• •
U Judeji, Judeji, prokurators prokuratorskoj koj rims rimskoj koj provincij provinciji,i, je oko 30.g. po. Kr. začeta začeta monotei monoteističk stičkaa religija religija nazvana kršćanstvo (lat. christianismus ). Ime Ime je dobila dobila po Isus Isusuu iz Naza Nazare reta. ta. Za Za vrije vrijeme me svoga svoga ţivo ţivota ta Isus Isus je propovi propovijed jedanj anjem em i čudesnim djelima stekao meĎu Ţidovima učenike i poklonike koji su vjerovali da je upravo on Mesija iz Starog zavjeta.
•
Njegov Njegov je je ţivot ţivot na zem zemlji lji završ završio io na kriţu kriţu na na kojeg kojeg su ga nak nakon on presu presude de rims rimskog kog namjes namjesnik nikaa pribili vojnici.
•
Kad je umr umroo poloţe poloţenn je u grob grob iz iz kojeg kojegaa je, je, kako kako ppiše iše u N Novom ovom zavjet zavjetuu (Dj 1,22) nakon tri dana uskrsnuo.
•
Tim djel djelom om su se do do kraja kraja obisti obistinil nilee Isusove Isusove rije riječi či na kojim kojimaa se osnivao osnivao kršć kršćans anski ki nauk nauk i utemeljeno kršćanstvo. Gerard van Honthorst, Poklonstvo pastira, Musée des Beaux-Arts, Nantes, polovica 17. st. Mozaik iz crkve San Apollinare Nuovo, Ravena, 6. st.
•
Mesija (heb. mašijah) što znači pomazanik, pomazanik, je ime koje se u Starom Starom zavjetu daje više osoba a
naročito kraljevima. •
U Novom se zavjetu taj naziv daje Isusu kao Christos što je standardni grčki prijevod za pomazanik. (Ovaj je naziv za Isusa prvi put potvrĎen u pismima pismima Ignacija iz Antiohije ( Mag. 10; Philad. 6,1).
•
Poborni Pobornici ci Isuso Isusovog vog uč učenj enja, a, koji koji su protj protjera erani ni oko 36.g. 36.g.po. po. Kr. Kr. iz Jeru Jeruzal zalem emaa su došli došli u Antiohiju, pa su sa sobom donijeli i to ime (Apg. 11,26.)
•
•
U čemu čemu je bila bila osobit osobitost ost pomaza pomazanja nja?? Smatra Smatralo lo se da da je ona onajj kojeg kojeg se nam namaţe aţe uljem uljem iz iz tog tog istog ulja moţe moţe crpiti posebnu snagu. Prorok Samuel (1 Sam 12,3, 5) govori o Jahvinom (boţjem) pomazaniku pri čemu je mislio na Saula. U dinastičkom proročanstvu (2 Sam 7) govori se da je Jahve obećao vječno kraljevstvo sjemenu Davidovu i da će njegova loza vječno vladati Ţidovima. Davidov potomak biti će Jahvin sin, a Jahve će njemu biti otac. Kadaa je u babi Kad babilons lonskom kom suţa suţanjs njstvu tvu prest prestala ala loza loza Davi Davidova dova vreme vremena na Ţidovi Ţidovi su su se i u sva naredna vremena nadali da će Jahve obnoviti Davidovu lozu u pomazaniku. p omazaniku. Dok su njima vladali drugi np. Perzijanci, Perzijanci, Grci i Rimljani, Ţidovi su imali imali kraljeve (od 160. do 37. pr. Kr. Kr. vladali su Hasmonejci koji pak nisu bili iz kuće Davidove (J. P. M. Walsh, Di, Mesija u Suvremena katolička enciklopedija, Split 1998., str. 585). mozaik iz crkve
svete Pudencijane u Rimu, 5. st
• •
Iako Iako se da dakl klee kršć kršćan anst stvo vo po poja javi vilo lo za Tiberijeve vladavine trebalo trebalo je proći skoro dva stoljeća da bi došlo do stvaranja prve ranokršćanske materijalne kulture Na ovo ovom m se mjes mjestu tu moţe moţe izdv izdvoji ojiti ti i mišlje išljenj njee F. Vouga koje nudi vrijeme nastanka ranog kršćanstva, odnosno njegove crkve, u teološkom smislu: rano kršćanstvo počinje prijelazom od apostolskih do poslije apostolskih spisa odnosno u vrijeme nastajanja novozavjetnih rukopisa. (F. Vouga, Geschichte des frühen Christentum , Tübingen 1994., str. 5)
•
Ovo nam je mišljenje mišljenje zanimlji zanimljivo vo jer su stariji stariji istraţ istraţivači ivači smještali smještali i ranokr ranokršćans šćansku ku umjet umjetnost nost isto tako rano - što je danas potpuno odbačeno. (o tome vidi F. W. Deichmann, Einführung in die Christliche Archäologie, Archäologie, Darmstadt 1983., str. 10)
•
Zbog Zbog toga toga se se i poče početak tak ranokr ranokršća šćanske nske arheo arheolog logije ije smješ smješta ta se na na kraj kraj drug drugog og oodnos dnosno no sam sam početak 3.st., dakle oko 200.g. dok se njen završetak smješta u mnogo šire vremenske vremenske okvire do šestog odnosno početka sedmog stoljeća. • Uz Uzroc rocii ovog ovog leţe leţe u po polit litičk ičkim im pril prilika ikama ma u kojim kojimaa su se se našle našle pojedi pojedine ne zem zemlje lje odnos odnosno no krajevi. Tako se np. prodor Arapa od 635.g. smatra datumom prestanka funkcioniranja
•
ranokršćanske umjetnosti na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i Iberskom poluotoku. Rano Rano se kršć kršćans anstvo tvo nije nije proši proširil riloo samo samo na područ područja ja na koji kojima ma je vladao vladao Rim Rim nego nego i na nek nekaa druga. Tako njegove tragove biljeţimo u Iraku, Armeniji, Gruziji, Krimu, ali i u Irskoj Hagios Georgios, Solun: rimska rotunda
ranokršćanska apsida otomanski minaret (16. st.)
•
Područje Područje arheologij arheologijee koje istraţuje istraţuje i proučava proučava najranije najranije materija materijalne lne ostatke ostatke kršćanskog kršćanskog porijekla naziva se ranokršćanska arheologija. • U prouča proučavan vanju ju razdobl razdoblja, ja, koje koje zov zovem emoo rano ranokrš kršćan ćanska ska arheo arheolog logija ija,, a koje koje obu obuhva hvaća ća posljednja stoljeća rimskog carstva, ne sluţe se stručnjaci samo arheološkim metodama metodama i disciplinama nego i nekim n ekim drugim znanostima.
•
Tako Tako se, se, da naved navedem emoo samo samo neke, neke, zbog zbog snaţn snaţnee poveza povezanos nosti ti s reli religij gijskim skim djelo djelovan vanjem jem arheologija ranokršćanskog razdoblja koristi saznanjima saznanjima iz ranog razdoblja kršćanskog nauka kojeg proučavaju proučavaju više teoloških grana. grana. • Osim teologije teologije ranokršća ranokršćanskoj nskoj arheologiji arheologiji pomaţu pomaţu i neke povijesne povijesne discipline discipline prije svega one koje poznaju i proučavaju povijesne prilike koje su prethodile Kristovom Kristovom roĎenju kao i sve povijesne prilike nakon toga vremena odnosno do kraja ranokršćanskog razdoblja. S. Maria Maggiore
•
Zanim Zanimanj anjee za ranokr ranokršća šćanske nske spom spomeni enike ke započe započelo lo nakon nakon ootkr tkrića ića rim rimski skihh katakom katakombi bi dok je ranokršćanska arheologija krenula putem prema prema znanstvenoj disciplini u 19.st
•
Knjiga C. Andresena , Einführung in die Christliche Archaeologie , Göttingen 1971., navodi
najopseţniju bibliografiju ranokršćanske umjetnosti. • Op Opši širn rnaa lit liter erat atur uraa nave navede dena na je i kod kod F. W. Deichmann, Einführung in die Christliche Archäologie , Darmstadt 1983.,str. 38 – 45 kao i kod Koch, Frühchristliche Kunst . Eine Einführung. Stuttgart – Berlin – Köln 1995., str. 148 – • G. Koch, Frühchristliche 161.
• Na internetu: http://ica.princeton.edu/reference/bibresearchguide.htm Mojsije pred faraonovom kćeri, S. Maria Maggiore
• • •
Nemoguć Nemogućee je je oovom vom prilik prilikom om nab nabroj rojiti iti sve puteve puteve i stranp stranputi utice ce kojim kojimaa se se kretal kretalaa ranokršćanska arheologija u svojem uspinjanju prema znanstvenoj disciplini. Stoga samo podsjećamo podsjećamo da se ranim radovima, radovima, koji su u velikoj mjeri bili ograničeni na spomenike Rima, Rima, osjeća jaki utjecaj utjecaj teologije. U to vrije vrijeme me još još uvijek uvijek postoji postoji otpo otporr prema prema,, danas prih prihvać vaćeno enom m stajal stajališt ištu, u, činjen činjenici ici da su sasvim rana kršćanska djela još uvijek čvrsto isprepletena s poganskima.
istovremeno se u znanosti pojavljuje i pojam kasne antike. Taj je moderan moderan naziv prvi • Nekako istovremeno put 1853.g. spomenuo Jacob Burckhardt a nešto kasnije i Max Weber. MeĎutim ovaj je pojam krajem 19.st. u znanost uveo austrijski austrijski povjesničar umjetnosti Alois Riegel. Upravo je on započeo s tipološkom i stilističkom analizom ranokršćanskih djela. • Nov Novaa arheol arheološka oška iskopa iskopavan vanja ja i najrazl najrazliči ičitij tijii pokretni pokretni i nepokre nepokretni tni nalaz nalazii ranokrš ranokršćan ćanski skihh spomenika na istoku, sjevernoj Africi ali i na zapadu nekadašnjeg Carstva - pa tako i u Dalmaciji Dalmaciji - otvorila su kako pitanja zemljopisnog prostora tako i potrebe da se krene dalje od same ikonografije pojedinih spomenika.
•
•
MeĎu MeĎu istraţi istraţivač vačima ima nije nije nedost nedostaja ajalo lo neslag neslaganj anjaa i oponira oponiranja nja pa je je tako tako 1892.g. 1892.g. velik velikii broj izvanrednih nalaza na istoku Carstva uvjerio je J. Strzygowskog u mišljenju da je baš na Istoku bilo ţarište ranokršćanske umjetnosti. To je izazvalo ţestoku reakciju zagovornika Rima kao središta ranokršćanske umjetnosti prije svega J. Wilperta. U Hrvats Hrvatskoj koj se zasl zasluge uge za počet početak ak ranok ranokršć ršćans anske ke arheo arheolog logije ije mogu mogu prepis prepisati ati djelo djelovan vanju ju don Frane Bulića. (U knjizi Izabrani spisi koja je izdana 1984.g. u spomen pedesetgodišnjice smrti Frane Bulića napisao je Nenad Cambi njegov opširan ţivotopis, djelovanje i zasluge.)
• •
Danas se arheologij arheologijaa posvetila posvetila istraţivan istraţivanju ju ranokršća ranokršćanske nske materija materijalne lne kulture kulture u svoj njenoj sveukupnosti uvaţavajući njene zemljopisne i umjetničke posebnosti. Arheol Arheološka oška su istraţ istraţiva ivanja nja donos donosila ila i donose donose na svje svjetlo tlo dan danaa sve sve više više spomeni spomenika ka i to to ne samo samo na prostorima nekadašnjeg rimskoga Carstva nego ponegdje i izvan njegovih granica.
•
Kasno antička- ranokršćanska- ranob izantska arheologija
•
Ova tri tri pojma pojma obilj obiljeţa eţavaj vaju u tri tri različit različite e umjet umjetnič ničke ke epohe epohe koje koje se se meĎut meĎutim im ne odvij odvijaju aju kronološki, jedna nakon druge, druge, nego ţive jedna s drugom u istom vremenskom razdoblju.
•
U kojim kojim sluč slučaje ajevim vima, a, pod pod kojim kojim uvjet uvjetima ima i kada kada se korist koristii koji koji od ovih ovih pojm pojmova ova? ?
Relikvijar iz Novalje
•
Na samom samom poče početku tku kasnoa kasnoanti ntičko čkogg razdo razdoblj bljaa dogodi dogodila la se za za Rim Rimsko sko cars carstvo tvo značaj značajna na promjena. Tetrarhija Tetrarhija – vladavina – vladavina četvorice - je naime omogućila nekoliko sjedišta carstva.
•
Slijedom toga zbilo se ono, kako je to jasno izrazila izrazila S. Partsch: Dort, wo sich die Macht befindet, ist aber auch die Kunst zu Hause
•
I dvor dvor i umjet umjetnič nički ki impuls impulsii ne dolaze dolaze više više samo samo iz Rim Rimaa nego puls pulsira iraju ju i iz nek nekih ih drugi drugihh gradova kako Europe tako i s istoka i to ne samo iz Konstantinopola.
•
•
Moţda Moţda je upra upravo vo takva takva situ situaci acija ja u kojoj kojoj se u više više grad gradski skihh centar centaraa stvaraj stvarajuu nove i raz različ ličite ite kulturne vrijednosti - koje osim toga ubrzano cirkuliraju cijelim Mediteranom – prisilila istraţivače da ograniče ili omeĎe omeĎe istraţivanja koristeći koristeći različite različite pojmove kao što su kasnoantička ili ranokršćanska ili pak ranobizantska arheologija? arheologija? Podsjet Podsjetim imoo da se se razdobl razdoblje je kasn kasnee anti antike ke na na podru području čju Sredo Sredozem zemlja lja prot proteţe eţe od ppoče očetka tka vladavine Dioklecijana (284.g.) do kraja Carstva na zapadu (Romula Augustula 476.g.). Neki misle da kraj kasne antike na zapadu treba smjestiti u godinu upada Langobarda u Italiju, u
568. godinu. Na istoku se kraj smješta u vrijeme smrti Justinijana 565.g. • Ranokr Ranokršća šćansko nsko stva stvara ralaš laštvo tvo započ započinj injee oko 200.g. 200.g. pojav pojavom om prvih prvih rano ranokrš kršćan ćanski skihh spomeni spomenika ka a završava oko 600.g. • Ranobi Ranobizan zantsk tskaa umjetn umjetnost ost započ započinj inje, e, ako ne ne već osniv osnivanj anjem em Konst Konstant antino inopola pola,, onda potp potpunim unim prebacivanjem političke moći na istok Sredozemlja Sredozemlja kada se Carstvo 395.g. nakon smrti Teodozija I raspalo na Zapadno i Istočno. Rano bizantsko razdoblje traje do 726. 72 6. Odnosno do 842.g. to jest stišavanjem ikonoklazma. iko noklazma.
•
Čini Čini se, dakle dakle,, da prije prijepor poraa u stvari stvari ne bi bi trebal trebaloo biti ali ali ono post postoji oji i uvije uvijekk iznova iznova se mogu mogu pročitati rasprave koje pokušavaju dati novo viĎenje tih umjetničkih epoha. • Tako Tako treba treba ppods odsjet jetiti iti da se se još još uvije uvijekk ne mogu mogu dati dati potpuno potpuno jasni jasni odgov odgovori ori za ono najra najranij nijee doba ranog kršćanstva kada ono ţivi istovremeno kao i snaţno pogansko vjerovanje koje je duboko u temeljima rimskoga carstva. carstva.
•
Kada su 13. lipnja 313.godine u Nikomediji car Konstantin i njegov suvladar Licinije dali
proglasiti Milanski edikt kršćanstvo je postalo slobodnom religijom ali nedoumice ne prestaju.
• •
Jer jednim dekretom dekretom nije bilo moguće moguće izbrisa izbrisati ti tisućlj tisućljetne etne religijske religijske tradicije tradicije koja su snaţno snaţno utjecale na antičku kulturu. Tako simboli simboli panteis panteističkog tičkog vjerovanja vjerovanja ţive neko vrijeme vrijeme dalje dalje ţilavo ţilavo se se opiruć opirućii iskazim iskazimaa nove monoteističke religije. Stari Stari se elementi elementi potpuno ili pak s nenametljivom gestom miješaju na novim prizorima. Reljef svetaca Petra i Pavla iz Aquileje
•
Ipak, Ipak, već od vrem vremena ena od vladav vladavine ine cara cara Teodoz Teodozija ija,, koji koji je nametn nametnuo uo kršća kršćanst nstvo vo ka kaoo jedinu jedinu religiju, situacija je drugačija. U njegovo vrijeme kršćanstvo k ršćanstvo je sastavni dio ne samo svjetovnog nego i dvorskoga ţivota. To znači da je materijalno umjetničko stvaralaštvo, koje je stoljećima bilo proţeto poganskim vjerovanjima, sada obiljeţeno kršćanstvom, njegovim stavovima i njegovoj nauci.
•
Stavovi Stavovi istr istraţi aţivač vačaa o toj probl problem emati atici ci su razli različit čiti, i, ponekad ponekad i potpu potpuno no op opreč rečni ni i to od potp potpune une autohtonosti ranokršćanskog stvaralaštva do potpune negacije samostalnosti njenih umjetničkog izričaja. • Na ovom ovom mjes mjestu tu moţem moţemoo navesti navesti tek tek nekol nekoliko iko razl različi ičitih tih znans znanstve tvenih nih sudov sudovaa koja koja su se se pojavila u posljednjim desetljećima.
• •
Tako Tako on onaj aj W. F. F. Volb Volbach achaa koji koji misl mislii da je je rano rano kršća kršćanst nstvo vo sasta sastavni vni dio kasnoa kasnoanti ntičke čke umjetničke epohe. I ne samo to, upravo u pravo novi kršćanski simboli i forma su mu dokaz uzleta antičkog umjetničkog izraza. Frühchristliche Kunst , München 1958 Čuveni Čuveni istr istraţi aţivač vač kršć kršćans anske ke umj umjetn etnost ostii A. Grab Grabar ar je sma smatra traoo da je umjet umjetnost nost u razdobl razdoblju ju nakon Konstantina sasvim preuzela pogansku dodavši joj tek poneke posebne znakove. Die Kunst des frühen Christentums , München 1967
•
Za B. Brenka Brenka je to jedno jedno razdobl razdoblje je dubo duboko ko ukorije ukorijenje njeno no u grčko grčko-rimsku tradiciju poganske umjetnosti te je njegov sastavni dio. Spätantike und frühes Christentum , Frankfurt am Main – Berlin – Wien 1977
•
F. W. Deichman Deichman opširno piše o toj problematici problematici da bi zaključno iznio mišljenje mišljenje da se pod tradicionalnim imenom kršćanska arheologija podrazumijeva arheologija i povijest umjetnosti kasne antike i ranog srednjeg vijeka. Slično mišljenje zastupa i G. Koch koji od tih podjela p odjela ne pravi nikakav problem što se moţe zaključiti iz uvodne rečenice njegove knjige o ranom kršćanstvu gdje kaţe:… die Jahrhunderte von etwa 200. bis 600 n.Ch. werden als Spätantike oder frühchristliche Zeit bezeichnet.
San Vitale, Ravenna
•
Počeci
• Da bi bi se bolj bolje e razu razumj mjel ela a dan danas as vaţ vaţeć eća a definicija ranokršćanske arheologije i njeni vremenski okviri potrebno je poznavati i
neke povijesne činjenice o ranom kršćanstvu San Vitale, Ravenna
• • • • •
O roĎenj roĎenjuu Isusa Isusa Krist Krista, a, njegovo njegovom m ţivotu ţivotu i stvar stvaranj anjuu kršćans kršćanske ke praza prazajed jednic nicee nedosta nedostaju ju arheološki podaci. Sve što što o tom tomee razdobl razdoblju ju moţe moţemo mo sazna saznati ti nalaz nalazii se u novoz novozavj avjetn etnim im spisim spisimaa koji su su pak sastavljeni nekoliko desetljeća nakon Isusove smrti. Isusov Isusov nauk nauk su su nakon nakon njego njegove ve smrti smrti narod naroduu širili širili njego njegovi vi učeni učenici. ci. Njih Njihova ova su su ekstat ekstatičn ičnaa iskustava zabiljeţena u Djelima apostolskim koja su nam dostupna kroz Bibliju kao uostalom i sva dogaĎanja vezana uz osobu Isusa Krista. Najsta Najstarij rijee od četir četirii evanĎe evanĎelja lja,, koje koje poč počinj injee riječi riječima ma:: Početak Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Božjemu, a koje govori o ţivotu i djelovanju Isusovom, napisao je Marko. Zanimljivo je da znanstvenici danas misle da Marko nije bio ţidovskog porijekla. To su zaključili analiziranjem analiziranjem njegovog djela u kojem se pokazuje nedovoljno nedovoljno poznavanje Palestine Palestine i tadašnjih običaja. Stoga su smjestili pisanje prvog evanĎelja u Siriju. Analizom opisanih dogaĎaja - Marko tako npr. spominje rimsko-ţidovski rat i razaranje Hrama Hrama - smjestili su pisanje iza 70.g. po. Kr.
•
Marko, Marko, Mate Matej, j, Luka Luka i Ivan Ivan su se poka pokazal zalii kao dobr dobrii knjiţe knjiţevnic vnicii koji su su svoje svoje viĎenj viĎenjee Isusovo Isusovogg ţivota zabiljeţili svaki sa svoga stajališta.
• Njihovi tekstovi, kao i uostalom svi novozavjetni tekstovi, nisu poznati iz izvornika nego se nalaze na grčkim prijepisima. Sinajska ikona
•
Iako su Isusovi sljedbenici prihvatili da d a je on taj Mesija o kojem govori Stari zavjet, iako su se
uvjerili u njegovo Uskrsnuće oni su u to vrijeme još uvijek vezani za ţidovsku vjeru. • Stoga se oni nazivaju prakršćani prakršćani ili paleokršćani jer se nekih obiljeţja vjere svojih otaca otaca ne znaju, ne mogu ili ne ţele odreći. (Iako se katkad pojam judeokršćani koristi za sve prakršćane Ţidove, judeokršćani su oni koji u to vrijeme nastoje zadrţati kršćansku vjeru u okviru ţidovskih zakona) •
Crkva Crkva prakr prakršća šćana na još uvije uvijekk sinagoga sinagoga,, ţidovsk ţidovskii običaji običaji su njih njihovi ovi običaj običajii a ţidovski ţidovski zako zakoni ni su još uvijek njihovi zakoni. • Ipak, Ipak, ovi prak prakršć ršćani ani pokuša pokušavaj vajuu staru staru vjeru vjeru prila prilagod goditi iti novim novim spoz spoznaj najam amaa te šire šire vjeru vjeru uvjeravajući svoje sunarodnjake. • Čini Čini se dan danas as da da je njihova njihova je vjer vjeraa u Isus Isusaa mora morala la biti biti ogrom ogromna na a moć moć njihov njihovog og propovijedanja snaţna – jer jer propovijedanje je, u to vrijeme, bio jedini način širenja kršćanske vjere.
•
Ovi prvi prvi kršć kršćani ani oko oko sebe sebe okuplj okupljaju aju znač značaja ajann broj pokl pokloni onika ka meĎu meĎu ko kojim jimaa se nalaze nalaze i neki neki farizejski Ţidovi iz Jeruzalema • H. Chat Chatwic wickk piše piše kao se u anti antičko čkom m svijet svijetuu znalo znalo za barem barem tri tri činjen činjenice ice koje koje su su bile bile svojstvene Ţidovima: 1. odbijali su bilo kakvu vezu s poganim kultovima; 2. odbijali su jesti ţrtvovano meso a svinjetinu nisu uopće jeli; 3. obrezivali su dječake (Die Kirche in der Antiken Welt , Berlin – New York 1972) Orantica , Kalistove katakombe
•
U to vrije vrijeme me,, neposred neposredno no nakon nakon Isus Isusove ove smr smrti ti i Uskrsnuć Uskrsnuća, a, jeruz jeruzale alems mskom kom kršćan kršćanskom skom prazajednicom su na čelu bila tri Isusova učenika: Šimun Šimun Petar, Jakov i Ivan. • Čini Čini se po po nekim nekim nazn naznaka akama ma da već ova kkršć ršćans anska ka praza prazajed jednic nicaa shvaća shvaća sebe sebe kao kao Crkv Crkvuu – Stijena, i na toj stijeni • Apostol Matej (16, 18) piše da je Isus rekao Šimunu Petru: ti si Petar – sagraditi ću Crkvu svoju . Ova je Matejeva rečenica izazivala brojne sporove meĎu teolozima koji su razglabali razglabali da li je Isus organizirao organizirao Crkvu, ne kao arhitektonski objekt naravno, nego
kao cjelokupnu kršćansku zajednicu ili su je organizirali njegovi učenici. • U Jeruz Jeruzale alemu mu je u to doba doba djelo djelovao vao i Stje Stjepan pan,, koji je je iako iako Ţidov Ţidov odrast odrastao ao u heleni helenisti stičko čkojj tradiciji. Njegove ideje nisu naišle na neodobravanje samo meĎu judeokršćanima nego su predstavljale opasnost i za konzervativne Ţidove te su ga dali kamenovati. kamenovati. • Stjepanovom kamenovanju bio je nazočan i farizej Savao iz maloazijskog grada g rada Tarza. Iako progonitelj helenskih kršćana nakon vizije Krista pred Damaskom Damaskom daje se krstiti i dobiva ime Pavao i postaje apostol o čemu čemu indirektno govori u svojim poslanicama (2 Kor 11,32 i Gal 1,17) Mramorni relikvijar, privatna zbirka , Njemačka
•
Osim Ţidovima, Ţidovima, kršćani kršćani su smetali smetali i Rimljanim Rimljanimaa koji su u to doba vladali vladali u Judeji. Judeji. Rimljani Rimljani u njima vide opasnost zbog mogućih otpora i nemira. Tada i rimski rimski prokurator Herod Julije Agripa I daje izmeĎu 43. i 44. godine go dine progoniti kršćane ili kako ih on o n naziva Nazarećani. Tom prilikom su apostolu Jakovu starijem dali obrubiti glavu (Dj 12,1 i dalje ).
•
Pred Pred straho strahom m od rims rimske ke odmazd odmazdee kršćani kršćani počin počinju ju napuš napuštat tatii Jeruza Jeruzalem lem te odla odlaze ze na sjev sjever er prema Siriji ali i na Cipar. To su počeci širenja kršćanskog nauka • U to vrij vrijem emee se u Jeruz Jeruzale alemu mu sazva sazvaoo Aposto Apostolsk lskii sabor sabor ( oko 449. 9. g.) koji koji je pokuš pokušao ao rasp raspra ravit vitii probleme oko kršćana pogana i kršćana Ţidova. Na tom je saboru sudjelovao i Pavao. Pavao. On je imao u meĎuvremena velikog uspjeha u širenju Kristovog nauka i meĎu poganima i već je obavio prvo misijsko putovanje
•
Na ovom ovom sabo saboru, ru, zahv zahvalj aljujuć ujućii odlučn odlučnošć ošćuu Petra Petra,, je rečen rečenoo da i poga pogani ni imaju imaju pravo pravo nnaa spasenje.
•
Ovajj sabor Ova sabor nije nije meĎu meĎutim tim potpu potpuno no uuspi spioo u rješ rješava avanju nju prob problem lemaa o čemu čemu svjed svjedoči oči dog dogaĎa aĎajj koji koji se nedugo nakon spomenutog Sabora zbio u Antiohiji.
•
Tamo amo je je nai naim me došl došloo do do tak takoz ozva vano nogg antiohijskog incidenta (Gal. 2:11-14) Pavla su, koji je boravio u Antiohiji posjetili judeokršćani iz Jeruzalema meĎu kojim je bio i Petar. • U nedoum nedoumici ici kako kako s gostim gostimaa meĎu meĎu kojima kojima je bilo bilo i pogan poganski skihh kršćan kršćanaa odrţati odrţati obre obrede de Pavao Pavao se se prvo odlučuje otkazati zajednicu stola. • MeĎutim kasnije odlučno nastupa s tezom da d a je u kršćanstvu vaţna samo vjera i ništa drugo pri čemu je kritizirao i Petra koji u Antiohiji nije bio tako siguran u mogućnost poganskog preobraćenja kao na saboru u Jeruzalemu. Jeruzalemu. Štrbinci
• • •
Učvršćen Učvršćen u svojoj svojoj vjeri odlazi Pavao Pavao na svoje drugo misijsko misijsko putovanje putovanje prema prema Grčkoj Grčkoj kada kada na svojim putovanjima preko Male Azije osniva veliki broj kršćanskih zajednica. Pavao Pavao je na na početk početkuu svoga svoga djelov djelovanj anjaa propovi propovijed jedao ao u sinag sinagoga ogama ma u više više grado gradova va na isto istoku ku tadašnjeg rimskog carstva carstva obraćajući se Ţidovima, ali bez većeg većeg uspjeha. Pravi je uspjeh postigao tek kada se obratio poganima. Za vrijeme svog drugog misijskog
putovanja, oko 50. godine, osnovao Pavao kršćanske općine u Filipima, Filipima, Solunu, Ateni i Korintu. (R. Pickett, Conflicts at Corinth, Corinth, Christian Origins, R.A. Horsley Horsley ured., Minneapolis 2005., str.113 – 137)
•
U to vrije vrijeme me Pavao Pavao piše piše brojn brojnee poslan poslanice ice kršć kršćans anski ki zajed zajednic nicam amaa od kojih kojih su najpo najpozna znatij tijee poslanice (Korinčanima , Galačanima, Galačanima, Filipljanima, Rimljanima). • Kad Kadaa se vrati vratioo u Jeruza Jeruzalem lem oko oko 58. godine godine naišao naišao je je meĎuti meĎutim m na veliko veliko nepri neprijat jatelj eljstv stvoo Ţidova Ţidova prema sebi a neki su ga čak htjeli ubiti. • Od smrti ga tada nakratko spašavaju Rimljani koji ko ji ga odvode u Rim gdje oko o ko 60. godine ipak biva ubijen.
•
U Rimu Rimu je za Neron Neronove ove vvlad ladavi avine ne pogubl pogubljen jen i apos apostol tol Petar Petar.. Sa smrć smrćuu ove dvojic dvojicee veliki velikihh apostola prestaje Apostolsko doba.
•
Značaj Značajan an prekid prekid s ţidov ţidovsko skom m tradic tradicijom ijom zapo započeo čeo je je i za vrije vrijeme me pontif pontifika ikata ta Vikto Viktora ra (189 (189 – 199). On je naime zahtijevao da one zajednice na Istoku koje slave Uskrs onoga dana u tjednu kada padne četrnaesti dan ţidovskog mjeseca nisana trebaju slijediti primjer Rima koji slavi u prvu nedjelju nakon svetkovine Pashe. Sv. Petar, El Greco
• •
Domovina
U vrije vrijeme me Isuso Isusovog vog roĎenj roĎenjaa Pales Palestin tinom om je vladao vladao Rim a u njih njihovo ovo ime ime ţidov ţidovski ski kralj kralj Hero Herod. d. On je na vlast stupio 37.g.
• • • •
Za vrijeme vrijeme svoje svoje dugotrajne dugotrajne vladavine vladavine Herod Herod se iskazao iskazao kao kao vrlo vrlo vješt vješt manipulat manipulator or i političar političar a za odrţanje svoje moći sluţio se svim sredstvima ne bi li zadrţao prijestolje. Prema Prema Rim Rimlja ljanim nimaa se drţa drţaoo sasvi sasvim m drugač drugačije ije i nasto nastojao jao se ne ne uplita uplitati ti u njiho njihovu vu ppoli olitik tiku. u. To To ga je dovelo u situaciju pouzdanog po uzdanog saveznika što se moţe naslutiti po Augustovoj Augustov oj odluci da mu da nekadašnje Kleopatrine posjede u Palestini. Njegov Njegovoo se kralje kraljevst vstvo vo terit teritori orijem jem prote protezal zaloo na goto gotovo vo ččita itavu vu Pales Palestin tinu. u. MeĎuti MeĎutim m vladavi vladavina na Herod Herodaa odlikuje odlikuje se se veliki velikim m graĎev graĎevins inskim kim pothva pothvatim tima. a. Gradio Gradio je nove gradove i obnavljao stare a od Jeruzalema je napravio svjetski multinacionalni grad. Osim
toga obnovio je i povećao Hram. •
Za njegove vladavine vladao je i relativan mir i razdoblje prosperiteta. Umro je 4.g. u Jerihu i pokopan je u Herodeionu.
smrti zavladao je vakuum a politiku zemlje preuzeo je rimski rimski perfekt koji je • Nakon Herodove smrti stajao pod zapovjedništvom namjesnika. On se brinuo b rinuo za red i mir uz pomoć rimske vojske. Za unutar ţidovske probleme su se i dalje brinuli b rinuli sami Ţidovi a Rimljani su im uglavnom prepuštali i pravo na vlastitu religiju. U vrijeme smrti Isusa Krista rimski rimski namjesnik je bio Poncije Pilat (26. – 36.g.)
Natpis - Cesarea Maritima otkriven 1961.g Poncije Pilat, namjesnik Judeje posvetio je hram Tiberija narodu Cezareje Cezareje
• Ranokršćanska razdoblja • Do danas je objavljeno objavljeno više monografi monografija ja koje koje su su po pokušale kušale sintentizi sintentizirati rati materija materijalnu lnu ostavšti ostavštinu nu ranokršćanskog doba. Spomenimo samo one koje su imale imale najznačajniju recepciju a koje su objavljene u dvadesetom stoljeću: • P. Testini, Archeologia Cristiana , Roma – Parigi – Tournai – New York 1958; • W. F. Volbach, Frühchristliche Kunst , München 1958; Grabar, Die Kunst des frühen Christentums, Christentums, München 1967; • A. Grabar, Die Archa eologie , Göttingen 1971; • C. Andersen , Einführung in die Christliche Archaeologie • B. Brenk, Spätantike und frühes Christentum , Frankfurt am Main – Berlin – Wien 1977; • F. W. Deichmann, Einführung in die Christliche Archäologie, Darmstadt 1983; • G. Koch, Frühchristliche Kunst . Eine Einführung. Stuttgart – Berlin – Köln 1995; • M.A. Crippa – M. Zibawi, L'Arte paleochristiana, Milano 1998
• • • • • • • • •
Usprkos Usprkos tome ne postoji postoji zajednički zajednički stav kako se ta ostavština ostavština treba treba tretirat tretirati.i. Moţda Moţda razlog razlog takvoj situaciji leţi u slutnji da, kako je napisao F. W. Deichmann, postoji toliko kršćanskih arheologija koliko i kršćanskih arheologa Ako je tome tome tako tako za potrebe potrebe ovog ovogaa pred predava avanja nja posluţi posluţiti ti ćem ćemoo se klasif klasifika ikacij cijom om koja materijalnu ostavštinu ranokršćanskog doba dijeli u četiri razdoblja Iako Iako je ova ova podjela podjela nastal nastalaa na osnov osnovii stilsk stilskee analiz analizee umjet umjetnič ničkog kog ranok ranokršć ršćans anskog kog kršća kršćansko nskogg stvaralaštva pri čemu čemu se ne ulazi u arheološke ili pak pak teološke probleme ta je podjela jasna jer je kronološki utemeljena. Takva Takva ppodje odjela, la, osim osim toga, toga, prep prepozn oznaje aje stilske stilske i tipol tipološke oške razlik razlikee koje koje su se pok poklopi lopile le s djelovanjem tri značajna vladara: Konstantinom, Teodozijem i Justinijanom. Materi Materijal jalna na ostavšt ostavština ina rano ranokrš kršćan ćanskog skog doba doba se se tako tako moţe moţe kronolo kronološki ški razd razdije ijelit litii na: Vrijeme prije vladavine Konstantina (Uskrsnuće Isusa Krista – 313) Konstantinovo doba i vrijeme nakon toga (313 – 380) Teodozijevo doba i V. st. (380 – 500) Vrijeme Justinijana I. i njegovih nasljednika (500/25 – 600)
• •
Vrijeme prije vladavine cara Konstantina
Ovo pprvo rvo razd razdobl oblje je započ započinj injee neposre neposredno dno na nakon kon U Uskr skrsnuć snućaa Isusa Isusa Krist Kristaa i traje traje do objav objavee Milanskoga edikta 313.g.
•
Unutar Unutar njega njega mogu se razlučiti razlučiti dvije faze. faze. Prva Prva faza faza traje do početka početka trećeg trećeg stoljeć stoljećaa odnosno odnosno do pojave prvih materijalnih svjedočanstava. Drugu fazu obiljeţavaju osim pisanih dokumenata i materijalna svjedočanstva odnosno više umjetničkih disciplina u kojima se materijalizira ranokršćanski element.
• •
Priprema:
Nakon Isusovog Isusovog Uskrsnuća Uskrsnuća počinje počinje vrijeme vrijeme najranije najranije konsolidacij konsolidacijee Crkve kojega obiljeţavaj obiljeţavajuu pisani tragovi i oni su, za sada, jedina svjedočanstva koja mogu dokumentirati to ranokršćansko razdoblje. • Za izučavanje povijesti najranijeg razdoblja kršćanstva najčešći izvori su, osim četiri Evanđelja i Djela apostolskih spisi Didache i Traditio apostolica. • Didahe je ranokršćanski spis nastao sastavljanjem više starijih izvora. •
Traditio apostolica je spis nastao izmeĎu 210. i 235.godine. Oba ova spisa sadrţe upute i propise najranije kršćanske crkve.
•
Vaţni su izvori spisi apostolskih otaca kao i spisi crkvenih otaca
•
Karakt Karakteri eristi stični čnihh materi materijal jalnih nih svjed svjedoča očanst nstava ava iz vreme vremena na neposr neposredn ednoo nakon nakon Uskrsn Uskrsnuća uća nemamo.
•
Razvoj Razvoj i šire širenje nje kršća kršćansko nskogg nauka nauka je tek tek na zače začetku tku a sami sami su kršća kršćani ni nesigur nesigurni ni i nesklo neskloni ni obiljeţavanju svojeg vjerovanja kroz umjetničke discipline • Nesklo Nesklonost nost tih tih ranih ranih kršća kršćana na prem premaa vizualn vizualnom om prika prikaziv zivanj anjuu moţe moţe se, izme izmeĎu Ďu ostalog ostaloga, a, protumačiti i još uvijek snaţnim utjecajem Mojsijevih riječi iz Starog Zavjeta u kojem se brani bilo kakvo prikazivanje Boga:
•
Ne smiješ napraviti nikakvu božju b ožju sliku, nikakve kopije od onoga što se gore na nebu, dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom (2. Mojsije 20, 4).
paidagogos 3,59,2) s kraja 2. st. isto tako mogu oslikati • I riječi Klemensa Aleksandrijskog ( paidagogos situaciju oko likovnih prikaza. On naime upućuje kršćane koji moraju koristiti pečate da umjesto poganskih prikaza stave na svoje pečate prikaz golubice, go lubice, ribe ili brodića s razvijenim jedrima, liru, sidro ili čak ribara jer se moţe misliti na apostola koji iz vode vadi upravo krštenu djecu. • Nedostatak Nedostatak likovnih likovnih djela djela u prvim prvim stoljećima stoljećima kršćanstva kršćanstva ne vide meĎutim meĎutim svi svi istra istraţivač ţivačii u
biblijskim zabranama. O tome tome se najranije izjasnio F.X. Kraus u knjizi Geschichte der christlichen Kunst 2 , 1896
•
U posljed posljednje nje vrijeme vrijeme je labavosti labavosti teze teze o neprija neprijateljs teljstvu tvu ranih ranih kršća kršćana na prema prema slici slici razglab razglabala ala Sister Mary Charles - Murray u članku Art and the early church
• •
Stoga su znanst znanstvena vena saznanja saznanja koja se tiču tiču samih samih početaka početaka nastala nastala brojnim brojnim ali ne i arheološkim arheološkim istraţivanjima Kakvo Kak vo je bilo bilo mjes mjesto to koje su su kršća kršćani ni u prvom prvom stolj stoljeću eću posli poslije je Krist Kristovog ovog roĎe roĎenja nja zauz zauzim imali ali u Carstvu, odnosno u prijestolnici toga carstva u Rimu najbolje svjedoče riječi tadašnjih suvremenika.
•
Annali XV 44, 2 ) o, do današnjih dana zapamćenom, poţaru koji Tak akoo piše piše po povj vjeesnič sničaar Tacit ( Annali se zbio 64.g. u Rimu: Nisu pomogli ni carski pokloni puku, ni brojne žrtve božanstvima koje bi spriječile glasine. Da bi konačno spriječio glasine prebacio je Neron krivnju na omražene ljude koji su sebe nazivali Kršćani. Ime su dobili po Kristu koji je smaknut za Tiberijevog vladanja i za prokuratorstva Poncija Pilata ...
•
To se se doba doba naziv nazivaa katkad katkad i vrijem vrijemee apostol apostola, a, dvana dvanaest estori orice ce Isus Isusovi ovihh učenika učenika,, koje koje završ završava ava smrću posljednjeg od njih. Apostoli su bili, kako piše u evanĎelju po Mateju, Mateju, po redu izbora: Šimun zvan Petar i njegov brat Andrija, Jakov Zebedejev Stariji i brat mu Ivan, Filip i Bartolomej, Toma i Matej (carinik), Jakov MlaĎi Alfejev i (Juda) Tadej , Šimun Kanaanac i Juda Iškariotski (Mt 10,2-4). Nakon što je Juda izdao Isusa zamijenio zamijenio ga je Matija. U svojoj prvoj poslanici Korinčanima piše Pavao da ga je meĎu meĎu Apostole pozvao sam uskrsli Krist (1 Kor 15, 8 – 9) • Za vlad vladav avin inee car caraa Ner Neron ona, a, po poče četk tkom om 60 – tih – tih godina mučeničkom smrću u Rimu umiru u miru apostoli Pavle i Petar.
•
Za ovo je najra najranije nije razdoblje razdoblje ranog kršćanstva kršćanstva vaţan vaţan i prvi ţidovski ţidovski rat rat koji koji su su Rimlja Rimljani ni vodili vodili u Jeruzalemu od 66. do 70. godine u kojem je razoren Jeruzalem i do temelja uništen ţidovski Hram
•
26. rujna 70.g. pod zapovjedniš zapovjedništvom tvom Tita, Tita, starijeg starijeg Vespazijan Vespazijanovog ovog sina i budućeg budućeg cara (79. – 81.g.) ugušen je ustanak u Judeji. • Za potre potrebe be toga toga rata rata je u Jude Judeji ji bilo bilo staci stacioni oniran ranoo šest legi legija, ja, 20 kohor kohorti ti i 8 ala ala kao i broj brojne ne pomoćne trupe Orijentalaca. Orijentalaca. • O tome je ratu izvijestio Josip Flavije, rimski povjesničar koji je pratio Tita u pohodima na Jeruzalem. Josip Flavije je i sam bio Ţidov koji je nekoliko godina ranije predvodio ţidovske ustanike u Galileji – da – da bi se nakon pobjede Rimljana stavio u njihovu sluţbu.
•
U sklopu sklopu tih tih pohoda pohoda pprot rotiv iv ţidovs ţidovskih kih pobun pobunjen jenika ika Rim Rimlja ljani ni su 68. godi godine ne razor razorili ili i Kumr Kumran an (Qumran).
• • • • •
130.g. 130.g. prije prije Kris Krista ta su se se vrlo vrlo poboţni poboţni Ţidov Ţidovii tz. esen esenii povukli povukli u neke neke vrst vrstee samost samostans anskog kog ţivota u mjesto Kumran na sjeverozapadnoj obali Mrtvome moru. Eseni su u Kumranu vodili vrlo asketski i poboţan ţivot te su se smatrali istinskijim vjernicima od ostalih Ţidova. Duhovno Duh ovno upo uporiš rište te su su nala nalazil zilii u radik radikali alizac zaciji iji Mojs Mojsije ijevih vih zakona zakona.. Ostavili Ostavili su su u nasljeĎe nasljeĎe brojne brojne spise, prijepise prijepise Staroga Staroga zavjet zavjetaa ali ali i druge teološke teološke rukopise. rukopise. 1945. godine beduini su pronašli rukopise koji su od toga vremena poznati kao kumranski spisi.
•
MeĎu MeĎu njima njima,, koji su bili bili napis napisani ani na na pergam pergament entuu ali poneki poneki i na papi papirus rusu, u, prona pronaĎen Ďen je je i tkz. tkz. svitak Izaije koji je najstariji prijepis neke knjige iz Starog zavjeta.
• •
Svici se danas čuvaju u Shrine of the Book u Jeruzalemu. Nekoli Nek oliko ko god godina ina kasn kasnije ije,, 1952. 1952. u spilji spilji Q 3 u Qum Qumra ranu nu pronaĎe pronaĎene ne su bakr bakrene ene role role na kojim kojimaa su ispisani lokaliteti na kojima k ojima se navodno čuva blago. Danas se one čuvaju u Arheološkom muzeju u Ammanu, Jordan.
Qumran
Qumran
Qumran zračni snimak
Qumran zračni snimak
Qumran tlocrt
Qumran pisarnica
Qumran pisarnica
Qumran svitak 1
•
Kronograf, pisac crkvene povijesti ali i biograf cara Konstantina, Euzebije (hist. eccl.3,5,3) je zapisao da su
•
nakon rušenja Jeruzalema brojni judeokršćani pobjegli u Pellu u današnjem Jordanu. Ovaj njegov njegov podatak podatak nije arheološki arheološki potvrĎen potvrĎen ali se po po Djelim Djelima a apostols apostolskim kim moţe vidjeti vidjeti da se kršćanstvo još u vrijeme Isusa Krista iz Jeruzalema počelo najprije širiti po Judeji a zatim u vrijeme apostola i izvan njenih granica. Najprije u Jordan i Siriju pa u maloazijske gradove
istočnog Mediterana, na Cipar te današnju Grčku. •
Euzebije Euzebije iz Cezarej Cezarejee djelovao djelovao je krajem krajem 3. i početkom početkom 4.st. Ovaj pisac koji je pisao pisao na grčkom grčkom bio je 313.g. 313.g. biskup u Cezareji.
• •
3 23.g. Rufin iz Akvileje preveo je Najpoznatije mu mu je djelo Crkvena povijest koja je obraĎivala vrijeme do 323.g. ovu knjigu na latinski jezik i dodao povijest crkve do 395.godine. Ovaj je spis preveden na sirijski i armenijski jezik kojih su se prijevodi sačuvali. Euzebijevo dvotomno djelo Kronološke tablice koje počinje s Abrahamom a završava Konstantinom, vrlo je vaţno za naše današnje poznavanje najranije najranije povijesti. Tim više što što mu je drugi dio sastavljen kao sinkronijske tablice s usporednim podacima iz kaldejske, asirske, hebrejske, egipatske, grčke i rimske povijesti.
•
Na latinski latinski je je djelo djelo preve preveoo sv. Jeronim Jeronim ali ali je sačuva sačuvann i armen armenijsk ijskii prijevod prijevod.. (Papa (Papa Bend Bendeikt eikt XVI, XVI, Die Kirchenväter - frühe Lehrer Lehrer der Christenheit, Regensburg 2008)
•
Vrijeme koje je uslijedilo neposredno nakon smrti posljednjeg Apostola karakterizira
početak skupljanja svih vijesti iz Isusovog ţivota (EvanĎelja) ali i iz ţivota Apostola (Djela Apostolska). Ivan je bio najmlaĎi Isusov učenik. Irinej Lionski ( Adv. haer.; II, xxii, 5) piše da je umro za vrijeme vladavine cara Trajana (98 – 117.g.) •
To je vrijem vrijeme e kada kada dola dolazi zi i do do pokuš pokušaja aja prvih prvih inter interpre pretac tacija ija tog tog mate materija rijala. la. Napomenimo da su se u tom razdoblju rijetko javljale osobe koje su o kršćanskom nauku govorile u svoje ime.
• •
Drugo Drugo stolje stoljeće će je obiljeţ obiljeţila ila prva prva konsoli konsolidac dacija ija klera klera kada kada udruţ udruţenj enja a samost samostaln alnih ih kršćanskih zajednica prerastaju u čvrstu organizaciju, odnosno u crkvu. Osim toga toga dola dolazi zi i do obliko oblikovan vanja ja kršćans kršćanskog kog nauka nauka kao i uspo usposta stave ve moraln moralnog og kodeksa.
•
U to doba doba dola dolazi zi meĎuti meĎutim m i do prvih prvih sukoba sukoba.. Na Na jedno jednojj stra strani ni javljaj javljaju u se nesu nesugla glasice sice unutar same crkvene zajednice i to ponajprije s gnostičkim crkvenim skupinama i gnostičkim učenjima dok se na drugoj strani javljaju ţestoki sukobi s nekršćanima.
•
Drugo Drugo stol stoljeće jeće je dakl dakle e vrije vrijeme me kada kada dolazi dolazi do značajn značajnijeg ijeg širenja širenja kršćans kršćanstva tva ali i vrijeme kada se kršćani nalaze na početku svoga organizacijskog puta. puta. Taj se put razvijao uz prisutnost dvaju velikih problema.
•
Prvi je prob problem lem bio kako kako se othrva othrvatiti snaţno snaţnojj tradi tradiciji ciji pogans poganskog kog okruţe okruţenja nja rimsko rimskoga ga Carstva, a drugi je problem problem bilo iznalaţenje što efikasnijih načina učvršćivanja nove nove religije u tom istom okruţenju. Na tom putu je od neprocjenjive pomoći bilo i pisanje kršćanskih učitelja.
• •
Hijerarhija i liturgija
U vrijem vrijeme e najranij najranijih ih kršćanskih kršćanskih zajednica zajednica pojavljuju pojavljuju se i prvi crkveni crkveni sluţbeni sluţbenici. ci. Zahvaljuj Zahvaljujući ući literarnim izvorima poznati su nam apostoloi, episkopoi, diakonoi i presbiteroi
• •
Iako Iako o nekim nekim sluţb sluţbama ama ne znamo znamo prev previše iše jasn jasno o je da u to vrij vrijeme eme crkv crkvene ene zaje zajedni dnice ce vode vode biskup biskupii a pomaţu ima prezbiteri i Ďakoni. Kako su se ovi ljudi birali u sluţbe te koliko su one trajale nije još uvijek potpuno potpuno razjašnjeno a 1672.g. izraz apostolski oci sročio znanstvenik J. B. Cotelier a označavao je tada pet ranih kršćanskih pisaca: Barnabu, Klementa Klementa Rimskog, Hermu, Hermu, Ignacija Antiohijskog i Polikarpa iz Smirne. Smirne. Kasniji su istraţivači ovima pridodali još neke rukopise drugih pisaca. (Suvremena katolička enciklopedija, ured. M. – M. K. Hellwig, Split 1998., str. 44 – 46) Glazier –
• •
Apostolsk Apostolskii su oci bili bili kršćan kršćanski ski učite učitelji lji druge druge generac generacije ije koji koji su smatra smatrali li da su duţni duţni i sposob sposobni ni davati davati upute upute o ponašanju, dakle moralne pouke, vjernicima jer su poznavali apostole. MeĎu najpoznatije Apostolske spise koji su nastajali izmeĎu 90. i 150. godine spada i sedam poslanica biskupa Ignacija Antiohijskog. Antiohijskog.
• • •
Ovaj je bio biskup u Antiohiji a ubijen je za vladavine cara Trajana u Rimu najkasnije 117. godine.
U njegovoj se poslanici Smirnjanima u kojima on izmeĎu ostalog opominje kršćane na oprez od protivnika, prvi put spominje spominje pojam katolička crkva. ( Posl Posl Smir 8,2) 8,2) U drug drugom om stolje stoljeću ću do dolaz lazii i do znač značajn ajnije ijegg širen širenja ja kršćan kršćanstv stvaa
•
H ijerarhija ijerarhija i liturgija
•
U vrijeme vrijeme najran najranijih ijih kršća kršćanski nskihh zajedn zajednica ica pojavlj pojavljuju uju se i prvi prvi crkveni crkveni sluţb sluţbenic enici. i. Zahval Zahvaljuju jujući ći literarn literarnim im izvorima poznati su nam
• •
• •
presbiteroi, diakonoi, episkopoi i apostoloi
Iako o nekim nekim sluţbam sluţbamaa ne znamo znamo previ previše še jasno jasno je da da u to vrije vrijeme me crkve crkvene ne zajed zajednice nice vode biskupi biskupi a pomaţu pomaţu ima prezbiteri i Ďakoni. Kakoo su se ovi ljud Kak ljudii birali birali u sluţ sluţbe be te koliko koliko su su one traja trajale le nije nije još uvije uvijekk potpuno potpuno razj razjašn ašnjen jeno. o. Zaniml Zanimljiv jiv je podatak podatak da da se rimska rimska zajednic zajednicaa 95. godine godine uplić uplićee u raspravu raspravu o duljini duljini traj trajanja anja prezb prezbiter iterija ijansk nskog og mandata. To nam je poznato iz spisa koji je u ime rimske zajednice sastavio apostolski otac Klement
• •
Rimski i koji je poznat kao Klementova poslanica Korinćanima. U ovom se slavnome spisu, izmeĎu ostaloga, ukazuje na probleme koji su mučili tadašnji kler ali iz njega moţemo iščitati i podatak da je rimska zajednica nakon 96.g. već uzimala sebi za pravo dijeliti upute i savjete. Već je sred sredino inom m 2.st. 2.st. kršćan kršćanstv stvoo dop doprlo rlo do mno mnogih gih kraje krajeva va car carstv stva. a. Istraţiv Istraţivači ači koji koji se bave bave kršćansko kršćanskom m poviješć poviješćuu pokušal pokušalii su izračun izračunati ati financ financijsk ijskuu situaciju situaciju kršć kršćansk anskog og klera klera u to vrijeme. Tako je danas poznato da je iz zajedničke blagajne skupljene dobrovoljnim prilozima kršćanske zajednice u Rimu moglo se s e platiti jednog biskupa, 7 Ďakona, 7 podĎakona, podĎ akona, 42 akolita, 46 prezbitera, 52 egzorcista ali i čitače i vratare. Osim toga blagajna je davala za udovice i druge siromahe. Isto tako su se s tim novcem otkupljivali robovi.
• •
Na osnovu osnovu ovih poda podataka taka izračuna izračunato to je je da je u to vrijeme vrijeme,, sredinom sredinom 2. st. st. u Rimu Rimu bilo oko 30 30 000 kršća kršćana na (3-5% ukupnog stanovništva grada). MeĎutim već sredinom 3. st. oko 250.godine na području Italije u je bilo oko 200 biskupija.
• • • •
• • • •
Klerička Klerička se hijer hijerarhi arhija ja razvija razvijala la postu postupno pno a čini čini se se da se u vrijeme vrijeme (108. (108. – 117.g.) kada je Ignacije Antijohijski (eph. 2,2) pisao svoje poslanice biskup već bio stavio na čelo pojedine mjesne mjesne Crkve a prezbiteri i Ďakoni su mu pomagači. Krajem Krajem 3.st. 3.st. gotovo gotovo je svaki svaki veći veći grad grad antičkog antičkogaa svijeta svijeta imao imao i biskupa. biskupa. A za vladavine Justinijana (Cod. Ius. 1,3,35) 1,3,35) je to postalo pravilo.
Najranij Najranijii jezik jezik ranokršć ranokršćans anske ke zajedni zajednice ce je aramej aramejski, ski, stari stari semitsk semitskii jezik blizak blizak hebrejskom. Nakon što nova religija prelazi granice Palestine jezik liturgije bio je najprije aramejski pa potom vrlo brzo grčki. Grčki jezik su koristi koristili li i u sjevern sjevernoj oj Africi Africi ali i na zapadu zapadu Carstva Carstva,, prije prije svega svega Rim Rim ali i druga veća, multinacionalna urbana središta. Kako se sada sada čini od grčkog grčkog jezika jezika liturg liturgije ije na latinsk latinskii se prešl prešloo za pontif pontifikat ikataa pape pape Damaz Damazaa (366. – 384.). Kako je taj je papa Damazo dao Svetom Jeronimu prevesti Bibliju na latinski jezik (Vulgata (Vulgata) tako se moţe činiti da je taj prijevod trebao olakšati vjernicima prijelaz s grčkoga na latinski. Ipak izgleda da se prijelaz nije dogodilo odjednom nego da je priprema za njega trajala neko vrijeme. vrijeme.
•
Da je postoj postojao ao probl problem em s latins latinskim kim jezikom jezikom u sredinam sredinamaa u kojima kojima se se on nije nije govori govorioo svjedo svjedoči či najbol najbolje je primjer iz 9. St. St.
•
Tada su mision misionari ari Čiril Čiril i Metod prilikom prilikom kristijani kristijanizira ziranja nja Slavena Slavena preveli preveli i Bibliju Bibliju i liturgij liturgijske ske tekstov tekstovee na slavenski jezik.
• • • •
Taj njihov njihov čin nije prošao prošao bez protesta protesta prije prije svega svega istočno istočno franačke franačke crkve. crkve. MeĎu MeĎuti tim m Čir Čiril ilaa i Meto Metoda da po podr drţa ţaoo je je Papa Papa Iva Ivann VIII VIII.. Borbu Borbu za za starosl staroslave avensk nskii jezik jezik u bogoslu bogosluţju ţju vodio vodio je je i bisku biskupp Grgur Grgur koji je stolov stolovao ao u Ninu Ninu od 900. do 929.g. U toj ga je borbi podrţao tadašnji kralj Tomislav ali ga nisu podrţali ostali dalmatinski biskupi kao ni sluţbeni Rim. Taj se slučaj slučaj meĎutim meĎutim nije proširio proširio pa je je latinsk latinskii ostao ostao liturgij liturgijski ski jezik jezik do do 20 st. (Drugi vatikanski sabor (1962. - 1965)
•
Rani Rani kršćani kršćani su su u svojim svojim počec počecima ima razv razvili ili obilan obilan liturgij liturgijski ski ţivot ţivot i bili spon spontani tani i origina originalni lni kako kaţe A. A. Fürst.
• • • •
Vitalnost, Vitalnost, kreativnost kreativnost i raznolikos raznolikostt naziva naziva A. A. Fürst situaciju situaciju u kojoj kojoj je je skoro skoro svaka svaka kršćanska kršćanska zajednica zajednica izvodila obrede po svom nahoĎenju. Neki od od postupa postupaka ka u liturg liturgiji iji bili bili su već već poznati poznati i uvrijeţe uvrijeţeni ni u mnogo mnogobošk boškim im kultov kultovima ima što što je poganim poganimaa olakšavalo prijelaz na kršćanstvo. Kršća Kršćani ni su su neka neka od od svoj svojih ih pra pravil vilaa nas naslij lijed edili ili iz drug drugih ih relig religija ija.. To se se ponajpr ponajprije ije odno odnosi si na na neradn neradnii dan dan odnosn odnosnoo nedjel nedjelju ju koji koji je je odreĎen odreĎen samo samo za Boga Boga – Ţidovi – Ţidovi sličan dan imaju u subotu.
• • •
Isto tako posta posta kojeg kojeg se kršća kršćani ni drţe drţe srijedo srijedom m i petkom petkom drţali drţali su se se Ţidovi Ţidovi pone ponedjel djeljko jkom m i četvrt četvrtkom kom.. Askeza Askeza je odrican odricanje je i patnja patnja koje koje je je bila pozn poznata ata već za za štovanja štovanja kulta kulta Mitre, Mitre, Atisa Atisa i Kibele Kibele.. Čini se da da je je i molitva – vrlo – vrlo vaţan element kršćanskog obreda - proistekao iz poganskih zaziva različitim boţanstvima.
• • •
Ipak s vremen vremenom om unutar unutar litur liturgij gijskih skih radnji radnji i djelo djelovan vanja ja dolaz dolazii do sve čvršć čvršćih ih pravil pravila. a. MeĎutim MeĎutim i ranom ranom srednjem vijeku nisu još postojala čvrsta liturgijska pravila. U to vrijeme je svaki redovnički red ali i svaka biskupija imala mogućnost intervencije u kultne radnje. Liturgij Liturgijski ski su obred obredii iziskiv iziskivali ali i za to odreĎen odreĎenee prosto prostore. re. Ma kako kako da da je crkva crkva bila malena malena ili ili sasvim sasvim velebna ona je morala imati prostor za okupljanje vjernika i prostor za svećenika kao i stol za euharistiju. Nakonn skoro Nako skoro dva dva stoljeć stoljećaa traţen traţenja ja odgov odgovara arajući jući se prosto prostorr mater materijal ijalizir izirao ao u oblik oblikuu ranokr ranokršća šćansk nskee lateranske bazilike.
• •
Iako se se čini da je je lateransk lateranskaa bazilik bazilikaa nastala nastala kao trenut trenutak ak nadah nadahnuća nuća arhitekt arhitektaa koji koji je pred očim očimaa imao imao oblike rimskih bazilika poznatih s javnih rimskih gradskih trgova mogući su utjecaji i drugih graĎevina. To bi bili bili prije prije svega svega carske carske palač palačee ali i ţidovsk ţidovskee sinagog sinagogee koje koje su znale znale biti longitud longitudina inalne lne graĎe graĎevine vine s brodovima i nišama.
Bazilike: Maksencijeva, Emilija i Julija
Sinagoga u Sardisu 3. st.
• •
Bazilika Bazilika je imala imala upravo upravo ono što što je trebal trebalaa liturgij liturgija: a: duga dugačku čku halu s brodo brodovim vimaa u kojima kojima su se skuplja skupljali li kršćani i oni koji su to ţeljeli postati a pred njima je bio oltar i prostor za svećenika koji je vodio obrede i koji je bio omeĎen apsidom. Prostori Prostori koje longitud longitudina inalna lna hala nije imala imala a koji koji su bili nuţ nuţni ni je krstio krstionica nica,, prost prostor or za za obredne obredne darove darove kao kao i prostorije za obrednu pripremu klera. klera.
• •
To su su eleme elementi nti koje koje bazil bazilika ika nije nije imala imala i koje koje je treb trebalo alo učini učiniti. ti. Graditel Graditelji ji su na samom samom poče početku tku riješili riješili i taj taj zadata zadatak: k: bazilic bazilicii dodan dodan bap baptist tisterij erij,, tran transept sept i različ različiti iti pomoćni pomoćni prostori. To su dakle graĎevinski elementi koji su bili nuţni za obavljanje liturgije.
• •
Na ovom mjestu mjestu treba treba spomen spomenuti uti jedn jednuu arhitekt arhitektons onsku ku posebn posebnost ost koji koji se pojavl pojavljuj jujee u crkvam crkvamaa na područj područjuu sjeverne Sirije i to od 4. do 6.stoljeća. Radi Radi se o pov poviše išeno nom m mje mjestu stu u sred sredini ini crkve crkve.. U izvor izvorim imaa (kao (kao na na prim primje jer r Didascalia Didascalia Apostolorum Apostolorum ) se ovaj podij naziva bema.
• •
Prvi arheolo arheološki ški poda podaci ci koji koji su se pojavil pojavilii krajem krajem prošl prošlog og stolj stoljeća eća potvr potvrdil dilii su postoj postojanje anje više crkava crkava u sjevernoj Siriji koje su imale podij u sredini i koji se na osnovi arheoloških nalaza mogao se rekonstruirati. Kako se se bema bema spominje spominje u liter literarni arnim m izvorim izvorimaa i kako posto postoje je obilni obilni arheološ arheološki ki podac podacii stručnja stručnjaci ci su pokuša pokušali li rekonstruirati i liturgijski liturgijski postupak koji se u vrijeme izmeĎu 4. i 6.stoljeća odvijao u sjevernoj Siriji. Iako su se sloţili da je bema nastala zbog potrebe liturgijskih obreda još uvijek nije potpuno jasno kako su se oni odvijali.
• •
•
Prvi učitelji i najraniji raskoli
Krajem prvog i do polovice polovice drugog drugog stoljeća stoljeća pojavljuj pojavljuju u se i prvi kršćanski kršćanski učitel učitelji. ji. Najraniji Najraniji kršćanski kršćanski učitelji nazivaju se u literaturi a p o s t o l s k i o c i . Aposto Apostolsk lskii su oci bili bili kršća kršćansk nskii učitel učiteljiji druge druge gene generac racije ije koji koji su su smatral smatralii da su duţni duţni i sposob sposobni ni davati upute o ponašanju odnosno moralne pouke vjernicima jer su oni poznavali apostole. O njihovom djelovanju i utjecaju vodile su se i vode brojne rasprave
•
•
izraz apostolski oci sročio znanstvenik J. B. Cotelier a njime njime je označio pet ranih kršćanskih i m s k o g , I g n a c i ja ja A n t i o h i j s k o g i P o l i k a r p a iz iz S m i r n e t e H e r m u i B a r n a b u . pisaca: K l e m e n t a R im
Kasniji su istraţivači ovima autorima pridodali još neke rukopise ( Didahe, takozvano drugo Klementovo pismo, te još neka djela sačuvana s ačuvana samo kroz nekoliko rečenica). Najsta Najstarij rijii spis jedno jednog g apostol apostolsko skog g oca, oca, napisan napisan u zadnjem zadnjem dese desetlj tljeću eću 1. 1. st., potj potječe eče iz pera pera Sv. Klemensa, koji je bio jedan od najranijih rimskih biskupa. Ipak jedino djelo koje je on sigurno napisao je poslanica je poslanica Korinćanima. Korinćanima. Klemens kao predstavnik crkve u Rimu u tom pismu daje uputstva crkvi u Korintu.
•
Sveti Ignacije bio je biskup u Antiohiji odakle su ga otpremili u Rim gdje je umro u amfiteatru.
Pisao je ţarka pisma crkvenim zajednicama različitih gradova u kojima ih upozorava na heretike ali u kojima iznosi i svoju snaţnu ţelju da se nakon smrti konačno ujedini s Kristom. Sačuvano je sedam njegovih pisama od kojih je šest upućeno kršćanskim općinama a jedno biskupu Polikarpu iz Smirne. U njegovoj se Poslanici Smirnjanima u kojima on izmeĎu ostalog opominje kršćane na oprez od protivnika, prvi put spominje pojam katolička crkva. crkva. (Posl (Posl Smir 8,2 )
• • •
sačuvati do današnjih današnjih dana. Poslanica Filipljanima je jedini spis Polikarpa iz Smirne. koji se uspio sačuvati Herma je sastavio slavni spis Pastir ali za Barnabinu poslanicu nije sigurno tko ga je sastavio. sast avio.
•
MeĎu MeĎu pisci piscima ma koji koji su djel djelova ovalili od od druge druge polov polovice ice 2. 2. st., st., a koje koje naziv nazivamo amo c r k v e n i o c i , najistaknutiji su Am bro zije, Jeron im, Aug ustin , Grgu r Veliki te Anastazije, Bazilije Veliki, Grgu r
Svi su ovi najraniji učitelji proglašeni svecima MeĎu MeĎu crkve crkvenim nim ocima ocima posebn posebno o mjes mjesto to zauzim zauzimaju aju petori petorica ca apolog apologeta eta - branitelja vjere. Kao Kao apo apolo loge gett kršća kršćans nstv tva a najv najviš iše e se ista istakn knuo uo s v . J u s t i n . Sačuvane su nam njegove dvije Apologije ali i spis Dijalog s Trifonom u kojem je ispričao kako je postao kršćanin. Irenej bio je rodom iz Smirne gdje je učio od slavnog Polikarpa. Veliki branitelj vjere bio je i sv . Irenej Adversus Vrlo je uspješno djelovao kao biskup u Lionu a najpoznatije mu je djelo Protiv hereza ( Adversus N a zi zi j an an s k i i I v a n K r i z o s t o m .
• • •
haereses). haereses).
• •
Sredin Sredinom om drugog drugog stolje stoljeća ća meĎuti meĎutim m dola dolazi zi i do prvog prvog crkve crkvenog nog raskola raskola Naime Naime filozof filozof Marcion Marcion roĎen roĎen u Sino Sinopej pejii na Pontu, Pontu, biva biva 144. 144. godi godine ne isključ isključen en iz rimske crkvene zajednice zbog oblikovanja jednog sustava nauka ( m a r c i o n i z a m )
koji je bio sasvim sasvi m suprotan tadašnjem kršćanskom učenju. Njegov teološki sustav uključivao je više područja, od kritike ţidovskoga Boga iz Starog zavjeta do sumnje u Isusovo mesijanstvo
•
Da kršća kršćanst nstvo vo nije nije jedno jednoumn umno o i lako lako kročilo kročilo svoj svoj put prem prema a svjetsko svjetskojj religij religijii svjedo svjedoči či i djelovanje lionskog biskupa Ireneja koji se svojim slavnim spisom protiv hereza Otkrivanje i odbacivanje onoga što se s e krivo naziva znanjem istakao u zalaganju za
oštre postupke prema onima koji ne misle kao većina odnosno odstupaju od Kristovog nauka.
• • •
To se prije svega odnosilo na g n o s t i k e i m o n t a n i s t e .
Gnostič Gnostički ki nauk nauk koji koji je svoj svoj vrhu vrhunac nac doţi doţivio vio sred sredino inom m drugog drugog stol stoljeć jeća a a svoj svoj sumra sumrakk u 4. stoljeću, karakterizira način tumačenja stvarnosti i spoznaja uz pomoć koje se moţe zasluţiti Kraljevstvo Nebesko Za gnostike gnostike je bio karakteri karakterističa stičann dualističk dualističkii način način shvaćanja shvaćanja stvarnosti: stvarnosti: kraljevst kraljevstvo vo dobra dobra ili duha i kraljevstvo zla ili materije.
•
To je u supr suprotn otnost ostii s vjerom vjerom kršćan kršćanaa ali ali i musl muslima imana na i Ţidova Ţidova vjeruj vjerujuu da sve potječ potječee od jednog: Stvoritelja.
•
Osim Osim toga gnos gnostic ticii zagova zagovaraj rajuu medit meditaci aciju, ju, povlače povlačenje nje u sebe sebe,, kao i brig briguu za vlast vlastiti iti spas spas iz ovog svijeta. Nasuprot tome kršćani su posvećeni p osvećeni ljubavi prema bliţnjemu i brizi za svoju okolicu.
1945.g. u blizini egipatskog sela Nag Hamadi pronašli su seljaci seljaci u glinenoj posudi (v:1m) 13 kodeksa od papirusa umotanih u koţu. ko ţu. Kodeksi su sadrţavali 47 (53) gnostičkih tekstova na koptskom dijalektu sahidiš. Prijepisi su datirani u 4. st. ali originalni rukopisi (na grčkom) su napisani u 1. i 2. st.
•
U prosincu 1945. godine jedan je arapski seljak iz Gornjeg Egipta u blizini grada Nag
•
Hammadija pronašao metar visoki glineni vrč. Nakon Nakon što što je razb razbio io vrč vrč našao našao je u njemu njemu više više star starih ih knjiga knjiga omota omotanih nih u koţu. koţu. Nako Nakon n što ih je donio kući neke od njih je razdijelio. Tako je jednu dobio i mjesni učitelj koji je prvi shvatio da bi se u njima mogli nalaziti vrijedni zapisi.
•
Ostale Ostale su se se knjig knjige e prod prodale ale na razne razne stra strane ne čak su se se i lomile lomile na dijelove dijelove ne bi li dobili višu cijenu. Ipak 1952. godine u koptskom muzeju u Kairu bili su otkupljeni već gotovo svi spisi.
• •
MeĎuti MeĎutim m znanos znanostt je sadrţ sadrţaj aj rukop rukopisa isa upoz upoznal nala a tek tek nakon nakon što što je 1953. 1953.g. g. jednu jednu kupio kupio Švicarac C. G. Jung. IzmeĎu 1972. i 1977. rukopisi dospijevaju pod zaštitu UNESCO a nakon čega su objavljeni faksimili. Spisi Spisi iz Nag Hammad Hammadia ia obuh obuhvaća vaćaju ju više više ruko rukopis pisa a koji koji sadrţ sadrţe e koptske koptske prijevo prijevode de gnostičkih tekstova koji su bili ispisani na grčkom jeziku ali druge rukopise koji su do tada bili poznati samo u dijelovima.
•
MeĎu njima se nalazio i apokrif koji se danas naziva Tomino evanĎelje.
•
Montanisti se javljaju od 135. godine u Frigiji u Maloj Aziji. Njihov je predvodnik
bio Montan koji je djelovao zajedno s dvije ţene proročice. Svi troje je tvrdilo da je primilo objavu Duha Svetoga. Svetoga. Zagovarali su askezu koju su sljedbenici trebali vršiti do Gospodinovog povratka povratka koja će se zbiti nakon neke velike vel ike svjetske katastrofe. • Zaniml Zanimljiv jivoo je da da se mon montan tanisti istima ma 207 207.. godin godinee pridru pridruţio ţio i apo apolog loget et Tertuli Tertulijan jan Kartaški.
• •
Crkven Crkvenii su su se raskol raskolii poja pojavlj vljival ivalii i u kasnij kasnijim im stoljeć stoljećima ima.. Tako se sredinom 4. st. u sjevernoj Africi javila se sekta imenom donatisti koji su
dobili ime po kartaškom biskupu Donatu. Sekta se isticala strogošću. Oni su naime smatrali da bi crkvenu zajednicu trebali voditi samo oni koji su se junački ponijeli za vrijeme progona i nisu rimskim vojnicima predavali vjerske skripte. Onoga koji je bez otpora predao svete knjige nazvali su izdajnikom izdajnikom (traditor). Donatisti bili
•
neumoljivi, rigidni i neposlušni toliko da se u spor 317.g. umiješao i car Konstantin. U početku ih je pokušao kazniti istjerivanjem iz crkvi pa i uz pomoć vojske ali kako to nije donijelo većih rezultata pokušao je situaciju 321.g. riješiti mirnim putem. Konflikti su meĎutim trajali i do 6. st. U 5.st. 5.st. došl došloo je do do šizme šizme i to to prist pristaša aša kons konstan tantino tinopol polsko skogg patri patrijarh jarhaa imenom imenom Acacios, kojeg je Papa Feliks III. ekskomunicirao jer je ovaj bio protivnik
nikejskog vjerovanja. Ova je šizma trajala sve dok car Justin I godine 518. nije potpuno podrţao kalkedonsku kalkedonsku odnosno odnosno nikejsku liniju i dok nije osudio osudio Akakija. • U 11.st. 11.st. se odvoj odvojila ila rimo rimokat katoli olička čka i pravos pravoslav lavne ne crkv crkve. e. Spor Spor se zbio zbio oko oko priznavanja rimskog biskupa biskupa (pape) za vrhovnoga vrhovnoga svećenika čemu su se istočnjaci protivili. Oni su naime smatrali da vrh crkve treba činiti sabor cijele crkve. Zbog Zbog toga su se 1054.g. papa i carigradski biskup meĎusobno ekskomunicirali. Ove anateme ukinuli su Papa Pavao VI i pravoslavni patrijarh Atenagora.
•
Velika Velika šizma šizma zbila zbila se i u 16 16.st. .st. kad kadaa se od ccrkv rkvee odvoj odvojio io Mart Martin in Lute Luter. r.
• Progoni kršćana • Kak Kakoo se kršć kršćans anstvo tvo,, nakon nakon Isusov Isusovee smrti smrti,, polagan polaganoo širilo širilo prem premaa zapadu zapadu u tim tim prvim prvim stoljećima oni nisu ni predstavljali nikakvu opasnost. • Mog Moglo lo bi se čak čak reći reći da su se nep neprij rijate ateljs ljstva tva prem premaa kršćani kršćanima ma kreta kretala la u manj manjee-više privatnim okvirima koja su se mogla tumačiti uobičajenom ljudskom netrpeljivošću prema nepoznatom i novom.
•
Veći Veći progoni progoni kršć kršćana ana pojav pojavili ili su su se za vlad vladavi avine ne Marka Marka Aure Aurelij lijaa i to 177. godine godine kada kada pod pod njegovom naredbom dolazi do zastrašivanja kršćana u Galiji.
mjestu treba spomenuti da je Svetonije napisao kako je Septimije Sever 201.g. • Na ovom mjestu izdao edikt (koji meĎutim još uvijek nije sa sigurnošću potvrĎen): .....putem je u obliku pisma odredio mnoga prava stanovnicima Palestine. Prelazak na judejstvo bit će strogo kažnjivo. Isto je važilo i za kršćane ( Historia Historia Augusta , Septimije Sever 16, 8 – 17, 1) • Za vladav vladavine ine Decija Decija i Vale Valerij rijana ana doš došlo lo je do masiv masivnij nijih ih pogr pogrom oma. a. Tako je npr. Decije 249.godine ozakonio duţnost ama baš svakog stanovnika (ili jedne zajednice, odnosno kućanstva) carstva da ţrtvuje i to pred, za za tu svrhu ustanovljenom, komisijom komisijom za ţrtvovanje. Činilo se u prvi mah da će to biti dovoljno prisiliti kršćane ne bi li se odrekli svoga vjerovanja. Za njih naime nije bilo drugog Boga osim njihovog n jihovog a pogotovo ga nisu vidjeli vid jeli u
caru. MeĎutim kršćani su našli načina da zaobiĎu zapovjedi iz Decijeva edikta tako što su npr. davali da to radi netko u njihovo n jihovo ime npr. rob.
•
Neki smatr Neki smatraju aju da je je do Decij Decijevi evihh progona progona sred sredino inom m 3.st., 3.st., došlo došlo zbog zbog lošeg lošeg polit političk ičkog og stanja stanja u vanjskim i unutrašnjim poslovima poslov ima carstva. Ova je tmurna situacija potakla na razmišljanja i pokušaj spašavanja putem vraćanja starim rimskim vrijednostima meĎu kojima je religija imala istaknuto mjesto. Ta su dogaĎanja imala svoj vrhunac u proslavi 1000. godina postojanja Rima koja se odrţala 248. godine.
• •
•
Car Car Val Valer erij ijan an je je 257. 257. godi godine ne smis smisli lioo stroţ stroţuu mje mjeru ru.. Izdao Izdao je edikt u kojem kojem nareĎuj nareĎujee kršćans kršćanskim kim svećen svećenicim icimaa da ţrtvuju ţrtvuju u čast carskog carskog kulta. kulta. Iako su se kršćani sluţbeno odricali vojničke sluţbe ipak su u nju odlazili jer je potreba za relativnom financijskom sigurnošću bila velika. Tako su od 2.st. postojali vojnici kršćani k ršćani za koje se misli da se nisu previše previše vezivali uz kršćanske zakone. Takvi su, kako se čini, sudjelovali na svoj način i u poganskim ceremonijama slavljenja vojničkih kultova. De corona 1, 2) tako opisuje jednog vojnika koji je za vršenja kulta nosio vijenac u Tertulijan ( De ruci umjesto na glavi. glavi.
•
M. Clau Clauss nam nam preno prenosi si jednu jednu prič pričuu koja govo govori ri o dug dugogod ogodišnj išnjem em legi legiona onaru ru stac stacioni ioniran ranom om u Palestini. Taj Marino (Marinus) je nakon dugogodišnje sluţbe došao na red za napredovanje u centuriona. MeĎutim zavidnici, koji su trebali doći na red nakon njega ispričali su zapovjedniku da je on kršćanin i da neće moći sudjelovati u carskom kultu. To znači da je on dugo godina na razne načine izbjegavao aktivno sudjelovanje u carskom kultu i da je to bilo izvedivo.
•
Valerijanov sin Galien, koji je od 260. do 268.g. samostalno vladao Carstvom, povukao je edikte o progonima svoga oca 260.g.
• • •
Nekoliko deset Nekoliko desetljeć ljećaa je vlada vladalo lo razdob razdoblje lje relat relativn ivnog og mira mira i toleran tolerancije cije prema prema kršćan kršćanima ima.. MeĎutim MeĎutim od Diokleci Dioklecijan janovi ovihh edika edikata ta (4) nastupa nastupa vrijeme vrijeme brutaln brutalnih ih prog progona ona.. Laktancije (de (de mort. pers. XII) nas tako izvješćuje da 23. veljače 303.godine u Nikomediji u Bitiniji rimski vojnici ruše kršćansku katedralu. Oni su tako slijedili slijedeće naputke iz edikta: uništenje svih kultnih mjesta, zabrana okupljanja, zapljena sve zajedničke imovine, spisa i kultnog pribora. Najstraš Najstrašnija nija je meĎuti meĎutim m bila bila odred odredba ba kojom kojom se onima onima koji koji se odrede odrede kao kršća kršćani ni oduz oduzima imaju ju sva sva graĎans graĎanska ka
•
prava.
•
Sljedeći Sljedeći edikt ediktii su nareĎi nareĎivali vali kršćansk kršćanskii svećeni svećenicim cimaa ţrtvovan ţrtvovanje je carsko carskom m kultu kultu a to je na kraju kraju bilo bilo nareĎ nareĎeno eno i svim stanovnicima Carstva.
• •
•
O situacij situacijii koja koja je nastala nastala nak nakon on ovih ovih edikata edikata izvje izvještav štavaa Laktan Laktancij cijee koji koji piše piše da se se uhićeni uhićeni kršćani kršćani nisu pojedinačno provodili nego su se tjerali u gomile te su se tako zajednički i spaljivali. Laktanc Laktancije ije je je bio kršća kršćanski nski pisac pisac koji koji se rodio rodio 250. 250. godin godinee u Africi Africi a umro umro 325. 325. godineu godineu Galiji. Galiji. Ovaj Ovaj je je učenjak bio namještenik Dioklecijana. Dioklecijan ga je naime pozvao u Nikomediju u Bitiniji da bude dvorski učitelj govorništva. MeĎutim tamo se obratio na kršćanstvo a nakon izbijanja pogroma 303.godine postaje kršćanski apologet. Kasnij Kasnijee ga je zaposlio zaposlio car car Konsta Konstanti ntinn da bude učitel učiteljj njegovo njegovom m sinu sinu Krispu Krispu u Trier Trieru. u. Laktan Laktancij cijeva eva napoznatija djela su: De opificio dei; Divinae institutiones; institutiones; De origine origine erroris; De mortibus persecutorum persecutorum
i druga. Ovo posljednje djelo opisuje progonitelje kršćana i Boţju osvetu. Napisao je i prvu kršćansku latinsku pjesmu u klasičnoj tradiciji De ave Phoenice. Phoenice.
•
Nakonn par godin Nako godinaa progon progonii su se nešto nešto stišali stišali naroč naročito ito na na zapadu zapadu nakon nakon što što je tamo tamo Konsta Konstancij ncijee I postao postao 305. godine august.
• • •
MeĎutim MeĎutim na na istoku istoku je naslje nasljednik dnik Diokleci Dioklecijana jana Augu August st Galeri Galerije je nasta nastavio vio s brutaln brutalnost ostima ima.. Galerije Galerije tek 311. 311. god godine ine na samrti samrti mijenj mijenjaa svoju svoju odluku odluku i izdaje izdaje edikt edikt o snošlji snošljivos vosti. ti. Tim ediktom ediktom je kršća kršćanim nimaa dozvo dozvoljen ljenaa vjerska vjerska sluţba, sluţba, kršćanst kršćanstvo vo postaje postaje religio licita, ali bez ikakve pravne podloge.
•
U svjetlu svjetlu ovih ovih dogaĎaj dogaĎajaa Konstan Konstantino tinovv edikt edikt koji koji donosi donosi nekoli nekoliko ko znača značajnih jnih pravn pravnih ih uredbi uredbi za kršćane kršćane bio bio je uistinu senzacionalan.
• •
Tako Tako se zabranj zabranjuje uje da da se uhićenic uhićenicii obiljeţ obiljeţavaj avajuu po licu licu (što je je za kršćane kršćane bilo bilo sramo sramotno tno jer jer je čovjek čovjek stvoren stvoren na sliku Boţju). Osim toga toga svi svi osim seljak seljakaa mogu mogu u nedjelju nedjelju mirov mirovati, ati, sveće svećenike nike se se oslobaĎa oslobaĎa porez poreza, a, prizna priznaju ju se drţavn drţavnii sudovi i zabranjuje se kazna razapinjanja na kriţ.
• Kult mučenika •
U samom samom početku početku svoga razvoja razvoja kršćanstv kršćanstvoo je je s više više ili ili manje manje intenzi intenziteta teta bilo proganjano proganjano a crkvene crkvene voĎe voĎe ali i vjernici ubijani. Tako je Sveti Stjepan prvi mučenik koji je zbog vjere bio ubijen kamenovanjem pred vratima Jeruzalema.
• •
Da su patnje patnje prvih prvih kkršća ršćana na bile velike velike svjedoč svjedočii Sveti Sveti Ivan Ivan EvanĎ EvanĎelis elist. t. U Apoka Apokalips lipsii (6,8 – 11) 11) i Otkrivenju (20,4) piše da su uz Boga duše ubijenih zbog vjere. Ovi, zbog vjere ubijeni kršćani, nailazili su meĎu svojim istomišljenicima na veliko oboţavanje. Vjerovali su da kod Nebeskog Oca mogu zagovarati za njih i njihovo dobro. Tome je pridonijela i činjenica da kršćani vjeruju da se na Sudnji dan donosi odluka o vječnom boravku. Zbog toga im je bio toliko potreban zagovor mučenika kod Boga, jer su ovi odmah otišli u nebo.
•
Začeci Začeci kulta kulta mučen mučenika ika nisu nisu još još uvijek uvijek istraţe istraţeni. ni. MeĎu MeĎutim tim pozna poznato to je da je je sredinom sredinom drugo drugogg stoljeć stoljećaa u Smirni zabiljeţeno zabiljeţeno štovanje mučenika mučenika Polikarpa pa se drugo stoljeće, za sada, sada, moţe uzeti za vrijeme nastajanja kulta mučenika. To se najstarije svjedočanstvo (oko 160.g.) za kult mučenika mučenika koje se nalazi u spisu Martyrium spisu Martyrium Polycarpi Polycarpi (18,3).
•
U njemu se i po prvi put susreće maloazijski nauk ovoga kulta: Onaj koga pogube zbog vjere je svjedok ( Martys) Martys) a njegova je smrt svjedočanstvo (martyrion ili mart yria). yria).
• •
Jedan Jedan od muče mučenik nika, a, bio je i biskup biskup Ignac Ignacije ije An Antio tiohi hijsk jski. i. – 117) Kako se čini doveden je u Rim iz Ignacije iz Antiohije je smaknut za vladavine cara Trajana (97 – 117) Sirije i tamo osuĎen na uţasnu kaznu (ad bestias). Putujući brodom prema Rimu pisao je i tako je nastalo njegovo pismo Rimljanima Rimljanima(Ad Romanos):…. pustite da postanem hrana životinjama da preko njih dosegnem boga. Ja sam kvasac božji i moraju me samljeti životinjski zubi da bih postao pravi Kristov kruh…
• • •
Th. Baum Baumeist eister er smatra smatra je je geneza geneza kulta kulta mučenik mučenikaa sastavl sastavljen jenaa od nekol nekoliko iko različit različitih ih utjec utjecaja aja Ţidovsk Ţidovskee teolo teološke ške tradicij tradicijee koja koja pozn poznaje aje progons progonstvo tvo i progo progonje njene ne kao i grčko grčko-rimske utjecaje koji štuju junačku smrt. F. W. Deichm Deichmann ann napom napominje inje kako kako usprko usprkoss rano rano zabiljeţ zabiljeţeno enom m postoja postojanju nju kulta kulta muče mučenika nika sve sve do kasnog kasnog 3.st. nisu postojale za taj kult specifične graĎevine pa niti mjesta na kojima bi se vršila štovanja, Po njemu je to pokazatelj za, u to vrijeme, vrijeme, maleni broj broj sudionika u kultu.
• •
Kada se se započelo započelo s posebnim posebnim obilj obiljeţa eţavanj vanjem em grobov grobovaa mučeni mučenika ka nije pozna poznato. to. Isto Isto tako tako se vode vode raspra rasprave ve o tome na koji način i kada su relikvije mučenika bile polagana ispod crkvenih oltara. Kult mučenik mučenikaa zabilje zabiljeţen ţen je je u Rimu Rimu od sredin sredinee 3. stolj stoljeća eća kada kada je je zabiljeţ zabiljeţen en i u Hrvats Hrvatskoj koj.. U Rimu Rimu je naime na cesti Via Appia podignut neke vrste spomenika za apostole Petra i Pavla tkz. Triclia. Radilo se o trgu opasanom s dvije strane portikom. MeĎutim istraţivanja do danas nisu utvrdila zašto se triclia nalazila
baš na tom mjestu jer na njemu nisu pronaĎeni tragovi grobova apostola.
Triclia
•
Kult mučenika mučenika zabiljeţe zabiljeţenn je u Rimu Rimu od sredine sredine 3. stoljeća stoljeća kada kada je zabilj zabiljeţen eţen i u Hrvatskoj. Hrvatskoj. U Rimu je naime na cesti Via Appia podignut neke vrste spomenika za apostole Petra i Pavla tkz. Triclia.
•
Radilo Radilo se se o trgu trgu opasan opasanom om s dvije dvije stra strane ne portik portikom. om. MeĎu MeĎutim tim istr istraţi aţivan vanja ja do dana danass nisu nisu utvrdila zašto se triclia nalazila baš na tom mjestu jer na n a njemu nisu pronaĎeni tragovi grobova apostola.
•
Ţbuk Ţbuka a na na koj kojoj oj su urez urezan ane e mol molbe be Petr Petru u i Pav Pavlu lu
• • •
Nakon 31 Nakon 313. 3. godine godine započin započinju ju masovn masovnee poboţ poboţnost nostii vezane vezane uz kult kult mučenik mučenika. a. Sam je je car Konsta Konstantin ntin dava davaoo vaţnos vaţnosti ti kultu kultu muče mučenika nika kao kao nekoć nekoć što što su nekoć nekoć poga pogani ni davali davali vaţnost vaţnost drţavnim kultovima. Carska je obitelj bila ta koja je dala podići prve monumentalne crkve posvećene mučenicima. Chronicon Paschale opisuje kako su oko 356.g. relikvije Sv. Timoteja svečano prenesenu u Konstantinopol i polegnute ispod oltara crkve Sv. Apostola.
• •
U Rimu Rimu se pojavlj pojavljuje uje specifič specifičan an oblik oblik crkvene crkvene graĎe graĎevine vine s ophodom ophodom koje su se podiza podizale le na na groblji grobljima, ma, u neposrednoj blizini katakombi a izvan gradskih zidina. Bile su to memorijalne crkve posvećene mučenicima. Na groblj grobljuu Marusi Marusinac nac u Saloni Saloni susreće susrećemo mo primjer primjer da da su jedno jednogg mučen mučenika ika poko pokopali pali u mauzol mauzoleju eju.. Radi Radi se o mučeniku Anastaziju kojega je Asklepija dala pokopati u obiteljsku grobnicu.
•
•
•
•
U poboţno poboţnosti stima ma koje koje se obavl obavljaju jaju jednom jednom godišn godišnje je na dan dan smrti smrti pojedi pojedinog nog mučenik mučenika, a, a na kojim kojimaa se sjećaju i štuju mučenici, vaţni su ne samo grobovi mučenika nego i njihovi relikviji. Relikvija Relikvija (moći) (moći) je je predmet predmet koji se čuva čuva i štuje štuje kao uspomen uspomenaa na svetu osobu. Osim tjelesnih tjelesnih ostataka ostataka nekog sveca relikvije mogu biti i neki predmeti koji su dolazili u dodir s njom npr. odjeća ali i ulje ili predmeti u kojima su stajale kosti svetaca. U srednjem je vijeku štovanje relikvija relik vija bilo izuzetno popularno. To je dovelo i do zloupotreba. Čini se da su upravo zloupotrebe (prije svega trgovaca tr govaca relikvijama) utjecale da protestantski reformatori odbace štovanja relikvija. U 6. stoljeću nastaje Martirologij pripisan (pogrešno)sv. Jeronimu koji je jedne vrste saţetka kalendara mučenika iz prostora Akvileje a koji je došao do nas po prijepisu iz srednjeg vijeka. Ovaj kalendar kao i kronološki zapisi Sv. Bede Časnoga ( Venerabilis) Venerabilis) srednjevjekovnog srednjevjekovnog teologa (672- 735) bili su podloga za kasnije kalendare mučenika. Beda Beda je je skoro skoro čitav čitav svo svojj ţivo ţivott prov proveo eo u sam samost ostan anuu u Jar Jarrow row-u. Usprkos izoliranosti samostanskih zidina upoznao je znanost i antičke jezike. Bio je strahovito plodan i nadaren pisac i to ne samo teoloških djela. Njegova je knjiga History knjiga History of the the English Church and People uvelike utjecala na tadašnje čitaoce.
Rani mučenici s prostora Ilirika
•
Kronolog Kronologija ija muče mučenika nika s hrvatski hrvatskihh prosto prostora ra sasta sastavlje vljena na je zahv zahvalju aljujući jući dva dvama ma izvorim izvorima: a: martirologij sv. Jeronima i akti s. s. Donati. Mučenici se mogu grupirati isto tako i po mjestima njihove pogibije: istarske, panonske i dalmatinske.
• •
Donatova Donato va su akta akta pisana pisana u Akvi Akvilej lejii u XII XII.. i XII XIII. I. Stol Stolje jeću ću Tako Tako je pozna poznato to da je je u Puli ubijen ubijen muče mučenik nik sv. sv. German Germanije ije te da da je navodn navodnoo pokop pokopan an u amfi amfiteat teatru. ru.
Od najmanje pet porečkih mučenika najznačajniji je Sv. Mauro čije su se relikvije već u 4.st. iz njegovog groba koji je leţao pred gradskim vratima prenijele u grad na nepoznato mjesto. Poznato je nasuprot tome da je u VI. st. Biskup Eufrazije Eufrazije dao prenijeti ostatke Svetog Maura u katedralu.
Eufrazijeva Bazilika u Poreču: Na mozaiku u središnjoj apsidi prikazan je lik sv. Maura s krunom mučeništva. Njegov lik nalazimo još u medaljonu na ciboriju
Poreč: Sveti Mauro
• •
•
Proţ Proţiv ivio io je je muče mučeni ništ štvo vo za vri vrije jeme me pro progo gona na kršćanstva, krajem 2. st. Tada Tada je bio bio je je pog pogub ubljljen en sav sav por poreč ečki ki kler kler s biskupom Mavrom na čelu, ali i neki laici. U tu skupinu porečkih mučenika moţemo uz biskupa Mavra ubrojiti članove porečkog
klera: sv. Eleuterija, sv. Projekta, sv. Akolita, a za sv. Dimitrija i Julijana ne znamo jesu li bili laici ili klerici. Prvotno je Maurovo tijelo bilo pokopano na
groblju nedaleko današnje crkvice sv.
Eleuterija, a kasnije u 6. st. st . preneseno je u
grad. Godine 1354. za vrijeme rata r ata izmeĎu Đenove i Venecije, Ďenoveška flota je pod komandom Paganino D'Oria opljačkala Poreč i odnijela sobom relikvije sv. Maura i
sv. Eleuterija. Te su relikvije bile pohranjene
u crkvi sv. Mateja u Đenovi do godine 1934. kada su vraćene u porečku baziliku, o čemu svjedoči kamena ploča koja se nalazi na
sjevernom zidu Bazilike iznad vratiju exsakristije.
•
Svet Svetii Mau Mauro ro je zašt zaštititni nikk Por Poreč eča a i Pore Porečk čke e
biskupije. Njegov blagdan se slavi 21. prosinca
•
• •
Najstari Najstariji ji panonsk panonskii mučenik mučenik je sveti sveti Euzebi Euzebije je koji koji je bio biskup biskup u Cibal Cibalama ama.. Njegov Njegov je dan 28. 28. travnja travnja a vrijeme njegove smrti, kako se pretpostavlja, izmeĎu 253. i 259. godine. Diokle Dioklecij cijano anovv namjes namjesnik nik je je 28. travn travnja ja ( dakl daklee na dan sv. sv. Euzbij Euzbija) a) doš došao ao u Cibale Cibale te te dao prove provesti sti brzi brzi proces i kazniti više vjernika. Toga Toga su dana dana mučen učenič ičko kom m sm smrću rću um umrli rli i Pollio graĎanin Cibala te Maxima njegova ţena.
•
U Sirmiju Sirmiju glavn glavnog og gradu gradu Panon Panonije ije Sekun Sekunde de za trajan trajanja ja progon progonaa ubijen ubijen je je veliki veliki broj kršćansk kršćanskih ih vjerni vjernika ka ali ali i svećenika (biskup Irenej). Tako su 8. studenoga 306. godine u Fruškoj gori ubijena i četiri kamenoklesara koja su odbila raditi kip Eskulapa za Dioklecijanovu palaču.
•
Oni su poznati kao sancti kao sancti quatour coronati: coronati: Kastorije, Klaudije, Klaudije, Nikostrat i Simplicije. Kamenoklesari su,
kako se čini, ţivi stavljeni u olovne sanduke i bačeni u rijeku. Njihova su tijela kasnije odnesena u Rim i pokopana na groblju Ad groblju Ad Helenam koje se nalazi uz cestu Via Labicana. Labicana.
Najstariji podatak o njegovu njegovu mučeništvu mučeništvu imamo iz
•
Bisk Biskup up je sisa sisačk čkii Kv Kvir irin in po poku kuša šaoo umać umaćii progoniteljima. progoniteljima. Tako je pred njima njima pobjegao u
Savariju (Szombathely), meĎutim tu su ga uhvatili i bacili u rijeku Sibaris (Gyengyes). (Gyengyes).
•
Kasnij Kasn ijee su su mu mu u Sav Savar arij ijii pov poviš išee gro groba ba po podi digl glii veličanstvenu baziliku.
•
Za provala barbara su njegove kosti prenesene u Rim i sahranjena u katakombama na cesti Via Appia. Appia.
•
Prem Premaa zapi zapisi sima ma o istr istraţ aţno nom m pos postu tupk pkuu rim rimsk skih ih vlasti koji je voĎen protiv Kvirina u Sisku i Savariji čini se da je Kvirin odveden nadleţnom ( praesesa) praesesa) preko Andautonije i Akve Vive pri čemu se susretao s brojnim vjernicima. Kada je bačen preko mosta dugo je ostao na pov površini ršini a naokolo se skupio veliki broj kršćana koji su htjeli s njim razgovarati tako da je sam Kvirin usrdno molio
Boga da što prije potone
martirologija sv. Jeronima. Martirologij sv. Jeronima spominje sv. Kvirina 4. lipnja a u aktima svetaca (Acta sanctorum, sanctorum, Iunii
375) piše: … kada su barbari prodrli u Panoniju, utekao je narod iz Skrabancije i uzeo sa sobom kosti sv. Kvirina,
biskupa i mučenika. mučenika. Na Apijskoj cesti cesti kod trećeg miljokaza miljokaza sahranili su ga u Crkvi Crkvi Apostola, u kojoj su se nalazili sv. Petar, sv. Pavao i sv.
Sebastijan, na mjestu što se zove Ad Catacumbas.
Župna crkva Sv. Kvirina
•
Za vrijeme vrijeme Diokle Dioklecija cijanov novih ih progon progonaa u Saloni, Saloni, najveć najvećem em gradu gradu provinc provincije ije ubijen ubijenoo je veliki veliki broj broj mučenik mučenika. a. Iako su nam poznata tek imena devetorice salonitanskih mučenika čini se da ih je bilo još osmorica ali nam nisu poznata njihova imena.
•
MeĎu mučenic mučenicima ima koji koji su prikaza prikazani ni u kapeli kapeli sv. Venancij Venancijaa koja koja se se nalazi nalazi u krstio krstionic nicii San Giovanni in Fonte uz lateransku baziliku u Rimu, nad oltarom su prikazani mučenici Venancije, Dujam, Anastazije, Mauro, Asterije, Septimije, Telije, Antiohijan, Paulinijan i Gajan. Mozaik je datiran u IV st. Pod tim se
oltarom u mramornoj raci čuvaju i moći solinskih mučenika.
Venacijev oratorij
•
Zapisan Zapisanoo je da su kosti kosti mučenik mučenikaa iz Dalm Dalmacij acijee i Istre Istre 641. 641. godin godinee uz pomoć pomoć opata opata Martina Martina a po uputi uputi Pape Pape – 642) preneseni u Rim i da su pohranjeni po hranjeni u nekadašnjem konsignatoriju u Ivana IV Dalmatinca (640 – 642) lateranskom baptisteriju ( San Giovanni in Fonte Fonte)) koji od tog vremena nosi ime oratorij sv. Venancija.
•
O ovome piše Liber Pontificalis Pontificalis kada govori o ţivotu pape Ivana IV: … Ivan, narodnošću Dalmatinac, sin Venancija Skolastika, sjedio je jednu godinu, osam mjeseci i 19 dana. Ovaj je za svog vremena poslao po
svoj Dalmaciji i Istri mnogo novaca po presvetom i provjerenom opatu Martinu radi otkupljivanja sužanja, koji su bili zarobljeni od poganskih naroda. U isto vrijeme podigao je crkvu blaženim mučenicima Venanciju, Anastaziju, Mauru, i mnogim drugim mučenicima, od kojih je smrtne ostatke naredio prenijeti iz krajeva Dalmacije i Istre i sahranio ih u gore spomenutoj crkvi, kraj lateranske krstionice, uz bogomolju
blaženog Ivana Evanđeliste, koju je crkvu ukrasio i razne joj darove prikazao…
Mauro, Mauro, Septi Septimij mije, e, Antio Antiohij hijan an i Gajan
Paulijan, Paulijan, Telije, Telije, Asterije Asterije i Anasta Anastazije zije
•
Mučenik Mučenik sv. Ven Venanci ancije, je, bio je salonita salonitansk nskii biskup biskup.. Njem Njemuu se, koji je stigao stigao iz Rima, Rima, pripisiv pripisivalo alo organiziranje prve salonitanske crkve kao i ureĎenje prvih oratorija.
• •
Ovaj je biskup u 2. po lovici III. st. putovao Dalmacijom Dalmacijom pa je tako boravio u Naroni i u Delminiju.
IzmeĎu 257. – 259. 259. g. je mučen i ubijen. ubi jen. Na kojem je groblju u Saloni Salon i Venancije pokopan nije meĎutim poznato.
• •
Tko je je bio na čelu čelu salonit salonitans anske ke crkve crkve neposr neposredn ednoo nakon nakon Venanc Venancija ija nije nije nam nam znano, znano, meĎut meĎutim im poznato poznato je da se na mjestu salonitanskog biskupa našao krajem 3. st. Antiohijac Domnio. Za solinskog biskupa Domnija bi se moglo reći da je najpopularniji dalmatinski mučenik. Protiv njega kojega danas u Dalmaciji zovu Sv. Duje i koji je zaštitnik grada Splita bio je pokrenut proces kojeg je vodio Marcus vodio Marcus Aurelius Iulus ili Iulius ili Iulius tadašnji namjesnik provincije (praeses provinciae). provinciae).
•
Sv. Duje je ubijen 10. ili 11. travnja 304. go dine i sahranjen na Manastirinama.
•
O popularn popularnom om bisku biskupu pu Dojmu Dojmu napisa napisano no je nekoli nekoliko ko ţivoto ţivotopis pisaa koji koji se ponekad ponekad ne poklapa poklapaju ju ni fakto faktogra grafski fski ni kronološki. Tako je u jednom od njih napisano da je obnovio oratorij ali se moţe moţe pročitati da je dao sagraditi veliku crkvu. O kojoj je crkvi riječ nije poznato niti su pronaĎeni tragovi takve velike crkve koja bi se datirala na kraj 3.st.
• Osim martirologijama ovaj slučaj se dokumentira i jednim djelomično sačuvanim natpisom (CIL III 2662), 2662), naime u Arheološkom muzeju u Splitu čuvaju se dijelovi menze s imenom Sv. Domnija.
•
Tada Tada su ubijen ubijenaa još još petorica petorica koja su pokopa pokopana na na na groblju groblju na Kaplju Kapljuču: ču: prez prezbite biterr Asterij Asterijee i vojnici vojnici Gaja Gajan, n, Paulinijan, Telije i Antiohijan.
•
Đakon Septimu Đakon Septimuss je ubijen ubijen 18. 18. travnja travnja a pokopa pokopann je na Marusi Marusincu. ncu. Anastazi Anastazije je je muče mučenn 26. kolovoz kolovoza. a. Ovaj Ovaj je kršćanin, porijeklom iz Akvileje, bio tkalac i stupar a legenda kaţe da je ubijen tako da su mu oko vrata vezali mlinski kamen i bacili ga u more. Iz mora ga je izvadila Asklepija te ga je dala sahraniti u obiteljski
•
mauzolej na Marusincu. Pored ovoga je mauzoleja naknadno sagraĎena bazilika posvećena sv. Stašu. Bulić Bulić je priliko prilikom m svojih svojih istraţ istraţivan ivanja ja pronaš pronašao ao menzu menzu na koji koji su bila bila uklesa uklesana na slova slova IVS IVS koju koju je povezao povezao uz Venancija. MeĎutim najnovija istraţivanja ne dovode ovu menzu u vezu s Venancijem.
•
Domnija Domnija je je na biskup biskupsko skom m stolcu stolcu nasli naslijed jedio io njego njegovv nećak nećak Primo Primo kojem kojemuu se za sada sada prepis prepisuje uje izgradn izgradnja ja pobjedničke katedrale nakon što je kršćanstvo postalo javno priznato. U Arheološkom muzeju u Splitu čuva se jednostavni sarkofag s natpisom ovoga biskupa.
• Biskup grada Epetija sv. Feliks ubijen je prema predaji 18. svibnja 304. godine.
•
Uzlet
•
Početkom Početkom treć trećeg eg stoljeć stoljećaa počinje počinje se, se, osim pisanih pisanih dokum dokumena enata, ta, pojavl pojavljiva jivati ti i više umjetn umjetnički ičkihh discipli disciplina na u kojima se materijalizira ranokršćanski element. Karakter Karakteristi istika ka tih ranih ranih likovn likovnih ih djela, djela, koje koje moţem moţemoo sa sigurnoš sigurnošću ću determ determinir inirati ati kao kao kršćan kršćanska, ska, je da su nastala ne kao samostalna, autohtona umjetnost nego su snaţno obiljeţena rimskom dakle poganskom umjetnošću. To se se prije prije svega odnosi na zidno slikarstv slikarstvoo koje koje nam se do danas sačuvalo sačuvalo u rimsk rimskim im katakombama katakombama kao i u kući crkvi u Duri Europosu. U to vrijem vrijemee pojavlju pojavljuju ju se se i prvi ranokršć ranokršćans anski ki sarko sarkofazi fazi i nadgrob nadgrobne ne ploče ploče s reljefni reljefnim m prikazi prikazima ma ali ali i mali mali predmeti kao što su gliptika i prikazi na staklu. Sve se to dogaĎ dogaĎaa na kraju kraju drugog drugog i početku početku treće trećegg stoljeća stoljeća kada kada se kršća kršćanstv nstvoo izuzetn izuzetnoo brzo brzo širi, širi, kada kada se oblikuje čvršća crkvena hijerarhija i jačaju institucije ranokršćanske crkve. Ovo razdoblje uzleta utemeljeno na omasovljavanja kršćanskih sljedbenika - obiljeţeno je i masovnim progonima i stradavanjima kršćana od strane rimske vlasti.
•
• • •
•
Arheologija Arheologija predkonstantinovog predkonstantinovog doba
• •
Arhitektura
•
Posebna, Posebna, specifič specifična na kršćansk kršćanskaa graĎev graĎevina ina kao uosta uostalom lom i kršća kršćanska nska arhitek arhitektur turaa nastal nastalaa je relativ relativno no kasno kasno,, odnosno onda kada se kršćanska zajednica već uvelike proširila a kršćanstvo ozakonilo. Bog ... ne stanuje u hramovima koji su napravljeni rukama, niti mu može biti drago ono što su načinile – 25). Ove su riječi jasne kada se zna da kršćani vjeruju da je Bog u ljudske ruke (Povijest apostola 17, 24 – 25). svakom čovjeku - stoga je sam čovjek stan Boga.
•
Sigurno Sigurno je je meĎutim meĎutim da su su se kršćani kršćani u predko predkonsta nstanti ntinov novoo doba, doba, kao kao uostalo uostalom m i danas, danas, mora morali li sastajati sastajati zbog zbog vršenja boţje sluţbe (agape - ranokršćanska večera ljubavi koja se dogaĎala najčešće u kućama bogatijih vjernika, a odrţavana je u sjećanje na Posljednju večeru ) i slušanja propovjedi. Isto tako su morali postojati prostori u kojima su boravili oni koji su se odlučili prikloniti kršćanstvu te su čekali krštenje (katekumeni). Za postupak krštenja, pri čemu se do 6. st. uglavnom krstilo više odraslih osoba odjednom, bile je nuţne krstionice (baptisterium (baptisterium)) s vodom.
•
Iako Iako su dakle dakle kršćan kršćanim imaa bili bili potre potrebni bni svi svi ovi ovi pros prostor torii čini čini se da su su se do 313.g 313.g.. svi svi obredi obredi činili činili u nenamjenskim prostorima prostorima koje su sami vjernici dali na raspolaganje zajednici.
• • •
• •
A o samom samom izgledu izgledu prosto prostora ra u kojima kojima su su se sakupl sakupljali jali kršćani kršćani do 313.g. 313.g. znamo znamo vrlo vrlo malo. malo. Antički Antički izvori izvori okupl okupljali jališta šta za kršćan kršćanee spomin spominju ju samo samo usput usput pa nam nam nisu nisu od velike velike pomo pomoći. ći. Tako Sveti Pavao u poslanici Rimljanima (16, (16, 3-5) spominje vjernice Prisku i Akvilu kao i crkvu koja je u
njihovoj kući. Kaoo prim Ka primje jerr nam nam mog moguu poslu posluţi ţiti ti Ap Apos osto tols lske ke knjig knjigee (28, (28, 30 – 31): On (Pavao) se zadržao pune dvije godine u svome iznajmljenom stanu i primao je sve koji bi došli k njemu... A Laktancije (de (de mort. pers. XII) koji govori čak o postojanju crkve u Nikomediji za vladavine Dioklecijana.
•
•
MeĎutim MeĎutim do danas danas nije nije dokaz dokazano ano posto postojanj janjee specifi specifični čnihh graĎevi graĎevina na (koje (koje zovem zovemoo crkva) crkva) kao kao kršćansk kršćanskih ih okupljališta prije ranog 4. st. Ipak postoj postojee spekulacij spekulacijee o tome tome da bi ova ili ona ona graĎevina graĎevina (naročito (naročito ako je longitudina longitudinalnog lnog tlocrta) tlocrta) mogla mogla biti predkonstantinska crkva. Za sve je uvijek nedostajalo uvjerljivih arheoloških dokaza.
•
Danas Danas se se izmeĎu izmeĎu objeka objekata ta u kojim kojima a su se zbog zbog obreda obreda skuplj skupljali ali kršćan kršćanii a koji koji su sagraĎ sagraĎeni eni do 313.g. razlikuju:
•
1. kuće koje su vjernici dali na raspolaganje zajednici i koje su se potom za preuredile za novu svrhu. Njih nazivamo kuće crkve (Hauskirche; community house; casa della chiesa ili domus ecclesiae
• • •
1.a. 1.a. u Siriji Siriji su saču sačuvan vane e kuće kuće crkv crkve e koju koju su su se korist koristile ile i nakon nakon 313.g. 313.g. 2. priv privat atne ne kuće kuće s kuć kućno nom m kape kapelo lom m 3. privatne kuće s kršćanskim obiljeţjima (u Rimu su posvjedočeni tituli, što su bile kuće nekog od vjernika u kojima su se veće prostorije koristile za vršenje Boţje sluţbe.) U hrvat hrvatsko skojj se stručno stručnojj literatu literaturi ri uvrijeţ uvrijeţilo ilo obiljeţ obiljeţava avati ti kuć kućee crkve crkve latinski latinskim m pojmom domus ecclesiae. MeĎutim pojavljuje se i prijevod pojma domus ecclesiae kao dvoranska crkva koji, kako mi se čini, nije potpuno ispravan. Zbog čega? Istraţivači su se sloţili da su prvi kršćani svoju kultnu zajednicu nazivali ecclesia. To znači da su ta crkva (ecclesia) bili oni sami, njihovo kutno druţenje odnosno zajedništvo a ne prostorije gdje su se okupljali. Kako su se ovi rani kršćani okupljali po privatnim kućama ili stanovima (domus) domus) pojam domus eccleseia egzaktno opisuje kuću crkvu. Problem nastaje kada se on prevodi arhitektonskim pojmom dvoranska crkva. Ovom prilikom se sluţimo hrvatskim prijevodom njemačkoga pojma Hauskirche pojma Hauskirche - kuća crkva koji se, kako mi se čini, više pribliţio latinskom pojmu nego engleskom:
•
comunity house.
•
Kuća crkva u Dura Europos-u
•
Do dana danass je sigur sigurno no potv potvrĎe rĎena na samo samo jedna jedna kuća crkva crkva i to ona ona iz Dura Dura Europo Europosa, sa, grada grada na Eufra Eufratu tu u današnjoj Siriji.
•
Nalazila Nalazila se uz uz zapadne zapadne grads gradske ke zidine zidine u četvrt četvrtii u kojoj kojoj su ţivje ţivjeli li bogatij bogatijii graĎani. graĎani. Zahvalj Zahvaljuju ujući ći grafit grafituu na zidu graĎevine uspjelo se datirati njeno vrijeme u 232/33. godinu. Za upada Sasanida 256.g. u grad ova je kuća crkva prestala djelovati što znači da je trajala svega 23 ili 24 godine.
Dura Europos Belov hram
Dura Europos Sinagoga
Dura Europos sinagoga, detalj freske
Dura Europos Mitrej
DURA EUROPOS – DOMUS ECCLESIAE
• • • •
Njene su mjere bile 17,35-17,45 x 18,58-20,18 m. Oblik te zgrade odgovara rimsko - mezopotamijskom stilu stilu gradnje: vestibul koji se nalazio u središtu bio je
s tri strane okruţen manjim prostorijama različitih veličina a s jedne strane je bio portikus. U manjoj prostoriji (8x5,15 m) su se okupljali vjernici a malo povišeno mjesto za svećenika je bilo na istočnoj strani zgrade. U jednoj jednoj uskoj uskoj sobi sobi nalazio nalazio se se i pravokut pravokutni ni bazen bazen za kršten krštenja ja koji koji je bio bio prekriv prekriven en baldah baldahino inom m kojeg kojeg su flankirala dva stupića.
• •
Zidovi Zidovi ove ove prostori prostorije je bili bili su su ukrašen ukrašenii freska freskama ma na na kojima kojima su su bile scene scene iz Novog Novog i Starog Starog zavjeta zavjeta kao kao što što su prikazi Dobrog pastira, pastira, Adama Adama i Eve, hoda po vodi, ţena nad grobom i ozdravljenje uzetoga. Ove su freske freske najsta najstarije rije sigur sigurno no datira datirane ne zidne zidne slikarij slikarijee kršćansk kršćanskog og Istoka Istoka.. Teme Teme koje su predsta predstavlj vljene ene na ovim freskama susreću se i na slikarijama u rimski katakombama, što B. Brenk Brenk tumači postojanjem izmjene misli izmeĎu crkvenih autoriteta tadašnjeg kršćanskog svijeta.
– – M rtvi gradov Sirija gradovi i
MeĎutim čini se da Milanskim ediktom ne prestaju funkcionirati i kuće crkve.
• •
• •
Quirqbize
Toj tezi tezi u pril prilog og govor govorii najbol najbolje je jedna jedna takv takva a kuća pronaĎ pronaĎena ena u sjeverno sjevernojj Siriji Siriji u Quir Quirqbi qbize ze-u, sagraĎena nakon 313. godine. Izgled Izgleda a meĎut meĎutim im da da ova graĎe graĎevin vina a nije nije bila bila sagra sagraĎen Ďena a kao kao privat privatna na kuća, kuća, koja koja je je kasnije kasnije prenamijenjena u kuću crkvu, nego je sagraĎena uz jednu vilu rustiku upravo kao kuća crkva. Graditeljska struktura crkve u Quirqbize-u koja se ogleda u smještaju glavne i sporednih prostorija nastala je, kako misli C. Strube, pod utjecajem lokalnih vila rustika
Qirqbize
Ulaz u graĎevinu nalazi na jugoistočnoj strani. Sama prostorija crkve (14,75x6,40 m) u koju se moglo ući kroz dvoja vrata, velika je koliko i dvorište u kojemu je bila smještena cisterna za vodu. Ova crkva nije do kraja arheološki istraţena kao što nisu istraţene ni druge brojne sačuvane crkve u Siriji što onemogućava njihovu stručnu analizu
Quiqbize Hauskirche i villa rustica
Qualb Loze
Qualb Loze - zapad
Qualb Loze
Qalat Siman
•
Priv Privat atne ne kuće kuće s kršć kršćan ansk skim im obil obilje jeţj ţjim ima a - Tituli
Na zapadu carstva, pa tako ni u Rimu nisu arheološki još uvijek dokazane kuće crkve. MeĎutim, zahvaljujući antičkim izvorima i epigrafskim podacima saznajemo podatke o postojanju kršćanskih okupljališta u Rimu. Ta su okupljališta nazvana tituli a nastala su tako što je odreĎeni vjernik dao na upotrebu vlastitu kuću ili su pak vjernici koristili neke druge pogodne po godne prostore.
Ovakvi su se prostori preureĎivali za potrebe vjernika a poneki su dobivali imena darovatelja koja su bila zapisana na malim tablama na ulazu u kuću (titulus). G. Koch navodi da je danas u Rimu arheološki utvrĎeno 18 ovakvih ranih crkava. Slično je moglo biti s crkvom sv. Prudencije koja je, kako je potvrĎeno u arheološkim iskopavanjima, izgraĎena poviše jednog dijela termi dok je današnja crkva svetaca Silvestra i Martina sagraĎena poviše dijela trţnice .
Koliko je kompleksno istraţivanje i interpretacija ovakvih objekata najbolje pokazuje problematika nastala oko arheoloških nalaza ispod crkve sv. Ivana i Pavla u Rimu. Tijekom arheoloških iskopavanja pod podom crkve pronaĎeni su ostaci kuća za iznajmljivanje i trgovine datirani od 2. do 4. st. Zidovi ovih kuća bili su ukrašeni freskama. U jednoj kući prepoznati su na freskama kršćanski motivi. Da li je taj prostor s ranokršćanskim ranokrš ćanskim freskama (meĎu prikazanim muškim figurama figurama pretpostavljaju svece Ivana i Pavla) bio domus vlasnika Pamahija kojeg se prezbiter 499. godine spominje spominje na rimskoj sinodi
• • •
Pri vatne kape kapele
Da su su vjernic vjernicii slavili slavili euharistij euharistijuu u vlasti vlastitom tom obitavali obitavalištu štu poznato poznato je naime naime iz najranijih najranijih kršćans kršćanskih kih vreme vremena. na. Zaniml Zanimljiv jiv i znan znanost ostii još ne sasvi sasvim m jasan jasan je prob problem lem rims rimske ke vile vile u Lull Lulling ingsto stone ne-u nedaleko Londona. Na sjevernoj strani ovog antičkog, dugo vremena korištenog graĎevinskog kompleksa naĎeni su ostaci zidnih freski kršćanskog sadrţaja (oranti, kristogram) datirani krajem 4.st.
•
Pitanje Pitanje koje koje se moţe moţe postav postaviti iti je da da li su ti prostori prostori bili bili privatn privatnog og karakte karaktera ra ili su su pak bili bili ureĎeni ureĎeni kao kao kuće kuće crkve. crkve.
Lullingstone
Lullingstone
•
Posebni komentar. U Galileji, na obali Genezaretskog jezera (Galilejsko more) nalazi se Kafernaum, u
Isusovo vrijeme manje ribarsko selo iz kojega su potjecali neki od Apostola a meĎu njima Petar i brat mu Andrija.
• • •
Literarn Literarnii izvo izvori ri spominju spominju Kaferna Kafernaum um neko nekoliko liko puta: puta: U Matijino Matijinom m evanĎ evanĎelju elju (4,12-13) piše, izmeĎu ostaloga, da je Isus iz Nazareta otišao u Galileju da bi stanovao u Kafarnaumu koji se nalazi na jezeru. EvanĎelja po Marku (1,11-28) i po Ivanu ( 6,22-59) kaţu da je Isus propovijedao u kafernaumskoj sinagogi. Matija ( 8,5-13) piše i o centurijonu iz Kafernauma koji je Isusa molio za ozdravljenje svojega sluge. U izvoru izvoru iz 4. st. st. koji sadrţi sadrţi putop putopise ise hod hodočas očasnice nice Egerije Egerije nalaze nalaze se opisi opisi kuće kuće crkve crkve Svetoga Svetoga Petra. Petra. ( Codex Aretinus VI, 3)
• •
U petom petom stoljeć stoljećuu je pov poviše iše ove Petrove Petrove kuće sagraĎe sagraĎena na centr centrala ala osmerok osmerokutna utna crkva crkva s isto isto takvim takvim hodnikom. Tu je crkvu opisao hodočasnik iz Piacenze u 6. st. (Itinerarium Placentinum). Placentinum). U Kafern Kafernaum aumuu su vrše vršena na arheo arheološ loška ka isko iskopav pavan anja ja od od stran stranee kusto kustodi dije je Studium Biblicum Franciscanum. centraln a crkva i ispod nje ostaci kuće iz 1968.g. je na svjetlo dana izišli, izmeĎu ostalih, ostaci i spomenuta centralna prvog stoljeća za koju se misli da je to ona kuća Svetog Petra koja se spominje u EvanĎeljima. (V. Corbo, Cafarnao 1. Gli edifici della città , Studium Biblicum Franciscanum 19., Jeruzalem 1975). U izd anjima Cafarnao II i II i III su III su objavljeni nalazi keramike i novca a u Cafarnao IV grafiti iz Petrove kuće.
Kafernaum
Kefar ‘Otnay Izuzetan slučaj je jednoranokršćansko okupljalište otkriveno 2005.g. u Kefar 'Othnay u Izraelu. SagraĎeno je kao jedno krilo kr ilo neke vojničke zgrade smještene u neposrednoj blizini legijskog logora. logora. Ovo okupljalište ( navodno iz 3. st.) je longitudinalna longitudinalna hala (5 x 10 m) s podnim mozaicima i natpisima na njemu
Kefar ‘Otnay
Kefar ‘Otnay Na mozaiku s ribom natpis spominje vojnika koji je donirao podni mozaik kao i majstora
mozaika, na drugom se mozaiku spominje ţena ţ ena koja je donirala stol
Ranokršćansko slikarstvo predkonstaninovog slikarstvo predkonstaninovog doba
•
Materi Materijal jalnih nih ostat ostataka aka slika slikarst rstva va ranokrš ranokršćan ćansko skog g predkons predkonstan tantin tinovo ovog g doba, dakle dakle onog onog do 313. 313. godine sačuvalo sačuvalo se osim freski iz kuće crkve u Dura Europos i u grobnom slikarstvu odnosno odnosno u katakombama.
• •
Moţe Moţe se postav postaviti iti pita pitanje nje kako kako je je u općem kršć kršćans anskom kom ozrač ozračju ju koji koji se opire opire prika prikaziv zivanj anju u moguće moguće da je ono ipak postojalo. Čini se da bez obzira na stroga pravila teologa, situacija situacija na terenu – kako bi smo danas rekli – bila sasvim drugačija. Rani Rani kršćani kršćani ţiv ţive e u okruţenj okruţenju u pogans poganske ke okoli okoline ne kojoj kojoj je prikaz prikaz sasta sastavni vni dio dio kulta. kulta. Osim Osim toga toga slika slika je najbolji medij kojim se moţe prenijeti prenijeti poruka pogotovo onima onima koji ne vladaju pismom. pismom. Slikarstvo se u to vrijeme tolerira ali se ono, pri izboru tema, vrši vrši vjerojatno uz nadzor crkvenih voĎa i na osnovu predloţaka.
•
Prikazi koji su se predstavljali u tim objektima ali i na reljefnim prikazima s sarkofaga toga doba bile su scene iz Starog i Novog Novog Zavjeta. J. G. Deckers smatra da su se birali upravo one scene koje kršćanima mogu uz Boţju milost pruţiti nadu za spasenje: kao što je Izak izmaknuo smrti, Jona se spašava iz utrobe morske nemani, nepokretni prohoda ili kao što se Lazar zahvaljujući Kristu vraća iz mrtvih tako se može dogoditi i kršćanima
Antaiupolis •
Prije nekoliko nekoliko godina godina pojavile pojavile su se vijest vijestii o jednom jednom svitku svitku od papirusa papirusa koji potječe potječe s lokaliteta lokaliteta Antaiupolis u Gornjem Egiptu a čuva se u jednoj privatnoj zbirci. Svitak ima mjere 250x32,5 cm i datiran je u 1.st.pr, Kr ili 1. st. po. Kr.
•
Na svitk svitku u je tekst tekst zemlj zemljopi opisno snog g vodič vodiča a (Artemi (Artemidor dora a iz Efeza Efeza ?) kao i zeml zemljop jopisn isna a karta karta ali ali i skice dijelova ljudskog tijela tijela i glava te crteţi različitih vrsta ţivotinja ţivotinja s njihovim imenima. Ilustracije ne potječu samo od jedne osobe niti su načinjene u isto vrijeme. Misli se da je svitak sluţio kao predloţak u umjetničkim radionicama.
Freske iz Dura Europos-a •
Jedine Jedine sigu sigurno rno dati datiran rane e freske freske iz iz predkon predkonsta stanti ntinov novog og razdob razdoblja lja su su iz kuće crkv crkve e iz grada grada Dura Europos.
• • •
Zidovi Zidovi ove kućne crkve bili su obojeni obojeni i ukrašeni ukrašeni slikama. slikama. MeĎuti MeĎutim m sačuval sačuvalii su se samo samo slikarij slikarije e iz prostorije u kojoj je bila krstionica, naţalost i one samo djelomično. Istraţivan Istraţivanja ja su vodili vodili stručnj stručnjaci aci s sveučil sveučilišta išta Yale pa se se dio dio freski nalazi i u umjetničk umjetničkoj oj galeriji galeriji sveučilišta Ove Ov e pak pak saču sačuva vane ne fre fresk ske, e, nast nastal ale e izm izmeĎ eĎu u 232 232 – 236. godine, nalaze se na zidovima baptisterija ali i u luneti, polukrugu poviše samog bazena za obred krštenja.
• •
Slike na zidovima nizale su se u dva reda.
Prizori Prizori koji koji su na njima njima prikazan prikazanii su slikan slikanii jedan za drugim drugim u tz. tz. pripov pripovjedač jedačkom kom stilu. stilu. Tako napr. iza scene iscjeljenje uzetoga slijedi bez vizualnog prekida scena Petra na vodi.
•
I pozadina obje scene je potpuno ista. Tlo na kojem se nalaze prikazani likovi i priroda odnosno
•
okolica u kojoj je smješten prikaz su slikani istima bojama. U luneti luneti poviše poviše krstion krstionice ice naslik naslikan an je je Dobri Dobri past pastir ir i Adam Adam i Eva Eva koji koji su su smješ smješten tenii uz uz drvo drvo u desnom donjem dijelu prikaza.
•
U svezi svezi ovih ovih zidni zidnih h slika slika su u znano znanosti sti postav postavlje ljena na mnoga mnoga pita pitanja nja kao kao što što su ponuĎ ponuĎene ene i mnoge mnoge interpretacije. Znanstvenici Znanstvenici su se tako osim, što su pokušali odgovoriti na pitanje zašto su Adam i Eva naslikani, u usporedbi s Dobrim pastirom vrlo mali, usporeĎivali sa mnogo kvalitetnijim zidnim slikarijama iz sinagoge u Dura Europasu kao i s onima iz mitreja istoga grada
•
Kako Kako se pretpo pretposta stavl vlja ja i druge druge kuće crkve, crkve, barem barem veći veći broj broj,, bile bile su tako takoĎer Ďer ukraše ukrašene ne zidnim zidnim slikama, stoga se pokušava odgovoriti na pitanje o porijeklu, o korijenima tog slikarstva ali i uzoru slikarskih tema
Dura Europos luneta baptisterija dobri pastir, Adam i Eva
Dura Europos
ţene pred grobom
Ozdravljenje uzetoga - lijevi zid baptisterija
Sv. Petar na vodi
Samarićanka na bunaru
an t i n o v o g d o b a Ranokršćanski mozaici p r e k o n s t an
• • •
Rijetk Rijetkii su su moza mozaici ici predko predkonst nstant antino inovog vog doba doba koji koji su se saču sačuval vali.i. Danas Danas se smatr smatra a da je najsta najstarij rijii sačuva sačuvani ni kršćans kršćanski ki mozai mozaikk onaj koji koji je je pronaĎe pronaĎen n u vatika vatikansko nskojj nekropoli i to na svodu grobnice Julijevaca koja se nekoć nalazila uz cestu via Cornelia. Cornelia. Na mozai mozaiku ku koji koji je tek djelo djelomič mično no sačuv sačuvan an meĎu meĎu listo listovim vima a vinove vinove loze loze nalazi nalazi se dvop dvopreg reg pored pored kojeg je prikazan Krist. Od figure Krista vidljiv je samo gornji dio tijela. Krist je s bradom i
aureolom. Glava mu mu je u središtu kriţa a oko nje su zrake. Ruke su raširene. Prikaz dvoprega simbolizira ga kao Boga sunca.
KRIST, PRIKAZAN KAO BOG – SUNCE, detalj mozaik, 3. st.
KRIST, PRIKAZAN KAO BOG – SUNCE, mozaik, 3.st.
Grafit s Paladina Alexamenos štuje štuje svoga Boga
• Dječak s golubicom i grozdom, grobni reljef, kraj 3. st. početak 4. st., Oxyrhynchus, (Staatliche Museen Byzantinische Sammlung Berlin)
• STATUETA JONE, 280. g. (Cleveland, Museum of Fine Arts)
Olovni sakrofag iz Sidona,
poklopac i bočna strana, 300.?
SARKOFAG S PRIKAZOM NOE, TRIER, PRVA POLOVICA 4.
ST. (MOŢDA PREDKONSTANTINOVSKI, TRIER, RHEINISCHES LANDESMUSEUM)
• NADGROBNI SPOMENIK, BURSA, KASNO 3. ST.
• NADGROBNI SPOMENIK KIPARA EUTROPOSA KOJI
IZRAĐUJE SARKOFAG, RIM, OKO 300. GODINE, (Urbino,
Arheološki muzej)
Prosenin sarkofag 217.g.
sarkofag iz mjesta La Gayolle iz francuske francuske pokrajine Var oko 230.g. Musee du Brignoles
S lijeva: čovjek ribari pod bistom Heliosa, ovčice, sidro, orantica, pokojnica? Na klupi, pastir, boţanstvo (Jupiter?) na tronu s cepterom
S. Maria Antiqua oko 245.g.
S. Maria Antiqua, oko 245.g.
S. Maria Antiqua, oko 245.g. Pokojnici kao filozof i orantica
S. Maria Antiqua, oko 245.g. Jona
Krštenje Isusa
Jonin sarkofag 290.g.
Jonin sarkofag 290.g
Sarkofag s Dobrim pastirom i moliteljicom i scenama iz pastirsko g i seoskog života oko 300.g. g
Na sarkofagu su još vidljivi ostaci nekadašnje boje 2,20x0,63x0,55 m Rim, Museo Pio Cristiano
i
s
e
o
s
k
o
g
ž
i v
o
t
a
Eutropija,, klesara sarkofaga Ploča s lokula Eutropija
P
l
o
č
a
s
oko 300.g. Urbino,, Museo Nazionale Urbino
Hrvatska
Fibula u obliku ribe, bronca i zeleni emajl, Sisak, 2. st. (AMZ)
Privjesci, Kupa kod Siska, 2.- 3. st. (AMZ)
Opeka, ulomak s hebrejskim natpisom (ti)ŠRI = rujan, Osijek, 2.- 3. st. (MSO)
Prsten s gemom na kojoj su urezana slova I H –
moguće kratica Isusova imena, srebro, Gornja Glavnica - Kuzelin, 3. st. MPSe
• Ulomak sarkofaga? u funkciji preklopnice s grubo urezanim prikazom
ribe. Ploča se
nalazila u zidanom grobu iznad glave pokojnika, prikaz ribe je bio okrenut prema unutra,
pješčenjak Čečavac – Rudina/ Crkva A grob 1
(MPKPž) 3. – 4. stoljeće
Prsten sa raznolikim znakovima u 12 polja, Vinkovci južna nekropola , srebro, 3. - 4. st (AMZ)
SALONA
Salona, oratoriji A i B, oko 300.g
Zadar
Iader
1. domus ecclesiae u
sredina 4. st.
tabernama na forumu
Građevni ansambal Eufrazijeve bazilike u Poreču Crno: ostaci zidova
antičke kuće
Crtkano: prva bazilika
POREČ, rano 4. st.
Poreč - bazilika
Poreč - bazilika
Poreč - bazilika
Poreč - bazilika
Poreč - bazilika
Poreč - bazilika
Poreč - bazilika
Poreč - bazilika
Poreč - bazilika
• staklena plitica s prikazom bračnog para i natpisom FLOP – E – NETES, (florentis =
neka cvjetaju), početak 4. st. ŠTRBINCI, (MĐĐa)
• staklena plitica s prikazom obitelji i natpisom VIVATIS FELICIS IN DEO
početak 4. st. ŠTRBINCI, (MĐĐa)