Bogumili

Bogumili

Razvoj bogumilstva od 10. do 15. vijeka

Bogumili ili Patareni su bili pripadnici Bosanske crkve. Bogumilstvo je gnostički religijskopolitički pokret osnovan za vrijeme prvog bugarskog carstva od strane sveštenika Bogumila za vrijeme vladavine cara Petra I u 10. vijeku.[1][2][3] Najvjerovatnije nastaje na današnjem području Makedonije kao odgovor na socijalno raslojavanje koje se dogodilo kao posljedica uvođenja feudalizma i kao oblik političkog pokreta i protivljenja bugarskoj državi i crkvi.[4][5] Mani, duhovni osnivač Maniheizma

Bogumili su pozivali na povratak ranom hrišćanstvu, odbacivanju crkvene hijerarhije, a njihovi glavni politički ciljevi su otpor državnim i crkvenim vlastima. To je pomoglo ovom pokretu da se brzo proširi na Balkanu, polahko se šireći cijelom Vizantijom pa sve do kijevske Rusije, Bosne, Dalmacije, Raške, Italije i Francuske.

ru grčkih, azijskih, rimskih i egipatskih mitologija, a s druge strane nalaze izvor u riječima Isusa, Evanđeljima i Pavlovim poslanicama. Ta različita učenja su u početku pojedinačno bila vrlo jaka, a s vremenom su se, kako im je prvobitni impuls slabio, međusobno približila i ujedinila u jedan ezoterijski pokret svoje epohe na području Mediterana, kasnije nazvan gnosticizam.

Bogumili su bili dualisti i vjerovali su da je svijet stvoren ne od tzv. abrahamskog Boga, nego od zlog đavola. Oni nisu koristili krst niti su pravili crkve i uglavnom su obavljali obrede na otvorenom.[6] Za vijeme svog uspona bogumilski misionari su širili svoja vjerovanja i najviše uspjeha su imali na prostoru Bosne i Hercegovine gdje se pojavljuju već u 12. vijeku i tamo su preživjeli sve do modernog doba.[7]

1 1.1

Zbog primjesa starih učenja gnostici su bili bliži obrazovanim ljudima tog vremena te su kao takvi bili veliki suparnici hrišćanstvu. U 3. vijeku nove ere, Perzijanac Mani (216.-277. godine) na dualističku gnozu nadovezuje elemente Zoroastrove religije, budizma i hrišćanstva. Osnova njegove religije je dualizam: vjerovanje u vječitu borbu Svjetla i Tame, dobroga i zlog boga.

Historija i karakteristike bogumilstva

Gnostičko i manihejsko učenje je cvjetalo sve dok hrišćani nisu došli na vlast. Poslije toga su bili primorani skrivati se, ali su neprestano vršili podzemni uticaj.

Korijeni

Iako su se različite gnostičke škole vremenom razvodnile, njihova učenja su i dalje živjela, podržavana od grupa koje su isto tako bile pod utjecajem manihejstva. Jedna takva jaka struja pojavila se u 7. vijeku u Armeniji pod imenom pauliciani, odnosno pavlićani. Pod njiho-

Korijeni katarsko-patarenskog pokreta sežu daleko u prošlost. U to vrijeme, izvirući iz Male Azije, javlja se više različitih učenja. Ona su utemeljena na duhovnim spoznajama koja s jedne strane objedinjuju kultu1

2

1 HISTORIJA I KARAKTERISTIKE BOGUMILSTVA

vim uticajem nastaje u 10. vijeku negdje u Makedoniji i Bugarskoj bogumilstvo, nazvano po popu Bogumilu. Pod različitim imenima pavlićanski impuls iz bugarske i Dugmathije širi dalje na zapad i istok pod različitim imenima: katari u dijelu Francuske i uz Rajnu, albigenzi uz gradove Albi, Argena i Toulouse, patareni u Italiji i hrvatskom primorju te krstjani u Bosni i Humu. Te grupe su ubrzo stvorile jake struje mišljenja jer su počele razvijati jednu intenzivnu aktivnost širenja svojih učenja na cijelom hrišćanskom Zapadu, pa i na Istoku. Tokom mnogih godina djelovale su samo kroz tajna bratstva, ali počevši od 12. vijeka dale su otvoreno na znanje svoja učenja, čime su izazvale brojne sukobe, kako religiozne tako i socijalne. Javni poredak i hrišćanska Crkva našli su se tako ugroženi pred tim duhovnim pokretima.[8]

1.2

ze kaluđere katoličkih manastira i njihovih zahtjeva da se molitve čitaju na latinskom. Kralj Stjepan Tomašević se žalio kod papinih izaslanika da njegovi bosanski podanici osjećaju veće simpatije prema Turcima nego katolicima. Zatvorio je tri plemića i poslao ih papi u Rim 1462.godine. Zapisnik sa saslušanja govori o pateranskom i bogumilskom preziru katoličke crkve. Oni su crkve nazivali satanskim sinagogama poglavara. Još jedan sudski protokol papinih pisama i drugih dokumenata protiv bogumila postoji skriven u arhivi Vatikana. Jedan od važnijih podataka je "'solidarisanje'" bosanskih kraljeva sa svojim narodom. Da bi izbjegli sve brojnije krstaške ratove Ugara protiv Bosne - oni su se proglašavali i "'katolicima'". Od sredine 14. vijeka (tačnije od 1340.) ti isti državni poglavari pružaju punu podršku djelovanju franjevačkih misionara, koji su i sami u jednom momentu historije progonjeni od strane katoličke crkve.

Učenje i razvoj bogumilstva kroz his- Bogumilska “hereza” je bio vjerskodruštveni pokret nastoriju tao negdje u južnoj Bugarskoj i Makedoniji tokom ranog

Bogumili su propovijedali hrišćanstvo pojedinca bez nadgledanja organizovane crkve i moćnih sveštenika. To je bila poruka koja je imala odraz u siromašnim predgrađima pa čak i Konstantinopolju. Da je bizantskoj crkvi prijetila opasnost od bogumila vidi se iz više sinoda u Bugarskoj i Srbiji, za vrijeme 11. i 12. vijeka, što je dovelo do progonjenja “heretika”, njihovim zatvaranjem ili spaljivanjem na lomači. Unatoč tome bogumili su mjestimično preživjeli sve do turskog osvajanja Balkana. Za vijeme svog uspona bogumilski misionari su širili svoja vjerovanja i na prosotru Bosne i Hercegovine, odakle su se ona dalje širila do sjeverne Italije i južne Francuske, gdje su nadahnuli valdeneze i katare da se izdvoje iz katoličke crkve. Protiv njih biskup Fournier je pokrenuo inkviziciju u selu Montaillou, u periodu izmedju 1319. do 1324. godine. Bogumili su najviše uspjeha imali u Bosni i Hercegovini i tamo su preživjeli sve do modernog doba. Moguće je da je uspjeh zavisio od divljih krajeva koji nisu bili ničiji, između u to vrijeme zaraćenog pravoslavlja i katoličke crkve, granice izmedju dva carstva, Rima i Konstantinopolja. Međutim, postojala je i politička napetost dijelom zbog stalnih prijetnji mađarskih kraljeva koji su bili rimokatolici, dijelom zbog razdora između feudalaca i bosanskog kraljevstva. Zbog toga se u Bosni pokret razvio u nacionalističku slobodnu crkvu. Njeni pripadnici su se zvali pateranima. Njihov zaštitnik je bilo bosansko feudalno plemstvo, kasnije i bosanski kraljevi. Za papu u Rimu patareni u Bosni su bili ista vrsta heretika, kao i katari u južnoj Francuskoj te su protiv oba pokreta zagovarali pokrštavanje. Kad su Turci prodrli do Bosne, preko Balkana bosanski kraljevi su morali tražiti pomoć kod mađarskih vladara. Uslov za pomoć bilo je napuštanje “heretičkog” bogumilskog učenja, a prihvatanje vjere katoličke crkve i vlasti od strane rimskog pape. Bosanski seljaci i nomadi su ovu situaciju posmatrali drugačije, jer su bili naučeni da mr-

srednjeg vijeka (9.−10. vijek). Nije posve sigurno je li navodni osnivač pokreta, sveštenik po imenu Bogumil, uopšte postojao ili je to samo rodni pojam za sljedbenike učenja koji su smatrali da su “Bogu mili” zbog svoga vjerovanja i načina života. Doktrinarno, kod bogumila nalazimo zametke uobičajenog vjerovanja i postupaka dualističkog gnosticizma koji je postao masovnim pokretom u razvijenom srednjem vijeku na zapadu. Maniheizam, kao i pavlićanstvo (još jedna dualistička mješavina, ovaj put iz 6. vijeka) su svojim učenjima, od kojih je glavna o suprotnosti Dobra i Zla te poistvjećivanje materijalnog svijeta sa Zlim - presudno su oblikovali bogumilski i kasnije katarski svjetonazor. Teološki i organizaciono, katari (od grčkoga katharos - čist), “heretički” pokret nastao na jugu Francuske, u Provansi, u 12. i 13. vijeku, dali su zaokruženiji dualistički gnostički svjetonazor, koji se može sažeti u nekoliko tačaka: • postoje dva boga, dobri i zli (zli bog je pomalo nejasno određen: katkad je nezavisni princip Zla koji istovremeno postoji s dobrim bogom - što je pesimistička varijanta zreloga Zoroastrizma. U drugim je verzijama zli bog pali anđeo kojeg je stvorio dobri bog - dakle, prepričani biblijski mit iz knjige proroka Izaije. Ova verzija je pojednostavljeno tumačenje najvećeg hrišćanskog teologa, Sv. Augustina, koji je u svom kapitalnom djelu "De civitate Dei" (O državi Božjoj), razradio metafiziku i “psihologiju” hrišćanskog Sotone. Dok je hrišćanski doktor Crkve poistovjetio paloga Svjetlonošu s negativnim načelom, dodijelivši mu ulogu Hristovog zlog “brata” čiji postanak seže u sam početak biblijske mitologije kad je, prema Genezi, Bog razdijelio svjetlo od tame, a Sotona je zbog oholosti i zavisti izabrao tamu - katari su ispovijedali jednostavnije učenje: za Augustina i hrišćansku ortodoksiju Sotona je svugdje i nigdje, i nadilazi (iako obuhvata) sam materijalni univerzum, dok je za katare Zlo locirano skoro potpuno u materiji.

3 • dobri bog je tvorac besmrtnih duša, zli je bog tvorac bogumils”, London 1962. godine predstavljen je izbor iz materijalnog svijeta. zbirke nadgrobnih spomenika (stećaka). Pretpostavlja se da ima više od 40 000 tih kamenih stećaka, a nekoliko [7] • budući da je fizički svijet zao, glavni je životni za- najljepših se nalazi i u parku muzeja u Sarajevu. datak oslobođenje besmrtne duše iz tamnice tijela. • duše se reinkarniraju/ponovno utjelovljuju sve dok ne dostignu savršenstvo.

2 Druge teorije

Prema dogmatičarima iz Hrvatske, Crkva Bosanska je nastala kao katolička biskupija i prema Srbima bili su dio • glavne doktrine katoličke crkve su pogrešne: Hrist ortodoksne linije hrišćanstva. nije Logos koji je reinkarnirao, ne postoji Trojstvo, crkveni sakramenti su ne samo bezvrijedni nego i zli (stoga odbacivanje krštenja, pričesti, znaka krsta, konfirmacije, pomasti), sama institucija organizo- 3 Natpisi sa stećaka vane hrišćanske crkve je zlo, Stari Zavjet je sotonska objava, apokalipsa i Strašni sud se neće dogoditi • “Ovaj svjet je samo san Demona” jer materijalni svijet ne može biti obogotvoren (kao • “Iz dlana mi sija sunce. Imam srce za sve pametne i u katoličkom hrišćanskom učenju Ivanovog “Otkridobre ljude” venja”), nego jedino nestati kada posljednja duša bude oslobođena iz okova nepopravljivo zle materije. • “Ne prevrni moga biljega jer će sve što je nada postat iluzija i tlapnja.” Po Gospodu 1334. ljeta • praktični savjeti za svakodnevni život su naglašavali seksualnu apstinenciju i vegetarijanstvo, dok je ustrojstvo katarske “crkve” značilo radikalni prekid s organizovanim katolicizmom: katarsko “sveštenstvo” se sastojalo od muških i ženskih “savršenih” (ili bolje, usavršenih) ljudi/"perfectes” koji se nisu ženili, dok je katarskim laicima/"credentes” (“vjerujući”) bio dopušten bračni život, ali uz naglasak na poželjnost asketizma koji se iskazivao u čestim postovima i trpljenjima.

• " Ne plašim se ja vukova već ljujdi. Da je vukovima ovaj biljeg bi vječnost nadživio.” 1377. kad je naš kralj bio Tvrtko • “A se leži Čeprnja Dobrogost od Hotjana Žunovog sina sin. Ono što ja danas znadem znat ćeš sjutra dan i ti. Zato ne juri u sjutra. Lutaj nebom i traži put do Mjeseca i zvijezda. Zemljom i ispod zemlje ćemo hoditi dugo i zajedno. Ako ne otideš ni ti do zvijezda o čemu ćemo vječnost provodeći pričati. I ne pitaj se dal ti to možeš. Možeš, idi...hojdi. A onaj koji mi biljeg privali i na kosti moje zgazi zgazio ga Bog i po kostima oca svog hodio i sina svog hodao.” U nevrime u prosinac godine Gospodnje 1328.

Praktički sve dualističke gnoze (manihejci, katari, bogumili, hrišćanski gnostici) ostavile su za sobom gomilu spisa u kojima je ocrtana doktrina dualističko-gnostičkog učenja. U tekstovima bosanskih krstjana (“Hvalov zbornik”, “Testament gosta Radina”, “Mletačka apokalipsa”, “Radoslavljevo evanđelje”, “Kopitarovo bosansko evan- 4 Posljednji bogumili đelje”) ne nalazimo ni spomena o bilo kojoj od “velikih tema” dualizma: Dobri i Zli bog, materija kao zamka Zla, Iako je islamizacija u Bosni uhvatila duboke korijene Satanin pad, reinkarnacija. i obuhvatila uglavnom krstjansko stanovništvo odnosno Progoni mađarskih kraljeva i rimskih papa natjerali su pripadnike Crkve bosanske ili bogumile, kako navode popatarene u zagrljaj Turcima. Poslije turskog osvajanja jedini historičari, stara vjera nije iščezla, ni brzo, a ni Srbije i Bosne i Hercegovine iz historije su nestali sljed- potpuno, dugo vremena po dolasku Osmanlija. Ima puno benici bogumila. Oni su jednostavno prešli na islam, ali podataka koji govore da je opstala tokom cijele osmasasvim bez traga ipak nisu nestali. Englez Artur Evans je nlijske vladavine, pa čak do pred sami kraj pretprošlog 1875. godine zajedno sa svojim bratom, pješačeći kroz vijeka. Tih tragova je do unazad nekoliko stotina godiBosnu i Hercegovinu svoja zapažanja o spomenicima i na bilo mnogo više, pa čak i potpuno sačuvanih seoskih narodnim tradicijama objavio je u putopisima “Pješice zajednica koje su slijedile tu zaboravljenu vjeru. U naskroz Bosnu i Hercegovinu” (Through Bosnia and Herce- tavku navodimo, najkarakterističnije primjere:[9] givina on Foot”), (London 1876. godine). On posebno • Engleski diplomata Ricaut, u svom izvještaju iz govori o neobičnim nadgrobnim spomenicima i kamenim 1670. navodi podatak da se bosanski bogumili ni sarkofazima na koje je nailazio, a koji svjedoče o bogatoj do tog vremena nisu potpuno pretopili u muslimane. kulturi u selima koja su odavno već bila napuštena. ReMada ispovijedaju islam oni čitaju Novi zavjet. ljefne slike i simboli nisu bili obični hrišćanski, iz čega (Histori de l’état présent de l’Empire Ottoman, AmEvens zaključuje da je riječ o nadgrobnim spomenicisterdam 1670.) ma bogumila (stećcima). U katalogu o bogumilima “The

4

7 • U Bakulinom šematizmu hercegovačke biskupije iz 1867. stoji da je u Dubočanima (kotor Konjic), porodica Helež bila posljednji sljedbenik bogumilske vjere u tom kraju. • Fra Jelanić, navodi podatak u “De Patarenis Bosnae”, da je još iza austrijske okupacije u gornjoj Neretvi bilo šesnaest bogumilskih porodica. Poznati bosanski franjevac, fra Grga Martić, zabilježio je da je lično poznavao neke muslimanske porodice koje su potajno ispovijedale bogumilsku vjeru. Obred je vršio domaćin. • Takvih je po fra Grgi Martiću u njegovo doba bilo u selu Drežnica kod Jablanice i u okolini Kreševa. • Mehmed-beg Ljubušak zabilježio je: “Oko Rame i Neretve ima i danas Muhamedovskih seljaka, koji su sačuvali neke molitve iz bogumilskih vremena pa ih u obiteljskim krugovima naizust izmole.”

Islamizirani bogumili su zbog svoje ranije vjere još od vremena Osmanlija dobili niz pogrdnih naziva kao što je naprimjer “balija” što u prijevodu znači neznalica, jer ne slijede ispravno islamske propise.[9]

5

Također pogledajte • Crkva bosanska • Lazar Drljača

6

Reference

[1] Heresy and authority in medieval Europe: documents in translation, Middle Ages, University of Pennsylvania Press Middle ages series, Edward Peters, University of Pennsylvania Press, 1980, ISBN 0-8122-1103-0, p. 108. [2] The early medieval Balkans: a critical survey from the sixth to the late twelfth century, John Van Antwerp Fine, University of Michigan Press, 1991, ISBN 0-472-081497, p. 171. [3] A concise history of Bulgaria, Cambridge concise histories, R. J. Crampton, Cambridge University Press, 2005, ISBN 0-521-61637-9, pp. 18-19. [4] Byzantium and the Slavs, Dimitri Obolensky, St Vladimir’s Seminary Press, 1994, p. 272. [5] Bosnia and Herzegovina, Michael Schuman, Infobase Publishing, 2004, p. 7. [6] Obolensky, Dimitry (1948). The Bogomils: A study in Balkan Neo-Manicheism. Cambridge University Press. ISBN 0-521-58262-8. [7] http://www.camo.ch/vatru.htm [8] http://www.camo.ch/korjeni_i_ucenje.htm [9] Dr. Enver Imamović: Korijeni Bosne i bosanstva

7 Vanjski linkovi • Bogumili u Hrvatskoj

VANJSKI LINKOVI

5

8

Text and image sources, contributors, and licenses

8.1

Text

• Bogumili Izvor: https://bs.wikipedia.org/wiki/Bogumili?oldid=2742760 Saradnici: Robbot, Dado, AdnanSa, Palapa, Mhare, Zumbulka, Kahriman, Escarbot, Thijs!bot, EmxBot, Smooth O, C3r4, Hasan, TXiKiBoT, AnToni, SieBot, PipepBot, Eastonwest, WizardOfOz, MelancholieBot, Luckas-bot, KWiki, Xqbot, Edinwiki, Munjanes, EmausBot, ZéroBot, WikitanvirBot, Billinghurst, Iste Praetor, EdinBot, Igna, Nerko65, Addbot, Munjabot~usurped, Munja i Anoniman: 32

8.2

Images

• Datoteka:Bogomilist_expansion.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/70/Bogomilist_expansion.svg Licenca: CC BY-SA 3.0 Doprinijeli: This file was derived from Razvoj bogumilstva.jpg: Originalni umjetnik: Razvoj_bogumilstva.jpg: PLEASE COMPLETE AUTHOR INFORMATION • Datoteka:Commons-logo.svg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Commons-logo.svg Licenca: Public domain Doprinijeli: This version created by Pumbaa, using a proper partial circle and SVG geometry features. (Former versions used to be slightly warped.) Originalni umjetnik: SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by 3247, based on the earlier PNG version, created by Reidab. • Datoteka:Mani.jpg Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/63/Mani.jpg Licenca: Public domain Doprinijeli: ? Originalni umjetnik: ?

8.3

Content license

• Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0