GEORGES DEVEREUX
KOMPLEMENTARISTIKA
ETNOPSIHO
ANALIZA
NAPOMENA NAPOMENA Eseji Ese ji sabrani sabr ani u ovom svesku sve sku sustavn sust avno o izlažu izl ažu glavne glav ne okosnice okos nice kompl ementaris ement aristi ti ke ke teorije i metode u znanostima o ovjeku. ovjeku. Svi ostali moji objavljeni radovi — ak ak i oni u kojima se nigdje niti u natuknici ne spominje komplementarizam podraz umijevaju aju ga i iz njega nj ega proi stje u. u. 1 — podrazumijev Premda sam zbog podosta osobenih okolnosti, o kojima ovdje ne bih govorio, vrlo rano (1924) postao svjestan glavnih problema analiziranih analizir anih u ovom svesku, ideja o rješenju primjerenom tim problemima zametnula se tek šest godina kasnije (1930). Od toga trenutka nalazio sam se u intelektualnom stanju kakvo je ponajbolje opisao veliki matemati ar ar K. F. Gauss. Rezultate sam ve # imao, a nisam znao kako se do njih stiže. Najzad, tek samotne ve eri eri za osamnaest mje se ci te rens re nsko ko g ra da me % u Sedanzima (1933-
1. Vidi predgovor neprežaljenog kolege i prijatelja, netom preminulog profeso pr ofesora ra Rogera Bastidea, mojoj knjizi Essais d'etnopsychiatrie generale, Paris, Gallimard, 1970.
Komplementa Komplementaristi risti ka ka etnopsihoanaliza
1935) omogu#ile su mi da svoje poglede smjestim u okvir znanstvene metode i da sredim bilješke i skice kojima se obra #am uvijek kad na injem injem kakav teorijski problem. Me% utim, utim, samo dovršenje moje teorije i metode neizbježno me odvojilo od u ono vrijeme vlada ju#ih tokova u znanosti o ovjeku. ovjeku. Svoj teorijski sustav mogao sam, dakle, ob javiti samo u obliku raštrkanih lanaka. lanaka. Ponekad sam se ak ak morao zado volj avat i ob javl jivan jem anal iza injenica i njenica ili konkretnih problema bez i najmanjeg nagov ještaj a komp lementa rizma, a neka od mo jih ob jašn jenj a o sniv ala su se u pra vo n a n jemu i b ez njega bi bila posve nezamisliva.2 Tako se dogodilo da sam gotovo tek pred kraj svojeg radnog vijeka u jednom svesku mogao sabrati on e moje lanke lanke koji izravno izri u same temelje mojeg mišljenja. Razumljivo je, dakle, koliko tog a dugujem go spodin u Fernandu Braudelu, profesor u na College de France, koji je omogu #io objavljivanje ne samo ove nego i knjige knjige posve#ene teoriji i metodi3 , a ija ija je prva skica — prep ravlj ana i na dopu -
2. Vidi, primjerice, tri posljednja poglavlja ove knjige, te moje Essais d'etnopsjchiatr d'etnopsjchiatrie ie generale, op. cit. 3. DEVEREUX (Georges), From Anxiety Anxiety to Method Method in the Behauioral Behauioral Sciences, Sciences, Pariš et La Haye, 1967. Franc. prijevod De l'Angoisse a la metode, Pariš, Flammarion, 1980, coll.
njavana izme% u 1964. i 1966 godine — trunula gotovo trideset i pet godina na mojim policama. Tako% er er zahvaljujem gospodinu Reneu Hessu iz izdava ke ke ku#e Flammarion, ija ija je ljubazna i djelotvorna pomo# omogu#ila objavljivanje ovog sveska u vrlo k ratkom ro ku. Tina Jolas i Henri Gobard uložili su mnogo truda u prevo% enje enje I, III, IV, VIII, IX. iX, poglavlja, Claude Briand sura% ivao ivao je sa mnom na prevo% enju enju VI. poglavlja. Obrazloženje te II. i VI. pogl avlje napis ani su iz ravno na f rancu skom, Zahvaljujem asopisima, asopisima, znanstvenim ustanovama i izdava kim kim ku#ama pobrojanima u bibliografijskom dodatku što su mi dozvolili da ovdje ponovno objavim deset mojih glavnih teorijskih lanaka. lanaka. Posebno bih želio iskazati štovanje uspomeni na dragog prijatelja Edivina M. Loeba, koautora VIII. poglavlja, koji je netom prije svoje smrti dozvolio da i taj tekst uklju im im u ovu zbirku. Da zak lju im i m napomenom: budu#i da sam pomno pregle dao tekst svih lanaka lanaka uklju enih e nih u ovaj svezak, što vrijedi i za prijevode lanaka lanaka napisanih na engleskom, ubudu#e francuski tekst predstavlja kona nu nu verziju ovih studija
G. D. Pariz, 20. velja velja e 1972.
Nouvelle Bibliotheque Bibliotheque Scientifique. Scientifique.
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU Na veliko iznenaenje autora, !lanci sabrani u ovom svesku, na koje dok su ranije bili objavljivani gotovo nitko nije obra$ao nikakvu pažnju, dobro su prihva$eni. Sadaje dostupan i engleski, španjolski, talijanski i njema!ki prijevod (zadnjespomenuti !ak u džepnom izdanju). To naravno ne zna!i da su gluhi sada to prestali biti. Jedan od prikaza ove knjige !ija svaka stranica, pa !ak i naslov, stalno potvr uje uzajamnu nesvodljivost sociologije na psihologiju i obrnuto, zamjera joj da antropologiju ho$e svesti na psihologiju. Ime tog pažljivog i sitni!avog !itatelja zaslužuje da bude ovjekovje!eno. Rije! je o profesoru Michelu Tousignantu sa sveu!ilišta Que beca. Valja li se na to nasmijati ili zaplakati? U svakom slu!aju, njegov me prikaz potaknuo da preradim svršetak V. poglavlja za englesko izdanje s nadom da $u njemu i njemu sli!nima u!initi razumljivim što ja to zapravo govorim, za razliku od onoga što oni žele u tome razumjeti kako bi imali što kritizirati.
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU Na veliko iznenaenje autora, !lanci sabrani u ovom svesku, na koje dok su ranije bili objavljivani gotovo nitko nije obra$ao nikakvu pažnju, dobro su prihva$eni. Sadaje dostupan i engleski, španjolski, talijanski i njema!ki prijevod (zadnjespomenuti !ak u džepnom izdanju). To naravno ne zna!i da su gluhi sada to prestali biti. Jedan od prikaza ove knjige !ija svaka stranica, pa !ak i naslov, stalno potvr uje uzajamnu nesvodljivost sociologije na psihologiju i obrnuto, zamjera joj da antropologiju ho$e svesti na psihologiju. Ime tog pažljivog i sitni!avog !itatelja zaslužuje da bude ovjekovje!eno. Rije! je o profesoru Michelu Tousignantu sa sveu!ilišta Que beca. Valja li se na to nasmijati ili zaplakati? U svakom slu!aju, njegov me prikaz potaknuo da preradim svršetak V. poglavlja za englesko izdanje s nadom da $u njemu i njemu sli!nima u!initi razumljivim što ja to zapravo govorim, za razliku od onoga što oni žele u tome razumjeti kako bi imali što kritizirati.
Kompleme Komplementari ntaristi sti ko ko etnopsihoanaiiz
Tekst je u cjelini pretrpio tek mali broj izm je na s c i l je m d a s e fr a nc u sk i t ek st sr a vn vnii s engleskim izdanjem, budu $i daje izvorno ve $ina !lanaka iz ovog sveska bila napisana na engleskom, prevedena na francuski, pa nakraju ponovo prevedena na engleski. Objavljivanje ovog o vog sveska u džepnom izdanju iskoristio sam kako bih dodao do dao jedanaesto jeda naesto poglavlje po glavlje (skicira ( skicirano no 1937. 19 37. i objavljeno 1975, godine). Ono je, dakle, nadopuna francuske verzije knjige. Sada su ne potpuni (poglavlje (poglavlje XI) jedino španjolsko španjolsko i talijansko izdanje sa ! injeno prema prvom francuskom izdanju. U svakom slu !aju, važno je naglasiti da knjiga, sastavljena sastavljena od jedanaest jedanaest !lanaka od kojih je devet prvobitno objavljeno na engleskom, nije mogla prokr !iti put prije pojavljivanja na francuskom jeziku,
10
OBRAZLOŽENJE Kako kaže Henri Poincare (10), ukoliko je neku pojavu mogu $e objasniti na jedan na !in, bit $e je mogu$e objasniti i na ve$i broj druga!ijih na! ina kadrih ništa manje od prvog da rasvijetle prirodu pojave o kojoj je rije !. U svoje ime pri pominjem pominje m da se u izu !avanju !ovjeka (ali ne i jedino u tome) ponašanje ponašanj e ve $ objašnjeno na jedan na ! in ne samo može nego i mora objasniti i na neki drugi na !in, tj. u okviru druga ! ijeg referentnog sustava. Obaveza da se vodi »dvostruki diskurs« (eksplikativni) ne name $ e se ! injenicom da je ljudsko ponašanje višestruko uvjetovano nego zbog nekih drugih razloga o kojima $emo nešto kasnije. &injenica jest da svaka pojava u !ovjeka objašnjena samo na jedan na ! in takore$i nije uop$e objašnjena (7), nije je, dak dakle, le, mogu mog u$ e u potpunosti eksploatirati, i to !ak i nadasve onda kad je prvo objašnjenje ! ini savršeno razumljivom, podvedenom pod 11
Komplemenlarisli Komplemenlarisli kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
nadzor i predvidljivom u navlastito njoj svojstvenom referentnom okviru. Osim toga, upravo mogu $nost da se pojava svojstvena !ovjeku »potpuno« objasni na najmanje dva (komplementarna) na ! ina dokazuje, s jedne strane, str ane, da je re !ena pojava ujedno zbiljska i objašnjiva, a s druge, da su oba njezina ob jašnjenja, jašnjen ja, svako ponaosob, ponaoso b, »potpuna« »potpu na« (dakle valjana) unutar svojeg svojeg referentnog r eferentnog okvira. Ukratko, takav »dvostruki diskurs« omogu $uje dvostruku predvidljivost pojave, tj. postoje dva na!ina da se ona predskaže i »neizbježno« pojavi u okviru upotrijeblj upotr ijebljenog enog eksplikativnog sustava. Meutim, prije nego što objasnimo objasnimo zbog zbo g !ega uop $e dva (eksplikativna) diskursa od kojih svaki ponaosob ponao sob mora mor a (barem (bar em u na !elu) biti izre!en, iako sam dvostruki diskurs nikada ne može biti izre!en ( !ak niti »mišljen«) istodobno (u glavi istog istraživa ! a) premda izmedju njih postoji odnos komplementarnosti, morat $emo raspraviti kako se to na ! elo odražava na temeljnu klasifikaciju znanosti o !ovjeku. Odmah napominjem da na !elo dvostukog diskursa bezuvjetno isklju !uje svaku »interdisci plinar pl inarnost nost«« koja ko ja dop dopunju unjuje, je, pretap pr etapa, a, stapa stap a ili uspore uje — kra $e re !eno, svaku disciplinu »s povlakom«, odnosno, simultanu disciplinu. To zna!i da prava etnopsihoanaliza nije »interdisciplinarna« nego pluridisciplinarna budu $ i da provod pro vodii dvo dvostr struku uku analizu anal izu odre odr e enih ! injenica u okviru, s jedne strane etnologije, a s druge strane psihoanalize, te tako izri !e prirodu od12
OBRAZLOŽENJE
nosa (komplementarnosti) izme u ta dva sustava objašnjavanja. Dakle, nasuprot tradicionalnoj interdisciplinarnosti upotrebljivoj samo na donekle gruboj prakti!noj razini, stavljam nefuzioniraju$u i »nesimultanu« pluridisciplinarnost — pluridisciplinarnost obaveznog »dvostrukog diskursa«. Izvornu pluridisciplinarnost — onu koja uzastopno govori u ime dviju » !istih« znanosti1 — nije potrebno »stvoriti«. Dovoljno je ustvrditi da ona postoji — i da je metodološki neizbježna — te iz toga tog a povu $i konzekvencije koje se name$ u same od sebe. Naime, prva i najvažnija od tih konzekvencija jest nužno postuliranje posvemašnje posvemašnje meuovisnosti sociologijskog i psihologijskog podatka (upravo zbog toga što je svaki od tih podataka stvoren na osnovi iste sirove !injenice, na ! inom kako je uo ! ena) — ali i nužno (nadovezano) istodobno postuliranje apsolutne autonomije kako sociologijskog tako i psihologijskog diskursa... tj, postuliranje njihove autonomije, upravo pokazuju $i kako su ti diskursi »komplementarni«. Gotovo je nepotrebno dodati da upravo nezavisnost i komplementarnost ta dva diskursa razotkrivaju svaki »redukcionizam« kao puku obmanu — kako onaj
1. U Gorerovom izvješ$u dobro se vidi do koje mjere odvajam etnologijske !injenice i rasuivanje od psihijatrijske etnopsihijatriji, 3). !injenice i rasuivanja (u Mohavskoj etnopsihijatriji,
13
Komplementa Komplementaristi risti ka ka etnopsihoanaliza
koji bi etnologiju htio svesti na psihoanalizu tako i obrnuto. Klasifika Klas ifikacija cija znanosti o ovjeku. ovjeku. — Postoji Posto ji ! odre en broj disciplina koje se bave ovjekom od kojih je svaka sposobna da na svoj na ! in u! ini razumljivom bilo koju ljudsku ! injenicu — i to sve dok je ne prikaž pri kažee neizbjež neiz bježnom. nom. Me utim, na nešto apstraktnijoj razini, svaka od tih disciplina pripada ili »psihologiji« ili »sociologiji«, a njihovu $u posebnu prirodu definirati nešto kasnije. 2 Drže$i o!evidnim da je izu !avanje podataka naših !ula osnova svake znanosti — i to !ak i ako se, na na!in Chomskoga, izjašnjavamo »mentalistima« — po !injem definiranjem onoga što se može promatrati... a što upravo i jest »predmet promatranja« u znanostima o !ovjeku. Predmet promatranja je u krajnjoj instanci pojedinac. pojed inac. Jedino je pojedinac po jedinac izvor izvo r osjetilnih osjet ilnih podataka podat aka koji su ovdje pert inentni.. inent ni.... i to !ak i kad se !ini da ovaj postaje »neprepoznatljiv« u gomili. Gotovo je suvišno pripomenuti da isto vrijedi i za »nevidljivu« molekulu što !ini kaplju »vidljive« vode. Dakle, pojedinac je uvijek polazište i najokorjelijeg sociologizma. Štoviše, !ak i kad tobože (argumenti causa) potpuno pot puno ignorir igno riraa pojedin po jedinca ca
2. Ponekad i biologijsko izu #avanje vrsta može biti komplementarno psihologiji, no ovdje nije potrebno baviti se takvom mog"a $n.oš $i 14
OBRAZLOŽENJE
(kao osobu), takav mu sociologizam svejedno mora pripisati ljudsku individualnost, osobnost »tipi!no« (jednoobrazno) ljudsku upravo po tome što je razli !ita od individualnosti (isto toliko potpuno ljudske te, dakle, razli ! ite) svakog drugog ljudskog bi $a (pogl. I). Nešto $u kasnije pokazati da, ukoliko tome ne bi bilo tako, svi zakoni sociologije bili bi pogrešni. Odmah da dodam, shva $anje društva i osobe kakvo !ini osnovu mojeg razmišljanja posve je nemjerljivo s nazorom prema kojemu je ljudska vrsta društvena, u smislu kako su termiti društ greg arna vrsta koja vena vrsta. &ovjek je samo gregarna svoju uro enu prilagodljivost koristi za izgraivanje svojeg društva. Umjesto morfološke specijaliziranosti razli!itih tipova termita koji žive u »društvu«, !ovjeku je svojstvena razli !itost. Prinudu nagona, tropizama i sl. !ovjek zamjenjuje obi!ajima koji su sa sociologijskog gledišta »izvanjski« osobi. »Društvena« komunikacija kretnjama ili razmjenom prožvakane i ispljunute hrane nadomještena je simboli ! kom komunikacijom. Zapravo, jedina nagonska ljudska potreba pot reba za !iju je punu gratifikaciju potrebna udružena suradnja drugog, morfološki razli! itog sp olni ni poriv ljudskog bi$a od subjekta, jest spol po riv.. 3 3. Naime, posve je mogu %e da dijete, koje othrani nježni otac na bo#icu, odraste u »normalna« odrasla #ovjeka isto kao što %e štene, koje na. bo!icu othrani !ovjek, izrasti u normalnog psa.
15
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
Meutim, dužan sam upozoriti da se iz tog poriva raaju, i da on služi kao vezivo koje ih u !vrš$uje, jedino jed ino interpe int erperso rsonaln nalnii odnosi, od nosi, to liko snažni sna žni da ih društvo !esto osje$a kao mogu $u opasnost. Upravo na to skre $e pažnju Freud, podsje $aju $i do koje mjere zagrljeni ljubavnici obescjenjuju skupinu kojoj pripadaju (9). Ukratko, dok je »društvenost« društvenih kukaca imperativ njihovog genetskog naslje a, »društvenost« ljudske vrste (samo gregarne) puka je aktualizacija, uvijek samo mogu $a premda uvijek i ostvarena, odre enih mogu$nosti koje su dio genetskog naslje a !ovjeka. Aktualizacija tog potencijala daje osnovu s koje se može re $i: 1) »Ja sam X« i (ili) »Ja nisam Y«. 2) »Naši obi!aji (imperativ) su ovakvi«; »pri padnici padni ci naše etnije ponašaju ponaša ju se s e (indika ( indikatt iv) ova o va ko«. Kona!no, napominjem da ono što psiholog opaža kao »unutar« pojedinca za sociologa je »izvan« jer ga ovaj promatra kao !lana, dio za jednice. jednice . Budu $ i da gornja razmatranja ukazuju da je priroda priro da psihologijskog psiholo gijskog objašnjenja objašnjen ja razli raz li! ita od prirode sociologijskog objašnjenja, bit $e korisno da ih razgrani! imo na posve prakti!noj razini.
4. Dovoljno je za primjer uzeti, s jedne strane, vrlo osob(e)ni Eshilov jezik te, s druge strane, gr !ki jezik kojim se služio Eshil... na svoj na!in — pa da uvidimo koliko je taj osobni na!in upotrebe obilježio »apsolutni« gr !ki jezik. 16
OBRAZLOŽENJE
Odjeljivanje tih dvaju rodova diskursa može se provesti na dva prili !no jednostavna na ! ina: 1) Kriterij u inka: inka: Kad dopunski eksplikativni napor što ga ulaže psiholog prestane rezultirati inkom razmjernim uloženom do dopunskim u inkom punskom punsk om trud t rudu, u, ukratko uk ratko,, kad prestane prest ane biti bit i ren r en tabilan, vrijeme je da se pribjegne sociologijskom objašnjavanju... i obrnuto (IV. pogl). Defi nicija ija promat p romatra ra a kao izvora prinude 2) Definic a) U sociologiji, proma pr omatt ra ! je po definiciji »izvan« subjekta. Promatra ! može biti javno mnijenje, policajac (pogl. I), etnolog, pa ! ak i subjektu vidljiva kamera (6). b) U psihologiji, promat pro matra ra ! je po definiciji »unutar« subjekta. Takav promatra ! ! esto je Ja koje djeluje u skladu s Nad-ja, Idealnim ja ili ! ak na !elom zbilje, što uvelike doprinosi doprinosi razvijanju onog što nazivam »Vremenskim ja« (4). Upravo Vremensko ja (subjektivno) osigu rava »slijed u idejama« i »slijed »sli jed u ponašanju« (objektivnom). Primjerice, upravo Vremensko ja uvjerava subjekta sub jekta da je on o n izgovorio odre ene rije! i (obe$anje), da je on obavio tu i tu radnju ju ! er — i da je za nj danas odgovoran — i to !ak (i nadasve) i kad subjekt danas želi da je ju ! er druga ! ije djelovao. Napokon, taj »unu trašnji« promatra ! procjenjuje i ne prestaje procj pr ocjen enjiv jivat atii raz r azli li! ite radnje subjekta na rela tivno jednoobrazan na !in. U kontekstu istinski autonomne psihologije, radnje Ja, napose Vremenskogja, predstavljaju jednako zbiljsku (»ek sperimentalnu«) »prinudu« poput one što je 17
Komplementaristi#kaetnopsihoanaliza
name $u policajac, etnolog ili psihoanaliti!ar u kontekstu autonomne sociologije. Dakle, uvijek postoji »prinuda«, tj. t j. ponašanje djelomi no no potaknu pot aknuto to promatr pro matranj anjem em (infra). U skladu s tim, t im, »spontano« ili »slobodno« ponašanje — »bezrazložni !in« o kojem oduvijek sanjaju pjesnici svih pripadnosti — na teorijskoj teor ijskoj je razini jedva jed va hipot hip oteza eza,, a potp po tpuno uno je iluzor iluz oran an na prakpr akti!noj razini u psihologiji. U sociologiji on je to još manje. manj e. 5 Me utim, ovdje je najvažnije to da postoji post oji odnos kompleme komp lementa ntarnost rnostii izme i zme % u psihologijskog (koje uklju uje u je unutrašnjeg promatra a) a) i sociologijskog objašnjenja (koje uklju uje uje vanjskog promatra a). a). Makoliko ta tvrdnja bila na neki na !in klju! ovog obrazloženja, još $emo pri!ekati na objaš-
njenje pojma komplementarnosti jer držim pre !im razmotriti daleko jednostavniji problem razlike izmeu objašnjenja što se bave pojedincem (osobom) i objašnjenja što se bave bilo sku pinom (kojoj pojedinac pripada) bilo odreenim pojedince pojed incem m promatr pro matranim anim prvenst prv enstveno veno u svojstvu !lana neke skupine. Na ovoj to !ki izlaganja dužan sam pojasniti što podrazumijevam pod »skupinom«, odnosno »društvom«. Ti izrazi ozna !uju dovoljno velik
5. Gotovo je suvišno pojasniti da i »kreativnost«, kako je shva$a Chomskv, takoer podliježe tom »prinudnom« nadzoru.
18
OBRAZLOŽENJE
skup pojedinaca u kojem li !nost (u psihologijskom zna !enju rije!i) izvjesnog pojedinca ne može imati zna !ajniji utjecaj na procese u sku pini pin i bez oslanja os lanjanja nja na društv dru štveni eni stat us (kralj, (kr alj, predsjednik, predsjedn ik, poglavica, poglavica , vra !, leader). Pod »malom skupinom« podrazumijevam dovoljno malen skup pojedinaca u kojem li !nost (genijalna, agresivna, neuroti!na itd) jednog od njezinih !lanova može bitno utjecati na procese u skupini bez oslanjanja na društveni status. U ovoj studiji zanemarujem postojanje malih skupina koje se mogu jednako podrobno, premda nikada istodobno, izu!avati i na psihologijski na !in. To ne zna! i daje mala skupina neka vrsta »ni !ije zemlje«, no man's land, što bi se mogla nalaziti »izmeu podru! ja psihologije i sociologije«. sociologije«. PitaP itanja što se uz nju javljaju postaju teško rješivim problemo pro blemom m tek kad im se pristu pr istupi pi sitni sit ni!avo i cjepidla ! no.. Mala skupina donekle se može usporediti sa sustavom sastavljenim od dovoljno malenog broja !estica te ga je mogu $e dovoljno precizno prec izno ispit ati at i metodama meto dama nebeske nebes ke mehanike meha nike,, no dovoljno velikim kako bi se zakonima statisti!ke mehanike moglo dovoljno to !no predvidjeti ponašanje cijelog sustava. Ova opaska omogu $ava mi pristup !injenici koja se ti!e fizike i na kojoj, premda to nije primje pr imjerr prave pr ave ko komple mplement mentar arnost nost i, se temel te melji ji tvrdnja da se ponašanje jednog sustava može analizirati na dva posve raznorodna na ! ina. Osim toga, upozoravam da primjer što $u ga ovdje izložiti nije ni u kakvoj analogiji s dato19
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
stima psihologije ili sociologije. Navodim ga isklju ! ivo zbog toga kako bih dokazao da nema ništa zbunjuju$e u !injenici da prirode psihologijskog i sociologijskog objašnjavanja nisu istovjetne. &injenica da termodinamika i statisti !ka mehanika skupove pojava (reverzibilnih) koje se odvijaju unutar »zatvorenog« sustava objašnjavaju na svoj na ! in, tj. kao otklon ili klizanje (drift) sustava iz matemati !ki manje vjerojatnog prema pr ema mat emat em at i!ki više vjerojatnom stanju 6 , pretpostavlja savršenu primjenljivost zakona ne besk be skee meha me hani nike ke na svak sv akuu po jedi je dina na ! nu mole7 kulu sustava ... upravo zbog toga što ti zakoni obuhva$aju reverzibilne pojave i upotrebljavaju pojam poja m sile si le ko jeg analiza a naliza otklona ot klona sustava sust ava prema pr ema 91 stanju entropije ne upotrebljava. Da se molekule o kojima je rije ! zaista ne pokoravaju zakonima nebeske mehanike, svi zakoni termodinamike i statisti!ke mehanike (koji se odnose na cjelinu sustava) pokazali bi se pogrešnima. 6. Sjetimo se ovdje primjera jednoli!ne difuzije !estica crnila u !aši vode. 7. Prisjetimo se ovdje primjera sudaranja i odbijanja bi ljarskih kugli koje se kre$u unutar ograenog prostora neve likih dimenzij d imenzija. a. 8. Usput da pripomenem da izostavljanje pojma »sile« u objašnjavanju ove vrste otklona (drift) razotkriva besmisle nost spekulacija koje »instinkt smrti« (primaran) nastoje dovesti u vezu s entropijom.
OBRAZLOŽENJE
Naime, valja pods podsjetit jetit i, i na tome to me inzist irati, irat i, ivo da nas u izu !avanju te vrste sustava, isklju ivo naša nesposobnost da matemati!ki apsolutno to!no analiziramo ponašanje više od dvije !estice koje se gibaju jedna u odnosu na drugu prinuuje da izna emo na!in mišljenja svojstven termodinamici i statisti!koj mehanici ! ije se formulacije i objašnjenja u svemu razlikuju od objašnjenja i formulacija nebeske mehanike. Ako ikad kakav veliki matemati !ar do kraja uspije razriješiti takozvani problem »triju tijela«, ponašanje skupa molekula (nekog obujma plina, pli na, naprimje napr imjer) r) mo$ i $e se tako er potpuno objasniti i u okviru zakona nebeske mehanike. Napominje Napo minjem m usput da upravo upra vo ta !injenica dokazuje da objašnjenja nebeske i statisti !ke mehanike nisu »komplementarna« u strogom smislu te rije ! i. Naproti Napr otiv, v, držim drž im da !ak i najnaprednija psihologija, unaprijeena koliko je to najviše mogu$e, nikada ne $e omogu$iti formuliranje sociologijskih zakona 9 kao što ni najnaprednija sociologija nikada ne$e uspjeti samosvojno formulirati psihologijske zakone. Ve$ sam dovoljno spominjao komplementarnost pa se napokon mogu i izravno pozabaviti njome.
9. I to ne samo zbog toga što bi takva psihologija bila mogu$a samo ukoliko ne bi postojao Abtotungsprinzip (in fra). fra ).
20
21
Komplcmentaristi Komplcmentaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
Bohrov pojam komplementarnosti (1) pred pr edstavlja uop$enje na!ela neodreenosti (neodredljivosti) kako ga je formulirao Heisenberg, nastoje $ i rasvijetliti temeljni problem kvantne fizike. To na!elo kazuje da je nemogu $e odrediti no polož (izmjeriti) istodobno i jednako to no po ložaj aj i moment jednog elektrona. Naime, što se više trudimo da to ! no izmjerimo položaj elektrona (u danom trenutku) to $ e odre enje njegovog momenta biti manje to !no — naravno, vrijedi i obrnuto. Sve se, dakle, odvija kao da upravo eksperiment kojem je podvrgnut »nagoni« elektron da ima to !an ili samo položaj ili samo moment. Proširuju $ i polje promatranja upravo na biologiju, biologiju, Bohr je ponovno ponovno naišao naišao na na na !elo kom ple pl e ment me nt ar no nost st i. Njeg Nj eg o vo »na »n a ! elo razaranja« (Abtotungsprinzip) iskazuje jednu koliko jednostavnu toliko iznena uju$u !injenicu: svako predaleko vo eno eksperimentalno ispitivanje fenomena »života« uništava upravo ono što nastoji odviše to !no razabrati: sam život. Ukratko: upravo eksperiment pretvara živi miši $ u odrezak.10 Ve$ sam ukratko upozorio na !injenicu koja je opširno o pširno analizirana analizir ana u jednoj drugoj drugo j mojoj mo joj pup u blikaci blik aciji ji (6): ponašan pona šanje je ljudskog ljud skog bi $a u prisut10. Usput napominjem da, kad laboratorijsku životinju svedemo na ono što neki nazivaju »preparatom«, pokusi kojima takav »preparat« biva podvrgnut daju rezultate koji vrijede samo za nj, što zna!i da isti rezultati vrijede samo djelomice za netaknuti organizam. 22
OBRAZLOŽENJE
nosti promatra!a (u širem smislu te rije !i) nije jednako njegovu ponašanju kad ga nitko ne propro matra. U izvjesnom smislu, !ovjek se ponaša »eksperimentalno«, prinudno, !ak i kad je promatra ! sam subjekt. Dakle, na ! elo komplementarnosti može se na vrlo !udan na! in o !itovati !ak i u samopromatranju pri !emu bilo »promatra !« bilo »predmet promatranja« (to može biti i samo odre eno ponašanje) biva izložen Abtotungsprinzipu. Kao dokaz toj !injenici navodim zapažanje koje sam pot anko razmot ra zmotri rioo na drugo dr ugom m mjes m jestt u: 1) Potpuno doživljen orgazam orgaza m rezultira rezult ira zamagljenjem svijesti zbog !ega je samopromatranje orgazma neprecizno. 2) Ukoliko, u namjeri da se poboljša promatra nje, primijenimo mjeru koja ima sprije ! iti zamagljenje svijesti, o no što biva opaženo više nije pravi orgazam proživljen u cijelom svojem rasponu ve$ puki fiziološki spazam što završava ejakulacijom (6). Kona!no, i najvažnije za našu temu, odnos komplementarnosti neizbježno postoji post oji izme u psihologijskog psihologijskog i sociologijskog soc iologijskog objašnjenja same sa me pojave. Budu $i da se tom !injenicom opširno bavim u V. poglavlju, ovdje $u provesti takvu dvostruku analizu samo jedne sirove ! injenice koju sam potanje opisao drugdje dr ugdje (3). Sirova injenica: injenica: Sahaykwisa, vra!ara iz plemena Mohave, nagovarala je svoja dva ljubavnika da je ubiju. 23
Komplementari Komplementaristi sti ka ka etnopsihoanaliza
Psiholo gijsko ko objašnjenj obja šnjenje: e: 1) Psihologijs a) Djelatni motiv: Autodestruktivnost Autodestruktivnost Sahaykwise bila je tolika da bi ona ostvarila nakanu da bude ubijena bilo u kojem društvu. b) Instumentalni motiv: Kao mohavska vra ! ara, uvjerena da $e samo ukoliko se da ubiti mo$i zauvijek ovladati duhovima svojih (volje pr ogla lasi sila la vra ! arom zbog nih) žrtava, ona se prog !ega je u mohavskog društveno-kulturnoj sre dini njezino ubojstvo bilo neizbježno. 2) Sociologijsko objašnjenje: a) Djelatni motiv: instrumentalni motiv iz psihologijskog objašnjenja. o bjašnjenja. b) Instrumentalni motiv: djelatni motiv iz psi hologijskog objašnjenja. Gotovo da i nije potrebno pojasniti da upravo zbog toga što se ova dva objašnjenja bave istom sirovom ! injenicom, ne možemo dva diskursa voditi istodobno. To implicira da izme u ta dva diskursa, u strogom smislu rije !i, postoji odnos komplementarnosti. Meutim, možda je korisno podsjetiti da »sirova !injenica« unaprijed ne pripada niti podru! ju sociologije niti psihologije. Tek pripisano objašnjenje (u okviru jedne ili druge znanosti) pretva ra u podatak, bilo psisirovu !injenicu pretvara hologijski bilo sociologijski (6). Mogli bismo pasti u iskušenje i pomisliti, kao u kvantnoj fizici, gdje je upravo eksperiment taj koji kao da »naan položaj bilo goni« elektron da ima bilo to an moment, da je baš pripisano objašnjenje to što sirovu ! injenicu »pretvara« u psihologijski ili 24
OBRAZLOŽENJE
sociologijski podatak. Ne možemo zamisliti nikakvo objašnjenje koje bi sirovu !injenicu moglo »prisiliti« da postane podatkom što bi istodobno pripadao tim dvoma podru! jima znanosti o !ov jeku. Dak Dakle, le, !ini se da na !elo komplementarnosti djeluje ve $ na razini pretvaranja sirove ! injenice u podatak što pripada jednoj od dvije znanosti. Meutim, nisu samo psihologijski i sociologijski diskursi me usobno nesvodljivi i ti me u kojima postoji odnos komplementarnosti. Jednaka uzajamna nesvodljivost i odnos komplementarnosti mogu tako er postojati i izme u dvije perspektive ili dvije teorije. Perspektiva koja Levi-Straussu omogu $uje da otkrije ne promjenj promj enjive ive (logi (log i ke) ke) strukture skupine ina !ica odreenog mita, te perspektiva koja je meni omogu$ila da otkrijem nepromjenjivi afektivni sadržaj sadrž aj u ina!icama nekog drugog mita (5) — gdje je nepromjenjivost osigurana upravo preo blikom (psihoanaliti !ki definiranih) simbola koji izražavaju taj afektivni sadržaj — dakle, te perspektive su tako er uzajamno nesvodljive, a odnos meu njima tako er je odnos komplementarnosti. To implicira dobru utemeljenost strukturalizma iz dobre utemeljenosti psihoanalize i obrnuto. Na isti na !in postoji odnos komplementarnosti izmeu nazora da postoje uro ene strukture ljudske misli (Levi-Strauss), odnosno gramatike (Chomsky), i mojeg mnijenja da ono što je najosobenije ljudsko nisu nepromjenjive uro ene strukture ( !ije postojanje ne pori! em) 25
Komplementari Komplementaristi sti#ka etnopsihoanaliza
nego upravo sposobnost duha da se preoblikuje pri pr i !11 emu odre ene strukture ostaju nepromjenjive. Napr Na pr ot iv, iv , vjer vj er u jem je m da mo ja t eo r ija, ij a, bar ba r u na!elu, dokida jednu od najve $ ih teško$a teorija Chomskoga: »preveliku mo $« njegove transformacijske gramatike. Naime, dovoljno je držati se ! injenice da svaka ljudska djelatnost — uklju!uju$i »stvaralaštvo« o kojem govori Chomsky s t ru kt u ri r an o — po dr a zu m i je va pr et ho d no st odabiranje (pogl. VI. i 8, pogl. pogl. II) izvjesnih izvjesnih struktura koje $e biti podvrgnute preoblikovanju, te odbacivanje, tako % er er strukturirano, nekih drugih, tako er uro enih i (u na !elu) jednako mogu $ih struktura... ali samo za cijelu v rstu. & ini sjed ne strane, stra ne, strukturu se, dakle, nužnim na $i, sjedne koja uvjetuje »odabir« odre enih uro enih struktura s ciljem da ih se uklju ! i u skupinu preoblika preo blika koja ko ja ne utje ut je!e na njihovu postojanost i, s drug dr ugee stra st rane ne,, strukturu koja uvjetuje istodobno »odbacivanje« nekih drugih uro enih struktura. Priznajem Pr iznajem,, ne bih bio iznena en kad bi se poka pokazalo zalo da odnos odno s komplement ko mplementarnost arnostii popo stoji i izme u struktura koje uvjetuju »odabir« i struktura koje uvjetuju »odbacivanje«. &injenica da dvije teorije (objašnjenja) mogu stajati u odnosu komplementarnosti jednako je
11. Vjerujem da je suvišno pojasniti da ovaj na!in gledanja na stvari nema ništa zajedni!ko s Boasovim nazorima o zna!enju razlika izmeu stvarnih gramatika. 26
OBRAZLOŽENJE
prirod pr irodna na kao i !injenica da u takvom odnosu mogu stajati i dvije znanosti (psihologija i sociologija). Naime, »društvo« (i »kultura« i »psyhe«) samo su ishodište objašnjenja. Me utim, kao teorijske »konstrukcije« (što ih ne !ini stvarnim entitetima), ta objašnjenja — koja u krajnjoj instanci definiraju samo pripadnu perspektivu — tako tak o er mogu služiti kao eksplikativni referentni okviri koji su istodobno samosvojni i valjani... ali samo ukoliko stalno imamo na umu njihovo eksplikativno »porijeklo«. Da, zaklju ! im, još jednom se moram vratiti na Abtotungsprinzip i na njegovu ulogu ne samo u laboratorijskom nego i u »misaonom eksperimentu« (Gedankenexperimente) koji ne uklju!uje nikakvo manipuliranje subjektom — kra $e re !eno, na njegovu ulogu u objašnjavanju (2). Držim da je o !igledno da su »predaleko« voeni pokus i odviše sitni !avo objašnjavanje pojave u okviru samo jednog eksplikativnog sustava ekvivalentni. U oba slu !aja, »pokus« uništava pojavu koju želi ispitati ispit ati iz prevelike preve like blizine. bliz ine. Pri Pr i pretjera pret jeranom nom objašnja obja šnjavanju, vanju, upravo upra vo takvo objašnjenje razjašnjava (explains away) ono što se želi pretjerano objasniti. A to je, usput re!eno, nešto posve razli!ito od Foucaultove opaske da i smrt !ovjeka može biti predmetom znanosti. Moj je stav daleko konkretniji. Tvrdim da $e naši rezultati ili zaklju !ci biti istovjetni bez ob zai sta uništimo »refleksne centre« zira da li zaista životinje ili se jednostavno zadržimo na stajasta ja27
Komplementaristi#kaetnopsihoanaliza
lištu da je jedino važno vidljivo ponašanje u smislu kako ga shva$a najpovršniji i »najdosljedniji« biheviorizam. U oba slu !aja, naši $ e zaklju !ci biti valjani jedino za »preparat« ili za njegov pojmovni ekvivalent: za statisti !kog štakora. Ono što nastojimo objasniti, zbog samog ! ina objašnjavanja, u oba slu !aja prestaje biti time što tobože objašnjavamo. I tu se pojavljuje Abtotungs Abt otungsprin prinzip zip uspostavljaju$ i stanje komplementarnosti ne samo u istraživanju putem »djelovanja na« nego i odviše ambicioznog ob jašnjavanja jašnjavanj a tvrdoglavo privrženog samo jednom referentnom okviru... !ak i upravo kada taj okvir prestaje prest aje »dav »davat atii u ! inak«. Isto tako, kad sociologijsko objašnjavanje objašnjavanje neke !injenice prekora !i granicu »rentabilnosti«, ono što se po !inje odvijati nije »svo enje« psihologijskog na sociologijsko nego »nestajanje« samog predmeta pred meta sociologijsk sociolo gijskog og diskursa d iskursa.. Umjest U mjestoo njega nje ga pojavljuje pojavlju je se ono o no što je navlastito navlast ito psihološko psiho loško u !ovjeku. Ono što »preživljuje« totalno sociologijsko objašnjenje odre enog ponašanja odreenog !ovjeka — koje sve što !ovjek ! ini svodi na aktualizaciju njegovih razli ! itih društvenih »uloga« —jest kontraedipski poriv što ga !ovjek aktualizira kao otac, neuroti ! na agresivnost o ! itovana u svojstvu vojnika itd. Isto se zbiva s preambicioznim psihologijskim objašnjenjima: predmet navlastito psihologijskog diskursa nestaje i ostavlja prostor samo za gra u !ija cjelina se sada ti !e još samo so28
OBRAZLOŽENJE
ciologije: za status oca, vojnika itd. što ga re !eni pojedinac obnaša. Kona!no, a na to me upozorio moj prijatelj Alain Besancon, svako »pretjerano« objašnjavanje nakraju prelazi u tautologiju. »Sirova !injenica« pretvara se u puki pojmovni žeton što pripada pripad a pojedinoj pojed inoj teoriji, teo riji, a to pak neizbježno neizbjež no otvara put tobožnjoj »verifikaciji« re !ene teorije samo vlastitim pojmovima i u funkciji same sebe. Gotovo je nepotrebno napomenuti da ovaj postupak postu pak (kojem nije mogu $e na$ i nikakvo opravdanje) ne smijemo poistovjetiti (što se !esto !ini) s (opravdanim) provjeravanjem koherentnosti, tj. neproturje!nosti nekog teorijskog sustava !ime se, naprotiv, udovoljava samo zaht jevu da sustav sust av postulat post ulataa bude provjere pro vjerenn unutar unut ar samoga sebe. Tvrdnje koje sam upravo iznio ograni !uju, jedno g posebi !nog diskursa... A ta dakle, doseg jednog »granica« se nalazi upravo u to !ki gdje, kad objašnjenje ode predaleko, njegov predmet »nestaje« i na njegovo mjesto automatski stupa predmet pred met što navlast ito pripada pripad a ko kompleme mplementar ntar-nom diskursu. Zaista, »granica« se stvara nesta janjem jan jem pred pr edmeta meta ko koji ji pripa pr ipada da aktua akt ualno lnom m didi skursu i pojavljivanjem umjesto njega predmeta koji pripada komplementarnom komplementarnom diskursu. Ovdje ne smatram potrebnim potanje izlagati svojstva te »granice« koja nestaje upravo kad je prelazimo prelazi mo jer su istovjetna onima koja ko ja ukratko navodim u II. poglavlju i koja sam vrlo podrobno analizirao drugdje (6). 29
Komplemenlaristiikaetnopsihoanaliza
Stigavši do kraja ovog izlaganja, osje $am se dužnim predusresti dvije vrste kritika i osporiti tre tr e$u. Prvi smjer kritike mogao bi ciljati na to da »dvostruki diskurs« predstavlja zatvoreni krug (A objašnjava B i obrnuto) i da je nemogu $ e utvrditi koji od ta dva diskursa prethodi kojem. Takva kritika održiva je samo ukoliko se zanemari klju ! na ! injenica da se ta dva diskursa nikada ne mogu voditi istodobno. Da je mogu$e pot puno o iskl i skl ju eno) eno) voditi ih istodobno (što je potpun zaista bi se nužno stvorio zatvoreni kr ug jer upravo i jedino uz uvjet da se svaki od ta dva diskursa vodi sukcesivno metoda »dvostrukog diskursa« i oni sami mogu biti valjani. Drugim smjerom kritike moglo bi se zaklju !iti da to što stalno stalno kor istim Russellovo rješenje paradok par adoksa sa tipa ti pa »Epimen »Ep imenid« id« (pogl. (po gl. VI) uka ukazu zuje je da postoji nekakav odnos izme u teorije dvostrukog diskursa i teorije »matemati!kih tipova« (klasa klasa koje nisu !lanovi samih sebe). Gotovo je suvišno pojašnjavanje da zbog toga što se ta dva diskursa odvijaju na istoj razini apstrakcije, dok se iskaz koji se odnosi na sve ostale iskaze ne može odnositi na samoga sebe (interalia, zbog toga što je taj iskaz na druga !ijoj razini apstrakcije nego svi ostali izri ! aji), ne može postojati nikakav odnos izme u komplementarizma i Russellove teorije matemati ! kih tipova. Što se ti! e tre $e vrste kritike — koja bi me mogla optužiti za »fizikalizam« — ona pak ne
OBRAZLOŽENJE
razlikuje razmatranje op #ih, kako logi!kih tako posl jedica ca !injenica koje su i metodologijskih posljedi prvi otkrili i objasnili objasnili fizi!ari, od slijepog i gotovo uvijek nesmislenog oponašanja »vanjštine« tehnikalija navlastito svojstvenih fizici. Zaklju!it $u napomenom da komplementarizam nije »teorija« nego metodologijsko uop $enje. Komplementarizam ne isklju !uje nijednu valjanu metodu, nijednu valjanu teoriju, naprotiv, on ih povezuje. Kona !no, komplementarizam ne podržava odnose komplementarnosti s ne-komplemetarizmom — kontrametodom što $e je akrobati rije ! i svakako odmah izmisliti.
30
31
Komplementari Komplementaristi sti kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
MOTIVI MA(ARSKOG POBUNJENIKA Spisak svjesnih motiva maarskih pobunjenika, promatranih pojedina!no, otkrio je da velik broj broj njih osobn osobnoo nisu trpjeli trpjeli bezo bezo!nu eksploataciju niti grubo ugnjetavanje. Zapravo, velik broj broj njih uživao uživao je donekle povlašten povlašten položaj položaj i prilike prilike su im, bar naizgle naizgled, d, bile daleko daleko sklonije sklonije nego što bi to bile pod Horthyevim režimom. To je neke politologe navelo na zaklju!ak da su borci koji nisu imali nikakve opipljive i osobne pritužbe na ra!un režima i koji su !ak mogli
172
DVA TIPA MODELA MODALNE LI & NOSTI NOSTI
mnogo izgubiti sudjelovanjem u revoluciji — bili stvarno i subjektivno na to pokrenuti od bojnoš bojnoš$u spram zla svojstvenog režimu te bezo!noš$u stranih uzurpatora, ili pak nacionalnim ponosom itd. (6). Takva tuma!enja motivacije tih pojedinac pojedinaca a nisu ništa drugo do pripisivanje pojedincima osobina izvjesne sociologisti!ke konstrukcije (construct) »modalne« li!nosti, sa!injene isklju!ivo s ciljem da se objasni kolektivno sudjelovanje u masovnim kretanjima i društvenim procesima. Narav Naravno, no, neki neki od od njih, njih, koji koji nisu nisu ima imali li osobni osobnihh zamjerki režimu, sami su svoje ponašanje tuma!ili u funkciji sociologisti!kih i društveno pože poželjn ljnih ih moti motivva kao što što su rodol rodoljub jublj lje, e, slob slobod odooljubivost i tome sli!no. I zaista, bilo bi ishitreno pore$i da su ih u izvjesnoj mjeri pokretali takvi (internalizirani) društveni motivi koji su bili sastavni elementi motivacijske strukture (sociologisti!ki shva$ene) »modalne« li!nosti kako je shva shva$a sociolog. a nesre$u, takvo objašnjenje dobrovoljnog sudjelovanja tih pojedinaca u aktivnoj borbi poti!e više pitanja nego odgovora. Ono ostavlja neobjašnjenima u najmanju ruku sljede$e !injenice koje navode na ozbiljno promišljanje. 1) Neki od boraca koji su imali pojedina!ne i osobne zamjerke i koji su, u intervjuima voenim prema metodama dubinske psihologije, navodili te zamjerke kao objašnjenje svojeg sudjelovanja u borbi, nisu navodili da su tako djelovali i iz rodoljublja i si, odnosno, u najmanju n ajmanju 173
Komplemenlaristi Komplemenlaristi#kaetnopsihoanaliza
DVA TIPA MODELA MODALNE LI & NOSTI NOSTI
prve nruku svoje ponašanje nisu objašnjavali prven stveno stv eno i uvjerljivo tim motivima. Možemo se dakle zapitati nisu li neki od tih vrijednih boraca koji su imali osobne zamjerke bili jednostavno vrlo slabi rodoljubi i idealisti i nisu li se nastojali samo osvetiti u skladu sa zakonom odmazde: oko za oko, zub za zub. Osim toga, u povodu onih koji, usprkos osobnim lošim iskustvima s komunisti !kim režimom, nisu krenuli u borbu, možemo se zapitati nisu li to bili ljudi bez ideala i rodoljubnih osje $aja, možda kukavice, ili jednostavnije, bogobojazni i inhibirani ljudi koji su odbijali proliti krv svojeg bližnjeg i osvetu prepust prep ust ili bogu bogu.. 2) S teorijskog gledišta, usmjerenije pitanje glasi: ne pozivamo li se obi !no na (kolektivne) motive u sociologisti!kom kontekstu samo onda kad nemamo dostatne spoznaje o subjektivnim motivacijama pojedinca. U praksi, ameri !ki sudovi pribjegavaju upravo tom kriteriju kad okrivljeni ulaže zakoniti priziv pozivaju $i se na to da »nije kriv zbog neura !unljivosti«. Podrobno ispitivanje onog što se zaista zbiva u ovakvim slu!ajevima pokazuje da se taj argument uzima u obzir samo onda kad sudac i porotnici ne uspiju »razumjeti« što je re !enog pojedinca navelo na takvo nedjelo. Optuženi se proglašuje »nedužnim zbog neura !unljivosti« kad suci nisu in — koji kadri »empatijom« razumjeti njegov in je nešto posve razli ! ito od motivacije. Ukoliko in može objasniti mosud smatra da se sam in tivima koji ukazuju na »zdrav razum« (definiran
sociologisti!ki), kako ga shva $aju nestru!njaci, oslobaaju$a presuda zbog neura !unljivosti gotovo se nikada ne izri !e. Vrlo je rijetka pojava stv arnih h motiva opda se nastoji doprijeti do stvarni tuženog, a ne samo do onih koje mu se pripisuju. A ipak, jedino razumijevanje stvarnih i osobnih motiva optuženog omogu $uje da se punovrijedno utvrdi da li je njegov naizgled »razumljiv« !in bio ili ne stvarno stv arno potaknut pot aknut smislenom smisle nom motivacijom koju mu pripisuju sudac i porotnici. poro tnici. Dakle, kad smo dovršili spisak ne-subjektivnih razloga za sudjelovanje pojedinca u revolucionarnom pokretu putem komplementarnih »uvida« (insight) psihijatrijsko psihijat rijskogg reda, r eda, na osnovi o snovi gra gr a e koju su isti informatori dali psihijatru (dr F. Kane) zaduženom za intervjue i meni, odjednom se pokazalo da su !ak i oni pojedinci koji su prividno bili pokrenuti društveno-kuler motivirani krajnje turnim motivima, bili tako% er subjektivno, premda su mogli i ne biti potpuno svjesni svoje osobne motivacije što najve $im di jelom nije imala nikakve izravne veze s velikim velik im društvenim problemima revolucije 1956. godine go dine.. Kako je prije mnogo vremena upozorio jedan rimski »psiholog«, govore $i u ime zdravog razuma: »Si bis faciunt idem, non est idem« (I kad dvojica ! ine isto, ipak nije isto). Netko se može pobuniti zbog toga što ga eksploatiraju, netko zbog toga što su mu prije dvanaest godina Rusi silovali ženu, drugi pak jer mrzi svaku vlast, ili se bori zbog toga što želi zadiviti djevojku svojim rodoljubljem i hrabroš $u, i tako
174
175
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza
DVA TIPA MODELA MODALNE LI & NOSTI NOSTI
dalje. Svi ti ljudi mogli su se boriti jednakim žarom, ubiti jednak broj pripadnika tajne policije (AVO) i Rusa te dakle proizvesti borbeno i društveno istovjetne rezultate. Psihologijski gledano, rezultati ipak ne moraju biti jednaki. Tako $ e
onaj koji je vjerovao da se bori zbog ideala zacijelo pokazati, u dugoro!nijoj perspektivi, slabije osje$aje krivnje od onoga koji je nastojao uništiti lik omraženog oca ubijaju $i kapetana politi !ke tajne policije, ili od o noga koji je, izlažu $ i se velikoj opasnosti i iskazuju $ i veliku hrabrost, digao u zrak sovjetski tenk kako bi impresionirao djevojku ili potvrdio svoju pripadnost naciji slavnoj po svojim ratni !kim vrlinama. Vrlo je zanimljiv slu !aj jedne Jevrejke adolescentne dobi, blage, pristojne i dobro odgojene djevojke koja je, izlažu $i svoj život, aktivne borce snabdjevala granatama. Osim ! injenice da je trgovina luksuznom robom njezina oca, kao i ostale sli!ne, bila nacionalizirana, komunisti nisu pose po sebno bno prog pr ogon onil ilii o bit elj el j t e djev dj evoo jke. jk e. Na Naprotiv, protiv, u doba dok je još bila dijete, nju i njezinu obitelj okrutno su progonili nacisti i dva su puta zamalo izbjegli smrt. Prema psihologiji (sociologi!koj) temeljen t emeljenoj oj na takozvanom t akozvanom zdravom razumu, ta bi djevojka bila posljednja osoba na svijetu koja bi imala stvarne i »o !igledne« razloge da izloži svoj život u revolucionarnoj borbi. Štoviše, ako je suditi po njezinoj blagosti i prividnoj plahosti, tako er bi bila i zadnja osoba — barem bare m prema pr ema poiman po imanju ju »zd »zdravo ravogg razu r azuma« ma« li! nosti — za koju bi se moglo o !ekivati ekivati da 176
$e
se upustiti u kakvo nasilje, pa makar i nose $i borcima borc ima granat gra nate. e. Pa ipak, pomnije ispitivanje !injenica jasno je pok pokazalo azalo da je ta djevojka, djevojka , nekad dijete dijet e prekog režima, pušteno pušt eno na milost i nemilost nacisti kog dvanaest godina kasnije, u obliku abreakcije izrazila svoju mržnju prema ugnjetavanju i ugnjeta!ima. Odlu!uju$i dokaz u prilog ovakvom tuma!enju jest !injenica da je ona samo nosila borcima bor cima granat e te, t e, suprotno suprot no onome o nome što št o je ! inilo mnogo mladih ljudi, nije ih sama bacala na neprijatelja premda bi je to izložilo tek nešto malo ve$oj opasnosti. Drugim rije !ima, ona je funkcionirala u revoluciji samo kao hrabro di jete, jet e, !ine$i ono što dijete može u !initi: nositi streljivo odraslim borcima, što su radila i bez brojna bro jna amer ame r i! ka djeca odgojena na granici u doba osvajanja Zapada. Moglo bi se navesti još mnogo primjera nesvjesne motivacije izvorno subjektivne prirode, skrivene iza svjesne fasade sociologisti !ke motivacije. Meutim, to bi zna!ilo samo isticati nešto što je ve $ o ! igledno. Bitna to !ka jest to da su društvena kretanja i procesi, kako organizirani tako i spontani, poje dinci mogu$i ne samo zbog toga što su svi pojedinci koji u njima sudjeluju motivirani na istovjetan na in in (i sociologisti ki) ki) nego i zbog toga što itav niz raznoraznih izvorno subjektivnih mo itav tiva mogu tražiti i na #i ego-sintoni izražaj u istom tipu kolektivne djelatnosti. To jednako
vrijedi za spontane revolucionarne pokrete kao 177
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
DVA TIPA MODELA MODALNE LI & NOSTI NOSTI
i za krajnji konformizam. Naime, rijetko su sku pine toliko to liko razdirane razd irane unutrašnji unut rašnjim m borbama bor bama kao revolucionarne $elije i hiperkonformisti!ne organizacije. Osim toga, isto kao što se revolucionar može boriti zbog toga što mrzi lik oca, što ima osobne zamjerke ili želi impresionirati djevojku, tako ljudi mogu biti hiperkonformisti zbog !istog oportunizma, straha od vlastite spontanosti ili pak zbog toga što afektivno još uvijek osje$aju potrebu za maj! inim odobravanjem. Na !in kako raznorodne subjektivne motivacije razli! itih pojedinaca dobivaju svoj izražaj u istoj vrsti djelatnosti, bila ona revolucionarna ili konvencionalna, prividno je jednoobrazan, u najmanju ruku s obzirom na njegove društvene u!inke. Pojedina!ne razlike izmeu osobnih motiva aktualiziraju se na razini ponašanja samo u razli! itosti osobenih pojedinosti, u na ! inu kako se pojedinac bori ili konformira. Ipak, premda !esto gotovo nevažne s društvenog gledišta, individualne razlike u motivaciji mogu izazvati snažne psihološke reakcije na !in kojeg osoba izvodi kao !lan neke zajednice. Kao i revolucionar, svjesni idealist $e nedvojbeno, na dulju stazu, pokazati krivnju i porive samokažnjavanja, manje od onoga koji je ubio anonimnog ugnjeta!a umjesto svojeg oca tiranina, dok $e isto tako onaj ! iji je konformizam motiviran stvarnom lojalnoš $u prema postoje $em režimu pokazati pokazat i manji ma nji stid na ispitu ispit u savjesti nego oportunisti!ka kukavica.
Istinski teorijski doseg konstatacije da mnogi vrlo raznorodni tipovi svjesnih i nesvjesnih sub jektivnih jekt ivnih motiva mot iva mogu potaknuti potak nuti ljude da traže tr aže nadoknadu putem sudjelovanja u nekom društvenom procesu, jest to da ona više pojednostavnjuje i manje komplicira moga #nostpsihologijskog razumijevanja motivacijske sturkture sudjelovanja. Zaista, ukoliko, uzimaju $i kao paradigmu maarsku revoluciju 1956. godine, ustvrdimo da su svi maarski pobunjenici bili istovjetno »motivirani« (u sociologisti!kom zna!enju te ri je!i), ne$emo »riješiti« problem motivacije, osim utoliko što $e nam se isprije !iti još složeniji problem. pro blem. Naime, Nai me, ostala ost ala bi time neob neobjašnje jašnjena na misterija op$eg — naglog i sinhronog — ja !anja odreenog tipa motivacije ili društvene potrebe u odreenoj to !ki povijesti. Istodobno, morali bismo uzeti u obzir i stanje produljene latencije i nezaoštravanje tog tipa motivacije u razdoblju od 1944. do 1956. godine. Metafori !no govore$i, možemo si predo !iti samo jednu bu jicu, snažnu, snaž nu, ali pod podzemnu, zemnu, kako iznenada iznenad a i neobjašnjivo izbija na površinu u jednokratnoj divovskoj eksploziji. Naprotiv, ako primijenimo model mnogostrukih psihologisti!kih motivacija, od kojih je svaka podobna da dijelom bude nadoknaena u kolektivnom !inu, prizvat $emo sliku posve obi !ne rijeke što je hrani mnoštvo malih pritoka iz razli ! itih smjerova. Dovoljno $e dakle biti postulirati da veliki broj bro j ljudi ljud i motivira mot iviranih nih na vrlo razli raz li! ite na! ine mogu neki trenutak ili povijesni doga aj per-
178
179
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
cipirati odgovaraju #im za nadokna ivanje njihovih raznorodnih subjektivnih i sve do tada nezadovoljenih potreba. U psihologisti !kom referentnom okviru, takvo stajalište omogu $ uje da se ma arska oktobarska revolucija 1956. godine sagleda kao iznenadna prilika i sredstvo što je omogu $ilo aktualiziranje i gratifikaciju raznorodnog mnoštva privatnih potreba koje su ve$ ranije postojale. Štoviše, te brojne »motivacije« (društvene) što ih vrijedni sociolozi, pov jesni!ari i politolozi nazivaju nacionalizmom, klasnom borbom, otporom ugnjetavanju, ideazlizmom itd, možemo prikazati kao motive s (psihologijski) instrumentalnom vrijednoš$u koji acting out izvjesnih izvjesnih privatnih pr ivatnih potreba ! ine egosintonim a ne samo društveno prihvatljivim. Kad bi te potrebe bile izražene u obliku privatno pr ivatnogg acting outa, one ne samo ne bi bile društveno ratificirane nego bi bile i duboko anksiogene i postajale bi izvorima snažnog osje $aja krivnje. Obrnuto, unutar sociologisti!kog referentnog okvira, takvo stajalište omogu $uje da raznovrsnost (psihologijski preegzistentnih) visoko individualiziranih potreba i motiva promatramo kao sredstva koja omogu $ uju kristaliziranje društvenog procesa, spontanog ili tradicijskog, isto kao što razli!ite vrste goriva istodobno uvedene u isto ložište mogu zagrijati isti kotao. Ova razmatranja ni u kojem slu !aju ne uklju!uju da sociologisti!ku motivacijsku strukturu odreenog modela »modalne li !nosti« mo180
DVA TIPA MODELA MODALNE LI & NOSTI NOSTI
ramo odbaciti kao nepotrebnu i nezna !enjsku. Naime, raznoro raz norodni dni pojedinc poje dincii s razli raz li !itim i izrazito subjektivnim motivacijama mogu na $i da jedan jedini jedin i i isti ist i proces pro ces ( !esto revolucionaran) revolucionaran) otpo !et u društvu njima može pružiti izvjesne osobne oduške i dugo željene nadoknade. Ukoliko oni zadovolje svoje potrebe sudjelovanjem u tom društvenom procesu, oni te nužne »nadoknadne« ! inove mogu u !initi više ego-sintonim nego što bi mogli da su to morali u !initi samo u svoje ime kao privatne jedinke. Ljudi tako i u crkvu idu iz razli ! itih razloga: zbog ugleda, pobožnosti (sa svim onim što pobožnost uklju!uje na nesvjesnoj razini), da bi pokazali novu odje$u i tako dalje. Svi oni izvla !e izvjesnu naknadu iz tog !ina, premda na nj nisu pokrenuti niti nekim homogenim sklopom osobnih motiva niti samo jednim mo $nim društvenim motivom. Zbiljski motivi, kad ih jukstaponiramo, tvore puki konglomerat što ga psihologija i može izu!avati samo kao konglomerat, a ne kao homogenu motivacijsku bujicu, jer svaka kvalitativno razli!ita motivacijska »jedinica« sadržana u tom konglomeratu nadokna ena je »kolektivnim ! inom« na razli! iti na ! in i u razli! itoj mjeri. Razlike u stupnju nadoknade koju je mogu $e na taj na !in ostvariti tako er su važne. Tako bijedan mladi maarski pobunjenik koji se hra bro br o i dje lot vo vorn rnoo borio bor io bio dalek da lekoo sret sr etnij nijii da se mogao boriti na palubi kakve oklopnja !e viju$ i Pat ronae ae Hungar Hun gariae iae,, zastavu Djevice Marije, Patron ne zbog toga stoje bio okorjeli mornar ili katolik 181
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
DVA TIPA MODELA MODALNE LI & NOSTI NOSTI
zadojen tradicijom nego zbog posve subjektivnih razloga. Ako je za njega i postojalo nešto veli!anstvenije od služenja mornarice (Horthy je bio admiral!), to je bila žena, sveta i djevi!anska. Meutim, taj prostodušni obožavatelj ratne mornarice i djevica borio se jednako zdušno kao i onaj mladi, gotovo delikventni radnik koji je naprosto mrzio o !eve i o !inske likove, ili pak radnik koji je Rakosiju zamjerao da je izdao idealisti!ko-socijalisti!ku »bit« komunizma, odnosno onaj koji je zaista bio izložen progonima. I, stoje najvažnije, Rusi i !lanovi tajne politi!ke policije bili su jednako i posve mrtvi bez obzira o bzira koji ih je od dvojice mladi$ a ubio. Konkretno re!eno, za psihologa društvo i kul fe edbacka, cka, tura, na na!in sli!an mehanizmima feedba izvor su dopunske (instrumentalne) motivacije koji ne mijenja ishodišnu motivaciju stvarnih osoba nego je poja !ava, služi joj kao otponac i usmjeritelj, omogu $uju $i njezino ego-sintono odjelotvorenje i pružaju $i joj prilike, a !esto i sredstva, za ostvarenje i nadoknadu. To objašnjava zbog !ega pošten !ovjek izazvan preko granice ne bi mogao nagovo nagovorit ritii sebe da mu!ki ubije nacista-gestapovca, ! lana KGB-a ili maarske AVO koji za nj predstavlja lik omrznutog oca, iako to može u !initi kad mu društvo pruži pru ži gotova got ova sredst sre dstva va da svo svoju ju gestu gest u defin de finira ira kao eti!ni i rodoljubni !in. S psihologijskog gledišta, takva definicija situacije svakako može biti bit i puka raciona rac ionaliz lizacij acijaa koja, ko ja, kao instrumeninstr umentalni motiv, olakšava izvo enje !ina koji proiz-
vodi subjektivnu naknadu. Sociologijski pak gledano, ta društveno-kulturna definicija (ratifikacija) !ina djeluje tako da on funkcionira kao izvorno sociologijski djelatni motiv — upravo s obzirom na izvo enje !ina (takoer subjektivno željeno). U sociologijskom referentnom okviru, subjektivna agresivnost stvarne osobe samo kao instrumentalni motiv omogu $uje ostvarenje društvenih smjernica koje igraju ulogu djelatnih motiva. Primjer za to je i stari ma arski borbeni pokli !: »Udari ga, rani ga, nije ti otac« Osje$aj obaveze da se porekne utjecaj edipskih mržnji u borbi — koja je društveni doga aj — dokazuje da edipske mržnje igraju ulogu instrumentalnog motiva u ponašanju u borbi. Navedene Nave dene tvrdn tvr dnje je mogu biti bit i poo poopp $ene, ali samo ukoliko ne pomiješamo iskaze o stvarnim osobama s iskazima koji se ti !u modela »modalne« li! nosti te, osim toga, ukoliko jasno razgrani!imo iskaze koji pripadaju psihologijskim modelima od onih koji pripadaju sociologijskim modelima. Ukoliko stalno ne vodimo ra !una o drugospomenutom razgrani !enju, zapast $emo ili u sociologijski ili u psihologijski redukcionizam — a oba su jednako neprihvat neprih vatljiva ljiva (infra). Takoer valja pripomenuti da, premda je pojedinac epistemologijski, kao izvor podražaja, raniji od društva koje je konstrukcija (vidi pogl. I), psihologijski model modalne li!nosti nije raniji od sociologijskog jer oba tipa modela su uzajamno neovisne konstrukcije u odnosu na koje izrazi
182
183
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
DVA TIPA MODELA MODALNE LI & NOSTI NOSTI
»raniji« i »kasniji« nemaju nikakvo operativno zna!enje. U psihologisti!kom modelu, djelatni motiv je j e s t — i mo r a bit bi t i — s u b je k t iv a n. T o je razlog zbog kojeg se motivacijska struktura »modalne« li! nosti neke skupine mora konstruirati pomo $u motiva i potreba koje su sustavno stimulirane u tom društvu — bilo kroz stalnu i predvidljivu nadoknadu, bilo kroz sustavnu frustraciju. U sociologisti!kom modelu motivacija mora biti bit i ko kolekt lektivna, ivna, a motivacij mot ivacijska ska struktu str uktura ra »modalne« li! nosti zadane skupine mora biti konstruirana s tipom motiva zajedni !kog smjera (otkloni od društvenih smjernica) što ga sociolog pripi sati svim ! lanovima skupine kako bi mora pripisati mogao objasniti njihovo sudjelovanje u skupnoj djelatnosti: kooperativnost, rodoljublje, tradicionalisti!ki konformizam itd. Ostavimo sada po strani tako dalekometna teorijska razmatranja i pozabavimo se metodama stvarne interpretacije u oblasti istaživanja kultura-i-li! nost. Premda su ih u po !etku izmislili etnolozi, istraživanja kultura-i-li! nost na prvome mjestu pripadaju pripada ju oblasti psihologije budu $i da je predmet te discipline pojedinac (u njegovom društveno-kulturnom okružju). To implicira da $e u toj disciplini upravo motivacija psihologijskog psiholo gijskog modela biti razmatrana razmat rana kao djelatna, a motivacija sociologijskog modela kao instrumentalna. Ta dva sklopa motivacije bit $e odjelotvorena samo na konsekutivan na ! in
(i tim redoslijedom) zbog toga što na !elo kom plement ple mentarno arnost stii one onemogu mogu $uje pokušaj da se o istoj pojavi misli istodobno u kontekstu psihologisti!kog i sociologisti!kog modela »modalne« li!nosti. Zajedni!ki nazivnik (ako uop$e postoji) subjektivnih motivacija koje su statisti !ki !este u zadanom društvu bit $e, u interpretacijama tipa kultura-i-li!nost, definiran kao »pravi« izvor — djelatni motiv — kolektivnih radnji. Djelatne motivacije sociologisti!kog modela id est društvene smjernice, kako pozitivne tako i negativne, tretirane u tom modelu kao motivi, koje su usko povezane sa sustavom vrijednosti tog društva/kulture, bit $e u istraživanjima kultura-i-li! nost definirane kao instrumentalne motivacije (sredstva) za ostvarenje subjektivnih potr po treba eba i mot iva ko koji ji su u nje mu stat st atist ist i! k i !esti. Zanemarimo zasad metode interpretacije specifi! ne za istraživanja kultura-i-li!nost i vratimo se na op $u teoriju. O!igledno je da ništa u for tiori ri goreopisanoj teorijskoj shemi — te a fortio ništa u interpretacijskim metodama kulturei-li!nosti — ne može osporiti sociologisti !ku definiciju i analizu društvenih procesa ili graana-pojedinaca koji u njima sudjeluju. Naime, u takvim analizama subjektivni motivi igraju ulogu samo instrumentalnih motiva. Putem fe edback ack a, ne !ega što je nalik mehanizmima feedb oni omogu$avaju ostvarenje sociologisti!kih djelatnih motiva, t j. društvenih smjernica.
184
185
Kompleme Komplementari ntaristi sti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
DVA TIPA MODELA MODALNE LINOSTI
Budu$i da ovdje raspravljam složenu materiju, moram spomenuti još jedan vid problema. U psihologisti!kom modelu društvene smjernice (sociologisti!ki djelatni motivi) mogu jednostavno igrati ulogu ulo gu racionalizacija koje naizgled, u osobnom kontekstu, ratificiraju ostvarenje subjektivnih (psiholoških) djelatnih motiva. Tako je maarska revolucija 1956. godine na neki na!in ratificirala !in ubijanja ugnjeta!a koji su, sa subjektivnog gledišta, bili zamjena za oca. No, ta konstatacija kon statacija ne dokida doki da !injenicu da je, sociologisti!ki gledano, mržnja ugnjeta!a bila djelatni motiv. Ukratko, kako sam ve$ rekao u Obrazloženju, ono što je u psihologiji djelatni motiv u sociologiji je instrumentalni motiv — naravno, i obrnuto. Budu$i daje ovdje o!igledno posrijedi komplementaristi!ka situacija, svaki pokuša pokušajj bilo bilo psiho psihologi logijskog jskog bilo sociolog sociologijsk ijskog og redukcionizma a priori je isklju!en kao ilogi!an te, dosljedno tome, besmislen. Na kraju, kraju, još samo samo jedna napomena. napomena. U psihologiji, djelatni je motiv ponekad nesvjestan i može, što je slu!aj u spomenutom maarskom bojnom bojnom pokli!u, biti izri!ito poreknut, dok je instrumentalni motiv (rodoljublje, slobodolju bivos bivost) t) uvij uvijek ek svje svjest stan an.. Napr Naprot otiv iv,, u socio sociolog logij ijsko skojj interpretaciji motivacije ponekad je upravo instrumentalni motiv »nesvjestan«. Meutim, odmah da kažem, to je puka govorna figura, budu$i da sociologisti!ki model »modalne« li!nosti po definiciji ne uklju!uje »nesvjesne« segmente ili slojeve. Samo u interpretacijama tipa kultura-
ZAKLJU&AK Svako objašnjenje ponašanja koje ne po!iva na stvarnoj li!nosti nego na pojmovnoj strukturi pozn poznat atoj oj pod pod nnaz aziv ivom om mode modell »mod »modal alne ne lili!nosti« mora sadržavati niz etapa: 1) Prva etapa je psihologijskog reda: ona se sastoji u inventar in ventariziranju iziranju stvarnih motiva stvar st var nih sudionika u nekoj kolektivnoj radnji. Te motive mogu$e je izvidjeti tehnikom intervjua, psihologijski psihologijskihh testova, testova, psihoanaliti psihoanaliti!kih postu paka i drugih psihologijskih psihologijskih sredstava. 2)Gotov 2) Gotov spisak služi kao osnova za konstruira nje psihologisti!kog modela »modalne« li!nosti !ija je struktura potreba-i-motivacija ograni !ena na potrebe što statisti!ki prevladavaju u izvjesnom društvu-i-kulturi i !esto je usko srod na s njegovom strukturom.
186
187
i-li!nost u najužem smislu može se tvrditi — uzimaju$i to kao na!in govorenja — da je instrumentalni motiv sociologisti!kog modela (poreknuti patricidni poriv otkriven u spomenutom maarskom bojnom pokli!u) — »nesvjestan«. Ukratko, psihologisti!ki nastrojen sociolog koji izu!ava ono što su za njega instrumentalni motivi mora znati da izu!ava ono što su za psiholog psihologaa djelatni djelatni motivi motivi.. Obrnuto Obrnuto,, sociolog sociologiisti!ki nastrojen psiholog, izu!avaju$i ono što su za njega instrumentalni motivi, mora znati da su to za sociologa djelatni motivi.
Komplemcntaristi Komplemcntaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
3) Potom valja podrobno objasniti da potrebe i motivacije pripisane tom modelu »modalne li! nosti« mogu biti zajedno i ponaosob nadok naene u razli!itim društvenim i kulturnim podkontekstima, kao što su sudjelovanje u ritu alima, politi!kim strankama, revolucijama i kon trarevolucijama, ili prihva $anje odreenih kul turnih imperativa, odre enih nazora i sl.
DVA TIPA MODELA MODALNE LI & NOSTI NOSTI
5) Ovakav spisak »motiva« posjeduje zna !enje samo u sociologijskom kontekstu: »psihologij sku« $emo mu dakle vrijednost odrediti redefir edefiniranjem tih motiva kao psihologijski »instru mentalnih«. Tako redefinirani, oni $e tada po služiti za ovjeravanje stvarnih pojedina ! nih manipulacija u koje se pojedinci upuštaju s ci ljem gratifikacije svojih subjektivnih i izvorno »djelatnih« potreba i motiva s psihologijskog gledišta: oni tako er predstavljaju sredstva koja omogu $uju aktualiziranje ponašanja kojem je cilj gratifikacija.
Od svih pet etapa, jedino peta, i ujedno posljednja, omogu$uje izricanje sudova koji zaista pripad pr ipadaju aju refer re ferent entnom nom ok okvir viruu ku kultu lturara- i-li i- li! nost i koji su pertinentni samo u kontekstu tog okvira. Jedino postupak kakvog sam upravo ocrtao omogu $uje da na razini najrigoroznije logike konstruiramo dvostruki, samosvojan i valjan model »modalne li!nosti«. Meutim, na razini teku$eg istraživanja može se operirati na jednostavniji na!in, ali uz uvjet da nikad ne smetnemo s uma da jedan tehni !ki postupak, bez obzira koliko koristan, nikada ne može obaviti funkciju fundamentalne logi!ke analize, a ponajmanje je do dokinu kinutt i ili i li nad nadom omjest jest iti. it i. Potom, na razini istraživanja i konkretnog objašnjavanja, valja pristupiti dvostrukoj, ali nikada istodobnoj analizi !injenica, i to na na ! in koji vrlo dobro o !ituje komplementarnost, u najstrožem zna !enju te rije ! i, dvaju objašnjenja od kojih je jedno psihologisti!ko, a drugo sociologisti!ko. Naime, vidjeli vidje li smo u okv okviru iru prakti prak ti! nih ob jašnjenj jaš njenjaa da $e se psiholog onim ! ime $ e se sociolog baviti »kao« djelatnom motivacijom baviti »kao« instrumentalnom motivacijom. Obrnuto, onim !ime $e se sociolog baviti »kao« instrumentalnom motivacijom, psiholog $e se baviti »kao« djelatnom motivacijom. Samo njezina primjena u toj vrsti dvostrukog ali neistouremenog objašnjavanja osigurava, s jedne strane, stvarno razumijevanje !injenica i, s dru-
188
189
4) Zatim valja konstruirati sociologisti!ki mo p ripisuju suju potrebe del modalne li!nosti kojem se pripi potre be i motivacije što daju sociologijsko objašnjenje — prema prema psihologiji psiholog iji društvenodr uštveno-kultur kulturnog nog zdra vog razuma s pripadnim sustavom vrijednosti — zbiljskog — zbiljskog sudjelovanja pojedinaca u zadanom društvenom procesu. Taj spisak može uklju !iva ti izraze kao što su ekonomski interes, rodo ljublje, pobožnost, klasna svijest i »konformi zam«.
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ge strane, autonomiju kako psihologije tako i sociologije, a koja ne $e biti umjetna. Napokon, i naj- važnije od svega, samo takvim postupkom izbje$ i $emo, kako sociologisti !ku zamku koja !ovjeka pretvara u lutku koju »pokre $e« isklju !ivo »društvo-i-kultura« (koja je, kako se ukazuje u poglavlju I, puka eksplikativna pret postavka) post avka),, tako tak o i psiho ps ihologi logist stii!ki mamac koji, ako takav put slijedimo dokraja, završava u »sociologijskom« ili !ak »biologijskom« shva$anju prirode priro de i ponašanja ponaša nja !ovjeka. To pak navodi na »konkretizaciju« u kojoj »konkretno« stje !e sve zna!ajke, ne samo naga anja i apstrakcije nego !ak i fikcije — pukog izmišljanja — ukratko, platonskog plato nskog ideala.
POGLAVLJE VI
ETNI&KI IDENTITET: LOGI&KE OSNOVE I DISFUNKCIJE (1970)*
UVOD Glavni cilj ove studije jest analiza disocijativno-dediferenciraju$ih i disfunkcijskih vidova etni!kog identiteta koji ipak ne potiru asocijativno-diferenciraju$e i funkcijske vidove. Naime, upravo analiza prvospomenutih omogu $uje da se bolje razumiju potonji, isto kao što nam izu !avanje neuroze pomaže da bolje shvatimo obilježja normalnog stanja. Odmah da pojasnim da u ovoj studiji rije ! »klasa« uvijek upotrebljavam isklju !ivo u njezinom logi!ko-matemati!kom zna !enju, tj. nikad je ne upotrebljavam u zna !enju »društvene klase«. Što se pak ti !e rije !i »spartanski«, ona ozna !uje isklju!ivo viši, tzv. slobodni sloj pripadnika te državice, tj. »Jednake« (homoioi) (18). * Preveo autor u suradnji s Claudeom Briandom.
190
191
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
DVOSTRUKO ZNA&ENJE IDENTITETA Kad se govori o etni!kom identitetu, prili!no je jasno na kakvu se vrstu vrst u identitet ident itetaa misli. Meutim, ovdje sam si dao u zadatak da dokažem da ova vrsta identiteta (i operacija pomo $u kojih se on utvr uje) može biti plodno suprotstavljena jednom jed nom druga drug a ! ijem tipu identiteta (i operaci jama ko kojima jima se pak taj ta j utvr uje). Takav na ! in razmatranja te suprotnosti nije bezrazložno razmetanje logi!kim praznorje! jem ve$ se njime polažu temelji teme lji r igorozne igoro zne analize ana lize disfunkcijs disfu nkcijskoko--disocijativnih vidova etni !kog identiteta. 1) Identitet — apsolutna jedinost pojedinca A: njegova ne-istovjetnost bilo s kojim drugim pojedincem B, C itd. utvr ena najmanje jednom vrlo preciznom operacijom koja pokazuje da je A jedini ! lan neke klase. Rezultat takve operacije !esto se može izraziti bilo glavnim bilo
rednim brojem. A) Glavni broj izražava jedinstvenu težinu A u x milijuntih dijelova jednog miligrama. Ništa drugo nema istu težinu (osim utega kojima se važe A). B) Redni broj (prerušen u glavni broj), prim jerice jer ice broj bro j socijalno soci jalnogg osiguran os iguranja, ja, tako t ako er može 1 jednozna jedno zna !no identificirati A.
1. Praksa poput primogeniture i ultimogeniture dokazuju da je ovaj na!in identificiranja vrlo star sa stajališta kulturne
192
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
Takav obuhvat identiteta, odnosno taj tip operacije identificiranja, nije sam po sebi odviše zanimljiv onome tko prou !ava etni!ki identitet. Me utim, napominjem da je jedinstvenost A — mogu #nost da ga se potpuno razlu i u pro storu i u vremenu (24), ako se vrijeme o ! ituje kroz ono što nazivam Vremenskim ja (9, 10) — izuzetno važna. Naime, da bi nešto imalo etni!ki identitet, za po !etak to mora biti ljudsko ovjekom podrazu bi$e. A svojstvo da se bude ovjekom podr azu mijeva upravo sposobnost da se bude eminentno jedini, jed ini, eminentno razli! it od drugih, zbog toga što je individualiziranost svojstvenija !ovjeku nego amebi. Me utim, jedinstvenost A jest iz ravna posljedica izvanrednog raspona mogu$eg repertoara njegovih ponašanja, što je pak isho dište njegove goleme plasti!nosti. Ovo svojstvo A vrlo je zna !ajno za onoga tko izu!ava etni!ki identitet i to na dva na ! ina: stek ne etni!ki iden a) Ono omogu $ava da A stekne titet i da ga operativno održava u najpromjenjivijim uvjetima.
b) Ono omogu$ava da A promijeni svoj etni!ki identitet ako to bude nužno. Ostali problemi što proistje!u iz odnosa izmeu krajnje visokog stupnja jedinosti pojedin povijesti povijesti (13). Meutim, zna!enjski je i jednozna!an samo ako klasa sadrži više od jednog !lana. Primjerice, ukoliko par ima samo jedno dijete, to $e dijete biti nasljednik i u sustavu pri imogenitu imogeniture, re, kao »prvo »prvoro roeno«, i u sustavu ultimogeniture, kao »posljednje »posljednje roeno«.
193
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI&KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
ca i njegovog etni!kog (kolektivnog) identiteta bit $e analizirani nešto kasnije.
uje niti ne opovrgava potpunu % uje — niti ne potvr % jedinos jed inostt A u nekom drugom odnosu, primjerice, s obzirom na njegovu tjelesnu težinu ili !injenicu da je samo on otkrio teoriju relativnosti. Pripominjem, zasad samo usput, da se identitet A može jednozna !no odrediti bez pobrajanja svih klasa u koje ga, u granicama odredljivog stupnja neto ! nosti, možemo uvrstiti. U širem smislu, što je A više izdiferenciran, to $e manji biti bit i broj njegovih njego vih stat usa !lana klase koje $e trebati pobrojati kako bismo ga jednozna !no identificirali.
Ident itet — apsolutna jedinost definirana 2) Identitet pomo #u neponovljivog gomilanja nepreciznih odre% enja. enja. Svaka od ovih operacija pori e jedinstvenost A u jednom odnosu i to u stupnju dovoljnom da mu omogu $i da, u tom odnosu, bude uvršten u odre enu klasu koja ima najmanje još jednog !lana. Takvo uvrštenje u odreenu
klasu implicira namjernu nepreciznost koja je u na ! elu odredljivog stupnja (Cf. pogl. IV). Slu aj aj 1. — Nek Nekee atlet at letii!arke anatomski su ki su žene, heteroseksualke su itd, ali gen eti ki »manje ženstvene« od drugih žena. Gotovo u svakoj sociologijskoj operaciji uop $e se ne uzima u obzir njihova genetska anomalija. No, koliko znam, uprave atletskih natjecanja sve !eš $e im osporavaju pravo da se natje !u protiv »pravih« žena jer izgleda da im njihova abnormalna genetska graa donosi »nepravedne« prednosti u sportu. — Mariju Terezij Tere ziju, u, takore tako re $i apsolutnu vladarku Ma arske, Elizabetu II, ustavnu kraljicu Engleske, Anu od Austrije, suprugu Louisa XIII — sve njih možemo ubrojiti u klasu »kraljica«, no samo putem vrlo nepreciznih operacija, tj. uzimaju $i pojam »kraljica« u vrlo rastezljivom zna !enju. Uvrštenje A u klasu X pomo $u odredljivog stupnja neto !nosti u jednom odnosu — t j. tvrde $ i da A u tom odnosu nije razli ! it od B Slu aj aj 2.
194
— Freuda Freud a možemo može mo jednozna jedno zna ! no identificirati rekavši samo da je on: Slu aj aj 3.
a) ! lan klase (što se sastoji od dva ! lana, Freuda i Breuera) !ija su istraživanja omogu $ ila otkri#e psihoanalize; psihoana lize; oži li b) ! lan klase (brojnije) onih koji su pol ožili temelje psihoa psi hoanal naliti iti !ke znanosti. Ta klasa uk lju !uje Freuda, Ferenczija, Abrahama itd, ali ne uklju !uje Breuera koji se uplašio i odustao. Izvjesnim konvencijama nastoje se, s obzirom na »pertinentnost«, »hijerarhizirati« razli ! ite klase kojima A pripad pr ipada. a.
Eurip Eu ripid id je bio istod ist odob obno no ! lan klase svih dramskih pisaca i klase svih onih koji imaju bradavice na licu. Meutim, !injenica da je on !lan prvospomenute klase op $enito se smatra više zna !enjskom od !injenice da je on ! lan druge klase — primjerice, zbog toga što Slu Sl u aj a j 4. —
195
Komplementari Komplementaristi sti#kaetnopsihoanaliza
Bakanti ca neviše ljudi znade imenovati tvorca Bakantica go osobu koja je imala x bradav bra davica ica na licu. lic u. U vrijeme krize, hijerarhiziranje klasa podli ježe poreme por eme $ajima. Slu aj aj 5. Prije Hitlera, najvažnije Einsteinovo svojstvo !lana klase bilo je »fizi !ar«. Za Hitlera, barem u Njema N jema!koj, važnije je bilo svojstvo »Je-
vrej«... te je i sam Einstein to morao uzimati u obzir. U vrijeme krize može se tako er dogoditi da jedan jed an jedin jed inii ili mali mal i broj bro j statusa stat usa !lana klase (class memberships) A bude smatrano pertinentnim. Slu aj aj 6. — Pod Hitler Hit lerom, om, najpert najp ertinent inent nija nij a svojstva !lana bila su: biti »!isti« arijevac i biti vojno upotrebljiv. Na po !etku rata, nacisti!ki
režim nije dokraja shvatio vojnu korisnost fizi!ara. To je bilo razlogom bijega mnogih potencijalno upotrebljivih fizi!ara Jevreja. Naprotiv, vojna upotrebljivost generala bila je op $e priznata. priz nata. Sam je Goring Gor ing generala gener ala Milcha, Milc ha, koji koj i je bio napola Jevrej, proglasio pro glasio »arijevcem«. »arijevce m«. Što se ti!e ratnih saveznika Nijemaca, Japanaca, oni su proglašeni »po !asnim arijevcima«. Ovi podaci daju nam prvi uvid u disfunkcijsko-disocijativni vid etni!kog identiteta — i ostalih skupinskih identiteta — premda njihovo dubinsko razmatranje moramo zasad odložiti kako bismo istaknuli razliku izme u »etni!ke li!nosti« i »etni !kog identiteta«. 196
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
ETNI&KA LI& NOST NOST vs. ETNI&KI IDENTITET Premda se etni !ka li!nost i etni!ki identitet u praksi ukrštaju na mnogo na ! ina, zadovoljavaju $u analizu etni!kog identiteta mogu $e je prij e svega jasno defini provesti provest i samo ukoliko prije ramo i razgrani ! imo ta dva pojma. Etni Etn i ka ka li nost nost je, s gledišta gled išta operati oper ativnost vnosti,i, pojmovn po jmovnaa shema she ma ko konst nstruir ruirana ana po pomo mo $u induktivnih poop$enja na osnovi dvije vrste konkretnih podataka koje su u praksi epistemologijski srodne: p romatrano ponašanje ponaša nje koje se, ka a) Izravno promatrano ko podaci postaju sve brojniji, pojavljuje kao — ili ga se takvim tak vim može mož e smatr s matr ati at i — do domi mi nantno, tipi!no ili distinktivno za odre enu sku pinu. Takvo ponašanje ne prepozna pr epoznajemo jemo nužno kao »ljudsko«, makar se unaprijed složili da se njime na osoben na !in aktualiziraju neki ele menti cijelog mogu$eg ljudskog repertoara. Izr avno o prom p romat atran rano o v erbal erb alno no pona šanje šan je b) Izravn posebno pose bnog g tipa: t ipa: poop poo p$enja što se odnose na et ni! ku li! nost koja nam prenose informatori u svojstvu »autoetnografa« (11). Tek kad takve iskaze shvatimo kao ponašanje što ga je mogu $e pro matra mat rati ti,, možemo mož emo smatrat smat rat i vjer v jerod odos osto tojno jnom m tvrdnju Kre$anina Epimenida: »Svi Kre $ani su lažljivci.« Bertrand Russell (38) je dokazao, dokazao, iako je Epimenid E pimenid bio Kre Kr e$anin i iako su, prema nje govoj vlastitoj tvrdnji, svi Kre$ani lažljivci, da 197
Komplementari Komplementaristi sti kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
je njegovo »autoetnografsko« poop $enje mogu$e prihvat pr ihvatiti iti kao istinito isti nito zbog toga tog a što se taj t aj iskaz isk az odnosi na sve (kre $anske) iskaze te se, dosljedno tome, ne odnosi na samoga sebe (11). Iz kuta »etni!ke li!nosti«, klju !na rije ! Epimenidove tvrdnje jest »lažljivac«. Njego Nje gova va t vrdnja vrd nja se ne može obrnuti i izraziti u obliku: »Svi lažljivci su Kre $ani«, i to !ak niti kad bi bilo mogu $ e dokazati da su lažljivci samo Kre$ani, ponajprije zbog toga što se se potonja tvrdnja — ! ak i kad bi bila bil a ist init a — ne bi odno od nosil silaa na »et ni !ku li !nost« nego na »model etni !kog identiteta« (križanac). Tako er napominjem da bi se, u Epimenidovom iskazu, rije ! »Kre$anin« mogla definirati bez upu $ ivanja na etni !ki identitet — nego, primjerice, samo s obzirom na geografsko odreenje. Što se ti ! e »etni! ke li! nosti« Kre$ ana, jedini predikativni iskaz o njima jest da oni posjeduju svojstvo »lažljivca«. Vrlo je vjerojatno da ovo nije dovoljno da se etni !ka li!nost Kre Kr e$ ana razgrani ! i od svih ostalih budu $ i da se jednako opravdano može re $ i »Svi X lažu«, ako sa -X ozna !imo etni!ku skupinu ne-istov jetn je tnu u Kre Kr e$ anima. Naime Na ime,, u na ! elu bi mogla postojati etnija koja ne izri e apsolutno ništa o etni!koj li!nosti svojih !lanova. Mogla bi, tako er u na!elu, postojati i etnija koja izri !e op o p$e sudove o etni!koj ivo kao iskaze li!nosti svojih !lanova, ali isklju ivo kojima se opisuje »ljudska li !nost« (kao razli!ita od životinjskog ponašanja). To bi se moglo dogoditi u nekom plemenu plemenu potpuno pot puno odvojenom 198
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
od svih ostalih dovoljno dugo da u potpunosti izgubi spoznaju o postojanju »drugih« naroda. 2 U takvom slu !aju, jedino bi vanjski promatra ! mogao biti svjestan !injenice da je njegov inkoj li! nosti !lanova formator dao izjavu o etni koj te skupine. Ponekad su op $i sudovi što ih izri !u informatori vrlo malo u skladu s uvidima stru ! nog promatra promat ra !a. Na prakti!noj razini, ta nesuglasja !esto proizlaze iz nastojanja da se etni !ka li!nost — ono što ona » jest jest« — »prikaže« kao sukladna etni!kom identitetu koji se u takvim slu !ajevime shva$a kao ono što bi »moralo biti«: kao idealni model ponašanja, a što on logi !ki nije, odnosno nije na prvome mjestu. U velikom broju takvih slu ! ajeva, svojstva pripisana etni ! koj li!nosti i smatrana sastavnicama etni !kog identiteta poprimaju svojstvo vrijednosnog suda. Slu aj aj 7. — Kad je neki misionar misio nar Arandama Aran dama govorio o isto !nom grijehu, Arande su zgranuto
2. Ako se ne varam, slu!aj Eskima s Rta York neko$ je bio donekle sli!an ovoj zamišljenoj situaciji. U ovom kontekstu mnogo govori i !injenica da neka plemena sebe nazivaju samo »Narodom«. Meutim, upozoravam i na postojanje obrnutog tipa »neodobravanja«. Bilježim slu!aj kad je pleme Sedang Moi ocijenilo tipi no no sedanškom manipulacijom (s gledišta zakonitosti) sedanškog sedanškog obi aja aja jedan !in univerzalan za žene !iji je cilj bilo stjecanje naklonosti muškarca. Po!inila ga je anamitska zarobljenica koja zasigurno nije poznavala zakone i obi!aje Sedanga.
199
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE 1 D1SFUNKCIJE
odgovorili: »Svi Arande su dobri«, i to usprkos !injenici da su oni ponekad progonili ili kažnjavali kao »loše« pojedince za koje supriznavali in Aranda. da su Arande i koji su bili loši na na in Slu aj aj 8. — Vjerojatno Vjero jatno postoji posto ji malo autoauto modela etni!ke li!nosti koji ne uklju!uju samo pripisiv pr ipisivanje anje »hrabro »hra brosti«, sti«, iako je o ! igledno da nisu sve etnije u jednakoj mjeri ratni ! ke. ke . Nešto Nešt o kasnije kas nije pok pokazat azat $u da tretiranje etni!kog identiteta kao idealnog auto-modela sastavljenog od predikativnih sudova psihološkog tipa, s usko logi!kog gledišta, daje iskvaren etni! ki identitet — tj. zaražen auto-modelom etni!ke li!nosti. Takoer je zna!ajno da logi!ka gradnja »etni!ke li!nosti« pretpostavlja postojanje sklopova pridruže pr idruženih nih i dobro dobr o raš !lanjenih etni!kih podli!nosti. Slu Sl u aj a j 9. — Li ! nost Spartanca (muškarca) u zna!ajnoj se mjeri razlikovala od li !nosti Spartanke (žene) premda jedna nije mogla postojati bez druge. Spartanka Sparta nka je tako er bila mu!aljiva, stroga itd. ali nije sudjelovala u borbi. Ona je samo hrabrila muškarca za borbu, izrugivala se lošim ratnicima i stoi!ki podnosila smrt svojeg muškarca na bojnom polju. Me utim, valja pribilježiti da se niti jedan od dvadeset i sedam slu !ajeva što ih navodi Plutarh u svojem djelu O hrabrosti žena (33) ne odnosi na žene iz Sparte. S parte. Smatra se da se etni!ka li!nost može o !itovati ili na »dobar« ili na »loš« na !in. Dosljedno tome,
može se pretpostaviti da postoje i modeli »lošeg ponašan pona šanja« ja« kako k ako ih je formuli for mulirao rao Linton Lint on (25). Slu aj aj 10. — Ako sam dobro razumio, prema navodima Sabra iz Izraela, postoji »dobra« (tip: Sabra) i »loša« (tip: Jevrej iz geta) jevrejska etni!ka li!nost. Hasidski Jevrej i iz Izraela istim modelima pripisuju obrnutu ocjenu. Slu aj aj 11. — Sli !an kontrast predstavljaju modeli afroameri! ke etni!ke li!nosti »Crno je lijepo« i »Uncle Tom«. Ovo nas navodi na op $enitiju tvrdnju: pojmu etni!ke li!nosti svojstveno je da razli !iti !lanovi etnije usvajaju i o !ituju etni!ku li!nost istoite na ine ine i u razli itim itim stupdobno na razli ite njevima. Ovo zapažanje navodi na logi !ki pro blem ble m »etni »et ni!ke tipi!nosti«, što izvanredno anaRuss ell (38, cf. 46) te zaslužuje lizira Bert rand Russell da ga još jednom citiramo: »Kako bih definirao tipi!nog Francuza? Možemo ga definirati kao nekoga tko posjeduje sva svojstva što ih posjeduje ve $ina Francuza. Me utim, !ak i ako pokušamo sva svojstva ograni !iti samo na ona koja sveu kupnost nost* * svojstava, ni! im ne upu$uju na sveukup prinu pr inu eni smo priznati da ve $ina Francuza u tom smislu nije tipi!na. Ova definicija, dosljedno tome, podrazumijeva da je bitno svojstvo ti pi! nog Francuza to da nije tipi !an. Ovo nije logi!ko proturje! je jer ni zbog zbo g !ega nije nužno
200
* Kurziv G.D. 201
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI& KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
da tipi!ni Francuzi uop $e postoje — me utim [ova opaska] je primjer nužnosti da se svojstva koja podrazumijevaju upu $ivanje na sveukupnost svojstava odijele od onih koja to ne poddrazumijevaju.« Isto tako, Russell za Napoleona i njegova svojstva kaže: »'Svojstva' moram definirati na na !in da ne uklju !im ono što upravo izri!em, tj. 'posjedovati sva svojstva što !ine velikog vojskovo u' ne smije samo za sebe biti svojstvo.« (38, str. 189) Tako er valja razgrani !iti »aktualiziranje« i »o!itovanje« etni !ke li!nosti u ponašanju. Ponašanje uvjetovano etni !kom li! noš $u dobrim je dijelom aktualizirano (o !itovano) a da osoba toga nije svjesna i ponekad !ak i ne zna da to ponašanje izražava etni !ku li!nost. Recimo okvirno samo to da se takvo ponašanje aktualizira zbog toga što pojedinac, zbog uvjetovanja i postojanja navika, ide linijom najmanjeg otpora, što podrazumijeva najmanju koli !inu uloženog napora, barem za onoga tko se tako ponaša (pogl. I).
U mnogim slu !ajevima, nesvjesno i »spontano« aktualiziranje pojedinog vida etni !ke li!nosti teže je takvim prepoznati nego !in koji ga namjerno »izlaže«. Analogijom $emo lakše shvatit i što zapravo time ho $u re $ i. Slu aj aj 13. — Pogledajmo Pogledajmo dva niza fotografija, fotografija, Jedan prikazuje lice osoba koje zaista osje $aju krajnju tugu, bol ili stres. Drugi niz prikazuje lice dobrih glumaca koji glu me kraj nju tugu, hol i stres. Psiholozi su utvrdili da subjekti !eš$e griješe u prepoznavanju stvarn o doživljenih nego odglumljenih stanja. Stvarni smijeh može se, primjerice, prepoznati kao »jecaj«, dok se facijalni izražaj glu mca »koji se smije« naj!eš$e to !no prepoznaje. Da spomenem i posljednje — ali nikako ne nevažno — svojstvo oblikovanja etni !ke li!nosti. Poop$enje »etni!ka li!nost« sastoji se od sklopa (obi ! no hijerarhiziranog) predikativnih sudova (pozitivnih = Idealno ja: »Spartanac je hrabar, strog, štedljiv, mu !aljiv itd.«) Sinhronijski promatrani, svi ti pridjevci su atributi, !ak i kad su izraženi u negativnom obliku (Nad ja) (5): »Spartanac nije govorljiv.« U funkcijski dijahronijskim formulacijama etni !ke li!nosti !esto nailazimo na sli !ne sudove koji su naizgled negativni: »Spartanac nije govorljiv (kao Atenjanin kojemu on ne želi biti sli !an), on nije pijanica (kao helot koga prezire)«. Kasnije $u pokazat i kako su negativne formulacije formulaci je !esto odraz povijesnog procesa: one isti !u disocijativ-
Slu aj a j 12. — Koliko Kolik o god neko nekom m Kuba Kubancu ncu bilo »lako« o !itovati hipermuževni »ma !izam«, takvo bi se ponašanje nedvojbeno !inilo krajnje aktivnim i iscrpljuju $im promatra !u iz plemena Hopi. Kad se etni!ka li! nost svjesno odjelovljuje u ponašanju, javlja se sklonost da se to ponašanje po našanje doživljava i kao odjelovljenje odre enog tipa modela etni!kog identiteta koji je, s logi kog kog gledišta, zaražen modelom etni !ke li! nosti. 202
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
no-diferenciraju $e porijeklo mnogih svojstava etni!ke li!nosti. Etni ki ki identitet u strogo logi!kom zna!enju daleko je teže definirati nego etni!ku li!nost jer je ova, na prakti!noj razini, !esto i pre!esto »zaražena«. Etni!ki identitet moram promatrati prvens prvenstve tveno no strogo strogo logi!ki, istodobno unaprijed svjestan toga da takvo ultra-!isto shva$anje etni!kog identiteta gotovo i nije izravno primjenjivo u praksi. No, ipak ga valja definirati da bism bismoo bo bolj ljee raz razum umjel jelii na na!in kako on biva zaražen etni!kom li!no nošš$u, te na!in kako on funkcionira kad je zaražen. Etni!ki identitet nije, niti logi!ki niti operativno, induktivno poop$enje konstruirano na osnovi podataka. U svojem najužem i najjednostavnijem zna!enju, on !ak nije niti idealni model. On je, posve jednostavno, sredstvo za trijažu i etiketiranje. U na elu, elu, on nema nikakve veze s na!inima ponašanj obzi ra da pona šanja a — bez obzira li ispitiva! izravno promatra ponašanje ili o njemu izvješ$uje informator. Meutim, etni!ki identitet mora se mo$i izre$i i mora ga izre#i autoetnograf. Razmotrimo ponovno Epimeni-
203 203
KTNICKI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCUE
lažljivci«, jei ovdje ne možemo samo postulirati ati samo postulir postojanj postojanjee »Kre$ana« — neovisno obilo kojem svojstvu što im ga možemo pripisati. Upravo kao i u slu!aju etni!ke li!nosti, možemo zamisliti etniju !iji bi »etni!ki identitet« zbog njezina neznanja da postoje i drugi narodi — bio istovjetan istovj etan njezinom njezino m pojmu ljudskog identiteta (kao razli!itog od životinje). Meutim, nešto kasnije $u pokazati da se »!isti« etni!ki identitet može razviti samo su!eljavanjem s »drugima« i razlikovanjem od drugih kojima se — bilo zbog zbog kakvog razloga — pri pisuje »razli !iti« etni!ki identitet. Logi!ki, pripisati nekome etni!ki identitet ne pretpostavlja nužno njegovu »sposobnost« ili »predispoziciju« za to. &im se provede takvo »prošireno« pripisivanje, pojam je ve$ »ne »ne!ist«. r oditelja ja Spartanaca Spartan aca Slu aj aj 14. — Dijete roditel - !injenica takvog roenja nije plod djetetove »sposobnosti« nego pasivnog iskustva — etiketirano je kao »Spartanac«. Dijete ima spartanski etni!ki identitet. Meutim, unaprijed se prihva$a da ono mora ste#i spartansku etni!ku
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
no-diferenciraju $e porijeklo mnogih svojstava etni!ke li!nosti. Etni ki ki identitet u strogo logi!kom zna!enju daleko je teže definirati nego etni!ku li!nost jer je ova, na prakti!noj razini, !esto i pre!esto »zaražena«. Etni!ki identitet moram promatrati prvens prvenstve tveno no strogo strogo logi!ki, istodobno unaprijed svjestan toga da takvo ultra-!isto shva$anje etni!kog identiteta gotovo i nije izravno primjenjivo u praksi. No, ipak ga valja definirati da bism bismoo bo bolj ljee raz razum umjel jelii na na!in kako on biva zaražen etni!kom li!no nošš$u, te na!in kako on funkcionira kad je zaražen. Etni!ki identitet nije, niti logi!ki niti operativno, induktivno poop$enje konstruirano na osnovi podataka. U svojem najužem i najjednostavnijem zna!enju, on !ak nije niti idealni model. On je, posve jednostavno, sredstvo za trijažu i etiketiranje. U na elu, elu, on nema nikakve veze s na!inima ponašanj obzi ra da pona šanja a — bez obzira li ispitiva! izravno promatra ponašanje ili o njemu izvješ$uje informator. Meutim, etni!ki identitet mora se mo$i izre$i i mora ga izre#i autoetnograf. Razmotrimo ponovno Epimenidovu tvrdnju: »Svi Kre$ani su lažljivci.« Vidjeli smo da je u referentnom okviru etni!ke li nosti nosti klju!na rije! »lažljivac«. Meutim, u referentnom okviru etni!kog identiteta klju!na je rije! »Kre#ani« !ije postojanje aksiomatski postulira gornja tvrdnja. U prezentnom prezentnom referentnom okviru tvrdnja »Kre$ani su ljudi koji žive na Kreti« gotovo je ekvivalentna tvrdnji »Svi Kre$ani su 204 204
KTNICKI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCUE
lažljivci«, jei ovdje ne možemo samo postulirati ati samo postulir postojanj postojanjee »Kre$ana« — neovisno obilo kojem svojstvu što im ga možemo pripisati. Upravo kao i u slu!aju etni!ke li!nosti, možemo zamisliti etniju !iji bi »etni!ki identitet« zbog njezina neznanja da postoje i drugi narodi — bio istovjetan istovj etan njezinom njezino m pojmu ljudskog identiteta (kao razli!itog od životinje). Meutim, nešto kasnije $u pokazati da se »!isti« etni!ki identitet može razviti samo su!eljavanjem s »drugima« i razlikovanjem od drugih kojima se — bilo zbog zbog kakvog razloga — pri pisuje »razli !iti« etni!ki identitet. Logi!ki, pripisati nekome etni!ki identitet ne pretpostavlja nužno njegovu »sposobnost« ili »predispoziciju« za to. &im se provede takvo »prošireno« pripisivanje, pojam je ve$ »ne »ne!ist«. r oditelja ja Spartanaca Spartan aca Slu aj aj 14. — Dijete roditel - !injenica takvog roenja nije plod djetetove »sposobnosti« nego pasivnog iskustva — etiketirano je kao »Spartanac«. Dijete ima spartanski etni!ki identitet. Meutim, unaprijed se prihva$a da ono mora ste#i spartansku etni!ku li nost nost krajnje strogim odgojem o kakvom opširno izvješ$uju stari opisi Sparte (30, 34 i 47 ltd). Naprotiv, Naprotiv, smatra smatra se da mohavsko mohavsko dijete posjeduje mohavski temperament (predispoziciju) ve$ u maj!inoj utrobi. Dosljedno tome, u slu!aju teškog poroda, šaman se može obratiti mohavskoj li!nosti još neroena djeteta i nagovoriti je da se se rodi rodi (4). Takvo vjerovanje !ak i raanje 205
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
pretva pretvara ra u sposo sposobno bnost, st, štoviše, štoviše, oso osoben benoo mohav sku sposobnost djeteta. &injenica da je etni!ki identitet puka etiketa, odnosno sredstvo za trijažu barem na teorijskoj razini, ne uklju!uje postojanje etni!kih podidentiteta. Spartanski muškarac, žena, dijete itd, svi su jednako Spartanci po svojem etni!kom identitetu, štoviše, Spartanci u to!no istovjetnom
tim slaže ili ne slaže), ili B izjavljuje: »A je Spartanac« (a A se slaže ili ne slaže). U praksi, važnost toga je je samorazumljiva. samorazumljiva. SpartanSlu aj aj 15. — Brasida je sebe zvao Spartancem i Atenjani su bili suglasni s njim. Slu aj aj 16. — Roheim Roheim se izjašnjava izjašnjavaoo Maarom ali, pod utjecajem nacista, mnogi Maari nisu dijelili njegovo mišljenje i prisilili su ga da napusti zemlju. Slu aj aj 17. — Maari su tvrdili da je Herzl Jevrej premda je ro en u Maarskoj i Herzl se u tome slagao s njima. Slu aj aj 18. — Maari koji nisu potpali pod utjecaj nacista tvrdili su da je Roheim Jevrej. Roheim, u egzilu, tako se malo slagao u mišljenju s njima da je njegov lijes po njegovoj želji pokriven maarskom zastavom na sahrani u New Yorku. Ovim tvrdnjama s razine !isto logi!kih razmatranja prelazimo u oblast stvarnih radnji koje podrazumijevaju odreeni etni!ki identitet. &im se o etni!kom identitetu kaže bilo što osim »A jest, a B nije X (Spartanac, Maar, Mohave)«, on po!inje funkcionirati kao »idealni model« koji je u najgorem slu!aju blizak nekoj vrsti Nad-ja koje je puki ostatak dje! jih traumi nerazriješenih u vrijeme kad su doživljene (5), a u najboljem slu!aju nekoj vrsti Idealnog ja. Sli!no tome, idealni model se može odjeloviti u ponašanju, u promjenjivim stupnjevima i pomo$u razli!itih sredstava. &ak se može doka-
smislu.
To implicira da, u referentnom okviru »!istog« etni!kog identiteta, osoba ne može biti ni »više« ni »manje« Spartancem, niti Spartanac na »dobar« ili »loš«, »muški« ili »ženski« na!in. Ili jesi ili nisi Spartanac. Etni!ki identitet je sve ili ništa, i to do te mjere da se sam pojam »tipi!nosti« jednostavno ne pojavljuje ni u kojoj to!ki diskursa o tome.3 Dakle, u takvom referentnom okviru, etni!ki identitet jest: a) operativno: operativno: etiketa, eti keta, rubrika ili sredstvo tri jaže, kako sebe samoga, tako i »drugih«. b) sociologijski: etiketa koja se može pripisati ili osporiti samo bez ostatka. Izvedeno iz toga, u takvom referentnom okviru i u toj etapi analize, posve je nevažno da li A izjavljuje: »Ja sam Spartanac« (dok se B s 3. Isto tako, svaki kona!ni cijeli broj ili je paran ili neparan: 2 nije ni više ni manje paran nego što je to 6 ili 20, niti je tipi!niji za skup parnih kona!nih cijelih brojeva od bilo kojeg drugog parnog cijelog broja. 206
207
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
zivati — posve neutemeljeno — da se pojam »tipi#an« može uklju #iti u diskusije što se bave etni#kim identitetom. Me(utim usprkos onome što se zbiva na površini, pojam »sve ili ništa« uporno se održava. Dobar primjer za to je vrlo uvriježeno razlikovanje pojmova »špijun« i »izdajnik«. Navest %u zanimljiv primjer pojma poj ma »izdajnik«. aj j 19. — Kad je Rumunjska Rumunjska još bila Slu a kraljevina, njezini su zakoni Rumunjima priznavali pravo da uzmu drugu nacionalnost — time i druga #iji etni#ki identitet. U skladu s tim, a suprotno praksi u nekim drugim zemljama, kad bi bivši Rumunj naturaliziran u inozemstvu došao posjetiti Rumunjsku, on nije smatran dovoljno Rumunjem da bi ga se obavezivalo da služi rumunjsku vojsku. Me (utim, postojalo je i j edno ograni#enje: on je mogao biti kažnjen kad bi, #ak i nakon što je naturaliziran negdje drugdje, stupio u vojsku svoje nove domovine ako se ta vojska borila protiv rumunjske. Uzmimo za primjer hipoteti#ni slu#aj Ma(ara iz Transilvanije koji je 1919. godine (nakon vojnog zauzimanja te oblasti) postao rumunjskim gra(aninom, ali koji je potom emigrirao u Ma(arsku i ponovno uzeo ma (arsko državljanstvo. Da su tog #ovjeka zarobili Rumunji onda kada je služio služio u ma(arskim oružanim snagama, on bi bio kažnjen jer se kao ma (arski gra gra(anin borio protiv svoje (navodne) domovine. No to je, slažem se, prili #no neuobi#ajen slu#aj. 208
ETNI&KI IDENTITET. LOGI &KE OSNOVE I DISFUNK 'IJE
Element »sve ili ništa« uvijek postoji, #ak i tamo gdje se postulira djelomi !ni etni#ki identitet, identitet »s crt icom« (prema ameri #kom izrazu hyphenated). WASP 4 — bijelac, Anglosaksonac, protestant — obi #no smatra da su ove sastavnice nosioci izvornijeg ameri#kog identiteta od identiteta, recimo, Italoamerikaner svojata ameri!ki etni#ki identitet. ca koji tako% er Me(utim, sociologa zanima samo to da WASPsvojstvo (ameri!ko) WASP-osobe ima samo jedno zna enje e nje zbog toga što postoje i oni koji nisu WASP. Ovo je zna!ajna osobina »ameri#kog etni!kog identiteta« kojeg i WASP-ovi i neWASP-ovi mogu svojatati za sebe — što zaista i !ine — jer je fleksibilnost tako(er svojstvena Idealnom modelu ameri#kog etni#kog identiteta, a to pak, bar za logi!ara, ni u #emu ne mijenja »sve ili ništa« etni!kog identiteta. &im ustvrdimo bilo što o etni!kom identitetu, moramo se suo !iti s naizgled paradoksalnom !injenicom da je, u o !ima ostalih #lanova etnije, etni!ki identitet mogu $e o#itovati i tako da se bude izdajnik (što je razli ! ito od špijuna), te da se etni !ki identitet može i tuju#i ga na odre % eni e ni o !itovati i »n e«~ o ituju Slu aj aj 20 —
na in. in.
U XVIII. XVII I. i XIX. XIX . stolje $u postojala je klasa katoli !ke maarske aristokracije Slu aj aj 21. —
4, White, Anglo AngloSax Saxon on,, Protestant. 209
Komplementa Komplementaristi risti kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
je etni! ki identitet, kakav si je sama pripisivala i kakav su joj priznavali njezini protivnici, bio maarski iako je njezino ponašanje u cjelini ne-maarsko. Mnogi od tih bogataša nisu govorili maarski, živjeli su u Be !u, bili »dvorski ljudi« (tj. bliski habsburškom dvoru) i nastojali austrijanizirati cijelu Maarsku što je, tobože, bilo u životno živo tnom m interesu inter esu Ma arske... i sve to arski aristokrati. &ak se može upravo kao ma% arski a rski etni! ki identitet re $i da su oni svoj ma % arski odjelovljivali na razli !it na !in od na !ina kako je !eška »dvorska« aristokracija ( !iji su nazori bili homologni homo logni nazorima nazor ima maarske) odjelovljieški identitet, i to zbog istih razloga. vala svoj eški Neophodno Neophod no je pojasniti pojasnit i tako er i to da, premda promatra pro matra ! može odreeni na !in ponašanja doživjeti kao o !itovanje i etni!ke li!nosti i etni!kog identiteta (kao idealnog modela) pojedinca A, to isto ponašanje $e, s gledišta subjekta, biti o!itovanje etni!kog identiteta samo ukoliko se on tako ponaša s ciljem da njegovo ponašanje bude, odmah ili u budu $nosti, doživljeno kao sredstvo za o !itovanje identiteta. Tako je Spartanac vjerojatno bio »spontano« mu !aljiv (etnost), no kada je namjerno izlagao svoju ni!ka li nost), mu!aljivost, naro !ito u odnosima s ne-Spartancima, s ciljem da o !ituje svoj etni!ki identitet, njegovo je ponašanje logi!ki nedjeljivo od !ina igranja uloge (role playing). Spomenut $u tim povodom povodo m jedno neuob neuobii!ajeno zapažanje.
skupio oko dvije stotine stot ine njih (36, 37, 38). Mogu se zapaziti dvije !injenice: a) Sve, ili gotovo sve izreke toliko su »tipi !ne« — tj. t j. ritu r itualne alne — da, d a, kad ih pro pr o !ita dvadesetak ili tridesetak, !ovjek stje !e dojam da ih je pro !itao sve. O!igledno valja uzeti u obzir !injenicu da ih je sve odabrao Plutarh. Meutim, premda nam je poznat i velik broj atenskih izreka pri pisani pisa nihh Tem T emisto istoklu klu,, Arist Ar istidu, idu, Periklu Per iklu i dr, d r, nji hove izreke, ne samo nisu monotone nego se niti ne navode kao uzorci »tipi !nog« atenskog duha. One se navode kako bi se osvijetlila po jedina jedi na na na li nost nost atenskih velikana koji su bili tipi!ni Atenjani upravo po tome što su me usob no bili toliko razli!iti, budu$i daje svojstvo izra zite individualnosti bilo odrednicom atenske et ni!ke li!nosti i modela etni !kog identiteta Atenjana. b) Istodobno vrlo je !udno što je mnogo spar tanskih izreka upu $eno ne-Spartancima ili go vori o ne-Spartancima, odnosno, govori o Spar tancima u odnosima sa strancima. Budu $ i da su Spartanci stotinama godina bili duhovno ja lovi, te da su ve $ inu opisa Sparte napisali neSpartanci, takvo stanje stvari može se djelomice objasniti time što su stranci saznavali i izvješta vali naro ! ito o primjedbama koje su Spartanci upu#ivali njima ili koje su obje strane me usob no razmjenjivale. Meutim, !ak i ako uzmemo u obzir te dvije !injenice, ! ini se da su Spartanci bili manje
!iji
Slu aj aj 22. — Do nas su doprle stotine »ti pi ! nih« spartanskih izreka. Samo je Plutarh
210
211
Komple Kompleme menta ntaris risti ti ka ka etnopsihoanaliza
govorljivi u odnosima s- ne-Spartancima nego u svakodnevnim, me usobnim odnosima. U skladu s tim, vjerujem da mu !aljivost i »tipi!nost« tih izreka proizlazi najve $im dijelom iz »obnašanja uloge«, iz »izlaganja« spartanskog etni!kog identiteta (cf. slu !aj 24). Kako bih pojasnio što zapravo time mislim, ponovit $u ponešto od onoga što sam ve $ spominjao u povodu etni!ke li!nosti. Uzmimo za prim jer radnju radnju koja se, s gledišta onoga koji koji je obavlja, obavlja, ! ini »laganom i prirodnom« zbog toga što je »posljedica« (»o !itovanje«) njegove etni!ke li!nosti. Meutim, ukoliko je promatra ! shva#a kao aktualizaciju etni !kog identiteta subjekta, on je ne smatra samo !inom »obnašanja uloge«. On pretpostavlja (ispravno ili pogrešno) da ta radnja (intencionalria) uklju!uje više napora od radnje koju bi sam promatra! obavio »prirodno« u »jednakim« okolnostima i s »istom« namjerom. Promatra! se !ak može uvjeriti da takva radnja zahtijeva ve $i napor nego što bi zahti jevala »idealno ekonomi !na« radnja kojom se nastoji posti$i »isti« cilj. Rije!i »jednak« i »isti« stavljam u navodnike zbog kulturne posebnosti procjen pro cjena: a: stjecan st jecanje je dobara do bara nema isto zna ! enje za Mohave i Yuroke. Ovo pak navodi na klju !nu konstataciju ovog izlaganja: Budu $ i da je etni ! ke li! nost induktivno poop $enje sa ! injeno na osnovi podataka u ponašanju i, na!elno može se smatrati da ona precizno precizno opisuje opisuje temeljne temeljne vidove vidove li!nosti bilo A)
212
(Mohava, (Mohava, Spartanca itd) u obliku modela, bilo koja radnja rad nja ko koju ju je mogu $e predvidjeti na osnovi znanja o etni!koj li!nosti, ili koju je mogu $e objasniti u funkciji etni!ke li!nosti, mora se tuma !iti kao prirodno o !itovanje (ili aktualizacija) etni!ke li!nosti koja se kroz nju pokazuje. Premda je pojmovni model spartanske etni!ke li!nosti izvorno konstruiran na osnovi promatr pro matranja anja odre odr e enih na!ina ponašanja uvri ježen jež enih ih u Spart Spa rti,i, ! im jednom konstruiramo takav model, možemo suditi da ti na !ini ponašanja proistje !u iz njega. Tako je, primjerice, Brasida bio hrabar hra bar jer, jer , bud buduu$ i da je njegova etni! ka li!nost bila spartanska, on nije mogao ne biti hrabar u okviru svoje spartanske etni !ke li!nocil jem, da izlaže sti; on nije djelovao hrabro s ciljem, n ost. svoju spartansku etni ! ku li nost. Kako, strogo logi!ki, etni!ki identitet nije induktivno poop$enje stvoreno na osnovi podataka 0 ponašanju, ne možemo smatrati da. on precizno preciz no opisuje opisu je bilo koji temeljni te meljni vid li!nosti bilo kojeg C (Mohava, Spartanca itd) u obliku modela. Nijedna posebi !na radnja ne može se predvidjeti predvidjet i na osno osnovi vi poznavanja pozna vanja ne ! ijeg »! istog« etni!kog identiteta (»etikete«) niti objasniti kao funkcija tog identiteta. Nijednu aktivnost ne možemo smatrati »prirodnim« o !itovanjem ili aktualizacijorn tog »!istog« etni!kog identiteta, a ponajmanje op $im primjerom tog identiteta budu $ i da, strogo logi !ki, o etni!kom identitetu izri!emo samo to da on »postoji«, odnosno to !nije, da ga A svojata i (ili) pripisuje. kojeg X
213
Komplementa Komplementaristi risti kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
Tek kad se (logi!ki pogrešno) nešto izrekne o »etni!kom identitetu«, on postaje »modelom«, po sadržaju više ili manje usklaenim s etni!kom li!noš$u, ali je uvijek itekako razli!it od nje po svojem logi kom kom statusu. &im po!nemo operirati logi!ki »ne!istim« modelom etni!kog identiteta, na što smo u praksi prinueni, može se ustvrditi da je Brasida bio hrabar takoer i zbog toga što je htio pokazati pokazati svoj spartanski spartanski etni!ki identitet. Usput da pripomenem da mnoge spartanske izreke, koje ovdje ne mogu navoditi, zaista nastoje reprezentirati hrabrost svakog Spartanca A kao nešto što hotimice daje primjer primjer spartans spartanskog kog etni etni!kog identiteta, više nego kao nešto što automatski proizlazi iz spartanske etni!ke li!nosti. Držim da postoji heisenbergovski komplementaran odnos izmeu objašnjenja koje Brasidinu hrabrost smatra neizbježnim o!itovanjem njegove spartanske li nosti nosti i objašnjenja koje tu hrabrost sagledava kao hotimi!no oprimjerenje njegovog spartanskog identiteta.5 Ukratko i pojednostavljeno re!eno — nedostatak prostora ne dozvoljava podrobnije izvoenje — analiza Brasidine hrabrosti, s obzirom na njegovu etni!ku li nost, nost, navlastito je psiholo psihologij gijska ska,, 5. Prirodu i društvenu ili psihologijsku važnost komplementaristi!kih objašnjenja analiziram drugdje (pogl. IV, V i 11).
214
Komplemen Komplementaris taristi ti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
dospio na glas po svojoj gramzivosti i potkupljivosti (38, str. 220F sq). To ukazuje da su porivi nespojivi s etni!kim identitetom (koji funkcioniraju u vidu Nad-ja) inhibirani, ali su ipak dio etni!ke li!nosti. [Usporedimo tako er vrlo !udnovato mohavsko vjerovanje prema kojem duh za života vrlo darežljiva !ovjeka poslije njegove smrti postaje vrlo gramziv i posesivan (7).] Ponašanje kojim se izlaže etni !ki identitet sklono je da nestane tako er i kad neki dublji poreme por eme$ aj stvori stanje nesumjerljivo modelu etni!kog identiteta. Slu aj aj 24. —
Kad je sve dotad dot ad nepobjedivu nepobjedi vu spartansku vojsku porazila strana sila (Tebanci) — !ime nije samo zauvijek uništena vojna nadmo $ Sparte u Gr !koj nego je takvo što bilo i posve nezamislivo nezamisli vo unutar unut ar na !ina kako su Spartanci definirali same sebe — spartanski pregovara !i na mirovnim pregovorima pokazali su toliku blagoglagoljivost da su pobjednici ironi!no primijet primi jetili ili da je došao i kraj kra j spartansk spar tanskoj oj rnu !aljivosti (36, str. 193D itd). &esto smo svjedoci sklonosti da se, kad su posrijedi posri jedi stranci, str anci, pretjerano pret jerano isti !u pojedina obi-
ETNI&KI IDENTITET: LOGI&KE OSNOVE I D1SFUNKC1JE
a s obzirom na njegov etni ki ki identitet navlastito sociol sociologi ogijsk jska. a.
Ponavljam da su ovi izvodi sama srž ove studije. Nakon Nakon ovoga ovoga,, s pojma pojma »!istog« etni!kog identiteta (koji u praksi nije odviše koristan) prelazimo na logi!ki »ne!ist« pojam modela etni!kog identiteta o !emu $u izre$i mnogo prei kativnih sudova. Meutim, neka !itatelj stalno ima na umu da sada i ubudu$e »etni!ki identitet« nije oznaka za »!isti« pojam X (nije etiketa) nego za »ne!isti« model etni!kog identiteta koji se, u odnosu na sve što smo prije o njemu rekli, više-manje podudara s indukcijski formuliranom »etni!kom li!noš$u«. Ovaj dio izlaganja zaklju!ujem navode$i tri zapažanja koja nam omogu$uju da prili!no lako razgrani!imo ponašanje koje namjerno izlaže etni!ki identitet od ponašanja koje gotovo automatski o!ituje etni!ku li!nost, takvu kakva ona stvarno jest. Ponašanje koje naglašuje etni !ki identitet !esto nestaje !im A prestane biti pod »nadzorom« ostalih !lanova svoje etnije. Slu aj aj 23. — Drevno proro!anstvo predskazalo je da $e »Sparta propasti zbog pohlepe«. Dakle, Spartancima je bilo zabranjeno da posjeduju dragocjene kovine, a u njihovim ku$ama smjele su se provoditi premeta!ine ne bi li ih se našlo (47 7. 6). Meutim, kad bi neki Spartanac otišao u inozemstvo — primjerice nam jesnik (harmostes) manjeg grada — odmah bi 215
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
STVARANJE I O&ITOVANJE ETNI&KOG IDENTITETA S gledišta logike, etni!ki identitet pretpostavlja dvije simetri! ne oznake: 1) A je X (Brasida je Spartanac); 2) A nije ne-X (Brasida nije Atenjanin). Ve$ sam upozorio da bi model etni !kog identiteta hipoteti!nog posve izoliranog plemena bio potpuno pot puno istovjeta isto vjetann njegovom njego vom modelu model u ljudskog ljuds kog identiteta. On se s njim ukršta i nakon što skupina ostvari dodir s drugom skupinom i ut Ra z lika li ka u odnosu na nj. vrdi Raz U analizi, a možda i u povijesnom razvoju zna !enja etni! kog identiteta, tvrdnja »A nije ne-X« (»oni«) ranija je od tvrdnje »A je X« (»mi«). Ukratko, pobliže ozna !avanje onoga što !ini etni!ki identitet odvija se tek nakon što prizna postojanje post ojanje ne-X U po !etku, prepostavl prepo stavljamo jamo da takve pobliže oznake uklju!uju samo neke stvarne crte (rasne,
Komplemen Komplementaris taristi ti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
dospio na glas po svojoj gramzivosti i potkupljivosti (38, str. 220F sq). To ukazuje da su porivi nespojivi s etni!kim identitetom (koji funkcioniraju u vidu Nad-ja) inhibirani, ali su ipak dio etni!ke li!nosti. [Usporedimo tako er vrlo !udnovato mohavsko vjerovanje prema kojem duh za života vrlo darežljiva !ovjeka poslije njegove smrti postaje vrlo gramziv i posesivan (7).] Ponašanje kojim se izlaže etni !ki identitet sklono je da nestane tako er i kad neki dublji poreme por eme$ aj stvori stanje nesumjerljivo modelu etni!kog identiteta.
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
STVARANJE I O&ITOVANJE ETNI&KOG IDENTITETA S gledišta logike, etni!ki identitet pretpostavlja dvije simetri! ne oznake: 1) A je X (Brasida je Spartanac); 2) A nije ne-X (Brasida nije Atenjanin).
Kad je sve dotad dot ad nepobjedivu nepobjedi vu spartansku vojsku porazila strana sila (Tebanci) — !ime nije samo zauvijek uništena vojna nadmo $ Sparte u Gr !koj nego je takvo što bilo i posve nezamislivo nezamisli vo unutar unut ar na !ina kako su Spartanci definirali same sebe — spartanski pregovara !i na mirovnim pregovorima pokazali su toliku blagoglagoljivost da su pobjednici ironi!no primijet primi jetili ili da je došao i kraj kra j spartansk spar tanskoj oj rnu !aljivosti (36, str. 193D itd). &esto smo svjedoci sklonosti da se, kad su posrijedi posri jedi stranci, str anci, pretjerano pret jerano isti !u pojedina obilježja etni!kog identiteta manje o ! itovana u unutar-etni! kim odnosima. Spartanska mu ! aljivost u odnosima sa strancima primjer je te pojave (Slu !aj 22). Ina!ica takvog ponašanja je pretjerano pokazivanje oznaka (dokazivanje) etni!kog identiteta prognanika izvan domovine (Slu!aj 18).
Ve$ sam upozorio da bi model etni !kog identiteta hipoteti!nog posve izoliranog plemena bio potpuno pot puno istovjeta isto vjetann njegovom njego vom modelu model u ljudskog ljuds kog identiteta. On se s njim ukršta i nakon što skupina ostvari dodir s drugom skupinom i ut Ra z lika li ka u odnosu na nj. vrdi Raz U analizi, a možda i u povijesnom razvoju zna !enja etni! kog identiteta, tvrdnja »A nije ne-X« (»oni«) ranija je od tvrdnje »A je X« (»mi«). Ukratko, pobliže ozna !avanje onoga što !ini etni!ki identitet odvija se tek nakon što prizna postojanje post ojanje ne-X U po !etku, prepostavl prepo stavljamo jamo da takve pobliže oznake uklju!uju samo neke stvarne crte (rasne, kulturne, osobne) skupine X. Meutim, gotovo je neizbježno da te »razlikovne« crte crt e kasnije steknu i vrijednosne konotacije (»dobrog« ili »lošeg«). Slu Sl u aj a j 25. - - Plemena Moi nemaju rodno ime za same sebe. Oni se razlikuju od ostalih, tj. od ne-Moi, ozna !uju uj u $ i sebe kao »One koji jedu jed u iz drve dr veni nihh plit pl itica ica « št š t o je jed nako na ko to ! no i navlastito njihovo obilježje. Štoviše, ta plemena
216
217
Slu aj aj 24. —
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
mogu uspostaviti me usobne razlike pripisavši sebi neku »dobru« crtu koja se ne smatra svojstvom »ne-Moi« plemena. Takva, neko $ stvarna crta,bilaje »ratni!ka hrabrost«. Napokon, pleme ustanovljuje razliku i time što utvr uje da ne posjeduje neke »dobre« »dobr e« crte koje drugi posjeduju: »Mi ne umijemo razgovarati s govedima te ih zato ne umijemo niti upregnuti u jaram.« Oni !ak imaju i mit kojim objašnjavaju to svoje neznanje. Etnija X koja posjeduje i cijeni odre enu crtu ponekad ponek ad si je ne pripisu pr ipisuje je u odre odr eenim prigodama kako bi se po tome razlikovala od drugih. Slu Sl u aj a j 26. — Jedan Jed an Spart Sp artana anac, c, nespo nes poso soban ban da shvati smisao rije !i spartanskog govornika, sam je sebe smatrao glupim te su ga takvim smatrali i ostali. Me utim, spartanski uglednici !esto su, i to s prezirom, hinili da ne razumiju elokventna izlaganja ne-spartanskih poslanika (43, 1. 86; 36, str. 223D, str. 232E itd). U tom kontekstu navodim jednu neobi ! nu !injenicu. Slu aj aj 27. — Nedvojbeno zbog lingvisti !ke izolacije Maara u Evropi, ma arska rije! »ob jasniti« jasnit i« doslovce doslo vce zna !i »prevesti na ma arski«
FIZI&KE CRTE
(Magyarazni). Sada $u navesti
nekoliko primjera uobi!ajenih stavaka »unutar« rase i (ili) kulture koja izvorno vjerojatno nije imala odnos prema etni !kom identitetu, ali ga je stekla kad ga je po !ela primjenjivati kao sredstvo razlikovanja: sredstvo da budeš X po tome to me što št o si ne-Y. 218
Slu!aj 28. — Realisti!nost bušmanskih spiljskih slikarija omogu $uje raspoznavanje prikazanih životinjskih vrsta, dok su prikazi ljudskih bi$a vrlo shemati! ni, ali samo do vremena kad su podru ! ja Bušma Buš mana na (sit (s itna na rast ra staa i žu $kaste puti) zauzeli z auzeli Bantui (krupni (kru pni i crni) crn i) (D. F. Bleek). Štoviše, prizori borbe izmeu tih rasa ne isti !u peni pe niss rect re ctus us Bušmana. (Strah od kastracije?). Nisam Nisa m pos posve ve sigura sig urann u drugi dru gi dio ovo ovoga ga što sam rekao. Jedno prili!no vjerodostojno izvješ $e te jedan informator, u !ije se navode može uzdati, tvrde da borbeni prizori isti!u penis rectus. Stru!njak od koga sam pismeno zatražio savjet nije mi znao odgovoriti. Moja ispitivanja crteža u oksfordskoj Rhodes Library dala su negativne rezultate, meutim, radovi kojima sam se služio bili su objavljeni u doba kad su »opsceni« detalji bili bil i bezobzir bezo bzirno no ispuštani ispušt ani !ak i u znanstvenim djelima. Rasni potencijal koji u prošlosti nije bio iskorišten može ste $i svojstvo sastavnice etni !kog identiteta i proizvoljno se može po !eti smatrati iskonskim. Slu aj aj 29. — &ini
mi se da je »afro-frizura« prije melanezijskog nego afri!kog porijekla. Koliko znadem, ona nije tradicijska u podru ! jima Afrike odakle potje !u Afroamerikanci. Afroamerikanci. &ini se 219
Komplemcnta Komplemcntaristiika ristiika etnopsiho etnopsihoanaliza analiza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
da je takva frizura izraz reakcije na nekad uvri ježenu (asimilac (as imilacijsku ijsku)) upotrebu upotr ebu losiona i mehani!kih sredstava za ravnanje kose. Me utim, u tome se možda krije i nešto više. Pretjerana upotreba sredstava za ravnanje kose slabe kvalitete ponekad je uzrokovala, iako privremen, ipak znatan gubitak kose. Ono malo što bi preostalo bilo je nalik na slabašnu afro-frizuru (11). Osim toga, »afro«-stil je nešto što ostale rase, osim na umjetan na !in, ne mogu niti reproducirati niti oponašati. Dakle, taj je stil »afro« samo utoliko što ga ne-Afrikanci (i ne-Melanezijci) ne mogu oponašati.
obzirom na odjelovljenje (disocijativnog) etni !kog identiteta.6
II. — »Unutrašnje« kulturne crte ponekad stje !u vrijednost znakova etni !kog identiteta po kojima se X razlikuju od ne-X, naro !ito u stresnim okolnostima. Slu Sl u aj a j 30. — Star St arii hebr he brejsk ejsk i no nomad madii nisu nis u imali svinje, vjerojatno zbog toga što uzgoj tih životinja nije odgovarao nomadskom životu u polupust po lupust injski injs kim m podru podr u! jima. Dak Dakle, le, može se pretpost pret postavit avitii da oni nisu jeli svinjetinu jednostavno zato što je nisu imali. Me utim, nakon što su se naselili u Kanaanu, tj. me u stanovništvom koje nije samo jelo svinjetinu, nego je to ponekad !inilo ritualno, i u !ijim je mitovima (Adonis itd) vepar igrao zna !ajnu ulogu, od bacivanje svinjskog mesa postalo post alo je znakom z nakom he brejskog brejs kog etni etn i!ko-religijskog identiteta. Obi!aj se održao do danas stekavši novo zna !enje s 220
U IX. i X stolje$u, »paganski« obi!aj piti fermentirano kobilje mlijeko jer je to bilo njihovo jedino alkoholno pi $ e, iako su rado pili i pivo i vino koje su otkrili u zapadnim gradovima koje su plja !kali. Meutim, poslije pokrštavanja i preuzimanja zapadnja !kih obi!aja u Ma arskoj, zapadno sve$enstvo odlu!ilo je odnositi se prema pijenju kumisa kao prema paganskoj praksi (11), jednako kao što su misionari u Keniji klitoridektomiju u plemenu Kikuyu smatrali paganskom praksom, iako Biblija ni jedno ni drugo ne zabranjuje.7 Posljedica svega bila je to da su neki Ma ari, nastoje $ i se oduprijeti i pokr po kršt štava avanj njuu i pozap po zapad adnja nja ! enju, po !eli piti itom zna enju enju prkosa, kumis u novom i razli itom prkos a, tj. u znak svojeg drevnog etni !kog identiteta »ma arskih paga-na«, Gotovo ista tvrdnja vrijedi i za tvrdoglavo obavljanje klitoridektomije, !ak i meu napredSlu aj aj 31. — Maari imali su
6. Usput napominjem da, premda hebrejski zakoni o hrani nisu izricali tabu u ovom obliku, u stvarnosti je postojao tabu mesa polimasti!nih životinja, možda zbog toga što su njihovi susjedi imali žensko polimasti!no božanstvo, Artemidu Efešku. Koliko mi je poznato, ovo je prvi put da se upozorava na ovu !injenicu. 7. Napominjem Napomin jem da Strabon (42, 10. 4. 9) pogrešno (?) navodi na vodi.. da su jevrejske jevrejske djevojke bile »obrezivane« »obrezivane«.. 221
Kompleme Komplementari ntaristi sti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
nijim pripadnicima plemena Kikuyu, u znak •otpora misionarskoj djelatnosti (21). To upu$uje na !injenicu koja, koliko znam, nigdje dosad nije zabilježena. Slu aj aj 32. —
Marie Marie Bonaparte Bonaparte (1) sve ljude dijeli na »prijatelje« i »neprijatelje« klitorisa.8 Meutim, u nekim dijelovima Afrike djevojkama uklanjaju klitoris, a dobrim dijelom i labia (1, 2). U nekim pak drugim afri!kim plemenima, djevojke se poti!u da na odreen na!in oblikuju i istežu vanjske dijelove spolovila kako bi im pove pove$ale duljinu i obujam (2). Koliko je meni poznato, poznato, nijedna nijedna od dvije spomenute spomenute i simetri!ne prakse dosad nije dovedena u vezu s !injenicom da khoisanske žene prirodno imaju vrlo duga!ke usne: to je tzv. »hotentotska prega!a« (39). A kako je pleme Khoisan neko$ živelo na krajnjem sjeveru njihova današnja staništa (39), »hotentotska prega!a« njihovih žena možda je nadahnula, kako diferencijacijsku praksu praksu obrezivanja obrezivanja žena (u plemenu plemenu Kikuyu i dr), tako i asimilacijsku prak praksu su umjetn umjetnog og istez istezaanja usana u drugim afri!kim kulturama. Obilježja etni!kog identiteta mogu dakle biti i rezultat bilo autoplasti kih kih bilo aloplasti kih kih aktivnosti. 8. Na drugome mjestu govorim o psihološkim korijenima zanimanja muškarca za nabrekle vanjske dijelove spolnih organa žene (6). 222
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
naj!udnovatiji znakovi disocijativne prirode modela etni!kog identiteta su nove kulturne crte razvijene u obliku »antagonisti!ne akulturacije«, procesa što smo ga definirali i analizirali E. M. Loeb i ja (pogl. (pogl. VIII). VIII). Ovdje Ovdje je mogu mogu$e nabrojiti samo neke, vrlo !udnovate postupke te vrste. A) Autoplasti Autoplasti ke ke aktivnosti. — Neki,
1) Obrnuto potpuno oponašanje, prem premda da vrlo vrlo rijetko, ipak postoji. Slu aj aj 33. — Odrasli
Spartanci primoravali su prezrene helote, podani!ki sloj — »niti robove, niti slobodne ljude« — da se opijaju, te su ih pokazivali mladim Spartancima kao »negativne modele« (30, 28. 4-5): o!ekivalo se da $e se mladi Spartanci nau!iti trezvenosti gledaju$i pijane helote. Usput da pripomenem da sve to nije bilo bilo dov dovolj oljno nom m pouk poukom om tre trezv zven enost ostii za kralja Kleomena I jer je on od skitskih poslanika (koji nisu bili prezreni narod) nau!io piti nerazrijeeno vino (19, 6. 84 itd). 2) Djelomi Djelomice ce odstupaj odstupaju u#e oponašanje sastoji se u izmišljanju prakse koja, premda nije uvijek potpuno suprotna crtama smatranima dijelom etni!kog identiteta »drugih«, od njega namjerno odstupa i postaje sastavnicom etni!kog identi teta subjekta. Biblijaa na više više mjes mjesta ta izvje izvješta štava va Slu aj aj 34. — Biblij
da se kanaanski Jevreji nisu ponašali poput naroda u !ijem su okruženju živjeli, 223
Komplenie Komplenientaris ntarisiiiku iiikuetno etnopsiHiH psiHiHinali inalizu zu
Sl u aj a j 35. — G. Vajd a (45) je pok pokaza azaoo da je Muhamed, Muhamed, kad je izgubio izgubio svaku nadu u obra $enje »naroda Knjige« (Jevreja i krš $ana), izmislio cijeli niz modela ponašanja za muslimane, prvenstveno s ciljem da se razlikuju od »nev jernika«. B) Alopla sti ke ke aktivnosti uklju!uju bilo uskra $ivanje bilo nametanje odre enih razlikovnih kulturnih crta drugima. Vladaju $a skupina u takvim slu ! ajevima obje prakse smatra znakovima etni !kog identiteta pot !injene skupine. Davidova žuta zvijezda !ije su nošenje nacisti nametnuli Jevrejima o ! igledan je primjer. Meutim, iznena uje što zabranjena crta može bit i kriomice i u prerušenom obliku uvedena u kulturu pot ! injene skupine, te je ova može prihvatiti prihvat iti kao znak svojeg etni !kog identiteta. &ak i kulturni elementi nametnuti s ciljem pogrde mogu postati takvim znakovima. Slu aj a j 36. — Neke arapske arap ske države zabranjivale su Jevrejima da jašu deve. Prema izvješ $u jednog od mojih informatora, informato ra, Jevreji su tu za branu nadokna dili time što su se za molit ve njihali kao da jašu na devi. Me utim, to može jednostavn jedno stavnoo bit i i dio folklo ra. Slu aj aj 37. — Mandžurci su Kinezima nametnuli nošenje per !ina koji je pak ubrzo postao znak kineskog etni !kog identiteta.
ETNI&KI IDENTITET: LOGI&KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
etni#kog identiteta premda su im tu odje%u silom i s ciljem da ih ponize nametnuli njihovi bivši poljski gospodari. Slu aj aj 39. — U razdoblju od 1926. do 1932. godine nikada nisam vidio nijednog mladi%a ili djevojku francusko-jevrejske pripadnosti da nosi Davidovu zvijezdu kao privjesak na lan#i%u. Godine 1946, poslije nacisti#ke okupacije, vi(ao sam mnogo djevojaka, pa #ak i mladi%a, kako nose takve privjeske, ali ponovno nisam vidio niti jednog nakon povratka u Francusku 1963. godine. ini se da se privjesci sada opet nose (1977). Pripominjem usput da antagonisti#na akulturacija #esto uklju#uje preuzimanje sredstava »Drugoga« kako bi se djelotvornije osujetile njegove namjere i bolje zaštitio vlastiti etni#ki identitet. Ova pojava ponekad se javlja u obliku onoga što Kroeber naziva »difuzijom podražaja«
(23). Slu aj aj 40. — Sequoye su izmislili #irokesko pismo u znak otpora (i kao rezultat difuzije podražaja) engleskom pismu. Vrlo zanimljiv primjer odjelovljenja etni#kog identiteta pruža prihva%anje »etni#kih« psiholoških crta pogrdno pripisanih pot#injenoj skupini.
Slu aj a j 38. — Hasidi Has idi su odro ene dijelove odje$e smatrali obaveznim biljegama jevrejskog
Slu aj aj 41. — Mnoge, neko% ratni#ke etnije, prinu(ene da postanu prezreni trgovci, optuživane potom za nepoštenje, pokazivale su sklo-
224 224
225
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI&KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
nost da se po !nu ponosit i svojom domišljatoš $u i smatrati je obilježjem svojeg etni !kog identiteta. Ovo vrijedi i za srednjovjekovne Jevreje, i za Armence iz muslimanskih zemalja, levantske Grke i druge. U homerskim epovima, jedino je Odisej, veliki heroj, u nekim vidovima levantski Grk, da bi u nekim gr !kim t ragedijama ragedijama (17, 40, 41) postao gotovo karikaturo m Levantinca. Meutim, u Ilijadi (20, 6. 234 sqq), samo jedan prizor opisuje uspješnu uspje šnu trampu u levantskom »stilu«: Glauko mijenja svoj zlatni oklop vrijedan stotinu volova za Diomedov bron !ani što vrijedi samo devet volova — takvu naivnost isti! e i izvrgava podsmijehu i sam pjesnik.
elci pokazali izuzetne vojni !ke vrline 1948,1958. i 1967. godine. 9 Uz ovo, spomenut $emo i nekoliko vrlo zna !ajnih vidova odjelovljenja etni !kog identiteta. Ponašanje kojim se aktualizira etni !ki identitet sklono je da bude ritualnije i monotonije od ponašanja uvjetovanog etni !kom li!noš$u (vidi slu !aj 22). Ovdje se sama od sebe name $ e jedna Doddsova (14) opaska nastala druga !ijim povodom: »Povijest »Po vijest se nedvojbeno ponavlja, ali to no no se ponavlja samo ritual.« Ritualizacija etni !kog identiteta može !ak biti pretjerana u doba opadanja. &ini se da su Spartanci pod rimskom vlaš $u glumili Spartance daleko potpunije nego što su to !inili na vrhuncu spartanske mo$i10 Jer drevne spartanske izreke, ponavljane bezbroj puta kroz vrijeme, vjerojat no nisu izgubile ništa od svoje »tipi !nosti«. Ponekad je takav na!in »izlaganja« etni!ke uloge vodio u krajnost, usporedivu samo s besmislom situacije u XVIII. stolje $u kad su se kastratima povjeravale najstrasnije i najsenzualnije uloge u operama.
Slu aj aj 42. — Ne sude $i o tragi! nim okolnostima koje su ih na to nagnale, izvanredni vojni podvizi Izraelaca dijelom su odgovor na tisu$ljetne progone, ali dijelom i svjesni povratak s »one ! iš$enog« na etni !ki identitet Jevreja prije dijaspor e !ije su ratni!ke podvige priznavali ! ak i njihovi helenski i rimski osvaja ! i. Napokon, Napoko n, napominjem da promjene promje ne u etni !kom samodefiniranju ponekad postaju mogu $e zbog krutog usvajanja samo jedne crte et ni!kog identiteta.
— Jeda n od mojih prijat pr ijat elja, elja , francuski Jevrej, koji se borio u vojsci slobodne Francuske i koji vojni !ke vrline smatra važnom sastavnicom svojeg fran cuskog etni!kog identiteta, po !eo je osje $ati da posjeduje (tako % er) e r) i jevrejski etni !ki identitet — tek kad su Izra-
9. Ipak vjerujem da je dio te izmjene njegovog etni!kog identiteta bio posljedica vojnog sloma Francuske 1940. godi ne i antisemitskih mjera Petainovog režima. 10. U istom smislu, salon naj!iš$eg stila Louisa XIV danas može imati samo milijuner jer plemi$ki saloni u vremenu Louisa XIV zacijelo su sadržavali i obiteljske predmete i portrete predaka iz vremena Henria IV ili Louisa XIII.
226
227
Slu aj a j 43.
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI&KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
nost da se po !nu ponosit i svojom domišljatoš $u i smatrati je obilježjem svojeg etni !kog identiteta. Ovo vrijedi i za srednjovjekovne Jevreje, i za Armence iz muslimanskih zemalja, levantske Grke i druge. U homerskim epovima, jedino je Odisej, veliki heroj, u nekim vidovima levantski Grk, da bi u nekim gr !kim t ragedijama ragedijama (17, 40, 41) postao gotovo karikaturo m Levantinca. Meutim, u Ilijadi (20, 6. 234 sqq), samo jedan prizor opisuje uspješnu uspje šnu trampu u levantskom »stilu«: Glauko mijenja svoj zlatni oklop vrijedan stotinu volova za Diomedov bron !ani što vrijedi samo devet volova — takvu naivnost isti! e i izvrgava podsmijehu i sam pjesnik.
elci pokazali izuzetne vojni !ke vrline 1948,1958. i 1967. godine. 9 Uz ovo, spomenut $emo i nekoliko vrlo zna !ajnih vidova odjelovljenja etni !kog identiteta. Ponašanje kojim se aktualizira etni !ki identitet sklono je da bude ritualnije i monotonije od ponašanja uvjetovanog etni !kom li!noš$u (vidi slu !aj 22). Ovdje se sama od sebe name $ e jedna Doddsova (14) opaska nastala druga !ijim povodom: »Povijest »Po vijest se nedvojbeno ponavlja, ali to no no se ponavlja samo ritual.« Ritualizacija etni !kog identiteta može !ak biti pretjerana u doba opadanja. &ini se da su Spartanci pod rimskom vlaš $u glumili Spartance daleko potpunije nego što su to !inili na vrhuncu spartanske mo$i10 Jer drevne spartanske izreke, ponavljane bezbroj puta kroz vrijeme, vjerojat no nisu izgubile ništa od svoje »tipi !nosti«. Ponekad je takav na!in »izlaganja« etni!ke uloge vodio u krajnost, usporedivu samo s besmislom situacije u XVIII. stolje $u kad su se kastratima povjeravale najstrasnije i najsenzualnije uloge u operama.
Slu aj aj 42. — Ne sude $i o tragi! nim okolnostima koje su ih na to nagnale, izvanredni vojni podvizi Izraelaca dijelom su odgovor na tisu$ljetne progone, ali dijelom i svjesni povratak s »one ! iš$enog« na etni !ki identitet Jevreja prije dijaspor e !ije su ratni!ke podvige priznavali ! ak i njihovi helenski i rimski osvaja ! i. Napokon, Napoko n, napominjem da promjene promje ne u etni !kom samodefiniranju ponekad postaju mogu $e zbog krutog usvajanja samo jedne crte et ni!kog identiteta. Slu aj a j 43. — Jeda n od mojih prijat pr ijat elja, elja , francuski Jevrej, koji se borio u vojsci slobodne Francuske i koji vojni !ke vrline smatra važnom sastavnicom svojeg fran cuskog etni!kog identiteta, po !eo je osje $ati da posjeduje (tako % er) e r) i jevrejski etni !ki identitet — tek kad su Izra-
9. Ipak vjerujem da je dio te izmjene njegovog etni!kog identiteta bio posljedica vojnog sloma Francuske 1940. godi ne i antisemitskih mjera Petainovog režima. 10. U istom smislu, salon naj!iš$eg stila Louisa XIV danas može imati samo milijuner jer plemi$ki saloni u vremenu Louisa XIV zacijelo su sadržavali i obiteljske predmete i portrete predaka iz vremena Henria IV ili Louisa XIII.
226
227
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
Etni!ki identitet ponekad najja!e odjelovljuju upravo oni koji ga prema uvriježenim mjerilima ne bi imali pravo posjedovati. Najve$i maarski pjesnik, rodoSlu aj aj 44. — Najve ljub koji je poginuo herojskom smr $u kao dobro-
voljac u revolucionarnoj vojsci 1848-1849. godine, bio je srpskog porijekla. Svoje ime, Petrovi$, maarizirao je pretvorivši ga u maarski ekvivalent Petofi. (Petrov sin). Slu aj aj 45. —
Evropsko Evropsko javno mnijenje mnijenje prinudilo je austrijskog cara da ražaluje suludog austrijskog generala Haynaua, glasovitog po okrutnim represalijama u Maarskoj poslije revolucije 1848. godine. Na to je Havnau kupio posjed posjed u Maarskoj, po!eo nositi maarsku narodnu nošnju i, gdje god bi se našao, samouv jereno jereno bi gov govori orioo »Mi Maari nikad ne$emo dozvoliti da nam se oduzmu nacionalne slobode«. To ipak nije navelo nikoga da mu prizna maarski etni!ki identitet.11 Osvještenje, na posve intelektualnoj razini, neke crte, doživljene isprva kao o!itovanje vla-
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
Slu aj aj 46. —
Sve dok do k Bartok nije dokazao da ciganska glazba nije maarska, svi su je takvom smatrali, ali je i dalje, usprkos Bartoku, isto doživljavaju. Ono malo svojeg »maarskog etni!kog identiteta« što mi je preostalo prije $e u meni pobuditi ciganski !ardaš nego pentatonski selja!ki napjev. Nakraju, Nakraju, ali ne manje manje važno, recimo recimo još i to da postoji vrlo mali broj jednodimenzionalnih etni!kih identiteta. Podsje$am !itatelja još jednom Slu aj aj 47. — Podsje da u raspravi što $e uslijediti, rije! »spartanski« ozna!uje isklju ivo ivo »prave«, »Jednake« Spartance. a) Spartanci su svojatali helenski identitet (kao suprotnost barbarskom). barbarskom). b) U nekim prigodama, Spartanci su si pri pisiva pisivali li dors dorski ki »rasni »rasni«« ide identit ntitet et popu poputt prim primjer jerice ice kralja Anaksandride koji je najstariju k $er svoje najmilije žene nazvao Dorija (Doranka). Meu tim, u nekim drugim prigodama, oni su se sma trali »nasljednicima« ahejskih Atrejevi$a, pri
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
Etni!ki identitet ponekad najja!e odjelovljuju upravo oni koji ga prema uvriježenim mjerilima ne bi imali pravo posjedovati. Najve$i maarski pjesnik, rodoSlu aj aj 44. — Najve ljub koji je poginuo herojskom smr $u kao dobro-
voljac u revolucionarnoj vojsci 1848-1849. godine, bio je srpskog porijekla. Svoje ime, Petrovi$, maarizirao je pretvorivši ga u maarski ekvivalent Petofi. (Petrov sin). Slu aj aj 45. —
Evropsko Evropsko javno mnijenje mnijenje prinudilo je austrijskog cara da ražaluje suludog austrijskog generala Haynaua, glasovitog po okrutnim represalijama u Maarskoj poslije revolucije 1848. godine. Na to je Havnau kupio posjed posjed u Maarskoj, po!eo nositi maarsku narodnu nošnju i, gdje god bi se našao, samouv jereno jereno bi gov govori orioo »Mi Maari nikad ne$emo dozvoliti da nam se oduzmu nacionalne slobode«. To ipak nije navelo nikoga da mu prizna maarski etni!ki identitet.11 Osvještenje, na posve intelektualnoj razini, neke crte, doživljene isprva kao o!itovanje vlastitog etni!kog identiteta, kao zapravo strane, ipak ne poništava mogu$nost da ta crta bude doživljena kao etni!ka. 11. S ovim možemo usporediti primjer atenskog prognanika Alkibijada koji je u Sparti igrao ulogu nad-Spartanca. 228
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
Slu aj aj 46. —
Sve dok do k Bartok nije dokazao da ciganska glazba nije maarska, svi su je takvom smatrali, ali je i dalje, usprkos Bartoku, isto doživljavaju. Ono malo svojeg »maarskog etni!kog identiteta« što mi je preostalo prije $e u meni pobuditi ciganski !ardaš nego pentatonski selja!ki napjev. Nakraju, Nakraju, ali ne manje manje važno, recimo recimo još i to da postoji vrlo mali broj jednodimenzionalnih etni!kih identiteta. Podsje$am !itatelja još jednom Slu aj aj 47. — Podsje da u raspravi što $e uslijediti, rije! »spartanski« ozna!uje isklju ivo ivo »prave«, »Jednake« Spartance. a) Spartanci su svojatali helenski identitet (kao suprotnost barbarskom). barbarskom). b) U nekim prigodama, Spartanci su si pri pisiva pisivali li dors dorski ki »rasni »rasni«« ide identit ntitet et popu poputt prim primjer jerice ice kralja Anaksandride koji je najstariju k $er svoje najmilije žene nazvao Dorija (Doranka). Meu tim, u nekim drugim prigodama, oni su se sma trali »nasljednicima« ahejskih Atrejevi$a, pri mjerice efor Hilon i sin (Anaksandridin) nje gove majke, kralj Kleomen (19, 5. 72). Navodno atrejevi$ko porijeklo Spartanci su opravdavali time što su u tuini »otkrili«, prenijeli u Spartu i sahranili kosti Ahejca Oresta, Agamemnonova sina, prane$aka i nasljednika Menelajeva (19, 1. 67). Tako se spartanski ekspanzionizam mo gao opravdati pozivanjem bilo na dorski (osva229
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ja ki), ki), bilo na ahejski identitet (zakonitih nas-
ljednika). c) Spartanci su svojatali i spartanski identitet: 1. kao suprotnost, primjerice, Atenjanima, 2. kao suprotnost svojim kmetovima helotima, i 3. kao suprotnost satelitima Sparte, u skladu s jednadžbom Spartanac Spartanac = vojnik, jer samo Spartanac nije mogao biti drugo do vojnik. jednom zborovanju zborovanju sparSlu aj aj 48. — Na jednom tanske i savezni!kih vojski, saveznici su se žalili da je Sparta dala premalo vojnika. Umjesto odgovora, spartanski zapovjednik je zatražio da ustanu svi lon!ari, kova!i, tesari i sl. iz okupljenih vojski. Malo-pomalo, ustadoše svi savezni!ki vojnici. Nakraju, zapovjednik naloži da ustanu svi (profesionalni) vojnici. Tada je ustalo samo spartansko ljudstvo budu$i da je samo spartanska vojska bila sastavljena od profesionalnih vojnika. To je imalo biti dokazom da je Sparta dala više vojnika bilo od koga (36, str. 214A). Još ostaje da raspravimo posljednji vid etni!kog identiteta.
Etni ki ki identitet i zenit (vrhunac) dometa kulture. — U nekim slu !ajevima, pretenzija da je neka etnija utjelovljenje vrhunca dometa odreene kulture, u Kroeberovom (22) smislu, dio je etni!kog identiteta ve#eg broja etnija. 230
Komplementa Komplementaristi risti ka ka etnopsihoanaliza
da se razori grad koji je spasio Gr !ku u medijskim ratovima osamdesetak godina ranije (30, 15). U tom trenutku, etni !ki identitet Atene, stvoren u prošlosti, bio je za nj pravi kapital. b) Sparta — svakako najmanje u skladu s onovremenim gr !kim kulturnim normama — takoer je smatrana gr !kim idealom zbog vrlo razli!itih i možda još manje utemeljenih razloga. »Pravi« Spartanci bili su dorski osvaja!i (18), dok najve$i dio Gr !ke nije bio dorskog porijekla. Nijedna gr !ka država nije se kvalitativno više razlikovala od ostalih koliko Sparta. Atena se od ostalih razlikovala naro!ito u kvantitativnom pogledu: ona je, u u sporedbi s o stalim državicama, imala više pjesnika, umjetnika, filozofa, zanatlija, moreplovaca itd. najvišeg razreda.12 III. Misti ka — Suprotn o onome što vrijedi za etni!ku li!nost, etni!ki identitet gotovo uvi jek posjeduje posjeduje svoju »automistiku« »automistiku« i »pripisanu« »pripisanu« mistiku. Sada $emo ispitati jedinstven uzorak takve dvostruke mistike koja je, u mnogo zna!ajnih vidova, proizvod outsidera.
12. Upozoravam na zanimljivu !injenicu: poznato je da su rimski osvaja!i sa !uvali Spartu kao neku vrstu rezervata za »etnologe«, no manje je poznato da su tako% er er sa!uvali i Atenu, kao rezervat za u!enje, sveu!ilišni grad. Ironjom sudbine Sparta je tako postala rezervatom »super-junaka« kad je prestala biti vojnom silom, a Atena rezervatom intelektualaca kad je prestala proizvoditi genje. 232
ETNI&KI IDENTITET: LOGI& KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
Najma Najmanje nje su dv dvaa grad grada-d a-drža ržave ve u Gr Gr !koj polagala pravo da su utjelovljenje biti Gr !ke. Slu aj aj 49. — Atenu je Periklo nazivao nazivao »školom Helade«. Jedan ju je pjesnik proglasio »Heladom Helade«. Atena se smatrala tipi!nom za Gr !ku, isto kao što se najbolji trka$i konj smatra utjelovljenjem cijele svoje vrste. Koliko se Atena razlikovala od ostalih gr !kih država otkrivaju najrazli!itije karakterizacije te države što su ih izrekli korintski, spartanski i atenski poslanici na sastanku Sparte i njezinih saveznika, gdje se odlu!ivalo ho$e li se u$i u rat ili sklopiti mir s Atenom (43, 1. 68 sq). Štoviše, Atena je svojatala epitet najgr k ije od svih gr !kih državikije ca, budu$i da je jedin jedino o njezin narod »autohton«, odnosno, jer su samo Atenjani starosjedioci na Atici (19, 1. 56; 7. 161). Suvišno je i re$i da je time ustanovljena i velika razlika izmeu Atene i ostalih gr !kih državica u kojima je predgr !ki rasni element (Pelazgi) bio neznatan i kojega su do kraja ahejskog razdoblja gotovo posve uništili dorski osvaja!i. Meutim, !ak je i stroga Sparta priznavala istaknuto, ako ne i vode $e mjesto Atene u Heladi. Kad je Atena izgubila peloponeski rat, jedan od tebanskih poslani ka inzistirao je da se s Atenom postupi onako kako je Teba Teba postupila postupila s Melosom: Melosom: da da se grad grad sravni sravni sa zemljom, muškarci pobiju, a žene i djeca pre daju daj u u ropstv rop stvo. o. U tom t om trenut tre nutku ku ustao ust ao je poslanik poslanik Fokide Fokide (neprijatelja (neprijatelja Atene) Atene) i zapjevao zapjevao korsku odu iz Euripidove Elektre, Elektre, na što je strogi spartanski poslanik izjavio da Sparta ne pristaje 231
ETNI)Kl IDENTITET: LOGI& KE OSNOVE 1 DISFUNKCUE
Slu aj aj 50. — Nužno je uzeti u obzir više vidova mistike spartanskog etni!kog identiteta: a) Spartanska automistika i pripisana mistika u odreenim odnosima su bile konvergentne: Spartanci su se smatrali nepobjedivima na zem lji, a Atenjani, njihovi neprijatelji, dijelili su to mnijenje. Kad je buknuo peloponeski rat, Periklo je savjetovao da se Atena bori samo na moru (43, 1. 142 aqq). b) Dvije mistike bile su i divergentne, divergentne, barem po pripadnim ocjenama. Spartanci su sudili da je apsolutna !ast i poštenje obilježje njihovog etni !kog identiteta. Meutim, Atenjani su Spar tance smatrali krajnje nepoštenima, i to naro !ito onda kad su ovi postupali navodno naj !asnije. Dovoljno je sjetiti se opisa Menelaja, spartan skog kralja, u Euripidovoj Euripidovoj Andromahi (16) (16) — opis se ne temelji na liku Ahejca Menelaja iz Ilijade nego na predodžbi Atenjana o Spartancu u V. st. pr. n. e. c) &ak i kad !injenice opovrgavaju i automi stiku i pripisanu mistiku, u slu !aju kad su ove konvergentne, one ostaju prihva $ene kako unu tar »in-group«, tako i unutar »out-group«. Mit o nepobjedivosti Sparte na zemlji nadživio je njezin katastrofalni poraz u bici s Atenjanima u Sfakteriji. Plutarh je živio više od petsto godina poslije t renutka k ad je njeg ova država , Teba, zauvijek razbila u Leuktri'spartansku vojnu nad mo$. Ali i on je zadržao mistiku vojne nadmo$i Sparte nad tebanskim hoplitima. Zaslugu za 233
Komplementa Komplementaristi risti ka ka etnopsihoanaliza
da se razori grad koji je spasio Gr !ku u medijskim ratovima osamdesetak godina ranije (30, 15). U tom trenutku, etni !ki identitet Atene, stvoren u prošlosti, bio je za nj pravi kapital. b) Sparta — svakako najmanje u skladu s onovremenim gr !kim kulturnim normama — takoer je smatrana gr !kim idealom zbog vrlo razli!itih i možda još manje utemeljenih razloga. »Pravi« Spartanci bili su dorski osvaja!i (18), dok najve$i dio Gr !ke nije bio dorskog porijekla. Nijedna gr !ka država nije se kvalitativno više razlikovala od ostalih koliko Sparta. Atena se od ostalih razlikovala naro!ito u kvantitativnom pogledu: ona je, u u sporedbi s o stalim državicama, imala više pjesnika, umjetnika, filozofa, zanatlija, moreplovaca itd. najvišeg razreda.12 III. Misti ka — Suprotn o onome što vrijedi za etni!ku li!nost, etni!ki identitet gotovo uvi jek posjeduje posjeduje svoju »automistiku« »automistiku« i »pripisanu« »pripisanu« mistiku. Sada $emo ispitati jedinstven uzorak takve dvostruke mistike koja je, u mnogo zna!ajnih vidova, proizvod outsidera.
12. Upozoravam na zanimljivu !injenicu: poznato je da su rimski osvaja!i sa !uvali Spartu kao neku vrstu rezervata za »etnologe«, no manje je poznato da su tako% er er sa!uvali i Atenu, kao rezervat za u!enje, sveu!ilišni grad. Ironjom sudbine Sparta je tako postala rezervatom »super-junaka« kad je prestala biti vojnom silom, a Atena rezervatom intelektualaca kad je prestala proizvoditi genje. 232
Komplementari Komplementaristi sti ka ka etnopsihoanaliza
poraz poraz Sparte Sparte on on je pripisao pripisao genijalnos genijalnosti ti jednog jednog jedinog jedinog Tebanca, Tebanca, Epaminon Epaminonde de (36, 214C sqq). d) Ponekad etnija može imati dvije automistike etni!kog identiteta. Tako su, primjerice, dvostruki (dorski i ahejski) etni!ki identitet i dvostruka mistika Sparte bili jednostavno osno vom za razli !ite mogu$e izbore neprijatelja. Sparta je uvijek bila ekspanzionisti!ki nastro jena. Kako pokazuje Slu aj aj 47:
1. dorska etni!ka mistika opravdavala je agre siju u ime vojne nadmo$i Dorana; 2. ahejska mistika nastojala je dati mitskozakonite osnove za spartanski ekspanzionizam. e) U slu!aju Sparte, za dobar dio mistike njezinog etni!kog identiteta zaslužni su stranci premda su mu se Spartanci drage volje prilagoavali. Što se ti!e mistike nadmo$i, Spartanci su izumili nešto što Ollier (28) naziva »epom o Sparti« koji je proglasio starodrevnost i posto-
ETNI)Kl IDENTITET: LOGI& KE OSNOVE 1 DISFUNKCUE
Slu aj aj 50. — Nužno je uzeti u obzir više vidova mistike spartanskog etni!kog identiteta: a) Spartanska automistika i pripisana mistika u odreenim odnosima su bile konvergentne: Spartanci su se smatrali nepobjedivima na zem lji, a Atenjani, njihovi neprijatelji, dijelili su to mnijenje. Kad je buknuo peloponeski rat, Periklo je savjetovao da se Atena bori samo na moru (43, 1. 142 aqq). b) Dvije mistike bile su i divergentne, divergentne, barem po pripadnim ocjenama. Spartanci su sudili da je apsolutna !ast i poštenje obilježje njihovog etni !kog identiteta. Meutim, Atenjani su Spar tance smatrali krajnje nepoštenima, i to naro !ito onda kad su ovi postupali navodno naj !asnije. Dovoljno je sjetiti se opisa Menelaja, spartan skog kralja, u Euripidovoj Euripidovoj Andromahi (16) (16) — opis se ne temelji na liku Ahejca Menelaja iz Ilijade nego na predodžbi Atenjana o Spartancu u V. st. pr. n. e. c) &ak i kad !injenice opovrgavaju i automi stiku i pripisanu mistiku, u slu !aju kad su ove konvergentne, one ostaju prihva $ene kako unu tar »in-group«, tako i unutar »out-group«. Mit o nepobjedivosti Sparte na zemlji nadživio je njezin katastrofalni poraz u bici s Atenjanima u Sfakteriji. Plutarh je živio više od petsto godina poslije t renutka k ad je njeg ova država , Teba, zauvijek razbila u Leuktri'spartansku vojnu nad mo$. Ali i on je zadržao mistiku vojne nadmo$i Sparte nad tebanskim hoplitima. Zaslugu za 233
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
i Platon koji je, više nego ljude, volio sustave, i apstrakcije smatrao zbiljskijima od zbilje. Moram pripomenuti da je najve$i dio mistike etni!kog identiteta Sparte po!ivao na nesporazumu što su ga Spartanci uporno podržavali i njegovali. Spartini »Likurgovi zakoni« svakako su bili manje drevni nego se vjerovalo. Pa ipak, ti su zakoni zacijelo mogli biti prvi »revolucionarni ustav« u Gr !koj budu$i da se društvena kriza u Sparti, kako se !ini, razbuktala i ranije i dublje nego u drugim gr !kim gradovima-državama (18). Osim toga, »postojanost« njezinih ustanova, o !emu je ponajve$ma ovisio etni!ki identitet »stvarnih« Spartanaca, ostvarena je uz zastrašuju$u cijenu pretvaranja svakog slo bodnog bodnog Sparta Spartanca nca u vojnog vojnog roba države, države, jer je Sparta ležala na buretu baruta (8). Ostale gr !ke državice odbile su pla$ati takav danak svojoj stabilnosti, naro!ito zbog toga što o tome nije ovisio kontinuitet njihovog etni!kog identiteta. I one su zacijelo, s vremena na vrijeme, proživljavale graanske nerede, ali u tim sukobima su!eljavala se samo (primjerice) atenska aristokracija s atenskim atenskim demosom, demosom, i koja bi god stran stran
Komplementari Komplementaristi sti ka ka etnopsihoanaliza
poraz poraz Sparte Sparte on on je pripisao pripisao genijalnos genijalnosti ti jednog jednog jedinog jedinog Tebanca, Tebanca, Epaminon Epaminonde de (36, 214C sqq). d) Ponekad etnija može imati dvije automistike etni!kog identiteta. Tako su, primjerice, dvostruki (dorski i ahejski) etni!ki identitet i dvostruka mistika Sparte bili jednostavno osno vom za razli !ite mogu$e izbore neprijatelja. Sparta je uvijek bila ekspanzionisti!ki nastro jena. Kako pokazuje Slu aj aj 47:
1. dorska etni!ka mistika opravdavala je agre siju u ime vojne nadmo$i Dorana; 2. ahejska mistika nastojala je dati mitskozakonite osnove za spartanski ekspanzionizam. e) U slu!aju Sparte, za dobar dio mistike njezinog etni!kog identiteta zaslužni su stranci premda su mu se Spartanci drage volje prilagoavali. Što se ti!e mistike nadmo$i, Spartanci su izumili nešto što Ollier (28) naziva »epom o Sparti« koji je proglasio starodrevnost i posto janost janost njezi njezinog nog arist aristokr okratsk atskog og ustrojs ustrojstva tva.. Meutim, »ep o Sparti«, u njegovom dokraja dora% enom enom obliku, tvorevina je prospartanskih neSpartanaca jer su sami Spartanci bili premalo istan!ani i produhovljeni da bi to u!inili sami. Prvi »ep o Sparti« napisala su trojica Atenjana, Sokratovih u!enika: bestidni oligarh i izdajnik Kritija, inteligentni, ali prostodušni Ksenofont 234
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
i Platon koji je, više nego ljude, volio sustave, i apstrakcije smatrao zbiljskijima od zbilje. Moram pripomenuti da je najve$i dio mistike etni!kog identiteta Sparte po!ivao na nesporazumu što su ga Spartanci uporno podržavali i njegovali. Spartini »Likurgovi zakoni« svakako su bili manje drevni nego se vjerovalo. Pa ipak, ti su zakoni zacijelo mogli biti prvi »revolucionarni ustav« u Gr !koj budu$i da se društvena kriza u Sparti, kako se !ini, razbuktala i ranije i dublje nego u drugim gr !kim gradovima-državama (18). Osim toga, »postojanost« njezinih ustanova, o !emu je ponajve$ma ovisio etni!ki identitet »stvarnih« Spartanaca, ostvarena je uz zastrašuju$u cijenu pretvaranja svakog slo bodnog bodnog Sparta Spartanca nca u vojnog vojnog roba države, države, jer je Sparta ležala na buretu baruta (8). Ostale gr !ke državice odbile su pla$ati takav danak svojoj stabilnosti, naro!ito zbog toga što o tome nije ovisio kontinuitet njihovog etni!kog identiteta. I one su zacijelo, s vremena na vrijeme, proživljavale graanske nerede, ali u tim sukobima su!eljavala se samo (primjerice) atenska aristokracija s atenskim atenskim demosom, demosom, i koja bi god stran stran pobijedi pobijedila, la, pobjedni pobjednikk je uvijek uvijek bio Atenja Atenjanin. nin. aprotiv, u Sparti bi svrgavanje »slobodnih« Spartanaca od strane helota ozbiljno potkopalo i izmijenilo spartanski etni!ki identitet te razorilo državu. Solonovi zakoni smjeli su dopustiti da se Atenjaninu ne uskrate graanska prava jer on nije izazivao graanski rat (32, 20). Likurgovi zakoni to nisu mogli dopustiti. 235
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsikoanaliza kaetnopsikoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
FUNKCIONALNOST I DISFUNKCIONALNOST IDENTITETA SKUPINE Marcel Mauss (27) je dokazao da, premda je svaka osoba svjesna svojeg identiteta — svojeg bivanja bivanja samom samom sobom — mnoga mnoga primitiv primitivna na društva ne odjelovljuju na društvenoj razini ono po !emu se svaka osoba razlikuje od ostalih. Ponekad je pojedinac u odreenim odnosima funkcijski zamjenjiv s drugim pojedincima i dogaa se da i sam otvoreno priznaje tu !injenicu. Prip adnik ik naroda naro da Sedang Seda ng Slu aj aj 51. — Pripadn oženio se dvjema sestri!nama koje su meusobno bile i »najbolje prijateljice« te su jedna drugu zvale i istim (izmišljenim) imenom. Jednom sam jednu od njih upitao nije li ljubomorna kad njezin muž vodi ljubav s drugom suprugom, njezinom sestri!nom. Ona mi je odgovorila: »Zašto bih bila? Ona je isto što i ja« (u tom odnosu). Istodobno, ta je žena znala da je ona jedinstv jedinstvena ena i snažna snažna li!nost i odbacivala je mnoge sedanške nazore i vjerovanja. Ne$e biti naodmet razmotriti društveno odjelovljenje individualnosti na osnovi tipova odnosa. Parsons je ustanovio da postoje tri takva tipa (29): a) Funkcijsko Funkcijsko-spec -specift ift ni n i odnosi (primjerice, prodav prodavaa!-kupac). Sve što nije izri!ito uklju!eno u odnos isklju!uje se iz njega. Opravdati se mora samo tražnja. Ovaj tip odnosa naglašeno
je segm segment entiran iran i prev prevlada ladava va u slože složenim nim društvidruštvima. b) Funkcijsko-difu Funkcijsk o-difuzni zni odnosi odn osi (npr. muž i žena). Sve što nije izri!ito isklju!eno iz odnosa smatra se u nj uklju!enim. Opravdati se ne mora tražnja nego odbijanje. c) Funkcijsko-kumulativni odnosi (npr. šefljubavnik i sekretarica-ljubavnica). sekretarica-ljubavnica). Takvi odnosi !esti su izvor sukoba (12, pogl. IX). Parsonsova shema zanemaruje nešto što ja smatram tipskim odnosom u primitivnim društvima. d) Funkcijs Funkcijsko-m ko-mnogos nogostruki truki odnosi: odnosi: Abraham je bio bio plem plemen ensk skii vo voa, vojskovoa, sve$enik, pa pater familias itd. i nijedan od tih položaja p oložaja nije mogao zauzimati a da ne zauzima sve ostale. Meutim, prevladavanje funkcijsko-mnogostrukih odnosa u nekim primitivnim društvima nije nužno primjer ekstenzivnog društvenog odjelovljenja »jedinosti« li!nosti jer nailazimo na mnoge statuse koji stupaju u funkcijski mnogostruke odnose, a imaju vrlo mali broj atributa. U sestrinskom mnogoženstvu dovoljno je da žena bude sestra udate žene pa da i sama bude suprugom, te $e u takvom njezinom statusu njezini društveni odnosi zacijelo biti funkcijski mnogostruki: ona $e biti spolna partnerica, majka, doma$ica itd. Da bi se postalo kraljem, dovoljno je biti najstariji sin kralja. Objavljivanje »Kralj je mrtav, živio kralj!« potvr uje uzajamnu
236
237 237
Komplementaristi Komplementaristi#kaetnopsihoanaliza
funkcijsku zamjenjivost (3) pokojnog kralja i njegovog nasljednika. Da spomenem još jednu neobi !nost: upravo na vrhu i u dnu društvene ljestvice, ljudi su, s jedne strane, uzajamno funkcijski najzamjenjiviji a, s druge strane, istodobno posjeduju — bar ba r u na ! elu — najve $ i stupanj slobode u odabiru segmenata cijelog raspona potenci jalnih ponašanja koja $e mo$i po izboru aktualizirati u odre enom trenutku. Prema zakonima stare Perzije, kralj nije bio podložan zakonima (19, 3. 31). U monarhisti !koj Francuskoj, zakon je teorijski t eorijski bio neograni!ena volja kralja: »Kralj žele...«; »Takovaje naša volja«. Jošje zanimljivije jedno DoUardovo otkri $e (15): policija u južnim državama SAD !esto zatvara o !i pred prekršajima Crnaca, dok bi bijelac za sli !no ponašanje bio uhapšen. uhapš en. &ini se o ! iglednim da društveno osvještenje i odjelovljenje osobnog identiteta potje !e iz ras padanja funkcijski mnogostrukih odnosa na sastavne dijelove. &ini se da taj proces te !e usporedno s onim što Durkheim naziva »društvenim polisegmentiranje m« što, primjerice, omogu $uje da žena postane suprugom pojedinca A, lju bavnicom B-a, kuharicom C-a itd. S povijesnog gledišta, pojedina !ki identitet pojedinca A od jelov ljen na dru štven oj razin i naizgled potje ! e iz !injenice da pojedina osoba istodobno može posjedovati posjedo vati identitete identit ete razli !itih klasa u odnosu na B, te ! ak da svaki klasni identitet unutar 238
ETNIKI IDENTITET: LOGIKE OSNOVE I DISFUNKCIJE
pojedine k lase (membership) može biti zna !enjski samo u odnosu s razli ! itom osobom, i (ili) u razli itim itim kontekstima. kontekstima. Isto dobno dobno,, broj uvjeta kojima bi pojedina osoba morala udovoljavati kako bi mogla biti uvrštena u odre enu klasu sklon je pove $avanju. Iako je kralj Louis XIV svojedobno bio glavni zapovjednik vojske, u praksi je zapovjedništvo nad svojim vojnim snagama u ratu povjeravao generalima. Tako er se može utvrditi da u mnogo slu !ajeva status pojedinca A kao !lana klase X dobiva dopunske razmjere, i to: a) &injenicom pripadanja i klasama Y, Z itd: naslovom Prejasnog Viso !anstva (statusom Bur bona), Conde, ina !e briljantni vojskovo a, znat no je dobio na ugledu. b) & injenicom nepripadanja klasama M, N itd: domišljati propali plemi $ koji je želio ob noviti svoje bogatstvo, upuštaju $i se u trgovinu, mogao je privremeno »odložiti« svoj plemi $ ki naslov u parlamentu svoje provincije. Meutim, društveno prihva $ena mnogostruka pripadnost pojedinca A nekoj klasi može tako er uklju !ivati osvještenje !injenice da on pripada ujedno i klasi k lasi koja prelazi prelaz i etni e tni !ke granice: Mohave iz gensa Hipa po !inio bi rodoskvrnu $ e kad bi se oženio ženom Yuma koji su tako er pripadali gensu Hipa. To može tako er navesti na oblikovanje nazora ili karakternih crta koji tako er prelaze etni!ke granice: kao i neki napjevi Indijanaca s Ravnjaka, Frag239
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
spartanskog pjesnika Tirteja (44) govori kako je leš mladi$a ubijenog u bici lijep i zanosan prizor. Slu aj aj 52. — Svojstvo Svo jstvo Sparta Spar tanca nca da je SparSpar i vo tanac prinu uje ga da intenzivno i isklju ivo ostvaruje segment ponašanja koji se odnosi na vojni!ko junaštvo. Sparta, !ini se, nije rodila nijednog intelektualca od doba Alkmana i Tirteja (VII. st. pr. n. e.) pa do vremena helenisti !kog znanstvenika Sosibija (III. st. pr. n. e.). Zakon kojim je bilo zabranjeno obavljanje bilo kakvog zanimanja s ciljem stjecanja zarade tako er je pridonio !injenici da je Sparta ušla u pelopo pelo ponesk neskii rat s neznatn nezn atnim im nov !anim zalihama. (43, 1. 130 itd). Ukratko, spartanski status Spartanca dovodio je dopotpunog onemogu$avanja ostvarenja mnogih njegovih potencijala, podreivao »spartanstvu« !ak i mogu$nosti za koje se smatralo da su u skladu sa spartanskim oso bina bi nama: ma: Spar Sp artt anac ana c je, primj pr imjer erice ice,, imao ima o pravo pr avo da bude muž i otac, ali je njegov obiteljski život bio sveden na najmanju mjeru kako bi mu ostalo o stalo više vremena za obnašanje njegovih spartanskih svojstava. Naprotiv, premda su svojstva Ate-
etni! kog identiteta Atenjana vjerojatno je bila posljedicom vrlo ranog uspostavljanja stvarnog jedinstva jedinst va i ravnopravnost ravno pravnostii svih stanovnika stano vnika Atike. Ati!ki »sinekizam« bio je izravno suprotan temeljnom razdoru unutar spartanske države u kojoj su živjeli »pravi« Spartanci, perijeci (stanovništvo okolnih podru ! ja) i helot hel ot i — a da niti ne spominjemo !itav niz me uslojeva kao što su bili parteniji i neodamodi, i dr. — s vrlo nejednakim pravima. Stalni sukobi izme u tih skupina bili su istodobno smislom postojanja i Sparte i njezine zle kobi (8). Odmah da upozorim da odabir — i sama ! injenica prinude da se bira — samo nekih od mogu $ih ostvarenja iz potpunog repertoara »osiromašuje« i »sužava« ljudsko bi $e, bar u na! elu. Meutim, na razini prakse, takav »gu bitak« bitak « (u nekim sektorima) sekto rima) više je nego nadokna en ve $ om i više zadovoljavaju $ o m kompetentnoš$u u vladanju segmentima oda branima da budu ostvareni (12, pogl. II). Štoviše, selektivnost tako er rezultira i dragocjenim psihološkim i sociološkim posljedicama. Linton (26) je još davno d avno upozorio da su ljudski ljud ski nagoni toliko t oliko
ment l0.
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
spartanskog pjesnika Tirteja (44) govori kako je leš mladi$a ubijenog u bici lijep i zanosan prizor. Slu aj aj 52. — Svojstvo Svo jstvo Sparta Spar tanca nca da je SparSpar i vo tanac prinu uje ga da intenzivno i isklju ivo ostvaruje segment ponašanja koji se odnosi na vojni!ko junaštvo. Sparta, !ini se, nije rodila nijednog intelektualca od doba Alkmana i Tirteja (VII. st. pr. n. e.) pa do vremena helenisti !kog znanstvenika Sosibija (III. st. pr. n. e.). Zakon kojim je bilo zabranjeno obavljanje bilo kakvog zanimanja s ciljem stjecanja zarade tako er je pridonio !injenici da je Sparta ušla u pelopo pelo ponesk neskii rat s neznatn nezn atnim im nov !anim zalihama. (43, 1. 130 itd). Ukratko, spartanski status Spartanca dovodio je dopotpunog onemogu$avanja ostvarenja mnogih njegovih potencijala, podreivao »spartanstvu« !ak i mogu$nosti za koje se smatralo da su u skladu sa spartanskim oso bina bi nama: ma: Spar Sp artt anac ana c je, primj pr imjer erice ice,, imao ima o pravo pr avo da bude muž i otac, ali je njegov obiteljski život bio sveden na najmanju mjeru kako bi mu ostalo o stalo više vremena za obnašanje njegovih spartanskih svojstava. Naprotiv, premda su svojstva Ateer zahtijevala da ponjanina od Atenjana tako% er kazuju hrabrost, oni su imali slobodu da ostvaruju i druge segmente svojeg ponašanja — i od njih nji h se zaista zai sta o !ekivalo da to i ! ine. Sofoklo je bio zanatlija, vojskovo a, državnik i dramski pjesnik, štoviše, imao je pravo na samosvojni osobni život i zna !enjski identitet, ujedno društveni i najuže osobni. Elasti ! nost
etni! kog identiteta Atenjana vjerojatno je bila posljedicom vrlo ranog uspostavljanja stvarnog jedinstva jedinst va i ravnopravnost ravno pravnostii svih stanovnika stano vnika Atike. Ati!ki »sinekizam« bio je izravno suprotan temeljnom razdoru unutar spartanske države u kojoj su živjeli »pravi« Spartanci, perijeci (stanovništvo okolnih podru ! ja) i helot hel ot i — a da niti ne spominjemo !itav niz me uslojeva kao što su bili parteniji i neodamodi, i dr. — s vrlo nejednakim pravima. Stalni sukobi izme u tih skupina bili su istodobno smislom postojanja i Sparte i njezine zle kobi (8). Odmah da upozorim da odabir — i sama ! injenica prinude da se bira — samo nekih od mogu $ih ostvarenja iz potpunog repertoara »osiromašuje« i »sužava« ljudsko bi $e, bar u na! elu. Meutim, na razini prakse, takav »gu bitak« bitak « (u nekim sektorima) sekto rima) više je nego nadokna en ve $ om i više zadovoljavaju $ o m kompetentnoš$u u vladanju segmentima oda branima da budu ostvareni (12, pogl. II). Štoviše, selektivnost tako er rezultira i dragocjenim psihološkim i sociološkim posljedicama. Linton (26) je još davno d avno upozorio da su ljudski ljud ski nagoni toliko t oliko stv arno orgaorga fleksibilni da oni sami ne mogu stvarno nizirati i u!initi predvidljivim !ovjekovo ponašanje i li! nost, dovoljno da bi život u društvu bio mogu $. Da bi mogao organizirati svoju li !nost i u!initi je predvidljivom, !ovjeku je potreban stabilni oslonac navika i obi ! aja. Da pojasnim, nešto što je iz jednog kuta gledanja nužno selektivan »obi !aj« (ili navika), iz
ment l0.
240
241
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
drugoga je odabir s ciljem sustavnog ostvarivanja odreenih segmenata iz potpunog potencijalnog repertoara !ovjeka. Iz tre$eg pak kuta, svrha odabiranja nekih od tih segmenata jest dosljednost u ostvarivanju oblika ponašanja, što podrazum podrazumijev ijevaa da $e A sebi pripisati cijeli niz statusa !lana klase: on $e sebi pripisati niz kla snih identiteta od kojih $e jedan biti i etni!ki identitet. Meutim, ukoliko se prisjetimo onoga što je re!eno na po!etku ove studije, tj. da individualnost svojs pojedinc incuu A može može postat postatii jedina jedina svojstv tvena ena pojed pobrajanjem svih njegovih klasnih identiteta — spajanjem nesvodljivih (strukturiranih ili nestrukturiranih) akumuliranih informacija o njemu (!iji je stupanj neto!nosti mogu$e to!no utvrditi) — postaje o!igledno da upravo odabir segmenata repertoara koje $e A aktualizirati u svojem ponašanju !ini tog pojedinca potpuno potpuno št oviše, še, iznimno izn imno kreativ kreat ivnim nim jedinst jedi nstveni venim m — štovi i spontanim. Ukratko, A biva — a takvim takvi m se on i predstavlja — jedinim i razli!itim od svih drugih pojedinaca upravo po svojem osobenom odabiru odreenih segmenata svojeg sveukupnog potencijalnog repertoara, s ciljem da ih ostvaruje na poseban na!in, jer njegov je izbor neponovljiv. Budu$i da se odabir nekih od tih segmenata, iz druga!ijeg kuta gledanja, može shvatiti kao samopripisivanje niza pripadnosti pripadnosti klasama (klasnih identiteta), jedinstveni identitet A može se odrediti pobrajanjem svih njegovih klasnih identiteta — ili u najmanju ruku
nekog broja njegovih klasnih identiteta, dovoljno velikog kako bi se isklju!ila mogu$nost da neki drugi pojedinac (B) takoer pripada svim tim klasama. Kad pojedinac posjeduje dovoljan broj dovoljno razli!itih klasnih identiteta, svaki od ovih postaje postaje »alatka«, »alatka«, a svi oni u cjelini neka vrsta vrsta »kutije za alat« koja istodobno is todobno aktualizira aktualizira i odjelovljuje njegov jedinstveni model (pattern) li!nosti na društvenoj razini. Meutim, kad jedan od klasnih identiteta postane prenaglašen, prenaglašen, i to toliko da se grubo sukobljava sa svim ostalim njegovim klasnim identitetima ili im !ak postane nadreen, po!in ju se pojavlj pojavljiva ivati ti izrazito izrazito disfunk disfunkcion cionalna alna o!itovanja klasnog identiteta. Sukob se može pojaviti kad klasni identitet koji se smatra glavnim u odreenim okolnostima postane postane manje manje djelotvoran djelotvoran od ostalih ostalih klasnih klasnih identiteta. Slu aj aj 53. — Marse Marselje ljeza za poziva poziva »svu »svu djecu« djecu«,, ali samo arol samo »djecu domovine«; marksisti!ka paro poti!e samo samo »radnike »radnike (cijelog (cijelog)) svijeta« da se ujedine. Istodobno, kako bi ohrabrio sovjetsku sovjetsku ke »do zadnje vojsku da se bori protiv nacisti ke kapi krvi«, Staljin se morao poslužiti apelom na etni ki ki identitet, i borbu predstaviti kao boj izmeu Rusa i Nijemaca. Kad promatramo samo etni!ki identitet, primje$ujemo da on, kad preko potiree prekomje mjern rno o oja a, a, potir sve ostale klasne identitete, prestaje biti oruem i l i , štoviše, štoviše, kutijom kutijom za alat; alat; on se, se, kako kako smo
242 242
243
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
pokaza pokazali li na primje primjeru ru Spar Sparte te (slu (slu!aj 52), pretvara u stegu. Naime, ostvarenje kolektivnog distimotiviteta putem pretjeranog ja!anja i hiperaktualiziranja etni!kog identiteta može, kako $emo pokazati vrlo jednostavnim primjerom, uroditi dokidanjem mogu#nosti pojedina ne ne ra-
Odjelovljenje pretjerano snažnog etni!kog identiteta može biti tolikim teretom da ovaj postaje postaje disfunkc disfunkcional ionalan. an. Slu aj aj 55. — Etni!ki identitet (rimski) ponekad bi rimskog magistrata primorao da vlastitog sina osudi na smrt i da pritom ne pokaže ni trun osje$aja. Naprotiv, Periklo si je smio dopustiti da u suzama pred atenskom skupštinom moli milost za svoju ljubavnicu Aspaziju (31, 32). potrebno bno po podsje dsje$ati kojom Slu aj aj 56. — Nije potre su cijenom Jevreji platili o!uvanje svojeg etni!ko-religijskog identiteta. Pod Antiohom Epifanom, oni su i uz svu opasnost po svoje živote obrezivali sinove. Ukratko, možemo se složiti s tvrdnjom da per prekom prekomjer jernim nim ja!anjem etni!kog identiteta pertinentni klasni identiteti subjekta bivaju svedeni na jedan jedini identitet, dakle, da time biva dokinut zbiljski zbiljski identitet pojedinca. Ista se stvar dogaa kad se pertinentnim smatra samo jedan klasni identitet osobe. Pod nacistima, Jevreji su postupno izgubili sve svoje pertinentne klasne identitete osim jevrejskog, tim su procesom izgubili !ak i svoj osobni os obni identitet. Svoenje !ovjeka na samo jednu dimenziju disfunkcionalno je, štoviše, sverazorno. Pa ipak, današnje vrijeme obiluje primjerima osoba koje se same lišavaju svih svojih potencijalno zna!enjskih klasnih identiteta, prestaju$i biti bilo !ime osim X, pri !emu X ozna!uje etniju — i l i bilo kakv kakvuu drugu spregu — bilo stvarnu
zli itosti. itosti. Slu aj aj 54. —
Spartanski Spart anski hop hoplit lit nosio nosi o je crveni plašt po kojem je bio razli it it od svih ostalih pješaka-oklopnika. pješaka-oklopnika. Meutim, crvena boja njegova plašta imala je još jednu funkciju: u odreenom odnosu, ona je dokidala pojedina no no stanje hoplita. Ako bi bio ranjen, krv iz rana nije ostavljala mrlje na njegovom crvenom plastu plastu (34, 24; 47, 2. 3). Dakle, posebno stanje ranjenog spartanskog pojedinca nije moglo niti ohrabriti neprijatelja niti izazvati njegovu samilost.13 Ukratko, aktualiziranje pretjerano snažnog etni!kog identiteta dovodi do minimiziranja i, !ak, poricanja vlastitog pojedina!nog identiteta. funkcijski pertinentna pertinentna nesli nost nost poMeutim, funkcijski jedinog !ovjeka ostalima !ini ga !ovjekom: sli!nim drugima upravo po visokom stupnju razli!itosti. Upravo po tome !ovjek ima »ljudski identitet« te, u skladu s tim, i osobni identitet.
13. Vidi Ilijada Ilijada,, 12.390 sqq: Ranjeni Glauko izlazi iz borbe kako njegovo stanje (!injenica da je ranjen) ne bi osokolio neprijatelja. 244
245
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
bilo umjetn umjetnu. u. Tim proce procesom som nastalo nastalo osirom osiromaše aše-nje danas je ve$e nego ikad, jer etni!ki identitet može strukturirati sve manji broj segmenata potpunog potpunog po poten tencij cijalno alnogg reperto repertoara ara !ovjeka. Dakle, !im A odlu!i da bude jedino — i ostentativno — X, dvadeset i !etiri sata dnevno, veliki broj segmenata njegova ponašanja, koje on ni sa kakvom izlikom ne može dovesti u vezu sa svojim etni!kim identitetom, ostaje bez ikakvog organizatorskog i stabilizatorskog uporišta. Dakle, njegovo ponašanje pokazuje sklonost sve ve$oj kaoti!nosti, naro!ito kad djeluje kao !lan konkretne skupine. Dosljedno tome, usporedno s vrlo slabom strukturiranoš $u ponašanja — a ona niti ne može biti ve$a ako se osniva samo na etni!kom identitetu (»biti X«), X«), !ak i kad se ovaj potvr uje prvenst prvenstven venoo disocija disocijativ tivno no (»ne biti Y« Y«)) — po javlj javljuje uje se (logi (logi!ki neodrživo, a operativno lažno) uklapanje u etni!ki identitet ideologija temeljenih na na!elima koja po svojoj biti nisu samo ne-etni!ka nego i o!igledno anti'-etni!ka. Može se i mora biti Amerikanac a da se ne bude kapitalist, Rus a da se ne bude komunist, Jevrej a da se ne bude ortodoksan. U povodu zadnjespomenutog, navodim paradoksalnu !injenicu. Izraelski zakon ustanovljuje da, barem na!elno, ne-Jevrej može postati Jevrejem samo obra$enjem na ortodoksni judaizam judaizam.. Nap Naprotiv rotiv,, pojedinac pojedinac roen od jevrejske majke (koja ni u kojem slu!aju nije nužno ortodoksna) smatra se Jevrejem !ak i ako je ateist.
Ako stvari promatramo na druga!iji na!in, može se re$i da etni!ki identitet može biti funkcionalan samo ukoliko je materijalno širokog dosega i ako mu se ne pridaje prekomjerna važnost. On ne smije progutati ostale niti parazitirati na ostalim klasnim identitetima svojstvenim !ovjeku, !ije je nesvodljivo akumuliranje, kako sam ve$ nazna!io, sam temelj samosvojnog identiteta. Sada stižemo do odlu!uju$e to!ke izlaganja, kako s logi!kog, tako i s prakti!nog stajališta. Premda je etni!ki identitet (a takoer i svaki drugi klasni identitet) istodobno i logi!ki i povijesni proizvod tvrdnje »A je X zbog toga što nije Y« te razlikovnog odjelovljenja tog razgrani!enja, on je istinski funkcionalan samo ukoliko ne podrazumijeva negativno zna!enje suda »B je Y zbog toga što je ne-X«. Uzmimo za primjer vrlo pomodni slogan »Crno je lijepo«14 : ova tvrdnja može biti istinita i funkcionalna samo ako podr podraz azum umij ijev evaa i »Bi »Bije jelo lo je je lije lijepo po««, iako iako na raz razli li!it na!in. Vrijedi, suvišno je i re$i, i obrnuto (11). Svaka etnija koja nije kadra složiti se s tom elementarnom !injenicom sama sebe, disocijativno, osuuje da polagano, kao »zatvoreni sustav«, skrene putem gubljenja sveukupnosti zna!enja. Pritom ona samu sebe, a i cijelo !ov je!anstvo, skre$e na put što završava u svakom
246
14. »Black is beautiful.« 247
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNI&KI IDENTITET: LOGI &KE OSNOVE I DISFUNKCIJE
vidu na mrtvoj to!ki i postupno dokida pojedinca koji, u ime isklju!ivo takvog i jedinog, posve posve disocijativnog etni!kog identiteta, sam sebe svodi na jednu jedinu dimenziju. Nisam još napunio niti dvadeset dvadeset godina, niti su me ve$ zanimale humanisti!ke znanosti, kada sam uputio otvoreno pismo slavnom njema!kom regionalnom !asopisu Die Bottche Bottcherst rstrass rassee koji danas više ne izlazi. U pismu sam obrazlagao daje raznovrsnost kultura i etni!kih identiteta prijeko prijeko potreb potrebna na ljudsko ljudskojj civiliza civilizacij ciji.i. Do takvog takvog sam zaklju!ka došao samo na osnovi mojih po!etetni!kih prou!avanja teorijske fizike: drugi zakon termodinamike pou!ava nas, naime, da zatvoreni, potpuno homogeni sustav prestaje proizvoditi izvana zamjetljiv rad. Bertrand Russell je t aj zako za konn — zako za konn e ntro nt ropi pije je — izra iz razi zioo u jednoj od svojih populizatorskih knjiga ovim rije!ima: »Stvari prepuštene samima sebi sklone su da nakraju zaglibe.« Takav glib je raskoš kakvu si !ovje!anstvo ne bi smjelo dopustiti. Dakle, držim da sklonost isticanju, ponekad !ak i opsesivnom, vlastitog etni!kog identiteta (ili bilo kojeg klasnog identiteta) i stvaranje »ovisnosti« o njemu otkriva grešku ili prazninu u shva$anju samoga sebe kao nepotrebno mno godimenzionalnog bi#a. Nacist, SS-ovac, koji se brani time da je sve grozote po !inio samo zato što se pokoravao zapovijedima svojih pret postavlje postavljenih, nih, prešutno prešutno potvr uje da je njegov status esesovca prevagnuo nad svim ostalim njegovim identitetima skupine, uklju!uju$i tu i
njegovo sudjelovanje u ljudskoj vrsti. Normalni i stvarno odrasli ljudi ne pridaju prekomjerno zna!enje niti svojem etni!kom identitetu niti
248
bilo kojem drugom svojem klasnom identitetu,. Svrha pretjeranog isticanja jednog od mnogih »klasnih« identiteta svojstvenih !ovjeku — primjerice etni!kog identiteta — jednostavno je nastojanj nasto janjee da se sprije spri je!i rušenje napuklog
Ja i nesigurne i povodljive svijesti o vlastitom osobnom identitetu. &esta sklonost ljudi da se pozivaju pozivaju na svoj etni!ki ili klasni identitet — upotrebljavaju$i ga kao poštapalicu — neosporan je pokazatelj skorog raspada jedinog valjanog zna!enja identiteta: !injenice daje !ovjek razli!it — nadomještene najarhai!nijim pseudoidentitetom što ga možemo zamisliti. Ne vjerujem da se današnja tobožnja »kriza identiteta« može razriješiti pribjegavanjem umjetnom podržavanju kolektivnih identiteta: etni!kog, klasnog, vjerskog, strukovnog ili bilo kojeg »pot pornog identiteta«. I drugdje sam upozoravao da to može dovesti samo do samozataje identiteta, sa svrhom da se izbjegne ono što se predo!uje kao opasnost od potpunog uništenja (10). Tvrdim da !in stvaranja i usvajanja snažnog i dominantnog klasnog identiteta, kakav god ovaj bio, predstavlja predstavlja prvi korak korak prema »obrambe»obrambenom« odricanju od zbiljskog identiteta. Ako !ov ov- jek nije ništa drugo do Spartanac, kapitalist, prolete proleter, r, budist budist,, vrlo vrlo je blizu blizu toga toga da bude bude posv posvee nitko i ništa, da ga dakle uop$e ne bude. 249
ETNOPSIHOANALITI&KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA POGLAVLJE VII
ETNOPSIHOANALITI&KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA (1965)
Ova rasprava nastoji rasvijetliti porijeklo svi jesti o srodstvu s rodstvu i prirodu potrebe kojoj ko joj se njime udovoljava. Op $a pojava »razmjene žena« ni izdaleka nije dovoljno objašnjenje, te mi se !ini o !iglednim da na postavljeno pitanje možemo odgovoriti razmatraju $i jedan vrlo osobeni vid te pojave, dosad posve zanemarivan u krugovima stru! njaka za pitanja srodstva, kao i psihoanaliti!ara.1 Freud je ipak nazna !io put jer, kako je istakao Levi-Strauss (55), njegov rad Totem i tabu (38) uglavnom je posve $en pitanju srodstva. Za !uuje, dakle, što nitko me u rijetkim stru ! nja-
1. Kritika ne smjera samo na moje kolege u struci: u knjizi o poba!aju u primitivnim društvima (26), gdje sam nastojao dokazati da je odluka o poba !aju ili o nastavljanju trudno$e izravno uvjetovana sustavom srodstva, nisam niti spominjao pitanje postojanja svijesti o srodstvu.
cima koji se bave psihoanaliti !kom etnologijom nije slijedio njegov trag. Uzrok su tome nedvojbeno goleme teško $e što se javljaju u ovoj vrsti istraživanja, ali i, što je vjerojatnije, relativni poraz Freudova pokušaja ! ija je greška, kako je ispravno upozorio Levi-Strauss, bila to što svoju metodu nije razvio dokraja. Ova vrlo utemeljena kritika ostavlja mi prostor da pojasnim i opravdam metodu koju kanim koristiti u studiji koja $e nastojati, u granicama psihoanalize, i$ i »dokraja«. Levi-Strauss piše: »Ovi smioni potezi i kolebanja što ih prate otkrivaju mnogo toga: pokazuju da društvena znanost kakva je psihoana ps ihoana liza još uvijek u vijek pluta izme u tradicionalne historijske sociologije koja u dalekoj prošlosti traži razlog postojanja postojanja sadašnjeg stanja, i modernijeg i znanstveno ! vrš $eg nazora koji se nada da $ e, analizom sadašnjosti, spoznati budu$nost i prošlost. Upravo to je, ina !e, gledište prakti !ara. Meutim, nikad nije suvišno ponovno naglasiti da, produbljuju $i strukturu sukoba ! ijim je bolesnik poprištem, s ciljem da se rekonstruira njihova povijest i tako dopre do po !etne situacije oko koje su se organizirali svi potonji razvoji, [prakti !ar] slijedi put suprotan putu teorije, takve kakvu nam predlaže Totem i tabu. U jednom slu !aju, polazimo od iskustva na mitove i od mitova na strukturu, u drugom, izmišljamo mit kako bismo objasnili ! injenice: recimo bez uvijanja, ponašamo se kao bolesnik, umjesto da njega interpretiramo.« (55, str. 611) 251
250
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI&KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
Prije po !etka, podsjetit $u na dva temeljna postulata koja sam izrekao još 1955. godine (26 i vidi poglavlje III): 1) Svako ljudsko bi $e je potpuni uzorak !ov jeka i ukoliko ga istražujemo na svim razinama, njegovo sveukupno ponašanje daje potpuni re pertoar perto ar ljudskog lju dskog ponašan ja. 2) Svako društvo potpuni je uzorak Društva i njegovo ponašanje tako er daje potpuni re pertoar perto ar dr uštve nog po našan ja. Ovdje govorim o repertoaru, a ne o strukturi. Naime, Naime , repert oar, za razliku raz liku od strukt ure, ne razlikuje i ne smije razlikovati zbiljsko ponašanje od potisnute fantazme, niti neki o ! itovani i pozitivni obi !aj od tabua ili prekršaja. Tako, primjer ice, repert oar ne pravi razliku razl iku izme u svetog i obaveznog braka faraona s njegovom sestrom i zabrane istog takvog braka u drugim društvima. U oba slu !aja, osnovni je pojam »brak sa sestrom«. Isto tako, gr !ka tiranija (3) i atenski poredak, !iji je zadrti republikanizam imao upravo profilakti !nu vrijednost spram mogu $ih tirana (15), na jednak na ! in i u istom svojstvu u vezi su s idejom tiranije. Napokon, svaki »ekstremisti!ki« društveni stav, svaki »pretjerani« obi!aj, uvijek ukazuje, ponekad na drugoj razini, na suprotan obi !aj ili stav (31, pogl. XVI). X VI). 2
a k i bez podataka Povrh toga, ovo na !elo, ak to više pot krepljuje krepljuje tvrdnju da, premda izvjesno pleme izvjesnu praksu smatra prekršajem, neko drugo pleme istu praksu smatra zakonitom i vice versa. 3 Najprije $u izložiti podatke koji su poslužili kao osnova za ovu studiju: s jedne strane, to su izvješ$a mojih pacijenata, a s druge, obi !aji raznih, nama suvremenih ili povijesnih naroda te, nakraju, neke psihologijske i kulturne !injenice. Zatim, polaze $ i od iskustva na mit i od mita na stukturu, kako kaže Levi-Strauss, pokušat $ u istaknuti i sve dosad zanemareno nali! je proble ma rec ipro !nosti, problema koji se u Eleme nta rnim struk tur ama srod stva (55) o! ituje upravo u »razmjeni žena«. Moja hipoteza ne dovodi u pitanje središnju Levi-Straussovu tezu koja razmjenu žena dovodi u vezu s op $om pojavom recipro !nosti. Na protiv, još 1939. godine napisao sam retke u kojima se, uostalom, opet navode rije !i LeviStraussa: »S rodoskvrnim parom zbiva se isto
2. U Mohave Indijanaca, usporedno s ideologijom i obi!ajima koji egzaltiraju ulogu blizanaca, postoji ideologija i obi !aji s njom u vezi u kojoj se blizanci devaloriziraju. Obje ideologije
252
na koje se upiremo,
imaju uporište u !estoj dvozna!nosti bi!a istodobno povlaštenih i neuobi!ajenih i njezin su odraz (18). 3. Primjerice, na osnovi vjerovanja da kršenje nekih tabua biva kažnjeno spontanim i nehotimi!nim poba!ajem zaklju!io sam da bi negdje moralo postojati pleme, ili bar žene, gdje bi želja da se pobaci zna!ila hotimi!no kršenje tabua iste vrste. I zaista, pri kasnijoj redakturi spomenute knjige, pronašao sam navod koji spominje takvu praksu u plemenu Maori (26). 253
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI&KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
Prije po !etka, podsjetit $u na dva temeljna postulata koja sam izrekao još 1955. godine (26 i vidi poglavlje III): 1) Svako ljudsko bi $e je potpuni uzorak !ov jeka i ukoliko ga istražujemo na svim razinama, njegovo sveukupno ponašanje daje potpuni re pertoar perto ar ljudskog lju dskog ponašan ja. 2) Svako društvo potpuni je uzorak Društva i njegovo ponašanje tako er daje potpuni re pertoar perto ar dr uštve nog po našan ja. Ovdje govorim o repertoaru, a ne o strukturi. Naime, Naime , repert oar, za razliku raz liku od strukt ure, ne razlikuje i ne smije razlikovati zbiljsko ponašanje od potisnute fantazme, niti neki o ! itovani i pozitivni obi !aj od tabua ili prekršaja. Tako, primjer ice, repert oar ne pravi razliku razl iku izme u svetog i obaveznog braka faraona s njegovom sestrom i zabrane istog takvog braka u drugim društvima. U oba slu !aja, osnovni je pojam »brak sa sestrom«. Isto tako, gr !ka tiranija (3) i atenski poredak, !iji je zadrti republikanizam imao upravo profilakti !nu vrijednost spram mogu $ih tirana (15), na jednak na ! in i u istom svojstvu u vezi su s idejom tiranije. Napokon, svaki »ekstremisti!ki« društveni stav, svaki »pretjerani« obi!aj, uvijek ukazuje, ponekad na drugoj razini, na suprotan obi !aj ili stav (31, pogl. XVI). X VI). 2
a k i bez podataka Povrh toga, ovo na !elo, ak to više pot krepljuje krepljuje tvrdnju da, premda izvjesno pleme izvjesnu praksu smatra prekršajem, neko drugo pleme istu praksu smatra zakonitom i vice versa. 3 Najprije $u izložiti podatke koji su poslužili kao osnova za ovu studiju: s jedne strane, to su izvješ$a mojih pacijenata, a s druge, obi !aji raznih, nama suvremenih ili povijesnih naroda te, nakraju, neke psihologijske i kulturne !injenice. Zatim, polaze $ i od iskustva na mit i od mita na stukturu, kako kaže Levi-Strauss, pokušat $ u istaknuti i sve dosad zanemareno nali! je proble ma rec ipro !nosti, problema koji se u Eleme nta rnim struk tur ama srod stva (55) o! ituje upravo u »razmjeni žena«. Moja hipoteza ne dovodi u pitanje središnju Levi-Straussovu tezu koja razmjenu žena dovodi u vezu s op $om pojavom recipro !nosti. Na protiv, još 1939. godine napisao sam retke u kojima se, uostalom, opet navode rije !i LeviStraussa: »S rodoskvrnim parom zbiva se isto
2. U Mohave Indijanaca, usporedno s ideologijom i obi!ajima koji egzaltiraju ulogu blizanaca, postoji ideologija i obi !aji s njom u vezi u kojoj se blizanci devaloriziraju. Obje ideologije
na koje se upiremo,
imaju uporište u !estoj dvozna!nosti bi!a istodobno povlaštenih i neuobi!ajenih i njezin su odraz (18). 3. Primjerice, na osnovi vjerovanja da kršenje nekih tabua biva kažnjeno spontanim i nehotimi!nim poba!ajem zaklju!io sam da bi negdje moralo postojati pleme, ili bar žene, gdje bi želja da se pobaci zna!ila hotimi!no kršenje tabua iste vrste. I zaista, pri kasnijoj redakturi spomenute knjige, pronašao sam navod koji spominje takvu praksu u plemenu Maori (26).
252
253
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
što i sa škrtom obitelji: oni se automatski izuzimaju iz igre što se sastoji u davanju i primanju, na što se svodi ! itav život plemena. U zajedni!kom tijelu, oni postaju mrtav ili oduzeti ud« (17). O!igledno je da svoje shva $anje rodoskvrnu$a kao stvarne prepreke bilo za kakvu razmjenu dugujem teoriji »uzajamnog davanja« mo jeg neprežaljenog u !itelja Marcela Maussa, izloženoj u njegovom Ogledu o daru.
Odmah da upozorim da je Edipov kompleks nedjeljiv od svijesti o srodstvu jer ona mu prethodi, upravo na na !in kako se svijest o srodstvu podrazumijeva u svijest i o rodoskvrnu $u. Naime, kako primje $uje Lowie (57), životinja ne i niti rodoskvrnu $ e — a ja dodajem može po initi da ga se ne može ni odre $ i — jednostavno zbog toga što joj je pojam rodoskvrnu $a stran, jer ne poznaje pojam srodst va. Lowie štoviše štov iše kaže da !ak i kad bi zoolozi uspjeli dokazati da gorila ima ili nema spolne odnose sa svojom k $erkom ili majkom, ta zoologijski važna !injenica za sociologe ne bi imala nikakvo zna !enje. Me utim, premda je Edipov kompleks prije svega psihosocijalna pojava, ne smijemo izgubiti iz vida njegovu fiziološku dimenziju. Napominjem da se ovdje ne kanim upuštati u »biologijsku paleopsihologiju«, vrste kakvoj su psiho-
EDIPOV KOMPLEKS Nakon Nak on što sam izlo žio na !ela metode, bilo bi logi !no da nastavim time što $u cjelovito izložiti svoju tezu. Me utim, iznesena prije !injenica koje su mi je doslovce nametnule, ona bi se !inila toliko neobi !nom da bi bila shva $ena samo kao utvara ro ena u mašti psihoanaliti ! ara. U to sam tim uvjereniji jer sam i sam godinama odga ao da je objelodanim, premda mi se ! inila neizbježnom i jasno se uobli !ila iz moje klini !ke grae.4
4. Osnovna graa prikupljena je i zabilježena 1960. godine. Kako je posrijedi bila izuzetno zanimljiva klini !ka !injenica, po!eo sam pisati usko klini !ki !lanak niti ne slute$i krajnje etnologijske ili sociologijske domašaje te teme. Tek sam pri naknadnoj redakturi osjetio da nešto nije u redu. Iako siguran da sam ispravno shvatio klini!ko zna!enje podataka, 254
nejasno sam osje$ao da mi izmi!e njihov pravi domašaj. Zbog te nelagode nastale iz osje $aja da sam na pragu nove oblasti u koju i nisam smatrao potrebnim zakora!iti, !lanak je pet godina ostao ležati nedovršen u mojoj ladici. Sve ove okolnosti opisujem s namjerom da !itatelja upozorim na predvidljivu odbojnost spram mojih zaklju !aka, naime, i sam sam se godinama opirao izricanju teze koju su mi !injenice nametale. To oklijevanje i otezanje jednog psihoanaliti!ara, što ja zapravo i jesam, samo potvr uju sve što sam iznio u knjizi u cijelosti posve$enoj problemu tjeskobe i kontratransfera u istraživanjima društvenih znanosti (29).
255
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
što i sa škrtom obitelji: oni se automatski izuzimaju iz igre što se sastoji u davanju i primanju, na što se svodi ! itav život plemena. U zajedni!kom tijelu, oni postaju mrtav ili oduzeti ud« (17). O!igledno je da svoje shva $anje rodoskvrnu$a kao stvarne prepreke bilo za kakvu razmjenu dugujem teoriji »uzajamnog davanja« mo jeg neprežaljenog u !itelja Marcela Maussa, izloženoj u njegovom Ogledu o daru.
Odmah da upozorim da je Edipov kompleks nedjeljiv od svijesti o srodstvu jer ona mu prethodi, upravo na na !in kako se svijest o srodstvu podrazumijeva u svijest i o rodoskvrnu $u. Naime, kako primje $uje Lowie (57), životinja ne i niti rodoskvrnu $ e — a ja dodajem može po initi da ga se ne može ni odre $ i — jednostavno zbog toga što joj je pojam rodoskvrnu $a stran, jer ne poznaje pojam srodst va. Lowie štoviše štov iše kaže da !ak i kad bi zoolozi uspjeli dokazati da gorila ima ili nema spolne odnose sa svojom k $erkom ili majkom, ta zoologijski važna !injenica za sociologe ne bi imala nikakvo zna !enje. Me utim, premda je Edipov kompleks prije svega psihosocijalna pojava, ne smijemo izgubiti iz vida njegovu fiziološku dimenziju. Napominjem da se ovdje ne kanim upuštati u »biologijsku paleopsihologiju«, vrste kakvoj su psiho-
EDIPOV KOMPLEKS Nakon Nak on što sam izlo žio na !ela metode, bilo bi logi !no da nastavim time što $u cjelovito izložiti svoju tezu. Me utim, iznesena prije !injenica koje su mi je doslovce nametnule, ona bi se !inila toliko neobi !nom da bi bila shva $ena samo kao utvara ro ena u mašti psihoanaliti ! ara. U to sam tim uvjereniji jer sam i sam godinama odga ao da je objelodanim, premda mi se ! inila neizbježnom i jasno se uobli !ila iz moje klini !ke grae.4
4. Osnovna graa prikupljena je i zabilježena 1960. godine. Kako je posrijedi bila izuzetno zanimljiva klini !ka !injenica, po!eo sam pisati usko klini !ki !lanak niti ne slute$i krajnje etnologijske ili sociologijske domašaje te teme. Tek sam pri naknadnoj redakturi osjetio da nešto nije u redu. Iako siguran da sam ispravno shvatio klini!ko zna!enje podataka, 254
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
analiti!ari i pre!esto skloni, a koju ja nazivam »pseudobiologia phantastica«, jer je posrijedi posr ijedi »dimenzija« što zadire u kapitalnu razliku izmeu !ovjeka i ostalih sisavaca, a o kojoj sam, priznajem, ne naišavši na mnogo razumijevanja, raspravljao u više navrata tokom proteklih dvadeset godina (27, 28). Premda inzistiram na toj razlici u kontekstu nastajanja Edipovog kom pleksa, plek sa, ipak $u nastojati da se ne izjasnim niti za niti protiv prvenstva jednog, odnosno drugog. Ako i budem prinu en da se opredijelim o tom pit anju, an ju, prizv pr izvat at $ u u pomo $ psihizam !ovjeka i kulturu koemergenata u evolucionisti ! kom smislu te rije !i (31, pogl. XV). Razlika o kojoj govorim ti! e se jedne osobenosti ženske spolnosti. Žena je senzualna i maj !inska u isto vri jeme, jeme , a ne ovisno ovis no o ciklusu, cik lusu, dok se spo spolnost lnost životinjske ženke, osim u razdobljima spolne neaktivnosti, odvija kroz izmjenjivanje faza parenja i maj! instva. Doduše, ženska je spolnost donekle zadržala biljeg te filogenetske periodi!nosti, kako tvrde u zajedni !kom radu psihoanaliti! ar Benedek i ginekolog Rubenstein
nejasno sam osje$ao da mi izmi!e njihov pravi domašaj. Zbog te nelagode nastale iz osje $aja da sam na pragu nove oblasti u koju i nisam smatrao potrebnim zakora!iti, !lanak je pet godina ostao ležati nedovršen u mojoj ladici. Sve ove okolnosti opisujem s namjerom da !itatelja upozorim na predvidljivu odbojnost spram mojih zaklju !aka, naime, i sam sam se godinama opirao izricanju teze koju su mi !injenice nametale. To oklijevanje i otezanje jednog psihoanaliti!ara, što ja zapravo i jesam, samo potvr uju sve što sam iznio u knjizi u cijelosti posve$enoj problemu tjeskobe i kontratransfera u istraživanjima društvenih znanosti (29).
255
ETNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
latentnoj razini), dok u drugoj polovini, obilježenoj prevladavanjem progesterona, !ezne za trudno$om i maj! instvom. Ta je !injenica tim zanimljivija jer, obrnuto od ve $ine ženki sisavaca, trudnice ili dojilje su ne samo sposobne voditi ljubav, nego i željeti je i u njoj uživati. Naro ! ito se strastvenima mogu pokazati trudnice. Slu!aj 1. — Mlada žena, zaljubljena u svojeg muža i presretna što je s njim zatrudnjela i sve do tada mu bila vjerna, za vrijeme trudno $e odlazi na daleko putovanje isklju !ivo zbog toga kako bi spavala s muškarcem koga ne poznaje, ali o !ijoj je privla!nosti i muževnosti !ula sve najbolje. Ne pori por i! em da putenost žene, trudnice ili dojilje može biti posljedicom uzroka koji na neki na!in i nisu spolni, trudna žena više ne mora paziti pazit i da d a ne zatrudni, zatr udni, može željet i vodit vo ditii ljubav ljuba v kako bi se dokazala da je unato ! svojem stanju još uvijek uvije k poželjna pože ljna itd. No, bez obz obzira ira na to, trudna žena ili dojilja, dakle, može i dalje biti supruga ili ljubavnica, dok su kuja ili krava, u
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
analiti!ari i pre!esto skloni, a koju ja nazivam »pseudobiologia phantastica«, jer je posrijedi posr ijedi »dimenzija« što zadire u kapitalnu razliku izmeu !ovjeka i ostalih sisavaca, a o kojoj sam, priznajem, ne naišavši na mnogo razumijevanja, raspravljao u više navrata tokom proteklih dvadeset godina (27, 28). Premda inzistiram na toj razlici u kontekstu nastajanja Edipovog kom pleksa, plek sa, ipak $u nastojati da se ne izjasnim niti za niti protiv prvenstva jednog, odnosno drugog. Ako i budem prinu en da se opredijelim o tom pit anju, an ju, prizv pr izvat at $ u u pomo $ psihizam !ovjeka i kulturu koemergenata u evolucionisti ! kom smislu te rije !i (31, pogl. XV). Razlika o kojoj govorim ti! e se jedne osobenosti ženske spolnosti. Žena je senzualna i maj !inska u isto vri jeme, jeme , a ne ovisno ovis no o ciklusu, cik lusu, dok se spo spolnost lnost životinjske ženke, osim u razdobljima spolne neaktivnosti, odvija kroz izmjenjivanje faza parenja i maj! instva. Doduše, ženska je spolnost donekle zadržala biljeg te filogenetske periodi!nosti, kako tvrde u zajedni !kom radu psihoanaliti! ar Benedek i ginekolog Rubenstein (II).5 Oni pokazuju kako tokom prve polovine menstrualnog ciklusa, u kojoj prevladava estrogen, žena ! ezne prvenstveno za koitusom (na
ETNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
latentnoj razini), dok u drugoj polovini, obilježenoj prevladavanjem progesterona, !ezne za trudno$om i maj! instvom. Ta je !injenica tim zanimljivija jer, obrnuto od ve $ine ženki sisavaca, trudnice ili dojilje su ne samo sposobne voditi ljubav, nego i željeti je i u njoj uživati. Naro ! ito se strastvenima mogu pokazati trudnice. Slu!aj 1. — Mlada žena, zaljubljena u svojeg muža i presretna što je s njim zatrudnjela i sve do tada mu bila vjerna, za vrijeme trudno $e odlazi na daleko putovanje isklju !ivo zbog toga kako bi spavala s muškarcem koga ne poznaje, ali o !ijoj je privla!nosti i muževnosti !ula sve najbolje. Ne pori por i! em da putenost žene, trudnice ili dojilje može biti posljedicom uzroka koji na neki na!in i nisu spolni, trudna žena više ne mora paziti pazit i da d a ne zatrudni, zatr udni, može željet i vodit vo ditii ljubav ljuba v kako bi se dokazala da je unato ! svojem stanju još uvijek uvije k poželjna pože ljna itd. No, bez obz obzira ira na to, trudna žena ili dojilja, dakle, može i dalje biti supruga ili ljubavnica, dok su kuja ili krava, u istom slu!aju, potpuno i samo majke. Ponekad to dvostruko stanje može pobuditi anksioznost u žena koje ga doživljavaju kao rascjep. Slu Sl u aj a j 2. —
5. S ovom tvrdnjom mnogi se stru!njaci ne slažu. slažu. 256
Mlada Mla da žena žen a ko koja ja je još do dojila jila svoje dijete izjavila je: »Osje $am se kao da sam prepiljena prepiljena nadvoje: moje grudi i gornji dio mojeg mojeg tijela pripadaju bebi, dok spolni organi i donji 257
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
dio tijela pripadaju mužu jer i dalje vodimo ljubav.«6 Neke pak žene, naprotiv, napro tiv, uživaju uživ aju u tom to m prepr etapanju, odnosno, u istovremenosti spolnih i maj! inskih težnji, što seksualizira dojenje i maternalizira koitus.
Predostrožnost primitivnih društava ponekad ide vrlo daleko: u Mohave Indijanaca muškarcima je zabranjeno ljubiti grudi svojih partnerica jer bi u tom to m slu !aju koitus bio sli ! an rodoskvrnu$u (17). Ukoliko se dogodi da suprug iz plemena Chaga sanja da vod vodii ljubav ljuba v sa svojom svojo m ženom dok je ona trudna, ona mora pobaciti jer joj je zabranje zabr anjeno no biti bit i majka majk a u isto vrijeme vri jeme kad i supruga, pa makar i u snu njezinog muža (64). Chage !ak zabranjuju majci da i dalje ima spolne odnose kad joj k $er doraste za udaju: njezin spolni život mora prestati u trenutku kad k $er ue u pubertet. Majke koje odbiju prekinuti bra!ni spolni život pribjegavaju magiji kako bi odgodile pubertet svojih k $eri. Slu aj aj 4. — Psihoa Ps ihoanal naliti iti !ar ka kojoj sam ispri!ao taj obi!aj navela mije slu !aj jedne svoje još mlade mlad e pacijent paci jentice ice — nije još bila napu napunila nila niti trideset i pet godina — koja je dobila preranu prer anu menopauz meno pauzuu u trenut tr enutku ku kad joj je k $er spolno sazrela. Analiza je pokazala da se i njoj, upravo kao i ženama iz plemena Chaga, !inilo nemogu$im da i njezina k $er i ona sama budu žene istodobno.
Udata Udat a žena koja ko ja je ra ala više puta, put a, uvijek uvi jek bez aneste ane stezij zije, e, rek la mi je: »Za mene je porod samo golemi orgazam neopisive snage.« Ovdje nas ne zanimaju svjesni ili nesvjesni motivi ovakvih reakcija. Za nas je važno to da je seksualiziranje seksua liziranje materinstva mater instva osnova Edipovog Edipo vog kompleksa i izvor podsvjesne »zavodljivosti« majke (27). Me utim, odreene etnologijske ! injenice ukazuju na neistovremenost i hotimi ! no uspostavljanje izmjeni! nosti dviju faza ženske spolnosti. Vrlo mnogo plemena zabranjuje spolne odnose za vrijeme trudno $e i dojenja. Žena mora biti bit i ili supruga, supr uga, ili majka, majk a, nikada nikad a oboje oboj e u isto 7 vrijeme. Slu aj aj 3. —
6. Nažalost 6. Nažalost nisam mogao prona$i psihoanaliti!ki !lanak u kojem se navodi ovaj slu!aj. 7. Uostalom, na jednom skupu Udruženja psihoanali ti!ara Philadelphie (32) upozorio sam da postoje obi!aji koji ma se nastoji sprije!iti svako pretapanje djelomi!nih poriva Tako pleme Sedang Moi odvaja oralne od spolnih poriva zabranom !ak i simboli!nog konzumiranja ženke (ili bivoli-
ce) koja je bila spolna partnerica mužjaka iz istoga sela, !ime se povla!i oštro razgrani!enje izmeu onog što je hrana i onoga što je spolni partner. Sedanzi takoer, i to još strože nego Stari Zavjet, odvajaju mlijeko od mesa: jedenje mesa životinje !ije se mlijeko pilo predstavlja kanibaliziranje maj-
258
259
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALIT1 )KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
Druga pak plemena ili gotovo ili otvoreno ohrabruju istovremenost tih dvaju stanja. Kroe ber (53) je prou!avao obi!aj koji muškarcu dozvoljava da se vjen !a s jednom ženom, te da potom za drugu suprugu uzme njezinu k $erku iz prvog braka. U plemenu Mohave slijed je obrnut: obr nut: prili!no !esto se doga a da se muškarac, zamoren od živahne i vjetropiraste mlade supruge, od nje razvodi i ženi se njezinom majkom jer je bolja doma $ica i nježnija je prema mladom su prugu prug u (24). Drugi primjeri otkrivaju, ne toliko obi!aje, koliko pojedina!ne ukuse: Justin u svojoj Kratkoj povijesti fl lipika Troga Pompeja (50, 23. 3. 4 sq) navodi da je Arsinoja, helenska kraljica koja je naslov stekla smr $u muža, zavela muža svoje k $eri. Prije prvoga svjetskog rata, dame iz visoke buržoazije ponekad su nagovarale svoje ljubavnike da se ožene njihovim k $erima. Slu!aj takve vrste spominje Freud (40), a sli! na je situacija i tema romana Pogrebna povorka (35) Claudea Farrerea. U plemenu Naga, imati za ljubavnicu istodobno majku i k $er velika je !ast (41). Polly Adler (1), nekadašnja vlasnica najraskošnije ilegalne javne ku $e u New Yorku, u svojim memoarima, koji su zaista prvorazredni sociologijski dokument, pri!a kako su klijenti pla $ali basnoslovne iznose da bi istodobno spavali s lije pom po m i mlado mla dom m majkom majk om i njezi nje zino nom m k $ erkom. Na osamljenim švedskim seoskim gazdinstvima, ako majka obitelji oboli od teške i dugotrajne
bolest bole sti,i, najstari najst arija ja spo spolno lno zrela zre la k $er preuzima njezino mjesto, isprva u doma $inskim funkci jama, a zatim zat im !esto i u o !evu krevetu (65). Navaho Indijanci, ne bi li, kako se !ini, izbjegli bilo kakvo iskušenje takve vrste, zabranjuju zabranju ju !ak i najpovršniji odnos izme u muškarca i njegove punice (9). s Sve što smo iznijeli o !igledno se mora dovesti u odnos s !injenicom da nesvjesno teži da po brka, brk a, ! ak i pretopi, s jedne strane generacije (djedove i bake, roditelje i djecu) (48), te krvne i nekrvne srodnike, s druge strane.
260
NESVJESNI SMISAO RAZMJENE RAZM JENE ŽENA Slu aj aj 5. —
Pojed Po jedino inost stii što slijed sl ijedee sastavn sast avnii su dio psihoanaliti!ke psihoterapije kojoj je podvrgnut mlad, simpati!an i nadaren intelektualac porijeklom porijeklom iz jedne »egzoti »egzoti!ne« frankofone zemlje. K meni je došao po savjet zbog impotencije, ponekad ponek ad djelomi djelo mi! ne, ponekad potpune, ali uvi-
8. Neki etnolozi navode da u Navaho Indijanaca budu$a punica ponekad iskušava spolne sposobnosti budu$eg muža svoje k $eri, meutim, nisam mogao prona$i izvor te pri!e. Katarina Velika navodno je takoer davala svoje budu$e ljubavnike na provjeru dvorskim damama.
261
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
jek vrlo vr lo jasno jasn o locira loc irane: ne: on je bio impote impo tenta ntann samo kada bi vodio ljubav sa svojom sestri !nom u ! etvrtom koljenu, u koju je bio zaljubljen i s kojom se želio vjen !ati. (Usput napominjem da su se pacijentova i sestri !nina grana porodice mrzile). Ova vrsta impotencije, koja se nadovezuje na Edipov kompleks i !esto je posljedica potiskivan pot iskivanja ja histeri hist eri !nog tipa, uglavnom se lako lije!i. Viao sam tog mladi$a dva puta sedmi!no, a lije!enje je trajalo dvije godine. Ina !e, on se vjen!ao sa sestri!nom ubrzo po isteku prve godine psihoterapije. Poslije otprilike petnaest mjeseci tretmana, dakle kad je ve $ bio oženjen, ispri! ao mi je ovaj san: »Jean, mladi $ koji mi je bio prisan pr isan prijat pr ijatel eljj dok smo išli išl i u gimnaz gi mnaziju iju i ! ija je sestra kasnije postala mojom ljubavnicom, želi le $ i u moj krevet pored moje žene i s njom voditi ljubav. On mi to otvoreno kaže i napomene da to želi jer zna da ona ima »vaginu koja vjetri«. Ja mu odgovaram da se vara, da to nije moja žena nego moja najstarija sestra, ina !e udata, da ona ima takvu vaginu. Bio sam potpuno svjestan, !ak i u snu, da sam mu takvim odgovorom više-manje ponudio svoju sestru.« Još je rekao: »Jean je tada bio u našem gradu. Nekoliko je sedmica stanovao kod nas, u našem malenom stanu, kamo se jednostavno sam poz-
vao. Uzrujavao nas je i svojom nazo !noš $u i svojim ponašanjem. Ja sam odrastao, a on je ostao vje! ni pubertetlija. Neodgojen je, krajnje je nervozan, nervo zan, previše prev iše gestikulir gest ikulira. a. Odahnu Odahnuli li smo kad je otišao.« Valja upozoriti da si je subjekt dopustio da usne takav san tek neko vrijeme poslije odlaska svojeg starog prijatelja. Odgovaraju $ i na nekoliko vrlo jednostavnih i neutralnih pitanja koja sam mu postavio, obo b jasnio jasn io je da d a svoju svo ju sest s estru ru nije ponu ponudio dio tek tako, tak o, nego upravo kao zamjenu za svoju svo ju ženu koja je, kako k ako sam ve $ rekao, bila i njegova sestri !na. I dodao je: »& ini mi se da u snu, kao uostalom i na javi, osje $am da prijatelju dugujem ženu koja mi bilo na koji na ! in pripada — s kojom sam u srodstvu. Imam osje $aj da sam mu dužnik jer je r sam sa m mu zave za veoo sest se stru ru,, a zat za t im je napu na pust st io kad sam postao ljubavnik žene koju ko ju sam oženio. Upravo zbog toga dužan sam mu ustupiti neku svoju ženu«.10 Razvijaju$i misao, pacijent je još rekao: » &ov jek ko koji ji zavede zave de ne ! iju sestru, time ne dopušta
9. Pacijent je imao »fiksaciju« istodobno na svoju majku i stariju sestru.
10. U Euripidovoj drami naslovljenoj po njoj, Hekuba, postavši Odisejevom zarobljenicom, traži od Agamemnona Agamemnona da joj pomogne da se osveti Polimnestoru, pozivaju$i se na njegov dug prema njoj zbog toga što je on njezinu k $er Kasandru, takoer zarobljenicu, uzeo za svoju prilježnicu (34, 824 sqq). Dakle, spolni odnos sa ženom, bilo i robinjom, stvara dug prema ženinoj obitelji, i bez suglasnosti muškarca.
262
263
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITICKA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
drugome da zavede njegovu vlastitu. Moj prijatelj je bio u inozemstvu kad je njegova sestra postala post ala moja ljubavnica. ljuba vnica. Da je bio prisut pri sutan, an, on bi me svakak s vakakoo pitao da li se kanim njome oženiti ili sve to smatram samo prolaznom vezom. &injenica jest da nikad nisam pomišljao na brak s tom djevojkom koja je ipak bila vrlo ozbiljna i nimalo laka. Spavati s njom u takvim okolnostima zna ! ilo je povrijediti i nju i njezinog brata koji mi je bio prijat p rijatelj. elj. Da bismo poravnali por avnali ra !une, ja mu dugujem jednu od mojih žena«. Misao koja se u svemu ovome najjasnije ocrta zako n odmazde odmazd e koji zahtijeva nadoknadu: va je zakon oko za oko, žena za ženu, tvoja sestra za moju. Spavati sa ženom stvar je i njezinog brata. Ukratko, ovdje je posrijedi, barem zasad, jedan od mnogih povoda za razmjene žena. Potom sam od pacijenta zatražio da mi kaže asocijacije koje mu padnu na pamet povodom »vagine koja vjetri«. Najprije je izjavio da mu se taj detalj !ini !udnim. Pustio sam ga da naglas razmišlja i poslije petominutnog napora da »kadrira cilj«, kako bi rekli artiljerci, rekao je: »Ne vjetri vagina, nego anus. Dakle, može se raditi samo o !maru.« Nakon kra $e šutnje, ponovo je, ne bez krzmanja, krz manja, stao govoriti: govor iti: »Ne znam zna m zašto, ali imam dojam da taj !mar ne pripada niti mojoj ženi, niti mojoj sestri, !ak niti bilo kojoj ženi — nego da je moj... [šutnja]. Imam osje$aj da to što sam spavao s njegovom sestrom, Jeanu daje pravo da sebi naplati dug, da spava sa mnom mn om kako bi izravnao ra ! une. &ini mi se
da mu u snu predlažem sestru kao zamjenu, ne jednostavno za moju ženu nego za sebe samoga. Na kraju krajeva, upravo ja mu kažem da mu je put slobodan, ali ne k mojoj ženi — kojoj moj prijatelj pogrešno pripisuje vaginu koja vjetri — nego k vagini koja uistinu vjetri, vagini moje sestre. &ini mi se da o !igledno niti on niti ja ne stavljamo naglasak na ovu ili onu ženu koja navodno ima vaginu koja vjetri, nego upravo na ono ! ime se vjetri, dakle na anus, i to moj. Moj manevar je jako kompliciran: pretvaram se da mu umjesto žene nudim naizgled bolju zamjenu... [Pribilježimo [Pribilje žimo misao izmeu redaka daje sestra bolja od supruge — sestri !ne]. Meutim, !injenica je da je ve $ i moja žena zamjena, zamjena za mene. Odvra $aju$i prividno prijatelja od žene, odmazdu smišljam savršeno simetri!no: ja sam spavao s njegovom sestrom... on neka spava s mojom«. Subjekt se natmurio, !inilo se da je izvor njegovih asocijacija presušio. Tada sam ja preuzeo inicijativu11 i ukratko mu sažeo njegova vlastita zapažanja: »Nagodba kakvu vi predlažete ima najmanje dva zna !enja: s jednje strane, prist pr istaje ajett e da on na vašoj vaš oj sest ses t ri ob obnes nesee pravo pr avo koje ste vi proveli nad njegovom: to je zakon
264
11. Napominjem da je posrijedi psihoterapija, a ne klasi!na analiza. 265
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
odmazde. Dakle, simetrija je savršena. 12 Osim toga, upozoravate ga da se ne prevari, tjerate ga da svoju želju prenese s vaše žene na vašu sestru. S jedne strane, tako izbjegavate homoseksualnu anksioznost uzokovanu dijeljenjem vaše žene: dijeliti ženu s drugim muškarcem (simboli!no) predstavlja homoseksualni odnos sa suparnikom, posredstvom žene i pod krinkom heteroseksualnog !ina«.13 Pacijent je zatim izrekao nekoliko nepovezanih primjedaba koje su se naizgled odnosile na preobilno izlu ! ivanje sluzi u nekih žena za vrijeme koitusa i pri tom je upotrijebio jednu vrlo kolokvijalnu rije! iz svoje zemlje. Ta me rije! zanimala jer je bila u vezi upravo s pojavom »vagine koja vjetri« o kojoj je sanjao. Doduše, paci pa cijen jentt nije ni je mogao mog ao povez po vezat atii — bar ne na rije! ima — vaginalne zvukove i obilato izlu!ivanje sluzi, a ja sam dobro pazio da ga ni ! im na to ne navedem. Me utim, usput napominjem da su me na tu vrstu zvuka prvi upozorili Mohave Indijanci i smatrali su ga vrlo zabavnim (20). Uz to mi je jedan ginekolog objasnio da je po-
srijedi stvarna pojava u žena !ija je vagina vrlo vlažna i opuštena tokom i poslije koitusa. Naime, mohavske žene, prema navodima lije ! nika u rezervatu, imaju vrlo široku vaginu slabog tonusa. Ja sam pak ovu !injenicu povezao sa sklonoš$u tako er svojstvenom mohavskim ženama, da »vaginaliziraju« usta (19) i !mar (23) i obrnuto, da »bukaliziraju« i »analiziraju« vaginu (20). Kako se tok njegovih misli promijenio, pacijent mi je ponovno po !eo govoriti o svojoj edip-skoj privrženost privrž enostii majci. Podsjetio Pod sjetio me da se toga oslobodio i svoju muževnost opet stekao kad je shvatio da mu sestri !na simbolizira majku. 14 Na!in kako je ponovno nadošao na to pokazivao je, naime, da je on pono ponovno vno (privremeno (pr ivremeno)) potisnuo cijeli niz neuroti!nih fantazmi i misli o kojima smo u me uvremenu !esto raspravljali: 1) psiholo psih ološku šku jednako jed nakost st majke i suprug su prugee 15 ; 2) osje$aj pobjede nad ocem tokom edipskog sukoba, temeljene na zavodni ! kom ponašanju njegove majke koja je pacijenta pretvorila u povjerenika svojeg stalnog preljuba s prijateljem
12 12.. Simetrija i ravnoteža igrale su važnu ulogu u zanimanju pacijenta. 13 13.. Psihoanaliti!ka literatura obilato potvr uje misao da se »homoseksualni« odnos s muškarcem posredno ostvaruje odnosom s njegovom ženom ili ljubavnicom. Isti mi je paci jent ispri!ao da je njegov ujak svim silama nastojao zavoditi nove ljubavnice svojih prijatelja !im bi za njih saznao. 266
14 14.. On je sanjao i san u kojem mu je njegova majka, uo!i njegova vjen!anja, dala ribu (simbol penisa) koja jest pripa dala njemu, ali mu je majka bila skrbnica i !uvarica. 15 15.. Na takvo poistovje poistovje$ivanje upozorava Ferenczi (36), a možda mu je ponajbolja potvrda izjava jednog Du Boisovog informatora: »No$u nam se ponekad dogodi da u polusnu p olusnu svoje žene zovemo 'majko'« (34). 267
Komplementari Komplementaristi sti#kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALIT1&KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
obitelji, te koja ko ja je sinu potajice slala novac izmamljen od supruga;
16. Subjekt se dakle razlikuje od Hamleta koji je, kako dokazuje Jones (49), mrzio svojeg strica upravo zbog toga što se ovaj usudio u!initi ono za što sam Hamlet nikada nije smogao snage: ubiti oca i oženiti se majkom. Za primjer možemo navesti i Oresta (60).
Premda su ovdje izvori fantazme vrlo osobeni, i drugdje sam ukazivao na to da je fantazmati !na homoseksualna pobjeda nad ocem nezaobilazna etapa u osloba anju ili sublimiranju Edipovog kompleksa u dje !aka (25). Kad sam pacijenta upozorio na to ponovno potiskivan pot iskivanje je ve$ osviještenih misli, on je primijetio: »Sve bi to, dakle, ukazivalo da moj prijatelj prijat elj ima pravo da vodi ljubav sa mnom budu $i da sam ja obljubio njegovu sestru, a moj san zna ! i da moj prijatelj, ! ini se, vjeruje da sam obljubom njegove sestre obljubio njega.« Odgovorio sam mu primjedbom: »A budu $ i da nije sanjao on nego vi...«. On se osmjehnuo i nastavio: »To zna !i da i ja osje $am da sam, vode$i ljubav sa sestrom svojeg prijatelja vodio ljubav s njim posredstvom njegove sestre.« Ova misao nije nimalo neobi !na, nalazimo je ve $ u Bakhilida (8) [fr. 5. Jebb i Snell] koji pri ! a sje ne o Heraklovom divljenju pred ljepotom sjene mrtvog Meleagra koju je sreo sišavši u Had, stavljaju$i mu u usta ove rije !i: »Ima li na dvoru ratnika Eneje [Meleagrovog oca] kakva neudata djevojka !ija bi ljepota bila jednaka tvojoj? Ako ima, želio bih je u !initi svojom presvijetlom suprugom.« A sjena ratnika Meleagra odgovara: »Ostavio sam kod ku $e Dejaniru, zapupale mladosti na njezinom slatkom vratu, koja još nije upoznala !ari zlatne Kipride« (stihovi 165-175). Situacija je savršeno jasna: Heraklo, !ije su dorske sklonosti spram oba spola dobro poznate, zaljubljen u Meleagrovu sjenu, htio je prelijepog
268
269
3) posve posv e svje s vjesta stann osje os je $aj da ocu duguje he teroseksualnu naknadu budu $i da mu je »oteo« suprugu. To objašnjava zbog !ega je, iako je prezirao oca, mnogo mnogo volio ljubavnika ljubavnika svoje maj ke, usprkos tome što mu je upravo on, prije nego otac, bio istinskim suparnikom. 16 Ina In a! e, u cijelom nizu snova i fantazmi odražavalo se uvjerenje, vrlo ! vrsto ukorijenjeno u pacijenta, da bi ženu koja pripada »njemu« — svoju sestru ili suprugu — morao staviti na ras polaga po laganje nje on onima ima ! ije je supruge, zaru !nice ili ljubavnice samo i poželio. 4) Obrnuto, pacijent je osje $ao da mu otac duguje homoseksualnu nadoknadu zbog toga što ga je feminizirao i homoseksualno homoseksualno »napao«. Ta je fantazma imala uporište u stvarnosti. st varnosti. Još kao gimnazijalac, pacijent pacijent je tri ili !etiri puta bolo bo lova vaoo od gono go nore reje je t e mu je bila bi la prep pr epis isan anaa masaža prostate koju je obavljao osobno njegov otac. Želja za osvetom subjekta o !itovala se (za vrijeme psihoterapije) u snu u kojem je pacijent nad ocem proveo zakon odmazde (31, pogl. VI).
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
mrtvog mladi$a nadomjestiti njegovom živom sestrom što je drugi smatrao prirodnim te se kasnije i ostvarilo. 1
ULOGA BRATA I MUŽA U RAZMJENI ŽENA Kako bismo razumjeli podsvjesno zna !enje razmjene žena, klini !ku grau moramo analizirati prema metodi definiranoj na po !etku ove studije. Budu$i da dubinska zna !enja ne pripadaju uvijek istoj razini, njihov se smisao mora otkrivati s praga na prag; pritom, kako ukazuje Levi-Strauss, prelazimo s »iskustva na mit, s mita na strukturu...«, u ovom slu !aju psihi!ku. Analiza sna i asocijacija pacijenta potvrdila je u punoj mjeri da je na svjesnoj razini posrijedi posrijed i
17. Kako gr !ka književnost obiluje pri!ama o istinskim homoseksualnim naklonostima, bilo bi zanimljivo izdvojiti slu!ajeve gdje su ljubavi izmeu mladi$a završavale vjen!anjem sa sestrom ili srodnicom voljenoga. Prema nekim predajama, Heraklo je svojeg ne$aka i bivšeg miljenika Jolaja nagnao da se oženi Megarom, svojom bivšom suprugom od koje se razveo, a svojega sina da se oženi njegovom ljubavnicom Jolom koja bi Heraklovom smr $u ostala i bez ljubavnika i bez muža. Na drugome sam mjestu (30) govorio o problemu ovakvog »klizanja« u homoseksualnosti u staroj Gr !koj. 270 270
ETNOPSIHOANALITICKA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
gotovo isklju!ivo razmjena žena: do ut des, dajem ti svoju sestru kako bi mi ti dao svoju. Na manje svjesnoj svjesno j razini, raz ini, nijansa se mijenja. mije nja. Trampa, uzajamno dobrovoljno davanje u Maussovom smislu, pretvara se u nasrtaj, neprijateljstvo, »svoenje ra!una«, to $e re $i, u ljubomorno nastojanje da se uspostavi simetrija — ukratko, posrijedi je zakon odmazde. Ovaj stupanj upu $uje da opsesivno-kompulzivnu neurozu sa svim njezinim implikacijama u vezi s analnom agresivnoš$u i potisnutom homoseksualnoš $ u (39). Ipak, ne valja prenagliti. Razmotrimo najprije promjenu promjenu nijanse, nijanse, jasno vidljivu kad pobliže analiziramo razmjenu sestara. Na svjesnoj razini kaže se: »Ti si mi tako prijateljski ponudio svoju sestru da $u ti na vlastito zadovoljstvo ponuditi svoju.« Na manje svjesnoj razini bijesno se kaže: »Okaljao sam te spavaju $i s tvojom sestrom, moram dakle dopustiti da ti okaljaš mene spavaju$i s mojom.« Nije dak dakle le samo žena »okaljana«: okaljani su i njezin brat, otac, muž, možda i još tko. Biti žene , ali još više, više , predmeto pred metom m obljube ob ljube kalja kal ja !ast žene, prve nstveno eno muškarca mušk arca iz njezine obitelji. i !ak prvenstv Još više viš e — klju !ne su rije ! i. One izražavaju fantazmu: voditi ljubav sa ženom zna !i voditi ljubav s njezinim mužem, ocem, bra $om, a to zna ! i poniziti ih, kastrirati, feminizirati. Oni ljagu mogu sprati samo dokazavši da nisu feminizirani, da su muževniji od muškarca koji 271
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
im je zaveo ženu, k $er ili sestru.18 A to mogu dokazati tako da ga ubiju i osakate njegov leš. Tako je Odisej kastrirao kozara koji je pomagao Penelopinim proscima i podmi$ivao služavke koje su — tako er Odisejevo seksualno vlasništvo — bile kažnjene samo vješanjem. Spolni organi kozara, njegov nos i uši bijahu ba !eni psima; kazna je dakle bila daleko dale ko stroža stro ža od one kojom su bile kažnjene bludne služavke (46, 22. 474 sqq).19 Navest $u ovdje i druga !iji sud o razmjeni žena. Kako isti! e Levi-Strauss na posljednje dvije stranice svoje knjige, !ovjek se teško privikava na razmjenu: »Sve do naših dana, !ov je!anstvo je sanjalo o tome da dohvati i zaustavi 18 18.. Primjeri Pri mjeri analne agresije usmjerene na n a zavodnika su pruge u Gr !koj: Aristofan (Oblaci) (5, 1083 i bilješka K. J. Dovera, ad loc); (Plutus) (6, 168); Ksenofont (Memorabilia) (73, 2.1. 5); u Rimu: Katul (14,15. 19); Horacije (Satire) (47, 1.2.44); Valerije Maksim (70,6.1.13); Apulej (Metamorfoze) (4, 12) itd. 19. Prijama (45, 22. 75) obuzima užas pri pomisli da bi psi mogli pojesti spolne organe jednog starca. Moram ovdje pripomenuti da se Odisej — i to t o samo on (46, 22. 474 sqq) — služi okrutnostima kakve ka kve predaja pripisuje !udovišnom epirskom kralju Ehetu (46, 18, 86 sq): postupci obojice opi sani su na istovjetan na!in (formulama). Iz toga zaklju!ujem da su Ehet i Odisej ista osoba, !ime bi se možda moglo objasniti zbog !ega arheolozi nisu našli ostatke Odisejeve pala pal a!e na Itaci. Možda bi je valjalo potražiti u Epiru. Za kastraciju i osljepljivanje zbog neprihvatljivog spolnog po našanja upu$ujem na G. Devereux, »The Self-Blinding of Studies, 93. 36. 49, 1973. Oidipus«, Journal ofHellenic Studies,
KTNOPSIHOANAUTI&KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
taj kratki trenutak u kojem mu je dozvoljeno vjerovati da se zakon razmjene može izigrati lukavstvom, da se može dobiti bez gubljenja, uživati, a da se ne dijeli društvenom !ovjeku oduvijek osporavana slast svijeta u kojem bi se moglo živjeti za sebe« (55, str. 617). U ovome lako prepoznajemo prvobitni narcisoidni nazor djeteta koje prima a da za to ne mora platit i. — Jedan Jed an od mojih moj ih pac ijenat ije nat a, opsesivan i na rubu shizofrenije, rekao mi je jodnog jod nog dan dana: a: »Ja sam kao novoro novor o en!e, želio bih da mi se plat pl at i t rud ru d što diše di šem. m.«« Sve snage društva bore se protiv tog narcisi zrna koji nezasito ho $e primati a da ništa ne vra $a. Dakle, društveno je poželjno pože ljno sudjelovat sudje lovatii u zamjeni žena. Me utim, na narcisnoj razini, problem pro blem se postavlja post avlja u druga drug a!ijim razmjerima: u razmjeni sudjeluju samo slabi $i, mekušci. Slavodobitnije je zavesti — ili još bolje, silovati ženu nego je dobiti trampom. Na drugom sam mjestu pokazao (22) kako Indijanci s Ravnjaka, zagriženi !uvari djevi!anstva svojih se-stara i k $eri, drže vrlo slavnim ! inom, zbog istog razloga kao i uzimanje skalpa, zavo enje tuih žena i k $eri. Džingis Kan je tako er rekao da je objahati žene i konje poraženih slavodobit pobjednika pobjednik a (43). Povijest nebrojenih krvoproli$a, pogroma, opsada, osvajanja i hara !enja daje obilje primjera slave ste !ene silovanjem žena protiv pro tivnika, nika, a još je slavnije slav nije silovat silo vatii ih u na zo nosti n osti njihovih o !eva, bra $ e ili muževa — a l i ne i njihovih majki ili ili sestara. Trampa žene žene Slu Sl u aj a j 6.
272 272 273 273
Komplementari Komplementaristi sti kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITlCKA ETNOPSIHOANALITlCKA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
za život potje!e još iz kamenog doba: kad manju skupinu australijskih uro enika napadne ja !a, muškarci nastoje spasiti svoje živote nude $i na pada!ima svoje žene: ako ih neprijatelji obljube, moraju poštedjeti život muškaraca (68). Prema Diodoru Sicilskom (2. 6. 9.), Ninos je zaprijetio Onesu da $e ga oslijepiti ako mu ne prepusti svoju suprugu Semiramidu. Pseudo-Plutarh izvješ $uje o sli! nom doga20 aju : Smirna pod sardskom opsadom jedva odlijeva te Sardi obe $aju da $e prekinuti opsadu ukoliko im Smirnjani predaju svoje žene. Ovi samo što ne pristanu, kad robinja Filarha predloži varku: u svoje i ime ostalih robinja, ona nudi da se sve preruše u slobodne žene i zadovolje požudu premo $nih Sarda. 21 Voenje ljubavi s tu om ženom, kako izgleda, smatra se !inom feminiziranja, simboli!nog ubi janja. To zahtijeva zahti jeva objašnjenje: objaš njenje: zbog !ega se koitus bez protunaknade smatra društvenim
degradiranjem ili ubojstvom brata, oca ili muža žene, više nego same žene? Vrlo se !esto misli da je obljubom ponajprije i najviše ponižena žena, te da su osje $aji njezinih muških srodnika ili supruga samo posljedica njezinog osje $aja poniženja. No, meni se ! ini o !iglednim da se normalna žena ne osje $a poniženom kad vodi ljubav. Koliko god to izgledalo !udnim, ona se u biti ne osje $a poniženom !ak ni silovanjem. 22 Naravno, strah od penetracije itekako je stvaran, kako u muškarca 23 tako i u žene; no, kako to !no kaže Marie Bonaparte (12), spolni život žene sastoji se uglavnom u njezinoj sposobnosti da strah od penetracije pretvori u užitak. Suprotno prihva$enim idejama, smatram da valja obrnuti redoslijed, tj. zamijeniti posljedicu i uzrok: ne sramotu muškaraca u ženinoj obitelji objašnjavati poniženjem žene u obljubi, ve $
20. U Parallela Graeca et Roman a (63, 30, str. 312 E). Valja ih razlikovati od Usporednih životopisa pravog PlutarPlutarha. 21. Pripovijest se doima posve vjerodostojnom. Timperlev, vrlo ozbiljan engleski novinar, u svojoj knjizi o okrutnosti Japanaca (69) iznosi sli!nu anegdotu: za opsade Šangaja, Japanci su zahtijevali da im se predaju na raspolaganje u!eni ce Ginling Collegea, djevojke iz visoke buržoazije. Upravite ljica ih je uspjela spasiti nagovorivši šangajske prostitutke da se žrtvuju umjesto mladih dama. Izvješ$e mi se !ini dovoljno dokumentiranim. 274
22 22.. Teško bih mogao na$i bolji dokaz za to od opširne, blagorje blagorje!ive i naivne rasprave o samoubojstvu Lukrecije zbog toga što ju je silovao Sekst Tarkvinjje, iz pera šarmantnog moralista Diodora Sicilskog (33,10. 21). On to samoubojstvo smatra divljenja vrijednim, ali i toliko tolik o neuobi!ajenim i kao da se pita kakvim bi ga hvalospjevima mogao u!initi razum ljivijim !itatelju. 23 23.. Vidio sam mornare, mlade i savršena zdravlja, kako se onesvješ$uju od uboda pri vakcinaciji. Ova je !injenica lije!ni cima vrlo dobro poznata. Nijednog Sedanga nikada nisam uspio nagovoriti na injekciju, injekciju, !ak i uz prijetnju smrti zbog ujeda zmije.
275
Komplemen Komplementarist taristii #ka etnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
upravo obrnuto. Žena je ta koja svoje muškarce ponizuje svojim ponašanjem. 24 Poniženje što ga osje $a muškarac kad ženu koja »pripada njemu« zavede netko drugi može se analizirati na više razina od kojih je najo !iglednija ujedno i najmanje važna: muškarac koji pušta puš ta da mu uzmu »nje govu « ženu, ženu , a da ne traži isto zauzvrat, pokazuje slabost, bilo da se radi o seljaku koji pušta da njegov gospodar iskoristi pravo prve bra !ne no $i ili o Australi janc u kog kogaa napadne napa dne netko net ko ja ! i od njega. Ako se složimo s psihi!kom jednadžbom muževnost = snaga25, muškarac nesposoban da obrani svoju ženu, da se osveti ili da zatraži naknadu osje $a se oslabljenim na društvenom planu te simboli! no kastriranim i feminiziranim. 26 Na drugoj razini r azini gdje su uzroci prividno složeniji, muškarac koji prepušta ženu drugome,
a napose svoju sestru ili k $er koju mu tabu rodoskvrnu $a zabranjuje, odri!e se ne samo onoga što Levi-Strauss naziva »slaš $u življenja za sebe« nego, štoviše, toga se odri !e u korist tu inca. Osje $ a se, dakle, dvostruko pokradenim. Premda smo još daleko od kona !nog rješenja ovoga problema, ve $ sada valja izvu $i odreene zaklju!ke iz ovih podataka. Društvo si ne može dopustiti raskoš da zanemaruje tako snažan unutrašnji sukob !ije bi o !itovanje na razini ponašanja ugrozilo same osnove društvenog sustava. Ono dakle pribjegava, s jedne strane, uza jamno ja mno m davan da van ju — razm ra zm jen i že na, bra ku putem ot kupa, uslugama što š to ih valja !initi ženinoj svojti, simuliranim otmicama i gonjenju otima! a; s druge strane, obredu sklapanja braka sa svime što on uklju !uje a ti!e se ceremonijala, svetinje ( = opasnosti), iracionalnog i sl, !iji je smisao i cilj da se dokine neprijateljstvo izazvano ustupanjem žene i prikrije kako šteta koju je pretr pre trpio pio »pok »pokrad rad eni« en i« tako ta ko i sla vodo bit nost »kradljivca«. 27 Ukratko, upravo dokinu $e isti!e vrlo stvaran osje $aj kra e i neprijateljstva što ga izaziva »davanje« žene. Klasi!na izjava buržoaskog zeta ženinim roditeljima: »Ne gubite k $erku, dobi-
24. 24. Ujednomod mojih radova (31, pogl. VIII) VIII) pokazao pokazao sam sam kakvu ulogu u mladala!koj ženskoj seksualnoj delinkvenciji igra želja da se ponize roditelji. Glavna junakinja jedne od pri!a Barbeya d'Aurevillya je vojvotkinja koja se prostituira kako bi se osvetila svojem mužu (10). 25.U 25. U vrijeme kad sam sudjelovao u istraživanjima u!inaka injekcija testosterona (muškog hormona) na shizofreni !arima, primijetio sam da se medu prvima javlja sklonost bole snika da precjenjuje svoj društveni rang: jedan od pacijenata koji se ina!e smatrao radnikom poslije tretmana izjašnjavao se buržujem. 26. 26. Opisuju$i grozote kojima su podvrgnuti ubogi Witoto Indijanci Hardenburg (44) isti !e slu!aj žene silovane pred o!ima svezanog i kastriranog muža. 276
Komplementari Komplementaristi sti ka ka etnopsihoanaliza
vate sina« smjera na isticanje uzajamnosti davanja upravo dokidaju $i ga te neizbježno naglašuje i zakinutost i gubitak. Glavni cilj obreda sklapanja braka nije stvaranje veze izme u muža i žene, !ak niti saveza izmeu dvije porodice. Njegova je svrha da prikrije neprijateljstvo proglašenjem sklapanja saveza i ovjeravanjem nagodbe kako bi se izbjegli sukobi i ustanovio mir umjesto rata. Gotovo da i ne treba tražiti dramati!niji primjer prikrivenog neprijateljstva »davaoca žena« od slu !aja pos tanka ka gdje se Šekem, naopisanog u Knji zi postan kon što joj je oduzeo djevi ! anstvo, zaljubljuje zaljubljuje u Dinu i šalje oca da je isprosi što ovaj i u ! ini i predloži da dva plemena ubudu $ e sklapaju brakove razmjenjuju$i svoje k $eri. Lukavi sinovi Jakobovi pri ! ine se da pristaju, ali zatraže da se muškarci Šekemovog plemena najprije obrežu. Me utim, dok su novi obrezanici još bili pres pr esla labi bi da bi se bran br anil ili,i, Š imun im un i Levi Le vi ih sve sv e pobiju kako bi »osvetil »os vetili« i« svoju svo ju sestru. sest ru. U ovom, ovo m, zaista sjajnom primjeru, predbra!na simboli!na kastracija olakšava ubojstvo zaru !nika (otima!a) i njegovog roda od ruke ženine bra $e. Naravno,
27. Sjetimo se samo Napoleona i naslade s kojom se valjao po ležaju što $e ga sutradan, s istom posteljinom, posteljinom, podijeliti s najnovijim plijenom, habsburško-lorenskom nadvojvotkinjom Marie-Louiseom. 277
ETNOPSIHOANALITI &KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
lijanaca, nad samom osobom žene. Naime, ve $ sam na dva mjesta (28, 31, pogl. XVI) XVI ) ukazao da ritualna nadgradnja prevodi potrebu da se opravda ono što se na razini emocija i fantazmi naizgled ne da opravdati. Sama složenost bra !nih obreda dokazuje da se njima nastoje prikriti paklenska vrenja protuslovn pro tuslovnih ih osje os je$aja. Valja dakle vidjeti kako se sklapa brak u društvu gdje gotovo i nema obreda. Klasi!an je za to primjer mohavskog vjen!anja što se obi!no obavlja gotovo bez ikakvog obreda i ne prethode mu nikakvi pregovori. Ako žena prije toga tog a nije bila udavana, udavana , prosac pro sac ponekad nastoji dobrohotnim uslugama osigurati naklonost porodice. Ritual u !istom smislu najupadljiviji je po tome što uop $e ne postoji: vjen!ati se zna!i po!eti živjeti pod istim krovom. Razvesti se zna ! i isto što i napustiti bra ! no ognjište. Ova se !injenica objašnjava prvenstveno nesta bilnoš$u mohavske obitelji: velik broj mohavske djece raste uz toliko mnogo naizmjeni ! nih »roditelja« da se uop $e ne mogu razviti snažnije obiteljske fiksacije. Svi se slažu sa svima, nitko se nikad, osim starijih muževa vrlo mladih žena,
Komplementari Komplementaristi sti ka ka etnopsihoanaliza
vate sina« smjera na isticanje uzajamnosti davanja upravo dokidaju $i ga te neizbježno naglašuje i zakinutost i gubitak. Glavni cilj obreda sklapanja braka nije stvaranje veze izme u muža i žene, !ak niti saveza izmeu dvije porodice. Njegova je svrha da prikrije neprijateljstvo proglašenjem sklapanja saveza i ovjeravanjem nagodbe kako bi se izbjegli sukobi i ustanovio mir umjesto rata. Gotovo da i ne treba tražiti dramati!niji primjer prikrivenog neprijateljstva »davaoca žena« od slu !aja pos tanka ka gdje se Šekem, naopisanog u Knji zi postan kon što joj je oduzeo djevi ! anstvo, zaljubljuje zaljubljuje u Dinu i šalje oca da je isprosi što ovaj i u ! ini i predloži da dva plemena ubudu $ e sklapaju brakove razmjenjuju$i svoje k $eri. Lukavi sinovi Jakobovi pri ! ine se da pristaju, ali zatraže da se muškarci Šekemovog plemena najprije obrežu. Me utim, dok su novi obrezanici još bili pres pr esla labi bi da bi se bran br anil ili,i, Š imun im un i Levi Le vi ih sve sv e pobiju kako bi »osvetil »os vetili« i« svoju svo ju sestru. sest ru. U ovom, ovo m, zaista sjajnom primjeru, predbra!na simboli!na kastracija olakšava ubojstvo zaru !nika (otima!a) i njegovog roda od ruke ženine bra $e. Naravno, Me Jakob proklinje okrutnost ovakve osvete. Meutim, % utim,
nema ni nagovještaja o osje #ajima same
niti tokom snošaja (uz ili bez njezina pristanka) niti poslije odmazde. Analiza obreda sklapanja braka osvjetljuje svu složenost i mnogostruke naboje zna !enja braka, naro !ito u društvima gdje brak uklju !uje pojam vlasništva, makar i ograni !enog kao u Austra-
Dine Din e
278
ETNOPSIHOANALITI &KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
lijanaca, nad samom osobom žene. Naime, ve $ sam na dva mjesta (28, 31, pogl. XVI) XVI ) ukazao da ritualna nadgradnja prevodi potrebu da se opravda ono što se na razini emocija i fantazmi naizgled ne da opravdati. Sama složenost bra !nih obreda dokazuje da se njima nastoje prikriti paklenska vrenja protuslovn pro tuslovnih ih osje os je$aja. Valja dakle vidjeti kako se sklapa brak u društvu gdje gotovo i nema obreda. Klasi!an je za to primjer mohavskog vjen!anja što se obi!no obavlja gotovo bez ikakvog obreda i ne prethode mu nikakvi pregovori. Ako žena prije toga tog a nije bila udavana, udavana , prosac pro sac ponekad nastoji dobrohotnim uslugama osigurati naklonost porodice. Ritual u !istom smislu najupadljiviji je po tome što uop $e ne postoji: vjen!ati se zna!i po!eti živjeti pod istim krovom. Razvesti se zna ! i isto što i napustiti bra ! no ognjište. Ova se !injenica objašnjava prvenstveno nesta bilnoš$u mohavske obitelji: velik broj mohavske djece raste uz toliko mnogo naizmjeni ! nih »roditelja« da se uop $e ne mogu razviti snažnije obiteljske fiksacije. Svi se slažu sa svima, nitko se nikad, osim starijih muževa vrlo mladih žena, ni za koga vezuje neuroti!no (24, 28). Ukoliko obiteljski kompleksi i postoje, prili!no su slabi: nitko dakle nije »previše osje $ajno angažiran«. angažiran«. Osim toga, Mohave Indijanci, kao i druga jumanska plemena oko rijeke Colorado, Co lorado, ne drže drž e do vlasništva, propovijedaju darežljivost i nikad ne uspijevaju skupiti i ni najmanji imetak jer ono što nisu potrošili za svojeg života, pomažu $i 279
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALTICKA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
svima kojima je pomo $ potrebna, biva uništeno poslije njihove smrti (51, 52). Sklapanje braka dakle ne uklju !uje nikakvu materijalnu transakciju: nepostojanje imovine 28 ukida mogu $nost za bilo kakvu nov !anu operaciju, štoviše, žena nije ni ! ije vlasništvo, !ak niti afektivno, u osje $ ajnom smislu. Naime, Mohavi kažu da se na sina može ra !unati više nego na k $er jer su djevojke neodgovorne (21). Izuzetak tog pravila upravo je i moj glavni dokazni materijal. Postoji vrsta braka, i to samo jedan , gdje mladi moraju dobiti pristanak od obitelji, dok se mladi par normalno ne savjetuje ni sa kim prije vjen !anja. Povrh toga, to je i jedin i slu !aj gdje se zahtijeva obred, ujedno složen i skup, s mnogostrukim simboli !nim zna!enjima. Najzad, to je i jedin i oblik braka za kojeg društvo bezuvjetno zabranjuje razvod. Ri je! je o braku izme u bratu!eda koji je zapravo rodoskvrnu $e u najstrožem smislu rije !i (17). Prvenstveno zna !enje obreda nije uspostavljanje bra ne ne veze, nego razrješenje krvne srodni!ke veze izme u mladi$a i djevojke. Kontrast izme u srodstva i braka ovdje je savršeno jasan. Razrješenje srodni !ke veze obavlja se uprili !enjem prividne smrti mladoženje — on mora na $ i konja koji $ e biti ubijen i pojeden. Smrt
konja simbolizira društvenu smrt mladi $a. Time što sam nabavlja konja on, štoviše, po !inja »samoubojstvo putem punomo $i« dopuštaju $i da ga simboli!no ubiju. Naime, exit brati$ nevjeste kako bi ustupio mjesto mladoženji koji se sada smatra »novim mladi $em«. Što se ti!e nevjeste, ona ne doživljava nikakvu promjenu. 29 Mohavi ina !e kažu da ta profilakti ! na ceremonija baš i nije u! inkovita jer ova vrsta zajednice, upravo kao i pravo rodoskvrnu $e bez braka, prije ili kasnije ima za posljedicu gašenje loze. Nerazrješivost takvog braka, premda je razvod u Mohava svakodnevna stvar, tuma !i se mladencima ovako: »Budu $i da ste toliko željeli ovaj rodoskvrni brak, zabranjeno vam je da se ikad rastanete«. Sve u svemu, radi se o kazni i ona se ! ini toliko prirodnom da nije predvi ena nikakva mjera za spre !avanje mogu $eg razvoda.30 Koliko znadem, takve parove može razriješiti jedino smrt (psihosomatska?) jednog od supružnika.31
28. Mohavi su posjedovali mnogo zemlje, nisu n isu im nedosta jala plodna polja polja i svatko ih je mogao mogao posjedovati. 280
Komplementaristi Komplementaristi#ka etnopsihoanaliza
Što se ti !e posrednog samoubojstva što se zahtijeva od mladoženje, ono se nadovezuje na tip ponašanja ustanovljen tako er u Mohava, tj. na posredno samoubojstvo u vidu ubojstva. Kroeber je zabilježio da vra ! najdoslovnije izaziva obitelj žrtve njegovih vradžbina da ga ubije, izruguju$i se kukavi!luku zbog kojeg se ova usteže da osveti smrt jednog od svojih (52). Moji mohavski informatori posredna samou bojstva ovoga tipa t ipa objašnjavaju objašn javaju kako k ako $u iznijeti, a takvo objašnjenje potkrepljuje i ispovijest koju mi je ispr is pr i! ao jedan vra ! u pijanom stanju i prije nego je odlu ! io da se dade ubiti. Vra ! vra vr a! a obii! no samo nad onima koje voli, !esto ob rodoskvrnom ljubavlju. Potom sanja o spolnim (rodoskvrnim) odnosima sa sjenom svoje žrtve, a ti su sni neizrecivo lijepi te on, o n, obuzet !ežnjom, želi umrijeti kako bi se, sad i sam sjena, pridružio voljenoj. Me utim, nije dovoljno da on po ! ini samoubojstvo samoubojstvo ili da umre od bolesti, potrebno je da on bude ubijen. On dakle ure uje da bude ubijen od ruke ro aka svoje žrtve koji su !esto i njegovi vlastiti ro aci (16, 28). Sažeto, za Mohave Indijance možemo re $i: 1) Jedini oblik
29 29.. Nije li ovdje možda posrijedi trag matrilinearnog na!ela srodstva? U prilog tome mogu navesti samo !injenicu da u Mohava samo samo žena nosi ime roda, ali ga samo muškarac može prenijeti na svoje k $eri. 30. Rodoskvrne ljubavi !esto su vrlo vatrene i trajne. 31. Broj takvih brakova suviše je mali da bi se mogli izvoditi statisti!ki zaklju!ci. Sve što sam o tome mogao zabilježiti ili saznati jest !injenica da jedan od supružnika obi!no umire prili!no rano... što je za Mohave dovoljan dokaz tragi!nih posljedica rodoskvrnog braka.
281
KTNOPSIHOANALITI &KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
2) Ova vrsta braka je rodoskvrnu $ e kojem prethodi pret hodi simboli s imboli ! no samoubojstvo što se može povezati povezat i sa »samoubo »sa moubojstvo jstvom« m« (ispro ( isprovocira vociranim nim ubojstvom) rodoskvrnih vra!eva. 3) Upravo kao i brak muškarca zrele dobi i mnogo mlae djevojke, i u još !iš$em vidu, ova kav brak prati romaneskna ljubav u zapadnom smislu. Naime, Mohavi romanti!ni zanos sma traju smiješnim (20). 4) Kao i spolni odnosi sa duhovima pokojnika, Lukav brak obi!no završava preuranjenom smr $u. Razrješenje braka muškarca i mnogo mla e žene je tako er kobno premda u manjoj mjeri: ono u ostavljenog muža !esto izaziva krizu pro laznog ludila (delirantni napadaj) (28), što ne iznenauje jer Mohavi brak zrelog muškarca i djevoj!ice smatraju sli!nim rodoskvrnu$u (17).32 Brak je svetinja, to $e re r e$i opasan je, upravo zbog toga što dopušta ono što je zabranjeno: posve $uje svetogr e.33 Podaci, i klini!ki i kul-
Komplementaristi Komplementaristi#ka etnopsihoanaliza
Što se ti !e posrednog samoubojstva što se zahtijeva od mladoženje, ono se nadovezuje na tip ponašanja ustanovljen tako er u Mohava, tj. na posredno samoubojstvo u vidu ubojstva. Kroeber je zabilježio da vra ! najdoslovnije izaziva obitelj žrtve njegovih vradžbina da ga ubije, izruguju$i se kukavi!luku zbog kojeg se ova usteže da osveti smrt jednog od svojih (52). Moji mohavski informatori posredna samou bojstva ovoga tipa t ipa objašnjavaju objašn javaju kako k ako $u iznijeti, a takvo objašnjenje potkrepljuje i ispovijest koju mi je ispr is pr i! ao jedan vra ! u pijanom stanju i prije nego je odlu ! io da se dade ubiti. Vra ! vra vr a! a obii! no samo nad onima koje voli, !esto ob rodoskvrnom ljubavlju. Potom sanja o spolnim (rodoskvrnim) odnosima sa sjenom svoje žrtve, a ti su sni neizrecivo lijepi te on, o n, obuzet !ežnjom, želi umrijeti kako bi se, sad i sam sjena, pridružio voljenoj. Me utim, nije dovoljno da on po ! ini samoubojstvo samoubojstvo ili da umre od bolesti, potrebno je da on bude ubijen. On dakle ure uje da bude ubijen od ruke ro aka svoje žrtve koji su !esto i njegovi vlastiti ro aci (16, 28). Sažeto, za Mohave Indijance možemo re $i: 1) Jedini oblik brak br akaa u ko jem je m se zaht za htij ijev evaa pristanak dviju dvi ju obitelji obitelji te koji dakle izaziva trzavice, pregovore, pr egovore, rasprave, jedini koji je izložen o ! ima javnosti, koji sadr ži rit ual i mor a biti neraskidiv, neraskidiv, jest jest brak bra k izme u bratu !eda, tj. nezakonit i nemoralan brak, istodobno opasan i za supružnike i za njihove porodice.
KTNOPSIHOANALITI &KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
2) Ova vrsta braka je rodoskvrnu $ e kojem prethodi pret hodi simboli s imboli ! no samoubojstvo što se može povezati povezat i sa »samoubo »sa moubojstvo jstvom« m« (ispro ( isprovocira vociranim nim ! ubojstvom) rodoskvrnih vra eva. 3) Upravo kao i brak muškarca zrele dobi i mnogo mlae djevojke, i u još !iš$em vidu, ova kav brak prati romaneskna ljubav u zapadnom smislu. Naime, Mohavi romanti!ni zanos sma traju smiješnim (20). 4) Kao i spolni odnosi sa duhovima pokojnika, Lukav brak obi!no završava preuranjenom smr $u. Razrješenje braka muškarca i mnogo mla e žene je tako er kobno premda u manjoj mjeri: ono u ostavljenog muža !esto izaziva krizu pro laznog ludila (delirantni napadaj) (28), što ne iznenauje jer Mohavi brak zrelog muškarca i djevoj!ice smatraju sli!nim rodoskvrnu$u (17).32 Brak je svetinja, to $e re r e$i opasan je, upravo zbog toga što dopušta ono što je zabranjeno: posve $uje svetogr e.33 Podaci, i klini!ki i kul-
32. Levi-Strauss, Levi-Strauss, navode$i moj rad (55, str. 6o5 sq), naglašava !esto poistovje$ivanje »nejednakog« braka s rodoskrvrnu$em, što je naizgled paradoksalno, ali je s psihološkog stajališta prirodno budu$i da je prototip nejednakosti upravo dobna razlika izmeu roditelja i djece. Xi. Ovdje moram upozoriti na jedan prili!no nesvakidašnji vid katoli!kog braka. Sveti Pavle celibat pretpostavka braku. Dakle, svaka djevojka imala bi u na!elu postati Kristovom suprugom (redovnice nose vjen!ani prsten). Žene koje se daju muškarcu umjesto da se vjen!aju s Bogom !ine
282 282 283
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI&KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
turni, naizgled ukazuju da brak nije prvenstveno transakcija izme u muškarca i žene, a niti, kako !esto smatraju etnolozi, savez izme u dvije porodice. On je prije svega transakcija ženama izmeu muškaraca. Sada se ve $ ocrtavaju vidovi ustrojstva bra!ne veze koji se na razini pojedinca mogu smatrati uzastopnim etapama njegovog psihološkog razvoja s obzirom na brak — što ne podrazumijeva njegov istinski razvoj !iji bi stadiji odgovarali ili biološkoj evoluciji vrste ili društvenoj i kulturnoj evoluciji. Prije nego zapo !nem analizu, podsje $am na banalnu bana lnu !injenicu: nesvjesno nije vi !na sustavima srodstva! Za nj srodstvo kao pojam ne postoji. post oji. Za nju je stvaran stvar an jedino odno odnoss prema pre ma odreenim osobama koji je ujedno afektivna podloga društveno ustanovljenih ustanovljen ih srodni !kih veza i veza ! ije postojanje društvo priznaje upravo prilježnoš priljež noš $u kojom ih pori!e ili zabranjuje. &im stvari sagledamo iz tog kuta, razlika izme u sljede$e dvije pojave !ini se zanemarivom: 1) Na oto! ju Trobiand, biološko o!instvo u na! elu ne postoji na društvenoj razini (58). Pa ipak, kako je pokazao Roheim (66), neznanje
Aranda samo je privid. Isto dokazano vrijedi i za Trobian ane (58, pp. pp . 15 1566 sq, 35 359) 9) u ko koji jihh se »o !inski« osje$aj ina!e !esto o !ituje na štetu službenog nasljednika, ne $aka po ženskoj liniji. 2) Želja za rodoskvrnu $em žestoko se pori !e u ve$ ini ljudskih društava. Zbog toga se ona prome $e u Edipov kompleks ili, u širem smislu, u porodi!ni kompleks i o !ituje se u razli!itim oblicima: kao ljubomora brata ili oca prema sestrinom ili kasnije k $erinom zaru!niku, kao istovrsna ljubomora muža koja je dijelom zakašnjelo i na suprugu preneseno o ! itovanje prerušene i potisnute ljubomore !iji je izvorni objekt bila majka, sestra ili k $er. U praksi sam zabilježio iznenadne i prolazne napadaje »bra !ne« ljubomore u muškaraca !ija se sestra ili k $ i nedavno udala.34 Nesvjesno Nesvj esno ne razliku raz likuje je krvno kr vno od tazbinsko taz binskogg srodstva. Ona ih spaja, prepli $e, brka sestru i suprugu. Ovim povodom možemo se prisjetiti Pjes me nad pjesmama pjesm ama gdje muškarac redaka iz Pjesme svoju voljenu naziva »sestrom« ili trobiandske rije!i što ujedno ozna !uje »sestru od brata« i »ljubavnicu« (58). Podsvijest !ak može pobrkati i razli! ite generacije, unuke i praroditelje, prim-
dakle svetogr e što se može opravdati samo sakramentom braka: iako znadu za bolje, odabiru gore. Meutim, imati ljubavnika za djevojku ne predstavlja svetogr e istoga tipa budu budu$i da se »pokajnica« smije zarediti, dok to udata za života muža ne smije u!initi bez posebne dozvole.
34. Izuzetak nisu niti psihoanaliti!ari: jedan od najglasovitijih meu njima uzviknuo je, pokazuju$i prijateljima svoju novoroenu k $er, još u kolijevci — »Kako li samo mrzim Kada koji $e mije uzeti!«.
284
285
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI ' KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
jerice jer ice:: do dovol voljno jno je sjet iti se mnogih mnog ih društ dr uštava ava koja unuka poistovje $uju s djedom na osnovi društvene norme koja je odjek nesvjesnog izokretanja generacija (48). Nakon Nako n svega sveg a što smo rekli re kli,, vrat imo se na analizu na ! ina uspostavljanja razmjene žena: o zakonu odmazde ve $ smo mnogo govorili te $e biti dovo dovoljno ljno samo podsjetiti podsjet iti na njegovo zna !enje: »Ti imaš pravo da spavaš s mojom sestrom jer sam ja spavao sp avao s tvojom.« t vojom.« Ipak, bit $e zanimljivo pribilježiti u kakve se sve vidove, !ak i u društvima gdje »trampa« nije institucionalizirana, zaodijeva sve što i najmanje podsje $a na takvu vrstu razmjene: u zapadnom svijetu, »dvostruki brakovi« osje $ajno su vrednovani i solemnizirani posebnim i složenim ritualnom. Gotovo je nevažno je li posrijedi razmjena sestara ili brak dviju sestara s dva brata budu $ i da podsvijest ne razlikuje nekrvne od krvnih srodnika. Razlog takvog posebnog svetkovanja, kako se ! ini, upravo je to što takvi dvostruki brakovi brako vi istodobno isto dobno pod podsje sje $aju na trampu i rodoskvrnu$e. S idejom trampe i odmazde mogu se djelomice povezati povez ati mnogi obi !aji: kad nevjestu deflorira netko drugi a ne suprug, kad nevjesta baca cvije$e pratiljama i koja ga uhvati udat $e se prva. Padam u iskušenje da o !itovanja tog spontanog osje$aja odmazde vidim !ak i u vezama kakve se !esto sklapaju me u !lanovima svatovske povorke. Sve se zbiva kao da prva bra !na mo $ mladenaca otvara put djeverima i djeve-
rušama, kao da je to odobrenje !lanovima dviju skupina da se na licu mjesta »obeštete« za to božnji bož nji pretr pr etrpl pljen jenii gub g ubitak itak.. Ovakvo tuma!enje temeljim na otvorenim iz javama ljubomore, shva$ene prirodnom, djevojke !ija se najbolja prijateljica upravo udala. Ona je svo svojem jem psihoana psiho analit litii!aru ispri!ala da se upustila s muškarcem iz svatovske povorke upravo i samo za vrijeme svatovske no $i. Na drugome sam mjestu (29) naveo san jedne mlade psihi jatrice jatr ice u kojem se otkriva otkr iva ljubomora ljubo mora djeveruše spram nevjeste (koja je ujedno bila njezina sestri!na). Reklamni slogan kakav je 1944. godine lansirala jedna kozmeti!ka ku$a takoer se zasnivao na iskorištavanju ljubomore djeveruše. Idejom trampe, odmazde i svim ostalim »voa jerskim« jersk im« i edipskim edip skim stranama str anama ljudskih ljud skih bi $a ob jasnio bih i jedan jeda n od najneobi najneo bi !nijih brakova u povijesti povijesti !ovje!anstva: brak izmeu »sijamskih«, zapravo, kineskih blizanaca, i dvije sestre, djevojke porijeklom iz !estite i puritanske bijele buržoazije. Rasne predrasude, povrh pogrde što prat i cirkusk cir kuskee atrakci atr akcije, je, a naro !ito nakaze — divove, patuljke, bradate žene i sl. — morale su posve onemogu $iti braj brak. Meutim, tamo gdje ne bi uspio jedan obi!ni Kinez, uspjeli su »sijamski« blizanci. Koliko god se to moglo !initi paradoks parad oksaln alnim, im, taj ta j dvo dvostr struki uki brak nedvo jbeno je sklopljen sklop ljen upravo upra vo zbog toga što je evocirao evocira o trampu i zakon odmazde, i nije se samo okrznuo o rodoskvrnu$e ve $ je zadovoljavao i voajerske i poligamne sklonosti: sklonosti: bra!ni odnosi u tom braku
286
287
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ETNOPSIHOANALITI &KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
bili su egzibicionisti !ki, no budu $i da su blizanci bili »neodvojivi«, »neodvojivi«, taj je egzibicionizam egzibicionizam bio neizb ježan, ježa n, dak dakle le opro o prost stiv. iv. S druge strane, razmjena žena, a naro !ito trampa, nadovezuje se preko zakona odmazde na opsesivnu sklonost »svo enja ra!una« (61), drugim rije!ima re!eno, na prinudno nastojanje da se uspostavi simetrija, ne izostavljaju $i ništa što ta vrsta opsesije uklju !uje: latentnu homoseksualnost, ljubomoru, želju za osvetom. Najre Na jre spekt spe ktab abil ilni nija ja stra st rana na pogo po godbe dbe »me u muškarcima« jest veza stvorena brakom u primitivnim društvima, koja nije toliko veza izmeu dvije osobe koliko izmeu dvije porodice. Isto vrijedi i u našem društvu: dovoljan su dokaz tome stranice gdje Saint-Simon (67) pripovijeda kako je zaprosio k #er vojvode de Beauvilliersa, što je nešto posve razli !ito od prošenja ruke gospo % ice ice de Beauvilliers. Rije !i kojima se tada obratio vojvodi ne daju niti nagovještaja o privla!nosti gospo ice de Beauvilliers: odlu !uju$a je bila bi la privla !nost vojvode !ijim zetom on nastoji postati. S ovog slu !aja — !ak ako i ne priznamo latentnu homoseksualnu privla !nost u SaintSimonovom slu !aju — glatko prelazimo na jedan primjer pr imjer iz Australije gdje budu$i tast obrezuje svojeg budu$eg zeta ili na papuanski obi !aj koji nalaže da se mladi $ oženi djevojkom iz dijela plemena iz kojeg potje !e njegov prijašnji aktivni partner u homoseksualnim pubertetskim iskustvima (72).
Kona !no, kako bih ispunio obe $ anje da $ u bili psihoanalit psiho analitii!ar koji ne preza ni od !ega, upozoravam na fantazmu trampe izme u oca i sina i, umjesto uvoda, ispri !at $u jedan so ! ni »vic« u kojem se sjajno odražava nesvjesno (37): ()tac otkrije da se njegov sin bludno zabavljao sa svojom bakom po ocu. »Kako si se usudio spavati s mojom majkom?« A sin mu odvrati: »A kako se ti usu uješ spavati s mojom?« Sli! no pribjegavanje simetriji nalazimo i u slu ! aju mojeg pacijenta koji je, smatraju $ i da je svojega oca lišio ljubavi l jubavi njegove supruge (pacijentove majke), umišljao da mu duguje mogu $nost obešte $enja, ne samo obljubom snahe (supruge pacijenta) nego izravno i njega, pod krinkom masaže prostate, a !emu je za protunaknadu sanjao da simboli!no sodomizira svojeg oca. Naglasimo Naglas imo da su heteroseksualne aktivnosti log mladi$ a s prostitutkama urodile nužnoš $u takvog postupka. Slijed je dakle ovakav: 1) heteroseksualni odnos s prostitutkama koji se, kako dokazuje psihoanaliza, izravno nadovezuje na Edipov kompleks; 2) budu $i da je prostitut prost itutka ka »nali »nal i! je« majke, majk e, njezin njez in suprot supr otni ni simbol, otac se »sveti« masažom prostate (per anum), bolnim i anksiogenim za sina budu $ i da on u tome vidi kazneni homoseksualni napad te zbog toga 3) sanja da se i on »sveti« ocu siluju$ i ga (31, pogl. pogl. VI). Vrlo je vjerodostojan sud da se san pacijenta, u kojem se pojavljuje njegov prijatelj Jean, izrav-
288
289
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
no nadovezuje, dakle, na opisan prvotni prvot ni problem i na njemu se modelira u više vidova. Etape Eta pe postav pos tavlja ljanja nja hipo teze: te ze: Zavo enje Jeanove sestre za pacijenta simbolizira homoseksualni napad usmjeren protiv Jeana. & ak je vjerojatno da je on Jeanovu sestru odabrao izmeu deset drugih raspoloživih djevojaka zbog toga što ga je nesvjesno privla !io — ali i odbijao — Jean, Jea n, što pacije pa cijent nt izri izr i! ito odri!e. No, zašto bi on onda da na razi ra zini ni fant fa ntaz azmi mi zavo za vo enje Jeanove sestre protuma !io kao nepravdu nanesenu Jeanu i kao homoseksualni napad? Ton njegovih pr imjed im jedab abaa je dvo dvosm smis isle len: n: mije mi ješa šaju ju se želj že ljaa i mržnja. Homoseksualni !in skriven je pod krinkom heteroseksualnog u kojem se ipak otkrivaju njegovi homoseksualni izvori: on je unizio, kastrirao, feminizirao brata zavedene djevojke. Uostalom, to se dalo i predvidjeti budu $ i da su odnosi izme u sastavnica potisnute homoseksualnosti — ljubavi, mržnje, ljubomore, osvete — prve pr ve ist ine psiho ps ihoan anal alize ize i nije ni je ih po pott rebno re bno dokazivati. Dovoljno je uputiti na vrlo dobro poznat po znat u Freudo Fr eudo vu studi st udiju ju (39). Etape Eta pe promat pro matranj ranj a: One se moraju svrstati redom obrnutim od vremenskog budu $i da analiza ide od svjesnog preko podsvjesnog na nesvjesno. Evo lanca jednakosti: »vagina koja vjetri« pacijentove supruge = vagina pacijentove sestre = anus samoga pacijenta = Jeanovo pravo pristupa u taj anus budu $ i da je pacijent, kad je 290
ETNOPSIHOANALITI &KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
stvarno vodio ljubav sa Jeanovom sestrom, sestro m, simboli no no sodomizirao Jeana.
Subjektivno bolna strana tih fantazmi unekoliko je ublažena time što se Jeanu podme $ e želja da spava s pacijentovom sestrom. Upravo to objašnjava zbog !ega Jean u snu, prešutno se pozivaju $ i na zakon odmazde, zahtijeva u isti mah homoseksualno i heteroseksualno obešte$enje i za stvarno nedjelo (zavo enje njegove sestre) i za umišljeno nedjelo (želja da ga sodomizira). Taj dvostruki smisao njegove osvete savršeno je »zgusnut« u slici »vagine koja vjetri«, istodobno i vagine i anusa. Ovakva interpretacija nije jedna od fantazmi za kakve rado optužujemo psihoanaliti !are, Brantome (13), so!an pisac, ali i dobar sociolog, prenosi preno si ovu anegdotu: anegdo tu: velikaš zaljubljen zalju bljen u lju bavnika bavnik a svo svoje je žene uredio ured io je da ih zatekne zate kne in flagranti fla granti . Za odštetu je tražio da sodomizira ljubavnika dok ovaj vodi ljubav sa ženom velikaša. I jedna so ! na pri!a što je kolala Ma arskom prije pr ije šezdesetak godina smjera na isto: husarski poru por u!nik koji je za trajanja manevara stanovao k od seljaka, glupog ali vrlo ljubomornog na svoju mladu i lijepu ženu, uspio ga je uvjeriti da vojni propisi propis i nalažu sodo sodomiziranje miziranje doma $ina. Seljak, užasnut, ali lakovjeran, preklinjao gaje da uzme ženu umjesto njega. Husar se dao dugo moliti i smilovao mu se samo uz uvjet da se stvar ubavi u okolnostima sli !nim tobožnjem propisu: 291
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
da suprug, leže $i potrbuške, posluži kao madrac svojoj ženi i husaru. Dok je husar obljubljivao ženu, seljak je dobio takvu erekciju da mu je ud probio madrac te ga je mogla vidjeti v idjeti i njegova stara majka koja je prisustvovala cijelom prizoru. I stara povi !e: »Kako li je velik ud tog husara! Probio mi je snahu i sina i još uvijek ostaje dovoljno i za mene.« Prodor tog rodoskvrnog elementa nimalo ne iznena uje budu$i da svako homoseksualno ponašanje ima edipske elemente. Usporedi blažu i više simboli !nu verziju istog motiva u Apuleja (Metamorfoze, 4, 12). Neka klini !ka zapažanja dala su sli ! ne podatke. Sl u aj a j 7. — Jeda Je dann paci pa ci je nt koji ko ji nije ni je bio niti lažljivac niti mitoman upoznao je na plaži mladu ženu i po !eo joj udvarati. Ona pak, kako je pri!ao, nije djelovala nimalo poreme $eno. Nije se dala dugo moliti i pozvala ga je k sebi ku $i, napominju $i meutim da njezin muž-homoseksualac zahtijeva da prisustvuje nestašlucima svoje žene, te da potom ljubavnik i njega sodomizira. Pacijent je dodao da je, zgranut, pod brus io pet e na velik o ! u enje dame. Tih nekoliko podataka — a mogli bismo ih navesti još mnogo — otkrivaju usku vezu izmeu trampe žena i latentnih homoseksualnih poriva u muškaraca koji sudjeluju sudje luju u razmjeni. Naime, upravo je razmjena razmje na to što omogu $uje neizravno o itovanje itovanje homoseksualnih poriva. Ve $ je notorna ! injenica (objavljena 1966) da
292
ETNOPSIHOANALITICKA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
je u bogatim i kulturnim krugovima iz otmjenih i sofisticiranih prigradskih !etvrti u New Yorku uvrijež uvr iježena ena raz mjena supruž sup ružnika nika ali pritom, kako se !ini, jednost rani prelju b nije dozvoljen (1966). Nemogu $e je, a bilo bi uostalom i uzalud, nastojati u posjedovanju žene jednozna !no odvojiti neprijateljsku fantazmu povrede njezinog prvog »vlasnika« (oca, brata, muža) od homoseksualne fantazme snošaja s njim. To bi bila puka i jalova logomahija, logomahija, jednostavno jednostavno zbog toga što homoseksualnost, po definiciji dvosmislena, nerazmrsivo prepli $e želju i mržnju. S druge strane, na društvenoj je razini jasno da je brak prvenstveno sredstvo za razrješavanje sukoba izmeu »otima!a« i »davaoca« žene. Mržnja davaoca može se i dalje o !itovati na bezbroj na!ina, ovisno o etosu društva kojem on pripada. U izrazito »posjedni !kom« i škrtom društvu, djevojka za udaju bit $e pla$ana po nezamislivoj cijeni. U plemenu Yurok, s djecom iz braka u kojem žena nije otkupljena, ili jest ali po preniskoj cijeni, postupa se kao s kopiladi (52). Indijanci s Ravnjaka drže najve $om !aš$u obavezu budu$eg muža da svoju ženu plati što je mogu $e ve$im brojem konja. Žena iz plemena Kowa hvalila se basnoslovnom cijenom što ju je njezin muž morao platiti kako bi se njome oženio (54). Ovakvi nazori u vrlo su jasnoj vezi s mazohizmom, a tako er i s »ucjenom iz samilosti« što 293 293
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
IH NOPS1HOANALITI & KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
je, kako sam pokazao (22), izrazito svojstvo ratni!kih društava. 35 Teoriju braka kao obreda prijelaza moramo dakle unekoliko izmijeniti. Primjer mohavskog rodoskvrnog braka jasno pokazuje da se naglasak mora staviti na prvi dio rituala !iji je cilj da se žena odijeli od svojeg prvobitnog vlasnika. Budu$ i da je drugi dio, koji ženu ima vezati za njezinu novu porodicu, slabo razra en36, težište i zbiljski cilj transakcije nije uspostavljanje bra ! ne veze nego nadoknada za odricanje na koje je porodica doduše pristala, ali, iza privida (dobrovoljnog) dara, ona je zapravo ženu izgu bila. bila. &ini mi se da se ovo može povezati s jednom vrlo jednostavnom, možda i suviše jednostavnom !injenicom, budu $i da nije privukla pažnju stru !njaka, a to je da zahtjev da sustav srodstva bra! nim vezama bude organiziran prema modelu krvnog srodstva proizlazi ne iz heterosek sualni h nego iz homoseksualnih poriva. Naime, homoseksualnost stoji u izravnoj vezi s Edipo-
vim kompleksom bez kojeg ona u smislu perverzije31 ne bi niti postojala. Vratimo se na bitnu ljudskost Edipovog kom pleksa i rodoskvrnu $a, na što sam upozorio na po!etku ove studije navode $i Lowiea. Naime,
35. Pripominjem da je zabilježeno kako se jedan narednik iz plemena Rhade Moi (u nekadašnjoj urodeni!koj vojsci) hvalisao da je njegova žena morala platiti 80 pijastera da bi ga dobila za muža, jer u tom plemenu žene otkupljuju muškarce.
ljudi su naprosto odviše skloni da životinjama pripisuju svoje vlastite vlastit e primisli. Niz starih autoriteta — Aristotel (7, 9. 47s), Elian (2. 4. 7; cf 3. 47, o kamili), Varon (71, 2. 7. 9), Plinije Stariji (62, 8.156) — izvješ$uju o samoubojstvu ždrebeta koje je prevarom bilo navedeno da opaše vlastitu majku. Slu !aj što slijedi još je neobi!niji. Slu aj a j 8. — Jed an mali mal i op $ inski zoološki vrt u SAD imao je par vu !nih pasa s Aljaske ("iju je štenad rasprodavao. Jedan psihoanaliti !ar kupio je ženku i kasnije je htio spariti s mužjakom iste pasmine. Uzalud traže $i mužjaka u Kradu, obratio se zoološkom vrtu kako bi je spario s vlastitim ocem... i naišao na vrlo negosto-ljubiv prijem kod tajnika koji je njegovu namjeru rodoskvrnu $a« smatrao krajnje skandaloznom! Normalno je što št o neke vrste ponašanja, u ljudi uvjetovanog sviješ $u o srodstvu, zatje !emo i u sisavaca, naro !ito ukoliko je mladuncu potrebna vo$a maj! ina zaštita i majka ga dugo hrani. Tako er, životinje mogu o !itovati ljubomorno
36. Vjen!ana misa završava u trenutku kad muškarac i žena bivaju proglašeni supružnicima.
37. Ovdje o!igledno nije rije ! o h omoseksualnosti omoseksualnosti iz .nužde«, prisutnoj u zatvorima, internatima i sl.
294
295
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
IH NOPS1HOANALITI & KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
je, kako sam pokazao (22), izrazito svojstvo ratni!kih društava. 35 Teoriju braka kao obreda prijelaza moramo dakle unekoliko izmijeniti. Primjer mohavskog rodoskvrnog braka jasno pokazuje da se naglasak mora staviti na prvi dio rituala !iji je cilj da se žena odijeli od svojeg prvobitnog vlasnika. Budu$ i da je drugi dio, koji ženu ima vezati za njezinu novu porodicu, slabo razra en36, težište i zbiljski cilj transakcije nije uspostavljanje bra ! ne veze nego nadoknada za odricanje na koje je porodica doduše pristala, ali, iza privida (dobrovoljnog) dara, ona je zapravo ženu izgu bila. bila. &ini mi se da se ovo može povezati s jednom vrlo jednostavnom, možda i suviše jednostavnom !injenicom, budu $i da nije privukla pažnju stru !njaka, a to je da zahtjev da sustav srodstva bra! nim vezama bude organiziran prema modelu krvnog srodstva proizlazi ne iz heterosek sualni h nego iz homoseksualnih poriva. Naime, homoseksualnost stoji u izravnoj vezi s Edipo-
vim kompleksom bez kojeg ona u smislu perverzije31 ne bi niti postojala. Vratimo se na bitnu ljudskost Edipovog kom pleksa i rodoskvrnu $a, na što sam upozorio na po!etku ove studije navode $i Lowiea. Naime,
35. Pripominjem da je zabilježeno kako se jedan narednik iz plemena Rhade Moi (u nekadašnjoj urodeni!koj vojsci) hvalisao da je njegova žena morala platiti 80 pijastera da bi ga dobila za muža, jer u tom plemenu žene otkupljuju muškarce.
ljudi su naprosto odviše skloni da životinjama pripisuju svoje vlastite vlastit e primisli. Niz starih autoriteta — Aristotel (7, 9. 47s), Elian (2. 4. 7; cf 3. 47, o kamili), Varon (71, 2. 7. 9), Plinije Stariji (62, 8.156) — izvješ$uju o samoubojstvu ždrebeta koje je prevarom bilo navedeno da opaše vlastitu majku. Slu !aj što slijedi još je neobi!niji. Slu aj a j 8. — Jed an mali mal i op $ inski zoološki vrt u SAD imao je par vu !nih pasa s Aljaske ("iju je štenad rasprodavao. Jedan psihoanaliti !ar kupio je ženku i kasnije je htio spariti s mužjakom iste pasmine. Uzalud traže $i mužjaka u Kradu, obratio se zoološkom vrtu kako bi je spario s vlastitim ocem... i naišao na vrlo negosto-ljubiv prijem kod tajnika koji je njegovu namjeru rodoskvrnu $a« smatrao krajnje skandaloznom! Normalno je što št o neke vrste ponašanja, u ljudi uvjetovanog sviješ $u o srodstvu, zatje !emo i u sisavaca, naro !ito ukoliko je mladuncu potrebna vo$a maj! ina zaštita i majka ga dugo hrani. Tako er, životinje mogu o !itovati ljubomorno
36. Vjen!ana misa završava u trenutku kad muškarac i žena bivaju proglašeni supružnicima.
37. Ovdje o!igledno nije rije ! o h omoseksualnosti omoseksualnosti iz .nužde«, prisutnoj u zatvorima, internatima i sl.
294
295
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsikoanaliza kaetnopsikoanaliza
»bra !no« ponašanje, npr. pastuh, jelen (u ve $ini slu !ajeva), babun (74) itd. ne dopuštaju da se drugi mužjaci do !epaju njihovih ženki. Me utim, u životinja se nikad ne javlja svijest o srodstvu te, dosljedno tome, niti Edipov kompleks i homoseksualnost. 38 Kad bi, i to samo heteroseksualni poriv bio ishodištem svijesti o srodstvu i braka kao obreda prijelaza, ljudi bi se, upravo kao i životinje, vrlo lako odrekli i pojma i obreda. Može mi se prigovoriti da bi u tom slu !aju dobar broj muškaraca, nedovoljno jakih da osvoje harem, živio poput slabih babuna, gotovo bez spolnih odnosa. 9 Meutim, postaviti poblem u ovom obliku implicira predodžbe jednakosti, ravnopravnosti i simetrije koje su ve $ same po sebi pozitivni proizvod ili bolje, sublimacija naših kompulzija i opsesija djelomi !no povezanih s latentnom homoseksualnoš $u koja pak potje !e iz Edipovog kompleksa. Ono što društvo ure uje svojim pravilima nije dakle samo i jednostavno razmjena žena, nego i oblik u kojem se ona odvija, te okolnosti i uvjeti uz koje se ona provodi: otmica, razmjena, otkup, usluga itd. A najvažnija o d tih pravila 38. Ovdje nije posrijedi niti homoseksualn ost životin ja kojima je uskra $ena mogu$nost normalnog koitusa, niti »spolno pokazivanje« slabog babuna (74). 39. Ostavljam po strani argument pristalica eugenike pre ma koje bi takvo rješenje poboljšalo ljudsku vrstu.
296
ETNOPSIHOANALITICKA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
ne ti!u se odnosa izme u muškaraca i žena nego odnosa me u muškarcima budu $i da se i transakcije obavljaju me u muškarcima: žene su im samo predmetom. Ustanova braka koja je koemergentna, kako krvnom tako i nekrvnom srodstvu, nije smišljena s ciljem da razriješi heteroseksualni problem na društveno probita !an na !in nego da odagna prijete $u utvaru latentne homoseksulanosti koja je proizvod Edi povog kompleksa kompleksa.. 40 Moje petogodišnje oklijevanje da izravno izložim ovu tezu dovoljan je dokaz koliko je smatram ozbiljnom i dalekosežnom. Razlog što je napokon ipak objavljujem jest to sto na psihologijskoj razini ne mogu predložiti nikakvu druga !iju. Nastoje Nasto je$ i dublje razumjeti probleme bra ! ne razmjene i jasnije razabrati infrastrukturu sustava srodstva, morao sam promijeniti referent.ni okvir i iz sociologijskog prije $i u psihoanaliti!ki diskurs. U ovoj studiji to sam i pokušao u!initi.41 40. 40. &esto neostvarena homoseksualnost i ponekad preusmjerena na ne-erotske svrhe igra važnu ulogu u reguliranju društvenih odnosa u nekih vrsta majmuna. Ako se dogodi da se snažniji mužjak nae u prilici da se do!epa slabijega, ovaj $e zauzeti položaj »spolnog pokazivanja« majmunice, što ga od napada štiti jednako djelotvorno poput nespolnog poka zivanja grla u znak predaje, uvriježenog u pasa i vukova (56). 41. Na 41. Na drugim mjestima raspravljam o metodologijskim na!elima prema kojima se odvija mijenjanje referentnog ok vira kad prvobitni, dokraja iskorišten, prestane donositi u!inak« (pogl. IV).
297
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsikoanaliza kaetnopsikoanaliza
»bra !no« ponašanje, npr. pastuh, jelen (u ve $ini slu !ajeva), babun (74) itd. ne dopuštaju da se drugi mužjaci do !epaju njihovih ženki. Me utim, u životinja se nikad ne javlja svijest o srodstvu te, dosljedno tome, niti Edipov kompleks i homoseksualnost. 38 Kad bi, i to samo heteroseksualni poriv bio ishodištem svijesti o srodstvu i braka kao obreda prijelaza, ljudi bi se, upravo kao i životinje, vrlo lako odrekli i pojma i obreda. Može mi se prigovoriti da bi u tom slu !aju dobar broj muškaraca, nedovoljno jakih da osvoje harem, živio poput slabih babuna, gotovo bez spolnih odnosa. 9 Meutim, postaviti poblem u ovom obliku implicira predodžbe jednakosti, ravnopravnosti i simetrije koje su ve $ same po sebi pozitivni proizvod ili bolje, sublimacija naših kompulzija i opsesija djelomi !no povezanih s latentnom homoseksualnoš $u koja pak potje !e iz Edipovog kompleksa. Ono što društvo ure uje svojim pravilima nije dakle samo i jednostavno razmjena žena, nego i oblik u kojem se ona odvija, te okolnosti i uvjeti uz koje se ona provodi: otmica, razmjena, otkup, usluga itd. A najvažnija o d tih pravila 38. Ovdje nije posrijedi niti homoseksualn ost životin ja kojima je uskra $ena mogu$nost normalnog koitusa, niti »spolno pokazivanje« slabog babuna (74). 39. Ostavljam po strani argument pristalica eugenike pre ma koje bi takvo rješenje poboljšalo ljudsku vrstu.
296
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
Gotovo je i suvišno pripomenuti da je moja analiza savršeno sumjerljiva s Levi-Straussovom strukturalnom analizom, kao i sa svim njegovim zaklju !cima o ukupnom sociolo gijskom zna!enju srodstva. Odnos izme u te dvije vrste analize iste pojave tipi an an je primjer komplementarnosti. Ako tkogod pokuša suprotstaviti Levi-Straussovu teoriju srodstva mojoj, ili obrnuto, to $ e !initi na vlastiti rizik.
ETNOPSIHOANALITICKA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
ne ti!u se odnosa izme u muškaraca i žena nego odnosa me u muškarcima budu $i da se i transakcije obavljaju me u muškarcima: žene su im samo predmetom. Ustanova braka koja je koemergentna, kako krvnom tako i nekrvnom srodstvu, nije smišljena s ciljem da razriješi heteroseksualni problem na društveno probita !an na !in nego da odagna prijete $u utvaru latentne homoseksulanosti koja je proizvod Edi povog kompleksa kompleksa.. 40 Moje petogodišnje oklijevanje da izravno izložim ovu tezu dovoljan je dokaz koliko je smatram ozbiljnom i dalekosežnom. Razlog što je napokon ipak objavljujem jest to sto na psihologijskoj razini ne mogu predložiti nikakvu druga !iju. Nastoje Nasto je$ i dublje razumjeti probleme bra ! ne razmjene i jasnije razabrati infrastrukturu sustava srodstva, morao sam promijeniti referent.ni okvir i iz sociologijskog prije $i u psihoanaliti!ki diskurs. U ovoj studiji to sam i pokušao u!initi.41 40. 40. &esto neostvarena homoseksualnost i ponekad preusmjerena na ne-erotske svrhe igra važnu ulogu u reguliranju društvenih odnosa u nekih vrsta majmuna. Ako se dogodi da se snažniji mužjak nae u prilici da se do!epa slabijega, ovaj $e zauzeti položaj »spolnog pokazivanja« majmunice, što ga od napada štiti jednako djelotvorno poput nespolnog poka zivanja grla u znak predaje, uvriježenog u pasa i vukova (56). 41. Na 41. Na drugim mjestima raspravljam o metodologijskim na!elima prema kojima se odvija mijenjanje referentnog ok vira kad prvobitni, dokraja iskorišten, prestane donositi u!inak« (pogl. IV).
297
KTNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
brata joj boli !mar« (Huama, lin nei / maun pin ceix). Izraz »bol u !maru« valja shvatiti u dvostrukom smislu, što $e re $i, gubitak sestre uzrok je bratove boli i pobu uje u njemu putenu želju za njom. Vrijednost ovog izvješ $a kao potvrda ovdje izloženih teorija o !igledna je.
DODATAK
Devet godina nakon prvog objavljivanja ove studije, profesor Milford E. Spira, na zasjedanju pod nazivom »Some Psychodynamic Determinants of Household Composition in Village Burma«, u okviru okruglog stola o »Psihoanalizi i antropologiji« održanog tokom godišnjeg (1974) kongresa Ameri can Anth ropol ogica l Assoc iation, spomenuo je sljede $u ! injenicu. Ulomak navodim s odobrenjem autora: U Birmaniji postoji »stereotipna i kulturno o!ekivana napetost, navodno motivirana odbojnoš $u brata prema mužu sestre — naro !ito mlae. Kako mi je kazivao jedan seljanin, »do udaje, ona pripada njemu«. On $e dakle biti ljubomoran ukoliko ona pokaže osje $aje prema bilo kome drugome, i to toliko da se ponekad njome !ak ženi. Osje$aje što mu se pripisuju odražava uzre !ica: »Kad se mla a sestra udaje, 298
299
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
Gotovo je i suvišno pripomenuti da je moja analiza savršeno sumjerljiva s Levi-Straussovom strukturalnom analizom, kao i sa svim njegovim zaklju !cima o ukupnom sociolo gijskom zna!enju srodstva. Odnos izme u te dvije vrste analize iste pojave tipi an an je primjer komplementarnosti. Ako tkogod pokuša suprotstaviti Levi-Straussovu teoriju srodstva mojoj, ili obrnuto, to $ e !initi na vlastiti rizik.
KTNOPSIHOANALITI)KA RAZMATRANJA O POJMU SRODSTVA
brata joj boli !mar« (Huama, lin nei / maun pin ceix). Izraz »bol u !maru« valja shvatiti u dvostrukom smislu, što $e re $i, gubitak sestre uzrok je bratove boli i pobu uje u njemu putenu želju za njom. Vrijednost ovog izvješ $a kao potvrda ovdje izloženih teorija o !igledna je.
DODATAK
Devet godina nakon prvog objavljivanja ove studije, profesor Milford E. Spira, na zasjedanju pod nazivom »Some Psychodynamic Determinants of Household Composition in Village Burma«, u okviru okruglog stola o »Psihoanalizi i antropologiji« održanog tokom godišnjeg (1974) kongresa Ameri can Anth ropol ogica l Assoc iation, spomenuo je sljede $u ! injenicu. Ulomak navodim s odobrenjem autora: U Birmaniji postoji »stereotipna i kulturno o!ekivana napetost, navodno motivirana odbojnoš $u brata prema mužu sestre — naro !ito mlae. Kako mi je kazivao jedan seljanin, »do udaje, ona pripada njemu«. On $e dakle biti ljubomoran ukoliko ona pokaže osje $aje prema bilo kome drugome, i to toliko da se ponekad njome !ak ženi. Osje$aje što mu se pripisuju odražava uzre !ica: »Kad se mla a sestra udaje, 298
299
ANTAGONISTI) NA AKUL AKULTURA TURACIJ CIJA A POGLAVLJE VIII
ANTAGONISTI& NA AKULTURACIJA (1943) (u suradnji s Edwinom M. Loebom)
&ini se da niti sociologijska niti antropologijska teorija nisu dosad izrijekom priznale postojanje »antagonisti!ne akulturacije« premda je posrijedi posr ijedi jedan od najzanimlj najzan imljivij ivijih ih i na suvremenoj društvenoj sceni najprisutnijih procesa. Upravo taj proces kanimo ovdje opisati, definirati i analizirati, kako u kontekstu psihoanalize tako i u funkciji sredstvo-cilj. Razlozi zbog kojih antagonisti!na akulturacija nije priznata kao jedan od temeljnih procesa društvene promjene jesu:
Potkomisija Social Science Recearch Councila (!iji su !lanovi bili Redfield, Linton i Herskovits) akulturaciju je definirala ovako: »Akulturacija su sve pojave koje su rezultat postojano post ojanogg i izravnog izra vnog dod dodira ira izme u skupina pojedin po jedinaca aca ko koji ji pripad pr ipadaju aju razli raz li ! itim kulturama i koje uzrokuju preoblikovanje izvornih kulturnih modela (patterns) jedne jed ne ili ob obiju iju skup ina. U skladu s ovom definicijom, akulturaciju valja razlikovati od kulturne promjene !ijim je ona samo jedan od vidova, te od asimilacije koja je ponekad faza akulturacije. akultur acije. Tako er je valja razlikovati od difuzije koja je, premda prisutna u svim slu!ajevima akulturacije, pojava što se ne samo !esto zbiva izvan bilo kakvog dodira meu narodima specifi!nog tipa kakav smo ovdje definirali, nego predstavlja i samo jedan vid procesa pro cesa akult uracije urac ije«« (22, str. 10). U jednom svojem kasnijem radu (28), Linton daje nekoliko važnih nadopuna ovoj definiciji: »Kulturna promjena normalno ne implicira samo dodavanje jednog ili više novih elemenata kulturi nego i eliminiranje te prilago avanje i reorganiziranje nekih drugih, ranije prisutnih
ANTAGONISTI) NA AKUL AKULTURA TURACIJ CIJA A POGLAVLJE VIII
ANTAGONISTI& NA AKULTURACIJA (1943) (u suradnji s Edwinom M. Loebom)
&ini
se da niti sociologijska niti antropologijska teorija nisu dosad izrijekom priznale postojanje »antagonisti!ne akulturacije« premda je posrijedi posr ijedi jedan od najzanimlj najzan imljivij ivijih ih i na suvremenoj društvenoj sceni najprisutnijih procesa. Upravo taj proces kanimo ovdje opisati, definirati i analizirati, kako u kontekstu psihoanalize tako i u funkciji sredstvo-cilj. Razlozi zbog kojih antagonisti!na akulturacija nije priznata kao jedan od temeljnih procesa društvene promjene jesu: 1) donekle usko bavljenje pojavama jedno jedno stavne difuzije, i 2) !injenica da se antagonisti !na akulturacija, barem u svojoj svo joj »disocij »d isocijat ativnoj« ivnoj« fazi, pojavljuje pojav ljuje gotovo kao obrnuta !ista difuzija, !ak i kad sa držaj pojma »difuzija« proširimo i na »difuziju podražaja podr ažaja«« kako ka ko je defin de finira ira Kroeber Kro eber (24). 300 300
Potkomisija Social Science Recearch Councila (!iji su !lanovi bili Redfield, Linton i Herskovits) akulturaciju je definirala ovako: »Akulturacija su sve pojave koje su rezultat postojano post ojanogg i izravnog izra vnog dod dodira ira izme u skupina pojedin po jedinaca aca ko koji ji pripad pr ipadaju aju razli raz li ! itim kulturama i koje uzrokuju preoblikovanje izvornih kulturnih modela (patterns) jedne jed ne ili ob obiju iju skup ina. U skladu s ovom definicijom, akulturaciju valja razlikovati od kulturne promjene !ijim je ona samo jedan od vidova, te od asimilacije koja je ponekad faza akulturacije. akultur acije. Tako er je valja razlikovati od difuzije koja je, premda prisutna u svim slu!ajevima akulturacije, pojava što se ne samo !esto zbiva izvan bilo kakvog dodira meu narodima specifi!nog tipa kakav smo ovdje definirali, nego predstavlja i samo jedan vid procesa pro cesa akult uracije urac ije«« (22, str. 10). U jednom svojem kasnijem radu (28), Linton daje nekoliko važnih nadopuna ovoj definiciji: »Kulturna promjena normalno ne implicira samo dodavanje jednog ili više novih elemenata kulturi nego i eliminiranje te prilago avanje i reorganiziranje nekih drugih, ranije prisutnih elemenata« (str. 469). »Tako dugo dok postoji kao distinktni entitet, nijedno društvo ne $ e usvojiti sve, !ak niti posve objektivne elemente tu e kulture« (str. 487). »Ukoliko se jedna sku pina divi div i drugoj, drug oj, ona $e uložiti velike napore kako bi joj postala sli !nom, a ako je prezire, trudit $e se da bude razli !ita od nje« (str. 488). »O! itovano neprijateljstvo, drugim rije!ima rat, 301
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
!ini
se da i nije preprekom za preuzimanje kulturnih utjecaja. Svaka od zara $enih strana, naime, može u drugoj prepoznati protivnika dostojnog odmjeravanja snaga od kojeg može preuzeti elemente kulture a da dobije, a ne izgubi, na ugledu« (str. 498). Linton zatim upozorava na zna !enje preuzimanja vojnih tehnika i isti !e da se neke crte kulture poražene strane mogu uklopiti u kulturu pobjednika posredstvom robovlasni !ke privrede i konkubinata nastalih eksploatacijom poražene strane. Osim Lintona, !iji su radovi u svakom pogledu izuzetak, !ini se da su preokupacije istraživa !a pojava akulturacije akultur acije prvenstveno kvantitat ivne, utoliko što promatrane pojave nastoje rangirati unutar narednih kategorija: 1) jalovi 1) jalovi dodir; do dir; 2) djelomi!no preuzimanje; 3) djelomi !no davanje; 4) potp 4) potpuno uno preuz imanje (pasivno); (pasi vno); 5) potpuno 5) potpuno davanje (akt ivno).
OTPORI Tek odnedavna istraživa !i akulturacije kona! no su, kako na teorijskoj tako i na deskriptivnoj razini, priznali postojanje pojava otpora difuziji i akulturaciji. Kad govorimo o otporu, 302 302
ANTAGONISTICNA AKULTURACIJA
o!igledno niti ne pomišljamo na tako bjelodane pojave kao što je puk i tradicionaliza t radicionalizam. m. Sumner S umner (53) s razlogom isti!e da je !ovjek sklon praksu svojih predaka smatrati svetinjom i vjerovati tla duhovi praotaca bdiju nad postupcima što ih valja štovati samo zato što su starodrevni. S tog stajališta svaka promjena, bez obzira na njene stvorene prednosti ili nedostatke, uvijek je promjena na gore. Kako kaže Lowie: Lowie: » &ovjek nije sazdan tako da !ini ono što je razumno samo zbog toga što je razumno. Mnogo je lakše ! initi nešto iracionalno i to samo zbog toga što se to oduvijek tako !inilo« (33, str. 68). Ipak, bit $ e da je posrijedi prije kulturna inercija nego kulturni otpor. Meutim, ne možemo stati na ovome. Zadatak naše analize ome en je upravo Lowievim upozorenjem: »&ovjek ne obi!ava potpuno se odre $i zdravog razuma, ! ak i kad mu se odaje samo s fanati!nom umjerenoš $u« (33, str. 60). Valja nam se dakle prihvatiti najprije strukturne analize pojava otpora na kojem, kako $emo na kraju vidjeti, po !ivaju procesi antagonisti !ne akulturacije. Analiza otpora mora uzeti u obzir više na !ina klasificiranja pojava i koristiti više referentnih okvira. Budu $ i da naš rad nije prvenstveno usmjeren na izu !avanje otpora samog po sebi, za ostvarenje naše nakane bit $e dovoljna dva glavna referentna okvira: 1) Razgrani!enje izmeu ot pora preuzimanju preuzimanju i otpora davanju; 303
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
2) Razgrani ! enje izme u otpora samom preuzima preu zimanju nju ili davanj da vanjuu specifi spec ifi !nih kulturnih stavki te otpora ili antagonizma spram mogu $eg davaoca odnosno primaoca. S analiti!kog stajališta, rije ! je o dva razli !ita referentna okvira iako analiza konkretnih slu!ajeva, ukoliko želi biti iscrpna, mora koristiti oba.
OTPOR PREUZIMANJU otpo ra kult k ulturnoj urnoj stavci. stav ci. A) Zbog otpora 1) Uroenici s otoka Mentawei odbijali su da usvoje umije$e uzgoja riže od svojih malajskih susjeda iako bi usvajanje tog na !ina uzgoja poboljšalo njihove životne uvjete. Uzgoj riže, naime, zahtijeva neprekidni rad što je neusmjerljivo sa zahtjevima mentavejske religije koja propisuje obustavljanje bilo kakvog rada !ak mjesecima. Dosljedno tome, glavna kultura stanovništva otoka Mentawei i dalje ostaje taro
ANTAGONISTI& NA AKUL AKULTURA TURACIJ CIJA A
»mokrog« uzgoja mogla narušiti njihovu društvenu strukturu (29, str. 329-337). ot pora davaocu. dav aocu. B) Zbog otpora 1) Biblija u više navrata prok linje Hebrejce jer nisu sli!ni susjednim narodima koji su ujedno bili bil i njihov nj ihovii nepri ne prijate jatelji. lji. 2)Bijeli 2) Bijeli osvaja!i skloni su odbijanju dokazanih tehnika prilagoavanja tropskim uvjetima osvo jenih rasa i izop $avanju svojih sunarodnjaka koji su usvojili uro eni!ki na!in života (»went native«).
OTPOR DAVANJU Zbo g kult ku lturn urnee stav ke. A) Zbog 1) U ve $ ini kultura, upu $enost u odre ene dijelove kulta i vjerovanja obi!no se ograni!uje samo na inicirane, dakle, ljubomorno se skriva pred ženama i djeco m (30, str. 250 sqq) i to do
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
2) Razgrani ! enje izme u otpora samom preuzima preu zimanju nju ili davanj da vanjuu specifi spec ifi !nih kulturnih stavki te otpora ili antagonizma spram mogu $eg davaoca odnosno primaoca. S analiti!kog stajališta, rije ! je o dva razli !ita referentna okvira iako analiza konkretnih slu!ajeva, ukoliko želi biti iscrpna, mora koristiti oba.
OTPOR PREUZIMANJU otpo ra kult k ulturnoj urnoj stavci. stav ci. A) Zbog otpora 1) Uroenici s otoka Mentawei odbijali su da usvoje umije$e uzgoja riže od svojih malajskih susjeda iako bi usvajanje tog na !ina uzgoja poboljšalo njihove životne uvjete. Uzgoj riže, naime, zahtijeva neprekidni rad što je neusmjerljivo sa zahtjevima mentavejske religije koja propisuje obustavljanje bilo kakvog rada !ak mjesecima. Dosljedno tome, glavna kultura stanovništva otoka Mentawei i dalje ostaje taro a ne riža (31, str. 163). 2) Tanale s Madagaskara od svojih su susjeda preuz pr euzeli eli uzg uzgoj oj riže riž e na nap naplav lavlje ljenim nim r ižišt ižiš t ima što je djelotvornije od njihove tehnike bez naplavljivanja. Oni su se ipak vratili svojoj relatino nedjelotvornoj, tradicijskoj »suhoj« ratarskoj tehnici, jer se pokazalo da bi tehnika 304 304
ANTAGONISTI& NA AKUL AKULTURA TURACIJ CIJA A
»mokrog« uzgoja mogla narušiti njihovu društvenu strukturu (29, str. 329-337). ot pora davaocu. dav aocu. B) Zbog otpora 1) Biblija u više navrata prok linje Hebrejce jer nisu sli!ni susjednim narodima koji su ujedno bili bil i njihov nj ihovii nepri ne prijate jatelji. lji. 2)Bijeli 2) Bijeli osvaja!i skloni su odbijanju dokazanih tehnika prilagoavanja tropskim uvjetima osvo jenih rasa i izop $avanju svojih sunarodnjaka koji su usvojili uro eni!ki na!in života (»went native«).
OTPOR DAVANJU Zbo g kult ku lturn urnee stav ke. A) Zbog 1) U ve $ ini kultura, upu $enost u odre ene dijelove kulta i vjerovanja obi!no se ograni!uje samo na inicirane, dakle, ljubomorno se skriva pred ženama i djeco m (30, str. 250 sqq) i to do te mjere da etnolog, koji se ni na koji na ! in ne može smatrati mogu $im primaocem, ! esto teškom mukom saznaje sve pojedinosti ezote ri !nih kultova i vjerovanja (49). 2) Iako su rijetko tajna, patenti su zakonom zašti$eni od svake neovlaštene upotrebe. (Versajski sporazum obavezivao je Nijemce da sa veznicima predaju sve svoje kemijske patente).
305
Komplementari Komplementaristi sti ka ka etnopsihoanaliza
ant agonizm izma a prem p rema a prim pr imaoc aocu. u. B) Zbog antagon
1) Šamani smišljenije skrivaju svoje znanje od suparnika, primjerice misionara, nego od neutralnih osoba poput etnologa. 2) Vojne tajne naro !ito se dobro !uvaju od špijuna drugih nacija. Za drugoga svjetskog rata, ameri! ki avijati!ari morali su se zakleti da i pod cijenu života živo ta ne$e odati super-tajnu jedne nišanske naprave. Premda se otpor kulturnoj crti psihološki razlikuje od otpora nastalog zbog antagonizma izmeu skupina, na !in kako se ta dva procesa stvarno odvijaju gotovo je istovjetan. Usmjerena analiza otpora davanju otkriva bitnu razliku izmeu otpora prema difuziji na ostale ! lanove skupine i otpora prema difuziji izvan skupine. Prvo — spomenuti se otpor suprotstavlja homogeniziranju same skupine i nestajanju kastinskih i klasnih ograda, dok se potonji suprotstavlja homogeniziranju kulturno i etni!ki razli! itih skupina. Svaka skupina ljubomorano !uva svoju etni !ku posebnost i kulturnu samostalnost, što se jasno odražava u njezinom otporu preuzimanju, a još jasnije u otporu davanju. Taj »ponos« je prepreka pr epreka za akulturaciju akult uraciju i asimilac asi milaciju iju u društdru štveno-kulturnoj sferi, te za ukrštanje na biološkoj razini. Dogaa se !ak i to da se razlikovna rasna obilježja to ja!e naglašavaju u umjetni !kim djelima. Tako, primjerice, bušmanske spiljske 306 306
ANTAGONISTI) NA AKUL AKULTURA TURACIJ CIJA A
slikarije namjerno isti!u steatopigi! nost žena te rase (pogl. VI). Po na!inu kako se odvija, otpor davanju vrlo je sli sl i!an funkciji patenta. I. Otpor davanju unutar skupine: 1) Neki stari star i talijansk ta lijanskii zakoni zako ni zabranj za branjivali ivali su školovanje siromašnih slojeva; 2) Zakoni protiv raskoši; 3) &injenica, dokazao ju je Dollard (15), da bije bi jelc lcii na Jug Juguu SAD SA D namj na mjer erno no oh ohra rabr bruj ujuu ne odgovornost, nemoralnost i infantilnost Crnaca, Lo $e re $i, poti!u ih da se drže izvan sfere »pro testantske etike« (59) kako bi utvrdili i opravdali nadmo $ni položaj bijelaca. Spartanci su sli !no postupali post upali s helot he lotima ima (12); 4) Kaptacija i cenzus kao preduvjeti za stjeca nje prava glasa; 5) Uskra$ivanje prava glasa ženama; 6) Praksa jednog afri!kog plemena kojom se obi!nim ljudima zabranjuje posjedovati steone krave. Takvo ograni !enje posjeda spre !ava ne ravnopravne brakove budu $i da se za plemenitu udava!u mora platiti steonim kravama (37, str. 130); 7) Patenti i monopoli. II. Otpor davanju izvan skupine: 1) Neki stari brazilski zakoni zabranjivali su izvoz kau!ukovca (Hevea brasiliensis); 307 307
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
2) Smišljeni monopolisti !ki pokušaji mleta ! kih trgovaca da neprijateljstvo muslimana skre nu na svoje konkurente, (enovežane; 3) Svojski trud Portugalaca da sa !uvaju tajnu pomorskih pomorsk ih karata kar ata puta u Indiju Ind iju oko Rta Dobre Nade; 4) Namjerno 4) Namjerno preuveli !avanje opasnosti »puta svile« sa strane putnika koji su njime neometano putovali i držali monopol nad t rgovinom svile; svile ; 5) Tajna diplomacija svih vrsta; 6) Stari nizozemski kolonijalni zakoni smiš ljeni s ciljem da se malajski podanici obeshrabre, pa ! ak i sprije !e da u ! e nizozemski (55, str. 200).
UZROK I FUNKCIJA OTPORA Negativne reakcije na akulturaciju akultura ciju i difuziju bolje $emo razumjeti kad ustanovimo da su obje pojave posebni tipovi društveno-kulturnog društveno -kulturnog prilago avanja skupine. Taj tip prilago avanja postaje nužan u kriznoj situaciji stvorenoj obostranim izazovom novog dodira. »Kriznu situaciju« možemo definirati prema tri kriterija: 1) Interesi uspostavljeni u redovnoj situaciji ugoženi su. 2) Uobi!ajeni na!ini prilago avanja problem skim situacijama pokazuju se nedjelotvornima 308 308
ANTAGONISTI) NA AKULTURA AKULTURACIJA CIJA
jer se ne mogu primijenit primi jenit i na nove proble me izazvane obostranim iskušenjem dodira izme u skupina, putem onog što psiholozi nazivaju »transferom u !enja« (9, 10). 3) Nastaje zatvoreni krug: sve mjere poduzete s ciljem da se problem riješi ra aju samo nove teško$e (13, pogl. 1). Zbog, kako je naziva Bain (3), organske kulturne interakcije, usvajanje nove crte, bez obzira na njezine razmjere, uvijek je iskušenje za adoptivnu kulturu jer nova crt a zahtijeva prilagodbe — i uskla ivanje — unutar postoje $e kulture. Postoje tri mogu $ a na !ina da se to izvede: 1) Ponekad nova crta izmijeni samo pojedini segment, a ponekad cijelu društvenu strukturu. Dojmljiv primjer toga su posljedice uvo enja konja u kulturi Indijanaca s Ravnjaka (61). 2) Ukoliko nova crta podriva ili prijeti da potkopa društvenu društvenu strukturu, ona biva odba !ena poslije kra$eg razdoblja pokušaja da je se usvoji. Dovoljno je sjetiti se tanalske krize izazvane kratkotrajnim usvajanjem »mokrog« na !ina uz goja riže (supra). 3) Ponekad crta koju je više ili manje nemo gu$e asimilirati biva »ukliještena« ili ostaje »vi sjeti u zraku«. Druk ! ije re ! eno, ona se ne uspijeva uklopiti u postoje $u kulturu, ponekad ! ak niti u pojedine njezine dijelove, i ostaje strano tijelo u društvenoj strukturi. Osim toga, kao u slu ! aju Propo vijed i na gori , re!ena crta uspijeva postati dijelom subjacentne kulture (co309 309
Komplementaristi Komplementaristi#kaelnopsihoanaliza
ANTAGONIST1NA AKULTURACIJA
vert culture), ali ne i manifestne kulture (over 1 culture) , tj. kulturnog sadržaja i modela (pattern), ali ne ponašanje i »kulture na djelu«. U nekim drugim slu !ajevima — u primjeru pred bra!nih spolnih odnosa u SAD (do 1941. godine)
ma kao polazište za svoju analizu. Na široj društvenoj razini, želja pojedinca da sa !uva svoj »integritet« (što uklju !uje razlikovanje od drugih) obi!no je izražena u obliku želje za etni !kom posebnoš $u (pogl. VI) i kulturnom nezavisnoš$u.2 Ta želja da se bude jedinstven, kako na psihološkoj tako i na društvenoj razini, nije nimalo !udna. Geneti!ka psihoanaliza vrlo je dobro pokazala s kakvim se sve teško $ama sukobljava dijete prije nego što postane svjesno razlike izmeu svojeg Ja i okoline (51), a kulturna povijest obiluje svjedo !anstvima o jednako upornoj borbi !ovjeka da obrani svoju kulturnu nezavisnost od stalnih opasnosti tu ega, koliko god tu e bilo primamljivo. &ovjek se tako svim snagama, pomo $u reaktivnih sklopova, uporno drži mukotrpno razra enih tehnika koje mu omogu $uju da postane i ostane »jedinstven«. Prakti!na implikacija ovog zapažanja posve je o!igledna: !ini se da je uvijek poželjno beskona! no produljivati vijek trajanja i upotrebljivosti postoje $ih modela prilago avanja. Naime, modeli prilago avanja mogli bi se pokazati nedjelotvornima kad bi se nekakvim neselektivnim procesom jednostranog ili uzajamnog oplo ivanja kultura izmijenila, ili kad bi se du-
— crta biva uklop ljena u »manifest »mani festnu«, nu«, ali ne u »subjacentnu« kulturu, štoviše, ponekad se !ak pori!e njezino postojanje. Sada ve $ možemo prije $ i na analizu psiholoških vidova otpora akulturaciji: 1) Sve dosad, težnju ka etni !koj posebnosti i kulturnoj nezavisnosti opisivali smo kao prostu !injenicu, ne pitaju $ i se o njezinim psihološkim motivima koje $e pak biti najprikladnije osvi jetliti metodom ps ihoanalize. Freud (19) je anaa nalizirao zna !enje »narcizma malih razlika«, poznatog ve $ Diodoru Sicilskom (14, 1. 89. 6), koji je psihološka funkcija osje $aja »jedinosti Ja« koji je pak jedan od stožernih kamenova psihoanaliti !ke psihologije. Ovakve interpretacije, odmah $emo vidjeti, bliske su Paretovoj definiciji »reziduuma individualnog integriteta« (39, II, str. 727-806). Potreba da se bude razli ! it od drugoga — glavna sastavnica !ovjekova doživljavanja vlastitog integriteta — objašnjuje otpor i dvozna ! nost usvajanja i konformizma. Upravo dvozna !nost tog odnosa Fromm (20) uzi-
1. Distinkcija je Lintonova. Izrazom covert (subjacentan) zamijenio je prvobitni izraz essential (27, str. 299).
2. Najbolju definiciju »autonomije« predložio je Angyal (1, u. 20-35).
310
311
Komplementaristi Komplementaristi#kaelnopsihoanaliza
ANTAGONIST1NA AKULTURACIJA
vert culture), ali ne i manifestne kulture (over 1 culture) , tj. kulturnog sadržaja i modela (pattern), ali ne ponašanje i »kulture na djelu«. U nekim drugim slu !ajevima — u primjeru pred bra!nih spolnih odnosa u SAD (do 1941. godine)
ma kao polazište za svoju analizu. Na široj društvenoj razini, želja pojedinca da sa !uva svoj »integritet« (što uklju !uje razlikovanje od drugih) obi!no je izražena u obliku želje za etni !kom posebnoš $u (pogl. VI) i kulturnom nezavisnoš$u.2 Ta želja da se bude jedinstven, kako na psihološkoj tako i na društvenoj razini, nije nimalo !udna. Geneti!ka psihoanaliza vrlo je dobro pokazala s kakvim se sve teško $ama sukobljava dijete prije nego što postane svjesno razlike izmeu svojeg Ja i okoline (51), a kulturna povijest obiluje svjedo !anstvima o jednako upornoj borbi !ovjeka da obrani svoju kulturnu nezavisnost od stalnih opasnosti tu ega, koliko god tu e bilo primamljivo. &ovjek se tako svim snagama, pomo $u reaktivnih sklopova, uporno drži mukotrpno razra enih tehnika koje mu omogu $uju da postane i ostane »jedinstven«. Prakti!na implikacija ovog zapažanja posve je o!igledna: !ini se da je uvijek poželjno beskona! no produljivati vijek trajanja i upotrebljivosti postoje $ih modela prilago avanja. Naime, modeli prilago avanja mogli bi se pokazati nedjelotvornima kad bi se nekakvim neselektivnim procesom jednostranog ili uzajamnog oplo ivanja kultura izmijenila, ili kad bi se du-
— crta biva uklop ljena u »manifest »mani festnu«, nu«, ali ne u »subjacentnu« kulturu, štoviše, ponekad se !ak pori!e njezino postojanje. Sada ve $ možemo prije $ i na analizu psiholoških vidova otpora akulturaciji: 1) Sve dosad, težnju ka etni !koj posebnosti i kulturnoj nezavisnosti opisivali smo kao prostu !injenicu, ne pitaju $ i se o njezinim psihološkim motivima koje $e pak biti najprikladnije osvi jetliti metodom ps ihoanalize. Freud (19) je anaa nalizirao zna !enje »narcizma malih razlika«, poznatog ve $ Diodoru Sicilskom (14, 1. 89. 6), koji je psihološka funkcija osje $aja »jedinosti Ja« koji je pak jedan od stožernih kamenova psihoanaliti !ke psihologije. Ovakve interpretacije, odmah $emo vidjeti, bliske su Paretovoj definiciji »reziduuma individualnog integriteta« (39, II, str. 727-806). Potreba da se bude razli ! it od drugoga — glavna sastavnica !ovjekova doživljavanja vlastitog integriteta — objašnjuje otpor i dvozna ! nost usvajanja i konformizma. Upravo dvozna !nost tog odnosa Fromm (20) uzi-
1. Distinkcija je Lintonova. Izrazom covert (subjacentan) zamijenio je prvobitni izraz essential (27, str. 299).
2. Najbolju definiciju »autonomije« predložio je Angyal (1, u. 20-35).
310
311
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza
ANTAGONISTI& NA AKULTUR AKULTURACI ACIJA JA
boko narušila naruš ila ravnoteža ra vnoteža sila unutar unut ar vlast ite sku pine i vanjske skupine, jer akulturacija je neizb ježno i problem kako za davaoca tako i za primaoca.3
gu i status na osnovi modela ponašanja unutrašnje grupe« (62, str. 630). Me utim, identifikacija kao gla vna tehnika prilagodbe uzmi ! e i malo-pomalo svoje mjesto ustupa mehanizmu »projiciranja«. Upravo u tom stadiju ra a se individualna li !nost i »sustav« se »zatvara«. Novi pojedinci i predmeti, pred meti, dosljedno dos ljedno tome, t ome, bivaju automatski pripisani vanjskoj skupini i kulturi, i !esto automatski bivaju odre eni kao »loši« ili »pogrešni«. Tako, primjerice, MacCrone (34, str. 233-257) s razlogom isti !e da, kad su posrijedi rasne predrasude, mi na vanjsku skupinu pro jiciramo naše vlastite v lastite potisnute i odba od ba !ene želje te, dakle, vanjskoj skupini pripisujemo svojstva koja sami potiskujemo ili odbacujemo. Fiziološki ekvivalent procesa »zatvaranja« možda bi mogla biti mijelinacija mijelin acija neurona na !ije je društvenokulturno zna !enje, iako donekla preuveli !ano, ukazao Kardiner (23, str. 33-34). Da sažmemo:
2) Problem otpora tako er se mora povezati s jednim psihološkim problemom op $eg reda, s problemom vlastite unutrašnje (in-group) i vanjske skupine (out-group). Logi!ka veza nastaje ovako: Ferenczi (17) je u svojim radovima pokazao da su identifikacija i introjekcija dominantni mehanizmi društvene prilagodbe kojima raspolaže pojedinac od malih nogu. U stadiju kad prevladava ps ihološki proces identifikacije, svako bi$e ili predmet što ulazi u životni prostor djeteta automatski se uklapa u »unutrašnju sku pinu«, odnosno, u »kulturu »kult uru unutrašnje skupine« i od tog trenutka se smatra »dobrim« i »ispravnim«. Ovo shva$anje implicitno sadrži ve $ i tvrdnja Kimballa Younga: »Dijete gradi vlastitu ulo-
3. Zadovoljavaju$i naše namjere, ova analiza niti ne teži da bude iscrpna. Meutim, ipak je bilo nužno sagledati ne baš lako dohvatljive psihologijske i sociologijske implikacije pro blema jedinosti, kako s obzirom na pojedinca, tako i s obzirom na kulturu. Taj problem stje!e posve razli!itu dimenziju kad mu pristupimo u funkciji »definicije situacije« (W. I. Thomas), Devereuxovog pojma »orijentacije« (13, pogl. pogl. IX) i, op$enitije, problema u vezi s »društvenom vidljivoš$u« (kako je definira R. E. Park) i supstituiranjem supstituiranjem »izražajnog ponašanja« (koje je, prema mišljenju psihologa, višezna!no i varljivo u ljudi) znakovima društvenog položaja 312
1) Otpor primanju javlja se zbog otpora iden tificiranju s vanjskom skupinom koja predstavlja naše potisnute porive (odbijanje afilijacije). 2) Otpor davanju postoji zbog toga što bi dava njem primalac nasilno ušao u zatvoreni krug unutrašnje skupine davaoca (o dbijanje adopci je). Na ovome stupnju stupn ju padamo i u iskuše nje da osvijetlimo i dublje implikacije ove sheme na kojoj se temelji naša teorija antagonisti !ne akulturacije. No, kako bilo da bilo, zbog jasno $ e 313
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza
ANTAGONISTI& NA AKULTUR AKULTURACI ACIJA JA
boko narušila naruš ila ravnoteža ra vnoteža sila unutar unut ar vlast ite sku pine i vanjske skupine, jer akulturacija je neizb ježno i problem kako za davaoca tako i za primaoca.3
gu i status na osnovi modela ponašanja unutrašnje grupe« (62, str. 630). Me utim, identifikacija kao gla vna tehnika prilagodbe uzmi ! e i malo-pomalo svoje mjesto ustupa mehanizmu »projiciranja«. Upravo u tom stadiju ra a se individualna li !nost i »sustav« se »zatvara«. Novi pojedinci i predmeti, pred meti, dosljedno dos ljedno tome, t ome, bivaju automatski pripisani vanjskoj skupini i kulturi, i !esto automatski bivaju odre eni kao »loši« ili »pogrešni«. Tako, primjerice, MacCrone (34, str. 233-257) s razlogom isti !e da, kad su posrijedi rasne predrasude, mi na vanjsku skupinu pro jiciramo naše vlastite v lastite potisnute i odba od ba !ene želje te, dakle, vanjskoj skupini pripisujemo svojstva koja sami potiskujemo ili odbacujemo. Fiziološki ekvivalent procesa »zatvaranja« možda bi mogla biti mijelinacija mijelin acija neurona na !ije je društvenokulturno zna !enje, iako donekla preuveli !ano, ukazao Kardiner (23, str. 33-34). Da sažmemo:
2) Problem otpora tako er se mora povezati s jednim psihološkim problemom op $eg reda, s problemom vlastite unutrašnje (in-group) i vanjske skupine (out-group). Logi!ka veza nastaje ovako: Ferenczi (17) je u svojim radovima pokazao da su identifikacija i introjekcija dominantni mehanizmi društvene prilagodbe kojima raspolaže pojedinac od malih nogu. U stadiju kad prevladava ps ihološki proces identifikacije, svako bi$e ili predmet što ulazi u životni prostor djeteta automatski se uklapa u »unutrašnju sku pinu«, odnosno, u »kulturu »kult uru unutrašnje skupine« i od tog trenutka se smatra »dobrim« i »ispravnim«. Ovo shva$anje implicitno sadrži ve $ i tvrdnja Kimballa Younga: »Dijete gradi vlastitu ulo-
3. Zadovoljavaju$i naše namjere, ova analiza niti ne teži da bude iscrpna. Meutim, ipak je bilo nužno sagledati ne baš lako dohvatljive psihologijske i sociologijske implikacije pro blema jedinosti, kako s obzirom na pojedinca, tako i s obzirom na kulturu. Taj problem stje!e posve razli!itu dimenziju kad mu pristupimo u funkciji »definicije situacije« (W. I. Thomas), Devereuxovog pojma »orijentacije« (13, pogl. pogl. IX) i, op$enitije, problema u vezi s »društvenom vidljivoš$u« (kako je definira R. E. Park) i supstituiranjem supstituiranjem »izražajnog ponašanja« (koje je, prema mišljenju psihologa, višezna!no i varljivo u ljudi) znakovima društvenog položaja 312
1) Otpor primanju javlja se zbog otpora iden tificiranju s vanjskom skupinom koja predstavlja naše potisnute porive (odbijanje afilijacije). 2) Otpor davanju postoji zbog toga što bi dava njem primalac nasilno ušao u zatvoreni krug unutrašnje skupine davaoca (o dbijanje adopci je). Na ovome stupnju stupn ju padamo i u iskuše nje da osvijetlimo i dublje implikacije ove sheme na kojoj se temelji naša teorija antagonisti !ne akulturacije. No, kako bilo da bilo, zbog jasno $ e 313
Komplementarisli Komplementarisli kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ANTAGONIST1& NA AKU LTU RACI JA
izlaganja, sada $emo razmotriti Kroeberovu teoriju »difuzije podražaja« jer nam ona daje logi!ku sponu izmeu psihologijske analize otpora akulturaciji i analize antagonisti!ne akulturacije unutar sheme sredstvo-cilj. Za prvi korak, dovoljno je da pojasnimo da je dodir dodir izmeu dvije kulturno razli!ite skupine uvijek iskušenje i za jednu i za drugu, a takoer i uzrok duštvenih i kulturnih promjena koje se mogu pojaviti u tri glavna oblika: 1) Hotimi!na izolacija (carinske barijere, »prešutna trampa« i sl); 2) Primanje i davanje; 3) Hotimi!na disocijativna promjena: nega tivna akulturacija.
zivati »difuzijom ideje«, odnosno »difuzijom podražaja«. Jedan od primjera što ih navodi Kroeber dobro objašnjava o kakvom je procesu rije!. Po!etkom VIII. stolje$a, Evopljani su hotimice nastojali otkriti tehniku izrade kineskog porculana jer je ova ovajj zbog troškova troškova i teško teško$a transporta bio izuzetno skup. Na ovom primjeru vidimo kako je primljena ideja kineskog porculana, ali tehnikunjegove izrade valjalo je samostalno i iznova otkriti. Kad se Kroeber u svojim istraživanjima bavi zna!enjskim pojavama koje su prije njega bile slabo izu!ene, on ih, nažalost, promatra na deskriptivnoj, dakle, samo na ne-teorijskoj razini. Naime, Naime, jedno jedno je defini definici cija, ja, a drugo drugo analiz analiza. a. ŠtoŠtoviše, Kroeberov Kroeberovaa terminolog terminologija ija je neprihvatlji neprihvatljivv jer se rije!i »podražaj« pridaje zna!enje koje nimalo ne odgovara uvriježenim psihologijskim konotacijama tog izraza. Ono što Kroeber podrazumijeva pod »podražajem« zapravo je samo segment onoga što Linton (27) prvobi prvobitno tno nazi nazivv esencijalnom« kulturom, da bi kasnije našao
DIFUZIJA PODRAŽAJA Kroeber (24, str. 344) ovako definira jedan, sve dosad zanemarivan oblik difuzije:
Komplementarisli Komplementarisli kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ANTAGONIST1& NA AKU LTU RACI JA
izlaganja, sada $emo razmotriti Kroeberovu teoriju »difuzije podražaja« jer nam ona daje logi!ku sponu izmeu psihologijske analize otpora akulturaciji i analize antagonisti!ne akulturacije unutar sheme sredstvo-cilj. Za prvi korak, dovoljno je da pojasnimo da je dodir dodir izmeu dvije kulturno razli!ite skupine uvijek iskušenje i za jednu i za drugu, a takoer i uzrok duštvenih i kulturnih promjena koje se mogu pojaviti u tri glavna oblika: 1) Hotimi!na izolacija (carinske barijere, »prešutna trampa« i sl); 2) Primanje i davanje; 3) Hotimi!na disocijativna promjena: nega tivna akulturacija.
Kroeber (24, str. 344) ovako definira jedan, sve dosad zanemarivan oblik difuzije: »Ona se pojavljuje u situacijama kad neki sustav ili model takav kakav jest ne nailazi na nikakav otpor svojem širenju, ali se javljaju teško$e u prenošenju konkretnog sadržaja sustava. U takvom slu!aju, prihva$ena biva ideja sklopa, odnosno sustava, meutim, kultura primalac mora sama razraditi novi sadržaj. Ovaj, donekle samosvojan proces ubudu$e $emo na-
zivati »difuzijom ideje«, odnosno »difuzijom podražaja«. Jedan od primjera što ih navodi Kroeber dobro objašnjava o kakvom je procesu rije!. Po!etkom VIII. stolje$a, Evopljani su hotimice nastojali otkriti tehniku izrade kineskog porculana jer je ova ovajj zbog troškova troškova i teško teško$a transporta bio izuzetno skup. Na ovom primjeru vidimo kako je primljena ideja kineskog porculana, ali tehnikunjegove izrade valjalo je samostalno i iznova otkriti. Kad se Kroeber u svojim istraživanjima bavi zna!enjskim pojavama koje su prije njega bile slabo izu!ene, on ih, nažalost, promatra na deskriptivnoj, dakle, samo na ne-teorijskoj razini. Naime, Naime, jedno jedno je defini definici cija, ja, a drugo drugo analiz analiza. a. ŠtoŠtoviše, Kroeberov Kroeberovaa terminolog terminologija ija je neprihvatlji neprihvatljivv jer se rije!i »podražaj« pridaje zna!enje koje nimalo ne odgovara uvriježenim psihologijskim konotacijama tog izraza. Ono što Kroeber podrazumijeva pod »podražajem« zapravo je samo segment onoga što Linton (27) prvobi prvobitno tno nazi nazivv esencijalnom« kulturom, da bi kasnije našao neutralniji te time i primjereniji naziv »subjacentne« kulture (covert). Kona!no, i nadasve, ideja« ili »podražaj«, kako to shva$a Kroeber, samo su segment subjacentne kulture jer bi, u slu!aju kulturnog sklopa porculana, sklop »sub jacentne kulture« podrazumijevao podrazumijevao i mentalnu predodž predodžbu bu (pretp (pretpost ostavl avljeno jenog) g) proce procesa sa njegov njegovee izrade.
314
315
DIFUZIJA PODRAŽAJA
Komplemenlaristi Komplemenlaristi#kaetnopsihoanaliza
ANTAGONISTI) NA AKUL AKULTURA TURACIJ CIJA A
Ovu terminologijsku teško $u možemo premostiti objedinjavanjem pojmova »subjacentne« i »manifestne« kulture i Parsonove sheme (41) sredstvo-cilj. U okviru te sheme, Kroeberovu »ideju« ili »podražaj« možemo definirati kao svršni segment subjacentnog kulturnog sklopa. U tom svjetlu, kineska »ideja« porculana i njezina upotreba u krajnjoj su instanci samo dijelovi svršnog segmenta subjacentnog kulturnog sklo pa »porcula »por culan« n« !iji segment-sredstvo, izme u ostalog, uklju ! uje i tehniku izrade predmeta koji je posrijedi. Kroeberova istraživanja difuzije podražaja, s druge strane, imaju i šire posljedice primjenjive na društva izložena kulturnim promjenama, više-manje neovisnim o bilo kakvom izravnom dodiru. Ovdje možemo zapaziti dva tipa te po jave:
B — Proizvodnja predmeta sli !ne namjene:
1) Na svojem svo jem prvobitnom pr vobitnom staništu staništ u Polinežani Polineža ni su, !ini se, poznavali lon !arsku tehniku. Kad su odselili na otoke gdje nije bilo gline, izra ivali su od drveta ili kamena posude koje su oponašale oblike zemljanih. 2) Skupocjeni predmeti !esto se oponašaju tako da se izra uju iz jeftinih sirovina, prim jer ice, ice , umjet umj etna na kož koža. a. 2° Postojanost oblika. — U mnogim slu !ajevima nastoji se sa !uvati vanjski izgled nekog predmeta pred meta,, !ak do te mjere da se i novom, funkcionalnijem predmetu dodaju vanjski dodaci bez ikakve funkcije. Dovoljno je sjetiti se sklonosti graditelja prvih automobila da ih prekrivaju karoserijama nalik ko !ijama. Svaki od ovih primjera pokazuje postojanost »ideje« ili »podražaja« odnosno, to !nije, posto jano st svršnog svr šnog segment seg mentaa sub subjac jacent entnih nih ku kultu lturrnih sklopova pra$enu zamjenom sredstava. Ova pojava poja va naro !ito se razmahala po !etkom renesanse kad je preuzimanje klasi !nih gr !ko-rimskih »svrha« uzrokovalo posvemašnje prestrukturiranje srednjovjekovnog društva. Proizvodnja ersatza i postojanost oblika mogu se primijetiti uvijek kad neko društvo postaje svjesno svojih kulturnih nedostataka. Kako god bilo, takvo osvještenje !esto se zbiva zbog interakcije me u skupinama. Sequoya, gotovo nepismeni izumitelj !irokeskog pisma postao je svjestan nedostatka svoje plemenske kulture tek kad je dodir s Amerikancima koji su znali pisati proizveo u nje-
316
317
1° Ersatz je hotimi!na reprodukcija, pomo $u razli! itih tehnika, predmeta koji nedostaje, odnosno hotimi !na proizvodnja raznih predmeta s istovjetnom namjenom. A — Reprodukcija pomo $u razli! itih tehnika: Najglasov Najg lasovitiji itiji primjer pr imjer svakako svakak o je vezivanje veziva nje dušika koje je otkrio Haber, što je omogu $ilo Njema!koj (1914-1918) da produlji trajanje rata iako joj je bio onemogu $en pristup !ileanskim nitratima.
Komplementa Komplementarisli risli#ka etnopsihoanaliza
govom plemenu potrebu za jednako djelotvornim sredstvom komunikacije i bilježenja. Kroe ber vrlo ispravno ispr avno ukazuje uka zuje na to da kad se preuzima »ideja«, »ide ja«, sam s am !in preuzimanja svjedo ! i o nepostojanju otpora kulturnoj stavki. S afektivnog gledišta, proces difuzije svrha ili ciljeva implicira u najmanju ruku stav dobronamjerne neutralnosti ili suparništva pomiješanog s divljenjem spram skupine !ija se kultura oponaša. Sada ve$ možemo sabrati razli ! ite niti našeg izlaganja i prihvatiti se analize same antagonisti !ne alkulturacije.
ANTAGONISTI& NA AKULTURACIJA Antagonisti! na akulturacija jest difuzija segmenta-sredstvo odre enog sklopa crta subjacentne (ili manifestne) kulture. Možemo razlikovati tri njezina tipa: 1) Obrambena izolacija; 2) Usvajanje novih sredstava kako bi se oja !ale postoje posto je$e svrhe; 3) Negativna 3) Negativna disocijativna akulturacija, t j. ho timi!no stvaranje kulturnih sklopova nesuklad nih ili suprotnih kulturi vanjske skupine. Za po !etak $emo analizirati sva tri tipa antagonisti!ne akulturacije. Ispitat $emo njihovu motivacijsku strukturu kad se oni ostvaruju kao 318 318
Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
izuzetak su !inili anamski trgovci solju koji ne samo da nisu bili zlostavljani, nego ih je cijelo pleme ple me i št š t itilo it ilo.. 2) Tokom prvog svjetskog rata, zara $ene države prodavale su goleme koli ! ine ratnog materijala »neutralnim« zemljama hine$i da ne znaju da su ti proizvodi odmah preprodavani njihovim neprijateljima. Napoleon je, uspostavom blokade Engleske, kavu uskratio cijeloj Evropi no, kako je bio veliki kavopija, nikada nije istraživao odakle potje !e kava koju je sam pio. B) Onemogu#avanje kulturnih stavki: pojavljuje se u tri oblika od kojih svaki može biti bilo djelomi dje lomi !an bilo potpun. 1) Carinske prepreke, zabrane ili bojkot; 2) Embargo na izvoz i blokada; 3) Kombinacija obojega. U razmatranju otpora difuziji ve $ smo naveli primjere onemogu $avanja kulturnih stavki. Meutim, jedan vrlo zanimljiv slu !aj zaslužuje da ga posebno spomenemo: firentinskim trgovcima je bilo zabranjeno zabran jeno da upotrebljavaju upotre bljavaju arapski arap ski sustav brojeva jer su ga izumili »bezbožnici«, te su se i dalje morali služiti neprakti !nim susta-
ANTAGONIST1 ) NA A KULTU RACIJ A
društvene radnje, te $emo nakraj u pokazati doseg njihove primjene u izu !avanju kulturnih procesa. I. Obrambena izolacija: Na obostrano iskušenje kulturnog dodira mogu $e je, izmeu ostalog, odgovoriti obrambenom izolacijom. Povijest obiluje pri!ama o zabranjenim zemljama (Meka, Tibet i sl). Obrambena izolacija može biti ili djelomi!na ili potpuna. Logi !ka $e nam analiza pomo $i da razgrani ! imo ta dva tipa izolacije. A) Obustavljanje društvenog dodira: pojavljuje se u primjeru »prešutne trampe« izme u nesrodnih ili neprijateljskih skupina. Pripadnici plemena Sakai iz Malezije ostavljaju pod drve $em šumske proizvode poput voska, trstike i sl. i sklanjaju se. U dogovoreno vrijeme, dolaze Malajci da pokupe te, i umjesto njih ostave svoje zanatske proizvode. Ovaj tip odnosa uvriježen je izme u Pigmejaca i uro enika normalna rasta, njegovo je postojanje potvr eno u Africi, Maleziji i na Filipinima. Štoviše, spomenimo da »Sakai« na malajskom zna ! i »šti$enik«, »sluga« ili »podanik« (60, str. 219) iako su odnosi izme u Malajaca i Sakaija gotovo uvijek izri ! ito uzajamni i obostrano korisni. Postoji i mnogo primjera prijelaznog oblika izmeu obustavljanja odnosa i uspostavljanja prepreka za difuziju odabranih kulturnih stavki. 1) Pleme Sedang Moi iz Indokine obi !avalo je ubijati strance op $enito, a naro !ito Anamce, !im bi ovi stupili na njihovo podru ! je. Meutim, 319
ANTAGONISTI C NA AKU LTUR ACIJA
ro !ito se u !istom obliku pojavljuju u ratnim vremenima. Ako se dogodi u druga !ijim trenucima, ta pojava !esto svjedo !i o padu kupovne mo$i. II. Usvajanje novih sredstava bez usporednog usvajanja pripadnih svrha vrlo je !esta pojava u društveno-kulturnim promjenama. Nova se sredstva usvajaju kako bi se oja !ale postoje$e svrhe, a ponekad i upravo s ciljem odupiranja usvajanju svrha skupine davaoca. Teorijski, stvar je vrlo jasna: sredstva su usvojena, a pri padne svrhe odba !ene. Meutim, zbog pojave koju Bain (3) naziva »organskom kulturnom interakcijom«, usvajanje sredstava !esto, tokom odreenog razdoblja, prati proces koji bismo mogli nazvati pseudo-difuzijom svrha. Kako bismo potkrijepili ovu tvrdnju, a budu $ i da su u ispitanim slu !ajevima jedino sredstva predmet prave difuzije, difuz ije, sada $emo ispitati primjer pseudo-difuzije svrha. Pseud o-difuzija uzija svrha svrh a jasno je vidljiva A) Pseudo-dif vidlj iva na primjer pr imjeruu povijest povi jestii Japana Japa na u takozva tak ozvanom nom Mei-
Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
izuzetak su !inili anamski trgovci solju koji ne samo da nisu bili zlostavljani, nego ih je cijelo pleme ple me i št š t itilo it ilo.. 2) Tokom prvog svjetskog rata, zara $ene države prodavale su goleme koli ! ine ratnog materijala »neutralnim« zemljama hine$i da ne znaju da su ti proizvodi odmah preprodavani njihovim neprijateljima. Napoleon je, uspostavom blokade Engleske, kavu uskratio cijeloj Evropi no, kako je bio veliki kavopija, nikada nije istraživao odakle potje !e kava koju je sam pio. B) Onemogu#avanje kulturnih stavki: pojavljuje se u tri oblika od kojih svaki može biti bilo djelomi dje lomi !an bilo potpun. 1) Carinske prepreke, zabrane ili bojkot; 2) Embargo na izvoz i blokada; 3) Kombinacija obojega. U razmatranju otpora difuziji ve $ smo naveli primjere onemogu $avanja kulturnih stavki. Meutim, jedan vrlo zanimljiv slu !aj zaslužuje da ga posebno spomenemo: firentinskim trgovcima je bilo zabranjeno zabran jeno da upotrebljavaju upotre bljavaju arapski arap ski sustav brojeva jer su ga izumili »bezbožnici«, te su se i dalje morali služiti neprakti !nim sustavom rimskih brojaka (6, str. 121). Sklonost samodovoljnosti, tako o !igledna u nacisti!koj Njema!koj prije rata, tako er je primjer ovakvog postupka i možemo ga objasniti teorijom difuzije »podražaja«. Onemogu $avanje kulturnih stavaka i njihovo nadomještanje na320 320
ANTAGONISTI C NA AKU LTUR ACIJA
ro !ito se u !istom obliku pojavljuju u ratnim vremenima. Ako se dogodi u druga !ijim trenucima, ta pojava !esto svjedo !i o padu kupovne mo$i. II. Usvajanje novih sredstava bez usporednog usvajanja pripadnih svrha vrlo je !esta pojava u društveno-kulturnim promjenama. Nova se sredstva usvajaju kako bi se oja !ale postoje$e svrhe, a ponekad i upravo s ciljem odupiranja usvajanju svrha skupine davaoca. Teorijski, stvar je vrlo jasna: sredstva su usvojena, a pri padne svrhe odba !ene. Meutim, zbog pojave koju Bain (3) naziva »organskom kulturnom interakcijom«, usvajanje sredstava !esto, tokom odreenog razdoblja, prati proces koji bismo mogli nazvati pseudo-difuzijom svrha. Kako bismo potkrijepili ovu tvrdnju, a budu $ i da su u ispitanim slu !ajevima jedino sredstva predmet prave difuzije, difuz ije, sada $emo ispitati primjer pseudo-difuzije svrha. Pseud o-difuzija uzija svrha svrh a jasno je vidljiva A) Pseudo-dif vidlj iva na primjer pr imjeruu povijest povi jestii Japana Japa na u takozva tak ozvanom nom Mei ji-raz ji- razdo doblju. blju. Premd Pr emdaa je taj ta j proces pro ces !esto automatski i više-manje nesvjestan, !ini se da je u našem primjeru on bio donekle hotimi ! an: Tokom »otvaranja« Japana, u nekim japanskim krugovima razvio se pokret !iji je cilj bilo potpuno pozapadnjenje zemlje asimilacijom asimilac ijom ja panskog pansko g sustava sust ava »sredst vo-cilj« vo-cil j« u zapadnja zapadn ja !ke društvene strukture. Japanski intelektualci htjeli su usvojiti ne samo engleski parlamen321
Komplementari Komplementaristiika stiika etnopsiho etnopsihoanaliza analiza
tarni sustav nego i republikanske ustanove sli !ne onima u SAD. Drevni japanski obi !aji pali su u nemilost. Džiu-džicu, japansko umije $e gaanja lukom i strijelom, kao i mnogi drugi narodni obi! aji izvrgnuti su preziru jer su navodno »barbarski« i održali su se samo u za ba!enim seoskim podru! jima. Mnogi »prosvijetljeni« zapadnjaci povjerovali su prividu i bili uvjereni da se Japan odrekao svojih tradicijskih ciljeva, zamjenjuju $i ih zapadnja !kima. Upravo zbog toga, mnogi su pozdravili pobjedu Japana nad carskom Rusijom kao trijumf demokracije nad silama mraka. Jedino bi gdjekoji sentimentalni duh zažalio za iš !ezavanjem »dražesnog« na! ina života drevnog Japana. Ve $ina zapadnjaka prihvatili su Japan u krug »civiliziranih« nacija. Za!udo, procesu pozapadnja !enja Japana priklonili su se ! ak i neki okorjeli konzervativci koji su se, iako su prezirali svoje pozapadnja !ene sunarodnjake, njima služili kako bi zapadne sile uvjerili u potpuno pozapadnja !enje svoje zemlje. Zbrka je bila posvemašnja. Tek nakon Pearl Harbora, diplomatima i »obi!nim ljudima« iz pseu -d ozapadnih zemalja postalo je jasno da je pseu-d ousvajanje zapadnih ciljeva bilo puka zaštitna krinka koja je, me utim, Japanu omogu $ ila da uz pomo $ — ili barem sudioništvo — za padnih padni h sila dosegne dose gne stupanj stup anj industr indu strijal ijalizac izacije ije i militarizacije koji je 1941. godine postao Japanu sredstvom da, u skladu sa svojom tradicionalnom 322 322
ANTAGONIST1 ) NA AKU LTU RA CIJ A
politi!kom filozofijom, pokuša zavladati svijetom. Slu!aj Japana o !igledan je dokaz da sredstva !esto bivaju preuzeta s krajnjim ciljem da se upotrijebe protiv davaoca. 4 Jednaki proces može se zapaziti i u industri jalizaciji sa svrhom s vrhom eksploatacije e ksploatacije podru ! ja s jeftinom radnom snagom: u podru ! jima ko koloni lonija ja ili na jugu SAD. Ne dijelimo mišljenje optimista koji vjeruju da $e industrijalizacija Juga uroditi i modernizacijom njegova duha. Naprotiv, smatramo da sve ve $a ekonomska mo $ Juga unutar ekonomske strukture SAD može dovesti do situacije u kojoj $e industrijalizirani Jug krenuti u ostvarenje ideologijske prevlasti nad ostatkom SAD. Jednostavnije re !eno, industrijalizacija Juga ima vrlo velike izglede da potkopa »ameri!ki na! in života« ako se ne poduzmu stvarala!ki napori kako bi se, prije njegova industri jaliziran jaliz iranja, ja, provela pro vela ideologijska ideolo gijska rekonstr reko nstrukcija ukcija 5 Juga (15). &ini se da tome u prilog govori prim jer Japana Japana kao i »pozapadnjenje« »pozapadnjenje« Njema N jema!ke prije 1945. godine, jalovo s ideologijskog gledišta i ograni!eno gotovo isklju !ivo na vanjski izgled. B) Sada možemo navesti nekoliko primjera usvajanja sredstava bez bilo zbiljskog bilo prividnog usvajanja svrha:
4. Vidi i odli!an Wagatsumin !lanak (57) (u tisku). 5. Ovi reci napisani su 1942. godine i mogu se primijeniti i n a drug drugee zem zemlje. lje. 323
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
1) Signalizacija. — Geroni Ge ronimo mo Apaši Ap aši po !eli su umjesto plemenske metode dimnih signala upotrebljavati heliografsku signalizaciju koju su preuzel preu zelii od o d ameri a meri !ke vojske, tj. od neprijatelja kojeg su nastojali pobijediti (32). Kral jevst vstvo vo — Hebre 2) Kralje H ebrejci jci (1, Samuel, pogl. pog l. VIII. i X) su zatražili od Proroka da im dade kralja kao bi bili jednaki ostalim narodima. Ko rist od ispunjenja zahtjeva bila bi samo to da ih kralj povede u borbu s drugim narodima ! iji su uzor kraljevstva htjeli preuzeti. arki i zveckanja oružjem. 3) Taktika lokalnih arki — Za vrijeme vr ijeme francuskofrancusk o-indijsk indijskih ih rato ra tova, va, en en gleske trupe bile su prinu ene usvojiti gerilsku borbenu taktiku, takt iku, kakvu k akvu je primjenji prim jenjivala vala protiv prot iv ni ! ka strana, i obrazovati jedinice ameri ! kih strijelaca (American Rifles). Poslije ameri!ke revolucije, tu je borbenu jedinicu naslijedila »brigada strijelaca« str ijelaca« (Rifle Brigade), a ljudstvo koje je Sir John Moore obu ! io za tu taktiku imalo je odigrati važnu ulogu u ratu Španjolske protiv Napoleona. Napoleona. Poslije rata s Burima Burima uvedena je, zahvaljuju za hvaljuju $i prvenstveno Churchillovom ut jecaju, jeca ju, nova taktik tak tikaa loka lo kalni lnihh !arki i zveckanja oružjem koju je Britanski ekspedicioni korpus primjen pr imjenjiv jivao ao tokom to kom prvog pr vog svjetsk svj etskog og rata. rat a.
4) Tenk su izumili Englezi, no u po !etku ga nisu baš pametno koristili. Teoriju Teor iju tenkovskog tenkovskog rata razradio je pukovnik J. F. C. Fuller, a teoriju t eoriju Blitzkriega Blitzkr iega general de Gaulle. Njema !ka vojska prvo je preuzel pr euzelaa tenk, t enk, zatim zati m tenkovsko te nkovsko ratovarat ova324
ANTAGONISTI) NA AKUL AKULTURA TURACIJ CIJA A
Bli tzkrie riega ga nje, te napokon strategijsku teoriju Blitzk kako bi ta sredstva i tehnike okrenula protiv njihovih izumitelja. 5) Ustrojstvo vojske. — S ciljem da pobijedi nacisti!ku vojsku, ameri!ka se vojska reorganizirala (1942. godine) prema njema !kom modelu. Vrijedi upamtiti naro !ito dvije faze te reorganizacije. a) »Trojna divizija« sastavljena od tri umjesto !etiri pukovnije nastala je u Njema !koj dvade Rei chswehr wehr organizirala setih godina kad ju je Reichs kao okvir, odnosno kostur vojske, a ne kao bor benu formaciju. Drugim rije r ije!ima, trojna divizija ni u kojem slu !aju nije bila plod duboke vojne filozofije nego posljedica nedostatka ljudstva u Rei chsiuehr uehra. a. prvim prvi m godinama god inama postojanja posto janja Reichsi b) Ud Udio io tenko te nkova va u uspo u spore redbi dbi s ost o stali alim m art a rtii ljerijskim oružjem: tokom drugog svjetskog svjetskog rata, r ata, neki ameri ! ki vojni stratezi tvrd ili su da su Nijemci Nijemc i otkrili otk rili »idealan« » idealan« omjer izmeu raznog artiljerijskog oružja, a naro !ito izmeu tenkova, aviona i topova. Zapravo, !ini se da su Nijemci svoje borbene jedinice opskrbili upravo s toliko, niti više niti manje, tenkova koliko su njihove tvornice oružja mogle proizvesti. Dakle, »ide alni« omjer izmeu tenkova i ostalih vrsta arti ljerijskog oružja u nacisti !koj vojsci u ovom slu !aju nije bio proizvod nacisti!ke vojne filo zofije nego mogu $nosti njihove industrije. Što se pak ti!e korištenja tenkova, Nijemci su stvo rili model koji, opet da kažemo, nije idealan
325
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ANTAGONISTI) NA AKULTUR AKULTURACI ACIJA JA
nego jednostavno uvjetovan prirodom tla. Prim jerice, premda je engleska englesk a vrhovna komanda u Birmaniji 1941. godine imala dovoljno tenkova, oni su se pokazali gotovo neupotrebljivima u džungli gdje su ih stalno tukle japanske jedinice obu ! ene za borbu u takvim uvjetima. Navodi mo mahom vojne primjer e jer se u njima najjasnije ocrtava usvajanje sredstava bez usvajanja svrha. Nedvojbeno je da se može uputiti prigovor da usvajanje ciljeva u ovom primjeru nije nužno jer su ciljevi dvaju protivnika po definiciji istovjetni: pobjeda. Ova teza pokazuje se neodrživom ukoliko je ispitamo u svjetlu teorije svrha, usko srodne Maclverovoj teoriji interesa (35, str. 19-58). &injenica je da u ovakvim slu !ajevima svrhe nisu istovjetne i da je pobjeda samo sa mo »posredni« cilj, odnosno »zgodna prilika« (intervening opportunitiy) (52), što vrlo dobro izražavaju slavne Clausevvitzeve rije !i: »Rat je nastavak diplomacije druga !ijim sredstvima« (7). Budu$i da je rat izazvan sukobom politika, smatrati smatra ti ciljeve ciljev e istovjet nima nužno je pogrešno. Sada se valja prihvatiti usmjerene analize ovog problema u svjetlu Maclverovih radova kako bismo uzvratili nekim krugovima u Americi koji su pozivali na uzbunu (1942) jer, prema njihovim tvrdnjama, iza toga što je za vrijeme rata Amerika bila prinu ena da od nacista preuzima pojedine metode rješavanja problema, neizbježno bi imalo uslijediti usvajanje cijele nacisti!ke filozofije.
Neki od takvih uzbunjiva !a !ak su »vidjeli« kako se sjena »!ovjeka na bijelom konju« 6 nadvija nad uvo enjem bonova za snabdijevanje — racioniranje potrošnje smatrano je potpuno su protnim ameri !kom etosu. Samo se po sebi razumije da su bojazni ovih dobronamjenika bile neopravdane jer je o !igledno da, dok su se nacisti di! ili svojim prikratama, Amerikanci su svoje trpjeli privremeno, i to samo zbog toga da ih ne moraju trpjeti zauvijek (1942). S teorijskog stajališta, problem je širi: 1) Pobjeda je »sli !an interes«; sli !ni interesi ili ciljevi ostvaruju se kompeticijom. Suparnici nisu potpuno zadovoljni sve dok ne zadobiju isklju ivi i vi posje d cilja c ilja (npr. slu !aj dviju vojski na razli ! itim ratnim stranama). 2) Politi!ke svrhe (kako ih razumije Clausewitz) su kulturne svrhe, tj. »zajedni !ki interesi« koji se u na!elu mogu ostvarivati kooperacijom budu $ i da posjedovanje njihovih plodova nije isklju ivo. i vo. Tako je Ishi, posljednji Indijanac iz plemena pleme na Yahi Y ahi (46, str. 168; 25) govorio samo svojim jezikom kojim više nitko nije govorio. Dok je god trajala ta situacija, cilj njegovog lin gvisti!kog ponašanja, komunikacija, ostajao je neostvaren.
326
6. Ameri !ka uzre !ica za demagoške vojne vo e bulanžisti!kog tipa. 327
Komplemen Komplementarist taristii #ka etnopsihoanaliza
ANTAGON1STI& NA AKULTUR AKULTURACI ACIJA JA
Dakle, tvrdimo da je, u ovakvoj shemi, usvajanje »posrednih svrha« tipa »sli !ni interes« (npr. kad se politika vlade shva $a samo kroz pojedine upravne dekrete) u vidu »difuzije sredstava« itekako razli!ita pojava od autenti !ne »difuzije svrha« te, uže, od svrha tipa »zajedni !ki interes«. Budu$i da ovu tvrdnju moramo dokazati, razmotrit $emo sada nekoliko povijesnih doga aja što potkrepljuju ovakvo tuma !enje. Prema navodima Henrija Pirennea (43), »rimski na!in života« (on ga naziva jednostavno Romania) nestao je tek u vrijeme Muhameda i Karla Velikoga, dakle, nedvojbeno ga nije uništila invazija barbara. U prilog ovoj tvrdnji valja pripomenuti pripomenut i da su Vandali i Vizigot i, kad su osvojili Sjevernu Afriku, odnosno Španjolsku, usvojili rimski upravni sustav te se u odre enoj mjeri i sami romanizirali. S tom se pojavom može usporediti perzijanizacija Arapa, hinduizacija »Mogula« i kineska asimilacija Mongola i Mandžuraca. Ja sudim da su barbarski osvaja ! i u najboljem slu !aju preuzeli »posredne ciljeve«, a u ve $ini slu!ajeva zacijelo samo »sredstva« rimske (ili neke druge) društvene strukture. Sama !injenica da je Roma nia morala na kraju podle$i združenim naletima feudalnog i plemenskog ustrojstva Germana otjelovljenima u Karlu Velikom i Islamu, sugerira da se pravi duh (struktura svrha) Roman iae neprimjetno raspao ve$ u vrijeme barbarskih invazija. Tako er sudimo da su arabizam i muhamedanstvo iz razdoblja nakon perzijanizacije bili razli ! iti od
prvobitnog« muhamedanstva, te daje Kina djelomice izmijenila svoju strukturu svrha nakon vladavine Kublaj Kana. Dosežnost ovih zapažanja i u našoj epohi još je b jelodanija. Ne može se pore $i da bi nacisti, da su pokorili zapadne nacije, najvjerojatnije podlegli privla !nosti zapadne demokracije, kao što je Hanibal podlegao privla !nosti Kapue. Na pokon, pokon, uo !i pohoda na Rusiju, Napoleon se tužio da njegovi maršali, uživaju $i u raskoši i udobnosti novoste!enih zamaka, pokazuju vrlo malo oduševljenja da opet mjesecima žive u sedlu i vojni!kim taborima (19). Meutim, to ne zna !i da bi »kapuizirani« nacisti !ki osvaja !i usvojili i nešto više od strukture sredstava i tek ponekih posrednih ciljeva pobije enih demokratskih nacija: Francuska poslije Napoleona nije više bila Francuska Louisa XVI. Podrobnija analiza ovog proble ma nalaže na laže da je vodimo u dva smjera: smjer a: a) Nije pogrešno re $i da, usprkos brojnim pobjedama barbara nad civiliz iranim narodima, civilizacija nikada nije bila uništena jer su bar barski o svaja ! i zadržali strukturu sredstava poražene skupine. I)) Naprotiv, tvrdnja da su barbarski osvaja ! i usvojili i osnovnu strukturu svrha pobije enih skupina je grubo pretjerivanje. Jedna od najve$ ih mana evropske kulturne povijesti — prisutna, premda u blažem obliku, i u Pirenneovim radovima — upravo je sustavno potcjenjivanje doprinosa barbarske plemenske strukture dru-
328
329
Komplemen Komplementarist taristii #ka etnopsihoanaliza
ANTAGON1STI& NA AKULTUR AKULTURACI ACIJA JA
Dakle, tvrdimo da je, u ovakvoj shemi, usvajanje »posrednih svrha« tipa »sli !ni interes« (npr. kad se politika vlade shva $a samo kroz pojedine upravne dekrete) u vidu »difuzije sredstava« itekako razli!ita pojava od autenti !ne »difuzije svrha« te, uže, od svrha tipa »zajedni !ki interes«. Budu$i da ovu tvrdnju moramo dokazati, razmotrit $emo sada nekoliko povijesnih doga aja što potkrepljuju ovakvo tuma !enje. Prema navodima Henrija Pirennea (43), »rimski na!in života« (on ga naziva jednostavno Romania) nestao je tek u vrijeme Muhameda i Karla Velikoga, dakle, nedvojbeno ga nije uništila invazija barbara. U prilog ovoj tvrdnji valja pripomenuti pripomenut i da su Vandali i Vizigot i, kad su osvojili Sjevernu Afriku, odnosno Španjolsku, usvojili rimski upravni sustav te se u odre enoj mjeri i sami romanizirali. S tom se pojavom može usporediti perzijanizacija Arapa, hinduizacija »Mogula« i kineska asimilacija Mongola i Mandžuraca. Ja sudim da su barbarski osvaja ! i u najboljem slu !aju preuzeli »posredne ciljeve«, a u ve $ini slu!ajeva zacijelo samo »sredstva« rimske (ili neke druge) društvene strukture. Sama !injenica da je Roma nia morala na kraju podle$i združenim naletima feudalnog i plemenskog ustrojstva Germana otjelovljenima u Karlu Velikom i Islamu, sugerira da se pravi duh (struktura svrha) Roman iae neprimjetno raspao ve$ u vrijeme barbarskih invazija. Tako er sudimo da su arabizam i muhamedanstvo iz razdoblja nakon perzijanizacije bili razli ! iti od
prvobitnog« muhamedanstva, te daje Kina djelomice izmijenila svoju strukturu svrha nakon vladavine Kublaj Kana. Dosežnost ovih zapažanja i u našoj epohi još je b jelodanija. Ne može se pore $i da bi nacisti, da su pokorili zapadne nacije, najvjerojatnije podlegli privla !nosti zapadne demokracije, kao što je Hanibal podlegao privla !nosti Kapue. Na pokon, pokon, uo !i pohoda na Rusiju, Napoleon se tužio da njegovi maršali, uživaju $i u raskoši i udobnosti novoste!enih zamaka, pokazuju vrlo malo oduševljenja da opet mjesecima žive u sedlu i vojni!kim taborima (19). Meutim, to ne zna !i da bi »kapuizirani« nacisti !ki osvaja !i usvojili i nešto više od strukture sredstava i tek ponekih posrednih ciljeva pobije enih demokratskih nacija: Francuska poslije Napoleona nije više bila Francuska Louisa XVI. Podrobnija analiza ovog proble ma nalaže na laže da je vodimo u dva smjera: smjer a: a) Nije pogrešno re $i da, usprkos brojnim pobjedama barbara nad civiliz iranim narodima, civilizacija nikada nije bila uništena jer su bar barski o svaja ! i zadržali strukturu sredstava poražene skupine. I)) Naprotiv, tvrdnja da su barbarski osvaja ! i usvojili i osnovnu strukturu svrha pobije enih skupina je grubo pretjerivanje. Jedna od najve$ ih mana evropske kulturne povijesti — prisutna, premda u blažem obliku, i u Pirenneovim radovima — upravo je sustavno potcjenjivanje doprinosa barbarske plemenske strukture dru-
328
329
Komplementaris Komplementaristi ti#ka etnopsihoanaliza
ANTAGONISTICNA AKULTURACIJA
štvenoj strukturi naše civilizacije i sustavno precjenjivanje naslje a Gr !ke, Rima i Izraela. Dostupni dokumenti o kulturi naših civiliziranih predaka samo djelomi!no objašnjavaju ove sklonosti, najve$im djelom nadahnute našom taštinom. Ukratko, premda se posredna sredstva, pa !ak i svrhe tipa »sli !ni interesi«, šire prili!no lako, krajnje svrhe tipa »zajedni !ki interesi« rijetko se šire. To bi možda moglo biti objašnjenjem zbog !ega je krš $anstvo u praksi tako rijetko nadrastalo stadij ritualizma i više izvanjskog nego zbiljskog prihva $anja. Proces u cjelini lako je razumjeti ako se poslužimo Mertonovom analizom anomije (36). Usvajanje posrednih sredstava i svrha, i odbacivanje krajnjih svrha zapravo su samo varijanta Mertonovog »ritualizma«. U odre enom smislu, ritualizam podrazumijeva podrazumijeva »zloupotrebu« sredstava, sredstava, sli !- no zloupotrebi kirurškog skalpela kao ubojitog oružja. Na »posve razli!itom planu« otkriva se analogija s Mertonovom »klasom V : Ustanak« koju on definira kao »prijelaznu reakciju koja nastoji institucionalizirati nove postupke
Sada se name$e pitanje zbog !ega je preuzimanje posrednih sredstava, te možda i posrednih svrha, bez usporednog usvajanja krajnjih svrha, tako !esto razorno? Zašto time stvorena situacija uvijek odaje dojam »zloupotrebe«, na isti na ! in kao što se upotreba farmaceutskih supstancija, primjerice morfija, u slu!aju narkomana pojavljuje kao antidruštvena »zloupotreba« kulturnih vrijednosti? Vjerujem da odgovor na to pitanje možemo na$ i u duboko jednotnoj prirodi sheme sredstvo-cilj. Izuzeti sredstvo a iz odgovaraju $eg cilja A, staviti ga u službu druga !ijeg cilja, B, svi ma koji po svakako $e se !initi svetogr em svima vrstoj vrstoj
navici sredstvo a i svrhu A promatraju kao nedjeljive ijednotne. Naglašavamo Naglašavamo podrobno odreenje »po !vrstoj navici...« jer je to jedina osnova na kojoj možemo utemeljiti logi!ki »nužnu« vezu izme u bilo kojeg sredstva i pripadne
svrhe. Konkretan primjer morao bi biti dovoljnim dokazom utemeljenosti ove tvrdnje: stari Kinezi mora da su bili revoltirani što se barut, kojeg su oni, ! ini se, izumili sa svrhom vatrometa, koristi za vojne svrhe. Me utim, nijedan
Komplementaris Komplementaristi ti#ka etnopsihoanaliza
ANTAGONISTICNA AKULTURACIJA
štvenoj strukturi naše civilizacije i sustavno precjenjivanje naslje a Gr !ke, Rima i Izraela. Dostupni dokumenti o kulturi naših civiliziranih predaka samo djelomi!no objašnjavaju ove sklonosti, najve$im djelom nadahnute našom taštinom. Ukratko, premda se posredna sredstva, pa !ak i svrhe tipa »sli !ni interesi«, šire prili!no lako, krajnje svrhe tipa »zajedni !ki interesi« rijetko se šire. To bi možda moglo biti objašnjenjem zbog !ega je krš $anstvo u praksi tako rijetko nadrastalo stadij ritualizma i više izvanjskog nego zbiljskog prihva $anja. Proces u cjelini lako je razumjeti ako se poslužimo Mertonovom analizom anomije (36). Usvajanje posrednih sredstava i svrha, i odbacivanje krajnjih svrha zapravo su samo varijanta Mertonovog »ritualizma«. U odre enom smislu, ritualizam podrazumijeva podrazumijeva »zloupotrebu« sredstava, sredstava, sli !- no zloupotrebi kirurškog skalpela kao ubojitog oružja. Na »posve razli!itom planu« otkriva se analogija s Mertonovom »klasom V : Ustanak« koju on definira kao »prijelaznu reakciju koja nastoji institucionalizirati nove postupke usmjerene na kulturno prepravljene svrhe«. Taj se proces o !ituje u prilago avanju barbarskih osvaja!a visokoj civilizaciji poraženih pri !emu oni samo formalno i tobože usvajaju njezine ciljeve. Ovim procesom možda se može djelomice objasniti fluktuiranje kulturnih mentaliteta, o !e-mu govori Sorokin (50, sv. I, str. pas sim) . 153-191 i passim)
Sada se name$e pitanje zbog !ega je preuzimanje posrednih sredstava, te možda i posrednih svrha, bez usporednog usvajanja krajnjih svrha, tako !esto razorno? Zašto time stvorena situacija uvijek odaje dojam »zloupotrebe«, na isti na ! in kao što se upotreba farmaceutskih supstancija, primjerice morfija, u slu!aju narkomana pojavljuje kao antidruštvena »zloupotreba« kulturnih vrijednosti? Vjerujem da odgovor na to pitanje možemo na$ i u duboko jednotnoj prirodi sheme sredstvo-cilj. Izuzeti sredstvo a iz odgovaraju $eg cilja A, staviti ga u službu druga !ijeg cilja, B, svi ma koji po svakako $e se !initi svetogr em svima
330
vrstoj vrstoj
navici sredstvo a i svrhu A promatraju kao nedjeljive ijednotne. Naglašavamo Naglašavamo podrobno odreenje »po !vrstoj navici...« jer je to jedina osnova na kojoj možemo utemeljiti logi!ki »nužnu« vezu izme u bilo kojeg sredstva i pripadne
svrhe. Konkretan primjer morao bi biti dovoljnim dokazom utemeljenosti ove tvrdnje: stari Kinezi mora da su bili revoltirani što se barut, kojeg su oni, ! ini se, izumili sa svrhom vatrometa, koristi za vojne svrhe. Me utim, nijedan Francuz nije imao ništa protiv što se stovarsol, lijek protiv sifilisa što ga je izumio profesor Fournier, nakraju primjenjivao isklju !ivo u bor bi protiv pro tiv dizenter dize nterije. ije. S druge drug e strane, str ane, mnogi civilizirani narodi žale što se avion, !iji je dolazak pozdravljen pozdr avljen kao sredstvo da se poboljšaju poboljša ju meunarodni odnosi, sada koristi u svrhu razaranja. Ukoliko usporedimo stav prema »zloupotrebi« 331
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ANTAGONISTI) NA AKULTURA AKULTURACIJA CIJA
aviona sa stavom prema »zloupotrebi« stovarsola, name $e se zaklju!ak da se logi !ka veza izme u kulturnih sredstava i svrha obi !no shva$a više etni!ki nego mehani !ki. Ova veza imala bi se, dakle, razumijevati ovisno o »logi !kozna!enjskim« odnosima kako ih definira Sorokin (50, sv. I, str. 18-21; sv. IV, str. 21-22). Usvajanje sredstava bez usporednog usvajanja svrha u kulturi je razorno jednostavno zbog toga jer remeti odre eni »logi ! ko-zna!enjski« odnos tipa na kakvom se temelji društvena struktura.
1) Apaš vs. Navaho vs. Hopi: Ovaj zanimljiv primjer, primjer , koji ko ji možda predstavl preds tavlja ja slu s lu !aj antago nisti!ne akulturacije, disocijativnog tipa, zabi lježen je na jugozapadu SAD. U narodu Hopi, muškarac !esto za svoju prvu spolnu partnericu uzima k $er o!eve sestre (pravu ili koja se takvom smatra) »jer se ne o !ekuje da $e se njome oženi ti« (49, str. 155). U njihovih susjeda, NavahoIndijanaca, odnosi izme u brati$a i sestri!ni vrlo su srda!ni i podliježu vrlo malom broju zabrana, osim zabrani sklapanja zakonitog braka (47, str. 87). U zapadnih Apaša !ije su veze s Navahima prili pri li ! no prisne, iako ne uvijek i prijateljske, rije! kojom se ozna !ava rodbinska veza sestri !ne sinonim je za »ljubavnicu« te Goodwin (21, tr. 302) ! ak drži da su u prošlosti me uklanski brakovi sa se stri !nom (brak u klanu o !eve se stre) bili vrlo !esti u tradicijskoj kulturi. S druge strane, Apaši Chiricahua toliko su strogo shva $ali rodoskvrnu $e da se nije odobravala ni najma nja prisnost izme u krvnih ili tazbinskih srod nika. U skladu s tim, bratu !edi suprotna spola skrivali bi se iza drve $a ako bi se slu !ajno sreli. Chiricahue takvo ponašanje racionaliziraju tu ma ! e $ i da se »bratu !edi mnogo vole i žele si pokazati meusobno poštovanje« (38, str. 61).
III. Disocijat ivna negativn a akumulacij a. — Usvajanjem ! injenice da preuzimanje sredstava bez preuzimanja preuz imanja pripadnih svrha rezult ira društvenom krizom popunjavamo pojmovnu prazninu izme u ! iste i jednostavne difuzije sredstava i disocijativne, tj. antagonisti !ne akulturacije. Disocijativnu akulturaciju možemo definirati kao stvaranje u skupini novih kulturnih stavki tipa »sredstvo« koje hotimi ! no postaju — ili su nali! je — živo tnih tehnika te hnika B, upravo onih od kojih se skupina A želi disocirati. Isto kao u difuziji sredstava, takav !in kulturnog stvaranja u disocijativnoj akulturaciji usmjerenje nakraju na o !uvanje postoje $ih svrha. Premda je taj proces vrlo !est, rijetko ga se tuma ! i na ovakav na!in (13, pogl. III). Upravo zbog toga navest $emo nekoliko primjera koji potkrepljuju naše gledište: 332
Komplementaristiikaetnopsihoa Komplementaristiikaetnopsihoanaliza naliza
(pogl. IX). Naime, premda su Hopi i Zuni tako er osje $ali potrebu za ritualima lije !enja, individualisti!ko oniri!ko šamanstvo bi poremetilo njihove društveno preorganizirane zajednice. Zbog toga su oni ustanovili društva iscjeljitelja koja su se više služila iskustvom nego nadahnu$em. Rije! je dakle o primjeru disocijativne akulturacije koja je na kraju urodila posve jedinstvenim rezultatom, razli !itim po svojoj tehnici, premda je op $ i cilj bilo jednak cilju »kontra-Tipa« koji je negativno nadahnuo njegov nastanak. 3) Izrael vs. susjedi. Stari zavjet obiluje upozorenjima Jevrejima neka paze da ne postanu sli! ni svojim susjedima i neprijateljima, Kanaancima, Medijcima i Filistejcima. Zbog toga $emo ovdje ispitati posebno izvore spolnog morala kakav propovijeda Stari Zavjet. Prema Wallisu (58, Uvod, str. XXX), vjera proroka je proizvod dodira izme u kultova primitivnih semitskih nomada i kultova stanovništva Kanaana. Wallis drži da je ovdje posrijedi »uzajamno oplo ivanje kultura«. &ini se da se ono odvijalo u sljede $im povijes nim etapa ma: Kad su prodrli u Kanaan, Izraeli $ani su zatekli kult boginje Ištar koji je cvjetao me u civiliziranim sjedila !kim ratarima tog podru ! ja. Barton (5, str. 83) bilježi da je »kult Ištar koekstenzivan sa semitskim narodima, njegove tragove nalazimo u Asiriji, Babiloniji, Sjevernoj i Južnoj Ara biji, Etiopiji, Etiop iji, Nabare ji i Moabu, u Palest ini, Fenikiji na Kipru, Malti, Siciliji i Kartagi. Božan-
2) Yuman vs. Pueblo: E. C. Parcons (40, II, str. 1096) je pokazao da su se tajna lije ! ni !ka društva (medecine societes) Hopija i Zunija vje rojatno razvila kao odgovor na individualisti !ko oniri!ko šamanstvo skupine Pima-Papago i ple mena jumanske skupine na jugozapadu Arizone 333
ANTAGONISTI) NA AKULTUR AKULTURACI ACIJA JA
stvo svojstveno svim tim zemljama bila je boginja majka, zaštitnica vanbra !ne ljubavi. U Babilonu, Arabiji i na Kipru, djevice su joj morale prinositi na žrtvu svoju nevinost !inom »slobodne« lju bavi. U Biblosu Biblosu se to moglo moglo obaviti žrtvovanjem kose. U Kartagi i još ponegdje, te su sve !anosti pratile »ne! iste« ceremonije u kojima je bilo mnogo spolne razuzdanosti. 7 Izraeli$ani su u Kanaanu zatekli novi kult i, kako navodi više znanstvenika, »od njih preuzeli mnoge elemente njihova rituala«. Ovo mišljenje potkrepljuje Bade (2, str. 197198) koji upozorava da su »muške i ženske prostitutke, tzv. »sveti ljudi« za starih vremena bili dovo eni u vezu s Jahvin im svetištima«. Amos i Hošea raskrinkavaju taj oblik »ne !istosti« kojeg su mogli vidjeti u izraelskim svetištima (Amos, 2. 7; Hošea, 4. 14; cf. i, Samuel, 2. '22). Drugi zakon izrijekom napominje da se nijedan izraelitski mladi $ ili djevojka ne smiju odavati vjerskoj prostituciji u hramovima. Plo-
7. Post Post scriptum scriptum iz 1966. godine (G. Devereux): Premda su Bartonove ocjene u biti to!ne, na!in kako su formulirane nažalost je vrlo tendenciozan. Umjesto »vanbra!na ljubav« valjalo bi re$i »ne-patrilinearni i nepostojani društveno sankcionirani spolni odnosi«. Što se ti!e obaveze prinošenja djevi !anstva na žrtvu, u njoj ima isto tako malo »slobodne ljubavi« kao i u prinudnom promiskuitetu djevojaka u narodima Muria i Trobriand. O tome usp. G. Devereux, 11, str. (151-157).
334 334
335
Komplementaristiikaetnopsihoa Komplementaristiikaetnopsihoanaliza naliza
(pogl. IX). Naime, premda su Hopi i Zuni tako er osje $ali potrebu za ritualima lije !enja, individualisti!ko oniri!ko šamanstvo bi poremetilo njihove društveno preorganizirane zajednice. Zbog toga su oni ustanovili društva iscjeljitelja koja su se više služila iskustvom nego nadahnu$em. Rije! je dakle o primjeru disocijativne akulturacije koja je na kraju urodila posve jedinstvenim rezultatom, razli !itim po svojoj tehnici, premda je op $ i cilj bilo jednak cilju »kontra-Tipa« koji je negativno nadahnuo njegov nastanak. 3) Izrael vs. susjedi. Stari zavjet obiluje upozorenjima Jevrejima neka paze da ne postanu sli! ni svojim susjedima i neprijateljima, Kanaancima, Medijcima i Filistejcima. Zbog toga $emo ovdje ispitati posebno izvore spolnog morala kakav propovijeda Stari Zavjet. Prema Wallisu (58, Uvod, str. XXX), vjera proroka je proizvod dodira izme u kultova primitivnih semitskih nomada i kultova stanovništva Kanaana. Wallis drži da je ovdje posrijedi »uzajamno oplo ivanje kultura«. &ini se da se ono odvijalo u sljede $im povijes nim etapa ma: Kad su prodrli u Kanaan, Izraeli $ani su zatekli kult boginje Ištar koji je cvjetao me u civiliziranim sjedila !kim ratarima tog podru ! ja. Barton (5, str. 83) bilježi da je »kult Ištar koekstenzivan sa semitskim narodima, njegove tragove nalazimo u Asiriji, Babiloniji, Sjevernoj i Južnoj Ara biji, Etiopiji, Etiop iji, Nabare ji i Moabu, u Palest ini, Fenikiji na Kipru, Malti, Siciliji i Kartagi. Božan-
ANTAGONISTI) NA AKULTUR AKULTURACI ACIJA JA
stvo svojstveno svim tim zemljama bila je boginja majka, zaštitnica vanbra !ne ljubavi. U Babilonu, Arabiji i na Kipru, djevice su joj morale prinositi na žrtvu svoju nevinost !inom »slobodne« lju bavi. U Biblosu Biblosu se to moglo moglo obaviti žrtvovanjem kose. U Kartagi i još ponegdje, te su sve !anosti pratile »ne! iste« ceremonije u kojima je bilo mnogo spolne razuzdanosti. 7 Izraeli$ani su u Kanaanu zatekli novi kult i, kako navodi više znanstvenika, »od njih preuzeli mnoge elemente njihova rituala«. Ovo mišljenje potkrepljuje Bade (2, str. 197198) koji upozorava da su »muške i ženske prostitutke, tzv. »sveti ljudi« za starih vremena bili dovo eni u vezu s Jahvin im svetištima«. Amos i Hošea raskrinkavaju taj oblik »ne !istosti« kojeg su mogli vidjeti u izraelskim svetištima (Amos, 2. 7; Hošea, 4. 14; cf. i, Samuel, 2. '22). Drugi zakon izrijekom napominje da se nijedan izraelitski mladi $ ili djevojka ne smiju odavati vjerskoj prostituciji u hramovima. Plo-
7. Post Post scriptum scriptum iz 1966. godine (G. Devereux): Premda su Bartonove ocjene u biti to!ne, na!in kako su formulirane nažalost je vrlo tendenciozan. Umjesto »vanbra!na ljubav« valjalo bi re$i »ne-patrilinearni i nepostojani društveno sankcionirani spolni odnosi«. Što se ti!e obaveze prinošenja djevi !anstva na žrtvu, u njoj ima isto tako malo »slobodne ljubavi« kao i u prinudnom promiskuitetu djevojaka u narodima Muria i Trobriand. O tome usp. G. Devereux, 11, str. (151-157).
334 334
335
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
dovi ove razmjene izgleda da su završavali u hramskim riznicama te su deteronomisti, preziru$ i zaradu iz takvih izvora, nastojali iskori jeniti ovaj obi ! aj unutar Jahvinog kulta (cf. id, 23. 18). Ukratko, ukoliko se složimo s tim da su nomadski Hebreji u po !etku poznavali i tolerirali homoseksualnost, ovi reci ukazivali bi na to da su oni komercijalnu homoseksualnost i vjersku prostituciju prost ituciju upoznali tek po dolasku u Kanaan. Hebrejski proroci, brižno nastoje $i odijeliti Jahvin kult od kanaanskih kultova, osu ivali su dakle homoseksualnost i prostituciju koji su se uvukli u hebrejsku religiju nakon dodira s kanaanskim kultovima. Njihovo odbijanje tih kultnih tehnika moralo je dovesti do uobli !avanja judeokrš judeokr š $anske spolne etike koja se korjenito razlikuje od gr !ke i rimske. Sama nasilnost judeokrš$anskog sklopa spolnog morala ukazuje na to da je on izvorno bio reakcijska tvorevina u strogo frojdovskom zna !enju te rije ! i. 4) Arapi vs. Jevreji i krš $ani: Vajda (54) na zadivljuju $e jasan na !in opisuje disocijativnu akulturaciju u odnosu na Jevreje i krš $ane: »Muslimanska tradicija osu uje neka obilježja judaizma (odnosno krš $anstva)« (str. 83). Jevreji su bili svjesni tog antagonizma i bili njime toliko povrije eni da su o Muhamedu govorili: »Me u našim u !enjima nema takvog koje taj !ovjek ne bi osporio« (str. 68, navedeno prema Muslim Sahih, Kairo, 1329-1333). Vajda vrlo ispravno zaklju !uje: »Prvo na !elo i uvjet 336 336
ANTAGONISTICNA ANTAGONISTICNA AKULTURACIJA
ispravnosti odnosa muslimana prema narodu Knjige (Jevrejima i krš%anima) jest reakcija protiv svekolike njihove prakse, #ak i u dijelovima koji se ne ti#u vjere niti obi#aja. Upozorili smo i na paralelizam koji u istim pitanjima postoji izme(u judaizma i islama.« (str. 123). Željeli bismo skrenuti pažnju na #injenicu da Vajda neprestano upotrebljava izraz »sva« i »svekoliki«. Drugim rije#ima, rije# je o težnji ka potpunoj disocijativnoj akulturaciji. Ovu tvrdnju i psihologijski na#in objašnjavanja pomo%u reaktivnih formacija potkrepljuje #injenica da je Vajda jednostavno orijentalist, a ne psiholog koji raspolaže i frojdovskim metodama. Me(utim, situacija je dovoljno rje#ita sama za sebe da bi mu omogu%ila da uvidi da hadis zaista osu(uje kao jevrejsko i krš%ansko sve što nije u skladu s muslimanskim obi#ajima (str. 124). Izvorna dvozna#nost prisutna u svakoj reakcijskoj formaciji savršeno izlazi na vidjelo #injenicom da »eshatološka tradicija... nagoni proroka da kaže da %e muslimani do po sljednjeg suda u stopu slijediti u djelovanju svoje prethodnike. Ako ga tko zapita »Govoriš li o Jevrejima i o krš%anima?, on %e odgovoriti: »A o kome bih drugome?«. U Abu Hurairinoj verziji sli#nog doga(aja, kao krajnji modeli muslimanskog ponašanja spominju se Perzijanci i Rimljani, a ne Jevreji i krš%ani (str. 84). Navedenim #injenicama nije potreban komentar. 337 337
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
dovi ove razmjene izgleda da su završavali u hramskim riznicama te su deteronomisti, preziru$ i zaradu iz takvih izvora, nastojali iskori jeniti ovaj obi ! aj unutar Jahvinog kulta (cf. id, 23. 18). Ukratko, ukoliko se složimo s tim da su nomadski Hebreji u po !etku poznavali i tolerirali homoseksualnost, ovi reci ukazivali bi na to da su oni komercijalnu homoseksualnost i vjersku prostituciju prost ituciju upoznali tek po dolasku u Kanaan. Hebrejski proroci, brižno nastoje $i odijeliti Jahvin kult od kanaanskih kultova, osu ivali su dakle homoseksualnost i prostituciju koji su se uvukli u hebrejsku religiju nakon dodira s kanaanskim kultovima. Njihovo odbijanje tih kultnih tehnika moralo je dovesti do uobli !avanja judeokrš judeokr š $anske spolne etike koja se korjenito razlikuje od gr !ke i rimske. Sama nasilnost judeokrš$anskog sklopa spolnog morala ukazuje na to da je on izvorno bio reakcijska tvorevina u strogo frojdovskom zna !enju te rije ! i. 4) Arapi vs. Jevreji i krš $ani: Vajda (54) na zadivljuju $e jasan na !in opisuje disocijativnu akulturaciju u odnosu na Jevreje i krš $ane: »Muslimanska tradicija osu uje neka obilježja judaizma (odnosno krš $anstva)« (str. 83). Jevreji su bili svjesni tog antagonizma i bili njime toliko povrije eni da su o Muhamedu govorili: »Me u našim u !enjima nema takvog koje taj !ovjek ne bi osporio« (str. 68, navedeno prema Muslim Sahih, Kairo, 1329-1333). Vajda vrlo ispravno zaklju !uje: »Prvo na !elo i uvjet 336 336
ANTAGONISTICNA ANTAGONISTICNA AKULTURACIJA
ispravnosti odnosa muslimana prema narodu Knjige (Jevrejima i krš%anima) jest reakcija protiv svekolike njihove prakse, #ak i u dijelovima koji se ne ti#u vjere niti obi#aja. Upozorili smo i na paralelizam koji u istim pitanjima postoji izme(u judaizma i islama.« (str. 123). Željeli bismo skrenuti pažnju na #injenicu da Vajda neprestano upotrebljava izraz »sva« i »svekoliki«. Drugim rije#ima, rije# je o težnji ka potpunoj disocijativnoj akulturaciji. Ovu tvrdnju i psihologijski na#in objašnjavanja pomo%u reaktivnih formacija potkrepljuje #injenica da je Vajda jednostavno orijentalist, a ne psiholog koji raspolaže i frojdovskim metodama. Me(utim, situacija je dovoljno rje#ita sama za sebe da bi mu omogu%ila da uvidi da hadis zaista osu(uje kao jevrejsko i krš%ansko sve što nije u skladu s muslimanskim obi#ajima (str. 124). Izvorna dvozna#nost prisutna u svakoj reakcijskoj formaciji savršeno izlazi na vidjelo #injenicom da »eshatološka tradicija... nagoni proroka da kaže da %e muslimani do po sljednjeg suda u stopu slijediti u djelovanju svoje prethodnike. Ako ga tko zapita »Govoriš li o Jevrejima i o krš%anima?, on %e odgovoriti: »A o kome bih drugome?«. U Abu Hurairinoj verziji sli#nog doga(aja, kao krajnji modeli muslimanskog ponašanja spominju se Perzijanci i Rimljani, a ne Jevreji i krš%ani (str. 84). Navedenim #injenicama nije potreban komentar. 337 337
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ANTAGONISTI& NA AKUL AKULTURA TURACIJA CIJA
5) Nacizam vs. demokracije. Po svojim smišljenim nastojanjima da bude razli !ita od »plutokratske judeomarksisti!ke demokracije«, nacisti!ka Njema!ka je pribjegla nekim mjerama koje su se nužno okrenule protiv nje same: a) Nast Na stoja oja la je uništ un išt iti it i nek n ekee ku kult ltur urne ne crt cr t e i korisne pojedince (progon jevrejskih fizi !ara, što se kasnije itekako osvetilo ratnim r atnim naporima nacista) (pogl. VI);
Atenjani u Salamini (44,13.2; 45,9.2) 8, odnosno Gandhi i njegov kota !i$ i »languti«. Jedna od ina! ica ovog postupka je i stvaranje nad-prošlosti, npr. one u kojoj su Nijemci bili Nadnijemci, Indijanci Nadindijanci (10, str. 97). Zanimljivo je i to da se bivši ideal uskrsava, odnosno nastoji uskrsnuti, pomo $u tehnika preuzetih ili nastalih po uzoru na kulturu !iji se utjecaj tim procesom upravo nastoji negirati. Vrlo neobi!an primjer za to je religija plesa duhova (Ghost Dance Religion) koja obiluje kulturnim crtama i idejama preuzetim iz krš $anstva (26), a koje su postale sredstvima u službi kulturne svrhe svojstvene navlastito Indijancima s Ravnjaka (10). Psihološku infrastrukturu tog pokreta pokr eta vrlo je razložno raz ložno analizirao analizir ao Barber (4). Spomenimo i to da su se, prema navodima Shimkina (48, str. 459-461), windriverski Shoshoni iz Wyominga vratili na »bivšu«, »dobru staru religiju«, to $e re$i, vrlo modernu religiju plesa duhova, tek kad im je prvobitno savezništvo s bijelci bije lcima ma presta pr estalo lo donosit do nositii ekonomsk eko nomskuu korist ko rist.. Dife rencijacija acija je u biti prilago enje segB) Diferencij
b) Kršila je svoj vlastiti kodeks i najelementarnija pravila logike nazivaju $ i primjerice Ja pance i neke Jevreje, Jevr eje, koji su joj u tom trenutk tr enutkuu trebali, »po !asnim arijevcima« (cf. slavna Goringova izjava o generalu Milchu koji je bio napola Jevrej: »Ja odlu !ujem tko je arijevac, a tko to nije«). Za protekloga rata, Amerika se tako er svim snagama nastojala disocirati od nacisti ! kih obi!aja: naprimjer, podigla je više nego blagu optužnicu protiv osam glasovitih sabotera što je imalo biti bit i doka dokazom zom da »mi nismo kao Ni jemci«. Gornji primjeri dovoljna su potvrda da ovdje govorimo o posve autenti !nim pojavama.
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ANTAGONISTI& NA AKUL AKULTURA TURACIJA CIJA
5) Nacizam vs. demokracije. Po svojim smišljenim nastojanjima da bude razli !ita od »plutokratske judeomarksisti!ke demokracije«, nacisti!ka Njema!ka je pribjegla nekim mjerama koje su se nužno okrenule protiv nje same: a) Nast Na stoja oja la je uništ un išt iti it i nek n ekee ku kult ltur urne ne crt cr t e i korisne pojedince (progon jevrejskih fizi !ara, što se kasnije itekako osvetilo ratnim r atnim naporima nacista) (pogl. VI);
Atenjani u Salamini (44,13.2; 45,9.2) 8, odnosno Gandhi i njegov kota !i$ i »languti«. Jedna od ina! ica ovog postupka je i stvaranje nad-prošlosti, npr. one u kojoj su Nijemci bili Nadnijemci, Indijanci Nadindijanci (10, str. 97). Zanimljivo je i to da se bivši ideal uskrsava, odnosno nastoji uskrsnuti, pomo $u tehnika preuzetih ili nastalih po uzoru na kulturu !iji se utjecaj tim procesom upravo nastoji negirati. Vrlo neobi!an primjer za to je religija plesa duhova (Ghost Dance Religion) koja obiluje kulturnim crtama i idejama preuzetim iz krš $anstva (26), a koje su postale sredstvima u službi kulturne svrhe svojstvene navlastito Indijancima s Ravnjaka (10). Psihološku infrastrukturu tog pokreta pokr eta vrlo je razložno raz ložno analizirao analizir ao Barber (4). Spomenimo i to da su se, prema navodima Shimkina (48, str. 459-461), windriverski Shoshoni iz Wyominga vratili na »bivšu«, »dobru staru religiju«, to $e re$i, vrlo modernu religiju plesa duhova, tek kad im je prvobitno savezništvo s bijelci bije lcima ma presta pr estalo lo donosit do nositii ekonomsk eko nomskuu korist ko rist.. Dife rencijacija acija je u biti prilago enje segB) Diferencij menta »sredstvo« manifestne, ali ne i subjacentne kulture. Ova tehnika uklju !uje stvaranje razlikovnih, ali ne negativnih oblika ponašanja
b) Kršila je svoj vlastiti kodeks i najelementarnija pravila logike nazivaju $ i primjerice Ja pance i neke Jevreje, Jevr eje, koji su joj u tom trenutk tr enutkuu trebali, »po !asnim arijevcima« (cf. slavna Goringova izjava o generalu Milchu koji je bio napola Jevrej: »Ja odlu !ujem tko je arijevac, a tko to nije«). Za protekloga rata, Amerika se tako er svim snagama nastojala disocirati od nacisti ! kih obi!aja: naprimjer, podigla je više nego blagu optužnicu protiv osam glasovitih sabotera što je imalo biti bit i doka dokazom zom da »mi nismo kao Ni jemci«. Gornji primjeri dovoljna su potvrda da ovdje govorimo o posve autenti !nim pojavama. Disocijativna akulturacija može se provoditi pomo $u tri razli! ite tehnike: regresijom, diferencijacijom i negacijom. Re gres esij ija a je naj A) Regr na j! eš $ e korištena tehnika, a sastoji se u vra $ anju na modele ponašanja koji su vrijedili prije dodira: primjerice, prinošenje ljudske žrtve, !emu su ponovno pribjegli 338 338
život, 9. 2. 8. Plutarh: Temistoklov život, 13. 2; Aristidov život,
339
Komplementa Komplementaristi risti kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ANTAGONISTI& NA AKULTURA AKULTURACIJA CIJA
potaknutih vanjskim vanjsk im dodirima. »Oxfordski« naglasak Engleza, ukoliko je sredstvo za razlikovanje viših od nižih slojeva, možemo uvrstiti u taj tip. C) Negacija podrazumijeva stvaranje obi !aja suprotnih obi!ajima susjeda. Vrlo o !igledan primjer su ranije spomenuti Semiti i Arapi. 9 Sada možemo provesti i psihologijsku analizu ovog tipa akulturacije koja je, usprkos tome što joj sociolozi posve $uju malo pažnje, vrlo zna!ajna za razumijevanje povijesnog procesa op $enito, a posebice društveno kulturnih promjena. Najo! igledniji njezin vid nesumnjivo je ostentativna diferencijacija, odnosno »upadljivost« (conspiciousness), u zna !enju kakvo toj rije ! i pridaje Veblen Veb len (56). Ostentativna diferencijacija usko je srodna pogrdnim usporedbama s ostentativno ne-oponašanom skupinom. Obi !aji nastali negativnim poticajima ostentativni su »kontra-obi !aji«. Oni su, primjerice proizvod, kako to kažu psiholozi, »negativne sugestivnosti«. To je razlog zbog !ega se »poroci«, odnosno »modeli lošeg ponašanja« (27, str. 433), štoviše latentni kulturni modeli skupine, !esto smatraju »vrlinama« u njihovih susjeda. Gr !ki obi!aj spaljivanja pokojnika užasavao je Kala $ane, dok su se Grci zgražali nad pogrebnim kanibalizmom potonjih poton jih (Herodot (He rodot , 3. 38).
Negativna sugestibilnost ne$e nas !uditi ukoliko je promatramo u svjetlu onoga što smo ranije rekli o odnosu izme u otpora difuziji, s jedne strane, strane , i reakcijsk reakc ijskih ih formac ija, s druge strane, posebice u odnosu na projiciranje potisnutog na vanjsku grupu. Društvo Aje negativno sugestibilno u odnosu na društvo B zbog toga što ono obi !aje i navike društva B definira u funkciji vlastitog kulturno potisnutog materijala (supra). Uostalom, isti mehanizam ve $ je opisan u kriminalnim i ostalim »društveno negativisti !kim skupinama (13, pogl. III). Ukratko, proces se odvija ovako: 1) društveni i psihi !ki stres, 2) introjekcija normi i osje $aj pripadnosti skupini na osnovi suprotnosti »drugima«, 3) projic iranje potisnuto pot isnuto g i tvor ba pojma po jma »tuinac« — »vanjska skupina«, 4) reaktivne formacije, 5) definicija vanjske skupine kao polarnog kontra-tipa (Gegentypus), 6) namjer na disocijac ija obi !aja vanjske skupine i stvaranje »kontra-obi!aja« koji izra žavaju društveni negativizam u pse udo- su blimiranom obliku, primjerice u vidu još razra enije reaktivne formacije. Prostodušan bi !ovjek rekao: »Kako bi se !inilo dobro, valja ! initi suprotno od onoga što je loše. A loše jest jes t ono što ! ini tu inac.« Tako primjerice u SAD pojedini nazori i ponašanja bivaju
9. Op$enito o »društvenom negativizmu« cf. 13, pogl. III. 340
Komplementa Komplementaristiika ristiika etnopsih etnopsihoana oanaliza liza
osu eni kao »ne-ameri ! ki (un-American), a u Hopija kao »ne-Hopi« (ka-Hopi) (49, str. 88, 8). Svi tipovi akulturacije, a napose antagonisti ! na akulturacija, proizvod su obostrane kušnje nastale društveno-kulturnim dodirom. Ta kušnja !esto izaziva autoplasti!ni odgovor 10, !ak i onda kad autoplasti ! no ponašanje uklju ! uje površinska »aloplasti!na« ponašanje i tome vrlo sli !an aktivni proselitizam, o dnosno prividno neutralna ponašanja poput izolacije. Autoplasti st i! ni proces o ! ituje se !ak i u, u biti, aloplasti!nom procesu davanja i u pasivnom ponašanju primanja, i to zbog poreme $aja u ravnoteži sila uzrokovanih ! inom davanja, te zbog procesa uklapanja i razra ivanja što ih nalaže !in primanja. Zbog velikog utjecaja autoplasti !nog !inioca, otpore, difuziju sredstava i disocijativnu akulturaciju možemo shvatiti kao vidove jed ne je-
10. Suprotnost izmeu autoplasti!ne i aloplasti!ne adaptacije u biologiji je fundamentalna. U autoplasti !noj adaptaciji organizam se okolini prilagouje mijenjaju$i sebe. U aloplasti!noj adaptaciji organizam okolinu mijenja kako bi je prilagodio svojim potrebama. potrebama. Proces autoplasti!ne adaptacije najbolje je definirati u vidu na!ela kako su to u!inili Le Chatelier i Enrico Fermi (16, str. 111): »Ako se vanjski uvjeti... nekog sustava promijene, ravnoteža sustava uspostavljat $e se takvim smjerom da bude mogu$e suprotstavljanje prom jeni vanjskih uvjeta.« U pr ilog takvom mehanicisti!kom poimanju društvenog procesa vidi pogl. I.
341
ANTAGONIST1& NA AKULTU AKULTURAC RACIJA IJA
dine pojave vrlo širokog raspona, tj. pojave antagonisti!ne akulturacije !iji je zacijelo najsavršeniji izraz slavna »jezikolomka« iz Kur'ana: Sura 109. — »Kafirun zna !i nevjernici... U ime Boga, Sveop$eg Dobro !initelja, Milostivog (1). Reci: »O nevjernici, (2) ja ne obožavam ono što vi obožavate, (3) niti ste vi obožavaoci onoga što ja obožavam, (4) niti sam ja obožavalac onoga što ste vi obožavali, (5) niti ste vi obožavaoci onoga što ja obožavam. (6) Vama vaša vjera, a meni moja vjera.« (42, str. 828). u Bilo da se zbiva automatski ili namjerno, stvarna utemeljenost ovog razgrani !enja je dvoj bena — proce s autop lasti last i !ne duštvenokulturne promjene jedna je od najizvornijih sklonosti društva. Ignorirati je zna !i ignorirati jednu od najvažnijih odrednica dinami !ke sociologije i ostati u pli$inama puke difuzionisti !ke teologije. Još i gore, difuzionisti su moderno nali ! je nekadašnjih kroni !ara, knjigovo a sa zadatkom da popisuju široka kretanja plima i oseka društvenokulturnog života. I sama ova studija je primjer primje r antagonisti antago nisti !ne akulturacije teorija difuzionisti !kih popisiva !a.
11. Ova sur a !esto se (navodno) koristi kao test za utvr ivanje da li je subjekt trijezan ili ne.
342 342 343 343
Komplementa Komplementaristiika ristiika etnopsih etnopsihoana oanaliza liza
osu eni kao »ne-ameri ! ki (un-American), a u Hopija kao »ne-Hopi« (ka-Hopi) (49, str. 88, 8). Svi tipovi akulturacije, a napose antagonisti ! na akulturacija, proizvod su obostrane kušnje nastale društveno-kulturnim dodirom. Ta kušnja !esto izaziva autoplasti!ni odgovor 10, !ak i onda kad autoplasti ! no ponašanje uklju ! uje površinska »aloplasti!na« ponašanje i tome vrlo sli !an aktivni proselitizam, o dnosno prividno neutralna ponašanja poput izolacije. Autoplasti st i! ni proces o ! ituje se !ak i u, u biti, aloplasti!nom procesu davanja i u pasivnom ponašanju primanja, i to zbog poreme $aja u ravnoteži sila uzrokovanih ! inom davanja, te zbog procesa uklapanja i razra ivanja što ih nalaže !in primanja. Zbog velikog utjecaja autoplasti !nog !inioca, otpore, difuziju sredstava i disocijativnu akulturaciju možemo shvatiti kao vidove jed ne je-
10. Suprotnost izmeu autoplasti!ne i aloplasti!ne adaptacije u biologiji je fundamentalna. U autoplasti !noj adaptaciji organizam se okolini prilagouje mijenjaju$i sebe. U aloplasti!noj adaptaciji organizam okolinu mijenja kako bi je prilagodio svojim potrebama. potrebama. Proces autoplasti!ne adaptacije najbolje je definirati u vidu na!ela kako su to u!inili Le Chatelier i Enrico Fermi (16, str. 111): »Ako se vanjski uvjeti... nekog sustava promijene, ravnoteža sustava uspostavljat $e se takvim smjerom da bude mogu$e suprotstavljanje prom jeni vanjskih uvjeta.« U pr ilog takvom mehanicisti!kom poimanju društvenog procesa vidi pogl. I.
ANTAGONIST1& NA AKULTU AKULTURAC RACIJA IJA
dine pojave vrlo širokog raspona, tj. pojave antagonisti!ne akulturacije !iji je zacijelo najsavršeniji izraz slavna »jezikolomka« iz Kur'ana: Sura 109. — »Kafirun zna !i nevjernici... U ime Boga, Sveop$eg Dobro !initelja, Milostivog (1). Reci: »O nevjernici, (2) ja ne obožavam ono što vi obožavate, (3) niti ste vi obožavaoci onoga što ja obožavam, (4) niti sam ja obožavalac onoga što ste vi obožavali, (5) niti ste vi obožavaoci onoga što ja obožavam. (6) Vama vaša vjera, a meni moja vjera.« (42, str. 828). u Bilo da se zbiva automatski ili namjerno, stvarna utemeljenost ovog razgrani !enja je dvoj bena — proce s autop lasti last i !ne duštvenokulturne promjene jedna je od najizvornijih sklonosti društva. Ignorirati je zna !i ignorirati jednu od najvažnijih odrednica dinami !ke sociologije i ostati u pli$inama puke difuzionisti !ke teologije. Još i gore, difuzionisti su moderno nali ! je nekadašnjih kroni !ara, knjigovo a sa zadatkom da popisuju široka kretanja plima i oseka društvenokulturnog života. I sama ova studija je primjer primje r antagonisti antago nisti !ne akulturacije teorija difuzionisti !kih popisiva !a.
11. Ova sur a !esto se (navodno) koristi kao test za utvr ivanje da li je subjekt trijezan ili ne.
342 342 343 343
Kompleme Komplementaris ntaristi ti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
SAŽETAK
Na ljudska ljudska društva društva ponekad ponekad neg negativ ativno no utje utje!u njihovi susjedi. Ona se usvajanju svrha susjeda odupiru ili izolacijom ili/i usvajanjem sredstava-i-tehnika tih istih susjeda, i to samo zbog toga da bi se uspješnije mogla oduprijeti usvajanju njihovih svrha. Taj se otpor može ostvarivati i uvoenjem novih obi!aja, smišljeno razli!itih — ili !ak suprotnih — od obi!aja susjeda. Zbog toga se dogaa, premda je reakcija na tua sredstva i tehnike naizgled pozitivna, da je reakcija na tue ciljeve i svrhe !esto negativna. Taj smo problem analizirali i s gledišta sociologije i s gledišta psihologije.
Kompleme Komplementaris ntaristi ti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
SAŽETAK
Na ljudska ljudska društva društva ponekad ponekad neg negativ ativno no utje utje!u njihovi susjedi. Ona se usvajanju svrha susjeda odupiru ili izolacijom ili/i usvajanjem sredstava-i-tehnika tih istih susjeda, i to samo zbog toga da bi se uspješnije mogla oduprijeti usvajanju njihovih svrha. Taj se otpor može ostvarivati i uvoenjem novih obi!aja, smišljeno razli!itih — ili !ak suprotnih — od obi!aja susjeda. Zbog toga se dogaa, premda je reakcija na tua sredstva i tehnike naizgled pozitivna, da je reakcija na tue ciljeve i svrhe !esto negativna. Taj smo problem analizirali i s gledišta sociologije i s gledišta psihologije.
344
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
POGLAVLJE X
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA NA PRIMITIVNE I MODERNE PSIHIJATRIJSKE TEORIJE (1958) Da govedo može slikati, njegov bi bog bio sli!an govedu. KSENOFAN, Fragment 15
Analiza utjecaja neznanstvenih i kulturno uv jetovanih modela mišljenja na psihijatrijske psihijatr ijske teorije može dati vrijedan doprinos sociologiji znanja, znanosti što izu !ava utjecaj društvenokulturnih !inilaca na sadržaj i oblik ljudskih znanja u razli! itim kulturnim kontekstima i u razli! itim povijesnim trenucima. Naime, op $enito govore$i, sociologija znanja još uvijek nije psihijatrijske teorije podvrgla sustavnom ispitivanju. Tako se, u krajnjoj liniji, može ustvrditi da tvrdnja poput: »Freud je svoje teorije oblikovao po uzoru na fiziku XIX. stolje $a«, s tehni!kog gledišta pripada sociologiji znanja. Meutim, ispravne ili pogrešne, opaske ovakve vrste nikako ne možemo smatrati znanstvenima: u najboljem slu !aju, to su intuicije izdvojene 368 368
bilo iz kakvog kakvo g konteksta, kontek sta, a u najgorem, na jgorem, zajedljivosti bez ikakva znanstvena zna !enja (5, 19). Sociologija znanja postulira da svaka etni !ka skupina i svako povijesno razdoblje privilegira odreene modele mišljenja i da su sve ili gotovo sve pripadne teorije nužno strukturirane u skladu s tim modelima. Sorokin i još neki autori su dokazali da promjene op $eg usmjerenja ili mentaliteta skupine imaju za posljedicu i snažne fluktuacije u njezinom sustavu »istina« (44). I Marbe je pokazao kako su mogu $nosti nezavisnog mišljenja unutar zadanog kulturnog prostora suviše ograni !ene, zbog !ega »telepatiju« nije mogu $e objašnjavati naturalisti !ki jer onaj koji tobože »!ita« misli raspolaže samo relativno ograni!enim brojem modela mišljenja. (37, 38). Naj!eš$e i najsustavnije osporavam !inioci što uvjetuju mišljenje su struktura i vokabular jezika. Metalingvistika danas ulaže velike napore s ciljem da rasvijetli !injenice s tim u vezi (45). Nekoliko vrlo jednostavnih primjera pomo $i $e nam da ocijenimo ozbiljnost problema što su posrijedi. Primjerice, neki su pojmovi prakti !no neprevodljivi na francuski jezik i moraju se preuzeti takvi kakvi jesu iz stranog jezika ukoliko se želi sa !uvati njihov cijeli »halo« zna !enja: Takvi su slu!ajevi logos, Realpolitik, sovjet, totem. Nekim jezicima više je svojstveno da ozna!uju stati! na stanja, drugi pak naglašavaju razvojnost i promjenu, neki razlikuju muški od ženskog roda, drugi živa od neživih bi $ a. 369
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Struktura društva tako er je vrlo utjecajan modela mišljenja koji se, kako je pokazao Durkheim, !esto projicira na natprirodni svijet ili mu biva pripisan (24). Tako su Grci svoju društvenu strukturu projicirali na olimpijske bogove jer, premda pr emda su gr !ki kraljevi nominalno modelirali svoje ure enje po uzoru na Zeusovo, zapravo su gr !ki kraljevi homerskog doba poslužili kao zbiljski model božanskog Zeusova kraljevstva (4). Trobrianani su model društvenog mišljenja nad-metnuli primitivnoj zoološkoj znanosti: svoju matrilinearnu društvenu strukturu oni su projicirali na životinjski svijet. &vrsto uvjereni da koitus nije uzrok trudno $e, oni sustavno škope svoje pitome neraste i s gnušanjem od bijaju mogu $nost da bi njihove krma !e mogli oplo ivati divlji mužjaci koji su tabu kao hrana
pojmovnih shema, a ne mehani !kih modela. Dapa!e, kad se psihoanaliza po !ela širiti anglosaksonskim svijetom, svi su se upinjali da metapsihologijske pojmove, odnosno Freudove >pojmovne žetone«, shvate doslovno, !ak tako daleko da su Ono željeli smjestiti u endokrine žlijezde ili u hipotalamus, Ja u !eone režnjeve, i tome sli!no. Meutim, pojam poput Ja zapravo je samo apstraktni apst raktni pojmovni pojmo vni »žeton« »žeto n« jednako kao što je, po Diracovoj definiciji, elektron puka diferencijalna jednadžba. Osim toga, znanstveni modeli mišljenja su nestabilni i vremenom se mijenjaju. Tako E. T. Bell primje$uje da Poincare nije mogao u !initi više osim do $ i nadomak teorije relativnosti premda je imao gotovo goto vo sve element e potrebne potr ebne za njezinu razradu, zbog toga što je ostao zarobljenikom posve razli !itih misaonih navika, izravno ukorijenjenih u njutnovskom mišljenju (2). Isto tako, !injenica da ve $ina suvremenih fizi!ara, kako se !ini, svoja glavna otkri $a ostvaruje do tridesete godine života, može se objasniti tako da fizika vrlo brzim ritmom obnavlja svoje misaone modele !emu se fizi!ar stariji od te dobi više ne može prilagoditi. Jedan »neispravan« model mišljenja može biti duboko »znanstven«, dok drugi, iako stvarno ispravan«, to i ne mora (20). Flogisti!ka teorija topline bila je o !igledno neutemeljena i Lavoisier ju je bez muke oborio. Me utim, suprotno modelima alkemijskog mitskog mišljenja, to je bila autenti aut enti !no znanstvena teorija. Isto vrijedi
!initelj
(36).
Kulturno predstrukturirani modeli mišljenja mogu utjecati !ak i na razvijene oblike znanstvenog mišljenja. Henri Poincare, jedan od najve$ih matemati!ara svih vremena, upozorio je da je anglosaksonski fizi !ar empiri !ni um koji misli u okvirima gotovo materijalnih mehani !kih modela, dok su francuski i/ili njema !ki fizi!ar više teorijski umovi koji misle u okviru pojmovnih shema she ma (47). Kad je Freud za psihoanaliti!ku metapsihologiju rekao da je ona »naša mitologija« — na tu su se opasku trijumfalno okomili njegovi ograni !eni kriti!ari — želio je jednos jed nostav tavno no t ime re $ i da on misli u okvirima 370 370
371
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Struktura društva tako er je vrlo utjecajan modela mišljenja koji se, kako je pokazao Durkheim, !esto projicira na natprirodni svijet ili mu biva pripisan (24). Tako su Grci svoju društvenu strukturu projicirali na olimpijske bogove jer, premda pr emda su gr !ki kraljevi nominalno modelirali svoje ure enje po uzoru na Zeusovo, zapravo su gr !ki kraljevi homerskog doba poslužili kao zbiljski model božanskog Zeusova kraljevstva (4). Trobrianani su model društvenog mišljenja nad-metnuli primitivnoj zoološkoj znanosti: svoju matrilinearnu društvenu strukturu oni su projicirali na životinjski svijet. &vrsto uvjereni da koitus nije uzrok trudno $e, oni sustavno škope svoje pitome neraste i s gnušanjem od bijaju mogu $nost da bi njihove krma !e mogli oplo ivati divlji mužjaci koji su tabu kao hrana
pojmovnih shema, a ne mehani !kih modela. Dapa!e, kad se psihoanaliza po !ela širiti anglosaksonskim svijetom, svi su se upinjali da metapsihologijske pojmove, odnosno Freudove >pojmovne žetone«, shvate doslovno, !ak tako daleko da su Ono željeli smjestiti u endokrine žlijezde ili u hipotalamus, Ja u !eone režnjeve, i tome sli!no. Meutim, pojam poput Ja zapravo je samo apstraktni apst raktni pojmovni pojmo vni »žeton« »žeto n« jednako kao što je, po Diracovoj definiciji, elektron puka diferencijalna jednadžba. Osim toga, znanstveni modeli mišljenja su nestabilni i vremenom se mijenjaju. Tako E. T. Bell primje$uje da Poincare nije mogao u !initi više osim do $ i nadomak teorije relativnosti premda je imao gotovo goto vo sve element e potrebne potr ebne za njezinu razradu, zbog toga što je ostao zarobljenikom posve razli !itih misaonih navika, izravno ukorijenjenih u njutnovskom mišljenju (2). Isto tako, !injenica da ve $ina suvremenih fizi!ara, kako se !ini, svoja glavna otkri $a ostvaruje do tridesete godine života, može se objasniti tako da fizika vrlo brzim ritmom obnavlja svoje misaone modele !emu se fizi!ar stariji od te dobi više ne može prilagoditi. Jedan »neispravan« model mišljenja može biti duboko »znanstven«, dok drugi, iako stvarno ispravan«, to i ne mora (20). Flogisti!ka teorija topline bila je o !igledno neutemeljena i Lavoisier ju je bez muke oborio. Me utim, suprotno modelima alkemijskog mitskog mišljenja, to je bila autenti aut enti !no znanstvena teorija. Isto vrijedi
!initelj
(36).
Kulturno predstrukturirani modeli mišljenja mogu utjecati !ak i na razvijene oblike znanstvenog mišljenja. Henri Poincare, jedan od najve$ih matemati!ara svih vremena, upozorio je da je anglosaksonski fizi !ar empiri !ni um koji misli u okvirima gotovo materijalnih mehani !kih modela, dok su francuski i/ili njema !ki fizi!ar više teorijski umovi koji misle u okviru pojmovnih shema she ma (47). Kad je Freud za psihoanaliti!ku metapsihologiju rekao da je ona »naša mitologija« — na tu su se opasku trijumfalno okomili njegovi ograni !eni kriti!ari — želio je jednos jed nostav tavno no t ime re $ i da on misli u okvirima 370 370
371
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
i za prvu (danas prevladanu) teoriju strukture atoma, teoriju modeliranu prema strukturi Sun!eva sustava. Naprotiv, Mohave Indijanci imaju teoriju histeri !no-epilepti!nih konvulzija (20) koja je savršeno to !na, ali je istodobno po svemu neznanstvena jer je proizvod modela mišljenja koji je podre en cilju da se objasni priroda i porijek lo ša manskih mo $ i. Povjesni!ari psihijatrije ponekad »otkriju« da je neki drevni autor »anticipirao« spoznaje moderne dinami !ke psihijatrije. U velikom broju slu!ajeva, te tobožnje anticipacije su samo prividno istinite, i to zbog tri sljede $a razloga: 1) Taj tip anticipacije u najboljem slu !aju su izdvojene intuicije koje nisu dio razumske koherentne sheme. Dakle, ne možemo ih smatrati znanstvenim uvidima (insights) u !istom smislu: one su zrna žita što ih slijepa kokoš na e kljucaju$ i nasumce ili »iluminacije« dobivene izravnom empatijom, koje samim tim, a niti naknadno, ne bivaju podvrgnute nikakvoj sekundarnoj logi!koj obradi niti se logi !ki nadovezuju na kakve druge, valjane intuicije. Iz ovakvog kuta gledanja nužno uvi amo da se znanost ne sastoji u otkrivanju raspršenih ulomaka istine nego u zauzimanju intelektualnog stava, što nalaže da se uspostave koherentni odnosi izme u raznorodnih elemenata. 2) Vrlo !esto, ti »uvidi« su o !igledno strukturirani prema neznanstvenim misaonim modelima. U nekim slu !ajevima, ti se modeli mogu 372 372
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
pokazati pokaza ti primjenlj prim jenljivima ivima na konkretne konkr etne datosti, dato sti, u drugima ne, ali ipak nailaze na široku prim jenu u svakojakim situacijama, zahvaljuju $i ne!emu što sam nazvao »umjetnim koherentnostima« (22, pogl. XVI). O!igledno je razliku izmeu kulturnih i znanstvenih misaonih modela lakše razabrati u oblasti nepsihijatrijskih nego u oblasti psihijatrijskih teorija. Primjerice, gr !ke teorije o atomu o !igledno su bile proizvod matemati!ko-filozofskih spekulacija, a ne znanstvenog istraživanja u strogom smislu jer Grci nisu imali laboratorije (25, 43), te !esto to isto svojstvo nisu mogli prepoznati na konkretnoj fizi!koj pojavi, primjerice na vatri !ije se potpuno objašnjenje temelji na atomisti !koj hipotezi. Su protno tome, primitivni narodi imaju na raspolaganju dva glavna sredstva psihijatrijskog istraživanja: nesvjesno, kojim ostvaruju empatijsku komunikaciju s neuroti !arima i psihoti !arima, te logi!ke sposobnosti kojima organiziraju tako dobivene intuicije u teorijski sustav. Upravo zbog toga nikad ne možemo pouzdano znati da li podaci primitivnih »psihijatara« predstavljaju autenti! ne znanstvene intuicije ili su to puke fantazme izvedene iz kulturnog misaonog modela. Zbog toga je umjesnije ostaviti po strani pitanje pitan je imanent ne valjano sti primit ivne psihi jatrijske jatrijsk e gra gr a e i nastojati isklju !ivo dokazati da je o na organizirana or ganizirana u koherentan teorijski sklop strukturiran (ponekad uspješno) u skladu s kulturnim modelima mišljenja. 373 373
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
i za prvu (danas prevladanu) teoriju strukture atoma, teoriju modeliranu prema strukturi Sun!eva sustava. Naprotiv, Mohave Indijanci imaju teoriju histeri !no-epilepti!nih konvulzija (20) koja je savršeno to !na, ali je istodobno po svemu neznanstvena jer je proizvod modela mišljenja koji je podre en cilju da se objasni priroda i porijek lo ša manskih mo $ i. Povjesni!ari psihijatrije ponekad »otkriju« da je neki drevni autor »anticipirao« spoznaje moderne dinami !ke psihijatrije. U velikom broju slu!ajeva, te tobožnje anticipacije su samo prividno istinite, i to zbog tri sljede $a razloga: 1) Taj tip anticipacije u najboljem slu !aju su izdvojene intuicije koje nisu dio razumske koherentne sheme. Dakle, ne možemo ih smatrati znanstvenim uvidima (insights) u !istom smislu: one su zrna žita što ih slijepa kokoš na e kljucaju$ i nasumce ili »iluminacije« dobivene izravnom empatijom, koje samim tim, a niti naknadno, ne bivaju podvrgnute nikakvoj sekundarnoj logi!koj obradi niti se logi !ki nadovezuju na kakve druge, valjane intuicije. Iz ovakvog kuta gledanja nužno uvi amo da se znanost ne sastoji u otkrivanju raspršenih ulomaka istine nego u zauzimanju intelektualnog stava, što nalaže da se uspostave koherentni odnosi izme u raznorodnih elemenata. 2) Vrlo !esto, ti »uvidi« su o !igledno strukturirani prema neznanstvenim misaonim modelima. U nekim slu !ajevima, ti se modeli mogu 372 372
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
pokazati pokaza ti primjenlj prim jenljivima ivima na konkretne konkr etne datosti, dato sti, u drugima ne, ali ipak nailaze na široku prim jenu u svakojakim situacijama, zahvaljuju $i ne!emu što sam nazvao »umjetnim koherentnostima« (22, pogl. XVI). O!igledno je razliku izmeu kulturnih i znanstvenih misaonih modela lakše razabrati u oblasti nepsihijatrijskih nego u oblasti psihijatrijskih teorija. Primjerice, gr !ke teorije o atomu o !igledno su bile proizvod matemati!ko-filozofskih spekulacija, a ne znanstvenog istraživanja u strogom smislu jer Grci nisu imali laboratorije (25, 43), te !esto to isto svojstvo nisu mogli prepoznati na konkretnoj fizi!koj pojavi, primjerice na vatri !ije se potpuno objašnjenje temelji na atomisti !koj hipotezi. Su protno tome, primitivni narodi imaju na raspolaganju dva glavna sredstva psihijatrijskog istraživanja: nesvjesno, kojim ostvaruju empatijsku komunikaciju s neuroti !arima i psihoti !arima, te logi!ke sposobnosti kojima organiziraju tako dobivene intuicije u teorijski sustav. Upravo zbog toga nikad ne možemo pouzdano znati da li podaci primitivnih »psihijatara« predstavljaju autenti! ne znanstvene intuicije ili su to puke fantazme izvedene iz kulturnog misaonog modela. Zbog toga je umjesnije ostaviti po strani pitanje pitan je imanent ne valjano sti primit ivne psihi jatrijske jatrijsk e gra gr a e i nastojati isklju !ivo dokazati da je o na organizirana or ganizirana u koherentan teorijski sklop strukturiran (ponekad uspješno) u skladu s kulturnim modelima mišljenja. 373 373
Komplementa Komplementariati riati ka ka etnopsihoanaliza
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
3) Još !eš$e se dogaa da se naprosto pogrešno shvati smisao onoga što je drevni psihijatar uistinu htio re $ i, te se ponekad !ak dogodi da mu se pripiše smisao koji je proizvod daleko novijih misaonih obrada istih pitanja. Iz Shakespeareovog kazivanja o »metodi u ludilu« ne možemo izvesti zaklju !ak da je on poznavao logiku nesvjesnog. Naime, premda objektivno to!an, taj uvid pripada daleko primitivnijem misaonom modelu i odraz je vjerovanja koje drži da umobolnik u obliku poetskih zagonetki izri !e proro !anske istine ili nadahnute intuicije. Tako, primjerice, rije ! i kralja Leara sve u svemu nisu drugo do zagonetke u smislu kako umno zdrav !ovjek definira tu rije ! (1).
uvide o ! igledno nastale na podlozi kulturnih modela mišljenja.
NEKI KULTURNI VIDOVI VID OVI PRIMITIVNE PSIHIJATRIJE Sada $emo razmotriti nekoliko konkretnih psihijatrijskih teorija u kojima ko jima se otkriva utjecaj ut jecaj kulturnih misaonih modela na teorijske formulacije. Budu$i da nije lako prihvatiti !injenicu da neke od teorija koje su nam drage — i koje ponekad !ak mogu biti to !ne — nisu niti dosljedno znanstvene niti posve objektivne, po !et $u tako da kriti !kom preispitivanju podvrgnem neke primitivne psihijatrijske teorije. Možda $emo nakon toga lakše razumjeti sklonost modernih znanstvenika da znanstvenima smatraju 374
Teorija provodljivcsti živaca
Sedang Moi, jedno od plemena iz južnovijetnamskih prašuma, vjeruje da se podražaji primljeni razli! itim osj etilnim organima prenose u sjedište inteligencije, koje se nalazi u uhu, nekakvim vlaknima koja premrežuju !itavo tijelo. Da li je ovo primitivno pleme nadahnutim skokom presko !ilo nekoliko tisu $lje $a i intuitivno anticipiralo teoriju o vodljivosti živaca? Odgovor, ako je uop $e potrebno naglasiti, jest kategori !no ne. Naš pravi proble m bit $e dakle otkriti iz kakvog kulturnog modela mišljenja proizlazi ova pseudo -to !na teorija. Ne po s r e d no uo ! i žetve riže, duž staza u prašumi mogu se vidjeti lijane obješene o minijaturne »telegrafske stupove« koji o !igledno ne oponašaju zapadnja !ke telegrafske stu pove. pove . Te su lijane lijan e »put rižinih riž inih duho duhova« va« koji koj i služi kako bi oni s rižišta došli do sela i pove $ali »dušu riže« u seljana te dakle i koli ! inu riže pohranje ne u žitnicama žitn icama ili njezinu zasitnost zas itnost . Sli ! no prelaženje duhovnih tvari, štoviše duša, zbiva se kad iscjelitelj iz svojih predaje u ruke pacijenta »sile« vlastit e duše kako bi o ja !ao iznemoglu dušu bolesnika. Sli !nim postupkom prodava ! skupocjene robe, primjerice velikog gonga, predaje kupcu ne samo prodani predmet nego i dio svoje »vlasni !ke duše« koju !ini, ili joj korespond kore spondira, ira, duša robe, robe , odnosno od nosno gonga. 375
Komplementa Komplementariati riati ka ka etnopsihoanaliza
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
3) Još !eš$e se dogaa da se naprosto pogrešno shvati smisao onoga što je drevni psihijatar uistinu htio re $ i, te se ponekad !ak dogodi da mu se pripiše smisao koji je proizvod daleko novijih misaonih obrada istih pitanja. Iz Shakespeareovog kazivanja o »metodi u ludilu« ne možemo izvesti zaklju !ak da je on poznavao logiku nesvjesnog. Naime, premda objektivno to!an, taj uvid pripada daleko primitivnijem misaonom modelu i odraz je vjerovanja koje drži da umobolnik u obliku poetskih zagonetki izri !e proro !anske istine ili nadahnute intuicije. Tako, primjerice, rije ! i kralja Leara sve u svemu nisu drugo do zagonetke u smislu kako umno zdrav !ovjek definira tu rije ! (1).
uvide o ! igledno nastale na podlozi kulturnih modela mišljenja.
NEKI KULTURNI VIDOVI VID OVI PRIMITIVNE PSIHIJATRIJE Sada $emo razmotriti nekoliko konkretnih psihijatrijskih teorija u kojima ko jima se otkriva utjecaj ut jecaj kulturnih misaonih modela na teorijske formulacije. Budu$i da nije lako prihvatiti !injenicu da neke od teorija koje su nam drage — i koje ponekad !ak mogu biti to !ne — nisu niti dosljedno znanstvene niti posve objektivne, po !et $u tako da kriti !kom preispitivanju podvrgnem neke primitivne psihijatrijske teorije. Možda $emo nakon toga lakše razumjeti sklonost modernih znanstvenika da znanstvenima smatraju 374
Komplementari Komplementaristiika stiika etnopsiho etnopsihoanaliza analiza
Sve u svemu, sedanška teorija provodljivosti živaca nije anticipacija moderne neurofiziologi je. To je teorija osjeta utemeljena isklju !ivo na primitivnom primitiv nom i animist i!kom modelu mišljenja. Teorija ne smatra da živ !evljem prolaze osjeti ili elektri!ni impulsi nego antropomorfno shva$ene »stvari« ili »bi $a«, gotovo isklju !ivo nat prirodnog prirod nog reda. reda . Psihologijski gledano, situacija je još složenija. Psihoanaliza nam daje brojne primjere projiciranja tjelesnog modela na vanjski svijet. Roheim (42) vrlo umjesno ukazuje na to da »vanjski svijet«, takav kakav se pojavljuje u imažeriji sna, nije drugo do produžetak tjelesne slike spava!a, a Lenzen (33) upozorava da je u fizici pojam sile daleko previše antropomorfan antropomor fan da bi znanstveno zadovoljavao. U sedanškom primjeru me utim, barem na manifestnoj razini, posrijedi je interiorizacija vanjskog svijeta i njegovo nad-metanje na sliku tijela, a ne projiciranje tjelesne sl ike na vanjski svijet. Tako er, !ini se o !igledno prihvatljivim mišljenje da su, sa stajališta kulturne povijesti i dubinske psihologije, mnijenja o »putevima duhova« i »prenosivim dušama« izvorno modelirana na osnovi tjelesnih osjeta i slike tijela. Istinita ili pogrešna, ova pretpostavka nije izravno primjenjiva primjenjiva na problem problem koji nas ovdje ovdje zanima. Za nas $e najvažnija biti priroda stvarnog modela iz kojeg se izvodi sedanški službeni »znanstveni« model. Nije rije ! o to me da se izvorni model koji je nadahnuo mnijenje o prelaženju
Teorija provodljivcsti živaca
Sedang Moi, jedno od plemena iz južnovijetnamskih prašuma, vjeruje da se podražaji primljeni razli! itim osj etilnim organima prenose u sjedište inteligencije, koje se nalazi u uhu, nekakvim vlaknima koja premrežuju !itavo tijelo. Da li je ovo primitivno pleme nadahnutim skokom presko !ilo nekoliko tisu $lje $a i intuitivno anticipiralo teoriju o vodljivosti živaca? Odgovor, ako je uop $e potrebno naglasiti, jest kategori !no ne. Naš pravi proble m bit $e dakle otkriti iz kakvog kulturnog modela mišljenja proizlazi ova pseudo -to !na teorija. Ne po s r e d no uo ! i žetve riže, duž staza u prašumi mogu se vidjeti lijane obješene o minijaturne »telegrafske stupove« koji o !igledno ne oponašaju zapadnja !ke telegrafske stu pove. pove . Te su lijane lijan e »put rižinih riž inih duho duhova« va« koji koj i služi kako bi oni s rižišta došli do sela i pove $ali »dušu riže« u seljana te dakle i koli ! inu riže pohranje ne u žitnicama žitn icama ili njezinu zasitnost zas itnost . Sli ! no prelaženje duhovnih tvari, štoviše duša, zbiva se kad iscjelitelj iz svojih predaje u ruke pacijenta »sile« vlastit e duše kako bi o ja !ao iznemoglu dušu bolesnika. Sli !nim postupkom prodava ! skupocjene robe, primjerice velikog gonga, predaje kupcu ne samo prodani predmet nego i dio svoje »vlasni !ke duše« koju !ini, ili joj korespond kore spondira, ira, duša robe, robe , odnosno od nosno gonga. 375
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
duša poistovjeti s idejom da se napravi put za duhove riže. Uostalom, !ak i da uspijemo dokazati da je re !ena ideja izvedena iz tjelesnih osjeta, objašnjenje u najboljem slu !aju vrijedi kao tehnološka stavka: »put duhova« jest pro jekcija tjelesnih tjeles nih osjeta, os jeta, ali ne s odrazom od razom u pseudoteoriji o provodljivosti živaca izvedenoj ne iz tjelesnih osjeta nego iz puta duhova i njegove aureole nadnaravnih zna !enja. Naime, upravo je i najvjer ojatnije ojat nije reint eriorizira erior izirann put, zahvaljuju$ i ne-iskustvenom poimanju tijela, to $ e re $i, postupkom koji je urodio objektivnim — i gotovo znanstvenim — poimanjem tijela i njegovih osjeta, a ne tjelesnom slikom doživljen om na subjektivnoj razini. Premda o ! igledno cirkularan, ovaj proces ostvaruje logi !ki napredak budu $i da koristi zbilju kako bi tip iskustva, tj. doživljaja (tip tje-
lesnih osjeta) koji pripada primarnim procesima mišljenja preoblikovao u tip shva #anja (tih istih osjeta) svojstven više-manje sekundarnim procesima. Vjerojatno je da su cirkularni procesi iste vrste podloga i nekih drugih biologijskih i psihologijskih teorija. Dubinsko prou !avanje tih procesa moglo bi se pokazati plodnim za povjesni !ara znanosti, a možda još i više za teoreti!ara koji se trudi da revalorizira objektivnu valjanost svojih glavnih pojmovnih sredstava i postupaka. postupaka . Prema druga !ijoj sedanškoj psihijatrijskoj teoriji, sjena preminulo pre minulo g duševno du ševno pore me $ enog
Zavod ljivo st ps ihoti ara ara
376 376 377
Komplementari Komplementaristiika stiika etnopsiho etnopsihoanaliza analiza
Sve u svemu, sedanška teorija provodljivosti živaca nije anticipacija moderne neurofiziologi je. To je teorija osjeta utemeljena isklju !ivo na primitivnom primitiv nom i animist i!kom modelu mišljenja. Teorija ne smatra da živ !evljem prolaze osjeti ili elektri!ni impulsi nego antropomorfno shva$ene »stvari« ili »bi $a«, gotovo isklju !ivo nat prirodnog prirod nog reda. reda . Psihologijski gledano, situacija je još složenija. Psihoanaliza nam daje brojne primjere projiciranja tjelesnog modela na vanjski svijet. Roheim (42) vrlo umjesno ukazuje na to da »vanjski svijet«, takav kakav se pojavljuje u imažeriji sna, nije drugo do produžetak tjelesne slike spava!a, a Lenzen (33) upozorava da je u fizici pojam sile daleko previše antropomorfan antropomor fan da bi znanstveno zadovoljavao. U sedanškom primjeru me utim, barem na manifestnoj razini, posrijedi je interiorizacija vanjskog svijeta i njegovo nad-metanje na sliku tijela, a ne projiciranje tjelesne sl ike na vanjski svijet. Tako er, !ini se o !igledno prihvatljivim mišljenje da su, sa stajališta kulturne povijesti i dubinske psihologije, mnijenja o »putevima duhova« i »prenosivim dušama« izvorno modelirana na osnovi tjelesnih osjeta i slike tijela. Istinita ili pogrešna, ova pretpostavka nije izravno primjenjiva primjenjiva na problem problem koji nas ovdje ovdje zanima. Za nas $e najvažnija biti priroda stvarnog modela iz kojeg se izvodi sedanški službeni »znanstveni« model. Nije rije ! o to me da se izvorni model koji je nadahnuo mnijenje o prelaženju
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
duša poistovjeti s idejom da se napravi put za duhove riže. Uostalom, !ak i da uspijemo dokazati da je re !ena ideja izvedena iz tjelesnih osjeta, objašnjenje u najboljem slu !aju vrijedi kao tehnološka stavka: »put duhova« jest pro jekcija tjelesnih tjeles nih osjeta, os jeta, ali ne s odrazom od razom u pseudoteoriji o provodljivosti živaca izvedenoj ne iz tjelesnih osjeta nego iz puta duhova i njegove aureole nadnaravnih zna !enja. Naime, upravo je i najvjer ojatnije ojat nije reint eriorizira erior izirann put, zahvaljuju$ i ne-iskustvenom poimanju tijela, to $ e re $i, postupkom koji je urodio objektivnim — i gotovo znanstvenim — poimanjem tijela i njegovih osjeta, a ne tjelesnom slikom doživljen om na subjektivnoj razini. Premda o ! igledno cirkularan, ovaj proces ostvaruje logi !ki napredak budu $i da koristi zbilju kako bi tip iskustva, tj. doživljaja (tip tje-
lesnih osjeta) koji pripada primarnim procesima mišljenja preoblikovao u tip shva #anja (tih istih osjeta) svojstven više-manje sekundarnim procesima. Vjerojatno je da su cirkularni procesi iste vrste podloga i nekih drugih biologijskih i psihologijskih teorija. Dubinsko prou !avanje tih procesa moglo bi se pokazati plodnim za povjesni !ara znanosti, a možda još i više za teoreti!ara koji se trudi da revalorizira objektivnu valjanost svojih glavnih pojmovnih sredstava i postupaka. postupaka . Prema druga !ijoj sedanškoj psihijatrijskoj teoriji, sjena preminulo pre minulo g duševno du ševno pore me $ enog
Zavod ljivo st ps ihoti ara ara
376 376 377
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
#ovjeka može hotimice izazvati ludilo živog #ov jeka, stavljaju %i mu ruke oko ramena kako bi se s njim »srodila«, tj. prisvojila ga. Ova teorija mogla bi stvoriti dojam da su Sedanzi »razum jeli« jeli« neobjašnjivu neobjašnjivu zavodljiv zavodljivost ost umobolnika umobolnika koji, oslobodivši svoju podsvijest svih zapreka, navodi druge da ga oponašaju. Me(utim, iako je mogu%e da su Sedanzi to »razumjeli« podsvjesno i na neznanstveni na#in, takvu etiologijsku teoriju psihoze samim tim ipak ne možemo smatrati autenti#nom teorijom duševne zaraze. Ona je jednosta jednostavno vno neizbježn neizbježnii dio, izvod izvod i potkrepa potkrepa njihove mitologije #ija je jedna od tema useljavanje duhova u ljudska bi%a — tema koja je jedan od kamena temeljaca njihove religije (30). Ovim razmatranjima ne želimo re%i da je primitivan #ovjek kroni#no ogrezao u misticizmu. Gotovo je izvjesno da su Sedanzi otkrili pojavu optoka krvi, ali i da nisu otkrili hidrodinamiku krvotoka. Naime, potkrepljuju%i svoju teoriju krvarenjem rana ili smrtnim krvoliptanjima, oni pri svemu tome optok krvi kroz žile poistov je%uju s protjecanjem vode kroz bambusove ci jevi položene položene niz obronak, kojima kojima dovode vodu do sela gravitacijom. Tako(er, njihov pojam uzroka krvotoka ne uklju#uje pojam srca kao hidrauli ne ne crpke jer, premda poznaju mijeh, ne poznaju hidrauli#ne crpke. Primitivni ljudi sposobni su, dakle, graditi znanstvene teorije, to#nije, teorije koje bi zapadni svijet mogao smatrati »znanstvenima«. Tako sam jednoga dana otkrio da Sedanzi poz-
378
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
naju pojam beskona!ne djeljivosti materije, materije, »Dovoljno oštrim nožem, rekoše,štap bi se u »beskraj mogao rezati na dvoje.« Zatim, odgovaraju $i na
moje izravno, ali nimalo sugestivno pitanje, uv jera je ra vali va li su me da bi se, se , kad ka d bi bilo bi lo dovoljno dovoljno rije ! i za ozna ! ivanje velikih brojeva, moglo bro-ji bro -ji t i do vje ! nosti, što svjedo ! i o neodre enoj intuiciji beskona !nosti. Ukratko, neosporno je da bi Sedanzi, uz odgovaraju$e obrazovanje, mogli postati znanstvenici (7). Ostaje istina da oni to nisu, barem zasa d. Oni jesu skloni spekulaciji, ali njihovi uvidi (insights) ostaju jalovi jer nisu uklopljeni u znanstveni kontekst ruti dovedeni u korelaciju s ostalim uvidima iste vrste, ve $ samo s mitologijom. Konvu lzij e
Mohave Indijanci iz Arizone i Kalifornije razradili su teoriju koja je sli !na nekim psihoanaliti!kim nazorima u vezi sa zajaživanjem libida i njegovim osloba anjem u obliku potpunog rastere $enja. Prema toj teoriji, spolni porivi konvulzionista toliko su snažni da ih on ne može abreagirati niti koitusom niti masturbacijom, nego samo konvulzivnom krizom. Za potrebe naše teme zanemarit $emo za neko vrijeme našu središnju postavku i tvrditi da je mohavska teorija ne samo vrlo razumna nego i da je razra ena upravo na na#in kako je razra ena odgovaraju $a psihoanaliti !ka teorija: na osnovi promatranja položa ja »luka« i stanja »odsutnosti« »odsut nosti« karakt eristi! nih i za konvulziju i za orgazam. 379
Komplemen Komplementarist taristii ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
#ovjeka može hotimice izazvati ludilo živog #ov jeka, stavljaju %i mu ruke oko ramena kako bi se s njim »srodila«, tj. prisvojila ga. Ova teorija mogla bi stvoriti dojam da su Sedanzi »razum jeli« jeli« neobjašnjivu neobjašnjivu zavodljiv zavodljivost ost umobolnika umobolnika koji, oslobodivši svoju podsvijest svih zapreka, navodi druge da ga oponašaju. Me(utim, iako je mogu%e da su Sedanzi to »razumjeli« podsvjesno i na neznanstveni na#in, takvu etiologijsku teoriju psihoze samim tim ipak ne možemo smatrati autenti#nom teorijom duševne zaraze. Ona je jednosta jednostavno vno neizbježn neizbježnii dio, izvod izvod i potkrepa potkrepa njihove mitologije #ija je jedna od tema useljavanje duhova u ljudska bi%a — tema koja je jedan od kamena temeljaca njihove religije (30). Ovim razmatranjima ne želimo re%i da je primitivan #ovjek kroni#no ogrezao u misticizmu. Gotovo je izvjesno da su Sedanzi otkrili pojavu optoka krvi, ali i da nisu otkrili hidrodinamiku krvotoka. Naime, potkrepljuju%i svoju teoriju krvarenjem rana ili smrtnim krvoliptanjima, oni pri svemu tome optok krvi kroz žile poistov je%uju s protjecanjem vode kroz bambusove ci jevi položene položene niz obronak, kojima kojima dovode vodu do sela gravitacijom. Tako(er, njihov pojam uzroka krvotoka ne uklju#uje pojam srca kao hidrauli ne ne crpke jer, premda poznaju mijeh, ne poznaju hidrauli#ne crpke. Primitivni ljudi sposobni su, dakle, graditi znanstvene teorije, to#nije, teorije koje bi zapadni svijet mogao smatrati »znanstvenima«. Tako sam jednoga dana otkrio da Sedanzi poz-
378
Komplemen Komplementaris taristi ti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
Razvit $emo našu (tobožnju) hipotezu još dalje i re$i da su Mohavi primijetili — bilo predsvjesno bilo bi lo nesv ne svjes jesno no — da je konvu ko nvulz lzio ioni nist st ist inski ins ki nesposoban da uspostavlja dublje me uljudske odnose te da tako er nije kadar orgazmom ostvariti abreakciju afekta. Pret postavimo i to da ! injenicu da su Mohavi (posve hipoteti ! no) razumjeli kompleks konvulzije dokazuje i neo bi ! no !esto spominjanje s tim u vezi masturbacije — !ina kojem nijedan Mohave nema potrebu pribjegavati zbog onemogu $enosti da zadovolji svoje spolne potrebe na normalan na ! in (10). Dodajmo Dodajmo svemu ovome i ! injenicu koja nije nimalo hipoteti!na: Mohavi vrlo dobro razumiju razliku izme u psihološke orgasti !ke sposobnosti, kako je definira psihoanaliza, i mehanizma ejakulacije kao pojave posve organske vrste (9). Dokazat $ u da !ak i prihva $ aju $ i sve po bro br o jeno je no — što št o i nije ni je t ako ak o malo ma lo — ipak ip ak ne možemo zaklju ! iti da su Mohavi razradili autenti!nu naturalisti!ku teoriju konvulzija. konvulzija. zajaženo sti pojavljuje Naime, pojam zajaženosti pojavlju je se i u drugim mohavskim vjerovanjima: primjerice, da se osoba, koja ne želi prihvatiti šamanske mo $ i
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
naju pojam beskona!ne djeljivosti materije, materije, »Dovoljno oštrim nožem, rekoše,štap bi se u »beskraj mogao rezati na dvoje.« Zatim, odgovaraju $i na
moje izravno, ali nimalo sugestivno pitanje, uv jera je ra vali va li su me da bi se, se , kad ka d bi bilo bi lo dovoljno dovoljno rije ! i za ozna ! ivanje velikih brojeva, moglo bro-ji bro -ji t i do vje ! nosti, što svjedo ! i o neodre enoj intuiciji beskona !nosti. Ukratko, neosporno je da bi Sedanzi, uz odgovaraju$e obrazovanje, mogli postati znanstvenici (7). Ostaje istina da oni to nisu, barem zasa d. Oni jesu skloni spekulaciji, ali njihovi uvidi (insights) ostaju jalovi jer nisu uklopljeni u znanstveni kontekst ruti dovedeni u korelaciju s ostalim uvidima iste vrste, ve $ samo s mitologijom. Konvu lzij e
Mohave Indijanci iz Arizone i Kalifornije razradili su teoriju koja je sli !na nekim psihoanaliti!kim nazorima u vezi sa zajaživanjem libida i njegovim osloba anjem u obliku potpunog rastere $enja. Prema toj teoriji, spolni porivi konvulzionista toliko su snažni da ih on ne može abreagirati niti koitusom niti masturbacijom, nego samo konvulzivnom krizom. Za potrebe naše teme zanemarit $emo za neko vrijeme našu središnju postavku i tvrditi da je mohavska teorija ne samo vrlo razumna nego i da je razra ena upravo na na#in kako je razra ena odgovaraju $a psihoanaliti !ka teorija: na osnovi promatranja položa ja »luka« i stanja »odsutnosti« »odsut nosti« karakt eristi! nih i za konvulziju i za orgazam. 379
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Za nas je bitno to da mohavska teorija konvulzija nije niti naturalisti !ka niti znanstvena, ve$ se nadovezuje na potpuno nenaturalisti !ke teorije šamanske mo $i. Uostalom, na pomisao o psihi!koj »poplavi« organizma Mohavi su mogli nado $i zbog periodi!nih izlijevanja rijeke Colorado koja su, kao poplave Nila za Egip $ ane, bila izuzetno izuzet no važna za njihovu njiho vu poljoprivr poljo privredu. edu. Takav pokušaj objašnjenja nikako ne podrazumijeva povratak zastarjelim racionalisti ! kim spekulacijama iz XVIII. i XIX. stolje $a o »zna!enju« mitova. Nastojim prvenstveno dokazati to da neka važna iskustva — možemo ih nazvati tipskim iskustvima — uvjetuju kognitivne, afektivne i svjetonazorne modele što ih možemo usporediti s onima na kojima se osnivaju pojave transfera. Ovaj argument posebno je umjesan u slu!aju Mohava koji smatraju da mit o stvaranju svijeta daje osnovu, odnosno prototipe svih mogu$ ih ljudskih praksa i iskustava (31, 20). Premda mohavske teorije konvulzija ne sadrže nikakve izravne nagovještaje slu !ajeva kad osoba odbija da obnaša svoje šamanske mo $ i, te su dvije pojave implicitno povezane. &ini se
Komplemen Komplementaris taristi ti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Razvit $emo našu (tobožnju) hipotezu još dalje i re$i da su Mohavi primijetili — bilo predsvjesno bilo bi lo nesv ne svjes jesno no — da je konvu ko nvulz lzio ioni nist st ist inski ins ki nesposoban da uspostavlja dublje me uljudske odnose te da tako er nije kadar orgazmom ostvariti abreakciju afekta. Pret postavimo i to da ! injenicu da su Mohavi (posve hipoteti ! no) razumjeli kompleks konvulzije dokazuje i neo bi ! no !esto spominjanje s tim u vezi masturbacije — !ina kojem nijedan Mohave nema potrebu pribjegavati zbog onemogu $enosti da zadovolji svoje spolne potrebe na normalan na ! in (10). Dodajmo Dodajmo svemu ovome i ! injenicu koja nije nimalo hipoteti!na: Mohavi vrlo dobro razumiju razliku izme u psihološke orgasti !ke sposobnosti, kako je definira psihoanaliza, i mehanizma ejakulacije kao pojave posve organske vrste (9). Dokazat $ u da !ak i prihva $ aju $ i sve po bro br o jeno je no — što št o i nije ni je t ako ak o malo ma lo — ipak ip ak ne možemo zaklju ! iti da su Mohavi razradili autenti!nu naturalisti!ku teoriju konvulzija. konvulzija. zajaženo sti pojavljuje Naime, pojam zajaženosti pojavlju je se i u drugim mohavskim vjerovanjima: primjerice, da se osoba, koja ne želi prihvatiti šamanske mo $ i koje osje$a u sebi i ponašati se u skladu s tim, dovodi u opasnost da se te mo $i, lišene mogu$nosti da iza u, okrenu protiv nje—da djeluju u nosiocu i na nj — sve dok ovaj ne poludi. To se zaista i dogodilo s jednim Mohave Indijancem lije!enim u psihijatrijskoj bolnici s dijagnozom — možda spornom — mani!no-depresivne psihoze (20).
Za nas je bitno to da mohavska teorija konvulzija nije niti naturalisti !ka niti znanstvena, ve$ se nadovezuje na potpuno nenaturalisti !ke teorije šamanske mo $i. Uostalom, na pomisao o psihi!koj »poplavi« organizma Mohavi su mogli nado $i zbog periodi!nih izlijevanja rijeke Colorado koja su, kao poplave Nila za Egip $ ane, bila izuzetno izuzet no važna za njihovu njiho vu poljoprivr poljo privredu. edu. Takav pokušaj objašnjenja nikako ne podrazumijeva povratak zastarjelim racionalisti ! kim spekulacijama iz XVIII. i XIX. stolje $a o »zna!enju« mitova. Nastojim prvenstveno dokazati to da neka važna iskustva — možemo ih nazvati tipskim iskustvima — uvjetuju kognitivne, afektivne i svjetonazorne modele što ih možemo usporediti s onima na kojima se osnivaju pojave transfera. Ovaj argument posebno je umjesan u slu!aju Mohava koji smatraju da mit o stvaranju svijeta daje osnovu, odnosno prototipe svih mogu$ ih ljudskih praksa i iskustava (31, 20). Premda mohavske teorije konvulzija ne sadrže nikakve izravne nagovještaje slu !ajeva kad osoba odbija da obnaša svoje šamanske mo $ i, te su dvije pojave implicitno povezane. &ini se da ova mohavska »teorija« konvulzionistu pri pisuje svojstvo psihološke, ali ne i fizi !ke (ejakulatorne) nemo $i: takav je pojedinac osu en da ostane nezadovoljen jer koitus u njega ne uklju!uje nikakav psihološki ili afektivni angažman. Ova je to !ka vrlo važna jer Mohavi koitus definiraju kao psihosomatsku radnju: Kad dvije osobe vode ljubav, one to !ine na
380
381
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
dvije razine: tijelo se spaja s tijelom i duša s dušom« (9). Ovu uzvišenu tvrdnju, što svjedo !i o njihovoj izuzetnoj zrelosti, naizgled stvarno potvr uju bitna obilježja mohavske spolnosti. Me utim, u slu ! aju konvulzionista, presudna je masturbacija: prosje !ni odrasli Mohave nikad ne masturbira jer mu to nikad nije potrebno — niti stvarno, stvar no, niti psihološki. psiho loški. Psihološki Psiholo ški nemo$na osoba, mada sposobna za ejakulaciju, nesposobna je da u koitusu ostvari afektivno rastere $enje. Dosljedno tome, ta je osoba stvarno sli! na onoj koja se, iako posjeduje šamanske mo$ i, odri!e da ih obnaša. Spomenute ! injenice pokazuju da je mohavska teorija dinamike konvulzija to !na, ali ne i znanstvena. Ona je vjerojatno analogijom izvedena iz teorije koja ludilo šamana objašnjava njegovim odbijanjem da »obnaša svoj dar«, tj. da koristi i eksteriorizira svoje mo $i na dobrobit bližnjih. Iz toga slijedi s lijedi da mohavska teorija konvulzija nije kona !ni proizvod niza zapažanja, indukcija i intuitivnih uop $avanja. Tako er, iako je to !na, ta teorija nije znanstvena i ne može predstavljati prvi korak prema znanstvenoj psihijatriji, isto kao što u Ateni, u IV. stolje $u, Platonove fantazme o dvospolnosti nisu mogle uroditi teorijama sli !nim Freudovima. Upravo to objašnjava i zašto su Platonove fantazme i mohavske teorije ostale znanstveno besplodne. I mnoge druge spoznaje primitivne psihijatrije tako er su u biti to !ne, a da pritom nisu stvarno znanstvene. Evo nekoliko primjera. 382 382
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
KULTURNI VIDOVI MODERNIH PSIHIJATRIJSKIH TEORIJA Držim da $e biti umjesno ispitati i tri moderne psihijat psih ijatri rijsk jskee teorije teo rije koje ko je repr ezentir eze ntiraju aju tri tr i razli!ita gledišta. Prva je izvedena iz deskriptivne psihijatrije: rije! je o teoriji kriterija prilago enosti kao mjere normalnosti. Druga je u vezi s laboratorijskim istraživanjima: to je teorija koja postulira da svi psihološki poreme$aji imaju organsku infrastrukturu, !ak i kad je prava priroda organskog uzroka nepoznata. prim arni instinkt smrti što je, prema Tre $a je primarni nekim autorima, jedan od kamena temeljaca psihoana psiho analit litii!ke teorije. Odmah priznajem da sam ove tri teorije iza brao za primjer pri mjeree zbog toga to ga što ih smatram smat ram neodrživima. Meutim, to ima zna!iti samo to da mi pobijanje tih teorija olakšava zadatak da ob jasnim jasn im ku kultu lturn rnuu uvjeto uv jeto vano vanost st njiho nji hova va strukt str uktuuriranja. Uostalom, još jednom upozoravam da ! injenica da je neka teorija sukladna kulturnom
1) Mohavi svjedo !e o zapanjuju$oj intuitivnoj percepciji pojave pojave suparništva suparništva meu bra$om. Me utim, to je posljedica isklju ! ivo ! injenice da odrasli Mohave, stalno pod pritiskom da sve srdno pokazuje krajnju nesebi !nost, projicira (ili pripisuje) vlastitu odbojnost na dijete odbi jeno od o d dojke zbog z bog nove maj !ine trudno $e (8). 2) Mohavi su razradili i teor iju depresije, udovištva i pogrebnog samoubojstva koja se, koliko god bila prividno moderna, zapravo nadovezuje na neka eshatološka vjerovanja o zavodljivosti sjena pokojnika (20). 3) Mohavi prepoznaju i opisuju posebni oblik depresivne agitiranosti u starijih muškaraca kad ih napusti mlada supruga jer brakovi te vrste imaju specifi ! nu društvenu i psihološku, prem da atipi !nu, funkciju u to m plemenu (20), 4) Mohavski šaman-psihoterapeut istražuje snove svojeg pacijenta i nastoji ih dovesti u odnos i uskladiti ih s odre enim pravilima koja su mohavski ekvivalent temeljnih pravila psi hoanalize (20). Me utim, to što šamana zani maju snovi proizlazi prvenstveno iz toga što mu oni omogu $ uju da identificira nadnaravni agens ili vra !a odgovornog za bolest. Ovi primjeri na jednostavan na ! in dokazuju da primitivni psihijatar nikada nije u tolikoj mjeri empiri!ar ograni!en svojom kulturom koliko onda kad privi dno djeluje poput suptilnog teoreti !ara ili metapsihologa, 383
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Prilago Pril ago % enost enost Ve$ sam na drugim
mjestima (6, 22, pogl. I) osporio vrijednost vrijednost tog to g pojma koji se !esto brka s pojmom prihva$anja stvarnosti, a neki ga drže i glavnim mjerilom duševnog zdravlja. Ovdje $u se, dakle, ograni! iti da postuliram da istinsko pril ago % enost, enost, koja je mjerilo normalnosti nije prilago po definiciji definic iji stati sta ti!na, nego sposobnost stvarala!ke readaptacije. U protivnom, kako vrlo to !no primje$uje R. L. Jenkins (22, pogl. I), duševnog bolesnika savršeno prilago prilag o enog bolni!koj sredini morali bismo, upravo zbog njegove prilago enosti, smatrati normalnim. Bitno pitanje za ovu temu jest saznati zašto je prilago enost na najpovršnijoj verbalnoj i motornoj razini zauzela tako važno mjesto u psihijatrijskoj dijagnostici. Naime, upravo je njezina važnost izvor problema proble ma jer je o !igledno da je vrlo prihvatljiva teza prema kojoj se neprilago eni pojedinac mora smatrati abnormalnim. abnormalnim. enost u SAD igra golemu ulogu, Rije! prilago% enost kako u psihijatriji tako i u svakodnevnom govoru, makar ona naj!eš$e zna!i puki i površinski
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
KULTURNI VIDOVI MODERNIH PSIHIJATRIJSKIH TEORIJA Držim da $e biti umjesno ispitati i tri moderne psihijat psih ijatri rijsk jskee teorije teo rije koje ko je repr ezentir eze ntiraju aju tri tr i razli!ita gledišta. Prva je izvedena iz deskriptivne psihijatrije: rije! je o teoriji kriterija prilago enosti kao mjere normalnosti. Druga je u vezi s laboratorijskim istraživanjima: to je teorija koja postulira da svi psihološki poreme$aji imaju organsku infrastrukturu, !ak i kad je prava priroda organskog uzroka nepoznata. prim arni instinkt smrti što je, prema Tre $a je primarni nekim autorima, jedan od kamena temeljaca psihoana psiho analit litii!ke teorije. Odmah priznajem da sam ove tri teorije iza brao za primjer pri mjeree zbog toga to ga što ih smatram smat ram neodrživima. Meutim, to ima zna!iti samo to da mi pobijanje tih teorija olakšava zadatak da ob jasnim jasn im ku kultu lturn rnuu uvjeto uv jeto vano vanost st njiho nji hova va strukt str uktuuriranja. Uostalom, još jednom upozoravam da ! injenica da je neka teorija sukladna kulturnom misaonom modelu nije dokazom da je ona pogrešna. Zbog toga $u se ovdje i baviti samo genezom gene zom tih teorija, a ne njihovom imanentnom valjanoš$u.
384
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Prilago Pril ago % enost enost Ve$ sam na drugim
mjestima (6, 22, pogl. I) osporio vrijednost vrijednost tog to g pojma koji se !esto brka s pojmom prihva$anja stvarnosti, a neki ga drže i glavnim mjerilom duševnog zdravlja. Ovdje $u se, dakle, ograni! iti da postuliram da istinsko pril ago % enost, enost, koja je mjerilo normalnosti nije prilago po definiciji definic iji stati sta ti!na, nego sposobnost stvarala!ke readaptacije. U protivnom, kako vrlo to !no primje$uje R. L. Jenkins (22, pogl. I), duševnog bolesnika savršeno prilago prilag o enog bolni!koj sredini morali bismo, upravo zbog njegove prilago enosti, smatrati normalnim. Bitno pitanje za ovu temu jest saznati zašto je prilago enost na najpovršnijoj verbalnoj i motornoj razini zauzela tako važno mjesto u psihijatrijskoj dijagnostici. Naime, upravo je njezina važnost izvor problema proble ma jer je o !igledno da je vrlo prihvatljiva teza prema kojoj se neprilago eni pojedinac mora smatrati abnormalnim. abnormalnim. enost u SAD igra golemu ulogu, Rije! prilago% enost kako u psihijatriji tako i u svakodnevnom govoru, makar ona naj!eš$e zna!i puki i površinski konformizam, a ne duboko prihva $anje normi. &ak vjerujem, budu $i da se u SAD samootkrivanje toliko skupo pla$a, da se u takvoj vrsti priznanja razotkriva afektivni nekonformizam skriven ispod fasade vanjskog konformizma. Po !eci ameri!kog društva djelomice objašnjavaju važnost površinske prilago enosti i konformizma u ameri!koj psihijatrijskoj misli, ali 385
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
i u teorijama što su ih razradili ili usvojili kasnije doseljeni psihijatri ili psihoanaliti ! ari. Dok je još bila vrlo rijetko naseljena, Amerika je nastojala nasto jala privu $i doseljenike koji $e biti radna snaga neophodna u industriji, na farmama i u rudnicima u punom uzletu. Postojao je, dakle, masovni uvoz ljudi vrlo raznorodnog kulturnog porijekla koje je zatim valjalo uklopiti u ekonomski i lokalni život. Nužda je bila tim pre !a jer zbog ekonomskih uvjeta kakvi su prevladal i u Evropi u to doba ve $ina doseljenika nisu pot jecali iz a nglosaksonskih zemalja, ve $ su to bili odrasli ljudi duboko indoktrinirani 1 svojim kulturama. Tako er, premda su ti ljudi, koji su živjeli u svojim domovinama u najgorim uvjetima, u dubini srca bili revoltirani, oni su sa sobom donijeli svoje potpuno interiorizirano kulturno naslje e. Poslodavci su doseljenike morali prinuditi da bar površinski površin ski prihvate prihvat e odre ena ponašanja u skladu sa zahtjevima prakti !nog života: prim jerice, jerice , morali su u!iti engleski, prestati nositi prostranu prostra nu selja !ku odje$u koju je mogao zahvatiti stroj i sl. Naprotiv, vrlo je malo truda ulagano da ih se indoktrinira — tj. da ih se osposobi da prodru do dubokog zna !enja »ameri! kog na !ina života« (17). Na isti is ti na n a!in težilo
se ka ostvarenju samo površinske prilago enosti usmjerene prvenstveno na ekonomske aktivnosti. Upravo zbog toga su mogli preživjeti temeljni evropski kulturni modeli, o !emu svjedo !e kulturni sukobi izme u prve i druge generacije Amerikanaca. Dakle, izraz neprilago% enost e nost u Americi je stekao zna !enje koje ne posjeduje ega, odnosno gotovo nigdje drugdje, zna !enje tu% ega, stran ca koji je marginalac, izop $enik, parija. Velika geografska pokretljivost ameri !kog naroda zahtijevala je, osim toga, t akav pojam prilago enosti koji $e farmeru iz Kansasa omogu$ iti da se prometne u »autenti !nog« kauboja puko pu kom m ! injenicom da je promijenio odijelo. Društvena pokretljivost dovela je i do toga da se prilago enost pojedinoj klasi ne mjeri psihologijski, tj. u funkciji odre enog klasnog »mentaliteta«, nego prema imetku i vanjskom ponašan pona šan ju. Ist o kao što se stupan st upanjj a merika mer ikaninizacije doseljenika mjerio po odje $i, ponašanju i naglasku, tako se i napredovanje na društvenoj ljestvici, što uklju !uje promjenu društvenog statusa ili klase, definiralo u funkciji funkciji odre enog broja drugih, drug ih, tako er posve izvanjskih kriterija. U nekom smislu, konformizam, odnosno amerikanizacija, postao je izrazom prije svega djelotvornosti prilago avanja sve višem životnom standardu, dok se neprilago enost, u smislu stranosti i marginalnosti (svega ne-ameri !kog), po !ela poistovje $ ivati s nižim ekonomskim statusom zbog toga što su siromašni ve $inom bili nedavni doseljenici.
1. Zbog razloga objašnjenih na drugom mjestu (17), rije! »indoktriniran« ovdje upotrebljavam u njezinom najužem zna!enju. 386
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
Trenutno (1958) je u modi jadikovanje nad plašljivim plašljiv im konformizmom mladog naraštaja i njegovom brigom da na e zaposlenje koje obe$aje veliku sigurnost za budu $ nost. Me utim, niti sami oni koji žestoko osu uju taj zastrašuju$i kult prilago enosti ne predlažu nikakav konstruktivni program istinsko g stvara la kog k og osporavanja. Oni !esto ne mogu ponuditi ništa spektakularnije niti novije od povratka u doba razmetljivog banditizma u biznisu koji je i izmislio kult površinskog prilago avanja upravo zbog toga što nije imao nikakvu mistiku dostojnu tog imena. Sve u svemu, službeni filozofi, propovijedaju $i na sva usta individualizam, samo transponiraju opsesivni nekonformizam hipija sa Saint-Germain-des-Presa i ulice da la Huchette i Grand'Rue u rezidencijama predgra a. A taj tobožnji nekonformizam samo je novi oblik sterilne dediferencijacije motivirane ovaj put (1976), kako sam i predvidio 1958. godine, posebnom vrstom »društvenog negativizma« (22,pogl. III), ne mnogo razli! itog od oblika opsesivne prilago enosti »naopako«, takozvanih »modela lošeg ponašanja« (34). U svom tom pseudonekonformizmu nema ni traga istinske humanizacije — što podrazumi jeva diferencijaciju diferencijac iju i individualizaciju — niti na subjektivnoj niti na društveno-kulturnoj razini. Nema tu niti funkcionalnog i stvarala !kog etosa, a kad bi ga i bilo, nitko od ovih oratora i prvaka ne bi se usudio postati mu advokatom. 388
387
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Zanimljivo je da su upravo doseljenici-psihi jatri bili meu najvatrenijim zagovornicima krajnje važnosti prilago enosti kao kriterija psihijatrijske dijagnostike. Takav je, primjerice, slu !aj Karen Horney (29) i još nekih psihijatara koji se predstavljaju, i to lažno — kao »kulturalisti«. Ti psihijatri-doseljenici u dubini duše su ostali stranci i Evropljani, i brzo su uvidjeli da ne mogu inzistirati na procjenjivanju stupnja unutrašnje prilago enosti svojih pacijenata ameri !kom na ! inu života. Zbog toga su se potrudili da razrade kriterij prilago enosti (konformizma) koji $ e se temeljiti samo na logici i koji $e biti intelektualno razumljiv, dok, za razliku od njih, svaki savjesni i realisti !ni dijagnosti!ar kulturnih utjecaja svoju dijagnozu ne temelji na stupnju konformizma što ga o !ituje pacijent na razini pon aša nj a nego na na ! inu kako manipulira kulturom kao privilegiranim iskustvom (22, pogl. ll, 15). &ini se da homogene kulture nisu opsjednute vanjskim konformizmom, niti u podru ! ju psihijatrije niti u oblasti svakodnevnog života. Prilago enost zauzima daleko manje prostora u francuskim i njema !kim nego u ameri !kim psihijatrijskim raspravama jer Francuzi i Nijemci imaju manje povoda da odstupanja u ponašanju tuma !e kao znakove neprilago enosti i »stranosti«. U Francuskoj $e se, primjerice, za nekoga tko se naizgled devijantno ponaša re $i da je »boem francuskog tipa« ili »tip francuskog viteškog romana«. Me utim, vrlo su rijetki oni 389
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
Trenutno (1958) je u modi jadikovanje nad plašljivim plašljiv im konformizmom mladog naraštaja i njegovom brigom da na e zaposlenje koje obe$aje veliku sigurnost za budu $ nost. Me utim, niti sami oni koji žestoko osu uju taj zastrašuju$i kult prilago enosti ne predlažu nikakav konstruktivni program istinsko g stvara la kog k og osporavanja. Oni !esto ne mogu ponuditi ništa spektakularnije niti novije od povratka u doba razmetljivog banditizma u biznisu koji je i izmislio kult površinskog prilago avanja upravo zbog toga što nije imao nikakvu mistiku dostojnu tog imena. Sve u svemu, službeni filozofi, propovijedaju $i na sva usta individualizam, samo transponiraju opsesivni nekonformizam hipija sa Saint-Germain-des-Presa i ulice da la Huchette i Grand'Rue u rezidencijama predgra a. A taj tobožnji nekonformizam samo je novi oblik sterilne dediferencijacije motivirane ovaj put (1976), kako sam i predvidio 1958. godine, posebnom vrstom »društvenog negativizma« (22,pogl. III), ne mnogo razli! itog od oblika opsesivne prilago enosti »naopako«, takozvanih »modela lošeg ponašanja« (34). U svom tom pseudonekonformizmu nema ni traga istinske humanizacije — što podrazumi jeva diferencijaciju diferencijac iju i individualizaciju — niti na subjektivnoj niti na društveno-kulturnoj razini. Nema tu niti funkcionalnog i stvarala !kog etosa, a kad bi ga i bilo, nitko od ovih oratora i prvaka ne bi se usudio postati mu advokatom. 388
Komplementaristi Komplementaristi#kaetnopsihoanaliza
koji $e ga smatrati ne-Francuzom, »dekulturiranom« ili transkulturiranom osobom devijantnog ponašanja, prema ameri !kom modelu. Oso be s »poreme $ajima« u ponašanju smatraju se mahom jednostavno ina !icama temeljno francuske teme — idiosinkreti !kim regionalnim ili povijesnim formulacijama formulacijama francuskog etosa, što one dobrim dijelom i jesu. Ništa od svega što smo dosad rekli ne dokazuje dokazuje —niti ho$e dokazati—da procjenjivanje stupnja konformizma ne predstavlja važan dijagnosti !ki test, premda osobno sumnjam u dijagnosti ! ku u!inkovitost inkovitost tog kriterija (22, pogl I). Htio sam samo osvijetliti neke društvene, kulturne i povijesne procese koji su doveli do toga da pojam prila go enosti stekne preveliko zna !enje, što se dogodilo u ameri !koj psihijatrijskoj misli. Ukratko, valjan ili ne, kriterij prilago enosti neodrživ je unutar strogo znanstvene refleksije jer ne proizlaz i iz strogo stro go znanstvene refleksije reflek sije nego iz društvenog mita, odnosno, postupka koji se poglavito bavi propisivanjem kulturnih stereotipa (type-casting). A kad bi i bio valjan, tek bi valjalo dokazati da posjeduje znanstvena svojstva u strogom smislu. Organicizam
Ovdje se svakako ne želim upuštati u raspravu o nekim grotesknim i uvredljivim tvrdnjama organicisti!kog mentaliteta. Razmotrit $emo samo »respektabilne« i »konzervativne« teorije o organskoj etiologiji psihologijskih poreme $aja koje neki psihijatri-funkcionalisti — tako er 390
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Zanimljivo je da su upravo doseljenici-psihi jatri bili meu najvatrenijim zagovornicima krajnje važnosti prilago enosti kao kriterija psihijatrijske dijagnostike. Takav je, primjerice, slu !aj Karen Horney (29) i još nekih psihijatara koji se predstavljaju, i to lažno — kao »kulturalisti«. Ti psihijatri-doseljenici u dubini duše su ostali stranci i Evropljani, i brzo su uvidjeli da ne mogu inzistirati na procjenjivanju stupnja unutrašnje prilago enosti svojih pacijenata ameri !kom na ! inu života. Zbog toga su se potrudili da razrade kriterij prilago enosti (konformizma) koji $ e se temeljiti samo na logici i koji $e biti intelektualno razumljiv, dok, za razliku od njih, svaki savjesni i realisti !ni dijagnosti!ar kulturnih utjecaja svoju dijagnozu ne temelji na stupnju konformizma što ga o !ituje pacijent na razini pon aša nj a nego na na ! inu kako manipulira kulturom kao privilegiranim iskustvom (22, pogl. ll, 15). &ini se da homogene kulture nisu opsjednute vanjskim konformizmom, niti u podru ! ju psihijatrije niti u oblasti svakodnevnog života. Prilago enost zauzima daleko manje prostora u francuskim i njema !kim nego u ameri !kim psihijatrijskim raspravama jer Francuzi i Nijemci imaju manje povoda da odstupanja u ponašanju tuma !e kao znakove neprilago enosti i »stranosti«. U Francuskoj $e se, primjerice, za nekoga tko se naizgled devijantno ponaša re $i da je »boem francuskog tipa« ili »tip francuskog viteškog romana«. Me utim, vrlo su rijetki oni 389
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
eminentno respektabilni! — drže isklju !ivo psihogenima. Ukratko, problem je u subjektivnoj sklonosti nekih, ina !e vrlo uglednih psihijatara, koji se, nastoje $ i prodrijeti do uzroka psihologijskih poreme $aja, najprije okre $u laboratorijskom radu umjesto da preispitaju svoju vlastitu podsvijest podsvijest (21). Želio bih dokazati da je ta metoda — bez bez obz ira na n a njezinu nje zinu legitimnost legit imnost i valjanost valja nost — izvedena — izvedena iz dva o !igledno kulturna modela mišljenja. 1) Asp ir ac ije na dr uš tv eni sta tu s — S vaka profe sija posje duje cjelovit cje lovituu sa modefinici modefi niciju ju te te spoznaju društvene definicije koju joj pr ipisuju pripadn prip adnici ici drugih dru gih profesi pro fesi ja. Lije !nik tradicionalno sebe definira kao znanstvenika (inženjera) biologa. Društvena — i pu!ka — definicija »idealnog« lije !nika prili !no dobro, mada ponekad u naivnom i karikaturalnom obliku, odgovara toj profesionalnoj samodefiniciji. Jedan od omiljenih prototipa lije !nika je doktor Kildare, taj filmski, uvijek prezaposleni junak. Drugi prototip je !estiti seoski lije !nik srebrnih sljepoo!ica koji bdije nad uzglavljem bolesnog djeteta na osamljenoj farmi, ili pak Pasteur — koji nije bio lije!nik—kako u svojem laboratoriju otkriva ot kriva nova !udotvorna cjepiva i lijekove. Zadnje- spomenuti stereotip ! ak je nadahnuo neke karikature na ra ! un medicinske profesije — genijalni, ali dijaboli !ni lije! nik. Naprotiv, »kolektivna predodžba« psihijatra psihi jatra — a tu mislim i na profesionalnu samodefiniciju i na društvene stereotipe! — smješta se na same 391
Komplementaristi Komplementaristi#kaetnopsihoanaliza
koji $e ga smatrati ne-Francuzom, »dekulturiranom« ili transkulturiranom osobom devijantnog ponašanja, prema ameri !kom modelu. Oso be s »poreme $ajima« u ponašanju smatraju se mahom jednostavno ina !icama temeljno francuske teme — idiosinkreti !kim regionalnim ili povijesnim formulacijama formulacijama francuskog etosa, što one dobrim dijelom i jesu. Ništa od svega što smo dosad rekli ne dokazuje dokazuje —niti ho$e dokazati—da procjenjivanje stupnja konformizma ne predstavlja važan dijagnosti !ki test, premda osobno sumnjam u dijagnosti ! ku u!inkovitost inkovitost tog kriterija (22, pogl I). Htio sam samo osvijetliti neke društvene, kulturne i povijesne procese koji su doveli do toga da pojam prila go enosti stekne preveliko zna !enje, što se dogodilo u ameri !koj psihijatrijskoj misli. Ukratko, valjan ili ne, kriterij prilago enosti neodrživ je unutar strogo znanstvene refleksije jer ne proizlaz i iz strogo stro go znanstvene refleksije reflek sije nego iz društvenog mita, odnosno, postupka koji se poglavito bavi propisivanjem kulturnih stereotipa (type-casting). A kad bi i bio valjan, tek bi valjalo dokazati da posjeduje znanstvena svojstva u strogom smislu. Organicizam
Ovdje se svakako ne želim upuštati u raspravu o nekim grotesknim i uvredljivim tvrdnjama organicisti!kog mentaliteta. Razmotrit $emo samo »respektabilne« i »konzervativne« teorije o organskoj etiologiji psihologijskih poreme $aja koje neki psihijatri-funkcionalisti — tako er 390
Komplementaristiika Komplementaristiikaetnop etnopsihoanal sihoanaliza iza
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
eminentno respektabilni! — drže isklju !ivo psihogenima. Ukratko, problem je u subjektivnoj sklonosti nekih, ina !e vrlo uglednih psihijatara, koji se, nastoje $ i prodrijeti do uzroka psihologijskih poreme $aja, najprije okre $u laboratorijskom radu umjesto da preispitaju svoju vlastitu podsvijest podsvijest (21). Želio bih dokazati da je ta metoda — bez bez obz ira na n a njezinu nje zinu legitimnost legit imnost i valjanost valja nost — izvedena — izvedena iz dva o !igledno kulturna modela mišljenja. 1) Asp ir ac ije na dr uš tv eni sta tu s — S vaka profe sija posje duje cjelovit cje lovituu sa modefinici modefi niciju ju te te spoznaju društvene definicije koju joj pr ipisuju pripadn prip adnici ici drugih dru gih profesi pro fesi ja. Lije !nik tradicionalno sebe definira kao znanstvenika (inženjera) biologa. Društvena — i pu!ka — definicija »idealnog« lije !nika prili !no dobro, mada ponekad u naivnom i karikaturalnom obliku, odgovara toj profesionalnoj samodefiniciji. Jedan od omiljenih prototipa lije !nika je doktor Kildare, taj filmski, uvijek prezaposleni junak. Drugi prototip je !estiti seoski lije !nik srebrnih sljepoo!ica koji bdije nad uzglavljem bolesnog djeteta na osamljenoj farmi, ili pak Pasteur — koji nije bio lije!nik—kako u svojem laboratoriju otkriva ot kriva nova !udotvorna cjepiva i lijekove. Zadnje- spomenuti stereotip ! ak je nadahnuo neke karikature na ra ! un medicinske profesije — genijalni, ali dijaboli !ni lije! nik. Naprotiv, »kolektivna predodžba« psihijatra psihi jatra — a tu mislim i na profesionalnu samodefiniciju i na društvene stereotipe! — smješta se na same 391
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
margine klasi !ne medicinske tradicije. Lije !nik psihoterapeut psihote rapeut tek je nedavno i jedvice pripušten p ripušten meu junake kriminalisti !kih romana i ozbiljne književnosti. U jednom od svojih prvih pojavljivanja u književnom prizoru — u Sistemu doktora Goudrona i profesora Pluma Edgara Allana Poea — on se ! ak niti ne pojavljuje osobno: dva lije !nika prokrijum !areni su u pri !u, premda na vrlo uvjerljiv na !in, kroz pripovijedanje njihovih bolesnika. S druge strane, pr emda se sve više pri!aju »vicevi« na temu psihijatara — suprotno onima na ra !un seoskih budala ili luaka— to se zbiva samo u relativno ograni !enom krugu »sofisticiranih ljudi«. Napokon, a i nadasve, psihijatri služe i kao stalne mete za jetka podbadanja podbada nja svojoj s vojoj subra $i iz ostalih grana medicine. Što se pak ti !e borbe kakvu je psihoanaliza morala voditi i kukavi !kih kompromisa na koje je morala pristati (bar je u to sama vjerovala) kako bi bila pripuštena u SAD i uvažena kao prava terapeutska disciplina, ti su dogaaji dovoljno nedavnog datuma te i nije nužno vra $ati se na njih (12). Me utim, budu $i da je i psihijatar ljudsko bi$e, i on se osje $a ugroženim na svaki pokušaj da mu se ospori naslov znanstvenika biologa, kako se samodefinira. On nije imun niti na optužbe da je »vještac« ili »mozgoispira !« s kakvima se suo !avao i njegov predak, pionir znanstvene organske medicine, niti na anateme Inkvizicije koja ga je smatrala »heretikom« ili na Moliereove sarkazme. Bilo bi nepravedno od
psihijatara o !ekivati da ne nastoje jednom zauvijek uspostaviti svoju pripadnost medicinsko biologijskoj tradiciji. &ak i kad se nijedan psihološki poreme $aj ne bi mogao utemeljeno dovesti u vezu s organskim uzrokom, mijenjati (ali ne i izlije iti) iti) elektrošokom ili kemoterapijom, neki psi hijatr hija trii bi ipak imal i potrebu pot rebu — razumlj raz umlj ivu i oprostivu — da se okrenu laboratorijskim istraživanjima s ciljem etiologijske spoznaje, te farmaciji i kirurgiji s ciljem tretiranja psiholoških poreme $aja. Kako da se onda !udimo što se oni zaista i služe laboratorijskim ispitivanjima i farmacijom kad je i sam pojam »organizmacjeline« u izvjesnoj mjeri ozakonio te postupke? Psihijatar dakle zacijelo može izvu $i neku korist iz laboratorija ili farmacije. Želim upozoriti jednostavno na to da jedan od razloga što ga poti !u na tu vrstu istraživanja jest potreba da se ov jerovi njegova samodefinicija kao doktora medicine i znanstvenika biologa. 2) Scijentizam — Znanstvenici iz demokratskih zemalja izruguju se sciolizmu nacisti !kih ili komunisti!kih znanstvenika koji afektirano preziru »slabu« »židovsku« i/ili »buržoasku« »buržoask u« znanost suprotstavljaju $i je »snažnoj«, naravno njihovoj znanosti. Koliko god bilo apsurdno i arogantno, ovo nabacivanje rije !ima nije drugo do izraz osvještenja utjecaja društveno-kulturnih ideologija na znanstvenu misao. Što se ti !e zapadnih znanstvenika, oni su !esto skloni potcjenjivati utjecaj vlastite kulturne sredine na znanost, te vjeruju da se bave, ne demokratskom
392
393
Komplementaristiika Komplementaristiikaetnop etnopsihoanal sihoanaliza iza
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
margine klasi !ne medicinske tradicije. Lije !nik psihoterapeut psihote rapeut tek je nedavno i jedvice pripušten p ripušten meu junake kriminalisti !kih romana i ozbiljne književnosti. U jednom od svojih prvih pojavljivanja u književnom prizoru — u Sistemu doktora Goudrona i profesora Pluma Edgara Allana Poea — on se ! ak niti ne pojavljuje osobno: dva lije !nika prokrijum !areni su u pri !u, premda na vrlo uvjerljiv na !in, kroz pripovijedanje njihovih bolesnika. S druge strane, pr emda se sve više pri!aju »vicevi« na temu psihijatara — suprotno onima na ra !un seoskih budala ili luaka— to se zbiva samo u relativno ograni !enom krugu »sofisticiranih ljudi«. Napokon, a i nadasve, psihijatri služe i kao stalne mete za jetka podbadanja podbada nja svojoj s vojoj subra $i iz ostalih grana medicine. Što se pak ti !e borbe kakvu je psihoanaliza morala voditi i kukavi !kih kompromisa na koje je morala pristati (bar je u to sama vjerovala) kako bi bila pripuštena u SAD i uvažena kao prava terapeutska disciplina, ti su dogaaji dovoljno nedavnog datuma te i nije nužno vra $ati se na njih (12). Me utim, budu $i da je i psihijatar ljudsko bi$e, i on se osje $a ugroženim na svaki pokušaj da mu se ospori naslov znanstvenika biologa, kako se samodefinira. On nije imun niti na optužbe da je »vještac« ili »mozgoispira !« s kakvima se suo !avao i njegov predak, pionir znanstvene organske medicine, niti na anateme Inkvizicije koja ga je smatrala »heretikom« ili na Moliereove sarkazme. Bilo bi nepravedno od
psihijatara o !ekivati da ne nastoje jednom zauvijek uspostaviti svoju pripadnost medicinsko biologijskoj tradiciji. &ak i kad se nijedan psihološki poreme $aj ne bi mogao utemeljeno dovesti u vezu s organskim uzrokom, mijenjati (ali ne i izlije iti) iti) elektrošokom ili kemoterapijom, neki psi hijatr hija trii bi ipak imal i potrebu pot rebu — razumlj raz umlj ivu i oprostivu — da se okrenu laboratorijskim istraživanjima s ciljem etiologijske spoznaje, te farmaciji i kirurgiji s ciljem tretiranja psiholoških poreme $aja. Kako da se onda !udimo što se oni zaista i služe laboratorijskim ispitivanjima i farmacijom kad je i sam pojam »organizmacjeline« u izvjesnoj mjeri ozakonio te postupke? Psihijatar dakle zacijelo može izvu $i neku korist iz laboratorija ili farmacije. Želim upozoriti jednostavno na to da jedan od razloga što ga poti !u na tu vrstu istraživanja jest potreba da se ov jerovi njegova samodefinicija kao doktora medicine i znanstvenika biologa. 2) Scijentizam — Znanstvenici iz demokratskih zemalja izruguju se sciolizmu nacisti !kih ili komunisti!kih znanstvenika koji afektirano preziru »slabu« »židovsku« i/ili »buržoasku« »buržoask u« znanost suprotstavljaju $i je »snažnoj«, naravno njihovoj znanosti. Koliko god bilo apsurdno i arogantno, ovo nabacivanje rije !ima nije drugo do izraz osvještenja utjecaja društveno-kulturnih ideologija na znanstvenu misao. Što se ti !e zapadnih znanstvenika, oni su !esto skloni potcjenjivati utjecaj vlastite kulturne sredine na znanost, te vjeruju da se bave, ne demokratskom
392
393
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ili evroameri!kom znanoš $u, nego Apsolu tnom Zn ano š # u i prit om ost aju u teško te ško j za- blud i (21). Naime, Naime , ako znanost znano st u demokr aciji acij i zaist a i jest više naturalisti !ka i bliža apsolutnoj zna-
nosti od one kojom se bave nacisti ili komunisti, to je najve $ im dijelom posljedica toga što je sam pojam apsolutne znanosti jedna od autenti ! nih kulturnih tema demokratskog društva. Štoviše, tu kulturnu predrasudu zapadne znanosti svakako moramo uzimati u obzir jer jedino sa sviješ$u o njoj znanstvenik se može bar pri bližiti granicama Obe$ane zemlje apsolutne znanosti.
Budu$i da se ne osje$am dužnim javno o !itovati svoju vjeru u egzaktnu znanost ne bi li mi bilo dopušteno propitivati propitivat i njezinu kulturnu uv jetova nost, odmah $u upozoriti da je kulturni prestiž egzaktnih znanosti — a to je nešto posve razli!ito od njihove objektivne valjanosti — danas tolik da se jedino sveu !ilišna tradicija protivi tome da izumitelji atomske bombe zgr $u bogatstvo reklamiraju $i vaginalne dezodoranse ili kandidate na parlamentarnim izborima. U naše vrijeme, fizi !ka znanost se postavlja kao model za sve ostale znanosti. Vrlo mnogo znanstvenika humanista gorko pati što nisu pravi znanstvenici, istinski u !enjaci sa zajam !enom etiketom »egzaktnosti«. Ne bi li popravili to »žaljenja vrijedno« stanje stvari, pišu gomile !lanaka i knjiga krcatih pseudomatematikom i ko !opere se perjem posu enim od egzaktnih znanosti (18, 21).
394
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Kako god bilo, upravo se fizika danas smatra društvenim stereotipom prave znanosti. To ujedno zna!i i da se njezina specifi !na metodologija metodologija pod dubokim utjeca jem tehnike, tehnike , što je p ak uv jetovano njezinim predmetom, sustavno poistovje$uje s op $om logikom i znanstvenom metodom uop$e. Zbog te !injenice, dojmljiv napredak fizike, u usporedbi s ostalim znanostima, pri pisuje se njezinoj »savršenoj« (ali isto toliko specifi!noj) metodologiji, dok je to zapravo posljedica dvaju daleko jednostavnijih i zemaljski jih, štoviš e, vrlo vr lo o !iglednih razloga: 1) Fizi!ke pojave daleko su jednos tavnij e od biologijskih, biologi jskih, psiholog ijskih ili društven dru štvenih. ih. 2) Izu!avanje fizi!kih pojava daleko je manje hendikepirano subjektivnim tjeskobama znan stvenika i tlapnjama metafizi !ara i samozvanih iskupitelja ljudskog roda nego što je to izu !ava nje pojava koje diraju u najosjetljivije to !ke !ov jeka i društ dr uštva va (21). Dakle, situacija je vrlo jasna: zaslijepljeni uspjesima fizi!ara u izu!avanju jednostavnih po java, znanstvenici koji prou !avaju ponašanje upinju se da u ispitivanju složenih univerzuma primjenjuju »fizicist i!ku« metodologiju kontaminiranu tehnikama fizike. Predostrožni fizi !ar dobro zna da to nije mogu $e upravo zbog toga jer i sam s vremena na vrijeme mora prepraviti preprav iti svoju metodologiju. On $e se, primjerice, dvjema !esticama baviti na jedan, a mnoštvom !estica na drugi na ! in: u prvom slu !aju primjenjivat 395
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ili evroameri!kom znanoš $u, nego Apsolu tnom Zn ano š # u i prit om ost aju u teško te ško j za- blud i (21). Naime, Naime , ako znanost znano st u demokr aciji acij i zaist a i jest više naturalisti !ka i bliža apsolutnoj zna-
nosti od one kojom se bave nacisti ili komunisti, to je najve $ im dijelom posljedica toga što je sam pojam apsolutne znanosti jedna od autenti ! nih kulturnih tema demokratskog društva. Štoviše, tu kulturnu predrasudu zapadne znanosti svakako moramo uzimati u obzir jer jedino sa sviješ$u o njoj znanstvenik se može bar pri bližiti granicama Obe$ane zemlje apsolutne znanosti.
Budu$i da se ne osje$am dužnim javno o !itovati svoju vjeru u egzaktnu znanost ne bi li mi bilo dopušteno propitivati propitivat i njezinu kulturnu uv jetova nost, odmah $u upozoriti da je kulturni prestiž egzaktnih znanosti — a to je nešto posve razli!ito od njihove objektivne valjanosti — danas tolik da se jedino sveu !ilišna tradicija protivi tome da izumitelji atomske bombe zgr $u bogatstvo reklamiraju $i vaginalne dezodoranse ili kandidate na parlamentarnim izborima. U naše vrijeme, fizi !ka znanost se postavlja kao model za sve ostale znanosti. Vrlo mnogo znanstvenika humanista gorko pati što nisu pravi znanstvenici, istinski u !enjaci sa zajam !enom etiketom »egzaktnosti«. Ne bi li popravili to »žaljenja vrijedno« stanje stvari, pišu gomile !lanaka i knjiga krcatih pseudomatematikom i ko !opere se perjem posu enim od egzaktnih znanosti (18, 21).
394
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
$e zakone klasi ! ne mehanike, a u drugom zakone statisti! ke mehanike, što podrazumijeva posve razli ra zli ! itu metodologiju. metodologiju. Prema analognom postupku, matemati ! ar prosto ra — matemati matemat i !ar koji se bavi geometri jom — lu !i euklidsku geometriju kona !nog prostora od Riemannove geometrije koja se bavi prostor pro storom om što ga mo žemo zvat i bes kona !nim. A, upravo je u tome bit, euklidska geometrija kona!nog prostora predstavlja grani !ni, odnosno pose po se bni slu sl u ! aj Riemannove geometrije, a ne obrnuto. Sli !no vrijedi i za kozmologiju: Newtonova fizika primjenjiva na »kona !ne« sustave pred stavlja sta vlja grani gra ni !ni ili posebni slu !aj Einsteinove fizike, a ne obrnuto. Euklida je mogu $ e deducirati iz Riemanna, isto tako i Newtona iz Einsteina, ali dedukcija obrnuta smjera nije mogu$a. Dakle, umjesto da zagovara fizikalizaciju biologije, biologi je, A. Meyer, u Acta Bioth eoretic a, zaklju!uje da fizikalni zakoni nisu drugo do grani !ni ili posebni slu ! ajevi biologijskih zakona, što $e re $ i da se fizikalni zakoni mogu deducirati iz biolo gijsk ih, a li ne i obr nuto (40). Bez preuranjenih sudova o imanentnoj valjanosti tog zaklju!ka, svakako se možemo složiti da je, u oblasti empirijske znanosti, jednostavno !esto poseban slu ! aj složenog. Ako na istome tragu krenemo i dalje, možemo re $ i i to da su najop $ enitiji zakoni oni koje spoznajemo prou !avanjem najsloženijih pojava — dakle zakoni koji se odnose na sklop cjelina-ljudskog-organizma-u-društvu i da iz tako dobivenih komplementarnih zakona,
396
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Kako god bilo, upravo se fizika danas smatra društvenim stereotipom prave znanosti. To ujedno zna!i i da se njezina specifi !na metodologija metodologija pod dubokim utjeca jem tehnike, tehnike , što je p ak uv jetovano njezinim predmetom, sustavno poistovje$uje s op $om logikom i znanstvenom metodom uop$e. Zbog te !injenice, dojmljiv napredak fizike, u usporedbi s ostalim znanostima, pri pisuje se njezinoj »savršenoj« (ali isto toliko specifi!noj) metodologiji, dok je to zapravo posljedica dvaju daleko jednostavnijih i zemaljski jih, štoviš e, vrlo vr lo o !iglednih razloga: 1) Fizi!ke pojave daleko su jednos tavnij e od biologijskih, biologi jskih, psiholog ijskih ili društven dru štvenih. ih. 2) Izu!avanje fizi!kih pojava daleko je manje hendikepirano subjektivnim tjeskobama znan stvenika i tlapnjama metafizi !ara i samozvanih iskupitelja ljudskog roda nego što je to izu !ava nje pojava koje diraju u najosjetljivije to !ke !ov jeka i društ dr uštva va (21). Dakle, situacija je vrlo jasna: zaslijepljeni uspjesima fizi!ara u izu!avanju jednostavnih po java, znanstvenici koji prou !avaju ponašanje upinju se da u ispitivanju složenih univerzuma primjenjuju »fizicist i!ku« metodologiju kontaminiranu tehnikama fizike. Predostrožni fizi !ar dobro zna da to nije mogu $e upravo zbog toga jer i sam s vremena na vrijeme mora prepraviti preprav iti svoju metodologiju. On $e se, primjerice, dvjema !esticama baviti na jedan, a mnoštvom !estica na drugi na ! in: u prvom slu !aju primjenjivat 395
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
ovisno o stupnju upojedina !enja i pojednostavljenja, možemo izvoditi zakone sociologije i psihologije, fiziologije i biologije, biokemije, kemije i fizike. Namjerno shematiziram problem koji je podrobnije ve $ razložen na drugim mjestima (21, i cf. pogl. I. i III). Velikom broju eminentnih znanstvenika u oblasti egzaktnih znanosti asimetri !nost ovog logi!kog niza je o !igledna. Usprkos tome, organicisti!ki ili kvaziekstrapolacijski postupak u psihijatriji !esto ide u suprotnom pravcu i nastoji zakone psihi!ke aktivnosti izvoditi iz fiziologijskih zakona, dakle operira na na !in nimalo prim jereniji jerenij i od onoga koji zakone statisti stat isti !ke mehanike nastoji deducirati iz zakona klasi !ne mehanike, premda prva obuhva $a drugu. Takvo što je po svoj prilici nemogu $e i ništa se ne $e promijeniti promijen iti !ak i da se uspije dokazati da svaki psiholo ški poreme $aj ima organski supstrat i uzrok. Ako je kvaziestrapoliranje baš nužno, ono ima da te !e u dijametralno opre !nom smjeru, to $e re$i, od »organizamskog« na »organsko«. Meutim, organicisti !ki postupak u psihi jatriji jatrij i s e sve do sada upadljivo kretao u suprots uprotnom smjeru, prvenstveno iz kulturnih razloga, nadahnjuju $ i se (u najmanju ruku na predsvjesnoj razini) društvenim prestižom fizike, više nego njezinim velikim postignu $ima. U ovome !asu !ini se suvišnim pretjeran trud da se utvrdi je li model fizika listi list i!kog mišljenja primjenjiv u psihijatrijskom istraživanju ili ne. Ono što je važno jest ! injenica da se — bio primjenjiv ili 397
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
$e zakone klasi ! ne mehanike, a u drugom zakone statisti! ke mehanike, što podrazumijeva posve razli ra zli ! itu metodologiju. metodologiju. Prema analognom postupku, matemati ! ar prosto ra — matemati matemat i !ar koji se bavi geometri jom — lu !i euklidsku geometriju kona !nog prostora od Riemannove geometrije koja se bavi prostor pro storom om što ga mo žemo zvat i bes kona !nim. A, upravo je u tome bit, euklidska geometrija kona!nog prostora predstavlja grani !ni, odnosno pose po se bni slu sl u ! aj Riemannove geometrije, a ne obrnuto. Sli !no vrijedi i za kozmologiju: Newtonova fizika primjenjiva na »kona !ne« sustave pred stavlja sta vlja grani gra ni !ni ili posebni slu !aj Einsteinove fizike, a ne obrnuto. Euklida je mogu $ e deducirati iz Riemanna, isto tako i Newtona iz Einsteina, ali dedukcija obrnuta smjera nije mogu$a. Dakle, umjesto da zagovara fizikalizaciju biologije, biologi je, A. Meyer, u Acta Bioth eoretic a, zaklju!uje da fizikalni zakoni nisu drugo do grani !ni ili posebni slu ! ajevi biologijskih zakona, što $e re $ i da se fizikalni zakoni mogu deducirati iz biolo gijsk ih, a li ne i obr nuto (40). Bez preuranjenih sudova o imanentnoj valjanosti tog zaklju!ka, svakako se možemo složiti da je, u oblasti empirijske znanosti, jednostavno !esto poseban slu ! aj složenog. Ako na istome tragu krenemo i dalje, možemo re $ i i to da su najop $ enitiji zakoni oni koje spoznajemo prou !avanjem najsloženijih pojava — dakle zakoni koji se odnose na sklop cjelina-ljudskog-organizma-u-društvu i da iz tako dobivenih komplementarnih zakona,
396
Komplementaristiikaetnopsiho Komplementaristiikaetnopsihoanaliza analiza
ne — on takvim nastoji predstaviti zbog prestiža što prati egzaktne znanosti. Dakle, što $e se psihijatri više upinjati da usvoje grani !ni slu!aj kao model mišljenja, iako je njihov predmet istraživanja odviše složen da bi se taj prestižni model mogao koristiti, to $e sporije biti njihovo približavanje istinsko j znanosti znanost i o organizmucjelini. Evo konkretnog primjera jedne organicisti !ke »dokazne metode«, metode smatrane upravo dokazom, premda o !igledno izvedene iz neznanstvenog i arhai !nog kulturnog modela mišljenja. Posrijedi je shva $anje prema kojem su !ak i samo palijativni rezultati u lije !enju psihijatrijskih bolesti ostvareni kirurgijom i kemoterapijom dokaz organske etiologije psiho patologije. Mislim da $e biti važno još jednom naglasiti da je !ak i suvišno dokazivati da ti rezultati u krajnjoj instanci ni na koji na !in ne mogu biti »dokazi«. Dovoljno je naime obrazložiti kako oni bivaju prihva $eni (usvojeni) kao »dokazi« zbog kulturnih razloga pa da se odmah razotkriju kulturna ishodišta mišljenja što se izjašnjava kao znanstveno. Prema praksi uvri ježeno j još u starih star ih naroda, a i danas u nekih primitivnih naroda, farmakoterapija se uvelike primjenjuje usprkos !injenici da ve $ina tih po pulacija psihozu pripisuje opsjednutosti (demonom). Kako nakon davanja droge (magijske) obi!no uslijedi poboljšanje, to se proglašuje dokazom ispravnosti i utemeljenosti demoni ! ne etiologijske teorije: budu $i da mu je droga ne398
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
ovisno o stupnju upojedina !enja i pojednostavljenja, možemo izvoditi zakone sociologije i psihologije, fiziologije i biologije, biokemije, kemije i fizike. Namjerno shematiziram problem koji je podrobnije ve $ razložen na drugim mjestima (21, i cf. pogl. I. i III). Velikom broju eminentnih znanstvenika u oblasti egzaktnih znanosti asimetri !nost ovog logi!kog niza je o !igledna. Usprkos tome, organicisti!ki ili kvaziekstrapolacijski postupak u psihijatriji !esto ide u suprotnom pravcu i nastoji zakone psihi!ke aktivnosti izvoditi iz fiziologijskih zakona, dakle operira na na !in nimalo prim jereniji jerenij i od onoga koji zakone statisti stat isti !ke mehanike nastoji deducirati iz zakona klasi !ne mehanike, premda prva obuhva $a drugu. Takvo što je po svoj prilici nemogu $e i ništa se ne $e promijeniti promijen iti !ak i da se uspije dokazati da svaki psiholo ški poreme $aj ima organski supstrat i uzrok. Ako je kvaziestrapoliranje baš nužno, ono ima da te !e u dijametralno opre !nom smjeru, to $e re$i, od »organizamskog« na »organsko«. Meutim, organicisti !ki postupak u psihi jatriji jatrij i s e sve do sada upadljivo kretao u suprots uprotnom smjeru, prvenstveno iz kulturnih razloga, nadahnjuju $ i se (u najmanju ruku na predsvjesnoj razini) društvenim prestižom fizike, više nego njezinim velikim postignu $ima. U ovome !asu !ini se suvišnim pretjeran trud da se utvrdi je li model fizika listi list i!kog mišljenja primjenjiv u psihijatrijskom istraživanju ili ne. Ono što je važno jest ! injenica da se — bio primjenjiv ili 397
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
prija pr ija tna, tn a, demon de mon,, kako ka ko se vje ruje, ru je, rad ije daje da je petama vjetra. vjetra . Uostalo Uo stalo m, i u naše vrijeme, vrije me, psip sihijatrijska kemoterapija mahom je još uvijek empirijska, !ak i u primjeru droga !ija je djelotvornost potvr ena. U dokaz to me dovoljno je s pomenut pome nutii bes krajno kra jno maštovit mašt ovit e ra zloge zlog e koko jima se tuma !i djelotvornost terapije inzulinom, dok se njima u najboljem slu !aju može dokazati da terapija inzulinom u psihijatriji ponek ad djeluje. Isto tako, ne $e biti naodmet podsjetiti se da psihijatri o tome zapr avo ne znaju ništa više od onoga što su stari Hindusi, koji su je prvi upotrebljavali, znali o razlozima zbog kojih je zmijina trava (Rauivolfia serpentina) naizgled djelotvoran lijek u lije !enju psiholoških poreme$aja. Zacijelo bi bilo apsurdno ove primjedbe smatrati argumentom protiv djelotvornosti kemoterapije u lije ! enju psihoti ! ara, ali bi isto nu uspjetoliko apsurdno bilo njihovu djelomi nu šnost smatrati dokazom organske etiologije psihoza. Ukratko, bila ona ispravna ili pogrešna, ova je teorija potekla iz kulturnog modela neznanstvenog mišljenja. Jednostavna analogija pomo$ i $ e nam da rasvijetlimo mogu $e preostale nesporazume. Kako bi izazvale poba !aj, Indijanke iz plemena Menomini su uzimale mješavine medvjede masti i fino isjeckane dlake iz repa »black tail« jelena (Odocoileus columbianus) (28, 14). Nadražuju $i gastrointestinalni sustav, dlaka je pospješivala poba !aj na isti na !in kako bi djelovao jaki purgat pur gativ. iv. Me utim, u menominskom me399
Komplementaristiikaetnopsiho Komplementaristiikaetnopsihoanaliza analiza
ne — on takvim nastoji predstaviti zbog prestiža što prati egzaktne znanosti. Dakle, što $e se psihijatri više upinjati da usvoje grani !ni slu!aj kao model mišljenja, iako je njihov predmet istraživanja odviše složen da bi se taj prestižni model mogao koristiti, to $e sporije biti njihovo približavanje istinsko j znanosti znanost i o organizmucjelini. Evo konkretnog primjera jedne organicisti !ke »dokazne metode«, metode smatrane upravo dokazom, premda o !igledno izvedene iz neznanstvenog i arhai !nog kulturnog modela mišljenja. Posrijedi je shva $anje prema kojem su !ak i samo palijativni rezultati u lije !enju psihijatrijskih bolesti ostvareni kirurgijom i kemoterapijom dokaz organske etiologije psiho patologije. Mislim da $e biti važno još jednom naglasiti da je !ak i suvišno dokazivati da ti rezultati u krajnjoj instanci ni na koji na !in ne mogu biti »dokazi«. Dovoljno je naime obrazložiti kako oni bivaju prihva $eni (usvojeni) kao »dokazi« zbog kulturnih razloga pa da se odmah razotkriju kulturna ishodišta mišljenja što se izjašnjava kao znanstveno. Prema praksi uvri ježeno j još u starih star ih naroda, a i danas u nekih primitivnih naroda, farmakoterapija se uvelike primjenjuje usprkos !injenici da ve $ina tih po pulacija psihozu pripisuje opsjednutosti (demonom). Kako nakon davanja droge (magijske) obi!no uslijedi poboljšanje, to se proglašuje dokazom ispravnosti i utemeljenosti demoni ! ne etiologijske teorije: budu $i da mu je droga ne398
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
dicinskom mišljenju dlaka predstavlja magijske strelice koje s ciljem da unište poga aju sve živo unutar maternice. Sude $ i pak na na ! in nekih povjesni !ara psihijatrije, moglo bi se zaklju ! iti da su Menomini Indijanci, !ak ukoliko su njihova farmakodinami !ka tuma !enja i pogrešna, otkrili ili barem naslutili da djelovanje pojed po jed inih ini h med ika mena ta gra vit ira i prete pre te žno poga a naro !ito neke organe: poznato je, prim jerice, da jod gravitira prema pr ema štitnja !i, a stroncij pre ma koš ta nom sus ta vu. Apsurd Aps urdnos nos t tak vog rezoniranja je o !igledna. Menomini Indijanci su znali jednostavno to da dlaka ponekad izaziva poba !aj, ali ne i da je poba !aj uzrokovan njome izazvanom crijevnom iritacijom. Iza vela teoreti ! ara, menominski aborteri su puki empiri !ari zadovoljni time da svoje teorije ropski nadovezu ju na modele mišljenja miš ljenja osobene njihovoj kulturi. Svakako je poželjno da psihijatri i dalje una pre uju kemoterapiju psihi ! kih poreme $ aja i šire polje njezine primjene, ali neka ne umišljaju da to ! ine s teorijskim opravdanjem. Naime, jednako jedna ko je poželjno pože ljno da budu bu du svjes s vjesni ni da prito m postupaju post upaju kao puki empir i !ari, a nadasve neka ne podlegnu uvjerenju da djelotvornost njihovih lijekova, savršeno dokaziva premda posve pali jat ivna , potvr pot vr uje njihove teorije o organskoj etiologiji. Kako rekosmo, !ak i da se uspije dokazati organsko porijeklo psihoza, teorije neodržive na razini logike mogu biti samo preprekom za razvoj prave biologije poreme por eme $aja psihizma. 400
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
prija pr ija tna, tn a, demon de mon,, kako ka ko se vje ruje, ru je, rad ije daje da je petama vjetra. vjetra . Uostalo Uo stalo m, i u naše vrijeme, vrije me, psip sihijatrijska kemoterapija mahom je još uvijek empirijska, !ak i u primjeru droga !ija je djelotvornost potvr ena. U dokaz to me dovoljno je s pomenut pome nutii bes krajno kra jno maštovit mašt ovit e ra zloge zlog e koko jima se tuma !i djelotvornost terapije inzulinom, dok se njima u najboljem slu !aju može dokazati da terapija inzulinom u psihijatriji ponek ad djeluje. Isto tako, ne $e biti naodmet podsjetiti se da psihijatri o tome zapr avo ne znaju ništa više od onoga što su stari Hindusi, koji su je prvi upotrebljavali, znali o razlozima zbog kojih je zmijina trava (Rauivolfia serpentina) naizgled djelotvoran lijek u lije !enju psiholoških poreme$aja. Zacijelo bi bilo apsurdno ove primjedbe smatrati argumentom protiv djelotvornosti kemoterapije u lije ! enju psihoti ! ara, ali bi isto nu uspjetoliko apsurdno bilo njihovu djelomi nu šnost smatrati dokazom organske etiologije psihoza. Ukratko, bila ona ispravna ili pogrešna, ova je teorija potekla iz kulturnog modela neznanstvenog mišljenja. Jednostavna analogija pomo$ i $ e nam da rasvijetlimo mogu $e preostale nesporazume. Kako bi izazvale poba !aj, Indijanke iz plemena Menomini su uzimale mješavine medvjede masti i fino isjeckane dlake iz repa »black tail« jelena (Odocoileus columbianus) (28, 14). Nadražuju $i gastrointestinalni sustav, dlaka je pospješivala poba !aj na isti na !in kako bi djelovao jaki purgat pur gativ. iv. Me utim, u menominskom me399
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Ins ti nkt smr ti (pr ima rni )
Freud je ovaj pojam formulirao na osnovi zapažanja: za vrijeme prvog svjetskog rata, me u snovima vojnika koji su patili od traumati ! nih ratnih neuroza, neki su se gotovo kompulzivno ponavljali i bili takvog sadržaja da je to naizgled protuslovilo frojdovskom shva $anju sna kao is punjenja želje u skladu s kladu s na !elom ugode. Freud je najekonomi ! nije rješenje pronašao u hipotezi o instinktu smrti koji nastoji da ponovno uspostavi stanje anorgani !nosti kakvo je prethodilo pojavi života na Zemlji (27). Freud je to u !inio samo zbog toga kako bi o !uvao važnu os svoje teorije: budu $ i da je san ispunjenje želje, na pustio je svoju po !etnu teoriju frustracije kao uzroka agresije i postulirao da je agresija usmjerena prema van izvedena iz samo-agresije, a ne obrnuto. &injenica da su mnogi klasi !ni analiti!ari poput Fenichela (26) odbacili teoriju instinkta smrti (primarnog) dokazuje da su u na!elu bila jednako mogu $a i druga !ija objašnjenja fenomena kompulzivnog ponavljanja. &ini se da je t eorija o instinktu (ili »porivu«) smrti (primarnom) nadahnuta ! itavim nizom kulturnih modela mišljenja. 1) Fizicisti ki ki model izveden je iz drugog zakona termodinamike jer se zakon o rastu entropije !esto spominje u prilog teoriji instinkta smrti (3, 39). Me utim, iako taj zakon možda injenica smrti, i omogu $uje da se objasni sama injenica on ne omogu $uje da se objasni instinkt smrti u smislu moderne definicije instinkta. Kad sam 401
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
dicinskom mišljenju dlaka predstavlja magijske strelice koje s ciljem da unište poga aju sve živo unutar maternice. Sude $ i pak na na ! in nekih povjesni !ara psihijatrije, moglo bi se zaklju ! iti da su Menomini Indijanci, !ak ukoliko su njihova farmakodinami !ka tuma !enja i pogrešna, otkrili ili barem naslutili da djelovanje pojed po jed inih ini h med ika mena ta gra vit ira i prete pre te žno poga a naro !ito neke organe: poznato je, prim jerice, da jod gravitira prema pr ema štitnja !i, a stroncij pre ma koš ta nom sus ta vu. Apsurd Aps urdnos nos t tak vog rezoniranja je o !igledna. Menomini Indijanci su znali jednostavno to da dlaka ponekad izaziva poba !aj, ali ne i da je poba !aj uzrokovan njome izazvanom crijevnom iritacijom. Iza vela teoreti ! ara, menominski aborteri su puki empiri !ari zadovoljni time da svoje teorije ropski nadovezu ju na modele mišljenja miš ljenja osobene njihovoj kulturi. Svakako je poželjno da psihijatri i dalje una pre uju kemoterapiju psihi ! kih poreme $ aja i šire polje njezine primjene, ali neka ne umišljaju da to ! ine s teorijskim opravdanjem. Naime, jednako jedna ko je poželjno pože ljno da budu bu du svjes s vjesni ni da prito m postupaju post upaju kao puki empir i !ari, a nadasve neka ne podlegnu uvjerenju da djelotvornost njihovih lijekova, savršeno dokaziva premda posve pali jat ivna , potvr pot vr uje njihove teorije o organskoj etiologiji. Kako rekosmo, !ak i da se uspije dokazati organsko porijeklo psihoza, teorije neodržive na razini logike mogu biti samo preprekom za razvoj prave biologije poreme por eme $aja psihizma. 400
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ve$ pri »fizikalisti !kom« modelu, rekao bih da je instinkt sila, vektor, koji pokre#e zadani sustav u odre enom smjeru. Gibanje sustava prema stanju entropije je nešto posve drugo! Sustav u odreenom smjeru ne pokre $e nekakva intencionalna sila nego je posrijedi otklon gibanja (drift) unutar samog sustava, gibanje uzrokovano djelovanjem zakona slu !aja i ništa drugo. 2) Biologisti ki ki model je ishodište Freudovog postupka post upka koji je, kako ka ko bi r iješio problem komk om pulzije ponavljanja, ponavljanja, postulirao drugi biološki in stinkt umjesto da malo prepravi svoju prvu shemu psihi ! ke aktivnosti. Sve što je ranije re!eno o organicisti !koj psihijatriji može se pri mijeniti na ovu vrstu biologizma. 3) Mito log ijs ki mo del: još iz anti a nti !kog doba pot je !e pojam borbe suprotnih na !ela u uni verzumu, jednako kao i unutar ljudskog mikrokozmosa. Taj je model vjerojatno još stariji od svojeg najpoznatijeg izražaja, zoroastrovskog pojma borbe bor be izme u Ormuzda i Ahrimana — jer je atest iran ve $ u mnogim primitivnim mi tologijama koje porijeklo zla i smrti pripisuju zlokobnom djelovanju Deceptora, Rušitelja od nosno (avola. 4) Eti ki ki model uklju!uje trojni pojam iskon skog grijeha, predestinacije i uro enog zla u ljudskoj prirodi u njegovom najstrožem, najpuritanskijem i najužem smislu u duhu Starog zavjeta. 402
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
Ins ti nkt smr ti (pr ima rni )
Freud je ovaj pojam formulirao na osnovi zapažanja: za vrijeme prvog svjetskog rata, me u snovima vojnika koji su patili od traumati ! nih ratnih neuroza, neki su se gotovo kompulzivno ponavljali i bili takvog sadržaja da je to naizgled protuslovilo frojdovskom shva $anju sna kao is punjenja želje u skladu s kladu s na !elom ugode. Freud je najekonomi ! nije rješenje pronašao u hipotezi o instinktu smrti koji nastoji da ponovno uspostavi stanje anorgani !nosti kakvo je prethodilo pojavi života na Zemlji (27). Freud je to u !inio samo zbog toga kako bi o !uvao važnu os svoje teorije: budu $ i da je san ispunjenje želje, na pustio je svoju po !etnu teoriju frustracije kao uzroka agresije i postulirao da je agresija usmjerena prema van izvedena iz samo-agresije, a ne obrnuto. &injenica da su mnogi klasi !ni analiti!ari poput Fenichela (26) odbacili teoriju instinkta smrti (primarnog) dokazuje da su u na!elu bila jednako mogu $a i druga !ija objašnjenja fenomena kompulzivnog ponavljanja. &ini se da je t eorija o instinktu (ili »porivu«) smrti (primarnom) nadahnuta ! itavim nizom kulturnih modela mišljenja. 1) Fizicisti ki ki model izveden je iz drugog zakona termodinamike jer se zakon o rastu entropije !esto spominje u prilog teoriji instinkta smrti (3, 39). Me utim, iako taj zakon možda injenica smrti, i omogu $uje da se objasni sama injenica on ne omogu $uje da se objasni instinkt smrti u smislu moderne definicije instinkta. Kad sam 401
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
ni povijesno-kulturni model je mo5) Specifi ni del romantizma XIX. stolje $a koji je idealizirao pojedinca do te mjere da je smrt shva $ao kao proizvod proizvod njegove njegove svjesne volje. Ovo je shva $anje zapravo gotovo groteskno savršeno nali ! je vjerovanja plemena Aranda da je smrt uvijek rezultat vra $anja. Slavni Henleyevi stihovi: »Ja sam gospodar svoje sudbine, Ja sam kapetan svoje duše« savršen su izraz megalomanije takve vrste. S logi!kog gledišta, ovaj nazor implicira pogrešno shva $anje !ovjeka kao zatvorenog endocentri!nog sustava, a s eti!kog gledišta, ono postulira post ulira tezu »grešno sti kao sudbine «. Gr !ka tragedija koja je, bar kako se kaže, bila prva koja je formulirala ovaj stav, podrazumijevala je posve po sve druga dr uga ! ije njegovo zna !enje (12). ki model je nesumnjivo model u ko6) Klini ki jem se pojav ljuju najve $e terapeuti !ke poteško $e jer se postulat instinkta smrti ne može ni na koji na ! in izravno primijeniti tokom psihoanaliti! ke seanse. Istodobno, bilo je analiti!ara opsjednutih pretjeranom sklonoš $u, temeljenom na ekstremisti koj koj teoriji moralnog mazohizma, da se pacijent smatra odgovornim — i to jedin im odgovornim — za svoje nevolje. Kako primje $uje Loewenstein, ova teorija vrlo je pogodna za gruba pretjerivanja pretjer ivanja jer, u najjednostavnijem primjeru, moralni mazohizam ri jetko $e pacijentu mo $i biti motivom da pro e kroz neku ku $u upravo u trenutku kad udar vjetra ! upa crijep i ruši ga na njegovu glavu. ()vaj namjerno apsurdni primjer nije ništa be403
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
ve$ pri »fizikalisti !kom« modelu, rekao bih da je instinkt sila, vektor, koji pokre#e zadani sustav u odre enom smjeru. Gibanje sustava prema stanju entropije je nešto posve drugo! Sustav u odreenom smjeru ne pokre $e nekakva intencionalna sila nego je posrijedi otklon gibanja (drift) unutar samog sustava, gibanje uzrokovano djelovanjem zakona slu !aja i ništa drugo. 2) Biologisti ki ki model je ishodište Freudovog postupka post upka koji je, kako ka ko bi r iješio problem komk om pulzije ponavljanja, ponavljanja, postulirao drugi biološki in stinkt umjesto da malo prepravi svoju prvu shemu psihi ! ke aktivnosti. Sve što je ranije re!eno o organicisti !koj psihijatriji može se pri mijeniti na ovu vrstu biologizma. 3) Mito log ijs ki mo del: još iz anti a nti !kog doba pot je !e pojam borbe suprotnih na !ela u uni verzumu, jednako kao i unutar ljudskog mikrokozmosa. Taj je model vjerojatno još stariji od svojeg najpoznatijeg izražaja, zoroastrovskog pojma borbe bor be izme u Ormuzda i Ahrimana — jer je atest iran ve $ u mnogim primitivnim mi tologijama koje porijeklo zla i smrti pripisuju zlokobnom djelovanju Deceptora, Rušitelja od nosno (avola. 4) Eti ki ki model uklju!uje trojni pojam iskon skog grijeha, predestinacije i uro enog zla u ljudskoj prirodi u njegovom najstrožem, najpuritanskijem i najužem smislu u duhu Starog zavjeta. 402
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
smisleniji od spomenute sklonosti koju je vrlo opravdano kritizirao Loewenstein i po kojoj su uprav© Jevreji sami pronalazili sredstva kako bi izaz ivali iva li agresi agr esi vnos vnostt drugi d rugihh pr ema sebi, seb i, tj. sklonosti koja minimizira o !igledno neprijateljstvo njihove okoline (35). Ukratko, apsurdno je inzist i nzist irat i na mazohizmu mazoh izmu pacije nta ne že le $ i istodobno uzeti u obzir traumatizme što ih je on mogao pretrpjeti dok je još bio dijete bez obrane, izloženo eksplozijama slijepog sadizma roditelja. Uostalom, otvoreno i neodgovorno od bijanje da uzme u obzir o !itovanja sadizma roditelja izlaže psihoterapeuta opasnosti da pacijent pacijent izgubi povjerenje i u njega i u vlastitu sposobnost da ispituje (to test) zbilju i oja !a svoje sadisti!ko Nad- ja. Što više, ova sta lna isklju isk lju ! iva preoku pacija u sredoto sredot o !ena na moralni mazohizam pacijenta !esto je samo klini !ko lukavstvo, plod istodobno cini !nosti i lijenosti. Naime, budu $ i da na analiti !arskom krevetu leži pacijent a ne majka ždera ! ica niti otac grubijan, a niti itko od ostatka njihovog brojnog potomstva — ! ak niti najve $ i pacijent-mazohist nije mogao sve njih baš takve namjerno odabrati — najlakše je oko mit i s e na ono ga tko tk o nam je izl ožen ož en na milost i nemilost, tj. na pacijenta. Nema potrebe da se i dalje zadržavamo zadrža vamo na ovome jer sam dovoljno opširno na drugim mjestima (11, 15) obrazlagao na !inom kako shva$amo dijete u zapadnoj kulturi i preveliku važnost pripisujemo Edipovom kompleksu, a gotovo potpuno zanemarujemo, za nemarujemo, bar na teorijskom t eorijskom pla404
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
ni povijesno-kulturni model je mo5) Specifi ni del romantizma XIX. stolje $a koji je idealizirao pojedinca do te mjere da je smrt shva $ao kao proizvod proizvod njegove njegove svjesne volje. Ovo je shva $anje zapravo gotovo groteskno savršeno nali ! je vjerovanja plemena Aranda da je smrt uvijek rezultat vra $anja. Slavni Henleyevi stihovi: »Ja sam gospodar svoje sudbine, Ja sam kapetan svoje duše« savršen su izraz megalomanije takve vrste. S logi!kog gledišta, ovaj nazor implicira pogrešno shva $anje !ovjeka kao zatvorenog endocentri!nog sustava, a s eti!kog gledišta, ono postulira post ulira tezu »grešno sti kao sudbine «. Gr !ka tragedija koja je, bar kako se kaže, bila prva koja je formulirala ovaj stav, podrazumijevala je posve po sve druga dr uga ! ije njegovo zna !enje (12). ki model je nesumnjivo model u ko6) Klini ki jem se pojav ljuju najve $e terapeuti !ke poteško $e jer se postulat instinkta smrti ne može ni na koji na ! in izravno primijeniti tokom psihoanaliti! ke seanse. Istodobno, bilo je analiti!ara opsjednutih pretjeranom sklonoš $u, temeljenom na ekstremisti koj koj teoriji moralnog mazohizma, da se pacijent smatra odgovornim — i to jedin im odgovornim — za svoje nevolje. Kako primje $uje Loewenstein, ova teorija vrlo je pogodna za gruba pretjerivanja pretjer ivanja jer, u najjednostavnijem primjeru, moralni mazohizam ri jetko $e pacijentu mo $i biti motivom da pro e kroz neku ku $u upravo u trenutku kad udar vjetra ! upa crijep i ruši ga na njegovu glavu. ()vaj namjerno apsurdni primjer nije ništa be403
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
nu, ulogu kontraedipskih nazora koji zapravo uzrokuju edipske. U ovakvim kontekstima, naro!ito u nekim, tobože klini !kim nazorima, jasno izlazi na vidjelo njihova podloga arhai !ne teorije kaznene pravde jer se moralni mazohizam !esto definira na na !in koji, bez obzira na sve prakti !ne svrhe, onemogu $uje da ga se razlikuje od kriminalne namjere ili grijeha, i ne uzima u obzir neurozu, neizbježne nesre $e ili provokacije. Ova množina kulturnih modela na kojima izrasta pojam instinkta smrti ponovno se pojavljuje u jedva pr ikrivenom obliku u nekim marginalnim, ali nikako zanemarivim izvodima novije psihoanaliti !ke misli. Tako sam, primjerice, ve $ istakao (13) da je teorijska formulacija instinkta smrti obilježila skretanje psihoanalize prema takozvanim okultnim pojavama. pojavama. Prije nego se ova teorija pojavila, svi radovi klini ! ke psihoanal psiho analize ize koji su se s e bavili ba vili prividno priv idno t elepatelepa tskim pojavama odlu ! no su naglašavali svoju skepsu. No, nakon što je formuliran instinkt smrti, dvije tre $ine studija posve $enih toj temi, uklju! uju $ i i Freudove, po !ele su shva $ ati telepatiju ozbiljno. Otprilike u isto vrijeme po !eli su i pokušaji da se psihoanaliti !ka misao poveže s nadnaturalizmom zapadnog tipa. Posve je suvišno sporiti se o natprirodnom jer je uzro ! na veza izme u pojavljivanja instinkta smrti i po jedinih jedini h promjena pro mjena u psihoa naliti nalit i !kom mišljenju o nadnaravnom dovoljno o !igledna. Ista uzro !na, odnosno vremenska veza !ini se da je i ishodište 405 405
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
smisleniji od spomenute sklonosti koju je vrlo opravdano kritizirao Loewenstein i po kojoj su uprav© Jevreji sami pronalazili sredstva kako bi izaz ivali iva li agresi agr esi vnos vnostt drugi d rugihh pr ema sebi, seb i, tj. sklonosti koja minimizira o !igledno neprijateljstvo njihove okoline (35). Ukratko, apsurdno je inzist i nzist irat i na mazohizmu mazoh izmu pacije nta ne že le $ i istodobno uzeti u obzir traumatizme što ih je on mogao pretrpjeti dok je još bio dijete bez obrane, izloženo eksplozijama slijepog sadizma roditelja. Uostalom, otvoreno i neodgovorno od bijanje da uzme u obzir o !itovanja sadizma roditelja izlaže psihoterapeuta opasnosti da pacijent pacijent izgubi povjerenje i u njega i u vlastitu sposobnost da ispituje (to test) zbilju i oja !a svoje sadisti!ko Nad- ja. Što više, ova sta lna isklju isk lju ! iva preoku pacija u sredoto sredot o !ena na moralni mazohizam pacijenta !esto je samo klini !ko lukavstvo, plod istodobno cini !nosti i lijenosti. Naime, budu $ i da na analiti !arskom krevetu leži pacijent a ne majka ždera ! ica niti otac grubijan, a niti itko od ostatka njihovog brojnog potomstva — ! ak niti najve $ i pacijent-mazohist nije mogao sve njih baš takve namjerno odabrati — najlakše je oko mit i s e na ono ga tko tk o nam je izl ožen ož en na milost i nemilost, tj. na pacijenta. Nema potrebe da se i dalje zadržavamo zadrža vamo na ovome jer sam dovoljno opširno na drugim mjestima (11, 15) obrazlagao na !inom kako shva$amo dijete u zapadnoj kulturi i preveliku važnost pripisujemo Edipovom kompleksu, a gotovo potpuno zanemarujemo, za nemarujemo, bar na teorijskom t eorijskom pla404
Komplementaristi Komplementaristi#kaetnopsihoanaliza
napuštanja odgojnih teorija psihoanaliti !kog nadahnu$ a koje zagovaraju pedagošku tolerantnost, i povratka kaznenim metodama i antiinstinktnom nazoru ili, što je još gore, sustavnom odbijanju da se pruži podrška djetetu !ije krhko Ja za njom ima i te kakvu potrebu (12, 17), te povratka toleriranju, bolje redi, prepuštanju kaosu (1976). Što se ti !e teorija o odgovornosti pojedinca, sje $ am se da sam u drugom svjetskom ratu bio zgranut navodno psihoanaliti!kim ! lankom koji je, obra uju $ i problem stimulatora, branio tezu, u svim to !kama istov jet nu ponaš po naš anju an ju ame ri ! kog generala Pattona koji je, u posjeti vojnoj bolnici, ošamario vojnika bole sno g o d ratne r atne neur oze. oze . Ist ovje tni mora lizatorski nazor, premda u ublaženom obliku, nalazimo u velikom broju tobože psihoanaliti !kih ! lanaka o ratnim neurozama. Svakako, moglo bi se prigovoriti da je u svakom od slu !ajeva s kojima se suo !avamo mogu $e uspostaviti slijed koji nije strogo uzro !ni, nego samo vremenski, te da dakle gorespomenuti odnosi pripadaju tipu post hoc e rgo propte r hoc. Umjesto odgovora na to možemo posve opravdano ustvrditi da su »koincidencije« zaista odviše brojne, a psihoanaliti !ki naro ! ito odviše predvidljive da bi objašnjenje isklju !ivo vremenskim slijedom, a ne uzro !noš$u, bilo ili uvjerljivo ili jednostavno prihvatljivo. Smatram, sa svoje strane, da izum hipoteze o instinktu smrti obilježava po !etak progresivnog Gleichschaltunga u po !etku ikonoklasti !nog i kulturno neutral406
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
nu, ulogu kontraedipskih nazora koji zapravo uzrokuju edipske. U ovakvim kontekstima, naro!ito u nekim, tobože klini !kim nazorima, jasno izlazi na vidjelo njihova podloga arhai !ne teorije kaznene pravde jer se moralni mazohizam !esto definira na na !in koji, bez obzira na sve prakti !ne svrhe, onemogu $uje da ga se razlikuje od kriminalne namjere ili grijeha, i ne uzima u obzir neurozu, neizbježne nesre $e ili provokacije. Ova množina kulturnih modela na kojima izrasta pojam instinkta smrti ponovno se pojavljuje u jedva pr ikrivenom obliku u nekim marginalnim, ali nikako zanemarivim izvodima novije psihoanaliti !ke misli. Tako sam, primjerice, ve $ istakao (13) da je teorijska formulacija instinkta smrti obilježila skretanje psihoanalize prema takozvanim okultnim pojavama. pojavama. Prije nego se ova teorija pojavila, svi radovi klini ! ke psihoanal psiho analize ize koji su se s e bavili ba vili prividno priv idno t elepatelepa tskim pojavama odlu ! no su naglašavali svoju skepsu. No, nakon što je formuliran instinkt smrti, dvije tre $ine studija posve $enih toj temi, uklju! uju $ i i Freudove, po !ele su shva $ ati telepatiju ozbiljno. Otprilike u isto vrijeme po !eli su i pokušaji da se psihoanaliti !ka misao poveže s nadnaturalizmom zapadnog tipa. Posve je suvišno sporiti se o natprirodnom jer je uzro ! na veza izme u pojavljivanja instinkta smrti i po jedinih jedini h promjena pro mjena u psihoa naliti nalit i !kom mišljenju o nadnaravnom dovoljno o !igledna. Ista uzro !na, odnosno vremenska veza !ini se da je i ishodište 405 405
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
nog nazora psihoanalize s nekim od najve $ ih dogmi i modela mišljenja zapadne kulture.
DEKULTURACIJA I REKULTURACIJA REKULTURACIJA ZNANOSTI Helenisti i povjesni!ari znanosti !esto spominju prividni paradoks gr ! ke znanosti koja je, bare m u namjeri, namj eri, bila znanst zna nstvena vena i objekt o bjekt ivna u doba miletskih filozofa, primjerice Talesa, da bi s e kasn k asn ije (Pitag (P itagora ora itd) itd ) duboko d uboko prožela pro žela filozofijskom mitologijom. Takav je tok razvoja vjerojatno bio uvjetovan ovakvim kulturno-povijesnim procesom: dobar dio konkretnog sadržaja prvobitna gr !ka znanost izravno je preuzela, od znanosti razvijene u sveti štim a starih Egip $ana i Mezopotamaca i od njihove tehnike, ali nije preuze la i njihova njihov a samosvojn sa mosvojnaa kult urna zna!enja. Neko vrijeme, dakle, Grci su se bavili ! istom znanoš $u, ne-zaraženom kulturnim konotacijama. Me utim, ! im je ta ! ista znanost postala »respektabilna«, »respekt abilna«, !im se, recimo to tako, »udoma $ila«, opteretila su je specifi !no gr ! ka kulturna zna !enja i prometnula se u neku vrstu gr !ke magijske znanosti. Upravo u tom smislu Dodds je mogao re $i da su Pitagora i Empedoklo bili »gr !ki šamani« (23). Naime, premda je Pitagora bio izuzetno stvarala !ki plodan u oblasti matematike, on je to !inio zbog nematemati !kih razloga i s misti ! nom svrhom. Ukratko, on je 407 407
Komplementaristi Komplementaristi#kaetnopsihoanaliza
napuštanja odgojnih teorija psihoanaliti !kog nadahnu$ a koje zagovaraju pedagošku tolerantnost, i povratka kaznenim metodama i antiinstinktnom nazoru ili, što je još gore, sustavnom odbijanju da se pruži podrška djetetu !ije krhko Ja za njom ima i te kakvu potrebu (12, 17), te povratka toleriranju, bolje redi, prepuštanju kaosu (1976). Što se ti !e teorija o odgovornosti pojedinca, sje $ am se da sam u drugom svjetskom ratu bio zgranut navodno psihoanaliti!kim ! lankom koji je, obra uju $ i problem stimulatora, branio tezu, u svim to !kama istov jet nu ponaš po naš anju an ju ame ri ! kog generala Pattona koji je, u posjeti vojnoj bolnici, ošamario vojnika bole sno g o d ratne r atne neur oze. oze . Ist ovje tni mora lizatorski nazor, premda u ublaženom obliku, nalazimo u velikom broju tobože psihoanaliti !kih ! lanaka o ratnim neurozama. Svakako, moglo bi se prigovoriti da je u svakom od slu !ajeva s kojima se suo !avamo mogu $e uspostaviti slijed koji nije strogo uzro !ni, nego samo vremenski, te da dakle gorespomenuti odnosi pripadaju tipu post hoc e rgo propte r hoc. Umjesto odgovora na to možemo posve opravdano ustvrditi da su »koincidencije« zaista odviše brojne, a psihoanaliti !ki naro ! ito odviše predvidljive da bi objašnjenje isklju !ivo vremenskim slijedom, a ne uzro !noš$u, bilo ili uvjerljivo ili jednostavno prihvatljivo. Smatram, sa svoje strane, da izum hipoteze o instinktu smrti obilježava po !etak progresivnog Gleichschaltunga u po !etku ikonoklasti !nog i kulturno neutral406
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
bio genijalni matemati !ar koji je odabrao da se posveti numerologiji. Isti se proces ponovio kud su Arapi usvojili gr !ku znanost bez njezinih specifi!no gr !kih kulturnih implikacija. Nakon što su se neko vrijeme bavili !istom znanoš $u, i oni su je na kraju opto !ili haloom zna !enja i izvoda, sada islamske mistike. Krš $anska renesansa svojedobno se dokopala gr !ko-arapske znanosti i podvrgla je istovjetnoj po !etnoj dekulturaciji nakon !ega je uslijedila nova rekulturacija. I stolje $ e razuma dekulturiralo je znanost, no na ovom stupnju povijesnog razvoja znanost je sama postala »idolom«, neobjektivnim sektorom kulturne magije. Ovaj put ne misticizam nego sciolizam — pseudoznanost preruš pre ruš ena u scije sc ije ntiza nt iza m — po !eo je preplavljivati znanost (22, pogl. XVI). XVI) . Isti proces dekulturiranja i rekulturiranja nalazimo i u povijesti psihoanalize. U svojim po !ecima, psihoanaliti!ka misao raskinula je s misaonim modelima koje je nalagala kultura i, usprkos ponekoj poneko j utopijs ut opijs koj viziji, vizi ji, što se do ga a svakoj inovatorskoj znanosti u ra anju, pokazala se cjelovitim, objektivnim i autenti !no znanstvenim usmjerenjem. Me utim, od trenutka kad je p ostalo ost alo mogu $ e »vjerovati« u psihoanalizu bez opasno opa snost st i po vlas tit i ug led, pojavi poj avi li su se poku po kuša ša ji da se reku re kult ltur urira ira ta , u po ! etku proskribirana znanost, i pripisana joj je !itava skala kulturnih zna !enja. Time se, izme u ostalog, mogu objasniti sve bezo !niji pokušaji da se psihoanaliza kao znanost uklopi u religijska i me408 408
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
nog nazora psihoanalize s nekim od najve $ ih dogmi i modela mišljenja zapadne kulture.
DEKULTURACIJA I REKULTURACIJA REKULTURACIJA ZNANOSTI Helenisti i povjesni!ari znanosti !esto spominju prividni paradoks gr ! ke znanosti koja je, bare m u namjeri, namj eri, bila znanst zna nstvena vena i objekt o bjekt ivna u doba miletskih filozofa, primjerice Talesa, da bi s e kasn k asn ije (Pitag (P itagora ora itd) itd ) duboko d uboko prožela pro žela filozofijskom mitologijom. Takav je tok razvoja vjerojatno bio uvjetovan ovakvim kulturno-povijesnim procesom: dobar dio konkretnog sadržaja prvobitna gr !ka znanost izravno je preuzela, od znanosti razvijene u sveti štim a starih Egip $ana i Mezopotamaca i od njihove tehnike, ali nije preuze la i njihova njihov a samosvojn sa mosvojnaa kult urna zna!enja. Neko vrijeme, dakle, Grci su se bavili ! istom znanoš $u, ne-zaraženom kulturnim konotacijama. Me utim, ! im je ta ! ista znanost postala »respektabilna«, »respekt abilna«, !im se, recimo to tako, »udoma $ila«, opteretila su je specifi !no gr ! ka kulturna zna !enja i prometnula se u neku vrstu gr !ke magijske znanosti. Upravo u tom smislu Dodds je mogao re $i da su Pitagora i Empedoklo bili »gr !ki šamani« (23). Naime, premda je Pitagora bio izuzetno stvarala !ki plodan u oblasti matematike, on je to !inio zbog nematemati !kih razloga i s misti ! nom svrhom. Ukratko, on je 407 407
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
tafizi!ka vjerovanja. Isto tako, vidjeli smo kako je stvara nje pojma instinkt a smrti smrt i povuklo za sobom izravne promjene u psihoanaliti !kom nazoru o problemima telepatije (13). Najzad, a i nadasve, sve smo skloniji pseudopsihoanaliti !ko mišljenje koristiti kao oružje u borbi za specifi! nu ideologiju zapadne kulture... ili !ak, na posve zapadni na!in, u borbi protiv nje (Fromm, Marcuse itd). U kontekstu u kakvom se ovdje kre $emo, vrlo je malo važno da li je religija istinska, pojave telepatije zbiljske, a zapadna kultura najbolja od svih mogu $ih kultura. Stvarni problem nije u tome nego u cirkularnom rasu ivanju koje — na ispravan ili pogrešan na !in — psihoanaliti!kim teorijama pripisuje kulturne konotacije, da bi se zatim na njih pozivalo s nepsihoanaliti!kim svrhama i u neanaliti !kim i neznanstvenim kontekstima. Ukoliko taj proces potraje, umjesto da ostane znanost, psihoanaliza $e postati jednim od mitova zapadnog svijeta. Oživljavanje naklonosti, kakvo trenutno doživljavaju Jungove teorije, moralo bi nagnati na ozbiljno razmišljanje svakog objektivnog i znanstvenog psihoanaliti !ara i potaknuti ga na kriti !ko propitivanje vlastitih uvjerenja. Ukratko, danas smo svjedoci rekulturiranja psihoanalize, psihoanalize, pojave posve prirodno pra $ene promjenama u statusu psihoanaliti !ara koji se sa Saint-Germain-des-Presa seli sve bliže aveniji Henri-Martin, Henri-Martin, pa !ak i tako er vrlo pomodnom okružju anfi-avenije anfi-avenije Henri-Martin. U tim uv409
Komplementaristi Komplementaristi kaetnopsihoanaliza kaetnopsihoanaliza
bio genijalni matemati !ar koji je odabrao da se posveti numerologiji. Isti se proces ponovio kud su Arapi usvojili gr !ku znanost bez njezinih specifi!no gr !kih kulturnih implikacija. Nakon što su se neko vrijeme bavili !istom znanoš $u, i oni su je na kraju opto !ili haloom zna !enja i izvoda, sada islamske mistike. Krš $anska renesansa svojedobno se dokopala gr !ko-arapske znanosti i podvrgla je istovjetnoj po !etnoj dekulturaciji nakon !ega je uslijedila nova rekulturacija. I stolje $ e razuma dekulturiralo je znanost, no na ovom stupnju povijesnog razvoja znanost je sama postala »idolom«, neobjektivnim sektorom kulturne magije. Ovaj put ne misticizam nego sciolizam — pseudoznanost preruš pre ruš ena u scije sc ije ntiza nt iza m — po !eo je preplavljivati znanost (22, pogl. XVI). XVI) . Isti proces dekulturiranja i rekulturiranja nalazimo i u povijesti psihoanalize. U svojim po !ecima, psihoanaliti!ka misao raskinula je s misaonim modelima koje je nalagala kultura i, usprkos ponekoj poneko j utopijs ut opijs koj viziji, vizi ji, što se do ga a svakoj inovatorskoj znanosti u ra anju, pokazala se cjelovitim, objektivnim i autenti !no znanstvenim usmjerenjem. Me utim, od trenutka kad je p ostalo ost alo mogu $ e »vjerovati« u psihoanalizu bez opasno opa snost st i po vlas tit i ug led, pojavi poj avi li su se poku po kuša ša ji da se reku re kult ltur urira ira ta , u po ! etku proskribirana znanost, i pripisana joj je !itava skala kulturnih zna !enja. Time se, izme u ostalog, mogu objasniti sve bezo !niji pokušaji da se psihoanaliza kao znanost uklopi u religijska i me-
UTJECAJ KULTURNIH MODELA MIŠLJENJA
tafizi!ka vjerovanja. Isto tako, vidjeli smo kako je stvara nje pojma instinkt a smrti smrt i povuklo za sobom izravne promjene u psihoanaliti !kom nazoru o problemima telepatije (13). Najzad, a i nadasve, sve smo skloniji pseudopsihoanaliti !ko mišljenje koristiti kao oružje u borbi za specifi! nu ideologiju zapadne kulture... ili !ak, na posve zapadni na!in, u borbi protiv nje (Fromm, Marcuse itd). U kontekstu u kakvom se ovdje kre $emo, vrlo je malo važno da li je religija istinska, pojave telepatije zbiljske, a zapadna kultura najbolja od svih mogu $ih kultura. Stvarni problem nije u tome nego u cirkularnom rasu ivanju koje — na ispravan ili pogrešan na !in — psihoanaliti!kim teorijama pripisuje kulturne konotacije, da bi se zatim na njih pozivalo s nepsihoanaliti!kim svrhama i u neanaliti !kim i neznanstvenim kontekstima. Ukoliko taj proces potraje, umjesto da ostane znanost, psihoanaliza $e postati jednim od mitova zapadnog svijeta. Oživljavanje naklonosti, kakvo trenutno doživljavaju Jungove teorije, moralo bi nagnati na ozbiljno razmišljanje svakog objektivnog i znanstvenog psihoanaliti !ara i potaknuti ga na kriti !ko propitivanje vlastitih uvjerenja. Ukratko, danas smo svjedoci rekulturiranja psihoanalize, psihoanalize, pojave posve prirodno pra $ene promjenama u statusu psihoanaliti !ara koji se sa Saint-Germain-des-Presa seli sve bliže aveniji Henri-Martin, Henri-Martin, pa !ak i tako er vrlo pomodnom okružju anfi-avenije anfi-avenije Henri-Martin. U tim uv-
408 408
Kompleme Komplementari ntaristi sti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
jetima, jeti ma, psihoanal psiho analizi izi uvelike uvel ike prijet pr ijetii opasnost opas nost da na kraju postane previše respektabilna te da se i ona pretvori u »idola«, u smislu kako je nuklearna fizika postala sli !nim idolom, dovode$ i se time u pogibelj da prestane biti objektivnom znanoš $u. Naime, Nai me, istinsk ist inskaa znanost zna nost nikad nika d nije nij e respekre spektabilna: ona je biljka divljaka, uvijek u pobuni protiv prot iv parola ispražnjenih smislom i stalno st alno upitna spram naj!vrš$e uspostavljenih znanstvenih istina (16, 32).
409
Kompleme Komplementari ntaristi sti ka ka etnopsihoanaliza etnopsihoanaliza
jetima, jeti ma, psihoanal psiho analizi izi uvelike uvel ike prijet pr ijetii opasnost opas nost da na kraju postane previše respektabilna te da se i ona pretvori u »idola«, u smislu kako je nuklearna fizika postala sli !nim idolom, dovode$ i se time u pogibelj da prestane biti objektivnom znanoš $u. Naime, Nai me, istinsk ist inskaa znanost zna nost nikad nika d nije nij e respekre spektabilna: ona je biljka divljaka, uvijek u pobuni protiv prot iv parola ispražnjenih smislom i stalno st alno upitna spram naj!vrš$e uspostavljenih znanstvenih istina (16, 32).
410