Dijalektologija 1
◦ znanost koja proučava narječja, dijalekte, govore, idiome, ţargone lokalnih i društvenih okolina u njihovu suvremenom stanju i povijesnom razvitku (sinkronijski i dijakronijski)
◦ ustanovljuje: sadašnje i nekadašnje granice njihova govornog područja; smjer i opseg širenja i povlačenja; njihovo miješanje, proţimanje i nestajanje ◦ metode proučavanja: izravno na terenu i ankete ◦ u 17. st. Juraj Kriţanić – zajedničko – zajedničko čakavskom čakavskom i ruskom, a različito od štokavskog ◦ od sredine 19. st. prvi pravi dlkt radovi ◦ 1843. Antun Maţuranić, pišući o Vinodolskom zakonu, opisao glavne fonološke i morfološke crte tadašnjeg vinodolskog govora ◦ dijalektni sustavi: apstraktni – narječje – narječje i dijalekt konkretni – grupa grupa govora i mjesni govor ◦ tri hrvatska narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko ◦ narječja nazvana po upitno -odnosnoj zamjenici čakavski → ča < *č6 štokavski → što < *č6to < *č6 + to (za pojačavanje) kajkavski → kaj [k ъ, ъ, ka, ko, ki, ke, ka; razvoj r azvoj nije mogao ići od kъ zato što bi nastalo ke (k ẹ); srednji rod mn + navezak – j; usp. tъ > taj, onogaj, onomuj] ◦ ča se realiziralo različito: cakavski cakavski govori: ča > ca samoglasničke samoglasničke promjene: ča > čo/co,če/ce i sl. ◦ kaj se realiziralo različito: kaj > koj, kuj, kej, ke
◦ što se realiziralo različito: što // šta ◦ postojanje zamjenice ča u govoru jedan je od najvaţnijih kriterija za odreĎivanje čakavskog čakavskog narječja jer te zamjenice nema ni u jednom drugom sustavu
◦ nepostojanje zamjenice čas u nekom govoru ne znači da taj govor nije čakavski jer zamjenica ča meţe biti zamijenjena sa kaj ili što ◦ Boţidar Finka: upotreba odnosno -upitne zamjenice što ili kaj (u nekim čakavskim govorima) vanjski je, formalni znak sluţenja narječjem većeg prestiţa ◦ ča se d. više ne n e govori na cijelom području čakavskog narječja : što → najistočniji čakavski otoci Korčula i Lastovo → čakavski dio Pelješca → na uski čakavski obalni pojas u Dalmaciji kaj → Istra oko gornjeg toka Mirne → dio čakavskih govora juţno od Kupe ◦ prijedlozi + ča ◦ ča > što / šta / kaj; ali zač, poč ◦ A. Maţuranić 1843. u Ozlju, Krašiću i Draganiću – kaj umjesto ča; zamjenica ča povezana s akuzativnim prijedlogom gubi krajnji krajnji samoglasnik a i pridodaje prijedlogu ispred č → poč, nač, zač, vač/uč, uzač, nizač, krozač, nadač, podač, predač... ◦ dijalekti čakavskog: čakavskog: 1. buzetski ili gornjomiranski 2. jugozapadni jugozapadni istarski ili štokavsko-čakavski 3. sjeverno-čakavski ili ekavsko -čakavski 4. srednjočakavski srednjočakavski ili ikavsko-ekavski 5. juţnočakavski juţnočakavski ili ikavsko-čakavski 6. lastovski ili jekavsko-čakavski 1
◦ samoglasnici ◦ čakavski sustav karakterizira pojačana, jaka vokalnost ◦ manifestira se: a) vokalizacijom jora i jera u slabom poloţaju b) povećanim brojem vokala ◦ vokalizacija jora i jera ə > a ◦ ali i: ə > e → u dijelu Cresa (Osor, Or lec): sen, sna, denes, deneska , Krk (Omišalj, Vrbnik): kesno, leket, legek, petek, Omišej ə > ȩ → Slum (buzetski dlkt): d ȩ nȩ s ə > o → Dobrinj na Krku: kosno, lokot, logok, petok ; Veli Mlun (buzetski dlkt): hrbot i u tim govorima u dijelu primjera ə > a (sekundarno produljeni slog i u nekim uvjetovanim kategorijama)
morfološki
◦ vokalizacija jora i jera i u slabom poloţaju rezultat je jake vokalnosti; i drugdje na slavenskoj periferiji, od zapadnoslav. u polapskom do juţnoslav. najizrazitije u čakavskom ◦ obično u prvom slogu dvosloţnih riječi *məgla > magla, *təma > tama ◦ *və > va uz v ili u – prijedlog; prefiks – vazest, vavek, vavik, vajk, vaţgat (veţgat, voţgat) ◦ *kədě > kade // kadi ◦ *məlinə > malin, toponim: Malinska; prezimena: Malinar... ◦ N sg *pəsə > pas ◦ G sg *pəsa > pasa (pesa, posa) ◦ DL sg *məně > čak. mane ◦ I sg *mənojǫ > manon, manun, manu, monun... ◦ povećani broj vokala – zatvaranjem ili otvaranjem nekih samoglasnika – diftognacijom ◦ dugo ā osim što moţe biti srednje, u nekim se govorima zatvara ā > ạ → Vrgada, Lošinj, jug Cresa, susjedni otoci do Suska
◦ ◦ ◦ ◦ ◦ ◦ ◦
samoglasnički sustav sa 6 samoglanika: aeiou + ạ zatvaranje samoglasnika – srednji samoglasnici e i o mogu se zatvarati ē > ẹ, ō > ọ tada samoglasnički sustav ima 7 samoglasnika: aeiou + ẹ, ọ otvaranje samoglasnika – kratki srednji samoglasnici e i o mogu se otvarati e > ȩ, o > otvoreno o 7 samoglasnika u sustavu: aiu + ẹ, ọ, ȩ, otvoreno o diftongacija
diftong je sloţeni glas koji nastaje neprekinutim klizanjem iz poloţaja jednog vokala u poloţaj drugog u istom slogu (Simeon, 1969)
◦ obično se u istom govoru diftongiraju dva srednja vokala (e, o) ili a ◦ diftongacija samo u dugom (naglašenom ili nenaglašenom) slogu ◦ u većem broju govora s diftongacijom nema ograničenja pa se diftongiraju dugi ◦ pr. žienska, plieća, groad, gloava... ◦ u nekim govorima postoji ograničenje: diftongira se vokal samo u zatvorenim, ali ne i otvorenim slogovima ◦ pr. piet, peta... ◦ samoglasnici e i o doftongiraju se uvijek na
isti način u zatvorenom smjeru → e > ie, o > uo ◦ obično diftongacija srednjih samoglasnika ide paralelno pa se u istom govoru diftongiraju oba ◦ u nekim rjeĎim govorima diftonigra se samo dugo ē, a ō se ne mijenja ◦ pr. prekčiera, živiemo → Ličko Lešće; ženie → Sinac; ali: moj, tvoj ◦ ā > oa → Šolta, dio Brača, kvarnerski otoci; pr. zdroavje, joa, Moate ◦ ā > ao → dio Hvara; pr. jaoje, maola, traova ◦ ā > ua → Nugla – Buzet, M. Lošinj, Nerezine, Sv. Jakov; pr. kvuas, nuać, juaje, harvuaski ◦ ā > uo → Račice – Buzet; pr . duon, zuoć ◦ diftongacija uz zatvaranja: u nekim govorima mogu se paralelno čuti zatvorni vokali uz diftonge; tako se na Ţirju ē moţe izgovarati kao ẹ ili kao ie (pr. jednẹ // niemamo), a ō se moţe realizirati kao ọ ili uo (pr. gornji // puojti, muoj) 2
◦ slogotvorno r ◦ u nekim govorima moţe biti kratko i dugo, pr. p'rst, trn (dugo) ◦ moţe imati neka ograničenja u govorima – često se ne moţe ostvariti opreka po duljini pa se r obično ostvaruje kratko
◦ tamo gdje nema opreke po duljini ne moţe se ostvariti niti opreka po intonaciji pa je u nekim govorima: a) kratko i nenaglašeno r; pr. prvi; b) kratko i naglašeno r; pr. b'rdo ◦ govori s kratkim r češći su i nalaze se od sjevera do juga čakavskog područja; pr. smrt, brz, srce → Vodice, Novi V., Krk, Šolta, Čiovo, Drvenik, Brač ◦ govori koji čuvaju razliku izmeĎu kratkog i dugog r nalaze se u vodičkoj i ličkoj regiji; pr. krv, crkva: b'rdo, z'rcalo ◦ sekundarno slogotvorno r prvarit, brme, vrteno itd. ◦ slogotvorno r // V + r
– otpadanjem susjednih vokala; pr. grhota, pokrvalo, trlja, prletit, prtočit,
◦ na čakavskom području ima govora u kojima se uz r ostvaruje popratni vokal izmeĎu govora sa slogotvornim r i govora s Vr ne moţe se točno povući granica; ponekad moţe u istom govoru biti slogotvorno r i Vr; pr. p ərvi // prst → Ţirje, Vrgada ◦ V+r ◦ V = a, o, e ◦ u mnogim je govorima refleks jora, jera i popratni vokal uz r isti glas; mišljenja da je vokal uz r zapravo kontinuanta jora i jera, tj. da je nastao njihovom vokalizacijom – vokal uz r nije nastao vokalizacijom jerova; pr. jor, jer > e (denes, otec), V = a (čarn, čarjen) → Osor ◦ slogotvorno l > u ◦ pr. mučat, jabuka, suza → Krk ◦ slogotvorno l > el → Vrbnik; pr. belha, delgo, velna; ali sence ◦ slogotvorno l > e → Omišalj; pr. beha, dega, seza, vena ◦ slogotvorno l > o → Dobrinj; pr. boha, dogo, jaboko, kok, pon ◦ slogotvorno l > al → Baška; pr. dalgo ◦ slogotvorno l > l → Jurandvor, Stara Baška, Garica, Punat; pr. dlgo, klk ◦ slogotvorno l > el → Orlec na Cresu; pr. belha, delgi, velna, selza; ali sence ◦ slogotvorno l > o → Lastovo; pr. jaboka, pon, dog, dobe; ali muči ◦ ěię ◦ prelaz jata iza palatala u a; pr. legěti > leţěti > leţati; slyhěti > slyšěti > slyšati, krikěti > kričěti > kričati ◦ ta pojava bila u čakavskom sveobuhvatnija, pa se proširila i na druge primjere s ě i na primjere s ę, prednjim nazalom u istoj poziciji, tj. iza palatala ◦ na čakavskom pordučju su ě i ę iza palatala davali isti rezultat – a ◦ ě > a; pr. njadra, njazlo, jadro, jadriti, jadrenjak, prama itd.
◦ ◦ ◦ ◦
ę – j, č, ţ + ę > ja, ča, ţa; pr. jazik > zajik, počati, ţati, jačmen, prijati, jatra, jatrva, ţaja itd. ta pojava najšire je potvrĎena u leksemu ţalac u nekim kajkavskim i zapadnijim štokavskim govorima potvrĎeno je i prijati, jačmen i sl. u čakavskim govorima pojava je proširenija, a u prošlosti je bila još bolje zastupljena; d. je u čakavskom potrvĎen samo manji broj primjera ◦ u ostalim slučajevima ę > e ◦ ◦ ◦ ◦
ě najstarije zamjene jata nisu teritorijalno omeĎene, novije jesu najstarije zamjene jata ovisile su o tome što mu je prethodilo (ě > a iza palatala) refleks jata u čakavskom: 1. ekavski → sjeveroistočna Istra, Kastavština, Rijeka, Cres 2. ikavsko-ekavski → Dugi otok, Kornati, Lošinj, Krk, Pag, Ogulin, Brinje, Otočac 3. ikavski → zapadna Istra, Korčula, Pelješac, Brač, Hvar, Vis, Šo lta 4. jekavski → Lastovo 5. ẹ / i u naglašenom poloţaju, y u nenaglašenom → buzetski dijalekt 3
◦ ikavsko-ekavski refleks jata po pravilu koje su formulirali Jakubinskij i Meyer
ě +
t d
+a
s z
+o =e
n l r
+u
st zd
+ø
◦ pr. leto, ded, testo, rezati, delo, koleno, mera ◦ civ, crip, mliko, vrime, dica, dite, rika, brig, kadi/(g)di ◦ zvezda, ţlezda, testo, mesto ◦ inače ě > i ◦ ni na srednjočakavskom području nije dosljedno proveden ◦ analogija – iznimke ◦ zapadnije u korist ekavskog refleksa, istočnije u k orist ikavsko ◦ izvorište u praslavenskoj fonetici; potvrĎeno i u poljskim dijalektima; i u dijelu kajkavštine (u ozaljskom poddijalektu prigorskoga dijalekta, na staroj kajkavsko-čakavskoj granici) ◦ ikavsko-ekavski refleks jata nije spoj dvaju reflekasa pris tunih na čakavskom području, nego je rezultat zakonitosti koja je inače potvrĎena na slavenskom području ◦ zatvaranje i diftongacija ē i ě ◦ u ekavskim i ikavsko-ekavskim govorima moţe se zatvarati ili diftongirati prema pravilima koja inače vrijede u tom govoru kao i svako drugo e
◦ jekavski refleks jata na Lastovu ◦ dugi i kratki ě > je ◦ P. Šimunović: ě > ẹ > ie; diftong ie kasnije se defonologizirao u sekvencu fonema j-e; presto je biti jedan fonem, diftong i prešao u dva fonema, monoftonga ◦ refleks jata u buzetskom dijalektu ◦ u naglašenom poloţaju u nekim govorima buzetskog dijalekta a) uvijek ě > ẹ; pr. r'ẹzat, br'ẹh ◦ u naglašenom poloţaju u nekim govorima buzetskog dijalekta b) kratki naglašeni ě > ẹ; pr. r'ẹzat dugi naglašeni ě > i; pr. br'ih ◦ u Nenaglašenom poloţaju u buzetskom dijalektu ě > y; pr. pys'ak ◦ akcentuacija ◦ naglasak je spoj siline (naglašenost/nenaglašenost), intonacije (ulaznost/silaznost) i trajanja (dujina/kraćina) ◦ za odreĎivanje akcenatskog sustava potrebni: akcenatski inventar, mjesto naglaska i fiziologija naglaska ◦ u tipičnim čakavskim govorima očuvan je starohrvatski inventar od tri naglaska: ◦ najstariji je govorni tip sa sačuvanim prednaglasnim i zanaglasnim duljinama: glava, videl, deseti; pz. vidi, pita
◦ češće su očuvane nenaglašene duljina samo u prvom slogu ispred naglaska, a u zanaglasnom je poloţaju došlo do pokraćivanja, tj. neutralizacije: ruka, ruke, ali deseti, videl; pz. vidi, pita ◦ i prednaglasne se duljine mogu pokratiti: u nekim govorima samo ispred dugih naglasaka (pitati, ruka, ali ruke), a u nekim govorima u svim pozicijama (pitati, ruka, ruke) 4
◦ akcenatski tipovi: 1. stari – podudara se sa starohrvatskim sustavom 2. stariji – na starom akcenatskom mjestu promjena intonacije ili trajanja ili i jednog i drugog (metatonija) 3. noviji – djelomično pomicanje naglasnog mjesta 4. novi – potpuno pomicanje naglasnog mjesta (metataksa)
◦ duljenje ◦ 1. poloţajno duljenje u zatvorenom slogu: a) na sjevernočakavskom području ' > ˜ pr. dim, starca, prag, bob, divojka
b) na juţnočakavskom području ' > ˆ pr. dim, starca, prag, bob, divojka
◦ 2. sjevernočakavska metatonija: ' > ˆ ◦ pr. u nekih glagola: ginuti ginen, prekinut prekine, lajat laje; i pridjeva: dugo, bogato ◦ na jugu nema takve metatonije, ostaje kratki ' ◦ takva metatonija postoji i u kajkavskom ◦ 3. duljenje pri regresivnom pomaku naglaska ◦ pr. tako, dobro, svoja, koza, selo, ţena, sestra, dica, tvoja, moja → Šolta, Čiovo, Trogir, dio Istre, dio Ţumberka, dio Like ◦ «kanovačko» duljenje nalazimo u štokavskom i čakavskom, u riječima tipa noga, svoja, loza, ţena, dobro; Belić htio dokazati da se u tome vidi utjecaj štokavskog na čakavski sustav, ali Junković u Prilogu za suvremenu čakavsku dijalektologiju dokazuje da je to sustavna pojava u čakavskom narječju ◦ česta tendencija duljenja u nekim poloţajima, realizira se u inventaru odreĎenog govora: a) u troakcenatskim govorima kao ˜ - pr. dobro, svoja, koza, selo, ţena, sestra, dica, tvoja, moja b) u dvoakcenatskim govorima kao ˆ - pr. dobro, svoja, koza, selo, ţena, sestra, dica, tvoja, moja ◦ 4. duljenje kratkog naglašenog a u otvorenom slogu izvan ultime i pri prijelazu naglaska na prijedlog (juţnočakavski otočni govori) ◦ pr. jama, krava, ţatva, mama, maška, starac, vajalo bi, lakat, stavit, ţerava, darivaju, biţala, na glovu, za ruku, na nebo, za dušu ◦ dvostruki akcent – noga, ruka ◦ suglasnici ◦ praslavenski *tj, *təj, *stj, *stəj, *skj ◦ *tj, *təj > ť – pr. sveťa/sviťa, oťteš, cveťe/cviťte, braťa ◦ *stj, *stəj > šť – pr. dvorišťe, ognjišťte, lišťte, kr šťani, kr šťen, mašťun, košťun ◦ *skj > šť – pr. dašťica, išťen; ali i št u JZ Istri ◦ praslavenski *dj, * dəj ◦ najčešće *dj, * dəj > j – pr. tuji, mlaji, slaji, me ja, mejaš, rojen, ţeja, preja, saje → Krk ◦ rjeĎe *dj, * dəj > ţ – pr. mlaţi, saţi, ţeţa, posaţen, roţen, viţen, saţe (=čaĎa) → Vodnjan *dj, * dəj > ď – noviji refleks, mekši od štokavskog, gotovo kao d+j (Mate Hraste) *dj, * dəj > – najnovije, pod štok avskim utjecajem ◦ ◦ strano zamjenjivano se ţ – pr. ţep, ţigerica ◦ asimilacijom od č (uz zvučne suglasnike) > ţ – pr. svidoţba//svedoţba ◦ cakavizam – pojava dobila ime po izgovoru zamjenice ča, ali sama je pojava sveobuhvatnija i donosi bitne promjene u suglasnički sustav 1. tip → č, c > c – pr. ca ťu cinit cili dan → ţ, z > z – pr. zena je zivila za nj → š, s > s – pr. nasla san podtip: č, ć, c > c – pr. ca cu cinit cili dan – dio Istre 2. tip → č, c > c – pr. ca ťu cinit cili dan → ţ, z > ź – pr. źena je źivila źa nj → š, s > ś – pr. naśla śan – ź i ś u hsj nisu samostalni fonemi (ali lišće) 5
◦ rasprostranjenost: od Istre do SDO – Vis, Hvar, Brač, Pag, Molat, Ist, Silba, Rab, Krk, Cres, Lošinj, Susak; na kopnu – dio Istre, Trogir; postoj ao i drugdje: Omiš, Bakar, Senj, Rijeka, Šibenik (samo najstariji dio, izvan zidina, štokavski) ◦ V. Malecki prvi sustavno proučavao cakavizam; zabiljeţio gdje se sve javlja, povezao ga sa sličnom pojavom u poljskom, oba slučaja objašnjavao stranim utjecajem (mletačkim i pruskim) ◦ neki poljski slavisti nisu se slagali s njegovim mišljenjem; Josip Hamm nije se slagao isključivo s teorijom utjecaja izvana, otvorio put za pronalaţenje odgovora u sustavu samom ◦ Milan Moguš: potencijal u sustavu, mogućnost derivacije; prazno mjesto u sustavu moţe se (ne mora) popuniti, moţe doći do nastanka nečeg novog (novi fonemi); strani sustav – pripomoć i poticaj, ali ne i jedini uzrok promjenama; promjene se lakše ostvaruju u nenormiranim sustavima ◦ sustav prije promjena: c, s, z, č, š, ţ, ť; maksimalan sustav: c, s, z, č, š, ţ, ť, ź, ś ◦ takav se maksimalan sustav nije ostvarivao u govorima, nego se reducirao: 1. tip – c, z, s, ť → Cres, Veli Lošinj, istočna obala Istre; pr. ocenas, dusa bozja, cetiri 2. tip – c, ť, ź, ś → Trogir, Mali Lošinj, Kastav, središnja Istra, Krk (Baška, Batomalj, Jurandvor); pr. covik, poceli, cudo, nic, cvarcak, bacva , śin, źlo, śte ucinili, naśa, śeśtra, vlaśi, źiet, źikva, źilca ◦ redukcija fonema moţe ići i dalje, sve do svoĎenja na samo jedan niz, što je rijetko potvrĎeno; podtip 1. tipa cakavizma – c, s, z → dio Istre; pr. ca cete, svica ◦ homografi: 1. koza, 2. koźa – 1. koz'a : k'oza; 2. koź'a : k'oźa ◦ čr ◦ čuvanje skupa čr i čr: črivo/črevo, črn ◦ prijelaz čr > cr nije karakterističan za čakavski kao cjelinu ◦ čr > cr u onim govorima u kojima postoji cakavizam, tj. gdje svako č zamjenjuje sa c ◦ cakavizam je čakavska osobina pa takve prijelaze smatramo sustavnim, a ne utjecajem sa strane ◦ novi suglasnički skupovi – slabljenje napetosti ◦ pr. ni ti olni vojku maški, maška, pošmen, vojka, pripejka, pokova, pojpis, olgovoriti, polpis, olgojit ◦ -K > - ø – pe, dese, doni, digni, on te kaza ţalos, rados, dvanajs, posa, mašte ◦ stupanj napetosti glasova od manjeg prema većem: vokali – j – l – nazali + v, zvučni i bezvučni suglasnici (frikativi, afrikate) ◦ suglasnik udaljeniji od samoglasnika slabi, njegova napetost slabi; razni načini, neznatno, za tri stupnja, potpuna redukcija ◦ prijelaz afrikata u frikative – pr. prslono ni ni maški drogo, maška, teţaški, petsto > pecto > pesto, hrvatski > hrvacki > hrvatski ◦ bezvučni suglasnik > v, rijetko potvrĎeno – pr. klu-pko > klu-vko ◦ zvučni ili nezvučni > l – pr. odgovorit > olgovorit, potpis > polpis, u zolnju, jelnega zaduha davi ◦ zvučni ili bezvučni > j – pr. u pripeťku > u pripejku, potkova > pojkova, odgojit > ojgojit, dobar je ko kruh svajdonji ◦ potpuna redukcija – pr. gdi > di, kťi > ťi, ka ťe di, tica, na zonu, u zonju
◦ završno m ◦ prijelaz dočetnoga – m > -n u gramatičkim morfemima i nepromjenjljivim riječima, npr. Govo rin s jednin dobrin čovikon, sedan, osan; ali grom, kum, dim ◦ čakavski i štokavski govori uz more i u nekim govorima unutrašnjosti (npr. sinjski, kninski, imotski kraj) ◦ iznimke: rijetko u leksičkim morfemima promjenjivih vrsta riječi – m > -n: Vezen, Vozon, san, sran ◦ u Omišlju na Krku – m ne prelazi u – n ◦ u staroj literaturi, npr. kod Marulića, m i n na kraju riječi i sloga često su se zamjenjivali tildom, pr. jazik o, testameta
◦ nastavci i nepromjenjive riječi m i n ne oponiraju = nije ostvariva opozicijia m i n; leksički morfemi: opozicija izmeĎu m i n ostvariva, zbog toga se u pravilu u toj poziciji m ne zamjenjuje s n ◦ tamo gdje se opozicija ne ostvaruje, nema opasnosti od gubitka obavijesti pa se slobodno moţe ostvariti bilo jedan, bilo drugi element ◦ u čakavsk om se uglavnom ostvaruje n 6
◦ završno l ◦ čuva se u sva tri narječja; ne čuva se na cijelom čakavskom području 1. zona – uvijek se čuva, tj. u imenicama, pridjevima i m.r. jd. gl. pridjeva radnog → središnja i istočna Istra, Kastavština, kvarnerski otoci, Hrvatsko primorje, Gorski kotar pr. posal, debel, pekal, govoril (Buzet – delal, ali šaw, vow, tupof 'topola') 2. zona – čuva se samo u imenicama i pridjevima, a u pridjevu radnom ne → dalmatinsko otočje, Krk pr. posal debel, govori, reka, kupova (odstupanja na Braču i Hvaru – i prid. radni, hodil, npr.) 3. zona – ne čuva se ni u jednom ni u drugom → Vodnjan, Omišalj pr. faţo, miţo, pajo, debeja, goja, bili, cili, reka, vidija, čuja, vese, zva, ču ◦ Boţidar Finka: rijetki su govori u kojima se različito ponašaju imenice mučkog roda od imenica ţenskog roda; dol > doja, trabakul > trabakuja, bol, sol
◦ sufiks l u muškom rodu jednine glagolskog pridjeva radnog: 1. čuvanje –l → sjever čakavskog područja, sjeverna i istočna Istra, kvarnerski otoci, Hrvatsko primorje, čakavska unutrašnjost; Brinje, Cres, Hvar, Krk, Komiţa, Nerezine, Nereţišće, Novi V., Ogulin, Oštarije, Otočac, Rab, Senj, Susak – l + ø = l + ø pr. išal, mogal, zakasnil 2. govori koji imaju ø na mjestu –l nez obzira na koji vokal završava osnova → jug čakavskog područja, zadarski otoci, sjever Krka, sjeverozapadna Istra, Ţumberak; Brač, Dugi otok, Hvar, Istra, Korčula, Krk, Šolta, Ugljan, V. Iţ, Vis – V + l + ø = V + ø + ø pr. tresa, hodi, govori, poje, pita 3. govori sa ø na mjestu – l u glagola s osnovom na a, a – ja na tom mjestu u glagola na ostale vokale
nalaze se izmeĎu prve dvije grupe govora → šibensko otočje, obala od Petrčana do Kambelovca, otoci Čiovo i Drvenik, zapadna i juţna Istra – a + l + ø = a + ø + ø – V (≠a) + l + ø = V + ja + ø pr. vidija, reka, zva, bija, gorija, posudija, čuja, da, kupova, drţa 4. rijetki su govori koji u muškom rodu jednine glagola na bilo koji samoglasnik imaju – ja na mjestu – l → Murter, Privlaka kraj Zadra – V + l + ø = V + ja + ø pr. gledoja, pisoja, igroja, daja
ČAKAVSKO NARJEČJE 1.) JAKA VOKALNOST: Čakavski sustav karakterizira pojačana, jaka vokalnost, manifestira se:
vokalizacijom jora i jera i u slabom položaju i povedanim brojem vokala. Povedani broj vokala ostvaruje se: zatvaranjem ili otvaranjem nekih samoglasnika, diftongacijom.
2.) ANTUN MAŽURANID, KOJE NARJEČJE Čakavsko narječje. 1843. U časopisu ''Ko lo'' izdao karakteristike vinoolskog govora (Vinoolski zakon). Proučava i upitno-onosnu zamjenicu ČA uz prijeloge (poč, zač, nač, vač, uč, naač, poač, krozač,preač) u Krašidu, Ozlju i raganidu. 3.) NARJEČJE NA OTOKU KRKU? – Čakavsko! 4.) ŠTA JE IFTONG? voglas; neprekinuti glas koji nastaje klizenjem iz položaja jenog u položaj drugog vokala u istom slogu. (Simeon)
7
5.) VOKALIZACIJA JORA I JERA, ŠVA> A, ŠVA>O OBRINJ NA KRKU, VELI MLUN : kosno, lokot, logok, petok, ŠVA> E CRES(OSOR;ORLEC) i KRK (VRBNIK; OMIŠALJ)- enes; ŠVA> OTVORENO E, SLUM(buzetski dijalekt)- denes 6.) Kako se slogotvorno l reflektira u Dobrinju? L > O (boha, dogo, moha)
7.) Istraživači cakavizma (V. Malecki, Josip Hamm) i kanovačkog uljenja (Aleksanar Belid,
Zvonimir Junkovid). 8.) H dao 0! 9.) Ǯ : ž
-strano Ǯ zamjenjivano sa ž -asimilacijom o č (uz zvučne suglasnike) > ž
žep, žigerica svidožba//svedožba
10.) SLABLJENJE NAPETOSTI Ni ti olni vojku maški; maška, pošmen, vojka, pripejka, pojkova, pojpis, olgovorit, polpis, olgojit, pe, dese, doni, digni, on t e kaa, žalos, rados, dvanajs, posa, m ašte prijelaz afrikata u frikative: Prslono ni ni maški drogo.maška, težaški, petsto> pecto>pesto, hrvatski>hrvacki>hrvaski *rijetko potvrđeno: bezvučni suglasnik > v (klu-pko > klu – vko) 11.) Označi riječ noga prema
starijoj čakavskoj akcentuaciji! nogẽ > nogê
12.) JATRA; Što je alo *a* u toj riječi? prijelaz j, č, ž + ę > ja ,ča ,ža! Ako se palatal (j,č,ž) nađe ispred jata ili prednjeg nazala, on prelazi u a. 13.) JAKA VOKALNOST ә najčešde prelazi u a!
14.) IKAVSKO – EKAVSKI REFLEKS JATA PO PRAVILU KOJE SU FORMULIRALI Jakubinskij i Meyer
ĕ
+
d, t s, z n, r, l, st, zg
+ + + +
a o u Ø
= e (inače i)
leto, ded, testo, reati, delo, koleno, mera, civ, crip, mliko,vrime,dica, dite, rika, brig, kado/(g)di, veda, žleda, test o, mesto..
15.) Všva (vežgati, važgati)-*vә>va uz v ili u -prijedlog
16.) JEKAVSKI REFLEKS JATA NA LASTOVU
Dugi i kratki ĕ > je
P. Šimunović : ĕ > ẹ > ie, diftong ie kasnije se defonologizirao u sekvencu fonema j-e -prestao je biti jedan fonem – iftong i prešao u va fonema – monoftonga
8
17.) Mesto, zvezda, testo? ekavski refleks jata, pravilo koje su formulirali Jakubinskij i Meyer!
18.) Čakavski ŠVA! ә > a VOKALIZACIJA JORA I JERA Osim toga: ә>e u dijelu Cresa (Osor, Orlec: sen, sna, denes, deneska) na Krku (Omišalj, Vrbnik): kesno, leket, petek,Omišej ә > ę Slum – buzetski dijalekt: dęnęs ә >o Dobrinj na Krku: kosno, lokot, logok, petok Veli Mlun - buzetski dijalekt: hrbot
19.) DULJINA
Najstariji je govorni tip sa sačuvanim prenaglasnim i zanaglasnim uljinama: glv a, vidl, desẽt , prez. vid, pt Češde su očuvane nenaglašene uljine samo u prvom slogu ispre naglaska, a u zanaglasnom je položaju ošlo o pokradivanja ul jina (tj. do neutralizacije): rka, rkẽ , ali desẽti, videl , prez. vidi, pta I prednaglasne se duljine mogu pokratiti: u nekim govorima samo ispred dugih naglasaka: p t ati, rk a , ali ruk u nekim govorima u svim pozicijama: pit a ti, ruk a , ruk
20.) Jadro, njadro, prama zašto je tako? Jer je ĕ
22.) Završno M? Prijelaz očetnog -m > - n u gramatičkim morfemima i nepromjenjivim riječima! 23.) Objasni 'J' u pre'J'u! Nastanak čakavskih suglasnika *dj *dә j > j 24.) Kako glasi 'danas' u Osoru i Orlecu na Cresu? denes (ә > e)
25.) Na kojem je slogu mogla stajati uljina u najstarijem obliku čakavskoga? na prednaglasnici i zanaglasnici! 26.) Ispadanje samoglasnika, u kojoj poziciji? u tekstu bilo 'ugasla' – nenaglašenoj poziciji!
27.) Što je alo slogotvorno l? u / o / e / el / al / l !
9
