada bi pametan čovjek izvagao slast grijeha i strah i usam­ ljenost koju on proizvodi, vidio bi u kakvom se jadnom stanju na­ lazi; kako je loše procijenio kada je prodao mir, sigurnost i slast dobročinstva za usamljenost i srrahote grijeha:

Jtkf/ se osjećaš izgu5[jenim z6og grijefUl,

OR._ani ili. se i vrati se mim!

Tajna ove rasprave je u to me da pokornos t dovodi do blis­ kosti sa Uzvišenim Allahom, a što je veća bl izina, veći je mir. Sa

Ibn Qaiiim ei-Džewzuie

118

druge strane, razvrat dovodi do udaljenosti od Allaha. Što je veća udaljenost, veća je usamljenost. Iz tog razloga čovjek osjeća otu­ đenost od svoga neprijatelja iako su fizički blizu. On osjeća blis­ kost sa dragim osobama, čak i kada su one fizički daleko. Uzrok otuđenos ti i nespokoja je nevidljivi zid između ljudi. Što je taj zid deblji, otuđenost je veća. Nemarnost dovodi do otuđenosti; još gora je otuđenost zbog grijeha, a još gora otuđenost i izgubljenost zbog širka (mnogoboštva) i kufra (nevjerovanja). Ko god posjedu­ je neku od ovih osobina osjeća otuđenost srazmjerno težini svoje zablude. Otuđenost se tada može poznati na njegovom licu i srcu, i ljudi ga izbjegavaju.

Grijesi ometaju ispravnost srca Među

posljedicama grijeha je i to što oni ometaju srce u is­ pravnosti navodeći ga u stranpu ti cu i poroke. Ono posraje bolesno i slabo i ne pomaže mu hrana od koje mu inače zavisi život i ops­ tanak. Jer, grijesi slabe srce kao što bolesti slabe tijelo. Štaviše, up­ ravo su grijes i bolest srca. Jedini lijek je napuštanje tib grijeha. Učeni pobožnjaci su saglasni oko toga da srce ne dobiva ono što želi dok se ne usaglasi sa svojim Gospodarem. A ne može biti sag­ lasno sa Njime ako nije zdravo i či tavo; ne može biti zdravo i 6ta­ vo sve dok ne iskorijeni svoj u bolest. To se može pos tići samo us­ tezanjem od prohtjeva. Oni su bolest, a lijek je u ustezanju. Kada bolest uzme maha, onda ubija ili skoro ubija. Džennet će biti nag­ rada za onoga ko bude dušu od prohtjeva uzdržao, ali će srca nji­ hova uživati u ovosvjetskom raju, čemu ništa nije slično. Između njihovih uživanja i uživanja ostalih ljudi je razlika kao izmed·u du­ njaluka i Ahireta. U to se može uvjeriti samo onaj ko je okusio ob­ je stvari. Ne treba shvatiti da se ajeti .) ):;.il tl)*~.) ~(;U i t!) (~' odnose samo na ahli·erska uživanja j patiije. Ovo se odnosi na sva tri staništa- ovaj svijet, Berzeh i Ahi ret. Prva grupa će bit:i u ' "Čestiti će sigurno u Džennet, a griješnici sigurno u Džehennem" (El­ [ n fi tar, 13, 14.)

Bolesti liJek

119

blagodatima, a druga na mukama. A zar ima b lagodati osim b lago­ dati srca? I zar ima patnji osim patnji srca? Koja patnja je teža od straha, brige, roge i tjeskobe? Šta je gore od odmemištva od Allaha i budućeg svijeta, vezivanja za neku stvar mimo Allaha, otuđenost od Allaha u svim aspektima. Sve či­ me se čovjek poveže i zavoli ga onako kao samo Allaha smije, ta stvar će mu na najgori nači n uzvratiti. Ko zavoli neku stvar više od Allaha, doživjet će tri kazne: Na ovom svijetu: Čovjek biva kažojcn time' prije nego što ga dokuči. Kada ga dobije, onda biva kažnjen strahom i strepnjom da ne izgubi to, kao i da mu se ne desi kakva nedaća. A kada izgubi ~o !to voli, čovjek trpi velike patnje. Ovo su tri kazne na ovom svi­ Jetu. U Berzehu: Čovjekova pamja je pomiješana sa bo lom od rastanka nakon kojeg se neće sresti sa time što vo li; zatim sa bo­ lom pri gubitku velike blagodati usljed zanimanja drugim stvarima; sa bolom zaklonjenosti od Allaha; sa bolom kajanja koje kida ut­ robu. Brige, ruge, kajanje i jad će njihove duše razarati kao šro crvi i insekti razaraju njihova tijela. Štovi~e. razaranje duše je neprekid­ no i stalno, sve dok ih A llah ne vrati u tijela. U tom momentu ka­ zna dobiva jeda n grozniji i suroviji ob lik. Može u se ovo porediti sa blagostanjem čovjeka čije srce igra od radosti zbog Allahove blizine, zbog iščekivanja susreta s Njim - u zanosu ljubavi i smire­ nosti u zikru? Oni u tom zanosu govore: "Lijepog li osjećaja!"; ili: •Ako džennet! ije ovako uživaju, onda im je život lijep!"; ili: "Siro­ masi su dunjalučari! Napustili su dunjaluk, a nisu osjetili slasti tog ?.ivota! Nisu probali ono što je na njem u najljepše"; ili: "Kada bi kraljevi i sinovi nj ihovi z nali u kakvom blagostanju mi ž ivimo, sab­ ljama bi se borili da nam to oduzmu!"; a neki od njih govore: "Na dunjaluku postoji Džennet. Ko u njega ne ude, neće ući ni u ahi­ retski".

1

Tj. stvari koju želi. - Prim. prcv.

120

Ibn QaiJim ei-DžeWZUie

Velike li nesreće za onoga ko je prodao najvredniju stvar za jeftine pare, svjesno nasjedajući na najveću varku... Ako ne znaš koliko vrij edi roba koju imaš, pitaj one koji procjenjuju. Čovječe! Ti imaš robu koju će AIJah k-upiti i p latiti je vj ečnim Džennetom. Posrednik u ovom kupoprodajnom ugovoru i zastupnik Kupca je Božiji Poslanik ;i. ( ... )A ti si je prodao za bezvrijedno:

)f./i.9 je ro6 sam tafi.9 postupi.o,

pa fi.9 mu nafi.9n toga može pomoći?



~.L!.;~;;~~~ 0!r }J~~ \;:l~1 y; ~-'1 A koga Allah ponizi niko ga ne moie poštovanim ttčiniti; Allah ono što boće radi (El-Hadždž, 18) .

Grijesi osljepljuju srce Grijesi osljepljuju srce, zaklanjaju njegovo svjetlo, spriječa­ vaju pristup saznanjima i zaklanjaju elem eme upute. Kada je Šafija počeo uči ti kod Malika, učitelj kod mladića odmah primijeti neobične osobine. Tada mu je rekao: "Vidim da je Allah u tvoje srce st avio svjetlo. Nemoj ga utrnuti tamom grijeha". Ovo svjetlo sve više slabi, a tama grijeha postaje jača tako da srce postaje crno poput tamne noći. Koliko je ljudi u rami palo i poginulo? Može li se slijepac snaći u tamnoj noći, na putu punom opasnosti i prepreka. Kako naći put iz rako teškog o kruženja? Te tmine postepeno jačaju i prelaze na ostale dijelove tijela, zavisno od njihove snage i ekspanzije. Kada nas tupi smrt, te tmine dolaze do izražaja i grob ispunjavaju tamom, kao što je Poslanik ~ rekao: "Doista su ovi grobovi puni tame od ljudi koji su u njima. Allah će ih obasjati kada im klanjam (dienazu)". 1 Kada nastupi Dan povratka i robovi se iskupe, tama će biti vidljiva na licima nekih ljudi, koja će biti crna poput uglja. T eška li kazna njih čeka! S ro m kaznom se ne mogu mjeriti sva uživanja na ovom svijetu - od nastanka pa do 1

Ahmed: Musned, br. 12108, putem Enesa '*·

Bolest i liJek

121

kraja - a kamoli dio mg perioda koji je čovjek proveo na Zemlji u stalnim naporima, mukama i umoru ... Taj period mu je protekao kao trenutni san. N eka je Allah na pomoći.

Grijesi unižavaju i potcjenjuju

čovjeka

Grijesi ponižavaju dušu, guše je i potcjenj uju sve dok ne postane beznačajna. Sa druge strane, pokornost razvija dušu, usav­ dava je i uvećava. Uzvišeni Allah kaže:

~~~~.;.;,t,:. :J:;* t;\Sj.; ~f :,.;' "Uspjeće samo 011aj ko

je očisti, a biće izgn bljen onaj koje je na stranpnticn odvodi!" (Eš-Šems, 9, 10). Znači, uspjet će onaj ko uzdigne, osnaži i usavr~i d ušu kroz pokornost Allahu; a propast će onaj ko je uguš i, potisne i ponizi griješenjem Allahu.

Osnova glagola dessa - ;._, ukazuje na skrivanje, pokriva­ ili da je ll zemljn zarovi?'' nje. Kaže Allah~: (....,.,i)ll J :· ·.; (E11-Nahl, 59) . Grješnik utapa svoju dušu u grijeh i prekriva je. Krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena. On je ponižen u vlastitim očima, u očima Allaha i u očima d rugih ljudi. Medu tim, pokornost i dobročinstvo jačaju dušu, uzdižu je i usavršavaj u rako da ona postaje vrijedna, vel ika, čista i značaj na. Pored toga, o na se prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznošću i skromnošću. Time ona stiče spomenutu moć, ugled i veličiou. Ništa dušu ne može uniziti kao nepokornost Allahu i ništa je ne može osnažiti kao po­ kornost Njemu.

rfl -"...

Grijesi uzrokuju robovanje šejtanu i prohtjevima Grješnik je neprekidno u šejtanovom ropstvu i o psadi prohtjeva i nahođenja. O n je, da kle, svezao i zaro bljen. Ni ko nije u težoj siwaciji od čovjeka kojeg je zarobio najveći mu neprijatelj. Najteža je opsada nahođenja i sputanost proh tjevima. Kako se može okrenuti Allahu srce koje je zarobljeno, opsjednuto i sputa­ no? Kako može napraviti makar jedan korak? Sputano srce zasipaju nesreće sa svih strana, shodno stup­

Ibn oamm ei-Džewzme

122

nju sputanosti. Srce je poput price. Što se više uzdiže, sigurnija je od nevolja, a kada se spusti, nevolje su na vidiku. U hadisu se kaže: "Šejtan je čo'l.fjeku 1.mk".' Kao što ovca bez čuvara brz.o strada od čopora vukova, tako i čovjek postaje plijen kada nema zaštiru od Allaha. A zaštita od Allaha je bogobojaznost (- takvaluk). Ona ga štiti i brani od vuka kao što ga štiti od dunjalučkih i ahiretskih ka­ zni. Što je ovca bliža pastiru, sigurnija je od vuka, a što je dalja, iz­ loženi ja ja s tradanju. Vu k uzima udaljene brave, koji su daleko od pastt ra. Osnova svega ovoga leži u wme da je srce više izloženo ne­ srećama što je dalje od Allaha. Što je bliže Allahu, sigurnije je od tih nedaća. Udaljenost od Allaha ima više oblika. Jedan od njih je gafler , nemar. Opasnija vrsta udaljenosti je nepokornost i razvrat; bid'at - novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a ni fak (l icemjerje) i ši rk (mnogoboštvo) su najopasniji oblici udaljenosti.

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i kod ljudi

časti

kod Allaha i

T ovo je, dakle, jedna od posljedica grijeha. Najdostojniji čovjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najbliži Mu je onaj koji mu je najpokorniji. Koliko je čovjek odan Allahu, to liki će imati ugled kod Njega. A kada Mu okrene leđa i prekrši Njegove naredbe, gu­ bi ugled kod Njega, a zatim i kod lju di. Kada čovjek izgubi ugled kod ljudi, oni ga tada omalovažavaju i izbjegavaju. Njegov život postaje pakao ; niko ga ne spominje, ne poštuje, ne uvažava, ne ci­ jeni. Ništa ga ne raduje. Jer, nezaimeresovanost ljudi, gubitak poš­ tovanja i ugleda čovjeku donose brigu i tugu, a nikako radost i sre­ ću. Može li se ovaj bol mjeriti sa slašću grijeha, ako izuzmemo opi­ jenost strašću? Od 1

najvećih

blagodati koje Allah daje robovima je: da mc-

Ahmed: Musncd, br. 21524, 21602. Had is je daif (V.: Miškat el­ mesabih, br. 184 i Da'if ei-Džami', br. 1488.)

Bolestlliiell

123

đu stvorenjima spomen na njega visoko uzdigne i njegovu vrijed­ nost poveća. Zato je Svoje poslanike i vjerovjesnike obdario osobi­ nama kakve nemaju drugi ljudi: .... t ,l J• 1 ~1..:. ·"' c.J>L--'p : - ·~~-~ l';--;. 'll.]:;(J. . <)1.JT ' }. '-?..L.....'\il , . ~~ . ~.J . • .r-

.t:

' <:, ,<...Q.J, l>..~ ~'-"'' l:....:J.>.I t;~l * ~LA;. ll..J ~ ~LIJI ..S.r, "

•

..

~

..

, • t -:

"/sjeti se robO'IJa Našib Ibrabima i Ishaka i Ja'kuba, we u vjeri čvrstih i dalekO'IJidnih. Mi ih posebuo ob­ darismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet" (Sad, 45, 46).

Tj. obdarili smo ih vrlin om - lijepim spomcnom na ovom svij etu, za što se I brahim ci- Halil ~' molio Allahu: 0\.:..j ~lj) (::,..$~1 .) ~ - "I učini da me po lijepom spomi11jn oni što će poSlije "mćne doći" (Eš-Šu'ara', 84). A Uzvišeni o njemu i Poslaniku kaže: (Q;. ~ :..q ;.i} '''::,.j ~':"· :.~ ; G-11) - "I darovasmo im wako dobro i učinismo da budu bvaljeni i po dobm spominjam~ (Merjem, 50). Svom Poslaniku ~ Uzvišeni kaže: Q~1) (!!:,Š? ::U - "... i spomen na tebe visoko uzdigli!" (El-InJirab, 4). Svi koji budu slijedili poslanike imat će udio u ovom lijepom spomenu, srazmjerno dos ljednosti u tom slijedenju. Isto tako, i oni koji se odreknu naših poslanika izgubit će ovaj lijepi spomen srazmje rno ste penu njihovog odricanja i poroka.

J

rf1

Grijesi privlače mahane Medu posljedicama grijeha je i to da oni poništ:waju pozi­ tivne kvalitete čovjeka montirajući mu pokudcne i negativne atri­ bute. Oni čovjeku oduzimaju epitete vjernika, dobročinitelja, po­ božnog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Ailaho­ vog), poštenog, ispravnog, vjernog, pažljivog, dobrog, dostojnog i dr., a daju mu epitete grješn ika, nepokornog, odmetnika, zločinca, destrukrivnog, prljavog, omraženog, bludnika, lopova, ubice, lašca, prevaranta, homoseksualca, varalice, čovjeka koji kida rodbinske veze i tsl. Sve su ovo izrazi za (~~~ :L.; j,' ',i, ~)'l~) - "Ružno li

124

Ibn QaJJim et-DžewziUe

je griješeoje oakoo vjerovanja?"' koji dovode do srdžbe Uzvišenog, ulaska u Vatru i do poniznog života. Imena imana dovode do za­ dovoljstva M ilostivog i ulaska u Džennet. Zbog njih se čovjek uz­ diže iznad ostalih tipova. ljudi. Kada bi samo ovo bila kazna za gri­ jehe, pametnom čovjeku ne bi trebalo više razloga da ib se okane. A kada bi se nagrada za pokornost ogledala samo u ovim epitetima i n jihovim značenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio po­ kornosti. Međutim, o no što Allah daje ništa ne može spriječiti, niti ono što On spriječi neka druga sila može dati. Onoga koga je On udaljio ništa ne može pri"L!ći,.kao št? onoga ko15a Oo približi ništa ne može udaljiti: (.L!.; G~ :.ill t1 r~ ~:J willi~.;.:,) "A koga Allah ponizi, niko ga 11e može poštovanim. učinitif Allah ono što hoće radi" (El-Hadždž, 18).

Grijesi su uzrok ograničenja uma Grijesi naročito utiču na ograničenje uma. Kada usporedi­ mo dva čovjeka - vjernika i grješnika - primjećujemo da je um vjernika potpuoiji. Njegove misli su tačnije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strani. Iz tOj; razloga, Kur'an se obraća razumom obdarenim ljudima: l..,ri'YI Jji~ ~}.\i) - :'! M~ne s~ koj;r;. o, razumom obdareni!" (El-Beqare, 198); ~ ,_,..Q)II._,l) ~ alii".<;U) (~~-"Zato se Allaha bojte, o vi koji ste raztmzom.-obdareni, da biste ono što želite postigli" (El-Ma'ide, 100); (";.;ilJI i)~1 ~~)~t:::,)­ "A shvatiti mogtt samo oni koji su razumom obdareni" (El-Beqare, 269) . Ovakvih primjera je mnogo. Kako razuman čovjek razvijenog uma može biti nepokoran Onome u čijoj se n 1ci nalazi i u čijoj kući boravi - znajući da ga On vidi i posmatra? Taj čovjek griješi svjestan da nije skriven od Njegovog pogleda, i služi se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje poročne ciljeve. U svakom momentu o n priziva Njegovu srdžbu, prokletstvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, napuštanje i poniženje, prepuštanje njegovoj duši i 1

H udžurat, l l . Prijevod Dž. Čauševića i M. Pandže.

Bolest IIUell

125

neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim očima, uskraćivanje Nje­ govog zadovoljstva i ljubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini i gledanju u Allah ovo lice zajedno sa Njegovim vjern im prijatelji­ ma... Ovo so samo neke od počasti koje pokorni zaslužuju i neke od kazni koje očekuju grješnike.

Kakvu pamet ima o naj ko odabira privremeno uživanje koje nestaje poput sna - pored vječnih blagodati i velike dobiti? U tome leži sreća ovog i budućeg svijeta. Da nije uma koji će ujedno biti razlog njegove odgovornosti, takav čovjek bi se ubrajao u luđake; ~taviše, možda je nj ihov položaj bolji i sudbina svjetlija. To što se tiče ovog aspekta. Šro se tiče uticaja grijeha na naru~avanje životnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran čovjek bi jasno uočavao ograniče­ nos t grješnika. Medutim, nesreće su opća pojava, a ludilo ima raz­ ličite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se s lasti, radosti, sreća i ugodan život postižu zadovoljavanjem Onoga u či­ jem su zadovoljstvu sva blagostanja i u čijoj su srdžbi i ljutnji sve boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, sreću duši, život srcu, slast duši, blagostanje života i najljepša uživanja. Kada bi se mrvica tog uživanja mjerila sa dunjalukom i svim e što je na njemu , ona bi prevagnu la. Štaviše, kada srce doživi i najmanji dio tog uživanja, neće pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk i sve što je na njemu. Pored toga, on uživa u onome što ga sljeduje od ovog svijeta više nego što uživaju oni koji su se dunjaluku pre­ pustili. To uživanje ne može pomutiti ono što kvari uživanja onih koji su se prepustili- b rige, ruge i problemi. On obje stvari shvaća kao blagodati i očekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga što je trpio boli. U zvišeni kaže:

:&1 ~~.P.-Jj ~)u ~ ~).L;~p z,_,J.Ui.,J_t; .J!'

-

"'~ , " \) ~ "o::o.l~_r. "Ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se joi od Allaha nadate onome čemtt se oni ne nadaju" (En-Nisa', 104). Drugog Boga osim Allaha! [ma Jj

većeg

maloumnika od

Ibn Qalllm ei-DleWZUJe

126 čovjeka

ko prodaje dragulj za balegu i mošus za izmet? Ko može zamijeniti dru~rvo sa onima kojima je Allah podario milost- pos­ lanicima, odanim robovima, ~ehidima i pobožnima, za društvo sa onima na koje je Allah ljut, koje je prokleo i pripremio im najruž­ nije boravište -Džehennem?

Grijesi kidaju komunikaciju

između

roba i Gospodara

Među posljedicama grijeha je prijekid veza izmedu čovjeka

i njegovog Gospodara ~ Kada nestane te komunikacije, čovjek gubi svaki kontakt sa dobrom i prelazi u ruke zla. Kakav spas, kak­ vu nadu i kakav život može očekivati onaj ko je izgubio vezu s do­ brom i ko je prekinuo svaku vezu sa svojim Zaštitnikom, Gospo­ darem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne može i kojega mu ništa zamijeniti ne može. On se povezao sa svakim zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zaš­ titnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj pre­ kid i povezivanje... jedan od selefa je rekao: "Čovjek je bačen iz­ medu Allaha i šejtana. Ako ga Allah ostavi, preuzet će ga šejtan. A ako ga Allah uzme u zaštitu, šejtan mu ne može ništa". Uzvišeni kaže:

su -

'~'\/" ~;. - : r -:;~, :j;;,!Jr - :~. ~ ) . .. J k....;.,~~~i,, . , :Y~

~!

l "'l'f'4..:.>_J)) ~;~--!,J-:~. 0 ~, .f. "' -:: .... ":":"", i l ' ......_,~,~.J ~-"'lJ-S"~~ .J--!

.J--! •'-::!J

.r~:i; .:,.J'\;" ' : t~ :~~·J -

. ~

"'( . - - ~J r-t"Jc.?J "A kad smo rekli me/ecima: "Poklouite se Ademrt!'­ svi srt se poklollili osim Iblisa, 011 je bio jedmz od džinnova i zato se ogrijeiio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete 11jega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad sz1 vam oni neprijate­ lji? Kako je šejtan lo!a zamjena nevjemicima!" (El­ Kebf, 50). Uzvišeni kaže Svojim robovima: ja sam udostojio vašeg oca. Podigao sam njegovu vrijednost i odlikovao ga nad ostalim stvorenjima. Naredio sam melecima da mu učine sedždu (da mu se

Bolest i Iiiak

127

poklone) u znak poštovanja. Oni su poslušali, ali se Moj i njegov neprijatelj uzjogunio. Prekršio je Moju naredbu i otkazao Mi pos­ lušnost. Kako vam on mož.e željeti dobro, pa da njega i porod nje­ gov, pored Mene, kao prijatelje prihvatite. Kako možete njega slu­ šati, a Meni grije~iti; sa njim se udruživati, a Mene srditi, kad vam je on najveći neprijatelj. Prijateljujete sa Mojim neprijateljem, a Ja sam vam nared io da mu budete neprijatelji. Ko bude prijatelj sa neprijateljima vladara raj kod npega ima isti tretman kao i ti nepri­ jatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postići samo is kazivanjem neprijateljstva protiv njegovih n eprijatelja i ulaskom u savezništvo sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarcvim neprijatelji­ ma uz tvrdnju da sc želi biti prijatelj sa njim - co je nemoguće. Ovo je slučaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i va~. Me­ đutim, šta onda reći za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i co u većoj mjeri nego ~to je vuk neprijatelj ovci? Kako pametan čovjek mož.e biti prijatelj sa neprijateljem svog roda i neprijateljem jedi­ nog Za~titnika i Gospodara? Uzvišeni ukazuje na pokudenosr ovog prijateljstva: L,~ ~ ~:i) - "...kad Sl/ vam Olli 11eprijatefji?"; l~) ii) - "i zato se ogriješio o zapO'Uijest Gospodara svoga." DaKle, šejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je raz­ log da i mi njemu budemo neprijatelji. Šta znači ovo prijateljstvo i o kakvoj zamjen i se rad i u ovom ajetu'?

;.1 :;. :;·

Moguće je da

se u ovoj s intagm i krije lntentan i divan prije­ kor. Znači, Ja sam postao neprijatelj lblisu zato ~to je odbio da se pokloni vašem ocu Ademu sa ostalim melecima. To neprijateljstvo je zbog vašeg praoca, a vi ste na to uzvratili time ~to ste postali lb­ lisovi prijatelji i saveznici ...

Grijesi uništavaju berićete vjere i ovosvjetskih poslo­ va Grijesi unihavaju berićet vijeka, nafakc, znanja, rada, dob­ rih djela. U svemu, oni uništavaju berićere vjere i dunja luka, tako

1

Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima...

128

Ibn QaJJim ei-Dlewzl)le

da grješnik nema nikakvog berićeta u svome vijeku, vjeri i ovo­ svjetskim poslovima. A berićeti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Uzvišeni kaže: ~:;, ~ ":.:ij i~l) ij.T .s:,lil ~l 01 }j) (._,;~'ilj .W\ ;;. - "A da su stanovmći sela i gradova vjerovali igri­ jeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali..." .t ( •• • ' ' • • _.. • r: • ' • • •.'r ) (El-E'ra;, 96); !J 1 6':''! • u:.;. .1. r-"l:".i.-u ~_,!.ll ,)S. I_,..Li::-1 _,!1~ - "A da se Pravog Puta drže, Mi bismo ib vodo,.iz obilnom pojili, da bi­ smo ih time na luiŠnjll stavili..." (El-Džimi, 16, 17). Covjeku se uskraćuje nafaka zbog grijeha koji je počinio. U hadisu se kaže: "Džibril mi je u dušzz nadahnuo da nijedno biće neće umrijeti dok svoju nafaku ne istroši. Zato, bojte se Allaha i lijepom dovom Mu se obmćajte. Ono što je kod Allaha samo se dobrim djelima može posti­ ći". ' Mir i radost se nalaze u zadovoljstvu i čvrstom uvjerenju, a briga i tuga se nalaze u sumnji i srdžbi'. Naveli smo predaju koju imam Ahmed bilježi u Knjizi o zuhdu: "Ja sam Allah, nema dru­ gog boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem berićet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdžba dos­ tiže sedmo dijete". Obilnost nafake i djela se ne ogleda u njihovoj količini, niti sc vijek mjeri brojem mjeseci i godina- obilje nafake i vijeka se ogleda u berićetu i b lagorodnos ri u njima. Rekli smo da je čovjekov vijek dužina njegovog ž ivota, a ne može se životom naz­ vati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha i posvetio dru­ gim stvarima. Život stoke je bolji o d takvog života. Čovjek živi svoj im srcem i dušom, a srce živi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u ljubavi i pokornosri samo Njemu. Ono Mu se kaje, smiruje u zikru i u Njegovoj blizini traži utočišrc. Ko izgubi ovaj život izgubio je svako dobro. Kada bi na sve načine nastojao nadoknadiri ovaj gu­ 1

l

Hejsemi ovaj hadis navod i u Medžme'u (4/74.) Prenosi ga Huzejfe, a bilježi ga Qudama b. Zaidc, o kojem knjige biografije ne govore ništa. Ostali prenosioci su vjerodostojni. Ovu predaju bilježi Albani u Sa­ bih el-Džami' kao hadis Ebu Umamea, br. 2085, uz primjedbu da je sahih. Pod zadovoljsrvom i srdžbom se misli na Allahovo zadovoljsrvo i srdžbu -prim. prev.

BolestiiUek

129

bitak na ovom svijetu čitav dunjaluk mu ne bi bio dovoljan. Čov­ jek može nadoknadili sve šro izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako to ne može nadomjestiti. Kako istinsko siromdtvo može nadom­ jestiti istinski Bogatog? Kako isrinski nemoćno može nadoknaditi istinski Moćnog? Kako istinski mrtvo može nadomjestiti Živog i Besmrtnog? Ka ko stvoreno može zamijeniti Stvoritelja? Onaj ko ne postoji ne može se ni po čemu porediti sa Onim kome su bo­ gatstvo, život, neprikosnoveno postojanje i m ilost stalne osobine. Kako ono što ne posjeduje nijedan trun može nadomjes titi Onoga ko posjeduje nebesa i Zemlju? Nepo ko rnost Allahu umanjuje berićet u nafaci i vijeku zato što se o n bri ne za nj u i one koji je čine. On vlada tim ljudima, up­ ravlja tom institucijom (nepokornosti), njenim članovima i činio­ cima. A sve ho je vezano za šejtana nema nikakvog berićeta. [z tog je propisano izgovaranje AUahovog imena prije jela, pića, oblače­ oja, putovanja, spolnog općenja itd., zbog toga ho Njegovo ime privlači blagodati. Njegovo ime, također, tjera šejtana, čime sc ot­ vara prostor za beri ćet i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar koja nije učinjena radi Allaha izgubila je svaki berićet. Jedino Allah daje berićet, i sve potiče od Njega. Sve što sc Njemu pripisuje bla­ goslovljeno je (muba rek) - Njegova Sveta kuća (Ka'ba), područje Sama' - koje je u šest kur'anskih ajeta opisano kao blagos lovljeno. Blagoslovljen je samo On i ono šro je s Njime veza no- s ljubavlju prema N jemu, s Njegovim obožavanjem i zadovoljstvom. Jer, cijeli svemir Njegovo je carstvo i dje lo N jegovog stvaranja. Sve ~to je daleko od Njega, od pred meta, riječi i djela, nema berićeta niti ko­ risti u sebi; a sve ho je blizu Njemu ima onoliko berićeta koliko Mu je blizu. Suprotan pojam berićetu je prokletstvo. Ono što je prokleo Allah - bila to zemlja, osoba ili postupak - ne može imati nikakvog berićeta niti korisri. Sve što je vezano za prokletu stvar na bilo koji način također ne može donijeti njkakvu korist. Tako je

Allah prokleo Svoga neprijatelja fbli sa i 1

učin io

ga najudaljenijim

Pod ručje Srednjeg [stoka koje obuhvata dijelove teritorija današnje Sirije, Palestine, Jordana, Iraka i Libanona.

130

Ibn QaJIIm ei-DfewlJJJe

stvorenjem. Sve ho do lazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj mjeri ko liko je vezano za §ejtana. Iz tOg razloga grijesi imaju pre­ sudan uticaj na ukidanje berićeta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvršen grijeh, ili svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomoću kojih je izvršen grijeh bit će na §tetu počinioca, a ne u njegovu korist. Od njego­ vog vijeka, imetka, snage, autoriteta, znanja i djela će mu koristici samo ono što je služilo u svrhe bogobojaznosti. Tako ima ljudi ko­ ji žive stotinu godina na ovom svijetu, ali od toga nije iskoristio ni dvadeset. Neki posjeduju brda zlata i srebra, ali im imetak ne dos­ tiže ni hiljadu dirhema, itd. Ista stvar je i sa autoritetom i znanjem. Kod Tirmizija stoji: "Dunjaluk je proklet kao i sve što je na njemu, osim spominjanja Allaha ~. dobrih djela, učenjaka ili učenika".' U drugoj predaji se kaže: "Dunjaluk je proklet, kao i sve što je na njemu, osim onoga što pripada Allahu".' To je, dakle, jedina stvar koja ima berićeta, neka nam Allah pomogne.

Grijesi dovode do slabosti i poniženja - G rijesi svrstavaj u čovj e ka medu prezrene ljude, nakon što je bio od odabrani h prvaka. Al l ah~ je ljude podijelio na ugledne i na bijed nike. 'IIIijjun' će biti prebivali~te bogobojaznih. Najniži ponori D žehennema će biti prebivalište bijednika. Allal1 u pokorn i su najuglednij i na ovom i na budućem svijetu, dok će griješnici bici poniženi na ovom i na b udućem svijetu. Pokomi su najdostojnija stvorenja kod Allaha, a grijdn ici najniža; prvima je dao moć, a drugima poniženje, kao ~to sc navodi u hadisu iz Ahrnedovog Mu.­ sneda, gdje 'Abdu llah b. 'Umer prenosi da je Poslanik :!ii rekao: "Oni koji okmm leđa mojem učenju, bit će vječno poniženi i pos1

' J

Tirmizi; Knjiga o zuhdu, br. 2322; Ibn Madžc: Zuhd, br. 4112, u pre­ daji Ehu Hurcjrea .;;.; 2.11im Dari mi u Muqaddimj (predgovoru), br. 324, u predaji K.1'bab. Malika. Hadis je hascn. (V.: Miškat, br. 5176.) Ovu predaju Albani smatr:t slabom (Da'if ci-Diami', br. 3190.) Najviša mjesta raja.

Bolesti liJek

131

ram/jeni". Sto više ulazi u grijeh, čovjek sve vi~e tone u ponore, sve dok ne stigne do najnižih sfera. A što više dobrih djela čini, njegov položaj se uzdiže, sve dok ne stigne do najviših mjesta. Čovjek u svom životu doživljava uspone i padove. Koji segment bude domi­ nantan, njemu će biti priključen. Jer, nije isti onaj ko se uzdigao za stotinu stepena, a spustio za jedan, .kao onaj ko je suprotno učinio. Medutim, ovdje su ljudi skloni činjenj u velike greške. Jer, čovjek sc može spustici jako nisko, toliko daleko koliko je između istoka i zapada ili izmedu nebesa i Zemlje. Ne može ga povratiti uzdizanje za stotinu stepeni nakon rog jed nog pada. O tome govo­ ri hadis Poslanika fi koji bilježi Sahih: "Čovjek radi jedne riječi ko­

joj nije d4o nikakvu važnost može pasti 11 vatm dublje nego što je ,-a­ ukzljina izmedu istoka i zapada". 1 Kakvo uzdizanje se može mjeriti sa ovim padom? Pad je za čovjeka normalna pojava. Međutim, nečiji padovi su posljedica nemarnosti, i, kada nestane te nemarnosti, on se vraća na svoj ste­ pen ili na još viši, shodno snazi tog buđenja. Neki ljudi se srozava­ ju radi dozvoljenih stvari koje ne upotrebljavaju u korist ibadeta. Ova vrsta sc može vratiti na svoj, na malo niži stepen, ili čak na viši. Jer, možda će imati više entuz ijazma nego ranije, možda će povmtiti ' ran iji, ili će biti manji entuzijaste nego prije. Treća grupa gubi stepen činjenjem malog ili vel ikog grij eha. Da bi se vratili na raniji stepen, oni moraju iskreno učiniti tcobu (pokajati se) i oka­ niti sc grijeha. Ulema sc razišla oko toga da li se nakon teobe čovjek vraća na raniji stepen budući da teoba briše posljedice grijeha i poništava ih kao da ih nije bilo, ili se neće vratiti na taj stepen imajući u obzir činjenicu da teoba utiče na poništavanje grijeha, a ne i na uzdizanje stepena. Razrada: Čovjek je bio spreman u svojoj pokornosti na ko­ rak naprijed i novo uzdizanje uz pomoć korpusa dobrih djela koja 1

Muslim: Knjiga o zuhdu i suprilnosci, br. 2988.

132

Ibn QaJJim ei-Diewzme

je činio, kao što se zarada uvećava kada čovjek ima veći kapital. On je u periodu griješenja propustio uzdizanje i zaradu koju su dono­ sila njegova djela. Kada se vrati dobročinstvu, ponovo počinje uz­ dizanje sa nižih sfera, a prije roga se uzdizao sa mnogo viših sfera. Između te dvije situacije je velika razlika. To se može objasniti primjerom dvojice ljudi koji se para­ lelno uspinju stepenicama koje nemaju kraja. Ako jedan od njih zakasni makar jednu stepenicu i nakon toga nastavi s penjanjem, onaj koji nije zaostajao je bez sumnje u prednosti. Šejhu-1-islam Ibn Tejmije je oba mišljenja pozitivno ocije­ nio, rekavš i: "Neki od onih koji se pokaju dostižu više stepene, neki se vraćaju na isti, dok neki ne uspijevaju dostići raniji stepen". •

Ja smatram da ovo zavisi od jačine i iskrenosti teobe tc ka­ janja koje čovjek izražava kroz skrušenost, pokoravanje, vraćanje na Pravi Put, opreznost, bogobojaznost i plakanje .iz strahopošto­ vanja prema Allahu. Ovo ga može toliko osnažiti da mu pripadne viši stepen nego ranije tako da poslije teobe bude bolji nego prije griješenja. Za ovakvog čovjeka grijeh predstavlja milost. On ga čis­ ti od samodopadljivosti, pretjerane samouvjerenosti i oslanjanja na djela. Zal:i~aljujući tom grijehu~ čovjek je ponizno i skrušeno klek­ nuo pred vrata njegovog Gospodara i Vladara. Spoznao je Njegovu moć i uvjerio se u svoje siromaštvo i potrebu za zaštitom i opros­ tom Gospodara. Taj grijeh je iz njegovih grudi potakao bujicu do­ bročinstva i slom.io sve čime se uzdizao i gordio pred ostalima. On sada sebe ne smatra boljim od drugih već je zbog tog grijeha pog­ nute glave stao ispred Gospodara kao grješ nik, postiden i bojažljiv; sva dobročinstva mu izgledaju sitna, a svi grijesi ogromni. Spoznao je svoju bezvrijednost zbog griješenja i Allahovo jedillStveno savr­ šenstvo, vel ičans tvo i istinitost. Pjesnik je rekao:

. jl.{[ali jejedi.nst:ven po aos(jeffnosti i veEičanst:vu, aof?Je mafiane prepustio čovjeftu. Svaka blagodat koju dobije od Allaha

čini

mu se većom ne­

Bolest i 1111111

133

go ho zaslužuje, a svaka nesreća koja ga pogodi z.1 njega je znak milosti od Gospodara, jer ga nije kaznio prema zasluzi i nedjelu koje je počinio. Jer, kaznu koju je on zaslužio ne mogu podnijeti ni stamena brda, a kamoli on, slabi i nemoćni rob. Grijeh je, bez obzira na veličinu, ružan. Jer, izvdenje tog grijeha prema Velikom, Najvećem, Najdostojnijem, Najveličansrvenijcm, Najljepšem, Da­ vaocu svih blagodati malih i velikih, najružnije je ~to se može za­ misl iti. Jer takav odnos prema značajnim ljudima i gospodi je ru ­ žan i za vjernike i za nevjernike. Najogavniji i najnečovječn iji su oni koji se prema takvim ljudima neadekvatno ponašaju. A šta tek reći za najdostojnije Biće na nebesima i Zemlji; Gospodara nebesa i Zemlje; Boga nebesa i Zemlje. Da Njegova milost nije brža od srdžbe i oprost od kazne, Zemlja bi se sručila na onoga ko se pre­ ma Njemu ponio na nedoličan način. Da nije Njegove blagosti i oprosta, nebesa i Zemlja bi nestali zbog griješenja robova: :l.~<

.. ,_,,, -. •

< •(• -

•••,~ l..

'1'' 1 .,

...,_.....:,lJ .:,;.....J •J_r..;ul
~1·.;p ~<~SIS~J.~··;.;.f: •.; ....; . ' f ., ~ ~f "Allah bra11i da se ravnoteža nebesa i Zemlje pore­ llleti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; Or1 je zaista blag i prašta grijebe" (Fatir, 41).

Obratimo pažnju na završetak ovog ajeta, u kome se spo­ minju dva Allahova imena- Blagi i Onaj koji prašta. Znači; da nije Njegove blagosti prema prijesrupnicima i oprosta prema nepokor­ nima, poremetila bi se ravnoteža nebesa i Zemlje. A koliko je težak kufr nekih ljudi najbolje nam govori ajet: ,

• • "

' \.l

l..

,

, • ,

-;. ..

'

...

,

- ~

' z' . • l l • ' .-· ..._:..,) • L~:~ ..;:..1 '1' • 11 ~t_S:; J t...:,Ll · ,; ~J<.)"'J .r--->J - ~ J ..........

~lli "Gotovo da se nebesa raspadn11, a Zemlja provali i plar~ine zdrobe" (Merjenz, 90). Uzvišeni je iz Dženneta izveo prarocliceljc z~og samo jed­ nog grijeha koji su počinili kršeći time Njegovu zabranu. Isto ta­ ko, On je prokleo Ib lisa, izgnao ga i protjerao iz nebeskog carstva

134

Ibn QaJIIm ei·Dfewzme

zbog samo jednog grijeha i nepokornosti. A mi smo ograničena stvorenja, kao što pjesnik kaže:
Znamo aa je praromte(je izveo

iz carstva 11e6esl(pga sa1110 jeđan grije/i.

Rezime: Čovjek nakon pokajanja može biti bolji nego šro je bio prije grijcšenja i dostići vi~i s tepe n. S druge strane, grijeh može dovesti do pada entuzijazma i slabljenja odlučnosti tako da teoba nije dovoljno jaka da ga vrati u pređašnje stanje i na prijašnji stepen. Kod nekih izlječenje dovodi do povratka na srari, ispravan pur i na isri stepen dobročinstva. , Sve ovo se odnosi na pad us lijed grijeha. Međutim, ako je uzrok tog pada stvar koja dovodi u piranje osnovu imana, poput sumnje ili licemjerstva, za rog čovjeka nema nade sve dok ne ob· novi svoje vjerovanje iz teme lja.

Grijesi protiv čovjeka okreću svakojaka stvorenja Čovjek zbog grijeha posraje lahak plijen raznim stvore nji­ ma. Na njega sc obrušavaju šejtani sa nesrećama, zabludama, sum­ njama, zastrašivanjima, prcvarama, odvraćaju ga od zikra, tako da on pada u opasnost zaborava. Šejtan i će ga napadati sve dok ga ne o dvedu na stranputicu; napadat će ga i ljudski šcjrani i nanositi mu štetu javno i tajno. Okrenut će mu leda i njegova supruga, sluge, djeca, komšije, čak i nerazumne životinje. Jedan od selefa je rekao: "Doista, kada počinim grijeh, prepoznam ga u postupcima moje že ne i ponašanju jahalice". r čuvari reda i mira će se ustremiti na njega kamjavajući ga onako kako zaslužuje. I vlastita duša mu se protivi tako ~to mu otežava stvari. Kada joj poželi nešto dobro, ona ga ne sluša i ne pokorava mu sc. Naprotiv, vodi ga u propast htio ili ne htio. Jer, pokornost je Allahova tvrđava čij i su stanovni­ ci sigurni. Kada je napusti, postaje lahak plijen razbojnicima i dru­ gim nesrećama, koje ga spopadaju u onoj mjeri koliko je utonuo u

Bolest lliJek

135

grijehe. Nikako se neće moći osloboditi od cih neprilika. Jer, zikr (spominjanje Allaha), pokornost, sadaka, upućivanje neznalice, podsticanje na dobro i odvraćanje od zla predstavljaju odbrambeni zid oko čovjeka, nalik na imunitet koji ga ~citi od bolesti. Kada se ~gubi snaga, bolest sc razbuktava i dolazi do najgorih posljedica. Covjck mora imati neku zaš titu o d nedaća. Jer, s ile dobra i sile zla se bore i pobjedu odnosi snažniji, kao ho smo rekli. Što je korpus dobrih djela snažniji, to je odbrana jača i efikasnija. Jer, Allah ~citi one koji vjentju. Iman se sastoji od rij eči i djela tako da od njegove jačine zavisi efikasnost odbrane, neka nam je Allah na pomoći.

Grijesi izdaju

čovjeka

u teškim situacijama

Kada je čovjeku najviše potrebna prisebnost, grijesi ga iz­ daju. Svako želi da zna ~ta mu je korisno, a šta štetno u ovom i za­ grobnom životu. U to je najbolje upućen onaj ko detaljno poznaje ono što mu koristi i ono što mu šteti. Najjači i najpamemiji je onaj ko može kontrolisati sebe i svoju volju usmjeravajući ih u korisne stvari, kloneći se štetnih. Ljudske prirode, saznanja i stepeni su ra­ zličiti. Najpametn iji je onaj koji zna uzro ke sreće i n esreće. Najra­ zboritiji je onaj ko izabere ove prve, a odbije druge. Najbezumniji su oni koji naprave obrnut izbor. Grijesi čovjeka srozavaju onda kada mu je najpotrebnij:t prisebnost u razlučivanju ovih stvari ­ kako bi odabrao vječnu, uzvišenu sreću pored prolaznih trenutaka radosti. Grijesi zatvaraju oči čovjeku pred ovim znanjem i sprječa­ vaju ga da spozna ono §to mu je korisnije na o ba svijeta. Kada pad­ ne u nepri liku i krene da se oslobodi, izdaje ga srce, duša i ekstre­ miteti. Ovo se može uporediti sa čovjekom koji nosi zahrđalu sab­ lju koju ne može izvaditi iz kanija kada je njemu potrebno. Pred njega izlazi neprijatelj koji ga namjerava ubiti. On se hvata za drš­ ku sablje, poku§ava da je izvadi, ali ne uspijeva. Neprijatelj ga svla­ dava i ubija. Isto tako i srce hrđa od grijeha. Ono podliježe bolesti i, kada dođe vrijeme da se bori protiv· neprijatelja, ne može skupiti nimalo snage da se odupre. Čovjek se bori, odupire i napada svo­ jim srcem, a ostali organi su samo posrednici. Ovaj čovjek posje­ duje te organe, ali ne može vladati n jima ... Šta onda pom isliti za onoga ko ne posjeduje te organe?

Ibn Qamm ei-DleWZIUe

136

Isti s lučaj je i sa du~om. Ona postaje nečista i slabi uslijed strasti i grijeha, tj. smirena du~a, dok ona koja naređuje z lo jača i razvija se. Dok jedna jača, druga slabi, tako da preimućStvo preu­ zima ona koja nared uje (zlo). Može se desiti da smirena duh umre i da više nikada ne oživi. Taj čovjek je mrtav na ovom svijetu, mr­ tav u Berzehu i neće biti živ na Ahircru pravim životom -samo će doživljavati bol. Rezime: kada se čovjek nade u teškoj situaciji, iskušenju ili nedaći, srce, jezik i eksrrerniteti ga izdaju kada treba učiniti nešto što je presudno važ.no za njega. Njegovo srce više ne može prionu­ ti oslanjao ju na Allaha i povratku Njemu. Ne može se koncemrisa­ ti na to, niti skrušeno stati pred Njega i pokajati sc. Jezik mu otka­ zuje poslu~nost kada treba činiti zikr. Zikr na jeziku nije praćen zi krom u srcu. Srce ne vlada jezikom, i ne može ga pok renuti na zikr. Jezik i srce se ne mogu koncentrisari na Onoga ko se spomi­ nje. Čak i kada bi činio zi kr ll i dovu, tO bi bilo bez prisustva i bud­ nosti srca. Kada bi htio da mu eksrrerniteti pomognu u pokornos­ ti, oni ga ne bi poslušali niti bi sc pomjeril i. Sve ovo su posljedice grijeha i nepokornosti. To je slično zapovjedniku koji ne vodi ra­ čuna o svojim podanicima ne brinući o njihovoj ishrani i opremi. Kada mu zatreba njihova pomoć da se odupre neprijatelju, takva nejaka vojska mu ne može pruž.ici nikakvu pomoć nici za~titu . Međutim,

ima mnogo ozbiljnijih i opasnijih stvari, a to je da srce i jezik otkažu poslušnost u samrtnom hropcu i prelasku na budući svijet. U tom trenutku on može biti u nemogućnosti da izgovori Šehadet, što je mnogo puta viđeno kod ljudi na izdisaju. Kada je jednom čovjeku rečeno: "Reci: Nema drugog boga osim Allaha", on je rekao: "Šah-mat!' Pobijedio sam te ... !" Zatim je pre­ selio". Drugi čovjek je odgovorio:

:M.ožaa će jean.op aana neli,sl reći: 'l(pli,sl ću stići ao /Qlpatifa :M.wfia6a? Ovo smrtni bolesnik spominje uslijed pretjeranog igranja šaha.

Bolest l liJek

137

I nakon toga je preselio". Jedan samrtnik je, kada mu je sav­ jetovano da izgovori Šehadet, počeo pjevati ''Tralalala" sve dok nije umro. Jedan samrtnik je rekao: "To mi neće pomoći. Učinio sam svako zlo koje mi se pružilo". Umro je, a nije izgovorio Šehadet. U drugom slučaju, posljednje što je sam rtnik rekao bi lo je: "N evjer­ nik je ko to kaže". Jedan je rekao: "Kad god pođem da to kažem, jezik me izdaje". Jedan prosjak je u samrtnom hropcu spominjao novac sve dok nij e umro. Kada s u jednom trgovcu pred smrt govo­ rili da izgovori Šehadet, on je rekao: "Ovo je jeftino, ovo je dobar mušterija, ovo je toliko ...", sve dok nije umro. Hvaljen neka je Allah! Koliko je ovakvih primjera videno, a koliko je ostalo nezabilježeno! Čovjekovim mislima, snagom i za­ pažanjima u samnnim mukama vlada šejtan i navod i ga na nedjela kakva hoće. Njegovo srce ne može činiti zi kr; udovi ne mogu izvr­ ~avati pokornosti. Šta taj čovjek može učiniti u nedos tatk u snage i odsuwosti srca u samrtnim mukama. Šejtan mu je okupirao svu snagu i entuzijazam koristeći se svim sredstvima u postizanju tog cilja. Jer, to je posljednji njegov zadatak i kjtan je tada nnjjači, a čovjek !lajsll!biji. V.'il#. t;;~l f~il..j ~1!11 J:,li4 1;.1 ~l dll (~ ~ dll ~:::, ~\l>JI dll ~.J - "Allah će vfimzike postojanom ri­ ječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjemike te 11 zab­ ludi ostaviti; Allah radi šta hote" (Ibrahim, 27).

'.:"J

Kako može zaslužiti lijep završetak o naj čije je srce Allah nehajnim prema Njemu učinio, koji prohtjeve svoje slijedi i čiji su postupci daleko od razbori tosti? On je udaljen od svog srca, uda­ ljen od Uzvišenog Allaha, nehajan prema Njemu, robuje svojim prohtjevima, pokorava se strastima. Jezik mu se nikada ne bavi zi­ krom, a udovi nikada ibadet ne čine. Obuzet je nepokornostima svome Gospodaru. Takav čovjek neće imati lijep kraj. Strah od posljednjih trenutaka je potpuno presjekao pobo­ žne, dok se grjcšni i nepravedni osjećaj u potpuno sigurnim:

U'r-" V!~IUl:.aiJ.• ~·)<.~~~ ~ ~!·fl. ~ .. .... '.)--!' J'l! ~ ~1\;"1 .. . .. ~ .---- r.,

-

~· <~:L ' ~rr.,tL~L.•J~ ....---­

"{~)

Ibn QaiJim ei-ĐžewziJJe

138

"Ili, zar smo vam se zakleli zakletvama koje će do Sud11jeg dana vrijediti da ćete ono što vi odredite imati? Upitaj ib ko je od njih jamac za to" (Qalem, 39, 40).

O, ti ~ji se si[] urnim osjećaš pored"ružnifi djefa, posjeluj'eš fi garanciju o sigurnosti?

Sastavi<> si avije stvari: sioumost i sftjeifenje strasti, a jetfno otf njifije pogu6no za ćovjeR._a. ([>o6ožni Sit u neprestanom strafiu i 5ri.zi, a ti se tafi..p ne ponašaš. 'J(flaaje tre6a(o sijat~ ti si pođ5acio; šta misfiš aa ćeš na žetvi ao6iti? J<>š čutfnije je što šR._rtans prema 6uaućem svijetu u li·votu. ~ji ćeš u6rzo napustiti! 'J(p je 6ezuman, ta~ ti)lffalia,

ti i Cr: onajje ~ji u protfaji sve i.zou6io?

Grijesi osljepljuju srce i slabe njegovu pronicljivost G rijesi dovode do sljepila srca ili mu, u najmanju ruku, sla­ be njegovu pron icljivost. A kada srce oslabi i oslijepi, onda ono gubi mogućnost po imanja upute i mogućnost njegove primjene na samoga sebe i n a druge, shodno snazi ili jačini pronicljivosti i sna­ ge. Snaga čovjeka se bazira na dvije osobine: moći raspoznava­ nja dobra od z la i prihvaćanju dobra, a ostavljanj u zla. Razlika me­ đu ljudima pred Allahom zavisi upravo od stepena zastupljenosti ovih osobina u njima. Ova dva svojstva Allah ~ hvali kod Svojih poslanika, neka je A llahov mir i spas nad njima: ;;...,-1:;1 \14 :s~lj) (.,G,.;~Ij ~~~ u!~f :.,.fo;_:, ;;;.,:.(, - "I sjeti se robova Naših Ibrabima i

.

.

.

Bolesti lUall

139

Ishaka i ]a'kuba, we u vjeri čvrstih i dalekooidnih" (Sad, 45). Pod čvrstinom se lekovidnoJću

ovdje podrazumijeva moć primjene istine, a pod da­ se misli na dalekovidnost u vjeri. Dakle, oni su spo­ sobni da spoznaju Istinu i da je onako kako treba primjenjuju. Ljuru se u ovome pitanju dijele na četiri grupe: Poslaruci, koji su postigli obje ove osobine; druga grupa: koja, nasuprot poslanicima, ne posjeduje dale­ kovidnosti u vjeri, ni moć provođenja istine, oni čine većinu dana­ ~njih ljudi. Pogled na njih peče oči i žari dušu. On i su bo lest za sr­ ce, tjeskoba za dom. Od njihovog druhva samo sc sramota i nesre­ ća može dobiti, treća grupa: oni koji se razumiju u uputu i poznaju je, ili, nemaju snage da je primjenjuju i druge privuku. Ovo je stanje sla­ bog vjernika. A snažni vjernik je bolji i draži Allahu od ove vrste; četvrta grupa: oni koji imaju snagu i jaku želju, ali im manjka dalekovidnosti u vjeri. Skoro da ne mogu ra:Wkovati Alla­ hove prijatelj e od '!ejtanovih. Sve što je crno za njih je h urma, a sve što je bijelo misle da je masr. M isle da je bolest mast, a koristan lijek otrov.

Ovakvima ne pristoji da budu vjerski predvodnici niti su podobn i za tO. Samo prvoj grupi to pripada. Uzvišeni kaže:

Gl.'l.l , ULJ-t-t~'.-; ~f·•: '~j;;:-~ , • ~ .J'\ j.J- ,,, .J~ ~ .J..l..1:: , ~ • .J., ,~. ~

,_ ,

~<)~~

"Izmedu njih smo Mi vođe određivali i oni Sit, oda­ zivajući se zapovijedi Našoj, na Prwi Put upućiva­ li, jer m strpljivi bili i 11 dokaze Naše t'llrsto vjero­ vali" (Es-Sedžde, 24). On i su, zahvaljujući strpljivosti i dubokoj vjeri u Allahove dokaze, zas luži li vodstvo u vjeri. Ovu grupu Allah izuzima iz sku­ pine nCS I"Ctnib. On se zaklinje vremenom - tj. periodom zalaganja gubitnika i dobitnika- da će svi ostali biti gubitn ici. O n kaže:

Ibn QaDim ei-Džewzllle

140

.

l.)---" ~-i~d-'.i..Ji\11* ~ . ~ ~:l~\..:..__j~\01* -::i,-~ • . ~r J}' ~

,

.

..

~

;

)

.i. ' •-IL.. i'r" ' l·<"-1 L. l' ' 1-<' .;:.\:l.. \..Alil .L~- ' y J <.Y' • r" y J ' ' ~J

"~::.;:-'""'

Tako Mi v;emelza, tovjek, doista, gubi, samo n e oni koji vjemju i dobra djela čine, i koji jedni dntgima lstimt prepontčlljtt i koji jedni dntgima prepomt11j11 strpljenje (El-'Asr, 1-3). Nije dovoljno, kao ~to vidimo, ograničiti se na spoznaji Is­ tine i strpljenju na njenom putu. Naprotiv, to se mora preporuči­ vati i savjetovati drugima. Ako čovjek sebe ne vidi u ovoj skupini, onda je gubitnik. Poznato je da grijesi i zlodjela zasljepljuju srce i ne dozvoljavaju mu da na pravi način shvati Istinu; oni mu oduzi­ maju snagu i čvrstinu ne dopuštajući da se veže za nju. Štaviše, us­ lijed grijeha srce gubi moć spoznaje, kao orijentir u svome kreta­ nju. Za njega je tada Iai istina, a istina laž; vrline su poroci, a poro­ ci vrline. Ono se sa Puta ka Allahu i budućem svijetu usmjerava na put ka stjecištu pokvarenih du~a, zadivljenih ovosvjetSkim živo­ tom i udaljenim od Allaha i Njegovih dokaza zanemarujući prip­ remanje za susret sa Njim. I ovo je dovoljan razlog da se čovjek okane grijeha i da se drži §to dalje od njih. A od Allaha se traži pomoć!

Isto tako, dobročinsrvo obasjava srce, kristalizi ra ga i glača tako da ono postane čisto popur blistavog ogledala. Ako mu se šej­ tan približi, svjetlost tog srca će ga opržiri isto kao svjetlica blista­ va onoga ko kradom prislu~kuje.' Šejtan se od ovakvog srca više pla~i nego od vuka ili lava. Čovjek takvog srca može usmrtiti šej­ tana. Ostali će se okupiti oko preminulog i pitati: "Šta mu se desi­ lo?" P risutni će odgovoriti: "Napao ga je iman ; naudio mu je insa­ nov pogled!"

'KflR.9-v fi je samo poguufs(o6ocftzog, svijet(og srca! Od njegovog 6(ještavifa šejtan izgara/ 1

Ovdje se očito misli na smisao 18. ajeta sure El-Hidžr - prim. prev.

141

BolestiiUel

Zar ovakvo srce može imati ikakvu sličnost sa srcem čije su sfere potamnjene, strasti nebrojene, u kome šejtan živi, boravi i prebiva. Kada mu jutrom ugleda lice, pozdravlja ga govoreći: "Žrt­ vovao sam se za prijatelja koji je upropast io svoj ovosvjerski i bu­ dući život?"

'!'voj prijatefjna aunja[ufut će te i na 'l(jjametu pratiti; ti si sa mnom u svim of(gfnostimal }l ((g je tvoj put u futću nesreće,

taaa smo o6ojica nesretni i poniženi/

Uzvi~eni

kaže:

~)U~ ~~1.: ~U u;,:~;.;: _;.Ji ;Š~ .j~ .:,A)t J : •t "~f s.'.. :ć ... ' :: ...,, . ... :, -: i.!a..:J. ,~, . . * J..L:y r--r ,r.--;J q=;:- ~ tr J - r--r;J ... : -: ·,-: : i l l :~ .; ' -:·:... ·....: ·JG J"\J LJ.t,;. \~l : .. ..r'--1 '!::' .r- . ..J <.,?-='. - . -~

*i

,_,,.1.. ~·~;(j; ~,_,.,...." -· -i,·~: ~- ~ - \- .~ :i, , ~.il
J ... ...

'(_i.J ~;...:.:.

-

"Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milosti­ vog veličao Mi ćemo šejta11a natovariti, pa će 11111 on nerazdvojni dmg postati; oni će ih od Pravog Puta odvraćati, a ljudi će misliti da Sit na Pravom Putu. l kada koji dođe pred Nas, reći će: "Kamo sreće da je izmedu mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je izmedu istoka i zapada! Kako si ti bio zao dmg!" Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete 11 mu­ ci zajedno biti, kad je jaStw da ste dntge Alla/m rav­ nim smatrali" (Zubmf, 36-39). Ovim ajerom nas Uzvišeni obavještava da će o naj ko se pravi slijep prema Zikru- blagoslovljenoj Knjizi koja ja objavljena Njegovom Pos laniku ~- .. ko glavu od nj e okreće, zatvara kod nje oči, ko sc ne bavi spoznavanjem, proučavanjem i razm išljanjem o smislu Allahovog govo ra- On će mu šej tana nato variti kao kaznu zato što je odbacivao Njegovu Knjigu. Tada šejtan postaje njegov

142

Ibn QaUJm ei-DiewztJJe

nerazdvojni drug, kada boravi kod kuće ili kada puruje. On mu je zaštitnik i drug, a takav je, doista, lo~ zaštitnik i zao drug!

Ja i moj 6rat po mujek_u s /i...ojim sam tfijeuo majčinu aojfQI čaftni u mrftwj noći se ue razavajamo. Nadalje nas U zvišeni obavještava da šejtan svim snagama nastoji da svoga prijatelja i štićenika skrene sa P uta koji vo di Nje­ mu i Njegovom Džennew . Sa dru ge strane, onaj koji je zalutao i na Stranputicu otišao s matra da je na Pravom Putu. Kada se takvi dru!:\ovi na Sud njem danu susre tnu, jedan drugom će reći: ~ ~) (0<_,.i!1 :_,..:; .;.i~ 1 :...:..; ~'(;:, ~ - "Kamo sreće da j e izmedu mme i te6e bila toli/Za razdaljina kolika j e izmedu istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!"- na dunjaluku; odvratio si me od Upute nakon što mi je došla; odveo si me u zabludu i stranputicu. Propao sam! Kako si mi ti zao drug u ovom trenutku!(...) Uzvišeni nam saop­ ćava da ovo nije slučaj sa onima koji dijele patnju te da drug nema nikakvog uživanja niti radosti zbog roga što mu se drug pridružio u toj patnji, pored roga što na ovom svijetu saosjećaj drugih ljudi predstavlja u tjehu u boli, kao š to vidimo u sti hovima pje!tnikinje Hanse koja oplakuje brata Sabra:

(f)a o·vofifi.p fjutfi ofi.p mene ue op(afGtje svoju 6raću, u6i(o.6ifi se. 'Ii umrfi nisu k,szo moj 6rat, afi time tješim aušu i mirim se. .. <.Moj Safzre, neću te za6oraviti sve aoft

Se ne raztfvojim otfovon života i aotfem uoro6.

Uzvišeni je lišio stanovnike Džehennema i ovakvog olakša­ nja rekavši:

-r'l.....;j' ~! f _;.....;il ~.:r--l.,, ~5)~8

Bolest l liJek

143

Toga dana vam 11eće biti od koristi to što ćete 11 mu­ ci zajedno biti, kad je jtiSno da ste dmge Allahu rav ­ nim smatrali (Zuhmf, 39).

Grijesi su neprijateljski saveznik protiv čovjeka Grijesi su saveznik i vojska pomoću kojih se neprijatelj bori protiv čovjeka. Jer, Uzvi~eni Allah je iskušao čovjeka neprijateljem koji se nikada od njega ne odvaja. Ćovjek spava, ali taj pratilac ne spava; čovjek je nemaran, ali taj pratilac je uvijek pripravan. "O n ga vidi, i vojske njegove, odakle on njih ne vidi." On daje sve od sebe u toj borbi. Koristi sva s redstva i razne spletke. Kao pomagače ko­ risti pripadnike njegove vrste- šejtane u ljudskom i džinskom ob­ liku. On postavlja zamke, uvaljuje u nesreće, oko njega je postavio svoje pomagače i svuda mu pripremio zamke i mreže. Svojim po­ magačima je poručio: "Ne napuštajte neprijatelja vašeg i neprijate­ lja predaka vaših. Ne dozvolite mu da vam umakne i da zasluži Džennet, <\.da vi odete u Vatru; da on zasluži mi lost, a vi proklet­ Stvo. Znajte da se poniženje i progonstvo od Allahove milosti koj i su se sručili na nas desilo upravo njegovom zaslugom. Zato, dajte sve od sebe da nam se oni pridruže u ovom prokletstvu budući da smo izgubili društvo njihovih dobrih pojedinaca u Džennetu. Znajući da su Adem i njegovi sinovi izložen i napadima ovog neprijatelja, Allah je ljude opskrbio vojskom i snagom kojima se odupiru njima. Njihovim neprijateljima je, također, dao određe­ nu moć i snagu u toj borbi. Ovaj svijet je poprište te borbe sve dok rraje ~ivot, koji ne preds tavlja nijedan uzdisaj na Ahiretu. Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u umjcnu za Džennet koji će im dati - oni će se na Allahovu Putu boriti, pa ubijati i ginuti. On dodaje da je to obećanje koje im je dao u Svo­ jim najboljim knjigama - Tevratu, lndžilu i Kur'anu. A ko može biti dosljedniji u izvršavanju obećanja od Njega Uzvišenog? Na­ kon toga Uzvišeni nareduje vjernicima da se raduju pogodbi. Kak­ l'a je to pogodba? Ko želi da zna njenu vrijednost neka pogleda u Onoga ko kupuje, zatim u protuvrijednost koja se nudi za tu robu te u onoga ko je svjedok ovog ugovora. Ima Li veće dobiti od ove?

Ibn Qallimei-Džewzmo

144

Koja trgovina može donijeti veću dobit? Uzvišeni zatim potvrđuje ovu stvar riječima: ~

,

"

,t t •

~

-'e

.Jt

'. • ,..,...,.. <:. _., .-~ 1 ;. :.__s::]~ l 1 ~ 1 "'l~ .i.JI 1 ''l L;}. u--:...> ·- u-r- ..r- _,..__. .:.r.- ~ .r

~~~J 5>~~) ~~;)~L; z,_;._y *~t'":"''~

~<>':T:~·~ .<.:,,~ ' ···~~-~ ; ,.1~' • .... ~.(~~--L J ' ... .r . '

,,~y, l J'-1" 'l

*~ \

«

/

'

&·t . i .;..l~.;.~· • . :G - ~·' ~ r-s:J ' n"! •. :, ' t.r-! tS~ • . ' .J ..:-' .' J.;; il ~ . ~i, .iLJi .;.L.; ul •:;. . ~ '"\. ~
l

"

.( ~ . ;li •-- • ~~.r

:$-

.•

...

.

"

•

r.> '-:-!r ~.J

OM

.&i -: •••
_.. . ... " v • .-

._;-:

J. J

...1.

if'~ ....- ~

.. .,

' • l'

e.>? J

O, vjernici, ho6ete li d:Z. vam 'ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Posla­ nika Njegova vjemjte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu Putu se borite - t·o vam je, da znate, bolje -, On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje 6e rijeke teći, twesti, i u divne dvorove 11 edenskim vrtovima; - to 6e biti • uspjeh veliki -, a date vam i drugu blagodat koju je­ dva ćekate; Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj radomom viješ6u vjernike! (Es-Saft, 10­ 13). Allah ~ je Svoja najdraža stvorenja- ljude- iskušao šcjta­ nom samo zato što Mu je džihad najdraža stvar i stoga što učesni­ ke u njemu podiže na najviše stepene. Uzvišeni je bajrak ovog rata povjerio srži N jegovi h stvorenja - srcu. Ono je centar Njegove spoznaje, ljubavi prema Njemu, ibadetu i vjernos ti (i hlasu). Ono se oslanja na Njega i vraća se Njemu. Iz ovih razloga, srcu je Allab povjerio ovaj rat i u pomoć mu poslao vojsku meleka koji nikada čovjeka na napuštaju: (~ l ;r ~~J~;:.;~::.~~~~;;.;. ::..t:i:', ~)­ "Uz svakog od vas Ste meleći, ispred njega i iza njega, -po Allaho­ vu naređenju nad r1jim bdje." (Er-Ra'd, 11). Ove vojske smjenjuju
Bolest 1Ulek

145

hovu plemenitost. Ulivaju mu strpljenje govoreći: "Strpljenje traje jedan t~·enutak, nako n čega slijedi vječni odmor". Uzvišeni, zatim, čovjeka pojačava drugom vojskom - Njegovom Objavom i govo­ rom. Tako mu je poslao Svoga Poslanika ;!i i objavio mu Knjigu. Time mu je udvostručena snaga, moć i potencijal. Povrh toga, ob­ dario ga je razumom koji ga vodi i pomoću kojeg rasuđuje; zatim znanjem koje ga upućuje i savjetuje; imanom koji ga učvrUuje, pomaže i podržava; jedinom (čvrstim uvjerenjem) pomoću kojeg otkriva suštinu stvari tako da mu se čini da jasno vidi ono što je Allah fi. pripremio Svojim odanim robovima i Svojoj stranci kao nagradu za borbu protiv Njegovih neprijatelja. Razum upravlja vojskom; znanje razmatra strategiju rata, dobre načine i lokacije za njega; iman ga učvdćuje, ojačava i uliva mu strpljenje; a jeqin mu omogućava da stupa u borbu bez straha i bojazni. Sudionike ovog rata je, porom, Uzvišeni pojačao vidljivim i nevidljivim silama. Oko mu je izvidnica, uho ga izvještava, jezik tumači, ruke i noge mu pomažu. Allahovi meleci i nosioci Arša čine za tog sudionika oprost moleći Uzvišenog da ga sačuva svih loših zala i da ga uvede u Džennet. Uzvišeni Allah se lično pobrinuo za njihovu odbranu: -Ov~ j~ moja ,stranka, a moja stranka pobjeđuje: ~~ ~~ JJ1 ~~ d;i;f) (~~~

;:. ~~ ::,.~ - "Oni su na Allahovoj sfra11i, a 011i na Allahovoj strani će sigurno uspjeti" (El-Mudžadele, 22); - ovo je moja vojska: (~~WI ;.ii UJ..::,. tG) - "i vojska Naša će zacijelo pobijediti!" (Es-Saffat, 173). On je Svojim robovima objasnio način to~ ratovanja i džihada sažimajući ga u četiri riječi: ~l ~~ ~) (:,~ ~ jj, i.,ZI) ihl~) Vr.L..,) v,;~, i;:.T- "O vjemici, budite strpljivr i izdrlljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli 0110 što želite" (Ali '!mrall, 200). Džihad može uspjeti samo uz ova četiri elementa. Strpljivost se stiče samo izdržljivoUu pred neprijateljem, a to je otpor i odbijanje. Kada stekne izdržljivost prema neprijatelju, javlja mu se potreba i za bdijenjcm na granicama srca i njegovih čula kako bi spriječio prodor neprijatelja u njega, kao i bdijenje na granicama oka, uha, jezika, stomaka, ruku i nogu. Na ove granice može ući neprijatelj i zemlju uzduž i poprijeko pregaziti uništavaju ći sve š to bude mogao. Bdijenje na granicama jeste upravo čuvanje ovih organa. Jer, kada neprijatelj zarekne ove granice bez zaštite, onda ih lahko savladava.

146

Ibn QaJJim ei-Džewzllie

nice bez zaštite, o nda ih lahko savladava. Ashabi Božijeg Poslanika ;lit najbolja stvorenja poslije vje­ rovjesnika i poslanika (~J ~ .111 ~), ljudi koji su najvi~e vodili računa o zaš titi od šejtana ukletog, napustili su mjesto koje im je bilo nared eno da čuvaju, pa je neprijatelj ušao i desilo se ~to se dc­ si lo. Osovina i okosnica tri navedene osobine jeste: takvaluk ­ bogobojaznost. Dakle, strpljivost, izddljivost i bdijenje na grani­ cama nemaju nikakve koristi bez bogobojaznosti, a ona može ops­ tati samo na stubu strpljivosti. Provjeri to na samom sebi - kako se vojske s rječu i armije sudaraju; kako nekada gubiš, a nekada dobijaš u roj borbi. Kralj nevjernika je do!ao sa svojim vojnicima i pomoćnicima. Ugledao je u tvrđen o srce kako neprikosnoveno sjedi na pijedes talu svoje kra­ ljevine, a njegove zapovijedi pomoćnic i iz istih stopa iz vršavaju. Njegova armija mu je na raspolaganju - oni se za njega bore i štite njegovu vladavinu. Nevjcrnička vojska uvida da jedini put do pob­ jede leži u huškanju kraljevih pomagača prot.iv njega samog~ Oni pitaju ko je najbliži vojnik srcu i ko u živa najveće povjerenje kod nj ega. Rekoše mu: "Duša." Kralj nevjerni ka svojim sarad nicima re­ če: "Priklonite joj se putem njenih prohtjeva. Istražite šta ona voli i za čim žudi te joj to obećavajte i primamite ib lažnim oadama.1 U režite u nju prohtjeve tako da joj ostanu neizbrisive i na javi i u snu. Kada ona utone u te prohtjeve, bacite na nj u kuke i okove strasti, a zatim je privucite sebi. Uroti li sc ona protiv srca i stane li na vašu stranu, ovladat ćete granicama oka, uha, jezika, usta, ruku i nogu. Očuvajre tc granice po svaku cijenu! Jer, kada putem njih prodrcte do srca, ono će biti ubijeno, zarobljeno ili izranja vano do iznemoglosti. N e napuštajte te granice i međe! Ne dozvoljavajtc

i ...

' Kao što je Uzvišen i rekao: (1~_,; ~! ~j,:'· ll ;.:.:..;. Cj ~-.~ r'.',_.;) ­ "On im obećava i pri mam ljuje ih lažnim nadama, a ono"što im šejtan obeća samo je obmana" (En-Nisa', 120.)

Bolesti liJek

147

izvidnicama da do srca dopru i istjeraju vas iz njega. Ako vas savla­ daju, trudite se da te izvidnice oslabite kako ne bi stigle do srca, tako da mogu do njega stići samo slabe i beskorisne. Kada zavlada­ re ovim granicama, spriječite granicu oka da njegov pogled primi kakvu pouku. Neka njegov pogled budi samo ugođaj, sviđanje i zabavu. Ako mu se porkrade pogled pouke, pokvarite je pogledom ugođaja i strasti - to su mu najbliže, najprijcmči vije i najlakše srva­ ri. Vod ite računa o očinj im granicama, jer ćete samo p utem njih postići svoj cilj. Ničim nisam uspio upropastiti ljude kao pogle­ dom! Pomoću njega u srce usađujem strast; zatim ga napajam laž­ nim nadama, nakon čega ga neprestano primam ljujem i lažnim na­ dama obmanjujem sve dok mu ne ojačam volju i dovedem ga uz­ dama strasti do odbacivanja bezgrješnosti. Nipošto ne potcjenjujte značaj ovih granica. T rudi te se svim silama da ih uprlja te i umanji te ih u njegovim očima. Recite mu: 'Taj pogled te vodi do hvaljenja Stvoritelja, divnog Opskrbitelja, do razmi~ljanja i shvatanja ljepote njegovih osobina. Ljepota rog prizora je srvorena samo da bi tc uputila na Stvoritelja. Allah ti oči nije srvorio uzalud. On taj prizor nije stvorio da b i bio skriven od pogleda.' Ako sc radi o čovjeku ograničenog uma i uskog znanja, recite mu: 'Ovo je jedan od pri­ zora i man ifestacija Istine.' N avedite ga da prizna identifikaciju sa božanstvom. Ako to ne p rihvati, navedite ga da povjeruje u hulu)'. Nemojte pri hvatiti ništa manje o d toga, jer ga to svrstava među kršćane. Nagovarajte ga da bude pošten i krijepak, pobožan i skroman na ovom svijetu. N jime lovite i privlačite neznalice. To je moj najbliži zamjenik i najbolji vojnik; štavi~c ,ja sam njegov voj­ nik i pomoćnik."

Čuvanje sluha od harama "Nakon ovoga2 trudite se da izoliratc (njegov) sluh od srva­ n koje mogu pokvariti vaše planove. Trudite sc da tim putem do čovjeka dopru samo loše stvari. One su lahke, primamljive i slatke ' Božija inknrn acija, utjelovljenje; panteizam. Ovo je nastavak govora kralja šejtana.

1

148

Ibn QaUim ei-ĐleWZIJJe

za dušu. To zlo nazivajte najljepšim opčaravajućim i:r.razima mije­ šajući ga sa onim za čime duša ž udi. Počnite pričati o nečemu. Ako erimijetite da vas taj čovjek sluša, nastavite sa govorom o toj temi. Cim vid ite da on simpatiše nešto, pripovijedajte mu o toj temi. Nipošto ne dozvolite da putem te granice do njega dopre nešto od Allahovog govora, Poslanikovih riječi ~ili izreka mudrih i dobro­ namjern ih ljudi. Ukoliko u tome sasvim ne uspijete i do njega pro­ dre ndto od toga, spriječite ga da razumije taj govor. Ne dozvolite da iz toga prim i pouku il i savjet ili da o tome razmišlja. To možete postići slanjem suprotnih signala ili uveličavanjem tih dobrih vijes­ ti zagovaranjem kako duše u to ne mogu prodrijeti te kako je to te:Gak teret za njih, i sl. Pokušajte uniziti te vijesti uz izgovor da duše treba da se zanimaju stvarima koje su kod ljudi važnije, vrjed­ ruje i neobičnije i što ima više p ristalica. Objasnite mu da je istina napuštena, a da je raj ko je zastupa izložen neprijateljstvima. Važ­ ruje od te istine je biti u harmoniji s ljudima." Ovako oni uspijevaju da u čovjeka usade laž i zabludu pri­ kazuju ć i ih u lijepim i primamljivim oblicima, a iz njega istjeruju Istinu dajući joj sva loša svojstva i od bojne oblike. Ako želiš primjer, pogledaj u njihovu braću, ljudske šejta­ ne, koji ustanovu naredivanja dobra i odvraćanja od zla stavljaju u grupu pretjerane radoznalosti, slijeđenja ljudskih mahana, neizdrž­ ljivim sa nkcioniranjem za pogrješke, šire njem smutnje među lju­ dima i sl. Slijeđenje sunneta i opisivanje Uzvišenog Gospodara onako kako je On sebe opisao i kako Ga je Njegov Poslanik !i opisao nazivaju uspoređivanjem sa stvorenjima, davanjem tijela i oblika Uzvi~enom . A Božiju uzvišenost nad stvorenjima, uzdignu­ tost nad 'Aršom i razlikovanje od stvorenja nazivaju ograničava­ njem Allaha i stavljanjem u / prostorne/ okvire. Njegovo spuštanje na najniže nebo i hadis- kudsi "Ko traži, pa da m11 dam"' naz ivaju

' Ovaj hadis u cij elosti glasi: "Naš Uzvi~eru Gospodar svake noći silazi na najniže nebo u zadnjoj trećini noći i govori: 'Ko Me (na nešro) ~

Bolestlll)ell

149

kretanjem i mijenjanjem mjesta a epitete ruke i lica nazivaju ck­ memitecima i organima. Njegove postupke nazivaju / prolaznim/ , a osobine s lučajnim pojavama. Na kraju uzimaju za pravo da negi­ raju da je On Sebe na taj način opisao. Na taj način varaju neiskus­ ne i nepronicljivc da priznavanje sifata koji su navedeni u Uzviše­ noj Knjizi podrazumijevaju ove stvari. Negaciju svojstava uvijaju u odjeću uzdi7.anja i veličanja Gospodara. Većina ljudi osrednje inte­ ligencije prihvataju činjenicu u jednom obliku, a negiraju je kada je u drugačijem ob liku. Uzvikni Allah kaže: 1~:.S. ~ J$:! t~t:~ ~lŠj) (1~/J• J~t J:,;:.j ~ )l <.>'?;., :r-.itj ._,..;)'1 ~ - "Tako smo

r','.:;

roakoin vjer()'l)jesniktt n'eprijatelje određivali; šejtane 11 vid11 ljudi i džinova koji su jedni dmgima kićene besjede govorili da bi iiJ ob­ mmudi" (El-En'am, 112). Kićenje je ovdje obma na kojom govor­

nik uljepšava svoje riječi da bi obmanuo s lušaoca i u zabludu ga odveo. Smisao ovoga je da šejtan opsjeda granicu uba kako bi pu­ tem njega unio u čovjeka o no šro će mu štetiti i zaustavio ono ho će mu koristiti te, ako bi nešto ušlo protiv njegove volje, da to po­ kvari.

Čuvanje jezika od zabranjenoga govora "Zatim se utaborite na granici jezika. To je najveća granica i najjača karaula. On je jamstvo samokontrole. Putem tog jezika po­

Jaljite beskoristan govor od kojeg će imati samo hete. Spriječite da preko jezika prijeđe i najmanji dio korisnih stvari, poput spomi­ njanja Allaha (zi kra), traženja oprosta (istigfara), učenja Njegove Knjige, savjetovanja ljudi ili širenja korisne nauke. Vi ćete na ovu granicu moći djelovati na dva načina. Uspjeh leži u bilo kojem od njih:

moli, pa da mu uslišam (molbu), ko rraži oprost, pa da mu opros­ tim?"' Ovaj hadis bilježi Buhari pod brojem 1145, Muslim pod bro­ jem 758, kao i Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Malik i Da­ rimi.

150

Ibn Qallim el-Diewzme

Prvi; Prazan i neisrinit govo r. Onaj koji govori neistinu vaš je brat i najbolji vojnik i savezni k. Drugi; prešutkivanje Istine. Ko prešutkuje istinu vaš je ni­ jemi brat kao što je prvi vaš darom govora obdareni brat. On vam može biti od veće koristi o d prvog. Zar niste ču li o nu mudru izre­ ku: "Onaj ko govori je govorom obdaren šejtan, a onaj koji pre­ šutkuje Istinu je nijemi šejtan"? Zato budno motrite na ovoj granici i nastojte da čovjeka natjerate dn govori laž ili da prešutkuje Istinu. Uljepšajte mu laž na svaki mogući način i zastraš ite ga od Isti ne na svaki nači n . Znajte, sinovi moji, da je granica jezika Ademove potomke strovalila u ponorc Vatre! Koliko sam samo putem ove granice na­ nio gubitaka i rana i uhvatio zarobljenika ... ! Reći ću vam nešto i ne mojte to zaboraviti: neka jedan od vas preko jezika svog brata čovjeka izgovori neku riječ, a drugi ne­ ka okupira sluh slušaoca. Taj slušalac će izraziti svoje divljenje i opčaranost tim riječima tako da će tražiti da čovjek ponovi tu riječ. Stvarajte svakojake saveze u borbi protiv ljucJj! Okupirajte ih na svakakve nači ne; na svakom prolazu ih opsjedajte! Zar sc ne sjećate zakletve koju sam dao njihovom Gospodaru: ~ ~~·.;~~).!l:.,! :li) ~-Jr= :_,llr..; ....;: • ·~r·.~· :._._.~ ·. - · . ...:r .•· .· · .--'~ ••• ~,;:.J~ - "J,.....,..- ~J t+'· - .ft. .:r' ~ l"' • · i1 đl.rff'

<::r.fo ~;s! ~ - 'E zato !to si oaredio pa sam u za ludu pao; ­ reče -

'kunem se da ću ih na Tvom Pravom Plltu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!' (El-E'raf, 16, 17). Zar ne vidite kako Ademove potomke sa svib strana opsjedam? Kad god mi na jednom putu umakne, ja se premještam na drugi sve dok ne posti­ gnem svoj cili djelomično ili potpuno. Na to ih je upozorio Božiji Poslanik
Bolest i lllek

151

!ejtan prelazi na put džihada: 'Zar ćeš dozvoliti da tako pogineš pa dari se imetak rasturi, a žena uda?' Ćovjek m u se i u rome usproti­ vio i posvetio se džihadu".' Ovako t reba da zaposjedate svaki put dobra 1 Ako čovje k od l uči da podijeli sadaku, okupirajte taj p ut! Ubacite mu sumnju: Zar ćeš ud ijeliti ovome siromahu i izjednačiti se sa njime? Jeste li čuli riječi koje sam izrekao putem jednog čov­ jeka koji je htio da udijel i sadaku: "Ovo je naš imetak. Ako vam ga damo, postat ćemo kao i vi". Opsjednite i put hadždža! Varajte ga da je w težak i nesigu­ ran put na kojem se čovjek izlaže gubljenju života il i imetka. Na ovaj način ga možete odvratiti od ostal il1 puteva navodeći mu po­ teškoće i opasnosti koje ga tu čekaju. Kada završite tu fazu, posta­ rajte se za pur grijeha. Uljepšajte ga u očima i srcima Ademovi h potomaka! Neka vam najbo lji pomoćn i ci u tome budu žene! Pu­ tem njih im otvarajte i uljepšavajte puteve grijeha! Nema boljeg saveznika od njih! Zat im opsjed nite gran ice ruku i nogu. Ne dajte da se one posvete onome što će vam hetiti, ili da putem dobra bode! najveći saveznik u ops jedan ju ovih granica upravo duša koja naređuje z lo. Pomognite je i tražite po­

Ne zaboravite da vam je

moć

od oje! Podržite je i tražite podršku od nje! Stanite uz nju u borbi protiv smirene duše! Uprite svom snagom da je slomite i oncsposobite! To će vam poći za rukom samo ako joj ukine te is­ hranu. Ishrana du~e koja naređuje zlo uvećava sc i njeni pomoćnici ''am se pokoravaju. Sada je moment da istjerate srce iz njegove tvrdave i da ga svrgncte sa p.r ijeswlja. Na njegovo mjesto postav ite dušu koja naređuje zlo! Ona će naređivati samo ono što vi želite. Neće presuđivati mimo vaše volje nikada! Neće vam se protiviti u bilo kojem vašem p•·ijcdl og;u. Štaviše, ona će žuriti da to izvrš i.

1

Nesai: Knjiga o džihadu, br. 3 l34; Ahmed: Musncd, br. 15528. H adis je sahib. (V.: Sahih El-Džami', br. 1652.)

152

Ibn oamm ei-Diewzme

Ako osjetite da srce teži da ponovo uspostavi svoje kraljevstvo i hoćete da se osigurate protiv toga, zaključite izmedu njega i duše koja naređuje zlo brnčnt ugovor! Uljephjte mu je, ukrasi te i prlka­ žite mu je u obliku najljepše nevjeste koja može postojati! Recite mu da proba ukus te ljubavi i veze sa tom nevjestom, umjesto da proba ukus rata i posljedice uboda i rnna! Zatim mu recite da upo­ redi slast ovog primirja sa gorčinom rata! Neka rat prestane! To nije rat koji traje jedan dan i ništa više. To je rat koji traje sve do smrti. T i si suviše slab da bi izdržao taj neprekidni rat. Sinovi moji, pomognite se dvjema vojskama uz koje nećete doživjeti poraz: l. vojska letargije i nemarnosti. Utičite na srca Ademovih si­ nova da zaborave Allaha i budući svijet! Koristite sva sred­ stva da biste to postigli, a to je najbolji način za ostvarenje cilja. Kada srce postane nemarno i odsutno od Gospodara, tada postaje lahal< plijen za vas, zajedno sa svojim savezni­ cima!

2. vojska strasti. illjepšajte ih u srcima ljudi i okitite ih za nji­ hove oči! Okomite se na nj ih uz pomoć ovih dviju vojski, jer bolje nećete naći! Postignite nemarnost /gaflet/ uz pomoć ~trasti, i strasti uz pomoć gafleta! Povežite dvojicu nemarnih i sukobite ih

sa jednim koji spominje Allaha. Jedan čovjek ne može pobijediti petericu! Dva nemarna čovjeka sa sobom vode dva šejtana tako da ih je ukupno pet, uz šejtana koji slijedi onog koji spominje Allaha. Ako ugledate neku grupu koja se okupila radi onoga ŠtO vama šteti - spominjanja Allaha i podsjećanja na Njegove zabrane, naredbe i Njegovu vjeru - i ne uspijete da ih razdvojite, tada pozovite u po­ moć nj ihovu rnsu - pokvarene ljude: približite ih njima i ometajte ih uz pomoć njih! U svemu, svaki cilj ostvarujte pomoću posrednika! Svakom Ademovom sinu pristupaj tc preko njegovih želja i strasti! Pomog­ nite mu da ih ostvari i budite mu saveznici u stjecanju tih stvari! Ako Allah njima nareduje da budu strpljivi i izdržljivi prema vama

BotesttiiJel

153

i da budno od vas čuvaju, granice, on da budite i vi strpljivi, izdrž­ ljivi i neumorno opsjedaj tc granice. Najbolje !anse za vas su u sta­ nju njihove strasti ili srdžbe. Ti slučajevi su vam najpogodniji za lov na čovjeka. Ne zabo ravite da je ko d nekih ljudi stras t izražena, a srdžba prikrivena! Tu vrstu ljudi napadajte putem strasti i okanite se puta mržnje. Kod nekih ljudi je, pak, srdžba izražen ija od s tras ti. Medu­ tim, nemojte zanemariti put strasti kod tih ljudi i ne napuštajte tu granicu. }cr, onaj ko se ne može savladati u mržnji, jo~ će sc teže savladati u strasti. Zato sastavite i izmiješajte njegovu s rd:žbu i srrast. Pozivaj te ga u strast putem s rdžbe, i u srdžbu putem strasti! Ovo je najjače o ružje protiv ljudi. N jihovi praroditelji su iz Dženneta izvedeni zbog strasti i pohote, a medu njihovim potom­ cima je rašireno neprijateljstvo zbog srdžbe. Zbog wga su pokidali rodbinske veze, prolili krvi i zbog toga je Ademov sin ubio svoga brara.

me

Srdžba je žeravica u srcu čovjeka, a pohota je vatra koja se širi iz njegovog srca. Vatra se gasi vodo m, namazom, zi krom i tek­ birom. Nipošto ne dozvolite da čovjek pri s rdžbi ili strasti pristupi abdesru ili namazu. T o će im ugasiti vatru srdžbe i po hote. O v o im je naredio njihov Poslanik: ''Doista je srdžba žeravica u src11 čovjeka.

Zar niste vidjeli kako mu oči crvene, a vratne žile nateknu?l Kada to osjetite, uzmite abdest"'; "Vatra se vodom gasi"2• A Allah im je opo­ ručio da se protiv vas bore saburom i namazom. Zato ih na sve na­ čine odvraćajte od tih stvari. Učinite da zaborave na njih, a neka

vam u tome pomognu srdžba i poh ota. Najdjelotvornije oružje protiv ljudi vam je gaflet - (nemar) i slijeđenje strasti. A njihovo najjače oružje protiv vas je spominja1

Tirmizi: Knjiga o smurnjama, br. 21 91, Ahmed: Musned, br. 10759,

11 193. U sened u ovog hadisa se nalazi 'Ali b. Zcjd b. Džcd'an koji je

nepovjerljiv (slab.) (V.: Taqrib, br. 4734.)

Ebu Davud: Knjiga o cdcbu, br. 4784; Ahmed: Musncd, br. 17524.

Hadis je claif.( V.: Es-Silsile Ed-Da' ife, br. 582. )

154

Ibn QaJJim ei-Diewzllle

nje Allaha i kroćenje strasti. K.1da vidite čovjeka koji krotL svoje st ras ti i ne slijedi ih, bježite i od njegove sjene! Nipo~to mu se ne pribltžava!" RezLme svega ovor,ra je da s u grijesi i nedjela o ružje i pomoć koje čovjek pruža svojim neprijateljima i pomaže ih protiv samog sebe, da bi ga oni tim istim oružjem napali. Neznalice rade sami pro riv sebe iz neznanja, što je ujedno i vrh unac maloumnosti i og­ raničenosti. Pjesnik kaže:

'Jfeprijatelj ne može IUI.š/i,gditi mznafici k,gB/i,g ovaj sa mom se6i šk,gtfi! Čudno je kako čovjek stremi ka onome što mu šteti misleći da je na dobiti. Trud i se da liši du šu svih ugod nosti i počasti misle­ ći kako radi za njenu dobrobit. On troši trud da je ponizi, sroza i uprlja, a misli kako se trudi da je uzdigne i počasti. Neki prethodnici su znal i u svojim butbama govoriti: "Ko­ liko je onih koji svoju dušu srozavaju misleći da rade za njenu dob­ ro bit, kao i onih koji je ponižavaju misleći da je ojačavaj u? Koliko je onih koji je unižavaju misleći da je vel ičaju, kao i oni h koji je gube, a misle da njene potrebe ispunjavaju? Dovoljno je neznanje kada je čovj ek na s trani svog neprijatelja p rotiv samog sebe. Time si može više nauditi nego neprijatelj." Neka je Allah na pom'oći.

Grijesi su uzrok z.aboravljanja i zapostavljanja duše Između ostalog, grijesi dovode do toga da čovjek zaboravi

svoj u dušu. Zaboravljajući je, on je zapostavlja i upropaštava. Kako čovjek može zaboraviti svoju dušu? Ako je zaboravi, kako se nje može sjetiti? Šta znači zaboravljanje duše? O dgovor je da čovjek može itekako zaboravi ti dušu. Uzvi­ šeni kale:

Bolest l Ulek

155

"J 11e budite kao Olli koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to stt pravi grješ­ nici" (El-Hašr, 19). Kada s u zaboravili Allaha, on je učinio da sami sebe zabora­ ve, kao što se kaže u ajeru: ~ '1:. :i jj, i;_;) - "zaboravljaju Allaha, pa je i On11jih zaboravio" (Et-TtNbe, 67). U ovom ajetu Uzvišeni na dva načina kažnjava onoga ko Ga zaboravi: tako što će ga On zaboraviti i tako što će uči niti da taj čovjek zaboravi na samog se­ bc. Kada Allah zaboravi roba, to zn ači da ga je zanemario, ostavio, odbacio od Sebe i napustio. Tako mu je propast bliža nego ru ka ustima. Zaboravljanje duše podrazumijeva da čovjek zaboravlja na njene časne dobrobiti, srvari koje je dovode do uspjeha i sreće i koje je usavršavaju i upotpunjuju. Allah čini da čovjek sve to zabo­ ravi, da mu ne može pasri na pamet niti mu do razuma doprijeti. Čovje k tome ne posvećuje pažnju i ne zani ma se time; jednostavno -nema nikakvog pristupa dobrobitima svoje duše. Čovjek, takoder, zaboravlja na vlastite mahane i loše navi­ ke. On ih ne želi popraviti niti izmijeniti.

On zaboravlja bolesti svoje duše i srca. Ne pada mu na pa­ met da ih izliječi, niti da nastoji da iskorijeni bo li koj e ga vode ka propnsti. Taj čovjek je duboko zagazio u bo lest. Ona ga vod i u ne­ stanak. Medutim, on ne osjeća da je bolestan niti se trudi ela sc izli­ ječi. Ovo je jedna od najstrašnijih kazni koje čovjek može doživje­

n. Pa zar može biti veće kazne od zapostavljanja svoje duše i nedostatka svijesti o njenim dobrobitima, bo lestima, lijekovima, uzrocima s reće, s pasa i vj ečnog života u doživornjm už ivanjima? Ko malo bolje razm isl i o ovom fenomenu jasno mu je da je većina čovječanstva uistinu zaboravila na same sebe. Oni su izgubi­ Usvoje duše i njihov spas od Allaha. Prodali su ih jehino, Z
lbo QaJJim ei-DžewziJie

156

za budući svijet. Propali su oni koji misle da su zaradili i profitirali! Kupovali su dunjalučki život i kratkotrajne blagodati nesvjesni da gube uživanja i slasti na Ahiretu radi njihovog ovosvjetskog života u čijim s u blagodatima bezobzirno uživali, kojim su se naslađivali, zadovolj ni i spokojni bili. Stremili su da što više prikupe na ovom svijetu. Kupovali su, trgovaU i prodali blagovremeno za hitno, od­ loženo za gotovo, nevidljivo za opipljivo ... Govorili su: "Ovo je predostrožnost".

Jedan od njih je rekao: Vzmi ono što 1tiazš, a ostam nešto što si čuo! "Kako da predam opipljivo, go tovo i vidljivo na ovom svije­ tu za nevidljivo i odloženo na drugom, a ne ovom svijetu?" Ovak­ voj odluci pomaže slab iman, jaka navala strasti, ljubav prema br­ žemm dobitku i izjednačavanje sa ostatkom čovječanstva. Veći dio stvorenja ušao je u ovu propalo trgovinu o kojoj Uzvišeni Allah kaže: (:,_,~· a·;~'(, 6:'-: ;';~)U fr.:.~~~~~~ i~~~ :r.,il1 ;.,:iJI) - "To s11 oni koji su život 11a ovome svijetu pretpostavili onom /Ut onom svijetli, zato im se patnja neće olakšati niti će im iko ttpomoć priteći" (El-Beqare, 86); (::r.J:t'· i_,liŠ~:.;~)~ ~:,l..i)- "... njihova trgovi11a im nije donijela nikai..'Vrt dobit, i oni 11e znaju šta rade" (EI-Beqare, 16). l kada im sc na dan samoobmane ukaže da su iz­ gubili, duše će im se kidati od silnog kajanja.

:.,..u;.i,;

S druge strane, profitirali su oni koji su prolazno prodali za za vrijedno; beznačajno za veliko. Oni su pre­ sudili: Zar je cio ovaj dunjaluk, od početka do kraja, vrijedan toliko • da zbog njega izgubimo ono što nas čeka kod Allaha na budućem svijetu? A ha možemo reći za vrijeme koje čovjek provede na ovom du.njaluku, ·a koje je poput prizora iz sna i koje se ne može porediti sa Kućom mira. vječno; bezvrijedno

Uzvišeni kaže:

~).J'

::: ~~ &:n;:_,..: ~L:. \r! iJ !:i:~ 0U r-t-;{ ~ f .;.s..J1 .i. • .l":•.. "{~

Bolest lliJek

157

"A na Dan kada ih on sakupi učinit te im se da su boravili samo jedan čas u danu, i jedni dmge će pre­ poznati" ljrmus, 45).

.

~

* ~t..;,J, , Z>' .ct ~t.:! l . , .ll; ll:.;l. , if y .T

..:.-.J,~.

*lAl ~ ~.. ~) · · '~.;. _J \;J1~ *LAl!:. ~~.J- JI* .. .. L> lj~ .. ,

• ,,

•

~ ~t;._;;, 'l:;·." ':l) l .)

, • ,
:.)"7'! (" 'r.)

"'

.r.. i)! r-r

"Pitaju te o Smaku svij eta: 'Kada će se dogoditi?' Ti ne znaš, pa kako da o njemu zbori~, o njemu samo Gospodar tvoj zna. Tvoja opomena će koristiti samo onome koji ga se bude bojao, a njima te se učit1iti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jednu večer ili jedno jutro njezino ostali" (Etz-Nazi'at, 42-46) . ,

t ,f . ' ~L:. ~'-f" .;"--

'

,. ,, , .

,

•f-o'

':/)l . ...-1~·1.) ,..LP.J!'~ .)'' "LS • _,......,.., (" .).r-!''' i.)-!' 'r-r J

.~.~ ~

'tt_ .

"A ouoga Dana kada dožive ono čime im se prijeti, učinite im se da su ostali samo jedan čas dana. l dos­ ta!" (El-Ahqaf, 35).

f

< " ' L;; "

~ .)

)!

,' 8 .; , l..r.t' l j, * ~ < · :;.:;_; • ' t. . ~ '~ .• .l, :S '-!"'.) JI \),r-;: l

~~ ~;r·fu~ ~ ~G.iljl.:.u i.)-! ·· , - ,.)-' • , 1 (:1., . 1 Ju• ..r..

..

~~_,!1 ::

.. ..

"A koliko ste godi11a na Zemlji proveli?" "Proveli smo dati ili samo dio dana" - odgovoriće -, "pitaj otze koji Sit brojali." "Pa da, kratko ste proveli" - reći će On - "da ste samo znali!" (EI-Mu'mimm, 112­ 114).

* tJ.).).-! ..L...!;.; ... ";' :.__t l } { • -:, - ~- ll . ~ ~. , • Y- ~r-=- ~.J ~.J- 1), ~ i .r---!Y 1 ,. •

...

J

}

"'•f

~

, •~

...)..

. . " .,.

,:,.,_J_,.o;~~'" , ':'.Jl~:r , r- ~*'?':IF· . . r-:::-, ::.:>_,::;'

;..:::

:·,·J.J)w•.)"1.. r~~~·~,J ·· ,;1 ~ t;")ll )! • l""""r JA! • ::;

_,. <=

"'

..

·''

f

1

1

•

"...na Dan kada će se u Rog 'pu/muti. Toga dana ćemo nevjemike modre sakupiti i jedan dmgom će

Ibn QaJJim ei-DfeWZIJJe

158

tiho govoriti: 'Niste ostali više od deset dana.' Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazbori­ tiji između njih rekne: 'Ostali ste samo dan jeda11!'" (Ta-ha, 102-104). ćim.

Ovo je stvarna slika ovog svijeta kada se uporedi sa budu­ Budući da su vjernici svjesni kratkoće svog boravka na ovom

svijetu te da ih čeka druga kuća, kuća vječ n og života, jasno im je da je najveća prijevara prodati vječno boravi~tc za prolazno. Zato su pronicljiva pristupili trgovini i okani li sc onoga što rade bezumni­ ci. Nj ima se na dan samoobmanjivanja ukazala isplativost njihove trgovine i količina onoga što su kupili. Svako je na ovom svijetu prodavač, trgovac i kupac: "Svi su ljud i svrstani u tri vrste i one ko­ ji prodaju sebe, one koji sebe oslobađaju i one koji sebe uništava­ . u t JU . 71),. ~~ ~,~-f ~ · ~ 1,-: ,: :,-;.u, <.J,., . r-~:L l) ~ r- r" J r+-"' ~_,- ~tS~

+···

•

~

J~~ -

....

"

,

:.ill.__. u--.,. •' .. , ..

...

..

•

,

,

.,

..

.lJ• "'"'

....

,

...,

H) .itl ~J <>Al..A! "' ..... • .. ~ •' • , ... • J• / , , .. • :; e"',v." -•·1 v----..__;J .JI' >ll . l -··lli ~11 , ~."u--z:;- • ...",· ,oi.J,. ~

:,;. I..I.J.j <>J ,:,.:J<.>_, ..

, _.

:::- .. ,J

, •

,

~' :11' ~"l..S ..i..JI r--'<'.' '.~,\ J .r;--:-' '• -:'lL­ .)_,.....-. r-l'' ..!LJ~ , J' "---' - , ('""""! . t.? ,

~(.}:il "A llah je od vjernika kupio živote njihove i i metke njihove 11 zamjenu za Džennet koji će im dati- oni će se na Allahovu Putu boriti, pa ubijati i ginuti. 011 im je to zbilja obećao 11 Tevratll i lm/žilu i Kur'a1111 -, a ko od Allaba dosljed11ije ispmzjava obe­ ćanje Svoje? Zato se radujte pogodbi s·vojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh" (Et- T evbe, 111). Ovo je 1

prv~

gotovina koja se

stiče u

ovoj trgovini. Zato ­

Ovo je fragmem badisa koji biljdi Muslim putem Ebu Malika ci­ Eš'arija u Knjizi o čistoći, br. 223.

Bolest l liJek

159

trgujte, gubitnici! A vi, koji nemate ovoliku vrijednost, reći ću vam ne!w drugo:

~~~)Zl~L.:._j~ ~.,~ti-1 ~_,~t;.i1 ~;.;.~~~

~l.:r-J ... .. 0;LJI) ..;_,;1~,. 0_,~~10_,~L.:.__ll ..

"' ~ . :11 ~-~ ~~ --' ~ ~ btir-' , 0~ "Oni se kaju, i Njemu kltmjaju,' i Njega hvale, i pos­ te, i namaz obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvrataju i Allabovib propisa se pridržavajzt. A vjernike obraduj!" (Et-Tevbe, J 12); :.Cr-'· r~ ~-:::.--·~ ::;.-~·- uu:. -~hf i ~ 1 ~-1 ~ .U"'-1':.tf L.::l.. - u- "_.,. J. •" 'l::~r r.~

... -: ~.

.w1 sk -. Y.. .JJ~IfJ~".....;.,....,~ 0~_;; * r--11 yi...LJ­ , ~0_,!1:: ~:Ltr.S:f~~~t-< _;-;y_, ~~;;~ '.

., "

...t. ,

J

"'

'

•-'

f

-: ..

"O vjernici, hoćet.e li da vam ukažem na trgovimt, ona će vas spasiti pat11je 11esnoS11e: u Allaha i Posla­ nika Njegova vjenzjte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu Putu se borite - to vam je, da znate, bolje" (Es-Saff, 10, 11).

U sve mu - grijesi dovode do tOga da čovjek zaboravi na dobrobit koju sa sobom nosi ova unosna trgovina, a vode ga u propalu trgovinu . . . To je, zaista, samo po sebi dovoljna kazna za grijehe. Neka je Allah na pomoći! Grije.si dovode do gubljenja postojećih i predstojećih ni'meta Nedjela ukidaju postojeće i sprječavaju predstojeće blago­ dati. Ni~ta ne može sačuvati A llahove blagodati koliko pokornos t Njemu. Ništa ne može povratiti izgubljene ni' mcte kao pokornos t - Allahovi darovi se dobijaju samo pokomošću Njemu. Uzvišeni, ~.je svakoj stvari odredio clemente koji je privlače i druge koji je odbijaju. Tako je medu elemente koji privlače blagodati uvrstio pokornost Njemu, a medu clemente koji ih odbijaju - ne pokor­ nost. Kada On zaželi da nekom očuva blagodat, onda ga nadahne

160

Ibn Qaillm ei-DieWZIJJe

da Mu bude pokoran. S druge strane, kada poželi da oduzme ne­ kom blagostanje, ponizi ga tako da Mu on ti m (blagostanjem) pos­ tane nepokoran. Čudno je to što čovjek vidi na sebi i drugima i sluša iskus­ tva drugih ljudi o tome kako su Allahove blagodati nestale uslijed činjenja grijeha- a on jo~ ustrajava u griješe nju kao da je izuzet iz ovog pravila i kao da se ono primjenjuje na ljudima, a ne na njemu!

Ima li očitijeg primjera neznanja od ovoga? Može li se uči­ niti veća nepravda sebi? Sud pripada Allah u, Uzvišenom, Velikom.

Grijesi udaljavaju

čovjeka

od meleka

Grijesi udaljavaju čovjeka od vjernog, dobronamjernog, najkorisnijeg prijatelja u čijem društvU leži njegova sreća - od me­ leka koji je njime zadužen. Istovremeno, oni ga približavaju ljuds­ kom neprijatelju, najpokvarcnijem i najštetnijim po njega- šejta­ nu. Jer, kada čovjek počini grijeh, melek se udalji od njega sra­ zmjerno rom grijehu. Samo jedna laž je dovoljna da ga mnogo uda­ lji. U jednoj predaji sc kaže: "Kada čovjek slaže, melek se od njega udalji za milj11 bježeći od toga smrada"1• Ako se melek zbog samo jedne laži udaljava ovoliko, koliko se onda udaljava nakon goreg i prljavijeg grijeha? Jedan od prethodnika je rekao: "Kada muško pođe sa muš­ kim , Zemlja se požali Allahu, meleci pobjegnu kod Njega i požale mu se u najvećem čuđenju". Drugi je rekao: "Kada se čovjek probudi, prema njemu po­ đu melek i šejtan. Ako oo počne spominjan Allaha, veličati Ga, hvaliti i smatrati jednim, melek tjera §ejtana i postaje tom čovjeku p rijatelj. Ako počne dan nečim drugim, melek čovjeka napušta i šejtan ga preuzima". 1

Tirmizi: Knjiga o dobročinsrvu i spajanju rodbinskih veza, br. 1972. Hadis je munker. 0J.: Es-silsile ed-da'ife, br. 1828.)

Bolest 1liJek

161

Melek nastoji da sc približi ČO\'jeku sve dok prevlast, po­ kornost i pobjeda ne pripadnu njemu. Meleci o bilaze čovjeka pri dolasku na ovaj svijet, kod smrci i proživljenja. Uzvišeni Allah ka­ že:

U:.::>U.I ~: ,;;, J· .~~ 1 ' Lf..:r ·.lli G ' 1 'Li ~ ..U1.;1 , rv-.r'""' ".. r-' .J .)'
"' ,

,

"'

,

}.:; ..

* &J....;. ! r! ·< J

,

-~1,; :itd .. hJ . . J.r,-!

~ ,

y

.. , _

..,

'

,

tl '

'

!~1'n ~u~l J-'.r J ".

- ~·,,,;>;. \1;Y..J., d:Ul.ril - , - Y.,r: (!l:rf ~ .

< J ~ ~.T"'

"Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah' pa pos­ lije ostanu pri tome -dolaze meleci: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i rad11jte se Džermetll koji vam je obe­ ćan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijet1t" (Fussilet, 30, 31). Kada melek preuzme vlast nad čovjekom, tada je on u ru­ kama dobronamjernog i korisnog dobročinitelja koji ga podučava dobru a i učvdćuje i ojačava ga na Pravom Putu. Uzvi~eni kaže: ;J) (i;i ::r-,U1i";;:;~ ~;c..it )l~~ if.";, - "Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'fa sam s vdma, pa učvrstite one koji vjeruju!"' (El-Enfal, 12). Čovjeku na samrti melek kaže: ''Ne boj se i ne tu­ guj! Raduj se onome što priželjkuješ!" Na taj način ga učvršćuje pravim riječima kada mu je to najpotrebnije u ovom životu. Melek ga savjetuje, dakle, pred smrt, u kaburu i kod postavljanja pitanja.

.(.f

Ništa za čovjeka nij e bolje od melekovog društva. On mu je najbolji prijatelj na javi i u snu; u životu i na samrti; u kaburu gdje mu pravi društvo u samoći. S njime dijeli tajne, bori se protiv nep­ rijatelja. O n mu obećava dob ro i donosi radosne vijesti. Podstiče ga na iskrenost, kao što se navodi u predaji koju neki smatraju ha­ disom: "Čovjeku u srce do~aptava melek i do~aptava šejtan. Mele­ kovo do~aptavanje je nagovještaj dobra i ispunjenje zavjeta. Šejta­ novo do~aptavanje je nagovještaj zla i o povrgavanje istine".'

1

Tirmizi: Knjiga o tumačenju Kur'ana, br. 2988. Hadis je da'if (s lab.) 0/.: D:l'if ei-Ož.1 mi', br. 1963.)

162

Ibn Qalllm ei-Dlewzme

Kada se melekovo prisustvo kod čovjeka poveća, tada on govori njegovim jezikom nadahnjujući ga ispravnim riječima. Kada se melek udalji od njega, a šejtan približi, on njegovim jezikom iz­ govara bestidne i pokvarene riječi. Jasno se može vidjeti čij im jezi­ kom govori melek, a čijim šej tan.

U hadisu se kaže: "Smirenost silazi sa Omerovog jezika'". Muslimani prvih generacija bi, kada bi čuli lijepu riječ od dobrog čovjeka, rekl i: "Tvojim jezi kom samo melek govori". Kada bi čuli suprotno, govorili bi: "Samo ti je šejtan došapnuo w riječ". Znači, melek u srce udahnjuje isti nu ispoljavajući je na jezilw, a šejtan udahnjuje laž i obmanu ispoljavajući ih putem čovjekovog jezika. Vidimo da je posljedica grijeha i to šro oni udaljavaju čov­ jeka od prijatelja koji mu nosi sreću, a približavaju mu neprijatelja koji mu nosi nesreću, propa~-r i uništenje. "J ednom prilikom su se pred Poslanikom ~ svađala dva čovjeka psujući jedan drugoga. Taj čovjek je š urao, a kada progovori, Poslanik ~ ustade i ode. Kasnije ga ovaj čovjek upita: 'Božiji Poslan.iče, zašto si usrao kada sam uzvratio tom čovjeku?' 'Melek je tebe branio - odgovori Pos lanik ~ - a kada si mu odgovorio, došao je šejtan i ja tu više nisam mo­ gao sjediti"'.2 Kada musliman čini dovu u samoći za svoga brata po vjeri, melek govori amin na tu dovu: "I neka teb i Allah to da". 3 Isto tako, kada vjernik u namazu završ i sa učenjem Fatihe, melek sa

1

2

3

Hejsemi u Medžme'u (9/70) kaže da ovaj hadis bilježi Tabcrani sa dobrim senedom, kao predaju koja se zaust.wlja m. Ibo Mes'udu. Njegov tekst gl«si: "Nismo isključivati mogućnost da smirenosr silazi sa Omcrovog jezika" ... Ebu Davud: Knjiga o odgoju, br. 4896; Ahmed: Musned, br. 9341. Hadis je hasen (dobar.) (y.: Es-silsile es-sahiha, br. 2231 i 2376.) Ovim se uk.uuje na predaju imama Muslima u Knjizi o zikru i dovi­ br. 2732, putem Ebu Derda'a u kojoj Božiji Poslanik :!15 kaže: "Kada god musliman učini dovu u samoći za svoga brata po vjeri, melek do­ daje: 'l ocka tebi Allah to da"'.

Bolest i liJek

163

njim kaže amin'. Kada vjernik, jednobožac, sljedbenik Allah ovog Puta i Poslani kovog :ll$ su nneta počini grijeh, za njega oprost i is­ cigfar traže nosači 'A rša i oni koji su oko njega2 • Kada vjernik zas­ pi, melek bdije pokraj njegova pokrovca braneći ga, štiteći, podu­ čavajući i ohrabrujući ga dok spava. Zato ne dolikuje vjerniku, kada ovo zna, da se trudi da ga otjera i udalji od sebe. Melek mu je gost i susjed. Ako gostoprimstvo prema gostima i dobročinstvo prema komšijama spada u važne imanske aspekte, šta onda možemo reći za ugošćavanje najboljih gost iju i najprijamijih komšija? Kada čov­ jek zlostavlja meleka čineći razne grijehe i nedjela, Gospodar poč­ ne činiti dovu na njega: ''Ne nagradio te Allah dobrim", kako bi molio za njega kada bi ugostio meleka pokornošću i dobročin­ stvom. Jedan ashab,
Nema pogubnije stvari nego kada sc čovjek ne stidi Pleme­ nitog, Uzvišenog i Moćnog, ne trudeći sc da Ga udostoji i na od­ govarajući način poštuje. Na ovaj aspekt Uzvišeni ukazuje u ajetu: (~Jj:';; 1:. :.,J·. i:;* ;:.~IS l.t}. • ::_-#jt;J ~ tl)) - "... A nad vama bdiju Člwari, kod Nas cijenjeni pisari, ' koji inaju OllO što radite" (El­ lllfitar, 10-12), što znači: stidite se ovi h čuvara, cijenjenih i pleme­ nitih. Udostojite ih kako treba i iskažite im dužno poštovanje, ka­ ko bi oni primijetili taj stid kod vas kako bi ga primijetili va§i bliž­ nji. "Meleke vrijeđa ono J to vrijeda i ljudc"s. Ako se ljudima gadi da Ovo se navodi u Poslanikovom ti hadisu: "Kada imam kaž.c amin, ka­ žite i vi, jer, zaista, i mclcci am maju". Hadis bilježi Buhari u Knjizi o dovama, br. 6402, i Muslim u Knjizi o namnzu, br. 4 10. ' Kao ! to se kaže u a1'clU: ~·.;.. ,:.':11;)~ '-:. : ·.·<~t) .r -.·.- .. .; v _, v ~ 't:# liJ. · ··~ •. ,_ .. _.. .. "' t!''' l ''1 ::#11 ~ , .~ ... . . \~.ft'!"' , •.. -«-u ..._.,. "-"> ' • ..:.,..... "-' ..:... • \J .....,_, " \J..:... • l •; '.:.; , .· l . . J •>!;: , · J _ .; .f - • __ 'J,• . !J ·.· ,_-,Y.J l ":"~ t".J ..!lJ,.,:.. l ,_.,;t_, - Melect ko)l drže Pn Jesto 1 om koJ• su o jega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: "Gospodaru naš, Ti sve obulwataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su sc pokajali i koji slijede Tvoj Put i saču vaj ih patnje u Vatri!" (Gafir LMu'mio], 7). > Aluzija na Poslani kov :'IS hadis: "Ko bude jeo bijeli ili crni luk i prazi­ 1

~

ll

•

l'!'• : ·•

Jo

•

•

...,

...:..;.. .,

J " S

Y

;:,..:..::..;

•

• ••; ; ,

'

l

•

..

..

.

..

•

Q

164

Ibn QaJflm ei-DžeWZIHe

vide čovjeka koji je bestidan i koji javno čini grijeh pa i ako čine to isto, kako sc onda mogu osjećati plemeniti pisari? Neka je Allah na pomoći!

Grijesi su uzrok propasti na ovom i budućem svijetu Grijesi pri vlače kobne clemente :!.a čovjeka na ovom i budu­ svijetu. Oni su bolest srca. Kada ovladaju, oni neminovno vo­ de u propast. Kao što tijelo ne može biti zdravo bez hrane koja ču­ va njegovu snagu, bez povraćanja koje oslobađa tijelo od štetnih sastojaka i loših smjesa koje ga mogu u potpunosti uništiti i bez dijete koja mu ne dozvo ljava da pojede šte tnu i opasnu stvar, isto tako i srce ne može živjeti bez ishrane s imanom i dobrim djelima koji mu daju snagu, povraćanja putem iskrene tevbe kojom se ot­ klanjaju štetni sastojci i lole smjese i bez dijete koja mu čuva zdravlje od nezdravi h elemenata. A takvaluk - bogobojaznost, strah od Boga- sastoji se od ova tri elementa. Potpunost takvaluka zavis i od stepena zastupljenosti ovih elemenata u srcu. ćem

Kada nam je ovo postalo jasno, znajmo i to da su grijdi su­ protn i ovim elementima. Oni privlače hetne sastojke, spravljaju smjesu koju čovjek unosi u sebe, što sprječava povratak kroz is­ krenu reobu . Kada je čovjek pun loš ih smjesa i nezdravih stvari, a ne može da ih izbaci iz sebe niti da se od njih zaštiti, kako može ozdraviti i preživjeti? Lijepo je rekao pjesn ik:

Svoje tijew si zaštitio aifetom 6ojeći se oateški/i 6o[esti; Preće tije 6iw la si se zaštitio oaoriJefia 6ojeći se oaStvorite{ja! Ko sačuva svoju snagu izvršavanjem n aredbi, primijeni dije­ tu ostavljanjem zabranjenih stvari i izbaci štetne smjese iskrenom luk neka se ne približava naloj džamiji- uto ho melccima smeta ono što smctn i ljudima" (Musli m: Knjiga o džamijama, br. 564).

Bolestl liJek

165

teobom - taj je stekao svako dobro i izbjegao svako zlo. N e ka nam Allah pomogne!

Grijesi su uzrok šeriatskih kazni Ako re ove kazne ne plaše i ne utiču na tvoje srce, obavijesti ga o šeriarskim kaznama koje je Allah pro pisao za razne prekršaje: sj eča ruke krad ljivcu zbog tri dirbcma, sječa ruke i noge razbojnicima koj i su napa li ljude zaštiće­ nih ž ivota i imctaka, brazdanje kože bičem za onoga ko potvori čas nog čovjeka ili ko unese kap vina u svoje tijelo, kamcnovanje o noga ko izvrši preljubu do smrti, uz olakši­ cu za onoga ko nije u brak-u, a koji se bičuje sa stotinu uda­ raca i protjeruje na godinu dana u inozemstvo, kidanje glave za onoga ko stavi ruku na zabranjeno, ostavi propisani namaz ili izgovori riječi nevjerovanja, smrću se kažnjava i muškarac koji opći sa istim spolom kao i onaj s kime opći; zatim onaj ko opći sa životinjama, pri čemu se eliminiše i životinja, uma lo su spaljene kuće o nih koji su izostali s namaza u džcmatu ­ k:\o i druge kazne koje je Allah propisao za nedjela. On ih je Svojom mudrošću učinio srazmjernim počinjenim djel ima, mo­ tivima i nagonima koji ljude navode na njih. Ako nagon za odre­ deni grijeh nije prirodan, onda je dovoljna opomena, kao kod je­ denja izmeta, pijenja krvi i jedenja strvine. Ako je nagon prirodan, onda je za njega propisana kazna čija visina zavisi od štetnosti wg grijeha i jačine nagona za njegovo izvdenje. Budući da je nagon za bludom jedan od najjačih, kazna za to nedjelo je jedna od najtežih i najrigoroznijih. Lakši vid ove kazne je u bičevanju uz protjerivanje. A pošto su u homoseksualizmu zastupljena oba nagona, kazna za njega je u sva kom slu čaju smrt. Nagon za kradom je jak; njene po­ sljedice su krupne, tako da je sraz.mjerna kazna kidanje ruke . Prim ijetimo mudrost u sankcio nisanju ekstrem iteta kojim je izvden zl očin -kao što se razbojniku s ijeku noga i ruka po mo­

166

Ibn QaiJim eHJžeWZIJJe

ću kojih je izvršio svoje razbojništva. S druge strane, potvomiku

sc ne siječe jezik kojim je počinio grijeh iz razloga što bi odstranji­ vanje tog o rgana bilo štc tn ije od same potvore, tako da se pravda zadovoljava izlaganjem cijelog tijela bičevanju. Ako neko u pira- a zašto se bludniku ne odstra ni spolni or­ gan kojim je izvršio grijeh, odgovor je da to ne treba iz više razloga: l. zato što bi se na taj način nanijela veća šteta od samog pre­ kršaja - ukidanje potomstva i istrebljenje loze;

2. spolni organ je skriven i njegovim odstranjivanjem se ne bi postigao cilj opominjanja, upozoravanja i odvraćanja dru­ gih, kao što je to sl učaj kod kidanja ruke; 3. kidanjem ruke čovjeku ostaje još jedna, tako da može nado­ knaditi taj nedostatak, za razliku od spolnog organa. 4. uživanje u bludu je obuhvatilo cijelo tijelo i zato je-bolje da i kazna obuhvati cijelo tijelo, što je ispravnije nego da se kaž­ njava samo jedan određeni organ. Tako možemo zaključi ti da kazne Zakonodavca karakteriše krajnja svrs.is bodnost, logičn oSti djelotvornost. Znači, iz grijeha proi7..laze šeriatske i ahirctske kazne koje su srazmjerne počinj e n om grijehu. U nekim s lučajevima Allah ~ na oba načina kažnjava čovjeka, a u nekim ga os lobađa od bilo koje vrSte, u slučaju da se iskreno pokaje.

Šeriatske i sudbinske kazne Kazne za grijehe sc dijele na dvij e vrste: šeriats ke i sudbin­ s ke (kaderijske). [zvrše nje šcriarskih kazni može ukinuti ili ublaži­ ti sudb inske. Uzvišeni Allah veoma rijetko kaž njava čovjeka obje­ ma vrstama kazni. To sc dešava samo u s lučaju da jedna od tih ka­ zn i nije dovela do prestanka griješenja ili nije iskorijenila uzrok grijeha. Ako se šeriatske kazne zaobiđu, onda su sudbinske nemi­ novne. One su nekada ždće, a nekada blaže od šeriatskih. Medu­ tim, one su opće dok su šeriatske posebne. Jer, Uzvišeni Gospodar

Botestlll)ell kažnjava šeriacs kim kaznama samo one koji su redni izvršioci nedjela.

167 uzročnici

ili nepos­

Što se tiče sudbinskih kazni, one će obuhvatiti šire mase. Znamo da tajni grijeh može nauditi samo o nome ko ga čini. Među­ tim, ako se on javno čini, onda on šteti i učesnicima i svjedocima tog postupka. A kada ljudi vide pokuđeno dje lo i udruže se u neo­ sudivanju tog djela, realna je opasnost da će svi biti izloženi Alla­ hovoj kazni. Vidjeli smo da su šeriatske kazne propisao e prema šteti gri­ jeha i učešću prirodnih nagona u tome. Uzvišeni ih je podijelio na rri vrste: ubijanje, amputacija i bičevanje. Ubijanjem se sankcioniše nevjerovanje, zatim ono mu slije­

di i što je slično njemu- poput bluda i sodomije; prvo je kobno po vjeru, a drugo po samo g čovjeka. Imam Ahmed, Allah mu sc smi­ lovao, kaže: "Ne znam da postoji veći grijeh, poslije ubistva, od bluda". Kao dokaz navodi hadis 'Abdullaha b. Mes'uda: "Boiiji Poslaniče,

koji je grijeh najveći?" "Da Allalm ne{ro drugo smatraš ravnim, a On te je stvorio". "Koji je grijeb iza toga?" "Da počini! bl11d sa supmgom komšije" 1• Ovo l?orvrđujc Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi: 'l~ J;.i4 ~,~l r? ~l :,Jj:;;';~ }-14}) 2 :,;.~'l ::,;,u l~) (~;~ - " ...l oni koji se 11iimo Allaha dmgom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijajll, osim kada pravda zab­ tiji!'!Ja, i koji ne bl11dniče (EI-Furqan, 68).

J,

JJ,

Božiji Pos lanik ~ je od svake stvari spomenuo najgoru, ka­ ko bi dao potpun odgovor pitaocu. On ga je pitao o najvećem gri­ jehu pa mu je on dao odgovor koji obuhvata najgore oblike grijeha i najgore vidove svakog oblika. Tako je najgori oblik š irka- mno­ goboštva- da Allahu nekog smatraš ravnim. Najgori oblik ubistva je da čovjek ubije dijete iz straha da će mu oduzeti njegovu hranu i piće. Najteži oblik bluda je da čovjek počini zinaluk sa suprugom

1

Buhari: Knjiga o tumačenju Kur'ana, br. 4477; Muslim: Knjiga o ima­ nu, br. 86.

168

Ibn QaJJim ei-DieWZIUe

komšije. Jer, štetnost zi nalu ka zavisi od količine prava koja su pre­ kr~ena. Tako zinaluk sa udatom ženom povlači veći grijeh i kaznu od zi nalu ka sa neudatom ženom, jer se time krši pravo muža i kalja njegova postelja, zatim mu se pripisuje potomstvo koje mu ne pri­ pada, kao i druge stvari. To je svakako veći grijeh i zločin nego zi­ naluk sa neudatom ženom. Ako tome jo~ dodamo da je to žena njegovog komšije, tome se dodaje loš odnos prema komšiji. Iz tog razloga ovo je najgori stepen uznemiravanja i zlostavljanja. A Bo­ žiji Poslanik i$ kaže: "Neće ući 11 Džemzet onaj ko uznemirava svoje komšije."' Nema većeg uznemiravanja od činjenja bluda sa njego­ vom ženom. Zinaluk sa stotinu žena je kod Allaha lakši prekršaj od zinaluka sa ženom komšije ili rođaka - na što se nadovezuje kidanje rodbinskih veza. Time se grijeh udvostručuje. Isto tako, ako je komšija odsutan rad.i pokornosti Allahu - namaza, nauke ili džihada, grijeh se opet uvećava. Onaj ko počini blud sa ženom borca na Allahovom Putu bit će zaustavljen na Sudnjem danu: "Uzmi od njegovih dobrih djela koliko hoćeš!" Božiji Poslanik ;J!; je pri ovom had isu upitao: "ŠtA mislite?'"- - tj. mislite li da će mu osta­ viri ijedno dobro djelo. To je prizor kada je svima grčevito potreb­ no svako dobro djelo, kada otac svome sinu, niti drug drugu ne prepuštaju nikak-vo pravo koje im ovi duguju. Ako sc tom~ doda rodbinska veza sa ženom s kojom je počinjen blud, grijeh se opet uvećava, jer se na to nadovezuje kidanje rodbinskih veza. G rijeh je veći i ako je čovjek ož.enjen, ako je u godinama. U posljednjem slučaju, on se uvrhava u trojicu s kojima Allah neće govoriti na Sudnjem danu, koje neće očistiti i koje će žestoko kazn iti. 3 Grijeh se, takoder, uvećava ako se počini u svetom mjesecu, u svetoj zem­ lji, u vremenu od značaja kod Allaha, kao što su namaskn vremena 1

2

3

Muslim: Knjiga o imanu, br. 46. Muslim: Knjiga o vladavini, br. 1897. Ovo sc navodi u hadisu koji putem Ebu Hurejrca bilježi Muslim u Knjizi o in1ru1u (br. 107): "Sa trojicom ljudi Allah ~ neće govoriti na Sudnjem danu; neće ih očistiti niti će ih pogledati, nego će ih žestoko k:u.niti; to su: bludnik u godinama, vladar -lažac i um išljeni oholnik".

Bolesti liJek

169

ili vremena kada se primaju dove. Vidjeli smo, dakle, da postoje mnogi faktori koj i uri ču na vel i č inu grijeha i stepen i jačinu kazne koju oni povlače za sobom. Neka je Allah na pomoći!

Amputacija radi ataka na imetak Uzvišeni AUah je propisao sječu ruke zbog ~tete u imetku koja sc ne može preduprijediti. Jer, od lopova se ne može zal:tititi zato ho on potajno radi i uvlači sc u kuće i preskače zidove. On je poput mačke ili z mije koje se prikradaju odakle se čovjek ne n ada. Stetnost krađe ne dostiže visinu smrtne kazne, niti se može otklo­ niti bičevanjem. Najbolji način za suzbijanje ovog nedjela jeste obilježavanje organa kojim je izvršeno. S druge strane, bičevanje je stavljeno u ravan sa zamućivanjem uma, a srozavanje časti sa ka­ menovanjem. Znači, šeriatske kazne sc odnose na ove tri vrste prekrhja. Isto tako, i keffareti ' se izvršavaju na tri načina: osloba­ đanjem (roba), ho je najviši oblik, ishranom i postom. Uzvišeni je grijehe podijelio na tri vrste: grijesi koji se sankcionišu kaznom. Ovdje nije potreban keffaret, jer je kazna dovoljna; grijesi koji ne povlače za sobom kaznu već je potrebno izvršiti keffaret za njih, popur općenja u danima ramazana ili u vrijeme ibrama, zatim zi harl, ubojstvo iz ne hata, krše­ nje zavjeta i dr.; grijesi koji ne povlače za sobom ni kaznu n i keffarct. O ni se dijele na dvije grupe: grijesi koji su učinjeni iz prirodnih pobuda, poput jedenja izmeta i pijenja mokraće ili krvi, i na grijehe čije posljedice ne dosežu visinu kazne, poput pog­ leda, poljupca, dodjra, razgovora, krađe male vrijednosti i sl. Iskupljivanje zn određene prekr~nje, kao ~to je prekršaj zakletve i sl.­ Prim. prev. ' Da se čovjek Z."trekne da neće općiti sa svojom ženom rekavši: Ti si za mene kao leđa moje majke. Ovi propisi su objašnjenj u 4. ajeru sure El-Ahzab.- Prim. prev. 1

170

Ibn QaiJim ei-DžewziJJe

Keffaret je propisan kod tri vrste: l . zbog stvari koja je dopu~tena u osnovi, ali je iskrsle ne~to što je čin i zab ranjeno m u tim okolnostima, poput općenja u ilira­ mu, za vrijeme posta i sl.: općenje za vrijeme menstrualnog i postporodajnog ciklusa. Ovdje ne spada općenj e u analni or­ vor. Neki pravnici to smatraju istim kao i općenjem u vrijeme ciklusa, što nije ispravno. Jer, ta zab rana nikada ne prestaje, ta­ ko da se taj vid općenja smatra ravnim homoseksualizmu i pi­ jenju alkohola; 2. kada čovjek da zavjet Bogu; zakune se Njime ili zabrani nešto samom sebi, a zatim to želi uči niti - za ove stvari je Allah pro­ pisao keffaret, nako n čega sc o ne mogu izvrš iti. Ovaj keffaret, ne uklanja zabranu onoga š to je pred met zavjeta, kao što smat­ raju neki p ravnici. Jer, kr~cnje zakletve je nekad obavezno (va­ dž.ib); nekad je pohvaljeno (mustehab), a nekad dozvoljeno (mubah), a keffaret služi kao rješavanje samog zavjeta. 3. pokrivanje nečega u pro~losti, kao što je keffaret za ubistvo iz nehata, bez obzira što ono ne nosi grijeh; ili kao keffaret zbog lova iz greške, iako tu nema grijeha. Time se pokriva učinjeni postupak. Tako možemo reći da vrs ta spada u prijekor, a d ruga u o noga što je zabranjeno zakletvom. ' Hadd (propisana kazna) i ta'zir (osuda koja ne dostiže visi­ nu kazne) nikada ne idu zajedno. Ono za što je dovoljan hadd, ne izriče se ta'zir. Isto tako, i keffaret i hadd ne idu zajedno. Svaki gri­ jeh koji povlači za sobom kaznu ne zahtijeva keffarct. Ono za što je propisan keffaret za to nema kazne. Ali, da li se susreće ra'zir i kcffarct zbog prekrb ja koj i ne povlači propisanu kaznu? Ovdje imamo dva oblika. To je poput o pćenja u ihramu , tokom posta ili mCJ1Struacije. Ako se ovdje odlučimo za keffaret, neki uče njaci smatraju da se treba izvrš iti i ta'zir zbog p rekršaja koji je naprav­ ljen dok drugi kažu da co nije potrebno jer keffaret briše i poništa­ va grijeh. omogućavanje

BolesliiUek

171

Sudbinske kazne: duševne i tjelesne $udbinske kazne se dijele na dvije vrste: duševno­ unutrašnje i tjelesno-imovinske. Duševne kazne imaju dva oblika: duševni bolovi kojima se izlaže duša i ukidanje materija koje omogućavaju duševni život. Duševne kazne su ždće od tjelesnih, one su ustvari osnova tih ka­

zm. Ova vrsta patnji jača i raste sve dok sa duše ne prijeđe na ti­ jelo, kao što tjelesna patnja prelazi na dušu. Kada duša napusti tije­ lo, ona postaje pravi predmet kazne. Tada se primjenjuje samo du­ ševna patnja koja se naziva kaburskim azabom (patnjom u grobu'). Ta patnja u Berzehu ima ulogu tjelesne kazne na ovom svijetu.

Tjelesne kazne:

dunja/učke

i ahiretske

Tjelesne kazne se takoder dijele u dvije grupe: dunjalučke i ahiretske. intenzitet i trajanje tih kazni zavisi od stepena štetnosti njihovih posljedica. Na ovom i budućem svije tu postoji u osnovi samo jedno zlo - to su grijesi i kazne za njih; zlo je samo sinonim toga. Njegov korijen je u zlim naumima duše i lošim postupcima. Od tih zala je Božiji Poslan ik ;i u svojoj hurbi tražio zaštitu od Allaha: "Tražimo utočište kod Allaha od zala naših duša i Loših pos­ t11paka"1, a loši postupci proizlaze iz zlih namjera; to su njihovi og­ ranci i plodovi. Ulema se razišla oko sintagme "od loši h poswpaka": od sa­

mih postupaka ili od loših posljedica tih postupaka? Ispravno je, 1

Na str. 173 autor će dopuniti ovu misao i reči da se u Bench u kažnja­

vaju i tijelo i duša, a ne samo duša, kao što se čini iz ove tvrdnje. ­ Prim. prev.

Ehu D:wud: Knjiga o braku, br. 2118; Nesai: Knjiga o džumi, br.

1404; Tirmizi: Knj iga o braku, br. 1105; Ibn Madžc: Knjiga o braku,

br. 1892. Hadis je sahih. (V.: EI-Miškat, br. 3149.) Albanije napisao

poslanicu pod naslovom "Hutbc u nevolji" gdje je naveo sve puteve i

verzije ovog hadisa.

172

Ibn Qalllm ei-DzewzJJJe

međutim,

mišljenje koje kaže da se u ročište traži od svakog zla ­ loše namjere podrazumijevaju lo~e poswpke koji, opet, podrazu­ mijevaju loše kazne. Loše namjere ukazuju na posljedice loših djela tako da je dovoljno njih s pomenuti jer su im one osnova. Zatim se spominje vrhunac i kraj zla, a co su loše posljedice djela - kazne i bolovi. Ova Poslanikova ~ dova je obuhvatila utjecanje od osnove zla, njegovih grana, vrhu naca j posljedica. Meleci se mole za vjer­ nike dovom: (:=·~~ :.:i.i ~:,; ~~ .j ._;..-_, ~~ f.tij) - "l poštedi ih

kazne zbog mž11ih djela, jer koga Ti toga da11a poštediškaz11e zbog ružnih djela - Ti si mtt se smilovao" (Gafir, 9) -a to podrazumije­ va zaštitu od loših djela, kazne zbog njih koja je loša po čovjeka. Kada Allah sačuva čovjeka od lošeg djela, sačuvao ga je i kazne za to djelo, iako je izvjesno da ajet ''jer koga Ti toga dana p oštediš ka­ Zile zbog mž11ih djela- Ti si 11111 se smilovao" ukazuje na sankcije zbog djela od kojih su trebali biti zaštićeni toga dana. Ako neko kaže da su on i tražili zaštitu od džehcnnemske pamje - a to je upravo zaštita od teških kazni - to ukazuje da su oni zaista tražili zaštitu od ružnih djela tako da je istovjetno ono što su tražili meleci j ono što je tražio Poslanik ;jli.

S ovim sc ne kosi sintagma "toga dana" jer je potrebna zašti­ ta od ružn ih djela toga dana, a to je cilj ovog ajeta. Kaže se da se zaštita od loših djela dijeli na dvije vrste: zaš­ tita od činjenja tih djela i zaštita od sankcionisanja za njih tako što će se tražiti oprost čime čovjek nastoji da ne bude kažnjen za njih. Ajet je dao odgovor na oba pitanja, a priloška odredba se odnosi na uvjetnu, a ne na imperativnu rečenicu. ' Pogledajmo koliko se pohvalnih osobina meleka vidi u ovom ajetu: iman, dobra djela, dobročinstvo prema vjernicima pu­ tem traženja op ros ta za vjernike. Prije te molbe oni su se pozvali na Allahovo~ bezgranično znanje ('i lm) i milost. Jer, bezgranično 1

Uvjetna rečen ica je "... koga T i toga dana zaštitiš", a imperativna "i poštedi ih ...• (prim. p rev.)

Bolest lillak

173

podrazumijeva obuhvata znanje o ljudskim gri)CSima i uzrocima tih grij eha, kao i o ljudskoj slabosti prema bezgrješnosti. Njem u je poznata dominacija ljudskog neprijatelja, strasti, poriva, nahode­ nja, temperamenata i dunjalučkih ljepota. On najbolje njih pozna­ je, zato ho ih je stvorio od zemlje, kao plod u u trobi majke; On unaprijed zna da će Mu ljudi biti nepokorni. Uzvišeni voli opraš­ tanje - sve ovo spada u Njegovo bezgranjčno znanje koje niko drugi ne posjeduje. S druge strane, Njegova bezgranična milost kazuje da neće biti uništen niko ko Njega smatra ravnim i ko Ga voli. Allahova milost je ~iroka i samo će nesretne zaobići! Nema većeg gubitnika od onoga koji izgubi Allahovu sveobuhvatnu mi­ lost! Meleci, zatim, mole Uzvišenog da oprosti pokajnicima koji slijede Njegov Put - Pur koji vodi do Njega - Put Njegove spoz­ naje, ljubavi, slijeđenja naredbi i zabrana. Oni su se pokajali od dje­ la koja su Allahu mrska i vratili se na N jemu d rag Pu t. Meleci od Uzvišenog traže da zaštite ljude od džebcnnemske Vatre i da uve­ de njih -vjernike, zajedno sa njihovim precima, potomcima, roda­ cima i supružnicima- u edenske vrtove koje im je obećao. Uzviše­ ni, iako ne krši dato obećanje, ipak ga daje nakon izvršenja uvjeta wg obećanja, a u njih spada: molitva meleka da ih uvede u vrtove Njegovom milošću, u koju spada upućivanje na činjenje dobrih djela; On je nadahnuo meleke mo litvom da vjernike uvede u te vr­ tove, zatim nas je obavijestio da oni nakon te molitve kažu: ::.t!!) ~~J..1 ;,,;:JI ;;.;r - "...jer Ti si, uisti1111, silan i mudar!" (El-Beqare, 29) - tj. izvor, uzrok i cilj rih postu paka potiče od Tvoje bezgra­ nične snage i znanja. Jer, si la je vrhunac snage, a mudrost vrhunac znanja. Pomoću ova dva svojstva Uzvišeni sudi kako On želi; nji­ ma nared uje, zabranjuje, nagraduje i kažnjava. Ta svojstva su kori­ jen stvaranja i nared ivanja. Ukratko rečeno, kazne za počinjena nedjela se dijele na še­ riatske i sudbinskc. Ove posljedn je se manifestiraju na duši, cijelu ili oboma. Kazne Berzeha se dešavaju nakon smrti, al i i pošto sc duše vrate u tijela na budućem svijetu. Znači, grijeh nikako ne pro­ lazi bez kazne, ali, uslijed neznanja, čovjek nije svjestan svoje situ­ acije. Njegovo stanje je stanje usnu losti, pijanos ti i narkoze u ko­ jem se ne osjeća bol. Kada se probudi i osvijesti, rada se budi bol.

174

Ibn QaJJim ei-DiewziJie

Grijeh dovodi do kazne kao ho vatra dovodi do sagorijevanja, udar do lomljenja, voda do kvašenja, otrov do trovanja ili bakterije do bolesti. Nekada šteta neposred no prati grijeh, a nekada se pojavi ranije ili kasnije, kao što bolest ima svoj period inkubacije. M nogo ljudi sc zavara time §to kazna ne dolazi nepos redno nakon grijeha. O ni ne primjećuju da kazna napred uje, kao ~to napreduju bakterije - mrvicu po mrvicu. Ukoliko se čovjek ne zaštiti lijekovima, pov­ raćanj cm i dijeto m, neminovno ga čeka najgo re. O vo se odnosi na jedan grijeh, a š ta tek možemo reći ako se po roci svakog trena go­ milaju i gomilaju? Neka nam je Allah na pomoći !

Kazne koje je Allah propisao za grijehe Predoči sebi neke kazne koje je Uzvišeni Allah propisao za grijehe. Sjeti se da one mogu stići i tebe. Neka re to natjera da ih ostaviš. Ja ću ti navesd neke od tih kazni, što je dovoljna pouka za pamemoga: blokiranje srca i sluha; ko prena pred očima; zaključavanje srca pomoću zas tora, naslaga hrđe i pečata; prck rivanje srca i pogleda; upletanje između čovjeka i njegovog srca; ostav­ ljanje srca nehajnim prema Gospodaru; zaboravljanje čov­ jeka na samog sebe; nepostojanje Allahove vo lje da očis ti grješnikovo srce; stvaranje tjeskobe u srcu, kao da se penje na visinu; odvraćanje srdi od Istine, povećavanje njihove bolesti i vraćanje u nevjerovanje i stranputicu tako da ona ostaju u zabludi, kao ~to bilježi imam Ahmed putem Hu­ zejfea b. Jemana
Bolest IIUek

175

staje kao ub o u odnosu na zvukove, oko u odnosu na boje, ni jemi jezik u od nosu na govo r .. . Ovim nam je jasno da su gluhoća, nijemos t i sljepoća doslovna svojstva srca, a time i svojstva tje[esnih organa: :.,..,lli1 ..;.:"; .:,?i) ~'il ..;.:"; ~ 41~) {1"~1 ..J ._,;ll - ali, oči niSII slijepe, već srca u gmdima (E/­ Hadždi, 46). Ovdje se ne želi negirati bukvalna sljepoća sr­ ca'. Zar Uzvi~eni ne kaže: (if .;;.'il .ft :;J) - "Nije grijeh slijepcu ... " (En-Nur, 61); ~'il:.~ .;l* J -y) ~) - "On se

namrštio i okremto zalo Šlo je slijepac njemu priiao" ('Abe­ se, l , 2). Ovim sc želi reći da je istinsko sljepilo samo srča­ no sljepilo, a da se sljepilo očiju može zanemariti ukoliko je čovjek sa ostalih aspekata zdrav i jak. Navest ćemo dva ovakva primjera: Božiji Poslanik a; je rekao: "Nije jak onaj

koji pobjeduje druge, već je jak onaj koji se svladava 11 srdž­ bi";! "Ntje siromah onaj koji obilazi i ište zalogaj ili dva, već je siromah onaj koji ne ište od ljudi, a oni ga ne primjećuju i ne udjeljuju mu". l Sličnih primjera je mnogo. Znači, grijesi dovode do sljepoće, nijemosti i gluhoće srca; sravnjivanjc srca kao ho se sravni neko mjesto sa lica zem­ lje. AUah ~srozava čovjeka na najniže stepene a da o n to i ne osjeti. Jedan od znakova da je srozan je ro što se bavi ni­ s kim, prljavim i pokuđenim stvarima. Nasuprot tome, s rce koje je Allah ~ uzdigao i Sebi ga primakao uvijek se bavi dobrim, pohvalni m i uzvišenim stvarima - djelima, riječima i ponašanjem. Jedan od dobrih prethodnika je rekao: "Srca doista teže- neka ka prijestoljima, a neka ka klozctima"; izobličavan je srca, koje se može mijenjati kao ~to se slika mijenja. Srce nako n te promjene postaje poput srca životi­ nje kojoj je čovjek postao sličan svojim ponašanjem i dje­

Duševna, unutrašnja sljepoća. - Prim. prcv. Buhari: Knjiga o lijepom ponašanju, br. 61J.l; Muslim: Knjiga o dob­ ročinsrvu i rodbinskim vezama, br. 2609. ' Buhari: Knjiga o zc kjaLU, br. 1479; Muslim: Knjiga o zckjatu, br. 1039.

1

1

Ibn QaUim ei-DfewzJIJe

176

tima. Neka srca se prervaraju u svinje zbog neobične slič­ nosti dotičnog čovjeka sa ovom životinjom; neka se pret­ varaju u srce psa, magarca, zmije, akrepa ili nečeg drugog. Ovo je način na koji Sufjan b. 'Ujejne rumači ajer: .;G
r;,i

(~t::. l ~l ~:~ ~;.U. '1:,..;. ~~~,_j - "Sve životinj~ koje po zemlji hode i sve ptice koje i1a krilima svojim Tete svjetovi stt poput vas" (El-En'mn, 38): "Nciti ljudi se ponašaju po­ put običnih grabljivaca; neki su poput pasa, svinja ili maga­ raca; neki se gizdaju poput pauna; neki su glupi poput ma­ garca; neki razdražljivi poput pijetla; neki druhvenl poput goluba; neki su osvetoljubivi poput kamile; neki u sebi no­ se svako dobro, poput brava; neki su nalik na lisice po lu­ kavosti. Uzvišeni Allah bezumne ljudi, neznalice i nesretne ljude poredi sa magarcima, psima ili stokom. Ovo je unur­ ra~nja sličnost koja vremenom postaje primjetna i na vanj­ štini za one koji pažljivo gledaju. Ona je za svakog vidljiva u djelima ljudl. Ta sličnost jača i jača sve dok sc fizionomija čovjeka potpuno ne preobrazi u dotičnu životinju. Ovo je potpuno izobličenje, kada Allah ~čovjeka pretvara u doti­ čnu životinju, kao što je uradlo sa jevrejima i njima sličnim, pa ~ak i sa.neki m_pri_P~dnicima ovog ummcta, koje će prct­ vont u maJmune 1 SVlDJC. Neka je hvaljen Allah! Koliko je izobličenih, izopačenih i sravnjenih srca a da ljudi coga nisu ni svjesni? Koliko se ljudi zava­ rava ljudskim pohvalama i time ~to ih je Allah sakrio i pustio ih da grijde prije kazne? Sve su ovo kazne i poniženja, a neke neznalice misle da su to dobri znaci. Među ovim kaz nama je i izobličenje srca tako da mu laž iz­ gleda kao istina, a istina kao laž; dobro mu izgleda kao loše, a loše kao dobro. Ovakav čovjek nered sije, a misl i da dob­ ro činl; odvraća od Allahovog Puta, a misli da poziva nje­ mu; umjesto pravim, oni krivim putem idu, a izgleda im suprotno i slijede svoje strasti misleći da su pokornl Gos­ podaru. Sve su ovo kazne za grijehe koje se odražavaju na srce.

Bolest l liJek

177

zaklanj:mje srca od Gospodara na ovom svijetu, te Veliko zaklanjanje na Sudnjem danu, kao što je Uzvišeni rekao: :_:_·. :.e:;·· · .. . • "!1)15 * ·<),.,.,-:. ' :.-:,.;!St: rf'!r .i: ...i:.'f' t: :..~) (..• <) }',y.-- l • _Y- rf'! J i/' r<)J (Fo IY - "A nije tako! Ono što su radili prekrilo'je srca njihova, uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zak­ lOiljeni biti" (El-Mutaffifzm, 14, 15). Grijesi su ih spriječili da prijeđu razdaljinu između sebe i svojih srca kako bi spo­ znali o no ~to je dob ro i korisno za njih, kao i ono ho ih kvari i šteti. Grijesi su ih spriječili da prijeđu razdaljinu iz­ među svojih srca i Gospodara kako bi srca do Njega stigla i stekla Njegovu blizinu i milost, kako bi se smirila i najveći tnir našla. Ali, naža lost, grijesi su bili zastor izmedu njih, njihovih srca i njihovog Gospodara i Stvoritelja; na Ahiretu. težak život na ovom svijetu i u Berzebus i patnja • Uzvišeni. kaže: ij ts:::; , •••:'· :l cJ)i ~.h ;j. ~;1 ;;:,) l_;.;-1 ~YJI - "A onaj ko okrene glavzt od'KnJige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem darm ćemo ga slijepim oživjeti" (Ta ha, 124). Neki "težak život" tumače kao pat­ nju u kaburu, premda nema sumnje da sintagma iz ajeta obuhvata mnogo širi pojam od patnje u kaburu. Usprkos tome ~to je ona izražena u obliku neodređene imenice u potvrdnom kontekstu, ona svojim smislom ukazuje na je­ dan širi, opći pojam. Jer, Uzvišeni Allah je težak život uči­ nio posljedicom okretanja glave od Njegove Knjige. Takav čovjek će imati težak život shodno stepenu svoga ignorisa­ nja Knjige, pa čak i da u pravom smislu riječi uživa na ovom svijetu. Uzalud je to- njegovo srce je puno razorne samoće, otuđenosti, poniženja, zatim pustih maštanja i ne­ prestanih patnji. Na to zaboravlja samo kada je opijen Stra­ stima, ljubavlju i uživanju u dunjalu ku i vlasti. Ne mora biti opijen alkoholom. Ove stvari gore opijaju od alkohola. Pi­ janac se može rastrijezniti i postati svjestan, ali čovjek koji je opijen strastima i ljubavlju prema ovom svi jem ne može se probuditi prije nego što ga napusti Težak život je nemi­ novan onome ko sc okrene od Allahove Knjige objavljene Njegovom Poslaniku ~ - na ovom svijetu, Berzebu i na J

rY. ;:;,-:_

•

#

Ibn Qaiiim ei-Džewzille

178

Dan povratka. Oko može mirovati, srce mirno biti i duša uživati samo u društvu svoga A llaha, istinskog Stvoritelja. Svako drugo božanstvo je zabluda. Ko sc raduje Allahu, svako će se njime radovati. Ko se ne raduje Allahu, duša će mu propasti na ovom svijetu. Uzvišeni Allah je predodre­ dio lijep život za onoga ko u Njega vjeruje i dobra djela či! ..•r ~~ •.., ~·· . :."· )i 01Y' ~· ' ~..,. ~" "'' ·i ' l .S> '· .:r · ...'-"' "J.." OI. ' • ~- ·--;;.: ' · · ·/.,.~ .._., •' w · ') rJ ,_..., j ' . ' ' •ir (;:,~ 1_,;\S C ~ ~;.f - ''Onome kb čini dobro, bio muškarac ili žima, a vjemik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što Sit zaslužili" (En-Nahl, 97). Sl ičan smisao nosi i 1:.[ i.~.. ,. ~ ,-; .. . ,, # .•t ... "' t~,~ l (' ) aJet: ~ cro. c.s'l e....... ~~:.. ~ ~l ly..f r-' r-.; lJ~
' r . .. . ..

.

,

,. j

u

l

..

J.

....

Jedan od o nib koji su probali ovo uživanje je rekao: "Kada bi kraljevi i njihovi sinovi znal i šta mi osjećamo, sabljama bi nam to otin1ali". Drugi je rekao: "U nekim trenucima pomislim: Ako Džcn­ netlije ovako uživaj u, njihov život je zaista dobar". "Na ovom svijetu postoji džennet- rekao je jedan mudrac­ poput ahll·etskog Dženneta. Ko u njega ne uđe - neće ući ni u pra­ vi Džennet". Božiji Poslanik ~ je ukazao na ovaj džennet u hadi­ sima: "Kada prođete pored džermetskih vrtova, udite u njih." "Šta su to džennetski vrtovi?", upitaše ga. "Halke zikra"'. "Prostor između ' T irmizi: Knjiga o dO\•ama, br. 3510; Ahmed: Musncd, br. 121 14, pu­ ~

BolesiiiUoll

179

moje kuće i mojeg minbera je jedan oci clžennetskih vrrova". 1 Ne treba misliti da se ajet .) );.:it ~Jj • ~ . ) jt~~~ ~!) (~ - "Čestiti će sigumo 11 Diiilmet, a g1ješnici · sigumo tl Diebennem" (El-Infitar, 13, 14) odnosi isključivo na Dan povratka. Naprotiv! Čestiti će na sva tri svijeta biti u blagostanju, a grješnici će patiti. Kakva slast i uživanje na ovom svijetu može biti ljepše od smirenosti srca, ispravnosti duše, spoznaje Gospodara, ljubavi prema N jemu i izvrhvanju Nje mu ugodni h djela? [ma li komplemijeg života od života zdravog srca? Uzvišeni Allah je pohvalio Svoga prijatelja da ima zdravo srce: ~l*~~:;.~ !::_· ~~Jj) (..+.. :. i<; ~j .~ - "Iste vjere kao i on bio je i Jbra"bim, kad }e Gospodaru svome iskretut srca došao" (Es-Saffat, 83, 84) . Kur'an, zatim, ~i ri a;a riječi ovog Pcjgambera: JI:;~~ • :,_,:; 'lj~ S~

r:,;)

(, J ~. ,;! <.1.11 - "••• na Dan kada lleće nikakvoblago, a ni smovi od lloristi biti, samo će onaj koji Alla/m srca čista dode spasen biti" (Eš-Š1t'ara', 88, 89). Čisto je ono srce u kojem nema širka, pakosti, mržnje, zavidnos ri, škrtosti, nadmenosti, ljubavi prema dunjaluku i vlasti. Na taj način, ono je čisto od svake pošasti koja ga udaljuje od Allaha i od svake sumnje koja je oprečna Njegovoj Objavi ili naredbi. Ono je, takoder, čisto od svake sumnje koja potiskuje Njegovu volju i o d svega što bi ga moglo odvojiti od Al laha. Ovakvo srce se nalazi u prijevremenom džennetu na ovom svijetu, u Berzebu i na Dan povratka. Srce može biti čisto i zdravo ukoUko se čovjek kloni slije­ dećih pet stvari: širka koji je oprečan tevbidu, bid' ata koji je suprotan sunnetu, strasti koje su suprotne naredbama, nemarnosti koja je suprotna zikru i

1

rem Enesa b. Malika, ._ Hadis je slab (v.: Es-silsile ed-da'ifc, br.

1150, Da'ifu-1-d7.ami', br. 699.)

Buhari: Knjiga o džumi, br. J 195; Muslim: Knjiga o hadždžu, bt·.

1390, putem 'Abdullaha b. Zejda EI-Mazinija, ~.

180

Ibn QaJJim ei-DieWZIJie vlas titih nahođen ja koja se kose sa vjernošću i ihlasom.

Ovo su pet zastora do AUaba. Svaki od njih sadrl.i podgru­ pe koje obuhvaćaju nebrojene tipove ljudi. Iz tog razloga čovjeku je neophodno, čak od ključne važnosti da neprestano moli Uzvi­ ~cnog Gospodara da ga uputi na Pravi Put (Sira t-i musteqim) . Niš­ ta mu nije važno koliko ova molirva i ništa mu nije korisnije od nje. Jer, Pravi Put obuhvata vanjska i unutrašnja znanja i volje po kojima on postupa u svakom trenutku. Sve detalje rog Puta ne znaju svi ljudi. Nekada nisu svjesni većeg dijela. Neki ljudi su spo­ sobni da izvdavaju onaj dio koji poznaju, a neki nisu. To spada u Pravi Put iako čovjek ne može da ga izvrši. U nekim slučajevima, pak, čovjekova duša želi ono što izvršava na Pravom Putu i rado to čini, a u nekim slučajevima izbjegava to iz lijenosti, neodgovornos­ ti ili nekog drugog razloga. Nekada čovjek izvrhva ono što želi, a nekada ne. Ono štO izvršava nekada proizlazi iz ihlasa (iskrenosti), a nekada ne. Ono što se izvršava uz ihlas može biti u okvirima Po­ sla nikove tradicije, a može biti i izvan njih. Ono što se izvršava u okviru tradicije može biti ustaljeno ili ne. Sve ovo su slučajevi koji se dehvaju kod lj ud i. Neki ljudi su u rome revnosni, a neki podba­ cuju. Nije u ljudskoj prirodi da sama spozna pra,,i način. Staviše, kada mu se to ukaže, često mu se javi neka prepreka. Iz ovog raz­ loga su muoafici vraćeni u nevjerovanje zbog grijeha koje su poči­ nili. Oni su vraćeni u svoju prvobimu prirodu neznanja i nepravde. Allah #.o je na Pravom Putu u Svojoj odredbi i sudbini, naredbama i zabranama. On šalje Uputu na pravo mjesto, a sa Pravog Puta od­ vodi koga hoće Svojom pravednošću i mudro~ću - :z.ato što takvo mjesto ne odgovara Uputi. Ovakva je suština Pravog Puta kojeg je uspostavio Uzvišeni AUah. Kada nastupi Sudnji dan, On će posta­ viti svojim stvorenjima Sirar-i musreqim preko kojeg će oni stići do Njega. On je, dakle, na Pravom Putu. On je Svojim roboviml postavio Pravi Put i pozvao ih da ga slijede, zahvaljujući Svojoj potpunoj pravdi. One koje je htio upu­ tio je na njega iz milosti i dobročinstva. Ovom pravdom i milošću On nije prekrJio princip Svoga Pravog Puta. Na Sudnjem danu,

Bolest i liJek

181

On će tim putem odvesti u Džennet koga hoće. Oni koji su od wg pul
Visina kazne zavisi od težine grijeha Znajući da su grijesi različiti po svojoj težini i šteti, jasno nam je da su i kazne različite po svojoj žestini.

Mi ćemo, uz Allahovu pomoć, ovoj temi posvetiti jedno manje poglavlje u kojem ćemo nastojati obraditi sve njene aspekte. Grijeh ima dvije osnove: kršenje naredbi i činjenje zabrana. Ovim su isku~ani praroditelji ljudi i džina. Obje osnove imaju ob­ lik koji se manifestira na ekstremiterima -javni, kao i oblik koj i se očiruje u srcu - tajni. Prema oštećenoj strani, ove osnove se d ijele na kršenj e All ahovih prava i kršenje p rava ljudi. Svako kršenje pra­ va ljudi sadrži i kršenje AHabovih p rava, ali su ta ko nazvana zato

182

Ibn QaJUm ei-ĐžewziJJe

što je potrebna njihova saglasnost da bi se ti grijesi ukinuli. Nako n roga, grijesi se dijele na četiri gru pe: gospodski, šej­ tans ki , d ivljački i životinjski. Kod gospo ds kih grijeha čovjek sebi daje Božanska svojstva, poput uz.višenosti, suverenosti, moći , uzdignu tosti, robovlasništva i s l. U ovu gru pu spada i pripisivanje Allahu druga (širk), što se dijeli u dvije vrste: ši rk koji sc odnosi na Njegova imena i osobine i obožavanje nekog drugog, i ~irk u odnosu prema Njemu. Zbog druge vrste nije obavezan ulazak u Vatru iako je djelo koje je pos­ većeno nekom d ru gom osim Allahu lišeno svake nagrade. Ovo je najopas nija vrsta grijeha. U nju spada i govoriti u ime A llaha o Njegovim stvorenjima ili nar edbama. Počinioci ovih grijeha sebi daj u za pravo da donose odlu ke u ime Allaha i time su se stavili u Njegovu ravan. To je najveći grijeh kod Allaha koj i niš­ ta ne može izbrisati.

Šejtanski grijesi U ovu vrstu grijeha spada oponašanje šejtana po zavisti, va­ rnnju, bestidnos ti , nepovjere nju, spletkarenju, navođenju na grije­ hc, uljepšavanje nepoko rn osti, zabranjivanje i odvraćanj e od dob­ ročinstva, uvođenj e novotari ja u vjeru, poziva nje u jeres i zabludu. Ova vrsta je na drugom mjestu po štetnos ti. Divljački

grijesi

To su grijesi neprijateljstva, srdžbe, prolijevanja krvi, ugnje­ tavanja slabih i nemoćnih. Iz njih se granaju sve vrste zlostavljanja ljudskog roda, nepravde i neprijateljstva.

Životinjski grijesi U ovu grupu spadaj u grijesi nekontrolisanog zadovoljava­ nja potreba stomaka i spolnih organa, iz čega proizlaze krađa, blud, uzurpacija imetka siročadi, škrtost, sitničavost, kukavičl uk, rvrdičluk, malodušnost itd.

Bolest liii ek

183

Većina ljudskih grijeha spada u ovu vrsru, jer su nemoćni da počine gospodske ili divljačke grijehe. Preko ove vrste ljudi ulaze u ostale, ona ih vuče poput uzdi tako da počnu činiti divljačke, zatim

lejtanske - sve dok ne stignu do prkošenja Gospodaru i negiranja Njegove jedinosti. Ko ovo pažljivo analizira primijetit če da su gri­ jesi vrata širka, kufra i prkošenja Allahovom Božanstvu i suvere­ nom.

lVELIKI l MALI6RIJE~I

Kur'an, Sun net, konsenzus asbaba, cabi'ina i imama ukazuje na to da postoje mali i veliki grijesi. Uzvišeni kaže: C. :,;t;S i.,;?.J .:>!) (l!,$ ~ ~j ~!!;:.. ~ }.S:; ~ il~ - "Ako se budete klonili fJe1ikih grijebova, onih 'koji su vam zabra11jeni, Mi ćemo prijeći preko manjih isp_ada vaših i uvest ćemo vas 11 di'IJ110 mjesto" (En­ Nisa', 31); ;l ~l;i(, :,;~il~ ~1)- "One koji se klone veliki/J grijehova 'i naročito razvrat4" (En-Nedim, 32). Sahih bi­ lježi hadis Bož.ijcg Poslanika ;'![;: "Pet dnevni/J 1111maza, dimna za di111nom i ramazan za ramazanom brišu. sve grije/Je osim velikih koji su se počinili izmeđt< njih". 1 Djela koja brišu grijehe dijele se na tri stepena: l. ona koja mogu brisati samo male grijehe zbog svoje slabosti, slabosti ihlasn i posvećenosti u njima, kao što lijek može biti nedovoljan za liječenje bolesti zbog svoje količine i kvaliteta; 2. djela koja mogu efikasno neutralizirati male grijehe, ali nisu dovoljno jaka da bi uticala na velike grijehe; 3. djela koja neutraliziraju male grijehe i neke oblike velikih. Ra­ zmislimo o ovome, zato što nam to može rije~iti mnoge nedo­ umice. S:~ h ih bilježi da je Božiji Poslanik~ rekao: "Hoćete li da vmn kažem šta je najveći g7·ijeh?" "Hoćemo, Božiji Poslaniče",

P'

1

r'i'

Muslim: Knjiga o čistoći, br. 233, putem Ebu Hurcjrca JI,.

Ibn QaJJim 81-DIIlWZIIJO

184

odgO'Urtrismo. "Širk Alla/m, neposlušnost roditeljima i pot!uora ne­ vini/J'''. Sahih, također, bilježi badis: "Klonite se sedam fatalnih gr:ijeha." "Koji su to grijesi, Božiji Poslaniče?", upitaše ashabi. "Širk, sih1· (magija), bespravno ubijanje nevine duše, uzurpacija. imetka siročadi, korištenje kamate, bježanje sa bojnog polja i pot­ vora. čestitih, 11edužnih udatih vjemica."2• U istoj zbirci se navodi da je Božiji Poslanik~ bio upitan: "Koji je grijeh najteži?" "Da Allahu pripišcš druga, a On tc je stvorio". "Zatim koji?" "Da ubiješ svoje dijete iz straha da će ti umanjiti hranu". "Zatim ko­ ji?" "Da počin.iš blud sa suP.rugom komšije". Kao potvrdu ovo­ ga, Allah~ ~bjayljujc: ~~~A~) ;:.i 4l! JJ1 ć:' ~;.~ ~ 0-fl(,) (~)j; 'i) ~t; 'll :.til r:,;.. .;l' - "... i oni koji se mimo Allaha dm­ gom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtije-.;a, i koji ne bludniče"

(Furqan, 68). Podijeljena su mišljenja oko roga da li su veliki grijesi ogra­ ničeni.

Neki smatraju da su oni pobrojani, ali su podijeljeni oko njihovog broja. 'Abdullah b. Mes'ud smatra da ih ima četiri. 'Ab­ dullah b. 'Umer smatra da ih ima sedam, a , prema 'Abdullahu b. 'Amru b. EI-'Asu, velikih grijeha je devet. Neki smatraju da ih je jedanaest, a drugi da ih je sedamdeser. Ebu Talib el-Mekki je napravio sintezu ovih stanovišta, pa je rekao: Četiri vrste grijeha tiču se srca: širk, ustrajnost u griješenju, beznadežnost u Allahovu milost i ignoriranje Allahove pri­ JetnJe; četiri se tiču jezika: lažno svjedočenje, potvora nedužnih 1

'

Buhari: Knjiga o lijepom pona§anju, br. 5976; Muslim: Knjiga o ima­ nu, br. 87, putem Ebu Bekm..._ Buhari: Knjiga o oporukama, br. 2767, Knjiga o kaz.nama, br. 6857; Muslim: Knjiga o imanu, br. 89, putem Ebu Hurejrea •·

Bolest 1mell

185

vjernica, lažno zaklinjanje i sihr;

tri se tiču stomaka: pijenje alkohola, uzurpacija imetka si­

ročadi i upotreba kamare;

dvije se tiču stidnih mjesta: blud i sodomija;

dvije se tiču ruku: ubojstvo i krada;

jedna se tiče nogu: bježanje sa bojnog polja.

Oni koji smatraj u da su vel iki grijesi nebrojeni takoder ima­ ju različite Stavove: Veliki grijesi su o no što je zabranjeno u Kur'anu, a mali ono ~to je zabranjeno Sunnetom; veliki grijes i su ono što za sobom povlači kletvu, srdžbu ili kaznu; u male grijehe spada sve ostalo; veliki grijesi su djela koja se sankcioniraju kaznom na ovom svijetu ili prijetnjom na Ahiretu; sve ostalo spada u male grijehe; ono što je po svim zakonima 7-<~branjeno spada u velike gri­ jehe, a ono ~to je samo po nekim zakon ima zabranjeno- ro su mali grijesi; postupak čijeg izvršioca kune Albh i Njegov Poslanik- to je vel iki grijeh; sve što je obuhvaćeno prvim ajetima sure En-Nisa' zaključ­ no sa ajctom: (~~ :.XS. ~CS. 0~ L. }.t;š i;,.;.:;.; .J!) - "Ako se b11dete klontli velikih grijehova, oni koji su vmrz zabra­ Iljeni, Mi ćemo prijeći preko manjih ispada vaših .. ." (En­

N isa', 31). Oni koji ne smatraju da se grijesi dijele na male i velike ka­ žu:

Svi grijesi su, s aspekta prkošenja Allahu, veliki. To znači da je svaki onaj ko počini neki grijeh prema Allahu veliki grješnik. Svi grijesi su po svojoj šteti jednaki. Ovo objaš­ njava činjenica da Allahu ~grijesi ne nanose hetu niti vrše kakav uticaj na Njega. Zbog toga, u odnosu na Njega, ne­ ma veći h niti manjih grijeha. Ostaje samo nepokornost i nepos lu~nost N jemu, a u tome se grij esi mcdusobno nera­ zlikuju.

186

Ibn QaJJim ei-DiewzJJJe Na ovo ukaz uje i činjenica da štetnost grijeha zavisi od pr­ košenja Allahu i kršenja Njegovih zakona. Zato, onaj ko pije alkohol ili opći sa nedozvoljenom ženom i to ne s mat­ ra haramom - taj je istovremeno neznalica i grješnik. Ako bi to isto počinio neko ko je svjestan zabrane, raj je poči ni o samo jedan prekdaj i on zaslužuje kaznu, a ne ovaj prvi. To ukazuje da posljedice grijeha zavise od prkosa i prijestupa. Prijestup u sebi nosi omalovažavanje D onosioca dotičnih pravila i zabrana te kršenje Njegovih odredbi. U tome se grijesi međusobno ne razlikuju. Covjek ne treba gledati veliči nu grijeha u samom sebi, već u Onoga kome će zgriješiti i čije će odredbe prekršiti. Ov­ dje također nema razlike među prijestupima. Zamislimo nekog kralja koji je jednom podaniku naredio da ode u jed­ nu od pokrajina i obavi nešto, a drugom da ode u neku odaju u dvorcu. Kada bi o ni prekršil i naredbu, oboj ica bi na sebe navukli istu količinu kraljeve mržnje i nezadovoljstva. lz ovog razloga je neobavljanje hadždža za Mekkeliju i ne­ odlaz.1k na džumu z.1 d7.amijskog susjeda ružnije kod AUa­ ha nego da je to uradio čovjek iz. udaljenog mjes ta. Jer, obaveza bližeg čovjeka je veća od obaveze dalekog. K.1da bi čovjek imao dvije stotine dirhcma i zadržao zekjat, a drugi imao dvjesto hiljada- ne tretiraju se na isti način u vezi sa izostavljanjem obaveze, ali je kazna ista zato što s u obojica ustrajali u ncdavanju zc kjata. Iznos se ne uzima u obzir.

AllAH JE ~TVORIO UUDE DA 6A JEDNIM ~MATRAJU l DA ~AMO NJEGA OBOžAVAJU Želimo skin uri veo sa ovog pitanja i reći: AUah ~je poslao poslanike, objavio Knjige i stvorio nebe­ sa i Zemlju kako bi Ga spoznali, jedino Njega obožavali, Njemu obrede i vjeru posvetili i Njemu pozivali. Uzvišeni kaže:

Bolest l Ulek

187

~
;1; ~;•:l. JY

"Diinne i ljude sam SF!)orio samo zato da Mi se kla­ njaju" (Ez-Zarijat, 56);

~jiL~l\;'~" t;;' < ·\r,- ..:..n;.:JII~H; ~;-~ ;. - .+::; J ,J'.) J - J J "M i smo nebesa i Zemlju i ono što je izmedu njih mudro stvorili" (El-Hidir, 85); J-; ,;

J~

.:- '~ :,...l•

•

{.

e: '

.. ..

. ',)'\ .:r-' ~ - ..:..1 ' 1' - " - ~ '"'.-.Ul .ill _ j , J,._. e::---' ..,...-- 'i' ­

~

.;---! ~ if'.)

... tJ'f

..... .J......i.·· '< ';·
..L...i:.iii
1J-

..

:;:O::{

..... ,,

;: ,

~~·L.·~ ~~- J.~f "{ ~ ..& U'"""!

"Allah je sedam nebesa i isto toliko Zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njib odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obubvatal" (Et-Talaq, 12);

fl_;:i.l ;+!-lt) ..,...85 t..;q fl_;.il.: ::h; ::. s:.h ~~J-;~' ..:..l)t;..:..JI J. .. L;; r !:.;~1 ~ii~ 'i~:t .!LJ1 D~l) l$l..:il) .. .......

• ' , •• , •r \ ' ~ 1<. ... tC :J.!
"Allah je učinio da Kaba, Gami bmm, lJude pr;;po­ rod za ljude, a tako i sveti mjesec i km·bani, naročito oni ogrlicama označeni, zato d.a znate da je Allabu poznato ono što je na nebesima i ono što je na Zem­ lji, da Allah, zaista, sva zna" (El-Ma' ida, 97).

Iz ovoga vidi mo da je svrha stvaranja i obligacija upoznava­ nje sa Njegovim imenima i osobinama, obožavanje Njega Jedinog, pravedno ophodcnje s ljudima: , • ' J • E •
.

' ' ·':'t 81 p--::: "Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pra­ vedi!O postupali" (El-Hadid, 25). ~ .J...:.AJL

'l: -

1

, ;. V"'

Ovim ajctom nam Uzvišeni ukazuje da je pos lao Svoje pos­

188

Ibn QaJJim oi-DiowziJJe

Janike i objavio Knjige kako bi ljudi pravedno postupali. Najveća pravda je tevhid - jedno boštvo, a ši rk je nepravda i zulum: !1?1 ~l) ili - "M11ogobošwo je, zaista, velika nepravda" (Luqmmi, iJ) . Sirk je, dak le, najveća nepravda, a tcvhid najveća pravda. Ono ho je ami pod ovoj vrijednosti- to je najveći grijeh. Stepeni žestine tega grijeha zavise od sukobljenosci s ovom vrijednošću; a što je veća harmonija sa njome, sve je veća obaveza izvršavanja takvog djela.

{...Jaš.;

Dobro razmislimo o ovom principu. Uzmimo pouk-u iz njega i njegovi h pojedinosti kako bismo spoznali jednu od mud­ rosti Naj mudrijeg Mudraca i Najvećeg Znalca u onome ho je pro­ pisao i u onome što je zabranio te u stepenovanju dobročinstava i grijeha. Pošto je pripisivanje Allahu druga u direktnom sukobu sa ovom vrijednošću, ono je najveći mogu ći grijeh. Allah ~je zabra­ nio ulazak u D žennet svakom mušriku. Allah ill!; ne prima djela mušrika; niko se za njega ne može zauzimati; njegove dove i moli­ rve nisu us lišane na Ahiretu. Mušrik je na najgori način potcijenio Allaha pripisujući Mu sudruga. To je vrhunac neznanja o Allahu i nepravednosti prema Njemu, mada, u osnovi, mušrik nije učinio nepravdu pre ma svome Gospodaru, već prema samom sebi.

PO~REDNICIIZA60VARAČI UZROK ~U AllAHOVE UUTNJE l ~RDŽBE Postoji jedan problem: kada muhik želi da veliča UzViše­ nog Gospodara ~. ali, zbog Njegove uzvišenosti, želi da do Njega dođe uz pomoc posrednika i zagovarača, kao što je slučaj sa kralje­ vima. Mušrik nema cilj da potcijeni Gospodara, već da Ga veliča. "Ja robujem ovim posrednicima kako bi me oni približi li Njemu, uputili me i uveli Njemu" - to je cilj rnnogobošca, a to što izgleda kao predmet obožavanja samo su posrednici i zagovarači. Zašto bi ovo bilo uzrok srdžbe i ljutnje Uzvišenog Allaha? Zašto za tO sli­ jedi vječni boravak u Džehennemu, prolijevanje krvi i porobljava­

Bolest l liJek

189

nje porodice i imetka? Na ovo se, medutim, nadovezuje drugo pitanje: Da li Allah može propisati da Mu ljudi ro buju putem zagovarača i posrednika, kako bismo dobili pravnu osnovu 1~1brane toga - ili je ro jednos­ tavno ružno za prirodu i razum i ne može biti propisano ~eriatom? Dakako! Svi Allahovi zakon i potvrđuju sud zdrave ljuds ke prirode i razuma u vezi sa pokudcnošću i averzijom te doista najružnije stvari. I šta je razlog neoprostivosti ovakvog grijeha, mada su svi drugi oprostivi: (.G.; .;4 ~; :,J~ l. :;..1::, ~ il:,::.;_ ,:,l fili~
Prva vrsta širka ima svoja d va oblika: širk negacije osob ina, ~to je najgori oblik ~irka. Ovaj oblik je bio zastupljen kod Faraona kad je rekao: (~c.il ~~ l..j) - "Ko je Gospodar svjetova?" (Eš­ Šu'ara', 23). Uzvišeni citira riječi ovog nasilnika: ~lb 4 il:,<.~ :lij) - • .J it :1i.fi - n:~, :..Gl . :..GIJ1 ·,i:r i:i~·-.r" u:1.r. . ·,

(~liS .. ~lJ u'~.!.J..,..)" - 1U' e-- .... J . . . . ~ ......... - "'O Hamane,' - reče' Faraon - 'sagradi mi jeda11 toranj ne ill li stigao da staza, sraza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Bo­ ga, a ja smatram da je on, zaista, lažac"' (Gafir, 36, 37) . Širk i nega­ cija Allahovih osobina su nerazdvojni pojmovi. Svaki mu~rik ne

o

190

Ibn Qallim ei-DiewztJJe

priznaje svojstva (Allaha), kao što je onaj ko ne priznaje Al lahova svojstva mušrik. Medutim, neki mušrici mogu priz navati Stvorite­ lja i Njegove osobine, ali ne priznaju Njegovu pravu jedinost. Osovina i stožer ~irka jeste ta'til - negiranje svojstava Uz­ višenog Allaha. Ovo negiranje se sastoji iz tri dijela: negiranje da stvoreni ima veze sa konstruktorom i stvorite ljem; negiranj e savr­ šenstva svojstava U zvišen og Allaha, N jegovih imena, atributa i po­ stupaka i nedostojan odnos roba prema Stvoritelju sa aspekta rev­ hida. Iz rog razloga tJeki smatraju mušricima unitariste koji kažu: "Ne postoje stvoritelj i stvoreno. T o nisu dvije stvari, već je sušti Hakk (istina, Allah *) ustvari utjelovljeno stvorenje". Jz ovog razloga i ateisti čine širk cime što kažu da je svijet vj ečan i bcspoče­ tan te da mu nije prethodilo ništavilo. Napro tiv, po nji ma je svijet neuništiv, a pojave su zavisne od uzroka i posrednika. Oni ih zovu umovima i dušama. Širk č ine i oni koji negiraju imena U zvišenog Allaha, Njegove osobine i postupke- džehmiLe i karamiti. Oni ne vjeruju ni u jedno Allahovo imc ili osobinu. Stavi~e, stvorenja su moćn ija od Njega, budu ći da to zavis i od imena i osob ina nekog bića.

~ ~IRK - PRIPI~IVANJf AllAHU DRUGA Drugi oblik širka jeste vjerovanje u nekog drugog osim Al­ laha ne n egirajući Njegovu Božans ku kakvoću, Njegova imena i atribute - kao što kršćani čine smatrajući Ga jednim od trojice, uz Mesiha i njegovu majku. U ovaj obl ik š irka spadaju i postupci vatropoklonika koj i ugodne pojave pripisuju svjetlu, a neugodne tami. U širku su i kaderi je koji kažu da životinja sama stvara svo­ je postupke te da oni nastaju bez Allahovog utjecaja, volje, moći i znanja. Po tome su veoma bliski vatropoklonicinu. Ovakav širk je počinio

i sagovornik

Ibrahima iJ!J!I:

(:-J, .,..;.lt;l ;:.u •·.. ;.:, ~ ~~ ;.;.~ ;-.,.t:t.! - "Kad Ibrabim

'Gospoi/ar moj je Onaj koji život i smrt đaje', -

011

Ji )!)

reče: odgovori: 'ja

Bolest1Well

191

dajem život i smrt!"' (El-Beqare, 258). Ovaj čovjek sebe smatra Bogom misleći da može davati život i smrt kao što to Al lah čini . Ibrahim ~ ga uvjerava da to znači da može učin iti da Sunce iziđe sa suprotne strane od one gdje je Allah propisao. Ovo nije prela­ ženje kao što misle neki polemičari, već primoravanje na dokazi­ vanje ukollko je istina. Ovaj vid širka čine i oni koji smatraju da zvijc:tde mogu uticati na čovjekovu sudbinu, poput sabejaca i dr. U ovu vid š irka spada i obožavanje Sunca, vatre i dr.

Neki svoje božanstvo smatraju istinskim Bogom; neki ga smatraju najvećim; neki jednim od bogova koji će mu pokloniti pažnju ako ga čovjek obožava i pokori mu se; neki robuju najni­ žem božanstvu koje potom ta djela šalje višim božnnstvima sve dok ne stignu do Uzvišenog Allaha - uz manje ili više posrednika. • Sirk u ibadetu Ova vrsta širka je blaža i bezopasnija od prethodne. Ona od osobe koja svjedoči da nema drugog boga osim Allaha te da ne može nanijeti štetu, donijeti korist, davati i uzimati iko drugi osim AUaha. U ovoj vrsti širka se vjeruje da nema Boga niti Gos­ podara osim Njega. Međmim, ona nije potpuno predana i iskrena u svojim postupcima i ibadetu, već to čini iz samozaštite, iz ovo­ zemaljskih interesa, radi sticanja položaja i ugleda kod ljudi. U ta­ kvim postupcima svoj udio ima više strana: Allah, sam čovjek, oje­ govi prohtjevi, šejtan, ljudi i dr. Ovo je stanje kod većine. O ovoj vrsti širka Božiji Pos lanik ~ u hadis u kaže: "Sirk je 11 ovom !tmmetu sitniji od zvuka mravljeg hoda". "l
1

Ahmed: Musncd, br. 19109. Hadis je sahih (\'.: Sahih El-Ožami', br. 3625.)

Ibn QBJJim ei-DžewziJJe

192

•

•

,,

#

•

.,..

""

, •

...

,

.:;L.:., !l • ~ ' ~Wo ')l..4.l, c,.r--::-' t ~ ~-,.~-.Ul " .)lS .. ' ';. ~ J .. .... J , ~_fl .C\J;.i ~"' 'l: ,.J "Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka čitzi dobra djela i neka, klanjajuti se Gospodam svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!'" što znači: kao što ne postoji Božanstvo os im Allaha, tako ne treba ni ibadct nekom drugom posveći vati. Jedinost u Božan­ stvu znači jedinost u robovanju. Dobro djelo je čisto od pretvara­ nja i vezano je za sunnet. 'Umcr b. Hattab 4;1. je znao činiti dovu: "Gospodaru moj, učini moja djela u cijelosti dobrim, posvećenim samo Tebi, bez imalo ičijeg drugo udjela". Ovaj š irk u ibadctu poništava nagradu za djela, a ponekad povlači za sobom kaznu, ukoliko je to djelo farz. Ono se smatra neizvršenim i raj čovjek sc k:t'l.njava zbog roga. Uzvišeni Allah je propisao iskreno robovanje: (.~::,:Ut ;j~ :.iJ11/<::J ~~ IJ~f Cj)­ "A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu is/ireno, kao pravovjemi, vjeru ispovijedaju" (El-Bejjine, 5). Onaj ko ne ispo­ vijeda iskreno vjeru Allahu taj nije izvršio Njegovo naređenje. Sta­ vi§e, to što je uradio protivno je zapovije&ma - neispravno je i ne­ prihvatljivo. Uzvišeni će reći: "Meni je od svih pripisanih drngO'IJa najmanje potreban širk. Ko ttradi neko djelo posvebtjući ga još ne­ kome osim Meni ono će pripasti tome- sa Mtzorn nema ništa. "1 Ovaj širk se, zatim, dije li na veliki i ma li - oprostivi i neop­ rostivi. Prva vrsta sc dijeli na veliki i veći ši rk. Obje podvrste su neoprostive. U ovo spada mnogobošrvo u vidu ljubavi ili veličanja 1

Muslim: Knjiga o askezi i suptilnosti, br. 2985; Ibn Mndic: Knjiga o askezi, br. 4202, putem Ebu Hurejrea, Q .

Bolesti liJek

193

- tako što se veliča neko stvorenje onako kako to dolikuje samo Allahu .!~El. Ovo je širk koga Allah neće oprostiti: \::.!; ;; ...,..~, ~:,) (~~:.d i~T ~~J ~~ :.;.š.~~ i,u.;r ~~ ;,; or.- "Ima ljudi koji stt 11mjesto A/l.aha kumire prihvatili, vole ib'kao što se Allah voli, ali pravi vjemici još više vole Allaba" (El-Beqare, 165). Poči n ioci ove vrste širka će se obratiti svojim božanstvima koji će im praviti dru­ šrvo u Vatri: (;;,~.iWI :,../. ~~ ~~ • <;;.~.ji 8 .J)~~) - "Allaha nam, bi li smo, doista, u očitoj z:iblu'di Kad smo vas:~ Gospodarom svjetova izjednačavali" (Eš-Šu'ara', 97, 98). Jasno je da oni nisu iz­ jednačavali Allaha (sa drugim bićima) u sposobnosti stvaranja, opskrbljivanja, usmrćivanja, oživljavanja, vladanja ili moći - već u ljubavi i obožavanju (ti h drugih bića), pokoravanju i potčinjavanju. Ovo je vrhunac neznanja i nepravde. Kako sc zemlja može izjed­ načiti sa Gospodarem gospodara? Kako se robovi mogu izjednačiti sa Vlasnikom svega? Kako se suštinski siromašno, slabo, nemoćno i zavisno biće, koje ne posjeduje ništa- može porediti sa istinski Bogatim, Moćnim - Kome su bogatstvo, vladavina, poswjanje, dobročinstvo, znanje, milost i savršensrvo nerazdvojn i epi teti B ića. lma li veće nepravde i pogrcšnijeg suda od ovoga- sa Neuporedi ­ \~m porede neka s,rvorenja: ~j :;.~~lj ":.1Jt..:..l1 j;:. ~~ ,.Ll :.:."..h) (:,)~ ~/. iJ)S .r-,1.11;.; j)llj ~~- "Hvaljen neka je Allab koji je nebesa i Zemlju stvori() i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju - dmge sa Gospodarom svojim izjednačuju!" (El-Eu'am, 1)? Mnogobošci su, znači, izjednačili Stvoritelja nebesa i Zemlje, Davaoca tmine i svje tl a sa onima koji sebi ne mogu naud iti niti ko­ rist donijeti ni koliko trun od onoga što je na nebesima i Zemlji. Zar išta može nanijeti veću i ružniju nepravdu od ovog izjednača­ vanja?

Širk u postupcima i izraz.ima Nakon ovog ši rka dolazi §irk - pripisivanjc Al lahu d ru ga putem riječi, postupaka i namjera. Širk purcm postupaka je npr. klanjanje drugom božansrvu, obilaženje nečeg drugog osim Ka'be, brijanje glave kao znak obožavanja drugog božansrva, ljubljenje,

Bolest i Jiiek

195

Poslanik ~ kaže: "Allah se silno ljuti na one koji grobove svo­ jih poslanika pret:uamju u bogomolje";' "Ljudi koji s11 živjeli prije vas bi, kadtl bi ttmro neki dobar čovjek, na njegovom grobu sagradili bo­ gomoljtt i na njoj naslikali mzne slike. To su najgori ljudi kod Allaha na Sudnjem danu".2

Ovakvo je stanie onih koji se mole Allahu u bogomoljama sagrađenim na grobu. Sta tek reći za one koji se mo le samom gro­ bu? Boži ji Poslanik ~ je rekao: "Gospodaru, ne dozvoli dtt moj ka­ bttl· bude kip kome se (ljudi) mole!"' On je veliku pažnju posvetio čistoći cevhida tako da je zabranio dobrovoljni namaz kod izlaska i zalaska Sunca, kako to ne bi odvelo do oponašanja poklonika Sun­ ca, koji su u to \•rijeme izvod ili svoje ob rede. Zato je zabranjeno obavljati namaz nakon ikindi.je i sabaha zbog toga što su u to vri­ jeme mnogobošci obožavali Sunce. Što se tiče klanjanja nekom drugom osim Allahu, Poslanik ~ kaže:

"Niko ne smije činiti sedždu nekom drttgom osim Allahu"'. [zraz "ne s mije~ '1)" u govoru Allaha ili Njegovog Poslanika ~

Prvi hadis koga prenosi Ibn 'Abbas i koji se odnosi na "one koje pos­ groblje (posjerireljke) .. . bogomolje i svjetiljke" je slab.

Vjerodostojan (sahih) je hadis u kome se spominju česti posjerioci

groblja, bez dodatka bogomolja i svjetiljki.

Opširoije informacij e potraž ite u knjigama Es-silsile ed-da'ife, br.

225, lrwn' el-galil, br. 761, Ahl
Hadis bilježi Imam Malik (Muvetta', Knjiga o pozivu na namaz, br. 376) i Ahmed (Musned, br 7311.) Šejh El-A ibani kaže: "Ovaj hadis biljež i Malik kao murse! predaju putem 'Ata'a b. Jesara. Kao predaja koja doseže do Poslanika :li! zabilježena je putem E bu Hurej rea Ji;," (v.: El-Miškah , br. 750, Tahzit es-sadžid min itrihazi el-quburi me­ sadžid, str 25-26.) Buhari: Knjiga o namazu, br. 427; Muslim: Knjiga o džamijama, mjes­ ta za klanjanje, br. 528, putem Ummu Habibe i Ummi Selc.nc, r. An­ huma. Ahmed 2/246, Ibn Sa'd: Et-Tabeqat:, 2/362. Albani ovaj hadis smatra sahihom (Ahkam el-džena'iz, str. 2 16.) Ibn H ibban: Sahih, 9/470, br. 4162, sa dobrim senedom.

jećuju

1

2

l

'

196

IbnQaiiim ei-Džewzlile

može značiti samo najs rrožiju šeriatsku zabranu, kao što Uzvišeni kaže: (t:J:; ~ .;( ~A.._.;;.; t;) - "Neza!nislivo je da Milostivi ima e.:;)- "Mi poslanika nismo dijete" (Merjem, 92); (:.i~ e.:;~~ pjesništvu učili, to mu11e priliči" (fa sin, 69); *~t;::.! t~ 8];; e.:;) ~ .~.e.~ ~ "X,ztr'atl tle dono~e. šejta.ni, ,nez~mf!liv~je ~'!. t? ?ni eme (Es-Su ara, 210, 211); (.gJI .;r. .!!;__,, .;r. J.i.:.' ...,f 8 ~ ...-l> t..)­ "...nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zaštitriike ll-Zima­ li.. ." (El-Furqm1, 18).

:a

Širk u izgovoru i izrazu U ovu vrstu širka spada zaklinjanje nečim drugim, a ne Al­ lahom. Ahmed i Ebu Davud bilježe da je Poslanik ~ rekao: "Ko se zaktme nečim dmgim a ne Allahom taj je počinio širk"'. Ovaj hadis je vjerodostoj nim ocijenio Hakim i Ibn Hibban. Širk je počinio i onaj koji kaže nekome: "Kako hoće Allah i ti". Ovo je bazirano na hadisu Poslanika ji kada mu je jedan čovjek rekao: "Kako hoće Allah i ti". "Zar s i me učinio Allahu ravnim !?­ reče - kaži: 'Kako samo Allah hoće!'"2 Ovo je rečeno iako znamo da je Allah pružio ljudima slobodnu volju, kao šro se vidi u ajetu: .;[~.L:. .;.l) - "...011ome od vas koji boće da je na Pravom .. " (Et- Tekwir, 28) -a šta se tek može reći za onoga koji ka­ že: "Ja se oslanjam na Allaha i na tebe l Računam na Allaha i na tebe l Nemam nikog osim Allaha i tebe l Ovo je od Allaha i od tebe l Ovo su tvoji i Allahovi berićeti l Allah mi je pomoćnik na nebu, a ti na Zem lji l Tako mi Allaha Lživota tog i cog čovjeka l Zavjetujem se tom i tom čovjeku i Allahu l Kajem se Allahu L ro­ me čovj eku l Molim Allaha i toga čovjeka, i sl.?

j ,,. ;

1

'

Ebu Davud: Knj iga o zavjetima, br. 3251; Tirmizi: Knj iga o zavjeri­ ma, br. 1535; Ahmed: Musned, br. 6936, putem Ibn 'Umera, r. 'an­ huma. Hadis je sahib (v.: Irva' cl-ga lil, br. 601/783.) Buhari: El-edeb el-mufl-cd. Hadis je sahih. V.: Albani: Sahih el-edeb el-mufred, br. 601 / 783.

Bolest i lliek

197

Uporedimo ove izraze sa onim ko kaže: "Kako hoče Allah i (boćeš) ti". Šta je gore? Očigledno je da onaj ko ovo kaže zaslužu­ je stroži prijekor. Ashab je ovim riječima učinio Poslanika ;i rav­ nim Allabu -a šta tek reći za onoga ko uporedi nekog ko ni u če­ mu nije sličan Poslaniku il./$? Štaviše, čovjek koji je izjednačen sa Stvoriteljem često može biti najveći o.eprijatelj Gospodara svjeto­

va. Tada klanjanje, pokoravanje, oslanjanje, traženje

utočišta,

boja·

znost, srrah, zaziranje, traženje pokajanja, zavjetovanje, zaklinja­ nje, veličanje, uzdizanje, obožavanje, zahvaljivanje, traženje opros­ ta, brijanje glave kao znak pokornosLi i obožavanja, kruženje oko neke zgrade, dova - svi ovi postupci su isključivo Allahovo pravo i nikako ne smiju biti vezani za nešto drugo: bliskog meleka ili pos­ lanog vjerovjesnika. U Ahmedovom Musnedu se bilježi da su Pos­ Janiku ~ doveli jednog čovjeka koji je počinio grešku. Kada stiže do njega reče: "Gospodaru moj, jtt se kajem Tebi i ne kajem se Mu­ hammedu!". Božiji Poslanik :Jfl'eče: "Ovaj čovjek je istinu sta vio na pravo mje>to".

Širk u namjerama i željama Ovo je očito more bez obale. Rijetki su ljudi koji su sigurni od njegovih zamki. Ko bude svojim znanjem težio nečem drugom, a ne Al lahovom zadovoljsl'\'U; ko ne bude želio Njemu da se prib­ liži i N jegovu nagradu zasluži taj je počinio širk putem namjera i želja. Ihlas je iskreno posvetiti Allahu svoja djela, riječi, ž.elje i namjere. Ovo je pravi monoteizam - vjera Ibrahima ij!;/i!J koja je propisana svim ljudima. N išta osim ovog čis tog monoteizma neće ~iri p~i.rn}je~o. To~; _s~.št~~.~ is}~~a, _k.ao ~~? ~.zvišeni. ka~~:. f!:. .;j ) (,:r.r.GJI ~L~'ll .j Y"J e-: j;.<; .:,li~? r:>Lo11 ,..,$-- A ona; kop ze1i neku dr1egu vjent osim islama neće mtt biti' primljena, i on će na onom svijetu nastradati" (Ali 'Imran, 85) - a to je vjera Ibrahima ~. Oni koji joj leđa okrenu doista su najveći maloumnici.

Suština širka PoštO si shvatio ovaj uvod, vrata odgovora na ovo pitanje su ti odškrinuta. Mi kažemo, a jedino od Al lal1a crpimo istinu:

198

Ibn Qailim et-Dzewzme

Širk je izjednačavanje sa Stvoriteljem i uzdizanje drugi h stvorenja na Njegov stepen. Ovo je, ustvari, upoređivanje, a ne pripisivanje savršenih svojstava kojima Uzvišeni opisuje Sebe ili kojim Ga opisuje Njegov Pos lanik ~. Oni kojima je Allah srca učinio izopačenim izvrnuli su ovaj poredak. Oni su lišeni unutraš­ njeg vida; pojmovi su im izmiješani. Za njih je tevbid tešbih (po re­ đenje Allaha sa stvorenjima) , a poređenje veličanje i pokoravanje. Znači, mušrik je onaj koji stvorenjima pripisuje neke Božanstvene osobine. Jedna od Božanskih osobina jeste mogućn ost donošenja štete, ko risti, davanja i oduzimanja.. Ove osobine za sobom povlače dovu, strah, nadu i oslanjanje samo na Njega. Ko to dovede u vezu sa nekim s tvorenjem taj je to srvore11je stavio na nivo Stvoritelja i učinio onoga ko se bi ne može donijeti nikakvu korist, štetu, smrt, život ili oživljenje boljim od os talih poredeći ga sa Onim ko o svemu odlučuje. Svi konci su u Njegovim rukama i sve se Njemu vraća. Ono što On želi- bi t će, a ono što ne želi- neće biti. Ne može se spriječiri ono što On da, niti se može dati ono što On spriječi. Štaviše, ako On otvori vrata mi losti nekom Svome robu, niko je neće zaustaviti; ako je zaustavi, niko mu je neće dati. Najružnije poređenje je, znači, poredenje ovog nemoćnog, nesposobnog stvorenja sa Moćnim i Snažnim Stvoriteljem. Od Božanski h osob ina je savršenost /kemal/ u svim stva­ rima i perfekcija u svemu, bez ikakvih nedostataka. Ova osobina obavezuje da se ibadet iskazuje samo Njemu, kao i veličanj e, poš­ tovanje, srrab, dova, nada, pokajanje, osjećanje, traže nje pomoći , maksimalna pokornost uz maksimalnu ljubav. Pamet, Objava i ljudska priroda ukazuju da sve to pripada jedino Allahu i da ne može pripadati nikom drugom. Onaj ko posveti nešro od ovih os­ jećanja nekom drugom osim Allahu raj je uporedio Onoga kome ništa nije slično i koj i nema sudruga. To je najgore poređenje. Zbog ružnoće i krajnje nepravde u ovom postupku, Allah ~ nas obavještava da taj postupak neće oprostiti, uprkos tome što je Sebe kao Milostivog opisao.

Bolesti Ulek

199

Od Božanstvenih karakteristika je i ubudijjet - pokornost ili robovanje. Ova karakteristika počiva na dva osnova - maksi­ maln oj ljubavi uz maks imalnu pokom ost. Tada je ubu dijjct pot­ pun. Položaji ljudi se razlikuju prema :t.astupljenosti ovih osnova. Onaj ko posveti svoju ljubav, pokornost i poniznost nekom dru­ gom osim Allahu raj Ga je uporedio po osobini koja samo Njemu pripada. To ne može propisati nikakav zakon. Averziju i odbojnost prema ovakvom postupku osjeća svaka priro da i svaki um. Med u­ tim, šejtani su uspjeli d a izobljče i pokvare prirode i umove većine ljudi. Po pravoj prirod i se upravljaju oni kojima je nag1·ada još prije obećana. Njima su poslani vjerovjesnici i objavljene Knjige u skla­ du sa njihovom prirodo"l i razumom. Uslijed toga, njihovo svjedo se pojačalo: (.L:.; .;. !JP. ~~ ~) - "Allah vodi ka svjetlosti Svojoj 011oga koga On hoće" (E~t-Nur, 35). Prema ovome, Božans ka kara lu cristika je i scdžda- klnnja­ njc. Ko se klanja nekom drugom osim Allahu taj je i zjednačio Stvoritelja sa stvorenjem. TevekkuJl je takoder jedna od Božanskih osobina. Ko se oslanja na nekog drugog osim Allaha počinio je širk. Pokajanje takoder pripada samo Allahu . Ko se pokaje za svoje grijehe nekom drugom izjednačio je Allal1a sa s tvo1·enjima. Ko se zakune u nekog drugog osim Allaha, izražavajući pri tome veljčanje i obožavanje taj je počinio širk. Ovo su oblici širka sa a~pekta uporedivanja i izjednačavanja AUaha sa srvorenjima Postoji, medutim, i fenomen oponašanja Boga. Onaj ko se uzdiže, o ho li, tjera ljude da ga hvale, vel ičaju, pokoravaju mu se, mole ga, strahuju od njega i nadaju sc u njega, traže utočište i po­ moć od njega- ta kav čovjek sebe sma tra Bogo m i pokušava da sebi pripiše Božansku prirodu. Ova vrsr.a ljudi zaslužuje najveću kaznu, poniženje i potčinjavanje ostalim stvorenjima_ Vjerodostojno se prenosi da je Božiji Poslanik~ rekao: "Veličanstvo je Moja odjeća, 1

Os lanjanje na Al laha.

200

Ibn QaJJim eHileWZIIJe

a ponos i dika ognač. Ko pripi§e sebi jedno od ovih svojstava kaz­ nit ću ga"'- Ako slikare, koji svojim rukama "stvaraju" nepostojeće likove očekuje najžešća kazna na Sudnjem danu, zato što su preu­ zeli Allahovo svojstvo samo u tome činu, šta sc onda može reći za one koji sebi pripišu neku o d Albhovih Božanskih osobina? Božiji Poslanik ai je rekao: "Nttjžešća kazna je zagarantovana anima koji slikaju. Njima će biti 11aređeno da ožive ono što su st:vorili"2• Dva Sahiba bilježe predaju od Poslanika ii: "ALlah ai je rekao: 'ima li većeg nasilnika od onoga ko st:vara st:vorenja slična mojim. NekA st:vore zmo kukumza! Neka st:vore zmo pšenicef"l_ Spominjanjem kukuruza i pšenice želi se ukazati na stvari koje su krupnije i važDIJC­

Znači, ovako će završiti oni koji se izj ednačavaju sa Alla­ hom u stvaranju slika, a možemo zamisliti kako će završiti oni koji sebi pripisuju neku od Njegovih Božanskih osobina - nazivajući se imenom k oje se može odnosi ti samo na Stvori telja, poput imena vladar vladara, sudac sučeva i sL Dva Sahiha bilježe da je Božiji Poslanik ~ rekao: "Najbjednije ime kojim se čovjek može nazvati jeste Šahin- šah (Vladarom vladara). Samo je Allah (istinski) vla­ dar••_ U drugoj verziji stoji: "Najomražcniji čovjek kod Allaha je onaj ko sebe naz iva Vladarom vladara" 5• Ovolika je Allahova srdžba prema onome ko sebi pripiše neku od osobina koje pripadaju-samo Njemu. O n je, Uzvišeni, je­ diJ1i Vladar vladara, On sud i svim stvorenjima i presuđuje, niko drugi.

Eho Davud: Knjiga o odjeći, br. 4090, Ibn Madže: Knjiga o askezi, 4174. Hadis je sahib (v.: Es-silsilc es-sahiha, br. 531.) 2 Buhari: Knjiga o odijevanju, br. 5951; Muslim: Knjiga o odijevanju i ukrašavanju, br. 2108, putem 'Abdullah b. 'U mera, r. 'anhuma. ) Buhari: Knjiga o tevhidu, br. 7559; Muslim: Knjiga o odijevanju i ukrašava nju, br. 21 11, pu tem Ebu Hurcjrea 4;. • Buhari: Knjiga o lijepom ponabnju, br. 6206; Muslim: Knjiga o ma­ nirima, b r. 2143, purem Ebu Hurejrea ~5 Muslim: Knjiga o maniri ma, br. 2l43; Ahmed: Musned, br. 27393. 1

Bolest l liJek

201

LO~E MI~UENJE PREMA AllAHU JE NAJVEĆI GRIJEH Pošto smo shvatili prethodno, možemo nazrijeti pozadinu ovog poglavlja: loše mišljenje prema Allahu je najveći grijeh. Jer, onaj koji loše m isli o N jemu raj je i:wkre nuo Njegovo svetO savr­ šensLvo i pripisao Mu osobine koje su oprečne Njegovim imenima i atributima. Zato je Uzvišeni Allah onima koji loše misle o njemu zaprijetio kaznom žcšćom od bilo ~oje druge: ~j~~ ~ i:,; G 1)<) (1:.:,..:. ~t:.j \!1~ ~ ~l:i i'1 ::i:,~ ,:i~ illi - "...neka zlo njih snađe!'Al­ lab se na njih rasrdio r pro eo ih i pripremio tta Diehetmem, a

i

grozno je on boravište!" (El-Feth, 6). Za onoga ko porcknc neko

od Nje_govih svojstava Uzvišeni kaže: rsG~f ~:r- 1 :.:j; ~1 ;_B~.>:,) (;_-.,.,...t;:.ll :;. "I to vaše rwjermje, koje ste o Gospodant svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastrada/P' (Fussilet, 23). Uzvišeni nam govori šta je Njegov prijatelj Ibrahim rekao svome .. . . ~,: .. iJ_p.,_; ~-- ~ , " ··r :,J~ ". l~> ­ narod u:(~QI ...,.,:r. ,.....-..; W ~1 JJ> ~l ~ "Ćemu se to vi kla11jate? Zar Iaina božanstva umjesto A llab hoćete? i šta o Gospodam svjetova mislite?" (Es-Saffat, 85-87). tj. kakvu odmazdu očekuje te kada Allaha sretnete, a nešto drugo ste na dunjaluku obožavali? Šta ste o Njemu mislili kada ste druge obožaval i? Kakve ste nesavršene karakteristike pripisivali Njegovim imenima, atributima i Božanstvu tako da ste druge obožavali? Kada biste imali pravo mišljenje o Njemu -da On sve zna, da sve može, da je nezavisan o svakome, a da su svi zavisni o Njemu, da On vlada stvorenjima pomoću pravde, da je jedini koji upravlja Univerzumom, da poznaje detalje stvari i da Mu ništa nije skriveno od postupaka stvorenja, On je njima dovoljan tako da im drugi pomoćnik nije potreban, On je po Svojoj prirodi Milostiv i nije potrebno nekom drugom se moliti za tu milost. .. Ovo nije slučaj sa kraljevima i drugim vladarima. Njima treba neko ko će ih upoznati sa situacijom građana i njihovim po Lrcbama. N jima su potrebni po moćnici, zatim ljudi koji ih nagovaraju da budu blaži te zagovarači. Njima su neophodni posredn ici z<~ to što su zavisni, slabi, sami po sebi nemoćn i i ogran ičenog znanja. Med utim, što se tiče Samog po Sebi Moćnog, Nezavisnog od svega, Milos tivog,

p

-

*

*

Ibn QaJPm ei-DfewzUle

202

po Sebi Moćnog, Nezavisnog od svega, Milostivog, Svemilosnog­ čija milost obuhvata sve živo-stvaranje posrednika izmedu Njega i stvorenja predstavlja unižavanje Njegovog · Božan­ srva,Gospodarstva i Jedinosti.To predstavlja i loše mi~ljenje o Njemu.Nemoguće je da On to prepiše Svojim robovima.To ne mogu pojmiti razum ni priroda.Neiskvarene prirode osjećaju aver­ ziju prema uvođenju tih posrednjka više nego prema ičemu dru­ gom. Da ovo malo bolje objasnimo:Rob veliča svoje božan­ stvo,obožava ga,pokorava mu se i potčinjava.A jedino Uzvišeni Gospodar zaslužuje istinsko veliča­ nje,pohovanje,obožavanje,pokoravanje i potčinjavanje.To je is­ kljucivo Njegovo pravo.Najveća nepravda je da se to posveti dru­ gom ili da se d ijeli i:unedu Njega i nekog drugog bića, jer to drugo biće jeste neminovno Njegov rob i sluga, kao što Uzvišeni kaže: " ,.. , ~ :: " '·' , .... " ~ .. ~ ;l..;.j · • 0--'J · " ·t.? • ' ' u U., J. ' .J....Z' ':/LS.r_r.; l ..L...>- ')~!...;
,.

;

;

.

..

o

J

•

~~

.. eJ <• · ..

•

1 :.

" •

l" ' ..... l~ G

J~..r- ~J~

~

•

"' "

, •

;l

.. ·.' .. ~ · l:...::.>- li · l:...

- ~.>--&'

J~

•

~Z,J!I:;:'J · 'JS'i j;:.U

dati

''On vam kao primjer navodi Vtls same: Sl/ oni koji su 11 posjedu vašem izjed11aČe11i s vama u onome što vam Mi dajemo, pa ste 11 tome isti, i da li ih se bojite kao što se vi jed11i dmgib bojite- eto, tako Mi, podrob11o, izlažemo dokaze Naše ljudima koji raz­ mišljaju" (Er-Rum, 28). Tj.( ako vi zazirete od toga da su vaši robovi i sluge izjed­ načeni s vama u opskrb i, kako onda može te nekog Mojega roba smatrati Meni ravnim u onome što samo Meni pripada i tude ne može biti - Božanskoj prirodj? Ko uradi ne~to takvo raj Me ne poznaje kako treba; ne veliča Me kako treba niti Mc smatra jedi­ nim u onome što pripada samo Meni i nikome drugom od stvore­ nja. Ne poznaje Allaha kako treba on3j ko robuje nekom drugom osim Njemu:

Boleslllliek

203

~1; čs)J•..ill ~l ~;:J J;.•..ilii_,).:J ~

"0, ljudi, evo jednog p;i;njera, 'p~ ga poslušajte; 'Oni kojima se vi, pored Allaba, klanjate 11e mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupi­ li. A ako bi mušica nešt·o ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!' Oni ne poznaju Allaba kako treba; a Allah je, uistinu, moćan i silan" (EI-Hadidi, 73, 74). Ne veličaju Allaha na pravi način oni koji robuju stvorenji­ ma koja nisu u mogućnosti da scvore najsbbiju i najmanju životi­ nju. Ako bi im mušica nešto uzela, oni to ne bi mogli povratiti od nje. Uzvišeni kaže: ~~~(:,;~:·,:i 1: __.~ :_,.;~~y,J ;J~~~ 1J:,:J l:.j) (~_.S~ l.;. JWj :.;~ l:.. :: :.:.,~_,h; :.:..1jW(1 - "Oni ne veli~aju Al/nba 011ako kako Ga fl·eba veli~ati; a čita·va Zemlja će na Sudnjem da­ lill tt 'Vlasti Njegovoj biti, a nebesa će 11 moći Njegovoj smotana os­ tari. H'Va/jen neka je On i vrlo visoko iznad onib koje Njemu sma­ traju ravnim!" (Ez-Zumer, 67). Nije na pravi način upoznat Onaj koji posjeduje ovakvu \'e­ ako se uz Njega Bogom smatra neko ko ne posjeduje ništa od toga. Štaviše, w je najnemoćnije i najslabije biće. Nije Snažni i Moćni upo?.nat na pravi način ako se uz Njega robuje slabom i po­ niženom. ličinu

Ne veliča na pravi način Allaha ni omj koj i kaže: "On nije poslao Svojim stvorenjima i poslanika niti im je objavio Knjigu", pripisujući Mu osobine koje Mu ne pri l iče. Jer, ne može se reći da On z~nemaruje Svoja stvorenja, ostavlja ih u zabludi i stvara ih uzalud i bez svrhe. Ne

veliča

na pravi

način

Allaha onaj ko

zaniječe

suhinu

194

Ibn QaJIIm ei-DieWZijje

pored Crnog kamena - Allahove desnice na Zemlji', drugog kame­ nja, zatim ljubljenje, mi lovanje i ldanjanje groblju. Bož.iji Poslanik ~ je prokleo one koji kaburove Božijih poslanika i dobrih ljudi pretvaraju u bogomolje gdje sc Bog štuje - a šta reći tek za one ko­ ji na Li m mjestima robuju drugim božanstvima? U dva Sahiha se bilježi had is: "Allah je prokleo jevreje i kršćane: oni su grob&ve s·vojih poslanika pretvorili tt bogomolje"2• Sahih bilježi da je Božiji Posla­ nik ~ rekao: "Najgore su prošli oni koji živi dočekaju Sudnji dan i oni koji pretvaraju grob&ve 11 bogomolje";; "Doista su prijašnji narodi pretvara/i groblje u bogomolje. Vi to nipošto ne činite! ja vam to zab­ ranjujem!"' Bilježe Imam Ahmed u Musncdu i fbn Hibban u svome Sahihu da je (Poslanik ~) rebo: "All.ah je prokleo ''este posjetioce groblja te one koji ih koriste kao bogomolje i na njima svjetiljke pos­ tavljaju".' 1

Ovo je dio badisa koji glasi: "Crni kamen je Allahova desnica na Zem­ lji..." Ovo je slab hadis (v.: Es-Silsile ed-Da'ife, br. 223, Da'if ei­ D:bmi', br. 2773.) ' Buh~ri: Knjiga o dženazama, br. 1390; Muslim : Knjiga o džamija­ ma ..., br. 531. > Ahmed: Musned, br. 3843, putem 'Abdu llaha b. Mes'uda ~. Hadis je ocijenjen kao hasen (v.: Ahkam el-džena'x - El-Al bani, st r 217.)

'

.. 1Mus 1·1m.·Kn.. J•ga o d"uuruJama... , br. 53?- ·

' Tirmizi: Knjiga o namazu, br. 320; Nesai: Knjiga o džcnazama, br. 2043; Ebu Davud: Knjig:t o džcnazama, br 3236; Ahmed: Musned, br. 2031,2598,2977,3108- sve u predaji Ibn 'Abbasa, radijallahu 'an­ huma, a u kojoj sroji "one koje posjećuju groblje". Sto sc tiče predaje u kojoj sc spominju "oni koji često posjećuju grob­ lje", nju bilježe Ibn Madže (Knjiga o dženazama, bo·. 1576), Ahmed (br. 8456} - putem Ebu 1-l urcjrca, zatim Ibn Madžc (Knjiga o džc na­ zama, br. 1574), Ahmed (br. 15230) putem 1-la.~san b. Sabita, tc Ibn Madže (br. 1575) putem Ibn 'Abbasa. Sve ove predaje ne sadrže reče­ nicu "one koji ih koriste kao bogomolje i na njima svjetiljke postavlja­ JU •

..

204

Ibn QaJJim ei-Diewzute

Njegovih lijepih imena i uzvišenih arributa - ko zaniječe Njegov vid, sluh, volju, izbor, uzdignutost nad stvorenjima, mogućnost razgovora sa stvorenjima koja on odabere; ko uopće zaniječe Nje­ govu moć, snagu i njihovu vezu sa ispravnim i pogrešnim postup­ cima ljudi stavljajući tc postupke izvan Njegove moći i volje smat­ rajući da ljudi sami stvaraju te postupke uprkos AIJahovoj volji. Tako se u Njegovom kraljevstvu dešavaju stvari koje On ne želi, a ono što On želi ne može da sc desi ... Uzvišen neka je Allaha od riječi vatropokloničkih istomišljenika. Nije ispravno shvatio AIJaha onaj ko kaže da On kažnjava ljude za nešto ho nisu učinili te da ne može na njih nikako uticati; naprotiv - za njih su to, usrvari, postupci, samog Gospodara ~. zbog kojih On kažnjava čovjeka. Sam čovjek je, po njima, primo­ ran da radi to šro radi, a to je jače nego kada stvorenje primora drugo stvorenje. Ali, ako je svojstveno razumu da je ružan postu­ pak onog gospodara koji nešto naredi svome slugi pa ga zatim ka· zn i zbog tOga, da li se taj postupak može pripisati Najpravednijem Pravedniku, Najmudrijem Mudracu, Najmilostivijem Milosniku? Kako On može kazniti Svojega roba zbog postupka u kome ovaj nije učdća niti udjela imao? Neka je uzvišen AUah od ovakvih rije­ či. Ovo je veoma štetna misao čiji su zastupnici istomišljenici vat­ ropoklooika. Nijedna od ovih grupa nije ispravno shvatila Allaha. Nije ispravno shvatio Allaha onaj ko Ga ne odvaja od lošeg mirisa, klozeta i mjesta koja nije lijepo ni spomenuti, već Ga stavlja na svako mjesto i odvaja ga od 'Arša: j.:.;j(, :_:i.u ~~ ',:·.; ~!) (~:,; CJG.ll - K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djeZo O n prima"' (Fatir, 10). K njemu se penju mel eci i Džibril, zatim sc spuš taju od Njega: {_.;i(~~ Jo~~~ JI .t::Jt ::"0 :,:~1 ~:.;) - "On upravlja wi11za, od neba do Zemlje, a orula se we to Njemu vraća" (Es-Sed:lde, 5). Oni žele da Ga sačuvaju od boravka na kraljevskom prijestolju smatrajući da je na svakom mjestu - čak i ondje gdje je ljudima i životinjama mrsko da borave. Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko negira Njegovu lju­ bav, milost, blagost, zadovoljstvo, ljutnju i srdžbu; ni ti o naj ko ne­

BoiBSIIIUok

205

gira Njegovu mudrost- uzvišene ciljeve Njegovih poswpaka; niti onaj ko negira Njegove postupke i ne priznaje Mu izbor postupaka koje izvršava smatrajući Njegove postupke odvojenim od Njega samog- negirajući Njegov dolazak, boravak na 'Aršu, razgovor sa Musaom na Tur-i Sinau, dolazak na Sudnjem danu zbog svođenja računa izmedu ljudi itd. Oni negiraju ove Božije posmpke i uzvi­ šene osobine uvjereni da na taj način ispravno shvaćaju A llaha.

Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko Mu pripisuje sup­ rugu i dijete, kao ni onaj ko smatra da se O n miješa sa stvo renjima

ili da Se pokazuje kroz vidljivi svijet. Nisu ispravno shvatil i Allaha ni on i koji kaž u: On je uzdi­ gao neprijatelje Božijeg Poslanika :al i Ehlu-1-bejt (članove njegove kuće) i proslavio ih dajući im vlast, hilafct i moć, a prijatelje Boži­ jeg Poslanika ;liS i njegovu porodicu je ponizio, srozao i nemoćnim ih učinio kuda god oni išli... Ovo je najveća uvreda Gospodara, neka je uzvi~cn od onoga što ši' ije govore." Ovo mišljenje je izvedeno iz stava jevreja i kršćana koji go­ vore kako je Gospodar svjetova poslao nepravednog vladara koji je sebe proglasio poslanikom. Lagao je na Allaha i d ugo v remena je širio takve laži. "Allah je ovo naredio, a ovo zabranio", govorio je on. Mijenjao je zakone A llahovih poslanika i vjerovjesnika dozvo­ lja\':ljući da njihovi sljedbenici budu ubijeni, a da se njihovi imeci i supruge porobe. "Ovo mi je dozvolio Uzvišeni Allah." On ga štiti, pomaže, ojačava i odgovara na njegove mol itve. O n uni~tava nje­ gove neprijatelje i šalje dokaze o iskrenosti tog vladara. Ko god mu se usprotivi biva unihen. Ljudima nije prco!>talo ništa osim da pov­ jeruju u ono što on govori, radi i o dobrava. Dokazi o iskrenosti ovog vladara će se javljati jedni za drugima sve do Sudnjeg dana ... Ovo je očigledna uvreda Uzvi~enog Gos po dara, ponihvanje Nje­ govog znanja, mudrosti, milosr i Božanstva, neka je uzvi~cn Allah od onoga što nevjernici izn ose! Jednostavnom uporcd bom ovog stava sa stavom nji hove braće ši'ija, nalazimo sl ičnost kakvu samo pjesnik može opisati: 'Moj 6rat po m{ijefUl i ja aijefimo

tamnu tfoj~ majf
Ibn Qaliim ei-DiewziJJe

206

Nisu is pravno shvatili Gospodara ni oni koji smatraju da On može kazniti Svoje vjerne robove i o ne koji Mu nis u nepokor­ ni bili i uvesti ih u Kuću tuge, a da Svoje neprijatelje koji Mu nisu nikada pokorni bili nagradi i uvede ih u Kuću uživanja. Po njima, obje mogućnosti su vjerovatne. Međutim, ono što nam On objav­ ljuje govori drugačije, tako da je tO nemoguće da se desi zbog te objave, a ne zato ~to to nije znak Njegove mudrosti i pravde. U Svojoj Knjizi Uzvišeni najo~rrije negira da je moguće nešto tako da se desi ocjenjujući tC riječi kao najgoru osudu. Uzvišeni kaže:

": "'1:. ..!LJ~ .. "',':)IJ.t_;l"":;· ....

...,....--

-

"

-

•

~

J

:.;,.; fl

f

"'. 't.,11' ·''". . 11LAl> .. ... ... L.; ' ~ " L;~ J ..r'.) J l(--' J

~~

~

llf ~\:JI

,:r, lJ~...... ;j..~," JJ5... \J~..... ;j..~\' ~

·~ . . . .

,

J

J

:;

fl .j'j"il ~;j..~ts .....~~11~J l~i ~-:\-JI Gl

J

~ .. '" 1 1:!..: ~ ~·~ts ~~ ;

}H_.

"Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono Što je izmedu njib; tako misle nevjernici, pa teško nevjer­ nicima kad budzt u vatri! Zar ćemo postupiti s oni­ ma koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeba klone isto kao i s grešnicima?" (Sad, 27, 28). ~ '1:~ .Ji .::..e.:...J\ l ) -< . , ~ _u,..:._;:. · !~

.U\5":1

.;.r.,

L.; .L:. )

@

•

-

~.P:"

•

.:.r. -

..

P'

· ~w~Jr'L.:1.t~ .::..~WII....i;J' )t - "~-i r-r . ' J

••

L

-

•

-

J

'

, ... ,

<.Sj....;::)j ~~ .)>j)' l JyiJI,;.:-JI .tl U-J.> J

-

-

, * ,.J~ ,

-'0 J! li:.!- 'J r. , J - ' ! --
"Misle li oni koji čine zla. djeftt, da ćemo s nj{,na pos­ tupiti jed1zako kao sa onima koji vjeruju i dobra dje­ la či11e, da će im život i smrt biti isti? Kako loše ra­ suduju! a Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio i zato da bi svaki čovjek bio nagrade11 ili kažnjen



Bolest i liJek

207

prema onome šw je zaslužio, nikome neće biti uči­ njeno nažao" (EI-Dža;-ije, 21, 22) .

..cz, ·~1 .:.:s ~~~t;; * ~;:~ .:_~ 15 ~ ~ l · ~ l J;.:..~il). ~ .r-.. r. T

"Zar ćemo muslimane sa m!vje;,1icima izjednačiti?! Šta vam je, kako rasuđujete?" (El-Qalem, 35, 36). Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko smatra da O n ne mo:Ge oživjeti mrtve, da neće ljude pod ići iz gro bova i da neće sa­ kupiti ljude kako bi dobročiniteljima presudio za dobročinstvo, a zločincima za zloči ne. Tada će oštećeni uzeti svoje pravo od nasi l­ nika, a oni koji su se trudili i ispaštaU zbog Njega na ovom svijetu bit će na najbolji način ugošćeni. Tada će nestati sumnje kod onih koji su se razilazili oko Njegovog postojanja, a nevjernicima će biti rečeno da su bili lašci. Isto tako, nije na pravi način shvatio Allaha onaj ko omalo­ važava Njegove naredbe pa ih krši, Njegove zabrane pa ih ne poš­ tuje, spominjanje Allaha pa ro šro sominje ne izvršava i zanemaru­ je.. Takvom čovjeku su preča vlastita nahođenja od traženja Alla­ hovog zadovoljstva. Pokoravanje stvorenjima mu je važn ije od po­ koravanja Allahu. On Gospodaru posvećuje o no što preostane od njegove pažnje, znanja, riječi, djela i im etka, a drugi imaju prednost u tome zato što su važni. Oni ne shvaćaju ozbiljno činjenicu da ih Allah gleda, da su permanentno u Njegovoj moći i da je njihov ži­ vot u Njegovoj ruci. Pogled ljudi i njihova kontrola im zaokuplja srce i udove. Stide se ljudi, a ne stide se Allaha. Boje se ljudi, a ne boje Allaha. Ljudima pružaju najbolje što imaju i ho mogu, a ako Allahu ne!to i pruže, to je najsitnije i najbcznačajnije ~to imaju. Kada žele da usluže nekog važnog čovjeka, to čine sa velikim tru­ dom i naporima ne štedeći savjete i posvećujući tome srce i udove. Zbog njih će ići na hetu svojih interesa. Medutim, ako ga situacija navede da izvr~i pravo njegovog Gospodara, on to čini na način koji ne bi zadovoljio nj stvorenje poput njega samog. Zbog Gos­ podara ulaže tol iko novca da b.i biJo sramota da tol iko pruži stvo­ renju poput njega. Zar je ovakav čovjek ispravno postu pio prema Allahu~?

Ibn QaJJim ei-OfewzJHe

208

Zar je ispravno pos tupio prema AUahu onaj ko izmedu Njega i Njegovog neprijatelja podijeli ono što samo Njemu pripa­ da - veličanje, poštovanje, pokornost, poniznost, potčinjenost i nadanje? Kada bi i Njemu najbli:l.e stvorenje stavio na taj stepen, to bi bilo krJenje i oskrnavljcnje Njegovog prava. To je omalovažava­ nje i dijeljenje Jtečega što ne može pripasti nikom drugom osim Uzvišenom Bogu. Pored toga, Njegovo pravo sc posvećuje najom­ raženijem stvorenju i najvećem neprijatelju. Jer, ko god robuje ne­ kom drugom osim Allahu, taj robuje šejtanu, kao što se kaže u aje­ tu: u:. !P~' M) • ~~ ~~ ;Jj ~l ;:;j.~.,, 1_,~ ~ 0! (;i._;.. 4 fS:i! ~~ ~!) ~ J.!:".. - "0, siuovi Adetruwi, zar vam nisam nareaio: 'Ne kla11jajte se šejtanu 011 vam je neprijat'€/j otvoreui, već se klanjate MCili; to je put pravi'" (ja sin, 60, 61). K;tda su mnogobošci počeli obožavati meleke, kako su on i misli li, to obožavanje je preusmje­ reno na šejtane: l)lS ~ .'(_~( ;š:;q J~;.; 1:__.:,. ~~··:.; (~j) {;:,h}!~ r.-:.!Sr ~~ :.._,~ .;lS :Y. t*--'~ (r. q:, d ..!lJ~ •)ti - "A /l(/ Dau kaa 1h s·ve sabere, pa nze/eki upita: 'Zar su se ovi vama kla­ njali!' oni će odgovoriti: 'Hvaljen neka si, Ti si Gospodar 11aš, iz­ medu nas i njib nije bilo prijateljstva; oni su se dii1movima poko­ ravali i većina njih je vjerovala n rtjih"' (Sebe', 40, 41). Šejtan po­ ziva mnogobošce da ga obožavaju. On int se prikazuje kao melek. Isto tako, obožavaoci Sunca, Mjeseca l zvij ezda misle da obožavaju duhovnu Stranu tih zvijezda, da one s njima razgovaraju, da im is­ pwtjavaju želje, a ne znaju Ja, ustvari, robuju šejtanima. Tako, ka­ da Sunce iziđe i nevjernici mu padnu na sedždu, šcjtani se udruže sa njim, tako da ta sedžda njima pripadne. Isto sc dešava i prilikom zalaska. Isto rako - oni koji obož.~vaju Mesi ha i njegovu majku, već obožavaj u šej tana. Ovi mnogobošci su uvjereni da obo7.avaju ono­ ga ko im je naredio da obožavaju njega i njegovu majku i da je on time zadovoljan. Predmet svega ovogn je upravo šej tan. Takvi ljudi se varaju da robuju AUahu ili Njegovom Poslaniku fi. Na to uka­ zuje aj<:t: ~fj *~~~;JJ~! ;:..j.:'· !i 1_,~ ~,J[ (;T.;.. t;~~ ~t ;JI) (if' ', .bl:".. U:. ~~ - "0, sinovi Ademovi, zar va1i1 nisam naredio: 'Ne klanJajte se šejta1111 011 vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjate Meni; to je put pravi"' aa sin, 60, 61). Svaki čovjek koji

(f .(

* ;:,_,·.::;

Bolest l liJ Bil

209

robuje bilo čemu drugom osim Allahu mj ibadct će bici upućen šej­ tanu. Obožavani će uživati u tom veličanju i u uzdizanju na nivo Boga. To je krajnji cilj šejtana. Zbog togaUzvi~cni kaže: ry.j) l,.; ';:ll~ ~:'5.:.:..1 ,J :r-.i1 ~·· :·_ ~ 1:_,~;.:.~·;_:-"A na Dtm kada On sve

sakitpi: '0, skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zave/t'!" (El-En'am, -,:,ct;..! .· · "' . ::.e;;;--:-; · ,. :· , .) ..r·\l' · ':lJ1JJ·J l 12s'. ~ ' JJ8 ~ . -....,... . dt· • .) ~ ~ ·. '-"'• !'""J (~ ~ ~~ ~~ ~~ .G~ 'l! t+.,; ~_,IJG. rs'~ ~t.:J, - "'Gospodant naš,'­ re6 će ljudi, štićenici njiliovi- 'mi smo jedni drugima bili od ko­ risti i stigli smo da roka našeg koji si nam odredio Ti!' - 'Vt~tra će biti prebivalište vaše' - reći će On -, 'u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi.' Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznaju6"

e

·.r.·

(EI-En'am, 128). Ovdje se na latcntan način ukaz uje na razlog tre­ tiranja ši rka kao najvećeg i ncoproscivog grijeha kod Allaha. Taj grijeh samo On može oprostiti nakon čovjekovog po kajanja. Širk uzrok-uje vječni b oravak u Vatri. Ovaj postupak nije zabranjen i ružan formalno. Štaviše, nemoguće je da Allah obaveže Svoje ro­ bove na robovanje nečem drugom, kao što je nemoguće da se desi ndto što je suprotno Njegovim uzvišenim svojsrvima i Božanskim atributima. Kako neko može pomisliti da Jedini koji se odlikuje Božanstvom, veličinom, uzvišcno~ću, Gospodarstvom može odo­ briti da Mu se neko dru gi smatra ravnim u tome ili da tim e bude zadovoljan? Neka je uzvišen Allah od svega. toga!

~IRK l OHOLOH OPREČNI m~A

POKORNO~ĆU JEDINOM AllAHU

Time ~to je ~irk najveća suprotnost svrsi zbog koje je AJiah stvorio ljude i čije je izvršavanje vje rom propisao, širk je najteži grijeh kod Allaha, a uz njega oholost i njoj slične osobine, kao što smo ranije vidjeli. Uzvišeni Allah je srvorio ljude i objavio Knji gu kako bi pokornost samo Njemu bila iskazivana. Širk i oholost su, međutim, suprotni tom. Zbog toga U zvišeni Allah zabranjuj e u la­ zak u D žennet onima koji u sebi nose ~i rk i oholost: Jl4 ~;:.;.;.~l) ()!!1 :(,tj ;\il ;,t. ~~ (~ :,jj - "Ko dmgog Alla/m smatra"ravni11i,

Ibn Qajjim ei-Diewzijje

210

Allah ćemo ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti" (El-Ma'ide, 72), a u Džennet 11eće ući ko u svom srcu bude imao i a·un olholosci.

lREĆI NE~TO OALLAHU BEZ ZNANJA

S l ijedeća stvar po opasnosti jeste neosnovano govorenje o Allahovim atributima, postupcima i osobinama - što je u suprot­ nosti sa onim kako je Allah opisao Sebe i kako Ga je opisao Nje­ gov Poslanik tl!i. Ovo je najteži oblik kršenja i negiranje savršenosti Onoga koji određuje i stvara i skmavljenje Njegovog Božanstva. Ako se to svjesno čin i , onda je to buntovnost ružnija i gora od šir­ ka. Jer, mušrik koj i priznaje osobine Gospodara je bolji od negato­ ra Njegovih savršeni h svojstava. Čovjek koji priznaje vlas t vladaru i ne negira njegovu vladavi11U niti osobine koje dolikuju takvoj osobi, ali mu smatra nekog ravnim u nekim stvarima kako bi mu se približio - bolji je od o noga ko negira svojstva koja vladara čine vladarom. Ovo je urođeno svim prirodama i ra:wmima.

Zar ima veze između poricanja i negiranja uzvišenih atribu­ ta i obožavanja istinskog Božanstva i roba uz pomoć određenih posrednika kojima se ukazuje jedan dio tog obožavanja i poštova­ nja? Bolest negira.nja svojstava (Uzvišenog Allaha) je neizlječiva i opasna bolest. Zbog toga nas Allah nas obavještava o rome kako je voda negatora (mu'attila) prkosio Musau da je njegov Gospodar iznad nebesa: ~~ ~~~~ ~~ ~CL. t; ~:,;.~ :ti.J) (~#j;~ ,_;...;.~!J! ~[i ~I.JWi - "0, Hain!me," - reče faraon­ "sagradi ml. jedan lorimj ne bih li stigao da staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do M11saova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac" (Gafir, 36, 37) .

JG

*

&,t fl

). ,;1

Šejh Ebu-1-Hascn ei-Eš'ari u svojim knjigama sc na ovaj ajet poziva protiv mu'attila. Njegov citat smo naveli u drugoj knjizi Skupljanje islam­

Bolest1UJeli

211

skih vojski u borbi protiv mu'attila i džehmija - potv rdiv anje uzdign utosti. Govor o Allahu bez znanja i .ši rk su nerazdvojni pojmovi. Pošto zastranjene novotarije predstavljaju neznanje o Alla­ hovim svojstvima i negiranje onoga što Allah govori o Sebi i što nam pripo\'ijeda Njegov Poslanik ;t;>, iz inata i nez nanja- to su naj­ veći grijesi, uko liko imalo zaostaju za kufrom . Ovi grijesi su draži lblisu od svih ostalih velikih grij eha kao ho su rekl i neki iz prvih generacija: "Bid'at (novotarija u vjeri) je draža Iblisu od grij eha, zato što se za grijeh može tražiti oprohaj, a za bid'at ne može". lblis, Allah ga prokleo, kaže: "Upropastio sam ljudi grijesima, a oni mene upropaštavaju riječima 'La ilahe illallah' i traženjem oprosta. Vidjevši to, počeo sam im unositi s tras ti rako da o ni či ne grijehe a ne kaju se, zato što mis le da rade lij epe stva ri". Zna se da grjdn ik sam sebi nanosi štetu, ali novotar šteti i drugima. Smumja novotara se se tiče strasti.

tiče

osnove vjere, a smutnja grješnika

Novotar ljude odvraća i zavarnva od Pravog Puta, a grješnik to ne či ni. Novotar iskrivljuje Uzvišene Allahove osobine, a grješnik to ne

čini.

Novotar ljude odvodi sa Pravog Pura, dok grješnik samo sporo napreduje zbo svojih grijeha.

NEPRAVDA ~PADA UNAJVEĆE 6RIJEHE KOD ALLAHA Budući da su nepravda i nasilje oprečni pravdi na kojoj po­ čiva ustrojstvo nebesa i Zemlje, a Allah~ je poslao Svoje poslani­ ke i objavio Knjige kako bi ljudi pravedno postupali - zbog tOg
ova dva postupka spadaju u naj veće grijehe kod Allaha. Pogubnost ovog grijeha mjeri sc prema šteti koju on nanosi čovjeku. Tako

212

Ibn QaJHm ei-DfeWZille

ubojstvo vlastitog tek rođenog, bezgrješnog djeteta koje je Uzvi­ šeni Allah učinio dragim ljudima, a posebno njegovim roditeljima iz straha da će mu ono pojesti i popiti njegovu hranu, piće i imetak - ovo ubojstvo p redstavlj3 prvostepenu nepravdu. Uz ovo stoji ubojstvo roditelja koji su uzrok čovjekovog postojanja, zatim ubojstvo bližih rođaka. Težina ubojstva zavisi od svireposti tog či na kao i iziskivanja da ubijena osoba bude sačuvana zbog općeg dobra. Zbog roga će najgoru kaznu na Sudnjem danu trpjeti onaj ko ubije poslanika i ko bude ubijen od strane poslanika. Zatim sli­ jede oni koji ubiju pravednog imama - vođu ili učenjaka koji lju­ dima naređuje dobro, poziva ih Al lahu i savjetuje u vjeri. Zas luga za onoga ko ubije vjernu dušu namjerno jeste vječna patnja u Vat­ ri, srdžba Silnoga, prokletstvo i bolna pamja. Ovo sljeduje ubojicu vjernika ukoliko se ne javi neka zapreka te kazne. Jer, niko ne sumnja da d ragovoljan prelnak u islam nakon ovah.-vog postupka spriječava izvršenje ovakve kazne. Sporno je, medutim, da li će biti primljeno pokajanje vjer­ nika koji je počinio ovaj zločin? O tom pitanju postoje dvije pre­ daje od ranijih i kasnijih učenjaka. Od Ahmeda se prenose oba sta­ va.

Oni koji smatraju da pokajanje ne otklanja ovu kaznu pot­ krepljuju w argumentom da, uko liko čovjek ne dobije zasluženo na ovom svijetu i ode s njega noseći na sebi nepravdu, mora biti osuđen na Pravednom svijetu. Ako nasljednik iskoristi svoje pravo, on je izabrao iz med u iskori~tcnja prava i oprosta grijeha. A kako ubijenom može koris­ titi to ho će nasljednik iskoristiti pravo? Zar je satisfakcija za pre­ trpijenu nepravdu to ~to nas ljednik iskoristi pravo?

Ovo je ispravnije mišljenje o ovom pitanju- pravo ubijenog ne nestaje nasljcdnikovim iskorišten jem. Ovaj stav zastupa dio Ša­ fijevih učenika, Ahmed i dr. Druga grupa, pak, smatra da odgovornost za ubistvo pres­ taje teobom i iskorištenjem prava. Jer, pokajanje (tevba) briše

BolestllOek

213

prethodne grijehe, a grijeh koji je počinio briše se time što je nas­ ljednik insistirao na kazni (iskoristio pravo na kaznu). Ovo potkrepljuju na slij edeći način: Ako tcoba briše pos­ ljedice ku fra i sihra, koji su opasniji od ubistva, kako ona može biti nemoćna pred njime? Uzvišeni Allab je primio pokajanje nevjerni­ ka koji su ubili Njegove vjerne robove i učinio ih najboljim Svojim robovima! On je pozvao na pokajanje o ne koji s u palili Njegove vjerne robove i
ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost/ Al­ lah će, sigurno, sve grijehe oprostiti'" (Ez-Zumer, 53). Ovo se od­ nosi na one koji se pokaju, a obunvara kufr i ono ho je manje od nJega. Kako čovjek može bi ti kažnjavan za grijeh nakon pokaja­ nja? Ovo je svakako nemoguće u Allahovom zakonu. Pokajanje ovog grješnika predstavlja samoprcdaju, a čovjek se ne može predati ubijenom. Zato Zakonodavac ro pravo daje nasljedniku poistOvj ećujući co predavanje sa predavanjem ubije­ nom (oštećenom), kao što je dužnik obavezao da nasljednicima vrati ono ~to je dugovao tome čovjeku. Zaključak ovog pitanja bi bio sli jedeći - ubistvo se vezuje za tri stvari: Allahovo pravo, pravo ubijenog i oštećenog i pravo nas­ ljednika. Ukoliko sc ubica dobrovoljno preda nasljedniku kajući se za ono što je učinio, iz stral1a prema Allahu i iskreno čineći tcobu -tada se zadovoljava Allahovo pravo tcobom, a pravo nasljednika se zadovoljava izvršenjem pravde, pomirenjem ili oproštenjem. U tom slučaju, p ravo ubijenog će Uzvišeni Allah kompenzirati na Sudnjem danu u ime Svoga ro ba koj i sc pokajao i o kanio tog djela. On će izmi riti njih dvojicu tako da neće biti prekršene pravo pr­ vog, niti pokajanje drugog.

Što se tiče uz urpacije imetka, tu sc ulema također razilazi. Jedni kaž u da dužn ik, kada vrati dug nas ljedniku, biva oslobođen odgovornosti na Ahi retu kao što je oslobođen na ovom svijetu. Drugi, pak, kažu: Ne, zahtjev povjc rioca prema dužniku

Ibn Qaillm ei-Dlewzllle

214

ostaje otvoren i n:l Sudnjem danu zato što on nije z:~dovoljio svoje pravo ti me što je nasljednik p reuzeo imetak. Jer, njega je smrt spri­ ječila da u njemu uživa za vrijeme svoga života, tako da nepravda ostaje nenadoknadena, već drugi koriste i uživaju u tom dugu. Ovaj stav je baziran na pravil u da, ukoliko imetak prijeđe sa jednog na jednog, a nasljednika je više - pravo imaju svi, zato što je to pravo trebalo biti razdijeljeno na svakog od njih budući da su svi nasljednici. Ovaj stav zastupa d io Malikovih sljedbenika i Ahmed. Naš šejh, Allah mu se smilovao, napravio je sintezu između ova dva stava: Ako davalac nasljedstva uspije da preuzme ili zatraži svoje blago, a ne preuzme ga prije smrti, tada briga o rom imetku prelazi na nasljednika, na dunjaluku ili na Ahircru. Ukoliko bude sprij eče n nasiljem i neprijateljstvom da ga zatraži i preuzme, mda raj zahtjev prelazi na Ahiret. Ova sinteza je najbolje što se može reći o ovom problemu. Je r, imetak koji potroš i uzurpator i onemogući nasljednika da ga uzme od njega, raj slučaj postaje poput slučaja kada mu neko ubij e roba, zapali kuću ili hranu i piće pojede i popije. Ovaj gubitak se desio oporučiocu, a ne nasljednikta. Pravo odštete ima onaj čije je blago uzurpirano, pa ukoliko je imetak nekretnina, zemlja ili pre­ dmet koji traje i nakon njegove smrti, oni prelaze u vlasništvo nas­ ljednika i uzurpator u svakom trenu tku treba da mu ga vrati. Uko­ liko mu to blago ne bude vraćeno, ima pravo da ga traži kod Alla­ ha, kao što je imao pravo da ga traži na ovom svijetu. Ovo je te~ko pitanje na koje se može odgovoriti samo ova­ ko: Obojica polažu pravo na raj imetak. Jer, ukoliko neko uzurpira imetak koji pripada nekol ic ini ljudi {ortacima), svaki od njih ima pravo na odhcru. Sličan primjer je i kod čovjeka koji je uzurpirao vakuf (zadužbinu) odredenog plemena. Na Sudnjem danu svi če

. .;·~·;,; ·"''"""II~~~N~I~~;;;;~~~~~;~~i~~;~

Budući

da ubistvo predstavlja

zločin

prve vrste, U zvišeni o

BolestIlliBk

215

tOme kaže:

i: ..rl :; i:r' . · Ll ...,.-::. l ,1-..r'· 'l .- LS. 1 ~-:<.!u~ 1 .:.f : :~... ~u . , ...,.--; ~y : " ~ ' L_:ll l~ ,-;(i; · '~l . ~l' l ·( ~< ' ~ i:r'J -· ...,.. ..r- ""
1•

-"t;.;. ' 81 Gf ~-~ ~Gf - · <.)" • '<:' •

"'(

"Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na zemlji nered ne ćini- kao da je sve ljude po­ ubijao; a ako neko bude uzrok da se III!Čiji život sa­ čuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao'' (El­ Mn'ida, 32). Mnogi ljudi su naišl i na pordkoće kod razumijevanja ovog ajeta. "Mi znamo da je ubistvo stotine ljudi veći grijeh od ubistva jednog čovjeka ..." Ovo je rezultat njihovog shvaćanja da se ovdje poredenje odnosi na veličinu grijeha i kazne. Ajet sc ne odnosi na to. Poredenje nečega sa nečim ne znači da su te dvije stvari u sve­ mu iste. Uzvi~cni kaže: (~G.:.;~~;::<- ~11.AA ~ ~~:;. (Y. ~(š) -"... a

1yima će se učiniti, onoga Dann kada ga doitve, dn su samo jednu večer ili jedno jutro 11jezino ostah"' (En-Nazi'at, 46); ~ ;.;~:,; (Y.~Iš) ()il ; ~L.. ~J t_AA :.,J~;. - "A onoga Dana kada dožive ono čime iin se prijeti; učimt će im se da su ostali samo jedttn ''as dana" (El­ Abqaf, 35). Ovo ne mora značiti da su oni taj period proveli oa dunjaluku. P oslanik ~ je rekao: "Ko klanja.jctciju-uamtlz u džemnttt kao da je klmzjao pola noći. Ko klanjt1 st~bah u dtemaw kao da je klanjao cijelu not'1, tj. uz jaciju, kao š to je precizirano u drugoj verziji. Još jasniji primjer nalazimo u had is ima: "Ko isposti ramazan i isprati ga sa šest dana ševvala kao da je cijelu godinu postio"2 ; "Ko prouči 'Ku/ hwvallahu ehad' kao da je pmučio trećinu Kur'ana"'. Lo-

2

1

Muslim: Kl1jiga o džamijama ..., br. 656; Tirmizi: Knjiga o namazu,

br. 221 i Ehu Davud: Knjiga o namazu, br. 555.

Muslim: Knjiga o postu, br. 1164; Tirmizi: Knjiga o postu, br. 759;

Ehu D:wud: Knjiga o postu, br. 2433.

' Imam Ahmed: Musncd, br. 23042 - putem Ehu Ejjuba, br. 20768 ­ ~

216

Ibn QaiJim ei-Dzewziiie

gično je da sevap onoga ko postu pi ovako ne dostiže nagradu ono­

ga sa čim se njegov postupak poredi, ni ti će on dostići spomenuti stepen. Kada bi zaslu ga bila jednaka, tada bi se oni koji klanjaju jaciju i sabah u džematu samo bespotrebno umarali i mučili noć­ nim namazom. Ništa, nako n vjerovanja u Allaha, nije bolj e od dara za ispravno razumijevanje Allahovih i Poslanikovih :i!; riječi. To je Allahova blagodat koju On daje kome hoće. Medutim, ostaje da se vidi po čemu je onda napravljena ko mparacija izmedu ubice jedne osobe i ubice cijelog čovječan­ stva? Oni s u jednaki po mnogo stvari: 1. Obojica su nepokorni Allahu i N jegovom Poslaniku ~. Protive se Allahovoj naredbi, izlažu se Njegovoj kazni. O bojica su na­ rovareni Allahovom s rdžbom, proklets tvom i vj ečnim borav­ kom u džehen nemskoj Vatri. N jima je žes to ka kazna priprem­ ljena mada je njen intenzitet različi t. Jer, nije isti onaj ko ubije vjerovjesnika, pravednog vladara ili čovjeka koji propagira pravdu među ljudima i onaj ko ubije nekog običnog, prosječ­ nog čovjeka. 2. Obojicu sljeduje pogub ljenje. 3. Obojica su se osmjelila da prol iju zabranjenu krv. J er, onaj ko bespravno ubije čovjeka, čak i ako je ovaj či nio nered na zemlji i otimao imetka, taj će biti u stanju da ubije svakog koga savla­ ~a. Taj je neprijatelj ljudske vrste. 4. Covjek dobiva epitet ubice, grješnika, nasilnika i zločinca zbog ubistva jedne osobe, kao i onaj koji ubije sve ljude. 5. Jer je Uzvišeni Allah "vje-rnike u međusobnoj ljubavi, samilosti, simpatijama i saradnji učinio poput jednog tijela. Kada se jedan organ razboli, cijelo tijelo obJ{Zima groznica i besanica"'. Kada uboj ica u kloni jedan dio tog tijela, kao da je uklonio cijelo tije­

1

putem Ubejja b. Ka'ba. Ovo je vjerodostojni hadis koji itna više verzi­

ja. 0f.: Saluh el-D žam i', br. 6473.)

Buhari: Knjiga o ponašanju, br. 6011; Muslim: Knjiga o dobročinstvu

i posjcćivanju, br. 2586.

Bolest lUlek

217

lo i povrijedio sve organe. Ko uznemiri jeJnog vjernika kao da je uznemirio sve vjernike. Uzvišeni Allah ljude ~tiri pomoću vjernika koji se nalaze izmedu njih. Uznemiravanje štićenika znači uznemiravanje zahitnika. Bož.iji Poslanik Nl je rekao:

"Kada god se desi bespravno ubistvo, p1'Vi Ademov si11 će snositi dio odgovornosti :ea njega zato što je on :ct~počeo ltbijanje"'. Ova prijetnja nije izrečena prvom bludniku, prvom krad ljivcu, kao ni prvom konzumentu opojnih sredstava. Moramo primijetiti da prvi mušrik evidentno zaslužuje veću kaznu od prvog ubice, zato što je on prvi počinio širk. Zbog toga je "Poslanik !111vidio

'Amra b. Lubajja El-Haza'ija kako trpi najgom kaznu tt Vatri zato što je on prvi izmijenio vjem lbrabima .'b!l'2• Uzvišeni je rekao: (~ ;.IS ~~{ i;"$:; '1:,) - "... i ne budite prvi koji tt to neće vjerovati.:." (El-Beqare, 41) -kako vas naredne generacije ne bi sl ijed.~e i grijeh svoga nevjerovanja na vas nabacil i. Isto se odnosi i na onoga ko uvede neki loš običaj pa ga ljudi počnu slijediti.

U Tirmizijevom D žami'u se navodi predaja Ibn 'Abbasa, r. 'anhuma, da je Bož.iji Poslanik 15 rekao: "Ubijeni će dovesti ubicu na Sudnjem danu. Njegovi pot~jak i glava će mu biti u ruci, a iz arterija će mu šiklja ti krv: 'Gospodaru moj, pitaj ovoga zašto me je ubio'." Ibn 'Abbasu spomenuše tcobu, a on prouči ajet: ~ ,;:,) (liJ I~G. ; ~~:,. ~f_;.j !','.::•. ~}.' i reče: "Ovaj njet nije do kinut (derogirnn) niti promijenjen. Odakle. onda njemu pravo na reobu!?"' Tirrnizi kaže da je ovaj hadis hasen. Buhari u Sahihu 1

Bu hari: Knjiga o hadisima poslanika, br. 3336; Muslim: Knjiga o ras­ podjeli, br. 1677. Ovo je navedeno u hadisu koji bilježi Buhari u Knjizi o zaslugama, br. 3521 i Muslim u Knjizi o Džennetu, br. 2856, putem Ebu Hurcj­ rca 4'0 - da je Poslanik ;!ll rekao: "Vid io sam 'Amra b. 'Amira b. Luhajja EI-Haza'ija kako vuče svoja crijeva u Vat ri. Oo je prvi pustio robove". J "Onome ko hotimično ubije vjern ika kazna će biti - Džehennem, u kome će vječno ostati" (EI-Nisa', 93.) ' Tirmizi: Knjiga o tumačenju Kur'ana, br. 3029; Nesai: Knjiga o sve­

tOsti krvi, br. 4005. Hadis je sahih. (v.: Albani: Sahih Suoeo et­ Q

218

Ibn Qaiiim oi-OzowziiiB

mizi kaže da je ovaj hadis hasen . Buhari u Sahihu bilježi predaju Semurea b . Džunduba: "Prvo što će zasmrdjeti kod čovjeka je njegov

stomak. Zato, ko bttde tt mogttćnosti da jede samo Lijepo - neka to ćini. Ko bude mogao da izmedu: njega i Dženneta ne stane ni koliko pregršt krvi - neka je ne prolije"'. Tirmizi u Džami'u bilježi putem Nafi'a da je 'Abdullah b. 'Umer jedne pr ilike gledao u Ka'bu i re­ kao: "Velika li si i velika li je tvoja svetost! Vjemikova svetost je veća od tvoje svetosti kod Allaha!" T irmizi ocjenjuje ovaj badis kao ha­ sen. U Bu harijevom Sahihu se takoder putem Ibn 'Umera prenosi da je Božiji Poslanik tJii rekao: "Vjernik će biti u imam< sve dok ne prolije zabranjenu krv"1 • On od istog as haba prenosi predaju: "Od kobnih stvari iz koj ih nema iz laza jeste prolijevanje zabranjene kr­ vi". Dva Sahiha putem Ebu Hurejrea bilježe da je Božiji Pos lanik :lli rekao: "Psovanje vjernika je težak grijeh, a bo1·ba protiv njega kufr'l. U istim knjigama se navodi hadis: "Ne vraćajte se nakon me­ ne u kufr time što ćete jedni drt
Tirmizi, br. 2425.) Ovaj badis se proteže do Pos lanika ;tl. Bilježi ga Buhari u Knjizi od­ redaba, br. 7152, putem Džunduba b. 'Abdillaha b. Sufjan ei­ Bedželija. Autor, A llah mu se smilovao, pogrešno ovaj hadis pripisuje Sem ureu b. Džundubu. -Prim. ur. 2 Buhari: Knjiga o krvarinama, br. 6862; Ahmed: Musned, br. 5648. -' Buhari: Knjiga o vjerovanju, br. 48, Knjiga o (l ijepom) ponašanju, br. 6044, Knjiga o sm utnjama, br. 7076; Muslim: Knj iga o vjerovanju, br. 2635; Tirmizi: Knjiga o dobročimtvu i vezama, br. 6044, Knjiga o vjerovanju, br. 2635; Ncsai: Knjiga o sverosti krvi, br. 4105, 4 107, 4 109, 4110, 411 l, 4112; l bn Madže: Knjiga o smmnjama, br. 3939; Ahmed: Musned, br. 3639, 3893, 4J15, 4250, 4332- svi putem 'Ab­ dullah b. Mes'uda <~;;.. Hadis koji prenosi Ebu Hurejre bilježi Ibn Ma­ dže u Knjizi o smumjama, br. 3940 i pod brojem 394l putem Sa'd b. Ebi Vcqqasa. ' Bubat·i: Knjiga o sm umjarna, br. 7077; Muslim: Knjiga o imanu, br. 66, putem Ibn 'Umera r. 'anb uma. Na ovu temu govore i predaje Ibn 'Abbasa, Ebu Bekre i Džerir b. 'Abd illaha. 1

Bolest i JUek

219

prenosioca u Sahlhu bi lježi: "Ko ubije mst'ahida' pod zaštit.om i neće

osjetiti miris Dženneta koji se prosti1·e na širinu od četrdeset godina hoda"'. Ovo je J,azna za onoga ko bespravno ubije

ugiYOOTOm

AJlabovog neprijate lja sa kojim je sklopljen ugovor, a šta o nda reći o onome ko ubije N jegovog vjernog roba? Ako je žena uš la u Vat­ ru zbog mačke koju je zatvorila dok nije umrla od gladi i žeđ i, Poslanik ~ ju je v idio u Vatri kako joj mačka razdire lice i prsa noktima> - kakva tek kazna sijedu je onoga ko zatvori vjernika sve dok on, nedužan, ne umre? U jednom od Sunena se kaže: "Zaista

je uništenje dunjalllka lakše kod AllaJJa od bespravnog ubistrcJa vjer­ nika!'''

lKATAHROfAlNE PO~UEOICE BLUDA Ovo je krajnje opasna pojava, koja podriva sistem ljudskog porijekla i loze, zaštite spo lnih organa, očuvanja zabrana, koja iza­ ziva najveća neprijateljstva i najljuću mržnju među ljudima. Ova pojava dovodi da Jjudi jedni drugima obeščašćuju supwge, kćerke, sestre i majke dovodeći ovaj svije t do propasti. Zbog roga ovaj gri­ Jeh dolazi odmah nakon ubojstva po veliči ni i zato su uporedo spomenuri u Njegovoj Knjizi i u Poslanikovom had isu, kao što smo vidjel i. Imam Ahmed kaže: "Ništa nakon ubistva nije teži gri­ jeh od bluda". Težinu ovog grijeha ''id imo u uzvišenom ajen.:

Čovjeka (ehlu kitabija) koga štiti ugovor sa državom. ' Buhari: Knjiga o džizji i prijem jama, br. 3166; Nesai: Knjiga o raspo­ djeli, br. +750, putem 'Abdullaha b. 'Umera, r. 'anh uma. J Xao što se navodi'' hadisu koji prenosi Buhari u Knjizi o navodnja­ vanju, br. 2365, i Muslim u Knjizi o miru, br. 2242, putem 'Abdullaha b. 'Umcra, r. 'anhuma, da je Božiji !Poslan ik ;!ii rekao: "Jedna žena je ••služila .Džehennem zbog mačke; zatvorila je dok nije lipsala; nije joj dala da jede i pije, niti je pustila da sc sama hrani!" ' [bo Madže: Knj iga o krvarinama, b r. 2619, putem Bera'a b. 'Aziba. Ovo je vjerodostojan hadis i prenosi. ga jedino Ibn Madže, (v.: Sahih el-Džami', br, 5078.) 1

lbo Qalllm ei-Diewzflle

220

~1.;-:. ll ~J l~i;'Y; _:;-;.ili!~1 ~ ~;~'1 0!~1)~ -:1 ... . , u -

,

•

•

.... ,. ...

-

--·

' '­ r.r--: (J-AJ J-'··-'r J! J u~L..)i)Jll ' ~ _,.->­

·~t:• ~ill~ 1 :;~. -- 0

';i

,

.'!

. -~~ * LJ•~~ ..__;~ ·, t~-_J ui:
,J-"

't"" -

!

~.:..~ "...i oni koji se mimo Allaha drugom bogu 11e kla­ njaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zabtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusit će kaznu, pat11ja će 11111 na 0110111 svijetli udvostmče1za biti i vječno će u njoj poniie11 ostati; ali onima koji se pokaju l i ckbra djela čine, Allah će njihova hrđava djela 11 dobra promijeni­ ti.. ." (El-Furqan, 68-70). Ovdje je blud uvršten medu teže grijehe, zajedno sa širkom i ubisrvom, za ~to slijedi kazna - vječna, ponižavajuća i udvostru­ čena ukoliko se čovjek ne spasi to&a tcobom, vjerovanjem i dobrim djelima. Uzvi~cni kaže: (~ .C.j :'•;4i ~ ~l .}jJI i;:,i; '(,) - "I što dalje od buula, jer lo je razvrat, kako je to' ružan put!" (El-Isra', 32) opisujući taj postupak kao razvratan. To je, dakle, toliko ružan put da je postao odvratan ljudskim umovima. Ovo je nesvojstvena i velikom broju l!.ivotinja, kao što bi lježi Buhari od 'Amra b. Mej­ muna ei-Evdija: "Vidio sam u džahi lijjeru majmuna koji je vršio blud sa majmunicom. Nakon toga, čopor majmuna sc okomio na njih i kamenovao ih do smrti". Na kraju, ovaj posrupak se opisuje kao "ružan put" zato što je to put propasti, nasilja i siromaštva na dunjaluku, a bit će put patnje, poniženja i osvete na A)liretu. Brak sa očevim suprugama je jedan od najružniji h oblika ovog poroka i zato je opisan kao: ()\..:.,..:..:,~j :·. ;4i ~IŠ :.!J) - "... to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i mian put" (Eu-Nisa', 22). Spa~eni su oni koji uspiju sačuvati svoja stidna mjeSta. Drugog puta do uspjeha nema: ... .. .. • -')L_.;, .. , '" ... ~ ·"' , .J~.;._:.L.;. • ~ .i.J1 .J ......:... ' ll .;: l i l ..L...i ('1:: '<•-' r--' .:r~ ,r <...­ ~ _, .. . ::: ... ,. , ., .~ ... " .. . ~ ... ~LS}Jr--" ,:.d-JIJ 0 _,.._.;,t"" ~1 ~ r--" .:r.~IJ

*

.

".

,.

u

G

.

*

,

,

l

.

...

*

•

'

G )ll* 0r:. t:.:L...;. ~J •• .r-:. ' :1 r-" • , ~ j_JI' .:r-. J

,

* 0~ - • ~u ,

,

.,

Bolest 1liJek

221

y ;i*~~ ~;.J. ~}J ~12~~ji ~ljjl ~.. -t-: ,; .. .. ..... "(.JJ>~' r-"' .•t:l_,u ..!.(J:. .1.;_, ..A' ,

•

} .f

"'

..

"Orzo što žele - vjernici će postići, oni koji namaz svoj po1zizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji sadaku dijele, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, - osim od žena svojih ili 011ih koje su 11 posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; ­ a oni koji i pored toga traže, oni tt zlu sasvim pretje­ mju" (El-Mu'mimm, 1-7). Ovo ukazuje na tri stvari: onaj ko ne čuva svoje stidno mjesto nije spašen; on zaslužuje prijekor i u zlu pretjeruje; izgubio je spas, navukao na sebe epitet zla i prekoren je. Trpljenje i potis­ kivanjc bola strasti evidentno je lakše od ovih kazni. Sl ično nala­ zimo kod prekoravanja čovjeka zato što je gramziv i nestrpljiv u zlu i dobru. Naprotiv, ako ga dohvati dobro, §krt je i zatvoren, a ako padne u tešku situaciju, gubi nadu. Mala grupa ljudi je izuzeta iz ovoga, a medu njima su oni "koji stidna mjesta svoja budu čuva­ li i živjeli jedino sa žeuama svojim ili sa onima koje su tt vlasniš­ IVJu njibovu- oni, doista, prijekor ne zaslužuju, - a oni koji traže izvan toga, oni lt grijeh upadaju ... "1 Uzvišeni Allah je kazao Svo­ mc Vjerovjesn iku da naredi vjernicima da spuste poglede svoje, čuvaju stidna mjesta, jer On vidi njihove postupke i posmatra ih: CJJ.:al1 .j;J t:~,:;_~, ~G:.~ i:;)- "On zna poglede koji kriomice 11 ono što je zabranjeito gledaju, a i tt ono što gmdi kriju" (Gafir, 19). Pošto blud započinje pogledom, naredba da sc spuste pog­ ledi je upućena prije čuvanja stidnih mjesta. Jer, sve neprilike poči­ nju od očiju, kao što većina vatri izbija iz bezazlenih varnica. Prvo dolazi pogled, zatim misao, zatim korak, zatim grjdka . Zato se kaže: Ko se sačuva četiri stvari očuvat će vjeru: hitrih pogleda, mis­ li, riječi i postupaka.

Ibn Qaliim ei-Džewziile

222

Vjernik treba da čuva vrata svoje duše od ova četi rtulaza. Ne smije os taviti nijedan od nj th neču van im, jer pute m njih dolaze neprijatelji sve pred sobom rušeći i naštroko i nadugo pustoš os­ tavljajući.

l

VRATA 6RIJEHA

Grijesi većinom do ljudi dopiru preko ovih četiriju vrata. Zato ćemo svakim o d njih posvetiti po jedno poglavlje.

Hitri pogledi Oni su provodnici i poslanici strasti. Čuvanje hitrih pogle­ da je, ustvari, čuvanje spol nih organa. Ko ne kontroliše svoj pogled izložio je sebe propasti. Poslanik ;lit je rekao: "0, Alija, ne dozvoli da ti pogled prati pogled; prvi ti se oprašta, a d1·ugi ne"'. U Musnedu se navodi da je o n rekao: "Pogled je otrovna lblisova strijela"'. Kada vjernik spusti svoj pogled pred ljepo tom žene, Allah će mu u srcu probuditi slast ibadeta do Sudnjeg dana. Ovo je s mtsao hadisa. Bo­ žiji Poslanik ~ je takoder rekao: "Spustite svoje poglede i 6wajte

svoja stidna mjesta''\ "-Izbjegavajte sjedenje po pu.tevima! -Božiji Poslaniče, rn01·amo se ok«pliati na njima .. . -Ako već morate, onda dajte putu njegovo pravo. - Sta je pravo puta? -Spuštanje pogleda, ­ odgovori Boži}i Poslanik ili - uklanjtmje prep1·eka i uzvraćanje sela­ 1

1

'

Ebu Davud: Knjiga o braku, br. 2149; Tirmizi, Knjiga o (lijepom) ponašanju, br. 2777; Ahmed: Musned, br. 22482, 22512- putem Bu­ rejdea b. Hasiba ~- Ovaj hadis je basen (v.: Hidžab el- mer'e el­ muslime, iz. 1412, str. 77.) Hakim: EI-Mustedrek, Knjiga o ropstvu, br. 7875. Had.is je veoma slab. (v.: Es-silsile ed-da' ife, br. 1065.) Ahmed: Musned, br. 22251, putem 'Ubadea cs-S;tm ita. H adis počinje sa: "Garanrujte mi šest stvari ..." U lema sc kritički osvrće na ovu pre­ daju, ali nju slične verzije umprcđuju na nivo hascna. (v.: Es-Si lsile es-sahiha, br. 1470.)

BOIBSliiiJBk

223

ma"1•

Pogled je osnova svih nedaća koje mogu zadesiti čovjeka. Jer, pogled budi misao; misao ideju; ideja strast; strast želju koja j~ča dok ne postane čvrsta namje ra, nakon čega neminovno slijedi postupak ukoliko ga nešto ne spriječi. Radi wga se kaže: "Strpjeti se kod spuštanja pogleda lakše je nego Strpjeti se kod onoga što slijedi". Pjesnik je rekao:

Sve netfaće počinju otfpogfetfa

i većine vatri otf neznatnih is/i..ri.

'l(ofifig je pog[eda za posmatrača

opasno poput strije(e izmedit EuRg. i stnme?

(])okgodse ČO'vjefi..fi.reće i pofi.reće,

svojim očima će sretati opasnosti.

Za ofi.p je fijepo, a za srce otrov!

Jfvara na sreći što vuče nesreću.



Od loših posljedica pogleda je i to šta može dovesti do oča­ javanja, uzdaha i izgaranja. jer, čovjek vidi ono što ne može imati i pred čim se ne može strpj eti, a to je najveća patnja. Pjesnik kaže:

Onog trena R,sufa pusti1pogfetfu da 11ocfi
Buhari: Knjiga o uzurpacijama i otimanju, br. 2+65, Knjiga o traženju dozvole, br. 6239; Muslim: Knjiga o odjeći i ukra!avanju, br. 2121, Knjiga o selamu, br. 2121, putem Ehu Se'ida ei-Huderija -"'·

224

Ibn Qamm ei-Đlewzme

đenoga, što znači da je čovjek pred svakim deraljem nemoćan.

Koliko je onih koji pružaju poglede i nedugo se zatim, ras­ trgatli, u njih zapletu:

O, ti što gfetfašl Neće se tvoji pogfetfi ni potfići, a ti ćeš se rastrgan u rifin zapfesti! J a sam o ovoj tem i izrekao stihove:

(])osatfi[o mu 6faoostarife, pa pusti pogfetfe stojeći natfzitfinama za njena Cijepim. Puštao je pogfetfejetla n za tfmgim, sve tfoftse u njih mrtav ne zapfete. Interesantno je da strijele hitrih pogleda ne dopiru do ono­ ga što sc gleda, već umjesto njega pogađaju srce posrnatrača. O tome govori jedna moja poema:

O, ti, /toji se tnufrš tla nitrim poofetfirna strijefe poša{ješ, ti si žrtva toga 6acarifa i Ile tnuli se tfa pogotfiš!

ŠaEješvamice- te6i tre6a flje/iJ

o/rati svog posGwilig, ne tfozvofi tfa te u6ije!

Još čudnije je to što pogled ranjava s rce. Te rane sc ponav­ ljaju sve dok čovjek ne postane nemoćan da šalje poglede. O rome sam takoder napisao par stihova:

Ša{ješpogfetfza pogfetfom

prateći svafi.y. Ejepoticu i {jepotana!

'Misliš tfa ti to liječi rane, a, 1/.Stvari,

to i fi u·većava i širi.

Se6e u6Jj'a.š fiitn'm pogfetfima i p[ačem svoje srce nemilosrtfno uhijaš.



Ob uzdavanje pogleda je lakše od neprekid nih patnji.

Bolest IIIJBk

225

Misli

Misli su jo~ opasnije- iz njih se radaju želje, namjere i na­ urni. Ko vlada svojim mislima raj je zauzdao svoj u dušu i svladao njene prohtjeve. Koga misli svladaju njime vladaju prohrjevi i želje. Ko porcijeni mis li one će ga odvesti u propast. Misli opsjedaju srce sve dok ne p9stanu pu~te žeij~: ;J:.~ 1>1 ~r.1J1 ::· :..; ::..:: \':"1:,:.S) (~l ~.;... ~ l) ~~jj~~ aJI ~JJ Q ::0:-! - "... kao varka 11 ra'V­

J>,(.

nici 11 kojoj žedtm vidi vodu, ali kad do tog mjesta dode, niita ne nađe, - a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i On će mu potpuno isplatiti. račun njegov jer Allah veoma brzo obračuna­ va" (En-Nttr, 39). Najbjedniji i najogavniji ljudi su oni koji se po­ red činjenica zavaravaju lažnim predstavama pripisujući ih sebi i hvaleći se njima. To su, tako mi Allaha, kapitali bankroriranih i tržnice besposlenih. One su snaga prazne d uk koje zanimaju samo besmislene zamis li i lažna očekivanja, kao !to je rekao pjesnik:

9vf.oja maštanja o Su' adlease mi žei!;

njima nas Su' atfa napaja i rUJR_pn ieifi osrdeiava!

9vf.oja maštanja Sll naj6o{ja, tfa SU samo st11amost,

a i TTisu, mi s njima fijepo živimo.

aa

Ovo su najopasnije stvari po čovjeka. Iz njih se stvara ne­ moć i lijenost i nastaje tromost, neuspješnost, kajanje i griža sav­ jesti. Onaj koji priželjkuje, budući da je izgubio moć percepcije srvamosri vlastitim osjetilima, isklesao je njezinu sl iku u svome srcu. Zagrlio ju je i privukao sebi zadovoljavajući se ljubavlju pre­ ma fiktivnoj slici stvorenoj u njegovoj glavi ... To mu ne može niš­ ta koristiti. On je sličan gladnom i žednom čovjeku koji u svojoj mašti prikazuje sliku h rane i pića, mada on ne jede niti pije. Zado­ voljavanje rim fikcijama ukazuje na niskost i ružnoću te duše. Na­ protiv, za dušu predstavlja časr, čistoću, bjelinu, visinu i kakvoću ukoliko ona odbacuje od sebe svaku misao koja nema veze sa real­ nošću ne želeći da se ona mora po umu... Misli se granaju na dijelove koji se, opet, vraćaju na četiri osnove:

226

Ibn QaJJim ei-DžewztJJe misli kojima čovjek želi sebi pribaviti ovosvjmke koristi,

misli kojima nastoji otkloniti ono ~to mu heti na dunjalu­

ku,

mis li kojima želi pribaviti ahiretsku korist i

misli kojima želi otklon iti ono što je štetno za njegov ahi­

rctski život.

Ćovjek treba da svoje misli, namjere i ideje koncentriše na ove četiri tačke. Ukoliko ga okolnosti ograničavaju, neka se usred­ srijedi na ono što može dokučiti i neka to ne propusti. Ako je tih misli, pak, u izobilju, zbog mnoštva njihovih veza, tada će on dati prioritet važni jima, koje mu mogu izmaći, a odloži t će one koje su manje važne i koje ne mogu i zmaći.

Ovdje, dakle, imamo dva druga dijela: onaj koj i je važan i ne može izmaći i onaj koji je nevažan, ali može izmaći. Svaki od njih ima razlog zbog kojeg je važan i tako nastaje dvoumljenje i nedoumica - ako da prioritet važnijem, strahovat će da mu ono drugo ne izmakne, a ako da prioritet onom nevažnijem, biva spri­ ječen da se pozabavi važnijim, i to u situaciji kada je nemoguće sas­ taviti obje stvari, već se može samo jedna od njih izabrati. Ovo je situacija kada treba upotrijebiti razum, moć rasuđivanja i znanje. Ovdje uspijeva onaj ko uspije, uzdiže se onaj ko se uzdigne, a pro­ padne onaj ko propadne. Većina onih koji sebe smatraj u pametnim i učenim daju prednost nevažnom, koje može ne izmaći nad važ­ nim koje izmiče, ali niko od njih to ne priznaje. Svi ovo čine u ma­ njoj ili većoj mjeri. Rješenje ovoga leži u velikom pravilu na kojem počiva Šeri­ at i kader, stvaranje i određivanje. Prednost se daje većoj i višoj vri­ jednosti, iako prije nje stoji druga, niža vrijednost. Isto tako, prih­ vata se manja šteta kako bi se otklonila veća. Na raj način propuš­ tamo jednu korist kako bismo dobili veću i prihvatamo manju šte­ tu kako bismo otklonili veću. Misli uma i njegove ideje ne izlaze iz ovih okvira. Ovo pro­ pisuju svi zakoni. Korist ovoga i budućeg svijeta samo na ovome

Bolest i liJek

227

počiva. Najuzvišenija i najznačajn ija misao je ono što pripada Alla­

hu i budućem_ svijetu. Ono vrsta.

~to

pripada Allahu se dijeli na nekoliko

Prva, o Njegovim objavljenim ajeti ma razm išljati, poveziva­ ti ih, analizirati i njihov smisao razumijevati. Uzvišeni ih je radi wga objavio, a ne sa mo zbog učenja i izgovaranja. Jedan prethod­ nik je rekao: "Kur'an je objavljen da bi se po nj emu radilo i zaro neka učenje Kur'ana bude rad (primijenjene)". Druga, razmišljanje o Njegovim znakovima, uzimanje pou­ ke iz njih i ukazivanje pom oću njih na N jegove osobine, imena, mudrosti, dobročinstvo, praved nost i velikodušnost. Allah :3.1: Svo­ je robove podstiče na proučavanje Njegovih znakova i razmišljanje o njima, kao što kudi one koji ih nemarn o previđaju. Treća,

razm išljanje o Njegovim blagodatima i obasipanju robova raznim ni'metima, zatim o Njegovom oprostu, milosti i blagosti. Ove tri vrste razm išljanja bude u s rcu spoznaju Allaha, lju­ bav i strah prema Njemu, nadu, neprestano razmišljanje o tome, uza :z.ikr - spominjanje koje srcu daje kompletnu boju spoznaje i ljubavi.

Četvrta, razm išljanje o mahanama i nedostacima du~c i pos­ tupaka. Ovo donosi veliku korist. To su vrata svakog dobra i čekić kojim se razbija duša koja nareauje zlo. Jer, kada se ona razbije, tada smirena duša može slobodno živjeti; o na donosi od luke. Srce, također, slobodno živi. Riječi su mu uticajne u kraljevstvu, a poda­ nici i vojnici izvr~avaju njegove naredbe. Peta, razmišljanje o izazovima vremena, njegovo pravilno iskorištavanje i posvećivanjc pažnje tome. Pametan je onaj ko ko­ risti vrijeme. Kada ono prode, nikada se ne može nadoknaditi. Šafi, Allah mu se smilovao, kaže: "Družio sam se sa s ufijama i od njih čuo dvije pametne izreke. P rva je: Vrijeme je kao sablja, uko liko ga ne posijcčeš, ono će tebe posjeći . A druga: Ako ne zabaviš dušu istinom, ona će te zabaviti lažju". Vrijeme je u biti stvarni život. Ono je materijal za vječni život u neprolaznim blagodatima i za

228

Ibn QaJIIm el-DfeWZIJJe

surovi ~i vor u bolnoj patnji. O no prolazi brže od oblaka. Što od rog vremena bude posvećeno Allahu i provedeno zbog Allaha, ro je život i vijek. Sve ostalo se ne računa u život, čak i da taj čovjek veoma dugo živ i. Jer, tako žive ~ivotinje. Ako čovjek provodi svoje vrijeme u nemarnosti, strastima i beskorisnim maštanjima i ako mu je bolje bilo da je cio život spavao, za tak-vog čovjeka je bolje da ne živi. Ako za čovjeka koji klanja možemo reći da će o d namaza ima­ ti samo onoliko koliko je bio priseban, tada i za njegov vijek mo­ žemo reći da od njega ima samo ono liko kol iko je posvetio Allahu i ~to je proveo zbog Allaha. Ostale misli i razmi~ljanja spadaj u ili u §ejtaoova sašaptavanja, u prazna ma§tanja, ili u lažne prijevare po­ put onih kod maloumnika: pijanica, drogirani h ili opsjednutih lju­ di. Najbolje govore oni sami, kada se vrate sebi:

}llip je moj stepen na proiivfjenju R.gcfvas ono što sam tfoživio, tatfa sam protraćW tfaue. Že(ja mije opsjecfa(a tfušu cfUfJO ·vremena, a tfanas mi izg(etfa fi.!t.o čutfa11 san. Naravno, sama misao nije štetna. Međutim, štetno je izazi­ vanje i zabavljanje tim mislima. Misao je kao prolaznik na puru. Ako ga ne pozoveš i ostaviš ga, on će orići i okanit će te se. Ali, ako ga pozoveš, on će te opčiniti svojim govorom, prijevarama i lažima. To je blisko praznoj, pok-varenoj du!i, a najteže pada ple­ menitoj, nebeskoj i smirenoj duši i s rcu. Uzvišeni Allah je u čovjeka ugradio dvije duše: dušu koja naređuje zlo i smirenu du~u. O ne su suprotstavljene... Kada je je­ dnoj lakše, drugoj je te~e; kada jedna trpi, druga se naslađuje. Duši koja naređuje zlo nema ništa teže od zalaganja i odricanja zbog Al­ laha i Njegovog zadovoljstva. N joj su probcjevi najvažniji. S druge strane, smirenoj duši nema ništa te~e od zalaganja zbog nekog drugog os im Allaha i udovoljavanju strastima. Za nju nema ništa štetnije o d roga. Melek stoji uza srce ove smirene duše, a šejtan uza srce ove druge. Borba je neprestana i nikada ne jenjava sve dok traje ovosvjerski život. L'lž je sva ko ncentri rana oko šejtana i duše

Bolest l liJek

229

koj~ naređuje zlo, dok je dobro koncentrirano oko meleka i smire­ ne duše. Primat u toj borbi preuzima nekad ova, a nekad ona stra­ na. Ključna s tvar je strpljenje. Ko bude strpljiv, izdržljiv, budan na granicama i bogobojazan taj će odnijeti pobjedu na ovom i na bu­ dućem svijetu. To ,POtvrđuje Allah o dredbom koja sc ne može promijeniti: ((;}'i! y"l:.i(,) - "... a lijep ishod će biti za one koji se bud11 Allaha bojali" (El-E'raf, 128). Srce je, znači, č.ista tabla, a mi­ sli su slova koja se u nju urczuju. Kako pametan čovjek može doz­ voliti da slova na njegovoj tabli budu samo laž, obmana, prijevara, lažoa nadanja i nestvarne siluete? Zar uz ovo može biti urezana mudrost, znanje i uputa? Ako bi i poku~ao da ureže ndto korisno u svoje srce, to bi ličilo na mrvicu korisnog znanja upisanog u mnoštvo beskorisnih napisa. Korisne misli se ne mogu ustaliti sve dok se ne uklone beskorisne, jer za njih treba potpuno čisto mjes­ to:

f/?rolitjev za njom meje o6uzeo prije uego tfa ga spozuam, u čisto srce mi ude, pa se ustali Zbog roga nekolicina etičara bazira svoje moralne kodekse na očuvanju mis li kako bi spriječili da u njihova srca prodre neka lob misao. Zagovaraju da srca treba ostaviti čistim za otkrovenja i ogledanje uzvišenih principa. Međut i m, ov i ljudi su u nečemu po­ godili, ali su dosta toga previdjeli: očistili su srca da u njih ne dos­ piju ružne misli ... Tako su im srca ostala prazna, šejtan se na njih okomio i ubacio u njih zapakovane laži varajući ih da su to najvrje­ dniji i najuzvišeniji principi. Tom podvalom im je ugasio žeđ za mislima koje podstiču razvoj znanja i upute. Šejtan, dakle, srce ko­ je nema ovih misli zapošljava onim što odgovara stanju dotičnog čovjeka - ne uspjevši da ga zaposli niskim mislima. Zagovara ga idejama oslobađanja i nerada odvraćajući ga od misli koje čovjeku mogu donijeri dobro i korist - a to su misli o Allahovim vjerskim naredbama i stvarima koje On voli i kojima je zadovoljan. T o srce je okupirao razmišljanjem i zanimanjem o dubokoj spoznaji i izvr­ šavanj u tih naredbi, njihovim provođenjem nad stvorenjima i zala­ ganjem na tom putu... Šejtan ih zavodi od svega toga pozivajući ih da ro ostavi, varajući ih da je veća pobožnost u nezanimanju za

230

Ibn Qalllm BI-DiewziiJB

ovaj svijet i razmi~ljanju o njemu. On ib vara da će biti savršeniji ukoliko se oslobode svih obaveza i dužnosti. Daleko li je to od is­ tine! Savršenstvo je upravo u ispunjavanju srca mislima, željama i naumima da se prikupi ono ho čini Uzvišenog Gospodara zado­ voljnim te razmi~ljanje o načinima prikupljanja i dostizanja tih srvari ... Najsavr~eniji čovjek je onaj ko najviše razmi~lja, planira i umuje o tome kako da dostigne Al lahovo zadovoljsrvo, a najpros­ tiji je onaj čovjek koji razmišlja, planira i umuje samo o rome kako da zadovolji svoje prohtjeve na svaki način. Neka je Allah na po­ moći!

Tako su 'Umer b. Hattabu čak i u oamazu navirale misli o rome kako da stekne Allahovo zadovoljsrvo. On bi i tom prilikom pravio vojnu strategiju tako da je istovremeno izvršavao namaz i džihad. Ovo je veoma rij.edak i uzvišen primjer prožimanja ibadeta jedan kroz drugi, što može poći za rukom samo iskrenim ljudima prekaljeoog srca, širokih nazora i visokih ciljeva. Oni ulaze u jedan ibadct i naslađuju se s nekoliko vrsta drugih, a to je Allahova mi­ lost koju On daje onome kome hoće. Riječi Riječi sc čuvaju rako što čovjek ne dozvoljava da izgovori išta besmisleno već treba da se drži onoga u čem u ima koristi i što će mu uvećati vjerovanje. Kada zaželi da nešto kaže, neka prvo ra­ zmisli da li to ima koristi i zarade ili ne. Ako nema, onda mu je bo­ lje da šuti; ako, pak, u tome primijeti neku korist, neka opet raz­ misli da li ima nešro što mu je preče da kaže i što ne bi smio da propusti. Kada hoćeš da sudiš o nečijem srcu, poslušaj šta taj čov­ jek govori. Preko jezika češ upoznati njegovo srce, h~io o n to ili ne.

Jahja b. Mu'az je rekao: "Srca su poput kazana u kojima ne­ što ključa, a jezici su poput kutlača. Zato, obrati pažnju na čovjeka kada govori. Njegov jezik iz srca zahvaća slatko ili kise lo, ukusoo ili ljuto, itd. -na ukus njegovog srca ukazuje ti uzorak s njegovog jezika". Znači; kao što jezikom možeš probat i hranu koja se kuha u

Bolestl iUeli

231

kazanima, tako možeš i spoznati kakvoću čovjekovog srca putem njegovog jezika. U hadisu koji prenosi Enes navodi sc: "Čovjekov

iman nije potpun we dok mu se ne ttsavrfi srce; a srce mu se neće usavršiti we dok mu se ne usavrfi jezik"'. Kada je upitan šta najviše uvodi ljude u Vatru, Božiji Poslanik ;!oi je odgovorio: "Usta i spolni organ"2• T irmizi ovaj hadis ocjenjuje kao hasen-sahih. Mu'az b. Džebel je pitao Božijeg Poslanika ~ koj im će pos cupko m zasluž iti D žennet i i zbjeći Vat ru te mu l'oslanik :11$ objasni §m je glava, oso ­ vina i vrhunac svega to ga. Z atim reče: "Hoće§ li da ti kažem čime ćeš to steći ?" "Kako da ne, Božij i Poslaniče! ?" O n se uhvati za jezik i reče: "Čuvaj sc ovoga! " "Zar ćemo odgovarati za ono što govori­ mo?" upitah ga. "Oplakala te majka, M u'azc, - reče m i P oslanik tl1š -zar će ljudi u Vat ri biti vučeni po svojim licima ili nosevima os im t bog onoga §to im jezici iskaž u." E bu 'Isa je rekao da je ovo vjero­ dostojan hadis.' 1

l

Bilježi Ahmed: Musned, br. 12636, putem Enesa b. Malika _. u vjero­ dostojnoj predaji. Tirmizi: Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, br. 2004; Ibn Madže: Knjiga o zuhdu, br. 42 46; Ahmed: Musned, br. 7847, 8852, 9403, pu tem Ebu H urcj rca ~. Hndis je hasen. (v.: Sahih Sunen Et-Tirm izi, br. 1630.) Da bi ovaj dio bio jasan, potrebno je navesti had is u cijelosti: Mu'az b. Džebcl pripovijeda kako je bio u društvu s Posl:tnikom il! na jednom putu. "Jed nog dana sam se zatekao blizu njega pa ga upitah: 'Božiji Poslaniče, kaži mi koje će me djelo uvesti u Džennet i udalj iti od Vatre.' 'Pita! me za veliku stvar, koja je lahka za onoga kome Allah olakša: Budi pokoran Allahu j nemoj Mu ni~ta ravnim smatrati! Kla­ njaj namaz, dijeli zekjat, posti ramazan i hodočasti Ka'bu. Hoćd li da ci otkrijem vrata dobra? Post je štit; sadaka briše grijehe, kao ~to voda 2asi vatru, i noćni na"!az.' Zatim prU * :J,•_;·; r.;.s}:, ~j L..:..l.j u~~:,;:,_;.~ (;:,~ 1_,lLS ~ ,,:;_;,.~~- ''Bokovi njiuovi se postelja li~avaju i oni se Gospodaru svome iz s'rraha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi da­ jemo udjeljuj u. I niko ne zna kakve ih, kao nagrnda za ono što su čini­ li, skrivene radosti čekaju" (Es-Sedžde, 16, 17.) Potom reče: 'Hoćeš li da ti kažem šta je glava svega, osovina i vrh unac?' 'H.oću, Božiji

r.!

fl)

~

Ibn Qalllm ei·Džowzme

232

I n teresantno je da ljudima lahko pada čuvanje od zabranj~­ ne hrane, nepravde, bluda, krade, konzumi ranja opojnih pića, zab­ ranjenog gledanja i sl., a teš ko im je da kontrolišu svoj jezik. Tako možemo vidjeti ljude koji se odlikuju vjerom, pobožnošću i s kromnošću, ali koji govore stvari koje bude Allahovu s rdžbu i ta­ ko munjevitom brzillom gube onaj položaj koji su svojim ranijim postupcima zaradili. Puno je on ih koji su p ošteni kada su u pitanj u grij esi i n epravde, ali jezicima p rljaju časti mrtvih i živih ljudi, bez razmišljanja o o nome što govore. Ako želiš konkretan primjer, pos lušaj predaju koju Muslim bilježi u svome Sahihu putem Džunduba b. 'Abdillaha, o to me ka­ ko je neki čovjek rekao: "Tako mi Allaha, On neće oprostiti tome i

tome čovjeku!" Allah 4!Jl. odgovori: "Ko se usuđuje da govori kako ne­ ću oprostiti tom čovjeku!? Njemu sam opr·ostio, a woja djela sam po­ ništio!"' Ovaj pobožnjak je došao u situaciju da mu zbog samo je­ dne riječi budu poništena sva djela koja je dotad činio. Sl ičnu

poruku nosi i hadis koji bilježi Ebu H urejre:

"... rekao je riječ koja mu je ocrnila dunja/uk i Abim"2• D va Sahiha bilježe predaju Ebu Hurejrea da je Božiji Pos ­ lanik ii reho: "Doista čovjek može izgovoriti nešto Allahu d1·ago, što

ga može podići na visoke stepene, ali, isto tako, može izgovoriti nešto Poslaniče',

1

2

rekoh. On reče: 'Glava svega je islam, osovina je namaz, a vrhunac džihad'. Zatim reče : 'Hoćeš li da ti kažem čime ćeš to steći?' 'Kako da ne, Božiji Poslaniče! ?' On sc uhvati za jezik i reče: 'Ću vaj se ovoga!' 'Zar ćemo odgovarati za ono što govorimo?' upitah ga. 'Oplakala re majka, Mu'aze, - reče mi Poslanik ;fi - zar će ljutli u Vatri biti vučeni po svojim licima ili nosovima osim radi onoga što im jezici iskažu.'" Ebu 'Isa je rekao da je ovo vjerodostojan hadis. ry.: Sunen Et-Tirmizi, 5/11, br. 2616.) - P rim. prev. Muslim: Knjiga o dobročins tvu j rodbinskim vezama, br. 262 1, pu­ tem Džundub b. 'Abdillah El-Bed želija. Ehu Davud: Knjiga o ponašanju, br. 4901; Ahmed: Musned, br. 8093. Ovo je hasen-hatlis (v.: Tahridž Et-Tahavijjc, br. 364.)

Bolest lill Bk

233

Allahtt mrsko, što ga može strmoglaviti 1:t džehe1memske ponore" 1• Kod Muslima stoji: "Doista, čovjek može izgovoriti riječ čije težine nije wjestmz, a koja ga može strmoglaviti 11 diehennemske ponore dublje nego što je razdalji11a izmedu istoka z: zapada" 2• Tirmizi putem Bilala b. Harisa ei-Muzenija bilježi da je Bo­ žiji Poslanik :k rekao: "Doista neko od vas može izgovoriti Allahu

dragu riječ čije djelovanje nije ni zamišljao pa zbog toga bude uvršten u blagoslovljene do Sudnjeg dana. Medutim, neko od vas može izgo­ voriti riječ Alla/m mrsku koj11 ne smatra značajnom, ali koja će ga uvrstiti tt omražene do Sudnjeg dana". Alqame je govorio: "Koliko sam riječi zaustavio zbog hadisa Bilala b. Harisa"). U Tirmizijevom Džami'u se

također

navodi Enesova preda­

ja: ''jednom je ttmro jedan ashab pa neki čovjek reče: 'Džennetlija', a Božiji Poslanik Ji se okrenu: 'Otkud znaš? MoMa je 011 govorio o onome što ga se ne tiče ili je bio {/...··rt 11 onome što mu 11e mnanjuje imetak'."' Tirmizi za ovaj hadis kaže da je hascn-sahih. U drugoj verziji se kaže: ''jedan mladić je pao kao šehid tt Bici na Uhudtt. Na stomaku Stl mu našli kamen privezan od gladi. Majka mu obrisa pra­ šimt sa lica i reče: 'Neka ti je pn'jatno, sine moj'. Na to Božiji Posla­ nik !kreče: 'Nemoj biti sigurna - možda je on govorio o onome što ga se ne tiče ilije bio škrt 11 onome što mu ništa ne treba'."5 1

Buhnri: K.njig<1 o suptilnosti, br. 6478; Ahmed: Musned, br. 8206, putem Ebu Hurejrea $.Muslim bilježi ovaj hadis u verziji koja slije­ di. Bu hnri : Knjiga o supti lnosti, br. 6477; Mus.lim: Knjiga o zu hdu i sup­ tilnosti, br. 2988, putem Ebu Hurejrea $. ; Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2319; Ibn Madže: Knjiga o smumjama, br. 3969; Ahmed, br. 15325; Ma li k: Mu vctta', br. 1562. Hndis je zah­ valjujući svim verzijama vjerodostojan (v.: Es-s ilsile cs-sahiha, br. 888.) • Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2316. H adis je slab. (v.: Da'if Suncn Et­ Tirmizi, br. 402.) ' Hadis spominje Hejsemi u Mcdžme'u (10/ 306) uz napomenu: "Ovaj hadis prenosi Ebu Ja'la, a u njemu sc nalazi Jahja b. Ja'la el-Musu li koji

e>

234

Ibn Qalllm ei.OfewzJJJe

Dva Sahiha bilježe hadis Ebu Hurejrea: "Ko bude vjerovao u Allaha i Suduji dan neka govori dobro ili neka šuti!"'. U Musli­ movoj verziji se kaže: "Ko vjeruje 11 Allaha i Sudnji dan- kada pri­ sustvuje nečemu, neka govori dobro ili neka šuti". 2 Tirmizi u vjerodostojnoj predaji bilježi predaju Poslanika ;l: "Z11ak lijepog islama kod čovjeka je nemiješanje 11 stvari koje ga se ne tiču".l Sufjan b. 'Abdillah es-Seqafi je upitao Božijeg Poslanika ~: "Reci mi, Boiiji Poslaniče, o islam tt nešto zbog čega ubuduće neću nijzoga to pitati". "Reci: 'Vjerujem 11 Allaha' i zatim ustraj na tome". "Staje, po tvom mišljenju, najopasnije za mene?" Božiji Poslanik :ilse uhvati za jezik i reče: "Ovo".' H adis je sahih.

*'•

Ummu Habibe, supruga Božijeg Poslanika prenosi da je on rekao: "Svaki govor ljttdskog bića ide na njegovu štetu, a ne u nje­ govu korist- osim naredivanja dobra, odvraćanja od zla i spominja­ nja Allaha ~ ..s Tirrnizi kaže da je ovo hadis basen.

U drugom hadisu sc kaže: "Kada se čovjek probudi, svi nje­ govi organi se ob1·aćajtt jezik11: 'Boj se A llaha! Mi zavisimo od tebe. Ako ti b11deš ispravan, bit ćemo i mi; a ako ti zastraniš, zastranit će-

je nepovjerljiv" (v.: Et-Taqri b, br. 7677.) 1 Buh~ri : Knjiga o ponašanju, br. 60 18, Musljm: Knjiga o imanu, br. ~7.

Muslim: Knjiga o dojen ju, br. 1468, pute m E bu Hurejrea ~. Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 23 17; Ibn Madže: Knjiga o smurnjama, br. 3976, putem Ebu Hurejrea .._ utim Tinnizi: Knjiga o zuhdu, br. 2318, Malik: Muvetta': Knjiga o džamiji, br. 1402, putem 'Alija b. Huscjna b. ·Alije b. Ebi Taliba, dok Ahmed u Musnedu ovaj hadis (br. 1738) bilježi putem Husejna b. 'Alija, r. 'anhuma. Hadis je sahih. (v.: EI-Miškah, br. 4839, Sahih Suncn Et-Tirmizi, br. 1886, 1887.) ' Muslim: Knjiga o imanu, br. 38; Tirmjzi: Zuhd, br. 2410; lb11 Madžc: Smutnje, br. 3972; Al1med: Musned, 18938. ' Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2412, Ibn Madže: Knjiga o smutnjama, br. 397~. Hadis je slab. (v.: Es-silsilc ed-da'ifc, br. 1366.) 2 j

Bolest i liJek

235

nro i tn i". 1

Jedan od se/efa, časnih prerhod11ika, sebe je prekoravao zbog riječi: topao dan ili hladan dan. Jedan veliki učenjak je sanjao kako je umro. Ljudi ga upitaše kak--vo je bilo njegovo stanje, a on reče: "Prekoren sam zbog riječi koj u sam izgovorio. Rekao sam: 'Koliko je lj udima potrebna kiša'. Bi mi rečeno: 'Otkud ti znaš? Ja najbolje znam ~ta je dob ro za M oje robove'." J edan ashab je rekao svome robu: "Daj nam sofru da se igramo njome", a zatim reče: "Estagfinellt~h 2 ! N ikada ne iz govorim rij eč a da je ne zauz.da m i uk­ rotim, a ova mi je pobjegla bez uzde i ulara!" O d po kreta svih or­ gana, najpogub niji i naj~tetnlji za čovjeka su po kreti jezika. Raniji i kasnij i učenjaci su se razišli oko toga da li se čovje­ ku piše sve što izgovara ili samo dobre i loše srvari. Prvo mišljenje

. .

..

JC ISpraVOIJC.

Jedan od selefa je rekao: "Sve što čovjek kaže na njegovu je štem, osim spominjanja Allaha i tome sličnog". Es-Sidtliq ~ je znao hvatati prstima svoj jezik i govorit i: "Ovo mc je dovelo na ivicu propasti". Govor je tvoj zatočenik, a kada izađe iz tvojih usta, ri si onda njegov zatočenik. A Allah je prisutan kod svake izgovorene

riječi: (~~~~:J ~l J} ~ \;i; G) - "On ne izusti ni jedmt riječ, a da pored njega nije prisutall Onaj koji bdije (Qaf, 18) . Jezik ima dvije opasne zamke, ako se spasi jedne, mora pas­ ti u drugu; to su govor i ~utnja. Nekada je opasnije šutjeti nego govoriti, a nekada obratno. Onaj ko Ju ci pred istinom je nijemi šcjran, nepokoran Alla­ hu i dvolični ulizica, osim ako to ne čini iz bojazni za vlastiti život.

1

1

Tirmizi: Knjiga o :zuhdu, br. 2407; Ahmed: Musncd, br. 11498, pu­ tem Ebu Sc'id EI-Huderija
Ibn QaiJim ei-DlewzJJJe

236

Onaj ko izgovara neistinu, pak, jeste šejtan koji govori i nepokoran je Allahu. Većina

ljudi ne koristi adekvatno šutnju i govor - sve se ug­ lavnom svodi na ove dvije grupe. Srednja grupa -pripadnici Pravog Puta- ustežu svoje jezike od laži i pružaju ih samo u onome što će im donijeti korist na budućem svijetu. Nikog od njih ne možemo čuti da mu riječi nekontrolisano i beskorisno izviru. Pored wga, jezik na Sudnjem danu može sravniti brdo dobrih djela kao što može sravnid brdo loših djela čestim spomin janjem Allaha ilit i kontalttiranjem sa Njime.

Koraci Koraci sc čuvaju na taj način što čovjek neće pmžati svoju nogu ka onome za što neće imati nagradu kod Allaha. Ako kora­ cima ne može povećati nagradu kod Allaha, o nda je čovjeku bolje da sjedi. Svaku dozvoljenu (mubah) stvar ili običaj čovjek može da pretvori u ibadct i posveti je Allahu~ stječući na taj način nagradu kod Njega. Budući da greške mogu biti počinjene nogom i jezikom, za­

jedno su spomenute u a jeru: 1;!.J ll:,;. ~~\j1 ~ 'v/··; ::r.,u1 ,;.;.)! ~j) (~Sl:. l)li 'v).,.G;.il c~i.G.- "A robovi Milostivoga Sit oni koji po zemlji mimo hodaj11, a da ih bestidnici oslove, odgovaraju: 'Mir vama!"' (Furqan, 63). Ovdje su robovi Milostivoga opisani kao oni čije su riječi i koraci izbalansirani, kao što su pogledi i misli združeni u ajeru: (,_,J!..~l~ (;j ~'11 ~G. fi:;)- "On Zllll poglede koji kriomice u 0 110 što je iabranjeno gleda;u, a i u ono što grudi kriju" (Gafir, 19).

ZABRANA BHTIDNOHI lOBAVUA

ČUVANJA HIDNIH MJEHA Prethodna poglavlja smo spomen uli kao uvod u poglavlje o zabrani bestidnosti i obavezi čuvanja stidnih mjesta. Božiji Posla­ nik fi je rekao: "Najčešći razlog ulaska l< Vatri< bit (e usta i spolni

Bolest liU Bk

237

orgau"1• Dva Sabiha bilježe da je on rekao: "Nije dozvoljeno proliti krv muslimana osim 11 tri s/ulaja: blud u bra/eu, život za život i os­ ravijmJje vjere i napuštallje dmštva (džemar.a)." 2 U ovom had isu se u istu ravan stavlja blud, kuir i ubistvo, kao što je slučaj sa ajetima sure EI-Furqan i hadisom Ibn Mes'uda. Božiji Poslanik ~ je započeo s onim što se najčešće događa, a zatim je spomenuo ono što se rjede dešava. Blud se češće dogada od ubistva, a ubistvo češće od odmetništva od vjere, da nas Allah sačuva od roga! Ovdje se, također, prelazi sa velikog grijeha kave­ ćem. Blud je veoma štetan po dobrobit čovječanstva. Jer, kada žena počini preljubu, ona navlači s ram otu na svoju po rodicu, muža i rodbinu rako da o ni više ne mogu ljudima pogledati u oči. A ako ona zanese od toga bluda i ubije svoje dijete, snosit će odgovor­ nost za ubojstvo i za blud. Ako ga os tavi i d onese na svijet, onda će svojoj porodici i muževoj rodbini pripisati stranca koji im ne pripada. On će ih nasljeđivati, njih ovo prez ime nositi, osamljivati se sa njihovim ženama ne pripadajući im, itd. I čovjekova preljuba dovodi do poremećaja rodbinskog sistema kao i do narušavanja čestitosti žene i njenog izlaganja propasti i nestanku. Ovaj veliki grijeh dovodi do rušenja ovosvjerskih i vjerskih dobam. Koli ko se zinalukom krši zabrana, ugrožava prava i nanosi nepravdi ? Medu karakteristikama ovog grijeha je to da o n privlači si­ roma!tvo i skraćuje život. Bludom se ocrnjuje ljce čovjeka i on do­ biva epitet omraženog među ljudima. On, također, rastače srce i razbolijeva ga, ukoliko ga čak ne ubije. Taj grijeh privlači brigu, rugu i strah. Udaljava počinioca od Gospodara, a približa.va ga šej­ tanu. Poslije ubistva nema većeg grijeha od ovoga te je zbog toga 1

1

Hadis je spomen ur na 222. strani. - Prim. ur. (Na navedenoj strani, na kojoj se govori o remi "Vrata grijeha" ne na­ lazi se ovaj hadis, iako ro ured nik rvrdi. Vjerovatno je mis lio na had is koji se spominje na str. 231, u fusnoti br. 2. - Prim. prev.) Buhari: Knjiga o krvarini, br. 2878, Muslim: Knjiga o raspodjeli i rn­ rovima..., br. 1676, putem 'AbduUaha b. Mes'uda, u Muslimovoj ver­ ZIJI·

IbnQailim ei-Dzewziiie

238

propisana smrtna kazna, i to na najgori, naj ružn ij i i najteži načio. Covjeku je lakše da mu kažu da mu je žena ubijena nego da čuje da je počinila p reljubu. Sa'd b. 'Ubade ~ je rekao: "Kada bih zatekao

nekog čovjeka sa mojom ženom, Hdario bih ga oštricom sablje"1• To je čuo Božiji Poslanik ;l1pa reče: "Čudi li vas Sa'dova ljttbomora i rl!'u­ nost? Ja sam doista rl!'unomiji od njegtt, a Allah je revnosniji od me­ ne. Zbog ove revnosti, Allah je zabranio sve javne i tajne grijehe". 2 Had is je muttefequn 'alejhi. U dva Sahiha se također navodi da je Božiji Poslan ik ;!;$ rekao: ''Allah je 1·evnostan i ljubomoran, i vjernik

je ljttbomoran. Allahova ljubomora se javlja kada Njegov rob počini twšto što mu je On zabm.nio". 3 Dva Sahiha bilježe da je Poslanik fi rekao: "Niko nije rev­ nosniji od Allaha. Zbog toga je On zabranio javne i tajne grijehe. Ni­ kom nije dmže izvinjenje nego Allah11. Zbog toga je poslao poslanike sa radosnom viješću i opomenom. Nikom nije draža pohvala nego Allahu. Zbog toga je On pohvalio Sebe". Dva Sahiha prenose Pos lan ikovu :J;l; hutbu za vrijeme pom­ "0, Muhammedov ummete! Niko ne može biti ljubomomiji

račcnja:

od Allaha katia Njegov mb ili robinja čine blud. O, Muhammedov ummete! Tako mi Allaha, kada bi znali ono što ja znam, malo biste se smijali, a. mnogo p/11.kali". Zatim je podigao ruke i rekao: "Gospo­ daru moj, jesam li p1·enio (misiju) ?"' Spominjanje upravo ovog velikog grijeha nakon namaza povodom pomračenja ima skriveni razlog ako bolje razmislimo. Pojava zinaluka najavljuje propast svijeta i to je jedan od predznaka 1

2

3

'

Izvor hadisa već spomenut. Bubari: Knjiga o braku, br. 5223; Muslim: Knjiga o pokajanju, br. 2761, purem Ebu H urejrea ~.u Muslimovoj verziji. Buhari: Knjiga o tu mačenju Kur'ana, br. 4634; Muslim: Knjiga o po­ kajanju, br. 2760, putem 'Abdullaha b. Mes'uda
Bolest t liJek

239

Sudnjeg dana. Dva Sabiha bilježe hadis Enesa b. Malika: "Reći ću vam jedan hadis koji vam niko neće citirati nakon mene: Čuo sam Poslanika Jf kako kaže: 'Medu predznacimtt Sudnjeg dana je da će

biti izuzeto znanje, a pojavit će se ne-,enanje! Konzmnirat će se alko­ bol i raširit će se blud! Bit će manje ljudi, a više žena, tako da će na pedeset žena biti jedan čovjek". 1 Allahov zakon nalaže da, kada se raširi blud, On se žestoko srdi i ljuti. To se neminovno odražava na sudbinu zemlje. Ibn Mes'ud je rekao: "Kada god se u nekom selu pojavi b lud, Allah na­ redi da se ono kazn i". Jedan izraelski svećenik je primijetio svoga sina kako namiguje jednoj od vjernica, pa mu reče: "Polahko, sine!" Nakon toga on pade sa svoga kreveta i s lomi kičmu. I žena mu je pala, a sinovi izginuli Bi mu rečeno: "Zar se tako srdi~ kada sc Me­ ni učini grijeh? U tvom porodu nikada neće biti dobra".2 Kaznu za blu d karakterišu, medu ostalim kaznama, tri stva­ ri: smrt na najgori način, dok je u blažem obliku propisano kažnja­ \'allje cijela bičem i srca izgonom iz domovine na godinu dana. Druga karakteristika je to da je Uzvišeni zabranio Svoj im robovima da ih savlada samilost prema bludnicima kod izvršavanja kazne. Jer, Uzvišeni im je iz samilosti propisao ovu kaznu. On je blaži prema njima nego š to smo mi ... Ta milost nije sprij ečila ovu kaznu, i ni ljudi ne treba da dozvole da njihova samilost spriječi izvršenje Allahove naredbe. Ovo pravilo, iako se odnosi i na osta le kazne, potrebn o je naročito istaći kod kazne za blud zbog potrebe za time. Jer, ljudi ne osjećaju srdžbu i ljumju prema bludnicima kao što je slučaj sa kradljivcem, lažnim svjedokom ili pija nicom. Njihova srca su milo­ stivija prema bludniku nego prema drugim zločincima i grdnici1

Buhari: Knjiga o kaznama, br. 6808; Muslim: Knjiga o znanju, br.

2671, u Buharijevoj verziji.

Ova priča je već navedena u opširnijoj veniji. Nju bilježe Ahmed u

Zuhdu (str. 128, 129), Ebu Nu'ajm u Hil-ji (2/372) i Gazali u Jhja'u

(2/3 11.) Ovu priču nije komcmarisao Hafiz 'Iraqi.

Ibn QaJ]Im BI·DIBWZIJie

240

ma. Stvarnost to potvrđuje. Radi roga su ljudi upozoreni da ne do­ zvole da ih samilost spriječi da izvrše Allahovu ~ kaznu. Ova milost potiče iz činjenke da sc ovaj grijeh dešava viso­ koj, srednjoj i nižoj klasi. Najjači porivi su za time i mnogi u tome učestvuju. Najčešći uzrok bluda je ljubav, a ljudi osjećaju naklo­ nost prema ljubavnicima. Oru smatraju da se pomoć tim ljudima ubraja u pokornost i ibadet iako je ljubavn i prizor zabranjen njima i oni ne osjećaju odbojnost prema tome. Situacija je o vakva kod većine o nih koji su slični stoci. Mnogo smo priča o rome čuli, a većina od nj ih potiče od stvo renja čija je pamet i vjera nepotpuna­ sluga i žena. Još jedan od uzroka je ro što sc ovaj grijeh izvršava na pris­ tanak obje Strane, a rukako nasiljem, nepravdom, dok ljudi ZaUru od silovanja. To je, također, izraz velike strasti. Kada se sve to od­ slika u duši, javlja se milost koja sprječava izvršavanje kazne. Sve ovo je posljedica slabog imana. Odraz jakog imana je da se duša odlikuje snagom koja će izvršiti Allahove naredbe i milošću prema kažnjeniku, zbog Gospodara i Njegove milosti. Treća

karakteristika je to što je Uzvišeni naredio da sc ta kazna izvrši u prisustvu vjernika, a ne u zatvoreno m prostoru gdje il1 niko ne vid i. Ovim sc postiže cilj kazne i mudrost opomene. Kazna za čovjeka koji počini blud u braku je izvedena iz Allahove kazne upućene Lutovom narodu- kamenovanja, zato što su blud i homoseksualizam jednaki po svojoj ružnoći i bestidnostima. Oba grijeha sa sobom nose kršenje Allahove mudrosti u stvaranju i up­ ravljanju. U homoseksualizmu se krije bezbroj štetnosti. Pasivnom učesniku je bolje da umre nego da dozvoli da se na njemu to zlo izvrši. Jer, nakon tog zlodjela čovjek se ne može popraviti. Svako dobro će izgubiti, a zemlja će iz. njegovog lica ispiti i zadnji trag života. Nakon toga čovjek se ne stidi ill od Allaha ni od ljudi. Teč­ nost aktivnog učesnika će u njemu djelovati kao otrov u tijelu. U lema se razišla oko toga da li pasivni učes nik može Džennet. Čuo sam šejhu-1-islama kako o rome govori ...

ući

u

BolestIJUek

241

Oni koji smatraju da taj čovjek neće ući u Džennet baziraju se na nekoliko stvari: Poslanik ~ je rekao: "Kopile neće ući

11

Džetztzet"1• Ako se

ovo odnosi na kopile koje nema učešća u grijehu koji je prethodio njegovom rođenj u, već se smatra potencijalnim izvorom zla i gri­ jeha te se teško od njega može očekivati neko dobro zato što je stvoreno od prljavog sjemena te ako je tijelo koje je odraslo na ha­ ramu potrebno čistiti vatrom, šta sc onda može reći za tijelo koje je stvoreno zabranjeni m sjemenom? Pasivni učesnik u homoseksualnom odnosu je gori od kopi­ leta. On je niži, ogavniji i prljaviji od njega. On ne može očekivati nikakvo dobro; on je uvijek daleko od toga. K.1da god učini nešto dobro, Allah mu kao kaznu propi~e neko loše djelo. Te§ko sc mo­ že naći neko ko u mladosti počini ovo nedjelo, a da u starosti ne bude još loš iji. Nesposoban je da počini dobro djelo, da stekne ko­ risnu nauku ili da se iskreno pokaje. Rješenje ovog pitanja je u slijedećem : Ako se čovjek koji je iskušan ovom nesrećom iskreno pokaje i počne čin iti dobra dje la i ako se svojom starošću iskupi za svoju mladost, Allah .;(!; će mu njegova loša djela pretvoriti u dobra. Ogavnost počinjenog grijeha bit će saprana raz nim pokornostima i ibadetima, spuštanjem pog­ leda, čuvanjem stidnih mjesta od zabranjenog i iskrenim postupa­ njem sa ljudima. Takvom čovjeku će biti oprošteno i on će biti uvršten u džennctlije. Allah prašta sve grijehe. Ako teoba može izbrisati svaki grijeh: mnogoboštvo, ubijanje Allahovih robova i poslanika, sihr, nevjerovanje i dr., zašto ne bi mogla izbrisati i ovaj grijeh? ... Allahova mudrost, ispunjena pravdom i milošću, zahtije­ va da se pokajnik od grij eha tretira kao onaj ko nema grijeha. Nje­ govi grijesi se pretvaraju u vrline. To se odnosi na sve pokajnike. 1

Oarimi: Knjiga o pićima, br. 2001; Ahmed: Musned, br. 6853, putem 'Abdullah b. 'Amra. Ovo je hasen venija. U sličnoj verziji ovaj hadis prenosi Taberani u Ewsatu, br. 145, ali je ta verzija bez. oslonca. (v.: Es-silsi lc cd-da'ifc, br. 1287.)

Ibn Qalllm et-DiewziiJe

242 ..

"

•

• s

• •

•

•

f •

• f

•

')

lfz~iš«;n!_ ~a~c :. . :..U}"!~~ f,>-;,.:r;_')·,:;i 'l t!; ;; _p t_ti:;. ::,.~t ~j-~ J; (~)'.>~tr " l ~ ...,.._,;JJI -~- ReCI: O, robO'Vl mOJI ko1z ste se

prema sebi ogriješili, ne gubite 11adu 11 Allahovu milost! Allah te, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, umogo prašta i On je milostiv"' (Ez-Zwner, 53). Iz ovog pravila ne izlazi nijedan grijeh. Medutim, ovo opraštanje se odnosi samo na pokajnike. Što se, pak, riče o noga ko je u svojoj starosti loš kao i u mladosti, ko se nije iskreno pokajao, dobra dj ela činio, nije nadoknadio ono što je pro­ šlo, oživio ono što je umrlo, niti je svoja loša djela zamijenio dob­ rim - taj pred smn ne može učiJliti nešto što će ga uvesti u Džcn­ ncL. To mu je kaz na za počinjeno djelo. Uzvišeni A llab će ga za loše djelo kazniti drugim lošim dje lom. Kazne za grijehe će sc go­ milati jedne na druge, kao šro sc dobročinitelji nagrađuju za dobro djelo upućivanjem na drugo dobro djelo. Ako ana liziramo Stanje velikog broja ljudi na sam rtnoj pos­ relji, vidjet ćemo kako nešto sprječava njihov lijep kraj - kao kazna za počinjena nedjela. Hafiz Ebu Muhammed 'Abdulhaqq b. 'Abdirrahman ei­ Ešbi li, Allah mu se smilovao, kaže:

"Znaj d.a loš kraj - da n.as Allab zaštiti od toga- ima svoje IIZ· roke, puteve i vmta! Najveći je privrženost dtmjaluku., zaslijepljenost i pohlepa za njime, nemar prema Ahiretu i hrabrost i volja za grijefe­ njem. ČO'I.ljeka može savladati neka sona grefke, vnta grijeha, seg­ ment 11e1nam, fragment hrabrosti i volje - što njegO'I.l razum zaroblja­ va, njegovu svjetlost gasi i njegove argumente pobija. Njem11 ne po­ maže opomena, na njega ne djeluje savjet. Smrt mu tt tom trenutku može naići. On čuje poziv izdaleka, ali ne može razabrati njegovo značenje, čak i nakon brojnib ponavljanja... Prenosi se kako se smrt približila slugi jednog N asira te ga sin poče nagO'I.larati da kaže "La ilahe il/allah". Na to bi on odg=arao: 'Nasire, gospoda m moj.' Na svako pona·vljanje, on bi odgovarao isto. Izgubio je svijest, ali je i nakon budenja ponavljao isto. Zatim reče sinu: "0, nepoznati čovječe! Nasir te poznaje samo po st~blji. On je

Bolest lliJek

243

smrt!" To su mu bile zadnje riječi. Abdulhaqq, Allah mu se smilovao, pripovijeda kako je čovjeku koga je on poznavao rečeno da kaže "La ifabe illal/ah", ntl šta je on odgovarao: "Na kuti tog i tog čovjeka pop­ mvici to i to, a u tom vrtu uraditi to i to..." Zatim je rekao: "Medit onim što mi je Ebu Tt~hir es-Se/efi do­ molio da prenesem od njega je primjer čovjeka kome je nastupio smr­ tni čas. Kada ste ga nagovarali da izgovori 'Lt1 ilahe illa!lt~h', on bi govorio: 'Deh jazdeh', što na perzijskom znači 'deset za jedanaest'. Kada su drugome to rekli, on je citirao stih: 'l(pf(g ću stili tfo /{jJpati(a 9rtuntfža6a? O ovome postoji opširna priča: jedan čovjek je stajao ispred ulaz ličio na ulaz hamama (javnog kupatila). U rom tre­ /lutku naide jedna prekrasna djevojka i upita ga: "Gdje se nalazi ku­ patilo Ml((lžab?" On pokaza na svoju kuću i teče: "Ovo je k11patilo Mrmdiab". Ontl uđe u kteću, a on za njom pode. Kada tule u kuću i vidje da je prevarena, ona se poče pret'Vamti kako je mdoma i srema što je sa njime. Ka,ko bi izbjegla sil()Vanje, reče mu: "Lijepo bi bilo da nam doneseš nekih ukumih stvari koje će nam uljep!ati užitak". On reče: "Za trenutak ću ti donijeti sve što želi!'' i iziđe ostavivši je neza­ kljttčan.u u kući. Kupio je što trebtl i vratio se, ali djevojka je već bila pobjegla. Covjek poče brmcati i neprestttno je spominjati. Hodao je ptttevima i sokacima pjevaju6: kuće čiji je

''M.ožtfa će jeanog aana nefig reći, 'J(flfig ću stili tfo I{Jcpatitil9rtwfža6a?" Nakon odredenogvremena, djevojka mu odgovori: •zašto, k,atfa sije uliva tio, m:ri 6rzo ofigvao /{Jcćt1 i(i zak.fjučao vrata?" Očaj mu se poveća

i on nastavi izgo·varati ovaj stib sve do po­

sljednjih trenutaka svoga života. Priprrvijeda se kako je neki čovjek zavolio jedmr osobu i žes­ toko se vezao za njtt tako da mu je to stvorilo boli i prikrrvalo ga za postelj11. S d1·uge strane, ta osoba želi na sve natine da izbjegne susret sa njim. Posrednici su kružili od jednog do dmgog sve dok ovaj nije

244

Ibn Qaiiim ei-Džewziiie

obećao da će posjetiti toga čovjeka. Izaslanik obavijesti bolemika ka­ ko će mt~ voljena osoba doći u posjetu, našto se on obradova i od mu­ ka oporavi. Dok je očekivao dogovoreni susret, stiže mu izaslanik i reče: "Taj čovjek je stigao sa mnom donekle pa se vratio. Nagovarao sam ga i molio, ali mi on reče: 'On me se sjetio i zbog mene se obra­ dovao. Ne želim da na sebe sumnju navučem niti optužbe privučem'. Opet sam ga molio, ali on ponovo odbi i otide". Kada to nesretnik ču, pade na. ruke izaslaniku i razbolje se gore nego ranije. Na licu nut se javiše znaci smrti, pa poče buncati:

'Mirnj, raliat[ul(,u oofesnoga, o, {ije/tu samrtnilig. ·iznurenog! f!'voje zaaovo(jstvoje araže mame srcu oami[ostiStvorite(ja VzvišenoiJ! Rekoh mu: "Čovječe, boj se Allaha!", a on odgovori: "Sad je kasno". Ja pođoh da iziđem i prije nego što stigoh do vrata, začuh sa­ mrtni hropac. Da nas Allah sačuva od lošeg kraja i neslavnog zavr­ šetka! St4jan es-Sevri je jedne prilike plakao do zore. Ujtttro mt~ re­ koše: "Zar sve to iz straha od grijeha?" On uze slamku sa zemlje i re­ če: "Grijesi Stt značajni koliko i ovo! Bojim se lošeg završetka!" Ovo je najveća razboritost- bojati se da te ne savladaju grijesi prije smrti i spriječe ce da prese/išna Ahiret sa imanom. Imam Ahmed bilježi da je Ebt{ Derda' uoči smrti često padao u nesvijest. !fada bi se budio, ttč~o bi ajet: ~ G.š ~~t:..;t, ~~f: . iii~) (;).Ji··:; ~~ .j. r-:-~:; ;:(,f ~ 1_h~ - "Mt ćemo srca nJihova i oči njihove zapečatiti, i oni neće vjerovati kao što ni prije 11isu vjero­ vali, i ostavit ćemo ih da 11 zabludi svojoj bttajze smeteni" (El­ En'am, 110) . Zbog ovoga su se časni prethodnici bojali da ih g?·ijesi ne zaklone od lijepog završetka.

{;.

Znaj - nastavlja Hafiz ebu Muhammed - da loš završetak, Allah nas sačuvao od njih, ne predstoji onima koji su ispravni tt taj­ nosti i javnosti. To se kod njih još nije desilo, hvala Allaht<. Loš kmj

Bolest liUel

245

predstoji onima čije je vjerova11je iskvarena, koji velike grijehe iznova line i koji wetinje ne poštuju. Ovo lahko može ovladati čovjekom tako da ga smrt iznenadi prije pokajanja i popravljanja, !to !ejtamt daje šansu da ga preotme, Allab nas sačuvao. U Egiptu je postojao jedan čovjek koji nije propu!tao ezan i namaz 11 džamiji. Iz njega. je zračila svjetlost ibadeta i pobožnosti. jednog da11a se, po običaju, popeo na mtmaru da prouči ezan. Ispod mtmare je bila kuća nekog kr!ćanina. On pogleda tt tu kućtt i ugleda gazdinu kćerku i zaljubi se 11 nju. Nije čekao ezan već side i ude 11 kuću kod te djevojke. Ona ga upita: - Šta hoćeš? Hoću tebe- odgovori on. Zašto?- upita ga ona. Uzela si mipamet i zarobila mi srce! - Nećtt zbog tebe počiniti grijeh nipošto! Udaj se za mene! - zamoli je on. Ti si mm/iman, a ja kršćanka! Otac me nikada neće tebi da­ ti! Pokrstit ću se! Ako se pokrsti!, udat ću se za tebe! Ovaj čovjek prihvati krš6mstvo lutko bi se oženio s njome. Ostao je sa njima u kući i tt toku tog dana popeo se na krov njihove kuće i pao otllda ostavši na mjestu mrtav. Nije dobio Lit ženu, a vjeru je izgubio".

l

KAZNA ZA

HOMO~EKmAUZAM

Zbog ro ga što ho moseksualizam predstavlja jednu od naj­ štetnijih pojava, kazna na ovom i budućem svijetu :t.a ovo nedjelo je najveća. Ljudi su sc razi~li oko toga da li će kazna za homoseksuali­ zam biti teža ili lakša od kazne za blud ili će, pak, biti jednake. Ebu Bekr es-Sidd iq, 'Ali b. Ebi Talib, Halid b. EI-Welid, 'Abdullah b. Zubejr, 'Abdullah b. 'Abbas, H:Uid b. Zcjd, 'Abdullah

246

Ibn QaJilm ei-DfewzJJJe

b. Ma'mer, Zuhri, Rebi 'a b. Ebi ' Abdirrahman, Malik, Ishaq b. Rahavejh, l ma m Ahmed u vjerodosrojnijoj predaji kao i Šafi u jed­ noj od predaja- smatraju da je kazna za ho moseksualizam rcža od kazne za blud. Ta bzna je, u svakom slučaju, smrr- bez obzira da li se radi o oženjenim ili neoženjerum osobama. 'Ara' b. Ebi Rebah, Hasan el-Basri, Se'id b. Musejjeb, Ibra­ him En-N cha'i, Qatade, Ewza'i, Šafi u zvaničnom sravu svog mez­ heba, lmam Ahmed u drugoj predaji, Ebu Jusuf i Muhammed ­ smatraju da je kazna za homoseksualizam i blud jednaka.

Hakim i Imam Ebu Hani fe smatraju da je kazna za homo­ seksualizam niža od kazne za blud i da nju odreduje sudija kao ra'zir1• Oni kažu: To je jedan od grijeha za koje Allah~ nici Nje­ gov Poslanik ~ nisu odredili preciznu kaznu tako da se su­

dija treba od redi ti ta'zir, kao kod osobe koja jede strvinu,

krv ili svinjsko meso.

Osim roga, to je odnos koji nije svojstven ljudskoj pri rodi;

štaviše, AJJah .;IS je to djelo učinio mrskim čak i životinja­

ma. Zbog toga za ovo nema fiksne kazne, kao što nema ni

za općenje sa maga rcem i sl.

Izvršilac tog postupka se ne naziva bludnikom ni u Šeriatu

ni u tradiciji te zbog toga ne može biti uvdten u tekstove

koji tretiraju kaznu za bludnike.

Mi u šeriatskim pravilima nalazimo da se grijesi, ukoliko su

oprečn i prirod nim porivima, ne sankcion išu fiksnim kaz­

nama. A uko liko je učinjen iz prirodnih poriva, onda grijeh

za sobom povlači kaznu srazmjerno rim porivima. Zato je

propisa tla kazna za blud, kradu i konzumaciju opojnih pića,

a nije propisana za jedenje strvine, krvi i svinjskog mesa.

O vo je opće pravilo - kazna nije propisana za općenje sa

1

Ncfiksimna knna čije definisanje je prepušteno odgovornim. Ubis­ tvo može biti ta'zir, kao za droge i sl.

Bolest lliJek

247

ž ivotinjama ili mrtvacima; a Al lah je u ljudima stvorio naj­

veću odbojnost prema općenju sa istim spolom kao i p rema

traženju da neko s njime opć i , za ra
poriv zastupljen kod obje strane.

Ako se neko naslađuje sa istim spolom, ro ne povlači pro­

pisanu kaznu ni kod muškaraca ni kod žena.

Pristalice prvog mišljenja - većina (džurnhur) Ummeta ­ mišljenja koje se smatra općeprihvaćen im kod ashaba, s matraju da nema šternijeg grijeha o d ho mose ksua lizma. Ovaj grijeh dolazi odmah iza kufra. Možda je teži i od ubistva, kao što ćemo vidjeti, ako Bog da. Allah ®e nije ovim grijehom iskušao nikoga prije Lutovog naroda. Oni su kažnjeni na način kako niko prije njih nije bio kažnjen. Sastavljeno im je nekoliko kazn i - uništenje, prevrtanje kuća preko njih, sravnjivanje, knmcnovanje sa neba, uriranje oč ij u . Ta kazna je bi la dugo trajna. Rastrgnuti su kao niko prije njih - sve to zbog težine ovoga grijeha. Zbog njega sc zemlja može rascijepiti; meleci bježe na kraj nebesa i Zemlje kada ugledaju da se to čini iz straha od ka­ zne koja se može sručiti na počin i occ i koja i njih može pogoditi. Zemlja se žali svome Gospodaru Uzvišenom; br­ da samo š to ne popadaju! Čovjeku je bolje da bude ubijen nego da dozvo li da se ovo sa njime čini. Jer, kada muškarac opći sa muškraccm, on ga je ubio i svaki život iz njega iscr­ pio, a da ga je ubio - tada bi on bio šehid i mogao bi očeki­ vati neku korist na Ahiretu. - Još jedan argument je i to da Uz.vi~eni Allalb od luku o od­ mazd i za ubisrvo prepušta naslj ed niku. On može traž iti da se ubica ubij e, a može i da oprosti. Medu tim, kazna za ho­ moseksualca je beskompromisno ubojsrvo, prema konsen­ zusu ashaba Božijeg Poslanika ~ i vjerodostojnim hadisima kojima ništa ne može kootrir~ti. Štavi~e, po tome su pos­ tupali Posbnikovi ashabi i pravedni halifc, neka je Allah njima zadovoljan. Vjerodostoj no se prenosi da je Hal id b. Welid zatekao čovjeka kako opći /..:y:w što opći žena pa je to

248

Ibn QaJilm eHižeWZUJe napisao Ebu Bekm Es-Siddiqu, ~ On okupi ashabe da se s njima posavjetuje, a Ali b. Ebi Talib je bio najstroiiji o tom pitanju. On reče: "Ovo je činio samo jedan narod, a vi Z/late kako je Allah post11pio s tim narodom! Smatram da se taj ČO'IJ­ jek treba zapaliti!" Na to Ebu Bekr es-Siddiq napisa Halidu da zapali homoseksualca. 'Abdullah b. ' Abbas je rekao: "Traž i se najveće uzviJcnje u mjestu i homoseksualac se baca sa njega, a zatim sc na nje­ ga sruči kamenje". Ovu kaznu Ibn 'Abbas crpi iz načina na koji je Uzvišeni Allah kaznio Lutov narod. Ibn 'Abbas je upravo taj koji prenosi od Poslanika ti: "Koga zateknete da radi posttepke Lutovog naroda, ubijte i pasivnog i aktivnog 11ćemika"' . Autori Su nena bilježe ovu predaju. Ibn H ibban i drugi smatraju vjerodostojnom ovu predaju čiji lanac pre­ nosilaca odgovara uvjetima Buharija. Vjerodostojno se prenosi da je Božiji Poslanik ti rekao:

"Allah je p1·okleo onoga ko radi kao Lutov narod, Allah je prokleo onoga ko radi kao LtttO'IJ narod, Allah je prokleo onoga ko radi kao Lutov narod!"1 . Ne bilježi se da je Posla­ nik ~ prokleo bludnike tri puta u jednom badisu. Prokleo je počinioce velikih grijeha, ali ne vi~e od jedanpu t. Među­ tim, homoseksualce je više puta prokleo i tri puta to potvr­ dio. Ashabi Božijeg Poslanika ~ su se saglasili da homo­ seksualca t reba ubiti i niko se tome nije protivio, ali su se razišli oko načina izvršenja te kazne, što je neke ljude nave­ lo na pomisao da su se ashabi razišli oko toga da li treba izvršiti smrtn u kaznu rekavši da je to sporno pitanje medu nj ima, a tO je, ustvari, jednoglasje.

1

Ebu Davud: Knjiga o kaznama, br. 4462; Tirmizi: Knjiga o kaznama, br. 1456; Ibn Madže: Knjiga o kaznama, br. 2561; Ahmed: Musned, br. 2722. Had is je sabili. ' Ahmed: Musncd, br. 2812, 2908. Hejsemi u Medžme' u kaže: "Ovaj hadis prenosi Aftmed, a njegovi prenosioci su zanupljeni u Sahihu".

Bolestl Ulek

249

Ako analiziramo a jete: ()\;.. .C.j ~ ~š ~l J~ l i;:); ~j) - "l što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako'je to miall put!" 1 ( '· il,;jl .· ' ...;.! •. ,.. ~ G ;-•...W1 ~ !~f) ­ (El-Isra') 32/l ~ .:r • ~ ~ \-.-~ y "Zašto činite razvrat koji 11iko pri;e vas na svijetle nije či11io?" (El-E'raf, 80), uočit ćemo razliku između ove dvije pojave - razvrat u konteksw bluda nije odreden (tj. neki razvrat), dok je u kontekstu homoseksualizma odreden. To znači da homoseksualizam obuhvata sva značenja riječi razvrat (u pravom smislu razvrat), tako da ajet možemo protumačiti kao: "zašto činite razvrat koji je svakome odvratan?" Zbog težine toga razvrnta nije &ll potrebno ni spominjati, kao §to je slučaj u ajetu: (:·i: i _.;11 ;.,:j:\ ;. i·.ij) ­ "...i uradio si nedjelo koje si uradio" (Eš-Su'ara', 19) - tj. nedjelo koje je ružno i poznato svakome. Uzvišeni, zatim, potvrđuje ružnoću tog nedjela opisujući ga kao razvrat koji niko prije nji h na svijetu nije činio. Za­ tim, kao još veću potvrdu, navodi ono od čega se ježe srca, paraju uši i groze prirode - da čovjek opći sa čovjekom na način kako se opći sa ženama: (~:,JI ~;8 ;.s:;!) - "Vi sa strašću prilazite muJkarcima..." (El-E'raf, 81). Nakon ovo­ ga slijedi upozorenje da to ljudima nije potrebno te da motiv toga nije strnst niti potreba koja privlači muškarce i žene. Nema nago na, slasti, ljubavi i samilosti zbog koje žena zaboravlja svoje roditelje pored muža. U takvoj vezi nema potomstva kojim se produžava najplemenitija vrsta, nema čednosti žene niti zadovoljavanja potrebe; nema tazbinstva koje je brat krvi; nema srarateljstva ljudi o ženama od kojih potječu najdraža stvorenja Allahu ­ vjerovjesnici, evlije i vjernici. Božiji Poslanik illi će se takmičiti sa ostalim poslanicima brojnošć u svoga Ummeta. Pored ovoga, mnogo je vrlina braka, međutim, razvrat u homoseksualizmu sve to ruši i prevladava nad time svojim štemostima koje može nabrojati samo Allah ~U daljem razlaganju ovog razvrata Uzvišeni ukazuje na još jedan aspekt pokuđenosti ove pojave, a to je izobli čavanje prirode po kojoj je Allah stvorio ljude, a to je spolna sklo­

Ibn Qaliim ei-DieWZlJJe

250

nost ka ženama i odbojnost prema ljudima. Oni su izokre­ nuli stanje i izopačili prirodu tako što sa stra~ću pri laze muškarcima. Zato je Allah ~ izokrenuo njihove kuće povrh njih tako da je ono ~ to je bilo go re otišlo do lje; isto je uradio i sa njihovim srcima, zatim su u propast strmog­ lavljeninaglavačke. Oni su obilježeni još jednom osobinom J;)­ - pretj eri vanjcm, tj. preb žcnjem granica: (~_,i;...:. r:,.;

;.;.r

"Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" (El-E'raf, 81). Razmotrimo da li je nešto slično rečeno o bludu ? Uz­ višeni ovo potvrduje ajctom: ~ ..:..JlS )1 ~:.ih ;:", ~~:~::,) (~Q.h - "... i iz grada ga, 11 kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo" (El-Enbija', 74) oni zas­ lužuju najveću osudu: (~u;;. (:,i 1,liS ;,.i!J) - "To, uistinu, bijaše narod razvratan i zao" (El-Jn bija', 721); nnziva ih gri­ ješni m narodom citi rajući njihovog poslanika: ._.;:,:...;1 :....~) L:.!. i'. il r:~l ..ft - "Gospodaru moj, pomozi mi protiv ~a­ roda griješnog!" (El-'Ankebut, 30); naziva ih nasiln icima u obraćanju meleka Ibrahimu iJ!;€j: ~~ 01 ;!:;il ~ ~~A+: tl!) (;:.~U. t,liS - "Mi ćemo uništiti stano-vnike onoga grada, jer su njego-vi stanovnici nevjemici" (El-'Ankebut, .31). Ko je­ dino zaslužuje ovakvu kaznu i ovakvu Allahovu osudu? Kada je Ibrahim ~ pokušao da se zauzme za njih nakon što je čuo da če biti uništeni, biva mu rečeno: :_,.;.;.1 ~1/.J ~) (;_,~:;. ="~ 1 j i ~(, .!l.;j :;.1 <4- :J ~~ U:. :;. - "0,·1/irahillte, prodi se toga, itaređenje od Gospodara tvoga je stiglo; njib će stići pamja sigumo!" (Hud, 76). ' fma li većeg razvrata i bogohuljenja nego kada su homo­ sekstlalci doš~ kod njihovog poslanika Luta čuvši da on ima gos te koji su veoma lijepo!j izgleda? Kada su pohrlili njemu, on im se obrača: (~ A11::;. ._;!!; ·'i~ r.:,.i t;:) - "0, narode moj, eto mojih kće ri, one su vam č istije! " (Hud, 78) želeći da spasi svoje goste tako što će sunarodnike oženiti sa svoj im kćerima naslućuju ći veliku sramotu i nesreć u za s~b; ~ ~v~ic gos.~c.
';.

;

r; )

Bolest l liJek

251

moj', - reče on - 'eto mojih kćeri, one su vam čistije! Bojte se Allaha. i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar medu vama nema razumna čovjeka?"' (Hud, 78) . Oni mu odgo­ varaju nasiln ički,m i provokativnim ton om: ..). ill(.:-')~ :.ll) C0 l. :.:.t!G.;;. ::". ~~ - "Ti znaš da nani nisu potrebne tvoje 'eri, ti doista znaš šta hoćemo mi" (Hud, 79). Alla­ hov poslanik na te riječi uzdahnu duboko zabrinut, pa reče: (.•:-''• )~ J! c,?Jl ~~ i~ ~ .) ~~ ;) - "Ab, da ja samo imam moć, i/i da se rnogu osloniti 11a nekog snažnog!" (Hud, 80) . Tndn mu Alla hovi pos lanici ot krivaju i priopć:lvaju mu ela do .njili m; ~ože ~ko d~p;ij~t,i, a t~n;e, i,d,o. nje~a; "Ne boj se 1 ne bnm za nJth"; - (..:.Q! l~ vJ di~ J-;\;] l.y ~) - "0, Lule, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, , oni tebi ne mo­ gu nauditi" (Hud, 81), rekoše mu oni, donoseći radosnu vi­ jest za njega i nagovještavajući kaznu za njegov narod: ;..{j) ~~ rt.. ·c..t r. ...,."..... .·: -·· ~~. &r·r·~ ~~. ~~ };.,..: ~ :- .;:i:- ~-J ..r-- •·.'i~ ll'J.:.r·J....., ··.i·c.····•IPI:i::..tJ"f (,.~ ; . • ...".-, ~ . r .~. "I kada pade naredba Naša, Mi s-ve prevnmsmo, ono što je bilo gore - bi dolje, i na njih kao kišu gmmenje od pečena blata spu­ st1:smo, koje je neprekidno sipalo" (Hud, 82). On i su ostal i kao dokaz narednim pokoljenjima, opomena bogobojaz­ nima, prijetnja i primjer onima koji pođu njihovim zloči­ načkim stopama, a kuće im rnzgledaju prolaznici: ~; ..;.1>!)

k::i

.·i,, -.· .

- .

252

Ibn Qallim ei-Džewziiie (',.;..{.] i:'J ~; ui tJ * ·' L:.J 41JJ *' ' /·ii .:Ju~- "To su z'",;i~ta, p~uk; za oize k~}io:p~s;natraju::On je p;red puta, i

sada postoji; to je doista pouka za one koji vjeruju" (El­ Hidžr, 75-77). Kažnjeni su iznenada, dok su spavali. Katak­ lizma je nastupila dok su, opijeni, lutali. N ije im pomoglo ono što su stekli. Dugo su užival i u rim užicima da bi upra­ vo njima bili na kraju kažnjeni. Stvari koje su u ži•CJotu fjzufima stvara[e patnju i nafi..on smrti su patnja. Užici su nestali, patnje su nas tupile; strasti su prošle, a nes­ reće došle; malo su uživali, a puno parili; rasipali su se bla­ godatima da bi im one doš le glave. Opili s u ill nji hovi užici i oni su se probudili usred patnje; letargija ih je obuzela i osvijestili su se tek pošto su im kuće počele tonuti. Tako mi Allaha, žestoko su se po kajali onda kada kajanje ne po­ maže; zbog onoga što su učinili plakali su krvlj u, ne suza­ ma! Kada bi mogao vidjeti gornje i donje iz ove grupe kako vatra kuJja iz otvora na njihovim licima i tijelima, kako se. prže i zmeđu gromada vatre pijući umjesro ukusnog pića vrelu tekućinu i kako im se govori dok ih po licima vuku: "Kušajte ono što ste zaslužili": .1;. lJ:,;.,; ~ ~( lJ~ ~~1) (0J!· :; ć5 G 0~~ LJ1 "Priite se u njoj, isto vam je trpjeli zli ne trpjeli, -· to vam je kazna za ono što ste radili" (Et- Tur, 16)! Uzvišeni Allah je smanjio razliku u kazni između ovog ummcta i onima koji čine ista djela, On se ' l ~' e:,) "... a o no obraća najs trožim tonom: ('.::; ~Ih! nije daleko ni odjednog nasilnika" (Hud, 83).

;J::!; -

:r-

O, 'CJi, ((sJji općite s mušRg.rcima, sretno vam. 6ilo!

:Na
Jetfi.te i pijte, 6fuai razvrat činite Sto 'CJiše!

'Vama će viti nawžena :NJeoova najveća 'Vatra!

'Ta vaša. vraća Sl/. priprem.ifa fi..uću prije 'IJas

Bolest i liJek

253

pozivaju vas i rarfosnu vijest vam /{gzuju! 'Ew nas, vašili pretfiorfniR.,a, očeey.jemo vas,

Si(ni će nas u. najveću. '!latm staviti!

:Nemojte misfiti ria će vali partneri

6iti rfakl{g orfvas - jasno ćete ili Wfjeti!

SvaRj orfvas će proR[injati svoga partnera,

patiti z6og njega i tugovati 11eprestanol

Sva/{g će z6oo svooa parttzera 6iti ftažnjen

fi..ao što Sit sfastima zaratfivalipatnju.

KAZNA ZA HOMO~EK~UALIZAM lBWD (0060\'0R HA Al\f!UMOOI OHIH XOJIIIIAllWU IlA lf WliA lA HOMOI[l(!UALI!AH HIŽA OO KAlHf lA BlUD)

Na tvrdnju da je to prekršaj za koji nije propisana kazna može se odgovoriti na više načina: l. Ono što se prenosi od Allaha jeste kažnjavanje homoseksualca smrću ; ono ~to je propisao Njegov Poslanik !Iii jeste preneseno od Njega. Ako hoćete da kažete da ta kazna nije određena Šeri­ atom, onda niste u pravu; ako, pak, želite da kažete da ta kazna nije precizira~ a. te~stom Knjige, to ne mora da znači da se ona ne može preczzzrau sunnetom. 2. Vaša tvrdnja propada kamenovanjem koje je propisano sun netom. Ako ustvrdite da je ta kazna dokinuta kur'an skim izrazom, dok je od redba ostala,

mi se poz ivamo na kazn u konzumenta alkohola. 3. Negacija određenog dokaza ne mora značiti negiranje svih drugih, niti negiranje onoga što se dokazuje. Uz ro, naveli smo kako je dokaz koj i vi negirate nepresušan ... Što se tiče vaše tvrdnje da je to odnos koji nije blizak priro­

254

Ibn QaJJlm eJ-DlewziJJe

dama te da je AUah, naprotiv, ugrad io u njih odbojnost prema to­ mc kao prema općenju sa mrtvacima i životinjama, na to se može odgovori ti sa više aspekata: l. To je neispravna analogija koju odbija sunnet Božijeg Poslani­ ka ;!iš i konsenzus as haba, kao šro smo rekli. 2. Porcdcnje općenja sa go lob radim lijepim i izazovn im mladićem sa općenjem sa magarcem ili mrrvom ženom takoder nije is­ pravno. Zar sc to može porediti sa općenjem sa magarcem, kravom ili mnvacom? Zar to može oduzeti pamet čovjeku, okupirati mu srce i okupirati mu misli i dušu? Nema pogrešnije usporedbe o d ove. 3. Incest sa majkom, kćerkom ili sestrom ukaz.uje na su promo od onoga što vi tvrdi te. Jer, z.a ove razvrate je, iako ih priroda u potpunosti odbija, propisana kazna, prema jednom mišljenju. a to je ubistvo bez obzira na bračno sranje počinioca. Ovo je srav Imama Ahmeda prema jednoj predaj i. Njega zasrupa i Ishaq b. Rahawcjh i nekol icina hadiskih učenjaka. Ebu Davud i Tirmizi bilježe da ovaj stav zastupa i Bera' b. 'Azi b: "Sreo sam svog ami­

džu koji je nosio zastavu. 'Kuda ide!?' - upitah ga. 'Poslao me Božiji Posl111zik ;J,f- 1·eče on - čovjeku koji se oženio s maćehom nakon očeve smrti da rllit odsiječem glavu i kon/iskujem imetak'."' Tirmizi kaže: Ovo je hasen hadis. El-Džuzdžan i kaže: "Bera'ov amidža se zove El-Ha ris b. 'Amr."

U Ebu Davudovim i Ibn Madžeovim Sunenirna se bilježi hadis Ibn 'Abbasa u kojem Božiji Poslanik :J; kaže: "Ko počini bl11d sa bližom rocfakom 11bijte g11" 2• Hadždžadžu su jednom doveli čov1 Ebu Davud: Knjiga o kazn~ma, br. 4457; Tirmizi: Knjiga o odredba­

ma, br. 1362; Nesai: Knjig3 o bral.."U, br. 3332; Darimj: Knjiga o bra­

ku, br. 2 141 . Hadis je sa hih (v.: Inva' el-galil, br. 235 1.)

Tirmizi: Knjiga o kaznama, br. 1462; Ibn Madže: Knjiga o kaznama,

br. 2564; Ahmed: Musncd, br. 2722. Hadis je da'if (v.: Inva' el-galil,

br. 2352.) Autor ovaj hadis pripisuje Ebu Davudu, ali ga nismo uspjeli

11aći u nama dostupnoj šrampanoj verziji ove zbirke.

Bolestl liJek

255

jeka koji je silovao svoju sestru. On reče: "Uhapsite ga i pitajte o wme ashabe Božije"g Posla nika ll!$!" O ni up itaše 'Abdullaha b. Mu­ tarrifa, a on reče: "C uo sam da je Bo:l iji Po~ lan ik;!; rekao: 'Ko pov­ rijedi svetost vjernika udarite ga sabljom gdje je najtanji'!'" Ova pre­ daja na posredan način ukazuje na kaznu ubojstvom. Ovo je samo­ stalan dokaz o ovom pitanju, a on ukazuje na to da sc za općenje sa zabranjenim subjektom sankcioniše smrću. Dokaz za to je, dakle, općenje sa majkom ili kćerkom . Isto se odnosi na općenje sa bli­ žim rođakama ili sa pe rmanenmo zabranjenim subjektima, ŠtO se sve kažnjava smrću, kao homoseksualjzam. Rješenje ovog pitanja: kod oba slučaja treba se pozvati na dokaze iz. Kur'ana i Sunneta, a analogija potvrđuje oba izvora. Svi muslimani su saglasni oko toga da onoga ko počioj blud sa bližom rođakom sljeduje kazna, ali su se razišli oko priro de ove kazne- da li je tO besko mpromisna smrt iJj samo kazna za blud. Šafi, Malik i Ahmed u jednoj predaj i smatraju da se za to kažnjava kaznom za blud, dok Ahmed 1, lshaq i nekolicina hadiskih učenjaka smatraju da je kazna smrt bez obzira na okolnosti. Isto tako, saglasni su oko wga da blud počinjen u bračnim uvjetima, gdje poči n ioci znaju da se ne mogu vje nčati, također za sobom povlači kaznu, osim kod Ehu H ani fc, koji to ub raja u sum­ njive stvari koje obaraju kaznu . Suprotru tabor smatra da, ukoliko je čovjek taj blud počinio u bračnim uvjetima, tada je zločin teži i opasniji, jer je prekdio dvije velike zabrane: zabranu ugovora (bračnog) i zabranu općenja. K.1ko se onda može umanjio kazna kada je na prekršaj ugovora 1

1

Hcjsemi u Medžme'u kaže: "Ovaj badis prenosi Taberan i. Među pre­ nosiocima se nalazi Rcfde b. Qada'a. Njega povjerljivim smatra Hi­ Jam b. 'Ammar dok većina b adis ke uleme odbija njegove predaje. Os­ uli prenosioci su povjerljivi. Hadis je, prema tome, da'if, a u potpu­ nosri glasi: 'Ko povrijcdi dvije svetosti udarite ga sabljom gdje je . ..,"(V.: Da•'f naJtanp. t EI - o· za mJ.,, '5 ' 15) . U drugoj predaji od njega. prim. prcv.

Ibn QaJJim ei-ĐžewziJJe

256 dodat i prekršaj bluda?

O općenj u sa mrtvima (nekrofilije) fakih i imaju dva mišlje­ nja zas tupljena u Alun cdovom mezh ebu i na drugim mjestima: Jedno od tih mišljenja je da je kazna obavezna (stav Ewza'ija) zato što je uz grijeh bluda pridodano kršenje svetosri mrtvaca.

~ OPĆENJE ~A ŽIVOTINJAMA UOOfiLUA) Fakihi se o ovom pitanju dijele na tri grupe: 1. Počinilac tog nedj ela sc opominje, a n ema kazne. Ovaj stav zas­ tupaju Malik, Ebu H an ifc, Šafi i u jednoj predaj i !shaq. 2. Ovaj postupak povlači kaznu za blud - počini lac sc b ičuje uko­ liko je neoženjen i kamenuje ukoliko je oženjen. Ovaj stav zas­ tupa Hasan. 3. Na počinioca ovog postupka primjenjuje se kazna za homosek­ sualizam. Ovaj stav se bilježi od Ahmeda. Ova dva mišljenja, koja zah tijevaju kaznu, otvaraju novo pi­ tanje da li je to kazna smrću ili se taj čovjek smatra bludni kom? O ni koji smatraju da je kaz.na za to sm rt baziraju se na ha­ disu Ibn ' Abbasa koj i bi lježi Ehu Davuda, u kojem Poslanik ~ ka­ že: "Ko ()/Jći sa životinjom ubijte i njega i životinju!"' Uz to, ovo je odnos koji nije dozvoljen ni u kom slučaju, te se zato sankcioniše kaznom 7.a blud. Oni koji ne vide da je potrebna kazna svoj stav opravdavaju time da tom pitanju ne postoji vjerodostojan had is, a da postoji, mi bismo ga prihvatili i ne bi nam bilo dozvoljeno da mu protivrječi­ mo. Isma'il b. Se' id eš-Šalendži kaže: "Pitao sam A hm eda o čovje­ ku koji opć i sa ž ivotinjama. O n mi ništa n ije odgovorio". H adis 1

Ehu Davud: Knjiga o kaznama, br. 4464; Ti nnizi: Knjiga o kaznama, br. 1455. Hadis je sahih (v.: lnva' el-galil, br. 2348.)

Bolest lliJek

257

' Amrab. Ebi 'Amra nije vjerodostojan. Ta hnvi kaže: "Taj hadis je da'if. Po red roga, prenosi ga I bn 'Abbas koji i sam smatra da to ne povlači kazn u." Ebu Davud kaže da ta dodam o slab i had is. Nema sumnje da je prirodna odbojnost prema općenju sa životinjama jača od odbojnosti prema homoseksualnom odnosu. Ne treba dokazivati da su ljudske prirode jednake, ali je izjednača­ vanje ove dvije stvari naj pogrešnija analogija.

~ HOMO~EK~UALIZAM ILEZBIJHVO Tvrdnja onih koji govore da su homoseksualizam i lezbij­ stvo jednako tretirani pogrešna je analogija. Jer, u drugom slučaju ne dolazi do penetracije i može se uporediti samo sa homoseksual­ nim odn osom bez čina pe netracije. Jedan hadis kaže: "Kada žena opći sa ženom, to je blud"1, ali to o e povlači kaz.nu zato š to nije doš­ lo do penetracije iako se to naziva blud om, kao što se kaže b lud oka, ruke, noge ili usta. Nakon ovog pojašnjenja, ukazujemo na to da muslimani je­ dnoglasno smatraju da se homoseksualni odnos sa robom tretira kao i svaki drugi. O ni koji misle da je od nos čovjeka sa svojim r,o­ bom dozvoljen baziraj u ći se na ajetu: ~~{:-(i·. ~~~ ;,.e.ljj[ Ji- 'il) (~):. d ~~ - "...osim od žena svojih ili onih koje si1 u posjedi~ 11jihovu, oni; doisttt, prijekor ne zaslužuju" (El-Mu'mimm, 6), izje­ dnačavajući to sa općenjem sa robinjom, raj je kafir. Njega treba pozivati na reobu kao što se poziva odmetnik. Ako se ne pokaje, kida mu se glava. Homoseksualni odnos sa vlastitim robom je jed­ nako težak i griješan kao i o dnos sa tud im robo m.

l

liJEK ZA

HOMO~EK~UAUZAM

Neko će, nakon svega ovoga,upitati postoji li lijek za ovu

1

Bejheqi: Sunen, 7/233 . Hadis je slab (v.: Da'if cl-Džami', br. 282, Inva' cl-galil, br. 2349.)

258

Ibn QaJJim ei·DlewziiJe

opasnu bolest i ruqja za ovaj fatalni sihr. Čime sc može ukloniti ovo sranje i postoji li izlaz iz. ove rdke krize? Može li se osvijestiti čovjek opijen vinom? Može li čovjek povratiti svoje srce kada mu je zaljubljenost stigla do samog srca i može li ljekar uspješno uklo­ niti tu zarazu? Stanje rog čovjeka je tako da, iako ga ljudi kritib.-uju i kude, njemu ro prija zato što se spominje njegov volj eni i to ku­ đenje samo zadovoljava njegovu stras t.

Strast me goni tamo gdje si ti, e moguje zausta·rriti niti u6rzati. Ponizio si me, pa mi je tfuša.ponižena i iznurena; nije ti 6eznaiajan onaj fi.9 je pkmenit Sfiliš mojim neprijateljima pa ifi zavoljeli jer s njima mi je fi.go i s to6om. 'l(ptfa me k,ytfe z6og te6e, sfatfi.fJ mi je;

drago mije što te spominju, nek,a me f
2. uklanjanje bolesti nakon njene pojave. Obje metode su lahke za onoga kome Allah olakša, a ne­ moguće su za onoga kome Allah ne pomogne - samo Njemu pri­ pada moć utjecaja na izlječenje. 1

Ovaj had is je komeuriran na početku knjige.

Bolest1liJek

259

StO se tiče preventive, ona se očituje kroz obaranje pogleda, kao što smo rekli, jer je pogled otrovna Iblisova srrijcla. Ko pusti da mu pogledi lu taju njegova nesreća će bit i stalna. Obaranje pog­ leda ima vi~e koristi: l. Time se primjenjuje AUahova naredba koja predstavlja okosni­ cu čovjekove sreće u :l.ivotu i nakon s mrti. Najveća blagodat za čovjeka na ovom i oa budućem svijetu leži u primjeni naredbi njegovog Uz.vi~enog Gospodara. Sreća na ovom i budućem svi­ jeru počiva na primjeni ovih na redbi, a uzrok svake nesreće leži u njihovom kr~enju. 2. Izbjegava se otrovna strijela koja bi upropastila srce ako bi stig­ la do njega. 3. Obaranje pogleda budi osjećaj bliskosti sa Allahom i koncen­ rrisanosti oa Njega. PuJtanje pogleda rasijava srce i udaljava ga od Allaha. Ni~ta za čovjeka nije pogubnije od nekontrolisanog puštanja pogleda, jer ono srvara zas to r između njega i njegovog Gospodara. 4. Time srce jača i raduje se, dok ga pu~tanje pogleda slabi i rastu­ žuje. 5. Obaranje pogleda u srcu stvara svjetlo, kao što nekontrolisano gledanje stvara tamu.Zbog roga Uzvišeni nakon naredbe o spu­ štanju pogleda spominje ajet o n uru (svjetlosti): 1/ oi.; ~}.il (;,.P.J} 1,j;i:..z, ~).:,,;(;;.. - "R eci vjemicima neka obore poglede woje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim ..." (En-Nur, 30); zatim kaže:(~ t+J ~<··,
y)

Ibn Qamm ei-Dzewzme

260

že razljkovati jskrenog čovjeka od lažljivca, pozicivca od nega­ tivca. Sah b. Sudža' el-K.irmaui je govorio: "Ko izgradi svoju vanjštinu slijeđenjem Sunneta, un utrašnjost stalnom samokon­ trolom, obori pogled od zabranjenih stvari, uzdrži se od strasti ~navikne se na halale - imat će nepogrješivu intuiciju". Ovaj Sudža' je bio poznat po nepogrješivoj intu iciji. Uzvišeni Allah kao nagradu za učinjeno djelo čovjeku daru ­ je sličnu stvar. Ko se od rekne nečega zbog Allaha O n će mu dari bolje od roga. Ako obori svoj pogled pred zabranjenim stvarima, Allal1 ~će mu to nadoknadi ti tako što će mu proširiti vidike (sr­ čani vid), otvoriti vrata znanja, imana, nauke i istinske i nepogrje­ šive pronicljivosti koja se stiče srčanim vidom. Homoseksualci se odlikuj u suprotnom osobinom - lutanjem koje je opreč no vidu: (~/,: :;~:;G_)~~ !J:.:;J) -"A života mi tvoga, oni su u pijanstvu sv ome lutali" (El-H idžr, 72) . Pijanstvo je odsustvo svijesti, a luta­ nje je odsusrvo vida. Vezivanje za slike narušava razum, dok luta­ nje vida opija srce, kao što kaže pjesnik:

(jft)a su pijanstva: pijanstvo strasti i pijaiiStvo vina! 'l(aaa će se pijanica osvijestiti? Drugi križe:

(javore m.i: Pofrufi.o si oa !Ju6avi, a ja figžem: Ljit6avje teža 6ofest otfErufi(af Oafju6avi se čo·vjeftza vjeČilost ne 6wli aofi..Erufi za tren paaa tl tra/IS. 7. Obaranje pogleda unosi u srce postojanost, hrabrost i snagu. Allah ~ mu sakuplja ko11trolu nad s rčaninJ vidom i argumen­ ti ma sa ko ntrolom nad snagom i moći. U jednoj predaji se ka­ že: "Onaj ko može savladati svoju strast šejtan bježi od njegove sjenke". Supro tno od ovoga se može naći kod onoga ko slijedi svoje strasti. Njegova d uša je ponižena, prosta, srozana, sitni­ čava i ništa\•na. Kao što kaže Hasan: "O ni, i ako ih mazge gaze i konji kopitaju, trag grijeha ne napušta njihove vratove! Allah će neminovno ponizit.i onoga ko Mu je nepokoran!" Uzvišeni

Bolest l liJek

261

je snagu združio sa pokornošću, a nemoć sa grijcšenjem, kao što se kaže u ajet ima: t~}-.1!~ ~;..:.r, ;pt1 !-4~) - "Snaga je u Al­ laha i Po,slanika NjegQVJa i u vjernika" (El-Mrmafiqun, 18); 'f,) ~~}.~.J! ~~'11 ~~~ I~P .~ 1.,Y- "111e gubit.e l~rab~o:t i rt~ zalosltle se; Vl tete poht]edttt ako budete pravt VJenuct" (Ah 'Imra11, 139). Iman se sastoji od riječi i djela, vanjštine i unutra­ šnjosti. Uzvišeni A[lah je rekao: ~~~ i~ l ~ i~l~;. ~tS .;.) (:.:.i:i. f.!L...l1 ~1:; :.;t.J1 ~l ',:·a;- "Ako neko ieli veličiilll, pa ­ 11 Alliiha j e sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo 011 prima" (Fđtir, 10), tj. ko že li veliči nu neka je traži u pokornosti Al lahu, spominjanju Allaha lijepim riječima i dob­ rim djelima. U Kunut-dovi se kaže: "Nije nemoćan onaj ko je Tebi odan, niti je snažan onaj ko sc Tebi protivi"'. Ko bude po­ koran Allahu on Mu je odan u onome što čini i bit će moćan shodno svojoj pokornosti. Onaj ko je nepokoran taj se protivi Allahu u tome što čini, a bit će nemoćan i slab shodno svojoj nepokornosti. 8. Ovaj postupak zatvara šejtanu pristup srcu. Jer, on ulaz.i preko pogleda i izlazi putem njega u srce brže nego što zrak ulazi u prazan prostor. On otjelovljuje čovjeku sliku gleda ne stvari i uljepšava je. Pretvara je u kip za koji se s rce veže. Zatim mu obećava i p rimamljujc ga paleći u srcu plamen strasti nalažući ga drvima grij eha kojima ne bi imao pristupa bez te slike. Srce se tada pretvara u plamen i owda potiču udisaji u kojima sc os­ jeti plamen vatre i vreli uzdasi. Jer, srce je sa svih strana o kru­ ženo vatrom i podsjeća na ovcu usred furune. Zbog toga one koji s lijede strasti kroz zabranjene slike u Bcrzehu čeka furuna od Vatre; u njoj će im se pržiti du!e sve dok ne budu proživlje­ ni. To je Uzvišeni Allah pokazao Svome Poslaniku ~ u snu, prema vjerodostojnom (muttefequn 'alejhi) hadisu 2• 9. Srce je slobodno 7-3 razmišljanje o svojim dobrobitima i za za­ nimanje nJima. Puštanje pogleda razbija ovu koncentraciju i ~l •

l

'

-:.,""- '-"' .i"!. 'i J ..:..,J1J

'-"'

j

•

lJ

•

•

•

JJ." 'i .,; l·

' Hadis koji smo citirali, a koji prenosi Semure b. Di.undub.

262

Ibn QaJJim eHižeWZIJJe

spriječava

srce da o ro me razmišlja. Stvari mu se miješaju i čov­ jek neminovno pada u rops tvo strastima i nemar prema spomi­ li)~;/ :.;iit=ii~l;; 'r,) ­ njanju (Allaha): (U,} :;1 ~j :1:,:.

d'j

dol

"...i ne slušaj o11oga čije smo srce 11ehaj11im prema Nama ostav i­ li, koji strast svoju slijedi i čiji su poswpci daleko od razbori­ tosti" (El-Keh[, 28); samo puštanje pogleda izaziva ove tri srva­ n. 10. [zmedu oka i srca postoji prolaz ili put. Zahvaljuj ući rome pro­ lazu, svaka aktivnost se prenosi sa jednog organa na drugi. Tim putem sc srce uz oko popravlja ili kvari. Ako je srce iskvarena, iskvaren je i pogled; ako je iskvaren pogled, to dovodi do kva­ renja srca. Ista Stvar je i sa popravljanjem. Ako se oko pokvari, i srce će se pokvarici i razva liti tako da će postati poput smedji­ šta na kojem se skupljaju sve nečistoće i otpaci. Ono neće bici pogodno za prihvaranje spoznaje Allaha, ljubav i povratak Njemu, bliskost sa Njime, radost u Njegovoj blizini; u takvom s rcu sam o suprotne stva ri mogu boraviti.

Ovo su neke od koristi obaranja pogleda i pozitivne poslje­ dice re navike.

DRU61 NAČIN ~PRIEČAVANJA VEZIVANJA ~RCA Okupirati srce stvarima koje će ga spriječiti od roga i spasi ci od re zamke - uznemirujućeg straha ili burn e ljubavi! A kada se srce os lobod i s traha za n ečim ~ to je bo lje propustiti nego dobiti to što voJi ili straha za ono što je š remije od propuštanja tog voljenog ili ljubavi za onim što mu je korisnije od voljenog ili straha od onoga čije propuštanje je hetnije po čovjeka od propuštanja onoga što se voli- rada se srce neminovno vezuje za sljke. Objašnjenje ovoga: D L1.~a ne napušta voljenu stva•· osim zbog više voljene stvari ili iz straha od štete koja je opasnija od propuštanja onoga što se voli. Kome se ovo desi raj mora posjedo­

BolestIIUBII

263

vnti dvije osob ine bez kojih mu ništa ne bi koristi lo: l. isrinsku pronicljivost, kojom razlikuje intenzitet dragih i mrs­ kih stvari, ta ko da se odabire viša vrijednost pored niže i izdr­ žava se manja š teta kako bi se oslobodilo više štete. Ovo je ka­ rakteri stika razuma. Ne ubraja se u pametne onaj ko ne radi po ovome; štaviše, živminje mogu biti razboritije od takvog čov­ jeka; 2. OJOC odluke i Strpljivosti, kojima SC odlučuj e na izvršenje ili ne­ izvršenje odredene stva ri. Čovjek je čes to svjestnn razlike u vri­ jednosti, ali je duševno i voljno nemoćan da odabere ono što je korisnije - zato što je nizak, pohlepan, malodušan i kratkovid. Ovakvi ljudi ne koriste ni sebi ni drugima. Uzvišeni Allah je vodstvo u vjeri povjerio isklj učivo ljudima koje krasi strpljenje i duboko vjerovanj e: ti;le\ l)lŠJ t/;;." W lJ;4 ~J~ ~f ('/: ,~j ·. :,.j) (~Jj~ - "Između njih smo Mi vođe odrediva/i z oni su,

odazivajuti se zapovijedi Našoj, na pPravi Put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali" (Es-Sedžde, 24). Ovakvi ljudi imaju koristi od svoga z nanja i prenose tu korist na druge. Svi ostali nemaju koristi od onoga što znaju, niri drugi od roga imaju koristi. J ma ljudi kojima koristi vlasrito znanje, ali se ono ne prenosi na druge. Prva grupa ljudi svojim svjetlo m obasjava put i seb i i drugima; druga skup ina hoda u tami i vodi druge po tami; dok treći hodaju sami po svjetlu.

lJEDINHVENOH VOUEN06

Pošto smo shvatili ovaj uvod, jasno nam je da u srcu ne mogu postojati dvije ljubavi -ljubav prema Najvoljenijem i ljubav prema slikama (pojavama). Ovo su dvije suprotne srrane koje ne mogu biti zajedno. Ko posve ti svu energiju svoje ljubavi Najvolje­ nijem, pored Koga se niko drugi n e može voljeti ; ko sc žrtvuje da se suzdrži od lju bavi svakog drugog subjekta... ; ako voli nekog drugog, voli ga zbog Njega, ili da bi stigao do Njega - u suprot­ nom, on se susteže od svake ljubavi koja muti LU ljubav i kvari je. Jer, iskrena ljubav podmzumi.jeva vjern ost i nedije ljenje te ljubavi na ikog drugog. Ako voljeni čovjek ne želi i ljubomoran je kada se

264

Ibn QaJJim ei-DzewzUJe

ljubav prema njemu dijeli na još nekoga i ako ga to srdi, udaljava sc od te osobe i smatra njegove osjećaje lažnim; i ako sam nije vrije­ dan da mu neko posveti svu ljubav- šta se onda može reći za Naj­ voljen ijeg koji Jedini zas lu žuje da mu se posve ti sva ljubav? Svaka ljubav posvećena neko m drugo m smatra sc kaznom za onoga ko vol i i nes rećom za njega. Zbog toga Uzvišeni Allah neće oprostiti da Mu se neko smatrn ravnim u ljubavi, a oprostit će manje grijehe od toga onome kome On bude htio. Ljubav prema pojavama i slikama spriječava ljubav koja je korisnija za čovjeka i bez koje čovjek nema blagodati, korisnog života ni spasa. Sada neka čovjek izabere korisniju ljubav. Ove dvi­ je ljubavi sc ne mogu sastaviti u jednom srcu. Naprotiv! Onaj ko b ude nehajan prema ljubavi prema Allahu, zikru i prižcljkivanju susreta sa Njime, Uzvišeni Allah će ga iskuhti ljubavlju prema drugima. Bit će kažnjen tom ljubavlju na ovom svijetu, Berzehu i na Ahiretu. Kaznit će ga ljubavlju prema kipovima, prema krsto­ vima, prema vatri, prema golobradi ma, p rema ženama, prema grije­ s ima, prema ljubavnicama i lahkim ženama , ili ljubavlju prema onome što je bezvrjednije od toga i što je krajnje ni~tavno. Covjek je rob voljenoga šta god ono bilo. Pjesnik je rekao:

Žrt:va si sva~g ~ga zavofiš;

za.to pa.iJjivo otfaoeri ~ga ćeš vo§etil

Ko ne uzme za Boga svoga Gospodara i Vladara, bog će mu biti vlastita strast:

_ i.. I.S~1 ~i ut.;.<~~-' ru ,,,

;,f-'1. - : 1-"'fl. _,,_,_..,.-U:1~ i i 1'?"'-'!rT .... "."

...

_L.; . ._. .·:.~. -\..!..š..- Go 1:.::. - ......u - ~ ... . t)-!. ....:::r.v-- J ....~u ~J .. ; .J .... ~ ". ... "." "-:; · ~ ,JJ .)S'..i; ')1.; l
,,

"Reci ti Mer1i ko te 11p11titi onoga koji j e strast svOju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, 11 zabludi ostavio i slub njegov i srce njegovo zape­ čatio, a pred oči 11jegove koprenu sta·vio? Ko će 11114

Bolesti mek ako 11e6e Allah, na Pravi Put ukazat i? Zašto se urazumite?"( Džasije, 23).

265

1ut

~ KARAKlERIHIKA IBADETA

Ibadet se oči tuje kroz ljubav, pokornost i poniznost prema božanstvu. Ko zavoli neku stvar i ponizi joj sc, taj srcem obožava tu stvar. Štaviše, ibadet je najviši stepen ljubavi. Prvi stepen ljubavi jeste vezivanje- zato šro se srce čovjeka veže za voljenu stvar, kao što kaže pjesnik:

'!lezao sam se za LejEu, a ona još nosi fiamajfije; vršnja u:ju.jama ni/i.sl/i.sl'IJ znak_zrefosti l/e pok_azuje, l Drugi je rekao: ZAr si se -vezao za '!le{uf01JU majli.J1 nali.Jm što

tije f
ka stapa sa voljenim. Pjesnik je rekao: Lju6mmici se na utopljenost požafiše, a žefio 6ifi aa primim s-ve što metlu njima !(_ruži siim i aa IllO/Ile srcu pripaane SIJa s(ast fju6avi fi.gli;pu ne osjeti nifi.p ptije mene nitiposCije. Nakon utopljenosti nastupa strast i žudnja (garam). Riječ gamne ukazuje na stvar koja se ne može odvojiti od nečega. Zato sc u ajcru kaže: (l.1). z,k lo;1:1S. ~!) - "Jer je patnja u 11jemu, doista, propast nemi1ZOV11a" (El-Furqmi, 65). Mladi autori koriste ovu ri ­ ječ u smislu ljubavi, a rjeđe se ona može naći u poeziji Arapa. 1

Običaj

predislamskih Arapa je bio da maloj djeci privezuju hamajlije. Nošenje hamajlije je alegorija za dijere. Božiji Poslanik :\'i je najstroži­ je zabran io noš~nje hamaj lije. Neki učenjaci dozvoljavaju nošenje bamajlija na kojima su napisani ;tjeti, Allahova imena i osobine, ali je ispravno da i ovo uitti u zabranu.

266

Ibn QajJim ei-DiewziJie

Zatim slijedi zaljubljenost ('išq), a to je pretjerana ljubav. Ova riječ sc ne može upotrijebiti za ljubav pre ma Allahu, niti se na Njega može odnositi. Nakon ovoga dolazi čežnja. Ovaj izraz se veže za Uzviše­ nog Allaha u Ahmedovom Musnedu, u p redaji kako je 'Ammar b. Jasir kratko klanjao namaz. Neko mu tO spomenu, a on reče: "Učio sam u njemu dove koje je Božiji Posbnik !JI; učio: 'Gospoda ru moj, moli m Te Tvojim poznavanjem s krivenog i Tvo­ jom moći nad stvorenjima, oživi me ako je život bolji za mene,a usmrti mc ako je sm rt bolja za mene! Gospodaru moj, podari mi strah od Tebe kada me drugi ne vide i kada me vide; podari mi pra­ vednost u zadovoljstvu i srdžbi; podari mi umjerenost u siromaš­ tvu i bolesti; podari mi b lagodat koja ne nes taje i rados t koja ne prestaje; budi mnome zadovoljan nakon smrti; vrat i mi život posli­ je smrti; podari mi slast gledanja u Tvoje plemenito lice; podari mi ž udnju za susretom s Tobom; sačuvaj me teških n esreća i smumji! Gospodaru, ukrasi nas imanom, upu ti nas na Pravi Put i o nima prema kojima se drugi upravljaju!" ' U drugoj predaji se kaže: ''Du­ gotraj na je ž udnja vjernih robova za T\•ojim licem, ja za sus re tom s Tobom jo~ više žudim !"' Komemarišući ajet: ~~~~.U) Y,';. ;<,IS,;) (j..J: il ~~ -;.J y'l ~~ ;y,.l - "Onaj ko se boji susreta sa Allahom ­ pa, doći će, s igmn o, D an obećan i; a On sve čuje i sve zna!" (El­ ,An kebu t, 5), neki učenjaci kažu: Znajući za žestinu žudnje za sus­ retom sa Njime, Allah je učinio da srca Njegovih vjernih robova nemaju mira sve dok se ne s usretnu sa N jime - od re dio im je rok za susrer. Taj rok smiruje njihova srca. Najljepši i najsladi život vode ljudi koji žude i očekuju Voljenoga; njihov život je jedino isti nski lijep. Nema ljepšeg, ugod nijeg, b lagorod nijeg niti udobni1

'

Nesai: Knjiga o dvoumljcnju (sehvu), br. 1305, 1306; Ahmed: Mus­ ned, br. 17861, 17859, putem 'Am mara( b. Jasira, r. ':tnJlUma. Hadis je vjerodostojan (v.: Sahih ci-Džami', br. 1301.) Buhari: Knjiga o suptilnosti, br. 6508; Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br. 2686, putem Ebu MusM ci-Eš'arija, .:4;.

BolestIIIJel

267

jeg života od coga. To je lijepi život koji sc spominje u ajeru: ;;) (Q, i;;. :::_:..lli~:;.-;,.) J; i~~ ,.S;;. ~G.~ -"Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjemik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život" (En-Nabi, 97). Pod ovim sc ne podrazumijeva život koji je zastupljen kod vjernika i nevjern ika; pokornih i nepokornih - lijepa jela, pića i su­ pružnike. Štaviše, Allahovi neprijatelji mogu prednjačiti po tome u odnosu na vjernike i po nekoliko puta. Uzvišeni garan tuje svako­ me ko bude čin io dobra djela da će mu dad da pro7.ivi lijep ž ivot, a On ispunjavn obećanja i nikada ih ne krši. Ima li lj epšeg ž ivota od života onoga kome su svi naumi ko ncentrisani na Allahovo zado­ voljstvo i kome srce nije rasijano već je konccntrisano na Allaha i svoje mis li i želje koje su bile razasute na sve strane sada usmjerava na Najvoljenije Biće? Ljubav i žudnja su mu usmjereni ka susretu sa Njime; želja za Njegovom blizinom vlada bićem rog čovjeka; AUahu su posvećeni njegove misli, želje i planovi, šraviše, svi kora­ ci. Kada šuti, šuri zbog Allaha; kada govori, govori zbog Allaha; putem Njega sluh, govori, udove pokreće, hoda, kreće se, miruje, ži,~, umire i proživljava se, kao što se navodi u Buharijijev Sahihu od Poslanika ~ koji citira riječi Gospodara: "...A ne prestaje Moj rob (da) se približ(IVa k Meni sa (izvjesnim) neobaveznim ( dobrovolj­ nim pobožnim e/jelima) dok (ili: čak /(lko dn) volim (zavolim) nje­ ga. Pa kada sam volio (zavolio) njega, bio sam (tj. budem, postanem, bivam) njegov sluh koji je (taj što on) sluša (čuje) njim , i njegov vid koji je (taj što 011) vidi (gleda) njim, i njegova ruka koj(l je (m što) lwata njom i njegova noga koja je (ta što) ide njom (njome). J ako je (l ako bi) pitao (molio za nešto) Mene, zaista daću zaista (svakako) 11jemu. l ako je (ako bi) tražio utočište (za/tilli od) Mene, zaista ću dati (tj. svakako) njega. l nisam se kolebao (tj. Ine kolebam se ni) od (zbog jedne) stvari (što) sam Ja činilac njezin (tj. koju fa činim) Mojim kolebanjem (tj. kao što je Moje kolebanje) od (tj. zbog) duše (izvjemoga) vjemika. Mrzi (vjemik svoju) smrt, a Ja mrzim njegovo ola/ošćenje (ili: a Ja 1m·zim činjenje lošega, mrskoga njemu - vjemi­

268

tbo QaUlm ei-Dfewztue

lm)."' Ovaj Boži ji (qudsi) b adis ne mogu razumjeti oni čije su na­ ravi grube i srca skorjela. Ovim hadisom se uzroci ljubavi žele svest i na dvije stvari: o bavljanje propisanih stvari i približavanje Njemu dobrovoljnim ibadctimn (nafi lama). Uzvišeni ukaz uje na to da je izvršavanje propisanih obaveza nešto što On najviše cijeni kod ljud i. Nakon roga dolaze nafi lc. Čovjek koji vol i Allaha us trajava na nafilama sve dok ne postane drag Allahu. Kada mu postane drag, u njego­ vom srcu sc javlja viši stepen ljubavi od prvobitne. Ta ljubav će mu obuzeti srce i odvratiti ga od razmišljanja i brige o drugima; to će mu obuzeti duh ne ostavljajući prostora za bilo ha osim Voljeno­ ga. U toj fni spominjanje Voljenoga i ljubav prema Njemu posraje najviši princip. To čovjeku obuzima srce, ovladava duhom onoga koji iskreno voli i sve njegove snage ugrad uje u tu ljubav. Nema sumnje da onaj koji posjeduje ovakvu ljubav čuje s Voljenim, gleda s Njime, pokreće udove s Njime, hoda s njime ... On mu je u srcu i neprestano se druži s njim e. Prijedlog "s" u ovom hadisu označava društvo. Ovom društvu ništa nije s lično i nikakvim opiso m se ne može dočarati. To je imaginarna pojava ko­ ju nauka ne može o bjasniti. Ovu ljubav čovjek može osjeti ti i prema stvorenju koje po svojoj prirod i i konstrukciji to ne zaslužuje, kao što kaže jedan ljubavnik:

Tvoja sifueta mije pretiočima, twje ime 1uz usnama, tvoje mjestoje u mame srcu, pa gtf}e si satfa? Drugi pjesnik kaže:

?rtoje olig ifi trai~ a u zjenici mi stoje, 1

Buhari: Knjiga o suptilnosti, br. 2502, putem Ebu Hurcj rea ~. Hadis je prcu1.ct iz rukopisa prijevoda rah. Fuada Suba~ ića.

Bolest JliJek

269

moje srce za njima iudi, a meau re6rima mi {eže. 'Najčtufnije je što

6uncam za njima, srJa/(gg pitam za njili, a oni Sl/ sa nmom. Ovo su finija

osjećanja

nego ona izr:~žena u stihovima:

)'l /(g f(_ažeš: 'Nisam tu, moje srce ne vjcntje, jer, ti si u tajnojpreeratfi moea srca prisutan.

f(_ažeš:
}t/(g

Ništa onome ko vo li ruje bli že od voljenoga. Ljubav može da voljeni bude čovjeku bliži od njega samog tako da će pri­ je na sebe zaboraviti nego na njega:

učiniti

ŽeCim d'aje za6ora'!lim, aCi mi se čini tla 11a.sr1a/(gj stra.ni '!iidlm Lej[u. Drugi pjesnik kaže:

7t1.o{im srce tla vas za6oravi­ Sfle se u melli protivi. U had isu se spominje samo sluh, vid, noga i ruka. To su or­ gani percepcije i egzekucije. Sluh i vid u srcu bude želju ili averziju, ljubav ili mržnju, nakon čega se upotrebljava noga ili ruka. Kada čovjek vidi s Allahom i čuje s Njime, tada su njegovi organi per­ cepcije sačuvani i njegova ljubav i mržnja su sačuvani, a time i kre­ tanje i rukovanje. Razmislimo o ograničavanju na sluh, vid, ruku i nogu pored jezika. Percepcija uha se odvija svojevoljno ili protiv volje. I vid ponekad može nekontrolisano odlutati, kao i pokreti ruke i noge. Sta se onda može reći za pokret jezika koji je apsolutno podreden kontroli i koji se ne može odvijati bez namjere i izbora? Covjek ro može zaustaviti u svakoj pri lici kada je šutnja pogodnija. Pored roga, utjecaj jezika na srce je svestraniji od urjccaja ostalih ekstremiteta. Jezik je p redstavnik i poslanik srca.

Ibn Qalflm ei-DleWllJJe

270

Raz motrimo i kako Uzvišeni podvlači harmoniju čovjeka sa Allahom u slušanju, gledanju, kretanju i hodanju: "... bio sam (ej.

budem, postanem, bivam) njegov sluh koji je (taj što on) sluša (čuje) njim, i njegov v id koji je (taj fro on) vidi (gleda) njim, i njl'gova m­ ka koja je (ta što) hvata njom i njegova noga koja je (ta Ito) ide njom (njome) - kako bi istakao misao da je On uz čovjeka tc da čovjek sve svoje percepcije i pokrete vrši uz Njega. U hadisu je, takoder, rečeno: "s Mnome čuje, s Mnome gle­ da i s J'vtn omc se kreće", a nije rečeno "radi Mene čuje i kreće se...", mada se na prvi pogled ova ko nstrukcija čini logični jom, jer izraža­ va veću prisvojenost Allahu i bližu vezu sa N jime. Jer, prijedlog "s" u ovoj konstrukciji nema cilj samo pomaganje; jer se pokreti i per­ cepcije pobožnih i grješnika obavljaju uz Allahovu pomoć; ovaj prijedlog znači združenost, što bi značilo: On črtje, vidi, pokreće se i hoda nz Moje prisuswo, kao što se u drugom badisu kaže: '7a sam s Mojim robom kada Me spominje i kada mu se radi Mene pokreću usne"'. Ovo je specifična zd ruženost koja se spominje u ajem: ~) (G;.:.::.,, ~l~:;.,.; - "Ne brini se, Allah je s na111t1!" (Et-Tcvbe, 40) i u had isu: "Šra misliš o dvojici (s) kojima je Allah creći!?" 2 ; zatim u aje­ tima: (::_::. :.•J, ..U1 ~r,) - "...a Allab je, zaistq, na strmlf onih koji dobra djela čine!" (Et- 'A nkebnt, 69) ; ~ 0<,U 1; iji1 :r-,u 1č;· ;.ill ~l)

c:J

(~;,_;:. - "Allah je zaista Tla strani 011ih koji se Allaha boje t Jlrijeh'a klone i koji dobra djela čine" (En-Nabi, 128) ; 2 ;.ll, ~l lJ:.;.{,) (::,.~l..JI - "l budite izdrl/jivi, jer Al/ab.Je, zaista, na strani izdržljivih (El-Enfal, 46); (;r-.'6~ .;~;_";.~l "liŠ) - "Neće! Gospodar moj je sa mnom, On će mi f)ut pokazati", l{ao i Allahovo obraćanje Musau i Harunu: (.s:.t, ~ .#!)- "Ja sam s vama, ja sve čujem

e:-r

1

'

Buhari: Knjiga o tevbidu, poglavlje o tumačenju ajeta: ~ ~:,;.; ~) (~(_J "Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim...• (poglavlje je nenumeri sano); Ibn Mndžc: Knjiga o ponašanju, br. 3729; Ahmed: Musncd , br. 10585, l 0592, l 0593, putem Ebu H urejrea 4:;. Buhari: Knj iga o zaslugama, br. 3653, Knjiga o tumačenju Kur'ana, br. 4663; Muslim: Knjiga o vrijednostima ashaba, br. 238 l, putem Ebu Bekra es-Siddiqa 4o.

Bolest l liJek i Harunu: (,s~!j

271

C::.f~.)!l - "Ja sam s vama, ja sve čujem i vi-

dim" (Ta ba 36).

•

Ovaj prijedlog "s" označava združenost koja sc ne može iz­ raziti prijedlogom "radi". Čovjek ne može steći iskrenost i vjernost (ihla.s), strpljivost, oslanjanje na Allaha niti spuhanje u okrilje Njegove Božanstvenosti osim sa ovim "s" i združeno~ću. Kada sc čovjek udruži sa Allahom, tdkoćc su mu lakše, a bojazni prclne u bezazlenosti. S Allahom nestaju sve poteškoće i olakšava se svaka prepreka. Približava sc svaka razdaljina; nestaje svaka briga i nesanica. U z Allaha oema brige, tuge. Čim čovjek iz­ gubi smisao ovog "s", njegovo srce postaje nalik na ribu bez vode koja se prevrće sve dok se ne vrati u nju.

Kada sc ostvari saglasnost izmedu čovjeka i Gospodara u onome što On voli, tada dolazi do saglasnosti Gospodara sa čovje­ kom u njegovim potrebama i zahtjevima: "Ako Mi zatraži, dat ću mu; ako kod Mene utočište zatraži, pomoći ću mu", tj. kao što je ispo­ šUwao Moju želju izvršavajući na1·edbe i p1·ibližavajući Mi se činje­ lijem Me11i dmgib stvari, ja ću ispoštovati njegove želje i m·ahO'IJe ka­ da to od Mene zatraži i neću dozvoliti da ga ikakva r1edaća zadesi. Ova saglasnost je obostrana i interaktivna tako da je dovela čak do dvoum ljenja Uzvišenog Gospodara o ko u sm rćivanja Njegovog roba, jer mu je mrska smrt, a Uzvišenom je mrsko o no ~to je Nje­ govom robu mrsko i ne želi da mu naudj. U ovom s l u čaju, logično bi bilo da ga Uzvišeni u opće ne usmrti, ali je to u in teresu čovjeka. Jer, Allah ga usmrćuje samo zato da bi ga oživio; razbolio ga je samo da bi ga ozdravio; osiromašio ga da bi ga obogatio; uskratio mu samo da bi mu dao; izveo ga je iz Dženneta u kičmi njegovog praoca samo da bi ga vratio na najbolji način i njegovom praocu je rekao: "Izidi iz njega" samo zato da bi ga vratio u njega. Ovo je is­ tinski voljena Biće, osim Koga se ništa istinski ne mož.e voljeti. Štaviše, kada bi svaka vlat kose bila prožimana potpunom ljubavlju prema Allahu, to bi bio d io AHabove dužnosti prema čovje ku.

9t1.oje srce {ju6avfju prema 'Te6i diše,

uema fju6avi osim prema.fl>ru0111 o/oQenom.

Ibn QaJJim BI·Diewzllle

272

'l(ofif<9 mjesta na Zem{ji čovjek_voCz;

aa se čežnja osjeća samo prema prooj postoj6ini.

~ NAJVI~I HUPANJ UURAVI

Zatim slijedi obožavanje, a to je najvi§i stupanj ljubavi- ka­ da onaj koji voli obož.wa voljenoga. Suština obožavanja (ibadeta) jeste: ponižavanje i pokoravanje voljenom. Ljubav prema voljenom je istančana i profinjcna roba. Zbog toga, najviši stepen i položaj čovjeka u ubudijjetu - obožavanju. Nema vi§eg stepe na od toga. Uzvi~eni Allah o Sebi najdražem i najbližem bi ću - Njegovom poslaniku Mu.bammedu ;!jJ - govori kao o biću koje je ustrajala u pobožnosti i obožavanju u najtežim situacijama: pozivanju Allal1u, objavi poslanstva i objavljivanju Isra'a. Uzvišeni kaže: :,.;&. tl ~!j) (1~ ~ :,;~ 1_,~ :;.~ JJ1- "A kad je Allabov rob 11stao da 11111 se pomoli, oni su se u gomilama oko njega tiskati stali" (El-Džim1, 19); (~ ,;. -;;;..._ i)G ti,Y. ~ ciji L.:;.,-:~ .j~~(,) - "A ako sumnjate u 0110 što objavljujemo robu Svome, načinite.vi jednu sunt sličnu obja_vljenim. njemu" (El-Beqare, 23); -,;. ~ :..::: ..s;.f ~~ ~G.;.) (.,:,.>~1 ~~ J1 r'~' ~~ "Hvaljen neka je Onaj koji je 11 jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram da­ leki" (El-Isra', 1). U hadisu i šefa'aru se kaže: "Idite Mubammedu ;!jJ, čovjeku kome je Allah oprostio sve grijehe". On je dobio pravo šefa'ata (zauzimanja z.a druge) zahvaljujući kompletnom ubudijje­ tu i potpunom oprostu od strane Allaha. Uzvišeni Allah je stvorio ljude kako bi samo Njemu, Jedinome, bili pokorni. To je najkom­ pletnija vma ljubavi, uz najpotpuniji vid pokornosti i poniznosti Njemu. Ovo je suština islama i Ibralumove vjere, od koje sc okreće samo onaj ko je nesvjestan sebe:

rli

-

..

t_

..

..

,

:.

J

.til) .t....J~.; ~~~·).l~_j....,.J.;.i.;) ~ .. , ! " !",

.,u·· ·t - ~-- " ._,,~ · •. >trt • '-.,.,••. ~·t • ' • •, , ·, r.J ~ ·~ ~ • • . > l .J AJ" ~..u rJ. '·_•!::! " !' ... ~

..

~~

.. ..

...

"

,

.....

,J,

" - J ...

,

..

...

273

Bolestl liJek

~®0~ "Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drli do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetli odabrali, i na ouom će biti među dobrima. Kada mu je Gospo­ dar njegov rekao: 'Budi poslušat~!'- 011 je odgovorio: 'ja sam poslušan Gospodaru svjetova!' I Ibrabim os­ tavi 11 amanet sinovima svojim a i Jalmb: 'Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto 11e umirite drugačije nego kao mttslima11il' Vi niste bili prisumi kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: 'Kome ćete se, poslije m ene, klanjati?'- 'Klanjat ćemo se'- odgovorili su- 'Bogu tvome, Bogu tvojib predaka Ibrahima i Ismaila i Is­ bt~ka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!"' (EI-Beqare, 130-133). Zbog toga je najveći grijeh kod Allaha širk. On neće opros­ titi da Mu se neko smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga onome kome On hoće. Osnova mnogoboštva (širka) jeste: smatranje nekog rav­ nim Allahu u ljubavi, kao što kaže Uzvišeni: "'l

-;...

.J

!o

l

:' ... ,

-:.""

)

}

(.,.

..

::.

~

/

..

~ ~~ bl~l ~~ '3P.:;: ~
Ibn Qaiilm ei-DzewmJe

274

"Ima ljudi koji su 11 mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha" (El-Beqare, 165). Ovdje nam Allah govori kako postoje ljudi koji u mjesto Njega druga božanstva prihvataju smatrajući ih Njemu ravnim. Vole ih kao što Njega vole. Sa druge strane, oni koji vole najviše više vole Allaha nego što mnogobošci vole svoja božanstva i kipo­ ve. Neki kažu: Ne! Aj etom se žeu reći da on i više vole Allaha nego što Ga mnogobošci vole. Iako vole Allaha, njihova ljubav prema N jemu slabi time što su je podijelili na d ru ga božanstva. A kod monoteista, budu ći da su svu svoju ljubav posveti]j Allahu, ljubav je jača od ljubavi politeista. Skretanje sa Puta Gospodara svjetova i poistovjećivanje Njega i drugih božanstava biva upravo poistovjećivanj e m u ovoj ljubavi. Budući da Allah želi da ova ljubav bude posvećena samo

Njemu, on najstrožije prekorava one koji je d ijele na dmga bo7..an­ stva. Nekad se ove dvije ljuba,,i spominju zajedno, a nekada odvoJeno: o.

..

..

...

) }

..

.!J.--~i ..-;__ JJ>)\1\) ..;..<.:• ''~$.t.>ii l :s;r..:s::.:u 01~ 1 l f " .. .. .. .., .. "

"..

..

Jo

e. . .. , r ;., ~~\ ~,;_r: 'j~ .;

..

..

~...

*

...

..-- ... .. ... , .. e:-" ,;_r: L......"._,..'ji;~.. } J-/JI c)š'...:.....SJ...:.-1 ~-,

'fi>

~

...

.. ,.t. "-'\~ - uJfi'-..U - ,... ~. -. :>u ,.,.,,•J~'-'r--'J ,,.,., -<~. --~~~~.--;~ J

J

... .. ...

..

,j))

"Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest v reme11skih razdoblja stvorio, a onda, - ltprav­ ljajući Aršom, svemirom zagospodario. Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodara vaš, pa se Njemu klanjajte! Zašto ne razmislite?" (]unus, 3);

Bolest i liiek ., J

..

,

,.

275

... . .

"'

...

..J...., ~I .;,.. ..;. ':'• ··:-: t::) u""j'~lj ..:.o~' • ~~~e.>~~~~ 1 "' , "' , ~

.

J

,.

~

•

"'

t::~- ~.J ~j .:.r. ~J~ ~ l"'"
.

;

~ :;J w~.G,.B ~G(

"Allab je 11ebesa i Zemlj1t i ono što je izmedu 11jib 11 šest vremenski/J razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni zaštimika ni posre­ dllika nemate, pa zašto se ne urazumite?" (Es­ Sedide, 4);

.. .. .. .,

..

~

"'

..

..

~~~:.!j~ .SJ~t;~ ui ;p~ ~;~H~j:'i'-' 1

~ ! 0/o'-~ 1; '61:1~/ '· ~j ~J ~J~ "I opominji Kur'anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovomika neće imati - da bi se A/laba bojali" (El-En'am, 51). Odvojeno su spomenuti u ajetima:

0~ ~ ip~ jJ_;f JJ:i: i"-~~.:>J~ .:.r. iJilir~f, . ­

..

~ ';;'i\ "·-: ~.);.-,-. t\~ JJ @ :"· 'J''!: ~ ~J \ ( : ~-

"Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: 'Zar i onda kada su be-;; ikakve moći i kada ni­ šta ne razumiju!' Reci: 'Niko ne moie bez Njegove v olje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije - Njemu ćete se v ratiti'" (Ez­ Zumer, 43, 44);

-

..

e: ~j 1{: ... i;.:st:. /s~ e. r..s: ~; ~);: s~ ~i~j ~ l

..

. , .. ~ (~~ ~ -~"C. yi~~J ~l"J_ji ~~~J~ .;r. l/b:.:il

"Pred njima je Džehennem, i ni od kakve koristi im neće biti ono što m stekli, ni kumiri koje m, pored

276

Ibn QaUim ei-DiewzJUe Allaha, prihvatili, njih Džasije, JO).

čeka

muka golema" (El­

Ako čovjek uzima za zaštitnika samo Allaha, a prihvata uz to za zaštitnike druge, osim onih koje mnogobošci nazivaju posre­ dni cima i sklapa zaštitnihvo sa vjernim Allahovim robovima, tada on i postaju saveznici radi Allaha, za razliku o d on ih koji za zaštit­ nike, pored Allaha, uzimaju druga božanstva. To su različite stvari kao što se mnogoboško posredovanje razlikuje od istinskog i is­ pravnog zauzimanja koje se stiče jednobohvom prema Allahu. Ovo je tačka rastavljanja izmedu jednobožaca i mnogobožaca. A Alla h upu ćuje na Pravi Put koga On hoće. Znači, ubudijjet, pokorn ost Allahu, ne može se održati uz ši rk putem ljubavi za ra:t.liku o d ljubavi prema Al lahu. Ona je sas­ tavni i neizostavni dio ubudijjcta. Štaviše, bez ljubavi prema Boži­ jem Poslaniku ~ i pretpostavljanja te ljubavi nad samim sobom, očevima i sinovima ne može se izgraditi pravi iman. Jer, ljubav prema njemu je ljubav prema Allahu. Isto se odnosi na svaku dru­ gu ljubav koja sc osjeća radi Njega kao što se precizira u dva Sahi­ ha, gdje se navode riječi J3ožijeg Poslanika :ij: "Ko bude imao tri stvari osjetit će slast imat7a" l u ve rziji Sahiha: "Neće osjetiti slast

imana ko 11 sebi ne bude imao tri stvm·: da mu Allah i Njegov Posla­ nik budu draži od svih ostalih; da voli čovjeka samo radi Allaha i da mrzi da se vrati u kufr nakon što ga je Allah spasio od toga, kao što ne voli da ga bace u vatru"'. U had isu koji bilježe Suneni se kaže: "Ko v oli radi Allaha, mrzi radi Njega., daje i uskraćuje radi Njega, taj je uporpu11io svoj iman"2 • U drugom hadisu se kaže: "Kada se dva čov­ jeka vole radi Allaha, bolji od njih je onaj ko više voli svoga brata po

1

'

Buhari: Knjiga o imam•, br. 16, 2 1; Muslim: Knjiga o ima nu, br. 43,

putem Enesa b. Malika. Ebu Davud: Knjiga o sunnctu, br. 468 1, putem Ebu Umamea ; ovo je njegova verzija; Tirmizi: Knjiga o opisu Sudnjeg dana, br. 2521; Ah­ med: Musoed, br. 15190, 15211, putem Mu'aza b. Encs.t ~.

Bolest liii el

277

. ·"l

fl)erl .

Ova ljubav je nerazdvojivo vezana za ljubav prema Allahu. Što je jača, jači je i njen korijen.

l

VRHE UUBAVI

Ovdje se s usrećemo sa četiri vrste ljubavi koje moramo do­ bro razlu čiti. Mnogo je ljud i zalutalo zato §to ne razlikuju te vrste. l . Ljubav prema Allahu. O na nije dovoljna da bi se čovje k spas io od Allahove kazne i zaslužio Njegovu nagradu. Jer, mnogobo­ šci, krstopoklonici, jevreji i drugi takoder vole Allaha (Boga). 2. Ljub:tv prema o nome što Allah voli. Ovo čovjeka uvodi u is­ lam i izvodi iz kufra. Najdraži ljudi Allahu su oni koji su najis­ pravniji i najdosljedniji u ovoj ljubavi. 3. Ljubav zbog Allaha, koja je kauzalno vez:~na za prethodnu vrstu. Ne može ljubav prema onome što Allah voli biti potpu­ na sve dok se ne uravnoteži ljubav zbog Njega. 4. Ljubav pored Alla ha. To je mnogoboška ljubav. Sve što se voli pored Allaha, a ne zbog Allaha i ne prema onome što On voli ubraja se u mnogoboš ku lj ubav. 5. Ova vrsta se ne tiče teme o kojoj gpvorimo. To je prirodna ljubav, tj. naklonos t p rema onome što odgovara njegovoj p ri­ rodi - kao što je ljubav žednoga prema vodi; ljubav gladnoga prema hrani; ljubav prema spavanju; ljubav majke prema djete­ tu. Ova vrsta ljubavi nije pokuđena ukoliko ne odvraća čovjeka od spominjanja Allaha i ne okupira ga od ljubavi prema Njemu, k~o š,to je Uzvi~eni kazao: • ~'0 'r, ~'J tf.:.! ~t ~'ft!) lJJt .h _;j • "0, vjenzici, ner;;a vas imanja vaša i djeca V
;,s:i(;.l

Ct.

1 Hakim: Knjiga o dobročinstvt1 i rodbinskim vez~m~, br. 7323; Buha­ ri: El-Edeb cl-mufrcd, br. 544. Hadis je vjerodoswj~n (v.: Sahi h El­ Edeb el-muf.-ed, br. 423/544.)

278

Ibn QaiJim ei-DiewziJJe

lPRIJATEUHVO - POTPUNA UUBAV

Zatim slijedi prijateljsrvo, a to je vrhunac i komplctnost ljubavi tako da u srcu ne ostaje prosrora za bilo šta osim voljenog. To je položaj koji ne tolcriše supa rništvo ni na koji način . Ovo je mjesto koje zauzimaju samo d va čovjeka, neka je Allahova milost i blagoslov na njime - Ibrahim i Mubammed, kao što Poslanik ii kaže: "Doista me je A!lab uzeo za prijatelja kao što je Ibrahima uzeo za prijatelja"'. Sah ih bilježi da je ti rekao: "Ktlda bih među st:anov­

nicima Zemlje birao prijatelja, to bi bio Ebu Bekr, ali- vaš drug je Allahov prijatelr. U drugom had isu se kaže: ''fa ne mogu pribvatiti prijateljstvo bilo kog prijatelja"l. Kada je Ibrahim ~ tražio d ijete i kada ga je dobio, ljubav prema tom djetetu mu je ušla u srce i zau­ zela jedan njegov dio. To je izazvalo reakciju Voljenoga prema pri­ jatelju i O n mu naređuje da zak o lje sina. Ta naredba sc desila u snu kako bi naređena srvar predstavljala veći izazov i ispit. Time sc nije ciljalo na klanje sina več na njegovo klanje u srcu kako bi ono bilo potpun o posvećeno Gospodaru . Č im je fbrahim ei-Halil (Prijatelj) krenuo da izvdi tu naredbu i pretpostavi ljubav prema Allahu nad ljubavlju prema djetetu, cilj naredbe se ostvario. Ukinuto je klanje i zam ijenjeno je velikom ž rrvom. J er, U zvišeni ne naređuje nešto da bi ga zatim potpuno dokinuo, već mora ostati dio toga ili nešto šro ga mijenja. Tako je nastala ustanova kurbana, ostavljena je po­ hvaljcnost sadake prilikom dove, ostavljeno je pet namaz~ nakon

1

Ibn Madie: Predgovor, br. 141, ali ga Albani smatra apokrifnim (v.: Da'if EI-Džomi', br. 1530, 153 1.) Bej heqi u Medžmc'u kaže: "Ovaj badis bilježi Tabcrani a u njemu se nalazi 'Ali b. jezid el-Eihani, koji je nepouzdan (slab)"; v.: Er-Taqrib, br. 4817. Muslim: Knjiga o vrijed 11os ti ashaba, br. 2383, putem 'Abdu llaha b. Mas'uda ~.

'

Tirmizi: Knjiga o znamenitostima, br. 3655; Ibn Madže: Predgovor, br. 93; Ahmed: Musoed, br. 3570, 368 1, 4110, putem 'Abdulbha b. Mcs' uda ..,. l-ladis je snh ih (v.: Sahih EI-Džami', 2635).

Bolest llllell

279

što je ukinuto pedeset, uz istu nagradu: "Moje riječi se ne mijenjaju. Pet nnmazn će se obavljati, ali će se zn pedeset nagradiv,lti'''.

UUBAV JE ~IROK, APRIJATEUHVO UZAK POJAM Ono što neki misle da je ljubav kompletnija od prijateljstva ce da je Ibrahim Allahov prijatelj, a Mohammed li Allahov milje­ nik rezultat je neznanja. Jer, ljubav je širok, a prijateljstvo uzak po­ jam - ono je vrhunac ljubavi. Poslanik ;ti je rekao da ga je Allah uzeo za prijatelja kao što je Ibrahima uzeo za prijatelja negirajući da on osjeća prijateljstvo i sa kim osim sa svojim Gospodarem. Oo, ipak, izjavljuje svoju ljubav prema 'Aiši i njenom ocu, 'Umeru b. Hmabu i drugima. Pored toga, Uzvišeni Allah "zaistn v oli one koji se često ka­ ju"1; "voli strpljive"3; "voli dobročinitelje"•; "voli bogobojazne"' i "voli pravedne"•. Mladić koji se pokaje Allahov je miljenik, a Nje­ govo prijateljstvo i potpuna ljubav posvećena je dvojici Prijatelja, neka je Allahov blagoslov i mir s njima. Sve drugo je rečeno iz ne­ znanja i nerazumijevanja o Allahu i Njegovom Poslani ku ;lit.

l

DAVANJE PREDNOHI VAŽNIJEM

Već

je rečeno da čovjek ne ostavlja nešto što mu je drago i što vo~ osim zbog n ečeg drugog što želi i voli. Medutim, os tavlja 1

Kao šco sc navodi u had isu koji bilježi Bu hari u Knjizi o namazu, br. 349; Tirmizi u Knjizi o namazu, br. 213; Ncs:ai u Knjizi o namazu, br. 448, putem Enesa b. Malika •·

EI-Beqare, 222 - (~1~1 ~ . ,..;_ ~l t1).

Ali 'lmran, 146 - (::_.,-.IlL..!J ~). ­ - • • l~') . Al .1 'lmr.m, 148 - (..:,~1 1 Ali 'Imra n, 76 • (0;.::: '\ ' El-Maide, 42- (~j,_ ; 11 ~).

1

y.;).

280

Ibn Qa)Jim ei-DžeWZIIie

ono što manje voli zbog onoga što više voli. Isto tako, on iz.vršava ono što ne želi kako bi dostigao nešto prema čemu je intenzitet ljubavi veći nego intenzitet averzije prema izvršenju tog neželje­ nog djela - ili kako bi izbjegao neku nedaću koja je veća od neže­ ljenog djela koje izvršava. Rečeno je i da je zna k inteligencije odabir važnije voljene

stvari nad manje važnom i prihvaćanje manje štete kako bi se iz­ bjegla veća šteta. Ovakva je, kao što smo rekli, izbalansirana snaga ljubavi i mržnje. Ovo se postiže samo dvjema stvarima: moću percepcije i hrabroU u srca. Jer, svako posustajanje u ovim s posobnostima re­ zultat je slabe percepcije, kada čovjek ne može da spozna stepene željenih i neieljenih stvari u svojem okruženju, ili je rezultat du­ ševne slabosti ili srčane nemoći koje (srce) zakazuje kada treba da­ ti prednost boljoj stvar iako on shvaća da mu je ro bolje. A kada je čovjeku percepcija ispravna, snaga du ha potpuna i srce dovoljno hrabro da pretpostavi važnije, taj je osvojio ključeve sreće. Kod nekih ljudi snage s trasti prevladavaj u nad snagama ra­ zuma i vjere tako da jači razbija slabijeg. Kod drugih, pak, snage imana i razuma prevladavaju nad snagama s trast i. Vidimo da mno­ gim ljudima ljekar zabranjuje ndto što je štetno za njega, ali nje­ gova duša i prohcjevi ipak to moraju uzeti. Kod takvog čovjeka strast je jača od razuma. Ovaj fenomen ljekari zovu nestabilna lič­ nost. Ovakvo je stanje kod većine srča11ih bolesnika- konzumiraju o no š to povećava njihovu bolest zbog velike strasti prema tome. Porijeklo zla leži u slaboj percepciji, nejakoj duši i prosto­ dušnosti; a porijeklo dobra je zdrava percepcija, jak duh, plemeni­ tOSt i hrabrost. Ljubav i želja su osnova i početak svakog postupka, a aver­ zija i mržnja su osnova i početak svakog napuhanja i neizvršava­ nja. Ove dvije moći su osnova sreće i nes reće kod čovjeka. Slobo­ dan razum postoji samo zahvaljujući ljubavi i želji. Nedeš:wanjc nečega ponekad je rezultat nepostojanja uzro­

BolestIIUek

281

ka i preduvjeta, a nekada je rezultat postojanja mržnje i averzije koje ga spriječavaj u. To je povezano sa naredbom i zabranom. Ovo nedešavanje se naziva ustezanjem, a povezano je, također, sa nag­ radom i kaznom. S ovim prestaje zabuna oko pitanja ostavljanja ­ je li ono pozitivno ili negativno? Odgovor je da se ono sastoji iz dva dijela: ostavljanje koje se odnosi na nepostojanje uzroka naziva se negativno, a ono koje se odnosi na uzrok koji spriječava naziva sc pozmvno.

l

PRETPOHAVUANJf KORI~N1Jf6

Voljno izvršavanje ili neizvršavanje čovjek prihvata zbog koristi koja se u tome krije, ili zbog boli koja će se otkloniti time. Zato se kaže: lijek za srce ili lijek za dušu. Pjesnik kaže:

Ona će me izfiječiti af?.g je ao6ijem, afi oa nje [ije ft ne postoji. Ovo je izbor koji pravi pametan čovjek. To će uraditi čak i nerazumne životinje. Međutim, većina ljudi pravi ružnu grešku u ovom pitanju. Oni prihvataju neku slast koja im kasnije donese najveći bol. On sebi nanosi bol misleći da sebi donosi uživanje. Li­ ječi se nečim što mu najveću bolest donosi. Kratkovidni ljudi prave ovakve poteze ne vidjevši da se iza prividnog uživanja kriju teške posljedice. Predviđanjc posljedica je osobina razuma. Najpamemiji čovjek je onaj ko se odrekne trenutnih uživanja prožeti h bolovima i Strahovima i kratkotrajnih i slasti zbog vječnog života u savrše­ nim blagodatima i velikim uživanjima. Jedan učenjak je rekao: "Ra­ zmišljao sam o cilju pametnih ljudi i vidjeh da oni imaju samo je­ dan cilj, iako su im putevi ka njemu razl ičiti : svi nastoje da od sebe odagnaju tuge, brige i žalosti. J edni to čine kroz jelo i piće, drugi kroz trgovinu i sticanje, neki kroz ženidbu, neki kroz slušanje pje­ sme i akustičnih instrumenata, neki kroz zabavu i igru. Pomislih: Ovo je cilj - cilj pametnih ljudi. Medutim, svi ovi putevi su pogre­ šni; ~taviše, većina njih vodi na suprotnu stranu, iako većina njih treba da vodi ka Alla hu, Njegovom zadovoljstvu prvenstveno. Među svim ovim putevima samo jedan sam našao ispravnim- to je

Ibn Qalllm ei-Dfewzljje

282

pur poslanika i vjerovjesnika koje je u~višeni Allah poslao kako bi uputili ljude na Pravi Put. Sljedbenik ovoga puta, čak i ako ne do­ bije ono što je tražio na ovom svijetu, dobit će naj veću sreću koja nikada ne prolazi. Ako stigne do ovoga puta, postigao je sve, a ako ga izgubi, izgubio je sve. Ako na ovom svijetu bude imao ugodan život, tada će ga na najlakši nnčin posti ć i . Za čovjeka ništa nije ko­ risruje od ovog puta niti ga bk~e može dovesti do užitka, sreće i radosti. A Allah daje uspjeb.

l

VRHE UUBAVI

Ljubav se dijeli na ljubav zbog sebe i ljubav zbog drugoga, koja se na kraju opet vraća sebi, jer ne može kružiti u beskraj. Sve osim istinski voljenog voli se zbog drugoga, a ni~ta se rad i sebe ne voli osim Allah Jedinog. Sve što se voli osim njega, ta ljubav je re­ ~ultat Allahove~ ljubavi, poput ljubavi prema melekima, poslani­ cima ili evlijama. Ta ljubav rezultat je ljubavi prema AJla11U i njen sas tavni clio. Jer, ljubav prema nekome podrazumijeva ljubav pre­ ma onome šro on voli. Ovom pitanju sc mora posvetiti velika paž­ nja jer se njime postavlja precizna razlika izmedu korisne i nekori­ sne ili štcme ljubavi. Znaj da sc ne može sam po sebi voljeti niko osim Onoga kome je savršenstvo osnovna osobina; Onaj kome su božansrvo, gospodstvo i nezavisnost nerazdvojne osobine. Prema svemu osta­ lom sc osjeća avc rzija .i mržnja zato što je oprečno onome ho On ~oli. Stepen averzije i mržnje zavisi od intenziteta ove oprečnosti. Sto je veća oprečnost, veća je i mrlnja prema toj pojavi, osobini, postupku, želji i dr. Ovo je pravedna vaga kojom se mjeri da li smo u harmoniji, nesuglasju ili neprijateljstvu sa Gospodarom. Kada vidimo osobu koja voli ono ~to Gospodar ne voli, a mrzi ono što On voli, znat ćemo da on u sebi nosi neprijateljstvo prema Gos­ poda ru srazmjerno come. A kada vid imo nekoga ko voli ono što Gospodar voli i mrzi ono što On mrzi i ko tnccnzivira simpatije ili averzije prema nekoj srvari onako kako su one intenzivirane kod Allaha, znat ćemo da je taj čovjek vjeran Allal1u srazmjerno tome.

BolesiiiUBII

283

Ovu osnovu treba sa krajnjom pažnjom pnmJenjivati na sebe i na druge. Vjernost se očituje kroz identifikaciju sa H valje­ nim Vladarom u onome što On voli ili mrzi, a ne kroz post, namaz ili spon. Ljubav radi drugoga se, takoder, dijeli na dvije vrste: onu koja sa sobom nosi slast i onu koja sa sobom nosi bol - bol koja sc trpi ka ko bi se postiglo ono ~ro se voli (pijenje lijeka i sl.). Uzviše­ ni kaže: •

"

... ,

•

.T f

o '-" - J

~

~·~

.. 1 } ,

r'"'.\'' ---• .".-; ...,' "''· ;:-...., • ~~ ._....;. :>-.)

"_,

.J

.)''' -, ... '• J•"'"·•!" " 4-..,. ... ...._;:, .T

•

J

•

,.

-

••

"Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! ­ Ne volite nešto, a 0110 može biti dobro za vas; nešto v olite, a ono ispad11c zlo po vas. - A Allab zna, a vi .ne znate" (El-Beqare, 216). Uz,·išeni nas obavjdtava da im borba nije po volji, ali da im je to bolje kako bi stekli stvar koja im je korisnija i koju više vole. Duša voli odmor, nezapos lenost i b lagos tanje, mada je to štetno po nju. Jer, to dovodi do gubitka že ljenog cilja. Pametan čovjek neće gledati u kratkoročnu slast voljene stvari i prihvatiti je, ili u kratkoročni bol neželjene stvari pa je odbiti. Taj postupak može biti šterniji po njega; štaviše, može mu nanijeti najstrašniji bol i uništiti još veće uživanje. Ča k i ljud i koji su pametni za ovosvjcts­ ke koristi trpe velike teškoće i napore kako bi stekli slasti koje sto­ je iza njih- iako je sve to kratkoročno ... Ovdje, znači, nailazimo na če tiri stvari: loše koje vod i lo­ šemu, loše koje vodi dobrome, dobro koje vodi dobrome i dobro koje vodi lošcm u. Dobro koje vodi dobrome privlačna je iz dva razloga, a loše koje vodi lošem u odbojno je iz dva razloga. Ostala su još dva d ijela u kojim se motivi prožimaju. Oni su popriš te izazova i ispita. Duša prihvam ono što joj je bliže, a tO je kratkoročna dobit, a razum i iman prihvataju ono što je korisni­

Ibn Qajiim ei-Diewzlile

284

je j dugotrajnije. Srce se ko leba između ova dva motiva opredjelju­ jući se čas za jedno, čas za drugo. Ovo je mjesto vjerskog i s udbin­ skog iskušenja: glas razuma i irnana neprestano doziva: dođi na spas. Kod svitanja se cijene plemići, a kod smrti pobožnjaci. Kada se spusti noć ljubavi i zavlada strast, volja kaže: Dušo, smiri se! Ovo je samo trenutno uživanje koje će nestati i proći. ·

lUUBAV JE KORIJEN WAK~6 POHUPKA Budući

da je ljubav osnova svakog dobrog ili lošeg postup­ ka, rako je i osnova postupaka u vjeri ljubav prema Allahu i Njego­ vom Poslaniku ~. kao što je i osnova riječi o vjeri također vjerova­ nje u Allaba i Njegovog Poslanika. Svaka misao koja umanjuje i potiskuje ljubav prema Allahu i Poslaniku sprječava potpuno vje­ rovanje i oprečna je osnovi vjere ili je slabi. Ako ta misao ojača dotle da ugrozi korijen ljubavi i vjerovanja, to se pretvara u kufr ili veliki širk. Ako ga ne ugrozi, tada je njegovu komplemost umanji­ la i doprin ijela njegovoj nemoći i slabljenju volje i traženja. Ona zaklanja onog ko želi Allahovu blizinu. Pokornos t se dobiva samo neprijateljstvom, kao što Uzvišeni kaže o !mamu jednobožaca: . .... • J

J

..

.;

0;.JJ';/1~)\:i1;.J~t 0 .;_,'.~ : ·;:,!<~-·'-·!;;t Ju, ~~ ~~C,.J ~1~ ......,-Jj~:.:.JG ~~~ ~ , , r ... ~ ~ "'A da li ste razmišljali' - ztpita on - 'da s.tt oni koji­ ma se klanjate v i i kojima su se klanjali davani preci vaši, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova" (Eš-Stt'ara', 75-77) . Allahov prijatelj nije mogao realizovati ovo prijateljstvo niti vjernost bez ovog neprijateljstva. Jer, vjernost A llahu nije važeća bez odricanja od svakog drugog božanstva: ~l

~ .. ".

"' ..

~ ",

".

..

..",

l_,] U;\ ,....,. u...\.liJ~'_r-1 t

..

~

... •" .. :: J

..

;

'

_.......'-~, L.;J :iS' .uli UJ) , ,..

..

~ ....

....

~ ..

J~

• :

.- j"<.:.....>- o~1

~U',.. • ..

~

..

..

.. /

- ~":'

.

.....

.

.,.

"__"-!..;..;LS' .D l \

•.J. .. ; J

:::

•

• ..

1J''"•...r. L.; l ......._. ~ .x w~ t:...J -"""' l " : .. ;

"

~ l"

~



BolestIliJek "' J•

..

;

285

.J·~}

' • t} .. ,_ . '-">..... t•'!'T"'h .0:1 '"'· '.1'.J.J) " ..Uu .:..O~ <..> .J.J• • ' ! "'' 1t"' ) )'","' o) '..vu't '
r- .

.' .

~ ,~:!;.)

"Divan uzor za v as je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: 'Mi s v ama nema­ mo ništa, a 11i sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mri­ nja će između nas ostati sve dok ne budete 11 Allaha, Njega jedinog, vjerovali!"' (El-Mumtehine, 4).

·-

~·.: :·n:..-.. -:t_; u._,:;, ., . .)....~ r~· 1 .. ! ......::..:; ... ,.., - .. ;.1! Ju ~lj !'

·-DG ~- . - -- ;.:;r; .-;_·; J.Jr..:., -. . t.wS-,:1::· . ~H;~
~

"A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: 'Nemam ja ni1ta s onima k ojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na pravi put ukazati', - On učini riječi tevhida trajnim ztt potomstvo svoje, da bi se dozva­ li." (Ez-Zuhruf, 26-28). Znači,

ovo savezništvo sa Allahom i odricanj e od svakog drugog božanstva jesu riječi koje su trajne za potomstvo njegovo. Njih nasljeđuju poslan ici i njihovi sljedbenici s koljena Da koljeno. To su riječi: "Nema drugog Boga osim Allaha". T e riječi Imam jed­ nobožaca prenosi svojim slj edbenicima do Sudnjeg dana. Na tim riječima počiva s istem nebesa i Zemlje; njil1 je Uzviše ni ugrad io u prirodu svih stvorenja. Na njima je osnovana vjera i podignuta Ki­ bla. Na osnovu njih su potekle sablje džihada. One su neprikosno­ veno Allahovo pravo kod svih ljudi. Ovo su riječi koje čine svetim krv, imetak i potomstvo na ovom stani~tu . One oslobađaju od pa­ tnje u kaburu i Vat ri. To je pos lanica bez koje niko neće ući u Džennet. To je konopac bez kojeg niko ne može s tići do A llaha. To su riječi islama j ključ Kuće sreće. Oko cih riječi su sc ljudi po­ dijelili na sre tne i nesretne, prihvaćen e i odbačene. Zbog njih se

286

Ibn Qaillm ei-OiewzUJe

nevjernička

mjesta razlikuju od stanovišta islama i kuća uživanja od ku će nesreće i poniženja. To je noseći s tub fm·za i sunneta: "Kome zadnje riječi budu 'La ilohe illalloh' ući će u Džennet"'. Duh i tajna ove riječi jeste u jedinost i Gospodara, Hvalje­ nog, čija su imena sveta, ime uzvišeno, spomen uzdignur i osim koga drugog Boga nema: u ljubavi, poštovanju, vcličanju, strahu, nadi i sl. One povećavaju ljubav prema Njemu; čovjek sc uz njih ne boji nikog drugoga, ne želi nikog drugoga, ne os lanja se ni ua koga drugoga, ne traži utočište ni kod koga drugoga, samo Njegove na­ redbe poštuje, samo Njegovu nagradu očekuje, samo se Njemu u teškoćama obraća, samo Njemu pribjegava, samo se Njemu klanja i samo u Njegovo ime prinosi ž rtve. Sve ovo sc može reći jednom rečenicom: Ibadet (pokornost, robovanje) sa svim svojim oblicima pripada samo Njemu. Ovako sc realizuje svjedočenje da nema dru­ gog Boga os im Allaha. Rad i toga je Uzvišeni zabrao1io Vatri da sa­ gori onoga ko iskreno izgovori i očituje da nema boga osim Alla­ ha. Dois ta je n emoguće da u Var•·u ud e onaj ko realizuje ~ehader na pravi način, kao što Uzvišeni kaže: (:,;,.;u ~~~·,·.: ~ ~,PIJ) - "...i oni koji dug wjedoče11ja svoga budu izvršavđli" (El-Me'aridž, 33) - izvršavajući svoje svjedočenje javno i tajno, u srcu i vanjlltini. Neki ljudi u sebi nose mrtvo, neki, pak, usnulo svjedočenj e koje če ka da ga neko probudi; neki nose polegnuta, a kod nekih je ono izmedu srajarlja i sjedenja. Ovo svjedočenje je poput duha u ti jelu. Du b može biti mrtav, bo lestan, blizu smrti, blizu života, može bit.i zdrav, uspravni duh. U vjerodostojno m bad isu se prenosi da je 3t rekao: "Doista znam riječ čij_i duh ostavlja trag na čovjekov duh kada je 011 izgovori lltl samrtz"2• Zivot ovog duha zavisi od re riječi. Kao 1

2

Ebu Davud: Knj iga o dl.enazama, br. 3116; Ahmed: Musned, br. 21529, 21622, putem Mu'aza 4o. Hadis je bascn ili sahih (v.: Tahridl. el-'aqide et-tahawijje, br. 13.) Ibn Madžc: Knjiga o lijepom ponašanju, br. 3795; Ahmed: Musned, br. 1387, putem Talhe b. 'UbcjdiUal1a. Hadis je sahih (v.: Sahih El­ Džami', br. 2492.)

Bolest i Jiiek

287

što život tijela zavisi od duha i kao što će onaj ko umre nakon iz­ govaranja ovih riječi biti u Džennetu i uživati u njemu - tako će i dub onoga ko bude živio izvršavajući i realizujući ove riječi biti u Džennetu i živjeti najljepšim živorom. Uzvišeni kaže: ~ ;; t:!j) (.sjt.il ~ ~~ ~~ • .s~ l 0s- ~~ .#j ;:, "A onome koji je pred dostojatzstvom 'Gospodara svoga strepio i duJ11 od prohtjeva uzdr­ žao Die1met 6e boravište biti sigumo" (En-Na·zi'at, 40, 41). Džen­ net će, dakle, bici boravište duše na Sudnjem danu; kao i džennet spoznaje, ljubavi, Allahove blizine, žudnje za susretom sa Njime, radosti zbog Njega i zadovoljstva Njime. U rom Džc nnctu će bo­ raviti duh i na ovom svijetu. Kome taj džennet bude boravište na ovom svijetu vječni Džennet će mu biti boravište na Obećanom danu. Ko bude uskraćen za džennet na ovom svijetu njemu će pra­ ,,; Džennet još možiji biti uskraćen. Ćestiti ljudi sc nalaze u bla­ godatima (džcnnctu} čak i kada im je život surov i oskudan na ovom svijetu. Griješnici se nalaze u Vatri čak i ako im je živor ugodan i luksuzan. Uzvišeni kaže: ~j _;;i~~ );.;.~~~;;) (Q, ~ :~:;..:(; - "Onome ko čini dobro, bio muškarac ili irma, a vjemik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život" (En-Nahl, 97)-raj ujep život je ovosvjptski džennet. Allah je rekao: ~,4; .;{ :.li1 ,;_ ~) (t::.:,;.. 1i> ;:,:..:., J;,;.;~.:>!;;..;.:, ()L.;>\!::,:..:.. "Onome koga Al­ lab želi da uputi - On srce njegovo prema islmmt raspoloži, a onome koga želi da 11 zabludi ostavi - On srce njegovo stegne i llmomim učini" (El-En'am, 125) . Ima li veće blagodati od širokog­ rodnosti i veće patnje od tjeskobe u duši?! Uzvišeni je rekao:

rl.:. -

:r.:;.

0-

-;)_..-; )j;'j~ -gj_:. ~:i;J~ '1 ~~ ;V_~j{ .::_,~;yi 1

.

....... J

-

, .J

j"

.i

-

-~.~.lb .ilL-, <1, &-.1 -~~~--.>-~!j\ r · , ... , t..J , ",."". ~ J

....

,

.,.

. ...

Qlllo:::..11 ~--

~~ ~ lj_;;;JI

''l neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji b11d11 vjerovttli i koji se budu A/laba bojali, za njih su dobre vijesti i 11a

288

Ibn QaiJim ei-DžeWZIJJe ovom i na onom svijetu, - AllabO'IJe riječi niko ne može izmijeniti - to će, zaista, velik uspjeb biti" (]unus, 62-64) .

Iskreni vjernik u Allaha ima najljepši život, najčistij i um, najšire grudi i najvese lije srce. To je ovosvjetski džennet. Božiji Poslanik !j!j je rekao: "Kada prođete pored dicrmetskib VrtO'IJa, 11dite 1 11 njih." "Šta su to diewzetski vrtovi?", ttpitaše ga. "Halke zikra" • U to spada i ha dis: "Prostor izmed11 moje kuće i moga min bera je jedan od diennetskih '1Jrt0'1Ja" 1• Kada su ga pitali o tome kako uspijeva da stalno posti, on je rekao: "]a nisam kao vi meue moj Gospodar hra­ ni i napaja"'. Poslanik :!,i nam govori da ishrana koju dobiva od njegovog Gospodara nadomješta fizičko jelo .i piće te da je to što dobivn isključivo njegova p rivi legija koju niko d ru gi ne uživa. Kada sc on usteže od hrane i pića, on ima dovoljnu zamjenu za to, kao što pjesnik kaže: fPriče iz uspomena na nju me otfvraćaju otfpića i zavaravaju otfopsftr6e.

:Njenog fica 6{1Stava svjetCost tfoziva svojim umiljatim glasom! 'l(m[a se požali ua težinu puta, zaprijeti joj cfufi susreta i radi o6ećmwg trena oživ{java. Što je neka stvar korisnija i potrebnija čovjeku, ro je rasta­ nak od nje teži. Šro je ncposjedovanje nečega korisnije, to je pamja zbog njegovog postojanja veća. Ništa čovjeku nije korisnije od usmjerenosti Allahu, okupiranosri zikrom, uživanja u ljubavi pre-

2

'

Had is je već citiran. Had is je već ci tiran. Buhari: Knjiga o željama, br. 7241; Muslim: Knjiga o postu, br. 1104, putem Enesa .:;;.. ovoj temi posrojc predaje od 'Ai§c i Ebu Hurejrea, neka je Allah njima zadovoljan.

Bolest IIUek

289

ma Njemu i odricanja radi Njegovog zadovoljstva. Štaviše, nema mu života, uživanja, radosti niti sreće bez tih stvari. Nepostojanje ovih osjećan ja za čovjeka znači najveću patnju. Dub sc od ovih bo­ lova i patnji s pašava tako što se zaokuplja drugim i utapa u tome. Tako on ne osjeća ono što ga muči uslijed bolova razdvojenost i sa sebi najdražim stvarima. Ovo stanje je slično pijanom čovjeku ko­ me je izgorjela kuća, imetak, žena i djeca, ali on usljed opijenosti ne osjeća nikakvu bol zbog tog gubitka. Ali, kada se osvijesti i os­ lobodi se koprene opijenosti - postat če mu jasno u kakvom se stanju nalazi. Isto se dešava i prilikom dizanja koprene, kada se ug­ leda osvit Ahireta i suton dunjaluka i krene sa njega ka Allahu. Bol, patnja i kajanje će tada biti nekoliko puta jači od buđenja iz o pije­ nosti. Jer, o naj ko na ovom svi jetu preživi tragediju i da lje gaji na­ du da će to m oći nadoknad iti. Svjestan je da je pogode n prolaznom nesrećom koja ne traje dugo. Ovo ne može se uporetliti sa nesre­ ćom koja sc ne može nadoknaditi niti izbrisati. Ništa na ovom svi­ jetu se ne može uporediti sa takvom nesrećom. Kada bi zbog ovo­ svjetskih tragedija čovjek mogao umrijeti, to bi mu bilo drago. U tom stanju čovjeku je smrt najveća želja i najveća nesreća. Ako je O\•akvo stanje sa ovosvjetskim tragedijama, šta tek možemo reći za bolove pri duševnim patnjama na budućem svijetu koje sc ne mogu opisati. Ne ka je uzvišen Omj ko je podario ovom slabaš nom stvo­ renju moć da trpi patnje koje ne mogu izdržati ni brda uspravna. Predoči

sebi stvar koja ci je najdraža i bez koje ti život nije lijep. Ta stvar ti se iznenada oduzima i otima ti se onda kada ti je najvi~e potrebna. Eto - ta stvar je nadoknadiva! Šta onda možemo reći za ono što se ne može nadoknaditi? U tom smislu pjesnik ka­ že:

Sve št:o se izgu6i natfofi.JUJdivo je; samo se }1./Jafz, aey (}a iz.gu6iš, natfofi...nadi:ti ne može. U hadis-i kudsiju sc kaže: "0, Ademov potomče, stvorio sam te da Mi budeš pokoran i zato se ne igraj! Pobrinuo sam se za tvoju opskrbu i ne umaraj sc! Traži Me, pa ćeš Me naći. Ako Mene nade!, naći ćeš sve. Ako Me izgubi!, izgubit ćeš sve. Ja sam ti draži od svega".

290

l

Ibn QaJJimei-Diewzme

POHVAUENA l

POKUĐENA UUBAV

Vidjeli smo da ljubav ima svoje vrste i grupe na koje se dije­ li prema veličini i osobinama. Zbog roga većina vrsta koje se tiču AUaha mogu biti samo i isključivo Njemu posvećene - poput iba­ deta, prepu~tenosti i sl. Ibadet može biti posvećen samo Njemu, kao i prepuštcnost. Uzvi~eni AI IRh je spomenuo ljubav njenim op­ ćim imenom u ajetima: (:J~_j ~ r~ :.iJ1 .;~:J~)- "A llah će sigumo mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole" (El-Ma'ide, 54); ::,.)1j ,ill Lcd ~~.:,_,;
:;.s;..+;;.;,

Najopasnija pokuđena ljubav jeste o na koja je upuće na Al­ lahu i nekom drugom božanstvu koje se pored Allaha obožava. Najplemenitija ljubav je iskrena ljubav prema Allahu. Ova ljubav je os nova i glava sreće bez koje se ne može niko spasiti vje­ čne kazne i pamje. Sa druge strane, mnogoboška ljubav je osnova nesreće i patnje koje će trpjeti samo oni koji je budu gajili. Znači, Allahovi miljenici, koj i su voljeli samo A llaha i nikoga Mu ravnim nisu smatrali, neće ući u Vatru. Ukoliko neki od njih i udu tamo zbog počinjenih grijeha, ipak niko od tih miljenika neće tamo vje­ čno boraviti. Kur'an počiva na upućivanju na ovu ljubav i sve što njoj vo­ di kao i na odvraćanju od suprotne vrste i svega što njoj vodi. Mnogo je primjera i priča o ova kvim ljubavima spomen uto. Spo­ menute su karakteristike sljedbenika obje vrste; njihova božanstva, djelovanju tih božanstava na obje vrste, te st.anje obje vrste u tri faze: na dunja luku, u Bcrzehu i na Ahireru. Kur'an sc od nosi na o bje vrste. Osnova misije svih poslanika, od prvog do posljednjeg, jes­ te obožavanje isključivo Allaha i nikoga drugog. Ovo obožavanje podrazumijeva potpunu ljubav prema Njemu, pokornost, poniz­

292

Ibn QaJJim ei-Dlewzme

Ovo je zbog toga što se pokreti dijele na tri vrste: voljne, prirodne i prisilne. Osnova prirod nog pokreta jeste nepomičnost. Tijelo sc pokreće kada izide iz svoga prirodnog prebivali~ta i okoliša. Ono se tada trudi da se vrati u to mjesto. Izlazak iz prirodnog okoliša i prebivališta dešava sc pod prisilom jače sile. Znači, prisilni pokret se desio pod djlovanjcm više sile, a pri rodni pokreti služe za povra­ tak u vlastiti okoliš. Obje vrste pokreta su se desile pod djlovanjem više sile i ona je njihova osnova. S druge strane, voljni pokret je osnova druge dvije vrste pokreta. Ovaj pokret je rezultat želje i ljubavi tako da sva tri pokrera nastaju uslijed ljubavi i želje. Dokazi da se pokreti dijele na ove tri vrste su u slijedećem: Subjekt kretanja koj i osjeća da sc kreće pravi voljne pokre­ te. Subjekt koji ne osjeća svoje kretanje kreće se uslijed svoje prvobime prirode. Prvo dolaze prirodni, a zatim prisilni pokreti. Kada ovo shvatimo, jas no nam je da k1·ctanje svemi ra, Zemlje, ne­ beskih tijela, Sunca, Zemlje, zvije.zda, vjetrova, oblaka, kiše, bilja, kretanje zametaka u utrobama majki - sve se to obavlja posred­ stvom me leka koji dijele svoja zaduženja, kao što na to ukazuje teks t Ku r'ana i had isa na više mjesta. Vje rovanje u to dio je vjero­ vanja u meleke. Uzvišeni je neke meleke zadužio da se brinu o za­ mecima, a druge za kišu... Svakog čovjeka prate četiri meleka: me­ leci pisari, na lijevoj i desnoj strani, zatim oni koji ga čuvaj u s prije­ da i straga. Me leci su zaduženi za uzimanje duše i pros ljedivanje na njeno odredište u Vatri ili Džennetu. Meleci ispituju čovjeka u ka­ buru, priređuju mu pamju ili uživanje na tom mjestu. Mcleci čov­ jeka vode od kabura do mjesta s uđenja. Meleci čovj eku pri ređuju patnju u Vatri ili uživanje u Džennetu. Meleci sc brinu o brdima; šalju oblake ondje gdje treba; spuštaju kišu po Allahovoj naredbi i onoliko koliko On odredi. Meleci se brinu o džennetskom rasti­ nju, pripremaju stvari, dušeke, odjeću i održavaj u ih. Isto tako, oni

Bolest IIUBII

293

se brinu o stvarima u Džehennemu. Najveća Allahova vojska su meleci. Riječ "melek"' stvara dojam da se radi o stvorenju koje izvdava naredbe drugoga. Oni ni na što nemaju uticaj. Sve odluke pripadaju Allahu. Oni samo provode nared enja i dijele i, s Njego­ vom dozvolom i naredbom. O njima Uzvi~eni kaže: ;4 'il :Jj3 ~j) (~~~~~J~; ~~:, rib. ~j~~~~~ ;j cl::,- "'Mi srho u Diermet ušli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, 011 zna budućnost našz1 i prošlost našu i ono što je između toga' -govorit će: .~os~~d~r _!V~~ ne ~~bortfV~~" . f~~je11!: .24) ;_• ~ }·,::· ;. ~j) (;.;.lJ J::< .;.J ..Ul ~ ;,l ~ ~ 'ill!.;.; ~14.:. ._r 'i ,:.>I.Jt:....JI - A koliko na rzebesima ima meleka t"i.je posredovanje 11ikome neće biti od ko­ risti, sve dok Allah to ne dozvoli orwme kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljall" (En-Nedžm, 26). Al lah se zaklinje skupinama meleka koji provode Njegova naređenja u Univerzumu: (1:f~ ,;A;J.81i • 1:;..J ,:.-1~)\i • U:., ~lj) - "Tako Mi onih u redove poredanih i onih koji odvraćaju i onih koji opomenu čitajte" (Es­ Saf/at, 1-3); ,:.-lipju • 1:,::_; ,:.-(,,:w1:, *U:.... ~u* u~ ,:.-Sl:.:;J lj) (1:,ll ~~~~ • ~~~ ,:4Wu •- "Tako mi onib koji se jedan za dmgim šalju pa kao vihor hite, i orzih koji objttvljuju pa razdvajaju" (El­ Murse/at, 1-4); ~Uu • b.;:. ~w (, *,j;.; ,:..U.,:81j • u:). ,::AS .;81:,) (1~! ,:.-1~:.:..iu • U;:_- "Tako Mi Ollih koji čupaju gmbo, i onih'koji vade blago, i onih koji plove brzo pa naređenja izvršavaju žumo i rreduju ono što nije srederzo ..." (E11-Nazi'at, 1-5). Smisao ovih ajeta i tajna u podjel i je spomenuta u našoj knjizi Et-Tihjan fi aqsam i-l­ Qur'an2.

u_j

Pošto smo ovo razjasnili, ostaje nam da spomenemo da sve te ljubavi, pokreti, želje i postupci predstavljaju njihov ibadet Gos­ podaru nebesa i Zemlje. Svi urođeni i prisilni pokreti njihov su produkt. Znači, da nije ljubavi, galaksije ne bi kružile; zvijezde i svjetlost se ne bi kretali; ne bi puhali vjetrovi; ne bi se kretali oblaci niti brodovi; ne bi se kretali zameci u utrobama svoj ih majki; ne bi se iz ljubavi stvarale brojne biljke; ne bi se sudarali valovi mora; ne 1 2

Korijen ove riječi ukazuje na posjedovanje, imanje. - prim. prev. ObjMnjenje dijelova Kur'ana.- Prim. prev.

Ibn QaJJim ei-DZ8wziJie

294

bi se kretali oni koji dijele svoja zaduženja; ne bi veličali i hvalili Stvoritelja Zemlje, nebesa i ostalih stvorenja. Neka je hvaljen Onaj koga veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji

ništa što ga rze veliča, hvalet:i Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo.- On je doista blag i mnogo prašta'.

l

UUBAV PRIPADA

~AMO ALLAHU

Svako živo biće posjeduje volju, ljubav i djela koja se prema njoj upravljaju. Svaki pokret rezultat je ljubavi i volje. Postojeće stvari imaju smisla samo ako svoje pokrete i ljubav posvećuju jedi­ no svo me Stvoritelju. Isto tako, stvorenja mogu postojati samo Njegovim stvaranj em. Zato Uzvišeni kaže: :.i.J1 ~~ ~i t:..tJ 0\S )) (l;-,· ii - "Da Zemljom i nebesima upravljaj~t dmgi bog6vi, a ne Allah, poremeti/i bi se" (El-Enbija', 22), a nije rekao: neS[ali bi ili: propali bi. Ona bi, dakle, postajala u poremećenom obliku, ali bi ispravna mogla hiri samo ukoliko postoji samo Allah kao Božan­ stvo njihovo i svega §to na njima postoji i prebiva. Kada bi na svije­ tu postojao drugi Bog, red bi sc maksimalno poremetio. Jer, svaki Bog bi poželio da savlada i nadvlada onog drugog, da jedino On bude obohvan zato š to ~i rk (mnogoboš tvo) predstavlja mahanu Božanstva. Bog ne dozvo ljava da ima ikakvih ma hana. A kada dođe do pobjede jednog Boga nad drugim, tada pobijeđeni prestaje da bude Bog; ako rezultat borbe bude neriješen, tada su obojica manjkavi, nesavršeni i nepotpuni Bogovi. To zahtijeva da iznad sebe imaju Boga koji njima vlada. U suprornom, svaki od njih bi radio šta bi hrio sa onim ho je stvorio i zahtijevao bi da bude nad­ moćan nad suparnikom. Time bi došlo do poremećaja sistema ko­ smosa, Zem lje i o noga što je na njima, kao ho se dešava sa zem­ ljom oko koje se spore dva suparni čka kralja, sa ženom koja ima više partnera ili mala skupina deva u kojoj postoje dva mužjaka.

Bolest l liJek

295

Poremećaj svijeta slijedi nakon poreme6lja odnosa kraljeva i ILlmjesnika. Zato neprijatelji islama vide svoju bnsu protiv mus­ limana samo kada kod njih postoji mnogo različitih suprotstavlje­ nih kraljeva koji se odvajaju u vlastite države nastojeći OS[Variti primat nad ostalima. Znači, sklad nebesa i Zemlje i harmonija S [VO­ renja najbolji je dokaz da nema drugog Boga osim Allaha,Koji ne­ ma sudruga. Njemu pripada vlast i hvala. On oživljava, usmrćuje i svemoguć je. Sve što se obožava - od Njegovog 'Arša pa do dna Zemlje - ništavno je osim Njegovog lica. Uzv i~cn i kaže: .. t,

..

~

..

,

.

... ..

...

,

,,,

~!J.S .;.A.iJ t;!~!~~ e) lS l_";.)~.:; .J-1.&1 ~l

':' ~ , ~- ·.,-:-,u..,..__.. ... , . ....__.., . ... 'j'-:_.,~ * u .........._, .,---;;-;.


·

-

"( .r~'c""

u -- - -. U .LJ> ( o•

"

... ~t

..

t;,.

f' JL;.~ ... -=~

. J'-AJJ

• •

.

..t0~ ~' ,<;J-~•~''!nJ ....:iitt,i .­

"Allah nije uzeo Sebi sini, i s Njim nema dn/gog o­ ga! Inače, svaki bi bog, s {)nim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan dmgog bi pobjeđivao. - Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose; koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo vi­ soko iznad onih koje Njemtt ravnim smatraju!" (El­ Mu'mimm, 91, 92);

• T

, • ,

-

• ,

, • '-€ .,.

{.

i,l 1• . ',;LS· 1 *,; ' ' ·'" · '"Y I ~ • Ul\ ~~ 1 - ~ )-' J~~y"J ...,_. - J i ..

...

J

...

•

""

"'

.. ... ~""

...

":'i'. ' -:

~*0~~..}~1~)4101;.:' it;~..!JI~J

-

'

,K

.i,:,

X

oJ•

l~., ,

"( .Y

-

­

1: :~ ,·~ J~ J ~ 'e" ­

t'""

"Zar će kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oživ­ jeti? Da Zemljom i nebesima upravljaju dmgi bogo­ vi, a 11e Allah, poremeti/i bi se. Pa nek je uzvišen Al­ lab, Gospodar svemira, od onoga što Mtt pripisuju! On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pita­ ni" (El-Enbija', 21-23);

:J,

··:i, ;Jli' ~:~1~1S f !.,,
~~

296

Ibn QaJiim ei-DzewziJie "Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, olii bi onda potražili put do Allaha Sveviš­ njeg" (El-Isra~ 42) .

N eki smatraju da je smisao ovog ajeta: porražili bi put ka p rimatu i pobjeđivanju, kao što čine vlastodršci jedan protiv dru­ gog. Na ovo ukazuje drugi ajet: (~ ~ 1' :.:: Sc.i~) - "... i jedan drugog bi pobj eđivao ..." (El-Mu'm1nun, 91).

r'

Naš šejh, neka je AUah njime zadovoljan, kaže: "Ispravno tumačenje ovog ajeta jeste i T ražili bi put ka Allahu kroz dobra djela i pokornost. Kako onda možete vi njima, pored AIJaha, robo­ vati? Oni bi, kada bi bili Bogovi, kao što govore, robovali Njemu. Na ovo ukazuje više srvari:

. -~ll.........-il' ·-J-10 ~:·-0.r'.G~ r-t: - -.r r;:.> , ~ -..r.-.Ui.!.Ul)..

- Jr ~~'U.0)G;J ~J Z>$ ;J ~)f

"Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospoe/am svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove" (El-Isra', 57) . Tj. oni koje obožavate pored Mene Moji su robovi kao i vi. Nadaju se Mojoj milosti i strahuju od Moj~ kazne. Zašto ih, onda, obožavate pored Mene? Drugo, Uzvišeni nije rekao 'onda bi do Njega potražili put'. Ovaj izraz se koristi u kontekstu približavanja, kao što je slučaj u ajetu (ii __.~l ~~ i;_:;(; :.i.J1 i.,Z1) - Allah se bojte i 11astojte da Mu se umilite" (El-Ma'ide, 35). U kontekstu rivalstva koristi se druga konstrukcija: ()\;.. ~.:lc. i_;.:;~ ~~ ~~) - "Kad vam postarm pos­ /ušne, onda im zu/uni ne činite!' (En-Nisa', 34) . Treće, oni nisu rekli kako njihovi bogovi pariraju Njemu i nastoje da ga nadvladaju ((;',) ~ t:..š 4/l ~ i>IŠ} "Reci: 'Da po­ red Njega postoje dnegi Bogovi, kao što oni go·vore"... Oni su govo­ rili kako ih ti bogovi približavaju Njemu i uzdižu njihove stepene kod Njega. Znači, kada bi bilo onako kako vi kažete, i ti bogovi

y) -

Bolest i liiek

297

koje obožavate bili bi Njegovi robovi. Za~tO ih onda obožavate pored Njega?"

~ POKAZATEUI UUBAVI

Ljubav ima svoje pokazatelje, sastavne dijelove, isključivosti i pravila- bez obzira da li se radi o pohvaljenoj ili pokudcnoj, kori­ snoj ili štetnoj vrsti. To sc ogleda u čežnj i, slasti, sladostrasti, žud­ nji, vezanosti, kontaktu sa voljenim i približavanju njemu, razdva­ janju i udaljavanju od njega, odbijanju i napuštanju, sreći i radosti, ozarenosti i tuzi i drugim isključivostima i pravilima. Pohvaljena ljubav jeste korisna ljubav, ona koja čovjeku donosi ovosvjetsku i ahiretsku korist. Ova ljubav je portal sreće, a suprotna vrsta donosi čovjeku ovosvjetsku i ahiretsku hetu. To je penal nesreće. Poznato je da pametan čovjek neće voljeti ono što mu do­ nosi štetu i nesreću. Takav osjećaj izraz je neznanja i nepravde. Jer, duša nekada želi ono što joj šteti i ne koristi joj. To je nepravda prema samom sebi. Duša može biti neobaviještena o voljenoj stva­ ri ne znajući kakva sc šteta krije u roj ljubavi. Ovo je stanje onoga ko n esvjesno slijedi svoje prohtjeve. Duša, sa druge stran e, može biti :svjesna štetnos ti svoje ljubavi, ali prednost daje ljubavi nad ra­ zumom. Ljubav sc, u trećem slučaju, može sastojati od dvije stvari: od praznovjerja, robovanja prohtjevima ili obje stvari koje se na­ dopunjuju. Tada se sastavlja sumnja sa strašću- sumnja kojom se miješa istina sa neistinom i uljepšava se voljena stvar, sa strašću koja poziva toj ljubavi. Vojske sumnje i strasti sklapaju savez pro­ riv ,·ojski razuma i i mana, a pobjedu će odnijeti jača. Prema tome, sastavni dijelovi ljubavi se tretiraju kao i sama ljubav. Korisna i pohvaljena ljubav - portal sreće - pozitivna je za čovjeka kao i sama ta ljubav. Na njih se odnose ista pravila kao i na samu ljubav. Ako plače zbog nje, koristi mu; ako se raduje, koristi mu; ako je poletan, koristi mu; ako je povučen, koristi mu... On, dakl!e, uživa u blagodatima te ljubavi i njenih od redaba koje mu donose korist, dobit i snagu.

Ibn Qalllm eJ-DiewzJJJe

298

Štetna i pokuđena ljubav- njeni sastavni dijelovi i posljedice su štetni za čovjeka i udaljavaju ga od Gospodara. Što se više uple­ će u njenu mrežu i kreće njenim sferama, sve više pada u gubitak i odbačenost. Tako biva sa svakim postupkom koji sc učini iz po­ kornosti ili ob ijesti. Sve što uslijedi iz pokornosti pretvara se u do­ bit i sevap onome ko to čini. A što se počini, pak, iz obijesti smat­ ra se gubitkom i anatemom za počini oca. Uzvišeni kaže: ' •• 'a <-:..r - 1L....4J:> . 1. 4• n ;, ,1<~ eJ_..,· ~• 'o -·~ o"- '' lJ • lJ 6 e ''-• • l ,..... . \ ·- ... ,. '••
o

o

o

- 'f'~ · J\J~I~I!IL..;;, i ~;_._. ~.:__:$~t0~is. r!.G ~ ~ ;.r- . .. !. .. .., -~· ... .. "'"' , " ....... ... " ,, ,

0 " · - · '4...l.
·--y··'

~

1 - :~1 'IS lA~' 'l ..ill •.-.,:_- , ' ~.:,~ y .:.r--> ("t'f."::: J

• , '

. ..

, • ;:.;s'Jtt:.>l' . ' ·- J "... jer njih neće zadesiti ni žeđ, niumor, 11i gldd na Allahovu putu, 11iti će stupiti na neko mjesto koje će nevjemike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od 1lepri­ jatelja pretrpiti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti, -Allah zaista neće dopitStiti da propa­ dne nagrada onima koji čine dobro -, i neće dati ni­ kakva prilog, ni mali ni veliki, niti će ikaf._ovu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ib Al­ lab nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili" (Et-Tevbe, 120, 121).

U prvom ajetu Uzvišeni ukazuje na to kako će posljedice njih ove pokornosti i djela biti tretirane kao dobra djela, a u dru­ gom govori kako će njihova djela koja su nepos redno počinili biti doslovce upisana. Razlika između ove dvije stvari jeste u tome što prvo nisu počinili, već je to samo posljedica koja se tretira kao do­ bro djelo, a drugo je neposredan postupak koji se doslovce piše. Neka žrtve ljubavi dobro obrate pažnju na ovo poglavlje, kako bi spoznali u koju grupu spadaju.

Z11at će se, 11a IDanu izfaga11ja, šta je

IOIBSlllUBik

299

izou6(jeno, a J(gtfo/aoanja šta je cfo6fveno.

~ UUBAV JE O~NOVA WAKE VJERE Kao što su ljubavi i volja osn ova svakog postupka, kako smo vidjeli , tako su o ni os nova svake vjere, bez obzira da Jj je is­ pravna ili ne. Vjera se sastoji o d tajnih i javnih djela, a ljubav i volja su osnova svega toga. Vjeru čine po kornos t, ibadet i moral. T o je, dakle, neprelcidna po kornos t koja se pretvara u pona§anje i naviku. Zbog togn se mo ral iz ajeta tumači kao vjera: (~~:;;J ~G) ­ ''jer ti si, zaista, najljepše ćudi" (El- Qalem, 4). fm am Ahmed kitže: "Ibn 'Ujejne prenosi da je Ibn 'Abbas rekao: '(Ovo znači) najljepše vjere'." Kada su upitali 'Aišu o ponašanju Poslanika !ll:s, ona je rekla: "NjegtYVo pona!anje je Kur'an" 1• Vjera stvara osjećaj poniznosti i potčinjenosti, pokornosti, skrušenosti i poslušnosti. Zbog toga, ovdje se radi o odnosu višeg prema nižem. Arapi koriste glagol ·~u· kada žele reći da su nekoga savladali i njegov otpor slomili'. Pjesnik kaže:

On potčirtjava gospocfare čalU figtfa se ne že{e pol(gn'ti, /igtfa su moćni i nepo6jetfivi. Isto tako, ovo je o dn os nižeg prema vi~em : riječ "din" se koristi da se iskaže po ko rnos t (ili nepo kornost) Allahu3• Očitovati vjeru Allahu znač i bi ti Mu vjeran, voljeti Ga i bojati Ga se; poko ­ ravati Mu se, skrušen bi ti, ponizan i prepušten. Unutrašnja vjera sc mora sastojati od pokornosti i ljubavi kao i ibadet, dok kod vanjske vjere to nije slučaj. Tu nije obavezna ljubav, uprkos tome šta, izvana gledano, ona nosi prepuštenost i pokornost. 1

Muslim: Knjiga o namazu putnika i njegovom s kraćivanju, br. 746; Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1342; Ahmed: Musncd, br. 24080, 25850. ~\:J.:;.),

J

.:r."'< ..\> '.:r..-'< '/ •..\> .:r..-'< '/.))li ,.;, ~, ...itl ~>.

300

Ibn Qatllm ei-DlewziJJe

Uzvišeni Sudnji dan na:r.iva "Danom vjere"'· zato što će toga dana ljudi odgovarati za svoja djela. Za dobra će dobiti nagradu, a za loša kaznu. Zbog coga se, ovaj dan tumači kao dan zasluga i ob­ računa. Uzvišeni kaže: (~.l)h~ ~.J! Q~:ft 08,.:0 ~~.JI ~:,li)· "Zašto je o11da kad niste 11 tuđoj vlasti ne povratite, ako istimt go­ vorite?" (El-Waqi'a}J, 86, 87). Tj.: zašto ne vratite dušu na njeno mjesto u tijelu kada niste u ni u čijoj vlasti, kada niste savladani niti kome polažete račun. 0Vllj ajet je potrebno komentarisati. Njime se obraća nevjernicima koji negiraju proživljenje i polaganje raču­ na. Dokaz mora biti kauzalan onome što se dokazuje kako bi paž­ nja sluhoca odmah do njega stigla zahvaljujući toj kauzalnosti. Tako posljedica ukazuje na uzrok, a ne mora biti obratno.

*

Dokaz u ovom ajctu leži u slijedećem: on i su negirali pro ­ življenje i polaganje računa. To znač i da poriču postojanje Gospo­ dara, negiraju Njegovu moć, Božanstvo i mudrost. Oni sc moraju opredijeliti za jednu od dvije stvari - ili da prihvate da imaju sve­ moćnog Gospodara koji njima upravlja, usmrćuje ih kada hoće i oživljava kada hoće; koji im naređuje, zabranjuje; za dobra djela nagraduje, za loša kažnjava ... - ili da odbace postojanje ovakvog Gospodara. Ako prihvate Njegovo postojanje, to znači da vjeruju

u proživljcnje i okupljanje radi Suda. Vjera se sastoji od imperativa i odgovornosti. Ako po•·eknu i zaniječu to, to znači da tvrde kako nisu u ni u čijoj vlasti niti ko njima upravlja, da nemaju Gospodara koji njima upravlja onako kako On hoće. Zato, neka se suprotstave smrti kada im nastupi i nek."l vrate dušu na njeno mjesto kada ona stigne do du~nika. Ovo je upućeno prisutnima, samrmicima koji su suočeni sa neposrednom smrću. Tj. zašto ne vrate dušu na nje­ no mjesto ako imaju takvu moć i uticaj i ako nisu podređeni Gos­ podaru koji upravlja nj ima, koji na nj ima provodi Svoju volju i od­ redbe. Ovo je najveći dokaz nj ihove nemoći. Jer, oni ne mogu pov­ ratiti ni jedan život, čak i da im u tome pomognu džin i. Ima li ve­ ćeg dokaza za jednoću i božanstvo Uzvišenog Allaha tc Njegovo

Bolest IIUell

301

upravljanje robovima, provodenje zakona i odredbe nad njima? Dvije su vrste vjere: 7.akonodavno-imperativna

i odgovorno-kaznena vjera. Obje vrste su samo Allahove. Sva vjera Njemu pripada - i imperativ i kazna. Ljubav je osnova obje vrste vjere. Jer, ono što je Allah propisao i naredio, to On voli i time je zadovoljan. Ono što je zabranio, to ne voli i to mrzi - to je suprotno onome što On vo­ li i čime je zadovoljan. On, znači, voli ono što je suprotno tome, tako da se cijela imperativna vjera tiče onoga što Oo voli i čime je zadovoljan.

Čovjekova vjera se prima samo ako je rezultat ljubavi i za­ dovoljstva, kao što je Poslanik ai rekao: "Slast vjere je osjetio onaj ko je zadovoljan da mu Allah b•tde Gospodar, islam vjera i Muham­ med poslanik"'. Ova vjera počiva na ljubavi; njenim povodom je propisana; radi nje je propisana i na njoj je sagrađena. Isti slučaj je i sa saokcionom vjerom. Ona podrazumijeva nagrađivanje dobroči­ nitelja za dobra djela i grješnika za loša. Obje solucije su drage Go­ spodaru. One su odraz Njegove pravednosti i milosti i Njegovih savršenih svojstava. Uzvišeni voli Svoje sifate i imena kao i one ko­ ji ih vole i pošruju. Obje vrste vjera potpadaju pod Pravi Put na kojem je On. Na pravom puru je On sa Svojim naredbama, zabra­ nama, nagradama i kaznama. To vidimo u ajetu koji citira riječi Al­ lahovog poslanika Huda~ koji se obraća some narodu: ,

... _, • ., , • .,

... a • "". • .,. •

'

•f • :l.

•r.S.r. u''-'~'J .»1~ u!,. .... -..­ · ~, G~"' !!*.J • t.·~'Y • :~ · ~ w '-' .,. ~- -J.r-:- r ~· ~.~ -­
-

",.

.11; L ., tll.6;;-~c. i>...T,J-"'t'\q~ ...~:; · ~ . ~~-­ .. ~u «:-f.J ! - ~ ;. . ~ r-=JJ ~,. p; •

1

Muslim: Knjiga o imanu, br. 34; Tirmizi: Knjiga o im~nu, br. 2623; Ahmed: Musncd, br. 178 1, 1782, putem 'Abbasa b. 'Abdulmmtaliba.

302

Ibn QaUtm ei-Džewzme "fa pozivam Allaha za svjedoka, a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi dmge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv me­ ne lukavst·v o smislil"e i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, 11 moga i vašega Gospodara! Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njego­ voj; Gospodar moj zaista postupa pravedno" (Hud, 54-56).

Allaho\' poslanik Hud, znajući da njegov Gospodar postupa pravedno u stvaranju, narcdivanju, nagradi, kazni, odredbi, brije­ nju, uskraćivanju, davanju, blagonaklonosti, iskušenju, upućivanju, pon iženj u - ne izlazeći pri wme i7. okvira Svoje svete savrše nosti o kojoj svjedoče Njegova imena i svojstva: pravednost, mudrost, mi­ lost, dobročinstvo, blagonaklonost, pravedno nagrađivanje, prave­ dno kažnjavanje, upućivanje jednjb, zapostavljanje onili koji to zaslužuju, davanje, uskraćivanje, uputa, ostavljanje u zabludi ­ stavljajući sve to na svoje zasluženo mjesto, prikazujući se u pu­ nom sjaju veličanstva i s lave- neminovno dolazi do spoznaje i sa­ znanja, kada se javno obraća svome narodu čvrsta i nepokolebljiva srca, usmjerenog Allahu: 01 • ~:S? L.::
.;r

( ; ;_ , ; • .

o

-

-

--

Nakon toga O n ukazuje na Svoju beskrajnu snagu i nad­ moć na svim što postoji, kao i podređenost toga Nje?ovoj veličan­ stvenosti: ~ _!" '. )>1:;,... )'..;.;:,J lj~ .l': ~1 -;. ~l ~J; 011..) - "Nema ni jednog živog bića koje nije 11 .U/asti Njegovoj;' Gospodar moj zaista poswpa pra·vedno." -Kako se mogu bojati nekoga čij i život zavisi od drugoga? Ko je u Njegovoj šaci, Njem u podređen i čija se vlast ispod Njegove? Zar ovo nije n ajveće neznanje i najgora nepravda!? Uzvišeni, zatim, ukazuje na to da On pravedno postupa. Znač i ,sve što On odredi i propiše ne stvara kod čovj eka mah od 1

'1a pouvam Allaha za svjedoka, a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim !to vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega".

BoleSIIIOek

303

Njegove nepravde i nasilja. Zata se ne treba bojati nikog do Njega. Ćovjekova sudb ina je u Njegovim rukama. Ne boji se Njegove ne­ pravde i nasilja zato što On postupa pravedno. Njegova odluka se sprovodi na stvorenjima.. Njegova presuda je pravedna. Njemu pri­ padaju vlast i slava. Njegovo postupanje sa ljudima ne izlazi iz ok­ vira pravde i mi losti. Kada uskraćuje, ponižava, u zablud i ostavlja, iskušava i unesrcćujc - to je rezultat Njegove pravednosti i mud­ rosti. On u svakom slučaju pravedno postupa. U vjerodostojnom hadisu sc kaže: "Kada čovjek pri tuzi i brizi kaže: 'Gospodammoj,ja Slim Tvoj rob, sin Tvoga roba i robinje; moj život je u Tvojoj mei;

Tvoj sud se na meni izvršava, Tvoja odluka o meni je pmvedna. Mo­ lim ce, Gospodaru moj, svakim Tvojim imenom kojim si Sebe naz­ vao, koje si objavio u Svojoj Knjizi, kome si naučio nekog Svoga roba ili koje si pohranio u gajbu, kod Sebe: da Kur'an učiniš pa/njakom moga srca, svjetlo/ću mojib grudi, progonom moje tuge i orklot1om moje brige i sjete", Allah će 1/ltl otkloniti brigtt i tugu i zamijelliti ih radošću". 2 Ovo obuhvata A llahov iskonski i zakonodavni sud, kao i

sudbinu koja se izvršava izborom čovjeka ili protiv njegovog izbo­ ra. Obje sudbine su neminovne kod čovjeka, i oba suda su praved­ na. Ovaj hadis je izveden iz navedenog ajeta. Veza izmedu njih je očica, a Allah daje us jeh.

PO~REDNE l NEPO~REDNE ~TETE VEZANOHI ZA fORMU Odgovo r će mo zaključiti poglavlj em koje se riče vezanosti za fo rme i posred nim i neposrednim šternosrima toga, kojih ima 1

0\oa dova na arapskom glasi:

.!J_)u.i ;_;,~~:J ~G.~ ..,.;;,..u~~~~ !J~ ··~l;)',:<. ·1 r',!j,"

·..:r. ,~r:::,,·r.~8 .::.u ·· r--~-',·...._;.~n~t.r • J . • ,d.'~r-·r·r.:.(.:.,·-·'· '.;' J

•;y) !·

2

•.

,, CJ'J • •• ~ ,,, ~:.; ~~ ..:,,~•• •.s;••· · lilTJ"' •

..

•

• ,...

u--;

•

.....1J1 ~• u!•... •. • .. ·-··t., .r J r ~ • eJ

~ .";.1j ;_".~~j t-Š!:;..;~~~~ Ahmed: Musncd, br. 4306, putem 'Abdullaha b. Mci'uda. Hadiš je sahih (v.: Es-silsilc es-sahiba. br. 199.)

304

Ibn QaUim ei-DžeWZIJJe

mnogo više nego što se može navesti. Ta vezanost u ništava srce. Kada se ono uništi, remete se volje, rij eči, postupci i srž tevhida, kao što je rečeno i kao što ćemo reći, ako Allah da. Ovu ljubav Uzvišeni spominje kod dvije grupe ljudi. To su Lutov narod i Zene. Tako Kur'an govori o ljubavi upravni kove žene p rema Jusufu , njenom navraćanju na grijeh i spletkama. Govori i o stanju u koje je dospio radi svoje strpljivosti, čednosti i bogoboja­ znosti, pored toga što je bio iskušan nečim što mogu odbaciti sa­ mo oni kojima Allah pomogne. Izvršenje nečega zavisi od jačine motiva, nestanka motiva lli nestanka zapreka. Ovdje se rad ilo o kraj nje jakom motivu, iz mnogih razloga: 1. Naklonost prema ženama koju je Al lah ugradio u ljude, kao što žedan čovjek žudi za vodom ili gladan za hranom... Štaviše, ve­ ćina ljudi se može strpjeti kod vode i pića, a ne može sc strpjeti kod žena. Ovo nije pokuđeno ukoliko se radi o dozvoljenom o dnosu; ča k je i pohvaljeno, kao što se vidi u Imami Ahmedo­ voj Knjizi o zuhdu, u hadisu koji Jusuf b. 'Atijje es-Safar pre­ nosi putem Sabita ei-Bunanija od Enesa, da je Boži ji Poslanik~ rekao: "Od vašeg svijeta su mi dragi miris i žene. Mogu se strpjeti

kod brane i vode, a ne mogu se strpjeti koti njib"1; 2. Jusuf ifiĐ je bio mladić, a strast i nagon kod mladića su jači; 3. Bio je neoženjen. Nije imao supruge niti robinje s koj ima bi zadovoljavao svoju strast; 4. Bio je u stranoj zemlji, a za stranca je manji rizik da počini blud nego za domaćeg čovjcb koji je u svojoj zemlji među svojim rođacima i poznanicima; S. Žena je bib visokog po ložaja i plemen itog roda, a obje karakte­ ristike čovjeka privlače da počini s njom blud; 6. Ona se ne protivi niti opire. Jer, većina ljudi se pokoleba pred odbojnošću i rvrdokornoUu žene zato šro ga to primorava na 1

Nesai: Knj iga o postupanju sa ženama, br. 2939, 2940; Ahmed: Mus­ ned, br. 11884, putem Enesa 4<, ali bez dodatka "Mogu se strpjeti..." Hadis je hase n (v.: EI-Miškat, br. 526 1.)

Bolest l Diek

3 05

pon ižavanjc, pokoravanje i mo ljenje. Međutim, neke ljude tvr­ dokornost i odbojnost jo~ više privlači, kao što je rekao pjes­ nik:

J.fje11a t:vnfok,gmost me još više za yu6av vezuje, ćovjeftu je za6ranjeno voće 11ajrfra.že.

Ljudi su različiti u rom pitanju. Nekim a sc ljubav povećava kada se žena prepusri i preda, a smanjuje sc ako je tvrdokorna i odbojna. Jedan sudac mi je rekao da njegova želja i strast slabi kada ga žena odbija i kada se opire. Kod drugih ljudi, pak, strast i želja jačaju kada naiđu na odbojnost. Žudi za svim ho mu je zabranjeno. Doživljaj strasti je potpun iji kada se postigne nc§to što je rako du­ go bilo nedostupno i daleko; kao i kada sc ostvari nešto što je du­ go priželjkivano i na težak način stečeno. 7. Ona je zahtijevala, tražila i trudila se, š redeći mu trud oko toga. Ona je bila ta koja se trudi i ponižava, a on je bio željeni i tra­ ženi;

8. Oo je bio u njenoj kući, u njenoj vlasti i posjedu. To kod njega stvara strah od njene osvete, tako da su se sastali nada i strah; 9. On ne strahuje od njene niti ičije izdaje, Z<'ltO šro je ona ta koja traži i zahtijeva. Ona je pozatvarala vrata i otpustila stražu; 10. On je naizgled bio njeo kućni rob koj i do lazi, odlazi i prilazi joj kada hoće bez ikakve zapre ke. O va sigurnost je prethodila traženju, a to je od najjačih motiva. Jednu arapsku aristokratki­ nju su upitali za§to je počinila blud, a ona je odgovorila: "Blizi­ na jasruka i duga osamljenost". ll. Udružila se protiv nj ega sa najvećim umjetn icima spletki i zamki. Pokazala im je nj ega i požalila im se na svoje stanje ka­ ko bi pridobila njihovu podršku. On je zatražio podršku Allaha protiv njih: (~l~.h;; ,:,Sij ~l~ ;r,)- "... i ako Ti ne odvrati! od mene lukavstva njihova, ja lnogti prema nji­ ma naklonost osjetiti i lakomislen postati" (]usttf, 33); 12. Ona mu je zaprijeti la zatvorom i degradacijom, §to je vrsta pri­ sile. Prijetnja dolazi od osobe koja to može izvršiti, tako da se sastaje motiv srrasti i motiv želje za sigurnošću od zarvora i dc­ gradacije;

;;.·,:s.;.:...;.,.;

Ibn QaJJim ei-DfeWZIJJe

306

13. Njen suprug ne ispo ljava ljubomoru niti ponos, koj i bi ga nave­ li na ro da ih razdvoji i udalji jedno od drugog. Naprotiv, naj­ stroži njegov ton je bio obraćanje Jusufu: "Ti, Jusufe, ostavi se toga"' i ženi: "a ti traži oprošte11je za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgriješiš"2• Velika ljubomora čovjeku predstavlja naj­ veću zapreku, a nje ovdje nije b ilo. U p rk os svim ovim motivima, Ju suf se opredjeljuje za Alla­ hovo zadovoljstvo i strah prema Njemu. Ljubav prema Allahu mo­ tivisala ga je da odabere zatvor umj esto bluda: ~ ;}! ~ ~~ :,..:,) (~! ..;}~~ - "Gospodaru moj, draža mi je tamnica ođ ovoga na što mć one navraćaju" Gl•suf, 33). Svjestan je bio da sc ne može odup­ rijeti svim ovim nasrtajima i da ga samo Allah može spasiti od pri­ rodne naklonosti prema njima i lahkomislcnosti. Ovo je vrhunac njegovog poznavanja Allaha i samog sebe. Ova priča ima više od hiljadu pouka koje bismo mogli ob­ meliti u posebnom djelu, uz Božiju pomoć.

lHOMO~EK~UALNA

ŽUDNJA

Druga skupina koja gaji pokuđenu ljubav jesu homoseksu­ alci. O njima Uzvišeni kaž.e: '

~-

; , •• < •'i·' ' '~->l JU * )J '

~

*

; .. ~ J •f 0," -:"~..Ul 1 •l .~...> ' ' ~.r;--:--!. ' - -
*

~,;l ,~;~j{ 1)LJ \.l.J~J~j~ll_,j;I.J .;_,.!. ;, ~; ;.1!~~:;S.~tJ,:~ ·b!.J~ ·'i~Ju•&.J~'

-t~.J&~ ::r:~~ "U to dodoše stanov11ici grada, veseli. 'Ovo su gosti moji'- reče 011 - 'pa me ne sramotite, i bojte se Alla­ ha, i me11e ne ponizujte!' 'A zar ti nismo zabranili da

Bolesti liJek

307

ikoga primaš?' - povikaše oni. 'Ako već hoćete da nešto činite, eto kćeri mojib!' - reče on. A života mi tvoga, oni su 11 pijanstvu svome lutal1" (El-Hidžr, 67-72) . Uzvi~eni nam govori kako su se spomen ute skupine vezale za formu ne osvrćući se na štetu koja se krije u toj ljubavi.

Ova bolest je ljekare doveb do iznemoglosti u po kušajima da je izliječe. Ovo je, tako mi Allaha, neizlječiva bolest i smrtono­ sni otrov koji se teško može ukloni ti iz tijela. To je vatra koja se teško može ugasiti. Ona se dijeli na nekoliko vrsta Nekada se ubraja u nevjerovanje, kao kod on ih koji voljenu srvar obožavaju kao što se Allah obožava ili vi~e od toga. Ovu lju­ bav Allab n eće op ros titi, to je najopasnij i obli k širka, a Allah neće oprostiti da Mu se neko smatra ravnim. Iskrenom teobom će op­ rostiti ono što je blaže oJ toga. Simptom ove nevjerničko­ mnogoboške ljubavi je kada onaj koji voli pretpostavlja interes vo­ ljenoga nad zadovoljstvom Gospodara; kada se u njemu sukobi pravo AHaba sa pravom njegovog voljenog ili sa pokomo~ću Alla­ hu voljenom, on se op redjeljuje za pravo svog voljenog nad pra­ vom Gospodara. Radi Gospodara žrtvuje - ako i žrtvuje - najmi­ zcrniju srvar, a svu ko ncentraciju usmjerava ka zad ovoljenju volje­ nog, pokornošću i pribli7.avanju njemu. Gospodaru -ako izražava imalo pokornosti - to je sam o vrijeme koje p reostane od pokor­ nosti voljenom. Analiziraj stanj e većine vezan ih za formu. Zar sc oni i po čemu razlikuju od ovoga što smo naveli? Zatim stavi njihovo sta­ nje na jedan, a njihovo jednoboštvo i iman na drugi tas. [zvagaj to dosljedno i vidjet ćeš šta je reže. Neki od njih javno izjavljuju kako su im d rage osobe draže od obožavanja Allaha. Jedan prljavi pjes­ nik kaže:

One mi ispijaju zatfnju l(gp sa usana; sUufe su mi neno riječi tC'!Jfiitfa. Drugi bestidni pjesnik izjavljuje kako mu je ljubav prema voljenom slada od milosti Gospodara. Saču vaj nas, Gospodaru naš,

308

Ibn QaJJim ei-Diewzme

od ove srozauosci i ovakvog stanja. Pjesnik kaže:

'Tvoja f;it6av mi je tiraža srcu oami(osti V.zvišenog Stvoritefja. Nema sumnje da je ovakva ljubav najteži oblik širka ­ mnogoboštva. Mnogi ljubavnici priznaju kako u njihovim }rcima nije ostalo mjesta ni za kog drugog os ima za voljenoga. Staviše, često voljena stvar obuzima cijelo srce takvog čovjeka tako da on postaje potpuno vjerni rob te stvari. Taj čovjek se., pored robova­ nja Allahu, zadovoljio robovanjem stvorenju poput sebe. Oboža­ vanje je vrhunac ljubavi i prepu~tenosti, a taj čovjek je svu svoju ljubav, pokornost i prepuštenost posvetio voljenoj stvari i:;:;ražava­ jući joj potpuno robovanje. Fatalnost ove stvui ne može se porediti sa fatalnošću ra­ zvrata. Razvrat je velilci grijeh koji povlači za sobom određene sankcije, dok ovakva ljubav predsmvlja širk. Neki učeni šej hovi su govorili: "Draže mi je da me Allah iskuša grijehom sa ljepoticom nego da me iskuša ljubavlju koja će mi zarobiti srce i odvratiti ga od Allaha".

lLUEK ZA UUBAV

Ova se bolest liječi spoznajom bolesnika da je njegova bo­ lest oprečna tevhidu. To je posljedica njegovog newanja i nemar­ nosti prema Allahu. Mora poštovati Allahovu jedi.nost u prirodnim zakon ima i pojavama, a zatim to provesti u vidljivim i unutrašnjim ibadetima i svemu onome što će ga okupirati od razmišljanja o toj bolesnoj ljubavi. Što više će tražiti utočište i spas kod Allaha U zvi­ šenog od toga srcem Mu se prepuštajući. Međutim, nema boljeg lijeka od ih lasa-iskrenosti i vjernosti Allahu. Taj lijek Uzvišeni Al­ lah spominje u Svojoj knji:;:;i: 1::14 ~~~·~'·~lj ;~, :l;.. w~ ~15) (0-_,...j.;::JI • "... tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš ·iskreni rob" (Jusuf, 24). Uzvišeni nam govori kako je odvratio od Jusufa zlo- štetnu ljubav, razvratna dje la, zah­ valjujući njegovom iblasu. Jer, kada čovjek postane vjeran Allahu,

310

Ibn Qaiiim ei-Džewzi)Je

ljenik voljene osobe. Medutim, on, opijen ljubavlju, ro ne osje­ ća. Njegovo srce je popm vrapcn u ruci dj eteta koje nema obzi­ ra prema njemu. Tako ovaj nesretnik živi okovan i zarobljen dok onaj ko voli Allaha živi slobodan i nesputan. Vezanost je najbolje opisana u ovim stihovima:

S{o6otfau izgfetfa, a{ije zaro6(jen;

6ofest:an je i /Ul ivici propasti.

9drtvacje, a izefetfa živ ipol{retan,

sve tfo Proživfjeuja njemu proživfjenja nema.

u patnjama se prevrće,

ne može se sve tfo smrti osvijestiti.

Cf>aćenif<.

4. Vezanost ga odvraća od njegovih ovosvjetskih i ahirctski h ime­ resa. Ništa po te interese nije opasnije od vezanosti za formu. Vjerski interesi zavise od prisustva srca i obraćenosti Allahu. Vezanost i kačenjc u potpunos ti razbijaju koncentrisanost i posvcćenost srca. Ovosvjetski interesi u biti zavise od vjerskih interesa. Ko izgubi i 7.apostavi vjerske interese ovosvjetski ime­ resi će mu biti još dalji. 5. Tragedije ovog i budućeg svijeta brže dolaze do čovjeka veza­ nog za formu nego vatra do suhog drveta. Uzrok tome je što se srce, što sc više veže i kač.i, sve više udnljava od Allaha. Naj­ dalja srca od Allaha su onih ljudi koji se vežu za formu. K~da se s rce uda lji od Allaha tragedije ga salijeću sa svih strana. Sejtan ga uzima pod svoje, a kada neprijatelj osvoji čovjeka, onda ga upropasti najgore što može. Neće ga poštedjeti nijednog zla koje mu padne na pamet! Šta se onda može reći za srce koje je savladao neprijatelj i s tvorenje kojem je najviše stalo da ga ra­ zori i udalji od samog čovjeka. Zar se sreća, spas i radost mogu postići u odsustvu srca? 6. Kada vezanost ovlada srcem i slomi njegov otpor, onda prelazi na kvarenje razuma i unošenje sumnji. Takav čovjek hthko mo­ že postati ludak koji nema koristi od svog uma. Pri mjeri ovak­

Bolest i IUek

3 11

vog ludila se mogu naći na njihovim mjestima. Takve pri mjere, *taviše, možemo očigledno vidjeti. Najuzvišenija stvar ko d čovjeka je razum. Po njemu se razl ikuje od ostal1h ž ivotinja. Kada izgubi taj razum, čovjek postaje živocinja ili jo! gori. Sta je pjesniku Medžnunu Lejla odnijelo pamet do jaka vezanosti za tu djevojku? Njegovo ludilo je vjerovatno bilo teže od ono­ ga kod običnih luđaka. On pjeva:

qovore mi: Pouufio si oafju6avi, aja fi.szžem: fju6av je teža 6ofest oafrullfa;

oa fjufiavi se &wjeR,_za vjeliiOSt ne fiutfi tfoR,_frttfi za tre11 patfa 11 trans.

fi zičkog i psihičkog gubitka ili slabljenja osjetih Ps ihičko slabljenje osjerila rezultat je po re­ mećaja srca. Jer, kada se srce pokvari, kvare se i oko, uho i je­ zik. Tada čovjek ružno vidi kao lij epo. Vo ljena osoba mu izgle­ da, kao što se navodi u Musneclu: "Zbog ljubavi, čO'Vjek postaje slijep i gluh prema voljrnoj swari"'. V czanosr osljepljuje srčani vid pred mabaoama i nedostacima voljene osobe rako da ih oko ne vidi; ona zapečaćuje uši tako da čovjek ne čuje kritike o roj osobi. Želje skrivaju mabane. Kada čovjek nešto želi, o n ro me ne vidl mahane. One mu postaju vidljive tek kada ta 7.clja pres­ tane. Jaka želja stvara zastor pred oči ma što sprječava realnu percepciju neke srvari, kao što se u stihu kaže:

7. Vezanost može da dovede do

'llofio sam te tfoR,_sam 6io slijep,

ali, l(gtfa sam provitfio, stim sam se6e preligtio.

Teško se mogu primijetit1 mah:~nc neke stvari iznut•·a; one su vidlj ive samo i zvan:~. Nedos tatke najbolje mogu prim ijetiti oni koji su tu stvar okusi li pa su je zatim napustili. Zbog roga su ashabi koji su iz nevjerovanja prešli u islam bolji od onih koji su roderu u 1

Ebu Davud: Knj iga o ponašanju, br. 5130; Ahmed: Musncd, br. 21186, 27000, putem Ebu Dcrda'a, 4'0. Hndis je slab (v.: Es-silsilc cd­ da'ife, br. 1868.)

Ibn QaJJim ei-Dzewziiie

312

islamu. 'Umer b. Hattab, 4Jl>, je rekao: "Islam će malo pomalo nes­ tajati kada se u islamu počnu radari ljudi koji nisu poznavali džahi­ lijjet". Što se tiče fizičkog oštećenja osjetila, bolesna ljubav slabi i uništava tijelo. Štaviše, ona može dovesti do umiranja tijela kao što se navodi u pričama o ljudima koji su umrli o d ljubavi. Jednom je Ibn 'Abbasu na Arefatu doveden mladić koji je bio kost i koža. On upita: "Šta je njemu?" Rekoše mu da je boles­ tan od ljubavi, nakon čega je Ibn 'Abbas cijelog dana tražio zaštitu Uzvišenog Allaha od ljubavi. 8. Vezanost je, kao što smo rekli, pretjerivanje u ljubavi, kada čovjekom zavlada ljubav prema voljenome. Neprestano je obu­ zet njime, mislima i sjećanju na njega i ne izlazi mu iz uma. Na tom stepen dušu obuzimaju talasi koji anuliraju snagu, nakon čega dolazi do duševnih i tjelesnih bolova koje je teško trpjeti i liječiti. M ijenjaju se čovjekovi postupci, osobine i namjere. Sve se remeti tako da ga ljudi više ne mogu izliječiti, kao št'o se ka­ že u stihu:

Lju.6av na početR.F izgfecfa flao more,

po njemu se p[uta, a sua6ina upravEja.

mr.aau

)'l.{i, f
jav(jaju se pro6femi /(slje ni stariji ne mogu potfnijeti.

Ljubav je na početku slatka i lahka, na sredini je briga, obu­ zetost srca i bolest, a na kraju dolazi do propas ti i smrti, osim ako je Allahova briga ne pomiluje:

Živi sw6ocfan! Lju.6avje na počet/i:.]t Ejepota, na sredini 6ofest, a na firaju smrt. Drugi je rekao: 'Trčao je za

Ej'u6a·o(ju SCJe aoflne zavo(je, a f
Bolest l liJek

313

'llidio je more !{.oje muje iz[jfetfafc putl{p, a ~da je sRgčio u njega, utfavio se. Ovo je grijeh i zl očin koji čovjek čini prema samom sebi. Ovo spada u izreku: "Sam pao, sam se ubio".

l

TRI HEPENA UUBAVI

Ljubav ima tri stepena: početni, srednji i zavr~ni. Kod počcmog stepena potrebno je pružiti sav mogući ot­ por ukoliko je pristup voljenom zabranjen sudbinom i Šeri'atom. Ukoli ko ne uspije u rome i srce mu otputuje kod vo ljenoga (ovo spada u srednji i završ ni stepena), tada je dužan da to krije i ne ~.iri po narodu. Ne smije sramociti voljenoga i otkrivati ga pred ljudi­ ma, jer bi time počinio i nepravdu i širk. Najveća nepravda upravo se nanos i u ovim situacijama. T o je možda veća šteta za voljenoga i njegovu porodicu nego da mu je nanio nepravdu kroz. finansijsku šteru. Otkrivanjem voljenoga on se izlaže osudi ljudi tako da se oni u vezi sa njim razdvajaju na one koji vjeruju u to i o ne koji ne vjeruju. Medutim, većina ljudi povjeruje i najsumnjivijim pričama na ovu temu. Kada se kaže: Taj čovjek je to uradio s tim čovjekom i~ ženom - tada jedan čovjek govori istinu, a devetsto devedeset devet lažu. Vijest ned.isk retnog ljubavnika o skrivenom kod ljudi se tretira kao sušta istina. Šravi~e. ukoliko pasivni učesnik zabra­ njene vrste ljubavi nekoga krivo optuži, ljudi će to prihvatiti kao neobori\'ll istinu. Kada b i ih zatekl i b li zu jedan drugoga, ne b i mo­ gli opovrgnuti da je raj susret zakazan. Uvjerenost se u ovim sima­ cijama izgrađuje na sumnjama, predviđanjima, prividenjima, pret­ postavkama i lažnim vijestima kao na percipiran im dogadajima. Tako je sumnjičenje u Gradu Poslanika :fi', protiv njegove supruge,

1

To je Vjerna, kćerka Vjernog (Siddiqa), čim majka vjern.ika, koja je oslobodena optužbi iznad sedam nebesa, supruga Božijeg Poslanika 1i, 'Aiša*· Ovo pojašnjenje je došlo od Allaba. Priču prenosi Buhan u Knjizi o turn,\Čenju Kur'ana, br. 4720; Muslim u Knjizi o vrlinama Q

314

Ibn QaJJim ei-DiewziJJe

koje je opravdano iznad sedam nebesa, uslijedilo nakon dolaska Safwana b. Mu'attila iza ostale vojske. Tada je mnogo ljudi izgubi­ lo vjeru. Da se Allah illi nije pobrinuo da je opravda i oslobodi laž­ nih optužbi, desila bi se druga stvar. Znači, razglasiti da čovjek gaji prema nekome zabranjenu ljubav smatra se zbog svoje težine nasiljem i izazivanjem voljenoga i njegove porodice, zatim izlaganjem te osobe tmče\•ima naroda. Ukoliko želi pridobiti voljenoga putem neke utjecajne osobe, tada se nasilje prenosi i širi. Taj posrednik postaje neprijatelj i nasiln ik. A ako Poslanik :1:5 proklinje posrednika između davaoca i prim aoca mita zato što on izvršava proces podmićivanja, šta se onda može reći za svodnika koji posreduje izmedu ljudi koji gaje zabranjeni vid ljubavi? Kako bi prid obio naklonost voljenoga, z<\ljubljeni se potpomaže osobom koja također ima interesa u narušavanju živo­ ta, imetka ili časti voljenoga. Jer, često je takvoj osobi potrebno da nekog liši života kako bi ostvarila svoj cilj. Koliko je ktvi palo zbog ovakve s trane, krvi supružnika, gazd i i radaka! Kolil
ashaba, br. 2445.

Bolest i liiBk

315

krvi. Kakva je to nepravda koja je krupnija od činjenja razvrata? Ukoliko je ona nanesena borcu na Allahovom Putu, zločinac će biti zaustavljen na Sudnjem danu i bit će mu rečeno: "Uzmi od njegovib zasluga koliko ti treba", kao što je rekao Poslanik il,1 do­ dajući na to: "Pa, šta rnislite?" 1 tj. šta mis lite- da li će mu ostati ije­ dno dobro djelo? Ako, pored toga, oštećeni bude komšija ili član porodice, tada se grijeh množi i udružuje se sa kidanjem rodbin­ skih veza i z lostavljanjem komšije. A neće ući u Džennet onaj ko kida rodbinske veze i čovjek koj i neprestano z lostavlja komšiju. Ukoliko zaljubljeni pribjegne džinirna i šejtanima da bi ste­ kao naklonost voljenoga- kroz silu ili tome slično - tom grijehu se onda pridodaje kufr radi sihra. Makar ne izvršavao on sam taj sihr, već ga samo odobrio kako bi srigao do cilja, to ga ništa ne udaljava od ku fra. Znači,

potpomaganje u ovoj s ituaciji smatra se potpomaga­ njem radi grijeha i neprijate ljstva. Jasno je i koliko se nepravdi mora počini ti kako bi se ostva­ rili ciljevi zaljubljenog čovjeka. Jer, kada on postigne cilj sa svojim voljenim, kod ovoga sc javljaju srvari koje mora riješiti uz pomoć zaljubljenog po svaku cijenu. Tako oni počnu sarađivati čineći nep­ ravdu i nasilje. Voljeni pomaž.e zaljubljenom kako bi se naškodilo njegovim bližnjim -porodici, rođacima, gazdi ili suprugu. Zaljub­ ljeni pomaže voljenom e kako bi uklonili svakog ko smeta ostvare­ nju tog cilja. Tako se javlja nepravda i nasilje uslijed njibove sarad­ nje u ružnim srvarima i grijesima. Poznato je na što su sprem ni za­ ljubljeni ljudi kada je u pi ranju osvajanje voljenoga. Spremni su po­ činiti nepravdu, razvrat, nasilje, tražiti položaj koji im ne dolikuje, stjecati imetak na nedozvoljen način ili orimanjcm. Ako se voljeni sukobi sa nekim, zaljubljeni staje na njegovu stranu ne gledajući da li je ovaj u pravu ili ne. Mnogo je drugih oblika nepravde koju za­ ljubljeni nanosi ljudima - on ih vara kako bi im uzeo novac; seže 1

Muslim: Knj iga o vladanju, br. 1897; Ncsai: Knjiga o džihadu, br. 3189, 3190, 3191; Ehu Davud: Knjiga o džihad u, br. 2496.

Ibn QaJPm ei-Džewzllla

316

kradom, otimačinom, prijevarom, lažnom kletvom, razboj niš­ tvom itd. Čak može stići i do ubistva nedužne osobe kako bi ste­ kao novac koji mu je potreban da bi osvojio voljenoga. Z
Svi ovi slučajevi i mnogo teži od njih nastaju uslijed veza­ nost.i za formu. Ona lahko može dovesti do nevjerovanja. Nekoli­ cina ljudi je zbog ljubavi prdla u kršćanstvo iako su rođeni u isla­ mu, kao što je slučaj sa mujezioom koji je sa muoare primijetio lijepu djevojku. Zaljubio se u nju i tražio je da se oženi s njome. Ona je rekla da je kršćanka i da će se udati za njega samo ako primi kršćanstvo. On je to učinio. Istog dana se popeo na kuću kod njih i pade odatle ostavši na mjestu mrtav. Ovu pri ču navodi 't\bdulhaqq u svojoj knjizi EI-' Aqibe. Kršćani

s u, kada bi htjeli da pokrste zarobljenika, njima pokazivali lijepu ženu, koja je imala zadatak da u njemu stvori na­ du, da ga zavede. Kada bi je o n zavolio svim s rcem, ona bi mu se prepustila samo ukoliko bi prešao u njenu vjeru. A u tom trenut­ ku: V-' ~-..lUJ I ~l ,:· ;' ·)'1 ·• w~l Ql J'r~it. i~T ~..r-"" .
Ne može se opisati ko liko se nepravde i grijeha krije u vezi ljubavnika, zato što se oni međusobno pomažu u razvratu i nepravdi prema sebi. Obje strane su nepravedne prema sebi i prema partneru. Ta nepravda se širi na druge, kao što smo rekli. Najopasnije u svemu rome jeste nepravda putem širka. Bolesna ljubav je spremna na sve vrste nasilja i grijeha. A voljeni, ukoliko se ne boji Allaha, lahko može zaljubljenog dovesti do propasti. To je, opet, n~ ilje s njegove strane. Učinit će tO ukoliko mu pruži !ansu, da nadu, ukrašava se, umiljava mu se na svaki način kako bi od nje­ ga izvukao neku korist. C ij elo vrijeme o n mu se ne prepu~ ta kako ne bi time ost:to bez sredstva za iskorištava nje. On ga na najgori način kažnjava. Zaljubljeni može ubiti vo ljenoga kako bi ugasio svoju želju za njim, a pogoto vo ukoliko se ovaj veže za drugoga. U (bolesnoj) ljubavi često dolazi do ubistva jedne od strana. Mnogo između

Bolest l ill Bk

3 17

se blagodati uništi, bogataša osiromaši, položaja izgubi, harmonija naruši. Koliko se porodica i poroda razori! Jer, kada žena primijeti da njen suprug voli drugu, i ona sebi traži ljubavn ika; tako čovj eku preostaje da razori svoj dom razvodom ili da se vrati parodičnom životu. Neki se odlučuju za jedno, a neki za drugo. Pametan čovjek treba da se pazi od vezanosti za formu, ka­ ko mu ta ljubav ne bi naudila i izložila ga propasti i svim opasnos­ tima koje ona nosi sa sobom. Onaj ko se prepusti ovoj ljubavi taj sam riskira propast i on je sam kriv ukoliko se ona desi. Jer, da nije neprestanog gledanja u voljenu osobu i nadanja u njenu ljubav, ne bi ta bolesna ljubav doprla do srca. Prvi uzrok ljubavi jeste dopa­ danje, bez obzira da li je uslijedi lo od pogleda ili slušanja. Ukoliko raj pogled ne poprati nada u ljubav već beznadežnost, neće doći do ljubavi. Neće do roga doći i ukoliko dođe to te nade, ali je čovjek odbije od srca i odagna iz misli. Ukoliko se i prepusti mislima o vrlinama voljenoga, ali ga obuzme strah od Onoga ko je značajniji od slasti ljubavi, zatim vjerski strah, poput straha od Vatre, srdžbe Moćnoga i izbjegavanja grijeha - ako sve to nadvlada želju za lju­ bavlju, ona se neće desiti. Ako nema ovog straha, već se pojavi neki ovosvjetski strah - strah od gubitka života i imetka, gubitka časti i položaja među ljudima, poniženje u očima dragih osoba - i ako taj strah nadvlada ljubav, ona se neće rasplamsati. Ljubav se ne može razvijati i ukoliko se čovjek boji da će izgubiti ljubav koja mu je ~vrednija od re ljubavi. Ako izostanu svi ovi faktori, bolesna ljubav se rnzbuktava; cijelo srce biva zarobljeno .i posvećeno voljenoj osobi. Neko može postaviti slijedeće pitanje: Naveli ste opasnosr.i ljubavi, šternosti i rizike. Ali, zaho oe spomenere njene koristi i dobrobiti, poput: blage naravi, lahke i proste ćudi, nepostojanja tjeskobe, širokogrudnosti, ćudoređa, hrabrosti, plemenitosti, ljudskosti, krijeposti, blagosti. Jahja b. Mu'aza er-Razi ja su pitali: 'Tvoj sin se zaljubio u tu i tu djevojku". Oo im odgovori: "Hvala Allahu koji ga je učinio čovjekom". Mudraci su kazali:

Ljubav je bolest srca plemenitih.

318

Ibn QaJJim ei-DzeWZiile Ljubav ima smisla samo kod časnog, krijeposnog, rječitog,

plemenitog, odgojenog i čovjeka plemenite loze.

Ljubav učvršćuje srca, otklanja intelektualn e nedostatke,

op lemenjuje škrtice, uništava snagu kraljeva, ublažuje ošrru

narav. Ona je drug o nome ko druga nema i sagovornik

onome ko sagovornika nema.

Ljubav uklanja teškoće, osvježava dušu, bistri ponore srca,

otvara put ka činjenju dobra. U tom smislu pjesnik kaže:

fPropast će 11a dlmjafuk_u vašlju6imac

f'«Jtfa ea pOČIIU SG.ttijati /ju6a'Vi vjetrovi.

!J?{emenit j e, smrt je za tajne. Afl.p ea

pitaš šta si pričao mafoprije, on se ne sjeća.



'Voilo 6i tfa ea ZO'VU ''lio(esni/(' Rgk,g 6i ona,

čuvši o 11jemu, posfa(a mu pismo.

grčevito se trutfi tfo6ro tfa čini

Rgf(g 6iea jetf11oe tfa11a pretfLejfom pofivafifi.

Ljubav, znači, navodi na. činjenje dob t; h djeb. Jedan mudrac je rekao: Ljubav kristališe dušu, usavršava man ire. Prirodno je iskazati ljubav, a neprirodno kriti je. Drugi je rekao: Ko se nije ustalasao tužnim jecajem i lije­ pim licem taj je poremećen i treba mu liječenje. Tome u prilog na­ vodi stih:

Ak9 ne osjećaš fj1t6av i ne znaš šta je to, ti ontfa 11e znaš šta je lijepi ži:vot.

** *

Ak,g ne osjećaš fju6a·v i ne z naš šta je to, izmeifu te6e i ze6re u pustinji raz{i~ llema.

* **

JI{(g 11e osjećaš fju6av i ne znaš šta je to, počni jesti sijmo, jer ti si maoarac.

Bolestl liJek

319

Jedan od čednih ljubavnika je rekao: Budite čedru, bit će te ugledn i; voli te, b it ćete otmjeni. Jednog ljubavnika su pitali: Šta bi učinio kada bi osvojio vo­ ljenu osobu? On odgovori: "Uživao b ih u njenom licu, odmarao srce spominjanjem i razgovorom sa njom; skrivao bi h od nje ono ŠIO joj se ne sviđa i ne bih počinio ružno djelo zbog kojeg bismo raskinuli našu vezu". Zati m je n:weo stil1:

Osamfjujem se sa ttjom, afi sam četfan, iz tfostojanst:rJa, misao o(]Jogu me zatfdava, nisam YIIZ'Vratan. ff'oput postača {(gji se divi votfi na t{[anu, žetfan je, ali strp{ftr;o čef
(/)ragi moj, (jr16a·u je tfoista s{atf
Zarto(je[a sam ga otfralle mratfosti,

Cepršavje poput 1y'ež11e grarte.

''Jesi li ti slobodna ili si ropkinja?", upira je Siddiq. "Ropki­ nja sam", odgovo ri ona. "Zar si zaljubljena?" Ona poćuta. Kada ju

320

Ibn QaJJim ei-Diewztne

je zakleo da kaže, ona reče:

'Mojim srcem se fju6av poigraf.a,

razo-rif.a me fju6av prema 'Mufiammeau 6. Q!zsimu.

Siddiq je otkupi od njenog gnde i posla je Muhammedu b. Qasimu b. Dža'feru b. Ebi Talibu i reče: "One su, tako mi Allaha, najveće iskušenje za čovjeka ! Koliko je zbog njih plemenitih umrlo i koliko je zdravih skončalo!" Ropkinja jedno$ ensarijc jedne prilike je došla 'Usmanu b. 'Affanu. On je upita: "Sta imaš reći?" Ona kaza: "Zaljubila sam se u gazdinog bratića. Ne mogu a da ne mislim na njega". On se obrati njenom vlasniku: "Pokloni je svome bratiću, ili ću je ja otkupiti od rebe". On reče: "Uzimam re za svjedoka, Vladaru pravovjernih, da ona njemu pripada". Mi ne poričemo štetnost ljubavi u kojoj sc prakticira ra­ zvrat sa volj enim. Mi govorimo o čednoj ljubavi koja potiče od otmjenog čovjeka kojem vjera, čednost i ljudskost ne dozvoljavaju da se poremeti odnos između njega i Allaha i izmedu njega i volje­ nog tako što će počiniti zabranjeno djelo. Ovu ljubav su gaj ili časni prethodnici i poznati imami. 'Abdullah b. 'Abdullah b. 'Urbe b. Mes'ud, jedan od sedmerice pravnika (fakiha) je bio poznat po svojoj ljubavi i zbog toga ga niko nije osuđivao. Svaki kritičar je smatran nasilnikom. U njegovu poeziju spadaju stihovi:

Sk.rivao si fju6av sve aok. tt: sk.ritlanje ne no.wfi; fjutfi te li._-ritili._uju, nasilje ćine. Xfevećll

te potaftzi aušmani, au

fju6av ti fju6av nif&aa nisi /qio. Postao si f&o tigar fi.pjt; ža[ostan, umire oasa6(je ili otrovne zomkf. Oaričeš se aruženja so voljenim,

iz čeanosti, aEi ttetfruženje s voljimimje grijefi.

BoleSIIWelk

321

aa

Pro6ajl Ostavije! :Mislio si je to raz6orito. 7fe! :M.ožaaje to poorešna misao. Imamo i primjer 'Umera b. 'Abdul'aziza koji je volio rop­ kinju svoje žene Fatime, kćerke 'Abdulmelika b. Mervana. Ta priča je poznata. Ona je bila prekrasna djevojka i on ju je jako volio. Tražio je od svoje žene da mu je pokloni, ali ona nije htjela. On nije prestajao misl iti na nju. Kada je preuzeo hilafet, 'Ab­ dul'azizova supruga odluči da se promijeni. Naredila je da dotjera­ ju tu ropkinju neopisive ljepote. Zatim dodc kod 'Umera i reče mu: O, Vladaru pravovjcrnih 1 Tebi sc svidala ta moja ropkinja i tražio si mi da ti je poklonim. Ja sam to odbila. Sada prista­ JCm na tO. Kada to ču, hali fino lice se ozari radoUu.

Dovedi je brzo - reče joj.

Kada ropkinja ude, njegova zadivljen ost se još vi!e poveća. joj da skine ogrtač i da mu potanko ispriča kome je pripadala i kako je dospjela do Fatime. Ona reče: Hadždžadž je oglobio svoga namjesnika u Kufi za jedan

određeni iznos novca, a ja sam bila ropkinja tog čovjeka.

On me je poslao 'Abdulrneliku i poklonio me Fatimi.

Šta se desilo s tim namjesnikom? -upita je halifa.

Umro je.

- Je li imao djece? - Jeste. U kakvom su stanju? Lošem - odgovori ropkinja. Spremi se i vrati se u svoje mjesto - naredi joj halifa.

Reče

Zatim napisa svom namjesniku u 'I raqu da mu pošalje toga čovjeka. Kada on stiže, reče mu:

Popiši mi sve čime tc je Hadždžadž oglobio ela ti to vratim. Tako i bi. Nadoknadio mu je sav oduzeti imetak. Zatim na­

322

Ibn Qalllm ei·DieWZIJJe

redi da se ropkinja vrati tom čovjeku. Evo ti ropkinj e, ali sc pazi - reče mu - možda je tvoj otac

imao o dnos sa njom.

Dajem ci je, Vladaru pravovjcrnih- reče čovjek.

Ne treba mi o na.

Onda je kupi od mene.

Onda nisam o d onih koj i sc ustežu od strasti - odgovori

hali fa.

Na od lasku, lijepa ropkinja ga upita:

Zar mc ne voliš, Vladaru pr:wovjernih?

Moja ljubav je još veća nego ranije.

Oni otiđoše, a 'Umcr nije p restajao mislit i na tu ro pkinju sve dok nije umro. Primjer ovakve ljubavi je i Ebu Bekr Muhamm ed b. Davud cz-Zahiri, vel iki učenjak u fikhu, badisu, tefsiru i književnosti. Po­ stoji njegova pravna škola, čime se oo ubraja u najveće naučnike islama. Njegova ljubav je poznata: Niftavejh pripovijeda kako mu je otiho u posjetu tokom bolesti od koje je umro. Kako si mi danas? - upira ga Niftavcjb. Ljubav prema onoj koju poznaješ dovela me je do ovoga. ~ta lC sprječava da uživaš u toj ljubavi kad ti je omoguće­ no? Uživanje se može postići na jedan od slijedećih načina: • dozvoljenim pogledom • zabranjenom straUu.

D ozvoljeni pogled me je doveo d o ovak-vog sranja - nastavi

Ez-Zahiri - a od zabranjene strasti me sprječava ono što mi

je pričao moj otac, preko Suvejda b. Se'ida koga je obavijes­

tio 'Ali b. Mushir, njega Ebu Jahja el-Qawlt, a njega Mu­

d žahid da je Ibn ' Abbas prenio od Poslanika ~: "Ko bude

Bolesti liJek volio pa se mzdrži i strpi AUah

Džennet" 1

323 će

mu oprostiti i uvest ga u

1 •

Bagdadi: Tarih: 5/ 156,262, 50-51. Ovaj hadis je apokrifan (Šire obja­ šnjenje v. kod šejha Albanija u knji:oi Es-si lsilc ed-da'ife, br. 409.) Sam Ibn Qajjim u knjizi Zad el-me'ad kaže: "Ne treba se osvrtati oa hadis koji je lažno pripisao Božijem Poslaniku !Iii, a koji prenosi Su­ vcjd b. Se'id od ' Alija b. Mushira; on od Ebu Jabjaa b. El-Qamta; on od Mudžahida, a on od I bn 'Abbasa, neka je Allah zadovoljan njima." Nakon citiranja had isa on kaže: "Ovo nisu riječi Božijeg Poslanika :lis i ne mogu to ni biti. Jer, *ehadet (smrt na Allahovom putu) vrlo visoka je počast kod Allaha. Ona stoji uu stepen vjernih robova (siddiqa.) Ovakva smrt ima svoje preduvje­ te i stanja koja prethode njenom dogadanju. O ni se dijele na dvije vrs­ te: opće i posebne. Posebni uvjeti su šehadet na Allahovom Puru, a općih uvjeta je šest. Navedeni su u vjerodostojnim predajama i ljubav ne spada ni u jedan od nj ih. Zar bolesna i mnogoboškn ljubav, udalje­ nost od Allaha, neispunjenost Allahom, zarobljavanje srca i duše lju­ bavlju prema drugome može biti način zarad ivanja stepena šehida? To je nemoguće ..." Zati m kaže: "Kako se obožavanjem nečeg drugoga osim Allaha može zaraditi stepen najboljih monmeista, vjernih robo­ va i najbližih pobožnjaka? Čak j da je lanac prenosilaca ovog hadisa čist kao sunce, greška bi sc opet poznala. Riječ 'zaljubljenost' (stras­ tvena ljubav) nije zastupljena nj u jednom vjcrodostojnom hadisu od Božijeg Poslanika ;ii.. ." • Ako ni ovo nije dovoljno kako bi se dokazalo da ovaj had is nije povezan sa Poslanikom !!;!, reči ćemo to da stručnja­ ci hadiskc nauke dobro poznaj u slabosti i nedostatke ove predaje. Ni­ jedan od velikih imama hadisa ne bilježi ovu predaju kao hadis, niti ju je okarakterisao kao vjerodostojnu. Staviše, ni kao dobru. Naprotiv, osudili su Suvejda zbog ovog hadisa i o ptužili ga za ce~ke grijehe. Ne­ ki su, čak, smatrali da ga rreba kazniti zbog takve predaje! Ebu Ahmed b. 'Adijj u svome Kamilu je rekao: 'Ovaj hadis spada u grupu odbijenih Suvcjdovih hadisa'. 6cjheqi je isrog mišljenja, kao i Ibn Tahir u knjizi Zehir:J. Ovu predaju navode Hakim u Historiji Nejsabura i EI-Fercdž b. Dževzi u Mcwdu'arima..." Ovo su •·iječi Ibn Qajjima, Allah mu so smilovao, koje o povrgavaju ono što je rvrdio u knjizi El-Džavab cl-kafi, koja se ubraja u njegova ranija djela.

Ibn QaHim ei-DlewzJUe

324

Zatim navede s tihove:

f/!ogfei
pogCeaaj u zjenice širofis, na mimim očima.

fPogCeaaj u pramen /(pse pO'flr!i o6raza

/(pji se pomjera. Rg.o mravi po sumovaći.

***

Šta je njima? Zašto im smeta crni pramen na o6ra.zu, a ne smeta im 6eliarna granama? }l. /(p je ma fiana o6raza pramen l(pji ga mi(uje, tatfa su trepavice mafuma očiju.

Rekoh mu: 'Ti ne priznaje§ analogiju u fiqhu, a priznaje§ ga u poeziji?' On odgovori: 'Pritisak osjećanja i utjecaj duše su me na tO navratili'. Te noći je umro. Njegovoj ljubavi sam posvetio Knji­ gu o ruži. će mu ljubav biti i preživi raj trenutak- raj će se utješiti. Jer, prvi udar nas­ rupa kada je srce nespremno. Za drugi udar srce je spremno, ščvrs­ nuto od prvog udara.'

O n je o ljubavi rekao: 'Ko izgubi nadu da

uzvraćena

Jedne prilike sastao se Ez-Zahiri sa Ebu-1-'Abbasom b. Su­ rejdžom na sijelu kod vezira Ebu-1-Hasena 'Alija b. 'Isaa. Rasprav­ ljali su o ila'u (zakletvi da se neće prići ženi). Ibn Surejdž mu reče: 'Na tebi se mogla primijeniti izreka -Ko ne kontroliše svoj pogled izložio je sebe propasti. Ja bolje vladam fiqhom od tebe'. On reče: 'To je bilo nekad. A sada kaže111:

Oamaram svoje oči na 6ašči vrCina, i ustežem se oaza6ranjmili stvari. Wa Cetfima 7UJsim teret lju6a.vi /(pji 6i smrvio stijimu svojom teži1wm. 'Margine mog uma prenose signaCe mašte, kgaa ne 6ili ftrio tu fju6av, one 6i progO'floriCe.

BalastIIUell

325

'Uvjerio sam se tlaje ljuoav samo pretvaranje; nisam sreo ispravnu ljuoav R,gavjemil{.a. 'Ti se preda mnom hvališ?- iznenadi se Surejdž- Ja kažem:

V !(ps muje ljepši oanaj5o§'eg meaa; 6orim se protiv sfatR,gg arijemeža, Svojom aragošću, ljepotom i govorom i ruzjčešćim pogfetfima ispot!o6n;a. 'J(flaa.jutro pruži svoje zra~,

vraća se neo/{.77l)'etze čast'i i nevinosti

Ebu Bekr reče: "Vezir nije prihvatio ono ~to je priznao sve dok ne dovede dva svjedoka da je ostao nevin. Ibn Surejdž mu od­ govori: 'Moram učiniti ono što si i ti morao nakon stihova:

Oamaram svoje oči na oašči vrfina i ustežem se oaza6ranjenifi stvari. 1 Vezir se nasmija i reče: 'Primjedba je umjesna i pametna"'. Ovu predaju bilježi Ebu Bekr el-Hatib u svome Tarihu. Jednom prilikom je čuo fetvu koja govori:

Sine l])amufov, iračl(j pravniče,

aa} namfetw o smrtorwsnim zjenicama/

!maju fl one grije(uz za ono što počine ifi imje aozvaljena !{.rv [juoavnifip?



Nakon ovih stihova je svojeručno dodao:

Imam otfoovorza lju6avnif.g R,gji pita; pos(llŠajga oaonoga fipme nutrina ot!toga propaaa. '}(flasi me upitao o lju6avi, osjećanja si mi ustafasao i profio mi su.ze R,gje su tfota.tfmiro·c;a{e. }!R,g voljeni l{.ažnjava onog R,gji 'IIO{i,

Ibn Qaiiim ei-Džewziile

326

ttufaje k_a.injtmik,najrretniji meifu onima f?.gji w!e. Autor knjige MenaziJu-1-a hbab, Šihabu-d-din Mahmud b. Sulejman b. Mehd, koji je napisao poznatu knjigu Inša', kaže: "Kao odgovor na citirana dva stiha, u istoj metrici sam odgovorio: fi?§ d otwtne !?.g pita o pog!ecfima,

- aa fi oni te/Ut venama lju.fiavni/ig,

sa61}a nema grijelia af?.g lfže(at

njetwm oštricom pro(ije krv!

Safj(jama pog(eaaje fa"Je oprostiti

za ono što su naucfi[e lju.6avnicima.

2(oga one u6iju - taj je šeliUf!

Zfiog toga sa6fje propaaaju, a [jufiav vječn() ostaje.

Sl i čna

ovoj je i fetva iznijeta šejhu Ebu-1-Hattabu Mahfuzu b..~medu el-Keluzaniju, jednom od vodećih han beli ja u njegovo VriJeme:

:Na·velfi imamu 'E6u-C-:Hatta6u profi{em: tešf?.g će ga nef?.g ani[Ji riješiti. Šta četig čovje/ig f?.gji je napustio namaz /?.gaa muje za of?.g zapefa fjepotica?! On na ovo odgovori: ~ci pjesni/Ut

f?.gji mi je iz{ožio profi!em: srce mi se oanjega stegnuw.

Ona !?.gja ga je oavrati(a oaifiaaeta d}evica, {jepotica f?.gja ga zavecfe! }lf?.g se pok,aje, zatittl naaoJUuufi ifiaaete, Pa- jl((afiova mi(ost prek_ri·va sva/i.pg grješnif?.g.

Bolestl Ulek

327

'Abdullah b. Mu'ammer el-Qajs[ je rekao: "Jedne godine sam išao na hadždž ... Nakon obavljanja obreda, uđoh jedne noći u medinsku džamiju kako b ih posjetio Poslanika ~. Dok sam sjedio između Kabura i Min bera, čuh jecaje. Obratih pažnju na njih i čuh oslijedeće:

Je a ti osjećanja pro6u.dio pojgo[u6ica sa arača /?.gje raspjevaše sr.a.vuje tvoji/i ranjenifi. g·rutf?.



lEi tije san oteža[a pomisao tUl fjepoticu

R,gja tije poaarifa us/?.gvit{ane misa?

O, noći, tfuga. i iscrpfjujuća,

ne mogu. spavati niti strpljiv 6iti!

IJ?repustio si se vofjenome u strasnoj fju6a·vi

raspfamsanoj poput žeravice!

Pun 'Mjesec je svjecfok,aa sam za{ju6f}e-1~

patim z6og qiL6avi prema ženi sfičnoj punom ·mjesecu.

%sam se ruu[ao aa. ću. se zanijeti njome

sve aoftme ne-voga i.znenaaa ne spopaae.

Zatim nestade glasa. Nisam zoao odakle to dolazi. Ubrzo ponovo začuh jecaje i plač:

Je a te rastužio miris misa /?.gje te posjetiše

aok_cmom noći mutne sjeni?.§ promiču?

Srce ti u6i fju6av na i.zaank_u,

a o/?.g ti zasuziše misa s[učajne.

Đo.zivaš miris tame R.go

more čiji se ogromni tafasi suaaraju.l

Ibn QaJJim ai-Džewzme

328


poput K.fafja R.gji frorfa, a zvijezae mu vojsf(g.

'.Na njemu
nafrftna opijenog lju6avniRg..

o, noći, auga si za onog ~ji wfr;

nje11111 je tel(_zo-ra spas i savezni/{,

Ona odiJovori: V mri pn"rodiwm smrću i znaj

aa je lju6av sfa6ost i poroRJ'

Kod prvih stihova krenuh prema ovom glasu. On me ne primijeti sve dok mu potpuno ne priđoh. Vidjeh mladića u punoj snazi. Suze su mu na licu napravile brazde. Poselamih ga, a on reče: Sjedi! Ko si ti?

'Abdullah b. EI-Qajsi' - odgovorih.

Želiš li me ndto pitati?

Da- rekoh. Sjedio sam u Revcli i tvoj glas me je uznemirio.

Svim srcem te molim, kaži mi šta osjećaš.

Zovem se 'Urbe b. Habab b. Munzir b. Džemuh ei-Ensari

- odgovori mladić. Jednog dana sam posjetio džamiju EI­

Ahzab. Klanj ao sam, a zatim sam sjeo nedaleko od džamije.

Uto naiđoše žene šetajući poput gazela. Medu njima ugle­

dab jednu djevojku neopisive i svestrane ljepote. Ona stade

pred mene i reče: '0, 'Utbe, da li bi odgovorio na ljubav

one koja te voli?' ...Nakon toga ništa o njoj nisam čuo niti

sam joj u trag ušao. Lutam od mjesta do mjesta ...

Mladić

zatim klonu i o nesvijesti se. Nakon nekog vremena se probudi tamnih podočnjaka i reče:

o/i&m vas svojim srcem iz aafelijft. zemalja.
Saz.viježđe

Blizanaca.

Bolestl liJek

329

'Moje srce i tije[o za vama pate,

duša mije s vama, stafrw misEim na vas!

Nema sfasti u ž ivotu sve do/{;vas ne vidim

pa 11za/i.pr u 'Firdevsu, u ([)žennetu 6oravio.

Rekoh mu: Bratiću moj, pokaj se Allahu i traži oprost od Njega! Straš­ na te kazna čeka ako tako nastaviš! Nema za mene nade sve dok se Qarizani' ne vrate- odgo­ vori mladić. Ostadoh u njegovom društvu sve do zore. Predložih mu da pođemo do džamije E I-Ahzab. Možda mu Al lah otkloni muke na

taj način . Možda Allah co učini zbog da tvojih dobrih djela. Otidosmo do džamije EI-Ahzab, a oo poče citirati:

Ljudi, srijeda je ~6an dan!

Zar mi se, na~n onoga, nešto frjepo može desiti?

'Toga dana me;ednagazefa uznemiri

došavši u džamiju PJ-.Jtftza6 da me pita.

qovori ljudima fi.p~ žeEi nagraau,

nije mogfa odonoga ~ji traži nagrdu očelijvati.



.Jt~ je

Fttjefa naeradu, Ile 5i Ftvafisava 6ifa,

o6ifato namirisana mošusnim m1:risom.

Sjedili smo u džamiji sve do podne. Nakon namaza ugleda1

Qarizani su dvojica ljudi iz plemena 'Aneze koj i su oti§li da naberu mimo:z.ino li~će (qarz) kojim su stari Arapi štavili kožu. Oni se nikada nisu vratili tako da je to posrala poslovica za onoga ko se neće vratiti, npr.: "To će se desiti kada se vrate Qari:z.ani".

Ibn QaJJim ei-Džewzllle

330

smo neke žene kako dolaze, ali ona nije bila među njima. One mu prido~e i rekoše: O, 'Utbe! Šta misliš o djevojci koja traži tvoju ljubav i koja je zbog tebe sjetna? Šta je s njom? - upita 'Utbe. Otac ju je uzeo i odveo da žive u Semawi 1• Ja ih upitah ko je ta djevojka, a oni rekoše da je ona Gitrif Es-Sulemija2• 'Utbe podiže glavu ka njima i reče:

kćerka

IPrijategu moj miris se iz pupoljak.g ponwo širi, a njena '
Krenusmo na put u društvu nekolicine ensarija. Nakon du­ gog i napornog puta stigosmo do plemena Benu Sulejm. Gitrifa obavijestiše da smo stigli te on iziđe pred nas da nas dočeka. 1

l

Mjesto izmedu Kufe i Šama. Pjesnikinja iz emevijskog perioda poznata po priči koju autor upravo Cltlr:l.

Bolest lliJek

331

Budite pozdravljeni, dobri ljudi - reče on.

Neka ti Allah podari zdrav i dug život - odgovorismo mu ­

mi smo ti dom u goste.

Došli ste na najbolje mjesto- odvrati G itrif. Zatim sc ob­

rati slugama

O, sluge! Ugostite ovaj narod.

Odmah se prostriješe hasure, poreda~e jastuci i poče klanje stoke za gozbu. Ne želimo probari ništa od tvoje hrane - rekosmo - sve dok nam ne riješiš problem. Kako mogu riješiti vaš problem?- upita Gitrif. Došli. smo da prosimo tvoju plemcniru kćerku za 'Utbca b. Habbaba b. Munzira. Ona koju prosite sama odlučuje o rome. Otići ću da joj to prenesem, pa neka ona odluči.

-

-

-

On uđe ljutog izraza kod svoje kćerke. Zašto si ljut, oče? - upita ga ona.

Ensa rije su došli da tc prose od mene.

Plemeniti i fini narod. Boži ji Poslanik ii: je tražio oprost za njih. Za koga me prose? Za 'U thea. Tako mi Allaha,- nastavi ona - o tom 'Utbeu sam ču l a da izvršava ono što obeća i da posti že ono šro odluči. Ja sam se zakleo da te za njega nikada neću dati. Preneseno mi je šta si pričala sa njime. To nije tačno, ali, kada si se već zakleo, cnsarije ne možeš tek tako odbiti. Učini to na lijep način. Kako? Povećaj im mehr1• Oni će se vratiti i neće sc više javljati. Odl ičan prijed log!

' Mehr je vjenčani dar i jedan je od uvjeta bračnog ugovora. - Prcm. prev.

332

Ibn QaJJim ei-DžewztUe On se vrati i reče ensarijama: Djevojka je pristala, ali ja tražim mehr koji je dostojan nje. Ko će ispuniti ovaj mehr? Ja- ustade ' Abdullah b. Mu'ammer. - Reci koliko tražiš. Hi ljadu miskala' zlata, stotinu odijela burdi (ogrtača) i če­ tiri posude mirisa. Dobit ćeš sve što tražiš. Pristaješ li nakon što ti to damo? Da- odgovori djevojčin otac.

Poslah grupu cnsarija u Medinu i oni donesoše sve što je Gitrif tražio. Zatim priredi smo gozbu na kojoj smo ostali nekoliko dana. Naposljetku nam domaćin reče: Možete uzeti svoju nevjestu .i odvesti je sa sobom. On je postavi na nosiljku, dade joj u miraz trideset deva spreme i nakita. Krenusmo ka Medini i kada stigosmo na jedan dan boda, dočeka nas konjica koja nas je htjela napasti. Mislim da su bili iz Sulej ma. 'Urbe krenu na njih. Ubi jednog čovjeka i rani ne­ kolicina ostalih. Kada se vratio, vidjesmo da je ranjen. On pade na zemlju. Nama stiže pomoć i uspjesmo da odbijemo napad. Među­ tim, za 'Utbea je već bilo kasno- ispustio je dušu. Mi povikasmo: 'Žalos ti za 'Utbeom'. To ču djevojka i baci sc sa deve. Kriknula je i rekla:

tfrpim ne zato što sam strp(jiva,

već tješim se6e tlo. ću ti se u6rzo priaiUŽiti.

}lw 6ifi 6i(a isR.J'ena prema se61; smrt 6ifz prije te6e aoče{(g.(a. '.Niw nawn mene i te6e neće 6iti isR.J'eniji

prema vo(jenome - niti 6o(je jetfan tfrngom otfgo-varatil

Nakon ovih riječi, ona uzdahnu i ispusti dušu. [skopali smo 1

Miskal - mjera od 25 qirata ili 4,86 g.

BolesliiUek

333

im kabur i zakopali ih jedno pored drugog. Vratio sam se u Medi­ nu i proveo tamo sedam godina. Zatim sam krenuo u Hidžaz i prolazio po red ovog grada. Rekoh: 'Tako mi Allaha, posjetit ću 'Utbeov kabur'. Dođoh tamo i ugledah drvo na kojem su bile pri­ vezane crvene i žute trake. Upitah stanovnike tog grada kako se zove to drvo, a o ni reko~e: 'Drvo mladenaca'." Dovoljna je za ljubav olakšica u strogim propisima hadis koji se prenosi dobrim senedima - hadis Suvejda b. Se'ida koga je obavijestio 'Ali b. Mushir; njega Ebu Jahja ei-Qattat, a njega Mu­ džahid da je Ibn 'Abbas prenio od Poslanika ;fi: "Ko bude volio, a

pa se mzdrži i strpi Allah

će

m tt oprostiti i uvesti ga

11

Dzennet"J.

Ovaj hadis Suvejd također prenosi od Ibn M ushira; o n o d H išam b. 'Urvca; on od svoga oca koj i putem 'Aiše ovaj had is prenosi od Poslanika ;liS. Hadis također bi lježi Hatib putem Ezherija koj i ga prenosi od Mu'afa b. Zekerijjaa; on od 'Atijjea; on od Fadla; a on od Mesruka istom putanjom. Hadis bilježi i Zubcjr b. Bekkar od 'Abdul'aziz b. Madžišuna; on od 'Abdul'aziza b. Ebi Harima.; on od Ibn Ebi Nuclžejha, a on putem Mudžahida od Ibn 'Abbasa. Izvrstan primjer je i najbolji čovjek koj i je ikad na Zemlji živio - Poslanik Gosp odara svjetova ~ - koj i je pogledao u Zej ne­ bu b. Ožahš" radijallah u 'anba, i rekao: "Neka je slavljen Onaj ko srcima upravlja"2• O na je bila udata za Zejd b. H arise, njegovog hiJ Hadis je već komentarisan. Sam Ibn Qajjim, Allah mu se smilovao, ukazuje na lažnost ove predaje u knjizi Zadu-1-Me'ad, kao i na kraju knjige koja je pred nama. ' Ovo je lažna predaja. Prenosi je Ibn Sa'd u knjizi Tabeqal 8/101 - 102 putem Muhammeda b. 'Umcra ei-Waqidija koji je odbačen od badis­ kih znanstvenika i okaraktcrisan kao podmerač hadisa - putem 'Ab­ dulla ha b. 'Amira el-Es lemi ja, koji je slab. Neka sc Allah smiluje Ibn Qajjimu i oprosci mu. Iz dobre namjere napravio je propust u ovoj knjizi koja spada u njegova prva djela. Na­ veo je ono §to su neprijatelji islama iz.mislili kako bi ukaljali ličnost njeg~vOJl ~j~~ovjesn~k~ i njegov ~~ra! n~ o~vrćući se na ajet: dJ~) ;"w- "Jer tt SJ, zaJSta, naJIJepse cudJ" (El-Qalem, 4.)

(rl"' f>

Ibn QaJJim eHIIevaJJJe

334

Ajeti iz sure EI-Ahzab nedvosmisleno ukazuju na ružnoću ovih optu­ žbi eliminišući ovakve poturene vijesti. Oni opovrgavaju one čija su srca bolesna i ne sadrže n i~ ta što ponižava Božijeg Poslanika~ ili oje­ gov stepen. Istina je slijedeća:

.:r

.;.J· _;r ::".;~,:riJ~~"! ,:;.r,:.i;..~:, :.u,~,, ~j:.~.:, .. }..!.~tšG:,) ~t:~ jJI r-""' -. :f.illl :J·= ~( *~ :..l) ~i".. aJI ...;.; .-. '•• 'i)I,:J·~ '-v-., •.· r illi"J._... · ~~ ·•·. ,. .L:. .ut e;., ~: · ··· ! · aJI .!.- ~·' ;.,·;,_ ..!L.f • - . V'J -'}J • • 1· 'l · ... ·. · wt i<. ~J-. ..- ~• .s--: • <..'tt :~ ' t'. i;J,-.:~ :,.;' ··· L.L ~-.;.; d 1:-'JJ v! r..r- - W. ·"" ·. ' ''l ~~- ~Lo * 'i·• .. .JJI'_;,{~- (j; '.': ( . ·' l~ • •t:.,;f ~

.J~-

~

~ ~

~J~-


~

~r;;>vt
)-"JJ

ol..i

•

~
r-'-' ., ' .

J,J~,..U

. ~ ...

• l'JJili'l. '1'i ir. · ;..-(i::. ·-...ill illi .' "'.r .-: <). ' jJ~;;·".il l _,.u; •.Ut"..'{~-J <.r. ..,... v!'.JJI~~ • .. ...,• • ~~t:!~ ::!IŠ e*~ .Ul. all 'i! lb.!~·-.· .. ~:.(·. • ... .Ul u 'il.­ • . ..... - ,.. J . ~ J ~J .. , "' .) ; ·.'o< . .U11>1Š' ·-.'~'l· 'G.' ...Ul (J' . ci· ~<:lG.' . ' (~ - .v"') Vf" J l ' . J ..,..

.,:s·

"Kada Allah i Poslan ik N jegov nešto odrede, onda ni vjerni k ni vjer­ nica nemaju pravo da po svom nahodenju postupe. A ko Allaha i N jegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenu s pravog puta. A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: "Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom iivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svo­ jih kad se oni od njih razvedu - kako Allah odredi, onako treba da bude. Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu A llah odredi jer ta­ kav je bio Allahov propis i za one koji su prije bi li i nestali, - a Alla­ hova zapovijed je odredba konačna- za o ne koji su Allahove poslani­ cc dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allah, nisu bojali.- A dovoljno je tO ~to će se pred Allahom račun polagati! Mu­ hammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov posla­ nik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna" (EI-Ahzab, 36­ 40) . Allahova mudrost je htjela da postavi granicu ustaljenom običaju Arapa da pos.[oci om daju sva prava i propise koje zaslužuju pravi po­ tomci kod nasljedstva, svetosti i neotuđ[vosti poto mstva, zabrane že­ nidbe poočima sa suprugom posinka nakoo što je ovaj o tpusti, što je slučaj kod pravog sina. Uzvišeni Allahu je iz ~OI! ':"zl,oga <;>bja:--io ~j~t.e s,ure fL-Ahzab:

• ...r-r, ''' <",4-+< ·.--.:; '-:.·~~·':.Ut' ~< .r -~ _<:J'<<=t:;:S.t:.:l·'.(;;l·,::.c· - J .,yw ~ J ,..,. ~ • r-J' r• ,· rS -
Bolest IIUelk ~ <::,r... :.t,

335

·· ··.Ll'/· • .. ..i.H ". ."h· :r·· · rr "'r ".,.-. <.U1iJIS· • ... .. ...

17 J'J";:-; ·!' ·' (~' -· J JP

~r··'

i:: :j~

~~ . . d·J J .,.- :.,;.· ::~. ...r.-

J.:..

·l:'i .. • ; ,

~-~S::J• · 'i· •• r-'!!W.Iw •• e.. -. .,;--:J

"... niti je posinke va~e smovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz usta va~ih, a Allah istinu govo ri i na Pravi Put izvod i. Zovite ih po očevi ma nji hovim, to je kod Allah isprnvnijc. A ako ne znate imena očeva njihovi h, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u ro me pogrij ešite, grijeb je ako co namjerno učin i te; a Allah pra­ Šta i snm ilostan je" (EI-Ahzab, 4, 5.) Uzvišeni niječe od posinaka ovu kfV[)u vezu ukazujući na to da jezik ne može izmijenit i srvamosr. On nareduje da se o ni pripisuju svojim pravim očevima, uko liko ih poznaju. Uko liko ne, o nda nek se naziva­ ju Taj je ~tićenik t?ga il.i brat ~oga_misleći na bratstvo po vjeri, kao što se kaže u ajeru (;;...;q Z.., H}.ll l.:Jl) - "Vjernici su samo braća" (ElHudžurat, 10.) • • Na kraju prethodnog ajeta U zvišeni podvlači da se oprašta greška ko­ ju jezik nesvjesno napravi, kao kad se kaže: "Ovo je moj sin", bez namjere adopcije. Meduo m, ne oprašta se o ni ma koji žele uključiti dotičnog čovjeka u svoje potomstvo pripisujući mu sva prava zako n­ skog sina i dodjcljujući mu neadekvatn u kol iči nu nasljedstva. O vaj plemeniti ajet je o bjavljen kako bi sc poništ ila ovn ncisprnvna praksa koja se bila raširila među Arapima, kako bi sc isbmsko dt·uštvo iskris­ talisalo u svim domenima i kako bi se očuvala svetost i neotudivost poto mstva, kao i prava koja sc na to nadovezuju. Tako sc u njih ne može uvući nikakva čzmjena niti zamjena. Niko sc sa cime ne smije igrati niti ga falsifikovati. N ijedno m čovjeku sc ne može uskratio vla­ stito pravo niti iko smije uzurpirat i tuđe pravo. Sve ovo rezultira pos­ tavljanje temelja države na čistoti, ljubavi i bratstvu. Njena konstruk­ cija je kompaktna i njeni činioci su povezani. Zbog toga islam ukida ustanovu adopcijc i stavlja je izvan zakona. Prestaje ovaj običaj koji sc bio raširio medu Arapima i dobio ~iroke okvire medu njima. Ar~umcntacija ove zabrane je upravo ono što ~}JI .ft Z..~ 'J na'!1 Ku r'an govori: l~ l;! ~~;1 ~.Jji .j (I:,J..J kako sc vjemic•'ne bi ustruČava li više da sc žene ženama posinaka svojih kad se oni od n jih razvedu".

Alla h je htio da sc ono štO se ukorijeni u duši teš ko može ot klonio.

To može uspjeti samo onaj kime ne vladaju stras ti i pro btjevi, već Za­

kon Gospo dara, a to je P oslanik ;!ii - uzor i voda muslimana. Zbog ro­

::.H"...

V

:,q)

9

336

Ibn QaJJJm ei-DžeWZUJe

ga on je važne stvari rješavao lično, kako bi drugima bio primjer. Ve­ ćina ljudi odugovlači sprovođenje nakon što čuju savjet. Međutim, kada ih njihov prvak predu hitri u izvdenju te srvari, onda im ne preo­ St.1je ništa do da požure i takmiče se u djelu u kojem su prcduhiueni. Najbolji primjer i pouka jeste događaj na Hudejbij i. U hadisu o Hudejbiji, koji Buhari bilježi u Knjizi o uvjetima, br. 2734, i Ebu Davud u Knjizi o džihadu, br. 2765, od Muscwwira b. Makhre­ ma i Mervana, navoru se kako je Poslanik, ii, nakon što je sastavio ugovor o miru, rekao svoj im ashabima $ : "Zakoljite kurba ne i obrijte glave". Medutim, niko od njih to ne uradi čak i nakon što je naredba i treći put ponovljena. Vidjevši da niko ne namjerava provesti ovu na­ redbu, Poslanik ~ ude kod Ummu Sclcme, r. 'anha, i ispriča joj šta mu sc desilo, a ona reče: "0, Boži ji Poslaniče! teliš Jj da oni to urade? (zidi i nem oj ništa govoriti. Zakolji svoj kurban i pozovi brijača da tc obrije". On iziđe i uradi ono ~to mu supruga reče. Ashabi, vidjevši šta je Poslanik JI uraruo, požuriše da zakolju kurbane i počde jedni dru­ ge brijati takvom brzinom da su se skoro poubijali . Isto ovako je tekla i priča o vjenčanju Poslanika ;i sa Zejnebom. Obi­ čaj Arapa je bio da se ne vjenčavaju sa suprugama sinova nakon što sc ovi od njih rastave. Smatrali su ih poput sinovljevih supruga. Medu­ tim, Kur'an je prednost dao istini i stvarnosti i odbacio svakog uljeza iz potomstva. Allah je htio da Božiji Poslanik ;!ii Lično primijeni običaj koji dotada nije bio poznat kako ljudi ne bi sumnja]j u dozvoljenost takvog postupka. Ali, problemi Šeriata zahtijevaju od Poslanika ;Iii da vodi računa samo o interesu Allahove vjere. U svjetlu ovog objašnjenja, jasan nam je smisao plemenit ih ajera koji govore o toj priči: Zejd b. Harise b. Šerahil ei-Kelbi spada u ugledne Arape. Dok je k.1o dječak putovao sa svojom majkom Su'du b. Sa'lcbe, napab ih je konji­ ca Benu-1-'ajna b. Hana i zarobili ga. Prodali su ga kao roba na tržnici 'Ukaza H akimu b. Haz.1mu koji ga je kupio svojoj tetki H atidži b. Huvej]jd za četristo dirhema. Nakon što se Božiji Poslanik ;i oženio s njome, ona mu je poklonila rog roba. U isto vrijeme Harisc i njegov brat su bili u potrazi za Zejdom. Kada su saznali gdje sc on nalazi, upuri)j su se Božijem Poslaniku ti i zamolili ga da im omogući da ot· kupe Zejda. Poslanik ji im odgovori: "Pozovite ga i dajte mu da bira. e>

Bolest l liJek

337

Ako izabere vas, vodite ga be'z nadoknade. Ali, ako izabere mene, ja ne mogu primiti nikakvu nadoknadu 1.a njega". Poslanik ;!li pozva Zej­ da i upita ga da li poznaje rc ljude. O n odgovori potvrdno: "To su moj ome i amidža". "Vidio si kakva je moja ljubav i pažnja prema rcbi- re­ če mu Poslanik !il: - Odluči se izmedu odlaska sa njima i ostanka sa mnom." Zejd reče: "Ja pored tebe ne mogu nikoga izabrati. Ti zamje­ njujd mog oca i amidžu". Njih dvojica povika§e: "Jadni Zejdel Zar se odlučuješ za ropstvo pored slobode i pored svoga oca, amidže i poro­ dice?" "Od ovog čovjeka mc nije zadesilo ništa što bi me navelo da se za nekog drugog odlučim", odgovori Zejd. Kada Poslanik :K ču ove ri­ ječi, izvede Zejda iz prostorije i reče: "Budite svjedoci da je Zejd moj sin koji me nasljeduje i koga nasljedujem". To je odobrovolj ilo Zcjdo­ vog oca i amidžu i od rog dana, ovaj čovjek se zvao Zejd sin Mubam­ mcdov. Božiji Poslanik :i je oslobodio Zejda i posvetio mu toliko ljubavi i pa­ žnje da su ga nazvali Miljenik Božijeg Poslanika !li. Kada je Uzvišeni ~ htio da ukine običaj i propise adopcije, naložio je svom Poslanika da oženi Zejda a Zejnebom b. Džahš. On se pokorio naredbi svoga Gospodara i izložio je ro Zejncbi. Ona je odbila ova prijedlog smatra­ jući da je Zejd slabijeg r.orijckla od nje. Povodom toga Uzvišeni ob­ javljuje ajet: i;.;J1 ~~~,:,l (;.l :.i;.:,:, ~l ;_;.j 1;! *}. ~).:,.:}...!;:,IS C.j) ~-."Kada A!lah i Poslan ik Njegov nešto'~drcdc, 6n?a ni vjer­ ruk ru VJermca nemaJU pravo da po svom nahodenJu postupe '. Zcjneb je za ovo saznala i smjesta se pokorila Allahovoj odredbi. Me­ dutim, ona se stalno dičila pred Zejdom svojim porijeklom i prepirke su trajale sve dok Zejd nije doho kod Božijeg Poslanika ji tražeći do­ zvolu da se rastavi od nje. On mu je odgovorio: "Zadrli ženu svoju i boj se Allaha!" svjestan da će do tOg razvoda neminovno doći i da će se on oženiti s njome kako bi ukinuo običaj adopcijc koja podrazumi­ jeva odredbe koje nemaju veze sa Allahovom vjerom. Medutim , zbog svoje ljudske prirode Božiji Poslanik !li sc usrmčavao da i:da:l.e priča­ ma ljudi. Povodom toga Uzvi~eni objavljuje ajere sure EI-Ahzab. Na­ kon ovog uvoda, komentari tih ajeta su nam kristalno jasni: . .. l . .. Uzvi§eni kaže:(~ :..Ul~ ~ J"Z ~l))- "A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao -tj. isl:unom (: }~ ;- ··'[j) - "a kom; si i ri dobro učinio:" - rime što si ga oslobodio- (~l j1j $.-jj ;.(i; ~[) ­ "Zadri.i ženu svoju i boj sc Allaha!" - tj. odnosi se prema njoj lijepo,

(rt;,r

e>

Ibn Qalllm ei-DžewziUe

338

ne uznemiruj je razvodpm i ne optužuj je za oholost; ;.,_ i:._,! ~:,) {:,-Ul_;:...;:.;:,:!-<,..;. ~l G- "u sebi si skrivao ono što ·će· Allah objelodaniti i ljudi si sc bojao" da će reći ,kako si sc oženio sa kćerkom sina koga je usvojio; (;,-. ::,; .;[ j.;.! :...Ulj) - "a preče je da se Allaha bojiš", zato požuri sa izvršenjem Allahove naredbe i ne osvrći sc na priče ljudi. One ti ne mogu nauditi sve dok bude§ radio onako kako tvoj Gospodar želi i dok si pod Njegovom zaštitom; ._.:.;j l 'ii) (~~} (,..1j 1~:'. J.:j ·"l po!to je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali", nakon !to je oo s njom živio, razveo se od nje i. n:ko~ ~[O L~pro~~? :idd.~t.- e;<:P~S~ p_eriod.: mi smo j.e za. t.ebe udah (r+!L:f>{ ~~ji ui V .;,s.:;;..JI.ft .J,.s:< 'Y ;A) - kako se VJerruCI ne bi ustručavali više aa se žene sa *,enama pos inaka svojih". - Kur'an jasno ističe razlog njene udaje za njega, a to je davanje primjera da je dp1.v?lje\1o oženiti se sa suprugama posin aka ~:, l}oj~ l~ 1;1) ('Y.,.:....;. ,..Ul - "kad se oni od njih raz.vedu- kako Allah odred i, onako treba da bude" i mora, kao §ro se desilo u događaju sa Zejnebom. t.:) (~ ~l~)~ if :).!1 ~ "Vjerovjesniku nije tdko da čini ono ! to mu Alla'D odredi", tj. ne rreba da mu bude te!ko ono što mu je Allah propisao i odredio da mu se desi, poput ženidbe s~ sup~gom posink~ kako bi se ujcinu!a spomenuta '1ovotarija; (,1;:.,~1..,! ,JJI~) :,~·· ::.; 'Y;, ;_;~··)·Z, :Jl,l p~;~~ 0<,i.JI ~~~:,_.: I~:J ,.Ul :ilŠj ;}.j~ ((.,..._;. :Jl4 ....-'S.J ~l 'Y)I~f -·"Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i :~.a one koji su prije bi li i nestali, - a Allahova zapovijed je odredba konačna - za one koji su Allahove poslanice dosravljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to §to će se pred Allahom račun polagati!" - takav je bio Allahov propis sa prošlim vjerovjesnicima; Njegove .odredbe se moraju primijeniti onako kako On želi, putem poslanika čiji je zadatak da dostave poslanicu - iz straha prema Njemu, a dovoljan je On posmatrač i dovoljno je co što će se pred N jiq>e račun polagati" 0;..~ ~:,~G,-~ J~~ t;f :L..;:. JlŠ L.) (~1 ,..Ul - "Mu hanu ncd nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik" - ovim Uzvišeni negira očinstvo od njega, čime pada mogućnost očinstva nad Zejdom. Oyo je potvrđivanje onoga što je rečeno na početku sure EI-Ahz.ab: !;.s-ti;! ;.s~;{~~:,)· "... niti je posinke vaše sinovima vdim učinio".

:;.r

:r.

J<.

-

*

:;.1

iJG:.j

Q

Bolesti liJek

339

ćenika. Kada se odlučio da je otpusti, on mu je rekao: "Zadrži svo ­

ju ženu". Nakon š to se razveo od n je, A llah ju je udao za Poslanika ;i i sklopio bračn~ ugo':'o~ qa Svo~ne 'Aršu, _pa Je objavi,o S':'ome Poslaniku ~· t_tJ .!1'J .!.!.;.:'..!lli.~~~ ·.· ·:f· ..~ :.U1 ~ " '! ~ ·"' ~,}'L'.: ~~-!J ) .:Jj ~ ~; M ~.J ~ ·!'·"!"illi.Jt.r' · \~ll ~J~. ·.•.:· ...::.. :.U1 t. .'•1 , i: ~~.J · ·'·'"JJI·­ "A kad" ti (j·.;.; u~ reče onome kome je Allah milost darovao, a"kcime si i ti dobro učiNakon ovoga Zejd se predstavljao kao Zejd b. Harise, a ne kao Zejd b. Mohammed, kako je s ponosom ranije govorio. Uzviše ni mu je gu­ bitak tog dragog imena nadoknadio spomenuvši ga u Kur'anu. Tako če ime Zejd ostati zabilježeno u Ku r'anu i recitirat če se do Sudnjeg dana u mihrabima i jezicima svih ljudi. Ovo je istina koju podupire Ku r'an svojim izrazom i smislom. Daleko od toga da je Poslanik !ii poželio da se oženi sa Zejnebom nakon ŠtO ju je udao za svoga š tićenika. Ona mu nije bi la nepoznata i nije mu bi­ lo teško da se oženi s njome jer je ona zazirala od Zejda. Ona je bi la kći njegove tetke Umejme b. 'Abdnlmuttalib, a on je bio sin njenog daidže 'Abdullaha. Kako bi on poželio ženu koja je udata za čovjeka koji mu ~e do jučer ,bio rob ? Uzvišeni je objavio ajer: JI:,,:::<.~~ 'Y.J) (;..Jr.,, :;'J Qill ~::.!1 't· t;,.l~jf ~,::!·.t. - '1nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje lvli kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih rime na kušnju stavimo" (Ta ha, 131.) Zar bi mu Gos­ podar dozvolio da nakon ovog upozorenja slijedi svoje strasti? Neka je hvaljen Albtha, ovo j~ velika potvora! Oba braka Zejnebina su re­ zultat Allahove objave. C uvajmo se uljepšavanja i zbunjivanja šejtana i ograničimo se na ono što govori Kur'an (El-Dževabu-1-kafi, izdanje Savremene biblioteke Rijada, 1392/1972, fusnota strana 202-206.) Kao što smo spomenuli, Ibn Qajjim u vrijeme pisanja ove knjige nije znao za slabosti hadisa kog je naveo. Međutim, u svojoj velikoj knjizi Zadu-1-me'ad, koja sc ubraja u njegova posljednja djela, on odbacuje ovu ružnu optu~bu i krupnu potvoru na Poslanika ;lli. U toj knjizi on kaže: "Neki ljudi koji ne poštuju na pravi način Božijeg Poslanika !li misle da je on bio iskušan ljubavlju prema Zejnebi b. Džahš, da je, vidjevši je, rekao: 'Neka je slavljen Onaj ko srcima upravlja' i da je, obuzet njome, govorio Zcjdu: 'Zadrži je...' Ovi ljudi misle da je to pri­ rodl11! Ijubav... Neki od njih su pisali knjige o ljubavi poslanika i naveli ovu priču. Takva priča je prod ukt neznanja o Ku r'anu i poslanicima i neispravnog tumačenja Allahovog govora i pripisi vanje Božijem Pos­ lanih"U ~ stvari s kojima on nema veze" (Zadu-1-mc'ad, 3/15 1.) •

O

0

M

f

i:;. j:

340

Ibn QaJJim ei-DžeWZUJe

če

onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro uči­ nio: "Zadrl.i ženu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono što će A lJah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bo­ jiš" (EI-Ahzab, 37). Al lahov poslanik Davud imao je devedese t devet žena, ali je zavolio još jednu ženu, ta ko da mu je ona bila stota.' Ebu-1-Qajs, štićenik 'AbdulJaha b. 'Amra, kaže: '"Abdullah b. 'Amr me je jedne prilike poslao UIDllli Selem i da je pitam da li je Božiji Poslanik :1$ ljubio svoju ženu u toku posta. Ona odgovori: 'Božiji Poslanik ;i, kada bi vidio 'Aišu, nije se mogao savladaci'."2 Se'id b. Ib rahim bilježi od 'Amira b. Se'ida kojem je otac kako je Ibrahimu, Allahovom prijate lju, Džebrail svakog dana dolazio na Buraqu iz Šama, iz vel ike ljubavi i nestrpljenja. pri čao

K.harati bilježi da je 'Abdullah b. 'Umer, r. 'anhuma, kupio bizantinsku ropkinju. Mnogo ju je volio. Jednog dana ona je pala sa njegove mazge. On joj je pri trčao, počeo joj brisati lice, ljubiti je i milovati. Ona mu je govorila: "Burrune, ci si qalun", što znači: "Gospodaru moj, ti si dobar". Nakon toga, ona je pobjegla od nje­ ga. On je puno patio zbog nje i govorio:

aa

'Misflo sam. sam Q!z{un, afl ona je otiš(a,· saaa mi je jasno tla. nisam Q.afun Ebu Muhammcd b. Hazm kaže: "Mnoge halife

veliki

Ova priča o Davudu ltil3 spad2 u israilijjate (priče prenesene iz judai­ zma.) Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže: "Mufessiri ovdje navode pri ču koja je većinom preuzeta iz israilijjara. O ovom pitanju, od Pos­ lan ika~ nije zabilježen nijedan hadis koji se može slijediti" (v.: Tefsir Ibn Kesir, 4/41.) ' Ahmed: Musned, br. 25993. Scned ovog hadisa je ispravan. Piranje poljupca rokom posta spom inje se u dva Sahiha u 'Aišinoj predaji­ kod Buharije u Knjizi o postu, br. 1927, kod Musli ma u Knjizi o postu, br. 1106. 1

Bolest l liJek

341

imami su bili zaljubljeni. Jedan čovjek je rekao 'Umeru b. Hattabu: '0, Vladaru pravovjernih! Vidio sam ženu i zaljubio sam se u nju'. 'Na to se ne može uticati', odgovori mu hali fa. Odgovor glasi, uz A llahovu

pomoć:

Kada se govori o ovom pitanju, mora se razdvojiti realno od dozvoljenog, korisno od štetnog... Ne smije se žuriti sa kriti ­ kama i pokudama, niti sa hvaljenjem i odobravanjem bez dub lje analize. Sud o nečemu i stvarno stanje može se poznati tek kada se upozna i druga strana. Ljubav, sama po sebi, nije ni pohvaljena ni pokuđena. Mi možemo samo navesti korisne i štetne, dozvoljene i zabranjene oblike ljubavi. Znajmo da je najbolja, najuzvišenija i najvrjednija ljubav ljubav prema Onome Ko!r.J srce po svojoj prirodi voli i Koga duša obožava; ljubav na kojoj počiva sistem Zemlje i kosmosa i koja je usađena u sva stvorenja. Ona je tajna svjedočenja da nema drugog Boga osim Allaha. Je,, Bog je taj koga srca obožavaju kroz ljubav i štovanje. Nje!r.J veličaju , pokoravaju Mu se, ponizno Ga mole i obožavaju. Obožavanje pripada samo Njemu. Obožavanje- ibadet jeste vrhunac ljubavi, uz maksimalno pokoravanje i ponižavanje. Poklanjanje ove ljubavi nekom dn•gom spada u najveću nepravdu. To je širk, koji Allal1 neće oprostiti. Uzvišeni Allah se voli Sam po Sebi, nezavisno od svega drugog. Ljubav prema svemu ostalome samo je posljedica ljubavi prema Njemu. Prema svim objavljenim Knjigama, ljubav prema Njemu je obaveza. To je poruka svih pos­ lanika, neka je Allahov blagoslov i mir sa njima. To nalaže priroda koja je usađena 11 ljude, razum koj i je ugrađen u n.jih i obilne bla­ godati kojima su obasuti. Jer, srca su programirana i konstruisana tako da vole onoga ko je prema njima blagodaran i dobar. Šta se tek može reći za Onoga od koga potiču sve blagodati i o d koga potiču sve blagodati u kojima stvorenja uživaju: ~ :::; ;.. ~ G)) (~.,~~ ~~ ~l ~ 1;! ;J ~~ - "Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, čim vas neiJolja kakva zadesi, opet od tljega glasno po­ moć tražite" (En-Nahl, 53) i koji je stvorenjima ukazao na Svoja lijepa imena, uzvi~ena svojstva, i na čiju veličinu ukazuje sve što je Stvoreno u U niverzumu.

a

Ibn QaiJim ei-DlewzJJJe

342

Lj ubav nastaje uslijed dvije stvari: uzvišenosti i ljepote. Svemoguti Allah se od likuje potpunom savršenošću u tim stvari­ ma. On je lijep. Voli ljcporu. Sraviše, sva ljepota je u Njemu oliče­ na. Sva ljepota od Njega potiče. Ništa sc svestrano ne voli samo po sebi osim Njega. Allah 3 kaže:

"'~1 '::-i · J ~U~I Z,~ .~1 r~·b1,..,.." i~:~o ~ ~lJ~ "R.eci: 'Ako Alla/ur volite, ~~ene slijedite, i vas [e Al­ lab 'lJoljeti i grijehe vam oprostitir- a Allah prašta i samilostan je" (A li 'Imran, 31).

-l;.:;' , ~ .,__;.,, ' , . (-.. .)_;., . , i ~-i~ _u, ~f (;, lt - ~ - ~- ~ r--; r- .:r- "........ .:r-, - ­ ~ ·L.S::i1 u-~~_,..... l;. . ~ T~· ~l uU •.J~f 1 • : &e 1 ·~ .:r-.# • U.~ r.;;J 1 . ~ r~

~l

*

;

~~ u-1:. r m~ , -..• , ~·"Y ~~~z, .r ~\~. \1 J- ~~ ~'='~

J.-·..,,~·, ..,,1*'r--::-1;.'

J--"'J J

~J " '-

~

s Lli J

, ..

, :~,: .L!....;'. · ........; !'

.)

• ,JJ , -~

J

~J iu)IS_,Jj::; i~1 SJ :.~ ;j.-!-1' i~i ;j.-!-11J

s

~~~}l i~i ;j.~lj j~ JJ -;.n, j~ ~j* ~lj

"'S "w' rJ,~'

~

j.:!

"0 vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpad1le,

- pa, Allah će sigurno mjesto 11jih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima poniz­ ne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Al­ lahovzt puttt boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allabov dar, koji 011 daje kome hoće - a Al­ lah je neizmjerno dobar i zna sve. Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji po11iz­ 110 molitvu obavljaju i zekjat daju. Onaj ko za zaš­ til1lika uzme Allaha i Poslarzika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana će svakako pobijediti" (El­ Ma'ida, 54-56). Osnova prijateljstva je ljubav i nema prijateljstva bez ljuba­ vi. Sa druge strane, osnova neprijateljstva je mrž nja. Allah je prija­

Bolest lliJek

343

telj- za~titnik onih koji vjeruju, a oni su Njegovi prijatelji i vjerni robovi. Oni su M u vjemi zato što Ga vo le. Zbog wga Uzvišeni osuduje one koji za prijatelje - zaštitnike uzimaju nekog osim Njega, uz izuzetak onih koji su i sami Njegovi prijatelji i štićenici. To se ne ubraja u grijeh i širk. Naprotiv, to je samo izraz potpune privrženosti i vjernosti Njemu, Uzvišen om. On osuduje i one koj i jednako vole Njega i nekoga drugog. Takvi ljudi su počinili dobro­ činsrvo, kao što se precizira u ajetu: i,G..;( ~~ iJJ; .;r- ~;:.l,;.;.

u-W1 ::".:,)

(,il ~ Dl ip ::r.,ill) ~~ :;.5 ~~ - "Inu( ljudi koj i sit mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjerni ci još više vole Allaba" (El-Beqare, 165). Zatim otkriva da će

oni koji su !?jili takvu ljubav prema nekom od stvorenja govoriti: (~c.:il :":r. ~';J ~~*V,:. JSW..) ~ iJl JJt;)- "Allaha nam, bili smo, doista, rt očitoj zabludi kad smo 'vas s Gospodarom svjetova izjednačavali" (Eš-Šu'ara', 97, 98). Ovaj tevh id u ljub~vi suština je misije svih poslanika i po­

ruka svih objavljenih Knjiga. Tome su svi poslanici, od prvog do posljednjeg, pozival i ljude. Radi toga su stvorena nebesa i Zemlja, Džennet i Vatra. Džennet će biti odredište poštevalaca ovog rev­ hida, a Vatra će biti sranovište onih koji u tome ne budu Allahu vjerni. Poslanik i!ofs se zaklinje da "niko od vas neće vjerovati sve dok mu ne budem draži od djece, roditelja i svih ljudi"'. Šta sc, onda, može reći za ljubav prema Allahu 3? 'U mcr b. Hattabu je rekao: "Ne, 'Umere, treba da sam ti draži i od tebe samoga"z, tj. nećeš vje­ rovati sve dok tvoja ljubav ne dosligne ovaj stepen. Ako nam je preče da volimo i poštujemo na~eg Pejgambera ... više od samih sebe, zar Uzvišeni Allah, najljepših imena i najuz­ višeniji h svojstava, jedini Bog, nije preči da Ga volimo iznad samih sebe? Sve što od Njega dolazi vjernom robu budi ljubav prema Njemu i prema onome što On voli; mržnju prema onome što On mrzi. Njegovo davanje i uskraćivanje, pru žanje blagostanja ili stav­

' Hadis je već komentiran. ' Hadis je već komeotiran.

Ibn QaJJim el-llžewziJJe

344

ljanje na kušnju, davanje bogatstva ili siromaštva, Strogost ili bla­ gost, usmrćivanje i oživljavanje, nje:l.nost i dobročinstvo, milost i blagodarnost, opraštanje i pomilovanje, rnchkoću i strpljivost prema ljudima, uslišavanje njihovih dova, otklanjanje njihovih ne­ volja, rjehvanje problema, prekidanja tragedija bez potrebe za pro­ tu uslugom; štaviše, uz porpunu nezavisnost u svim aspektima ­ sve ovo su razlozi da Ga obožavamo i volimo. Čak i to što On omogućava čovjeku da čini grijehe, prikriva ga dok ne završi to što naumi štiteći ga i nadzirući dok čini raj grijeh koji mu je omogućen zahvaljujući upravo tim blagodatima koji su najjači razlog za ljubav prema Njemu. Kada bi čovjek drugom čovjeku poklonio mnogo manje od toga, ovaj ne bi mogao suzbiti ljubav prema njemu. Kako o nda da čovj ek svim srcem ne voli Onoga ko mu neograničeno dobročinstvo čini, pored toga što Mu ovaj lošim vraća? On dobro prima, a loše vraća. Allah ga želi pridobiti blagodatima, a nezavisan je od ljudi; čovjek Ga odbija grijesima, mada je potpuno zavisan od Njega. Dobročinstvo, blagodati i opskrba čovjeka ne odvraćaju od grijeha, kao što čovjekovi grijesi i mizerije ne prekidaju Allahovu brigu za čovjeka. Najveća škrtost je izostanak ljubavi prema A llahu u srcu i vezivanje za ljubav prema drugom.

svaki čovjek koji te voli, čini to radi vlastite ko­ risti i radi sebe. Ozvišeni Allah te želi radi tebe, kao ~to se navodi u hadis qudsijju: "Robe moj, svi re žele radi sebe, a fa te želim radi te­ be". Kako se čovjek ne stidi da, pored sve ove Allahove brige, bude udaljen od Njega, zauzet drugim stvarima i posvećen ljubavi prema drugome?

Osim

tog~,

Svako ko se druži sa tobom čini to iz koristi. Neka vrsta koristi mora postojati. Uzvišeni Gospodar s tobom kontaktira ka­ ko bi ti stekao najveću i najvrjedniju korist. U toj vezi jedan dir­ hcm vrijedi od deset do sedamsto, a loše djelo se cijeni kao samo jedno loše djelo i veoma lahko se briše. Uzvišeni te stvorio radi Njega. a radi tebe je srvorio sve što

Bolest lli)Bk

345

je na dunja!u ku i Ahire tu. Ima li iko preči da se iz sve snage voli i da se dobročinstvom zadovolji? Sve što treba tebi i što treba svim stvorenjim:l nalazi se kod Njega. On je najplemenitiji i najblagodarniji. Daje čovj eku, prije nego da ovaj zatraži, više nego što očekuje. Zahvalan je na malom djelu i uvećava njegov značaj. Opra~ta mnoge pogrješke i briše ih:

(.:b J.-;,_ i:,; JS ._,...;~~lj ,:.{,t:...:Ji.) ._;.~t..;)- "Njemu se mole oni koji su mt nebesima 'i na Zemlji; roakog časa O n se zanima nečim" (Er­ Rahman, 29). Ne ometaju ga jedne dove da čuje druge; ne zbunju­ je ga mnoštvo molbi; ne dosaduje mu ponavljanje uporni.h - On voli uporne u dovi, voli da Ga mole i !juri sc kada Ga ne mole; skriva ga onda kad on sebe ne skriva; stidi se Svoga roba onda kada se on sebe ne stidi; milostiviji je prema čovjeku o nda kada n i oo sam prema sebi nema milost. Poziva ga Svojim blagodatima i dob­ ročinstvom da postigne Njegove nagrade i zadovoljstvo, ali čovjek je to odbio. Poslao je poslanike kako bi pridobio ljude. Putem njih im je dostavio Zavjet, a zatim se sam spustio i upitao: "Ko traži, pa da mu dam; ko Me moli za oprost, pa ela mu oprortim?"', il i, kao što je rečeno: "Pozivam te u ljubav; šaljem vjesnike da te traže; dola­ zim ti sam; posjećujem te u snu..." Zašto srca ne žele O noga koj i je jed ini izvor dobra; Koji je­ dini može otkloniti zla; Koji jedini uslišava molbe; prelazi preko pogrješki; oprašta grijehe; pokriva sramote; uklanja teškoće; izvlači iz kriza i ispunjava želje? Najpreče je Njega spomi njati; N jemu zahvaljivati; Njega hvaliti; Njemu robovati; Oo najbolje pomaže; najblaže vlada; najobilnije daruje; najdarežljivije poklanja; naj milo­ stiviji je prema onima koj i traže mi lost; najplemeni tiji je prema onima koji traže; najmoćniji je za one koji zahitu trebaju; dovoljan je za one koji Mu sc prepuste. Milostiviji je prema čovjeku nego majka prema svome djetetu 1• Više se raduje teobi Svoga roba nego

1

Hadis je već komentiran. Prema hadisu koji bilježi Buhari u Knjizi o ponašanju, br. 5999, i Muslim u Knjizi o pokajanju, br. 2754, putem 'U mera b. Hattaba Q ~

346

Ibn Qalllm el-llžawziUe

čovjek koji je u pustinj i našao svoju devu na kojoj mu je b ila sva hrana i piće i koja mu je vratila nadu u život 1• On je Gospodar koji sudruga nema. On je jedini koji suparnika nema. ~! ~l. js) (~) - "Sve je, osim Njegovog lica, prolazno" (El-Qasas, 88). O n dozvoljava da Mu se bude pokoran; ničiji grijeh mu ne promiče. Zahvalan je na dobrim djelima. Zahvaljujući Njegovoj blagodati i pomoći, ta djela se čine. On grijehe oprašta i briše. U Njegovim pravima popušt
;:r

Onaj /{gnefi.pm lntgom osim njemu posveti fju6av

ue može gu6itaf{;natfok.,mufiti, ma/igrimao sve na svijetu.

koji prenosi da je Poslanik ~ rekao: "Doista je Allah milostiviji prema Svojim robovima nego majka prema vlastitom djetetu".- Prim. ur. 1 Prema hadisu koji bilježi Muslim u Knji:r.i o pokajanju, br. 2747 pu­ tem Enes b. Malika, gdje Božiji Poslanik ~govori o čovjeku koji je u pustinji izgubio devu na kojoj mu je bila sva hmnn i piće i koji je, kada ju je našao, u pretjcrnnoj radosti rekao: "Gospodaru moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar". - Prim. ur. ' Prema hadisu koji bilježi Muslim u Knjizi o iman u, br. t 79, putem Ebu Musaa,~-

Bolest liii ek

347

VRHUN~KO UŽIVANJE U~AVR~ENOM

VOUENOM l POTPUNOJ UUBAVI

Ovdje nailazimo na važno pitanje o kome pametan čovjek mor~ voditi računa - a to je da vrhunac uživanja, sreće, radosti i duhovnog ushićenja zavisi od dvije stvari: l. savršenstvo duševne i vanjs ke ljepote voljenoga čime on zaslu­

žuje da bude voljen iznad svih ostalih. 2. potpuna i bezrezervna ljubav prema voljenoj osobi; radi nje se napušta svako drugi. Svaki pametan čovjek z na da slast u eri­ dobivanju voljene osobe zavisi od intenziteta same ljubavi. Sto je ljubav jača, slast je veća. Užitak u pijen ju je svakako veći kod onog ko nakon jake žeđi dolazi do hladne i pitke vode; kao š to je užitak u hrani veći kod onoga ko ima veći apetit. Mnogo je sličnih primjera gdje užitak zavisi od jačine želje i ljubavi za ti­ me ... Prema ovog.1e možemo za klj učiti da su slast, rad ost i sreća poziti1•ne pojave. Staviše, za time teži svaki živi i pametni čovjek. Međutim, iako je slast pozitivna pojava sama po sebi, ona je poku­ đena ukoliko povlači za sobom bol koji je veći o d nje ili sprječava značajniju, potpunij u i važniju korist- uzrokujući naj veću tragedi­ ju i sprječavajući moguće radosti i sreću. Spomenute pojave su po­ zitivne ako navode na slasti koje su d ugotrajne, vječ11e, neprekid­ ne, neokrnjene i savršene... To su slasti Ahil·eta, uživanje i blagos­ tanje na tom svijetu. U zvišeni kaže: ';;> ifi:-~1~ * ~~~ ~~ i.>J:,;; j;) (J;f., - "Ali, vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je" (El-E'ala, 16, 17). Sihirbazi su, pošto su povjero­ vali, rekli,Faraonu: t.:_;:r. CT 1!1 (1~1 ~~ ~ ~ WJ ._";li :;..;f G ._,..;...i.i) ();l~';;> :.U1~ ~l~~ b)! G~ t:~lh;:. WAi - "Pa či'ni što hoćeš; to možeš da učiniš samo 11 životu na ovom svijetu! Mi vjemjemo 11 Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažtljava trajni­ je" (Ta ha, 72, 73).

*

Uzvišeni Allah je ljude stvorio kako bj ih pridobio i kako bi

348

Ibn QaJJim ei-Dlewztlle

pokornima podario neprekidno uživanje u Vječnoj kući. Dunjaluk je kratkotrajan. Uživanja na njemu su nepotpuna i trenutna, za razliku od Ahireta gdje su uživanja vječna, a blagodati sačuvane od svake mahane i neugodnosti. Tamo je dostupno sve ho duša poželi i što oči raduje, zauvijek: (_;,.! ~~~:,_i; ; i:• )\;) - "I niko ne zna ka/...'Ve i}J, kao nagrada za 0110 što su činili, skrivene radosti čekaju" (Es-Sedžde, 17). Tamo se nalaze stvari koje oko nije vidje­ lo, za koje uho nije čulo, niti ih je ljudski um zamislio. Ovaj smi­ sao je sadržina poruke čovjeka koji savjetuje svoj narod: ~l i :,i~) t,-:,,·,; . ;· ·~1 ~,:'S . , .; • :ć')l ., ·. :S..;.!: "0 u r ) t..F' ft" "'t' C~ - l QI..U - - t:J1r>'- .r-- r~ · ' narode moj, ugledajte se u mene, ja ćU vam na pravi put ukazati! O, narode moj, život na Q'UOm svijetu samo je prola'l:no uživanje, a onaj svijet je, zdista, Kztća vječna" (Gafir, 38, 39). On im govori kako je ovaj svijet prolazan, prolazna stanica do budućeg svijeta koji je vječan.

iJ .;

Kada spoznaš da je dunjaluk prolazan put do Ahireta i da su radi toga stvorene njegove blagodati, jasno ti je da je svaka slast kojom zaslužujemo ahiretske slasti pozitivna i pohvaljena u onoli­ koj mjeri koliko se njome ahiretskih blagodati zaradi. A najveće uživanje i blagodat na budućem svijetu jeste gle­ danje u Lice Uzvišenog Al laha, slušanje Njegovih rij eči i boravak u Njegovoj blizini, kao što je precizirano u hadisu o gledanju (u Al­ laha): "Tako mi Allaha, nije im podarena ništtl što im je draže od gledanja tt Njega"'. U drugom had isu se kaže: "Kada im se UzviJeni otkrije i oni Ga ugledaju, zaboravit će na sve blagodati lt kojima se nalaze"2 • Kod Nesaija i u Ahmedovom Musnedu se bilježi hadis 'Ammara b. ]asira ~ Koji prenosi dovu Poslanika ~: "Podari mi, Gospodam moj, uživanje 11 pogledu na Tvoje Uzvišeno Lice i ž11dnju 1

1

Muslim: Knjiga o i manu, br. 181; Tirmizi, Knjiga o opisu D:l.eruma, br. 2552: Ibn Madžc: Predgovor, br. 187, putem Suhajba ~. Hadis bi lježi lbn Madi.e u sličnoj verziji od one navedene u Predgo­ voru pod brojem 184, putem Džabira b. 'Abdullaha ,., Had is je slab. (v.: Tahridžu-1-'Aqideti-1-wasitijje, br 141.)

Bolest i liiak

349

za susret s Tobom"'.

U knjizi Sun net koju je napisao 'Abdullah sin Imama Ah­ meda navodi se hadis Poslanika ~: "Ljudi će na Sudnjem damt ima­ ri osjećaj da nim dotad čuli Kttr'an, kada ga čuju od Milortivoga'". Najbolji i najdjelotvorniji način da sc postigne ovo uživanje jeste najveće uživanje na dunjaluk u, a to je s last spoznaje Uzviše­ nog Allaha, ljubav prema N jemu. U tome se otjelovljuju sva ovo­ svjetska uživanja i blagodati. Prema ovom uživanju, sve os tale ovo­ svjetske slasti su kao kap u mo ru. Jer, duša, srce i tijelo su stvorene radi toga. Najbolje što je na ovom svije tu jeste spoznaja i ljubav prema Allahu. Najveća slast u Džennetu jeste gledanje u Allaha i boravak u Njegovoj blizini. Spoznaja i ljubav prema Njemu radost su za oko, slast za du~u, ushićenost srca, najveće uživanje na ovom i na budućem svijetu. Svaka uživanja osim ovih sc pretvaraju u par­ nju i tragediju, a čovjeka dovode do tdkog života. Sretan život se može voditi samo uz Allaha. Neki ljubavnici bi z nali govoriti: Ako džcnnetlije uživaju ovako, oni su zaista u blagodatima. Drugi bi govorili: Kada bi kraljevi i njihovi sinovi znali za uživanja u kojim živimo, o timali bi nam to sabljama.

Čovjek koji osjeća štetni oblik ljubavi, koja je patnja za srce

.

.

u tom stanJU, govon:

Ljutfi. su samo fju6avnici i za{ju6fjeni,

nema l(pristi oionoga ~ ue voft nit1je zafju6fjen.

** *

J{e tre6a mi aunjalu{u~fil{p njen sta1W'Vtlik_ne vou i nije vofjen.

* * *

J{e vrijetfi.auuja[uk._uiti njegove 6fagoaati u/(plil(p si sam i nevoljen 1

1

Hadis je već komentiran.

Scncd ovog hadlsa je slab. Bilježi ga Dejlemi u Firdcvsu putem Ebu

Hurejrea, takoder u slaboj verziji. Ovaj hadis sc navodi u Enesovoj predaji kod Sedžzija u Ibani. (v.: Da'if EI-Džaoni', br. 4157, 4158.)

Ibn QaJJim ei-DieWZIUB

350

** *

Živi ontf)egtfJe tije [ijepo;

vrijeme pro!iJ.zi, a ti si 6ez i[jdje iligga.

***

Lju6a·vnici se žafe na !Ju6avnejaae;

tfa sam i ja patio otfonog što iz meau se6e govore

fl>a tfa mi se u srcu pojavi sva sfast !Ju6avi

ligju nilig ranije niti fi.stsnije osjetio nije.

Šta se o nda može reći za ljubav koja je živo t za srca i hrana za du§e? Srce nema slasti, uživanja, spasa niti života bez tc ljubavi. Ako srce izgubi ru ljubav, javlja se bol koja je veća nego kada oko izgubi svjetlo, uho sluh, nos miris i jezik ukus. Štaviše, šteta z;t sr­ ce koje u sebi ne nosi ljubav prema Srvoritelju, Gospodaru i Bogu je veća o d štete za tijelo koje izgubi d ušu. U ovo mogu vjerovati samo oni koj i imaju živo s rce. Rane ne bole mrtvoga. Znači, najveće

blagodati dunjaluka su uzrok najvećih uživa­ nja na Ahiretu. U žici ovog svijeta se dijele na tri vrste. Najvažnija i najbolja vrsta je ona koja dovodi do užitaka na Ahireru. Čovjek će za ovakva uživanja biti na najbolji nači n na­ graden. Tako će vjernik biti nagrađen za svoje jelo, piće, ophođe­ nje sa suprugom, poražavanjc neprijatelja - ukoliko je to činio u ime Allaha. Može li sc to upo rediti sa slašću vjerovanja i spoznaje Allaha; ljubavi prema Njemu; žudnjom za susretom sa Njime i os­ jećajem pri gledanju Njegovog uzvišenog Lica u džennetskim baš­ čama.

Druga vrsta užitaka su oni koji sprječavaju ahirerske užitke uzrokujući patnje većeg intenzi teta od njih samih. Primjer ove vrs­ te jesu užici o nih koj i razne kipove smatraju božanstvom mimo Allaha na ovom svijetu. Njih vole kao što vole Allaha; nasladuju se ~)) njima, a na Ahiretu će, pri susretu s GosJ?odarem, reći: ~-.. )01, ~l .u~ ~l ....".;r.•• , ._' ·. JJG:. :51':' 'L~.! l~ d~~ :,;i, Q;.f ~.• . l".:: ,,-r'J ·~ . .J~ .

F'

' <-: (~.m-"<

iJ'!\S

l...• L.:;. ~ ·. 1U;I\ •• • . ,)"·! ::UlŠ" .......... J' • J

* r:~ ...­ ~ <~ -

".~.'mi S/110

jedn i dnegima bili od koristi i stigli smo da roka našeg koji si nam

Bolestl UJek

351

ni dmgima bili od koristi i stigli smo da roko našeg koji si nam od­ redio Til' - 'Vatra će biti prebivalište vaše' - reći će On -, 'u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi." Gospodar tvoj je zaista mudar i svez~~aj1tći. Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga što Sit zaradili"' (El­ En'am, 128, 129). U ovu vrstu spadaju uživanja razvratnika, nasil­ nika i izgrednika koji čine nered na Zemlji i nepravdu. Takva uži­ vanja su, ustvari, postepeno odvođenje u propast i u još reže i opa­ snije patnje. Zbog tih izgreda oni će biti lišeni većih uživanja, kao kada neko podvali drugome otrovanu ukusnu hranu, kako bi ga odveo u smrt i propast: ~~!~.;:t, • ';;;, 1:: 'i~;;~.>·,:·,. ) (~-i- - "...malo po malo ćemo ib, a aa oni neće ni znati, ll phrpast voditi i dafJat Ćlt im flremena, obmana Moja doista je trajna" (El­ E'raf, 182, 183). Prva ulema je ovako komentarisala ovaj ajet: "Kada god zgriješc, mi njima blagodat .llošaljemo"- ~~l;:.[ I)Jil..; i;..) 1;1 ~) ·. _jJI r_,.., ·;'l'.r.u (:!·ii* ~.· 1''. ' ~~~~.:" ' it;j1 :_ (=' .,;-' ...i.J. J.:.;.i(J H' .,. • ~~ r -..- . ...a kad bi se 011ome što im je dato' obradwali, iznenaaa biSmo ih kaz­ nili i oni bi odjednom waku nad11 izgubili, i zameo bi se trag na­ rodu koji čini zlo, i neka je !JValjen Allab, Gospodar sfljetova!" El-En'am, 44, 45) . Uzvišeni ovakvim ljudima kaže slijedeće: f'(J .... .. ~ .: .::;(':-i, j ::l d .t ~. ..... r..:.~• t:Jf ~~ '· • '[) ­ J r-l o.r- . ft"" " ' cr .) '-&.J "Misle li oni - kad Ih imel' ·om i siIlovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro uči11imo? Nikako, ali oni ne opažt1j11" (El­ Mu'mimm, 55, 56); ~~Ji-~ :..U1J.._; t:J1?'1~1 'f, ~ 1;.1 :.(~' Sti) (:.,J}.IS ~~ ~J) y~ll (:..it - ' "Ne'ka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allab boće do ih "jima kaz11i na ovom svijetli i da skončajtt kao llevjemici" (Et-Tevbe, 55). Ti užici se pretvaraju u najveće patnje:

i/-

?k'

* ·.."

r;.:,

Swari Rgje su na tfunja{u/{Jt 6ife s(atfi.! na)lfiirettt se u patnje pretvaraju.. Treća vrsta: užici koji za sobom ne povlače ni užitke ni pa­ rnje na budućem svijetu. Oni ne sprječavaju užitke na Ahiretu iako ih, možda, umanjuju. Ovi dozvoljeni užici koj i nisu sredstvo za sticanje ah irerskih užitaka neminovno zaokupljaju čovjcb od

352

Ibn Qaillm 81-DžOWZIIJB

onoga što je njemu preče i korisnije. Na ovu vrstu se misli u hadisu: "Svaka besposlica s kojom se {ovjek zanima štetila je osim gadanja strijelom, u/...>roćivanja konja i poigravanja sa zenom- to je njihovo pTavo"'. Sve što dovodi do ahi­ retskih uživanja ispravno je, a sve drugo je neispravno.

UUBAV KOJA NUE Nl POKUĐENA Nl POHVAUENA Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku ;lli je još jedna vrsta ljubavi. U tu vrsru spada i posebna ljubav prema Božijem Po­ sbniku, • ukoliko zaokup lja srce i mis li onoga koji voli. Osim to­ ga, svaki musliman u svom srcu gaji ljubav prema Božijem Posla­ niku ;lli - to ga čini muslimanom. Ljudi gaje veoma široku lepezu količine ove ljubavi. Dobri prijatelji mnogo više vole jedan drugo­ ga nego što vole ostale ljude. Ova ljubav ublažava i olakšava tercL obaveza; oplemenjuje škrticu, ohrabruje kukavicu, kristališe um, ra:t.galjujc dušu i na pravi način uljepšava živoL To se ne može pos­ tići vezanjem za zabranjene slike. A kada budu ispitivane savjesti na Danu susreta, savjest ovak-vog čovjeka će biti bolja od svih dru­ gih ljudi:

Ostat će prema vama u du6ini srca i duše trunai~Jju6avi,

onda R.gda.savjesti 6rufu ispitane.

Ova ljubav obasjava lice, širi grudi, oživljava srce. Isti efekt ima i ljubav prema Allahovim riječima. To je znak ljubavi prema Allahu. Ako že liš da ispitaš kolika je ljubav kod tebe i drugih pre­ ma Allahu, ispitaj kouka je tvoja ljubav prema Kur'anu i da li sluša1

Tirmizi: Knjiga o vrijednostima džihada, br. 1637; Ibn Madže: Knjiga o džihadu, br. 2811, putem 'Uqbea b. 'Amira El-Džuhenija; zatim Rakim u Mustcdreku: Knjiga o džibadu, br. 2468, putem Ebu Hurcj­ rea~.

Bolest i IUek

3 53

nje ajcLa zadivljuje više nego slušanje besposlica, muzike i pjesama. PoznaLO je da onaj ko zavol i neku osobu, njen govor mu postaje najdraža stvar:

}tey ftaže.š da me voliš, zašto ostavljaš moje pismo? Zar nisi vidjefo. 11 njemu sfo.tfiJ riječi fi.gje napisali? 'Usman b. 'Affan,
mi (Kur'an)!" "Zar da cija učim, a ccbi je Kttr'an objavljen!?" "Volim da ga čujem od dmgoga", odgovori Boiiji Poslanik jj. Ib11 Mes'ud poče učiti mm En-Nisa'. Kada je stigao do ajeta :f,:r. ~IfJ :..;;i1} (t.V· .y.J_.; ._);. ..!{, ~; .~ ~ ~/, Božiji Poslanik Ji mu spuštene glave reče: "Stani sada". "Kada' je podigao glavu, ugledah suze 11 njegovim očima", reče Ibn Mes'ud 4/. Kada bi se ashabi sakupili u društvu

;:r

Ebu Musaa, tražili bi od njega da im uči. On bi učio, a oni bi slu~a­ li. jasno se vidi da ovoliki ljubitelji Kur'ana gaje veću ljubav u sebi nego ljubitelji šejranskih zvukova. Kada vidi~ da neki čovjek više uživn, zan ima se i zabavlja u slušanju stihova nego u slušanju ajera; u slušanju nora nego u slušanju Kur'ana, za njega možeš reći: Da ti se cijeli Kur'an prouči, bit ćeš tvrd poput stijene; kada ti se stih po­ ezije ispjeva, uvijaš sc poput pijanice. Ovo je najveći dokaz da ta­ kav čovjek u sebi ne nosi ni najmanju mjeru ljubavi prema Allahu i Njegovom govoru . On je cijelim bićem posvećen ljubavi prema šejtans kom glasu. U zabludi je, a n ije toga svjes tan. Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku ~ ima mnogo

1

•A ha će, tek, bici kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe

dovedemo kao svjedoka protiv ovih?" (En-N isa', 41.)

Buhari: Knjiga o tumačenj u Kur'ana, br. ·1582; Muslim: Knjiga od

namazu putn ika, br. 800.

Ibn QaJJim ei-DžeWZIJJe

354

vi§e korisri nego što sc može navesti. Nijedna ljubav nije bolja od ove. Ljubav prema bilo čemu drugom fatalna je ukoliko ne vodi ka ljubavi prema Allahu i ne podstiče na nju.

lU

UBAV PREMA

~UPRU6AMA

Ova vrsta ljubavi također nije pokuđena. Naprotiv, ona upo_rpunjuje čovjeka, kao što Uzvišeni kaže: :; ~ j;:. M!-1LT ~j) ~'rr. ·.:i~" ~- ·r:;;_· ,._ ·,::.:, -:ill}'~ :; ~fT( -~,(- "i ( ?. ~J ·' ct~;. ~·~.l~~ )J }"' " c.T"'J ..." . Jj .~ jedan o(J dokaza N/egtivih je to to za vas, od vrste vaše, stvara ie­ ne da se uz njih smirite, i što izmedu vas uspostavlja ljubav i sami­ lost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju" (Er-Rwn, 21). Žena je mir za čovjeka. Njegovo srce u njoj nalazi smiraj. Uzvišeni je medu njima iskrenu ljubav stvorio - naklonost pomijcšanu sa milošću. Nakon nabrajanja žena koje su nam dozvoljene, Uzvišeni nam kaže:

:b. ; . ~ Ul ~: ' :_~; ... :_ ~~ ~· ''l ~l L .--..r ~A r-.::- ~
'. .r--!'-• u·f ..L.." ' ·t--···411 ,.J- ·~ .. J---"!,. __J

......, 411 J- ~· - .. --~··, ~ .,. - ., '-' l:.~

,. 'S(.; ~ ..

.u,

i..,.JJ • =-~ ... L ...(Jr~ ·- ~ ~ 1;.

- .:t~.... . '.Js; n~~t.r.. "'w~t..::'"t ~, i - :~·~.';;;t,Jf~,i,~* ~ ..... ~ ~J"::-J r .. -~-

"Allah ieli da vam objaSni i da vas putevima kojima su išli oni prije vas uputi, i da vam oprosti. -A Al­ lah we zna i mudar je. Allah ieli da vam oprosti, a oni koji se za strastima s·vojim povode iele da daleko s Pravog Puta skrenete. Allah želi da vam olakša- a čovjek je stvoren kao nejako biće" (En-Nisa', 26-28). Komencari~ući ovaj ajet, Sufjan es-Sevri navodi predaju Ibn Tavusa da je njegov otac "kada bi gledao u žene, ne bi se mogao strpjeti". Sahih bilježi predaju Džabira da je Poslanik ;#vidio neku lenu, z11tim je došao kod Zejnebe i s njom smirio wojtt strast. Zatim je rekao: "Doista žena dolazi 11 liku šejtana i odlazi rt lik.Jt šejtana. Kada neko od vas ugleda ientt i on11 mu se svidi, neka dođe svojoj

BolestiiUBk

355

teni. To će rm~ smiriti strast"'. Ovaj had is ima nekoliko pouka: usmjeravanje ka alternativi za zadovoljavanje želje, kao šro se jednom vrsrom hrane može zadovoljiti od druge, ili jed­ nim pićem od drugog. Liječenje zadivljcnošću ženom koje budi strast najboljim li­ jekom, a to je zadovoljenje strasti sa suprugom. Na taj će način opčinjenost tom ženom biti umanjena. Sličan primjer je savjet Poslanika ti onima koji se vole: Ibn Madže bilježi da Božiji Poslanik ;li za zaljt~bljene nije vidio boljeg izlaza od braka 2• Brak sa voljenom ženom je Lijek zaljubljenosti koji je Allah odredio zakonom i sudbinom. Na taj način se Al­ lahov poslanik Davud liječio, a poslanici nisu činili harame. Ožen io se sa ženom 3 koja mu se sviđala i pridruž io ju je svojim ženama. Njegovo pokajanje bilo je adekvatno nje­ govom stepenu i položaju kod Allaha. Ne smijemo se dalje upuštati u ovu temu. Što sc tiče s l učaja Zejnebe b. Džahš, Zejd je htio da se raz­ vede od nje, ali ona nije b ila saglasna s time. On se savjetovao sa Božijim Poslanikom ~ o rastavi, ali mu je on naredio da je zadrži. Božiji Poslanik lli je znao da će je on svakako otpustiti. Skrivao je u sebi saznanje da će se oženiti s njome nakon što se ona rastavi od Zcjda, zato što je strahovao da će ljudi reći kako se oo ol.cnio sa kćerkom svoga sina. On je bio posinio Zejda prije poslanstva. Me­ dutim, Uzvišeni Allaha želi da postavi načelo koje će ići u korist ljudl. Poho ju je Zejd otpustio i pošto se završio njen 'iddet, Alla­ hov Poslanika :i šalje da je zapros i za sebe. Zejd je došao, okren uo leda vratima i uznemirio se kada je spomenut Božiji Poslanik ~­ 1

1

'

Muslim: Knjiga o braku, br. 1403; Tirmizi: Koj ign o dojen ju, br. 1158 i Ebu Oavud: Knjiga o braku, br. 2151. Ibn Madic: Knjiga o braku, br. 1847; Hakim: Knjiga o braku, br. 2677, putem Ibn 'Abbasa r. 'anhuma. Hadis je sahih (v.: Sahib ei­ Džami', br. 5200; Es-silsile es-sahiha, br. 624.) Ova priča nije vjerodostojna i spada u israilijjatc, kao što je već reče­ no.

356

Ibn QaJJim ei-Džewzme

Zatim je iza zatvorenih vrata povikao: "0, Zej neb! Božiji Poslanik ;!IS te prosi!" Ona reče: "Neću preduzeti ništa sve dok se ne savjetu­ jem s mojim Gospodarom". Zatim se uputila ka svome mihrabu i poče la klanjati. Tada Uzvi~en i Allah preuzima vjenčanje iznad 'Ar­ ša poslavši objavu: (~~} 1}.:, ~ ~ ._.:..; Wi) - "I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali" (El-Ahzab, 37). Istog časa Bož iji Poslanik ;!IS krenu kod nje... Nakon udaje, Zejneb se hvalila pred ostalim Poslanikovim ;115 suprugama: "Vas su udali vaši rodaci i porodica, a mene je udao Allah iznad sedam ne­ besa". Ovo je priča o Božijem Poslaniku ii sa Zejncbom'. Nema sumnje da su Poslani ku ~ drage žene, kao što stoji u Sahihu, u predaji Enesa koju također bilježe Ncsai u Sunenima i Tabcrani u Ewsatu: "Od v11!eg s--vijeta su mi dragi miris i iene," =J­ veća radost mi je u namazu"'. Ovo je ispravna ver.l:ija hadisa, a ne ona: "Od vašeg svijeta mi je drago troje..."3 I m am Ahmed u Knjizi o zu h du bilježi i ovu verziju: "Mogu se strpjeti kod hrane i vode, a ne mogu se strpjeti kod njih"'. Allahovi neprijatelji jevreji su mu zavid­ jeli na ovome, pa su rekli: "On samo misli na žene", na što im je Uzvišeni odgovorio, braneći Božijeg Poslanika~: ~l ;)J~ (f) (t:....liš. · 1''1;.n Ci . ~~ "Ill i: ­ •• ~ ~~ • ) ~•••.k) ~~ . • ,..."."' • ~ ...L.;,j •• <.r. l'"" e. u­

"... ili bi ljudima na Mome što im je AllaiJ iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibra/;imovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali" (En-Nisa', 54).s Allahov prijatelj, imnm monoteista, je i pored Sare, najljep­ še žene na svi jeru, zavolio Hadžeru i otputovao sa njom. verzija ove priče nalazi se u Buharijevom hadisu u Knjizi o tev­ hidu, br. 7420. Hadis takoder bilježi Tirmizi u Knjizi o tumačenju Kur'ana, br. 3213. ' H adis je već komentiran. 3 Ibn Qajjim, Allah mu se smilovao, u Zadu kaže: • Ovaj dodatak je vrlo neutemeljen, kao ~to smo ranije rekli . s Zavidnost Jevreja u prvom planu je bi la usmjerena na nubuvvet • pos· lansrvo koje je dato Poslaniku ~ 1

Kraća

Bolest i liiek

357

Davud ~ imao je devedeset devet žena, ali je zavolio još jednu i oženio se s njom kao sto tom'. Sulejman ij!i!il1 je za jednu noć obišao devedeset žena2 • Kada su Božijeg Poslanika li pitali ko mu je najdraži od ljudi, on je rekao: "Aištl"', neka je Allah njome zado­ voljan. O Haridži je rekao: "Podarena mi je lj.t
smo naveli da je ova priča israilijjat. Kao što se navodi u l1adisu koji bilježi Buhari u Knjizi hadisa o pos­ lanicima, br. 3424, u Knjizi o braku, br. 5242 i Muslim u Knjizi ovje­ rovanju, br. 1654, putem Ebu Hurejrea. Buharijeva verzija glasi: "Su­ lejman ilS'I je rekao: 'Večeras ću obići stotin u žena' ..." 3 Buhari: Knjiga o zaslugama, br. 3662; Muslim: Knjiga o vrijednosti­ Jna ashaba, br. 3284; Tirmizi: Knjiga o zaslugama, br. 3885, putem 'Amra b. EI-'Asa 41.. ' Musli.m: Knjiga o vrijednostima ashaba, br. 2435, putem 'Aiše, r. 'an­ ha.

1

2

Već

358

Ibn QaUim ei-DleWlJJJe

ne. Ne žeLim ga". Kada je otišao, Božiji Poslanik ~ reče svom ami­ dži 'Abbasu: "Zar te ne ču di ljubav Mugisa prema Beril·i i njena mržnja prema njemu?" Poslanik :ii nije kritikovao Mugisa zbog te ljubavi, čak i nakon rastanka, zato što čovjek to ne može ko ntrol i­ san. Poslanik ~ je ravnomjerno opskrbljivao svoje ženama i go­

vorio je: "Gospodaru moj, ovako dijelim ono što posjedujem. Ne­ moj mi zamjerati za ono što ne posjedujem", tj. za ljubav. Uzvišeni kaže: (;.~··~:,Jj .Gl::;. i)~ ,:,l i;.y· ; Jj)- "Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama s·vojim ma koliko to željeli" (En­ Nisa', 129); tj. u ljubavi i odnosu - (pi i).:; SU) - "ali ne dopustite sebi t
J5

P ravedn i hal ife sc ubrajaju u najpažljivije ljude po ljubavi. Oni su posredovali izmedu zaljubljenih koji mogu uspostaviti do­ zvoljenu vezu, kao što smo vidjeli u postupcima Ebu Bekra i 'Us­ mana. I 'Ali ~ je zatekao jednog mladića Arapa u ruđoj kući nave­ čer. "Šta si htio?", upita ga hali fa. ''Nisam lopov, ali me saslušaj:

Zavoljeli u fi.p.ći
aošao sam i ug(eaao o1ut ~ja mi srce izgara.

Vli;JLćani me 111i:vatiše i poviftaše:

"Evo {opova! !Mora se /(gzniti i zatvoriti!"

Čuvši ove riječi, 'Ali se raznježi i obrati se Muhellebu b. Rebahu: "Dozvoli mu da se oženi s tvojom kćerkom". "0, Vladaru pravovjernih - reče mu Muhelleb- pitaj ga ko je on". "Ja sam Nu­ has b. 'Ujejne", predstavi se mladić. "Uzmi je, ooa je tvoja", reče mu djevojčin otac.

Bolest llf)ell

3 59

Mu'avi je kupio jednu robinju koja mu se jako svidjela. Jed­ nog dana ju je čuo kako pjevuJi:

[email protected] se otfnjega, f(_ao otfgrane tfrfr uwe, uzras(e, Gjepe - a tefije 6io sazreo.. On je upita o kome pjeva, a ona reče da je zaljubljena u prošlog gazdu. Mu'avija je vrati tom gazdi, pored ljubavi koju je osjećao prema njoj. Zcmahšeri u Rebi'i navodi kako je Zubejda, Mckku, na jednom zidu pročitala:

purujući

za

Ima [i metftt}l.{[a.fiD'vim ro6ovima, ifi ropfi.jnjama new pfemenit, tla uf(_(oui 6rigu. otfošamuienog čcrvjef(g? Oči Sit mu pretvorene

u ramt ocip(oča, a srceje užareno otf6o{o1/(J..

Ona se zavjetovala da će pomoći auroru ovih stihova ako sazna ko je o n, kako bi ga sastavila sa voljenom osobom. Kasnije, dok je boravila na Muzdelifi, čula je kako neko pjevuši ove st ihove. Saznala je da je te stihove napisao mladić koji je bio zaljubljen u jednu djevojku, ali su se njeni zarekli da je neće udati za njega. Ona se uputi ka njenoj porodici. Davala im je b laga sve dok nisu pristali da je udaju za rog m ladića. Ta djevojka je bila jo~ više zaljubljena u njega. Zubejda je ovaj postupak ubrajala u svoja najbolja djela i ni zbog cega što je učinila nije sc toliko radovala. H arrati pripovijeda kako je Sulejman b. ' Abdu lmelik imao roba i robinju koji su se voljeli. Rob je jedne prilike napisao:

Sanjao sam (TI)e noči



kf}W me napajaš svježom votfom sa usana svojin.

'Twja šaf(g je 6i(a u mojoj ruci, spavafi srno najednom tfuše/(.)1. 'Evo, cijefog aana pof(pšavam tla. zaspim

WW 6ifr ti se pottO'IIO vratio, afi mi san ne tfofazi.

360

Ibn Qaiiim ei-DlewzuJe Ona mu odgovori:

tDo6ro si vidio. Sve što si sanjao

tf.o6it ćeš otfmene, uprf<9s zavu{nidma.

Jdaštam tfa se s to6omgrlim,

aa mi staviš gftlvu iznatfjetfrili rtjetfara,

aa te vidim metfu m.ojim narufi.yicama i ogrlicama,

tfa te vidim. ua mojim prsima i fi.afjinama.

Kada je Sulejman čuo za ovo, udao ju je za ovog roba i dao im mnogo darova, pored toga što je imao pravo na nju. Džami' b. Mi.rkhijje navodi kako je pitao Se'ida b. Muscjje­ ba, medinskog muftiju, da li je grijdan onaj ko zavoli crnkinju. On odgovori: "Griješan si za ono što možeš kontrolisati", a zatim reče: "Allaha mi, niko me za ovo nije pitao. A da me i pitao, ne bih mo­ gao drukčije odgovoriti". Ljubav prema ženama se, znači, dijeli na tri vrste: ljubav koja sc tretira kao ibadet j dobročinstvo, kao ho je ljubav čovjeka prema svojoj supruzi ili robinji. Ovo je kori­ sna ljubav. Njome se postiže cilj radi koga je Uzvišeni pro­ pisao brak; njome sc čuva srce i pogled o d posmatranja ru­ dih žena. Zbog toga je ovakav čovjek poštovan od Strane Allaha i ljudi ljubav koja izaziva Allahovu mržnju i udaljenost od Njega. Ova vrsta ljubavi je najštctnija po čovjekovu vjeru i ovo­ svjetske interese - to je ljubav prema golobradim'. Ko se god prepusti ovoj ljubavi srozan je kod Allaha i otjeran sa Njegovih vrata. Njegovo srce je udaljeno od Uzvišenog. Takva ljubav je najveći zastor od Allaha, kao što su rekli neki od starijil1 učenjaka: "Kada sc čovjek sroza u Allaho1

Misli se na mladolike mladiće.- Prim. prev.

Bolest liiiak

361

vim očima biva iskušan ljubavlju prema golobradim". Ova ljubav je privukla Lurovom narodu ono ~to je privukla, niš­ ta drugo: (~Jf·· : ; ~)::.e) ~l i(.:.:.i) - "A života mi tvoga,

oni Sll 11 pija11SIVJII roome lutali" (Ef-Hidžr, 72). Lijek za ovu bolest: traženje pomoći od Onoga ko srcima upravlja, na iskren način, iskreno prepuštanje Njemu, povlačenje u zikr, utapanje u ljubav prema Njemu, približavanje i razmišljanje o sankcijama koje ovakva ljubav povlači, bLagodatima koje sprječava gubeći najvoljcnije biće i zas lužujući najgrozniju kaznu. Kome se to des i neka sebi počne klanja~i dženazu i ne ka z na da je u vel ikoj nevolji. Treća vrsta ljubavi jeste odobrena ljubav koja se ne može kontrolisati, kao kada čovjek zavoli ženu koja mu je opisana ili je iznenada ugleda i zavoli je na prvi pogled ne čineći pri tome nika­ kav grijeh. Na ovo se ne može uricati niti to povlači za sobom ka­ znu. Ipak je preče da se čovjek bori protiv ovoga i da sc zabavi onim što je bolje za njega. Osoba koja osjeća ovaj vid ljubavi treba to da krije, da bude pošten i da trpi to svoje stanje. Allah ~ će ga nagraditi za tu strpljivost, poštenje, svladavanje strasti i opredjelji­ vanje za A!Jahovo zadovoljstvo i nagradu.

lVRHE UUDI UVEZI ~A UUBAVUU

Ljubavn ici se dijele na tri vrste: na one koji vole opću ljepo­ tu; one koji vole posebnu ljepotu, bez obzira na mogućnost uživa­ nja u toj ljepoti; i na one koji ne vole ako nemaju mogućnost uži­ v:mja u toj ljepoti. Svaka od ovih ljubavi može biti različitog imen­ zttera. Oni koji vole univerzalnu ljepotu svojim srcima blude svu­ da i za svakom lijepom fizionomijom se zanose:

Jeanog đana je u :J{uzwi; arogog u ';tqiqu i ')lzi6u a tmwgo nal(gn toga u.'l(jw{ejsa 'i. Za.tim se uputi lig ;Neažrfu, pa augo (u ta aofiuama ';l.qiqa i prese(i se Il avorce 'Tejme.

362

Ibn Qaiilm ei-DieWZi.iie Ljubav ovakvog čovjeka je velika, ali je nestalna i kolebljiva:

Zafju6i se u CYVoga, pa zavo fi onoga, zatim 1lz o6ojicu za6ora·vi fi.slaa se pro6ucfi. Oni koji osjećaju posebnu ljubav postojaniji su i is trajniji u svojoj ljubavi. Ova ljubav je jača od prve vrste zato što imaju jednu zaj ed n ičku karakteristiku, ali su različiti po očekivanj u zadovolje­ nja te ljubavi. Onaj ko voli zato š to očekuje da mu ljubav bude uzvraćena pametniji je i znani ji. Njegova ljubav je osnažena nadom i očekivanjem.

KOMENTAR HADI~A ••Ko BUDE VOLIO PA ~E ~UZDRŽI lHRPI11 O vaj hadis prenosi Suvejd b. Se'id. Svi hafi7.i islama odbijaju ovu predaju. Ibn ' Adi u Kamilu kaže: "Ovaj ha dis spada u grupu pouišteoih Suvejdovi h predaja." Spomi nju ga, također, i Bejheqi i Ibn Tahir u Zehiri i T ezkiri, kao i Ebu-1-Feredž ibn Džewzi koji ga ubraja u apokrifne predaje. Ispravan s tav prema ovom haclisu jeste da su ovo riječi Ibn 'Abbasa, r. 'anhuma, i da ue dosežu do Poslanika <~:!;. Suwejd je na­ činio grešku p ripisavši ga Poslaniku ~ 1 • Ehu Muhammed b. Halef b. EI-Mirzban: Ebu Bekr b. EI-Ezreq mi je prenio ovu predaju od Suwejda i ja sam ga prekorio zbog toga, nakon čega je on presmo navoditi Poslan ika :!!S u lancu predaje. Kada su ga kasnije pitali o ovoj predaji, on je nije pripis ivao Poslan iku ~' jer ovo ne mogu biti riječi pejgambera. Što se tiče Hatibove predaje ovog badisa od Ezherija koji je čuo Mu'afa b. Ze kerijjaa koj i prenosi od Q utbea b. El-Fadla; on od Ahmeda b. Muhammed b. Mesruqa; on od Suwejda b. Se'ida; on 1

Ib n Qajjim u Zadu-1-Me'adu (4/277) kaže: Ova predaja je diskura­ biloa čak i kao riječi Ibn'Abbasa.

Bolest l liJek

363

od Hišama b. 'Urwe koji putem svog oca ovaj hndis prenosi od 'Ai~e kao govor P oslanika ~. Ovo je naj očigled nija greška. Ovo može pripisati Hišamu, njegovom ocu i 'Aiši samo onaj ko nije osjetio ni miris hadiske nauke. Mi se kunemo Allahom da 'Aiša nikada ništa slično nije pren ijela o d Božijeg Poslan ika~. niti je ta­ ko nešto od nje čuo 'Urwc i to kasnije prenio Hišamu. Had is Ibn Madžišuna p utem 'Abdullaha b. Hazma - Ibn Ebi Nudžejha - Mudžahida, zatim Ibn 'Abbasa od Poslanika ~. ro je laž na Ibn Madžišuna. On nije prenio ovakvu predaju od Zubej­ ra b. Bekkara. Ovo je podvala o n.ih koji podmeću hadise. Neka je Allah slavljen! Kako se na ovakav scned može podvaliti tako ružan tekst!? Prokleti neka su podvaljivači hadisa! Ovu predaju bilježi i Ebu-1-Fcredž b. Džewzi od Mo ham­ meda b. Dža'fera b. SeWa; on od Ja'quba b. 'Isaa; on od djeteta 'Abdu rrahmana b. 'Awfa; on od Ebu N udžcjha koji ga od Poslani­ ka 'is prenosi putem Mudža hida. Ovdje je podvala očita. Mu ham­ med b. Dža'fer iz ovog seneda je Kharrati koji je umro tristo dva­ deset sedme godine i nije mogao sresti prethodnog prenosioca Ja'quba b. Ebi Nudžcjha. Khan·ati u l'tilalu ovu predaju bilježi lancem Ja'qub - Zubejr - 'Abdulmelik - 'Abdul'aziz - Ebu Nu­ džcjh. Khnrrati je poznat kao slab prenosilac; Ebu-1-Feredž ga je uvrstio u knjigu Ed-Du'afa' 1• Ipak, ocjena poznavalaca i bafiza hadisa je odlučujuća u ovakvim pitanjima. N iko od autoriteta badiske z nanosti nije ovaj hadis ocijenio kao sahih ili, pak, hasen. Čak ni oni najblaži kritiča­ ri. Niko sc na to nije mogao usuditi. Dovoljno je reći da Ibn Tahir, koji prenosi svakojake resavvufskc predaje - sakate, ćorave i mu ­ hanate- ovaj had is poništava i lažnim ga smatra. Međutim, ova predaja se ne može poreći od Ibn 'Abbasa.'

1

1

Nepouzdani. - Prim. p rev. Naprotiv, ova predaja nije vjerodostojna ni od njega, kao ~to smo skoro vidjeli.

Ibn QaiJim ei-DIBWlliJB

364

Ebu Mohammed b. Hazm bilježi da je ovaj ashab, kada su ga pitali o čovjeku koji je umro od ljubavi, rekao: "Ko umre od lju­ bavi nema ni pameti ni krvarine". Jednom mu je na Arefatu dove­ den mladić koji je bio kost i koža. On upi m: "Šta je njemu?" Reko­ k mu da je boles tan o d ljubavi, nakon čega je Ibn 'Abbas cijelog dana tražio zaštitu Uzvišenog Allaha od ljubavi. Ovo je komentar predaje "Ko bude voli o pa se suzdrži, str­ pi i sakrije ljubav- taj je šehid". Još jedan razlog z.a poništenje ove predaje jeste i činjenica da je Poslanik ~ u vjerodostojnim predajama nabrojao šehide. U tu grupu spadaju: ubijeni u džihadu, ko umre o d tuberkuloze, u požaru, žena koja umre na porođaj u , udavljeni, ko umre u ruševi­ nama. Nigdje nije spomenut čovjek koji od ljubavi umre.

Ćak i da je ova predaja vjerodostojna od Ibn 'Abbasa, r. 'anhum a, ljubavnici bi trebalo da znaju da u Džennet neće ući sve dok radi Allaha ne budu strpljivi, pošteni, čedni i diskretni. Ovo može postići samo onaj ko kontroliše svoju ljubav i podređuje je ljubavi prem~ Allahu i Njef~voJ~ -~ad~v?li~tvU; ?~~Ih~.~ ~~s!~~j.u da ~?dU ukJJ.UČeru U ajet iJ\i *
-

rli:.

Molimo Plemenitog Allaha, Gospodara 'Arša veličansrve­ noga da budemo ri koji će Njegovo zadovoljsrvo pretpostaviti svo­ jim proh tjevima, tražeći rime Njegovu blizinu i zadovoljsrvo. Amin, ya Rabbi-1-'Alcmin. Stigli s mo do kraja ove mubarek knjige. Neka je hvala Alla­ hu na početku i na kraju; u javnosti i tajno. Neka Mu je hvala ona­ ko kako dolikuje Njegovim blagodatima. Ovim je zavdena fetva, uz Allahovu pomoć i zahvalu. Neka je blagoslov Allahov na Muhammeda, na njegovu po­

Bolest llllek rodicu i na p lemenite as habe, amin.

365

366

Ibn oamm eJ-DžeWZUJe

l uTERATURN (~1)1 U""~) ·r-.;·s:J l ,Jl_,il l­

·cjW'll ~~ ~~ )\.:J;.I (K.-i ­

._;l,.! 'll t:-ill J:..-!1 J~:..,. ~.)~->l r!i_;i t) J.:L.ll ''JA ­ .J:?S .:r, l ..WL>..l.l ~l+J lJ ~ I..L,l l ­

..'-r r,I..LO..J. l ~ .)1..1..0.... C:..J • l:; ­ . •

.~ ·U'}I ..:...~ 11 ...l>L...... · 'li . e_-::-. J r."

~l .J" · .bLJ I .)"!.jj. ­ .

..;!S .:r,l ..WL>..IJ

~ l .JT_,.il l ~ ­

·. r:- .:r. l ..WL>..l.l '-:--!.-4::-l l ....lo.

i 5.-· e::..:. ..~11

~ y. ~

'-:--!.~ ­

__;;Ji . l o\.i.i.l '-' ,_,, ­

~

.:r.

. ~

...,....._,J)U.:r....u-'11W\$ t) ~l·~­

·ifr.-li (:"l_"1:-1 ~

.._;l,.! 'll~

­

~ l •1)1 '-:"'4--> ­

.._;~'11 ~ c.~-'l ·WJ'll ~­ ' Ovo je literatura koju je koristio uredn ik izdanja koje je korišteno u prijevodu na bosanski, Ahmed b. Muhammcd Al Neb'a. - Prim. prev.

BolestIliJek

3 67

.<..!'. ·Uyl e:.;...•.ll ~l . -Wa>.­ .

·~ .:r-1 illL:...ll ~\!JI ~Ul 0l"&-f i) U~JI ~~ill ­ .~1 ~) tf. 'J .\.4\.;.j.l ~ ~.l ­ .~l .:r-1

il.?U .)l,.-.1 1 ~~i) .>WI .)lj ­ .c.r:-l · - (J'. ·

._;I}'YI ~

.u-i _.L..)U ..u.)l ­ l •

~ ~ ~~YI

._;I}'YI ~''- ·

.,

l . ­

all ~.)l>-YI ;;1 l . ­

~Jb
·L?l..;J l <.i-- ­

.. ;u 1 <.r-- ­ .t.;t. .:r.' <.i-- ­

'
<.i--­

.;w 'll ~ 1r::JA yJ 1<~-t .:r.'J ...._,w...~ 1 ~ 1c.r- ­ ~u 1 .:r. .;-1 J.,.o-1 ~:, .J" ;~f !) '-:-"ll 1 ..;..~.;...:. ­ ._;l} yl ~ .).;All '-:".))ll ~ ­ ·L?;t..:..,.l l ~ ­

.._;I}'YI ~ c::-l.:l:-1 ~-

368

Ibn QaJIIm ei-OiewziJJe ·~~­ ·~

.;;:SJ l .LU..;J l

­

..,_;l,l\11 ~ c::'\.J;-1 ' ._. ;, ­ ·..:-11 ~ 0

t_?;l,ll ~­

.~1..;_,~ ~l tf"Y'WI ­

·~

.:.r.'1 ~pl~ ,)s- .l.zlll Jy.\1 ­ .~1 ~

.

.

,J......JI JS

­

.~ ,•E\1~1)1 ~­ . _, e. .

.r-5\....ll ~l ~ !l;J.:.....J.I ­ ·JW\ll ~ 1ti-A ~ L.a.ll ots:..!... ­ ·? .:.r. ..lA'-i il..~l J..:.......o ­ ...!ll\.. il.. ?U .~l~~

u._,ll ­

.:.r. J,U- ..::.;~_,)4
l~ADRŽAJ

BIOGRAFIJA IMAMA IBN QAJJJMA EL-DŽEVZIJJE.............. 3

Njegovo rođenje .............................................................................................. 5

Njegov nuućni pravne, moralne vrline i akida ................................................. 5

Njegova djela: ................................................................................................. 8

Smn Ibn Qajjima........................................................................................... 12

BOLEST I LIJEK............................................................................ 15

ZA SVAKU BOLEST POSTOH LTJEK ......................................... 17

LIJEK ZA NEZNANJE JE PI TANJE............................................ lB

KUR'ANJE LIJEK.......................................................................... 19

DOVA UKLANJA NEDAĆE........................................................... 21

DOVA JE NAJDJELOTVORNIJI L/JEK..................................... 22

Odnos snaga do\•e i nevolja (iskušenja) ...............................................22

Upornost u d ovi ..................................................................................... 23

Prepreke dovi.. ....................................................................................... 24

Vrijeme kada se dove primuju .............................................................24

Okolnosti dove .......................................................................................30

Elementi primljene dovc ....................................................................... 30

Dova i kader........................................................................................... JO

Samoobmana o ovim uzrocima ............................................................38

ONI KOJI IZBJEGAVAJU ALLAHOVE NAREDBE l ZABRANE

OSLANJAJUĆI SE NA NJEGO V OPROST.................................. 46

ZAVARAVANJE DUNJALUKOM ................................................. 6/

RAZLIKA IZMEĐU LIJEPOG MIŠLJENJA (OPTIMIZMA) l

SA1'rfOOBMANE.............................................................................. 65

NADA l PUSTA MAŠTANJA ......................................................... 67

GRIJESI U SRCU SU KAO OTROVI U TIJELU......................... 71

POSLJEDICE GRIJEHA................................................................ 87

Umnožavnnje grijeha ............................................................................ 91

Grijesi slabe volju za dobrom ..............................................................92

Ljubav prema griješenju ...................................................................... 92

Ibn oamm ei·Diewziiie

370

Niskost grjdnika u očlmn njegovog Gospodara.................................93

Prokletstvo grijeha ................................................................................94

Grijeh je uzrok slabosti ........................................................................94

Grijesi r nznraju um...............................................................................95

Grijesi zapečaćuju srcc................................•......................................... 95

Grijesi izazivaju kletvu Božijeg Poslanika ~ ......................................96

Gubitak dove Božijeg l'oslnnika ai ...................................................... 97

Kazne za grijeh......................................................................................98

Grijesi stvnraju nered na Zemlji ....................................................... 102

Grijesi uništavaj u revnost i žar .......................................................... 105

Grijesi brišu stid.................................................................................. 107

Grijesi slabe poštovanje Allaha u srcu .............................................. 109

Zbog grijeha Alla h znbomvlja lj ude .................................................110

Grijesi su uzrok izlaska Iz okvira

dobročinstva

(ihsana)................. Ill

Izlazak iz okvira imana....................................................................... ll2

Slabljenje obraćenostl sr ca Allahu ....................................................114

Grijesi bri~u blagodat1 ........................................................................115

Jeza i strah

potiču

od grijeha .............................................................ll7

Grijesi ometaju ispravnost srca ......................................................... t 18

Grijesi osljcplj uju srce........................................................................ no

Grijesi uniž.avaju i potcjenjuju

čovjeka ............................................121

Grijesi uzrokuju robovanje šejtauu l prohtjevima ..........................121

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i časti kod Allahn l kod lj udi ........l 22

Grijesi

privlače

mahanc...................................................................... l 23

Grijesi su uzrok ograničenja uma ......:..............................................124

Grijesi kidaju komuniknciju izmedu roba i Gospodnr a.................. I26

Bolesti Ulek Grijesi uništavaju

berićete

371

vjere i ovos,•jetskih poslova .................. l27

Grij esi dovode do slabosti i poniženja............................................... 130

Grijesi protiv čovjeka okreću svakojaka stvorenja ......................... 134

Grijesi i~duju čovjeka u te~ kim situacijama ..................................... 135

Grijesi oslj epljuju srce i slabe njegovu pronicljivost ....................... 138

Grijesi su neprijateljski saveznik p rotiv čovjeku ............................. 143

Čuvanje sluhu od barama................................................................... l 47

Čuvanje jeziku od zabranjenoga govoru ...........................................149

Grijesi su uz.-ok zaboravljanja i zapostuvljanju duše...................... JS4

Grijesi dovode do gubljenja postojećih i predstojećih ni' meta ....... l59

Grijesi udaljavaju čovjeka od meleka ............................................... 160

Grijesi su uzr ok propasti na ovom i budućem svijetu ..................... 164

Grijesi su uzrok šeriatskih kazuj ....................................................... 165

Šerialskc i sudbinske kazne ......................................................................... \ 66

Ampu!Ocija rudi a1aka na imemk................................................................. \69

Sudbinskc kazne: duševne i 1jelesne ........................................................... 171

1Jcl~snc kazne: dunja iućke i ahireiSke ........................................................ 171

Kazne koje je Allah propisao za grijehe...................................................... 174

Visinu kazne zavisi od ležine grijeha .......................................................... 181

Šcjtnnski g rijesi ................................................................................... 182

Divljnčki

grijesi ...................................................................................182

Životinjski grijesi ................................................................................ 182

VELTKJ/ MALJ GRIJESI............................................................. 183

ALUH JE STVORIO LJUDE DA GA JEDNIM SMA TRAJU/ DA SAMO NJEGA OBOŽAVAJU................................................ 186

POSREDNI CI/ ZAGOVARAČI UZROK SU ALLAHOVE LJUTNJE l S RDŽBE .................................................................... 188

ŠI R K - PR/PISI VANJE ALLAHU DRUGA ................................ J90

Ši rk

11

ibndctu ...................................................................................... 191

Širk 11 postupclrnn i izrazima ............................................................. 193

372

Ibn Qa.ilim ei-Džewzilio

Širk u izgovoru i izrazu .......................................................................196

Širk u namjerama i željama ............................................................... 197

Su§tina širka ........................................................................................ 197

LOŠE MIŠLJENJE PREMA ALLAHU JE NAJVEĆI GRIJEH 201

ŠIR.K l OHOLOST OPREČNI SU SA POKORNOŠĆU JEDINOM

ALLAHU........................................................................................ 209

REĆI NEŠTO O ALLAHU BEZ ZNANJA .................................. 210

NEPRAVDA SPA.DA U NAJVEĆE GRIJEHE KOD ALLAHA. 2II

.5TETNOST UBISTVA l GRIJEH POČINIOCA ......................... 214

KATASTROFALNE POSLJEDICE BLUDA ............................... 219

VRATA GRIJEHA ......................................................................... 222

Hitri pogledi ......................................................................................... 222

Misli.................................•.................................................................... 225

llijeci..................................................................................................... 230

Koraci.. ................................................................................................. 236

ZABRANA BESTIDNOSTII OBAVEZA ČUVANJA STIDNIH

1'đJESTA .........................................................................................

236

KAZNA ZA HOMOSEKSUALIZAM.................................,.......... 245

KAZNA ZA HOMOSEKSUALIZAM l BLUD (ODGOVOR NA

ARGC!ilfENTE ONIHKOJI SMATRAJU DA JE KAZNA ZA

HOMOSEKSUALIZAl•TNIŽA OD KAZNE ZA BLUD) ............. 253

OPĆENJE SA ŽIVOTINJAMA (ZOOFILIJA) ........................... 256

HOMOSEKSUALIZAM J LEZBIJSTVO..................................... 257

LIJEK ZA HOMOSEKSUALIZAM.............................................. 257

DRUGI NAČIN SPRJEČAVANJA VEZIVANJA SRCA ............ 262

JEDINSTVENOST VOLJENOG.................................................. 263

KARAKTERISTIKA IBADETA .................................................... 265

NAJVIŠI STUPANJ LJUBA VJ..................................................... 272

VRSTE LJUBAVI .......................................................................... 277

PRIJATELJSTVO - POTPUNA LJUBAV.................................. 278

LJUBAV JE ŠIROK, A PRIJATELJSTVO UZAK POJAM........ 279

BOIBSIIIUell

373

DAVANJE PREDNOSTI VAŽNIJEM......................................... 279

PRETPOSTAVLJANJE KORISNTJEG ....................................... 281

VRSTE LJUBA VJ.......................................................................... 282

LJUBAV JE KORIJEN SVAKOG POSTUPKA........................... 184

POHVALJENA J POKVĐENA LJUBAV.................................... 290

LJUBAVJE OSNOVA SVAKOG POKRETA .............................. 291

UUBAV PRIPADA SAMO ALLAHU......................................... 294

POKAZATELJI LJUBA Vl............................................................ 297

LJUBAV JE OSNOVA SVAKE VJERE...........•........................... 299

POSREDNE l NEPOSREDNE ŠTETE

VEZANOSTI ZA FORMU ............................................................ 303

HOMOSEKSUA LNA ŽUDNJA .................................................... 306

LIJEK ZA LJUBAV....................................................................... 308

TRI STEPENA LJUBA VJ............................................................. 313

VRHUNSKO UŽIVANJE U SAVRŠENOM VOLJENOM l

POTPUNOJ LJUBA Vl.................................................................. 347

LJUBAV KOJA NIJE Nl POKUĐENA NJ POHVALJENA ....... 352

U UBAV PREMA SUPRUGAJI1A ................................................ 354

VRSTE LJUDI U VEZI SA LJUBAVLJU ................................... 361

KOMENTAR HADJSA "KO BUDE VOLIO PA SE SUZDRŽI T

STRPT"........................................................................................... 362

LITERATURA ............................................................................... 366

SADRŽA.T....................................................................................... 369