BILJNIH PRIPRAVAKA

bilje

7 BILJNIH PRIPRAVAKA KOJI SIGURNO DJELUJU ( Namjerno nismo ubrojili kamilicu i češnjak) – o njima drugi put ! Znanstveno je potvrđeno da ljekovito bilje može ublažiti brojne zdravstvene tegobe. Sigurno ste jedan od mnogih koji zazire od liječenja biljnim pripravcima ?! To je vaš osobni stav i vaše je da se sami odlučite, pomoć potražiti od Prirode, uz , naravno, oficijelnu medicinu, koja se umnogome služi baš pripravcima od bilja, a da vi to i ne znate! Dakako, nikad ne uzimajte biljne pripravke bez da obavijestite svoga liječnika, a sada PROČITAJTE OVO:

NAKON OZLJEDA KOŽE: Aloe vera KORIST : Nakon manjih porezotina, ogrebotina i opeklina. Kemijski sastojci koje sadrži taj afrički ljiljan smanjuju svrbež i oteklinu izazvanu ozljedom, jer među inim sastojcima sadrži i salicilat – osnovni sastojak aspirina ! Do ovog otkrića se došlo još 1935. godine. Opekline koje su nastale uslijed djelovanja rendgenskih zraka nisu reagirale na druge lijekove, dok se svježim sokom Alije vera to postizalo – dakle, Aloja potiče zacjeljivanje rana, osobito na nogama. PRIMJENA : ® ODREŽITE DONJI LIST BLIZU SREDIŠNJE STABLJIKE BILJKE, UKLONITE EVENTUALNO TRNJE, ( koje se nalazi duž ruba lista) – vidi posebno poglavlje ALOJ) PREREŽITE LIST PO DUŽINI , ISTISNITE MALO GUSTOG SOKA IZRAVNO NA RANU. U P O Z O R E NJ E : Duboke posjekotine te teže i veće opekline zahtijevaju HITNU liječničku pomoć i NE pokušavajte u takvim slučajevima samoliječenje. Posljedice mogu biti pogibeljne.!

PROTIV NERVOZE – ZA SMIRENJE ODOLJEN – VALERIJANA KORIST : Da se prirodno naspavate. Odoljen sadrži sastojke koji imaju umirujuće djelovanje. Nekoliko ispitivanja pokazuju da osobe koje uzimaju odoljen znatno bolje spavaju. Buđenje je bez jutarnjeg mamurluka ! ® PRIMJENA : PREPORUČENA DOZA JE 400-450 mg PRIJE ODLASKA NA SPAVANJE. PREMDA KORISTI I KOD KRONIČNIH PROBLEMA SA SPAVANJEM, KAO I KOD POVREMENE NESANICE, ODOLJEN OBIČNO NAJBOLJE DJELUJE AKO SE UZIMA SVAKE VEČERI PRIJE SPAVANJA OTPRILIKE TJEDAN DANA. U P O Z O R E NJ E : Iako odoljen NE STVARA OVISNOST jako velike doze mogu izazvati mučninu. PROTIV OTICANJA NOGU SJEMENKE DIVLJEG KESTENA KORIST : Ekstrakt sjemenki divljeg kestena UBLAŽAVA oticanje nogu koje nastaje kad vene u donjem dijelu nogu izgube elastičnost i krv se ne može u potpunosti potiskivati prema srcu. Pretpostavka je da escin , sastojak ekstrakta sjemenki divljeg kestena vraća tonus krvnim žilama. Upotreba ekstrakta sjemenki divljeg kestena daje jednak rezultat kao i nošenje elastičnih zavoja. ® PRIMJENA : STANDARDIZIRANI EKSTRAKT OD 300 mg SJEMENKI DIVLJEG KESTENA JE DOZA KOJA SE PREPORUČUJE. AKO EKSTRAKT KUPUJETE U LJEKARNI – SLIJEDITE I PROČITAJTE UPUTE. AKO PAK SAMI PRIPREMATE – POMOĆU RECEPTA OBJAVLJENIH OVDJE – OPET SE DRŽITE UPUTA ! U P O Z O R E NJ E : 1

Nuspojave uključuju blagu mučninu, nadražaj želuca, a ponekad i kožni osip. Prije liječenja otekline ovim pripravkom LIJEČNIK MORA DIJAGNOSTICIRATI UZROK PROBLEMA jer oticanje može nastati i zbog drugih, vrlo pogibeljnih bolesti, pa bi samoliječenje bez prave dijagnoze bilo gubljenje dragocjenog vremena.

PROTIV MODRICA Bromelain

KORIST : Sprječava nastanak krvnih podljeva – modrica – koje su česte posljedice kirurških zahvata. Bromelin – ekstrakt koji se dobiva iz ANANASA ! pomaže zaustaviti izlaženje krvi iz krvnih žila. Tablete bromelaina još djelotvornije sprečavaju pojavu modrica ako ih pacijenti uzimaju nekoliko dana prije operacije. ® PRIMJENA : PREPORUČENA DOZA IZNOSI 500 mg BROMELAINA, A PRIPRAVAK SE UZIMA NEKOLIKO PUTA DNEVNO NA PRAZAN ŽELUDAC NE SMIJE SE UZETI VIŠE OD 2.000 mg NA DAN ! U P O Z O R E NJ E : Kirurški bolesnici moraju prije uzimanja tableta bromelaina o tome obavijestiti i savjetovati se sa svojim liječnikom !

PROTIV PREHLADE : ECHINACEA KORIST : Prevencija ili ublažavanje simptoma prehlade i gripe. Djeluje poticajno na imunološki sustav. Simptomi prehlade i gripe se ublažavaju, bolest traje kraće vrijeme, sa sedam na tri dana. ( Ne uvijek ! ) ® PRIMJENA : ECHINACEA SE POČINJE UZIMATI ČIM SE POJAVI PRVI ZNAK PREHLADE ILI GRIPE. ( U PRODAJI JE MNOGO PRIPRAVAKA ) . SLIJEDITE UPUTE. U P O Z O R E NJ E : Echinacea se ne smije uzimati duže od 14 dana ! Nakon toga roka se smanjuje njezina sposobnost poticanja imunološkog sustava. Alergični na chrysanthemum / krizanteme / i druge biljke koje su joj srodne - mogu imati alergije na echinaceu. PROTIV OŽILJAKA: EKSTRAKT CRVENOG LUKA KORIST: Donekle sprečava nastanak ožiljaka. Ekstrakt sprečava stvaranje oteklina i stvaranje kolagenskih vlakana koje staraju ožiljke. Primjenom ekstrakta ožiljci se ili ne stvaraju ili su osjetno manji nego u slučajevima kada se ekstrakt nije primjenjivao. ® PRIMJENA : EKSTRAKT U OBLIKU KREME ILI MASTI TREBA POLAKO, OKO PET MINUTA UTRLJAVATI U OŽILJKE ILI U PODRUČJE GDJE SE STVARAJU OŽILJCI. Primjenjuje se /aplicira / 3 – 4 puta tjedno tijekom nekoliko mjeseci nakon operacije. U P O Z O R E NJ E : EKSTRAKT CRVENOG LUKA NE DJELUJE – NE POMAŽE - KOD STARIH OŽILJAKA ! UBLAŽAVANJE MIGRENE Chrysanthemum parthenium KORIST: Sprečava bolne napade migrene. Ova biljka izaziva stezanje krvnih žila i onemogućuje oslobađanje serotonina. Pripravak ove biljke znatno smanjuje učestalost i jačinu napada migrene. ® PRIMJENA: PREPORUČENA DNEVNA DOZA JE 125 mg 0,2 – POSTOTNOG PARTENOLIDA – AKTIVNOG SASTOJKA OVE BILJKE. 2

bilje U P O Z O R E NJ E : U oko 15% osoba koje uzimaju pripravke ove biljke , kao neželjena posljedica ( nuspojava) su nastajanje ranica u ustima i / ili želučane tegobe. POSAVJETUJTE SE SA SVOJIM LIJEČNIKOM PRIJE UZIMANJA OVOG PRIPRAVKA, TE NAROČITO AKO IMATE POREMEĆAJ ZGRUŠAVANJA KRVI ILI UZIMATE LIJEKOVE PROTIV ZGRUŠAVANJA KRVI. TAKOĐER NE UZIMATI PRIJE PRIPREME ZA BILO KAKVU OPERACIJU. Reakcija preosjetljivosti moguća je kod osoba koje su inače alergične na korov.

ALOJ ALOJA ( Aloe vulgaris Lam. ) Ljekarnički naziv : Aloe pulvis, extractum, emulsio ) * Vulgaris dolazi od lat. = vulgatus = običan, široko rasprostranjeni. Ostali nazivi : aloj NAPOMENA : danas se uveliko favorizira A. vera, koja ustvari nije ništa učinkovitija i ljekovitija od A. vulgaris i A. ferox. NA FOTOGRAFIJI JE Aloe ferox ) Aloje spadaju u porodicu ljiljana ( Liliaceae ) Postojbina im je južna Afrika i južno Sredozemlje, ali i drugdje. Iz obje vrste dobiva se droga – alojev sok. OPIS: Aloe ferox je višegodišnja biljka u obliku drveta, jednostavne stabljike, koja na vrhu ima skup debelih i mesnatih listova, koji su s naličja pokriveni šiljastim bodljikama, a u manjem broju i s lica. Boja ovih listova je plavičasto – zelena, a po rubu imaju crvenkaste bodljike. Cvjetovi su cjevastog oblika, žutonarančaste boje i skupljeni su u guste grozdove. Cvate od ožujka do travnja. Vulgaris je jednogodišnja biljka, uzgaja se i u klijalištima uzgajivača. Listovi su joj mesnati, blijedozeleni, kopljasti, na rubu pilasti, s dugim bodljama. Cvijet je crven i cjevast sa 6 latica, koje čine duge, viseće cvjetne grozdove. na jugu Europe cvate u lipnju. U daljnjem tekstu odlike i priprava, te korištenje odnose se na A. vulgaris, iako isto vrijedi i za A. ferox i A. vera Sadrži jaku gorku tvar , emodin, te biogene stimulanse koji pojačavaju obrambene snage organizma. Bere se cijelu godinu. Za lijek se upotrebljavaju listovi, tako da se iz njih iscijedi sok, i razrijeđen u alkoholu u omjeru 80 g soka na 20 g alkohola. Zgusnut alojev sok je smeđa masa koja se prerađuje. Iz soka se dobiva tinktura, tablete, a danas jedva još i alojev čaj. Aloj djeluje na više načina: vrlo razrijeđen sok ( alojeve kapi ) je sredstvo /amaro/ koje podražuju želudac i jačaju ga. Na taj se način i u iste svrhe upotrebljava i alojevo vino. U većoj koncentraciji alojev sok djeluje kao sredstvo za čišćenje.. To je dobro i blago sredstvo za te svrhe. Tek nakon 8-10 sati pokaže se njegova djelotvornost. Alojev sok ili tablete, uzimamo uvečer ako želimo ujutro ili čak prijepodnevnim satima dobiti kašastu, ali ne prerijetku stolicu. Za unutarnju primjenu aloj polako ali sigurno čisti crijeva već u dozi od o,2-o,6 g. Ne trebaju veće doze. UPOZORENJE: SOK OD ALOJA SE NIKADA NE SMIJE DAVATI TRUDNICAMA KAO SREDSTVO ZA ČIŠĆENJE ! ISTO TAKO ALOJEV SOK SE NE SMIJE UZIMATI DUŽE VRIJEME. AKO SU ZAČEPLJENI ŽUČNI KANALI – NEDJELOTVORAN JE. U VEĆIM DOZAMA – 8 GRAMA MOŽE USMRTITI! ZA DJECU NE DOLAZI U OBZIR NIKAKO ! Aloj djeluje bakericidno. Primjenjuje se kod očnih bolesti, kroničnog artritisa, čira na želucu i dvanaestercu. Svježe odsječeni listovi mogu i pod nepovoljnim uvjetima dugo sintetizirati biogene faktore. Čim se odsijeku, stave se 12 dana u tamnu sobu kod 4-8 stupnjeva ºC, zatim im se odstrane bodlje, izrežu na komade i u zatvorenim staklenkama steriliziraju u autoklavu na 120 stupnjeva Celzijusovih. Tako sterilni čuvaju se za ušivavanje pod kožu – ali za takve postupke su nadležni i stručni liječnici. 3

Samljeveni dijelovi lišća pomiješaju se s destiliranom vodom ili fiziološkom otopinom, u omjeru 1: 5, ostave stajati 2 sata., zatim se puste da zakipe, procijede, ponovno prekipe 2 minute i na kraju filtriraju. Dobiveni vodeni ekstrakt stavlja se u ampule, zatali i sterilizira u autoklavu 1 sat kod 120 stupnjeva Celzijusa, za potkožne injekcije po 1 ml dnevno kroz mjesec dana. Sok lišća pomiješan s ricinusovim i eukaliptusovim uljem daje emulziju, koja liječi suhi i mokri epidermitis, te opekline II i III stupnja poslije rendgenskog zračenja. Kuhanjem soka aloje dobiva se staklasta, tvrda i gorka masa, neugodnog okusa , za unutarnju primjenu ( peroralno ), i vanjsku ( parenteralnu ) primjenu. Izvana se primjenjuje na opeklinama prelivenim sokom, ili pokrivenim pljoštimice presječenim listom, ublažuju bol i zacjeljuju. Protiv kronično otekle jetre i poremećene stolice kuha se 5-10 minuta uvarak od ¼ - ½ lista, ili 2 g praška sa po jednom čajnom žličicom samljevenog komorača / Foeniculum off. /, zgnječenih boba borovice /Fructus juniperi /, prosenice / Trigonella Phoenum Graceum / koliko stane na 2 vrha noža , i bazginoga cvijeta koliko stane na vrh noža., sve u ½ lite vode. NAPOMENA: sigurno ste primijetili da se radi o prašcima – prašak samljevene bazge i prosenice / grčka djetelina, piskavica/ . Pije se 1 šalica kroz cijeli dan, u gutljajima. Protiv hemoroida, navale krvi u glavu, pluća i srce, ali i zakašnjele menstruacije, pomiješa se prašak aloja - koliko stane na vrh noža , sa po jednom čajnom žličicom kantariona – /gospine trave/ i stolisnika, rastopi se u vodi i pomiješa s medom. /Opet se radi o prašcima – samljevenim dijelovima navedenih biljaka !/- pa se uzima 2 dana , a kasnije , 4-5 puta , svaki treći dan samo koliko stane na vrh noža ! Aloj se ne smije također uzimati kod plućnih bolesti, jer uzrokuje krvarenje i druge poremećaje ! Ako se prašak aloja sa vrha noža popari sa 2 dl kipuće vode i kuha dok zakipi, pa se tom ohlađenom vodom ispiru upaljene i mutne oči, dolazi do ozdravljenja, a znak je što nakon ispiranja oči peku i svrbe . Stare gnojne rane i čireve čiste se i brzo zacjeljuju ako se jedanput na dan pospu debelim slojem alojeva praška, ili ispiru uvarkom od 1 čajne žličice praška kuhanog 5 minuta u ½ l. vode. Dakle, ako se sok aloja pripravlja sa drugim biljkama, djeluje postojanije. Voda od aloja kao čist lijek i lijek za čišćenje nikad ne škodi ma gdje da dođe ( u oko ili na rane ).

BACHOVI CVJETNI LIJEKOVI Bachovi cvjetni lijekovi u osnovi zahvaćaju 38 ljekovitih sredstava pripremljenih iz cvjetova biljaka. Bolest je u biti rezultat sukoba i duša i duha – sve dok duša i naša ličnost djeluju u skladu, vlada radost i mir, sreća i zdravlje. Čim naša ličnost zastrani s puta što ga je zacrtala duša pod vlastitim ili tuđim utjecajem – dolazi do sukoba. To je mišljenje dr. Edwarda Bach-a. Po njegovom mišljenju lijekovi se propisuju i rade za liječenje glavnog uzroka svakog tjelesnog poremećaja – lošeg emocionalnog stanja. Dr. Bach je tvrdio da će, ukoliko se utječe na pacijentovu tjeskobu, depresiju, žučljivost ili ogorčenje nestati fizički simptomi povezani s tim tegobama. Dr. E. Bach rođen je 1880. godine a umro 1936. Eksperimentirao je i sa homeopatskim lijekovima i došao do zaključka da treba pridavati važnost pacijentu a ne prirodu pacijentovih simptoma, još važnije je njegovo emocionalno stanje. Bach je odabrao 38 vrsta divljeg cvijeća iz kojih je pripravljao lijekove. Njegov princip je bio da se cvjetne glavice stavljaju na površinu vode u običnu staklenu zdjelu, izlažući ih ujedno punoj sučevoj svjetlosti 3 sata, prije nego što bi ih spremao u boce. Svatko može primijeniti Bachove upute i koristiti se bilo kojim od njegovih lijekova. Budući da su potpuno bezopasni, oni ne mogu izazvati neugodne reakcije. DANAS PRAKTIČARA PO BACHOVOJ METODI GOTOVO DA I NEMA, ali se njegovi lijekovi mogu kupiti u posebnim prodavaonicama. Dr. Bach je svojih 38 lijekova podijelio na sedam skupina koje pokrivaju sva poznata negativna duševna stanja. Svaki se cvijet upotrebljava za liječenje različitih duševnih stanja, a u izvornom liječenju, kao lijek se spominje i čista izvorska voda! Njegovi lijekovi – prva skupina - djelovali su na strah, stravu, veliki strah ili paniku, na strah od poznatih stvari i na plahost, strah od sloma živaca i nekontroliranog bijesa, na strah od nepoznatog i tjeskobe i strepnje, na pretjerani strah ili tjeskobu za druge. Druga skupina je liječila nesigurnost, nepovjerenje u samoga sebe, učestalo traženje savjeta, na neodlučnost, oklijevanje, neuravnoteženost. Liječio je i depresije nepoznatog uzroka, kada je prevladala sumnja i pesimizam. Koristila je kod beznadnosti i očajavanja, odagnala sumnju u 4

bilje vlastite snage, umor, neraspoloženje. Također je koristila kod liječenja nezadovoljstva i dezorijentiranosti. Treća skupina je koristila kod nedostatka zanimanja za sadašnjost, sanjarenja i prepuštanja mašti, kod ravnodušnosti i bijega od stvarnosti, kod nepažljivosti i življenju u prošlosti, nostalgiji, apatiji i rezignaciji. Četvrta skupina lijekova djelovala je na liječenje malodušnosti i očajavanje, nedostatka povjerenja predviđanja i straha od neuspjeha, osjećaj inferiornosti, odnosno manje vrijednosti. Djelovala je kod osjećaja krivnje, samooptuživanja i samopredbacivanja, osjećaja bezvrijednosti, preuzimanje krivnje za počinjene greške drugih, kod osjećaja nesposobnosti za preuzimanje odgovornosti. Posebno je djelovalo kod krajnje tjeskobe, i napuštenosti, bez samoubilačkih namjera, kod svih oblika šoka i tuge, bilo to tjelesni, duševni ili emocionalni šok. Zatim je koristila kod srdžbe i ogorčenosti, malodušnosti zbog nenapredovanja, kod uporne borbe protiv nepovoljnih okolnosti. Pomagala je kod osjećaja nečistoće duha i antipatije prema samome sebi i vlastitom tijelu. Peta skupina lijekova imala je svojstvo da liječi posesivnost, pretjeranu brigu za druge ljude, samosažaljenje, prevelik entuzijazam koji stvara napetost i stres, veliku napetost i razjarenost zbog nepravde. Liječila je osjećaj dominacije i nefleksibilnosti, nemilosrdnosti i težnjom za moći, netrpeljivost i drskost, kritizerstvo, samozatajivanje i samopotiskivanje i mučenje radi postizavanja ideala, te kod iscrpljenosti nakon stresa i duševne malaksalosti, kod neželjenih i ustrajnih briga u mislima, nedoumice i dvojbe, duboke depresije, tuge i melankolije te sporog prihvaćanja iskustva iz života i neprestanih ponavljanja istih pogrešaka. Šesta skupina djelovala je na osamljenost, na ponos i suzdržljivost, uživanje u samoći i osjećaj nadmoći ili rezerviranosti. Liječila je i nestrpljivost i razdražljivost te preveliku brigu o samome sebi. Pomagala je kod nesklonosti ka samoći i na neobraćanje pažnje na drugoga, na tuđe riječi i savjete. Sedma skupina djelovala je na preosjetljivost, kod tjeskoba i duševnih patnji, koje su se većinom skrivale iza hrabrog držanja, kod slabe volje i pretjerane želje za ugađanjem drugima, osjećaja bezvrijednosti. Kod značajnih promjena u životu pomagali su cvjetovi iz ove skupine – pubertet, menopauza… te na preosjetljivost na jake utjecaje izvana, ali i na ljubomoru, sumnjičavost i mržnju. Neuravnoteženo duševno stanje neće samo spriječiti ozdravljenje i produžiti ozdravljenje i oporavak, već je takovo stanje i primarni uzrok bolesti. Jedan od najpoznatijih Bachovih lijekova je tzv. »rescue» - (spas) – za hitnu pomoć, sastavljen od pet lijekova i može se koristiti u svim slučajevima panike, tuge, šoka, strave i iznenadnih i loših vijesti. Budući da se Bachovi lijekovi ne propisuju za tjelesne tegobe, preporučuju se ljudima s emotivnim tegobama koje su možda u svezi s tjelesnim simptomima. Lijek se priprema tako da se stave dvije – tri kapi koncentriranog lijeka ili pak svakog pojedinog lijeka ukoliko ih se uzima više – u specijalnu bocu za korištenje, i napuni se destiliranom vodom, NE IZ VODOVODA ! Lijek se uzima po potrebi ukapavajući po dvije do tri kapi te otopine u čašu vode ili prirodnog voćnog soka. POTREBNO JE RAZLIKOVATI LIJEČENJE AROMATERAPIJU I HOMEOPATIJU OD LIJEČENJA BACHOVIM CVJETNIM LIJEKOVIMA !

BAZGA BAZGA ( Sambucus nigra L) - crna bazga ( Sambucus racemosa L.) - crvena bazga ( Sambucus ebulus L.) - aptovina Porodica : Caprifoliaceae - kozokrvnice Ljekarnički naziv: Flores Sambuci Crna bazga ( crna zova, zovika, baz, baza, obzovina, bezeg ). Bazga je listopadni grm ili nisko drvo koje u povoljnim prilikama dosegne visinu od približno 8 metara i promjer oko 50 cm, sa zaobljenom, jajolikom do tanjurastom krošnjom. Na starijim primjercima kora je sivosmeđa sa uzdužno ispucalim plutom, mlade grančice imaju sivosmeđu do sivozelenu koru, sa jako uočljivim okruglastim i bradavičastim lenticelama. Korijen je jako razvijen i uglavnom površinski. Listovi su neparno perasti (5-7), odozgora tamnozeleni, odozdol svjetliji dlakavi listići koji su na 5

dugačkoj i zajedničkoj , s gornje strane užlijebljenoj peteljci. Vršni listić je obično i najveći. Cvjetovi su u štitastoj cvasti, cvate u svibnju i lipnju, pojedini cvjetovi su peterodijelni, imaju nisku podraslu plodnicu, jako su mirisni, upotrebljavaju se u medicini. Plod je sakupljen u bogate i široke , viseće plodne gronje, to su okrugle, debele i sočne bobe sa košticom, sjajne su i crne boje, a sok je crvenocrn. Sazrijeva u kolovozu i rujnu, kada i postepeno otpada. Plodovi se također upotrebljavaju za različite svrhe: kompot, sok, slatko, pekmez, te su ljekoviti. Bazga je otporna na niske temperature. Voli vlažna i humusna tla, duboka zemljišta bogata dušikom. Naći ćemo je u šikarama, živicama, na rubovima šuma, šumskim sječinama, sve do 1200 m.n.v. Često se uzgaja i kao ukrasna vrsta. Za lijek se upotrebljava list, pupoljak, cvijet i kora od travnja do listopada. Pupoljci u proljeće imaju željezo, natrij, kalijev nitrat, šećer emulin, sambucin i druge još dovoljno neistražene sastojke. Cvijet sadrži eterična ulja, sluzi, holin, šećer, saponine, jabučnu, valerijansku i vinsku kiselinu, glikozid sambunigrin i antocijan. Bobe sadrže kiseline kao i cvijet, tanin, eterična ulja, gumu i smolu, vitamine A,B,B1,B,C,E te J vitamin. Crvena bazga ( Sambucus racemosa L.) je listopadni grm do 5 m visok, sa zbijenom i nešto piramidalnom krošnjom. Kora je kod starijih primjeraka rđastosiva, ispucala, pokrivena brojnim lenticelama, mlade grančice su zelenkastocrvene, glatke i pomalo sjajne, srčika je šira, okrugla i rahla, žutosmeđa, za razliku od crne bazge koja ima bijelu srčiku. Korijenov sustav je dobro razvijen i površinski. Snažno tjera izbojke iz panja. Listovi imaju 5-7 listića, , cvjetovi su skupljeni u vršne, uspravne i grudaste ( jajaste ) grozdove, plod je krvavocrvena boba. Razmnožava se sjemenom i vegetativno.. Naći ćemo je na čistinama, sječinama i šumskim požarištima, inače se javlja u planinskim šumama u pojasu miješane bukve i jele, traži svježa, rahla i humozna zemljišta, sunčane položaje, mada dobro podnosi i zasjenu. Gornja granica rasprostranjenosti je oko 1700 m.n.v. Vrlo rijetko se kultivira u dekorativne svrhe. NAJVIŠE SE KORISTI CRNA BAZGA i ponegdje abdovina, te će ove dvije vrste i biti najviše opisane. Aptovina ( Sambucus ebulus L.) , (abda, bujad, obad, aptika, divlja bazgovina, habat, smrdljiva zova). Često je nalazimo u većim skupinama na šumskim čistinama, uz putove, živice na bogatim humoznim zemljištima. To je do 2 m visoka trajna zeljasta biljka, sa parno perastim listovima, a cijela biljka ima jako neugodan miris. Još se ponegdje koristi u ljekovite svrhe. Miris cvjetova je dvojben, specifičnog mirisa, a ističe se miomiris po bademu. Cvate u srpnju i kolovozu. Lišće ,korijen i cvijet – od kojih se pravi rakija, sabiru se u rujnu i listopadu, a korijen u listopadu i u proljeće. Plod je kiselo-sladak i sluzav. Obično se koriste lišće, plod i korijen. Cvijet se bere čim procvate i kuha se kao čaj za pospješivanje mokrenja, smirivanje živaca, protiv kašlja i promuklosti. BAZGA Čaj od listića pospješuje izlučivanje mokraće ( kod slabog izlučivanja), te se koristi kod šećerne bolesti. Čaj od cvjetova služi za preznojavanje. Topao čaj kod bronhitisa, kašlja gripe, hripavca, upale pluća, TBC, te kod ospica, šarlaha, astme, kod svih reumatičnih oboljenja i za ispiranje grla. Čaj od bazginog lišća (svježi ili suhi) ukapan u uho 2X dnevno osam dana sa 2-3 kapi poboljšava oslabljeni sluh. Droga vrijedi najviše 2 godine. Recepti za pravljenje sokova i vina veće su opisani na ovim stranicama, treba ih samo pronaći! Kora od grana i stabla koristi se za spravljanje čaja kojim se odstranjuju poteškoće kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mjehura, liječi vodenu bolest, razne edeme i tvrdu stolicu. Sok od svježih boba koristi se u liječenju neuralgije trigeminusa ( neuralgija ličnog živca), za jačanje, blago reguliranje stolice, čišćenje krvi, umirenje trbušnih grčeva i crijevnih kolika, za poboljšanje apetita i cirkulaciju krvi. Bazgov čaj zaslađujte medom, a ne šećerom – mnogo je zdravije i djelotvornije. Uz dodatak lipe i kamilice djelovanje čaja se pojačava, a služi za jače znojenje i mokrenje, kod nazeba, prehlade, gripe, boli u nogama, glavobolje. 6

bilje Brza priprema bazgova vina dobiva se od 3-4 cvjetna štitca, 5 litara vode i ½ kg šećera, 1 čaša octa, soka i razrezane kore 1 limuna, nakon što je odstajalo 1 dan na toplome, uz češće mućkanje. Ovo vino je osvježavajuće a pije se POSLIJE jela po malu čašicu. Za čišćenje organizma dobro je zrele i svježe bobe posuti šećerom i vinom ili limunovim sokom, te svaki dan pojesti po tanjurić u vremenu 3-4 tjedna. Na taj način krv se čisti i obnavlja. Sirup od zrelih boba preporuča se osobama koje dugo sjede. List se koristi kod liječenja bubrega, slabog mokrenja i šećerne bolesti. Mlaki čaj od svježeg ili suhog lišća uštrca se dva puta dnevno u uho radi jačanja oslabljenoga sluha. Čaj od unutrašnje zelene kore liječi kronični želučani katar i pospješuje stolicu i mokrenje; u trajanju od 2-3 mjeseca po 1 šalica dnevno natašte. Vodenu bolest liječi 15 g sitno nasjeckanog bazginog korijena kojeg se moči 20 sati u 2,5 dl vina, dodajući med – veliku žlicu, kuha se 15 minuta i poklopljeno ostavi još 15 minuta. Jedan dio se pije natašte a drugi dio pola sata prije ručka, te treći dio pola sata prije večere. Ovim čajem može se smanjiti debljanje i liječiti mokraćni organi. Cvjetni štitci se mogu pripremati tako da se umaču u tijesto kao za palačinke, te se ispeku na ulju, posipaju cimetom ili garniraju voćnim džemom. ABDOVINA Zbog svog izrazito gorkog okusa prikladna je za pravljenje rakije širokog spektra gorčine i arome. Za rakiju se koristi plod i list u rujnu ili korijen – jesen/zima, ili pak cvijet u srpnju/kolovozu. Najčešće se u proizvodnji rakije koristi osušeni cvijet koji se suši postupno u hladu i ne smije promijeniti boju. Na suncu sušen cvijet gubi intenzitet arome. PRIPREMA RAKIJE: U slabiju (meku) rakiju urone se željeni dijelovi biljke (cvijet, korijen, list, plod), i potom obavi destilacija. Najviše se koristi cvijet. ILI: Dijelovi biljke urone se u rakiju prepečenicu (ljutu), i ostave da se ekstrahiraju na toplijem mjestu, izloženo suncu – sve dok rakija ne dobije miris i gorčinu željenog intenziteta. Drugi način ove metode je da se na isti način kroz duže vrijeme proizvede tzv. bonifikater – poboljšivač, ekstrakt u manjoj količini prepečenice, a dodaje se rakiji po osobnom ukusu. Ovu verziju vam ne preporučujem! Inače, nepažnjom i lošim pripremanjem rakija može izazvati glavobolju. Pomiješana sa vodom, rakija služi kao oblog protiv vodene bolesti. Cvijet čim procvate kuha se čaj za pospješivanje mokrenja, smirivanje živaca, protiv kašlja i promuklosti. Pola kilograma usitnjenoga korijena kuhati dva sata u 5 litara vode te u tom toplom odvaru namakati udove oboljele od reume. Svi dijelovi biljke pripremljeni kao čaj, odvar ili tinktura izazivaju čišćenje, mokrenje i znojenje i na taj način izlaze iz tijela loši sokovi. Za bubrege, vodenu bolest i bolest mokraćnog mjehura koristi se suhi u prah usitnjeni korijen, u količini koja stane na vrh noža i prelije sa 2,5 dl kipuće vode i pusti kipjeti još 5 minuta, pa procijedi i pije 1 šalica dnevno u gutljajima, svaka 2-3 sata. Dodatkom lišća peršina ( i korijena) te boba borovice (Juniperus communis) ili korijen zečjeg trna ( Ononis spinosa) pojačava se djelovanje osnovnog čaja. Uporaba bazge u veterini: U veterini cvijet i list se koriste kao čaj kod bubrežnih bolesti životinja, upale crijevnog trakta, bolesti gušterače i žuči, bolesti dišnih putova. Sredstvo za znojenje. Ovcama i svinjama čaj od 1 male žlice na pola litre zakuhale vode, konjima 1-3 žlice ljekovitog bilja na pola litre zakuhale vode. Psima se daje ista količina kao i ovcama. Čaj se daje 20 minuta prije jela. Dobro ga je kombinirati s kamilicom.

BIJELI SLJEZ (Althaea officinalis L.) Porodica: Malvaceae ( Sljezovi) Ljekarnički – farmaceutski naziv: Radix, Folia et Flores althaeae. Ostali narodni nazivi: ajbiš, veliki sljez, bili sliz, dobri slez, šljez, šljezovina, pitomi sljez, trandovilje, trandofil. Bijeli sljez je trajna biljka s mesnatim i jakim razgranatim korijenom bijele boje. Iz korijena izbijaju najprije zeleni i okruglasti listovi a potom nekoliko stabljika koje dosegnu visinu i do 2 m. 7

Listovi na stabljici su prilično veliki, naborani i trokrpasti, debeli i s obje strane obrasli pustenim dlakama. Listovi su srebrnosive boje. ( Ili sivo-zelene boje.) Veliki cvjetovi pojavljuju se u nakupinama u pazušcima listova, a boja im je bijela do svjetlocrvena. Plodovi nalikuju plodovima crnog sljeza a razlikuju se po tome što im je vanjska čaška sastavljena iz mnogo ovršnih listova. ( Kod crnog sljeza se sastoji od 2-3.) Cvate od lipnja do konca kolovoza. Raste na nasipima, uz rijeke, u grabama, na vlažnim livadama i, općenito, na poplavnim područjima. Uzgaja se i u vrtovima. Voli nešto slanija mjesta. Ljekoviti dijelovi su: korijen, koji se kopa u proljeće ili ujesen, nakon cvatnje. Cvjetovi se sabiru za vrijeme cvatnje, a listovi u jesen ( ne u proljeće!), nakon cvatnje. Korijen se opere, oguli se vanjski sloj, uzdužno prereže, i naglo osuši. Kada je gotovo posve suh, razreže se na sitne kockice i mora biti sasvim bijel. Ako je namočen u vodu i iz njega isplivaju bjelkasti crvići , onda sve treba baciti. Od cijele biljke korijen je najljekovitiji. Sadrži mnogo hranjivih tvari, ( ugljikohidrate), asparagin, masno ulje, saharozu, sluz, škrob, pektin. Sluz se u hladnoj vodi rastvara na glikozu, galaktozu i ksilozu.) Čaj od bijelog sljeza mnogo se koristi kod prehlade, kašlja i hripanja. Bijeli sljez sadržava sluzavu tvar i osim nje nema nekih drugih ljekovitih tvari. Većinom koristi kod bolesti ždrijela. Stoga se najbolje pokazao kod početne upale gornjih dišnih putova, a nikako pri dubljem kataru dišnog kanala i bronhija. Danas se još rijetko upotrebljava čaj od bijelog sljeza. On je uglavnom SAMO DODATAK čajevima protiv kašlja, a njegovo djelovanje povećava sluz koja čini zaštitni sloj. Za bijeli sljez je karakteristično da djeluje smirujuće pri akutnim upalama želučane sluznice, u mješavini s kamilicom. Dobar je i pri kroničnom kataru ždrijela kada suha sluznica uzrokuje često kašljucanje. Djelotvoran je i kod upornog kroničnog katara kod PUŠAČA. MACERAT: uzmu se 1-2 velike žlice sitno izrezanog korijena i moče se u 2-4 dl hladne vode 2-3 sata, uz češće mućkanje. Na taj način se ekstrahira samo sluz. Korijen se NE SMIJE NI KUHATI NITI POPARITI , jer tada izlazi škrob, tekućina postaje gušća, mutna i lako se i brzo kvari. Osim toga, smanjuje se ljekovito djelovanje. Sluz je blago sredstvo protiv upala sluznica mokraćnih, spolnih, dišnih i probavnih organa. Koristi se i za klistiranje - klizme. ČAJ: se priprema od lišća. Jedna velika žlica lišća ( usitnjenoga) prelije se s 2-3 dl ključale vode i poklopljeno pusti hladiti10 minuta, procijedi se i pije u gutljajima tijekom dana. PROTIV UPALE GRLA, JEDNJAKA I DUŠNIKA: 3 velike žlice mješavine od 50 grama narezanog korijena sljeza, 30 grama korijena sladića ( Glycyrrhiza glabra), 10 g korijena ljubice ( Viola odorata), i 40 grama lista podbjela ( Tussilago farfara), kuha se 10-15 minuta, procijedi i ponovno kuha uz dodatak 3 velike žlice meda. Piju se 2-3 šalice dnevno. Također, gornja mješavina se može popariti s1/2litre ključale vode i pusti stajati 3 sata, te se nakon toga vremena procijedi. Pije se u toku dana umjesto vode. Djeci se daje isti čaj, ali uz dodatak 50 grama kamilice. Taj se čaj koristi protiv bolesti dišnih organa, promuklosti, te katara probavnih organa. Protiv čira na želucu i dvanaestercu dodaje se toj mješavini i hrastova kora ( Cortex quercus), ili steža (Pottentilla tormentilla). Taj čaj jača starije i nemoćne. MALOJ DJECI DAJE SE 4-5 PUTA DNEVNO PO 1 VELIKA ŽLICA. Za liječenje bolesnih bubrega, žutice uzrokovane začepljenjem jetre, ili začepljenja žučnog mjehura, bolesti slezene, upale gušterače, zanemarenih hemoroida, bolesti maternice, bijelog cvijeta i kod veneričnih bolesti pomaže 10 g suhog korijena ( ili 5 g svježeg), kuhati 25 minuta u 2,5 dl mješavine od ½ vode i ½ vina i dodati 1 veliku žlicu meda. Piju se dnevno po 2 šalice – svaki sat po žlica. UBLAŽAVANJE KAŠLJA I OLAKŠAVANJE ISKAŠLJAVANJA: 1 velika žlica mješavine od 50 grama korijena b. sljeza komorača, i lista podbjela popari s 2 dl ključale vode, ostavi stajati 2 sata, procijedi i pije toplo po 1 velika žlica svakih 10-15 minuta. Na jednu šalicu čaja može se dodati 1 kavska žlica sirupa od malina. Mješavini se može dodati i list trpuca. ZA DOBAR GLAS I BOLESTI GRLA: 0,5 l ˛Blatine˛ (crno vino loze rasle na kamenu), 0,5 kg šećera, 0,5 kg isjeckanog limuna s korom, 3 jušne žlice sljezovog korijena. Šećer se rastopi i doda vino, limun i sljez, kuha se dok se ne smanji na polovicu. Ne cijedi se, nego se u toku dana 8

bilje pojede dobivena masa. Terapija traje 3 dana. Za liječenje upale mokraćnih putova: 50 grama korijena sljeza i isto toliko lista breze, kadulje i preslice. Od te količine ( mješavine) uzme se 4 žlice i popari sa ½ litre vruće vode i nakon 2-3 sata pije se 4 X dnevno po čaša. Postoje i drugi recepti sa drugim sastavom bilja, ali su ove recepture najlakše za pripremanje.

BILJKE I BOLESTI KOJE LIJEČE : IV poglavlje skraćeni prikaz ( Što se može liječiti biljem ? ) BUBREŽNE BOLESTI , BOLESTI MOKRAĆNIH PUTEVA I MJEHURA: - Betula pendula, B. verucosa - breza - Ocinum basillicum - bosiljak - Solidago virga aurea - zlatnica - Equisetum arvense - preslica - Visum album* - imela - Arctostaphylos uva ursi - medvetka - Salvia officinalis - kadulja - Scilla maritima* - morski luk - Juniperus communis - borovica - Crataegus oxyacantha - glog - Apium graveolens - celer - Hyssopus officinalis - miloduh - Capsella bursa pastoris - rusomača - Matricaria chamomilla - kamilica - Agropyrum repens - pirika - Cucurbita pepo - bundeva - Ononis spinosa - zečji trn - Sambucus ebulus - abdovina - Larix europaea -ariš - Sambucus nigra - bazga - Vaccinium myrtillus - borovnica - Hedera helix* - bršljan - Galium verum - bročika - Fraxinus exselsior - jasen - Hypericum perforatum - kantarion - Humulus lupulus - hmelj - Olea europaea - maslina Napomena : sa oznakom * biljke su OTROVNE, i uzimati ih samo pripremljene u apotekama kao galenske pripravke ! U ovom prokazu niti su nabrojene sve bolesti niti sve biljke, jer bi to bilo sasvim novo poglavlje . Za dodatne informacije, obratite se autoru " Zelene apoteke" !

BILJKE I BOLESTI KOJE LIJEČE : V poglavlje ŽIVCI: - Ocium basilicum - bosiljak - Valeriana officinalis -odoljen, valerijana - Humulus lupulus - hmelj - Anethum graveolens - kopar - Gentiana lutea - lincura - Achillea millefolium - stolisnik - Aconitum napellus* - jadić - Galium verum - bročika 9

- Hypericum perforatum - kantarion - Melissa officinalis - matičnjak - Passiflora incarnata - pasiflora - Rosmarinus officinalis - ružmarin KOŽNE BOLESTI: - Arnica montana* - brđanka, arnika - Salvia officinalis - kadulja - Capsella bursa pastoris - rusomača - Calendula officinalis - neven - Hypericum perforatum - kantarion - Viola tricolor - mačuhica - Arctium lappa - čičak - Taraxacum officinalis - maslačak - Matricaria chamomilla - kamilica - Tussilago farfara - podbjel - Hedera helix - bršljan - Lythrum salicaria - vrbica crvena - Aloe -aloj - Larix europaea - ariš - Galium verum - bročika - Fraxinus exselsior - jasen - Urtica dioica - kopriva velika - Symphytum officinale - gavez - Brassica oleracea - kupus - Olea europaea - maslina - Rosmarinus officinalis - ružmarin ŽENSKE BOLESTI : - Fragaria vesca - jagoda - Rubus fructicosus - kupina - Potentilla tormentilla, P. anserina - steža, gusja trava - Capsella bursa pastoris - rusomača - Polygonum hydropiper - vodeni papar - Artemisia absinthium - pelin - Inula helenium - oman - Marubium vulgare - marulja - Lythrum salicaria - vrbica crvena - Hedera helix* - bršljan - Hypericum perforatum - kantarion - Chelidonium maius - rosopas - Vinca minor - zimzelen JAČANJE - IMUNITET: - Cochlearia armoracia - hren - Galium verum - bročika - Urtica dioica - kopriva velika - Carlina acaulis - kravljak - Trigonella foenum graecum - piskavica - Brassica oleracea - kupus - Rosmarinus officinalis - ružmarin IMPOTENCIJA: - Sambucus nigra - bazga - Petroselinum sativum - peršin - Heracleum sphondylium - mečja šapa Napomena : sa oznakom * biljke su OTROVNE, i uzimati ih samo pripremljene u apotekama kao galenske pripravke ! U ovom prokazu niti su nabrojene sve 10

bilje bolesti niti sve biljke,jer bi to bilo sasvim novo poglavlje . Za dodatne informacije, obratite se autoru " Zelene apoteke" !

BILJKE I BOLESTI KOJE LIJEČE : I poglavlje USNA ŠUPLJINA: - Potentilla tormentilla - steža - Pimpinella saxifragia - bedrenika - Salvia officinalis - kadulja - Matricaria chamomillae - kamilica - Sambucus nigra - bazga - Cochlearia armoracia - hren - Equisetum arvense - preslica - Malva silvestris - sljez LIJEČENJE BOLESTI ŽELUCA I CRIJEVA: Želučane bolesti: - Gentiana lutea - lincura - Erythrea centaurium - kičica - Menyanthes trifoliata - djetelina gorka - Cichorium intybus - vodopija - Achillea millefolium - stolisnik - Juglans regia - orah - Agrimonia eupatoria - petrovac - Acorus calamus - iđirot - Orchis morio - kaćun - Pimpinela anisum - aniš - Coriandrum sativum - korijandar - Foeniculum vulgare - komorač - Mentha piperita - metvica - Melissa officinalis - matičnjak - Calendula officinalis - neven - Equisetum arvense - preslica - Artemisia absinthium - pelin - Trigonella foenum graecum - piskavica - Matricaria chamomilla - kamilica - Sambucus nigra - bazga - Urtica dioica - kopriva velika - Carlina acaulis - kravljak - Symphytum officinale - gavez - Brassica oleracea - kupus - Chelidonium maius - rosopas - Cynara scolysmus - artičoka ( ekstrakt ) Crijevne bolesti: - Ricinus communis - ricinus - Rhamus frangula - krkavina, pasja ljeska - Aloe - aloj - Prunus spinosa - tnina - Orchis morio - kaćun - Althea rosea - trandovilje - Malva silvestris - sljez - Tusilago farfara - podbjel - Verbascum phalmoides - divizma - Quercus robur - lužnjak / hrast / - Potentilla tormentilla - steža - Vaccinum myrtillus - borovnica - Polygonum aviculare - troskot - Allium sativum - češnjak 11

- Allium cepa - crveni luk - Mentha piperita - metvica - Salvia officinalis - kadulja - Geum urbanum - zečja stopa - Achillea millefolium - stolisnik - Agrimonia eupatoria - petrovac - Matricaria chamomilla - kamilica - Angelica archangelica - anđelika - Urtica dioica - kopriva velika - Olea europaea - maslina - Rosmarinus officinalis - ružmarin Napomena : ovom prokazu niti su nabrojene sve bolesti niti sve biljke,jer bi to bilo sasvim novo poglavlje . Za dodatne informacije, obratite se autoru " Zelene apoteke" !

BILJKE I BOLESTI KOJE LIJEČE : II poglavlje BOLESTI JETRE I ŽUČI: - Taraxacum officinalis - maslačak - Mentha piperita - metvica - Raphanus niger - crna rotkva - Artemisia absinthium - pelin - Achillea millefolium - stolisnik - Berberis vulgaris - žutika trpka - Chelidonium maius - rosopas - Matricaria chamomilla - kamilica - Cochlearia armoracia - hren - Galium verum - bročika - Erythrea centaurium - kičica - Carlina acaulis - kravljak - Humulus lupulus - hmelj - Olea europaea - maslina DIJABETES - šećerna bolest : - Arctostaphylos uva ursi - medvetka - Juglans regia - orah - Taraxacum officinalis - maslačak - Juniperus communis - borovica - Allium cepa - crveni luk - Galega officinalis -ždraljevina - Phaseolus vulgaris - ljuske graha - Vaccinium myrtillus - borovnica - Urtica dioica - kopriva velika - Avena sativa - zob - Trigonella foenum graecum - piskavica - Vinca minor - zimzelen GIHT: - Colchicum autumnale * - mrazovac - Glechoma hederacea - dobričica - Agropyrum repens - pirika - Citrus medica - limun - Fraxinus exselsior - jasen - Brassica oleracea - kupus - Rosmarinus officinalis - ružmarin REUMATIZAM: - Juniperus communis - borovica - Hyssopus officinalis - miloduh - Hedera helix - bršljan - Agropyrum repens - pirika - Citrus medica - limun 12

bilje - Fraxinus exselsior - jasen - Hypericum perforatum - kantarion - Urtica dioica - kopriva velika - Rosmarinus officinalis - ružmarin Napomena : sa oznakom * biljke su OTROVNE, i uzimati ih samo pripremljene u apotekama kao galenske pripravke ! U ovom prokazu niti su nabrojene sve bolesti niti sve biljke, jer bi to bilo sasvim novo poglavlje. Za dodatne informacije, obratite se autoru " Zelene apoteke" !

BILJKE I BOLESTI KOJE LIJEČE : III poglavlje BOLESTI SRCA I KRVNIH ŽILA : - Digitalis purpurea *- pustikara crvena - Viscum album* - imela bijela - Allium sativum, /Allium cepa - češnjak,/ i luk - Crataegus oxyacantha - glog - Capsella bursa pastoris - rusomača - Alium ursinum - medvjeđi luk - Citrus medica - limun - Convallaria maialis* - đurđica - Apium graveolens -celer - Aesculus hyppocastanum - divlji kesten - Olea europaea - maslina - Melissa officinalis - matičnjak - Chelidonium maius - rosopas - Vinca minor - zimzelen BOLESTI DIŠNIH ORGANA: - Foeniculum vulgare - komorač - Pulmonaria officinalis - plućnjak - Tussilago farfara - podbjel - Plantago lanceolata - trputac - Verbascum tapsiforme - divizma - Malva silvestris - sljez crni šumski - Althaea officinalis - sljez bijeli - Primula vera ( officinalis) - jaglac - Viola odorata - ljubičica - Equisetum arvense - preslica - Marrubium vulgare - marulja, tetrljan - Thymus vulgaris , Th. serpyllum - timijan, majčina dušica - Castanea sativa - pitomi kesten - Alium ursinum - medvjeđi luk - Petasites officinalis - lopuh - Glechoma hederacea - dobričica - Pinus silvestris - bijeli bor - Betonica officinalis - betonika, bukvica - Cochlearia armoracia - hren - Galium verum - bročika - Hypericum perforatum - kantarion/ gospina trava/ - Polygala amara - krestušac - Symphytum officinale - gavez - Vinca minor - zimzelen Napomena : sa oznakom * biljke su OTROVNE, i uzimati ih samo pripremljene u apotekama kao galenske pripravke ! U ovom prokazu niti su nabrojene sve bolesti niti sve biljke, jer bi to bilo sasvim novo poglavlje . 13

Za dodatne informacije, obratite se autoru " Zelene apoteke" !

BILJNE LJEKOVITE MASTI I ULJA CRVENILO KOŽE Ljekovita mast za liječenje crvenila kože priprema se na slijedeći način: Po jedna velika žlica sitno iskosana lista bokvice (Plantago media), lista koprive - ( Urtica dioica ), i 50 grama rastopljene neslane svinjske masti. Sve se ovo pomiješa i kuha na pari dok se ne pretvori u kašu. Ovako dobivenom ljekovitom smjesom bolna mjesta se mažu tri puta dnevno, preko masti se stavi gaza i zamota zavojem. Smjesa se drži dva sata, nakon toga se skine i opere mlakom kamilicom. Na crvena i upaljena mjesta tako spravljena ljekovita mast stavlja se šest dana. URTIKARIJA Crvene " pečate" po tijelu koji se javljaju kad dođe do urtikarije treba mazati biljnom masti koja se priprema po slijedećoj recepturi: 6 žlica sitno iskosana peršinovog lista i 4 žlice sitno iskosanog lista koprive pomiješamo s 1 litrom destilirane vode i nalijemo u bocu. Boca se drži 20 dana u hladnjaku i promućka se više puta tokom dana. Potom se procijedi i s time se 6 dana mažu "pečati" na tijelu. LIŠAJ Kad vam se na koži pojavi lišaj, možete koristiti mast koja se priprema tako što se 4 velike žlice iskosanog bijelog luka /češnjaka/ i 2 velike žlice iskosanog lista bijelog jasena /Fraxinus excelsior/* izmiješaju sa 6 žlica meda. Ovom masti treba mazati i previjati bolna mjesta 3 puta dnevno. Prije svakog mazanja obrisati lišaj mlakom kamilicom. Oblog se drži po dva sata dnevno, a tretman traje 10 dana. BRADAVICE One su vrlo česta pojava. Za jedan dan liječenja ili za nekoliko dana , one se mogu potpuno otkloniti s ma kojega dijela tijela. Postoji nekoliko pučkih recepata za otklanjanje bradavica. ® Uzmite što veći češanj bijeloga luka i u njemu izdubite rupu veličine bradavice. Stavite to na bradavicu i povežite zavojem. Već poslije 8-10 sati bradavica će otpasti i ostati u češnju bijelog luka; ® Svježim sokom crvenog luka natapati bradavicu više puta tijekom dana. Ona će sama otpasti za 2-3 dana. Postoji još narodnih recepata za uklanjanje bradavica, ali njih možete naći kod opisa pojedinih biljaka ! BUBULJICE Ako vam se često pojavljuju bubuljice pokušajte ih "izliječiti" biljnom masti koju ćete spraviti tako što ćete zagrijati jednu veliku žlicu pivskog kvasca - germe - na pari i time mazati bubuljice ujutro, u podne i navečer po nekoliko minuta. Ako ovo ne pomogne, pokušajte koristiti mast pripremljenu od 3 velike žlice sitno isjeckanog lista bokvice i dvije žlice ulja za jelo. Sve to dobro izmiješajte i stavljajte na dijelove lica s bubuljicama. Ulje treba držati po jedan sat tri puta tokom dana. Ako je potrebno da gnojnice na koži sazru, može se koristiti čaj koji se pravi tako što se tri velike žlice sitno iskosanog lista bokvice i cvijeta i lista podbjela /Tussilago farfara/ preliju s jednom litrom kipuće destilirane vode i ostavi poklopljeno 2 sata dalje od topline. Čaj se procijedi i zasladi medom. Pije se tokom dana, a na bolna mjesta se stavlja 3 puta dnevno po 2 sata oblog , koji se moče svakih pola sata . / Oblog je neprocijeđeni ostatak čaja./ Po skidanju obloga bolna mjesta obrisati mlakom kamilicom. Ovaj recept koristite 5 dana. SITNI GNOJNI ČVORIĆI Za liječenje ovakvih promjena na koži predlaže se slijedeća biljna mast: pripremiti po dvije žlice iskosanog lista kupine i lista bokvice, pa ih izmiješati s dvije žlice maslinovog ulja ( ili suncokretovog ). Zagnojena mjesta treba namazati tim melemom tri puta na dan i držati po dva sata. Recept se koristi 4 dana. ŽULJEVI Vrlo česta i neugodna pojava , osobito na nožnim prstima. Da biste sebi pomogli pokušajte s jednim od dva recepta : 1/ Uzmite svježu ili suhu šljivu i rasijecite je. Na polutke ovih šljiva izlijte po 1/2 male žlice soka od lista bršljana. Ovakvu polutku šljive privežite na žulj tijekom noći. Tijekom dvije do tri večeri 14

bilje žulj treba otpasti. 2/ Uzmite 1/2 glavice bijelog luka i očistite je i zgnječite, te time premažite žulj ujutro i uvečer. Za 3-4 dana žulj treba otpasti. KURJE OKO Uzmite po 3 velike žlice izribane povrtnice i korijena hrena. Ovu smjesu previjte komadom lanena platna na bolna mjesta. Kurje oko prethodno namazati uljem za jelo, a oblog držati ujutro i navečer po 2 sata. Možete koristiti i drugi recepte: Uzmite 2 velike žlice sitno iskosanog češnjaka i isto toliko vinskog octa. Sve to izmiješajte i stavite na bolno mjesto. Oblozi se drže 2 puta dnevno po 2 sata; Ako vam ne pomognu prethodna dva recepta možete pokušati s trećim : uzmite glavicu crvenog luka, iskosajte ju i izmiješajte s istom količinom vinskog octa. Smjesu stavite na bolno mjesto a obloge držite 2 sata, dva put dnevno. Tretmani traju 3 dana. ISPUCALA KOŽA Biljni preparat radi se tako što se 5 velikih žlica sitno iskosanog lista koprive stavi u 100 g rastopljene neslane svinjske masti. Ova se masa kuha na pari dok se ne stvori kaša - mast i njom se maže ispucala koža više puta tijekom dana. Prije svakog mazanja obrišite kožu mlačnom kamilicom. Tretman se ponavlja 5 dana. ZANOKTICE U liječenju zanoktica, naročito gnojnih, koristi mast koja se pravi od 2 velike žlice sitno iskosanog lista kupine, lista petrovca/ Agrimonia eupatoria/ i 4 velike žlice meda. Sve se to izmiješa i ovom smjesom mažu bolna mjesta. Prsti moraju biti zavijeni tijekom cijelog dana, a po skidanju obloga, obrišite ih mlačnom kamilicom. Tretman se ponavlja 4 dana. ČIREVI Uzeti dvije glavice crvenog luka koji se sitno iskoše, tome dodati 150 g ulja za jelo. Blago kuhati dok se ne dobije kaša - mast. Njome mazati čireve više puta tijekom dana , a obloge držati 2 sata. Poslije skidanja preparata obrisati čireve mlakom kamilicom. Za 2-3 dana čirevi će pući, gnoj će iscuriti, ranu očistiti i ona će zacijeliti. U liječenju čireva može koristiti i glavica crvenog luka poprečno izrezana. Stavlja se na ploču štednjaka da se malo zapeče, skine s ploče i namaže jestivim uljem. Ovakvom polovicom ujutro previti čir. Povezati gazom i zavojem i držati do podneva. Zatim skinuti i bolesno mjesto obrisati kamiličinim čajem. Uvečer postupak ponoviti, držati cijelu noć. Ujutro skinuti i oprati kamilicom a potom namazati medom. Ovakvim načinom liječenja čir mora proći za dan - dva. NAŽULJANA KOŽA - DEKUBITUS Ovakve povrede kože često se javljaju kod bolesnika koji dugo leže zbog nekog kroničnog oboljenja. U takovim slučajevima može koristiti slijedeći biljni preparat: uzmu se po tri velike žlice sitno iskosane bokvice, lista kupine i lista maline. Sve se to prelije s 200 g maslinova ulja i pozorno kuha na pari dok se ne pretvori u kremu. Njome treba mazati bolna mjesta 3 puta dnevno i previjati ih. Prije svakog mazanja , bolna mjesta obrisati mlakom kamilicom, a uljnu kremu držati privijenu po 3 sata. Ovaj tretman mora trajati najmanje 5 dana. * peteljka je nekorisna!

BILJNI LOSION ZA AKNE MOŽE SE PRIPREMITI U KUĆNOJ RADINOSTI ! Protiv blaže izraženih akni, pripremite losion od bilja. Bilje samo prelijte vrelom vodom, nemojte ga kuhati. RECEPT : ČIČAK.................. 25 GRAMA NEVEN................. 25 GRAMA DIVLJA MAĆUHICA.. 50 GRAMA PRIPREMA: Preliti 10 g mješavine sa 200 ml / 2 dl / kipuće vode i ostavite da se namače 15 minuta. Procijediti. Ovaj se čaj koristi za vanjsku upotrebu. Koristi se u obliku obloga ili za redovito pranje kože. Ako je koža jako masna, povećati količinu čička u mješavini sa 25 na 50 grama

BILJNO VINO Za spravljanje ovog ljekovitog biljnog vina potrebno je : 1,14 l listova koprive, 0,57 l listova 15

maslačka; 0,57 l listova čička, 1 kg šećera, 3 limuna, korica od sedam mandarinka, korica od pet naranča, 1 paketić kvasca i 7,3 litre vode. Mlade i zdrave listove biljaka staviti u dovoljno veliki lonac, dodati limun narezan na ploškice, nasjeckanu koricu mandarina i naranči, rastopljeni kvasac i šećer. Preliti vrelom vodom i na laganoj vatri kuhati sat vremena. Dobro promiješati i u pokrivenoj posudi ostaviti stajati 14 dana, odnosno dok ne završi fermentacija. Tada vino promiješati, procijediti i natočiti u čiste staklene boce, koje treba dobro začepiti i čuvati ih na hladnom i tamnom mjestu do upotrebe. Za što se koristi koja od biljaka, potrudite se malo i pronađite u arhivi « Zelene apoteke»

BOKVICA – TRPUCI : TRPUTAC ( Plantago lanceolata L.P. ) – Plantaginaceae FARMAKOPEJSKI NAZIV : Herba Plantaginis NARODNA IMENA : bokvica*, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, muška bokvica*, ženska bokvica*, koncula, žilovlak. NAPOMENA: Plantago lanceolata nazivaju muškom bokvicom, odnosno trpucem muškim, dok ženska bokvica ( Plantago major ) nazivaju velikim trpucem ili bokvicom ženskom ! Uvriježeni je naziv bokvica, za sve vrste iz roda Plantago, Plantaginaceae. Rastu svuda. Prema obliku listova razlikuju se ženska ili širokolisna bokvica / P. major / i muška , uskolisna bokvica / P. lanceolata / U MEDICINI SE VIŠE CIJENI MUŠKA BOKVICA ( Folium et Herba Plantaginis lanceolatae ). NA SLICI JE Plantago lanceolata ! OPIS: Postoje tri vrste trpuca : sa širokim okruglim, malim okruglim i sabljastim lišćem. Obje vrste s okruglim lišćem rastu uz putove, staze, uz kuće, praktički posvuda. SVE TRI VRSTE SU LJEKOVITE, NEOTROVNE I NEŠKODLJIVE ! Listovi P. lanceolata izlaze u obliku rozete pri dnu 7 – 20 cm duge stabljike, koja se ne grana nego završava cvatom prljavobijele do blijedoružičaste boje; sitnih cvjetića u obliku malih klasova. Dvije vrste imaju listove jajasto eliptične, na dosta dugim peteljkama, a treća vrsta – sabljasta – uske i duge listove s kratkim peteljkama. Trputac ima kratak i debeo podanak. SASTAV: U cijeloj biljci ima heterozida aukubozida, zatim enzime invertaze, rozinaze i koagulaze, te emulzina. Sadrži također malo sluzi, glikozide, tanin, silicijsku - kremičnu kiselinu, pektina, vitamina C, limunske kiseline, saponozida, fitonocida, gorke tvari, soli, željeza, kalija, kalcija, natrija, a u sjemenu sluzi, masnog ulja, bjelančevine i glikozida. BERE SE : ZA LIJEK SE SAKUPLJAJU LISTOVI PRIJE CVATNJE, KORIJEN ( cijelu godinu) I SJEME PRIJE NEGO SAZRIJE. Cvate od travnja do listopada. Suši se u hladu, mora zadržati prirodnu boju. PRIPREMA LIJEKA, PRIMJENA, DJELOVANJE, RECEPTURE: Za lijek se najviše koristi list; od širokolisnih vrsta za rane i obloge, od uskolisnih vrsta protiv plućnih unutarnjih bolesti te ženskih bolesti. Trputac izvrsno potpomaže u liječenju tuberkuloznih bolesti pluća. Za čišćenje krvi : u Švicarskoj je popularan narodni lijek tzv. « zeleni čaj «, koji se prokuhao i pio ujutro navečer. SASTAV: « zeleni čaj» se sastojao od svježeg lišća kupina, malina, jagoda, kopljastog* trpuca ( P. lanceolata ), cvijetova podbjela ( Tussilago farfara ), i po mogućnosti jaglaca ( Primula vera ). Čaj se ne priprema sa šećerom već s medom. Taj proljetni čaj, odnosno napitak, cijenjen je, jer pribavlja čovjeku zdravlje – čisti tijelo od zimskih taloga vraća snagu. Razni liječnici i znanstvenici prigovaraju da je pojam 2 čišćenja krvi « lažna zamisao laika, no, usprkos tome, takvo čišćenje krvi znači podsticaj za tjelesne funkcije, te u tom smislu doista 16

bilje postiže čišćenje. Sok od trpuca je toliko postojan, da se bez ikakvog sredstva za konzerviranje ne kvari. Trputac sadrži i antibiotike, te iako je penicilin još uvije odličan lijek, antibiotici umjetno proizvedeni ne daju uvijek željeni učinak, jer se mikroorganizmi ubrzo priviknu na njih i postanu imuni. Novija istraživanja pokazala su da se antibiotici nalaze i u mnogim višim biljkama, a ne samo u gljivama, iako su antibiotici gljiva snažniji. Za trputac vrijedi ono što je još davno rekao Kneipp: iako su ljudi upotrebljavali listove onakve kakve su rasli na livadi, , dakle ni prane ni čišćene, nisu se trovali zahvaljujući antibiotičkom djelovanju ljekovitih tvari u listovima trpuca. ( Napomena : osobno isprobano !) Osim ostalog, u trputcu ima kremične kiseline ( kao i u preslice), stoga je dobro sredstvo za iskašljavanje. Trputac je posebno pogodan za djecu jer mu je sok ukusan, naročito kada se zasladi šećerom ili bolje medom. Čaj od listova trpuca treba piti što je moguće topliji. Najbolje je jedna šalica čaja odmah ujutro – natašte, a zatim 1- 2 šalice preko dana i još jedna uvečer, prije spavanja. Tako se postiže mirna noć. Svježe zgnječeno lišće služi kao oblog koji se stavlja na mjesto uboda kukca ili u krajnjem slučaju, ako je liječnik daleko, uboda zmije. također se stavljaju oblozi kod vrućih oteklina i rana koje teško zarašćuju. ® Sluzav i ljepljiv sok od svježeg lišća koje dobro izgnječimo, nakapa se na ranu, te zaustavlja krvarenje i ubrzava zarastanje; sprečava upalu i ublažuje bol. Oblog od lišća hladi noge nakon dugog i napornog hoda. ® MJEŠAVINA ČAJA ZA ISKAŠLJAVANJE : Uzmu se jednaki dijelovi trpuca, plućnjaka i podbijela. Čaj se pripravlja na već mnogo puta opisani način osnovnog pripravljanja čaja – oparka. Ako je sekret još gust i čvrsto se drži , dodaje se mješavini korijen jaglaca. Također je djelotvoran čaj koji se priprema od 30 g suhog lišća koje se moči 12 sati u ½ l vode, zatim kuha 10 minuta, s 2 velike žlice meda, poklopljeno pustimo odstajati 20 minuta, procijedi se i pije 1 šalica ujutro natašte, te još 1-2 šalice tijekom dana, - svaki sat po jedna velika žlica kao lijek protiv svih unutrašnjih bolesti, groznice, krvavog mokrenja, slabosti mjehura, promuklosti, kašlja i plućnih bolesti. taj je čaj isto tako preporučljivo piti kada se odvarom od trpuca ispiru gnojne rane. Sâmo suho lišće trpuca, kuhano u vinu, liječi od groznice. ® SOK OD TRPUCA: Odličan sok dobiva se na slijedeći način: 200 grama lišća trpuca,, 100 g vršaka velike koprive ( Urtica dioica), 100 g maslačka ( Taraxacum officinale) i 100 g stolisnika ( Achillea millefolium ) : sve se dobro izgnječi, istisne kroz čistu lanenu krpu, procijedi, zatim prokuha uz skidanje pjene i nečistoće koja se skuplja na površini , dobivenom soku dodaju se 2 – 3 velike žlice meda, pa se to ponovno kuha dok se ne zgusne tako da se počnu vući niti. Ohlađeni sok sprema se u boce , a da se ne kvario, doda se svakoj boci čašica rakije. Prije upotrebe pomiješa se s polovicom količine tople vode. ® PROTIV PROLJEVA. pije se 3-4 puta dnevno čašica crnog vina u koju se stavi na vršku noža praha od istucanog sjemena trpuca. ® PROTIV ZUBOBOLJE: Djelotvoran je dobro opran i očišćen, te uzduž prerezan korijen , koji se pažljivo stavi u uho ! na strani bolesnog zuba. ® SIRUP OD TRPUCA U BOCU ZA KONZERVIRANJE POVRĆA – ŠIROKO GRLO – OD 5 LITARA – STAVI SE NA DNO SLOJ 17

OD 2 – 3 CM SVJEŽIH LISTOVA TRPUCA PA SE PREKRIJU ŠEĆEROM. NAIZMJENIČNO SE STAVLJA SLOJ LISTOVA TRPUCA PA ŠEĆER, DO VRHA BOCE. NAKON ŠTO SE SADRŽAJ U BOCI SLEGNE PREKO NOĆI, BOCA SE NADOPUNI I POHRANI U HLADNOM PODRUMU TE ZAKOPA U PIJESAK. NARAVNO DA SE BOCA PRETHODNO DOBRO ZATVORI I UMOTA U NAJLON. TRPUTAC SE MACERIRA U PODRUMU 3 MJESECA. SADRŽAJ BOCE SE ISPREŠA, A DOBIVENI SIRUP SE DRŽI U HLADNJAKU, U MANJIM BOČICAMA. TAKO DOBIVENI SIRUP NAJBOLJI JE KUĆNI LIJEK PROTIV BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA. Zbog sposobnosti stezanja i vezujućih svojstava trputac se oduvijek smatrao važnom biljkom. Koristi se za zaustavljanje krvarenja, te kao pomoć pri iskašljavanju. Djeluje umirujuće na upalu sluznice. NAPOMENA: UZIMATE LI TRPUTAC KAO LAKSATIV, POTREBNO JE PITI VELIKU KOLIČINU VODE KAKO BI SE SPRIJEČILA BLOKADA CRIJEVA. NE SMIJE SE DAVATI /KAO LAKSATIV / DJECI MLAĐOJ OD DVIJE GODINE, A NE PREPORUČUJE SE NI TRUDNICAMA /KAO LAKSATIV/ - BEZ SAVJETOVANJA SA LIJEČNIKOM ! kopljasti trputac – P. Lanceolata

BOL U VRATU Najčešći uzrok bolova u vratu su prenapregnutost vratnih mišića koje stalno primoravamo na neprirodan i neispravan položaj, uslijed čega se zatežu, grče i uzrokuju bol. Predostrožnošću i vježbama to se može spriječiti. Kako spriječiti mišićnu bol u vratu: paziti kako držite glavu i vrat, naročito kod dugotrajnog sjedenja i pisanja. Prekomjerno duševno uzbuđenje, a naročito stres, napinju mišiće, te je potrebno u takovim stanjima opustiti čitavo tijelo i nastojati posebno opusti mišiće. Izbjegavati košulje s uskim okovratnikom, kravate ne treba zatezati kao na vješalima. Izbjegavajte mekane jastuke od pjenaste gume. Kod telefoniranja ne držite slušalicu stisnutu između glave i ramena. Vježbe treba redovito provoditi, a mogu se izvoditi praktički na svakom mjestu. Kad su degeneracijske promjene kralježnice napredovale, osim bolova u vratu i šiji često se javljaju glavobolje i trnci ruku. U početnoj fazi, u akutnom stadiju potrebno je mirovanje. Onemogućiti gibanje vrata koje prouzrokuje bol. Često omaže grijanje područja vrata – šije- te blaga masaža i akupresura – pritisak i čvrsta masaža akupunkturnih točaka. Nakon prestanka boli provodi se fizikalna terapija. Najkorisnije su vježbe napinjanja ( izometrične). Nemojte činiti nagle trzajne kretnje i izbjegavajte rad u položaju glave i vrata. Štetna je i dugotrajna vožnja autom bez odmora.

BOLJE SPRIJEČITI ® KAŠALJ OD PREHLADE : ne pušite i ne uživajte alkohol. I jedno i drugo slabi obrambene snage organizma. Prostorije u kojima boravite ne zagrijavajte iznad 20º C. Zrak neka uvijek bude malo vlažan. Jednom tjedno idite u saunu, ili se kupajte naizmjenično u vrućoj i hladnoj vodi. Organizam će, doduše, postati otporan protiv prehlade tek nakon nekoliko mjeseci. I sam naslov kaže: bolje spriječiti… ! Noge neka vam, inače uvijek budu tople i suhe. ® BRONHITIS: U principu dišite na nos, a izdišite kroz usta. Na taj se način zrak koji udišete pročišćuje i zagrijava. Čak i lagane prehlade i lagane upale grla treba odmah temeljito liječiti. ® ASTMA: Važno je da liječnik utvrdi na što ste alergični. Te tvari morate izbjegavati. Jedite što manje ribe, uzimajte što manje soli, ( i ribe i sol mogu izazvati astmatične napade ), izbjegavajte prašinu. Koristite usisivače sa specijalnim pročiščivačima, te često zračite prostorije. Bavite se vježbama opuštanja ( autogeni trening, yoga – koja je inače jako dobra protiv astme !), a pri maglovitom vremenu i pri većem zagađenju zraka ostanite kod kuće. Uzimajte vitamin B6, ili namirnice bogate ovim vitaminom. Vjerojatno će se smanjiti broj asmatičkih napada. u ovom slučaju treba surađivati sa liječnikom. ® PROMUKLOST: Ne govorite glasno. Isto tako ne šapčite. Prehlade liječite pravovremeno. 18

bilje

BOROVICA Borovica obična ( Juniperus communis L.) - Cupressaceae Farmakopejski naziv : fructus ( baccae ) Juniperi Ostali nazivi: venja, kleka, brinje, brin, crna smrekinja, smrika, smrčika, šmreka, brinja, smreka, borovac. Napomena : sasvim je druga biljka BOROVNICA ! ( Vaccinium myrtillus ) OPIS BILJKE: Kome nisu poznate bobe od borovice ? Kao tamjan šire svoj prijatan miris po sobama i hodnicima i poboljšavaju zrak. Obična borovica je kod nas svugdje rasprostranjena, ali, ne rađa svake godine ! Mnogo boba borovice nalazimo samo na starijim grmovima, a tamo gdje ih ima, obično rastu u velikim količinama. Slobodno, bez straha možemo žvakati svježe bobe borovice, a isto tako i suhe. Biljka raste kao grm, ili manje drvce, razgranato, vrlo uskih vječno zelenih iglica ( listova ). S obzirom na veličinu, oblik, rast i oblik iglica borovica je vrlo promjenjiva biljka. Igličasti listovi stoje po tri u pršljenu, u početku su svjetlozelene boje, poslije potamne. S gornje strane lista nalazi se plavkasto-bijela crta. Listovi su dugački 8-10 mm. Muški cvjetovi su žuti i nalik klasu, a ženski su cvjetovi češeri s izgledom boba. PLOD JE CRNA, MODRIKASTIM PRAHOM POSUTA « BOBA». Bobice dozrijevaju tek druge godine ujesen. Svi dijelovi borovice imaju fini aromatični miris. Plodovi – bobe su gorko – slatkastog okusa, a iglice gorke i smolaste. Borovica je dvodomna biljka. BERE SE : Cvate u travnju i svibnju, za lijek se upotrebljavaju bobe, iglice, vrškovi grančica i samo drvo. ZRELE SU BOBE MESNATE I MEKANE, BERU SE TIJEKOM DRUGE JESENI. Suše se rasprostrte u tankom sloju na suhom zraku uz često prevrtanje. Plod borovice ne smije se sušiti na suncu i umjetnoj toplini. Iglice i vrškovi se sabiru od travnja do kraja lipnja, a suše se na isti način kao i plodovi. SASTAV : Plod sadrži oko 2,5% eteričnog ulja, do 33% invertnog šećera, oko 10% smole, gorki tanoglikozid: juniperozid, tanin, gumu, vosak, jabučnu, mravlju i octenu kiselinu, soli organskih kiselina i flavonske heterozide. PRIPREMANJE, PRIMJENA I DJELOVANJE LIJEKA : Zbog svoga sastava borovičine bobice su česti sastojci biljnih mješavina, ili se same upotrebljavaju u obliku oparka kao sredstvo za preznojavanje i jače izlučivanje mokraće. U većoj dozi mogu biti škodljive jer nadražuju bubrege ! Iz zrelih zdrobljenih bobica destilacijom se pomoću vodene pare dobivaju eterična ulja. ( Aetheroleum Juniperi ) koje ima medicinsku ( Spiritus Juniperi ) i kozmetički značaj – u parfumeriji. Borovice služe i za proizvodnju raznih alkoholnih pića, ( tzv « klekovača «), za izradu sokova, kao začin, za dimljenje ( kađenje). Drvo koje se dobiva poslije guljenja kore sa stabla, grana i korijenja, isjeckano na veličinu kukuruznog zrna ( lignum Juniperi) – također je aromatično i upotrebljava se kao sastojak diuretičkih čajeva. Žvakanjem boba liječi se pokvareni želudac i probava, čisti nezdrava krv i sprečavaju zarazne bolesti. ® Za odstranjivanje kamenca i pijeska iz jetre i bubrega : Upozorenje : NE KORISTITI U SLUČAJU UPALE BUBREGA – TO JE POSAO LIJEČNIKA ! Dvije velike žlice zdrobljenih boba preliju se s ½ l. kipuće vode, ostavi se odstajati ½ sata, i zatim procijedi. Čaj se pije po 7 dana u mjesecu, svaka 3 sata mala čašica. Nakon toga napravi se prekid od 21 dan, pa se postupak može ponoviti. ® Kod oteklih zglobova, vezano za vodenu bolest : Veliku žlicu mješavine jednakih dijelova borovice, celera, ( Apium graveolens), i abdovine ( Sambucus ebulus ) – popariti s 2,5 dl kipuće vode, procijediti i piti tri puta dnevno po manju 19

šalicu POSLIJE jela. ® KUPKE PROTIV REUME : Ako se mladice - vrhovi grančica – 24 sata moče u hladnoj vodi, pa zatim kuhaju 1,5 – 2 sata, dobiva se uvarak za kupke protiv reume i išijasa. ® TINKTURA : 2 – 3 šake zdrobljenih boba, močiti u 7,5 dl konjaka ili rakije, ( moče se 14 dana ) procijede i filtriraju, uzima se jedanput do dvaput tjedno 15-20 kapi dnevno na kocki šećera ili u vodi, liječi neuralgije, giht, reumu, sakralgiju, a također i uzete udove kada se tom tinkturom namažu. Preporuča se vatu namočiti tom tinkturom i staviti na bolno mjesto, pa umotati vunenim rupcem. Korisno je svako jutro i navečer popiti po 1 kavsku žličicu svježeg soka od borovice za ublažavanje tegoba želuca i pomaganje cijelom organizmu, te kod ljudi koji mnogo sjede. Oblozi od kuhanih boba rastjeruju otekline i liječe kožne osipe. ® TINKTURA Rp/2: Za čišćenje krvi uzima se 3-4 puta godišnje 2-3 puta na dan po 30 kapi tinkture dobivene od šake zgnječenih boba borovice, koje se 6-8 tjedana moče u 1 litri konjaka ili rakije. Ta rakija, pomiješana sa uljem od rutvice /ruta/ ( Ruta graveolens ) i matičnjaka ( Melissa officinalis ), u jednakim dijelovima, utrlja se 5-6 puta na dan po uzetim udovima. Istodobno treba jesti kuhanu pšenicu i držati propisanu dijetu. ® Za pospješivanje mokrenja : Mješavina od po 25 g borovice, ploda peršina, te po 10 g peteljki višanja, bazge, ploda aniša, komorača i kumina / kim /: velika žlica mješavine popari se sa 200 g / 2 dl / kipuće vode, poklopljeno ostavi stajati 2 sata, procijedi se i pije 3 puta dnevno prije jela. ® MJEŠAVINA II za bolje mokrenje : 1 velika žlica mješavine od po 25 g borovice, korijena zečjeg trna ( Ononis spinosa ) šipka ( Rosa canina ) i kilavice ( Herniaria glabra ) popari s 200 g kipuće vode, odstoji 2 sata, pije se triput na dan prije jela. ® REUMATIZAM: istucane bobe borovice : 15 gr, po 10 gr. korijena čička, lista i cvijeta bazge, po 5 gr. lista kadulje, korijen kravojca ( A. silvestris ), kantariona 3 gr, pelin – list 2 gr. Mješavinu staviti u 1 litru prirodnog vina / bijelo / poklopiti i ostaviti stajati 5 sati. Zatim sve zagrijati da provri, poklopljeno pustiti da se hladi 15 minuta. Pije se 3 puta dnevno po šalicu od crne kave. ® VINO OD BOROVICE Bobice, kako je već napomenuto, imaju široku primjenu u liječenju. Vino od borovice je ukusno i zdravo, ali dosta dugo traje vrenje. Naročito je mukotrpno sakupljanje bobica! Može se naliti u boce od šampanjca, ali kada se vino « očisti «, kada se u posudi za vrenje primjećuje samo pojedini mjehurići.. Boce se dobro začepe i čepovi čvrsto vežu žicom. Vino u bocama završi vrenje, a kada se otvori, pjenušavo je. Takvo domaće vino ima osvježavajući ukus. Za vino je potrebno pomoćno vrenje. Jušnu žlicu grožđica /cvebe / isjeckati vrlo sitno i preliti decilitrom kipuće vode. Kada se ohladi, doda se vinski kvasac i ostavi da odstoji dan – dva u bočici zatvorenoj vatom. Nakon toga možemo raditi vino na dva načina : Prvi je da se pola kilograma sušenih bobica borovice prokuha u tri i pol litre vode i procijedi bez gnječenja. Poslije hlađenja dodaje se sadržaj bočice u kojoj se razvio vinski kvasac i ostavi da stoji jedan dan. To se radi u posudi za vrenje, najbolje u većoj staklenoj posudi – ( « demižon « ). Drugog dana se doda polovica rastvora koji se napravi od 1 litre vode, kilogram šećera i deset grama limunske kiseline. 20

bilje Poslije četiri dana doda se ostatak rastvora. uvijek je potrebno zatvarati sa čepom za vrenje – tzv. vrenjačom. Poslije završetka vrenja , kada se očisti, vino se može pretočiti u manje posude za vrenje, ostaviti nekoliko dana da stoji i razliti u boce. Može se i ranije uliti u boce u kojima će završiti vrenje. Ako se primjenjuje drugi način, ne cijedi se , nego se borovice zajedno s odvarom uliju u posudu za vrenje i tu ostaju tijekom cijelog procesa vrenja. Takovo vino se ne lijeva u boce dok sasvim ne završi proces vrenja. Aromatičnije je od vina koje se spravlja na prvi način.

BOROVNICA CRNA (Vaccinium myrtillus L.) Porodica : Ericaceae Farmakopejski naziv : Folia, Fructus myrtilli Ostali nazivi :mrča, brusnica, borovnjača, vresinje, crna borovnica, divlja mrča borovinka, borovica, burum, divo grozje, ofinka, risnica, črnica. OPIS : Raste na sjenovitim brdskim terenima gdje često pokriva zemljišta bjelogoričnih i crnogoričnih šuma. Uz ljekovitost, korisna je i što tlo obogaćuje humusom. Sama biljka raste kao niski trajni grm i to najviše 30-40 centimetara visine. Korijen je puzavi, a sama stabljika je žilava i uglasta. Listovi su mali, jajastog oblika i smješteni na kratkim peteljkama, po rubovima su nazubljeni. U pazuhu lista smješteni su pojedinačni cvijetovi okruglasto-zvonolikog oblika i svijetloružićaste boje. Zrele bobice su sočne i crnomodre boje, izrastaju do veličine krupnijeg graška, te na vrhovima završavaju kružnim udubinama, a rado ih jedu planinari i pastiri, te ostali koji poznaju ovu ljekovitu biljku. U bobicama ima 5-10% tanina, karotena, šećera, pektina, slobodnih organskih kiselina, mineralnih soli, kalcij, fosfor, željeza, bakra, mangana, vitamina A i C. Modra boja soka i vina potječe od antocijanskih hetreozida kojima se pripisuje da djeluju na oči i poboljšavaju vodljivost u mraku. BERE SE : listovi se beru za cijelo vrijeme cvatnje, od svibnja do lipnja. Plod se bere u srpnju i kolovozu. Osušeni je plod smežuran veličine zrna papra. Berba se vrši tako da se cijela biljka požanje a potom suši u hladu i na vjetru – propuhu. Nakon sušenja grmovi se "omlate" te se odstrane slomljeni dijelovi stabljike i ostale primjese, tako da ostane samo suho lišće. Da bi ono zadržalo ljekovita svojstva potrebno ga je ubirati prije nego dozore plodovi, jer će u suprotnom nestati ljekovitih tvari. O 4 kg svježih listova dobije se 1 kg suhe droge. Od 5-6 kg svježih plodova dobije se oko kilogram suhih plodova. PRIMJENA, PRIPREMA I DJELOVANJE : Tko pati od lakog proljeva u kojem se izlučuje i sluz, treba s vremena na vrijeme uzeti po nekoliko boba borovnice, dobro ih ižvakati i progutati. Vrlo često je dovoljan i taj najblaži lijek. Bobe borovnice se i danas cijene kao lijek koji zatvara i zaustavlja proljeve. To je zbog velike količine tanina koji sadrže bobe, ali pri tome sudjeluje i tvar koja daje crnu boju, a koja je u stanju spriječiti razvoj i rast bakterija u crijevima. Kao lijek za zatvaranje upotrebljavaju se suhe bobe borovnice ( Fructus myrtilli) i to tako da dvije žlice boba kuhamo 10 do 15' u pola litre vode, zatim procijedimo i čaj pijemo tijekom dana. Vrlo je korisno ako se u čaj umiješa mladi kravlji sir, koji također dobro zatvara. Na taj način se pojačava djelovanje obaju sredstava. Sir ne smije biti mastan, budući da svatko ne podnosi vrhnje ili druge masnoće kojih obično ima u siru. Ta mješavina sira i čaja pije se ujutro i uvečer. Nije preporučljivo upotrebljavati pripravke od borovnice niti sok od borovnice koji je ukuhan kod kuće : u tim sokovima ima previše šećera a oni proljev pospješuju nego ga zaustavljaju. Čaj od borovnice može se upotrebljavati i za ispiranje usta ako je upaljena sluznica ( afte). Modra boja sluznice najbolje govori u kojoj mjeri su došli u neposrednu vezu čaj i sluznica i koliko dugo treba da na njoj ostane. Stoga i tako dugotrajno djeluje. Čaj i sok od borovnice upotrebljava se za zaustavljanje proljeva i kod djece i dojenčadi. Uzimanje borovnice jedan ili dva dana djeluje jednako dobro kao i uzimanje jabuka jedan dan. Tada uopće nisu potrebni drugi lijekovi za zatvaranje. Čim dojenčetov izmet postane izrazito modar znak je da je lijek počeo potpuno djelovati. Borovnice skupljaju zadnje crijevo i na njemu liječe ranice koje kod djece mogu biti vrlo neugodne. NAPOMENA: ZA SVE TE SVRHE UPOTREBLJAVAJU SE SAMO S U H E BOROVNICE !! DIJABETIČARI SE TREBAJU POSAVJETOVATI SA SVOJIM LIJEČNIKOM GLEDE UPORABE BOBIČASTOG VOĆA ! 21

Svježe borovnice djeluju sasvim drugačije – suprotno . U medicini se upotrebljavaju i suhi listovi borovnice (Folia myrtilli), te su sastavni dijelovi mnogih medicinskih čajevnih mješavina, naročito u liječenju šećerne bolesti. Listovi se koriste u sprječavanju stvaranja mokraćne kiseline, liječenje protiv povraćanja, proljeva, kašlja. Velika ljekovita vrijednost bobica ( i jagoda) dolazi najbolje do izražaja ako ih jedemo prijesne. Ako potpuno dozore u vrtu ili u šumi, bit će dovoljan njihov vlastiti šećer i neće trebati kupovni šećer. Bobice sadrže mnogo vitamina, vitalnih tvari i boja, što je od neprocjenjive vrijednosti za liječenje. Ako jetra ili gušterača ne rade dobro ili su ti organi vrlo bolesni, borovnice su idealne, ne samo zbog toga što ih se dobro podnosi, već stvarno vode k ozdravljenju. Divlje jagode su dobre za reumatičare, oboljele od artritisa i raka, a dobro čine i oboljelima od multiple skleroze. Osim jetara, i hormonske žlijezde imaju veliku pomoć i korist od bobica, odnosno ljekovitih tvari u njima. Divlji plodovi imaju tu prednost što su izrasli u doista biološkim uvjetima, pa se njihova ljekovitost može razviti u punoj mjeri. Ne valja izbjegavati kisele bobice iz straha da stvaraju kiselinu, jer nije sve kemijski kiselo što je kiselog okusa! Čak i u vrlo kiselim bobicama prevladavaju bazične tvari. Jedina vrsta bobica koje imaju višak kiseline jesu srazmjerno malo kisele brusnice. Sve druge prije pomažu smanjiti kiselinu, i to upravo u ljudi koji imaju previše kiseline, npr. oboljeli od reumatizma i artritisa. Ne zaboravimo da su svježe bobice bolje od bilo kakovih voćnih sokova. Poznato je da bolesnicima od jetara vrlo koristi sok od borovnica, kupina i crnog ribizla. Ljekovito djeluju njihove boje; djeluju na crijevnu floru, čiste je i obnavljaju. ® PROTIV PROLJEVA : po 25 grama lista i ploda borovnice, sjemenja dunje i lista metvice, sve dobro usitniti i promiješati, uzeti 3 žlice mješavine na pola litre kipuće vode, ostaviti poklopljeno pola sata, procijediti i piti umjesto vode. ® PROTIV CRIJEVNOG KATARA : ujutro, prije jela sažvakati žličicu plodova borovnice. Isto učiniti i uvečer prije spavanja. Liječenje traje 3-6 dana. ® PROTIV GLISTA: tri dana uzastopce jesti plodove svježe borovnice. ®PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI – BLAGI OBLIK !: uzeti po žlicu lista i ploda borovnice i mahune graha, pomiješati i preliti hladnom vodom –1/2 litre; ostaviti da se namače preko noći, ujutro zagrijati do vrenja i kuhati još pet minuta. Pustiti da se ohladi, procijediti i pola sata prije svakog obroka popiti po čašu napitka. ® PROTIV DIZENTERIJE: u bocu od 1 litre staviti ¼ kg plodova borovnice, preliti do vrha sa rakijom ( prepečenica), ostaviti začepljeno da stoji oko 5 (!) mjeseci i nakon toga procijediti. U slučaju pojave dizenterije pije se 3X dnevno po žličica u šalici prokuhane vode. ® ZA POBOLJŠANJE VIDA : PITI SOK I JESTI KOMPOT OD ZRELIH, SUŠENIH BOROVNICA. ® PROTIV HEMOROIDA : zagrijati litru soka od borovnice do trenutka prije nego provrije, ostaviti poklopljeno 2 sata i piti po 100 grama prije svakog obroka, a jedan dio koristiti za klistiranje, pranje i stavljanje obloga na čmar. ® PROTIV OBOLJENJA JETRE I ŽUČI: jesti zrele borovnice onoliko koliko se može pojesti svakog dana u toku sezone, a poslije, kada dozriju, jesti prerađevine od plodova borovnice – sok, žele, marmelada… ® PROTIV ANGINE: prije i poslije jela grgljati mješavinu od 100 grama soka borovnice i 2 žlice limunovog soka. ® PROTIV VEĆINE ŽELUČANIH BOLESTI: ujutro, natašte i prije spavanja uvečer uzeti po žlicu sirupa od borovnice. SIRUP: kilogram plodova borovnice kuhati u litri vode 15-20', ocijediti i dodati soku isto toliko šećera , u omjeru 1:1, ukuhati dok se ne dobije sirup. ® TORTA S BOROVNICAMA : potrebno za tijesto : 20 dag brašna, 2,5 žličice praška za pecivo, malo soli, žličicu cimeta, 10 dag oraha, 23 dag šećera, 1,5 dl jogurta, 3 jaja, 1 dl ulja, 25 dag borovnica, masnoću i brašno za lim. Za preljev od limuna: 2,5 dag šećera u prahu, 1 neprskani limun, 6 dag masnog topljenog sira, 3 dag maslaca; po želji dodati i sladoled. Za tijesto pomiješati brašno, prašak za pecivo, sol, cimet, orahe i šećer. Istući jogurt s jajima i uljem. Dodati smjesi brašna, a na kraju očišćene i oprane borovnice. Namastiti i pobrašniti kalup, promjera 26 cm. Uliti tijesto, pa peći 50-55' u pećnici zagrijanoj na 180°C. Za preljev šećeru u prahu dodati naribanu koricu i sok jednog limuna, razmekšali maslac i 22

bilje sir. Miješati na pari da se sve poveže. Time preliti ispečenu tortu. Uz to možete ponuditi i sladoled. BRUSNICA ( Vaccinia vitis idaea L.) Porodica : Ericaceae ( vrijesovi) Farmakopejski naziv: Baccae vitis idaeae OPIS: Brusnica je najpoznatiji biljni antiseptik koji djeluje na bakterije uzročnike upale mokraćnog sustava i umanjuje bol i grčeve od kamenaca i pijeska, te se primjenjuje za liječenje proljeva u kombinaciji s jabukama i mrkvom. Sadrži 7% arbutina a upravo on djeluje na bakterije. Brusnice se mogu sušiti i samljeti u prah, pa se dodaju u čaj ili vodu bolesnika s povišenom temperaturom. U kulinarstvu su neka jela, posebice od divljači nezamisliva bez džema od brusnica. Raste na pješčanim, suhim i tresetnim terenima gorskih (većinom crnogoričnih) šuma. To je niski, trajno zeleni grm sa čvorastim, okruglim stabljikama, kožnatim, jajolikim, tamnozelenim i sjajnim listovima, na naličju točkastim, na rubu narovašenim i malo prema dolje zavinutim. Cvijet je bijel ili ružičast, postavljen na vršcima stabljike u punašnim, visećim grozdićima. Plod čine koraljno crvene i kiselkaste bobe, trpkog okusa, koje kada su zrele su brašnjave strukture, vrlo aromatične. Sadrže limunsku i jabučnu kiselinu. Sadrži 5 mg/ 100 g oksoflavonoida , antocijana 60-200 mg/100 g, katekina 20 mg/100g, bioflavona 100 mg/100 g namirnice. Uz eterično ulje ima i sve ostale sastojke kao i borovnica (Vaccinium myrtillus), pa se može upotrebljavati umjesto nje. Cvate od svibnja do srpnja,lišće se bere u proljeće, kad biljka cvate, a plod u jesen, od kraja kolovoza do listopada. Bobe se moraju očistiti od grančica i posve osušiti ! Kao i od borovnice, i od brusnice se može praviti ljekovito vino. BERE SE : za lijek se upotrebljavaju lišće i plod – bobe, a ponekad i korijen. Od listova se spravlja diuretički čaj koji pomaže prilikom upale bubrega i mjehura. PRIMJENA, PRIPREMA I DJELOVANJE : ® Protiv pijeska i kamenaca bubrega i mokraćnog mjehura, te protiv mokrenja u krevet pije se čaj od 30 grama lišća brusnice koji se kuha u ½ litre vode dok se ne prokuha na pola, doda se 1 žlica meda ( ili kandisa). Pije se toplo 3X dnevno po 1 šalica poslije jela. Taj čaj djeluje i na dišne organe, pospješuje znojenje, te pomaže kod groznice, gripe i reume. Kod kroničnih bolesti ( koje su ovdje navedene), čaj treba piti duže vrijeme. ® U slučaju malaksalosti, pogotovo nakon velike temperature osvježuje voda u kojoj su močene zdrobljene bobe, ili čaj kuhan od cvijeta brusnice. ® DŽEM od brusnica : Prebrane i oprane brusnice staviti u pećnicu da se zagriju, zatim ih staviti u staklenke. Hermetički zatvoriti i kuhati u pari 15'. Poslužuju se kao prilog pečenju i jelima od divljači. ® UMAK OD BRUSNICA S MEDOM : potrebno : 1 kg brusnica, 500 g meda, klinčići, cimet i limunova korica. Očišćene brusnice istresti u veliko cjedilo pa ih potopiti u kipuću vodu, a odmah potom staviti ih pod mlaz hladne vode. Ocijediti ih i istresti u lonac, dodati med, pola čaše vode, nekoliko klinčića, malo cimeta i dosta sitno sjeckane limunove korice. Kuhati na laganoj vatri uz stalno miješanje sve dok brusnice ne omekšaju. Umak ohladiti pa ga uliti u male staklenke, dobro ih zatvoriti i čuvati na hladnome mjestu. Poslužuje se mala količina toga pikantnog umaka uz pečeno meso. ® PEKMEZ OD BRUSNICA: potrebno je 1 kg brusnica, 750 g šećera,; u 3,5 dl vode dodati šećer i miješati tako dugo dok se potpuno ne rastopi. Očišćene i oprane brusnice istresti u taj sirup i kuhati na laganoj vatri, neprestano miješajući, te pri tom skidati pjenu koja se stvara po površini pekmeza. Kad se postigne željena gustoća, još vrući pekmez uliti u dobro oprane staklenke. Zatvoriti ih tek kad se na površini stvori tanka kožica. NAPOMENA : brusnica se po sastavu tek neznatno razlikuje od borovnice !

BREZA BREZA (Betula pendula , Betula alba ), ( Betula pubenscens) Ljekarničko ime : Betulae folium, cortex, gemmae Betulae, Pyroleum Betulae, Succus Betulae recens – sinonim: Nectarus Betulae. Objašnjenje ljekarničkih naziva: 23

List breze, kora breze, pupoljci breze, brezov katran, svježi brezov sok. DAKLE: SVE OSIM KORIJENA KORISTI SE U LJEKOVITE SVRHE ! OPIS, NALAZIŠTE: Breza je poznato i cijenjeno stablo u našim šumama. Spada u meke listaće. Raste i po parkovima, i okućnicama, kao ukrasno drvo. S gospodarskog stajališta, breza je zahvalna, jer brzo raste, ne zahtijeva posebno tlo, raste i na najprostijem tlu, i što je važno, podnosi vrlo niske temperature. CVATE POKRAJ TRAVNJA I SVIBNJA. Zelene su rese s tučkovim cvjetovima ženske, kraće su i vise pojedinačno na strani. Smeđe su rese s prašničkim cvjetovima muške, dulje su te vise po dvije na kraju grančice. U prirodi rast dvije vrste breza: bijela i crna. Uostalom, opis nije potreban, pogledajte fotografije, i odmah ćete znati o kojem drvetu je riječ ! UPORABA, RECEPTURE: U brezi ima kalcija, natrija, fosfora , posebno u pupovima ima eteričnog ulja ugodnog mirisa, u lišću oko 8% katehinskog tanina, flavonskih spojeva, gorkih tvari, smole, oko 8% šećera, 0,05 eteričnog ulja, u kori ima fenolnog heterozida glikozida, kriloze, metilnog salicilata. U brezovu katranu ima antiseptičnih i ljekovitih tvari – gvajakol, krezol, zbog čega se kao sumporna mast upotrebljava protiv svraba, ali i drugih parazitskih kožnih bolesti. Pupoljci ( gemmae) sadrže oko 4% eteričnog ulja, koje se pri niskoj temperaturi kristalizira, zatim 42-46% slobodnog i 30-40% vezanog alkohola betulola. Bere se : lisni pupoljci potkraj zime, te u rano proljeće, mlado lišće cijelo vrijeme dok traje cvatnja ; suši se u hladu. Sok se vadi potkraj veljače i na početku ožujka. Lišće se bere od proljeća do jeseni, a kora na početku proljeća i potkraj jeseni. Pupoljci sadrže mnogo eteričnog ulja, ali ne i vitamina C, kojega pak ima u listovima. Eterično ulje pupoljaka povoljno djeluje na dišna puteve. ® Od pupoljaka i listova breze priprema se čajni oparak ( prelijevanje droge vrućom vodom ), te se taj čaj – ne smije se kuhati ! – koristi kao jedan od najboljih prirodnih diuretika . Taj čaj je i jedno od prirodnih sredstava za izlučivanje mokraće uopće. S čajem od listova pomažemo izlječenju bolesnih organa, odnosno sprečavamo oboljenje istih koji primarno stradavaju od nakupljanja suvišne vode u organizmu ( bubrezi, mjehur, jetra, zglobovi itd.). Čaj od brezovog lišća ne treba često piti, jer ima i drugog ljekovitog bilja sa sličnim djelovanjem glede izlučivanja urina, ali se brezov čaj preporučuje za rastvaranje bubrežnih kamenaca i njihovo bezbolno izlučivanje. Brezovo lišće koristi se vrlo uspješno za liječenje kožnih bolesti – lišajeva - te raznih dermatida, a aplikacija je u vidu ljekovitih kupki. ® Svježi sok od breze je izvanredno ljekovito sredstvo. Sok se skuplja zarezivanjem kore STARIH breza, te ugradnjom lijevka kroz koji sok curi u staklenku. Ovako dobiveni sok ( svježi ) pije se 2-3 puta na dan ( najviše jedan decilitar !) i smatra se da je to najbolji prirodni lijek protiv žutice, bolesti mokraćnih organa i nezdrave kože – dakle – brezov sok možemo koristiti i u kozmetičke svrhe – tzv. « kozmetika iznutra». U brezovom soku nalazi se rijetka vrsta šećera ( ksilit) koji sprečava nastanak karijesa, pa se dodaje gumama za žvakanje. Smatra se također da je sok od breze odlično sredstvo za jačanje korijena kose, djeluje protiv stvaranja peruti, ispadanja kose, itd. Osim toga , ekstrakt brezovog lišća koristi se za pripremu brezova šampona od kojeg kosa dobiva specifičan sjaj i boju. ® Ugljen od brezova drva se koristi pri pripremi jakih alkoholnih pića i rakije. To se postiže preko granulata ugljena preko kojega se smjesa alkohola i vode filtrira ( alkoholat ili rakija ) te se tako odstranjuje višak nepoželjnih kiselina i viših alkohola ( patoka ). ® ČAJ PROTIV VODENE BOLESTI: - 5 g lista breze, 5 g ružmarina, 5 g lista koprive, 10 g poljske preslice, i 10 g borovnice. JEDNA ŽLICA ČAJNE MJEŠAVINE PRELIJE SE VRUĆOM VODOM /2 dl/. Ohlađen čaj može se po želji zasladiti medom. ® ČAJ PROTIV REUMATIZMA I GIHTA Primjeni se ista količina lista breze, koprive – list - i kore krkavine ( Cortex Frangulae). Čaj se priprema i pije kao i u prije navedenom slučaju. 24

bilje ® ČAJ PROTIV BUBREŽNIH KAMENACA Pripremi se čajna mješavina od lista breze, pirike (Rhizoma Graminis),čestoslavice (Herba Veronicae) i vodopije (Herba Cichorii). priprema i pijenje čaja je ista kao kod čaja protiv vodene bolesti. ® Iz stabla iscijeđeno 5-6 velikih žlica svježeg soka pomiješa se s kozjim mlijekom i medom, ili s malo vina, pa se pije u proljeće radi čišćenja krvi od loših sokova, pluća od sluzavosti, bubrega od pijeska, te kožnih osipa i avitaminoze – skorbuta. ® U slučaju otečene slezene pije se natašte čaj od 20 g brezove kore i 10 g korijandra ( Coriandrum sativum ) kuhanih u 2,5 dl bijeloga vina. NAPOMENA : UROLOŠKE ČAJEVE NE PITI BEZ DOGOVORA SA SVOJIM LIJEČNIKOM !!! ® RECEPT ČAJA koji je poznati i priznati urološki čaj. Dakle : list breze (20%), biljka sitnice ( 5%), svila od kukuruza (15%), list borovnice (10%), vranilovka (15%),list koprive (15%) i list medvjeđeg grožđa (20%). Protiv zapaljenja bubrega ovaj čaj se upotrebljava na slijedeći način: Jušnu žlicu mješavine preliti sa 2 dl hladne vode, poklopiti, zagrijati do vrenja, ostaviti da odstoji 1 sat, procijediti. Tri puta dnevno piti po 2 dl nezaslađenoga čaja poslije jela. ® Za lakše mokrenje: tri puta dnevno prije jela uzeti po 1 žlicu sitno samljevenog lišća breze . List usitniti prije same upotrebe. Tko ne podnosi ukus lista, može ga uzeti sa medom ili nekim prirodnim sokom, najbolje borovnicom. ® PROTIV ZAPALJENJA PROSTATE I OTEŽANOG MOKRENJA pomiješati po 30 g lista breze, medvjeđeg grožđa, preslice i 10 g cvijeta podbjela. Jednu jušnu žlicu mješavine kuhati oko 5 minuta u 2 dl vode, poklopiti i ostaviti da stoji 3 sata..procijediti i piti mlako. To se ponovi još 2-3 puta u toku dana prije jela.

BROKULA BROKULA ( Brassica oleracea L. Var.botrytis (L.) Alef. subvar. cymosa Durch. Porodica : Crucifereae – kupusnjače ( povrtnice-krstašice) Nije u farmakopeji. Ostali nazivi: kaulin, kavulin. Brokulu jedemo već više od 2000 godina! Ona je vrijedan izvor vitamina i minerala a najviše se uzgaja u Dalmaciji, odakle je prenesena iz Italije. Naziv brokula dolazi od talijanske riječi "brocco", što znači ogranak. Brokula se smatra izvornim oblikom cvjetače. Uzgaja se radi središnjeg i postranih zelenih cvjetnih izboja smještenih na razgranatoj i mekanoj cvjetnoj stapci. Središnji su cvatovi slični glavicama cvjetače no ne toliko zbijeni. Promjer cvata može biti i do 15 centimetara, neke sorte imaju ljubičastu boju cvata. U 100 grama svježe brokule ima 91% vode, 0,34 g lipida, 324 mg fosfora, 6,08 g ugljikohidrata, 2,7 g vlakna, 2,02 g šećera, bjelančevina ima 2,7 g, vitamina A 68 mg, vitamina C 76 mg, mangana 0,20 mg, natrija 22 mg, kalcija 52 mg, i željeza 0,96 mg. Zbog svoga kemijskog sastava i bogatstva vlakana, brokula povoljno djeluje na probavu, ujedno je odličan antioksidant. Pomaže u prevenciji očne mrene i srčanih bolesti. Zbog termolabilnosti vitamina C brokulu treba uživati sirovu. Dokazano je da brokula sadržava različite biološki aktivne sastojke i spojeve, te antioksidanse, koji smanjuju rizik obolijevanja od nekih tipova raka i srčanih bolesti. Brokula sadržava sulfurafan koji potiče prirodne obrambene mehanizme organizma u borbi protiv raka želuca i debelog crijeva. Ipak, to ne znači da treba jesti samo brokulu i u golemim količinama, a zanemariti sve ostalo. Ni brokula nije svemoguća. Sva svojstva zelenog povrća još nisu dovoljno poznata. Laboratorijska ispitivanja pokazala su da vitamini s antioksidacijskim učinkom kojih ima u voću i povrću ( naročito vitamini C i E), kao i drugi antioksidanti , suzbijaju nastanak aterosklerotičkih ateroma u krvnim žilama. Vlakna i neke druge tvari koje sadrži brokula, ali i salate od svježeg zelenog povrća, po svemu sudeći pomažu u sprječavanju brojnih oblika raka ( crijeva, pluća, želudac, jednjak, gušterača, dojke). Onkolozi preporučuju načinom prehrane spriječiti nastanak karcinoma. Dva bogata obroka brokule tjedno mogu značajno zaštiti od nekih pojava raka. Kelj, kelj pupčar, kupus, cvjetača i brokula spadaju u istu porodicu, ali samo brokula, naročito 25

klice brokule sadrže tvari za podizanje razine otpornosti organizma. Na žalost, Hrvati i nisu baš ljubitelji povrća, a posebno ne brokule, iako se od nje mogu načiniti ukusna jela. Ljudi ne razmišljaju o raku dok ga ne dobiju. Koncentrat brokule sadrži dovoljno aktivne tvari iz skupine glukozinolata da zaštiti od NEKIH vrsta raka. Po efikasnosti u liječenju i preventivi na prvom mjestu je brokula, zatim klice brokule, zatim kelj i mladi luk i na kraju crveni kupus. Već je negdje u "Zelenoj apoteci" objavljeno da je najsnažnija tvar u preventivi liječenja raka sulforafan koji u molekuli sadrži sumpor, koji ima produženo djelovanje, toplinski je otporan, ali nije otporan na proces starenja brokule, zbog čega nakon 3 dana stajanja njegova koncentracija i aktivnost naglo opadaju. On je indirektni antioksidant, dakle podržava antioksidantno djelovanje sličnih tvari ( tokoferoli – vitamin E, te koenzim Q-10). Gram suhog ekstrakta klica brokule sadrži 324-424 mg sulforafana. Kako brokulu pripraviti za jelo: popularne su guste juhe od brokule s nekoliko kapi slatkog vrhnja, a vrlo je dobra priređena "furenjem" na način kako se to radi s cvjetačom. Mlada i dobro oprana brokula može se koristiti sirova kao salata umakanjem u vrhnje ili u mladi sir. Smrznuta brokula zadržava aktivnosti glukozinolata, ali upola manje u odnosu na svježu brokulu. Za dobar uzgoj brokule potrebni joj su uvjeti slični za cvjetaču, ali berba traje znatno duže. Bere se prije nego se otvore cvjetni pupovi. Češćom berbom dobiva se i veći prinos. Ne uberu li se mladi izboji na vrijeme, postaju drvenasti i nejestivi. Listovi se rjeđe koriste jer imaju gorkast okus. Pri kupnji brokule na tržnici provjerite njezinu svježinu , koja se poznaje po čvrstoći lista i stabljike, te intenzitetu boje. Uveli cvat i žute peteljke upućuju na duže nepravilno skladištenje i čuvanje. Ipak, najbolje je brokulu toplinski obraditi, prije kuhanja od cvata se odvoje peteljke i listovi. Peteljke se operu i uzdužno ogule odozgo prema dolje, donji se kraj odreže. Cvjetovi se mogu razdvojiti, očišćene i izrezane peteljke prve se kuhaju u vreloj slanoj vodi 5-6 minuta, tada se dodaju cvjetovi i kuhaju još toliko. Ocijede se i dalje pripremaju po želji. Mladi se listovi kuhaju posebno jer im je potrebno dulje vrijeme da postanu mekani. Ukoliko zamrzavate brokulu očišćene cvijetove blanširajte 3-4 minute na 80 stupnjeva Celzijevih, brzo ohladiti, ocijediti i zamrznuti. Dakle, ako ništa drugo, uvrstite brokulu u svoju prehranu kao preventivu u borbi protiv raka, jer kad se rak pojavi, onda se traži spas u lijekovima, zračenju i operaciji. Jer: KAKO ŽIVIŠ TAKO I BOLUJEŠ !

BRŠLJAN BRŠLJAN (Hedera helix L.) - Araliaceae FARMAKOPEJSKI NAZIV : Folia Hederae Ostali nazivi : brštan, brštika, bršljika, Hedera = (grčki hedra = podloga, tlo) jer je biljka pričvršćena za podlogu. Drugi navode da je od keltskog " hedea " = uže, na koje bršljanovo stablo donekle liči; helix = zavojit, spiralan. OPIS: Bršljan je otrovna drvenasta penjačica s adventivnim korijenjem, koje mu služi za pričvršćenje uz podlogu (stabla, zidovi, stijene i dr.) a koje se razvija površinski, i dvije vrste kožnatih, naizmjeničnih zimzelenih listova: petoprstasti listovi su na stabljici bez cvijetova, a ovalno ušiljeni su na stabljici s cvjetovima. Listovi su na licu tamnozeleni, sjajni, na naličju žutozeleni, dok su mladi obrasli su dlačicama. Penjući se uz stabla dosegne visinu i do 30 metara. Kora je pepeljastosiva. Javlja se na vlažnim i humusnim zemljištima, ali dobro podnosi i kamenita i vapnenasta tla, voli vlažan zrak. Kao izvanredno dekorativna biljka mnogo se koristi u vrtlarstvu za ozeljenjivanje zidova, golih stijena, na grobljima. Postoje mnogobrojni hortikulturni oblici. Cvjeta od početka rujna do početka studenoga. Žućkasto zelenkasti cvat, štitac, razvija tijekom zime pepeljastomodre bobice veličine graška, ispočetka zelene, u zrelom stanju modrocrne , na površini glatke; sazrijevaju u proljeće, okus im je neugodan, gorak, te djeluje kao purgativno sredstvo; ptice ga rado jedu te na taj način pridonose njegovom razmnožavanju. U jednom plodu nalazi se 3 - 5 sjemenki. Bršljan podnosi jaku zasjenu, ali i puno sunčevo svijetlo. Doživi starost i po nekoliko stotina godina - ima vrlo spori prirast. 26

bilje Razmnožava se sjemenom i vegetativno - reznicama i položenicama. U kolovozu i rujnu s mladih grančica skupljaju se svježi listovi i suše. Moraju zadržati prirodnu boju. Bršljan sadrži otrovne ljekovite tvari koje djeluju protiv virusa - ( oblozi od čaja ili masti uklanjaju bradavice ), bakterija - ( uklanja bijelo pranje) i gljivica - ( oblozi od bršljanovog čaja ili masti s bršljanom uklanjaju gljivice na koži i sluznici.) Bobice bršljana su najotrovnije, jer sadrže najviše saponina. S velikim se oprezom čaj od lista bršljana može upotrijebiti za reumatske i žučne tegobe, za čišćenje kože, čišćenje krvnih žila kod ateroskleroze, kod upale želuca i crijeva, te za regulaciju ciklusa mjesečnice, te kod kašlja, bronhitisa i astme. Ako se svake večeri kosa ispire čajem od lista bršljana, ukloniti će se prhut, a pijenjem će se očistiti tijelo od trovanja pesticidima i štetna radioaktivna zračenja. POSEBNA NAPOMENA: NIJE PREPORUČLJIVO UZETI VIŠE OD DVIJE ŽLICE USITNJENA LISTA BRŠLJANA NA LITRU VODE NI VIŠE OD 1 LISTA BRŠLJANA U ČAJNIM MJEŠAVINAMA. Bobice bršljana ne ostavljajte na dohvat male djece i nemojte ih koristiti za pripravljanje čaja. KURA NE SMIJE TRAJATI VIŠE OD 14 DANA. ® Osnovna receptura za čaj od bršljanovog lista: Četiri bršljanova svježa lista ili do dvije žlice usitnjenoga suhog lista staviti u jednu litru hladne vode, zakuhati, odmah procijediti, i piti nekoliko puta tijekom dana po jedan decilitar čaja, zaslađenog medom. ® ČAJ ZA REUMATSKE TEGOBE : za pripravu čajne mješavine uzima se po 1/5 lista bršljana, lista i cvijeta gomoljaste suručice, vrškova zlatnice, vrškova ivanjskog cvijeća i korijena jaglaca. ( Folium Hederaceae, Filipendula vulgaris, Solidago virgaaurea, Galium verum, Primula vulgaris). Tri žlice čajne mješavine preliti litrom vrele vode, ostaviti poklopljeno 10 minuta, procijediti i piti po 1,5 dl nezaslađeno, pola sata prije jela i između obroka, pet do sedam puta dnevno, nakon 14 dana pauza od 7 dana. ® KURA ZA CELULIT : Uzeti po 50 ml. tinkture lista bršljana, ulja cvijetova nevena i ulja korijena čička na jednu litru otopljene neslane svinjske masti ili maslaca. Miješati i zagrijati na oko 70 o C te dodati 50 ml otopljenog pčelinjeg voska, razliti u posudice i dobro zatvoriti. Svaku večer petnaestak minuta utrljavati mast u kožu gdje se pojavio celulit. Čaj za pojačani metabolizam i izlučivanje, koji se koristi uz ovaj tretman, pripravlja se na slijedeći način : u jednakim dijelovima se uzmu vrškovi plućnjaka, vrškovi oputine, vrškovi konopljuše ( Eupatorium cannabinum ), vrškovi zlatnice i korijen jaglaca; tri žlice čajne mješavine preliti litrom vrele vode, ostaviti poklopljeno dvadeset minuta, procijediti i piti mlaki nezaslađeni čaj, po 1,5 dl svaka tri sata. Kura traje 28 dana. Nakon toga se napravi prekid od 14 dana. ® UKLANJANJE KURJEG OKA : Dobro usitnjena četiri svježa lista bršljana staviti svaku večer na kurje oko, omotati gazom, ostaviti na tome mjestu najmanje 1 sat. Nakon 7 - 10 dana moći ćete ukloniti kurje oko na prstima. ® ČAJ ZA ASTMU I BRONHITIS : za čajnu mješavinu potrebna je po 1/5 lista bršljana, vrškovi plućnjaka, cvijeta jaglaca, vrškova marulje ( Calamintha officinalis),te lista i cvijeta crnoga sljeza. Četiri žlice čajne mješavine preliti litrom vrele vode, ostaviti poklopljeno dvadesetak minuta, procijediti i piti po 1,5 dl zaslađeno medom od kestena, 5 - 7 puta dnevno. ® PRVA POMOĆ KOD UBODA INSEKTA: Dogodi li se da nas ubode osa ili pčela, treba brzo izvući žalac, a bol ćemo ublažiti tinkturom bršljana, ili ako je nemamo, svježim sokom od zgnječenih listova bršljana. Priprema tekućine koja će olakšati bol je vrlo jednostavna : naberemo lista i kore bršljana, sameljemo u stroju za meso i tu smjesu močimo u alkoholu ( sat - dva ). Kad je smjesa dovoljno rastvorena, istisnemo je kroz gazu i dobili smo odlično sredstvo za uklanjanje boli kod uboda insekta. Ubodeno mjesto natrljamo sa nekoliko kapi tekućine i olakšanje se brzo osjeti. Uspješno djeluju i oblozi od slane 27

vode kojoj smo dodali nekoliko kapi ove tekućine. Sve to sprečava oticanje i znakove trovanja. Kod nas se bršljan malo koristi, ali ga zato mnogo traže druge zemlje, kojima čak izvozimo listove bršljana. NAPOMENA : list bršljana već u malim količinama djeluje na srce i krvne žile / širi ili sužava /, ovisno o jakosti doze . Ušmrknut bršljanov sok liječi od nosnih polipa.

CELER – ( Apium gravéolens L.) Familija: Umbelliferae – štitarke. Ostali narodni nazivi: čereviz, pravi celer, selen, vrtni celer, zelena, selin. Ako često posjećujete tržnice, obratite pozornost na neke od ponuđenih biljaka: brokulu, češnjak i celer – koji će vam pomoći i da snizite tlak. Pošto sadrži i kalij, regulirati ćete i uravnotežiti tjelesne tekućine, te spriječiti mnoge upale i bolove u zglobovima. Stanište: Raste samoniklo na vlažnim livadama, močvarnim mjestima i obalnom području (voli slana tla), u Europi od Britanskih otoka do Sredozemlja. Nalazimo ga i u sjevernoj Africi i u Aziji, sve do Indije. Uzgaja se u vrtovima. Srodne vrste: Uzgojeni celer razvio se iz samoniklog - Apium graveolens var. silvestris. O biljci: "Gdo na srcu ima feler, navek mora jesti celer .." /Narodna popevka /. Celer je dvogodišnja biljka, /sijana ujesen može biti i jednogodišnja/,- mesnata sa odebljanim vretenastim korijenom koji ponekad može biti i gomoljast. Uzgaja se u vrtovima kao vrlo cijenjeno povrće. Okus sirove biljke je aromatičan i oštar, ali je kuhani celer vrlo ukusan. Cvate od lipnja do rujna, kada se beru svježe stabljike i listove ( do konca kolovoza), a korijene iskopavamo od sredine rujna do zime. Za celer se navodi da se koristio kao znak žalosti kod nekih starih naroda. Pojedine egipatske mumije bile su ukrašene vijencem od lotosovih cvjetova i listova celera. Još i danas se vjeruje /Grčka/ da celer donosi sreću, pa ga stavljaju u sobe kao ukras. Droga: / Apii rhizoma, herba, fructus/. Svježe iscijeđeni sok iz korijena, stabljika i listovi. Listova uzimati što manje da sok ne bude gorak ! Drži se da je "divlji celer " otrovan te ga zato nema u opisima liječenja ljekovitim biljem. Korijen je upotrebljiv u prvoj godini. Sastav i aktivne tvari: Ljekovitost se najviše očituje u prijesnoj biljci. Ima mnogo rudnih soli, osobito kuhan u juhi, isjeckan na salatu ili kuhan kao povrće. Kao hrana se upotrebljava: repasti korijen celera korjenaša /Apium gravéolens var. rapaceum, mesnato odebljale peteljke celera rebraša /A. g. var. dulce/ i listovi celera listaša /A. g. var. secalinum/ . Listovi sadrže mnogo mirisnih eteričnih ulja i mineralnih tvari te karotina. U repastom korijenu ima šećera, sluzi, škroba, asparagina i eteričnih ulja. Ima i karotina, vitamina "B" – kompleksa, te vitamina "C". Listovi imaju znatno više mineralnih tvari i karotina nego korijen, pa su i ljekovitiji. Glavni dio ulja je limonen. U plodovima ima oko 16% masnog ulja. Cijela biljka ima poseban okus i aromatičan miris, a naročito listovi i korijen. Ljekovite i aromatične tvari nalaze se u korijenu, stabljici i listovima. To su alakloid apiin, eterična ulja, asparagin, holin, te elementi kalij, natrij, klor i vitamini A, B, C i E. Indikacije: vodena bolest, reumatske bolesti, giht, pretjerana gojaznost, rad žlijezda, djeluje na živčani sustav, izmjenu tvari u organizmu, izlučivanje mokraće, kod plućnih bolesti te želučanih tegoba, dijabetesa, za reguliranje mjesečnice, kod gubitka teka – apetita. Popravlja krvnu sliku i povoljno utječe na cirkulaciju i prokrvavljenost organizma. (sok). Celer je začin za oboljele od reumatizma i gihta te onih koji takvima ne žele postati. Tko češće upotrebljava korijen i lišće celera kao začin, vjerojatno se neće tužiti na pijesak i / ili kamence u bubregu. Za one koji boluju od vodene bolesti celer je lijek vrijedan pažnje. Pomaže u kombinaciji s jabukom kod kožnih bolesti. Kontraindikacije: Miris celera je nekim neugodan. BUBREŽNI GA BOLESNICI SMIJU UZIMATI SAMO VRLO UMJERENO. TKO UZIMA SOK OD CELERA na duže vrijeme kao kuru MORA IMATI ZDRAVO SRCE – DAKLE – NIJE ZA SRČANE BOLESNIKE. KOD UPALE BUBREGA CELER SE NE UZIMA! TRUDNICE NEKA NE UZIMAJU SOK. Svježi sok jako pospješuje menstruaciju. Recepture: Svježi sok uzima se 3X na dan PRIJE jela, sam ili u kombinaciji s drugim sokovima. Treba voditi računa kod pripreme soka da ne bude mnogo lišća. Umjesto soka bolje je celer konzumirati kao varivo ili kao salatu. Nariban s jabukom uz po volji dodan orah i šećer - za jačanje krvi. 28

bilje Nasjeckan svježi korijen stavlja se na grudi kao oblog kod kvržica u dojkama. Za liječenje reume, gihta, vodene bolesti i gojaznosti uzima se 2-3 jušne žlice soka. Ujedno sok pospješuje izlučivanje mokraće. Ako se čajem od celera pere glava, otklanja se prhut i jača vlasište. Za podražavanje apetita celer se odavno upotrebljava. Korijen se isjecka, doda mu se žlica meda i stavi u bocu prirodnog vina. Za vrijeme jela uzima se gutljaj tog vina koje izaziva apetit. Kod anemičnih osoba ishrana treba biti što bolja i jače kalorična. Jesti što više raskuhano povrće sa suhim i svježim mesom te jetru i slezenu pripremljenu na žaru. Obavezno uzimati juhu s dosta povrća u kojoj mora biti celera i luka preprženoga na ploči štednjaka. Ako se jetra i slezena ne mogu pripremiti na žaru, onda na ulju, ali nikako na masti ! Za čišćenje krvi i odstranjivanje suvišnih tvari – napravi se mješavina od po 40 grama hrastove i isto toliko vrbove kore, po 20 grama cvijeta gloga, majčine dušice i stolisnika, te po 10 grama listova celera, listova komorača i cvijeta trnine -(Prunus spinosa). Sve se usitni, dobro izmiješa te 10 grama mješavine ubaciti u 1 litru kipuće vode. Promiješati i ostaviti da kuha još 30'' /pola minute/ poklopljeno. Hladan čaj procijediti u tamnu bocu i piti 5 dl dnevno vremenski proizvoljno. Prije upotrebe u hladan čaj može se dodati malo meda i svježe ocijeđenog limunovog soka. Kod moždane kapi, prije – kada se nije moglo brzo dovesti bolesnika do liječnika – bolesnika se poleglo, pod glavu se stavio jastuk, i mirovati. Ako je bio pri svijesti davao se hladni čaj od ½ dl mješavine jednakih dijelova arnike i celera, 8X dnevno. Čaj se pripremao tako da se u ½ litre proključale vode stavilo 2-3 g mješavine trava, ohladilo i pilo gorko. Za tegobe vezane klimakterijem preporuča se čajna mješavina od po 40 grama slijedećih trava: kičice – /Centaurium umbellatum/, cvijeta bazge, lista matičnjaka, listova celera i listova peršina. Sve dobro izmiješati i usitniti, pa na 2 litre kipuće vode staviti 15 grama mješavine i kuhati 1' poklopljeno. U već hladan čaj dodati 7 jušnih žlica meda, dobro umiješati, uliti u staklenke i piti svaka 2 sata po 1 dl. Pije se prije i poslije jela, a i između obroka umjesto vode. Za mišićni reumatizam koristi se čaj od mješavine po 50 grama žila zečjeg trna, stabljike zečjeg trna, listova celera, stabljike komorača, te po 30 grama stabljike majčine dušice, listova matičnjaka, stabljike petoprste i pirike. Trave jako usitniti i dobro smiješati. U 2 litre kipuće vode staviti 15 g mješavine trava i kuhati poklopljeno 1', i poklopljeno ostaviti da se hladi. Hladan čaj uliti u bocu i piti dnevno 8 dl u jednakim vremenskim razmacima i umjesto vode. Protiv reumatskih bolova pravi se od stabljika celera sok, koji se pije u količini ½ čaše dnevno, 2-3 tjedna. Uvijek /svaki dan/ se pije svježi sok. Kod uboda insekta izvaditi žalac i ubodeno mjesto natrljati usitnjenim listovima celera i peršina. Za bolji apetit i probavu koristi se 25 g sjemenja celera na 1 litru vode: sjeme se opere, prelije kipućom vodom i ostavi stajati neko vrijeme. Piju se 3 šalice dnevno 1 sat prije jela. Za bolju probavu koristi odvar od listova od 50-60 g /25-30 g suhih/ listova celera i 1 litra vode. Svježe listove oprati, sitno isjeckati i ostaviti 10' da se kuhaju u vodi. Ostaviti poklopljeno neko vrijeme. Piju se 3 šalice i to: ujutro – na prazan želudac, a kasnije između obroka. U ovakav odvar treba dodati malo mlijeka. Isto koristi i za promuklost i gubitak glasa. Sok od celera i jabuke: potrebna su 2 veća korijena celera i 1 velika jabuka – kisela – te sok od ½ limuna; celer se nariba kao i jabuka te procijedi. Koristi se odmah nakon pripreme. Koktel od rajčica, celera i jabuke: /za jednu osobu/: 10 dag rajčice, 10 dag korijena celera i 10 dag jabuke, čajna žličica crvene paprike, čajna žličica sjeckana lišća peršina, kockice leda, sol, papar. Rajčice staviti kratko u ključalu vodu, ocijediti i oguliti kožu, narezati na manje komade i staviti u mikser. Jabuku oprati i oguliti te izrezati na manje komade i dodati u mikser zajedno s ostalim sastojcima. Sve izmiksati i naliti u čašu, dodati kockice leda i dopuniti vodom. Jela od celera: oko 75 dag korijena celera 5 dag sira ribanca 1 žlica brašna 1 žlica maslaca 1 jaje 3 dl mlijeka 20 dag ementalskog sira muškatni oraščić sol. Priprema :Očistite korijen celera pa ga kuhajte desetak minuta. Narežite ga na kriške i složite na 29

dno vatrostalne posude koju ste namazali maslacem. Od maslaca, brašna i mlijeka napravite bešamel (U zapršku oprezno umiješajte mlijeko da dobijete kremastu masu.). U ohlađeni bešamel umiješajte jaje, naribani emental, naribani muškatni oraščić i sol. Umak prelijte preko celera, posipajte sirom ribancem i zapecite u pećnici. ŠTO JE DOBRO ZNATI PRI PRIPREMI POVRĆA: Kad kuhate povrće, kuhajte ga u što manje vode a ocijeđenu vodu ne bacajte ! Upotrijebite je kao dodatak juhama, umacima, preljevima…. Upravo u vodi ostaju najvrjedniji sastojci. Korjenasto i Korjenasto povrće kuhajte u kori, pa ga tek onda ogulite i pripremajte. Na taj način će povrće zadržati više hranjivih sastojaka nego kad je oguljeno. Teže probavljivo povrće ( mahunarke) – protisnuti. Nemojte ih se odreći – mahunarke su nenadoknadiv izvor energije. Izbacite iz jela zapršku. Umjesto zaprške povrće "povežite" razmućenim mljevenim žitaricama – brašnom od soje, slanutkom, zobenim pahuljicama… Tibetanska uputa: "Uvijek mudro izbjegavajte dva faktora koji dovode do bolesti: štetnu ishranu i ponašanje. Izbjegavajte štetne akcije tijela, govora, uma i priklonite se onome što je pravedno. Ne uskraćujte sebi zadovoljstva, niti ne pretjerujte s njima."

CIMET ( Cinnamomum Zeylandicum Div.) Porodica : Lauraceae ( lovori) Farmakopejski naziv : Cortex cinnamomi Ceylanici Nalazište : uspijeva u tropskoj Aziji ( Cejlon, Shri Lanka) te u Indiji i Indoneziji. Kod nas samo kora ili u obliku praška. Povijest cimeta seže zaista daleko: spominje se 2800 godina p.n.e. U prošlosti je cimet bio skup kao zlato. Za lijek se upotrebljava samo kora, a ostali dijelovi kao začini. Plodovi se ne jedu, iz njih se istiskuje vosak za mirisave svjetiljke. Iz listova koji se stavljaju u jela kao začin ( slično i lovoru), istiskuje se ulje od kojega se pravi cimetova voda i tinktura. To ulje jako žari, pa i samo jedna kap izaziva upalu ako padne na kožu. Ako se kapi ulja prevuku šećerom dobiva se tzv. "cimetov konfekt" ili "sanalet", koji se koristi za jačanje želuca. Vanjska kora drveta nema ljekovitih svojstva. Koristan je samo njezin unutarnji, svjetloružičasto-smeđi dio. Ako je kora na jeziku gorka, onda to nije cimet, nego neka druga kora. Zbog tanina se primjenjuje i kao lijek protiv proljeva. Cimet je aromatik, korigens, hemostatik, stomahik, nervinum, adstrigens i dezinficijens probavnih organa. Punokrvni i lako uzbudljivi ljudi ga ne podnose. Cimet jača srce i želudac, oživljuje živce i osvježava krv, pomaže kod slabe probave, stvaranja previše kiseline i sluzi u želucu, kod grčevitog povraćanja, krvavih proljeva, krvarenja iz maternice, te kod prejake i preduge menstruacije ili poslije poroda, stimulira mokrenje i djeluje protiv gihta. ® VINO OD CIMETA : 30 grama usitnjene cimetove kore, ½ litre slatkog crnog dalmatinskog vine; namakati 6 dana. Pije se po mala čašica 3X dnevno prije jela. Još je efikasnije cimetovo vino pripremljeno na slijedeći način : 100 grama crnog vina, 8 grama cimetove tinkture, 6 grama tinkture matičnjaka i 30 grama šećernog sirupa. Svakih 1-2 sata uzima se po 1 velika žlica. ® TINKTURA : 100 g usitnjene kore cimeta namočiti u ½ litre 80% alkohola, u trajanju od 15 dana, procijediti i uzima se dnevno po 20-30 kapi 3X dnevno prije jela. Kupujete li cimet u trgovini bolje je kupiti koricu, jer se aroma iz mljevenog cimeta gubi razmjerno brzo. Cimet se može upotrebljavati kao začin uvijek kad se upotrebljava šećer, riža na mlijeku, puding, slatka predjela, voćne juhe, torte, voćne salate, marmelade, punč, kakao, mliječni napici, čaj itd. ® JABUKE s cimetom: 500 grama jabuka, 40 grama margarina, 3 žlice bijelog vina, 80 grama šećera, 1 ½ žličice mljevenog cimeta; jabuke oguliti i odstraniti sjemenke, zagrijati margarin u posudi i na njega staviti kriške jabuka te zaliti vinom. Pokriveno pirjati 10 '. U međuvremenu oprezno miješati. Izmiješati šećer i cimet u zdjeli pa ga nakon 8' pirjanja posipajte po jabukama i sve zajedno pirjati još 2'. Potresti posudu nekoliko puta, izvaditi komade jabuka i staviti ih na zagrijani pladanj i zaliti sokom. Poslužuje se toplo kao desert, kao prilog riži na mlijeku, slatkim rezancima ili divljači. 30

bilje ® KUHANO VINO s cimetom : u 1 litru bijelog vina staviti koru od cimeta, 10 klinčića i 100 grama šećera, zagrijati do vrenja, poslužiti vruće. Postoji dobar gurmanski recept za pečenku s cimetom, možda bude objavljen u popularnim " Kuharskim receptima?!"

DESET PREPORUKA DOMAĆE LJEKARNE * KAŠALJ OD PREHLADE: Načinite sirup protiv kašlja: 500 grama luka ( izrezan i usitnjen) pomiješajte s 350 grama žutog kristalnog šećera i zagrijte u litri vode. Ocijedite, zasladite medom i piti ravnomjerno tijekom dana. Važno: noge uvijek moraju biti tople. Ne koristite sredstva što stišavaju kašalj. Posavjetujte se sa magistrom u ljekarni. * BRONHITIS: ( Obično ga karakterizira težak kašalj sa ispljuvkom. Šljam treba iskašljati, a ne gutati.) Na prsa staviti vruće obloge od prosijanog, posušenog, ljekovitog bilja ili melem gorušice. U krevetu ležati 30 minuta. Ili : od velike divizme uzeti 20 grama posušenih listova i preliti 2,5 dl kipućeg mlijeka, procijediti kroz vrlu gustu tkaninu ( zbog dlačica sa listova divizme) i piti ravnomjerno tijekom dana. Inhalirajte eterična ulja. Pijte do dvije litre čaja dnevno i ne pušite. * KAŠLJANJE USLIJED PODRAŽAJA : ( Radi se o kašlju koji je suh, bez ispljuvka, a javlja se nakon prehlade. Koristiti sredstva protiv kašlja. Ako kašalj traje duže od 2 tjedna posjetiti obavezno liječnika !). Na prsa staviti sirovi luk, omotati ga ručnikom oko prsa i pustiti da djeluje pola sata. Ili oblog od ilovače staviti oko vrata tri puta dnevno po jedan sat i više puta dnevno ispirati grlo vrućim čajem od kamilice. *KAŠALJ USLIJED PUŠENJA: Terapija s koprivama; na žlicu sasušenih listova koprive naliti šalicu vruće vode, pustiti da stoji 15 minuta i procijediti. Piti tri puta po jednu šalicu nezašećereno, ujutro, u podne i uvečer. * ASTMA : ( Napadi pomanjkanja zraka, najčešće alergijskog porijekla. Iskašljavati šljam. Nužno liječenje kod specijaliste). Vino od mažurana – u bocu bijelog vina staviti svježi mažuran ili majčine dušice ( list i cvijet), pustiti da stoji zatvoreno 10 dana. Svaki dan dva puta promućkati. Ovo vino ublažava osjećaj pritiska u prsima. Navečer popiti jednu šalicu. Također pomiješati tri dijela hrena sa žlicom meda i uzimati dnevno tri žlice tijekom dana. * UPALA PLUĆA: ( Tipični simptomi : teško i duboko disanje, pomanjkanje zraka, kašalj, jaka groznica, bolovi u prsima . Prijeko potrebna pomoć liječnika ! Ne uzimati sredstva protiv gripe. Uzimati mnogo tekućine. Pomaže preljev ljubičice: žličicu osušenih cvijetova ljubičica preliti sa šalicom vruće vode. Poklopiti odmah. Ostaviti da stoji deset minuta. Dnevno piti do devet šalica. VAŽNO : u bolesničkoj sobi treba biti visoka vlažnost zraka. * EMFIZEM PLUĆA : ( Prekomjerno nadimanje pluća, najčešće posljedice kroničnog bronhitisa i pušenja. Simptomi: pomanjkanje zraka kod najmanjeg napora. Liječenje je teško, a upale dišnih putova ( bronhitis) treba liječiti u začetku). Preljev kupusa; po 10 grama korijena omana, sljeza, timijana, po 5 grama ljubičice i jaglaca dobro promiješati !!! Prokuhati u litri vode i dnevno popiti toplo po šalicu u jednakim vremenskim razmacima. * UPALA POREBRICE : (Porebrica prekriva pluća. Tipični simptomi : bolovi ispod rebra prilikom udisanja. Pri pojavi problema sa disanjem javiti se liječniku bez odgađanja. Uzimati lagane tablete protiv bolova ( Andol 100). Nakon dogovora s liječnikom: oblozi i zavoji s brašnom od gorušice ( pomiješati s vodom !). Prati cijelo tijelo u octenoj kupki . Ne jesti meso, ali zato mnogo sirovog voća. Piti svježe sokove od povrća – rajčica ! * PROMUKLOST : ( Nastaje kada su oštećene glasnice. Ne šapćite, izbjegavajte bilo kakav govor. Inhalacija kamilicom. Potraje li promuklost više od 10 dana otići liječniku, može se raditi o mnogo gorem. Dvije čajne žlice cvijetova sljeza preliti sa šalicom vruće vode. Ostaviti da stoji 10 minuta. U čaj dodati istisnuti svježi sok od pola limuna. Piti tri puta dnevno . Također omotati vrat s vlažnom lanenom tkaninom. Preko toga staviti vunenu maramu. Mirovati 30 minuta. * ŠTUCAVICA : sisati kocku leda ili kocku šećera nakapanu sa voćnim octom. Ili lagano grickati listiće estragona ( Artemisia dracunculus), ili stabljike kopra. Ponekad je dovoljan i gutljaj mineralne vode. traje li štucavica duže od 8 sati potražite liječničku pomoć !

DIVLJI KESTEN KESTEN DIVLJI ( Aesculus hippocastanum L. ) 31

Ostali nazivi: nema LJEKARNIČKO IME :Hyppocastani semen, cortex, flos. OPIS : drvo visoko, razgranato i stasito. Gaji se u drvoredima, parkovima i pojedinačno . Raste u najvećem dijelu Europe. Može doživjeti preko 200 godina. Lišće je krupno, prstasto podijeljeno na 5-7 sjedećih listića, na zajedničkoj dugačkoj peteljci. Cvijetovi bijeli ili ružičasti, sa žutim i ružičastim mrljama, poredani u piramidalne, zbijene i uspravne grozdove. imaju 4-5 latica i 7 prašnika, koji zavinuto strše izvan cvijeta. Plod je krupna bodljikava zelena čahura koja se otvara na tri šava i sadrži 1, rjeđe 2-3 krupna, zaobljena , smeđecrvema sjemena koje nazivamo kestenima. Kora drveta je tamnosmeđe-siva, grubo ispucana. Pupoljci pupaju od ožujka do svibnja, omotani su sjajnom ljuskom što izlučuje smolasto ljepljivu tvar, radi zaštite od hladnoće. LJEKOVITI SASTOJCI: Kora sa stabla i grana ( Hipopocastani cortex) ili ( Castaneae equinae cortex ) sadrži oko 3% eskulina, aglikona eskuletina, kumarinskog glikozida fraksina, tanina i dr. Upotrebljava se kao adstringens i taninska sirovina. Sjeme ( Hipopocastani semen ) sadrži 40-60 % škroba, 8-28% sirovog saponina /escina/, oko 9% šećera, 8-10% bjelančevina, 2,5-7% masnog ulja, oko 2% tanina, flavonske, kumarinske derivate i druge sastojke. Ne može se jesti, jer je gorkog okusa. Pupoljci sadrže eskulin, cvjetovi tanin i kvercitin, zelena bodljikava ljuska katehinske tanine i flavonske heterozide. Upotrebljava se za izradu velikog broja galenskih i industrijskih farmaceutskih preparata ( Vasocastan, Venocuran, Veneton i dr.) –prvenstveno za liječenje venoznih oboljenja, prije svega proširene vene, hemoroida, tromboflebitisa i dr. Djelovanje se pripisuje flavonidnim, kumarinima i saponozidima. Sjeme divljeg kestena koristi se za dobivanje škroba iz kojega se nakon hidrolizacije u šećer i fermentacije šećera može dobiti alkohol ili mliječna kiselina. Saponin izoliran iz sjemena može se koristiti za pranje , njegu kose, i drugih kozmetičkih preparata, za pjenušave rastvore u aparatima za gašenje požara – kao emulgator. Sjeme također sadrži vitamine B1, C i K, te nešto mineralnih soli. U svim dijelovima biljke koja se koristi, najdjelotvorniji i ljekoviti je upravo saponin koji liječi od kožnih bolesti, razrjeđuje krv i čini je manje ljepljivom. Masno ulje ( Oleum Hipopocastani ) dobije se ekstrakcijom iz oljuštenog sjemena, odnosno iz njegove košuljice, - ( 4-6%) ili kao sporedan produkt prilikom proizvodnje škroba ili alkohola iz sjemena, koristi se u sapunskoj industriji. BERE SE: ® pupoljci i cvijetovi u travnju i svibnju, plodovi u rujnu i listopadu, a kora potkraj zime i u proljeće. RECEPTURE ® priprema ekstrakta: 12 – 15 svježih i sitno naribanih kestenovih sjemenki zajedno sa njihovom smeđom korom sipamo polako u 2,5 dl kipućeg konjaka, čime se uništavaju fermenti i sprečava kvarenje otopine., pa kad se ohladi, procijedimo, profiltriramo, a može se dobiti i na drugi način: naribani kesten prelijemo hladnim konjakom i ostavimo da stoji u žutoj boci široka grla, zatvorenoj staklenim čepom, 6-8 tjedana , zatim ocijedimo, profiltriramo. Ekstrakt služi za unutarnju upotrebu: pije se u obliku kapljica za liječenje vena i krvotoka. Ako se boca do polovice napuni hruštevima ( maikeffer, kebar ), a ostatak dopuni pupoljcima i cvijetovima kestena, pa se sve prelije konjakom te sve ostavi da stoji 10-12 tjedana, zatim procijedi i filtrira, pomiješa sa jednakom količinom terpentinskog ulja, dobiva se mješavina za vanjsku uporabu - masažu – pogotovo reumatičnih mjesta. MJEŠAVINA SE NIKAKO NE SMIJE PITI! Ekstraktom divljeg kestena liječi se venozni sustav uopće, naročito hemoroidi, proširene vene na nogama, thrombophlebitis i varikozna ulcera ( otvorene rane puknutih vena na nogama ). Pomaže i u slučajevima katara nosne sluznice, bronhija, pluća i crijeva.
bilje Preparati su osjetljivi na zrak i svjetlost, a dugim stajanjem gube ljekovitost, te ih svake godine treba pripremiti svježe. ® čaj od mlade kore drveta ( grane) i smeđe kore ploda bez žute iznutrice liječe hemoroide, povećanu prostatu, upalu i proširenje vena, osobito varikokele, te kod varikoziteta nogu, stišava bolove što od njih nastaju. ® LIJEČENJE GIHTA: pomiješati s korom kestena i ploda još koru od orahova ploda i vrbe – bijele-/Salix alba/ te preslice /Equisetum arvense/, pa se to lagano kuha 10 minuta, ostavi na miru 10-ak minuta, procijedi i pije ujutro i uvečer po 1 šalica. ® Za liječenje AKUTNIH BOLOVA KOD HEMOROIDA: pije se ekstrakt tri puta dnevno po 15-20 kapi u vodi ili na kocki šećera. Terapija traje i po 6 puta na dan po 4o kapi. Kapi se pije prije objeda i večere. Napraviti prekid nakon 14 dana, pa 7 dana koristiti druge preparate, te ponovno , ukoliko se stanje ne poboljšava ponoviti terapiju. Žutim uljem koje sadrži velike količine provitamina A, te mašću od kestenovih cvijetova uz dodatak kamilice, liječimo se od opekotina sunca i sunčanih pjega na koži. Mjesta otečenih i proširenih vena namažu se mašću od 20 g ekstrakta, pomiješanog sa 20 g lanolina, pa se pokriju zavojem. Odvar od kestenove kore koristi kao oblog kod nekih kožnih bolesti i lupusa. Protiv groznice i nazeba – umjesto kininove kore – uzima se 2-3 puta dnevno ¼ naribanog kestena natašte s malo vode. Masti i supozitoriji od divljeg kestena proizvode se i tvornički, pa se mogu naći u ljekarnama.

DIVLJI MAŽURAN - VRANILOVA TRAVA ( Origanum vulgare L. ) Farmakopejski naziv : Origani herba, flores Ostali nazivi: origanj, riganj, dobra misel, mravinac,. PRIMJEDBA: nemojmo je zamijeniti sa pitomim mažuranom ( Origanum majorana L. ) koji se sve više uzgaja u vrtovima, ali se može naći i u prirodi. OPIS: Raste na kamenitom , neobrađenom tlu, suhim, sunčanim livadama, u svijetlim šumama, šikarama i živicama. To je trajna zeljasta biljka, crvenkasto obojenih grančica, visine oko 40 cm.,jajoliko kopljastih listova. Purpurnocrveni cvijetovi tvore okruglaste cvatove na vrhu stabljike. Mirišu ugodno. U vrijeme cvatnje, cijele se livade oboje tamnocrveno – ljubičasto. Opora je i gorka okusa. Vrsta s bijelim cvijetovima nije ljekovita. SASTAV: eterično ulje s timolom i cineolom, kamfor, tanin, borneol, guma, mineralne soli i tvari koje djeluju antibakterijski. BERE SE : za vrijeme cvatnje VII –IX mjesec, i to cvijetovi i listovi. Stabljika nije ljekovita. SAVJET: Kad se biljka osuši na hladnom i zračnom mjestu, najbolje je otkinuti rukom lišće i cvijetove. PRIPREMANJE I UPORABA: Liječi od prehlade bronhija, bolesti želuca, maternice, od slabe probave, žutice, živčanih smetnji. U vanjskoj primjeni služi za liječenje od različitih upala kože. Esencija od vranilove trave upotrebljava se kao osnova za mast protiv reumatizma.: pomiješa se 5 g esencije od divljeg mažurana i 95 g alkoholata od ružmarina. Time se trljaju bolna mjesta. Pomaže i kod glavobolje i migrene. Čaj . od 5 – 6 g biljke na 2 dl kipuće vode kod želučanih poremećaja, kada želudac ne luči dovoljno sokova, zatim kod neuroze želuca, gutanja zraka i štucanja, a umiruje i živce. Protiv nesanice vrlo je djelotvorna i potpuno neopasna mješavina od hidrolata: divljeg mažurana /50 g/, valerijane /25 g/, i salate/ 25 g/.

DOBRIČICA DOBRIČICA ( Glechoma hederacea L. ) Farmakopejski naziv : Herba Glechomae 33

Dobričica ( samobajka, koturac, ožujen) je 20 – 40 cm visoka trajnica puzavom četverouglatom, dlakavom stabljikom, čiji donji dio puzi po zemlji, a gornji stoji uspravno. Iz nje izlaze mnoge vriježe kojima se dalje širi. Listovi nasuprotni, bubrežasti, navorašena ruba. Gore su tamniji, a odozdo crvenkasti, na dugim peteljkama. Duguljast, dvousni cvijet svijetle modroljubičaste boje s purpurnim točkicama ima 4 prašnika. BERE SE : čitava biljka u cvatu i suši u hladu. Cvate od travnja do lipnja. Ako je potreban svjež sok biljke, ona se cijela odreže blizu zemlje. KORISTI SE:prvenstveno za liječenje dišnih pusteva, prouzrokovane astmom ili drugih oboljenja bronhija i pluća. Ljekoviti pripravci od dobričice pomažu izmjeni tvari u organizmu. Potiču izlučivanje mokraće, a olakšavaju želučane i crijevne probleme koje potječu od pomanjkanja solne kiseline. Djeluje smirujuće kod nekih živčanih tegoba. Koristi se i kao sredstvo za jačanje organizma, naročito kod manjka vitamina C. Smiruje bolove kod gihta i reume. Djeluje kod otrovanja olovom. SOK OD DOBRIČICE: Pripremite što više mladih i svježih dobričica. Dobro ih operite i sitno narežite. U sokovniku , ili jednostavno kroz čistu platnenu tkaninu, istisnite što više soka. Pola čaše soka uzmite svaki dan, osvježiti će i ojačati organizam kako odrasle osobe, tako i djece. Djeca neka popiju samo 2-3 čajne žličice s malo meda ili mlakog mlijeka. Nekoliko kapi soka ukapanih u nos pomoći će kod krvarenja iz nosa, a mala količina duboko uvučena kroz nosnice olakšati će glavobolju. Kod upaljenog grla / za grgljanje /: uzeti 30 g dobričice, 1 velika žlica meda, 125 g jabukova octa i 125 g vode. Kuhati 10- 15 minuta. Tim se čajem mogu ispirati uha kad iz njih curi gnoj, a lišće kuhano u jabukovu octu stavlja se kao vrući oblog protiv krstobolje, uloga i reume. Boli li vas glava, a ne želite piti tablete, načinite kuglicu od svježeg lista dobričice, i stavite je u nosnicu. Glavobolja u pravilu prestaje za 10 minuta. Čaj se koristi kod upalnih procesa želuca i crijeva i pije se 1,5 decilitar svaka dva sata. ČAJ KOD MANJKA KISELINE U ŽELUCU : uzeti 30 g vrškova dobričice, 20 g bobica borovnice, 10 g sjemena komorača, 10 g sjemena kima, 10 g vrškova kičice, 20 g vrškova piramidalne ili puzajuće ivice. Priprema: Dvije žlice čajne mješavine preliti sa 6 decilitara vrele vode, ostaviti poklopljeno 20 – 30 minuta, procijediti i piti po decilitar čaja svaka dva sata, mlak i nezaslađen. ČAJ KOD ČIŠĆENJA KRVI OD MASNOĆA TALOŽNIH SOLI : Čajna mješavina pripravlja se od: 30 g vrškova dobričice, 30 g vrškova plućnjaka, 20 g bijele mrtve koprive i 20 g vrškova dupčaca. Dvije žlice čajne mješavine preliti pola litre vrele vode, ostaviti poklopljeno pola sata, procijediti i piti po 1,5 dl čaja svaka tri sata, mlak i nezaslađen. Čaj pobuđuje funkciju jetre i žuči te smanjuje reumatične tegobe. Također djeluje smirujuće.

DRAGOLJUB - KAPUCINKA DRAGOLJUB ( Tropaeolum majus L. ) Ljekarnički zaziv : Herba nasturtii indicis Ostali nazivi : dragoljub divlji, kapucinka, Nalazište: Uzgaja se kao ukrasna biljka u cvjetnjacima i loncima, a raste i u svijetlim bukovim šumama i gajevima. OPIS Jednogodišnja zeljasta biljka, oko 15 cm visoka, gotovo okruglih listova, gusto protkanih žilama. Jarki narančastožuti cvjetovi, išarani prugama, svojstvenog mirisa. SADRŽI sumporni heterozid glikotropaeolozid – zbog kojeg a djeluje antibiotski, enzim mirozid, smolu, pektin, gumu, tanin, šećer i vitamin C. BERE SE: Pošto cvate u lipnju i srpnju, upotrebljavaju se svježi listovi i cvijet, a ponekad i zrelo sjeme. Lišće i cvijet sabiru se za vrijeme cvatnje, a plod u kasnu jesen, kada sazri. PRIPREMA, PRIMJENA I DJELOVANJE: Zbog sadržaja vitamina služi kao proljetna salata - mlado lišće treba sitno isjeckati, malo posoliti i dodati limunov sok –uzima se bar jedanput na dan, ili se iz svježe biljke iscijedi 10 – 15 g soka za istu svrhu. Kako se biljka može uzgajati u cvjetnom loncu, ili na balkonu ili u stanu – po zimi – osigurava nam cijelu godinu ljekovitu vitaminsku salatu 34

bilje u smislu preventive, jer isparljivo eterično ulje dragoljuba uništava mnoge zarazne klice. Isto koristi i sjeme / 5 – 10 g /, koje sitno istučemo i dodamo vode, pošto odstoji 2 sata popijemo s nekim voćnim sokom. Sumporno ulje u dragoljubu ljekovito je u slučaju emfizema, bronhitisa, pospješuje izbacivanje sluzi., koristi kod astme, pojačava izlučivanje mokraće, olakšava poteškoće bolesne žuči, jača spolnu moć. Uzima se tri puta dnevno po 1 kavena žličica alkoholature / tinktura / , razrijeđena sa malo vode. Porast kose pospješuje tinktura koja se priprema tako da se isjecka sitno 100 g svježeg lišća dragoljuba, koprive ( Urtica dioica ), šimšir ( Buxus sempervirens ), pa se sve to prelije sa 500 g alkohola. Ostavi se stajati 21 dan. Za to vrijeme jednom dnevno promućkati. Procijedi se , tiskanjem. Tom se tinkturom trlja koža glave pomoću mekane četkice. nakon 1 sat treba glavu oprati mlakom vodom. To se ponavlja svaki dan tri tjedna. ista tinktura služi i za vanjsku upotrebu kod nekih kožnih bolesti. Dragoljub uništava i životinjske parazite. Ekstrakt se pokazao kao izvrsno sredstvo protiv lisne uši i drugih parazita. Iz lista dragoljuba dobiva se sumporno eterično ulje industrijskog naziva "Tromalit", koje ima veliku antibakterijsku moć: koristi se u liječenju dišnih i mokraćnih organa. Dragoljub djeluje na gram negativne i gram pozitivne bakterije, a djeluje slično biljkama u kojima ima sumpornih heterozida, kao što su hren, rotkva, gorušica i druge.

DRIJEN, DRENJ ( Cornus mas) – Cornaceae DRIJEN, DRENJ ( Cornus mas) – Cornaceae Ljekarnički naziv: Fructus cornus mascula. Ostali nazivi : dren, drenak, drenjina. Opis : Listopadni grm ili manje stabalce, oko 6-9 m. visine, sa zaobljenom gustom krošnjom. Kora je siva ili žućkastosiva, u mladosti glatka, kasnije raspucana, ljušti se u obliku sitnih ljuski. Mlade grančice su zelenkastosmeđe i većinom fino dlakave. Korijenov sustav većinom dobro razvijen i duboko prodire u tlo. Pupovi su dvojaki; lisni su mali, kopljasto zašiljeni, pokriveni sa dvije žućkaste, fino dlakave ljuske, cvjetni su znatno krupniji i pokriveni brojnim zelenkastožutim ljuskama i nalaze se uvijek na kratkim izbojcima. Listovi su nasuprotni, oko 4 cm dugi, široki oko 3 cm, sa 3-5 srpasto povijenih žilica ( nerava), u uglovima bočnih nerava na naličju lista nalaze se čuperci bijelih dlačica. Cvijetovi su sitni i dvospolni, zlatnožuti, u štitastim cvastima koje pri dnu imaju četverolisni žućkasti ovoj. Cvjetovi se pojavljuju vrlo rano, prije listanja. Plod i sjeme je koštunica ( drenjina), oko 12 mm duga i 5 mm široka, sa eliptičnom, na površini gotovo glatkom do 10 mm dugom košticom. Sazrijeva početkom jeseni (VIII-IX). Ima kiselkast i trpak okus. Drijen raste sporo i doživi starost preko 2oo godina. Odlično tjera izdanke iz panja i korijena. Cvate u II i III mjesecu, razmnožava se sjemenom i korijenovim izdancima. Penje se do 13oo mnv, a najbolje uspijeva na krečnjačkim tlima, na toplim i suhim staništima, koja nisu izložena kasnim mrazevima. Drvo drijena je jako tvrdo, teško i žilavo. Drenjine se koriste za ljudsku ishranu, bilo da se konzumiraju sirove ili prerađene. Sadrži : tanin, organske kiseline, pektin, šećer, sluz, glikosalnu kiselinu, u ori smolu. Drenjine su vrlo zdravo i ukusno šumsko voće. Sadrže 50-90 mg.% vitamina C. Mogu se jesti svježe čim se sakupe. U Italiji i južnoj Francuskoj beru se nedozreli plodovi i konzerviraju kao masline. U Njemačkoj ih ukuhavaju sa šećerom i octom, a u Rusiji ih koriste kao začin za mesna i riblja jela. U nas se ovo voće slabo bere i tek ponegdje donosi na tržnice. PRIPREMANJE , PRIMJENA I DJELOVANJE: Plod i kora, kao čaj, liječe od bolesti crijeva, od proljeva i groznice. Od zrelih plodova pripremaju se pekmez, voćni sok i vino. Kiselkasti plod koji skuplja usta, upotrebljava se nezreo, i to protiv proljeva, odlijeva krvi, katara crijeva i grozničavih stanja uslijed bolesti probavnog trakta. ® za gore navedeno priprema se odvar od 5-10 g kore koja se kuha 5 minuta u 2 dl. Vode, poklopi i ostavi stajati 20 min. Nakon toga se procijedi, pije se 3X dnevno po šalica poslije jela. 35

® MARMELADA OD DRENJNA: 2 kg drenjina, 500 g šećera. Zrele plodove drijena oprati, staviti u široku posudu i zagrijavati na laganoj vatri dok ne omekšaju i počnu se odvajati od koštice. Tada ih propasirati a dobiveni sok pomiješati sa šećerom. Kuhati uz stalno miješanje dok ne dobijete željenu gustoću. Zagrijati čiste staklenke i u njih uliti još vruću marmeladu. Drugi dan ih zatvoriti dvostrukim celofanom. ® MARMELADA OD DRENJNA II: Pripraviti 1 kg protisnutog drijenka ( otprilike 3 kg s košticama), ½ kg šećera. Drijenak mora biti već mekan, oprati ga i osušiti. Propasirati ga pa dobivenu masu pomiješati sa šećerom. Kuhati i često miješati, skidati pjenu. Ukoliko drijenak nije dovoljno sladak, dodati još šećera, kuhati da se zgusne, razlijati u zagrijane staklenke i spremiti. ® KOMPOT OD DRENJINA: 1 kg drenjina, 500 g šećera, 1 limun. Od šećera i 7,5 dl vode skuhati sirup. Preliti ga preko opranih drenjina i sve zajedno kratko prokuhati. Uliti i limunov sok. Rupičastom žlicom izvaditi drenjine iz sirupa i staviti ih u čiste staklenke, a sirup još neko vrijeme kuhati. Preliti ga preko voća, ali ne staklenku napuniti do vrha. Zatvoriti ih i sterilizirati na uobičajeni način. ® « CHUTNEY» OD DRENJINA: 1 kg drenjina, 5 dl. Crvenog vina, 1 žlica đumbira u prahu, 1 žličica ljevenog muškatnog oraščića, kora od jedne naranče, kora jednog limuna, šećer. Drenjine oprati, preliti ih vinom i kuhati dok ne omekšaju. Propasirati, dobiveni sok izvagati i dodati isto toliko šećera koliko ima soka. Izmiješati s đumbirom i muškatnim oraščićem, dodati limunove i narančine kore, kuhati na laganoj vatri dok se umak ne zgusne. Uliti ga u male, prije toga sterilizirane staklenke, hermetički ih zatvoriti i čuvati na hladnom mjestu. Ovaj nadomjestak za pravi indijski chatney ( ljuti začin) servirajte kao pikantni dodatak uz kuhano meso, hladno pečenje ili divljač.

ĐURĐICA ĐURĐICA - Convallaria majalis L. Porodica : Liliaceae - ljiljani ili lukovi Farmakopejski naziv : Convallariae herba cum radice, flores, rhizoma Ostali nazivi : đurđevak, šmarnica, đurđevac. Šetajući u svibnju po šumama, naći ćemo lijepe, zelene, sabljaste listove, koje mnogi neiskusni mogu zamijeniti za srijemuž – medvjeđi luk, što može biti kobno! U usporedbi sa digitalisom, đurđica je neopravdano stavljena u drugi plan, iako ima neka bolja svojstva od digitalisa crvenog naprstka, jer nije uvijek biljka s najizrazitijim djelovanjem i najbolja! Upravo najveći nedostatak digitalisa je što se nakuplja - akumulira u tijelu, dok to kod đurđice nije slučaj. OPIS: Đurđica ima debeo podanak, člankovit, bjeličast i horizontalan. Iz njega se razvija 1-3, a najčešće 2 lista, koji su na dugoj peteljci , i cvjetna stabljika koja je kraća od listova. Svi dijelovi đurđice su ljutog i gorkog okusa. Cvijetovi su snježnobijeli, prijatnog mirisa , stvaraju jednostrane cvatove. Plod je crvena boba oko 8 mm u promjeru, sadrži 2-6 modrih sjemenki. Raste u sjenovitim bjelogoričnim šumama, osobito u hrastovim, u šikarama, brdskim livadama, a uzgaja se i oko kuće. Koristi se u službenoj medicini za liječenje srčanih bolesti, regulira rad srca, jača ga, ublažava grčeve i djeluje povoljno na krvne žile. S uspjehom se primjenjuje kod mitralne insificijencije a dekompenzacijom. Sadrži otrovne glikozide i alkaloide. Đurđica sadrži oko 20 srčanih glikozida i to : kordenolidov, konvalotoksin, konvalotoksol, konvalozid ( 0,05- do 0,07%), saponine, hladinoid, asparagin, kumarin, efirnu mast, jabučna kiselina, limunska kiselina, saharoza, i razne minerale. Danas farmaceutska industrija proizvodi velik broj preparata . Koristi se cijela biljka, cvjetovi lišće i podanak. Đurđica je na mnogim mjestima prorijeđena zbog prevelikog iskorišćivanja. Ipak, zahvaljujući brzom vegetativnom razmnožavanju rijetko dolazi do istrebljenja. Danas se forsira plantažno uzgajanje đurđice. Učinak se očituje u pojačanom izlučivanju mokraće, naročito kod srčanih bolesnika nervoznog stanja. Za liječenje srčanih nervoza kombinira se sa tinkturom valerijane. Bere se cvijet i lišće, list dužine 2-3 cm, a cvijet dužine do 1 cm. Cvate u svibnju. Biljku treba brzo sušiti i spremiti u dobro zatvorene limenke, jer zrak i vlaga te enzimi brzo kvare drogu. Poslije branja ruke dobro oprati toplom vodom i sapunom. Trudnice i djeca neka je ne beru! Suši se na papiru ili tkanini u hladu uz češće miješanje. Svježa biljka je ljekovitija i postojanija i jače djeluje. BILJKA JE OTROVNA PA JE VALJA UZIMATI OPREZN I RAZBORITO, UZ SAVJETOVANJE S LIJEČNIKOM! Znaci trovanja su jak proljev, povraćanje, opća slabost, i iznemoglost. PROTUOTROV: kod trovanja đurđicom kuhati hrastovu koru u mlijeku! BOLESTI I STANJA: U Prusiji se upotrebljava voda Hartman za paralizu – (Aquaapcplectica 36

bilje Hartmani – za tu vodu Hartman sakupljaju se cvjetovi po zalasku sunca, suše se i kuha se čaj. U Engleskoj se cvjetna voda đurđice zove «Zlatna voda» - (Aquaaurea), i dugo se vremena upotrebljavala za okrepu živaca, protiv glavobolje i kao sredstvo preventivno kod zaraznih bolesti i epidemija. Cvijet se upotrebljava kod vodene bolesti, bolesti srca, epilepsije, apoplektičkog udara ( moždani udar – kap), a u narodnoj medicini se upotrebljava u obliku alkoholoture u otopini špirita ili votke i to cvijet, kao umirujuće sredstvo i za smanjivanje bolova i kod upalnih procesa. OTOPINA - TINKTURA: Otopina se može pripremiti na ovaj način: posuda od pola litre, u nju se složi cvijet do ¾ i nalije se 90% alkohol ili špirit ili votka , pusti se stajati 14 dana, otopina se nakon toga filtrira i dobije se svjetlo žuta prozračna masa. Uzima se 10-15 kapi kod srčanih bolesti i bolesti živaca, ali u suradnji sa liječnikom ! Upotrebljava se još kod klimakteričnim smetnjama, nervozi i aritmiji srca. Najdjelotvorniji je sok iz cvijeta: cvijet djeluje 4x a list 2x jače od rhizoma. ® Osnovna priprema: čaj se priprema tako da se 3 grama svježe biljke prelije s 2,5 dl kipuće vode i poklopi, te ostavi 5 minuta poklopljeno, i zatim procijedi. Pije se 2 x dnevno poslije jela. © U slučaju ubrzanog pulsa, nervoze i razdražljivosti koristi se tinktura; 3 x dnevno po 10 kapi u vodi, prije jela. Đurđicu je najprikladnije upotrebljavati kao standardni ekstrakt svježe biljke. Pri srčanoj slabosti jača srčani mišić, a izrazito povoljno djeluje i na same krvne žile. Nema onih neugodnih nus – pojava kao kod digitalisa. Pri srčanim slabostima, poslije gripe, upale pluća, kod infektivnih bolesti, kao i poslije angine, djeluje đurđičin preparat. Đurđica je također prikladna za liječenje neugodnih srčanih smetnji koje nastaju zbog povećanog rada štitne žlijezde (štitnjače), dok digitalis ne preporučujem. U SVAKOM SLUČAJU, PREPARATE ĐURĐICE UZIMAJTE U DOGOVORU SA LIJEČNIKOM !

ČAJ PROTIV BAKTERIJE ESCHERICHIE COLI 500 grama sljeza ( lista ili korijena), 100 grama lista vrijeska ( Calluna vulgaris), 100 grama lista ruže ( Rosa ontifolia), 100 grama cvijeta vranilovke ( Origanum vulgare), 100 grama suhih peteljki od trešnje. Sve dobro usitniti i dobro izmješati da se sastav ujednači. Čaj se priprema od 2 velike jušne žlice smjese i 1/2 litre vode. Dobiveni čaj se pije tijekom dana umjesto vode. Kada se popije vino ( 2 dl poslije ručka) i ovaj čaj, nakon 7 dana uzimanja provjeriti urin. U većini slučajeva je sterilan.

ČAJEVI PROTIV MIGRENE Iako je dolje navedeno bilje bezopasno jer nema kemijskih sastojaka jakog fiziološkog djelovanja, ipak se preporuča da ga ne uzimate "na svoju ruku". Liječnik neka svakako odredi terapiju. 1/ uzeti po 30 grama metvice, matičnjaka i kamilice, te 10 g lista ružmarina; sve to pomiješati te uzeti 3 velike žlice mješavine. Preliti sa 400 g kipuće vode, poklopiti i poslije 4 sata stajanja ocijediti. Zasladiti medom i piti umjesto vode. 2/ Uzeti 40 g matičnjaka i metvice, i po 20 g odoljena ( valerijana) i angelike. Sve ostalo kao pod 1. 3/ Uzeti 30 g plodova korijandera i anisa te po 5 g korijena selena i angelike. Plodove prije uporabe istucati. Korijenje usitniti; uporaba kao pod 1. 4/ Uzeti 25 g cvijeta kamilice, lavande, jaglaca i gloga. Sve ostalo kao pod 1. 5/ Uzeti 25 g cvijeta i lista đurđice, lista metvice i korijena odoljena. Sve ostalo kao pod 1. 6/ Uzeti 15 g korijena i lista i cvijeta jaglaca, te 10 g mažurana, korijena perunike, odoljena, selena i angelike, te 5 g cvijeta đurđice. Sve ostalo kao pod 1.

ČEŠNJAK - BIJELI LUK Češnjak je začin i lijek poznat tisućljećima, a znanstveno je ispitan u 20. stoljeću. Dokazano je da ublažava upale sluznica kod prehlada, ubija štetne bakterije, djeluje preventivno protiv infarkta i moždane kapi, a može spriječiti i nastanak karcinoma. Omogućuje bolju regulaciju šećera oboljelima od šećerne bolesti a losion od žlice soka češnjaka na žlica rakije potiče rast kose. Češnjak sadrži dva oksidansa : selen i germanij, koji zajedno sa vitaminom C čine dobru obranu od slobodnih radikala, koji su odgovorni za degenerativne bolesti i ubrzavanje starenja. 37

Dr. Reg Saynor, autor brojnih znanstvenih radova o češnjaku, objašnjava da je korist od češnjaka uvijek ista jede li se on sirov, kuhan ili pečen u ulju. Gotovo i nema bolesti u kojoj narod nije iskušao moć češnjaka, ali najčešće se koristi kao antiseptik, kao sredstvo antibakterijskog djelovanja, liječenje proljeva i eliminacija crijevnih parazita. Osobito je popularan kao preventiva u sprečavanju prehlada, gripe, bronhitisa, snižavanja visokog krvnog pritiska, preventiva za sprečavanje infarkta i moždanog udara. Preventiva za sprečavanje prehlade i gripe: 250 g češnjaka zdrobiti i močiti u litri komovice dva tjedna.. Procijediti i čuvati u hladnjaku, a uzima se uvečer po 20 kapi. Postoji izreka . « Ako jedeš češnjak, izgubiti ćeš prijatelje,. Ako ga, pak, ne jedeš, izgubiti ćeš zdravlje». Da se izbjegne miris češnjaka, treba uz češnjak jesti peršin, žvakati zrno pržene kave, jesti svježi sir, piti jogurt ili mlijeko. Najsigurnije je ipak jesti češnjak kada se ne planira neka društvena obveza, ili uzimati kapsule s ekstraktom češnjaka, učinkovitost je ista, ali nema ubitačnog mirisa. Malo kome je poznati znameniti ocat « ČETIRI LOPOVA « koji se proizvodi i danas u Francuskoj. U 14. stoljeću( po nekima u 17.) za vrijeme haranja kuge, mrtvace su pokapali kažnjenici, a liječnici su nosili maske natopljene sokom češnjaka. Preživjela su samo četiri osuđenika, a po drugoj verziji lopovi su pljačkali mrtve koje je ubila kuga, te kada su bili uhvaćeni, u zamjenu za smrt, ponuđeno im je da otkriju tajnu kako su preživjeli. Tako je otkrivena receptura kasnije nazvana «Četiri lopova», koju su kasnije «doradili « lopovi iz Marseillesa, koji su u aseptični losion dodavali još i češnjak. Ova mješavina sastoji se od kadulje , timijana, lavande i ružmarina, te dodatka češnjaka. Umjesto mazanja octom svakako je lakše pripraviti čaj, dobro ga je svako jutro popiti šalicu u slučaju iscrpljenosti ili intenzivne kure čišćenja organizma, ali ga izbjegavati piti uvečer, jer može izazvati nesanicu!. Ako pak vam treba razbuđivač i energizator, popijte čaj « Četiri lopova «. Priprema čaja: u litru kipuće vode stavi se poravnata jušna žlica kadulje, trećina ružmarina, nešto manje timijana i samo na vršak lavande. Pustimo da minutu-dvije zavri, isključiti plamen, poklopiti i ostaviti pet – šest minuta. Procijediti i dodati limun i med.Tako pripremljen čaj može u poklopljenoj posudi ostati svjež cijeli dan. Češnjak se naročito preporučuje pušačima jer smanjuje stezanje krvnih žila koje prouzrokuje nikotin. No, nema boljeg savjeta nego PRESTATI PUŠITI. Znate li kako se brzo može očistiti češnjak ? Češnjak stavite trideset sekundi u mikrovalnu pećnicu ili u vruću vodu ( malo duže), brzo ohladite i košulju ćete skinuti bez muke. TOKSIČNOST: U većim količinama može naškoditi bubrezima. Išijas i upala zglobova : u litrenu bocu do ¾ napuniti dobrom komovom rakijom, naći mravinjak, postaviti kraj njega bocu,- tako da mravi mogu ući. Kada se nakupi mnogo mrava, boca se zatvori i ostavi 4 tjedna dobro zatvorena. Nakon toga procijediti i tom tekućinom masirati bolna mjesta. Za liječenje stafilokoka se preporučuje uzimanje češnjaka, jer alizatin, sastojak češnjaka djeluje na stafilokoke. I za kraj: češnjak sprečava svako truljenje u tijelu, čisti crijeva od otrova, a jetru i bubrege podstiče na bolji rad i tako pospješuje mokrenje. Umjereno uziman s lukom sprečava ovapnjenje žila, snizuje tlak, liječi od astme, gihta, reume, šećerne bolesti, bolesti srca, protiv glavobolje, razdražljivosti, umora, olakšava iskašljavanje. Zbog svih tih ljekovitih svojstva treba češće jesti luk i češnjak, kao začine, salate, sosove ili prijesne uz drugo jelo ,jer daje tijelu obrambene snage protiv gotovo svih zaraza. LIJEK PROTIV SKLEROZE: Starokineski recept pronašla je jedna komisija za zdravstvo UNESCO-a 1971. godine, u nekom srušenom tibetanskom samostanu. Recept je napisan na glinenim pločicama. INDIKACIJE : oslobađa organizam masnih i vapnenastih naslaga, poboljšava izmjenu tvari, sprečava infarkt i sklerozu, stenokardiju, apopleksiju i stvaranje tumora. Prestaje šum u glavi, a poboljšava vid. Dani doručak ručak večera 1. 1 kap 2 kapi 3 kapi 38

bilje 2. 4 kapi 5 kapi 6 kapi 3. 7 kapi 8 kapi 9 kapi 4. 10 kapi 11 kapi 12 kapi 5. 13 kapi 14 kapi 15 kapi 6. 15 kapi 14 kapi 13 kapi 7. 12 kapi 11 kapi 10 kapi 8. 9 kapi 8 kapi 7 kapi 9. 6 kapi 5 kapi 4 kapi 10. 3 kapi 2 kapi 1 kap PRIPREMA: treba dobro očistiti i isprati 35 dkg češnjaka i istucati drvenim tučkom. Zatim to staviti u 30 dkg 96 % alkohola, pa dobro zatvoriti posudu i čuvati 10 dana na hladnom mjestu. Potom procijediti kroz gustu gazu. Za 2 do 3 dana početi s liječenjem. Popiti s četvrt čaše mlijeka i to kako je gore navedeno po danima. Poslije nastaviti s uzimanjem lijeka 3 puta dnevno po 25 kapi sa navedenom količinom mlijeka sve dok se ne potroši. Najbolje je lijek uzeti kod jela. Liječenje ponoviti nakon 5 godina

ČEŠNJAKOM PROTIV GRIPE Češnjakova se tinktura stoljećima koristi u liječenju mnogih bolesti : bronhitisa, kašlja, probavnih tegoba, nesanice, nečiste kože, pa i kao preventiva protiv gripe. Poznati bilinar Richard Willfort napominje da se od gripe možemo zaštititi ako svaki dan sat prije ručka popijemo 10-15 kapi češnjakove tinkture pomiješane s malo mlijeka ili vode. Oboljelima od gripe Willfort preporučuje odmah 20 kapljica prije i poslijepodne, jer češnjakova tinktura čisti i dezinficira krv pa će osoba znatno prije ozdraviti. U bronhitisa, kašlja, i prehlade pomiješati žličicu meda sa 5-10 kapi tinkture i piti 3X na dan, a kod grčeva i bolova u trbuhu te nečiste kože, pomaže masaža razrijeđenom i blago ugrijanom tinkturom. Da se za vrijeme terapije ne bi širio neugodan miris češnjaka, tinkturi možete dodati oko 10% kapi paprene metvice, pri čemu se neće promijeniti ljekovitost tinkture. Za pripremu češnjakove tinkture potrebno je 25 dag češnjaka, 1 litra alkohola ili jake rakije. Češnjak oguliti i zdrobiti drvenim batom te staviti u bocu i preliti alkoholom/rakijom. Dobro začepljeno držati na toplom mjestu ( blizina radijatora, peći). Sadržaj protresti nekoliko puta tijekom dana, a nakon 14 dana procijediti kroz gazu ili lanenu krpu. Tinktura može stajati u dobro zatvorenoj boci i više od godinu dana.

ČIČAK ČIČAK ( Arctium lappa L.) -Compositae / Lappa major/ FARMAKOPEJSKI NAZIV : Bardanae radix ( Extractum fluidum radicis Bardanae ) Drugi nazivi : veliki lopuh , čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, repuh, veliki čičak, veliki lepuh, čakalj, polušina. NALAZIŠTE: na neobrađenom zemljištu, buništima, uz živice, plotove i grabe kraj cesta i putova, po rubovima šuma, uz nasipe potoka i rijeka, a budući da mu odgovara gnojeno tlo, najviše ga je uz naselja. OPIS: Izrasta kao dvogodišnja biljka od 80 do 120 cm visine. U prvoj godini listovi su prizemni i veliki, nepravilnog srcolikog oblika, smješteni na jakim peteljkama. Tek u drugoj godini formira se jaka razgranata stabljika do spomenute visine s gusto zbijenim cvjetnim glavicama grimizno crvene boje, smještenim na vrhovima grana. Ovojni listovi cvjetova imaju na vrhu kukice zbog čega se cvijeće prima za odjeću ,kao i životinjsku dlaku, te se na taj način i rasprostire. Korijen je dug i vretenast, sivosmeđe boje. Cvate od srpnja do kolovoza. SADRŽI : oksidazu – inulin, glikozid «lapin» i jedan sastojak s baktericidnim svojstvima na stafilokoke. Sadrži također gorke tvari, eterično ulje, nerastvorljive gume, tanin, sumpornih spojeva, kalijeva fosfata, željeza, natrija, kalcija, magnezija i druge spojeve. BERE SE: 39

sabire se korijen i to dvogodišnjih biljaka, koji se iskopa u jesen ili proljeće iduće godine, ali najčešće u listopadu i studenom, kad je biljka dostigla svoj puni razvitak., a potom očisti od korjenčića, zemlje i ostalog zeljastog dijela biljke. Zatim se prereže po dužini i tako suši. Kad je suh, na prijelomima je bijele boje i spužvast. U travnju sakupljamo samo mlade listove koji služe za pripravu ljekovitih kupki kojima se liječe kožna oboljenja. Sjemenke se beru kada dozriju. Ne valja brati pretanke korjenčiće, ali niti predebeo – odrvenjeli korijen. Ukoliko je korijen predebeo, i počinje biti drvenast, oguli se i upotrebljava samo mesnati – vanjski dio. Korijen može narasti do 40 cm. duboko u zemlju, pa ga treba lopatom iskopati. oprati, oguliti, uzdužno prerezati i pustiti kroz paru 96 % alkohola, dobro osušiti i zatvoriti u limenke, jer ga rado napadaju crvi. SVJEŽ KORIJEN JE LJEKOVITIJI. PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE : Upotrebljava se u obliku praška, a naročito u obliku žitkog ekstrakta, izvana – protiv kožnih čireva. Lišće se upotrebljava u obliku dekokta ( odvara), također za vanjsku uporabu, za smirivanje svrbeži kod izvjesnih kožnih bolesti. Također, korijen i list koriste se i kod upale i čireva želuca, koriste se kod pospješivanja znojenja, kod probave, pomažu u ublažavanju reume, kožnog ekcema, lišaja, osipa, gnojnih rana i skorbuta. Suh korijen stucan u prah i pomiješan sa jestivim ( maslina ) uljem, liječi gnojne rane kada se njime namažu. Protiv reume koristi se čaj od čičkovih sjemenki. Lijek protiv gore navedenih bolesti priprema se tako da se 1 velika žlica sitno narezanog korijenja i lišća kuha u ½ litre vode u trajanju od 5 minuta, zatim se ostavi poklopljeno 10-15 minuta i na kraju procijedi. Piju se po 2 velike žlice dvaput dnevno, ujutro i navečer. Ako se 60 grama korijena kuha 5 minuta u 1 litri vode, može se uzimati po šalica ujutro i uvečer. Prah od suhog korijena pomiješan sa zečjim lojem izvlači strana tijela iz rane. U slučaju kljenuti ličnog živca ( Nervus facialis ), kada se usta iskrive, zdrobi se svjež korijen i lišće s donjim dijelom stabljike čička i privije na ZDRAVU stranu. Kod gnojnih procesa usne šupljine grglja se a čirevi se i rane ispiru , te osip po koži oblaže odvarom –od čičkovog lišća, koje ima osobinu da hlad. Na 1 litru vode uzme se 1 dag. sušenog lišća i pije ujutro i navečer po 1 šalica. Čaj od korijena pospješuje stolicu, izlučivanje znoja i mokraću, te čisti krv. Ako se pije NATAŠTE po 1 šalica , te 1-2 šalice u toku dana, u dugim polaganim gutljajima, pomaže u slučaju gihta , podagre, upornog reumatizma, uloga, vodene bolesti, čireva i kod otrovanja živom, kao protuotrov ! Čičkovo lišće kuhano sa mladicama – izbojcima smreke ( Picea abies) čisti krv i liječi od mnogih kožnih bolesti. Istim odvarom treba čireve ispirati, stavljati od njega obloge na oboljelo mjesto i ujedno piti čaj. TREBA ZNATI DA JE KORIJEN LJEKOVIT SAMO GODINU DANA NAKON ŠTO JE UBRAN. Kada se koža glave dobro opere čajem od čičkova korijena, a svaki drugi dan namaže čičkovim uljem, stimulira rast kose, ako joj korijenje nije uginulo. ® PRIPRAVA ČIČKOVOG ULJA. Šaka suhog i sitno izrezanog korijena, polivena s malo 80-90 % alkohola, ostavi se stajati 14 dana , zatim se dolije ½ do ¾ litre ulja ( najbolje maslinovog, ali ako ga nema dobro je i stolno ), pa se opet ostavi 4 tjedna na toplom mjestu, uz povremeno mućkanje. Da bi alkohol ispario, bocu s uljem ne zatvaramo čepom nego s malo gaze ili papirom u kome su izbušene sitne rupice. NAPOMENA: NA ISTI NAČIN SE RADI ULJE OD SJEMENA KOJE JE JOŠ LJEKOVITIJE ! Za čaj se na jednu litru vode uzima 1 velika žlica isječenog korijena i skuha. Pije se mlaki čaj tri puta dnevno, po jedna čaša, pomiješana s žličicom meda. Pomiješaju li se jednaki dijelovi toga čaja i octa ( jabučni –domaći ) –pa se time natrlja koža glave dvaput dnevno, zaustavlja se ispadanje kose. ČAJ OD SJEMENKI U TU SVRHU JE LJEKOVITIJI – DJELOTVORNIJI. U vinu skuhano lišće čička liječi od mokraćnih kamenaca. Oni nestaju i kada se uzima sitno izrezan čičkov korijen ( ili prah ) od suhog korijena, pomiješano s medom. Neki ljudi kuhaju čičak ( u proljeće) u juhi, a lišće i mladice mogu se začiniti uljem i limunovim sokom, te poslužiti kao varivo. 40

bilje Rane od otvorenih vena na nogama liječe se oblozima od čičkovog lista namazanog s donje strane svinjskom mašću. ® Reumatizam - kostobolja : po 10 grama korijena čička, cvijeta bazge, 2 grama pelina, 50 grama listova kadulje, istucanih bobica borovice ( Juniperus )15 grama, korijena kravojca 5 grama i kantariona 3 grama. Napraviti čajnu mješavinu od usitnjenih biljaka, i čitavu količinu nasuti u 1 litru kvalitetnog bijelog vina, poklopiti i pustiti da se sve zajedno kvasi 5 sati. Zatim zagrijati – samo da jednom provri, poklopljeno ostaviti 15 minuta, procijediti u čistu staklenu bocu i dnevno piti po 1 kavenu šalicu 3 puta dnevno. Ljekoviti pripravci od čičkovog korijena vrlo su djelotvorni kao « čistači « krvi, pomažu kod oboljele jetre, pospješuju izlučivanje žuči, , ublažavaju reumatske tegobe, služe u liječenju kožnih bolesti, a preporučuju se i kod dijabetesa. Svježe istisnuti sok iz čičkovog korijena pomaže kod opeklina, kožnih ekcema, potkožnih čireva. U istu se svrhu koristi i mast iz čičkova korijena. ® MAST OD ČIČKOVOG KORIJENA : Dobro očistiti i oprati čičkov korijen. Narezati ga na male komadiće i iz njih istisnuti što više soka ( najbolje pomoću sokovnika ). Pripremiti kvalitetnu i čistu, nesoljenu svinjsku mast. Količina masti ovisi o tome koliko se istisnulo soka, jer njihovim miješanjem treba postići gustu kašastu konzistenciju. Tako pripremljenu ljekovitu mast staviti u porculansku ( nikako u metalnu) posudu, dobro je zatvoriti i čuvati u hladnjaku. Nekoliko puta na dan nanosi se na opečenu kožu, a koristi se i kod čireva, rana i lišajeva. ® UVARAK OD ČIČKOVOG KORIJENA: Dvije pune čajne žličice suhog usitnjenog korijena čička preliti sa 2,5 dl. MLAKE vode, ostaviti 8 sati da se moči, a zatim zagrijati do vrenja, kuhati minutu i procijediti. Ovaj uvarak treba piti tri puta na dan po jednu šalicu, i to kod bolesti jetre, žuči, kao i za poticanje izlučivanje mokraće i znoja iz organizma. Može se koristiti i za vanjsku primjenu kao kupka za nečistu kožu ili oblog kod kožnih ekcema. © Kroketi od čičkova korijena : Potrebno je pet čičkovih korijena, 1 mladi luk, 60 g maslaca, 1 jaje, zeleni peršin, krušne mrvice, kukuruzna krupica / griz/, sol, uje za prženje. Svježe iskopan korijen mlade biljke – kada se još nisu razvili stabljika i cvjetne glavice – dobro oprati i ostrugati. Narezati ga na kolutiće i staviti kuhati u 2 litre hladne vode. Kada voda zakipi, smanjiti vatru, i kuhati još 25 minuta, odnosno dok korijen ne omekša. Odliti vodu a korijen mikserom usitniti u kašu. Na rastopljenom maslacu pirjati sitno nasjeckani luk, pa kada lagano požuti, maknuti s vatre i prohladiti. Pomiješati s kašom od čičkovog korijena, dodati istučeno jaje, sitno narezani zeleni peršin, sol i toliko krušnih mrvica da se od dobivene smjese mogu oblikovati kroketi dugački oko 5 cm. Uvaljati i h u kukuruznu krupicu i pržiti na zagrijanom ulju. Kad postanu zlatnožuti, izvaditi ih šupljikavom žlicom na upijajući papir i još vruće poslužiti. Ovako pripremljen čičkov korijen vrlo je ukusan, pa se može uz neku salatu ponuditi kao glavno jelo, pogotovo dijabetičarima, a prijati će i koristiti i ostalima.

ČIČOKA (HELLIANTHUS TUBEROSUS L.) (HELLIANTHUS TUBEROSUS L.) Familija: Compositae - glavočike Ostali nazivi: Topinambur -/njemački naziv/, nahod, slatki krumpir, divlji krumpir, zemljana kruška, "Jerusalem artishoke" /engl./, stoljetni krumpir, Naziv "Jeruzalemska artičoka" uopće nema veze sa Jeruzalemom a tako niti sa artičokom, osim možda po okusu kuhanih gomolja, koji podsjećaju na artičoku. Srodnik joj je suncokret, po nekim izvorima navodi se da je to suncokret, ali da ima malene cvjetove koji rastu na jednako visokim stabljikama. Čičoka je zanemareno i dosta nepoznato povrće, možda je lovci poznaju dobro, ali samo kao biljku koja će prehraniti divljač u zimskim uvjetima, jer divljač, npr. srne, zečevi, divlje svinje, medvjedi na taj način dobivaju hranu i tada ne prave veće štete na usjevima zemljoradnika. Ova biljka idealna je za sadnju na goletima, a njezinom sadnjom i uzgojem bi divljač dobila ne samo hranu, nego bi našla i zaklone među njenim stabljikama. 41

Preporučljivo ju je saditi i u šumama na čistinama, škrapama, tlima podložnim eroziji, jer vrlo brzo osvoji golu površinu. Čičoka je porijeklom iz Sjeverne Amerike gdje su je indijanska plemena uzgajala radi jela. U Evropu je prenesena 1616 godine. OPIS BILJKE: Stabljika je visoka do 2 m,( 1,5 - 3 m), listovi su hrapavi i srcoliki do jajasto - plosnatog oblika, zelene boje, na drškama. Stabljika, grane i lišće obrasli su grubim dlačicama. Cvjeta u IX i X mjesecu, a cvijet je sličan suncokretu; to su žute glavice veličine 5-7 cm., koje izrastaju na vrhu stabljike, slične suncokretovom cvijetu, no sitniji. Korijen biljke je gomoljast, nepravilnog oblika i veličine, zavisno od sorte. Značajno za ovu biljku je da ima jednogodišnju stabljiku, ali je to višegodišnja biljka: gomolji prezimljuju u zemlji podnoseći maksimalno niske temperature i na proljeće ponovo izbija nova stabljika. STANIŠTE: Čičoka je gotovo neuništiva, jer jednom posađena trajno se održava i regenerira. Odlično podnosi naše klimatske uvijete, kako sušu tako i mraz, te ima veoma široku visinsku amplitudu rasprostiranja. Sadi se kao krumpir, razmaka redova 60 cm, a gomolj do gomolja 40 cm na dubini od 15 cm, no nađe se i divlja, samonikla. Dugo vremena bila je zanemarena, ali se u posljednje vrijeme ponovo rehabilitira kao ljudska i stočna hrana. Ova biljka ne pokazuje velike zahtjeve u pogledu tla; podnosi i loša tla, biljke su otporne na sve vrste štetnika i nije potrebna nikakva kemijska zaštita, a najbolje uspijeva na lakšim pjeskovitim aluvijalnim tlima, riječnim terasama, šumskim čistinama, škrapama, napuštenim zemljištima i međama. Jednom zasijana na istom zemljištu se održava i 8 godina, bez ikakvih naknadnih radova osim žetve. Gomolje u sirovom stanju rado jedu krave, ovce, koze, konji, kunići, nutrije, pa i perad. Uspijeva u toploj i u kontinentalnoj klimi, uz rijeke i potoke, a možda ju nećemo prepoznati u nečijem vrtu kao ukrasnu biljku. LJEKOVITI DIJELOVI BILJKE: Mlade stabljike s lišćem visine do 30 cm mogu se koristiti u ishrani ljudi, kao zeleno povrće i varivo, a i domaće životinje rado ju jedu. Ljekoviti su gomolji, vretenasti i izduženi, koji sadrže polisaharid inulin, za razliku od krumpira koji sadrži škrob. Gomolji se vade obično u 10 ili 11 mjesecu, kada listovi počnu venuti. Otporni su na hladnoću i najbolje ih je ostaviti u zemlji i iskapati po potrebi. LJEKOVITO DJELOVANJE: Osnovni sastojak čičokina gomolja je inulin koji je potreban dijabetičarima, i pruža im se na prirodan i dostupan način. Ovime ne mislim omalovažiti oficijelnu medicinu i farmaciju.! Također sadrži mnogo kalcija, željeza, cinka, vitamina B1 i B2 , do 2% bjelančevina, željeza, kalija, fosfora, vitamina A, te manje vitamina C i D, proteina, masti, celuloze, ugljikohidrata…. U gomolju se nalazi značajna količina ugljikohidrata inulina, čak i do 25%, koji prilikom vrenja prelazi u fruktozu. Zbog toga je veoma dobra i preporučljiva hrana za dijabetičare, ali i osobe koje boluju od arterioskleroze i gojaznosti. Poznato je da osobe koje jedu sirov gomolj čičoke manje obolijevaju od karijesa zuba. Najveća je vrijednost gomolja, zbog već navedenog inulina, pa se preporučuje bolesnicima koji boluju od šećerne bolesti pošto smanjuje količinu šećera u krvi, ujedno regulira probavu. Inulin u debelom crijevu pomaže korisnim bakterijama u eliminaciji štetnih bakterija - Escherichia coli, Candida sp. , Clostridium perfringens, Staphylococcus sp.. i druge, te sprječava crijevne infekcije, poboljšava apsorpciju minerala ( kalcij, magnezij, željezo), i vitamine grupe B. Isto tako, pojačava imunitet i prevencija je raku debelog crijeva. Kod uzimanja antibiotika, preporučuje se uzimanje i inulina, pošto obnavlja crijevnu floru, koju antibiotici, htjeli mi to ili ne , ipak donekle i unište. Inulin djeluje na trigliceride i kolesterol uopće. Preventiva je srčanim oboljenjima i pomaže kod borbe protiv debljanja. Pošto gomolji sadrže i kalij, koji igra važnu ulogu u reguliranju krvnog tlaka, rada srca, te regulira vodu u tijelu, također sadrži i fosfor, koji je neophodan za normalan rad za prijenos živčanih impulsa, i za zube. Pomaže kod probavnih infekcija, alergija na hranu, visokog krvnog tlaka, povišene masnoće u krvi i kardiovaskularnih oboljenja. Slabokrvne osobe ( anemične) također bi trebale uzimati čičoku. OSTALE NAMJENE I UPORABA: Gomolji čičoke se mogu svestrano koristiti za ljudsku ishranu. Može se jesti kao sirovi gomolj ili kao salata - tanko narezana, a također se može pržiti, pirjati ili peči, uza sve to, slađa je i brže se skuha nego krumpir. Jer za razliku od krumpira, čija konzumacija u sirovom obliku izaziva 42

bilje povećanje tjelesne temperature, gomolj čičoke nema otrovnog glikozida solanina. Gomolj se može peći ili kuhati isto kao krumpir, sam ili sa drugim prilozima, a ima i okus sličan artičoci. Od gomolja se može spraviti i rakija ! Kod pripreme preporuča se kuhana u kori ( neoguljena), ili pečena. Nije na odmet, koji mogu, da ju koriste sirovu.

EUKALIPTUS EUKALIPTUS (Eucalyptus globulus Labi ll.) Porodica: Myrtaceae ( mrče, mirte) Ljekarnički naziv: Oleum eucalipti, folia Eucalypti Grčki «Kalyptos» znači sakriti a «Eu» znači dobro. Drvo porijeklom iz Tasmanije i Australije, raste vrlo brzo i dosegne visinu do 80 metara. Danas se uzgaja u mnogim zemljama toplog podneblja. Ima ga i u našem Primorju. Budući da jako upija vodu iz zemlje, sadi se radi isušivanja vlažnih močvarnih terena. Upotrebljava se lišće starijih grana .Oficijelno lišće (Eucalypti folium je dugačko, kopljasto , najčešće srpasto i pri dnu koso s kratkom drškom. Dugačko je oko 20 cm., široko oko 5 cm. Lišće je kožasto i golo , sitno bradavičasto, blijedozelene boje. Ako se list gleda prema svjetlosti, vide se točkice koje potječu od šupljina sa eteričnim uljem. U osušenom lišću ima 1,5 – 3 % eteričnog ulja čiji je glavni sastojak cineol (eukaliptol). Najveća kolekcija eukaliptusa kod nas se nalazi u botaničkom vrtu na otoku Lokrumu kod Dubrovnika. Ulje i lišće eukaliptusa služe za liječenje organa za disanje, u astmi, kod bronhitisa, kod infekcija gornjih dišnih putova. Najčešća primjena je u obliku inhalacije. Razmnožava se sjemenom koje se sije krajem ožujka ili početkom travnja u dobro obrađenu zemlju. ® Kao infuz stavlja se 10 g lišća na 1 litru vode. List obiluje umirujućim stanjem te antiseptičkim. Pri oboljenju usta, grla ( laringitis) i nosa daje se u obliku mješavine za inhalaciju ili kao ljekovita mast. Mast za nos ne smije sadržavati više od 1% cineola. Upotrebljava se i kao slab dezodorantni antiseptik u sobama bolesnika. Ulje eukaliptusa i sam eukaliptol ulaze u sastav raznih preparata za utrljavanje kod reumatičnih oboljenja. Primjenjuje se i kod ženskih bolesti u obliku čaja i kupki. Eukaliptol je glavni sastojak eteričnog ulja koje se dobije destilacijom s vodenom parom iz svježeg lišća i cvjetnih pupoljaka raznih vrsta roda Eucalyptus, posebice E. globulus. Eterično ulje je bezbojna ili svijetla zelenkastožućkasta tekućina , karakterističnog svježeg ukusa koji hladi i jakog je posebnog mirisa. Osim eukaliptola, sadrži još pinen, kamfen, terpineol, razne aldehide, tanine, smole, vosak, gorke tvari i dr. PRIPREMA LIJEKA I DJELOVANJE: Od njegovog mirisa bježe komarci. Na taj način se indirektno upotrebljava za suzbijanje malarije, a lišće se još dodaje mješavinama čajeva protiv šećerne bolesti, za čišćenje u slučaju zatvora, protiv živčanih bolesti. Djeluje kao adstrigens, ponekad kao tonik i antiseptik. Eterično ulje se može nabaviti u ljekarnama. Gotov preparat se zove «Klorofilipt». Sredstvo je za ubijanje stafilokoka, naročito kod sepse, peritonitisa, pleuritisa, pneumonije, opeklina i trofičnih rana.

ČUVARKUĆA Sempervivum tectorum L. Porodica : Crossulaceae. Farmakopejski naziv: Sempervivi tectori folium (Sedi magni folium), Sempervivi tectorum succus et folia. Ostali narodni nazivi: čuvarka, pod silu živ, cmilić, divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara, rosa u zlu dobra, Hauswurz, Houseleek, Sempervivo, netres. U liječenju se koriste i srodne vrste roda Sempervivum. NALAZIŠTE: čuvarkuća je jedna od oko 150 biljka iz porodice koja se inače izvorno nalazi u 43

Meksiku. Raste divlja po krovovima kuća, stijenama i zidovima, a drže je i uzgajaju u loncima po krovovima. Biljka je vrlo skromna i nema gotovo nikakvih zahtjeva. Nije još istražena u onom omjeru u kojem bi trebalo, jer ima velika ljekovita svojstva. OPIS : čuvarkuća je trajnica, zeljasta biljka visine od 15-60 cm., u velikim ružicama i listovima s crvenim vrhom, duguljasto jajolikog oblika. Listovi na stabljici su duguljasto – lancentni, s dlačicama s lica i s naličja, cvjetovi su sastavljeni od 12-15 lancetnih latica crvenopurpurne boje i gusto zbijenih u bogatu gronju. Iz sredine se razvija cvjetna stabljika, visine od 10 – 30 cm. Listovi su vrlo debeli i sočni. Cvate od lipnja do srpnja. Razmnožava se diobom ružice u podnožju matične biljke. Stanište joj je na suncu. Za uzgoj u loncu potrebna joj je obična vrtna zemlja, laka i porozna. Zalijevati je rijetko i malo; čuvarkuća zahtijeva iste uvijete kao i ostale sukulentne biljke. LJEKOVITO DJELOVANJE I PRIMJENA: za lijek se koriste listovi i to od ožujka do kraja listopada. Najbolji način u liječenju je svježe iscijeđeni sok iz listova ili cijele biljke. Sadrži jabučnu i mravlju kiselinu i njihove soli, tanin, sluz, smolu i drugo. R. Willfort je napisao da svježe ubrani listovi čuvarkuće pripremljeni kao čaj, a istodobno i oblozi u obliku laganog ocjetka, primjenjuju se kao pouzdano sredstvo protiv herpesa zostera – pojasastog osipa, zloćudnih kožnih bolesti, hemoroida, raspucane kože i glista. Po drugim autorima /Munch, Stauffer/ se priprema sok od cijele biljke, bilo u obliku tinkture ili kao homeopatski preparat, te ga preporučuju kod gnojne upale zubnog mesa, kod upale grla, spominje se i primjena kod raka na maternici – (Carcinoma uteri. Bjeloruski stručnjaci pišu da se svježa čuvarkuća i to listovi – s medom i šećerom daju onima koji imaju srčane mane, te da se miješa sa svinjskom masti i time premazuju fistule i gnojne rane koje dugo ne zarašćuju. Svinjsku nesoljenu mast, toplu i tekuću pomiješaju sa svježe stiješnjenim sokom iz listova i ostave da se ohladi. Iako čuvarkuća još nije dovoljno istražena, preporučuju je kod raka maternice i kože. Također, svježe iscijeđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u liječenju nervne rastrojenosti, padavice, nemirnih snova i straha u male djece. Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok koristi se kao sredstvo koje hladi i steže, protiv čireva i rana, kod opekotina, zatim za bolna mjesta nastala gihtom, te za liječenje «kurjih očiju», bradavica, upale uha. Kao samopomoć u prirodi, svježe iscijeđen sok liječi i ublažava bolove uboda insekta. Sokom od čuvarkuće se uklanjaju i sunčeve pjege. Svježi sok koristi se i za liječenje nagluhosti naročito one izazvane skrutnutim žutim sekretom - pošto ga sok čuvarkuće rastvara. Inače sama biljka pospješuje izlučivanje mokraće, pa se zato upotrebljava kao lijek protiv kamenaca u mokraćnom mjehuru, kao i općenito kod bolesti mjehura. ® šaka iscijeđenog lišća, 9 velikih žlica vode /izvorska ili destilirana/, i 20 dag svinjskog sala kuha se na slaboj vatri dok se mast ne počne odjeljivati. Na taj način se dobiva tekuća mast koju treba brzo procijediti kroz cjedilo ili pogodno sito u porculansku ili staklenu posudicu za mast i ostaviti da se stisne. Tom mašću se mažu i oblažu rane od prignječenja, udarca i otekline. Svježe istisnut sok pomiješan sa svinjskom mašću odstranjuje sunčane pjege. Čisti sok liječi odstranjuje bradavice i kurje oči. Također, čisti sok je koristan za liječenje «crvenog vjetra», osipa i čireva. ® za liječenje ili ublažavanje padavice, živčane rastrojenosti, osjećaja straha u snu kod male djece uzimaju se 2 do 3 kavene žličice svježe iscijeđenog soka (3xpo 1 žličicu na dan.) ® tijekom 3 tjedna za liječenje prejake menstruacije i čira na želucu, i ujedno osvježava - koristi se čaj koji se priprema od 12 grama osušenog ili 1 dekagrama svježeg lišća koje se kuha u ¼ litre vode (2,5 dl) – petnaest minuta i zatim procijedi. Pije se 1 šalica NATAŠTE a dalje svaki sat po 1 velika žlica čaja. Istim čajem dobro je ispirati usnu šupljinu ako je gnojna i grlo u slučaju angine. ® za jačanje organizma: - recept Matije Paunovske: iscijediti 50 g soka čuvarkuće, škarama narezati nadzemne dijelove ivanjskog cvijeća i iz njega iscijediti 50 grama soka. Svježe listove kadulje samljeti i iz njih također iscijediti 50 grama soka. Istu količinu iscijediti i iz listova dubčaca, pitomog bosiljka, latica ruže i metvice (pitome). Samljeti i 100 grama svježih plodova borovnice; sve sokove i plodove borovnice staviti u jednu posudu i dodati 2 kg meda, dobro promiješati i u staklenke uliti, čuvati na hladnom mjestu. Uzima se 3 x POSLIJE jela. Postoje mnoge biljke protiv tjelesnih nevolja, ali ni jedna jedina protiv smrti!

GAVEZ GAVEZ GAVEZ ( Symphytum officinale L.) – Boraginaceae 44

bilje Farmakopejski naziv : Radix Consolidae maioris Ostali nazivi: crni gavez, kilnjak, konjski rep, veliki gavez, korijen za slomljenu nogu, gabež, opašica, svatovci, vela konsolida, volovi jezik. Nalazište: raste po čitavoj srednjoj Europi. Nalazimo ga na vlažnim mjestima, u blizini seoskih dvorišta, jarcima, uz vode i na vlažnim livadama. Za poljoprivrednika on predstavlja korov što se teško iskorjenjuje ( zbog dužine korijena ). Nalazimo ga također u vlažnim nizinskim šumama. Postoji oko dvadesetak vrsta gaveza, neke od njih uzgajaju kao stočnu hranu. Višegodišnji gavez pušta korijen duboko u zemlju. OPIS BILJKE : trajnica, zeljasta neugledna biljka šupljikave stabljike, visoka do 80 cm. Iz jakog, debelog i sočnog, mesnatog korijena, koji je izvana tamnosmeđe do crnkaste boje, a iznutra bijel do svijetložute boje, izrasta stabljika grubo dlakava čiji su donji listovi veliki s peteljkom, duguljasti i grubo dlakavi. Listovi na stabljici su naizmjenično poredani , također grubo dlakavi po cijeloj površini. Cvjetovi izbijaju tijekom ljeta , ružičasto-crveni ili ljubičasti, čine kitice i cvatove u pazušcima gornjih listova, zvonolikog su oblika, okrenuti prema dolje. Cvate od svibnja do kolovoza. LJEKOVITI DIJELOVI BILJKE: za lijek se sakupljaju listovi s cvijetom i korijen. Korijen se skuplja u rano proljeće i u kasnu jesen, prije nego biljka procvate. Nakon što se iskopa, opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najprije se posuši, reže na kockice i na kraju osuši na toplome mjestu. SASTAV : u malim količinama sadrži otrovni alkaloid simfitocinoglosin i glikoalkaloid konsolidin, zatim mnogo sluzi, nešto gume i smole, tanina( do 5%), eterično ulje, do 35 asparagina, šećer, alantoin -( purinski derivat), hormon auksin koji potiče stvaranje novog tkiva i holin. PRIPREMA, PRIMJENA I DJELOVANJE: Ime « korijen za slomljenu nogu » nije narod dao bez razloga: dokazano je da gavez podstiče zacjeljivanju rana, pospješuje stvaranje novih koštanih stanica i liječi povrijeđena tkiva. To djelovanje treba pripisati alantoinu, koji podstiče nastajanje epitela i granulaciju pri zacjeljivanju. Tinktura gaveza izvrsno djeluje protiv oštećenja pokosnice( periosta ), gnojnih čireva i rana koje teško zacjeljuju, i protiv čira potkoljenice. Za vanjsku upotrebu protiv gihta i kostobolje nema boljeg lijeka od svježega nastruganoga gaveza kojim oblažemo mjesta oboljela od gihta. Kad nemamo na raspolaganju svježu biljku, upotrebljavamo tinkturu gaveza. Ona također povoljno djeluje protiv neuralgičnih bolova, osobito protiv nesnosnih bolova lica. Budući da gavez snažno djeluje na centralni živčani sustav, valja ga uzimati samo u malim dozama. Gavezovu tinkturu treba lagano utrljavati, jer pri teškom gihtu ne smijemo upotrebljavati jake masaže. Jednako vrijedi i za upale i povrede pokosnice. Još je bolje oblagati oboljela mjesta ilovačom, ili svježim lišćem gaveza, kupusa, štavelja, ili zlatnice ( čelebi-grane). Gavezovu tinkturu možemo upotrebljavati i za unutrašnju upotrebu ( per os ). To je preporučljivo protiv prijeloma kostiju i svih vrsta rana kao i poslije operacije. Kad odstranimo povoje i kvačice, možemo ranu izvana liječiti gavezovom tinkturom, nanoseći je sasvim lagano na svježu brazgotinu. Liječenje i zarastanje rane brže će napredovati. Djelovanje gaveza iznutra, kako su pokazala dugogodišnja iskustva, pokazalo se izvrsno u liječenju artritičnih tegoba i čestih poremećaja u optoku krvi. Osobina je gaveza da povoljno djeluje protiv povišenog i protiv sniženog krvnog tlaka, usklađujući nepravilne odnose tlaka. Ipak, važnija je vanjska upotreba nego nutarnja. Tinktura je izvrsno sredstvo za masažu zglobova koji su bolni, naročito kod gihta. Bolovi nastaju, većinom, zbog degeneracije zglobova koji pri kretnjama uzrokuju škripajući šum. Tinktura se izvrsno pokazala i kod liječenja upale živaca; gdje god su na tijelu nastala bolna mjesta, osjetljiva na pritisak, to se odrazi na perifernim živcima, a tinktura je jednostavan, prirodan i prikladan lijek. Odlika je tinkture i da preporađa kožu.; ostarjelu, naboranu, pogotovo sa borama oko očiju, što su nastale zbog različitih kozmetičkih sredstava, poslije duže upotrebe tinkture, koža će se regenerirati. Protiv upale vena tinktura se dobro pokazala u kombinaciji sa gospinom travom( kantarionovo ulje ili još bolje također tinktura od kantariona). kada kvašenje rane tinkturom gaveza uzrokuje jake bolove na otvorenoj nozi, treba nakvasiti samo predjele oko rane; to ima također svoje prednosti. ČAJ ZA LIJEČENJE BRONHITISA: korijen b. sljeza, korijen gaveza, cvijet divizme, list trpuca, list kadulje – sve po 5 grama, napraviti mješavinu i staviti u posudu te na to naliti pola litre bijelog 45

kvalitetnog vina i ¼ dl vode. Sve zagrijati i pustiti da vrije 10 minuta, poklopiti i ostaviti da se hladi 15 minuta. Čaj procijediti i dodati 3 jušne žlice kestenovog meda. Pije se tri puta dnevno po jedna kavena šalica čaja. Kao lijek protiv BRONHIJALNE ASTME i ŽELUČANIH i CRIJEVNIH ČIREVA služi čaj koji se priprema na slijedeći način : 5 g korijena gaveza kuhati pola sata u pola litre vode, ostavi da odstoji 20 minuta i zatim procijedi. Pije se jedna šalica jutro natašte, zatim svakih pola sata 2-3 velike žlice i prije spavanja opet jedna šalica. PROTIV ČIRA NA ŽELUCU I DVANAESTERCU pripravlja se slijedeći čaj: mješavina od 50 g gaveza, sjemena dunje, i lanenog sjemena (Semen lini) i po 20 g slatkog korijena (Glycirrhiza glabra), i lista stolisnika, popari s litrom kipuće vode, i nakon šest sati stajanja procijedi. Pije se tijekom dana umjesto vode. Ako treba pospješiti znojenje ili mokrenje, priprema se čaj od lišća i cvijeta gaveza. Jedna velika žlica lišća i cvijeta gaveza prelije se sa pola litre kipuće vode, poklopi i ostavi stajati 15 minuta. procijedi se i pije se dvaput dnevno; ujutro natašte i navečer prije spavanja, po 1 čašica. Ujedno, ovaj čaj uklanja i grčeve u trbuhu. NAPOMENA: svi pripravci od gaveza ne smiju se pripravljati niti držati u željeznom niti limenom posuđu ! Također, kod sušenja korijena treba paziti da se korijen ne upljesnivi, jer je tada neupotrebljiv i opasan! Sok od svježeg korijena zaustavlja krvarenja iz svježih rana PROTIV PROLJEVA: koristi se čaj od 5o g gaveza, i sjemena os dunje ( Cydonia oblonga), i 20 g metvice (Mentha piperita), što se popari s pola litre kipuće vode, poklopi, ostavi 8 sati stajati i zatim procijedi. Pije se umjesto vode. Ako se korijen gaveza kuha u mlijeku ili pivu dok se ne zgusne u kašu, dobiva se sredstvo kojim se oblažu mjesta preloma ruke ili noge; preko toga se stave udlage ( daščice) i čvrsto se poveže. nakon 8 dana povoj se obnovi. U slučaju da koža pobijeli, na to mjesto stavljati zgnječeno lišće trpuca, a kasnije posuti prahom od zdrobljenog lišća kupine. Manje je poznato da gavez možemo koristiti kao tekuće gnojivo u povrtlarstvu; bogat je kalijem, pa je podesan za gnojenje korjenastog povrća, naročito rajčica. Priprema ovog gnojiva : u početku cvatnje pokosi se gavez i cijele biljke stavljaju u bačve ili posude od plastike ili staru drvenu bačvu, ali ne sasvim do vrha. Zatim se dolije voda dok biljke ne pokrije voda, posuda se pokrije i ostavi tako 3 tjedna. Kada masa provrije, tekućina se odlije i razrijeđenom vodom u omjeru 1:10 upotrebljava za zalijevanje povrća. Najbolje je ovu tekućinu pomiješati sa tekućim gnojivom od koprive, koje se spravlja na isti način, u omjeru 1:1. Zalijevanje biljaka ovim tekućim prirodnim gnojivom ubrzava rast biljaka i jača njihovu otpornost prema bolesti

GLOG ( Crataegus oxyacantha L.) - Rosaceae GLOG ( Crataegus oxyacantha L.) - Rosaceae Ostali nazivi : glog višekoštičavi, glog crveni, glogić, glah, trnka, medvedova hrušica, glogovka, oštri trn, čobančica, beli glog, bijeli glog, bijela drača, bijeli trn, glogovac, gloginja, te strani nazivi: /Common hawthorn, Stumpfgelappter Weiβdorn/. ( Crataegus monogyna L.) - Rosaceae Ostali nazivi : bijeli trn, navadni glog, glog jednokoštičavi U ljekovite svrhe koristi se glog crveni - ( Crataegus oxyacantha , iako i druge vrste gloga sadrže slične ljekovite sastojke. Ljekarnički naziv : Crataegi flos, folia, fructus. Priroda je velika riznica lijekova, a što je više proučavamo, sve više nas iznenađuje. Svima znani glog otkriva se kao jedna od nevjerojatno zdravih biljka, čak pravi lijek ! Prosudite : glog je izvrsno sredstvo protiv stresa i nesanice, djeluje umirujuće na centralni živčani sustav, pomaže kod visokog tlaka, kod kardiovaskularnih tegoba, pomaže kod mekane stolice, liječi grlo i desni, a kao krema štiti, pomlađuje i hrani kožu. OPIS: grčki krataios znači čvrst, a iz toga je izveden antički naziv krataigos; označavao je vrstu 46

bilje ovoga roda, čije je drvo , kao i kod ostalih vrsta ovoga roda pri obradi čvrsto. Oxyacảnthus od grčkog oxys – oštar, sa oštrim trnovima. To je listopadni grm srednje veličine, ili manje drvo, koje u povoljnim uvjetima može izrasti i do 12 m i postići debljinu i do 50 cm. Kora je kod mladih grančica crvenosmeđa, u početku dlakava, kasnije gola, trnovi su najčešće do 2 cm dugi. Korijenov sustav je dobro razvijen, površinski. Pupovi su oko 2-3 mm dugi, sastavljeni od više glatkih i sjajnih crvenosmeđih, širokih ljuski. Listovi su na oko 8-15 mm dugoj dlakavoj ili goloj peteljci, na licu tamnozeleni, na naličju svjetloplavičastozeleni, uz nerve slabo dlakavi ili goli. Plojka ima 3, rjeđe 5 plitkih lapova ( režnjeva). Cvijetovi su bijeli ili ružičasti, sa 2-3 (rijetko 1) tučka, sakupljeni u 8-10 –cvjetnim gronjama. Plod je do oko 12 mm u promjeru, crven, gloginja ( tzv. prividan plod ) rjeđe žut ili bjeličast. Sjemenka je oko 5 mm duga, svjetlo smeđežuta. Cvate u V i VI mjesecu. Raste na humusnim zemljištima, koja su svježa do umjereno suha, u svijetlim listopadnim ali i mješovitim, a rijetko u crnogoričnim šumama. Primjedba : glog je vrlo varijabilna vrsta. Sadrži: eterično ulje, tragove mangana, quercitrina, trimetilamina, u kori dvije gorke tvari, u cvijetovima mangan, u plodu vitamin C, a u košticama cijanovodičnu kiselinu u tragovima. U cvijetu i listu još ima flavonskih i antocijanskih heterozida, saponozida, guanina, adenina, sitosterola, holina, acetilholina, izoamilamina, aromatskih aminokiselina, triterpenoida, tanina, masnog ulja, šećera, limunske, vinske i drugih organskih kiselina, alkaloida, berberina, glikozida florizina. UPORABA : kod gloga je sve upotrebljivo. Samo treba znati na koji način. Cvijetovi se beru čim se razviju, kod sušenja moraju zadržati prirodnu boju, kad latice sa cvijeta počnu opadati, glog je bezvrijedan! Suši se u tankom sloju u hladu. Listovi se beru nakon cvatnje. Plodovi se beru nakon dozrijevanja; suše se najprije u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše se u toploj pećnici. PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE: Cvijetovi se upotrebljavaju u obliku oparka, tinkture ili tekućeg ekstrakta. Ovi preparati imaju kardiotonično djelovanje, uz diuretični učinak, i pošto nisu otrovni mogu se uzimati u dosta velikim dozama. Glog se prema farmakodinamskom djelovanju ne ubraja u digitalisovu grupu, niti u grupu njemu sličnih droga, te stoga ima i drugačije indikacije: srca starih osoba, opterećeno srce, srce hipertoničara, sa insuficijencijom ili bez nje, slabost miokarda poslije infektivnih bolesti, preosjetljivost na kardiotonične heterozide, smetnje srčanog ritma, cerebralne smetnje u krvotoku. Glog je izvrstan kod starijih ljudi za bolesti povišenog krvnog tlaka ( hipertenzija), te kod arterioskleroze ( ovapnjenje arterija). Ljekovite su i bobice – gloginje, naročito kod arteria coronaria cordis, gdje glogova ljekovitost dolazi do punog izražaja. ® PROTIV STRESA: 30 g sušenih cvijetova močiti 10 minuta u litri provrele vode i piti po šalicu toga čaja svake večeri prije spavanja. Izvrsna je i kupelj, u kadu, u toplu vodu, treba ubaciti 3 litre vruće vode u kojoj je 10 minuta stajalo 500 g cvijeta. ® PROTIV NERVOZE, ŽELUČANIH TEGOBA, UBRZANOG PULSA I TLAKA: močiti 20 g sušenog cvijeta 5 minuta u litri vruće vode i piti po 3 šalice napitka dnevno. ® GRČEVI: u litru bijelog vina desetak dana močiti 50 g cvijeta gloga i 100 g lišća i grančica imele ( Viscum album). ® DUGOTRAJNE MEKANE STOLICE ILI OPASNI PROLJEVI: mogu se zaustaviti ispijanjem jedne do dvije šalice napitka od 2o g glogovog ploda, koji se nekoliko minuta moči u 1 litri vruće vode. Jača koncentracija ovog napitka, dakle 50 g osušenih plodova močenih 15 minuta u litri vruće vode, nakon hlađenja služe kao sredstvo za ispiranje upaljenih desni i za grgljanje kod upaljenog grla. Ne zaboravite da u plodovima ima puno vitamina C i P ! Glog se izuzetno cijeni u kozmetici, a lišće i cvijet sastavni je dio proizvoda za one s masnom kožom i seborejom. ® KUĆNA MASKA ZA " PEELING": * isprobani recept ! 30 g u prah zdrobljenih suhih cvjetova gloga, 35 g gline ( prosijane i pročišćene) 15 g u prah istucanih plodova badema i 20 g pivskog kvasca, sve to razmućeno u malo vode, da bi se masom 47

moglo obložiti koža na licu. Nakon desetak minuta maska se skida svodom – i koža se ne može prepoznati ! ® TINKTURA : priprema se od 20 g biljke na 100 g alkohola. Cvijet i list gloga moče se u alkoholu 21 dan zatim filtriraju. Uzima se 3-5 X na dan na kocki šećera, ili u vodi 15 kapi, prije jela. Ako se tinktura razrijedi s 5 dijelova vode, može se uzimati po 20 kapi prije objeda i prije večere, dakle, 40 kapi na dan, u toku 3 tjedna svaki mjesec, i to prvenstveno kap lijek protiv visokog krvnog tlaka. Tinktura od zdrobljenih boba ploda uzima se 3X dnevno po 5 kapi, ne više od 15 kapi na dan, kao lijek protiv bubrežnih kamenaca, gihta, te bijelog pranja u žena. Napomena: Preporuča se nakon 5-7 dana uzimanja preparata gloga napraviti mali prekid od 2 dana, te uzimati glog uz kontrolu liječnika! ® NERVOZA SRCA sa ubrzanim ili nepravilnim pulsom liječi tinktura od cvijeta ili ploda, a uzima se 3X po 10 kapi u vodi. Lijek protiv VISOKOG TLAKA I ARTERIOSKLEROZE priprema se od 1 velike žlice mješavine od 25 g cvijeta gloga, češnjaka, preslice ( Equisetum arvense), i listova imele koje se kuha ¼ sata (15 minuta) u 2,5 dl vode. Pije se ujutro i navečer po šalica. ® ZA UMIRENJE : 1 velika žlica mješavine od po 25 g glogova cvijeta, hmelja ( Humulus lupulus), odoljena ( Valeriana officinalis) i matičnjaka (Melissa officinalis) popari se s 2 dl kipuće vode, ostavi stajati 2 sata i zatim procijedi. Pije se 3X dnevno po 1 šalicu prije jela.

GOSPIN PLAŠT, VRKUTA VRKUTA ( Gospin plašt) - Alchemilla vulgaris L. Ostale vrste: Srebrna vrkuta * ( Alchemilla alpina), A. hybrida L (Mill) – križani gospin plašt, A. hoppeana (Rchb) – Hopov gospin plašt – koje su također ljekovite. Porodica: ruže (Rosaceae) Ostali nazivi: virak, lava, lavska noga, rosanica, rosnik, plahtica, obična vrkuta, navadna plahtica… Opis biljke: Sam narodni naziv govori da je velika pomoć ženama - skoro da se ne može nabrojati za što je sve ljekovita. Stanište: raste divlje, po kamenitim i neplodnim mjestima, a uzgaja se i u vrtovima. Raste u predalpskim područjima već na visini od 600 do 700 m. Njegova su prava domovina prave alpske sjenokoše gdje raste zajedno sa sjajnom vrkutom koja je ljepša, vrlo skromna i bez velikih zahtjeva pa raste na kamenitoj, siromašnoj zemlji. Običan virak više voli masnije zemljište, unatoč jednostavnom izgledu. To je trajna zeljasta biljka slična grmu , visoka oko 40 cm., čiji izdanci plavozelene boje kasnije postaju crvenosmeđi i kudravo dlakavi. Krupni okrugli listovi su naizmjenično postavljeni na peteljkama i dlakavi, sa 7-11 režnjeva, zupčasti na rubu na čijim se dlačicama , kao na trepavicama zadrže kapi rose ili kiše, prelijevajući se divnim bojama, odatle i ime - alchemilla! Cvjetići su mali, žućkastozeleni, tvore na kraju stabljike neku vrstu štitca. Korijen i biljka su bez mirisa , gorki i stežu usta. Cvat se ne oplođuje, pa se gospin plašt množi nespolnim načinom – širenjem korijenja. Povijest: U lisnome lijevku gospina plašta noću se nakupi rosa , a alkemičari - na koje upućuje i prvi dio botaničkog naziva – u davnini su tu bistru kap nazivali «nebeskom vodicom», pa je uzimali za tajno stvaranje «kamena mudraca» i pretvaranje običnih kovina u zlato. Davni su narodi vjerovali da je ova biljka da je ova biljka najljekovitija ako se ubere noću kad je Mjesec u posljednjoj četvrti. Germani su biljci dali ime po svojoj božici prirode - Frigge, Slaveni možda po svojoj božici Vesni, (božici proljeća), ali je s pokrštavanjem potisnuto svako «pogansko» ime. Zamijenila ga je Bogorodica. Otud i gospin plašt. U Francuza se naziva «manteau de Notre-Dame». Na Islandu je gospin plašt sveta biljka. Paracelsus i kasniji znalci hvalili su gospin plašt kao «čudesnu travu», a sok kao dragocjeni melem za rane. Kemijski sastav: sadrži minerale, organske tvari , neki saponin, gorku tvar, biljno ulje i smolu te tanine. Također sadrži flavonoide, fitosterine, salicilnu kiselinu u tragovima, a značajno je da tanini iz gospinog plašta djeluju blago a svejedno imaju jako ljekovito djelovanje. Ljekoviti dio biljke: za lijek se prije cvatnje skupljaju listovi i mlade grančice. ( VI – VIII ) . Ubire se i cijela biljka bez korijena. Ljekoviti su svi nadzemni dijelovi, beremo ih u vrijeme cvatnje, a listove možemo brati i kasnije. Ljekovito djelovanje: Ona skuplja i zateže tkivo, zato je izrazita taninska droga, ujedno je i 48

bilje adstrigens i tonik. Potpomaže izbacivanje vode iz organizma, jača srčani mišić, liječi upale, čireve, čak i ako su zapušteni. Kod slabunjave djece - i odraslih - djeluje protiv mišićne slabosti i slabosti udova – doduše neznatno, ali ipak korisno pomoćno sredstvo, koje je neškodljivo, i treba ga piti najmanje godinu dana. Vrkuta je vrlo ljekovita biljka, preporučuje se kod niza bolesti - sve ženske bolesti: poteškoće u vrijeme klimakterija, menstruacijske tegobe, bijelo pranje, bolovi u trbuhu, povrede nakon poroda, mlitavi trbuh nakon teškog poroda, spuštena maternica, preponske kile; vrkutom se jača stjenka maternice i time sprečava pobačaj, ona liječi zapuštene čireve, gnojne rane, ubode i posjekotine te groznicu uslijed povreda, liječi epilepsiju, jača mišice kod djece, zaustavlja povećanje šećera u krvi i zakrečenje krvnih žila; liječi upalu dišnih organa, zaustavlja krvarenje desni poslije vađenja zuba, umanjuje bolove kod gihta i reume i dr. Najnovija znanstvena istraživanja pokazala su da neke tvari u gospinom plaštu čak sprečavaju rast stafilokoka – bakterije koja je postala otporna na mnoge antibiotike. Japanski znanstvenici su otkrili da tvar iz vrkute (agrimonin) zaustavlja rak dojke! Vrkuta jača i na taj način što djeluje protiv malokrvnosti. Ipak treba istaknuti najvažnije: vrkuta liječi pojačani sekret, bolne menstruacije, koje i regulira, a pospješuje i olakšava porođaj. Pomaže kako u klimakteričnim, tako i u pubertetskim smetnjama (za ove zadnje pije se čaj od vrkute i hajdučke trave, u omjeru 1:1).Ne smiju je uzimati oni koji boluju na zuč ili imaju gastro probleme. Kod djece vrkuta prekida proljev bez ikakvih neugodnih pojava. Kod žena koje se teško porađaju liječi slabost maternice, a zaštita je i od pobačaja. Bilo bi poželjno da svaka buduća majka od trećeg mjeseca trudnoće pije čaj od ove biljke. Kad se pomiješa sa rusomačom (hoću-neću travom) (Capsella bursa-pastoris) vrkuta predstavlja univerzalan lijek protiv svih ženskih bolesti, čak i protiv ispadanja maternice. U tim slučajevima pije se čaj od svježe ubrane vrkute, i to četiri puta na dan, ali gutljaj po gutljaj. U isto vrijeme treba masirati te dijelove tinkturom od spomenute rusomače- (Capsella bursa-pastoris). Utrljavanje se vrši odozdol prema gore. Dobro je da se terapija dopuni kupkom od hajdučke trave, koja se pravi od 100 gr ove biljke i koristi 3 puta nedjeljno. (Ista kupka se može koristiti dva puta). Poznavaoci kažu da "Dvije trećine ginekoloških operacija bilo bi nepotrebno ako bi na vrijeme i to u dužem vremenskom periodu pacijentkinje uzimale gospin plašt, ona liječi sve bolesti donjeg dijela tijela, upale, čireve i prelome. Svaka žena bi posle porođaja trebala piti čaj od gospinog plašta. Izvana, smrvljena i kao oblog, ova biljka liječi rane, ubode i posjekotine... ojačava djecu kojoj su, iako se dobro hrane, slabi mišići". Vrkuta je odlična i kao sredstvo protiv debljine, dovoljna je količina od 2-3 šalice na dan, i vitka linija je osigurana. MJERE OPREZA I UPOZORENJA: osobama koje imaju probleme sa želucem, jetrima ili žuči, ne preporučuje se uzimanje pripravaka od vrkute! RECEPTI: Čaj: 1 čajna žličica vrkute prelije se šalicom vrele vode i ostavi da odstoji 5-10 minuta. Pije se uvijek u gutljajima. Doza je 2 šalice na dan, a poslije porođaja se pije puno čaja prvih 8-10 dana. Uvarak: u litri vode skuhati 30-50 grama osušene biljke bez korijena - za dvojaku primjenu: protiv bijelog pranja /ispiranje/ i crijevnih katara /klistir/. Naljev: u razmjeru šalica vode na tri žličice osušenog lišća preliti biljnu masu vrelom vodom. Neka odstoji 10 minuta. Ocijeđeni čaj piti po tri šalice dnevno. ČAJ II - 3 velike žlice svježe ili suhe vrkute preliju se litrom vrele vode i nakon 20 minuta se procijedi; popije se tijekom dana vrlo topao; posebno se preporučuje trudnicama jer im olakšava porod. Opisani je čaj vrlo djelotvoran kod analnog i vaginalnog svrbeža, a pije se 3-4 šalice dnevno; istovremeno se tim čajem ispiru dotična mjesta. Isti se čaj rabi i za ispiranje gnojnih rana, vlažnih ekcema i upaljenih očiju. Ako tom čaju dodamo malo orahova lišća, dobivamo izvanredni lijek protiv krvarenja, posebno poslije prometnih udesa. Pije se 3-4 šalice dnevno, tijekom dva tjedna. Istovremeno se preporučuje i kupelj od vrkute. ČAJ OD SREBRNE VRKUTE - l veliku žlicu suhih listova srebrne vrkute prelijemo s 1/4 l hladne 49

vode, ostavimo da zakipi i nakon 15 minuta procijedimo. Dnevno se popije 1/4 l toga čaja, kao lijek koji jača srce i slabe mišice kod djece te pospješuje izlučivanje vode iz tijela. Tom čaju, uglavnom radi poboljšanja okusa, redovito dodamo malo matičnjaka i metvice. ČAJNA MJEŠAVINA - u jednakim dijelovima vrkuta i rusomača: 2 velike žlice te mješavine preliju se s l litrom vrele vode i nakon 5 minuta se procijedi; pijemo ga l litru na dan, vrlo toploga tijekom 2 tjedna, kao izvanredan lijek za jačanje mišića i svih mišićnih oboljenja pa čak i kod multiple skleroze. Važno je da ovaj čaj piju djeca sa slabim mišićima. Tada će se dobro razvijati. Istovremeno se preporučuje kupelj od uvarka vrkute. ČAJNA MJEŠAVINA - u jednakim dijelovima vrkuta, gospina trava, metvica, mrtva kopriva i stolisnik: l žlica te mješavine prelije se l litrom vrele vode i nakon 3 minute se procijedi i stavi u termos-bocu. Ta se količina čaja popije tijekom dana, a kura traje 2 tjedna; izvanredan je lijek za čišćenje krvi. ČAJNA MJEŠAVINA II- u jednakim dijelovima vrkuta i stolisnik: 3 velike žlice te mješavine preliju se l litrom vrele vode i nakon 20 minuta se procijedi; popije se tijekom dana vrlo toplo, kao izvanredan lijek za reguliranje menstruacije, posebno ako mlade djevojke usprkos lijekovima nemaju menstruaciju. KUPELJ - 200 g suhe ili svježe vrkute prokuha se u 3 l vode i izlije u kadu s pripremljenom vodom. U vodi se ostaje 10-20 minuta i odlazi u krevet. MAST : Protiv svrbeža stidnice upotrebljava se mast pripremljena od 2 grama vodenog ekstrakta gospinog plašta, 10 grama ružinog ekstrakta te 10 grama lanolina i 20 grama vazelina. Javi li se koji ekcem, doda se toj masti 10 grama cinkovog oksida. Tinktura: 200 grama usitnjene biljke prelije se sa 1 litrom 60 % alkohola i zatvoreno drži na toplome mjestu mjesec dana uz povremeno protresanje. Koristi se za unutarnja krvarenja u dozi 10-15 kapi 2 X na dan i kod vanjskih krvarenja za dezinfekciju rana i liječenje raznih kožnih nečistoća. Dodatak: Vrkuta sa šećerom: 100 grama svježe vrkute usitniti i pomiješati sa 100 grama šećera u prahu, te sve u mužaru ( posudi za tucanje) tucati dok se ne dobije glatka smjesa. Smjesu raširiti na čistoj tkanini te ostaviti na prozračnom mjestu 2-3 dana. Potom ponovo smjesu staviti u posudu za tucanje te tucati dok se ne dobije prah. Prah se pohranjuje u tamnu staklenu posudu s navojem, te uzimati 3-5 čajnih žličica na dan. Nakon godine dana, treba napraviti novi prašak! Mladi listovi služe za spravljanje vitaminskog čaja, čorbi, variva i pirea pri ishrani u prirodi. Čajeve piti nezaslađene! * kod nas zaštićena vrsta i ne smije se brati! Raste u predjelu Alpa.

GOSPINA TRAVA - KANTARION GOSPINA TRAVA / KANTARION ( Hypericum perforatum ) Narodni nazivi: bogorodična trava, žuti kantarion, gorac, trava od poseke, šenjanževka, trava svetog Ivana, žutenica, ivanje zelje, krv sv. Ivana, gorač, ovnika, pljuskavica. FARMAKOPEJSKI NAZIV. Herba hyperici NALAZIŠTE. Raste uz rubove šuma, suhi brežuljci, polja, livade, kamenita mjesta. SASTAV: Flavonoidi, karotin, nikotinska kiselina, vitamin C, gipericin, smole, tanin, glikozidi, antociani. Antibiotik Gipeforin. Biljka ima fitocidno djelovanje od kojeg ugibaju stafilokoki, streptokoki bacili dizenterije TBC i druge bakterije, ali to ne znači da se ne treba posavjetovati sa liječnikom. OPIS: 30 – 70 cm. Visoka trajnica, uspravne stabljike. Listovi nasuprotni, jajasto – tupi, glatki, bez peteljki, s puno prozirnih točaka, na obodu crno istočkani. Jako razvijeni zlatnožuti cvjetovi s 5 latica, odozdo također imaju crna točke, tvore cvatove. Imaju mnogo prašnika sraslih u 3 snopića. Biljka ima svojstven miris, opor, gorak i aromatičan okus. BERE SE : lipanj – kolovoz, kada i cvate. Upotrebljava se prvenstveno cvijet, te lišće odnosno vršne grane u cvatu. Suši se u hladu. TOKSIČNOST: Biljka ima fotosenzibilno djelovanje, pa je potrebno odmah na početku primjene upozoriti pacijenta da se NE IZLAŽE SUNCU, da mu se ne bi upalila koža, a jedna od nuspojava pri izlaganju suncu je natečenost usnica – kao u konja. Hipericin, koji je djelotvoran kod depresije, uzrokuje i tu fotosenzibilnost. DJELOVANJE: Gospina trava od davnina je poznata narodu. Posljednjih desetljeća mnogo je farmakološki 50

bilje ispitivana i dokazana su njena ljekovita svojstva. Dobro djeluje na živčani sustav. svojevremeno se najviše upotrebljavalo ulje od gospine trave, koje se i dan – danas proizvodi u ljekarnama, i vrlo je skupo, ali i djelotvorno. Ulje se najviše koristi za vanjsko liječenje rana, ali i za unutrašnju uporabu. Ulje se stavlja na rane koje teško zacjeljuju, na starije opekline, a isprobano i dokazano kod zubara, prilikom vađenja zuba, rane bolje zacjeljuju ako se u njih stavi tampon namočen u ulje gospine trave. VAŽNA NAPOMENA. ULJEM SE NE LIJEČE SVJEŽE RANE ! Treba znati i staro pravilo: rane brže zacjeljuju ako lijek mijenjamo više puta. Dakle, treba više dana uzastopno mijenjati zavoj s uljem od gospine trave. Također, to je ulje djelotvorno i za utrljavanje pri reumatskim oboljenjima i neuralgijama, a i pri krvarenju, ako se ozlijedimo. Ulje gospine trave djeluje kao balzam za otekline, rane, giht, i išćašenja. Najbolje je sredstvo za sprečavanje stvaranja rana od ležanja kod bolesnika i starijih ljudi. PRIPRAVA ULJA OD GOSPINE TRAVE. 1. način: 4 velike žlice nerazvijenih pupova biljke usipati u staklenku i ostaviti jedan dan, da malo povenu. Na njih zatim naliti ½ lit. maslinovog ulja, staklenku dobro zatvoriti –začepiti – pustiti da stoji na suncu 6 – 8 tjedana. Tim se uljem mažu kraste, osipi, a također i hemoroidi, a korisno je svaki dan popiti 1 kavenu žličicu ulja, sa komadićem kruha – zbog okusa. 2. način: 500 g cvijeta i sitno isjeckanog lišća kantariona potopi u staklenki s 1 l najboljeg stolnog ulja (maslinovo ) i ½ litre bijelog vina, pa se kuha na vodenoj pari dok vino ne ishlapi. Ulje gospine trave može se sa uspjehom u kombinaciji sa drugim lijekovima koristiti za liječenje čira na želucu, treba svaki dan natašte popiti po 1 žlicu ulja. Liječenje se mora provoditi kao kura najmanje 4 – 6 tjedana, neprekidno, a ponekad i 2mjeseca, pa i dulje. Ne smijemo očekivati da će gospina trava djelovati odmah, kao neke druge ljekovite biljke. Kod liječenja depresije, prvo se posavjetovati sa liječnikom, jer možda nije u pitanju depresija nego neka druga živčana tegoba, za koju postoje bolji i djelotvorniji lijekovi ! Za liječenje depresije dobar je i sok gospine trave, a treba ga piti najmanje po 2 žlice 3 puta dnevno od 3 do 6 mjeseci. Naravno da sintetički lijekovi djeluju brže, ali i stvaraju ovisnost ili neke druge pojave. Čaj od lišća i cvijetova koristi se za liječenje jetre, ako je natečena, sprečava nakupljanje sluzi u plućima, liječi mjehur, pogotovo ako se ne može zadržavati mokraća pomaže čaj koji se priprema od 3 velike žlice kantariona, prelivenog s 1 litrom kipuće vode, pa se ponovno stavi na vatru i, čim ponovno provrije ukloni s vatre i procijedi. Pije se tri puta dnevno po 1 šalica prije jela. Kod kroničnog bronhitisa i astme pomaže čaj od mješavine od 6 g kantarionovog cvijeta, lišća podbjela ( Tussilago farfara), omana ( Inula Helenium) i kuha 5 minuta u ¼ litre vina s 1 velikom žlicom meda. Pije se po 1 šalica triput dnevno. Kantarion pomiješan u jednakim dijelovima sa stolisnikom (Achilea millefolium), jača mjehur i sprečava noćno mokrenje u krevet. U tu svrhu treba piti 1 – 2 šalice toga čaja u toku dana, noge utopljivati, a navečer jesti suhu hranu, bez tekućine. Inače, osnovni recept za pripremu čaja od gospine trave je: u uzavrelu vodu( 2 dl) stavi se 1 žlica sitno izrezane droge, skine s vatre, poklopljeno ostavi 10-15 minuta i pije se 3 puta dnevno kod gastritisa, čira na želucu, proljeva, ( među njima i krvavi9, kod bolesti jetre, žutice, upale mokraćnog mjehura, nervnih bolesti, glavobolje, bubrežnih tegoba, menstrualnih tegoba, slabokrvnosti u kombinaciji sa drugim travama i lijekovima, kašlja i dr. Gospina trava koristi se i u veterini za liječenje domaćih životinja, kao protuupalno sredstvo kod oteklina, kao antimikrobno sredstvo kod rana. U narodnoj veterini kantarion se kao čaj daje životinjama kod katara želuca i crijeva, bolesti jetre, slabosti srca, bolesti bubrega i mokraćnih organa. Čaj biljke (1.10) daje se za manje blago a 1.20 za veće.*

GRČKA DJETLINA – PISKAVICA (Trigonella foenum graecum L.) – Papilionatae. ( sinonim : Foenum graecum) Ostali nazivi : piskavica, jarčev rog, božja travica, grohotuša, grčko sijeno, prosenica, kozji rog, rogačići, Bockshornklee (Njemački naziv), Le trėfe gree ( Francuski), Fenu greek ( Engleski), Fieno greco ( Talijanski). Farmakopejski naziv : Foeni graeci semen Piskavica je sredozemna biljka, ali se može uzgojiti i u kontinentalnoj klimi ( autor). Pripada istoj porodici kao i djetelina –listovi su joj troprsti. Biljka je mnogo veća od naših 51

djetelina. U ljekovite svrhe koristi se sjeme i to samo vanjsko ( iz mahune), koje je slično lanenom sjemenu. Sjeme se može kuhati u kašu ili samljeti u prah. Samljeveno u prah je djelotvornije. OPIS : jednogodišnja zeljasta biljka, 30-40 cm visoka, listovi naizmjenični, sastavljeni od tri ovalna pera, podrasli su paliišćem. Cvate leptirastim, žutim i bijelim cvjetićima, koji su ponekad i dva zajedno. Plod je duga ( 7-10cm) mahuna, povinuta kao kozji rog. U mahuni je sivo – crvenkasto sjemenje, oko 5 mm dugo, i oko 3 mm široko. Sjemenke su vrlo tvrde. U vodi jako nabubre a kožica mu pukne. Jako miriše, sluzava je okusa i u prah se vrlo teško stuca. Raste samoniklo na suhim proplancima, uglavnom iz tla vapnenastog sastava. Botanički naziv predstavlja piskavicu kao « grčko sijeno «. U novije doba se izostavlja predmetak Trigonella što ga je bio stavio švedski prirodoslovac Carl Linnė (1707-1778), s kojim je naglasio karakteristični cvat po tri cvijeta. Naziv « jarčev rog» je zbog karakterističnog zadaha – mirisa, koju seljaci u Francuskoj i njemačkim zemljama miješaju u kašu ili varivo za jaču muškost. zadah i neprijatan okus jarčeva roga – piskavice ublažava se dodavanjem mentola ili limunova soka. Piskavica je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka. Već u faraonskome Egiptu stavljali su istucano sjemenje na opekline, a stari Kinezi i Indijci na skrofulozne rane. Starogrčka medicina i Hipokratovi učenici otkrili su djelotvornost piskavice kod bronhijalne upale , jer pospješuje čišćenje od sluzi. Starogrčki liječnik Dioskurid hvalio je « omekšavajuća» svojstva piskavice. Karlo veliki jednom je naredbom o uvozu proširio piskavicu po franačkoj državi - dakle –gotovo cijelom zapadnoevropskim područjem. U narodnoj veterini se koristi kao lijek protiv slinavke i za jačanje stoke. Oni koji piskavicu ne uzgajaju ili nemaju uvjeta za njen uzgoj mogu je i sakupiti u prirodi . Iako su kemijski preparati potisnuli piskavicu, ne treba je zanemariti, jer ublažava upalne procese i jača organizam nakon dugotrajnog bolovanja. SASTAV :sjeme sadrži oko 30% sluzi, 26% proteinskih tvari, 12% masnog ulja, 0,22% alkaloida trigonelina, 0,05% eteričnog ulja tamne boje i jakog karakterističnog mirisa, 5-15 mg nikotinske kiseline, tanin, saponin, fitin, fitosterol, smolu, malo kumarina, mnogo fosfora, željeza i kalija. BERBA : cvate u lipnju i srpnju, sjeme se bere u kolovozu. PRIPREMA LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE: ® Kaša : od sjemenki iz dozrele mahune kuha se kako bi omekšale za kašu. Pošto se ohladi na tjelesnu temperaturu kašu staviti na čisto platno za oblog na furunkulu ili upaljenu limfu. ® Uvarak : istucano sjeme kuhati 15-20 minuta i zaslađeno i uz dodatak limunova soka pije se tijekom dana za pročišćavanje upaljenih bronhija. OPAKA: uvarak se dokuhava u izvjesni koncentrat za grgljanje radi čišćenja anginoznih krajnika i upaljenog ždrijela. ® Korisnost se može vidjeti i kod nadimanja trbuha ili kod crijevnih zapaljenja. Također koristi kod blage forme čira na želucu. ® Žlica svježe samljevenog sjemena piskavice uzima se 3X dnevno jela sa pekmezom, marmeladom ili voćnim sokom – da se neutralizira miris – te služi za jačanje oslabljenog i iznemoglog organizma. ® protiv proljeva: po 200 grama sjemena piskavice, lista metvice, i lista podbjela, bijelog i crnog sljeza; usitniti i sve dobro izmiješati. Četiri jušne žlice mješavine preliju se s pola litre ključale vode, poklopi se i ostavi dva sata . nakon toga se ocijeđeno pije umjesto vode. ® protiv šećerne bolesti: po 20 grama sjemena piskavice, dobričice, lista borovnice, gujine trave ( Silybum marianum) i mahuna graha usitniti i dobro izmiješati. Četiri jušne žlice smjese kuhaju se pola sata u pola litre vode, pije se po čaša čaja prije jela. ® za razne kožne bolesti: opekotine, i uboje, te druge ozljede koristi se sluzasta kaša od piskavice. Samelje se 70 grama piskavice i popari kipućom vodom, ( 1 litra ), ostavi najmanje 2 sata uz češće miješanje i nakon toga se koristi kao lijek – oblog. ® protiv boli u vratu i prsima, čira na želucu i crijevima, visoke temperature, sluzi u plućima, proširenja pluća i teške astme : čaj od 1 kavske žličice sjemena piskavice, ½ velike žlice samljevenog sjemena komorača i 1 velika žlica meda., sve se prelije sa ¼ kipuće vode ( 2,5 dl), kuha se 2 minute, poklopljeno ostavi stajati 10 minuta i procijediti. Pije se svaki sat po 1 velika žlica. To sjeme koje je bogato fosforom, kalcijem, lecitinom, nukleoalbuminima, zamjenjuje riblje ulje u liječenju rahitisa, škrofuloze, iznemoglosti, osteomyelitisa i slabe mliječnosti dojilja. Svježe 52

bilje samljeveno sjeme ukoliko se samo upotrebljava treba uzimati sa pekmezom ili voćnim sokom da se izgubi miris, koji se inače gubi kroz kožu. ® od uzetosti jezika kao posljedica moždanog udara brzo će pomoći ovaj čaj od piskavice koji se pije dosta topao, 2-3 male žličice dnevno, ili hladan, ali tada u gutljajima. Priprema se tako da se 1 kavska žličica biljke kuha 5 minuta u 2 dl vode kojoj se doda 1 kavska žličica meda. ® U slučaju ispadanja stražnjeg crijeva / prolapsus recti/, raka crijeva ili tvrdokornog proljeva taj čaj kuha li se dugo dok ne postane sluzav djeluje kao klistir, jer temeljito čisti crijeva bez napinjanja i draženja.

HRAST ( Quercus ssp.) U našoj zemlji raste više vrsta hrasta, a najpoznatiji su hrast lužnjak (Quercus robur; Q. pedunculata) i kitnjak. (Quercus petraea / Q. sessiliflora/). Familija: Fagaceae. Ljekarnički naziv: Cortex quercus Ostali narodni nazivi: za lužnjak: dub, dubovina, hrast lužnik, lužni hrast, rani hrast. za kitnjak: ljutik, beljik, brdnik, belj, srč. Od ostalih vrsta hrastova nabrojati ću samo neke najpoznatije: cer (Q. cerris), sladun (Q. frainetto), medunac (Q. pubescens), makedonski hrast (Q. trojana), crnika (Q. ilex), komorovac (Q. coccifera), i dr. Smatram da detaljniji opis hrastova nije potreban, fotografije i determinaciju ćete naći i u školskim knjigama! U literaturi se najviše za liječenje spominje hrast lužnjak. Hrast je vrlo rasprostranjen kod nas. Jednostavnost primjene čaja od hrastove kore pridonosi mogućnosti nabavke gotovih ekstrakta u ljekarnama. U pučkoj i znanstvenoj medicini primjenjuju se dvije vrste hrasta – lužnjak i kitnjak. Ljekoviti dijelovi su kora i plod i mladi list. Kora se sabire od svibnja do lipnja a plod ujesen – rujan-listopad. Valja napomenuti da mlada i svježa hrastova kora sadrži više ljekovitih tvari od stare pa nju treba sakupljati i sušiti. Za unutrašnju uporabu koristi se u obliku čaja – kod upale crijevne i želučane sluznice te crijevnog katara. Ne preporučuje se kod živčanih crijevnih tegoba! Svi hrastovi daju plodove – žireve - zanimljive za prehranu i liječenje mnogih životinja , ali i ljudi. Hrastova kora ( Cortex Quercus) je star i dobar lijek. U kori ima mnogo tanina (treslovine), koji djeluje na upaljenu kožu time što je steže.Hrastova se kora najuspješnije primjenjuje kod kožnih oboljenja, koja akutno vlaže. To je ustvari uvijek potpuno svježe upalno stanje za koje vrijedi načelo vlažno na vlažno. Dakle, na takvu kožu ne smijemo sipati prašak ni mazati mast ili kremu nego jedino upotrijebiti vlažan zavoj. Zavoj stavljamo sve dok vlaženje ne prestane i akutna upala ne smiri. Tek onda možemo oprezno prijeći na kreme a još kasnije i na masti. Upravo za takve obloge najprimjerenija je hrastova kora, ona iznenađujuće brzo suši, uglavnom nakon 2-3 dana. Potrebno je ipak obloge primjenjivati pravilno i voditi računa da vlažni oblozi budu potpuno ovlaš stavljeni i treba ih više puta mijenjati, čim se počnu sušiti. Pogrešno je vlažan oblog pokriti nepropusnom tkaninom, jer time stvaramo vlažnu komoru koja ne hladi nego grije i pogoršava upalu. na donju stranu staviti nepropusno platno da se jastuk ili plahta ne smoče. Za oblog uzimamo ( po dr. Kneipp-u) žlicu hrastove kore na ½ litre vode i kuhati najmanje 10 minuta. Ukoliko se smeđa smjesa previše zgusne kuhanjem, razrijediti ju i u nju umakati komad platna (ili ručnik), lagano ga ižmikati i još vlažnog staviti na ranu. Istu smjesu možemo upotrebljavati cijeli dan, ali za naredni dan treba pripremiti novu. Temperatura obloga mora biti sobne temperature. Kuhanjem se ne mijenja djelotvornost tanina /taninske kiseline/, ali koru moramo KUHATI, a ne samo popariti. Upotreba uvarka od hrastove kore je mnogostrana: kod akutnih ekcema, /vlažni lišaj /, kod kronične gnojne upale potkoljenice /čir potkoljenice /, na rane koje teško zacjeljuju, te kod teških i vlažnih upala zadnjeg crijeva i akutno nabreklih hemoroida, a u tom slučaju možemo koristiti i kupelj od hrastove kore. Hrastova kora može koristiti i kod akutne upale spojnice oka, i u ovom slučaju u prvom akutnom stadiju pomažu vlažni oblozi više nego kapi i masti za oči. Pije se kod otrovanja mrazovcem, nikotinom i gljivama ali nakon toga SVAKAKO otići liječniku. Nadalje, čaj od hrastove kore veže otrove i na taj način pročišćuje tijelo. Također služi kao 53

protuotrov kod otrovanja kovinama i otrovima. Kombinacija hrastove kore i kore divljeg kestena ( 1:1) osobito je djelotvorna kod jakih proljeva. Čajni oparak od hrastove kore preporuča se i kod upale bubrega i bolesti jetre te šećerne bolesti. PRIPREMA KUPKI: 500 grama sitno narezane hrastove kore prelije se sa 4-5 litara vode, zakipi i ostavi da kuha 20 minuta. Nakon toga se procijedi , a otopina se može upotrebljavati kada se temperatura spusti na 370 C. Prvi dan se sjedi u kupki 10 minuta, drugi dan 15 minuta, a treći i dalje po 20 minuta. Nakon kupke ne valja se trljati nego samo laganim pritiskom ručnika osušiti, leći umotan starom i čistom plahtom u krevet. Kod sjedećih kupki potreban je oprez kod osoba sa slabim srcem ! Otopine za grgljanje pripremaju se na isti način samo se upotrijebe 2 velike žlice kore na ½ litre vode. Mlado hrastovo lišće kao čaj jača slabe, one koji se oporavljaju od bolesti. Kada se velika žlica meda kuha sa 1,25 dl vina / crno / i 1,25 dl vode, te se još kipuće prelije preko 25 grama svježeg, malo svenutog lišća , još jednom zakipi i poklopljeno ostavi stajati 2530 minuta. Tom čaju dodaje se i nekoliko zrna tamjana, te tada čaj djeluje protiv noćnog mokrenja u djece. Mješavina od 20 grama hrastovog lišća, 3 grama kantariona i 2 grama pelina pije se poslije jela tri put dnevno po šalica za čišćenje krvi, jačanje želuca i protiv čireva. Hrastovo lišće kuhano s pola vode i pola octa liječi zubobolju – držati u ustima na bolesnom zubu. Protiv znojenja nogu preporuča se svakodnevna kupelj nogu, ali i otkriti uzrok znojenja nogu. Čaj od kore pomaže i kod psorijaze. Kava od žira regulira rad štitnjače, ka i oblozi i čaj od kore. Kava se priprema na slijedeći način: zreli žir se oguli i izreže na veličinu zrna kave. Dobro se osuši na umjerenoj temperaturi i spremi u dobro zatvorene staklenke. Uzima se onoliko zrna koliko je potrebno i prže se dok ne postanu tamnosmeđa, grubo se samelje i kuha kao prava kava desetak minuta. Ocijedi se i doda šećer, dolije mlijeko i pije se 2 šalice na dan (ili svaki drugi dan), ukoliko je bolest napredovala. Čaj od mlade hrastove kore pripremljen s vinom i medom koristi kod povraćanja krvi iz želuca i pluća, kod krvavih proljeva i griže, jer djeluje adstringentno. Poznato je da mnoge vrste životinja (od najkrupnijih do najsitnijih) rado jedu žir. To je ponekad i glavna hrana za stvaranje zaliha sala, rezerve energije za zimu. Neke životinje (vjeverica, šojka kriještalica) skladište žir za hladne zimske dane. Žir je hrana energetski bogata tvarima koje organizam lako prihvaća. Sadrži oko 35% škroba, osam posto šećera, do 4% bjelančevina, trijeslovine i drugih tvari. Okus mu je trpak i gorak, što životinjama ne smeta. Manje je poznato da je žir bio hrana čovjeku od najdavnijih vremena, a negdje je to i sada. Za prvobitnog čovjeka je žir bio i prvi kruh. Stari su narodi znali kako ukloniti neprijatan okus žira, a ta su se iskustva i sačuvala. Žir za jelo može se pokupiti u jesen, ali i kasnije. Što kasnije prije nicanja, to će biti manje neprijatnog okusa. Ipak, kasnije će ga biti i mnogo manje, jer će ga pojesti i sakriti razne životinje. Skupljeni se žir čisti od starih primjesa i kapica te uklone crvljivi plodovi. Zatim se uklanja trijeslovina i žir dobiva prijatan, slatkast okus. Očišćeni i probrani žir se suši; vani - na suncu, uz kasnije dosušavanje u pećnici (ili na radijatoru), te se osušeni žir na taj način može vrlo dugo očuvati ne gubeći na prehrambenim kvalitetama. Osušeni žir se čisti od ljuske, zatim mrvi ili reže na male komade. Svaka se polovica sitni na 6-8 komadića. Zatim se namaču 2-3 dana u vodi; tijekom dana vodu treba mijenjati četiri puta. Na kraju se prelije svježom vodom i neko vrijeme kuha. Kuhani se žir suši na isti način kao i onaj u ljusci. Osušeni se komadići melju u brašno ili krupicu. Od žirovog brašna mogu se peći lepinje, uštipci, keks i drugo. Ako se doda 10-15 posto brašna od pšenice ili drugih žitarica, može se napraviti ukusan i hranjiv kruh. U nekim zapadnim zemljama i danas se pravi žirovo brašno koje se koristi za spravljanje torti, keksa i drugih kolača. Prženi i mljeveni žir može poslužiti kao zamjena za kavu; u Njemačkoj se odavno upotrebljava poznata «žirova kava» - («Eichelkaffee»). Kao lijek protiv bijelog cvijeta u žena uzima se 10 velikih žlica kore, kuha u 1 litri vode 10 minuta i procijedi. Time se ispire splovilo pomoću irigatora. Protiv krvarenja iz maternice izazvanog upalom, tumorom ili kod starijih žena klimakterijem, pomaže odvar od 100 grama kore kuhane 10 min u litri vode. Pije se 3x dnevno po mala šalica. Istodobno su potrebne svakodnevne sjedeće kupke u odvaru od hrastove kore i to najmanje 30-42 dana. Najbolje je kupke provoditi uvečer i nakon toga odmah leći u krevet. 54

bilje U veterini čaj od hrastove kore se daje kod zlokobnih groznica, zbog poremetnje sustava žlijezda, grčeva crijeva, živčanih fibroza. Doza je 1 žlica na ½ litre vode. Kobilama koje se ne mogu oždrijebiti daje se dnevno pola litre do litre čaja hrastove kore. Žir se daje blagu kao dodatna hrana umjesto kukuruza i kestenja. Konjima i krupnom rogatom blagu daje se čaj za unutrašnju uporabu u dozi 2-3 velike žlice 3X dnevno. Ovcama i svinjama kao čaj u dozi 1 mala žlica do 3 X dnevno Kobilama se daje otopina kore u omjeru 1:10 za jačanje i kod unutrašnjih upala. Opekline kože kod životinja liječe se s 1 žlicom kore u 5 žlica vode (kuhano) – prati opeklinu mlakom otopinom.

HREN HREN ( Armoracia lapathifolia L.) – Cruciferae ( Sinonim : Armoracia rusticana Ph.) ( Cochlearia armoracia ) FARMAKOLOŠKI NAZIV : Radix Armoraciae HREN je biljka porijeklom sa jugoistočne Europe i zapadne Azija. Raste posvuda kao divlje, na vlažnim mjestima, ali se i uzgaja, koristi se kao začin i lijek. Nekada se upotrebljavao kao prah ili sirup ( antiskorubutni sirup i jodirani hrenov sirup ). Enzim mirozin i senevolni heterozid, koji se također nalaze u korijenu, daju hidrolizom eterično ulje, slično eteričnom ulju slačice ( gorušice ) koje ima rubefacientno ( revulzivno) djelovanje, Pospješuje izlučivanje mokraće. OPIS: Zeljasta višegodišnja biljka, oko 1 m visoka, vrlo velikih i na rubu nazubljenih listova. Ima dugačak cvat sa bijelim cvjetovima. Korijen je također dug, do 1 m., vrlo debeo, s više glava, na gornjem kraju zadebljao, izvana žućkasto-siv, iznutra bijel. Dok je mlad nije žilav. Ljuta je okusa i peče. Bez mirisa je, ali ako se nastruže, razvije se jak miris koji izaziva suze. Upotrebljava se samo svjež korijen a može ostati dugo svjež ako se zakopa u vlažan pijesak u podrumu. SASTAV: sadrži sinigrin, šećer, asparagin, glutamin, mnogo vitamina C, i upravo zato je jedna od ljekovitih biljaka protiv skorbuta, zatim mirozin i nešto eteričnog ulja. Što se tiče sadržaja vitamina C i liječenja skorbuta, ravan mu je jedino svjež i kiseli kupus. BERE SE : u srpnju, kolovozu i rujnu. PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE : Hren je jedan od najzdravijih začina koje poznamo, i šteta je što se malo upotrebljava. Hren djeluje povoljno na obnavljanje oštećenih bakterija ( disbakterija ), i pomaže pri poremećenom radu gušterače. Hren se posebno preporučuje kao začin kod bolesnika od šećerne bolesti, a ujedno je za njih i ljekovit. Ako ga uživamo umjereno, ali redovito, pomaže u savladavanju proljetnog umora, kada nam nedostaje vitamina C. Hren ima jako antibiotičko djelovanje, nalik penicilinu. Upravo zato se hren pokazao kao prikladan za bolesti u vratu. Zbog antibiotičkih tvari tinktura od hrena djeluje na rane koje slabo zacjeljuju, osobito kada iz njih raste divlje meso, a možda i onda kada druga sredstva otkažu ; ne samo da trenutno ublažava boli već i liječi. Hren pospješuje izlučivanje urina, a svojim poznatim baktericidnim djelovanjem ( ubija bakterije ), dezinficira cjelokupni sustav za izlučivanje mokraće ( bubrezi, mjehur, spolni organi). Hren i svježi začini na bazi hrena otklanjaju astmatične tegobe te jaki kašalj i stvaranje sluzi na bronhijama odnosno na plućima. ® TINKTURA . Za kućnu uporabu – naribati sirovi hren, dobro ga pomiješati s alkoholom, pustimo da stoji 14 dana ( najmanje), na taj način nastane ekstrakt. Ostatak istisnemo i upotrebljavamo dobivenu tinkturu kao što je napomenuto – protiv gnojnih rana, bolova, oteklina. Boli naglo popuste. ® TINKTURA ZA USTA - upalu zubnog mesa : potrebno je : 50 g naribanog hrena, 20 g komorača, 20 g paprene metvice. Moči se 3 mjeseca u 1 litri komovice. Tim se ispire upaljena usna šupljina, a uzima se po jedna mala rakijska čašica, pomiješano sa 1 dl vode, 3 puta dnevno. Ta tinktura bi trebala biti u svakoj kupaonici na vidnom mjestu, pa bi posjeti zubaru bili vrlo rijetki. Za svježe rane hrenova tinktura je prejaka, ali jednako vrijedna Hren možemo upotrijebiti za liječenje oteklina kada otkažu oblozi od luka. Protiv jake glavobolje stavlja se npr. na potiljak kaša od naribanog hrena – ali je potreban oprez da ne nagrize kožu ! Hren u kombinaciji sa bijelim lukom izvrstan je za starije osobe. I hren i luk dobro djeluju na obnavljanje krvnih žila, posebno arterija, jer smanjuje krvni pritisak. 55

® ZA LIJEČENJE ČIRA NA ŽELUCU – HRENOVO VINO !! prema starom kineskom receptu: Potrebno je : 50 g hrena, koji se moči 7 dana u 1 litri kvalitetnog bijelog vina. Uzima se 1 dl dva puta dnevno, prije jela. ® HRENOV SIRUP : Kada katari ne popuštaju, napravimo sami sirup od hrena, koji izvrsno djeluje pri oboljenju pluća, bronha, te svih bolesti dišnih organa jer sadrži antibiotičku tvar kao što je već prije napomenuto – sličnu penicilinu. Među naribani hren stavimo šećera u prahu ( smeđi ili ako je moguće od šećerne trske), ili još bolje MED masu dobro zgnječimo i istisnemo sirup. Ostatak skuhamo dodavši malo vode, još jedanput istisnemo i dodamo već dobivenom sirupu. Na taj način se dobije jak i ljekovit sirup. Uzima se po 1 –2 velike žlice dnevno, prije jela. ® TINKTURA ZA RAZBIJANJE TROMBA U KRVI: u ¼ litre 96 % alkohola staviti : lista imele 3 g; korijena lopuha ( Petasites) 7 g; korijen hrena 7 g; cvijet gloga 10 g. Ostaviti da stoji zatvoreno 1o dana. Procijediti kroz gustu gazu, i piti ujutro i uvečer po 40 kapi u 2 dl vode. ® Za poboljšanje menstruacije i otklanjanje eventualnih popratnih tegoba i bolova, koristi se naribani hren kuhan u crnom vinu. Procijedi se i pije tri puta dnevno po 1 rakijska čašica poslije jela. * Dobro je znati da svježe naribani hren na mjestu uboda insekta ( pčela, osa ) otklanja bol i oteklinu. * Vrlo je ukusan kao začin ocat od hrena ( 8 dana se moči 50 g naribanog hrena u litri vinskog ili jabučnog octa ) koji se preporučuje i kao kozmetičko sredstvo – sunčane pjege i prištići ( akne ) od osipa izazvanih alergijom na sunčeve zrake uspješno se otklanjaju premazivanjem kože tim octom. ® PROTIV OTICANJA NOGU KOD VODENE BOLESTI : djelotvorna je mješavina od jednakih dijelova hrena, preslice i ruže ( Rosa centifolia ). Smatra se da hren i preslica djeluju na stanice bubrega, pa se pospješuje izlučivanje mokraće, a u tom slučaju može se primijeniti i mješavina od 25 g šipka ( Rosa canina), korijen zečjeg trna ( Ononis spinosa ), te morskog luka ( Scilla maritima ), borovice ( Fructus Juniperi ) na slijedeći način: / priprema identična za oba čaja/ : velika žlica mješavine popari se šalicom ( 3 dl) kipuće vode, ostavi poklopljeno pola sata a zatim se procijedi. Pije se 2 – 3 puta dnevno po 2 dl. Ista mješavina može se pretvoriti u prah ( prašak ), i uzima 2 – 5 puta po 1 kavena žličica POSLIJE svakog obroka u toku dana. NUSPOJAVE Sok od 30 – 80 g hrenovog korijena izaziva povraćane, pa se ta doza N I K A K O ne smije prekoračiti ! – bez obzira na način upotrebe. Isto tako , 15 do 20 g sjemena hrena , kuhanog u vodi uzrokuje proljev i povraćanje !

IMELA BIJELA ( VISCUM ALBUM L.) - Loranthaceae Farmakopejski naziv: Stipites, folia, herba visci albi OSTALI NAZIVI : bijela imela, imela, lepak, visk, višće. NAPOMENA : POSTOJI I ŽUTA IMELA - SA ŽUTIM BOBICAMA, ALI NIJE LJEKOVITA ! OPIS: Kad za Novu godinu vidimo izloge okićene grančicama imele ( doduše, danas se to ne prakticira, nažalost. op.a), sa svojim smeđezelenim grančicama i lijepim bobicama, nismo ni svjesni da su već stari Germani koristili imelu za liječenje. Imelu ne koristimo samo zbog stare tradicije, već uistinu zbog njezine ljekovitosti, koja pomaže u mnogim bolestima, a i dalje se istražuje njezino djelovanje za liječenje raka i AIDAS-a. Imela je naročito od koristi starim ljudima, odnosno prerano ostarjelim krvnim žilama. Protiv popuštanja elastičnosti žila, ovapnjenje arterija i povišenog krvnog tlaka svježi ekstrakt imele jedan je od najčudesnijih lijekova. Sa srijemužom (medvjeđi luk - Allium ursinum ) i glogom ( Crataegus oxyacantha ), možemo se boriti protiv već spomenutih staračkih tegoba. Bijela imela je zanimljiva biljka. To je ustvari poluparazit koji svu hranu ne uzima od svog domaćina, već uz pomoć zelenila u lišću i svjetlosti gradi vlastite organske tvari. Raste u krošnjama hrastova, breza, jabuka, pa i na crnogorici ( jedna vrsta imele). Od domaćina dobiva vodu i u njoj rastopljene minerale. Zato je od iznimne važnosti sa koje vrste drveća se uzima 56

bilje imela kao lijek ! Cvate od ožujka do travnja. Razmnožava se sjemenom - bobicama. U krošnjama drveća čini vrlo upadljive okrugle grmiće. Grana se rašljasto - osobina nižih biljaka. Kožasti listovi obrnuto jajastog oblika smješteni su nasuprot. Na mjestima gdje se grane račvaju razvijaju se maleni, zelenkasti, jedva primjetni cvijetovi iz kojih se kasnije razviju bijeli plodovi. U plodovima je ljepljiva gusta sluz kojom se plod prihvaća za druge grane kada ga tamo prenesu ptice. Plodovi su otrovni kao i cijela biljka - U PREDOZIRANJU ! Ako djeca i kušaju plodove, neće im biti ništa, jer su tako neprijatnog okusa da ih sigurno neće jesti. U MEDICINI SE UPOTREBLJAVA CIJELA BILJKA. Mlade grančice s lišćem - DO TREĆEG KOLJENA ( Visci albi stipites et folium )/ rjeđe cijela biljka Visci albi herba /, beru se zimi. SASTAV, PRIPREMA, PRIMJENA I DJELOVANJE LIJEKA: Imela još nije dovoljno istražena. Sadrži viskotoksin, inozitol, flavonske heterozide, vosak, sluz, holin i druge tvari. Njezin kemijski sastav zavisi od drveta na kojem živi ! Imela s jabuke i jele je otrovnija od one s topole. Sadržaj ljekovitih sastojaka je najveći u vršnim listovima i grančicama. Zbog toga je važno pri branju bijele imele od studenog do svibnja brati samo najmlađe listove s grančicama,/ do trećeg koljenca/. U nedostatku vremena beru se cijeli grmići imele. Nakon dva dana sušenja odrežu se samo grančice s listovima do trećeg koljenca, i onda dosuše još tri do pet dana na temperaturi do 40 ° C . Usitnjeni listovi i grančice čuvaju se u višeslojnoj papirnatoj vrećici. Bobice b. imele su poluotrovne, posebno s hrasta kao domaćina. Zbog toga ih nastojte izbjeći u uporabi. Kod pripremanja čaja od imele preporuča se hladni postupak - jer se kuhanjem djelomice uklanjaju ljekovite tvari u listovima i grančicama, a time se i smanjuje ljekovitost imele. U kombinaciji s indijskom biljkom Rauwolfia serpentina imela je izvrsno sredstvo protiv krvnog tlaka. Da bi se postigao uspjeh u liječenju, treba ograničiti kuhinjsku sol, i hranu bogatu bjelančevinama. Imelini preparati pomažu još kod glavobolje, pogotovo ako je vezana sa laganom vrtoglavicom, protiv napada vrtoglavice sa sklonošću da čovjek padne nauznak, protiv teturajućeg hoda bolesnika koji se plaše prostora, protiv unutrašnjih utrnulosti ( " mravci " ) u udovima, te protiv hladnih nogu, vezano za cirkulaciju. U traženju djelotvornih lijekova protiv raka imela se u kombinaciji sa lopuhom( Petasites ) pokazala korisnom. Stoga je se ne bi smio odreći nitko tko ima zloćudne izrasline, naravno, po stoti put ponavljam, uz dogovor sa liječnikom. Djelotvorni su pripravci iz svježe biljke ! Izvrsno djeluju homeopatske injekcije, naročito kod bolesti zglobova - artritisa i artroze. RECEPTURE: Kod povišenog krvnog tlaka, smetnji srca, klimakteričnih tegoba, (navale krvi u glavu i vrtoglavica ),podsticanje na rad gušterače, regulacije stolice, nesanice, šumova u ušima: (r) PRAŠAK OSUŠENE I ISTUCANE BILJKE ILI LIŠĆA UZIMA SE DVAPUT DNEVNO KOLIČINA KOJA STANE NA VRH NOŽA, S VODOM ILI U JELU. MOČI LI SE 3 SATA / NAJMANJE VRIJEME/ U 2 DL. TOPLE VODE - 1/2 KAVSKE ŽLIČICE PRAHA OD IMELE, DOBIVA SE ekstrakt, KOJI SE PIJE U DVA NAVRATA: POLA UJUTRO, A POLA NAVEČER PRIJE SPAVANJA. (r) POMIJEŠA LI SE DOBRO 2 VELIKE ŽLICE PRAŠKA S 1 KG MEDA, UZIMA SE 2 PUTA DNEVNO PO 1 KAVSKU ŽLIČICU UJUTRO NATAŠTE I NAVEČER PRIJE SPAVANJA. (r) DOBRO JE JEDNU KAVSKU ŽLIČICU PRAŠKA OD IMELE MOČITI 8 SATI U 2 DL. VODE, PROCIJEDITI I PITI U GUTLJAJIMA TOKOM DANA. (r) ČAJ: priprema se tako da se 2 kavske žličice praha preliju s 2,5 dl. kipuće vode, ostavi poklopljeno 5 minuta, procijedi. Pije se ujutro natašte, te 1 sat poslije večere, po 1 šalica. (r) DRUGI NAČIN PRIPREME ČAJA : Dvije velike žlice usitnjenih listova imele staviti u 6 dl. mlake 57

vode / 25 ° C / tijekom 6 sati, ili preko noći. Ujutro se procijedi i pije po 2 dl čaja svakih 6 sati. Nije preporučljivo uzimati više od dopuštene količine čaja tijekom dana, jer sadrži ljekovite tvari koje u većim koncentracijama djeluju kao otrov ( fosforna kiselina, saponin, hlapivi alkaloidi, piridi itd ). (r) PROTIV RASTROJENIH ŽIVACA, ZA CIRKULACIJU, ZAUSTAVLJANJE KRVARENJA IZ ŽELUCA, PLUĆA I MATERNICE u posljednjem slučaju popije se jedna šalica čaja odmah, a zatim svaki sat po jedna velika žlica PRIPREMA SE SLIJEDEĆA ČAJNA MJEŠAVINA: * 15 G IMELE SA HRASTA KUHA SE 10 MINUTA U 1/4 L VINA DOBIVA SE ČAJ OD KOJEG ZA OPISANE TEGOBE VALJA UZIMATI SVAKI SAT PO 1 VELIKU ŽLICU. Za vrijeme dok se pije taj čaj običava se na želudac, trbuh ili prsa stavljati oblog od ilovače. (r) Čaj od imele, pomiješan sa bjelanjkom od 1 jajeta pije se protiv krvarenja hemoroida. (r) Razdražljivi ljudi trebaju za smirivanje živaca uzimati 6 tjedana natašte prašak imele koliko stane na vrh noža, s malo mlijeka /kozje /, ili s vodom, a osim toga godinu dana neka se suzdržavaju svinjetine, jaretine, meso od gusaka, i purica, ni povrća koje nadima / grah /. I ovdje je najbolja imela sa hrasta. NAJVEĆA DNEVNA DOZVOLJENA DOZA JE JEDAN GRAM !! (r) KOD SKLEROZE, VISOKOG KRVNOG TLAKA : 2 VELIKE ŽLICE MJEŠAVINE OD PO 25 G IMELE, CVIJETA I ZDROBLJENOG PLODA GLOGA ( Crataegus oxyacantha),TE PRESLICE ( Equisetum arvense) KUHAJU SE 10 MINUTA U 4 DL. VODE, POKLOPLJENO SE OSTAVI 2 SATA. PIJE SE PO 1 ŠALICA UJUTRO I DRUGA NAVEČER - prije JELA. UZ TO TREBA NAVEČER POJESTI 2 - 3 ČESNA ČEŠNJAKA. (r) DOBRO JE TAKOĐER 40 G SITNO ZDROBLJENE IMELE MOČITI 12 DANA U 1 LITRI BIJELOGA VINA, FILTRIRATI, I PITI 3 PUTA DNEVNO PO RAKIJSKU ČAŠICU PRIJE JELA. (r) TINKTURA : 200 g SVJEŽE imele i 100 g češnjaka, sitno isjeckati i močiti u 1 litri jake komovice, 10 dana, uz povremeno mućkanje. Ocijediti, profiltrirati, a pije se 3 puta dnevno po jedna žlica PRIJE jela. (r) TINKTURA ZA RAZBIJANJE TROMBA U KRVI : ( KAO PREVENTIVA ) : U 1/4 LITRE 96 % ALKOHOLA STAVITI LISTA IMELE 3 GRAMA, KORIJEN LOPUHA 7 GRAMA, KORIJEN HRENA 7 GRAMA, CVIJET GLOGA 10 GRAMA, OSTAVITI DA STOJI 8 DANA. PROCIJEDITI, I PITI UJUTRO I UVEČER PO 40 KAPI U ČAŠI VODE. (r) ČAJ ZA ŽENSKE TEGOBE : uvečer se stavi u 2 dl 1 velika žlica listova imele da se moči preko noći. Ujutro se priprema oparak od 1 velike žlice vrkute (Alchemilla vulgaris) - /Gospin plašt/ , 1 velika žlica vršika u cvatu dupčaca i 1 velika žlica stabljike oputine; u 6 dl vrele vode, nakon pola sata pomiješati čaj od imele s čajem ostalih biljaka i piti svaka 3 sata po 1,5 dl. pomiješanog čaja tijekom dana, kroz 14 dana. (r) ČAJ PROTIV ATEROSKLEROZE : uvečer 2 velike žlice listova imele staviti u 4 dl hladne vode, ujutro pripremiti oparak: a sastav oparka je slijedeći: 1 velika žlica cvijeta nevena, 1 velika žlica korijena jaglaca, i 1 velika žlica podanka pirike. Nakon pola sata pomiješati ocijeđene čajeve i piti svaka 3 sata po 1,5 dl čaja. Terapija traje dosta dugo: 6 - 12 tjedana. Korisno je ponoviti kuru nakon 4 tjedna prekida. Usput se može liječiti peludna hunjavica. (r) KUPKE I OBLOZI ZA PROŠIRENE VENE : Od toplog čaja imele pripravljaju se kupke za noge koje imaju proširene vene. Oblozi od imelina čaja stavljaju se na uočljive vene.

JABUKA – Malus sylvestris Mill. -(Pirus malus ssp. sylvestris Achers & Graebn., Malus acerba Mérat) Porodica : Rosaceae – ruže. Ljekarnički naziv : nije u farmakopeji. Ostali nazivi: divlja, šumska jabuka. Općenito pod jabukom smatramo jestiv plod drveta jabuke. Jabuka je drvo koje raste divlje ( Malus silvestris, divlja jabuka), ili uzgajano ( Malus pumila Mill. – pitoma jabuka). Jabuka se uzgaja od pradavnih vremena, poznavali su je Grci, a već su Rimljani uzgajali njezine različite sorte. Opisana će biti divlja jabuka zbog njezine ljekovitosti, no, ne treba zanemariti i uzgojene jabuke. Divlja jabuka je listopadni grm visine 3-4 metra, rjeđe drvo, koji naraste do 10 metara visine, široke, nepravilne i prozračne krošnje. Kora je sivo smeđa, dugo vremena ostaje glatka, tek u starosti plitko ispuca. Korijenov sustav je dobro razvijen i srcast. 58

bilje Pupovi su dosta sitni i pokriveni sa više crvenkastosmeđih i tijesno priljubljenih više-manje golih ljuski. Pupovi često završavaju jakim i izrazitim trnovima. Listovi su po obliku dosta varijabilni ; na rubu grubo nazubljeni i u mladosti vunasto – dlakavi, na licu tamnozeleni a na naličju blijedozeleni, bez sjaja. Cvjetovi su bijeli (ili ružičasti), skupljeni u malocvjetnim cvatovima. Plod je kuglast ili jajolik, 2-4 cm. u promjeru. Žutozelene je boje, na sunčanoj strani često crvenkast, na peteljci je, okus je kiseli. Sjeme je tamnosmeđe boje. Cvate od IV – VI mjeseca. Razmnožava se sjemenom. Nalazimo je u mezofilnim šumama i šikarama, usamljeno na livadama i pašnjacima, od nižeg do brdskog predjela. Vrste ovog roda su vrlo komplicirane za determinaciju, s obzirom što su se brojni oblici šumskih – divljih vrsta križali sa raznim kulturnim sortama. Jabuka sadrži natrij, željezo, fosfor, neke alkaloide, geraniol, acetaldehid, pektin, šećer, jabučnu kiselinu, galotanin, malo eteričnog ulja, estere octene, limunske, jantarne, mliječne, oksalne, salicilne, kremične, kapronske i mravlje kiseline, vitamine A, B i C. U narodnoj medicini koristi se list, cvijet i plod. Na 100 grama jabuke (ploda) nalazi se 84 g vode ( 90% ukupne težine), 0,4 g masnoće , 15 g šećera, pektina*, 0,9 g celuloze, karotena ekvivalentno 90 jedinica vitamina A, 10 mg vitamina C, 270 mg jabučne kiseline, 116 - 144 mg kalija,kalcija – 7,1 mg, natrija - 3 mg, željeza – 0,48 mg, mangana i fosfora – 12 mg, magnezija – 6,4 mg, cinka – 0,12 mg, fluora – 0,6 miligrama i bakra – 0,1 mg. U naribanim jabukama ove vrijednosti su manje, ali ne puno ! Ako se jede sirova ili pečena – jabuka olakšava probavu i ima malu kalorijsku vrijednost, (58-61 kalorija u 100 grama). Sirova, izribana kisela jabuka na zraku vrlo brzo oksidira – postaje smeđa – i tada se upotrebljava protiv proljeva. U jabuci ima 0,045 mg vitamina B6. . Jabučna dijeta zasniva se na djelovanju pektina. Jabučni sok koji nije provreo je prijatan napitak, hrana i narodni lijek. Vrenjem daje jabukovaču – jabučni ocat. Ljuske od jabuka pogotovo osušene imaju dosta pektina te se koriste za sprečavanje lakših poremećaja probavnih organa. *PEKTIN je polisaharid, (ustvari saharid sa velikom molekulom ) – derivat galakturonske kiseline. Pektin daje koloidne rastvore iz kojih se taloži alkoholom i saharozom. Pektin je potreban kod izbistravanja sokova i sirupa od voća. Ulazi u sastav mnogih sluznih lijekova. Zaustavlja krvarenje. Jabuka se koristi za liječenje i sprečavanje mnogih bolesti: nesanicu, za osvježenje, djeluje na cjelokupni metabolizam, sprečava rano starenje, u liječenju ekcema, fosfor djeluje na živčani sustav, povoljno djeluje na duševno izmorene osobe. Sirovom jabukom liječi se zatvor – začepljenost ( zbog prisustva celuloze i biljnih vlakana), hemoroida, navale krvi u glavu, kod kožnih bolesti, bolesti bubrega i mjehura. Jabučni sok od kiselih jabuka liječi prehladu, promuklost, kašalj, razne upale, ovapnjenje krvnih žila, bolesti kostiju. Jedna žlica jabučnog octa ujutro natašte 1 mjesec za gore navedene bolesti. Jabučni ocat nadoknađuje gubitak minerala i održava acidobaznu ravnotežu u granicama normale. Čisti jabučni ocat, industrijski proizveden, možete kupiti u svakoj samoposluzi, biljnim ljekarnama i drugdje. No, ako imate i jedno stablo jabuke, možete ga pripremiti i sami. Osim toga, jabuka ima u izobilju velik dio ljeta i jeseni, kad se prodaju vrlo jeftino, jer se mnoge sorte ne mogu dugo čuvati. Jabuke treba dobro oprati, ukloniti im samo peteljke, a zatim zajedno s kožicom i sjemenjem što je moguće više usitniti. Mogu se, primjerice, izrezati na komade, a zatim samljeti u stroju za meso ili u muljači za grožđe. Usitnjene jabuke, zajedno sa sokom koji su pustile, stavljaju se u čistu posudu: veću staklenku, lonac, plastično bure i sl. Ako ima malo soka, može se dodati do pola litre vode na 10 kg samljevenih jabuka. Kako bi se potaknulo vrenje, treba dodati 50-100 kg šećera na 10 kg jabuka te sve dobro izmiješati i prekriti višestrukom gazom. Ostavi se stajati na toplom mjestu ili suncu. Povremeno treba kontrolirati tok vrenja. Kraj vrenja procjenjuje se na temelju kiselosti octa. Kada je ocat gotov, cjelokupni se sadržaj prvo procijedi kroz gušću cjediljku, a na kraju kroz višestruku gazu, kako bi se dobio čistiji i bistriji ocat. Zatim ga treba naliti u čiste tamne boce, hermetički zatvoriti i čuvati na hladnom i tamnom mjestu. Dobar jabučni ocat ima zlatnožutu boju i karakterističan, ugodan kiseo okus. Narodni je lijek za mnoge tegobe, neopravdano zapostavljen. 59

Jabuka je voće koje stručnjaci za prehranu posebno cijene i preporučuju jer je izvrstan izvor ne samo lako probavljivih voćnih šećera, koji u organizmu brzo oslobađaju energiju, nego i vrlo potrebnih mineralnih tvari, vitamina, enzima, organskih kiselina, pektina, celuloze i drugih sastojaka koji imaju zaštitnu ulogu. Jabučni ocat sadrži sastojke kao i jabuka osim voćnih šećera, koji se u tijeku vrenja soka jabuke pretvaraju u octenu kiselinu. Poznato je njegovo diuretično djelovanje, pa se koristi za uklanjanje suvišne vode iz organizma, te je jabučni ocat nadasve koristan kod bolesti bubrega i mokraćnih putova te bolesti srca i krvnih žila, koje su praćene pojavom otoka. Pospješujući mokrenje, jabučni ocat omogućava i bolje izlučivanje otrova, koji se nagomilavaju u organizmu. Srčanim bolesnicima i onima s povišenim krvnim tlakom jabučni ocat koristi i zato što smanjuje viskozitet krvi, pa tako i opterećenje srca. Jabučni ocat koristan je i za liječenje proljeva, a ako se tri puta dnevno uzima po žličica u čaši vode, pomaže i da se izgubi koji suvišan kilogram. Uvijek se uzima razrijeđen vodom - jedna žličica na čašu vode, a dobro je dodati i žličicu meda, koji jabučnom octu povećava ljekovitost. Ovaj recept preporučuje se u svim slučajevima osim za liječenje proljeva, kada med ne treba dodavati. Osim toga, jabučni se ocat može rabiti i izvana, kao oblog za liječenje proširenih vena, upale zglobova i reume. Trljanjem tijela razblaženim jabučnim octom nakon kupanja otklanja se umor. Uzrečica " ab ovo usque ad mala" potječe iz Starog Rima, kada je obrok započinjao s jajetom a završavao s jabukom. JABUČNI OCAT: Ovu dragocjenu tekućinu možete koristiti za pripremu salate, ali i u druge svrhe, prvenstveno za očuvanje svoga zdravlja. Jabučni ocat ima u sebi mliječnu, jabučnu i limunsku kiselinu zbog kojih mu se daje atribut ljekovitosti. Za pripremu kvalitetnog jabučnog octa potrebo je : potpuno zrele i zdrave jabuke oprati i narezati ili najbolje ribežom usitniti, te ih u otvorenoj posudi ostaviti stajati 2 do 3 dana, da puste sok i omekšaju. Na taj način usitnjene jabuke lakše se isprešaju, a ocat će imati bolji okus i boju. Mošt nakon prešanja ostaviti u otvorenoj posudi na nešto toplijem mjestu kako bi uz prisustvo zraka došlo do bržeg vrenja. Ukoliko se na površini pripravka stvori gljivasta opna, utisnuti je u tekućinu kako bi sve bilo izloženo zraku. Kad je pripravak prokuhao, pretočiti ga i zatvoriti posudu. Dobar domaći jabučni ocat uvijek je malo zamućen, a može imati i malo taloga. Nedozreli ili sirovi jabučni ocat intenzivnije je žute boje i jače je zamućen. Sadrži u sebi kiselinsku bakteriju koja brani našu crijevnu floru od patogenih bakterija. Potiče probavu na rad, kao i metabolizam ubrzava. Na masnoće djeluje tako da otvara masne stanice i predaje masnoću u krv koja tada izlazi iz organizma. Preporuča se kod povišenih masnoća u krvi, kao pomoć pri mršavljenju i razgradnji celulita, kod ublažavanja tegoba kod artritisa, reumatskih tegoba, održanja razine šećera u normalnim granicama, kod problema s bubrezima i infekcija mokraćnog trakta, kod kožnih problema (lišaja, krasta), kod nesanice, glavobolje, povišenog tlaka, oslabljenog imuniteta. Za 1 litru octa potrebo je 3 kg jabuka. Za tjelesne potrebe: svakog dana jednom ili više puta treba uzeti sa čašom vode dvije žlice jabučnog octa. Jabučni ocat sadrži mineralne sastojke jabuke. Za normalan razvoj vrlo je važan kalij - jedan od načina dodavanja kalija hrani je uzimanje jabučnog octa. Tako stanice svog tijela snabdijevamo kalijem koji privlači vlagu i neophodan je za stalnu borbu s bakterijama. Jabučni ocat izuzetno je bogat kalijem. Njegovo djelovanje na crijevnu floru koristi u mnogim slučajevima kroničnog zatvora. Kod nečiste kože, povraćanja u trudnoći i posebno kod loše probave, gastritisa. Za pospješivanje probave - uzeti čašu napitka od jabučnog octa prije glavnog obroka. Poznata je stvar da jabučni ocat djeluje protiv povišene kiseline, opeklina, proljeva, zadaha iz usta, štucanja. Preventivno djeluje protiv dekalcifikacije kostiju, taloženja kalcija u mekim tkivima, kod bolova u kostima te poboljšava kvalitetu kose i nokata. Za liječenje organa za disanje: jabučni ocat ima dobra antibakterijska i antiiritirajuća svojstva. koristan je u slučajevima upala nosne sluznice, kašlja, laringitisa, astme, po mogućnosti zajedno s medom i prirodnim vitaminom C. ® Kupka za nokte: umočite nokte na 10 minuta u mješavinu načinjenu od ½ čaše jabučnog octa i ½ čaše maslinovog ulja. Nokti će biti jači i manje će se lomiti. Kašalj i laringitis: 4 žličice octa od jabuka u čašu vode s malo propolisa: uzimati tekućinu svakih 60

bilje pola sata lagano grgljajući. Nekoliko dana ponavljati postupak ujutro i na večer. U vodu za grgljanje dodati malo soli. Može pomoći i sirup koji se spravlja na slijedeći način: 1 čaša vode, 2 jušne žlice glicerina, čaša meda, ½ čaše jabučnog octa,; uzima se prema potrebi ili 1 žlica dnevno dok kašalj ne prestane. Protiv jakog kašlja uzima se 5-6 puta dnevno po žlica. Ne izaziva žučne tegobe ! Astma: često popiti čašu vode u koju ste dodali dvije žličice octa od jabuka. Glavobolja: ® Migrenska glavobolja: iako se smatra da je migrenska glavobolja nasljedna, može pomoći u ublažavanju bolova da se uz svaki objed popije čaša vode uz dodatak 2 žlice jabučnog octa i 2 žličice meda. Ili: u posudu staviti jabučni ocat i voda u omjeru 1:1, pustiti da se zagrije. Kada se počne dizati para (ne smije vrijeti !), nagnuti se nad posudu i inhalirati - udisati paru oko 30 puta. Riječ je o inhalaciji. Ili : u posudu se stavi jednaki dio jabučnog octa i vode i zagrije do vrenja. Kad pare počnu izlaziti, nagnemo se što bliže i udišemo pare. Treba udahnuti najmanje 75 puta. Glavobolja će prestati ili se znatno smanjiti. Prehlada: Pri prvim simptomima prehlade, u posudu s toplom vodom uliti čašu octa od jabuka. Navlažiti ručnik u vrućoj vodi, iscijediti ga i umočiti u ocat od jabuka te se umotati njime preko leđa. Jedan sat leći u krevet dobro pokriveni. Kroz to vrijeme piti vodu pomiješanu s octom od jabuka. Nakon toga se oprati spužvom u hladnoj vodi pomiješanoj s octom od jabuka. Prehlada i katar iz nosa: U litru vode dodati 10 žličica octa od jabuka. Zagrijati tekućinu do vrenja i inhaliranjem para nosnice će biti slobodne 12 sati. Prema potrebi ponoviti postupak. Krvarenje zubnog mesa, mala zagnojenja, afte brže će ozdraviti ako se često ispiru vodom s octom od jabuka. Opekline: Ako se nerazrijeđen jabučni ocat nekoliko puta stavi na opeklinu spriječit će se pojavljivanje plika i ublažiti bolovi. Visoki krvni tlak: Jabučni ocat treba uzimati s vodom u omjeru 2 žlice na čašu vode. Proširene vene: Čistim jabučnim octom dobro se istrlja koža preko proširenih vena svake večeri i jutra. Poboljšanje se primjećuje nakon prvog mjeseca. Zglobovi, ukočenost, utrnulost: Navečer popiti čašu vode s 2 žlice octa od jabuka i 1 žličicom meda. Preporučuje se upotreba octa od jabuka kao redovitog začina. Terapijska upotreba kod stresa, premorenosti, povišene temperature, noćnog znojenja, nesanice: u čašu vode uliti dvije žličice octa od jabuka, umočiti spužvu i njome se namazati po tijelu te se nakon toga snažno istrljati. Pretjerana tjelesna težina : ako se uz svako jelo popije čaša vode s 2 žličice jabučnog octa, krajem drugog mjeseca u struku se gubi 2 centimetra. Gubljenje pretjerane tjelesne težine je postupno. Veliki trbuh postupno će se smanjivati, a nakon dvije godine masne naslage će potpuno nestati. Za ovakvo gubljenje tjelesne težine ne treba bitno mijenjati način prehrane. Higijena i kozmetika : ® Maska za suhu kožu lica pravi se od 3 žlice naribanih jabuka i 1 žumanjka, nanosi se na lagano ovlaženo lice i pusti djelovati 30 minuta. Dodati 2 žličice octa od jabuka u vodu kod zadnjeg ispiranja kose. Nakon ovakvog tretmana kosa će postati sjajna. U intimnoj higijeni voda s jednom žlicom octa od jabuka posebno je prikladna za pranje. SAVJETI – KOLIČINE PREMA DOBNOM UZRASTU: Dječji uzrast : Počevši od treće godine starosti, djecu možemo pažljivo navikavati na redovito uzimanje octa od jabuka i izrast će zdrava i jaka, sa snažnim zubima i kostima. Prema potrebi možete zasladiti piće s medom. Odrasli : Tri puta dnevno u čašu vode dodati 2 žličice octa od jabuka i zasladiti žličicom meda. Lagano piti u malim gutljajima za vrijeme obroka. Ovu naviku zadržati i nakon postignutog željenog učinka. Proljev : Nekoliko puta ( do 6) tijekom dana uzimati -popiti šalicu ohlađenog čaja od kamilice u koju se stavi žličica jabučnog octa. Ujutro popiti čašu sluzi od riže i zobenih pahuljica. Riža se potopi preko noći u mlaku vodu, ujutro se kuha na laganoj vatri 1 sat i kroz gusto sito (cjedilo) procijedi; dodati prokuhanu vodu. Ne piti mlijeko, voće, povrće, meso i mesne prerađevine. Može samo dvopek. JOŠ JEDAN RECEPT za pripravu JABUČNOG OCTA: 61

5 kg jabuka, 5 lit. vode, 1 čaša šećera, 2 dl. vinskog octa, 1 čašica prepečenice, ½ kg. kvasca. Sve dobro izmiješati i pustiti stajati 30 dana. Nakon toga, dobro procijediti kroz dvostruku gazu, naliti u čiste boce. U bocama mora 14 dana odstajati, nakon toga se može trošiti. Jabuke je najbolje izribati na trenici sa korom i sjemenkama. PRIPREMA ČAJA : Čaj se priprema od 10 g. cvijeta jabuke koji se prelije s 2,5 dl. kipuće vode, u kojoj se prije toga 5 minuta kuhala 1 velika žlica meda, doda se dosta limunovog soka, poklopi i pusti poklopljeno stajati 10 minuta, te se procijedi. Koristi za rashlađivanje, jačanje živaca, pluća i srca, reguliranje probave, liječi od kašlja s hunjavicom. Pije se 3 x dnevno po šalica poslije jela. Najbolje djeluje cvijet divlje jabuke. Protiv promuklosti pomaže čitava jabuka koja se u sredini izdube, napuni medom i ispeče. Jede se topla. ® Išijas i boli u kukovima liječe se svakodnevnim oblozima od trulih jabuka, koji se privijaju na bolno mjesto 14 dana. ® Pečena jabuka posuta šećerom i privijena na čir očisti ga nekoliko dana. ® SVJEŽI sok od celera i jabuke: ( oprez kod bubrežnih bolesnika i trudnica): potrebna su 2 veća celera i 1 velika kisela jabuka,( ili ½ dl soka od grožđa ili sok ½ limuna umjesto jabuke),izribati na ribež, ocijediti kroz dvostruku gazu, dodati sok od ½ limuna. Koristi se odmah nakon pripreme. Sok od celera ima diuretičko svojstvo a koristi se protiv debljanja i reumatičnih oboljenja. Preporuka stručnjaka za prehranu je da se dnevno pojede barem jedna jabuka. Najbolje je jesti jabuku uoči obroka ili pak nekoliko sati poslije obroka. Jabuka uzeta sama ili sa drugim jelom probavlja se drugačije u želucu: sama jabuka probavi se u želucu za 15-20 minuta, a sa jelom tek nakon par sati. Jabuka u tijelu djeluje lužinasto i uravnotežuje kiselo-lužinastu reakciju i time pomaže u čišćenju organizma. U nesigurnim uvjetima opskrbe vodom i upitnosti vode za piće, jabuka je najbolji izbor: vodenasta je i gasi žeđ. U nuždi iz sjemenki jabuka jabuke se može dobiti i ulje, sadrže ga 24%. Jabuka je redoviti dio dijeta za mršavljenje, jedan kilogram jabuka ima oko 600 kalorija, isto kao i 1 litra mlijeka. Pektin u jabukama stvara osjećaj sitosti. Taninska kiselina iz jabuke je izvrstan antioksidant, povoljno utječe na metabolizam masti i onemogućuje njihovo taloženje u jetri. Zbog tanina jabuka steže stolicu, e služi u suzbijanju proljeva Dijeta koja se tada provodi je ova: na početku se bolesniku daje samo nezaslađeni šipkov ( ili indijski) čaj, u prvim danima dijete slijede rižina sluz i odstajale, naribane jabuke, one koje su poprimile smeđu boju, a uz dodatak malo cimeta. Tek nakon toga smije se uzimati svježi kravlji sir i konačno postepeno prelaziti na normalnu hranu. Tanin u jabuci je jedan od polifenola, koji su ujedno i bioflavonoidi – koji su ustvari boje ili pigmenti. Upravo zbog njih svaka biljka ima svoje svojstvenu boju, okus i miris, i naravno, ljekovitost. Polifenoli su pravi lovci slobodnih radikala, te su ujedno i prirodni lijekovi za liječenje alergija, astme, malignih oboljenja pa čak i AIDS-a. Jabuka ima najviše antocijanidina koji je koncentriran u kori i daje jabuci svojstvenu crvenu ( ili žutu/zelenu) boju. C vitamin je ravnomjerno raspoređen u plodu. Antocijadini imaju protuupalno djelovanje i štite jetru i srce, stimuliraju imunitet, pojačavaju djelovanje vitamina C. ® Mladi listovi jabuke preporučuju se pušačima kao čaj u pomoći odvikavanja od pušenja.

JAGLAC ( Primula vera,( Primula veris - rani jaglac) , Primula officinalis Jacq.) Porodica: Primulaceae Farmakopejski naziv: Radix, Flores, herba primulae. Ostali nazivi: galčina, jaglac rani, jaglika, jagorčevina, pramaliće, sunašce, žmigavec, šmigovec, visoki jeglič, pomladanski jeglič.. Primel echte, La primèvere, Primorse, Primaverina.. OPIS: jedna od prvih proljetnih biljaka. To je trajnica s kratkim smeđim korijenom, listovi koji su jajasto-okrugli, prizemni, složeni su u rozetu. Valovito su nazubljeni, za vrijeme pupanja uvinuti unatrag. Iz središta rozete izraste 10-20 cm visoka cvjetna stapka na čijem kraju se nalazi 5-10 62

bilje žutih cvjetova. Cvjetovi su složeni u štitasti cvat, a nalazi se u duguljastoj zelenoj čaški. Cijela biljka je dlakava. Cvate u travnju i svibnju. Raste u svijetlim suhim i umjereno vlažnim šumama, među živicama, u grmlju ali se uzgaja i kao ukrasno cvijeće u domaćinstvu, tako da postoje mnogi varijeteti ove biljke. Za lijek se bere u svibnju cvijet, listovi i korijen koji se sabire u proljeće i jesen. Osušen korijen miriše kao aniš.LJEKOVITA JE ONA BILJKA ČIJI SU CVJETOVI NA DUGOJ PETELJCI I NAGNUTI U STRANU. Miris je slab, ali karakterističan, a okus neugodno ljut. Kod nas u prirodi rastu tri vrste jaglaca koji dolaze u obzir za liječenje. Jedan od njih je običan jaglac - Primula vulgaris. Raste po livadama, među grmljem i po šumama ( bjelogorica). Nema zajedničku cvjetnu stapku, cvjetovi su joj veliki, lijepi, žutozlatni; druga vrsta je visoka jagorčika ili jaglac ( Primula elatior), koji ima lijepe zlatnožute cvjetove koji se razlikuju od P. Vulgaris i nalaze se na zajedničkoj cvjetnoj stapci, raste u nizinama i visoko po planinama, a treća vrsta je ljekoviti jaglac ( Primula vera.) Njegovi su cvjetovi još manji od prethodnog i koji su na vrhu složeni u štitasti cvat , boja im je sumporastožuta, ljevkastog oblika, sakupljeni na vrhu uspravne i duge peteljke. Ukrasna vrsta jaglaca ( Primula obconica) je prekrivena žljezdastim dlakama sa sadržajem koji draži, te pri dodiru izaziva zapaljenje kože i sluznice. U medicini se upotrebljava korijen svih triju vrsta koji služi za omekšavanje sluzi u plućima, zahvaljujući saponozidima, što omogućuje lakše i bezbolnije iskašljavanje, dakle kao ekspektorans. Koriste se i listovi i cvijetovi. Interesantno je da za vrijeme cvatnje jaglaca vrste Primula vulgaris u listovima ima oko 300 mg % vitamina C, a nakon cvatnje ta vrijednost poraste na 500 mg % !, a u studenome ti listovi sadržavaju još oko 200 mg % vitamina C. Korijen koji se iskapa u jesenskim mjesecima, pere se i suši u hladu na suhom i prozračnom mjestu. Od njega se rade ljekoviti pripravci: (sirupi, čajevi). LJEKOVITO DJELOVANJE : osobito je dobar lijek za liječenje plućnih bolesti, nesvjestice i lupanje srca. Čaj pripravljen od cvijetova povećava broj crvenih krvnih zrnaca. Koristi se kod nesanice, migrene, i neuredne menstruacije. Pospješuje cirkulaciju krvi i izbacivanje sluzi. Čaj od korijena vrlo uspješno djeluje kao umirujuće sredstvo za stišavanje glavobolje, nervoze, nesanice, vrtoglavice, za liječenje uzetosti, bolesti bubrega, reumatizma i kronične začepljenosti. Mladi listovi sadrže karoten, vitamin C i malo saponozida. U rano proljeće lišće se može upotrebljavati za jelo kao mlada salata. Narodna medicina preporuča jaglac i u slučaju bolesti bubrega, mokraćnog mjehura i srca. Jaglac kao domaći lijek, uvijek na dohvatu, uspješno zamjenjuje strani lijek - senegu, te je priznat kao dobar lijek kod upale bronhija i pluća u stadiju kada počinje rastvaranje ( solucija) upaljenog izljeva kod upale pluća. Koristan je također u prvom stadiju gripe. Nadalje, jaglac pomaže cirkulaciju krvi, regulira neurednu menstruaciju u mladih djevojaka. ® Osnovna priprema jaglaca je da se 6 grama isjeckanog korijena prelije čašom kipuće vode, procijedi nakon 10', zasladi žličicom meda i dnevno se piju 3X po jedna šalica čaja. ® Kod tzv. velikog kašlja ( Pertussis) dobar je čaj od sljedeće mješavine droga : cvijet jaglaca ( Flor. Primulae) 20 g, biljka timijana ( Herb. Thymi) 20 g i majčina dušica ( Herb. Serpylli) 10 grama. Sve se dobro izmiješa u smjesu za čaj od koje se uzme jedna velika žlica i prelije sa 4 dl kipuće vode, ostavi 15-20 minuta, procijedi i zasladi medom. Pije se vruće tijekom dana u više navrata. Uz to preporuča se piti sirup od crvenog kupusa. ® Čaj za iskašljavanje i bronhitis: Uzeti jednake dijelove korijena bijeloga sljeza ( usitnjeno), zeleni dijelovi trpuca ( Plantaginis herba), cvijet bazge, jaglaca i divizme ( Verbasci flos) te listove kadulje ( žalfije). Od te mješavine uzimaju se 2 velike čajne žlice i preliju s pola litre kipuće vode, ostaviti 15' poklopljeno, procijediti i piti neovisno o obroku po jedna šalica čaja zaslađena medom ili bez šećera. U čaj se mogu dodati i kapi kadulje. Ovaj čaj smanjuje nadraživanje i upalu sluznice dišnih putova i olakšava iskašljavanje. Na taj način pomaže i "čišćenju" bronhija od nakupljene sluzi. ® Uvarak od korijena ranog jaglaca : suhu drogu usitniti što bolje, preliti je hladnom vodom. Zagrijati do vrenja kuhajući na laganoj vatri poklopljeno pola sata. Uvarak procijediti i piti još topao kod suhog kašlja i kod hripavca – dnevno po tri šalice. Olakšava iskašljavanje. ® Protiv reume u zglobovima ( u bilo kojem stanju) treba 3-4 mjeseca piti čaj od cvijeta jaglaca svaki dan ujutro natašte i pola sata prije večere po malu šalicu. 63

® Protiv nesanice, za jačanje živaca, lakše iskašljavanje i znojenje, za odstranjivanje loših tvari iz tijela i za ublažavanje bolova kod kronične reume zglobova i kod uloga uzima se čaj od 1 velike žlice lišća popareno s 2,5 dl kipuće vode i pošto odstoji 5' piju se 1-2 male šalice dnevno kroz duže vrijeme. PRILOG : Od mladih proljetnih listova jaglaca mogu se pripravljati juhe, variva i umaci, a cvijetovi bez čaške pogodni su za ukrašavanje jela.Treba naglasiti da nazočnost saponozida u listovima jaglaca može u nekih osoba izazvati alergijske smetnje pa ne valja jesti mnogo jela pripravljenih od njih. R) Jastučići punjeni listovima jaglaca: 200 g listova jaglaca, 1 glavica luka, 3 jaja, 2 žlice kiselog vrhnja, 3oo g brašna,, sol, maslac. Od brašna i jednog jajeta, soli i vode umijesiti dosta čvrsto tijesto. Neka miruje pola sata. Za to vrijeme prirediti nadjev od sitno narezanih listića jaglaca, nasjeckanog luka, na kockice narezanih tvrdo kuhanih jaja, vrhnja i soli. Tijesto tanko razvaljati pa ga izrezati na kvadrate sa stranicama oko 7 cm. Na jedan kvadrat staviti žlicu nadjeva, poklopiti ga drugim i stranice im dobro pritisnuti ručkom drvene kuhače kako bi se slijepile. Rubovi se mogu premazati i bjelancem prije nego što ih stisnete. Jastučiće staviti kuhati u slanu kipuću vodu, a kad isplivaju na površinu, vaditi ih šupljikavom žlicom i stavljati na zagrijanu pliticu. Još vruće preliti rastopljenim maslacem i poslužiti uza zelenu salatu.

JAGODE- ONO ŠTO MOŽDA NISTE ZNALI ! Jagode su bogati izvor vitamina C i A, vlakana, folne kiseline, željeza i bioflavona - tvari koje djeluju antikancerogeno. Jagode su jedino VOĆE koje ima sjemenke izvana, a ne sakriveno u voćnom mesu. Prosječna jagoda ima oko 200 sjemenki. Ubrane jagode više ne zore. Jagode prati i odstraniti sa njih lisnati vršak neposredno prije upotrebe jer prerano pranje ili rezanje uzrokuje gubitak vitamina i vlažnosti. U prošlosti su jagode bile lijek protiv probavnih smetnji, dok se njihovo lišće i korijenje koristilo za liječenje kostobolje. Svježe jagode koristile su se i za ublažavanje posljedica opeklina na koži. Zbog srcolikog izgleda i jarke crvene boje jagoda je bila simbol Venere, božice ljubavi. Neki narodi vjeruju kako jagoda pospješuje ljubavnu moć. Legenda kaže da dvostruka jagoda - dvije jagode srasle u jednu - kada se razdijeli napola i druga polovica ponudi osobi suprotnog spola, te osobe koje pojedu svaka svoju polovicu smrtno će se zaljubiti jedna u drugu! I u kršćanskoj simbolici jagoda ima važnu ulogu: ona je slika savršenstva i pravednosti. Zato je Djevica Marija katkad odjevena u haljinu koja je ukrašena kiticama jagoda.

JOŠ MALO SAVJETA ! PIRE OD MRKVE i savjeti : Biološki uzgojenu mrkvu nije potrebno posebno čistiti; dovoljno je pod jakim mlazom vode iščetkati četkicom od prirodnih vlakana, potom nožićem oprezno ukloniti crne i zemljane mrlje i na kraju isprati tekućom vodom. Međutim, mrkvu kupljenu na tržnici za koju ne znamo kako je uzgojena, najbolje je lagano površinski ostrugati i dobro oprati, a ne guliti kao krumpir, jer se najviše hranjivih sastojaka nalazi u vanjskom dijelu, dok je sredina, osobito u zrelom stadiju drvenasta i manje vrijedna. Domaćicama napominjem da tanki završetci - korjenčići - na vršku prenose snažnu energiju iz zemlje u biljku, a sadrže i minerale, pa ih treba kuhati zajedno sa korijenom i mladim lišćem. Neki autori tvrde da su listovi čak vrijedniji od samog korijena jer sadrže znatno više mineralnih soli, pa se stoga dodaju korijenu ili nekom drugom povrću. Na početku kuhanja mrkvu treba jer će nakon kuhanja biti još slađa, te dodati pola žličice ulja kako bi se karotin u organizmu pretvorio u vitamin A. Karotin je različito iskoristiv, što ovisi o načinu pripreme mrkve, iz cijele samo 2 %, iz kuhane oko 18 %, iz sirove ribane 82 5, a iz iscijeđenog soka iskoristivost je gotovo potpuna. Ribana mrkva je prikladna kao hrana za stariju dojenčad, predškolce i starije osobe, a u soku u kojem su hranjivi i ljekoviti sastojci još koncentriraniji – mogu uživati sve generacije! PIRE OD MRKVE : 80 dag. mrkve, 1 paketić parmezana, žličica ulja, 3 dag. maslaca, 1 dl. mlijeka, sol; na ulju pirjajte mrkvu opranu i na tanke ploške narezanu, odmah posolite i po potrebi zalijte s malo vode. Nakon što sva tekućina ispari, izmiksajte ( ili zgnječite) mrkvu te joj dodajte mlijeko, maslac i parmezan. Pire miješajte na vatri dok se sastojci u potpunosti ne prožmu. Poslužite uz naglo pečene 64

bilje teleće odreske. ® DOMAĆI SIRUP OD MRKVE I CIKLE : Potrebno : ½ kg. cikle, ½ kg. mrkve, 3 kg. šećera, 6 dag. limunske kiseline, 3 litre vode; ciklu i mrkvu očistite, operite, naribajte na ribežu za jabuke, stavite u veću posudu, posipajte limunskom kiselinom, zalijte hladnom neprokuhanom vodom, pa držite na hladnom 24 sata. Nakon toga tekućinu procijedite kroz gazu, dodajte šećer i povremeno miješajte sve dok se šećer potpuno ne otopi, 2-3 sata. Sirup zatim ulijte u suhe i čiste posude – boce – te dobro zatvorite plutenim čepovima, zatvaračima na navoj ili celofanom. Na ovaj način dobiti ćete oko pet litara sirupa, koji poslužujte razrijeđen vodom ili mineralnom vodom.

JOŠ O MEDU PELUD U srednjem vijeku pelud je rabljen kao sedativni tonik i afrodizijak Pelud ima pozitivan učinak na rast i razvoj, povećava plodnost, povećava broj leukocita i eritrocita, poboljšava cirkulaciju krvi, ima biostimulativna i regenerativna svojstva - naročito za jetra, protubakterijski učinak na gramnegativne bakterije) kod želučano - crijevnih oboljenja, i infekcija mokraćnih putova ( Escherichia coli, Salmonella, Proteus vulgaris), djeluje na metabolizam lipida, smanjenje triglicerida, usporava starenje, stimulira apetit, održava homeostazu organizma, povećava otpornost na bolesti, jača koronarne arterije, mišićno tkivo i srce, djelotvoran je kod iscrpljenosti, poboljšava vid i potiče rast kose. Što sadržava 100 grama meda : SASTAV energija

KOLIČINA 302 kcal/1263 kJ

voda

18,6 grama

bjelančevine ukupno

0,36 grama

ugljikohidrati ukupno

0 grama

minerali ukupno

75,1 grama

vlakna sirova ukupno

0,22 grama

vitamini A ( retinol)

0 mg

beta-karoten

0 mg

vitamin E

0 mg

vitamin B1

0,003 mg

vitamin B2

0,05 mg

vitamin B6

0,16 mg

vitamin B 12

0 mg

nikotinska kiselina

0,13 mg

folna kiselina

0 mg

pantotenska kiselina

0,07 mg

biotin

0 mg

vitamin K

25 mg

vitamin C

2,4 mg

natrij

7,4 mg

kalij

47 mg

kalcij

4,5 mg

fosfor

18 mg

magnezij

5,5 mg

željezo

1,3 mg 65

cink

0,35 mg

jod

0,5 mg

fluor

0 mg

krom

29 mg

bakar

90 mg

selen

0 mg

zasićene masne kiseline

0 mg

mononezasićene kiseline

0 mg

polinetasićene kiseline

0 mg

kolesterol

0 mg

mono-saharidi

72,7 grama

di-saharidi

23,8 mg

polisaharidi

0 mg

VOSAK Vosak je proizvod voštanih žlijezdi pčela radilica. Te su žlijezde ustvari transformirane hipodermalne stanice hitinskog pokrivača pčela i nalaze se u parovima na unutrašnjoj strani posljednja četiri trbušna članka. Vosak se sastoj od ugljikovodika, organskih kiselina, slobodnih alkohola i flavona. Vosak ima omekšavajuća i protuupalna svojstva i zbog toga se primjenjuje u medicini, farmaciji, kozmetici i industriji. Od davnina se koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, jačanje desni te poboljšanje probave. U prehrani se koristi kao premaz za slastice. PČELINJI OTROV To je izlučevina žalčanog sustava pčele a osnovna biološka namjena mu je štititi pčelinju zajednicu. Kemijski sastav pčelinjeg otrova još nije dovoljno istražen, no, zna se da sadrži razne enzime, male peptide, fiziološki aktivne amine, neuroprijenosnike ( histamin, dopamin, noradenalin), aminokiseline te veću količinu mineralnih tvari. U narodnoj medicini se primjenjuje kao antireumatik, te na umanjivanje boli, snižavanje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi, i povećavanje radne sposobnosti. Također zaštićuje organizam od zaraznih bolesti, te kao ljekovito sredstvo za liječenje upale zglobova. Pomaže u liječenju raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila. U postupku je istraživanje učinka pčelinjeg otrova na tumore. Protutumorski učinak se pripisuje melitinu, bazičnom polipeptidu, koji čini 50-70 % suhe tvari pčelinjeg otrova. Melitin je pokazao najsnažniju citostatičku aktivnost na leukemijske stanice ( kod pokusa na miševima), ali i kod ljudi u odnosu na druge citostatike, Djelovanje ovisi o načinu davanja pčelinjeg otrova. Najbolji način je direktni doticaj tumora sa pčelinjim otrovom. RECEPT PROTIV SLABOKRVNOSTI ( ANEMIJE) : Četiri žličice mljevenog indijskog cimeta, 8 žličica meda, 8 šalica soka od šipka; rastvoriti cimet i med u soku od šipka, dnevno uzimati 2 žličice u pola šalice vode. KAŠALJ I KATAR DIŠNIH PUTOVA: Pola kilograma očišćenog i narezanog crvenog luka staviti u 1 litru vode, dodati 80 grama meda i 400 g kandisa, polako kuhati 3-4 sata, na kraju kuhanja dobro promiješati da šećer ne ostane pri dnu, ohladiti, procijediti i zatvoriti u čistu staklenku. Pije se po 1 čašica jutro i navečer. Topli lijek je djelotvorniji; liječi od kašlja koji ponekad odmah prestane, ali ponekad tek pošto se pije mjesec dana, zatim liječi od promuklost, upale krajnika i pospješuje iskašljavanje. Protiv nesanice : U manju staklenku staviti 3,5 dl prokuhane i ohlađene vode, 4 žice eda, svježi sok od 1 limuna i 2 grančice ružmarina. Izmiješati i ostaviti preko noći. Ova "limunada" se pije drugog dana izjutra prije jela i uvečer prije spavanja. Preporuča se popiti i 0,5 dl umjerenog čaja od gloga. Liječenje bolesti gušterače, jetre ( žutica), bolesti slezene, vodene bolesti melankolije i kroničnog kožnog osipa : Za pripremanje ovog lijeka ( sirupa) treba 1 dio svježe iscijeđenog soka rosopasa ( Chelidonium majus) s 2 dijela meda gusto ukuhati. Kuha se naglo i pri tom skida pjena, zatim se stavi u boce, odozgo nalije malo konjaka ili rakije i dobro zatvori. U istu svrhu može se pripremiti lijek od šake sitno nasjeckanog lišća rosopasa i pomiješati sa 1 kg meda; uzima se po 1 žlica ujutro natašte i 66

bilje prije spavanja navečer. DODATAK : MEDENJACI: Potrebno: 25 dag meda, 2 jaja, 12 dag maslaca ili 3 žlice ulja, 10 dag smeđeg šećera koji se može zamijeniti dodatnom količinom meda, 50-55 dag brašna kojeg treba prosijati i dodati mu 34 žlice kukuruznog brašna, o, 25 l mlijeka, 1 čajne žličice cimeta, malo sode bikarbone ili praška za pecivo, prstohvat soli. U tijesto po želji se može dodati 10 dag samljevenih oraha ili sjemenki suncokreta ili grožđica. Od svih sastojaka zamijesiti tijesto a lim premazati masnoćom, peći prvih 15 minuta na 200o C, a potom još 45 minuta na 175o C. PAPRENJACI S MEDOM: Potrebno : 68 dag finog brašna, 25 dag meda, 25 dag masti, 25 dag šećera, 4 žumanjka, cimet u prahu, na vrh noža papra, 4-5 tučena klinčića. Brašno prosijati, dodati med i mast, umiješati na vatri dok ne zakipi. Umiješati šećer, cimet, papar ,klinčiće i 2 žumanjka. Načiniti tijesto, izrezati oblike, u sredinu svakog staviti po jedan oljušteni badem ili zrno papra, namazati dobro sa preostala 2 žumanjka i peči na jakoj vatri. GROG OD MLIJEKA I MEDA : za 4 osobe : 4 žlice meda, 4 žutanjka, 4 žlice naribane čokolade, 8 dl mlijeka. Žutanjci i med pjenasto se umiješaju i raspodjele u velike šalice. Posipaju se naribanom čokoladom, preliju vrućim mlijekom i odmah poslužuju. MEDNI ( ŠAMPANJAC) PJENUŠAC: Litra dobrog novog vina, 100 grama meda, čašica dobrog likera promiješaju se i ostave stajati četiri dana na hladnom mjestu. Zatim se vino stavi u jaku bocu, dobro se začepi i zaveže. Medni pjenušac ostavi se ležati tjedan dana prije upotrebe. MEDNA RAKIJA: U litru stare šljivovice (prepečenice) rastopi se miješanjem 35 dag meda. Ako je med kristaliziran, rakija se može zagrijati da postane mlaka. kad se med rastopio, rakija se ulije u bocu i ostavi stajati osam dana dok se slegne talog. Nakon toga čista rakija se pretoči u drugu bocu i ostavi stajati najmanje 14 dana prije nego što se razumno počne piti. MEDNI LIKER OD RUŽE : 30 dag meda, 5 dag ružinih latica, litra dobre rakije, 5 dl vode ; U kipuću vodu ulijeva se med, a kad se otopi, posuda se skida s vatre, dodaju ružine latice i prekriva posuda. Nakon deset minuta voda se procijedi kroz dvostruku gazu, dodaje se rakija te promiješa. Kad se tekućina sasvim ohladi, ulije se u boce te dobro zatvori plutenim čepom. Liker se čuva mjesec dana na hladnom suhom mjestu i tek nakon toga se može poslužiti. MEDNI NAPITAK S CIKLOM: za 4 osobe : 4 žlice meda, 1 kg cikle, žlice šećera, 2 limuna. Cikla se oguli, dobro opere i izriba na ribežu za jabuke. Stavlja se u dublju zdjelu, posipa šećerom i izmiješa te ostavi stajati jedan sat na hladnom. Zatim se naribana cikla procijedi kroz cjediljku, a dobivenom soku doda med i miješa dok se ne otopi. Na kraju se dodaje limunov sok, izmiješa, razlije u čaše i poslužuje. MEDNI NAPITAK OD BANANE : za 4 osobe : 4 žlice meda, 2 banane, 2 naranče, 5 dl mlijeka. banane se ogule, narežu na kolutove i stave se u mikser, doda mlijeko, med i sok od naranče. Miješa se dok se ne dobije ujednačena smjesa. potom se razlijeva u čaše, ohladi i poslužuje. MEDOVINA - piće naše mladosti : U kotao se ulije 50 l vode. Kad se voda prilično ugrijala, prije nego zavrije, stavi se 6-8 kg eda i polagano kuha sat i pol do dva sata. Pjenu koja se diže valja skinuti da med ne ukisne. Zatim se medovina skida s vatre, ulijeva u bačvu i ostavi petnaestak dana da provrije kao vino. Nakon toga pretoči se u drugu bačvu i pazi da talog ne dobije strani miris. Nakon desetak dana vrenje je završeno i bačva se začepi. Za vrenja u medovinu se mogu stavljati razni aromatični dodaci poput limunove kore, cimeta, klinčića i slično. ZAKLJUČAK : POVRATAK PRIRODI POSTAJE U DANAŠNJE DOBA IMPERATIV ZA BOLJU BUDUĆNOST. IZBOR I ODLUKA SU NA VAMA !

Još o celulitu ! Borbu protiv celulita nemojte drage moje dame započinjati tek neposredno prije no što ćete skočiti u kupači kostim ! 67

Biljke za čišćenje krvi i crijeva te za pospješivanje mokrenja – a to će vam sve pomoći u vašoj borbi protiv celulita – možete koristiti cijele zime, ustvari svih 365 dana, naravno, ako ih na vrijeme pribavite i pripremite. U toj neravnopravnoj borbi pomoći će vam kukuruzna svila ( Stigmata Maydis),bršljan,kadulja, majčina dušica, čajevi od peteljki trešanja. Napadnute dijelove oblažite oblozima ili spremite kupku od 2,5 dag bršljana i 2,5 dag rosopasa, i to na 1. litru vode. Uz to pijte naljev ( mješavinu) od metvice (Mentha), lavande, lipovog cvijeta,željezarke ( sporiš, verbena – Verbena officinalis L.) i bosiljka ( Ocymum basilicum L.) ® Prstohvat mješavine ( između palca i kažiprsta) od svake biljke na 2 šalice vode.

JUHA ZA OTREŽNJENJE Kiseli kupus kuhati u sirutki odk ne omekša. Načiniti zapršku od ulja, brašna i luka. Dodati crvenu papriku i doliti malo hladne vode. Zapršku dodati kuhanom kupusu. Žumanjak, šećer i kiselo vrhnje zajedno izmiješati i preliti juhom. KAD ŽUČ ZABOLI.

KADULJA ( Salvia officinalis L.) Porodica : Labiatae - usnače Ljekarnički naziv: Folia Salviae Ostali nazivi: divlji kuš, pitomi pelin, nemački kaloper, žajbel, žalfija, ljekovita slavulja, krstašica, pelim, kadulja, kuš, kalaver, džiger trava, beli džiger, vrtni , goloper, žavbej, žajbl, žalvija, žalfa, janovdenče, kadilja, kaduja, kadulja križatica, kaduna, kaluper, krastatica, križna kadulja, ljekovita kadulja, ljekovita slavulja, pelin, perušina, prava kadulja,uzani kaloper, crni kaloper, crnogorski pelen, šalvija. Naziv dolazi od "salvare" – spasiti, izliječiti. Postoje još biljke iz porodice kadulja kao: ljepljiva – S. glutinosa, S. pratensis – livadska kadulja, šumska – S. silvestris, te austrijska, etiopska, američka, koje većinom služe kao ukrasne biljke. Biljke su nježni pomagači našega zdravlja, no samo na izgled nježne, one ipak snažno djeluju na naš organizam. Kadulja je biljka koja hrani sve žlijezde sa unutrašnjim lučenjem, čisti otrove iz organizma i regulira krvni pritisak. Prašak cvijeta kadulje i pelina sastavni su dijelovi poznatog torinskog vermuta. Odmah da napomenem da prevelike količine pripravka kadulje mogu izazvati podražaj želuca, ne preporuča se dugotrajno uzimanje bez savjetovanja s liječnikom, kao i uzimanje tijekom trajanja trudnoće. Kadulja se cijeni već odavno kao ljekovita biljka. Salvia, botaničko ime biljke ukazuje da su kadulji već odavna pripisivali ljekovite osobine. Stoljećima unazad je bila jedan od najznačajnijih svakidašnjih domaćih lijekova. Koristili su je za umanjenje svraba i glavobolje te za snižavanje tjelesne temperature. Vjerovalo se da se kadulja također pospješuje razboritost i poboljšava pamćenje. Ima modrikaste cvjetove, relativno malene, mnogo neprimjetnije nego livadni kuš, također biljka iz porodice kadulja ( Salvia pratensis). Kadulja širi oko sebe prodoran miris koji joj daje eterično ulje, koje se nalazi u listovima i koji daju drogu "Folia salviae". Uz eterično ulje( koje sadrži cineol), kadulja sadrži treslovine, kalij, kalcij, natrij, a mnogobrojne dlačice sprečavaju isparavanje vode, zbog čega kadulja izvrsno podnosi i najveće suše. Lišće djeluje adstrigentno i antiseptički. Okus joj je gorak (zbog tanina) i gorkih tvari, koje su također ljekovite. Sušenjem se miris ne gubi. Kadulja naraste do 6o cm. visine, višegodišnja je biljka, donji dijelovi stabljike su drvenasti, a sama stabljika je uspravna. Cvate od svibnja do srpnja, tamnoljubičasti cvjetovi skupljeni su u cvatove poput klasova koji su sastavljeni u pršljenove. Kadulja u prirodi raste divlje, po kamenitim i neplodnim mjestima a uzgaja se i u vrtovima. Za začinjavanje koristimo svježe ili sušeno lišće kadulje i cvjetne vrške. Beremo ih u svibnju i lipnju, prije nego biljka procvjeta. Tada sadrži najviše aromatičnoga eteričnog ulja. U hranu se stavlja u obliku cijelih listića ili vršaka, a može se usitniti ili samljeti. Kadulju najčešće dodajemo divljači, ribljim i krem juhama, kotletima, svinjskoj pečenki, 68

bilje jetricama, peradi, mesnim nadjevima i morskim ribama. Vrlo je omiljena u talijanskoj kuhinji. Budući da ima izraziti miris i okus, koristimo je manjim količinama. Začinska i ljekovita biljka koju su Stari Rimljani smatrali "svetom biljkom". U srednjem vijeku su je u kombinaciji s timijanom, lavandom, ružmarinom i octom koristili za stvaranje otopine kojim su se mazali protiv svih epidemija, pa i epidemije kuge. Ima gorkast i trpak okus, a njezini se listovi svježi i sušeni koriste kao dodatak mesnim i ribljim jelima, a posebice u marinadi i jelima od divljači i riže. Česti je začin u mesnim konzervama. Za liječenje se sakupljaju PRIJE cvatnje listovi i mlade grančice. LJEKOVITO DJELOVANJE: Liječi promuklost, čisti i jača krv, grije želudac, otklanja vjetrove, pomaže kod svake vrsti nahlade, katara i gripe. Izvrstan je lijek za čišćenje jetre, pomaže kod bolesti bubrega i PROTIV NOĆNOG ZNOJENJA. Kadulja liječi menstrualne tegobe, hemoroide (šuljevi, zlatna žila), upalu mjehura, jetrene bolesti, reumu, proljev, razne živčane bolesti… PRIPREMA I DJELOVANJE LIJEKA: Sredstvo za ispiranje desni radi se po receptu ( kadulja sama ili u kombinaciji s kamilicom) : Rp/ Foliae Salviae 25,0 D.S. jednu žlicu lista preliti čašom kipuće vode, ostaviti 20 minuta, ocijediti, ispirati usta kod upale sluznice. Može se upotrebljavati samo kadulja ili s kamilicom, naročito kod stomatitisa, parodontopatija, gingivitisa, odontogenih i parodontalnih apscesa, krvarenja desni, djeluje baktericidno i protuupalno. Rp/ Kod oboljelih desni usta : 3 jušne žlice kaduljinog lista preliti sa pola litre kipuće vode, dobro poklopiti i ostaviti da stoji preko noći, ujutro se procijedi i ispiru oboljele desni i usta. Čaj što duže držati u ustima. Rp/ ČAJ PROTIV upale mokraćnih putova: po 50 grama lista kadulje, breze i medvjeđeg grožđa dobro izmiješati i mješavini dodati 50 grama cvjeta bijelog sljeza i 50 grama preslice. Sve dobro usitniti i izmiješati i od mješavine uzeti 3 jušne žlice napravljene mješavine, preliti sa ½ litre kipuće vode , ostaviti poklopljeno najmanje 6 sati i piti nakon toga tijekom dana umjesto vode. RP ASTMA: 60 grama lišća kadulje dobro usitniti i pomiješati sa 40 grama listića ružmarina, mješavinom puniti lulu i pušiti NEKOLIKO dimova. Kadulja djeluje na svojevrstan način:obratno od djelovanja nekih drugih biljaka: kadulja je biljka koja izrazito sprečava znojenje. U tu svrhu koristi se za sprečavanje i smanjenje znojenja žena u klimakteriju, zatim kod prekomjernih noćnih znojenja kada je prenadražen vegetativni živčani sustav. Pri tome treba imati na umu da se sprečavanje znojenja pomoću kadulje postiže tek nakon primjene velikih količina droge. na šalicu vode stavi se najmanje 2 vrhom pune žličice droge, pa jednu šalicu popiti odmah nakon večere, a drugu neposredno prije spavanja. Čaj treba piti hladan, jer već svojom toplinom može izazvati znojenje ! Može se zasladiti medom. Isto tako, liječenje neće dati odmah očekivani i željeni efekt: čaj je potrebno piti duže vrijeme - u obliku kure, koja mora trajati najmanje 3 – 4 tjedna. Djelovanje se osjeća nakon nekoliko dana, ponekad i nakon tjedan dana. KADULJIN MED ima snažno antiseptičko i umirujuće djelovanje. Izvanredno djeluje protiv suhog kašlja jer omogućuje izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija. Nezamjenjiv u terapiji dišnih organa. RP Vodica od kadulje – uvarak od lišća – upotrebljava se s uspjehom kod upala - (ali ne i gnojnih) – usne šupljine i ždrijela, kod promuklosti, ne gnojnih upala žlijezda (tonzila) te nadražaj na kašalj. Uvarak se priprema tako da se u 3 dl vode stavi oko 100 grama lišća kadulje koje se kuha 10 minuta pa procijedi. Tako nerazrijeđenim uvarkom grglja se usna šupljina kod upale sluznice, zubnog mesa, jezika i tonzila. RP Za potrebu per os koristi se kod akutnih prehlada i tada se pije jak, topao čaj ili se u čašu tople vode stavi 10 – 20 kapi tinkture kadulje ili još jačeg fluid ekstrakta (Extractum Salviae fluidum). Lokalno upotrebljena kadulja djeluje smirujuće i sprečava upalu sluznica; prema najnovijim rezultatima ona uz to sprečava razvoj klica – djeluje antibakterijski.

KAMILICA KAMILICA / Matricaria chamomillla L./ - Compositae 69

Ljekarnički naziv: Flores chamomillae ; flos Chamomillae vulgaris). Te eterično ulje: Aetheroleum Chamomillae. Ostali nazivi: gamilica, jarmen, bela rada /sasa/, carev cvet, lepa kata, ljutić, mala titrica, rman, zdravić, milica, žabnjak, kamomila, maternjak, kokotnjak, telenak … Znanstveno ime Matricaria je dobila na osnovu latinske riječi «Mater» - majka a u starim rječnicima je značila uterus – maternicu. OPIS: kamilica je mala zeljasta jednogodišnja korovska biljka dobro poznata ;stabljika je visine od 15 do 30 cm, dosta razgranata. Cvjetne glavice rastu pojedinačno i ugodno mirišu. Okus im je malo gorak. Latice cvijeta su bijele, a cvjetište žuto i na presjeku šuplje. Cvate od svibnja do kolovoza. Ubiru se samo cvjetne glavice bez peteljki u lipnju i srpnju. Suši se u hladu i na propuhu. Uzgaja se i plantažno i to sjemenom u proljeće; traži stanište na suncu ili barem na dobro osunčanom mjestu. Odgovara joj i obična vrtna zemlja. Treba je zalijevati redovito ali ne vrlo često. U međunarodnoj trgovinskoj razmjeni bila je poznata kao njemačka kamilica (Chamomilla germanica) za razliku od rimske (Ch. romana). Sadrži karotin, nikotin, 11 flavinoida, organske kiseline, vitamine C i B grupe, kumarin, stearin, kalcij, fosfor, sumpor, gorke tvari, tanin, gumi eterično ulje tamnomodre boje zbog azulena. Nalazimo je u blizini i u naseljima, na poljima, među žitom i uz puteve, na napuštenim zemljištima. Upotrebljava se na razne načine: cijeni se zbog tri načina djelovanja: sprečava upale, uklanja grčeve i pospješuje zacjeljivanje rana i to kao čaj – oparak, u obliku tinkture, tekućeg ekstrakta, ili u obliku raznih farmaceutskih preparata kao karminativ, blagi spazmolitik, antiflogistik, antiseptik. Vanjska primjena za ispiranje i kod zapaljenja kože i sluznica, za obloge i u ljekovitim mastima za rane. Odavno se preporučuje u slučajevima bolnog mjesečnog pranja i to da se popije više puta dnevno šalica vrućeg čaja. Najobičniji čaj od kamilice pomoći će kod nateklih očiju i podbuhlih vjeđa. Komade vate namočiti u čaj od kamilice i privijati na oči. Već nakon jednokratne uporabe primijetiti ćete da vam bjeloočnica neće više biti protkana krvnim žilicama i da će oči dobiti sjaj. Kamilica je poznata i kao sredstvo za očuvanje zdrave kose. Masirati treba kosu i korijen vlasišta mješavinom od 50 grama alkohola, 30 grama ružine vodice i 20 grama cvijetova kamilice, po pola sata prije svakog pranja glave, kosa će dobiti potrebnu čvrstoću, bit će sjajna i lepršava. Kosu kasnije oprati u kamiličinom šamponu ! Kamilica je jedno od najboljih sredstava za žene i djecu. Koristi se za liječenje razdražljivosti, kod neuralgija, reumatizma, križobolje, nemira, nesanice, duševne klonulosti, premorenosti, kod oboljenja želuca i crijeva, bolesti probavnih organa, te liječenje bubrega, jetre i žuči, za ispiranja. Manje je poznato da zimi, kada je zrak u prostorijama suh i zagrijani kada se ljudi tuže na isušenu kožu, može pomoći losion koji se pravi od 12 cvjetova kamilice kuhanih na pari u litri obične mineralne vode. Protiv noćnih mora i nemirna sna posebno kod djece pomaže čaj od kamilice prije spavanja. Za djecu se čaj pravi od jedne do dvije jušne žlice tri do četiri puta dnevno. Odrasli uzimaju tri ili četiri šalice čaja. ® Čaj za odrasle: Priprema se od 2 velike žlice cvijeta, koji se prelije s 2 – 3 dl. kipuće vode. Kad odstoji 1 sat procijedi se i zasladi medom. Pije se topao čaj. Taj čaj umiruje bolove u tijelu ma gdje se pojavili. Kamilica se ne smije kuhati, jer kuhanjem isparavaju eterična ulja, koja su glavni ljekoviti sastojak. Čaj za novorođenčad pomaže protiv grčeva u trbuhu i prehlade. Upotrebljava se za ispiranje spolnih organa, a jaki čaj od kamilice služi za ispiranje i oblaganje očiju u slučaju katara i upale vjeđa. Topli oblozi od kamilice pomažu da otekline brže splasnu. Oblozi moraju biti topli i treba ih mijenjati svakih 15 do 45 minuta, u protivnom pojačavaju bol ! Parenje kamilicom je dobro protiv bolova uha, a grgljanje sprečava infekcije usne šupljine, zubnih fistula i angine. Protiv gripe i nazeba korištenje kamilice ublažuje bolove u glavi, nogama i leđima. Mješavina s metvicom (Mentha piperita) – daje čaj koji pospješuje znojenje, uklanja nadutost trbuha, navale 70

bilje krvi u glavu i pomaže protiv nervoze. Pije se 1 šalica 3 X dnevno. Kamilica utrostručuje broj leukocita, olakšava probavu, odstranjuje nadimanja i smanjuje sekreciju pri upali crijeva, te normalizira stolicu. Čaj od kamilice upotrebljava se i kod neuralgičnih bolova:( neuralgija trigemini) - radi smanjenja bola, jer čaj djeluje smirujuće. Rp/ Flores Chamomillae 30,0 Jednu žlicu cvjetova kamilice preliti čašom vrele vode, ohladiti, procijediti, upotrebljavati kao blago antiseptičko sredstvo za ispiranje usne šupljine. Rp 2/ List kadulje 20%, cvijet kamilice 20%, tinktura mirchae /10%- tna/ 50% - pripravak se primjenjuje pri upali sluznice i desni, kod krvarenja iz zubnog mesa ili kao terapija kod akutnih ulceracija i oštećenja sluznice usta razne etiologije, te kod stomatitisa, gingivitisa, afta, dekubitnih ulcera. Smanjuje bol, upalu i eventualno prisutnu infekciju. ® Gastritis se može liječiti biljkama koje imaju svrhu reguliranja stvaranja želučane kiseline, ublaže živčanu napetost i smire sluznicu probavnog sustava i pridonesu resorpciji suvišnih izlučevina. Gastritis se dobro liječi mješavinom biljaka: cvjetovi kamilice – 8 grama, suručica – 25 – 30 grama, korijen bijelog sljeza - 15 grama i tetrljan – 15 grama - u pola litre kipuće vode. Odmah skinuti s vatre i poklopiti, mlako uzimati 2 do 4 kavene žličice s istom količinom vode 2 sata prije obroka. Kod oboljenja sluznice usne šupljine , zubnog mesa i krvarenja s uspjehom se upotrebljava smjesa kamilice i kadulje /žalfije/ i to u omjeru 50:50. Ta se smjesa najprije prelije sa 3 dl kipuće vode, zatim se kuha 10 minuta pa procijedi. Nerazrijeđenim uvarkom se ispiru usta i grglja kod upale ždrijela. Povraćanje se liječi smjesom bilja u sastavu: lišće matičnjaka /Fol. Melissae offic./ 60 grama, lišće ljute metvice /Fol. Menthae pip./ 40 grama, cvijet kamilice 40 grama. Od toga se napravi mješavina, uzme jedna velika žlica i prelije kipućom vodom. Preko dana uzima se više puta po jedan gutljaj. Protiv proljeva: cvjetovi kamilice 40 grama, listovi matičnjaka i listovi metvice po 30 grama. Sve se dobro izmiješa, uzme jedna velika žlica i prelije sa 2 dl kipuće vode, od toga se dnevno pije pola čaše. Čaj za znojenje: Obično je kombiniran od više biljaka. Uzme se po 30 grama cvata lipe i cvata bazge, te 40 grama cvijeta kamilice. Napravi se mješavina i od nje se uzme jedna velika žlica , prelije čašom kipuće vode, ostavi 15 minuta i procijedi. Čaj se pije vruć i zaslađen medom. Kod bijelog pranja – flusa - /fluor/ ispiranje se vrši uvarkom od slijedećih biljaka: kora hrasta u količini 10 grama, cvat kamilice – 10 grama, lišće koprive – 30 grama i biljka oputine /Herbae polygoni aviculare/ - 50 grama. Napravi se smjesa za čaj , uzmu 4 velike žlice te mješavine i stave u 1 litru vode, prokuhaju i ostave 10 minuta stajati, procijede i na tjelesnoj temperaturi ispire. Danas postoje moderni lijekovi za suzbijanje bijelog pranja, koje lako propiše liječnik, ali ni ovo nije na odmet znati! U kozmetici kamilica se može pripremiti na jedan od mnogo načina: uzme se 100 grama kamiličinog cvijeta i namoči se u litri suncokretovog ulja i zatim kuhati 3 sata na pari pa procijediti – dobije se ulje kojim možete navečer umjesto krema mazati lice. Prije nego što tim uljem namažete lice, prvo ga dobro naparite nad čajem od kamilice, kako bi para omekšala kožu. Kamilica kosi daje zlatno žuti sjaj. Ako vas napadaju komarci – za obranu napravite jaki čaj od kamilice i pustite da se hladi bez cijeđenja. Namažite njime otvorene dijelove tijela i pustite da se osuši. ® RECEPT ZA ŠAMPON OD BILJAKA : Staviti po jednu kavenu žličicu koprive, ružmarina, kamilice i breskvinog lišća u porculansku šalicu. Preliti s pola litre vrele vode i ostaviti 15 do 20 minuta poklopljeno. Izliti i dodati naribani marsejski sapun dok je tekućina još dovoljno vruća da se on u njoj rastopi Prašak od suhe kamilice u dozi od ½ kavene žličice služi za ublažavanje bolova uz dodatak malo šećera – kao aspirin. Prašak za rane se pravi ovako : cvat kamilice dobro se smrvi u prah. Količini od 20 grama tog praha doda se po 35 grama brašna od riže i brašna od pšenice, a onda i još 10 grama talka. Sve se dobro izmiješa u prašak koji služi za posipanje mokrih i svrbvljivih rana. Pije li se čaj od kamilice u velikoj količini ili koncentraciji – javljaju se mučnina i povraćanje. Parenje kamilicom koristi protiv bolova uha, bubrežnih kolika, bolova mokraćnog mjehura, a ispiranje i protiv kroničnog nosnog katara. Alkoholna otopina kamilice: jedan dio cvijetova zalijeva se sa pet dijelova 75% alkohola i ta 71

otopina se ostavlja začepljena u boci 8 dana na sobnoj temperaturi. Tada se izlije, a ostatak kamilice iscijedi kroz dvostruko složenu gazu. Ta se alkoholna otopina dodaje kada treba načiniti pomadu za lice ili se njome otare lice poslije boravka na mjestima gdje ima mnogo prašine, ili se dodaje toaletnoj vodi. Toaletna voda od kamilice se pravi tako da se uzme 70 grama preliva od kamilice i doda 25 grama čistog alkohola i 5 grama glicerina. Sve se to izmiješa. Ta se toaletna voda upotrebljava za čišćenje lica. Na nadraženu kožu lica poslije brijanja muškarci mogu staviti oblog od preliva kamilice. Preliv se pravi tako da se čajna žličica smrvljenih cvjetova kamilice prelije čašom kipuće vode i ostavi 10 do 15 minuta da stoji i zatim se stavlja kao oblog na lice. ® ULJNI EKSTRAT KAMILICE: 10 grama suhih cvjetova kamilice staviti u tamnu bocu i preliti sa 400 grama sojinog ili maslinovog ulja. Dobro zatvoreno držati 3 tjedna na toplom mjestu. Mirisno žuto-zlatno ulje procijediti kroz izglačanu lanenu krpu i istisnuti cvijetove. Čuvati na tamnome mjestu. UPORABA: za masažu upaljene suhe kože ruku, isušene kože na laktovima, petama, bolnih nogu, perutanja kože na glavi. Prije pranja kose kožu izmasirati ekstraktom koji se pusti djelovati pola sata a zatim kosu isprati blagim šamponom, te osušiti. Za bojenje kose: uzima se 100 grama suhe kamilice za vrlo svijetlu kosu ili 150 do 200 grama za tamniju kosu. Ta se količina prelije sa dvije i pol čaše kipuće vode, prokuha 5 minuta i ostavi da stoji još 1 sat. Kosa se najprije opere, pa osuši i odmah zatim namoči prelivom. Kosa se ne smije brisati ručnikom, već treba ostaviti da se sama osuši. Upaljeni očni kapci : treba ih ujutro i navečer isprati prelivom od kamilice. Jedna do dvije čajne žličice izmrvljenih cvjetova kamilice prelije se čašom kipuće vode i ostavi 15 minuta stajati. Komadić čiste – sterilne vate namoči se u taj čaj i stavi na zatvorene kapke i drži 3 do 5 minuta, dok se leži. U homeopatiji Chamomilla je za akutni enteritis, kamen u žuči, a i glavni lijek za grčeve kod novorođenčadi. Dijete je uznemireno, bijesno plače, savija leđa, a lice mu pocrveni. Bol ne dozvoljava mokrenje i najgora je noću. Praćena je akutnim proljevom sa zelenom stolicom koja sliči na isjeckani špinat. Daje se ko izbijanja zubića kod djece, jer djeca žele ovo ili ono i kad dobiju željeno, onda to odbace. KAMILICA RIMSKA – Anthemis nobilis – Compositae. Je uzgajana i također ljekovita biljka. Ima krupnije cvjetne glavice od obične kamilice a naročito se uzgaja u zapadnoj Europi. Cvjetne glavice rimske kamilice (flos Chamomillae romanae) sadrže do 1% eteričnog ulja i upotrebljava se kao i obična kamilica, no djelovanje joj je ipak nešto slabije, koristi se u obliku oparka, u dozi od nekoliko glavica na šalicu čaja, a djeluje kao stomahik, i protiv grčeva. U jačoj koncentraciji ( dekokt) i uzeta ohlađena predstavlja izvrstan aperitiv gorkog okusa. Koristi se i kao sredstvo za pranje kose. Mali uzroci dovode do velikih posljedica

KAVA KAVA ( PRAVA ) – Coffea arabica Porodica: Rubiaceae Farmakopejski naziv: Coffeae semen OPIS: Potječe iz južne Etiopije, kasnije je prenesena u Arabiju. A iz nje po cijelom svijetu. (Odatle i naziv " arapska kava" ). Uzgaja se plantažno u Brazilu, odakle dolaze najbolje vrste. Voli duboku, laganu i vlažnu zemlju. Kava uzgajana u planinskim krajevima je bolja od one uzgajane u nizinama. Kava je grm, sivozeleno drvo, oko 5 m visine s nasuprotnim granama, koje su raširene i uvijek pune zelenog i jajastog, odozgor tamnozelenog a odozdo blijedog i nasuprotno postavljenog lišća. Ima 3-7 bijelih mirisavih cvjetova koji stoje u pazušcima listova. Plod je okrugla boba crvena kao trešnja i pregrađena u 2 pretinca sa po jednom rožnatom, sprijeda ravnom i straga zaobljenom sjemenkom – zrnom kave. Zrno gubi na težini nakon 2 godine. Poslije prženja aroma postaje bolja, jer zelena kava nema taj tipični miris i gorka je. Kava se bere nakon 3- 5 godina starosti drva. U desetoj godini jedno drvo može dati oko 1-2 kg kave godišnje. SASTAV: Nepržena kava ima drugačiji sastav od pržene. Prženjem nastaje u zrnu mrko, isparljivo i vrlo aromatično ulje. To je kofein. PRIREMA, PRIMJENA I DJELOVANJE: 72

bilje Samljevene pržena kava upotrebljava se obično kao čaj odnosno odvar. To je takozvana "crna kava". Daje se u slučaju slabosti srca, kod opadanja tjelesne snage ( kod upale pluća, grozničavih stanja), kod iscrpljenosti u tijeku i poslije teških bolesti. Liječi i prevenira migrenu a osobito kod glavobolja kada se u nju nacijedi limunovog soka. Crna kava potiče i krijepi živce oslabljene za vrijeme dugih bolesti ili dugog umnog rada. U većim količinama izaziva nesanicu. Kao protuotrov kod trovanja bunikom - ( Hyoscyamus niger), te kukutom (Conium maculatum) te opijumom. Tada se treba brzo pojesti nekoliko žličica samljevene pržene kave! Kod opeklina ako se opečeno mjesto ( vrelom vodom) posipa prahom samljevene pržene kave i to 2 X dnevno. Kod proljeva se koristi crna kava kao napitak, pa i kod onih težih proljeva. U tom slučaju je ne treba šećeriti. I zeleno zrnje kave pomaže kod raznih oboljenja. Samljeveno u prah snizuje temperaturu kod groznica, umiruje veliki kašalj i tada se daje 1 gram samljevene zelene nepržene kave razdijeljene u pet praškova, uzima se u jednakim vremenskim razmacima u toku dana. Protiv reumatizma i dugotrajnih groznica uzima se 25 grama samljevene nepržene kave i prelije sa 125 grama hladne vode -(1/8 litre) i ostavi stajati 12 sati te se procijedi i pije natašte i bez šećera. Crna kava se ne preporuča nervoznim osobama ili onima koji imaju želučani čir (vrijed) , jer podražuje sluznicu želuca i izaziva nesanicu, pa je nervozni ljudi neka ne piju poslije 15 sati. Nije čudo da se o pitanju kave već dugo raspravlja u zdravstvenim krugovima, jer dugotrajno uživanje u kavi može stvoriti ovisnost. Crna kava je "bič za živce", ali je i to bolje nego zaspati za volanom automobila ili kojeg drugog vozila. Kofein u kavi širi krvne žile. Arapi kao i Turci serviraju kavu u manjim šalicama (fildžanima), zajedno s talogom. U pravilu je primjenjuju tek kada stignu gosti i to sveže prženu i samljevenu kavu koja nije dugo bila u zalihi. Tek prije kuhanja oni je isprže i samelju, brzo zakuhaju i pošto kratko zavrije lagano je preliju s malo hladne vode, te zajedno s talogom i prilično mnogo šećera serviraju i piju jaku i koncentriranu. Upravo u talogu kave se nalaze važni sastojci koji neutraliziraju i oslabe djelovanje kofeina i hlapljivih kavinih tvari. Danas je u modi kava bez kofeina. No, kofein nije sam po sebi najškodljiviji sastojak kave; na zdravlje mogu nepovoljno utjecati još i druge tvari, a kofein se odstranjuje iz kave kemikalijama – benzolom ili nečim sličnim. I ta metoda ima svojih slabosti te nastaju zatvoreni krug. Aparati za kavu u kavanama i restoranima su praktični, ali se pri tome izgubi dio najukusnijih tvari koje imaju najugodniji miris. Tako dobijemo crni uvarak, ponešto gorak koji onda sladimo ali ne i sadržaj i okus koji se gube. Mlijeko nema za kavu štetne osobine, a ujedno koristi tijelu, naročito želucu. Također se sve više proizvodi kava od žitna voća i voćna kava, te poznata Kneippova kava. Tu kavu je izmislio Kneipp.

Kesten (Castanea sativa) Drugi nazivi : pitomi kesten, gorski kesten, kostanj... Lijepo i preko 20m visoko drvo s bujnom i velikom krošnjom. Kora mu je glatka i sivosmeđa. Listovi su duguljasti, krupno nazubljeni, na licu goli, na naličju dlakavi. Cvijeta tek početkom lipnja kad su listovi već potpuno razvijeni. Kesten je najrasprostranjeniji u južnoj Europi i u zemljama oko Sredozemnog mora. Uspjeva na kiselom tlu i ne podnosi preveliku vlagu. Kod nas ga ima najviše na obroncima Medvednice i Učke gdje je nadaleko poznat kao maron (kesten dubenac). Kesten kao hrana ima visoku energetsku vrijednost, a glavni sastojak mu je škrob kojeg ima oko 44%, nadalje slijedi šećer, te oko 4%, bjelančevina, oko 2% masti i vrlo velika količina vitamina B1. Zanimljivo je da jedno kestenovo drvo može godišnje roditi i do 200kg plodova, a može dostići starost i do 500 godina. U kulinarstvu je kesten vrlo cijenjena namirnica i od njega se spremaju mnoge poznate delicije. Možda je manje poznato da se od kestenovih listova može uz dodatak limunske kiseline pripremiti ukusan napitak kao zamjena za ruski čaj.

KIČICA 73

KIČICA ( Centaurium erythraea ) Rafn. ( Erythraea cetaurum) Pers. Ljekarnički naziv: Herba Centaurii minoris Ostali nazivi: grozničava trava, tavžentroža, crvena kantarija, rašljasta kičica, bor cvitaš, mali stozlatnik, griževnjak, gorčica, kantarija muška, kičica prava. OPIS: jednogodišnja ili dvogodišnja biljka visoka 10-50 cm. Stabljika je jednostavna ili u gornjem dijelu granata, 4 . uglasta, gola. Prizemni listovi u rozeti, objajasti do jajasto eliptični, zatupasti, pri osnovi više-manje suženi u dršku. Listovi na stablu sjedeći, nasuprotni, duguljasto jajasti do lancelasto eliptični. Petodijelni cvijetovi tvore metlaste cvatove - na vrhu .stabljike Stari i na suncu osušeni cvijetovi izblijede. Cvijetovi se otvaraju samo na suncu, obično oko podneva. Cijela biljka je gorkog okusa. NIJE OTROVNA raste na suhim i na vlažnim šumskim i livadskim prostorima, ali gotovo uvijek pojedinačno ili raspršeno, zbog čega je i sabiranje dugotrajno. KORISTI SE: biljka kad je u punom cvatu, a cvate od srpnja do rujna. Upotrebljavaju se listovi i cvijetovi, ustvari gornji dio biljke. Suši se u hladu i na propuhu -mora sačuvati prirodnu boju ! LJEKOVITOST, DJELOVANJE, PRIPREMA: Kičica je dobar gorki lijek. Ima manje gorkih tvari nego lincura ( lincura je i zakonom zaštićena !), ali joj je ukus mnogo prijatniji. upravo zbog toga joj se često daje prednost pred lincurom. Gorke tvari potiču izlučivanju želučanih sokova. Inače biljka sadrži željezo, natrij, gorke heterozide, genciopikrozid, eritaurozid, glikozid eritaurin, smolu, šećer, vosak, do 1% alkaloida, od kojih najviše gencijanina, te eterično ulje. Budući da pospješuje tek, jača cijelo tijelo. Prema tome, gorka tvar kičice je pravi tonik. Lijekove koji potiču rad želuca treba uživati – koristiti drugačije nego one koji ga više smiruju i reguliraju, kao npr. čaj od paprene metvice ili kamilice. treba voditi računa o slijedećem: ČAJ S GORKIM TVARIMA PIJEMO UVIJEKHLADAN, NE PIJEMO GA NAKON JELA, NEGO OTPRILIKE ¼ SATA PRIJE JELA. Lijek treba početi djelovati prije nego što počnemo jesti, kako bi s e u želucu stvarali i izlučivali želučani sokovi. Čaj od kičice treba prvenstveno da piju ljudi sa slabim tekom, kojima se često podriguje, koji osjećaju težinu u želucu, nemirni, kojima ne prija hrana i sasvim im je svejedno što će jesti. Još povoljnije djeluje ako na želucu nema čira, nego je mlohav, izdužen i spušten. Čaj također otklanja bolove u želucu, sluz iz želuca i crijeva, liječi bolesnu jetru i bubrege. Pomaže kod žgaravice, glavobolje, te kod ženskih –« bijeli cvijet.» Za proljetno čišćenje krvi uzimaju se jednaki dijelovi kičice i maslačka kao dodatak mesnoj juhi, radi uklanjanja žgaravice, protiv loše stolice, običnog i krvavog proljeva, glista, gihta i krvarenja, protiv temperature i za umirenje nervoznih bolesnika. Čaj protiv groznice, potištenosti, sjete, histerije, glavobolje, bolesti želuca i loše probave, gripe, reume mišića i zglobova, šećerne bolesti i slabokrvnosti priprema se: od 20 g kičice koja se prelije s 2,5 dl kipuće vode. Pije se u gutljajima po 1 šalica u toku dana. ili ½ šalice pola sata prije jela. Liječenje traje 2-4 tjedna. Uz spomenuto, ovaj čaj koristi kod žučnih kamenaca i regulira neurednu menstruaciju. Protiv nečistoće kože, mladenačkih akni i nekih osipa, treba 2 velike žlice mješavine od jednakih dijelova kičice i kadulje / žalfije /( Salvia off. ) popariti s 2,5 dl ključale vode: pije se 3X dnevno po 1 šalica poslije jela. Kad se 25 g kičice kuha u ¾ l bijelog vina, a pije 3X dnevno po 1 kavena žličica POSLIJE jela – jača živce i mišiće. Uz to, pomaže protiv groznice. Još je djelotvornija tinktura, koja se razrijeđena s malo vode uzima 3X dnevno po 10-15 kapi. Za pripremu tinkture - recept: bocu napunimo do ¾ l svenutim listovima i cvijetovima kičice, zalijemo do vrha jakom rakijom, ostavimo na suncu ili kraj peći 6-8 tjedana, zatim procijedimo, filtriramo i spremimo u tamnu bocu. Uzima se 2-3 puta dnevno po 20 kapi. Protiv žgaravice: po 3 jušne žlice kičice i ploda borovnice ( Juniperus ).Od mješavine odvojiti 1 jušnu žlicu i usipati u 2 dl ključale vode, ostavi se stajati 10 minuta, procijediti, uzima se svaki sat po jušna žlica. 74

bilje

KOKTEL ZA VITALNOST Koktel čini sastavni dio jedne stare terapije za bolesti kože, ali se preporučuje i zdravim osobama kao preventivno sredstvo. Sastav : 200 grama mrkve, 200 grama jabuka, 1 žlica limunovog soka, 1 žlica propolisa 1 žlica maslinova ulja. Praksa je pokazala da ovako pripremljen koktel djeluje na poboljšanje vida, regulaciju metabolizma, popravlja boju kože, sprečava odlaganje masnoće u organizmu - usporava ateriosklerozu - te smiruje živce. Uz ovako pripremljeni biljni koktel može se svaki dan piti i sok od bazge, koji djeluje i na reguliranje krvnoga tlaka

KOMORAČ KOMORAČ ( Foeniculum vulgare Mill.) Porodica : Umbelliferae - štitarke Farmakopejski naziv : Herba foeniculi, Radix foeniculi, Fructus foeniculi. Ostali nazivi :divlja mirođija, janež, kopar, morač, slatki janež, slatki januš, slatki kopar, slatki morač, koromač. Vulgare = običan, opći, široko rasprostranjen. Komorač je aromatična štitarka koja spada među najstarije poznate ljekovite biljke, poznavali su je još Egipćani, Rimljani i Grci. Kod nas raste samoniklo najviše duž jadranske obale i na otocima, ali se mnogo uzgaja za začin i drogu. To jedvogodišnja biljka koja naraste do 2 metra. Ljekovita je čitava biljka koja se može brati cijeloga ljeta, te njezin korijen iskopan sredinom proljeća i plodovi što dozrijevaju u listopadu. Uzgajani komorač traži duboko orano zemljište, čisto od korova s dosta hranjiva, a razmnožava se sjetvom sjemena ili uzgojem rasada. Cvijetovi su zlatnožute boje i nalaze se u šticima. Zeljasti, svježi dijelovi biljke služe, zbog posebnog mirisa, za začin – slično kopru, ili kao dodatak mesu, varivu i salati, pa se zbog toga i koriste za posipavanje peciva. Cijela se biljka suši u hladu uz oprez da iz štitaca prerano ne ispadnu plodići. Oni se istresu na podlogu iz potpuno osušene droge i čuvaju u hermetički zatvorenim posudama od tamnog stakla. Ostali dijelovi osušene biljke mogu se čuvati u dobro zatvorenim kartonskim kutijama. Korijen kao lijek se sabire od kraja ožujka do kraja travnja. Glavne i djelatne tvari iz komorača su eterično i masno ulje, bjelančevine, šećer, vitamin C i karotin. Također sadrži željezo, kalij, kalcij, fosfor i sumpor. Komorač je jedno od najstarijih sredstava za oslabjele i slabokrvne žene. Uporaba ove droge u službenoj i narodnoj medicini je mnogostruka. Koristi se samostalno ili kao dodatak čajnim mješavinama sličnog djelovanja. Najčešće se koristi u liječenju probavnog trakta i dišnih organa. Eterično ulje omogućava izlučivanje nagomilanih plinova u probavnim organima, pospješuje iskašljavanje ( posebno pušačima), uklanja neugodni zadah iz ustiju, stimulira tek i djeluje antiseptički. Komoračevo ulje pomiješano s malo vode blagotvorno djeluje kod promuklosti i upale grla, a oblozi s tim uljem ublažavaju reumatske bolove. Dojiljama potiče stvaranje mlijeka. Pripravci komorača pomažu kod problema s mokraćnim putovima, uklanjaju parazite iz probavnog trakta, omogućuju miran san, naročito onima koji pate od napadaja kašlja zbog hripavca ili astme. U vanjskoj primjeni se najčešće koristi kod očnih bolesti, u obliku kolirija – vode za oči. Onima koji boluju od proširenih vena ili vodene bolesti preporuča se da piju toplo vino u kojem je kuhan komoračev korijen. To je vino izvrstan napitak za starije ljude, brzo otklanja teškoće u funkciji želuca i probave nastale kao posljedica starosti. Začinska vrijednost biljke je kada je svježe ubrana, i svježe ubrana najbolje koristi kao dodatak masnim i teškim jelima olakšavajući njihovu probavljivost. Uživanje mladih listova komorača osobito je rašireno u južnoeuropskim zemljama, pa je tako u talijanskoj i južnofrancuskoj kuhinji komorač stalni začin za mnoga jela. Dobra mješavina od anisa i komorača kao čaj pomaže maloj djeci koja pate od želučanih i crijevnih tegoba. 75

Čaj od komorača grije. Komorač uglavnom djeluje vrlo brzo i vrlo dobro, toplina se brzo širi i smiruje grčeve koji popuštaju i nestaju. Kao čaj uzima se 1 žličica na šalicu vode, samo se promiješa u vrućoj vodi a ne kuhati, jer kuhanjem ishlapljuje eterično ulje iz plodova. Ostavi se još 10-15' u vodi i pije se još vrući čaj u gutljajima. Komorač se upotrebljava i kao pripravak za vodu za oči: ohladi se čaj od komorača i prave se komprese za oči, umjesto toga, mogu se oči kvasiti ili ispirati tri puta dnevno. Još su djelotvornije komoračeve parne kupelji za oči. ® ČAJ ZA ČIŠĆENJE : potrebno je 20 grama komorača, krušina – 20 grama, kamilice 20 grama, bazge 15 grama, lanenog sjemena 15 grama; od ove mješavine za pripremu šalice čaja staviti 1 žlicu u 2-3 dl hladne vode, poklopiti i kad prokuha ostaviti 15 minuta poklopljeno da se hladi. Zaslađuje se po želji. ® UVARAK OD KOMORAČA: 4 g suhe droge ( Herba foeniculi), 1 l vode; drogu preliti hladnom vodom pa lagano zagrijavati do vrenja. Kratko prokuhati i odmah procijediti. Uvarak valja piti 2-3 puta na dan po jednu šalicu kako bi se pospješilo izlučivanje mokraće te ublažile tegobe kod upale bubrega. Ljudi koji pate od loše probave neka ovaj uvarak piju nakon svakog obroka po jednu šalicu. Za bolji tek dobro je popiti po šalicu mlakog napitka prije jela. Kod lakših konjunktivitisa pomoći će ako oči ispirete mlakim uvarkom. ® ČAJ OD PLODOVA KOMORAČA: 1 čajna žličica suhog ploda, 2,5 dl vode: suhu drogu usitniti u mužaru, preliti ključalom vodom, poklopiti i nakon 10' procijediti. Za smirivanje svih vrsta kašlja mlaki "čaj" zasladiti medom i piti po nekoliko puta na dan po jednu šalicu. Probavne će smetnje ublažiti ako ga pijete 3x na dan po 1 šalicu nezaslađeno!. Dojiljama s premalo mlijeka preporučuje se ovaj napitak umjesto vode i to od 5 grama izgnječenog sjemenja koje se prelije sa 2 dl kipuće vode, poklopi i ostavi stajati 15-20 minuta. Najbolje je za majku da pije preko dana po 2 velike žlice u četiri navrata. ® VINO S KOMORAČEM: 3 žlice suhih plodova komorača, 1 litra bijelog vina: suhu drogu samljeti u prah i preliti kvalitetnim vinom. Ostaviti da se namače 10 dana, potom vino procijediti u staklenu bocu i dobro začepljeno čuvati na tamnom i hladnom mjestu. Ovo vino kao preventiva pomaže ljudima sklonim bubrežnim kamencima i pijesku. Svako jutro valja popiti po jednu malu čašicu vina natašte. Deset dana, svako jutro, natašte popiti po pola dl vina, potom napraviti pauzu od deset dana, pa ponovno deset dana piti lijek. ® ČAJ ZA STVARANJE I IZLUČIVANJE MLIJEKA: zgnječeno sjeme anisa 25 g, zgnječeno sjeme kopra 25 g, biljka mažurana 25 g; od svega se napravi smjesa, uzme jedna velika žlica smjese i prokuha u 2 dl vode, dojilja pije po jednu čašu tog vrućeg čaja ujutro i navečer. ® ANTIDOT kod otrovanja JODOM : 1 velika žlica samljevenog sjemena kuha se 10 minuta u 2,5 dl mlijeka, te se uzima svakih pola sata po žlica. ® Lijek za želudac, bubrege, protiv vjetrova i nadutosti : korijen komorača kuha se kao odvar i to 40-80 grama/1 litru vode. Pije se po šalica poslije jela, 2X dnevno. Još je bolje kada se pomiješa sa jednakom količinom kamilice. Gotovo svi čajevi i lijekovi protiv nadimanja od plinova i sličnih smetnji probavnih organa, te oni za olakšavanje iskašljavanja guste i ljepljive sluzi u dišnim organima, bez izuzetka sadrže komorač. Zbog anetola kojeg sadrži, komorač djeluje i antiseptički. ® TINKTURA ZA JAČANJE SRČANOG MIŠIĆA: U ishrani izbaciti sve što uzrokuje debljanje, cigarete i alkohol. Za pripremu tinkture : Po 10 grama . listova kadulje, stabljike preslice, cvijeta i lista stolisnika, listova i cvijeta plućnjaka, listova miloduha, listova i cvijetova plavog vrijeska, usitnjenog korijena trave od srca ( Polygonum bistorta), listova i cvijetova timijana, listova i cvijetova majčine dušice, listova – trputac ( Plantago lanceolata), listova velikog trpuca ( P. major), isjeckanih žila lincure, listova crvotočine ( Lycopodium clavatum), stabljike komorača, listova omana, stabljike rusomače, žila pirike, listova limuna. Sve trave jako usitniti i staviti u staklenu posudu od 4 litre, na mješavinu naliti 3 litre rakije lozovače jačine 40-45 vol.% alkohola, začepiti i ostaviti da stoji 24 sata. Nakon toga tinkturu procijediti u drugu staklenu posudu ili bocu. U preostale trave može se još jednom dodati 3 litre 76

bilje rakije lozovače i ponoviti postupak, s time da se u drugom postupku staklenka bude začepljena 48 sati. Procijeđena tinktura drži se na tamnom mjestu, uzima se 3X dnevno po 18-20 kapi na kocki šećera ili uz srednju žlicu meda.

KONOPLJA (Cannabis sativa L.) Porodica : Moraceae Ljekarnički naziv: Fructus Cannabis Drugi nazivi: konopljika. Ova konoplja je industrijska biljka. Mlađe, a i starije će sam naziv "konoplja" asocirati na "hašiš", ili na smeđu – grubu užad i stare vreće. Stariji sigurno znaju kako se nekad mukotrpno radilo da bi se od konoplje dobila fino platno za laganu odjeću. Karakteristika takove odjeće je bila ta da se i za najvrelijih ljetnih dana nije ljepila za kožu. Konoplja se uzgaja i raste na hladnijim poljima i vrtovima po visoravnima, u svim krajevima gdje uspijeva i kukuruz, ali je zahtjevnija prema tlu. Najbolje uspijeva tamo gdje žitarice pokazuju sklonost polijeganju; na plodnim, duboko humusno – pjeskovitim i umjereno vlažnim tlima, u riječnim dolinama. To je oko 2 m. visoka jednogodišnja, dvodomna biljka; ženske biljke su veće i nose brojne neugledne cvjetove u skupinama (klas), a muške biljke su manje i tvore cvatove poput metlice. Plodovi su sitni nepucavci, jednosjemeni oraščići. U plodu ima malo smole i masnog ulja, bjelančevina, glikozida kanabina, sluzi i vitamina "K". Za liječenje u narodnoj medicini upotrebljava se list i sjeme, a beru se kad sjeme dozrije. Odjeća od konoplje se osobito preporuča ljudima s osjetljivom kožom, a obzirom da je konoplja prilično otporna na bolesti i štetnike, prikladna je za plantažni uzgoj, a sjeme se može naći u trgovinama zdravom hranom. Lagano prepržene u tavi bogate su proteinima, uljima i celulozom te su ukusan i hranjiv dodatak kruhu i muslima. Iz sjemenki dobiveno ulje ima antibakterijska svojstva i koristi se u terapeutske svrhe kod nekih kožnih bolesti. Njezina svojstva koristi i kozmetička industrija. Nekada se od konopljina sjemena dobivalo ulje za dobivanje boje i "firnisa", a nakon cijeđenja ulja ostajale su bjelančevine bogate uljane pogače i njima se hranila stoka. Za proizvodnju "hašiša" koristi se INDIJSKA KONOPLJA i njen uzgoj je u Hrvatskoj zabranjen! Konoplja koju opisujemo koristi se u narodu kao lijek za smirenje – sedativ, hipnotik, ali i kao narkotik i diuretik. Liječi od hripavca, migrene, bolova maternice, grčeva, astme, raznih kožnih osipa, nečistoće kože i bubuljica, lišajeva, ekcema, tuberkuloze kože, plijesni kože itd. UPORABA: Izvana kao oblog za otečena i udarena mjesta. Stučeni plodovi (vidi ljekarnički naziv!) pomiješani s vodom liječe od upala probavnih organa, mokraćnog mjehura i mokraćnih putova. Na sličan način djeluje i lišće. Valja napomenuti da je lišće neugodna mirisa a skuhano djeluje kao opij Alkoholotura iz ploda umanjuje postotak šećera u krvi, no ovo djelovanje je još u fazi ispitivanja ! Protiv teškog zatvora stolice koristi se 1- 2 velike žlice sjemenja koje se kuhaju 10 minuta u ½ litre mlijeka i zatim procijede, pije se tri puta dnevno po 1 mala šalica. Čaj se priprema od 1- 2 velike žlice lišća koje se kuha u ½ litre vode 4-5 minuta, pa se procijedi. Čaj se pije hladan. Pije se do 2 šalice na dan protiv reume, išijasa, bolesti - upale mokraćnog mjehura i prostate. Može se piti i toplo, u tom slučaju s e3-5 grama lišća popari s 1 dl kipuće vode i nakon 5 minuta pije. NAPOMENA i UPOZORENJE: hašiš je opojna droga koja se dobiva od posebne vrste konoplje ( Cannabis indica), i koja raste na Orijentu. Hašiš je prešana smola koja se izlučuje na cvjetnim vršcima biljke kanabisa. Droga djeluje na mozak, a zloupotreba vodi kao što to vrijedi za sve opojne droge - u tjelesnu i psihičku propast !!! Obična konoplja izaziva vrtoglavicu i zasjenjenosti. Kanadska konoplja izaziva srčane smetnje sličnim onima od digitalisa. Najotrovnija je indijska konoplja ! Kanabidiol, kemikalija iz marihuane koja nema psihoaktivno djelovanje olakšava bol kod artritisa. Znanstvenici s Kennedy Institute of Rheumatology u Londonu i Hebrew University u Jeruzalemu otkrili su da ta tvar utišava dio imunoga odgovora kod miševa s artritisom. Tako se bitno smanjuje upala i štete na zglobovima uzrokovane ovom bolešću. (Proceedings of the National Academy of Science). Kanabidiol se može uzimati na usta umjesto u obliku injekcija pa je time potencijalni lijek za ljudski artritis. Indijska je konoplja složena mješavina dijelova, neki od njih mogu biti korisni u 77

dobre svrhe, poput ove.

KOPRIVA ( Urtica dioca L.) Porodica : Urticaceae Ljekarnički naziv: Folium urticae. Ostali nazivi: žara, koprva, velika kopriva, kopriva obična, pasja kupina, pitoma kopriva, velika zgoča. Inače izraz kopriva označava dvije grupe različitih biljaka: Kopriva, velika kopriva ili žara –ovdje opisana i mala kopriva ( Urtica urens), koje pri dodiru izazivaju na koži nadražaj (urtikariju), koja se ublažuje ljekovitim mastima na bazi antihistaminika i bijela kopriva ili mrtva bijela kopriva (Lamium album – Labiatae), koja je česta biljka po poljima od koje se upotrebljavaju vršni dijelovi ili samo cvijetovi. Bijela kopriva i druge usnatice (crvena, žuta itd.) ne izazivaju na koži žarenje! Koprive su izvrsni preparati kalcija. NALAZIŠTE: Raste svuda: na zapuštenim mjestima, gajevima, rubovima šuma, obalama rijeka i potoka, uz ograde, kao korov. OPIS: Trajnica, 60-80 cm visoka, uspravna, četverouglaste stabljike s nasuprotnim, srcoliko šiljatim i grubo nazubljenim listovima kratkih peteljki. Cvate od lipnja do rujna. Sjeme se bere u kolovozu i rujnu. SADRŽI: željezo, sumpor, kalcij, natrij, mineralne soli, mravlju, octenu, maslačnu i kremičnu kiselinu, vitamine A, C i K. U lišću ima tanina, klorofila, karotena, fitosterola, lecitina, nešto sluzi i voska, i u dlačicama acetilholina i histamina. Navodno su je zbog poznatog žarenja Cezarove trupe pronijele tada poznatim svijetom. Koristili su je za "održavanje topline" te kao lijek protiv artritisa i reumatizma. Od davnina kopriva se rabila u prehrani za vrijeme nerodnih godina i oskudica. Mnogo je razloga da se ovo zdravo divlje povrće nađe češće na jelovniku suvremenog čovjeka. Kopriva je prirodni koncentrat vitamina i minerala, te biljnih boja. Mlado lišće koprive sadrži 20 puta više vitamina C nego zelena salata ili drugo uzgojeno povrće. List koprive sadrži dosta tanina , pa se čaj od koprive rabi za zaustavljanje unutrašnjeg i vanjskog krvarenja, kao stimulans za rast i jačanje korijena kose. Klorofil iz korijena koprive povoljno djeluje kod anemije i opće slabosti organizma. Žare koprive sadrže acetilholin i histamin, koji pri dodiru jako reagiraju , te se javlja crvenilo, otok i bol na koži pa ih treba pažljivo brati. Za sušenje kopriva se sabire cijelog ljeta. Najbolje ju je pokositi pa zatim skinuti lišće i sušiti. Suši se razastrta u hladu ili u sušnicama na 40 stupnjeva Celzija. Od 6 kg zelenog lišća dobije se 1 kg suhe droge. Korijen za sušenje se sakuplja u vrijeme kada nema vegetacije- u rano proljeće ili kasnu jesen, nakon pranja i skidanja sitnih žilica se suši. Korijen se koristi za sprečavanje opadanja kose. Čaj od cijele biljke odvaja sluz iz pluća, čisti želudac, jetru i crijeva, ujedno je izvrstan lijek za liječenje anemije, šuljeva, žutice, groznice, pomiješana s drugim biljkama liječi čireve na želucu i crijevima, čisti krv, pospješuje probavu, smanjuje uzrujanost i nesanicu. Isto tako je dobra za liječenje vodene bolesti, gihta (uloga), jetre, bubrega i nesvjestice. U proljeće treba brati mlade koprive, nasjeckati ih rukom ili strojem, i dodati salati. Nasjeckane svježe koprive (mlade) mogu se također dodati juhi prije nego ju počnemo jesti. Stalno uzimanje kopriva je važno jer sadrže obilje kalcijeva fosfata. Nasjeckane koprive mogu se pomiješati i sa špinatom, prije nego se posluži. Koprive se ne smiju kuhati sa drugim jelima jer time gube svoje djelovanje. IMA JAKO ANTIBAKTERIJSKO DJELOVANJE. Uz to je i priznati dijuretik. U posljednje vrijeme sve je češći glavni sastojak pripravaka koji se uzimaju kod dobroćudnog povećanja prostate. Koprivom se mogu suzbijati i lisne uši – otopinu može svatko sam pripremiti. U posudu od 10 litara napuni se svježe ubrana kopriva sa stabljikom, može i u fazi cvatnje, ali ne kada dozrije i javi se sjeme. Prelije se vodom tako da koprive budu prekrivene 4-5 cm, a kao voda najpoželjnija je kišnica. Ostavi se stajati 24 sata. Tekućina se ocijedi i njome nekoliko puta poprska napadnuto voće i povrće. Koristi se kod manjih napada uši. Uši uništava mravlja kiselina koja se nalazi u svježe pripremljenoj otopini. ® PROTIV SLABOKRVNOSTI, ZA JAČANJE, ŽUTICE I KAMENA U MJEHURU: Priprema se čaj : 50 gr isitnjenog lista kuha se 15 minuta u 1 litri vode. Ostavi se da prenoći ( stoji najmanje 8 sati), i u tijeku dana pije umjesto vode . ® SOK : 78

bilje Potrebno je 1 kg svježeg opranog mladog lišća koje se samelje strojem za mljevenje mesa i iscijedi sok. Pije se s medom po 3-4 žlice dnevno za liječenje slabokrvnosti, za jačanje, ispiranje usta protiv angine, upale desni, kamena u mjehuru. ® SIRUP: Potrebno je dobiti mljevenjem 1 kg soka koji se prokuha i procijedi kroz gazu da bi bio bistar, pomiješa se s 2 kg meda (ili se doda 1,5 kg šećera). Kuha se 15 minuta. Uzimaju se 3-4 žlice dnevno za jačanje organizma, poslije jela. ® EKSTRAKT: Sok se isparava na vodenoj pari u plitkoj zdjeli do gustoće meda. Uzima se dnevno 5-10 grama s medom. ® PROTIV SLABOKRVNOSTI. U litri vode kuha se 15 minuta jedna šaka mladih pupoljaka koprive i pije se mjesec dana umjesto vode. Zimi se mogu koristiti osušeni pupoljci, ali se upotrijebi upola manje koprive. ® PROTIV REUMATIZMA: Po 20 grama lista koprive i breze kuhati 15 minuta u pola litre vode, tome se doda po 20 grama cvijeta bazge, lipe i pupoljaka topole. Kada zakipi, poklopi se i ostavi 8 sati stajati i pije se u tijeku dana umjesto vode. ® ZA JETRA ( kod alkoholizma): Kadulje – 4 velike žlice, kantariona - 8 velikih žlica, majčine dušice - 5 velikih žlica, stolisnika - 4 velike žlice, maslačka ( korijen) – 3 velike žlice, kičica – 9 velikih žlica, kopriva velika 10 velikih žlica. Trave dobro izmiješati i od mješavine uzeti 3 velike žlice i preliti sa 7 dl kipuće vode, poklopiti i ostaviti stajati 2 sata. Procijediti i zasladiti medom, ili popiti nezaslađeno. Pije se 4 X dnevno u gutljajima. Držati se jetrene dijete. ® PROTIV KAMENACA MOKRAĆNIH ORGANA: Pripremi se mješavina od 10 g koprive, preslice (Equisetum arvense), i lišća stolisnika koja se kuha 10 minuta u 1 litri vode. Ostavi se poklopljeno 4 sata i nakon toga procijedi. Pije se tijekom dana umjesto vode. Od istog sastava biljaka može se 3 velike žlice močiti 12 sati u 2 litre vode, zatim kuhati pola sata, ostaviti poklopljeno da stoji još 1 sat i onda procijedi. Pije se 3X dnevno po 1 šalicu prije jela. Time se popravlja poremećena izmjena tvari u tijelu i pomaže da se sve nezdravo iz njega izluči mokraćom, dakle, pospješuje i mokrenje. ® PROTIV GIHTA, IŠIJASA, REUME i NEURALGIJE koristi ovaj recept: 10 velikih žlica lišća i sitno narezanog korijena koprive , 2 velike žlice trpuca ( Plantago lanceolata), i 1 veliku žlicu smrvljenih boba borovice ( Juniperus communis) treba močiti u 1 litri slatkog crnog vina 14 sati, zatim kuhati pola sata sa 4 velike žlice meda i ostaviti poklopljeno da stoji 2 sata. Uzima se toplo po 1 žlica 3x dnevno. U istu svrhu koristi se i korijen koprive koji se moči 14 sati u 2 dl crnog vina, zatim se prokuha pola sata sa 8 velikih žlica meda i ostavi poklopljeno 1 sat. Pije se svaki sat po 1 velika žlica. ® PROTIV MUCANJA: 5-6 kapi svježeg soka koprive stavlja se 5 puta na dan pod jezik. Ujedno liječi i od straha. ® ČAJ ZA LIJEČENJE UVEČANE PROSTATE: U 3 litre vrele vode staviti: po 5 grama lista koprive, korijena koprive, korijena zečjeg trna, lista lijeske, 6 grama borovičinih boba ( Fructus juniperi), 8 grama zobi, 4 grama lista breze i 3 grama kore jasike ( Populi tremulae cortex). Čaj poklopiti i ostaviti da se hladi pet sati, zatim podgrijavati i piti gorak. Tri litre čaja popiti za jedan dan. Uz to svaki dan pojesti po četvrtinu kilograma kuhane tikve ( bilo koje vrste) i 40 koščica tikve. Terapija traje 30 dana. Alkohol, kava, bijeli šećer i životinjske masnoće isključuju se iz ishrane! ® ČIŠĆENJE KRVI, REGULIRANJE PROBAVE, OTKLANJANJE BESANICE I ŽIVČANE NAPETOSTI: Priprema se od po 1 dag svježeg lišća koprive, kiselice (Rumex acetosa), trpuca i kičice, koje se moči 12 sati u pola litre vode i kuha zatim 10 minuta, uz dodatak 2 velike žlice meda, ostavi se poklopljeno 20 minuta i procijedi. Pije se ujutro i navečer po 1 šalica poslije jela. ® PROTIV NOĆNOG MOKRENJA U KREVET: priprema se lijek od 20 g zdrobljenog sjemena koprive i 60 g raženog brašna s malo vode i meda, te se neprave i ispeku kolačići – 5 komada. Mjesec dana pojede se svaku večer nakon jela po jedan takav kolačić. NUSPOJAVE: Velike doze mogu izazvati zatvor i crvenilo kože. Ne smije se koristiti neprokuhana, 79

JER MOŽE OŠTETITI BUBREGE. S obzirom da je dijuretik, kod česte primjene treba pripaziti na gubitak kalija te uzimati hranu bogatu tim mineralom.

KRATKI PODSJETNIK LJEKOVITOG BILJA Već je objavljeno na ovim stranicama u koje svrhe se koristi koje ljekovito bilje, no nije na odmet još jednom ukratko ponoviti za koje boljke se može korisno upotrijebiti pojedino ljekovito bilje. Ovo je samo mali skraćeni podsjetnik, sa najbitnijim svojstvima pojedinih biljaka, za detalje ćete ipak morati pregledati određene teme ovdje objavljene. BILJKA:

LIPA

UPOTREBA: Grčevi u želucu, prehlade, umirenje živaca , kožne bolesti Nahlada, kašalj, sluzavost grla, nesanica

ANGELIKA

Nadutost, bolovi u želucu, dišni organi

BAZGA ( cvijet)

Prehlada, tvrda stolica

ČIČAK

Kožne bolesti, ekcemi, rane svih vrsta

GOSPINA TRAVA

Glavobolja, grčevi u želucu, sve vrste rana

HRASTOV list

Jačanje, bolesti pluća

ISLANDSKA MAHOVINA CRNI DUD (list)

Prehlada, promuklost, kašalj, želučane bolesti, crijeva, čirevi, šećerna bolest Šećerna bolest, tvrda stolica

KADULJA

Unutarnje bolesti, gripa, kašalj, usta

KOPRIVA

Rane, groznica, slabokrvnost

KOMORAČ

MATIČNJAK

Kašalj, bol u prsima, bol u probavnim organima Neuredna probava, neuredna menstruacija, upala jajnika, jačanje Nervoza, lupanje srca, povraćanje

MASLAČAK

Groznica, žuljevi, čirevi, jetra

METVICA

Glavobolja, histerija, grčevi

ORAH (list)

Jačanje krvi, probava

PODBJEL (list)

Astma, kašalj

DIVIZMA (list i cvijet)

Plućne bolesti, astma

PELIN

Bolesti jetre, grušanje krvi, apetit

PRESLICA

Bubrežne bolesti –(kamenac), zastoj mokraće, unutarnje bolesti Bolesti srca, jačanje, bubrezi, ženske

KAMILICA

MAJČINA DUŠICA

RUŽMARIN STOLISNIK JAGODA ŠUMSKA (list) JAGLAC

Astma, žuljevi, reuma, želučane bolesti, rane Bolesti krvnih žila, skleroza, zamjena za ruski i kineski čaj Bronhitis, lupanje srca

NEVEN

Upala krajnika, čišćenje i jačanje krvi, avitaminoza Umirenje, ublažavanje grčeva, glavobolja, srčane bolesti Kao oblog za rane i kožne bolesti

TREŠNJA (peteljke)

Bubrežne bolesti, teškoće u mokrenju

KUPINA LAVANDA

DODATAK : Protiv znojenja nogu : pokušajte kupkom od orahova lišća i kore mladog hrasta koje ćete po pet žlica od svake biljke prokuhati 8 minuta u dvije litre vode. U neocijeđenoj kupki operite noge i osušite na zraku – bez brisanja. 80

bilje

KRAVOJAC /ANĐELIKA/ NAPOMENA: na slici je Angelica silvestris L. Ljekarnički ( farmakopejski) naziv: Radix, herba angelicae silvestris. Ostali nazivi : trubaljka, kravojac, anđeoski korijen, angelika, divlja anđelika. navodni gozdni koren. U nekim dijelovima naše zemlje raste srodna vrsta Angelica archangelica L, sinonim lat. Naziva : Archangelica officinalis Hoffm.) I jedna i druga su ljekovite osim što se A. Archangelica od A. Silvestris razlikuje po izrazitoj aromatičnosti i skoro kuglastim, 20-40- zrakastim štitovima. Naraste u visinu 2-3 m, a donji listovi su joj 60-90 cm dugački. Podanak je u A. silvestris puzav, dug oko 1 m., s mnogo žila. Cvijetovi čine zelenkastožuto-bijele štitce. Aromatični, oštar okus daje korijenu eterično ulje, kiseline valerijane i angelike, te jabučna kiselina. Miris i okus kravojca slični su mošusu ili vaniliji. Često se kultivira kao aromatična ,začinska i ljekovita biljka. Pristupačnija je A. Silvestris, jer ju je puno lakše pronaći u prirodi. A. archangelica je u narodu poznata pod imenima kravojac, siriš te vrtna angelika, odnosno anđelika, no raste pretežno u planinskim šumama. B. A. silvestris – divlja anđelika, nalazi se svugdje po bjelogoričnim šumama, a prije svega po šumskim proplancima. I ona je velika biljka koja lako upada u oči, ali je manja od anđelike. Manje se upotrebljava , ali joj je prednost što je možemo sami sabirati, DAKLE, možemo je dobiti bez napora. Cvate u srpnju i kolovozu, a sabire se zimi ili na početku proljeća. Upotrebljava se korijen, mladice s listovima i sjemenke. PRI BRANJU TREBA BITI VRLO OPREZAN, JER JE BILJKA VRLO SLIČNA OTROVNOJ TRUHELJKI – KUKUTI Kada je u srednjem vijeku harala kuga, prestrašeni su se ljudi potucali po šumama i močvarama, tražeći pomoć da bi u rukavcima potoka i vlažnih proplanaka nakopali korijenja angelike / kravojca/ nadajući se da će on pomoći. Angelika je uz lopuh u to doba bila najvažniji lijek protiv kuge, i u spisima iz tog doba čitamo čudesne priče o pouzdanoj pomoći toga lijeka. Šumski korijen kravojac ili divlja anđelika je aromatični gorki lijek . Dobro djeluje na želudac jer pospješuje izlučivanje probavnih sokova i ostale funkcije. Želudac « ojača «, pa može bolje primiti i prerađivati hranu. Kravojac prvenstveno povećava tek, pa je i zbog toga , između ostalog, u sastavu mnogih želučanih čajeva. Uporaba kravojca ovisi o tome što želimo njime potiči. Radi povećanja teka uzima se 15 minuta prije jela , dakle, na prazan želudac. Ako se želi pospješiti probava kada je želudac osjetljiv, uzima se nakon jela. Ekstrakt sirove biljke djeluje izvrsno kod slabe probave. Kapljice kravojca s medom izvrsno pomažu kod začepljenosti bronha i protiv kroničnog bronhitisa. . Recept za pripremanje likera od angelike «vespėtro» : Uzme se 60 g sjemena angelike ( ako ga ne dobijemo , možemo upotrijebiti i isjeckane korjenčiće ), 8 g anisa ( Fructus anisi ), 8 g sjemena komorača ( Foeniculum officinale), 6 g sjemena korijandra ( Coriandrum sativum), ukupno 82 grama. Sve lagano zgnječiti i staviti u 200 g čistog alkohola. Osam dana kasnije Uzeti još ½ kg šećera ( najbolji je grožđani), rastopiti ga u 1 – 1,5 l vode, pomiješati s pređašnjim alkoholnom otopinom i procijediti kroz čistu krpu ili vatu. Protiv nadimanja i slabe probave nema ugodnijeg i boljeg lijeka. Napitak je zlatnožućkaste boje, a kod pokvarenog ili prehlađenog želuca pomaže djelotvorno , bolje od kemijskih tableta, brže i bolje. Kao čaj se koristi korijenje, ali treba znati da je dugotrajno kuhanje bez učinka, jer ishlape eterična ulja. Za upotrebu izvana koristi se alkoholni ekstrakt anđelike - kod ishijasa i bolnih živaca, kao pripravak za masiranje. Za takvo masiranje još je djelotvornije ulje od anđelike, naročito kod bolesnih mišića ili posjekotina. Za jačanje probave , jetre, olakšavanje mokrenja, uklanjanje astmatičnih grčeva i nadutosti 81

pripravlja se čaj: 1 velika žlica mješavine od jednakih dijelova kravojca, kičice (Erythraea centaurium), i pelina (Artemisia absinthium) prelije se s 2,5 dl kipuće vode, poklopi i ostavi tako 5 minuta, procijedi. Pije se tokom dana po 1 šalica u gutljajima. Svježe mladice beru se u svibnju i lipnju, pa se režu na nešto duže komadiće, kuhaju u slanoj vodi i jedu kao varivo, a mladice i peteljke kuhaju se u šećeru kao slatko, koje jača želudac i poboljšava probavu.

KRESTUŠAC - lijek za bronhije KRESTUŠAC – Polygala amara L. - Polygalaceae Farmakopejski naziv : Polygalae amare, herba, radix LIJEK PROTIV KATARA BRONHIJA. NALAZIŠTE : Raste po brežuljcima obraslim travom, po suhim livadama, svijetlim šumama. OPIS : Trajnica, zeljasta biljka, 10 – 15 cm visoke stabljike, ima kožasto, kopljasto, glatko , nenazubljeno lišće slično lopati, koje pri zemlji tvori ružicu. Svjetlomodri ili bijeli cvjetići tvore grozdast, klasu sličan cvat. BILJKA JE VRLO GORKA, mirisa nema. SASTAV : Biljka sadrži gorku tvar polygamarin, nepoznati saponozid, 2% senegina, tanin, polygalovu kiselinu. BERE SE : Cvate od svibnja do lipnja, korijen se sabire u početku cvatnje ( u svibnju ). Osim korijena upotrebljava se cijela biljka. PRIPREMANJE, PRIMJENA, DJELOVANJE: KORIJEN KRESTUŠCA JE NAJBOLJI LIJEK PROTIV KATARA BRONHIJA I PLUĆA, jer izvrsno čisti sluznicu,zatim jača živce i želudac. Liječi od proljeva i regulira probavu. U tu svrhu moči se u 2,5 dl vode 12 g osušenog korijena 12 sati, zatim se doda 1 velika žlica meda i sve zajedno kuha 30 minuta. OD TOGA SE POPIJE NATAŠTE 1 MALA ŠALICA, A OSTATAK U TOKU DANA U GUTLJAJIMA. Kod plućnih bolesti treba taj lijek primijeniti kad prestane akutna faza, a sluz je zrela za iskašljavanje,zatim kod svih kroničnih oblika bolesti i u vrijeme oporavka nakon njih. Kad se pije topao, 1 – 2 male šalice dnevno, JAČA ŽELUDAC, ŽIVCE, REGULIRA PROBAVU, UBLAŽUJE ASTMATIČNE GRČEVE, LIJEČI OD SLUZAVOG PROLJEVA I BOLESTI BUBREGA. PRIPREMA TINKTURE: 200 G KORIJENA MOČITI U 1 LITRI BIJELOG VINA TRI TJEDNA - (21 DAN. ) NAKON TOGA PROFILTRIRATI. UZIMA SE 15 – 20 KAPI TRIPUT DNEVNO, PRIJE JELA . Da bi se dobio jaki čaj, popariti 90 g biljke s 1/2 litre kipuće vode, poklopljeno ostaviti 10 minuta, procijediti,piti tri puta dnevno po 1 šalicu prije jela. NE PRETJERIVATI I NAKON 7 DANA NAPRAVITI PREKID OD DVA – TRI DANA.

KRUMPIR KRUMPIR – Sólanum tuberósum L. Familija : Solanaceae Nije u farmakologiji! Ostali narodni nazivi: krtola, krompir, kalampir, kumpir… Stanište: Peru i Čile. Srodne vrste: ( ima više vrsta sorata krumpira : rani, srednji i kasni, stolni – za ljudsku ishranu, industrijski, stočni i univerzalni). O biljci: Prije nešto više od 400 godina donijeli su španjolski moreplovci iz brdskih predjela Perua krumpir. Više stoljeća ta se biljka uzgajala kao ukras, a njome su se za vrijeme zabava kitile visoke ličnosti, pa čak i kraljevi. Još oko 1800. godine krumpir je kao živežna namirnica bio rijetkost pa su se njegovi gomolji darivali u najsvečanijim zgodama. Upotreba krumpira kao svakodnevnog jela puka nastala je zbog povremenih strašnih gladi. U 19. stoljeću krumpir je postao svakidašnje jelo. Danas se bez njega i žitarica ne može zamisliti naš život i opstanak na Zemlji. Iz nepravilno valjkastog gomolja krumpira razvija se biljka koja na zelenim nadzemnim 82

bilje dijelovima nosi bijele i ljubičaste cvjetove. Iz njih nastaje otrovni plod jer sadrži mnogo solanina. Gomolji krumpira - podzemne stabljike – nisu otrovni i danas znače nezamjenjivu hranu. Kuhanjem ili pečenjem količina vitamina C se smanji na polovicu, dok kod drugih vrsta povrća on se potpuno uništi. Droga: Smatram da opis koji bi išao u detalje nije potreban. Iskopani gomolji ne smiju se ostaviti na svjetlu jer pozelene i tada se stvara otrovni solanin. Gomolj je namirnica po kemijskom sastavu slična kruhu, a po bogatstvu vitamina i mineralnih soli sličan je povrću. Sastav i aktivne tvari: Gomolji krumpira bogati su ugljičnim hidratima i rezervnim škrobom, te 74% vode, bjelančevine, malo masti (0,2%), karotin ( 0,06%), vitamine " B" kompleksa, vitamina " C " i mineralnih tvari, sa velikom količinom kalija. Ista količina krumpira ima po svom sastavu 2,5 puta manje ugljičnih hidrata nego kruh, što ga čini značajnim u ishrani dijabetičara. 40 grama kruha može zamijeniti 100 grama krumpira. Vodu koju sadrži u sebi niti dobija niti gubi prilikom kuhanja. Indikacije: Sastav koji ima krumpir odlično djeluje na zdravlje čovjeka, te liječe bolesti nastale uslijed poremećene izmjene tvari, kao što su giht i reuma. Kontraindikacije: Ne smije biti odviše mlad jer tada sadrži nešto solanina, koji u zrelom krumpiru nestaje. Kad krumpir počne klijati, osim klica treba izrezati i okolno tkivo jer se i u njemu također nalazi solanin. RECEPTI : Krumpir se može kao bolesnička hrana pripremati na različite načine. Promrzla mjesta ozeblih udova (congelatio, perniones) treba obložiti toplom kašom od kuhana krumpira, a opekline hladnom kašom od sirovog naribanog krumpira. Žgaravica: Protiv žgaravice koja se ispoljava žestokim bolovima u želucu, kiselim, povremenim podrigivanjem, koristi krumpir: prijesan krumpir naribati i ocijediti. Iscijeđeni sok razrijediti u omjeru 1:2-3 sa vodom; dakle na jedan dio soka 2 do tri dijela TOPLE vode. Ujutro natašte, u podne prije objeda i navečer prije spavanja pripremite krumpirov sok ( uvijek svježe!) i popijte. Odstajao sok ne upotrebljavati! Ukoliko žgaravica ne prođe potpuno, uzmite poslije jela jednu žličicu drvenog pepela u čaši TOPLE vode. To može imati željeni uspjeh. (Pepeo prelijemo toplom vodom i popijemo sve zajedno). Kod premalo želučane kiseline pije se sok od krumpira, svježe iscijeđen, uzima se prije svakog obroka po dvije žlice. Čir na želucu: sok od krumpira ili kupusa treba piti duže vrijeme. Prijesni sirovi sok krumpira uzima se 3X prije jela, iscijedi se iz maloga naribanog krumpira, pije se razrijeđen s toplom vodom, ujutro, natašte. Sok od sirova krumpira je izvrstan i za upale želučane sluznice. Sok se ne smije prekuhati ! Jesti treba polako, dobro i temeljito prožvakati hranu i dobro natopiti slinom. Krumpirov sok veže na sebe mokraćnu kiselinu. Liječenje reumatičnih bolesti i bolesti zglobova: za početak, bez lijekova, počnite ujutro natašte s pola čaše krumpirova soka koji po želji razrijedite toplom vodom. Jutarnji, podnevni i večernji obroci moraju biti spremljeni od PRIRODNE hrane! Žeđ se u ovoj prilici utažuje kuhanom krumpirovom vodom. Jedan obrok u danu treba da se sastoji od zeljaste čorbe, a priprema se ovako: 1 kg miješanog divljeg zelja, kuhanog i sitno nasjeckanog – može za tu priliku poslužiti veliki i mali štavelj, maslačak, kostriješ, sve vrste lukovica, loboda, bokvica, štir, odnosno onog što trenutno ima, te ½ kg krumpira, oguljenog i sitno narezanog na kockice, ½ kg luka, oguljenog i sitno narezanog, te 6 jušnih žlica maslinovog ili običnog ulja. Umjereno posoliti i staviti na laganu vatru; kuhati da se dobro raskuha. A jede se toplo i obavezno 1-2 obroka dnevno. Umjesto vode pije se blagi čaj od mješavine biljaka: 40 g samljevenog sjemena od komorača, 40 g usitnjenih mladih listova i stabljike komorača, 40 g listova i cvijetova stolisnika, te po 20 g listova breze i samljevenog čičkovog ili lepuhova korijena. Čaj se pije u neograničenoj količini, hladan, gorak, ponekad s malo limunovog soka koji je također svježe iscijeđen. Svrbež i pečenje: Svaki svrbež je neugodan; pomaže prijesni krumpir koji se oguli, nareže na kriške i njime nataru mjesta koja svrbe. To isto može se načiniti i naribanim krumpirom, a takav postupak neće naškoditi koži, pa čak ni koži lica. Istodobno treba regulirati rad bubrega. Potrebno je saznati uzrok svrbeža, jer u pitanju mogu biti i jetra ili šećerna bolest, ali i gliste. Čirevi, gnojni prištevi, bubuljice, akne: ako nema baš ništa drugo, zgnječite kuhani vrući krumpir i njime obložite upaljeno mjesto. Čim se rana otvori i gnoj poteče, pospite je šećerom ili mliječnim šećerom u prahu i potom stavite na ranu zgnječeno lišće kupusa. Kontrolirajte šećer! 83

Otklanjanje zatvora: - cjelodnevna dijeta krumpirom; kuhanom i zdrobljenom krumpiru dodati jabučnog octa. Kod angine pomaže oblog koji mora biti vruć i oko dva-tri sata se drži umotano oko vrata. Omotati vunenim šalom da oblog ostane topao što duže. Taj postupak ponoviti tri dana za redom. Grlo dezinficirati grgljanjem slane vode ili praškom divljeg kestena. Tri srednje velika krumpira skuhati, zamotati u krpu , zgnječiti i tu još toplu masu staviti oko vrata na sat-dva, preko toga omotati kako je već i napomenuto – vunenu tkaninu da zadržava toplinu. Na glavu stavimo kapu i ležimo na leđima, ramena i nadlaktica moraju biti dobro pokriveni. Nemojte bacati koru kuhanog krumpira: usput, kuhajući ga, pojedite je koliko možete – sniziti ćete povišeni krvni tlak. Opekline liječimo oblozima hladnog krumpira. Visoka temperatura s glavoboljom kao prva pomoć poslužiti će na ploške narezani sirovi krumpir stavljen kao hladan oblog na čelo i sljepoočice. Umorne noge koje su navečer otekle, okupajte u uvarku od krumpira (ili bilja), oviti ih slanim oblozima; sol malo prepržiti staviti još vruću na ubrus i njim oviti noge. Prijesan oguljen krumpir djeluje izvrsno na rane koje teško zacjeljuju, protiv izrastanja divljeg mesa i svih žarišnih bolesti iz kojih se luči smrdljivo stanično tkivo. Oblozi od sirovog krumpira pogodni su za one koji dobro reagiraju na hladno. Kod slabosti nogu u starijih ljudi osnovni preduvjet je odbaciti jake začine i masnoće životinjskog porijekla, cigarete i alkohol. Tri puta tjedno za ručak ili večeru jesti zeljanicu koja se spravlja od ½ kg divljeg zelja, obariti i sitno narezati ili samljeti, ¼ kg luka, oguljenog i sitno narezanog, ¼ kg ražova brašna ili ječmena ili pola-pola. Također još ¼ kg krumpira, oguliti i sitno narezati / ili istu količinu riže/, 10 g listova peršina i 10 g listova celera. Sve smiješati i umjereno posoliti, dodati 1 litru vode i u dubokoj tepsiji peči, za vrijeme pečenja može se jednom promiješati i po potrebi dodati mlake vode. Jede se mlako uz dodatak 1-2 dl blagog čaja od po 20 g listova kadulje, stabljike rusomače i stabljike trave ive. Upute za DEBLJANJE naći ćete u arhivi "Zelene apoteke." Jeste li znali da kriška kruha sadrži 270 kalorija a 2 kuhana krumpira 170 kalorija!? SAVJET: Korjenasto povrće kuhajte u kori, pa ga tek onda ogulite i pripremajte. Na taj način će povrće zadržati više hranjivih sastojaka nego kad je oguljeno. Čuvanje gomolja krumpira:Gomolji krumpira u toku skladištenja dišu, pa im je zbog toga potreban kisik koji kroz pore ljuske ulazi u gomolj, a izlazi ugljični dioksid i voda. Svjetlo gomoljima nije potrebno , naprotiv, u skladišnim uvjetima djeluje štetno. Ovo su znali još naši stari pa su sanduke napunjene gomoljima čuvali zimi pod krevetom. Najbolje je krumpir skladištiti na oko +5o C, u zračenom i tamnom prostoru. Skladišta se pune sirovinama u paletama, dok vreće punjene gomoljima treba složiti unakrsno da bi bile stabilnije na paletama. Cirkulacija zraka je neophodna jer se jednolično raspoređuje temperatura i vlaga zraka. Cirkulacija ne smije biti preintenzivna, maksimalno 0,2 m/sek. U domaćinstvu se rijetko nađu skladišni uvjeti kakve imaju velike tržnice, pa se sprema u podrume i tu ostave. Podrum ne smije biti vlažan i mora postojati mogućnost provjetravanja. U ovakvim slučajevima gomolje ne istresamo na tlo već njima punimo velike drvene sanduke koje na dnu izbušimo debljim svrdlom oko 2 cm promjera i stavljamo ih na drvene grede koje stoje oko 20 cm od tla. Za podmetače može koristiti opeka, betonski blokovi i sl. Ako se neposredno uz napunjene sanduke nalazi prozor, treba ga zasjeniti komadom debljeg kartona. Provjetravati treba redovito. U ostavama se skladišti na drugačiji način: gomolje treba istresti iz vreća u velike pletene košare od šibe ili u drvene sanduke na čijim se bočnim stranama nalaze otvori za cirkulaciju zraka. Napunjene košare ili sanduke treba pokriti debljom tkaninom koja ne propušta svjetlo (ili debljim – natron papirom). Ukoliko samo polietilen vreće izbušimo i napunimo krumpirom, on u toku skladištenja trune. Sunčano svjetlo djeluje na gomolje i uvjetuje nastajanje zelene boje ispod ljuske, nastaje alkaloid – solanin (sterolske strukture) /C45 H7 3O15 N /. Kada se uoči nastanak solanina, takve gomolje više ne kuhamo u ljusci, već ih u sirovom stanju ogulimo i odstranimo zajedno s ljuskom zeleni dio. Krumpir i jabuke se mogu zajedno skladištiti, dok rajčica i krumpir ne. Temperaturu u ostavi pratiti termometrom, jer su nepoželjne sve koje su niže od +5o C. Krumpir skladišten na takvoj temperaturi je slatkog okusa. Ta se organoleptička promjena može izbjeći ako se prije upotrebe, u trajanju 1-2 tjedna gomolji drže na sobnoj temperaturi; na taj način se ponovno normalizira sadržaj šećera u gomolju. Škrob u gomolju također se mijenja jer prelazi u šećer, a šećer se razgrađuje u ugljični dioksid i vodu. Što 84

bilje je proces disanja intenzivniji postotak škroba u gomolju biti će manji. U proljeće, kada se znatnije povisi temperatura zraka, povećava se proces disanja, odnosno pretvaranja škroba u šećer. Tada nakupljeni šećer prelazi u pazušne pupove gomolja, koji se nazivaju oka. Oka bubre i rastu a stanice iz kojih su građena počinju diobu i nastaju nove stanice. Klica se postupno uzdiže iznad gomolja - u tami nastale klice su produljene i blijedožute boje (etiolirane), dok se na svjetlu razvijaju kratke zelene s ljubičastoplavim tonom. Proklijale gomolje treba prije pripremanja jela u sirovom stanju oguliti, jer u zelenom dijelu se nalazi solanin. Da se ne bi suočili s ovim činjenicama, tretirajte gomolje sredstvima protiv klicanja.

KRVARA KRVARA ( Sanguisorba officinalis L. ) FARMAKOPEJSKI NAZIV: Sanguisorbae herba, rhizoma Ostali narodni nazivi: jarčja trava, velika krvara, navadna svetlica, zdravilna strašnica, KRVARA je prisutna u Europskom pučkom ljekarstvu više od 1.000 godina !. To je višegodišnja, od 50 – 100 cm visoka biljka, a sam naziv - prijevod latinskoga govori da služi protiv krvarenja i proljeva: sanguis = krv, sorbere = upijati, piti. Dakle, zaustavlja krv. Izrasta iz rozete prizemnih listova. Iz stapki parno izrastu u cjelini podjednako široki, prema vršku tubasto suženi listovi nazupčanih rubova. Na vršcima peteljki razviju se sitni cvjetići zbijeni u cvat ovalno – valjkastog oblika. Boja im je ljubičastorumena, podsjeća donekle na boju krvi, otud i hrvatski naziv biljke - krvara. STANIŠTE: na vlažna, često močvarne livade. UPOTREBLJIVO : svježe lišće, i osušene stapke s korijenom. SVOJSTVA BILJKE : lišće i peteljke sadrže glikozid sanguisorbin, tanin i vitamin C.(200 mg% ). Zbog toga se u rano proljeće upotrebljava kao povrće. Sadrži i nešto ulja. Cvate od lipnja do rujna. Koristi se i u veterini. Suši se u hladu. PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE: Budući da steže tkiva, biljka liječi od proljeva i krvarenja, katara želuca i crijeva, pa čak i amebne dizenterije s jakim bolovima zbog napinjanja ( tenezmi ). Ujedno raskužuje i jača, uništava trulež i u probavnim organima i sprečava nadimanje. Pomaže kod krvarenja iz pluća i maternice.( obratiti se svakako liječniku ! ), te kod spuštenog i proširenog želuca. Najbolje djeluje tinktura od 1: 10 –jedan dio biljke na deset dijela alkohola, močene 8 sati. Uzima se 30-50 kapi poslije jela u nekom čaju – najbolje u čaju od verbene / sporiš / -(Verbena off.), ili u prokuhaloj vodi. Ako iz crijeva izlazi mnogo sluzi, treba uzeti 4 puta dnevno PRIJE jela po 1 veliku žlicu lijeka po recepturi: 290 g sirupa gaveza (Symphytum off) pomiješanog s 10 g alkoholature krvare. Čaj se pripravlja tako da se 1 velika žlica biljke kuha u 300 g vode u trajanju 1 – 2 minute, i nakon 5 minuta procijedi. Pije se 2 do 5 puta dnevno po šalica NAKON jela.

KUPINA KUPINA ( Rubus fructicosus L.) Ljekarnički naziv: Folium et fructus rubi fruticosi OSTALI NAZIVI : kupina divlja, brestova ostruga, crna jagoda. OPIS: Raste na rubovima oranica, u grmlju, šumama, šikarama i živicama, uz potoke i putove, na neobrađenom zemljištu, po brdima i planinama. To je grm dugačkih, ravnih ili kao luk savijenih grana punih jakog trnja. Mislim da neki podrobniji opis nije potreban, osim da ima bijeli cvijet, ponekad svjetloružičast, cvate u kitama. Plod je crna ukusna boba. UPORABA: pošto sadrži željezo, kalcij, natrij, vitamine, tanin, alkaloid, jabučnu i vinsku kiselinu, sol i šećer, svježi listovi (mladi ) sadrže vitamin C; za liječenje se koristi praktički čitava biljka; korijen, list, cvijet i plod. Korijen i mladi listovi sa vršikama beru se u proljeće i jesen, cvijet za vrijeme cvatnje, od svibnja do kolovoza, listovi u lipnju i srpnju – dok su još mladi. Plodovi se beru ili zeleni –nezreli, ili potpuno zreli - crni, potkraj ljeta. 85

Kupina pušta brojno korijenje iz kojega niču biljke obogaćene lišćem. Po lišću se može utvrditi prisutnost podzemnih voda. Ukoliko je lišće s donje strane potpuno glatko – znači da raste na zemljištu koje je bogato podzemnim vodama Ako je lišće s donje strane dlakavo, vode je manje i duboko je u zemlji. Lišće se sakuplja bez peteljki, suši se u hladu. Pet kilograma sirovog lišća daje kilogram osušenog. Danas se sade mnogi varijeteti divlje kupine, odlikuju se većom rodnošću, ali i slabijom kvalitetom plodova. Naravno, u ljekovitom smislu! Pripravci od lista kupine ( čajevi i ekstrakti ) imaju nekoliko ljekovitih djelovanja, prije svega glede liječenja probavnog – crijevnog sustava. Čaj od lišća kupine se preporuča pri krvavim proljevima dojenčadi i male djece, odnosno za saniranje svih upale u crijevima. Na djelotvornost toga čaja ukazuju alternativna i oficijelna medicina. Još je P. Mattioli ( 1501-1577) pisao o ljekovitosti lista kupine : « Mladi listovi i izdanci, kuhani u vinu, služe topli za ispiranje usta i liječe gnojnu upalu usta i učvršćuju zube.» Vjerojatno je i to prvi lijek koji je poznat za liječenje paradentoze. RECEPTI - MJEŠAVINE LJEKOVITIH ČAJEVA S LISTOM KUPINE: ® Čaj za čišćenje: dva dijela /po 10 grama / lista kupine i koprive, te jedan dio / 5 grama / lista bazge i lista maslačka. Čaj se priprema kao oparak- kipućom vodom se prelije droga. ® ČAJ ZA TRUDNICE: dva dijela lista maline, jedan dio lista kupine i stolisnika ( Herba millefolii), te malo kore cimeta. Čaj se također priprema kao oparak. Pije se dvije šalice dnevno. ® Domaći - 2 ruski» čaj: 10 dijelova lista maline, 2 dijela lista kupine, 5 dijelova lista šumske jagode, 1 dio ploda šumske borovice ( u zamjenu crna ribizla ). Probajte, pa recite ! ® KINESKI ČAJ : da -dobro ste pročitali ! Pomiješati 3 dijela lista maline, jedan dio lista kupine, posušiti, ali ne potpuno! Uvenule listove zgnječiti i navlažiti mlakom vodom. Smjesu umotati u lanenu krpu ( kao kad se pravi savijača ), te staviti na toplo mjesto – da fermentira 4 dana. Smjesa poprima poseban « kineski « miris, a nestaje kada se smjesa posuši, da bi mogla duže stajati. Međutim, «kineska» aroma ponovno se vraća pri kuhanju čaja. Prejake menstruacije ublažava čaj od kupinovog cvijeta, pomiješanog sa lišćem i grančicama imele ( Viscum album ) koja mora biti bez boba! ® TINKTURA za jačanje želuca : šaka boba se pomiješa sa 5 velikih žlica meda. ( ili ¼ kg šećera ), namoči u 1 litri rakije ili konjaka, pa se ostavi na suncu ili toplom mjestu 6 –8 tjedana.. Pije se po 1 likerska čašica na dan Čaj od korijena kupine i žila od korijena – kuhan u crnom vinu – obustavlja krvarenja kod žena koje su u klimakteriju.

KUPUS KUPUS ( Brassica oleracea var. capitata L. ) – Cruciferae ( Brassica capitata) NIJE U FARMAKOPEJI NALAZIŠTE : uzgaja se u vrtovima i na poljima OPIS: Zeleni ( bijeli = varijacija alba) i crveni ( varijacija rubra ) kupus vjerojatno su nam toliko poznati da potanji opis nije potreban. Kupus je dvogodišnja biljka. U prvoj godini oblikuje glavicu ( veliki pupoljak pokriven lišćem), a u drugoj razgranatu cvjetonosnu stabljiku, sa žutim cvjetovima. sjeme je sitno, loptasto, tamne boje. Zadržava klijavost 8-10 godina. ZA LIJEČENJE DOLAZE U OBZIR LISTOVI GLAVICE KUPUSA. SADRŽI : mnogo vitamina C, kalcija, sumpornih heterozida i mliječne kiseline, karotena ( provitamin A), vitamine E, K, te vitamine B grupe, te u kiselom kupusu vitamin U. Kuhanjem se gubi vitamin C. Uslijed velike količine mineralnih tvari ( 0,88 % ) i velike količine kalija ( 475 mg.%) kupus djeluje na izlučivanje vode iz tijela, te liječi od bolesti izazvane poremećenom izmjenom tvari, kao što su giht i reuma. Ljudi nisu svjesni koliko je kupus prijatelj našega zdravlja, uz krumpir i grah, ne samo kao osnovno povrće. Koristi od kupusa su brojne ; još u starom Rimu kupus je smatran univerzalnim lijekom. Suprotno ustaljenom vjerovanju, kupus nije osobito hranjivo povrće; pruža jedva 40 86

bilje kalorija na 100 grama, ne više od mahuna, a mnogo manje od krumpira, no, zato sadrži prilične količine fosfora, kalcija, kalija, sumpora te željeza, bakra, cinka i magnezija. Osobitost mu je što je bogat vitaminom C, ali i vitaminima A, B-1, B-2, PP i K, te posebnom vrstom vitamina – vitaminom U. Svi ti elementi čine kupus hranom s mnoštvo dobrih svojstava, ali samo u sirovom stanju! Podjednako je upotrebljavan za unutrašnju i vanjsku primjenu, slično kao što se to i dana s radi. Ali ako kupus nije toliko zanimljiv zbog svoje prehrambene kakvoće, on je itekako koristan zbog svojih začuđujućih ljekovitih svojstava koja omogućuju ublažavanje raznih zdravstvenih tegoba. Vanjska uporaba kupusa naročito je raširena u narodnoj medicini, a najčešće se upotrebljava u svježem stanju pri čemu se koriste svježi i zdravi listovi kupusa. Prije uporabe listove treba dobro oprati i očistiti, posušiti čistom krpom i odstraniti zadebljala lisna rebra ( žile ), te ih zatim treba omekšati – bilo da se preko njih pređe mlakim glačalom ili da se preko listova pređe kakvom» flašom». Prije stavljanja na bolno mjesto, listove treba malo zagrijati. Obično se privija po nekoliko listova , koji se , zatim, pričvrste zavojem. Oblozi se obično stavljaju dva puta dnevno – ujutro i uvečer. Prema nekim autorima listovi crvenog kupusa su korisniji za vanjsku upotrebu, nego listovi zelenog kupusa. Kada se upotrebljavaju listovi bijeloga kupusa , treba odabrati listove što tamozelenije boje. U nekim slučajevima se umjesto cijelih listova može privijati sitno isjeckan svježi kupus. Za upotrebu se ne preporuča pirjan na masti ili ulju. ® APSCESI: Svi gnojni procesi upalne naravi ( crni prištevi, furunkuli, flegmone, gnojne upale žlijezda, zanoktice, tumori ) mogu se vidati kupusovim listom koji će suzbiti upalu i izvući gnoj. Na gnojno mjesto treba staviti tri sloja kupusova lista, tako da pokriju veliku površinu, i ostaviti da djeluje nekoliko sati ili čak cijele noći. Postupak se opetuje sve do ozdravljenja oboljelog mjesta. ® BRONHITIS : Na prsa i leđa , već prema tome gdje je bol najžešća, stave se tri ili četiri lista kupusa, pričvrste zavojem i ostave cijelu noć. ® ČIREVI : Listovi kupusa najdjelotvorniji su u liječenju čireva. Postupak je isti kao u rana, listovi se mijenjaju sve do izlječenja oboljelog mjesta. ® DERMATOZE : Akne, lišajevi, te neke vrste ekcema ublažuju se oblozima od listova ili losiona od soka svježeg kupusa. ® RANE : Obložiti listovima kupusa tako da prelaze rub rane i mijenjati u početku svaka dva sata, a zatim svaka četiri sata. Listovi kupusa izvlače nečistoću koja se odstranjuje čišćenjem rane slanom vodom ( 1 žličica morske soli stavi se u čašu prokuhane i ohlađene vode ili destilirane vode) svaki put kad se mijenjaju listovi. ® UDARCI : Da bi se odstranile čak i veće modrice, stavljaju se oblozi od listova kupusa, uvijenih u smotuljke koji se mijenjaju čim se sasuše, odnosno izgube svježinu. Svježi i sirov ili kiseli kupus sprečava avitaminozu – skorbut – liječi sluznicu probavnih organa, poglavito želuca, te kod čireva na želucu i dvanaestercu. I slatki i kiseli kupus, te blagi rasol pomažu kod kroničnog zatvora – začepljenja. Zbog sumpora kojeg sadrži kupus, djeluje antiseptično, pa ga treba jesti preventivno. Listovi kupusa stavljaju se na opekline, rane, čireve, uboje, te za liječenje reumatizma, gihta, te u slučaju da ga želudac podnosi a jetra ne reagiraju – može se vrlo dugo upotrebljavati za liječenje reumatičnih bolova lumbaga, išijasa i sl. OBLOZI : koristimo ih za liječenje čireva i gnojnih rana koje teško zacjeljuju. Djelovanjem kupusa, gnoj se oslobađa i ističe, a rane zacjeljuju. Prije stavljanja obloga , čir ili ranu treba dobro očistiti razblaženim alkoholom ili čajem od kamilice ! Na isti način , oblozima od listova kupusa liječe se i gnojne rane vezivnog tkiva, nagnječenja i slično. Gnojna upala prsta može izliječiti tako da se oboljeli prst uvija u dva svježa lista kupusa, oblog se mijenja dva puta dnevno. Oblozi od kupusa stavljaju se i na bolna mjesta zbog neuralgije išijasa, lumbaga, reumatskih bolova, upale mišića, uganuća, migrene i glavobolje, te kod iznenadne glavobolje. Oblozi od svježih listova kupusa stavljaju se i u području jetre ( zbog bolova , te u području želuca ( zbog bolova u želucu, crijevima, protiv proljeva, dizenterije), te u području mokraćnog mjehura ( protiv upale mjehura). Svježim listovima kupusa oblažu se blaže opekotine, jer ublažavaju bolove i ubrzavaju izlječenje ). Na isti način se može ublažiti bol zbog uboda ose ili pčele, a i ujed pauka. Protiv upale maternice i pretjeranog krvarenja kod menstruacije, također se preporučuju oblozi 87

od kupusa. Stavljaju se na trbuh i u području bubrega, a takve obloge na grudi stavljaju oni koji pate od astme ili imaju bronhitis sa dosta sluzi. Za unutrašnju uporabu kao najdjelotvorniji preporučuje se svježe iscijeđen sok. ® BOLESTI CRIJEVA : Jedna ili dvije čaše svježe spravljenoga soka sirovog kupusa , popijene svakog dana između obroka, mogu pomoći u slučaju proljeva, kolitisa i upale crijeva. ® BRONHITIS : Topao bujon od kupusa, zaslađen medom, smiruje nadraženost dušnika i olakšava iskašljavanje. ® ČIR NA ŽELUCU: Tri nepune čaše soka svježeg kupusa na dan najbolji su lijek za čireve na želucu. Liječenje se provodi do ozdravljenja. ® DISPEPSIJA : Kronično teška probava olakšava se uzimanjem dvije do tri žličice kiseloga kupusa ( bez dodataka ) prije svakog obroka. ® KAŠALJ : Sirup od crvenog kupusa smiruje kašalj. ® MAMURLUK : Posljedice opijanja mogu se suzbiti uzmu li se dvije velike žlice sirupa od crvenog kupusa. Sirup se spravlja tako da se kupusovu soku doda jednaka količina šećera ( ili čak nešto više ) te se kuha na pari dok se ne zgusne. ® PROMUKLOST : Da ne bi izgubili dobar glas – ostali bez glasa – mnogi pjevači prije izlaska na pozornicu popiju šalicu nesoljene juhe od kupusa u koju je umiješan jedan žumanjak. ® SKRMA U USTIMA DJECE : Stari domaći lijek sastojao se od mlijeka s uvarkom od kupusa, i to po šalicu ujutro i navečer. ® SLABOKRVNOST: Kupus je poznat po bogatstvu mineralnih soli, vitamina i klorofila, te se preporučuje slabokrvnim osobama koje bi ga trebale jesti sirova ili skuhana na pari, a bilo bi dobro da svakog dana popiju po dvije čaše soka iscijeđenog u sirovom stanju. ® VODENA BOLEST : Taloženje tekućine u trbušnoj šupljini, izazvano cirozom jetre, može se suzbiti pojede li se svakoga dana po 200 grama svježeg kupusa i 200 grama kuhanog na pari. Taj način liječenja primjenjuje se i u nekim francuskim bolnicama. Sok od kupusa ima malo neugodan ukus, ali, oni koji ga uzimaju lijek vrlo brzo će se priviknuti na to. Sok od kupusa preporučuje se svima koji imaju čir na želucu, dvanaestercu, te upale sluznica želuca, te drugih tegoba želuca. Naravno, svakako je potrebno prije svega otići na pretrage, da se isključi koja druga, zloćudna promjena na organima. Klinička ispitivanja na Klinici medicinskog fakulteta u Bernu i u Kaliforniji dokazala su da se čir na želucu može liječiti i izliječiti pijenjem soka od kupusa. Za liječenje čira, ovisno o težini bolesti, potrebno je popiti pola do 1 litre soka dnevno. Sok treba piti u toku dana u manjim gutljajima te se treba pridržavati higijensko – dijetetskog režima, koji je sastavni dio liječenja ove bolesti. Terapija traje 3- 4 tjedna. Ako zatreba, terapija se može ponoviti. Uporaba svježeg soka od kupusa nema štetnih nus – pojava. Ukoliko se pojavi nadutost trbuha, prije jela treba uzeti čaj od kamilice i kima. Sok od kupusa koristi se samo potpuno svjež. ® SOK OD KUPUSA : 500 g svježeg kupusa, sok od ½ limuna, sol po ukusu, ali što manje ! ; očistiti kupus, samljeti ili naribati, malo posoliti i ostaviti da odstoji. Nekoliko minuta masu dobro ocjediti kroz dvostruku gazu. Dobivenom soku dodati sok od limuna. Uzima se između obroka, a ukoliko sok izaziva probavne smetnje - piti ga 1 sat vremena nakon obroka, a prije obroka popiti čaj od kamilice i kima ( 1:1). Također, sok se ne smije iscijediti pa čuvati u hladnjaku, a pogotovo sok se ne može pasterizirati ! Isto tako, sok se ne može na bilo koji način prerađivati, jer na taj način, ili bilo kojim drugim postupcima, a također stajanjem, sok gubi na djelotvornosti. SAMO SVJEŽI I ODMAH UPOTRIJEBLJEN SOK DJELUJE ! Svježim sokom od kupusa uspješno se liječi i upala debelog crijeva. U literaturi se navodi da se svježi sok daje i djeci koja imaju gliste ; tri dana zaredom, na prazan želudac uzima se 20 – 30 grama soka od kupusa. Odraslima se daje dvostruko veća količina soka. Sok od kupusa može se piti i pomiješan sa drugim sokovima: u jednakim omjerima ( 1:1) pomiješan sa sokom od mrkve i repe, uzima se kao sredstvo protiv kalcifikacije ( rekalcifikacija) kod prijeloma i osteoporoze. Kupusov sok se može uzimati kod angine te kod promuklosti i to u obliku sirupa . Od kupusa se može i pripremiti čaj ; 2 velika lista kupusa kuhaju se u 1 litri vode dok ne 88

bilje omekšaju, piju se 2-3 šalice toga čaja u toku dana protiv crijevnih bolesti i proljeva. Kupus pripremljen kao gusta juha dobar je za plućne bolesnike jer jača dišne puteve. Kuhani kupus, sladak ili kiseli, teško je probavljiv; sirovi – sladak ili kiseli želudac provari za 2 sata, dok za kuhani treba 4 sata ! Kuhani slatki kupus ne bi trebali uzimati ljudi koji pate od glavobolje ili imaju slab želudac. ® Svježe istisnuti sok od crvenog kupusa pomiješan sa malo šećera ili još bolje sa medom, blagotvorno djeluje na pluća. Slično djeluju i druge vrste kupusa, ali crveni je najbolji. Ljekovitost kiselog kupusa povećava se ako se pri kiseljenju između redova kupusa stavlja red lišća vinove loze, grožđa, na kriške izrezane dunje, jabuke, kukuruza, kumina i komorača, a soli posve malo. Ovako ukiseljeni kupus prikladan je za jelo i za lijek. Kupus djeluje vrlo ljekovito jer ima mnogo mliječne kiseline. Kiseli kupus treba jesti prijesan, nekuhan, jer je u njemu količina mliječne kiseline još nepromijenjena. U kuhanom kiselom kupusu se veći dio mliječne kiseline izgubi. zbog čega s velikom količinom rube celuloze djeluje upravo suprotno sirovom; stvara plinove te može uzrokovati čak i grčeve ( kolike.). Kod sirovog kupusa toga se ne treba bojati, pogotovo ne ako ga ljudi koji imaju osjetljivi želudac izrežu na sitno. Želudac će ga lakše probaviti. Još jednostavnije je piti rasol; treba piti punu čašu rasola od kiselog kupusa ujutro i još jednu između ručka i večere. Taj sok, koji možemo odmah piti sadrži stalnu količinu mliječne kiseline. ® KISELI KUPUS S KALCIJEVIM PRAŠKOM kome nedostaje kalcija – evo recepta kako prirediti izvrstan preparat kalcija: spremajući kupus treba paziti da se ne presoli ! Pored drugih začina stavite majorana, timijana, borovnice, a najviše zrna slačice, jer svi začini pridonose samom konzerviranju kupusa. Kiseli kupus sadrži već sam po sebi obilje kalcija, pa kad se jede prijesan, izvrsno je ljekovito sredstvo. Da se poveća količina kalcija u kupusu i napravi od njega pravi preparat kalcija, dodamo na kilogram kupusa pola velike žlice ljusaka od jaja. Možemo dodati i prašak od ljusaka ostriga koji se kupi u ljekarni. Taj prašak pomiješamo s naribanim kupusom kao i sve druge začine. Pri vrenju nastaje prirodni kalcijev laktat koji se lako asimilira. Ukoliko ne možete sami na opisani način spraviti kiseli kupus, dodajte na kilogram kupljenoga kupusa ravno punu žličicu spomenutog praška; a najbolji je kiseli kupus koji sadrži malo soli. Žličicom jednog od praška pospemo kiseli kupus, dobro promiješamo, pustimo da stoji jedan dan i zatim jedemo prijesan. Asimilacija kalcija je na taj način nešto smanjena, no još uvijek bolja nego s uobičajenim trgovačkim preparatima kalcija. Pri postanku guše ima važnu ulogu jod, odnosno njegov nedostatak. Međutim, da bi liječenje guše bilo uspješno, neophodni su još i drugi minerali i rijetki elementi. Pokusi su pokazali da je kalcij za liječenje guše od isto tolike važnosti kao i jod, te se za liječenje a i sprečavanje pojave guše preporučuje hrana bogata kalcijem. Obilje kalcija ima u salati od kupusa, u prijesnom i kiselom kupusu, u korabi ( koleraba) tj. u njezinom lišću, u mrkvi i kupinama. Kiseli kupus je osim limuna najbolji lijek protiv skorbuta. Kod krvarenja desni ili sluznica oko zuba olabavi te se na sluznicama u ustima opažaju mali čirići i gnojna raspadanja, a ujedno otiču zglobovi i rado mu krvari koža , ili osjeća neke druge znakove skorbuta kao opću slabost i umor, taj bi bezuvjetno morao pripremati salatu s limunovim sokom, a neko vrijeme svaki dan jesti kiseli kupus kao salatu. Poslovica kaže da kiseli kupus tjera liječnika iz kuće. Rasol je izvanredan lijek za mnoge želučane i crijevne tegobe. Međutim, čuvajte se preslanog, industrijski na brzinu pripravljenoga kiselog kupusa koji se ne može nazvati lijekom. Zatim, treba znati i to da protiv skorbuta djeluje samo kiseli prijesni kupus, a ne kuhani, jer samo prijesni kupus sadrži nužne, dopunske ljekovite tvari. NADAM SE DA SVATKO ZNA PRIPREMITI I KISELITI KUPUS, A AKO BAŠ NETKO ŽELI RECEPT, NEKA SE JAVI !

TOP DESET: Slijedeće vrste povrća osiguravaju najbolju zaštitu od raka dojke : 1) Brokoli, 2) Prokulica, 3) Kupus, 4) Cvjetača, 5) Brassica oleracea – vrsta kelja, 6) kelj, 7) Radič, 8) Bijela repa, 9) Cikla, 10) Potočarka.

89

LI PA LIPA ( Tilia europaea L. ) Farmakološki naziv : Flos tiliae, ugljen od lipova drveta ( Carbo medicinalis ligni ) LJEKOVITE VRSTE : Tilia officinalis, T. grandifolia, T. parvifolia, T platyphyllos, te T. cordata. NAPOMENA : SVE TE VRSTE UZ NEZNATNE MORFOLOŠKE RAZLIKE, IMAJU JEDNAKA LJEKOVITA SVOJSTVA, PA JE SVEJEDNO KOJU OD NJIH UPOTREBLJAVATE. OSTALI NAZIVI: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa, pozna lipa, sitolisna lipa. OPIS I SASTAV : Danas gotovo samo još stariji ljudi sabiru nekada tako omiljene cvijetove lipe, a oni su i potpuno u pravu što tako čine; uz čaj od bazge, čaj od lipovog cvijeta je najpoznatije sredstvo za znojenje. Lipa je veliko drvo, koje kao stablo dostiže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. krošnja je gustozatvorena, listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti. S lica su dlakavi. Cvijetovi su na dugačkoj stapci, imaju 30- 40 prašnika, 5 latica, a stapka je otprilike do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u paštitaste cvatove. pricvjetnim su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugački do 8 cm, mrežasto su isprepleteni žilicama. Plodovi su mali oraščići. CVATE od lipnja do srpnja. Za lijek se sabire cvijet sa pricvjetnim listovima( lijepe zelene boje, bez rđe). Većinom se beru samo cvijetovi u vrijeme kada su se otvorili i prije nego što ostare i promijene boju. Suše se u hladu na prozračnom mjestu, najbolje na tavanu. Sabrani cvijetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju, i ugodan miris. Samo iskusan berač i sakupljač ljekovitog bilja, čovjek koji je skoro svaki dan u dodiru sa prirodom može odrediti trenutak kada će brati lipu; odmah nakon otvaranja, jer nakon dan – dva, već je oprašena i mijenja boju. Kad se potpuno rasvjeta – ne valja. Od lipovog drveta i dobiva se aktivni ugljen velike adsorpcione moći, pa se primjenjuje u liječenju bolesti želuca ( trovanja) i crijeva –pogotovo prouzrokovanim infekcijom. LIPOV cvijet sadrži željezo, kalcij, soli mangana, tanin, eterično ulje, sluz, još neistražene heterozide, zatim glikozide, šećer, gumu, vosak, smolu, žutu boju, manitol, kartarat, farnezol, jedan alkaloid ( terpentinski) koji daje svijetu miris, osim toga u cvijetu ima vitamina C, a u sjemenu masnoga ulja i hesperidina. Napomena : lipov čaj se ne smije trajno uživati, jer može dovesti do oštećenja srčanog mišića ! PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA, DJELOVANJE, RECEPTURE: ® Sredstvo za pojačano znojenje: - 3 g cvijeta kamilice, 3 g cvijeta bazge, 4 g cvijeta lipe. Tu čajnu mješavinu preporučujemo kad se želi pojačati znojenje. Lipa opušta napete živce i daje dobar san. Lipov cvijet liječi od malokrvnosti, vodene bolesti, prehlade, kašlja, ublažuje bolove pri mokrenju, pospješuje stolicu i čisti krv i bubrege. Za sve to evo recepta: ® priprema se čaj od 10-20 g cvijeta lipe koji se popari s 1 litrom kipuće vode. Poklopi se i pusti stajati oko 15- 20 minuta. Pije se dnevno triput po šalica, a ostatak u toku dana umjesto vode. Ako se taj čaj pije vruć s dodatkom 1 velike žlice meda na šalicu čaja i soka od 1/2 limuna – podstaknuli smo jako znojenje. Ako se čaj pije poslije obroka, sprečava upalu pluća i dušnika, čisti mjehur, umiruje živce, te liječi od bubrežnih kamenaca. Djelotvorna je i kupelj od toga čaja. ® protiv proljeva spravlja se čaj tako da se 3 velike žlice mješavine od po 30 g cvijeta lipe i kamilice, te po 10 g petrovca ( Agrimonia eupatoria) i dupčaca ( teucrium chamaedrys) popare s ½ litre kipuće vode, ostavi poklopljeno 1 sat, pa se procijedi. Pije se što toplije u toku dana. Također je protiv proljeva dobro uzimati 2-3 velike žlice praška od stučenog i prosijanog ugljena lipovog drveta u mlijeku, vinu, ili jelu, a protiv probavnih smetnji - želuca i crijeva - osobito od pokvarene hrane – po 1 velika žlica poslije svakog obroka. 90

bilje ® Sredstvo za čišćenje krvi : 25 g lipovog cvijeta kuhati u 2,5 dl vode , dok ne ukuha na polovicu, a zatim se doda mlijeku / kao kava / koje se kuhalo s 1 velikom žlicom meda na jednu šalicu. To se pije duže vrijeme, po 1-2 šalice dnevno. ® Za liječene simptoma nervoze, živčanosti i depresije : u ¼ l vina moči se 16 sati 10 g lipe, 10 g matičnjaka ( Melissae off.) i 2 velike žlice meda; posebno se u ½ l vode kuha 2 dg sitno izrezane pirike puzave ( Triticum repens ), tako dugo dok se ne ukuha na polovicu; zatim se oboje pomiješa i od toga pije svaki sat po 1 velika žlica. ® Kao klistir za umirenje i ublažavanje grčeva izlaznog crijeva u 1 litri vode skuhaju se 2 velike žlice lipova cvijeta, koji se procijedi kroz gusto platno. ® Krv čisti i lipov sok koji sakupljamo u proljeće, kada krenu sokovi, bušenjem stabla ili bolje – deblje grane. ® Prah od lipova ugljena liječi bolesti jetre – uzima se 2 puta dnevno i to 1 velika žlica natašte, a druga velika žlica poslije podne u kavi ili mlijeku.

LIJESKA ( Corylus avellana L.) – Corylaceae Lijeska obična FARMAKOPEJSKI NAZIV : Coryli avellani folia, cortex, oleum. NALAZIŠTE : šume, šikare, umjerenog pojasa sjeverne hemisfere. Vrlo česta u hrastovim, grabovim i bukovim šumama. Javlja se od nizine do pa do 1800 mnv. javlja se na svježim plodnim i dubokim zemljištima. U kultiviranom obliku uzgajaju se razne sorte lijeske koje se razlikuju po veličini i kvaliteti plodova, vrlo traženi na tržištu. Iz roda lijeski poznata je još tzv. divolijeska ili mečja lijeska ( Corylus colurna), koja je zastupljena u reliktnim zajednicama toplijih područja, traži dublja i svježija zemljišta a nalazišta su joj od 100 do 1700 mnv. Opća rasprostranjenost . Skandinavija / osim sjevernih dijelova /, srednja i zapadna Europa, Sredozemlje, Balkan, Cipar, M. Azija, Kavkaz, S. Afrika. OPIS: vrlo razgranat, gust listopadni grm, 2-4 m visine, ali se nekada razvije i kao manje drvo /7- 10 m. visine / i do 20 cm u promjeru. Kora je pepeljastosiva ili crvenkasta, glatka i tanka, sa markantnim bjelkastim lenticelama, kasnije posivi i plitko ispuca. Korijen je plitak, široko razgranjen, do treće godine ima vertikalan korijen, kasnije horizontalne žile. Pupovi su dosta krupnipokriveni svijetlosmeđim, po rubu trepavičastim ljuskama. Listovi su od 6-10 cm dugi i 5-9 cm široki, na licu tamnozeleni sa rijetkim dlačicama ili goli, bez sjaja, na naličju svjetliji, uz žilice dlakavi. Lijeska je jednodomna biljka. Cvate dosta prije listanja – II- III mjesec, a cvjetovi se sastoje od muških – rese, obično 2-4 zajedno, formiraju se već ujesen, u zimi poprime narančastu boju, u rano proljeće se otvaraju i praše pelud / polen / a ženski cvjetovi su po dva u cvatovima, koji su obično slični pupoljcima iz kojih u rano proljeće vire tamnocrveni dvodijelni . Plod je u grupama, najčešće 1-4 zajedno, okruženi listolikim, više - manje zvonolikim ovojem, nazubljenog ili režnjevitog ruba, u početku zelen, kasnije smeđ i kožast. Plod je jednoplodnički oraščić – lješnjak – sa jednom sjemenkom okrugli ili jajast. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. SADRŽI: kora lijeske sadrži oko 5 % katehinskog tanina, nešto smole, flavonskih heterozida koji joj daju žutu boju, eteričnog ulja ; u lišću ima oko 120 mg % vitamina C, a u sjemenu – lješnjaku - oko 50 % masnog ulja sa 90 % oleinske i linolne kiseline, mnogo masti i bjelančevina, zbog čega je i pogodan za ishranu. BERE SE : ženski cvjetovi u veljači i ožujku, a muški u rujnu prethodne godine. Plodovi se beru u rujnu i spremaju u ljusci. PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE : 91

Kada se kora lješnjaka kuha u pola vode sa pola vina /1:1/, dobije se čaj od kojega se prave oblozi za otvorene rane od proširenih vena na nogama. U istu svrhu služi i lišće, koje se kao i kora , prije uporabe sitno izreže. Taj čaj služi i za kupke kod hemoroida, kao i protiv proljeva, jer se zbog djelovanja tanina stežu krvne žile. U ljekarnama se priprema ekstrakt i od njega se pravi mast za liječenje hemoroida, i to ovako : ® 10 g ekstrakta od lišća i kore, 10 g lanolina, 25 g masti od pupova topole / crna topola/. Taj pripravak služi kao vrlo dobra zamjena za skupu i teško dobavljivu američku biljku Hamamelis Virginijana. Također, rese se koriste za pospješivanje znojenja – u obliku čaja – a sami lješnjaci povisuju krvni tlak, pomažu kod anemije i smanjuju žgaravicu.

LIMUN LIMUN ( Citrus medica L) Porodica : Rutaceae Farmakopejski naziv : Citri pricarpium, aetheroleum. Ostali nazivi : Zitrone, Le citronnier, Lemon, Limone, Uzgajan tisućama godina na području od Kine do Indije, limun je stigao u Egipat i Palestinu s Arapima, od kojih su ga preuzeli i Europljani. U X stoljeću odigrao je veliku ulogu u medicini kao sredstvo u borbi protiv epidemija. Ustvari, ono što mi trošimo je plod limunovog drveta. Za limun kažu da je "lijek za sve". Naravno, pod pretpostavkom da je neprskan, bez pesticida, tada je važan sastojak mnogih ljekovitih pripravaka. Limun je lijek za krvne žile, protiv migrene, protiv starenja, za uklanjanje sunčanih i crvenih pjega, poboljšava ten, obnavlja kožu i kosu, pomaže protiv stresa. Stotinu grama limuna sadrži samo 26 kcal. Još više vitamina C sadrži korica limuna. Sok jednog limuna zadovoljava polovicu dnevne potrebe za vitaminom C, no treba ga popiti najkasnije u roku 5 minuta nakon što se iscijedi pošto vitamin C brzo oksidira. Plod sadrži 30% soka u kome ima 6-8 % limunove kiseline, vitamina A, B i C- (50-80 mg/100g). Sok se koristi kao osvježavajući napitak, blag antiseptik i adstrigens. Svježi vanjski dio kore limuna ( Citri flavedo recens) ulazi u sastav raznih tinktura ( Tinctura Aurantii, T. Aurantii composita, Sirupus Aurantii, Tinctura Chinae composita, Tinctura amara ) i raznih ekstrakta za izradu likera. Koristi se kao sedativ i antispazmolitik. Odličan je korigens ukusa i mirisa, neškodljiv gorki aromatik i gorak tonik. Limunada za čišćenje se izrađuje neutralizacijom vinske kiseline sa soda- bikarbonom ( natrij bikarbonat) – ( Limonada natrii tartarici), ili limunske kiseline sa magnezij-hidrokarbonatom ( Limonada Magnesii citrici), to su ustvari rastvori natrij-tartarata ili magnezij-citrata, zaslađeni i zasićeni ugljičnim dioksidom. Rastvori zasićeni ugljičnim dioksidom nazivaju se kipeći napitci ( Saturatio natrii tartarici, saturatio Magnesii citrici effervescens). Djeluju purgativno i kao sredstva za čišćenje. U novije vrijeme zamjenjuju ih čvrsti oblici lijekova ( čepići), ili šumeće tablete, granule ili prašci. Limunska kiselina je organska kiselina koja se nalazi u limunu ali i u mnogobrojnim drugim plodovima. Ona je monooksitrikarbonska kiselina, a dobije se ekstrakcijom ili sintezom. Rastvorljiva je u vodi. Koristi se za dobivanje limunade i citrata. Svi sastojci limuna, a prvenstveno vitamin C, jačaju kosti i vezivno tkivo, štite od infekcija te smanjuju sklonost pucanju kapilara. Posebno su važni u zaštiti zubnog mesa. Limun uzimajte i kod upotrebe špinata, jer pojačava asimilaciju željeza iz špinata. Flavonoidi u limunu izvrsni su antioksidanti koji štite stanice od starenja i pojačavaju djelovanje vitamina C. Limun sadrži i sve vitamine grupe B, koji su neophodni za ravnotežu rada živčanog sustava. Također je bogat mineralima – kalij i kalcij. Ublažava kiselost u unutarnjim organima nakon obroka punog mesa ili zbog tjelesnih napora. Korisno je piti sok od limuna protiv krvožilnih bolesti; proširenih vena, hemoroida, povišenog krvnog tlaka. Pomiješan s medom pomaže protiv afta i angine, a razblažen se koristi protiv lišajeva i bradavica. 92

bilje Ekstrakt limunova ulja pokazao se djelotvoran protiv mučnina i glavobolje, koštice se rabe protiv glista, a neprskana kora je dobra za srce. Zbog adstringentnog, antiseptičkog i dezinfekcijskog svojstva kozmetički pripravci s limunom vraćaju mješovitoj ili masnoj koži prirodni mat ton. Ne koristite eterično ulje limuna samo, ono je fotosenzibilno i tada nadražuje kožu. Limunov cvijet daje sjaj kosi i sastojak je najboljih šampona za pojačavanje sjaja. Limunov sok koji je slabiji od octa, koristi se u mariniranju povrća, riba, ljuskara i bijelog mesa (piletina, teletina i puretina). Limun omekšava hranu, a pri tome joj čuva miris. ® ZA MEKOĆU RUKU : svake večeri masirajte ruke mješavinom limunovog soka, glicerina i kolonjske vode u jednakim omjerima. ® ZA BIJELE ZUBE : masirajte ih limunom jedanput tjedno. ® UPALA GRLA : iscijediti jedan limun i razblažiti sa čašom vrele vode Tri puta dnevno po 3 minute ispirati grlo. Za grlo je dobra i žličica šećera u koji se kapne malo ulja od kantariona, a ako nemamo to ulje, može i ulje od lavande, pa čak i obično, jestivo ulje, te nekoliko kapi soka od limuna. ® Protiv hunjavice dobra je topla limunada. ® ZA IZBACIVANJE GNOJA IZ PLUĆA : potrebno je po 100 grama bijelog luka, korijena hrena, 200 grama limuna s korom, 50 grama trave ive, 500 grama mladog kravljeg maslaca, 1 kilogram meda. Sve sastojke dobro usitniti pa pomiješati. Uzimati 3 X dnevno poslije jela po jušnu žlicu. Limunov sok uništava šećer u krvi, štetne kiseline i bakterije. ®Sok od 1 do 2 limuna poslije ili prije jela uveliko pomaže i liječi jetru i reumu. Miješa li se sok od 1 limuna s toliko soli koliko stane među 2 prsta, sve dok ne postane mliječna masa, osobito u proljeće, pospješuje jače izlučivanje i djeluje protiv debljine i sluzavosti probavnih organa te potiče rad srca i jetre. Limun treba uzimati cijele godine umjesto octa, jer fosfor oživljava živce, kalij srce i liječi bubrege, a kalcij neutralizira oksalnu kiselinu. Limunov sok uklanja i žute mrlje na prstima od duhana. ® KUPKA : Iscijediti sok od dva limuna i dvije naranče pa dodati ½ litre procijeđenog zelenog čaja i ½ litre mlijeka te 1 šalicu meda od akacije (bagrema) i 10 kapi uljnog ekstrakta mandarine. Staviti u vodu za kupanje; vitamin C iz agruma učvršćuje kožu, med i mlijeko je vlaže, a zeleni čaj smiruje i omekšava. ® UKLANJANJE SMEĐIH MRLJI KOŽE RUKU : Pomiješati sok jednog limuna, žlicu maslinovog ulja i žlicu uvarka od peršina. Vatom nanesti otopinu na ruke i ostaviti pola sata. Zatim masirati ruke bademovim uljem. Ponavljati postupak dva puta dnevno. Limun sa svojim vitaminom C i peršin posvjetljuju kožu, sprečavaju nastanak mrlja. Ulje obnavlja kožu i čini je mekom i glatkom. ® TVRDE PETE : Ako imate tvrde pete, trljajte ih svakog jutra i večeri polovicom limuna. Uskoro će postati glatke. PROTIV ZNOJENJA RUKU s vremena na vrijeme umočite ih u lavor tople vode sa žličicom sode-bikarbone, te tome dodajte nekoliko kapi limuna i izmasirajte ih. ® PROMUKLOST: Ako promuklost traje duže od tjedan dana obratite se liječniku. Ako ste često promukli ili gubite dobar glas, uzroci mogu biti različiti, od pušenja i zadimljenih mjesta, naglih promjena temperature okoliša, do alkohola i gaziranih pića. Kao odlična sredstva protiv promuklosti probajte i toplu limunadu i čaj s limunom. Ako ste pušač, prekinite s tom tradicijom. Ne umarajte grlo, šutnja je zlato, bar dok promuklost ne prođe. ® ZA CIRKULACIJU KRVI : u ½ litre alkohola umiješati 100 grama morske soli i 50 grama kamfora, sok od 2 limuna i dodati 1 litru destilirane vode i to vruće, tako dobivenom tekućinom masirati kožu nakon tuširanja. DODATAK: LIMUNI S KLINČIĆIMA: potrebno je po 4 klinčića za svaki limun, maslinovo ulje. Odabrati sitne neprskane limune, dobro ih oprati i pažljivo obrisati. U svaki nabosti po 4 klinčića. Poslagati u staklenku, zaliti uljem i dobro zatvoriti. Za uporabu su tek nakon 2 mjeseca. Obično se jedu uz kuhanu ribu, a izvrsno može poslužiti i ulje. OCAT S LIMUNOM: sa dva neprskana limuna oguliti samo gornji, žuti sloj korice, dodati nekoliko koluta limuna, preliti s 3 litre bijelog octa, dodati limunov sok, po želji malo cimeta, 2 klinčića, 6 93

zrna papra. Držati na mračnom mjestu 2-3 tjedna, pa procijediti, a koristite ga za salate, umake za meso, naročito janjetinu. PEKMEZ OD LIMUNA ZA ZAČINSKIM BILJKAMA: potrebno je 1 kg sočnih limuna tanke ore, nekoliko listića majčine dušice i ružmarina, 4 žlice ružine vodice i 90 dag šećera. Dobro oprati limune, neoguljene narezati na tanke ploškice, dodati začinsko bilje, 1,5 dl vode, 2 žlice ružine vodice. Ostaviti da odleži 12 sati. Pristaviti na vatru, kad provri, smanjiti temperaturu i kuhati jedan sat. Dodati šećer, miješajući kuhati da se šećer otopi a voće raskuha – oko 2 sata, zatim dodati dvije žlice ružine vodice i kad ponovno provri, kipuće rasporediti u staklenke. LIMUN NE ČUVAJTE DULJE OD MJESEC DANA, I TO SVAKAKO U HLADNJAKU I OMOTAN U TANKI PAPIR.

LIMUN (Citrus medica) Porodica : Rutaceae Farmakološki naziv: Citri pricarpium, aetheroleum Limun je zimzeleno drvo visine do 10 metar, listovi su duguljasti i kožasti. Cvjetovi su obično pojedinačni, bijele boje a s vanjske strane ružičasti. Nalazište mu je u Kini, Iranu i Istočnoj Indiji; uspijeva u svim tropskim krajevima cijele Zemlje. U primorskim krajevima uzgaja se plantažno. Limun sadrži velike količine vitamina C, a u kori su mnoge šupljine pune eteričnog ulja ugodna mirisa i gorkog okusa, ima sluzi, pektina i nekih heterozida, kalcijum oksalata, a u ulju oko 94% terpena, naročito limonena, pa seskviterpena, oko 3% citrala i oko 1% geranil-acetata, šećera, limunove i jabučne kiseline, kalija i fosfora. Beru se zreli plodovi, kora - bez unutrašnjeg bijelog, bezvrijednog dijela, cvijetovi i lišće. Limunov plod koji je sazrio na suncu salicilnom kiselinom uništava šećer u krvi, štetne kiseline i bakterije. Liječi od prehlade i plućnih bolesti, čisti krv od mokraćne kiseline, čisti žlijezde, rastvara kamence, zaustavlja krvarenje, liječi razne upale, umiruje i pomlađuje, a također suzbija malariju i reumatične tegobe. Sok od 1-2 limuna dnevno poslije jela ili prije jela liječi bolesti jetre i reumu. Miješanjem soka od 1 limuna s toliko soli koliko stane među 2 prsta, sve dok ne postane mliječna masa, naročito u proljeće – pospješuje jače izlučivanje i djeluje protiv debljine i sluzavosti probavnih organa, te potiče rad srca i jetre. Limun treba uzimati cijelu godinu umjesto octa, pošto fosfor oživljava živce, kalij srce i liječi bubrege, dok kalcij neutralizira oksalnu kiselinu. Pošto je bogat vitaminima, hranu čini probavljivom i djeluje osvježavajuće. Kod grlobolje otopiti malo soli u žličici limunovog soka i popiti. Pomaže i ovaj recept : iscijediti limun i razblažiti ga čašom vrele vode. Tri puta dnevno po 3 minute ispirati grlo. Za grlo je dobra i žličica šećera u koju se kapne malo ulja od kantariona ( ili lavande ili u krajnjem slučaju – obično – jestivo), te nekoliko kapi soka od limuna. Za cirkulaciju krvi: u pola litre alkohola miješati 100 grama morske soli i 50 grama kamfora, sok od 2 limuna, dodati 1 litru destilirane vode i to vruće, te tom tekućinom izmasirati kožu nakon tuširanja. Za liječenje pjega na licu: 2 dijela limunovog soka i 1 dio ruma; pomiješati, nanijeti na lice i pustiti da se na licu osuši. Toplom vodom isprati. Limun se koristi za gašenje žeđi, a kao lijek odlično djeluje u obliku zaslađene limunade naročito kod glavobolje – migrene, avitaminoze, dok se iz kore dobiva mirisno eterično ulje koje se koristi u kozmetici. Za zatezanje kože: maska od bjelanca i limuna – ulupati snijeg od bjelanca i dodati mu nekoliko kapi limuna. Masu kistom nanesti na lice i pustiti da djeluje, nakon 15 minuta oprati mlakom vodom. Punč protiv gripe: pomiješati ¼ l mlijeka i vode, 1/8 l bijelog vina, 1/8 kg šećera i šest žlica soka od limuna. Ukuhati dok se šećer ne rastopi i koristiti što toplije. Svježi vanjski dio ulazi u sastav Tinctura Aurantii, Tinctura Aurantii composita, Sirupus Aurantii, zatim Tinctura Chinae composita, Tinctura amara i raznih oblika za izradu likera. Koristi se i kao sedativ i antispazmolitik, u obliku infuza. Limun je odličan korigens ukusa i mirisa, neškodljivi gorak aromatik i gorak tonik. Limunada je tekuće nakiselo ljekovito piće, a prvenstveno se izrađuje sa sokom od limuna ili 94

bilje nekog drugog kiselog voća. Limunada podstiče probavu ili kao topli čaj za bolesnike.

LJEKOVITO BILJE - POMOĆ KOSI LJEKOVITO BILJE - POMOĆ KOSI Znam da ste skeptični na ovaj naslov, ali ipak pročitajte. Sigurno ste bez većeg uspjeha isprobale mnoge preparate, potrošile brdo novaca i ostale razočarane. Ipak, ne odustajte. Isprobajte, (ako ne sada, onda kada dođe vrijeme berbe ljekovitih biljaka) sasvim novo ili možda staro prirodno rješenje: vratite kosi zdravlje, ljepotu i sjaj biljnim pripravcima. Masna, suha, lomljiva ili kosa uništena kemijskim tretmanima može se povratiti i dobiti ono što joj pripada, da bude kao nekada ukras ženskog lica, pomoću biljnih pripravaka koji će se dodati šamponima kojima inače perete kosu. Koncentrirani vitamini i minerali sadržani u korijenju biljaka biti će dragocjena pomoć vašoj kosi. Iste možete kupiti u malo boljim ili specijaliziranim ljekarnama ili prodavaonicama prirodnih proizvoda. Kosa vam ispada u pramenovima? Ima lijeka: inače to je faza koju svi proživljavamo prije svake zime. Problem je kada se uz ispadanje kose pojavi i perut ili ako se kosa počne pretjerano mastiti ili sasvim izgubi sjaj. SUHA KOSA Pomažu preparati smilja, naročito ako je kosa bez sjaja, ugasla, opuštena. Češljanjem kosa se naelektrizira. Takva isušenost je većinom posljedica pretjeranom izlaganju suncu ili pretoplom zraku iz sušila. Pazite kako perete kosu. Koristite nježne šampone obogaćene masnim sastojcima (ulje badema, klica žitarica ili jojobe). Koristite li regenerator, možete ga nanijeti i prije pranja kose. Na taj način ublažujete djelovanje šampona. Na kraju umasirajte u kosu pet kapi ružina ulja i osušite kosu bez ispiranja. Kao maska za kosu koristi se tetivika – vrsta smilja i kuhati 5 minuta. Isključiti i ostaviti stajati još 5 minuta. Potom procijediti i dodati 2 žlice ulja pistacija. Ova kombinacija stvara na glavi vlasišta zaštitni film i čuva vlagu. Umasirajte u kosu nakon pranja, zatim dodajte balzam kojeg držite petnaestak minuta i isperite kosu. Ovako radite jedanput tjedno. Nakon 5 tjedana kosa će postati mekana i sjajna.

LJEKOVITO BILJE - POMOĆ KOSI (II) MASNA KOSA. Masnu kosu lako prepoznate. Vrlo se brzo prlja, opuštena je i bez živosti, često se zbog suvišne masnoće dijeli na pramenove i izgleda kao špageta. Kosu treba češće prati ali što neagresivnije. Šampon uvijek razredite vodom prije nanošenja na kosu, najbolje u omjeru 1:5. Kod kronično masne kose treba jedanput tjedno obični šampon zamijeniti medicinskim šamponom. U šampon dodajte 5 kapi eteričnog ulja od limuna, čime ćete kosu ojačati i manje će se mastiti. Pakung (ili maska) nanosi se prije šamponiranja, a sadrži korijen maslačka koji uravnotežuje izlučivanje masnoće, daje kosi volumen i zdrav izgled. Mikserom miješati žlicu korijena maslačka s 1 dl vode i jednom narezanom jabukom dok se ne dobije glatka masa (smjesa). Dodati tri žlice zelene gline i sok jednog limuna, e miješati dok se ne dobije homogena masa. Na kosi se drži 1 sat, isplahne i opere kosu šamponom. PERUTAVA KOSA Problem s peruti javlja se pojačano zimi i na masnoj i na suhoj kosi. Potrebno je koristiti nježne šampone s biljnim sastojcima: koprive, majčine dušice, breze, propolisa, kadulje… Kosu dobro i dugo ispirati toplom vodom, nježno masirajući vlasište. Šamponu dodajte 30 kapi pripravka korijena jaglaca koji djeluju protuupalno i umirujuće ujedno čiste vlasište. Maska se radi od korijena peršina miksanjem 3 žlice usitnjenog korijena uz dodatak tri žlice ricinusovog ulja. Peršin sadrži tvar koja u kombinaciji s ricinusovim uljem odstranjuje perut i uravnotežuje vlasište. Smjesu nanositi jedanput tjedno dobro masirajući vlasište i ostaviti djelovati najmanje 15 minuta. Ispire se s dosta vode i šamponiranje. 95

OBOJANA KOSA Koja žena nije bar jedanput u životu promijenila boju kose? Ipak, svako bojanje je svojevrstan stres za vlasište, pa i kana, ako se dugo koristi, isušuje kosu. Obojanu kosu treba prati posebnim šamponom za obojanu kosu, te koristiti regenerator i nanesti na kosu masku prije šamponiranja. Kao prirodni dodatak šamponu zakuhati čašu vode kojoj se doda žlica korijena sapunike i skinuto s vatre ostavi pola sata. Procijedi se i doda 2 žlice šampona i dva put oprati time kosu. Pošto sapunika sadrži saponine bogate sluzima oporavlja vlasi koje su stanjene primjenom boja. Maska se radi od korijena bijelog sljeza koji se mikserom izmiješa u omjeru 3 žlice korijena i žličicom maslaca i vode dok se ne stvori kremasta smjesa. Nanese se na kosu i drži 15 minuta prije gore opisanog šamponiranja. LOMLJIVA KOSA Češljanjem se kosa lomi, često je bez sjaja i teško se oblikuje frizura. Za kosu su najkritičniji zimski mjeseci. Krhka kosa traži poseban tretman. Što nježnije je prati šamponom, i to onim koji sadrži pantenol ili silikone koji jačaju kosu i daju joj volumen. Dobro je koristiti losione, pjenu ili sprej za učvršćivanje, jer će kosi dati bujnost i potaknuti rast. Kao prirodni sastojak koji se dodaje šamponu koristi se eleterokok, kojega se stavi u pola šalice hladne vode i zakuha se pet minuta te ostavi stajati 20 minuta. Procijeđenu tekućinu komadićem vate natopljenom, prijeći cijelu dužinu kose i to odmah nakon šamponiranja i ispiranja. Bez dodatnog ispiranja osušiti kosu. Eleuterokok je bogat magnezijem, manganom i sumporom koji jačaju vlasište. Kao maska koristi se tinktura korijena šparoge u količini 10 kapi/3 dl vode. Nanosi se izravno na vlasište, naročito gdje je kosa slabija. Pošto korijen šparoge sadrži vitamin C, minerale i aminokiseline, sve to utječe na jačanje kose.

LJEKOVITO BILJE ZA DOBRU PROBAVU. Probavne smetnje u ovim danima godišnjih odmora ne moraju vas iznenaditi. Za dobru probavu potrebni su probavni sokovi gdje važnu ulogu igra žuč. Jetra proizvodi žuč koji se sustavom kanala skuplja u žučnom mjehuru. Nepravilnim radom žučnog mjehura često se javljaju probavne smetnje. Tu pomažu biljke koje potiču stvaranje žuči u jetri. Esencijalno ulje ružmarina potiče rad jetre i žučnog mjehura, a slično djelovanje ima vodopija – cikorija. Cikorija se može pripremati kao salata ili napitak, te je odličan laksativ i svakodnevno uzimanje osigurava dobru probavu a ujedno i urednu stolicu. Isto vrijedi i za maslačak, naročito u proljeće kao salata ili korištenje korijena za oparak. Ekstrakt aloje u maloj dozi potiče rad crijeva i koristi se protiv zatvora ( začepa). U većoj dozi izaziva proljev! Korijen johe sadrži esencijalno ulje koje se koristi u slučaju poremećene probave - dispepsije – te koristi i kod nekih crijevnih nametnika. Upotrebljava se neposredno prije jela 10 g korijena po šalici. Nije naodmet napomenuti da je važna i čistoća ruku i namirnica koje se koriste, ali i posuđa. Matičnjak s metvicom uravnotežuje lijenu ili preopterećenu probavu. Esencijalno ulje lavande pripomaže probavi, a djeluje antiseptično i protiv grčeva. Preporučam svima koji pate od bolnih grčeva u trbuhu, kod napuhnutosti i vjetrova. Artičoka pomaže jetri i to kao suhi ili tekući ekstrakt. Repa potpomaže regulaciju probave. Ukoliko imate ŽUČNE KAMENCE NE koristite ove biljke i pripravke! Za to postoje druge biljke.

LJEKOVITO VINO OD RUŽMARINA ( II) Drugi način pripremanja i uporabe vina od ružmarina: ® 4 žlice osušena ružmarina, 1 litra bijelog vina. Drogu usitniti i staviti u staklenu bocu sa širokim grlom pa ju preliti kvalitetnim vinom. Bocu poklopiti i vino ostaviti stajati dva dana. Povremeno promiješati. Procijeđeno vino uliti u bocu koja se čuva dobro zatvorena, tamne boje, na tamnom i hladnom mjestu. Starim i iscrpljenim osobama preporučuje se redovito pijenje ovog vina, jer ono stimulira optok krvi i druge tjelesne funkcije, što omogućuje osvježavanje cijelog organizma. 96

bilje PIJE SE TRI PUTA NA DAN PO 0,5 DL VINA, I TO PRVI PUT UJUTRO NATAŠTE, DRUGI PUT PRIJE RUČKA I TREĆI PUT PRIJE VEČERE. Razrijeđeno vino u omjeru 2:1 pomaže prilikom bubrežnih bolesti i povisuje niski krvni tlak. Treba popiti dva puta na dan po jednu žlicu takvog pripravka.

LJOSKAVAC - FIZALIS LJOSKAVAC – FIZALIS ( Physalis alkekengi L. ) Druga imena: pogančeva trava, pljuskavac. Porodica: Solanaceae Naziv physalis potječe od grčke riječi physao, naduven, napuhnut, zbog izgleda čaške ove biljke. Postojbina joj je Japan, u Europi je od 1800 –te godine. Kod nas raste divlja, po šikarama, živicama, vinogradima i svijetlim šumama. OPIS Jednogodišnja ili višegodišnja biljka, zeljasta, visoka oko pola metra. Listovi jednostavni i na kratkim peteljkama. Cvjetovi su bjeličasti s vjenčićem u obliku kratke cjevčice čiji je obod raširen. Čaška je mala i zelenkasta, ali ubrzo naraste kad omota plod. Tako dobiva izgled mjehura, a kada plod sazre, poprima živu crvenu boju. Plod je tada skerletne boje. Cvate ljeti VI –IX mjesec. Plod sazrijeva u ranu jesen. Kiselkast je i može se jesti, ali treba paziti da ne dođe u dodir s vrlo gorkom čaškom. Plod se sabire i suši kraj peći ili u pećnici. Kad je suh, pod prstima šuška, ali mora zadržati svoju prirodnu boju. SASTOJCI : sadrži karotenoid fizalin, (koji daje boju čaški ), vitamin C – u čaški ima oko 800 mg %, u bobicama oko 100 mg %, zatim limunovu kiselinu, šećer, te neke alkaloide, koji još nisu dovoljno istraženi. UPORABA : Suhi plod koristi se protiv teškoća mokrenja, kroničnog katara mokraćnog mjehura, pijeska i kamenaca mokraćnog mjehura i bubrega. Biljka je DIURETIK, zbog čega pomaže kod uloga i služi kao laksans. Čaj se priprema od 20 g suhih plodova koji se kuhaju 1 – 2 minute u ½ lit. vode ili vina. Pije se tokom dana u gutljajima. NE SMIJE SE UZIMATI MNOGO; NI ČESTO; NI DUŽE VRIJEME; JER TRUJE ŽELUDAC ! Od 300 g bobica, 2 dl vode i 70 dg meda skuha se pekmez, od kojega svako jutro prije jela uzeti 100 g u toku 10 dana. Jednako je dobro , također u toku 10 dana, svako jutro prije jela popiti 20 g soka od svježih bobica. Ova je biljka osobito djelotvorna protiv podagre, kad u mokraćnim solima ima mnogo oksalata.

LUK LUK ( Allium ssp.) Porodica: Liliaceae Nije u farmakopeji ! a) Crni luk (Allium cepa L.) – crveni luk, kapula, crvenac, glavata ljutika, mrki luk, obični luk, čebula. b) Luk kozjak ( Allium ascalonicum L.) c) Luk vlasac (Allium schoenoprasum L.) – drobnjak d) Luk srebrenac * e) porji – luk (poriluk) (Allium porrum L.) Ovdje će biti opisan obični luk ( crveni luk), iako lukova ima oko 250 vrsta. Porijeklo: Crveni luk potječe iz zapadne Azije i Beludžistana. (Po nekima porijeklo vuče iz Indije.) Odatle se proširio i danas se uzgaja u različitim zemljama svijeta gdje mu klima pogoduje. Pravi je predstavnik začinskog povrća (začin+povrće). Vjerojatno je najstarija ljekovita biljka čije je djelovanje opisano klinastim pismom (Sumerani) prije 6.ooo godina. Naime, jedan zapis ovim pismom veli: " … ako pojedeš luk ujesen, nećeš trpjeti zimi od trbušnih bolesti.." Nadalje, u starom Egiptu pred lukom se polagao najviši oblik zakletve. Dakle, vjerovanje u ljekovitost luka ( crvenog i bijelog) staro je tisućama godinama ima istaknuto mjesto očuvanju ljudskog zdravlja koje bi trebalo biti naše najveće blago. Luk kozjak je biljka poznata od davnina u Kini, Japanu, Indiji, Perziji i Turskoj. Luk vlasac je divlja trajna biljka, rasprostire se od Grčke do sjeverne Švedske, Sibira i Sjeverne Amerike. Uzgojeni vlasac je sličan divljemu. Vlasac se može uzgojiti u loncu kod kuće i trošiti prema potrebi velik dio godine. 97

O biljci: Navedene vrste luka imaju začinska i ljekovita svojstva, pa je njima moguće spriječiti i liječiti čitav niz bolesti. Od cijele biljke za liječenje se upotrebljava podzemna gomoljasta lukovica To je ustvari podzemna stabljika sastavljena od mesnih listova. Vonj je luka oštar i izaziva suzenje, okus je slatkast, kuhanjem se gubi miris a okus ublaži. Najbolje uspijeva na vapnenastom tlu, a treba ga gnojiti samo odležanim gnojem. Sorte luka se dijele na slatke, poluljute i ljute. - količine eteričnog ulja: o,1% Osnovu ovog eteričnog ulja predstavlja cistein-allin ili S-alil-cistein-foksin. Allin predstavlja supstrat za formiranje isparljivih sumporastih tvari koje se isparavaju prilikom rezanja luka. Aromatične tvari mu daju okus i miris, te imaju svojstva da su lakrimogena, baktericidna i fitocidna te antibiotička. Droga: Koristi se u svježem stanju. U nekim kombinacijama (s medom) kuha se. Sastav i aktivne tvari: sadrži u sebi između ostalog inzulinske tvari (glukokinin) i djeluje vrlo dobro kod lakih i srednje teških slučajeva šećerne bolesti, a i kao sredstvo koje tjera na mokrenje. Snižava šećer u krvi. Sadrži vitamine A, B1, B2, E, H, K i P, te je vrlo ljekovit. Ljekovitost luka proizlazi iz visokog sadržaja makro i mikro elemenata a posebno treba naglasiti sadržaj biljnih hormona, vitamina, esencijalnih masnih i aminokiselina te mikroelemenata – posebno selen koji ima antikancerogena svojstva i vanadij koji djelomično izmjenjuje inzulin što je od životne važnosti za dijabetičare. Prodorni miris potiče od eteričnih ulja sa sumporom, a ta ulja hlape na zraku i još brže pri kuhanju. Kemijski sastav luka: vrijednosti su izražene u gramima na 1oo g jestivog dijela, a u zagradi su navedene vrijednosti za mladi luk. - energetska vrijednost: 167,2 KJ (15o,48) - voda: 88 (89,4) - bjelančevine: 1,4 (1,5) - masnoće: o,2 (o,2) - ugljikohidrati: 9,8 (9,4) - kalcij: 32 mg (51) - fosfor: 36 mg (39) - željezo: o,5 mg (1) - vitamin A: 5o IJ (2ooo) - vitamin B1 : o,o3 mg (o,o5) - vitamin B2 : o,o4 mg (o,o5) - vitamin C: 9 mg (32) Također sadrži celulozu, šećer, sluz, organske kiseline i njihove soli, mineralne soli. Djelovanje: Osobito povoljno djeluje na zarazna oboljenja crijeva. Crveni luk ima protuparazitno djelovanje jer ubija zarazne klice. Spada u skupinu fitonocida. Djelovanje mu je nešto slabije od bijelog luka, ali se koristi kao preventivno zaštitno sredstvo protiv zaraznih klica crijevnih zaraza, protiv gripe, leukemije i raka. Luk snizuje krvni tlak. Uz bijeli luk, i crveni luk suzbijaju neke poremećaje uslijed trovanja nikotinom. Pospješuje prokrvljenost, potiče izlučivanje sluznih žlijezda te brzo zaustavlja truljenje i vrenje u crijevima, smanjuje šećer, pobuđuje tek, tjera na mokrenje, jača živce, pospješuje probavu, odstranjuje plinove i gliste, dezinficira tijelo i ublažava grčeve. Srčanim bolesnicima jača srce. Crveni luk je afrodizijak za nervozne. Sok crvenog luka pomiješan s medom najbolje je alternativno sredstvo za umirenje živaca, promuklosti i sredstvo protiv kašlja. Kod upale crijeva pomiješa se sirovi žumanjak, svježi maslac, zdrobljeno sjeme kima i sok crvenog luka; svježe iscijeđeni sok bez dodatka soli dobro je sredstvo protiv kožnih lišaja, peruti i opadanja kose. Indikacije: za izbacivanje nagomilane sluzi i gnoja iz pluća. Kod teških zaraznih proljeva s grčevima i kod nadimanja crveni luk se može s uspjehom spojiti s vodenim kupkama ili pak s kurom kiselkastih jabuka. Kombinacije i recepture: Kuhan u mlijeku zaustavlja krvarenje iz želuca. Nasjeckan s kruhom odstranjuje nadimanje i žgaravicu. Razrijeđen sok pomaže kod vodene bolesti – 2-3 čajne žličice na dan. Sok s medom je jedan od najboljih lijekova za živce – 2-5 čajnih žličica dnevno. Luk pržen na masti vrlo je koristan kao oblog na prsima kod upale pluća. 98

bilje Mijenja se svaka 3 sata. Luk i paprika snižavaju kolesterol. Za očuvanje zdravlja, a posebno sprečavanja rasta kolesterola u krvi, dokazano je, vegetarijanska prehrana i dijeta, upotpunjena mliječnim proizvodima, te maslac, jaja i visokokvalitetnim uljima (kukuruzne klice) djeluju najbolje. Naročitu ulogu imaju crveni i bijeli luk koji snižavaju nivo kolesterola u krvi, pomalo djeluju kao sredstvo za mršavljenje i podstiču fibrinoliznu reakciju koja smanjuje sklonost krvi ka zgrušnjavanju i time stvaranju tromba. Da bi se odstranio miris po luku iz usta – prožvakati nekoliko listića zelenog peršina. Sličan način djelovanja ima i crvena paprika. Vodena bolest se liječi ako se u o,5 l vode i o,5 l kvalitetnog bijelog vina kuha usitnjeni luk – 3 glavice i žlica ružmarina. Uzima se svaki sat po žlica. Vjetrovi u želucu i crijevima nestaju ako se jede pečeni luk ili pije sok od samljevenog luka sa /ili bez/ jednim dijelom rakije u količini 2-3 čašice na dan. Upala grla prestaje ako se koristi sok od luka koji je kuhan s medom. Ovim sirupom ispire se grlo svaki sat vremena i istodobno svaka dva sata uzima kavena žličica ovog sirupa. Krmeljive, upaljene i suzne oči liječe se tako da se dnevno nekoliko puta ispiru mlijekom u kojem se kuhao luk s malo pravog vrcanog meda. Kod zastoja mokraće uzima se luk, peršin, celer i med: sve se kuha u vodi i topla tekućina pije više puta dnevno po mala šalica. Suhi kašalj se liječi s lukom koji se kuha u kozjem mlijeku uz dodatak pravog pčelinjeg meda u jednakim dijelovima i uzima svaki sat po žlicu. SIRUP OD CRVENOG LUKA: 6oo grama crvenog luka sitno isjeckati i staviti u 1,5 l bunarske vode, 1.2oo g meda i 6o g šećera. Polagano kuhati /3-4 sata/ i napuniti čiste staklenke i dobro zatvoriti. Ovo je vrlo dobro sredstvo protiv kašlja i hripavca. Pečen i zgnječen luk kao oblog djelotvorno liječi čireve. Utrljan sok sirovog luka liječi lišaje, prhut i zaustavlja ispadanje kose. Sok od luka pomiješan s rijetkim medom i nakapan u oči sprečava sivu mrenu. Ubode insekata ublažuje sok od luka koji se nakapa na mjesto uboda. Protiv gripe koristi s ekstrakt luka u rakiji. Krhke nokte dobro je više puta namazati sokom od luka. Kod šumova u ušima stavljamo u uho na vati nekoliko kapi soka a kod nosnoga katara isto tako u nos. Kurje oči na nožnim prstima zadaju mnogima velike probleme; ako kuhamo usitnjeni luk u octu i od dobivenog pripravka napravimo obloge za kurje oči nakon višestruke primjene nestati će spomenute tegobe. U kliničkim ispitivanjima aplikacije svježeg soka luka pokazale su da taj sok jača srčani mišić i da djeluje kao svojevrstan afrodizijak, a naročito ako je spolna nemoć posljedica tjelesne iscrpljenosti ili pretjerane živčane napetosti. Protiv kašlja: mlijeko u kojem se kuhala glavica luka zajedno s ljuskom, procijediti i piti 2x na dan. Sprečavanje opadanja kose i protiv peruti: 25 gr ljuski luka treba potopiti u 6o% alkohol kojem se doda nekoliko istucanih karamfilića. Na tamnom mjestu mora odstajati 2 tjedna; procijedi se i koristi za masažu korijena kose. (Kružnim pokretima). Ako je kosa suha i dalje opada, rastvoru treba dodati 15 gr ricinusova ulja, kosa će tada biti čvršća i sjajnija. SIBIRSKO SREDSTVO ZA JAČANJE: kod umora i pomanjkanja energije, staračke iscrpljenosti: zgnječiti 4 česna češnjaka te ih dodati 4-ima samljevenim malim glavicama crvenog luka, koji se propusti stroj za mljevenje mesa, te iskoristiti i sok. Uzeti 225 grama svježe zobi i 2x je propustiti kroz stroj za mljevenje mesa, zatim 6o grama sitno nasjeckanog osušenog korijena odoljena i sve izmiješati sa cca 9oograma meda, kuhati na tihoj vatri dok sve ne postane žitko. Nakon toga cijelu masu razmazati da bude debela 2,5 cm i pustiti da se ohladi. Kad se masa stvrdne, izrezati je na kvadratiće od po 2,5 cm i spremiti na hladno mjesto. Uzima se 3-6 komadića dnevno PRIJE jela. To je vrlo vrijedna nadopuna hrani za sve osobe s više od 5o godina starosti. PORILUK kod trbušnih i bubrežnih bolesti: 9 većih glavica i to neoljuštenih i dobro oprati te kuhati 99

u 5 litara zdravog i prirodnog bijelog vina. Posuda mora biti veća od 5 litara. Kuha se dok se ne ukuha na 1 litru i kad se smlači ocijedi se i spremi u staklenku. Uzima se svako jutro NATAŠTE jedna nepuna žlica – oko 50 grama. Guša (struma) liječi se porilukom: uzima se sredina porjeg luka i nasjecka na sitno, pomiješa sa finom morskom soli i cvijetom od ljiljana (samo mala količina !) Taj lijek PRIVITI na gušu svaku večer prije spavanja. Svakako se obratiti liječniku ! Protiv crijevnih parazita - 4 velike glavice luka rasjeći i podijeliti na 4 dijela (sveukupno 16 komada) i preliti sa o,5 lit vode, prokuhati i procijediti, tekućinu piti po 1 kavenu žličicu prije svakog obroka, a ukoliko ne djeluje, skuhati luk s mlijekom. Kod GLAVOBOLJE 2-3 glavice luka samljeti u stroju za mljevenje mesa i pomiješati sa finim uljem uz dodatak malo soli. Tom smjesom masirati glavu, zatim se ta masa stavi u gustu krpu i priveže na glavu, preko krpe se stavi suha marama i malo prilegne u tihu zamračenu prostoriju. BOLOVI koji trgaju u glavi, zubima ušima – prestati će ako u tavicu stavite po žlicu ljuski crvenog luka, bijelog luka, kamilice, lovorovog lista, borovice i ružmarina. Nakapati malo finog ulja pa kada se najviše dimi (NE SMIJE GORJETI !) držati nad dimom složen topao ručnik. Kada se ručnik napuni dimom, brzo ga povezati na glavu i preko toga još jedan topa ručnik. Ako od prvog postupka bol ne prođe, ponoviti postupak. *Luk srebrenac spada u grupu ozimnog povrća, može se uzgajati na dva načina – direktnom sjetvom na gredicu ili presadom. Drugi je način bolji! Vrlo je otporan na hladnoću te se sije ili presađuje u jesen. Razvija lijepu bijelu glavicu vrlo blaga okusa. Dospijeva na trpezu kada su već zalihe starog luka pri kraju. Za razliku od crvenog luka, ovaj se ne može sačuvati preko zime. Ima ljekovita svojstva isto kao i svi lukovi, te čisti krv, pobuđuje apetit, jača živce…. PRILOG: Raženi kolač s lukom: potrebno je 35o grama raži,15o grama pšenice, dvije žličice korijandera, 3o grama kvasca, žličica soli, 2 čaše jogurta, 5o grama maslaca i margarina za mazanje, a za nadjev treba 4oo grama luka, 2o grama maslaca, žličica juhe od povrća, jedan žumanjak, žlica bijelog vina i dvije žličice usitnjenog začinskog bilja: majčine dušice, peršina, ljupčaca) i žličica kima. Žito i začine samljeti u fino brašno. Na sredini smjese načiniti udubljenje i u njega sipati rastopljeni kvasac u jogurtu imalo soli. Dodati i otopljeni maslac. Od svega toga umijesiti tijesto. Ostaviti na toplom. U međuvremenu pripremiti masu za nadjev. Očistiti i izribati luk, zatim ga pirjati na zagrijanom maslacu. Kad se sva tekućina ispari dodati žlicu juhe od povrća, malo vode i pirjati sve dok luk ne omekša. Tepsiju u kojoj ćete peći ovaj slani raženi kolač namažite margarinom i posipajte brašnom. Istanjite tijesto i stavite u tepsiju tako da rubovi budu podignuti za oko 2 cm. Prije nego što nadjev posipate po tijestu , žumanjak umutite s vinom i aromatičnim biljem i kimom, pa sve dodajte pirjanom crvenom luku. Ovu mješavinu raspodijelite po tijestu i posipajte naribanim sirom (gauda ili sojin sir) i ispecite oko 30 minuta na temperaturi oko 2000 C. Raženi kolač treba poslužiti dok je vruć. LUČICE U OCTU : Odaberite male, podjednako velike lučice, potopite ih u vrelu vodu i ogulite. Prokuhajte litru razblaženog octa (1 litra 1o% octa s 2 litre vode) s žličicom soli , ohladite i stavite lučice da stoje u tome jedan dan. Drugi dan ocijedite, zagrijte ocat do vrenja, stavite lučice i kuhajte 4-5 minuta, ohladite. Zagrijte ocat, dodajte žličicu šećera i sok od 2 limuna, slažite lučice u male staklenke od najviše ½ litre uz dodatak nekoliko zrna opranog papra i prelijte vrućim octom. Zatvoriti i spremiti.

MAJČINA DUŠICA - TIMIJAN MAJČINA DUŠICA (Thymus serpyllum L. ) Ostali nazivi: babina dušica, divlji bosiljak, čubrić, dušica, materina dubčica, materinka, timijan poljski,. OPIS : Livadnu vrstu koju tovu još i timijan, nalazimo na suhim travnjacima, suncu izloženom položaju na brežuljcima, uz jarke, putove, pa čak i uz more. VRSTA Thymus vulgaris L. jeste timijan vrtni – koji se uzgaja u vrtovima. Stabljika je duga i pri osnovi odrvenila, puza u vidu izduženih stolona razvijajući adventivne korjenova i na vrhu završava sterilnom rozetom listova. Cvjetne grane visoke 4-10 cm., razvijaju se duž položenog stabla u nizovima, ravnomjerno pokriveni dlakama sa svih strana. Listovi su joj 100

bilje mali, čvrsti, uzano jajast eliptični, na vrhu zaokruženi a pri osnovi klinasti, 4-6 mm. Dugi, goli, osim pri osnovi duž oboda, gdje su trepljasti, sa izraženim srednjim nervom. Medonosna je i ljekovita biljka, ali slaba kao krmna biljka, zbog prisustva eteričnih ulja. SASTAV : Najdjelotvornija tvar u majčinoj dušici je timol –eterično ulje, kvarkvaral – koji ima veliku dezinfekcijsku moć, kiseli saponin jedan neistraženi glikozid, tanin, mangan, željezo, kalcij,. Najviše eteričnog ulja ima u biljci oko 2 sata poslije podne. Ulje je mrkocrveno, aromatično, ljuta okusa, miriše na timol. BERE SE : Cvate od svibnja do rujna. Sabiru se mladice s cvjetovima prije i za vrijeme cvatnje. Upotrebljava se samo gornji dio vriježa, a ne donji – drvenasti dio ! Rezati je nožem, a ne trgati, da se ne ošteti drveni dio iz kojega biljka raste ! UPOTREBA : u liječenju, te kao začin jelu. BOLESTI I STANJA: Služi za rastvaranje i izlučivanje sluzi, kao dezinfekcijsko sredstvo, protiv kašlja, hripavca, bronhijalnog katara, za jačanje želuca i živaca, kao vrlo djelotvoran napitak kod oboljenja želuca i crijeva, naročito smanjuje želučane grčeve, kod nesanice odraslih (i djece, u manjoj količini ), kod neurastenične vrtoglavice, kod škrofuloze, bljedoće i slabokrvnosti. Za masažu kod reume, uganuća, zgnječenog tkiva, kod oteklina, kod psorijaze u obliku kupki, zacjeljuje rane, za bolesti očiju ,za inhalaciju, kod liječenje alkoholizma, bolesti pluća i dišnih organa, crijevnih parazita, proljeva, nadimanja, neuredne menstruacije.. PRIPREMA LIJEKA - RECEPTURE : Kod liječene alkoholičara koristi čaj: 15 dana , bez upotrebe alkohola. – 2 čajne žlice majčine dušice na 1 litru vode. Pije se tokom dana. PROTIV KAŠLJA : 1 velika žlica majčine dušice ili timijana se popari s 3-4 dl kipuće vode, zatim ostavi poklopljeno da stoji 15 minuta, procijediti, dodati 1 veliku žlicu meda i sok pola limuna. Pije se u gutljajima tokom dana. Ujedno koristi kod nesanice, migrene i astme, želučanog čira. PROTIV VELIKOG KAŠLJA : 3 velike žlice popariti s 1/2 lit. kipuće vode, ostaviti 2 sata da odstoji poklopljeno, procijediti, dodati 2 velike žlice meda. Pije se svaki sat po 1 velika žlica. Jednako i još bolje djelovanje je u mješavini timijana, majčine dušice (1.1) te lista pitomog kestena ( Castanea sativa ). Majčina dušica kuhana u vinu s jednakim količinom korijena oslada ( Polipodium vulgare ), i komorača ( Fructus foeniculi ), liječi od kašlja s krvarenjem i ublažuje astmu. Pije se ujutro natašte. PRIPREMA PRSNOG ČAJA: 3 velike žlice mješavine od po: 2 g cvijeta crnog sljeza ( Malvae silvestris ),divljeg maka (Papaver rhoeas), divizme ( Verbascum thapsus), zatim po 4 g aniša ( Fructus anisi), 15 g korijena bijelog sljeza ( Radix althaea), 20 g lista majčine dušice, ( ili timijana), 25 g slatkog korijena ( Radix glycyrrhizae), i 30 g lišća bijelog sljeza ( Folium althaeae) – sve usitnjeno i dobro izmiješano, preliti s ½ l kipuće vode, poklopljeno ostaviti 2 sata, procijediti, dodati 2 velike žlice meda od kadulje ili pitomog kestena. Pije se svaka 2 sata po 1 velika žlica. Liječi od bronhitisa, upale pluća i gnojenje pluća ( naravno uz znanje liječnika !) RAZMEKŠANJE SLUZI U BRONHIJAMA I OLAKŠAVANJE ISKAŠLJAVANJA: 1 veliku žlicu mješavine od po 15 g majčine dušice, korijena jaglaca ( Primula officinalis), i lišća podbjela ( Tussilago farfara) preliti s 2,5 dl kipuće vode, ostaviti poklopljeno 15 minuta, procijediti i dodati kavenu žličicu meda. Pije se toplo u gutljajima, 3-4 šalice dnevno. NADIMANJE, BOLOVI U TRBUHU, NEUREDNA MENSTRUACIJA: Treba 3 velike žlice mješavine od po 20 g majčine dušice, nane ( metvica ( Mentha piperita), kamilice ( Flores chamomillae), i stolisnika ( Achillea millefolium), popariti s ½ l kipuće vode , ostaviti poklopljeno 3 sata i procijediti. Pije se toplo, svaki sat po 1 velika žlica. TINKTURA : 200 g lišća majčine dušice, 100 g glicerola, 320 g koncentriranog alkohola ( 96 %) i 580 g pročišćene ( prokuhane) vode. Usitnjeno lišće preliti smjesom glicerola ( kupi se u apoteci), i alkohola. Nakon 8 dana stajanja i češćeg miješanja, tinktura se procijedi. Srednja terapijska doza je 2 g tinkture Najbolje je uzeti 20-30 kapi -nakapati na kocku šećera i uzimati dnevno 3 puta. 101

Za oboljela jetra u alkoholičara: kadulja ( Folia salviae) –4 velike žlice, kantarion ( Herba hyperici) 8 velikih žlica, majčina dušica - 5 velikih žlica, stolisnik – 4 velike žlice, maslačak – (Radix taraxaci) – 3 velike žlice i kičica ( Herba centrauri minoris) 9 velikih žlica i kopriva velika ( Folium urticae) - list – 10 velikih žlica. Od te mješavine uzeti 3 velike žlice i preliti s 7 dl kipuće vode, poklopiti i ostaviti poklopljeno 2 sata. Procijediti i zasladiti s medom, ili tko može piti nezaslađeno. Pije se 4 puta dnevno u gutljajima. Držati se propisane liječničke dijete ! Majčina dušica uspješno pomaže djeci koja se lako prehlade i često pate od hunjavice i upale sluznice - katara.

MARULJA - DIVLJI BOSILJAK MARULJA ( Calamintha officinalis ) /Moench/ Narodni nazivi: Marulja, obična gorska metvica, bosiljak divlji, Ljekarnički naziv : Herba, Flores Calaminthae OPIS I NALAZIŠTE: Raste na napuštenim zemljištima, tratini, međama i šumama. To je niska, razgranata, uspravna biljka, visoka oko 60 cm, listovi su tupo jajasti, na obodu malo nazupčani. Cvate jarko crvenim, katkada ljubičastocrvenim cvjetovima u grozdu. Listovi su na stabljici poredani od mjesta na koje se grana poput vilice pa prema kraju grančica, gdje stvaraju klasove. Korijen je trajan i puzav, pušta izdanke. Cijela je biljka ugodna mirisa koji podsjeća na miris matičnjaka. Cvate od 7 do 9 mjeseca. UPOTREBA: sabire se lišće i vrhovi grančica dok je biljka u cvatu. Mora se brzo osušiti da sastojci sačuvaju prirodnu boju i miris. PRIPREMA : Kao i pitomi bosiljak liječi živce i jača. Pomaže protiv podrigivanja, nadutosti od vjetrova, neraspoloženja, depresije i nesanice. Umiruje živce. Pije se čaj od vršnih grančica s cvjetovima, prelivenih s 200 g kipuće vode, koja se poklopi i odstoji 10 minuta. Pije se 3-4 puta dnevno . Taj čaj oživljuje, vraća dobro raspoloženje i samopouzdanje.

MASLAČAK MASLAČAK ( Tarxacum officinale ) Maslačak je trajnica koja najčešće raste po travnjacima, livadama, parkovima, te uz staze i živice. Ljekovit je i jestiv, jedna je od onih biljaka koju nalazimo posvuda. Iznimno je korisna biljka za čaj, salate, sokove, variva, juhe… Kao ljekoviti dijelovi biljke sabiru se korijen, list i cvijet. U službenoj je uporabi biljka u cvatu, ili pak korijen s biljkom, dok se u pučkoj medicini sabiru i cvijetovi. Maslačak pojačava lučenje žuči, djeluje kao diuretik, pojačava rad bubrega, čišćenja krvi, pomaže kod liječenja gihta, reumatizma , kožnih ekcema, čireva kod pomanjkanja apetita. Cvjeta od ožujka do svibnja. Maslačak od aktivnih ljekovitih tvari sadrži gorke tvari/seskviterpenske laktone /, mnogo kalija u nadzemnom dijelu, smole, treslovine, eterično ulje, 40% inulina u korijenu. Listovi sadrže 16 – 18 % vitamina C, željeza/ oko 3% /,dakle –više nego špinat !. Mladi listovi u proljeće ukusna su i zdrava osvježavajuća salata, a mogu se skuhati i kao varivo. Da se otkloni gorčina, mlade rozete valja ostaviti u vodi preko noći. Maslačkov čaj moraju trošiti dijabetičari, a preporučuje se i svaki dan sažvakati 5 do 10 šupljih stabljika. Čaj pomaže i u terapiji slabokrvnosti, gihta, reume, neredovite mjesečnice i žučnih kamenaca. PRIPREMA ČAJA: Čaj se priprema najčešće od suhog usitnjenog korijena. Jedna žlica korijena stavi se u 2 cl vode, kuha na laganoj vatri nekoliko minuta, procijedi nakon 15 minuta i pije tijekom dana nezaslađeno, ili još bolje, zaslađen pravim domaćim medom. Taj čaj pročišćava organizam, pomaže kod degeneracije hrskavice, potiče znojenje. Pomaže u borbi protiv debljine i celulita. 102

bilje Korijen se isječe na tanke ploške, te se može jesti sirov na kruhu, s maslacem. Ipak, bolje ga je skuhati. U juhama i varivima tako dobivamo odličan nadomjestak za krumpir i mrkvu. Ispržen i samljeven korijen odličan je nadomjestak za kavu. Mladi i još tvrdi cvjetni pupoljci mogu se kiseliti u octu i koristiti kao začin – umjesto kapare. TOKSIČNOST: Korijen i stabljika sadrže gorku tvar –taraxacin – koji djeluje diuretički, a može izazvati proljeve i smetnje u srčanom ritmu. No, vidljivi znakovi trovanja nastupaju tek kad se biljka konzumira u velikim količinama –osobito gorki stariji dijelovi droge. Mladi su listovi potpuno bezopasni. Maslačkov sirup ( med ) Tri –četiri pune šake cvjetnih glavica maslačka (svježe) preliti sa 2 litre kipuće vode, i prokuhaju. Procijediti, istješniti – da se iz cvijetova iskoristi sav ljekoviti sok i u još toplo dodati 1,5 kg šećera ili odgovarajućega zaslađivala, te sok od dva limuna. Ukuhavati na laganoj vatri stalno miješajući do gustoće sirupa. Dobiveni sirup se puni u čiste staklenke u kojima se obično i konzervira voće. Dobiveni sirup jedva se po okusu razlikuje od meda. Ovaj sirup jača i pročišćuje organizam, regulira probavu, jača apetit. Uzima se po jedna žlica prije svakog obroka. Nakon svake uporabe, staklenku dobro zatvoriti.*

MASLINA ( Olea europaea L.) – Oleaceae Ljekarnički naziv : Oleum, folia, fructus olivae Ostali nazivi : Njemački : Olive, Oelbaum; Francuski: L'olive, Engleski: Olive, Talijanski: Olivo, naši nazivi : maslinika, olika, oljika, uljenika, ulika, maslinika, olika, oljika, uljenika, ulika, OPIS: zimzeleno drvo oko 10-20 metara visoko, vrlo razgrananog i krivog debla. Listovi duguljasti, kožasti, cijelog i podvijenog ruba, sa gornje strane tamnozeleni, sa naličja srebrnastosivi, na kratkim peteljkama. Maslina je jednosjemena ( rijetko dvosjemena) koštunica, u početku zelena, kasnije crvenkasta, u zrelom stanju je zatvorenoplava, gotovo crna, sjajna. Iz plodova se dobiva jestivo ulje. Plodovi zriju u studenom i prosincu. Doživi veliku starost ( i do tisuću godina). Strada od niskih temperatura. Cvate u IV mjesecu. Stanište su joj otoci i uže obalno područje, rijetko dopire dublje u kopno. PRIMJEDBA : u Primorju se često susreće divlja maslina ( O.e. L. subsp. oleaster [Hoffmg. Et Link],te pitoma maslina ( O.e. L. subsp. sativa [Hoffmg. Et Link] Fiori). LIJEKOVITI DIJELOVI BILJKE: list, plod, ulje. Dijetolozi, nutricionisti, kuhari i farmaceuti smatraju maslinovo ulje neprocjenjivom namirnicom. Lako se probavlja, brzo asimilira i po sadržaju oleinske kiseline najbliže je ljudskim mastima. Spominje se i u Bibliji. Najkvalitetnije je ulje "Oleum ex albis olivis" Danas se maslinovo ulje razvrstava po tome da li je rafinirano ili prirodno, a te su kategorije određene stupnjem kiselosti. Stupanj kiselosti mijenja okus ulja, a upravo je okus bitan čimbenik ovog uja. Što je stupanj kiselosti viši, ulje je manje aromatično i rafinirano. Prirodno maslinovo ulje s najviše 1,0% kiselosti je najbolje. Rafinirano maslinovo ulje je napravljeno od mješavina različitih klasa ulja. Koeficijent probavljivosti različitih vrsta ulja : maslinovo – koeficijent 100; suncokretovo 83, kikirikijevo 81; laneno 79; sezamovo 57; makovo 48; kukuruzno 36. Maslinovo ulje ČUVA SRCE i koronarne arterije, pomaže u preventivi kardiovaskularnih bolesti zahvaljujući nezasićenim masnim kiselinama i svojstvu da povećava dobri kolesterol ( HDL), koji ima svojstvo čišćenja organizma. SPRIJEČAVA TUMORE, posebno debelog crijeva i dojke. Dragocjen je ANTIOKSIDANS, onemogućuje aktivnost slobodnih radikala te sprečava aterosklerozu, i uzroke nekih oblika tumora. Odličan je LAKSATIV i sprječava stvaranje žučnog kamenca - dobra je navika uzimati jednu žličicu maslinovog ulja ujutro natašte, SPRJEČAVA OSTEOPOROZU olakšavanjem apsorpcije kalcija i vitamina D, posebno kod žena u menopauzi. Koristi se u LIJEČENJU DIJABETESA jer sadrži značajne količine tvari koje štite gušteraču. Pomaže u DIJETAMA ZA MRŠAVLJENJE, jer samo nekoliko kapi daje ugodan okus jelu. Pomaže i uklanjanju viška masnoće. ULJE: ulje je sedativ, holagogum, laksativ i antidot. PRIPREMNAJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE : ® Čaj od maslinovog lišća: ova vrsta čaja ima blago diuretičko djelovanje: pospješuje mokrenje, smanjuje urin u krvi i kolesterol, pomaže kod bolesti kostiju, visokog krvnog tlaka i probavnih smetnji. 103

PRIPREMA čaja : 30-40 grama svježih maslinovih listova koje treba preliti litrom kipuće vode. Nakon 10 do 15 minuta stajanja čaj se procijedi. Prema želji doda se med ili sladilo, a može i sok od limuna. Pije se 4 X dnevno; prva šalica ujutro natašte, druga prije ručka, treća prije večere i četvrta prije spavanja. Terapija traje 15 dana. Prekid od 8 dana, pa se terapija može ponoviti. ® za liječenje šećerne bolesti ( dijabetes): oko 10 grama lišća usitniti i staviti u pola litre hladne vode i ostavi se preko noći. Drugoga dana se prokuha oko 20 minuta. Procijediti i piti pola šalice 4-5 X dnevno. ® ĆELAVOST: u 2 dl. Maslinovog ulja dodajte 2 čajne žličice mljevene paprike . Time svakodnevno masirati tjeme. ® SUHA KOSA : maslinovo ulje se pokazalo vrlo djelotvorno u oporavljanju suhe kose koja opada; prije kupanja namazati njime kosu i ostaviti da djeluje 2 sata. Zatim oprati brezovim šamponom i pažljivo, tapkanjem, a ne trljanjem osušiti kosu ručnikom. ® Grlobolja : 20 grama listića masline kuhati 15 minuta u 3dl. vode, ohladiti i procijediti te grgljati više puta dnevno. ® BOL U PRSIMA : namazati više puta dnevno grudi maslinovim uljem, preko toga posuti prah od islandskog lišaja. Umotati se "pak-papirom" ( grubljom stranom, te se utopliti. ® BOLOVI U UŠIMA : na pari zagrijati 2 žlice maslinovog ulja i dodati nekoliko cvijetova kamilice. U ovu smjesu umočiti komadić vate i staviti u uho, leći na suprotnu stranu da ulje kapne u uho. Ulje od masline snižava temperaturu, stišava grčeve crijeva, te služi kao podloga za izradu masti i ulja u liječenju kožnih bolesti. ® SAVJET : KADA POPIJETE ULJE KAO LIJEK, DA OTKLONITE NEUGODAN ZADAH, POPIJTE MALO CRNE KAVE. ® KAMENCI I PIJESAK U ŽUČNOM MJEHURU, teškoće u oblasti jetre, uzima se 100-200 grama maslinova ulja u toku nekoliko sati i to : 200 grama maslinova ulja, o,5 g mentola i 1 žumanjak, sve dobro izmiješati, a popije se obično u tri obroka. Poslije ulja treba popiti malo crne kave. Također za iste tegobe koristi 150-400 grama maslinova ulja, 15 grama konjaka, 2 žumanjka, 0,25 g mentola ili 50 g jakog čaja od metvice ( Mentha piperita). To treba popiti u 2 obroka: ujutro, da se napad spriječi, a u slučaju napada u razmaku od 15 minuta do pola sata. ® ULJE OD MATIČNJAKA protiv reume i uzetosti udova : u litrenu bocu do jedne trećine staviti povenuto lišće matičnjaka ( Melissa officinalis),a do vrha se nalije maslinovo ulje. Boca se ne začepi čvrsto, nego samo komadićem vate i ostavi da stoji na toplom 4 – 6 tjedana. ® ULJE za liječenje psorijaze : potrebno : po 25 grama nevenovih cvijetova i stučenih pupoljaka oraha, kruške ( Pirus communis), i crne topole ( Populus nigra), sve staviti u staklenku s 1 litrom maslinova ulja, bocu omotati u čiste krpe i ostaviti 6 sati u loncu u kojemu voda polako kipi. Zatim se to, još toplo, procijedi kroz čisto suho platno i čuva na hladnom mjestu. Napadnuti dijelovi kože mažu se time svaku večer. ® Liječenje hemoroida : 1 dl maslinovog ulja s 5 cvijetova nevena i 1 žlicom kantariona. Oprano bilje i osušeno nakon pranja ( u hladnoj vodi) stavi se u staklenu bocu širokog grla, i prelije maslinovim uljem. Pokrije se tanjurićem i salvetom, ostavi se na tamnom mjestu 7 dana, te se može koristiti za mazanje ili stavljanje na komadić čiste vate kao tampon na hemoroid.

MED ( I dio) ELIKSIR ŽIVOTA IZ KOŠNICE. Med je nešto između hrane i lijeka. Med je prerađevina pčele radilice koji nastaje u njezinom grlu, a potječe od nektara koji izlučuju izvjesne vrste cvijeća i koji pčela ostavlja u saće košnice. Med je rezultat pretvorbe nektara u mješavinu šećera: dekstroza (grožđani šećer), levuloza(voćni šećer), saharoza, peluda i mineralnih soli koje nastaju pod djelovanjem digestivnih sekrecija u pčelinjem grlu. U antičko doba bio je najvažniji šećer u hrani. Hranjivost mu je vrlo velika ( 320 kalorija / 100 g meda). Sastoji se od 20% bjelančevina, masti ne sadrži. Svježi med je zlatno žuta, vrlo gusta tekućina koja se stajanjem još više zgušnjava i dobija zrnasti oblik. To zgušnjavanje je prouzrokovano djelovanjem saharoze u tekućem medu. Djelovanje meda je slično šećeru, sa laksativnim svojstvima. Za uzimanje meda postoje indikacije i kontraindikacije, kao i za šećer; med je po nekima zabranjen dijabetičarima. U ishrani djece može u potpunosti zamijeniti šećer. 104

bilje Kvaliteta meda ovisi o vrsti cvijeća sa kojega pčele uzimaju nektar.Najbolji med je od usnatica ( majčina dušica, kadulja…). Planinski med ima poseban ukus i miris. U prodaji se razlikuje čisti med ili vrlo fini med, ekstrakt iz saća, koji se dobije izlaganjem suncu ili blagoj toplini i obični – žuti med, koji se dobiva izlaganjem jačoj toplini. Prodaje se i tamni med koji se dobiva cijeđenjem uz toplotu. Postoje mnogi falsifikati – surogati meda koji nesavjesni prodavači ili proizvođači podvaljuju dodavanjem smole, glicerina, škroba i šećera. Med koji se koristi u farmaciji mora biti izrazito čist i bijel. Med, propolis, pelud i matična mliječ koriste se već nekoliko tisuća godina. Med nije samo mješavina šećera, u njemu ima i mnogo drugih tvari, nekih u vrlo malim količinama, ali su zato i djelotvornije. Nadasve je korisna matična mliječ ( gelėe royale), koja pojačava sposobnost organizma i jača ga, pogotovo kod starijih ljudi. Med je naročito koristan za ljude koji su bolesni na jetru. Ne smije se, međutim zaboraviti da bolesnici s povećanom količinom želučane kiseline slabo podnose med kao i druge slastice. Šećer pospješuje izlučivanje želučanog soka, pa ni med nije izuzetak. Ako med dodamo u čaj od matičnjaka, povećava se djelotvornost čaja za uspavljivanje ( kod nesanice). Protiv gripe i prehlade, vrući lipov čaj uz dodatak meda odlično je sredstvo. Medovina je vrlo cijenjeno piće koje djeluje na krv, osvježava i smiruje. Popijena prije spavanja osigurava dobar i miran san. Medovina potiče i tek, čisti i jača želudac. Posebno povoljno djeluje na bubrege. Medovina se pravi od provreloga, čistoga cvjetnoga meda i ima 7-9 % alkohola. Pije se 3-4 X dnevno , svaki put po jedna likerska čašica. Najbolje ju je piti za vrijeme objeda ili nakon njega. Radi pospješenja sna uvečer se popije puna vinska čaša medovine. Kod vrućice dobro je bolesniku dati medovinu s mineralnom vodom ili čajem, jer jača organizam. Med je i izvrsna i korisna hrana za srce. Za svoja antimikrobna svojstva meda zaslužan je vodikov peroksid, koji nastaje oksidacijom glukoze, a kao sporedni proizvod te reakcije stvara se glikolna kiselina. Za liječenje starih rana koje slabo zacjeljuju pomiješa se 10% hrena sa pčelinjim medom, tako da se upotrijebi sok od svježe naribanog hrena ili njegovu tinkturu. Tim prokušanim prirodnim lijekom jednostavno namažite rane koje slabo zacjeljuju. To je dobar i izvrstan lijek naročito za zanoktice i slične dugotrajne povrede koje se stalno gnoje. Protiv bolova od artritisa i gihta stavimo u šalicu 4 velike žlice meda i dodamo 1 malu žlicu tinkture od gaveza, sve dobro izmiješamo i ugrijemo nad parom vrele vode. U tom vrućem lijeku od meda namočimo 3-4 puta preklopljeni rubac / ili krpu/ te stavimo na najbolnija mjesta: ruke, laktove, koljena ili noge. Najbolje je to učiniti uvečer, da bi oblog djelovao preko noći. Toplina će se održati duže ako preko toga stavimo i vrećicu s tučenim košticama od trešanja, ili vrećicu sa trinom od sijena, ili kamilicom, koje prije ugrijemo, a zatim sve omotamo suhom, toplom krpom. Kod gastritisa i čira na dvanaesniku uzima se obično tako da se 40 grama meda triput dnevno otopi u toploj vodi i popije sat do dva poslije jela. Želi li se poboljšati apetit lučenje probavnih sokova, preporučuje se neposredno prije jela popiti med rastopljen u hladnoj vodi ! Bez obzira, da li se med uzima kao lijek ili za uživanje, nikada se ne jede nerazrijeđenom žlicom. Najbolje ga je otpiti u mlakoj vodi ili mlakom čaju ili mlijeku. Mlakom, svakako, jer temperatura viša od 60º C uništava najfinije sastojke i čini med običnom, prosječnom namirnicom. Med ovisi o paši pčela, koja može biti "zdrava" ili " nezdrava". Med može biti od jedne vrste cvijeća ili miješan – livadni. Svojstva meda ovise o svojstvima cvjetnog praha i drugih sastojaka pa se pH kreće od kiselog ( 3,2) do lužnatog (6,5). Tamniji med je obično bogatiji mineralima i manje je kiseo, a boja meda ovisi o količini klorofila, karotenoida, antocijanu i taninu, važnih antioksidansa u borbi sa slobodnim radikalima. Posebna vrsta meda je medljikovac, koji u prirodi nastaje tako da kukci ( pa i lisne uši) hraneći se sokom biljaka izbacuju iz svog tijela slatke kapi – medljiku, koju pčele pokupe i zajedno s nektarom slažu u saće. ( Medljikovac može potjecati od hrasta, vrbe, jele ili bukve, a smatra se manje vrijedan od običnog meda). Med je vrlo higroskopan, navlači vodu i razrjeđuje se. Na taj način uz kvaščeve gljivice počinje neželjena fermentacija – alkoholno vrenje. Na taj način s medom je gotovo. Kvalitetan med ne smije sadržavati više od 20 % vode. Ako se med ušećeri, to je znak DA JE PRIRODNOG PORIJEKLA ! Kristalizirani med vraća se u tekući oblik stavljanjem staklenke u toplu vodu ali ne neposrednim 105

grijanjem. Temperatura vode ne smije biti veća od 40º C! Med i pelud su vrlo cijenjeni u kozmetici, pelud potiče rast stanica kože, čuva vlagu i otežava dehidraciju i djeluje stimulativno na kožu. Tako pomlađuje kožu i sprečava starenje. Pelud snažno djeluje na spolne žlijezde, a preko njih i na sve ostale žlijezde. ( Žlijezde sa unutarnjim lučenjem). Ljudi koji se uvijek osjećaju umorni, iznemogli, riješiti će se umora ako izjutra uz doručak uzmu još čajnu žličicu peluda. Pelud izvrsno povisuje sniženi krvni tlak. Još je učinkovitije ako se uz pelud pije sok od mrkve. Ljudi sa povišenim tlakom ne smiju ga uzimati ! Propolis je baktericidan, najjači prirodni dezinficijens. U borbi sa streptokokima, stafilokokima i salmonelama ima antimikrobne osobine. Pobjeđuje i gljivice te viruse herpesa i gripe. Primjenjuje se kao dezinficijens usne šupljine i grla, kod paradentoze, prehlada i infekcija probavnog i mokraćnog sustava. Propolis sadrži balzame, aromatične tvari, flavone, različite organske kiseline, mineralne tvari, njegov kemijski sastav je vrlo složen. Propolis je snažno tajno oružje pčela, zbog kojeg svaki uljez biva kažnjen smrtnom kaznom, a košnica je čista zahvaljujući njemu kao bolnica. Propolis sadrži više od 55 % smola, 30 % voska, 10 % eteričnih ulja i 5 % peludi, te mnogo flavona, enzima, organskih kiselina i vitamina E i B skupine, brojne minerale; cink, bakar, željezo. Propolis se obično uzima kao tinktura – alkoholna otopina u obliku spreja ili kapi ( 10-15 kapi se kapne na kocku šećera i polako otapa u ustima). Stari Grci su premazivali pupak propolisom za vrijeme zarastanja, a Plinije je tvrdio da propolis smanjuje otekline i ublažava bol, a svakako pomaže zacjeljivanju rana. Premazivanje rana propolisom ostala je praksa do danas. U narodnoj medicini propolisom se mažu bradavice i kurje oči dok ne otpadnu. Za opekline se koristi čaj od propolisa. Posebna je odlika propolisa što bakterije na njega ne stvaraju otpornost i što nema štetnih popratnih pojava, a to je baš slaba strana sintetskih antibiotika.

MED ( II dio) PROPOLIS kao lijek. " Medicus curat, natura sanat" Propolisom se, kako je već rečeno, liječe sve kožne bolesti, rane koje teško zarašćuju, kožni čirevi, čir želuca i duodenuma, hemoroidi ( u obliku masti), upalne ginekološke bolesti, bolesti prostare, neuritis, a gripu, prehladu ili anginu preduhitrite ekstraktom propolisa, polako žvakati komadić propolisa veličine graška ili uzeti 20 kapi ekstrakta u žličici meda 3X dnevno. Nakapati 10 kapi u posudu s čajem od kamilice ili majčine dušice, pokriti glavu ručnikom i inhalirati se više puta dnevno po pet minuta. Zvana se mažu akne ili kožni čirevi, promjene kod neurodermitisa i psorijaze s ekstraktom propolisa. Upaljenu sluzokožu usne šupljine, koja se inače dugo liječi, tretira se tinkturom propolisa – namazati upaljeno zubno meso i ogoljeli korijen zuba tri puta dnevno, a prije toga dobro oprati zube četkicom. Kod seboreje pomaže 30 % propolis mast. Jedini nedostatak ovog učinkovitog djelovanja je što je kosa nakon tretmana masna, pa kosa djeluje neestetski. Međutim, lako se ispere nekim od šampona za masnu kosu. Dobro je umjesto masti koristiti tinkturu i to samo na oboljelim mjestima. Najčešće su to rubovi vlasišta, ponekad i obrve. Nakon nestanka seboreje može se još neko vrijeme koristiti tinktura, i tada se duže vrijeme neće pojavljivati seboreja. Kod alopecije areate koristi se propolis kao manji dio cjelokupno sustava liječenja, kao 30 % otopina. Tinktura se razrjeđuje mlakom vodom u omjeru 1 : 5. na taj se način dobije otopina za masažu i ispiranje vlasišta. Ujedno pospješuje zarašćivanje rana i porast kose. Alopecija je bolest u kojoj opada kosa u većoj mjeri nego inače; ostaju gotovo dijelovi glave bez kose. Ispiranje kose na ovaj način vrši se dva mjeseca svaki dan i to barem jedanput po nekoliko minuta. Treba se naoružati strpljivošću.Uspjeh ovisi o tome koliko ste strpljivi i uporni !Najbolji način djelovanja propolisa je da dođe direktno na oboljelo mjesto. Na taj način se liječi plešojaglina, opar, lišaj u bradi, tjemenica i druge tegobe. Površinsko djelovanje propolisa puno je bolje nego dubinski. Utvrđeno je da gljivica Candida albicans pokazuje veliku osjetljivost na propolis i on služi kao pomoćno sredstvo. Kod mikoza usne šupljine i dišnih putova te kod probavnih organa propolis ima odlično djelovanje. Koncentracija otopine u tu svrhu mora biti 30 % kapi na blazinicu vate 106

bilje koju stavite na oboljelo mjesto ( može i tinktura), a drži se desetak minuta i nakon toga se postupak ponavlja. Nakon završenog postupka ne jesti i ne piti najmanje 20 minuta kako bi emulzijski film (tanki sloj) ostao što dulje na bolesnom mjestu i bio djelotvorniji. Liječenje psorijaze može se liječiti propolisom na dva načina: preko usta ( per os) – 20 % tinktura i to 3 X po 30 kapi u vodi, ili izvana u obliku masti na oboljelim mjestima; 15 – 20 % propolisa. Kombiniranjem oba načina uspjeh je veći. Ipak, vanjska primjena ima veći učinak. Upale desni i nekrozni stomatitis se liječi suspenzijom propolisa kao masaža. Na higijenski štapić / za čišćenje nosa ili uha /nakapa se 5-10 kapi 30% propolisa. Desni se masiraju laganim kružnim pokretima tako da se zahvate i zdravi dijelovi tkiva i samo mjesto doticanja zuba i desni. Masira se svaki dan po nekoliko puta , najmanje 2 X dnevno. Nakon masaže potrebno je nakapati nekoliko kapi uz zub kako bi se dio uspio upiti u tkivo. Kod kronične upale nosa i nosnih šupljina praćene gnojem koristi se 20 % tinktura propolisa u obliku kapi. Kapa se 30 kapi u 1 dl mlake vode 3 X na dana i piti prije jela. Istodobno se vrši inhalacija propolisom i ariševim uljem, duže vrijeme. Nakon dvadesete inhalacije tamponira se sluznica nosnice 3 % mašću propolisa. Antibiotici su potrebni samo u početku liječenja. Upala nosnih sinusa liječi se 30 % alkoholoturom propolisa, po 30 kapi 3 X na dan u 1 dl mlake vode uz istodobno uzimanje tableta propolisa i aerosolne medne inhalacije. Nakon izlječenja, treba još nastaviti uporabom jabučnog octa s mješavinom meda; 3 X na dan po čašu. Akutni katar gornjih dišnih putova također se liječi propolisom na opisani način, uz aerosolne inhalacije i propolis –mednom otopinom za unutrašnju primjenu – grgljanje. Koristi se 30 kapi 3 X dnevno u 1 dl čaja, vode ili mlijeka. I za kraj ovog dijela, da bi sačuvali dobar glas, razmutite žličicu soli i ukapajte 10-15 kapi propolisa u 1 dl mlake vode. Grgljajte kad god imate vremena za to. Otopinu što duže držite u ustima, a nemojte "zaboraviti" i desni.

MED KAO LIJEK – DOPUNA Mokrenje u krevet : Ako dijete mokri u krevet, potrebno je uz liječničku terapiju dopunsko uzimati i tri puta dnevno po jednu žličicu heljdinog meda. Dijete mora to uzimati duže vrijeme, otapajući polako u ustima med, a kad dođe do zasićenja, morate ga "prevariti" dodajući med u različite otopine ili kolače. nipošto ne peči ni kuhati. Duljom uporabom uspjeh neće izostati. teškoće s bubrezima: Kod teškoća s bubrezima preporuča se dinjino sjeme koje se sitno samelje i pomiješa s medom u omjeru 1:2. Uzima se 1-2 X na dan uz obaveznu liječničku propisanu terapiju i izbjegavanje soli. U nedostatku sjemena dinje može poslužiti i čaj od sjemena lubenice ili kombinacija sjemena peršina i celera, ali samo listova. Preporuka je da se med koristi otopljen u mlijeku , soku, čaju ili vodi. Kad se med koristi kao otopina tada njegovi sastojci brže prodiru u organizam, tkivo i stanice, nego da ga otapamo u ustima. da bi se osjetilo poboljšanje i učinkovitost liječenja medom, naročito u oporavku, oživljavanju umornog organizma, pogotovo nakon velikog napora ili stresa, potrebno je što duže zadržavati med u ustima kako bi pomoću podjezičnih žlijezda što prije ušao u krvotok i počeo nadoknađivati potrošenu energiju. Na taj način se pomaže i ljudima koji boluju od hipoglikemije. S medom ne valja pretjerivati u količinama, već uzimanje prilagoditi potrebama organizma. količina meda za odrasle iznosi od 60-100 grama, uzimajući tu količinu raspoređenu na 3 dijela tokom dana. ujutro 30-35 grama, tijekom dana 40 grama, navečer prije spavanja 25-30 grama. Nakon uzimanja meda treba oprati zube nakon 2o minuta, kako bi "film" koji ostaje u usnoj šupljini što duže djelovao. Količina za djecu mlađu od 10 godina iznosi 30 grama, također se uzima 3x na dan, a za posve malu djecu se preporuča u manjim količinama i to >b>isključivo kao sladilo. te količine meda uzimaju se 2 mjeseca, nakon toga se napravi prekid od 15 dana i postupak se ponovi. Kod drugog ponavljanja poželjno je uzimati jednom do dva puta na dan po 1 žličicu. Ta količina meda kroz mjesec dana popravlja krvnu sliku i jača otpornost organizma prema upalama. Preporuka bi bila dan započeti s limunadom i medom ili čajem i medom. Ne treba zaboraviti i onu 107

staru : med i mlijeko !

MEDNI OCAT Najpoznatije vrste octa su vinski, jabučni i alkoholni. Jabučni je ujedno i najučinkovitiji i sve više prisutan na našoj trpezi, ali i u liječenju kao sredstvo koje potiče otpornost organizma prema nekim bolestima ( povećana masnoća). jedno obogaćuje organizam kalijem. Malo je poznato da se proizvodi i medni ocat, koji po kvaliteti ništa manje ne zaostaje za jabučnim octom. Uporaba ovog octa je gotovo nepoznata, a još nisam čuo da ga itko koristi i da je netko čuo za njega, a kamoli da ga proizvodi. Ipak, zbog svog posebnog okusa zaslužuje pažnju. KAKO SE PROIZVODI ?: Otopinu meda i vode pusti se fermentirati. Otopina za fermentaciju priprema se od pet dijelova vode i jednog dijela meda. Sve se to dobro izmiješa da se dobije jednolična koncentracija. Radi kontrole, može se vidjeti u staklenoj posudi - da li je na dnu talog meda ili je sav otopljen. Ta koncentracija je dovoljna za dobivanje kvalitetnog octa. Kako med nema uvijek istu specifičnu težinu , postoji stara metoda za određivanje specifične težine: u već pripremljenu otopinu uronimo svježe jaje : ukoliko ispliva vrškom u debljini kovanog novčića, otopina je dobra, ali ne sadrži dovoljno minerala za razvoj organizama koji potiču vrenje, pa ih je potrebno dodati. Za našu kućnu uporabu nije ih potrebno dodavati, jer vrenje ( alkoholno) možemo pospješiti dodavanjem kvasca, a octeno vrenje podstićemo dodavanjem "cjepiva". Kao i kod čuvanja meda, tako i kod proizvodnje octa smiju se upotrebljavati samo staklenke ili drvene posude. Posude se ne čepe već pokrivaju gazom. Pripremljene za vrenje posude se ostavljaju na toplome mjestu. U drugoj fazi, kako bi pospješili vrenje, mednu vodu prelijemo preko piljevine – najbolja je ona od čempresa ili bukve. Na taj način vršimo aeraciju – prozračivanje – jer je poznato da za normalan razvoj mikroorganizama treba zrak. Ako tako ne učinimo, vrenje će trajati nekoliko mjeseci ! S medom lošije kvalitete ne možemo dobiti dobar ocat, a pravilno pripremljeni medni ocat bolji je ili jednak po kvaliteti jabučnom octu. Ovo vam može biti ideja za nešto novo u jelovniku, a naročito kod priprema salata i drugih jela u kojima se on koristi kao začin, tim više jer ste ga sami proizveli ! Na taj način ste i sigurni u ono što jedete. Službena medicina još šuti o mednom octu, ali njegov mineralni sastav je garancija kako može poslužiti za očuvanje zdravlja. U svakom slučaju, oplemeniti će vaš jelovnik i djelovati povoljno na organizam.

MEDVJEĐI LUK

MEDVJEĐI LUK ( Allium ursinum L.) 108

bilje Porodica : Liliaceae – ljiljani ili lukovi Ostali nazivi: srijemuž, divlji luk, divlji češnjak, čemaž. ( Bär-Lauch, Aglio orsino, Ramsons). Mnogi su izletnici (vjerojatno) zapazili biljku koja je čest stanovnik naših šuma, koja raste u velikim skupinama, prekrivajući velike površine na vlažnim i humusu bogatim bjelogoričnim šumama, uz potoke i šumske putove. Cvate bijelim štitastim cvatovima, uzdignutim nad eliptičnim, duguljastim listovima intenzivno zelene boje. Protrlja li se bilo koji dio biljke među prstima, osjeti se karakteristični miris po bijelom luku. Listovi medvjeđeg luka mogu se upotrijebiti kao zdravi dodatak salatama ili varivima, jer su mirisom i okusom nalik na češnjak. To vrijedi i za lukovice, koje su bjelkaste i 2-5 cm dugačke, a kao vrlo pikantan začin mogu poslužiti i nedozreli plodovi, koji se na biljci javljaju tijekom ljeta. U proljeće je ovaj luk najbolji lijek koji čisti krv, žuč i jetra od zimskih proizvoda sagorijevanja. Kod branja ove biljke potreban je oprez da se ne zamijeni za otrovnu vrstu – kao mrazovac ili đurđica, jer im je lišće posve nalik na lišće medvjeđeg luka ! Zato se oslonite na vlastiti nos, jer druge biljke tako ne mirišu. Ukoliko niste sigurni, ne berite, radije pitajte nekoga tko poznaje biljke. Ljekoviti dijelovi biljke su mladi proljetni listovi koji se beru u travnju i svibnju, te podzemne lukovice što se skupljaju u ljetnim i jesenskim mjesecima. Sušenje ove biljke ne dolazi u obzir! Njegovu su ljekovitost cijenili još stari Rimljani. Ljekovite pripravke valja raditi samo u sezoni, dok su dostupni mladi listovi i sočne lukovice. Terapeutsko djelovanje ove biljke jednako je djelovanju češnjaka, a u obje biljke za to je zaslužna visoka koncentracija eteričnih ulja što sadržavaju sumpor (alicin). Smatra se da povoljno djeluje u liječenjuarterioskleroze, visokog krvnog tlaka i na niz želučanih i crijevnih tegoba , te bolesti jetre. Uzimanje ekstrakta medvjeđeg luka pokazalo se korisnim u terapiji mnogih bolesti dišnog sustava (bronhitis, astma i dr.). Učinkovit je lijek protiv crijevnih nametnika u djece, a stimulira i rad želuca i crijeva. Još je poznati prirodoslovac J. Künzle (1857.-1939.) ustvrdio: "Kad bi mladi ljudi uzimali divlji luk, cvjetali bi kao ruže i razvijali se poput jele na suncu!" Uživate li svježi medvjeđi luk, sigurno nećete mirisati baš kao ruže, ali zato ga možete koristiti u obliku od nekih pripravaka –tinktura – koja se priprema brzo i jednostavno. Osim toga, u obliku tinkture ljekoviti sastojci su pristupačni tijekom cijele godine. Uspješno se primjenjuje kod hematoma i otvorenih rana koje teško zacjeljuju. Pomaže da se lakše izluči višak sluzi iz pluća pa se tako omogućuje iskašljavanje i lakše disanje. Spomenimo i njegovo antibakterijsko djelovanje. Ako treba birati između češnjaka i medvjeđeg luka, prednost dajem ovom drugom! Jer, ne zaboravimo: medvjeđi luk raste u slobodnoj, nezagađenoj prirodi, na prirodno stvorenom humusu, bez umjetnih gnojiva i pesticida. Sve dok se ne pojave stabljike s pupoljcima cvjetnih glavica, treba brati i uživati mlade listove , ali opet ponavljam – OPREZ ! ® TINKTURA: lukovice medvjeđeg luka - oko 250 grama – očistiti i oprati. U širu staklenku uliti 3-4 prsta rakije komovice jačine 40% i ubacivati jednu po jednu lukovicu, gnječeći je pritom drvenom kuhačom. Lukovice biste mogli gnječiti i izvan staklenke, ali bi tada cijeli pripravak dobio tamniju , smećkastu boju, zbog oksidacije zgnječenih lukovica u dodiru sa zrakom. Kad su sve lukovice zgnječene, dobivenu kašu pomoću lijevka preliti u bocu od tamnog stakla i nadolijati ostatak rakije ( ukupno oko 1 litre). Pri tome obratite pozornost da u boci ostane dovoljno mjesta za povremeno miješanje i protresanje. Miješate drvenim štapićem. Nakon 14 dana stajanja na sobnoj temperaturi, proces maceriranja je završen. Sadržaj boce tada treba procijediti kroz gazu i držati po mogućnosti u hladnjaku u dobro zatvorenoj boci. Preporučuje se uzimanje tinkture ujutro i navečer po jedna čajna žličica (10-20 kapi) pomiješano s pola čaše mlijeka ili jogurta. Ukoliko miješate tinkturu s mlijekom, ono ne smije biti vruće! Ova tinktura koristi kod ovapnjenja krvnih žila i kod visokog krvnog tlaka. ® ISCRPINA PROTIV CRIJEVNIH NAMETNIKA : Potrebno je 3 lukovice medvjeđeg luka i 2,5 dl mlijeka. Sitno nasjeckati lukovice medvjeđeg luka, preliti ih mlijekom i ostaviti da se macerira tri sata. Procijediti mlijeko istiskujući pritom što više soka iz droge. Djeca koja pate od crijevnih nametnika neka nekoliko dana popiju po šalicu toga mlijeka sat prije doručka. Pripravak neka bude svježe pripravljen svaki dan. 109

® KATAPLAZMA od medvjeđeg luka: Lukovice sitno istući u mužaru ( ili u plastičnoj posudi), tako da se pretvore u kašu, dodati jednaku količinu meda, sve dobro izmiješati. Ovako pripremljenu kataplazmu položiti na krvave masnice na koži – ubrzo ćete primijetiti da se krvavi podljevi smanjuju. ® VINO S MEDVJEĐIM LUKOM: Potrebno je 50 grama listova srijemuža – medvjeđeg luka, 2,5 dl bijeloga vina i med. Oprane listove medvjeđeg luka sitno nasjeckati i preliti vinom i kratko prokuhati. Procijediti i zasladiti s malo meda. Ovu količinu treba u malim gutljajima popiti kako bi se olakšalo iskašljavanje. Ovaj pripravak NE DAVATI DJECI s obzirom da je to pripravak s vinom.

MIRISNA LJUBICA ( Viola odorata L.) PORODICA: Violaceae ( ljubičice) LJEKARNIČKI NAZIV: Flores Violarum. ( Viola flos, Viola radix). Narodni nazivi: fijolica, dišeća vijolica, ljubičica, pitoma ljubičica, vijolica, miomirisna ljubica, modra ljubica, poljska ljubica, malekuša, viola, OPIS BILJKE: Ljubičica je trajna proljetna biljka s odebljalim i kratkim podankom iz kojeg tjeraju nadzemne puzave vriježe. Osim vriježama biljka se razmnožava i sjemenom. Izdanci su tamnozeleni, polegli, kratko dlakavi (ili goli), sa 10-20 cm dugim i oko 1,5 mm debelim, izduženim, poleglim lozicama. Listovi su okruglasto bubrežasti do široko jajasti, sa srcastom osnovom i sa 1-5 cm dugim drškama. Cvjetovi su dugački od 1,5-2 cm, ljubičasti, rijetko bijeli, mirišljavi – otuda joj i ime! – na oko 3-7 cm dugim drškama. Razvijaju se od veljače do svibnja. Ponekad po drugi put procvate u jesen. Sjemenke su sa velikom sočnom karunkulom (karunkula = caruncula; resasti dodatak na sjemenki kojeg rado jedu mravi) koje raznose mravi i tako rasijavaju njezino sjeme. To se naziva mirmekohorija. Nalazimo je s prvim sunčanim danima ranog proljeća na sjenovitim mjestima po livadama, uz putove, živice, na obalama rijeka i potoka, u baščama, grobljima, parkovima, među grmljem, te u rijetkim listopadnim šumama. Sam naziv "odorata" znači prijatno mirisna; to je ona - proljetna mirisna ljubica, koju ste nebrojeno puta ubrali u lijepi buketić i darivali voljenu! ( Jeste li?) Zbog ljepote cvjetića i njihova mirisa ta je nježna biljka obljubljena kao ukrasna, pa se nekad i uzgajala radi proizvodnje parfema. Manje vam je poznato da je ona i jestiva dekorativna biljka, kojom su se ukrašavala razna slatka i slana jela, a narodna medicina preporučuje ju za spravljanje ljekovitih pripravaka. SADRŽI: salicilnu kiselinu, alkaloid violin ( sličan ametinu), heterozidnu modru boju, eterično ulje i neke soli. BERE SE: korijen se bere rano, na početku proljeća, cvijet kad procvate, list kada potpuno naraste – ljeti. NAJLJEKOVITIJI JE CVIJET. PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE: Listovi ljubičice sadrže dosta vitamina C i karotena pa se mogu dodati drugom zelenom proljetnom samoniklom povrću. Svježi se cvjetovi kandiraju ili koriste za spravljanje ljekovita i ukusna sirupa, ili pak osušeni dodaju drugim ljekovitim biljkama te se mogu koristiti za kozmetičke pripravke. U korijenu ima saponina koji je sličan onom kod jaglaca – upravo zbog toga se koristi za omekšanje sluzi i olakšanje kašlja! Za takvo korištenje najbolje ih je brati za suha vremena ujutro nakon rose. Cvjetove sušiti u hladu da sačuvaju svoju lijepu boju, rasprostrte na papirnatoj podlozi ( ne na novinama!!!) ili skupljene u male stručke i obješene na zračnom mjestu. PRIMJENA : za liječenje astme, upala grla, dušnika i bronhija, upale krajnika, stimulira znojenje, potiče na povraćanje, čisti krv, kod tuberkuloze, glavobolje, gihta, nadimanja, zapaljenje grla, osipi – ekcemi, prištići, svrbež, ospice, šarlah, plućni katar. Zbog umirujućeg djelovanja ljubica se uspješno koristi u liječenju histerije, hipohondrije, nervoznog lupanja srca povezanog sa osjećajem straha i teškim disanjem, kod nesanice, reumatske bolesti, kod temperature, kao antiseptik kod upala kože, kontuzija, opeklina, pomaže u zarašćivanju rana. ® KOD ASTME: služi čaj od 10 grama lista ljubice poparenog s 2,5 dl kipuće vode uz dodatak 1 velike žlice meda. Pije se 2-3 tjedna, 3x dnevno po 1 velika šalica. Ujedno se taj čaj može primijeniti kao oblog u slučaju osipa na glavi novorođenčeta, a kod anginoznih upala grla dobro je 110

bilje njime grgljati. ® SIRUP OD LJUBICE: potrebno je 9o grama cvjetova mirisne ljubice, 120 grama šećera i 1,5 dl vode. Cvjetove mirisnih ljubica ( bez cvjetne čašice) staviti u lonac pa preliti kipućom vodom. Lonac poklopiti i oparak ostaviti stajati 24 sata. Nakon toga procijediti, dobro istisnuti i dodati mu šećer. Na laganoj vatri zagrijavati uz neprestano miješanje, dok se šećer potpuno ne rastopi. Čim sirup počne ključati, maknuti ga s vatre i ostaviti da se hladi. Uliti ga u čistu staklenu bocu, koja mora biti dobro začepljena. Sirup čuvati na tamnom i svježem mjestu. POMAŽE PRILIKOM KAŠLJA, NESANICE I SRČANIH TEGOBA. ® ULJE : jednu šaku ubranih cvjetova bez peteljki preliti sa pola decilitra maslinovog ulja i nakon 4 dana iscijediti u manju bočicu. Koristi se za laganu masažu očnih kapaka i sljepoočnica. Pomaže kod "umornih" očiju. ( Korisno za one koji puno vremena provode pred TV ili za računalom!!). Upotreba: bronhitis, glavobolje, insomnija, reumatizam, slaba cirkulacija, problemi s grlom, stres. Napomena: nema posebnih indikacija i specijalnih mjera predostrožnosti kod upotrebe ovog ulja. ® PROTIV GLAVOBOLJE: čaj od 1 velike žlice MJEŠAVINE od po 10 grama lišća ljubice i metvice (Mentha piperita), popari s 2,5 dl kipuće vode i ostavi da stoji 10 minuta te se nakon toga procijedi. Pije se 3X dnevno po 1 šalica. Za liječenje katara pluća koristi se lišće ljubice kuhano u mlijeku. ® ČAJ OD LJUBICE: 2 žličice osušene i razmrvljene droge, 2,5 dl vode i med; suhu drogu preliti hladnom vodom, staviti na vatru i zagrijavati do vrenja i kuhati još 5 minuta. Procijediti, ohladiti čaj da bude mlak, u njega umiješati žličicu meda. KORISTI KOD UPALE GRLA i BRONHITISA ; popiti 3X na dan po šalicu čaja. ® ZA IZAZIVANJE POVRAĆANJA kod otrovanja hranom i sl. kuhati 20 grama cvijeta ljubice u 3 dl vode dok se ne ukuha na polovicu, od toga se svakih 15 – 30 minuta popije po 1 velika žlica. To će izazvati 2-3 stolice! ® GIHT: 3 dag svježeg ili 1 dag suhog korijena i lišća ljubice kuha pola sata u 1 litri vinskog octa, ili se korijen moči u octu 12 sati, pa se zatim kuha 10 minuta, dobiva se sredstvo za OBLOGE koji liječe od gihta i podagre. Samo lišće ljubice ( svježe) – zdrobljeno i privijeno na čelo i zatiljak liječi migrenu, otekline splasnu, ali kad se lišće ugrije, treba ga zamijeniti novim. ® UPALA BUBREGA I MJEHURA: djelotvoran je čaj od 10 grama suhog cvijeta poparenog s 1 litrom kipuće vode, a 30 grama praška od korijena ljubice ako se uzima svaka 2 ili 4 sata koliko stane na vrh noža, zamjenjuje u svim navedenim slučajevima sirup od ljubice. Ljubica se u kombinaciji s drugim biljkama koristi kod liječenja katara očne spojnice ( konjunktivitis), apopleksije – moždanog udara, drhtanja – fascikulacije i fibrilacije, histerije, alkoholizma. ® KRISTALIZIRANI CVJETOVI LJUBICE: potrebno: cvjetovi ljubice, bjelance, kristalni šećer. Za suha vremena ubrane cvjetove ljubica pozorno odvojiti od peteljki. Bjelance, vilicom istući da se lagano zapjeni. Čistim, mekanim, tankim kistom premazati latice ljubica pa ih posipati šećerom. Slagati ih na masni kuhinjski papir kojim prethodno prekriti rešetku pećnice. Prije nego što ih stavite sušiti, prekrijte ih još jednim slojem papira. Ugrijati pećnicu na najnižu temperaturu i pri otvorenim vratima zagrijavati dok se latice ne osuše. Kristalizirane ljubice čuvaju se u hermetički zatvorenim posudama. S tako konzerviranim cvjetovima možete ukrasiti voćne salate, sladolede, i druge slastice. Ljubičasta boja je u mnogim tradicijama simbol inteligencije i znanja, pobožnosti i svetinje. U kršćanstvu ljubičasto je još simbol vladavine i autoriteta, pa je ljubičasta boja kraljevskih i svećeničkih obilježja. Ljubičica se povezuje sa skrivenim vrlinama, ljepotom i skromnošću. U kršćanstvu predstavlja oživotvorenje Božjeg sina, dok je bijela ljubičica simbol Djevice Marije.

MRKVA Mrkva (Dauctus carota L. ) - Fam. Apiaceae) /Divlja mrkva ( Dauctus carota L. subsp. carota) / NALAZIŠTE: raste divlja po livadama i oranicama, a kultivirana se uzgaja u vrtovima i plantažama. 111

OPIS: opis nije potreban ! U narodnoj medicini koristi se korijen i plod ( Radix et Semen Dauci silvestris). Aromatični listovi i korijen koriste se u kulinarstvu kao začin i povrće. SADRŽI : u mrkvi ima vitamina B1, B2, mnogo karotena – provitamina A, prilično mnogo vitamina E, te vitamina H, oko 1% eteričnog ulja, oko 12% masnog ulja, 6% šećera, oko 10% pektina, pantotenske i jabučne kiseline, fitosterina, stigmasterina, asparagina, glutamina, galaktana, pentozana, metilpentozana, nešto masti, škroba, celuloze, bjelančevina, sluzi, inozitola, te nekih mineralnih soli, osobito kalija. BERE SE : sije se u ožujku i travnju. Mlado korijenje vadi se cijelo ljeto za jelo. Radi spremanja za zimu vadi se ujesen, složi u hrpu i ostavi neko vrijeme na polju da ga sunce obasjava i kiša ispire, jer se onda bolje održi u podrumu ili u trapovima. PRIPREMA LIJEKA , PRIMJENA I DJELOVANJE: MRKVA JE NAJDJELOTVORNIJA U SIROVOM STANJU ! Koristi se cijeli korijen bez guljenja. Mrkva sprečava i otklanja truljenje u crijevima, u želucu i crijevima brzo uspostavlja normalnu funkciju. Neutralizira prekomjernu želučanu kiselinu i uklanja žgaravicu bolje od sode-bikarbone. pomaže protiv debljanja, uklanja otekline od vodene bolesti i oboljelih bubrega. Sirova, naribana mrkva brzo odstranjuje crijevne gliste ( oxyuris). Za tu svrhu treba nekoliko dana jesti po 2-3 sirova naribana korijena. Također koristi protiv proljeva, šećerne bolesti, olakšava mokrenje, poboljšava vid, predusreće ispadanje kose. Radi liječenja želuca i crijeva dojenčadi izriba se 500 g. korijena mrkve, gusto ukuha s 2 dl. vode, zatim se ispasira i izmiješa sa 1 l. guste mesne juhe ( govedina, teletina). Čaj za mokrenje mješavina je od po 20 g. plodova ( sjemena) mrkve, peršina ( Petroselinum sativum), celera ( Apium graveolens), anisa ( Pimpinella anisum) i kumina ( Carum carvi). Od te mješavine uzme se 1 velika žlica i popari s 2,5 dl. kipuće vode, poklopljeno ostavi stajati 3-4 sata i popije prije jela. Mrkva pomaže protiv gihta i reume; za tu svrhu treba piti 2 šalice soka dnevno. Kod šećerne bolesti treba mrkvin sok uživati svakodnevno. Sok sirove mrkve je izuzetno djelotvoran kod tjelesnog umora, malokrvnosti, infekcije crijeva, dječji proljev, čir želuca i dvanaesterca, slabosti jetre i mjehura, kožne bolesti, preventiva u sprečavanju infekcija, usporavanje starenja, kronični bronhitis, bronhijalna astma. SOK: 100 g. mrkve daje 55 ccm soka narančaste boje, slatkog okusa i ugodne arome, a sadrži : vitamina C- 4,59 mg; vitamina B1- 0,o33 mg; vitamin B2 - 0,o33 mg; pantotenska kiselina – 0,148 mg; vitamin B6 – 0,11 mg; karotin - 3,3 mg; vitamin E - 1,65 mg; sumpor – 12,10 mg ; fosfor – 20,35 mg; natrij – 333 mg; kalij – 155,1 mg; magnezij – 8,25 mg; kalcij – 20,9 mg; željezo - 0,55 mg. Soka se može piti do pola litre dnevno, podijeljenog u dva dijela: ujutro bez ikakvih dodataka, navečer prije spavanja zaslađen šećerom. Kod proljeva dojenčadi može dva do tri dana zamijeniti mlijeko. U tom slučaju mora se razrijediti vodom, na isti način kao mlijeko. Sok sirove mrkve sprečava upalu krajnika i stvaranje polipa, čisti krv, odstranjuje otrovne tvari iz tijela, pa se koristi kod nekih kožnih bolesti. Jedna mrkva srednje veličine sadrži fantastični izvor beta karotena. Jedna mrkva sadrži dvostruku dnevnu dozu za vitaminom A, a po nekim autorima stoji da su kuhane mrkve zdravije od sirovi, ali im treba uvijek dodati nekoliko kapi ulja jer vitamin A je topiv samo u mastima. Jedna osrednja mrkva ima 26 kcal, i 0 g. masnoće ! ® SIRUP : pomaže kod bolesti dišnih organa, prehlade, gripe, bronhitisa, upale grla, i grkljana, a priprema se tako da se dobro oprana mrkva izriba, istisne sok, doda žutog ( kandis- šećera), gusto ukuha, ulije u boce, zatvori celofanom, a uzima se po 1 velika žlica 3 puta dnevno poslije jela. Ponegdje se zelena stabljika mrkve popari kipućom vodom i priređuje kao špinat. To varivo ne nadima, što se kod špinata događa. Karotin poboljšava i funkciju spolnih žlijezda vršeći izvrstan utjecaj na stvaranje seksualnih hormona, te pomaže pri impotenciji. Donosim i nekoliko recepta jela od mrkve, probajte, naškoditi vam neće! 1) KISELA JUHA OD MRKVE, CRVENE LEĆE I MANDARINKA 112

bilje 50 dag. mrkve, 10 dag. crvene leće, 1 poriluk, 2 žlice ulja, sok od 2 mandarinke i ½ žličice korice koja se nariba, 2 žličice naribanog pistacja, sol, ½ žličice mljevenog kardamoma. Poriluk narežite na oblik polumjeseca, a mrkvu na kolutiće i pirjajte na vrućem ulju oko 5 minuta. Posolite, dodajte opranu leću i vode toliko da prekrije povrće. Kuhajte na laganoj vatri dok sastojci ne omekšaju. Sve zajedno izmiksajte, dodajte sok mandarinke, razrijedite vodom da dobijete krem-juhu. Prije posluživanja juhu začinite kardamomom, mandarinkinom koricom i pospite pistacijama. Po želji juhi možete dodati i nekoliko žlica slatkog vrhnja. Od kuhanih sastojaka možete napraviti i pire, no tada izostavite mandarinin sok, a pistacije pospite prije posluživanja kako bi ostale hrskave. KUGLICE OD MRKVE : 500 g. očišćene mrkve, 300 g. šećera, sok i kora jednoga limuna, sok i kora jedne naranče. Mrkvu dobro oprati i nožem ostrugati koru. Vrlo sitno je naribati . Upotrijebite široku, plitku posudu debelog dna. Pirjati na laganoj vatri, dodati šećer i nastaviti pirjati dok voda ne ispari i dok se smjesa ne zgusne. To traje oko 1 sat. Paziti da ne zagori. Dodati limunov i narančin sok, te koricu. Nastaviti pirjati dok se ne zgusne. Kada se potpuno ohladi, oblikovati kuglice i uvaljati ih u bijeli kristalni šećer – radi dekoracije, ili ih ostavite u prirodnoj vrlo lijepoj narančastoj boji. Od ove količine dobije se oko 30 kuglica. JUHA OD MRKVE: 4-5 mladih mrkvi, žlica ulja, 1 dl. kiselog vrhnja, 2 žlice riže, žličica brašna, sol, list celera i peršina, vrlo malo šećera. Mrkvu tanko ostrugati., oprati i sitno naribati. Na blago zagrijanom ulju lagano popržiti mrkvu, zaliti vrelom vodom – oko 1 litre, posoliti, dodati među prstima koliko stane šećera. Rižu prokuhati u slanoj vodi, ocijediti i dodati juhi. U vrhnju izmiješati brašno i umutiti u juhu. Neka lagano zakipi. Obilno posipati nasjeckanim celerovim i peršinovim lišćem; neka odstoji nekoliko minuta prije posluživanja.

NEVEN NEVEN (Calendula officinalis ) FARMAKOPEJSKI NAZIV : Calendulae flos, herba Kao omiljeno cvijeće sadi se po vrtovima i vinogradima, a divljega ima nešto na livadama oko naselja. Bere se cvijet, koji je žute do narančaste boje, i to cijelu godinu, ovisno o klimi. Sastav: kalendulin, karotinoidi, flavinoidi, organske kiseline, eterična ulja, smole, šećer, bjelančevine, encimi, fitosterol, kalcij, sumpor. SABIRE SE : po sunčanom vremenu u punom cvatu. Upotrebljava se cvijet, rjeđe vrhovi biljke s cvijetovima. Treba ubirati jarkonarančaste, debele cvijetove, a ne blijede i tanke.Moraju se brzo sušiti na propuhu, da bi sačuvali prirodnu boju. Latice imaju najveću vrijednost. PRIPREMANJE, PRIMJENA, DJELOVANJE : Biljka je baktericidna, i služi kao antibiotik, upotrebljava se za unutrašnje i vanjsko liječenje raznih bolesti i stanja: Za vanjsku uporabu: za gnojne rane i posjekotine, pomaže u liječenju psorijaze, kod impetiga, čireva, opeklina, ozeblina, upalu vena… ZA VANJSKU UPORABU : Mast od nevena: 1 šalica svježe iscijeđenog soka od lišća i cvijeta, 2 šaličice nesoljene svinjske masti ( kod kuće topljene) i ½ šaličice voska miješaju na vatri dok se sve ne spoji. Ta mast koristi i u slučaju otečenih žlijezda ( svakako se konzultirati sa liječnikom ) čireva i rana koje teško zarastaju. Preporuka dr. Kneipp–a je da se uz to popije i 1 šalica čaja od lišća i cvijeta, dnevno. Ubrzo nakon što mast od nevena namažemo na rane, opaziti ćemo kako pospješuje zacjeljivanje. Važno i dobro svojstvo te masti je da ne nadražuje. Količina koja se primjenjuje kod uporabe masti: na platnenu krpu namaže se sloj debljine hrpta noža, krpa se stavi na ran ili čir, pokrije s malo vate i sve to učvrsti zavojem, a na manjim mjestima i flasterom. TINKTURA i primjena: Tinktura se radi od 20 dijelova cvijeta močenih u 100 dijelova 70% alkohola. (1:20).Ostavi se stajati dobro zatvoreno 10 dana, zatim procijedi i ostavi u dobro začepljenoj boci. Alkoholoturna otopina nevena smiruje upale kože i zubnog mesa. Angina i upaljene desni ispiru se s uspjehom prelivom od nevena. Preliv se pripravlja tako da se 113

jedna čajna žličica usitnjenih cvjetova nevena prelije kipućom vodom i ostavi 15 minuta da stoji. Njime se ispiru usta i grlo. Protiv ćelavljenja i sprečavanja ispadanja kose, te za bolji rast kose pravi se ovaj čaj: 20 g sitno izrezanog korijena podbjela (Tussilago farfara), 10 g suhih cvijetova nevena, sve to prelije jednom litrom kipuće vode , ostavi da vrije 10 – 15 minuta, a zatim se još i doda samo malo preliva od nevena i procijedi. Tim se toplim čajem tjedno dvaput istrlja glava.

NAPRAVITE SAMI ŠUMEĆE PLOČICE Šumeće pločice za mirisnu kupku ne morati kupovati, možete ih uz malo dobre volje i mašte napravit sami ! Na taj način uvijek ćete imati mirisnu kupku, po svojoj želji, kombinaciju mirisa koju sami odaberete i najviše volite. Uz to, možete ih pokloniti. ® potrebno je: 1 šalica sode bikarbone, 1 šalica citronata za kolače, 1 velika žlica bademova ulja, 20 kapi esencijalnog ulja po želji ( lavanda, jasmin, naranča, limun…) ili cimet u prahu pomiješan s malo svježeg đumbira, par kapi boje za kolače, suho mirisno bilje ( po želji, a možete dodati i suho cvijeće). Zagrijati pećnicu na 225 stupnjeva, u posudu usipati sodu bikarbonu i citronat, dodati bademovo ulje, esencijalno ulje i suho bilje. Sve dobro promiješati i napuniti u kalupe za kolače. Pecite 4-6 minuta. Pustite da se sasvim ohladi i oprezno izvadite iz kalupa. Čuvati u zatvorenoj staklenki ili umotajte u celofan i svežite ukrasnom vrpcom.

ODOLJEN ODOLJEN - (VALERIJANA ) – Valeriana officinalis L. – Valerianaceae FARMAKOPEJSKI NAZIV : Valerianae rhizoma cum radicibus Radix valerianae Ostali nazivi : majčina trava, odoljen, zdravilna špajka, baldrijan, kozlić, mačja trava, peltranić, devesin. Valeriảna ( od lat. valere = biti zdrav), u vezi sa ljekovitošću ove biljke. NALAZIŠTE: raste samoniklo na vlažnim predjelima uz potoke, močvarne livade, rijetko i po šumama, šikarama uz potoke, kamenitim stijenama, planinskim rijetkim i sunčanim šumama. Budući da je vrlo tražena biljka, sve se češće plantažno uzgaja. OPIS : Podanak je valjkast, trajan, 2-3 cm. dugačak i 2-3 cm debeo sa brojnim, do preko 30 cm. dugim, debelim bočnim korijenjem, žutosmeđe boje. Pri zemlji je biljka malo dlakava. Korijen ima specifičan miris. Stabljika uzdužno izbrazdana, izraste od 50-200 cm, šuplja, obično samo u gornjoj trećini ili gornjoj polovini razgranjena. Listovi stabljike su nasuprotni, rascijepljeni, na dugačkim peteljkama, neparno perasti, sjajni, goli, crvenkasti. Sastavljeni su od 11-23 linearno lepezastih ili eliptično lepezastih, napiljenih ili cjelovitih listića. Cvjetovi svijetlocrvenoljubičasti ili bijeli, sakupljeni u cvatove, mirišljavi, tvore na vrhu široku metlicu. Oko 5 mm dugačak plod raznosi vjetar, na taj način se i razmnožava. BERE SE : cvate u lipnju i srpnju, dakle, korijen i žile se sabiru prije cvatnje ili u rujnu i listopadu, vadi se korijen sa žilama stariji od 2 godine ! Deblji se korijen razreže uzdužno i suši na suncu ili toplom mjestu, a zatim se hermetički zatvore. SASTAV: sadrži jabučnu, mravlju, octenu, kafetaninsku, maslačnu, valerijansku i izovalerijansku kiselinu, eterično ulje, azulen, borneol, alkaloide hatinin i valerin, heterozide, škrob, glikozu, sluzi, smole, gume i soli. Glavni aktivni principi eteričnog ulja su bornil-izovalerijanat i drugi esterski sastojci izovalerijanske kiseline koja je slobodna. Ova kiselina daje korijenu poseban miris. Aktivnih sastojaka ima najviše prije i poslije cvatnje biljke. Valerijanska kiselina nastaje kao proizvod razlaganja eteričnog ulja dobijenog destilacijom pomoću vodene pare iz korijena i rizoma odoljena. Najviše je ima u starim i debelim rizomima. U svježem korijenu i rizomu ima više eteričnog ulja, dok se stajanjem količina eteričnog ulja smanjuje i osjeća se sve jači miris oslobođene valerijanske i izovalerijanske kiseline. 114

bilje Karakterističan miris je nešto blaži ako se uzima u obliku čaja , 10:1000. Svježe korijenje čim se iskopa, dobro opere u tekućoj vodi, stavlja se u ključali etanol na 95º C. Na ovaj način stabilizirani korijen služi za izradu tinkture ( alkoholature ) i ekstrakta od stabiliziranog odoljena. Valerijanska kiselina se proizvodi i sintetički. Ona je bezbojna, jakog i neprijatnog mirisa. To je blagi antispazmolitik koji se koristi u obliku kapi ili, još češće, u obliku soli: rastvor amonijum – valerijanata, kinin – valerijanata, cink. Od sušenog korijena izrađuje se tinktura i ekstrakt, a najviše se upotrebljava Tinctura Valerianae ! Sintetičkim putem proizvedeno sredstvo za umirenje nervoze i psihičkih nemira naziva se valnoktamid ( etil.metil-valeramid). MIRIS KOJI PROIZVODI KORIJEN POSEBNO UZBUĐUJE MAČKE ! POTREBAN JE OPREZ DA SE BILJKA NE ZAMIJENI SA VRLO OTROVNOM KUKUTOM ! iako je kemija u međuvremenu pronašla i pronalazi nove i nove lijekove za smirenje, odoljen još uvijek ima važnu ulogu, još i sada je jedan od najboljih i najmanje štetnih lijekova u biljnom svijetu. Upotrebljava se na tri načina : pri općoj uznemirenosti i nervozi koja se može još povećati uslijed razdraženosti, pri nesanici koja je posljedica nervoze, pogotovu kad se ne može zaspati i pri živčanim srčanim tegobama popraćenim lupanjem srca i osjećajem straha u predjelu srca. PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE : Odoljen se upotrebljava kao spazmolitik, sedativ i glistogono sredstvo. Odoljen je najbolje sredstvo za smirenje živaca. Neopravdano je povremeno bio zapostavljan na uštrb sintetičkih lijekova. neki ga ne vole zbog neobičnog mirisa i okusa. Glavna greška je u svakom slučaju što premalo odoljena uzimamo da bi njegovo djelovanje došlo do izražaja. Nema smisla uzeti nekoliko kapi tinkture, treba uzeti najmanje pola kavene žličice ili 40 kapi na kocki šećera ili korici kruha ! Čaj od korijena odoljena uspješno se koristi kod svih živčanih bolesti. Postižu se izvanredni rezultati kod padavice, histerije, hipohondrije, grčeva oko srca, nervoznih grčeva u dušniku, prsima kod astme, želucu i crijevima. preporučuje se u liječenju nervne glavobolje što je uzrokuju grčevi zbog nadimanja, omaglice, vrtoglavice i povraćanja, protiv nesanice, regulira menstruaciju, protiv napinjanja i bolova pri mokrenju, neuroze srca, angine pectoris. za jednu šalicu čaja potrebno je vrhom napunjena puna žlica korijena odoljena, ali nije greška uzeti i dvije žlice po šalici. Budući da djelotvorne tvari trebamo izvući iz korijena, najbolje ga je preliti vrućom vodom i ostaviti poklopljeno da odstoji nekoliko sati. Ukoliko želimo pripraviti sredstvo za pospješivanje spavanja, najbolje je oparak napraviti ujutro i držati ga pokrivenog do večeri. Prije spavanja ga popijemo polako, u gutljajima. Ako želimo odoljen uzeti za opće smirenje u toku dana, na isti način pripravljamo cijelu količinu čaja već uvečer i ostavimo ga da odstoji cijelu noć. kad neku drogu namačemo kratko vrijeme u vreloj vodi, to nazivamo infuziranje, a kada djelotvorne tvari iz nje izvlačimo dugotrajnije, to se zove maceriranje . Za odoljen je najbolje da ga pripravljamo na oba načina : prvo ga pripremimo infuziranjem vrućom vodom, a zatim ga maceriramo u hladnoj vodi, na taj način dobivamo hladni ekstrakt ( macerat). PREPARATI ODOLJENA – ČAJ, KAPI ILI PRAH – NE SMIJU SE UPOTREBLJAVATI UZASTOPCE DUŽE OD TRI TJEDNA ! POTREBNO JE NAPRAVITI PAUZU OD 3- 5 DANA KOD NISKOG TLAKA OPREZ SA UPORABOM ODOLJENA , MATIČNJAK I HMELJA! SNIŽAVAJU TLAK I USPAVLJUJU ! BOLJE JE U TOM SLUČAJU – KOD NISKOGA TLAKA – KORISTITI GLOG ! Nema smisla miješati odoljen i droge u kojima ima eteričnih ulja, kao što je matičnjak koji također djeluje umirujuće. djelovanje odoljenovih kapi možemo znatno pojačati ako ih dodamo u čaj pripravljen od kamilice, komorača ili kima. sasvim nešto drugo od običnih kapi odoljena ( Tinctura Valerianae ) su eterične kapi odoljena ( Tinctura Valerianae aetherea ) ! Ovdje je uz alkohol u kapima i eter kao sredstvo za otapanje. Međutim, eter je i tvar koja oživljava, koja uzbuđuje, dakle, djeluje suprotno odoljenu. Upravo zato, zbog suprotnog djelovanja odoljenovim kapima , etarske kapi se primjenjuju kod nesvjestice, ALI NE DOLAZE U OBZIR KAO LIJEK ZA SMIRENJE ! PRIPREMA TNKTURE: 115

Tinktura se priprema tako da se 20 g. usitnjenog korijena prelije sa 100 g. 70 % alkohola, zatim se to, dobro začepljeno, ostavi da stoji 14 dana, uz češće mućkanje; nakon toga se procijedi. Uzima se 20 – 40 kapi na kocki šećera s vodom, najbolje prije spavanja. ETERSKA TINKTURA / Tct. valerianae aetherea / Pravi se od 20 g korijena odoljena prelivenog sa 70 g alkohola i 25 g etera ( Aether sulphuricus ). Daljnje pripremanje i uzimanje lijeka jednako je kao i kod obične alkoholature – ( Tct. valerianae spirituosa ). Obje tinkture treba držati daleko od vatre i dohvata djece, na hladnom i tamnom mjestu, dobro začepljene. ® Mješavina čaja za živce : ( Species nervinae ) 30 g korijena odoljena, 30 g lišća metvice ( Mentha piperita ), 40 g lišća gorke djeteline ( Menyanthes trifoliata ); 1 velika žlica te mješavine prelije se - popari – sa 2,5 dl kipuće vode, zatim se ostavi poklopljeno 30 minuta i potom procijedi. Pije se toplo, tri put dnevno po 1 šalicu NAKON jela. ® Kod neuroze, srčanih smetnji i poremećenog krvnog tlaka: mješavina od 15 g odoljena, cvijeta gloga ( Crataegus oxyacantha), cvijeta lavandule/despik/ ( Lavandula vera), srdačca ( Leonorus cardiaca), kumina ( Carum carvi), komorača (Fructus foeniculi), te 10 g matičnjaka. Tri velike žlice te mješavine popare se s ½ litre kipuće vode, zatim se to poklopi i nakon 2 sata procijedi. Zaslađeno medom pije se u 4 obroka u toku dana. ® Čaj protiv skleroze i povišenog krvnog tlaka: za ublažavanje tegoba, kao pomoćno sredstvo. glog – cvijet: 20% preslica – biljka : 20% maslina - list : 20% odoljen:- korijen :10% imela –list: 20% matičnjak – list: 10% Jednu veliku žlicu čajne mješavine preliti sa 2 dl kipuće vode, ostaviti stajati poklopljeno 2 sata. Procijedi se i pije se dva puta dnevno po 2 dl. ® Protiv nesanice : 1 veliku žlicu mješavine od 30 g odoljena , 40 g hmelja ( Humulus lupulus), 15 g metvice i 15 g matičnjaka preliti - popariti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i nakon 2 sata procijediti. Pije se po šalica prije spavanja. VIDI GORNJE NAPOMENE ! Za odoljen se može s pravom reći da je prirodno sredstvo za smirenje bez popratnih učinaka , kakve imaju mnogi konvencionalni lijekovi. Koristi se od davnina, posebice kod srčanih bolesti, nesanice, tjeskobe. Istraživanja su dokazala da osobe koje uzimaju valerijanu prije spavanja brže zaspu i bolje spavaju, a NEMA ZNAKOVA OVISNOSTI niti jutarnje ošamućenosti. NUSPOJAVE: Ponekad može izazvati blagu glavobolju ili mučninu, a u prevelikim količinama nemir, mučninu i zamućen vid. Treba se pridržavati uputa, te NE SMIJE SE UZIMATI U KOMBINACIJI SA KONVENCIONALNIM LIJEKOVIMA ZA SMIRENJE ILI SPAVANJE, JER POJAČAVA NJIHOV UČINAK . ® ČAJ za smirenje: kod stresa, nesanice, napetosti, nervoze; stolisnik: 15% ; ( Achillea millefolium) / Millefoli herba/ matičnjak: 25%; ( Melissa officinalis) /Melissae folium/ metvica : 25% ; ( Mentha piperita) /Menthae piperitae folium/ odoljen: 30% ; ( Valeriana officinalis) / Valerianae radix/ kamilica: 5% ( Matricaria chamomilla) / Chamomillae flos/ Jedna velika žlica mješavine čaja prelije se sa 2 dl kipuće vode, pusti stajati pola sata poklopljeno, nakon toga procijediti. Pije se više puta dnevno , a svakako navečer prije spavanja.

OMAN OMAN ( Inula Helenium L. ) Ostali nazivi: ivanjsko zelje, obratiš, ovnjak, tuščak, veliki korijen, veliko zelje. Farmakopejski naziv : Inulae helenii radix 116

bilje OPASKA : na slici je srodna vrsta Inula salicina L. –vrbolisni oman. Sadi se po vrtovima , a raste i na vlažnim livadama, u jarcima kraj potoka, uz rubove šuma, pa i po brdima. Brdska je vrsta ljekovitija. To je trajnica, zeljasta, do 2 m. visoka, gore razgranata stabljika, velikog, ovalnog, dugoljastog i nazupčanog lišća, odozgo hrapavog a na donjoj strani pusteno dlakavog. Nalik je lišću hrena. Korijen je debeo i mesnat, a miriše po kamforu. Cvijet je žut, sličan malom suncokretu ili lincuri (Gentiani ), te tvori glavičaste cvatove na vrhovima stabljika i ogranaka. Sjemenke imaju perjanicu pa ih vjetar lako raznosi i tako se biljka razmnožava. Čitava je biljka manje – više dlakava. Služi kao lijek i kao začin. Najviše se koriste njegovi podzemni dijelovi – podanak s korijenjem / Rhizoma Helenii) Sabiru se od višegodišnjih primjeraka. LJEKOVITE TVARI: oko 40% inulina, gorke tvari, eterično ulje, helenin, fruktoza, fruktozid pseudoinulin, stearopten, alantolakton, alantol, azulen, kamfor i smolu. BERE SE : cvate od srpnja do rujna. korijen se vadi – sabire – u proljeće i kasnu jesen, ali samo onaj iznad 2. godine, jer mlađe korijenje je vodenasto, a starije odrvenjelo. Rjeđe se upotrebljava cvijet i list, što se bere za vrijeme cvatnje. UPORABA: To je antiseptik dišnih organa, liječi kod svih vrsta kašlja, bronhitisa, astme, uloga, reumatizma, te neke bolesti spolnih organa. Djeluje i kao stomahik. Dim omanova korijena stavljenog na žeravicu rastjeruje iz prostorije komarce i ostale insekte, pa djeluje i kao insektifug. PRIPREMA: za lakše iskašljavanje: velika žlica mješavine od po 20 g omana, komorača ( Foeniculum officinale ), stučenog sjemena aniša ( Fructus anisi ), kumina ( Carum carvi ), i kamilice ( Flores chamomillae ), popari se s 2 dl kipuće vode, poklopi i nakon 2 sata procijedi. Pije se svaka 2 sata po 1 velika žlica. treba u 1 dl mladog vina ili mošta koji još vrije močiti 10 dana 12 dg usitnjenog korijena omana, pa zatim procijediti. Pije se 2-3 puta dnevno po 1 rakijska čašica. bolovi u želucu, grčevi od žuči, i nadimanje od plinova: odstranjuje mješavina od po 20 g omanova korijena, sjemenki aniša, pelina ( Artemisia absinthium ), kičice ( Herba centauri ) i 80 g grožđica, koja se moči 16 sati u 1,5 l rakije. pije se čašica dnevno, natašte, pošto prije toga odstoji na suncu 4- 6 tjedana. Za jačanje trudnica i sprečavanje pobačaja: 4 g praha od omanova korijena moči se 12 sati u ¼ l vina ili vode, zatim se kuha 15 minuta, pa time – još dok vrije – prelijemo 4 g osušena cvijeta omana pomiješanog s 1 velikom žlicom meda; nakon toga kuha se još 5 minuta, procijedi. Pije se ujutro pola, a pola uvečer. Kod bolova u maternici i za liječenje vodene bolesti: 8 g praška suhog omanova korijena kuhati u ½ l vina s 1 velikom žlicom meda. Uzima se pola natašte, a pola prije spavanja. i to 6 – 8 tjedana. U slučaju kile ( hernija, bruh) – treba na bolna mjesta stavljati obloge od toplog lišća i cvijeća omana kuhanog 5 min. u vinu. PRIPREMA EKSTRAKTA: 1 kg usitnjenog omanovog korijena prelije se s 5 litara hladne vode i moči 12 sati, uz češće miješanje, a zatim procijedi. Preostalo korijenje ponovno se prelije s 3 litre hladne vode, opet moči 12 sati i zatim procijedi. nakon toga se obje procijeđene tekućine spoje, i ostave da se slegnu, te se bistri dio odlije u plitku porculansku posudu ( ne metalnu 9 –ispari do gustoće tekućeg meda – dakle zagrijavati na pari - i uliti u bočice od po 2 dl ( 20 g ). Bočice dobro zatvoriti, spremiti na hladno mjesto do upotrebe. Od ekstrakta se prave i pilule – tablete – potrebno je 1,5 g ekstrakta za 30 pilula. Ipak, pravljenje pilula bolje je prepustiti ljekarniku! Uzima se 3 – 6 pilula dnevno. ULJE ZA LIJEČENJE KOŽNIH BOLESTI: po 25 g usitnjenog korijena ,cvijeta omana, plodova kantariona ( Hypericum perforatum ) namoči se u 200 g ribljeg ulja, koje se grije pokriveno 3 sata u kipućoj vodi – na pari – a zatim se procijedi. Tim se uljem rane namažu ili se oblažu gazom , ili čistim platnenim krpicama namočenim u to ulje.

117

ORAH ( Juglans regia) – Juglandaceae ORAH ( Juglans regia) – Juglandaceae Farmakopejski naziv : Juglandis folia, Pericarpium, Fructus, Oleum. OPIS: listopadno drvo do oko 25-30 m visine i do oko 1-2 m debljine, sa dosta rijetkom, široko ovalnom do okruglastom krošnjom. Kora je tamnosiva, do oko 2 cm debela, u početku glatka, kasnije uzduž raspucana. Korijenov sustav je jako razvijen s dubokim centralnim korijenom ( žila srčanica ) i brojnim bočnim žilama. Pupovi su smeđasti ili zelenkastosivi, sa 2-4 sivosmeđe, fino dlakave ljuske. Listovi su neparno perasti, 20-40 cm dugi, sa 3-11 listića ( 5-9), naizmjenični, sjajnozeleni, vršni su nešto duži i na dužoj peteljci; imaju karakterističan miris. Lista u IV mjesecu. Cvjetovi su jednospolni; muški su skupljeni u debelim i dugim ( do 10 cm.) visećim macama – resama , a svaki od njih se sastoji od 8 do 40 prašnika i iz 3-5 listića neuglednog ocvijeća, pojavljuju se prije listanja; ženski su pojedinačni ili u skupovima po 2-3 i liče na pupoljke. Plod je okrugao, najprije zelen, zatim crn, a u njemu je koštunjava ljuska i jestiva jezgra. Stanište mu je u pogledu zemljišta zahtjevno – traži duboka i rahla te nešto vlažnija zemljišta, većinom na vapnencu, uglavnom u nižim zonama SADRŽI : željezo, kalij, kalcij, fosfor, sumpor, galnu, jabučnu i limunsku kiselinu, uglikohidrate ( 12%), razne soli, glikozid juglandin, etrično ulje katranskog mirisa, juglena, inozitola, smole. PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE: Bere se mlado lišće u proljeće a plod ujesen. Mlado lišće se odmah suši bez prevrtanja. Ozlijeđeni, otpali ili ujesen ubrani listovi ne koriste. Svježe je lišće aktivnije od suhog. Listovi se mogu brati do lipnja. Osušeni moraju zadržati prirodnu boju. Čaj od orahova lišća preporučuje se kao sredstvo za čišćenje krvi, protiv šećerne bolesti, i žutice, uz dodatak meda. ® Za ove bolesti lijek se priprema močenjem 5 žlica listova koji se usitne u 1 litri bijeloga vina tijekom 24 sata. Pije se po 1 čašica 2 X u danu. ® za liječenje upale mandula i ždrijela priprema se čajni oparak od 100 g. Orahova lista koje se prelije s 1 litrom kipuće vode, te se nakon hlađenja tim oparkom ispere, grglja ždrijelo. U pučkoj medicini čajni oparak preporučuje se i kao oblog, za liječenje upalnih procesa na očnim kapcima, a njime se i masira vlasište jer sprečava ispadanje kose. U narodnoj medicini posebno se preporuča kupelj s orahovim lišćem. Čajni se oparak ulije u kadu s toplom vodom. Tretman pogoduje izlječenju rahitisa, lišajeva i krasta te pri prekomjernom znojenju nogu. Također se preporučuje i za liječenje upala na spolnim organima. Zeleno usplođe oraha: nezreli, zeleni plodovi oraha beru se na početku srpnja, režu i suše. Zeleni orah ima mnogostruku primjenu: no najviše se od njih priprema «orahovača» - rakija koja je univerzalno sredstvo za želučane tegobe. ® ORAHOVAČA se priprema tako da se narezani i osušeni plodovi maceriraju u komovici kojoj dodamo đumbira, klinčića i cimeta. U bocu sa širokim grlom stavimo ploške 5-6 zelenih oraha, pola grama đumbira i cimeta, te 1 gram klinčića. Zatim se stave 3 žlice gustog šećernog sirupa ( 2 žlice šećera ukuhaju se sa 2 žlice vode), i nadolije komovicom do 1 litre. Začepljena boca ostavi se na suncu 30 dana, potom napitak treba filtrirati i koristiti. ® Za masiranje vlasišta glave pripremi se smjesa 200 g suhih zelenih oraha, koji se preliju sa ½ litre crnog vina i ½ litre maslinovog ulja. Smjesa je odlično sredstvo za jačanje kose i protiv nastajanja prhuti. Zeleni se orah s uspjehom primjenjuje i u kozmetici, osobito za bojanje kose. Za to se kuha 100 g. Suhog zelenog oraha sa 10 g stipse. Procijeđena otopina služi za pranje kose. Osobito brinete dobivaju " prirodnu " boju i sjaj svoje kose. ® Protiv bijelog cvijeta u žena treba 4-5 velikih žlica orahova lišća kuhati 5minuta u ½ litre vode, procijediti kroz čistu lanenu krpu i time ispirati rodnicu. Isti se oparak može upotrijebiti i za obloge koji se stavljaju na prišteve i čireve na koži. Kupke u čaju od 1,5 kg orahovog lišća kuhanog 10 litara vode jačaju organizam, naročito slabunjave djece, a pomaže i kod lučenja loših sokova iz tijela, kod osipa i škrofula. Voda mora biti zagrijana na 35 º C. Radi reguliranja probave treba narezati 15 zelenih oraha i staviti u staklenku od 1,5 litre. Prelije se rakijom ili konjakom, doda 30 grama osušene narančine kore, komad cimetove kore, te -8 klinčića, staklenku držati na suncu 6-8 tjedana. Pije se ujutro i navečer po mala čašica. 118

bilje Pržena i u prah samljevena ili istucana jezgra oraha uzima se 2-3 X dnevno koliko stane na vrh noža protiv nadimanja, a u prah istucana pržena ljuska zrelogoraha uzima se 2-3 X dnevno, koliko stane na vrh noža s malo vina radi lakšeg mokrenja. Za jačanje probavnih organa i mišića dobro je 60 g ekstrakta od orahovog lišća i 120 g glicerina politi s 300 ccm destilirane vode ( ili prokuhane), pa piti po 1 kavsku žličicu poslije ručka i večere. Svaka žličica sadrži po 1 g ekstrakta. Orahovo ulje dobiva se tako da se nezrele ljuske kuhaju u ulju na pari, uz dodatak male količine amonijaka. To ulje služi za mazanje kože radi zaštite od opekotina pri sunčanju. Posebna značajka orahovog ploda je što potiče proizvodnju crvenih krvnih zrnaca, pridonosi jačanju obrambenih snaga organizma. Po nekima regulira krvni tlak. Preporučuje se kao lijek protiv crijevnih parazita, kamena u mokraćnom mjehuru, te kod dijabetesa. Orah sadrži nezasićene masne kiseline, mnogo cinka, sumpora, fosfora, joda, te magnezija i pridonosi jačanju srca, a sadrži i «B» vitamine. Oni koji pate od probavnih smetnji trebali bi jesti orahe, a izvrsni su za jetru, a povoljno djeluju na rad crijeva. Bolesnici koji imaju bolesnu jetru i ne podnose nikakvu masnoću, mogu bez smetnje jesti umjerene količine oraha. ® Čaj od orahovih pregradaka: Ovaj čaj djeluje protiv ovapnjenja koronarnih arterija, srčanih bolesti i temperature: Često suženje arterija odražava kronično trovanje nikotinom. Lijek za gore navedene bolesti se nalazi u pregradcima između jezgri; od tih pregradaka priprema se čaj: navečer 4-5 pregradaka namočimo, a ujutro skuhamo kao čaj i natašte ga popijemo. Čaj treba trajno piti, a djeluje također protiv povišenog tlaka i bolova u prsima. Ovaj čaj djeluje uspješno i protiv vrućine koja je u vezi sa srčanim bolovima. Već se poslije prve šalice čaja opaža poboljšanje, a ako su bolovi trajni, treba i dalje uzimati čaj dokle god bolovi i vrućina ne prođu.

OTROVNO BILJE PITOMOG IZGLEDA Oprezno u prirodi s malom djecom! Najveću opasnost mogu predstavljati otrovne šumske bobice, koje se lako mogu zamijeniti jestivim. Povratak prirodi, uz sve prednost, ima i drugu stranu. Iako rijetko, nekada se ipak dogodi da nedovoljno vješti sakupljači samonikloga jestivoga bilja ili djeca pogriješe. Ovakve zabune i neznanje te radoznalost najčešće vode u bolnicu, ako se stigne na vrijeme. Nekada su to teška trovanja s neizvjesnim ishodom. Ovakve greške najčešće su prilikom šetnji sa malom djecom i prilikom branja tamno obojenih šumskih bobica i plodova, koji su međusobno vrlo slični. Zamjena jestivih izdanaka i listova s nejestivim je kudikamo rjeđa. Ustvari, samo mali broj šumskih izdanaka je otrovan, a na to najčešće upozorava i neprijatan miris takvoga raslinja. među otrovnim biljem čiji plodovi izgledaju primamljivo, izdvojiti ću samo neke – najrasprostranjenije, na koje se najčešće nailazi: VELEBILJE : ( pomoćnica) ( Atropa belladonna ) je vrlo rasprostranjena biljka u našim brdskim i planinskim predjelima. Biljka se raspoznaje po obliku i rasporedu listova – u svakom pršljenu grane nalaze se po dva jajolika lista, jedan mali, a drugi veliki. Cvjetovi su pojedinačni i nalaze se u pazuhu listova, a cvate tijekom cijelog ljeta, a plodovi su vrlo lijepe, kao višnja krupne bobice. Modrocrvene su boje i imaju tamnoljubičasti sok. Listovi bunike nisu slični listovima nijedne jestive biljke. Ali, bobice su vrlo opasane i otrovnenaročito za djecu; jer je ukus otrovnih plodova izrazito prijatan. PASKVICA ili pomoćnica ( Solanum dulcamara ) je povijuša koja raste u svim našim krajevima. Cijela biljka je izuzetno otrovna i može prouzrokovati teška otrovanja. Listovi paskvice nisu slični listovima nijedne jestive biljke, a bobice mogu se lako zamijeniti. Također, otrovne su bobice široko rasprostranjene biljke PASJE GROŽĐE ( Lonicera nigra ), čije crne, sjajne bobice su veliki mamac za djecu. Prilikom branja jestivog luka SRIJEMUŽA, ( Allium ursinum) treba paziti da se ne zamijeni za otrovni MRAZOVAC ( Colchicum autumnale), te kozlaca ( Arum maculatum), koji su izrazito otrovni, doduše u homeopatskim pripravcima su ljekoviti. S obzirom na sličnost ovog luka koji je ljekovit, sa mnogim otrovnim vrstama, treba dobro poznavati ljekovito bilje, da ne dođe do kobne zabune. Nadalje, vrlo su otrovne biljke, a često se nađu u dječjim ustima su : 119

BLJUŠT ( Tamus communis), povijuša, čije bobice su vrlo otrovne, izazivaju jako povraćanje i proljev. Kod bljušta su mnogi izgubili život iz neznanja. BOŽUR ( Paeonia officinalis), također je otrovan, djeluje narkotično. U suštini otrovne su i bobice BRŠLJANA, te svakako izbjegavati da dođu u dječja usta. BUNIKA ( Hyoscamus niger) je smrdljivi korov kraj naselja, a djecu privlači svojim otrovnim bobicama; a znaci trovanja slični su onima kod velebilja : čovjek osjeća kao da lebdi i da nogama ne dodiruje zemlju, hvata ga san i on pada u komu, jer nastaje paraliza CNS, osobito centra za disanje. Svi dijelovi bunike su otrovni. Plod je žućkastosmeđa i na vrhu nazubljena čahura s poklopcem, puna sjemenja. Biljka je dlakava. ĐURĐICA ( Convallaria majalis ), je također otrovna, a ujesen privlači svojim crvenim bobicama. JADIĆ ( Aconitum napellus) je također vrlo otrovna, smrtonosna biljka. KUŽNJAK ( Datura stramonium) je biljka koja zaudara, ali njezino sjeme je otrovno, kao i listovi. U homeopatskim pripravcima je ljekovit. Znakovi trovanja su jednaki kao kod velebilja, samo što se javlja još glavobolja, sumanutost, gubitak pamćenja, ubrzani puls, ubrzano disanje, vizije i haluciniranje, prestanak stolice i mokrenje. Protiv delirija daje se kloral i kloroform, ali ne morfin. PASDRIJEN ( Rhamnus cathartica ) je također među otrovnim biljkama. Otrovna je također vrlo lijepa PUSTIKARA CRVENA ( Digitalis purpurea), a plod je pregrađena čahura, puna sitnog, mrkožućkastog sjemena koje vjetar raznosi. Biljka je opasna za srce Nepoznavanje djelovanja VRATIĆA ( Tanacetum vulgare) može imati neželjene posljedice. Jako je otrovna i biljka ZEČJI TRN ŽUTI ( Sarothamnus scoparius) a djeluje otrovno na srce i krvne žile, u određenoj dozi guši, paralizira i ubija. ZELENIKA ( Ilex aquifolium) je vrlo jako otrovna biljka, naročito za srce, slično digitalisu. Pri nerazumnoj upotrebi ubija i ŽUTILOVKA ( Genista tinctoria) a djeluje na živce. Zato, prilikom šetnji, pripazite na djecu, i gledajte što stavljaju u usta. također, ima još otrovnih biljaka, koje ovdje nisu napomenute, a prilikom trovanja, najbolje je ponijeti dio biljke kojom se otrovalo, kako bi liječnici znali dati protuotrov.

PASIFLORA PASIFLORA ( Passiflora incarnata L.) Porodica : Passifloraceae Rod: smokve Farmakopejski naziv: nije u farmakopeji. Ostali nazivi : Isusova muka, Kristova kruna, Kristovo cvijeće. OPIS: Vrsta koja se najviše uzgaja na otvorenom je P. Caeruela, ali nema ljekovitih svojstva kao P. Incarnata. Ova lijepa i graciozna jednogodišnja biljka (ili pak trajnica) , kojoj je pradomovina Peru i Brazil, odakle je prenijeta u 17. stoljeću. Biljka je povijuša, vrlo lijepih, velikih cvjetova purpurne boje, u sredini malo bijelih a na rubu nebeski plave boje, čudne građe i oblika,; upravo zbog toga su španjolski misionari u J. Americi nazvali pasifloru Kristovom krunom – pasifloru su smatrali simbolom Isusovih muka. Sjevernoamerički Indijanci je smatraju životnim eliksirom i stavljaju je u vodu za piće. Pariški liječnik Leclerc dokazao je da ta biljka ima umirujući učinak na živčanu nestabilnost. Godine eksperimentiranja dokazale su da se može upotrebljavati bez ograničenja za liječenje depresije i mentalne smetenosti. Plodovi su jajaste bobe, ugodnog okusa, dok za razliku plodovi uzgojeni u Europi imaju okus po medu i nisu toliko ukusni. Cvate od srpnja do listopada, ponegdje već u lipnju, a cvasti će samo na toplom i sunčanom mjestu. Razmnožava se sjemenom ili poludrvenastim reznicama. Biljkama treba omogućiti potporanj za penjanje. PRIPREMANJE, PRIJENA I DJELOVANJE: Za liječenje se koriste cijeli nadzemni dijelovi biljke, zajedno s cvjetovima i plodovima, pažljivo se suši. Za jelo se plodovi sabiru prije mraza, te se ili suše ili koriste svježi. Najvažnije ljekovite tvari su flavonoidi, eterično ulje, te tvar harmin kojem se pripisuje umirujuće djelovanje. Sadrži također gorke tvari koje utječu na ublažavanje grčeva i boli u probavnim 120

bilje organima. Pomaže protiv nesanice, od prenapornog intelektualnog rada, protiv neurastenije, histerije i drugih živčanih poremećaja, uspješno liječi alkoholičare. Najčešće se koristi u obliku tinkture ili ekstrakta, ili u obliku drugih galenskih pripravaka, a djelovanje joj se pojačava dodavanjem matičnjaka, gospine trave ( pljuskavice), odoljena i hmelja, jer sve te biljke imaju umirujuće djelovanje. Idealno protiv nesanice. Poznat je francuski preparat «Passiflorine» koji sadrži u sebi pasifloru, koru vrbe, cvijet gloga i šećer. Pasiflora smiruje živce, ne u slučaju nesanice kojima je uzrok bol, nego kad je riječ o psihičkoj prenadraženosti – brige, intelektualni rad, neraspoloženje… Doktor R.Swinburne Clymer preporučuje pasifloru u slučaju nesanice i nervoze. On piše :» Ona umiruje i ublažava živčani sustav» te « Priroda nikad ne prepisuje lijekove koji izazivaju ovisnost.» Pasiflor avrlo djelotvorno zamjenjuje narkotike. On savjetuje slijedeći preparat protiv nesanice: ® Tinktura šiška ( Scuttelaria) u količini 3 centilitra i tinktura pasiflore u istoj količini. Doza je 2 – 60 kapi razrjeđeno u čaši vode, prema potrebi. Također, pasiflora djeluje na poboljšanje cirkulacije, regulira visoki krvni tlak, ublažava simptome PMS –a. Pomaže i kod oporavka od gripe, a sama biljka izaziva san koji se ne razlikuje od normalnog sna, za razliku kada se uzmu sintetički preparati za spavanje ( Cerson). Ne dovodi do malaksalosti, ne izaziva ovisnost, . Biljka je djelotvorna i kod bolesti organa za disanje. ® Tinktura: svježa biljka ubrana u svibnju za vrijeme cvatnje, uzima se 30-40 kapi navečer prije spavanja. ® U vodi namočen plod raslađujuće je piće, pomaže protiv skorbuta i žučnih bolesti. ® Čaj od pasiflore: 1 čajnu žličicu usitnjene suhe pasiflore preliti sa 2,5 dl vruće vode te poklopljeno ostaviti 10-15 minuta, tekućinu procijediti i uzimati 2-4 puta na dan. ® Engleski botaničar T.C. Taws protiv neprospavanih noći propisuje smjesu od po 15 grama pasiflore, valerijane i hmelja u pola litre vrele vode. Odmah maknuti s vatre i pustiti da stoji nekoliko sati, procijediti i uzimati jednu vinsku čašu ( dakle 2 dl) pola sata prije spavanja, na taj način se potiče prirodni san prirodnim sredstvima, a probuditi ćete se u punoj formi.

Patlidžan Patlidžan ( Solanum melongena L.) Nije u farmakopeji. Patlidžan je jednogodišnja vrtna biljka porijeklom iz Indije i Afrike. U Europi se prvi put spominje u 13. stoljeću. Biljka je visoka oko 1 metar, ima velike krpaste listove, krupne modre cvjetove, te okrugle, elipsoidne ili kruškolike mesnate plodove ( bobe) duge do 30 cm. Vanjska koža im se jako svijetli, a varira od tamno ljubičaste do ponekad i bijele. Meso je zelenkastožuto, sirovo miriše na gljive. Ono, kao i kod bundeve sadrži mnogo vode, a uz to šećera (3-4%), vitamina B, fosfor, kalij, kalcij, željezo. Patlidžan može biti ugodna promjena u često jednoličnoj bolesničkoj prehrani, a pogotovo za one koji boluju od želuca i crijeva. Koristi se oguljeni plod patlidžana. Bogat je vitaminima grupe B, vitaminom C, kalcijem i kalijem. Osim toga sadrži terpene – tvari koje sprečavaju tumore. Sadržaj vode oko 93 %, 13 kalorija na 100 g. Indikacije : slabokrvnost, problemi s mokrenjem, bolesti srca kao što su ubrzani otkucaji i ekstrasistole. Sok: od 100 g. patlidžana dobije se 51 ccm soka ugodnog okusa, a premda je pri prvom gutljaju sok sladak, kasnije postaje gorak i steže usta. Sadrži : vitamin C 3,06 mg , vitamin B1 0,02 mg, vitamin B2 0,025 mg, karotin 0,02 mg, sumpor 8,16 mg, fosfor 7,65 mg natrij 2,35 mg kalij 112,20 mg, magnezij 6,12 mg, kalcij 5,10 mg, željezo 0,25 mg. Za poboljšanje okusa može se dodati sok cikle, a u tom slučaju u napitku se višestruko povećava udio sumpora, fosfora, natrija, kalija dva, magnezija šesnaest, željeza čak 24 puta ! Pire od patlidžana za 4 osobe: pripremanje traje 20 minuta, kuhanje 25 minuta i čekanje 1 sat. Potrebno je 2 patlidžana, 1 limun, 2 mlada luka, 1 režanj češnjaka, 5 peršinovih grančica, 1 121

grančica kopra, 1 jogurt, 1 žlicu sjemenki sezama, malo vrlo ljute crvene paprike, 3 žlice maslinovog ulja, sol, papar. Uključite pećnicu da se zagrije na 180° C, operite i obrišite patlidžane; nabockajte ih vilicom i omotajte aluminijskom folijom i poslažite na lim. Stavite patlidžane u zagrijanu pećnicu i pecite 20-25 minuta, da omekšaju. Koža može malo zagorjeti. Ostavite ih da se hlade. Operite, obrišite i očistite i narežite mladi luk, oljuštite češnjak, i nasjeckajte ga s opranim i obrisanim začinskim biljem. na teflonskoj tavici bez ulja ispržite sezamove sjemenke da samo malo požute. Prorežite patlidžane, pa žlicom izvadite mekanu sredinu, stavljajući ih u zdjelu. Zdrobite vilicom. Promiješajte iscijeđeni limunov sok, jogurt, luk, maslinovo ulje, ohlađene sezamove sjemenke, te češnjak sa začinskim biljem. Posolite, popaprite, začinite sa malo ljute crvene paprike. Dobro izmiješajte, a još bolje smrviti uspravnim ( turbo) mikserom. Provjerite okus, po potrebi dosolite, i /ili dodajte paprike. Posudu pokrijte rastezljivom plastičnom folijom. Pustite da se u hladnjaku hladi najmanje 1 sat. Poslužite dobro rashlađeno s dvopekom, ili krekerima. Kao prilog je dobar za hladna jela od povrća i mesa. Kao zdrav i uravnotežen obrok, naročito za one koji nakon jela često osjete napuhnutost, preporučujem patlidžane s kravljim sirom i rajčicom: za 4 osobe / 270 kalorija po osobi / potrebno je kilogram oguljenih patlidžana, koji se narežu na kriške debele pola centimetra, zatim se posoli i ostavi da odstoje i izgube gorčinu. Oprati ih, posušiti, namazati uljem, i peči na dobro zagrijanom roštilju. Oguliti 400 g. zelenih rajčica, odstraniti im sjemenke i izmiksati. Dodati malo soli, koji listić bosiljka, malo feferona, i po želji malo timijana. Poslagati patlidžane u vatrostalnu posudu, dodati rajčicu, zatim 200 g. kravljeg sira, 40 g. parmezana narezanog na listiće, i zapeći u pećnici zagrijanoj na 180° C, oko 10 minuta. Dobro pokriti jelo aluminijskom folijom a uklonite je nekoliko minuta prije kraja pečenja da se na jelu stvori korica.

PELIN (VRTNI) PELIN ( Artemisia absinthium L.) OSTALI NAZIVI: pelin vrtni, pelen, osenač, pelinček, vakčanac,akšenac,beli pelin,dul,gorčika,oksijenac,pelim,turski neven,vermut,žuhki pelin. LJEKARNIČKI NAZIV : Herba Absinthii ,Aetheroleum Absinthii, Absinthii folium. NAPOMENA: POŠTO PELIN SADRŽI OD AKTIVNIH TVARI U ETERIČNIM ULJIMA KETON TUJON, KOJI JE U VEĆOJ DOZI OTROVAN, JER DJELUJE NA NEUROMIŠIĆNI APARAT I IZAZIVA TETANUSNE GRČEVE I PSIHIČKE POREMEĆAJE (absinthismus ). VAŽNO : PRIPRAVKE OD SAMOG PELINA NE PITI DUŽE OD 4- 6 TJEDANA!!! OPIS BILJKE: Pelin je trajnica, s razgranjenom stabljikom, polugrmastog oblika, naraste do 1 metra. Stabljika je okrugla s perasto razdijeljenim listovima. Stabljika i listovi pokriveni su sivo-bijelimpustom. Cvate u grozdu sitnim sunovratim glavicama, cvijetovi se sastoje od čaške s uskim lapovima, blijedožutog, ljevkastog, na krajevima peterodijelnog rascijepljenog vjenčića, 5 prašnika i nadrasla plodnica. AKTIVNI SASTOJCI: mnogo gorkih tvari, absinthin, anabsinthin, oko 5 % eteričnog ulja azulena, jabučnu i jantarnu kiselinu, tanin i željezo. Ulje ima terpena, oko 3-10 % tujona ( neki ga nazivaju i tanaceton i salvon), koji čini pelinovo ulje otrovnim. ZNAKOVI TROVANJA: POVRAĆANJE, GLAVOBOLJA, ZBUNJENOST, NESVJESTICA. To se naročito događa kod predoziranosti u uporabi protiv glista, kod prekomjernog uživanja pelinkovca, te kod izazivanja pobačaja. Umjesto njega se u te svrhe koriste lincura i kičica ! KORISTE SE: Cvjetni vršci s listićima, koji se beru u lipnju i srpnju, ( dok se pelin još nije potpuno rascvjetao), a lišće u jesen, suši se u hladu 2 – 6 tjedana, odabire se dvogodišnja biljka! 122

bilje Već je napomenuto da je pelin vrlo gorka okusa. Izvanredno je sredstvo za čišćenje krvi i jačanje želuca. Upotrebljava se u liječenju loše probave, nadimanja, prejake spolne nadraženosti, slabog apetita, podrigivanja, žgaravice, glista , bolesti jetre, slezene, bubrega, žutice, groznice, grušanja krvi, mokraćnog mjehura, vodene bolesti, osipa. Koristi kod izmjene tvari u organizmu, debljine, šećerne bolesti, duševnim smetnjama, koje više/manje imaju dublji uzrok u neredovitom radu probavnih organa, smetnje u radu jetre, žuči, slezene i ženskih spolnih organa. PRIPREMA LIJEKA, PRIMJENA, DJELOVANJE, RECEPTURE: Pelin se koristi u obliku čaja, tinkture i ekstrakta, a može se koristiti i u obliku praška. ZBOG JAKE GORKOSTI PELIN SE NE KUHA, NEGO SAMO POPARI; ISTO VRIJEDI I ZA PRAŠAK OSUŠENA PELINA. Djeluje kao tonik – za jačanje; kao amarum – za podsticanje teka; digestivum – za reguliranje probave; carminativum - protiv nadutosti i vjetrova; emenagogum - za regulaciju menzesa, antihelminthicum – protiv glista, te antiflogistik – protiv upale sluznice i kože. ® Kod otrovanja olovom i živom – naročito grafički radnici : u toku dana popiti u gutljajima 2 male šalice čaja koji se priprema tako da se 1 kavska žličica pelina popari s 2 dl kipuće vode, nakon 10 minuta se procijedi. ® Pelin uz dodatak matičnjaka ( Melissa off.) u jednakim dijelovima – djeluje stimulativno na živce i na rad mozga. Ako se tim čajem 2 do 3 puta dnevno ispiru oči – jača vid. ® Bolna i grčevita menstruacija: 20 g listova pelina i isto toliko vrbove kore (Salix caprea), te 10 g cikorije ( Cichorium intybus); trave usitniti, dobro pomiješati. U 1 litru proključale vode staviti 10 g mješavine od gore navedenih trava, kuhati poklopljeno 2 minute; kad se čaj ohladi, dodati 5 jušnih žlica meda i dobro promiješati. Procijediti i piti po 1 dl svaka 2 sata. ® PRIPREMA TINKTURE: 50 g pelinovog cvijeta moči se u ½ litre konjaka 14 dana, a zatim odfiltrira. Uzima se po 30 do 6o kapi triput dnevno, ili 1 kavena žličica tinkture 2 puta dnevno. Ta tinktura otklanja bolove i mučninu, pa se može koristiti na putovanjima. Protiv jakog mršavljenja uzima se ujutro 20 do 30 kapi pelinove tinkture, a navečer 25 do 30 kapi šipkove tinkture, pola sata prije jela. ® PRIPREMA « PELINKOVCA «: 15 –20 grama pelina ( gornja trećina sa cvijetovima) moči se 8 dana u 1 litri crnog dalmatinskog vina, a zatim procijedi. Pije se po 1 čašica dnevno i to pola sata prije jela - doručka. ® PELINOVO ULJE: dobiva se ekstrakcijom od nerascvjetanih cvjetova. Uzima se 3 puta dnevno po 10 kapi prije jela, kod bolesti jetre, slezene, grušanja krvi, ženskih bolesti, te za jačanje želuca. ® VINO OD PELINA ZA JAČANJE I POSPJEŠIVANJE MENSTRUACIJE: 30 g pelinovog lišća ili bolje lišća i cvijeta u jednakim omjerima, močiti 24 sata u 60 g konjaka, zatim dodati 1 litru kvalitetnog bijelog vina i ostaviti uz češće mućkanje da odstoji 10 dana. Procijediti,i piti tri puta na dan po 1 – 2 kavene žličice u vodi ili pivu, prije jela, u toku 2 – 3 tjedna. NAPOMENA: NAKON TRI TJEDNA PREKINUTI , PA PONOVITI UKOLIKO JE POTREBNO NAKON 30 DANA ! Da bi se spriječilo trovanje pelinom, ali i bilo kojih drugih ljekovitih pripravaka, treba se striktno i disciplinirano, te točno pridržavati navedena uputstva, a ni u kojem slučaju prekoračiti ni naznačeno vrijeme uzimanja, ni količinu lijeka ! ® KAO PRVA POMOĆ, ALI SAMO KAO PRVA POMOĆ DO ODLASKA LIJEČNIKU – KOD TROVANJA GLJIVAMA I PESTICIDIMA MOŽE POSLUŽITI PIJENJE VEĆE KOLIČINE RAZBLAŽENOGA JABUČNOG OCTA U KOJEMU JE KUHAN PELIN.

PERŠIN Petroselinum hortense), / P. sativum – Hoffm./ Porodica: Umbelliferae – štitarke. Ostali narodni nazivi: ač, majdonos, petrusin, petrusimul, petrožil, zelen, peteršilj, Porijeklo: Teško je odrediti pravu domovinu ove biljke; nalazimo je ne samo u Europi, već i u 123

Sjevernoj i Južnoj Africi, Indiji, Japanu, Australiji i Novom Zelandu. Smatra se da bi joj domovina mogla biti područje zapadnog Sredozemlja: Španjolska, Maroko, Tunis i Kanarski otoci. Stanište: Raste kao samonikla biljka, ali i kao začinska biljka koja se uzgaja u vrtovima. Srodne vrste: neupućen čovjek lako ga može zamijeniti sa otrovnom kukutom (Conium maculatum) i s divljim peršinom (Aethusa cynapium). O biljci: Peršin je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka s bijelim, tankim i repastim korijenom. Stabljika je gola, malo žljebasta i uglasta. Listovi su različitog oblika, cvjetovi su složeni u štitac. Cvjetni vjenčić je žućkasto-zelene boje. Cvate od svibnja do lipnja. Sjeme sazrijeva u kolovozu i rujnu. U proljeće i jesen kopa se korijen, sjeme se sakuplja neposredno prije sazrijevanja dok cijelu biljku možemo najbolje iskoristiti kada je u cvatu. Koristi se i u veterini. Kod životinja plodovi peršina daju se protiv crijevnih parazita (psi i svinje). Kod svinjskog vrbanca plodovi stučeni u prah. Stari Grci su ga davali kao hranu konjima za borbu, peršinovim lišćem bi okrunili pobjednike olimpijskih igara i pjesnike. Smatrali su ga i za simbol smrti; posipali su ga preko grobova svojih mrtvih. Kad se kaže : "treba samo još peršin" znači da čovjek umire. Stari Grci ga nisu upotrebljavali za kuhanje - stari Rimljani su ga voljeli jesti. Ukusi su različiti ! U srednjem vijeku su vjerovali da sjeme tako kasno isklija jer mora prije nego isklija sedam puta do vraga i nazad. Vjerovali su, također, da presađivanje peršina znači nesreću, pa su ga zato vrtlari izbjegavali. Droga: list – Petroselini folium, sjeme, korijen, cijela biljka. Ulje ( P. oleum) – dobiva se iz zdrobljenih plodova peršina destilacijom pomoću vodene pare. Ulje je bezbojno i jako lomi svjetlost. Sastav i aktivne tvari: do 7% eteričnog ulja, 20% masnog ulja, palmitinska kiselina, aleuron, tanin, žuta boja, glikozid apiin (djelovanjem vode – hidrolizom prelazi u apiozu i trioxiflavon apigenin), peršinov kamfor apiol, keton, šećer, škrob, sluz, i dr. U 100 grama svježeg lista ima više od 170 mikrograma vitamina «C», dok ga u korijenu ima 4 puta manje ! U listu ima do 8 miligrama karotina te vitamini «B» grupe, među kojima i traženi i neophodan vitamin «B12» Hranjiva vrijednost se očituje u obilju minerala ( u 100 grama lista ima ih 1630 miligrama). Polovica od te količine otpada na kalij, a ima i željeza i kalcija, te magnezija, mangana, bakra i dr. Djelovanje:Peršin je diuretik, pomaže u izlučivanju soli iz organizma. Zbog toga se preporuča kod oboljenja bubrega, upali prostate, pri otežanom mokrenju u slučajevima oticanja, naročito nogu, te otklanja nadutost od plinova, reumatizma, artritisa, gihta, debljine i celulita, te svježe zdrobljeno lišće protiv bolova u uhu i zubobolji. Djeluje i na spolne žlijezde i kod neplodnosti. Ukoliko ste odlučili smršaviti a jedete «kao ptičica» a na vagi vam kile ne odlaze – čudite se što se to dogodilo? A ustvari, na početku vaše kure organizam «gomila» više vode i naravno – kilogrami ne odlaze. Mlade žene u želji da što prije smršave često uzimaju diuretike. No, čim prestane terapija (pod navodnicima) diureticima, u tijelu se ponovno zadržava više soli koja pak veže više vode nego ranije. I ovim začaranim krugom ne samo da se ne povećava tjelesna težina, nego mogu nastati i druge tegobe: otekline lica i zglobova. Ako se želite osloboditi viška kilograma – počnite sa peršinom ! Napravite sami jednostavan napitak - operite vezicu peršina, usitnite je, prelijte s 3 dl hladne vode, poklopite i pustite stajati 8 sati. Zatim tijekom dana malopomalo pijte tu tekućinu i budite strpljivi: finom papicom bilo je lako zaokružiti se, postati ponovno tanak malo je teže ! Navodno i potiče rast. Općenito se dodaje hrani kao preventivno sredstvo protiv bolesti, a prvenstveno kao začin. PERŠIN KUHANJEM GUBI VITAMIN «C» ! Najbolje ga uzimati neposredno PRIJE jela. Najbolje ga je koristiti svježeg, najviše sat vremena poslije berbe. Čaj od sjemena peršina također snižava tjelesnu temperaturu. Indikacije: nadimanje, grčevi i vrenje u crijevima, vodena bolest, lagano pospješuje menstruaciju. Ubraja se u biljke koje otvaraju. Kod lagane impotencije. Kod kroničnog artritisa 10 grama peršinovog korijena prokuhati 1o minuta u 3 dl vode. Pustiti mirovati 15 minuta, procijediti i piti jedanput na dan - natašte ! Kod vodene bolesti 1 veliku žlicu usitnjenog korijena kuhati 5' u 2,5 dl vode (ili 1oo grama/1 litru vode), pustiti da se hladi samo od sebe 10' i naravno, procijediti. Pije se 2-3 X dnevno po šalica. Ili: 1-2 male šalice u gutljajima tijekom dana. Učinak je bolji ako se peršinu dodaju jednaki dijelovi abdovine – Sambucus ebulus, krkavine - Rhamnus i borovice – Juniperus. Kontraindikacije – nepoželjno djelovanje: Kod upalnih procesa u bubrezima. Kombinacije i recepture: Kod impotencije u sastavu sa rosopasom, koprivom, bosiljkom, čičkom, 124

bilje jaglacem – list, sljez – plod, celer, lavandula, stolisnik. U kombinaciji s drugim biljkama kod astme. Protiv upale mokraćnih putova :pomiješati u jednakim dijelovima po 10 grama sitnice (Herniaria), lista breze i korijena zečjeg trna, peršinovog ploda i metvice, te 30 grama lista medvjeđeg grožđa. Dvije jušne žlice mješavine popariti sa 4 dl ključale ( uzavrele) vode i poklopljeno ostaviti 2 sata, pije tijekom dana umjesto vode. U slučaju uboda insekta pomažu oblozi od zdrobljenog peršinovog lista. Za spolne žlijezde te kao blagi afrodizijak uzima se mješavina od po 3 kavske žličice samljevenog peršinovog ploda i 3 žličice sitno narezanog korijena. Nije loša kombinacija od 3 kavske žličice sitno narezanog korijena peršina, i celera, ili po 3 kavske žličice peršina i breze. Svaka od tih kombinacija popari se s 1/2 litre kipuće vode i poklopi, odstoji 2 sata te se pije u 3 obroka prije jela. Također za impotenciju koristi se «apiol»*, ustvari sjeme peršina ( Fructus petrosilini) u dozi 50 grama, od koje se 1 čajna žličica prelije čašom kipuće vode. Pije se 1 čaša poslije ručka do večere u 3 navrata; izaziva širenje krvnih žila spolnih organa i nadražuje (uzbuđuje). Kod upale bubrega koristi se mješavina ( ne kod akutne upale bubrega !) od borovice – plod = 10 grama, isto toliko i korijena i lista peršina, 5 grama preslice, 3 grama korijena b. Sljeza, svila od kukuruza 5 grama, i 3 gram peteljki od trešanja, i na kraju 1 gram kičice. Sve dobro izmiješati, mješavinu preliti sa 1 litrom hladne vode, zagrijati i pustiti da 5' vrije, poklopiti i pustiti da se hladi 15'. Procijedi se i pije umjesto vode. PERŠINOVO ULJE: skuhati cijelu biljku, uvarak procijediti kroz platnenu krpu. Nakon 2 sata žlicom pokupiti ulje što pliva na površini. Uzima se na kapi ! NAPOMENA U VEZI IMPOTENCIJE: nerealno je očekivati da će šalica čaja, nekoliko kapi ili jedna pilula riješiti sve teškoće vezane uz impotenciju, jer se ipak ovdje radi i o poremećenom spolnom životu. Ipak, ispravno određen i kratko vrijeme uziman pripravak može pomoći muškarcu i ženi da prevladaju krizu. Nije dovoljno uzeti pripravak i čekati da se dogodi nešto, treba se upustiti u ljubavnu igru … za uspješan seks uz iskrene osjećaje, ugodu, glazbu i čašu dobrog vina više će pomoći nego svi mogući afrodizijaci ! * Apiol izaziva kontrakcije maternice te se zloupotrebljavao kao arboritiv. «Pustite prirodu da bude prirodna !» (Prof. Kollath)

PITOMI KESTEN PITOMI KESTEN ( Castanea sativa Mill.) - Fam. Fagaceae Sinonimi : Castanea vesca OPIS : Šumski drvo listopadno drvo visine do 30 metara, u mladosti sa glatkom korom koja kasnije postaje maslinastosmeđa , a u starosti smeđesiva i uzdužno ispucala. Rasprostranjeno u području sa vlažnom klimom, dugim vegetacijskim periodom ( 6-7 mjeseci), i blagim jesenima, odnosno tamo gdje nema kasnih proljetnih ni ranih jesenskih mrazeva. Rasprostranjen u Južnoj Europi, području Sredozemlja, naročito Italije. Raste na izrazito kiselim zemljištima ( pH prosječno 4-5). Razvija bujnu i veliku krošnju. Korijen prodire duboko u zemlju, sa žilom srčanicom, od koje se bočno granaju jake i također duboke bočne žile. Vršni pup je veći od postranih. Nalazimo ga u čistim, većinom u mješovitim sastojinama listopadnog drveća. Lišće mu je duguljasto, po obodu grubo nazubljeno. Listovi su naizmjenični, lisna plojka tvrda, kožasta na licu gola, tamnozelena i sjajna, na naličju dlakava. Listovi dosta rano opadaju, a lista u svibnju. Cvjeta poslije listanja – lipanj. Muški cvjetovi su u grupicama od po 3 i više sakupljeni u uspravne 10-30 cm. duge prividne klasove sa dlakavim vretenom, a pri njihovoj osnovi nalaze se ženski cvjetovi, te je kesten jednodomna biljka. Plod je složen u loptastu bodljikavu kupolu, koja kad sazri, puca na četiri režnja, a u njoj su 1-3 smeđa jestiva ploda ( maroni). LIST ( Castanae folium) sadrži oko 95 tanina, smole, i drugih tvari, a upotrebljava se kao sastojak mnogih preparata protiv velikog kašlja, a može poslužiti također kao zamjena za pravi čaj. PLODOVI sadrže 45-58 % škroba, do 34 % saharoze, 4-7 % bjelančevina, i do 3 % tanina. 100 grama ploda daje 213 kalorija. ispečeni ili kuhani ukusni su za jelo i upotrebljavaju se za spremanje pirea i slatkiša. KORA ( castanae cortex) i drvo ( Castanae lignum) sadrže preko 10 % tanina pa se upotrebljavaju kao adstrigensi i kao taninske sirovine u štavljenju kože. UPOTREBA : većinom u prehrani, ali treba imati na umu da iako je vrlo hranjiv, teško je 125

probavljiv. Kestenov med dobar je za bolesti dišnih organa. Svi dijelovi kestena koriste se zbog tanina u liječenju – zaustavljanju proljeva. Čaj od listova upotrebljava se kao lijek protiv hripavca, velikog kašlja. Kod nas se slabo koristi u liječenju!, dok se u drugim državama koristi kao sredstvo za čišćenje, protiv bacanja krvi iz pluća, protiv proljeva, kod križobolje / Hexenschuß /, kod teškog disanja.

PIVSKI KVASAC U narodnoj medicini je pivski kvasac poznat kao lijek za mnoge bolesti, a mjesto je našao i u službenoj – oficijelnoj medicini. Međutim, ne treba ga uzimati u svježem stanju iz više razloga: brzo se kvari, gorkog je okusa, izaziva nadimanje, gljivice uzimaju iz hrane u probavnom traktu vitamine B grupe koji su im potrebni za razvoj i razmnožavanje, a organizam nije u stanju iz živih stanica (gljivica) iskoristiti niti vitamine B grupe niti druge hranjive sastojke. Stoga se danas proizvodi osušeni pivski kvasac, koji organizam lako i potpuno iskorištava. Među korisnim sastojcima se posebno ističu proteini koji su slični onima životinjskog porijekla, mineralni sastojci i vitamini, osobito B grupe. Preporučuje se u svim životnim dobima zbog zaštitne funkcije s tim da dnevna doza podijeljena u tri jednaka dijela ne smije prelaziti šest do deset grama. Suhi pivski kvasac ima značajnu ulogu u dijetoterapiji mnogih bolesti: šećerna bolest, oboljenja probavnih organa, upala želučane sluznice, čir želuca, kod oboljenja jetre i žučnih putova, zatvora, kao i u dijetama za mršavljenje jer podstiče gubljenje težine. Rezultati djelovanja ne uočavaju se odmah već najčešće poslije jednog do dva mjeseca.

PLUĆNJAK PLUĆNJAK ( Pulmonaria officinalis L.) Porodica: Borraginaceae Farmakopejski naziv : Pulmonariae folium, herba. Ostali narodni nazivi: džigeričnjak, medunica, kudravac, zdravilna plućnica, lisac, lišac, trava od buje, turski svati, velik danak, žigeričnjak, medunika. Plućnjak spada među lijepe proljetne cvjetove naših bjelogoričnih šuma. Lako ga je prepoznati po vrlo karakterističnoj boji cvjetova koji su u početku crvenkasti, zatim modrikasti, a jedni i drugi su na istoj biljci. Ljeti, kada nema cvjetova a djelomično ni cvjetnih stabljika, razvijaju se prizemni listići koji su čvrsti i relativno veliki , a lako se prepoznaju po bjelkastim pjegama na gornjoj strani lista. Plućnjak je odavno poznati lijek za iskašljavanje. Sam naziv " Pulmonaria" na latinskom znači pluća, a upotrebljava se cijela biljka. Pije se kao čaj u mješavini s drugim biljkama, oslađen medom. Plućnjak je danas omiljeni čaj i sastavni dio mnogih plućnih čajeva. LJEKOVITO DJELOVANJE: s uspjehom se primjenjuje kod svih katara dišnih putova, naročito kašlja s manje ili više izbacivanja sluzi, kod gripoznih pojava, te kod krvavog kašlja i upale pluća, kroničnog bronhitisa i plućnih tuberkuloza. Koristan je za čišćenje krvi i obnavljanje tjelesne snage, protiv promuklosti, upale u grlu i prsima. Sadrži željezo, vapno – kalcij, sluz, tanin, ulje, silikat. Bere se u svibnju i lipnju. Upotrebljava se lišće, rjeđe čitava biljka u cvatu (bez korijena !. Cvate od ožujka do svibnja. Priprema čaja: 1 velika žlica osušenog čišća popari se s 3 dl kipuće vode i nakon 15 minuta procijedi. Pije se 6-8 puta dnevno po malu šalicu. Još je djelotvornije dodamo li plućnjaku jednaki dio bijelog sljeza ( Althaea officinalis) sabljastog trpuca (Plantago lanceolata) i sve zasladi s 2 velike žlice meda. Tuberkuloznima koristi mješavina jednakih dijelova plućnjaka, bijelog sljeza, smrdljive koprive ( Galeopsis ochroleuca), podbjela i sabljastog trpuca. Priprema se tako da se 1 velika žlica 126

bilje mješavine popari s 2 dl kipuće vode i nakon 15 minuta procijedi. Pije se 3X dnevno po jedna šalica poslije jela. U šalicu treba dodati i 1 veliku žlicu meda. Protiv kašlja, za lakše izbacivanje sluzi, čišćenje pluća i grla dobar je čaj od mješavine trava: po 15 g plućnjaka, podbjela, stolisnika, trpuca, islandskog lišaja, odoljena ( valerijana) i 20 g korijena omana. Sve se to moči 16 sati u 2 litre vina, doda ¼ kg meda i kuha na tihoj vatri pola sata i zatim procijedi. Uzima se svaki sat po 1 velika žlica, a uz to kao dodatak grgljati mlakim odvarom od kadulje (žalfije) ili preslice, a odvar se priprema tako da se 80-100 grama biljke moči 12 sati u 1 litri vode i zatim lagano kuha 10 minuta i tada procijedi. Za jačanje pluća dobro je uzimati 3-4 tjedna iscijeđeni sok od svježe biljke po 3 kavene žličice dnevno. Uspješnije je ako se 1 kavska žličica iscijeđenog soka plućnjaka i 1 žlica meda stave u mlijeko ( šalicu) i tako pije. Djelotvornije je kozje mlijeko.

PODBIJEL PODBIJEL (Tussilago farfara L) Familija: Compositae Ostali nazivi: podbjek, bjelokopitnjak, konjsko kopito, lepuh, lepuk, podbelek, podbilj, konjski lopuh, lapuh, vinogradarska kopačica. Žuti cvjetovi podbjela pomoći će da se riješite zimske sluzi koja se još nalazi u tijelu. Mala biljka koja raste na vlažnim mjestima pored putova, na novim nasipima, oko izvora, potoka, kanala, na vlažnim livadama. U rano proljeće prvo izbijaju glavice cvasti sa žutim cvjetovima – već u ožujku, kada se i sabiru, a list bez peteljki u lipnju i srpnju. Listovi se javljaju kasnije, nakon cvata. Ubrano i osušeno bilje ne smije promijeniti boju! Kad ocvate i oplodi se, cvjetna stabljika odumre. Listovi su s lica blijedozeleni, goli, a s naličja pokriveni bijelim dlakama. Listovi su ponekad zaista velik, no, premašuju ih listovi čička. Biljka je trajnica, višegodišnja biljka, a korijen je sastavljen od mnogo sitnih vlakana. Raste na glinastom tlu. Koriste se i cvjetovi i to samo razvijeni cvjetovi - (Flores Farfarae) i listovi (Folia Farfarae). Sadrže sluzi tanina, gorkih tvari, inulina, fitosterola i mineralnih soli. U cvijetu se nalaze faradiol, flavonoidi, tanin, stigmasterin, rutin i giporozid. U listu početkom ljeta ima sluzi, askorbinske kiseline, jabučne i vinske kiseline. Gorki glikozid uz inulin i holin (tzv. tusilijagini) – sredstva su za štavljenje. Podbjel od minerala sadrži željezo, kalij, natrij, sumpori mnogo vitamina. Upotrebljava se u obliku čaja protiv promuklosti, katara ždrijela i protiv kašlja. U vanjskoj uporabi koristi se za oblaganje upaljenih vena, opekotina, čireva. Ulazi u sastav raznih čajnih mješavina protiv kašlja. Cijela biljka obiluje protuupalnim svojstvima, uključujući i korijen. Čaj se pije kod bronhitisa, upale pluća, astme, angine. U narodnoj medicini koristi se i kod katara želuca, kod bolesti bubrega i katara mokraćnih organa , u kombinaciji s drugim biljem, a svježi sok zacjeljuje rane. U mješavini sa koprivom kao kupka za glavu – kod opadanja kose i obilnih prhuti. Načelno se čaj priprema tako da se u pola litre zakuhale vode stavi 1 žlica bilja, poklopljeno još kuhati 2 minute. Pije se 3X na dan. I drugi recept: 20 do 30 grama lišća prokuha se u 2 dl vode, uzima se po jedna čajna žličica više puta dnevno. Priroda je stvorila toliko različitih trava i biljaka na koje uopće ne obraćamo dovoljno pažnje ili ih uopće ne zamijetimo, često je čovjek i veseo ako može da šutne nogom neku takvu biljku. To se događa i podbjelu, kojega smatraju korovom, tko tu biljku upozna - visoko će cijeniti njezina ljekovita svojstva i svrstati će je u nezaobilazne domaće lijekove. Već samo ime "Tussilago" koje potječe od latinskog izraza "Tussis" što znači kašalj, pokazuje zašto se biljka upotrebljava. Podbjel je preporučivao i dr. Kneipp, za kronični kašalj, kod bronhijalnih katara, a pogotovo kod bronhijalnih katara povezanih sa proširenjem pluća – enfizem, koji se mogu vući godinama i postaju teži u hladno doba godine, a astmatičarima će čaj od podbjela biti od izuzetne koristi. Za takove je bolesnike primjerena šalica toploga čaja rano ujutro, čim se ustanu, što će im olakšati iskašljavanje sluzi koja se nakupila tijekom noći. Još je bolje čaj spravljen uliti mu termos bocu i imati ga ujutro već spremljenog. ® Čaj se pripravlja od vrhom pune žlice jednakih dijelova listova i cvjetova koje pomiješamo u 127

vruću vodu i u njoj držimo deset minuta i zasladimo medom. To je bitno za čaj kada služi za iskašljavanje, jer jača ljekovito djelovanje. Čaj se pije topao i u gutljajima. Rano ujutro popiti po šalicu čaja, zatim u podne i naročito uvečer prije spavanja. Podbjel je nabolje uzimati sam, bolje je ne miješati podbjel sa drugim biljkama koje također smiruju kašalj. U upornim slučajevima može se povećati doza. ® Kneippov sok od podbjela: upotrebljava se prvenstveno u dugotrajnim kurama bolesnika; za kronični kašalj treba uzimati 3 X na dan po 1 žlicu soka, no može se dobro upotrijebiti i pri akutnim oboljenjima. U tom slučaju stavi se 1 žlica soka na šalicu vrele vode koja je kasnije (mlaka) medom zaslađena. Da se med brže rastopi u šalicu najprije staviti samo malo vode i dobro promiješati i tek onda doliti toliko vode da šalica bude puna i dodaje se žlica soka od podbjela. ® Za liječenje i zarašćivanje vanjskih rana svježi listovi (oprani) stavljaju se na bolno mjesto te ih zavojem čvrsto zaviti, slično kao što se radi i sa listovima trpuca. Doduše, danas se na takav način ne liječe rane, ali u nuždi nije na odmet i ovo znati, pogotovo kada smo sami u prirodi i daleko od liječnika. ® Mješavina kod upale crijeva s nadražajima i proljevima: 20 grama lišća podbjela, 20 grama cvijeta i lista bijelog sljeza, 20 grama cvijeta i lista crnog sljeza, sve dobro usitniti i izmiješati. Od te mješavine se uzimaju 2 žlice droge i kuhaju u 2 dl. vode ; od tako napravljenog čaja pije se svaka dva sata po 1 velika žlica. ® za jače iskašljavanje popularna je mješavina čaja od jednakih dijelova cvijetova podbjela, divizma, plućnjak i trputac. U apotekama se mogu nabaviti prsne karamele koje sadrže sastojke ovih biljaka. ® plućna astma : po 40 grama lista podbjela, bosiljka, plod borovice, po 30 grama podanka iđirota i ploda komorača, po 20 grama lista kopitnjaka, korijena sapunike, ploda korijandera i korijena peršina. Tri žlice čajne mješavine preliti sa ½ litre hladne vode, pustiti da vrije 5 minuta, kad se smlači dodati med i pustiti da se ohladi. Mlaki čaj pije se više puta dnevno u gutljajima.

POMOZI SI SAM ! Kako živiš tako i boluješ ! Lijekove imate uvijek nadohvat ruke, one prave, prirodne, koji doduše ne djeluju trenutačno, ali ipak djeluju i to bez štetnih nuspojava. Pitanje je samo koliko ih znate upotrijebiti i da li ste voljni to koristiti, ili više volite sve na brzinu, pa i po cijenu vlastitog zdravlja. Evo nekoliko praktičnih, jednostavnih savjeta i recepta: 1/ Odličan prijatelj dobrog raspoloženja ne treba biti alkohol, za dobro raspoloženje i psihički mir dobar je i koristan na više načina ananas.Naročito koristan za ova hladna i tmurna zimska vremena pošto sadrži znatne količine serotonina . Ananas je dragocjen baš na kraju jela zbog dva enzima koje sadrži (bromelin i papain). Oni savršeno ubrzavaju metabolizam, naročito pospješuju preradu bjelančevina. Ipak, potreban je stanoviti oprez: bromelin se uništava grijanjem, tako da ga nema u kompotima ni u konzerviranom svježem ananasu. Dovoljan je samo gram bromelina da bi se probavilo kilogram bjelančevina !!! Ananas sadrži znatnu količinu određenih kiselina koje u organizmu djeluju preventivno na nastanak tumora, a pouzdan je u uklanjanju celulita. Najbolji je kenijski ananas. 2/ Imate podočnjake? Pripremite oblog tako da u šalici vruće vode potopite dva prstohvata ružinih latica i jedan prstohvat kamilice i to držite poklopljeno 10 minuta, zatim procijedite i procijeđena tekućina (mlaka) se u obliku obloga stavlja na oči. 3/ Pobornici liječenja raka samo gladovanjem mogu naštetiti bolesnicima nego pomoći, mala je vjerojatnost da se rak izliječi samo gladovanjem, iako je i to moguće ! Također razvikani «Taheebo» čaj nije naučno dokazan da liječi rak. Možda pomaže u nekim segmentima liječenja, ali ne liječi rak. Stanice raka ne mogu se samo tako uništiti, niti je rak reverzibilna bolest. Alternativa pomaže uz kemo- i imuno- terapiju. SVATKO IMA SVOJU METODU LIJEČENJA RAKA, ONO ŠTO JEDNOM KORISTI DO IZLIJEČENJA, DRUGOME NE POMAŽE, TREBA SAM PRONAĆI PUT DO IZLIJEČENJA!. Važan faktor je vjera u samoga sebe! 4/ Umorne noge , navečer otekle, okupajte u uvarku od krumpira ili ljekovitog bilja, te ih ovijte 128

bilje slanim oblozima. Sol malo prepržiti, staviti još vruću na ubrus i njime oviti noge. Ponovite to nekoliko puta i osjetiti ćete kako umor iz nogu postepeno nestaje. Ako imate pri ruci otpatke od sijena (trina) ili neke druge biljke, možete tom uvarku dodati još i soli, tim se slanim biljnim uvarcima rješavate također umornost nogu i onda kada vas noge peku. Obratite pozornost da tjestasto nabrekle noge – naročito u gležnjevima – mogu biti posljedica srčanog oboljenja. Morska sol je djelotvornija. 5/ Crveni luk je odlično sredstvo koje bi trebalo imati svako kućanstvo; dobar je protiv vjetrova u želucu i crijevima ako se jede pečen. Sok od luka skuhan s medom ublažuje upalu grla. Taj sirup služi za ispiranje grla svakih sat vremena. Istodobno se uzima svaka dva sata uzme mala žličica toga sirupa. Suhi kašalj izliječiti će crveni preprženi luk pomiješan s kozjim mlijekom i pravim pčelinjim medom – u jednakim omjerima – uzimati svaki sat vremena po žlicu. 6/ Bubuljice na licu odlično odstranjuje korijen gaveza. Lice se pere u otopini gavezova korijena. Voda u kojoj se kuhao krumpir također odstranjuje prištiće na licu i tijelu. Potrebno se prati tom vodom tri puta dnevno, a ako to ne pomogne, probajte prati lice čajem od matičnjaka ili preslice, masirajući lice sokom od krastavca ili limuna, no djelotvorniji je krastavac. Piti vodu kojoj su se kvasile suhe smokve. Čaj od paprene metvice kada se pije ujutro i navečer prije spavanja uklanja nečistoću kože i čisti ten. 7/Na ispadanje kose može djelovati više faktora. Ukoliko nije neka ozbiljnija bolest, možete si pomoći na slijedeći način: nakon što je kosa dobro oprana, cijelo tjeme zajedno s kosom izmasirati ribljim uljem ( vitamin "D" ), a postupak se ponavlja jednom tjedno. Ili 4 žlice kamilice preliti s ½ litre vode (vruće) – ostaviti poklopljeno jedan sat. Nakon toga procijediti i tekućinom prati glavu jednom tjedno. Kod ovoga je potrebno dva puta tjedno masirati - mazati glavu uljem od ricinusa. Preporuča se svaki dan pojesti komadić kvasca –ne duže od 2 tjedna ! Kretati se što više na svježem zraku i jesti što više voća i povrća te mlijeka.

PRESLICA PRESLICA POLJSKA ( Equisetum arvense) PORODICA: Equisetaceae Farmakološki naziv: Equiseti herba maioris Ostali nazivi: konjski rep, konjogriz, kositrena trava, njivska preslica, poljski cinkrot, rastavić, pirika, koseterka, poljska preslica, šutkavac, vošće, barska metlica, borak, konjorep, kositrenica, kositrenka, kreš, mala preslica, Zinnkraut. Equisetum dolazi od latinskog equus = konj, seta = dlaka, čekinja; u svezi s izgledom nadzemnog dijela većine vrsta ovog roda. Arvensis ( arvense) upućuje na polje, oranice. STANIŠTE: raste u močvarnom tlu, grabama, na pjeskovitom tlu ( livade i polja) te uzduž željezničkih nasipa, ali autor ne preporučuje na tim mjestima ( uz prugu) brati preslicu. Rasprostranjena je u zemljama Europe, zapadne Azije, sjeverozapadne Afrike, zapadne Sjeverne Amerike i na sjevernoatlantskim otocima. U rano proljeće, poslije snijega niče u poljima i njivama. Istjera samo nerazgranjena plodna stabljika preslice, koja na vrhu nosi klas sa sporama. Preslica nema cvjetova jer spada među tzv., bezcvjetne niže biljke slične papratnjačama. Njezi preci živjeli su još u davnoj prošlosti. Današnje preslice su vrlo male i neprimjetne. , dok su u ranijim erama naše Zemlje bile velika stabla koja su rasla po močvarama i morskim obalama s drugim bezcvjetnicama u tako velikim količinama da je od njih nastao današnji crni ugljen. Mala preslica se javlja u dva oblika: plodnom (fertilnom) i neplodnom (sterilnom). Jestive su mlade fertilne biljke iza kojih se, nakon što im sazore spore i one se osuše, pojavljuju se sterilne biljke što se skupljaju i služe u ljekovite svrhe. Visoke su oko 50 cm, lijepe zelene boje, izbrazdane i oštre, a razgranjuju se pršljenasto prema vrhu biljke. Razvijene sterilne biljke izgledom podsjećaju na konjski rep ili na male boriće. Preslica je dosadan korov. Okus je gorkoslan. Nekada se njome čistilo posuđe od cinka. BRANJE: Od početka lipnja do kraja srpnja, dok je svježa i zelena i bez tamnih mrlja po površini biljke. Treba je odrezati malo iznad zemlje , zavezati u snopiće i sušiti na zračnom mjestu. Postupak branja treba obaviti uistinu temeljito jer je mala preslica u svježem stanju krhka , pa ako se njena suhoća provjerava samo drobljenjem – može doći do zabune. Prerano zatvorena ( neosušena dovoljno) ubrzo će poprimiti sivu boju i neugodan miris po plijesni. Tada, naravno nije za uporabu. Pravilno osušena Herba equiseti lijepe je zelene boje i bez mirisa. Ljekovite su jalove, zelene preslice, one daju pravu drogu! SASTAV: saponini, alkaloidi, flavinoidi, kremička kiselina – silicijeva kiselina, aksorbinska kiselina, 129

organske kiseline, karotin smole, ekvizetonin, tvari za štavljenje, vitamin C, te jabučna, oksalna i peptinska kiselina. Također sadrži kalij, kalcij, natrij, sumpor, saponin equisetin, akonitin, tanin, smolu, gorke tvari, pektin. DJELOVANJE: OPREZ: preslica je jaka droga i s njom budite oprezni, radije je koristite umjereno i prema recepturama ! Sok i čaj ne maju nikakvih popratnih štetnih učinaka ako se pravilno primjenjuju. ZA LIJEČENJE SE UZIMA SAMO LIVADNA PRESLICA !!! Neke vrste su otrovne – kao npr. E. heleocharis, u kojoj je nađen otrovni alkaloid equisetin. Ta vrsta je veća od livadne preslice. Nalik je močvarnoj preslici - ( E. palustre), koju također ne treba upotrebljavati za liječenje! Djeluje tako da blago čovjeka podražuje na mokrenje- ( diuretik) -no to djelovanje se mora uzeti i sa izvjesnom rezervom. Za poticanje mokrenja ima mnogo boljih biljaka. Njezino djelovanje potječe djelovanjem kremične i uglavnom općenito pospješuje izmjenu tvari i pobuđuje vezivno tkivo. Dezinficira mokraćne putove. Djelotvorna je kod pojave krvi u mokraći zbog kamenaca ili pijeska, a također kod čira na želucu smanjuje krvarenje. Popravlja krvnu sliku. Uspjesi se postižu kod grčeva u mjehuru, bolnog mokrenja, zadržavanje mokraće, upale bubrega s pojavom bjelančevina – proteina – u mokraći, , upale bubrežne nakapnice, krvarenje bubrega, kod kroničnog nadražaja mjehura s pritiskom na mokrenje ( u žena), kod početne tuberkuloze bubrega i mjehura. UPOTREBA: Upotrebljava se kao samostalna droga, bez dodatka u mješavine i kao dodatak mješavinama čajeva kao značajna komponenta. Zastupljena je i službenoj medicini! Presličin čaj olakšava probleme kod šarlaha i povećanih krajnika, te anemije, bolesti vezane s metabolizmom i kod nervoze. Suha preslica, zdrobljena ( izmrvljena) i zakuhana u mlijeku daje se slabašnoj djeci jer jača organizam i stvara krv. PRESLICU NE SMIJEMO PITI U PREJAKOJ KONCENTRACIJI I PREDUGO, VEĆ U VREMENSKIM RAZMACIMA! Upotrebljava se cijela biljka , kod bolesti mokraćnih organa, ALI NE KOD UPALE BUBREGA! U staro vrijeme Grci su je upotrebljavali za liječenje tumora – jetri i želuca. Svježim sokom liječili su rane. Uporabu nalazi kod bolesti i liječenja cistitisa, zatim kod upale maternice, hemoroida i pleuritisa. U Bugarskoj je biljka upotrebljavana kod TBC pluća, u Njemačkoj za kupke, furunkule, kod angine i upale desni i grla. Austrija je upotrebljava (mlade izdanke) za bolji sastav krvi. Naročito je potrebna pažljivost i NE uporaba kod akutne upale bubrega! Preslica ne samo da čisti posuđe, nego i liječi unutarnja i vanjska oštećenja tijela. Za liječenje tuberkuloze postoje efikasni lijekovi, jedino za staru, neizliječenu tuberkulozu možemo dugotrajnim liječenjem preslicom pospješiti tijek liječenja pluća, ali to su ipak rijetki slučajevi. Oblozi i kupke uvarka preslice liječe ekceme ruku, kožne lišajeve, oboljelo vlasište a sjedeća kupka sa svježom i osušenom drogom olakšava tegobe i bolove kod izlaženja kamenaca ili pijeska iz mokraćnih putova. Kod upaljene sluznice usne šupljine ili krvarenja desni djelotvorno je ispiranje ovim uvarkom a dokazano je i povoljno djelovanje na nečistu ili olabavljenu kožu. ® KUPELJI: 100 grama biljke namakati 1 sat u vrućoj vodi i potom procijediti u vodu za kupelj. Djeluje povoljno na kožu , cirkulaciju, ozebline, smiruje svrbež. ® ČAJNA MJEŠAVINA: Mnogima je sama preslica prejaka, pa evo čajne mješavine od preslice, podbjela, lipina cvijeta, trpuca bazginih bobica i timijana: Mješavinu popariti , ostaviti da odstoji 15-2o minuta i potom procijediti. Pije se 2-3 šalice na dan. Zaslađuje se kestenovim medom! ® PROTIV MOKRAĆNIH KAMENACA: jednu veliku žlicu mješavine od preslice i borovičinih bobica u omjeru 1:1 uz dodatak malo pelina, kuhati u 2,5 dl vode 5 minuta. Treba odstajati najmanje 15 minuta. Čaj se procijedi i odmah popiti jednu šalicu, a drugu gutljaj po gutljaj tijekom dana. Kad se kamenci spuštaju kroz mokraćovod treba napraviti sjedeću kupelj koja mora biti vruća, i to s malo suhe i malo svježe preslice. Jaka će se bol smiriti. ® Protiv NOĆNOG mokrenja u krevet: treba 1 veliku žlicu mješavine od jednakih dijelova preslice i kantariona – gospine trave - kuhati 10 minuta u 4 dl vode i procijediti. Pije se po 1 šalica ujutro i navečer. Večerati treba suhu hranu! ® GIHT i ULOGA ( podagra) - 2 velike žlice mješavine od po 20 grama preslice, lišća oraha, kore divljeg kestena, po 30 grama vrbove kore i 10 grama ploda ljoskavca ( Physalis alkekengi) kuhati 130

bilje 5 minuta u 4 dl vode, ostaviti poklopljeno preko noći i sutradan procijediti. Pije se pola ujutro i pola navečer. ® OSNOVNI RECEPT ZA PRIPRAVU : jedna žlica droge na tri šalice vode kuha se 15 minuta, polovica se popije ujutro a druga polovica navečer. ® Za liječenje gnojne upale (čira) potkoljenice, upale vena ili upale hemoroida stavljaju se oblozi od uvarka. Za ženske tegobe pomaže kupelj u sjedećem položaju. Čaj od preslice za unutarnju uporabu treba DUGO kuhati , jer u protivnom kremička kiselina iz droge neće prijeći u vodu. Stoga se odjednom priprema UKUPNA KOLIČINA čaja ® ČAJ: 1 žlica na pola litre zakuhane vode, proključati 2-3 minute, ostaviti da stoji 15 minuta i piti 3X POSLIJE jela. ® Oparak od male preslice: dvije do tri čajne žličice osušene i izmrvljene droge preliti sa 2,5 dl kipuće vode. Poklopiti i ostaviti stajati pola sata., nakon toga procijediti. Po jednu šalicu oparka piti 2-3 puta na dan kako bi se uklonio suvišak vode iz tijela prouzrokovan srčanim oboljenjima ili upalom porebrice. I plućnim će bolesnicima taj napitak ublažiti tegobe ako se uzima nekoliko tjedana. ® KUPKA ZA UMORNE NOGE: 4 žlice suhe droge i jedna litre vode; razmrvljenu suhu drogu preliti vodom, kratko prokuhati i poklopiti .Ostavite poklopljeno 15 minuta. Procijediti i uliti u lavor s toplom vodom. U toj kupki držite umorne noge 20 minuta , nakon toga ih uronite u hladnu vodu pa ih dobro istrljajte suhim ručnikom. Kod osoba koje dugo stoje ili hodaju pa im noge otežavaju i nateknu, ova će kupka pomoći ako se ponovi 2-3 puta na tjedan. ® LOSION ZA LICE : 20 grama suhe droge, 5 dl vode: usitnjenu drogu prelijte kipućom vodom i ostavite 20 minuta. Procijedite i dobivenom losionu tjedan dana svaku večer umijte lice. Pustite da se tekućina sama osuši na licu. Pore će se na koži same zatvoriti, a i opuštena će se koža sama zategnuti. Za čišćenje masne i bubuljičave kože ovom losionu dodajte malo kolonjske vode ili octa. Primjena je 2X na dan. ® PROTIV arterioskleroze: cvijet ili list gloga 25 grama, 25 grama češnjeva bijelog luka – češnjak, preslica – 10 grama, imela – 10 grama, kamilica – 5 grama, list matičnjaka – 25 grama; jušnu žlicu mješavine ovih sastojaka kuhati 15 minuta u šalici vode ( 3 dl), ohladiti i procijediti te piti ujutro, u podne i uvečer po jednu šalicu. ® PROTIV ZAPALJENJA PROSTATE i otežanog mokrenja: pomiješati po 30 grama lista breze, medvjeđeg grožđa, preslice i po 10 grama cvijeta podbjela. Jednu jušnu žlicu mješavine kuhati 5 minuta u 2 dl vode i ostaviti 3 sata , procijediti i piti mlako. To ponoviti u toku dana 2-3 puta PRIJE jela. ® Čaj za PROSTATU: peršin ( Petroselinum sativum) – 20 grama, medvjetka ( Arctostaphylos uva ursi) – 20 grama, breza – 20 grama, kantarion – 10 grama, preslica – 20 grama; jednu veliku žlicu ove mješavine staviti u 2 dl ključale vode, kratko prokuhati, i ostaviti poklopljeno da se hladi 30 minuta – pola sata. Procijediti i piti 3 X dnevno po jednu žličicu. ® PROTIV BIJELOG CVIJETA u žena treba 3 velike žlice mješavine od po 20 grama preslice, lista smrdljive koprive ( Galeopsis ochroleuca), i troskota te 10 grama lincure i 15 grama kamilice i virka (Alchemilla vulgaris) popariti s pola litre kipuće vode, ostaviti poklopljeno pola sata i procijediti, pije se tijekom dana. Pokusi koji su vršeni ekstraktom preslice, stolisnika, kapucinke, i drugih sličnim ekstraktima dali su dobre rezultate pa ne bi trebalo prskati voće i povrće štetnim kemijskim preparatima. NAPOMENA Uslijed velike otrovnosti močvarna preslica ( E. palustre L.) smatra se našom najopasnijom otrovnom livadskom vrstom. Njezina uporaba dovodi do gubitka vitamina B1 u organizmu domaćih životinja. Škodljiva je kako u svježem, tako i u suhom stanju!

PRIRODA , VRIJEME I STRPLJENJE SU NAJBOLJI LIJEK ! ! Prirodni ljekoviti preparati, vrijeme i strpljenje, najbolji su liječnici. Vremena imate, strpljena imate, a za preparate se obratite meni! Uz besplatan liječnički i nutricionistički pregled i savjet, dobiti ćete najbolje i najučinkovitije preparate s kojima čete poboljšati svoj život i zdravlje, pomoći sebi i bližnjima. Odgovore na pitanja što treba učiniti ako ste bolesni, kada i koje dodatke prehrani, savjeti za sportaše, kako, kad i koje uzimati dodatke na bazi ljekovitog bilja – sve na jednom mjestu! Informacije na web stranici : www.cro-web.com/zdravlje ili na e- mail : [email protected] mob. 098 924 8 8281 telefon : 01 6284 4 458 (poslije 16 sati.) 131

PRIRODA POMAŽE Za mnoge zdravstvene probleme priroda je odavno ponudila lijekove, koji će ih ublažiti, pa čak i izliječiti. Iskoristite prirodne blagodati, naravno, uvijek ponavljam, uz savjet stručnjaka, liječničkog dogovora ( razgovora) i pažljivim uzimanjem biljnih pripravaka, poboljšajte krvnu sliku, ublažite bolove, pomozite koži, jetri, bubrezima, srcu, duši… ŽGARAVICA se javlja kad želudac izlučuje suviše kiseline. Ukoliko potraje duže od mjesec dana, javite se liječniku. Prije obroka popijte čašu vode spola žličice gline – nabavlja se u apoteci. Nakon jela pijte čaj od stolisnika ( jedna žličica na šalicu vode ) s pola žličice šećera. Umjesto čaja od stolisnika možete popiti čaj od kamilice bez limuna ( limun pojačava žgaravicu),a zasladite medom. Kvasac : koji se obično koristi kao dodatak hrani sadrži gljivice iz roda Saccaromiceti cerivisiae, koje se uzgajaju na proklijalom ječmu. Može se koristiti i pivski kvasac, a osobine kvasca su : sadrži bjelančevine, šećere, željezo, minerale, vitamine grupe «B», i veći dio potrebnih oligoelemenata. Štiti jetru, oči, kožu, otklanja umor, održava ravnotežu crijevne flore, pomaže nestanku akni, sprječava mučninu i ublažava probavne poteškoće. Kod provođenja dijete i vegetarijanske prehrane koristan je kao dodatak hrani. Najbolji je kvasac u prahu. Uzima se s vodom, ali postoji i tekući kvasac koji je već pripremljen , a ne dolazi do nikakvih promjena sadržaja vitamina. Svi bi ga trebali uzimati barem dva puta godišnje u prahu, kroz dva mjeseca. U slučaju posebnih tegoba uzima se dva puta dnevno do izlječenja. Uzima se uz glavne obroke. AKNE : javljaju se najčešće u pubertetu. Posljedica su hormonalnih promjena, ali kod odraslih su znak hormonalnih poremećaja. Pojave li se tada, potreban je savjet endokrinologai i sa dermatologom. Svaku večer prije spavanja pijte čaj od jele, cvjetove stolisnika i crnoga sljeza, ( pola žličice svake biljke na šalicu vode), zasladiti medom od lipe, također se može uspješno koristiti uzimanje pivskog kvasca, i to najmanje dva mjeseca dva puta dnevno, uz doručak i ručak. Isto tako, povećajte količinu namirnica koje su bogate vitaminima A, C, i E. To možete lako postići ako dnevno pojedete 10 dag. sirove mrkve / naribajte je/, ili pak sok od naranče – 2 dl, a koristi i to vrlo dobro sok od limuna, ali i uz to popijte prije spavanja šalicu neobranog mlijeka. OPSTIPACIJA : je ustvari zatvor - koji se očituje u pražnjenju crijeva manje od dva puta tjedno. Uzrok je siromašna prehrana sa voćem i povrćem, odnosno manjak celuloznih vlakana u prehrani. Također, pomanjkanje kretanja je uzrok zatvora. Koliko vremena provedete pred računalom i TV ? Zato, svaku večer prije spavanja popijte šalicu uvarka od krkavine / rhamnus frangula/, i to najviše 5 žličica kore krkavine prokuhajte u 1 litri vode. NE UZIMATI ZA VRIJEME TRUDNOĆE I DOJENJA! Možete svaku večer prije spavanja popiti čaj od anisa, kadulje – žalfije – te stolisnika i bosiljka ; od svakog po žličicu na šalicu vode, zasladiti medom. Jedite više jušne hrane pogotovo juhe od povrća s mekinjama i kuhano voće. Pomaže poslije večere pojesti po 4 suhih šljiva, koje su se močile u vodi od jutra do večere. BRONHITIS : to je upala dušnica izazvana virusima. Bakterije dolaze naknadno, kasnije, i one se uništavaju antibioticima, a ne virusi ! Također, pušaći i osobe izložene nadražujućim agensima koje udišu pate od bronhitisa. Štetan je i za nepušače dim cigareta, makar ne pušili, jer oni pasivno puše, i još teže stradavaju od pušača. Pomozite si tako da nakon ručka popijete čaj od majčine dušice, timijana, stolisnika i ružmarina, zasladite žličicom meda od kestena ili lipe. Prilikom kupanja u vodu dodajte tri šake listova eukaliptusa. U vodi ostanite barem desetak minuta, i pazite da voda i prostorija budu zagrijani. Svaki dan uzmite 15 dag. naribane mrkve s malo ulja. Bez ulja mrkvini sastojci ne djeluju. također popijte 2 dl soka od grejpa, naranče ili limuna, moja preporuka je sok od grejpa! PREHLADA : ide pod ruku sa bronhitisom. Uzrokuju je također virusi ( rinovirusi), a ima ih više od 200, i mutiraju. od prehlade možemo oboljeti svake godine, čak dva puta godišnje. Za pomoć dva do tri puta dnevno pijte po šalicu čaja od eukaliptusa ( pola žličice listova na šačicu vode), 132

bilje zasladite medom. Ne prekoračujte propisanu količinu i ne trošite duže od tjedan dana uzastopce. U biljnim i ostalim ljekarnama može se naći tinktura ehinace, ili čaj, vrlo dobar borac protiv renovirusa. Umjesto eukaliptusa možete dva-tri puta dnevno piti čaj od šipka ( divlja ruža); žlica šipka na šalicu čaja, dodati med. NESANICA: iako smo umorni i željni sna, ne možemo zaspati u roku pola sata ili se budimo nakon nekoliko sati spavanja i ne možemo ponovno zaspati dulje vrijeme ; zato prije odlaska u krevet okupajte se u toploj vodi, u koju ste dodali četiri šake cvijeta lipe, ili neposredno prije spavanja popijte toplo mlijeko zaslađeno medom od lipe. Pomaže prije spavanja piti čaj od lipe i stolisnika, koji zasladimo lipovim medom. naravno da protiv nesanice ima još biljnih pripravaka, koji su još i bolji od ovdje opisanih. Pokušajte , a ne odmah posegnuti za tabletama za spavanje ili umirenje. ANEMIJA: - slabokrvnost – ( sideropenična ): anemija je inače bolest koja se može liječiti. Javlja se kad organizam ne dobiva dovoljno željeza, te se ne stvaraju crvena krvna zrnca, ili ga previše troši ( kod žena ) , ili ga ne može apsorbirati iz namirnica. Anemija je naročito česta u trudnoći, kod drastičnih dijeta. Prije bilo kakve fitoterapije, posavjetujte se sa liječnikom. Prije obroka pijte čaj od pelina i to prstohvat pelina na čašu vode, zasladite sa pola žlice meda. Pijte čaj od koprive, ili u kombinaciji sa pelinom. Dva mjeseca uz ručak uzimajte pivski kvasac, koji je uz ostalo bogat i folnom kiselinom ( B grupa vitamina), koja pospješuje iskorištavanje željeza u organizmu. Redovitim uzimanjem juhe od ječma, graha, leće i dr., koristi, jer te namirnice imaju u sebi puno željeza; također povećajte uzimati vitamin B12, koji je najčešći uzročnik anemije, jer ga tijelo ne može samo proizvoditi, a bez njega ne može opet iskoristiti dobiveno željezo. Ima ga u žumanjku, mlijeku, meso, sirevi, te uza sve unašati povećane količine vitamina C, ali ne pretjerivati. Jedite više voća i povrća, te više boravite na svježem zraku. OTEŽANA PROBAVA : jedete li previše masne hrane, jake začine, ili pak prepržena jela, probava se odvija sporije ili je vrlo otežana, a trpe jetra. Nemojte se čuditi mučnini nakon preobilnih masnih i začinjenih obroka. Ostali simptomi ( treba paziti kada se javljaju, jer i druge teže bolesti imaju iste simptome !) su povraćanje, glavobolja, vrtoglavica. Pijte tri-četiri puta dnevno anisov čaj s pola žličice meda, i pridodanom svježim listićem metvice ( mentol). Nije loše dva puta dnevno piti čaj od stolisnika, ili kamilice sa žličicom limunovog soka, i malo zaslađeno medom. LOŠA CIRKULACIJA : kada noge otječu i osjećate težinu u nogama, možete posumnjati i na lošu cirkulaciju. Česti krivac je nedovoljno kretanje ali i od dugog stajanja. Još ako se masno ranite, nemojte se čuditi. Pokušajte, ustvari napravite tako da svake večeri prije spavanja, pet minuta kupajte noge u mlakoj vodi kojoj ste dodali srednje jaki čaj od matičnjaka. Noge se brišu u smjeru prema srcu, odozdo prema gore ! Tri put tjedno, ne zaredom, pijte čaj od borovnice i to žličicu osušenih plodova na šalicu vode, zasladite medom. Osobe koje boluju na bubrege NE smiju trošiti čaj od borovnice. Uzimajte svaku večer prije spavanja barem jedan česan bijeloga luka – češnjaka. MENSTRUALNE TEGOBE: bolne menstruacije su zaista neugodne, blago rečeno. Bolovi mogu biti posljedica pretjeranog stezanja maternice koja nastoji izbaciti krv, ili su u pitanju hormoni, a nje isključeno ni psihičko stanje bolesnice, a najbolje je da to utvrdi liječnik specijalista. Kao pomoć poslužiti će pijenje čaja od nevena – dvaput dnevno po žličicu cvjetova na šalicu vode; zaslađeno medom. Također se vrlo dobra pokazala rusomača. Može se koristiti čaj od cvjetova ivančice ; žličica cvjetova na šalicu vode, uz dodatak lipovog meda. ATEROSKLEROZA : to je bolest krvnih žila, posebice arterija razvija se nakupljanjem ateroskleotskog plaka na unutarnjim stjenkama krvnih žila što ima za posljedicu otežan protok krvi, a više je faktora koji pospješuju ili dovode do ove bolesti ( poremećaja), previše masna hrana, cigarete, itd. Kao pomoć, nakon savjetovanja sa liječnikom, može se koristiti pivski kvasac, i to svaka dva mjeseca, pridržavajući se uputa. Djelotvorno je svaki dan pojesti režanj kuhanog češnjaka. Prije spavanja piti čaj od lipe, sa prekidima od po tjedan dana. Jedite što manje masnoća, kontrolirajte kolesterol, a po potrebi i smršavite. Uzimajte svaki dan 120 mg vitamina C , koji se dobije na 133

prirodan način u soku od 3 dl grejpa ili mandarine. Pređite na « dalmatinsku « prehranu: jedite što više ribe umjesto masne svinjetine, i po mogućnosti trošite plavu ribu. Bogate su omega 3 masnim kiselinama, te smanjuju razinu kolesterola u krvi koji je i glavni krivac za ovu boljku. KOSA, slaba ili masna : slaba – krhka kosa znak je oslabljenog organizma, oslabljenog imuniteta, a uzročnika ima više: od neuredne prehrane, loše prehrane, nedostatka vitamina i minerala, a masna je zbog prekomjernog izlučivanja loja u vlasištu, koje opet ima više uzroka. Pomozite si tako da svaki dan između obroka popijete po šalicu čaja od koprive koji ste zasladili medom. IZBJEGAVAJTE STRESNE SITUACIJE ! Za normaliziranje lučenja masnoće u vlasištu, nakon svakog pranja kose istrljajte nježno vlasište uvarkom od koprive: dvije šake koprive kuhajte 15 minuta u litri vode, ili uvarkom od čička, dvije šake listova čička kuhajte 20 minuta u litri vode. Najstrašnije je za žene kad vide da im opada kosa; zaustavite je, a ujedno spriječite stvaranje peruti ( prhut) i ujedno ojačali kosu, tako da jednom tjedno tijekom tri mjeseca stavljate « obloge « od gline koju nabavite u ljekarni, te je izmiješajte dobro maslinovim uljem ( dodajte 1/2-1 žlice ulja na 100 g. gline), stavite djelovati 45. minuta, a zatim kosu operite blagim šamponom, te isperite kosu ne vrućom vodom i ne sušite je fenom. Kosa će dobiti malo tamniji ton. Izbjegavajte nositi « konjski repić» i sve što zateže vlasi. Dva mjeseca, dva puta dnevno uz doručak i ručak uzimajte pivski kvasac. Nakon pauze od dva mjeseca, ponovite ovaj postupak sa kvascem. BUBREŽNI KAMENCI: nakon liječničke obrade, možete si samopomoći, ali još bolje spriječiti stvaranje kamenaca; dva do tri puta na dan između obroka pijte čaj od breze, pola žlice listova na šalicu vode. Koristi na isti način čaj od koprive, a također povećajte unos vitamina A;10 dag sirove mrkve s malo ulja, te šest mjeseci uzimajte pivski kvasac, s prekidom od dva mjeseca. Pivski kvasac je dobar za liječenje od kamenaca, ustvari kao preventivno sredstvo je bolji.

PRIRODA POMAŽE Za mnoge učestale probleme priroda je odavno pokazala lijek koji će ublažiti ili izliječiti zdravstvenu tegobu. Treba samo znati iskoristiti ono što priroda daje. AKNE - u pubertetu su akne posljedica hormonskih promjena tipičnih za tu dob, a kod odraslih mogu biti znak hormonskih poremećaja. Pojave li se tada savjetujte se sa liječnikom. ( Endokrinologom i dermatologom.) ANEMIJA ( sideropenična) – javlja se kad organizam ne dobiva dovoljno željeza za proizvodnju crvenih krvnih stanica. Česta je u trudnoći ali i nakon jakog menstrualnog krvarenja. Može biti i posljedica drastične dijete, siromašne željezom i vitaminima. Uvijek je najbolje posavjetovati se s liječnikom. ATEROSKLEROZA – razvija se nakupljanjem aterosklerotskog plaka na unutarnjim stijenkama arterija. To otežava protok krvi. Više čimbenika pridonosi razvoju ateroskleroze, među ostalima i prehrana suviše bogata životinjskim mastima, pušenje itd… BOLNE MENSTRUACIJE – menstrualni bolovi mogu biti posljedica pretjeranog stezanja maternice u naporu kako bi izbacila krv, ili su posljedica hormonskog poremećaja. Mogu biti i psihičkog podrijetla i manifestiraju se vrlo snažno, ali podnošljivo. BRONHITIS – je upala dušnica izazvana prvenstveno virusima, a tek naknadno se nasele bakterije, i tada u obzir dolaze antibiotici. Isto tako, bronhitis se može javiti udisanjem nadražujućih tvari, a vrlo je štetan dim cigareta. BUBREŽNI KAMENCI- su posljedica nakupljanja izvjesnih tvari u mokraći, koje u određenim uvjetima otvrdnu. U većini slučajeva radi se o kombinaciji kalcija s oksalatom ili fosfatom. KOSA koja je slaba ili masna je znak oslabljenog organizma zbog neuredne prehrane ili nedostatka vitamina i minerala. Kosa je masna zbog prekomjernog lučenja loja u vlasištu. NESANICA je česti problem spavanja, iako smo umorni i željni sna, ne možemo zaspati u roku od pola sata ili se budimo nakon nekoliko sati spavanja i ne možemo ponovno zaspati dulje vrijeme. OTEŽANA CIRKULACIJA koja se očituje otečenošću i osjećajem težine u nogama, siguran je znak problema s cirkulacijom. To je česta posljedica nedovoljnog kretanja ili dugog stajanja. Također prehrana bogata masnoćama pogoršava problem. OTEŽANA PROBAVA – s previše hrane ili namirnicama bogatim masnoćama, začini ili pržena hrana mogu otežati probavu, izazivajući mučninu, povraćanje, glavobolju, vrtoglavicu… 134

bilje PREHLADA je uzrokovana virusima ( rinovirusi) a od prehlade praktički oboljevamo mnogo puta u životu. OPSTIPACIJA se očituje u nedovoljnom pražnjenju crijeva – manje od 2 puta tjedno – a posljedica je prehrane koja je siromašna voćem i povrćem, te malo kretanja. ŽGARAVICA se javlja kad želudac izlučuje previše kiseline. Ukoliko ne nestane nakon mjesec dana, potrebno se javiti liječniku. Za svaku od ovih bolesti priroda nudi dosta biljaka koje pomažu u otklanjanju tegoba i liječenju, ali o tome drugi puta. mi.

PROMICANJE ZDRAVOG I KVALITETNOG ŽIVOTA Uporaba biljaka stara je kao i čovjek, a liječenje biljem najstariji oblik medicine. Biljke su moćni lijekovi, njihove aktivne tvari , izolirane i sintetizirane su osnova mnogih suvremenih lijekova. Pogrešna uporaba bilja može biti vrlo štetna ili pogubna. Kraj ovog stoljeća povezan je s naglim razvojem znanosti o zdravlju a napose o zdravoj prehrani, preduvjetu za zdrav i kvalitetan život. Uz lošu prehranu punu zasićenih masti i život s malo kretanja, stres može pogoršati i učiniti život nesnošljivim. Osobno se priklanjam velikom broju liječnika koji drže da ne treba bez provjere otkloniti niti jedan postupak što može donijeti očuvanju, poboljšanju i liječenju bolesti, pa ma ka-ko se čudno doimao. U konačnici, brojna današnja medicinska dostignuća, postupci i lije-kovi otkriveni su slučajno ili su proistekli iz tzv. pučke medicine i predaje. Svakodnevne aktivnosti i ritam modernog života mogu uzrokovati ( i uzrokuju!) čitav niz tegoba uz manjkavu prehranu, život u zagađenoj okolini , stresnim situacijama, pušenje dovode do narušavanja prirodne ravnoteže organizma te iziskuju dodatne izvore minerala i vitamina. Ideja da se nekim «dodacima» u prehrani može produžiti životni vijek ili poboljšati druge funkcije tijela, vrlo je stara, bila je dobro poznata Grcima i Rimljanima. Tako su nastali suplementi, dodaci prehrani koji mogu POMOĆI POBOLJŠANJU kvalitetu života i preventivno djelovati na organizam, kako u prevenciji bolesti, tako i na jačanje obrane organizma. Korisnost suplemenata nije upitna, no postavlja se pitanje regulative i zlouporabe. (Suplemente u ishrani dobivaju čak i naši kućni ljubimci.) Suplementi – dodaci prehrani - mogu se podijeliti na nekoliko funkcionalnih skupina, ve-ćinom na sadržaj aktivnih tvari u njima. U suplemente spadaju : antioksidanti, vitamini, minerali, vitaminoidi, masne kiseline, aminokiseline, proteinski hidralizati, bioflavonoidi, likopen i druge tvari. Neke od tih tvari imaju čak i dvojaku ulogu ( vitamini C i E – koji su i vitamini i antioksi-danti ujedno). Na tržištu se nalaze pod raznim trgovačkim markama i u raznim oblicima; tablete, kap-sule, granule, dražeje, kapi), po različitim , najčešće vrlo visokim cijenama, a učinkovi-tost je dvojbena. Pred blještavilom kutijica i mnoštvom reklama, te šarolikošću edukativnih brošurica, obi-čan čovjek je najblaže rečeno – zbunjen. Samo primjer vitamina C: ima ga u desetak oblika (čista aksorbinska kiselina, Ester C, retard oblik, otopina itd.). Njemu se čini da nešto od toga treba uzeti, ali ne zna što! Mnogi sportaši suplemente uzimaju iz «šake» a budući da se u njihovo djelovanje ne razumiju previše, uzimaju ih prema boji! Budući da mi ne priznajemo status dodataka prehrani - (suplemenata), izmislili smo na-ziv «pomoćna ljekovita sredstva», što bi trebalo značiti da takav pripravak ne liječi , ali može pomoći u liječenju. U svijesti ljudi postoji predodžba da su lijekovi «kemija» a suplementi «prirodna sred-stva». Dodatcima prehrane se treba znati poslužiti ! Istraživanja pokazuju da prednost treba dati prirodnim tvarima nad sintetskim tvarima koje život znače. ŽIVITE LI KVALITETAN ŽIVOT? Postaviti ćete pitanje koja je svrha ovog napisa? OSNOVNA SVRHA OVOG NAPISA JE PROMICANJE IDEJE O ZDRAVIJEM ŽIVOTU ! 135

Svrha je u edukaciji preventivnog djelovanja pojedinca na očuvanju svoga zdravlja ! Kada se već jednom pojavi kronična bolest, ne trebate koristiti dodatke prehrani umjesto propisanih lijekova, tj. - DODATKE PREHRANI KORISTITI UZ KLASNIČNE LIJEKOVE Dodaci prehrani ne mogu zamijeniti suvremene načine liječenja za mnoge dijagnosticira-ne bolesti, već primarno mogu koristiti za PREVENCIJU BOLESTI, naravno, uz savjetova-nje sa liječnikom. Većinu dodataka prehrani treba uzimati za vrijeme ili nakon obroka, jer su tada probavni procesi apsorpcije mnogo aktivniji i biti će iskorištenje aktivnih tvari najpovoljnije. Lijekove i dodatke prehrani treba uzimati odvojeno. Propisane lijekove treba uzimati uz doručak, a tek nakon toga dodatke prehrani. Također je značajno da određene dodatke prehrani treba piti s dosta tekućine, a ne samo progutati. Minimalna količina tekućine kod nekih dodataka je do 2,5 litre tekućine. Tablete dodataka prehrani potrebno je progutati a ne žvakati ili drobiti. Kao što ni sve ljekovite biljke ni njihovi pripravci ne mogu izliječiti određene bolesti, već samo ublažiti bolove i simptome, tako i dodatci prehrani preventivnim uzimanjem mogu DOPRINJETI SPREČAVANJU nastanka bolesti. Uz lijekove koje prepiše liječnik ovi dodaci na bazi ljekovitog bilja samo upotpunjuju neadekvatnu prehranu i nadoknađuju nedovoljno unošene potrebne tvari u organizam i po-mažu u očuvanju i provođenju kvalitetnog života i zdravlja. Ovi dodaci prehrani DOPRINOSE POBOLJŠNJU ZDRAVLJA i koriste se poglavito kod tego-ba i nepravilnog funkcioniranja prostate, naročito upale prostate, kod problema funkcija štitnjače za jačanje imuniteta i pojačanje otpornosti na infekcije, preventiva i za rekova-lenscenciju kod infarkta miokarda, zatim kod infekcije gljivicom Candida albicans, za poboljšavanje memorije, regulaciju krvnog tlaka, sprečavanje tromboze, kod problema s jetrom ili bubrezima, impotencije, za očuvanje zdravog stanja očiju, a posebna pažnja posvećena je trudnicama i dojiljama, kod nesanice i stresa, za mršavljenje, problema od kojih mnoge žene pate – u menopauzi, kod tegoba PMS-a, koje poboljšava kvalitetu ži-vota ženama u te dane!, DOPRINOSE JAČANJU OPĆEG STANJA ORGANIZMA kod tumorskih bolesti uz napomenu da to nije lijek nego pomoćno sredstvo koje DOPRINOSI jačanju brambenog sustava, i nisu u ovom slučaju zamjena za lijek, te dodaci za njegu kose i tijela. Dodaci prehrani o kojima je riječ, pomažu i na snižavanje kolesterola i triglecida u krvi , antioksidanti su, reguliraju razinu šećera u krvi, nadalje reguliraju tjelesnu težinu, po-boljšavaju gastrointestinalne funkcije, čiste debelo crijevo, kod jakih bolova zglobova, a posebni dodaci prehrani pomažu kod odvikavanja od pušenja i doprinose otklanjanja te-goba i štite pojedine organe od štetnog djelovanja kancerogenih tvari, kod parazita i raznih gljivičnih oboljenja ,a posebna je pažnja posvećena najmlađima i djeci! Za sve čitatelje, kojima je stalo i koji žele zdrav i kvalitetan život, očuvati i poboljšati svoje zdravstveno stanje autor stoji na raspolaganju, a osobno se i možete obratiti na e-mail : [email protected] gdje možete dobiti detaljnije i iscrpnije odgovore na vaša pitanja.

LEKOVITOST OTROVNA KOROVA U poslijednje vrijeme ponovno je poraslo zanimanje znanstvenika za uporabom ljekovitog bilja. Posebno za ono bilje koje može pomoći u prirodi kao prva pomoć, bilo u vidu obloga, za ispiranje i.t.d. POLJSKI SLAK ( Convolvulus arvensis L. ) koji kao korov raste među usjevima, po vrtovima, uz puteve, cvjetajući od lipnja do jeseni, upotrebljava se u medicini. Koristi se stabljika i korijen . Iako se koristi od najstarijih vremena, malo je opisan u knjigama o ljekovitom bilju. Sadrži smolu, smolasti glikozid, tvar koja se zgrušava poput krvi, zatim karotin, vitamine C i E, saponine. Od 1966.godine sa slakom su izvršeni mnogi eksperimenti. SMOLA POLJSKOG SLAKA JAKO JE SREDSTVO ZA ČIŠĆENJE CRIJEVA, ZA REGULIRANJE STOLICE I PROBAVE. KAO PURGATIV I KAO SREDSTVO ZA IZLUČIVANJE MOKRAĆE UPOTREBLJAVA SE U 136

bilje OBLIKU tinkture I TO 1: 5 . Dakle, jedan dio STABLJIKE poljskog slaka na 5 dijelova 70 % alkohola, koju treba uzimati u dozi od 1/2 - 1 čajne žlice 2 do 3 puta na dan. Ili u obliku oparka ; jednu veliku žlicu usitnjene stabljike preliti 1 čašom kipuće vode : tu dozu piti nekoliko puta u 2 dana ( recept je od poznatog travara JORDANOVA iz 1970. godine ). Izvana se biljka - stabljika sa cvijetovima upotrebljava za zarašćivanje rana, a posebno se preporučuje u obliku obloga od svježeg soka, ili tinktura u omjeru 1: 10 - i to također za zarašćivanje rana. LJEKOVITA TINKTURA - PRIPREMA: Na dva dijela cvijetova ili stabljike poljskog slaka naliti 4 dijela alkohola ili rakije. Ostaviti da odstoji dva tjedna - 14 dana, procijediti, uliti u bočicu; 1 veliku žlicu tinkture razrijediti u pola čaše kipuće vode. UPOTREBA SAMO ZA OBLOGE - KOMPRESE - KOD RANA ! NAPOMENA : SLAK JE OTROVNA BILJKA , PA JE POTREBNA PAŽNJA , NAROČITO KOD UZIMANJA per os ! PRVA POMOĆ U PRIRODI (II ) POMOĆNICA CRNA: Solanum nigrum L.( Mill.) - Solanaceae

† O T R O V N A !!! Farmakopejski naziv : Solani nigri herba, fructus. NARODNA IMENA : gorkoslad. OPIS : Raste kao jednogodišnja biljka s uspravnom, jako razgranatom stabljikom, kao korov po povrtnjacima, naseljima, uz rubove cesta, riječne obale i drugdje. Cvijetovi su joj bijeli, sakupljeni u grozdaste cvatove, a plodovi skoro crni, rjeđe zelena, žuta ili crvena sočna bobica veličine graška, puna sitnog sjemenja. Neugodnog je mirisa i ljuta okusa, koji izaziva gađenje i povraćanje. Upotrebljava se nadzemni dio sakupljen u vrijeme cvjetanja. Sadrži glikoalkaloide solanin, solanein i solacein, saponozide, tanin i vitamin C. Zbog solanina biljka je otrovna. NEKOLIKO BOBICA MOGU KOD DJECE PROUZROČITI SMRT ! Izaziva širenje zjenica slično kao atropin. Djeluje sedativno, narkotično i kao emoliens*. Stavljena u vidu obloga djeluje na umirenje bolova, smekšavanje i smanjivanje oteklina, uboja, čireva i hemoroida. Suho lišće ulazi u sastav za izradu ulja od bunike ( Oleum hyoscyami comp. ili Oleum Transquilli ). PRIPREMA LIJEKA, PRIMJENA, DJELOVANJE : U uporabi je potreban izričit oprez i nadzor liječnika. Prvi znak trovanja je širenje zjenica. Inače liječi od kožnih bolesti, poremećaja probavnih organa i organa za mokrenje. PROTIV BOLOVA U ŽELUCU I CRIJEVIMA I PROTIV « VELIKOG KAŠLJA «: - 3 velike žlice MJEŠAVINE od 40 g pomoćnice i timijana ( Thymus serpyllum ) i po 10 g lista pitomog kestena ( Folia castaneae vescae ) i ploda aniša ( Fructus anisi ) popariti s ½ litre kipuće vode, poklopiti i poslije 1 sat procijediti i zasladiti medom. Pije se svaka 2 sata po 1 velika žlica. LJEKOVITA MAST: Priprema se tako da se mješavina od 25 g pomoćnice, kamilice, kantariona i stolisnika samelje u prah, na koji se nalije 50 g alkohola, zatim se ostavi poklopljeno 24 sata, nakon toga se doda 100 g voska, 100 g lanolina i 700 g svježeg ulja, sve se na vodenoj pari zagrijava i miješa, - dok alkohol ne ispari, a tada se vruće procijedi i profiltrira. Ova mast se koristi protiv različitih upala kože. Pomoćnicu smatraju jako otrovnom, no sušenjem gubi djelotvornost, pa je najbolje od svježe biljke odmah načiniti alkoholoturu, koja može stajati. Od tinkture se uzima najviše 5 – 10 g dnevno odnosno 2,5 – 5 g poslije jela, a od soka najviše 30 g dnevno, dva puta po 15 g. 137

Tinktura se upotrebljava protiv grčeva želuca i mokraćnog mjehura, a sok protiv napada žučnog mjehura. Pomoćnica smanjuje perut u kosi i masnoću kose, liječi od svraba i psorijaze. PREPORUKA : POMOĆNICU SMO OPISALI SAMO ZATO DA SE NE BI DOGODILE KOBNE ZABUNE U BRANJU I PRIMJENI BILJAKA, ALI I DA SE UKAŽE DA I OTROVNE BILJKE U PRAVILNIM DOZAMA MOGU BITI LJEKOVITE. PAZITE DA DJECA NE JEDU BOBICE !!! * emoliens = za izazivanje povraćanja.

RAJČICA Rajčica ( Solanum lycopersicum L. ) NIJE U FARMAKOPEJI ! Ostali nazivi : paradajz. NALAZIŠTE: Uzgaja se u vrtovima i plantažno. Opis: nije potreban ! Vidi sliku. U odnosu na neke druge povrtlarske kulture ( krastavac) rajčica se relativno kasno pojavila na čovjekovoj trpezi – jelovniku, tek nešto prije 150. godina! Razlog je otrovna stabljika. Sudbina rajčice slična je sudbini krumpira, također zbog otrovnosti stabljike. Danas je rajčica jedna od najraširenijih povrtlarskih kultura. KORIŠTENJE, LJEKOVITOST, SASTAV: Rajčica ima nisku kaloričnu vrijednost ( 93 kcal/ 100 g),što znači da mu je energetska vrijednost 12 puta manja od kruha. Upravo zbog toga rajčica je idealna za debele ljude i onih koji žele smršaviti na prirodan način. U rajčici ima malo ugljikohidrata koji uglavnom čine glukozu, fruktozu i saharozu. Bjelančevina i masti u rajčici ima vrlo malo ( 1,1 % odnosno 0,2 % ). Nešto više ima biljnih vlakana. Rajčica je bogata mineralima i vitaminima; najviše kalija, fosfora, magnezija, kalcija, a u manjim količinama bakra, sumpora, kobalta ,joda ,radija i drugih mikroelemenata. Od vitamina najviše ima provitamina A, te vitamina C, što zavisi o zrelosti rajčice. Najviše ih ima u ljusci i neposredno ispod ljuske – kožice. U rajčici također ima vitamina K, e, b1, i u manjim količinama vitamina B6, B3, niacina, folne kiseline i biotina. Također rajčica sadrži limunsku, jabučnu te vinsku i jantarnu kiselinu. Pektina ima oko 1%, a važno je naglasiti da u rajčici ima vrlo malo oksalne kiseline. Upravo zbog toga, što sadrži vrlo malo oksalne kiseline, POGODNA JE ZA ISHRANU ONIH KOJI BOLUJU OD REUMATIZMA I ZAPALJENJA ZGLOBOVA ! Zbog znatnog sadržaja kalija rajčica podstiče izlučivanje suvišne vode iz tijela, zbog čega se preporučuje osobama koje pate od reumatizma , zapaljenja zglobova, gihta, kamenaca u bubregu i žučnom mjehuru, te kod srčanih bolesti praćenih otocima. Sok od rajčice pospješuje probavu – izlučivanje želučanih sokova. Rajčica je dobro sredstvo za pražnjenje crijeva, što trebaju uzeti u obzir oni koji pate od hemeroida ( "šuljeva") i zatvora. Rajčica povoljno djeluje i na sniženje krvnog pritiska – zbog flavonskih derivata – koji proširuju krvne žile. Rajčica se preporučuje anemičnim osobama, jer pomaže u stvaranju krvnih zrnaca. Također, ne smiju ga zaboravljati dijabetičari, upravo zato što podstiče na rad gušteraču. NAPOMENA: Ne treba zaboraviti da je sama biljka – ne plod – otrovna, doduše otrovnost pokazuju i nezreli – zeleni plodovi, ali se mogu kiseliti, što je svojevrstan specijalitet, a otrovnost se gubi. Otrovnost potiče od alkaloida solanina. No, rajčica sadrži i jedan fitonocid : zbog toga je i biljni antibiotik. To je tomarin, koji djeluje kao bakteriostatik, fungicid, te insekticid, zbog čega biljka rajčice ima veliki farmakodinamički i biološki značaj. Najviše tomarina ima u lišću rajčice, zbog čega se od njega u fitofarmaciji priprema jeftin i svakome pristupačan parazitocid. Preparat se priprema na slijedeći način: 2 kg svježega lišća sitno isjeckati, preliti sa 10 litara 7 % rastvora alkohola i poklopljeno ostaviti 3 dana. U međuvremenu češće promiješati. Nakon 3 dana procijediti, i prije upotrebe alkoholni ekstrakt pomiješati sa vodom u omjeru 1 : 1 . Tim preparatom se prska povrće radi zaštite, naročito krumpir - protiv krumpirovih zlatica ! Zanimljivo je - probajte ! – u zemljani lončić za cvijeće posadite rajčicu i držite je na prozoru – 138

bilje vidjeti ćete da vam u sobu neće dolaziti muhe ! ® Reguliranje VISOKOG krvnog tlaka : rajčicu sa češnjakom i peršinom pirjati na ulju, zaliti vodom, na tihoj vatri ukuhati na polovicu, procijediti, te u toj juhi skuhati rižu. Sok od rajčica se preporučuje kao lijek protiv prijevremenog starenja i kao lijek koji sprečava pojave premorenosti. Uz to, sok osvježava i čisti organizam, te mu oduzima neugodne mirise. Iako nije praksa, donosimo i recept za pekmez od rajčica: Potrebno je 5 kg sasvim zrelih rajčica, 5 – 7 dag soli, 2 dag šećera. Priprema: dobro oprati rajčice, očistiti i narezati ih te kuhati da se napola raspadnu. Propasirati, posoliti i miješajući kuhati da se raspadnu. Po želji možete u rajčicama kuhati nekoliko listića bosiljka. Zasladiti , podijeliti u staklenke, zatvoriti i prekriti jastucima da se pasterizira još 24 sata. Sok od rajčica priprema se jednako samo se kraće kuha i ulijeva u boce. Također ostaviti 24 sata pokriveno. Rajčica također učvršćuje vezivno tkivo, regenerira prenapregnute živce i krvne žile, poboljšava probavu, potiče dobro raspoloženje i omogućuje okrepljujući san. Štiti od smetnji u rastu, slabokrvnosti, oštećenju stanica, slabljenju vida.

RIŽA RIŽA (Oryza sativa L.) Porodica: Gramineae - trave Riža je osnovna hrana ¾ svjetskog stanovništva, druga žitarica u svjetskoj proizvodnji. Cijene je i dijabetičari i gastronomi. Lako je probavljiva, brzo donosi energiju, dobro djeluje na crijevnu floru i nikada ne izaziva alergije! Arheološki zapisi ukazuju da se riža u Indiji i Kini uzgajala još u davnom trećem mileniju pr.n.e. Rižom se prehranjuje više ljudi nego ijednom drugom pojedinom prehrambenom biljkom. Postoji brdska riža koja je manje ovisna o vodi i vodena riža koja se uzgaja u vodi. Riža dosegne visinu do 1,5 m. Budući da riža nema nekog posebnog okusa jede se s mnogim drugim namirnicama. Riža je izrazita žitarica za kašu, riža nije krušarica! Sadrži mnogo škroba a malo masti. Mineralne tvari i vitamini gube se u industrijskoj preradi ljuštenjem i poliranjem. Zbog jednostrane ishrane rižom javlja se manjak vitamina D u tijelu čovjeka, te bolest beri-beri. Riža je vrlo kalorična hrana, a kako sadrži malo bjelančevina idealna je za one koji ne smiju jesti mnogo bjelančevina. Osim toga siromašna je natrijevim i kalijevim solima te je idealna hrana kod bubrežnih bolesti. Nadalje, riža snižava povišeni krvni tlak. Škrob riže se već u ustima s pomoću sline pretvara u šećer koji se lako probavlja. Riža ostaje samo 2 sata u želucu i rastvara se gotovo potpuno. Bijela riža je ustvari polirana riža kojoj je zrno potpuno očišćeno ne samo od grube ljuske, već i od ovojnica i klice. Smeđa ili integralna riža je crvenkaste boje i zadržava dio ovojnicu i klicu, zbog čega sadržava više zaštitnih tvari. Smeđa riža sadržava 3,5 puta više magnezija, 4 puta više vitamina B1 i vlakana, a 5 puta više nikotinske kiseline i 1,6 puta više folne kiseline nego bijela riža. Na žalost, glazirana riža u tehnološkom postupku gubi 92% kroma i 54% cinka te 78% mangana, ta je očito da je SMEĐA riža potpunija namirnica i ukusnija od bijele. Na Istoku se riža i soja uvijek jedu zajedno, jer se izvrsno i najdjelotvornije nadopunjuju, tako da organizam ovom kombinacijom dobiva sve potrebne aminokiseline, pošto riži nedostaje lizin, a soji metozin i cistein. Rižu treba jesti s graškom, u varivima, kao rižoto s malo mesa, morskih plodova, ili pak na mlijeku. Riža je, zajedno s bjelančevinama ( meso, jaja, ribe itd.) i biljnom vitaminoznom hranom izvanredna za bolesnike koji prizdravljuju. Korisna je kod crijevnih katara i kao hrana za dojenčad. Ne opterećuje jetra i upotrebljava se kao bolesnička hrana kod bolesti srca i problema sa visokim tlakom. Škrob riže je vrlo sitan i ljekovit, služi za izradu praška za posipavanje i kao sredstvo kod proljeva. Riža spada u dijetalnu hranu. Sto grama riže ( neoljuštene) sadrži 1550 kj, 371 kcal, ugljikohidrata 75 grama, bjelančevina 7 grama, masti 2 grama, a kolesterola nema. Ljuštena riža sadrži 1540 kj, 368 kcal, ugljikohidrata 79 grama, bjelančevina 7 grama ,masti 1 gram, kolesterola nema. Polirana riža ( količina 100 grama) ima 348 kcal, 12,9 g vode, 6,83 g bjelančevina, 0,62 g masti, 77,73 g ugljikohidrata, 0,53 g minerala, 1,39 g vlakna, kalija 103 miligrama, kalcija 6 miligrama, natrija 6 miligrama, magnezija 64 miligrama, željeza 0,6 miligrama i cinka 0,5 miligrama; za razliku smeđe riže koja je u svemu bogatija, no rižine posije zato sadržavaju najviše 139

bjelančevina, masti, minerala, vlakna, kalija, kalcija, magnezija, željeza, ali nemaju cinka. U Europi je riža dugog zrna najcjenjena riža. Može biti bijela, obrađena parom ("parboiled riža") ili integralna. Risotto-riža je riža srednje veličine, a najpoznatije su talijanske vrste i uglavnom se koriste za rižoto. Mliječna riža ima okruglo i kratko zrno, idealna je za slatka jela. Može poslužiti kao zamjena za sushi-rižu. Sushi riža je japanska riža srednjeg zrna, a upija mnogo vode i zrna se čvrsto drže jedno uz drugo. Crvena riža je specijalitet, ima zrno srednje veličine s posebnom aromom. Divlja riža i gotovo da i nije riža, prije bismo mogli reći – vodena trava. Izražajnijeg je okusa nego obična riža i mnogo duže se kuha. Integralna riža je najčešće riža dugog zrna. Sadrži mnogo vlakna, minerala i vitamine, ali se duže kuha. Basmati riža je bijela, polirana, plemenitog dugog zrna, ugodna mirisa i smatra se najboljom rižom na svijetu. U prehrani riža ( cjelovito zrno) je dobra za stvaranje muških hormona, povećava elastičnost krvnih žila, smiruje živce, pomaže bubrezima odvojiti otrovne i otpadne tvari, štiti od ateroskleroze, srčanog infarkta, nervoze, neraspoloženja, neplodnosti, komplikacija u trudnoći. Dokazano je da protiv povišenog krvnog tlaka pomaže dijeta rižom. Za dijetu rižom treba bezuvjetno upotrebljavati punovrijednu prirodnu rižu, jer samo tako će od te dijete biti koristi. Krvni tlak će pasti bez neugodnih nuspojava. Javna je tajna da se otpaci od polirane riže ne bacaju – farmaceutska ih industrija upotrebljava u proizvodnji sredstava za jačanje. Dijeta rižom regulira krvni tlak; pomaže protiv povišenog, ali i sniženog krvnog tlaka. Prirodnu – nepoliranu rižu pripremamo isto kao i poliranu, samo se ne smije odliti voda u kojoj se riža kuhala. Rižu omekšamo samo u toliko vode koliko može upiti, a kuhati je samo u toliko vode koliko je nužno da omekša, ali da ostane zrnata. Jedino na taj način ne gubi ništa od sastojaka. Prirodnu rižu možemo prirediti kao slatku rižu, rižoto, kao đuveđ, s rajčicama itd. Djeca do navršene druge godine života često imaju proljev. To se događa jer im je obrambeni mehanizam nedovoljno razvijen, pa već manji broj mikroba unesenih u organizam izaziva bolest. Kada dijete dobije proljev, pripremite rižinu sluz ( u omjeru 1:1) tako da u litri vode kuhate 15 grama riže i 2 grama kuhinjske soli. Na kraju kuhanja treba dodati isparenu vodu i ispasirati rižu. Naravno, treba mu nadomjestiti i izgubljenu tekućinu i elektrolite, za to je najbolje u ljekarni kupiti oralnu rehidracijsku sol – ORS. Što je kraće vrijeme kuhanje instant riže, organizam će brže apsorbirati šećer i škrob koje ona sadrži, pa će te tvari brže dospjeti u krv. Stoga, ukoliko se uzimaju dugo i u velikim količinama mogu potaknuti nastanak šećerne bolesti. Riža je također dio bezglutenske dijete jer ne sadrži gluten, za razliku od ostalih žitarica. Rižu mogu koristiti i ostali koji su inače alergični na razne bjelančevine ( jaja, mlijeko, sir). Riža se preporuča i svima onima koji moraju paziti na unos natrija i kalija; sadrži malo natrija i pogodna je za neslane dijete. Mnogo kalija ne preporuča se nikome, a rižu bi češće trebali jesti srčani bolesnici, naročito koji imaju visoki tlak, te svi oni koji moraju smanjiti unos natrija a povećati unos kalija. Pravila za kuhanje riže : riža se mora kuhati po točno određenim pravilima ukoliko ne želite da od nje dobijete bljutavu i ljepljivu masu. Vrijedi pravilo: omjer riže i vode pri kuhanju treba biti 1:2 – jedan dio riže na dva dijela vode. Ne sipajte rižu u vodu odoka! Odabrati treba pravu vrstu riže za određeno jelo: nemojte miješati razne vrste riže, naročito ostatke. Riža se kuha gledajući na sat: TOČNO ONOLIKO MINUTA KOLIKO PIŠE NA UPUTI ! Dok riža kuha, ne smije se miješati. Ukoliko želite rižu koristiti i drugi dan, treba ju kuhanu odmah oprati pod hladnom vodom i spremiti je odmah u hladnjak. Ipak, najbolje i najsigurnije je skuhati onoliko riže koliko mislite da će se pojesti. Preporučeno je 5 dag po osobi. RIŽA NA MLIJEKU : je izvrstan večernji obrok kako bolesnicima, tako i zdravima. Četiri žlice riže najprije kuhati tri minute u slabo osoljenoj vodi. Ocijediti i prebaciti u pola litre kipućeg mlijeka te kuhati još 15-20 minuta, maknuti s vatre i dodati po želji šećer ili umjetno sladilo te promiješati. Prije dodavanja u rižu, šećer treba rastopiti u malo mlijeka ili koristiti šećer u prahu. PRILOG : PET UKUSNIH KLASIKA S RIŽOM: Sa sipom : na maslinovom ulju popirjati luk i češnjak, dodati komadiće očišćene sipe, kratko popirjati, dodati crnilo i malo bijelog vina, rižu, malo vode i na kraju nasjeckanog peršina. 140

bilje S gljivama : pirjanom luku i češnjaku dodati listiće gljiva, dodati malo vode, dodati rižu, malo vina i na kraju nasjeckani peršin. Na ribarski : skuhati mješavinu plodove mora, na luku i češnjaku popirjati rižu i pred kraj dodati plodove mora s vodom u kojoj su se kuhali. Posipati peršinom. S graškom i šunkom : popirjati luk, češnjak i rižu. Preliti juhom, dodati kockice pršuta i grašak. Pred kraj kuhanja posipati obilato ribanim parmezanom i peršinom. Sa šafranom : na maslacu i luku popirjati malo srži od goveđe kosti pa dodati rižu. Preliti vinom i pred kraj kuhanja dodati malo šafrana. ŠKAMPI S RIŽOTOM OD ŠAMPINJONA: 150 grama šampinjona, 2 žličice maslinovog ulja, 1 mali luk, 1 češanj češnjaka, 50 grama riže, 125 ml juhe od povrća, sol, 8 manjih škampa, svježe mljeveni papar, parmezan, nekoliko listića bosiljka. I / Šampinjone očistiti i narezati na listiće pa ih oko 5' pirjati na žličici vrućeg ulja. Izvaditi ih i na preostalom ulju pirjati luk i češnjak. Dodati rižu, doliti juhu od povrća, posoliti i na slaboj vatri kuhati oko 25 minuta. II/ Škampe prepeći na preostalom ulju i 5 minuta prije kraja kuhanja rižotu dodati škampe. Na tanjur složiti rižoto i škampe pa, po želji, posipati parmezanom ili bosiljkom. NAPOMENA : ovo jelo sadrži 14 grama masnoće, bogato je jodom – 100% dnevne potrebe, i folnom kiselinom - 70% dnevne potrebe. Kod nas se bijela riža udomaćila, a smeđa je dobila na cijeni tek kada je na naše prostore prodrla makrobiotika.

ROSOPAS ŽUTI ROSOPAS ŽUTI – ( Chelidonium majus L.) – Papaveraceae FARMAKOPEJSKI NAZIV : Chelidonii herba, Chelidonii radix. Ostali nazivi : lastin repak, rosopas, rusa, rusa trava, trava od žutice, zmijino mlijeko, zmijsko grožđe, žuta trava. NALAZIŠTE : : Raste po stijenama, uz zidove, u živicama, vrtovima – gdje predstavlja teško iskorjenjiv korov, uz ceste, šetališta. Raste u kontinentalnoj klimi. OPIS : Rosopas je trajna zeljasta biljka s debelim i vlaknastim podankom, te razgranjenom stabljikom visine od 30-70 cm. Stabljika ima mjestimično čuperke dlaka i odebljala koljenca. Listovi su perasto razdijeljeni, odozgora mutnozeleni a s donje strane modro-zeleni. Žuti, nježni cvjetovi složeni u rijetke štitaste cvatove. Vjenčić je sastavljen od 4 latice a čaška od 2 zelenkasta lapa, u kojima je omotan cvijet, a otpadaju kad se rascvjeta. Plod je valjkasti tobolac, s mnogo srno-smeđih sjajnih sjemenki, što imaju maleni bjelkasti privjesak. rosopas se lako raspoznaje po narančastom mlijeku što " grize " kad se otkine list, koje je neprijatnog mirisa, ljutog i gorkog okusa. Na zraku se zgusne i pocrni. Korijen i stabljika puni su toga soka. SUŠENJEM SE GUBI 80 % SOKA. Biljka je fitocidna i baktericidna, pogotovo na mikrobe. Klinički je dokazano da djeluje na neke vrste umora. Nadzemni dio biljke u cvatu i korijen sadrže više alkaloida ( oko 20), od kojih su najvažniji helidonin, heleritrin, sangvinarin, i berberin. Alkaloidi se najviše nalaze u mliječnom soku i vezani su na helidonsku kiselinu, imaju određenu sličnost s alkaloidima opijuma. Količina alkaloida u biljci kreće se do 0,6 % a u korijenu i do 1,4 %. Zanimljivo je - a možda i niste znali - u mašinskoj industriji sok se koristi za otklanjanje korozije metala. Droga, ekstrakti, i razni gotovi ljekoviti preparati rosopasa djeluju kao blagi sedativi, holagozi, te spazmolitici. Svježi sok se upotrebljava u narodnoj medicini protiv bradavica, žuljeva, te raznih drugih kožnih bolesti, zatim bolesti jetre i žuči, bolesti želuca, ekcema, kostobolje, a ponegdje i protiv epilepsije, kod reumatizma, hipertonije, u Rusiji se koristi za dezinfekciju – umjesto joda. Neki liječnici je koriste za liječenje angine pectoris, bronhijalne astme, kroničnog artritisa, hepatitisa, cistitisa, bolesti kičmenog tkiva. U Njemačkoj se čaj koristi za bolesti bubrega, slezene, hemoroida i gripe. U Grčkoj služi kao nezamjenjivo sredstvo u liječenje bolesti jetre i probavnih organa. U narodnoj medicini svježi sok rosopasa najstarije i najdjelotvornije je sredstvo za liječenje kurjih očiju, sunčanih pjega, ljuskavih osipa na koži, lišajeva, krasta, te drugih kožnih oboljenja. Pripisuju mu i moć u liječenju raka kože. Poznati bilijar Richard Willfort preporučuje ® tinkturu od rosopasa za liječenje gihta, reumatizma, hemeroida, te bubrežne vodene bolesti : 141

- jednu šaku sitno izrezanog korijena cvatuće biljke namočiti u ½ litre jake rakije, nakon 8 dana močenja procijediti i piti 3 puta na dan po 10 kapi ! Iako rosopas u terapijskim dozama nije štetan valja biti na oprezu jer predoziranje može izazvati plikove u ustima, mučninu, povraćanje i oštećenje bubrega, pa je prije upotrebe poželjno posavjetovati se sa fitoterapeutom i liječnikom ! Inače, najbolje djeluje u kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem. U liječenju bolesne jetre i žuči pomaže mješavina čaja pripremljena od 60 g. rosopasa i 30 g. ružmarinovog cvijeta i po 20 g. lazarkinje i kore krkavine. Dvije čajne žličice mješavine sitno usitnjenih droga preliti sa 2 dl. vrele vode i popiti po jednu šalicu ujutro natašte i navečer prije spavanja. U veterini se koristi kao sredstvo kod liječenja raznih kožnih oboljenja, mekanih rana, svraba i drugih kožnih bolesti. Čaj biljke daje se kod liječenja bolesti jetre, želuca, proljeva, katara želuca i crijeva. Za teliće sprema se otopina 5 g. – 1 mala žlica – na 200 ml. vode koja se zakuha, od toga se daje ¼ čaše 2-3 puta u danu. Otopina se mora čuvati na hladnom i tamnom mjestu. BERE SE : Od kraja travnja do kraja kolovoza. Za lijek se sabire čitava biljka za vrijeme cvatnje, i brzo suši u hladu. PRIPREMA, DJELOVANJE, RECEPTI : ® Osnovni recept za čaj : 1 žlica na pola litre zakune vode, poklopljeno stoji 20. minuta, a pije se tokom dana u gutljajima. ® PRIPREMA SIRUPA : Potrebno je 1 dio svježe iscijeđenog soka s 2 dijela meda gusto ukuhati. Kuha se naglo i pri tom skida pjena, zatim stavi u boce, odozgo nalije malo konjaka ili rakije – što nije uvjet, jedino ako će duže stajati – te se dobro zatvori. Taj sirup liječi od bolesti gušterače i jetre, od žutice, bolesti slezene, vodene bolesti, melankolije i kroničnog kožnog osipa. U istu svrhu može šaka sitno nasjeckanog lišća rosopasa pomiješati sa ¼ kg. meda ( kesten); uzima se po 1 žlica natašte ujutro i prije spavanja navečer. ® Mješavina kod bolesne jetre: Treba 3 velike žlice mješavine od po: 20 g. rosopasa, 20 g. trave ive ( Teucrium montanum), i po 15 g. paprene metvice ( Mentha piperita), matičnjaka ( Melissa officinalis), dupčaca ( Teucrium chamaedrys) i petrovca ( Agrimonia eupatoria ) popariti s ½ lit. ključale vode, poklopiti i poslije 2 sata ocijediti. Pije se u tri obroka : pola sata prije jela. Ostatak od čaja – biljke – treba mlake – ne vruće – umotati u krpu i staviti na bolesna jetra ( priviti). Jednako se priprema i mješavina od po 20 g. rosopasa, trave ive, kore od krkavine ( Rhamnus frangula), i dupčaca te po 5 g. metvice, matičnjaka i kamilice ( Flores chamomillae). ® Protiv kronične žutice : koristi mješavina od šake lišća rosopasa, šake cvijeća i lišća divljeg pelina ( Artemisia vulgaris), 12 g. iđirota ( Acorus calamus), te 8 velikih žlica meda i 2 režnja češnjaka. Dakle, da ne bude zabune : trave se dobro izmiješaju i od toga se uzme 1 šaka; kuha se 20 minuta u 1 litri vina. Pije se 1 šalica ujutro natašte, druga pola sata pred objed, i treća prije spavanja. Napomena : kuhanjem se alkohol ispari ! protiv astme i bolova probavnih organa : mješavina od 20 g. rosopasa, podbjela ( Tussilago farfara), ploda pasdrijena ( Rhamnus cathartica), petrovca ( Agrimonia eupatoria), i dimnjače ( Fumaria officinalis). Priprema kao gornji recept 1 Ovaj recept je autor osobno iskušao na sebi u kritičnom trenutku, te može osobno potvrditi trenutačno djelovanje , a radi se o grčevitim bolovima u predjelu srca: u jabučnom octu kuha se 1 kavska žličica praška od sušenog lišća rosopasa i žumanjak jednog jajeta, pa se to POJEDE !. Djeluje ! Postoji i recept za izazivanje menstruacije, ali pri tome je potrebna izričita opreznost, te ga ne objavljujem. Kod neuralgičnih bolova živaca koristi mješavina od 10 g. rosopasa, 25 g. kamilice, koje se preliju sa ½ litre kipuće vode, poklopi i nakon 20 min. procijedi ; pije se dva puta dnevno po šalicu. Rosopas se u kombinaciji sa drugim biljkama koristi još kod očnih bolesti, upale i slabe funkcije žuči, kod žučnih bolova – ali kad nije u pitanju kamenac - , žutice, e također i kod kamenca u žuči, ali u kombinaciji. © MI 142

bilje

ROTKVA ROTKVA ( Raphanus sativus L.) Familija : Cruciferae Ostali nazivi : crna rotkva, arapka, repica, rotkva obična, poljska repica, gorušica, rodakva, rokva, rakva, rotkva vrtna, trupka. Farmaceutski naziv : Radix raphani. Rotkva nije rotkvica ! To su ustvari dvije podvrste jedne te iste botaničke vrste i u proizvodnji se javljaju kao dvije povrtnice. I jedna i druga se uzgajaju radi zadebljalog korijena. Međusobno se razlikuju po tome što je rotkvica jednogodišnja biljka koja u istoj godini cvate i daje sjeme, korijen joj je sočniji, mesnatiji i nešto sitniji , po obliku je okrugao, meso je bijelo ili crvenkasto-bijelo. ROTKVA je dvogodišnja biljka koja u prvoj godini stvara lisnatu rozetu, a u drugoj sjeme. Bogatija je mineralima i mineralnim tvarima, naročito vitaminom C, zahtjevi su joj manji prema tlu na kojem se uzgaja, te ne traži posebnu obradu tla. Meso joj je bijelo, korijen okrugao i vretenast. Obje biljke su tipične biljke "dugog" dana. Najpoznatije sorte rotkve su "zimska crna" i "zimska bijela". U medicini se koristi crna rotkva iako nema nikakve značajne prednosti pred bijelom rotkvom. Rotkva sadrži natrij, kalij, magnezij, vitamine, nigrosin, raphanol, sumporne heterozide od kojih potječe ljutina i miris. Sok od rotkve bolje se podnosi ako mu se doda malo toplog mlijeka. Ne preporuča se učestalo uzimanje rotkve u većim količinama koje škode bubrezima. Danas se rotkva najviše koristi kod poremećaja rada jetre i žučne vrećice. Pokazalo se da kura iscjetkom soka crne rotkve pospješuje proizvodnju žuči, povećava njezinu protočnost, razlaže kamenac i uravnotežuje rad žučne vrećice – koja, stežući se potiskuje kamenac pomiješan sa žučnom tekućinom prema crijevima, na koji način se često pridonosi prestanku zatvora (konstipacije). Sok crne rotkve ispire žučnu vrećicu, no prije podvrgavanja toj kuri valja se svakako posavjetovati sa liječnikom. UPOZORENJE : ova kura može izazvati neželjenu popratnu pojavu opasne krize jetrenog proljeva. U tom slučaju ODMAH PRESTATI UZIMATI CRNU ROTKVU! Svježe naribana rotkva pomiješana uljem i limunovim sokom koristi se kao salata. Ne smije se soliti ! Može se jesti zaslađena medom. Pomaže u slučajevima zatvora stolice, pokvarenog želuca, slabog teka, bolesne jetre, različitih pjega po licu i prištića na koži. Rotkva olakšava mokrenje i ublažava nadutost trbuha, pa se zbog toga upotrebljava protiv vodene bolesti, bolesti bubrega i mokraćnog mjehura, osobito protiv kamenaca i teškoća pri mokrenju. U tu svrhu pije se njezin sok ujutro natašte i navečer prije spavanja. U slučaju hripavca i bronhitisa omekšava sluz i olakšava iskašljavanje. Kao sredstvo za jačanje funkcije dišnih organa, iskašljavanje bronhijalnog sekreta i kao sredstvo za umirenje, naročito kod problema sa upalom bronha, kašlja i astme korisna je crna rotkva. Ona je izvrstan antiskorbutik, stimulans u otklanjanju umora anemije ili preopterećenosti kod male djece i odraslih. Njezina diuretička svojstva - tjera na mokrenje – priznata su u borbi protiv bolova što ih izazivaju artritis, artroza, reuma i giht. ® ARTRITIS – ARTROZA –REUMA –GIHT : Naribati zdravi korijen crne rotkve zajedno sa korom. Dobivenu kašicu preliti litrom kvalitetnoga bijeloga vina, ostaviti 14 dana da se namače a posudu svakodnevno protresti. Smjesu procijediti kroz papirnati filtar. Spremiti u dobro začepljenu bocu. svako jutro natašte popiti 1 decilitra dobivenog pripravka. Kura traje 2o obroka ( 20 dana. ). Ponoviti nakon tri mjeseca. ® SIRUP se dobiva tako da se rotkva sitno izreže ili nariba, posipa kandis šećerom ili prelije medom i ostavi da stoji 4 sata, a zatim se iscijedi. Odrasli uzimaju 2-3, a djeca 1 kavsku žlicu svaki sat vremena. Ako se vodi u kojoj se kuhala rotkva doda polovica količine meda, pa se još jednom prokuha, pije se svaki sat po 1 velika žlica protiv astme i odstranjivanja sluzi iz grla, dušnika i prsiju. Upotrebljavati se mora samo svježe naribana rotkva, jer stajanjem gubi ljekovitost. Bolja je što je ljuća. Stučeno sjeme rotkve ima antimikrobno i antimikotično djelovanje, pa u obliku kaše liječi gljivična oboljenja kože. Rotkvu je dobro jesti čim se pojavi neka zaraza. ® Za uklanjanje ŽUČNIH KAMENACA : pije se dva mjeseca svako jutro natašte svježi sok od 143

rotkve i to : prvi dan 1 čašica, drugi 2, treći 3 i četvrti 4, pa onda natrag do jedne čašice ( rakijske). Ako treba ponoviti, tek nakon dva tjedna. ®Također pomaže svako jutro natašte popiti 50 g svježeg soka crne rotkve iscijeđenog centrifugiranjem ili natašte pojesti dvije svježe oguljene i narezane na kriške ovu povrtnicu. Uzima se 2-3 tjedna svakodnevno. ® TONIK od crne rotkve: koristan kod plućnih oboljenja i kašlja; korijen crne rotkve zajedno sa korom narezati na fine kriške i posložiti ih u zdjelu za salatu. Svali sloj posebice pošećeriti po mogućnosti smeđim šećerom u prahu. Posudu prekriti kuhinjskom krpom i ostaviti 24 sata. Dobiveni sirup pažljivo procijediti i pohraniti ga u hermetički zatvorenu bočicu. Tijekom dana ravnomjerno uzimati 4-5 jušnih žlica, a kuru provoditi toliko dugo dok se ne pokaže korisnom. Pripravljeni tonik služi i za jačanje ; maloj djeci dozirati najviše 3 žlice dnevno, tijekom jednog mjeseca. ® Gliste u djece : iscijediti jušnu žlicu soka iz naribane rotkve, mrkve i crvenoga luka. Pomiješati i dodati 2-4 česna bijeloga luka ( oguljenog i usitnjenog). Uzima se 3 X dnevno prije jela. © MI

RUSOMAČA - PASTIRSKA TORBICA RUSOMAČA ( Capsella bursa pastoris ) Drugi nazivi : čobanska torba, hoću- neću, gusomača, gudomok, česlika, goramuk, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin, , tarčužak. FARMAKOPEJSKI NAZIV : Herba bursae pastoris OPIS: Zeljasta, vrlo rasprostranjena korovska biljka. Pri zemlji ima rozetu od lišća. Stabljika je uspravna, u gornjem dijelu malo razgranata, visoka do 0,5 m, Cvjetići su sitni , bijeli, a plodovi su naopako trouglasti i plosnati, na dugačkim drškama , kao pastirska torbica !. Nadzemni dio biljke u cvijetu sadrži aktivne tvari. Mladi i nježni listovi ili cijele rozete, ubrane u proljeće, prije nego se biljka razvije, mogu se upotrijebiti kao povrće, slično špinatu. Biljka cvate od travnja do kasne jeseni. Na obrađenom zemljištu razvija se mnogo jača biljka nego na neobrađenom. Rusomača nema mirisa, a okus je ljutkast, zbog sumpornih heterozida koje sadrži. Korijen je vretenast. LJEKOVITOST, AKTIVNE TVARI, UPORABA : Za lijek se sakuplja cijela biljka u vrijeme cvatnje, zajedno sa plodovima cvijetovima i listovima. Suši se u hladu, nakon čega se sitno izreže i sprema u tamne staklene posude ili posude od porculana, uglavnom, staklo mora biti neprozirno. U narodnoj medicini koristi se i svježa biljka, kao i sušena. Sakupljati se može cijele godine, ali je ipak najvrjednija u proljetnim mjesecima. Za uporabu svježe biljke ista se mora dobro oprati i odmah koristiti za pripremanje. Rusomača NIJE otrovna, i dužom uporabom NE stvara naviku. učinkovite su tvari u rusomači organske baze holin, acetiholin, tiramin, histamin, alkaloid bursin, tanin, saponini, flavonoidi, eterično ulje i vitamin C - (u proljeće !), te kalcij, natrij, fosfor. Rusomača je još u srednjem vijeku bila poznata kao korisna ljekovita biljka u zaustavljanju krvarenja, protiv krvavog mokrenja, kod prejake menstruacije, krvarenje iz nosa, za zaustavljanje krvarenja iz rana koje jako krvare. Steže krvne žile, te se koristi i za zaustavljanje krvarenja iz želuca, crijeva, nosa, zatim bubrega, pluća i maternice. Rusomača u sebi ima tvar koja djeluje na ritmičko skupljanje muskulature maternice i na peristaltiku crijeva te se koristila kao sredstvo za pospješivanje trudova i olakšanje porođaja, te kod lijenih crijeva, za pospješivanje stolice, protiv bolova u trbuhu, krvarenja iz hemeroida, protiv reume, pijeska mokraćnog mjehura i bubrega, ubrzanog pulsa sa niskim tlakom i slabim radom srca. Koristi kod " bijelog cvijeta " u žena, te upale mišićnog tkiva maternice. POSEBNO LJEKOVITO DJELUJE NA REGULACIJU KRVNOG TLAKA, BEZ OBZIRA RADI LI SE O VISOKOM ILI NISKOM TLAKU . Pomiješana sa drugim biljkama koristi se u liječenju mnogih bolesti. Budući da je rusomača tako česta biljka i vrlo dostupna, ne treba ju zanemariti ! RECEPTURE: ® SOK OD SVJEŽE RUSOMAČE : - iz svježe, zdrave biljke , koja je već razvijena, prethodno dobro oprane, istisnuti sok, najbolje u 144

bilje električnom sokovniku. Priprema se čaša soka i malo meda. Protiv svakog krvarenja pomaže ako se svakog sata popije gutljaj ovog soka. Nekoliko kapi ovog soka , ukapanih u svaku nosnicu, ublažiti će krvarenje iz nosa. Za tu svrhu može se mali komadić vate namočiti u sok pa ga staviti u nosnice. ® VINO OD RUSOMAČE: - 200 g svježe droge, te 1 litra kvalitetnog bijelog vina. PRIPREMA : svježe ubrane i neoštećene nadzemne dijelove biljke oprati i nasjeckati, preliti ih vinom i ostaviti 8 dana. Procijediti i tekućinu uliti u staklenu bocu koja se mora hermetički zatvoriti. To ljekovito vino čuva se na hladnom i tamnom mjestu. Kod proljeva izazvanih upalom želuca ili crijeva, pomoći će ako se dnevno popije 2 - 3 puta po jedna mala čašica toga pripravka. ® OPARAK OD RUSOMAČE : - 100 g svježe droge ili 50 g suhe droge - usitnjeno - preliti s 1 litrom kipuće vode, poklopiti i pustiti poklopljeno 90 minuta. Nakon toga procijediti. Kod obilnih ginekološka krvarenja, piti 3 - 4 šalice oparka redovito svaki dan, a kod ostalih krvarenja dvije šalice na dan, nezaslađeno i u malim gutljajima. ® OBLOZI OD RUSOMAČE : - Dobro oprati lijepe, zdrave primjerke biljke, sitno ih zgnječiti uz nadodatak malo vruće vode, izmiješati u gustu kašu. Pripravak staviti u čistu lanenu ili pamučnu tkaninu, , preklopiti da se dobije oblik obloga, položiti na bolno mjesto izazvano proširenim venama. Ostavite stajati samo pet minuta, a postupak možete ponoviti još nekoliko puta u određenim vremenskim razmacima u tijeku dana. ® Bolovi u trbuhu : 100 g suhog lišća kuha se u 1 litri bijelog vina, kuha se poklopljeno 15 minuta. Poklopljeno se ostavi stajati još 1 sat, procijedi , piti topao pripravak, 1 šalicu natašte, nakon 1 sat drugu šalicu, a ostatak svaka 2 sata po 1 veliku žlicu. U SLUČAJU KRVARENJA IZ ŽELUCA - NAPITAK SE UZIMA -HLADAN ! i to : 1 šalica natašte, a zatim svakih pola sata po velika žlica, u slučaju krvarenja iz pluća - svaki sat. Krvarenje iz hemoroida zaustavlja klistir od 1 litre te otopine. ® PROTIV "BIJELOG CVIJETA" - 3 velike žlice mješavine od po 50 g rusomače i cvijeta bijele mrtve koprive ( Lamium album ) popariti s a 4 dl kipuće vode, poklopiti i poslije 2 sata procijediti. Pije se tijekom dana. Istodobno se rodnica ispire mlakim čajem od lista te koprive i kamilice ( Flores chamomillae ). ® PROTIV KRVARENJA IZ BUBREGA : - jednako se priprema mješavina od po 50 g rusomače, preslice ( Equisetum arvense ),i brezovog lišća ( Betula alba ), a protiv kamenaca u bubrezima mješavina od po 50 g rusomače i svile kukuruza ( Stigmata maydis ). ® PREJAKA I PRODUŽENA MENSTRUACIJA . - SVAKAKO PRIJE SVEGA POSJETITI GINEKOLOGA ! 3 velike žlice mješavine od po 30 g rusomače, 30 g troskota ( Polygonum aviculare), te po 20 g kamilice, i lista bijele imele ( Viscum album ) popariti sa 4 dl kipuće vode, poklopiti i nakon 2 sata procijediti. Pije se toplo, ujutro i navečer, po 1 šalica. Drugi način je čisto taninska mješavina čajeva, koja se priprema od 25 g rusomače, cvijeta stolisnika ( Achillea millefolia) korijena steže ( Potentilla tormentilla ), te hrastova kora ( Cortex quercus) ; ili blaža , aromatičnija mješavina: - 35 g rusomače, i po 15 g kamilice, i cvijeta nevena ( Calendula officinalis). PRIPREMA : mješavinu močiti u 1 litri crnog vina 12-16 sati, , nakon toga tiho kuhati 30 minuta i poklopljeno ostaviti još pola sata. Procijediti, a pije se dnevno 3 šalice , svakih 30 - 60 minuta po gutljaj. Uz to se na donji dio trbuha stavljaju oblozi od ilovače razrijeđeni čajem od 1 dag preslice ( Equisetum arvense ) močene 12 sati u 1 l vode, pa onda u njoj kuhane 20 - 25 minuta. Čini se komplicirano, ali kada pročitate o preslici, shvatiti ćete zašto je to potrebno ! ( o.a ) Oblozi se mijenjaju svaka 3 sata. Obloge i trbuh treba previti suhim krpama, da do tijela ne dođe zrak. (Ekstrakt rusomače (Extractum bursae pastoris fluid.), najbolje je uzimati iz ljekarne i to 3-4 puta 145

na dan po pola čajne žličice.) U narodu se koristi još jedna recept za zaustavljanje krvarenja, naročito kod žena : ® 180 g svježe očišćene biljke stavi se u 1 litru bijelog vina i ostavi 8 dana da stoji. Procijedi se, spremi u tamnu bocu, i pije se svakog sata po jedna velika jušna žlica. © MI

RUŽMARIN RUŽMARIN ( Rosmarinus officinalis ) LJEKARNIČKI NAZIV : Rosmarini flores, folia, oleum. NARODNI NAZIVI : rozmarin, rusmarin, zimorad, žmurod. Porodica: Usnače ( Labiatae ) Stanište: Vrlo rasprostranjena vrsta naših krajeva koja kao divlja raste u područjima s mediteranskom klimom. OPIS: vrlo razgranat aromatičan polugrm, odrvenjen samo u donjem dijelu, s gustim lišćem, na rubovima prema dolje savijeni, visok 1-3 m. Listovi su sjedeći, usko lancelasti, kožasti, tamnozeleni. Odozgo malo hrapavi, odozdo bjelkasto pusteni, sa bijelom prugom. Cvijet je bljedomodar, dvousnat. Biljka cvate dvaput godišnje – u travnju i rujnu. Sadrži kalcij, eterično ulje u kojem ima pinena, kamfona, borneola, izobornylacetata, zatim tanina, gorke tvari, kamforasto ulje, ( koje krijepi i jača ), arbutin, kverciton, glikozid, limunsku kiselinu, pektin, smolu. Zaslugom mađarske kraljice Izabele, ružmarin je postao čuven kao sredstvo za pomlađivanje. Također valja znati da su stari Grci ružmarin posvetili Afroditi, božici ljepote i ljubavi. NUSPOJAVE: Otrovnost ružmarina sličan je onoj u komorača: izaziva tromost, dok kod pelina i kadulje izaziva nasrtljivost. Ružmarin u predoziranim količinama uzrokuje i proljev. UPORABA: Svjež ružmarin u starom vinu dobar je tonik za srce, osobito povoljno djeluje protiv sniženog tlaka. Koristi blijedim, slabim i starim ljudima. Poslije gripe čaša ružmarinovog vina pridonosi bržem ozdravljenju. Skroman, lijep grmić sa svojim lišćem i cvijetom omiljeli je začin i lijek. Povoljno utječe prije svega na živce krvnih žila, a posebno na srčane živce.» Kiticu ružmarina bi trebalo da dobije svaki gost na svadbi, a na svečanoj proslavi morao bi ga imati svako tko dođe na proslavu. Bilo bi sramota kada berač bilja ne bi za svoju kućnu ljekarnu uspio sabrati ružmarin» U medicini se upotrebljavaju listovi ružmarina. Tvar koja jako miriši je ružmarinov kamfor, koji je kemijski jednak pravom kamforu od kamforovca. Jednako kao pravi kamfor, i ružmarinov kamfor potiče krvni optok i dobro djeluje na živce. Pospješuje izlučivanje žuči. Ipak, glavna upotreba ružmarina je u vezi sa živcima i optokom krvi – cirkulacija. Danas se većinom upotrebljava za vanjsko utrljavanje i u kupeljima od ružmarina. Alkoholnu otopinu utrljavamo pri masaži reumatskih bolesnika i oboljelih od neuralgija. Mast od ružmarina je dobra protiv rana i čireva koji slabo zacjeljuju. Za kupelji se danas upotrebljava ekstrakt od ružmarina. Vrlo elegantan oblik je ružmarinska sol za kupelj. Takva kupelj prijatno osvježava i razbuđuje. Stoga se takva kupelj ne preporučuje uvečer, jer se nakon toga ne spava dobro, dapače, ujutro je ta kupelj idealna za nastavak radnog dana Takve kupelji su najkorisnije za osobe sa niskom tlakom. Za tegobe srca dobro se pokazala mast od ružmarina, koja se utrljava ujutro i uvečer u prsni koš iznad srca.(S Naziv masti u ljekarni : Unguentum cardiacum) utrljava se kružnim pokretima. Drugi oblik je vino od ružmarina, čašica vina popije se nakon ručka i večere. Ono je također tonik za ljude sa slabim krvnim optokom. To vino je stimulans za starije ljude. U tom smislu vino od ružmarina koristi pouzdano, za razliku od pojedinih bučno reklamiranih preparata. Treba znati da pravog pomlađivanja nema i da ga ne može biti. Ali, starom čovjekom možemo pomoći blago stimulirajući njegov krvni optok i izlučivanje želučanih sokova. Tko želi izbjeći alkohol, neka uzme 2 – 3 puta dnevno po 1 žlicu soka od ružmarina Poznate su « Cardalept kapi »u kojima uz ružmarin ima i drugih ljekovitih biljaka. Te kapi su poticajno sredstvo ili analeptik, naročito za one s niskim krvnim tlakom, kod poremećaja u krvnom optoku i opće iscrpljenosti, a i za starije ljude koji pokazuju znakove istrošenosti ili već znatnije razvijenu arteriosklerozu – ovapnjenje žila ., pogotovo kod promjena venskih žila. Dok je bolest akutna uzima se po 30 kapi s vodom. Ako se provodi kura , ujutro i uvečer uzeti po 20 kapi i to jednakomjerno i neprekidno 6 – 8 tjedana. 146

bilje UPAMTITE : RUŽMARIN POMAŽE CIRKULACIJI KRVI, ALI NIJE LIJEK ZA SRCE ! Alkoholna otopina ( Spiritus Rosmarini ) koristi se također kao odlično sredstvo za masažu kod glavobolje, reumatizma i naravno cirkulacije. Potrebno je znati da mirisno eterično ulje jako hlapi, pa suhu biljku treba čuvati zatvorenu. RECEPTURE: ALKOHOLOTURA: 30 gr. Sitno isjeckanog ružmarina, 1 limun izrezan zajedno s korom, (na kockice), 2 pločice kamfora, 300 g 96 % alkohola. Mješavina neka stoji 48 sati na suncu – ili toplom mjestu, dobro zatvorena, nakon toga vremena procijediti i na preostalu masu naliti ponovno 300 gr. Alkohola. Nakon 48 sati spoje se oba naljeva i može se upotrebljavati za masažu bolnih mjesta – leđa, bokovi , ili nervozni bolovi u otečenim nogama. PROTIV BIJELOG CVIJETA KOD ŽENA: čaj za ispiranje: 5 velikih žlica mješavine od po 20 g kamilice, ružmarina, kadulje stolisnika i bijele koprive ( Lamium album) popari se s 1 l ključale vode, poklopi i nakon 3 sata procijedi. Ispire se mlakim čajem. Istodobno treba piti ovaj čaj : 2 velike žlice mješavine od po 25 g ružmarina, kadulje, stolisnika, i bijele koprive, popariti sa 4 dl ključale vode, pustiti da odstoji 2 sata, procijediti, piti pola ujutro, a pola navečer. VINO OD RUŽMARINA: 2 velike žlice ružmarina kuhati 5 – 10 min. U 7,5 dl vode i 2,5 dl vina (bijelo), kad se ohladi i procijedi , pije se 1 – 2 šalica dnevno protiv upale bubrega. Dobro je 2 velike žlice ružmarinovog lišća i cvijeta močiti 6 dana u 1 l bijelog vina, ili 60 % alkoholu, a zatim procijediti. Pije se dnevno po rakijska čašica . Umiruje srce, pospješuje mokrenje i podstiče cirkulaciju, pa se koristi i kod vodene bolesti, reume, gihta, i upale zglobova. Od istih bolesti liječe i kapljice ružmarina, koje se dobiju tako da se razrezane grančice ružmarina preliju alkoholom ili maslinovim uljem. Takve se kapljice drže godinama. Uzima se dnevno dva puta po 6 – 10 kapi na šećeru – ako su uljnate, ili 20 – 25 kapi u vodi , ako su alkoholne. ***

SIJENO - UNIVERZALNI LIJEK. (I) Kao djeca obožavali smo se valjati po svježe osušenom sijenu, a kao odrasli ljudi cijenimo ga po izrazito ljekovitom učinku. Izrazito ljekovito djelovanje pripisuje se otpacima od sijena koje se naziva trina ili tar. Trina je mješavina osušenih cvjetova i polena, sjemenja i sitnih dijelova listova što zaostaje na podu nakon spremanja sijena i otave. U trinama nalazimo dijelove svih vrsta djeteline, trpuca, stolisnika, preslice, tratinčice, gaveza, dobričice i bezbroj drugog bilja. Sastav i ljekovitost trine ovisi o staništu i položaju livade s koje je pokošeno sijeno. U bilo kojem sijenu nalazi se ipak barem nekoliko ljekovitih biljaka pa se podrazumijeva da je svaka trina ljekovita. U pučkoj, a sve više i u tzv. alternativnoj medicini, pripravci od trine koriste se kao oblog ili povoj odnosno za pripremu kupelji (kupke). Primjena i aplikacija trina započinje prelijevanjem pola kilograma trine sa tri litre hladne vode u većem metalnom loncu te zagrijavanjem do ključanja. Provrela smjesa se prekrije i ostavi da stoji oko 15 minuta. Na taj način provodi se izlučivanje (ekstrahiranje) trine koje se zatim procijedi preko platnene krpe. Zaostatak trine - talog - služi za pripremu obloga, a u dobiveni uvarak umoči se topla plahta ili ručnik. Ocijeđenom plahtom umota se bolesnik odnosno pacijent i legne u toplu postelju u koju se prethodno postavi PVC folija i prekrije također plahtom. Tretman traje dva sata. Talog od trine koristi se za pripremu obloga koji se stavljaju na neke dijelove tijela - križa, ramena, trbuh i prsa. Kupke od trine mogu se pripremiti kao sjedeće, u kadi, ili u lavoru. Najefikasnije kupke od trina pripremaju se u sauni. Priprema kupke provodi se kao i za povoj s time da se cijeli sadržaj ulije u posudu ili kadu uz dodatak hladne vode kako bi se u kupelji moglo sjediti ili umakati noge. Ljekovito djelovanje trine može se pojačati dodatkom kamilice ili grančica borovice kao i češera tuje ( vrsta čempresa). Pučka medicina preporuča trine od sijena pri sljedećim bolestima: * kamenci i bolest mokraćnog mjehura - pripremi se sjedeća kupka u trajanju od pola sata, * reumatizam zglobova i giht - preporučuje se uz to topli povoji i oblozi, * upala bubrega - nefritis - preporuča se sjedeća kupka i pijenje lipovog čaja, * ženske bolesti - primjenjuje se sjedeća kupka s povojima, * gripa i prehlada - kupelj uz dodatak žalfije, te inhalacija, * bolovi u leđima i križima - primjenjuju se oblozi na bolna mjesta te barem jednom tjedno pripremiti kupelj. 147

Od trine možemo pripremiti ljekoviti čaj s univerzalnim ljekovitim djelovanjem. U tu svrhu istrljati veću količinu sijena iznad neke folije, a zatim zaostatak - trine - pokupiti i spremiti za hladniji dio godine....

SIKAVICA ( Silybum marianum ) SIKAVICA ( Silybum marianum ) – Asteraceae Farmakopejski naziv: Cardui mariae, Silybi mariae fructus. Sinonimi : Gospin trn - ( Carduus Marianus ), bijeli stričak, badelj, oslobod, šareni čkalj, šarena badeljka, osljebad i divlja artičoka. Sikavica je u Hrvatskoj tek odnedavno postala u središtu pozornosti zbog svoje ljekovitosti, dok se u drugim državama uvelike koristi i ispituje. Sikavica samoniklo dolazi samo u podnožju Biokova, i šireg Sredozemlja, a u nas osim Biokova u svim krajevima s toplijom klimom, dakle u podnožju Biokova, u Dalmaciji, ali i u Hercegovini na suhim i sunčanim položajima, a njezina ljekovitost koristi se od srednjega vijeka u terapiji oboljele jetre, upale i tromosti žučne kesice. Uvelike se uzgaja plantažno zbog velike potražnje za plodovima – sjemenkama, i to u Mađarskoj, južnoj Rusiji,, sjevernoj Africi i Čileu. Botanički naziv sadrži antički i srednjovjekovno – kršćanski dio. Prvi dio je starorimski naziv za jednu vrstu čička ( carduus), koji je kasnije postao Marijin – prema legendi da su bijele mrlje po lišću tragovi Bogorodičina mlijeka. Ista legenda dala je hrvatski naziv ( gospin trn) ovoj biljci koju u narodu zovu i sikavica, te bijeli stričak. OPIS : slika najbolje govori, no fitoterapeuti je opisuju kao grmoliku, čvrstu biljku, koja u 1-2 godine života razvija 30-90 cm. visoke stapke. Na prvi se pogled prepozna po izduženim listovima vrlo nepravilna oblika. Valovito i neujednačeno nazubljeni lisni rubovi načičkani su trnovima nejednake dužine. Tamnozelene, glatke i sjajne, izrazito ožiljena gornja strana listova izmrljana je vrlo nesimetričnim bijelim mrljama, kao da je poprskana mlijekom. Ljeti se razviju cvjetne stapke međaste boje i sjajne površine. Na vršcima im se rascvjeta cvijet s obiljem izduženih latica. Tvore grimizno-ljubičastu kupicu, koju odozdo štiti oko stapke izrasla kruna zrakasto raspoređenih polulistića – trnova. Cvate od lipnja do kolovoza, plodovi joj dozrijevaju do rujna. Ime sikavica potječe iz Dalmacije, te je najraširenije. RASTE : Najčešće na gnojištima, nasutim humusom bogatim terenima. Upotrebljivo : Sjemenke. Laboratorijskom analizom gospin trn – sikavica je « rehabilitirani « korov. zdravlju služi od antičkih vremena jer je preporučuje već starogrčki liječnik Dioskurid. Nekoć se od korijenja i listova gospina trna kuhalo napitke protiv groznica, probadanja slabina, vodene bolesti i presahlog ženskog pranja – izostanka menstruacije. Laboratorijske analize sjemenki otkrile su aktivne sastojke koji sadrže eterično ulje, amino – kiseline, biogene amine koji djeluju na vegetativni živčani sustav, ujedno reguliraju organsku razmjenu tvari i stimuliraju žive ćelije u jetri, gdje djeluju zaštitno, koristeći i u stanjima hepatitisa ( akutne upale jetre ), čak pri kroničnim hepatopatijama, sve do ciroze - otvrdnuća jetre, te oštećenja jetre od alkohola i raznih lijekova. Njemačka farmakologija koristi tinkturu od zrelih plodova i sjemena, a američka koristi cvatuću biljku. Pojedini biljni lijekovi nerijetko se pokazuju vrlo učinkovitim i nada su za mnoge kojima službena medicina svojim sintetičkim i kemijskim preparatima ne može pomoći, ili su rezultati više nego skromni. U pučkoj se medicini koriste listovi Cardui mariae folium, a negdje i zelen – cijela biljka. Najdjelotvorniji je flavonoid silimarin. Kod nas se mogu nabaviti suhi ekstrakt pripravljen iz plodova biljke, u obliku tableta – dražeja, filmtableta i kapsula. RECEPTI : NALJEV: Punu žličicu sjemenki preliti šalicom kipuće vode. Pošto odstoji 10-15 minuta, piti vruće na gutljaje, i to po šalicu ujutro natašte, šalicu 30 minuta prije ručka i uvečer prije spavanja. OPASKA : DJELOVANJE SE MOŽE POJAČATI DODATKOM 1-2 PRSTOHVATA LISTIĆA METVICE ( Mentha piperita ) !

SLJEZ CRNI SLJEZ CRNI ( Malva silvestris L.) Porodica: Malvaceae – sljezovi 148

bilje Farmakopejski naziv: Folia et Flores Malvae Narodni nazivi: guščje cvijeće, divlji papel, divlji slezenovac, divlji šljez,planinski sliz, slizovača, ćureća trava. Crni sljez je jednogodišnja biljka ( ili višegodišnja), iz čijeg podanka izbijaju uglavnom polegnute i razgranjene stabljike. Naraste u visinu do 80 cm. Listovi su okruglog i srcastog ili bubrežastog oblika, krpasti i nazubljeni na dugačkim peteljkama. Cvjetovi izbijaju iz lisnih pazušaca, imaju dvostruku čašku. Cvjetni listovi imaju 3-5 duguljastih pruga. Boja cvijeta varira, ovisno o vrsti, od plavkaste do ružičasto crvene. Biljka je bez mirisa i neukusna, sluzava okusa. Raste u blizini naselja, po napuštenim zemljištima, među ruševinama i po jarcima. Vrlo je rasprostranjen blizu naselja na gnojnom tlu. Cvate od lipnja do sredine rujna, plodovi sazrijevaju u kolovozu ili rujnu. Za lijek se beru prije svega listovi i to od lipnja do sredine rujna, a cvjetovi za vrijeme cvatnje. Ponekad se sabiru korijen i sjeme. Korijen se kopa u ožujku, travnju i listopadu, a sjeme nakon što sazri – kolovoz-rujan. Plod je kalavac koji u vrijeme sazrijevanja stvara brojne jednosjemene plodiće. Crni sljez sadrži kalij, kalcij, natrij, fosfor i sumpor. U cvijetu ima mnogo sluzi i antocijana malvina te jedan klorid koji prelazi u malvidin i glukozu. List sadrži i tanin. Cvjetovi se smiju brati samo po suhom vremenu, kada su potpuno otvoreni. Suše se u HLADU u veoma tankom sloju – na toplom i prozračnom mjestu, ne smiju promijeniti boju! Listovi se sabiru sa što kraćom peteljkom i suše u tankom sloju na prozračnom mjestu. Oboljeli i oštećeni listovi se ne upotrebljavaju. Crni sljez je prastara ljekovita biljka koju su još prije pet tisuća godina cijenili Kinezi kao biljku koja koristi za otklanjanje probavnih smetnji i za rastvaranje sluzi. Čaj pripremljen na pravilan način koristi kod kašlja, katara, liječenju bronha, promuklosti, upale ždrijela, emfizema, i kod katara pluća. Preporučuje se kod grčeva u želucu i crijevima, kod bolnog mokrenja. Od listova sljeza pripremaju se sluzavi kašasti oblozi (kataplazme) koji se koriste kod upale kože. Topli klistiri koji se pripremaju od prokuhanih listova sljeza liječe razne crijevne tegobe. Crni sljez primjenjuje se u raznim mješavinama protiv kašlja, a čaj od cvjetova upotrebljava se i kod upale usta i ždrijela za ispiranje i grgljanje. Postupak pripreme čaja isti je kao i kod pripreme čaja od bijelog sljeza. TO ZNAČI DA SE SLJEZ NIKADA NE SMIJE KUHATI NITI PRELITI JAKO VRUĆOM VODOM, NEGO SE PRIREĐUJE NA TZV. "HLADNI" NAČIN. Osnovna receptura za čaj: dvije pune žlice (čajne) suhog izrezanog sljeza ( svejedno, uzimamo li cvijet, list ili cijelu biljku), prelije se ¼ litre mlake vode i pusti da odstoji 5-10 sati. Nakon toga čaj se procijedi, pije se ili grglja ili se koristi za ispiranje ili klistiranje. Čaj koji se pije protiv kašlja zasladite medom. Protiv kataralne upale dišnih putova, za omekšanje sluzi i olakšanje njezinog izbacivanja priprema se čaj od 15 g cvijetova kuhanih u 2,5 dl mješavine od pola vode i pola vina, uz dodatak 2 žlice meda. Za liječenje probave, oteklina u grlu, pospješivanje iskašljavanja i liječenju dišnih organa u trajanju 40 dana pije se 3X dnevno po jedna šalica čaja od 20 g korijena i cvijeta kuhanog* s 2 velike žlice meda uz dodatak kadulje i cvijeta divizme, piju se 2 male šalice dnevno u gutljajima. Svi ovi čajevi koriste kod hemoroida, čireva, promuklosti, pa i kod bolova uha – parenje čajem od sljezova cvijeta. Uz već napomenuto, ,pripravci crnog sljeza se koriste i u kozmetici, naročito kod upaljene i nadražene kože, te upale uha i oka, kod otvorenih rana zbog proširenih vena. Zubi će postati bijeli ako ih se trlja svježim korijenom crnog sljeza. Laksativna svojstva sljeza koriste se kod raznih kura za mršavljenje. HRANJIVA KREMA ZA LICE: 25 g svježih listova crnog sljeza, 5 dl vode i maslac; usitnjene listove preliti hladnom vodom i zagrijati do vrenja, kuhati 5-7 minuta i procijediti. U omekšani, potpuno svježi maslac umiješati toliko mlačne tekućine da se dobije gusta krema. Spremiti je u porculansku zdjelicu, zatvoriti i čuvati u hladnjaku. Svaku večer prije spavanja na očišćeno lice nanesti tanki sloj ove kreme i laganim je masiranjem utrljati u kožu. UVARAK OD CRNOG SLJEZA: 1 žlica svježih listova, 2,5 dl vode; zdrave listove crnog sljeza usitniti i preliti mlakom vodom. Staviti na laganu vatru i zagrijavati dok voda ne zakipi, kuhati 5 minuta, poklopiti i nakon 10 minuta procijediti. Za učinkovitiju kuru za mršavljenje popiti svako jutro natašte po 1 šalicu ovog uvarka. Može ga se zasladiti UMJETNIM sladilom. KURA TRAJE 30 149

DANA. * ne kuhati, nego preliti vrućom vodom!! op.a

SMETNJE U SPAVANJU Savjeti su namjenjeni svim ljudima koji noću ne mogu naći mira u krevetu. Patite li od nesanice ? Budite se već oko tri ujutro ? Uzrok je gotovo uvijek - jetra ! Razlog poremećenom spavanju može biti vrlo vjerojatno poremećen rad jetre i žuči, a od toga problema pati približno 80 % ljudi. Uzrok pomerećaja rada tih organa je najčešće u pogrešnoj prehrani. Dakle, potrebno je potaknuti na rad jetru i žuč ; - Nastojte se odreći uživanja kave, alkohola i cigareta, pogotovo prije spavanja. - Na večer jedite samo lagana jela kao što su jogurt, rezanci, pire od krumpira, ili pirjano povrće koje ne napuhava. - Uzdržavajte se od uzimanja slatkoga, pogotovo šećera, čokolade, torti, sladoleda i bijelog kruha. Iznimke se mogu načiniti, ali ne navečer. - Pijte dnevno do 2 litre vode (ili mineralne vode siromašne ugljikom.) - Ujutro i navečer uzmite jednu veliku žlicu ekstrakta artičoke. - Svaka dva tjedna jedan dan, tijekom dana ne uzimajte čvrstu hranu. Pijte sokove koje ste sami napravili. - Tijekom dana popijte u malim gutljajima dvije šalice čaja koji će oteretiti jetru i ujedno potaknuti njezinu aktivnost. Kura s čajem traje najmanje šest tjedana. Preporuča se mješavina od po 20 grama matičnjaka, dobričice, metvice, hmelja i bosiljka. Sve dobro izmješati, i od mješavine 2 velike žlice preliti s 2,5 dl. klučale vode, poklopiti i pustiti da poklopljeno 1 sat odstoji. Pije se svaku večer prije spavanja.

STEŽA - PETOPRSTA

STEŽA ( Potentilla tormentilla L. ) NAPOMENA: U MEDICINSKIM KRUGOVIMA SE ZADRŽALO IME Potentilla tormentilla, ALI JE PRAVILNO BOTANIČKO IME ZA OVU BILJKU Potentilla erecta ! – ILI USPRAVNA PETOPRSTA ! Droga se i dalje naziva Rhizoma Tormentillae. Ljekarnički naziv : Rhizoma tormentillae Ostali nazivi: korijen djevice Marije, korijen protiv proljeva, krvavi korijen, petolista, sedmoper, sitni srčanik, srčna moč, trava od srdobolje, trava od srca,.. *Potentilla dolazi od latinskog potens – moćan., SRODNE VRSTE: P. anserina / petolist gusji/, koji je također ljekovit. NALAZIŠTE: raste po šumama i šumskim livadama i pašnjacima, na vlažnom tlu. Ljekoviti dio ove biljke je podanak koji je na prerezu crven, a skuplja se za vrijeme cvatnje biljke. OPIS BILJKE: Petoprsta steža ima čvorast, drvenast i crven podanak, koji na presjeku pocrveni zbog taninskog crvenila. Raste uspravno, sa po nekoliko uspravnih , vrhom razgranjenih i slabo dlakastih stabljika visine do 30 cm. Duguljasti perasti listovi s kraja su nazubljeni i bez peteljki, stoje u pršljenovima od 5-7 lisaka, duboko su pilasti. Žuti cvjetovi sa 4 latice nalaze se na dugačkim peteljkama, rastu iz račvastih grana ili iz pazušca gornjih listova. 150

bilje Cvate od lipnja do kasne jeseni. LJEKOVITE TVARI : željezo, 17-20% tanina, 20-31% flobatanina, topivo tormentil-crvenilo, organske kiseline, kristalni eter tormentol, smolu, gumu, škrob, glikozid tormentilin, krinova i elagna kiselina, flobarene, tragove eteričnih ulja. UPORABA : biljka – podanak se koristi za zaustavljanje krvarenja rana, kod povraćanja krvi i krvavih proljeva. Liječi srdobolju, iz tijela odvaja otrovne plinove i sokove, čisti začepljenu jetru i pluća, zatim, liječi povratnu groznicu, žuticu i venerične bolesti. Kao što je napomenuto, boju biljci daje tormentiljsko crvenilo, jedna od djelotvornih tvari u biljci, ali ne i glavni nosilac ljekovitog djelovanja. To su prije svega tanini /treslovine /. Petoprsta je jedna od naših najboljih i najjačih ljekovitih biljaka koje sadrže tanin. Djelovanje petoprste je djelotvornije i jače od nekad vrlo poznate ratanije / Rathania /. To ne smije značiti da je petoprsta postala nekakav surogat za druge biljke koje također sadrže tanin. Prije se petoprsta uvelike koristila kao sredstvo za čišćenje, međutim, najbolje djeluje kao lije za zatvaranje, prvenstveno kod proljeva. PRIPREMA ČAJA: priprema se od podanka kojeg treba neko vrijeme kuhati, a još je bolje ako podanak usitnimo i uzimamo ga na žličice kao prašak! Čaj kuhan od 1 žlice korijena u 2,5 dl vod, zacjeljuje rane, i zaustavlja krvarenje. Uzima se prvi sat svakih 20 minuta, a kasnije svaki sat , po jednu veliku žlicu. Ako se kuha s jednakom količinom hrastove kore /Cortex quercus/, koji također sadrži tanin, liječi od jakog krvavog proljeva, dizenterije, bacanja krvi, kod otečene jetre i slezene. Protiv uloga, žutice, groznice, za čišćenje pluća i jetre – treba u 2 dl vode i 2 dl vina kuhati 2 velike žlice korijena steže. Pije se svaka 2 sata po 1 veliku žlicu. Još je najdjelotvornija TINKTURA od petoprste /Tormentil –Tinktur/. Ona steže, a ne obuhvaća samo crijevnu sluznicu, nego izrazito jako i sluznicu usta, prije svega desni. 5 kapi tinkture stavi se u čašu vode i grglja se pri upali u vratu ili razdraženosti usne sluznice. Naročito se dobro pokazala kod krvarenja desni uslijed paradentoze. PRIPREMA TINKTURE: Tinkturu dobivamo močenjem šake zdrobljenog korijena u 1 lit. alkohola. Uzima se prema potrebi, 25-30 kapi tinkture u malo vode, i to navečer, prije spavanja, radi osvježenja tjelesnih sokova, poticanja organa na rad i jačanja slabih i starih. Protiv srčanih smetnji: - pogotovo kao posljedica reume – djelotvoran je pripravak: u ½ litre 60% alkohola moči se 1 velika žlica narezanog korijena steže 10 dana i zatim filtrira. Uzima se po 20-25 kapi u malo vode više puta dnevno. Isto tako može se pola staklenke napuniti narezanim korijenom steže, pa do vrha nadoliti jakom rakijom, začepiti i ostaviti na suncu 6-8 tjedana, zatim profiltrirati. Uzima se 3-4 puta dnevno po 15-20 kapi na šećeru ili vodi. ZA JAČANJE ORGANIZMA : treba u 1 litru crnog vina namočiti 80 g narezanog korijena steže, začepiti i ostaviti da stoji 10 dana uz povremeno mućkanje. Nakon toga profiltrirati. Pije se po 1 rakijska čašica triput dnevno prije jela. ODVAR se priprema tako da se 30 g korijena steže kuha 5 minuta u 1 litri vode. Pije se 3 X dnevno po šalica čaja , prije jela. PROTIV UPALE GRLA I USTA : 2 velike žlice mješavine od po 20 g korijena steže, bedrenike / Pimpinella saxifraga /, stolisnika, kamilice i kadulje /žalfije/ ( Salvia off. ) popariti s 3 dl ključale vode, poklopiti i nakon 2 sata procijediti. Služi za grgljanje. *

STOLISNIK STOLISNIK – HAJDUČKA TRAVA - KUNICA (Achillea millefolium) LJEKARNIČKI NAZIV : Millefolii herba, folia et flores. Ostali nazivi : hajdučka trava, šporiš, kunica, kostrijet, petrovsko cvijeće, ravanika, stolis, rman.. STOLISNIK I KAMILICA SU NAJUNIVERZALNIJE LJEKOVITE DROGE JER U SEBI SADRŽE LJEKOVITE TVARI KOJE KOD SVIH TEGOBA I BOLESTI POMAŽU U OZDRAVLJENJU ! OPIS: Raste posvuda uz puteve i polja u kontinentalnoj klimi, kao samonikla biljka. Cvijeta bijelim cvjetovima od lipnja do rujna. Bere se u vrijeme cvjetanja a listovi čitavo vrijeme do jeseni. Vrlo mali cvijetovi skupljeni su u glavice, a oni u cvatove koji su nalik na štice. Ako dobro pogledamo svaki pojedini cvijet, ubrzo ćemo spoznati srodstvo kamilice i stolisnika. Botaničko ime je dato prema grčkom junaku Ahilu –/ Achillea /, i navodno bi trebao imat značenje da daje 151

snagu. Ime vrste « millefolium» označava tisuću listova, jer je list razdijeljen na tanka perca od kojih svaki posebno izgleda kao pojedinačni list. U ljekovite svrhe koristi se čitava biljka, osim korijena, naravno. SASTAV: kao i kamilica sadrži modro eterično ulje , gorke tvari,efirna masti( 8%), vitamini K, C, alkaloide, flavonoide, mravlju, octenu,valerijansku,oleinsku,linoleonsku kiselinu, stearin,inulin,fosfati, nitrati,fosfor, kalijeve soli, te sumpor. BOLESTI I STANJA: Čaj od stolisnika korisno djeluje i liječi bilo kao kupelj ili oblog ispucane ruke, ranjive prsne bradavice majki koje doje, te kod liječenja dosadnog osipa na koži – psorijaze. Kod psorijaze se uz obloge i kupelji moraju provesti i kure čišćenja krvi. Također se upotrebljava kod angine pektoris, i to kao čaj. Kod nervnih osoba preporuča se češće pranje čitavog tijela rashlađenim čajem od stolisnika i to ujutro i uvečer. Tople kupke od stolisnika i kamilice ublažuju općenito nervne bolove. Smanjuje teškoće kod gihta i reumatizma. Povoljno djeluje za liječenje šećerne bolesti, naročito u početnom stadiju. Koristi i kod prekomjernog krvarenja. Stolisnik kao droga spada među ljekovita sredstva koja djeluju svojim gorkim okusom ( amara ) na sluznicu želuca, pa tako potiče izlučivanje želučanog soka, peristaltiku želuca i crijeva, a samim tim pobuđuje apetit. Povoljno djeluje na resorpciju hrane. Ljekoviti pripravci sa stolisnikom, dakle mješavina čajeva, pomažu kod gastritisa, kolitisa, grčeva u želucu i crijevima. Kalij, koji je sadržan u stolisniku potpomaže rad bubrega i krvotoka, te tako posredno utječe na rad srca. Pošto stolisnik djeluje kao spazmolitik, uspješno se koristi kod ženskih bolesti ( PMS ). UPOZORENJE : Neke su osobe alergične na stolisnik i njegove pripravke, pa mogu dobiti upalu kože ili mjehurasti osip. Čim opazite takve pojave na koži, smjesta prekinuti s primjenom lijeka ili izbjegavati kontakt s biljkom RECEPTURE OPARAK OD STOLISNIKA : 1 žlica suhe droge , 2,5 dl vode. Drogu (sušeni čaj) prelijte kipućom vodom, ostavite stajati pola sata. Procijediti. Kod želučanih tegobatreba piti malu čašicu dva puta na dan, sat vremena prije jela. Grčevi u želucu i crijevima smiriti će se ako se tri puta na dan popije po 2 dl tog napitka Kod neredovitih menstruacija treba popiti 3-4 puta na dan po šalicu ovoga oparka, dva dana na početku menstruacije. Ovaj oparak pomaže i kod navale krvi u glavu, vrtoglavice, depresija u klimakteriju. Pije se prema potrebi. ULJE SA STOLISNIKOM 100 g suhih listova stolisnika, 1 lit. suncokretova ulja. U staklenku sa širokim grlom staviti usitnjenu suhu drogu i preliti svježim suncokretovim uljem. Grlo pokriti pergament –papirom, ili najlonskom folijom, dobro zavezati. Prirediti veći lonac, kojem na staviti sloj čistih platnenih krpa, na njih staviti staklenku omotanu čistom tkaninom. U lonac uliti hladnu vodu tako da oblije cijelu staklenku. Zagrijavati na slaboj vatri sve dok voda ne zakuha, pustiti da lagano kipi tri sata. Maknuti s vatre i ostaviti da se voda u loncu potpuno ohladi. Tada ulje procijediti kroz čistu platnenu tkaninu, uliti ga u manje čiste bočice, koje moraju biti od neprozirnog stakla i dobro začepiti. Čuvati ih omotane u tamni papir na suhom i hladnom mjestu. UPORABA ULJA: : je mnogostruka: Posebno je pogodna za sunčanje, kako bi se izbjeglo crvenilo i upala kože pri izlaganju sunčevim zrakama, a ujedno se postiže lijepa boja kože. Dobro je kod rada na polju -na suncu – dijelove tijela izložene suncu obilno namazati ovim uljem. Kod upale hemoroida pomaže oblog od stolisnikova ulja, i to tako da se komad čistog platna namoči uljem, presavije nekoliko puta, ( da se dobije željena širina i debljina ), stavi na upaljeni dio tijela i ostavi preko noći. Ljudi koji pate od čira na želucu mogu popiti ujutro i navečer, prije jela po jednu čajnu žličicu toga ulja. VINO SA STOLISNIKOM: 40-50 g svježe droge, 1 l vina. Oprane nadzemne dijelove stolisnika usitniti i prelitikvalitetnimvinom. Zagrijava se do vrenja, te na laganoj vatri kuhati 15 minuta. Pustiti da se posve ohladi pa tada vino procijediti i uliti u čistu 152

bilje staklenu bocu. Čuva se na hladnom i tamnom mjestu. U pučkoj medicini to se vino koristi kao sredstvo za čišćenje i dezinfekciju kože. Primjenjuje se kod raznih rana, ozljeda, nagnječenja, prišteva, čireva i ispucale kože. Redovito uzimanje svježeg soka / 2-3 žlice na dan /uspješno otklanja deformacije srčanog mišića / myodegeneratio cordis / odnosno stenokardiju /angina pectoris / U veterini se daje konjima i ovcama kod nadimanja i grčeva, a mladim odojcima kod bolesti crijeva. Ujedno je i najzdravije krmivo. Također se sitno iskosan list daje peradi dok je mala, i to pomiješan sa kukuruznim brašnom - za brži rast. …nastavlja se..

TAHEEBO - Lapacho Taheebo - (Tabebuia avellanedae, T. impestiginosa) Ostali nazivi: Lapacho, Tabebuia , Pau d`Arco; urođenici ga nazivaju Taheebo, portugalski naziv je Ipe Roxo, a španjolski naziv je Lapacho ili Tabebuia. Farmakološki naziv : Lapacho cortex PREPORUČANI PREPARAT : « OCEAN 21 « Unutrašnja kora visokog tropskog ozonofernog drveta koje se zove Lapacho (lat. Tabebuia Aetisima) i koje raste na čistom nezagađenom zraku visokih planina Južne Amerike Indijanci zbog svojih čudotvornih učinaka u liječenju bolesti smatraju "svetim drvetom" i zovu ga Taheebo. Taheebo čaj poznat je od vremena Inka, koji su smatrali da ima povoljno djelovanje u mnogim bolestima. Pau D'Arco (Taheebo) poznavali su Indijanci, ali je tek nedavno postao poznat modernoj medicini. Pau D`Arco, kao sto se je pokazalo, je prava ljekovita biljka, ali ne i nova. To je ljekovita biljka koja je otkrivena 1977.godine, a prije toga bila je poznata Indijancima. Opis biljke i nalazišta: Razne srodne vrste Pau d`Arco drveta rastu u kišnim sumama diljem Latinske Amerike. U kišnim sumama ovo stablo može narasti do 30 m visine, pri opsegu debla od 1 metra. Cvijetovi su kratkog vijeka. Nasuprot žutozelenom kljunu nalaze se latice oblika elipse, nejednakih dimenzija, koje mogu biti zašiljene ili jajasto oblikovani. Te latice su jedinstveno raspoređene sto se može usporediti sa prstima nečije ruke. Cvijetovi se mijenjaju ovisno o vrsti, od plave i žute do magenta i ljubičaste. Imaju žuto grlo i oblik zvona ili lijevka. Pau d'arco je biljni čaj napravljen od unutrašnjeg dijela oguljene kore zimzelenog Tabebuia stabla. To stablo raste u toplim dijelovima Centralne i Južne Amerike. Najveći dio Pau d'arco dolazi od stabala Tabebuia avellanedae iz Amazonskih tropskih kišnih suma. Stablo naraste do visine od 38 metara. U medicinske svrhe koristi se oguljena unutrašnja kora drveta. To je ozoniferno drvo sa ekstremno dubokim žilama i raste na mjestima bogatim ozonom. Te dvije vrste drveća imaju lijepe cvijetove, jedan ljubičaste a drugi crvene, a oba su mesožderi, sto znaci da jedu insekte. Znanstvena istraživanja su u kori ovih drveća pronašla sastojke izvanredno otporne protiv gljivica i spora, mada je susjedno drveće i raslinje s njima gotovo pokriveno. Posebno se izdvajaju dvije podvrste: Lapacho colorado (crveni lapacho sa grimiznocrvenim cvijetovima) i Lapacho morado (sa ljubičastim cvijetovima) koje rastu u hladnijim klimatskim uvjetima u visinama Anda i visokim područjima u Paragvaju. Nedavno je dokazano da te dvije podvrste raspolažu sa superiornim ljekovitim svojstvima, dajući malu prednost ljubičastom jer je najbolji. Mjera opreza: Ukoliko imate problema sa grušanjem krvi, ne uzimajte Pau d'arco osim ako to Vas liječnik ne preporuci. Djelotvorni sastojci: Lapachol i beta-lapachone (poznati skupno kao naphthaquinones) jesu dvije osnovne aktivne komponente u Taheebo proizvodima. Prema laboratorijskim istraživanjima, oboje imaju anti-bakterijska svojstva i vise nego ketaconazole, koji je poznat kao jaki rutinski anti-baktericidni lijek. Iako te komponente isto tako imaju i anti-kancerogena svojstva, djelotvornost ovog učinka farmaceutski ekstradiranih odnosno umjetno izdvojenih ovih sastojaka je toksična. Stoga, ekstrakt Pau d’Arco drveta ne može momentalno biti preporučan kao tretman za karcinom. Ispitivanja na ljudima su presiromašna da 153

potvrde ljekovitost Pau d`Arco ekstradiranih pripravaka. Da bi bila djelotvorna, unutrašnji sloj kore treba biti oguljen sa potpuno odraslog i razvijenog stabla. Mnogi Taheebo čajevi se nalaze na tržištu pomiješani sa nezrelom korom i čak sa beskorisnim dijelovima vanjske kore koja nije djelotvorna ili nema aktivan sastavni dio dovoljan za liječenje. Oguljena kora sadrži važne kemijske komponente nazvane naphthoquinones. Neki su naphthoquinones korisni za borbu protiv infekcija smanjujući upale. Ali, na žalost iz razloga da Najveći dio pau d'arco proizvoda nije standardiziran, oni mogu a i ne moraju imati značajnu količinu ovih djelotvornih supstanci. Neki biljni preparati koji nose oznaku Pau d'Arco. nisu zaista i napravljeni od Tabebuia drveća. Uvijek čitajte sastav da biste bili sigurni kako uzimate autentičan Pau d'arco. Tražite Tabebuia avellanedae kao sastavni dio. Glavna djelatna komponenta je lapahol(lapaholna kiselina),sadrži još i trjeslovine, eterična ulja, smole, saponine, antrakinone. Djeluje kao antioksidans, jača obrambene snage organizma, ima antimikrobni učinak. Preporuča ga se piti kod kroničnih bolesti (bronhitis, herpes, virusne bradavice, kožne bolesti),u stanjima iscrpljenosti i stresa, povremeno za jačanje organizma. Neki mu pripisuju antitumorsko djelovanje. Važno je napomenuti da se pripravci ne smiju uzimati u metalnim posudama već u staklenoj posudi ili plastičnom čepu, jer ne smije doći u doticaj s metalima, prilikom čega gubi djelovanje. Lapacho biljka (Taheebo) sadržava lapachol i naptakion (N-faktor), koji svojim sinergističkim djelovanjem daju biljci antibiotička, antimikrobna i protuupalna svojstva. Zahvaljujući sadržaju kvercitina i ostalih flavonoida Lapacho ima i antioksidativno djelovanje. Svojim aktivnim tvarima djeluje protuupalno, blago umirujuće, jača imunološki sustav i smanjuje osjećaj boli. Primjenjuje se u tretmanu različitih infekcija i nekih oblika tumora, a zapažen je i ljekovit učinak kod nekih kožnih oboljenja. Trudnicama i dojiljama ne preporučuje se uzimanje Taheebo čaja. Djelovanje TAHEEBO na imunološki sustav : Svakim danom svjedoci smo čovjekovim težnjama povratku prirodi, koju je taj isti čovjek toliko narušio da se počinje bojati za svoje mjesto u istoj. Vjerojatno su zato sve češće rasprave o prirodnim aktivnim supstancijama za koje se iz iskustva zna da imaju pozitivne učinke u terapiji nekih oboljenja. Konvencionalna medicina priznaje samo aktivnu djelatnu supstanciju i njene egzaktne učinke, a farmaceutska industrija spremna je odmah biokemijskom sintezom napraviti identičnu sintetsku aktivnu djelatnu supstanciju. I naravno, tu završava priča o biljnom lijeku jer je sintetski stostruko jeftiniji. Jasno je da multinacionalnim biotech-korporacijama nije stalo do toga kako prehraniti gladne i izliječiti bolesne već upravo suprotno - novom biotehnologijom osigurati monopol kako bi zaštitili vlastite interese te osigurale enormne profite. Najnoviji primjer je genetska terapija koja se od 1990. godine intenzivno testira na ljudima, a početni problemi ostaju uvijek isti: kako "novi" gen dovesti na pravo mjesto u stanici i kako zamijeniti "defektni" gen. kako odrediti intenzitet djelovanja "novog" gena (preslabim djelovanjem može izostati učinak na bolest, a prejakim se mogu pojaviti nepoželjni učinci). Za imunološki sustav je "novi" gen strano tijelo i nastoji ga odbaciti. Došli smo do osnove problema - imunološki sustav, koji je usprkos velikom napretku znanosti još uvijek nedovoljno istražen. On je i u osnovi problema odbacivanja transplantiranih organa, kao i u osnovama većine bolesti. Obnoviti i ojačati imunološki sustav koji je u tijelu oslabio (zagađena hrana, zagađeni zrak i okolina, stresovi, iscrpljenost i dr.) logičan je pristup liječenju tumora, a i drugih bolesti. ( dr. E. Cameron i dr. L. Pauling) Naš imunološki sustav kao policajac bdije nad dobrobiti našeg tijela i na licu mjesta uništava svaku stanicu koja krši uspostavljenu harmoniju. Kad je kompromitiran, u ljudskom organizmu počinju se razvijati i stanice bez kontrole (stanice tumora, virusi, bakterije) na štetu okoline, tj. na štetu organizma. ( Iz CANCER NEWS JOURNAL (Spring, 1982 Issue ) 154

bilje Taheebo radi ono što je za naš organizam najpotrebnije, a to je jačanje imunološkog sustava. Djeluje u čitavom organizmu pa ne čude zbog toga nalazi mnogih liječnika da je uspješan u liječenju anemija (slabokrvnosti), bronhitisa, astme, lupusa, svih tipova tumora i leukemija, upale vena, čira na želucu i dvanaestercu, infekcija, bolova i reumatizma. Podstiče rad probavnog trakta, jetre i žući. Taheebo posjeduje supstancu QUELCHUA koja je jaki antibiotik i vrlo moćna u ubijanju virusa. Taheebo posjeduje veliki postotak lako asimilirajućeg željeza, a djeluje kao diuretik i hipotenziv (snizuje krvni tlak). Ovu čarobnu biljku - Taheebo - mogu uzimati bez ikakvog straha djeca i odrasli u velikim količinama neograničeno dugo, a može se uzimati istovremeno sa drugim lijekovima ili za vrijeme neke druge terapije. Ako se uzima za vrijeme neke druge terapije, poboljšava se učinak te terapije. Taheebo je zaista impresivna biljka - "biljka za sve slučajeve". Taheebo čisti organizam od toksina, virusa, bakterija, produkata razgradnje i sličnog. Takvim učinkom omogućuje kompromitiranom imunološkom sustavu da se oporavi te u potpunosti profunkcionira i preuzme glavnu ulogu u borbi za očuvanje zdravlja. Taheebo posjeduje specifične antibiotske i analgetske učinke, a zbog visokog sadržaja lakoasimilirajućeg željeza i brzi protuanemijski učinak. Zbog svega navedenoga sasvim je očekivano da djeluje kod tako puno poremećaja te uspješno pomaže u očuvanju čovjekova zdravlja. Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu na tisućama pacijenata koji su uzimali Taheebo došli smo i do novih saznanja. Tako danas znamo da se pored navedenog s Taheebom uspješno liječe i dermatitisi (neki oblici psorijaze), teške infekcije (teško zacjeljive rane), artritisi, kolitisi, vaginalne infekcije, ciste, trombocitopenije, leukopenije, virusne infekcije (gripa), Helicobacter Pylori, a znatno se olakšavaju i stanja alergija. Da bi uspješnost terapije bila što bolja potrebno je provoditi vegetarijansku (može i makrobiotičku) dijetu, te uzimati prirodne vitamine (sirovo voće i povrće). Taheebo tinktura se ne preporučuje za djecu već isključivo Taheebo ekstrakt. Tijekom bolesti poželjno je piti nekoliko litara na dan (minimum jednu litru). Poželjno je da terapija traje dok je prisutna bolest, a najmanje 45 dana, dok se i za održavanje dobrog zdravlja preporučuje svakodnevno piti Taheebo (pola terapijske doze). Zbog komplicirane procedure kuhanja Taheebo čaja, najsigurniji i najbolji način je piti preparat « OCEAN 21». Na tržištu ima više vrsta Taheebo čaja raznih dobavljača. Kako bismo bili sigurni da će preparati imati dobar farmakoterapijski učinak potrebno je da budu proizvedeni iz Taheeba najbolje kvalitete i pod posebnim nadzorom stručnjaka. Za liječenje gljivičnog oboljenja na koži : gljivične infekcije se javljaju kod ljudi oslabljena imuniteta ili kod onih koji boluju od neke kronične bolesti. Često nastanu i nakon upotrebe antibiotika. Glavni su simptomi svrbež, lokalizirano crvenilo, ljuštenje, ali dijagnozu ipak prepustite dermatologu, koji će nakon mikološke obrade postaviti točnu dijagnozu i propisati odgovarajući lijek u obliku tableta(flukonazol, itrakonazol),krema(nistatin, mikonazol, ketokonazol),posipa ili otopine. Ono što vi možete je: redovito održavati higijenu tijela, noge prati svakodnevno i obavezno osušiti dijelove među prstima, nositi odjeću/obuću prirodnih materijala, nikada ne koristiti tuđe ručnike. Od prirodnih preparata možemo vam preporučiti mast propolisa, melem, tahebo - sadrži antibakterijski agens, djeluje na imunološki sustav, dobar je za kandidijazu, uništava kvaščeve gljivice. Ako vam to ne pomaže, obratite se svom liječniku. Povijesna ili tradicionalna primjena: Urođenički narodi u Centralnoj i Južnoj Americi koriste oguljenu koru sa Pau d`Arco drveta za liječenja karcinoma, lupusa, zaraznih bolesti, rana i posjekotina i mnogih drugih zdravstvenih stanja. Karipski narodni iscjelitelji primjenjuju i list ovog stabla kao dodatak uz koru za liječenje bolova u leđima, zubobolje, spolno prenosivih bolesti i kao afrodizijak. Ima li u tome nekih popratnih pojava ili uzajamnog djelovanja? količina od nekoliko grama ekstrahiranog (iz kore umjetno izdvojenog) lapachol-a, dnevno uzimana kroz nekoliko dana može prouzročiti nekontrolirano krvarenje, mučninu i povraćanje. Primjena cjelovite oguljene kore je mnogo sigurnija nego ekstrahiran i izoliran lapachol. U cjelovitoj oguljenoj kori nema nikakvih poznatih ozbiljnih popratnih efekata. Do sada nije poznat niti jedan lijek sa uzajamnim djelovanjem sa Pau d`Arco pripravcima. Liječnici T. Meyer i P. Ruiz, su upotrijebili ovu biljku i liječili s njom razne vrste raka, uključujući leukemiju i mnoge druge neizlječive bolesti, sa izuzetnim rezultatima. 155

Taheebo u Južnoj Americi su bazično upotrebljavali Indijanci zvani Calawaja, potomci vračeva Inka i sa njim su liječili rak i raznovrsne druge bolesti. Mnogi liječnici u Brazilu preporučaju Pau D`Arco kao terapeutski ljekoviti čaj. Upotrebljava se čak i u nekim bolnicama i klinikama a narod ga kupuje u biljnim radnjama i apotekama. Pod rukovodstvom doktora T. Mayera, Pau D`Arco je razdijeljen bolesnicima od raka po cijeloj Argentini a i doktorima u gradovima kao sto su Buenos Aires, Mar del Plata, La Rioja i Tucuman. Dr.Meyer kaže da Pau D`Arco liječi rane, suzbija infekciju, stimulira apetit i ponaša se kao generalni tonik. Pau D`Arco, kaže se, daje tijelu veću vitalnost pojačavajući njegovu organsku obranu. Pomlađuje tijelo, pomažući mu da stvara nove normalne stanice. Povećava otpor prema bolesti i stvara osjećaj ozdravljenja. Pomaže i kod eliminiranja bolova. Upravo stoga, u proizvodu – preparatu pod nazivom « OCEAN 21 « nalazi se između ostalog i kora Taheebo-a, uz ostale aktivne sastojke koji samo nadopunjuju i pojačavaju gore navedene učinke u liječenju i preventivi, te toplo preporučujem svakome kome je stalo do njegovog zdravlja i kvalitetnog života ! Preparat je neškodljiv za piće ukoliko se držite preporučenog doziranja. Lapachol, aktivan sastojak kore drveta može blokirati gljivične infekcije i uništiti intestinalne parazite. To može potpuno pobiti bakterije i viruse koji prouzrokuju infekcije kao sto su herpes simplex, gripa i dječja paraliza. Slobodno možete uzimati Pau d'arco kao jedan biljni dodatak ukoliko imate neki od ovih zdravstvenih stanja. Ali, imate li neki ozbiljan zdravstveni problem, bilo da posrijedi infekcija ili karcinom, najprije se posavjetujte sa Vašim liječnikom. Načini pripremanja i primjene čaja? Kako pripremiti čaj Taheebo : Za Taheebo čaj mora se upotrebljavati destilirana ili dobro filtrirana voda koja ne sadrži teške metale. Tijekom pripreme ovog čaja ne smiju se upotrebljavati nikakve metalne posude, već treba koristiti posebne staklene ili emajlirane posude. Isto vrijedi i za ostali pribor koji se koristi u pripremi čaja. Vodu treba zakuhati i skinuti s vatre. Na 2 dl vode staviti 1 čajnu žlicu čaja, kuhati 5 minuta i ostaviti 15-20 minuta u pokrivenoj posudi. Preporučuje se piti 3-5 šalica nezaslađenog čaja na dan. Čaj se može piti u obliku vrućeg, toplog ili hladnog napitka. U staklenoj, zemljanoj ili emajliranoj posudi zakuhati litru dobro filtrirane vode, destilirane vode ili kišnice. Skinuti s vatre, staviti čaj (uobičajena količina je 1-2 jušne žlice), te kuhati najprije 5 minuta na jakoj vatri, a zatim 20 minuta poklopljenog na laganoj (toliko da se namače pri visokoj temperaturi vode). Procijediti i ohladiti. čaj je najbolje piti na prazan želudac, ravnomjerno raspoređen u tijeku dana, nezaslađen ili s malo meda, tako da se prije gutanja malo zadrži i promućka u ustima. Navedene količine vrijede ako želimo sačuvati svoje zdravlje. Ukoliko se kod Vas radi o ozbiljnijem oboljenju, pripremajte "jaci" čaj. Pau d'arco je djelotvoran kod gljivičnih infekcija, vaginalne kandidijaze i gnojne upale usne šupljine uzrokovane kandidom. Pau d'arco istovremeno je antibiotik i antifungicid. Pogodan je za liječenje upala zglobova (artritis).. Procijedite čaj kroz komad lanene tkanine ili cijedilo za čaj. Nije neophodno koristiti staklenu posudu za kuhanje, ali se savjetuje zbog sigurnosti. U svakom slučaju nemojte koristiti posudu sa oštećenim metalom koji je podložan oksidaciji i hrđanju, jer čajevi (hrana također) u dodiru sa rđom (metalnim oksidom) stvaraju neželjene, štetne i otrovne kemijske spojeve. Poslužite mlak ili hladan čaj. čaj možete čuvati i u hladnjaku. Nakon sto se jednom ohladi čaj nemojte podgrijavati. Ako Vam vise odgovara topao čaj onda ga držite u termos boci. Za ostale informacije obratite se autoru napisa!

TIKVA - BUČA TIKVA ( Cucurbita pepo L. ) - Cucurbitaceae Farmakopejski naziv : Semen cucurbitae OSTALI NAZIVI: buča, misirača. NALAZIŠTE : Raste po vrtovima i većinom uzgojena po kukuruzištima. Bundeva potječe iz Sj. 156

bilje Amerike / Meksiko /, a opisao ju je još 3.12.1492. godine Kolumbo !! OPIS BILJKE : jednogodišnja zeljasta biljka s puzavom, rebrastom i bodljikavom, do 10 m dugom stabljikom. Listovi su veliki, srcoliki, peterostruko urezani, na rubu nazubljeni. Cvjetovi su žute boje; veći su muški, manji su ženski. Plod je ponekad i više od 10 kg teška tikva, izvana bijelosiva, na presjeku narančasta, mesnata i sočna, puna sjemenki koje su bijele, plosnate, jajolike, na rubu malo zadebljanih i na jednom vrhu malo zašiljenih, omotanih vrlo tankom vanjskom i debljom unutarnjom korom. U sjemenki se nalazi bijela, zelenom korom presvučena jezgra. SASTAV : meso bundeve ima 93 % vode, 1% bjelančevina, 5 % ekstraktivnih tvari bez dušika, vrlo malo ulja, karotenoida, vitamina C, enzima, mnogo manganovih soli ! Žuta boja potječe od karotena. Sjeme sadrži oko 30 % bjelančevina, 25-38 % masnog ulja, oko 5 % smole, nešto šećera i pektina, a u plodu mnogo fosforne kiseline, fitosterina, te salicilne kiseline. Ulje bundeve je tamno zeleno-smeđe boje, s crvenom fluorescencijom, ima oko 45 % linoleinske , 25 % oleinske, 30 % palmitinske i stearinske kiseline. Ulje je lako probavljivo. BERE SE : cvijet – od srpnja do kolovoza, sjeme i čitava bundeva – tikva /plod /. PRIPREMANJE , PRIMJENA, DJELOVANJE : Bundeva je neotrovna biljka - sredstvo protiv crijevnih parazita / glista /, pa se može davati i djeci, i to tako da se 150 – 200 g svježe očišćenih sjemenki pomiješa s medom, i dade da se odjednom pojede. Odrasli uzimaju 400 g oko 6-7 sati ujutro, a nakon pola sata popiju 1 veliku jušnu žlicu ricinusovog ulja, s crnom kavom, ili nakon 2 sata 1 veliku žlicu gorke soli u čaši vode. Navečer prethodnoga dana treba jesti salatu od luka, patlidžana, rajčice, kupusa i slično, po mogućnosti s jednom haringom – da se paraziti uzbune. u to se vrijeme ne smije jesti ništa drugo. Iscijeđeni sok ili pečena / kuhano / meso bundeve liječi od psorijaze: za tu svrhu treba bundevu jesti svaki dan dok je ima, pripravljenu uvijek na drugi način, kako se ne bi zgadila. Ona je ujedno lijek i protiv upale tankog crijeva / enteritis /, krvavog proljeva / dizenterija /, te kod smetnji mokraćnih organa, osobito povećane prostate. Dakle, ljekoviti dijelovi bundeve su usplođe i sjemenje. Usplođe se koristi i za dijetalnu hranu i odstranjivanja suvišne vode iz organizma. Preporuča se i dijabetičarima. Uz ostalo, sprečava nastanak bubrežnih kamenaca. Pučka medicina posebno preporuča za liječenje bolesnih bubrega i mjehura tzv. dijetalnu kuru s bundevom; u tu svrhu pripremi se nekoliko očišćenih kriški bundeve i izreže na kocke, zajedno sa dvije zrele rajčice. Smjesa se lagano pirja u vlastitom soku, a dodaju se također kriške jedne glavice crvenog luka. Pri kraju pirjanja dodaju se dvije žlice slatkog vrhnja. Varivo se ne smije soliti, a jede se jednom dnevno. Sjeme bundeve (Semen Cucurbitae ) ima izrazito ljekovita svojstva. Sadrži različite djelotvorne tvari / aktivne supstance / kao npr. ulje -koje sadrži esencijalne masne kiseline, lecitin, ( koji je prirodni emulgator koji otapa ovapnjenja u krvnim žilama ),bjelančevine, salicilnu kiselinu koja sprečava grušanje krvi, silicijevu kiselinu i drugo. Neki poznati bilinari preporučuju dijabetičarima čaj : - oljuštene sjemenke bundeve, - korijen odoljena / valerijana / ( Radix Valerianae ) - listovi borovnice ( Folia Myrtilli ) u jednakim dijelovima, a mješavinu čaja od 3 žlice preliti sa 2 šalice 6 dl – vrele vode i piti ohlađeno , bez šećera. Alternativna, a danas i službena – oficijelna medicina pripisuju crnom tzv. bučinom ulju mnoga ljekovita svojstva. U prvom redu, u liječenju upalnih procesa prostati. Mnogi pak smatraju da to ulje djeluje preventivno na nastanak i razvoj kancerogenih promjena na prostati. Mnogi ne podnose okus i miris crnog ulja, ali, koji lijek nije gorak ? Neke zapadnoevropske tvrtke koje se bave proizvodnjom i prometom tzv. zdrave hrane, obavezno imaju u svom asortimanu i ulje od bundevinih koštica / kürbiskern oel /. NAPOMENA : u ovom prikazu nije pravljena razlika između bundeve i tikve. Bundeva se negdje još naziva i turkinja ili latinski Lagenaria vulgaris., porijeklom je iz Indije, a sigurno znate razliku 157

između bundeve i domaće buće - tikve. U ljekovitim svojstvima nema razlike ! I još – nešto slasno : MARMELADA OD TIKVE : Pripremiti : 3 kg očišćenog mesa tikve ( buće, bundeve ), 3 kg šećera, 2 vanilin –šećera, 2 – 3 limuna. Dobro oprati limune – ne smiju biti prskani kemikalijama – zatim ih narezati na što tanje ploškice i još na komadiće. Pristaviti buću narezanu na kockice, limun i šećer. Neka odleži nekoliko sati. Kuhati kao svaku marmeladu, podijeliti u staklenke. Zagorska savijača od buče i sira : Potrebno: 600 g brašna, 1 jaje, sol, malo masti. Za nadjev: 600 g buče, 300 g svježeg kravljeg sira, 150 g šećera, 2 žlice maslaca, 1 dl kiselog vrhnja, 2 jaja, šećer, vanilija, korica od limuna. PRIPREMA: Izmiješati brašno, jaja, otopljenu mast i oko 4 dl mlake vode. Umijesiti glatko tijesto. Podijeliti ga u dvije kugle i premazati mlakom masti. Poklopiti zdjelom i ostaviti da počiva 20 minuta. Zatim razvući tijesto dok ne postane prozirno. Nadjev: Sir protisnuti i dodati šećer, žumanjke, naribanu limunovu koricu i vrhnje, sve dobro izmiješati. Očišćenu buču izrezati na rezance, dodati siru i opet dobro izmiješati. Od bjelanjaka istući čvrsti snijeg i dodati šećer, lagano umiješati u nadjev. Razvučeno tijesto premazati maslacem, staviti nadjev i peči povremeno premazujući vrhnjem. Prije posluživanja posuti vanilija – šećerom. CRNO BUČINO ULJE Preneseno iz tiska ( autor D. Brezovec) Specijalisti za urološke bolesti Varaždinske opće bolnice o ljekovitosti bučina ulja: CRNO ULJE UBLAŽAVA TEGOBE PROSTATE I MOKRENJA. Ne liječi rak mjehura ili prostate, tvrde urolozi, ali kod već postojećih tegoba pri mokrenju – tonizira mokraću mjehura, učvršćuje ga i omogućava bolje pražnjenje. Od svih « tajni « koje čovjek pokušava pronaći u svom traženju načina i pusteva poboljšanja zdravlja i produljenja života ni jedno nije više znanstveno utvrđeno od one, koja se zasniva na pretpostavci da je higijena urološkog trakta, odnosno djelotvorno funkcioniranje spolnog i mokraćnog sustava stvarna tajna trajnog zdravlja i vječne mladosti. Od početka pisane povijesti u svim civilizacijama i kulturama, koliko je danas poznato, iskusni liječnici, vrači i drugi učeni ljudi, koji su se bavili liječenjem preporučivali su biljne lijekove pripremljene od različitih dijelova bilja, lišća, stabljike, korijena, kore itd., te plodova kao primjerice buče i bučine sjemenke iz kojih se tiještilo crno ulje. Bučino ulje i koštice u određenom doziranju ublažavaju tegobe nastale pri pražnjenju mokraćnog mjehura i tegoba s prostatom. dakako, ovo kao i palmino ulje i sjemenke koje imaju isto terapeutsko djelovanje, a uzgaja se u južnim krajevima, nije u stanju izliječiti rak mjehura ili prostate, tvrde urolozi, ali kod već postojećih tegoba pri mokrenju – tonizacija s mokraćnog mjehura, njegovo očvrsnuće i bolje pražnjenje, jedan su od oblika liječenja izravnim oralnim uzimanjem ulja i koštica, podjednako tako i derivata dobivenih u farmaceutskoj industriji, a koje se mogu pribaviti u ljekarnama bez recepta. Bučino ulje zapravo je ekstrakt sjemenki i nema razloga distancirati sjemenku od ulja. Ima ljudi koji ne podnose crno bučino ulje, dakle škodi im zbog izravnog djelovanja na želučanu sluznicu.. Oni mogu uzimati kapsule *( nećemo reklamirati !) , a deklarirane su kao bučino ulje. Doziranje je dosta nisko, od 2 do 3 grama na dan, a to znači da bučino ulje ima terapeutsko djelovanje u vrlo malim količinama. Ovaj način liječenja nužno je staviti pod stalni nadzor, jer bi se u protivnom moglo dogoditi da bolesnik djelovanjem toga lijeka ( bučinog i palminog ulja i sjemenki ) zaboravi na osnovnu bolest. Zato treba redovito odlaziti specijalistu urologu na kontrole, da neka druga bolest ili postojeća ne izmakne nadzoru. Koliko je medicini poznato, može se zaključiti da je bučino ulje i sjemenke vrlo čest lijek u namjeri ublažavanja tegoba kod mokrenja i bolne prostate.

TINKTURA ZA ISKAŠLJAVANJE Tinktura majčine dušice koristi se kao sredstvo za iskašljavanje. 158

bilje Za pripremanje lijeka potrebno je: 200 grama lišća majčine dušice ili timijana, 100 grama glicerola, 320 grama koncentriranog alkohola i 580 grama prečišćene vode. Usitnjeno lišće treba preliti smjesom glicerola i koncentriranog alkohola. Nakon 8 dana stajanja uz češće miješanje, tinktura se procijedi. Srednja terapijska doza je dva grama tinkture dnevno raspoređene u tri – četiri navrata. Najbolje je 20 do 30 kapi tinkture nakapati na kocku šećera ili koricu kruha, uzima se tri puta dnevno.

TRATINČICA TRATINČICA ( Bellis perennis L. ) Ostali nazivi: krasuljak, bela rada, gusja ružica, katarinčica, margetica, ovčica. FARMAKOPEJSKI NAZIV: Bellidis flos OPIS: Tratinčica je trajnica koja neposredno iznad zemlje razvija lisnu rozetu s obrnuto jajastim i nazubljenim listovima. Cvjetna peteljka visine 3- 15 cm, ovisno o staništu. Cvjetne glavice nalaze se pojedinačno na cvjetnim peteljkama i bijele su boje, crveno nahukane jezičaste i žute cjevaste cvjetiće. Medonosna je i ljekovita biljka. Cvate od ranog proljeća do prvih jesenskih mrazova. Miris joj je slab, ali ugodan. Interesantno je da joj se cvijetovi od jutra do večeri okreću prema Suncu s istoka na zapad. LJEKOVITI DIJELOVI BILJKE: za lijek se beru cvjetovi i listovi, uglavnom u proljeće, iako se mogu sabirati do kolovoza. DJELOVANJE: rastvara, hladi, lagano otvara, smiruje bolove i grčeve, jača organizam i pospješuje razmjenu tvari. Izvrsno je sredstvo za čišćenje krvi, kod liječenja prehlade, bolesti želuca i crijeva, katara sluznice, crijevnih grčeva, smetnji u radu jetre kod bolesti bubrega i mjehura, te nekih kožnih bolesti. Od mladih listova tratinčice i matovilca može se pripremiti ukusna salata, a pomiješana s mladim lišćem koprive i korijenastim povrćem dobiva se odlična juha ili varivo. Ljekovitost tratinčice malo je poznata u narodu, pa zaslužuje da joj se posveti veća pozornost. UPOTREBA I KORIŠĆENJE: Za rane koje se pokrivaju svježim i istrljanim listićima tratinčice, kao napitak kod « vodene bolesti», bubrežnih kamenaca i unutrašnja (crijevna ) krvarenja. RECEPTI : OBLOZI : - svježe ubrani listovi s cvijetovima dobro se operu, ocijede, usitne. Kao biljna masa (kaša ) stave se na ranu, odnosno na čir – furunkulu ili kožnu upalu. NAPITAK : Dvije žličice cvjetića preliti s 3 dl hladne vode. Kada odstoji 8 sati, procijedi se i pije cijeloga dana na gutljaje radi djelovanja na unutrašnje organe.

TRNINA TRNINA ( Prunus spinosa L. ) – Fam. Rosaceae Farmakopejski naziv: cvat trnine : Flores pruni spinosae; Flos, Fructus, Radix, cortex Prunus spinosae. Ostali nazivi : crni trn, neki ga pogrešno nazivaju i glog ), crna trnovina, divlje šljivice, drača, drnula, kukinja, trnavka, trnula, trnjina, mrki trn, trlinka. STANIŠTE : Raste pretežno u nizinskim i brdskim položajima, u svijetlim hrastovim šumama i šikarama, često raštrkan na sunčanim, kamenitim i suhim mjestima, uz putove i živice, te na zapuštenim pašnjacima, često među drugim grmljem. To je gust, trnovit listopadni grm, visok do 3 m. Ima lancelaste listove pilasta ruba koji stoje na kratkim peteljkama. Cvate sredinom proljeća, prije nego što prolista, sitnim, gustim, bijelim cvjetićima koji prekrivaju cijele grane. U kolovozu i rujnu dozrijevaju plodovi ( trnine ), plavocrne okrugle koštunjice sa sivkastom nahukom, promjera do 1,5 cm, sa zelenim, trpkim i kiselim mesom. Vrlo se čvrsto drže grana pa na njima ostaju sve do proljeća. Nakon nekoliko uzastopnih mrazova trnine postaju slađe i ukusnije. Pogodne su za preradu u sirupe, sokove, pekmeze, marmelade, vina i likere. Sadrže invertni šećer, dosta vitamina C, pektina i treslovine, te glikozid amigdalin ( u sjemenkama ). Ostali dijelovi trnine ( cvjetovi, listovi, kora ) služe kao prirodni lijekovi. Obilno tjera izdanke iz panja i žila. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Pogodna je za žive ograde, a zbog široko 159

razvedenog korijenja služi za zaštitu strmih i jaružastih terena od erozije. Plodovi trnine se opisuju tek od polovine XVI stoljeća, zbog botaničke neukosti, stari su Grci i Rimljani vidjeli u trnini prečesto akaciju ( bagrem ) . Botanički naziv sadrži latinske oznake " bodljikava " – spinosa, i " šljiva " ( prunus ). Nade u liječenju jačanja srca izjalovile su se, tako da ne pomaže u liječenju jačanja srca. BERBA : Cvjetovi se beru prije nego se potpuno otvore i odmah stave sušiti u hlad, rasprostrti na zračnu podlogu. Listovi se skupljaju s grmova koji su ocvali dok su još potpuno mladi, ali razvijeni. Kora i plodovi najbolji su bijeli ako se uberu u listopadu i studenome. Plodovi se mogu sušiti ili odmah prerađivati. Kora se suši i samo ako je pravilno osušena i prhka postići će željeni učinak. LJEKOVITOST : Ljekovite i djelatne tvari u cvjetovima trnine su flavonski glikozidi, nitril-glikozid i derivati kumarina. Listovi sadrže još i treslovine, gorke tvari i vitamin C. Kora ima mnogo tanina. Osušeni cvjetovi imaju laksativna i diuretička svojstva pa služe i za ublažavanje želučanih grčeva, liječenje od proljeva, pomažu kod plućnih bolesti i smiruju kašalj. Od trnine priprema se napitak koji " čisti " krv, pomaže kod bolesti mokraćnog mjehura i bubrega, a njezinim uvarkom ispire se usna šupljina prilikom upalnih i gnojnih procesa na desnima. TRNJINE prerađene u pekmez ili marmeladu otvaraju apetit, a uvarak od tih zdravih plodova pomaže prilikom krvarenja, proljeva i katara želuca i crijeva. U nas se trnjine rijetko beru i prerađuju, što je šteta, jer njima naše šume i šikare obiluju. U berbu treba ići s debelim rukavicama, a nakon prvih mrazova skupite nešto zdravih plodova i iskoristite ih za ukusne i ljekovite pripravke. Osnovna uporaba je za poboljšanje probave i mokrenje. Od cvijetova se spravlja alkoholna otopina hlapljivog ulja, koja se koristila za " čišćenje " krvi, crijeva, želuca, te protiv kašlja i plućnih bolesti. Sirup od plodova pomiješan sa korijenom steže ( Potentilla erecta) povoljno djeluje na želučanu i crijevnu sluznicu. Osobito za anemične sirup trnjine dobar je prirodan lijek. Mnogi ne znaju da trninu ubrajamo u koštunjičavo voće iako ga ne uživamo kao voće ! ® Blago sredstvo za čišćenje: uzmemo 3 žlice cvjetova trnine na šalicu vode i jednu minutu kuhamo u vreloj vodi, 3 – 4 dana uzastopno popijmo po jednu šalicu takovog čaja ! Čaj djeluje vrlo blago, bez kakvih neprijatnosti i tegoba, a uza sve to i temeljito. U današnje vrijeme ovaj recept se ne primjenjuje, jer zaista djeluje blago. ® Za izmjenu tvari : koristi se plod trnine: u obliku sirupa. Koristi također kod reumatizma i išijasa, ali ne tako snažno i bez ograničenja na 4 – 6 tjedana kao što je to slučaj kod borovice ( Juniperus communis). FRANCUSKI LIKER " Prunelle " Potrebno : 250 g trnjina, 1 l rakije, 750 g šećera. Promrzle trnine operite, osušite i rastresite na papir. Sušite ih na suncu najmanje jedan dan. Tada iz njih izvadite koštice, pa ih nastavite sušiti. Suhe plodove lagano istucite u mužaru, zalijte ih rakijom i ostavite stajati pet tjedana. Svaki tjedan jedanput promiješajte. Nakon toga procijedite tekućinu kroz gustu gazu pa joj dodajte sirup od šećera i malo vode. Dobro promiješajte, a liker ulijte u čiste staklene boce i dobro ih zatvorite. neka još neko vrijeme stoji, a nakon toga ga možete trošiti. MARMELADA OD TRNJINA : Potrebno : trnjine, bijelo vino, šećer. Kilogram opranih trnjina ( bez peteljaka ) stavite u široku posudu, prelijte vodom, ostavite stajati preko noći, a ujutro odlijte vodu te ih prelijte s 2,5 dl vina i 1,25 dl vode. Na laganoj vatri, uz stalno miješanje, kuhajte dok se plodovi smekšaju. Kad se ohlade, protisnite ih kroz sito i izvažite dobivenu kašu. Na svakih 500 g kaše dodajte 1,25 dl vina i 200 g šećera pa sve skupa ukuhajte u gustu marmeladu. Još vruću ulijte u ugrijane čiste staklenke. Ohlađenu marmeladu dobro zatvorite dvostrukim celofanom i spremite na hladno mjesto. Žlica – dvije marmelade ujutro potaknut će apetit. To se preporučuje osobito onima koji ne mogu jesti ujutro. 160

bilje ® ČAJ: - osnovni recept ; koji jača i čisti krv, osobito u slučaju kožnih bolesti, bolesti pluća i dišnih organa, priprema se tako što se 1 velika žlica osušenog ili 7 velikih žlica svježeg cvijeta prelije s 2,5 dl ključale vode, prokuha 1 minutu i poklopljeno ostavi 10 minuta, i zatim procijedi. Pije se 3-4 puta dnevno po 1 šalica i to samo po gutljaj svaki sat. Ako taj čaj ponovno prokuhamo s 1 velikom žlicom meda, liječi od upale pluća, bronhije, omekšava sluz i olakšava iskašljavanje, te koristi pušačima za lakše iskašljavanje. Piju se 2-3 šalice dnevno, svaki sat po 1 velika žlica. U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem koristi se protiv debljine. ® Protiv žutice treba 5 g stucane nutarnje kore korijena , ili 50 g svježe, kuhati u 2,5 dl bijelog vina dok se ne ukuha za trećinu. To se pije u 3 obroka: ujutro natašte, pred ručak i prije večere. ® TURŠIJA od trnjina priprema se tako da se na 1 kg zgnječenih trnjina ulije ½ litre vode i sve zajedno pusti da stoji 24 sata poklopljeno. Nakon toga ulije se 1 litra prokuhane, ali ohlađene vode i ¼ šećera ili meda. Sve se dobro promiješa, poklopi i stavi na laganu vatru da provri. nakon što je mješavina provrela, procijedi se i začepljena pohranjuje na hladno mjesto. Kad se gnječi trnjina, treba paziti da se ne zdrobe koščice. Turšija od trnjina može se pripremati i u većim količinama, ali treba paziti na omjer trnine, vode i šećera – meda. Kod slabokrvnosti, između ostalog, preporuča se 3 puta dnevno piti po 1 dl ove turšije. ® VINO OD TRNJINA : potrebno je 5 kg zrelih plodova trnine, 1,5 kg šećera, 10 g kvasca i 5 l vode. Očišćene trnjine staviti u emajlirani lonac, preliti sa 2,5 l vode i kuhati pola sata. Nakon toga plodove zgnječiti drvenom kuhačom tako da im popuca kožica. Ohladiti, procijediti i tekućinu uliti u plastičnu posudu. U preostaloj vodi otopiti šećer, uliti u plastičnu posudu ( vjedro ), te dodati aktivirani kvasac. Vjedro pokriti platnom i pustiti mošt mirovati 3 dana, pa ga preliti u staklenu posudu za vrenje, namjestiti čep sa staklenom vrelnom cjevčicom i ostaviti na toplom mjestu dok vrenje ne završi. To će potrajati oko tri mjeseca. Mlado vino treba vrlo pažljivo pretočiti i po potrebi filtrirati, potom ga uliti u staklene boce, dobro ih začepiti i uskladištiti na hladno mjesto. Nakon što odstoji osam do devet mjeseci, vino se može ponuditi.

ULJE OD STOLISNIKA ULJE OD STOLISNIKA Stolisnik je već opisan, a donosim i još jedan način i uporabu izrađenog ulja za liječenje kroničnih bolesti. Ovo ulje ima veliku primjenu u liječenju upala sluznice i kože, čira na želucu, kao oblog za hemeroide, ali i kao ulje za sunčanje. Upotrebljavaju se cvijetovi koje je najbolje brati u drugoj fazi cvjetanja biljke, a cvijetovi u dužini do 10 cm režu se škarama. Ukoliko se bere cijela biljka ) BEZ KORIJENA ! reže se na dužini od 25-30 cm, računajući od vrha biljke, ubrane biljke vezati u snopiće ( kitice), sušiti na propuhu, bez sunca i na temperaturi od 35-40 oC. Poslije cvatnje stolisnik se ne bere. Ekstrakt stolisnika ( hajdučka trava) sprječava razvoj patogenih klica i u narodnoj medicini služi za liječenje rana i posjekotina, prvenstveno svježi sok. RECEPT ZA PRIPREMU ULJA ( II) U litru maslinovog ulja ili kukuruznih klica staviti 100 grama zdravog i suhog lista stolisnika. Lišće treba sitno narezati, staviti u veću staklenku i preliti uljem. Staklenka se dobro zatvori i umota u čistu krpu i ostavi da stoji u loncu s hladnom vodom. Na dno lonca treba staviti krpe 8 ili par listova novinskog papira), i počinje priprema: kuha se na laganoj vatri oko tri sata, zatim dobro ohladi, staklenka se izvadi iz lonca i sadržaj projedi kroz sterilnu gazu. Ulje se prelije u manje bočice ( također čiste i sterilne - prokuhane), i sve se dobro zatvori. Vrlo je bitno da se bočice sa gotovim uljem umotaju u tamni papir. Ovako pripremljeno ulje uspješno se koristi za ublažavanje upale hemoroida ( šuljeva). Uljem natopljena sterilna gaza stavlja se na hemeroide uvečer i ostavlja preko noći. Protiv čira na želucu ovo ulje se koristi u mješavini sa uljem od kantariona Najbolje je ako se pije po jedna kavska žličica ujutro i uvečer prije jela. Za opekotine i rane, ogrebotine i povrede, naročito u prirodi, dobro je ovo ulje imati sa sobom, i 161

po potrebi stavljati gazu premazanu uljem na ranu, a u krajnjem slučaju nakapati na ranu svježe iscijeđen sok iz biljke.

UVOD U SAKUPLJANJE I UPORABU LJEKOVITOG BILJA Budite pažljivi prema biljkama. Ne lomite i ne trgajte ih, a listove pažljivo skidajte rukom. Ne zaboravite da su i biljke živa bića ! Poznati travar Maurice Messegue preporučuje da se za branje biljaka uopće ne upotrebljavaju nož i metalni predmeti. Također, pri čišćenju sasušenu zemlju s korijenja uklonite trljanjem, suhu biljku i listove mrvite rukama a ne sjeckanjem. Biljka će vašu pažnju vratiti povećanom djelotvornošću Pri sabiranju ljekovitih biljaka - ne žurite !. U prirodi ste, smirite živce, zaboravite ured i biznis, zaboravite TV, zaboravite računala, zaboravite novce, usredotočite se na ono za što ste tu – na čisti zrak, prirodne zvukove, pokušajte čuti pjev ptica, zuj insekta, šušanj guštera u grmu, ljepotu boja cvijeća i mirise koje do sada niste opazili. Prije svakog branja ljekovitog bilja, treba dobro poznavati određenu biljku, njena svojstva, vrijeme kada je najpovoljnije za branje, te da li je dotična biljna vrsta Zakonom zaštićena. Također, potrebno je upoznati se sa izrazima koji se upotrebljavaju u farmakopeji, što će biti obrađeno u drugom poglavlju. Liječenje biljem staro je koliko i čovječanstvo; Babilonske glinene pločice iz 3000. godine prije Krista opisuju medicinske tretmane. Tijekom slijedećih tisuću godina kulture u Kini, Asiriji, Egiptu i Indiji razvile su pisane oblike bilježenja podataka uglavnom o ljekovitom bilju. Kao izvor najrazličitijih sirovina, biljke su čovjeku uvijek potrebne. Nažalost, upotreba se ponekad pretvarala u pravo pustošenje , a industrijalizacija i povećanje stanovništva dovodi do uništavanja kako biljnoga, tako i životinjskog svijeta, do uništavanja jednog povezanog lanca, koji ima jednu slabu kariku – čovjeka ! Uništavanjem šuma mijenjao je čovjek i tlo i klimu, a to remećenje itekako osjećamo posljednjih godina. Površine s netaknutom prirodom sve je manje. I što će čovjek više spoznavati vrijednost biljaka, što u njima neprestano pronalazi nove izvore sirovina, sve više dolazi do spoznaje, nastavi li ovakvim tempom uništavati prirodu, sva ta bogatstva će jednom nestati, a samim time i čovjek. Za liječenje se koriste ili biljke ili njihovi pojedini dijelovi. Koriste se uglavnom biljke složenije građe. Međutim, za liječenje se koriste i neke biljke niže građe. Narod poznaje korist i pojedinih plemenitih plijesni koje u obliku tanke prevlake ili kožice , zelenkasto ili drugačije obojene rastu na organskim tvarima. Razvijene dijelove nekih gljiva narod upotrebljava u prehrani , a neke su i ljekovite, ali i otrovne. Vegetativni su organi ( korijen, stabljika, list )redovno i najjače razvijeni i najbogatiji raznom sadržinom, pa se zato i najviše koriste. Osnovno znanje iz biologije imate, pa smatram da nema potrebe objašnjavati što je korijen, stabljika, gomolj, lukovica, kora, drvo list, cvijet, plod i sjeme . U farmakopeji se ti pojedini dijelovi biljke nazivaju drugačije ( većinom na latinskom), pa ćemo se upoznati sa latinskim nazivima pojedinih dijelova i naziva, što će biti vrlo korisno, ukoliko naiđete na kakvu stručnu literaturu, a i u ljekarnama po tim nazivima prave pripravke: KORIJEN = radix STABLJIKA = caulis GOMOLJ = tuber PODANAK = rhizoma LUKOVICA = bulbus NADZEMNA BILJKA = herba KORA = cortex DRVO = lignum LIST = folium CVIJET = flos SJEMENKA = semen PLOD = fructus SUHA BILJKA = droga Ljekovite biljke treba sabirati u slobodnoj prirodi, na njihovim prirodnim staništima. To je važno zbog toga što se biljka samo pod povoljnim uvjetima - u svojim prirodnim prilikama – može u 162

bilje potpunosti razviti. Potrebno je prije svega znati gdje neka ljekovita biljka raste, gdje se ona prirodno razvija. Nije dovoljno samo znati njezinu geografsku rasprostranjenost, nego i u kojim biljnim formacijama raste, te nam onda neće biti teško pronaći je u većem broju. Doduše, neke biljke ćemo naći i u naselju, u dvorištu, uz puteve i staze, (neka čak na gnojištima ), vrtovima, oranicama. Pojedine biljke sami uzgajamo –konoplja, lan, suncokret, pšenica, kukuruz, kupus, paprika celer, hren, mažuran, vrtni mak, pastrnak, mrkva, bob itd… Želimo ubrati zaista ljekovitu biljku, moramo znati u koje vrijeme ćemo to učiniti. Biljka ne sadrži ljekovite tvari u istim količinama uvijek kroz godinu. Vrijednost tvari mijenja se u toku rasta i razvitka biljke, pa je dakle potrebno poznavati onaj razvojni stadij u kojem ona sadrži najviše ljekovitih sastojaka. Čitavu zeljastu biljku ćemo sabirati onda kada je zrela za razmnažanje, što vidimo po započetoj cvatnji. U pravilu se koriste i sabiraju samo vršni i mlađi dijelovi biljke s ograncima, listovima i cvjetovima. NIKADA nemojte čupati čitavu biljku,uvijek ostavite dio korijena da se može dalje razmnožavati! Korijen se vadi u vrijeme kada se u njemu nagomila najviše organskih tvari – a to je pri kraju vegetacije – u jesen. Proljeće i jesen su u pravilu doba kada se sabire korijen, ali i podzemne stabljike ( podanak, gomolj, lukovica ). Podzemni dijelovi dvogodišnjih biljaka sabiru se koncem prve ili početkom druge godine, a kod višegodišnjih biljaka ne prije druge godine. Mesnate dijelove očišćene od zemlje iskopati u ranu jesen, dok je sunce još dosta «jako», a nisu nastupile jače kiše. Listovi se u pravilu sabiru početkom cvatnje biljke. Cvjetanje je najbolji znak da je biljka potpuno razvijena. Treba paziti da listovi budu potpuno zeleni, razvijeni i bez nametnika. Listove s eteričnim uljima treba brzo sušiti i spremiti. Prilikom sušenja, ne smije doći do izrazite promijene boje biljke. S još većom pažnjom treba sabirati cvijetove. Sabirati ih u vrijeme kada su potpuno razvijeni, ali ne još i ocvali. Kod nekih biljaka se sabiru još neotvoreni cvijetovi. Treba paziti da dršci budu što kraći, ali da ipak ostane makar i kratka peteljka. Cvijetove treba sušiti vrlo brzo, i moraju sačuvati prirodnu boju. Plodovi se sabiru u posve zrelom stanju, samo za preradu – za voćne sokove a neposredno prije nego što posve sazru ako se koriste za sušenje. Ako se plodovi sabiru zbog sjemenki, tada ih treba sabirati prije nego potpuno budu zreli, prije otvaranja ili pucanja, često s ograncima kojih se još drže. Kora se sabire u proljeće – kada se najlakše ljušti s drveta, u pravilu s mlađih , najviše do tri godine starih grana - ne stabala! Za ostale nejasnoće možete se slobodno obratiti autoru ovog teksta. Vrlo je važno, ponovno napominjem, poznavanje ljekovitih biljaka. Iako se danas zna kemijski sastav gotovo svih biljaka, ipak njihova uloga u liječenju čovjeka nije još ni izdaleka poznata. Uzimanje ljekovitih pripravaka, naravno uz stručnu konsultaciju i znanje liječnika, uveliko se može pomoći i brže ozdraviti i ukloniti tegobe. Pri korištenju ljekovitih biljaka treba uvijek imati na umu da njihovo poznavanje, te poznavanje njihovih vrijednosti u liječenju raznih bolesti, još uvijek nije dovoljno da se sami liječimo i da zanemarimo korištenje liječničkog znanja i usluge.

VERBENA Verbena - željezarka ( Verbena officinalis L.) Porodica : Verbenaceae Ljekarnički naziv : Verbenae herba Ostali nazivi : verbena, sporiš, željezarka, vrbena. OPIS: Verbena ili željezarka je trajna ili jednogodišnja zeljasta biljka, visine do 80 centimetara. Stabljike je četverouglasta, na gornjem dijelu razgranata. Perasti, nasuprotni listovi su duguljasti, grubo dlakavi, na vrhu šiljati, narovašeni ili pilasti. Donje je lišće veće , stoji na peteljci, a gornje sitnije i priraslo uz stabljiku. Cvjetovi su sitni, blijedoružičasto-ljubičasti zvončići, smješteni u obliku klasova na vrhu grančica. Biljka je gorkog okusa. Ne smije se zamijeniti sa mirisavom verbenom koja ima sasvim drugačiju 163

primjenu ! Verbena je sasvim neugledna biljka, bez mirisa i izrazito skromnim ograncima s rijetkim listićima i jedva zamjetnim cvjetićima. Raste na zapuštenim zemljištima, duž cesta, starim zidinama, po jarcima, suhim livadama i pašnjacima i svijetlim šumama.( Postoji i Južnoamerička varijanta ove biljke koja je znatno veća. Prepoznaje se i po snažnom omamljivom mirisu koji podsjeća na limunov, pa je i zovu CITRONELLA. Kod nas bi se mogla uzgajati u vrtovima jer ne zahtjeva tropsko podneblje). AKTIVNE TVARI: heterozid verbenozid, gorke tvari, tanin, sluz, eterično ulje, alkaloid koji još nije dovoljno istražen. BERE SE: Bere se i upotrebljava gornja polovina biljke prije nego što se potpuno rascvjeta – od lipnja do listopada, suši se odmah da ne izgubi boju. SUŠENA BILJKA IMA SLABIJE DJELOVANJE. TRUDNICE JE NE SMIJU UZIMATI, NAROČITO SVJEŽU, JER MOŽE IZAZVATI POBAČAJ !! Doduše, u nekim recepturama se preporučuje da trudnice piju čaj uoči porođaja ( termina) jer da olakšava porođaj, ne moja je preporuka – NEMOJTE EKSPERIMENTIRATI: za pojačano izlučivanje mlijeka može se uzimati, ali dok je žena trudna- NEKA JE NE UZIMA! Kad se verbena stavi na kožu – koža pocrveni, jer verbena privlači krv. PRIPREMA, PRIMJENA I DJELOVANJE: Evropsku verbenu stari su Rimljani upotrebljavali za čišćenje žrtvenika podignutih vrhovnome bogu Jupiteru. Vračevi mnogih davnih naroda davali su verbenu ratnicima za liječenje rana. Njihovi svećenici ( poput druida), pridavali su verbeni moć koja junacima pribavlja neranjivost, čak besmrtnost. Kasnije, srednjovjekovno travarstvo dalo je recepturu koju nakon provjeravanja potvrđuje i moderna medicina kao valjanu. ® PREGRŠT VERBENE SKUHATI, STRPATI U LANENU VREĆICU PA KAO OBLOG STAVITI NA ČIREVE I RANE KOJE TEŠKO ZACJELJUJU. Praktičari su uočili da čaj od verbene ublažava kašalj, smiruje nervozu i tjeskobu, uklanja besanicu, a grgljanjem smiruje upalu krajnika. Dakako, citronella je znatno snažnijeg djelovanja, ali to nije prednost za svako liječenje. Verbena je narodni lijek za jačanje, protiv nesanice i nervoze, za liječenje jetre i žuči, rana, otoka i još nekih oboljenja. Kao čaj se uzima po 1 žlica usitnjene droge, popari sa 2 dl kipuće vode i ostavi da stoji jedan sat. Zatim se procijedi i pije 3X dnevno prije jela. taj čaj služi i između ostalog za ispiranje grla i usta u slučaju upale. Povećava mliječnost, pa se daje dojiljama – po 3 čaše dnevno prije jela. Koristi se i protiv groznice, jer snižava visoku temperaturu. ® Za vanjsku upotrebu - za obloge: 4 jušne žlice sitno izrezane verbene ( željezarke), 1 žlicu lanenog i 1 žlicu istucanog sjemena piskavice, popariti sa litrom vrele vode i ostaviti poklopljeno 4 sata. Procijedi se i od dobivenog odvara prave se oblozi. ® Kao naljev: za šalicu napitka - do 3 prstohvata verbeninih listića protiv nervoze i besanice. Protiv depresije dva prstohvata verbene, po jedan prstohvat bosiljka, narančinih pupoljaka, lipovog cvijeta i kadulje (žalfije), preliti vrelom vodom, punu šalicu popiti svako večer prije spavanja. ® kao oblozi: još jedan recept: od svježeg lišća željezarke skuhane u octu, kao topla kaša stavlja se na lice za umirenje neuralgija – (osobito trigeminus), a kao oblog po određenim mjestima na tijelu ublažava reumatske bolove. Čaj od 4 velike žlice verbene kuhane u 2,5 dl vina i 2,5 dl vode, ili u samom vinu ( u količini ½ litre) – čisti jetru, bubrege, slezenu, liječi od vodene bolesti, hripavca, pomaže protiv teškog disanja. Pije se 3X dnevno po 1 mala šalica prije jela. Ukoliko se taj čaj pije svaki sat po gutljaj, snizuje temperaturu, djeluje još jače nego kinin, pa se upotrebljava protiv groznice. Taj čaj pomaže i onda kada se kod bolesti mokraćnog mjehura pojavi krv u mokraći. ® U 1 litru bijelog vina močiti 30 dana 5 velikih žlica usitnjene biljke , te nakon toga profiltrirati. Pije se 4-5 puta dnevno po 1 čašica radi čišćenja tjelesnih sokova i krvi, liječenja od žutice i kamenaca žučnog mjehura i bubrega. Od istih bolesti liječi i PRAŠAK osušene biljke; uzima se 2X dnevno , koliko stane na vršak noža. Korijen verbene kuhan u mješavini pola vode – pola vina, LIJEČI OD VODENE BOLESTI. Piju se 34 male šalice dnevno. 164

bilje

VIDAC - TRAVA ZA OČI VIDAC – (Euphrasia officinalis L. ) ( E. Rostkoviana /Hayne/ Porodica: Scrophulariaceae Farmakopejski naziv: Herba euphrasiae, Narodni nazivi: dragočka, dragonka, očanica, oči matere božje, radoka, roža svete Lucije, vidica, vidova trava, vidovita trava, zorvica, smetlika. Euphrasia = grčki euphrassia = radost, zbog ljupkih cvjetova i ljekovitosti kod očnih bolesti. OPIS BILJKE: jednogodišnja biljka, visine 10-15 cm., u gornjem dijelu razgranjena i pokrivena mekanim dlačicama. Biljka je poluparazit, svojim usisnim korijenom pričvrsti se za livadne trave i siše im sokove. Listovi nasuprotni, jajastog oblika i na vrhu oštro nazubljeni. Cvjetovi se javljaju u pazušcima gornjih listova, boja varira od bijele do bijelo ljubičaste, do plavičasto – ljubičaste boje. Na kruničnim laticama su krasne tamne žile. Po cjevastim cvjetovima nalaze se male žute mrlje. Nema mirisa. Okus je gorak. Cvate od srpnja do početka listopada. Raste na suhim livadama, šumskim čistinama i neplodnim zemljištima. Za lijek se sabire čitava biljka, bez korijena, od VII – kraja IX mjeseca. Ljekovito djelovanje: Osnovno djelovanje biljke koristi se u liječenju očiju. Upotrebljava se kod upale očne spojnice, slabosti očiju zbog premorenosti ( od čitanja ili pisanja), upale rubova vjeđa, upale šarenice, glaukoma, čira na rožnici, upale suzne vrećice. Također, vidac se preporučuje kod bolesti dišnih organa, kod hunjavice, gripe, bronhitisa, probavnih smetnji i kod želučanih i crijevnih bolova. Kad nijedan lijek za oči više nije pomagao, zadnja nada ostala je ova biljka. Vidca ima mnogo podvrsta i oblika, te ih i iskusni botaničari teško razlikuju.Za sabiranje i liječenje to nije važno, djelovanje im je isto. Još i danas nije jasno u čemu je njegova ljekovitost glede liječenja očiju, jer ne sadrži nikakvu posebnu tvar. U svakom slučaju, oprez u uporabi nije na odmet! Pogrešno i neodgovorno je njime liječiti akutne očne bolesti ! Posebice to vrijedi za zelenu mrenu - glaukom ! Vidac nije za liječenje AKUTNIH OČNIH BOLESTI ! Kod KRONIČNIH bolesti – upale očnih vjeđa, kao oblozi, te kod oboljenja vanjskog oka, koristi vidac. Vidac NE SMIJEMO UPOTREBLJAVATI DOK LIJEČNIK NE POSTAVI TOČNU DIJAGNOZU! Vidac se izvana upotrebljava kao oblog za oči. Mokri oblog stavi se ovlaš na oko, a bolesnik pri tome mora ležati. ® Čaj za oblog priprema se od 1 žlice suhe biljke pomiješane u šalici vruće vode u kojoj odstoji 10 do 15 minuta, a zatim ga ohladimo. POGREŠNO je čvrsto zaviti vlažne obloge i kompresu na oči. Oblog se mora mijenjati često, već nakon 5 minuta, a najkasnije 10 minuta. Ponovi se 2 – 3 puta. Postupak ponoviti 2-3 puta u toku dana, u trajanju po 1 sat. NI U KOM SLUĆAJU NEMOJTE SMATRATI DA JE VIDAC LIJEK ZA SVE MOGUĆE BOLESTI OKA! ® Svojom gorčinom potiče lučenje želučanih sokova i olakšava probavu, pomiješana sa crnom trninom regulira stolicu. ® Za ispiranje nosa kod kihavice treba 2 velike žlice biljke popariti s 2 dl ključale vode, ostaviti poklopljeno preko noći i sutradan procijediti. Istodobno se pripremi mast na taj način da se pomiješa 5 g lanolina i 15 grama bijelog vazelina; tom se mašću 5-6 puta dnevno mažu nosnice iznutra. ® Tinktura: 1 dio biljke i 10 dijelova alkohola močiti 14 dana i zatim filtrirati. Uzima se 2 X dnevno po 20-30 kapi u vodi protiv glavobolje i bolova u uhu. ® Čaj od 1 kavske žličice osušenog lišća , kuhanog ili poparenog s 2,5 dl kipuće vode jača vid i čisti oči. Još je djelotvornije ako se čaju doda nešto pelina i komorača.

VINA MEDICATA Medicinska vina ili oenoli su zasnovani na sposobnosti vina da rastvara sastojke raznih ljekovitih tvari. Za liječenje se upotrebljavaju različite vrste vina sa različitim ( određenim) postotkom 165

alkohola. O ljekovitim vinima smo već pisali. Ovaj puta donosimo tri recepta za ljekovita vina, koja služe za jače izlučivanje probavnih sokova, za pospješivanje probave, osobito kod teško probavljivih jela te za jačanje i okrepu. ® KINA-VINO- ( Vinum chinae). Ovo vino se osim gore navedenih svojstva koristi i za jačanje krvotoka i srca ( roborans). Pravi se prema receptu: Na 88 grama crvenog prirodnog vina ohlađenog sa otopinom (10%) želatine, dakle vina bez treslovine ( tanina), te se u njega stavlja: ekstrakt kinovca ( Extractum Chinchonae sicum) : 0,5 grama, koncentrirani špirit ( Spiritus conc.) : 0,2 grama, glicerin (glycerolum) : 0,3 grama, destilirana voda (Aquae dest.) : 1,o gram, limunov sirup (Sirupus Citri) : 10 grama. Razumije se, za pravljenje jedne litre kina-vina, gore navedene sastojke podeseterostručiti. Pije se dnevno 2-3 velike žlice. Ovo vino je najbolje dati napraviti u ljekarni. Prije miješanja gore navedenih sastojaka vinu se mora oduzeti treslovina (tanin), to se postiže tako da se svakoj litri vina dodaje otopina želatine. Otopina želatine se priprema tako da se jednom gramu želatine doda 10 grama vode i to sve doda litri vina, više puta dobro promućka i ostavi da stoji tjedan dana a zatim se procijedi. Tek tada je vino pogodno za pravljenje vina po gore navedenom receptu. Ukoliko ne želite sami spravljati ovo vino, donesite ljekarniku gotovo vino, a on će ( ako će?!) dodati ostale navedene sastojke. VINO OD LINCURE sa željezom – ( Vinum gentianae ferratum) . Ovo je lijek protiv slabokrvnosti – anemije. Pripravlja se po ovom receptu: Na 77,8 grama bijelog vina ( Vinum album), koje je oslobođeno tanina – na prije opisani način, sa želatinom, - stavlja se : ekstrakt lincure (Extract. gentianae) : 0,5 grama, otopina željeznog klorida ( Ferri chloridi sol.) : 1,5 grama, željezni prašak (Ferri pulverisati) : 0,1 gram, vitamin C ( Acidi ascorbinici) : 0,2 grama, limunov sirup ( Sirupi citri) : 20,o grama. Naravno, ovo je recept za 1 decilitar, pa treba za jednu litru sastojke podeseterostručiti. Postupak : najprije se otopini željeznog klorida dodaje željezni prašak i miješa dok ne iščezne žuta boja. Tek tada se dodaje bijelom vinu u kojem su već otopljene ostale ljekovite tvari. Ta se smjesa zatim ostavlja na hladnom mjestu 24 sata, a onda procijedi. Srče se slamkom, i tako da se u veliku žlicu ulije promućkana tekućina i onda srče na slamku, dva puta dnevno, ne više. Uvijek se u isto vrijeme mora jesti crni pšenično – raženi kruh načinjen od cjelovitog zrnja ( integralnog brašna), jer se u takvom brašnu nalaze važne tvari za suzbijanje malokrvnosti. Isto se tako moraju jesti jetra i to naglo pečena, tako da u sredini ostanu sirova, jer jedino na taj način zadržavaju neophodan vitamin B12, bez kojega se ne liječi anemija. Uz to, uzimati ili namirnice bogate vitaminima B – grupe, naročito B2 i B12. Vino se dobro začepljeno mora čuvati na hladnom mjestu. VINO ZA JAČANJE ( Vinum tonicum). Vino se pravi prema receptu ( za 1 decilitar) : Vino maraština – vino napravljeno od polusušenog grožđa iz primorskih krajeva, jer je vino ( mislim na prirodno vino) iz južnih krajeva bogato etanolom i sladorom. Maraštinu može zamijeniti i dobro napravljeno vino iz polusušenog grožđa iz Slavonije ( tzv. suharek). Na 70 grama vina dodaje se: ( za 1 dl vina) : tinktura kinovca (Tinct. Cinchoanae comp.) : 10 grama, tinktura strihne (Tinct. Strychni) : 0,5 grama, kofein ( Coffeini) : 0,1 gram, natrijev fosfat (Natrii phosphati monobasici) : 1,2 grama, glicerin (Glyceroli9 : 1,2 grama i narančin sirup (Sirupi aurantii) : 17,o grama. Vino se spravlja tako da se najprije kofein i natrijev monobazični fosfat otope u vinu iz kojega je prethodno bila izvađena treslovina ( uz pomoć želatine), a kada se otopi, vinu se dodaju tinkture, 166

bilje glicerin i sirup naranče. To vino za jačanje daje se kod slabosti poslije preboljenih teških bolesti, kod opće slabosti – astenije, kod mlohavosti živčanog sustava. Piju se dnevno 2 velike žlice poslije jela. Liječenim alkoholičarima se ne preporučuju ova ni bilo koja druga ljekovita vina niti tinkture!!!!

VINOVA LOZA ( Vitis vinifera L.) Ostali nazivi : čokot, loza, trs, vinoloza, vinska loza, vinski trs. Vinova loza je pored ječma, masline i nekada lana najstarija biljka koju čovjek koristi. Danas ima veliko privredno značenje. Vinova loza se spominje još od najstarijih vremena, točno se ne može odgovoriti. Vjerojatno joj je domovina oko Kaspijskog mora ili južna Europa. Prije 6.000 godina uzgajala se u Egiptu, a odatle su je preuzeli Grci i Rimljani. Evropska vinova loza ( Vitis vinifera L.) dijeli se u dvije glavne podvrste: divlja loza ( ssp. silvestris) i pitoma loza ( ssp. sativa). Opis:to je trajan grm, penjačica s cvijećem malih dimenzija sakupljenih u grozdasti cvat. Plod je bobica koja sadrži od 1 - 4 sjemenke.. Upotrebljava se: lišće, plod, sjemenke i biljni sok – tzv. limfa. Cvate od lipnja do srpnja, a traje samo 4-5 dana. Grožđe dozrijeva ovisno o podneblju od srpnja do listopada. Računa se da faza cvjetanja v. loze počinje kada je 5 % cvjetova otvoreno,dakle svi cvjetovi na jednom trsu ne otvaraju se istovremeno. Cvjetanje v.loze ovisi o sorti, klimatskim i zemljišnim uvjetima, te obično traje od 12 do 25 dana. Plod, lišće i sok vinove loze ( ne mošt) – predstavljaju odličan lijek i hranu bez ikakvih toksičnih tvari, što se ne može reći za vino ! Vino se dobiva alkoholnom fermentacijom mošta – mladog vina. Za vrijeme fermentacije sok gubi ljekovita svojstva i prelazi u alkohol. Sok je bogat šećerima, proteinima, vitaminima i mineralima dok vino gubi veliki dio onoga čega ima u soku. Vino može štetiti organizmu pije li se u velikim (ali i manjim dozama), ono je dobar antiseptik (zbog prisustva alkohola), Može se priviti na ranu. Ljekovitost vinove loze krije se u lišću i grožđu. Grožđe je izvanredna dobra dijetalna hrana zbog svog sastava, nažalost, još se uvijek nedovoljno koristi. U zrelim bobama ( grozdu) ima 21-30% šećera, pektina , jabučne, vinske i drugih kiselina, tanina i nešto bjelančevina, te oko 79% vode. Od mineralnih tvari ono sadrži fosfor, kalcija, sulfate i soli željeza. U potpuno zrelim bobicama kiselina je manje. Plod – grozd se jede sirov – svjež ili kao prerađen na razne načine ( voćni sokovi, vino, konjak). Kao hrana vrlo se cijene osušene bobice grožđa bez sjemenki takozvane " rozine ili cvebe " – (Vitis vinifera apyrena.) Najpoznatije su iz Italije, Grčke, Španjolske i prednje Azije. U narodnoj medicini čaj od listova vinove loza upotrebljava se kao sredstvo protiv proljeva, te za jače izlučivanje mokraće. Grožđe liječi razne bolesti ( srčane, živčane, probavne), dok mošt i rozine su sredstvo za otvaranje a također i debljaju jer sadrže mnogo šećera. Suho grožđe u količini ¼ šalice sadrži 440 Kj ili 106 kcal, te 3,1 g prehrambenih vlakana. Bijelo vino služi za izradu nekih lijekova u kombinaciji s različitim travama. · vidi napis o ljekovitim - medicinskim vinima ! Crno grožđe i sok sadrži ( 1 šalica) 113 kcal, te 9 g masnoće, pruža tri važna sastojka bitna za zdravlje srca: flavonoide, antocijane i rezveratrol. Bijelo grožđe njima nije bogato ! Važno je napomenuti za one koji ne prate redovito «Zelenu apoteku» da su flavonoidi biljni sastojci koji sprečavaju rak na razne načine! Sok koji istječe iz svježe obrezane loze djeluje na umirenje krvarenja, steže, a kada se razrijedi s vodom koristi se kao oblog za jačanje očiju. Čaj od cvjetova loze koristi za oslabljene funkcije mozga i kičmene moždine. Čaj od listova ( naročito crne vinove loze) također se koristi kod reumatizma, gihta, povraćanja i krvavog ispljuvka, te uz ostalo i ima zatvarajuća svojstva i štiti kapilare a također zaustavlja krvarenje. Vinski ocat hladi i steže, smiruje proljeve i krvarenja. Od vinskog octa pripremaju se oblozi za razne bolesti. Povremeno pranje cijelog tijela mješavinom vinskog octa i vode čisti kožu i otvara 167

pore, pospješuje cirkulaciju krvi - na taj način tijelo postaje otpornije na razne bolesti i štetne vanjske utjecaje. RP/ VINO OD KANTARIONA Od cvjetova kantariona ( gospine trave) može se pripremiti i ljekovito vino; potrebno je 40 grama cvjetova gospine trave preliti litrom vina i ostaviti 30 dana da odstoji. Poslije toga treba cvjetove dobro ocjediti, vino procijediti i malo zasladiti. Najbolje je da se pije po 2 čašice prije jela za bolju probavu. Uz malo volje može se ( ustvari moglo se ) pripremiti i crveno ulje od gospine trave s bijelim vinom. Kao lijek se uspješno koristi za liječenje čireva, rana i opekotina. Za spravljanje ovog lijeka potrebno je 250 grama svježih cvjetova kantariona, dva puta više maslinovog ulja i 250 grama bijelog vina. Najprije treba pomiješati ulje i vino, pa u mješavinu staviti cvijetove kantariona i pustiti da stoji 4 dana. Nakon toga smjesu kuhati nad parom dva do tri sata dok se vino ne ispari. Zatim se procijedi i ulije u staklenu bočicu i dobro zatvori. RP/2 - sok Sok dobiven rezanjem mladica u proljeće prije nego što se pojavi lišće predstavlja dobar lijek za upaljenu kožu, i naročito za liječenje i pranje očiju kod upale kapaka, konjunktivitisa, upale očne rožnice i ječmenca. RP3/ dijeta: uzima se do 3 kg grožđa dnevno kao jedinu hranu. Može se uzimati i kao sok. Ovaj tretman djeluje depurativno - čisti krv – odnosno izlučuje otrovne tvari i ostatke metabolizma iz tijela. Naročito je blagotvoran i koristan za jetru. Posebno je pogodno kod teških dijeta, kod povišenog kolesterola u krvi, kod bubrežnih bolesti, debljine, hemoroida, hepatitisa, slabokrvnosti i opće fizičke iscrpljenosti, visokog krvnog tlaka,,artritisa i kod stresa. Plućni i srčani bolesnici kao i oni sa visokim krvnim tlakom, teško će i nepravilno disati budu li prije spavanja pili alkoholna pića. Smanjenu će količinu kisika ima i posve zdravi ljudi ukoliko uvečer prije spavanja piju alkohol. Poslije pijenja alkohola dva puta se češće javljaju nepravilnosti u disanju kao što su zastoj u disanju, nemogućnost dubokog disanja i općenito smanjenje količine kisika u krvožilnom sustavu. RP/3 – ispiranje vinskim octom u vodi odlično je za razlaganje ostataka sapuna koji ponekad ostane u kosi. Vinski ocat vraća ravnotežu kiselinu u koži vlasišta. Normalna koža je kisela, a sapun je alkalan. Šamponiranje čini kosu trenutačno alkalnom i potrebno je 24 sata da ona vrati normalnu kiselost. Vinski ocat neutralizira alkalni učinak sapunskih proizvoda, a osim toga je blago antiseptičan. Uliti pola čaše vinskog octa u litru tople vode, blago izlijati na glavu. Ispiranje octom čini se nakon što je kosa isprana u čistoj vodi. Vinski ocat može se aromatizirati ekstraktima biljaka ili cvijeća.

VITAMINI I MINERALI U BILJKAMA Uloga vitamina i minerala veoma je važna za naše zdravlje , i stoga ih ne smije nedostajati u našoj ishrani. Koriste nam kod bolesti i umora, snaže tijelo i živce, pune nas energijom. SADA JE DOBA KADA SVJEŽEG VOĆA I POVRĆA IMA NAPRETEK, VRIJEME JE DA IH ŠTO BOLJE ISKORISTIMO ! ANANAS: napinje kožu, učvršćuje vezivno tkivo, potiče probavu, posebno bjelančevine, OMOGUĆUJE BRŽE ZARASTANJE RANA. Štiti od prijevremenog boranja kože i celulita. Sadrži mnogo enzima bromelaina, betakarotena, vitamina C, pantotenske kiseline, kalija, kalcija, cinka i joda. VLASAC : Poboljšava disanje, potiče probavu, jača imunološki sustav, potiče metabolizam , štiti od infekcija. Sadrži mnogo vitamina B1 i B2, betakarotena, kalija, magnezija, željeza. ŠPAROGE : Korisne za rad bubrega i jetre, vrlo efikasne pri skidanju suvišne težine. osvježavaju ten. Štite od smetnji kod izmjene tvari – poremećaja metabolizma. Sadrže mnogo betakarotena, vitamina B1 i B2, folne kiseline, vitamina C, fosfora, kalija, kalcija, 168

bilje željeza, tvari za gradnju bjelančevina. ŠPINAT : Čuva imunološki sustav, pomaže kod razgradnje kolesterola, opskrbljuje sluznicu obrambenim tvarima, održava stalnu temperaturu tijela. Štiti od ateroskleroze i malaksalosti. Sadrži mnogo betakarotena, vitamina E, vitamina B1 i B2, niacina, folne kiseline, vitamina C, kalija, kalcija, magnezija i željeza. ARTIČOKA : Osvježuje ten, uravnotežuje organizam, bistri glavu, korisna je za jetru i žučni mjehur, omogućuje bolju probavu, naročito masnoće, snižava kolesterol. Štiti kod ateroskleroze, GIHTA, probavnih smetnji. Sadrži betakaroten, vitamin B1, niacin, folnu kiselinu, kalcij, kalij, magnezij, fosfor, željezo, cink i jod. CIKLA : Potiče gradnju krvi, sprečava taloženje kolesterola na arterijama, onemogućuje slobodne radikale / uništavatelje stanica /, tegobe prehlade brže prestaju. Štiti od slabokrvnosti, oštećenja stanica, infekcija. Sadrži betakaroten, vitamine B1 i B2, folne kiseline, kalija, kalcija, natrija, mangana, magnezija, tvari za izgradnju bjelančevina – asparagina - i sekundarnih biljnih tvari : rutin, antocijanidin, betanin. BROKULA : Pospješuje rast stanica, u zadnje vrijeme je biljka broj jedan u prevenciji sprečavanja pojava raka, potiče imunološki sustav, čini krv rijetkom i protočnom, omogućuje bolji vid i izgled očiju, potiče probavu, oslobađa crijeva od otpadnih tvari. Štiti stanice od oštećenja, organizam od upala, prehlada i osteoporoze. Sadrži betakarotena, vitamin C, vitamin E, vitamine B2 i B6, pantotensku kiselinu, kalij, kalcij, selen, jod, glukosinolat, fenolnu kiselinu, flavonoid, sulfid i klorofil. CELER : Jača živce, potiče probavu i odvajanje neprobavljivih tvari, JAČA POTENCIJU i srce. Štiti od nervoze, crijevnih tegoba, slabosti srca, krvožilnog sustava. Sadrži betakaroten, niacin, vitamine B1 i B2, te B6, vitamin E, natrij, kalcij, kalij, enzime i eterična ulja. BANANA: Stvara dobro raspoloženje, jača pamćenje, omogućuje brzu obnovu snage, pogotovo kod teškog fizičkog rada, ublažuje bol u mišićima. Štiti od visokog tlaka, želučanih tegoba, grčenja mišića, ateroskleroze, DEPRESIJE. Sadrži betakaroten, vitamin B6, niacin, folnu kiselinu, kalija, magnezija, triptofan, fenilalanin, tirozin – tvari koje služe za izgradnju bjelančevina. ČEŠNJAK : Pomaže protiv uzročnika bolesti, normalizira crijevnu floru, čini krvne žile elastičnim, potpomaže prokrvavljenost, snizuje kolesterol. Štiti od smetnji u prokrvavljenosti zbog loše prohodnosti arterija te prehlada. Sadrži betakaroten, vitamine B1 i B2, vitamin C, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, jod, enzime, eterično ulje alicin. CRNO GROŽĐE : Daje energiju pri naporima mozga i živaca, stabilizira stanične stjenke. Štiti od GIHTA, te ateroskleroze. Sadrži mnogo grožđanog šećera, kalija, željeza, selena, rutina, antocijanidina. GRAŠAK : jača mišiće, srce, koristi pri stvaranju krvi. INTENZIVIRA BOJU KOSE, pomaže učinkovitosti mozga i rada živaca. Štiti od kožnih bolesti – infekcija, sijede kose, gubitka mišićnog tkiva, oštećenja živaca , srčanih i tegoba krvotoka. Sadrži betakaroten, vitamin E, vitamine B1, B2 i B6, vitamin C, pantotensku kiselinu, balastne tvari, željezo, kalij, magnezij, kalcij, molibden, niacin, lecitin, asparagin, serin, fenalalanin, lizin. KELJ: Koristi za obnovu kosti i zubi, potiče djelovanje obrambenog sustava, oslobađa crijeva otrovnih i otpadnih tvari. Štiti od osteoporoze. Sadrži mnogo betakarotena, vitamin E, vitamin B6, folne kiseline, niacina, kalcija, željeza, cinka, magnezija, klorofila i indola. KRUMPIR: Potiče zacjeljivanje rana, pomaže pri uklanjanju neprobavljivih tvari iz crijeva. Štiti od upala, edema – nagomilavanja vode u tkivu ili organima, protiv visokog krvnog tlaka. Sadrži mnogo vitamina B1, B2 i B6, vitamin C, kalij, magnezij, željezo i balastne tvari. LIMUN: Stvara vezivno tkivo, razbuđuje i potiče kreativnost, bogat je tvarima ZA SUZBIJANJE HUNJAVICE. Sadrži mnogo vitamina C, betakarotena, vitamina E, kalija, magnezija. 169

ORASI : Potiču ponovni rast kose, reguliraju lučenje zaštitne masnoće kože, daju dodatnu snagu živčanom sustavu. Štite od prhuti i umora. Sadrže betakarotena, vitamina E, vitamin B6, folne kiseline,biotina. RAJČICA : Učvršćuje vezivno tkivo, regenerira prenapregnute živce i krvne žile, poboljšava probavu, potiče dobro raspoloženje, omogućuje okrepljujući san. Štiti od smetnji u rastu, slabokrvnosti, oštećenja stanica, slabljenje vida. Sadrži betakaroten, vitamine B1 i B2, folnu kiselinu, vitamin C, vitamin E, balastne tvari, kalij, natrij, željezo, cink, bakar, te sekundarne biljne tvari - likopin. MRKVA : Jača imunitet, pomaže boljem vidu, snizuje kolesterol, ČINI KOSU BUJNIJOM I SJAJNOM, osvježava ten, bistri glavu. Štiti od " kokošjeg sljepila ",prijevremenog sijedenja kose, proljetnog umora. Sadrži betakaroten, niacin, vitamine B6, C, balastne tvari, - pektin, kalij, kalcij, željezo, eterična ulja.

VODOPIJA VODOPIJA - Cichorium intybus L. / Compositae / Farmakopejski naziv : Cichorii radix, herba Ostali narodni nazivi: cikorija, žentrga, potrošnik, konjogriz, divlji radič, divlja loćika, konjska trava, plavocvijet, žućenica, jandrašica, mlečak, modar cvijet, zmijina trava. OPIS, NALAZIŠTE : Raste posvuda kao korov, kraj staza i putova, po pašnjacima, livadama i rubovima šuma, a ponegdje se i uzgaja. Vodopija se zove i putnik, upravo zbog toga što često raste uz puteve. Jedno od njezinih imena je i suncokretjer joj se listovi uvijek okreću prema suncu. Kad pogledamo tu mršavu stabljiku i raščupane listove učini nam se da pred sobom imamo « Janka Raščupanka» Jedino modri cvijetovi vraćaju malo važnosti i pozornosti. Koliko puta nas je nečiji izgled prevario?! U vodopiji ima gorke tvari koja poticajno djeluje na želudac i nešto manje na rad žuči. Stoga se vodopija upotrebljava isto kao i kičicu i stolisnik protiv kroničnih želučanih tegoba popraćenih osjećajem nadutosti i gubljenjem teka. No, po jačini djelovanja vodopija mnogo zaostaje za kičicom i stolisnikom, pa se danas rjeđe upotrebljava. Vodopija ima valjkast i vretenast korijen, izvana žućkasto – bijele boje, a iznutra bijele boje. Iz korijena izbija razgranjena i čvrsta stabljika visine 30 – 100 cm. Listovi su grubo nazubljeni i podsjećaju na maslačak. U pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinačno po cijeloj biljci cvjetne glavice svjetloplave boje, ali se mogu naći primjerci i bijele boje ili ružičasti, ponekad i više njih zajedno. Prizemni listovi tvore rozetu, veliki su, dugi i nazubljeni. Vodopija sadrži inulin, cikoriteol, derivate voćnog šećera, 25 % pektina, željezo, kalcij ,kalij, natrij. Korijen u suhom stanju sadrži još intybin, fruktozu, pentosan i mast. Cvate od srpnja do kolovoza. U ljekovite svrhe koriste se korijen, cvjetovi i listovi. Od druge polovice ožujka do konca svibnja kopa se korijen, te u jesen, kada je najdeblji, i u jesen najviše ljekovitih tvari ima u korijenu, a listovi i cvijetovi beru se ljeti - u vrijeme cvatnje. Od njezinog se korijena sušenjem , prženjem i mljevenjem priprema poznati nadomjestak za kavu – cikorija! "Franckova" je cikorija ustvari korijen vodopije, pripremljen na opisani način, pomiješan sa polisaharidom inulinom, koji u organizmu hidrolizira u levulozu, fruktozu ili voćni šećer, pa kako nema škroba, služi kao hrana za dijabetičare, kao i sve biljke iz porodice glavočika Vodopija čisti i jača želudac, popravlja probavu, odvaja prekomjernu žuč, čisti jetru, bubrege i slezenu, liječi žuticu i anemiju. Pomaže kod gihta. Pomaže kod kroničnog katara želuca, popravlja raspoloženje i smanjuje razdražljivost. ® Za masažu uzetih udova – - šaku lišća i šaku usitnjenog korijena staviti u staklenku od jedne litre i preliti sa 60 % alkoholom ili konjakom, dobro začepiti i ostaviti da stoji na suncu ili toplom mjestu 6 – 8 tjedana. potrebno je svakodnevno mućkanje staklenke. na taj način se dobiva djelotvorno sredstvo za masažu uzetih udova, a dobro je i piti 2 – 3 puta na dan po 20 – 30 kapi za istu bolest. Još djelotvornije je ako se gore navedenoj tekućini dodaju još jednaki dijelovi ulja od matičnjaka 170

bilje ( Melissae off.) i rute ( Ruta graveolens ). Tada je sredstvo za masažu još djelotvornije ® osnovna receptura pripreme čaja od vodopije je: 15 g lišća i cvijeta popari se sa 2,5 dl ključale vode i nakon 10 minuta procijedi, a pije se po 2 šalice dnevno, jedna ujutro natašte, a druga uvečer prije spavanja. ® protiv kroničnog katara želuca : navečer pripremiti 3 velike žlice mješavine od po 20 g korijena vodopije, trave ive ( Teucrium montanum), lista stolisnika, timijana (Thymus serpyllum) i oraha ( Juglans regia), popariti s ½ litre ključale vode poklopiti i pustiti da stoji cijelu noć, a sutradan procijediti. Pije se nezaslađeno tokom dana umjesto vode. ® Čišćenje žučnih puteva: čaj od mješavine od po 40 g korijena vodopije i maslačka, te po 10 g trave ive i pitome metvice ( Mentha piperita). Priprema se i pije kao gore navedeni čaj.

ZEČJI TRN -Ononis spinosa ZEČJI TRN BODLJIKAVI ( Ononis spinosa L. ) – Fabaceae /Bodljikavi gladiš./ GLADIŠ, ZEČJI TRN ( Ononis arvensis L.) /Gladiš, zečji trn, runjavi zečak,/ Ljekarnički naziv : Ononidis radix NAPOMENA : iako su obje vrste iz iste familije, u farmakopeji se koristi bodljikavi zečji trn, čiji korijen ulazi u sastav raznih diuretskih čajeva. NALAZIŠTE : Raste na suhim , pješčanim, zapuštenim zemljištima, nerodnim livadama, mršavim pašnjacima, rubovima šuma u vapnenačkom području. OPIS : Oko 50 cm visok, vrlo otporan, bodljikavi korov. Crvenosmeđa grmolika stabljika je trajna i zeljasta, na granama je malo lišća, iz čijih pazušca izlaze mnoge grančice s listovima, završavajući dugom, šiljatom bodljom. Korijen je drven, žilav, ponekad uzdužno raspuknut, sladunjava i oporog i ljutog okusa. Listovi su na kratkim peteljkama, duguljasti, na vrhu zaokruženi, pilasto nazubljeni, na vršnom dijelu stabljike jednodijelni, donji listovi trodijelni. Cvjetovi se nalaze na trnovitim izdancima u pazušcima listova, leptirastog su oblika i grimiznocrvene boje, cvatu cijelo ljeto. LJEKOVITI DIJELOVI : u proljeće četvrte ili jesen treće godine rasta skuplja se korijen, a cijela stabljika u vrijeme cvatnje, nešto prije nego se cvijetovi potpuno razviju. Stari cvijet ne valja izaziva bolove u želucu. Od 3 kg sirovog korijenja sušenjem se dobije 1 kg suhog. Biljka sadrži triterpenski saponozid ( diuretik ), izoflavonske heterozide, alkohol, onokol, tanin, šećer, eterično ulje, slatku tvar ononid koji slabo hemolizira, kalcij i limunsku kiselinu. Korijen zečjeg trna vrlo je dobro sredstvo za izlučivanje mokraće, čime se sprečava stvaranje pijeska i kamenaca, koristi se u liječenju vodene bolesti, posebice kod uklanjanja vode iz trbušne šupljine. Preporučuje se u liječenju upale bubrega, kamenaca i pijeska u bubrezima, upale mokraćnog mjehura, te kamenaca u mjehuru, kod gihta, reumatizma, i kroničnog reumatizma zglobova. Za iste namjene koristi se i čaj od nadzemnih dijelova biljke. Izvana zečji trn koristi se za pripremanje obloga u liječenju rana. PRIPREMANJE LIJEKA, PRIMJENA I DJELOVANJE : ® Ako se 3 velike žlice cvijeta popare s 1 litrom ključale vode, pa se to nakon 10 minuta procijedi, dobiva se sredstvo koje uklanja mokraćnu kiselinu, pa uspješno liječi od gihta, uporne reume, podagre, bronhitisa, i nakupljanja sluzi u plućima. Pije se 3X dnevno, po šalica. Čaj od korijena i cvijeta ( 50:50) čisti krv, POVISUJE KRVNI TLAK , liječi od katara mokraćnog mjehura, bolesti bubrega, te srčanih smetnji uz oticanje nogu i trbuha. Za iste svrhe dobro je 5-6 g u prah samljevenog korijena kuhati 5 minuta u 2,5 dl vode, i nakon 10 minuta procijediti, a pije se 3X dnevno po 1 šalica. ® Pospješivanje mokrenja i otklanjanje smetnje žuči : pomiješati u jednakom omjeru zečji trn i zgnječene bobice borovice ( Fructus juniperi ), šipka ( Rosa canina ), preslica ( Equisetum arvense), peršin – list ( Petroselinum sativum ). ® protiv vodene bolesti, otvrdnulih žlijezda, reume, gihta i slabe izmjene tvari: priprema se čajna mješavina od 30 g korijena i lišća mladog peršina, te po 60 g osušenog korijena zečjeg trna, preslice i zgnječenih boba borovice, a sve se moči 12 sati u 2,5 dl vina i 2,5 dl vode, zatim se sve zajedno kuha 10 minuta, te se na kraju dodaju 2 velike žlice meda i 171

poklopljeno ostavi da stoji još 20 minuta, nakon toga se procijedi, pije se 3X dnevno po 1 mala šalica. Ujedno koristi i za izlučivanje loših tvari u tijelu i krvi. ® Otečena jetra i zastoj krvi u jetrenom / portalnom krvotoku : čaj od 20 g zečjeg trna i 5 g sjemena kopra ( Anethum graveolens) : najprije se u 1 litri vode kuha korijen zečjeg trna dok se ne prokuha na ¾ litre, a tek onda se uspe sjeme kopra i ostavi stajati 5 minuta, procijedi i zasladi medom. Cijela se količina popije u toku 24 sata.

ZLATNICA- ČELEBI-GRANA ZLATNICA ( Solidago virgaaurea L. ) Ljekarnički naziv : Herba solidaginis virga-aureae OSTALI NAZIVI: ČELEBI-GRANA, štapika, navadna zlatna rozga. Nalazište: Raste u suhim i svijetlim šumama, na šumskim čistinama i visokim stijenama planina. Rasprostranjena je gotovo u cijeloj Europi. U vrtovima i parkovima postoje kultivirane egzotične vrste roda Solidago. OPIS: Trajna, zeljasta , do 60 cm visoka biljka trajnica, uspravne i tanke stabljike, na gornjem dijelu jako razgranata. Listovi su duguljasto ovalni i dlakavi, donji s peteljkom i na rubu pilasti, a gornji bez peteljki, sjede na stabljici. Listovi su na naličju svjetlozeleni. Sitni, zlatnožuti cvijetovi čine na vrhu stabljike glavičaste cvatove, slično metlici. Cvate od srpnja do listopada. Lijepo miriše. Korijen je debeo i žbunasto razgranat. BERE SE: cvijet s grančicom potkraj ljeta. PRIPREMA , PRIMJENA I DJELOVANJE: Liječi od proljeva, teškog mokrenja, bolesti bubrega. Naročito je efikasna kod upale bubrega / Nephritis / i upale izlaza iz mokraćnog mjehura s jakim bolovima kod mokrenja, talogom u mokraći, i čestim mokrenjem. Hladan čaj istjeruje plinove, a vrući čaj izaziva znojenje. Služi kao korigens drugim lijekovima lošeg okusa, a budući da steže, liječi i od proljeva sa sluzi. /Enteritis mucomembranacea / i katara debelog crijeva. /Colitis / sa sluzi, s bolovima i čestim tjeranjem na ispražnjavanje /tenezmima /. Čaj od zlatnice je izvrsno sredstvo kad s metabolizmom vode nešto nije u redu. Prvenstveno kada su u pitanju bubrezi. Ekstrakti zlatnice dobiju se u ljekarnama pod raznim imenima i u različitim kombinacijama. Zamjena joj je čaj od šipka. Kad djeci izbiju zubi ili kad obole od hripavca, dobivaju često proljev. U tom slučaju koristi čaj od 100 g cvjetne grane, poparene litrom kipuće vode. Pošto odstoji poklopljen cijelu noć, ocijedi se i pije umjesto vode tokom dana. Zaslađuje se medom. Slijedeći način pripreme čaja je da se biljka kuha u vodi 10 minuta, ostavi poklopljeno 12 sati, procijedi se pritiskanjem na cjedilo i malo zasladi medom. Pije se do 200 g na dan. Stariji mogu piti odvar od 30 g biljke na 100 g vode, i to po 2-3 šalice na dan, ili po 2 kavene žličice alkoholature na dan, osobito kod astme na bazi uremije, u slučaju gušenja, kad je krv puna otrova vlastitog organizma. ( zbog bolesti bubrega ). Za liječenje bolesnih bubrega najbolja je mješavina od 70 g lišća breze / Betula alba / i po 20 g zlatnice i bosiljka /Ocymum basilicum /. Tri velike žlice mješavine popare se s 1/2 l kipuće vode, pa se to ostavi poklopljeno da stoji 3 sata. Zatim se procijedi, i pije 3 puta dnevno po šalicu prije jela. Dobro je i 50 g korijena steže /Potentilla tormentilla/ kuhati ½ sata, na kraju tridesete minute dodati 50 g zlatnice i još 5 minuta kuhati, ostaviti poklopljeno 15 minuta, procijediti i piti triput na dan po 1 šalicu. Pri teškom mokrenju i uremiji pomaže mješavina od po 20 g zlatnice, korijena selena / Levisticum officinale/, sapunjače /Saponaria off. / i brezova lišća : 5 velikih žlica mješavine treba kipiti 10 minuta u 1 litri vode, ostavi se poklopljeno preko noći, a drugi dan se pije umjesto vode, Može se zasladiti samo 1 kavenom žličicom sirupa od ribizla ili kiselih višanja. Radi liječenja od reume i upale zglobova uzme se po 20 g zlatnice, lišća breze, izopa /Hysoppus off. /, trava-ive /Teucrium montanum/ i paprenog lisca /Polygonum hydropiper/, pa se 5 velikih žlica te mješavine drugi dan piju umjesto vode. Rane se ispiru i oblažu odvarom od po 25 g zlatnice, petrovca /Agrimonia eupatoria/,kadulje, rusomače /Capsella bursa pastoris/ i tzv. zmijske trave /Sanguisorba minor/ a prokuhano 15 172

bilje minuta u 1 litri vode pije se pošto odstoji 8 sati.*

ZOB ZOB - Avena sativa L. Ostali nazivi: ovas, avs, oves, pir, pitoma, silj, siljevina, usjevna zob. Porodica: Gramineae.(trave). OPIS: Zob vrlo vjerojatno potječe iz srednje Azije, a uspijeva gotovo na svakom tlu. Razlikuje se od naših najvažnijih žitarica po tome što ima metlicu. Ta jednogodišnja biljka uspijeva i u ravnici i u brdskim predjelima. Zob cvate od lipnja do srpnja, sjeme dozrijeva u srpnju (kolovozu), ovisno o sorti i klimatskim prilikama. Osim toga ima mnogo kalijevih soli, škroba i šećera. Iz oljuštenih zrna dobivaju se zobene pahuljice, zobena kaša i zobeno brašno. Sve je to lako probavljiva hrana za djecu i bolesnike. Oljuštena zob i danas se koristi za dobivanje zobene sluzi kojoj je svrha da pokuša nadomjestiti želučanu i crijevnu sluz. Za čovjekovu ishranu zob postaje vrlo važna biljka pošto ima veliku hranjivu vrijednost i veoma mnogo masti, po količini bjelančevina zob je najhranjivija žitarica. Samonikle vrste su A. sterilis i A. barbata, koje su ujedno i korovne biljke. Zob je biljka koja se ubraja u porodicu trava. Klasi zobi sadrže 2 do 6 cvjetića. Nalaze se na raširenoj metlici na vrhu stabljike. Zrna su obavijena pljevom koja nije srasla sa zrnom po čemu se zob razlikuje od drugih žitarica (pšenice, ječma i raži). Njen sadržaj visokovrijednih materija koji se sastoji od: joda, klora, fosfora, magnezija, kalija, mangana, cinka, bakra, niacina, biotina, te vitamina. Odlične su zobene pahuljice, koje se prelijevaju vrelim mlijekom ili juhom, i jedu u kombinaciji sa drugim namirnicama. Preporuka je da se zob kuha 2-5 minuta, jer se u ovom intervalu ne gubi ništa od njene hranljive vrijednosti, a postaje lako probavljiva. U slučajevima šećerne bolesti, zob se pokazala kao vrlo uspješna. Redovnim uzimanjem zobi u ishrani, zapravo zobenom kurom koju treba provoditi duže vrijeme, dolazi do opadanja šećera u krvi. Napomena: nikada ne odlijevajte vodu u kojoj ste kuhali zob! U njoj se nalaze mnoge važne materije. Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek koristi se sjeme - zrno i slama za vrijeme žetve i neposredno prije žetve. Ljekovito djelovanje: zob je neobično važna u dijetalnoj ishrani bolesnika. U sebi sadrži sve važnije vitamine i minerale. Koristi se za liječenje malokrvnosti, raznih kataralnih upala probavnih organa, a djeluje na regeneraciju cjelokupnog organizma. Kupelji pripremljeni od zobene slame veoma su korisne u bolestima bubrega, bubrežnih kamenaca i gihta, zatim kod svih reumatičnih poteškoća, kod križobolje, kočenja svih vrsti te kod bolesne jetre, žuči.. Zob je dobro koristiti u ishrani jer potpomaže stvaranje krvi, jača zube i kosti, podstiče rad mozga, rast kod djece i jačanje mišićne mase kod odraslih. Zbog lakoće sa kojom se probavlja, zob se preporučuje oboljelima na želucu, a isto tako i osobama sa bronhijalnim smetnjama. Slaboj djeci i iscrpljenim osobama uopće, zob se preporučuje: treba da je uzimaju svakog dana, u obliku kaše ili drugačije. Zbog jednostrane prehrane zobenim pahuljicama može doći do nestašice vitamina D!, što pogoduje rahitisu , te treba obratiti pažnju na to kod dojenčadi i male djece. Ako zrno zobi dobro skuhamo, od njih ćemo dobiti onu snagu koja se krije u njima. Poznato je da zob konjima daje snagu. Indijski liječnici još i sada upotrebljavaju uvarke običnih zrna zobi ( oats ), u kurama koje se primjenjuju radi odvikavanja od opojnih droga. Tako se zob počela ponegdje i upotrebljavati kod odvikavanja od pušenja, i to je moguće. Broj popušenih cigareta se bitno smanjuje kad se počne jesti ekstrakt zobi, a djelotvornost se osjeća još mjesec-dva. Nakon prestanka uzimanja lijeka. Zrna zobi ne upotrebljavaju se izvana; kao dodatak za kupelji pri oboljenju zglobova ili reumatizma upotrebljava se zobena slama, uglavnom zbog kremične kiseline. Zobena slama inače djeluje kao preslica ali mnogo slabije. Prednost joj je što je jeftina. Za neke ženske bolesti upotrebljava se kao kupelj u sjedećem položaju. Jedna šalica zobi( porcija kuhane zobene kaše) ili šalica i pol zobenih pahuljica sadrže 88 kcal i 4 g masnoće, te smanjuju kolesterol za 5%. Jedini lijek i prvo i osnovno pravilo kod celijakije je bezglutenska dijeta koja traje cijeli život. To znači da se iz prehrane izbacuju sve namirnice koje u sebi sadrže žitarice: pšenicu, raž, ječam. Najnovija istraživanja pokazuju da zob nije štetna za oboljele od celijakije. 173

Osobe alergične na mlijeko i mliječne proizvode, te vegetarijanci mogu zobene pahuljice preliti sojinim, rižinim ili ječmenim mlijekom. Konzumiranje cjelovitih žitarica, prema nekim istraživanjima još je nedovoljno, pa je usvajanje novih prehrambenih navika za doručak dobar početak za to. Svi zajedno, od male djece, adolescenata, ljudi u srednjoj i trećoj dobi, mogu biti samo na dobiti, jer su cjelovite žitarice izvrstan izvor biljnih vlakana i rezistentna škroba, a ujedno i dobar način unosa proteina biljnog porijekla. Žitarice, poput zobi, palente, riže, ječma i heljde bogate su vitaminima, uključujući vitamine B skupine, vitamin E, te mineralima - željezom, magnezijem, selenijem i cinkom. Cjelovite žitarice bogate su važnim nutrientima i fitokemijskim sastojcima koji promoviraju zdravlje, te pomažu u prevenciji mnogih bolesti. Osobama koje su izložene intelektualnom naporu također će odgovarati namirnice niskog glikemičkog indeksa, jer će ih vremenski dulje činiti energičnijima. Zobene pahuljice su najdragocjenije - najhranjivije jelo za iscrpljene ljude. RECEPTI: Čaj od oljuštenih zrna upotrebljava se kod bolesti želuca, crijeva i pluća, a oblozi od zobene kaše stavljaju se na čireve. Pripravljanje zobi za ishranu je uistinu jednostavno: u hladnoj vodi 6-8 puta operemo litru zobi, a zatim je u 2 litre vode kuhamo tako dugo dok se ne smanji na polovicu, a u uvarak umiješamo 2 žlice meda i ostavimo da još neko vrijeme vrije. Takav napitak od zrnja zobi daje snagu, a to djelovanje temelji se na kremičnoj kiselini koja podstiče izmjenu tvari i jača vezivno tkivo i djeluje kao tonik. U zobi postoji indol-alkaloid koji smiruje ( kao sedativ), i pomaže da lakše zaspimo. Doduše, već se dugo zna za to umirujuće djelovanje zobi odnosno ekstrakta cvijetova i cijele svježe biljke, ali su mišljenja različita. Kupelj u sjedećem položaju dobro djeluje kod bolesti koje uzrokuje giht. Bubrege i kamence liječio je Kneipp kupeljima uz dodatak zobene slame. Zob smanjuje šećer u krvi ,a isto tako i kruh od čitavog zrna. U Zob je dakle vrlo važna u dijetalnom liječenju šećerne bolesti, uklanja otrovne tvari iz tijela, bistri duh i obnavlja organizam. Sadrži sve vitamine iz skupine «B». Kod povećanih jetra dolazi u obzir kupelj od zobene slame. Za osobe koje žele izgubiti na tjelesnoj težini, kao i za one s kardio-vaskularnim bolestima općenito su dobre žitarice niskog glikemičkog indeksa. Zob, koja ima glikemički indeks 42 (245 g kuhana s vodom), je idealna i za dijabetičare. Dobar izbor za njih je i prepečeni kruh s grožđicama, jabuka, nekoliko marelica i narančin sok od 1/2 vode i 1/2 soka. Čaj od još zelene slame hrana je za živce, bolesne bubrege, mjehur i reumu. Imamo li hladne noge, pomoći će kupelj od zobove slame. Vruća, gusta kaša od zobi stavlja se na čireve da dozriju. Poznati su slučajevi kada je zob djelovala kod padavice i pomagala ljudima kod odvikavanja od morfija. Od zobi sami možete napraviti odličan lijek za živce: nekoliko tek dozrelih stabljika zobi treba samljeti ili na drugi način usitniti, dobivenu zelenu kašu treba preliti toplom vodom i ostaviti da odstoji oko 2 minute, ocijediti i zasladiti medom, ovako pripremljen napitak ubrzo će smiriti živce. Može se pripremiti i na drugačiji način: samelju se zobene stabljike s bobicama grožđa ili rozina ( cvebe), prelije se toplom vodom, pusti da odstoji oko 2 minute, i onda ocijediti. Na taj način je napitak već zaslađen. A ako se pije duže vrijeme, živci se preporode i smire dobivajući novu snagu. Poslije žetve zobi sakupite slamu ( iako ima slabije djelovanje), i koristite kao čaj protiv katara, kašlja, grozničavih stanja. Iako ne djeluje tako kao svježa biljka, ipak se ubraja među vrlo dobre prirodne lijekove. Za dobar i zdrav doručak : 30 g zobenih pahuljica, voće po izboru, jedan nemasan jogurt, desertnu žlicu bučinih sjemenki i 110 ml sojina ili kravljeg mlijeka. Zobene pahuljice prelijte mlijekom, dodajte voće, jogurt i sjemenke Kupanje djece u uvarku od zobene slame uklanja nedostatni rad kože. Homeopatija upotrebljava izvrstan lijek za živce iz soka zelene zobi pod imenom «Avena sativa», što je ustvari i latinski naziv za zob. Lijek se dobiva iz zgnječenog soka zobenih stabljika u cvatu, a uzima se u kapljicama. Osobito za djecu i osjetljive ljude izvanredan je lijek za živce. Sa ekstraktom korijena ginsenga («Ginsavena») pouzdano krijepi živce. 174

bilje Zob je najdjelotvornija dok cvate, u zrnu ima mliječnog soka; tko se liječi zobenim napitkom, otklanja neuroze i tegobe izazvane oboljenjem želuca i probavnog trakta. Zdrava namirnica koju su naši stari često koristili u prehrani i liječenju bolesti bila je zob - tonik za živce koji usto i jača tijelo. Zob je jedan od najboljih lijekova za oporavak živčanog sustava, a koristio se u liječenju tjeskobe, malaksalosti i živčane iscrpljenosti. Opuštajuće osobine zobi dokazuje i tradicionalni recept za ljude koji pate od nesanice: treba spavati na madracu napunjenim zobenim ljuskama. Budući da je lako probavljiva zob je pogodna tijekom kroničnih bolesti ili oporavka. Zobena kaša sa začinima, šećerom, limunom ili vinom prastaro je jelo za bolesne i starije osobe. Na glasu je i kao sredstvo za liječenje neplodnosti i impotencije. Novija istraživanja pokazala su da zobeno vlakno može znatno smanjiti količinu kolesterola u krvi, pomoći u borbi bolesti srca, povišenog tlaka, pretjerane debljine, proširenih vena i hemoroida. Kad imamo pokvaren želudac, u pravilu ćemo najprije pripremiti zobenu juhu jer će pomoći u rješavanju tegoba s probavom. Protiv kolesterola dnevno pojesti 100 grama posija od zobi, čime se smanjuje količina kolesterola u krvi za 15%. Kaša: staviti pet žlica zobenih pahuljica u pola litre kipuće vode. Pustiti da kuha 2-5 minuta, zatim odmaći s vatre i pustiti da stoji dok ne upije svu vodu i nabubri. Posle toga, dodavati po želji različite sastojke - jogurt, med i slično. Kaša se može pripremati i sa kipućim mlijekom ili juhom. Sredstvo za jačanje: jedan kg neoljuštene zobi dobro se ispere i skuha u tri litre vode. Procijediti i piti ovu tekućinu, zaslađenu medom. Kupke: kao obično, za njih se koristi cijela zob i zobena slama. Pomažu kod umora, bolesti bubrega, kao i kod kožnih bolesti. Zob u novije vrijeme zovu i «alternativna Viagra» jer djeluje kao afrodizijak – što je još uvijek upitno! - odnosno pojačava rad testosterona u organizmu a samim tim je preporučuju za one koji imaju povećanu prostatu. Opaska autora: Nemojte se zavaravati da će vam zob mnogo pomoći u slučaju impotencije, za to su drugi biljni pripravci, i nije problem u erekciji, već negdje u psihi!

ŠIMŠIR ŠIMŠIR (Buxus sempervirens L.) Porodica : Buxaceae Ljekarnički naziv : Folia Cupressus Ostali nazivi: puškan, zelenika OPIS: Doživi starost i do 400 godina. To je drvo visoko i do 25 metara, slično crnogoričnom drveću. Uzgaja se kao ukrasno grmlje po parkovima i grobljima, te u vrtovima. Korjenov sustav je širok i dobro razvijen. Listovi su kožasti, sjajni, goli do 3 cm dugi, na kratkim peteljkama, na licu tamnozeleni, na naličju blijedozeleni. Plod je kožasta svjetlosmeđa, 6-7 mm duga čahura (tobolac), sa tri pregrade; u svakoj pregradi su po tri sjemenke. Plodovi sazrijevaju u jesen i ostaju na stablu preko cijele zime. Dobro podnosi mrazeve kao i žegu, ali i punu svjetlost. Razmnožava se sjemenom, no u praksi pretežno vegetativno. Raste pretežno na vapnencu – krečnjaku, do 1200 mnv, no penje se i do 1600 mnv. Od davnina je vrlo cijenjena vrsta u hortikulturi, te se svugdje susreće u starijim parkovima, a prema habitusu, formi i boji listova i drugim osobinama poznato je mnogo vrtlarskih formi. SADRŽI : tanin, eterično ulje ugodnog mirisa. BERE SE : lišće UPORABA: koristi se za liječenje bolesti žučnog mjehura, čisti ga od kamenaca, djeluje protiv boginja, malarije ( povratne groznice), otvara stolicu, liječi bolesna jetra i slezenu, pospješuje znojenje, te kod ženskih menstrualnih tegoba. Uzima se kao čaj koji se priprema tako da se 2 velike žlice lišća popare s1/2 litre ključale vode i ostavi stajati poklopljeno 15 minuta. Procijeđeno i zaslađeno medom. Na žuč najbolje djeluje tinktura od 1 grama lišća na 10 grama konjaka ili 45% alkohola. Uzima se 2 X dnevno, prije objeda i večere, u količini od 25 do 30 kapi u čaši vode. Lijek treba uzimati oprezno, jer može izazvati proljev i grčeve u želucu. TRUDNICE GA NE SMIJU UPOTREBLJAVATI !- može izazvati pobačaj.! 175

Kao 20 % alkoholotura koristi u liječenje hemoroida i proširenih vena na nogama.

ŠUMSKA JAGODA – VITAMINI S PROPLANKA. JAGODA ŠUMSKA ( Fragaria vesca L. ) – Rosaceae / ružičnjače/ (Sinonim: F. sylvesris Duch.) Farmakopejski naziv : Fragariae folium, fructus, rhizoma. NARODNI NAZIVI : crvena jagoda, jagoda divlja, rumena malina, fragula, jagodnjak, jagodnjača, petoprsna kupjenica, pozemljuša, rdeča jagoda, sunice, troskva. OPIS: Višegodišnja niska zeljasta divlja biljka, stabljika uspravna, rjeđe ustajuća, u donjem dijelu sa stršećim, u gornjem dijelu najčešće sa poleglim dlačicama. Listovi su troperasti, jajoliki, na dugim peteljkama, na naličju sa svilenkasto poleglim dlačicama. Cvjetovi dvospolni, oko 1,5 cm. u promjeru, imaju uz pravu čašicu još i vanjsku čašicu sastavljenu od listića, koji stoje između lapova, pa se čini da čašica ima dvostruko veći broj lapova od broja latica u krunici. Krunični listići 4-8 mm dugi, goli, a također su i plodnice gole. Plod je sočna, slatka crvena jagoda. Iz korijena, oblog rhizoma, izbijaju stabljike, listovi i vriježe kojima se jagoda dalje razmnožava. Raste po brdskim i planinskim šumskim čistinama, na krčevinama, požarištima. U našim šumama i šikarama često susrećemo još dvije vrste ovog roda : kitnjaču ( F. moschata Duch.) –/ Syn.: F. elatior Ehrh./, koja izraste do 40 cm u visinu i pucavica ( F.viridis Duch.) -/Syn.: F. collina Ehrh./- kod koje je čašica prilegla uz plod ili je uspravna. BERE SE : cvate u travnju i na početku svibnja, a lišće i plod ubiru se od travnja do srpnja, kada se sabire i korijen i rizomi. Listovi se beru dok biljka cvate, a korijen i rizom u rano proljeće ili kasnu jesen. Listove kao i korijen treba sušiti u hladu na prozračnom mjestu. Sadrži : PLOD - natrij, kalcij, željezo, fosfor, oko 10% katehinskog tanina, fragarin, galotanin, triterpen, pentozan, elagni tanin, flavonoid, malo eteričnog ulja, salicilnu, limunsku i vinsku kiselinu, pektinske spojeve i jako mnogo vitamina C. Zbog fine arome i prijatnog okusa šumske jagode se najviše cijene od sveg divljeg voća. 100 g svježih jagoda = 40 kalorija. PRIPREMA LIJEKA, PRIMJENA, DJELOVANJE : Jagode /plod/ se jede svjež ili prerađen na razne načine. ® Čaj od listova šumske jagode : potrebno je 2 pune čajne žlice suhih listova preliti sa ¼ litre kipuće vode i nakon 15 minuta čaj procijediti i piti 3X dnevno po jednu šalicu poslije jela. Taj se čaj može koristiti i za grgljanje. U pučkoj medicini jagoda se koristi za jačanje cijelog organizma ® Od posve mladih listova jagode priređuje se ne samo ljekovit već i vrlo ukusan osvježavajući čaj, posebno od mješavine ¾ listova jagode i ¼ listova lazarkinje, koji se priprema kao oparak. ® Za umirenje živaca dobra je mješavina od 20 g mladog, osušenog lišća jagode, 5 g lazarkinje / Asperula odorata/, i 2,5 g timijana / Thymus serpyllum/. Sve se prelije s ½ l. kipuće vode, ostavi poklopljeno da stoji 10 minuta, potom se procijedi. pije se tri puta dnevno po 1 šalica POSLIJE jela. ® Za čišćenje krvi i bolju stolicu, te poboljšanje tjelesnih sokova uzme se 8 g lišća jagode i 2 g pelina /Artemisia absinthium/ te prelije s 2,5 dl kipuće vode, poklopljeno pusti odstajati 10 minuta, procijeđeno pije se ujutro i navečer 1 šalica POSLIJE jela. ® Protiv reume dobro je 8 g lišća jagode i 4 g žutilovke /Genista tinctoria/ preliti s 2,5 dl ključale vode, ostaviti da stoji 10 minuta pa procijediti, pije se 3X dnevno po 1 šalica. ® Protiv rastrojenih živaca, žučnih, bubrežnih i mokraćnih kamenaca i drugih tegoba, te za čišćenje krvi spravlja se čaj: uzme se 1 velika jedaća žlica mješavine od jednakih dijelova lišća jagode, kupine /Rubus fruticosus/,lazarkinje, kadulje / Salvia officinalis/, timijana, zdrobljenih boba borovice / Fructus juniperi/, lišće dugog trpuca/ Plantago lanceolata/, kičica /Erythraea centaurium/ i ploda divlje ruže – šipka -/Rosa canina/, prelije se s 2,5 dl. kipuće vode, poklopi i nakon 15 minuta procijedi. Pije se 3X dnevno po šalica poslije jela. Oblog od zdrobljenih listova jagode povoljno djeluje na upale i pogoduje izliječenju manjih rana, a oparak od listova i korijena liječi bolesti jetre. Listovi šumske jagode ubrani oko kalendarskog početka ljeta vrlo su ljekoviti i prikladni za stavljanje u rakiju. Razrijeđenom rakijom nakon močenja listova često se ispiru usta, što je dobro kao sredstvo protiv krvarenja zubnog mesa, a ispiranjem se sprečava i loš zadah iz usta. Sirove jagode / bobe/ s vinom ili mlijekom treba jesti što više dok ima, jer uklanjaju iz tijela mokraćnu kiselinu, pa tako liječe od uloga, reume, čiste tijelo od ugljične kiseline. Za čišćenje od 176

bilje pijeska i kamenaca iz bubrega i žučnog mjehura, jačanja srca, treba svaki dan u toku 4-6 tjedna pojesti po 1 litru zrelih šumskih jagoda s mlijekom, vinom ili limunovim sokom. Nemoćni i rekonvalescenti, još slabi nakon neke preboljene bolesti, trebaju uzimati ½ kg zrelih jagoda prelivenih sa ¼ lit. sirova mlijeka, ili čašom bijela vina, uzima se u 5 obroka u toku dana, a uz to komadić crnoga kruha od integralnog brašna, ili raženoga kruha, - sve dok ima jagoda. Osip / alergija/ koji jagode izazivaju kod nekih ljudi posve je bezopasan i prolazan. Smatra se da se on može izbjeći ako se jagode propasiraju kroz sito, ali od strune, a nikako od žice. Kad jedemo jagode, mokraća postaje ružičasta a stolica crvenkasta, ali to nije patološki, nego od jagodnog crvenila – fragarina. Zrele šumske jagode mogu se sušiti kao i sve drugo voće. Jagodin plod poboljšava krvnu sliku, koristi se protiv skleroze krvnih žila i povišenog tlaka, sprečavanja grušanja i lijepljenja krvi. Listove i korijen jagode možemo koristiti za pripravu čaja za grgljanje i ispiranje upaljenih sluznica. Pije se i kod crijevnih i želučanih teškoća, a za slabu i pothranjenu djecu Sebastian Kneipp savjetovao je čaj od listova šumske jagode. Velika ljekovitost bobica / jagoda / dolazi najbolje do izražaja ako se koriste prijesne. Potpuno dozrele sadrže mnogo vitamina, vitalnih tvari i boja, što je za nas neprocjenjiva ljekovita hrana. Šumske jagode su dobre za reumatičare, oboljele od artritisa i raka, a dobro dođu i onima oboljelima od multiple skleroze. Jagoda jača vezivno tkivo, daje svježi ten, čini organizam gipkim. Štiti kožu od prijevremenog starenja, od bolesti zglobova, celulita, slabokrvnosti, osigurava elastičnost krvnih žila. Sadrži mnogo betakarotena, vitamina c, B1, B2, natrija, kalija, kalcija, fosfora, željeza.

Žen-Šen GINSENG / Panax ginseng/ Ginseng ili Žen-Šen, lat. naziv Panax ginseng, porodica Araliaceae. Nalazište : Mandžurija,Koreja, Kina i Daleki istok- (neki dijelovi Rusije). U hladu uspijeva bolje. Ta biljka je poznata odavna, ali nažalost tek odnedavna bolje poznata zapadnom svijetu. Ginseng s pravom nosi naziv "korijen života", koji je već odavno dobio od starih kineskih farmaceuta. Uzgaja se i u ostalim dijelovima svijeta. Biljka se bere u punoj zrelosti, a korijen rano, prije cvatnje ili nakon nje, nakon završetka fiziološke funkcije nadzemnog dijela biljke. Budući da se razmnožava samo sjemenom, prođe i 57 godina dok rodi plod, i kada se vadi korijen. Ginseng je pandan europskoj alrauni ili mandragori. Kad se iskopanom korijenu oguli vanjski sloj, on je bijele boje, pa ga zovu "bijeli ginseng", za razliku od "crvenog", kada pod utjecajem kipuće vode ili jako vruće pare postaje crven - poput crvenosmeđeg stakla. U prodaji su većinom jednogodišnji ili trogodišnji korijeni. Ginseng sadrži nekoliko vrsta šećera (saharoza,glukoza,galaktoza,ramnoza i arabinoza) koje vežu na sebe aglikon i prenose ga putem krvotoka do bolesog mjesta u organizmu. Nadalje, sadrži panocen, koji je topiv i u vodi, te D- glikozid u obliku žute amforaste mase, saponin, panaxsaponozid, panoksinsku kiselinu, neke amino i masne kiseline, sterin, fitosterol, vitamin C i B1 i B2, amilazu, holin, te minerale - aluminij, arsen,bakar,fosfor,germanij,kalcij,kobalt,mangan,vanadij, željezo... Njegov čudotvorni dio je korijen koji mora ostati u zemlji nekoliko godina i tako prikupiti u korijenu korisne sastojke, koji su u takvim spojevima da stimulativno djeluju na čovječji organizam. Uz stimulativno djelovanje, djeluje i umirujuće na živčani sustav na taj način da uklanja umor a ujedno djeluje protiv nesanice. Vrlo uspješno uklanja ili ublažuje sve vrste glavobolja. Normalizira krvni tlak i krvotok, a ujedno pomaže kod probavnih smetnji. Snižava količinu šećera u krvi i pomaže dijabetičarima. Sprečava infarkt, poboljšava puls i minutni volumen srca i disanje, te izoštrava vid i hormonalne disfunkcije koje su uglavnom endogeni uzroci oboljenja i razvitka većine bolesti. Još jedno korisno djelovanje: stimulira sintezu ribonukleinske kiseline i proteina u jetri, leđnoj moždini i testisima- povećava DNS- ( zbog toga mu se pripisuje afrodizijačka moć), aktivira metabolizam i pomaže kod anemije (slabokrvnost). Valja napomenuti da kod HIPOGLIKEMIJE 177

GINSENG SE NE SMIJE UPOTRIJEBITI ! također, treba znati da NISKE DOZE GINSENGA POVISUJU A VISOKE DOZE SNIZUJU KRVNI TLAK ! Sve to potvrdila su istraživanja američkih stručnjaka u Central Medical Manufactory. Djelovanje ginsenga nije ograničeno samo na tijelo, odnosno jedan organizam u tijelu, već podjednako na sve dijelove tijela, pa ga stručnjaci preporučuju naročito meteoropatima, ljudima koji su osjetljivi na promijene vremena, kada se kod većine ljudi javlja bezvoljnost,umor, glavobolja i vrtoglavica. U kojem obliku uzimati ginseng? Najbolji je onaj koji se nabavlja iz Koreje! No, da li je baš iz Koreje, to se ne može provjeriti, jer je prodavaču važna zarada, pa makar prodavao i uzgajani ginseng pod deklaracijom da je iz Koreje. U ljekarnama se prodaju kapsule ili tablete izrađene od njegovog korijena. U bilo kojem obliku naškoditi neće. Preparati ginsenga se u pravilu uzimaju NA PRAZAN ŽELUDAC s mnogo tekućine. Ginseng NIJE LIJEK nego samo korisni prirodni dodatak prehrani. NARAVNO: GINSENG OD STARCA NE MOŽE NAPRAVITI MLADIĆA, ALI MOŽE USPORITI PROCES STARENJA !

178