ZBORNIK ZA N A R O D N I
ŽIVOT
I OBIČAJE
JUŽNIH
SLAVENA
ŽA N A R O D N I
ZBORNIK ŽIVOT I OBIČAJE
JUŽNIH
SLAVENA
Urednik .
Akademik
BRANIMIR
GUŠIĆ
J U G O S L A V E N S K A AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
ZBORNIK ZA NARODNI ŽIVOT I OBIČAJE JUŽNIH SLAVENA
Knjiga 43
ZAGREB 1967
Tisak, uvez i Izdavački
oprema:
zavod Jugoslavenske Zagreb, Gundulićeva
akademije 24
I
ETNOLOŠKI RADOVI
MARIJANA
GUŠIĆ,
Zagreb
E T N I Č K A G R U P A BEZJACI
Etnologija tumači prošlo zbivanje i iznalazi historijsku zakonitost u razvoju agrafičnih društvenih organizama; dokumentaciju crpi iz preda je i materijalnog inventara. - Nadimci kao jedno od poglavlja dokumen tarne etnografske građe; karakteristika nekih naših etničkih nadimaka. - Trostruka služba riječi b e z j ak - B e z j ak : 1) nadimak određenih grupa populacije, 2) cognomen (s odnosnim varijantama), 3) apelativ s pejorativnim značenjem. — Ilešičev pristup problemu imena Bezjak; polemika sa Skokom. - Fluktuacija u sadržaju i ubiciranju imena Bezj a k; uporedna pojava imena B r a j ak. — Riječ bezjak-Bezjak u našim rječnicima. — Služba imena Bezjak i Bezjačija kod pisaca od 16. stolj. dalje: u spisima protestantskih autora, kod S. Vraza, kod J. Križanića. — Prostiranje imena Bezjak u Istri i F uri ani j i od Kociančića do danas; uporedo grupa Brici. — Područje Bez jaka na Kupi i Dobri. — Područje Bezjaka u Hrvatskom Zagorju. — Prezime Bezjak u okolici P tu j a. — Imena Bez jak i H o r v at u slivu Sutle i Krapine; toponim Hrvatska u medijavalnoj Slavoniji. - Arhiđakonat U rb o'c z u 14 stolj.: crkvene, društvene i ekonomske prilike; značaj ove crkvene oblasti kao torza neke ranije, izgubljene organizacione cjeline. - Seljačke bune u dolini Sutle. — Kolonizacija doseljenika iz južnih krajeva u Hrvatskom Zagorju od kraja 15. stolj. dalje. - Karakteristika bezjačkih naselja; materijalni inventar: kuća-hiža, pokućstvo, ladica-skrinja. — Osnovne djelatnosti i pribor: drvenarija, košare u tehnici spiralnih strukova, lončarstvo u Hrvatskom Zagorju.
U središtu savremenih etnoloških istraživanja stoji problem postanka etničkih organizama od kojih svaki pojedini danas predstavljaju narode, nacije. Etnogenetski procesi, njihovi počeci, impulsi koji ih izazivaju, mi gracione sile koje ih pokreću, tok i ukrštavanje tih procesa, konačno nji hove posljedice na osnovu kojih se narodi rađaju, nastupaju sa svojim 7
historijskim bićem i na kraju gasnu, nestaju i umiru, kao prestarjeli orga nizam, sve to stoji pred nama, izaziva našu naučnu radoznalost i nuka nas da zagledamo u dubinu tih procesa. Jer samo na osnovu poznavanja onog razvojnog procesa u toku kojeg se narodi pojavljuju u historijskom svjetlu, moći ćemo utvrditi osnovne početne impulse historijskog zbiva nja uopće. Ali u pravilu etnogenetski su procesi u prošlosti proticali iz van kruga pismenosti. Pisani nas izvori ne obavještavaju dovoljno o kre tanjima koja su se u davnini dešavala unutar etničkih cjelina, o njihovim dodirima i silama po kojima su se narodi zbližavali ili odbijali, kako su nadolazili u krug vidnog događanja ili kako su nestajali s historijske sce ne. Zato nam u rješavanju postavljenih zadataka ne će dostajati samo historijska metoda nego ćemo se u našem poslu poslužiti i pomoćnim sredstvima etnološke nauke. 1 Kao i prethistorija tako i etnologija nastoji protumačiti razvoj i životni tok agrafičnih društvenih organizama. U tom će se poslu etnologija slu žiti vlastitom naučnom metodom i ići će svojim posebnim putovima u pribiranju svoje građe i u iznalaženju svojih izvora. Jedan od tih putova vodi do proučavanja tradicionalnih oblika, materijalnih i duhovnih. Po stojanje i razvoj agrafičnih društvenih cjelina vrši se po zakonitosti produživanja tradicije u kojem se ustaljenom okviru vrednote stečene u toku razvoja i uključene u predaju kao trajno dobro prenose neposredno s pokoljenja na pokoljenje. Služeći se dakle etnološkom metodom u tuma čenju anonimnih historijskih procesa, potražit ćemo izvore za taj posao u etnografskoj građi. Jedno od poglavlja te građe tvore i narodna imena le kolektivni i etnički nadimci, pa ćemo se koristiti i ovim podacima. Ta kvi nadimci još i sad postoje pored opće usvojenih nacionalnih i plemen skih imena gotovo u svakom kraju i narodu. I u našem narodu ima mnogo takvih naziva od kojih neki služe i kao oznake pojedinih etničkih grupa. Takova su imena npr. Šokac, Sijak, Bunjevac, Šop i druga. U pučkoj upotrebi dobro se zna za pojmovni sadržaj svakoga od tih naziva, a zna se i za njihove bitne značajke. U knji ževnom jeziku nisu svi ovi nazivi stekli puno građansko pravo pa ostaju manje-više samo u lokalnoj službi. 0 nekim od tih imena već se dosta ras pravljalo, a upravo o imenu Bezjak razvila se svojedobno živa filološka polemika u kojoj se ipak nije došlo do jedinstvenih pogleda o porijeklu i sadržaju ovog imena. 2 Pojmovni sadržaj tih naziva različit je. S nekim od njih služe se njihovi nosioci, čak u neku ruku kao da se ponose tim svojim posebnim imenom i po njemu sa svojim pozitivnim svojstvima po kojima se raspoznaju od svoje okoline. Tako npr. naziv Šokac služi starom ikavskom naseljenju u Slavoniji i Baranji, pa svoju zemlju Šokci s ponosom zovu Šokadija i dobro poznaju svoje šokačke značajke od govora i nošnje do običaja, pjesme i ostalih životnih manifestacija. Pozitivno je i ime Bunjevac, ali bez onog određenog regionalnog prostiranja koje je značajno za Sokce i 1 K o s M., O nekaterih 1948/49, 137. 2 O tom opširnije naprijed.
8
nalogah
slovenskega
zgodovinopisja.
POZČ. II—III,
Šokadiju. No zato je u imenu Bunjevaca očuvan svjež sadržaj o porijeklu ove grupe kao o doseljenicima s juga u Podunavlje. Neka su od tih imena prešla u složenu upotrebu kao npr. ime i naziv Vlah sa svim prelazima u apelativ širokoga značenja. Po analogiji pravih narodnih imena, koja osamljena u tuđoj sredini postaje vlastita imena, lična ili porodična, npr. Horvat-, i Hrvat-, Mađar-, Ugr-, Bugar- i dr. s odnosnim dočecima, doda cima i promjenama sve do udaljenih jezičnih likova, i etnički nadimci za dobivaju ovu širu službu prezimena bilo u svom prvotnom obliku kao već spomenuto ime Bunjevac, bilo prerađeno i preoblikovano (ŠokČić, Vlašić i dr). No neki od tih nadimaka ne služe kao ime kojim bi se nosi lac redovno služio ili čak njime i ponosio, nego ih tako zove njihova današnja sredina, njihovi susjedi, okolina i promatrači izvana, a sama grupa zazire od tog svog nadimka. Doista neki od tih naziva sadržavaju i dosta porugljivog s prizvukom prezirnog odnosa prema toj grupi, i ako u najviše slučajeva bez nekih težih ili ozbiljnijih negativnih značajaka. U takvoj službi nalazimo npr. nadimak Lala za Banaćanina. Ali neki od nadimaka toliko su zasićeni pejorativnim sadržajem da ga se nosioci klo ne, pa i tada kad je po spomenutoj analogiji ovo ime već zadobilo pravu službu građanskog prezimena. U toj fazi nalazimo danas ime Bezjak, Bezjaki. Upada u oči da je većina tih naših etničkih nadimaka jednosložna riječ, kojiput čak i bez uobičajenih dočetaka (npr. Šop, Čić). U tom kratkom obliku nalazimo takve etničke nazive i u tuđim, nama susjednim jezicima, kako Mađarima služe nazivi Toth, Racz i si. kao imena za pojedine sla venske narode ili grupe. Danas je takva jednosložna osnova obično proši rena s udomaćenim završecima kako to pokazuju imena Šok-ac, Šij-ak, Bod-ul, Pic-ok, Bez-jak. Jednosložna osnova u svom veoma reduciranom obliku upućuje na zrelost takvih naziva, odnosno na njihovu starinu i dugovjeku službu. Mnoge od njih možemo uvrstiti u onu kategoriju naših imena, koja je Skok odredio kao neslavenski faktor u etnogenetskom zbivanju u najranijem razdoblju historije Južnih Slavena. 3 Glavna značajka ovih naziva leži upravo u tom da je gotovo svaki od njih primarno bio karakteristika etničkog porijekla svog nosioca. Osim nekih novih porugljivih naziva (Lala, Ero) sva ostala takva imena ozna čivala su neku određenu grupu naseljenja, odijeljenu od svog šireg am bijentu po njenom porijeklu i po onim sasvim određenim crtama koje su i same proistekle iz prvobitne etničke pripadnosti ovako nazivane gru pe. Kao najbolji primjer za to da navedemo nazive Šokac i Ćić, koja su oba dosljedno sačuvana u kategoriji određene etničke grupe, a da u njihovu sadržaju nije došlo do daljnjeg razvoja kako se to dogodilo s imenom Vlah, vlah. Jedan je od takovih etničkih nadimaka i Bezjak. Opširno je tumačenju ovoga imena pristupio F . Ilešič, god. 1927. u svom radu »Bezjak i Bez jaci«. 4 Tu je on prije svega skupio svu građu o tom imenu iz historijskih 8
S k o k P., Iz mojega »Glossariuma Mediae et Infimae Latinitatis, Regni Chroatiae«. VAHD L, Split 1932, 127; Za imena iz jednoslozne osnove 138 itđ. 4 l i e l i č 73-91
9
tekstova, a zatim je na osnovu mnogih podataka pokušao utvrditi sadržaj ove riječi u vremenskom razvoju i geografskom prostiranju. Ali što je najvažnije, on je tu prvi put taj nadimak odredio kao etnografsku pojavu i s ovog je stanovišta pristupio tumačenju njegova značenja. Ne ulazeći u pitanje porijekla i samo usput dotičući se dotadašnjih pokušaja etimolo gije, IlešiČ je uspio ukazati na to da se u ovom imenu krije neki stari etnikom 5 koji se tek sad u naše dane gubi i brzo zaboravlja čak i tamo gdje je još u prošlom stoljeću pa i do Prvog svjetskog rata bio u punoj upotrebi. Vjerojatno bi Ilešić nastavio taj koristan posao i u novom bi svijetlu razradio taj problem da ga u tom nije prekinuo polemički nastup P. Skoka. Koristeći se kako sam kaže, Ilešičevim bilješkama o imenu Bezjak još u rukopisu, Skok je i prije nego što je Ilešičev rad bio objelo danjen, iznio svoje mišljenje 6 da riječ bezjak po svom postanku nema dru gog značenja osim pogrdnog nadimka, proisteklog iz opscene metafore ka ko je Skok pretpostavlja u svom etimološkom tumačenju ove riječi. 7 Ilešič se međutim ogradio od te Skokove etimologije, 8 na što je Skok žučno reagirao, 9 pa je i dalje ostao kod svojih semantičnih i etimoloških postava. AH upravo u tom izlazi na vidjelo prigovor kojeg mu Ilešič s pra vom kaže: »Skok operiše samo glasovnim lingvističkim aparatom, u koje mu je izvrstan stručnjak, ali ne vodi računa o istoriji reci, pa ni dosta o njezinoj geografiji.« 10 Skok naime uporno ostaje kod toga da je riječ be zjak kao ime i kao apelativ uopćena samo zbog tog svog ponižavajućeg značenja i da je mogla nastati jedino kao pogrdan nadimak. 11 U isto vri jeme lokacija te riječi kako je on sam donosi ukazuje na to da ta riječ u smislu prave etnografske oznake postoji još i u sadašnjosti na širokom i kontinuiranom prostoru i izvan granica kajkavskog jezičnog područja na donjoj Soči. Ilešič s pravom nastavlja: »Istorija reci, čini mi se, poka zuje da prvobitno »bezjak« nije bila reč za porugu nego ozbiljna etno grafska jezična oznaka.« 12 Taj Ilešičev izvod, što ga on tada u cjelini još nije mogao dokazati pa ga zato vinkulira s opreznim »čini mi se«, Skok je nemilo izvrgao ruglu, 13 ali je kraj tog prešutio, - a to mu je mora5 I b i d . 90: » 0 jednome pak se ne može, čini mi se, sumnjati, naime da je Bez jak prvobitno etnografsko ime te da se istom iz njega razvilo općenito označavanje čovjeka . . . « 8 S k o k , Tri etimologije. 7 Ibid. 40.: »U semantičnom pogledu nesumnjivo je da je srp.-hrv. b e z j a k . . . slov. b e z j a k . . . riječ i po današnjem svom značenju i po postanju pogrdna. Kako se spolni organi upotrebljavaju često za pogrđivanje . . . izgleda mi da i bezjak može potjecati iz istog vrela pogrda: bez + jaje - r a k bezjajak, haplologijom b e z j a k . . . « 8 I l e š i č u navedenu raspravu autor je na str. 92 i 93 dao Dodatak 93: »Upu ćivanje prof. Skoka na »kujona« i »jajara« ne stoji, pošto to nisu nikakve etnografske oznake«. 9 S k o k Još o riječi »Bezjak« 66-67. 10 I l e š i č Dodatak 93. " S k o k o. c. 71. itd. 12 11 e š i č I. c. 13 S k o k o. c. 67> »Ne ću da šikaniram inače vrijednog nacionalnog radnika radi ovakvih logičkih kontradikcija kao što su pag. 90. »O jednome pak se ne može, čini mi ee . . . itd. (v. bilj. I 5). Ako se za jednu tvrdnju veli, da se čini, onda ne može ona biti u isto vrijeme izvan sumnje«.
10
lo biti poznato, - da su već Kopitar, Gaj 14 i Jagić jednako oprezno, jer bez sigurne potvrde, u toj riječi naslućivali sadržaj nekog starog etnikona. Već Kopitar nalazeći tu riječ u obilatoj primjeni kod protestanskih pisa ca, nastojao je odgonetnuti njen etnografski smisao. 15 A Jagić odbijajući Daničićevu etimologiju naziva bezjak, g. 1881. dovoljno određeno iznosi da bi u toj riječi moglo biti skriveno neko staro geografsko ime 16 pa se teško može zaobići ovu misao velikoga slaviste kako je to Skok olako učinio četrdesetak godina kasnije. Skok naime ukratko zaključuje da se u tekstu mletačkoga kroničara Sanuta ime Bezjačija odnosi samo na kraj oko Varaždina. 17 Pri tom se on Sanutovim podacima služi samo prema Klaićevu kratkom citatu, a da ne donosi kako Klaić već znatno ranije oba imena Bezjak i Bezjačija pozna kao nazive iz Istre. U svom klasičnom opisu naših zemalja Klaić se služi s oba ova naziva očito poznavajući nji hov geografski i etnografski sadržaj. 18 Doista ne može se ni zamisliti da bi g. 1526. samo »kraj oko Varaždina« mogao dati vojsku od četrdeset hi ljada vojnika, kako to donosi Sanuto da je ta vojska unovačena »solamente de la Besiachia«. 19 Kako je Sanuto ovu vijest primio iz Ljubljane, očito mu je poslužila kao naziv za dio tadašnje Slavonije. Služba imena Bezja14
11 e s i 5 89. K o p i t a r o v a opažanja o ovom imenu v. iscrpno 11 e š i č 84, bilj. 48. J a g i ć V., Ocjena Rječnika hrv. ili srp. jezika JAZU T.. 2 u A. S. P h . V. IV, 1881, 681: »Noch unsicher ist die Zusamrnensetzung des bekannten Spottnamens Bezjak mit dem deutschen »fiess«. Dass ein fremdes Wort, dessen Nebenbedeutung --schlau«, »Teufelskerl« deutlich genug hervorleuchtet, den slavischen Auslauf ak oder jak angenommen hatte, um eine local beschrankte spottische Benennung »Tolpel« ausdriicken, das ist wohl kaum denkbar. Wenn nicht in dem Wort bezjak irgend ein alter geographischer Name steck, so muss man trachten den Ursprung aus dem Slawischen zu erklaren . . . « 17 S k o k , Tri etimologije 38, bilj. 2.: »Razlikovati se ima (se. Bezjačija kao ime kraja oko Pazina u Istri) od Sanudove Bezjačije, koja označuje kraj oko Varaždina . . . « 18 K l a i ć , Bezjačija 192. 18 Kako K l a i ć b . c. navode iz dnevnika M. S a n u t a donosi u najkraćem iz kojih se izvoda ne može dovoljno upoznati pisanje ovog kroničara, a za drugi se navod ni ne vidi iz kojeg Sanutova teksta potiče, to dajemo širi izvod ovih vijesti: I diarii di M a r i n o S a n u t o , Venezia 1895; vol. 43, col. 76: »Copia di una altra lettera, data in Lubiana, a di 9 Octubrio 1526. Prima, cerca la persona del Turco, adesso se ritrova a Buda . . . Circa il vayvoda di Transilvania e Vallachia, loro stanno a guadar li soi paesi et non si voleno mover di li, et piu, circa li signori hongari, parte di loro sono vegnudi insieme in la Schiavonia, dicta Besiachia, et ancora dall' altra parte di Corvatia e venudo il eonte Cristoforo cum oltri signori Corvati, et hanno fato dieta insieme, in la quel dicti signori cum dioti populi, zoe schiavoni et hongari hanno electo lo illustrissimo prencipe Ferdinando per re loro, et cosi anno facto ancor capitano il conte Cristoforo de tutti lor contra il Turco de quella banda, et se intende che '1 potra far da 40 milia persone solamente de la Bosiachia, li quali debenno star sempre in ordine che acerti segni che i farano siano tutti apparechiati . . .«. Iz ovog se vidi da je do Sanuta ime zemlje Bezjačija došlo iz diplomatskih i vojnih krugova iz Ljubljane i da je tada ovo ime u Sloveniji služilo za širi pojam zem lje preko istočne granice slovenskih zemalja. U staroj Slavoniji međutim tada je zapo činjala oscilacija starih regionalnih naziva. Po kolebanju u grafiji ovog imena u Sanutovoj vijesti vidi se da izvjestitelju nije bila jasna razlika između riječi bezjak i •bosjakf a prema trećem Sanutovu podatku »terra« chiamata Varresdin, che e in la Bysiachia« col. 340 moglo bi se zaključiti da je paralelizam osnovnog vokala u ovom imenu tada već bio usvojen. 15
18
11
čija u Sanuta podudara se s analognom upotrebom naziva bezjak, bezjacki i Bezjačija u etnografskom i geografskom smislu onako kako se tim izra zima služe protestantski autori. 20 Doista nije potrebno, kako to Skok ističe 21 ulaziti u ocjenu afekta s kojim se Trubar i ostali protestantski pisci odnose prema imenu Bezjak, a da se ipak može veoma dobro raza brati kako se u tim tekstovima oba imena Bezjak i Bezjačija izjednačuju s ostalim narodnim imenima i pokrajinskim nazivima etničkih grupa i krajevnih imena koja su služila tada jednako kao što još i danas služe mnoga od njih. 22 Tako je s ovim neopravdanim i naučno neodrživim iz vodom jednog istaknutog autoriteta zaustavljen pokušaj da se našoj etno grafskoj onomastici pristupi s modernog aspekta i da se pojave u narod nom životu nastoje osvijetliti i dalje od onih mogućnosti što ih pružaju pisani izvori, a samo tumačenje imena Bezjak svrnuto je sa Skokovom etimologijom na nedoglednu stramputicu. Premda Skok donosi da se riječ Bezjak kao prezime u pisanim, do tada izdanim, izvorima javlja tek g. 1562,, dakle nešto kasnije od Sanutove vijesti a savremeno s prote stantskim podacima, ipak se po tomu ni tada nije mogla poreći mogu ćnost da je ovo ime služilo i ranije u bilo kojoj svojoj službi. U produživanju agrafične kulturne facije, kako ona postoji u onom našem puku koji stoljećima ostaje udaljen od politički vodećih klasa, koje su ipak ostale veoma tanke nad znatno većom množinom pozadinskog, proizvodno aktivnog pučanstva, — u toj agrafičnoj kulturnoj sredini sa svim njenim pozitivnim popratnim pojavama u što prvenstveno pripada postojana i živa usmena tradicija i u materijalnom inventaru vitalno tradicionalno oblikovanje, — pismenost postepeno zahvata tek mali krug političkih i crkvenih faktora. Naseljenje na selu i u poluurbaniziranim jezgrama slo bodnih varoši i podgrađa s veoma malo pisanih vijesti ulazi u taj krug pismenosti i po tom u historijske pisane izvore, a to se u našim zemljama događa tek pri kraju srednjega vijeka. Ali baš zato dužnost je istraživača ž0 Odnosna mjesta gdje se u protestantskim tekstovima navode ova imena opširno I I e š i ć, služeći se pri tom svim publiciranim tekstovima i odnosnom opsežnom lite raturom pa ćemo se u daljnjem služiti s njegovim navodima. 81 S k o k Još o riječi »Bezjak« 67: »Mi doduše više ne možemo da ispitujemo autore iz 16. i kasnijih stolj., da saznamo, u kakvoj afektivnoj vrijednosti oni upotreb ljavaju Bezjak, Bezjačija, bezjacki, da li im je to riječ pogrdna značenja ili nije, jer spiritizam još nije postao vrelo lingvističkog saznanja«. 22 11 e s i ć 80. iz T r u b a r o v a predgovora Evanđ. po Mateju (1555 g.): » . . . drigači govore z dostimi besedami Krainci, drugači Korošci, drigači Štaierij inu Dolenci tar Beziaki, drigači Krašanci inu Istriani, drigači K r o u a t i . . .« (prema Sketovoj Slovenskoj slovstvenoj čitanki iz g. 1906.). — U njemačkom tekstu Novog Zakona (1557) »Windischer« je T r u b a r u »ein Krainer, Untersteyerer, Karner, Karstner, Histerreicher, Niederlander oder Bessyak.« - »Die Slaven die man sonst, Besiacken nennt, haben fast ungerische und crobatische Sitten«. - K o n z u l i Đ a l m a t i n u predgovoru Nov. Test.: ». . . najprvo vam Hrvatom i Dalmatinom, po tom takajše Bošnjakom, Bezjakom, Srbljanom i Bulgarom«. U tim primjerima nema traga bilo kakvom afektivom odnosu prema ovom imenu. Konačno, K l o m b n e r iz Ljubljane g. 1958 šalje u Urach neki bezjacki katehizam, » . . . koji bi se imao lati nicom izdati, a razumiju ga Hrvati i Bezjaci«, pa ni tu ne može biti govora o afektivnom stavu, nego samo o tom kako zaključuje I l e š i č 82: »Iz svega toga jasno se ra zabira da je »Bezjak« u 16. veku bio geografski i etnografski pojam koji se paralelno navodio 3 pojmovima: Istra, Bosna, Hrvat, Srbin, čak i Poljak, Čeh i Rus . . .«
12
iiaše narodne prošlosti da ne sprečavaju pristup u proučavanje agraficnog zbivanja, nego obratno da s pomoću drugih dostupnih metoda osim uobi čajenih filoloških ili historiografskih postupaka, a u prvom redu s pomo ću etnološkog istraživanja, osvijetle tok prošlosti i iznađu one historijske sile koje su pokretale organizam proizvodnog pučanstva. U daljnjem ne ćemo više podlijegali sugestiji ove polemike, naročito se ne ćemo više obazirati na promašeno Skokovo etimologiziranje. S obila tom i solidno skupljenom Ilešičevom građom služit ćemo se po potrebi i po mogućnosti dopuniti je s vlastitim podacima, sređujući pri tom nje gove informacije u regionalne okvire. Teškoća u determiniranju riječi bezjak leži u njenoj mnogostrukoj pri mjeni i u difuznom prostiranju. Nasuprot regionalno utvrđenim imenima (npr. Šokac, Ćić i dr.), ime Bezjak u prostoru izmiče stvarnom i regional nom utvrđivanju. I pored široke apelativne upotrebe, kako je riječ bez jak danas ima u našem jeziku pa i pored toga da se ime Bezjak javlja u tri službe kao cognomen, kao toponim i kao naziv za određenu etnograf sku grupu, ovu riječ ne možemo lako utvrditi u njenom mjesnom posto janju. Tako fluktuiraju i drugi neki etnički nadimci. Naziv Brajak, Brajci susreće se već sporadično u selima južno od Zagreba, ali tu se uvijek čuje kako su »Brajci oni tamo dalje«. Konačno nalazimo nosioce ovog imena u okolici grada Ozlja i dalje u selima kraj Ribnika do rijeka Dobre i Kupe, gdje u pobrđu postoji razasuto selo Brajakovo Brdo. I pored sta rine ovoga imena u njem nema traga nekom pejorativnom prizvuku, šta vi se Brajci su poznati kao marljiv i vrijedan narod. 24 Nasuprot tomu u ovom se istom kraju na susjedne Bezjake gleda pomalo podrugljivo. Svat ko tko zna da nije od ovoga porijetla prezirno govori o svom susjedu za koga se zna da je »od Bezjakov«. Tako je to u ovom kraju na rijekama Dobri i Kupi, a slično raspoloženje prema Bezjacima naći ćemo i u Hrvat skom Zagorju. I u našem građanskom društvu na Bezjake kao na pripadni ke jedne određene grupe gleda se s posmijehom. Dok npr. Šokci;, Bunjev ci, Boduli i tada kad iz pokrajine presele u grad ostaju i dalje povezani sa svojim zavičajem, a u gradu zadržavaju prisni kontakt sa svojim zemlja cima, i to nesamo u prvom pokoljenju, pa u svoj gradski život unose tradiciju, navike i životni pogled naslijeđen od svoje etničke grupe, do tle Bezjak dolazeći u grad ne zna drugo nego da što prije zaboravi sve ono što je ponio od kuće. On se odriče svog prezrenog porijekla i brzo uraštava u novu sredinu kao njen kozmopolitski građanin bez tradicije. Taj prekid s tradicijom, strah od svog prezrenog etničkog porijekla, druš tveni stid pred ostalim grupama unutar svog naroda, nazadovanje i povlačenje pred jačim i moćnijim, sve to stvara trajnu frustacionu situaciju iz koje rezultira teško izranjena, introvertirana kolek tivna fizionomija, otuđena od konkretnih pitanja svoje društvene sredi ne i njenih vitalnih potreba, kako su to u toku posljednjih stoljeća u naše mlado građansko društvo utisnuli potomci ove nekad znatne etničke skupine. " S k o k ibid. 66. " L o p a š i ć 7 i 195.
13
Ipak ime Bezjak nije oduvijek moglo imati ovakav smisao zasićen š prezirom i porugom. Teško je zamisliti da bi se u toj konačnoj fazi moglo usvojiti kao cognomen široke upotrebe. Prezimena Bezjak, Bizjak> Vizjak, Vesjak i si. 25 nastala su od ovog etničkog nadimka i sigurno su mu po svom postanku ravnopravna. Mora dakle da je nekada ranije etničko ime Bezjak, Bizjak bilo s punim sadržajem povezano sa svojim nosiocem tako da se i zemlja koju su nastavali Bezjaci nazivala po ovom svom narodu, analogno nazivima Šokadija, Ćićarija i dr. Tko su dakle Bezjaki, po kojima se nekada dio hrvatskih zemalja zvao Bezjačija? Već je Klaić upozorio na to da je ovo ime pod kojim se nekada kako on misli razumijevala »tadanja Slavonija između Drave i Save« slu žilo u 16. i 17. stolj. kao historijski regionalni naziv. To je Klaić zaklju čio, kako smo već naveli prema podatku mletačkoga kroničara Sanuta. Ovom svom izvoru Klaić uporedo stavlja navode protestantskih pisaca kojima kao i Sanutu nazivi Bezjak, Bezjačija, bezjački služe ravnopravno s ostalim našim narodnim imenima. Kao potvrdu da ova imena još služe u narodu on donosi jedino podatak o Bezjacima u Istri kako je to znao od Kocijančiča u Kukuljevićevu Arhivu, 26 a što mu je kako smo vidjeli već poslužilo u njegovu Opisu zemalja. Kao da ovaj naš veliki historio graf, koji je tako izvrsno znao protumačiti mnogi toponim s pomoću hi storijskih izvora koje je suvereno poznavao, nije nikad susreo ovo ime u živoj upotrebi kod kajkavaca, a sigurno je u njegovo doba ono tu postoja lo jednako kao i u Istri pa čak i intenzivnije u svojoj trostrukoj službi, kao nadimak jedne etničke grupe, kao građansko prezime i kao apelativ sa širim značenjem. Za najraniju pojavu ovoga imena u službi cognomena Skoku je poslužio jedini do tada objelodanjeni podatak iz g. 1562. 27 No u toj se vijesti nosi lac ovoga imena javlja kao slučajni nalaznik u Turopolju pa se po tomu ništa ne može doznati o vremenskom i mjesnom postojanju ovog prezi mena. Nasuprot tomu nedavno objavljeni dokumenti iz susjedgradsko-stubičkog vlastelinstva prezime Bezjak-Bezik donose u indigenoj sredini gdje je to ime bilo a još je i danas jedno od udomaćenih porodičnih imena među seljačkim rodovima. 28 Nema sumnje da se ovo ime kao i mnoga druga u Stubici nije pojavilo tek u šezdesetim godinama 16, stoljeća otkada potiču ovi urbari, nego da je ono živjelo tu i ranije, i ako u pozadin skom društvenom postojanju, u do sada poznatim izvorima nevidljivom. Ovo se dakle ime u službi cognomena, — ali ne kao slučajni nadimak, — javlja u pisanim spomenicima u isto vrijeme kad ga protestantski pisci donose kao ukupno ime nekoga naroda. U službi prezimena ovo ime po23
I U š i č 76. K o c i a n č i č 182 »Tukaj prebivajo prav za prav Taliani, blizo 12.000 duž, k i se Bizjaki zovejo. Oni govore talianski, ali popačeno. Sicer pa se v nič ne ločijo od Furlanov«. 2 7 L a 9 z o w s k i 6. Uz ispravu iz god. 1561 in margine 1562 između ostalih svje doka: »Matthaeus Bezyak, of facialis egregii Ladiszlay Kermchych in praedio Augustanovech«, 11, ponovo 1562 među svjedocima »Mathaeo Bezyak officiate egregii Ladislaj Kermchych de Bwsan«. 28 A d a m č e k 313 i kazalo imen s. v. Bezyak, Bezyek, Bezyk i Pezyak. 26
14
stoji i danas s varijantama koje sve ukazuju na zajedničko porijeklo svih variranih oblika. Za razliku od drugih etničkih nadimaka, koji su se staložili kao vlastita imena, vlastita ili porodična, ime Bezjak prešlo je u široku upotrebu s apelativnim značenjem. Samo još etnikon Vlah ima široku apelativnu službu u značenju brđanin, stočar, pastir. No u apela tivu riječi bezjak odlučan je onaj pejorativni momenat koji prati ovo ime. Tako se riječ bezjak javlja kao sinonim za »homo plumbeus«, »un huomo grossolano«, u prenesenom smislu »zoccolo«, kako to u 18. stolj. donosi Bella s napomenom da je »Beziak« »voce bassa e barbara.« 29 Iz drugih naših starijih rječnika ništa ne čujemo o ovoj riječi. Karakteristično je da ovu riječ ni u jednoj od njezinih služba nema bogati rječnik Belostenca. Ali Belostenec-Orlović uopće ne donose etničkih nadimaka kloneći ih se vjerojatno po onom u njihovo doba jedino opravdanom stavu humani sta prema plebejskom govoru. Otud proističe proturječje u upotrebi rije či bezjak kod protestantskih pisaca i u šutnji o toj riječi u našim ranim rječnicima. Jer dok kajkavski pisci u sjevernoj Hrvatskoj po govoru i porijetlu i sami stoje blizu naziva bezjak, odbijajući ga od sebe kako to vi dimo da se i danas događa, protestantskim je reformatorima stalo upravo do toga da društveno anoniman puk, potisnut duboko u pozadinu tada šnjeg političkog zbivanja pridobiju za se kao nosioca svoje propagande. Protestantima ovo ime nije došlo kao nešta novo i do onda nepoznato, ne go je to njima bio naziv za određenu grupu kajkavskog naseljenja, koju su oni u svom nastojanju da obuhvate najšire pučke slojeve digli iz be zimenog, u pismenosti nevidljivog postojanja u kom ga je katoličko sve ćenstvo, povezano s društvenom elitom, šutke ostavljalo. Takav stav naći ćemo i kod Jurja Križanića. U oba izdanja svoga Rječnika, Vuk riječ bezjak donosi samo u apela tivu i tumači je kao »Tolpel, stolidus«. 30 On ne ulazi u daljnje tumačenje ove riječi kao etnografskog nadimka i ako ga očito poznaje u tom smislu iz Trubarovih djela kako to sam navodi. Znatno šire tumačenje dao je Daničić u Rječniku Jugoslavenske Akademije. 31 Tu on osim apelativnog značenja upozorava na to da je Bezjak »ime naroda u Hrvatskoj između Save i Drave, koji i sad tako nazivaju susjedi.« 32 Prema Vuku riječ bezjak donose Iveković i Broz. 33 Ali je za ove autore veoma karakteristično da oni riječ bezjak tumače samo u njenom apelativnom značenju, a ipak obojici moralo je biti poznato upravo iz njihovoga kraja i kao etnički nadimak. Pa dok naziv Šokac donose sa svim izvođenicama i kao ime za zemlju, 34 dotle kao da nikada nisu čuli za imena Bezjak i Bezjačija. No 29 D e l i a B e l l a 784a, »Zoccolo, si dice ađ un huomo grossolano e đa poco. Homo plumbeus. Trupina, n. f.«; - 784 b ; »Metaf. Beziak - aka m. Buza si dice alia donna. Voci ambe basse e barbare.<> 30 V u k col. 26: »Bezjak, m. Tolpel, stolidus, sagt z. b. der Vater zum Sohne, der etwas dumm gethan oder gesagt hat, (cf. Bezjak in den Truberischen Vorreden um A. 1560). U drugom izdanju 1872, 20: »Bezjak itd.« 31 R j e č n i k JAZU I 1880/2, 269, 270 s. v. bezjace do bezjaštvo. 32 Ibid. s. v. bezjak. 33 I v e k o v i ć - B r o z . 48 s. v. bezjak. 84 Ibid. II 536 s. v. Šokac - Šokadija
15
zato u tumačenju apelativnoga bezjak oni donose čak trideset i dva sino nima sva s pogrdnim značenjem za nosioca ovog naziva. Ovakav isti stav prema nazivu bezjak naći ćemo i danas u Hrvatskom Zagorju za one po rodice ili kuće za koje se zna da potiču y>od Bezjakov«. Daničićevu definiciju da su »Bezjaki hrvatski kajkavci med Dravo in Savo« preuzeo je Pleteršnik 35 proširivši je još s tim da je »Bezjak, ein Mann von der italienisch-slowenischen Sprachgrenze«, kako je to već ranije donio Kociančič. Pod natuknicom bezjača Pleteršnik donosi iz različitih tekstova sadržaj za četiri značenja ove riječi. Po njemu je bezja ča: »1) die Winzerin, ker so Štajerci iz Zagorja dobivali viničarnice, 2) die Bartaxt, die Sehlichtaxt, das Bartbeil, ime za sekiro po kraju od kodar je prišla, 3) eine Art kroatischer Hirtenpfeife, 4) eine Art Pflaume«. U daljnjem određivanju naziva bezjak dobro će nam doći podaci koji svi po tiču iz Štajerske. Tek Mažuranić u svojim Prinosima ovom imenu posvećuje više pažnje i nastoji ga opširnije protumačiti služeći se pri tom Kociančičevim i Pleteršnikovim podacima. 36 Mažuranić kaže da je bezjak »nadimak, sva kako podrugljiv, kojim susjedni Hrvati, čakavci i štokavci, nazivaju kajkavce uopće, a kajkavci preko Kupe do mora kajkavce među Kupom i Murom.« Uz to on donosi svu do tada poznatu etimologiju ove riječi, a ujedno opaža da »riječ dolazi ipak ne samo u obliku bizjak, već i vezjak i vizjak, vrlo česta prezimena u Slovenaca i Hrvata kajkavaca«, i kod tog upozorava da je »nadimke vrlo teško protumačiti«. Tako dakle Mažuranić udaljuje ovaj naziv s područja čakavskog govora i ograničava ga na kajkavske krajeve pa i na tom prostiranju sužuje ga na regiju između Kupe i Mure. No kad skupimo podatke o današnjem posto janju imena Bezjak, vidjet ćemo da je i ova Mažuranićeva definicija s jedne strane prostorno preširoka, jer u čitavoj Hrvatskoj Posavini, Mos lavini, u kraju oko Čazme i Bjelovara te u Međimurju, dakle u izrazito kajkavskim krajevima, ime Bezjak kao etnički nadimak uopće nije poz nato i samo izvedenice ove riječi služe tu u opisanoj apelativnoj službi. S druge strane međutim i pored tog što spominje Kociančičev navod o Bezjakima u Furfaniji, Mažuranić u svoju definiciju nije uvrstio širok areal prostiranja ovog nadimka u sjevernoj i srednjoj Istri. Kao ime jednog po toka u Prekomurju Bezlaj ime Bezjak izvodi iz nekog »stanovniškega vzdevka ali patronimika«. 37 I pored toga da je Bezlaj skupio svu literatu ru o tom imenu od Kociančiča i Pleteršnika do Skoka i Ilešiča, njemu etimologija ove riječi predstavlja etimološke teškoće pa i ako kod Mažuranića nalazi tanku nit koju bi mogao voditi do nekog od prethistorijskih etničkih imena, on ipak srodna imena (toponim Bizeljsko, prezime Be* zeljak) ne svrstava u istu imensku skupinu. Zato i sve ostalo mnoštvo hidronima i uopće toponima iz osnove bi>z on nastoji povezati s riječju *5 P l e t e r š n i k 24 s. v. bezjača, bezjak, bezjački. 38 M a ž u r a n i ć 54 s. v. bezjak. 37 B e z l a j 59 i 60. »Bezjak tuđi Bizjak, 1. pritok Mure . . . «
16
bezeg, bezga, bazga, sambucus^8 i ako dobro opaža da su imena iz ove osnove »omeđena samo na istočno slovensko područje, nalazimo ih na Dolenjskom i u donjoj Štajerskoj«. 39 Konačno je u Rečniku Srpske Akademije skupljeno sve što je do sada u našim štampanim tekstovima poznato o riječi bezjak i o njenim izvedeni cama. 40 Iz te građe doznajemo da apelativna služba ove riječi dosiže dale ko izvan kajkavskog područja. Etnografsko ime Bezjak potvrđuje se tu samo prema Ilešiču, a u službi prezimena donosi se jedan primjer iz Senja. Po ovoj obilatoj, i ako ne do kraja iscrpnoj građi vidimo da riječ bezjak s izvedenim likovima živi u našim literarnim tekstovima od 16. stolj. nadalje, ali da kao naziv za određenu etnografsku grupu dolazi samo kod autora iz slovenačkih i sjevernih hrvatskih krajeva. Navest ćemo najvažnije podatke iz ove građe. S istim sadržajem regionalnog naziva za neku zemlju, njen narod i go vor toga naroda, kako smo to našli u mletačkoj vijesti iz 16. stoljeća, nazivi bezjak i bezjački, vidjeli smo, služe protestantskim piscima. 41 Oni tako zovu kajkavsko stanovništvo izvan Slovenije pa nije teško u svim tim na vodima razabrati da se radi o ustaljenom imenu određene grupe kajkav skog govora u najzapadnijem dijelu sjeverne Hrvatske. 42 Ponavljamo, re formatorska je akcija očito bila usmjerena na obuhvatanje ove grupe bez ikakva afektivnog odnosa prema nosiocima toga imena. Izvan sumnje moralo se raditi o naseljenju na većem prostoru, jer za neko neznatno ili osamljeno naselje reformatori nisu mogli pokazivati interes, Ipak odre đeniji geografski smještaj ove grupe iz protestantskih se tekstova ne može_Đ_drediti.^? Jednaka služba naziva bezjak produžuje se i kod slovenskih pisaca i u 19. stolj. kako to Ilešič iscrpno donosi, 44 a koji su podaci poslužili ranije Pleteršniku. Za nas je poučno doznati kako se ta riječ reflektira u djeli ma Stanka Vraza, koji je i sam rodom iz štajerskog sela, otkud je ovaj na ziv ušao u Pleteršnikov glosar. Poznato je da je Vraz jedan od naših 88
Ibid. 50 s. v. Bazovica; 58 Bazgovec; 59 Bezina; 65 Bizeljski potok i dr. Ibid. 58 s. v. valjda: vzhodno, umjesto, zahodno t j . u istočnim slavenskim predjelima. 40 B. e č n i k SAN I 406 i 407 s. v. Bezjak do bezjaštvo. 41 Osim već navedenog u bilj. I. 22. donosimo iz ovog opsežnog gradiva samo ne koliko značajnijih primera kao potvrdu za etnografski sadržaj termina kod prote stantskih pisaca. Hrvatska Postila (1526): »Bihu rimskim poganskim vladaocem ili go spodi podložni, kako tad jesu množi krstjani Turkom, koj v zdolnih ugrskih, bezjačkih, hrvačkih, v Bosne srpskih stranih prebivaju.« Prvi Del Novoga Testamenta (glagoljica, 1562): » . . . takaiše Bošnakom, Bezekom, Srblanom i Bulgarom«. - Drugi Del Postile (1568): »Yere ovi yazici nissu bili tako razdilleni yz yednoga szamoga yazika, kakono Harvaczki va vnoga govorenya, to yess v Harvaczka, Bezyacka, Szarbska, Bossanska, Polsska, Tsesska, R u s s i a n a . . . « i dr.; I l e š i č 81 s odnosnom li teraturom. - Juraj Dalmatin 1584 daje »register nekaterih besćd, katere krajnski, koroški, slavenski ali bezjački, hervacki, dalmatinski, istrianski ali k r a š k i . . . « itd. Ibid. 82 i 83. 42 To se najbolje vidi kako Juraj Dalmatin u svom registru razlikuje krajnske od bezjačkih riječi; I l e š i č 83. 43 Kako I l e š i č 80 iz toga izvodi: »Bezjaci su dakle opet TI vezi s »Dolenjcima« (u Kranjskoj ili Štajerskoj) dakle hrvatskim kajkavcima.« 38
44
Ibid. 84.
2 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
\1
najranijih zapisivača dokumentarne usmene tradicije, a i inače vrstan posmatrač narodnog života i našeg sela. Kad razgledamo sve navode u kojima Vraz donosi naziv bezjak i njegove izvođenice, 45 vidimo da Vraz ovu riječ pozna u dvojakom smislu i to kao ime neke etničke skupine i kao apelativ sa širim pa i pejorativnim značenjem. I ako u svojim putopi snim zapisima Vraz ne donosi ime Bezjak direktno iz Pokuplja gdje to ime i sada postoji, ipak za dio naselja na Kupi njemu ovo ime služi kao izrazita etnografska oznaka bez pogrdnog prizvuka. Ali u dru gim navodima Vrazovim teško ćemo razabrati da li on naziv bezjak do nosi iz vlastitog opažanja ili se njime služi po Trubarovoj liniji kojeg je spise dobro poznavao. Na svaki način kad je govor o jeziku, — a za taj elemenat nacionalne manifestacije ovaj je genijalni vizionar bio bolno osjetljiv, — on bezjačkim zove onaj »patois« od kojeg se s prezirom odvra ća.46 To je razumljiv stav mladog romantičnog književnika koji sa svojim brižno stečenim i širokim humanističkim obrazovanjem pripada kolu za nosnih Iliraca. I pored toga dakle što Vraz s naučnom ozbiljnosti utvr đuje i skuplja usmenu pučku predaju, njega u prvom redu privlači poeti čnost narodnog izraza, a u samom poslu vodi ga želja za podizanjem i oplemenjivanjem »ilirske« narodne zajednice. Uostalom takav stav prema najnižem sloju seljačkog staleža naći ćemo i kod humaniste Križanića, a naslućujemo ga još ranije kod učenog pavlina Belostenca. no o tom kasni je. Ne bismo se dakle mogli saglasiti s Ilešičem da Vraz slijedeći u tom Trubara svekoliko »provincial-horvatsko narečje« zove bezjačkim. 47 Ko liko on razlikuje kajkavski govor tadašnjeg višeg društva od prezrene bezjačine, dobro se može vidjeti iz njegova pisma od 11. VIII 1841 god., gdje živo govori o tom kako je uživao u sočnom kajkavskom govoru jednog starine, hrvatskog aristokrata. 48 45 Ibiđ. 85 bilj. 50. Donosi navode iz Vrazovih tekstova, ali s nekim nesigurnostima u signaturama. D e l a S t a n k a V r a z a I, Zagreb 1863, 223 u napomenama uz pjesmu br. 11, bilj. 120: »Hrvati (Bezjaci) oko Kupe poju još dan danas od Duhovan do sv. Ivana krst. . . . « - D e l a S. V r a z a V, Zagreb 1877, 27 iz pisma datiranog u Ljubljani 28. IV. s. a. (objelodanjeno u Danici g. 1841., 757): » . . . Gramatici su po jednoj prilici narečje kranjsko u onakav kalup, hoćeš nećeš, skučili, u kakav provincial-horvatski svoje domaće, koje ovdešnji Truber nazivlja Bezjačko. — Zlo je po znanju onih učenih glavah, koji s tolikom opredeljenostju (bez zamere govoreć) hoće da govore o kranjskom i bezjačkom narečju. Govor je pučki Horvatske i Kranjske za one Quintiiiane, koji se samo po sobah oko knjižnog praha muče, nova zemlja ili bolje rekuć, terra incognita«. Str. 223: Iz pisma datiranog u Kranju nešto poslije 14. IV 1841. ». . . Mi se zdravo nasmejasmo . . . Nu bez vina ni reci. Tako se i ovde Iliri slažu. Nekakav glasoviti kralj, koji je s Iliri bojak bio, kazao j e : Zlatan ključ svaka vrata otvori. Bolje bi bio kazao: Vinski ključ sve otvara. - Nu s druge strane ne slažu se Kranjci s Hrvati (Bezjaci). Kranjska je kuća sva lepa, sva č i s t a . . . « Str. 365 iz pisma datiranog u Zagrebu 2. IV 1845.: ». . . Ovdešnji Madjari radi bi, da se književni jezik iz izpita sasvim izključi, i sama trula bezjačina urine i tako da njihov kandidat izpane . . .« 46 L. c. Osim toga 11 e š i č s pravom ukazuje na to da je »Bezjaczina« označena kao »patois« pod Vrazovim uticajem ušla u poljsku publicistiku (str. 35 i bilj. 51). 47 Ibiđ. 85 bilj. 50. 48 D e 1 a S. V r a z a V, 268 iz pisma datiranog u Zagrebu 11. VIII 1841. gdje opisuje svoj susret u Gredicama s »jednim starinskim Hrvatom sa starcem Jelačićem iz Ratkovca čovekom prioris temporis, nu pritom dosta dosetnim. Njegov je jezik čisti
18
Etnografski sadržaj imena Bezjak bio je poznat i Lj. Gaju, koji je bež sumnje tu riječ poznavao iz svog zavičaja. Ali Gajevi se navodi odnose samo na jezik, očito na kajkavski govor Hrvatskog Zagorja pa se o nje govu odnosu prema nosiocima tog imena ne može ništa reći. 49 Ako se vremenski vratimo unatrag, naći ćemo da je od ranijih autora najbliži realnom sadržaju imena Bezjak onako kako to ime i sad živi u sje vernoj Hrvatskoj, Juraj Križanić, kako to doznajemo iz podataka u nje govoj Gramatici. 50 Potekavši iz kraja gdje i sad postoji oštra razlika iz među Bezjaka i onih koji to nisu, Križanić je i u dugim godinama sibir skog progonstva ostao trajno povezan sa svojim zavičajem u kom je pro veo djetinjstvo. U svom je nemirnom životu upoznao širom svijeta sla venske narode i jezike, a ipak po njegovu uvjerenju jedini Čist i nepokva ren hrvatski jezik sačuvao se samo u njegovu zavičaju »v jedinom malom kutu zemlji: okolo Kupi riki, vo ujezdu Dubovca i Ozlja i Ribnika ostrogov«, 51 pa i izgovor i naglasak hrvatskog jezika ispravno se čuje, tvrdi on samo »medžu Kupo ju i Vuno ju rikami, vo ujezdeh Bihšća grada napače okol Dubovca, Ozlja i Ribnika«. 52 Ali upravo zato je njegova domaća ikavština zauvijek ostala osnovom njegovih nedosežnih težnja za jedin stvenim jezikom svih Slavena, on pamti da Hrvati ovaj govor, kojeg on osjeća kao nakazni, zovu »bezjačskim od Bezjakov nikojih ljudev, koji prevratno govoret.« 53 Taj nakazni bezjački jezik to je njemu očito ono kajkavsko narječje iz njegova zavičaja kako i danas u istom kraju govore Bezjaci. To je i sad ona grupa naseljena u zaleđu Dubovca, na koju nji hovi susjedi koji se zovu Hrvatima a nikako nisu Bezjaci, gledaju s istim prezirom kako ga je i Križanić iznio prema bezjašćini jednako kao i pre ma kmetšćini,5i tj. ne samo prema jeziku nego i prema svemu onomu što ovaj bespravni puk stavlja duboko ispod ostalih žitelja u Križanićevu rodnom kraju. Ovaj Križanićev stav prema bezjašćini direktno nam otvara pogled u današnju situaciju oko ovog našeg problema. Danas ime Bezjak u službi pravog etničkog nadimka živi u tri područja najzapadnije Hrvatske i di jelom na tlu Slovenije: 1. u dijelu Istre i Slovenskog Primorja; 2. u Pri gorju od Karlovca do Samobora i 3. u najzapadnijem dijelu Hrvatskog Zagorja nad Sutlom. Ipak i u ova tri područja zateći ćemo postojanje imena Bezjak u različitim fazama. Provincialski, kao što se govori po varoših i plemićkih dobrih, nu kod njega je živ, narodnimi poslovicami i prirečji tako hitro izkitjen, da priznati mogu, da nitkogo još u tom jeziku toli rado slušao nisam kao baš njega.« 49 11 e Š i č 85. 50 D a n i č i e G j . , Gramatika Gjurgja Križanića. Rad JAZU XVI, 193. 81 L. c. bilj. 1. 52 Ibid. 197. 53 Ibid. 193: »bezjašćina . > . besida ili rič kako koli skažena bez obzora na tudžij jezik«. 54 L. c : »kmetšćinoju zovut kogđa kto govorit grabije ili zastareni i otviknjeni riči, i selskim kmetom a ne plemenitim Ijudem obični«. Str. 194: » k m e t š ć i n a . . . kmetski ili iz vsego naroda otviknjeni i pogubljeni riči.«
19
Već je, našli smo g. 1853. Kociančič zabilježio da se na lijevoj obali Soče u okolici Tržiča jedna brojna skupina, tada 12.000 stanovnika, zove Bezjacima, 55 Po njegovu ovi Bezjaci govore »izopačeno talijanski«, tj. svojim lokalnim idiomom furlanskog i smatraju se Furlanima. Ali i s ove strane današnje granice u području Kopra, Novigrada, Izole, Poreča do Rovinja i Vodnjana prezime Bezjak s varijantama tako je često da je to očito jedan od indigenih imena u onom domaćem naseljenju koje je ranije tvorilo cjelinu s furlanskim Bezjacima. U ovom je kraju težište ovog imena u srednjoj Istri, gdje se hrvatsko kajkavsko stanovništvo na zivlje imenom Bezjaki u opreci prema svojim susjedima UskocimaVlasima?** Istarski Bezjaci smatraju sebe starincima u ovoj zemlji, pa na Vlahe gledaju kao na nedavne pridošlice, ma da su se, kako je poznato, seobe uskočkog stanovništva u Istru izvršile u toku 16. i 17. stolj. Dobro limitirano područje kajkavskih Bezjaka u srednjoj Istri graniči s uskoč kim naseljenjem na Dragi Pazinskog potoka 5 7 i zahvata stare općine Oprtalj, Draguč, Sv. Petar u Šumi i dijelom okolicu Pazina. I ovdje ime Bezjak često služi kao prezime i to u ovom svom kajkavskom liku, ali je to u ovom kraju ujedno široki etnografski nadimak ovoga puka koji se i sam tako naziva smatrajući se superiornijim ili bar pitomijim narodom od Uskoka. Preko sporadičnih nalaza prezimena, iz srednje Istre nas tavlja se područje Bezjaka dalje na istok, gdje se u Ivastavštini ponovo javlja kao skupni nadimak. U čitavom kraju od Soče do Rječine bezjačka sela i zaseoci smjestili su se na niskom pobrđu. Sve su to nevelika naselja, neka svega od nekoliko kuća. Neka od tih sela nose ovo ime kao svoj toponim pa i po njima možemo uočiti cjelinu ovog etnikona od Soče do podgorine nad Kastvom kao jedinstvenu etnografsku oblast, izuzevši iz te cjeline pojedina uskočka naselja i visoku regiju Ćićarije. Već nablizu onom kraju gdje je Kociančič našao Bezjake furlanskog govora, u sloven skom naseljenju Gorice na Soči, tri sela nose ovo ime: selo Bizjak u op ćini Levpa, 58 zatim zaselak Bizjaki kraj Kamberškog 59 i zaselak istog imena u općini Rihemberk. 60 Dalje u Istri u katastarskoj općini Oprtalj selo Bazjaki imalo je nakon rata god. 1946. sedam porodica od kojih je šest nosilo ovo prezime, 61 dok je u staroj općini Draguč zaselak sela Bregi s imenom Bazjaki imao svega četiri porodice, 62 a ni u zaseoku Bezjaki kraj Sv. Petra u šumi šest porodica više ne nosi ovo prezime. 63 0 nekad širem postojanju ovog imena svjedoči i historijski toponim kako ga je utvr dila V. Ekl u jugozapadnom dijelu općine Rijeke. Danas je to sastavni dio grada u kom se ovo staro ime izgubilo, a još g. 1842 označen je pod 55 56
V. bilj. I. 26. Obavještenje zahvaljujem prof. J o s i p u M i l i č e v i ć u , asistentu Iustituta za
narodnu umjetnost u Zagrebu. 87 I ove podatke pahvaljujem prof. J o s i p u M i l i č e v i ć u . 58 I. M. 1951. 59 Ibid. 60 Ibid. 61 C N I 54: selo Bazjaki, sedam porodica, 46 hrvatskih stanovnika; 56: u istom selu imena: Bazjak (Basioco) 6 porodica. 62 Ibid. 479.: zaselak Bazjaki, 4 porodice, 21 stanovnik Hrvat. 63 Ibid. 215 i 216: Bezjaki, 6 porodica, 26 stanovnika Hrvata.
20
imenom Besiaki u katastarskoj mapi teren s pašnjacima i oranicama. Isto ime Bezjaki sad još nosi zaselak na glavnoj cesti od Rijeke za Kastav, a i stanovnici mu nose ovo prezime, 64 U daljnjem vidjet ćemo da se razmještaj ovih toponima pokriva u Istri s prostiranjem prezimena Bezjak 65 zahvatajući istu regiju od Furlanije do Riječkog zaljeva, a isključujući u tom Ćićariju. Uz najčešći oblik Bezjak uporedo javljaju se u službi cognomena i obje varijante Bizjak86 i Bazjak.67 Okupljeno u selima okoline Kopra, 68 susreće se u selima katas tarske općine Oprtalj 69 otkuda u južnom dijelu Bujštine 70 dopire u Pri morje do Novigrada. 71 Zadržavši se u srednjoj Istri kao etnografski na ziv, u službi prezimena javlja se okupljeno i na podnožju Učke u selima kod Voloska i Opatije. 72 Kao osamljen slučaj postojalo je do nedavno i u okolici Pule. 7 3 U regiji prostiranja ovog imena uzeli smo u promatranje samo temeljni lik s varijantama osnovnog vokala. Oblik Bazjak prevladao je ovdje, čini se kao recentna promjena domaćeg prezimena s vokalima e i i tek u vrijeme između dva rata s prisilnim potalijančivanjem imena, iz čega je uslijedila postojana dvojnost varijanata s e l a , kao Bezjak-Bassiacco, 74 a to nam daje pravo da i u liku Bazjak gledamo isto ime. Iz na šeg posmatranja izuzeli smo sva ona prezimena koja po obliku i sazvučju stoje blizu temeljnom liku, 75 ali ih bez posebne filološke obrade ne smi jemo uvrstiti u istu imensku kategoriju. Već po prostiranju temeljnog lika koji kako vidimo na zapadu bezcezure prelazi Goricu i dalje na donjoj M E k l V., Historijska toponomastika građa Rijeke i diistrikta. Starine JAZU Zagreb, 49, 1959, 250 i 225: »Bezjaki (g. Bezjaki) - lokalitet na jz dijelu općine. U Rijeci je naziv nestao. Postoji prezime i selo uz glavnu cestu za Kastav, na križanju kolnim putem iz Diraka«. Str. 256: »kat. m. Koz. iz g. 1842. ima naznačeno »Besiaki« s. od z. dijela ulice Belveder«, (danas u izgrađenom dijelu grada, t a d a ) : topografskim znacima označeni su pašnjaci i oranice.« Dalje citati iz Skoka i Ilešiča. IM 1951 i IM 1960. 65 I P 17: Beziak (Basiaco). 66 Ibid. 17: Bisiach (Bisiani): Bisiani; Bizjak, id. (Bisiacchi); id. (Biziacchi). 67 Ibid. 14: Bazjak, id. (Baziaco) 2 puta. 68 Prezime Bizjak: u Kopru jedna porodica (C N I 389), a u okolini Kopra u selu Osp 6 por. (ibid. 420), u selu Tinjanu (Koperskom) 5 por. (ibid. 400), u selu Boršt jedna porod. (ibid. 415). 60 Prezime Bezjak-Basiaco u selu Sv. Silvestar jedna por. (CNI 58), prezime Bazjak-Basiaco u mjestu Oprtalj jedna por. (ibiđ. 56), u selu Krajići 5 por. (ibid. 56.), u selu Bazjaki 6 por. (ibid. 56), u selu Livade 2 por. (ibid. 57), po 1 porodica u selima iste katarske općine: Gržići (ibiđ. 24), Foškići (ibid. 56), Kaligarići (ibid. 56), Lubjani (ibid. 57), Mavretići (ibid. 57). U istoj općini prezime Bizjak po 1 por. u selu Ivši (ibid. 56) i u selu Tasići (ibid. 58). 70 Prezime Bezjak-Basiaco u selu Kršin opć. Novigrad 1 por. (CNI 16); prezime Bazjak-Basiacco po 1 por. u selima Baredine Dolinje (ibid. 8), Krasica (ibid, 8) i u selu Gržići, katast. opć. Završje (ibid. 24). 71 Prezime Bazjak-Basiacco u Novigradu 2 por. ( C N I 16). 72 Prezime Bizjak-Bisiachi po 1 por. u Opatiji, Lipovici ( C N I 384) i Šapjani (ibid. 324). 73 U selu Ližnjan u okolici Pule 1 por. ( C N I 143). 74 Osim primjera u bilj. 67 i 68 još i prezime Basiacco 5 por. u selu Lozari, opć. Krasica ( C N I 8) i prezime Basiaco po 1 por. u selu Monte, opć. Kostajnica (ibid. 18), u Kaldiru (ibid. 41) i Labinu (ibid. 175). 75 Upor. I P 16 Besić-Bessich, str. 17; Bestjak-Bestiacco, Beštjak-Bestiacchi, Bisiani,
Bissi i dr.
21
Soči u područje Bizjaka s furlanskim govorom, a na istoku seže do podgorine Gorskog Kotara, vidimo da se oblast ovog imena s njegove tri službe, kao etnografski nadimak, toponim i antroponim, na istarskom po luotoku izdvaja kao područje određene etničke grupe. Taj je etnikon ra nije sa svojim naseljenjem i imenom manje više kontinuirano pokrivao prag nevisokog prisojnog pobrđa od donje Soče do planinskih strana u Hrvatskom Primorju. Uporedo ovoj etničkoj cjelini u istom kraju živi još jedan arhaičan et nički nadimak. To je ime Brajci, Brajki, koje u ovom obliku i u varijan tama iste osnove također tvori često prezime u sjevernoj Istri i dijelom u Furlaniji. 76 Ali iz kompleksa ovih međusobno sličnih prezimena najprije ćemo odvojiti sve one jezične likove koji bi mogli poticati od ličnog imena Brajan, Brajko, odnosno od patronimika, kao što je npr. poznato prezime Brajković, za koje se zna kad su ga Uskoci donijeli u Istru. 77 Odvojit ćemo dakle i spomenuti oblik Brajci-Brajki, koji u Istri stoji pre blizu grafiji Braico, 78 pa ćemo iz ovog kruga uzeti samo onaj raspon li kova, koji sa sigurnošću možemo odijeliti od ličnog imena Brajko. To su mjesna imena sela Brc79 i Brački Brig80 u okolici Pazina, pa ime sela 81 i često prezime Brečevići,82 veliko selo Brič u Bujštini, 83 a i ime sela Bričanci.^ Kao plastičan etnički nadimak, ime Brici (žen. Brike) nosi jedna etnografski veoma jasna grupa, pa je to siguran izvor ovih topo nima a i prezimena. 85 Brici nastavaju onu podgorinu što se kao opsežan amfiteater diže na desnoj strani Soče nad Goricom do oko 500 m. nadm. visine. Taj se kraj zove Brda. To je ono plodno, prisojno prigorje koje predstavlja bogato zaleđe našoj Novoj Gorici, a koje je bilo nadaleko poz nato po svojim specijalnim vrstama vina, sve dok pred stotinu godina nisu počeli nestajati stari vinogradi. Brici, koji se kako Kociančič kaže, sami zovu Slovincima 86 i u jeziku imaju ikavskih elemenata, nastavaju kao staro naseljenje ovaj kraj, pun historijskih mjesta, gradišta i crkvina od kojih se neki lokaliteti mogu u dokumentima unatrag pratiti sve do stabilizacije velikih feuda akvilejske patrijaršije u 11. stolj. 87 Ali ma da se etnikon Brici prostorno poklapa s fiziogeografskim nazivom regije Brda, ne bismo mogli slijediti Kocijančiča u njegovoj etimologiji po ko joj on ime Brici izvodi iz pojma brđani, stanovnici Brda. 88 Porijeklo 76
Kociančič.
" I P 20. 78
L. c. C N I 227: Zaselak Brc s 1 por. u katast. općini Vranja, Boljunština. Upor. i pre zime Brce u selu Boljunee i u selu Boršt u okolici Kopra. (I P 414 i 415). 80 C N I 208: selo Brački Brig s 4 por. katast. opć. Jasenovik, Plominština. 81 Ibid. 211 i 212: selo Brečević u katast. opć. Tinjan s 15 porodica. 82 j p 21 0 l c o stotinu porodica najčešće u varijantama Brečević, (82 por.), Brečevac (6 por.), Breccia kao talijanska dubleta. 83 C N I 4: selo Brič s 21 porodicom u katast. općini Brda. 84 Ibid. 131: selo Bričanci u staroj općini Svetvinčent s 18. por. 85 K o c i a n č i č 188 i d. 86 Ibid. 192: »Brici sami svoj jezik slovenski kličejo, in sebe Slovinci«. 87 Ibid. 188, npr. Kožana g. 1041. »villa de Cosano«. - K o s Gradivo I I I 1911, 224: god. 1086 među ostalim i »in Collibus . . . (selo) Cosana«. 88 K o c i a n č i č 186. 79
22
imena Brici naći ćemo u analognoj pojavi u sličnom vinogradarskom kraju, gdje se u pozadini Ozlja nad Pokupljeni nalazi selo Brajakovo Brdo sa širim prostiranjem naziva Brajci.89 Tim se ujedno otvara mogućnost u iznalaženju pojedinih varijanata iz iste arhaične osnove, koju danas tra žimo u imenu naroda Breuci., BpsvKOi antičkih izvora. 90 Tako u ovom kraju na Soči nalazimo pojavu koju možemo u analognom vidu pratiti u prostiranju etničkih nadimaka u sjevernoj HrvatskojTim prilazimo promatranju našeg drugog područja imena Bezjak u po brđu nad rijekama Kupom i Dobrom. Već smo rekli kako u ovom kraju uporedo postoje dva etnička naziva Brajci i Bez jaki. Uz njih naći ćemo da se neka sela ne pribrajaju ni jednima ni drugima nego se zovu jed nostavno Hrvatima. Počevši od Ozlja u dolini rijeke Kupe gdje ova ri jeka čini svoju veliku okuku, zatim uz grad Ribnik i Novigrad sve do Mrežnice su brajačka sela, a i sam kraj zvao se do nedavna Brajci. Ali usred tog područja ima sela koji nisu Brajci, a to su od starine plemenitaši kao npr.Netretići.U razasutom selu naDobri koje se dijeli na Gora/e i Dolnje Stative dio pučanstva čine Bezjaki. U Gornjim Stativama ima danas osamnaest kuća s ovim prezimenom, a u Dolnjim jedna porodica nosi ovo ime. 91 Zaselak Zadobarje koji pripada u Gornje Stative (si. 1) ima dvije kuće s ovim imenom, ali se za ovo sitno naselje od pet kuća i sad čuje skupni naziv Bezjaki kao toponim, kako je to kao Bedziak une seno u specijalnu kartu. 9 2 I niska kosa nad rijekom Dobrom nosi ime Bezjakovo Brdo, analogno već spomenutom Brajakovom Brdu nešto niže od crkve na Završju i Tropčić-Brdu, kako se danas zove jedna skupina kuća u Gornjim Stativama s istim prezimenom. Ipak i pored sigurno utvrđenih podataka u selu Stativama, u čitavom ovom kraju ime Bezjak kao toponim i kao etnički nadimak danas nestaje i brzo se zaboravlja onako kako je to opazio već Ilešič o nestajanju ove riječi u naše dane. 9 ^ Ali po svemu ovo je ime tu u kraju na rijeci Dobri do nedavno postojalo u živoj upotrebi i to u sve tri službe, kao etnički nadimak, kao toponim i kao porodično prezime, a i.na širem prostiranju nego što se danas nalaze ostaci tog naziva. Po svemu dakle Bezjaki su ovdje indigeno pučanstvo pa se uporedo s Brajcima i s plemenitašima Hrvatima smatraju starincima, nasuprot onim porodicama za koje se zna da su potomci doselje^ nika iz vremena turskih ratova. Ma da se u tom kraju govore sva tri nar ječja 94 od kojih se sa štokavskim služi pravoslavno žiteljstvo kao najkas89 90
L o p a š i ć 1. c. M a ž u r a n i ć 82, s. v. Brajac.
81 Podatke iz knjige Status animaram župe u Završju zahvaljujem župniku Ferdinandu Vrašiću. 92 IM 1951 s imenom Bezjaki. - U ovom kraju na Dobri ne čuje se izgovor Bedziak, ali to možda odgovara liku kako je zabilježen u Žumberku, istočno od Vivođine. S k o k P., Mundartiches aus Žumberak ASPh XXXII, 3-4 373: »Bedak, Dorf, wel ches amtlich Bezjak heisst«. — P o p o v i ć M., Žumberački dijalekt. Zagreb 1938, str. XIX: »U Žumberku se jedno rimokatoličko selo zove Bezjaki - izgovarano tamo B e đ a k i . . .«. 93 11 e § i č 86 i 87. 94 S t r o h a I 78 i A
23
niji sloj doseljenika s juga, čakavci i oni ikavci sa čakavskim i kajkavskim jezičnim oblicima posmatraju Bezjake, koji su kajkavci ekavskog govora prezirno, onako kako je to prije tri stoljeća rekao Križanić. I ono spo menuto sitno naselje u Žumberku, očito je starinačko. 95 Na području samoborskog prigorja ime Bezjak nalazimo u dva sasvim zabitna naselja. U zaleđu Samobo.ra u Gorjaneima, Bezjakima zovu se sta novnici sela Mali Vratnik. To je selo od osam kuća na prelazu iz doline potoka Ludviča u Breganicu s kotom od 386 m nadm. visine. Ovo neve liko naselje po strani od svakog važnijeg puta i sad još daje sliku potis nutog zbjega, kako se sklonilo usred šume a s dobrim pogledom na sve prilaze koji se iz dolina strmo dižu do ovog osamljenog položaja. Jednako je tako zabačen i drugi sitni lokalitet u ovom kraju koji nosi ime Bezja~ kov Melin. U zaleđu brda Giznik kraj Samobora na potoku Rakovici, podno kote 449 stoji i sad mlin s četiri kuće koje se zovu Bezjaki.96 Daljnje prostiranje imena Bezjak naći semo u Hrvatskom Zagorju. Ali samo za dio ove regije moći ćemo utvrditi da naziv Bezjdčija služi kao ime kraja. Tako naime stanovnici Krapine i srednjeg Zagorja zovu dolinu Sutle od Dubravice, odnosno od Kraljevca do Zagorskih Sela, no u samom tom kraju ne ćemo mnogo doznati o tom imenu. Ma da riječ bezjak po stoji kao apelativ u čitavom Zagorju sa sasvim određenim pejorativnim značenjem, — kao antroponim ili toponim ne ćemo ga lako locirati. Sta novnici većih zagorskih naselja tako npr. Klanjca, Desinića i Pregrade sebe smatraju purgarima, dok seljački svijet u svojoj okolini od reda zovu bezjakima. Ali i na selu u najviše slučajeva seljaci se ograđuju od toga naziva. Redovno se čuje da su »bezjaki oni tarn dalle«, a to znači u udaljenim selima, u zabačenim naseljima na pobrđu Hrvatskog Zagorja. To su ona brojna rasuta mala sela i zaseoci što u gustoj hiperpopulaciji napučuju brdovit teren Hrvatskog Zagorja. U tim se zabitim selima sa držaj naziva bezjak izjednačuje s bijednim i nazadnim životom ovoga seljačkog puka. Iz ovog širokog apelativa izdvaja se ponegdje ime Bezjak kao prezime i ujedno oznaka porijekla. Analogno kao na Dobri i tu je ime Bezjak staloženo u obje službe: kao toponim sitnih zaselaka i kao prezime stanovnika u njima. U pravilu, ti su zaseoci uklopljeni u veće seoske cjeline koje ih svojim imenom tako pokrivaju da ih ne bilježe ni specijalne karte ni imenici mjesta. Ovakvi se zaseoci sastoje od nekoliko kuća koje sve nose isto prezime. Očito su te nevelike skupine domova nastale iz negdašnjih zadruga na položaju kmetskih selišta. 97 U nekoli ko slučajeva naći ćemo da se takav zaselak zove imenom Beziki-Bezjaki' Bezaki. Međutim u susjednim se zaseocirna pamti da su i stanovnici u ši95
S k o k 1. c. — P o p o v i ć 1. c. Podatke zahvaljujem prijatelju N i k o l i B o š n j a k u u Samoboru, vrsnom poznavaocu ovoga kraja. 97 U Hrvatskom Zagorju nema riječi zaselak. Najmanja naseobinska jedinica nosi naziv selo, a cjelina koju sačinjava nekoliko takvih sela zove se opščina. npr. sela Bezjaki, Maslotepi i dr. spadaju u opščinu Dolnja Šemnica. U daljnjem ćemo se ipak služiti uobičajenim nazivima pa ćemo naseobenu cjelinu zvati selo, a njene dijelove zaselak, zaseoci, kako ne bi došlo do nejasnoća u upotrebi ovih termina. Vidi C a r 306 i d. 98
24
roj okolini ranije nosili isto jime pa je bez sumnje ovo ime nekada zahvatalo širi prostor u krugu svog današnjeg postojanja i tek se postepeno su zilo u službi cognomena pojedinih kuća. Nasuprot tomu što šira okolina na bezjake gleda, kako vidjesmo s prezirom, u selima gdje postoji pre zime Bezjak, odnos prema ovom imenu je konvencionalno ustaljen, kako o tom svjedoče i podaci iz 16. stoljeća. Navest ćemo za to nekoliko primjera. Rekosmo da se cognomen Bezjak & varijantama veže uz naselja u najvišem dijelu zagorskog pobrđa. To su one sitne seoske naseobine koje su se postepeno dizale zauzimajući sve udaljenije krčevine na laporastim obroncima. 88 Na stranama zabačenih dolina, u slivu ili u po virju brdskih potoka, na slaboj oranici ali uvijek s dobrim vinogradima ovi zaseoci tvore karakterističnu mrežastu strukturu u današnjoj prenaseljenosti čitave regije. Najbolji primjer za to pruža nam onaj kraj gdje smo ovo ime našli u 16. stolj. kao jedno od domaćih prezimena." To je sjeverno podgorje gore Medvednice u području Gornje i Dolnje Stubice. Ovo prezime tu danas ima oblik Bezik, kako se uostalom kao jedna od varijanata u grafiji 16. stolj. javlja kao Bezyk. 100 U okviru Gornje Stubice u selu Hižakovcu koje je najdalje pod gorom, od četrdeset i pet kuća danas su četiri kuće s ime nom Bezik. 101 Još pred nepunih stotinu godina ovo je brdsko seoce imalo šezdesetak kuća od kojih je njih dvanaest bilo Bezikovih. 102 Kao u cje loj sjeverozapadnoj Hrvatskoj tako se i tu u zadnjih pedeset godina za seoci na najvišim položajima raseljuju, jer njihovi stanovnici odlaze što u grad što u najbliže atraktivne tačke na prometnim cestama i uz industrij ske pogone. Tako se i Dolnja Stubica pod uticajem blizih Stubičkih Top lica danas brzo mijenja u moderno naselje, pa se u lijepoj i pitomoj kot lini uz rijeku Toplicu negdašnja zagorska sela brzo urbaniziraju i broj njihovih kuća sve više raste, a to se vrši na račun negdašnjih podgorskih zaselaka, koja s propadanjem vinograda gube uslov svog postojanja, na položajima gdje je i tako gotovo nemoguće ostvariti savremene životne potrebe. Podgorsko selo H i ž a k o v e c u 16. stolj. među ostalim prezimenima ima i članove porodice Gubec pa je bez sumnje Matija Gubec rodom iz ovoga sela. 103 Od ovog sela prezime Bezik nastavlja se dalje na zapad tako da i rasuto selo P o d g o r a, koja se kao obično ovakva sela na potočnim stranama dijeli na G o r n j u i D o l n j u P o d g o r u , od svojih 277 domaćinstava njih sedamnaest ima s ovim prezimenom. 104 U ovom je selu 88 Taj se proces dobro vidi u aktima susjedgradsko-stubičkog vlastelinstva za se ljačke bune. A đ a m ć e k 12, 32 i bilj. 9, te str. 338 i Stvarno kazalo s. v. Extirpaturae. 99 V. bilj. I 28. 100 A d a m č e k 84: G. 1567 Martinus Bezyk; str. 103 iste g.: Mathias Bezyk i 135: g. 1574 Andreas Bezyk. 101 Podatke iz knjige Status animarum (sadašnje stanje) župe u Gornjoj Stubici zahvaljujem župniku A d a m u Šimeckom. 102 Status animarum iz god. 1852/70 iste župe. 108 A d a m č e k 79 bilj. 55. 104 Ove i daljnje podatke iz Statusa animarum (sadašnje stanje) župe u Donjoj Stubici zahvaljujem župniku S t j e p a n u Radoševiću.
25
cognomen Bezik okupljen u zaseoku Selnica, a pod vlastitim imenom Beziki tvore skupinu kuća pod samom gorom. Od ovih Bezika iz gornjeg sela nedavno su se nosioci ovog prezimena naselili u zaselak Haric u selu Pustodol na pragu nad ravnim stubičkim poljem. Gotovo u središtu rasutog sela Pustodol ove kuće danas nose prezime Bezik-Haric, a njihovi mlađi članovi koji odavde iseljuju u pravilu zadržavaju ovo svoje drugo nedavno usvojeno ime kao građansko prezime. U ovom stubičkom selu Podgora rod Bezika susrećemo već u 16. stolj. God. 1567 kmet-inkvilin Martin Bezyk iz sela Reka drži mlin na potoku istoga imena, a njegovo prezime dolazi jednom kao Bezyk, a drugi put kao Bezyek.105 Iste godine Matija Bezyak kao gornjak drži vinograd s istim imenom Reka,106 a god. 1574 kmet kunovnjak Andrija Bezyk iz istog je sela. 107 Ime Reka za na selje izgubilo se, ali je ostalo kao hidronim. I danas potok Reka koji ima široko gorsko povirje na osoju Medvednice ispod izvora Mrzlaka u do nedavna prašumskom kraju Koprivnjaka i Pepelačke, protiče selo Gornja i Dolnja Podgora i niže od Dolnje Stubice utiče u potok Toplicu. Očito je ime Podgora, koji je naziv čest na sjevernom pobrđu Medvednice, potis nuo raniji naziv sela po potoku. Još jedno treba istaknuti. Kako vidimo spomenici 16. stolj. donose ovo prezime u istom selu pa čak i za istog čovjeka sa različitim nastavcima, možda još tada nestabilnih imenskih likova, od kojih se staložio današnji lik na -ik. To nam daje pravo da u svim tim varijantama gledamo isti cognomen izveden iz osnove *bez. Podgorska sela Hižakovec i Gornja Podgora bila su do nedavna na glasu sa svojih izvrsnih vinograda, od najboljih u stubičkom kraju koji je obilovao dobrim vinom. Na golemom susjedgradsko-stubičkom vlastelin stvu gdje su glavnu naturalnu rentu odbacivale upravo gorice-vinogradi, 108 među mnoštvom kmetova-gornjaka javlja se prezime Bezjak i na širem prostoru izvan stubičkih sela. Tako npr. u jednom selu s danas iz gubljenim imenom na donjoj Sutli, 109 pa i u vinogradima sela Hruškovec kraj Pušće. 110 Uoči seljačke bune u god. 1573, već god. 1565 jedan Bezyak sudjeluje kao predijalac Heningovih u sukobu između ove vlaste linske porodice i Tahijevih pristaša, 111 a nakon tragičnog udesa god. 1574. među opustjelim selištima na ovom vlastelinstvu susrećemo i ovo prezime. 112 105 A d a m č e k 84: G. 1567. inquilin Martinus Bezyk zadužuje se novim podava njima na krčevinu; str. 88 isti drži mlin na potoku Reki: »Molendina in fluuio Reka existentia . . . Martini Bezyek in eodem fluuio habitum . . .«. V. i bilj. I, 100. 108 Ibid. 103: G. 1567 u regestu granice donjostubičkog posjeda u vinogradima Mons Reka od 62 gornjaka jedan je Mathias Bezyk. V. i bilj. I, 100. 107 Ibid. 135: God. 1574 »in kwnis . . . Andreas Bezyk«. V. i bilj. I, 100. 108 Ibid. 11 i 14. 109 Ibid. 114: G. 1574. inquilin u »villa Otthowechko« Gregorius Bezyak. 119 Ibid. 158: God. 1574. u vinogradima Pušćanskog Hruševca »desertum Petri Pezyak. 111 Ibid. 185.: God. 1565. među predijalcima iz sela Prigorje na Sutli je i Bedek Bezyak. 118 V. i I, 110.
26
Tako smo našli kontinuirano postojanje cognomena Bezjak u južnom dijelu Zagorja bar od onoga vremena otkada posjedujemo najranije pi sane vijesti o seljačkim rodovima u ovom kraju. Sporadično naći ćemo varijante ovog prezimena i u toku 17. stolj. otkada potiču crkvene knjige nekih zagorskih župa. U različitoj grafiji kao Bessiak,113 Beziak,1141 Busiak,115 ovo se ime javlja na zapadnom i sjevernom obodu Hrvatskog Za gorju od Sutle do podnožja Strahinjčice i Ivanjčice. Kao prezime domaćeg stanovništva, varijanta Bezjak danas postoji u onom kraju koji se i sad u narodu zove Bezjačija. To je u najširem smislu dolina rijeke Sutle, a u užem kraj od Kraljevca na ovoj rijeci do Zagor skih Sela. U kompaktnom sastavu ovo se ime tu susreće u slivu potoka Škrnika nad Kumrovcem. U selu, koje nosi ime po svom potoku, a koje je rasuto kao G o r n j i i D o l n j i Š k r n i k , zatim u susjednom zaseoku Kladniku, prezime Bezjak još je i sad u živoj upotrebi. Osim toga zna se da su i nosioci nekih drugih prezimena potomci ovog cognomena i da su raniji nadimci (npr. Krajcar, Sporiš i dr.) ne mnogo vremena una zad prevladali nad negdašnjim zajedničkim imenom. Još se pamti koje su kuće hezjačke ako i ne nose danas to prezime pa se po svemu vidi da su sela na povirju potoka Škrnika i na susjednom brdu Kladniku ranije no sila ovo ime u znatno širem prostiranju. Danas u zaseoku Kladniku (si. 2) od četrdeset domaćinstava ima Šest porodica s imenom Bezjak, u Dolnjem Škrniku od šezdeset i četiri kuće samo ih je sedam s ovim ime nom, 116 u Zagorskim Selima jedna kuća nosi ovo ime. Približnu sliku naći ćemo i na drugom nalazištu ovog prezimena. U nekad rudarskom kraju oko Radoboja na južnim obroncima gore Strahinjšćice, u slivu potoka Šemnice, rasuto selo nazvano je Gornja i Dolnja Šemnica. Između zase laka Donje Šemnice na obroncima brda Komor jedna skupina kuća nosi ime Bezjaki.117 Od šezdeset i osam kuća Dolnje Šemnice ovaj zaselak ima šest kuća od kojih je pet s ovim prezimenom, ali i šesta je porodica tek nedavno primila prezime svog priženjenog zeta. Susjedni zaselak nosi ime Tumpi, a ovo isto ime služi zaseoku Bezjaki kao nadimak, ili kako se to u Zagorju kaže »Bezjaki se pišu, a zovu ih Tumpi«, kako je to često u ovomu kraju gdje se i sad još vrši odvajanje građanskih prezimena od negdašnjih starih grupnih imena. 118 Drugi blizi zaselak nosi danas pre zime Cvetko, ali i tu se zna da su se ove kuće zvale Maslotepi, sve dok se nije oko god. 1830 ovamo priženio jedan Cvetko, pa 6u to danas Cvetki113 Npr. među prezimenima iz g. 1750. u knjizi bratovštine Album Sacrae Confraternitatis SAP u župnoj crkvi u Klanjcu. 114 Npr. u Liber Baptisatorum iz g. 1670 župe u Tuhlju. 115 N p r . u Matricula Baptizatorum iz g. 1671 župe u Bednji. 116 Ove i daljnje podatke za sela na području crkvene župe u Tuhlju imam iz Status Animarum ove župe. Zahvaljujem pok. kanoniku M a r c e l u N o v a k u , da mi je u nekoliko navrata omogućio iscrpan rad u arhivu ove župe, a prof. P a u 1 i G a b r i ć, višem kustosu Etnografskog muzeja u Zagrebu i d r V e s n i Konstat i n o v i ć - Č u l i n o v i ć , naučnom suradniku Etnološkog zavoda JAZU za pomoć u tom radu. 117 Zahvaljujem prijateljima prof. K r i s t i i prof. S t i p i F i l i p o v i ć u Krapini da su me upozorili na ovaj podatak, koga smo zatim zajediio u selima Donje Šemnice mogli i provjeriti. 118 C a r 307.
27
Maslotepi (si. 6). Ali i za ime Maslotepi zna se da je taj nadimak zamije nio neko starije, danas zaboravljeno ime. Sad se još jedva razabire porugIjiv smisao pojedinih nadimaka, a i sva prezimena pa i Bezjaki i Tumpi, izjednačena su s ostalim porodičnim imenima. No već samo preslojivanje imena Bezjak s nazivom tumpa, tompa govori za raniji odnos šire sredine prema nosiocu ovog imena po kojemu su to tupani, zaostali glupači, što znači ova mađarska riječ, prvotno slavenskog porijekla. 110 Kao ime zaseoka i u isto vrijeme kao prezime susrećemo ime Bezak još dalje u podgorini Ivančice. U području sela Lobora, u užem središtu ovog na daleko rasutog naselja, u Loborskoj Purgi između starih zadruga u selu Vinipotok dva zaseoka nose ovo ime kao Gornji i Dolnji Bezaki.120 1 u okolini Lepoglave prezimena Bezjak, Bizjak, Bezak i Bizak susreću se češće. Međutim u selima na Varaždinskom Polju i u samom Varaždinu nema znakova o tom da bi ovo prezime tu bilo indigeno. Po tipu naselja tu su već velika okupljena sela s imenima na -vec i -vci kako se dalje na stavljaju u Međimurju i u Podravini. U okolini Varaždina riječ bezjak poznata je samo u običnom apelativnom smislu. Dalje preko Drave ovo ime još se jednom intenzivno javlja kao pre zime oveće grupe stanovništva, koje je do nedavna nastavalo jedan predio na pragu Ptujskog Polja. I u Ptujskom Polju velika sela nose većinom imena na -ovci, -vci, kako smo to našli u okolini Varaždina, dok naselja u vinogorju koje se diže nad poljem pružaju sliku pojedinih rasutih do maćinstava, okupljenih u zaseoke bez jače jezgre, kako se to nastavlja dalje u brdovitom zaleđu. Bezjaki su kao grupa nastavali dio ovog vino gorja, koji je kraj i danas poznat po svom izvrsnom vinarstvu. Sredinom prošlog stoljeća tu je bilo više stotina nosilaca ovog imena 121 koje se me đutim već tada izravnalo s ostalim prezimenima. Nema podatka o tom da li je to starinačko naseljenje ili su tu vinogradari pod svojim karakteris tičnim imenom naseljeni u vrijeme doseoba s juga ispred Turaka. 122 Po svim tim nalazima imena Bezjak, ipak ne bismo sa sigurnosti mogli odrediti pojmovni sadržaj ove riječi, kad sam naziv ne bi tu postojao do ista kao etnička oznaka jedne grupe onako kako smo to našli i na rijeci Dobri i kad se u narodu samom ne bi razlikovalo pripadnike ove etničke grupe od njihove šire sredine. U ova dva područja, u prigorju nad rijekama Dobrom i Kupom te u Hrvatskom Zagorju, pokušat ćemo utvrditi karakteristične crte u sa držaju ovoga imena. Naš zadatak počet ćemo rješavati tako da najprije odvojimo iz sadržaja imena Bezjak one značajke koje nosiocima ovog imena ne pripadaju niti se vežu s njegovim značenjem, a koje normalno pripadaju onom kajkavskom stanovništvu u sjevernoj Hrvatskoj koje se ne priznaje Bezjacima. 119
V a k a r e l s k i H., Das Studium der ungarischen Volkskultur. EH 372. K o t a r s k i J., Lobor. ZNŽO XXI, 1917, 46. 121 I l e š i č 76, bilj. 14. 123 K o s Zgodovina 233 stavlja ime Bezjak među imena ostalih bjegunaca iz hrvat skih i srpskih strana: »Hrvat, Vlah, Lah, Bošnjak, Uskok ali Skok, Šmigovc, Bezjak, Prebeg, ali Beg in še drugaČe«. 120
28
Prije svega kod nas danas Bezjaka nema u onim selima gdje postoji ma kakav trag o negdašnjim društvenim pravima seljaka kao društvene klase ili gdje još živi makar i tanka tradicija seljačkih rodova o njihovom neg dašnjem društvenom položaju, regulirinom običajno ili s kodificiranim potvrdama. Sve je to izgubljeno, ali se odrazuje još u dalekoj uspomeni bar neki trag o starim društvenim pravima. Ne ćemo dakle Bezjake naći među seljacima plemenitašima. ni među potomcima slobodnjaka ni onih seljaka kojih su preci u feudalnoj hijerarhiji bili ma kako izdvojeni iz najnižeg reda kmetova. Takvu situaciju doista nalazimo na Dobri i Kupi. U svom donjem toku rijeka Dobra protiče brdovitim krajem. To je prag onog bregovitog područja što sa zapada zatvara močvarnu nizinu na stje cištu Kupe i njenih nizinskih pritoka. Od ovoga praga dalje nastavlja se pravo Prigorje među kojim je nevisokim brdima rijeka Kupa usjekla svoj veliki zaokret na sjever. To je tlo starih crkvenih župa novograđske, završke i lipničke s nekad spornim područjem oko novograđske crkve sv. Marije na granici dviju biskupija, zagrebačke i krbavske. 123 Od dvije prometne arterije, to su Lujzinska cesta i Karolina, što su u doba najvećeg prometa na Kupi vezale Karlovac s Primorjem., utrti putovi vode do se oskih naselja, razasutih na zelenim kosama ovog pobrđa. Gajevi pito mog kestena izmijenjuju se sa stablima starog cera koji je tu nekad tvorio moćnu dubravu. Između ovih buketnih šumaraka na nagnutim su padi nama u posljednjih pedesetak godina obnovljeni vinogradi, a na blagim stranama zelene se mekana djetelišta i osrednje njive s malo žita, a više krumpira i kukuruza. Kako to poznamo iz ovakvog našeg prigorskog pejsaža, sela su tu nepovezane strukture, razbijena u zaseoke u kojima pojedine kuće sa svojim stanjem i neograđenim dvorištem prelaze u voć njak. To je trnac, šljivik, dok na kraju sela rastu orasi. Kuća je tu još i sad onakva drvena katnica kakvu poznamo iz Plješivičkog Prigorja. Ali u nekim zaseocima nalazimo i malu brvnaru građenu na zasijek (si. 7) dvostaničnu ili s jednom prostorijom, pravu nisku mazanku onako kako je takva kuća bila udomaćena sve do naših dana na padinama Medvednice, u Prigorju sjeverno od Zagreba i dalje u Hrvatskom Zagorju (si. 8). Na prvi pogled ovaj čitav kraj na Dobri i Kupi daje impresiju našeg poz natog prigorskog pejsaža s jedinstvenom životnom slikom sitnog se ljačkog gospodarstva. Ipak i pored te jedinstvene životne osnovice osnovice narod u ovom kraju u svojem etnografskom sastavu nije homogen. Već smo ukazali na po jedine grupe kao što su Brajci, Bezjaki i ostale, a Lopašić je letimično upozorio na razliku između seljaka Novograđana i onih u dvije susjedne fare, u Završju i Lipi, a i na to da bi se plemenitaški rodovi u Gornjim Stativama i Netretiću mogli smatrati ostacima neke stare gentilne cje line. 124 U sukobu s feudalnim sistemom seljaci plemenitaši uspjeli su odr žati tradiciju o svojim negdašnjim pravima. U pojedinim slučajevima os tatke tih starih, ali znatno preoblikovanih prava uspjeli su zaodjeti u tada aktuelne feudalne forme i bilo kojim putem pribaviti za to pismene privi123 124
L o p a s i ć 184, 185. Ibid. 19, 20 i 184.
29
legije. Osim toga u ovom kraju nalazimo još svježom pojavu da se naselje izjednačuje s rodom, što je ranije bila gotovo opća značajka seoskih na selja u medijevalnoj Slavoniji. Žitelji pojedinih sela toliko se poistovjetuju sa samim naseljem da u tom smislu čine zaokruženu društvenu cje linu u odnosu na stanovnike susjednog i katkada sasvim blizog naselja. Tako npr. selo Belavići podno Završja i jesu samo Belavići prema sususjednim Tomašincima ili nešto udaljenijim Brajcima na povišem, ovećem selu Brajakovu Brdu. To nas navodi u onu arhaičnu fazu društvenog raz voja kad je rod bio nosilac društvenih prava, a ujedno je i svijest o pori jeklu i etničkoj pripadnosti proisticala iz ove osnovice. U selu Netretići ova je faza ugrađena u feudalni okvir kako to analogno imamo u mnogim slučajevima u našim prigorskim i nizinskim selima (npr. Krašići, Pribići i dr. u PlješiviČkom Prigorju). To su sve ona imena koja svršavaju na -ići i -ovci i koja već po svom patronimičnom obliku pa ako i po imagi narnom pretku ukazuju na svoje gentilno porijeklo. Iz tog proizlazi i društveni nastup ovakvog plemenskog organizma kao pravno i etnički jedinstvenog tijela. Iz ovog kompleksa izdvajaju se imena s dočetkom na -ak ili na -šćak. Premda i ovakva lična imena i toponimi ukazuju na po rijeklo svog nosioca, ipak ona ne sadržavaju u sebi pravnu normu o rodu kao o nosiocu društvenih prava. S takvim je imenom redovito nastupao pojedinac odnosno pojedina kuća sa svojim najbližim članovima, ali bez pripadnosti jednom većem naselju kao gentilnoj cjelini. U ovu kategoriju pripada ime Bezjak koje tu na Dobri, kako vidjesmo, postoji kao topo nim i prezime. Pa ako se i u tom slučaju ime naselja izjednačuje s ime nom njegovih stanovnika sadržaj tog imena i pored crte o zajedničkom porijeklu ničim ne govori o ranijoj gentilnoj strukturi svog nosioca. U gornjem Pokuplju i na rijeci Dobri ova nas pojava uvodi u složene odnose kakvi su tu morali postojati ranije, kad je u toku dugih stoljeća dolazilo do kontakta i do preslojivanja različitih grupa u naseljavanju ovog kraja. Ali to se dešavalo u velikim vremenskim razmacima. Tako se npr. seljaci slobodnjaci pojavljuju kao onaj kasniji priliv pučanstva, koje u doba turskih osvajanja pritiče s juga, a koje migracije u to kritično vrijeme dobro dolaze kao obnova u naseljavanju naših sjevernih, eko nomski i populaciono veoma iscrpenih zemalja. Ipak mnoge društvene i etnografske pojave u ovom kraju potiču iz ranijeg vremena prije ovih doseoba. Što više kao da bismo u krajnostima koje su na ovom malom prostoru do nedavno postojale između seljaka plemenitaša (npr. Netretića) i bespravnih tlačnih kmetova 125 (npr. Bezjaka) mogli zagledati u složene odnose u ranijem naseljavanju ove regije. Možda će se to pitanje moći osvijetliti s pomoću podrobne jezične analize koju bi trebalo pro vesti napose za svaku etničku grupu u stanovništvu ovoga kraja. Iz Strohalovih radova znamo da se tu dodiruju preslojuju oba govora, kajkavsko-ekavski i čakavsko-ikavski. 126 Danas je usvojeno mišljenje Račkog i Jagića da su čakavski govori elementi i s njim usporedo i glagolica kao 125
Ibid. 183: »... samo u Plemenitim (Gornjim) Stativama oko crkvice ev. Marka, dok su se doljnje Stative zvale za razliku »tlačne«. 128 S t r o h a 1 78 i d.
30
crkveno i liotarsko pismo u Pokuplje dospjeli s južnim prilivom, što je moglo započeti najranije tek nakon bitke na Krbavi. No već je Mažuranić opazio da osim sličnosti imena upravo trag ikavskog govora zbližuje go ričku skupinu Brici s Brajcima na Kupi i na osnovu toga hipotetski na govijestio da bi se tu moglo raditi o jednoj od ranih etnografskih značajaka, ili kako on kaže da su »Brici . . . po narječju sudeći možda Hrvati.« 127 Sigurno je međutim to da su obje grupe Brajci na Kupi i Brici na Soči indigeno stanovništvo koje u oba ova zavičaja nije došlo tek kasnije s juga. Ma da o tom šute pisani izvori, - jer historijskih doku menata o etnogenetskim pokretima prije humanističke pismenosti u nas nema, — po strukturi naseljenja u donjem Pokuplju vidimo da se u ovom pobrđu na Kupi i Dobri održala situacija u kojoj se još odrazuju tragovi o međusobnom kontaktu između pojedinih etničkih grupa različitih po porijeklu, a i po svom historijskom razvitku koji je rezultirao s odre đenim društvenim položajem. Otuda potiče razlika i u donedavnoj društ venoj strukturi ovog naseljenja. Tek kasnije, nakon dovršenog procesa asimilacije i nakon postepene društvene nivelacije ove su se grupe iz jednačile u jeziku i u cjelokupnoj životnoj slici. Ipak i u tom konačnom zbiru još uvijek se u pojedinostima mogu razabrati prvotne komponente koje su sudjelovale u tvorbi konačne populacione fizionomije. Jednu od tih komponenata, vjerojatno stariju od ostalih, tvori grupa s imenom Brajci, nekad na većem prostranstvu, kako to znamo iz tragova toga imena u Gornjoj Posavini. Ostale dvije komponente ostavljamo za sada još neodređene u vremenu. To su prvo, jači i kompaktniji plemenitaški ro dovi i njihove aberacije, i drugo, nevelika grupa s imenom Bezjaki. Ko načno pod kraj srednjeg vijeka i kasnije za turskih ratova u ovaj kraj na dolaze svježe migracije u kojima se dobro vide dva glavna priliva, jedan raniji iz Bihaćke Krajine i Pounja i drugi kasniji iz južnih Dinarskih planina. Ali te su doseobe već dobro vidne u pisanim izvorima. 128 U Hrvatskom je Zagorju drugačija struktura naseljenja. Ma da i tu postoji veza između sitnih naseobenih jezgara i rodova koji ih naseljuju, ipak su u manjini mjesna imena na -ec, -vec, a gotovo ni nema onih na -ci, -vci, -ovci, pa uglavnom prevladavaju imenski oblici na -ak, -ik i -šćak. Sadržaj imena Bezjak u ovom ćemo području najbolje moći utvrditi u kraju nad Sutlom. Tu je do nedavna bilo najaktivnije naselje Klanjec, prije trgovište, a sad središte općine. Na svom prvotnom položaju na prelazu iz središnjeg dijela Zagorja u dolinu Sutle, ovo je mjesto preodređeno kao straža na raskršću putova, ali se javlja kasno tek g. 1463. među pripad nostima nedalekog tvrdog Cesargrada. 129 U 1. pol. 17. stolj za turskih ratova, i ovaj je kraj primio nov priliv stanovništva s juga, pa se pod kolonizacionim djelovanjem tadašnjih zemaljskih gospodara Erdodija Klanjec razvio u oppidum, kako se naziva poslije g. 1630. kad je tu os novan franjevački samostan kasnije sa službom crkvene župe. 130 S po 127 128 129 130
M a ž u r a n i ć 1. c. L o p a š i ć 32 i d.; 71 i d.,; 252 i d. K 1 a i ć Sutla, 126 i 135. - S z a b o Izvještaj I 228. K1 a i ć Sutla 126. 31
četka 18. stolj. postoje knjige bratovština iz kojih vidimo da su se hospites-purgari u Klanjec doseljavali iz susjedne Štajerske a i iz daljnih krajeva. Tako npr. u zaseoku Cesarska Ves na podnožju Cesargrada ima i sad nekoliko kuća koja po predaji i po prezimenima potiču iz Furlanije. 131 Ali sve to nisu Bezjaki. A nisu Bezjaki ni oni seljaci s domaćim hrvatskim prezimenima za koje se zna da su kao slobodnjaci pridošli s juga naseljeni na Erdodijevskim i Ratkajevskim imanjima od 16. stolj. dalje. Ne smatraju se Bezjacima ni stanovnici one široke doline s onu stranu brda na kojima su bezjačka sela, a kojom protiče potok Horvacka, pritok rječice Krapine. I dolina se zove Velika Horvacka, a tu je prije osnutka župe u Klanjcu stara crkvena župa u Tuhlju obuhvatala ovo či tavo područje. 132 Spomenute god. 1463. uz Klanjec u Cesargradski posjed pripada i Tuhelj pa i sela Risvica, Kumrovec i Kraljevec koja se tada prvi put spominju. 133 Isto ime Horvacka nosi i centralno smještena kurija, nekad feudalno središte ove plodne doline. 134 Dok se prezimena kao Horvat, Horvatić, Horvatek i si. u knjigama tuheljske župe javljaju sporadično kao prezimena pojedinih porodica, u kompaktnijoj množini ime Horvat javlja se u nedalekoj Pregradi i okol nim selima. Poznato je kako prezime Horvat u našim sjevernim kraje vima označuje došljake s juga pa se iz pojave ovoga imena mogu izvesti samo opći zaključci o naseljavanju Hrvatskog Zagorja s populacijom iz južnih krajeva od kraja 15. stolj. dalje. Ipak toponim Velika Horvacka potiče iz vremena prije ovih doseoba. Kao ime sela (villa) u posjedu grada Vrbovca ovaj se toponim javlja god. 1397. i to u grafiji Her wachka,135 dakle u obliku koji bi mogao biti bliži kajkavskom izgovoru, nego današnji lik ovog imena s mađarskim prizvukom. U darovnici ko jom kralj Žigmund Luksemburgovac daje svom tastu Hermanu Celjskom grad Vrbovec na Sutli sa svim pripadnostima, od trideset i dva lokaliteta Klaić je odredio njih petnaest. Od preostalih u imenu Scrilnik prepozna jemo današnje Skarnik-Škrnik, to više što se i tada navode dva sela s ovim imenom kako i danas postoji Gornji i Dolnji Škrnik, O starini i3i Np r # p 0 tradiciji sačuvanoj u porodici Medija jedan je predak kao zidar na seljen u 2. pol. 18. stolj. - u Albumu Confr. SAP župe u Klanjcu između g. 1740. i 1764. prezimena: Fascholin (Facholin), Florini, Gasparotti (danas u Kumrovcu Gašpert). 132 S z a b o Izvještaj I 233. 133 K 1 a i ć Sutla 140. 134 S z a b o Izvještaj I 225. - B e l o š e v i ć 34 i 35. 135 K 1 a i ć Krapinski gradovi 19. bilj. 3. » 1397. aug. 17. kralj Sigismund dariva Hermanu, celjskom knezu, »castrum Orboch . . .«. Kao pripadnici »castri Orboch« izbrajaju se ova sela (villae): libera villa sub castro, superior Zopoch (Sopot), inferior Zopoch, Zpitisane, Herwachka, Heichkouchy, Jalsewech, Scrilnik, Stela superior, Scrilnik, Milyanholm (Miljana), Staraves, Wolkomerich, Borizlauich, Bidruzech, Thomasenki, Symonouchy, Desstenike (Desinić), Ladenye zelo, Clewechne, Zbylia, Goztewo, Martinuseua waz, Gaber, Oresya, Otrochkouchy, Prisnina, Pricapele, Naporedi, Gerdancichi, Bresna, Prilusenchi, Rustinchy, Brachech et Brachekouch. Fejer X, 2 — Kotaru grada Vrbovca pripadale su dakle poglavito današnje upravne općine Hum na Sutli (Brezno, Orešje, Poređe) i Desinić (Bidružica, Jalševec, Šimunci, Horvatska, Žbilj, Goštenje, Stara ves, Gaber, Martiša ves), a n jedan dio Pregrade (Sopot).«
32
imena Velika Horvacka za potok, dolinu i naselje govori i toponim Banska Gorica kako se zove rasuto selo sa svojim vinogradima na prisojnom pobrđu nad kurijom Horvacka. Nasuprot ovim goricama, sela na suprotnoj strani doline na pobrđu između potoka Sopotnice i gornjeg toka Horvacke nose skupno ime Žbilj-Zbilj s potokom Žbiljica i s neka dašnjom plemićkom kurijom istoga imena. 136 Isti toponim kao Veliki i Mali Žbel nalazi se na donjoj Sutli, gdje su nad njenim ušćem više sela Ključ vinogradi Veliki Žbel, a jugoistočno od Vukova Sela lokalitet Mali Žbel. U grafiji 16. stolj. ova oba imena dolaze kao Maior odnosno Minor Sbeel, Sbyl, Sbyly ali i Bezel™7 što nas dovodi do nomneske osnove *bez. Gornji tok Horvacke dijeli pobrđe Žbilj-Zbilj od opisanog predjela sa se lima Škrnikom i Kladnikom i ostalim podjednakim zaseocima. Odnos između ovih toponima uvodi nas u drevnu etnogenetsku situa ciju. Nešto prije g. 1397 kad se javlja ime Horwachka u Zagorju, nala zimo analognu pojavu na širem području grada Zagreba. God. 1346. u međašima posjeda Rakitovca u Turopolju navodi se i rivus Horuachka kao jedan od potočnih tokova, 138 a jedna od njiva na tom posjedu je terra arabilis Bzouicha.139 Ako ovaj toponim protumačimo kao izvedenicu iz osnove *bi>z, *bez, mogli bismo i ovdje naći opreku između dviju et ničkih grupa i imena njihovih lokaliteta u onom smislu, kako to danas nalazimo u pobrđu nad Sutlom i Krapinom. Mora da su ovi stari loka liteti s etničkim imenom hrvat- povezani s naseljenjem, kojemu je ime nosilo i oznaku porijekla, a tako su ovo naseljenje nazivali susjedi koji očito nisu bili istog porijekla ni imena. Nad dolinom Velika Horvacka koju njen potok obilato navodnjuje i gdje se pruža ravno polje sa soč nim livadama, s obje strane diže se pobrđe, gdje se u sitnim rasutim se lima susreću porodice s porijeklom »od Bezjakov«. U opreci između ova dva imena, Hrvat i Bezjak leži ujedno opreka između dva etnička sloja u prvotnom naseljavanju ovoga kraja, U Hrvatskom Zagorju nema onih razlika u društvenom sastavu se ljačke klase kako smo to našli na Dobri. Već se u poodmaklom srednjem vijeku u ovoj regiji gube razlike koje su nekada tvorile veoma složenu strukturu seljačke klase u feudalnom društvu. Kako u susjednim sloven skim zemljama, 140 tako i s ovu stranu Sutle svi napori seljaka da saču vaju bar ostatke svojih naglašenih društvenih prava, — svoje »stare pravice«, — pismeno utvrđenih u urbarima ili održavanih po sili običajnog prava, svi ti napori nestaju pod novim teretima i sve većim obavezama kasnog feudalizma. U tom ujednačenom društvenom sastavu i u gustoj napučenosti zagorskih »muža« još se samo po tankoj predaji izdvajaju potomci onih doseljenika koji su pred turskim osvajanjima tu našli novi 136 S z a b o Zagorje 40. U grafiji Zbylia ovo ime g. 1397. v. bilj. I 135 . B e l o š e v i ć o. c. 36. 137 A d a m č e k. 150 bilj. 6 i 151 bilj. 7. 188 S m i č i k l a s X I , 303/4: god. 1346, 12. V u Zagrebu » . . . ab hine procedit (se. meta possessionis Rakitouch) in riunm Horuachka dictum . . . « . 139 Ibid.: »item que dam terra arabilis Bzouicha vocata . . . « 140 K o s Zgodovina 232.
3 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
33
zavičaj. Većinom su ti naseljenici sjeli na dobru zemlju, kako je to npr. zeselak Staro Brezje, sjedište jake slobodnjačke porodice Brozovih, po tomaka onoga uskoka Ambroza, koji se tu naselio u 2. pol. 16., stolj. 141 Ovakva društvena situacija označuje završetak dugog i teškog historij skog puta. Za razliku prema našim ostalim krajevima srednjovjekovni spomenici pružaju nam sasvim oskudne vijesti o zbivanju u Hrvatskom Zagorju, a posebno se historijska šutnja nadvila na područjem Bezjaka od ušća Sutle do gore Ivančice. 142 Tek u 14. stolj. doznajemo za imena pojedinih naselja, otkada je tu zavladao velikaški rod Celjskih. Pa čak o takvom velikom i moćnom gradu kao što je Cesargrad, koji kasnije sto ljećima vlada nad ovim krajem, do kraja 14. stolj. nema vijesti. Samo po tlocrtu i po elementima u građevnoj konstrukciji vidi se da je taj grad podignut u 14. stolj. po tadašnjim fortifikacionim principima po kojima su već napuštene potrebe medijevalnog burga. 143 Tek u posjedu Celjskih Cesargrad sa svojim dijelom Zagorja na srednjoj Sutli ulazi u vidno historijsko zbivanje. Ranije kao da tu kroz stoljeća nije bilo nekog višeg društvenog života ni važnijih političkih događaja o kojima bi kakva vijest iz duboke tame doprla do nas. A ipak kroz sve to vrijeme tu je živio onaj puk koji je znao uporno i žilavo zadržati pravo na svoje postojanje. Zabačen na periferiji evrop skog zbivanja ovaj kraj ni u najbolje doba ekonomskog uspona seljačke klase u visokom srednjem vijeku nije izašao iz historijske anonimnosti. Dok su naše ostale zemlje, u predtursko vrijeme doživljavale razvoj uporedan ostalim evropskim narodima, kako se to vidi u etnografskoj građi gdje su se u mnogome održali kasnogotički i ranorenesansni refleksi, 144 dotle Hrvatsko Zagorje prima jače razvojne impulse tek s protureformacionim barokom. Kriza koju na izlasku iz medijevalnih odnosa izazivlju unutrašnji sukobi kasnog feudalizma u zapadnoj i srednjoj Evropi, u ovom se zabačenom kraju dvostruko teško slegla na njegov puk. U vri jeme kad se u općoj evropskoj konstelaciji s prvim prelazom na nove društvene odnose u mladim nacionalnim državama naglo javlja i nova ekonomska situacija sa svim neriješenim pitanjima novčanog gospodar stva, u isto vrijeme na naše zemlje sručila se katastrofa osmanlijske na jezde. Kad su u 16. stolj. naši sjeverni krajevi već široko otvoreni tur skom osvajanju, i ovaj naš kraj na Sutli preživljava teške dane za turskih pohoda na Štajersku. 145 Kakvo je stanje tada bilo u ovom kraju, o kojem nemamo drugih vijesti osim o tim pojedinačnim događajima, možemo prosuditi po susjednim štajerskim zemljama preko Sutle, gdje u to vri141 D e d i j e r V., Josip Broz Tito. Beograd 1953, 10: »Ambrozij Broz iz sela Volavia (danas Volavje) srez Jastrebarsko, bio nastanjen kao slobodnjak grofa P e t r a Erd6dy-a« (se. u Staro Brezje nad Sutlom). 142 S z a b o Izvještaj I 207. 143 Ibiđ. 208 i d. 144 Upor. u sjevernoj Hrvatskoj npr. elemente u nošnji Posavine u okolini Siska. G u š i ć M., Tumač izložene građe, Zagreb 1955. str. 48 i d. 145 K 1 a i ć Sutla 141: ».. . trinaest turskih provala u Štajersku do konca 15. stolj . . . stradala je i sutlanska dolina. Najstrašnije provale zgodile su se god. 1469-1483, a bilo ih je d e v e t . . . . « ; str. 142: »Najosudniji je boj na Sutli 24. V I I I . 1 4 7 5 . . . « ; ». . . tek poslije god. 1483. odlanulo je ovim krajevima'. . .«
34
jeme naglo opada populacija i sela ostaju pusta.*46 U isto vrijeme, među seljacima s obje strane Sutle sve više vrije teško nezadovoljstvo koje konačno izbija u poznatim seljačkim ustancima. God. 1573. seljačka buna doživljava teški poraz upravo u ovom kraju na Sutli, kad je kod Sv. Petra na Sutli Ilija Gregurić sa svojom seljačkom vojskom do kraja slomljen. I nakon tragičnog udesa, u Zagorju ostaje živom spomen na muške pravice, a muška punta ostavlja duboko usađen otpor protiv društvene potlačenosti, pa dok postoji feudalna povezanost Hrvatsko Zagorje ne mirno je područje svagda ponovno potresano dubokim buntom besprav nog seljaštva. U tom se teškom društvenom neskladu formira lik zagor skog muža, uvijek spremnog na otpor i raspru za svoj juš i pravicu. Kad se u 14. stolj. kraj na Sutli javlja u spomenicima, rijetko je na seljen i veoma siromašan. Za ovo granično područje gotovo nema inte resa ni u crkvenoj administraciji pa po tomu zaključujemo da je to mo rala biti veoma siromašna zemlja. To je područje arhiđakonata Urboucz, u kojem Ivan Gorički zna svega za tri crkve, dok kako on kaže ostale treba nanovo podignuti. 147 U poređenju s ostalim oblastima zagrebačke biskupije, ova crkvena oblast na Sutli od svih ostalih daleko je najmanja, tu su crkve najslabije, a prilike u naseljenju ovoga kraja mora da su bile tako slabe i nazadne da je očito tu bilo teško snalaziti se i za najosnovnije crkvene dohotke. Izduženi teritorij ovog arhiđakonata zahvatao je tada lijevu obalu Sutle i desni dio doline Velika Horvacka s opisanim niskim pobrđem između ova dva toka, gdje smo našli sitna naselja sa starim imenima i s naseljenjem Bezjaka. Kroz stoljeća teren ovog arkiđakonata ukliješten je s jedne strane, sa zapada, s onim vikarijatom akvilejske patrijaršije, koji je svoje središte imao u nedalekom trgovištu Pilštajnu i koji je doživljavao različite organizacione promjene, 148 i s druge strane, 6 istoka, s krapinskim dekanatom koji se dalje normalno prostirao u svom dijelu zagorskog arkiđakonata. Gotovo kao da se tu radi o nekom torzu, o fragmentu neke organizacione cjeline, koja je razbijena u nama nepoznatim događajima. Takvo je stanje potrajalo sve do najnovijih promjena, kad su god. 1892. dvije župe, kostelska i pregradska, izuzete iz krapinskog i sjedinjene s desiničkim dekanatom, 149 pa je tek s tim arkiđakonat Urboucz zadobio donekle normalno prostiranje u odnosu na os tale oblasti u zagrebačkoj nadbiskupiji. 148 K o s Zgodovina 233: Na ptujskom vlastelinstvu je oko g. 1494. 309/o, u ormoškom i do 45%. pustih kmetskih selišta. 147 R a č k i F., Opis župa zagrebačke biskupije 1334 i 1501 god. Starine JAZU IV, 1870, 229: »1334. (De archidiacono de Vrbouch) . . . Ecclesie, que de hoc archidiaconatu cxistunt, he sunt: Primo ecclesia sancti Georgii de Zothla. Item sancte Katherine in metis. Item sancti Viti sub castro Vrbouch. Plures de nouo poterunt fabricari.« K 1 a i ć Sutla. 134, indentificira crkvu sv. Jurja s crkvom i župom u Desiniću, crkvu BV. Katarine na međama sa crkvom i župom u Zagorskim Selima i crkvu sv. Vida s istoimenom kapelom u selu Klenovec, pod gradinom Vrbovec. - B u t o r a c 44, ne ubicira crkvu sv. Jurja u Desinić, nego dirži da je to neka danas nepoznata župa na Sutli, a negdašnja župa sv. Vida u Vrbovcu da je danas župa Taborsko, dok je u selu ove župe Klenovcu kapela sv. Vida. 148 K o v a č e v i ć 140. 149 Zahvaljujem dr Josipu Butorcu za ovaj podatak.
35
Nesamo u dolini Sutle nego i u čitavom Hrvatskom Zagorju prevla dala je postepeno ona životna slika kako je nalazimo značajnom za nase ljenje koje i sad još nosi ime Bezjaki. U toj su slici osobito karakteristična naselja. To su redom mala sela i zaseoci, koji leže na lokaciji negdašnjih kmetskih selišta, zadanih u kasnom feudalizmu. Sitna, razdrobljena na selja nemaju unutarnje kohezije iz koje bi mogao poteći impuls po treban u daljnjem i naprednijem razvoju naseobenog organizma. Ova sela pokrivaju svoju zemlju mrežastom strukturom svojih malih jedinica, u kojima je agrarna rascjepkanost snizila zemljišne čestice duboko ispod ekonomskog minimuma. Sa svog prvotnog smještaja na pragu nad pod vodnim poljima, ta su se sitna sela postepeno povlačila na brdske strane krčeći tu hrastove i kestenove šume, od kojih su zaostali samo neznatni gajevi (si. 3). Konačno je ovo mrežasto naseljen je u širenju svog ekstenzivnog poljodjelstva prekrilo čitavu zemlju brišući granice između prvotnih naseobina. U autarkiji sitnog seljačkog gospodarstva održao se oskudan materi jalni inventar s veoma arhaičnim elementima. Još do nedavna mogla se u Hrvatskom Zagorju naći jednostanična kuća s komenom kao jedinom prostorijom. Ipak je za čitavo područje značajan razvijeniji oblik kuće u kojoj je glavna prostorija zadržala opći naziv hiža. U toj je kući funkcija vatre zadržana u njenom medijevalnom rješenju, koje je u naše selo do prlo iz zone romaničke kuće razvijenog srednjeg vijeka. 150 Zemljana peć u hiži povezana je s visokim ognjištem u komenu, kuhinji, pa je tako za grijavanje hiže i pripremanje tople hrane riješeno s jednim priborom. Glavna spremnica u zagorskom kućanstvu koja još i sad služi u kući i ostavi također je medijevalni inventar. To je ladica, škrinja, truha. Ova sva tri naziva susreću se na zagorskom tlu, a svaki od njih pokazuje od ređenu fazu u razvoju ovoga predmeta. Prvotno jednostavno izdubeno deblo sa stranicama na obje kraće strane, to je klada, "lađa, 'lađe, u ra nom srednjem vijeku podliježe romanskom uticaju, koji se staložio u nazivu škrinja)scrinia i u romaničkoj stilizaciji ovoga predmeta. Kasnije u svemoćnom oblikovanju kasne gotike iz susjednih alpskih zemalja do lazi u Zagorje riječ truhe i uporedo s tim gotički oblik kako to pokazuje ona varijanta zagorske truhe, koja ima skoženi pokrovac. I ostali se drevni pribor u zagorskoj kući sačuvao u drevnim oblicima. Drvene posude, duhlenka, kopajna, možrfar-mužar, stupa, solenka i dr. još su u svako dnevnoj upotrebi u zagorskim kućama. Pleter od kolja i šibja još je u mnogostrukoj upotrebi, od ograde u kojoj živa vrba isprepletena raste u živom plotu pa do masivnih ograda oko seoskih dvorišta isprepletenih od pruća, a na klizavim obroncima i zaustavama brzih potoka ovakav pleter tvori čvrste brane. Pleter služi i za stabilne gospodarske sprem nice od kojih je od šiblja ili pruća ispleteni kuružar kao starinski pred met primio službu spremanja novog usjeva (si. 10). Veće i manje košare u Zagorju nazivane pojedinačno tunjek pletene od šumske trave ili ra žene slame odrazuju rani ergološki stupanj kad je trava kao osnovna si150
36
G u š i ć M., Rodna kuća Maršala Tita. Čovjek i prostor. Zagreb 1956, 46-52.
rovina služila za prvotnu od trave ili šiblja ispletenu i glinom izmazanu spremnicu. 151 Ražena slama služi i za pokrivanje krova izvedenog na škare i vezanog gužvom i drvenim Minima na starinskoj hiži mazanki. Iz drevne starine primarnih ergoloških djelatnosti potiče i proizvodnja lončarske robe nekad udomaćena u čitavom Zagorju, a sad sužena na poznato lončarsko selo Jerovec kraj Ivanca. Zagorska keramika pokazuje dvostruku sliku. Jedno je roba s neocakljenom površinom izrađena od bjelkaste ili crvenkaste dobro izmuljene gline, pažljivo izvučena na nož nom lončarskom kolu i ispečena sa svijetlom površinom. U ovoj vrsti neocakljene zagorske lončarije između mnoštva običnih posuda, lonaca, vrčeva i pladnjeva u kojih razmatranje ne ulazimo, izdvojit ćemo po stilskoj arhaici spremnice za sjemenje i sipku hranu. To je ili veliki lonec, sastavljen od izvučenih cilindara na kojem je otisak prsta na sa stavu krugova jedini ukras, ili manja posuda zvana u Zagorju bonja, o ko joj ćemo dalje još opširnije raspravljati. Drugo poglavlje zagorske kera mike predstavlja roba s ocakljenom površinom, u najnovije vrijeme još i 8 primjenom engobe. Ocakljena lončarija zagorskim je lončarima došla iz urbanizirane proizvodnje kasnog srednjeg vijeka i novijeg doba kako o tom svjedoče barokizirani oblici i ukras u boji na ovakvim zagorskim predmetima. Sve tri vještine: drvodjelstvo, pletenje slame i pruća te lončarstvo u svojem su radnom zahvatu ostale na jednostavnom stupnju veoma blizu primarnim proizvodnim oblicima. Ali u oblikovanju svoje materije ovi ^so^načn^proizvodi pokazuju do kraja riješenu zadaću u zahvatanju ko risnog prostora i zrelo iskustvo u izvođenju svoje robe. To je sve čista forma pretočena do konačne materijalne mogućnosti već odavna, na sa mom osvitu života u ovim našim krajevima. Tako danas na tom jedno stavnom ergološkom stupnju, a u konačnom likovnom riješenju podjed nako visoko cijenimo zagorsku zemljanu bonju, košaru pletenu od šum ske trave, drvenu dublenku ili solnicu, sav taj skroman, gotovo prvotan, ali likovno savršeno izveden pribor.
151
G a b r i ć P., Košare u tehnici spiralnih strukova NU L, 1962, 52 i d.
37
II Kontinuitet osnovnog pribora u prigorskom selu. — Slika panonske praekumene; počeci poljodjelstva u sojeničkoj kulturnoj faciji; uspon u Latenu; dizanje urbarnih površina s praga nad močvarama na iskrčene obronke. — Zaostajanje Podunavlja za razvojem zapadnih galskih pokra jina; produživanje sojeničke facije u našem nizozemlju. — Društveno ras lojavanje u panonskoj populaciji poslije doseobe Kelta u Podunavlje. Kontinuirano produživanje oblika iz epohe Latena u pučkom lončarstvu: roba hrapave površine, crna keramika. — Nosioci crne keramike: B oh en ci — H inči — H e an z en u Prekomurju i Gradišću u trojezičnom području. — Značenje rudarstva u Noriku; etnikon *b o hn nosilac ove tradicije u alpskoj i karpatskoj rubnoj oblasti. - Zagorska posuda bonja kao rezidualni pribor po fakturi, obliku, službi i nazivu. — Opažanja Lebzeltera o noričko-keltskom naseljenju u Gradišću. — Košara tunjek kao reziduum po fakturi, službi i nazivu. — Uloga naroda Boja u romanizaciji Gornje Panonije: aristokracija Boja u rimskom sistemu latifundija; konzerviranje kulturne facije Latena u keltskom supstratu: u izvorima neimenovano poljodjelsko naseljavanje zapadne Panonske nizine i alpske podgorine. - Kontinuitet u naseljenju i kulturnom posjedu iz kasne an tike u srednjem vijeku. - Uloga vinove loze i vina u keltskoj ekumeni; opreka između ovog shvaćanja i mediteranske upotrebe vina svako dnevno i u obredima. Relikti keltskog poljodjelskog obrednog kalen dara u običajima Hrvatskog Zagorja i Prigorja: sv. Martin, bilikum, ma gija vina. — Riječ b e z j a č a u Štajerskoj prema Pleteršniku. — Nož-vinjak u Hrvatskom Zagorju i arheološkoj građi iz Podunavlja. — Razlika u životnoj slici između grupe B o hen ci i Bezjaci. — Hrvatsko Za gorje, regija s degradiranim ekonomskim i društvenim odnosima u kasnom feudalizmu.
U tom svakodnevnom priboru pokušat ćemo pratiti kontinuitet u raz voju materijalnog inventara, odnosno onih životnih norma u kojima je taj inventar produživao postojanje iz pradavnih vremena do danas. Do ista prvotnu službu šumske trave u izradbi pletera susrećemo već na sas vim ranom ergološkom stupnju kako to potvrđuju sojenički nalazi na iz maku neolita. 1 Međutim radni zahvati i oblici koji su karakteristični za naše drvodjelstvo i dijelom za keramiku ukazuju na to da su stečeni i us vojeni u već poodmakloj djelatnosti, na razvijenijem stupnju ergološke facije. Pribor u kojem prepoznajemo srodne radne oblike javlja se na našem tlu u prvom tisućljeću prije naše ere kad je u kasnoj halštatskoj epohi došlo do proizvodnog procvata u čitavoj srednjoj Evropi. Taj pro cvat postaje evidentan u 2. polovini prvog tisućljeća prije naše ere, u 1
38
Ibid. 60 i d. s odnosnom literaturom.
vrijeme kad je keltski migracioni priliv postepeno naselio zapadno Po dunavlje. Što u osvajačkim pokretima koji ove narode prebacuju iz za padne i srednje Evrope na istok, a što opet u mirnom prodiranju, galska plemena naseljuju se u Podunavlju 2 u onim predjelima koji im najviše odgovaraju po svojim prirodnim preduslovima. Taj se proces vršio u ras ponu kasnog Halštata i ranog Latena, pa još i za procvata kulture Latena kad keltski narodi zaposjedaju rub istočnih Alpa i zapadni obod Panon ske nizine kao gusta i aktivna populacija. U posljednja dva stoljeća prije n. e. znatno se podiže zapad Panonskog basena i to na osnovu one djelat nosti što je Kelti dovode do znatnog razvoja. To je, kako je poznato, u prvom redu iskorištavanje rudnog blaga. 3 Ispiranje zlata na zlatonosnim rijekama postaje stalno i sigurno vrelo prihoda pa se tu i danas vrši s gotovo jednakim alatom kao u ona davna vremena. I danas je u ispiranju zlata na Dravi i Muri najvažniji pribor ona daska od domaće topole koja pod starinskim imenom jagnjed predstavlja floristički ostatak iz prvotne prerijske vegetacije, 4 a sad u naše dane uzmiče pred modernim biljnim pokrivačem što ga savremeni čovjek tu propagira. I otvaranje rudnika bakra, srebra, olova, a kasnije naročito željeznih rudača postaje tako ka rakteristično za Kelte da se na toj osnovici izgrađuje cjelokupna slika ove epohe. 5 1 ako su već u samim počecima metaličke epohe indoevropski narodi vezali uz željezo moćna magijska svojstva, 6 ipak su Kelti onaj činilac koji je u srednjoj Evropi magiju željeza podigao u svoje razvijene i bujne predstave duhovnog života. 7 Djelatnost, to su kopanje rude i njezina ob radba u kojoj kovanje ostaje glavni posao, te proizvođači u oba lika, to su rudar i kovač, konačno i sam proizvod, različit željezni pribor i alat, — svi ovi elementi primaju na se magijsku moć i tako postaju nosioci la tentnih prizivnih svojstava. Iz prastarog naslijeđa ovo naziranjc kasnije ulazi u predaju germanskih i slavenskih naroda u ovim zemljama. 8 U doba Latena uporedo podiže se i kultiviranje tla. Nasuprot ranijem sitnom usjevu, to je proso i heljda, sve više ulaze u upotrebu bijele hljebne žitarice, raž, ječam i pšenica. 9 Ipak razumljivo je da je istočna periferija keltskog prostiranja zaostajala u tom za zapadnom galskom kolijevkom latenske kulture. U obje Galije s jedne i druge strane Alpa, keltski poljodjelci znatno podižu obrađivanje tla. Oni napuštaju arha ično korištenje sjetvenih trava kako je to ranije postojalo na poplavnom zemljištu uz močvare i na tihim rukavima velikih rijeka, a njihova na selja s praga nad močvarnim nizozemljem sele na više prisojne položaje, 2 H u b e r t I I , 40 i d., 69 i d. E b e r t 8. v. Kelten. - P a u l y f i s B o w a 8. v. Galli. 8 F i l i p 315. 4 K o 1 i n Ž., Ispiranje zlata u Međimurju RKFJ 1957, Zagreb 1959, 34 i d. 5 H u b e r t I I - M o r e a u 8 5 . M o r e a u 8 5 . - E b e r t 1. c. P a u l y - W i s o w a 1. c. 6 B a c h t o l d - S t a u b l i II s. v. Eisen 7L7 i d. 7 D e V r i e s 80 i d. - H u b e r t II 283 i 315. - M o r e a u 86. 8 D e V r i e s 1. c. 89 i d. - F i 1 i p 332 i 333. 9 . M o r e a u 84.
39
čime ujedno započinje krčenje šuma na brdovitim obroncima. 10 U našim krajevima međutim, kako se može vidjeti po arheološkim nalazima i sta rim mjesnim imenima, keltsko naseljen je u mnogome prešlo juje raniju još sojeničku populaciju, nastavlja sa zatečenim ergološkim oblicima i tako uranja u indigenu životnu sredinu. Tako se tu u našim zemljama još gotovo neolitska sojenička ekumena produžuje i nadalje, prožimajući snažno ilirokeltsku i panonsku populaciju. S nekim elementima zakaš njeli proizvodni i materijalni oblici retardiraju tako da na prelazu naše ere uraštavaju u život rimske provincije. Na taj načim možemo razum jeti ranu pojavu onih naselja koja u močvarnim krajevima postaju u doba carstva sjedišta romanizacije, kao što npr. Aemona na rubu Ljubljan skoga Barja ili Segestica-Siscia u poplavnom stjecištu Kupe i Save. P a dok u zapadnom keltskom području sojenički elementi kao relikti zaos taju u zabačenim i nepristupačnim zbjegovima starijeg potisnutog sta novništva, 11 kod nas i nakon četiri stoljeća rimskog vladanja u velikom dijelu podunavskog nizozemlja sojenička kulturna facija ostaje onaj kon zervativni životni okvir u koji će se zatim postepeno slijevati talasi po ljodjelskog puka iz evrazijskih prostora iza Karpata. Ipak i pored ove općenite slike Podunavlja kako se produžuje u rani srednji vijek, u doba rimskog vladanja oblast obiju Panonija, - geo grafski gledano to je onaj široki prag s kojim alpsko podgorje silazi u panonski basen, - podiže se do ekstenzivne plužne obrade. 12 Osim prosa tu je sad već poznata i kultura drugih usjeva, osobito bijelih žita, a prisojni obronci postaju rani zavičaj vinove loze. Ali ta urbana i ruralna naselja sa svojim su kulturnim tlom još uvijek sporadična staništa uba čena u golemo prostranstvo prvobitne prerije hrasta lužnjaka. U tim šu mama uzgoj i žirenje svinja jedna je od karakterističnih djelatnosti u ži votu sesilnih poljodjelaca, a hrastovina služi kao glavni građevni mate rijal sve do naših dana. 13 To su u glavnim crtama prirodni uslovi života kako su zadani u ovoj na šoj ekumeni i kako to traju od samog osvita ljudskog života kroz sve epohe. Materijalni životni oblici ponikli su iz tih zadanih uslova, a u toku daljnjeg razvoja primaju iz vanjskih dinamičnih zbivanja impulse razvi jene ergologije, a ipak u dubokoj osnovi svog postojanja uporno zadrža vaju arhaične radne zahvate. Zato smo u opisanom materijalnom inven taru iz prigorja našli jednako tako sedimente iz pradavnih vremena kao i one više oblike koji potiču iz razvijenih proizvodnih odnosa. Tako npr. dubljenje drva ne samo žeravicom i tihom vatrom nego i metalnim 10
H u b e r t 1. 74 i d. K e n n e r 566. Ibid. 317 i d. " S a v o y II, 125 i 456. 18 G r a f 13 i bilj. 6.: Prema Pliniju »glandifera Pannoniae« po Apianu je Pa nonija tiXcbSrjc;. Do naših dana krajevi na velikim Dunavskim pritokama zadržali 8u značajku one ekumene kako je nekad bila karakteristična za riječna područja na prisojnom podnožju Alpa. Opis koji Polibije daje o žironosnim Šumama u Cisalpini gdje su se uzgajala krda svinja, a koja je slika tamo odavno brisana (i ako je u Emiliji ostao tov svinja kao tradicionaln djelatnost), može se u cijelosti primjeniti na naše krajeve do sadašnjosti. H u b e r t II, 100 i 101. 11
40
alatom, zatim izradba zemljanog posuđa na lončarskom kolu i specijalno paljenje tog posuđa, sve su to već daleko poodmakle radne prinove. Kao baština keltske kulturne facije, ergološke akvizicije kako ih je Podu navlje usvojilo u kasnomu Latenu, ulaze postepeno i u inventar rimskih provincija u ovom dijelu carstva. Uporedo s proizvodnim dostignućima ide i društveni razvoj keltske populacije. Iz složenih odnosa na kraju prvog milenija pilje n. e. izdvaja se plemenska aristokracija, u prvom redu sloj osvojača vojnika kako je to karakteristično za keltske narode uopće. 14 Sudeći po tom što u našim krajevima do sada nisu nađeni bogati grobni nalazi iz epohe Latena, taj je vladajući sloj bio ovdje malobrojniji nego na zapadu. Uporedo ple menskoj i vojnoj aristokraciji kod svih je Kelta važnu društvenu ulogu imao i stalež religioznih predstavnika i vršilaca religioznih obreda i čina. Druidi, okupljeni u moćnu organizaciju 15 i povezani sa svojim pratio cima i službenicima od kojih je svaki podstalež imao svoje određene djelatnosti, 16 djeluju na širokom rasponu keltskog naseljavanja i mimo plemenskih i narodnih granica. Bez sumnje ni kod dunavsko-karpatskih keltskih skupina nije ova organizacija mogla ostati bez znatnog društ venog uticaja. Ma da o tom za naše krajeve nemamo vijesti u pisanim iz vorima, a i u susjednim zemljama jedva da se o tom našla takva potvrda u arheološkoj građi, 17 m o r a da su bujno razvijeni oblici duhovne nado gradnje, tako moćni kod svih historijski poznatih potomaka keltskog naroda, 18 ušli i u život naših zemalja podjednako kako smo to našli i za latenski materijalni inventar. Nakon što su Rimljani uklonili druide iz javnog života u svojim provincijama i oduzeli im vlast, bar onu vidnu u gornjem društvenom sloju, ovaj se nekada elitni stalež povukao u dru štvenu pozadinu. 19 Tu je životario degradiran na seoske vrače, ali je i nadalje bio prenosilac usmene predaje. Kroz to je predaja ušla u puk i tu dugo i ustrajno djelovala tvoreći podlogu za oblikovanje viših transcedentalnih predočaba, za poetsko stvaralaštvo, ali i za skromno pučko praznovjerje. U svemu tomu stalno su se ponavljale usvojene i u specifični duhovni okvir ukalupljene formule i čini, kako ova riječ čm-magija još i sada kod nas označuje jednako tako oficijelan akt zadan višom društve nom nuždom kao i saobraćanje s duhovnim svijetom u pučkoj magiji. Ne ulazeći u ova pitanja opširnije, jer su tu istraživanja tek na po četku, razgledat ćemo u materijalnom inventaru iz Prigorja i Hrvatskog Zagorja neke od onih predmeta koji po tehnološkom zahvatu svoje tvorbe, po službi a i po obliku odgovaraju analognoj latenskoj arheo loškoj građi. » K e n n e r 580 - F i l i p 314 - K l e m e n c . 337. 15 D e V r i e s 200 i d. H u b e r t I I , 284 i d. - K r a u s e 34. - K o v e s 189 i d. 18 D e V r i e 8 208-210. - K o v e s 257 et pas. 17 F i l i p 1. c. i t. LXX: Skuplturu iz nalaza Mšecke Žehrovice autor dovodi u vezu s druidizmom u srednjoj Evropi. 18 H u b e r t I, 16 i d.; I I , 225, 227 et pas. - E g g e r R., Aus der Unterwelt der Festlanđkelten RAFCh I, 275. - K e n n e r 583 i d. " K o v e s 255.
41
To su u prvom redu neki proizvodi našeg lončarstva. Posebnu grupu u zagorskoj lončariji čine mali vrčevi za vino zvani srabljivci. Zovu se tako po svojoj hrapavoj površini. Po obliku odgovaraju medijevalnom inven taru, ali tehnološki tok očuvan u izradbi njihove osobite površine, nalazi najraniju uporedbu u fakturi posuda 8 hrapavom površinom iz latenskog doba. 20 Ali i ona faktura recentne panonske keramike gdje je grafit pri miješan u glinu i tako dobivena crna površina, ima odgovarajuću ana logiju u predrimskoj građi. 21 U Panonskoj nizini crna keramička roba javlja se u dva različita postupka. Jedno je roba od crvenkaste ili bjelkastosive gline na poseban način paljena tako da u toku paljena glina od zaostalog nesagorenog ugljika dobiva tanak crni sloj na površini koji je čini čvrstom i trajno crnom. 22 Na prelomu takova posuda ostaje crven kasta ili siva prema vrsti zemlje. Takvu proizvodnju crne keramike poz naju i danas lončari u čitavom Podunavlju. Druga vrst su one posude kod kojih je u glinu primiješan grafit ili su premazane grafitom koji se kod paljenja ne otapa, ali se mekana glina slijeva s grafitom u sivkastocrnu površinu, a na prelomu u tamnosivoj glini nalaze se zrnca grafita. 23 Ovakva se keramička roba i sad proizvodi u Prekomurju kod nas, a i preko granice u trojezičnom području južnog Gradišća. U Zagorju i Me đimurju domaći lončari ne proizvode crnu robu. U Međimurju takve po sude zovu crni vrci, a ovamo ih donose lončari iz Prekomurja koje Me đimurci zovu Bakunci, Bohenci, Bohneci2^ U Prekomurju i u Slovenskim Goricama singularni oblik ovog imena Čuje se i kao Bojnec, Boniec.25 V. Novak ovo ime izvodi iz uzrečice bogme.26 Na jezično mješovitoj tromeđi, a i u vašvarskoj i zaladskoj županiji Mađari svoje sumještane Slovence zovu Bomhecz, dok je njemački naziv za njih službeno Slowenen, a lo kalno Wenden, Winden,27 što se kako je poznato javlja u mnogim mjes nim imenima najčešće kao pridjev. Sa šireg prostiranja Gradišća Batky za mađarsku riječ bomhecz donosi tri značenja, od kojih prva dva imaju isti sadržaj trbuh, trbušast, na što ćemo se kasnije osvrnuti, a " " " F i l i p 189 i 190. 81 F i l i p 204 i d . » S z a b a d f a l v i AE ASH IX, 3-4, 252 i d. » Ibid. 253, bilj. 2. 24 G u š i ć M., Osnovni problemi u etnografiji Međimurja. RKFJ 1957, Zagreb 1959, 24. 25 0 U M IV, 1896, 259: »boehnvecz«. - N o v a k V., Slovenci na Madžarskem. Vodnikova Pratika, Ljubljana 1935, 52-53; isti: ČZN XXXI, 1936, 152 i d. 26 I b i d . gdje se u polemici s autorom P a v e l o m A. u časopisu Vaši szemle I - I I I , Szombathely 1933/6 poziva na podatak iz dijela S e v e r M., Red zvelicsanaztva 1747, 17: »grešimo ker bohmoczemo«. - Ne ulazimo u odnos imena Bohnec s varijanta ma i riječi »Vochnitze - eine Art Kuchen oder Weissbrot« koju iz romanskog focatia izvodi Š t r e k e l j K., Slovanski elementi v besednem zakladu štajerskih Slovencev. ČZN V. 1908, 1-2, 38 i VI. 1909, 1-2, 6. "OUMIVLc.
42
treće 8 pejorativnim sadržajem glupan ukazuje na analogan razvoj ove riječi kao i naše bezjak.28 I u službi antroponima mađarska riječ bomhecz srodna je našem nazivu. 29 Osnovu imena *bohn naći ćemo i u mjesnim imenima na širem pro storu jezičnog ukrštavanja. Takav srodan jezični lik pokazuje npr. ime današnjeg sela Bohonye-Bohenye na prelazu iz zaladske u šomođku žu paniju i na raskršću putova od Kaniže za Kapošvar i Blatno Jezero. Ovo veliko i napredno selo poznato je po svojem vinu. 30 Ma da u 16. stolj. za turskih pustošenja ovo naselje prima priliv češkog žiteljstva, pod današ njim se imenom javlja ranije u 14. stolj. 31 U istoj županiji ime današnjeg naselja Bonnya dolazi u različitim grafijama između kojih oblik bohnya ukazuje na razvoj iz osnove *bohn do recentnog lika. 32 Ali i neka druga mjesna imena, ma da nemamo za njih ranije potvrde, pokazuju isti imenski lik- Tako se u hrvatskom kraju zaladske županije jedan vino grad nedaleko Mure zove Bonijaf9 a dalje u općini Letenje uz našu gra nicu ime Bony a vezano je na četiri lokaliteta kao naziv za tri oranice i za jedan majur, 34 sve nablizu očito kao ostatak nekad većeg prostiranja na tom mjestu. Lokalno se u ovim imenima čuje prelaz na zatvoreni vokal o-u koju varijantu često nalazimo u njemačkim imenima s likom *biih-, kao npr. Windische Biiheln i dalje na štajerskom i koruškom tlu. Ipak prostiranje ovih toponima *bohn- *buh u porječju Drave, Mure i Rabe ne dosiže kontinuirano do one regije gdje ime Bohinj služi kao na ziv kraja, jezera i ljudstva, jer se imenom Bohinjci danas u Sloveniji zove jedino narod u oblasti Bohinjskog Jezera. 35 Prema tomu prostiranje imenskih likova nastalih iz osnove *bohn možemo u postojanom nizu pratiti u krajnjoj podgorini jugoistočnih Alpa i u nizinskom rubu ovog pobrđa. Ipak kao etnikom ime Bohinec u svim varijantama u ovoj istoj regiji na Dravi i Muri nema više životne snage ni opravdanja za svoje postojanje. Ono je uzmaklo pred današnjim regionalnim i nacionalnim imenima 88 Navodim prema N o v a k u 1. c : 1.) veliki trbuh, 2) trbušast i 3) porugljivo: glupan. - Ovih lokalizama nema u aktualnom mađarskom jeziku, ali upor. danas književno »bohoc« u značenju klovu, onaj koji iz sebe pravi budalu«. H a l a s z E., Magyar-Nemet keziszotar, Budapest 1966 s. v. 29 ZFN 586, br. 247/56 ulica u Kaniži: Bomhec kert, nazvana po nekom vlasniku vrta s tim prezimenom. 80 O U M 320. 31 M V V 50 s. v. sa C s a n k i II, 577: Bonny, villa Buduna 1229; villa Bannya 1229-1353; Bonya 1337; Bonnya 1480; plebanus de Bohnya, Bonya 1483; Bonnya 1536. - Danas selo Bonnya 25 km s. od Kaposvara, u blizini nema rudnika. 88 Z F N 611, br. 257/30: »Boni-hegy, Bonija (horr.) . . . « 34 Ibid 489 br. 202/244: Bonya (Bonya), ravnica, njiva; 202/245: Olajos - Bonya, ravnica, njiva; 202/257; Bonya (Bunya), ravnica, njiva; 202/265: Bonyaji - major, ravnica, njiva, majur. 85 M e l i k I 647: ističe razliku između antropološkog tipa Bohinjca (tj. stanov nika regije Bohinjskog jezera, naroda »v Bohinju«) i ostalog slovenačkog ljudstva, u prvom redu »s tipom prebivalca v Prekmurju« za kojeg ne donosi nikakav regionalni naziv koji bi mogao odgovarati nazivima »Kranjci, Koroici, Štajerci . . « - U tumačenju hidronima Bohinjsko jezero, Bezlaj I, 73 ne donosi etnikon Bohinec iz Slovenskih Gorica kao uporedbu.
43
Štajerec i Slovenec tako da domaće stanovništvo gotovo više ni ne zna za nj, a nije ušlo ni u knjigu pa ni kao naučni termin. Gotovo u istoj slici događa se to s još jednim regionalnim etničkim imenom u susjedstvu neg dašnjeg prostiranja imena Bohinjci na pragu istočnih Alpa. To je naziv za njemačko stanovništvo Gradišća-Burgenlanda, koje u njemačkom jeziku glasi Heanzen-Henzen-Hinzen, slovenski Hinci i mađarski Hincz, a ime kraja je Heanzen- Hienzenland, Heanzerei.36 Ovo je ime živjelo do ne davna s obje strane austrijsko-ugarske granice, na potezu od današnje tro međe kod Dobre-Neuhausa do Nežiderskog Jezera i dalje, manje više ne određeno, sve do Dunava, gdje je uzmaknulo pred doseljenicima iz dublje njemačke pozadine. Ime Heanzen ušlo je i u regionalnu literaturu sa svojim specifičnostima u dijalektu, a kao posebna etnička grupa podvrg nuto je svestranom naučnom istraživanju. Kao rezultat toga danas je usvojeno mišljenje da su Heanzen-Hinci direktni potomci bavarske ko lonizacije od 9. stolj. dalje. Ipak specifične govorne značajke te karakte ristična slika naselja, kuće i materijalnog inventara ne mogu se dosljedno razjasniti s poznatom zakonitosti u bavarskom zauzimanju zemalja na Dravi, Muri i Rabi, kako se to očituje već u istočnoj Štajerskoj u struk turi seoskih naselja. 37 Ma da ne možemo ulaziti u detaljni prikaz ove etničke grupe, iz opsežne literature poslužit ćemo se samo nekim poda cima, kako bismo istakli najznačajnije crte ovog stanovništva. Veoma konzervativni Hinci žive povučeno u svom brdovitom zavičaju i ako se na svim povoljnijim položajima ističu kao vrsni vinogradari i voćari. U tom je kraju karakteristična ona životna slika kako je poznamo iz našeg Prekomurja i Slovenskih Gorica. Ime Heanzen-Hienzen germanisti iz vode iz antroponima Heinrich-Heinz,38 što je u nacionalnom previranju prošlog stoljeća, a posredstvom jezičnog jedinstva, rezultiralo s konač nim svarivanjem bavarskog populacionog sloja sa starim supstratom, koji je u dugom vremenskom nizu bavarske ekspanzije jezično preslojen, po38 0 U M IV, 392 i d. - B a u s e' 8 Lexikon d e r Geographic Leipzig 2 , 1933, 573 8. n. Heanzen. - K a r n e r H., Burgenlandwestungarns, u : Handworterbuch des Grenzund Auslandsdeutschtums I. 660-746. 37 B u n k e r J. R., Das Bauernhaus in der HHeanzerei (Westungarn). MAG XXV, 1895, 89-154. - S i d a r i t s c h M., Geographic des bauerlichen Siedlungswesens im ehemaligen Herzogtum Steiermark. Graz 1935, grafički prikazuje razliku između na selja tipičnih za alpsku naseobenu strukturu (Einzelhof, Weiler, Kirchgruppensiedlung) i za ratarsko, odnosno u prvom redu vinogradarsko stanovništvo u alpskoj podgorini i otvorenim riječnim dolinama. 38 OUM IV, 392. - K r a n z m a y e r odbija ovo tumačenje i ime Heanzen izvodi kao podrugljiv naziv iz rječice ,heađs* = ,sada' kao primjer nazivanja neke grupe po govornoj osobini; navodim po O b e r h u m m e r E., Die Benennung des Burgenlandes. Der Name der Heanzen. Anzeiger der AWW p h . -hist. KL 1934. I - I V , 36-39, s iscrpnom literaturom. - S c h m e 11 e r, Bayerisches Worterbuch I 1827, 1139 8. v. Hienz - Henz: »1) dumme Person, 2) ungarisches Pferd«, a s. v. hienzen »zum besten haltea«. Kod nas u nekadašnjem žargonu starog Zagreba ,hincati se' = nedolično se vladati; djetetu bi se rekio: »kaj se bincas«, neozbiljno, nedolično se vladaš, svjedoči o ranijoj rasprostranjenosti ove bavarske riječi u našim purgarskim krugovima.
44
nijemcen, užao u njemačku nacionalnu zajednicu. Ipak su se BeanzetiHinci još g. 1918. osjećali kao samostalna etnička cjelina pa je tada došlo do osnivanja kratkotrajne republike Heanzerei.39 Danas nazive Heanzen, Heanzenland u toj zemlji gotovo ni ne čujemo a i samo ih stanovništvo izbjegava. Kao arhaičan ostatak ovo je ime utonulo u nove političke tvorbe, jednako kao što se i čitav dosadašnji na čin života stubokom mijenja. Nezamjetno, ali organski opravdano, svi jest o pripadnosti jednoj regionalnoj etničkoj grupi uraštava u današnju tvorbu Burgenlanda, koja zemlja danas u austrijskom savezu odlučno na stupa za likvidaciju teških još uvijek tu neriješenih pitanja velikaških latifundija i uopće zakašnjelih feudalnih ostataka. Takav znatni korak u savremenosti nužno briše historijski preživjele oblike pa tako i stara imena, zaostala iz prošlosti. I negdašnji morfološki naziv za ovo pobrđe kako je ranije služio Henzenlandu, to je naziv Puglate Welt danas je ograničen na turistički zanimljiv dio Donje Austrije i srednjeg dijela Gradišća. 40 Trojezična zemlja Gradišće-Burgenland u prošlosti bila je stalno na udaru osvajača s obje strane habsburško-ugarske granice. Tu su se mije njali gospodari mnogih utvrđenih burgova i čitav je kraj oscilirao između dvije države čak i tada kad su se pod habzburškom krunom podunavske zemlje znatno zbližile osobito u vrijeme osmanlijske opasnosti. Seljački puk i sitno građanstvo malih urbaniziranih naselja u ovoj je zemlji ostalo nezainteresirano s pitanjima koja su potresala opstanak tankog sloja ve likaških rodova. U pozadini iza vidnih političkih događaja, stabilna po pulacija u ovoj je zemlji ostala čvrsto povezana s tlom svoga zavičaja. U okviru sitne agrarne autarkije, neprekinuto su se produživale životne norme, u čem je sječa gorskih šuma, skučeno stočarstvo, ali to vise na glašeno voćarstvo i vinogradarstvo imalo glavni udjel u skromnom pri vređivanju. Zato i pored jezičnih razlika, naseljenje u istočnom alpskom pobrđu od Drave do Dunava čini i danas homogenu cjelinu, u kojoj su kao posljednji trag negdašnjeg populacionog supstrata zaostala imena 8 negdašnjim etničkim sadržajem. Takvo je i ime izvedeno iz osnove *bohn. S ovog stanovišta postaje opravdanom etimologija etnikona Hean39
Z i m m e r m a n n E., Burgenland. Wien, 1966, 78: g. 1918. osnovana u Mattersdorfu »Repablik Heinzenland« s težnjom za pridruženje Austriji. - Časopis B u r g e n l a n d III/IV, Eisenstadt 1931, 188 i 189 donosi bilješku pod naslovom »Der Name Hienzen« u kojoj se polemizira sa stavom da je ovo ime poznato samo još na papiru u različitim naučnim raspravama. Nepotpisani autor bilješke međutim tvrdi da je ime čuo u Mattersburgu od domaćih u liku Henzen (nikada ne Heinzen) i to kao porugljiv nadimak za »one tamo dalje na jugu«. Tamo je navodno kraj koji se zove Hienzerei, ali stanovnici na jugu taj nadimak prebacuje na druge, pa se tako uopće ne može utvrditi granice toga naziva, kojeg nitko ne priznaje za se! Iz toga autor bilješke izvodi da je to ime u Burgenlandu samo dijelom poznato, da je porugljivo, da se u narodu ne može vezati uz neku zemlju. A ipak pored svega toga on ističe kako se nekad jedan primas Ugarske iz porodice Bathany (nasljednici nekad moćnih gospodara većeg dijela Burgenlanda roda Giissii\govaca još i sad posjeduju burg Giissing) s ponosom nazivao pravi Hiienz. - U prikazu ove sveske časopisa Burgenland u B H V. 1936, 14, B a r b A. veli da je »Heanz ein guttmutiger Spottname«, ali pri tom upozorava na upotrebu tog naziva u smislu veoma zaostalog i prezrenog seljačkog puka. 40 0 U M IV, 394 pod književnim nazivom »Bucklige Welt«.
45
žen iz ove iste imeničke osnove. Slavenski oblik ovoga imena s bavarskim nastavkom B(W)ohinc(z)en poslužio je da se nakon izvršene elimina cije početnog nenaglašenog sloga oblikuje u Hinzen, kako se doista odr žalo u obje varijante slovenskoj i mađarskoj. I pored eksplozivnog počet nog konzonanta, nenaglaseni mukli početak ove riječi b(w)o- shvaćen je kao suvišan prefiks pa je njegovo odbacivanje izvršeno po analogiji koju ćemo naći u mjesnim imenima izvedenim iz stare osnove *bez-bi>z.41 Na kon izvršene eliminacije, na tako okrnjenoj osnovi prijašnji sufiks pre uzeo je službu osnovnog vokala koji se zatim pod uticajem bavarskog izgovora produžio u diftong. ali koji je u njemačkoj grafiji Hin-Hienzen te u slovenskom i mađarskom obliku sačuvao prvotni značaj, kako to po kazuju i sad naša imena Bohenc, Bohinc i mađarsko Bomhecz. Produ ženje u diftong moglo se pojaviti tek nakon što je ova fonetska pojava ušla u govor bavarskog kolonizacionog sloja, u kojeg je jezičnu sredinu uraštavalo staro naseljenje ove zemlje, a to se zbivalo pri kraju 11. stolj. 42 Zato i razvoj imena Bohinec-Hinc moramo staviti u ovo stoljeće. U to je vrijeme ovo ime zadobilo slavenski oblik, kako se sačuvao u našim varijantama. Tako smo doznali da je slavensko naseljenje u ovoj zemlji prvotno od starinaca preuzelo ovo reliktno ime, usvojilo ga i dugo, sve do prevladavanja bavarske ofanzive, služilo se s njim kao s vlastitom riječi. Ali da se vratimo na promatranje Ion carskih proizvoda ove oblasti. Do nedavna lončari u glavnom keramičkom području Hrvatskog Zagorja to su sela Bedenec i Jerovec kraj Ivanca, — kao jedan od svojih tradicio nalnih proizvoda izrađivali su posebne posude za spremanje sjemenja i zrnja od desetak litara zapremnine. To je posuda zvana honja kako se u ovom kraju kod samih lončara čuje ovaj naziv, iznimno u selima kod žena i banja.is Ova posuda koja je uvijek neocakljena nije služila za te kućinu nego za sjemenje i sipku hranu. Sve do nedavna mogla se naći u svakoj zagorskoj kući u više primjeraka kao stalni pribor u svakom do maćinstvu. Bonja je oveća trbušasta posuda ovalnog oblika s relativnom malim dnom i kratkim uskim grlom koje je u pravilu pokriveno koničnim poklopcem. 44 (crt. 1.) Izrađena je od crvenkaste ili bjelkaste, svagda svi jetle domaće lončarske gline. U poredbi s ostalom zagorskom robom starimski primjerci bonje tehnološki su dobro izvedeni. Glina je pomno iz4i
V. bilj. I I I , 95. S c h w a r z 471: Diftong se u bavarskom govoru javlja krajem XI. stolj. - V. i bilj. IV, 4 1 . Eliminacija je mogla biti izvršena i u posljednjoj fazi početnog b = w, ali u imenskim fosilima nenaglaseni prvi slog otpada i u slučaju početnog eksploziva; v. bilj. I I I . 95. 4S U sjevernom dijelu Zagorja čuje se samo oblik bonja, dok se u istom kraju oblik banja upotrebljava samo u značenju posuđa za mast. Međutim ovu riječ nisam za tekla u seoskim kućama, nego jedino u urbaniziranom pučanstvu starih trgovišta i negdašnjih kurija, gdje naziv banja služi za posudu od kamenine, poznati manufak turni proizvod 19. stolj. u Pečuhu, a potom i za ocakljenu nasivnu posudu domaćih lončara, za koju na selu služi obično naziv maslenka. 44 F i 1 i p 196 posude analognog oblika zove »amforovite vazy«; upor. t.L. 14. LXXVI 8 i LXXI 6. — Ipak su ovi oblici manje srodni recentnoj zagorskoj bonji, nego oni iz latenskih nalaza u Švicarskoj, gdje u ovoj vrsti nalazimo doslovnu analogiju našoj bonji, upor. katalog izložbe Schweizeriache Keramik, Ziirich 1947/8 si. 15. 48
46
inuljena, tanka trbušasta stijenka posude dobro izvučena na nožnom lončarskom kolu iz jednog grumena priređene gline. Ručica, koja je obično na sastavu grla i trbušastog dijela, ne služi za nošenje a ni za podizanje takve pune posude pa je to očito kasnije nefunkcionalni dodatak primarno jednostavnoj obloj posudi. Sam oblik te posude u njenim mnogim varijantama čist je i likovno dozreo. Po obliku, po tehnološkoj izvedbi a i po svojoj službi zagorska bonja doslovno od govora analognoj posudi iz kasnoga Latena, značajnoj za keltske nalaze u posljednja dva stoljeća prije naše ere, na širokom prostoru od sjeverne Švicarske do u Češku i duž zapadnog ruba Panonske nizine. Naziv bonja za ovu posudu mogli bismo izvesti iz osnove *bohn, i to tako da pretpos-
Crt. 1 Posude »bonje« iz Jerovca kraj Ivanca, u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, visina desnog predmeta 40 cm
tavimo da je to pridjev iz te imenske osnove, pa bi u tom slučaju naziv te posude bio bohinjska posuda, *bohnia. To nas dovodi do grupe lončara Bohenaca, odnosno do etnikona *bohn, kako smo to ranije izveli. Ako je u riječi bonja i došlo do kontaminacije sa slavenskom riječi za oblu posudu, kako to Murko izvodi iz latinskog balneum (banja, 45 ipak naziv bonja ostaje jezično bliži onim mjesnim imenima, što smo ih našli u slivu Drave i Mure, a koja potiču iz osnove *bohn, a treba podsjetiti i na spomenulo značenje mađarskog bomhecz, trbusast, zaobljen. Nakon toga moći ćemo postojanje imena *bohn proširiti i na sjeverni prag Panonske nizine, u Karpatsku podgorinu.Ne uzimajući u obzir česti naziv Bohemi, Bohemija kako su u srednjem vijeku javlja u sjevernom karpatskom pobrđu, jer to je ime za narod Čeha i Češku, uzet ćemo i« mnoštva toponima možda srodnih međusobno, samo dva ilustrativna pri«Murko
1-43.
47
mjera. Jedno je ime naselja u Zemplinu, koje se u 15. stolj. javlja kao Bechanocz i Byhanocz,A6 gdje raspoznajemo kako je ime s osnovom *bohn zadobilo slavenski nastavak -ovci, -ci, onako kako je to i danas u sloven skom liku Bohenci. Drugo je naselje danas u Rumunjskoj na rijeci Mala Trnava (Tirnava Mica) s današnjim imenom B a c h n e a . Ranije se mađarski ovo mjesto zvalo S z a s z B o n y h a,47 koji dodatak očito oz načuje rudarsku koloniju Sasa. Ako današnja riječ bana u značenju rudokop, rudnik, kako je zajednička svim narodima u Karpatima, a ranije imali su je Bugari i Srbi na Balkanskom poluotoku — i nastala iz latinskog balneum, balnea i posredstvom tako nastalog slavenskog lika bana ušla u rumunjski i mađarski, kako to Murko iscrpno izvodi prema načinu gradnje antičkih i kasnijih medijevalnih solana i rudarskih okana, 48 ipak toponim B a c h n e a - S z a s z b o n y h a ne može se pro tumačio isključivo iz ovog izvora. Po svojoj službi kao naziv za rudarsko naselje, prvotni je toponim bio izveden iz etnikona *bohn, a tek kasnije došlo je do kontaminacije sa sazvučno blizom riječi banja i to u vri jeme kad se već zaboravilo na porijeklo prvobitnog imenskog lika i kad je riječ banja već značila rudarsko mjesto. Razlika između toponima B a c h n e a - B o n y h a i riječi balnea)bana)baie—banya ukazuje na to da je u tvorbi ovog toponima sudjelovala imenska osnova *bohn. To govori za to da su saski rudari starije ime, zaostalo od neke ranije ru darske grupe, zatekli i preudesili prema svojoj potrebi. Iz dosadašnjeg razmatranja nužno se nameće zaključak da je pojava toponima *bohn u alpskoj i karpatskoj podgorini ostatak iz onog vre mena kad je tu nosilac ovog imena tvorio ono moćno naseljenje od ko jeg su i nakon romanizacije zaostale pojedine grupe i naselja s ovim imenom, šta više da su novi narodi u seobi naroda zatekli ovo ime još uvijek povezano uz određene grupe starinaca, potisnutih, ili već ranije naseljenih u prigorju nad pragom velikih panonskih rijeka. Premda antički izvori ne govore o Bojima kao o izrazitim rudarima, ipak znatno podizanje rudarstva i preradbe željeza na prostoru od Šleske do Norika ide uporedo s njihovim naseljavanjem ovih zemalja. 49 Pa i preko Dunava u Karpatima keltska su plemena nosioci ove dje latnosti. 50 Kad se u seobi naroda privredna situacija u ovoj zemlji znatno izmijenila, ipak su novi narodi na tom tlu nastavili keltske tra48 C s a n k i I, 342: Behanocz; Behanoch 1451; Byhanocz 1479. Danas zaselak kraj naselja Zalobina. 47 C s a n k i V, 841, 858: Bohn(y)a; Castellum Bohnya 1495; str. 862: naselje Bohn(y)a; poss. Bahna 1291; poss. Bohna 1319; sacerđos de Vahnya, Bahnia (1332-1337); oppidum Bohnya 1405; plebanus de Bohnya, Bochnya 1465; poss. Boyhnya 1491. 48 M u r k o 38: ». . . slav. bana, rum. baie, magy. banya . . . auffallig ist bana in der Bedeutung Bergwerk, Salzwerk, Saline bei den Slowaken, Čechen, Polen, Kleinrussen, Magyaren, Rumanen und in alter Zeit auch bei Bulgaren und Serben . ..« što je nastalo, kako on izvodi, po tehnici nadsvodenog kopa. 49 P 1 e i n e r 270 et pas. 50 G r a f 30: Tacit pleme Cotini navodi kao izrazite rudare u kraju na lijevoj strani Dunava. - V. i H u b e r t I, 191 i II, 141.
48
dicije u metalurgiji. 51 Kasnije u ponovnom podizanju rudarstva, feu dalna kolonizacija u karpatsko rudogorje kao i u balkanske planine naseljuju vješte rudare iz njemačkih zemalja, poznate pod skupnim ime nom Sasa, a često se na taj način obnavljaju stara nalazišta. Osim toga za oblast koja se po rijekama Maloj i Velikoj Trnavi zove Trnava, u mađarskom se jeziku sačuvalo još jedno staro ime. To je ime K i i k i i l o , kako se zove arpadovska županija u kojoj leži istoimeni grad-Burg K ii k ii 1 6, a i spomenuti kaštel B o h n y a. Na suprotnom obodu Panonskog bazena u Alpama, ovom imenu odgovara naselje K u c h e l.52 Po Holderu ovo je ime keltski jezični ostatak, 53 a u koliko su Kelti i naslijedili ovu riječ od starijeg stanovništva u obje rudarske oblasti, na zapadu i na istoku Podunavlja, oni su mu ovdje postali no sioci i to kao izrazito rudarsko stanovništvo kojemu je cucullum, kukuljica, kapuljača bila stalni odjevni pribor, kako je to ušlo u mitološku predstavu srednje Evrope kao odjeća planinskog patuljka. 54 Analogno ovom razvojnom toku-, etničko ime onog znatnog naroda koji je u svojim dinamičnim pokretima zahvatio istočno alpsko pobrđe do Dunava i nizinu gotovo do Tise, to su keltski Boji, moglo je na ovom prostoru ostati staloženo u različitim fonetskim likovima. No stara keltska mjesna imena održala su se i u drugim naseljima, nesamo u ru darskim središtima. Svoje staro ime zadržale su neke od onih urbanih jezgara koje su od rimskih vremena svoje postojanje produžile u srednji vijek, kao npr. Šopronj 55 i Pečuh. 56 Ovaj posljednji grad koji u srednjem vijeku zrači kao jako kulturno središte, sa svojim simbolom »pet crkava« dugo ostaje nosilac rimskih pa još i ranijih tradicija. Ustaljenost ovih starih imena vezanih uz gradske jezgre ukazuje na to da se ruralna sre dina oko takvog naselja izmijenila, ali da se u urbanoj jezgri ipak odr žala uspomena o negdašnjem etničkom porijeklu. Populacionu sredinu u kojoj su se nakon seobe naroda mogle održati urbane interpolacije starijeg stanovništva predstavljalo je u ranom srednjem vijeku inten zivno slavensko naseljenje čitave Panonske nizine i dalje duboko u 51
P l e i n e r 132, 194 et pas. - B a r b A., Randbemerkungen zur burgenlandischen Sieglungs- und Volkskunde. BH VI, 1937, III Romanische Siedlungsreste in Siidungarn, 29, bilj. 45: »Es ist mehr als ein Zufall das wir hier (se. u južnom Gradišću) wieder ( . . . ) auf Bergwerkbetriebe stossen. Es scheint, dass gerade im Bergwerkwesen die romanischen Reste eine wichtige Kontinuitatsrolle s p i e l e n . . . « Autor u svojoj građi nalazi samo romansku i germansku starinu pa previđa da se zapravo radi o noričkokeltskom predromanističkom elementu u tim rudarskim nase ljima, kojih se kontinuirano produživanje preslojuje kasnijim jezičnim superstratima. 62 H u b e r t I I , 70: »Cucullae, Kuchel la ville de capuchons«. 53 H o 1 d e r I I . 1183 s. v. »Cuculla pl. C u c u l l a e . . . O(rtsname) 1) in Noricum castellum, j(etzt) Kuchl (Georgenberg) im Salzachtale bei S a l z b u r g . . . « " M a u t n e r K. - G e r a m b V-, Steirisches Trachtenbuch I, Graz, 1932, 86, 159 i d. - E g g e r R., Genius cucullatus. RAFCh I, 160 i d. - N o 11 R., Telesphoros - Genius cocullatus. BEK II, 84 i d. - D e V r i e s 170 i 171. 85 G r a i 28 i 73. 88 Ibid. 117 i 118. 4 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
49
istočne Alpe. To je dakle ono vrijeme kad je staro ime naroda Boji prihvaćeno u slavenske jezike, jer je već za karolinške kolonizacije u pobrđu istočnih Alpa prisutan ofanzivni bajuvarski elemenat. 57 Još jedna opaska uz tumačenje imena Heanzen. Ako se danas u etnogenetskom tumačenju ne možemo služiti rezultatima antropologije zbog veoma složene problematike i neustaljenosti u naučnim kriterijima ove discipline, ipak za određivanje porijekla grupe Hinci-Heanzen nije bez značenja pogled do kojeg je došao Lebzelter na osnovu svojih istra živanja u Gradišću. 58 Svoja opažanja o noričko-keltskom tipu naseljenja u Heanzenlandu Lebzelter povezuje s frankobajuvarskom kolonizacijom 8 kojom je ovaj kraj potpao u njemačko jezično područje. 59 Ali i pored tog dobro vidnog useljavanja koje je proticalo uporedo s franačkim mi sionarskim akcijama i koje je dalo konačnu jezičnu i etničku sliku ovoj zemlji, Lebzelterov noričko-keltski tip može svoje porijeklo imati samo u onoj populaciji koja je tu u glavnini sesilnoga naseljenja urasla u sla vensko, a kasnije i u bavarsko preslojavanje i kojeg se staro ime sačuvalo u slavenskom i u njemačkom jeziku ove zemlje. Kasnije ni provala Ma đara ni sve oscilacije političke vlasti u arpadovsko vrijeme nisu više da vale mogućnosti da bi ime iz osnove *bohn moglo ući u ovaj narod i u ovu zemlju. Sve to govori za to da su nosioci oba imena B o h e n c i i H e a n z e n ostatak onog etničkog i populacionog supstrata koji svoje daleko porijeklo ima u prethistorijskom keltskom naseljenju istočnog alpskog pobrđa. To se potvrđuje i sa životnom slikom i s materijalnim priborom održanim na širem području alpske i karpatske podgorine. Analogno ovim jezičnim ostacima ime naroda Boji zaostalo je i u staroj Galiji, u onom kraju gdje su se sačuvali tragovi ovoga velikoga keltskog naroda iz vremena kad je glavnina prešla Alpe i nastanila se u nizinama rijeke Pada u sjevernoj Italiji. Još se u srednjem vijeku staro plemensko središte zvalo B o i c u m, koje se ime staložilo u nazivu kraja Pays de la Teste de Buch u pokrajini Landes kraj Bordeaux-a, 60 57 K o s M., Kolonizacija i germanizacija Slovenske zemlje. PO HZ IV, 1-4, 1951, 14 i d. 58 L e b z e l t e r 342: »Der Heanzenschlag in dem die norisch-keltische Rasse besonders hervortritt und dem wir im Bohmerwald, in Niederbayern und in b'sterreichischen Alpenvorland 1 begegnen. Er besetzt das eigentliche Heanzenland, den nordlichen Teil des siidburgenlandischen Hiigellandes und die Pinkaebene soweit sie deutsch ist.« Upravo u ovim oblastima, koje Lebzelter navodi za potvrdu svoje teze da noričko-keltski tip Heanzenlanda potiče iz karolinške kolonizacije i da su to sve »siidbayerische Kolonisten«, nalazimo potvrdu za stari etnički supstrat jer su ove tri zemlje (Češka Šuma, Bavarska, Norik) bile područje Boja i u sve tri staložilo se ime ovog naroda. Za naseljenje u dolini rijeke Pinke lijeve pritoke Rabe, Lehzelter opa ža str. 335: ». . . darf wohl angenommen werden, dass sich wenigstens im Pinkatale und vielleicht auch am Westufer des Sees (sc. Nežiđersko jezero) Bevolkerungsreste aus der Romerzeit erhalten haben«. 59 B r u n n e r 0., Geschichte des Deutschtums in Westungarn,. Handworterbuch des Grenz- und Auslandsđeutschtums. eo H o 1 d e r I, 471 locira prema Apianu Boios . . . Burdigalam »sw. von Bordeaux jetzt Saint-Vincent- de la Teste-de Buch, đep. Gironde« - » . . . die alte hauptstadt des pays-de-Buch aus spatlat. Boicum . . . Burdigalam . . .« - » . . . Bois (la Teste de Buch, les Byeyea . ..) i 462 s. n. Boiates.
50
a i u imenu lokaliteta Les Byeys u istom kraju, 61 dok se u današnjoj po* krajini Nivernais nalazi mjesto Bouhy, prema Holderu istog porijekla, 62 a da ne ulazimo u nabrajanje daljnjih složenica i likova izvedenih iz imena ovoga naroda. 63 Ostaje da se i filološki opravda veza između imena B o i i, B o j i i Tacitovog B o i h a e m i s jedne strane i s druge, imena B o h e n c i* H i n c i s nazivom za karakterističnu zagorsku posudu zvanu bonja. U razdoblju od četiri stoljeća kad je za romanizacije gotovo nestalo starih jezičnih idioma, govorni relikti mogli su zadobiti romanski lik pa je tako iz nepoznatoga nam naziva sa starom osnovom *bohn moglo nas tati *bohnia, odnosno *bonia)bonja. Kasnije u dodiru sa slavenskom riječju banja, mogla su se ukrstiti oba izgovora jer je i tako sadržaj obje riječi bio bliz po službi obiju posuda kao spremnica za hranu. Naziv za onaj masivni zemljani sud u kojem se kiseli ostava i sprema rastopljeno salo, to je banja, banka lako je mogao preći na amfori sličnu posudu tanke stijenke, premda je uža služba obiju posuda ostala uvijek strogo određena. Analognim putem možda je i arhaični predmet, kao što je to već spo menuta košara pletena od trave ili ražene slame, zadobio svoj današnji zagorski naziv tunjek (crt. 2 i 3). U svojoj na široko zasnovanoj obradbi
Crt. 2 Pletene košare iz Kumrovca u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, visina desnog predmeta 32,5 cm
mješine i drvenog suda, Hubschmid iscrpno daje razvoj onoga predmeta koji se u kasnolatinskim izvorima javlja kao tonna, dok u jednom Alkuinovom tekstu glasi tunna, kako ulazi i u staro-visokonjemački, dok je u daljnjem razvoju njemačkog jezika nastalo današnje Tonne.u To je dr veni sud, otvoren ili zatvoren, sastavljen od dužica kako su to Rimljani « Ibid. 1. c.
62 Ibid. 465 prema Strabonu: »Seit ende des j . 58. a. Chr. an der grenze der civitas Aeduorum in heutigem Nivernois, im Bouhy.« 63 Upor. H o l d e r 1. 8. n. Boius (427), Boio-duro (473), Boio marus, Boiorix (474) i dr. M H u b 8 c h m i d 28 i d.
51
upoznali od galskih drvodjelaca poznatih po njihovim proizvodima, od kojih je tonna-bačva naveliko služila u zemlji i za izvoz. Sa značenjem bačva za vino ova je riječ zadobila široko prostiranje, preuzela je i službu mjere za težinu, a i riječ tunel istog je postanja. 65 Kasnolatinski lik tonna Holder izvodi iz keltskog tunna i pridaje mu prvotno značenje Haut, Oberflache,66 a Hubschmid ostavlja otvorenim pitanje na kakav se predmet prvotno mogao odnositi galski naziv. 67 Možda je to isprva bio
Crt. 3 Pletene košare iz Kumrovca u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, visina desnog predmeta 45 cm
naziv za mješinu, ali po mnogim ostacima u govorima zapadne Evrope moglo bi se izvesti da je to bio naziv za spremnicu od kore, luba, onako kako takvu lubaru dobro poznamo iz naše etnografske građe. Ovo nas dovodi do blizog značenja laganih spremnica od drugog materijala, a to može biti košara ispletena od šiblja, trave ili slame, košara spremnica za različite plodove, perje ili sjemenje. Po tome bi naš naziv tunjek mogao biti bliži prvotnoj službi osnovne riječi, nego njezina kasnija služba su žena na viši ergološki oblik drvenog suda izdjelanog od dužica. Time bi se moglo isključiti eventualno posredovanje staro-visokonjemačkog tunna, koje ima uvijek samo značenje vinske bačve, to više što kako Hubschmid donosi južnonjemački govori riječ tunna uopće ne poznaju. 68 85 68
Ibid. 30.
H o l d e r II. 1992: »tunna-haut, oberflache. . . . Nach Macbain vielleicht = epatlatein. tunna (tonne, frz. tonne, tonneau, nach Kluge erst nach 700 in's hd. gedrungen, ahd. t u n n a . . . « Upor. i H u b e r t I I , 316 i bilj. 7. Da je ova riječ u Za gorju ušla tek posredstvom kasnolatinskog odnosno njemačkog, ne bi se odnosila na košaru spremnicu, nego bi kao u franc, i njem. morala označavati drveni sud, bačvu. " H u b s c h m i d 29. 88 Ibid. 1. c.
52
Keltsko naseljenje kontinuirano se nastavlja u zapadnoj Panoniji i u onoj naseobenoj strukturi koja tu nastaje u doba rimskog vladanja ovom zemljom. U složenoj slici panonskoga stanovništva kako nam je ma da nepotpuno donose antički izvori, u posljednjim stoljećima na prelazu u našu eru, daleko više doznajemo o stanovništvu koje antički posmatraoci ubrajaju u keltsku skupinu nego o svim ostalim narodima i etničkim grupacijama. 69 Malo šta čujemo čak i o onim plemenima koja nastoje da steknu prevlast nad svojim područnim pa i nad susjednim žiteljstvom, kako su to npr. Breuci neko vrijeme preuzeli gotovo vodeću ulogu u Posavju. Ali nakon pacifikacije ilirskog ustanka, mi ne čujemo više za narod Breuka, 70 i ako se taj naziv javlja i dalje kao lično ime pojedi naca, 71 što govori za to da se i pored genocidnih mjera rimske pacifika cije, u što ide i masovno unovačenje, 72 tradicija o etničkoj pripadnosti nije do kraja ugasila. Drugačije je s keltskim naseljenjem u zapadnom dijelu Podunavlja. Na prostoru od Alpa do Dunava vodeća uloga kelt skih Boja ostaje zamjetna i tada, kad se u toku 2. stolj. nekad prostrana narodna zajednica Civitas Boiorum sve više sužavala i kad su se na kraju ostaci ovog peregrinog područja stopili u teritoriju svemoćnog rimskog sistema provincija. 73 Ipak Boji ostaju i dalje na toj zemlji, čvršće i u izvorima vidnije nego mnoga druga panonska plemena. Ovaj je narod rano ušao u nove odnose romanizacije, u kojem procesu aristo kracija Boja prihvaća za se prednost i time zadaje odlučan pravac dalj njem društvenom razvoju u ovom dijelu Panonije. Upravo po tomu što su u rimskom sistemu latifundija predstavnici Boja znali zauzeti položaj velikih posjednika, 74 uspio je ovaj elitni sloj panonskog stanovništva održati vlastitu, ako i ne jezičnu ni društvenu, a ono latentno potenci jalnu etničku pripadnost keltskom populacionom supstratu. I pojavu da se romanizacija u ovim krajevima zaustavila već pri kraju 1. stolj., Mocsy tumači tako što se vodeći sloj Boja snažno uključio u ekonomski pro cvat ove zemlje. 75 Tako je pod tim ekonomski stabilnim gornjim društ venim slojem i nadalje na toj zemlji moglo produžiti svoj opstanak do maće stanovništvo i to svagdje tamo gdje nisu izvršene veće preseobe ni dedukcije. Zato Mocsy dalje s pravom ukazuje na to kako na većini pa nonskih latifundija, a osobito u kraju oko Blatnog jezera nema doprem ljenih robova, a pogotovo to nisu koloni krema ranijem rimskom sis temu naseljavanja latinskog elementa, nego je radna snaga na tim ima89
M o c s y pas. Ibid. 109. 71 Ibid. 75. i 128. 72 Ibid. I. c. Na početku 1. stolj. n. e. iz tog je plemena unovačeno najmanje osam kohorata. 73 Ibid. 49. 74 Ibid. 47 i d. 75 Ibid. 43 i 124: »Im h m e r e n Teil der Provinz, in erster Linie in der Plattenseegegend, wo der Romanismus friih erschien, war der Grund der Stockung der Komanisation eben das Entstehen der Grossgrundbesitze, demzufolge die Ansiedlung neuer romanisierter Elemente und die regeren Handelsbeziehungen aufhorten«. 70
53
njima ostala pretežno domaća. 76 To je onaj niži, upravo najniži društveni sloj domaćih podložnika kolona i robova iz istog ili srodnog plemena, u kojem se krije intenzivno naseljenje neimenovanog indigenog poljo djelskog puka. Iz te sredine, kasnije u srednjem vijeku pojavit će se domaća mjesna i rodovska imena. Već u 2. stolj. n. e. s tih se zapadnopanonskih posjeda počinje izvoziti žito čime prestaje raniji italski uvoz žita u Panoniju, 77 a to je siguran znak da je ova zemlja već tada postigla visok domet u agrarnoj proizvodnji. Za naše je daljnje izlaganje odlučno da se u tom zbivanju može utvrditi kako u novim agrarnim odnosima u Gornjoj Panoniji kao sesilna poljodjelska radna snaga u najširem smislu sudjeluje domaći živalj. U katastrofi seobe naroda provincije na Dunavu naglo propadaju, kako to doznajemo i iz opisa što ga u 4. stolj. daje o prilikama u Pa noniji sv. Jeronim kad govori o tom kako su tu ponovno prevladale šume i pustoš umjesto negdašnjih cvjetnih naselja. Ipak pojava da u ranom stabiliziranju novih etničkih tvorba nakon seobe naroda zapadni dijelovi Panonske nizine ubrzo postaju poprište intenzivnog historijskog razvoja, mora da je u posljedničnoj vezi s onim ranijim visokim dostig nućem u životu ove zemlje. Ne može biti tek slučaj da su se upravo ovdje formirale rane slavenske državne tvorbe s relativno kompaktnim naseljenjem. Pozornica ovih kasnijih događaja predstavlja teren s obilatim arheološkim nalazima iz prelomnih stoljeća naše ere pa sve do seobe na roda. Mora da se ekonomski i kulturni kontinuitet tu mogao održati i nakon pustošenja za seobe naroda. Nakon sloma avarske države život se najprije počeo obnavljati upravo u zapadnom dijelu Podunavlja, gdje je tradicija sesilnog poljodjelstva bila najjača i gdje se bar donekle oču vala stalnost naselja i pored svih etničkih i populacionih promjena i po micanja. Razdoblje u kojem su se ove zemlje izdigle na agrarnoj osnovi s pretežno keltskom populacijom, zračilo je s postignutim vrednotama i nakon kataklizme u seobi naroda, to više što su te vrednote stekle kulturno uporište u romanizaciji ovih krajeva. Pojavu da se u nekadašnjim rimskim provincijama životna slika u mnogome zadržava u supstratu i da se nakon seobe naroda produžuje u srednji vijek pa tako u novim etničkim i društvenim tvorbama mnogi oblici iz usvojene baštine u srednjem vijeku ulaze u vidno polje histo rije, usvojila je tek moderna historiografija. 78 Zato savremeni istraživač ki napori pitanja iz svog užeg radnog područja uključuju u širi raspon 76 Ibiđ. 42: »Obwohl die Forschung diesbeziiglich mangelhaft ist, konnen wir die eingeborene Einwohnerschaft auch im Funđmaterial fassen. . . Die Einwohnerschaft mochte grostenteils unter den Verhaltnissen der La-Tene-Kultur gelebt haben: typisch ist das kleine Gefass La-Tene-Typs mit der Innschrift da biber(e) . . . Es gab . . . Siedlungen von Eingeborenen . . . Auf den Innschriften erscbeinen sie nieht, da sie keinen hoheren Grad der Romanisierung erreichten. Infolge der Veteranendeduktionen wurden sie vollstanđig in den Hintergrund gedrangt. Ob sie als Kleinbauer in ihrem Besitze /verbleiben konnten oder auf Grundstiicken der Neuansidler gearbeitet haben, wissen wir vorlaufig nicht.« 77 Ibid. 104. 78 B l o c k pas., s odnosnom literaturom. - K e n n e r 593.
54
na prelazu iz kasne antike u rani srednji vijek.79 Posebno je za naše uže promatranje Vinski s arheološkog stanovišta upozorio na to kako u ra nom srednjem vijeku postoji dosljedna zakonitost po kojoj stabilna indigena populacija uraštava u slavensko naseljenje kao prenosilac ranije stečenih dobara. 80 On naglašava koliko je moćno prisustvo »autohtonog etničkog elementa na širem području bivših rimskih provincija do u 7. stolj.« i zaključuje da »taj autohtoni živalj predstavlja de facto etnički substrat u odnosu na slavenski superstrat, jer je dočekao u vrijeme avarskih prodora dolazak Slavena, sa njima se izmiješao i predao im niz značajki kasnoantičke kulturne baštine.« 81 Jedna od tih tekovina antičke kulture koja je u vrijeme kad su Sla veni naseljavali ovu zemlju već duboko urasla u život panonskoga pri gorja, svakako je uzgoj i korištenje vinove loze. Osim hljebnih žita, kultura vinove loze na obodu Panonskog basena dosegla je u podgorini šumovitih Karpata svoju sjevernu granicu u ovoj zoni. Poznato je kako je pored želje za etruščanskim bogatstvom i zla tom jedan od poticaja koji su pomakli seobu keltskih naroda na jug preko Alpa bila težnja da dođu do južnih proizvoda, u prvom redu do vina, do svog omiljenog pića što su ga ranije italski trgovci dovozili u Galiju uz skupu cijenu. 82 Vino je jedan od onih artikala što ih italska trgovina donosi u Panoniju još i prije nego što je Rim ovamo navrnuo svoje strateške smjernice. 83 S dolaskom Rimljana vinova loza postepeno se udomaćila na brdovitom prigorju na rubu Panonskog basena pa je domaće stanovništvo postalo nosilac ove kulture. U životnoj slici keltskih naroda kako je donose antički autori, vino zauzimlje posebno mjesto. 84 Ma da u pradavnim kultovima, osobito u kultu Dioniza-Bakha, vinova loza ima važnu ulogu među simbolima životnih užitaka, ipak su u tom krugu trs i vino ostali ravnopravni s ostalim atributima plodnosti. Drugačiji, znatno određeniji sadržaj ima vino kod galskih naroda, a to ostaje karakteristično u pučkoj predaji, koja iz keltskog naslijeđa produžuje ovu specifičnu kulturnu crtu do u kasno potomstvo. Znatna razlika u postupku s vinom kako još i sad postoji između mediteranskih zemalja i ostale zapadne i srednje Evrope proističe upravo iz drugačijeg shvaćanja vina kao pića. između antičkih naroda i Kelta. U cijelom se antičkom svijetu vino troši umjereno i srna79 E g g e r R. radovi do sad skupljeni u BEK I, I I i I I I radovi arheološko-historijskog centra u Klagenfurtu-Celovcu u Carinthia, RAFCh i dr. 80 V i n s k i Z., Kasnoantička baština u grobovima ranoga srednjega vijeka kao činjenica i problem. PO iz M VI KJA 1963, 101 i 115. 81 Ibid. 110. 82 H u b e r t I I . 14.: »Dans tons les cas c' est la richesse de l'Italie, ce sont les fruits, ce sont les figues, c' est le vin qui attirent les Barbares de leur contrees đesheritees.« — M o r e a u 32.: >vWas sie (sc. Kelten) nach dem Suđen lockle, waren die Friichte des Landes und vor allem der Wein, so wie das etruskische Gold.« 83 M 6 c s y 95. - K e n n e r 568 i 569. 84 H u b e r t I I , 113, i 330: ». . . 1' ivresse etait un de vices de Celtes . . .«. - K e nn e r 1. c : » . . . d i e Leidenschaft der Kelten fiir den importierten Wein. Zu nachst . . . ein Privileg der Vornehmen . . . die ihn ungemischt - fiir den Siidlander ein schwerer Verstoss gegen die gute Šitte, - ohne Masshalten tranken . . . Spater trank ihn auch das Volk . . .« pozivajući se na Amijana Marcelina.
55
tra se sastavnim dijelom ishrane, a kako se hrana sastoji najviše od ovčjeg mesa, ribe, sira i masline, to je vino u umjerenoj količini potre ban dodatak u ishrani ove vrsti. U svakodnevnoj upotrebi čovjek antike vino redovno miješa s vodom, pa se abusus od te navike javlja tek u degradiranoj društvenosti kasnoga carstva. Osim u iznimnim zgodama u bakanalijama i saturnalijama, a i to samo za određeni krug, vino je antičkom čovjeku korisno piće, koje se pije s mjerom kako je to uosta lom još i danas redovno u mediteranskim zemljama pa i u našem Pri morju. Suprotno od takvog postupka s vinom poznato je da su galski na rodi neumjereno uživali u vinu, onako kako se to javlja kasnije u Sred njem vijeku u čitavoj srednjoj i zapadnoj Evropi povremeno, da zatim ponovno u barokno doba izbije u kolektivnim ekscesima. U mnogome i danas još pretjerano ispijanje vina postoji u ovim istim krajevima. Medijevalno naziranje da je vino izvor životne snage i euforično raspo loženje izazvano s uživanjem čistog vina stare loze, što današnje po koljenje više ni ne pozna, mora da svoj pradavni izvor ima upravo u onakvoj potrebi za vinom kako je to ispoljuju keltski narodi. Naziranje da se vino s vodom kvari kako je to još i sad prošireno u srednjoj Evro pi i u Francuskoj, a i kod nas u našim sjevernim krajevima, mora da je povezano s dubokom agrafičnom tradicijom koja svoj korijen ima u ri tualnom postupku s vinom kao s životnim napitkom. Koliko je u našem Prigorju ovakav nazor o vinu usađen u pučko shvaćanje, svjedoči o tom i predaja o vinu kako je zabilježena u Zelini nedaleko Zagreba. Po tom nazoru legendarno je vino magijski izvor snage i zdravlja, sreće i dobitka za čovjeka zadovoljnog sa svojim životom. 85 Sve do danas, u sjevernoj Hrvatskoj, u vinorodnom Prigorju i Hrvat skom Zagorju vino prati čovjeka od najranijeg djetinjstva do kasne starosti, kao hrana, okrepa i lijek. 86 U tom se kraju jedva danas iskorijenjuje teška navika da se već dojenče poji s vinom, a i školskom djetetu daje se vino za jačanje pa je to djeci donedavna bio gotovo glavni obrok hrane i jedini jutarnji zalogaj. Ovo se može razumjeti samo ako se upo zna korijen one tradicije po kojoj je vino izvor životne snage. To se vjero vanje u mnogome još ogleda u običajima koji su u Srednjoj Evropi po vezani uz vino. Svršetak poljodjelske godine sa žetvom i berbom, od nosno početak slijedeće nove godine pada u doba kad mlado vino do zrijeva, pa i danas praznik sv. Martina označuje taj stari poganski da85 D a n i č i ć Lj., Kiiche, Herd und Kiichengerate. AK X, 115, i d.; Wein als Zaubermittel. - » . . . Von Frl. Herta unđ Mirka von Šoštarić aus Sv. Ivan Zelina . . . ihre Grossmutter erzahlte wie sich ihr Vater Kazimir Zajec, ein Chrowot von echten Schrott und Korn mit seinen drei Freunden Bartol Lanović aus Biškupec und Blažek und Jantolek aus Pisarjevo bemiihten um solchen uralten Wein zu finden.« - Išli su noću na ruševine grada Zeline. Kopali su devet dana u onom pravcu (na jz. strani grada) kako im je plamen njihovih dviju debelih svijeća, posvećenih na Blagovijest, pokazivao. Nakon kopanja dva put po devet dana našli su duboko u nekom rovu »Wien und Weinstein, birsa. Dieser Wein und der Veinstein brachte ihnen Gliick, sie wurden reiche Leute dadmrch« ali su to držali kao tajnu, tek na samrti povjerio je Zajec to svom sinu, a umro je sa 112 godina. »Der Wein erhielt seine Mannskraft bis ins hohe Alter, er verkaufte ihn aber heimlich weit und breit.« 86 U r b a n i M., Naše vino. Zagreb 1937.
56
turn koji potiče iz keltskog kruga. Sv. Martin kao franački zaštitnik za mijenio je nekadašnje božanstvo jesenske berbe, 87 u prvom redu nepo znati kultni lik personifikacije vinskog trsa. Predaju o tom kršćanstvo je usvojilo u ranom srednjem vijeku od domaćeg puka u zapadnoj Evro pi, a Franci i ostali germanski narodi preuzeli su posredničku ulogu između nove epohe s kojom je nadolazilo kršćanstvo i onih tradicija koje su se produživale iz pradavnog keltskog naslijeđa. Kult sv. Martina za franačkog je misionarstva u Panoniji nadošao na plodno tlo već po tom što je biskup Martin, misionar i utemeljitelj opatije u Tours-u u 4. stolj. n.e. po legendi i sam rođen u ovom kraju pa je lako postao zaštit nikom ove zemlje i njenog naroda. Kako je Panonija zemlja vinograda kao i Galija u svom najvećem dijelu, to je ličnost askete i misionara pre rasla svoj prvotni okvir i postala zaštitnikom najvažnije djelatnosti vinogradarskog puka. 88 Već je u Galiji svetkovanje ovog galsko-franačkog predstavnika ušlo u drevni poljodjelski kalendar i saživilo se sa starim običajima uz svršetak jesenskih poslova i berbu. U tim običajima uz ritual s mladim vinom stalno mjesto ima i obilato gošćenje s mladom guskom kao glavnom pečenkom. Ostatak obrednog značenja guske kao žrtvene životinje zadržao se i u našem kajkavskom Prigorju. Kao što je u srednjoj Evropi na Martinje obvezatna guskina pečenka od koje grudna kost služi za gatanje, 89 tako T. Mikloušič donosi taj običaj koji je još i sad poznat u Hrvatskom Zagorju. 90 87 H u b e r t I I , 305 i 306. - B a c h t o l d - S t a u b l i II, 191, - G u g i t z , Das J a h r II, 178 — 186 opsežan krug običaja vezanih uz Martinje kao i svršetak agrarne godine izvodi iz starogermanskog blagdana žetve i berbe. — Tako i K o t n i k F., Martinov nasad. ČZN XXIV, 1-2 1929, 97 svetkovanje sv. Martina izvodi iz Wodanova kulta. O Martinju kao blagdanu stočara i pastira u Gradišću v. i S c h m i d t L., Die Martinisegen der burgenlandischen Hirten. BH XVII, 1955, II i d. 88 Schniirer 205. — Rodno mjesto sv. Martina svojataju dva današnja mjesta u Transdanubiji, gdje se pod imenom Sabaria krije ili današnji Szombathely ili lokalitet Sabaria Sicca na mjestu ili bar u blizini bedediktinskog samo stana Pannonhalma. Već u vrijeme utemeljenja današnje nadopatije i posvećenja ba zilike sv. Martina g. 1001, ovo jako crkveno središte usvojilo je tradiciju imena Pannonia iz slavenskih odnosa prije dolaska Mađara u ovu zemlju. Za to govore oba mjesna imena: 1. ime naselja Gyorszentmartbn, negdašnji suburbij nadopatije i 2. samo ime nadopatije koje svjedoči da su na ovom ključnom položaju Arpadovići zatekli živim ime Panonija. Pannonhalma = Mons Pannoniae već u utemeljnoj ispravi Stje pana I. Na ovim usmeno dobivenim podacima zahvaljujem najboljem poznavaocu lo kalne historije u Pannonhalmi, dru prof Gezi Karsai-u, 0 . S. B. - 0 postojanosti tra dicije imena Pannonia u kompaktnom slavenskom naseljenju ove zemlje pred dolas kom Mađara govori i naslov Metodija kojeg papa posvećuje na » E n H C K O y i l b C T B O B-b r i A H O H H H « ; G r i v e c F., - T o m š i č F., Konstantin i Metodije Solunjani. Izvori. Radovi Staroslavenskog instituta 4, Zagreb 1960. 158, 288 i bilj. 29 et pas — O kontinuiranom postojanju slovenskog inkolata u kraju sjeverno od Blatnog jezera govori podatak kojeg 1829. donosi Katančić u svojim komentarima o Plinijevoj Panoniji, kad navodi kako je pobrđe Bakony ranije: »veteribus incolis Verhunyak dictus est«. Navodim prema G r a f 26, koji ovaj Katančićev naziv izvodi iz Plinijenog Hercuaniates, međutim očito je to verhovnjak, kajkavski oblik našeg današ njeg vrhovac, stanovnik Vrhovine, kako mora da je slavensko žiteljstvo nazivalo ovaj šumski brdoviti predjel u opreci prema okolnom nizozemlju. 8S E r i c h - B e i 11 231 s. v. Gans. - H o o p s R. L. 2 s. v. Gans 112 § 5 i § 8. 80 M i k 1 o u s h i c h T h . , Ztoletni kalendar. Zagreb 1819, 104: »Na Martinye na pechene guzke oglobani kobili kuliko je bele kozti tuliko sznega, kuliko herdyave tuliko oštre zime kase.«
57
Već u antičko doba bilo je poznato kako se Kelti vole silno opijati i kako prekomjerno uživaju u gozbama. Ma da bi se mnogo od tog našlo kod svih naroda koji su se u primitivnim društvenim odnosima domogli obilja, kako je to bilo upravo kod Kelta, gdje su bila poznata njihova bogata žitorodna polja, 91 ovaj specifični nazor uključuje gostoprimstvo i ritual uz gozbu i uz religiozne obaveze u koje pripada i prekomjerno ispijanje vina. I kod nas su se upravo u Prigorju i Hrvatskom Zagorju sačuvali takvi običaji, koji su kasnije, osvježeni u situaciji kasnog feu dalnog društva postali društvena obaveza po kojoj se prema starinskim običajima i ritualnim zdravicama usvaja posebno društveno značenje gostoprimstva i kolektivnog pijančevanja. Tako je i zagorski bilikum, ma da po nazivu svježa njemačka pozajmica, 92 u svom najboljem izdanju s tri vrča očuvao daleku magičnu predodžbu onih različitih triplika koji svoj izvor imaju u keltskom religioznom naziranju. Očito je trostru ko ime Čeh-Leh-Meh kako danas služi za bilikum, slavenska jezična za mjena za onu ritualnu asonancu koja je nekad sadržavala formulu kelt ske triade. 9 3 Usput samo da spomenemo kako su upravo ovakvi vino rodni krajevi u srednjoj Evropi pa i kod nas obilovali anakreonskim po pijevkama o vinu i euforiji što je vino donosi čovjeku. U čitavom pa nonskom rubnom prigorju pa i u našim krajevima, vinogradarstvo je od svojih početaka sve do danas ostalo povezano s društvenim zbivanjem ovog naroda kao jedna od izuzetno važnih djelatnosti. 94 U tom zbivanju današnja etnička grupa Bezjaka ima svoje određeno mjesto kao narod vinogradara, voćara i kao nosilac ovih specifičnih tra dicija. U to nas uvodi i ono značenje riječi hezjača kako smo našli kod Pleteršnika. Po njem u jeziku štajerskih Slovenaca hezjača znači vincilirha, dakle žena vincilira za koje zvanje međutim Pleteršnik nema muškog oblika od ove iste riječi. No u našem prigorskom vinogorju ne postoji žensko zanimanje vincilirke, jer je vinograd, osim težačkih po" H u b e r t II, 7 4 - M o r e a u 73. - I za Slavene govore izvori da su bili veoma odani piću ( N i e d e r l e Manuel II, 39), ali ukoliko je opojno piće služilo u obre dima, to nije moglo biti vino koje Slaveni nisu sami proizvodili, a ni trošili bar ne u širokoj upotrebi. 83 H E I I , 541 s. v. bilikum. K l a i ć Krapinski Gradovi 1 - Upor. i legendu o tri grada u istom kraju ibid. 1. c. - K i r f e l 169 i d. - O posudama s tri lica ili sastavljenim od tri antropomorfna lika: G r o h n e E., Die Koppel- Ring- und Tiillengefasse, ein Beitrag zur Typologie und Zweckgeschichte keramischer Formen. - Schriften der Bremer wissenschaftlichen Gesellschaft. Reihe D. VI. Bremen 1930. 36 i d. - 0 vrču s tri lica koji potiče iz nalaza na Gosposvetskom polju (u posjedu muzeja u Celovcu-Klagenfurtu) v. S p i e s s K., Marksteine der Volkskunst 99, t. 19. si. 58, koji ovaj predmet ubraja u pučki proizvod rimske provincijalne kulture. - 0 odnosu srednjovjekovne plastike i ranijeg tradicionalnog izraza u vezi s keltskom baštinom v. K e n n e r H., Das Dreikopfbecken von Magdalensberg. BEK III, 1 1 - 2 8 . 83 K i r f e l 132 i d. - D e V r i e s 163 i d. Za tradicionalnu formulu staloženu u asonansi v. L o r d A. B.: The Singer of tales, Cambrigde, Mass. 1964. s odnosnom literaturom. 84 Upor. i L e b z e l t e r 339: Wir konnen annehmen dass sich, wie so haufig in weinbautreibenden Gegenden, ein Teil der Bevolkerung zusammen mit der wirtschaftliehen Tradition und dem Weinbau seit romischer Zeit dort erhalten h a t . . .«
58
slova okopavanja i trganja za berbe, isključivo briga i posao ili muških Članova obitelji ili najamnika. Mora dakle da se izgubila prvotna služba ove riječi po kojoj je u štajerskom vinogorju riječ bezjak imala sinonim no značenje za stanovnika prigorja i za vinogradara u užem smislu, pa je u sekundarnoj upotrebi zaostala samo kao naziv za žensko čeljade. Poznato je da slavenski jezici nemaju vlastitih naziva za poslove oko vi nove loze i vina. 95 I naziv pudar tek je kasnije stekao uže značenje ču vara vinograda u zrenju, jer prvotno pudar je čuvar poljskih usjeva uglavnom od ptica, 96 a tek kasnije u suprotnosti s novom službom ove riječi, riječ poljar preuzima širu službu čuvara usjeva uopće. Po tom je razumljivo da je u slavenske govore u vinorodnom prigorju riječ bezjak-bezjača mogla ući kao naziv za starinačko stanovništvo krajeva s ovom specifičnom kulturom. I u ostalim značenjima iz Štajerske, kako to donosi Pleteršnik riječ bezjača pokazuje arhaičan sadržaj. To je u prvom redu neka hrvatska svirala. Tu bi se možda moglo pomišljati na onu vrst svirale koja je do nedavna postojala upravo na području imena Bezjak od Dolenjskog do srednje Štajerske, a za koju čini se nema primarnog slavenskog naziva. 97 Kontinuirano prostiranje ovog glazbala u njegovu posljednjem postojanju utvrdila je Kumer u ovoj oblasti: srednja Štajerska, okolica Ptuja, Slo venske Gorice i istočni dio Dolenjskog, dok pojedini primjerci potiču iz ostale Štajerske, Dolenjskog, Prekomurja i s međe štajersko-koruške. U susjednim zemljama ovu sviralu poznaju Nijemci u austrijskoj Štajerskoj i Hrvati u dijelu kajkavskog područja. 98 Mišljenje da su svirale ove vrste koje su u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, a kojim je kao porijetlo označeno Hrvatsko Zagorje, naknadno uneseni u ovaj kraj iz su sjedne Štajerske, autorica obrazlaže jedino s tim što ostali kajkavski krajevi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ne poznaju takve svirale. 99 Među tim, u oštrom razgraničenju zemalja na Sutli u slovensku i hrvatsku kajkavsku etnografsku oblast, onako kako se to očituje u današnjim nacionalnim odnosima, gubi se cjelovit pogled na rezidualne elemente negdašnjeg, ma da još samo u slabim tragovima osjetnog ranijeg jedin stvenog populacionog supstrata u ovoni dijelu Donje Panonije. A upra vo među te elemente bit će da pripada i naziv bezjača za neku sviralu. Dalje Pleteršnik riječ bezjača tumači kao »die Bartaxt, die Schlichtaxt, das Bartbeil. . . ime za sekiro po kraju od kođer je prišla«, a taj kraj Pleteršniku je Hrvatsko Zagorje. U tom smislu sadržaj ove riječi povezan je s drvodjelstvom, kako se obradba lijesa kao jedna od osnov nih djelatnosti održala do naših dana u čitavoj prelaznoj zoni od alpske i karpatske podgorine do močvarnih lugova na velikim dunavskim pri95 N i e d e r 1 e 1. c. - S k o k P., Fremde Deklination in slawischen Fremdwortern. ZSPh I I , 1925 393, slavensku terlinologiju vina i preradbe vina izvodi iz roman skog jezičnog kruga. 88 R j e č n i k JAZU X I I , 617 s. v. pudar i puditi. 97 K u m e r slovenski nazivi: »orglice, pisole, piskulice. pištulice, trstike, trstenke.« 98 Ibiđ. 264. 99 Ibid. 265.
59
tokama. Bradva ili kako u Zagorju i Prigorju zove širočka, pripada u tradiciju latenskog kulturnog dobra. 100 No značajno mjesto u inventaru iz latenske epohe ima jedno od glavnih oruđa u obrađivanju vegetacije u vinogorju. To je posebni veliki nož poznat u Hrvatskom Zagorju i na Ptujskom Polju pod nazivom vinjak, vi'jak, kako se ponekad čuje u dolini Sutle (crt. 4). Belostenec pozna ovu riječ i tumači je kao »koszer, vinyak za obszehanye dreva.« 101 U Zagorju takav isti nož nosi i naziv živičnjak. Zagorski vinjak po obliku i službi odgovara velikom kosijeru i to u kategoriji italskoga porijetla, jer nema sjekirice na hrptu svog zakrivljenog sječiva.102 Naziv vinjak proizlazi iz službe ovog noža u ve
getaciji vitikulture. Ipak koliko se moglo provjeriti ni najstariji ljudi u Zagorju ne pamte da je taj veliki nož služio za specijalan rad u obrezivanju vinograda. Prije nego što su sadašnje škare istisnule starinski način rezanja loze, za taj je izuzetni posao služio mali nož koser, kosirić, koji se u posljednjih osamdesetak godina u Zagorju sasvim izgubio. U oblastima s kulturom vina rezanje loze bio je oduvijek najvažniji posao u postizanju kvalitete uroda i vina. To je zahvat koji traži posebnu vje štinu, iskustvo i poznavanje loze i čokota, kako je to poznato još iz antike. 103 Zbog tog je pravi vinogradarski nož, mali kosijer u srednjem vijeku postao simbol vinogradarstva pa i znak cehovske organizacije vinara. 104 Zagorski vinjak međutim i pored ovog svog imena ne može 100
N i e d e r i e ŽS I, 542. B e l o s t e n e c I, 551 s. v. falx 4 i 5; II, 567, s. v. vinyak. 1 0 2 H a b e r l a n d t 105. 103 V i n c z e Rebmesser, 62 - D i o n 8 1 : »Le probleme de l'orgine de la taille . . . vitem putare«. ~ »Le vigneron . . . l'homme qui sait tailler la vigne«. 104 Ibid. 1. c : »La serpette, instrument de la taille . . . le signe distinctif de son e t a t . . . (već u Enejidi i kasnije, a i sad još u pokrajini Gaillac: la compagnie de la serpette«). 101
60
služiti za taj osjetljivi posao ni za ono oblikovanje čokota pomoću reza, kako se to nekad vršilo na staroj lozi. 105 Taj je teški nož određen za rez ili sječu udarom i to tako da se njime zamahuje snažno od sebe kako je to potrebno pri krčenju jakog korova, šikare i šiblja, a i kad se sijeku vrbove šibe ili mlado kolje za vinograd. Zato je sječivo na vinjaku uvi jek brušeno za rez s lijeva na desno. Čišćenje korova, povijuša i divlje loze i slični teški poslovi potrebni su i u vinogradu, gdje su se neke vrsti stare loze uzgajale na niskom grmolikom čokotu. Takav se vino grad nije za vrijeme vegetacije okopavao nekoliko puta, kako se to sad radi, ali je ipak vinovu lozu stalno trebalo štititi od bujnog korova. Tako je taj teški nož jednako bio pri ruci vinogradaru pa je očito po toj službi dobio svoj kajkavski naziv. Osim za krčenje mlade šume i sitnogorice vinjak je služio i u kulturi vinove loze, kako su je južni Slaveni preuzeli od zatečenoga stanovništva. Pojavu da je taj nož u kajkavskom prigorju dobio ime vinjak, koji lik je po postanku pridjev od imenice vinea, moglo bi se protumačiti tako što se arhaična slavenska riječ loza od svog prvotnog značenja gaj, mlada swrna106 prenijela na uži sadržaj riječi vinea, koja se riječ sudeći po nekim mjesnim imenima dugo zadr žala u našim vinorodnim krajevima. 107 U klasifikaciji vinogradarskog noža u Mađarskoj, I. Vincze, najbolji poznavalac starinske ampelokulture i njenog inventara u Padunavlju, 108 određuje tipove malog zakrivljenog noža obiju vrsta, sa sjekiricom i bez nje, u prvom redu prema glavnoj službi takvog noža te mu je u tipo loškom determiniranju odlučna funkcija pravog vinogradarskog kosijera malih dimenzija. Zato govoreći o dimenzijama i težini različitih noževa on razliku između konvencionalne veličine vinogradarskog kosijera i velikog teškog noža nalazi samo u raznolikosti zahvata oko loze, što ovisi o zadanim uslovima tla, položaja i klime, a i o onom ulogu i nastojanju, koje sam vinogradar stavlja u uzgoj loze i čokota prema svojim većim ili manjim sposobnostima i zahtjevima. 109 Pod sumarnim nazivom vinogradarski nož, kosijer, danas se u nauci u istu kategoriju svrstavaju obje vrste i mali nož, pravi vinogradarski kosijerić i veliki kosijer-vinjak-živičnjak. Ipak su to dva različita proizvodna sredstva pa je potrebno da ih razlikujemo u prvom redu po njihovoj osnovnoj slu žbi. To na prvi pogled nije lako, jer je u dugom postojanju ovog pribora došlo do složenog ukrštavanja u službi, veličini, obliku i nazivu između pojedinih varijanata malog i velikog zakrivljenog noža, Tako npr. dok je opisani zagorski nož primio naziv vinjak, istim se imenom u hrvat skim selima preko Mure zove pravi vinogradarski kosijer, što je svakako los V i n c z e Rebmesser 92 i d. - B a s s e r m a n n - J o r d a n pas. 108 R j e č n i k JAZU V I , 175 s. v. loza 7. 107 Tako npr. Podvinje, selo na podnožju poznatih brodskih vinograda, zatim loka litet Konacvine, danas groblje u Segetu kraj Trogira, koje ime je M. Barada našao u trogirskim spomenicima 13. stolj. kao »Finis vineae«, o čemu me je za života usmeno obavijestio. los V i n c z e Rebmesser 60-95. 109 Ibid. 63.
61
bliže prvotnoj službi noža u vitikulturi. 110 Po službi bit će da je veliki kosijer u našim krajevima raniji od svih varijanata vinogradarskog korijerića, koji je prema Vincze-u u podunavsko vinogorje ušao sa zapada kao specijalan alat s podizanjem istančanih zahtjeva u vinarstvu. 111 Zato ćemo se u daljnjem zadržati na pitanju o porijetlu velikog poljo djelskog noža u koju vrst pripada zagorski vinjak. U arheološkom materijalu iz Erdelja Parvan je veliki zakrivljeni nož odredio kao poljoprivredni pribor iz Latena. 112 Kako takav nož brušen na lijevo doista ne odgovara pravom vinogradarskom kosijeru, to se Nagler protivi ovoj Parvanovoj postavci te ove erdeljske noževe odre đuje kao srednjovjekovno bojno oružje nazivajući ih srpastim mačevi ma. 113 U našim latenskim nalazima od 1. stolj. prije n.e. veliki zakrivlje ni nož ima svoju stalnu ulogu kao bojno oružje. 114 Po svemu je takav udarni nož u varijantama, od kojih su neke veoma blize recentnom zagorskom vinjaku, 115 mogao služiti na oba načina, a kako kao alat poljodjelca u pravilu nije ušao u pogrebni pribor, kako se to desilo s ličnom imovinom ratnika, to je s arheološkog stanovišta služba ovog predmeta u prvom redu osvijetljena u funkciji bojnog, udarnog noža. Ipak ma da sa znatno manje predstavnika, ali na prostiranju na zapad nom rubu Panonske nizine, u latinskim i kasnije u rimskim nalazima zakrivljeni nož pravo je poljodjelsko oruđe. 116 U nalazima iz okoline Blatnog jezera prisutne su obje kategorije ovog pribora. 117 Dok je manji vinogradski kosijer previđen sjekiricom i po tom srodan galoromanskom priboru iz zapadne Evrope, 118 veći zakrivljeni nož predstavlja kariku u postojanju ove vrsti pribora od prvotnog bojnog noža do re centnih oblika, u kojima naš zagorski vinjak ima svoje određeno mjesto kao direktni potomak ovog arhaičnog oruđa. U srednjem vijeku takav veliki kosijer služi u čitavoj srednjoj Evropi. 119 Očuvanje ovog alata u našoj rezidualnoj oblasti govori za to da je taj poljodjelski pribor poni kao u onoj agrarnoj ekumeni koja je svoj ergološki procvat dosegla u krčenju prigorskih brda. Ali nož-vinjak nije služio toliko u rušenju ve likih cerovih i kestenovih šuma koje su nekada kao prirodni pokrivač 110 Usmeno obavještenje o tom zahvaljujem d r E d i t K e r e c a e n y i , direktoru muzeja u Nagy Kaniszi. 111 V i n c z e Rebmesser 90, - Vincze Hist. Schieeliten EH 179 i d. 112 P a r v a n 496 i 497, si. 337. 113 N a g l e r T., Uber die Sichelschwerter im Bruckentalmuseum, FVLK-AR VIII, 1, 1965, 77-81. 114 G a b r o v e c l l . 256 - P a h i č Keltske najdbe 283 i 296. 115 Upor. G a b r o v e c I, t. 8 crt. 3 i 4; t. 10 crt. 9 - P a h i č t. 8 ert. 5 (kosjerić); t. 17. crt. 3 i 4. 118 V i n c z e Rebmesser 86 i si. 22. 117 Upor. veliki kosijer u Bakonjskom muzeju u Veszpremu ( T h o m a s E. S z e n t l e l e k y T., Fiihrer durch die arcbaologischen Sammlungen des Bakonyei Museums in Vesprem, t. X V I I ) ; dok je kosjerić prikazan u prizoru berbe na freskama u rimskoj vili u mjestu Balaca ( T h o m a s E., Balaca, Budapest 1964. XVIII t. LXV). 118 V i n c z e Rebmesser 90 i d. 119 B a s e e r m a n n - J o r d a n - P & r v a u 496-497.
62
tvoriie neprekinutu formaciju na prigorskom pobrđu, a od kojih su do danas zaostali samo osamljeni buketni šumarci, koliko u čišćenju terena od sitnogorice i u priređivanju krčevine za sadnju loze, a to se deša valo u drugom razdoblju otkako se prigorje na pobrđu Panonske nizine postepeno pretvaralo u vinogorje. Po svemu dakle, zagorski je vinjak rezidualni elemenat u agrarnoj slici ove prigorske zemlje u kojoj taj inventar jednako kao i prvo kulturno tlo potiču iz predslavenskog na slijeđa. Tako smo s pomoću tog skromnog pribora i njegovih naziva ušli u svijet u komu je određeni etnički supstrat produživao tradicije vino gradarskog puka na alpsko-panonskom perifernom pobrđu. Da razmo trimo koje bi mjesto u tom svijetu mogli zauzimati Bezjaci kao ostatak jedne od tih vinogradarskih prigorskih populacija. Kako po svemu vi dimo Bezjaci nisu Slovenci, jer u štajerskom slovenačkom idiomu skup opisanih riječi pripada narodu s ovu stranu Drave i Sutle, dakle narodu u Hrvatskom Zagorju. Osim u dva etnička imena, Bohinci i Bezjaci, razlika između stanov ništva jugoistočne Štajerske i Hrvatskoga Zagorja leži u još jednoj bit noj pojavi. Našli smo kako se mjesna imena s osnovom *bohn najčešće nalaze u rudarskim oblastima. To je onaj faktor po kojem je zemlja na Dravi i Muri znatno odmakla u razvoju u usporedbi s Hrvatskim Zagor jem. Rekli smo da se rudarstvo kao djelatnost indigenog stanovništva u ovim krajevima započelo dizati upravo u latenskoj epohi. Ali dok je u zavalama Norika otvaranje rudnika podiglo prosperitet ove zemlje, 120 dotle naša relativno mala oblast Prigorja i Zagorja ostaje bez ove dje latnosti sve do kraja srednjega vijeka. Možda bi samo neznatan trag u imenu potoka i kraja Šemnica u području starih rudnih nalazišta Radoboja mogli povezati s ranijim korištenjem ruda u ovom dijelu Hrvat skoga Zagorja, ali tek u 1. pol. 16. stolj. javlja se u izvorima prva vijest o kopanju ruda u Zagorju. 121 Zato u ovoj regiji ni ne dolazi do osnivanja nekih jačih urbanih središta ni rudarskih naseobina, nego ekstenzivna obrada tla ostaje isključivo ekonomska osnovica do danas. Korištenje nizinskih travnjaka uz potoke i rijeke, obrađivanje oranica na pragu nad poplavnim poljima i na strmim obroncima, krčenje Šume na laporovitim stranama i uzgoj vinove loze u tim goricama, ostalo je zaposlenje naroda u Hrvatskom Zagorju kroz duga stoljeća do danas. Tim je ujedno ogra ničeno ekonomsko i kulturno podizanje koje bi se odvijalo uporedo s napretkom u otvorenijim i bogatijim krajevima. U sve težim odnosima kasnog feudalizma, u općem osiromašenju naših zemalja u 17. i 18. stolj., a najviše kao posljedica prisilnog vezanja kmetova uz zemlju i striktnog sprečavanja da se mlada radna snaga odlije iz prepunih domova, gdje je do našeg vremena bio poznat visok natalitet, čitav se kraj postepeno prenapučuje. Iscrpeno tlo ne obnavlja se dovoljno pa više ne može pre hranjivati svoje gusto pučanstvo. Tek poslije god. 1848. zagorsko selo 120 121
M 6 c s y 94. - P e t r u 67 i 78. S z a b o Zagorje 57. 63
počinje naglo iseljavati svoj podmtadak na zaradu u svijet i u gradove. Ali s tim ujedno odlaze sa rodne zemlje baš najbolji koji se više ne vra ćaju. Već odavna stagnira cjelokupna životna slika, a u posljednja dva stoljeća zagorsko selo naglo propada. Tako se događa da ona prastara ekumena koja je nekad prvotno bila jedinstvena u pođgorju duž alpskog i karpatskog ruba Panonske nizine, da se ta cjelina lomi upravo u našem prigorskom pojasu. Zavale u slivovima manjih pritoka, koje se sve slije vaju u Savu, zaostaju u razvoju i postaju utočište konzervativnog starog pučanstva, potisnutog iz otvorenih prometnih regija. Slijedeći u tom zakonitost svoje ekumene, naše Prigorje i Hrvatsko Zagorje postaju oblasti nataloženih arhaičnih oblika koji se tu uporno održavaju i popri maju vid folklornih okamina. I naselja pokazuju ovo opadanje. Kuća s konstrukcijom od greda i tesanica, dobro izmazana glinom i obijeljena vapnom bila je obilato pokrivena šopom od ražene slame (si. 9) pa je tako dobro izolirana pružala ugodan dom i sklonište od nepogoda i zime. Kad je nestalo pro stranih šuma prešlo se na građu od slabe opeke, a sad i na betonske blokove, pa takva kuća s plitkim temeljem nezaštićena od vlage postaje slabo boravište to više što s nestašicom ogrjeva i s uvođenjem limenog štednjaka umjesto velike peći, stambeni prostor nije ni progrijan ni do voljno prosušen, a ni provjetren. U usitnjenom seljačkom gospodarstvu nema napretka pa Hrvatsko Zagorje a i dio vinorodnoga Prigorja, u naše dane ulaze kao osiromašena, iscrpena zemlja, koja je do sad odr žala visok natalitet, ali bez perspektive pozitivnog napretka sve do današnje prekretnice. Konačno loše posljedice zakašnjelog feudalizma koji k nama dolazi u retardiranim i teško devalviranim oblicima doprini jele su tomu da ovi naši krajevi do danas ostaju u ekonomskoj pasivnosti, u drevnoj poljodjelskoj autarkiji svedenoj uslijed zastoja u razvoju na starinske životne norme, veoma reducirane i razgrađene. Jedinstvo negdašnje životne sredine, koja je nekad obuhvatala čitavo rubno područje Panonskog basena, odrazuje se tu samo još u posljed njim ostacima, kako smo ih upoznali u etnografskoj građi. Davno prije to je bila ona cjelovita ekumena u kojoj je panonsko pribrežje od Alpa preko današnjih naših zemalja sve do rubnih zavala u Karpatima na izmaku jedne epohe dočekivalo novo razdoblje koje je nadošlo s ka tastrofom seobe naroda.
64
Zadobarje na području sela Gornje Stative
.>-Q»^...
-i"
Zaselak Kladnik nad Kumrovcem
* •*
, '•*> '-* ._«'-*»»''*
'•4
-W-i* »«-•Vc.1
»•"»flsw ™
yJ*»WK.' 4» Zaselak Lončari u K u m r o \ n i
_ * :
f
•
,
•
*
•
-,
'••
•" .- —•
•*.**.
*
"
.
- _ _
, .
If*"
Si
-
*
•
•
,
'-• j * a « .
iiMinnfiriniiirflii'
4,
*»-.
**>
""*»
"** » ***** i-"*^
' 7 ^_r»*- '-
'sto.v
^_i
^
* -St«-*/ . .* '.i
r> ' Kumrovec - pogled na selo; u pozadini Cesargrad, Gradišće i ulaz Sutle u sutjesku Zelenjak
r
***** ' ' * *"V
^¥ N**tf**-'*- ^ -"*
m
H*HI
U selu Dolnji Skrnik nad Kumrovcem
Dvorište seoske kuće u zaseoku Cvetki-Maslotepi, Dolnja Šemnica
'
»a*®?....
*.r
Starinska »hiža« u zaseoku Zadobarje, Gornje Stative
Starinska »hiža« u Dolnjoj Šemnici
Starinska »šopom« pokrivena »hiža« u selu Razvor
»Hiža mazanka« ispred nje »kolnica« s »kuružarom'< u Kumrovcu
Predmet iz Erduta u posjedu Arheološkog muzeja u Zagrebu sine sign., bronca, vel. 1/1
Predmet u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, sign. 2/7208 srebro, duŽ. lanca 68 cm, os najvećeg privjeska (serafina) 4,5 cm
$**-*
WfiJSf«
*v \
Kameni nadvratnik s natpisom na crkvici sv. Jurja na Svetim Gorama
ft;
:;r '"fe
Kamena ploča na fasadi crkvice sv. Jurja na Svetim Gorama
*•» "saft^pv
Manji
kameni
ulomak
s ostacima napisa nađen na Svetim Posavskog muzeja u Brezicama
Gorama
u
posjedu
Veći kameni ulomak s ostacima napisa, ugrađen u ogradu na Svetim Gorama
tit Značajke panonske ekumene uoči seobe naroda prema priboru na lancu iz drugog nalaza Simlaul - Silv ani ei (S žila. gy i - S o ml y o). — Magijski sadržaj ovog talismana; uporedba s rumunjskim amuletima plodnosti; analogan predmet u posjedu Arheološkoga muzeja u Zagrebu. — Uloga monoksila u panonskom prostoru. — G e p i đi nosioci kontinuirane poljodjelske faci je iz rimske provincije. - Agrarna situaci ja u Podunavlju kroz prizmu pribora na lancu iz Simlaul-Silvani ei: plug, jaram, srp, nož-vinjak. - Centralni motiv na tom lancu, simbol vina i magijske moći vina - odraz keltskog naziranja; produ ženje ovog naziranja u srednji vijek i kasnije u rezidualnim pojavama. — Metalurški pribor na lancu iz Simlaul-Silvaniel: kovina, rudar, kovač u metafizičkom naziranju Srednje Evrope kao sediment keltskog re ligioznog shvaćanja i obreda. — Detalji na lancu iz Simlaul-Silv an i e i ukazuju na razvoj velikih ekonomija onstran limesa i na početke ranog feudalnog raslojivanja. - Odgovarajući pribor u našoj etnografskoj građi: dječji lanac, primjerak u posjedu Etnograf skog muzeja u Zagrebu, refleks magijskih predstava s lanca iz SimlaulSilvaniei i rumunjskih amajlija plodnosti. - Kelti nosioci viših me tafizičkih predočaba i organiziranih obredat ovo kulturno dobro po staje svojina pučke predaje. — G e p i di nosioci tradicija; toponima nastala iz imena Gepid u Podunavlju. — Problem etnogenetskih zbiva nja u vrijeme seobe naroda; Slaveni prisutni na Dunavu na kraju 4. stolj. - Tragovi gotskih relikata kod nas; prostiranje naziva his; preno šenje žrvnja u seobi; šljiva-trn-glog, trnac kao okućnica. — Ime Bezjak ) b7>s u medijevalnim vijestima na obodu panonskog basena, sediment u mjesnim imenima. — Gentilicij b"6s-bus u staroj Galiji, sediment u mjesnim imenima u francuskom vinogorju. - Postojanje i uloga kelt skog gentilicija b"bs-bus u pozadinskom društvenom zbivanju u vremen skom i prostornom kontinuitetu. Etnikon b"os nosilac vinogradarske djelatnosti u panonskom prigorju. - Ostaci imena bus u antičkim spo menicima Norika i Panonije. — Problem etnogenetske asimilacije nakon seobe naroda i slaviziranje Podunavlja i alpske podgorine. — Ostaci ime na bv>s u slavenskoj sredini 9. stolj.: Besunzane Bavarskog Geografa, Busignaci u Chronican Venetum, Bzjmjn Hebrejske Kronike. - Jagićevo tumačenje lužičke riječi bezman. - Pitanje naroda Bessi- Beoooi antičkih izvora.
Gotovo u čitavoj svojoj životnoj cjelini opisana se ekumena odrazuje u jednom od dragocjenih arheoloških nalaza iz prvog razdoblja Seobe naroda.. To je nalaz iz §imlaul-Silvaniei na rijeci Crasna pritoci Tise u sjeverozapadnoj Rumunjskoj. 1 Veliki zlatni lanac 8 mnoštvom privjesa5 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
65
šaka u posjedu Antikne zbirke muzeja historije umjetnosti u Beču, vre menski potiče s kraja 4. stolj. n.e. 2 (crt.5). Ovaj jedinstveni predmet nama je važan dokumenat za upoznavanje profanog svakodnevnog života onoga vremena. Pedeset privjesaka na tom lancu jedinstven su prikaz alata i ostalog dnevnog pribora kako je služio tadašnjem čovjeku u ovim zem ljama. Svaki pojedini privjesak istinit je i vjeran minijaturni prikaz do u tančine realistično izveden prema svom originalu. U svojoj iscrpnoj studiji o ovom predmetu, Haberlandt 3 je ukazao na to da većina ovdje prikazanog pribora tipološki odgovara sedimentu latenske epohe, a mnoge od tih sprava ušle su u Srednji vijek i ostale u upotrebi do da nas. Ali u tom svojevrsnom predmetu sadržan je moćni mitološki i kult ni sadržaj, pa njegova prva služba sigurno nije bila samo u tom da služi kao nakit. Zato se ne bismo mogli do kraja saglasiti s Haberlandtom da značenje ovog predmeta leži u prikazu bukoličke idile slijedeći u tom antikni pogled na seoski život. 4 Barbarski mogućnik, bilo da je to bio vladar ili svećenik, komu je pripadao taj predmet, odnosno onaj koji ga je dao izraditi, sigurno nije imao potrebe za idiličnim imitiranjem djelatnosti kojom se bavio njegov puk. Realistično oblikovanje upotreb nog alata ovdje može imati samo jednu zadaću, a ta leži u smislu imitativne magije. Pojava da je u zlatnom lancu iz §imlaul-Silvaniei najviše zastupan kovački, odnosno uopće metalurški alat, te odsutnost svakog ženskog pribora u tom nizu, govori za magiju povezanu s predodžbama o kovini kao nosiocu viših sila. I kovač kao autor tih predmeta ima tu svoje mjesto kako je to dosljedno sačuvano u formulama prikazivanja sreće i uspjeha kod evropskih naroda. 5 U očima barbara osim materi jalne cijene čistog zlata, vrijednost ovog predmeta ležala je u samoj njegovoj funkciji kultnog sredstva, onog moćnog magijskog prizivanja, s kojim je u nj položena formulacija kultnog čina. Zato ostaje jedino opravdana uporedba ovog amuleta s recentnim predmetima iz rumunj skog folklora kako je donosi Nicolaescu-Plop§or. 6 Po toj je analogiji zlatni lanac iz ^imlaul-Silvaniei talisman ženske plodnosti i amajlija za prizivanje željenog još nerođenog čeda kao i zaštite novorođenčeta. 1 Nalazište poznato u literaturi pod mađarskim imenom Szilagy Somlyo; g. 1797. u slučajnom nalazu među ostalim i ovaj lanac. - H a m p e l opis predmeta I I , 15-17, si.: I I I t. 14. 2 Zahvaljujem prof, dr R u d o l f u N o l l u, direktoru Antikne zbirke Muzeja za umjetni obrt u Beču da mi je omogućio da ovaj predmet u posjedu njegove ustanove detaljno upoznam. 3 Iz opsežne literature o ovom predmetu, navodimo u daljnjem samo ono što ulazi u naše razmatranje. Detaljan opis, tipološku analizu prikazanih predmeta i literaturu iscrpno je dao H a b e r l a n d t 97-110. 4 Ibid. 110: »Inspiriert hat die Schatzkette eine antike Geistehaltung wic sie ebeai etwa Vergils Georgica kiinden ..« Drugačije mišljenje o tumačenju sadržaja ovog predmeta daje L a s z 1 6 G y., Etudes archeologiques sur l'histoire de la Societe des Avars. ASH Budapest 1955, 141 i d.: »Le collier de Szilagy Somlyo est un insigne princier et les outiles attaches out manifestement le sens qu'ils designent le pouvoir du porteur sur les autiles: les moyens de productions sont sous sa l o i . . . « ali to je i suviše stav modernog čovjeka današnjice, projiciran na prošlo zbivanje. 6 E b e r t 64, 65 s. v. E i s e n 8. 6 P 1 o p § o r 447-450.
66
Crt. 5 Zlatni lanac s privjescima iz 1. nalaza u Sinalaul-Silvaniei (Szilagyi-Somlyo) po Hampel Altertiimer I I I t. 14.
67
Ovaj je magijski sadržaj u obje grupe, u arheološkom predmetu i u re centnim rumunjskim primjercima, prikazan dosljedno pomoću niza iskovanih predmeta. Kovina sama, a i akcija kovanja, koja se vrši pod određenim uslovima, kako je to još sačuvano u rumunjskoj predaji, daje ovom tumačenju sigurnu podršku. 7 Ipak obje kategorije vremenski su toliko udaljene jedna od druge da sadržaj koliko god je petreficiran u recentnim primjercima, nije mogao ostati neokrnjen. U recentnim pred metima mora da je očuvan tek kasni trag negdašnjeg magijskog čina, a prema tomu reducirana je i prvotna funkcija amuleta. Ako u obje ka tegorije prikazani predmeti donekle odgovaraju međusobno, sadržaj amuleta odnosno ulog magije u nj položen, ipak ne može biti potpuno istovjetan. Kultna služba ovog velikog arheološkog predmeta nije iscr pena samo s onim sadržajem koji je očuvan do danas u rezidualnom činu prizivanja nerođenog djeteta, kako ga manifestiraju rumunjski amuleti. Zato ne bismo mogli obje kategorije do kraja izjednačiti, kako to čini Nicoalescu-Plop^or i dosljedno tomu ne možemo sve pojedinosti na lancu iz §imlaul-Silvaniei protumačiti samo u ovom jednom vidu. Raspon koji na prvi pogled stoji između lanca iz ^imlaul-Silvaniei i rumunjskih amajlija pokušat ćemo premostiti pomoću jednog predmeta u posjedu Arheološkog muzeja u Zagrebu 8 (si. 11). Po sličnosti s recent nim rumunjskim primjercima to je očito amajlija ove vrsti. Predmet po tiče iz slučajnog nalaza u Erdutu u Srijemu, no kako nema potanjih po dataka o samom nalazu, nije moguće tačnije ga odrediti. Po veličini go tovo istovjetan s rumunjskim primjercima, ovaj se predmet razlikuje od njih po materijalu. Jer dok su rumunjski recentni primjerci od kovanog željeza, jedan od njih čak rezan od željeznog lima, 9 naš je predmet bron čan, te su pojedini privjesci izdjelani lijevanjem bronce i naknadnim sa vijanjem tanjih bridova. I formalno ovaj je predmet bliz rumunjskim primjercima. Na prstenu od brončane žice nanizano je osam minijatur nih predmeta od kojih se dobro prepoznaje ljevačka žlica za tekući me tal, crtalo, veliki kosijer upravo naš vinjak, bradva i poluga. Od tri osta la predmeta jedno bi mogla biti također ljevačka žlica nešto jače izdu žena i deformirana nego prva, dok je u dva predmeta neki alat tek na značen. Upravo po tomu ovaj predmet stoji između privjesaka na lancu iz ^imlaul-Silvaniei i rumunjskih primjeraka, jer dok je na zlatnom lancu pojedini privjesak do u tančine nalik svom praliku, dotle se na rumunjskim amuletima još jedva razabire prvotni oblik stvari, pa su ovi privjesci već samo simboli prvotnih predmeta. Na zagrebačkom primjer ku, međutimu većina privjesaka još je realistično umanjenje pravog ala ta, iako daleko od tog da to budu tako savršeni likovi kao na lancu iz Simlaul-Silvaniei. Realizam je tu već gotovo napušten, prelazeći u naiv no naznačenje samih predmeta. Po mjestu nalazišta, po popratnim pred metima iako ne sasvim pouzdanim, ovaj predmet Arheološkog muzeja 7
Ibiđ. 449. Zahvaljujem prof. K s e n i j i Vinski-Gasparini i dru Zdenku V i n s k i , koji su me upozorili na ovaj predmet, omogućili mi promatranje i sta vili mi na raspolaganje fotosnimku. 9 P 1 o p B o r 447 i 448. 8
68
u Zagrebu vremenski potječe iz širokog razdoblja na prelomu naše ere. Za to govori sitan, ali važan detalj, a to je način vezanja brončane žice, 10 po kojem prepoznajemo kako se sitni materijalni inventar produživao u rimskoj provinciji. Zato je i pored vremenskog razmaka, zagrebački predmet srodniji grupi recentnih rumunjskih primjeraka nego li vremenski sigurno bližem lancu iz §imlaul-Silvaniei. Ako tako klasificiramo ove amajlije, onda izlazi na vidjelo njihova društvena pripadnost. Dok je prekrasan zlatni lanac služio sigurno nekom članu vladarske porodice ili nekom iz najviše religijske hijerarhije, pa je kao sasvim osobita dragocjenost pohranjen s ostalim blagom u zemlju, dotle svi ostali amuleti, jednako tako rumunjski recentni kao i zagrebački arheološki primjerak, jedno stavan su pučki pribor kako je bio dostupan ženi iz puka kroz dugo vrijeme u kojem se ova magijska formula čaranja prenosila sve do danas. Upravo to daje nam pravo da u pučkim predmetima gledamo reduk ciju onog opsežnog kultnog sadržaja što ga nosi sadržajno obilat pribor na lancu iz §imlaul-Silvaniei. S tog razloga ne bi se moglo prihvatiti mišljenje Nicolaescu-Plop§ora kad čovječji lik na tom lancu tumači kao prikaz još nerođenog djeteta, što ga magijski čin vršen s ovim amaletom ima dozvati u život. 11 Čun u kojem je smješten sjedeći lik čovjeka ovaj autor tumači kao korito koje služi za kupanje djeteta, ali ostavlja po strani činjenicu, da čovjek koji sjedi u čunu pod lijevom mišicom drži veslo onako, kako se to i danas vozi u takvoj plitkoj vodi. Vozar naime sjedi na krmi u čunu i s kratkim veslom vozi i kormani u isto vrijeme. Kao svi ostali prikazi na tom lancu, tako je i model čuna s vozarom toliko realističan, da moramo u njem gledati vjeran prikaz takve obične scene iz tadašnjeg života u ovim krajevima. I pored toga što je taj čun doista nalik na korito, kako takvo drveno dubljeno korito služi i sad još u svakom panonskom kućanstvu, pa i za kupanje malog djeteta, — ipak je to minijaturni prikaz onakvog monoksila kakav potiče npr. iz prehistorijske sojeničke naseobine Donja Dolina. 12 Uostalom čun jednodub pripada u sliku sesilne poljodjeljske ekumene u protohistorijskoj Panonskoj nizini, onako kako to u 4. stolj. opisuje Prisko kao važno, ako ne koji put i jedino saobraćajno sredstvo u podvodnoj nizi ni, ispresjecanoj s rječnim tokovima i rukavima i punim močvara i plit kih voda. 13 Do nedavna monoksilni čun služio je ribarima i ispiračima zlata na pritocima Tise i Dunava pa i kod nas na Dravi i Muri. Upravo prisutnost Harona, kako prema Haberlandtu tumačimo vozarov lik 14 proširuje magijski sadržaj ovoga predmeta kao talismana u širem zna10
I za ovo obavještenje zahvaljujem dru Z đ e n k ti V i n s k o m . " P l o p ? o r 449. 12 T r u h e 1 k a Ć., Sojenica u Donjoj Dolini GMBH X V I I I , 1906, 104, 105, t. LX si. 3. 13 B a r i l i ć F., Prisk kao izvor za najstariiu historiju Južnih Slovena. ZR SAN XXI, 1952, 55 i 56. 14 H a b e r l a n đ t 107 s odnosnom literaturom i uporedbom s glinenim votivom vozača na čunu iz Magdalensburga. - Opsežno o tom v. S c h m i d t Leopold 717-764.
69
Čenju nego što to imaju rumunjski primjerci. Ovo šire značenje još je više naglašeno sa centralnim elementom na lancu. To je kamen topaz s dodacima o čemu ćemo još dalje govoriti. U pitanju tko je bio etnički nosilac talismana iz §imlaul-Silvaniei arheolozi se slažu u tom da blago iz ovog nalaza pa i taj zlatni lanac pripadaju Gepidima. 15 U svom posljednjem djelu, koje prostorno i vre menski obrađuje jezgru gepidske države u srednjem Podunavlju, Csallany se za sada nije do kraja izjasnio o tom nalazu s namjerom da tom problemu posveti iscrpnu obradbu, ali daje potvrdu Fettichovoj i Sevinovoj tezi o gepidskoj pripadnosti oba nalaza iz $imlaul-Silvaniei. 16 Međutim za naše daljnje razmatranje nije od presudne važnosti ulaziti u to pitanje. Ako i nije sporedno, ali u ovaj momenat nije neosporno od lučno kojim su jezikom govorili ljudi među koje je pripadao nosilac, vlasnik, idejni autor a i sam onaj toreutičar u čijoj je radionici izrađen taj prekrasni talisman. Nama je važnije pitanje koliko se život odre đenog društva ogleda u tom djelu i njegovim detaljima. Pokušat ćemo dakle kroz prizmu tog pribora pronaći koje su djelatnosti bile važne, ako ne i odlučne u tom društvu. S tog stanovišta naći ćemo u prvom redu da je to bio narod sjedilačke kulture s razvijenom plužnom obradbom svojih polja, razvijenom velimo zato jer je tu prisutan jaram pontskoga tipa, 17 onakav kakav i danas služi u dunavskoj delti, gdje se ore s po dva i po tri jarma, s po četiri, šest pa i po osam volova upregnutih u plug. Ipak ovi su ratari orali samo s jednom zapregom od dva vola, jer takvom plugu odgovaraju lemeš i crtalo koji su u paru između dvadeset i dva ostala para prikazanih sprava. Oba modela vjeran su prikaz de talja s pluga latenskoga tipa 18 A da je u latenskoj epohi baš ovaj že ljezni ratarski alat imao uz običnu upotrebu još i moćnu magijsku slu žbu, govore minijaturni nalazi lemeša i crtala kako ih poznamo iz naših kasnolatenskih nalazišta. Prema najnovijim potvrdama Gabrovca i Pahiča to su votivi potekli iz indigenih kultnih običaja i vjerovanja. 19 Kako naglašava Gabrovec, kao mnogo kasniji predmeti na lancu iz §imlaulSilvaniei, tako su i ovi minijaturni latenski modeli iskovani tačno po takvom pravom oruđu, koje se iz svoga genocentra u Noriku udomaćuje u rimskoj Panoniji, gdje ga kasnije Slaveni preuzimlju u svoj posjed. 20 15 Literatura u H a b e r l a n d t . - S c h m i d t Ludwig 531 protivi se mišljenju D i c u l e s c u - a da je lanac proizvod gepidskog zlatarstva i drži da je rimski import. 18 C s a i l a n y 22 i 345. 17 Dva jednaka jarma, simetrično smještena na oba kraja lanca, H a b e r l a n d t 100 određuje kao »Stirnjoch . . . zum arbeiten mit Pfltigen ohne Radvorgestell und zu ziehen schwerer Lasten«. Odgovara jednom latenskom nalazu kola iz Deibjerga, Jut land, Danska. Danas ga nema u srednjem Podunavlju, a zadržao se u Južnom Tirolu. 18 G a b r o v e c II. 261. - H a b e r l a n d t 103, uz plug kakvog predstavljaju na ovom lancu le.meš i crtalo pripada i tu prisutan jaram i to sa dva para volova, kako je to još K a n i t z opisao u donjem Dunavu. - Upr. i H u b e r t II, 311. " G a b r o v e c I I , 249 i 261. - P a h i č 297 i 298., si. 1. 80 G a b r o v e c 1. c.
70
Agrarnu ekumenu svog nosioca osvjetljuju i ona dva predmeta koji u paru predstavljaju nazubljeni srp i veliki poljodjelski nož. 21 Takav nazubljeni srp služi kod nas i danas, a ovaj drugi predmet odgovara onom zakrivljenom nožu-kosijeru, kakvog smo u Zagorju našli pod nazivom vinjak. Zato u prikazu ovog predmeta na lancu iz §imlaul-Silvaniei ne treba tražiti srodnost sa specijalnim malim vinogradarskim kosijerom, jer je glavna značajka ovog modela, ista kao kod našeg vinjaka, tj. to je nož određen za krčenje i sječu granja i povijuša. Haberlandt ipak taj nož dovodi u vezu s uzgojem vinove loze i to zbog ostalih simbola vina na ovom lancu, 22 a ova veza nalazi potvrdu u nazivu i službi re centnog zagorskog vinjaka. Po svemu dakle ratarski nož na lancu iz §imlaul-Silvaniei pripada u istu kategoriju poljodjelskih noževa kako smo je mogli utvrditi na zapadnom obodu Panonske nizine od predgorja Alpa do Bakonjske šume pa i do Dunava, a u vremenskom rasponu od pojave razvijene poljodjelske facije u kasnom Latenu do danas. U toj slici uzgoj vinove loze ima prvenstveno mjesto kako to pokazuje i naš zagorski nož u svom nazivu. Vidjet ćemo kako su imaocu dragocjenog talismana iz §imaul-Silvaniei vino i vinova loza predstav ljali prvorazrednu vrijednost. Nije naime među prikazima proizvodnog i vojničkog pribora tek slučajno nadodano pet listova vinove loze (prvotno najvjerojatnije šest). 23 Stilizirani listići porazmješteni su s nekom simetrijom između parova s minijaturnim predmetima. Kad bi to i bio samo ornamentalni dodatak, još mnogo uvjerljivije govorio bi o ulozi vina na ovom talismanu njegov centralni motiv. U tom motivu prikazan je simbol vina i one životne snage koju prema životnom nazoru nosioca ovog talismana vino daje čovjeku. Taj se centralni privjesak sastoji od okruglog krupnog kamena topaza, zlatom okovanog, kojem na gornjem polu stoji minijaturni krater s dvije pan tere s obje strane. Pantere očito srču vino iz tog vrča, Dok su ove po jedinosti oblikovane helenistički, kamen topaz je materijalna supstitucija vinske kapi, kako ovaj simbol ulazi duboko u srednji vijek. 24 Vino je onaj sublimni napitak koji čovjeku daje zdravlje, snagu i životnu sreću u ovom istom smislu kako smo to našli u našoj prigorskoj legendi. Taj je pogled o vinu značajan za keltsko naziranje i za tradicije ponikle iz tog svijeta. List vinove loze dopunjuje ovu predodžbu o vinu toliko uraštenu u ekumenu panonskog rubnog prigorja, gdje u dozrelom cvatu 21 V. bilj. II, 103 - H a b e r l a n d t 105: »Gezahnte Sichel und Baummesser, beides dem Grat des Blattes nacb linkshanđig gearbeilet. . . wohl auch als Laubmesser fiir die Baume diente, an đenen die Rebengeschlinge sicli rankten«. - N i e d e r l e ŽS. I I I , 102 i d . - Za mediteranski kosijer S c h e u e r m e i e r P., Bauernwerk. Zurich 1945, 151, si. 342. 22 H a b e r l a n d t 1. c : »Von einen riimischen »Winzermesser« ware die bis auf die Gegenwart bewahrte m e h r halbmondformige Gestalt mit schnabelformigen Krummung des Endes zu erwarten . . . Doch ist angesichts der "Weinsymbolik der Kette eine solche Verwendung mit ins Auge zu fassen«. 28 Ibid. 108 24 Ibid. 107
71
kasne antike i pored stalnih nemira i okršaja duž limesa, s onu stranu granice barbarski federati moćne imperije uživaju plodove tog za se korisnog susjedstva. 25 Da se vratimo na pregled ostalog proizvodnog alata prikazanog u ovom amuletu. Narod, koji je obrađivao svoja polja, voćnjake i vino grade bio je već daleko od toga da živi nomadskim životom. Međutim, škare za šišanje ovaca kakve i sad služe našim pastirima, govore o tom da je pored goveda, ovca bila ona domaća životinja koju se uzgajalo zbog mesa i sira, a i zbog vune za tkaninu i kože za krzno i obuću. No dobro znamo kako oveća stada ovaca smetaju u razvijenoj obradi sjevernih usjeva. Mora dakle da je tu postojao onaj životni ritam kako se do danas održao u panonskom selu, gdje se u proljeće ovce izgone bilo na salaš, kako je to redovno u nizinskim naseljima, bilo na planinske pašnjake na višim padinama Karpata i Alpa ili u vrhovini južno od od Save i Kupe. Na stabilno stajsko stočarenje upućuje premet u paru 8 ovčarskim škarama. To je onakva pregradica uz jasle u obliku kratkih ljestava koja i sad služi kod nas, a u Zagorju se zove lojtra., lojtrica.2& Ma da po Haberlandtu ovaj predmet tipološki pripada u alpsku zonu, 87 ne moramo ga smatrati tuđom intruzijom u latensku tipološku cjelinu pribora u ovom amuletu. I to je jedan od mnogih svakodnevnih pred meta koji su urasli u životnu sliku ove ekumene u kojoj sve više pre poznajemo život našega Prigorja kako je u ovoj našoj zemlji postojao od davnine do danas. Osim monoksilnog čuna u ovu sliku pripada i ribarski trozub, uz koji je parni predmet izgubljen, a i taj trozub je pribor iz kasnog Latena. 28 No da se tu radi o društvenom organizmu s naprednom proizvodnjom i s mogućnostima za sticanje velikih dobara, možemo pouzdano zaklju čiti po mnoštvu alata koji je određen za obradbu metala. Od dvadeset i tri para, (u dva para izgubljen je po jedan predmet), poljodjelski i sto čarski pribor zastupljen je sa dvadeset predmeta, a od preostalog pre težno je pribor u prerađivanju kovine. To je alat za kovača, ljevača, za rezanje lima i izvlačenje tanke metalne žice, dakle za različite rad nje od najjednostavnijih do sasvim profinjenih 29 kako to uostalom po25 Društvena i ekonomska situacija u naseljima na podunavskom limesu u pos ljednja tri stoljeća carstva bez sumnje nije pogodovala raspoloženju i zahtjevima rim skih građana, koji su ovamo pristizali iz unutarnjih pokrajina ili iz samoga Rima, kako to S w o b o đ a E., Carnuntum 8 , Graz-Koln 1958 prikazuje o teškim životnim odnosima u ovim naseljima. Ipak nemamo prava to isto raspoloženje, koje u mnogome odgovara našem savremenom gledanju na društvenu nestabilnost, prenositi i na »bar barske« cjeline, gdje se s onu stranu limesa život tada dinamički podizao, koristeći se ergološkim dostignućima te ratnim iskustvom i spremom i s rimske strane i s nomad skog zaleđa. Izvjesna nesigurnost stalno je prisutna u životu tih »barbarskih« cjelina i nužni atribut ondašnjega svijeta, kako to ulazi i u srednji vijek u čitavoj srednjoj i zapadnoj Evropi. 26 B e l o s t e n e c I I , 204: »lovtra stalna za koju sze polaze kerma«; I, 551 s. v. falisca: »jaszleni plot ali lovtra za koju sze szeno, trava za konje etc. polase*. " H a b e r l a n d t 106. 28 Ibid. 104. 29 Ibid. 1 0 1 : »Kluppe oder Zwicke und Zieheisen fiir Draht«; 102: »Hacken und Blechschare«; 104: »Hammer und Ambos«; 105: »Giessloffel und Kluppe«; »Schleifeisen und Schmiedezange«; 106 »Grobhammer und Ambos«.
72
kazuje i ovaj sam predmet po svojoj izvedbi. Zato ne možemo slijediti mišljenje L. Schmidta koji ovaj predmet stavlja u grupu rimskog im porta uz sve druge ukrasne predmete u oba nalaza iz §imlaul-Silvaniei. 30 Nema razloga da se ovaj predmet, sasvim izuzetan po sadržaju i po na činu kako su predstavljeni pojedini privjesci, označi kao proizvod rim skog zlatarstva, očito nezainteresiranog onim dubljim religioznim sadr žajem bez kojeg impulsa ovakav svojevrstan predmet nije mogao na stati. Ovaj amulet dakle ne može poticati iz rimske radionice, nego mora da je djelo autohtonog zlatarstva iz karpatske podgorine. Upravo to je ona oblast za koju smo našli, govoreći o toponimu *bohn keltsku rudarsku tradiciju duboko u srednji vijek. Svratit ćemo pažnju na još neke pojedinosti koje osvjetljuju dru štvenu situaciju u kojoj je nastao i služio ovaj amulet. TJ složenoj slici kako je prikazana u predmetima na lancu, izdvojeno mjesto imaju već specijalizirani poslovi, npr. fini zlatarski rad, zatim šivanje mekane obuće, 31 a osobito drvodjelstvo u kojemu bradva, naša širočka-bezjača uz ostali alat za dubljenje lijesa predstavlja i sad još našu svakodnevnu spravu. 32 Sve to govori o već izvršenoj podjeli zanimanja. Ta je pojava značajna za ono društvo koje se u kontaktnom području jakog rimskog uticaja s nedalekoga limesa raslojuje unutar indigene populacije, kako smo to analogno našli u arheološki jasnije ocrtanoj situaciji kod naroda Boja na zapadnom obodu Podunavlja. Dalje vidimo kako na amuletu nema nikakvog učešća ženske radinosti pa tako ni pribora za izradbu tekstila ili odjeće. Bit će stoga da i ona dva predmeta što ih Haberlandt određuje kao kopču s pojasa i metalnu sponu, ne pripadaju u odje ću, 33 nego da su to zatvarači ili spone na remenju ili konopljenoj užadi B kojom se teret vezao na kirijaškom podvozu. Po svemu inventar na ovom lancu ukazuje na određenu cjelinu s izgrađenim vlastitim dru štvenim i ekonomskim sadržajem. To je onakova cjelina kakovu je iziskivao pogon velikog u pravom smislu velikaškog imanja s organizira nom ekonomijom velikoga posjeda, kako takvu sliku pružaju arheo loški nalazi mnogih vila na tlu Gornje Panonije. 34 Ali dok se takvi na lazi u okolini municipalnih gradova pripisuju rimskim mogućnicima, 35 analogne vile i velika ekonomska naselja na Blatnom jezeru i ostaloj zapadnoj Panoniji, Mocsy uvjerljivo povezuje 8 pojavom plemenske aristokracije keltskih Boja i s daljnjim raslojivanjem unutar ove domaće populacije. 36 U tom okviru, a u ambijentu sjedilačkog poljodjelskog pu80 81
S c h m i d t 1. c.
H a b e r l a n đ t 106: »Schusterwerkzeuge . , . als sog. Loffelraspeln noch im Gebrauch«. 82 Ibid. 102: »Sage unđ Feile«; 105: »Sehiirfeisen unđ Haue«. 83 Ibid. 106: »Giirtelhacken unđ Schliessenhalbteil«. 84 M o c s y 4 1 . govori o takvim posjedima veterana i italskih naseljenika posjednika. " I b i d . 41 i 42. 36 Ibid. 47. - S a r i a B . : BH, X I I I 1951, 49 i d.; XIV. 1952, 99 i đ. drži vila u Parndorfu u Gradišću posjed nekog domaćeg bojskog princepsa, mišljenju se pridružuje i M o c s y 48.
heute
vele
da je kojem
73
čanstva, dolazi na dodiru s rimskim provincijalizmom do zakašnjelog procvata latenskog inventara. 37 Kasnije, u ranom srednjem vijeku ovo će stečeno dobro zauzeti dominantno mjesto u razvoju novog feudalnog društva. 38 To se očituje i po ostalom priboru na lancu iz §imlaul-Silvaniei pa i u priboru za priređivanje mesnate brane. Na amuletu je prisu tni nož za sječenje mesa i velika viljuška-hvataljka za vađenje kuhanog mesa 89 iz Većeg kotla onako kako se i to produžilo u srednji vijek kad se na velikim imanjima, na dvorovima ili u samostanima zajednički opskrbljivala brojna družina. U sredinu ovako složenog organizma, u ko jem su već mnoge bitne komponente feudalnog društva toliko naglašene da mogu preuzeti vodeću ulogu u društvenom zbivanju, uvodi nas kona čno onaj par predmeta koji već gotovo upućuje na institut majordomata. To je par ključeva, od kojih je jedno ključ rimskog tipa za bravu na so lidnim vratima, a drugo kvaka za otvaranje pomoćnih zgrada, vjerojatno gospodarskih manjeg značaja. 40 Sve to govori o ambijentu aristokratskog sjedišta kojemu su pojedine grupe podanika služile ne samo sa svojom sirovom radnom snagom, nego već s visoko razvijenom profesionalnom vještinom u pojedinim zanatima. A sve se to događa u toku 4. stolj. možda i ranije, i to u kraju gdje je tada još daleko prevladavalo nemirno ratničko raspoloženje nomadskih i polunomadskih naroda, od kojih su Sarmati tvorili kom paktnu sredinu u koju su bile uložene ove sjedilačke grupe razvijenih djelatnosti. 41 Da je doista nosilac ovog inventara bio u tijesnim vezama 6 nomadskim življem u svom zavičaju, za to govori oružje koje je sigur no bilo svojina etničkih grupa iz evrazijskih stepa. To su tri para oružja gdje su prikazani: šiljak sulice ili koplja, četverovrha strelica, dva buzdovana, bojna sjekira i kijača. 42 Osim ovog nomadskog oružja na talismanu prisutan je dokaz o odnosu njegova nosioca prema Rimljani ma. Da je taj odnos bio reguliran na način kako su Rimljani primali barbare kao saveznike očituje se sa dva para privjesaka po kojima su legionarski manipul, kratki mač i rimski štit 43 očito bili usvojeni u ovoj 37
M 6 c s y 42. V. bilj. II, 75 i 76. B 1 o c n o. c. 39 H a b e r l a n d t 102: »Gabel mit zwei krummen Zinken, harpago oder ereaga und Fleischmesser.« 40 Ibid. 101 ein T-formiger Schliissel . . . und ein Sperrhacken . . .* 41 Vernadzky G.; Der sarmatisehe Hintergrunđ đer germanischen Volkerwanderung. Saeculum II. Miinchen 1951, 362: ». . . von einem Zusammenleben und einer Zusammenarbeit einer Nomadengesellschaft mit verscbieđenen sesshaften Gesellschaften (konnen wir) sprechen«. 48 H a b e r l a n d t 103; »Speerspitze . . . und Pfeilspitze . . . vierkantig . . . mit angedeuteten Wiederhacken, Beide eher »barbarisch« altartige als rcmische Typen«. Ako za ova dva predmeta nije sigurna atribucija, slijedeća dva para određuje Haberlandt sigurno kao (103): »Streitkolben . . . und Brecheisen«. Prvi predmet je buzdovan »in einer im ungarischen Raum als Buzogany noch spater fortlebende Form« i 104/5: »Streitaxt und Keule. Die Axtklinke . . . ist der spateren ost - und norđeuropaischen Formen angenaht und am ehesten als ostgotiscbe "Waffe anzusprechen.« 48 Ibid. 104.: »Dolch eines Legionars und Schwurhand einer Manipel,« odmah do tog para »Hohlmeissel . . . und Legionarsschild«. Prvi predmet »ist vorlaufig nur einem kleinen eisernen Meissel aus einem Tumulus von Glasinac (4. Jahr.) vergleichbar, in Begleitung đes Schilđes ist es wohl als eine Art Miniereisen anzusprechen«. 38
74
etničkoj cjelini kao prijateljskoj s moćnim susjedom u limesu. Potvrdu o tom daju u oba nalaza iz §imlaul-Silvaniei osim »gotskih« fibula i zlat ne medalje rimskih careva, koje su očito darovi poslani ovamo iz Rima prijateljskim federatima. 44 Izvan limesa, u dolinama i na brdima na kojima još uvijek u mnogome prevladava indigeni nomadski element, kolektiv, koji je svoju životnu sliku ostavio u ovom amuletu, pokazuje crte tako karakteristične za razvoj zapadnoevropske civilizacije, da ga moramo izdvojiti iz barbarskog ambijenta polunomadskih i nomadskih plemena i označiti kao nosioca latenskih kulturnih oblika i onih tra dicija iz kojih su se na prelazu iz antike u srednji vijek izdigle medijevalne društvene forme, Pa ma kojim jezikom da je ta društvena grupa govorila, ma kojim se etničkim imenom ona nazivala, ona je u biti posjedovala onu tradiciju na osnovu koje se nakon svršene Seobe na roda oblikuju novi etnički organizmi, koji će u daljnjem razvoju služiti kao plodan ljudski materijal za uraštavanje u konačne etničke tvorbe u ovoj zemlji. £ a ovo naći ćemo potvrdu u jednom od momenata Što smo ih utvr dili u priboru ovog lanca. To je naglašeno prisustvo kovača - metalur ga. Lik kovača, heroja i kralja kako se iz udaljenih mitoloških prapočetaka u keltskim religioznim predodžbama izdvojio u nosioca moćne magije, 45 ušao je u tradiciju evropskih naroda uporedo s poimanjem željeza kao snažnog sredstva protiv tamnih sila, a i sama radnja kovanja željeza dobiva smisao aktiviranja i prizivanja magijskih moći. Vidjeli smo već kako su se keltski narodi uzdiffli upravo na osnovu rudarstva i ob rade metala pa je ova djelatnost kod njihovih potomaka dugo zadržala prvenstvenu društvenu ulogu. Upravo momenat koji u isti akcioni krug povezuje nosioca radnje, radnju samu i materiju te radnje, tj. lik kova ča koji pod određenim uslovima kuje simbole koji izazivaju magijsko djelovanje ovog čina, taj se momenat u cjelini sačuvao u recentnom rumunjskom folkloru. 0 tom nas iscrpno obavještava Nicolaescu-Plop§or u spomenutoj radnji. 46 Čaranje pomoću privjesaka, zdrdncane, pojasa, baierul strigoiului, kako nam to donosi ovaj autor svjedoči o toj tra diciji. Čak su u tom činu održani oni uslovi po kojima treba vršiti sam mistični čin kako bi magijska moć ostala izvan tuđih pogubnih uticaja. Badnja se vrši noću, vrši je nosilac radnje sam, posve nag, u magijskoj šutnji. Kao materijal služe mu slučajno nađeni željezni predmeti onako kako još i sad slučajno nađena potkova vrijedi kao čuvar sreće u kon vencionalnom pučkom naziranju u čitavoj Evropi. " H a m p e l I I , 13 i d. 45 D e V r i e s 88 i 90 - H u b e r t I I , 283 i 315. 48 P I o p s o r 449: » . . . la formule d' incantation: Fers, đepuis que je vous ai fabriques Aucun travail ne vous ai-je đonne Maintenant je vous đonne un travail important D'aller chercher De fouiller toute la terre D'apporter a . . . 11' enfant desire
75
Sve to, u prvom redu lik kovača kao posrednika s transcedentalnim svijetom, govori za duhovni sediment iz keltskog kruga, koji sve ove predmete, lanac iz $imlaul-Silvaniei, zagrebački arheološki predmet i recentne rumunjske predmete povezuje u krug jedinstvene tradicije. U ovo isto poglavlje ulaze i oni predmeti koje Haberlandt u uspo redbi sa zlatnim lancem iz §imlaul-Silvaniei spominje kao »dječje lance 6 Balkana«. 47 Prisutnost ovih predmeta u našoj etnografskoj građi go vori za to da se idejno autorstvo zlatnom lancu ne smije tražiti u anti čkoj idili bukolike nego u onoj mistici koja magijski čin stavlja u težište svojih religioznih radnji. Taj je sadržaj tako dalek od literarne idile rimskih pjesnika, kako je daleko društvo novih naroda na pomolu seobe naroda od antičke literarne obrazovanosti staroga svijeta. Nasuprot tomu naša će nam etnografska građa ukazati na put po kojem su norme iz negdašnjih utrnulih religija ušle u pučko vjerovanje i tu se zadržale u rezidualnom praznovjerju. Pokušat ćemo u ovim dječjim amuletima utvrditi njihov magijski sadržaj da ga zatim uporedimo s arheološkim spomenicima ove vrsti. U inventaru Etnografskog muzeja u Zagrebu nalazi se takav jedan »dječji lanac« sa sign. 2/7208, nažalost bez popratne dokumentacije pa i bez oznake porijekla (si. 12). Godine 1941. taj je predmet reproduci ran među drugim amajlijama, pa je tu navedeno da potiče iz Makedo nije. 48 I ako je taj predmet balkanski inventar s očitim orijentalnim utjecajima, — a poznato je kako taj opći značaj imaju gotovo svi proiz vodi balkanske kujundžijske čaršije, — ipak značajne crte ovog predmeta vode u sjevernu ili centralnu Bosnu. Ovu glavnu značajku čine dva cen tralna lika koji su kao i na lancu iz §imlaul-Silvaniei i na ovom pred metu smještena posrijed dužine ovog lanca. Lanac je dug 68 cm, ima šesnaest privjesaka u obliku minijaturnih predmeta, a u sredini jedan veći novac i medalju s likom serafima. Između privjesaka još ima 29 sitnih parica očito kao ukrasni dodatak. Na krajevima nema zaponaca pa se lanac nosio prišiven na odjeću. Lijevi dio lanca nosi osam privje saka, to su dvije podjednake sjekire (zapravo bradve, samo im sječivo nije skošeno), zatim turska sablja, dvije ptice, veća i manja, svrdlo (ne razmjerno duže od ostalih predmeta) te nadžak i ljestve sa sedam prečaga. I desni dio lanca ima osam privjesaka, to su tepsija ili pladanj (plitka kositrena posuda), ibrik, žaba, konjanik (deformiran), škare, helebarda, žarač i žlica. Središnji položaj imaju dva privjeska: jedno je srebrni novac od petnaest krajcara s likom carice Marije Terezije na aversu, a na reversu je Patrona Hungariae i god. 1744. Novac je izlizan od upotrebe i u taj amulet ušao je zbog lika Madone. Taj je novac bio u opticaju pa ne spada u one proizvode što ih je bečka kovnica slala na Blizi Istok manje kao monetu, a više kao merkantilnu robu koja je dalje služila za poznate ogrlice uz dinarski ženski kostim. Drugi cen tralni motiv je srebrni privjesak s likom serafima. S visinom od 4,7 cm to je ujedno najveći privjesak na tom lancu. Svi su ostali privjesci mini*7 H a b e r l a n d t 109. - Isti: Werke der Volkskunst I I I , II. si. 5. H E I. 388, 5 predmet u slici s. v. amulet.
18
76
jaturni prikaz oruđa i drugog običnog pribora, pa su očito ušli u ovii amaliju po istoj primjeni kao i predmeti na lancu iz §imlaul-Silvaniei. Međutim oba naša centralna privjeska, lik Madone i serafima, nosioci su transcedentalnog sadržaja. Upravo u tom očituje se bliza srodnost ove bosanske amajlije sa zlatnini lancem iz §imlaul-Silvaniei. U jednom i u drugom amuletu centralno mjesto zauzimaju religiozne predstave. U lan cu iz §imlaul-Silvaniei, kako smo vidjeli, to je zazivanje zdravlja, snage i životne sreće pomoću simbola vina. Ova magija ima nosiocu jamčiti sreću za života na ovom svijetu, a Harona prevoznika duše, zazivlje se kako bi on u smrtnom času poveo dušu pokojnika na povoljan put na drugi svijet. Pod utjecajem kršćanstva, posebno franjevaca, — a to govori da je porijeklo ove amalije u Bosni, - poganske religiozne likove zami jenili su kršćanski simboli, oba i tu ponovno u smislu prizivanja viših sila. Značajan je lik serafima koji simbolizira božju ljubav, amor Dei, pa je to čista transcedentalna vrednota iz višeg pojmovnog svijeta. Kao što je u lancu iz §imlaul-Silvaniei uz pučku magiju koju tu predstavljaju upotrebni predmeti, u glavnom motivu izražen onaj visoki nazor o svije tu i životu koji je već izraziti filozofski domet psihičke nadgradnje, tako je i u bosansku amaliju uz niz pučkih motiva, kršćanska religiozna filozo fija unijela simbole jedne određene duhovne škole i to franjevačke. Kao i na lancu ^imlaul-Silvaniei i ovdje su privjesci veoma umanjeni modeli realističnog pribora, no razumljivo je da u ovom zakašnjelom pučkom predmetu nedostaje visoka umjetnička obradba, pa su minija turne stvarčice jednostavno lijevane u srebrnoj leguri. Neki od tih pred meta služili su i pojedinačno kao amajlije kako to znamo iz Bosne za tepsiju, ibričić, žarač i žabu. 49 Po sadržaju ovi se predmeti donekle razlikuju od privjesaka u lancu iz ^imlaul-Silvaniei, jer dok je tamo predstavljen samo alat za muške poslove i vojničko oružje, u bosanskoj amajliji osim oružja i muškog alata te pribora za vatru (žarač) ima i kućnog pribora. Ujedno su tu i dva antropomorfna simbola od kojih je žaba poznati ženski, a itifalički konjanik muški elemenat. Ali i ovi simboli u našem folkloru pripadaju u okvir magije i čaranja. Tako dakle i u toj balkanskoj amajliji imamo konzerviran sadržaj i pučkih magijskih, i viših religioznih predstava kako je to materijalizi rano i u dragocjenom amuletu iz §imlaul-Silvaniei. Bez sumnje tu je na djelu ostao kontinuitet u tradiciji magijskih formula, koje mora da su u predaju uronule iz razvijenog religioznog pogleda na svijet. Ali mani festacije tog pogleda na svijet mora da su bile veoma dinamične, kad su, kako vidimo, u različitim oblicima i na širokom području ostavile svoje ukalupljene norme. Poznato je, da su u prethistorijskoj Evropi upravo keltski narodi bili nosioci razvijenih transcedentalnih ideja u kojima su pojedini simboli služili za magijske čine. Dobro povezana organizacija keltskih religioznih predstavnika 50 i nakon znatno oslab4
» S i e 1 s k i S., Hamajlije EIG I I I 105 i d. i si. 29 a) i b ) : si. 30 ). H u b e r t II. 275: » . . . filid (poetes et lettres), qui constituent une corporation parallele a celle des d r u i d e s , . . . que le christianisme avait laissee en place, tandis q'il avait ravage les druides; - str. 278: »les filid ajoutent des sanctions magiques;« - str. 279: »En Irland, les filid, qui se sont substitues a eux dans ces fonctions educatrices, ant fonde et legue au christianisme des ecoles qui ont traverse le Moyen-Age.« K r a u 8 e 34 i d. 50
77
tjenog druidizma latentno je urasla u život rimskih provincija na sjevefnom limesu. 51 Mora da su njeni nosioci svoje religiozne norme uzdrža vali s još većom snagom u onim bližim zemljama koje su ostale izvan li mesa. Jedan od takvih krajeva bio je upravo onaj dio karpatske podgorine, koji je ostao van granica rimske Dacije, 52 pa smo iz ove regije kao jedan od primjera kako je takva tradicija ušla u pučku magiju našli predmet i sadržaj u recentnom rumunjskom baierul strigo'iului. Taj je sediment zaostao u životu onoga puka nad kojim se doduše mi gracijama mijenjao viši kulturni sloj, ali se poljodjelski i proizvodni živalj produživao u kontinuiranoj populaciji. Doduše i taj je društveni supstrat doživljavao izmjene preuzimajući u etničkim smjenama jezik i ime novih gospodara, ali su se ipak u njem uporno održavali i drevni način života i jednom usvojena vlastita kulturna tradicija. Dok je otvo rena zemlja na velikim vojničkim cestama bila na udaru povremenim ©pustošenjima pa se kontinuitet njenog naseljenja prekidao, 5 3 dotle se na periferiji starinski život povlačio u zabit i tu konzervirao u svojim drevnim oblicima. Ako je dakle u 4. stolj. n. e. vlasnik materijalnog i duhovnog inven tara sadržanog u amuletu iz §imlaul-Silvaniei bila društvena elita gepidskog naroda, onda je ta elita a i njezin narod bila ujedno nosilac onih starih tradicija koje su Gepidi preuzeli od prijašnjeg stanovništva, a to znači da je taj narod do pojave ovog predmeta već prošao snažni proces etničkog svarivanja, kako se odigrao tu na podnožju Karpata od vre mena doseljenja Gepida u ovaj njihov zavičaj. Kao došljaci koji su sojenički oblik obrađivanja zemlje upoznali već ranije, sigurno već na pređašnjoj etapi njihova pokretanja prema jugu, u lugovima na ušću Visle. 54 Gepidi su u ovom kraju u Karpatima usvojili onaj viši stupanj po ljodjelstva kako se to odrazuje u ovom predmetu. Mora dakle da su se Gepidi tada već bili toliko stopili s ovim naseljenjem koje je tu već otprije bilo nosilac ovog pretežno latenskog kulturnog dobra, odnosno njegove cjelokupne ekonomske i kulturne životne slike, da im je taj in ventar ušao duboko u utvrđene vlastite magijske predstave. Taj stari etni čki supstrat upravio je daljnji pravac u razvoju novih doseljenika Gepida onako kao što se to često događa kad svježi doseljenici zauzimaju zem lju koja nije sasvim opustjela. Gepidi su novoj etničkoj tvorbi dali ime i jezik, pa i važan udio u novom organizacionom i državnom sasta-vu, ali ekonomsku osnovicu, materijalni inventar, ergološke i proizvodne ob like, a sigurno i velik dio duhovnih naziranja usvojili su od preslojenog supstrata. Kojim se god jezikom taj etnički supstrat tada služio i kako 81 H u b e r t II, 73: »Les tombes d' Apatrida sont indiscernables des autres tombes celtiques. On peut supposer sans invraisemblance q'il y avait la un petit groupe des Celtes qui s'est perdu au milieu des Daces et que l'historie a oublie. - Un fait est certain, c'est que la civilisation des Celtes du Danube s'est imposee au Daces, comme elle s'est imposee au Illyriens et au Rhetes . . . En tous cas, les Daces, tributaires de la civilisa tion scythe avant la descente des Celtes dans la vallee du Danube, sont devenus tribu taires de la civilisation celtique quand celle-ci les a touches«. 5a H u n y a d i pas. " P e t r u 76. 84 C s a l l a n y 10. - D i c u l e s c u - S e v i n .
78
bilo da se nazivao, kulturno on je bio još uvijek nosilac produživane latenske facije. Kao obično tako se i ovaj put etnogenetsko stapanje odvijalo nezamjetno u historijskim izvorima, kao tihi društveni proces bez velikih potresa i svršilo se s time da su došljaci usvojili i doskora dostigli onaj razvojni stupanj na kojem su zatekli svoje predšasnike. Ali kako nema mogućnosti da se dublje zagleda u složene etničke odnose 5. stolj. n. e., za nas ostaje glavno da se tu radi o stalno naselje nom sjedilačkom življu udomaćenom u Podunavlju i da životne navike ovog puka odgovaraju onoj kulturnoj slici kako je na prelazu iz kasne antike u srednji vijek postojala u ovim našim zemljama. Iz tog složenog etničkog konglomerata izašao je nakon rasula Atiline države kao kom paktna cjelina narod Gepida. 55 Postepeno zahvativši Potisje, a zatim i krajeve preko Dunava i prenijevši u Sirmij svoju prijestonicu, Gepidi su kroz to razdoblje već prošli proces stapanja s indigenim sesilnim starincima i u masi svog naroda predstavljali su pravo poljodjelsko naseljenje. Tako je to ostalo i nakon propasti gepidske države god. 567. n. e. Kad se malo poslije toga gepidski gornji društveni sloj zajedno s Langobardima povukao u sjevernu Italiju, sesilni seljački puk gepidskog ime na i jezika ostao je i dalje u svojim dotadašnjim selima u Potisju, kako o tom čujemo u rijetkim vijestima. 56 Ali tada je već tu na velikim dunavskim pritokama prisutno slavensko naseljenje kao onaj moćni populacioni medij 57 u kojem će se izgubiti intruzije razbijenih i oslablje nih osvajača različitih jezika i narodnosti. Međutim to se ne događa odjednom. Osamljena naselja održavaju se još dugo vremena i tada kad se široki etnički ambijent oko njih već znatno izmjenio. To se s ostacimagepidskih naselja događa u vrijeme kad je intenzivno slavensko nase ljenje već dovršeno. U takvim reliktnim naseljima etničko ime, osamljeno u novoj jezičnoj sredini, ostaje kao fosilni toponim koji se u vremenu sve više udaljuje od svog praiika, ali i u posljednjem obliku još može svjedočiti o porijeklu svojih prvotnih nosilaca. Na tlu nekadašnjeg središta gepidske države iz među Dunava i Save ovakva je jezična okamina ime sela G i b a r a c kraj Sida, 58 zatim ime naselja D i v š a kraj Novog Sada, G y i p s a u mađarskom obliku. 59 Ali i na periferiji Panonskog basena, u Karpatima ima toponima s ovim porijeklom. Tako u Rumunjskoj u oblasti Besterce selo D i p § a,60 a u okolici Oreadu (Vel. Varadin) rumunjsko mjesto 65
C s a l l a n y 11. - S c h m i d t 533. C s al 1 a n y 14. - S c h m i d t 522. 67 N i e d e r 1 e I, I, 52, 60 i d.; II, 37. - B a r i š i ć o. c. - P o p o v i ć I., Quel etait le peuple pannonien qui parlait p-eooi; et strava? ZRVI - SAN VII, 1961. w P a v i č i ć I. Vukovska župa 254: »g. 1634 selo Gibarac«. Pavičić 47, 1953, 35 ubraja imena Gibarac i Dipša u mađarsku toponomastiku; str. 73: Gibarac u vijestima iz g. 1623-1664; str. 74: starosjedioci Hrvati s ikavskim govorom i starom akcentuacijom do poč. 20. stolj. - C s a l l a n y 347. 59 S a b l j a r 80: Divša (Gipsa, Gibša, Gjipša, Djivša) selo u žup. sriemskoj, kotar i pošta Ilok. - P a v i č i ć Podrijetlo 35: Dipša (v. i bilj. I I I . 58); str. 7 1 : Dipša, naselje i manastir srpskih doseljenika. 60 G y o r f f y 500: Dipse (Gyipse) 1 3 3 2 . . . pleb. de G y p s a . . . Guypsa; rumunjski Dipša. 58
79
G e p i u ima dva usporedna recentna mađarska lika, G y a p i u i Žscsp i u 61 s onom karakterističnom promjenom početnog konsonanta kako je u većini pokazuju imena gepidiog porijekla u sjevernoj Italiji 62 . Istu promjenu pokazuje i ime jednog izgubljenog sela u okolini Vukova ra koje se u 14. stolj. javlja kao G y o b a f a l v a i G i b a f a l w a , a u 15. stolj. u obliku Z o b y n c h, ali i J o b y n c h, što nas dovodi do hrvatskog lika Z o b i n c i , Z o b o v c i. 63 Ovoj fazi imena izvedenog iz gyob, job odgovara i ime naselja u arhiđakonatu Gušće, koje se kao sjedište crkvene župe javlja g. 1501. pod imenom J o b o y n o,64 pa bi se možda moglo tražiti u starom slavenskom selu J o b o v i n a kraj Virovitice. 65 Na trag reliktnih gepidskih naselja dovode nas i analogna mjesna imena u sjevernoj podgorini Karpata kao što je to ime sela G ib a rt na rijeci Hernadu koje se u tom obliku javlja i u 15. stolj. 66 Doslovno tako glasi ovo ime u svoje dvije službe kao atroponim i mjes no ime u Baranji, kad se u 13 stolj. javlja kao Gywbarth Gybarth i Gebarth, danas G i b a r t f o l d e.67 U istu grupu idu i imena G i b i n a i G i b i n š ć a k , kako se za tri naselja javljaju u okolini Ptuja i u Prekomurju. 68 Ako u toponimu Z e b a n c i G o r n j i i D o l n j i u gornjem Međimurju 68 gledamo istu promjenu početnog konsonanta kako smo već našli, onda bismo i u starom imenu sela Zibjecz u nekadaš njoj Vukovarskoj županiji 70 našli analogiju imena Zobovci u istom kraju. Ali izvedenice iz likova zeb i seb ne možemo dalje pratiti, jer s jedne strane tu postoji pradavna starina iz koje potječu mnoga geografska imena u Karpatima i Dinarskim planinama, a s druge strane tu je došlo do kontaminacije s mnogim srodnim riječima u slavenskim jezicima (zeba, šiba i dr.) a i u mađarskom (szepes i si.). Samo u rijetkim pri mjerima gdje se ime javlja u alteraciji kako smo to našli u imenu Gibafalva-Jobinec-Zobinec može se utvrditi trag izgubljenog etnikona. " C 8 a n k i I. 609: Gyapju 1399. - G y o r f f y 6 2 1 : Gyapju 1332 . . . Gapyu, Gapid . . . Capiu, Gapyo . . . Gyapiu . . . Zsepiu; rumunjski Gepiu. 62 C s a l l a n y 346. - S e v i n 275. 63 P a v i č i ć Vukovska župa 72 i 73: Zobincz, Zobinci, Zobovci; str. 212 i 265: g. 1612 kalvinska župa. Isti: Podrijetlo 8 1 : »Zobovci, selo između Nuštra i V u k o v a r a . . . 1623 g.« - C s a n k i II, 313: »Gyobafalva Gyabafalva 1337: Gyabafalva 1427: Gibafalva, Gybafalva, Gyobafalva 1438; Jobynch 1481; Zobynch 1491.« 84 B u t o r a c 17: »Joboyno, danas nepoznato« iz popisa 1501. g. 65 P a v i č i ć Podrijetlo, u Indeksu s. n. Jobovina 160 adest. Str. 369 navodi ime sela Dobovina u posjedu Brezovica. U ispravama koje autor citira (VZA 1905, 181 i 241) dolazi g. 1524 ime Doboyno, a g. 1593 ime Dobowino. 66 G y o r f f y 87: »Gibart; Gybart 1290; đe Guebarch 1293; Gebarth 1294; Gybarth 1303; Gibart u popisu od 1956. - C s a n k y I, 208: Gubarth 1427; Gubarch 1455. 67 C s a n k y II, 486: »Gibard - Gibart. Terra Gywbarthfewdy 1313; villa Gebarth 1314; Gubarth, Gubard 1428.« - G y o r f f y 228 s. v. Boja ( d ) : » . . . Desen filius Gregorii filii Gywbarth de Boya«; u popisu mjesta od 1936: Racboly, od 1956: Puspokboly. Upor. i G y o r f f y 250. 68 I M 1960: 1) Gibina, općina P t u j ; 2) Gibina, općina Ljutomer, - C s a n k y I I I 55: »Gibin 1478) - IM 1960: Gibinšćak, Općina Štrigova. 69 I M 1960: Donji - Gornji Zebanec, općina Mursko Središće. - IM 1951 Donji Gornji Zebanci. 74 C s a n k y I I , 272 s. n. Marot, u nabrajanju sela 1484 među ostalim i selo Zibjecz.
80
Kao Što u oblasti Slovenskih Gorica nablizu stoje imena u liku zeb i gib tako i na rijeci Ornat-Hernad nešto sjevernije od spomenutog mađarskog sela Gibart leži naselje G o r n j i i D o l n j i Š e b a s t o v c i , koje se u 13 stolj. javlja kao Zebes i Fiizy. 71 Tu je teško pomišljati na porijeklo u mađarskoj riječi fiiz — vrba nego bi se moglo govoriti o se dimentu nekog izgubljenog imena staloženog u ostacima na obje peri ferije Podunavlja, u podgorini Karpata i na južnom alpskom podno žju.72 Možda je to daleki refleks onog u izvorima jedva nagovještenog imena Fisoniti-Podunavci. 73 Ako sad promotrimo nalaze toponima *geb-*gib, *zeb-*zib u cjelini, naći ćemo da su se ostaci razbijenog gepidskog naseljenja prislonili uz one grupe starinačkoga žiteljstva koje su se do tada u seobi naroda odr žale u rubnim zavalama i na podgorini Alpa i Karpata. Kako po svemu možemo utvrditi to je bio treći vidni etnički sloj u agrarnom naseljenju ovoga prigorja. Kao dva ranija sloja, ukoliko se uopće može donekle oformiti nosioce etničkih imena u tim udaljenim epohama, našli smo do sada etnikom *bohn i imensku osnovu *bez-*biz. Nosioca ovog skup nog imena bez* pokušat ćemo u daljnjem potanje odrediti. U^ovaj čas ostavljamo po strani pitanje jezika kojim su tada na izlasku Seobe naroda govorile ove pojedine etničke skupine. To već ni u trago vima nije mogao biti keltski, ali ni bilo koji romanski dijalekt. Za one grupe koje su tada bile nosioci imena *geb-*žeb mogli bismo pretposta viti da su se još uvijek služile jednim od idioma gotskog jezika. Za to bismo mogli naći potvrdu u tome što se u drugoj polovici 9. stolj. u zapadnoj Panonskaj nizini Gepidi spominju kao posebna grupa, kao ostaci naroda koji je ranije u cjelini nosio ovo ime. 74 Bez sumnje tad je već bila u toku slavizacija tih ostataka to više što su se u istom životnom ambijentu po srodnoj socijalnoj strukturi poljodjelaca našli zajedno ostaci Gepida sa slavenskim agrarnim pukom nasuprot vladajućoj klasi Slavena, koja je tada u ovim krajevima naglo smjenjivala donedavni vodeći sloj Avara. Koliko je gepidska etnička komponenta sudjelovala u etnogenezi rumunjskog naroda pokušao je dokazati Diculescu, 75 pa ako njegovi iz vodi i nisu potpuno usvojeni u nauci, ipak njegov je golem posao ostao jedan od ranih pokušaja da se u tumačenju etnogenetskih zbivanja pođe dalje od tada općenito usvojenih pogleda. U istom smislu nastavio je Se71 Ibiđ. I 22L - G y o r f f y 158: »Zsebes (Al-, Fel-, Fiizi, Totraclo) 1262 an poss. inf eriorem Zebes vocatum, que alio nom Fizi nuncupatur . . . ad terram Tot-rachlo que inferior Zebes et al. nom. Fyzy nominatur; Zebus 1312; p. Sebes 1332; Sebus, Zeles, Sebes 1332.« J o š u popisima 19. stolj.: Fiizi, Fiizl, između dva rata u Čehoslovačkoj: Žebes, danas (1955. g.) Šebastovce. 72 Grupa Fućki^u Istri s naseljima istog imena u Pazinštini: 1) u općini Posert (C N 244); 2) u općini Šumberg (ibid. 191) i prezimena Fućkar, Fućak i si. (IP 50). - U p o r i S a b l j a r 104: Fučkovac, selo u žup. zagrebačkoj. — Upor. i lokalitet Fučkov J a r e k u Zagrebu. 73 B a r i š i ć F . : Kada i gde su napisani Pseudo-Cezarijevi Dijalozi ZR, SAN XXII 1952, 28-51. 74 C o n v e r s i o c. 6: »De Gepidis autem quidam ad hue ibi r e s i d e n t . . . « 75 D i c u l e s c u pas.
6 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
81
vin, koji i u poznatoj, veoma karakterističnoj etnografskoj grupi Szeklera gleda potomke Gepida, a i slovačku grupu Spiš odredio je kao kategori ju gepidskih potomaka. 76 Međutim, porijeklo grupe Szeklera Gyorffy je definitivno odredio kao potomaka jedne od grupacija Protobugara. 77 a spiško naseljenje i suviše je složeno, a da bi se pitanje etnogeneze ove grupe moglo ukratko riješiti. Oba autora, Dieulescu i Sevin gledaju u potomcima Gepida još uvijek nosioce onog etničkog i političkog sadržaja koji je za taj narod bio karakterističan u vrijeme cvata njegove države. Ali nosilac državne i političke moći tada je bila viša društvena klasa, dvor i njegova oko lina, koja je s kraljicom Rosamundom napustila svoju zemlju. U starom zavičaju na Dunavu zaostao je niži društveni sloj, koji je pored svog gotskog jezika i imena kulturno već odavna srastao sa starim naseljenjem i od njeg u mnogome preuzeo stare vrednote i predaje, kako smo to našli i na primjeru talismana iz Simlaul-Silvaniei. A ipak taj niži sloj, to je bio onaj populacioni faktor koji je ovu zemlju napučio svojim po tomstvom, osnivao naselja, obrađivao zamlju i davao joj kulturni vid pretvarajući je u svoj vlastiti zavičaj. Zato i pored toga da se u šest stoljeća boravka gepidskog naroda u Podunavlju tu udomaćio gotski jezik, a održao se i trag imena u pojedinim naseljima, teško bismo kasne etničke grupe mogli odrediti kao sigurno gepidsko potomstvo. Etničko preslojavanje koje je redom donosilo nove elemente u sastav naroda u Panonskom basenu, rezultiralo je u dugom vremenskom rasponu s onim konačno salivenim etničkim tvorbama u koje su ušle različite kompo nente, međusobno saživljene i ugrađene u današnjim narodnim cjeli nama. Međutim na izmaku seobe naroda proces novih etničkih organi zama nije bio dovršen sve dotle dok nije u se primio još i slavensku komponentu. Tragovi tog sažimanja kako ih možemo utvrditi u zna čajkama pojedinih etnografskih grupa unutar današnjih naroda, svje doče o različitom porijetlu pojedinih komponenata u etnogenetskom svarivanju, a mi danas pronalazeći te tragove nastojimo po njima oči tati i upoznati zakonitost etnografskog zbivanja. Taj naš zadatak poku šavamo osvjetiliti na primjeru jedne takve rezidualne etničke grupe, grupe Bezjaka. Po svemu, našu grupu Bezjaka smatramo jednom od konačnih tvorba nastalih u okviru etnogenetskog sažimanja u rasponu ranog srednjeg vijeka. Od starijeg naseijenja, onoga koje je produživalo kulturnu faciju Latena, Bezjaci su naslijedili značaj prigorskog stanovništva s kul turom vinove loze u težištu svoje agrarne vlastitosti. Upravo po tomu nji hovi se susjedi služe riječima izvedenim iz ovoga imena za različite po jave u životu prigorskih vinogradara kako smo na to ranije ukazali. Ma da ni u kom slučaju Bezjake ne možemo smatrati potomcima Gepida, ipak ova grupa pokazuje neke značajke koje ju razvojno povezuju s os tacima gepidskog naroda. To je u prvom redu stalna prisutnost frustra78
S e v i n 196. G y o r f f y G y . : Tanulmanyok a Magvar allam eredeteriil; Budapest 1959, na vodim po recenziji V a r g y a s L. u AE ASH IX, 3-4, 1960, 422. 77
82
ćione situacije i njenih efekata s kojim ova grupa reagira na širu društ venu sredinu. Već raniji izvori navode kako su Gepidi u'gotskoj porodici bili treći prezreni član. 78 Kao izraziti poljodjelci Gepidi su bili tromi i zaostali prema oba druga gotska naroda poznata po zavojevačkoj pro dornosti. I Jordanes ime Gepid tumači u ovom smislu, pa iako je to pučka etimologija ipak ostaje značajna za odnos ostalih Gota prema Gepidima. 79 Kako je jezik u sva tri gotska naroda bio isti, to je u ši rokoj populacionoj slici samo značaj sesilnog poljodjelskog puka mogao ostati povezan s etničkom fizionomijom Gepida. Ostale kulturne crte pretopile su se u jedinstven kulturni i jezični sediment u kom se danas više ne može odijeliti što od toga pripada u uži posjed pojedinih gotskih naroda. 80 Kao trag gotskog jezika u prigorskom se kraju javljaju samo po neki neznatni ostaci. 81 To bi npr. mogla biti riječ his u značenju vino gradarska klijet. Dok je riječ klet, klijet poznata na većem dijelu kajkav ske Hrvatske, riječ i sadržaj his poklapa se s prostiranjem naziva Bezjak, kako smo ga utvrdili od Dobre i Kupe do Sutle i Drave. 62 Danas riječ his sve više uzmiče ispred riječi klet, klijet na čitavom ovom području isto tako kako tu sve brže nestaje i imena Bezjak. Jedna od karakterističnih pojava kako je dobar poznavalac Ostrogota biskup EnOdije lično bliz Teodoriku Velikom, u ranom 6 st. opisuje pri godom gotskih seoba, 83 zadržala se do danas u Hrvatskom Zagorju kao navika lišena opravdanja. Kad danas Zagorac napušta svoj zavičaj i seli sa svim pokretnim imanjem na drugu bolju zemlju - kako je to bilo u pu nom toku u godinama nakon rata — on odlazi sa čitavom porodicom odvodeći i stoku, ali ostavlja svoj dom, hižu„ i u njoj gotovo sve bezvrijedno pokućstvo. I sad još ovako stoje poneke razne kuće u Zagorju i tako napuštene propadaju. Ali jedan predmet iz svog starog domaćinstva Zagorac uvijek odnosi sa sobom. To je kamen iz ručnog mlina koji se u Zagorju zove žrmlje. Zagorci odnose u novi dom samo kamen žrvanj bez ostale drvene naprave i postolja, a to se prenosi bezuvjetno u novi zavičaj onako kako se žrvanj uz ostale oraće sprave kao nužno proizvodno sred stvo prenosio na kolima na kraju onih velikih povoraka u kojima su se gotski narodi pokretali na svojim seobama kako o tom govori naš izvor. U novom domu preseljenih Zagoraca žrvanj ostaje bez upotrebe i obično leži napušten u dvorištu, jer za nj u novoj okolini uopće nema upotrebe. Tako možemo žrvanj još i sad naći uz kuće Zagoraca naseljenih u selima Baranje i Bačke. 84 Vlasnik ovakvog žrvnja ne zna ništa reći o ovom svom " S e v i n 17, 79 J o r d a n e s Getica XVII. 95-96: »sed quia ut dixi, gepanta pigrum aliquid tardum designat, pro gratuito convicio Gepiđarum nomen exortum est, quod nee ipsud credo falsissimum; sunt eniin tardiores ingenii et graviores corporum velocitate.« 80 S c h m i d t 545. 81 V a s m e r M. u referatu o N i e d e r l e o v u Manuelu, ZSPh I I , 1925, 5 4 1 : >;Die Reste ostgermanischer Stamine auf dem Balkan . . . ihr Einfluss auf die Slaven ist ganz unbedeutend . . .« 82 R j e č n i k JAZU s. v. his. 83 E n n o d i u s, Panegyricus dictus clementissimo regi Theodorico MGH VII. 84 Rukopisna građa Etnografskog muzeja u Zagrebu iz g. 1956, sakupile P. G a b r i ć i B. S z e n c z i .
83
postupku, a nema ni tumačenja za nj i očito se taj običaj vrši sad još samo po sili prastare predaje i po zaboravljenim, nekad obaveznom obrednom postupku sa žrvnjem kao s hijeratskim predmetom u kućnom priboru, — postupku koji se očuvao samo još u tradicionalnom pokretu u preno šenju tog kamena. I ona vrst šljive zvana u Štajerskoj bezjača ide u ove etnografske preostatke. To je ono stablo koje i danas tvori karakterističan trnac oko svakog prigorskog dvorišta. Ova trnovita voćka srodna je onom grmu koje pod nazivom glog, trn, bijeli ili crni, do našeg vremena predstavlja složeni simbol, zaostao iz kulta živog trna, zelene grane i stabla uopće. 85 Oplemenjena šljiva, Prunus domestica L. međutim potiče iz pontske ekumene, a u našim kajkavskim krajevima udomaćena je jednako kao na svom čitavom prostiranju u sjevernom dijelu Balkanskog poluotoka i na rubnom pobrđu Panonskog basena. Naš najpoznatiji vari jetet je šljiva bistrica. Osim kod nas ovo slavensko ime za zagorsku slivu bistricu služi i na širokom području slovačkog jezika, gdje je to glavna voćka u snabdjevanju seljačkog domaćinstva osim svježim voćem još i dobrom zimskom hranom. 85a Iz mnogostruke službe ove voćke kao trnovite obrane oko kuće, kao izdašne hrane i kao davaoca žestoke okrepe, jedna lokalno utvrđena, danas već zaboravljena funkcija govori o drevnoj kultnoj ulozi ovoga stabla. To je služba šljive kao božičnog drvca. 85b U onom konzervativnom življu koji smo utvrdili pod imenom Heanzen, još je nedavno u prošlom stoljeću kao božična grana služilo sta balce mlade šljive, obraslo sa što više trnja. Iz širokog okvira složene službe šljive i njenih derivata na prostiranju slavenske praekumene, izdvojit ćemo dva elementa značajna za naše daljnje razlaganje. To je štajerski naziv bezjača za zagorsku šljivu i spo menuta služba obrednog drvca kod etničke grupe Heanzen za koju smo našli da je potisnuti ostatak inkolata iz vremena prije seobe naroda. Ova dva elementa govore o tom da je funkcija šljive i njenog trnovitog grma i pored poznavanja ove voćke u starom zavičaju, u svijet kajkav skih Slavena ušla još i kao preostatak iz onog životnog inventara što su ga slavenski došljaci zatekli naselivši se u istočno alpsko pobrđe. Međutim samo ime Bezjak, dosljedno tomu i porijeklo one etničke grupe koja je primarno nosila ovo ime, ne možemo protumačiti samo iz ovih kulturnih ostataka. U etimološkom tumačenju riječi bezjak filozofi se znatno razilaze. Daničić izvodi porijetlo ove riječi iz »srednjenjemačkog fiesz, odnosno iz staronjemačkog fizus (callidus, astutus, dolosus)« koji »u Nijemaca 85 R j e č n i k JAZU s. v. glog, glogov. - S c h n e e w e i s E., Serbokroatische Volkskunde, Berlin 1961. 10. - O porijeklu domaće šljive v. H e h n, Kulturflanzen und Haustiere. Berlin 8, 1911, 382 i d. - K o v a č i ć J., Šljiva naša najvažnija voćka. Pri roda LIV, 2 - Zagreb 1967, 41-43. 85 a N a srednjoj Moravi uzgajaju se » . . . svestky obecne trnky neboli bistficky zvane.« M o r a v s k e S l o v e n s k o 318. 85 h E b e n 8 p a n g e r J., Weihnachten und anderes. Kleine Beitrage zur Volkskunde der Hienzen. II. BMU VI, 1898, I. 36.
84
dolazi u priči o vragu i o neotesanu i lukavu seljaku«, 86 no vidjeli smo da je već Jagić odbio ovo tumačenje kao neosnovano. Štrekelj i po njemu Berneker riječ bezjak izvode iz istroromanskog »bizgako, bezgako, Sonderling, Tolpel.« 87 Pleteršnik donosi i Trstenjakovo mišljenje 88 da se Bezjaci zovu po tom » k e r . . . bize nosijo,« tj. da su to seljaci na Sloven skom Krasu za koje je karakteristična odjeća od domaćeg platna, na suprot alpskom suknenom ruhu, ali je Mažuranić to odbio s tim da riječ bize potječe od njemačkog weis-bijel.89 Ne ćemo dalje ulaziti u ovo filološko pitanje nego ćemo rješavanje teškog zadatka o početnom izvoru imena Bezjak započeti na drugi način. Pokušat ćemo ukazati gdje i kada se to ime u ranije doba javlja u našim krajevima i na opisanom širem području na zapadnom rubu Panonske nizine. Kod tog posla morat ćemo biti na oprezu da ne zađemo predaleko po sazvučju sličnih imena. Tako npr. ne će biti lako u širokom okviru imena iz osnove *bessen naći naš traženi etnikon. Po znato je da se potomci moćnog naroda Pečenega u srednjem vijeku zovu B i s s e n i , B e s s o n e y, otkuda danas potiču česta prezimena i mjesna imena u Mađarskoj. 90 Ali i jezični likovi izvedeni iz osnove *bezzeg tako su blizi slavenskoj riječi bazga-zova, da i tu postoji opasnost od uopća vanja. 91 Jednako tako ne može se u imenima izvedenim iz osnove *fiz, *fiiz izdvojiti arhaični sadržaj, jer takva imena stoje i suviše blizu ma đarskoj riječi fuz-vrba, što se i u nas često javlja u nizinskim naseljima i uz vode. Ipak, i pored svih tih graničnih područja gentilno ili etničko ime iz osnove '•'b'Bs plastično se izdvaja u medijevalnoj građi koja nam stoji na 8 8
D a n i č i ć u Rječnik JAZU s. v. bezjak; v. o tom J a g i ć e v o mišljenje bilj. I 16 i IV. 155. s * Š t r e k e l j Zur slavischen Lehnwortern. Denksehrift. d. kais. Akad. Wien Phil-hist. Kl. 50, 1914. - B e r n e k e r 53 B. V. bezjak. - Upor. i M e y e r - L i i b k e W., Romanisches etymologisches Worterbuch, Heidelberg 1935, 98 No. 1118 bis; str. 92 No. 1097 bes. 88 Iscrpno 11 e š i č 87 i d. 89 V. bilj. I, 36. 9 0 R a s o v s k i j D. A., Pečenjegi, Torki i Berendjeji na Rusi i v Ugriji. S. K. VI, 1933, za etimologiju imena »besenyo« navodi 1. bilj. 1: G o m b o c z Z. es M e l i c h J., Lexicon critico — etimologicum liguae hungaricae, Budapest 1914 s. v. besenyo; G o m b o c z Z., t)ber den Volksnamen »Besenyo«. Turan I I I , 1918. 81 B e z 1 a j v. bilj. I, 37, 38 i 39. Osim navedenih hidroma i na str. 57 s. v. Besenik: četiri hidronima Besnica, 1. pritok Save pri Kranju 1291 Veznitz, 1315 Veznitz, 1481 VeBnitz, 1496 VeBnitz; pritok Šujice pri Dobovi; 3. pritok Mure u Prekomurju; 4. danas.nepoznato, pri Rajhenburgu 1355 Vizznicz, 1477 Visnitz i imena od dva sela 3.309 i 1322 Vieznicz te recentna mjesna imena (3 naselja u Sloveniji) Bezlaj izvodi iz adj. besbnT>-best-Damon prema Bernekeru. Vasmer adj. besbnT>, rasend' za vodeni tok. Bezlaj dodaje: «Zanimljivo pa je, da to pri nas so razmerno pogostno ime ni niti enkrat izpričano na srbohrvaškom ozemlju«; upor. i »gorsko ime Besnik (Dolina pri Trstu)«. I toponim Bezina (Besena str. 59 s. v.) Bezlaj izvodi iz osnove buz = sambucus. - Njemačke dublete ovih geografskih imena (1. pritok Drave 1306, 1466 Hollerpach) mogle su nastati kao kasniji prijevod tada kada je prvotni etnografski sadržaj već bio zaboravljen, kao sto je danas veoma teško, ako ne i neizvedivo, ova recentna imena tumačiti po njihovom postanku i tako ih razvrstati u primarne kategorije po porijetlu njihovih nosioca.
85
raspolaganju. Pokušat ćemo staviti čvršći okvir ovomu terminu kloneći se kod toga svih onih slučajeva koji se bilo kako približuju i sta paju s navedenim riječima i imenima. U našim krajevima uz već navedena mjesta sa čistim oblikom bezbiz-jak u ovaj ćemo krug obuhvatiti imena s nepromijenjenom osnovom ali s variranim nastavcima. Tako ćemo najzapadnije u Sloveniji naći ime sela B e z e n a92 u općini Ruše, i B i z e l j e , zaselak sela Zabukovje kraj Krškog te dva jednaka nablizu smještena naselja B i z e l j s k o i B i z e l j s k a V a s,93 zatim selo B i z o v i k kraj Ljubljane. U Hrvat skom ovom je liku srodno ime donedavnog sela B i z e k danas na pod ručju Zagreba, a osnovu *bi»z sačuvala su i mjesna imena B e z e n i c a,94 zaselak sela Tenje u okolini Osijeka i (B -) z e n i c a u Bosni. 95 Preko naše sjeverne granice na području sela Beljezna u zaladskoj županiji je dan se lokalitet zove B e z n i c a - m a l o m. 96 Kako vidimo najviše se tih toponima nalazi danas u alpskoj podgorini, a manje ih je na starom kajkavskom području medijevalne Slavo nije. Ne ulazimo dalje u razmatranje lika *baz koji smo međutim u Istri našli da je uporedan oblicima *bez i *biz. Na širem prostoru ranog slavenskog naseljenja, u staroj Slavoniji i u susjednim arpadovskim žu panijama razgledat ćemo koja bi od gentilnih i mjesnih imena, posjeda, zemalja ili rodova iz ranijeg vremena mogli uvrstiti u kategoriju imenskog lika bes-biss, bez-bTbz. U arpadovskoj šomođkoj županiji današnji lokalitet B u s ii javlja se u 13. stolj. u grafiji B e z e , B o z o , B u z u, 97 što govori o postojanju imenske osnove *bi>z i o daljnjem fonetskom razvoju ovog imena u me diju mađarskog jezika do današnjeg oblika. U Transdanubiji, u ranijim se izvorima oblik B e z z e g javlja na više mjesta kao ime roda i žemlje. Tako ime današnjeg lokaliteta B i z z i g i na Dunavu nedaleko mjesta Paks, 98 Csanki izjednačuje s imenom porodice B i z z i g - B e z z e g h B y z y a h . " Da su zemljišni posjedi dobili ime po porodičnom imenu 92 I M 1951 selo Bezena općina Ruše; I M 1960 selo Bezene, općina Maribor. Upor. i toponim Bezina u općini Poljčane, I M 1951. 93 B e z l a j 65 s. v. Bizeljski Potok. Bizeljsko 1251 Vizel, 1278 Visel, 1404 Vysell, 1427 Visel, 1441 Visel, 1475 Visi, 1490 Vischl, Visi. Između Save i Sutle top. Bizeljska Vas, Bizelj, Bizelje . . . »Poreklo teh imen ni znano . . .« - IM 1951. 84 Ibid. 95 S k o k Prilog ispitivanju hrvatskih imena mjesta. Nastavni vjesnik XXI, Zagreb 1913, 3. Zenica, 243-244. 98 Z F N 613, 158/41: »Beznica-malom, Csapo-malonv^ oranica; apoziciju Beznica u nazivu ove oranice nazvane po nekadašnjem mlinu, autor Ordog izvodi iz ličnog imena nekog prijašnjeg vlasnika tog mlina. 97 C s a n k y II, 596: Bozo. Buzu. 1275 Bese; 1289 terra . . . Busu vocata; 1362 poss. Beuseu, 1408 Besew, 1433 Bwsew, 1437 Bewsew. 88 H N 1913 s. n. Bizzigi - major u komitatu Tolna. Podatke iz HN 1913 zahva ljujem Dru Gezi Karsai-u OSB u Pannonhalmi i Dru Iinri L. Marko-u OSB župniku u selu Poloskefo kraj Nagy Kanisze, koji je najbolji poznavalac naselja i historijske topo nomastike u Transdanubiji, posebno u zaladskoj županiji. 69 C e a n k y I I I , 418: Bezned (Beznet); 1314 Beznich, 1361 Beke de Beznech, 1429 Bezned; 1. c : Bez(z)eg, (Bezzig), 1447 Bezegh, Bezzegh, 1453 Bezygh, 1471 Byzyak, 1502 Byzygh, 1517 Beczyk, - sada pusta Bezzeg kraj mjesta Paks; 461 uz isti posjed rod Bez(z)egi, Bizzigi.
86
vlasnika svjedoči sufiks -d koji je u mađarskom jeziku odlučan u tvorbi izvedenih toponima. 100 U toku 14. i 15. stolj-, u razdoblju u kojem prema klasičnom Csankijevu djelu imamo uvid u kretanje ličnih, rodov skih i mjesnih imena, isto ime u liku B e z z e g javlja se i u zaladskoj županiji noseći i ovdje značajku toponima nastalih po imenu vlasnika. 101 Ali u isto vrijeme i navedeno ime B e s n e d s varijantama B e z n i c h i B e z n e c h govori o takvom ukrštavanju imena zemlje i roda 102 u ovoj imenskoj kategoriji. Po svemu tome medijevalni mađarizirani oblici s va rijantama u grafiji, a bez sumnje i u tadašnjem izgovoru, daju nam pravo da ih s dovoljno opreza izjednačimo s našim imenskim likom bezbiz-jak. I u višejezičnom Gradišću naći ćemo analogna imena, kao što je npr. ranije ime B e s s e f a l v a danas sačuvano u derivatu B e s f a P u s z t a,103 dok u slovenskom Prekomurju oba današnja sela S t a r i i N o v i B e z n o v c i već u 14. stolj. pokazuju isti gentilni lik kao B e z n o u c h. 104 Slavensko oblikovanje pokazuje i antroponim B e z i n e k koji se u mađarskom jezičnom kraju, u arpadovskoj županiji Gyor javlja u vezi s posjedom B e z i, kako se i danas zove to isto selo u slivu rijeke Rabe zapadno od Gyora, 103 a i ime današnjeg sela B e z e n y e koje leži u dvojezičnom mađarsko-njemačkom području u nekadašnjoj mošonjskoj županiji također pokazuje slavensko oblikovanje. 106 Isti imenski lik u službi antroponima kao B e z z e g i i toponima kao B e z z e g - B e z z e k javlja se u 14. stolj. na podnožju Karpata u da našnjem Zemplinu. 107 Danas to ime glasi B e r z e g pa je to jedini slučaj da oblik s unesenim rotacizmom možemo sigurno izjednačiti s imenskom osnovom *bez. Pitanje imenskog lika *b%z u slavenskoj sredini osobito je dobro os vijetljeno u razvoju naselja B z e n c e u Moravskoj. 108 Na stjecištu pu tova na srednjoj Moravi, nad prethistorijskim se gradištem diže srednjo vjekovni burg i pod njim je današnje naselje s istim imenom. U 13. stolj. ovo naselje pripada u crkveni posjed, a Čitav je kraj već tada poznat po 100 Objašnjenje o službi deminutivnog d u mađarskom jeziku u tvorbi toponima zahvaljujem dru Imre L. Marko-u. 101 C s a n k y I I I , 36: Bez(z)eg(d); 1338 poss. Bezzeg; 1387 poss. Bezegd, 1389 poss. Bezsegh, Bezzegd, 1412 Bezegd, 1501-1506 predium Bezzegđ. Prema usmenom saop ćenju dra Imre L. Marko danas nema potvrde o tom lokalitetu. 108 Ibid. v. bilj. I I I , 99: 1314 Beznich, 1361 Beznech, 1429 Beznet. 103 Ibid. I I , 737: Bes(s)efalva, 1437 Besefalua, 1471 Bessefalva; danas Besfa-puszta. 104 L i p o v š e k G., Prekomurje. Seznam općin. Murska Sobota 1927, 7: Novi Bez novci, Beznoc, Ujbeznocz; str. 10: Stari Beznovci, O-Beznocz, Buzabely. - C s a n k i I I , 737: Beznocz, 1399 Beznov, Beznouch. 105 0 U M IV, 464 ime današnjeg sela Bezi izvodi iz Bessenyo. C s a n k i I I I , 575 8. n. Poki ( P u k i ) : 1182 jedan član ove porodice je Poki Mihaly Bezinek. U posjedu ove porodice među ostalima i selo Bezi (Beze) 1. c. s. n.: 1340 poss. Beze. 1428 Bezy. 108 0 U M IV, 448: Bezenye-Pallersdorf danas u mađarskoj županiji Gyor. 107 C s a n k i I, 343: (posjed) Bezzek (Bezzeg); 1332 Bezeg, 1446 i 1488 Bezzegh, 1489 Bezek, 1491 Bezekh, mađ. recentno ime Berzek. 108 M o r a v s k e S l o v e n s k o 3: Bzence, općina na srednjoj Moravi; str. 3 1 : 1213-1223 među samostanskim posjedima u tzv. falsifikatima 13. stolj., str. 323: zbog štete u velikom požaru g. 1293 mještani dobivaju vinograde iz posjeda bzenečkoga građa.
87
svojim vinogradima. I danas je to voćarska i vinogradarska oblast gdje je domaća šljiva jedan od važnih proizvoda u svakom domaćinstvu. Toponim B z e n c e svratio je na se pažnju istraživača ranih slavenskih etnikona pa ćemo se na ovo pitanje još vratiti. U slovačkom jezičnom području analogan imenski lik javlja se u imenu B z e n i c a,109 To je naselje u gornjem toku rijeke Hrona kuda prolazi put za rudarsku oblast gdje je Kremnica poznato i važno središte ovog rudogorja. U srednjem vijeku selo B z e n i c a pripada u posjed moćnog roda V e z e k e n y i , kojeg se ime sačuvalo u istom kraju u tri toponima. To su na samoj rijeci H r o n s k e V o z o k a n y , zatim V e l k e V o z o k a n y (s uporednim M a l e V o z o k a n y ) i treće, P l a v e V o z o k a n y na donjem Hronu. U 13. stolj. ovo se ime javlja u različitim grafijama koje se sve svode na temeljno V e z e k e n y.110 U tom imenskom liku prepoznajemo v-varijantu onog imena koje smo kao B e z z e g i si. našli u Transdanubiji. Tako su u sklopu B z e n i c a V e z e k e n y povezana dva oblika kako su se iz istog osnovnog gentilicija razvili u različitim fonetskim uslovima. O takvom ponavljanju starog imenskog lika u njegovim kasnim varijantama svjedoči i ime jed nog od članova istog roda. G. 1326. kao gospodar posjeda u koji pripada i B e z e n c e - B z e n i c a javlja se Miskolc Bes nobilis Vezekenyi.111 Ime koje danas glasi kako vidjesmo B z e n i c a, u 19. stolj. u mađarskoj je varijanti S z e n i c a , S z e n e s f a l u, 112 pa tu nalazimo analognu eliminaciju nenaglaženog početnog sloga kao u našem imenu Z e n i c a . Ako još nadodamo da se kratki oblik ovog imena u 14. stolj. javlja u Spisu kao B y s z, danas naselje B y z,113 a dalje u podgorini Karpata današnje B e z o u grafiji 15. stolj. B e z e w i B e z e n o w n a h, 114 zatim u Rumunjskoj u okolini Cluja kao antroponim B e s e,115 pa i u Cenadu i to u ovom kraju u 13. stolj. istodobno kao lično ime, ime roda i pos jeda: »Michael et Bez, vocati de Bezy,«116 onda možemo pouzdano za ključiti da se gentilno i mjesno ime ^bez-b'bz u kasnom srednjem vijeku, a bez sumnje i ranije, prostiralo na čitavom obodu Podunavlja u zatvo renim gentilnim grupama. Našli smo da se češće i značajnije javlja u zapadnoj sferi ovog basena, na posljednjim alpskim obroncima, u zava lama na području zapadnih Karpata, ali i na onom prostranom pragu koji u Transdanubiji zahvaća prvenstveno vinogradarske predjele. Ve oma je značajno da to ime uopće ne nalazimo u Alfoldu ni u Potisju, u 109 G y o r f f y 436: Bezence 1326 poss.; flumen Bezenche; u 19 stolj.: Szenesfalu, Szenica, danas Bzenica. 110 Ibid. 485: Vezekeny; 1209 villa Wezeken, 1228 Wezekuin, 1265 poss. Vezeken, 1284 terra Vezequen itd.; - str. 486: Danas: 1) Vezekeny (Kis-, Nagy-), Male Velke, Vozokany; str. 487: 2) Garamvezekeny, Hronske, Vozokany; 3) Fakovezekeny, Plave Vozokany. 111 Ibid. 436 1. c. 112 V. bilj. I l l , 109 i bilj. I l l , 95. 118 G y 6 r f f y 159: Bisz, 1332 poss. Bysz, - Bizs 1262 terra Bys. s a n k i I, 388: Bezo 1292, Bezew 1427; Bezenownak 1427. 115 Ibid.'V, 437: Bese (Besse, Bese-fi) porodica; 1364 Bese, 1364 Besse, 1415 Besche. 118 G y o r f f y 849: Bez: terra nobilium de Beez-Bez; 1296 comes Nicolaus dictus Turnus una cum filiis suis Michaele et Bez vocatis de Bezy . . . « .
8o
ovim nekada stepskim krajevima. To se dosljedno poklapa s onim našim izvodom gdje smo oblike pučkog života u pribrežju Panonske nizine mogli pratiti kao kontinuirano naslijeđe iz rimske provincije sa zna čajkama produživane slike poznog Latena. Pred nama stoji pitanje, otkuda se ovo ime javlja u opisanom pod ručju, gdje mu je porijeklo, odnosno gdje bismo mu mogli tražiti ana lognu pojavu postojanja u gentilnom i etničkom smislu. U doba rim skog vladanja o ovom gentiliciju nema potvrde u našim krajevima. U Panoniji kretanje unutar stanovništva jasnije se razabire u njenom za padnom dijelu, u kasnijoj Gornjoj Panoniji. Tim što je Pannonia Supe rior zahvatila još i dio negdašnjega Norika, ova provincija obuhvatila je onaj čitav prostrani prag s kojim se alpska podgorina spušta u riječno nizozemlje. Posmatrano s današnjeg stanovišta, upravo to je ono pri gorje u komu se pored svih razlika u jezicima i nacionalnostima do da nas održala podjednaka životna slika koja i sad ovom kraju daje značaj jedinstvene cjelovite ekumene. Pojedini ambijenti na tlu Gornje Pano nije arheološki toliko su osvjetljeni da se tu pouzdano može pratiti populaciono zbivanje unutar gornjih društvenih slojeva, a donekle mogu se ocrtati i prilike u pozadinskom domaćem naseljenju. Ali ni uz profundno poznavanje mnogih pojedinosti, ne može se reći da su nam do kraja po znati svi elementi u složenom etničkom i društvenom sastavu panonskog pučanstva u onom širokom vremenskom rasponu kad ova zemlja ulazi u vidno historijsko zbivanje. Ipak i pored toga teško bi bilo opravdati pot punu šutnju izvora o nekom jačem ili brojnijem etničkom organizmu, a da se o tom ne bi osjetio bar trag u imenima, skupnim ili pojedinačnim. Treba dakle najprije iznaći one pojedinosti po kojima bi na širem pod ručju upoznali bar donekle vidljive elemente o postojanju neke skupine u kojoj bismo mogli prepoznati cjelinu srodnu ili blizu našem zadanom gentiliciju. Na zapadu, u predrimskoj Galiji odnosno u kasnijim dvjema provin cijama s onu stranu Alpa, doista postoji prostrano područje na kojem se gentilicij *bes javlja u pisanim izvorima od vremena otkad je Galija ušla u historijski vidokrug. To je prostrana podgorina na podnožju Jure, Vogeza i zapadnih Alpa, od Champagne do primorja Cote d'Or na jugu i do sliva rijeke Saone i Loire na zapadu. Težište ovog gentilicija nalazi se u belgijskoj Galiji gdje gentilno i etničko ime *bes živi u konti nuiranom postojanju naselja do danas, kako se to staložilo u obilju utvr đenih toponima iz ove osnove. 117 Već u antiki ova imena pokazuju obje varijante početnog labijala. Holder donosi za to obilje podataka iz kla sičnih i medijevalnih izvora, a porijeklo ovim svim imenima on izvodi iz keltskog gentilicija B e s s e n u s , B e s s i u s koje smatra kao izvede niču iz narodnog imena B e s s u s.118 U tumačenju klasičnog lika V es o n t i o n koji se staložio u čitavom obilju top onima navodi se kao jedno 117 H o 1 d e r I, 409: Besimim, Besiancium, Besontio-Vesontio, Bessenacus, Bessiacus; 410 Bessua; I I I , 99; Vanesia; 255: Vesontion itd. 118 Ibid. I, 409: »Bessenacus v i l l a . . . vom gehtilicum *Bessenus zu gentilicium Bes sius, abgeleitet vom V(olksname) Bessus«.
89
od najpoznatijih ime grada B e s a n g o n na rijeci Doubs. 119 U medijevalnim likovima ovog etnikona na tlu Francuske nalazimo doslovnu ana logiju našim oblicima. Tako Holder lokaciju »in Bissiaco« razrješava u francuskom jezičnom području s pomoću današnjeg lika B i s s y, a na tlu njemačkog govora s likom B e s c h , kako se oba lika javljaju u neko liko toponima s obje strane jezične granice. 120 U bilingvom dijelu Luxemburga toponim B a s b e l l a i n - B e s l i n g e n istog je pori jekla, 121 dok našem jednostavnom medijevalnom obliku Beze odgovara današnje ime B e z e u okrugu Dijona, u srednjem \ i jeku ovo ime glasi B e s u a (se. fons, aqua). 122 Pa i česti stari oblik *bessen kojega smo zbog blizine s Bissenus izlučili na našem području, u galskoj podgorini zapadnih Alpa susrećemo kao mjesno ime B e s s e n a c u s , danas B e s s e n a y , koji Holder tumači kao isti gentilicij *bes. 123 Uporedo s kategorijom ovih mjesnih imena iz osnove *bes, razmotrit ćemo i nekoliko karakterističnih toponima iz osnove *biis također na francuskom području. Oba glavna lika B u s i - i B u s s i - a c u s Holder izvodi iz antroponima B u s - , B u s s i u s.124 U različitim oblicima ova se mjesna imena javljaju kao B u s i a c u s (danas tri lokaliteta: 1 a B o i ss e l i e r e i B o e s s e l e S e c u departementu Sarthe u slivu rijeke Loire i treći B o u z y na Marni 125 ili kao B u s s i a c u m (danas B o i s s y i B u s s y), 126 a i kao Bussacum, danas B u s s a c u departe mentu Dordogne. 127 Moglo bi se reći da se radi o slučajnom sazvučju ovih imena, kad se obje kategorije ne bi grupirale vi dva područja: na sjeveroistoku francuskih zemalja s prelazom u valonsku jezičnu oblast i na zapadu u širokom luku Loire, Saone i Dordogne, a jedno i drugo i danas su poznati vinorodni krajevi s nevisokim brdima i prisojnim, otvorenim riječnim dolinama. Po svemu dakle može se izvesti da su nosioci ovog imena i njegovih varijanata pripadali u sklop onih galskih naroda koji su sudjelovali u moćnim pokretima ovog etničkog organizma i to kao jedan od unutar njih društvenih faktora u složenom zbivanju u kojem takav faktor ostaje 118
Ibid. I I I , 255: Vesontion s nizom podatka iz antičkih pisaca s kojima se po tvrđuje mjesno i etničko ime ove kategorije u Gallia Belgica kao npr. Besangon i dr. 120 Ibid. I, 410: »Bessiacus von Bessius, in O(rtsnamen) 1. jetzt Bissy la Maconnaise; 2. Bissy-sous-Uxelles, Saone et Loire: in Bissiaco: 3. Besch, reg. bez(irk) Trier kreis Saarburg; 4. Besch, kreis Schleiden«. 121 Ibiđ. I, 409: »Besiancium in pago Mosao, O(rtsnahme) J(etzt) Basbellain oder Beslingen, Luxenburg . . .«. 122 Ibid. I, 410: »Besua, fons j(etzt) Beze, dep. Cote-d'Or arr. Dijon, canton Mirebeau . . . Actum publice, Fonte Besua monasterio . . .« i dr. 128 Ibid. I, 409: B e s s e n a c u s . . . O(rtsname) j(etzt) Bessenay, dep. Rhone, arronđ. Lyon, canton 1'Arbresle. 124 Ibid. I, 644 s. n. Busi-acus von M(enschennahmen) *Busius. - V. Bussiacus; s. v. Bussi-acu-s v. M. Bussius . . . 125 Ibiđ. 1. c : »Busiacus.. . Ortsname 1. auch Buxidus in pago Cenoroanico j(etzt) la Boisseliere . . . dćp. Sarthe, a. 625: Ad Busiacum, vicum canonicum . . . memoratnm vicum Busiacum . . . In pago Cenomanico, in loco qui dicitur Busiacus, vicus canonicus . . . ; 2. de Busiaco . . . j(etzt) Bouzy, dćp. Marne; 3. j(etzt) Boesse-le-Sec, dep. Sarthe«. 128 Ibid. 1. c : »Bu88-acu-s . . . O(rtsname): 1. Bussiacum vicus in agro Parisiensi, j(etzt) Boissy; 2. j(etzt) Bussy, dep. Rhone . . .« 127 Ibid. I, 644: s. n. Buss-acu-m, O(rtsname) j(etzt) Bussac, dep. Dordogne.
90
nosilac skrivenih gentilnih svojstava i ne zadobiva historijskim faktima utvrđenu fizionomiju ni u dugom postojanju. Keltski gentilicij B e s s e n u s ( B e s s i u s , B u s s i u s ) ostaje jedan od učesnika u poza dinskom društvenom zbivanju onako kako su mnoga plemena i narodi oduvijek sudjelovali u pokretima i etnogenetskim procesima, a da nisu izbili u prednji plan vladajućih etničkih grupa. U pozadinskom zbivanju, iza nekog drugog vodećeg imena takav etnički faktor ostaje historijski neoblikovan, a ipak kako smo našli po kontinuiranom leksičkom sedi mentu imena *bi>s i poslije, nakon davno svršenih preseoba uporno pro dužuje tradiciju iz svog starog zavičaja ostajući i dalje u sjeni agrafičnog anonimiteta. Upravo ova društvena zakonitost koja se očituje u trajnoj povezanosti između nosioca političkog zbivanja i pozadinskog proizvođača agrarnih dobara odgovara onoj specifičnoj ekonomici kako je iziskuje kultura vi nove loze kao visoko razvijena agrarna djelatnost. Nakon što je vinova loza iz Sredozemlja unesena u zapadnu i srednju Evropu, obrađivanje vi nograda i postupak s vinom sve se više izdvaja kao specijalna grana sesilnog poljodjelstva. 128 Ranije, u nezavisnoj Galiji italsko je vino jedan od glavnih produkata s kojim rimska trgovina prodire u još neosvojene barbarske zemlje. Nepuno stoljeće kasnije to se dešava i u Panonskoj nizini gdje rimski osvajači nalaze trgovce iz sjeverne Italije kao stalne prebivaoce u tadašnjim jačim naseljima Norika i zapadne Panonije, jer je vino i tu kao nekad u Galiji bilo ono traženo piće za koje su Kelti rado plaćali visoku cijenu. 129 Pa i promet tim skupim tovarom toliko se prilagodio putovima i saobraćaju u zemljama preko Alpa da je osjet ljive mediteranske vinske sude, dolia i amfore doskora zamijenila kelt ska tunna-bačva izdjelana od hrastovih dužica, 130 kako je do danas ovaj vinski suđ zadržao svoju drevnu službu. No dok su se na našem primorju u kulturi vinove loze održale značajke helenskog vinogradarstva s tera sastom obradom tla i s čuvanjem vina bez prizemnih podruma, jer je vino južne loze mnogo stabilnije, a to sve značajno je za mediteransku ekumenu uopće, u Podunavlju ampelokultura pokazuje one crte koje je zadobila na zapadu, tada kad je u dolini Rhone vinova loza vještim po stupcima oplemenjena u nove vrsti i aklimatizirana u strožem pod neblju, gdje je grožđe dozrijevalo zajedno s jesenskim mrazom, kako to Plinije opaža za glasovita »vina allobrogica«. 131 Položaj prvorazrednih vinograda na brdovitim stranama nad nekom većom rijekom, s jedne strane zbog osobito povoljnih uslova na kvalitetu uroda u ovakvoj mikroregiji, kako se to držalo u antičko doba, a s druge zbog olakšanog prevoza vina na vodenom putu, do danas je značajan u vinarskim regi jama zapadne i srednje Evrope^ I kod nas na dunavskim pritokama vino gradi npr. U Fruškoj Gori, na moslavačkim i posavskim brdima a i u glasovitom Tokaju nad Tisom, odgovaraju ovoj antičkoj tradiciji. 128
D i o n pas. - S a v o y I I , 446 i d. D i o n 102 prema Diođ. Sic. u nezavisnoj Galiji mijenjalo se amforu vina za jednog roba. 180 S a v o y I I , 263 i 264. - D i o n 86. 131 Ibid. 119 i 120; još danas poznati crni pinot u okolici grada Vienne. 129
91
I u društvenoj strukturi vinogradarstvo zadržava se u konservativnom okviru stečenom još u rimsko doba. Za carstva uzgoj i posjedovanje vi nove loze privilegij je najvišeg društva. Poznato je kako rimski patricij voli otići u svoj vinograd na odmor i u berbu Čak radije nego u jesenski lov, a ljetnikovci, villae s pripadajućom ladanjskom ekonomijom, u Ita liji i u sve tri Galije, smješteni su uvijek usred vinograda koji tvore široku okolinu većim gradovima. 132 U srednjem vijeku vinogradi ostaju u podjednakom posjedovnom odnosu naslijeđenom iz antike, pa u Franačkoj prve biskupije i benediktinske opatije nastaju u izrazito vinorodnim predjelima, 133 a vinogradi isprva su samo u posjedu crkve i dvora da tek postepeno pređu u ruke predstavnika feudalne klase u širem smislu, a istom u kasnom srednjem vijeku, nakon agrarnog uspona u 12. i 13. stolj. postaju svojina građana i to najčešće samo u bližoj oko lini urbanih naselja. Taj smo proces našli i na primjeru naselja Bzence u vinarskom kraju na srednjoj Moravi. Ima mnogo opravdanja da u tom naslijeđu iz ranog razdoblja srednjoevropskog vinarstva tražimo začetke onih posebnih odnosa između zemaljskog gospodara i njemu podložnog obrađivača vinograda, koji svojim radom i vještinom jamči obilat i kvalitetan prinos od ove dragocjene kulture. Kako uzgoj i njega vinove loze uz relativno visok ulog sirove radne snage zahtjeva još i sasvim vješt postupak u specijalnim poslovima oko loze i vina, a i bogato is kustvo u poznavanju trsa i čokota te svih ostalih zahvata u ampelokulturi, to je u vinorodnim oblastima nužno prisutan onaj sesilni agrarni živalj koji će u svom konstantnom bavljenju s ovim poslovima prenositi predajom stečene radne zahvate i iskustvo u ovoj veoma specijaliziranoj djelatnosti. Prelazi izvan okvira našeg razlaganja studij onog zbira nor mativa s kojim se pravno ustanovljuje odnos u složenoj hijerarhiji feu dalnog društva, u kom seljak vinogradar trajno zadržava funkciju proiz vođača u vinarstvu srednje i zapadne Evrope. 134 Kod nas je ovo opširno poglavlje pravnih uredaba okupljeno pod različitim nazivima koji manje više svi sadržavaju riječ gora, gorica, kako se u kajkavskom govornom području taj specifičan naziv za vinogorje sačuvao do danas. To su literae guerales, gornji list, kako pod tim i sličnim nazivima ove norme 135 ulaze u kasnije urbare sve do retardiranih feudalnih odnosa u prošlom stoljeću. 136 Ne ulazeći dalje u to mi samo možemo pouzdano utvrditi da u toj posebnoj gospodarskoj grani određen stalež seljaka vinogradara kontinuirano postoji kao stabilan izvor one naturalne rente koja kvali tetnim vinom snabdjeva gornju društvenu klasu svoje zemlje. Nezamjetan u političkom zbivanju, pokriven s imenom, etnosom i društvenom 132
Ibid. 169. S a v o y I I I , 394 i d. - D i o n 175. S a v o y I I , 453: u antici vještina i posao vinogradara osobito se cijeni; prema Columelli cijena je roba - Vinogradara 8000 sesteraca razmjerno visoka prema 300 sesteraca prodajne cijene jedne mjere (culeus =* 5,20 hl.) vina. 135 M a ž u r a n i ć 377 s. v. gora, gorčak; 238 s. v. gorica i dr.; 365 guerales literae, str. 1576 s. v. vinograd et pas. 138 D o 1 e n c N., Do kedaj so veljale »Gorske bukve« na Slovenskem? ČZN XX, 1-2, 113, gdje među ostalim donosi (str. 116) dokumenat iz sela Podgrađe kod Stubice u Hrvatskom Zagorju iz g. 1811 s kojim su seljaci dobili »Praviczu illiti Gorni Lizt«. 133
134
92
klasom svog zemaljskog gospodara, ovaj stabilan seljački živalj ostaje tt agraru srednje Evrope nosilac specifične vinogradarske situacije, u kojoj po prirodi posla zadane tradicionalne vrednote tvore životni okvir za sićen konzervativnim formulama. To je ambijent u kojem smo zatekli posljednje ostatke gentilicija *b'bs u našim krajevima. Po svemu dakle ostaje otvoreno pitanje ne krije li se i u staroj Pa noniji pozadinski etnikon *b"Bs u onom puku koji sačinjava poljodjelsko naseljenje, neimenovano u do sada poznatim izvorima a stavljeno du boko u društvenu pozadinu iza urbanog stanovništva pa i iza višeg sloja onih domaćih plemena, koja kao npr. Boji politički i ekonomski preslojuju ostalo indigeno pučanstvo u zapadnom dijelu Podunavlja, kako smo to već upoznali. Konačno, tek naslućujemo koji je to etnikon, vjerojatno složen, krije pod imenom Belgites, koje pleme prema Pliniju nastava negdje u Panoniji, a o kojemu osim ove Plinijeve vijesti ništa ne čujemo iz ostalih izvora. 137 Nezamjetno u izvorima mora da se gentilicij *bi>s zajedno s ostalim keltskim plemenima pomakao na istok u toku onih velikih i dugih seoba, koje u 1. mileniju prije n. e. keltske narode prebacuju preko Alpa, do Dunava i Karpata, a i do Crnoga mora. Ostavljajući po strani keltsko na predovanje na jug i jugoistok, u našem posmatranju zaustavit ćemo se na situaciji ovog etnikona u opisanom području na zapadnom rubu Panon ske nizine. Tu mora da je unutar jednog od onih etničkih organizama koji su naslijedili i produžili poljodjelsku faciju iz retardiranog Latena u rimskoj provinciji, sudjelovala i grupa keltskog etnikona *bus, koje po tomci produžuju ovo ime u različitim varijantama, ali svagda blizu svom prvotnom imenu. U noričkoj epigrafici svega jedno ime upućuje na eventualno porijeklo iz ove osnove. To je žensko ime Bussugnata. Prema Holderu i Katičiću ovo lično ime pripada u indigeni keltski jezični sloj. 138 Srodan imenski lik u grafiji Bussignaci susrest ćemo kasnije na kon seobe naroda kao ime jednog roda u Jadranskom primorju, ali još na prostiranju starih galskih imena. Od gegrafskih imena u ovo poglavlje treba uvrstiti hidronim B us i n c a, kako se javlja u 2. pol. 5. stolj. kao ime neke, danas nepoznato koje, rijeke u Gornjoj Panoniji. 139 Po svemu tomu mi stičemo uvid u to kako se odvija onaj historijski tok po kojem se u ranom srednjem vijeku izgrađuje novo evropsko 137 M 6 c z y 15 i 78: »Unter den von Plinius aufgezahlten Stammen kennen wir das Siedlungsgebiet der Arviates und der Belgites nicht . . . - G r a f 26: »Von den Namen, die uns in den Quellen erhalten sind scheinen zwei aus den keltischen erklarbar zu sein. Diese sind: 1. die Belgites (bei Plinius), die đenselben Namen fiihren, wie die Belgae in Belgien, n u r in einer illysierter Form: mit dem ein t enthaltenden Suffix, das nach Krahe . . . sich im Illyrischen besonders haufig in Stammesnamen und Ortsnamen auffinden lasst. Uber ihren Wohnort innerhalb Pannoniens besitzen wir keine Angaben . . . « 138 Dva nalaza iz Norika: CIL I I I , 3930 i CIL I I I , 5355. - K r o m e r: Brezje AKS II, 2, 1959, 79. - H o l d e r I, 645. *- K a t i č i ć R., Keltska osobna imena u antičkoj Sloveniji AV- SAZU XVII, 1966, 156.- Upor. i ime B u s s n a srebrnom galskom novcu iz Panonije; H o l d e r I, 645 upućuje na ime Bus-, Bussumarus. 138 H o l d e r I, 644: »Eugippius, Vita Severini 15, 1) Flumen, cuius Businca nomen est«.
93
društvo. Raniji, u izvorima nezamjetni predantički oblici izdižu se iz svog agrafičnog postojanja i ulaze u historijski vidno zbivanje. Ana lognu zakonitost naći ćemo u jednom od osnovnih problema u velikim etničkim promjenama kako ih je izazvala seoba naroda. To je iznenadno javljanje novih naroda i njihovih imena u krajevima gdje je staro sta novništvo otprije bilo poznato po svojim imenima i po etničkoj pripad nosti. U 9. stolj. najednom se tako u historijskom svjetlu javlja inten zivno slavensko naseljenje na velikom prostoru srednje Evrope sve do ušća rijeke Labe, a da izvori ne registriraju ovo naseljavanje. No već i ranije u prehistoriji tako ulaze u Podunavlje neka keltska plemena kako smo to našli za nosioca imena * b t s , a kasnije jednako nezamjetno tu započinje život poljodjelaca gepidskog imena. U toku seobe naroda nezamjetno naseljuju Podunavlje slavenske etničke skupine i to kako je danas usvojeno već u ranim pokretima ovog velikog etničkog po micanja. 140 U opreci prema osvajačkim pohodima ratničkih naroda što ih suvre menici uočuju kao katastrofalne događaje svoga vremena i po tomu zna čajne da ih se zabilježi za potomstvo, nezamjetno naseljavanje sesilnih etničkih cjelina nastojalo se protumačiti kao tiho slijevanje seljačkih rodova, plemena i naroda u njihov novi zavičaj. Bez sumnje u svim je vremenima bilo takvog useljavanja u novu sredinu, nezamjetnog u his torijskom toku. Ipak s ovakvim polaganim imigracijama etnička struk tura nekog kraja ne bi se mogla relativno brzo izmijeniti. Nasuprot tomu, mirni došljaci uraštavaju u zatečenu etničku sredinu i podlažu se njenom jezičnom, kulturnom i etničkom uticaju. U epilogu seobe naroda sa slavizacijom dijela srednje Evrope prevladao je jezično i etnički novi sloj naseljenja na taj način što su došljaci u svom novom zavičaju u mnogome usvojili staiinačku životnu sliku i kulturne tradicije svojih predšasnika. U rješavanju ovih pitanja, nakon svih postava slavističke škole od Niederlea dalje, Preidel protivno teoriji o mirnom useljavanju slavenskih plemena nastoji rješenje u ovom problemu relativno brzog, a nezamjetnog poslavenjenja velikih prostora, naći u novoj formulaciji. Svoje poglede na tok ovih etnogenetskih zbivanja on obrazlaže tako da: »...•.. dosta neposredna pojava Slavena u istočnom dijelu srednje Ev rope nije posljedica organizirane doseobe slavenskih plemena, nego se javlja kao rezultat onog društvenog preobrata, koji se ukazuje kao et nička izmjena po tome, što su proizvodne ljudske sile govorile pretežno slavenskim idiomima«. 141 Ipak i nakon ovako postavljenog rješenja, i dalje ostaje otvorenim pitanje u toku kojih, odnosno kakvih društvenih 140 Cibulka 151-157. - Ponovno postaje aktuelno Niederleovo naučavanje o naseljenju Slavena u Podunavlje i pored svih napora neslavenskih autora (Melieh, Kollautz, Atlheim i dr.) da Slavene u rano i srednje doba seobe naroda tu učine neprisutnima. B a r i š i ć o . c. P o p o v i ć o . c. 141 P r e i d 1 Anfange II, 146: » . . . das ziemlich unvermittelte Auftrauchen der Slawen im ostlichen Mitteleuropa nicht als Ergebnis einer wohlgeordneten Einwanderung slawischer Stamme, sonđern als Ergebnis eines sozialen Umschwunges« (hinzustellen) »der sich deshalb als Umwolkung erweist, weil die produktiven Kiafte wohl vorwiegend slawische Idiome sprachen«.
94
događaja »proizvodne ljudske sile«, u našem slučaju to je sesilni po ljodjelski puk, u relativno kratko vrijeme usvaja slavenski govor, po kojem se u 9. stolj. naseljenje istočnog dijela srednje Evrope neposredno javlja kao slavensko? Analogni problem kako ga Preidel postavlja za slavizaciju srednje Evrope u 9 stolj., u panonskom basenu uočujemo znatno ranije još u prvim migracionim pokretima Seobe naroda u 2. pol. 4. stolj. Kada i kako ulaze Slaveni u Podunavlje gdje ih bizantinski promatrač smatra domaćim pukom, koji je toliko urasao u drevnu sojenicku faciju ove zemlje s njenim karakterističnim priborom (monoksil, proso), da tu ovaj puk tvori onu populacionu jezgru koja svojom proizvodnjom osnovnih dobara snabdjeva tada sve osvajače ove zemlje? Ne ulazeći za sad u pitanje slavenskog doseljenja, pokušat ćemo osnovno pitanje etničkih smjena u nekoj regiji osvijetliti s našeg dosadašnjeg gledišta. Po svem do sad izloženom vidimo da sesilna populacija i pored svih katastrofa i tuđih osvajačkih naleta ostaje na zemlji doista kao osnovna proizvodna snaga i tu kontinuirano produžuje usvojene ekonomske i kulturne tra dicije, a u isto vrijeme podliježe promjenama što ih novi, možda malo brojni, ali snažniji došljaci nameću tom starom stanovništvu. Te se prom jene u prvom redu očituju u izmjeni komunikativnog jezika, ili točnije tako ih mi vidimo i utvrđujemo. U historijskom se zrcalu jezična prom jena odrazuje samo u jednom nama dostupnom vidu, tj. kao bitna etnička izmjena u naseljenju neke zemlje. Zbog toga nove etničke cjeline uoču jemo najprije samo po njihovu imenu ili po rijetkim jezičnim glosama, rjeđe po prostoru njihova postojanja, a u najmanjoj mjeri po njihovom društvenom zbivanju o kojem savremenici iz literarnog svijeta malo što doznavaju i bilježe. Analogan asimilacioni proces unutar agrafične društvene sredine u dugom je vremenskom toku izmijenio i keltsku populaciju, koja je u Podunavlju ušla u složene etničke odnose. Po tomu i pored dosljednoga održavanja životne slike kasnog Latena, u toku više od jednog milenija, tj. u vremenu od 2. pol. I. milenija prije n. e. pa do izmaka seobe naroda, eesilno poljodjelsko naseljenje u Panonskoj nizini doživljava jezične, do sljedno tomu i etničke promjene u više navrata. Već u prvom kontaktu s ilirskim i venetskim supstratom keltski je jezični idiom podlegao prom jenama koje u vidnom sektoru registriramo npr. kao ilirokeltske, kako je dana3 uobičajeno nazivati Japode ili kako se služimo u tumačenju da našnje etničke grupe Brajci. U našim su krajevima keltski jezični ostaci u doba romanizacije posto jali samo još u tragovima. 142 Osim onih nekoliko riječi koje su nam iz keltskog inventara došle posredovanjem latinskog jezika, jer su Rimljani preuzeli predmet i njegov naziv od Kelta, 143 keltski jezični ostaci saču142 Ako se i ne može određeno reći da je »barbarski« jezik kojim se govori u kraju oko Stridona po svjedočanstvu Sv. Jeronima bio sasvim sigurno »ilirski«, ( P e t r u 93), sigurno je da je sv. Jeronim sam poznavao keltski, i to jedan od govora stare Galije Transalpine, jer on neke stare izraze Gslata u Maloj Aziji upoređuje s govorom Trevira, koji su porijetlom Belgae. H u b e r t II, 64, 81 i 334. 143 S o f e r J., Das keltische Wortgut in den klassischen Sprachen. CV II, 1936. H o l d e r I, 501 s. v. bracq i str. 502 e. v. bracae.
95
vak su se samo u jezičnim okaminama, u imenima geografskih lokaliteta, mjesta i voda. 144 Nakon romanizacije u naše zemlje sa seobom naroda na dolazi etnički priliv istočnih Germana, ali je u epilogu seobe naroda slavizacija moćno preslojila starinačko žiteljstvo Podunavlja ušavši duboko u Alpe. Ovo kontinuirano slavensko naseljenje Podunavlja doživjelo je lom s formiranjem Arpadove države i konačno s pokrštenjem Mađara koji su ušavši time u zapadnu kulturnu sferu sačuvali svoj jezik i etničku samostalnost unijevši ove vrednote kao osnovni element u svoju poli tičku tvorbu. U izvorima iz 9. stolj. u imenima slavenskih plemena ili naroda jedno od njih prepoznajemo kao nastavak starog keltskog gentilicija. To je ime B e s u n z a n e , kako se u popisu naroda javlja u tzv. Bavarskom Geografu, iz sredine 9. stolj. 145 Ovo ime javlja se uporedo s imenima ostalih slavenskih naroda na prostoru od Labe na istok i sigurno se od nosi na jedno od slavenskih plemena. Već je Šafafik locirao ovo ime u Gornju Lužicu izjednačivši ga s današnjim imenom K l e i n B i e s n i t z, koje prema Thietmaru u l i . stolj ima oblik B u s i n c.146 Međutim Vaneček izjednačuje staro plemensko ime Besunzane s današnjim ime nom naselja B z e n c e na rijeci Moravi 147 koje smo ime našli u katego riji toponima iz osnove *btz. 1 4 8 Konačno Jecht prema Šafafiku pleme B e s u n z a n e opet ubicira u Gornju Lužicu i ostaje kod tumačenja toponima B u s i n c - B i e s n i t z iz ovog starog plemenskog imena. 149 Ne ulazeći dalje u pitanje ovog slavenskog plemena, mi samo možemo iz toga utvrditi analogiju između oba toponima kako se to očituje u oba lo kaliteta, jer i naselje B i e s n i t z leži u močvarnoj nizini a nad njim se uz diže predliistorijsko gradište Landes-Krone kao što je nad mjestom B z e n c e u Moravskoj gradište Stari Hrad na nevisokom uravnjenom brdu, a nad raskršćem putova. Ovo sve govori za to da su imena ovih naselja ostaci starog razbijenog etnikona iz prvotne osnove *biis. Ši roko prostiranje ovih imena govori za to da je etnikom '''b'bs dosizao, i ako ne u kontinuiranoj cjelini, i dalje od alpsko-karpatskog rubnog područja, gdje smo ga utvrdili u medijevalnom postojanju. Po promjeni osnovnog vokala vidimo da je u tom bio aktivan slavenski fonetski zakon koji je kratki početni vokal shvatio kaopoluglas da ga zatim u nekim slučajevima odbaci kako smo to do kraja provedeno našli u imenu Zenica. Kako su se geografska imena s osnovom *b'Bs, *bi>s,fen, u toku vre mena mijenjala, razabire se po recentnom hidronimu P e s n i c a , pri toka Drave u Štajerskoj, koje ime Kos i Hauptman izjednačuju s imenom mjesta B u s i n i c a , gdje je za Pribine bila posvećena jedna od pokra144
K r a n z m a y e r 183 i đ. S l o w n i k 113 8. v. Bieiunczanie 1. i 2. 140 Ibid. 209 8. v. Businc. 147 Vaneček pas. 148 V. bilj. III, 108. 140 Jecht R., Erste Erw'ahnung der Oberlausitz. S l o w n i k !• c. 145
96
N.
Lausitz
1920,
188.
-
jinskih crkava. 150 Ovom hidronimu odgovara iz predslavenskih vre mena spomenuto ime rijeke B u s i n c a i ako ova dva imena ne mo žemo izjednačiti jer se izgubljeni hidronim Businca ubicira u slivu Du nava između Passau-a i Beča. Gotovo s doslovnim ponavljanjem onog noričkog imena kako smo ga u obliku B u s s u g n a t a našli na spomenicima iz rimskog doba, javlja se imenski lik *biis o početku 9. stolj. ili nešto ranije. U popisu porodica koje su se u to vrijeme doselile u Veneciju iz kraja oko Trsta i Kopra mletačka kronika navodi među ostalim i rod »Busignaci qui Germani apelati sunt de Budeš venerunt«. 151 Kako vidimo ovaj puta to se ime javlja u prisustvu germanskog (da li gotskog ili vjerojatnije langobardskog) superstrata. Lokalitet B u d e š ubicira se s lidom B u š o na ušću rijeke Adige 152 pa i tu nalazimo da je toponim sačuvao trag starog etnikona do danas. U svom starom zavičaju rod B u s i g n a c i pripadao je u više društvo, a ipak, što je veoma značajno za naše izlaganje, mletački kroničar popratio je ovo ime s primjedbom da su B u s i g n a c i »in sensu tardi et nimium obscuri« pa je u tom tekstu to jedina takva nimalo laskava ocjena o novim mletačkim rodovima. Da li je to ona ista zna čajka koja je pratila Gepide, da li su je s gotskim jezikom Gepidi predali usvojenom etničkom imenu, dalje, smijemo li u toj osamljenoj vijesti gle dati onu istu porugu koja i danas prati našu grupu Bezjaka? U svakom slučaju s toponimom B u š o i s imenom roda B u s i g n a c i možemo utvrditi južnu granicu prostiranja etnikona *bl>z i to u kraju koji nije da leko od današnjeg postojanja imena Bezjak u Istri s varijantama u oba jezična područja hrvatskoslovenskom i furlanskom. U jednoj vijesti iz 10. stolj. ponovo se etnikon * b t z javlja među sla venskim imenima. Hebrejska kronika s kraja 10. stolj. navodi među os talim i ime B z j m j n kao jedno od slavenskih narodnih imena na pro storu od tadašnje bugarske granice u Panoniji do Venecije na zapadu i dalje na sjever do granice saske zemlje i do »velikoga mora«. 153 Ako ime B z j m j n obuhvatimo u krug etnikona kako smo ga do sada utvrdili 8 porijeklom u osnovi ^bTbz, to nije potrebno tražiti korekturu ove semitske grafije u imenu iz osnove *boh, kako to predlaže Flusser, a za njim i Preidel. 154 Ako nosioce imena B z j m j n smjestimo u prostor u kojem taj izvor navodi i ostale slavenske narode, u toj cjelini već kom paktno slavenskoj, svoje mjesto imaju i slavizirani potomci etnikona *b*bz otprilike onako razasuto u slavenskom mediju kako smo mjesna 160 C o n v e r s i o 137 i 87, gdje se redaktor navodeći svu literaturu o tom imenu, konačno odlučuje za ovo tumačenje, koje je već K o s Gradivo I I , 129 postavio u svom tumačenju ovog mjesta u Conversio. Filolozi ne usvajaju ovo izjednačenje v. B e z 1 a j II, 84, s. n. Pesnica s odnosnom filološkom literaturom, a s analogijama od kojih bi ne ke mogle ući u krug promatranih imena *bT>s i po svom geografskom smještaju. - Upor. ime sela Besnica u općini Ljubljansko Polje, IM 1960. 161 K o s Gradivo I I , 28: Oko 840. »Chronicon Venetum vulgo Altinate: . . . Nomina tribunorum et civium Veneticorum qui exierunt de . . . Busignaci, qui Germani apelati sunt, de Budeš venerunt; tribuni anteriores fuerunt; in sensu tardi et nimiuni obscuri«. 158 Ibid. 1. c. bilj. 4. 155 F J u s s e r G., Zprava u Slovanech v hebrejske hronice z X. stoleti. ČČH 48/9, 1947/8, 238 i d. " * Ibid. 1. c. - P r e i d e 1 Anf ange I I , 60.
7 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
97
imena iz ove osnove 'našli ha ovom istom prostoru, doista u širim gra nicama od Venecije na moru do tadašnje bugarske granice, koja je tada zahvatala veći dio nizozemlja na velikim dunavskim pritokama. Na prostoru gdje smo zatekli gentilicij B e s u n z a n e živi recentna riječ koju bismo mogli staviti uz zagonetno B z j m j n hebrejskoga teksta. Protiveći se Daničićevu tumačenju, Jagić uz riječ bezjak stavlja niz mogućnosti za etimologiju ovog naziva. 155 On gornjolužički zov za govedo, poklič hyzelelele dovodi u vezu s nazivom za govedo istog kraja bezman, hyzman, a ta se riječ odnosi tamo i na čovjeka tupa i nepo kretna, teška kao govedo, zaostala, onako kako taj pejorativni sadržaj ima i naše bezjak. No ova bi metafora mogla poticati i iz suprotne pos tave i to tako da se staro ime potisnutog, prezrenog etnikona prenijelo na govedo iz koje riječi dalje slijedi poklič s onomatopejskom reduplikacijom. Riječ bez-byzman kao ime doista stoji nablizu izrazu hebrejskoga teksta, sa značenjem etnikona tada već do kraja slaviziranog. Ostaje da napomenemo još neke jezične fragmente koji bi mogli uka zivati na fosilno produživanje stare riječi s osnovom *bi>z. Adjektiv bzl kako ga je zabilježio Strohal u Gorskom Kotaru ima pejorativno zna čenje. 156 Jezično ovom pridjevu odgovara nadimak bzel kako ga donosi Bezlaj iz Kamnika. 157 Konačno: otkuda Delia Bella zna za femininum naziva Bezjak u obliku Buza?158 Za sada ostaje bez daljnjeg rješenja pitanje u koji odnos prema po stavljenom problemu treba staviti nosioce onog imena koje entički izvori donose kao B e o t f o l , B e s s i, B e s s e n i , B i s s e n i.159 Taj je etnikon danas u nauci određen kao trački. No dok autori od Herodota nadalje govore o narodu B e t f đ o l - B e s s i kao o stanovništvu središnjeg Bal kana, Ptolomej etničku grupu B i e cr c? o i smještava naph TOV Kapjtm TOV TO opoc, zajedno s još tri etnikona, od kojih 'AptfifjTcu Vasmer određuje kao keltsko ime, dok ostala tri 2ctj3o)K:ot IIievvTrcu i Bietftfoubra|a u tračku etničku cjelinu. 160 U Karpatima su prema svim izvorima od Kelta sigurno imenovani samo Cotini, koje Tacit navodi kao rudarski živalj. Ipak i tako udaljeno naselje kao što je Kamienec Podoski nosi staro ime Kappo8o0vov koje je sigurnoga keltskog porijetla. 161 Za narod Bessa na Balkanu, Hubert ističe hijeratsku organizaciju njihovog sve ćenstva i upoređuje je s druidizmom, i ako zakonitost ovakovog gru piranja on nalazi u društvenim normama zajedničkim indoevropskoj etničkoj i jezičnoj grupi još u pradoba. 162 185 J a g i ć o. c. nadovezano na citat u bilj. I, 16.: »Ich erwahne das slovemsche Verbum bezgati and bezgetati im Trabe laufen . . . ols, byzelelele Ruf wemi die Kiihe fortlaufen, daher bezman (ausgesprochen . . . byzman), Ochsennahme, ein ochsiger Mensch, Dummrian, Liimmel, diesem bezman der Oberlausitz-serbiochen steht sehr nahe bezjak — Tolpel, man vergl. racman unđ racak«. 159 S t r o h a l R., Hrvatskih narodnih pripovijedaka knj. I I I , Karlovac 1904. 187 B e z 1 a j I, 63 s. n. Bizeljski Potok; » . . . v Kamniku . . . priimek Bzel«. " • V. bilj. I, 29. 1BB S l o w n i k 109 s. n. Bessowie. 180 V a s m e r M.^ Zar alten Geographic der slaviš chen Lander. ZSPh IIT, 155. *« Ibiđ. 1. c. " » H u b e r t II, 283.
98
w Bezjaci]a — dolina Sutle, oblast zatvorenih etnogenetskih zbiva nja. - Potok i selo Skarnik-Skrnik, izjednačenje s imenom vode i sela Kumrovec. - Prevođenje mjesnih imena u Kranzmayerovu lancu tradicije: pojava u sporednim alpskim dolinama. — Zavjetište Svete Gore nad Sutlom sa centralnim ženskim likom i četiri zaštit nika; zavjetiste Stare Gore s tri ženska lika; sediment prakulta na brd skim vrhovima. —Natpis na crkvici sv. Jurja na Svetim Gorama: prazninau natpisu — ime damnatae memoriae. - Ime brisano za karolinških misija sinkrono s izmjenom toponima *sk arn u *kumr. — Uloga iroškotshog misionarstva u odnosu na ranije pučke religijske predstave; unošenje tradicije u kristianizaciju. — Tragovi karolinških misija u crkvama za padnog djela Hrvatskoga Zagorja: posvetilo, karakteristika patrocinija. — Toponimi *sk arn u Hrvatskom Zagorju. Pitanje Jordanesove S c arniunge i rijeke Ne d ao. - Nedao — Bednja? — Kontinuitet tra dicije usredotočen na starim kultnim mjestima. — Značenje zavjetišta na vrhuncima s tri svetitelja, običaji uz takva mjesta u alpskoj zoni. — Sv. Križ nad Dobrom, primjer lokalnog uporišta predaje. Samostan i crkva Svetice kraj Ozlja, staro središte svoga kraja: tri ženska lika reziduum prakulta triade; Svetice žarište drevnih tra dicija do protureformacije. - Imena i nadimci svjedoci etnogenetskih procesa u prošlosti, ostaci negdašnjih grupa uraslih u cjelinu današnjega naseljenja.
Uvid u historijsko zbivanje u toku kojeg su se zbivale etnogenetske promjene u ranom srednjem vijeku pružit će nam detaljno proučavanje jednog od opisanih područja Bezjaka, onog područja koje je u najužem opsegu do danas zadržalo naziv Bezjačija. To je dolina rijeke Sutle uzvodno od Kraljevca na ovoj rijeci do Zagorskih Sela i Huma blizu štajerske granice. Karakterističan dio ove regije čini kotlina na srednjoj Sutli s današnjim selima Risvica, Brezje, Kumrovec, Kladnik, Škrnik i Razvor, u kojim smo selima zatekli ime Bezjak kao porodično prezime i kao etnografski nadimak određene grupe. Ime rijeke Sutle u pisanim se izvorima javlja u 1. četvrti 11. stolj., kad ova rijeka već tvori granicu između Savinjske marke i medijevalne Sla vonije, 1 granicu koja ima svoje duboke historijske osnove davno prije naseljenja Slavena u ovu zemlju. 1 Vidjeli smo već da se pojedina na1 K 1 a i ć Sutla, 130 i d. - K o s Gradivo I I I str. XLIV, L V I I I , i 24: G. 1016 u Bambergu car Henrik I I I daje grofu (comiti) Vilhelmu posjed »inter fluenta Soouue, et Soune., Zotle, et Nirine.« (Save, Savinje, Sutle i Mirne). - S t e k l a s a L, O mejah Savinjske marke. ČZN X 3-4 140.
99
sejja u ovom dijelu Zagorja s današnjim imenom javljaju kasno, tek pri kraju srednjeg vijeka u 14. i 15. stolj. Ipak neki od lokaliteta po svom značenju i imenu nose svjedočanstvo svoje starine. To je i selo K u mr o v e c (si. 4), a i potok na kojem u donjem toku pred ušćem u Sutlu leži ovo selo. Taj se potok zove S k a r n i k ili Š k r n i k, 2 ali stari ljudi i danas ovaj potok zovu dvojnim imenom Š k r n i k i K u m r o v e c . Ma da ne znaju značenje prve riječi izjednačuju ga s imenom K u m r o v e c , za koje se kod kajkavskih Hrvata dobro zna pojmovni sadr žaj. 3 U povirju ovoga potoka leži razasuto selo G o r n j i i D o l n j i Š k a r n i k 4 (si. 5) koje kao i selo K 1 a d n i k na susjednom brdu ima sve opisane značajke bezjačkih naselja. Oba imena Š k r n i k i K u m r o v e c imaju slavenske dočetke, a obje riječi sadržavaju isto sematično značenje. Staronordijska osnova *skarn tvori osnovicu 2 U ovim selima čuju se svi prelazi od otvorenog izgovora Škarnik. Škarnik, Skerltik i Škernik do S k t r n i k i Škfcrnik, čemu još najbolje odgovara škrnik pa ovaj oblik pridržavamo u daljnjemu. 3 Stariji kajkavski rječnici nemaju riječi kunVbr, ni njenih izvedenica kao npr. pridjev kum/brni, jer su vjerojatno to njima bile tuđice. Ipak se u Hrvatskom Zagorju i kajkavskom Prigorju ove riječi razlikuju od svježe njemačke pozajmice. U tim je krajevima dobro poznat sadržaj ovih riječi, koji se uvijek odnosi na neko loše stanje ili uopće na nešto loše i bijedno, sa specifičnim afektivnim značenjem nečeg veoma zaostalog i opskurnog u materijalnom i moralnom smislu, pa i do posve apstraktnog: krajnja psihička mizerija, ali i to ekstremno konkretnog: stercus, foecalia, pa se po tom kajkavsko kunVBr udaljuje od književne njemačke riječi kummer == briga, pečal, jad, v. S a m š a l o v i ć G. Njemačko-hrvatskosrpski rječnik 1. Zagreb, - U Zagorju je čest toponim Komor (Sv. Vid na brdu Komor u župi Začretje, selo Komor u župi Mače, brdo Komor nad Sutinskim, brdo Komor u Donjoj Šemnici i staro ime Komor danas Bedekovčina. Feudalni gospodari ovog posjeda tek se od 14. stolj. zovu Bedekovići, koje je ime prešlo na naselje, dok je staro ime ostalo kao ime crkvene župe. U 13. stolj. ime ovog posjeda javlja se u grafiji Kumur, Kumor, pa je još u 18. stolj. predikat porodice Bedekovića de Kumor, S z a b o Izvještaj I I 131 i 132. — Dok se u Zagorju još zna za značenje imena Kumrovec, toponima grupe Kumor ne dovodi se u vezu s pridjevom kumbrni, ali upor. mađarsku riječ komor = taman, mračan, H a l a a z o.c. 420 s. v. 4 S a b l j a r 419. ova dva sela navodi kao 1. Škernik (Škarnik) Razvorski, 25 kuća, 272 stan. i 2. Škernik (Škarnik) Selački, 16 kuća, 136 stan. oba u županiji va raždinskoj, a takva podjela ovog kontinuiranog razasutog naselja na brdima na po toku Škrniku odgovara drevnoj podjeli kako je sačuvana u crkvenoj organizaciji gdje Dolnji Škrnik s bližim Razvorom pripada u tuheljsku župu, a Gornji Škrnik u župu u Zagorskim Selima. Sabljaru je očito bila poznata oscilacija u lokalnom izgovoru ovoga imena. IM 1960 185 navodi samo Gornji Škrnik (općina Klanjec, srez Krapina, pošta Zagorska Sela). — Toponim Škarnik kao ime sela javlja se nedaleko od Va raždinskih Toplica. S a b l j a r l.c. izjednačuje ovo selo (tada 10 kuća sa 103 stanov.) s bližim zaseokom Horvatovec, pa na str. 135 ima »Hervatovec, pustara, utje lovljen selu Škarnik, kotar Novi-niarof, žup. križevačka«. IM 1960 421 ima doduše ime sela Škarnik (općina i pošta Varaždinske Toplice, kotar Varaždin), ali atribut povezuje s imenom susjednog sela Horvatićevi Jarki na lijevoj strani rijeke Bednje na obroncima Topličkih brda. Na specijalnoj karti (list 14) razlikuju se ova tri naselja. Selo Škarnik sa svojih 7 kuća leži na desnoj strani rijeke Bednje na nešto uzdignu tom pragu nad močvarnim poljem, a lijevo od potoka Velinec, koji se niže od tog sela razlijeva na svom ušću u Bednju. Potok Velinec prolazi između brda s imenom Gradec s desna i nižeg oblog humka s lijeva, na kojem zaselak s nekoliko kuća i sad nosi ime Horvatovec. U ovom kraju, gdje u gustom slijedu prevladavaju imena na selja i vođa na -ec i -vec, nešto uzvodno jedan zaselak nosi ime Črnile, a selo na močvarnom terenu nasuprot opisanom Škarniku zove se Tuhovec.
100
gotskim riječima koje sve u mjesnim imenima znače zamuljeni, blat ni, tamni vodeni tok, kako to nalazimo iz vremena seobe naroda u Panonskoj nizini. 5 Ovakav je potok Škrnik doista u svom najdonjem dijelu, gdje se na ravnom polju razlijeva u zamuljenu močvaru na svom ušću u Sutlu, pa mora da je tako bilo i u vrijeme kad su ga tako nazvali gotski došljaci u ovaj kraj. Ali ovaj potok nije takav u svom gornjem toku gdje na njegovim brdovitim stranama uz bistru čistu vodu leži istoimeno selo. Ovo ime dakle ima svoj posta nak u dolini, u močvari uz rijeku Sutlu, a tek kasnije s povlačenjem svoga stanovništva povuklo se u gornja naselja. 6 Prema tome mora da je prvotno naselje ovoga imena ležalo na donjem toku potoka koji je zaista močvaran. Tu je naziv od vode prenesen na selo, i to na ono starije naselje, koje je još na sojenički način ležalo u plav ljenom polju na ušću potoka Škrnika, kako tu još i sad stoje kuće zaseoka Gmajne na maloj uzvisini, ugroženoj za svake malo veće vođe. Ime Kumrovec kako se danas zove selo na donjem toku ovog potoka, ali poviše od plavljenog polja na prvoj terenskoj stepenici nad ravnim tlom, očito je kasniji njemački prijevod starijeg gotskog imena s istim sematičnim sadržajem. 7 Za Korušku, no uzevši pri tom u obzir širu ob last istočnih Alpa, Kranzmayer je ukazao na to kako je prenošenje prvotnog sadržaja u mjesnim imenima osobito u nazivima voda, zna čajno upravo u sporednim dolinama. Dok se na glavnim tokovima, u otvorenim dolinama i na jačim saobraćajnicama izmjena stanovništva vršila bez saživljavanja, pa je novo stanovništvo preuzelo stara imena a da im nije upoznalo značenje koje se zatim izgubilo, dotle se u za bačenim i od prometa udaljenim mjestima jezična izmjena odvijala postepeno, tako da je u prevođenju toponima mogao nastati čitav lanac predaje. 8 To ujedno ukazuje na postojanost naselja u tim krajevima od ranih početaka sjedilačkog inkolata. U izmjeni etničke strukture više je odlučivala promjena govornog idioma nego uklanjanje starijeg populacionog življa koji je po toj inerciji nužno ušao u nove etničke tvorbe svoga zavičaja. 5 G r i e n b e r g e r T h . , Ostgermanisehe Flussnamen bei Jordanes ZDA 55 1917, 41. - S c h w a r z E., Flussnamen und Volkerbewegungen in Oberpannonien. ZSPh I 1925, 329, usvaja Grienbergerov izvod da je hidronim Scarniunga gotsko \% st. nord. skarn, Mist (334), i ako bi trebalo očekivati oblik Skarnunga prema ostalim imenima -ing, -ung. Ovo usvaja i V a s m e r u svojoj recenziji cit. Grienbergerova djela u ZSPh VI 1929, 183. Nije li u Jordanesovu obliku već prisutan uticaj slaviziranja ove riječi s unesenom palatizaeijom kao elementom tvorbe adj.. poss.? — P l e t e r š n i k s. v. tumači riječ skarnik kao »der Dachsparren«, dakle onaj vez roženica na krovu, koji se u Zagrebu zove škare (Rječnik JAZU s. v.), a škarnica po njem je polovica škara. Slovenski naziv škarnjak ( P l e t e r š n i k s. v.) za pticu skanjac, kanjac, govori upravo za prisustvo staronord. osnove *skarn u semantici naziva za ovu pticu suroga perja. 6 Kako se pomicanje naselja odnosno nastajanje novog naselja i odvajanje od prvotnog imena reflektira u pridjevima sa suprostavljenim značenjem (donji-gornji, stari-novi, veliki-mali) v. N i e d e r l e u Moravske Slovensko 27. 7 S c w a r z o. c. icrpno donosi primjere za onomastičku pojavu da nov etnički sloj došljaka usvaja od starinaca geografska imena po njihovu sadržaju i prevodi ih u svoj jezik, dok stari oblici zaostaju kao jezični fosili. 8 K r a n z m a y e r 193 i 194
101
Pitanje je, kada je i u kakvim prilikama moglo doći do prevođenja imena Skrnik u Kumrovec, a da je kod tog sačuvan stvarni sadržaj stare riječi? Do rješenja ovog pitanja vodi nas nalaz na obližnjem vr huncu, koji se s 621 m nadm. visine uspinje nad susjednim naseljem Sv. Petar, danas Bistrica ob Sotli. To je nadaleko poznato zavjetno mjesto Svete Gore, koje se sa svojih pet crkava nadvisuje nad kotlinom sred nje Sutle. 9 Na ovaj strmi istaknuti vrhunac lako se dolazi s ceste koja od Sutle vodi na Savu kod Brezica i Krškog i služi kao lokalni, dosta frekventirani prelaz iz Zagorja, odnosno iz Dravskog polja od Ptuja u do linu Save. Kao obično kod takvih zavjetnih mjesta u istočnim Alpama glavna je crkva posvećena Marijinom kultu s patrocinijem Male Gospe, 8 rujna. To je prostrana monumentalna crkva kojoj je protureformacioni barok dao posljednje oblikovanje. Barokna je adaptacija izvršena na kasnogotičkoj crkvenoj zgradi, o čem govori i ograda nad strmim istočnim obronkom, u kojoj ima mnogo lijepo klesanih ploča, a i je dan fragmenat s ostacima uklesanih pismenih znakova (si. 16). Obilje kamene građe i ruševnog materijala sasutog niz taj strmi obronak i obraslog vegetacijom mora da potiče od ranijih građevina koje su tu stajale možda kao neko utvrđenje ili bar jaki cintor oko negdašnje male crkve. Iza svetišta ove glavne crkve sasvim nablizu je kapelica sv. Fabijana i Sebastijana pa je očito da je prvotno bila situirana na većem prostoru. Lokalitet Svete Gore javlja se u pisanim spomenicima g. 1265 kao »Mons sancte Marie virginis apud Chunegsperch«. Nedaleko na str mom obronku nad Sutlom, nad njenim ulazom u sutjesku Zelenjak i sad stoje ruševine srednjovjekovnog burga Kunšperga. Već u 2. pol. 11 stolj. taj je grad srušen, ali su ga nedugo zatim vlasnici opet uspostavili kao svoj grad pa po njem isti rod nosi ime sve do posljednjih odvjetaka u 14. stolj. Tada se burg Kunšperg i njegove zemlje uključuju u posjed grofova Celjskih. Jedan član roda Kunšperga daruje spome nute g. 1256 samostanu Studencima u Štajerskoj selo Razvor na lijevoj obali Sutle. 11 To je prva vijest o jednom od sela na srednjoj Sutli. Našli smo da se selo Skrnik javlja g. 1397. dok se naselja Risvica Kum rovec, Kraljevec, Tuhelj i Klanjec prvi put spominju g. 1463 u pripad nostima Cesargrada, koji je u 14. stolj. kao silan burg porodice Celj skih podignut na lijevom pobrđu Sutle. 12 Ipak se iz ove darovnice, odnosno iz njenog podatka »in monte sancte Marie« ne može doznati gdje je bilo to utvrđeno mjesto po kojem je darovnica datirana. A mora da je bilo utvrđeno, jer na tom gorskom prelazu usred šume, 9 Sliku brda s pet crkava i opširan opis i historijat objekata v. S t e g e n š e k 129 i d. 10 I b i d . 141 11 I b i d . 218: Oton od Kunšperga daruje s dozvolom krškoga biskupa Ditrika kao svog feudalnog gospodara studeničkim dominikankama »villam nomine Razv o r « . . . »acta sunt hec in Monte sancte Marie apud Chunegsperch, a. d. 1256, indik. 8. - U listini izdanoj u samostanu Studenice 4. I. 1256: »fratres de Monte sancte Marie virginis apud Chungsperch.« 18 K 1 a i ć Sutla 136
102
neko boravište 8 uvjetima za duži ili kraći boravak zemaljskog gospo dara u tadašnjim je prilikama moglo biti samo iza zidina. Da li je takvo zdanje stajalo na samom vrhu, o čemu bi govorila množina ruševnog materijala, ili na širem prostoru podno vrhunca, gdje i sad stoji ba rokna crkvena kuća i novija gostionica nekad zvonareva kuća s gos podarskim zgradama, a koji je prostor uvijek činio cjelinu sa zav jetnim crkvama? Kad je nedavno proširivan put do tih kuća, otkriveni su neki stari grobovi, ali nisu određeni ni sačuvani. 13 Ipak mora da je ranije neka veća građevina ili fortifikcija stajala na samom vrhu i prije nego što je u 16. stolj podignuta velika crkva, jer o tom svjedoči taj silan ruševni materijal, a i obrađeni kameni fragmenti u spomenutoj ogradi. Četiri kapelice podijeljene su tako da po dvije stoje u glavnoj osi velike crkve. Najdalje je na sjeveru na istaknutoj glavici nad doli nom, crkvica danas posvećena Gospi Lurdskoj, s ranijim dvostrukim patronicijem Djevice Marije i sv. Bolfanka-Wolfganga. Ali i ta novija crkvica nadograđena je na ranijim zidovima, kako se to vidi po kle sarskim znakovima na ugaonim kamenim kvadrima svetišta, koji od govaraju analognim znakovima na glavnoj crkvi. Kao iz kakve dobro smještene vidjelice, koja je s ove strane iz doline nepristupačna, s ove 6e glavice pogled otvara daleko na istok preko Sutle sve do uravnjenog brda Gradišća nad Risvicom na ulazu Sutle u sutjesku Zelenjak i do šumom pokrivenih brda nad kojim dominiraju ruševine Cesargrada. Već samo ime, a i oblik uravnjenog Gradišća upućuju na to da se tu radi o predslavenskom gradištu. 14 S druge strane na zapad pogled seže daleko na pobrđe Kozje. Tu se nad današnjim mjestancem Podsreda dobro vidi još jedan analogan zavjetišni lokalitet. To je brdo s tri crkve koje se zovu Podsreške Stare Gore. 15 Nad alpinskim naseljem Podsreda nasuprot istoimenom gradu porodice Windischgratz, na li jevoj strani rječice Bistrice koja teče u Sutlu, diže se brdo koje se samo o sebi zove Gradišće, a tako se zove i zaselak s nekoliko rasutih kuća na obroncima ovoga brda. Na rijeci od glavnog puta odvaja se »križna pot« i vodi uza strmenitu stranu mimo baroknih postaja, kako je to već obično na alpskim zavjetisnim mjestima. No posljednja postaja, od koje se dalje nastavlja otvorena zaravan ovoga brda, nije barokna. To je skromna nevelika kapelica sa slikom Pieta na oltaru. Takve su gotičke prvotno bile i obje crkvice dalje na toj zaravni. Od tih dviju, glavna je ona zavjetna, koja također ima jednu od varijanata madonskog lika, a na gotičkim temeljima vidi se kako je nadozidavana. Treća kapelica, opet sa ženskim patrocinijem sv. Ane, u koji je uvijek uključen i Marijin lik, jednaka je onoj na četrnaestoj postaji. Očito su ove tri crkvice prvotno bile jednake po gradnji, ali, što je za naše razmatranje važnije, i po sadržaju sa svoja tri kultna lika s marijan18
C e v c 233 K o s M., Gradišće in Gradec v slovenskom X-XII, 1941, 116-124 15 S t e g e n l e k 138 bilj. 2 14
srednjem
veku. P. O. GMDS
103
skim likom u središtu. Podignute u doba kad kod nas retardira gotika, jedna je od njih kasnije u doba protureformacije preuzela službu posljednje postaje na križnom putu. Po lokalnoj predaji P o d s r e š k e S t a r e G o r e su »najstarija majka Božja« u ovom kraju po čemu je ovaj lokalitet dobio ime. S prostrane zaravni, koja nešto dalje od crkvice sv. Ane završava s nasipom pod ledinom, otvara se pogled u dolinu Sutle a osobito dobro vidi se glavica Svete Gore sa svojim bijelim crkvama. Podno ova dva vrha s istovrsnim svetištima teče rječica Bistrica u kojoj dolini leže sela Gornje i Dolnje Trebče. Šumom pokriveno gorsko bilo u kojem brdo Svete Gore tvori jedan od istaknutih vrhunaca zove se Kozje. Sva ova imena ponovno govore o značenju ovoga kraja kao podru čju s kulturnim lokalitetima. 16 Dva vrhunca udaljena nepun dan hoda oba sa centralnim ženskim likom i sa dva svetačka lika, koja su na Svete Gore doživjela reduplikaciju, a na Stare Gore zadržala su trinitet ženskog lika, sve to uvodi nas u krug istočnoalpskih lokaliteta gdje se tradicija drevnih svetišta održala do danas, s najbližom analogijom u Koruškoj. 17 Za protureformacije funkcija votivnih zavjetišta osvježena je i ojačana, ali na štetu starih običaja nekad povezanih s ovim mjestima, a danas kod nas posve izgubljenih. Osim kultne službe oba su vrha od davnine služila kao straža nad prometnim putem koji je izbjegavajući poplavljeno polje prolazio prisojnim, nešto uzdignutim pragom na sjeveroistočnom obodu ove kotline. Tu se duž puta redaju sela Risvica, Brezje, Kumrovec, Razvor, Plavić i Miljana, a dalje vodi put za Podčetrtek i za gornju Sutlu, gdje je nekad stajao grad V r b o v e c , castrum U r b o c z sa crkvom sv. Vida. 18 Dvije crkvice na vrhu Svete Gore, koje stoje niže od glavne crkve na zapadnom grebenu, posvećene su donja sv. Martinu i gornja sv. Jurju. Obje crkve Stele određuju prema njihovim konstruktivnim elemen tima kao predromaničke. 19 Ujedno je Stele prvi donio natpis, uklesan na dovratniku crkvice sv. Jurja 20 (si. 13) i ukazao na to da se u nat16 N i d e r 1 e ŽS I I 186 i bilj. 6. t r u b i t i od kor. terbt—necessarius, treba - negotium, potom i o b e t . . . trebiuie poganbsko . . . IX-X stol. itd.« i ako 187 bilj. 2 to ponime u slavenskim zemljama iz ove osnove tumači kao »krčevina,« »očišćeno tlo«. — B e z l a j II 270 s. v. Trebnik.- H u b e r t II, 256; staroslavenski t r e b i t i, defricher, stavlja uporedo s italokeltskim t r i b u s ; galski t r e f , dio plemena, rod; irski t r e b, kuća, dom, ali i rod i njegova krčevina. - Jedno od poznata 4 »sveta brda« u Koruškoj zove se danas G o s e b e r g , g. 961 C o z i a e,, dakle K o z j e ; danas tu stoji crkvica sv. Vida. S c h m i d t Leopold 722. " A n đ r e e - E y s n M., Volksundliches. Braunschweig 1910 25: Kultstatten und Bilđnisse der heiligen drei Jungfraunen. U Koruškoj nad Rožnom dolinom, kota 511 lista Villach Austrijske specijalne karte 1 :50.000 s njemačkim imenom »St. Gertraud 1 bei Srajach« slovenski zove se Sveta Gora. Uz ovo se brdo na kojem stoje ruševine neke tvrđave vežu legende. I, e b e r P., Sagen von den heiligen Bergen Karntens. Carinthia 141, 1951, I, 767. - Zender 173 br. 766. 18 K 1 a i ć Krapinski gradovi 19 bilj. 3. - S z a b o Zagorje 36 " S t e l e 367-382. 20 Ibid. 375 si. 8 i 379 si. 9.
104
pišu nalazi nekoliko znakova iz runskog alfabeta i da tekst prema obi čaju gotskog pisanja vjerojatno teče s desna na lijevo. 21 Osim repro dukcije fotosnimke Stele i po njem Cevc razvili su ovaj natpis linearno pa stoga kad govore o tom kako nakon prva tri znaka (gledajući s lijeva na desno) postoji praznina, 22 promakla im je značajka koja se dobro opaža kad se natpis promatra na samom luku. Praznina naime nije slučajna ni primarna. Na kamenu ovog nevelikog luka dobro se vide tragovi klesarskog dlijeta kojim je na tom mjestu dio teksta iz natpisa otklesan, izbačen, brisan. To se najbolje može provjeriti gle dajući na sam luk s njegove donje unutarnje strane stojeći na pragu crkvice. Tada se dobro vidi kako je na tom mjestu vanjski lučni rub nešto uvučen, očito zbog toga što je tu tanki sloj kamena naknadno plošno otklesan. Time se sigurno može utvrditi činjenica da je taj dio natpisa hotimice izbačen i izbrisan. Po analogiji s ovakvim brisanjem imena iz javnih akata koja su nomina damnata memoria, tu je mo ralo stajati jedno takvo ime. Možemo pretpostaviti da se u natpisu radi o kratko sažetoj arengi utemeljiteljnog akta ove crkvice, kako je to obično na takvom mjestu. Ako tekst teče s lijeva na desno, onda bi prvi znakovi mogli biti invokacija ili datacija, nakon čega bi slijedilo ime donatora i dalje u najkraćem podaci o dedikaciji crkve. Ana logiju ovakvom natpisu pruža nam, iako bez prvog elementa invokacije, natpis Sv. Križa u Ninu, koji potiče iz vremena prije g. 800. 23 Ukoliko je međutim natpis pisan obratnim smjerom, samo ime moglo je opet doći na ovo brisano mjesto. Iako iz znatno kasnijeg vremena, ali iz Bosne, iz zemlje u kojoj se dugo i ustrajno produžuju jednom usvojeni oblici, imali bismo i za taj slučaj analogiju. To je natpis bana Kulina na crkvi u Muhašinovićima kod Visokog, u kojem se natpisu ime donatora nalazi na kraju. 24 Ako dakle praznina u našem natpisu znači izbrisano ime, a samo tako može se protumačiti ovo isklesano mjesto, ova nam činjenica može poslužiti kao uporište u daljnjem raz matranju. Ovo je ime naime moglo pripadati samo nekom arijanskom vladaru. Ne ćemo se upuštati u nagađanje koje je to ime, odnosno koji je to vladar bio. Ža nas je važnije da bi to najvjerovatnije mogao biti jedan od vladara Istočnih Gota. Goti kao arijanski narod ovdje su bili toliko udomaćeni da im je moglo biti poznato ovo starinsko kul tno mjesto. Ono je doduše u šumskoj zabiti, ali pored važnog puta koji povezuje Ptujsko Polje s dolinom Save. Natpis na crkvici sv. Jurja 21
Ibiđ. 376 i 377 Ibid. 376. - C e v c 224. 88 Š i š i ć Priručnik 118: »Između g. 788 i 800. Natpis na vratima kapele sv. Križa u Ninu: Godes(l)av iuppano qui isto domo co(struxit).« ' 24 A n đ e 1 i ć P . Revizija čitanja Kulinove ploče. GMS NS XV-XVI, 287, gdje je ujedno sva prethodna literatura, 293: »Siju crkvi» b a n i KulinTb zida . . . i postavi svoi o b r a z i (nad) p r a g o m . . . « . — 289: »Crux coronata kao simbolično-ornamentalni motiv potiče iz starokršćanske umjetnosti. Relativno najčešće susreće se u pređromaničkoj o r n a m e n t i c i . . . Vrlo bliske analogije . . . poč. IX stolj. - X v . . .v, »Stilizovani krug, pojedinačno ili u nizovima, jedan je od najčešćih ornamentalnih mo tiva predromaničke umjetnosti uopće;« ovo sve govori za arhaičnost toga spomenika i za konzervirano produživanje formula i likovnog izraza, prenesenih u tradiciju. 82
105
mora dakle da potiče iz rane Seobe naroda, i najvjerojatnije je gotski, u jednoj od provincijskih ili lokalnih varijanata pisma srodnog futarku. 25 Da se doista tu radi o nekom vladaru kao utemeljitelju ove crkve, možemo zaključiti i po drugom kamenom spomeniku koji se nalazi na pročelju iste crkvice (si. 14). To je kvadratna, donekle ne pravilna ploča uzidana lijevo nad dovratnikom koji na svom luku nosi natpis. Ova je ploča od istog kamena kao i luk s natpisom. 26 Primitivnom linearnom rezbom tu je ucrtan lik nekog vladara koji ejedi na prijestolju u pozi oranta. 27 Kao odjeća raspoznaju se toraks i kratki rub tunike na golom stegnu. Da li krug oko kruškolike glave ima da znači nimb, teško je raspoznati. Ali u slučaju da se doista radi o aureoli, ipak ne mora to biti lik Krista, koji se do kraja 6. stolj. jedva javlja ikonografski kao Christus Imperator. 2 8 O ranokršćanskom liku oranta tu se također ne može raditi. Ali u tom bi nam mogla pomoći uporedba, ma da sa znatnom retardacijom, s navedenim natpisom u Bosni, kad Kulin nakon utemeljiteljnog sadržaja nadodaje: »postavi svoj obraz (nad) pragom«. Pisani znakovi na ploči na crkvici sv. Jurja s jedne i druge strane lika nemaju ni približne srodnosti s futarkom i bitno se drugačiji nego znakovi na luku. 29 Da je takvih i slič nih natpisa iz doba Seobe naroda tu na ovom starom svetištu bilo i više, svjedoče dva ulomka s veoma erodiranim ostacima linearnih pis menih znakova, možda blizih znakovima na ploči kraj lika. Jedan ta kav mali odlomak leži danas kraj kamene ograde, drugi veći ugrađen je u nju kojih dvadesetak metara od početka ograde desno od crkve, gledajući s pročelja prema crkvi 30 (si. 16). Uz naše prvo pitanje kad je moglo ime K u m r o v e c preslojiti sta riji oblik S k a r n i k, postavlja se sad i drugo, kad je moglo doći do brisanja arijanskog vjerojatno gotskog imena u ovom natpisu, od nosno kad su prilike u ovom kraju pogodovale čišćenju posljednjih ostataka arijanstva. To se moralo zgoditi u vrijeme kad se još znalo značenje natpisa i kad je još postojala živom želja da se izopćeno ime 25 S t e l e 376-377: »Die Verv/andschaft in ein paar Fallen sogar die Indentitat unserer Zeichen mit den Zeichen der Runnenalphabette neigt zur Annahme, dass es sich um eine Variante der Runnenschrift handelt.« 26 Ibid. 377 i d. - C e v c 214 i d., si. 1. 27 C e v c 216 donosi mišljenje S t e g e n š e k a da je to prikaz Stojećeg Veličan stva, ali na str. 217 sam iskazuje mišljenje da se radi o liku vladaoca. 28 G e r k e F., Cristus in der spatantiken Plastik. Berlin 1939, 80 bilj. 1. 29 S t e l e 377 si. 10: ». . . und eine Reihe unlesbarer Zeichen enthalt«. - C e v c 216: »Na levi i na desni strani glave so zarezana neka znamenja: na levi dva, na desni tri:« (slijedi nacrt tih znakova); str. 244: »Toda ta znamenja so nam prav taka uganka kot upodobitev sama in vprašenje je ćelo, če gre res za pravo pisavo, ali pa za neka druga znamenja.« Dalje upoređuje natpis na vratima u kojem kao i Stele vidi neke runske elemente, s ilirsko — venetskim alfabetom, ali s time da su rune primile pobude iz sjevrnoitalskih alfabeta. »Vprašanje je ćelo, če so znamenja na portalu in reljefu nastala istočasno in pod isto roko. Ne isključujem docela možnosti, da ništa oba kosa, reljef in portalni blok popolnoma istočasni, čeprav sta oba iz istega kamena, kakršnega je pač polna sva okolica«. 80 S t e l e ni C e v c ne spominju ovih ulomaka. U međuvremenu manji je ulomak pohranjen u Posavskom muzeju u Brezicama. Zahvaljujem direktoru muzeja Stanku Š k a l e r u na mogućnosti snimanja i objelodanjenja.
106
briše. Najkasniji rok, a uz najpovoljnije uvjete za takvu akciju, bilo je vrijeme karolinških misionarskih pohoda kad je pokret kristianizacije zahvatio čitavu istočnoalpsku oblast. 31 I ako je dolina Sutle izvan dohvata salcburške nadbiskupije, kako je granica između ove di jeceze i akvilejske patrijašije ustanovljena g. 811. na Dravi, 32 ipak se djelovanje misionarskog centra u Salzburgu širilo i u krajevima južno od Drave. Već sam spor oko granica između zainteresiranih dijeceza, Salzburga i Akvileje proistekao je zbog nastupanja salcburških misio nara na širem području nego što su im to pružale dijecezanske gra nice, tada veoma relativne. Očiti franački uticaj vidi se i u patrociniju obližnje, druge male crkve sv. Martina, koju Stele također određuje kao predromaničku. 3 3 Pored sv. Jurja koji je poznati patron na sta rim kultnim mjestima, gdje ovaj legendarni solunski vitez ima zadaću da suzbije poganske demone, sv. Martin Turski oficijelan je pratilac franačkih misionara i njihove crkvene organizacije. 34 Nema opravdanja da bi ovakva propagandna akcija mogla biti iz vršena kasnije. Nakon što je provala Mađara nanijela katastrofalan udarac ovim krajevima, tek oko god. 1000. dolazi do sređivanja pri lika u akvilejskoj patrijaršiji, 35 a nešto kasnije u 1. pol. 11. stolj. reli giozna djelatnost domaće velikašice sv. Heme čitavu Savinjsku marku unosi u moćnu crkvenu organizaciju 36 u kojoj neko odavno zaborav ljeno ime nije moglo više privući pažnju onih koji su tada živo sudje lovali u svjetskom zbivanju u toku borbe za investituru. U to se vri jeme pod svojim imenom javlja naselje Šan Peter - Sv. Petar na Bis trici. 37 Ovo samo ime govori o znatnom djelovanju salcburških misija u ovom kraju na Sutli. Već pojava da naselje nosi crkveno ime svjedoči da je tu kolonizacija izvršena u mreži crkvene organizacije, 38 a patrocinij sv. Petra veže ovo naselje sa starim misionarskim sjedištem u Salzburgu, jednako kao što ime sv. Sebastijan. kom je posvećena treća crkvica na Svetim Gorama, nosi naslov župne crkve u Salcburgu. 39 Sve to pouzdano nas vodi do vremena zamasnih franačkih akcija, s kojima započinje bajuvarsko prodiranje među Slavene u Alpama, a koje je u tom prvom valu zaustavljeno s prodorom Mađara. 81
K o s Zgodovina 66 I b i d. 67 S t e l e 368: Obje crkve pređromaničke, ali ne sinhrone; str. 3 8 1 : » . . . vorromanische oder wenigstens sehr friihromanische Entstehungszeit anzunehmen . ..« 84 C e v c 232. - K o v a č i ć 128 35 K o 8 M., K postanku ogrske meje med Dravo in Rabo, ČZN XXVIII, 1933, 145. - K o v a č i ć 134 36 K o s Zgodovina 37 Prema D r a g a n o v i ć K., Shematizam Sv. Petra na Sutli javlja se prvi put g. 1054. - G. 1251 tu je vikarijat župe u Pilštajnu, K o v a č i ć 140. - O r o ž e n I., Das Bisthum und die Diozese Lavant. I - VI Maribor 1875-1887; V. dio Das Dekanat Drachenburg 1887, str. 374 kao godinu posvećenja župe 1257. 88 Ibid. 131 89 Crkva benediktinskog samostana, od g. 798 metropola salcburške nadbiskupije posvećena je sv. P e t r u ; Conversio 27, 33 i 1 2 7 . - G u g i t z.Das Jahr, H V e r e b r u n g und Brauchtum des hl. Petrus, 1-17; I Verehrung des hl. Sebastian 49-55. 32
33
107
Ako brisanje arijanskog imena u natpisu sv. Jurja datiramo naj ranije s pokrštenjem Karantanskih Slavena za domaćih knezova Gorazda i Hotimira, što ipak nije vjerojatno uzimajući u obzir udaljenost ovoga zabitnog kraja od jačih crkvenih središta i otpor domaćeg živ lja kako o tome čujemo iz izvora, 40 kao postquem moramo uzeti vri jeme misionarskih akcija salcburških nadbiskupa u 9. stolj. od Arna do Adalvina. U tom rasponu gotovo bismo djelovanje Luiprama (836-859) i Adalvina (860-873) mogli smatrati kao najaktivnije u fra načkom zadobivanju ovoga kraja. Tim smo ujedno našli vrijeme kad je najvjerovatnije novonjemačka riječ kummer u jednom od sitnih naselja na podnožju Svetih Gora pre šlo jila ranije gotsko *skarn, koje je ime još tada moralo biti razum ljivo stanovništvu ovoga kraja. 41 Ujedno smo našli odgovor na oba naša pitanja, naprijed postavljena. Ime u natpisu na crkvici sv. Jurja koje je također moralo biti poznato bar posljednjim potomcima sta roga stanovništva, brisano je uporedo s prevođenjem ranijeg gotskog toponima u novu bavarsku riječ. Našli smo dakle da je na dva vidno istaknuta, a nablizu smještena vrhunca nad srednjom Sutlom postojao kontinuitet Marijina kulta s očitim tragovima drevnog ženskog božanstva. Oba svetišta mora da su živjela već u ono doba otkada su poznata kultna mjesta iz analognih pojava u Koruškoj, gdje su takvi lokaliteti sačuvali svoju prastaru funkciju do naših dana. 42 Upravo zbog natpisa i njegova sadržaja mora da je svetište na Svetim Gorama privuklo na se pažnju misionara, čemu je uslijedilo brisanje imena i posvećenje crkava salcburškim zaštitnicima. Tek četvrta crkvica na ovom vrhu u kojoj se opet javlja marijanski kult napominje da je i tu negda glavna služba bila pri držana za kult ženskog božanstva. Međutim na nedalekom svetištu Stare Gore arhaika je u cjelini održala spomen na ženski trinitet. Bez nekog heretičkog spomenika tu se u pučkoj predaji negdašnje žensko božanstvo pretopilo u Marijin kult, a da i nije trebao posre dovati neki jači crkveni zahvat. U tom mora da je izvor pučke predaje koja je održala prednost po starini ovog zavjetišta. 40
Cibulka 142 - K o s Zgodovina 59 i d. - C o n v e r s i o 43 i 44. Da je riječ k u m t r u Hrvatsko Zagorje ušla s kolonizacajom bavarskog elementa prije provale Mađara, vidi se po tom što je po svom sadržaju kajkavsko kunrbr bliže gotskom *skarn nego današnjem značenju ove riječi u njemačkom, v. bilj. IV 3 i 5. Rani bavarski utjecaj zamjetan je u govoru sutlanske doline, npr. u riječi lojpa, kako se zove zatvoreni ulazni prostor u zagorskoj kući. - S c h w a r z v. bilj. II 42: 471/2 uopa)laube (loupa), upućuje na to da je posuđivanje izvršeno do kraja 11. stolj. - Š t r e k e l j K. Razlaga nekternih krajevnih imen po slovenskom Stajeru, ČZN I I I 1/2 Maribor 1902, 4 1 , izvodi toponim Kumer iz antroponima Gojiner navodeći kao analogiju toponim Gomirje u Gorskom Kotaru. Tako on tumači mjesna imena: Kumerska Graba, Kummersberg (njemačko ime za predio kod Ptuja) i još neka u govornom njemačkom području. Za navedeni vinorodni kraj Kummers berg kod Ptuja kaže (str. 52): » . . . rodi vino . . . ni zlahka misliti na nemško Kummer«. P o karakteru kraja ovom toponimu odgovaraju u Zagorju oni lokaliteti, koje smo našli s imenom Komor i Kumor (bilj. IV 3) koji su doista svi vinogorje. 48 G r a b e n pas. - G u g i t z Wallf ahrten, 188 i d. - S c h m i d t Leopold s iscrp nom literaturom. 41
108
Da je i sire područje oko rijeke Sutle također moglo sudjelovati u franko-bavarskim misionarskim akcijama, mogli bismo nazrijeti u još nekim naoko neznatnim indicijama. Ma da su to samo slabi fragmenti, osvrnut ćemo se na njih u našem razmatranju, jer se ovaj naš kraj, rekli smo, javlja tek kasno u srednjem vijeku. Dok se u našim ostalim krajevima obično glavna seoska svetkovina drži na dan crkvenog titulara pa se tad održavaju poznata proštenja kad u takvo selo dolazi narod iz čitave okolice, u zagorskim se župama po starijem običaju slavi dan crkvenog posvećenja pa se na posvetilo, kako se taj dan zove u Hrvat skom Zagorju drži i seoski zbor. Tako crkva u Pregradi svoje posvetilo slavi u prvu nedjelju poslije Uskrsa, i ta se nedjelja zove dominica pregradensis dok je slijedeća nedelja tuhelska nedelja, dan posvećenja sus jedne crkve u Tuhlju, u dolini Velika Horvacka. 43 Ovu crkvu nema Ivan arhiđakon u svom popisu i ako je tu po crkvenoj tradiciji župa ab immemorabili. Mora da je to jedna od onih crkava u vrbovečkom arhiđakonatu za koje se tada, u 1. pol. 14. stolj. znalo da ih treba nanovo podig nuti. To je sigurno i izvršeno u vrijeme kad se kod nas gradilo u zaka šnjelim gotičkim oblicima, kako se to vidi na današnjoj crkvenoj zgradi gdje su se pored kasnijih baroknih promjena očuvali elementi jedno stavne gotičke arhitekture. 4 4 Ali prigodom restauratorskih radova na ovoj crkvi, u godinama prije prvog svjetskog rata nađeno je da crkveni temelji stoje na drvenim pilonima u podvodnom zemljištu. 45 Mora dakle da je u svom nepoznatom ranom početku tu stajala jedna od onakovih drvenih crkava usred velikih šuma i močvara u još gotovo sojeničkoj faciji, kakove nam prilike tada u prostranoj zemlji naseljenoj Slavenima predočuje Spis o konverziji. U istu sredinu uvodi nas i dan posvećenja ovih dviju seoskih župa. Kako se naime u tamošnjem misionarskom radu pokrštenje puka održavalo obično na Uskrs ili Duhove, ali najpogodnije vrijeme za to bila je uskrsna nedjelja s prethodnom korizmenom pri pravom katehumena, 4 6 to je najvjerojatnije da su ove dvije crkve bile posvećene u toku jednog takvog događaja, a njihovoj posveti mora da je na sam Uskrs prethodilo posvećenje neke nepoznate nam veće crkve u ovom kraju ili na širem prostoru. To bi odgovaralo onom radu posve ćenja područnih crkava kako to donosi Spis o konverziji za crkve u 43 Na ove pojave upozorio me pokojni kanonik M a r c e l N o v a k , župnik u Tuhlju. - L i b e r m e m o r a b i l i u m i z g . 1773 iste crkve, § X: »Duas olim celebritates ecclesia Tuhelensis in usu retinet, quibus tertia receiitius accessit. Prima cadit in dominicam secundam post Pasha, velut anniversarium dedicationis ecclesiae h u j u s . . . Vocat vulgus hane dominicam Tuhelszka nedelya seu Tuhelensem Domi nicam, sicut precedentem qua Pregrada similis solemnitas recolitur Pregradensem Dominicam . . . Altera celebritas agitur fešto Assumptione B. V. Mariae, utpote patrocinii ecclesiae hujus.« Treća svetkovina sv. Ivana Krstitelja utvrđena je g. 1772. 44 S z a b o Izvještaj 45 I ovaj podatak zahvaljujem kanoniku Marcelu Novaku, koji je nekad sam prisustvovao ovim radovima. 48 S c h n u r e r 384 i 399. - K n i e w a l d D., Liturgika, Zagreb 1937, 152 i d.
109
Koceljevoj državi na Blatnom Jezeru.* 7 Pojava da župne crkve u zapad nom dijelu zagrebačke nadbiskupije i sad još slave god svoga posveće nja poklapa se s tipičnim slijedom patrocinija, to su Velika Gospa (u manje slučajeva koja druga Marijina svetkovina) sv. Juraj, sv. Križ, Trojstvo i Tri Kralja kao nosioci teoloških dogma i sv. Martin, pratilac franačkih akcija pokrštenja, u ovom istom prigorskom dijelu sjeverne Hrvatske. Ma da su to tanki tragovi o počecima ovih seoskih crkava, ipak nam ti podaci pomažu da zagledamo u početke slavenskog naseljenja. Ukazali smo na to kako neke organizacione pojedinosti upućuju da je Vrbovečki arhiđakonat doživljavao promjene koje svjedoče o velikoj starini crkvenog života na ovom tlu. Ponavljanje imena sv. Jurja kao patrona u dvije od četiri najstarije crkve župe ovog arhiđakonata, kape la sv. Vida na mjestu negdašnjeg castrum Urboucz, koji je već u 14 stolj. napušten, a koji je dao drevno ime ovoj crkvenoj oblasti, česta lo kacija sv. Križa, sve to govori za starinu početne crkvene organizacije u ovom kraju. 48 Kad je jednom slavensko naseljenje u staroj Slavoniji privedeno kršćanstvu i kad je ova granična zemlja uključena u karolinški imperij, tu se nisu mogli zadržati okviri negdašnjih nacionalnih crkvenih cjelina pa ni ostaci arijanizma ukoliko su tu još persistirali među zaostalim tra govima različitih hereza iz ranog srednjeg vijeka. No baš taj oficijelni franko-bavarski pokret, koji je uglavnom zahvatio vodeće društvo, 49 mora da je ostatke Gota i Gepida približio njihovoj slavenskoj sredini. Antagonizam između društveno viših i politički snažnijih bavarskih rodova, predstavnika franačke vlasti i seljačkih potomaka starih raz bijenih etnikona mora da je ubrzao stapanje ovih posljednjih sa slaven skim poljodjelskim pukom. Bez obzira na teološka razmimoilaženja koja su u tadašnjem svijetu bila od presudne važnosti, činjenica da su arijanci nosioci ideje o nacionalnoj crkvi u kojoj postoji liturgija na vlasti tom jeziku i pismu, 50 mora da je u zapadnom dijelu Panonske nizine, i bez obzira na uticaje iz Bizanta, među Slavenima pripremila tlo za jed nako shvaćanje kršćanstva, osobito u pogledu crkvenog jezika. To je ranije, prije ofenzivnog franko-bavarskog nastupanja u 9. stolj., moralo biti opće usvojeno jer su i misionari irskog pravca u tom bili veoma širokogrudni. 51 Po svemu ostaci negdašnje gepiđske cjeline uz ostale sta*7 C o n v e r s i o 97 i d.: G. 865 nadbiskup Adalvin boravi na Božić (864 = Nova Godina) u Koceljevu Blatogradu, zatim posvećuje crkve ovim redom: Na Štefanje crkvu Wittimarovu ( = Vitomir), na božićnu oktavu crkvu na Koceljevu posjedu Ad Ortah, u slijedeću subotu crkvu Ad Weride i odmah u nedjelju crkvu Ad Spizzun. Kako se za karolinških misija u slavenskim zemljama krštenje zbog masovnosti obavljalo i u druge nedjelje osim na Uskrs i Duhove ( S c h n i i r e r 399), mora da su takvom jednom prilikom posvećene crkve u Pregradi i u Tuhlju, obje 8 patrocinijem Uzašašća Marijina, poslije 813 g. najčešći patron na zapadu. 48 Na ovom obavještenju zahvaljujem prof, dr J o s i p u Buturcu. 48 P r e i d e 1 Altertumskunde I 126 i d. Sf S c h n ii r e r 142 i d. 51 F i n 8 t e r w a 1 d e r 203 i d.
110
rinačke sjedilačke skupine, postali su onaj prenosnik koji je tradicional nu životnu sliku i ambijent poljodjelskog puka zajedno s kompleksom duhovnih predaja unio u naslijeđe svojim poslavenjenim potomcima i pre dao ga u posjed konačnoj etničkoj tvorbi koju od tog vremena čine Slaveni, u užoj regiji Hrvati kajkavci. Našli smo da kod nas nema mnogo mjesnih imena s likom *skarn -škrn, ali zato na čitavom obodu istočne alpske podgorine i s njom po vezane nizine ima mnogo hidronima s istim značenjem. To su brojni potoci i močvare s kajkavskim nazivima crn, črnec, crna voda i si. u na šim krajevima. Preko jezične granice, na mađarskom i njemačkom jezi čnom području postoje svi prelazi iz slavenskih oblika do takvih ma đarskih i njemačkih imena. U okolini Blatnog jezera i starom Gradišću u zapadnoj Mađarskoj, na starom kulturnom tlu takva su imena naj češća. 52 Zbog toga mađarski istraživači Jordanesova imena S c a r n iu n g a i A q u a N i g r a ubiciraju u mađarskim imenima voda na području između Blatnog jezera i limesa na Dunavu. 53 No mjesna imena sa sačuvanom osnovom *skarn sačuvala su se upravo u ovom našem kraju. U Sloveniji ime Skrnik dolazi jednom kao hidronim u slivu Škocijanske Reke i Bezlaj ga prema Vasmeru uspoređuje sa slavenskom osnovom *skvi>rn, 54 a ipak oblik toga imena upućuje na svoje porijetlo iz još neslaviziranog supstrata. Na prostoru Hrvatskoga Zagorja toponim s oznakom *skarn javlja se na tri mjesta. Osim već opisanoga pritoka Sutle i sela na njem, ime sela Š k a r n i k nalazi se i na sjevernom podnožju Kalničke gore pola sata hoda udaljenog od Varaždinskih Toplica. U pluralnom liku kao V e l i k e i M a l e Š k r n i k e zove se u našoj specijalnoj karti onaj šumski predio pod gradom Trakošćanom 55 s kojeg se slabiji potočni tokovi slijevaju na nekad močvarne livade uz jezero koje je sad uređeno. Domaći svijet a ni Šumari danas više ne znaju za taj naziv. Ali kao Š k a r n i k to je ime uneseno u starim katastarskim mapama posjeda Draškovića u arhivu tamošnjeg muzeja i to kao naziv za zemljišnu česticu na donjem toku potoka Jamno, 56 a uz cestu koja vodi od nedalekoga Cvetlina, odnosno od Ptuja podno grada Trakošćana u dolinu rijeke Bednje i tako spaja Ptujsko polje s kotlinom u kojoj leže Varaždinske Toplice, antičke Aquae Jasae. Nešto niže od grada Trakoš ćana u natopljenoj dolini na Bednji jedno od jačih sela nosi ime P l e s , pa i to je jedan od starih naziva za močvaru. Duž čitavoga toka rijeke Bednje u seoskim imenima prevladava oblik patronimičkog toponima na -ec. To govori da su u vrijeme intenzivnog zauzimanja ove natopljene doline slavenski rodovi dali karakterističnu jezgru ovih sela. Ipak i tu, kao ono u sporednim alpskim dolinama, u gustoj slavenskoj sredini 52 58
Npr. hidronimi Marcal Sar-viz, Fekete-viz i dr. - S t e i n h a u s e r 846. B a r b A., Die Romerzeit im Burgenlande. Burgenland I I I , Einsenstadt 1930, 36
id.
64
B e z 1 a j I I 187. Specijalna karta list 14. 58 Za ove podatke zahvaljujem prof. Vilimu Leskošeku, direktoru muzeja na gradu Trakosćanu koji mi je stavio na raspolaganje i skicu terena iz katast. mape u arhivu Draškovića. 85
111
održao se niz starih imena koja svjedoče o kontinuiranom saživljavanju slavenskih naseljenika sa zatečenim jezičnim, odnosno etničkim življem. Po ovoj svojoj značajki ova duga dolina u kojoj je nekoliko uporišta moglo služiti u prenošenju kontinuiteta populacije, - to su već spomenuti prelaz pod Trakošćanom, zatim Lepoglava, Ivanec i Varaždinske Toplice, - pokazuje da su se etnogenetska kretanja tu odvijala složenije nego što smo to našli u zatvorenoj dolini Sutle. Dok je naime Sutla zaostala na periferiji alpskog zbivanja. Bednja je, široko otvorena prema Dravi, primala prodiranje iz Panonskog nizozemlja s karakterističnom slikom slavenskog naseljavanja, gdje se na neprekinu tom prostoru redaju.naselja tipa -ec, -vci. Ako je danas u nauci dozvoljeno da se ime rijeke N e d a o protu mači 8 pomoću pisarske greške i slučajne zamjene znakova mi i lambda u pretpostavljenoj ligaturi hipotetskog grčkog izvora, koji mora da je poslužio Jordanesu, i tako se bitku na rijeci Nedao ubicira uz rijeku Leithu-Litavu, 57 više opravdanja moglo bi se naći u tom da se ovo staro ime potraži u kraju gdje se kontinuitet u nazivlju održao od ranog srednjeg vijeka do te mjere da se i u intenzivnoj slavenskoj populaciji uspjelo održati mnoštvo rezidualnih imenskih likova, kako smo to našli u dolini rijeke Bednje. Ime N e d a o moglo se preoblikovati po zako nima slavenske fonetike s unesenom zamjenom početnog konzonanta. Etimologija imena B e d n j a iz osnove *bed (beden, badanj) 58 ne od govara terenskoj slici ove rijeke, osim ako se uzme da je svaki riječni tok neke vrsti vodni recipijent. Ovo je značenje moglo ući u smisao ovoga imena nakon toga što je u usvojenom imenu izvršena fonetska zamjena. Za ubiciranje rijeke Nedao u ovaj kraj na Bednji mogla bi govoriti i situacija u koju nordijska Hervarar-saga stavlja odlučnu bitku između Gepida i Huna, kad pobjedu gotskog kralja stavlja u Podunavlje negdje pod »širo kim brdima Jaza 59 Maenchen-Heffen dovodi ovaj podatak u vezu s pozna tim lokalitetom A q u a e J a s a e,60 a upravo tu rijeka Bednja u svom do njem toku ostavlja iza se »široka brda« koja čine pozadinu starom na selju Aquae Jasae. 61 Prema svemu dakle ukoliko autori izjednačuju ime N e d a o s imenom rijeke Leithe, pritoke Dunava, utoliko s više vjero jatnosti možemo rijeku Nedao tražiti u kraju pod brdima Jasa, gdje su se u tim brdima kako smo to našli zadržali i drugi fosilni nazivi iz vremena seobe naroda. Osim toga preko donje Bednje prolazio je važni put po57
S t e i n h a u s e r 868 uz svoje tumačenje Nedao-Leitha, navodi i mišljenje Mommsena o tom što je Jordanes mogao crpsti iz Priskove Historije, ali to nije pasus o bitki, za koji podatak, drži Mommsen, Jordanes zna iz vlastitog poznavanja zemlje i po pričanju domaćih ljudi. 58 B e z 1 a j I 51 i 52 s. n. Bednja s odnosnom literaturom za taj hidronim. — Za mjena konsonanata n u b, mogla bi se opravdati s analogijom domina *C duvna s ekviva lentom b : v. 59 S e v i n 73 i d. 60 Navodim po djelu M i t s c h a - M a r h e i m H. Dunker Jahrhunderte goldene Spuren, Wien 1963, 61 i 62. 81 G o r e n c M. - V i k i ć B., Die Aquae Jasae und ihr Verhaltnis zum pannoniechen Limes. V. CLR - ADA III JAZU 136.
112
ziiat u rimsko doba, jer su se nedaleko na Dravi sticala dva smjera, od Poetovije i Savarije da zatim dalje preko Bednje produže na jug prema Sisciji.62 Već smo ukazali na to kako se naglo dizanje novih državnih tvorba na tlu nekadašnje rimske Panonije može protumačiti samo ako se životna obnova ovoga kraja 63 posmatra kao nastavak ranije stečenih i u populacionom supstratu održanih životnih navika. Brzo zahvatanje ovog područja u sferu tadašnjeg aktuelnog historijskog zbivanja i jak interes sa zapada kako ga karolinški imperij pokazuje za ove krajeve, osobito se ističe u poredbi sa zemljom s one strane Dunava, gdje su se nakon diaspore Avara doskora pojavili novi nomadski osvajači Bugari. U isto vrijeme uspon slavenskih zemalja u staroj Panoniji može se razumjeti samo tako da se vladajući sloj novog slavenskog etnosa oslonio na starinačko poljo djelsko žiteljstvo koje se uzdržalo na mjestima zaklonjenim sa šumama i močvarama, na položajima nepodesnim za nomade. Tu su se uspjele za držati stare proizvodne i kulturne tradicije. Takova su mjesta npr. Blatograd na ušću Žale u jezero i onaj na Vrpskom jezeru, pa i predrimska Segesta, kasnije slavenski Sisak, sjedište Ljudevita Posavskoga. 64 Da su se ubrzo nakon svog doseljenja Slaveni udomaćili u ovim lugo vima i dubravama, tada rijetko naseljenim i u mnogome vraćenim u raniju još gotovo sojeničku sredinu u odnosu na uspon u rimsko doba, odgovara onoj komponenti u slavenskoj etnogenezi, koja je i sama još bila nosilac sojeničke kulturne facije. Narod priviknut na život uz poplavne vode, nasuprot prigorcima vinogradarima i stanovnicima po brđa, najprije je naselio polojne riječne nizine, jezerska pribrežja i pred jele na rubu povodnih polja. Naši prigorci i sada nizinsko stanovništvo zovu poljanima, Polajnicima i porugljivo žabarima, kako se to i danas čuje i kako u 17. stolj. Frano Krsto Frankopan zove žitelje oko Kar lovca na Kupi i Savi. 65 No putovi etnogenetskog razvoja idu različitim smjernicama. Nisu sve migracione skupine u seobi naroda ostale nosioci ove tad već veoma zaostale kulturne facije. Vidjeli smo kako se u Gornjoj Panoniji rano razvio sistem velikog posjeda i kako se u to uključio i vodeći sloj indigenog stanovništva. Za taj je agrar značajan sistem dvopolja i tropolja s ugarom, 66 kako ova razvijenija poljodjelska faza daje općenito osno vicu agraru u rimskim provincijama i kako ovaj način obrađivanja tla ulazi u srednji vijek. Tomu uporedo ide i osvajanje novog kulturnog 82 P a h i č S., K poteku rimskih čest med Ptujem in Središčem AV SAZU 15-16 1964/5 301 i d.; 318. 68 C o n v e r s i o 77. 64 Da je Sisak Ljudevita Posavskog bio na mjestu utvrđenom od prirode i građen na domaći način, da je to dakle drveni grad u močvarnom kraju, svjedoči podatak dla su mu iz savezničke Aquileje izaslani graditelji za podizanje utvrđenog očito zidanog grada, koji se zatim spominje kao posljednje utočište otpora »neki tvrdi grad na strmom brdu«. - Š i š i ć Povijest 314 i 315. 65 R a č k i F., Izprave o uroti bana P e t r a Zrinjskoga i Franje Krste Frankopana, 68 i 69: Novigrad. 8. I I I 1670 Krsto Frankopan u pismu kapetanu Čolniću » . . . se ne bojim karlovačkih žabarov.« «6 S a v o y I I I 269 i d.
8 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
113
tla na krčevinama i podizanje naselja na iskrčenim obroncima. Taj se proces očitava čak i u bezimenoj povijesti takvog sitnog naselja, kakovo je Škrmk-Kumrovec, kako smo to našli da se prvotno sojeničko seoce Skarnik-Škrnik u ranom srednjem vijeku pomaklo iz močvarnog polja na uzdignute prisojne obronke. Karolinška kristijanizacija u toku 9. stolj. konačno je slavenske alpske zemlja i njihovo pobrđe uključila u rimsku crkvenu sferu. Poznato je kako je s pristankom Franaka uz rimski katolicizam odlučena sudbina germanskih nacionalnih crkava i kako je s tim arijanizam osuđen na nes tanak. 67 S reformama Karla Velikoga negdašnje regionalne kršćanske zajednice obuhvaćene su u okvir crkvenih dijeceza, 68 a s tim se, uporedo sa salcburškim misijama širila i franko-bavarska kolonizacija među alp skim Slavenima. Ipak i ovo konačno pokrštavanje Slavena nije više moglo izbrisati neke pojave u pučkom životu, koje su upravo s pomoću nove vjere iz poganskih vjerovanja i običaja ušle u nove odnose. To se izvr šilo još u prvo doba irskih misija kad su ovi gorljivi vjerovjesnici poje dinačno, često kao putujući propovjednici i bez hijerarhijske organiza cije, pronosili kršćanstvo u udaljene i zabitne krajeve. 69 Kad za biskupovanja Virgila i Arna, iroškotska misionarska škola dobiva pristanak odlučujućih rimskih krugova, Slaveni u Alpama i blizom nizozemlju dolaze definitivno pod uticaj salcburške metropole. 70 Za razliku od kas nijeg franko-bavarskog nastupanja s očitim osvajačkim namjerama, iroškotski monasi dosizali su i do najdubljeg društvenog sloja, do seljaka poljodjelaca u rijetko naseljenim krajevima. 71 A upravo tu usred teško prohodnih šuma, u zabačenim gorskim dolinama i na rubu poplavnih zavala, kolektivne duhovne manifestacije živjele su od predaje, toliko potrebne u održavanju osamljenih i zaostalih društvenih skupina. Ovakovo društvo i pored svih odozgo usvojenih religija i dalje ostaje pri svojim nepi&anim, u svoje etničko biće duboko usađenim društvenim i duhovnim normama, po kojima običaj postaje zakon. Tek postepeno u ovaj se ustajali skup vjerovanja i pravnih formula ubacuju impulzi iz vi šeg društvenog zbivanja iz onih regija, gdje se u historijskom težištu doga đaji nižu brže i razvoj odvija nagli je poprimajući dinamičan tok u usvajanju novih proizvodnih i društvenih tekovina. U zabiti međutim, novi impulsi ne brišu starinu nego uraštavaju u njenu tradicionalnu cjelinu, pa tako i sami postaju dio naslijeđenih duhovnih dobara. Iz sukoba između dva misionarska pravca u 8 stolj., koji se vodi među njihovim protagonistima između salcburškog biskupa, Irca Virgila i Bonifacija, predstavnika rimskog oficijelnog pravca, doznaje se kako su irski misionari tolerantno usvajali po neke pučke navike u novopokršte87 68
F i n 8 t e r w a 1 d e r 203 i d. - C i b u 1 k a 175 C i b u 1 k a 78 i d., 289. F i n s t e r w a l d e r 225 P r e i d e 1 Altertumskunde
121. 89 70 71
114
F i n s t e r w a l d e r 210 i d. - C i b u l k a 75. K o B Zgodovina 60 i 6 1 . - C i b u i k a 135 i d. C i b u l k a 75 i d. - F i n s t e r w a l d e r pass.
nim zemljama s očitom namjerom da najširi puk pridobiju za se. 72 Tako posredno doznajemo da su se u istočnim Alpama pod tankim pokrovom usvojenog kršćanstva u širokim redovima i dalje mogli održavati uko rijenjeni običaji i stare predaje. Bez sumnje žarišta oko kojih se za držala predaja, to su bila ona stara kultna mjesta, kako o tom još i sad svjedoče fragmenti negdašnjih obreda održani u folklornom naslijc đu ovih zemalja. Nije slučajno da baš u istočnim Alpama u predaji ima znatnih ostataka iz keltskog svijeta, kao npr. gorska zavjetišta na istak nutim vrhuncima povezana s kultom izvor-vode, kamena i stabla, 73 često s tri svetitelja od kojih je bar jedan, obično srednji ženski patron, 74 uz to česti motiv s tri ženska svetačka lika, 75 zatim svetišta na susjednim brdima između kojih se na određene dane vrši obredna trka 7 6 dalje, složeni kompleks običaja povezanih s uzgojem konja 77 u kojem natjeca nje i igre na konjima imaju određenu službu. 78 Zaštitnici s atributima iz seljačkoga života supstitucija su nekadašnjih mitoloških personifi kacija' a i čitav krug poljodjelske godine, u kojem sv, Martin dobiva prvenstveno mjesto, potiče, kako smo to već rekli iz ovog istog reli gioznog naziranja. 79 S mnogo pojedinosti ovakve su se manifestacije održale u sklopu narodnih običaja, pokrivene s kršćanskom inter pretacijom pa i prostorno vezane na lokaciju crkvenih zavjetišta. Sve govori za to da ih je već rana iroškotska kristijanizacija usvojila kao jedno od bitnih sredstava u svom osvajanju poljodjelskog druš tva. 80 U tom se ambijentu uspomena na arijanstvo mogla održati još i u 8. i 9. stolj. Bez sumnje gotsko arijanstvo bilo je još tolerantnije 78 K o s Zgodovina 76. - P r e i d e l Altertumskunđe 132. — S c h n i i r e r 385. — C o n v e r s i o : Dobro se vidi kako je većina posvećenih crkava na slavenskom tlu bila drvena, jer se za gradnju zidane crkve u Blatogradu izašilju iz Salcburga graditelji i izvađači. I prije salcburških misija, običaj irskih misionara da grade skromne crkve za puk, najčešće drvene (»opus scoticum« — Cibulka 79—90 et pass; — Schniirer 385) lako se prislonio na praslavensku tradiciju drvenih svetišta, »kapišta« ( N i e d e r l e Manuel I I 155) kako se to produžilo kod nas sve do naših dana. 73 G u g i t z Wailf ahrten 199 et pas. - D e V r i e s 115, 183 i d. M o r e a u 11 i 112. 74 R o s e n f e l d H., Sagentradition, Kulttradition und Volkerschichtung BJV 1957 147 i d. 75 D e V r i e s 120 i d. - M o r e a u 107. - A n đ r e e - E y s n 35 i d. 78 G r a b e n pas. - G u g i t z Wallf ahrten pas. H u b e r t 293. - R o s e n f e l d 1. c. 77 H u b e r t 1. c. - G u g i t z Das J a h r 280-289. 78 K o t n i k F., 0 svetom Štef anu, zaščitniku konj. ČZN XXIII 250 i d . - D e V r i e s 225. 78 L e h m a c h e r G. P., Das altkeltische J a h r ZE 78 1953, 113 i 114: Podjela godine i svetkovine: 1. XI svršetak ljeta (dovršenje berbe), možda početak godine, kasnija supstitucija Svisvete-sv. Martin: 1. V početak ljeta, kasnije ostaje dan vegetacionog kulta i izvora. Između toga: sredina ljeta (svršetak žetve) supstitucija Velika Gospa; sredina zime 1. II, supstitucija na zapadu sv. Brigita, kod nas Svećnica - Upor. i H u b e r t I I 285 i 292. - D e V r i e s 224 i d.: U Irskoj 4 blagdana svaki na početku godišnjeg doba; I II (supstitucija sv. Brigita), I V (uskršnji kriješ), I VII (svečanost žetve od 15 V I I - 15. V I I I , a to je i rok za skupljanje trava, I XI blagdan mrtvih, konac godine. 89 C i b u 1 k a 179 i 180.
115
prema starom zatečenom i usvojenom pučkom vjerovanju, već stoga sto je s jedne strane u svojoj eliti arijanstvo kao sve tadašnje hereze bilo za sićeno potrebom orijentalnog duhoborstva za sektarstvom i virtuoznim raspravama o apstraktnim dogmama, a s druge strane pozadinsko je društvo i nadalje zadržalo duhovnu strukturu složenu iz straha i potrebe za prizivnom magijom koja je do danas imanentna društvu neposrednih proizvođača osnovnih životnih sredstava i koja svoj korijen ima u odnosu tog primitivnog društva prema prirodnoj sredini i njenim pojavama kao prema neumitno zadanoj dominanti samog postojanja. Na tom se kolosjeku, na kom su se sastajale mnoge uporedne kompo nente, odvijao proces asimilacije u jezičnom, etničkom i duhovnom smi slu između ona tri etnička organizma, različita po porijeklu, kako smo ih dosad mogli utvrditi u etničkoj slici naše prigorske zone. U podjed nako istom životnom ambijentu a u vremenskom rasponu od preko pola tisućljeća tu se od ostataka već odavna diskontinuiranog starog keltsko-panonskog etnosa nastavilo potomstvo koje je za seobe naroda neko vrijeme bilo nosilac gotskog jezika ili bar nekog srodnog govornog idio ma, da konačno bude preslojeno moćnim superstratom slavenske popu lacije koja je u ovoj sredini našla svoje konačno boravište. Jednaki ekonomski uslovi i uporedo tomu snaga intenzivno održavanih duhovnih norma sažimali su ovaj jezično i etnički raznolik živalj u jedinstven etnički organizam, u kojem se samo još u tragovima krio daleki spomen na negdašnje porijeklo pojedinih grupa, različito od etničkog porijekla susjeda, s kojim se ipak ta ista grupa konačno slila u cjelinu jednog te istog nacionalnog bića. Ne smijemo uopćavati kao da je taj proces proticao homogeno na čitavom području kajkavskih Hrvata. U složenom sastavu kako se naseIjenje ovih naših krajeva javlja na izmaku seobe naroda, ovaj smo razvoj ni tok mogli slijediti samo za onu grupu koja je i sad još nosilac drevnog etnikona *hez i koja pod imenom Bezjaki predstavlja zadnje ostatke negdašnje etničke cjeline. U svemu tom treba još jednom istaknuti ulogu faktora koji je najviše doprinio održanju tradicije, a to su bila ona lokalna uporišta oko kojih su se okupljali ostaci prestarjelih etničkih grupa, održavajući predaju o svom zajedničkom porijeklu. To su u pravilu starinska kultna mjesta onako kako smo to našli za lokalitete Svete Gore i Stare Gore s ostacima drevnih obreda i s veoma starim seljačkim naseljima na svom području. Treba još dodati da su na ovakvim mjestima često nastajali rani sa mostani od kojih su neki iz srednjeg vijeka ušli u protureformaciono vri jeme. Tada i još više u doba prosvjetiteljstva naglo nestaje starih preda ja pa crkva predvodi zatiranje starinskih običaja. Ulogu pavlinskog reda u brisanju starih prigorskih tradicija upoznat ćemo u našem drugom području Bezjaka u porječju Dobre i Kupe. Vidjeli smo kako je teren triju crkvenih župa novogradske, završke i lipničke do danas sačuvao tragove negdašnjeg etničkog pomicanja i preslojavanja. Nad današnjim selima Stative, Netretići, Brajačko Brdo i njihovim zaseocima gdje smo našli i Bezjake, sa svih onih naseljenih kosa i brdašca nadaleko je vidna crkva 8 v. K r i ž a na brdu Z a v r i j e . 116
Temeljni zidovi ove seoske crkve ukazuju na gotičke, ako ne još i ro maničke, i ako veoma rustične građevne elemente. Ova crkva je nosilac stare župe, jedne od onih koje postoje u 14. stolj. 81 Crkva stoji na brdu koje je po svim znacima prehistorijsko gradište. Oko današnjega novi jeg groblja uz crkvu, osim dobro vidnih brazda od nekad uzoranih njiva i tragova seoskih kuća u temeljima danas obraslim ledinom, sam vrh je onakova uravnjenja zaravan kakva je karakteristična za stara gradišta. Ta je zaravan na istočnoj strani brda omeđena oblim nasipom. Tri dobro vidna koncentrična kruga očuvana u jednom lučnom segmentu očito su ostatak nasipa pod ledinom koji je omeđivao dvije terase među njima. Sve to govori o tom da je tu nekad morao stajati onakav neki castrum antiquum paganorum, kako se to od 14. do 17. stolj. zove jedan lokalitet u jugoistočnom pobrđu gore Medvednice nad Planinom i Kasinom, 82 a kako takvih analognih gradišta ima na brdima nad našim riječnim ni zinama. Jedno od njih utvrdili smo i nad Sutlom na brdu Gradišće nad Risvicom nasuprot vrhuncu Svete Gore, a i dalje na Gradišću s tri crkve Stare Gore nad Posredom. Pa i patrocinij crkve na Završju uvodi nas u rano doba postanka seoskih župa kod nas. Ipak uz tako neznatne ostatke iz starih vremena kako se nalaze tu na Završju neka jača tradicija nije mogla ostati povezana u domaćem puku. Drevna predaja mogla se sačuvati samo uz neko jače kultno mjesto. U ovom kraju na Kupi postoji doista jedno takvo starinsko žarište predaje. To je pavlinski samostan S v e t i c e nad Ozljem. 83 Bijela izdaleka vidna crkva Male Gospe u današnjem obliku postoji tek iz sredine 17. stolj. kad je tu podignut poznati samostan pavlinskog reda. Kad je god. 1627. zagrebački biskup Domitrović ovdje ustoličio redovnike pavline, uradio je to dosljedno prema svojim humanističkim namjerama da pavlini posluže kao prosvjetitelji naroda i kao uporište crkvi u borbi s protestantskom propagandom. Do tog vremena tu je sta jala starija, sigurno mnogo manja crkva s glagoljaškom službom. Lopašić misli da je Domitrović kao sin pravoslavnih roditelja bio nesklon hrvatskim popovima i da je za to »poradio na tom da se na tako udob nom i svetinjama razglašenom mjestu osnuje manastir tada u Hrvatskoj veoma uglednog i popularnog reda pavlinskog.« 84 No teško bismo u 17. stolj. takav lični moment mogli pripisati jednom katoličkom poglavaru. Ta u ono vrijeme kad se čitav zapad pokreće u geslu »cuius regio, illius religio« humanističko stremljenje u oba tabora, katoličkom i reformi ranom, sve više traži visoku obrazovanost i religioznu disciplinu i kod predstavnika seoskih crkava. Povod ovom Domitrovićevu činu ponikao je bez sumnje iz želje da se u ovoj doista poznatoj i uglednoj crkvi ukloni ona konzervativna ustanova kako su je po humanističkim na81 83 88 84
B u t o r a c 30, g. 1334: »Item sancte crucis de Zauerha«. K I a i ć V., Castrum antiqum Paganorum VHAD NS VII, 1903/4 10 i d. L o p a š i ć 292-303. I b i d . 297 i 298.
117
ZQ rim a tada u sjevernoj Hrvatskoj predstavljali popovi glagoljaši. 85 No i pored toga ne treba u pavlinima gledati tuđince latinaše u hrvatskoj sredini. Ta prvi pavlinski prior u samostanu Svetice bio je domaći sin Ivan Belostenec čije su zasluge za naš kulturni život dobro poznate. Nije međutim bez značenja za nas da Belostenec, ma da i sam kajkavac, u svom bogatom rječniku ne pozna etničkih pučkih naziva, a riječ bezjak nema ni u apelativu, a ipak je ovo ime kako smo vidjeli upravo tada živjelo u ovom kraju. No razumljivo je da prosvjećeni pavlin ove riječi nije mogao unijeti u svoju pismenost, jer su njemu takvi nazivi mogli biti samo stigma zaostalog seljačkog puka. U održavanju pučke tradicije međutim važna je bila baš uloga do maćih glagoljaša kao nosilaca starinskih vrijednosti u narodu. 86 Vid jeli smo kako se u davnini na ovakvim kultnim mjestima crkva srasla sa svojim pukom i kako su još dugo s ovih tačaka zračile stare norme u sva kodnevnom životu i pučkom vjerovanju. Na takvim je mjestima crkva u svom ranom napredovanju preuzela baštinjene obredne oblike, nalegla na raniji supstrat kulturni i etnički, upila ga i usvojila, a s tim ujedno očuvala u njegovu daljnjem postojanju još i kasnije, kad je drugdje ta starina već odavna prognana s njenih negdašnjih uporišta. Proces brisanja arhaike u našem se kraju dovršava u toku protureformacije. Jedno od takvih tačaka bilo je i zavjetište Svetice nad Kupom. Barokna crkva, uklopljena u prostranu samostansku zgradu još go vori o negdašnjoj vodećoj ulozi pavlina na širokom sektoru njihova djelovanja u doba protureformacije. U prošlom stoljeću samostanska je zgrada služila kao sjedište crkvene župe osnovane u vrijeme jozefinskih promjena, a zatim kasnije u lijepim je prostorijama bila osnovna škola. Danas je sve to prazno i napušteno te bez potrebne pažnje pro pada nekad kićeno crkveno pokućstvo u crkvi i refektoriju. Samo na Malu Gospu kad je tu proštenje, oživi ovo samotno mjesto, jer tada do lazi ovamo seljački puk od svih strana. Više pristupa vodi ovamo od ceste koja na pragu pokupske nizine prolazi od Ozlja prema Dubovcu i Karlovcu. Bijela sela i negdašnje kurije i dvorci, od kojih je nedaleko Hrašće primjer primorskog ljetnikovca danas napola propalog, sve to utonulo je u zelenilo njiva, voćnjaka i vinograda, nekad nadaleko poz natih gorica, a sva su ta nevelika naselja međusobno povezana dobro utrtim kolnim putovima. S tog istaknutog položaja i ako svega s 299 metara nadmorske visine, brdo Svetice vlada s dalekim pogledom nad Pokupljem na svom podnožju i nad preglednim prisojnim pobrđem u svom zaleđu. Takav položaj govori da je tu moralo biti prastaro kultno i strateško uporište, a o tom svjedoče i tragovi nestalih građevina na prostranoj zaravni oko samostana i ovećeg seoskog groblja. Kako je ovo mjesto doživjelo mnoge promjene i pregrađivanja osobito u vrijeme 85 Za antagonizam između popova glagoljaša i latinaša u 16. stolj. u kraju na Kupi v. L o p a š i ć 135. 86 0 8 t o j i ć I., Benediktinci u Hrvatskoj. I Split 1963, 89 i 90.
118
turskih ratova, 87 tu se danas ne mogu utvrditi pojedinosti u terenu onako, kako smo to našli kraj susjedne crkve sv. Križa na Završju, koja je ostala pošteđena u zabiti seoske župe. Ipak se i na Sveticama može raspoznati da je vrh brda vještački uravnjen i ako nema mogućnosti da se taj zahvat vremenski utvrdi. Zna se da su tu ranije, prije podizanja zgrada za pavlinski samostan i današnje crkve, stajala tri svetišta. Samo brdo zvalo se još god. 1572 »na Smolču vrhu«, a ime Svetice dobilo je po tomu što su tu stajale tri crkve s tri ženska patrona, sv. Marija, Mag dalena i Katarina. 88 Već smo spomenuli kako tri svetačka lika, u prvom redu tri ženska lika, u istočnim Alpama prate tradicionalna keltska kultna mjesta uz koja se nastavljaju stare obredne forme i posebni obi čaji. Ma da u ovom našem kraju nema traga takvim običajima jer ih je u posljednjem postojanju zatro upravo protureformacijski pokret, ipak važnost starog kultnog mjesta zadržala se u seljačkom puku i očuvala se u vodećem položaju ovog samostana, a samo ime S v e t i c e ostalo je posljednji spomen na prvotnu triadu pradavnog svetišta. To je dakle bilo ono žarište oko kojeg su se održavali tradicionalni od nosi u etničkom konglomeratu kako smo ga utvrdili u pobrđu na Kupi i Dobri. Etničke grupe konačno su i tu pretopljene i slivene u jednu na rodnu cjelinu, ali tako da su ostali sačuvani tragovi tog procesa u etno grafskoj slici ovoga kraja, kako smo je upoznali i kako se održala do naših dana. U istom krugu konzervirane tradicije uključen je tu i naj stariji etnički sloj B r a j c i a i B e z j a k i, potomci nekad raspros tranjenog ali razbijenog etnikona, koji je jedino u svom imenu i svom pasivnom stavu prema okolini sačuvao svoju vlastitost. Konačno su Hrvati zaposjeli ovu zemlju još tada kad su se u seobi naroda tu naselila slavenska plemena. Ta su plemena kao svjež, a ujedno najjači etnički faktor dala temeljne crte u fizionomiji svim zatečenim supstratima pretopivši ih u svoj jezični, dosljedno i u svoj nacionalni organizam. Proces nezamjetan u pisanim izvorima i dug u vremenu, odvijao se tako da su se i posljednje komponente ranijih etničkih grupa pretopile sa slavenskim naseljenjem u jedinstven etnički amalgam, koji je na našem tlu rezultirao u današnjoj cjelini kajkavskih Hrvata. U tom amalgamu skupina pod imenom B e z j a k i dugo je i uporno čuvala posljednji trag o onom historijskom toku u kojem su se u ovoj našoj zemlji preslojivali migracioni talasi, donosili svagda iznova svježu prinovu i prekrivali njom starije slojeve u kojima se ustaljena tradicija prenosila s koljena na koljeno unoseći usvojene vrednote u materijalni posjed i u kulturni lik naše zemlje i njenog naroda.
•7 L o p a š i ć 293. 89 Ibid. 296: g. 1572 iz oporuke kneza Stjepana Frankopana » . . . u crikvi blažene dive Marie na Smolču vrhu, ka se zove Svetica...«.
119
ČEŠĆE NAVAĐANA DJELA: Adamček - Adamček J., Građa o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu 1563-1574 AV V H - V I I Zagreb 1964/5 Andree-Eysn - Andre-Eysn M., Volkskundlich.es. Braunschweig 1910 Bachtold-Stdubli - Bachtold-Staubli, Handworterbuch des deutschen Aberglaubens. Berlin-Leipzig 1929/30 Bassermann-Jordan — Bassermann-Jordan F.v., Geschichte des "Weinbaues I—III Frankfurt a/M 1953 Belostenec - Bellosztenecs J., Gazophylacium I—II Zagreb 1740. Belošević — Belošević S., Županija Varaždinska i slob. kralj, grad Varaždin. Zagreb 1926. Berneker - Berneker E., Slavisches etymologisches "Worterbuch I Heidelberg 1924. Bezlaj - Bezlaj F., Slovenska vodna imena I—II Dela IS J SAZU Ljubljana 1956. Bloch — Bloch M., La Societe feodale — Feudalno društvo. Preveo M. Brandt Zagreb 1958. Buturac - Buturac J., Popis župa zagrebačke biskupije od god. 1334. ZZB 407-454. Car - Car L., Kmetstvo. ZNŽO JAZU X X I I I 1918. Cevc - C e v c , E., Dvoje zgođnjesrednjeveških figuralnih upodobitev na slovenskih tleh. AV SAZU I I I 2. Cibulka - Cibulka J., Velkomoravsky kostel v Modre u Velehradu a zacatky krest'anstvi na Morave. MA ČSAV VII., P r a h a 1958. Conversio — Conversio Bagoariorum et Carantanorum, edid. K o s M., Ljubljana 1930. Csalldny - Csallany D., Archaologische Denkmaler der Gepiden im Mitteldonaubecken AH SN XXXVIII ASH Budapest 1961. Csdnki - Csanki D., Magyarorszag tortenelmi folđrajza a Hunyadiak koraban. I - V ASH Budapest 1890-1913. Delia Bella — Bella A. della, Dizionario italiano-latino-illirico. Venezia 1728. De Vries — De Vries, J., Keltische Religion, Die Religionen der Menschheit 18, ed. Ch. M. Schroder, Stuttgart 1961. Diculescu — Diculescu C. C., Die Gepiden. Leipzig 1933. Dion - Dion R., Histoire de la vigne et du vin en France. Paris 1959. Ebert - Ebert M., Reallexikon der Vorgeschichte. ćrich-Beitl - Erich O.A. - Beitl R., "Worterbuch der deutschen Volkskunde. Stuttgart 1955. Filip - Filip J., Keltove ve stfedni Evrope. MA V. ČSAV P r a h a 1956. Finsterwalder — Finsterwalder W. P., Wege und Ziele der irischen und angelsachsischen Mission im frankischen Reich. ZK 47 1928 Gabrovec I - Gabrovec S., Srednjolatensko obdobje v Sloveniji. AV SAZU XVII 1966, 169-242. Gabrovec II - Gabrovec S., Latensko obdobje na Gorenjskem. AV SAZU XVII 1966, 243-270. Graf — Graf A., Ubersicht der antiken Geographie von Pannonien. D P ASH I 5 Budapest 1936. Gugitz das Jahr - Gugitz G. Das J a h r und seine Feste in Volksbrauch Osterreichs I-II, Wien 1949-1950. . ' . • Gugitz Wallfahrten - Gugitz G., Kartner Wallf ahrten im Volksglauben und Brauchtum. Po Carintoia I 1951. 181 - 241. Graber G., - Die Vierberger , Carinthia I, 102, Klagenfurt 1912. Gyorffy — Gyorffy Gv., Az Arpad-kori Magyarorszag torteneti folđrajza. ASH Budapest 1963. Haberlandt — Haberlandt A., Ergologisches und Mythologisch.es zur Schatzkette von Szilagy-Schomlau. JOAI XVI 1954, 97-110 Haldsz - Halasz E., Magyar-nemet keziszotar. 6 ASH Budapest 1966. Hampel - Hampel J., Altethiimer des friihen Mittelalters in Ungarn. I—III Braun schweig 1905. Hoops - Hoops J., Reallexikon der germanischen Altertumskunde. Strassburg 1913. Holder - Holder A., Alt-celtischer Sprachschatz I—III Graz 1961/2.
120
Hubert I - Hubert H., Les celtes et l'expansion celtique jusqu' a 1' epoque de la Tene. Paris 1950.» Hubert II — Hubert H.,Les Celtes-depuis l'epoque de la Tene et la Civilisation celtique Paris 1950.* Hubschmid - Hubschmid J., Schlauche und Fasser RH 54 1955. Hunyadi - Hunyadi ,., Die Kelten im Karpatenbecken DP III 8 ASH 1924 Ilešič — Ilešič F., »Bezjak« i »Bezjaci«. Rasprave i građa. 2. Srpski dialektološki zbornik III SAN 1927, 73-91. Iveković - Broz - Iveković F., — Broz I., Rječnik hrvatskoga jezika I—II Zagreb 1901. Kenner - Kenner H., Zur Kultur und Kunst der Kelten. Carinthia I 141 Klagenfurt 1951, 566-593 Kirfel - Kirfel W., Die dreikopfige Gottheit. Bonn 1948. Klaić Bezjačija - Klaić V., Topografske sitnice. Bezjačija. VHAD NS IX Zagreb 1096/7, 192. Klaić Krapinski gradovi - Klaić V., Krapinski gradovi i predaje o njima. VHAD NS X Zagreb 1908/9. Klaić Sutla - Klaić V., Sutla. Hrvatsko Kolo Matice Hrvatske VI Zagreb 1910, 120-150. Klemenc - Klemenc J., Keltski elementi v Šempetru v Savinjski Dolini. AV SAZU XVII 1936, 337-359. Kociančič — Kociančič S., Zgodovinske drobtince po Goriške nabrane v letu 1853, APJ III. Kos Gradivo — Kos F., Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I-V Ljublja na 1904-1953. Kos Zgodovina — Kos M., Zgodovina Slovencev od našelitve do reformacije. Ljublja na 1933. Kovačič - Kovačič F., Slovenska Štajerska in Prekomurje, Ljubljana 1926. Kbves - Koves T., Les Vates des Celtes. AE ASH IV 1-4, 1955. Kranzmayer - Kranzmayer E., Doppelnamen im Kartner Flussystem. BEK III 1954, 180-198. Krause — Krauze W., Die Kelten. Bertholet A., Religionsgeschichtliches Lesebuch 13. Tiibingen 1929 Kumer - Kumer Z., Panova piščal v Sloveniji. RKFJ Ohrid 1964, 261-267 Laszowski — Laszovski E., Povjesni spomenici Turopolja I-IV Zagreb 1908 Lebzelter - Lebzelter V., Eihe rassenkunđliche Ubersichtsaufnahme des Burgenlandes. MAG LXVIII 5-6 1937 294-350 Lopasić — Lopašić R., Oko Kupe i Korane. Zagreb 1895 Mažuranić — Mažuranić V., Prinosi za hrvatski pravno-povjesni rječnik JAZU 1908 do 1922 Melik - Melik A., Slovenija I 1935, II 1954, Ljubljana Mocsy - Mocsy A., Die Bevolkerung von Pannonien bis zu den Markomannenkriegen. ASH Budapest 1950 Moreau - Moreau J., Die Welt der Kelten. Grosse Kulturen der Friihzeit. Zurich 1958 Moravske Slovensko - Moravske Slovensko I, 2 Narodopis lidu čehoslovenskeho, re dakcija L. N i e đ e r 1 e Praha 1923 Murko - Murko M., Die Schropfkopfe bei Slaven. WS V, 1913 1-43 Niederle ŽS - Niederle L., Život starych Slovenu II Praha 1916 Niederle Manuel — Niederle L.,Manuel de l'antiquite slave. I—II Paris 1926 Pahič - Pahič S., Keltske najdbe v Podravlju. AV SAZU XVII 1966 271-336 Parvan - PSrvan V., Getica o protoistoriei a Daciei ARM ser. III. t. III 2 Bucuresti 1926 Pavičić Vukovska Župa - Pavičić S., Vukovska Župa I. Hrvatska naselja I JAZU 1940 Pavičić Podrijetlo - Pavičić S., Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Sla voniji. Djela JAZU 47. Zagreb 1953 Petru - Petru P., Nekateri problemi provincialno rimske arheologije v -Sloveniji, AV SAZU XV-XVI 1964/5 .
121
Pleiner - Pleiner R., Zzklady slovanskeho železafskeho hutnictvi v ceskych zemfch. MA CSAV VI 1958 Pleteršnik - Pleteršnik M., Slovensko nemški slovar I—II. Ljubljana 1894 Plop§or — Nicolaescu-Plop§or C. S., Le collier de SJmlaul Silvaniei. VI Congres International des Sciences anthropologiques et ethologiques II. Paris 1963, 447 do 450 Preidel Anftinge - Preidel H., Die Anfange der slawischen Besiedhmg Bohmens und Mahrems. I—II Grafelfing-Miinchen 1961 Preidel Altertumskunde - Preidel H., Siawische Altertumskunde deg ostlichen Mitteleuropas im 9. und 10. Jahrhundert. I—II Grafelfing-Miinchen 1957 Rečnik SAN - Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika SANU, Beograd 1959 Rječnik JAZU - Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. Zagreb Sabljar - Sabljar V., Miestopisni riečnik Kraljevinah Dalmacije, Hervatske i Slavo nije. Zagreb 1866. Savoy I — Savoy E., L'Agriculture a travers les Ages. Paris 1935 Savoy II - Grand R., - Delatouche R., L'Agriculture au Moyen Age de la fin de l'Empire Roman au XVIe siecle. Collection fondee par Savoy E., L'Agriculture a travers leg Ages. I l l , Paris 1950 Schmidt Leopold - Schmidt L., Der norische Himmelbootfahrer. Carinthia I 141 Klagenfurt 1951, 717-764. Schmidt — Schmidt L., Geschichte der deutschen Stamme bis zum Ausgang dbr Volkerwanderung, Die Ostgermanen. 2 Miinchen 1934 Schnurer - Schniirer G., Kirche und K u l t u r im Mittelalter 2 I. Padeborn 1927 Schwarz — Schwarz E., Slov p < a l t b a i r . p (
122
KRATICE: ADA AE AH AK APJ
- Acta et dissertationes archaeologicae JAZU - Acta ethnographica ASH - Archaeologia Hungarica ASH — Antropophyteia, edid. Krausz. Leipzig - Arhiv za povjestnicu jugoslavensku edid.
Kukuljević-Sakcinski.
Zagreb ASH ASPh AV AVj A ¥ ¥ ph. BEK BH BJV CNI CV ČSAV ČSJKZ ČZN DP EH EIG EMU FULK GMDS GZMS HE HZ IM 1951 IM 1960 IP ISJ JAZU JOAH KS PAN MA MAG MVV NU OUM RAFCh
— Academia scientiarum Hungarica — Archiv fiir elavische philologie. Berlin - Arheološki Vestnik SAZU. Ljubljana — Arkivski Vjesnik. Zagreb - hist. Kl. - Akademie der Wissenschaften in Wien, philosophisch-historische Klasse - Beitrage zur alteren europaischen Kulturgeschichte - R. Egger Fest schrift I—III- Klagenfurt 1963 - Burgenlandische Heimatblatter. Eisenstadt - Bayerisches Jahrbuch fiir Volkskunde. Regensburg -t Cadastre National de Tlstrie. Sušak 1946 — Commentationes Vinđobonensis - Česko8lovenska akademia ved - Časopis za slovenski jezik, književnost in zgodovino. Ljubljana - Časopis za zgodovino in narodopisje. Maribor - Dissertationes Pannonicae ASH. Budapest - Europa et Hungaria. Congressus ethnographicus in Hungaria 1963. Budapest 1965 — Etnografska istraživanja i građa. Zagreb — Ethnologische Mitteilungen aus Ungarn. Budapest - Forschungen zur Volks- und Landeskunde AR. Bukurešt — Glasnik muzejskog družtva Slovenije. Ljubljana — Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu — Hrvatska enciklopedija. Zagreb - Historijski Zbornik. Zagreb - Imenik naseljenih mesta u FNRJ. Beograd 1951 - Imenik mesta. Beograd 2 — Index Patronymique. Supplement au CNI. Sušak 1946 - Institut za slovenski jezik SAZU — Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti — Jahreshefte des bsterreichischen archaologischen Institus. Wien - Komitet slowianoznawstwa Polskiej akademii nauk - Monumenta Archaeologica ČSAV - Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft. Wien - Magyarorszag Varmegyei ćs Varosai. Csanki, Somogy varmegye Budapest s. a. - Narodna umjetnost edid. Institut za narodnu umjetnost. Zagreb - Die Oaterreichisch-Ungarische Monarchic in Wort und Bild IV. Wien 1896 - Romische Antike und friihes Christentum. Ausgewahlte Schriften von R. Egger, edid. Betas A. - Moro B. - I—II. Klagenfurt 1963
123
RH RKFJ SANU SAZU V. CLR
-
VI. K J A VAHD VHAD VZA WMBH WS ZČ ZDA ZE ZFN
-
ZK ZNŽO ZR ili ZRVJ ZSPh ZZB -
124
Romanica Helvetica. Bern Rad kongresa folklorista Jugoslavije Srpska akademija nauka i umetnosti Slovenska akademija znanosti in umetnosti Quintus Congressus internationalis limitis romani stuđiosorum ADA I I I JAZU Zagreb 1963 Materijali VI. kongresa jugoslavenskih arheologa. Beograd 1964 Vjesnik za arheologiju i historiju Dalmacije. Split Vjesnik hrvatskog arheološkog društva. Zagreh Vjesnik zemaljskog arhiva. Zagreb Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Hercegovina. Wien Worter und Sachen. Heidelberg Zgodovinski časopis. Ljubljana Zeitschrift fur deutsche Altertumskunde Zeitschrift fur Ethnologie. Braunschweig Marko I. L. - Ordog F . - Kerecseeyi E., Zala megye foldrajzi nevei Zalaegerszag 1964 Zeitschrift fiir Kirchengeschichte. Zbornik za narodni život i običaje JAZU Zbornik radova Vizantološkog instituta SANU Zeitschrift fiir Slavische Philologie. Leipzig Zbornik zagrebačke biskupije 1094-1944. Zagreb 1944
MIRA
ILIJANIĆ,
Varaždin
ODIJELO I SITNI KUĆNI INVENTAR U V A R A Ž D I N U 16. S T O L J E Ć A
Više od sedamstopedeset godina života kraljevskog slobodnog grada Varaždina — naše najstarije komune u gornjoj Hrvatskoj — ostalo je pismeno dokumentirano. Spominjući sloboštine građana, njihove pos jede, prava i obaveze, njihove sporove i parnice sa okolnim plemstvom kao i ratne tegobe - osobito u doba dvjestogodišnje turske opasnosti malo se dokumenata međutim osvrće na dnevni život građana, na nji hove običaje, način odijevanja i kućni inventar. Jedini spisi koji nam pružaju uvid u taj dio života, barem za ranija razdoblja su gradski za pisnici. Na žalost, sačuvani su samo za vrlo kratki raspon vremena u 15. stoljeću a nešto opširnije tek za kraj 16. stoljeća. No upravo »Prothocollum magistratuale liberae ac regiae ciuitatis Warasdiensis 1587—1589« i onaj »pro anno 1592—1602« veoma su interesantan odraz života ovoga grada. Nazvan često u suvremenim spisima »propugnaculum christianitatis« Varaždin je najveća renesansna tvrđava u tom dijelu Hrvatske i jedan od ključnih obrambenih objekata na putu za sjeverozapadnu Evropu. Smješten na odavno uhodanim komunikacijama uz vodeni put Dravu, sa jako utvrđenom jezgrom četverokutnog tlocrta uz feudalni burg i raz vijenim suburbijama, trguje on usprkos dvjestogodišnje akutne turske opasnosti jednako sa zapadom i sa zemljama pod turskom vlašću. Ovaj su prirodno pogodni geografski položaj stanovnici Varaždina od davnine znali koristiti. Zajedno sa ostalim sloboštinama, nekoliko sto ljeća ranije dobiveno pravo trgovanja, u 16. stoljeću je već ustaljeno i tradicionalno a solidna materijalna baza stvarala se je i taložila usprkos latentnoj borbi za afirmaciju građanskih sloboda i ratnih opasnosti go dinama. I letimični uvid u broj obrtnika i trgovaca toga vremena kao i u raznovrsnost njihove djelatnosti pruža nam neobično bogatu sliku ne samo dnevnih potreba varaždinskih građana nego i zahtjeva kupaca koji se posredno ili neposredno na tom tržištu snabdjevaju. 125
Svi ovi graditelji, klesari i tesari, zlatari, kositrari i lončari, krojači, krznari, kožari, cipelari, remenari i kopčari od kojih su poneki došli ovamo iz Italije, Štajerske ili Ugarske izrađuju ovdje svoju robu jer po stoji potražnja. Mnogi od njih se ne bi naselio u ovom gradu i sticao prava građanina kad mu ova sredina ne bi pružala garanciju za stvaranje solidne materijalne podloge za život a često puta i za sticanje ne malog kapitala. Imade takvih koji pored kuće, majura, polja i vinograda te bo gatog kućnog inventara posjeduju i velike svote gotovog novca u zlatu. Kamene kuće »intra muros« nisu rijetkost a tradicionalni vinorodni brežuljci Varaždinbrega, koji su do danas sačuvali svoja tadanja imena već su svi napućeni kletima varaždinskih građana. Na ovu se solidnu materijalnu bazu nadovezuje i solidan nivo obrazovanja. U Varaždinu u to doba postoji stalna škola sa učiteljima koja možda i nije obavezna ali je u svakom slučaju uobičajena. Pismenost građana-obrtnika nor malna je pojava u to doba i to često puta na više jezika. Kraj toga u gradu živi i djeluje više od desetak literata od kojih jedan obično vrši službu gradskog bilježnika a ostali zastupaju građane u njihovim prav nim poslovima. Da ti ljudi od pera koji su usput katkada i književnici ne žive loše dokazom je da posjeduju pokretna i nepokretna imanja i kamene kuće. Konačno to je Varaždin Antuna Vramca, Ivana Pergošića i Blaža Škrinjarića. Vramec je bio varaždinski župnik a potonja dvojica gradski bilježnici. Taj je Varaždin, iako dio nesigurnog teritorija sla vonske krajine gdje se vode stalne borbe s Turcima, unutar svojih ja kih utvrđenja prilično osiguran a građani plaćaju »pecunias haramiales« i žive mirno baveći se svojim poslovima. Tu u manjim relacijama vlada tipična atmosfera renesansnih građanskih ambijenata sličnih onima po svoj ostaloj Evropi. Gradski zapisnici, vjerni odraz dnevnog života Varaždina registriraju sporove građana i presude sudaca i prisežnika te kupoprodajne ugovore i oporuke u kojima se vidi imovna moć i kupovna sposobnost ljudi ovoga građa, njihove navike i stupanj obrazovanja a konačno i način života i odijevanja. Iako je novčano gospodarstvo već svakidanja praksa tu i tamo posluje se još zamjenom. Tako Elizabeta, žena Sigismunda Palfy daje za jedan mlinski žrveni kamen jednu »zlathu pochelyczu« 1 a Mag dalena Poznan prodaje deset areola (sloga) zemlje »pro vna veste muliebri ex panno czymwczyn«. 2 Ana Kaeresy udova Kwskoczy prodaje građaninu Ivanu Taclinu 3 » . . . Fundum in v i c o s e u platea publica intra moenia huius ciuitatis pro vna pecia skarlatt karasie et pro vnis tibialibus . .« što sve vrijedi dva ugarska forinta. Varaždinski graditelj tali1 Prothocollum magistratuale liberae ac regiae ciuitatis Warasdiensis pro anno 1592-1602. pag. 46-47 Ovdje treba spomenuti da su citati iz zapisnika vađeni onako kako su izvorno na pisani dakle bez obzira na gramatički odnos prema našem jeziku u tekstu. Isto tako latinština toga vremena protkana je izrazima iz više jezika i često puta nije ni čista ni pravilna. Kolikogod je to bilo moguće stavljeni su u citatima uskličnici tamo gdje je izvorni citat jezično pogrešan. 8 Op. c. pag. 128 1 Op. c. pag. 173
126
janskog porijekla Joannes Kumerse bio je gradski prisežnik i kao takav vršio je dužnost tutora Suzane i Sofije Kučinić. One mu u znak zahval nosti daruju srebreni pojas. 4 Osobito je interesantan poslovni odnos između građanina Ivana Taclina i Mihajla literata Bienikina. Prema pogodbi » . . . idem Joannes Taczlin a dicto Michaele literato Biennikvno singulis annis tanquam advocato et procuratori suo decern maiores vluas karasie cuisque coloris ipse Byennikynus voluerit dare debeat et sit obligatus. Insuper quandocunque aget causam eius semper habebit prandium apud ilium . .«. 5 Član imućne porodice Taclina drži si dakle stalnog pravnog zastupnika i plaća ga suknom i ručkom u svojoj kući. Najbolji izvori za poznavanje odijela i nakita kao i posuđa i sitnog kućnog inventara svakako su oporuke. Uz poznavanje najrazličitijih vrsti odjevnih predmeta, materijala i nakita saznajemo po broju i kva liteti tih stvari istodobno i životni standard ove klase ljudi. Tako je porodica Taclin imala nekoliko škrinja punih srebrenog posuđa, odi jela, nakita i sagova spremljenih u Ptuju u podrumima zbog opasnosti od Turaka. Ta se imovina spominje kada iza smrti oca i sestre Elene nastaje spor između braće Taclin i muža pokojne Elene poznatog varaž dinskog renesansnog graditelja i mnogostrukog gradskog suca Jurja Flajšmana. No na žalost zapisnici ne navode poimence sadržaj ovih škrinja. Nešto malo još saznajemo i o posjedu ove imućne porodice iz testamenta Elene Flajšman 6 napravljenog 1562 kojim ona svu svoju imovinu koju posjeduje po ocu i po majci ostavlja » - . . domino meo marito Georgio Fleisman, cum liberis meis iure perpetuo . . .«. Međutim tuniku svoju iz crvenog sukna nazvanog »stameth«, 7 koju još nije nosila poklanja svojoj sestri dok nekim drugim ženama ostavlja » . . . petiam vnam mohay, 8 vnam kanysam 9 sericeam, tunicam meam ex panno karasie, 10 cingulum vnum may eh vocatum . . .«, a sve svoje zlato i srebro mužu i djeci. Većina oporuka govori o nekretninama a tek tu i tamo spominje po neki predmet, koji će ovdje biti od osobitog interesa. Tako se u jednoj ostavštini spominje između ostalog » . . . ad duas vestes fibulas argenteas muliebres, calcaria cum corigio seu ligature argento ornate et deaurate . . .«X1 a građanka Margareta Marčec pored ostalih stvari ostavlja » . . . vnum lintheamen et vnum peplum rusticalem wlgo rob, vnum indorsium«. 12 4
Op. c. pag. 56 Op. c. pag. 85 Prothocollum magistratuale liberae ac regiae ciuitatis Warasdiensis pro anno 1587-1589 pag. 29-30 7 stameth — vjerojatno samt-baršun 8 mohay.— sukno tursko-armenskog porijekla (Mautner-Gerab: Steierisches Trachtenbuch. Band I Graz 1932 str. 339 9 kanysa — možda neki haljetak mađarskog porijekla 10 karasia - sukno dva p u t a valjano (Dr Ballagi Mor: Magyar es Nemet Szotar Budapest 1875. pod slovo K 11 Prothocollum magistratuale liberae ac regiae ciuitatis Warasdiensis pro anno 1587-1589 pag. 77 18 Op. c. pag 202 5 6
127
t i testamentu Petra Paisara ili Paisartha, 1 3 kako ga često zovii, spo minju se dvije zelene kože, kože od divljači i obnova štitova. Paisari (baizeri) su učinjali kožu. Ovaj se naziv i do danas sačuvao u donjem Međimurju za seoske obrtnike, koji sami prerađuju životinjske kože. Pred gradskim sucem vodila se parnica između Martina Cika i Jurja brijača Hercega zbog » . . . res aureas et argenteas ac pecunias paratas, vestees lineas ac pulvinaria wlgo blasyna obtuchilo dicta«. 14 Te su stvari pripadale Hercegovoj pokojnoj ženi. Pod konac godine 1600. vladala je epidemija kuge u Varaždinu. Mnogo je građana umrlo od te bolesti a među njima i Mihajlo aurifaber Kočinski. Građanin Horvafr dao je napraviti kod njega » . . . res quasdam argenteas . . .« 15 pa iza njegove smrti traži svoje pravo pred gradskim sucem, jer je izgleda stvari unaprijed platio. Epidemija kuge vladala je čini se i 13 godina ranije jer je godine 1587. lončar Stjepan Gerden pozvao u svoj dom notara i zamjenika suca Blaža literata Antilovića i ostale prisežnike da popisu imovinu služavke Uršule, koja prošle godine » . . . ex peste mortum esset«. U tom popisu stoji: » . . . scrinium vnum mediocre, pulvinar vnum vile, indorsium vnum muliebre, aliud vile dilaceratum, duo manutergia waykaro depicta, wlgo robi, item peplum vnum hungaricalem wlgo reaho (!) duo tegumenta ceruicalia ex kythlo waykaro cantexta et quedam pectoralia auro ornata vilia duo et cingulum vnum similiter depictum, admodum tyarae wlgo parta, reliqua parvalia quedam vilia et dilacerata fuere.« 16 Varaždinski kapelan Mihajlo Zedinić koji je bio dva puta oženjen, raspoređuje testamentalno svoju imovinu između djece iz prvog i dru gog braka te druge žene a posjedovao je 1 7 »baltheum vnum maycz ar gento ornatum, vagenas ad vnum cultrum aptas similiter ex argento confectas, vnum paruum cyphum argenteum circiter duos taleros ponderantem, quator coclearia argentea et furcelle (!) vne wlgo willice. Vnum baltheum whgo maycz argento ornatum, tres cyphas argenteas ac vnas vagenas similiter argenteas, cyphum vnum maiorem depictum. Ittem (!) cyphum tercium quern nouiter parari feci in superiori parte depictum. Ittem (!) vestern vocatus (!) kontus 1 8 ex saya 19 granati coloris. Ittem (!) vestern meam aliam dolamam ex granato. Ittem (!) vestern aliam meam ex chemeleth 20 subductam pellibus agninis. Ittem (!) vnum 18
Op. c. pag. 250 Prothocollum magistratuale liberae ae regiae ciuitatis Warasdiensis pro anno 1592-1602 pag. 17 15 Op. c. pag. 322 19 Prothocollum magistratuale liberrae ec regiae ciuitatis Warasdiensis pro anno 1587-1989 pag. 22 17 Op. c. pag. 63 18 Kontus mađarski kontos = kaput/Dr Ballagi Mor: Magyar es Nemet Szotar Budapest 1875 pod slovo K 19 say- saja mađarski -čvrsto duplo kompaktno sukno (Dr Ballagi Mor: Magyar Nemet Szotar Budapest 1875 pod slovo S) 20 Chameleth, kamelet, camelot, schamelot, kamelhar, lagano tkano sukno iz de vine dlake, kasnije i angora - kozja dlaka mješano sa svilom (Dr Fritz Popelka: Geschichte der Stadt Graz I I Graz 1935, str. 390 i 655 bilješka br. 557) 14
128
šcrinium prioris consortis meae in quo sunt res iste, vna plahta ex sindone, telae particula vna mediocri (!)-, item manutergia depicta wlgo robane decern, duo linteamina ac mensale vnum ac strophiola depicta undecim. Ittem (!) duo menten, vnus viridei coloris alter granatei, ambo muliebres subducti pellibus albis ouinis. Ittem (!) habeo vnum canteum stanneum vnam pintam continentem, alium vnum quartale, tertium tria quartalia continentem ac scutellas duas. Ittem (!) habeo vnum vile tapetum et culcitram. . .«. Svu je ovu svoju imovinu prebendar Zedinić razdijelio na svoje direktne i izgleda zakonite potomke. Ovo nije izuzetna pojava za ovo doba. I varaždinski župnici su bili oženjeni a i oni iz okolnih župa. Da li je tome razlog što se na granici »turske« zemlje odredbe Rima olako uzimaju ili je to uticaj protestantizma, koji je u to doba ovdje upravo u jeku, nije naravno moguće tačno ustanoviti. Neobično je interesantna istraga koju vodi magistrat protiv kradljivaca. Istraga se naravno u to vrijeme vodi torturom. Obično se ok rivljenik stavlja među klade koje katkada nazivaju »terlicza«. »Fassio 21 cuiusdam furis Thome Zagorcz per torturam examinati. Feria sexta proxima ante festum Beati Michaelis Archangeli praefatus Thomas Zagorcz coram certis dominis senatoribus et ludice ac Simone Wydan et Paulo literato rationista arcis Warasdiensis per torturam examinatus fassus est quod in porta superiori ciuitatis noctu furatus sit sex paria soccorum et vnam manticam. Ittem (!) apud Mathiam pelionem Sambar clamidem seuitoris sui ac caligas et quosdam caseos necnon pelles vulpinas. Item Ambrosio fabro clamidem ex karasia subductam pellibus nigris ouinis. Item trituratoribus domini ludicis duas vestes griseas. Apud Zmerniak captus fuit per manum quam per fenestram imposuerat ad furandum. Ubi amisit tunicam et frarneam, et aufugit. Apud Andream de Argento cuiusdam germani furatus est fra rneam, pixidem ac lagenta pixidaria (!). 22 In nundinis festi B. Jacobi hie celebratis quator clamides et duas chohas griseas . . .« Matija Kostić deponirao je ostavštinu svoje majke kod Katarine Nagy a ta se sastoji od: » . . . 90 nodos argenteos, 4 acus muliebres argenteas, coclear argetea (!), 2 annulos argenteos 3 pecia tele (!) domesticae 2 mensalia, 2 linteamina, 3 muliebria indusia, vnum strophidum (!) in modo manutergy paratum, duo rusticalia pepla, roby vocata et alias quasdam res minutas . . ,« 23 Isto tako prima Nikola Nagy u prisustvu sudaca i prisežnika pokretnu i nepokretnu imovinu naslijeđenu testamentarno po ocu Stjepanu Nagy. 24 Od pokretnina » . . . vnum frarneam deineczky 20 vocatum, vnum sarcutum argento muni turn, vnam subbam magnam vulpinam non tecta (!) 21 Prothocollum magistratuale liberae ac regiae ciuitatis Warasdiensis pro anno 1592-1602 pag. 217 22 lagenta pixidaria = burence, posuda za barut 28 Prothocollum magistratuale liberae ac regiae ciuitatis Warasdiensis pro anno 1592-1602 pag. 9 84 Op. c. pag. 129 85 deinetzky-mozda sablja damaškinja
9 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
129
pahno, vriam vestern dolman panni granat subductam, Bagasya 26 Punieey vel Naranchey coloris et in paratis florenos hungaricales viginti quinque. Vnum cyphum argenteum deauratum cum opecculo, quinque coclearia argentea, duos anulos aureos vnum cum lapide rubeo carniole virilem, alteram muliebrem cum lapide virideo citrin dicto. Vnum tapetem rubeum ad duas mensas, duos minores tapetes, vnam culcitram sericeam alterum autem simplicem. Boculum (!) sive ciphum alterum eidem in testamento legatum quod est apud Zywossycza in pignore . . . « Godine 1601 magistrat revidira inventar ostavštine brijača varaž dinskog Nikole Bornemisa. 27 Iza Nikole ostala su djeca Matija i Blaž koje treba izdržavati i na noge postaviti a i školovati. Domina Catharina udova notara Nikole Kolarića koji je taj popis sastavio 1596. tutor je djece Bornemisza. « . . . Inuentarium et consignatio rerum aurearum, argentearum, pecuniarum vestium linearum et lanearum, frumenti clenodiorum et utensilium domus orphanorum Nicolai condam Bornemisza coram Prudentibus et Circumspectis do: Franciscus (!) Zwersych Judice, Andrea Haydina, Mathia pellione Sambar, Michaele Kochinsky, Martino Czyk Juratis per me Nicolao Kolarych Juratum Notarium Ciuitatis Warasdiensis feria quarta ante Dominicam palmarum in anno Domini 1596 factum. Nay perwo nassestoye pet nowyh zrebernyh peharow kothery ieden w drwgogo idu, jeden zreberny pehar nasesto je zpozlachenim wenczem, try zreberny penary praeprozty kothery wzy pehary wagayu polzedmo grywno. Item dwe zreberne igle senzke zgora pozlachene I dwa zreberna perztena. Item w nekakwom papyeryczw zawyt ieden zlat poterty perzten. Item ieden Maly lanczek zreberny, w papiercz zawyth. Item gotowyh penez drobnyh sezt dwkat y 77 d. zonem zlatim dwkatom rachunawshy koterogaye skolnyk za d. 80 zalosil dalzem skolnykw the zlat dwkat wannka prezwzakyh penez zastosu decza wskolu ho» dilaf5d97. Item dwadezety y dwe zreberne slycze. Item iedne Nosnycze zreberne ale zrebrom oko wane. Item zto y ozem zlatih dwkat wzakoyakyh. Item dewetnadezte zlatih perstenow koterije ijeden pry gozpeh tezeh a drugogaye prykazal Blasek wezda pred Namy gospe Catherine Tutricy toje wo zwoye wuyne takoije tako zewzema perztenow 17 izkarychyczami. Item drwgoga wzakoyachkoga zrebra wu jedne Mosnye prez malo pet griuen. Item dwa Maycza zrebrom okowana. Jeden na cherne a drwghy na zelene Parthe. 26 bagasia-bagazia mađarski ulašteno platno (Dr Ballagi Mor: Magyar Nemet Szotar, Budapest 1875. pod slovo B) 27 Protbocollum magistratuale liberae ac regiae ciuitatis Warasdiensis pro anno 1592-1602 pag. 339-342
130
item nasestoije wu ladyczy zwunatoga ijezt pri Kathe wozychne Jeden zreberny Pehar koterogani pozudila Nie a onagaije negda zalosyla za pol dukatha. Item Pry Kozlekw ije Jeden zreberny Pehar koterogamie Miklous Zajc dal. Item Pry Marge fyzekoyczy jezta dwa Pehara kotereijeje Kathycza pozudyla A onaije jednoga Pry haydwkoyczy A drugogha pry Petre diake Zalozyla. Item iezt Pry Sylyche Jeden zreberny Pehar kotherye Na Mezte. Gonsignatio vestium linearum et lanearum eodem die dominae Catherinae in manus assignatarum In Primiš Naseztoije deset plahet Item ztolnijakow wzakoijakyh deset Item jednonadezte Obryzachew bijelyh Item pet Rochnykow wu jedno polo. Item Rochnykow zwaykarom zedem y iedna bela Rwsycza Giolgyenna. Item ijedna Moska Robacha zlatom nasywena. Item Wylahnow tenkyh y debelyh ijednonadezte. Ittem (!) dwa fertuffa nassyta Zcherlenymy sidmy ieden zbelyom a dwa zcherlenom zwylom. Item dwoy Rokawczy zbellio y zlatom sywany dwey sidiom y zlatom domachega platna dwey nowy, a ztary y ponosenyh pet Item dwa Barberzka fortuffa ijeden ztary i drughy Nowy y ijedno cherno fwtha 28 poijaz. Item pett Konchenycz aly pwntow. Item chetyri wankwsnycze zwaykarom jedna Bijela. Item dwie Rob ache ztare senzke. Item tenkoga platna lakthy 17 Item iedno nowo zlato pokrywalo prez plathna. Item drwgo Pokrywalo zlatho pryztaro prez platna. Item tretye Pokrywalo zlaato krotho ztaro kolyko ijedne dlan. Item ijedno pokrywalo zlatom syroko dwa perszta. Item ijedno pokrywalo zbelom partyczom nasyweno. Item ijedno pokrywalo zchernom partyczom. Item try pokriwalcza prez partycz y zpodlogamy tremy. Item ijedna frtusna zlata oswa na dwa perszta syroka. Item dwe Rwsyczy zbelymy partyczamy. Item ijedna Rwssycza wogerzka zchernom partyczom. Item ijedna malo thwezow (!) wylahne y plahta. Vestes laneae. Item ijedne hlache saijene ztare. Item ijeden zwylny cherleni zaagh na dwa ztola. Item iest sezt blazin, sezt weksyh a try maly wankwssy. 28 Futha = barhet (Dr Ballagi Mor: Magyar Nemet Szotar, Budapest 1875 pod slovo F)
131
Item iezt ieden cherleny sayny klobuk nepodsyt. Item iezt senzkyh pet priproztih halbycz. Item iezt zdel ezynijenyh malih y welykyh trynadezte y ieden czynyeny taner. Item iezu try czynyene kante y ieden czynyeny baril y ijedna polownychna kantycza. Item iezt ieden Medaeny Mosar y ztokachyczem medenym. Item onda yzto oddanaye ijedna zwknya senzka chereny skarlat karasia za pet dwkat. Item oddanaye Changyegoyche iedna Modra karasinno dolama za dwa dwkata y d 50. Item oddanie ieden mentechecz ztaary cherleny za ieden dukat y toye wze Rodbine oddano.« Pored ovog veoma opširnog i iscrpnog inventara koji nam uz malo fantazije upravo dočarava sliku života jedne varaždinske obrtničke porodice pred tri i pol stoljeća spominjući odijelo, rubeninu i posuđe pa i vrijednosti u novcu na jednoj izvornoj varijanti našeg starog jezika sačuvan je još jedan takav izvorni inventar nešto manjeg opsega. »Conscriptio rerum et vestium linearum condam Catherine Swielcha per prudentem Lucam Jakopehich, maritum eiusdem coram infrascriptis testibus facta 1588, 29 Nay perwo chatyry wylaheny tenky y debely ztary, a zwuna te iednoga yma Mykula Swyelecz paztork, a drugogha jaz na moyoy pozthele. Item dwe plahte aly tystoffa. Item dwa ztholnyaka. Item try obryzachy. Item roba pyzana, dwa ponosena. Item try kythle tenke, jedna plahanoga plathna, a dwe plathnene. Item jeden nyderffath. 30 Item fertwffy thenky y debely chetyrye, jedna wankosnycza, iedno prozto pokrywalcze, jedny rokawczy sywany, iedno podwyalcze ponoseno. Item iedna zdela y iedna pynthena kantha. Item dalzem Miklousw paztorkow momw negdasnyega Thyaka Ferencza zynw zwkna zelene karasiae dwa reffa menka ferthala i. e rhenenses florenos 2 denarios 20. Item plathna na dwe robache za florenum 1 denarios 20. Item na thorbyczo kayzyoye plathnom podsyl dalzemw denarios 12. Item dalzemw dwoye meztwe (!) pro denariis 24. Item ieden klobwk za den 12. Item iedne rokawycze karasyom pokroyene za den 40 i na iedne z wytycze plathna pro denariis 25. U svim ovim inventarima i oporukama upada u oči vrlo mnogo srebra i srebrenog posuđa razmjerno mnogo više nego kositrenog. To je posuđe često i pozlaćeno a posjeduju ga građani-obrtnici u većim količinama što je osobito vidljivo iz inventara Bornemisa. Interesantno je u svakom slučaju da se u zadnjih 12 godina 16. st. koje obrađuju spomenuti magistratski zapisnici javlja u njima poimence 5 zlatara a samo jedan ko* 29 Prothocolluna magistratuale liberae ac regiae ciuitatis Warasdiensis pro anno 1587-1589 pag. 277 # 80 vjerojatno mider, steznik
132
sitrar što naravno ne mora značiti da ih nije bilo više jer se svi nisu u to doba morali pojaviti pred sucem. Kako god bilo i ova aproksimativna statistika ukazuje na zaposlenost ove vrste obrtnika u to vrijeme u Va raždinu. Isto tako je značajan i velik broj krznara što je tipično ne samo za modu toga vremena nego i za oštru klimu Ovoga kraja. Najviše se upotrebljava lisičje i ovčje krzno. Tim se krznom postavljaju i obrubIjuju neke vrste ogrtača, Dolama, čoha, kontus i menten su imena pod kojim se ogrtači javljaju. To su već u većini slučajeva kaputi sa pred njim kopčanjem a posljednja dva naziva svakako upućuju na ugarske uticaje. Dosta se često u inventarima javlja plašt-nekoliko puta kao ugarski plašt. Nije naravno jasno je li to stari ogrtač koji prema Gerambu 31 vuče svoje porijeklo od rimskog saguma (odnosno keltskog) i kopča se na ramenu postrance ili sprijeda ili se već ovdje radi o oblicima pelerina po uzoru na španjolsku modu. U svakom slučaju mnogo se spominju igle odnosno fibule pa nije isključeno da su se ti plaštevi kopčali fibulama. Tunika se javlja nekoliko puta, no ona sigurno nema više karakte ristike rimske tunike, već se vjerojatno radi o haljetku sa ušitim ruka vima postrance sastavljenom sa otvorom za glavu. Ona se izrađuju iz finijih materijala kao što su mohaj, samt i svila, dok je sukno karasia grublje kvalitete pa ga više upotrebljavaju za izradu kaputa. Od boja najčešće se pojavljuje crvena, tu i tamo zelena pa modra i siva. Vrlo često se spominju pojasi iz srebra katkada i pozlaćeni vje rojatno čakanovani i montirani na suknene ili kožnate trake. Domaći izraz majč je vrlo čest kao što i rob za plašt dok blazinu zovu obtučilo što možda znači prevlaku (optočiti, presvući). Šeširi su također izgleda bili omiljela nošnja ali su se nosile i šubare a jednom se spominje i poculica iz zlata. Je li to zlatna »haupa« štajer skog tipa kakvu je susreće tamo Geramb u 16 stoljeću ili tipična rene sansna mreža za kosu iz zlatnih niti spletena, nije naravno moguće usta noviti. Da su tada zlatni vezovi bili vrlo česti u Varaždinu vidi se iz inventara Bornemisa gdje susrećemo i rukavice i mušku košulju vezenu zlatom te niz pokrivala iz zlatnih niti nad podlogom iz pune tkanine. U nekoliko navrata spomenuta je i odjeća nogu. To su soccusi-vjerojatne duge čarape tipa »beinling« i čizme. Što su to »tibiales« teško je reći. Možda su to kratke čizme iz meke kože koje Germb zove »possln« ukoliko se ne radi o nekoj vrsti štitnika za noge do koljena-dokoljenice kako su to nosili njemački vojnici (landsknechti) koji u to doba čine jedan dio posade varaždinske tvrđave. Svakako je značajno da se Varaždin u 16. stoljeću prema svim obli cima nošnje uklapa u srednjeevropski način odjevanja ne samo po od jevnim formama već i po tekstilu. Sigurno da tu ima i autohtonih ob lika a s obzirom na blizinu Ugarske kao i na veze sa zemljama pod turskom vlašću nije čudo da se javljaju i ugarski oblici i tekstil kao i uticaj istoka barem po nekim vrstama tekstila. To je u ostalom u to doba prisutno i u srednjeevropskim odjevnim formama. 31
Mautner-Geramb: Steierisches Trachtenbuch, I Graz 1932. str. 83, 126 133
ZVONKO
L O V R E N Č E V I Ć , Bjelovar
B I L J E K O J I M SE G A T A I V R A Ć A U OKOLICI BJELOVARA
Iako je sveopći napredak već dobrano zahvatio sela u okolici Bjelo vara ipak se pojedinci - većinom po zabitim bilogorskim selima — još katkad služe raznim pomagalima pri gatanju i vračanju ili copranju uopće. 1 Umjesto da se bolesnici odmah vode liječniku stare babe još po negdje nad njim potajno prelevaju vuglence, vrše se razni čarobnjački pokreti protiv uroka, za obranu od tuče dobro je npr. okrenuti noge od stolca prema oblacima i si. Neka su gatanja i vraćanja prešla i u običaj pa su se do nedavna vršila i u određeno vrijeme i pred većim brojem gledalaca. Među ostalim pomagalima kojima se ljudi služe da bi na neki način spoznali budućnost ili da se zaštite od štetnih utjecaja prirodnih sila, mitoloških bića i si. - nalazimo i biljke. Od njih se u te svrhe najčešće upotrebljavaju ove: I. ZA
GATANJE
1. Videc, vldica ili crevac — krika, Anagallis arvensis. 2 - Selo Stara Diklenica Videc je malena biljka koja cvate po našim poljima u prvoj polovici lipnja. Obično ima crvene i modre cvjetove. Međutim ovdje postoji samo vrsta sa crvenim tj. ženskim cvjetovima, a kako su za uspješno gatanje potrebni i modri muški cvjetovi to se ovi uzimaju sa biljke čestoslavice 1 Pojmovi — gatanje i čaranje u ovom se kraju razlikuju po funkcionalnosti. Ga tanjem se obično žele pogoditi ili predvidjeti budući događaji, dok se čaranjem ili manđijama želi postići neka materijalna korist, nekome naškoditi, osvojiti nečiju sklonost, očuvati se od nekog štetnog utjecaja, djelovanja i si. 2 Raspored biljaka nije izvršen strogo po botaničkom redu jer to ne dozvoljava njihova uloga u magičnim činima. Najprije je naveden lokalni naziv biljke, a onda botanički.
135
(Veronica chamaedrys) 8 jer su po veličini slični videcovim. Gatanje se njima vrši ovako: Uoči Vidova tj. 14. lipnja, djevojke prije spavanja stave pod uzglavlje nekoliko tih cvjetića modre i crvene boje te se nadaju da će u snu vid jeti onoga za koga će se udati. Da taj čin bude još uspješniji neke stavljaju među cvijeće još i og ledalo, češalj i muške gaće. - Ako im se u snu ne ukaže baš nikakvo po godno muško lice, smatraju da su nešto izostavile, da cvijeće možda nije bilo dosta svježe itd. 2. Ivančica — revan ivanjski, Leucanthemum vulgare, Chrysanthemum vulgare. — Selo Stara Diklenica Ivančice cvatu u velikom broju po livadama već od početka srpnja pa do kraja ljeta. Od njihovih bijelih cvjetova djeca rado pletu vjenčiće, a u St. Diklenici i okolnim selima služe i za gatanje. To se vrši uoči Ivanja. Djevojke podveče odu u livade i svaka nabere kitu ivančica. Kad dođu kući — obično poslije večere — namijene svakom članu obitelji po jedan — njegov — cvijet. Kad je to izvršeno poslažu sve cvjetove pojedi načno na stol ili prozorsku dasku i ostave ih tako preko noći. Ujutro ih idu gledati i ako je nečiji cvijet uvenuo — misli se da će taj ukucan um rijeti ove godine. 4 3. Letina - kozlac, Arum maculatum, — Selo Jabučeta Po krčevinama i vlažnim šumarcima pojavljuje se letina već u travnju sa svoja dva široka lista i cvijetom u obliku klipa. Taj se klip sastoji od nekoliko dijelova koji se razlikuju bojom i oblikom. Sam je vrh pro duljen i blago zašiljen te svojom glatkom površinom svjetlo žute boje podsjeća na boju bijelog vina. Ispod njega nalazi se sloj zrnastih izraslina sličnih provi, prosu. Pod njim je pak sloj koji je nalik klipu kukuruza, a do njega naslaga slična zrnju pšenice. Boje tih dijelova nisu svake godine jednake pa se prema njihovom intenzitetu nastoji već u proljeće pogoditi kakav će biti urod vina i žitarica te jeseni. Ako je npr. vrh klipa izrazito žut starci znadu značajnim—gotovo proročanskim tonom saopćiti mlađima: »Ej, deca, ove jeseni bormeš bude dosti beloga vina!« Isto se tako misli da će biti vise pšenice ako je analogni dio klipa krupniji i snažnije obojen. Tako se dalje gata i s preostalim dijelovima. 4. Ivanova trava - ivanjsko cvijeće, pljuskavica ili gospina trava Hypericum perforatum. Selo Velike Sredice. Ovisoka je to biljka, žutog cvijeta, a listići su joj posuti sitnim žli jezdama u kojima se nalazi eterično ulje. Ubraja se u porodicu pljuskavica (Guttiferae). 3 4
136
Za čestoslavicu se ovdje nije mogao naći domaći naziv. Sličan je obred zapažen i u Bedekovčini u Hrv. Zagorju.
Pomoću te biljke djevojke gataju hoće li se iduće jeseni udati. To se vrši na ovaj način: Na Ivanj-dan prije izlaska sunca skupi se nekoliko djevojaka, na me đama naberu toga cvijeća i svaka si od njega splete vijenac. Dobro je, vele, u njeg uplesti i glavicu luka češnjaka. Sad svaka ode pred svoju kuću i taj vijenac baci na krov. Ako se on na krovu zadrži onda se ona neće udati te godine, a ako padne s njega ili preleti preko sljemena, pa padne s druge strane onda će se udati. II. ZA V R A Č A N J E 1. Bilo - šuškavac, Alectorolphus minor (crista galli). - Selo Donja Petrička Bilo je omanja livadna biljka žutih cvjetova. Zreli su joj plodovi okru ženi suhim šuškavim listićima po joj otud i potječe botanički naziv. Me đutim naziv bilo ima drugačije porijeklo. Naime, narod je u okolici D. Petričke sve do nedavna vjerovao da ta biljka može pobiti korov po po ljima. Da se to postigne stvoren je vjerojatno još u davnim vremenima poseban ceremonijal koji se pretvorio i u običaj. Suština mu je ova: Uoči Vidova četiri djevojke naberu poslije podne po livadama što više cvjetova bila. Podvečer obuku bijelu narodnu nošnju, raspletu kose, u pregače stave ubrano cvijeće i pjevajući prođu kroz polja bacajući bilo što dalje od sebe. Pri tome ophodu nastoje da prođu preko tri mosta ili preko tri križanja jer će tada bilo bolje djelovati. Za veći uspjeh po trebno je taj cijeli proces obaviti još dva puta i to uoči Ivanja i uoči Petrova (28. lipnja). Svaki puta mu prisustvuje veći broj ljudi koji sa strane to sve posmatraju, ali u samom obredu ne učestvuju. Prosipajući bilo pjevaju djevojke ovu pjesmu:
i _ J-.82
D.Petrička. Tucan Tereza. rod. 1925.
^¾ 4 J)J)jJfeftlpp J J l^jj*|»flpjjb
Bi.la.ri.ce bi.tohe.ru, naVidovskonaoečersko Bilarice bilo beru Pripjev: Na Viđovsko navečer sko. Lepi Ivo z vojske ide z vojske ide ljube pita: »S kim si ljube, sinoć spala?« - Ja sem spala svojom majkom. »Da s' ti spala svojom majkom ti bi bila crveneša crveneša, rumeneša kano ruža u proljeće.« 137
Bjeste, bjeste bilarice evo idu bjele vile bjele vile zagorkinje zagorkinje sa planine. Rastepajte, bilarice, rastepajte bilo naše. Pripjev na Vidovsko navečersko mijenja se kasnije prema danu uoči kojeg se pjeva pa se tako kod drugog i trećeg ophoda pjeva na Ivanjsko i na Petrovsko navečersko. U prvom se dijelu teksta na obred čaranja izravno odnose samo prva dva stiha sa pripjevom, a u drugom svi stihovi te napose dva posljednja. Između tih dijelova očevidno manjka stari tekst koji je vjerojatno već davno zaboravljen i nadomješten drugim, u ovom slučaju fragmentom jedne balade. 2. Hfž, žito ili raž - raž usjevna, Secale cereale. — Selo Zvijerci a) Jedan bjelovarski profesor priča kako ga je njegova tetka oko 1930. godine očistila od lišajeva: »Kad sam bio dječak od kojih dvanaest godina često su mi se na licu pojavljivali lišajevi. Od njih me je moja, sad već pokojna tetka očis tila ovako: Sjela je na stolicu, uzela u ruku desetak slamki od raži, dugih oko petnaest centimetara sa praznim klasom na vrhu, mene je sta vila preda se, uzela jednu slamku odgrizla s nje komadić dug oko četiri centimetra i rekla: »Danas crveno, sutra bijelo, a prekosutra kakovo je i bilo.« Tako je pokidala čitavu slamku do klasa, a klas bacila. Sad je takove komadiće trgala s druge pa treće slamke dok ih tako nije sve pokidala. Pri tome se tetka prilično i umorila — ta morala je tu čarobnu rečenicu izgovarati barem pedeset puta. No, kako bilo da bilo - lišajevi su mi prošli.« b) Klas od raži često stavljaju đurđari na svoj koš vjerojatno za to da bi se korisnost njihovog obreda protegnula i na urod raži. 3. Šen'ca - pšenica bjelica, Triticum aestivum. - Selo Jakopovac U ovom je kraju pšenica od davnine važan poljoprivredni proizvod. Njezinom se uzgoju uopće posvećuje velika pažnja, a žetva se još i danas gdje-gdje završava pjesmama, plesovima i svečanim unašanjem žetvenog vijenca u kući. Nastojanje, da se magičnim činima osigura dobar urod pšenice, pro drlo je i u svatovske običaje. Kako se to vrši prikazuje nam slijedeći isječak iz svatovskog cere monijala u Jakopovcu: Svatovi se vraćaju sa vjenčanja u kuću mladenca. Pred vratima ih dočekuju njegovi roditelji. Majka ima u ruci košaricu sa pšenicom, a 138
pod pazuhom kruh. Kad se svatovi zaustave pred njima i kad se stiša pjesma i juskanje — povede se ovaj razgovor između oca ili njegovog zastupnika i djevera koji predvodi svatovsku povorku: Japa (otac): »Stante svati! Sad vi mene najprede povečte koga ste vodili na venčanje?« Devet: »Dodili smo dečka i curu.« Japa: »A kaj ste dopeljalji?« Dever: »Dopeljalji srnu muža i ženu.« Poslije ovih riječi majka pride mladenki držeći košaricu u ruci i go voreći: »No. ćerka draga, naredi kaj se narediti mora!« Mladenka zahvati šakom zrnja i preko glave ga raspe na sve četiri strane. Zatim joj majka preda i kruh, ogrne je još i svojom pregačom, a onda razvine rubac kojim je mladenka ogrnuta i poljubi je u prsa. To isto učini mladenka i njoj, a potom se obje poljube u lice. Sad majka rekne: »Draga ćerka, ja te dočekivan s kruhom i blagoslovom a ti mene z božjim merom (mirom)« — Na to joj mladenka - od ovog časa — snaha — odgovori: »Bože nam daj!« Sad djever povede mladenku u kuću i ona položi na svatovski stol kruh što joj ga je svekrva predala. 4. Ljubica — Ljubica mirisna, Viola odorata, - Selo Stara Diklenica Iza blage zime ovdje već polovicom ožujka po nekim zaklonjenim živicama i šumarcima procvatu plave ljubice. Tko naiđe na njih neka ubere onu koju prvu ugleda i stavi je u njedra ili pojede. 5 Cijele godine - vele - neće ga zaboljeti glava. Ostale vrste ljubica, kao što su bijele pa tamno ljubičaste ili trobojne — nemaju nikakvog djelovanja. 5. Ivančica vica
— revan ivanjski, Leucanthemum vulgare. — Selo Buja-
Vračanje cvjetovima ivančice u nekim je selima usko vezano s opho dom ladarica iako ničim nije izričito naglašena neka uzročna veza izme đu ova dva običaja. Ladarice obično krenu kroz selo već oko dva sata u jutro na Ivanj-dan. Nešto prije nego one pođu, skupi se nekoliko djevojaka iz jednog dijela sela te pjevajući odu u livade. Stalno pjevajući naberu mnogo ivančica i spletu od njih veći broj vijenaca. Potom se vrate u selo i bacaju te vijence na kuće ili staje svo jih roditelja ili bližih rođaka. Ako se tako ne učini kod neke kuće, onda će u njoj netko umrijeti te godine. 8 Izuzev ovoga primjera - nije više poznat ni j«dan slučaj da bi se biljka koja služi za gatanje ili vračanje - trebala pojesti ili pripremiti kao napitak.
139
6. Bukva - bukva obična, Fagus silvatica Uoči Đurđeva - 23. travnja, dva mladića od deset do petnaest godina spletu kos od svježe prolistalih bukovih grana. Na samo Đurđevo rano u jutro i to svakako prije zore jedan od njih stavi kos preko sebe, drugi uzme košaru za darove i tako pođu selom od kuće do kuće pjevajući pjesme u kojima domaćima žele rodnu go dinu, dobro zdravlje itd. Na dar dobivaju jaja, slanine, kolača ili i no vaca. JNazivaju ih đurddri, a njihov koš đurađ. Dok oni pjevaju ili poslije dovršene pjesme netko od ukućana otkine sa kosa jednu grančicu, a ponegdje to učini i jedan od đurđara pa je ° J , ^ , n v . 1 p r o z o r u ' U n e k i m P a k s e l i m a đurđari nose sa sobom veći broi oduljih šiba te jednu od njih daju domaćici. Domaćice grančicu stavljaju pod strehu (Šandrovac), pod rog 6 na tavanu (Klokočevac), za tetivu1 u sobi (Botinovac) ili u ormar (Vel Dapčevica). ^ Kad ljeti grmi stare žene vade tu grančicu i mašu njome po zraku i govore: »Pomozi bože i sveti Đurađ!« (V. Dapčevica). U nekim pak mjestima otkinu samo jedan list i spale ga u peći vjeru jući pri tom da će taj čin čuvati kuću od groma (Narta). Ako su đurđari dali domaćici šibu onda je ona zabode u lan na poliu i pritom kaže: »Da bi bilo rodno kaj đurađ!« (Predavač) Pjesmu koju pjevaju đurđari u V. Dapčevici glasi:
Lalic Mirko, r. 1930.
Dobrojutro,ujpa, evo oama durđa, op,cup,Đuro, u zelenoj dolami. Dobro jutro, ujna, evo vama đurđa. Đuro se valja da dobije jaja. Đuro se stresa da dobije mesa. Kol'ko ima grančica, toVko bilo račića. Kol'ko ima pupića, tol'ko bilo purića. Kol'ko ima listića, toVko bilo pilića. Kol'ko ima bukvića, tol'ko bilo praščića. 6 Rog ili rožnik je tanja greda na krovištu. Na nju se pribijaju letve, na koje se stavlja crijep ih ražena slama. 7 Tetiva ili tram je glavna greda koja u starinskim kućama drži strop. Ponegdje ie nazivaju i vjenčanico. e> * J
N.E
7. Jasen — jasen bijeli, Fraxinus excelsior. - Selo Stara Diklenica. Jasen se kao lijepo i vitko drvo dosta često zapaža po šumama ovoga kraja. Međutim, ugljen koji se dobiva od njega upotrebljava se za raznovrsna čaranja kao npr.: a) Kad se netko u kući razboli, loše se osjeća ili je pak stoka bolesna ili nemirna, onda jedna od starijih žena ode vračari ili babi koja prelje va vodu ili uglence. Tako je jedna vračara, saslušavši jade koji su zadesili poznatu joj obitelj u susjednom selu, uzela lončić vode stala preko njega križati i šaptati: Hoj, moj rode obr' vode poleg tebe vede hode, hode, brode i odhode. Sad je iz peći dohvatila nekoliko iiglenaca od uvijek ima u pripravi, spustila ih u lončić i rekla i poškrop' glavu čeljadetu, aV paz\ šta ostane bac' se na to.« Potrebno je napomenuti da je prvi stih njezine ovoj staroj pjesmi iz Ivanske:
J=68
jasena, kojih inače ženi: »Nos' to kuć' na put i ne ogledaj izreke zapažen i u
M&ra Zrinski, r. 1890,
J »t^Oj, fo'fr IJPF.PP J*j H. fo.fr 'g ^,p P +*'' ^ djevojko Lmaš koga svoga, oj, dje.vo}Mo, Lmaškogasvo.ga. Pripjev
Ja
bJ^p.ppyj i J* Jo ^J* J i J^Jp p«ft J ifo j 3 la,ktla,la, /a, ijuju,op,op,op,
cu.rLce ljubimJa.
N.E
»Oj, djevojko, imaš koga svoga?« - Imala sam braca i dragoga, obadva sam na vojnicu dala, na vojnicu na tursku granicu. — y>Bi V ti rado da ti koji dođe?« — Ja bi rado da obadva dođu.8 itd. 8 Ova je pjesma po motivu slična pjesmi o majci Margariti koju je 1613. objavio I. Baraković u »Vili Slovinki«.
141
Da li je vračara uzela taj stih iz pjesme ili je stih iz vraćanja nekako dospio u javnost to se više od kazivača ne može saznati. Ipak je lako zapaziti da čitav pripjev te pjesme ima neki tajanstveni i zaklinjački prizvuk. U njemu također nalazimo i riječi javor i magdalen koje imaju isto značenje kao i život odnosno phallus. Iz toga bi se moglo zaključiti da je taj pripjev zapravo ostatak nekog starog rituala kojim se nastojalo pridobiti sklonost nekog ženskog bića i si. Jasen se nadalje spominje i u drugim pjesmama naročito ladarskim. Tako u selu Patkovcu nalazimo ovu pjesmu: »0/, ti Kato, Kataleno, otkud s' vodu donosila?« — Sa vr' sela sa jasena. Na jasenu duge grane na granama zlatne kite. Ja otrgnem jednu kitu pa je nosim kuj-kovaču . . . -
itd.
U Predavcu je poznata i ova: Grlica prema prema prema
je grkovala dvoru na javoru klenu na jasenu ruki na jabuki.. . itd.
b) Ugljenom od jasena nagarave žene malom djetetu čelo da mu ne naškode zli pogledi tj. da ga ne ureknu (Oštri zid). 8. Trandovilo, trandovilo (u pjesmi) - Altihaea rosea (Vukov Rječnik: trandovilje, Stockrose, Alcea rosea; Iveković — Brozov Rječnik: tran dovilje, trendafio, trenda) Vrtna je to biljka iz porodice sljezova (Malvaceae). Naraste do visine čovjeka, a cvate od srpnja do kasno u jesen. Odlikuje se lijepim, velikim cvjetovima raznih boja od kojih su ovdje najčešće ružičasta i bijela. 0 utjecaju trandovilja na život ovdašnjeg stanovništva imademo ne koliko podataka iz raznih vremenskih razdoblja. Oko 1860. godine smatralo se da djevojke moraju saditi trandovilje u svojim vrtovima jer će se prije i bolje udati, a neće ih ni ostaviti mo mak kojeg su već izabrale. Pod konac 19. vijeka trandovilo se sadilo u vrtiću pred kućom ili kraj uličnih vrata da se zna da u toj kući ima djevojaka na udaju. Danas pak, oko 1964. godine misli se da je dobro imati tu biljku posađenu u vrtiću pred kućom, iako malo tko zna reći zašto je to dobro. Međutim, u nekim se mjestima trandovilje i njemu srodna biljka sljez crni (Malva silvestris) upotrebljavaju i za vršenje pobačaja. 142
I u ladarskim pjesmama često se spominje ta biljka:
Curlovac, Posaoec Ana, r. 1899. Orovac, TkaličanecCila, r. 1901.
PP^j lajJfy IR>J>MT i j M Of, I.va.ne iLva-da.re, la.doj,
IfepojlaJoj.
N.E
Oj, Ivane livadare, kakve su ti livadice? Oko kraja pokošene u sredini ostavljene. U sredini trandovilo, trandovilo govorilo: »Ko bi mene pokosio ja bi njeg'va ljuba bila.« Al se javi mladi Ivo: — Ja bi tebe pokosio kad bi tebe obljubio, obljubio, ostavio. — Al govori trandovilo: »Kad bi mene obljubio, obljubio ostavio, sjajni mjesec te kaznio, sjajni mjesec i zvjezdice, žarko sunce ponajviše.« 9. Crveni luk - luk crljenac, Allium čepa. - Selo Grginac. Stare žene još ponegdje vjeruju da je malo dijete, dok je još u kolijev ci, osobito izloženo coprijama i urokima raznih vještica i ljudi sa zlim očima. Ako se u kolijevku stavi glavica crvenog luka sve će hudobe bježati od nje i od djeteta. 10. Češnjak - Allium sativum. - Selo Gornje Plavnice. U vinogradima kod Gornjih Plavnica običaj je da se na pepelnicu stavi u džep jedno česno češnjaka. Tko ga tako nosi do velike subote siguran je da mu ni jedna vještica neće moći nauditi. Ako malo dijete siše mora valja zdrobiti jedno ili dva česna češnjaka i staviti pod dječje pelene. Zatim se uzmu dvije viljuške zabodu se jedna u drugu šiljcima i objese na kvaku od kućnih vrata, a iznad njih se na vrata napiše kredom: Mora moma, nema Marice doma. Neki uz to još nacrtaju znak pentagram i slovo (kakvo je to slovo nije se moglo doznati). 143
Ne pomognu li te mjere i ako su djetetu i nadalje otečena prsa, upo trijebi se cijela glavica češnjaka, a djetetu se naopako obuče muški prsluk i zakopči na leđima. U najnovije vrijeme (1964.) žene smatraju da nije dovoljno luk sta viti ispod pelena nego da djetetu treba sokom natrljati prsa. Na taj se način miris luka mnogo bolje širi i vještice i mora ne će se usuditi ni blizu doći. 11. Oman - Inula helenium. - Selo Grginac Ovisoka je to biljka iz porodice glavočika (Compositae) koja se u pu čkoj medicini upotrebljava i kao lijek od reume. Doskora se vjerovalo da su, naročito za mušku djecu, osobito opasne suđenice. Da ih se otjera od kolijevke jedino je i najbolje sredstvo da joj se na dno položi nekoliko listova omana. Kad one osjete samo miris omana neće doći ni kući blizo, a kamo li do djeteta. 12. Lijeska - lijeska obična — Corylus avellana (Por. breze - Betulaceae). Velike Sredice Lijeska je grm dobro poznat radi svojih plodova-lješnjaka ililjeljaka kako ih nazivaju u okolici Bjelovara. Raste po živicama, rubovima šuma itd. Za vračanje može poslužiti samo lijeska koja raste na međi- Njome se služe djevojke koje nikako ne mogu osvojiti sklonost onoga momka kojeg su si odabrale. Kad djevojka vidi da je on izbjegava ili da je skloniji drugoj mora otkinuti šibu Ijetorasnicu sa ljeskovog grma koji raste na međi i njome toga momka lagano tri puta udariti po kičmi. Na kon toga on će je odmah zavoljeti i ne će druge djevojke ni pogledati. Osobito je djelotvorna šiba sa ljeskovog grma koji raste na sjevernoj međi. 13. Šipak - divlja ruža, Rosa canina. Sela: Novigrad, Jagnjedovac i Pešćenik, Šipak se ubraja u porodicu ruža (Rosaceae) a rasprostranjen je po cijelom ovom kraju. Najčešće ga se nalazi po šikarama, međama, uz ru bove šuma, puteva itd. Još oko 1880. g. po mnogim se selima između Bilogore i Drave obi čavalo na Đurđevo kititi ulična vrata - Ijesu — trnovitim grančicama šipka. Time se nastojalo spriječiti vješticama ulaz u dvorište kako ne bi uzimale kravama mlijeko. Valja odmah napomenuti da se ovdje susre ćemo s još jednim starim vjerovanjem. Nekad se naime, mislilo da vje štice i ne moraju uči u staju i u njoj podojiti kravu. One su to mogle učiniti i s puta, tj. od uličnih vrata. Tako se još 1936. g. neki čovjek (selo Ciglena) zaklinjao da je jedne noći na svoje vlastite oči vidio 9
144
Suđenice se također spominju u narodnim, pjesmama ovoga kraja.
kako vještica čuci kraj ljese njegovog susjeda i muze dugo uže koje je dosizalo sve do staje. Iz užeta je mlijeko mlazom teklo u do jaču. Šipkov je trn i u ovom slučaju morao pokazivati svoju djelotvornost. Šipkove su se grančice nekad vješale i o prozorčić koji se nalazio na zabatu starih slamom pokrivenih kuća (prozor ili ohlok na sdm'ć) kako ne bi vještice preko tavana došle u unutrašnjost kuće. U nekim se bilogorskim selima (Jagnjedovac i Pešćenik) još do ne davno moglo čuti mišljenje da upravo iz toga razloga nije na takvom krovištu bilo drugog otvora, - dimnjaci se tada još nisu gradili u da našnjem obliku a slamnati je krov poput neprobojnog vijenca zatvarao cijeli gornji dio kuće. Međutim - neki nam znakovi kazuju da je upravo u 19. stolj. stalo naglo opadati vjerovanje u obrambenu moć šipkove grančice kao cjeli ne. Naime u Bilogori se u to doba na tipu kuće na kanat pojavljuje špićak. Bio je to od slame i pruća ispleten šiljak koji se postavljao na sam vrh zabata i to tako da je ponešto nadvisivao krov. Imao je upravo oblik trna. Kad su se pak početkom 20 stolj. stale ovdje graditi zidanice tj. kuće od opeke i pokrivene crijepom-na zabatu se umjesto slamnatog špićka pojavljuje od šljivove ili jelove dašćice izrezbareni streljnjak. X on mora svojim šiljkom nadvisivati krov. U starim se pjesmama iz ovoga kraja šipak često spominje:
A L
Đurđevac, Kudumija Ignac,9U LipovoBrdOjNavraeicMarica J m-LipovoBrdOyNavraoic Marica,
J s 96
ifcbViSpreuađai p J r me,r \fc/ra „ A \j r ry^hp ^=^ qi, do dvora mo. re _ ga< ZS2.
ej,
spreua _ oaf me,draqi, do dvora m spreuađajme,dragi, Ino .je_ ga.
KF.
Sprevađaj me, dragi do dvora mojega. Kak bi te sprevađal kad ne znam za njega? Za me bele dvore saki znati more jer su moji dvori šipkom ograđeni, šipkom ograđeni, smiljkom zasađeni U mom belom dvoru tica lastavica. Prvo zapopeva večer, dober večer. 1 0 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
145
Drugo zapopevd noći o polnoći. Tretje zapopeva na zoricu belu dok se do dva draga rastajat moraju. Šipkov je trn štitio i mladenca za vrijeme svadbe. Zna se da je još oko 1850. g. mladencu trebalo zabosti u šubaru tri sitna trna koji će ga štititi od uroka (Ciglena). Kako se još i danas po našim selima rijetko kad skida šešir ili šubaru s glave to je mladenac bio stalno pod magijskom zaštitom. Iako je taj običaj već gotovo posve zaboravljen ipak se još ponegdje (Jabučeta, Jakopovac) smatra da je dobro mladencu zabosti tri igle u okovratnik kaputa iznad srca ili u šešir. I šipkov se cvijet šipek ruža spominje u velikom broju starih bilo gorskih pjesama. Ispod nje redovito se nalazi mladi ljubavni par - kako se to vidi iz ovih dviju varijanti:
Drnje -Star/ Brad Olotić Mara, IS87.
«1.60
j j ? p p-f-f \V P^Hh*"r i ST e r p ^^ SLJaj son.cejSLjaj,
\ogsezeJe~ni, —TO
log se zeJe.
ni.
s/\jafsoncetsf-Jaj,
—
US
Sijaj sonce, sijaj, log se zeleni. U logu mi raste šipek ružica. Na njoj mi sedaju drobne ticice: — Čuješ, mila draga, tiče đimbure. Čuješ, mila draga, kaj ljudi vele, tebe ostavili, s drugom oženiti. — Ja ne marim, dragi, ako odmah sada. Samo mi se ženi, dalko od mene. Samo mi ne ženi goršu nek sam ja. Ja si bom sejala jaru šenicu s kom si bum hranila dragoga goluba, dragoga goluba, sivoga sokola. Na sivom sokolu sivo perje brala, sivo perje brala vu vanjkuš sipala. U vanjkuš sipala pod glavu metala, pod glavu metala s drugim dragim spala. 146
Curlovac pQsavecAma, 1889.
fe Pro-1i _ sta./a 77a,—
as:
Su. ko _ sw. 7773—.
vi. na ze
l e
sa. ma na
&J?
Prolistala bukovina šuma zelena. U toj šumi šipak ruža Ijepo procvala, a pod ružom posteljica Ijepo prostrta. Na postelji dvoje mladih, milih i dragih. Pred njima je čaša vina i ogledalo, zagrle se, poljube se pa se napiju. Znad njih lete male ptice, pjesme pjevaju: - Čuješ, mila, čuješ draga, šta ptice vele? Meni ptica pjesmu pjeva, da se ženim ja.— - Žen' se mili, ženf se dragi, moj ti blagoslov. Z vedra zagrmilo, grom te ubio! I I I . G R U P A B I L J A K A K O J I M A SE T J E R A MRAK •1. Mračna trava, trava od devet mrakova - mračnjak Abutilon avicennae. Sela: Vel. Sredice, Letičani i Gornje Plavnice. Mračna trava je vrtna ili samonikla biljka iz porodice sljezova (Mal vaceae). Za vračanje se obično uzima vrtna podvrsta koja se od samo nikle razlikuje nešto većim brojem pretinaca u zrelom tobolcu ploda. Visoka je, dosiže čovjeku do pojasa ima žut cvijet te se kao i gotovo 6vi sljezovi ubraja među ljekovite biljke. 2. Vjetrena trava - tetrljan, macina trava, Marrubium vulgare. Selo Letičani. Ova biljka pripada porodici usnača (Labiateae), iste je visine kao i prethodna, a i dosta je ljekovita radi oveće sadržine mentola, tanina, eteričnih ulja itd. 3. Kotrižna
trava. - Selo Velike Sredice.
0 toj se biljci do sada nije moglo naći nikakovih podataka pa ni grubog opisa. Stare žene kažu da je oko 1900. god. rasla u velikom broju na obalama potoka Bjelovacke a i na livadama kod Velikih Sredica. Među tim, posljednjih decenija više nije zapažena na tim mjestima. Žene su zaboravile i njezin izgled, sjećaju se samo da se brala zajedno sa vjetrenom travom. 147
4. Šustna trava - mala visika, Cerinthe minor. Sela: Stare Plavnice, Gornje Plavnice (vinogradi), Letičani i Velike Sredice. Do prije dvadesetak godina šustna se trava ovdje mnogo uzgajala po vrtovima. Danas se nezna ni za njezin izgled, a nakon duge potrage pro nađena je jedna jedina biljka u vrtu neke starice koja ju je proljetos po sijala »da se nađe pri ruci«. Ubraja se u porodicu oštrolista (Boraginaceae) - ima žute cvjetove, a stabljika i listovi su joj potpuno glatki, nježni i krhki - sivo zelene boje. Ove četiri biljke služe vračarama da zaštite čovjeka od štetnog dje lovanja mraka. Čovjek nikad ne zna kad će nagaziti na mrak. Najčešće mu se to može dogoditi kad je mračna noć, no koja je noć mračna — to znadu samo coprnice. One mogu čovjeka poslati i hotimice u takovu noć i on se onda mora razboliti i dobiti mračnu bolest. Isto tako se može nagaziti na mrak i u nečistoj noći, a naročito nečista i opasna noć je uoći fdšenjka. Tada je najbolje biti kod kuće, pozatvarati sva vrata i prozore, a dobro je staviti i kudelje u rupu od ključanice. Sa nešto većom sigurnošću čovjek se može kretati izvan kuće kad je čisto noć a ta nastupa kad u veče pijetli propjevaju. Tada po u vani neidu zli duhovi ni nečisti razne. No i u čistoj noći valja se čuvati jer bi čovjek mogao nagaziti na nečist put. Osobito je pak opasno križanje. Na njemu se mogu dobiti sve bolesti počevši od hunjavice pa do luesa. Tako se priča da je jedan čovjek imao veVku bolu (lues) pa kad su ga pitali gdje je obolio - odgovorio je: Pa na križanju - kao da se to samo sobom razumije. Čovjeka zatim često udaru šušti. tj. prestraši ga mrak, ulovi ga strah, netko ga urekne, pogleda ga čovjek sa zlim očima, ili najčešće ga netko urekne da mu napakosti. U tom su slučaju pojave kod djece i odraslih iste: dobiju groznicu, bulazne, spopadaju ih grčevi, tresu se i si. Da se čovjek oslobodi neprilika koje je zadobio od mraka, vračare primjenjuju nekoliko postupaka: Ako je netko nagazio na mrak i obolio od mračne bolesti valja uzeti osušenu travu, smrviti u ruci nekoliko stručaka i baciti ih u žar. Kad se podigne dim valja reći: Ženio se mrak i mračica, moga Niku* zvali u goste. On ne može i šalje mrak od sebe. Bjež mrak u zrak. (*ili odgovarajuće ime) Posljednji stih treba izgovoriti tri puta i pri tom također tri puta udariti dlanom o dlan ali tako da se prije udarca rukom izdaleka za mahne, a poslije, kad se dlanovi dodirnu - da se istom brzinom razmaknu što dalje - ali unakrsno. Mračnu, vjetrenu i šustnu travu treba staviti kuhati u lonac, a zatim naći negdje tri kamena. Prvi mora biti crn, to je mračan kamen, drugi mora biti žut i to je vjetreni, treći pak mora biti bijel i to je kamen na 148
zdravlje. Njih treba staviti u vatru da se dobro užare a potom ih izva diti i staviti na zemlju te redom prelijevati vodom u kojoj su se kuhale spomenute biljke. Kad se prelije bijeli kamen, koji je zadnji izvađen iz peći mora se dignuti najveća para. To je znak da će čovjek ozdraviti. Ako je para slaba znači da je čovjek nagazio na veliki mrak i da se zato cijeli proces mora ponoviti. Kad čovjek oboli od šušti valja ga nakaditi šustnom travom. Ako uz naprijed spomenute pojave čuje još i kojekakove glasove oko sebe to je znak da se kraj njega nalazi nekoliko duhova koje je netko poslao da mu naude. Oni se sad dogovaraju kakovo će mu zlo učiniti. Te duhove ne može ukloniti niti svećenik ni sveta voda, ali ako Čovjek usred njihova razgovora uzvikne: Gde si bio kad se Isus rodio? njih će zauvijek nes tati. Ta je rečenica mnogo djelotvornija od one: Svaka duša boga fali, fa liš ga i ti? — koja se više odnosi na vidljive sablasti. U svakom slučaju dobro je pripaziti kakovi ljudi dolaze u kuću te na vrijeme bar djecu ukloniti ispred njih. Dobro je na mladu nedjelju u veče skuhati travu od devet mrakova, zatim stati licem pred otvorena kućna vrata, uzeti u ruke lonac s vodom u kojoj se ta trava kuhala i reći: Mrak u zrak, zdravlje u mene mojom rječjom božjom pomoćjom i mladom nedjeljom. Čim se izgovori zadnja riječ treba izliti vodu iz lonca preko glave prema dvoru i neokrečući se, skočiti što je moguće brže preko praga u kuću. Vrata se moraju odmah zatvoriti da mrak ostane vani. U koliko se ne skoči dovoljno brzo ili se čovjek možda i nehotice okrene — mrak os taje i dalje kod čovjeka i muči ga dok opet ne dođe mlada nedjelja kad se može cijeli obred izvršiti ponovno. Čovjek se može osloboditi mraka i na taj način da stavi kuhati sve ove biljke zajedno pa kad voda zavrije da stavi glavu nad paru i pokrije se velikim rupcem. Tako se sopoti tj. pari ili znoji dok može izdržati. Ovaj način preporučila je jedna starica koja je uporno odbijala od sebe i najmanju sumnju da zna coprati. Ipak je konačno priznala da je to vidjela kod jedne poznate vračare u selu Đurđicu koja je na taj način liječila njezinog bolesnog sina. IV. E L E M E N T I
MAGIJE
Posmatrajući navedene primjere zapaža se da je broj biljaka kojima se gata mnogo manji od broja onih kojima se vrača. To bi odgovaralo i pretpostavci da je možda važnije poduzimati magične mjere za ukla njanje neposredne opasnosti po život nego li spoznavati događaje iz bliže ili dalje budućnosti. 149
Gatanje se također može uvrstiti medu magijske čine kojima se doduše želi saznati kako će se odvijati budući događaji ali se na njihovo ostva renje tom prilikom ne utječe u koliko već sam čin kao takav ne pred stavlja neko magično djelovanje na daljinu. Ta je neaktivnost ipak samo prividna i privremena, tom se naime prilikom svakako pojačava želja i nada da će se predviđeni događaji moći u cijelosti ostvariti kasnijim, djelotvornijim magijskim činima. Uostalom, magijska je djelatnost i ov dje potpuna. Da bi se npr. vidjelo zaručnika treba uzeti biljku videc - da bi se vidio budući urod bijelog vina ili žutog kukuruza treba vidjeti boju odgovarajućih dijelova na letini, 10 a da bi se vidjelo tko će umrijeti tre ba vidjeti čiji je cvijet uvenuo itd. Pošto se čovjek iskustvom uvjerio da samim imaginacijama ne može djelovati na tok događaja koje želi skrenuti u svoju korist pristupio je magičnim činima koji mu svojim na izgled realnim pojedinostima daju kakav-takav izgled na dobar ishod njegovih akcija. Iz tih se razloga ma gijski čini, koji se vrše biljkama određenim za vračanje mogu uključiti u čine simpatične magije 11 koja predpostavlja da jedno djeluje na drugo pomoću potajne sklonosti ili simpatije, a prema svojim specifičnostima ti se čini mogu nadalje uvrstiti u homeopatičnu magiju gdje se slično pos tizava sličnim — ili u prenosnu — prema kojoj — što se učini na jednom mora utjecati dodirom i na drugo. Kao tipični primjeri za ovakve aktivnosti mogu nam poslužiti ovi primjeri: Jedna je starica u selu Severinu ovako liječila zaušnjake kod djece: Pozvala je majku da s bolesnim djetetom dođe k njoj rano u jutro prije nego se dan zabijeli. Kad je majka došla, starica je stala kraj djeteta, pogledala prema zvjezdama koje su blijedile, poslinila palac i počela trti djetetu otečeno mjesto. Pri tom je govorila u pola glasa: »Kako nestaju zvijezde tako nestaju i žlijezde.« U Ivanovčanima (danas selo pripojeno gradu Bjelovaru) do nedavno je jedna vračara preporučivala čovjeku, koji je dobio na oku jačmenac, da mora gledati u otvor grla boce od ulja. Efikasnost tog postupka ovako je objasnila: Bolest je ušla u šupljinu oka i zato treba gledati u šupljinu grla boce i ona će u šupljinu i otići i to tim lakše što je grlo podmazano uljem. Pošto su obje bolesti same po sebi kratkotrajne, vračare su mogle biti posve zadovoljne svojim magijskim činom - bolesnici su brzo ozdravili. Međutim, neka vraćanja biljkama dosta je teško rasporediti u odre đenu vrstu magije. Njihovi se obredi i namjene isprepliću, pojavljuju se utjecaji nepoznate provenijencije, a simpatična se magija često kombi10 Proricanje uroda pomoću kozlaca zapaženo je i u Srbiji kako to iznaša Kazimirović. Tajanstvene pojave a našem narodu. Beograd, 1940. 11 J. George Frazer u djelu The Golden Bough - London 1922. Zlatna grana - u 6kraćenom prijevodu Beograd 1937, - iznio je niz zaključaka kojima se mogu uspje šno tumačiti magični čini biljem i to baš oni koji su specifični za ovaj naš kraj. Iz toga djela uzeta je i podjela magije te postavke o ulozi duha vegetacije i drveta u obredima a običajima kojima se nastoji utjecati na plodnost ili na sile koje su nesklone čovjeku.
150
nira sa činima praktične magije odnosno njezine pozitivne podvrste koja kaže treba raditi ovo da bi se dogodilo to i to.-Ove se kombinacije vrše svakako iz razloga da bi rezultati akcije bili što uspješniji. Nadalje, pri upotrebi biljaka narod često koleba između njihovih farmakopejskih i magijskih svojstava. U narodnoj se medicini npr. biljka redovito unaša u tijelo u obliku čaja ili kakovih drugih napitaka, - privija se na bolesno mjesto ili se ono njome trlja te - lišće i stabljika žvaču se i gutaju u svježem stanju. Kod magijskih se čina naprotiv, biljka, od nosno njezin dio ili produkt gotovo nikad ne dotiče tijela izuzev u slu čaju škropljenja ili garavljenja dječjeg čela jasenovim ugljenom, dakle malo kad - koliko se to barem moglo zapaziti u ovom kraju. I riječ vračtvo, koja je tipična za dio bjelovarskog kraja u kojem se govori kajkavski, često puta nema određenog značenja. Jednom se njome označuje pravi lijek, onaj što ga liječnik propisuje, ali drugi put znači i ono što vračara sastavi kao ustuk ili sredstvo protiv bolesti ili coprija neke druge vračare, vještice i si. U takovom se slučaju vračtvo sastoji od kojekakvih dlaka, krpica, biljaka, kostiju, izmetina itd. ali ipak ne dodi ruje tijelo. Ako je pak propisano da ga čovjek mora nositi kod sebe onda se stavlja u vrećicu. Unatoč ovih razlika često narod pridaje jednoj zaista ljekovitaj biljci magijska svojstva i obratno. Uz to još valja napomenuti da u ovom kraju, radi heterogenog sastava stanovništva, skoro svako selo ima svoje tumačenje magijskih osebina biljaka, a pošto ta tumačenja sežu u daleku prošlost, gotovo im uvijek manjkaju važnije pojedinosti. Od njih je u najvećem broju slučajeva ostao samo spomen ili nedovoljno objašnjeno vjerovanje da je dobro učiniti ovo ili ono. Iako je broj biljaka koje se upotrebljavaju u magijske svrhe vjero jatno još veći nego li se ovdje moglo prikazati ipak je do sad uspjelo pronaći samo jednu koja izravno predstavlja tabu. Radi se o biljci netek (nedirak, lepi dečko, Impatiens noli tangere, porod, balsaminaceae) koja samonikla raste po šumama viših predjela Bilogore. Netekov je plod podulji tobolac i taj se u doba zriobe i na najmanji dodir naglo otvara a sjeme mu tada bude izbačeno na sve strane. Spominje se u staroj svatovskoj pjesmi iz sela Grabovice:
J^cca 150
Marica Topofovčan, r. /905.
Bra.la de.vqf.ka ne.te^ka
N.K
Brala devojka neteka. Brala ga hrala devet let. Nesla ga je dragom na ohtok X51
Tekst je nažalost vrlo kratak i manjkav te se iz njega ne bi dalo ništa naročitog zaključiti — no na sreću neke su starije žene još mogle dati nekoliko podataka o toj biljci. Tako npr. djevojke koje su pred udajom ne smiju dodirivati netekov plod da ne bi i njihov plod - fetus - također bio tako naglo i prije vremena izbačen. Ako se nasuprot tome žele ploda riješiti — smiju ga dirnuti no u tom slučaju same snose odgovornost za svoj čin, bog će ih kazniti. Pošto ne raspolažemo daljnjim podacima o djelotvornosti neteka ostaju nam neriješena još neka pitanja koja nam se sama po sebi nameću: da li npr. ovaj tabu ima za djevojke samo preventivan karakter ili su se toj biljci u davnini pridavala još i neka druga svojstva kao što se smatra lo da ih ima i trandovilo? Nisu li se i u funkcionalnosti tobolca — od nosno njegovoj nagloj reakciji na dodir također tražile i pronalazile neke analogije i simboli? Na ta i slična im pitanja teško da će se danas već moći naći zadovo ljavajući odgovor. Potom — u smislu negativne magije — koja preporuča da ne treba raditi ovo da se ne bi dogodilo to i to — nailazimo još na neku posebnu vrst tabu — zabrana. Ne tiču se doduše biljaka izravno već više ljudske hrane koja se proizvodi od njih. Tako npr. trudna žena ne smije poželiti nikakove hrane biljnog pori jekla a uz to još i dotaknuti rukom koji dio svog tijela. Ako to učini dijete će dobiti na istom dijelu tijela znamen ili znak koji će imati isti oblik kakav je imala i ta hrana. Ako hranu poželi a ne dodirne se rukom znakova naravno ne će biti. Jedna je žena u Gornjim Plavnicama primjetila na čelu svoje tek ro đene djevojčice znamenku u obliku dviju mahuna spojenih kratkom peteljkom. Tog se časa sjetila da je jednom kad je još bila trudna poželjela jesti mahune i da je pri tom dodirnula čelo rukom. Znamenke mogu imati i oblik zrna leće, graha, graška, pšenice, listića od salate itd. I ostale znamenke koje podsjećaju npr. na ovčji papak, roščić, veprovu kljovu i si. smatraju se posljedicom kršenja ove vrsti tabu - zab rana. Izvan područja magijskog djelovanja biljaka nalazimo mnogo veći broj pojava tabu. Zanimljiva je npr, pojava koja je primjećena u cijelom ovom kraju da se u razgovoru ne spominju lična imena rođaka po krvnom ili bračnom srodstvu. Gdje je god moguće zamjenjuju se općim nazivima kao što su seka, seja, ćeća, sneha, snaša, neva, nevesta, tetka, kuma, pri jateljica i đr. te braco, hrajo, baćo, svak, djever, pasanac, kum, svak, pri jatelj, ujak stric itd. Kad baš nije moguće razlikovati o kom se rođaku zapravo radi onda se može navesti ime kao u slučaju kad su u kući dvije bake. Tada npr. pitanje može glasiti ovako: »El doma majka (u smislu baka) Mara?« Poseban niz tabu zabrana okružuje mladoženju prigodom obdržavanja svadbe o čemu će biti kasnije govora. Po principu simpatične magije djeluju biljke ornan i bilo pomoću sli čnosti koja postoji između njihovog imena i namjeravanog čina. Bilo će XO<će
pobiti sav korov ako ga se prospe po polju, a pjevanje obrednih pjesama, bijela nošnja i višekratno obilaženje, odnosno opetovanje čina, još će pripomoći tome svojom posebnom djelotvornošću. Ako se oman stavi u kolijevku suđenice će i vještice pobjeći od nje kao da ih je omaja odnijela tj. voda ispod mlinskog kola - ili kao da si odmdnuo rukom. Danas se više ne zna zašto se kod liječenja lišajeva mora upotrijebiti baš slamka raži. Jedna je vračara izjavila da će se trajanje bolesti skra titi upravo tako kako se skraćuje i dužina slamke. Cijeli se magijski čin pojačava stavljanjem slamke u usta jer u tom slučaju slamka dolazi u dodir sa slinom kojoj se i inače pridaju ljekovita svojstva. Svatovski obred u kom nalazimo vračanje pšenicom pun je raznih ma gijskih čina kojima je zajednička svrha da sačuvaju plodnost svega onoga što služi za hranu, a naročito i plodnost mladog para. Mladenka, koja tog časa simbolizira sveopću plodnost, prosipa zrnje pšenice na sve četiri strane svijeta da bi zemlja bila plodna kao i ona sama te da po poljima urodi što više hrane, a naročito pšenice, jer — plodnost jednoga izaziva plodnost drugoga. Pri tom zapažamo još jedan magijski čin: na snahu, mlado biće, koje će svojom vitalnošću produžiti život obitelji, svekrva prenosi poljupcem, dakle dodirom, svoju plodnost i svojstva koja je dotad imala. Do nedavna je pak pred povorkom obavezno stupao dječak noseći na rukama velikog pijetla. Kako je pijetao već od davnine simbol plodnosti to je njegova uloga u ovom slučaju jasna. Međutim pijetla se mora nositi ispred mladenaca i zato jer se na nje mu moraju slomiti svi magijski čini kojima bi neke zle sile mogle odu zeti mladome paru plodnost, a naročito mladencu - kako je to za odr žavanje jedne svadbe izričito naglasila jedna starica koja je već po iz gledu imala sve atribute vračare. Za vrijeme svadbe stalno je rukama či nila neke pokrete, čas na očigled svima, a čas pod pregačom. No nitko joj se nije smijao, ali je nitko nije ni napadno gledao, svi su se pričinjali kao da ne vide što ona radi. Davala je uopće izgled kao da joj je naro čito stalo da se svadba sretno završi. Nije to zapravo ni bilo ništa neo bičnog - ženio joj se unuk! Mladenac je uopće okružen samim tabu - zabranama. U nekim selima on nesmije proći ispred glavne grede u kući, ne smije ići na čelu svad bene povorke dok nije vjenčan, a ne smije se dotle ni voziti u prvim kolima, on zapravo ne smije ni govoriti, to mjesto njega čine ostali svatovski časnici. Cijela svatovska povorka i daje izgled jedne grupe ljudi koja mora svim sredstvima osigurati mladencima nesmetano vrše nje dužnosti. 0 vračanju prvim cvijetom ljubice nije se moglo dobiti podrobnijih podataka. Moglo bi se pomišljati da ona utječe na glavobolju svojim mirisom, skromnim izgledom, posebnom snagom koja joj omogućuje da prva svlada zimu itd. no to ostaju samo pretpostavke iz kojih se ne mogu stvarati nikakvi zaključci. Također manjkaju podaci o magijskom djelovanju vijenaca od ivančica, koji se na Ivanje bacaju na krovove kuća. Od djevojaka koje to rade do biva se samo stereotipan odgovor: 153
»Čule smo od našija starija da je to dobro, a kako i zašto — ne znamo«, Takove odgovore daju i njihove bake. Pošto se ivančica u ovom kraju ina če dosta poštuje, biti će da su joj se u davnini pridavala znatna magijska svojstva. Možda su u njoj personificirani duhovi vegetacije koji će pre neseni na krov kuće u obliku vijenaca braniti ukućane od bolesti i smrti — u koliko se ovdje ne bi radilo o magijskom obredu kojim treba iz kuće na vijence prenijeti ta zla. Kult vegetacije očituje se i u obredu unošenja Zelenoga Đurđa u selo u obliku koša od zelenog granja. Mladići, koji tom prilikom govore ili pje vaju, čine to u ime duha drveta. Posjet njegov selu, odnosno domu, nagra đuje se darovima, prvenstveno jajima, a on će za uzvrat dati plodnost. Darovi su u ovom slučaju istovjetni sa žrtvom. Na košu se nalazi i klas raži. Njegova je uloga ovdje očita no valja napomenuti da se u ovom kraju nekad mnogo uzgajala raž pa je njezin klas ovdje personifikacija duha žita, a stari naziv za raž i jest žito, barem u okolici Bjelovara. Bukova šiba, pobodena u gredicu lana djeluje svojom visinom da i on izraste viši. Ovdje se još više zapaža djelovanje duha drveta, jer već samo jedan dio visokog drveta djeluje korisno na visinu i plodnost bilja. Iz tog kulta potječe i ukopavanje visokog mladog stabla pred kućama na dan prvog maja. U ovom kraju nije doduše određeno kakovo to drvo mora biti no obično se uzima bukovo ili grabovo. Porijeklo ili značaj ovih obreda, koji su karakteristični za sjedilačke narode koji se bave proizvodnjom žitarica, bez sumnje bi se mogli tuma čiti i sa raznih drugih gledišta, pridavati im ovo ili ono značenje no sva kako je donošenje plodnosti i zaštita od raznih zala najvažnije što ljudi od njih očekuju. U prilog ove teme govore i drugi običaji koji se u ovom kraju obdržavaju, a naročito običaji čarbice ili čerdice. Zadržao se u osamljenoj grupi sela što je sačinjavaju Vel. Dapčevica, Vel. Peratovica, Bedenička, Vel. Pisanica, Gor. Kovačica i Zrinska. Suština mu je ova: Na pravoslav no Petrovo, 12. srpnja, od rane zore obilazi selom grupa od šest mladića. Jedan od njih, korpaš, nosi košaru za darove, a dvojica su maskirani kao djed i baba i obučeni u stare i poderane haljine. Kad dođu pred jednu kuću baba zazvoni zvoncetom, a ostali započnu pjevati u jedan glas:
.
, J ^ 89
V.Dapceuica, Mirko Lalić, r 1930.
Le.zi ba.ba podđe.da, Dategle.de go.špo.da,
podde.da, go.spo.da.
Lezi baba pod đeda, pod đeda, Da te glede gospoda, gospoda. 154
NX
u to se ukućani pojave na vratima i prozorima, i sada odmah moraju baba i djed leći na zemlju i moraju svim svojim pokretima imitirati kret nje spolnog akta. Ako u daljnjem tekstu njihovi pratioci ne spomenu vulgarne izraze za genitalije i ako djed i baba ne imitiraju dovoljno vjerno ono što se od njih traži — onda cijeli obred ništa ne vrijedi. Gazda i gaz darica također moraju biti prisutni kod toga čina, a ponegdje i mladež, iako se djevojke obično posakrivaju. Danas nam se taj običaj pričinja lascivnim i vulgarnim, mnogi su ga svećenici žigosali u svojim propovjedima, nazivali ga — kao i neke ple sove — poganskim, ali on se eto održao. Tako je npr. i đurđevački župnik Ranješ još 1885. god. zabranio plesati kolo na Matkinu nedjelju, navo deći također da je pogansko — ono se ipak dalje potajno plesalo, djevojke su se i nadalje poslije plesa darivale jajima ili jabukama i tako se i do danas održalo. To nam ujedno dokazuju da su magični čini teško iskorje njuju. Ono, što su u pradavna vremena vrači odredili da se mora činiti tj. veća plodnost može postići samo vršenjem akta oplođivanja—to se eto ne mijenja. Imitacija pak toga čina kod čaroica vjerojatno je samo ostatak običaja ili obreda u kome se to i stvarno vršilo. Začuđuje zapravo kod toga samo činjenica da im se izrazi u tekstovima nisu izmijenili kako se to dogodilo u pjesmama ladarica i đurđara. Možda bi izlaganje ovih običaja bilo nepotpuno kad se nebi spome nuli i ždpci — tj. običaji ili ples koji se održava još samo u dva-tri sela u okolici Čazme. Teško bi mu se odredio karakter i značenje kad ga se ne bi uvrstilo u kategoriju običaja sličnih ovima spomenutima. Pri završet ku zime sastane se za večer nekoliko bračnih parova u većoj, dobro zatvo renoj prostoriji. Poslije kraćeg razgovora i pjevanja uz piće, započinje ples. Najprije svi stanu u krug i to par do para ali tako da su jedno drugome okrenuti leđima. Sad se svaki igrač nagne naprijed sa rukama pruženim gotovo do poda i na dati znak svi pođu glavom naprijed ljulja jući se malo lijevo i desno udarajući pri tom nogama u jednoličnom rit mu, kojega prati duboko mrmljanje mm mm, mm mm. Kad se zatim dvoje susretnu onda se obično žensko rukama prihvati za ramena mu škarca i pređe preko njega. Nakon toga već nailazi na idućeg igrača ili igračicu i prelazi preko njih ili prelaze i oni preko nje. Kod toga prelaženja obično rukama ili glavom dodiruju genitalije. 0 porijeklu toga plesa ili igre nitko ne zna ništa reći, a o njemu se i nerado priča. Spominju ga samo intimni krugovi koji već i samo sazi vanje suigrača vrše u najvećoj tajnosti. Iz funkcije polijevanja jasenove žeravice vodom mogao bi se analogno ranijim zaključcima izvesti i ovaj: kako se gasi žar vatre tako će se ugasiti i žar bolesti. Međutim samo škropljenje predstavlja nešto kompliciraniji fenomen. Padajući kroz uzduh u sitnim kapljicama biti će ili pročišćena ili će dobiti još nekablagotvornija svojstva. Naime, kad bi u toj vodi bili zadržani svi elementi potrebni za ozdravljivanje tada bi vrači preporu čili da se njome kao lijekom bolesnika opere ili okupa — trebalo bi dakle staviti što veću količinu na što veću površinu, što se u ovom slučaju ne događa. Voda bi se ovdje mogla smatrati i sredstvom koje jednako djeluje na produkt biljke kao i na čovjeka. 155
Po svemu izgleda da je ovdje sabrano nekoliko različitih magijskih ele menata koji proizlaze iz kulta duhova vatre, vode, uzduha i drveća. Da su uz duha jasena ovdje pozvana u pomoći i druga šumska mitološka bića svjedoči nam i riječ vede12 u drugom stihu naprijed spomenute ma gijske izreke koja glasi: - Poleg tebe vede hode U legendama koje su se sačuvale u bilogorskim selima priča se, da su nekad u prostranim šumama koje su se protezale od Bilogore do Drave, živjela ogromna bića zvana vedi (ali i vedi). Bilo ih je muških i ženskih. Rado su se družila s ljudima pa je gotovo svaka kuća imala svog veda, od nosno svoju ved (ovdje ta riječ ipak označuje muško biće). Taj je ved za svog gospodara vršio razne teške poslove, orao, vukao drva iz šume i si., ali i branio ga od susjedovog veda ako bi taj na nagovor svog gospo dara želio susjedu učiniti neko zlo. Tekst trećega pak stiha—hode,brode i odhode—vrlo je sličan rečenici >,Sretni bili kud hodili i brodili« kojom djever u bilogorskim svadbama vrlo često poprati odlazak mladog para iz mladenkine u mladoženjinu kuću. Ovdje ta rečenica ima značaj blagoslova ali stare žene tiho na glašavaju da se tako mora reći. Iz toga se lako dade naslutiti da je i tu po srijedi magijski čin kojim se nastoji mladima ukloniti s puta sve zle sile. Kako je naprijed spomenuto jasenovim ugljenom žene znadu nagaraviti dječje čelo da ga tako sačuvaju od uroka. Vrlo je vjerojatno da se pri tome nadaju da će crna boja poplašiti i odagnati vještice i sve ono što je crno, dakle nepoznato i škodljivo. U tom smislu izgleda da djeluje i luk. Kad vještice osjete njegov oštar miris pobjeći će od djeteta ili čovjeka - u koliko luk nema još kakovih, davno već zaboravljenih magijskih svojstava. O djelovanju lijeske ima nešto više podataka. Jedan od bitnih uvjeta magijske djelatnosti ljesko vog grma jest npr. taj da mora rasti na međi. Međa jest i inače vrlo va žan faktor u životu poljodjelca. Ona ograničuje njegov posjed, a taj pred stavlja njegov životni prostor i materijalnu osnovicu u životu njegove porodice. Stoga nije čudo što je međa kao jedan od elemenata seljačkoga posjeda odavno ušla u sklop imaginativnih predodžaba o održavanju roda i baštine. Zadaća je međe da kuću i zemlju štiti od loših susjeda i uopće od neprijatelja. Između ostalih nečisti na međi boravi i sena. Što je ona zapravo i kako izgleda — ne zna se, ali u mraku ona lovi ljude i odnaša ih. Tako je ne davno (1963. g.) jedna zabrinuta majka doviknula svojoj djeci koja su se igrala u sumraku na međi: Bjeste djeco, kući da vas ne ulovi sena. Sli čno se izrazila i jedna žena koja je ostala do mraka kod susjeda: - Idem hrže kući da me ne ulovi sena. U spomenutom magijskom obredu djevojka mora ljeskovim prutom tri puta udariti momka. Taj čin, kao od velike moći nalazimo spomenut i u jednoj staroj priči kako sam je zabilježio u selu Cigleni kod Bjelovara. ,2 Podatke o vedima dali su Ivan Matejak r. 1923. g. u Ferdinandovcu i Ignac Božičević r. 1934. u Klokočevcu. Oni spominju još i izreku-, »podrapon si feofe ved«. U Rječniku Broz - Ivekovića nalazi se nekoliko oblika koji su slični riječi ved kao npr.: vedh, ved, vedi, vegdi, vet veti itd.
156
Tak su živeli v davna vremena muž i z ženom. Imali su lepoga, lepoga. dečka koji se zval Ljeljan. Kad je on dorasel za ženidbu štel je oženiti kćer jednoga bogataša koju je imao rad od malih nog ali njezini roditelji nišu šteli ni čuti o tome. I dečko je bil žalosten i prežalosten i kad je vidio da mu se želja ispuniti ne će odišel je v daleki svjet. Ide on ide, i dojde v jednu veliku planinu. Bilo je već kmično i on se sedne pod jeden grm da si prespi. I tak je bilo. Ob jedno doba noći on se zbudi i vidi kak na mesečini plešu nekakve lepe bele cure a svaka ima zlatne vlasi i prek njih koprenku. A to su bile vile a bilo ih je deset. I plešu one plešu ali se jednoj od svih najlepšoj zadela koprenka za jednu granu od tog grma, zadela se i predrla, a vila preklene: »Što je god živog pod tim grmom i na njem da bi onemelo.« Kad to čuje on dečko splaši se i hoće zakriknuti ali već ne more ni reč izustiti, neg on od straha skoči med vile. Bolje se on njih splašio, a bolje se one njeg, ali kad su vidleda je on u velikom str aju pitaju ga što mu je, otkud je i kak se zove. On ni njima mogao nikaj povedati neg im pokaže na grm, a to je bil ljeskov grm i na njem je bilo puno Ijeljkov. Sad su znale kak se on zove i bilo im ga je jako žal, a onoj koja ga je preklela — ponajvečma.Sad su se one počele zdogovarati kak bi napravile da on pak pregovori, ali nikak i nikaj se nisu mogle zmisliti - dok će jedna: »Znate kaj, cure, idemo mi našem caru. Morti bi mogao on šta pomoći. I ajfia. Poletiju one ali ona jedna ne može s njima kajti je podrapala koprenku. One druge odletiju, a ona z onim dečkom ode peške. I idu oni tak idu ćelu noć i pred zorju dojdu pred vilinske dvore, a pred dvorima već ih čekaju one vile. Idu oni nuter, a to car sedi na zlatnom stolcu i v ruki zlatnu jabuku drži a sve vile oko njega, pak vilenjaki i se kaj ni na planini kršćeno. Pita car: »Što se dogodilo u mojemu carstvu?« Sad bi mu dečko sve štel dopovedati ali ne more i onda prime govoriti ona vila koja ga je i dopeljala: »Eto, care to je bilo ovak« — i sve ona cura pove po istini. Kad je car sve po redu saslušao pita on nju i njezine drugarice: »Je li bi vi štele da taj dečko pregovori?« One su rekla da bi štele jer on nikaj ni skrivio. Sad je car presudio: »Ti koja si to sve napravila, imaš ga odpeljati do onog istog mesta gde se to dogodilo, imaš otrgnuti z onoga grma šibu i tri puta ga ošibrati z njom i nuz to povedati: »Kaj je bilo kak da nije bilo!« - On bu progo vorio ali što će biti s tobom to ćeš već vidjeti.« — I sad je car dečka lepo pogostio a kad se sunce spustilo na počinak ode dečko z vilami nazaj na ono isto mesto i do onoga grma. Kad je vila napravila što joj je car zapovedao dečko je marn progovorio i od veselja zapjevao, a vila je zaplakala. Koprenka ji je bila predrta, leteti više ni mogla, a car ju ni više štel pri jeti u svoje dvore. Plače ona ko ljuta godina. Pita nju dečko što joj je i ona mu kaže kaj ji je na srcu. Sad se on ražali na nju pa ji veli: 157
»tiodi z menom mojemu dvoru pak buš moja verna ljuba!« I ode ona k njemu i bila je kak sve druge žene samo su ji djeca imala zlatne vlasi. (Kazivala Kata Kuntin - Kozarka rođena 1870. u Cigleni, općine Bjelovar, umrla u istom mjestu 1957, - Zapis od 16. V. 1954.) Magijska svojstva šipka vjerojatno su sažeta u njegovom trnu. Svo jom tvrdom oštricom morao je biti opasan kako za vidljive tako i za nevidljive neprijatelje čovjeka. Prema tome će i grana s velikim brojem trnova imati jače djelovanje. Izgleda — da se ovdje susrećemo s posebnim kultom - kultom trna u kome je personificiran jedan od demona vegetacije. Taj je kult nekad morao biti vrlo proširen o čemu nam svedoče i imena brojnih naselja - koje imaju u osnovi tem odnosno prema današnjem načinu pisanja trn. Takva su imena: Trnava, Trnova, Trnovac, Trnovitica, Trnovka, Trnje itd. V. V R A Č A R E I V R A Č E V I Vračare i vračevi su nosioci magijskih čina po našim selima. Oni po državaju stare tradicije, a u nekim ih slučajevima i dopunjuju vlastitim iskustvom. U istom se smislu mijenjaju i tekstovi poprimajući savremene riječi. Oni ipak ne uživaju simpatija ni kod rođaka a ni kod svojih suseljana. Ljudi im se doduše obraćaju - kako je već naglašeno, ponajviše iz neuko sti — ali pri tom nisu sigurni ne će li vračara svoju oštricu okrenuti i prema njima u koliko to zatraži susjed ili kakav zloban čovjek, odnosno onaj koji im više može platiti. To su ličnosti iz mraka i svaki im se uklanja s puta — djeca i odrasli osjećaju strah pred njima. Nestašnu ili nemirnu djecu majke kore i plaše: »Ako ne budete dobri dat ću vas babi Mari« - ili »Odnijet će vas baba Roga« iako se u ovom posljednjem slučaju ne radi o lokalnoj vračari i si. Ipak u radu postoji razlika između vračare i vrača. Dok vračare pri maju svoje posjetnike većinom u svom domu, vrač ili gatal će na poziv doći i k bolesnoj stoci da pred pragom staje zakopa coprije, poći će po narudžbi i u susjedno selo — no ipak njih sve više nestaje, a vračare ostaju i nadalje aktivne. Zanimljiv je bio razgovor između dvojice seljaka koji se poveo u jesen 1956. godine u seluDomanjkušu. Jednom se naprednom čovjeku navratio poznanac iz susjednog sela pa mu rekao: »Ej, moj međaš, pa gdje ti živiš? El ne b* bilo bolje da si vi vinogra dari postavite jednog pudara pa da vam čuva grožđe?« »Reci mi, međaš, gdje bi ja ndso jednog dobrog gatala da mi zacopra grožđe pa tko mi se za grozd uvati da se već ne može od njega otkinut i da ga ja tako ulovim. E. ja b' neznam koliko novaca d'o za oto.« Na to mu je odgovorio sagovornik: 158
»Ej, moj međaš, pa gdje ti živiš? El ne b* bilo bolje da si vi vinogradari postavite jednog pudara pa da vam čuva grožđe?« Na sličan realističan pogled na djelatnost vračara ukazuje nam i ovaj primjer: Jedna bolesna žena u Klokočeveu tražila je od sina da je odveze vračari. Sin joj je udovoljio želji, ali kad se s njom vratio kući sumnjičavo je mahao glavom i govorio ukućanima: »Kako će ta baba pomoći mojoj mami kad eno i sama leži šlagirana već dvije godine. Da joj poso što valja prvo b ' sebi pomogla.«
159
T R P I M I R
MACAN,
Zagreb
S T A R I P U Č K I ČAMCI NA P O D R U Č J U DONJEG TOKA RIJEKE NERETVE
V R S T E ČAMACA I N A Z I V I Na donjem toku rijeke Neretve, ograničujući područje na kraj između mjesta Gabele i Ploča, prvenstveno razlikujemo dvije vrste plovidbenih sredstava, kojih je podrijetlo domaće i staro. To su oni manji i veći, ug lavnom crni, čamci što ih susrećemo od ušća rijeke Neretve pa sve do granice neretvanskog polja na sjeveru, i dalje. Manji čamac se naziva t r ii p a. Podrijetlo ove riječi pučanstvo traži u dalekoj prošlosti kada su prvi, primitivniji se čamci izrađivali od trupa stabla ili kako oni to kažu od dub enic a iz trupe a. Ti čamci, pričaju oni, da nijesu imali rebara, luk o 6 a. Riječ lukoć je ne poznata podrijetla. P u k je ipak tumači samim oblikom rebara koji ima oblik luka i sliči na tupi kut od 130°. Upozoruju i na hercego vački naziv za jarak ili jendek to jest na pojam luk o 6 a jer da i ja rak ima lučni oblik u svome dnu i nagib prema gornjim rubovima. Deminutivni naziv t ru pic a upotrebljava se za nešto manje trupe obično one koje upotrebljavaju pojedinci, najčešće lovci. Augmentativni naziv je t r u p i n a, dok t r u p e t i n a služi za oznaku dotrajalih ča maca. Veći čamci nazivaju se l a đ a . Koliko je lađa bilo korisno i omiljeno prijevozno i teretno sredstvo i danas svjedoči pučka riječ: »Nema za Neretvu što je lađa. Kako u puku ne postoji nikakvo tumačenje, niti legenda o podrijetlu čamca niti njegova naziva, neka mi na ovome mjestu bude dopušteno izvesti osobno tumačenje postanka ovoga čamca temeljeno na stano vitom nazivu jednoga njezinoga dijela. Naime, kobilicu ove lađe p u k naziva t r u p o m . Iz toga izvodim nastanak lađe to jest produženjem statvi trupe i dizanjem boka broda novim daskama stara je trupa pre rasla u lađu, a uspomena na podrijetlo sačuvala se u pučkom imenu kobilice. 1 1 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
161
Ovo pučko tumačenje i prisjećanje podrijetla čamca upućuje na takvu vrst čamca koja je poznata pod imenom monoksila, 1 to jest priprostih iz jednog komada drveta izdubenih čamaca iz kojih su vremenom ljud sko iskustvo i sve vještije ruke pomoću savršenijeg oruđa gradile slo ženije oblike plovila, u našem slučaju neretvanskih trupa. Da se zaista radio prvobitnom monoksilu svjedoči i pučki naziv kobilice većeg čamca, lađe. Taj dio čamca, jaču gredu, nađosmo puk nazivlje trupom. Takvim podrijetlom trupe se vezuju s pojmom copula, priprostog čamca koji je poznat duž hrvatske i slovenske obale, a posljednji prim jerak je u najnovije vrijeme pronađen na Kornatima. 2 Prvi podaci, na koje sam zasada naišao, o copulima u Neretvi pri padaju XVII stoljeću. Stariji navodi pripadaju hrvatskoj kronici, a nešto mlađi mletačkim izvorima. Navest ću ih redom. »1665. miseca Ilinšćaka na 12. Alibegović iz Gabele, samo 18 junaka u 3 čopule, otiđe na more u Korčulanski školj i uhiti 2 divojke . .« »1665. mise c a Ilinšćaka na 15. harambaša Grgur Kuštrić, samo 25 druga, ukobi tri čopula di iđu na more, onde se pobiše, 2 Turčina poginuše, a trećega živoga dovedoše, i čopule oteše i dovedoše, naši svi zdravo f. B. (hvala Bogu, m. o.).« 3 »Per la sicurezza dei canali di Lešina, Macarsca eNarenta ed impedire che da questo fiume escano zoppoli ed altre barche ad infestar le isole vicine, e incaricato il capit. Zorzi Zernizza alia custodia del porto di S. Zorzi di Lešina con la galeotta del cap. Zuanne Anticich.« 4 Taj podatak je iz 1684, a ovaj se nalazi u izvještaju mletačkog providura o potrebi očuvanja utvrde Opuzena iz 1685. »Che poi il fiume si possi varcare con ponti, che li ripari possino esser batuti nei fianchi, che Tacqua dia modo ali' aggressione con zoppoli non e meraviglia se ogni fiume puo superarsi con i ponti; ogni acqua navigarsi con le Barche (. ..) Al dubio de' Zoppoli vi e contraposto delle Galeote, e vi sarebbe quello delle Galere, se si apprisce nei Ramo grande un piccolo impedimento fatto da Turchi, per sospetto delP Armata.« 5 Sudeći po tim podacima može se zaključiti da Mlečani neretvanske čopule izjednačuju s barkama, čamcima. O kojim se tačno čamcima radi, ne može se sa sigurnošću reći. Po broju ljudi u jednom copulu, šestorica, koji navodi hrvatska kronika trebalo bi zaključiti da se radi o nekom većem čamcu. U tom slučaju ime čopula ili čopul ticalo bi se većeg neretvanskog čamca lađe. Međutim kronika kao ishodišno mjesto spominje Gabelu, trgovište oko tri kilometra uzvodno od Metkovića, pa bi se naziv jednako mogao primjeniti na lajac, lađac, nešto dulji i širi oblik trupe kakvog sam još 1963, vidio kod Gabele. Do pouzdanih po dataka to pitanje ostaje otvoreno. 1 Usp. M. Gušić, Etnografski elementi u razvoju našeg primorja, Zagreb 1962, Po morski zbornik 599. i dalje. Tu su pobrojana pripadna vrela. 2 Ibid. 3 S. Zlatović, Kronaka 0 . Pavla Šilobadovića, Starine XXI Zagreb 1889, JAZU, 99. 4 J. Alačević, La querra di Morea, Tabularium, Zadar 1901-4, 62, (2. lipnja 1684). 5 Ibid, 107-113, (15. ožujka 1685).
162
Ovdje je upozoriti da na Dračama, selu na Pelješcu, puk priprosti čamac, sličan trupi, ravnog dna i nešto viših bokova, naziva čopula.6 Drače se nalaze preko puta ušću Neretve, i tuda sam po slivanjskoj obali od sela Blaca prema Neumu vidio trupa i sudim da neke srod nosti ima među neretvanskih trupa i peljeških čopula. U samoj Neretvi nijesam čuo naziv poput copula, čopula, čopule. Pred drugi svjetski rat lađe su imale i svoja vlastita imena kao zem ljopisna: »Hrvatska«, »Zagreb«, »Kozjak«, »Vis«, »Sava«, »Drava«, »Krka«, »Balkan«; opća kao: »Vila«, »Vezir«, vlastita: »Marita«; pridjevska kao: »Nevridna«. Tada su lađe dobijale vlastita imena zbog toga što ih je pod vlastitim imenom trebalo prijaviti lučkom uredu koji bi im tada izdao i prijavni broj. Danas se na taj način lađe ne prijav ljuju lučkom uredu iako i sada, u slučaju izlaska na more, moraju imati prijavni broj. Međutim glavna svrha ovih brodica je na rijeci Neretvi pa tim otpada u većini slučajeva potreba imena. Danas ne postoji lučka pristojba za lađe. Postoji i oblik koji je neki prijelaz između trupa i lađe. Nešto je duži i širi od trupe ali nikako ne dosiže veličinu i širinu lađe. Nazivaju ga 1 a đ a c ili rjeđe 1 a j a c. DIJELOVI Trupa ima slijedeće dijelove: d n o sastavljeno od jedne ili dvije daske, š t i c e, debljine 2 do 2,5 centimetara; dvije strane, b a n d e , od obično po jedne daske debljine 1,2 centimetra; na pramcu, p r o v i , koja se pozna i po ručici i s i n d ž i r u , i n a krmi nalaze se statve, k a r i n e, to jest ojačani drveni dio naprijed zaoštren, a prema unutra zarezan da bande bolje priljube. Karine se produžuju nešto povrh banda pa se za taj kraj prihvaća kada čamac prenose ili prevlače. Okosnica trupe su pet j a r m o v a od po dva l u k o ć a koji se p r e s u m i ć u j u. Daske su dna pribijene, između pobočnih strana. Sjedalica se zove š k a n j i obično je rade sami vlasnici. V e s l o je jedno i visoko skoro kao čovjek. Od jednog je komada. Sastoji se od tri dijela: d r ž a l i c e , p a l i c e i k u č m e . Prelomljeno pa popravljeno veslo zove se p r i k o v a n o veslo ili p r i g l a v l j e n o veslo. Kaže se: »Priglavija sam ti veslo.« Između lukoća može biti p a j o 1 zbog vode i »da se trupa ne ruši«. Ako se za trupu upotrebljava trokutasto j e d r o , i d r o (1,5 m 2 ) ili d e k a za jedrenje, ono se pričvrsti za j a r b o l (u Kominu j a m b o r) koji u dnu ulazi u rupu u drugom lukoću, a učvrste ga pri vrhu trupe s t o č i ć e m koji svojim urezima na kraju obuhvati lukoć i prione uz unutrašnju plohu banda. Kroz rupu u sredini prolazi jarbol, Na karini znadu ugraditi k e n j č i ć a to jestkomad drva u oblikulukoća od jednog komada kao nogostup pri izlasku i ulasku u trupu i da se gaženjem ne 6 Za ovaj podatak zahvaljujem Pelješcu.
Živanu Bjelovučiću, podrijetlom iz Janjine
na
163
šteti prova i spoj karma i banda. Kćnjčić je prikovan s unutrašnje strane na karini i uz bande. Od prvog lukoća prema provi na lovačkim trupama zna se napraviti pregrada. Pregrada je uz prvi lukoć, visoka je 10 centimetara i u nju se nalije voda da bi ribe ostale žive, posebno one koje se i kasnije misle žive držati i hraniti u drvenom sanduku trokutastog oblika i izbušenog, biiraću. Preostali dijelovi su lopatica za izbacivanje vode, š e š u 1 a, te lokot, k a t a n a c i lanac, s i n d ž i r. Dijelovi lađe su: na dnu je kobilica, t r u p a ili k o l u m b a , visoka 15 centimetara, okovana željeznom šinom, o k o v o m . Od trupe koso prema provi i krmi dižu se k a r i n e prema naprijed zaoštrene. Na karine se priljubljuju bande. Bande se prave od više dasaka i ovalno se sužavaju prema triipi. Kostur lađe čine 23 lukoća od dva komada, dok se pet prvih lukoća s prove i krme nazivaju kenjčićima i od jednog su komada. Na krmi s lijeve strane između sedmog i osmog lukoća nalazi se ručka za veslo, š k a r a m, pa isto tako između drugog i trećeg ili trećeg i čet vrtog, s desne strane obično između prvog i drugog ili drugog i trećeg lukoća je prvi škaram, a drugi između sedmog i osmog lukoća. Škaram stoji na svom uporištu, š k a r m e n i c i koja se uglavi između dva lukoća s poprečnim drvom, t r e s o m , Okolo lađe, s unutrašnje strane, ide c e n t a . Ona ide ili povrh lukoća ili tako da su ovi u nju usječeni. Svaka polovica lukoća računa se kao jedan. Na krmi se nalazi krug konopa, s t r o p za t i m u n , Timun je veslo. Na provi i na krmi je i g l a to jest komad željeza na koji se pričvršćuje sindžir. U sredini lađe je s t o l a c s rupom u sredini u koju je zataknut jarbol, j a m b o r koji služi za i d r e n j e i l a n c a n j e . Jambor je visok 4 do 5 metara. U svome dnu, zbog učvršćenja, ulazi u lukoć u kojemu je rupa. Jambor služi katkada kao veslo, a na njega može doći i zastava. Stolac sjedi na kikoću. Rupa na njemu ojačava jambor da se ne bi slomio. Na jambor dolazi kod idrenja i d r o , slično pelješkom. Podižu ga pomoću konopa r e t e n j a, preko kolotura, ž a b e ili t a j e . Retenjom se naziva i konop kojim se otraga učvrsti jambor kod lancanja, kao i konop kojim je jambor kod idrenja učvršćen prema krmi za centu dok se uže kojim je idro vezano za centu zove s k o t a . Na svom vrhu idro je nategnuto na motku, l a n t i n u . B i z o n j i n i su konopi za smanjivanje ldra. Konop kojim vuku, l a n č a j u lađu zove se l a n č a n a . Veslo je dugo 4 metra i sastoji se od d f ž a l i c e i p a l i c e . I veće i manje veslo na lađi zove se p a r i ć . Vesala ima četiri do pet. Prova se pozna na lađi po i d r u i po škarmenicama. Neretvanski čamci ne poznaju kormilo, t i m u n , zbog toga što ve ćinom voze po plitkim vodama. Mjesto kormila upotrebljavaju parić. Od 1961. upotrebljavaju vanjske motore marke Tomos iz Kopra tipa Lamo 05, 06. Ostali dijelovi su š e š u l a , k a t a n a c , s i n d ž i r i s k a l a to jest daska koja se upotrebljava kao mostić za prijelaz s lađe na kopno. 164
UPOTREBA,
NOSIVOST, TRAJNOST ČAMACA
I
VRIJEDNOST
Neretvanska trupa je prometno sredstvo. Čamac je razmjerno lagan 30 do 50 kilograma) pa ga dvojica ljudi mogu lako prenositi, na većim daljinama, na ramenima. U nuždi i jedan čovjek ga može prenijeti iz jedne vode u drugu, tada ga vuče za sobom, a može ga i ponijeti. Zato i jest izreka: »Nešto ja u njoj, nešto ona na meni«. Trupa je neophodna neretvanskom težaku jer mu je okolica sva ispresijacana rijekama i rječicama, potocima i barama. U njoj ide na ribolov, u lov na ptice pliva čice (barsku pticu), u lov na pijavice i žabe, na rad, ženske se prevoze da namire stoku ako su staje preko rijeke (ovdje treba napomenuti jednu zanimljivost. Neretvani su nazivali ženu koja bi u trupi lovila
Neretvanska trupa: 1. karina, 2. banda, 3. dno, 4. lukoći, 5. centa.
ribu p u š i l u l a ) , u njoj se ide u pohode prijatelju i znancu u drugo selo uz vodu, u njoj se prevozi trava, ide u berbu ( t r g a č i n u ) , nju po prijeko postavljaju na lađu da posluži kao neke vrste korpa za grožđe, u njoj prevozi, najviše, po jedno grlo sitne stoke, manje tele i tako unedogled. Jednom rječju triipa služi za sve. Cak i za pojedinačno pre bacivanje na brod i s broda. Kaže se: »Jami trupu i izvezi je na brod!« Seljaku trupa ne treba za noćenje jer duž rijeke ima dosta naselja i jer se ne radi o velikim udaljenostima, a na ribolovu koristi kolibe od šaša, š e v a r a tako zvane p o j a t e . Ipak se i pod trupom može prespavati ili pretrajati nevrijeme. Pod lađom se to ne može jer je preteška za okretanje. U trupi sjedi udobno jedna osoba. Dvije mogu isto tako ali treba paziti da se ne naginju. Domaći se znaju po trojica, četvorica, a, vidio sam, i petorica ukrcati. U tim slučajevima kleče., a ako ima u trupi vode čuče ili to učine ako val ubaci vođu u čamac. Kada puše m a j š t r a l , nikada se ne ukrcavaju više od dvojice. 165
Teret, kojega trupa može ponijeti oko 200-250 kilograma, to jest u ukupnoj težini skupa s čovjekom oko 300 kilograma, razmješta se na prijed ili iza veslača. Veći čamac, lađa, također se upotrebljava u najraznovrsnije svrhe; za prijevoz trave, volova, krava, konja, grožđa nakon berbe (dok prevoze grožđe lađom znaju ga i gnječiti), gnojiva, žita, sijena, slame, povrća, krumpira, pijeska (kaže se: »Žalo iziđe trupu«), drva, služi za prijevoz namještaja, m 6 b i j e, prilikom udaje, prijevoz ljudi do mjesta posla, zabave ili derneka, prijenos mrtvaca i njegove pratnje, svatova na lađi okićenoj hrvatskom zastavom i borovom granom uz pjesmu i harmonikašku pratnju, za lov na jegulje na velikim jarugama, kod poplava za najraznovrsnije prijevoze i prijenose i tako dalje.
Neretvanska lađa: a) uzdužni presjek, b) slaganje oplate; 1. karina, 2. samotvorci ili kenjčići, 3. škaram na škramenici, 4. centa, 5. lukoći, 6. tresa, 7. trupa (vis. 15 cm), 8. jambor ili jarbol, 9. lantina, 10. idro, 11. retenj, 12. konop, 13. žaba, 14. skota ili konop, 15. lančana.
Lađa, u ukupnom broju, može prevoziti od 30 do 35 ljudi i velike terete između 25 i 35 metričkih centi. Terete lađom znaju prebacivati i do Pelješca, Hvara, Makarske i druge bliže okolice na moru, ali to samo kada je na moru tišina. Veliki teret lađa može ponijeti zbog svojih ve likan bokova i velike razvraćenosti strana. Oba čamca, i trupa i lađa, se upotrebljavaju preko čitave godine, a najviše u doba poljskih radova. Poslije drugog svjetskog rata broj trupa se povećao. Ipak se poje dinačna upotreba trupa smanjila pod pritiskom novih gospodarskih uvjeta to jest razvojem većeg poljodjelskog dobra u dolini i upošlja166
vanjem težačke radne sile u trgovačkim, industrijskim i građevinskim poduzećima Metkovića, Opuzena i Ploča. Moram ovdje napomenuti da se pojavom vanjskih strojeva za pokretanje čamaca na Neretvi počeo graditi novi tip čamca podešen za upotrebu ovog stroja. Taj čamac ima odrezanu krmu, da bi se na njega mogao postaviti stroj, nešto veće bo kove nego što su u trupe i za oko jedan metar pokriven pramčani dio. Prerano je govoriti da će ovaj noviji oblik stare trupe potisnuti klasični njezin oblik, ali njihov sve veći broj dade to slutiti. Broj lađa se postepeno smanjuje. Rjeđe se grade, jer se sve više upo trebljavaju morski tipovi većih brodica. Zato stariji Neretvani kažu: »Nije lako dobit ladju i vaja je čuvat.«. Trajnost Čamaca koleba zavisno o veličini čamca i kakvoći drvene građe. Naime, vijek trupe, koja je napravljena od jelovine, je od 7 do 12 godina, dok je one od lučevine (borovine) od 25 do 30 godina. Vijek lađe je mnogo dulji jer je građena od dobra drva (lučevine) i jer se zbog svoje vrijednosti bolje čuva pa zna dosegnuti starost čak između 80 i 100 godina. Građa dotrajalog čamca rijetko se loži, osobito ne u zatvorenim pro storijama jer katranirano drvo smrdi i upropaštava dimnjak. Ako je neki dio upotrebljiv, može se, iako rijetko, upotrebiti za novi čamac. Daske se znaju upotrebiti za izradu jasala za stoku. Čamci se obično prodaju i to danas (1963) po slijedećim cijenama: jelova trupa oko 14.000 dinara, a lučeva oko 20-21.000 dinara, dok se vrijednost lađe procjenjuje i do 120-130.000 dinara (pred drugi svjetski rat oko 7.000 dinara). Ima rijetkih slučajeva da se trupa daruje dok je redovitija posudbena praksa. Može se zamijeniti to jest posuditi trupu u zamjenu za lađu. Iznajmljivanje lađe naplaćuje se u visini težačke dnevnice. G R A D N J A ČAMACA I D I M E N Z I J E Čamci se grade preko čitave godine iako su ljeti povoljnije prilike vremenske, jer se čamci grade na otvorenom. Po »suhu ledu« radi se i zimi, ali se čekaju topliji dani za katramiranje (o k a t r a n a t, o m a z a t) trupe jer se po jakoj zimi ili vlažnu vremenu ne može katramirati. I lađa se gradi zimi, ali ako su kišovita vremena grade je pod natkritim mjestima »jer daska brekne ako je kiša«. Dakle, rade se na otvorenom mjestu i u hladovini. Bilokada kada je netko naruči. Čamci se grade u svim mjestima neretvanske doline kao u Vidu, Kuli Norinskoj, Krvavcu, Podgradini kod Opuzena, Kominu, Slivnu, Rogotinu. Najpoznatiji graditelji su Kominjani, Slivanjci i oni iz Podgradine. Poznatiji i u uspomeni sačuvani su graditelji lađa iz Komina Čiipići i Mateljci, a iz Rogotina Glamuzine. Tako se priča o vještini Mata Čiipića (pred pedesetak godina) da je bio tako okretan i vješt da je bradvom mogao presjeći zrno pšenice koje bi držao za jedan kraj palcem i kažiprstom. Kula Norinska i Krvavac nemaju majstora za lađe. 167
A. Gradnja
trupe
Trupe se obično grade ispred kuće, na otvorenom prostoru. Taj prostor je jednostavno uređen. U zemlju su pobijena dva kolca, c o n e , na udaljenosti od tri metra. Osim toga neki postavljaju posebna dva kolca pobodena u zemlju sa željeznom šinom unakrst preko njih. Na sa mom željezu ima više rupa. Ovi kolci se upotrebljavaju za stezanje trupe i to ću niže opisati.
Lađa odozdo: 1. karina, 2. trupa, 3. banda, 4, centa, 5. lukoći.
Grade ih obično seoski drvodjelci, Često bačvari. 7 Neke dijelove kao stoličicu, š k a n j , ili vesla mogu izraditi i druge osobe kao na primjer vlasnik. Iako su poznati nazivi l a đ a r ili t r u p a r, ipak je jedno stavniji naziv m a j s t o r z a t r u p e odnosno stalno kolokvijalno 7 P . Tutavac, Neretvanske lađe i njihovi graditelji. Hrvatski narod, Zagreb, 1945, br. 1132, str. 3. U članku pisac spominje nekoliko graditelja lađa, Prenijet ću ih razvrstane po mjestima. Slivno: najstariji poznati Prović i Mustapić, Rogotin: Toma Glamuzina ( + krajem XIX st.), Plina: Ante Barbir ( + 1942) i Jure Nikolac ( + 1921), Desne: Ante Mateljak ( + 1 9 3 6 ) i Mate Kaleb, Komin: Mato Čupić ( + k r a j e m XIX si.), sin mu Grgo ( + 1941), Matin brat Stanko i njegov sin Ivan (rođ. oko 1905), Grgini sinovi Andrija i Frane (rođ. 1908. i 1922), Podgradina: Stanko Mataga ( + 70-tih godina XIX st.), Jure Čović ( + poČ. XX st.), Nikola Rešetina ( + 1926), a Luka i Toma Popović i Toma Tutavac rade zajednički (40-tib godina), Opuzen: neki Ajduk ( + krajem XIX st.), Zažablje: Ivan Vrnoga ( + ?). Isti pisac u drugom članku, »Grad nja neretvanskih lađa i građevno tvorivo«, na ist. mj. br. 1267, str. 6, novinarski je opisao gradnju lađe i navodi da se trupa lađe pravi od hrastovine, lukoći od smrekovine, karme od duđovine ili tzv. »Pitome drače« daske sa strane od lučevine, a ne kada od »areša«, čempresovine. Da se osim lučevine drvo nalaai u Neretvi, da se lađe grade obično u srpnju i kolovozu i da majstori čuvaju građevnu vještinu nerado je odavajući drugome«.
168
m a j s t o r . Vještina građenja trupa prelazi s oca na sina jer veoma rijetko majstor drži pomoćnika kojeg posebno uči tom umijeću. Pos toje pomoćnici, ali to nijesu naučnici već namjernici koji majstoru »dadu ruke« za okretanje čamca ili pri stezanju bokova čamca. Kod ste zanja bokova mu, na primjer, pomognu po dvojica, trojica ljudi. Od alata majstor upotrebljava 6 b 1 i ć (blanju), v i j o l u ili s v r d a (svrdlo), č e k i ć , b r a d v u , d l i t o , d l i t o s t u p a c e, p i l u , p i l u o d volta, šegun, sikiru, teslu, metar, š k v a d r u (pravokutni kutomjer), š e s t ili š a b l o n za kikoće (to je željezni tupi kut od 130° čija je stranica duga 32 centimetra, široka 2,7 - 2,9 centimetara), l i v e l (libela), č a v l e (jednina č a v a ) ili b r o k v e ikoje se z i n g a n e (pocinčane) z a d i v a j u u k a r i n e (statve) i l u k o ć e (rebra) ali se upotrebljavaju i obični. Trupa se izrađuje od jelova ili lučeva drveta. Izbjegava se smokovo, orahovo, bukovo drvo. Lukoće prave od smrekova drveta, s m r i k e, ri jetko od maslinova drveta, a karine od dudova drveta, m u r v e , dok se smrekovo drvo izbjegava jer da popuca kad se, kao što je slučaj kod karina, zabijaju čavli i s jedne i s druge strane. Jutova vreća, m a z a , izrezana u uske komade širine 8 do 10 centi metara se upotrebljava za prekrivanje razmaka među daskama, š av o v a, koji su zastupani k u č m o m (stupom). Još se upotrebljavaju ulja za premazivanje, katran za o m a z i v a n j e ili boje. Trupa se gradi ovako: najprije se s k r o j e daske za dno, po moguć nosti od jedne daske širine 45 do 50 centimetara, ali češće od dvije daske jer je teže nabaviti odgovarajuću dasku. Na dno se prikuju, p r i -
Vezivanje lukoća kod trupe
š i v a j u , lukoći i to s dva do tri čavla ili brokve (za manju ili lovačku trupu dovoljna su dva čavla, a za lučevu veću tri). Tih lukoća je deset komada sve manjih prema pramcu, p r o v i , i krmi. Oni se postavljaju u dva dijela po šestu ili šablonu tako da donji krajevi jednoga i drugog se prikuju na dno malo ukošeni da budu dobro priljubljeni. Po dva lukoća čine jedan j a r a m pa ukupno ima 5 jarmova. Na taj način se 169
dobije kostur čamca s dnom i rebrima. Na dno se stavlja teško kamenje da bi se dobio blagi luk dna trupe to jest lako uzdizanje prema provi i krmi. To se naziva p i z a n j e m, odnosno p i z a s e k a m e n j e m . Na takav kostur se onda pribiju daske strana, b a n d a . Daske banda se jednako kao i one prije skroje, a ako je drvo predebelo, onda se teše bradvom. Kako su kod trupe rebra sve uža, to se kod pribijanja banda ove mo raju savijati prema karinama to jest s t e z a t i . Kod toga posla maj storu pomažu jedan do dva čovjeka. Stegnute bande do zadnjeg lukoća sada treba utisnuti u trokutasti urez, f a 1 s, karine to jest statve na provi i krmi. To se može učiniti tako da se najprije utisne i prikuje jedna banda, a onda više ljudi navlači drugu bandu u prorez s druge sirane. Postoji i drugi način stezanja pomoću stegača to jest pomoću dvije motke duge oko jedan metar i na jednom kraju okovane s pri čvršćenim kvačilima. Upotreba ovoga sredstva oslobađa majstora po trebe za pomoćnim silama. On tada kvačilima zakvači spomenute rupice na šini koca i s obje strane trupa steže bande dok ne dobije željenu priljubljenost banda. Tada stegače, koji vire nad bandama, učvrsti ko nopcem i oslobađa ruke za prikivanje čavlima dasaka uz lukoće ili za rad oko karine. Drvo banda se zbog lakšeg savijanja vlazi. Kada se tako bande prikuju u fals prove i krme. trupa je gotova. Nakon toga se jelovo drvo premazuje petrolejom, naftom ili stro jarskim uljem da bude trajnije. To kao i katramiranje mogu raditi i vlasnici »za zdravlje triipe«. Taj premaz naziva se t a n k a mast. Lučeve trupe ne omazuju tako jer smatraju da im je njihova smola do voljna zaštita. Pa ipak, unatoč premazivanju, riječ je za jelovu trupu »i još je prije vrag odnese«. Nakon tanke masti prelazi se na k 6 nč a n j e to jest stupanje i katramanje. Stupa se namoči u ulju pa se na bije u proreze s t u p a ć i m d l i t o m . Prorezi se nazivaju š a v o v i i treba da su što uži. Posao stupanja se naziva i s t u p a t i š a v o v e . Nakon stupanja triipu treba o k a t r a m a t ili o m a z a t d e b e l o m m a s t i da ne propušta vodu. To se radi rastopljenim katranom. Trupa se položi na dvije cjepanice ili na dva kamena da ne leži na zemlji pa je zatim mažu izvana i iznutra, Oruđe za omazivanje je jednostavno: štap od metle i na dnu mu privezano nešto krpe ili vreće, maže. Čamce, trupu i lađu, omazuju svake godine. Znaju trupu i bojati, p i t u r a t , sivom, zelenom, plavom bojom. B. Gradnja
lađe
Graditelji lađa nemaju posebnoga imena već ih jednostavno nazivaju majstorima. Umijeće obično prelazi s oca na sina. Lađe se prije gradile »6d oka« i »povalite nisu bile« to jest valjale se na vodi ali navodno je Grgo Matin Čiipić počeo ozbiljnije prilaziti gradnji što znači da je »mirija po miri«. Za gradnju lađe upotrebljava se lučevina, premda je najbolje drvo a r e š za koje pamte da se dovozilo od Senjske Rike. Za lukoće smatraju da je najbolje drvo dudovo, m u r v a , iako su »prvo isto stimali i čes170
vinu, ali murva je najbolja««. Kobilica, t r u p a na lađi ili k o l u m b a , izrađuje se od duha, a karine od murve. Kod murve manje cijene b i l i k u jer »što je bilo, nije crveno«. Naime, kad se prereze dudovo, vide se dva sloja: nutrašnji crveni i vanjski bijeli. Ovaj crveni sloj cijene kao trajniji, dok okolni bijeli sloj izbjegavaju upotrebljavati kao građu. Lađa se gradi ovako: Kobilica ili t r u p a se ukopa u zemlju »da se ne miga«, »da stoji fermo«. Iz zemlje viri za nekoliko centimetara. To je p o s t a m e n a t . Trupa je ukopana na luk čiji krajevi vire van zemlje oslonjeni na klinove, pikanje i poravnati su 1 i v e 1 o m jer taj vršak mora biti ravan. Na krajeve trupe ubiju se statve, k a r i n e u usjeke na trupi. Konopac, š p a g , duljine lađe se tada rastegne s vrha jedne ka rine na vrh druge karine da se odredi nagib karina i dobije odgovarajuća dužina lađe. Nakon toga se u sredini trupe prikuje srednji par lukoća to
t
LJX
Li/ Škanj
jest dva rebra koji priljubljeni mimoilaze jedan drugoga u dužini od oko 25 do 30 centimetara. To se naziva p r i š i t i l u k o ć e . Osim srednjeg para lukoća prišiju i po dva krajnja to jest po jedan na provi i na krmi. Dalje se također pomoću š e s t a , to jest naprave za lukoće, prišije još 13 pari lukoća i po pet s a m o t v o r a c a ili k e n j č i ć a od zadnjeg para lukoća prema provi i prema kfmi. Ovi »samotvorei ili da oprostite kenjčići« su lukoći od jednog komada drveta. Š e s t , mjera za lukoće je za sve njih ista samo su oni od srednjega prema provi i kfmi kraći. Lukoći se k r i v e na luk odmah kod pilanja i to se naziva u k r i v i t i l u k o ć . (Postoji izraz: »Noge ka lukoće«). Na lukoćima se izrežu maleni prorezi da se voda može slobodno prelijevati po lađi. Zatim se lukoći o p a s u j u daskama ili drugim riječima d a s k e s e s v e z u j u za lukoće. Daske se svijaju, g r č e namakanjem vodom i podloženjem vatre preko kamenja. Od dasaka se najprije o p a s u j e najgornja daska, s t a ž a kojom se k r u ž i , š e s t a lađa. Onda se počinje raditi s dna. To opasivanje naziva se i k r u ž e n j e to jest daska se k r u ž i oko lukoća. Postoji izraz i u l a m a t i . Donje se daske kruže, ulamaju na taj način da se počne s po dvije daske od srednjeg lukoća prema provi i kfmi. Paše se daskama od po 4 metra, ali se krajevi odsije171
čaju, naime onaj dio koji prelazi prema vani. Da sve daske nijesu jed nake i da su potrebni i umeci jasno se vidi na priloženim fotografijama kao i na crtežu. Daske se savijaju na karinu koja je prema unutra kao trokut našiljena i tako na nju prikuju daske zmganim čavlima. Potom kruže ostale daske prema vrhu. Daske se stežu takozvanim s u p ot a m a. Siipote su drvene rašlje ojačane željezom na ručici. Njihovim postiskivanjem prema dolje bande se svijaju do željena oblika. Osim supota danas se upotrebljavaju i željezne stezaljke ili škripci, m 6 r š e. Ovo stezanje nazivaju g r č e n j e d a s a k a . Čavli, s t o p n j a c i od cea 12 cm i meeostopnjaci od cea 6 cm se prikivaju u karinu unakrt,
Vezivanje t r u p e : 1. sindžir, 2. pal.
i n k r o ž o s jedne i druge strane za dasku obiju banda. Kod kruženja se pazi »šavi da budu lipo« što znači da se daska uz dasku dobro pri* ljubi da ne bi u lađu tekla voda. Stari se majstori hvalili »kako je ašeto radija da će prići riku a da neće ući kap vdde«. Kada se daske o k r u ž e , lađa je uglavnom gotova. Treba joj još prikovati na kobilica željezni o k o v koji ide s vrha prove do polovice ili do kraja trupe, stupati je i omazati tankom i debelom masti. Ovu se kuha više od jednog sata i za lađu treba oko 10 do 15 kilograma dok za trupu treba 3 kilo grama: 2 tanke i 1 debele masti. Vesla se ne rade s lađom već posebno. Majstor gradi samo lađu, a veslo može i vlasnik, majstor ili netko treći. _/_
cr
16oa\ Veslo: 1. palica, 2. držalica, 3. kučma.
Kada se lađa dovrši znalo se to proslaviti jelom i pićem, u ž i n o m ili b a n k e t o m, i pjesmom. »Stari su krstili« to jest znali bi razbiti bocu prošeka i darivali su majstora obično novcem ali i drugim. Pri tim proslavama znao bi sudjelovati i svećenik. Lađu bi se porinulo. 172
t u r i l o u Neretvu na taj način da bi je uhvatilo 10 do 15 ljudi za bande, a kako je katramana sama bi klizila. Inače se mogu upotrebiti i r 6 d u 1 e to jest oblice koje se smjeste ispod lađe. Kažu da je u ne volji dovoljan i sam jedan čovjek da je »turi u riku«. „
,
:
4A
'
:
—
Veslo: 1. palica, 2. držalica.
C. Dimenzije Trupa: u dnu je duga 3 do 3,40 metara, a široka po sredini 50 do 60 centimetara. U vrhu je duga 4 do 4,10 metara, a široka u sredini 90 centimetara. Sa strane je visoka 25 do 30 centimetara. Lađa ima različitih dimenzija. U dnu su duge od 3,40 do 4,10 metara, u vrhu oko 8 metara. Široke su u sredini za teret od 25 metričkih centi 3,10 metara, a za teret od 35 metričkih centi 3,40 metara. Sa strana je visoka 0,80 do 1,50 metara ili manje od 60 do 70 centimetara. Gaz joj je bez tereta oko 0,25 metara. Karina je duga 1.60 metara. Međutim lađa koju sam izmjerio bila je u dnu duga 4 metra, u vrhu 8 metara; unutarnja visina iznosila je 0.91 metara, a ukupna visina 1.06 metara. Široka je bila na sredini 2,91 metara, dok su joj karine bile duge 2,45 metara. D.
Kvarovi
Najčešći kvarovi kod trupe su da se odere dno ili bande pri dnu ili da ispuca od sunca pa da »teče ko rešeto«. Dno se skoro redovito odere najprije u sredini trupe. Da se to spriječi duž krajeva dna se p riku ju letvice. Popravci su slijedeći: kada proteče voda to jest kada se odere banda, k o n c a s e . Ako se izliže banda pri dnu, može se kvar popraviti na dva načina. Ili se s unutrašnje strane prikivaju letvice između dva lukoća ili se pak odreže 10 centimetara bande pri dnu i n a d 6 st a v 1 j a se ako drvo dna može primiti čavle, a ako ne onda na prvi način. Popraviti trupu na drugi način zove se i p o d v i n č a t i trupu. Kod lađe najčešće su kvarovi: ako i s t r u l i daska, i z m i n i s e . Ako je pak crv poče točiti, onda rupu ispune katranom i živim klakom da spriječe širenje crvotočine. Svake godine se omaže katranom i stupa »ako gdi triba« iako znaju kazati »nišan je postupa nikad, niti je izagnjiia ako je kako triba.« 173
PLOVIDBA Ploviti se kaže v o z i t i pa zavisno od toka rijeke kaže se da v o z i Š g b r i , v o z i š u z b r d o , k o n t r a v o d i ili v o z i š d o l i , v o z i š n i z b r d o . Uzvodno se v e s l a , nizvodno se k f m i, t i m u n i. Trupa se pomiče veslom. Vesla se ovako: ako se vesla s lijeve strane čamca, onda se desnom drži kučina, a lijevom za držalicu pa se palicu okomito umoči u vodu i zavesla. Pri kraju zaveslaja palica se sama po sebi nađe u vodoravnom položaju i tako š i j a . Na taj način čamac ne skreće iako se vesla na jedno veslo. Ukoliko čamac ipak okrene, zbog nevjesta veslača ili vode po vjetru, veslo se prebaci s druge strane, zavesla i na taj način ispravi smjer čamca. Veslač sjedi na sredini trupe. Sjedi na malenoj drvenoj sjedalici, š k a n j u, okrenut prema provi. Ako je sam, može veslati i s noga. Još običnije sjedi na slami ili na suhoj travi. Tada je čitavo dno triipe prekriveno travom. Može se veslati i s prove. Tako obično rade lovci. Tim načinom postižu veću brzinu ali teže odr žavaju pravac. Ako se dvojica voze u čamcu, pa ako je utom slučaju veslač ispred putnika, narugat će se da ga »vozi ko čukina« jer u lovu pas stoji iza lovca. Zanimljivo je da kada se muž i žena vraćaju s rada u polju da muž sjedi a žena vesla. Nizvodno se plovi sredinom i maticom rijeke, a uzvodno krajem zbog slabije struje vode, a i da se može koristiti otiskivanje. Kod redovitih prilika trupa postiže nizvodno brzinu od 6 do 8 kilometara na sat, a uzvodno 4 do 5 kilometara na sat. Ako je pak brzina struje 6 pomorskih milja, brzina uzvodno pada na 3 kilometra na sat. Da bi ublažili djelovanje valova, Neretvani polažu trupu paralelno s pravcem vala, pa je zapljuskivanje veoma rijetko. Osim toga sijeku va love veslom postavljenim »na nož« koje tako postavljeno urone pa onda z a v o z e.. Osim veslanjem trupa se pokreće i otiskivanjem. Otiskuje se veslom, ostima ili r a 1 j e m. Ralj je motka za otiskivanje koja je na dnu proši rena prikovanim komadom. Na trupi se može koristiti i jedro, i d r o, trokutastog oblika ili gunj, d e k a , ili, iako rijetko, kišobran, l u m b r e l , pa zatim odjevni predmeti kao jaketa, košulja i drugi, te i sam teret kao na primjer slama. U tom slučaju teret se malo rastrese, n a š e š u r i , da većom površinom hvata vjetar. Kominske lađe imale su jedro jer su jedrile ponekad u Vragužele, kako su Neretvani nazvali Pelješac. Tamo su išli u drva, seosko trgovanje i slične poslove. Kada bi ih nevikle moru u Neretvan skom kanalu uhvatilo nevrijeme u lađama, tada bi se, po povratku kući, o takvim zgodama svašta pripovijedalo i svega dodavalo. Trupa se može i z a r e m u ć a t i . To znači da se može privezati z a 1 a đ u i bilo koje drugo veće i brže prijevozno sredstvo koje je tada vuče. Od 1961. upotrebljavaju se i vanjski benzinski motori od 1,5 do 3KS. Lađa se pokreće veslanjem, p a r i ć a n j e m . Kada se vesla uz rijeku ili uopće kada je teret težak, veslači sjede leđima okrenuti provi. Ako je lađa prazna ili plovi niz rijeku, prvi veslač sjedi leđima put prove, »na 174
more i licem«, a drugi veslač može sjedati gledajući ii provu. Obično veslaju dva prva vesla. Rjeđe na četiri vesla jer smeta teret. Veslaju ponajviše ženske, ali to nije pravilo, jer veslaju i mješovito i sami mu škarci. Škarmi, kada se ne upotrebljavaju, skidaju se. P r i v a ć a t i kod vešlanja znači: kada žena vesla na provi s jednim parićem a muškarac na krmi manjim veslom, ona mu zna kazati »da privati« to jest da povuče jače da bi lađa ispravila pravac. Kada se veslalo na more, pričaju, da se upotrebljavalo pet vesala, a na povratku idro, a ako bi bio slab majštral, još i dva vesla uz idro. Kod lađe, a može i kod trupa, ako se vozi jednim veslom po krmi, to se naziva g u n d u l e r a t , a način vožnje g u n d u l e r o . Riječ tu mače talijanskim podrijetlom. Gundulera se parićem. T i m u n a v a s e , k r m i parićem, nešto kraćim veslom ili i veslom od trupe koje se provuče kroz gužvu, s t r o p na krmi. Prvi način je običniji. Kad se timunava veslom, znadu postaviti dva vesla: jedno desno, drugo lijevo na krmi. Timuni se nizvodno. Jedri se, i d r i , pravokutnim ili trokutnim jedrom kada puše jak zgodan vjetar, v i t a r. Najpogodniji je m a j š t r a l . Lađom se idri ujutro »po burinu na posa« nizvodno i popodne »po majštralu natrag«. Idro je na lantini dugo 6 metara, a sa strane oko 4 metra. Učvršćuje se ko nopima s jedne i druge strane »da se jambor ne miga«. Protiv vitra se b a r d i ž a. Ako je vjetar povoljan, popusti se s k o t a da idro hvata više vjetra, a ako je prejak, b i ž o n j i n i m a se smanjuje idro »tako da se idro podmota«. Prebacuje se »ako idro bati«. Mjesto floka upotre bljavaju samo idro na taj način da se idro prebaci naprijed pred jambor, da »vata vitar isprid jambora«. Inače za dizanje i spuštanje idra postoje izrazi: i s a j i d r o , s p u s t i i d r o , k a l a j i d r o . Vjetrove nazivaju: burin, biira, šilok, levanat, majštral, tramuntana. Lađa se još pokreće l a n c a n j e m . Lancanje znači to da lađu uzvod no vuku ljudi ili konj u pratnji čovjeka. Ljudi vuku u dvojicu, trojicu, četvoricu a ponekad vuče i desetak ljudi. Vuku obično ženske ili mješo vito. Ako vuku mješovito, ženske idu prve. I inače se poredaju tako da je najviši čovjek na kraju reda s tom svrhom da prebacuje konop preko visokih predmeta uz obalu. Ako se susretnu dvije lančane lađe na rijeci, onda treba da ona s višim jarbolom da ide dalje od obale a ljudi koji je vuku isto tako dalje od obale. Na taj način između njih i nji hove lađe, pod njihovim konopom prođu ljudi i lančana lađa s nižim jarbolom. Konop, l a n č a n u , drže na ramenu suprotnom od rijeke tako da ne klizi s ramena. Brzina vožnje odgovara brzini hoda pješaka. Konop je debeo 10milimetara a dug je od 30do 50metara.Vezuje se za vrh jar bola a s drugoga kraja svršava preko ramena u rukama tegljača. Po nekad ne drželancanu naramenima već konop prebace preko štapića pa onda drže šakama štapić kao ručicu i vuku lađu za sobom. Jarbol s e r e t e n j a to jest veže otraga za krmu da ne bi pukao ako je veće težine tereta ili jači vjetar protiv lađe. Kosim udarom struje uz brzinu teglenja omogućuje se lako timunjenje pa se može dogoditi da oni koji vuku nategnu lađu na obalu. Kod lancanja veslo, kojim se šija ili timuni, uvijek je između lađe i obale. Oslonac ves175
lu je centa i dno rijeke ili kanala. Veslo se prebaci naprijed kroz zrak ili ploštimice kroz vodu dok se može pa se pokretom natrag ispravlja la đa. Lančanu lađu može se timiiniti i s prove. To se čini u slučaju ako je teret visok, a treba preći naprijed radi boljeg vidika. Taj način timunjenja je mnogo naporniji. Pričaju da kada se išlo u Striige (Hercegovina) po žalo da »lancalo se noga po noga jer velika voda ne da lancat. Timuni se teško. Može lančana puknut. Kad je šilok pomaže idro«. Lađa se pokreće i strojem (vidi kod trupa). Ti vanjski strojevi mogu voziti 5 do 6 kilometara na sat. Pričvršćuju ih na poprečnu dasku na krmi. Upotrebljavaju jedan ili pak dva paralelno pričvršćena stroja. Konačno lađu se može z a r e m u ć a t i većim i bržim prijevoznim sredstvom. Međutim ako je lađa prekrcana što nije rijedak slučaj na Ne retvi, ne usuđuju se privezati je za brod jer bi se mogla lako voda pre liti u čamac. Postoji inače propis po kojemu bi nad površinom vode moralo se izdizati 30 centimetara bande, kao sigurnosna visina protiv prelijeva nja ili prevrtanja. Međutim zbog malene visine trupe ili pak većeg kori štenja zapremnine lađe ovog propisa se, osobito kod prijevoza tereta, nitko ne pridržava. Opremiti čamac zove se armižati, odatle i riječ a r m i ž. Kod upotrebe se dno pokriva ševarom da ne ispuca od sunca, da je brani od leda, da čuva od vode u trupi bilo robu bilo čovjeka. Ševar se često mijenja jer se pri vožnji ovlazi pa bi mogao u čamcu strunuti. Čamce se vezuje s i n d ž i r o m za stupove, p a 1 o v e, pomoću katanca da ih tko ne bi uzeo. Kada se odlazi iz pristaništa, čamac se otključa ili odriješi pa se prema tome kaže: »Otključaj!« ili »Odriši!« Tada ili netko potisne čamac s kraja ili se veslač odupre veslom i tako se otisne. Na valovima, b o l a m a ( b o t a , b o t e ) čamac se c u n j a : Iako su stabilni na vodi i mogu podnijeti uzbibanu površinu, ipak ne mogu uz burkanu pa i izbjegavaju olujno južno ili burno vrijeme za plovidbu. Ako plove po noći, Neretvani nose sobom svjetiljke, f e r a 1 e ili g a rb i t a č e kao na primjer kada idu u noćni lov na žabe ili u ribolov s ostima. Pojedinci se i boje noćne vožnje, a neki su u tom strahu vidjeli i vješticu, »štringu kako sidi na kfmi«, »kako se nasadi na krmu«. »Ona je gola golcata u sadaku (vrst pučke nošnje u Neretvi to jest dio odje će, ili kako to oni nazivaju »hrvatske robe«, ito dio zimske odjeće kojeg su upotrebljavali mjesto današnjih kaputa, a bio je od grubog domaćeg tkanja, bez rukava i nije naprijed zakopčavao), a vatra joj iđe iz usta«, kaže jedan »očevidac«. Za svaku potrebu zaziv je pri polasku »Misusovo!« to jest »U ime Isusovo!« Taj zaziv izgovaraju i noću i danju. Noću se znadu pred polazak i prekrižiti riječnom vodom. Dok voze, i danju i noću, znadu zapjevati. Osobito rado pjevaju ako voze sami. Nema nekih ritmičkih pjesama, koliko sam uspio zapaziti i doznati, kojima bi pratili pokrete vesala. Možda zbog malenih udalje nosti. Umjesto toga pjevaju kojekakve starije i novije pjesme najraz novrsnijeg sadržaja (rodoljubne, ljubavne, lascivne, pučke iz ostalih 176
krajeva, suvremene skladbe i tome nalik). Ipak sam ulovio dva ulomka izvornih neretvanskih pjesama koje pjevaju žiikarice to jest žene koje trupom idu brati žuku, »na žuku«. Nažalost napjeva nijesam znao pribilježiti. To su: »U Jesenskoj 8 kad si žuku brala, Ond a si mi tvrdu viru dala Da će prvo izić more na planinu I roditi javor jabukama Nego ćeš me mlada ostaviti . . .« »U subotu žiiku jesam brala, U nedilju drugog dragog zvala . . .« Konačno postoji riječ: »Lovac i lupež ne pivaju«. Zna se i zašto. Sitnoj djeci je »prikričeno u trupu« ali ona već s pet godina znaju ući u nju. Prije nego i proplivaju. Djeci zabranjuju vožnju, savjetuju ih ili ih sokole slijedećim riječima: »Nemoj sine, upašćeš!«, Neznaš vozi'«, »Izvfnićeš se!«, »Migaćeš se pa ćeš upasti!«, »Lipo vozi!«, »Nemoj upas!«,»Sidi mirno!«, »Vozi polako!«, »Ne diži se!«, »Vozi spretno i ne vrti se u trupi!«, »Vrati se!«, »Siđi, nemoj se utopi'«, »Poist će te žabe!« i tome nalik Djeca se rado igraju s trupom, znaju je nasred Neretve izvrnuti, peti se na izvrnututrupu,roniti pod njom ili se pak podvući pod izvrnututrupui iznutra hučati. Kada se Neretvani vrate s plovidbe, trupu i lađu vezuju sindžirom i katancem uz strop, palu, zabijen u kraj riječnog korita ili za alku od že ljeza, g v o ž đ a, utvrđenu u obali. (»Zaključaj!«, »Zaveži!«, »Zaveži za gvožđe!« prigodni su izrazi). Alka može biti i uši stare motike, klanfa ili slično. Od pala do pala ima oko 16 koraka (»Zaveži za palove!«). Trupe se istežu i na r a m p u ili p r i s t u p a k.Kaže se:Šišina rampa, Vukovića rampa, Diimića rampa to jest nazivaju ih po kući ispred koje se nalazi. Izrazi za istezanje trupe na pristupak su: »Di ću s trupom?«, »Metni na pristupak!« Pristupak je priobalni podzidak s kosim pobočnicama. Da triipa pri istezanju ne odere dno,, učvrsti se preko pobo čnica nekoliko oblica. Kose pobočnice omogućuju iskrcavanje i ukrcava nje jer čamac uvijek nasjedne svojim kosim pramcem. Ovdje se misli na lađu. Gdje nema umjetnih pristaništa, služe se prirodnim plićacima koje također nazivaju pristupcima. Za takvo istezanje kažu »Nategni i zaključaj! «Zaključava se za priobalni panj ili alku sindžirom i katancem. Na svakoj pobočnici pristupka mogu se izvući i po tri trupe a isto toliko i na njen vrh. Istežu se i n a žuku kad zgodno poraste uz obalu ili na hrpu kamenja pobusana travom ili njim nastrata. Nazivi su u luci: pristupak, rampa, pristanište, riva,mol, obala. Ako ča mac izvuku na obalu, to jednostavno kažu da je v a n k a. 8 Jesenska je kraj u okolici sela Komina na Neretvi 12 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
177
Čamac se obično čuva pred kućom ili vani na nekom drugom mjestu. Stavljaju ga u hlad zgrada ili drveća ili ga pak prekriju travom. Sve to da ga zaštite od sunca. U vodi znaju osiguravati čamac na taj način da ga uvuku među kolčeve kojih ima mnogo na jednom pristupku u plićaku. Posebnog čišćenja čamaca nema, samo se stara slama baci, čamac opere u vodi i stavi nova slama ili trava. Školjke se u riječnoj vodi io nako ne hvataju za dno čamca. Znakovi za sigurnost plovidbe su: svjetionici, l a n t e r n e ; plutače, b o v e ; vitice za privez, a l k e ; stup za privez, p a l a ili p a l ; stup za privez na kopnu, k o 1 o j n a. U čamac se u k r c a v a , iz čamca se i s k r c a v a . Prenosi se roba na ramenima ili između dva čovjeka, a teret se krca, baca, slaže ili š t iv a j e već prema vrsti. Kod teškog tereta na lađi se znaju »bande skučiti«, skupiti pa se či tava lađa po dužini opruzi. To se dešava ako su tanka rebra, a debele daske strana. Vozač se u trupi naziva v o z a č , (posebno za čovjeka koji vozi lovca u lovu po močvari.) Ljude koji »rade na žalu« to jest krcaju i prevoze žal nazivaju b r o d a r i m a . Inače drugih naziva posebno za pojedine ljude nema, niti neke na ročite podjele posla ili pak zapovjednika. Krcaju, voze, veslaju, vuku, jedre i kormilare svi. To su težački čamci u prvom redu, pa onda lo vački i ribolovni. Mnogo me je osoba zadužilo pomoći, savjetom i nadasve podacima dok sam sakupljao građu o pučkim plovidbenim sredstvima koje upo trebljava pučanstvo doline Donje Neretve, Prve podatke našao sam među bilješkama svoga oca Tomislava, koji ih je popaljetkovao tijekom svoga učiteljevanja u selu Kominu od rujna 1938. do lipnja 1940. On me je upozorio i na kraći članak Ilije Burica: »Plovila u Donjoj Neretvi« (»Naše more«, glasilo Kluba pomoraca »Miho Pracat« u Dubrovniku, Dubrovnik, 1956, broj 4 godine III, strane 266-268) Tim podacima sam raspolagao kada sam došao u neretvanski kraj i nastojao prikupiti građe da barem donekle zaokružim i popunim podatke o ovim izuzetnim i osebujnim neretvanskim čamcima. Iako u svemu nijesam uspio, nadam se sam ipak sakupio temeljne podatke koji mogu korisno poslužiti nekome stručnijem i dokonijem da napiše zaista potpuni prikaz. U svome sakupljačkom radu dužan sam posebnu zahvalnost kaziva čima iz sela Komina i Kule Norinske koje ću navesti uz najhitnije žitotopisne podatke i to abecednim redom. To su: Ivan Čupić pok. Grga, rečeni Lile, rođen 1911, zanimanjem težak. U drugom svjetskom ratu kao vojni glazbar bio po Jugoslaviji i Albaniji; Josip Jerković pok. Stanka, rođen 1902, seoski drvodjelac od 1927. Vojsku služio u Sloveniji, za vrijeme drugog svjetskog rata u Mostaru a nakon rata u Nikšiću u Crnoj Gori; Slavko Kapović pok. Martina, rođen 1899, zanimanjem težak i mor nar te seoski listonoša. Mornaricu je služio u Puli za vrijeme prvog svjetskog rata; 178
Ivan Oršulić pok. Mate, rečeni Đanson, rođen 1882, zanimanjem: težak, rudar, mornar i ložač. Vojsku služio u Puli. U prvom svjetskom ratu bio kao austro—ugarski vojnik na istočnom ratištu. U drugom svjet skom ratu bio u partizanima. U inozemstvu boravio u Sjedinjenim Državama Amerike; Josip Medak Krešimirov, rođen 1942. Završio poljodjelsku školu; Krešimir Medak pok. Ante, rođen 1896, po zanimanju bio težak, trgo vac, sada zadružni poslovođa. Čovjek zaslužan za svoje mjesto. Vojsku služio u Puli. Kretao se po Hrvatskoj; Vicko Medak pok. Stanka, rođen 1877, po zanimanju bio težak i mornar. Vojsku služio u Puli. Boravio kao iseljenik u: Australiji, Novoj Kaledoniji, Novom Zelandu, Sjedinjenim Državama Amerike, Rusiji, Japanu. U doba sakupljanja ove građe najstariji stanovnik u Kominu i Ante Vlatković pok. Ivana, rođen 1911, po zanimanju težak i željez nički radnik. U drugom svjetskom ratu kretao se po Jugoslaviji i Albaniji kao vojnički glazbar. Svih osam nabrojenih kazivača, osim Josipa Jerkovića, rodom su iz Komina. Zahvaljujem Drugu Toliću i Ivu Čupiću iz Metkovića, kao i Mirku Mareviću iz Krvavca koji mi srdačno izađoše u susret i upoznaše me s pojedinim kazivačima i što kasnije pročitaše ovaj moj sastavak. Posebno zahvaljujem prijatelju Živanu Bjelovučiću koji mi je pomo gao u mjerenju čamaca i onda mi izradio priložene crteže i Vladu Pavloviću koji je akcentuirao neretvanske riječi i izraze.
179
Ribar stojeći vozi trupu
Otiskivanje trupe veslom
Trupe uz obalu i lađe vezane za palove na rijeci Neretvi kod sela Krvavca
Hp
^¾ Lađe izvučene na obalu
Lađa izvrnuta na suhu
Jtf«
j^'
>
-A**^'^
^^#^v!
* JSfc*.
. . jju.
Pramčani kenjeiei i lukoći na lađi
-/¾ Prova lađe sa škarmeiiicama
"•'Zl
Krma lađe sa stropovima za veslo s kojim se timuiii
N o V I C A Š AULIĆ"
LIRSKE
Beograd
PESME (Iz
I
TUŽBALICE
ostavštine)
Ove pesme ponikle u hercegovačkim i crnogorskim krajevima uzete su iz neobjavljene građe nedavno preminulog Novice Šaulića. Tužbalice je Šaulić sam skupljao, a ostale pesme neke sam, a neke su mu u pe riodu od 1912. do 1936. godine beležili saradnici: njegova sestra Jelena, udata Bojović u selima pod Durmitorom i u pljevaljskoj okolini, kapetan Miro Đurković u Dubrovsku, učitelj Živko Radović iz Crkvica u Pivi, Anka Popović, učiteljica (nije navedeno odakle). Među kraćim lirskim pesmama koje ovde donosimo neke i kada su sa poznatim motivima obrađuju nove sižee i unose nove detalje, a u nekima se javljaju novi motivi. One su izlivi bujne mašte i snažnih osećanja, dobrih zapažanja i lepih opisa-dramski sažete, a naivno ne posredne i sveže kao vazduh sa planina među kojima su ponikle. Često su zasnovane na stvarnosti i kada izgledaju samo plod hiper bolične mašte. U selu Rudince u Kršu nalazi se kamen Jovana kramara (trgovca) koji je onde iznenada umro, a narodno sujevjerje objasnilo je njegovu smrt urokom (Pesma Rudinka i kramar). Još je bliža stvar nosti pesma Crni darovi: gripa u narodu nazvana »španjolica« kao ne kada kuga i kolera opustila je 1918. mnoge krajeve u Crnoj Gori i Her cegovini izgladnelih i izmučenih u ratu. Kao što su u životu radost i bol nekad sasvim bliske tako se o narodnim svetkovinama uporedo odvija igra i pesma u kolu sa bolom u »jadikovom« kolu. Žene i devojke u crnom pognute po grobovima ili nad us pomenama umrlih tuže. Podsticaj njihovim pesmama tužbalicama je za jednički: izlivanje bola i proslavljenjemrtvih. Ali vezane za pojedinačne slučajeve one imaju mnogo originalnosti. U njima se odražavaju ne samo osećanje porodične i društvene povezanosti već i ekonomske i društvene prilike s kraja devetnaestog stoleća i iz prvih decenija dvadesetog. Lokalne borbe Crnogoraca i Hercegovaca sa Turcima, hercegovački us tanci, jačanje nacionalnog osećanja zbog austrijske okupacije docnije i 181
aneksije Bosne i Hercegovine, iseljavanje u Ameriku kao posledica opšte ekonomske krize početkom dvadesetog stoleća, veliki uspesi ali i velike žrtve u balkanskim ratovima, uzaludna borba oko Skadra, I i II svetski rat sa novim dokazima junaštva i otpora prema okupatorima sve je to dalo velikih mogućnosti za stvaranje novih sižea i motiva. Tužbalice koje je Šaulić skupio u vremenu od 1909-1959. godine od kojih se mali deo ovde bjavljuje, vezane su za određene životne uslove koji su i proizveli ta osećanja i odredili njihovu umetničku uobličenost. Posle dveju triju generacija izgubile bi se kao i druge improvizacije potiskivane novim životnim interesima, dok ne stignemo do stupnja kulture kada će se narodna književnost ili transformirati pod uticajem masovne opismenjenosti, ili možda sasvim povući ispred pisane reci. Anica
MILIJA
OD
SVEGA
Sve delije konje poigrale, A moj dragi vitku bedeviju, Bože mu se pomamila mamom, I meni ga donijela amo! Sve delije s' u dobro obukli, A moj dragi u žeženo zlato; Zlato mu se na zlo okrenulo, Na ljubljenje i na milovanje! Na pleći mu svilena dolama, Ja se njemu svila oko vrata, Ja mu bila milija od zlata!
RASTAVLJANJE
SA MAJKOM
O djevojko, u dukatu zlato, Kako ću te rastaviti s majkom? Mlado momče, neženjen Vidače, Lasno ćeš me rastaviti s majkom! Moja ruža kraj tvoje livade, Ja ću doći ružu zalijevati, A ti dodji djoga propinjati, Tako ćeš me rastaviti s majkom.
DODJI
K MENI
O djevojko, kara li te majka, Kara li te s moga dolaženja? Da ja znadem da te kara majka
182
Šaulić
I češće bi tebe dolazio, Ne bi li te majka išćerala, Do mojega dvora doćerala. Vazda su ti otvorena vrata, U ponoći kao u po dana, Šećer jela na mojemu krilu, Jal' na mome, jal' na brata moga, Prije na mom no na brata moga!
BLAGO Vita jelo, debeloga hlada, Blago onom ko pod jelom spava! Onaj spava koji brige nema, A ja jadna brižna i čemerna. Mene majka za nedrago dala, Za nedrago koji ima blago. Vele ljudi da su groši blago, A nijesu ni dukati blago, No je blago što je srcu drago!
SVE BI
DALA
Moja majko, divan li je Janko! Na glavi mu tri vijenca sunca, A niz pleći tri ture perčina, Na prsima toke kolajlije, Na ramenu zelena dolama. Da me oče u baba prositi, Dala bi* mu babovu dolamu,
Što je babo skoro dobavio Iz Mletaka za oku dukata; Dala bi mu zelenu livadu Koju kosi pet stotina kosa; Dala bi mu ata alatasta I odviše lice neljubljeno, Ni ljubljeno, ni omilovano, Ni junačkim okom pogledano
BOSILJAK
I
DJEVOJKE
Bosioče moj zeleni, Na prozoru prisadeni, Dragi mi te prisadio, Groznom suzom podmladio. Dolazilo mlado momče Da ukrade bosioče, Progovara bosioče: »Ne daj mene oženjenu, Oženjen me ružno nosi, Danom nosi za sarukom, Noću drži pod jastukom; Ne daj mene nevjestama, Nevjeste me ružno nose, Danom nose za kosama, Po noći me djeci daju, A od djece na bunjište, Te bosiljak cvijet venem Uvenula duša njina! No me podaj djevojkama, Djevojke me divno nose: Danom nose na rukama, Noću drže u čašama, To bosiljak cvijet captim, Procaptila duša njina!
LJEPOSAVA Od djevojko Ljeposava. Divna ti si i lijepa! Na tebi je košuljica, Oko vrata sva od zlata, Pod groce zlatno puce; Za tobom mi srce puče! 0 li, dušo biti moja? Ako nećeš biti moja,
Učiniću sebi gore, Razrušiću bijele dvore, Bijele dvore majke moje, Majke moje pa i tvoje. Oj, delijo, jadan bio, Nemoj činit sebi gore, Ne razaraj bijele dvore, Bijele dvore majke tvoje, Majke tvoje pa i moje, No se moli majci mojoj, Majka će me tebi dati.
DALEKO Oj moja ružo rumena, Što si se rano razvila? Nemam te kome da berem, Moje je drago daleko: Preko tri gore zelene, Preko tri vode ladjane, Preko tri brda golema.
DJEVOJAČKA
ŠKOLA
0 jablane, klikovane, De no sinoć klikovaše? Tamo dolje u tom polju, U tom polju ništa nema, Osim jedna b'jela škola. U toj školi trides't đaka, Trides't doka djevojaka, Medu njima pisar Pavle. Perom piše, jedva diše, Ali ne zna kako piše. Gledajući trides't đaka, Trides't đaka djevojaka, Iz ruke mu pero pade, U grudima srce stade.
ČEKANJE 0 djevojko moje jagnje malo, Bjelo jagnje moje razbluđjeno. Čudno li te bijah razbludio, Razbludio pa te ostavio.
Uzeše me u carevu vojsku, Da ja služim tri godine dana, I još više četiri mjesaca, Dok naučim ja mustru regruta, Curo moja, moli Boga za me Da ti zdravo s carske vojske dodjem, Časom će mi tri godine proći Ka'no noći prošenoj djevojci!
JADI Nisu jadi kad umire, majka, Već su jadi kad s' udaje draga. Da je za kog, ne bi' ni žalio, Za komšiju, za jarana moga. Komšija me zove u svatove Da mu budem djever uz djevojku, Jadi ići, a drugi, ne ići: Ako odo', nagleda' se jadat Ak' ne odem, neću vidjet drage, Duvak mećat, u čelo je ljubit, Prsten mećat, na uho joj šaptat: »Kamo vjera? Ona te ubila! Kamo reci što smo govorili, Da me nikad ostaviti nećeš? Devet puta bila pušćenica, I deseta surnbul udovica, Opet bila moja sudenica!«
SUĐENIK Sabah klanja lijepa djevojka, Sabah klanja, a Bogu se moli, Da joj Bog da oči sokolove I bijela krila labudova, Da preleti preko Seljanika I da vidi svoga sudenika. Je V istina što svetina priča: Je li viši od bojnoga koplja, Je li ljepši od zlatne jabuke, Igra li mu vidra uz koljeno, Capti li mu ruža uz oružje, Jesu V krave selu dosadile, Jesu V ovce strane prekrilile, 1
184
Lazar Sočica.
Jesu V pčele sunce zaklonile? Bog joj dade oči sokolove I bijela krila labudova, Te preleće preko Seljanika, I vidjela svoga sudenika, Jeste viši od bojnoga koplja, Jeste ljepši od zlatne jabuke, Igra njemu vidra uz koljeno, Capti njemu uz oružje ruža, Ovce su mu polje prekrilile, Krave su mu selu dosadile, Pčele su mu sunce zaklonile.
U
KOLU
Igralo je zetsko kolo, Kod Župskoga manastira, I u kolu Ijepd cura. Čija li je? Divna li je! IV Blaža Boškovića? Ili Peka Pavlovića? IV Grubana Cerovića? Nije toga nijednoga. Sasred Brda, s Orje Luke, S Orje Luke, popa Luke. II 0 jezero, sve zeleno, Naokolo napleteno, A po sredi pozlaćeno. Po pozlati kolo igra, U tom kolu seka moja, Sve je kolo nadvisila 1 ljepotom začinila.
KOLO
BEZ
MOMAKA
B'jela vila polećela S Durmitora visokoga, S Durmitora visokoga I Žabljaka bijeloga. Leti Pivi kalovitoj, B'jeloj kuli vojvodinoj. Vojvoda je izlazio1
B'jeloj vili govorio: »Odakle si, bjela vilo, Da nijesi iz Drobnjaka? Ti ako si iz Drobnjaka, Vidje li mi dva rodjaka?« »Ja ni jesam iz Drobnjaka, Ne vidjeh ti dva rod jaka, Već sam jutros polećela S Durmitora visokoga I Žabljaka bijeloga«. »Kad si jutros sa Žabljaka, Šta s'vidjela na Žabljaku?« »Igra kolo djevojaka, Djevojaka bez momaka«. »A dje su im mladi momci?« »Otišli su Americi, Da zarade na fabrici Te nekakve žute lire; Američke ljube vile«.
II Neću momka iz Tepaca, Pa da ima sto ovaca, No ću momka iz Podgore, Koji lupa u omore, I vržnate guli jele, Dok mu oči pobijele, I smrčevo loži granje — I to mu je sve imanje.
DEVOVANJE Pjevaj, zlato, dok si neudato, Pomanje ćeš dok do mene doŠješ! »Car ti bijah dok kod baba bijah, Carski sjedi, vezirski ustani, Djevovanje, moje carovanje, Nevovanje moje tavnovanje!«.
OŽENJENI LJVBIKOLA
»Oj djevojko, jelo vita, Ja sam skoro za te pita, Jesi li se dje udala? Ili kome obećala?« »Nijesasm se još udala, Ni'se kome obećala«. »'Oću Vdoći da te prosim? 'Oće Vmi te majka dati, 'Oće Vmene zetom zvati«? »Ni dolazi, niti ću te, Ni' će mene majka dati, Ni' će tebe zetom zvati«.
Ko se skoro oženio: Svakog dobra poželio: Djevojaka neljubljenih, I jabuka negriženih, I vezena jaglučića I sitnoga poskočica.
POLEGLA
LIVADA
O livado, zelena livado, Što si vako zelena polegla? Nevolja mi zelenoj poleći Sinoć su me ovce pogazile, Sinoć ovce, a jutros djevojke, Dv'je prošene i dv'je neprošene. Neprošenim prosci dolazahu A prošene svati odvodjahu.
Ljubikola, to je naziv pesama kratkih kojima se prop raca igra dvoje mladih u kolu. Dok oni podražavajući orlovskom letu, a uvek okrenuti licem prema licu igraju, ćelo kolo uglas peva. Na kraju igrači se poljube, igrač prilazi kolu i bira iz kola đevojku a igračica mladića, te ovi idu usred kola i nastavljaju igru, opet uz pesmu kola. Naravno da se pazi da zajedno igraju oni, koji su mili jedno drugom. Kada je jedan igrač pogrešno odabrao igračicu pevali su mu: Oj ti, momče, jadan bio, Kam ti oči? Ne vidio!
Vidiš: cura drugog Ispala ti oba oka!
momka,
185
KAD
VODE
DJEVOJKU
Vrela vođa na valove Oj javore, zelen bore!1 Kad je vrela, kud se djela? Popili je morni konji Momi konji i svatovi. Dje su bili te su morni? Na Njeguše po djevojku. Je li kaka ta djevojka, Jest visoka ka jelika, A lijepa ka jabuka.
Drugi, treći i četvrti stih se ponavlji kao refren iza svakog stiha.
SVATOVI Gorom jezde kićeni svatovi, Gorom jezde, gora im se ljulja; Poljem idu, polje im se trese. No im nešto iz gore govori: »Kud idete kićeni svatovi? Ne idite, ni konje lomite! Sinoć vam je umrla djevojka, Na umoru majci govorila: »Dobro, mati, svate dočekajte, Svakom svatu po boščaluk dajte, Mom dragome devet bosćaluka I desetu moju milu seku«.
BRAT
VIŠE
Šta bi koja najvolija. Najstarija govorila: »Ja bi' zlato najvolija.« Ona srednja govorila: >:/a bi' Sohu najvolija«. Ona treća govorila: »Drage moje, lude li ste, Čoha će se izdrijeti, A zlato se istrgati, Ja bi brata najvolija, S bratom dika dovijeka, A brat će mi sve kupiti«.
SVEGA
Tri djevojke drugovale Jablan drvo, jablan grane, Jablanove sitne rese Ne ron'te se! Među sobom govorile
NEGA
MATERINA
Vezak vezla neva i zaova Pod ružicom na zelenoj travi, Zaovica 'vako progovara: »Nevjestice, biser sevlijice,2 II si rasla bora gledajući, IV jablana drva visokoga, Ili vite jele u planini«. Nevjestica njojzi progovara: »Zaovice, jorgovan grančice, Nisam rasla bora gledajući, Ni jablana drva visokoga, Hi vite jele u planini, Već u majke njegom njegovana. Mila me je njegovala majka, Rano me je u postelju slala, Rano me je na uranak zvala, Ne zove me grlom i avazom8 Već me budi granom feslidjena4 »Ustaj srce, granulo je sunce!«
1 Iza svakog stiha javlja se kao refren. Pored ove zabeležene na crnogorskom terenu, Šaulić je zabeležio sličnu Tekla voda na terenu etnografske Hercegovine. U njoj se mesto stiha: Jeli kakva ta djevojka javlja stih: Je li ljepa ta djevojka, mesto stiha: A lijepa k'a jabuka - A rumena k'a jabuka i nastavlja se: Mjesecom se opasala, Što bi turke prevjerila, Suncem glavu prevezala Kaludjere iženila!
*
Ljubka glas * bosiljak 3
186
DEVER
I
SNAHA
Divno zveče dvori javorovi, Ne bi ljepše da su pozlaćeni. A u dvoru devet jetrvica I deseta skoro dovedena. Redale se u gori na vodu. Redak dođe skoro dovedenoj, Začamala skoro dovedena Svekar viče! »Što* no snahe nema?« Jetrvica: »Ni doći ti neće!« Djever sjedi, snahu odgovara: »Teške vidre, a nejake ruke.« To slušala skoro dovedena. Uze metlu da omete dvore, I uz metlu tanko popjevkuje: •»Oj djevere, od zlata prstene, Daboga se skoro oženio Iz mog sela moju drugaricu, Ili moju prvo bratučedu.«
Jagode su slatke, Jagode su rumene, Kao čedo u mene! Mali Jova skače: »Evo me, u jače!«
RADOJE Meded bere U popove Susrete
CUCU
RODE
MEDVED
jagode ograde;
ga
Radoje
Te mu prosu
jagode.
Stade meded
plakati,
Radoje
ga
»Nemoj, Sjutra
tješiti:
mejo, nam
Da ženimo Stade
Cucu rode, pa rode, Ujka bere jagode,
I
plakati,
je
nedjelja,
međeda!«.
meded
A gaće mu Žene mu se A djeca mu
igrati, klimati, smejati, pjevati.
Ove pesme se pevaju deci dok ih cupkaju na kolenu ili dete stoji na nožnim prstima odraslih, a oni ga drže za ruke i krećući nogu savijenu u kolenu ljuljaju. Obično se time zabavljaju deca od dve do četiri go dine. Za njih ne postoji naziv. Šaulić je smatrao da bi ih trebalo nazvati cupkalice. U tu vrstu spadaju tri pesme u Vukovoj I knjizi pod br. 282, 283 i 284, koje je Vuk uneo uz Pjesme koje se pjevaju djeci kad se us pavljuju. Davii uz poslednju objašnjenje kad se djeca na koljenu cucajući zabavljaju, pomenuo da su je i njemu kao malom pevali. Intuitivno je međutim osetio da još dve unesene među uspavankama nisu na pra vom mestu, dodavši »da im je uza njih« najpriličnije mjesto« (Knj. I str. 203, primeđba). TRI
OTKOSA
Po Bojani povaljena trava Tija voda ladna, o, oj Bojana!1 Ko povalja djetelinu travu? Povaljalo momče i djevojče. Momče kosi, a djevojka plasti, Jedna kosa baca tri otkosa: Prvi otkos djeteline trave, Drugi otkos žutoga jablana, Treći otkos pitome ružice.
PAVLOVI
DVORI
Vojvoda se Pavle zatjecaše Da sagradi nasred gore dvore, Da prekrije miloduovinom, Da popodi kaloperovinom, Bojna vrata pleći od junaka, Na prozore nevjestačke ruke. Kad nalaze od mora trgovci Pa da od nji' djumruk uzimaju.
Ovo je refren iza svakog stiha,
187
OVCA I
ČOBANIN
Procmiljela b'jela ovca Na čobana njezinoga: »Dok s'ne bješe oženio Birah cvijet po planini, Pijah vodu ispod smeta, A plandovah na smetove. Sad se čoban oženio, Sve sa ženom na glavnjama, A ja jadna pijem vodu, Pijem vodu iz kotlića, A plandujem ispod strehe«.
RUDINKA
I
KRAMAR
Boga moli Rudinka djevojka: »Daj mi, Bože, od Drine vedrine, Jugovine od Hercegovine. Da okopni snijeg niz Rudine, Da naljeze kramare Jovane Su njegovo trides't kiridžija.« Molila se i umolila se: Bog joj dade sa Drine vedrine, Jugovine od Hercegovine, I naljeze kramare Jovane Su njegovo trides't kiridžija. Djevojka ga bese uročila: »Blago majci koja ga imade, I sestrici te se kune njime, Vjerenici te se grli s'njime«. Živ se naže kramare Jovane, Živ se naže niz konja dorina, Ni zemlja ga živa ne ščekala!
CRNI
DAROVI
Vila Maru kroz tri gore zvala, Mara joj se kroz devet odzivlje. »Kad ćeš, Moro, u rod polaziti?« »U nedjelju koja prva dođe, Dok sakupim gospodske darove: Babu mome zelenu dolamu, Staroj majci burundži košulju, Bratu milu konja i sokola, 1
Izuzev žive brataniće; da ih kukanji
188
Sestri Joki od zlata jabuku, Snaji mojoj burmu i pršćenje«. Vila Mari opet progovara: »Nemoj kupit gospodske darove, Baba su ti juče ukopali, Majku, evo, na grob odniješe, Brata su ti pokrovom pokrili, Sestri Joki, eno sanduk grade, Snaha ti je od jada presvisla«.
ZA
BRAĆOM
Da V da s tobom štogod zborim, Zemljo crna? IV s kamenjem što pokriva Braću moju? Ispratili vas svekolike Sestra tužna, S tobom mi se prikupiše Moj Vukota! Liše mojih bratanića,1 Rode mili! Dobri brate plemeniti, Moj Vukota! U vojnike hrabar vojnik Brate mio, I primjerni starešina Doma svoga! A od kuće i odžaka junačkoga. Dobro si se pozorio — Ne znaš zašto. Zar što ode braći svojoj. Brate mili? Misliš samo braću naći Svekoliku Na bojištu krvavome Ka ovome? U tvrdome meterizu Mlad Miletu, I Ivana, od mejdana Mejdamdžiju! S oštrom sabljom u rukama Deli Boza, Na njegovom zornom konju Bijelome, »ne iskobi«.
A pred četom
od junaka Oficira, Na granice i krajine Zemlje naše, U bojeve i mejdane Za slobodu! E tu si se prevario — Čudo mi je! Jer bojeva tamo nema Ka ovamo, A Boza je počinuo, Bojni vitez, I sva tvoja hrabra braća Moj Vukota! A kakvi ste dobri bili Braćo moja, Dika roda i plemena svekolika! Dobro pamtim muke vaše I nevolje, Kudije' ste vojevali I krv lili Za slobodu svoje braće Sokolovi! Od Bijora do Mostara Krvavoga Dobijaste bojnu slavu I gradove Dokraj Bara dalekoga I Krajine Umiraste, kosti svoje Ostavljaste. A mnogo je prepatila Sestra vaša, I dan i noć putovala Bez odmora, Zamrcala, osvitala Po gudura, I raskršća brdske zemlje Ponosite, Tražeći ve po bojištu Krvavije' Brižna sestra nevesela Kukavica! E znam da ste sokolovi Od mejdana
Pa se bojah da mi koji Ne pogine V boj ljuti nedje tamo Dje ne vidju. Do dna Kuća kamenije' Odila sam K junacima moga roda I plemena, I viteškoj braći mojoj Želje radi! Na Morači krvavici Gledala sam: Kad krvavi izađoste Sa bojišta, Krvavo vam bješe ruho I oružje, Bratske sablje i handžari Do balčaka I junačke vaše ruke Do ramena. A vrh brda na Morači Slušala sam Dje vas klikću sokolovi I drugovi: »Ko je vitez, ko je junak Na Morači? Ima V Boza, U' Vukote Radulova? Dje su Ivan i Mileta Sokolovi?« A vi im se odazvaste Sa mejdana, I bojišta krvavoga Zor junaci! Ali što je bolje zborit' Sa kamenom, II sa ovom zemljom crnom? Bog je kleo! Ako pokri braću moju Te zavidnu, Nije slavu i junaštvo Braće moje, No ih slavi zorno pleme I družina, A dosta je te utehe Sestri tužnoj!
Marija Fatić rođena Badžanska, tužila za braćom 20. avgusta 1911. godine.
189
ZA 1 Sestre moje, poslušajte, Što se nedje tutanj čuje, A Dormitor odjekuje, A rekla bi', sestre moje, Da se nede borba vodi, A junačka krvca lije. Pa bi'rekla, čini mi se Da su sada braća naša Što na mejdan ostadoše Da su nede na mejdanu, Za slobodu da se bore, Tamo su nam ostanuli Vojskovođe sokolovi: Soko Vuko Bojoviću, Soko Petar Kaljeviću, S njima Lazar Lekoviću I dva brata Karadžića Soko Pavle i Spasoje!1 Sokolovi ustanuli, Mlade momke povikali A po glasu junačkome, Po imenu momačkome, Vojsku silnu sakupili, Lješu s vojskom okrenuli, Tamo Lješu, tamo Draču; Tamo s' srpska vojska bije, Tamo srpska slava sjaje, Pa su pošla braća naša Da pomognu braću svoju. 1
Svi izginuli u I Balkanskom ratu.
// Ima vi se šta dost' reći Sokolovi crnogorski, Svuj dobiste, djegod biste, Kad se boja zadjedoste, A na Krstac pod Sominom, Tu sam jadna druga došla, Tu sam našla četvoricu Posječene, I kupila komadine, Od svojega starješine,
190
JUNACIMA A sedam su ranjenije', A od moje domovine, Sve od kuće Popovića. Tu ja kupih sve komade, Pa ih kopah u bukovo, Tu sam u jad doma došla A kod moje lude djece, A na ništa i bez ništa, No sve mi se iskopalo I od roda i od doma. Svakome sam dodijala, Utekla sam na Cetinje, Kod našega gospodara Te podigoh moju djecu. Što zaludu podigoh ih — Izgubih ih. Kod sedmoro bez nikoga. Kad ustaše da vojuju, Nestadoše. Jovo, Krsto, Grujo, Mitre, Milovane sunce moje, I Bogdane i Lazare, U ajoše2 pogiboste Naše kuće zatvoriste Bez otvora nikad više Sedam crnih kukavica, Bez zabjele, bez nikoga! Milovane, mili brate, Moj svijete zatvoreni, I ognjište ugašeno! 2 Odmetnuti. Stana Rakita Popović iz Cuce, stara 90 godina za domom na Kraću (Kratac) 1865. poginulo 7, a na Skadru 22 Popo vića.
III Na krvavo Bardanjelo, Tu bi naša dobra dosta Od plemena glasitije* Sve junaka rodjenije', Dje su sablje polomili, A barjake položili, Zorne glave izgubili, Sve junaci Crnogorci,
Koji tanac ne pravljahu, Šanac su im ljudske prsi, A moskovke u desnice, Daju život za poštenje, Zorne glave za mejdane. Iz tužbalice Đurđe Lakušić sić, koju je Šaulić upoznao u dubokoj starosti, kada svoje izgubila. Zabeležio je liko tužbalica, od kojih su ljene.
ZA
rođene Vujiu Podgorici, je bila sve od nje neko neke objav
BRATOM
Uh, kako te nagrdiše, Brate sabljo, Medalje ti pokidaše, A sablju ti oduzeše, Sabljo rode! A to nije trgovano, Brate rano, Ni za blago kupovano, Kukaj sestro, No na sablju dobiveno, O junače! Da si, brate u životu, Ti živ ne bi dozvolio Da ti skinu odličija Koja su ti darovana Za junačke utakmice Pokraj Skadra na Bojani! Sestra za Kadom Lazarevim, kapetanom iz Cuca, koji je poginuo u I Balkanskom ratu.
ZA
ROĐAKOM
Dje se kupe mladi momci Oko glava i oružja, U prve si pristat' mog'o Siv sokole! Oj, na sablju kidiždžija, A na pušku nišandžija, Bistro oko! 1
U tebe je tetbiz1 jezik I lijepa mudra pamet, Moj Ilija! Kuda si se naredio? Kao da ćeš kroz gradove, Zelen bore! Ti se ne daj u dubine, 0 sokole! No poleti na visine, Put Lovćena visokoga Te su jele i borovi, Mladi bore oboreni, Dje no živa teče voda, A kod vode vile sjede, Vilenice! I u ruke melem drže, Moj meleme, Te liječe ranjenike, Ranjenike i bonike, Rane sestri! Dušana Nikolina iz Komana za rođa kom Ilijom Vukčevićem, učiteljem.
ZA
ĆERKOM
Stano moja, Žalosna je majka tvoja Što ti mladost sjajna leži U kamenju prije vakta; Ukratko ti djevovanje, A najkraće nevovanje! Sudbina je crna šćela Da ti mladi život skrati U nesretnoj domovini, Baš u prve dane tvoga Nesretnog nevovanja, Da u domu ti nijesi Ni pun mjesec napunila, Pola taga na nogama Sve uzgredno bolovala, Ka čestita svaka što bi Iz skromnoga ponošaja Prema domu, u čas' rodu. Sa boljkom se ponijela,
govornički, vest.
191
A bolja te osvojila, U veliku krepos' tvoju Na postelju oborila. No je i to kratko bilo, To posteljno bolovanje, Šestog dana duh si Bogu Na večitost ti predala. Stano moja! Zauvijek u crno si Ti zavila roditelje Braću, sestre i rodbinu, Nesretnu ti domovinu U crno si ti zavila, Pa ako će i ukratko Ta njihova žalos' 6iti, Jer će oni mjesto tebe Odma' drugu dobaviti, I kad sa tom zadovoljni Ne bi bili Kao što su negda s tobom, Pa za tobom njima žalost Bi im odma' iskočila. No, kod roda tvoga, Stano, Žalos' sasvim druga stoji, Za sve jade majke tvoje Žalosna će uspomena
Na srcu joj vazda biti Stano moja! Ni sramote, mislim, nema, Iako si moja bila Što istinu moram reći Da si svakom dična bila. Ko se tvojim nazivao, Ko te bolje poznavao, Ovo će mi povladati Da si bila odabrana Prirodnijem vrlinama I ženskijem ponašajem A u duhu vaspitana Ka čestita druga svaka. Stas i lice tvoje bješe Ukrašeno ljepotama: Sami oblik stasa tvoga Ka planinska kita cv'jeća, A gospodske ruke tvoje I sve tvoje uspomene Sto paraju srce moje! A radovi tvoji, Stano, U našemu tužnom domu U očima susretaju I na tvoju uspomenu Samo mene opominju.
Rosa Durković za kćerkom Stanom. Kako je ova tužbalica sva otmeno uzdržljiva u objektivnom raspoloženju, a ne neposredno emotivnom, moglo bi se pomisliti da je Rosi pomagao u sastavljanju svekar Maso Durković. poznati guslar i pripovedač toga kraja, koji je u Junče Dolu, odakle su Durkovići živeo skoro sto godina, do pred Drugi svetski rat. ZA BRATOM 0 Mojkovče tvrdi grade, Zadade nam grdne rane, Bez lijeka, dovijeka! Na te cvijet divan pade Od momaka i junaka. Tu padoše - ostadoše Da vječiti san borave. Mladi momci polećeše Ne bi V šanac osvojili, Na gomile popadaše. Tu sam jadna zakukala, Tu sam brata izgubila, Oh deliju i junaka
192
I
JUNACIMA Brata dična, mlada momka. Osta junak na megdanu, Sestre tužne zaplakale: »O Milošu, o delijo, O Milošu krstaš orle, 0 Milošu siv sokole, Diko braće i sestara! Dično li nam reći bješe Mi smo sestre Miloševe! Sunce brate sa istoka, Nećemo te ni žaliti No se s tobom ponositi, Junački si poginuo,
Na vidaku, na megdanu, Cvijet sebe zagrabio. Imaš tamo braće dosta: Sve momaka biranika, Sve mladije' istražnika Što na megdan ostadoše! No junaci, braćo mila, Nećemo vas ni žaliti, Sa kukanjem ni sa placem, Ovo sretni dan osvanu
Slobode se do'vatismo, Srpske gusle zagudješe, Srpska kola okrenuše, Braćo, sivi sokolovi, Sestre će se vaše dičit I sa vašim grobovima I junačkim imenima; Treba kola zavoditi, U kolu vas pominjati A s pesmom vas okititi!
Ovu tužbalicu o pogibiji na Mojkovcu Šaulić je dobio od pomenutog Masa Durkovića 1920. godine. Oseća se da se on uživljava u ulogu sestara. Tužbalicu donosimo kao izuzetak jer je vrlo retko da žena peva uz gusle, a još rede da muškarac tuži. Štaviše smatra se i zazornim da muškarac tuži, iako tome i imamo tragova i u junač kim pesmama. Kada su Šćepanu Pljoski po smrti njegovog sina zatražili da peva uz gusle, on ih je uzeo, ali mesto očekivane junačke pesme navreo je bol u tužbalici: Crne vrane Plolćiću Šćepane, Milutine, moj jedini sine! Stari guslar nije mogao dalje: ostavio je gusle.
ZA Prokaza
se
Amerika, Bog je kleo! Nova zemlja predaleka, I u njojzi kleto blago, Premami mi braću moju, Te odoše bez nevolje Da u svijet na zaradu. Ludo su se prevarili I na blago slakomili. Imali su svoga doma: Tamnu kulu za šetanje, Duge njive za oranje I livade za kosidbe, U buljuku sto ovaca, Dobri' konji sedlenije'. Ništa braća ne Ijubiše Tuđi svijet zaželješe, Te odoše preko mora Da ne vide nikad doma. Evo dvades't i pet ljeta Zanese ih sudba kleta, Sunce Marko i Jevreme, Sirotnoga roda moga! Ameriko, zemljo kleta, Svemu svetu da si sretna, 1 3 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
BRAĆOM Braći mojoj bi nesretna, Ne dade im sporovati Niti blago zaraditi Ni' se doma povratiti No se mladi otisnuše Te se tamo okućiše, Kuku mene, braćo moja Ka što mi je dovijeka! Tamo kuće napravili: Nisu polju u širinu, Nisu nebu u visinu Gradovima u ljepote No su zemlji u dubinu, Da su sestri dugi jadi! O moj Marko, sunce moje, Na šta si se prevario, Da si, brate, Amerike PodajniSe? Otadžbine izdajnice! Nemoj, Marko sunce moje, Zemlje su se umirile, A granice otvorile; O'li, brate dogranati? Jesi li nam vjeru dao Da nej tamo sporovati,
193
Ma godinu ili dvije. Da ćeš nama d&'granati, Grade, Marko, sestre tvoje! No sudbina zla ne dade! Kad mi Marko na tad krenu, S njime druga devet ide U rudniku crnom radu, Fenjeri se istulili, Marku glavu iskobili; On u minu s glavom pade Crnoj zemlji u dubine. Ma se braća sastadoše, Iz zemlje ga izvadiše, Te mu večnu pratnju čine I lijepo saraniše Kod bijele ruske crkve. Tu mi Marka okućiše, Kuku mene dok sam živa! Kad nam Petrov danak dodje, Nama crna karta dodje Da se bratu iz svijeta Ne nadamo nikad više. No mi sunce još grijaše:
Dva mi brata ostadoše, Moj Jevreme, sunce moje, Ponese te želja bratska Preklinješ se staroj majci Da ćeš bratu na grob doći, Vječnu kuću otvoriti Bratske kosti donijeti Ti njegove! Ko će tvoje? Moj Jevreme, sunce moje! Ma mi tamo ne sporova, No od dvades'i pet ljeta Sudba kleta! Da na moru ima mosta, Sestrama bi bila dosta Što su braću Opravile U daleku Ameriku, Da im sestre na grob dodju, Da zagrle studen kamen Mjesto mlade bratske glave, Vijencima grob okite I sa suzom da zaliju, Sunce Marko i Jevreme, Sestre vaše!
Labuda Tomić s Previša za braćom izginulom u Americi.
NA GROBV Kuku mene, srećo moja, Moj jabuko sva od zlata, A dje ćeš mi sad tavnovat' Moja turo pozlaćena; Iz njedara tužne majke Dje mi ode da tavnuješ! Nije kuća spram mladosti, Nije nebu u visine, Nije polju u širine, No je zemlji u nizine, Dje se ljute guje legu, Ljute guje i okrepi, Pa će tebi do'oditi A krupne ti oči vadit,
SINA Oko grla s' uvijati, Na prsa ti ljetovati, A pod glavom zimovati, Nemoj mi se upustiti, Srećo moja, Da te grli majka tvoja, No ti pruži grane ruke Pa rasturi crnu zemlju, Crnu zemlju u krajeve. Pa načini sebi prozor: AV prozora od dozova, Ali vrata od otvora; Kad ogrije jarko sunce Da ogrije divno lice!
Tužila Poklesija, zvana iDada, Durković, rođena Grbović na grobu sina jedinca Batrića. Od Poklesije odlične tužalice, Šaulić ima zabeleženih nekoliko tužbalica, a od njene kćeri Milice, udate Stijepović i unuka Rajka Stijepovića, sudije prikupio je dosta podataka o Poleksijinom životu. Poleksija je rođena oko 1875. u Posćenju, u Drobnjaku. Oca je jedva upamtila. Sa majkom udovicom podizala je dva mlađa brata. Na izvoru dobrih "tužalica u svome kraju, Poklesija je protužilaveć kao djevojka kada
X94,
joj je brat Đuro u 18. godini umro. Od 23. godine se udala za Jovana Bukovica, do brog guslara. Umro joj je dever mladić, pa trogodišnji sin Stevan - i za njima je tužila. Pored četiri kćeri ostao je roditeljima jedinac Batrić. Čineći mu sve po volji kupili su mii lepog konja. A baš taj vranac je naneo smrt njihovom Baju. U nadmetanju sa jednim drugom Batrić je pao s konja. Pali su obojica, ali drugu se nije ništa desilo dok je Batrić teško ranjen posle nekoliko dana umro u 18. godini. Od njegove smrti, 1924. roditelji i sestre nose crninu do smrti, a Dada ne prestaje da tuži: kod kuće, u polju, na radu, u planini, na skupovima, svugde ona oplakuje sina. Pored talenta tom stalnom vežbpm se pesnički razvila. Umrla je 1955, u 80. godini.
ZA SINOM Nije lasno sestre mile U kletvi je teško reći »Nosila te mutna voda!« A kamoli voda davit' I tijelo razdvojiti Od delije sina moga Na obalu majka dođe Od nesretne Tare mutne Kad deliju sina vidjeh Kornati mu razdvojeni,
Razdvojila mutna voda: Odvojila bjele ruke Izvadila crne oči Razdvojila bjele grudi Iz sepeta momačkoga! Sve se čudi crna majka Kako tuna živa ostah! 1 ostadoh u svijesti Te nijesam poludjela Za delijom sinom mojim!
Cala Knežević, rođena Krstajić, iz Zarana za sinom Mid om koji se utopio i bio šest ne del ja u Tari. ZA Taro valo1, Bog te kleo! U te gora ne listala, Komove ti Bog ubio! I voda nam gore3 dade. Pozoba nam divno mlade. 0 cvijetu iz livade, Procaptio, nesazrio, A uvio, nerazvio 1 još pera ne turio! Sakuplja se bratstvo tvoje, Akrepi te nagrdili, Djobdus tvoju porušili.
ISTIM A braća te poznat neće, Ako tebe ne poznade Prekukala jatka tvoja Po žalosnu odijelu; Ode ona da s izviđa, Na jade se izviđala!4 Ti sačuva krd ovaca. Ne sačuva glavu ludu. Kami5 tvojim roditeljma Majka ti je ljuti sirjak I od roda i od doma,6 Liše Vlada ludanoga!7
Tužila Milena Pavla Kneževića za sinovcem Midom. 1
Valovita vodo. arhaizam: bol, tuga. telo. 4 majka utopljenika se pre nesrećnog slučaja lečila u Pribojskoj banji. 5 arhaičan oblik. 6 po svojoj porodici i po porodici svoga muža; Midov (utopljenikov) mlađi brat Vlado bio je tada dete. 2
8
195
ZA
SINOM
Moj Djurica, srećo moja, Što učinje, Djuro snago^ Što se sebe krvnik nazva? Što s' krvulju1 prihvatio Pa je sebe okrenuo Te si srce sagorio, Pleći tvoje prelomio? Oganj-vatra sagorela, A na prsi progorela, A na pleći otvoreno, Grdna rano majke tvoje! E m' ubilo jada dosta Podižući djecu moju, Pa s'u sreću zagledala3. Taman rekoh da utekoh",
No m' ukide sreću divnu, Te m izvadi srce moje, A oči mi ispadoše. Znaš /i, Djuro, srećo moja, E stric da te odabrao Kao da si njegov bio, Zad'o si mu grdnu ranu, Rane Djuro do umora! Da si mi se razbolio, Pa da si mi bolovao, Dm mi umreš na rukama, Manje bi mi jada bilo; No se sebe krvnik nazva, Od desnice ruke tvoje, Bože ti se osušila!4
1
Figurativno krvavu pušku. Najviše pažnje je obratila njemu. 3 Mislila je da se spasila zlopaćenja. 4 Još jedan dokaz o prenošenju života u mašti - kune ga kao da je živ Sekula Grbovića pod Durmitorom tužila 1939. za sinom samoubicom. 8
ZA SINOM Poitala mnoga braća, I seljaci plamenici Na veselje; A dje majka sina ženi Jedinoga! Vojislave snago moja, Ti nijesi taki bio, Niti reče dobro došli, Niti pruži desnu ruku, Da se s njima, snago, pitaš, Da im turiš da sjedaju, No si tako otvrdnuo Ove gorske kukavice, Vojislave, bijel svijet, Vojislave, snago moja, Ko će jatku razgovarat?
JEDINCEM Što to tako? Ne valja ti! Vojislave oči moje, Vojislave sunce moje! Radomane, ranjen dome, Što se tako okupljate? Kukale vi crne majke! Lele, snago izgubljena, Oči moje ispanule, Što će tvoje kukavice? Sestrama je drugi lijek A na mjesto braće mile, Majka nema ni kamena Vojo snago, Vojo srećo Izgubljena, A u kamen zatvorena Kamen mene, snago moja!
Majka za Vojislavom Dukovićem iz okoline Žabljaka 1939. godine.
196
ZA Prijatelju
mladosti, Vojislave. Mlada glavo utrvena, I svijećo ugašena U tri doma zatvorena,* V Jovana i Nedeljka, Vojislave dožudniče U tri doma iskopana, Vojislave, Za sve jade kuću tvoju Što zatvori bez otvora Nikdkoga, Razgovora žalosnoga U kukale majke tvoje V sestara kukavica! 0 delijo, gospodine, To bi dosta jadno bilo U plemenu cijelome, A nekme li, Vojislave, U malenoj kući vašoj! 0 delijo, gospodine, Jesi li nam otišao, Na gospodsku službu tvoju* Da drugare nadješ tvoje, Ali, Vojo, zla prilika Mrki gavran poletio Od sjevera iz Srbije, Na kulu ti gavran pao Na sljemenu zaplakao, Kljunom sljeme polomio Suzom vatru ugasio Da se nigda ne zaočnji, 1 svijeću istrnuo Da se nigda ne zapali.' Kljunom prozor zatvorio Da se nigda ne otvori. U kući ti pala tama, A u tami kuka majka Što ti osta ka i čavka Sa djevojkom kukavicom! O delijo Vojislave, Ti nijesi taki bio, U šta si se zaumio, 1 2 3
od
ISTIM Što si mjesto upraznio, I gospodsku službu, Vojo, I sve tvoje ojadio? Na što si se slakomio Te si tako poitao U nesitu crnu zemlju? Nije zemlja gojilica, No narodska rušilica; Mlados' će ti narušiti, Divno lice nagrditi, Zmije, Vojo, izmiljeti, U perje se uvijati, Dilber jezik izvaditi Majci srce oladiti Da ga nikad ne utopli! Ružno si joj ime dao, Nazva ti se samorana, Samorodna i kukala, Da ti kuka dovijeka! Tužna majko Vojinova, Ti u Voja nemaj nadu, Ni mu gledaj curu mladu Zagledaj se u djevojke I one su tvoja sreća, Iako su ludja kuća! Kukaj gorska kukavice, Koja u rod roda nemaš, Koja u dom doma nemaš, Dom ti Vojo zatvorio, Ružno ime ostavio, Da si majka crna čavhm., Da se zoveš samorana, Samorana, samorodna I kukala! Što to tako, Vojislave? Dolaze ti prijatelji, I kumovi i gospoda Ta velika Od Nikšića i Šavnika I Žabljaka bijeloga. Ni s kim ne šće da govoriš, Ni desnicu ruku pruža
Njegova porodica i dva strica su ostali bez muške dece. Bio je činovnik u Prilepu. Misli na slavsku svecu.
Da se s njima ti rukuješ, Da im rečeš dobro došli, I široko mjesto gradiš Kao što si naučio S veljim društvom vazda bio! Bog ubio zlu strijelu Što t' opali mlado srce, Srce Vojo majke tvoje, Sunce Vojo u sestara, U more im sunce paid, Pa ih, Vojo, zaladilo, Vid očima izvadilo, Bijel svijet zatvorio Ružno ime ostavio Da su sestre bezbratkinje, I ružno ig darovao, V crni ig lik zavio, Tužnu kajdu5 ostavio, Dje goj koja crkva služi Da žalosne sestre tuže; Kad goj koja sestra 'čdi Da sa tobom, Vojo, zboti Sa crnijem razgovorom! Vojislave, crni nade, U tvojije' pet sestara, Pečilo6 V trista jada! Draginju si nadomio 1 glasit joj dom izabr'O, Ma je u dom ne po'odi, No joj crni glas opravi, Misli, Vojo da se Ženiš, Željele te sestre mnoge, Djevojka ti crna zemlja, Da ga u dom majka nema, No ga crnoj zemlji sprema. Tamo mu je roditelju, Milivoje domovnice, I Batriću utreniče7 I Saveta umilnice. Ne vala vi nikoliko, A što Voja ugrabiste Što mu kuću zatvoriste 5
Bez otvora nikakvoga! Vojislave, mlada glavo, Mlada glavo utvrvena, Ja sam jutros poranila Da pozdravim dobra dosta Po nezdravlju mrtačkoma; Tri utrena brata moja: Vasilije sunce moje, Na tebe mi pet zvanija9 Pečilo me trista jada, Vukosave maturante, Što nam školu ne dovrši, Vladislave, živa munjo Sto bijaše, lele mene! Sunce braćo, Zar nam ne bi dosta jada, Od početka prvog rata Kad nam nesta deli tata. Kuku tata, dobro moje, Slavno si nam poginuo, Dje se megdan dijelio I obraz se svijetlio I Kosovo osvetlilo; Mnogo glava nestanulo Sve junaka bez uzmaka, Te zakuka mloga majka, Kuku mene tata rode! Neću viće jadovati, Nego, majko Vojinova, Oću tebe zamoliti, Nemoj pamet izgubiti, Nemoj Voja naružiti, Društvo će ga prekoreii, No s'ogledaj, baksuznice, Na nesretnu majku mnogu K'o Milošu Vojnovića Kad Milana izgubila Cjelo srce oladita? I na majku Batrićevu16 I na majku deli Fiola Dubljeviča.*1
pesmu * brat od strica 8 • ujelo zadesilo; Vršilac pet raznih dužnosti. 0 Milusa Vojnovića je izgubila sina jedinca, a nije imala ni ženske dece. 10 Na svoju jetrvu Poleksiju čija je tužbalica isto u ovoj zborci. 11 Verovatno opet jedinac iza koga ostaje »iskopana« »utrvena kuća«, »ugašeno ognjište«.
198
Za Vojislavom Dukovićem jedinim sinom, i jedinim bratom pet sestara, iz okoline Žabljaka pod Durmitorom tužila Marica Miluna Krstajića sa Pašine Vode. Marica je još držeća, lepa žena sedamdesetih godina. Živi sa decom u Beogradu.
ZA SINOM Sunce Mile! Šta ti ovo majka tamni, Srećo sine? Prokl'o si me da ne kukam, Dugo majka tebe sluša Pa ne kuka. Sad ne mogu da odolim Velikome jadu svome. Kud se meni, Mile djede? Jal te Drina ponijela, II te zverka raznijela, II u more ti potonu? Što izvadi majci srce, Što salomi bratska krila,
Što posječe starog oca? 0 moj Mile, deli sine, Mudra glavo školovana, Ti si ponos roda bio 1 družine oko sebe. U šta si se prevario? Majci oči izvadio Te slijepa majka kuka I po danu i po noći; Nikad suza ne prestaje A za tvojom divnom glavom, I mladosti od ponosa, Kami majci za dovijek!
Miljka Ostojić, rođena Džaković, tuži za sinom, studentom šumarstva, koji je ne stao tokom Drugog svetskog rata. Tužilica je skoro obneviđela ođ plača, »na jedno oko ne vidi, a na drugo slabo.« Živi kod sina učitelja u selu Ođžaci, kraj Pljevlja. Preko 80 godina joj je. ZA SINOM I Vidio je domovinu U slobodi zemlje svoje, A vi srećo odabrana, U te prve ratne dane Zadobiste grdne rane. To je majci najžalije Što vi ništa ne vid jeste: Ni se sunca nagrijaste,
DRUGOVIMA Ni svijetla nagledaste Ni s' oružja nanosište Ni sa društvom naodiste Ni zvijezde petokrake, Ni palete na ramena, Rano moja, sine Jevto, Zašto sam te školovala?
MilicaMalović, rođenaPeković «Duži, tuži za sinom i drugovima izginulim pri na padu na Pljevlja. Kad je umro Velimir Jakić, jedan od vođa sandžačkog kraja u NOB otišla kod Velimirove majke i tako tužila. Milica je umrla 1959- godine. Tetka Miličina Petruia se obraća Milici: Uzmi pojas od olova Pa pritegni srce tvoje, Evo kula sagorela Pa ti nema ni djevera, Pet djevera nijednoga, Pet mojije' sinovaca
A sva sreća neženjena, Tri nevjeste k'o tri vile. Nijedna te sresti nećeš! O rodu ti zborit neću Pošto sestra roda nemam Pa sve rane pokraj srca,
199
Po pustijem tamnicama, Nema kule s kamarama Da odmori kosti njene!
A Jevtove
posred srca Srećo Jevto! Majka ti je izmučena
Petruša je isto od Pekovića. Ovu tužbalicu za unukom Jevtom je tužila kad joj je bilo 90 godina. ZA Moj Radoje, sunce moje, Majka ti se uželjela Pa se u te ponadala, Nećeš li me ti vidjeti! Odavno se ne vidjamo, Ovo ima sedma ljeto! Velja želja utužila. Ja ti, Rade, kući dođo' Sa cijelom desetinom, Tebe zvala i molila. Ne Iće mi se odazvati, Niti samnom govoriti! A dolazi društvo tvoje, Pa ti grle vječnu kuću. Ne li, Raso, govoriti! Mrtva usta ne govore. Mi u tebe nad imali, Jal si mi se pozorio, Mila brata zagrlio?1 I veliko društvo vale Sve te mlade proletere; Za slobodu nestadose, Mlade glave izgubile, Njine kuće zatvorile, Njine majke prokukale Mila braća ostadoše Da jaduju dok su živi. Moj Radoje, jarko sunce Što mi tako zemlji pade I izgubi mlados' svoju Za današnju tu slobodu! Znaš, Radoje, dični sine, Dje /' u majke jada mnogo I od prvoh turskog rata:2 1 2 3 4
200
brata poginulog u NOB. I Balkanskog rata. godposin I svetskog rata.
SINOM Ja imadoh mog djevera Mog djevera kotomana;3 Tadaj ga je neslanulo On je mlados* položio Svoju glavu izgubio. I od kutnjeg domaćina, Nestade ga švapskog rata4 Ja sam $' vama ostanula Sve sam djecu podizala I s vama se rat činila. Do nesretnog rata ovog Ja sam djecu podignula I s njima se ponosila. Sve si muke promučio Dok slobodu tu vidio Ondar munje udarile U mlados' ti pogodile. Sve doktori dolazile Tebe, srećo, vid tražile, Ne mogole vida naći, Spremile te u Rusiju, Tu si mlados' izgubio, Lele mene! Na vatri te sapališe, U Beograd opravile Da se znava ime tvoje I šarana, srećo tvoja, Da dolaze svojte tvoje, Da ti kuću posjećuju. Znaš li, Rade, srećo moja, Dje /' u majke jada mnogo! Da mi više nikog nije No Jevrema sina moga A Radoje, brata tvoga,
Dosta hi nam jada bilo! Moj Jevreme, cio nađe, U te majka nad imala Dje najmlađi majci bio — / tri sestre ko tri vile; Sve je majka preturila Sve to mogo' da doživim I očima to da vidju. Znaš, Radoje, srećo moja, Iz nesretnje porodice I žalosna sela našeg Samo petnes' proletera Tu slobodu išćekaše, Svoje kuće zatvoriše, Ne zove se vaše više Do imena i kamena. A znaš, Rale, srećo moja, Majci vazdi jadi bili Od glasita roda moga. Da mi više nikog nije No tri brata, tri sokola, Što dušmani pogubiše Sve na krstu i zakonu, A bez rata nikakvoga: Ministera mlada brata5 Na Cetinju prokletome, Što s' ukide mlado»' tvoja, Što s' u tebe sve nadasmo. Odma* si se povrnuo
Uroša si premamio.6 Jal' dušmani prevariše Preko krsta i zakona, Krst slomiše, krv proliše, Nama oči izvadiše. Kad se strici jadu daše, Svi u svijet odigoše,7 Od žalosti velje vaše. 0 rođaci biranici, Moji strici ka banovi Sve u svijet odigoše Familije odvedoše, Od nepravde i od jada Što se od vas učinjelo. Roditelje izgubila Pa se u rod nevraćala Dje su bile kuće rodske Sve su danas ozidine 1 one su tudje zovu. Kad odive dolazile l gledaju prazne kuće Dočekuju ljute guje! Nema roda zavidnoga Ni našije' roditelja. U sreću se ponadala Pa sam i vas izgubila, Mnogo jada išćekala, O-O-O-Og!
Tužila majka narodnog heroja Radoja Dakića, Milosava, rođena šaulić. Živeći po oslobođenju kod sina Dola naseljenog u Bačkom Dobrom Polju, Milosava je, bar dvaput godišnje dolazila u Beograd da poseti grob svoga sina. Bleda, sva spečena od tuge i jada, imala je krupne dobrostive oči. Od nje je Šaulić zabeležio nekoliko tužbalica.
5 6 7
Miloša Šaulića, borca za Ustav u Crnoj Gori. Ubrzo posle smrti Miloševe ubijen je njegov brat Uroš, jezero-savenski kapetan. Aluzija na iseljavanje Šaulića u Srbiju.
201
II
ANTROPOGEOGRAFSKI RADOVI
JOSIP
BUTURAC,
Zagreb
STANOVNIŠTVO
POŽEGE I OKOLICE
1700-1950
PREDGOVOR
Kao rođeni sin Požeške okolice i već od djetinjstva ljubitelj njezine prošlosti, slušajući razne govore staroga i novoga doseljenog stanov ništva, gledajući kako se stare obitelji rasipaju a nove sabiru, kako se stare kuće ruše a nove grade, želio sam uvijek saznati što više toga o povijesti stanovništva Požege i Požeške okolice. Čitao sam s najvećim zanimanjem ono što su o tome stanovništvu, s mnogo truda i znanja, napisali J. Kempf (Požega i dr.) i S. Pavičić (Podrijetlo naselja i govora . . . i dr.). Nakon čitanja njihovih knjiga, opća slika o stanovništvu Požeštine ostala mi je dosta nejasna i nepot puna. Zato sam se dao na čitanje izvora i brzo uvjerio da su do sada ob javljeni podaci o ovdašnjem stanovništvu zapravo oskudni i nepotpuni, a koji puta i loše objašnjeni. Odlučio sam zato da i sam proučim sve pristupačne povijesne izvore, i tiskane i arhivske, te onda pokušam dati, koliko je najviše moguće, što tačniju i potpuniju sliku o stanovništvu kako grada Požege tako njezine okolice, idući od kraja do kraja, od sela do sela, od kuće do kuće, od obitelji do obitelji. Svoj sam rad morao ograničiti vremenski i prostorno. Odlučio sam se za vremensko razdoblje od 1700. do 1950. God. 1700. počinje dulji, mirniji razvitak političkih, ekonomskih i socijalnih prilika u Požegi i okolici — nakon dovršenih turskih ratova, oslobođenja Sla vonije od Turaka i Karlovačkog mira (1699). God. 1950. obavljen je značajan lokalni popis stanovnika iz kojega se vidi da se sastav ovdaš njega gradskog i seoskog stanovništva počinje jače mijenjati, ali ipak ne tako, kao nekoliko godina kasnije. Prema tome, vremensko doba 1700 - 1950. u pogledu povijesti stanovništva čini doista cjelinu, koju sam zbog boljega pregleda, zbog unutrašnjih i vanjskih razloga, podijelio u razdoblja. 205
Prikaz povijesti stanovništva grada Požege podijelio sam u 6 raz doblja: I) prije 1700. (svršetak dugoga i teškoga turskoga rata), II) 17011705 (masovna doseljenja Hrvata), III) 1706-1721 (manja doseIjivanja Hrvata), IV) 1722 — 1750. (doseljivanje Hrvata i nešto Nijemaca), V) 1751/61 - 1800. (doseljivanje Hrvata i većeg broja Nijemaca), VI) 1801 — 1900. (doseljivanje većeg broja Hrvata i Nijemaca, a manjeg broja Srba, Čeha i Židova). Povijest seoskog stanovništva ima uglavnom dva razdoblja: I) 1700— -1850. (opustošena sela oživi ju ju doseljavanjem Hrvata, Srba i Nije maca; stanovnici su kmetovi, najprije pod upravom Bečke komore, a zatim pod vlašću feudalaca Požeške županije); II) 1850 — 1950. (doselja vanje Hrvata, Srba, Čeha, Slovaka i Madžara; starije je stanovništvo sada oslobođeno od kmetstva i slobodno raspolaže sa svojom zemljom, ali tu zemlju često puta gubi zbog raznih razloga u korist novijih doseljenika). Veća naselja, Kutjevo i Pleternica, radi posebnih tamošnjih prilika, imaju u svojem povijesnom razvitku po tri razdoblja. Prostorno je svakako trebalo napose prikazivati stanovništvo grada Požege, a napose stanovništvo okolišnjih sela. Sela sam okupljao u manja geografska područja - krajeve (regije) prema prirodnom polo žaju i nekim etnografskim razlikama (govor), dok upravno-politička podjela, zbog svoga prečestog mijenjanja tokom 250 godina, nije nikako mogla doći u obzir. Središta su tih krajeva: I) Požega, II) Kuzmica (od Dervišage do Blacka), III) Pleternica, IV) Buk. V) Ruševa, VI) Čaglin, VII) Kutjevo, VIII) Sesvete, IX) Jakšići, X) Kaptol, XI) Velika, XII) Požeški Brestovac, XIII) Orljavac. Sela kod Kamenske - u dolini Brzaje — ušla su u ovaj povijesni prikaz zbog svoga prirodnoga položaja i čestoga upravno-političkog vezanja uz Požegu; Londžica je na nesigurnoj granici, a Zagrade i susjedna sela tek su u novije vrijeme pripojena Požeštini — pa su zato sva ta sela izos tavljena u ovoj radnji. Kao izvori poslužili su mi kod pisanja ovoga prikaza mnogobrojni, ponajviše neobjavljeni, dokumenti koje niže navodim. Među njima osohito su vrijedni i korisni oni koji sadržavaju potpune popise stanovnika tj. imena sviju kućegospodara s podacima o posjedu, stoki i porezu. Od 1700 - 1862. postoji oko 50 takvih popisa, otprilike za svaku treću go dinu, pa je stoga za ovo razdoblje bilo lako utvrditi naseljavanje, izu miranje i odseljavanje pojedinih obitelji. Zbog većeg broja crkvenih po pisa katoličkog stanovništva lakše je bilo ustanoviti kretanje toga sta novništva nego pripadnika drugih vjera. Od 1863—1930. nema saču vanih kompletnih popisa stanovnika, pa se trebalo osloniti jedino na matične knjige, »popise duša« rkt. župskih ureda, gruntovnicu i us mene izjave samih živih stanovnika. Začudo da su ta novija svjedo čanstva manje potpuna i manje sigurna od onih starijih. To je razlog da je moje prikazivanje kretanja stanovništva od 1700—1862. mnogo si gurnije i točnije nego li iskazani podaci za razdoblje od 1863. do 1950. 206
Glavna je svrha ove moje radnje utvrditi: koje su sve obitelji živjele u gradu Požegi od 1700-1900. i koje su se od njih održale i dalje do g. 1950; zatim, koje su sve obitelji živjele u selima Požeške okolice od 1700-1950; i konačno, vremenski raspon života pojedine obitelji. Za obitelji doseljene u novije vrijeme, pokušao sam utvrditi i to, iz kojega su kraja, naselja ili zemlje doselile, pa sam u tome prilično uspio. Međutim, istini za volju moram napomenuti da su iskazi novih doselje nika u pogledu godine njihova dolaska u Požeštinu - pa i u pogledu kraja iz kojega su došli — često puta bili nesigurni. Zato je te iskaze tre balo vise puta provjeravati. Sigurni i vjerojatni iskazi ušli su u ovaj prikaz, a nesigurni su ispušteni. Naoko suhoparni brojevi — podaci ipak mnogo toga kažu svakom onom koji zna čitati među recima. Oni razbijaju iluziju o tome da su nekada svi ljudi živjeli u /velikim zadrugama; da su se rodovna stabla uvijek i svagdje sasvim prirodno razvijala u mnogobrojne svježe i cvatuče grane; da je obiteljski život bio na velikoj moralnoj visini. Prava je istina nešto drugo: bilo je obitelji velikih i malih; bogatih i siromašnih; izumiranje starih obitelji i doseljivanje novih. Na kraju prikaza o stanovništvu pojedinog naselja dolaze podaci o po vijesti samoga naselja, kao i brojevi kuća i stanovnika u raznim go dinama. Ovdje spomenuti podaci ponajviše upotpunjuju, a koji puta i ispravljaju, ono što je o pojedinim selima bilo do sada objavljivano. Nakon prikaza sela pojedinog kraja dajem opći pregled stanovništva cijelog toga kraja za doba 1700-1950.. Iz toga se pregleda vidi koliko danas ima potomaka prastanovnika te starijih i novijih doseljenika i koji je među njima omjer. Razlika u sastavu stanovništva pojedinoga kraja jest posljedica sudbonosnih nekadašnjih političkih događaja i prilika. Iz ovih krajevnih pregleda, kao i iz onoga općega pregleda cijele Po žeštine na koncu radnje, može se dosta lako, između ostaloga, vidjeti kakva je vitalnost ovdašnjega stanovništva bila nekada, a kakva je da nas. Ipak se, zbog ograničenog prostora i posebne svrhe ove radnje, nisam mogao potanje baviti pitanjem vitalnosti Požeštine nego taj posao ostavljam drugima. Ovdje izneseni podaci svakako će im u naj većoj mjeri olakšati trud. U ovom mojem poslu pomagale su me izdašno razne ustanove i mno gobrojni pojedinci: JAZU u Zagrebu, Arhiv SRH u Zagrebu, Katastarski i Zemljoknjižni ured u Slav. Požegi, NO bivših općina u Požeštini, i rht župski uredi itd., pa im na iskazanim uslugama ovdje od srca zah valjujem.
207
SADRŽAJ Predgovor . Sadržaj . Izvori i literatura Uvod
Strana 205 208 210 215 Prvi dio: Grad
I II III IV V VI
Požega
Popis požeških obitelji g. 1700 . Obitelji doseljene od g. 1701-1705 Doseljene obitelji g. 1706-1721 Obitelji doseljene od 1722-1751/60 Doseljene obitelji 1751/60-1800 Doseljene obitelji 1801-1900 . Drugi dio: Požeška
Požeško
predgrađe
.
Strana 234 245 249 259 265 277
okolica Strana 287
1. Vidovci, 2. Alaginci, 3. Šeovci, 4. Turnić, 5. Golobrci, 6. Štitnjak, 7. Marindvor, 8. Kunovci, 9. Ugarci, 10. Stara Požeška Lipa, 11. Nova Požeška Lipa, 12 Emovci, 13. Emovački Lug, 14. Drškovci, 15. Požeško Novo selo, 16. Seoci, 17. Komušina, 18. Požeške Laze, 19. Varoški Vrhovci, 20. škrabutnik OdDervišage
do
Blacka
Strana 311
21. Dervišaga, 22. Kuzmica (Orljavica), 23. Srednje selo, 24. Viškovci, 25. Blacko Pleternički
kraj
Strana 320
26. Pleternica, 27. Frkljevci, 28. Kadanovci, 29. Požeški Gradac, 30. Ivanin Dvor, 31. Požeška Breznica, 32. Sulkovci, 33. Bzenica, 34. Požeška Koprivnica, 35. Komorica, 36. Poloj Bučkikraj
Strana 343
37. Buk, 38. Svilna, 39. Resnik, 40. Kalinići, 41. Požeški Mihaljevci. 42. Tulnici, 43. Mali Bilač, 44. Vrčin-Dol Ruševačkikraj
Strana 353
45. Ruševa, 46. Djedina Rika, 47. Sovski Dol, 48. Paka, 49. Imrevci, 50. Dobrogošće, 51. Migalovci, 52. Ivanovci, 53. Veliki Bilač Čaglinskikraj
Strana 369
54. Čaglin, 55. Milanlug, 56. Vukojevci, 57. Latinovci, 58. Nova Lipovica, 59. Draganlug, 60. Bekteško Gradišće, 61. Duboka, 62. Jasik, 63. Jurkovac, 64. Stara Ljeskovica, 65. Nova Ljeskovica (Irenovac), 66. Orov Panj, 67.Darkovac, 68. Sapna, 69. Sibokovci, 70. Kneževac, 71. Vlatkovac, 72. Zdenkovac, 73. Stojčinovac, 74. Polubaša, 75. Mokreš, 76. Jezero, 77. Dobra Voda Kutjevački
kraj
Strana 390
78. Kutjevo, 79. Mitrovac, 80. Venje, 81. Bjeliševci, 82. Tominovci, 83. Ferovac, 84. Bekteže, 85. Kula, 86. Poreč, 87- Ciglenik Sesvetački
kraj
Strana 410
88. Požeške Sesvete, 89. Ćošinci, 90. Ašikovci, 91. Knešci, 92. Lakušije, 93. Trapari, 94. Jakšićki Novoselci, 95. Jakšićki Cerovac, 96. Granje, 97. Rajsavci, 98. Šumanovci, 99. Grabarje, 100. Zarilci
208
Jakšićkikraj
Strana 430
101. Jakšići, 102. Bertelovci, 103. Eminovci, 104. Treštanovci, 105. Tekići Kaptolski
kraj
Strana 444
106. Kaptol, 107. Komarovci, 108. Doljanovci, 109. Bešinci i Đurakovae, 110. Ramanovci, 111. Alilovci i Galešić, 112. Golo Brdo, 113. Češljakovci, 114. Požeško Podgorje, 115. Vetovo, 116. Požeški Lukač, 117. Hrnjevci, 118. Ovčare Veliekikraj
••
Strana 464
119.Velika, 120. Radovanci, 121. Požeški Potočani, 122. Biškupci, 123. Stražeman, 124. Požeška Draga, 125. Doljanci, 126. Požeški Bankovci, 127. Požeški Krivaj, 128. Po žeški Toranj, 129. Sovinjak, 130. škomić, 131. Poljanska, 132. Kantarovci, 133. Gornji Vrhovci, 134. Mitrovica (Trenkovo), 135. Mihaljevci, 136. Novi Mihaljevci, 137. Po žeški Aleksandrovac, 138. Požeški Trnovac Brestovački
kraj
Strana 490
139. Požeški Brestovac, 140. Dolac, 141. Požeško Završje, 142. Nurkovci, 143. Daranovci, 144. Zakorenje, 145. Gučani Gornji i Donji, 146. Bolomače, 147. Busnovi, 148. Ivan-Dol, 149. Oblakovac, 150. Jaguplije, 151. Skenderovci, 152. Vilić-selo, 153. Boričevci, 154. Žigerovci, 155. Požeški Pavlovci, 156. Deževci, 157. Rasna, 158. Požeški Vučjak, 159. Požeška Koprivna, 160. Čečavac, 161. Šnjegavić, 162. Dragutinovac, 163. Mlađinovac 164. Rajnerovac Orljavački
kraj
Strana 519
165. Orljavac, 166. Podsreće, 167. Vranići, 168. Požeški Kujnik, 169. Sloboština, 170. Crljenci, 171. Pasikovci. 172. Lučinci, 173. Bratuljevci, 174. Milivojevci, 175. Smoljanovci, 176. Ozdakovci, 177. Nježić i Požeška Klisa, 178. Mrtovlasi, 179. Perenci, J80. Požeški Brđani, 381. Svrzigaće, 182. Oljasi, 183. Mijači, 184. Kamenski Šeovci, 185. Sažije, 186. Striježevica, 187. Mihajlije, 188. Mrkoplje, 189. Kamenski Vučjak, 190. Kruševo, 191. Kamenski Šušnjari, 192. Bogdašić, 193. Amatovci, 194. Kamenska, 195. Kaćunica Opći zaključak Abecedni popis obitelji
Strana 538 543 KRATICE
BB - Buturac J., Bogoslovska smotra 1934 (Župe Požeškog arhiđakonata 1332-1335). BVA T. D. - Arhiv Predsjedništva vlade Istambul (Carigrad) BVA Tapu Defteri nr. 243. DAZ — Državni arhiv (Arhiv SR Hrvatske) Zagreb. DAZ NRA - Državni arhiv Zagreb, Neoregistrata acta. DAZ Urb. et Conscr. — Državni arhiv Zagreb, Urbarialia et Conscriptiones. DZ - Diplomatički zbornik izd. JAZU. K P . — Kempf, »Požega«, Požega 1910. j - jutro (mjera za površinu) kć - kuća kop. vin. - kopači vinograda (mjera za površinu vinograda) kos. liv. - kosci livada (mjera za površinu livade) 8t. — stanovnik, stolj. - stoljeće, ud. — udovac, udovica. x - znak za obitelj koja živi od nepoznatih vremena. X - znak za obitelj koja živi do 1950. god. ođn. do danas. 14 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
209
IZVORI
U Državnom arhivu u Zagrebu (Arhiv SRH) 1. Acta Urbarialia et Conscriptiones Fasc. 127 nr. 11-33
an. 1702. vlast. Brestovac, Kaptol, sela Jakšići, Vetovo an. 1721. isto
Fasc. 132 nr. 10-13 nr. 20 .
an. 1702. vlastelinstvo Kutjevo an. 1721. distrikt Kamenska
Fasc. 134 nr. nr. nr. nr. nr. nr. nr. nr. nr. nr.
an. 1702. grad Požega an. 1721. vlastelinstvo Blacko an 1762. vlastelinstvo Blacko (an. 1702.) vlastelinstvo Blacko an. 1723. distrikt Pleternica an. 1725. distrikt Pleternica (an. 1702.) distrikt Pleternica an. 1702. grad i distrikt Požega an. 1721. grad i distrikt Požega an. 1722. vlastelinstvo Požega
4 . 5, 6, 7 10, 11, 14, 16 21 . 22, 23, 26 27, 28, 29 . 30 . 46 . 47, 48 49-52, 56, 57
Fasc. 135 nr. 11, 12
an. 1755. selo Toranj i dr.
Fasc. 137 nr. 22 .
an. 1702. knesiatus Mihaljevci itd.
Fasc. 138 nr. nr. nr. nr. nr. nr. nr. nr.
an. an. an. an. an. an. an. an.
9 10 12 13 14, 17 18 20
. . . . 15 . . .
1703. sela Jakšići, 1728 sela Jakšići, ? sela Jakšići, 1701. vlastelinstvo 1719. vlastelinstvo 1720. vlastelinstvo 1724. vlastelinstvo 1701. vlastelinstvo
Vetovo i dr. Vetovo i dr. Vetovo i dr. Velika Velika Velika Velika Velika
Fasc. 139 nr. 2 . nr. 3, 4, 5 nr. 7-10, 12
an. 1721. distrikt Vrh ovci (Sulkovci itd.) an. 1723. distrikt Vrhovci (Sulkovci itd.) (an. 1702.) distrikt Vrhovci (Sulkovci itd.)
Fasc. 140 nr. 20 .
an. 1701. vlastelinstvo Kutjevo
.
2. Acta Đecimalia Fasc. 1
nr. nr. nr. nr. nr. nr.
78 . . 82-85 90-94 . 98-101 104-105 106
Fas
nr. 79 . .
an. an. an. an. an. an.
vlastelinstva i sela Požeštine 17i4. vlastelinstva i sela Požeštine 1716.vlastelinstva i sela Požeštine 1717.vlastelinstva i sela Požeštine 1718.vlastelinstva i sela Požeštine 1718. distr. Pleternica i Našice
an. 1724. desetina pravoslavnih stan. Požeštine
3. Acta Collegii Societatis lesu Posegani Fasc. 1
nr. 3 nr. 4 nr. 12
Fasc. 2
nr. 1
•
210
an. 1745. Popis sela Požeške županije an. 1721. Popis stanovništva Jakšića i Vetova an. 1690. Popis stanovnika Jakšića i Vetova . . . . . .
an. 1740. Popis stanovnika Kutjevačkoga stva an. 1748. Popis stanovnika Kutjevačkoga stva
vlastelin vlastelin
an. 1751. Popis stanovnika Kutjevačkoga stva Fasc. 3
nr. 1
Fasc. 6
nr. nr. nr. nr.
Fasc. 7
nr. 10
Fasc. ?
nr. 31
vlastelin
an. 1701. Kutjevačko i Pleterničko vlastelinstvo popis an. 1758. Urbar Kutjevačkoga vlastelinstva an. 1764. Urbar Kutjevačkoga vlastelinstva an. Reambulacija Kutjevačkoga vlastelinstva an. ? Kutj. vlast. — popis stan. i grunt. čestica
4 37 48 1
an. 1743. Popis dužnika Kutjevačkoga . . . . . .
vlastelinstva
an. 1776. Popis stanovnika Kutjevačkoga stva
vlastelin
4. Acta Comitatus Posegani Prot.
91abc 92a 92b 92c 92fh 124
126 126 127 129 130 131 135 137 . . 140 142-145 148-149 150-151 152-153 154 155 156 158
.
.
an. 1849. Narodna straža u Pleterničkom, Brestovačkom i Veličkom okružju an. 1746. Popis vlastelinstava i sela Pož. županije an. 1803. Consignatio frugum aerar. (popis stanov.) an. 1782. Consignatio animarum (popis stanovnika) an. 1847. Conscriptio operum publicorum (popis stan.) an. 1802/3. Conscriptiones dicationales (popis stan. vlastelinstva Kamensko, Brestovac, Stražeman) an. 1811/2. Conscript, dicat. (pop. st.) vlast. Stražeman an. 1813/4. Conscript, dicat. (pop. st.) Kaptol, Blacko, Stražeman an. 1820/1. Conscript, dicat. (pop. st.) Kaptol, Stra žeman an. 1827/8. Conscript, dicat. (pop. st.) Velika vlas. an. 1828/9. Conscript, dicat. (pop. st.) Velika trgo vište an. 1829/30. Conscript, dicat. (pop. st.) Stražeman, Kamensko an. 1845. Conscript, dicat. (pop. st.) Požeška župa nija . an 1821/2. Conscrip. dicat. (pop. st.) Kaptol an. 1821/2. Conscrip. dicat. (pop. st.) Stražeman an. 1821/2. Conscript, dicat. (pop. st.) Pleternica, Blacko, Kutjevo, Brestovac an. 1821/2. Conscript, dicat. (pop. st.) Požega vlas., Stražeman an. 1823/4. Conscript dicat. (pop. st.) Požega vlas., Blacko, Pleternica, Velika, Stražeman an. 1824/5. Conscript, dicat. (pop. st.) Velika, Stra žeman, Brestovac an. 1825/6. Conscript, dicat. (pop. st.) Požega vlas., Blacko, Pleternica . an. 1827/8. Conscript, dicat. (pop. st.) Požega vlas., Blacko, Pleternica an. 1828. Conscript, dicat. (pop. st.) Velika an. 1828. Conscript dicat, (pop. st.) Kutjevo
211
159 .
.
160-161 162-164 165-166 167 .
Prot.
.
168 . . 104-105 106-109
Prot.
110-116 nr. 1-130 117-122 nr. 1-130
Acta
f. 33-40, nr. 1-391 f. 110,
. an. 1829. Conscript dicat. (pop. st.) Požega vlas., Blacko, Pleternica . an. 1828/9. Conscript, dicat. (pop. st.) Kaptol, Stra žeman . an. 1829/30. Conscript dicat. (pop. st.) Požega vlas., Blacko, Pleternica, Kaptol, Kutjevo . an. 1830/1. Conscript, dicat. (pop. st.) Požega vlas., Blacko, Pleternica, Kutjevo . an. 1834/5. Conscript dicat. (pop. st.) Požega vlas., Blacko, Pleternica . an. 1848/9. Conscript, dicat. (pop. st.) Velika . an. 1828/9. Parice Matičnih knjiga Katoličkih žup skih ureda u Požeštini . an. 1829-1832. Parice matičnih knjiga Pravoslavnih parohija u Požeštini ari. 1829. Conscriptiones regnicolares (popis stan. Požeštine) an. 1832. Conscriptiones regnicolares (popis stan. Požeštine) an. 1756-1786. Computus laboratorum (popis sta• novnika po selima i obiteljima) . an. 1787. Acta Urbarialia - Computus Rabottalis (popis stan. vlas. Blacko, Brestovac, Kap tol, Kutjevo, Velika)
5. Consilium Regium Croaticum An. 1771 E nr. 67. Regestum repartitionis regiae inter cives L. R. civitatis Poseganae pro an. 1771 factae (pop. stan.) 6. Odjel za Matične knjige Katolički župski uredi: Brestovac Krštenih 1789-1857, Umrlih 1789-1857 Buk Krš. 1793-1857, Vjenčanih 1800-1857, Umr. 1793-1857 Kaptol Krš. 1812-1857, Vjen. 1844-1857, Umr. 1844-1857 Kutjevo Krš. 1841-1857, Vjen. 1784-1857, Umr. 1841-1857 Požega Krš. 1823-1857, Vjen. 1848-1857 Ruševa Umr. 1848-1857 Sesvete Krš. 1819-1857, Vjen. 1849-1857, Umr. 1838-1857 Stražeman Krš. 1754-1857, Vjen. 1779-1864, Umr. 1836-1857 Velika Krš. 1802-1858, Umr. 1840-1857 Vetovo Krš. 1789-1857, Vjen. 1790-1857, Umr. 1789-1857 Pravoslavna porohija u Gradištu Krš. 1842-1857, Vjen. 1842-1880, Umr. 1839-1856. 7. Neo-registrata Acta (NRA) (iz Ugarske dvorske komore) f. 1450. n. 29,30 God. 1703-1759. Gospoštija Stražeman i Velika f. 1455 n. 17, f. 1476 n. 22, 28. God. 1723. Požega grad i gospoštija. f. 1480 n. 17, f. 1481 n. 5. God 1723. Požega grad i gospoštija. f. 1501 n. 15, 16, 17. 21. God. 1250. i d. Posjedi Ruševa, Kamengrad i d. f. 1505 n. 3, 18, 22, 26. God. 1302. i d. Posjedi Svilna, Djedina Rika, Brestovac, Završje, Granice, Kutjevo-Sv. Đurađ.
212
U Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu 1. Acta Decimalia Nr. 375 an. 1702. Regestum decimale districtus Pleternica, Brestovac . 390 1705. RDD Velika, Stražeman, Brestovac, Knesiatus Treštanovci 393 1705. RDD Požega grad i distr., Pleternica, Kamensko 504 1714. RDD Kamensko; vojvodstvo Trado (Vrhovci, Sulkovci) 510 1714. RDD Velika; Knesiatus in Campo Posegano (Treštanovci) 558 1719. RDD Požega, Pleternica 602 1727. RDD Požega 621 1755., 1762. RDD Kamensko 657 1724. 1737., 1739., 1741., 1751., 1755. RDD Pleternica; vojvodstvo T r a d o ; sela Vetovo i Jakšići 659 1776., 1784., 1785., 1788. RDD Brestovac, Stražeman 660 1718. RDD Brestovac, Kamensko 717 1755., 1757., 1758. RDD Velika 767 1751., 1752., 1753., 1757., 1758. RDD Požega, Blacko 768 1766. RDD Požega 773 1758., 1759., 1760. RDD Brestovac 775 1765. RDD Požega, Blacko 809 1781. RDD Požega (Pod gore spomenutim brojevima nalaze se popisi stanovnika po obiteljima. Koliko su pojedina sela davala crkvene desetine u XVIII. st. na području Požestine, vidi se iz desetinskih spisa pod br.: 371, 372, 378, 383, 386, 389, 398, 403, 406) 2. Kanonske vizitacije arhiđakonata Gušće (i Svetačje) svez. 29-32, 34, 36 (1—IV, VI, VIII) an. 1730, 1746, 1757 1758, 1761, 1769, 1775, 1780, 1783, 1802. Ovdje se nalazi zapisan broj kuća i stanovnika prema pojedinim selima. 3. Acta Ecclesiastica Fasc. 53. Coll. Societatis lesu Požega-Kutjevo (Popis stan. 1773. po selima i obitelji ma na području vlastelinstva Kutjevo.) Fasc. 89 an. 1760. Catalogus domorum, personarum, et ex his confessionis, communionis capacium iunctarum pro et in parochia . . . (Popis katoličkog stanov ništva zapadne Slavonije g. 1760. prema kućama odn. obiteljima.)
Kod Jugosl. akademije — u Institutu za jezik u Zagrebu 1. Opća državna statistika — Kontrolni spisak (Popis stanovnika u Požeškom kotaru 1931). 2. Popis stanovnika Požeškoga kotara 1949/1950.
U Arhivu mapa u Zagrebu Popis kuća (kućegospodara) sa svojim zemljišnim česticama iz g. 1862. Zemljoknjižni
u r e d u Slav.
Požegi
U gruntovnim knjigama podaci o stanovništvu iz XIX i XX stolj. 213
Katastarska uprava u Slav. Požegi Podaci o stanovništvu u sredini XX stoljeća.
Općinska skupština SI. Požega - Mjesni uredi Čaglin, Kutjevo, Pleternica Kod matičara matične knjige rođenih (krštenih), vjenčanih i umrlih za razdoblje 1860-1950.
Rkt. župski uredi (Brestovac. Pož., Buk, Jakšići, Kaptol, Kutjevo, Pleterenica, Požega SI., Ruševa, Sesvete Pož., Skenderovci, Stražeman, Velika, Vetovo) Status animarum (stanje duša): podaci o stanovništvu u XVIII-XX stolj. prema po jedinim obiteljima u obliku rodoslovlja.
Arhiv Predsjedništva
vlade
lstambul
BYA Tapu Defteri nr. 243. Popis Požeškoga sandžaka 1545 (dobrotom dra Hazima Šabanovića - fotokopije).
Tiskani izvori Calenđarium Zagrabiense 1818 . . .1848. Političko i sudbeno razđieljenje i repetitorij prebivališta kraljevina Hrvatske i Slavo nije, Zagreb 1903. Sabljar Vinko, Miestopisni riečnik Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1866. Schematismus cleri archidioecesis Zagrabiesis 1855 . . . 1929. Smičiklas Tade, Diplomatički zbornik svez. III—VIII, izd JAZU, Zagreb. Smičiklas Tade, Đvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije II dio, izd. JAZU, Zagreb 1891 (popis stanovnika 1701, 1702). Upravno, sudsko i crkveno razdjeljenje i imenik prebivališta Savske banovine, Zagreb 1937 (popis stanovnika 1931).
214
UVOD Na sastav i promjene stanovništva u Požegi i Požeštini od 1700. do 1950. utjecali su važniji politički događaji u Hrvatskoj te političke, socijalne i ekonomske prilike naše domovine. Zato prije opisivanja po jedinih naselja, njihovih rodova i obitelji, treba spomenuti neke političke događaje i dati barem opći pregled prilika u kojima je živjela Požega sa svojom okolicom kroz dva i pol stoljeća. Kako su starosjedioci ili starinci ili prastanovnici — mi ćemo ih radije tako zvati — od posebnog, mnogostrukog interesa, jer njihov broj stagnira odn. neprestano se smanjuje, valja kazati i nekoliko riječi o životu stanovništva za turskoga vladanja. Tursko je vladanje u Požegi i Požeštini trajalo ravno 150 godina tj. od mjeseca siječnja 1537. 1 do mjeseca listopada 1687. U Požegi se tada nalazilo sjedište sandžaka koji se protezao od Save do Drave i dijelio u •više kadiluka (upravnih kotareva). Požeški je kadiluk obuhvaćao samo Požeštinu. Na tom su području organizirane još manje upravne jedinice — nahije (općine) u naseljima: Požega, Pleternica, Gnojnica, Svilna, Ruševa, Granica, Kutjevo, Orljavac, Kamengrad. 2 Ovaj je kraj postao važno tursko uporište za njihova daljnja prodiranja prema zapadu i sjevero zapadu. Općenito je poznato da je turska država u ono doba neprestano rato vala, i da je zato bila vojnički uređena! oslanjajući se na vojsku, i to prvenstveno na muslimansko stanovništvo koje je imalo povlašteni položaj Kršćani, a osobito katolici, bili su u podređenom položaju; proganjani na razne načine; oporezovani porezom u novcu i krvi (islamizirana krš ćanska djeca uzgajaju se kao vojnici janjičari). Zbog svega toga dolazilo je kod hrvatskog katoličkog stanovništva, kako drugdje tako i u Požeš tini, za sve vrijeme turskog vladanja, do velikog i važnog previranja: jedni se bune protiv turskih nasilja i ginu u neravnoj borbi; drugi bježe prema Zapadnoj Hrvatskoj i Ugarskoj da se kao hrvatski graničari uskoci i prebjezi — s oružjem u ruci bore protiv Turaka; treći se prila gođuju novim prilikama da bi sačuvali imovinu i stekli povlašteni po ložaj, pa prelaze na islam; četvrti strpljivo čekaju podrug stoljeća svoje oslobođenje te vjerno čuvaju svoje nacionalne i vjerske tradicije. Potanjih, pouzdanih podataka o stanovništvu Požege i njezine okolice, u doba turskog vladanja, ima zapravo vrlo malo. A i to malo uglavnom potječe iz prvih i posljednjih godina turske uprave. 1 Monumenta spectantia JAZU XXXVI (Šišić, Hrvatski saborski spisi II) 11-12. Do sada se pogrešno uzimalo da je Požega pala pod Turke 1536. 2 Arhiv Predsjedništva vlade Istambul (Carigrad) BVA Tapu defteri nr. 243 (Popis Požeškoga sandžaka, završen 3. V 1545).
215
God. 1536. izvješćuje zagrebački biskup Šimun da je, nakon pada Broda pod Turke, 40.000 katolika onoga kraja prešlo na islam. 3 Taj se izvještaj o vjerskom prelazu zacijelo odnosi koliko na brodski toliko i na požeški kraj, koji je iste godine, osim samoga grada Požege, u cijelosti potpao pod Turke (iza 26. VII). God. 1545. obavljen je u Požeškom sandžaku prvi poznati poreski po pis stanovnika po selima i gospodarima kuća. U ovom prikazu objavlju jem popis stanovnika samo za sela Pleternicu, Djedinu Riku, Sovski Dol i Kaptol. Po imenima i prezimenima vidi se da je tada požeška hrvatska etnička grupa vrlo srodna onoj u Pounju koja je kasnije preselila u Gradišće (danas Austrija). Stanovnici u selima Vel. Bilču, Ivanovcima, Migalovcima i Dobrogošću g. 1545. jesu samo Hrvati katolici. Pravo slavni Srbi (Vlasi) ne spominju se tada u Požeštini, nego su upravo na selili prazna, napuštena sela oko Slatinskog Drenovca i Voćina. Sela Sesvete, Grabarje i druga u ravnom Požeškom polju ne spominju se u popisu g. 1545, valjda zato što su islamizirana i zato oproštena od poreza. 4 Razni kršćanski povijesni izvori (izvještaji: Baličevićev 1600, 6 Masarecchijev 1623-1624, 6 Ivkovićev 1626-1630, 7 Maravićev 1655, 8 Nikolićev 1660. 9 i Olovčićev 167310) daju dosta škrte i nepotpune podatke o staništvu Požeštine. Iz tih se izvora dade sigurno zaključiti da potkraj turskog vladanja, u 2. pol. XVII st., živi u gradu Požegi oko 15.000 mus limana i oko 1000 katolika (u 200 kuća), a u selima Požeštine oko 8000 do 9000 katolika. (Od toga na župu u Požegi otpada oko 4200 st., na župu u Velikoj oko 3500 st., na župu u Vrčin-Dolu, uključivo Odvorci, oko 1500 st., u svemu dakle 9000 do 10000 st.) Iz komorskog popisa sela i stanovnika, sastavljenog g. 1701. i 1702. od Gabriela Hapsza, 11 zna se da su potkraj turskog vladanja živjeli u se lima Požeštine: a) katolici u 75 sela sami, u 21 selu izmiješani s inovjercima b) muslimani u 42 sela sami, u 14 sela izmiješani s inovjercima c) pravoslavni u 13 sela sami, u 8 izmiješani s inovjercima. Zbroj kuća u selima Požeštine bio je u isto vrijeme 12 otprilike ovaj: a) katolici 962 kuće b) muslimani 638 kuća c) pravoslavni 252 kuće 8
Monumenta spectantia JAZU XXXVIII (Laszowski, Habsburški spomenici II) 289,311. Arhiv Predsjedništva vlade Istambul kao gore. 5 Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1909) 69-71. 8 Starine JAZU XXXIX (Zagreb 1937) 1-48. 7 Croatia sacra VII .{Zagreb 1934) 65-78. 8 Fermendžin, Acta Bosnae, izd. JAZU, Zagreb 1892, 478. 9 Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, izd. JAZU, II dio, 7-14. 10 Starine JAZU XXXVI, 132-147. 11 Smičiklas, kao gore. 18 Ovi su brojevi izračunati u pretpostavci da brojevi kuća iz vremena oko g. 1680. odgovaraju brojevima kuća iz g. 1702. Samo se po sebi razumije, da se radi jedino o približnim brojevima i o općem omjeru između pripadnika triju vjera. Na 4
216
Ako uzmemo, da je broj čeljadi u pojedinoj kući kod pripadnika svih triju vjera bio otprilike isti, onda izlazi, da su Hrvati katolici u selima Požeštine potkraj turskog vladanja imali neznatnu apsolutnu većinu od 5 2 % , Hrvati muslimani 3 7 % , a Srbi pravoslavni 1 1 % . No ako zbrojimo stanovnike grada Požege i stanovnike u selima Po žeške okolice, onda izlazi, da oko g. 1680. muslimani čine skoro % od ukupnog stanovništva Požeštine, katolici nešto manje od V4, a pravo slavni dvadeseti dio ili oko 5 % . Potkraj turskoga vladanja imala je cijela Požeština otprilike 31.000 st., od toga su bili: a) b) c) d) e)
muslimani u gradu Požegi 15.000 st. muslimani u selima 5.500 st. ili 2 0 % od ukupnog broja st. katolici u gradu Požegi 1.000 st. katolici u selima 8.000 st. ili 2 5 % od ukupnog broja st. pravoslavni u selima 1.500 st.
Koji su od ovih stanovnika Hrvati prastanovnici? Treba svakako razlikovati stanovnike grada od stanovnika sela. U gradu Požegi, prije pada pod Turke, moglo je biti oko 2000 Hrvata ka tolika. G. 1545. u turskom poreskom popisu spominje se oko 25 kato ličkih kuća; sve ostalo su muslimani. Ako je tokom vremena stanovništvo u gradu poraslo na 15.000 muslimana i 1000 katolika, onda su to u naj većem broju doseljeni muslimani i katolici. Govorilo se valjda više hrvatski, a manje turski, kao u svim gradovima Bosne. Katolici su za cijelo imali vezu s Bosnom i Dubrovnikom, a muslimani s Bosnom i os talim balkanskim zemljama. Hrvata prastanovnika među muslimanima i katolicima u gradu Požegi vjerojatno je tada bilo vrlo malo. Naprotiv u selima Požeštine i katolici i muslimani jesu ponajviše Hrvati prastanovnici, a to je skoro 9 0 % od ukupnog seoskog stanov ništva. Požeština u cijeloj Slavoniji, za turskog vladanja, ima najveći postotak seoskog muslimanskog stanovništva, što se može objasniti je dino time, da su to prastanovnici koji su brzo iza pada pod tursku vlast primili islam. I katolici su se ovdje razmjerno dobro održali u vezi sa svoja dva važna vjerska centra, a to su franjevački samostani u Velikoj i Našicama. Poznata je stvar da vjerska podvojenost u ovo doba znači ujedno krajnju netrpeljivost. Zato se Hrvati prastanovnici dviju vjera jedni drugima otuđuju, iako žive u istom selu i kraju, iako ih vežu skoro 1000-godišnje nacionalne tradicije. Naprotiv, vjera tada približava, i to čak ljude raznih naroda, a pogotovo Hrvate katolike raznih krajeva i muslimane iz raznih južnoslavenskih zemalja. temelju takvoga računanja moj omjer između katolika i muslimana ponešto se razlikuje od onoga omjera koji je prikazan u knjizi Sjepana Pavičića: Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, izd. JAZU, Zagreb 1953, 241. Kako je pitanje stanovništva u Požeštini za turskog vladanja u ovoj radnji stvar od sporedne važnosti, ne smatram za potrebno, da svoje mišljenje svestrano obrazlažem na ovom mjestu nego ću to učiniti drugom prilikom.
217
Kako se razni katolici Hrvati iz grada i sela na jednoj strani, a razni muslimani na drugoj strani jedni drugima približuju, te kako razni go vori Hrvata i Srba utječu jedni na druge, a ipak se ne slijevaju u jedan govor, sve se to ne da za sada objasniti na temelju sačuvanih odn. pris tupačnih dokumenata. Trebalo bi što prije objaviti u cjelini sva tri pro nađena turska poreska popisa stanovnika iz g. 1545, 1566. i 1579. Zatim bi trebalo dalje tragati za turskim dokumentima u Carigradu koji se odnose na Požeštinu, a nastali su tokom XVI i XVII stolj. Kad sve to jedamput dobijemo u ruke, dat će se potanko rekonstruirati stanje na selja u Požeštini tokom turskog vladanja, a bez mnogo povijesnih kombi nacija koje su nam za sada još uvijek potrebne. Oslobođenje
Požeštine
od
turske
vlasti
Oslobođenje Požeštine od turske vlasti u najužoj je vezi s austrijskoturskim ratom koji je započeo 1683. opsadom Beča, a svršio Karlo vačkim mirom 1699. Kad su 1683. Turci doživjeli pred Bečom strašan poraz, Bečki je dvor odlučio taj poraz iskoristiti za protjerivanje Turaka iz Ugarske, Hrvatske i svih balkanskih zemalja. Sklopljen je vojni savez s Venecijom i Poljskom, a potlačeni kršćanski narodi od Bihaća do Sofije pozvani su na ustanak protiv zajedničkog neprijatelja. Ratovanje se isprva od vijalo lakim a sigurnim korakom u korist Bečkog dvora i potlačenih naroda. G, 1686. zauzela je austrijska vojska Budim i Segedin, 1687. Harsany i Osijek, 1688. Zvornik, Srijem i Beograd, 1689. Niš, Vidin, Kosovo, Skoplje i Veles. Daljnje je napredovanje austrijske vojske za ustavljeno jer je Turska, poslije mnogo kriza, uspjela srediti financije i bolje organizirati vojsku. Osim toga, zavidna je Francuska ponudila Turcima savez i već u rujnu 1688. udarila svojom vojskom preko Rajne na Njemačku, pa je carskoj vojsci bilo nemoguće kroz dulje vremena iz držati pritisak na dvije tako udaljene fronte. Od Nove godine 1690. austrijska se vojska povlači iz Makedonije i Srbije: 18. rujna napušta Niš, a 28. listopada Beograd. Zajedno s austrijskom vojskom povuklo se i mnogo naroda iz Srbije i nastanilo u Srijemu i Bačkoj. Austrijskoturski rat završio je s dvije velike bitke: 1691. pobijedio je Ljudevit Bademski Turke u krvavoj bitci kod Slankamena, a 1697. Eugen Savojski izvojevao je sjajnu pobjedu nad Turcima kod Sente. 13 Svi ovi događaji snažno su odjeknuli i u Požeštini. Dok je austrijska vojska tjerala Turke iz Ugarske 1684-1687, a hrvatska vojska uspješno ratovala protiv Turaka na Uni i u Slavonskoj Podravini te već 1684. oslobodila Viroviticu, rasla je nada Hrvata katolika u Požegi i okolici da će se doskora osloboditi od turske vlasti. Očekivanja su se ispunila. G. 1687, na početku listopada, združena hrvatska banska i njemačka carska vojska prijeđe Krndiju kod Orahovice i Kutjeva i spusti se u ravno Požeško polje. Domaće se hrvatsko 13 Historija naroda Jugoslavije II (Zagreb 1959) 811-828. - Smičiklas, ondje I 101-173.
218
katoličko stanovništvo sa svojom vojskom, a pod vodstvom fra Luke Ibrišimovića Sokola, odmah s oduševljenjem pridruži toj kršćanskoj vojsci. Turska vojska iz grada Požege izađe kršćanskoj vojsci ususret, ali bude suzbijena te se preko Požeške gore prebaci u Posavinu i zaustavi na Savi kod Gradiške (danas Stara Gradiška). Tom je prilikom musli mansko stanovništvo Požege i okolice ostavilo svoje kuće i pune hambare (žitnice) te se zajedno s turskom vojskom povuklo prema Savi i zauvijek sklonulo u Bosni. Nastanilo se vjerojatno u sjevernoj Bosni, u okolici Gradiške, Banje Luke, Kotor-varoša, Prnjavora, Dervente i Doboja. Oko 2000 katolika, muške i ženske čeljadi, Turci su na povla čenju zarobili i otpremili u Bosnu prema Banjoj Luci. 14 Radost Požeštine zbog oslobođenja od Turaka trajala je samo kratko vrijeme. Banska i carska vojska nije protjerala Turke preko Save nego se povukla u Slavonsku Podravinu da ondje prezimi tokom zime 1687/8. Kršćanska vojna posada u Požegi bila je slaba, a politička uprava ni u kojem pogledu uređena, pa se trebalo opravdano bojati, da će se turska vojna sila vratiti i ponovo zauzeti ovaj kraj. Zbog toga je narod živio u trajnom strahu. Još ga je više uznemirivalo što je carska vojska za svoje uzdržavanje udarila na narod velike terete, a usto po starom zlom obi čaju pljačkala siromašno stanovništvo. Sve je to prouzročilo krajnju os kudicu, malodušnost i ogorčenje, pa čak i želju - vratiti se pod tursku vlast. Tužbe i prosvjedi protiv carske vojske upućivani su sve do cara u Beč, gdje su puno obećavali, a malo što dobra učinili. 15 U ovakvim prilikama, u ožujku 1688, provali oko 3000 Turaka od Save preko Cernika do Požege. Na samo Grgurevo, 12. ožujka, fra Luka Ibrišimović podigne ustanak i pomoću domaće vojske protjera Turke od Požege. U toj je borbi izginulo mnogo i Turaka i domaćeg stanov ništva. 16 Tokom cijele godine 1688. vojno-političke prilike u Požeštini bile su vrlo teške. Turci su u velikom mnoštvu sabrani kod Save; svaki se čas zaleta u Požeštinu; navaljuju na nezaštićena sela izbjegavajući borbu s tvrđavskim vojnim posadama; pljačkaju imovinu; odvode pojedine obi telji u ropstvo i čine razna druga nasilja. Hrvatska i carska vojska drže se i dalje Podravine ne poduzimajući ništa ozbiljno protiv Turaka. Mar šal Caprara razara u svibnju tvrđe u Cerniku i Biloj Stini da Turci ne iz grade ovdje svoja uporišta. Čak se pomišlja da se cio narod Požeštine preseli prema Virovitici i Osijeku. Do toga nije došlo jer je narod, iako ogorčen na carsku vojsku, imao više hrabrosti od samih vojnih zapovjednika. 17 ** Smičiklas, ondje I I 14-22. Ondje 26-31. - Starine JAZU XXX (Zagreb 1902) 73-77. Kempf, Požega (Požega 1910) 155. — Smičiklas, ondje I 338-139. - Lopašić, Dva hrvatska junaka (Zagreb 1888) 156-157. - Historija naroda Jugoslavije I I 816. - Sporno je pitanje, da li je Ibrišimović pobijedio Turke kod Požege 1688. ili 1689. Smičiklas i Kempf tvrde, da je to bilo 1688, a Lopašić i Historija naroda Jugoslavije — g. 1689. Priklonio sam se mišljenju Smičiklasa i Kempfa, jer je domaća ili narodna vojska u proljeće 1688. imala više vojničkoga morala i pouzdanja u sebe nego li godinu dana kasnije. To bi pitanje trebalo svakako bolje proučiti na temelju dosad neob javljenih dokumenata. 17 Starine JAZU XXX 80-81. 15
19
219
Kad je u ljetu g. 1689. carska vojska sretno napredovala u Srbiji protiv Turaka, došla je Požeština, kao i ostala Slavonija, do željkovana mira. Car je Leopold pozvao kršćanske narode na Balkanu da se pri druže carskoj vojsci u borbi protiv Turaka, obećao im je slobodu vjere i privremeni oprost od poreza, napose onima, koji se nastane u oslo bođenim krajevima Slavonije. Vjerojatno je da je već tom prilikom g. 1689. nešto naroda, Hrvata katolika i Srba pravoslavnih, doselilo u Požeštinu, jer su prilike za preseljavanje bile sasvim povoljne. Ne čini mi se vjero jatno, kako se u nekim dokumentima tvrdi, da su velike seobe naroda iz Bosne u Slavoniju obavljene već g. 1686, jer su Turci tada još čvrsto vladali u Bosni i Slavoniji i bili u mogućnosti spriječiti svako masovno preseljavanje. 18 Povoljne ratne i političke prilike bile su razlog, te je već 1689. došlo do političke borbe između Hrvatskog sabora i Bečkog dvora za plodnu slavonsku zemlju. Hrvatski sabor traži sjedinjenje Slavonije s Banskom Hrvatskom i obnavljanje županija u Požegi, Virovitici, Vukovaru i Srijemu. Župani su doduže imenovani, ali županije nisu obnovljene, a ni Slavonija nije sjedinjena s užom Hrvatskom. Naprotiv, Bečki dvor preko svoje Dvorske komore osniva u Požegi komorski ured i postavlja ko morskog provizora da popiše slavonska sela i njihove poreske obaveze — u korist komorske blagajne. Međutim, javlja se i treći, najjači takmac — carska vojska. Carska vojna uprava nastoji zadržati u svojim rukama i političku upravu i erarske prihode u Slavoniji. Takmičenje je tada zah vatilo i crkvenu upravu. Zagrebački biskup svojata sebi župe u Požeštini te raspolaže s prepoštijom u Kaptolu i opatijom u Kutjevu, a bosanskođakovački biskup, franjevac Ogramić, želi preko župnika franjevaca učvrstiti svoju crkvenu vlast. Na strani zagrebačkog biskupa jest fra Luka Ibrišimović, najveći pobornik hrvatskog narodnog jedinstva i sloge u ovo doba, a zatim biskup Kolonić, kasnije kardinal, vrlo moćan i utje cajan kod Bečkoga dvora. Međutim, sva ta otimanja za vlast i novac u Slavoniji bila su g. 1689. još preuranjena. 19 G. 1690. povlači se iz Srbije austrijska vojska, a s njom i veliko mnoštvo Srba, što nužno i snažno utječe na prilike u sjevernoj Bosni, odakle također seli svijet, katolici i pravoslavni, prema sjeveru u Po savinu, Požeštinu, Đakovštinu i južnu Ugarsku. Tako se zapravo samo nastavlja preseljavanje koje je započelo već 1689, u mnogo povoljnijim prilikama. Tokom cijele godine 1690. bile su vojno-političke prilike u Požeštini vrlo teške, kao i ono pred dvije godine, tj. 1688. Već u ožujku 1690. vladaju Turci ponovno u Požeštini sve do Velike i Kaptola. U vlasti hrvatske domaće vojske nalazi se tada jedino Požega i Velika s franje vačkim samostanom. Na čelu su te vojske franjevac Marijan, vojvoda Marin Hunalić i harambaša Stojić, jer se Luka Ibrišimović razbolio i sklonuo čak u Molve. Turci su više puta navaljivali na Veliku, zajedno s 18
Ondje 85-87. - Jelenić fra Julijan, Kultura i bosanski franjevci (Sarajevo 1912)
203. 19
220
Starine JAZU XXX 88-100.
nekim pakračkim Srbima, ali su bili suzbijeni. Još su teže prilike nastale, kad su Turci u studenome 1690. zauzeli Požegu te postavili svoje posade u Požegi s 200 vojnika, u Pakracu s 300, u Siraču sa 100, u Podborju sa 100, u Biloj Stini sa 100, u Brodu sa 400, u Kobašu s 1000 vojnika. Sve do listopada 1691. Požega je u turskim rukama, a Velika u hrvatskim. Dva mjeseca nakon slavne slankamenske bitke general Ivan Makar sa svojom hrvatskom vojskom i uz izdašnu pomoć domaće vojske istjerao je Turke zauvijek iz Požeštine (listopad 1691). 20 Podrug godine 1690/1. turske okupacije imalo je za hrvatski katolički narod u Požeštini sudbonosnih posljedica. Turci su imali priliku da se osvećuju i da iskale svoj bijes što je hrvatsko muslimansko stanovništvo bilo prisiljeno napustiti svoj lijepi djedovski zavičaj. Tada su propala i nestala cijela sela (Migalovci, Latinovci, Ratkovica) i veliki broj poje dinih obitelji. Tokom više godina, 1692—1696, Austrija i Turska još su uvijek for malno u ratnom stanju, a stvarno imaju primirje spremajući se za od lučnu bitku do koje je doista i došlo 1697. kod Sente. Nakon sjajne po bjede, zaputi se u listopadu 1697. Eugen Savojski dolinom Bosne sve do Sarajeva na čelu hrvatske i carske vojske. Sarajevo je osvojeno i spa ljeno, bez ikakve koristi za carsku politiku na Balkanu, a na veliku štetu hrvatskog katoličkog stanovništva u Bosni. To se stanovništvo, u zao čas po se, pridružilo s oduševljenjem hrvatskoj i carskoj vojsci, ali kad se ta vojska povlačila prema sjeveru, moralo je i to stanovništvo os taviti svoju staru djedovinu i preseliti se u Slavoniju. (Slično kao Srbi iz Srbije 1690!) Računa se da je tada iselilo iz Bosne 40.000 Hrvata ka tolika, a ostalo ih je ondje samo 25.000. 21 Bošnjaci su i ovaj puta na seljavali razne krajeve Slavonije pa tako i Požeštinu, a u prvome redu grad Požegu. Istom je prilikom i velik broj Srba iz Bosne prešao u Sla voniju i naselio nekoliko sela Požeštine. Savojski je imao tada namjeru iseliti sve kršćane iz Bosne, ali do toga ipak nije došlo. Zarobljene sla vonske katoličke obitelji, koje su Turci 1688. i 1690. prebacili u Bosnu, sada su — ako ne već prije — imale sretnu zgodu da se vrate u svoj zavičaj. Dokumenti šute o tome da bi se koja hrvatska muslimanska obitelj krstila u ovim burnim vremenima (takvih je slučajeva u to doba bilo u Lici). Jedino se zna da je Luka Ibrišimović poduzimao neke korake da svoje rođake Svetačkoviće, sklone kršćanstvu, izbavi iz Bosne i preseli u Slavoniju. 22 Stanje, stvoreno dugim i krvavim ratom, potvrđeno je Karlovačkim mirom 1699. Sava je postala granica između Turske i Austrije, između Bosne i Slavonije. Bez svakog prethodnog i formalnog sporazuma obav ljena je i završena izmjena stanovništva po vjeri: Hrvati muslimani pre seljeni su zauvijek iz Slavonije u Bosnu i ondje se posve stopili s bo20
Ondje 90-99. Grad na gori - almanah (Sarajevo 1926) 130. 2 * Starine JAZU XXX 101-104. 81
221
sanskim muslimanskim stanovništvom u jedinstvenu etničku grupu, a Hrvati katolici iz Bosne, u velikom broju, došli su u Slavoniju gdje još uvijek čine, barem donekle, posebnu etničku grupu. Bosanski katolici naselili su tada u Požeštini 19 sela koja su prije bila nastanjena muslimanima i ostala iza njih pusta: Poljanska, Toran, ČešIjakovci, Kaptol, Cerovac, Rajsavac, Trap ari, Šumanovci, Grabarje, Sesvete, Zarilci, Knešci, Bekteže, Djedina Rika, Orljavac, Deževci, Boričevac i Skenderovci. U Kaptolu i u još nekim drugim selima Bošnjaci su zatekli prastanovnike Hrvate i s njima se pomalo stopili u jednu etničku grupu. Oko 100 takvih bosanskih obitelji imalo je prezime: Bošnjak, Bosanac, Bosančić. Pravoslavni Srbi iz Bosne naselili su tada 27 bivših muslimanskih i 3 bivša katolička sela: Tominovac, Poreč Ciglenik, Latinovci, Gradište, Migalovci, Vilić-selo, Deževci, Bolomače, Sloboština itd. 23 Uprava
u komorskom
gradu
Požegi
1687—1765
Kad je 1687. oslobođena Požega od Turaka, organizirana je u njoj upravna vlast na jednak način kako je to bilo u gradovima i trgovištima sjevero-zapadne odn. banske Hrvatske. Gradska se uprava sastojala od predstavničkog tijela (senata, zastupstva) i izvršnog organa (magistrata, poglavarstva). Na čelu je uprave gradski sudac kome u upravi pomažu gradski kapetan, bilježnik, blagajnik i prisjednik (asesor). Za red i si gurnost brine se gradska straža. Upravna je i sudska vlast u to doba u istoj ruci. Senatori na svojim sjednicama raspravljaju o raznim potre bama i poslovima grada, biraju magistrat i nadziru njegov rad, a koji puta i sami sudjeluju u poslovima uprave. Gradska uprava zasjeda u gradskoj kući na glavnome trgu. I ako Požega ima tradicije o sloboštinama koje su postojale u sred njem vijeku i za turskog vladanja, nije Bečki dvor dugo vremena htio priznati ovome gradu sloboštine slobodnoga grada. Gradska je uprava od 1687—1765. bila ovisna o kraljevskom komorskom nadzorniku (provizoru) koji je imao u Požegi poseban ured te pobirao u Požegi i okolici poreske daće za Kr. komoru odn. kr. blagajnu. On je rukovodio izborom gradskih službenika. Na upravu grada sve do 1750. utječe i zapovjednik požeške tvrđe u kojoj su bile smještene u razno vrijeme razne regimente. Kad je 1745. obnovljena u Požegi Županija, htjela je i ona, uz Komoru, nadzirati gradsku upravu. Na sjednice senata dolazio je službenik Žu panije koja je u raznim poslovima izdavala gradu naloge. Požega je sebi svojatala i pradavno gospoštijsko ili vlastelinsko pravo u nekim okolišnjim selima. Komora je to pravo osporavala. G. 1723. kupi grad od Komore za svotu od 30.000 for. gospoštijsko pravo u selima: Arslanpvci, Vidovci, Komušina, Laze, Vrhovci, Drškovci i Emovci (kas nije se priključuju i Seoci koji su neko vrijeme pripadali požeškim franjevcima). 23
222
Smičiklas, ondje II 70-239.
G. 1698. došli su u Požegu isusovci koji su ovdje osnovali najprije gimnaziju, a kasnije i akademiju pa je tako Požega postala tokom XVIII st. kulturno-prosvjetni centar cijele Slavonije. Uprava
u okolici
Požege
1687-1745
Prvih godina iza oslobođenja Požeštine od Turaka vrši ovdje upravnu vlast Komora zajedno s vojskom. Zbog lakše uprave bila je Požeština po dijeljena u vojvodstva odn. kotareve (distrikte). Kad je postalo sigurno da je Slavonija zauvijek oslobođena od Turaka, Komora prodaje po jedina manja područja raznim stranim plemićima. Tako je u okolici Požege nastalo nekoliko gospoštija ili vlastelinstava. 24 Gospoštija Blacko jedna je od najmanjih u Požeštini. Sastoji se tek od pet sela: Dervišaga, Orljavica, Srednje selo, Viškovci i Blacko. Sjedište je gospoštije u OrljavicQ. (Kuzmici). Gospoštiju su preuzeli 1703. grofovi Ghmučevići, rodom iz Dubrovnika, a 1767. Lj. Hranilović. Gospoštija Pleternica ima sela: Pleternica, Bresnica, Sulkovci, Bzenica, Koprivnica, Komorica„ Frkljevci, Kadanovci, Resnik, Svilna, Buk, Vrčin-Dol, Kalinići, Mijaljevci, Tulnici, Mali Bilač, Veliki Bilač, Djedina Rika, Ivanovci, Ruševa, Sovski Dol, Paka, Imrevci, Dobrogošće, Migalovci. Gospoštiju je dobio 1728. Iv. Teodor Imbsen, 1745. kupio Franjo Barun Trenk, 1751. kupio Ivan Peterffy, a kasnije J. Svetić. Gospoštija Kutjevo ima sela: Kutjevo, Ašikovci, Bekteže, Biliševci, Cerovac, Ciglenik, Čaglin, Ćošinci, Duboka, Grabarje, Gradac, Gradišće, Granje, Hrnjevci, Jurkovac Knešci, Lakušije, Latinovci, Ljeskovica, Londžica, Lukač, Mitrovac, Novoselci, Porečje, Rajsavci, Sapna, Sesvete, Sibokovac, Stojčinovac, Sveti Đurađ ili Kula, Šumanovci, Tominovci, Trapare, Venje, Zarilac. Ovu je gospoštiju dobio od vladara već 1689. zagrebački kanonik Iv. Jos. Babić koji ju je 1700. prepustio požeškim isusovcima da bi mogli prihodima gospoštije uzdržavati svoju gimnaziju u Požegi. Oni drže tu gospoštiju do ukinuća svoga reda 1773. Gospoštija Kaptol ima sela Kaptol, Doljanovci, Bešinci, Podgorje, Lukač, Komarevo, Ramanovci, Galešić, Alilovci, Golo Brdo, Češljakovci. Vladar je tu gospoštiju dao 1701. đakovačkom biskupu, 1717. srijemskom biskupu, a kasnije đakovačkom kaptolu. 1877. preuzeo je gospoštiju tj. veleposjed grof Attems. Gospoštija Velika ima sela: Velika, Mitro vica (Trenkovo), Radovanci, Potočani, Draga, Poljanska, Škomić. Gospoštiju su posjedovali od g. 1702. grof Ullefeld, od 1719. Walsegg, od 1744. Fr. Trenk, od 1754. Iv. Peterffy, kasnije J. Svetić. Gospoštija Stražeman ima sela: Stražeman, Doljanci., Biškupci, Kantarovci, Toran, Sovinjak, Bankovci. Posjednici su gospoštije: od 1707. Fr. Crnković, 1719. El. Gereczy i Fr. Piirk, 1764. II. Gromon, 1802. Jul. Janković. 24
Kempf, k. g. 171-199.
223
Gospoštija Brestovac ima sela: Golobrci, Štitnjak, Kunovci, Ugarci, Jaguplije, Brđani, Skenderovci, Žigerovci, Svrzigaće, Boričevci, Vilić-selo, Perenci, Pavlovci, Deževci, Orljavac, Kujnik, Paskovci, Rasna, Koprivna, Čečavac, Šnjegavić, Vučjak, Oblakovac, Ivandol, Gučani, Bolomače, Zakorenje, Dolac, Brestovac, Daranovci, Nurkovac, Završje, Novo selo, Lipa, Busnovi. Gospodari su gospoštije od g. 1702. grofovi Sereni, 1732. Iv. H. Trenk, 1756. G. Horany, 1759 Iv. Strižić. Gospoštija Kamenska (kasnije priključena većim dijelom gospoštiji Pakrac) imala je sela: Oljasi, Lučinci, Bratuljevci, Sloboština, Podsreće, Vranić, Crljenci, Milivojevci, Nježić, Djedina Klisa, Mrtovlasi, Amatovci, Šeovci, Mihaći, Sažije, Mrkoplje, Bogdašići, Striježevica, Vučjak, Kruševo, Šušnjari, Vrhovci, Smoljanovci, Kaćunica, Ozdakovci. 1728. preuzeo je ovu gospoštiju, zajedno s pakračkom, barun Teodor Imbsen. Knežija (Kneziatus) Jakšići: ima sela: Jakšići, Čakotić, Bertelovci, Tekić, Vetovo, Turnić, Treštanovci. Za ova, inače lijepa i bogata sela usred Požeškog polja, nije Komora dugo mogla pronaći kupca nego je njima sama upravljala u svoju neposrednu korist. Bilo je i sporova sa susjed nim vlastelinima glede pripadnosti ovih sela. Neko su vrijeme spomenu ta sela spadala pod Pleterničku gospoštiju. Gospoštija je u selima svoga područja vršila upravnu vlast i sudovanje u prvoj molbi. Preko svojih pandura starala se za red i sigurnost suzbija jući hajdučiju. Obveze seljaka kmetova prema vlastelinu ili spahiji bile su uglavnom ove: seljak je od jedne sesije ili 24 jutra zemlje davao vlaste linu godišnje 56 besplatnih rabotara ili težaka, oko 3 for. u gotovom novcu, 1 kola drva koje je sjekao u vlastelinskoj šumi. Svoje vino smjeli su seljaci prodavati samo od Miholja do Đurđeva. Ogrijevno i građevno drvo dobivali su besplatno u vlastelinskoj šumi. Smjeli su saditi i proda vati duhan od kojega je vlastelin primao desetinu. Inače se desetina davala Zagrebačkom biskupu kao državnom velikašu (a ne crkvenom prelatu; zato su je davali i nekatolici). Velika se de setina davala od vina, žita, ječma, raži, zobi i kukuruza, a mala desetina od svinja, pčela, janjadi i sira. Mala je desetina prema carskom patentu od g. 1737. ukinuta. 25 Požeška
županija
1745-1923
G. 1745, 21. studenoga, obnovljena je u Požegi županija. Tako je Požega opet postala upravni centar za šire područje srednje odn. zapadne Slavonije, kako je to bilo u Srednjem vijeku i za turskoga vladanja (sandžak). Razlika je u tome što je nekada Požeška županija sezala na jugu do Save, na zapadu do Psunja, a sada je na jug išla samo do Cernika i Dilj-gore, na zapad sve do Ilove i Moslavačke gore. Prema Naputku kraljice Marije Terezije od 1. srpnja 1745. županija ima dva predstavnička tijela: veliku i malu skupštinu te izvršni organ 25 Nadbiskupski arhiv Zagreb, Acta Decimalia nr. 372, 375, 378, 390, 393, 395, 558, 621. — Buturac J., Požeški isusovci i kutjevačko vlastelinstvo, Hrvatska prošlost 2 - 3 . - Bosedorfer dr J., Agrarni odnosi u Slavoniji, Zagreb 1950.
224
vlasti s činovnicima kojima; je bio na čelu veliki župan. Na županijske skupštine dolazili su predstavnici gospoštija odn. plemići da više puta preko godine raspravljaju o potrebama i poslovima županije (izbor služ benika, gradnja i popravak cesta, mostova, kasarni i drugih javnih zgra da, osnutak i uzdržavanje osnovnih škola). Službenici županije, zapo sleni kao stalni činovnici, jesu: podžupan, bilježnik, blagajnik, veliki su dac, županijski odvjetnik itd. Zbog javnog reda i sigurnosti, radi progona razbojnika i kao pomoć kod ubiranja poreza uređena je četa pandura, pješaka i konjanika. Upravna i sudska vlast spojene su sve do sredine XIX stolj. Ubiranje poreza za kr. blagajnu nadzire Kr. ugar. namjesničko vijeće, a pobiranje domaće — županijske daće nadzire Hrvatski sabor. Županija je imala svoje urede u komorskoj zgradi koju je 1750. kupila za 3000 for. Zgrada je 1759. temeljito obnovljena. Tom je prilikom dobila novi krov koji je 1800. dotrajao, pa je drugi podignut. Oko g. 1895-1900. županijska je zgrada ponovno obnovljena. Izvana su tada izgrađene tri kule, a iznutra krasna županijska dvorana. Danas se ovdje nalaze uredovnice Požeške općine. Upravno se razdjeljenje područja Požeške županije tokom vremena različno mijenjalo. Županija se dugo dijelila na dva upravna kotara ili distrikta: gornji ili Pakrački i donji ili Požeški. U sredini XIX st. ti su kotarevi prozvani podžupanijama. Sudstvo je bilo dugo spojeno s uprav nom vlasti. Tek oko g. 1850. počelo se sudstvo odvajati od uprave, a ko načno se odvojilo istom oko g. 1870. Zbog vršenja sudske vlasti bila je Požeština već XVIII st. podijeljena u tri sudska kotara ili distrikta: Požeški, Pleternički i Bekteški (sa sjedištem najprije u Kuli, a kasnije u Bektežama). Oko 1850, nakon ukinuća kmetstva, Požeština ima tri upravna kotara: Velički sa sjedištem u Požegi, Pleternički i Bekteški, a bilježništva u mjestima: Pleternici, Ruševi, Bektežama, Kaptolu, Mihaljevcima, Brestovcu i Sloboštini. 1876. Požeština ima samo jedan up ravni kotar i četiri općine: Pleternica s 32 sela, Bekteže s 42 sela, Velika s 25 sela i Brestovac s 53 sela. Oko 1900: broj se općina povećava te se osnivaju nove općine u mjestima: Ruševa, Kutjevo, Jakšići, Kaptol, Mihaljevci, Stražeman, Požega vanjska, a nekoliko godina kasnije (1910) i — Vilić-selo. Požeška se županija 1886. povećala dijelom ukinute Vojne krajine pa je od tada do svoga ukinuća imala ovih šest upravnih kotareva: Požega, Brod na Savi, Nova Gradiška,,Novska, Pakrac i Daruvar. Županija je imala dosta veliku samoupravu koju je ometao raznim naredbama najprije Josip II, zatim Bachov apsolutizam (1849-1860) i konačno nesretno sklopljena hrvatsko-ugarska nagodba (od 1868—1886). Prema zakonskoj odredbi od g, 1886, županija je imala svoj upravni odbor i skupštine na koje su dolazili stalni i izabrani članovi. Požeška je županija u novije vrijeme svake godine objavila tiskom izvještaj o svom djelovanju. U starije vrijeme Županija je gradila i uzdržavala kasarne u Pleternici, Kutjevu, Velikoj, Brestovcu i Orljavcu, novačila i konačila vojsku, a sve do najnovijeg vremena: brinula se za javni red i sigurnost, osobito protiv hajdučije, promicala zdravlje kod ljudi i životinja, osobito protiv kuge, gradila je ceste i mostove, osnivala pučke škole i podupi rala srednje, unapređivala poljoprivredu, stočarstvo i voćarstvo. Još 15 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT l OBIČAJE
225
1864, kad vojna dužnost nije bila opća, Županija je imala smjelosti od biti poziv Vlade glede novačenja vojske. Na županijskim skupštinama čuli su se odlučni prosvjedi protiv nacionalnog ugnjetavanja od strane madžarskih političara i rodoljubni zahtjevi za ujedinjenje Vojne kra jine i Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Požeška županija šalje do 1848. svoje zastupnike posebno na Hrvatski sabor, a posebno na Zajednički hrvatsko-ugarski sabor, i to izravno, poput drugih slavonskih županija. U starije doba županija ubire državni porez. 1882. osniva se u Požegi Kr. porezno nadzornistvo, koje se kasnije zove Kr. financijsko ravna teljstvo, a u novije vrijeme Poreska uprava. Zgrada financijskog ravna teljstva sagrađena je na mjestu nekadašnjeg »episkopata« ili »biskupata« (tu je bio ured sa skladištima za sabranu desetinu Zagrebačkog biskupa). Vojska je do sredine XVIII stolj. boravila u požeškoj tvrdi (danas šetalište) čije je kamenje razveženo za podziđivanje novih kuća. 28 Nove su kasarne građene za Prvog svjetskog rata 1914—1915. Požega
grad
od
1765. d o
danas
1765. postaje Požega slobodan kraljevski grad. Prema povelji kraljice Marije Terezije od 1. rujna t. g. dobiva Požega uglavnom ove povlastice ili sloboštine: grad je izjednačen s plemstvom, zato šalje svog izasla nika na županijske skupštine i zastupnika u Hrvatski sabor, a prema selima, koja su joj otprije dodijeljena, vrši gospoštijska prava; bira slobodno sebi suca, 6 senatora ili vijećnika, bilježnika i druge službenike; ima pravo sudovanja; apelacije od gradskog suda idu pred kraljevski sud; zločince može suditi i na smrt (ius gladii); ima pravo birati župnika; ima 4 robena i marvena godišnja sajma, a tjedne sajmove nedjeljom i četvrtkom; drži autentičnu vagu; služi se vlastitim grbom i pečatom; ubire od građana porez i druge daće za svoje potrebe; u kr. blagajnu daje godišnje 800 for.; građani mogu biti samo oni koji su katoličke vjere; grad podržava veze s vladarom preko Ugarske dvorske kancelarije u Beču te preko Kr. ugarskog namjesničkog vijeća i Kr. ugarske komore u Budimpešti. Izbor gradskih službenika vršio se svake godine na dan 1. studenoga. Birani su: sudac, bilježnik, odvjetnik (fiškal), kancelist, kaštelan, sena tori, kapetan, krvnik, pučki tribun, blagajnik, liječnik, 6 pandura, lugar itd. Županija od samoga početka nastoji okrnjiti gradske povlastice i od lučivati u poslovima grada, ali se grad tome protivi i brani svaja prava. Tokom vremena, i druge, više državne vlasti smanjuju gradske slobo štine, vraćaju ih i opet smanjuju. U doba Bachova apsolutizma grad spada pod nadzor Županije. Prema zakonu o općoj upravi od g. 1882. " Kempf, k. g. 200-326.
226
gradsku upravu nadzire Kr. zemaljska vlada, a prema zakonu o općoj upravi od 1886. i 1895. grad opet spada pod nadzor Županije odn. veli kog župana. Gradsko zastupstvo ima 1879. 30 članova, a 1881. i dalje 16 članova. Od gradskih zastupnika bili su sastavljeni razni odbori koji su nadzirali gradsku upravu. Tako upravni, gospodarski, građevni, financijski, bolno-uboški i dr. Sve do 1945. vlast je u rukama građanske klase koja štiti i promiče u prvome redu svoje interese. Nakon pada njemačke okupacione vlasti i izvojevanog narodnog oslobođenja, preuzima vlast Narodni odbor grada. Narodna se vlast postepeno razvija i usavršava. Danas općina Slavonska Požega obuhvaća cijelu Požeštinu i dijeli se u šest regionalnih područja: Slavonska Požega, Pleternica, Čaglin, Kutjevo, Orljavac i Velika. Požega je oduvijek, kako u Srednjem vijeku i za turskoga vladanja, tako i Novom vijeku bila obrtnički i trgovački centar Požeštine. Još za turskoga vladanja imala je oko 50 malih mlinova kašikara, a u XIX st. desetak većih mlinova na Orljavi, Veličanki i Glogovcu. Već na početku XVIII stolj. bila su u gradu 2 pekara i 5 mesara. Osobito je bio ovdje razvijen krznarski obrt; već 1702. živi u gradu 25 krznara, uglednih i bo gatih građana. U isto vrijeme radi 13 krojača, a kasnije 50. Potraj XVIII st. nalazi se tu 36 opančara, 26 čizmara i 5 cipelara. Tokom XVIII i XIX st. posluje u gradu oko 15 kovača i bravara od kojih su nam se neke rukotvorine do danas sačuvale. Već 1702. ima 8 zlatara i kujundžija koji izrađuju razne ukrasne predmete od zlata i srebra. Ostali su obrtnici: zidari, tesari, kolari, bačvari, ličioci, staklari, limari, češljari, remenari, lončari, užari, gumbari. Obrtnici su nekada bili udruženi u cehove zbog unapređenja obrta i svojih probitaka. Najstarija poznata požeška cehov ska povelja potvrđena je 1696. u Beču od cara Leopolda. Tvornica piva radila je u gradu tokom XVIII i XIX st., preko 100 godina. Svilogojstvo se promicalo od XVIII-XX st. i u gradu i u selima za svilanu koja se nalazila u gradu. Ciglane su podizane u Požegi već u XVIII stolj., a s većim kapacitetom na početku XX st. Pečenjem rakije šljivovice bavili su se i privatnici i industrijalci. Na početku XX st. pro radila je u gradu tvornica pokućstva. Prva je požeška tiskara proradila 1862. (Mir. Kraljevića), druga 1904. (Hrvatska tiskara), a iza 1918. tiskare: Aleks. Tajkova, Rališa i Barišića, Kurtnakera i dr. Od malenih tvornica, u privatnim rukama, razvile su se posljednjih godina, kao društvena imovina, dvije velike tvornice: ljevaonica željeza i »Zvečevo« - proizvodnja bonbona i čokolade i dr. koje s raznim manjim poduzećima zapošljavaju više tisuća radnika. Za promicanje obrta, industrije i trgovine služile su ceste, pošte i željeznice. Ceste Požeškoga kraja bile su već u XVIII i XIX stolj. na dobrom glasu. Pošta je u Požegi otvorena već 1781, malo kasnije i u Kuli, a u posljednjih stotinu godina i u drugim mjestima Požeštine. Željeznica je do Požege izgrađena 1894, a do Velike 1914.
227
U vezi s obrtom, trgovinom i industrijom djelovali su u Požegj. i nov čani zavodi. 1872. osnovana je Prva požeška štedionica, 1892. Štedna i pripomoćna zadruga (kasnije: Pučka štedionica, Pučka banka dd.), 1904. Srpska kreditna zadruga, 1906. Banka za trgovinu i promet, zatim pod ružnica Prve hrvatske štedionice itd. Od vjerskih organizacija u Požegi najstarije su katoličke. One su dugo vremena imale u svojim rukama školstvo. Katolička župa s crkvom sv. Pavla spominje se već 1332. Franjevački je samostan osnovan u X I I I st., a za turskoga vladanja prenesen u Veliku. Od 1698-1773. djeluju u Po žegi isusovci kao nastavnici gimnazije i akademije uz staru srednjovje kovnu crkvu sv. Lovre, vjerojatno dominikansku. 1763. sagrađena je župska crkva sv. Terezije. Od sredine XVIII do sredine XIX stolj. nalazi se u Požegi subalterni konzistorij zagrebačkog Biskupskog ordinarijata. Pravoslavna je parohija prenesena iz Crkvenih Vrhovaca u Požegu u sredini XIX st. U isto je vrijeme osnovana u Požegi i židovska bogoštovna općina. Evangelička je crkva sagrađena na početku XX st. Nakon ukinuća isusovačkoga reda, nastavnici su u požeškoj gimnaziji najprije pavlini, onda svjetovni svećenici i svjetovnjaci, od 1828—1864. franjevci, a zatim svjetovnjaci. Današnja gimnazijska zgrada sagraiđena je 1877, a proširena u novije vrijeme. Osnovna je nastava u Požegi odu vijek vršena. 1876. osnovana je viša djevojačka škola koju su do ne davna vodile redovnice milosrdnice sv. Vinka. 27 Stanovništvo
grada
Požege
1700-1900
Godine 1700. ima Požega malo stanovnika, oko 160 obitelji. Među nji ma jedni su požeški prastanovnici koji su preživjeli tursko gospodstvo, a drugi su doseljenici koji su prošlih deset godina istom doselili. Koji je omjer među njima g. 1700, ne da se ustanoviti. Prastanovnika ima manje negoli prije 20 godina, a doseljenih Bošnjaka priličan broj što samo znači posljedicu dugog i teškog turskog rata. U tu malu Požegu sele od 1701—1705. u velikom broju Hrvati iz zapadnih strana; 1706—1721. sele i dalje Hrvati, ali u manjem broju; od 1722-1750. sele Hrvati i nešto Nijemaca; od 1751-1800. seli manje Hrvata, a više Nijemaca; od 1 8 0 1 1900. sele u većem broju Hrvati i Nijemci, a u manjem broju Srbi, Madžari, Česi i Židovi. Od 1701-1705. doselilo je u Požegu oko 110 obitelji, od 1706-1721. oko 240, 1722-1760. oko 190, 1761-1800. oko 400 obitelji, u svemu oko 940 obitelji. Iako je postepeni priliv novoga stanovništva u Požegi dosta velik, ipak ona dugo vremena raste samo malo-pomalo. Broj se stanovnika tek u po sljednjih 70 godina znatno povećao. Evo pregleda kuća i stanovnika u pojedinim godinama: 27
228
Ondje 330-439.
Godina:
Br. Kuća:
1702 1721 1746 1752 1760 1768 1780 1804 1810 1818 1832
218 350 — 352 366 376 390 371 380 434 —
Br. stanovnika
Godina:
Br. Kuća:
1356 1606 1713 1854 1876 1672 1794 2139 2398
1850 1860 1870 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953
453 480 — 512 566 780 — — — — —
Br. stanovnika 2304 2227 3062 3294 4077 4988 5899 7040 7125 8544 10163
Od g. 1700-1870. aktivni stanovnici Požege jesu većim dijelom obrt nici, znatnim dijelom službenici županijske i gradske uprave te vjerskih organizacija, a neznatna manjina poljoprivrednici, otprilike: 6 5 % obrt nici, 25°/o službenici i 1 0 % poljoprivrednici. G. 1780. ima 250 obrtnika i 83 kalfe, g. 1790. 347 obrtnika i kalfi. Oko 1750. spominje se 60 župa nijskih i 40 gradskih službenika. G. 1781. nalazi se u gradu 44 svećenika i redovnika, 98 slugu ili poljoprivrednih radnika, a 51 kućna pomoćnica. G. 1705. ima 80 vinogradara koji posjeduju oko 55 kopača vinograda i proizvode godišnje oko 17.100 oka vina. Vlasnici vinograda uglavnom su obrtnici, a radna snaga — nadničari, siromašniji seljaci iz okolišnih sela. G. 1700. ima u mnogo kuća: konja, i to 3 kuće po 3 konja, 21 kuća po 2 konja, a 86 kuća po 1 konja. U isto doba 33 kuće drže volove, 123 kuće krave (75 kuća samo 1 kravu), 4 kuće ovce i koze. Veći broj stoke (2 do 8 grla) uzgajaju poljoprivrednici, a obrtnici uglavnom po jednog konja i jednu kravu. Poljoprivredom i stočarstvom nije se nitko u gradu intenzivnije bavio. G. 1705. 8 bogatijih vinogradara imalo je 400-1000 oka vina, 7 njih 350-400 oka, a svi ostali manje od toga. 28 Od g. 1700—1870. stanovništvo se Požege, tokom vremena, postepeno, i to sasvim lagano povećava. Razlog je tome što je broj obrtnika ovisio o potrošnji seljaka Požeštine kojih je broj u istom razdoblju uglavnom stagnirao. Na maleni porast stanovništva sigurno je utjecala kuga 1739, požari 1842. i 1854, te razne druge nevolje. Ovome treba nadodati postepeno izumiranje prastanovnika i starijih doseljenika jer se uzgajanje djece smatralo u gradu uvijek prevelikom brigom. Ovo bi pitanje trebalo posebno proučiti. Poslije godine 1870. broj se požeških stanovnika brže i sve više pove ćava. To se uostalom događa i u drugim manjim hrvatskim gradovima na koncu XIX stolj. i u prvoj polovici XX st. Jedan od razloga tome pove ćavanju svakako je činjenica da u Požeštinu doseljuje veći broj Čeha, Madžara i dr., koji se intenzivnije bave poljoprivredom, ne predu i ne tkaju, mnogo toga nabavljaju kod obrtnika i kupuju u dućanima. Za primjerom Ceha idu i Hrvati i Srbi. Najnoviji veliki porast stanovništva posljednjih godina treba pripisati dobro razvijenoj požeškoj industriji i sveopćem preobražaju našega društvenog života. 20 Ondje 440-493. - Arhiv Hrvatske Zagreb, Urbarialia et Conscriptiones fasc. 134 nnmer. 46. - Nadb. arhiv Zagreb, Dec. n. 393.
229
Stanovništvo
Požeštine
1700-1950
Tokom vremena od g. 1700-1950, tj. kroz 250 godina, narod s raznih strana neprestano doseljuje kako u grad Požegu tako i u njezinu oko licu, u sela Požeštine. Doseljuju Hrvati: Ličani, Primorci, Gorani, Za gorci, Prigorci, Dalmatinci, Bošnjaci i Hercegovci, zatim Srbi iz Banije, Like i Bosne, i konačno Nijemci, Česi, Slovaci, Madžari i Židovi. Za sve njih je privlačiva »Zlatna dolina« požeška zbog plodnosti oranica, gla sovitih vinograda, zelenih bujnih livada i golemih šuma, a osobito zbog planinskog i nizinskog zdravoga zraka te obilne zdrave vode. Većina do seljenika ovdje ostaje, prilagođuje se prastanovnicima i starijim doselje nicima u pogledu jezika, ćudi i običaja, pa postepeno i izumire, a samo malo njih ostavlja ovaj kraj i traži plodnija naselja u istočnoj Slavoniji ili lakši posao i bolji život u kojem većem gradu. Postoje razni popisi stanovništva Požeštine od g. 1700-1950, ali obu hvaćaju samo dijelove njezina područja pa zato ne pružaju cjelokupnu sliku o kretanju stanovništva. Kako su i takvi popisi važni i poučni, mi ćemo ih ovdje po kronološkom redu nanizati. Počinjemo s popisom katoličkih kuća i stanovnika u raznim župama Požeštine tokom prošlih 200 godina. Evo broja kuća u ovim župama i godinama: Župa: Požega Pleternica Vrčin-Dol (ođn. Ruševa) Kutj evo Sesvete (Požeške) Kaptol Velika Stražeman Skenđerovci
God. 1746 526 161 204 175 108 228 216 155 241 svega
2014
1758 745 275 203 214 222 282 212 182 305
1769 705 263 240 189 216 262 175 178 288
1780 736 296 317 192 175 266 185 169 294
2640
2516
2630
Evo broja s t a n o v n i k a u o v i m ž u p a m a i g o d i n a m a : Župa: Požega Pleternica Vrčin-Dol (odn. RuSeva) Kutjevo Sesvete (PožeSke) Kaptol Velika Stražeman Skenđerovci
God. 1760
1769
1780
4386 2246 1677 1414 1928 3109 1247 1433 2192
4138 2314 2211 1424 1822 3478 2126 1359 2381
4977 2588 2994 1763 1683 3274 2108 1727 2644
19632
23253
23758
«vega 230
Treba napomenuti da je poslije g. 1769. Vrčin-Dol (odn. Ruševa) iz gubio dva sela i dobio dva druga veća sela, da je Pleternica dobila 2 sela, a Sesvete izgubile 1 selo. Na opći broj znatno utječe jedino to što je Ru ševa dobila dva sela s oko 700 st. Opći broj i inače pokazuje stanoviti porast hrvatskog stanovništva u drugoj polovici XVIII stolj. iako se u pojedinim župama zapaža opadanje stanovnika. Manji broj kuća znači izumiranje cijelih obitelji, a porast kuća - doseljavanje novih obitelji. 29 G. 1789. osnovano je nekoliko novih katoličkih župa u Požeštini. Zato se poslije te godine mogu praviti nove usporedbe u pogledu stanovništva. U slijedećoj tabeli prvi broj znači broj stanovnika g. 1793, drugi — 1830, treći 1880, četvrti - 1937. Brojevi promile kazuju: prvi broj, koliki je bio godišnji prirast, tj. razlika između rođenih i umrlih + doseljenici, na 1000 stanovnika između g. 1793. i 1830, drugi broj - između 1830. i 1880, treći broj - između 1880. i 1937. Broj prirafeta 1 0 % , jest povoljan, iznad ovoga broja dolaze još povoljniji brojevi, a ispod njega — nepovolj ni brojevi. Buk 1110-864-914-1560. -7,7%o; l°/oo; 12%o. Doseljenici! Jakšići ?-617-1020-2270. 13,3%o; 21,5%o. Doseljenici! Kaptol 2182-2322-1837-3391. l,7°/oo; -5,4°/oo; 14,9%o. Doseljenici! Kutjevo 1940-2726-2806-5039. 10,7%o; 0,6%o, 7,2%o. Doseljenici! Pleternica 2169-1949-1939-4442. -3°/oo; -0,l°/oo; 22,6%o. Doseljenici! Požeške Sesvete 1304-1224-1336-3087. - l,7%o; l,9%o; 23°/oo. Doseljenici! Požeški Brestovci 1390-1499-1318-2334. 2,l°/oo; -2,8%o; 13,5%o. Ruševa 1508-1905-1559-6294. 6,9°/oo; -4,5%o; 53,3%o. Doseljenici! Skenderovci 1438-1336-1028-2382.-2°/oo; - 5%o; 26%o. Doseljenici! SI. Požega 3763-4421-5243-9741. 4,6%o; 3,8%o; 15,5°/oo. Doseljenici! Stražeman 1933-1617-1358-2282. - 5,l°/oo; - 3,9°/oo; 12%o. Velika 2225-2359-1806-2712. l,6%o; -6,2%o; 8,8%o. Vetovo 1284-1200-990-2000. -l,8°/oo; - 4,3%o; 19,7%o. Doseljenici! 30 Gornji podaci bjelodano govore o izumiranju Hrvata prastanovnika i starijih doseljenika. Stanje se popravlja iza g. 1880. zbog masovnog do seljavanja, najprije Čeha i Slovaka, a kasnije Hrvata iz raznih hrvatskih krajeva. Kod srpskog pravoslavnog stanovništva u prvoj polovici XIX st. pri like su otprilike iste, a u nekim selima i povoljnije. Evo tabele njihovih parohija i stanovnika: 28
Ondje, Kanonske vizitacije Gušće i Svetačje vol. 1-4. Buturac J., Žiteljstvo Zagrebačke nadbiskupije kroz 150 godina, Katolički list 1941, br. 26, 28-30. 30
231
God. 1782 31
Parohija:
1860
857
Bolomače Čečavac Gradište Vučjak Londžica Paka Sloboština Smoljanovci Treštanovci Vrhovci-Požega Vetovo
748 976
1021
984 936 896 629
1170 1110
1160
1011 1065
928 550
924 350 930 747
400 1036
466
U cijeloj Požeškoj županiji ima 1782. 58.908 st., od toga katolika (ug lavnom Hrvata) 34.470, a pravoslavnih Srba 24.438. God. 1860. ima u istoj županiji 61.799 st., od toga 36.136 katolika i 25.089 pravoslavnih Srba. Iz ovoga izlazi da se Hrvati i Srbi kroz dulje vremensko razdoblje nisu godišnje povećavali ni za cijeli — 1 pro mile. U Požeškom kotaru, s granicama od 1885-1945, bez grada Požege, bilo je stanovnika u pojedinim godinama, kako slijedi: 1860 g. 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931
31370 Bt 30174 29122 35209 41351 47848 48023 52920
Područje današnje Požeške općine uglavnom se pokriva s područjem nekadašnjeg kotara s tom razlikom da su neka sela bivšega Brodskoga i Pakračkoga kotara pripojena Požeškoj općini od koje je odvojena Lon džica i pripojena Našicama. Na području današnje Požeške općine bilo je 1948. g. 58.798 St., a 1953. g. 62.760 st. Od toga je, kroz pet godina, grad primio 1619, a okolišnja sela 2343 novih doseljenika. Nacionalni sastav stanovništva u prvoj polovici XX st. na području današnje Požeške općine bio je u pojedinim godinama kako slijedi: Godina 3900 1910 1931 1948
Hrvati . . . .
. . . .
. . . .
27.022 31.753 38.184 41.141
. . . .
. . . .
10.534 12.002 13.893 13.190
Nijemci
Česi i Slov.
Srbi . . . .
. . 2744 . . 3781 . . 3691 . . 3389
. . . .
. . . .
Mad
. 3287 . . 2376 . 3278 . . . 2630 . 2462 . . . 1119 . 109 . . . 361
Od ostalih narodnosti bilo je 1948: 156 Slovenaca, 223 Talijana i 229 drugih. 31
232
Arhiv Hrvatske Zagreb, Požeška županija prot. br. 92c.
Prirodni priraštaj stanovništva od g. 1953-1958. iznosio je na pod ručju bivšeg Požeškoga kotara: 9,9 pro mile odn. na 1000 stanovnika. U pojedinim bivšim općinama kretao se prirodni priraštaj ovako: Čaglin 13,6; Kutjevo 7,7; Orljavac 8,6; Pleternica6,7; Sl.Požega 13,4;Velika6,8. Što dolazi do razlike u pojedinim regionalnim područjima, tumači se ti me, da je veći prirodni priraštaj u onom kraju gdje ima više doseljenih Bošnjaka, Hercegovaca i Ličana, a manji u kraju odakle mlađi naraštaj seli u grad. 32 Ukoliko Požeština kao cjelina, posljednjih godina, skoro zadovoljava u pogledu nataliteta i naravnog priraštaja, to treba upisati u zaslugu isključivo najnovijim doseljenicima, jer je i previše vidljivo da pra stanovnici i stariji doseljenici upravo pred našim očima izumiru sve više i više. Razlog je tome izumiranju onaj isti koji smo spomenuli za grad Požegu. Razna shvaćanja i običaji gradskog stanovništva prodiru sve više i u sela, najprije u ona koja su bliže gradu, a zatim i u najudaljenija sela. Nestaju nekadašnja shvaćanja da su djeca radost, utjeha i potpora obitelji, a prevladava mišljenje da su djeca samo smetnja i teret ljudskoj sreći i napretku. I odviše je jasno da se tu zapravo radi o sebičnom izbjega vanju svega onoga što znači požrtvovan rad za opće dobro. Cijelo je to pitanje novih naraštaja i izumiranje obitelji kako u svijetu tako i kod nas odviše zamršeno a da bismo se na ovom mjestu mogli upuštati u neko šire i dublje razglabanje. Mi eto dajemo samo građu i podatke, ono što historik može dati, a drugim stručnjacima ostavljamo da prouče i objasne zašto Slavonija neprestano izumire i što treba učiniti da se to izumiranje zaustavi. Naši siromašni i kršni južni krajevi, kao arsenal ljudskog materijala, stoljećima su pomlađivali, obnavljali i spašavali naše bogate sjeverne krajeve. No treba misliti i na to: Što će se dogoditi ako svijet našega juga zauzme ona ista shvaćanja koja prevlađuju na našem sjeveru! To je problem koji traži svoje brzo i uspješno rješavanje.
32 Sabljar Vinko, Miestopisni riečnik Dalmacije, Hervatske i Slavonije, Zagreb 1866. - Lakatoš Josip, Narodna statistika, Zagreb 1914. - Razna izdanja Statističkog ureda Zemaljske vlade kraljevine Hrvatske i Slavonije u Zagrebu.
233
PRVI
GRAD
DIO
POŽEGA
I POPIS POŽEŠKIH OBITELJI G. 1700 Abramčiković 1700-1784 (Abramgikovich, Abranykovich). 1721. su 3 kuće, u jednoj zlatar, a u 2 posjednici. 1716. je Jakob gradski sudac (načelnik, predsjednik gradske općine). 1783. živi Franjka udovica s još 2 čeljadeta ili stanovnika. Abramović 1700-1868.1721. obitelj je podijeljena u 3 kuće. 1748-1756. živi Grgo siromašniji obrtnik. 1783. 2 su gospodara kuće udovica Klara i Nikola neoženjen inkvilin. Agametović 1700-1721 (Agamet, Agiamet, Hagiemetovich). 1702. Grgo ima 2 konja i 3 krave. 1721. je gospodar kuće Kata. Andrašević 1700-1816 (Andrijašević). Obitelj je nastanjena u selu Arslanovcima, koji su kasnije pripojeni Požegi. 1775—1783. Mato pos jednik, 1779. živi 8 još dvoje, a 1783. s još troje ukućana. Anđelić 1700-1810 (Angelich). Krznar i posjednik, zatim velika trgo vačka kuća, u srodstvu s obitelji Adudić. 1721. ima 2 konja, 2 vola, 2 krave, 2 ovce, 3 jutra oranice, 9 kosaca livade, 6 kopača vinograda, a u selu Seocima voćnjak. 1761. ima 13 ukućana, 1768. su samo 4, a 1810. preostale su samo kćeri, koje dijele i nasljeđuju imovinu obitelji A. S nji ma obitelj izumire. Aničić 1700-1739. 1702. živi Marko zlatar, a 1705-1721. Mato krznar, koji je 1707-1710. gradski sudac. Njegova je imovina 1721.: 1 konj, 3 krave, 3 kos. livade, 3 kop. vinograda, podrug jutra oranice i 2 kuće. Babukić 1694-1862. To je krojačka obitelj, koja se do 1715. zove Gvardian, Gvardianov, Gardian. 1768-1783. živi udovica Marija s 4 ukućana. Iz ove obitelji potječe hrvatski književnik Vjekoslav Ba bukić. Bačaković 1700-1758 (Bacsak, Bozkovich). Obitelj živi u Arslanov cima. 1702. su 3 gospodara kuće, a 1721. 4, od kojih je 1 kovač, a ostali su trgovci i posjednici. Oni posjeduju: 3 konja, 2 vola, 1 kravu, 9 kop. vi nograda, 1 kos. livade, 3 jutra oranice. Baić 1700-1702. Marin nadničar sa ženom Barom i sinom Đurom. Balantić 1700. Kasnije se više ne spominje. 234
Barčalić 1694-1814 (Barcsolich, Barczeovich). 1702-1768. obitelj je nastanjena u 2, a 1771-1783. u 3 kuće. 1768. ima ih 9, a 1783. 14 sta novnika. Među njima su neki krojači, 2 mesara, 1748-1776. Đuro je tr govac. Bartolović 1672—1721. 1702. Augustin kožar, koji se 1721. spominje kao cipelar. Tada posjeduje: 1 kravu, 1 kos. liv. i 2 kop. vin. Druga obitelj s prezimenom B. nastanjena je u Požegi 1803-1812. Bektežlić 1699-1739. Obitelj je doselila iz Bekteža istočno od Požege. 1699. Bartol je trgovac. Bilobrk 1700-1712 (Belobrk). 1700. Ivan, 1702-1712. Đuro. Bošnjak 1700-1880. Pod ovim prezimenom ima u Požegi 1702. 11 ku ća, 1721. 3, 1761. 5 kuća. To su različne obitelji, a zajedničko im je jedino to, što potječu iz Bosne, kako im samo ime kaže. S vremenom dobivaju te obitelji i druga imena, tako Grabanta, Paulić, Topalović it.d. Za neke se obitelji jednostavno spominje »iz Bosne (napr. Simon de Bos na)«. Bavili su se različnim poslovima: tesari, nadničari i dr., a većina su bili mali posjednici. 1721. Miho s još 2 oženjena para u kući ima 3 konja, 2 krave, 3 j . oran., 4 kop. vin., 1/i j . voćnjaka, dok Brnjo inkvilin ima 1 kravu i 6 kop. vin. 1753. Nikola i Pavao su županijski panduri, a 1754. Antun i Luka su siromašniji obrtnici. Brkić 1699-1815. (Brko). 1699. Martin, 1718-1756. Marin najprije veći, a onda manji obrtnik. 1768-1783. Kata ud. s 4 st. Brodlija 1700. Ivan nadničar doselio iz Broda i brzo nestaje. Budimlić 1700-1721 (Budemlich). 1700-1707. Mato, koji je doselio iz Budima. 1721. Jerko ima V2 j . oranice. U isto vrijeme ima B. i n selu Lipi kod Požege. Budimlija 1700. Franjo krznar doselio iz Budima, Kasnije se više ne spominje, Burnazović 1699-1730. 1702. 2 su kuće: Mato krznar i trgovac žitom te ud. Marija. 1708—1729. Antun, koji je bio najprije gradski bilježnik* a zatim gradski sudac. 1721. posjeduje: 2 konja, 2 vola, 1 kravu, 2 j . oranice, 6 kop. vinagrada, 6 kos. livade. Obitelj brzo nestaje, ali joj se ime sačuvalo u Požegi do danas (ulica Burnazovićev Brod). Culinović 1700. Đuro krznar. Curić 1700-1739. Glave obitelji: 1700. Ivan, 1702-1707. Franjo, 1714 -1721. Filip kovač. Čengelović 1700. Kasnije se ne spominje, barem pod tim imenom. Ćurčibašić 1699-1710. (Ćurci tur. = krznar, ćurčibaša tur. = glavar kožuharskog ceha.) Ime dolazi od toga, što su se članovi obitelji bavili krznarskim zanatom. 1702. Matijaš ima 30 ovaca, po zanatu je krznar i trgovac voskom. Na južnoj granici Požege nalazi se 1702. mjesni naziv ćurčibašićeve livade. Po tome kao i po franjevcu Fra Nikoli Ćurčoviću iz g. 1690. čini se, da je to stara požeška obitelj. Možda je s ovom obitelji u vezi kasnije obitelji Ćurčić 1739-1761. U njoj živi 1761. Toma s 3 Čeljadi. «OD
Dabrović 1700-1739 (Dabar, Dobrovich). 1702-1705. Filip ima pečatnik i grb. 1720—1732. Ivo' krznar, trgovac i sabirač crkvene desetine, ima 2 konja, 2 krave, 3 junice, 1 svinju, 3 j . oranice, 7 kos. liv., 16 kop. vin., 1/i j . voćnjaka. Darđalija 1694-1708 (Dardalić). Obitelj došla iz Darde i nastanila se u Arslanovcima. Nikola krojač, trgovac voskom i kapetan. 1708. Ivan. Demić 1700-1849. 1702. Ivica i Miško, 1721. Miško i Jozo, 1753-1759. Franjo županijski pandur. 1761. ud. Marija s 3 čeljadi, 1768-1783. Antun s 4, zatim s 5 čeljadi. * Doksanović 1700-1723 (Docsianovich). Mijat krznar ima 2 konja, 2 krave, 3 junice, 3 kop. vin., 4 kos. liv., 2 j . oranice. 1723. Andro krojač. (Doksen tur. = devedeset.) Dubočanin 1700-1721 (Dubočanac). 1702. Petar ima 1 konja, 1 kravu i 1 kos. liv. Dugački 1700—1702. Lovro nadničar ima 2 krave i 1 j . oranice. Dugi 1700-1719. Simo ima 1 kravu. Dujan(ovie) 1700-1771 (Dujan, Duanovich). 1702-1711. Ivan ima 1 ko nja, 1 kop. vin., V2 kos. livade. 1721. Đuro kovač ima 1 konja, 1 kop. vin., V2 j . oranice. 1721—1768. ud. Lucija Duanovica, živi 1761. s 8 čeljadi, 1768. s 3, koja su 1771. siročad bez roditelja. Dulger 1700—1739 (Dunđer, Dungerin, Dungierin, Dungerović. Dunger i dunđer tur. = tesar i zidar). 1700-1706. Štipan, 1705. Martin, 17051719. Janko, 1717. Marko krojač, 1717. Ana. Obitelj živi u 3 kuće, ali za kuge u Požegi 1739. nestaje. Đaković 1672-1880 (Diak, Diaković, Gyakovich). 1700-1704. Mato, 1707-1733. Petar, 1715-1720. Đuro krojač. 1779. Josip inkvilin kape tan s 2 čeljadi. Đanić 1700-1749 (Gyamich). 1702-1721. Miko krznar, koji ima V2kos. liv., 4 kop. vin., V4 j . voćnjaka. 1705. Štipan, 1719. Franjo. 1862-1872. novodoseljena udovica Đ. Fališevie 1700-1719 (Felisavich, Felisanich). 1702-1705. Josip, 1706. Ivan, 1719. Mato. Filipčević 1700-1717. 1702-1709. Anto krojač, 1717. Jela. Franekić 1657-1849 (Frankidr Franikić, Franečić). 1702-1705. Šimun, 1702. ? udovica, 1717. Ivo krojač, 1721. Petar ima 3 kop. vin. 1748. Blaž manji obrtnik. 1761. ud. Ana s 3 st. 1779-1783. Antun s 3, za tim 4 st., a Mato samac. Franjić 1657-1849 (Frainich). 1758. Mato biskupski desetinar. 1761. ud. Marija s 5 st. 1768-1771. Franjo s 2 st. 1809. Filip staklar. Garbanjar 1700. Jurica. Garetić 1700. Jakob. Garić 1700-1821. 1700-1721 Pavao trgovac voskom i krojač, a 1710. gradski senator. 1756. 4 kuće: Pavo veletrgovac, Franjo gradski senator i sudac, Miško, Lovro krojač. 1761. Gašpar županijski sudac, koji je 1765. sa ženom Viktorijom r. Gorički dobio plemstvo. 1795. Josip župa nijski sudac. 1761. u kući Gašpara 5, u kući Lovre 6 st. Ud. Kata 1779. sama, 1783. s 2 st. Gimbelta 1700-1702. Ivan. 236
Gnidić 1700-1771 (Gnida). 1702-1705. Petar, 1719-1748. Jakob ma nji cipelar ima 1 konja, 4 krave* podrug kosca liv., 3 kop. vin. 1771, djeca siročad bez roditelja. Golub 1700-1721. 2 kuće, doseljene iz zapadne Hrvatske. 1700. Stje pan trgovac, 1721. Adam cipelar ima 2 krave, 2 ovce i 5 kop. vin., a Antun inkvilin 1 kravu, 2 kop. vin., V2 j , oranice. U XIX. st. druga obitelj G., doseljena 1801., živi do 1870. Grabantić 1700-1800 (Grabanta, Grabančić). 1761-1779. 2 su kuće: Ivo posjednik i Marin slabiji obrtnik odn. njegova udovica. U kući Ive ima 1761. 5 st., 1768. 3. 1779. 4, 1788 5 st. Grčić 1700-1880 (Gerchich). 1702. Ivo zlatar. 1721. su 2 kuće: Šimo ima 3 kop. vin., ud. Mara 1 kop. vin. 1779. ima 5 kuća s 20 st.: Stjepan 7. Đuro 3, Jakob 4, Ivan 4, Antun 2 st. 1783. su 3 kuće sa 17 st.: Đuro 5, Jakob 7, Ivan 5. Grgetac 1700. Ivan preselio u Mitrovac kod Kutjeva. Grgić 1700-1869. 1700. Jakob. 1739. siromašna udovica Kata. 1748. Nikola bolji obrtnik. 1754-1761. ud. Ana s 4 st. 1771-1804. Ivo gradski senator i kapetan, koji 1779. živi s 3, 1783. s 4 čeljadi. Grifner 1700. Gumbar 1699-1783 (Gombar, Biskupić, Friemberović). 1706. Sjepan trgovac voska, 1718. Ivan, 1748. Antun trgovac. Mato i Tomo inkvilini, 1771-1783. 2 udovice samice: Marija i Lucija. Gvozdarić 1700-1707. 1700. Mato, 1705. Ivan, 1707. Šimun. Haramzađić 1700-1783 (haram tur. = prokletstvo). 1700-1721. Marin cipelar, 1708. Đuro, 1768-1783. ud. Marija 5 st., a zatim sama. 1771. Mato. Hermenlija 1700-1705 (Ermenlija, Hermenlin). (H. tur. = onaj, koji od dlake pravi jastuke.) 2 kuće: Ivan mesar i Antun. Hunalić 1688-1771. 1688. Marin dobio plemstvo. Iđanović 1700-1771. 1700 Mato, 1714. Franjo, 1715-1721. Andrija krojač i trgovac, 1728. Ivo krojač. 1770. Ivanu podijeljeno plemstvo. Ilić 1698-1761 (Illyeh). Obitelj je nastanjena u Arslanovcima. 1698. Mato trgovac. 1702-1754. Luka zlatar. 1761. Mato sa 7 st. 1862. Jefto I. iz druge, novo doseljene obitelji. Ivandoljanin 1700. Doselio iz Ivan-Dola zapadno od Požege. Možda je kasnije promijenio prezime ili se vratio u svoje selo. Ivanović 1651—1880. Ovo je stara požeška obitelj. Iz nje valjada potječe franjevac Fra Mijo Ivanović 1658 (Starine XXX, 14). 1700-1702. Bernardin krojač, 1701-1702. Martin i Ilija krojač, 1707. Luka, 1713. Ivan. 1721. Pavo, 1753. Mato županijski pandur. 1771—1779. Toma s 5 st., 1804. Antun senator. - Pod istim je imenom i ciganska obitelj u Ci ganskom sokaku (od Arslanovaca prema današnjem kolodvoru): 17791783. Lovro s 5 st. Izaković 1700-1721 (Isakovich). 1701-1706. Šimo, 1702-1721.Pavo, 1717—1721.Antun i žena mu, svi krojači. Pavo ima 1 konja, 1 j . oranice, 2 kos. liv., 4 kop. vin. Antun posjeduje 1 konja 1 kravu, 2 kos. liv., 5 kop. vin., lU j . voćnjaka. 237
Jakobović 1651-1721. (Jakubovich). 1700. Filip, 1706. Antun, 17061721. Mato, 1718. Ivo. 1721. Martin krznar. Mato ima 1 kravu, 1 j . ora nice, 3 kos. liv., a Martin konja, 2 krave, 1 j . oranice. Jelenčić 1700-1761 (Jelenich). 1701-1721. Blaž inkvilin bez imovine, 1748-1761. Jakob pekar trgovac s 2 st. Jozepčević 1700-1880 (Jozepac, Jozepković' Jozipović, Josipović). 1702. Antun, 1709. Đuro, 1721. Stipo, 1761-1783. Antun 4. zatim 6 i 7 st. Jurišić 1700-1880. 1700. Ivan, 1768. 2 kuće: Nikola 11 st., Mato 6 st. 1779. Nikola 5 st., Mato 5 st. 1783.: ud. Kristina 2 st., Mato 5 st. Kaltakdžija 1700-1721 (Kaltačkić« Sedlar; tur. kaltakdžija = sedlar). 1721. Mato ima 1 j . oranice, 3 kop. vinograda. Kaluđerović 1700-1721 (Kaluđer). 1700-1702. Grgo krojač. 17191721. Marko krznar s 2 oženjena para u kući, a ima 1 konja, 4 krave, 2 j . oranice, 2 kop. vinograda. Kanižanac 1699-1721 (Kanisasia, Kanižlić, Kanižančević). 1699-1702. 2 kuće: Adrija trgovac i Franjo, 1705. Josip. Druga je obitelj Kanižlić, iako obje potječu iz Kaniže u zapadnoj Ugarskoj. Kanižlić 1700-1721 (Canislich, Kanisliich). 1700-1702. 3 kuće: 1) 1700-1702. Marko; 2) 1702-1721. Ivo krznar-krojač, koji 1702. ima 4 kop. vin., 3 kos. liv., 1 j . oranice, a 1721. 9 kop. vin., 6 kos. liv.; 3) 1702 Marin, koji 1702, sa 3 oženjena para, ima 3 konja, 2 vola, a 1721, 2 krave, podrug j . oranice, 3 kos. livade, 5 kop. vinograda. Iz ove obitelji potječe Požežanin književnik isusovac Antun Kanižlić. Kapamadžić 1700-1721 (Kapamadža, Kapamovich; kapamadžija tur. — onaj, koji pravi pokrivače). 1707-1721. Jakob cipelar ima 1 kos. liv., 4 kop. vin. Karađurović 1700-1705 (Karagurovich, Karasinovich). (kara tur. — crn.) 1702. Đurko ima 1 konja, 1 kravu, 2 kop. vin., 3 kos. liv. Karakatić 1700-X (Karakata). 1702. Đuro, 1721. Miško tesar. 1761. 2 kuće posjednika: Ivo 3 st., Antun 6 st.; 1768. Ivo 6 st., Antun 5 st.; 1779-1783. Antun 7 st., Mato 3 st. Katanić 1700-1783. 1700-1721. Jakob zlatar, 1721. Mato zlatar. 1721. Jakob ima 1 konja, V2 j . oranice., 1 kos. liv., 4 kop. vin., Mato 1 konja, 1 vola, 2 krave, 3 kos. liv., 8 kop. vin. 1761. Jakob 4 st., a 1768-1783. ud. Manda sama. Kazaz 1700-1739 (Kazaz tur. = svilar, koji pravi gajtane i druge ukrase od svile). 1702-1716. Martin, koji 1702. ima 1 konja, 1 kravu, 2 kop. vin. Njegova ud. Kata Kazazovica 1721. ima V2 j . oran., 1 kos. liv., 10 kop. vin., V2 j . voćnjaka. Kendro 1700-1717 (Kentro, Kentrinica). Nikola, Kata. Kesić 1700-1771 (Keszo). 1702-1707. Petar bez imovine. 1721. Antun mesar ima 1 konja, 1 kravu, 3A j . oranice. 1761—1771. Stipo. (Kesa ili eese tur. = vrsta torbe) 238
Kobašlija 1700-1702 (Cobbas). 1700. Mato doselio iz Kobaša, 1702. Vuk. Obitelj je brzo nestala: ili je promijenila prezime ili se vratila u selo. Kolesar 1700-1706 (Kolesarić). Možda je odselio u Jakšiće. Korović 1700-1814 (Koro, Korouf, Koronnes, Corobicza). 1701-1710. Nikola, 1704-1709. Mato, 1705. Petar, 1721. Kata ima 1 konja, 1 kravu, 2 j . oranice, 2 kos. liv., 3 kop. vin. 1748-1761. Grga manji obrtnik ima 10 čeljadi, 1768. Lovro 6, 1767-1771. Andrija. - 1779. Petar 8 čeljadi. Kos 1700-1805 (Cos). 1702. Mato, 1748. Grgo trgovac, 1768-1771. ud. Marija iza pok. Đure (krojača?) s 4 st. Košutić 1699-1783. 1699-1705. Andrija mesar i trgovac, 1700. Mato, 1707. Ivan, 1721-1728. Miško krojač, 1768-1779. Ivan 6 st., zatim 5. 1783. Marin ima 3 čeljadi. — 1771. obitelj K. naslijedila imanje Drozclovića. Kovač 1700-1862 (Faber, Covach). Po zanatu svakako kovač. 17001705. 3 kuće: Ivan, Marko i Toma. (Osim toga, 1702. obitelj Čičakčija zove se također Kovač.) 1748. Ignacije. Josip ima 1761. 4 st., 1783. 2 st. 1788. Franjo i Mato su posjednici. Kovačević 1700-X (Kovazovich). 1700. Helena. 1713. Ilija, 1721. Stipo ima 1 konja, 1 kos. liv., 3 kop. vin. 1748. Stipo krojač. 1768. Martin 8 st. 1768. u 3 kuće 12 st., 1783. u 3 kuće 19 st. (Ivan, Andrija, Franjo). 1816. ima u Požegi 9 kuća obitelji K. Međutim je 1834. dose lio iz Odvoraca Đuro K. Krešević 1699-1748 (Creso, Kresso, Kreschevicza). Obitelj vjerojatno potječe iz Kreševa u Bosni. 1699-1705. Petar, 1714. Mato, ud. Ana ima 1721. 1 kravu, V2 j . oranice, 3 kos. liv., 3 kop. vin. 1748. Antun siromaš niji obrtnik. Kujunđžibašić 1700-1719 (Kuiungibassich, Kuiungibassin, Kolungibassin). (kojundžibaša tur. = glava zlatarskog ceha.) 1705. Pavao ima u Požegi najviše vina, 1000 oka, 1709-1710. je gradski sudac. U drugoj kući K. 1707. ud. Marija. Kujundžić 1700. Stjepan. Kujundžija 1700. (kujundžija tur. = zlatar.) Cvitko. Kutjevac 1700-1719 (Kutivac, a Cuttieva). Krojač Andrija, zatim Mikula. Legianović 1700-1814 (Legyanovich). 1700-1714. Martin, 1702. Mijo, 1717-1721. Antun krojač. 1761-1768. 3 kuće: Ivan s 2, zatim 4 st., Josip krojač s 4 st., Antun s 4 st. 1779. 3 kuće: Kata djevojka 3 st., udovac Antun 3 st., udovac Ivan 2 st. 1783. 3 kuće: udovac Antun 4 st., neženja Antun 3 st., neženja Filip 2 st. Lipljanić 1700-1892 (Lipljanin). Doselio iz sela Lipe, zapadno od Požesce. 1710, Marko, 1718. Mato, koji ima 1721. 1 konja, 1 kravu, 1 j . oranice, V2 kos. liv., 3 kop. vin. 1739-1754. Franjo krojač. 1779-1783. ud. Manda 4, zatim 6 st. 1793. dobio je plemstvo Franjo, poreznik ŽupaLiscević 1700-1892 (Lisičić, Lisić, Lisac, Lisec). 1702-1715. Franjo krzaar i senator grada. 1709. Manda. 1720. Đuro. 1721. Nikola ima 239
1 konja, 2 krave, 3 kos. liv., 4 kop. vin., podrug j . oranice. Isti je 1726. crkveni desetinar. Bolto ili Baltazar ima 1761. 5 ukućana, 1767. odlazi iz Požege u Primorje, zatim u okolicu Virovitice, 1771. se vraća u Požegu. 1783. ima u kući 6 čeljadi. - Plemstvo je dobio Šimun, još 1688., zaslu žan u borbi protiv Turaka. Lukinić 1700-1804 (Lukiničin, Lukinica), 1702-1707. Bartol, 1721. Gašpar, 1760. Antun, 1761. udovica Marija 6 st. 1804. Antun. Majmunović 1700-1721. 1700. Marijan, 1711-1721. Ivan kovač ima 1 konja, V2 j . oranice, 3 kop. vin. Mali 1700. Ništa potanje ne znamo. Maravić 1658-1783. Stara požeška obitelj, u srodstvu g. 1658. s bosan skim biskupom Marinom (Starine XXX, 30). 1702. Marin krojač. 1721. Franjo ima 1 konja, V2 j . oranice. 1748. Blaž mesar, 1761. Filip 6 st. 1779. 2 kuće: ud. Filip 2 st., Mato 6 st. 1783. 3 kuće: Mato 7 st., dje vojka Kata 1 st., ud. Klara 2 st. Marčačević 1700-1796 (Marcsacsevich, Marschachevich, Marzezovich, ili Gajski ili Čurčibašić). 1700-1721. Mato krojač i trgovac. 1701-1708. Kata. 1707-1721. Mijo, u kući 2 oženjena para, bio je gradski sudac 1707., 1711-1712., 1721., a gradski senator 1715. 1712. Luka, 1713. Antun. 1717—1721. Franjo krojač ima 1 konja, V4 j . oranice, 2 i po kos. liv., V8 j . voćnjaka. 1739-1756. Andro krojač i veletrgovac. 1768. Ivan M. ili Gajski 5 st. 1769-1779. Franjo Ksaver gradski vijećnik 5 st. Maretić 1695-1721. 1695. Tomo komorski provizor i 30-ničar. 1720. Đuro, 1721. Ivan kolar. Markovič 1672-1739. Obitelj živi u Arslanovcima. 1700. Mijo, 1710. Mato, 1719. Luka, 1739. Vidak krojač. 1811-1862. pod istim imenom druga porodica. Martinić (Martinčević) 1700-1872. 1700-1708. Franjo. 1721. Toma ima 1 j . oran., 3 kop. vin. 1761. ud. Ana 2 st. 1779-1783. Franjo 3, zatim 4 st. 1786-1796. Ivan lončar. Martinović 1651-1779. 1702. Franjo i Marko. 1704 Petar. 1713-1721. Marin mesar ima 5 kop. vin. 1732. Đuro vrhovni crkveni desetinar zag rebačkog biskupa u Slavoniji, 1745-1761. županijski sudac, ima svoj grb; živi u kući s 2 čeljadi. 1779. Stjepan 4 st. Masničić 1700-1721 (Masnica, Masnijević). 1700. Nikola, 1700-1707. Mato, 1704. Ivan, 1721. Đurko. Matanović 1700-1783. Đuro posjednik ima 1721. 1 konja, 1 kos. liv., 3 kop. vin. 1761-1768. Antun 3 st. 1761-1783. Petar 5, zatim 3 st. Matijević 1657-1880 (Matievich). 1700 Nikola, 1719. Marko. 1721. 3 kuće: Vid krznar ima 1 konja, 2 vola, 4 krave, 4 kos. liv., 5 kop. vin., V2 j . oran., V2 j . voćnjaka. Đuro remenar ima 2 kuće, 1 konja, 1 vola' i kravu, 6 kos. liv., 8 kop. vin., podrug j . oranice. 1761. 3 kuće. 1779. 3 kuće: Djevojka Ursula sama, ud. Franjo 5 st., ud. Helena 4" st. 1783. Ivan 4 st., Franjo 6 st. U XIX. st. živi u Požegi pod imenom M. još jedna, pravoslavna obitelj. Matković 1699-1858. 1699. Đuro trgovac. 1702. Mijo zlatar. 1709. Nikola. 1717. Franjo krojač. 1721. Luka krojač trgovac ima 2 j . oran., 5 kop. vin., 2 konja. 1779-1783. Andrija 7, zatim 5 st. 1816. 5 kuća. 240
Mesar 1700-1705. Drugo mu je prezime Kvočka, a treće Bošnjak. 1701. Ivan, 1702. Josip, 1705. Ilija. Mihalović 1643-1761 (Mialovich). 1700. Mijo, 1702-1721. Toma, 1711. Cvitko. 1761. ud. Ana 4 st. Mihaljević 1630-1825. Stara požeška porodica. Iz nje potječe franje vac Ivan. biskup, osnivač latin, škole u Požegi 1637. 1705-1721. Nikola, 1721. Tomo. 1721-1761. ud. Marija 6 st. 1771. Pavo i Stipo. 1779. 4 kuće: Bartol 2 st., Antun 3 st., Stjepan 7 st., Pavao 4 st. 1810. inkvilin. Mihin 1700. Martin. Mikolić 1700-1721. Marijan. Milić 1700-1756. 1700. Mijo. 1715-1736. 3 kuće: Pavo krojač, trgovac, gradski prisjednik (assessor), Ivan 1U j . oran., Petar. 1736. Pavo vrši službu crkvenog desetinara te ima svoj pečatnik i grb. Milosevic 1672-1810 (Miloš). 1702-1721. Ivan ima 1 konja, 1 kravu, V2 j . oran., podrug kos. liv., 2 i pol kop. vin. V2 j . voć. 1761. Ivan 5 st., Blaž 9 st. Isti Ivan 1768. 6, 1779. 5, 1783. 3 st. Mlinarić 1700-1880 (Mlinarović). 1701-1705. Marijan kožar u Arslanovcima. 1719. Pavo mlinar. 1728. Mato krojač. 1748. Luka krojač (?). 1761. Antun trgovac i krojač 3 st., Andrija 7 st. 1768 Andrija 5 st. 1779. u 3 kuće 11 st., 1783. u 3 kuće 16 st. 1796. Mato gradski blagajnik. Musić 1700-1779 (Musa, Musinica, Muzych, Muszich). 1700-1716. Ana. 1700-1702. Nikola nadničar. 1705-1721. Franjo ima XU j . oran., 2 kop. vin. 1717. Jakšo krojač. 1761. Andrija 5 st. 1779. ud. Manda 2 st. Mutavčić 1700-1751 (Mutapgich, Mutaschia,Mutapchich, Mutapchia). 1700-1702. Ilija, 1701-1706. Tomo, 1702. Ivan, 1703. Marijan, 17051721. Mato, koji ima 1 kravu, užar. 1717. Đuro. Još se 1771. spominju nasljednici obitelji M. Nalbautić 1700-1710 (Nalbantić, Halbantić, nalbauta tur. = kovač). 1700. Kata, 1702-1710. Grga kovač. Ninković 1700-1714. Đuro, zatim Marin i Rafael. U sredini XIX. st. 2 obitelji: jedna katolička (Ivan), a druga druga pravoslavna (Savo). Odobašić 1688-1816 (Odobaša). 1688. Andrija dobio plemstvo. 1799. Dragutin županijski podsudac. Čini se da je obitelj živjela manje više izvan Požege, kako to već bude s činovnicima. Ogramić 1660—1754. Obitelj je doselila iz Olova u Bosni u sredini XVII. st. Iz nje potječe bosanski biskup franjevac Nikola Ogramić Olovčić (Plumbensis). 1701. Jakob, 1717-1721. Luka krojač, 1748-1756. Mijat, najprije bogatiji, a zatim siromašniji obrtnik. Oštrokapić 1700-1771 (Ostrokapa). 1702. Vid nadničar, 1721. Đuro cipelar ima 1 konja, 2 krave, 3 kop. vin. 1771. Marin. Otupaga 1700. Marijan. Pavlić 1700-1862 (Paulich). 1700-1706. Ivan. 1783. Đuro 3 st. Petković 1650-X. 1700-1768. Marin cipelar. Ima 1721. 1 konja, 3 krave, 1 kos. liv., 2 kop. vin. 1768. 2 st,, a 1779-1783. ud. Marija sama. 1688. podijeljeno je plemstvo Grguru P . iz Mijaljevaca kod Pleternice, za kojega se ne zna, da li je u srodstvu s P. u Požegi. Petrović 1694-1892 (Zrakulinović). 1700. Marko, 1703. Đuro, 1705. Grgo, 1714. Lovro. 1721. 4 kuće: Mijo krznar, Mato lončar ima 1 j . 16 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
241
oran. i 2 kop. vin., Filip krznar ima 1 j . oran., 1 konja, 1 kravu, 2 kos. liv., 2 kop. vin. Kata udov. inkvilin bez imovine. 1723. Ilija krojač. 1728. Mato krojač. 1761. u 2 kuće 17 st., 1768. u 4 kuće 19 st., 1779. u 4 kuće 26 st. 1783. u 4 kuće 22 st. 1748. Ilija veletrgovac i gradski sudae, 1756. Marin veletrgovac (zajedno sa Stipanovićem). 1775-1783. Jakob i Miško užari. Pinotić 1688-1721. Stara krznarska požeška obitelj. S njom je vjero jatno u vezi u narodnoj pjesmi spominjani junak, koji se proslavio kod oslobađanja Slavonije od Turaka. 1688. franjevac Ivan. 1702. 3 kuće, 1721. 4 kuće i to 3 krznara i 1 krojač. 1700-1704. Luka, 1702-1721.: Martin krznar ima 1 konja, 3 kos. liv., 3 kop. vin., xh j . oran. 1721. Štipan krznar ima 1 konja, 4 kos. liv.., 10 kop. vin., V8 j . voćnjaka. 1721. Petar krznar ima 1 kravu, 2 ovce, 2 pčelca, 3 kop. vin. 1721. Martin krojač ima 2 konja, 2 vola, 1 kravu, 3 pčelca, podrug j . oran., 4 kos. liv., 5 kop. vin., V8 j . voćnjaka. Popčević 1700-1771 (Popo, Popčović, Popovac). 1700-1721. Ivo ima 1 konja, 5 kop. vin., V2 kos. liv., V8 j . oran. 1701-1739. Antun. 17021705. Petar ima 1 konja, 6 kop. vin. 1768. Natalis 5 st. 1768-1771. Antun 2 st. Obitelj P. u XIX st. nema sa spomenutom veze (1812). Rorić 1700-1748 (Roro). Mato mesar ima 1721. konja, 1 kravu, 1 kop. vin., ZU j . oran. 1748. Jozo imućniji obrtnik. Saračević 1653-1845 (Saraichevich). 1699. Bartol trgovac. 1702-1715. Marko kožar, gradski senator. 1702. Đura. 1705. Mato. 1712. Marin. 1728. Antun krojač. 1748-1785. Antun veletrgovac i senator, sa 7, zatim 3 čeljadi. 1761. zove se ova obitelj i Botulić. 1793 podijeljeno je plemstvo de Dobor Josipu i Ivanu te njegovoj ženi E. r. Maljevac. (1750. postoji u Ozdakovcima zapadno od Požege obitelj S. pravoslavne vjere.) Sarajlija 1700-1739 (Saralia, a Saraevo ili Gučo). 1702. ima u Požegi pod ovim prezimenom 5 kuća, a 1721. 3 kuće. 1700. Toma, 1702. Đuro, Grgo krojač, Ivan tesar, Petruša udova. 1705. Luka, 1706. Franjka i Anđela, 1707. Josip i Marin, 1709. Šimun. 1721. Petar, Janko i Mijo imaju svaki napose kuću, zemlju i marvu. Možda se prezime kas nije zamijenilo drugima, a možda su 1739. izumrli, jer je tada 5 osoba umrlo. Sinković 1700-1816 (Senjković, Senković). 1702. ud. Lucija. 17481768. Petar siromašniji obrtnik 5 st., 1771. njegova udovica. Sirćetić 1694-1783 (Sirćo Sirćac, Sirćetlić). 1694-1705. Stipo krojač. 1721. Lovro krojač. 1748-1783. Antun mesar 4 st., zatim 3 st. Sjašilo 1694-1730 (Szyasilo, Zyasshlo). Ivo i Mato krojači. Skenderlić 1699-1821 (Skenderlija). 1699-1721. Jakob, trgovac vos kom, krojač i krznar, ima 1702. 2 konja, 5 volova, 5 krava, 2 kop. vin., 4 kos. liv., 10 j . oranice, a 1721. u kući su 4 oženjena para, posjeduju 6 konja, 2 vola, 8 krava, 16 ovaca, 11 kos. liv., 7 kop. vin., 7 j . oranice, podrug j . voćnjaka, 2 i pol mlina. 1701. Ivan, 1702. Josip bez imovine. 1702. Petar ima 2 konja, 1 vola, 5 krava, 3 j . oranice. 1717 Blaž krojač i Šimo krojač. 1732 Grgur senator. 1733 Franjo krojač, 1779. ud. Mato 242
4 st. 1761-1792. Ivan ima 9 St., zatim 4 i onda 5 st. Isti je 1792 proglašen plemićem, doctor utriusque iuris, advokat i zamjenik velikog župana (locumtenens comitatus). Sokač 1700-1727. Đurko. Srimčević 1699-1871 (Srimac, Sremčević). 1699-1704. Šimo zlatar ima 1 kravu, 1 kop. vin., 1 j . oran. 1721. Andrija ima 1 konja, 1 kravu, Z U j . oran.* 2 kop. vin. 1760-1783. Jozo posjednik 6, zatim 5 st. Đuro (Zrimac) posjednik u isto vrijeme 4 st. 1761. Franciska ud. sama 1797. Franjo učitelj. 1798-1800. Miho mesar. Starčević 1700-1812 (Starković, drugo prezime Martinčević). 1701 -1721. Martin ima 1702. 2 konja, 2 vola, 3 krave, 4 kop. vin., 3 kos. liv., 1 j . oran., a 1721. 1 konja, 2 krave, 1 svinju, 3 j . oran., podrug kos. liv., 3 kop. vin. 1721. Mato ima 2 konja, 1 kravu, 2 j . oran., 4 kop. vin., V8 j . voćnjaka. 1715-1720. Nikola krojač, a Franjo županijski listonosa, 1739-1771. Andrija krojač 4, zatim 5 st. 1761-1783. Jakob 9, zatim 6 st. 1761. ud. Marin 5 st. 1768. ud. Kata 2 st., 1779-1783. ud. Klara 6, zatim 4 st. Strikić 1700-1783 (Stric, Striko, Strikanović, Strikinić, također drugo prezime Benković, možda i Amidžić, jer amidža tur. = stric). 1702-1721. Ivan, koji 1721. ima 1 konja, V2 j . oran. Nasljednik Ivan 1768. 7 st., 1783. 3 st. 1768. ud. Kata 4 st. Sudac 1700. Marko. Svirac 1700-1862 (Sviranić, Sviralić, Sviračević, Svirač). 1702—1721. Mijo ima 2, zatim 7 kop. vin. 1761—1783. Franjo 3, zatim 2 st. Šerić 1700-1839. Obitelj živi u Arslanovcima. 1700. Antun, 1702. Ilija. 1705—1721. Ivo ima 1 konja, 3 kos. liv., 4 kop. vin., podrug j . oran. 1739-1751. Antun. 1768. Ana ud. 3 st. 1783. Ivan inkvilin 3 st. Šimuničević 1699-1812 (Šimunčević). 1700. Franjo. 1702-1703. Luka krznar i trgovao voskom, ima livadu kod Orljave i možda mlin. 17041707. Martin činovnik. 1725-1761. Nikola crkveni desetinar, gradski su dac 1746., mlinar, ima svoj grb, živi 1761. s 9 čeljadi u kući. 1768-1783. ud. Kristina 6, zatim 3 i 2 st. 1779. Mato. Šimunović 1700-1783 (Šimonović). 1700. Ivan. 1721. Petar ima 1 vola, 1 kravu, 1 j . oran., podrug kos. liv., 4 kop. vin. 1771—1783. Augustin ima 4, zatim 5 st. Čini se, da je ovo stara požeška obitelj, jer se spominje već 1658. (Starine XXX, 15.) Škrtić 1700-1771. 1702. Miko krznar ima 10 ovaca, 1 konja, 2 krave, 3 kop. vin., 1 kos. liv. 1715—1721. Luka mesar ima 1 konja, 1721. Ivo cipelar ima 1 konja, 1 kos. liv., 3 kop. vin., 1 j . oran. 1771. 2 kuće: Stjepan i Antun. Špoljarić 1700-1748 (Špoljar). 1702. Ivan ima 1 vola, 1 kravu, 1 kop. vin. 1718. Jakob. 1748. Josip županijski blagajnik. Stukić 1700-1783. 1702-1705. 2 kuće: Šimo i Tomo, obojica krznari. Šimo ima u Seocima šljivik. 1721. 3 kuće: Đuro i Antun su krojači, a Adam krznar i trgovac; zajedno imaju: 6 konja, 2 vola, 6 krava, 4 j . oran., 12 kos. liv., 19 kop. vin., jutro i četvrt voćnjaka. 1739-1748. Toma krojač i trgovac. 1848. Adam siromašniji obrtnik. 1768. ud. Ivana 2 st., 1779-1783. Luka 4, zatim 3 st. 243
Tarakčija 1700-1739 (Tarasia, Tarakčić). (T. tur. = češalj). 1702. 2 kuće: Franjo i Martin, 1717. 3 kuće: Luka, Antun i Nikola krojač, 1721. 3 kuće: Franjo ima 2 krave, 3/4 j . oran., 4 kop. vin., XU j . voćnjaka; Ivan (3 oženjena para u kući) 3 konja, 3 krave, jutro i po oran., 1 kos. liv., 3 kop. vin., Pavao ima 1 i. oran., 4 kop. vin. Tomin 1700-1739 (Tomić)." 1702. Martin. 1717. »Tomin brat«, dakle prezime po bratu, a ne po ocu. 1739. Mato, 1748. Jure i Antun. Topić 1700-1721 (Topo). 1702. Stojić nadničar, 1711. Ilija. 1721. Vid ima 1 kravu, 1 kop. vin., V2 j . oran. Torić 1700-1757. 1702. Mijo zlatar. 1718. Andrija. 1721. Miško krojač ima 2 konja, 2 krave, 4 kop. vin., Franjo 1 konja, 1 kop. vin., Antun podrug kop. vin. 1757. T. pandur. Turić 1700. Petar. Turnićanin 1700-1718. Doselio iz sela Turnića kod Požege. 1702. Sinko, 1718. Stjepan. Ugarčanin 1700-1707. Doselio iz Ugaraca kod Požege. Nikola kovač. Vidovčanin 1700. Doselio iz Vidovaca kraj Požege. Nikola ima 2 konja, 3 vola, 4 krave, 2 kop. vin., 4 kos. liv., 1 j . oran. Vilićanin 1700. Doselio iz Vilić-sela zapadno od Požege. Mijo ima 1 konja, 2 vola, 3 krave. (»Vilićanin« prema podacima u Državnom arhivu u Zagrebu, dok kod Smičiklasa u djelu »Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije« stoji valjda pogrešno »Veličanin«. Visočanin 1700-1768. (Visoczanin, Visochanin, Viszochan) došao valjada iz Visokog u Bosni. 1702. Ivan, 1705. Mato. 1706-1721. Antun mesar, inače 1721. 3 su kovača i 1 posjednik. 1748-1768. Miško veći, zatim manji obrtnik ima 5, zatim 6 st. Vitrovčić 1700-1705 (Vitrović, Vitrovdžija, Vitrouša). Andrija nad ničar. Vrebac 1700. Damjan. Vrnčević 1699-1721 (Varncsevich, Virnchevich, Verchevich, Vrenchevich). 1700-1702. Ivo krojač ima 1 konja, 1 vola, 4 krave, 6 kop. vin., 8 kos. liv. 1699-1702. Stipo krznar. 1700-1721. Anto ima 1702. 1 konja i 2 krave, a 1721. V2 j . oran., 3 kop vin. 1705. Šimun. Začudo, kako ova razgranata obitelj brzo nestaje. Vuković 1651-X. 1658. Bartol franjevac potječe iz ove obitelji. 1702. Stipo ima 1 konja, 2 krave, 2 kop. vin., 2 kos. liv., 1 j . oran. 1721. 2 kuće: Josip mesar ima 1 konja, 1 kop. vin., 1U j . oran., a Mato (1715-1721.) krojač i trgovac s dva oženjena para, 2 inkvilina, ima 2 krave, 3 kos liv., 4 kop. vin., 2 i pol j . oran. 1731. Ivo krojač. 1779. Luka inkvilin 4 st. Zakorenčanin 1700. Obitelj je doselila iz Zakorenja zapadno od Požege. 1700. Toma ima 2 konja, 4 krave, 1 kop. vin. Zemljak 1695-1771. 1695. Martin se nastanio u Požegi kao prefekt ili službenik komore. 1701. Frano, kojega je sin Marin 1701—1771., ima 4 st. Obitelj je imala u XVII. stolj. plemićki naslov. Zoran 1700. Ivan ima 1 konja, 2 krave. Zrako 1700. Marin je zlatar, a Bartol ima 1 kop. vin. Nema veze 8 obitelji Zrakulinović 1749. Zvonar 1700. Vinko. 244
II. OBITELJI DOSELJENE OD 1701-1705. Antunović 1705-1721. Ivan i Dora posjednici imaju: 1 konja, 1 kravu. V2 j . oran., XU j . voćnjaka, 2 kop. vin. Batina 1702-1712. (Butina). 1712. Franjo gradski sudac. Bektežlija 1702-1739. Doselio je iz Bekteža, zove se i Bektežlić, ali je različan od Bektežlića, koga smo gore spomenuli. Belić 1702-1739 (Bilić). 1702. Marin kovač, 1714-1718. Petar. Berbić 1702-1783 (Berbo, Berber, Berbina, Barbir, Barbirić, Barbica, Biberovica, Biberičin, Briberović, Biberović). 1702. B. kirurg i brijač. 1721. krojač, 1753. stražar. 1702-1721. glave su obitelji: Mato, Grgo, Marko, Franjo, udovice Orica, Mara i Ana. 1721. 3 su kuće: Franjo ima 1 konja, 1 j . oran., 2 kos. liv., 3 kop. vin; Mato ima 10 kop. vin., 1U j . voćnjaka; ud. Ana ima 1li j . oran. i 3 kop. vin. 1753. Petar. 1768. Đuro sa ženom. 1779—1783. ud. Ana. 1771. nasljednik u jednom dijelu Crnko. Bešin 1702-1841 (Bessan, Bessen, Bešlija, Bešlić). Možda doselio iz Bešinaca kod Kaptola. 1707. Marko. 1748. B. siromašniji obrtnik. 1761. 3 st., 1768. 2 st. Bičakčić 1702-1796 (Bičakcija, Bixachich, Nožar, Nožević, prezime Ilkić prema siromašnijem obrtniku liku B. 1748.). 1702. Nožar crkveni desetinar. 1768. i 1776. u 2 kuće 10 st., 1779., 1783. 4 st. Bobić 1702-1739 (Bobo). 1702. Ivo cipelar, 1721. Franjo krojač ima 1 konja, 2 kos liv., 2 kop. vin. Bokonić 1702-1880 (Bokunić, jedna se grana zove Šeklić). Glave do maćinstava: 1715. i 1779. Ivo, 1721. i 1761-1771. Lovro, 1761. Štipan, 1868. djevojka Marija, 1804. Ivan. U 2 kuće: 1761. i 1769. 9 st., 1783. 8 st. Bosnić 1702-1721. Mijo cipelar ima 1721. 1 konja, 1 j . oran., 3 kos. liv., 5 kop. vin. Budimac 1702—1727 (de Buda). Ilija cipelar. Doselio iz Budima, kap i Ana Budimka. Marija je umrla 1727. i pokopana u kapeli B. D. Marije, koju je sagradila o svom trošku u franjevačkoj crkvi u Požegi. Buzadžić 1702 (Buzagich, buzadžija tur. = onaj, koji prodaje kiselo piće od žita i vode). Jakob i Mande u 2 razne kuće. Ciganin 1701-1729. (Ciganović). 1701. Petar. 1714. Mijat, 1729. gradski prisjednik (assessor). Cipročanin 1702. Udovica, s kojom brzo nestaje obitelji. Camić 1705-1721 (Csanich, Czamich, Csamin). 1705-1721. Simo krz nar ima 1 konja, V4 j . oran., 2 kop. vin., V8 j . voć. 1714-1718. Martin, 1715. Mijo senator. S ovom obitelji nema veze požeški soboslikar Č. Čarukčić 1705—1771. (Čarugdžija, Czarupzia, Csarukcsia, tur. = opan čar). 1705—1721. Marin opančar, koji ima 2 konja, 1 vola, 1 j . oran., 3 kos. liv., 6 kop. vin. 1771. udovica iza pok. Mate. Čečanenić 1702. Csechanenicza ud. Kata. 245
Čizmedžija 1702-1783 (Chismesia, Chismasia* Chismich, Chismo, Ghisraar). Čizmarska obitelj, koja je imala najprije manju, zatim veću trgovinu. 1702. 2 kuće: Janko i Martin, 1705.: Janko i Andrija. 1717. Miško. 1748. Mato i Filip. 1754-1761. Grgo 8 st.; 1771. njegova udovica, 1779. Ivan student na sveučilištu u Gracu. 1783. ud. Manda 2 st. Čmagija 1702. Ivan. Čorapa 1702-1709. 1702. Marko trgovac. 1709. Ivana Čorapinica de Požega. S ovom obitelji nema veze obitelj Čorapić, koja je u Požegi živjela u XIX st. (Čorap je turska riječ) Ćosić 1701. Ivan. Derluk 1702. Dervenčanin 1702-1712. (Derventlija). 1702. Šimun ima 4 kop. vin., 2 krave, 1 june. 1712. Ivan. Desković 1702. Mato krznar. Dohatić 1702. Ivan bez imovine. Dolac 1702-1790 (Dolić, Dolačija). 1702. Miko kozar ima 1 konja, 1 kravu, 2 kos. liv. 1761-1783. Franjo ima 4- zatim 6, 4, 3 st. 1785-1790. Juro lončar. Drmić 1702-1880. (Dernich, Dermich, Demich). 1702. Miško, 1713. Luka, 1721. Jozo inkvilin. 1748—1783. Miško imućniji krojač, koji ima 3, zatim 2 st. Drobljenak 1702-1867 (Drobljen, Drobljinović, Drobljenković, Drobljenac). 1702 Ilija ima 3 krave, 3 kop. vin., 2 j . oran. 1718-1721. Antun užar ima 1 konja, 3 krave, 4 kop. vin., podrug j . oran., podrug kos. liv., V4 j . voć. 1748-1783. Toma ima veću krojačku radnju, 9, zatim 8, 7, 6 st. 1773-1804. Antun inkvilin ima 7, zatim 4 st. 1777. Ivo, 1789. Stipo krojač majstorski sin, 1796. Jozo majstorski sin. 1816. 2 obitelji: Drob ljenak i Drobljenović. Duvljanin 1701 (Dumuanin). Barnaba doselio iz Duvna. Đorđić 1702 (Georgich). Đurendinić 1702. Ud. Ana Đurendinica. Đurić 1705-1783. 1705. Ana, 1718. Mato, 1779-1783. ud. Klara 4 st. Đuričić 1702-1761. 1761. Nikola 2 st. Fernić 1702. Mihael. Hajduk 1702. Hercegović 1705-1721. 1705. Andrija. 1721. ud. Dora inkvilin, bez imovine. Horvat 1701-1833 (Ervaćanin, Horvaćanin, Horvatović, Arvat, Croata, Dukez). Članovi obitelji pripadaju različitim obrtima: čizmar, trgovac, lončar, užar. Neki su posjednici. Jedan je crkveni desetinar te ima svoj pečat i grb, drugi je županijski sudac. Čini se, da pod imenom H. ima više obitelji različna podrijetla. 1701. Petar, 1702. 4 kuće, 1713. Đuro došao iz Virja, 1771. 3 kć, 1783. 2 kć, 1816. 4 kć. 1761-1783. Toma 3, za tim 2 st. 1761. ud. Ana 3 st. 1783. Marija djevojka sama. Izanić 1702-1721. (Izanović). Po zanatu krznar. Kajić 1702-1810 (Kajo, Kaych). 1721. Nikola ima 2 konja, podrug j . oran., 2 kos. liv., 3 kop. vin. 1768-1779. Ivan inkvilin 5, zatim 2 st. 1783. ud. Kata sama inkvilin. 246
Kaladžijić 1702 (kaladžija tur. = kotlar). Mijo. Kaladžisija 1702. Marko. Kapetan 1702-1713. 1702. ud. Ana kapetanica. 1705. Mihael, 1713. Đuro i Nikola. Kekez 1705—1726. Štipan dao 50 oka vina u ime crkvene desetine pa je prema tome jedan od najbogatijih vinogradara u Požegi. 1726. Jakob Kekezov. Kirinić 1705-1776. (Kirić). 1705. Kata. 1721. Marko cipelar ima 1 konja, V2 j . oran., 5 kop. vin. Kisvanter 1702. Klajić 1702-1739. (Klajo). Miho je 1702. inkvilin bez imovine, a 1721. ima 1 kop. vin. Kolar 1702-1768. (Kolarović), 1705-1710. Toma, 1702-1708. Ivan, 1714. Jakob, 1768. Andrija. Kotz 1702. Krznar. Kristić 1701. Blaž. Pod istim prezimenom živi obitelj u Sulkovcima. Križan 1701-1880 (Križanić, Križanović). 1701-1721. Mato, u kući su 2 oženjena para, ima 1 konja, V2 j . oran. Marin ima 1768. 4 st., 1783. 9 st. Laković 1702. Lakužanac 1702. Lipovac 1704-1721. 1704. Mihael krznar.1717. Franjo krojač. Lončarević 1702-1807. 1711-1721. kovač, 1807. bubnjar. Lovrenčić 1702-1880 (Laurenchich, Lovrenović). 1702-1705. Matoi, 1712—1727. Ivan crkveni desetinar. Lovrić 1705-1849. 1705. Josip, 1713. Nikola, 1720. Franjo. 1795. Ivan krznar. ~ Lučić 1702-1880 (Lučić, zove se i Šain). 1702 Luka, 1705. Šimo, 1716. Kata, 1761. Antun 5 st., 1771. Antun i Petar. 1779-1783. Antun 4 st. 1790-1812. Tomo staklar. Lukačević 1702-1768 (Lukačić). Živi u Arslanovcima. 1702-1714. Bar tol, 1704-1709. Luka i Mato. 1721. Barica (Luckachiza). 1729. Ivo i Andrija. 1761. 4 st., 1768. 3 st. 1771. nasljeđuje posjed Ivan Mik. Novodoseljena obitelj L. 1813-1892. Magarac 1705-1721 (Magaričar). Mato. Maglajlija 1701. Martin doselio iz Maglaja u Bosni. Maglica 1705-1739. Đuro tesar ima 1721. 1 konja, 1 kravu, 2 kop. vin., i 1 j . oran. Malkanić 1702. Đurka. Manojlović 1705. Josip. Druga obitelj M. 1796-1862. Mareković 1701-1783. (Marek). 1701-1736. Martin senator ima svoj grb. 1745-1778. Ivan županijski komisar i sudac, prodao svoj mlin po žeškim isusovcima, ima 6, zatim 5 st. 1783. ud. Ana 2 st. Marojević 1702-1719. 1702. Marijan, 1719. Franjo. Maronić 1702. Bartol 247
Mecić 1702-1783. (Meczich, Medrich, Mečić? Medžić?). 1702. Đuro nadničar, 1712. Marijan, 1714-1721. Ivo krojač i trgovac ima 2 kuće. 1717-1732. Marko. 1761. Šimo 6 st. 1768-1783. ud. Josipa 3, zatim 4 st., pa 2 st. 1748-1779. Franjo 7, zatim 3 st. 1779. Andrija 6 st. Mijaljevčanin 1703-1717. Potječe iz Mihaljevaca kod Požege ili Pleternice. 1703. Stjepan, 1717. Petar krojač. Mijaljević 1702-1783. 1702-1715. Petar, 1711. Cvitko, 1718. Franjo. Lovro ima 1761. 4, 1768-1779. 5, 1783. 4 st. 1783. ud. Antun samac. Miletić 1701. Đuro Misečevie 1702-1705 (Misec, Mislenčanin?). Petar pekar i Franjka. Mostarlija 1705-1721. (Mosterlia, Mostarlić). Obitelj došla iz Mostara, 1705-1721. Grgo cipelar i trgovac, gradski senator 1 ima 2 vola, 1 kravu, 6 kop. vin., 4 kos. liv. 1719. Marko. Mraković 1702-1717. 1702 Anto trgovac, 1717. Grgo. Nikolić 1701-1739. 1701. Franjo, 1705. Lovro, 1716. Augustin, 1720. Nikola. Druga obitelj N. 1862. Nožar 1702-1776. (Nožarević, Nožević, možda isto, što i Bičakčić). 1748. Ivo, 1776. Antun crkveni desetinar. Odvorčanin 1702-1721. Obitelj došla iz Odvoraca istočno od Pleternice. 1702. Mijo, 1715. Grgo, 1721. 2 kuće. Opatović 1705. Mijo. Orlović 1702-1721 (Orlyovich). 1702-1706. Mato krznar, 1718-1721. ud. Kata inkvilin. Osičanin 1702-1739. (Oszeklia, Oseklić, Osiklić). 1702-1721. Šimun ko žar remenar, 1705-1721. Ivan cipelar. Palija 1702-1768 (Palia, Palian). 1702-1721. Đuro krznar, u kući su 2 oženjena para, ima 1 konja, 1 kravu, 1 j . oran., 3 kos. liv. 1768. Nikola 5 st. Panić 1701. Grga. Druga obitelj P. 1811. Paninić 1702. Ud. Ivana Paninica. Parola 1705-1721 (Parolivić, Parolinica). 1705-1710. Ana, 1721. Ma to. Pavić 1705-1892. 1705-1713. Petar, 1717-1720. Josip, 1836. Antun liječnik, 1892. nadničar možda iz novodoseljene obitelji P. Pavlović 1702.-1721. 1702. krznar, 1711-1718. Ivan, 1721. Antun trgo vac ima 2 konja, 2 vola, 2 krave, podrug j . oran., 2 kos. liv., 3 i pol kop. vin. Pek 1702-1739. Po zanatu pekar. Peršin 1702. Pervizović 1702-1813 (Perviz, Pervivović, Pelbiz). 1702 Petar kovač, 1707. Ivan, 1715. Ilija i Mato, 1721-1739. Štipan krojač, gradski senator, ima 1 konja, 3 kop. vin., V2 j . oran, V4 j . voćnjaka. 1761. Mato 3 st., Kata sama. 1768. Stipo 5 st., Mijo 3 st. 1783. ud. Marija sama. Planinčić 1704-1705 (Planinčević). Martin. Pribenić 1702. Franjo nadničar. Ptica 1702-1739 (Pticin, Tičić). 1702-1721. Ilija cipelar ima 1 konja, 1 kos. liv. i 3 kop. vin. 1705. Mato. Tičića ima i u Ruševi. 248
Radijelović 1702-1707 (Radelović). Grgo, gradski sudac, crkveni desetinar, ima svoj pečat i grb. Ivan župnik kod Sv. Petra u Zagrebu 1714. Radivojević 1702. Pavao. Remenar 1702-1768. (Rimenarić). 1702-1705. Štipan, 1715. Đuro, 1721. Toma ima V2 j . oran., V8 j . voć., 2 kop. vin. 1748. Franjo stariji je trgovac, a Franjo mlađi je siromašniji obrtnik. 1768. Blaž 4 st. Rogozin 1705. Mato. Rožić 1702-1783 (Rosich, Roxich). 1702-1721. Matoš krojač. 17731783. Ivan 2 st. Rudonić 1701-1783 (Rudolf?). 1701-1721. Lovro trgovac ima 1702. 1 konja, 2 vola, 1 kravu, 1 ovcu, 2 j . oran., a 1721. 4 konja, 1 kravu, 4 j . oran., 8 kos. liv., V* j . voć., 12 kop. vin., što znači, da je bio najbo gatiji vinogradar u Požegi. 1748. Luka imućniji obrtnik. Kristijan 1761— 1768. 6 st., 1779. 2 st. Mato ima 1768. 2 st., 1779. 3, 1783. 4 st. Samardžić 1701-1783 (Samardić, Samarcxich, Samargić, Jelenčević). 1701-1721. Ivan svjećar ima V2 j . oran., 1 kop. vin., 1 kos. liv. 1761. Marin S. ili Jelenčević ima 4 st. 1768. Ivan 4 st. 1769. Đuro. 1779-1783. ud. Ruža 3, zatim 2 st. Serbić 1702. Mato. Zove se i Gradišćanac, doselio je možda iz Gra diške ili Gradišća. Šain 1701-1716. (Šainović, zove se i Lučić). 1701-1704. Tomo krznar. 1716. Josip. Nova se obitelj pod ovim imenom javlja 1813. Taskaranović 1702-1705. Mijo nadničar. Tucić 1702-1876. 1702. Marin kožar. 1757-1783. Petar gradski ka petan i senator, zatim županijski sudac dobio je 1780. plemstvo zajedno sa svojom ženom Marijom r. Saračević, ima 6, zatim 8 st. 1761—1768. ud. Manda 3 st. 1761-1783. Stanko ima 4, zatim 6, 5, 7 st. 1788. Ignacije županijski podsudac i crkveni desetinar. Turčibašić 1702. Martin krznar. Verić 1702. Ud. Mara. Vidaković 1701-1909. Obitelj je nastanjena u Arslanovcima. 1701-1721. Petar ima 1 konja, 2 vola, 1 kravu, 1 j . oran., 1 kop. vin. 1723. Blaž krojač. 1707. Martin senator. 1761. Ivan 4 st. 1779-1783. Marin 8, zatim 3 st. Vlašić 1701. Tomo. Vukovarac 1702, Franjo nadničar» bez imovine, došao iz Vukovara. Zelić 1701. Mato. Žepčanin 1702-1705. Obitelj došla iz Žepča u Bosni. 1702. ud. Mara, 1705. Josip. DOSELJENE OBITELJI G. 1706-1721 Adešić 1721. (adeš tur. = imenjak). Marko kirurg. Ađudić 1718-1862 (Haduđich). Posjednička obitelj ima 1721.: 1 konja, 4 j . oran., 10 kop. vin., V8 j . voć. 1748-1761. Stjepan 8 st. 1783. u 2 kuće 12 st. 1796. Jozo, 1798. Tomo. 1799. podijeljeno je plemstvo Franji velikom županijskom sucu i njegovoj ženi r. Anđelić. 1862. Kata, Tonka i Skender, koji sam ima 3 kuće. 249
Adžić 1721-1862. (Hadžić, Agich). 1721. Šimo bogatiji obrtnik krznar. 1768. 4 st. 1783. 1 st. 1800. Šimo. Alajbeg 1715-1721 (Halajbeg). Marko pekar, bez zemlje. Andrić 1720-1810 (Andričević). Najstariji je poznati član obitelji Andrija.1738. Antun u zatvoru. 1748-1768. Franjo siromašniji obrtnik. 1761. 4 st. 1771. udova iza pok. Franje. 1777. Miško užar. 1783. 6 st. u 3 kuće: u dvjema su udovice, a u trećoj inkvilin, svi doskora nestaju. Antić 1719-1761 (Antičević). 1721. Antun mesar ima 1 konja, 1 vola, 2 krave, podrug j . oran., 2 kop. vin. 1761. nasljednik Josip 2 st. Antolović 1708-1709. Luka i Đuro, brzo nestaju. Antrech 1708. Antun. Babić 1712-1783. 1760. Mato 2 st., 1783. Martin 5 st. Čini se, da su to dvije različne obitelji, od kojih je mlađa doselila iz Pazarišta u Oto čkoj pukovniji. Babin 1717—1739. Najprije Ivo, onda Matok, koji nije istovjetan s Matom Babićem. Ima (Matok) 2 kop. vin., kuću i ništa drugo. Bacan 1715-1816. (Bacsanovich). 1715. Blaž, 1738. Štipan umro. 1757. Toma bogatiji, zatim siromašniji obrtnik, 4 st. Antun ostavlja iza sebe djecu siročad. Barčanović 1709. Nikola, živi u Arslanovcima. Barić 1720. Barišić 1715-1779. (Baričić). Petar 1761. 3 st., 1779. 5 st. Barlesin 1719. Sidonija. Batrinac 1707. Luka doselio iz Batrine. Bearić 1707-1779 (Biarich: behar tur. = pupoljak, proljetno cvijeće na voćkama). 1721. obitelj ima 1 konja, 2 krave, 1 pčelca, 1 j . oran., 3 kop. vin. 1738. Ivo umro. 1761. 3 st., 1779. 4 st. Benačić 1718. Andrija. Bernardić 1721. Marin ima tek 1 kop. vin. Bilinov 1713-1748 (Bilen, Bilenić). 1721-1748. Ilija siromašniji obrt nik krznar ima 1 konja, 1 kravu, 2 kos. liv., V2 3. oran. Biljenović 1720-1761 (Bilinović, Biljanović). 1720-1738. Ivo ima vinograd. 1761. ud. Kata 2 st. Bogdanović 1706. Mihael. Bogošićl707. Boković 1721. Lovro ima 1 konja, 1 kravu, 2 kop. vin., V2 j . voć. Boncin 1721. Ud. Kata (Bonzinicza) ima samo kuću. Borić 1712. Ilija, brzo nestaje, a 1748. Ištvan B. potječe od druge obitelji, koja također brzo nestaje. Borko 1714. Marijan, kasnije se ne spominje. Boronić 1712. Ivan, jedino se te godine spominje. Bosančić 1709. Elizabeta, kasnije se za nju ne zna. Bošnjaković 1718-1843. Tako se zovu različne obitelji bosanskog pod rijetla. 1738. umro Luka, a 1739. Nikola. 1768. panduri Nikola i Pavao mijenjaju svoje prezime »Bošnjak« u »Bošnjaković«. Pod tim prezime nom nalaze se u Požegi 1771. 3, a 1783. 6 kuća (s 18 st.). 250
Brajković 1721-1812. Josip je 1721. cipelar, ima 2 konja i 1 kravu, a 1748-1756. je veletrgovac. 1761. Martin ima 10 st., a ud. Dora 2 st. 1783. ud. Franjka 3 st. 1794. Antun. Brdačić 1708. Augustin, nema ga kasnije u Požegi. Brnjakovic 1709-1835. 1709. Kata, 1771. Đuro. O ovoj obitelji nema potanjih podataka, možda je bila nestalna boravišta. Budžalić 1721. (budžaklija tur. = nadripisar). Mijo ima V2 j . oran., 1 kos. liv., 2 kop. viri., V2 j . voćnjaka. Bugonić 1721. Ivan krznar ima 1 konja, 2 krave, 2 j . oran., 2 kos. liv., 3 kop. vin., 1/i j . voćnjaka. Carić 1718. Marin. Celčić 1721—1811. Plemićka obitelj iz Turopolja ima svoj grb, piše kaj kavskim narječjem. 1722—1738. Matija ubirač biskupske desetine. 1748— 1761. Stjepan županijski plemićki sudac, ima mlin. 1750 Mihael župa nijski poštar. 1761. 3 kuće: Stjepan sa 7 st., Toma samac i ud. Helena s 2 st. 1783. ud. Franciska s 1 st. Cincl 1721. (Czizl). Mato ima samo kuću. Ciglarić 1721. Đuro nema druge imovine do kuće. Ciprijanović 1721. Nikola cipelar. Colić 1710-1768. (Colo). 1710. Ivan, 1768. Josip samac. Cverenić 1721. (Czuerenich). Gašpar, bez imovine. Cvetanović 1719-1825 (Cvitanovich). 1804. Mato. Krojačka obitelj s plemićkim naslovom od 1628. Čalon 1721-1779. (Čialov, Čalović, Calovčić). 1721. Petar krznar ima 1 konja, 1 kravu, V2 j . oran., podrug kos. liv., 1 / 8 j . voć. Čekić 1715-1783 (Czekovich). 1721. Matoš ima 1 konja, 1 vola, 1 kra vu, 1 svinjče, 1 j . oran., V2 kos. liv., 2 kop. vin. Čelić 1712. Ilija. Celiković 1719-1739 (Czelikovich- Cselik). 1719-1721. Mato ima 4 kop. vin. U XIX st. do 1892. živi druga, novodoseljena obitelj Č. Čerčibašić 1711. Bernard. Čobanović 1719-1721 (Čobanvo). 1719. Martin. 1721. Ivo ima 1 j . oran., 2 kos. liv., 2 kop. vin. (čoban tur. = pastir.) Čordaš 1716-1721. (ćorda tur. = sablja). Janko ima 1 vola, 2 krave, V2 j . oran. Cović 1717-1870. 1717. Ivo. 1761. 2 kuće: Antun 4 st., Stjepan 4 st. 1768. Antun 6, Stjepan 2 st. 1779. Antun 7, ud. Kata 5 st. 1783. Antun 7, djevojka Ana 3 st. Čulumković 1717-1739 (Čulunković). 1717. Petar, 1739. Đuro u zatvo ru. Imaju posjed. Dalmata 1719. Đuro, rodom Dalmatinac, možda je kasnije dobio dru go prezime. Delić 1719-1753. August 1753. žup. pandur. Desinović 1720. Đuro. Dobrojutro 1712-1727. Mato ima 1 kos. liv. Dolzović 1721-1757 (Dolčević). 1721. 3 kuće: Antun krojač ima 1 konja, 1 kravu, V2 kos. liv., 1 kop. vin. Mato cipelar ima 1 kravu, 2 svinje, 2 kop. vin. Luka mesar ima 1 svinjče, 1 kop. vin., V2 kos liv. 251
Domić 1721-1739. Đuro krojač ima 1 konja, 1 kos. liv. Došlić 1707-1814 (Došljo, znači doseljenik). 1707-1721. Štipan krojač trgovac ima 1 konja, 1 vola, 2 krave, 2 kos. liv., 2 j . oran., 5 kop. vin., V8 j . voć. 1721. Grgo krojač ima 3 kop. vin., V2 j . oran. 1748-1768. Antun veletrgovac 7, zatim 6 st. Franjo 1761. 6 st. Filip 1779—1783. 6 st. Jedna se grana obitelji zove Kukuruz 1715—1739 (Grgo). Đipić 1707-1719 (Gippich, Đipalović). 1707-1717. Marin, 1719. Đuro. Engl 1719-1721. 1719. Terezija. 1721. Ivan krojač ima 2 kop. vin. Faskaranović 1721 (Fascaranovich). Mijo ima 1 konja, 2 krave, s/i j . oran., 2 kos. liv., 4 kop. vin., 1U j . voć. Femberić 1721-1771 (Fiemberich, Fiemberovich, Femberac). 1721. Janko gumbar ima 1 kravu, s/i j . oran., 4 kop. vin. 1750-1761. Đuro 3 st. Fojnicenić 1714-1739. Obitelj je doselila iz Fojnice u Bosni. 1714. Ma rija, 1716—1739. Stjepan. Gavrančić 1716-1880 (Gavran, Gavranić). 1721. Mato tesar ima 2 krave, 2 kop. vin. 1756-1783. Franjo ima 6, zatim 7 i opet 6 st. 17791783. Josip 2 pa 3 st. 1795. Andrija zlatar. Gavranović 1721. Đuro zlatar inkvilin. Gentro 1721. Nikola inkvilin ima 2 konja, 1 j . oran., 1 kos. liv., 2 kop. vin. Gluović 1720-1786 (Gluhi, Gluohov). 2 kuće: 1721. Petar inkvilin ima tek 1 konja, a imovina drugoga gospodara kuće nije poznata. 1761—1779. Antun ima 3, a zatim 4 st. 1768. Stjepan 4 st., Ivan 3 st. 1783. Klara 2 st. Golubov 1714-1779 (Golubić, Golubović). 1714-1721. Tomo. 1761. 2 kuće: Mato, sin Tomin, 5 st., Franjo 3 st. 1771—1779. Antun 6 st. Gordaš 1721. Govedar 1719-1739. Toma. Gradišćanac 1716. Ana. Grimzović 1721. Andrija krojač ima 1 konja, 1 kravu, 3/4 j . oran., 2 kop. vin. Gušterović 1714. Magdalena. Hađžamoglić 1721. Martin bez imovine. Hranilović 1721-1849. Žumberačka plemićka obitelj, dobila plemstvo 1603., doselila najprije u Pleternicu, zatim u Požegu. Ljudevit župa nijski sudac ima 1761. 4 st., 1783. 5 st. Human 1717, Herman. Hunić 1719. Đuro. Ilončić 1721-1739. Ud. Manda (Illonzicza) bez imovine. Istip 1721. Ud. Ana Marija ima 1 konja. Ivančanin 1718-1721 (Ivanzanin, Ivanchanin). 1718. Antun. 1721. Marko kolar ima 1 konja, 1 j . oran., 2 kop. vin. Pod istim se imenom javlja druga obitelj 1795-1870. Janković 1714-X. Plemićki je naslov dobiven 1802. Jedna grana, inače u srodstvu s obitelji Petrović, zove se i Doktorović 1771. 1714. Nikola. 1717. Franjo krojač. 1728. Lovro. 1768. Stjepan trgovac i liječnik, koji je 1779-1783. samac. 1783. još su 2 kuće: Đuro 2 st. i Antun 7 st. 252
Jarić 1720. Antun. Jatušić 1710. Antun. Jelaševac 1708. Mijo došao iz sela Jelaševo (de Jelasevo). Jenđelović 1721. (Jendzielovich). Grgo krojač ima 1 konja, 2 krave, s /& j . oran., 1 kos. liv., 8 kop. vin., 1U j . voć. (jenđa tur. -nevjesta). Jogunović 1708-1779. 1708-1721. Mijo s još jednim oženjenim parom ima 2 konja, 3 krave, podrug j . oran., 2 kos. liv., 2 kop. vin. 1761-1768. Stjepan 3 st. 1779. Đuro dječak 2 st. Jurić 1721-1789. 1721. 3 kuće: Stanko kovač, Martin krznar i Ilija tesar, koji s 2 oženjena para u kući, ima 2 krave, 1 j . oran., 1 kos. liv., 2 kop. vin. 1768. Martin 6 st. 1788. Klara posjednica. Jurjević 1721. Nikola bez imovine. Jurković 1717-1721. Marko krojač ima 1 konja, 1 kravu, 6 kop. vin. Druga je obitelj J. 1776-1862.. u kojoj se rodio književnik Janko. Jurosavlović 1721. Bono ima 2 krave, 4 kop. vin. de Kamengrad 1707—1714. Ivana doselila iz Kamengrada. Karlovčanin 1714. (ex Carlostadio). Mihael došao iz Karlovca. Katić 1719-1739. Mato. 1831. pod istim imenom druga, lončarska obitelj. Katizović 1721. Antun krznar ima 1 konja, 1 j . oran., 1 kos. liv., 5 kop. vin. Kelić 1717-1771. 1717. Mato. 1748. Antun siromašniji opančar. 1768. Ivan 2 st. 1771. Štipan. Klenić 1713—X (Klinić, Klemić). Živio u Arslanovcima. Zove se i Petrović. 1713. Ana. 1721. Simo. 1728-1782. Mato krojač 6 st. 1748 -1771. Mika siromašniji obrtnik 5 st. 1768-1779. Jakob 6 st. 1783. Mijo 6 st. Kliber 1721—1748. Johan stolar bez imovine doselio iz »Stoba« t.j. iz Gradiške, Kličko 1708—1709. Ivan doselio iz Sarajeva. Klugerić 1719-1721. (Ključarić). Janko pekar ima 1 konja, 1 kravu, j . oran., V2 kos. liv. Kobetić 1710-1783. (Cobo). 1710. Ivo. 1771. Mato, koji 1779. ima 4 st., a 1783. je samac. Koeter 1721. Jakob bravar. Kojić 1717. Mijo. Kokanović 1713-1779. (Czoczonovich). 1713-1721. Antun krojač ima 1 konja, 1 kravu, 2 ovce, 5 kop. vin., 3A j . oran., V2 j . voć. 1761. Luka 5 st. 1768-1771. ud. Marija 3 st. Kolarić 1721. Andrija. Kornić 1718. Đuro. Koštić 1721. Miško mesar inkvilin, ima 1 konja, 6 kop. vin., 1 j . oranKoračić 1707—X. 1707. Franjo crkveni desetinar ima svoj pečatnjak i grb. 1719. Stjepan gradski bilježnik, 1730. jest vrhovni crkveni dese tinar. 1754. Ladislav trgovac i prisežnik. Obitelj je podijeljena 1721. u 4 kuće, 1761. u 5, 1816. u 6 kuća. U njima je bilo posjednika, lončara, krojača i cipelara. Oko 1777. doselila je druga, plemićka obitelj K. iz okolice Jastrebarskog. 253
Ković 1721-1739. Po zanatu mesar. Kralovac 1721. (Kralovacz). Mato krojač ima 1 konja, 1 kravu, svinju, podrug j . oran., podrug, kos liv. Krečar 1718. Petar. Križevčanin 1721. Obitelj potječe iz Križevaca. Đuro ima 1 kravu, 1 pčelca, 2 kop. vin. Kvočić 1717. Ivan. Kvrgić 1721-1727. (Kuergich). 1721. Mijo, 1727. Štipan. Lapavić 1721. Mato ima 4 kop. vin., V2 kos. liv. Loić 1721. Filip mesar ima 1 konja, 1 vola, 3 kos. liv., 4 kop. vin., V2 j . oran., 1/i j . voć. Lončar 1719-1816. 1719. Mato, 1756. Luka inkvilin. Lukić 1707-1880. 1707-1721. Stipo krojač i trgovac ima 2 kuće. 1768. Mato 6 st. 1779. u 2 kuće: Franjo 3, Ivan 2 st. 1783. Franjo neženja 5 st. Lukovičić 1717-1757. 1721. Đuro krojač ima 1 konja i ništa više. 1757. Udovica. Lukšić 1721-1871 (Luxa). 1761. Đuro 5 st. i Ivan 4 st. 1771-1785. Janko lončar. Lunčić 1718. Kata. Lužanac 1714-1739 (Lužančić). Obitelj potječe iz Lužana kod Orik ovca. 1721. Toma ima 2 krave, 6 kop. vin. Ljubić 1721-1880. 1721-1728. Tomo krojač, 1748-1761. Đuro trgovac 10 st. 1731-1761. Josip krojač 4 st. 1779-1783. Ivan 6, zatim 7 st., i Franjo 4 st. 1849. nova obitelj Lj.: Antun remenar moli, da mu se do pusti nastaniti se u gradu. Ljubičić 1711-1753. 1711-1721. Jozo inkvilin krznar-trgovac i još 2 kuće. 1753. Mijat županijski pandur. Macan 1720. Luka. Mađun 1719. (Magyun). Josep. Magić 1721-1739. 1721. Miško cipelar ima V2 j . oran. 1739. Jozo umro. Majstorović 1718-1761. Obitelj živi u Arslanovcima. 1718. Toma. 1761. Josip 2 st. Brzo iza toga ova je obitelj nestala, a novodoseljena stanuje u Požegi 1825-1880. Makasarić 1721. Augustin ima V2 j . oran., V2 kos. liv., 2 kop. vin. Malbašić 1707-1721. 1707-1714. Bartol 1717-1721. Nikola kovač ima 1 konja, 1 j . oran., 10 kop. vin., 1 j . voć. Obitelj je došla u Požegu iz Dragutina kod Đakova, (malbaša tur. = seoski knez) Maljevac 1718-1880 (Malevac). 1718-1721. Mato, 1758-1779. Đuro županijski plemićki sudac, župan, blagajnik, 1765. proglašen je plemićem zbog zasluga u ratu protiv Prusa. 1761-1768. 5 st., 1779. 8 st. 1783. ud. Ana 6 st. 1771-1773. Pavao. 1799. Petar županijski bilježnik, kasnije veliki župan. 1804. Đuro gradski fiškal. Mankasalović 1717. Kata. Maranević 1713. Đuro. Marić 1714-1783. 1714-1721. Marko mesar ima 2 krave, V2 j . oran., V2 kos. liv., 2 kop. vin. 1754. Nikola. 1768. Benedikt 4 st. 1762-1783. Mato 3 st. Druga obitelj Marić javlja se 1862. 254
Marinovic 1706-X. 1706. Stjepan, 1709. Bartol i Marin, 1721. 3 kuće, u jednoj je cipelar, koji ima 1 vola i 1 kop. vin. 1748. Luka trgovac. 1761. Pavao 4 st. 1761-1771. ud. Franciska 7 st. 1783. 2 kuće: Franjo 2 st., Pavao 3 st. 1796. Anton kolar. 1816. 4 kuće. 1862. ud. Kristina. Marjanović 1720-1753. 1720. Josip. 1721. ud. Ika ima 1 kravu, V« j . oran., 3 kos. liv., 3 kop. vin. 1753. Mijat županijski pandur. 1762-X. živi vjerojatno druga obitelj M. Markačević 1721. Martinčević 1718-1771. 1718. Šimun. 1751-1768. Franjo mesar 8 st. 1771. Ana siroče bez roditelja. Marušić 1711. Natalis. Matkosališić 1715. Šimo. Matonić 1713. Luka. Medvedović 1719-1721. Juriša. Mesić 1721. 2 kuće: u objema krojač. Mihaly 1718-1810. (Mihagli). 1718. Petar gradski sudac. 1733-1754. Franjo krojač, crkveni desetinar. 1761. ud. Manda 5 st., Antun 5 st. 1771. 3 kuće. 1783-1796. Antun učitelj 4 st. Mihić 1718-1750. 1718. Pavo. 1750. Jakob županijski poštar, možda od druge obitelji. Mihilović 1717. Kata. Mihiničar 1718. Obitelj u Arslanovcima. Petar. Miklouš 1715. Nikola. Mikošević 1718-1757 (Mikassevich). 1718. Toma, 1751. Lovro. 1757. 2 kć. Mllunović 1719-1810. 1719. Ivan. 1757. Toma listonoša, kaštelan. 1761. ud. Helena 2 st., Ana 4 st. 1768-1779. ud. Kata 2 st. Mioković 1721-1783 (Mihok). 1721. Grgo mesar. 1761. ud. Ana 2 st. 1779. Franjo inkvilin samac. 1783, Ivan inkvilin 2 st. Mitrović 1707-1713. Mijo. Molitor 1714-1721. Lovro slikar. Morani 1714. Bartol je doselio iz Zagreba, ali je brzo odselio dalje. Mucasović 1721. Đuro. Murarius 1719. Mato zidar. Mutić 1713. Bartol. Noršić 1706-1814. 1706-1736. Gašpar franjevački sindik, crkveni desetinar i provizor u Požeškom Polju, 1724. je gradski sudac, ima svoj pečat i grb, ubijen je od razbojnika. 1748-1768. Franjo trgovac, 5 st. 1779-1783. ud. Franjka 3, zatim 2 st. Novačić 1721 (Novečić). Toma. Novaković 1713-X.? 1713-1721. Andrija cipelar. 1748. Antun trgo vac. 1748-1761. Nikola mesar 3 st. 1768. u 6 kuća 28 st.: Marin i Andrija te 4 udovice: Josipa, Franjka, Ana i Kata. 1779. u 7 kuća 22 st. 1783. u 4 kuće 15 st. 1816. 7 kuća. 1775-1790. Franjo mesar. 1788. Đuro posjednik. 1799. Antun kirurg i Augustin gumbar. Numperger 1717. Ivan. Nurkovčanin 1719. Đuro došao iz sela Nurkovaca zapadno od Požege. 255
Opančar 1716. August. Orahovičanin 1716-1771 (Orovčanin, Orovičanin). Obitelj doselila iz Orabovice ili Orovice. 1716. Nikola. 1751-1771. Stipo 7, zatim 5 st. 1748-1771. Nikola krojač i siromašniji trgovac 6 st. Ostojić 1717-1721. Nikola se 1717. zove Ostojin sin, a 1719. i 1721. Ostojić, dakle prezime po očevu imenu. Papić 1721-1771. 1721. Antun 2 kop. vin. 1761-1768. Grga 4, pa 3 st. 1771. Ivan, naslijedio ga je Josip Gašić. Parčanin 1710. Marko. Parčić 1714. Petar. Paunić 1718. Josip. Pavković 1708-1718. (Pavin). Jakob. Pejaković 1721-1880. 1721. Mato užar i trgovac ima 1 konja, 1 j . oran., 3 kos. liv., 2 kop. vin. 1748. Ivan krojač. 1779. Mato. 1783. 2 st. Perler 1718-1720. Franjo. Pesler 1715-1720. Mijo. U XIX st. (1816.) druga je obitelj istoga prezimena. Pešlić 1721. Franjo inkvilin bez imovine. Plevie 1717. Marko krojač. Posavac 1706-1739 (Pasavljević). Ivan doselio iz Posavine. Povedar 1721. Štipan inkvilin. Požežanac 1707-1716. (de Posega). Obitelj je dobila prezime po tome, što je iz Požege odselila, ali se kasnije opet u nju povratila. 1707. Tadej, 1716. Lovro. 1810-1892. druga obitelj istoga prezimena. 1862. Kata. Pribitković 1672-1783. 1707-1748. Ivan bravar ima 2 krave, 7 kop. vin., 2 kos. liv. Petar ima 1761. 4 st., 1768. 2 st., 1779. 4 st., 1783. 3 st. Nakon dulje odsutnosti obitelj se 1707. vratila u Požegu. Proper 1721-1768. (Proporuša, Properin). 1721-1768. ud. Kata ima 1 kravu, 3 kop. vin., V2 j . oran., 2 st. Pucić 1711-1721. Miško krojač ima 1 j . oran. Pušić 1715-1739 (Pucić?). Ivan krojač ima 1 konja, 1 kravu, 3 kop. vin., 1 kos. liv., 3/i j . oran., V8 j . voć. Puso 1721-1739. Nije isto, što i Pušić. 1721. Marko cipelar ima 3 kop, vin., a Đuro krojač 1 konja, 1 kravu, 1 kos. liv., 3 kop. vin., V2 j . oran. Radojčić 1719. Nikola. Radović 1721. Tomo cipelar. Nova se obitelj pod tim imenom javlja u Požegi 1811. Rađulović 1719. Pavao. Rogolić 1721. Mato cipelar, bez imovine. Sabić 1712. Pavao. Seko 1721. Andrija krojač ima 2 kop. vin. Sekulić 1717-1761. 1717. Ivan. 1721. Mijo ima 2 konja, 1 kravu, 1 pčelca, 2 j . oran. 1726. Janko. 1761. ud. Margareta 2 st. 1849-1892. pod istim je prezimenom druga, pravoslavna obitelj; 1816—1839. kat. obitelj. 256
Seljačić 1706. Marija. Seočanin 1719-1811. Obitelj je doselila iz Seoca kraj Požege. 1721. Luka. 1761-1771. Ivan 2 st. 1779. ud. Marija 4 st. Slavic 1714-1761. 1714-1747. Petar plemić, ima svoj pečat i grb, 1726. je gradski sudac, posjeduje 1721. 3 j . oran., 14 kos. liv., 9 kop. vin., podrug j . voćnjaka. 1753. Franjo županijski sudac. Sojić 1718. Martin. Stifković 1708-1783 (Stiphin, Stivoković, Stifković). 1708. Stjepan, 1721. Janko bez imovine, 1771—1783. Antun 4 st. Stipanović 1707—1892. Obitelj je doselila iz zapadne Hrvatske i smatrala se hrvatskom. 1707. Grgo, 1712. Lovro, 1719. f)uro student u Gracu. 1719—1721. Jakob gradski sudac, krojač i trgovac, ima 3 konja, 2 vola, 3 krave, 4 j . oran., 5 kos. liv., 10 kop. vin., 1/*2 j . voć., 1 mlin cijeli i polovicu drugoga. 1728. Đuro krojač. 1748-1771. Stipo veletrgovac i krojač, 12, zatim 6 st. 1760-1783. Stipin sin Đuro 4 st. Strazović 1721. Miko krojač ima 1 konja, 1 kravu, V2 j . oran., 2 kos. liv., 3 kop. vin. Striljac 1715-1783 (Strilac). 1715. Mijo, 1729. Jozo. Jakob 1768. samac, a 1779-1783. 4 st. Šabazović 1717-1779 (Šabaz, Shabaz, ili Kos, saba tur. = zora). 1717. Ivan. 1718-1721. Šimo, 1753. Ivan županijski pandur i poštar, 1775. Mirko užar. 1779. Jakob 3 st. Šantalaba 1721-1739. (Šantalabić, ili Jeserzević). 1721. Franjo ima 1 konja, V8 j . oran., V2 kos. liv., 4 kop. vin. 1739. Lovro. Šantić 1713-1824 (Shantich). 1713-1729. Luka crkveni desetinar. 1717-1747. krojač, gradski sudac, asesor, ima 2 kuće, 2 konja, 2 j . oran., 5 kop. vin., XU j . voć. 1757-1779. Antun županijski sudac ima 14 st., zatim 10 i 11. 1783. Josip 8 st. 1798. Albert. Šarić 1719-1761. 1719. Luka krojač, 1728. Mihat krojač. Šimeta 1715-1771 (Šimetić). 1748-1761. Mato mesar 3 st. 1768. ud. Justina 2 st. Šimić 1712-1771. 1712. Pavo. 1717-1721. Mikola krojač ima 2 konja, 1 vola, 2 krave, 2 j . oran., 5 kos. liv., 4 kop. vin. 1771. 2 kuće: Stjepan i neka udovica. Šiminica 1721. Ud. Kata ima V2 kos. liv., 1 kop. vin., V8 j . voć. Ili joj je pravo prezime Šimić ili joj se pok. muž zvao Šimo. Šinmnčić 1721. Jakob pekar ima 1 konja, 3 svinje, 6 kop. vin. Schmidt 1721-1788. 1721. Matok ima 2 vola. 1753. Nikola kovač piše hrvatski. Šoštarić 1718-1796. (Šoštar, Šustar), 1718. Nikola. 1719. Toma. 1747. Petar. 1748-1754. Grgo siromašniji i Janko bogatiji obrtnik. U XIX. st. druga obitelj Š., koja s ovom nema veze (1850-1862). Špringinkle 1715-1720. Josip contrascriba (protustavnik), računski službenik. 17 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
257
Štitić 1718. Filip. Šumanlić 1715-1739 (Šumanlija). 1715. Antun. 1728. Mikola krojač. Taifelsberg 1721-1739. Tomo zidar. Josip, zagr. kanonik, 1739-1820. Tareta 1717-1739 (Taretin). 1717. Tomo krojač. Tatarović 1721. Andro kovač. Terjetić 1717-1739 (Terjatić). 1721. Janko ima 1 konja, 1 kravu, 1 kos. liv., 2 kop. vin. 1728. Janko (Teredžić) krojač. Terzić 1721-1824 (Terziich). 1721. Antun ima 1 j . oran., 1 kos. liv., 1 kop. vin., 1U j . voć. 1738. Filip umro. 1764-1779. u 2 kuće: Franjo 6 st., Stjepan 4 st. 1783. 2 kuće: Stjepan 4 st., ud. Matijana 5 st. Terzija tur. = krojač, međutim nema podataka o tome, da bi se obitelj T. bavila krojačkim obrtom. Tomašić 1721-1768. 1721. 2 kuće: Ivan cipelar ima samo kuću, a udovica Jelica (Jelliza) ima 1 kravu, 1 j . oran., 2 kop. vin. 1731. Pavo krojač. 1768. Đuro 2 st. Trgovčić 1719. Ivan. Trumić 1716. Šimo. Turković 1718-1757. Đurko tesar i Ivek pekar. Tuškaj 1721. Andrija ima samo kuću. Unebčević 1710. Marta. Uzumović 1716 (uzum tur. = visok). Ivan. Valpović 1715-1783. (Valpovkić, Valpovka). Obitelj je doselila iz Val pova. 1718-1721. Marin krojač ima 1 konja, 1 j . oran., 5 kop. vin. 1768-1771. ud. Jela 2 st. 1779. Kata djevojka inkvilin sama. Valvasanović 1711. Magdalena. Varaždinić 1721. Blaž cipelar došao iz Varaždina, ima 4 ovce i V2 j . vin. Vedrina 1721-1783. (Vedrinović). Luka ima 1/i j . oran., 1 kos. liv., 5 kop. vin. Antun je 1768. samac, a 1783. 4 st. 1779. Ruža 4 st. Verlorović 1721. Ud. Mara ima 1 konja, 2 krave, 1. j . oran., 3 kop. vin. Vetrušić 1718-1721 (Vitrušić). Bartol. Vidmarić 1717-1751. Lovro krojač. Vinchinger 1718. Josip. Vojnica 1721. Štipan krznar ima 1 konja, 1 kravu, 2 kos. liv., 4 kop. vin., podrug j . oran. Vrtiguz 1718-1739. 1718. Marko, 1739. Helena, Zagrepčanin 1708 (de Zagrabia). Ivan doselio iz Zagreba. Zebić 1719. Antun je došao iz Srednjega sela kod Požege. Zeko 1715-1739. 1715. Marin, 1717. Andrija krojač. Zelenčić 1716. Nikola. Zemlić 1721—1739. Đurina ima 3 kop. vin. Zutko 1721. Filip ima 1 kravu, V2 kos. liv., 3 kop. vin., V8 3. voćnjaka. Zirčie 1718—1721. (Zirchich). Đuro ima u kući 2 oženjena para, a posjeduje 1 konja, 3 kop. vin. 258
IV. OBITELJI DOSELJENE OD 1722-1751/1760. Ađamić 1757. Udovica. Alaberović 1731-1793. 1731-1751. Marin siromašniji krojač. 1757-1779. ud. Julijana s djecom 6 st. 1783. Ignacije 3 st. Ambrozović 1736-1785 (Ambrozovich). Ivan i Ladislav su najprije u gradskoj i crkvenoj službi (notar, sudac), 1748. imaju veliku trgovačku kuću u Požegi, 1760. podijeljeno im je plemstvo. 1761. u 1 kući 6 st., 1768. u 2 kuće 5 st., 1783. u 1 kući 2 st. Andrašić 1754—1783. Marin, zatim njegova djeca siročad. Posljednji je živio i umro Mato samac. Arbanas 1739—1837. Županijska činovnička obitelj, potječe iz Lomnice u Turopolju, ima svoj grb. Plemstvo joj je potvrđeno 1560. Augustinović 1739. Bakić 1748-1880. 1748-1768. Mato krojač 4 st. 1779-1783. ud. Ka tarina 3 st. Bakonović 1748. Antun krojač. Beken 1758. Bendeković 1756-1815 (Bendiković). Mato 1779. 4 st., 1783. 3 st. Benković 1756-1811. 1756-1767. Ivan. 1768. Kata 2 st. 1803. Mikola isključen iz majstorskog ceha. Bilija 1754. Antun siromašniji obrtnik. Blažević 1739-1862. 1739. Mato i Joso krojači. 1756. Antun siro mašniji obrtnik. 1761. su 4 kuće, 1768. u 6 kuća 21 st., 1783. u 3 kuće 12 st. Blažić 1753—1810. Antun, zatim Martin bogatiji trgovac i užar. 1768. 4 st., 1783. 3 st. Bogović 1739. Bosiljević 1748-1752. Bogatiji obrtnik lončar, brzo nestaje. Braksator 1748. Andrija trgovac. Burzić 1753. Đuro županijski pandur. Crljenković 1757-1768. Ilija županijski poštar, 3 st. Cvetković 1758-1862 (Cvitković). 1779. 2 kuće: Mato 2 st., Ivan 3 st. 1796. Toma. 1862. 2 kuće. Chyss 1757. Udovica. Čarčević 1739. Čeko 1748-1779. Jakob bogatiji obrtnik, 1761. 9 st., 1768-1779. on je udovac s 4 st. Čiffrek 1756. Štipan siromašniji obrtnik. Čuba 1753. Luka županijski padur. Čučin 1739. Tomo posjednik vinograda. Čunčić 1739-1813. 1768. djevojka ? 2 st. 1771-1788. Pavao 2 st. Dajdžić 1738-1739 (Dajčić; dajdža tur. = ujak). 1738. Đuro pos jednik umro. 259
Đamjančević 1730-1768. 1730. Brnjo krojač. Ana 1761. ima 3 st., 1768. 2 st. Ona vjerojatno nema veze s Dorom Damjanicom udovom iz 1702. Desegović 1739 Diković 1739-1818. (Dikanović). 1771-1788. Jakob posjednik 9, zatim 7 st. Dolački 1748-1754. Druga obitelj D. 1783-1814.. Treća -1890: Juro lončar. Dragalić 1753-1771. Obitelj je došla iz Drage kod Stražemana 1753. Martin pandur. 1761-1771. Nikola 2 st. Drdić 1748-1881 (Derdich). 1756-1761. Toma siromašniji obrtnik 7 st. 1768. ud. Marija 4 st. 1779-1788. Jakob 6 st. Imaju posjed. Drozdović 1753-1799. 1753. Ivan županijski korporal. 1768. dio obi teljskog posjeda nasljeđuje Ivo Košutić. Dršković 1757. Udovica. Dujmić 1750-1816. Dumslović 1739. Đukin 1748. Luka inkvilin. Durčević 1748-1771. Miško 6, zatim 7 st. Erdeljac 1747—1809. Grgur inkvilin, gradski senator. Eržeković 1757-1806. 1757. kirurg po zvanju. 1782. Martin posjednik. Fajgl 1756-1761. Andrija 6 st. 1812. novodoseljena obitelj F. Feher 1755-1793. Fekete 1757-X. (Feketich). Đuro, ravnatelj gimnazije 1813. Ferić 1756-1892. 1756. Franjo siromašniji obrtnik. 1788. Helena posjednica. 1795. Alojz krznar. 1761. obitelj je podijeljena u 3, a 1814. u 4 kuće. Filić 1738-X. 1738. Jozo posjednik umro. 1779-1783. ud. Marija 2 st. Filipović 1739-1868. 1779. Nikola 2 st., 1783. Šimun samac. 1892. novodoseljena obitelj, čini se, nestalnog boravišta. Friganić 1753-1862 (Frigan, Frigerić). 1753-1785. Jozo bačvar i tesar 5 st. Gajski 1759-1761. Ivan biskupski desetinar 9 st. Galjuf 1748. Krištofor podžupan. Gašljević 1727-1810 (Blažević). 1727. Martin i 1758. Ignacije biskup ski desetinari. 1761. Martinova ud. 4 st. Ignacije je kasnije postao žu panijski sudac, zatim odvjetnik, 1768. 3 st., 1783. 5 st. Gojkić 1754. Mato. Golik 1756-1816. 3 su kuće. Drugo je obitelj Golek u XIX. st. Gotlieb 1754-1804. 1761. Venceslav 4 st. 1779-1799. Franjo stolar ima 3, zatim 4 st. Grabić 1756-1783 (Grabo). 1756-1771. Mato 3 st. 1779-1783. ud. Kata 2 st. Gregorić 1756-1801. 1771-1783. Đuro 3 st. 1791-1802. Mato cipelar. Grubašović 1722-1727. (Grubacović). Ivan, biskupski desetinar, ima grb. Hansierg 1748. Po zanatu mesar. 260
Hegeduš 1739-1880 (Egeduš, Egedušić). 1748-1761. Đuro siro mašniji obrtnik 4 st. 1761-1779. Mato 3 st. 1779-1783. Franjo 5 st. 1783. ud. Ana 6 st., Toma 4 st. Hodžić 1753 (hodža tur. = učitelj, svećenik). Antun župan, pandur. Hofficer 1748. Ivan svjećar trgovac. Hrnčević 1746-1761. Mijo crkv. desetinar, plemić, ima grb. 1761. 2 st. Ilovičić 1738. Antun posjednik umro. Ivančić 1758-1811. 1758-1779. Andrija ima grb s tri cvijeta, 4, zatim 3 st. 1783. njegova udovica s 1 st. 1799. Ivan gradski sudac. Ivanišić 1756-1783. 1757. Martin bravar 1783. Antun biskupski de setinar, 6 st. Ivanković 1749-1849 (Rorić). 1761. Stjepan 7 st., ud. Ana 4 st. Adam 1768. 8 st., 1779-1783. 5 st. Ivičević 1748-1783. Antun siromašniji remenar, 1761. 3 st., 1768— -1779. 2 st., 1783. 3 st. Jablonczy 1751-1758. Ignacije župan, tajnik, ima grb. Nova obitelj s istim prezimenom 1810. Jagođić 1753. Luka župan, pandur. Jagunović 1739. Đuro umro. Janjić 1739. JelenČević 1739-1761. Jerković 1739-1891. 1761-1771. Antun 6, zatim 7 st. 1779-1800. Joso mesar 4 st. Jugović 1739-1862 (Jugh). 1761. Mijo 3 st. 1769-1771. Tomo uči telj. 1783. u 2 kuće: Mato 6 st., ud. Franjka 2 st. Kalafatić 1754-1854 (Kalafata). 1754-1768. Đuro s 5, zatim s 4 st., 1771. ostala je njegova siročad. 1761. ud. Eva s 1 st. Katarinčić 1736-1771. 1736-1756. Petar veletrgovac, 1761-1771. ud. Jula njegova žena, 3 st. 1768. Ivan županijski plemićki sudac 6 st. Kićoš 1748. Antun siromašniji obrtnik. Kipšić 1739. Manda siromašna udovica posjeduje mali vinograd. Klapša 1753. Stjepan županijski pandur i poštar. Klarić 1739-1813. 1748. Mato siromašniji obrtnik i grad. senator. Klement 1739-1761 (Clementis). 1761. ud. Manda 4 st. 1810. Klement geometar i 1880. K.; čini se, da su to 3 različne obitelji. Klepac 1753-1771 (Klepčević). 1753-1761. Nikola župan, listonoša 6 st. 1768. Marija djevojka 2 st. Klopić 1753. Mijat županijski pandur. Komerpaar 1739. Komštek 1748. Jakob trgovac. Kontra 1748-1783 (Kontrić). 1761-1779. Nikola ciganin 5, zatim 9 st. 1783. ud. Kata sama. Košak 1754-1880 (Kozak). 1754-1768. Pavao 5, zatim 4 st. Koturović 1728-1771 (Kotarević, Kuturović, Kotorović). 1728-1754. Vid trgovac, 1761. 3 su kuće: Vid 4 st., Petar 2 st., Andrija 3 st. (Vid se 1728. priženio majstorici, a ne zna se, kojoj!) 1771. Ivo. 261
Krajačić 1745-1862. 1745. Benedikt sudski tajnik. 1783-1796. Vinko crkveni desetinar 4 st. Kraljić 1739. Kromphauer 1748. Ivan bogatiji cipelar. Kulašević 1739-1783 (Kulashevich, kulaš tur. = konj mišje dlake). 1768-1783. Ignacije 4, zatim 5 pa 3 st. Lacković 1759-1818. 1800. Tomo krojač. Ladnoković 1739. Pavo posjednik vinograda, iza njega siromašna udovica. Lerclienberger 1747-1771. 1747. Petar gradski sudac, 1748. on je trgovac. Letovanić 1723-1739 (Letovan). 1723. Grgo krojač. Libitran 1754-1809. Lipić 1738. Antun umro. Luić 1748-1892. Ciganska obitelj posjeduje zemlju. 1761. ima u 6 kuća 25 st., 1768. u 6 kć 22 st., 1779. u 6 kć 26 st., 1783. u 6 kć 27 st. Lukina 1748-1757. Jozo mesar. Luković 1748. Andrija i Jakob trgovci. Ljubetić 1725—1810. 1725. Stjepan student u Gracu smatra se Sla voncem. 1727. Josip gradski sudac. 1761—1771. Ivan 5 st. Mačelja 1739. Mačvanj 1739. Adam užar. Maipurger 1739-1751. Štipan siromašniji obrtnik. Malešić 1736-1871. 1736-1752. Petar, glavar obitelji, biskupski je de setinar, zatim župan. plem. sudac, ima svoj grb. Njegova žena ud. Manda dobiva 1753. od županije mirovinu. 1779—1788. Petar njihov sin posje duje zemlju, ima 5, zatim 6 st. 1798. Alojz je obrtnik. Maljevčak 1748. Pavo krojač (?). Mandić 1748-1811. Obitelj je doselila iz Bačke, ima madžarsko plem stvo, potvrđeno 1801. 1748. Antun krojač. 1768. ud. Kata 3 st. 1779—1783. Ivana djevojka 2 st. Iz ove obitelji potječe đakovački biskup Antun M. Marašin 1757. Frano. Marketić 1739-1892 (Market, Markotić). 1779-1783. Filip 4, zatim 3 st. 1785. Adam. Matešić 1739. Matijašević 1739-1824 (ili Jaust). 1768. Đuro 3 st. 1779. Mijo 3 st. 1779-1783. ud. Kata 5 st. Matoković 1751-1854 (i Matković). 1756-1771. Antun mali trgovac ima 9, zatim 7 i 5 st. 1779. Ivan 3 st., Blaž 4 st. 1783. Ivan mladić inkvilin 2, Blaž 5 st. 1816. 2 kuće. Matošević 1748-1768. 1748. Frano krojač (?). 1761-1768. ud. Ana 4, zatim 3 st. Mavrović 1739-1861 (Maurović). 1748-1783. Mato bogatiji krojač 7, zatim 6, 3, 5 st. Medved 1756-1761. Mato inkvilin samac. Mikas 1739. Mikulinović 1748-1768. Antun imućniji obrtnik 7 st. 262
Milčić 1751. Milovina 1739. Mitrošević 1751. Moguš 1748-1851. Mutlaković 1739. NašiČanin 1739. Obitelj potječe iz Našica. Nedošegović 1728. Štipan krojač. Novosel 1752—1753. Luka podžupan dobio novo plemstvo 1744. Omančić 1748-1804 (HomanČić). 1748. Andrija trgovac i Antun kro jač. 1754-1761. Andrijina udovica, a 1760-1782. Grgo krojač (?). Otten 1747-1771 (Hotten). Hubert ili Hildebert bravar ili špoljarski majstor piše hrvatskim jezikom. Palinice 1748. Nikola mesar. Pandžić 1756-1932. (Pancxich, Pangych; pandža tur. = nokat u ptice grabilice). Franjo 1761. 8 st. 1768. 4 st., 1779. 6 st., a 1783. udovac samac inkvilin, posjedovao zemljište. Patak 1748-1757. Martin trgovac. 1757. Udovica. Patković 1739-1771 (Patkov, Patak). 1739-1748. Martin krojačzatim trgovac. 1848. Jozo. 1761-1771. ud. Doroteja 5, zatim 3 st. Na slijedio ju je zet. Patolić 1757. Antun. Pauli 1754-1816. 1754-1761. Gerard 7 st. 1768-1771. Andrija 8 st. 1790-1796. Franjo cipelar. Pavurica 1757. Lucija. Perić 1753 (Pandurović?). Blaž županijski pandur. Pešić 1739. Antun posjednik umro. Petrmić 1739. Petroković 1757. Udovica. Pintarić 1748-1861. Matijaš je siromašniji, a Andraš bogatiji majstor. 1850. lončar. Piščević 1739-1785. 1761-1783. Franjo 2, zatim 4 st. Plučićl751. Poljančanin 1748. Marić trgovac. Ponikvar 1747. Bartol kovač. Posziger 1754-1779. 1754-1771. Benedikt. 1779. Marija sama neudana. Potočnik 1739. Zidar. Pruner 1748-1771. Dominik trgovac 5 st. Pukanović 1759-1761. Nikola plemić, ima svoj grb, županijski činov nik i crkveni desetinar, 3 st. Puretić 1731-1783 (Purić?). 1731. Miško krojač. 1768-1783. Jozo 3 st. Pustajić 1739. Puškarić 1736-1771. Mijo trgovac i crk. desetinar, 4, zatim 3 st. Putas 1754. Jakob, Nikola i Brnjo. Pusjeger 1754-1768. Benedikt stolar 4 st. Pužić 1739. Radić 1723-1813. 1779. ud. Justina 2 st., a 1783. je sama. 1786. Miko krojač. 263
Rajlić 1739. Rajtar 1739. Rapinović 1739. Ratašić 1759-1786. Andrija crkveni desetinar 7 st. Renati 1738-1761. 1738. Karlo posjednik. 1761. Ana siromašna udo vica 6 st. Renđulić 1751. Ribičić 1753. Franjo županijski pandur. 1811-1816. novodoseljena obitelj. Rogović 1739-1892. 1761. Nikola 4 st. 1768-1779. Josip 3, zatim 7 st. 1783. ud. Ana 5 st. Romić 1739. Sabo 1751-1811. 1751. Josip župan, sudac ima svoj grb. 1771. ud. Luci ja. Sabolović 1756-1783 (Sabol). 1756. Grgo. 1779-1783. Andrija 5 st. Salkulinović 1739. Sandić 1739. Antun posjednik umro. Seklić 1723-1761. Antun krojač, biskupski desetinar, 2 st. Siger 1748-1757. Janko bogatiji obrtnik. Sovčanin 1751. Staklar 1748-1757. Marko imućniji obrtnik. Steterović 1730-1736. Vinko krojač. Stražemanac 1748-1768 (Straxemanacz, Strasseman ili Ivković). 1748. Mato trgovac. 1768. Stjepan kovač 6 st. Stržić 1739-1783. Ivan dobio plemićki naslov 1748., ima svoj grb, župan podsudac, zatim župan, blagajnik i savjetnik. 1768. 6, 1779. 5, 1783. 4 st. Šarac 1751-1812. 1751. Josip. Šišo 1739-1758. (Šišin, Šišić). Škugrić 1757. Udovica. Sneperger 1742. Andraš umro. Drugo je Schneberger 1800-1822. Stauber 1748-1870. 1748-1779. Vihelm cipelar inkvilin 6, zatim 3 st. 1777-1783. Ivan cipelar »majstorski sin«, inkvilin 4 st. Štefanac 1752-1771. Đuro 3 st., osuđen na 30 batina! Stuc 1754-1810 (Stucz). Đuro 5, zatim 6 st. Schwartz 1739-1862. Tadić 1728-1849. 1728-1861. Brnjo trgovac 10 st. i Martin imućniji obrtnik. 1768. Marija djevojka sama. 1779-1783. Mato 3, zatim 4 st. 1804 Đuro. Tomac 1754-1799 (Tomaškov). Miško 6 st. Tomašević 1757-1879. 1757. župan, pandur. 1761. Đuro 4 st. 1779. u 3 kuće: Pavo 3 st., Stjepan 3 st., Ursula sama. 1783. Pavo 4 st. Topalović 1757-1761. Antun 3 st. Tošinica 1757. Udovica. Tufekčić 1739. Tumanović 1753. Đuro župan, pandur. Vaktarić 1754-1884 (Vahtarich, Vacstarich, Voktarich). 1754-1779. Jakob 4, zatim 5 st. 1783. Stjepan inkvilin neženja samac. 264
Valković 1757-1862. 1757-1783. Mato župan, sudac i prisjednik, ima grb, 6, zatim 4 i 7 st. 1809. Juro stolar. 1816. 4 kuće. 1862. Ana. Vincijanović 1739-X. 1761-1771. Toma. Vinkler 1739-1861. (Winkler). 1748. Ivan mesar. 1754. Kristijan. 1761-1783. Ignacije mesar 1, zatim 3 i 6 st. 1761-1783. Karlo inkvilin 1, zatim 3 st. 1779-1783. Dominik mesar 2, zatim 5 st. Viszinger 1756. Matija. Vittman 1753-1776. Ivo župan, pandur, kasnije cipelar i Landmeister. Vlahinić 1748-1874 (Vlainić). 1748-1783. Miško 4, zatim 5, onda 10 i 11 st. 1767-1783. Marin udovac 3 st. Vojvodić 1757-1919. 1757. župan, pandur. 1716-1783. Ivo 5 st. 1779. drugi Ivo 3 st. 1783. ud. Helena 4 st. 1816. obitelj je razgranjena u 6 kuća. Volusius 1748-1753. Franjo župan, liječnik ima vlastiti grb. Vrtlarić 1728-1771. 1728. Đuro krojač. 1771 Mara. Vukotić 1748-1825 (ili Barčalić). 1748-1795. Franjo krojač 6, zatim 5 i 7 st. 1791. njegovi sinovi Jozo majstor i »majstorski sin« i Ivo koji nije učio zanata. Zgurić 1730-1761. 1730-1754. Ivan župan. plem. sudac i crkv. deselinar. ima plemićki grb. 1761. ud. Mara 3 st. Zigel 1748-1754. Ignatija zidar. Zillo 1748. Antun siromašniji obrtnik. Zorić 1748-1783. 1748-1771. Grgo krojač 4 st. 1779-1783. ud. Ana 2 st., zatim sama. 1880. Zorac, druga obitelj. Zubanović 1748-1851 (Zuban). 1748-1783. Jozo imućniji obrtnik. 1761. Bozo (Natalis) 7 st. 1768. ud. Marija 3 st. 1779. Anto. 1779-1783. Matija. 1779. u 3 kuće 15 st., 1783. u 2 kuće 12 st. Žiger 1754-1832. 1754. Janko, 1779. Josip 4 st. Živković 1739-1862 (Xivkovich). 1739. Franjo umro. 1761. ud. Petronila 3 st. i ud. Franjka 3 st. 1768. Marko 3, Ignacije 3 st. 1779-1783. djevojka Barbara sama. 1796—1804. novodoseljena obitelj trgovca Jo vana Ž. iz Sombora. Zuvić 1747-1754. Antun župan, podsudac ima svoj grb.
V. DOSELJENE OBITELJI 1751/1760-1800. Alberti(ć) 1796-1802. Alić 1761-1768 (Ali tur. = muško ime). Mato inkvilin 2 st. Amidžić 1776-1830 (amidža tur. = stric). Andrian 1783. Ud. Suzana s 3 djece. Doseljena činovnička obitelj brzo nestala. Antolić 1786-1841. Nema veze s obitelji Antolović. Arapin(ović) 1757-1815 (Harapinovich). 1768. Martin sa 7 st., 1783. Lovro s 1 st. 265
Auer 1775-1823. Josip cipelar s 5 st. Bakranović 1761-1763 (Bakran). Ivan kovač, rodom iz Vrbovca kod Križevaca, dvostruki ubojica. Balaš (Balashy) 1793-1862. Balešić 1767-1890. Isto prezime u Sovskom Dolu. Balog 1776-X. 1776. Pavao krojač (?) u hrvatskom cehu s 1 st. 1783. ud. Kata s 1 st. i Toma inkvilin krojač u njemačkom cehu s 2 st. Banđić 1761-1771 (Bantich). Jozo s 4 st. Banić 1793-1890. Bankarić 1788. Nikola krojač. Banovac 1781-1812. Barac 1793-1814. Inkvilin. Baranović 1779-1816. 1779. 4 st., 1783. 5 st. Bauer 1789-1819. Baumgartner 1790. Jakob. Beđeć 1761 (bedel tur. = zamjenik). Antun s 2 st. Bedovac 1761-1768. 1761. 4 st.. 1768. u 2 kuće 7 st. Bendl 1761. 2 st. Benković 1756-1785. Berić 1761. Ud. Manda s 2 st. 1832-1866. novodoseljena obitelj B. S tim prezimenom ima obitelj i u Ruševi. Bernić 1787-1887. Krčmar. Bif 1799-1816 (Buff). Antun županijski pristav. Bilmajer 1784. Došao iz Falačke u Njemačkoj. Blagojević 1771-1815. 1779-1783. Petar s 2 st. Blagušević 1768-1814. Blašković 1761. Ivan s 2 osobe. Blažeković 1780-1796. Nikola krojač(?). 1862. druga je obitelj B. Blažetić 1761-1808. 1761. Mato s 9 st. Bobošević 1767-1779. 1767-1771. Petar, 1779. ud. Manda 2 st. Bori 1761-1771. Mato 1761. s 8 st., 1768. st 6 st. Borianović 1761. Baltazar sa 7 st. Borkotić 1761. Đuro s 9 st. Kasnije ih više nema. Borošić 1786-1841 Bosanac 1768-1771. Antun s 4 st. 1880. druga obitelj s tim prezime nom. Božević 1761. Antun s 4 st. Božić 1780-1862. 1780. Antun ciganin inkvilin s 4 st. Brajdić 1783-X. 1783. Mato neženja. Branjeković 1768. Ivan inkvilin samac. Brčiriac 1751-1814. Obitelj se zove i Sekovanić. Doselila je iz Brčina kod Pleternice. 1761. Mato s 2 st. Brezovac 1762-1814 (Brizovac). 1783. Marin neženja samac. Bridić 1790-1814. 1790. Miško cipelar. Britvec 1766-1838 (Britvić). 1768. Nikola s 1 st. 1795. Đuro sedlar. Brolić 1783 (Brolich). Šimun inkvilin s 3 st. Bruner 1761-1800. Dominik 4 st. Ivan i Franjo krojači. Buesić 1761. Benedikt s 3 st. 266
Bunjik 1798-1862. Plemstvo podijeljeno 1717. Grgi. Busko 1771-1783 (Bocko). Pavao 1779. s 6 st., 1783. s 5 st. Butković 1761-1800. Tadej 1761. s 4 st., 1768. s 5 st. Ud. Helena 1779. s 5 st., 1783. s 3 st. 1791. Juro mesar. Buzdovanović 1786—1820 (buzdovan tur. = kijača, topuz). Carević 1770-1862. Cavrić 1783-1813. 1783. Mijo invkilin samac. Obitelj C. ima i u Pleterničkim Mijaljevcima. Cedler 1779. Ivan inkvilin samac. Ciglar 1771. Prazna kuća, obitelj nestala. Cincinović 1757-1880 (Cincin). 1761. 6 st., 1772. 2 st., 1783. 3 st. 1808. Mato krojač (?). Coller 1797-1813. Colner 1798-1800. Toma pekar. Conar 1779-1800. 1779. 4 st., 1783. 8 st. Crnčević 1751—1783. Tomo 6 st., zatim 5, onda 7 i opet 6 st. Crnolatac 1782. Đuro krojač(?). Cvek 1761-1849 (Zwoek, Zvek, Zvekić). 1779. 2 kuće: Mato krojač samac, Franjo kolar s 2 st. 1783. Mato 2 st. 1761-1775. Ignac krojač. Calogović 1768-1937. 1796. Antun. Cekovac 1779-1813. Stjepan 1779. s 1 st., 1783. s 3 st. Čevizović 1761-1870 (Cseviz, Cević). 1761-1771. Antun s 4 st. 1862. obitelj je razgranjana u 2 kuće. Čikac 1768. Stjepan inkvilin 2 st. Coašić 1763-1867. 1796. Mato. 1862. Reza ima 2 kuće. Čoka 1773-1845. Plemićka obitelj doselila iz Madžarske, iz Kis Patty u varšavskoj županiji. 1779—1783. Ivan plemićki sudac kod požeške žu panije ima 3, zatim 4 st. Čoklić 1761-1771. 1761-1768. Matej 3 st., 1771. iza njega siročad. Čukelj 1780-1815. Cupić 1757-1814. Ignacije posjednik 1768. 4 st., 1779-1783. 5 st. Čuturić 1771. Stjepan. Damjanović 1768-1771. Jakob 3 st. Delimanić 1799. Gabriel župan, podbilježnik. Dervenski 1780-1825. Dević 1761-1812. 1761-1783. Grgo 6, zatim 5 st. Dietrich 1779-1783. Đuro inkvilin 2 st. Ditković 1775-1783. Andrija krojač(?) 4 st. zatim 5 st. Dobra-sreća 1761. Martin 3 st. Dobrotinić 1779-1814. 1779-1783. Marko 5 st. Doktorović 1796-1802 (Janković). Pavao 1796-1802. Đuro dobio ple mićki naslov. Doletijević 1761-1771. 1761-1768. ud. Stanislava sama. 1771. Franjo. Dolinić 1792. Gimnazijski profesor. Dragičević 1774-1816. Draskovic 1761-1820. Dražanović 1782—x. (Draženović' Dražančić). Dražić 1776-1825. 267
Drvenkorić 1771-1816 (Drvenkarić). 1771. Mato lončar. 1779. Lovro 2 st. Dubenik 1781-1870. 1806. Đurko krojač(?). Dumba 1771. Cincarska obitelj. Orka je drugo ime. Dušić 1768. Ud. Ana 3 st. Đenep 1779. Udovica. Đuratović 1790. Lazo. Đurković 1783. Marin 4 st. Engstler 1786-1816. Erlinger 1762-1862. Andrija, blagajnik požeške županije, dobio plem stvo 1793. Fabijan 1783-1907. 1808. Antun bačvar. Nasljednik 1850. bačvar. Fandl 1765-1822. Farbašić 1777-X. Farkaš 1765-1814. Plemićka obitelj dobila plemstvo 1690., doselila iz željezue županije u Madžarskoj. 1765. Pavao županijski plemićki podsudac. Fast 1786. Mijo cipelar. Fergie 1777-1810. 1807. Josip gradski fizik Ferković 1771-1901. 1771-1783. Grga posjednik 5, zatim 6 st. 1849. u jednom dijelu naslijedio Ninković. Fernac 1777-1813. Fiedl 1779. Ignacije inkvilin samac. Firnizer 1798-1800. Sapundžija. Fišer 1783-1882. 1783. Ivan Andrija 2 st. Flekner 1768. Josip. Fon 1779. Pivar. Forgač 1795. Josip krznar. Fraj 1768-1779. Marko 2, zatim 3 st. Frantz 1783-1816. Melkior 3 st. Frković 1776-1850. Furl 1784. Urar. Gager 1771. Andrija. Galović 1780-1880. Gardijanović 1761-1768. 1761. ud. Margareta sama, 1768. ud. Klara s 3 st. Možda je to jedna grana obitelji Gvardijan, odn. Babukić? Gašić 1751-1800 (Borjanović). Obitelj posjeduje zemlju, naslijedila je Papića. 1771. 3 su kuće: Antun s 2 st., Josip s 3 st., ud. Lucija sama. 1799. Franjo bačvar. Gašparić 1799-1800. Obitelj GaŠparović dosela je kasnije. Gieness 1771. Franjo. Glavić 1768-1771. Ivan s 1 st. Glavović 1768. Antun s 3 st. Golić 1785-1821. Gorinka 1771. Apolonija djevojka sama. Gosparić 1782. Đuro. Graf 1770-1835. Kirurg, gradski vijećnik. Grbić 1761. Samac. 268
Grdešić 1779-1880 (Grdašić). 1810. inkvilin. Grinvald 1793-1850. Groshaim 1768. Ulderik inkvilin s 2 st. Groskopf 1791-1820. Grusz 1796-1816. Matija. Gutman 1794-1810. Inkvilin. Hadrovčević 1779-1783 (Adrovčević). 1779. Blaž s 2 st. 1783. ud. Marija s 1 st. Hađrović 1779-1783 (Adrović). Pavao 1779. s 2 st., 1783. s 4 st. Hajdar 1774-1813. 1813. bačvar udružen u njemačkom cehu. Hajdinović 1791-1843. 1811. Mato lončar. Hajmb 1761-1868. (Haim, Heimb). Petar pekar ima 1761 6 st., 1768. 5, 1779. 4, 1783. 3 st. Han 1785. Obitelj je doselila iz Vaiseburga. Hanel 1779-1800. 1783-1796. Jakob s 1 st. Hasel 1777-1815. 1800-1804. Franjo stolar. Hauer 1764-1816. Heidfogel 1793-1850. Hercog 1765-1783. Mijo inkvilin 2 st. Herman 1791-1862. 1805. bačvar. Hešin 1784. Ana je došla iz Austrije. Hochberger 1779-1783 (Hexperger). Petar inkvilin s 1 st. Holjević 1779. Josip inkvilin samac. Hort 1779-1783. 1779. Josip inkvilin 4 st., 1783. Jakob 4 st. Hremić 1788. Antun posjednik. Hruška 1783-1860. 1783 Florijan inkvilin, 2 st. Huber 1761-1790. 1761. Ivan 5 st. 1771. njegova djeca siročad. 17551790. Šimun stolar 4 st. Ilkić 1768-1780. Đuro 1768. 2 st., 1779. 4 st. Ivanček 1790-1821. Iverović 1786-1823. Ivinović 1767-1807. Ivković 1771-1821 (Stražemanac). Obitelj je došla iz Stražemana. 1771. su 3 kuće. 1779. u 2 kuće: Antun 4 st., Stjepan 5 st., 1783. Antun 5, Stjepan 4 st. Ivšić 1767-1862. Jagar 1761-1768. 1761. Martin 3 st., 1768. ud. Kata (Jagarica) 2 st. Jainić 1761. Ud. Helena 5 st. Jakičić 1783-1799. Josip udovac samac, kasnije oženjen. Jakob 1775-1840 (Jakab). Obitelj je doselila iz Broda na Savi. Jalžetić 1782-X Janoš 1785-1816. Obitelj je došla iz Lešća kod Karlovca. Javorski 1786-1849. Jelenac 1799-1783. Mato 4, zatim 2 st. Jelančić 1761. Ud. Marija 2 st. Jelić 1790-1864. Jeraj 1775-1823. Ježević 1771. Dječak, siroče bez roditelja. 269
Jošić 1768-1810. (Joshich). Mato 5 st. Juković 1761. Stjepan 4 st. Jurak 1783-1816. Jurašić 1761-1838. (ili Kos). 1761. Marko 3 st., 1768-1783. Magda 4, zatim 3 st. Juričić 1761-1783. Nikola 1761. 2 st., 1768-1779. 3 st. 1783. ud. Magda 2 st. Kaiser 1779-1811. Biskupski desetinar. Kalafadžić 1761-1856 (Kalafacxich). Andrija 1761. 4 st., 1768. 6 st., 1783. 4 st. Kallay 1790. Dragutin županijski pristav. Kargel 1796-1800. Mijo krojač. Karimanović 1761-1771 (Kariman). Mihael 2 st. Karlović 1761-1783 (ili Plivelić). 1761-1768. Đuro 4 st., 1779-1783. Filip 4 st. Karner 1788-1862. Prodao je svoj posjed Špandoviću. Carnioli 1768. Inkvilin 2 st. Kasapović 1778-1880 (Kasapić, kasap tur. = mesar). Kašajac 1783. Marko 4 st. Katarđović 1764-1783. Mijo crkveni desetinar ima svoj pečat i grb. 1779-1783. 3 st. Cattinelli 1783.-1849 (Katineli). Ivan liječnik inkvilin ima 1783. 6 st. Kazzaljević 1761 (kaza tur. = okolina). Petar 7 st. Kazazević 1761-1784 (Kazazeb). Ud. Matijana 1761-1779. sama, 1783. 2 st. 1784. je umrla. Kečkeš 1769-1802. Kek 1779-1800. Martin inkvilin 1779. 3 st. Kelbing 1771. Udovica Ivana. Kelner 1779. Gerhard 2 st. Keljar 1761-1816 (Kelihar). 1761. Nikola kovač (rođen je 1710.) 6 st. 1768—1783. ud. Helena ima 5, zatim 3 i 2 st. Kerner 1786-1810. Gašpar ljekarnik. Kitonić 1779. Martin inkvilin 5 st. Kladarević 1771-1849. Klaubić 1761. Ivan 4 st. Klaufer 1768. Josip 2 st. Klemenović 1779-1783. 1779. ud. Helena inkvilina 3 st. 1783. Lucija djevojka inkvilina 2 st. Klisner 1799. Vencel majstor. Klobučar 1773-1952. Kocian 1761. Ud. Helena 3 st. Kodel 1768. Ivan 4 st. Kojkić 1761-1873. 1768-1783. Mato inkvilin 3, zatim 6 st. Kolarević 1790-1879. Kolundžić 1751-1808 (Kojundžić, kolindžija, kujundžija ili kulundžija tur. = zlatar). 1761-1768. Antun 5, zatim 4 st. 1779. ud. Lucija 3 st., a 1783. sama. 270
Kopunović 1763-1864 (Kopun). 1768. Blaž 2 st. 1779-1783. Mijo sam, zatim 2 st. Koren 1797-1892. Kormendi 1796-1880. Kostajničanin 1757-1775. Obitelj je doselila iz Kostajnice. 1768. Antun 4 st. 1775. Andrija bačvar. Koturaš 1761-1783. 1761. Lucija 3 st. 1768. Tomo 4, Marko 3 st. 1779. ud. Ana 2 st., a 1783. je sama. Kožić 1761. Magdalena sama. 1825. druga obitelj pod istim prezime nom. Krajcer 1768 Josip 4 st. Kraljević 1779-X. Obitelj je iz Bosne došla u selo Dragu kod Stražemana. Plemstvo joj je potvrđeno 1694. 1779. Mato inkvilin samac, do selio iz Drage u Požegu, gdje se obitelj 1816. razgranjala u 5 kuća. Iz nje potječe književnik Miroslav, koji je u Požegi osnovao tiskaru i po krenuo književni časopis »Slavonac«. Kramarić 1757-1807. 1761. Mato 5 st. 1779-1783. Marin samac. Kraner 1775-1779. Đuro došljak krojač 5 st. Krašo 1779. Josip došljak 3 st. Krbavac 1779-1783. Mato 4, zatim 3 st. Krčmarić 1779. Kremić 1769-1816. Krotac 1782-1862. Krpez 1777-1783. Plemićka obitelj iz Dubranca u Turopolju. Ivan ima 2, zatim 3 st. Krus 1783. Mato 2 st. Kučmović 1786-1822. Kuduzović 1768 (Kudus tur. = bijes, ime topa). Mato 4 st. Kuđek 1777-1804. Kugelbauer 1793-1800. Kukel 1779-1783. Ivan Đuro 3, zatim 4 st. Kukovac 1779-1810. Josip 5 st. Kulundžić 1768-1810 (Kulunčić). 1768. Antun 4 st., 1779. 3 st., 1783. je sam. Kunić 1779-1825. 1779-1783. Stjepan 5, zatim 4 st. Kunštek 1779-1783. Ivan 3, zatim 4 st. Kuntić 1761. Ivan 4 st. Kuzmić 1761-1815. 1761. Mato 3 st. 1779-1783. ud. Bara 4, zatim 3 st. Lac 1776-1823 (Latz). Mlinar. Lalić 1779-1783. Mijo 4 st. Lamgruber 1775—1783. Đuro inkvilin opančar 5 st. Langa 1780-1816. Franjo gimnazijski profesor. Latinović 1788. Lovro posjednik. Lazarić 1782-1796. Konstantin. Lechmaer 1764—1814. Inkvilin. Lemic 1786-1881. Cipelar. Leskovac 1768-1816. Mato 3 st. 271
U n d e r 1761-1814. 1761-1783. Ivan pekar 7 st. 1798. Antun pekar. Lisičak 1771. Luka. Liskovac 1771. Mato. Lobbe 1774-1909. Pivar, svilar. Loos 1771-1813. 1778-1783. Josip mesar 4, zatim 6 st. Lukičić 1771-1813. 1771. Natalis. Mačvanj 1793. Adam užar. Mađinović 1779-1783 (Maginovich). Ivan 6, zatim 7 st. Maglatić 1768-1850. 1768. Andrija inkvilin 3 st. 1779-1783. Mijo 3 st. Mainhard 1763-1816. Maj 1779-1785. Ivan inkvilin 4, zatim 5 st. Majer 1761-1783. 1761. Antun 4 st. 1768. Mijo inkvilin samac. 1781. Đuro mesar. 1783. Martin 3 st. 1862. novodoseljena obitelj M. Majetić 1761-1870. 1761. Jakob 4 st. 1779-1783. ud. Kata 5, zatim 6 st. Majetin 1768. Ud. Ana sama. Makaranović 1771-1814 (makare tur. = skele). Ud. Barbara ima 1779. 3 st., a 1783. je sama. Mandekić 1761. Vid 3 st. Manojlović 1796-1862. Mantel 1771-1776 (Mandel). Jozo bačvar. Manjarić 1779-1783. Mato 5, zatim 3 st. Marjanović 1762-X. Marković 1797-X. Martinašević 1800-1862. Mataković 1796-1822. Mijo. Matić 1751-X. 1761-1783. Pavao M. ili Sumalić 7 st. 1771-1783. Grgur 1 st. 1796-1814. M. ili Živković, drugi M. je inkvilin. 1801. Ivan cipelar. Matušić 1768 (ili Vitmarić). Franjo 7 st. Meanović 1797. Medvedski 1779-1785. Đuro župan, tajnik, inkvilin, 2, zatim 3 st. Meknšar 1779-1811 (Megussar). 1779-1783. Josip 4 st. Mihanović 1761-1849 (Mianovich). 1761-1783. Stjepan kovač 5, za tim 6 st. Mijađiković 1779-1849 (Miacxikovicb ili Popović). 1779-1783. Nikola 5, zatim 3 st. Mijanović 1768-1783 (Mianovich). Stjepan 6 st. Mik 1771-1783. Obitelj je naslijedila Lukačevićev posjed. 1771. Ivan. 1779-1783. ud. Kata sama. Mikadinović 1761. Franciska djevojka 2 st. Mikić 1779-1783. Mato inkvilin 1, zatim 2 st. 1880-1892. novodose ljena obitelj M. Milašinović 1761. Petronila 3 st. Milon 1777. Ivan staklar. Milovan 1790. Tadija stolar. Miljević 1761-1862. 1761. Nikola 3 st. 1762-1783, Pavao krojač(?) 4, zatim 7 i 9 st. Mlađenović 1785-1854 (Mladen). Čizmar. 1816. su 3 kuće. 272
Monti 1761-1783.1761-1779. Josip 2, zatim 3 st. 1783. ud. Marijana 2s. Moslavac 1761-1768. 1761. Ignacije 3 st. 1762-1768. Ivan crkveni de setinar, ima pečatnik i grb, 4 st. Muđrovčić 1768-1880. 1768-1771. Grgur 3 st. 1779. ud. Kata 3 st. 1796. Josip gradski vijećnik. Muljević 1790-X 1790. Malija stolar. Munčevie 1761-1771. 1761. Đuro 4 st. 1771. njegova udovica. Mustač 1784. Obitelj je doselila iz Oborova kod Zagreba. Muzler 1791-1816. Šimun stolar. Mužević 1761-1810.1761. Antun crk. desetinar samac, 1768. 3 st., 1779 6, 1783. 5 st., 1796. gradski senator. Nagy 1781—1825. Plemićka obitelj došla iz Szabad Szent Kiraly u Ugar skoj. 1781—1790. Emerik inkvilin, župan, blagajnik, zatim odvjetnik žu panije, 5 st. Naivert 1791-1862 (Neuwvith). 1791. Albert kolar. Netter 1788. Ivan posjednik. Nikić 1761. Đuro inkvilin 4 st. Nikitić 1795-1816. (Nikičić). Novak 1779-1880. 1779. Mijo inkvilin 2 st. 1820. Franjo cipelar. Olber 1779. Franjo inkvilin samac. Oršulić 1761-1816. Ošbotić 1768-1779. Martin inkvilin 4, zatim 7 st. Ožanić 1785. 1862. možda druga obitelj O. preuzela posjed od obitelji Đurašin. Pacuga 1768. Ivan 3 st. Pakerčanac 1757-1771. Udovica, možda došla iz Pakraca. Palenšćak 1776-1804 (Palešćak). Josip crk. desetinar 5, zatim 6 st. Panđurović 1761-1771. 1761. Mato 4 st., Blaž 4 st. Možda samo drugo ime za obitelj Perić. Papei 1761-1816 (Papak). Ivan inkvilin 3, 7 pa 6 st. Paprik 1785. Obitelj doselila iz zapadne Hrvatske. Pavišić 1792-1892. Pavunović 1768. Jakob 4 st. Pečenjak 1761-1783 1768. Ivan 3, 1779. Filip 4 i ud. Franjka 2, 1783. ud. Josipa 2 st. Pečurović 1764-1816. Peer 1785. Mlinar. Peha 1779-1816 (Peharić). 1779. Ivan Đuro inkvilin 2 st. Peičić 1783-1924. 1783. Mato župan, sudac 2 st., dobio plemstvo 1793. Obitelj je preselila u Zagreb. Perger 1751-1779. 1751-1768. Franjo 3 pa 4 st. 1779. ud. Kata sama. 1862. novodoseljena obitelj P. Person 1783. Jakob 5 st. Peterson 1777-1783. Benedikt stolar 2 pa 3 st. Pikal 1798-1862. Bravar. Platušić 1785. Obitelj je doselila iz Zagorja. Plivelić 1761-1862. 1761. ud. Helena 8 st. 1768. Toma 5 st. 1771. Filo. 1779-1783. ud.Ana 4 st., zatim 3 st. 1788. Nikola posjednik. 1862. Kata. 18 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
273
Pogledić 1783. Đuro mladić inkvilin sam. Pokajsen 1771-1783. Ud. Ana 4 pa 3 st. Ignacije kanonik u Zagrebu. Poljak 1776-1816. 1776-1783. Luka krojač 3 st. Popić 1761. Grga 4 st. Porčić 1761-1810. 1779. ud. Marija 5 st. 1783. Mato 5 st. Pošer 1779-1783 (Poscher). Josip inkvilin samac, bivši isusovac. Potolić 1768. Antun činovnik 5 st. Pozojević 1761-1785 (Pozoevicb). Mato 7, 5 pa 3 st. Praidelsperger 1779. Ud. Marijana 2 st. Pratzner 1768-1783 (Pratner). Franjo 4, zatim 3 i opet 4 st. Prebendar 1771-1880 (Prevendar). 1771-1779. Jozo 6 st. 1779-1783. Đuro 4 st. 1795. Nikola bravar. Prebiga 1779-1849 (Prebeg). Obitelj je došla iz zapadne Hrvatske. 1779-1783. Đuro 4 st. 1795. Nikola bravar. Predrijevac 1761-1783. Obitelj je doselila iz Predrijeva kod Našica. Miško 5 st Prigelmaier 1800-1862. Mlinar. Prigorac 1779-1883. Đuro 3, zatim 2 st. Pruk-Mayer 1779-1783. Ivan inkvilin 5, zatim 3 st. Pušak 1798. Franjo županijski fizik. Putrić 1779. Radinović 1773-1811. Đuro 4 st. Radišović 1757-1771. Siroče kći pok. Ivana. Radočaj 1779-1880. 1779. Jozo inkvilin samac. 1783. 3 st. 1779. još i Petar inkvilin samac. Rađonić 1761 Mato 2 st. Radovčić 1768. Ivan 4 st. Rainpocher 1768-1813 (Rainbacher). Karlo licitar 1768. 2, 1779-1783. 6 st. Rajković 1783-1880. 1783. Sjepan 3 st. Rajsinger 1786—1797. Ivan gradski bilježnik. Rakijašić 1783-1816. 1783. ud. Kata 6 st. 1788. Andrija posjednik. Rieger 1783. Jakob cipelar inkvilin 3 st. Riffer 1788-1849. Lovro užar, gradski vijećnik. Trgovačka obitelj. Rihtarić 1800-1850. Zlatar. Rimskar 1779. Nikola inkvilin, neženja, samac. Ring 1779-1784. Ivan šintar (canicida) 3 st. Risković 1799. Rister 1791. Lovro užar. Rithober 1785. Đuro bačvar. Rođek 1795-1816. Pavao lončar. Romzović 1761. Mato 5 st. Ropp 1775-1881. (Roop, Rapp). Antun inkvilin, posjednik, nadzornik bolnice, 5, zatim 6 st. 1809. Kirurg. Ros 1779. Valent inkvilin, neženja, samac. Rot 1779-1807. Andrija inkvilin (rotarius Iesuitarum) 2 st. Rotter 1779. Wolfgang inkvilin 2 st. Ruska 1796-1850. 274
Ružička 1779-1850. (Ruxicska). 1779. Florijan mesar, inkvilin, samac. Sabelić 1761. Đuro 3 st. Sabljarić 1771. Ud. Manda. Salamon 1775-1783. Kristofor krojač 2 st., zatim udovac samac. Sebastijanović 1757-1771. Luka, kasnije Ana djevojka 2 st., zatim ona sama. Selička 1783. (Selić?). Ud. Julija inkvilin sama. Seliškar 1779-1811. Josip 4, zatim 8 st. Sencl 1761. Antun inkvilin 3 st. Sičić 1788. Ivan posjednik. Sirković 1761. Luka 3 st. Sisek 1771 (Szieszek). Aleksije. Sislinger 1761. Franjo 2 st. Slipac 1761. Ivan 3 st. Slovinac 1768-1783. Ivan 4, pa 3 st. Smodila 1783. Mato inkvilin 3 st. Smola 1791-1798. Ivan bačvar. Sokić 1771. Marko krojač(?) uzeo udovicu. Sokol 1761. Martin 2 st. Sokolić 1761. Antun 2 st. Spišić 1783-1790. Plemićka obitelj »de Japra«, doselila iz Blatnice kod Karlovca, plemstvo joj potvrđeno 1502. 1783. Kristofor inkvilin 5 st. Stanković 1761. Stivernik 1779-1783. Mato inkvilin samac, zatim 3 st. Strmola 1800. Stručić 1799-1862. 1799. Martin uzeo majstoricu za ženu. 1815. Đuro. Schaffer 1800. Franjo staklar. Šagarac 1775. Juro bačvar. Schager 1775. Josip cipelar. Šapel 1783. Nikola inkvilin 4 st. Scharenđorfer 1800. Scharnotzy 1783-1839 (Sharnoci). Josip inkvilin 3 st. Scheffer 1782-1816 Adam krojač 2 st. Šeklić 1768. Ud. Ana 3 st. Šešek 1779. Ud. Marija 3 st. Šikonja 1779-1825. 1779. Ivan 6 st. Šiprak 1761. Širša 1776. Anton mesar. Šclmialz 1791. Ivan krojač. Schmolinger 1768-1792 (Schmoltzinger). Karlo krojač 4, zatim 5 st. Schnađiz 1775. Stolar. Šnajder 1757-1771. Joseph, zatim Ignacije. Šnidić 1771-1783 (Šnedić). Antun 2, pa 3 st. Šokić 1761-1779 (Ssokich). 1761. Mara 4 st. 1768-1771. Marko 2 st. 1779. ud. Helena 3 st. Šot 1768. Špan 1771. 2 kuće: Marija, Ivan. Špear 1800-1821. Scbpect 1775. Andrija inkvilin 5 st. 275
Šporčić 1761-1870. 1771-1783. Blaž posjednik 7 st. 1788. Ivan maj stor. 1862. Manda. Spot 1776-1785 (Spot). Ivan bačvar 2, pa 4 st. Špotsa 1791. Špun 1763-1837. 1768. Ivan zidar 2, zatim 6 st. Druga valjada obitelj s istim prezimenom dobila plemićki naslov 1862. Iz nje potječe Miroslav, koji se istaknuo u javnom i kulturnom životu Požege. Staidel 1775-1796. Venceslav krojač 2 st. Staun 1768-1779. (Staunik). 1768. Leonard 2 st. 1779. ud. Marija 2 st. Steger 1778-1796 (Stoger). Antun staklar 4 st. štefančević 1779-1800 (Štefanović). Andrija 3 st. Franjo krojač Strobl 1787-1816. (Strobl). 1767-1800. Martin mesar, 1790. Pavao ci pelar. Stukel 1768-1771. Josip 2 st. Stumerger 1779-1799 (Strinager?). Ivan inkvilin samac. Šutić 1800-1810. Švegel 1768-1771. Pavao i iza njega njegova udovica. Švoma 1796-1816. Martin. Tabaković 1779-1849. 1719-1783. Josip 2. pa 3 st. Tancoš 1800-X. 1800. Toma staklar Teller 1779. Matija 4 st. Thaller 1779-X. Pavao član lajk i apotekar u isusovačkom kolegiju u Požegi do 1773., kad je isusovački red raspušten. Zatim je osnovao u Požegi obitelj, koja ima 3779—1783. 6 st. Obitelj je u novije vrijeme preselila u Zagreb. Tiler 1768-1783. 1768. ud. Helena 2 st. 1779-1783. Marija samac. Tomičević 1768-1825 (ili Ljubić). Josip 3 st. Topalović 1761-1823. Trajhon 1761-1783.. 1761-1779. Đuro 6, zatim 8 st. Marija dje vojka inkvilin sama. Treger 1761. Rikard samac. Trinkler 1775. Dominik mesar. Trnačić 1761-1880. 1761. Mijo 7 st. 1768-1783. Mato 3, pa 6 st. i ko načno 8 st. 1779. ud. Franjka 6 st. 1783. Toma posjednik 7 st. Vačić 1798-1864. Krznar. Valentić 1783-1811. Šimo. Valjačić 1779. Varačić 1783-1788. Andrija 4 st. Veitner 1798. Andrija pekar. Velaić 1773. Vertciarić 1761. Vidović 1757-1783. Ivan 3 st. 1862. možda druga obitelj V. Viod 1779. Ivan došljak 4 st. Vitmarić 1771-1779. Ud. Marija 4 st. Voćiiiović 1764-1850 (Voćinčić, Voćinkić). Obitelj je doselila iz Voćina. Marko bravar 5, 2, onda 3 st. Vojnić 1761-1856 (ili Vojvodić). 1761. Ivan 4 st. 1771. Ilija. 1779-1783. Petar 5 st. 1816. 3 kuće. 276
Volhietter 1771. Ignacije. Vranić 1779-1811. Matija 4, pa 3 st. Vraniković 1779-1783. Ivan inkvilin 3, pa 6 st. Vrbanić 1784-1816. Doselio iz zapadne Hrvatske. Vrhovec 1779-1783. 1779. Andrija inkvilin 3 st. 1783. ud. Ana Marija inkvilin. Vučinčić 1775-1784. Marko staklar. Vukmanić 1771. Ivo inkvilin živi u kući obitelji Fraj. Zagorac 1785-1816. Zdelar 1783-1862 (Zdelarović). Josip 2 st. Zengevall 1790—1813. Županijski sudac i bilježnik. Zlodić 1783-1839. Stjepan inkvilin samac. Žagar 1779. Josip 5 st. Žerjavić 1779-1858. 1779-1796. Stjepan 8, zatim 9 st. 1800. Frano. Žinić 1771. Ambrozije inkvilin u kući nekoga Šimuna. Žirković 1761-1783. 1761-1771. Luka 3 st. 1779-1783. ud. Barbara sama. Živec 1800-1832.
DOSELJENE OBITELJI 1801-1900 Abzac 1899. Aczić 1856-1860. Adamek 1844-1881. Agić 1850. mesar. Albig 1807-1867. Aleksić 1894-1932. Altabas 1831-1851. Alvanić 1856. Amhof 1804-1862. Anđraški (Andraško) 1837-1862. Anić 1826-1836. Antunović 1832. Arnold 1816. Ašenbrajter 1857-1859. Bachman 1880. Bađer 1880. Bakarčić 1881. Bakoš 1853. Baltic 1826-1870. Barac 1899-19 . . . Baranović 1818-1899. Barčić 1889. Barković 1884. Bartušak 1894. Barunović 1891-1899 Barutany 1818-1819. Bastaić 1862. Bašok 1816. Bauček 1858. Bauholtzer 1891. Bauman 1881-1898.
Baumgartner 1863-X. Bebić 1884. Beda 1896. Bedeković 1862-1880. Begović 1808-1845. Belak 1892-X. Belaš-Vukosavljević 1896. Benakić 1881-1899. Bencetić 1827-1909. čizmar. Benčić 1822. Benda 1856. Bender 1884-1886. Benger 1862. Benko 1857. Beran (Beranek) 1810-1894. Berec 1882-X. Berelz 1881. Berger 1829-1938. Berić 1832-1866. opančar. Beršek 1899-19 . . . Beršler 1870. tokar. Bertić (Biertić) 1810-1850. Bertolan 1805-1887. Bertoly 1842. Bešlić 1815-1862. Bešta 1881-X. Bićan 1862. Binder 1808-1836. Bjelokapić 1886-X. Blažeković 1884-1924. Blažieević 1885-1886. Bobinac 1889.
277
Bogdanović 1889-X. Bogić 1850-1873. trgovac. Bogović 1891-X. Bohanec 1842. Bbhm 1806-1867. Boli 1859-1861. Bonek 1885. Borš 1808-1862. Boosshardt 1838. Bosanac 1882-1890. Bošek 1892-X. Bošnjak 1900-X. Bouček 1888. Božić 1850-X. Bračić 1842-1847. Brajnić 1862. Breitenfeld 1881. Brkanić 1800-1862. Brlaković 1812-1836. Brnić 1826-1896. krčmar. Brodanović 1862. Broz 1884. Brozović 1862-X. Bruker 1881-1885. Bukvić 1889. Bunčić 1850-1862. Busnovac 1862-1887. Butorac 1889-X. 4 kć. Bužačić 1862. Cačić 1862. Caki 1880. Carić 1898. Cazin 1880-1901. Celić 1812-1871. Cesar 1862. Cetinić 1862. Cigi 1831-1833. Cimerman 1880-1932. Cindrić 1894-1896. Ciraky 1 8 3 4 - 1 9 4 . . . Cović 1802-1862. Crnković 1891-1900. Crnokrak 1862-1908. Cvetić 1823-1869. kolar. Cviljužac (Cvilužec) 1807-1872. Cvizuk 1891-1898. Čanić 1882-X. Čeliković 1886-X. Černoch 1886. Černovski 1885-1887. Cerny 1880-1909. Cider 1885-1899. Csillagh 1836-1892. ljekarnik. Čizmesija 1895-1913. Čmelar 1850-X. 7 kć. Čokrlić 1880-X. Čonor 1897. Cop 1832-1910.
278
Danić 1835-1846. Dani(e)lović 1836-1862. Danas druga obitelj D. u 3 kć. Dasović 1890. Delač 1888-1898. Danas druga obitelj D. Delavac 1890. Demeter 1884. Denk 1886-1908. Derdić 1862-1881. Desić 1848-1858. Deutsch 1884-X. Dikovec 1851-1857. Dinger 1850. krojač. Ditz 1808-1862. Dokšaj 1900. Dolanski 1883-1889. Dolički 1881-X. Domanković (Domankošić) 1816. Domitrović 1816. Domjan 1840-1900. Dona 1894. Dorbolo 1806-1873. puškar. Dorić 1882. Dorotić 1851-1857. Dragišić (Dragičević) 1862. Draženović (Dražančić) 1862-X. Dražić 1884-X. Drobni 1893-X. Duić 1886-X. 2 kć. Dvofaček 1845-X. Danić 1835-1884. Đuran 1813-1816. Đurašin 1850-1862. Đuratek 1846. Đurđek 1817-1862. Đurić 1895-1952. Odselio. E b e r h a r d t 1847-1858. Efinger 1894. Eherbauer 1897. Eich 1900-1909. Eichinger 1851-1856. Erdely 1899-X. Eremić 1851-1857. Erpačić 1822-1864. 2 kć. Fabina 1835-1857. Farkaš 1851-X. 3 kć. Fartili 1858-1859. F e h e r 1894-1922. Feierfeit 1840-1862. Felber 1897. F e l t m a n 1899. Fičer 1893. Fikeis 1880. Fir 1896. Fleissig 1891-X. 3 kć. Flođer 1828-1858. Fojčić 1851-1862.
Folk 1829-1869. Forčić 1816. Forgiarini 1885. Forko 1892-1894. Forster 1887. Francuz 1893-X. Franić 1886-1939. F r a n k 1849-1857. Franz 1900-1936. Fridrich 1887. Frisch 1881. Fucks 1826-1862. Fućko 1805-1873. Gabrić 1896-1920. Gabriely 1828-1862. Gaj 1900. Gajer 1845-X. Galao 1862-1888. Galombaš 1894. Gas 1888-1915. Gasparades 1896. Gašpar 1894-X. Gašparović 1905-X. Iz P o d r . Slatine. Gavez 1881. Gavrić 1883-X. Gazi (Gasy) 1840-1862. časnik major. Geravec 1841-1871. čizmar. Gerstner 1880-1920. Girnotti 1890. Glavanović 1882-1884. Glemba 1898. Gligorić 1887. Goldbach 1889. Golek 1831-1937. Golub 1801-1870. Gomboš 1898. Gorčeza 1816. Goretić 1887-1907. Gotz 1897. Grabusin 1850-X. 3 kć. Grbavac 1839-X. Grđah 1889. Gregurić 1892. Grgovac 1862. Grič 1883. Griesmayer 1896-1904. Grossmayer 1891-1902. Grossner 1809-1898. Grosz 1816. Gruber 1845-1912. Grubešić 1887-1901. Gujatović 1890. Gujić 1845-1862. Gustin 1862. Gutier 1821-1877. Gvozdanović 1816-1850.
Haberling 1895. Haberreiter 1891-1905. Habl 1883. Hagcnbuch 1891. Hajdinger 1897-X. Halan-bek 1862. Halić 1816-1858. Handel 1862. Hangya 1889. Hanžeković (Handžeković) 1883-1916. Hanjek 1883-1897. Har 1854-1861. Haramina 1862—X. Ha r ( d ) t 1848-X. 3 kć. Has 1848-X. Heinrich 1852-1894. Heinsing 1843-1854. Hel 1897-X. Helbich 1835. Heller 1854. Hely 1862-X. Hep 1883. Herb 1896. Herendi 1897. Hernhoffer 1816. Hill 1892. Hip 1833-X. Hirić 1826-1854. Hirsenstein 1862-1892. Hirsman 1893. HIavka (Hlavaček?) 1842-1894. Hlastan 1851-1854. Hofman 1891-1910. Hoinig 1900. Holi 1838-1859. Holzinger 1881-1911. Horki 1889. Host 1882. Hren 1883-1928. Hribar 1899-X. Hrkanovac 1837-1862. Hrnčević 1900. Hrvojević 1899-X. Hubert 1850-1860. Husar 1895. Hut 1891. Ibrisimovic 1841-1857. Tlešić 1816. Ilić 1850-1862. Ivančanin 1837-1858. Ivanšćak 1821-1858. Jabietić 1882. Jaćimović 1890. Jagetić 1900. Jakčinl882. Jakić 1814-1858. Jakobovac 1889. Jakobović 1801.
279
.Tanak 1890-1921. Jančović 1863. Janda 1847-1882. Janota 1890-X. Japundžić 1848-X. Jeger 1883-1952. Jelačan 1890-1912. Jelačić 1844-1870. Jelinić 1887-X. Jelušić 1851-1862. Jenč 1886-1926. Jindra 1899-X. Josifko 1884-1902. Josipović 1897-1934. Jug 1851-1857. Juhasz 1898. Jukić 1852-1857. Juratović 1885. Juričović 1895. Jurin 1846-1856. Kajganović 1835-1862. Kakuk 1895-1936. Kaldar (Kaldi) 1851-1893. Kalmar 1851-1854. Kaniček (Kaničak) 1863-1882. Kapfer 1889. Kaps 1851-1858. Karabl 1816. Katalinić 1858-1860. Katie 1831-1858. lončar. Katomia (Catomio) 1822-1862. Katona 1851-1890. Kaufman 1898. Kauzlarić 1853. Kelović 1801-1862. Kempf 1826-X. Dos. iz Kutjeva. Kerić 1862. Kergačin 1890. K e r n e r 1850-1883. Kerpel 1880-1884. Keršul 1842-1854. Kesner 1883-1895. Kev(e)rin 1811-1881. Dos iz Vag Ujheli. Kieslinger 1880. Kindl 1888-X. King (Kink) 1887-1894. Kiš 1900-1938. Klemenčić 1816. mjernik Klenac (Klenić) 1832-1899. Klikić 1883. Klojber 1895. Kljeković 1886. Ključarević 1806-1858. Knap 1823-1862. Kniffer 1895. Knoch 1890. Koberx 1841-1894. Kobližek 1898.
280
Koch 18 . . .-X. Koci j an 1862-X. Kohn 1862-X. KojdI 1898-X. Kokot 1851-1854. Koler 1816-1952. Kolhaber Kolombo 1883. Kolonšek 1889. Koljanin 1854-1860. Komes 1884. Konig 1834. K o n u p e k 1853. Konjević 1850-1862. Kopecki 1883. Kopfer 1816. Kopun 1858. Korač 1898. Korade 1899-X. Korajac 1837-1862. Kos 1851-1858. Kostadinović 1808-X. Kosćal 1881. Koska 1891. KovaČek 1851-1854. Kovačić 1850-X. 3 kć. Kovačko 1851-1881. Kovalik 1816. Kbvego 1811-1862. Kozak 1837-1854. Kozarević 1867. Kozmar 1882. Krais 1834-1859. K r a k a r 1892-1937. Kraljić 1834-1894. Krančević 1886. Krašović 1831-1858. Kratky 1897-X. Krčelić 1816-1883. Krel 1851-1855. Krenedić 1897. Krepel 1850. Krga 1883. Križanić 1851-1854. Krmpotić 1898-X. Kroflin 1880-1938. K r p a n 1816-X. 4 kć. Kršulj 1889-X. Krvavac 1816. Krznarić 1892—X. Kuba 1891-X. Kucali (Kuceli) 1860-1862. Kućan 1840-X. opančar. Kučera 1881. Kuftić 1851-1858. Kuha? 1894. Kunčik 1885. Kundađžić (Kundakčić) 1833-1862. Kunst 1861-X. Kunštek 1880.
Kiirschner 1894-1920. Kušej 1892. Kušević 1807-X. Kuzmić 1852-1854. Kvaternik 1862-1871. Laić 1832-1858. Lakatoš 1900-1937. Lavka 1854. Ledinski (Lednicki) 1836-1912. Leffler 1881. Lehner 1833-1881. Lechocky 1897. Leneker 1836-1840. Leonardić 1854. Lepšin 1883. Lerman 1852-X. Lerner 1849-1859. Lesny 1851-192 . . . Leuchtenmiiller 1881. Libisch (Libiš) 1898-1903. Lifkaj 1850. Linecker 1850-1859. Lipišić 1895. Lipovčić 1816-1839. Lipski 1850-X. Lisić (Lešić) 1886-1911. Logo 1896. Lojda 1886-1893. Lovey 1900. Lovinčić 1882. Luešie 1816. Lugarić 1892-1952. Lukaeević 1890-X. Lukačić 1816-1939. Lukinović 1816-1854. Macut 1897. Mader 1891. Majerhofer 1898. Majlat 1892. Majstorović 1816-X. Maljović 1816-1862. iz Osekova. Mandić 1897. Manojlović 1852-1856. Manucci 1898-1900. Manzini 1862. Manzun 1852-1858. Marač 1895-X. Marčinković 1832-1858. Marek 1884-1909. Mareković 1816-1920. Marenčić 1816. Marijašević 1816-1858. Marinić 1885-1892. Markanjević 1852-X. Markulin 1880-1918. Marochino 1900. Marota 1889. Martinčić 1883-X.
Martinek 1883. Maruška 1882-1892. Mašek 1882. Mataić 1892. Matasić (Matešić?) 1897-1938. Matjejovski 1884. Matosević 1900-1939. Mauzner 1886-1898. Mavrin 1862. Mazek 1880. Marinek 1888. Meciner 1852-1858. Medarić (Medić) 1889--X. Meglić (Meglisch) 1840-1858. Me(h)anović 1851-1897. Mehrle 1832-1868. Mergenthaller 1881. Mersse 1831-1858. Mesaroš 1900. Mesić 1889-X. Meaner 1851-X. Metić 1900-1920. Metzger 1888-X. Michora 1885-1889. Mić 1880-1920. Mićin 1889- 1907. Mieš 1883. Mihaljić 1850. Miiačić 1851-1857. Mikelčić 1832-1836. Mikić 1882--X. Mikloš 1892. Mikolac 1862. Mikolantić 1810-1824. Mikolčić 1886. Mikoš 1880. Mikšić 1900. Mikulić 1862. Milaković 1881-1913. Milanković 1889-1890. Milanović 1862. Miletić 1882. Milivojević 1862. Miocević 1900-1938. Mirković 1862. Mirosav 1881. Mislay 1882-1886. Miščević 1898. Miš(ić) 1816-1824. Krojač, iz Kantarovaca. Miškatović 1852-1858. Mišković 1853-1854. Miškeš 1897. Modec 1862. Moditz 1832-1836. Molnar 1832-X. Molović 1861-1868. Molvarac 1862-1868. Mondl 1898. Moračić 1870.
281
Mor(i)voj 1816-X. Movrin 1832-1839. Mračić 1862. Mravek (Mravak) 1862-X. Miifbaner 1816-1824. Muha 1816-1825. Mttller 1816-1862. Nebogović 1862-X. Nekić 1842-1852. Nemeš 1851. Nemešković 1851. Nemet 1862. Nessenthaller 1816-1824. Neumayer 1832-1858. 2 kć. Neviković 1810-1849. Nicek 1816-1823. Nikičić 1851-1854. Nikolantić 1850-1862. Nikolić 1851-1938. Ninković 1849-X. Nuszkern 1840. Oberholzerin 1823-1824. Oberlander 1881. Obertan 1841-1854. Obratil 1882-1888. Obszer 1832-1856. Odvorac 1880. Ofman 1888. Ogroci 1892. Oremović 1892-X. Orlić 1898-1901. Ormec 1884-1887. Osčadal 1838-1840. Osheureiter 1850. Ostotnik 1851-1914. Oto 1835-1853. Ožanić 1834-1881. Pacal 1886-1890. Pacina 1888. Pajer 1832-1897. Pal 1883. Palesch 1880. Palinka 1893. Palir 1895. Panić 1850. Panis 1852. Parac 1894-1935. Pariček 1890. Parlay (Parhay) 1816-1838. Pasty 1899. Paul 1852. Pavičić 1883-X. Pavković 1895. Pavletić 1894. Pavliček 1896-1899. Pavlović 1859-X. Pavušković 1832-1839.
282
Pećarić 1816-1824. Pehosh 1832-1839. Peić 1891-1894. Pekarek 1887. Pekary 1832-1885. Pekić 1816-1819. Percel (Pelcer) 1862-X. Perger 1832-1862. Peričić 1883. Perković 1893-1939. Perlić 1888. - X . Perla (Perše, Peršić) 1858-X. Dos. iz Skradnika kod Oštarja. Pesler 1816-1818. Pest 1887. Petak 1893. Petek 1858-1859. Peter 1816-1850. Mlinar. Peterfi 1816-1823. Peterlin 1887. Petrak 1891. Petranović 1897. Petras 1891-1895. Petrić 1862-X. Petričević 1861-1862. Pichler (Puchler) 1823-1896. Pik 1894. Pikula 1887. Piller 1852-1858. Pinter 1839-1858. Pinterović 1862. Pipinić I. 1816-1849. Pipinić II. 1892-X. Pirnat 1890. Planka 1881. Platenik (Pletenik) 1890-1896. Pleshač 1888. Pleskot 1839. Pl(e)yer 1861-X. Plivalić 1840. Plovanić 1897-1922. Pobor 1895. Pocerić 1872. Pochany 1900. Podolski 1810-1824. Podupsky 1896. Pofoki 1840-1859. Pogačer 1869-1891. Pojevač 1896. Pokaz 1816-1856. Pokopac 1884-1866. Pokrštenik 1832-1858. Polgar 1862. Polivka 1881. Polusa 1881. Poljak 1880-1890. Pomerschein 1896. Pongrac 1889-X. Popović 1857-X. Posavec 1893-1895.
Poša 1851-1862. Potočnik 1897. Pozderac 1883. Požeg 1895-1904. Pažežanac 1832-1920. Požgaj 1893-1896. Prailer 1889. Prazaić 1852-1853. Prebig 1832-1856. Preisler 1891. Prešić 1820-1893. Prevendar 1832-1862. Prević 1894. Pribanić 1851-1858. Prikratki 1895. Primer 1840-1858. Dos. iz Poreča. Produbanski 1854-1869. Prohaska 1880-1882. Protić 1862-X. Prpić 1888-X. Prucher 1820. Pruha 1832-1839. P r u k n e r 1883. Pucek 1816-1862. Puhan 1886-1901. Puklavec 1879-1899. Pukler 1888-1891. P u l p a r 1881. P u m p e r 1852. Pupić 1816-1825. Pusch 1896.-1899. Pusz ] 850-1939. Pyha 1900-1934. Raab 1897. Račić 1880-1883. Rački 1816-1819. Radaković 1816-1862. Radmilović 1887-X. Radovanlija 1851-1854. Radovanović 1832-1897. Rajčević 1851-1854. Rajnović 1862. Rajs 1880. Rakoci 1890-1891. Rala 1890. Rališ 1886-X. Rašić 1852-1857. Rauner 1816-1839. Rebešćak 1898. Reci 1851. Reder 1894. Regić 1816. Reichl 1896-1926. Reisz 1832-1839. Rendulić 1889. Resenberger 1862-1892. Reš (Resch) 1883-1886. Rešetar I 1853-1854. Rešetar I I 1900-X.
Revez 1862. Ribičić 1815-1816. Ristić 1862. Rišanjek 1817-1824. Rittig 1832-1887. Rodić 1841. Rogić 1832. Rogorac 1890. Rojković 1862.. Rok 1862. Roler 1894-1896. Rollin 1832-1839. Ronchi (Ronki) 1885-1894. Rončević 1810. Ronelle 1833-1839. Rosenfeld 1831-1832. Rosen (h)al 1832-1853. Roža (Rožić) 1892-X. Rumpf 1862. Rus (Ros) 1862-X. Rušnov (Rašnov) 1881-X. Ruzig 1885. Rziha 1881. Sadenhoferl820. Sadil(a) 1851-1880. Saic 1816-1839. Sajčić 1899. Salaj 1834-X. Samardžija 1885-X. Sander 1853-1860. Santo 1883-1912. Sarčević 1862. Satler 1852-1855. Savinek 1853-1857. Sax 1851-1853. Seifert 1884-1885. Sekovanić 1803-1858. lončar. Sekulić 1849-1892. Senc 1851-1861. Senković 1816-1880. Seunig 1862. Sichert (Sichard) 1851-1862. Sic 1862. Sidnon 1891. Siger 1832-1839. Siget 1816-1880. Singer 1862. Sinichen 1851-1854. Sinnstern 1816- 1839. Skenđer 1816. Skočidopalo 1852. Skočilić 1897-1926. Skočilović 1896. Skopčinskv 1883. Slavetić 1839-1859. Slaviček 1862. Smodil 1895. Smoivir 1839-1887. Smoković 1816.
Smolčić 1888-1910. Snistern 1851-1853. Sođal 1816. Sokol (ić) 1883-1894. Solf 1833. SSHe 1851-1854. Somek 1896-1899. Sonnleiter 1862. Soukup 1862. Sovari 1832-1860. Sovec 1893-1933. Spanđović 1862. Srnad 1892. Stančić 1852-1897. Stanić 1816-X. Stanišić 1892-X. Stanković 1839-1914. Starin 1839-1912. Stepinski 1888-1897. Sterđien 1900. Stipanić 1864-1925. Stipić 1850-1892. Stjepanek 1880-1895. Stojana 1884. Stružie 1862. Suđarević 1891. Su(j)er 1816-1865. Sulić 1821-1880. Supan 1893. Sušanj 1861. Sutz 1852-1862. Suzanić 1884-1891. Svetac 1832. Svetić 1834-1837. Szahaly 1888. Szolesy 1900. Sziis 1819. Šafranić 1900. Sagi 1884-1899. Šajnović 1832-1895. Šantek 1816-1919. Scharffe 1831-1853. Schatz 1894. Šebalja 1896-X. Šec 1884-1914. Šefcig 1898. Scheidl 1832-1869. Scheidling 1895. Šerić 1832-1839. Scherzer 1895-1896. Šic 1869. Schiebel 1881-1894. Schier 1816. Šiktar 1860. Klobučar. Šimac 1895-X. Šimončić (Šimunčić) 1899. Šimonski 1852. Šipoš 1880-X. Širola 1899.
284
Schittina 1837-1839. Škiljar (Škiljan) 1822-1869. Škorić 1890. Škreblin 1900. Schlauch 1891. Schlechta 1862. Šljivarić 1816. Schmalczinger 1816-1824. Schmautz 1816-1862. Schmekebir 1816-1858. Šmeral 1895. Schmitt 1816-1898. Schneberger 1821-1852. Schneider 1842-X. Schoffer 1836-1858. Scholl 1821-1886. Somogy I, 1859-1861. Somogy I I , 1894-1904. Schorndorfer 1816-1839. Šoštar (ić) 1862-X. Šoštarko 1861-1863. Špalj 1893-1934. Špandović (Špendović) 1838-1850. Spies 1883. Špolarka 1816-1819. Špolter 1816. Šramko 1880. Schrer 1832-1837. Stagel 1802-1854. Stal 1854-1937. Standar 1832-1856. Štapf 1900. Štark 1899. Staub(er) 1816-1858. 2 kć. Štefanović 1893-1910. Steh 1816-1820. Stein 1859-1883. Stengl 1884-1890. Štermolić (Stermolich) 1816-1850. Štern 1869-X. Štetić 1852-X. Stier 1884-1886. Stigler 1891. Štimać 1882-1900. Stođocker 1832. Stoiber 1816-1839. Strochschn«iđer 1881. Stuec 1816-1835. Stummer 1839-1880. Šturman 1892-1894. Šubert 1853-1883. Šubić (Shubich) 1816-1858. Šulc 1821-X. Sulić 1816-X. Šuvaković 1853-1859. Taborski 1885-X. Tačković 1893. Tanay 1898-X.
Taraš 1899-1910. Tardik 1852-1882. Tenrer 1886. Terkal 1832-1839. Thiir 1856-1864. Dos. iz Sladojevaca. Ticz 1816-1817. Tiller 1898. Tindl 1816-1839. Tišler 1857-1862. Tkalčić 1816-X. Tomafin 1884. Toraasini 1886-X. 2 kć. Tomberger 1862. Tomić 1862-X. 2 kć. Tomiček 1899. Tomičić 1859-X. Tominac 1899-1901. Tomperger 1852-1877. Tompić 1822-1858. Tonček 1882-1936. Topalović 1883. Toplak 1862-X. Tortić 1816-1836. Toth 1862-X. Tovarović 1816-1849. Trdić 1895-X. Tregbal 1882. Treitler 1851-1853. TrSgl 1834-1863. Trokan 1893. Tropčić 1881-1890. Trost 1887-1893. Truban 1898-1901. Trunk 1852-1858. Tubić 1832-1912. Turel(y) 1852-1862. Tiirk 1832-1858. Turković 1853-X. Tuss 1899-X. Tuškan 1816—X. Tyra 1816. Udroci 1895. Ulrich 1816. Umiljenović 1839. Unfurer 1885. Ungepiller 1816-1839. Urban 1862-1932. Urbanek 1896. Vakač 1862. Vakartz 1852-1860. VaLečić 1862-1936. Valenteković 1895. Valetić 1883. Valičko 1896. Valter 1854-1857. Vancag 1816-1822. Vanđija 1892-1922. Vanik 1886.
Večerin 1816-1862. Veibl (Weibl) 1892-1904. Veigandt 1851-1861. Veilinger 1886. Veisz 1822-1885. Veldin 1818-1822. Veljačić 1818-1824 Verzak 1890. Veselić 1863-1868. Vesely 1898-X. Vesterkom 1861-1871. Vidačić 1871-1909. Vidmar 1870-1919. Vidović 1848-1862. Viglić 1860-1862. Vimmer 1813-1816. Vincek 1811. Vincenc 1816-1824. Vincens 1855. Vinderling 1850. Vinković 1830-1892. Vipauc 1897-X. Virag 1 8 0 4 - 1 9 . . Visniberg 1894. Vistavil 1850. V i « 1900-X. Vittengaer 1852-1860. Vittman 1816-1824. Vlahović 1862-1925. Vlastelić 1894-X. Vocenčić 1862. Vohl 1855-1859. Vojčić 1813-1823. Vojvotišek 1850. Vo(l)čina 1898-1900. Volf 1862-1938. Volzer 1816. Vompil 1818-1823. Vračan 1804-1822. Vragović 1891. Vrana 1894-1952. Vrančić 1896-X. Vrba 1893. Vrbanović 1816. Vrtolić 1816. Vučković 1889-X. Vugerniček 1816-1862. Vugrinec 1885—X. Vujašinović 1862-1869. Vujinović 1816-1938. Vukelić 1857-1911. Vukosavljević 1896-X. Weitz 1885. Wuhinger 1900. Wutsch 1885-X. Zabukovac 1832-1856. Zadravec 1823. Zapor 1899.
Zečić 1888. Zenjik 1851. Zmitko 1810-1858. Zorac 1888-1904. Zoretić 1881-1898. Zupčić 1890.
Zager (Žagar) 1881-X. Žalac 1893. Zanić 1887. Žargeri 1894. Živoder 1852-1862. Žugić 1857.
Zvanović 1853. r* i ' , . , «rw-, Zvolcki 1897. Zwiefelhofer 1896.
1^18¾.1853 Zunac 1893. 2 u p a n 1852-1933. Zužić 1852.
ZAGLAVAK God. 1700. ima Požega oko 160 obitelji od kojih su neke starosjedilačke, a neke su nedavno doselile - poslije 1691. Od g. 1701. do 1800. doselilo je u grad oko 940 obitelji. Prema tome, od konačnog oslobođenja Požege od Turaka 1691. pa do 1800. doselilo je u Požegu svakako preko 1000 obitelji. Zanimljivo je, da je i od g. 1801. pa do g. 1900. naselilo Požegu oko 1000 novih obitelji. U svemu, dakle, od 1691-1900. došlo je u grad oko 2000 obitelji. Većina je tih obitelji, nažalost, do danas izumrla, nešto se svakako i raselilo u druge gradove, a samo malo njih se održalo do g. 1950. Od onih 160 obitelji, koje se 1700. nalaze u Požegi, održale su se do danas samo 4 (četiri) obitelji. Većina je nestala već u X V I I I stolj., a 37 u XIX stolj. Od 110 obitelji, doseljenih 1701-1705, ne živi više ni jedna. Većina je njih izumrla i nestala u XVIII stolj. Od 240 obitelji, doseljenih 1706-1721, žive još 4 obitelji. Druge su nestale. Od 190 obitelji, doseljenih 1722-1751/60, živi još samo 1 obitelj. Drugih davno nema. Od circa 400 obitelji, doseljenih 1751/60-1800, živi još 6 obitelji. Druge su izumrle i odselile. Od circa 1000 obitelji, doseljenih 1801-1900, živi još 116 obitelji. Ostale su izumrle i odselile. G. 1958. imala je Požega 8544 stanovnika, od toga rođenih u gradu 2606 ili 33°/a. rođenih u SRH 4759 ili 56%, rođenih u drugim republikama SFRJ 912 ili 10,5°/o^ rođenih u inozemstvu 267 ili 0,5%>. nepoznato 5. Od nekadašnjih požeških prastanovnika čini se da danas žive još samo obitelji Petković i Vuković. 1 Potomaka starijih doseljenika (1691-1850) ima tek oko 250 osoba ili 3°/o od ukupnog stanovništva. Od spomenutih 2000 požeških obitelji, oko 200 njih ili 10°/o živi u Požegi kroz više naraštaja, praunuci čuvaju ognjišta i pragove svojih pradjedova, pamte obiteljske tradicije i ponose se njima. Velika većina obitelji brzo nestaje zbog izumiranja i ođseljivanja. Iz sačuvanih dokumenata nije vidljivo ni odakle obitelji dolaze, ni kamo odlaze ni koji je omjer između izumrlih i odseljenih obitelji. Čini se po svemu da je kretanje stanovništva u gradu Požegi bilo uvijek dosta živo, kao i u drugim gradovima sjeverne Hrvatske: svake godine dolazilo je u mali grad s oko 2000 st. po desetak novih obitelji, zaposlile se kao nadničari ili mali činovnici, po dvije se obitelji nekako skućile i udomaćile, a ostale su prvom zgodnom prilikom pošle dalje za boljom zaradom. 1 G. 1640-1660. živi u Požegi oko 30 trgovaca Hrvata katolika: Babić, Bogđanović, Bračić, Čačić, Čaritić, Đurić, Edvatovac (Ervatovac?), Franić, Ivanović, Jakobović, Katić, Kraljević, Likoš, Lulić, Maravić, Martinović, Matašić, Matić, Matijević, Mihajlović, Nikolić. Nikšić, Petković, Požežanin, Sarač, Stipanović, Šarić, Štivaćović, Vu ković i dr. (Arhiv Propagande Rim, S. C. Bosnia 1, I I fol. 112).
286
DRUGI
POŽEŠKA
DIO
OKOLICA
POŽEŠKO PREDGRAĐE 1. VIDOVCI
Prastanovnici x-1702. Andrijašević 1702-1721. Bajić 1702-1705. Bjelobrkić (Bjelobradić) 1702-1705. Đurić (Jurić) 1702-1721. Golubović 1702-1751. Jakobović (Jakovović) 1702. Kovačević 1702. Kristić 1702-X. 1760-1783. 20, 19 st. 1950. 4 kć, 22 st. Majstor (ović) 1702-X. 1760-1783. 6, 7, 8 st. 1950. 2 kć, 8 st. Mikić (Mišić, Mihić) 1702-X. 1760-1783. 5, 6, 7, 8 st. 1950. 4 st. Nikolić (Mikolić) 1702-1721. 2 kć.
Stariji doseljenici 1702-1850. Antol(k)ović 1779-X. 1779-1782. 20 st. 1931. 4 st. 1950. 1 st. Berić 1751-1768. 4, 3 st. Bogdanović 1705. Bošnjak (ović) 1719-X. 1760. 4 st. 1950. 5 kć, 18 st. Crnković 1748-1785. 2 kć, 12 st. Ćor 1829-X. iz Bribira. 1931. 16 st. 1950. 5 st. Dadinović 1705. Domitrović 1760-1761. 2 st. Dražan(ović) 1779-1846. 1779-1783. 8, 11 st. Ferić 1829-X. 1950. 11 kć, 29 st. Franić 1760-1803. 1760-1783. 2 kć, 8, 9 st. Gav(r)anić 1748-1768. 15, 18 st. (Mesar obrtnik) Hegedulović 1719-1721. 2 kć. Janković 1705. Jurković 1760-1761. 9 st. Kalafatić 1765-X. 1768-1783. 5, 12 st. 1950. 3 kć, 13 st. Katanić 1721. Latković 1751-1757. Luk(ačev)ić 1705-1768. 1760-1768. 8, 10 st. Manđić 1845-X. 1950. 2 st. Marcesović 1721. Matić 1803-X. 1950. 3 kć, 13 st. Matošević 1751-X. 1760-1783. 8, 13, 14 st. 1950. 6 kć, 36 st. Mihaljević 1765.
Milčinović (Merčirović?) 1765-1784. 3, 11, 5 st. Miolčević 1768-1785. 8, 4, 2 st. Mutavdžija 1719-1721. Novoselac 1751. Odvorčanin 1719. Packović 1721. Papić 1751-1803. 1760-1783. 6, 10, 15 st. Pavić 1721-1862. 1760-1783. 3, 4 st. Pavišić 1846. Pcršić 1788-1803. Svilarević 1765. Šantek 1760-1761. 4 st. Šimae 1760-1784. 2 kć, 8, 5 st. Šimunović 1850-1940. 1931. 7 st. Tadić 1816-1882. Tilčijić 1779-1783. 6, 7 st. Tomi(čevi)ć 1779. 3 st. Nasi. Franić. Turković 1757. Valković 1760-X. 1760-1783. 4, 9, 11 st. 1950. 5 kć, 17 st. Visočanin 1719-1721. Zolo 1721. Zoranić 1721. Žegarić 1760-1761. 3 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Adžić 1942. iz Senja. Andrišek 1946. (iz Češke). Babić 1885-X. 1950. 4 kć 16 st. Bišćan. Bišof 1910. iz Austrije. Bogdanović 1941. iz Zagorja. Bolješić 1910. iz Like. Bučan 1890. zet kod Grgića. Butorac 1906-X. 1950. 6 kć, 25 st. Čevapović 1863-X. 1950. 4 kć, 19 st. Draksler 1946. iz Zagorja. Dujmović 1906. Filipović 1930. iz Primorja. Gašparović 1885. zet kod Kristića. Ods. Grgić 1858. Ods. Guzanović 1883. zet kod Ferića. Ods. Janeš 1895. iz Gorskog kotara. Janković 1948. od Pakraca. Jelić 1930. iz Ruševe. Jeseničnik 1880. iz Češke. Jugović 1880. Ods. Jurnečka 1911. iz Češke. Katušić 1872. iz Like. Kotorac. Krmpotić 1945. iz Primorja. K r p a n 1930. iz Primorja. Kruljac 1940. iz Mrkoplja. Mar as 1878. iz Like. Mataić 1890. iz Like. Matijašević iz Škrabutnika 1940. Mihelčić 1890. Ods. Milanović 1890. iz Like. Milinković 1898. iz Like.
288
Mužević. Nekić 1890. iz Like. Novaković. Orešković iz Like. Pandžić 1930. iz Primorja. Pavelić 1940. iz Primorja. Potencijanović 1873-1890. Puljašić 1905. Iz Srednjega sela. Rališ 1930. od Pakraca. Roco 1942. iz Dalmacije. Ročon izumro. Rukavina izumro. Iz Like. Rušnov 1898. iz Primorja. Smikula iz Madžarske, izumro. Smojvir 1864. iz Bribira. 1950. 5 kć, 17 st. Stipanović 1895. iz Ravne Gore. Stjepanović 1903. od Gradišta. Šebalja 1932. iz Primorja. Schiitz 1886. zidar. Ods. Tomičko 1895. iz Češke. Tomljanović 1900. iz Primorja. Udorović 1910. iz Like. Veletić 1881. Vikukal iz Češke, izumro. Vuk 1876. Vukelić 1938. iz Like. Vidovci su staro selo, iako o njemu iz srednjega vijeka nema podataka. Spo minju se u turskom poreskom popisu 1545. Za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici. Kako je selo blizu grada, njegovo se stanovništvo, kao i u gradu, često mijenja. 1950. ima u Vidovcima (ili Vidojevcima, stariji oblik) 34 ili 8elo potomaka pra stanovnika, 139 ili 29°/o potomaka starijih doseljenika, a 302 ili 63°lo novija dose ljenika odn. njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 10, 1730. 5, 1746. 18, 1760. 22, 1780. 26, 1866. 19, 1950. 118. Broj stan.: 1746. 118, 1760. 135, 1780. 173, 1802. 151, 1832. 174, 1866. 175, 1900. 274, 1931. 404, 1950. 475. 1760. ima u jednoj kući 15, u drugoj 20 čeljadi, a u ostalih 20 kuća 2-9 st.
2. ALAGINCI
Stariji doseljenici 1702-1850. 1702.: Bošnjak (najbogatija kuća u selu), Lukačević, Mihaljević, Pavlović, Vidaković, Zvekić. 1702-1757. Ciganin 9 st. 1750-1761.: Bojčić 4 st., Ivanović - 1783. 4, 6 st., Mareković 2 kć, 8 st., Mihić 6 st., Pavić - 1783., 6, 5 st., Pejić 8 st., Stipanović 3 st. 1779-1783.: Baumann (Paumon) 3, 4 St., Fischer 6 st., Haicz 4 st., Handl 5 st., Holczbauer 2 st., Kurz 3 st., Lončarević 4, 3 st., Peer 4, 3 st., Pem (Behm) - 1800, 4. 3 st., Pus - 1830. 7 st., Romston - 1830. 4 st., Šerpić 4 st., Štercer 4, 3 st., Schulz 8, 4 st., Schulenski 2 st., Voscz 4 st. 1800.: Geger - 1830. 3 kć, Gratzer, Heszter, Hiep - 1830. 3 kć., Kilian, Lauder, Rauch, Ruper, Steib, Toma, Vakass. 19 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
289
Noviji doseljenici 1850-1900. 1864. Balog-X. 1950. 2 kć, 7 st. - Etel, Griin. 1865. Farkaš. 1866. Vaštok, Ekes, Hauter. 1867. Loc. 1868. Demeter, Zdelar. 1869. Popp, Pukac, Grbavec, Polgar. 1870. Kolar. 1872. Belan. 1874. Homan, Sukatić. 1875. Majer, Bartošak. 1876. Matošević. 1877. Grgić. 1890. Benčić-X. 1950. 2 st., Berta, Birro, Cigler, Czippon, Hegediis, Kulcsar, Maročaj, Nagy-X. 1950. 2 kć, 12 st., Nemet, Pekar, Štefanac, Unverdorfer.
Najnoviji doseljenici 1900-1950. Anđan 1889. iz Madžarske. Aralić. Bajar. Blažanin 1948. iz Brinja. Čonka 1889. iz Madžarske. Čorapin(a) 1949. iz Hercegovine. Đenčar. Đokić. Gulaš, nekada vlast, radnik. 1889. iz Madžarske. Hofman 1930. Katić 1946. iz Hercegovine. Lampek 1948. iz Trenkova. Marinović 1930. iz Gor. Miholjca. Pašer. Boca. Sabljak 1930. od Slunja. Sić. Šutalo 1950. iz Požege. Tadić 1946. iz Dalmacije. Tilinger 1949., nekada vlast, radnik. Turina 1930. iz Primorja. Vujnović 1941. iz Hercegovine. Alaginci su zacijelo staro naselje, koje je postojalo i u srednjem vijeku i za turskoga vladanja, iako o njemu nema podataka. Samo ime potsjeća na tursku vlast. Prvi put se spominje u popisu sela požeške okolice 1697. Od početka XVIII stol], do 1760. žive u selu Hrvati. Broj je čeljadi u pojedinim obiteljima odn. kućama malen. Još 1760. živi u 8 kuća 40 St., a brzo iza toga nestaje u selu Hrvata. Na njihovo mjesto dolaze Nijemci. 1779. ima ih 14 kuća, a 62 čeljadi. Međutim, i ti Nijemci doskora nestaju, pa na njihovo mjesto oko 1800. dolaze drugi Nijemci i naseljuju 11 kuća. U drugoj polovici XIX stolj. Nijemci odlaze u Požegu u Njemačku ulicu i u Eminovce, a na njihovo mjesto sele novi stanovnici, ponajviše Madžari, koji obavljaju razne poslove na vlastelinskom marofu. I ti se stanovnici iza 1918. razilaze. Novi stanovnici, Hrvati i Srbi, oko 1920. kupuju zemlju od vlastelina Reinera ili je dobivaju putem agrarne reforme. Danas se Alaginci sastoje od dvaju dijelova: u jednom žive seljaci na svojoj zemlji, a u drugom se nalazi državno dobro sa svojim radnicima i službenicima. Među jednim i drugima ima bivših »pustaraša«. tj. stalnih vlastelinskih namještenika. Broj kuća: 1705. 7, 1730. 6, 1780. 19, 1866. 13, 1950. 30. Broj stan.: 1780. 14 Hrvata i 69 Nijemaca, 1802. 106, 1832. 159, 1866. 34 Madžara i 3 drugih, 1900. 101, 1931. 125, 1950. 140 na drž. dobru i 40 inokosnih seljaka.
290
3. SEOVCI
Prastanovnici x-1702/5. Bertelović 1705-1768. 1760-1768. 4, 5 st. Blažičević 1702. Ivankov 1702. Janković 1705-X. 1760-1783. 7, 7, 10, 8 st. 1950. 5 kć, 27 st. Katić 1702. Magić 1702-1720. Marcinković (Marčinković) 1702-X. 1760-1783. 7, 10, 13 st. 1950. 4 st. Milenović 1702. Ostojić 1705-1761. 6 st. Sekulić (Zekurić). 1702. Vuković 1705. Zlodić 1705. Žabić 1702-1849. 1760-1783. 5, 8, 12, 13 st.
Stariji doseljenici 1705-1850. Grozđanović 1720. Hegeđušić 1803. H(o)rvaćanin (Horvat, Ervaćanin) 1758-X. 1760-1783. 7, 13 st. 1950. 6 kć, 18 Bt. Ilijašević 1760-1768. 4, 5 st. Jurišić (Đuričić) 1783-1849. 1783. 9 st. Kožić 1848-X. 1890. 5 kć. 1950. 6 kć, 26 st. Petrović 1756-1783. 7, 9, 12 st. Romić 1720. Šimić 1720.
Noviji doseljenici 1850-1950. Đevčić 1886. iz Krasna. Franić 1862-X. 1950. 9 kć, 28 st. Grubač 1910. iz Slatinskog Drenovca. Homan 1898-1941. Kuburdžić 1896-X. 1950. 2 kć, 10 st. Legac 1901. Lovrić 1888-1915. Marcel ja 1929. iz Emovaca. Sabljak 1920. iz Plitvičkih jezera. Samardžija 1923. iz Like. Selo je sigurno staro, iako nema o njemu podataka it srednjega vijeka i doba turskoga vladanja. Spominje se prvi put 1697. 1950. ima 31 ili 22°/o potomaka prastanovnika, 44 ili 31°/o potomak starijih do seljenika, a 66 ili 47°h novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1705. 9, 1760. 8, 1780. 5, 1866. 7, 1950. 35. Broj stan.: 1746. 66, 1760. 43, 1802. 47, 1866. 82, 1900. 129, 1931. 144, 1950. 141.
4. TURNIC
Prastanovnici x-1702/5 Bajić 1705-X. 1760. 10 st. 1950. 4 kć, 15 st. Ćoromanović 1705. Čanjević 1705.
291
Franić 1705-1760. 10 st. Galović 1702. Gvozdenović 1705. Ilić 1705. Janić 1705. Kolundžić 1705-1760. 10 st. Lučić 1702-X. 1760. 3 kć. 22 st. 1950. 7 kć. 20 st. Marković 1702. Mihaljević 1702. Mikulić 1705. 2 kć. Milančić 1705-1756. Nikolić 1702. Pauković 1702. Stivanović (Ivanović) 1705-1846. 1760. 4 st.
Stariji doseljenici 1705-1850. Jurčić 1768. Marković 1758-1761. 13 st. Milanković 1740. Milinković 1768. Milosevic 1756-1758. Mrđenović 1714. Pavičić 1846. Petrović 1758-X. 1760. 2 kć, 7 st. 1950. 1 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Aleksić 1940. iz Hercegovine. Blažević. Bošković 1741. iz Hercegovine. Ergović 1920-X. 1950. 4 kć, 20 st. Hrvačin 1906. iz Šeovaca. Ivić 1862-1905. Josipović 1901. Katić 1910. Kević 1943. iz Hercegovine. Kožić 1905. Lohner 1947. iz Like. Lovrić 1878. Markanjević 1868. Mariišić 1928. iz Dalmacije. Navratil 1893. iz Bohuslavica u Moravskoj. Pazin 1941. Perušević 1862. Rožić 1920-1926. Šutalo 1955. iz Hercegovine. Tarandžić 1869. Vranić 1947. iz Like. To je staro selo, ali se prvi put spominje istom 1697. Za Turaka tu žive katolici i muslimani. Neobično, što je veliki broj obitelji prastanovnika brzo nestao na po četku XVIII stolj. 1950. ima 35 ili 23PI» potomaka prastanovnika, od starijih doseljenika preostala je do 1950. samo jedna žena, dok novijih doseljenika i njihovih potomaka ima 113 ili •17*1*. Broj kuća: 1705. 14, 1746. 6, 1780. 9, 1866. 17, 1950. 31.
292
Braj stan.: 1780. 81, 1802. 57, 1832. 55, 1866. 105, 1900. 106, 1931. 88, 1950. 148. 1760. ima u jednoj kući 13 čeljadi, u tri po 10, a u ostalih 6 samo 2 do 8 st. Tada su ovdje uz 10 hrvatskih također i 3 srpske kuće.
5. GOLOBRCI
Prastanovnici x-1702. Buzadić (Buzagija) 1702-1761. 4 st. Ivano vić 1702-1705. Kobilić 1702. Kovačević 1702-X. 1760-1783. 3, 2 kć, 22, 29, 31 st. 1950. 11 kć, 31 st. Mandić 1702-1718. Stipanović 1702-X. 1760-1783. 2 kć, 21, 23, 19 st. 1950. 2 kć, 5 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Antunović 1746-1846. 1760. 18 st. Basagić 1718. Batrenac (Vatrinec) 1702-1846. 1760. 23 st. Dos. iz Batrine. Bešl(j)ić 1783-X. 1950. 5 kć, 15 st. Bošnjak 1702-1718. 2, 3 kć. Đanić 1718. 2 kć. Filipović 1757-1849. 1760. 6 st. Fišić 1746-1750. H(o)rvaćanin (Ervaćanin) 1702-1937. 1702. 3 kć. 1760-1783. 10, 14, st. 1931. 2 st. Horvat 1758-1763. Ilić 1757-1763. 3 st. Jelić 1763. Kelić 1757-1779. Križanović (Franić) 1746-X. 1760-1783. 2 kć, 9, 8 st. 1931. 8 st. 1950. 2 st. Lončarević 1757-1783. 5, 6 st. Manić 1757-1803. 1760-1783. 1 1 , 8, 6, 9 st. Maričević 1718-X. 1760-1783. 6, 4, 9 st. 1950. 6 kć, 18 st. Martinović (Martinac) 1757-1803. 1760-1783. 7, 6, 9 st. Matić 1757-1763. 9 st. Mihaljević 1757-X. 1760-1783. 13, 15, 16 st. 1950. 2 kć, 9 st. Milosevic 1718. Starčević 1718. Tomić 1758-1849. 1760-1783. 14, 15, 13, 17 st. Trakurović 1718. Žunić 1757-1783. 12, 9, 5, 6 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Benić 1930. Čevapović-Cvitić 1906. iz Bertelovaca. Grgić 1930. Ivanović 1910. zet kod Mesića. Ivić 1873. zet kod Mesića. Jurgec 1906. iz Biškupaca. Kapi 1906. iz T o m a . Klobučar nasi. Horvaćanina iz Like. Koretić 1935. iz Torna. Kova? 1921. iz ČSR. Kožić-Đurčević 1906.
293
Kutni (Koutny) 1909. iz Češke. Lorcnc iz Moravske. Mesić 1868-X. 1950. 4 kć, 11 st. Miočević 1902. iz Bešinaca. Popek 1930. Kodić 1920. zet kod Bešlića Ružička 1888. iz Češke. Senožička 1888. iz Češke. Stiblo 1906. iz Krenjanika. Škrabal 1906. Škritek 1907. iz Grabarja odn. Vel. Lukova kod Holeševa u Moravskoj. Toman 1888. iz Češke. Zahalka 1888. iz Kladeka u Moravskoj. Ziđarić 1929. iz Krenjanika. Ovo je staro selo, ali se prvi put spominje istom 1697. Za turskog vladanja živ jeli su u njemu Hrvati katolici i muslimani: katolici su preživjeli Turke, a musli' mani su 1687. preselili u Bosnu. 1950. ima u Golobrcima 36 ili 13°/o potomaka prastanovnika, 44 ili 16°/o poto maka starijih doseljenika, a 191 ili 71°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 8, 1730. 15, 1760. 21, 1780. 16, 1866. 15, 1950. 71. Broj stan.: 1746. 172, 1780. 194, 1802. 206, 1832. 182, 1866. 122, 1900. 224, 1931. 272, 1950. 271. 1760. ima u 8 kuća preko 10 čeljadi (11, 14, 15. 18, 23), a u 12 kuća ispod 10 čeljadi.
6. ST1TNJAK
Prastanovnici x-1702. Andrić (Andrašević) 1702-X. 1760-1783. 5, 4, 10, 9 st. 1950. 2 kć, 8 st. Đurić 1702-X. 1760-1783. 9, 11, 18 st. 1950. 5 kć, 19 st. Grgić 1702-X. 1760-1783. 13, 14, 15, 8 st. 1950. 5 st. Luk(ačev)ić 1702-1715. Pejaković 1702-1705. Stipić 1702. Vidaković (Vinaković) 1702-1783. 1760-1783. 3, 4, 1 kć, 15, 22, 5, 3 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Benić 1718-X. 1760-1783. 19, 23, 22, 26 st. 1950. 2 kć, 5 st. Bunjevac 1757-1783. 7, 3 st. Lončar(ev)ić 1705-X. 1760-1783. 5 kć, 30, 42, 4 1 , 3 1 , st.. 1950. 6 kć, 20 st. Lovrić 1757-1829. 1760-1783. 2 kć, 13, 17, 15, 8 st. Marinović 1758-1768. 4 st. Mijaljević 1783. 8 št. Milaković 1783. 3 st. Pejčić 1783. 5 st. Valentić 1757-1779. 5, 6, 7 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Cvijanović 1946. iz Like. Devčić 1940. iz Like. Đrdić 1935. iz Zagorja. 294
Jogun 1921. zet kod Lončarevića, iz Biikupaca. Katarić 1934, iz Orljavca. Majstorović 1888. 1950. 4 kć, 15 st. Marinović 1918. iz Dervišage. Petrović 1934. iz Gor. Em ovaca. Soldo 1946. iz Hercegovine. Šilobodec 1938. iz Zagorja. Štimac 1938. iz Venja. Tičak 1950. iz Srijema. Štitnjak je staro selo, koje se prvi put spominje 1444.1 G. 1673. su se u njemu na lazile ruševine stare srednjovjekovne crkve sv. Ivana, koja je vjerojatno postojala već 1332? Za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici. 1950. ima 32 ili 24°/o potomaka prastanovnika, 25 ili 20°/o potomaka starijih doseljenika, a 75 ili 56 °/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 6, 1730. 8, 1746. 10, 1760. 18, 1780. 14, 1866. 7, 1950. 31. Broj stan.: 1746. 90, 1760. 123, 1780. 136, 1802. 149, 1832. 122, 1866. 86, 1900. 115, 1931. 101, 1950. 132. 1760. ima u jednoj kući 10 st., u dvije iznad 10 (13, 19), a u 15 kuća ispod 10 čeljadi. 7. MARINDVOR
Doseljenici 1950. Anić, Banovac, Đrđa, Eror, Marković, Poleti, Reiner, Štal, Tomašević. Ovo je naselje nastalo na koncu XIX stolj. uz marof ili alodijalno dobro brestovačkog vlastelinstva (vlasništvo obitelji Reiner). 1900. ima 117 st., 1931. 77, 1950. 39 st. u 12 kuća. Nekada su stanovnici bili stalni radnici i službenici (»pustaraši«) vlastelinstva, a iza 1945. jesu doseljenici s raznih strana.
8. KUNOVCI
Prastanovnici x-1702. Bartolović 1702-1705. Bešlić 1702-1718. Blekan(ović) 1702-1718. Ćoso 1702-1705. Dominković 1702-1705. Đur(kov)ić 1702-1761. 7 st. Franić 1702-1718. Ivanovic 1702. Miholić (Mihaljević, Miojlić) 1702-X. 1760-1783. 8, 10 st. 1950. 8 t i , 17 «t. Stipanović 1702-1705. Tadijanović 1702. Tomanović 1702. Tucić (Tučić) 1702-1718.
Stariji doseljenici 1702-1850. Babić 1755-X. 1760-1783. 13, 17 et. 1950. 5 st. Biondić 1768. 4 st. Božić 1757-1905. 1760-1783. 8, 12, 16 st. Doman(ović) 1718-X. 1760-1783. 10, 16 st. 1950. 3 kć, 16 st. 1 1
DAZ NRA 778 n. 2 1 ; 961 n. 8. BB 8.
295
Grgić 1755-X. 1760-1783. 11, 9, 7 st. 1950. 2 st. Ilić 1755. Jozipović 1718-X. 1760-1783. 19, 23, 26 st. 1950. 4 st. Klisanović (Klišanin) 1755-1764. 3 st. Martinović 1718. Matijašević 1718-1783. 1760-1783. 3, 6 st. Matošević 1760-1761. 4 st. Pavlović 1755-1783. 7, 5 st. Pe(j)ić 1755-1783. 14, 20, 21, 6 st. Petrović 1718. Rajković 1755-1783. 8 st. Sekulić (Spehar, Speak) 1757-1868. 1760-1783. 9, 12 st. Ugrin 1829-X. 1950. 2 kć, 6 st. Vojnić 1755-1783. 5, 4 st. Žunić 1755-1783. 7, 11, 9, 8 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Buček 1906. Ođs. U Požegu. Ciganović 1940. Cavlija (Čavlina) 1940. Đuričić. Engelman 1905. Grubišić 1940. Horvat 1867. Ods. Ivančević 1907. Kaić 1934-1941. Ods u Mihaljevce. Kovačević. Kožić 1912. Matokić 1874. Mautner 1940. Mrazek 1902. P a u n 1940. Sakač 1910. Srbić 1876. Ods. Švestka 1910. Kunovci su staro selo, ali se prvi pu spominju istom 1697. Za turskoga vladanja živjeli su u njemu Hrvati katolici. Obitelji prastanovnika nakon oslobođenja od Turaka brzo nestaju, a samo se jedna održala do danas. 1950. ima 17 ili 13°/o potomaka prastanovnika. 33 ili 27°/o potomaka starijih do seljenika, a 76 ili 60°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. U, 1730. 12, 1760. 16, 1780. 14, 1866. 8, 1950. 36. Broj stan.: 1746. 125, 1760. 133, 1780. 148, 1802. 180, 1832. 97, 1866. 66, 1900. 115, 1931. 124, 1950. 126. 1760. u tri kuće ima preko 10 st. (11, 13, 19), a u 13 kuća ispod 10 st.
9. UGARCI
Prastanovnici x-1702. Andr(ašev)ić 1702-1705. Blažević 1702-1718. Đurić (Jurić) 1702-1803. 1760-1783. 3, 5, 6, 5 st. Ivanović 1702-1705. Najbogatija kuća u selu, ali brzo nestaje. Marković 1702-1705. Matijevie 1702-1803. 1760-1783. 3 st. Mihić (Mičić) 1702-X. 1760-1783. 6, 8, 7 st. 1950. 6 st.
296
Stariji doseljenici 1750-1850. Babjak 1784. Nasi. Ilijašević. Baguda 1755-1786. 2 kć. Barbirić (Berberić) 1760-1803. 1760-1783. 8, 6, 5, 6 st. Benić 1705. Bradić 1746-X. 1760-1783. 4, 3, 4 kć, 31, 22, 14 st. 1950. 8 kć, 30 st. Čardić (Carović) 1755-1784. 4 st. Domanović 1760-1768. 3 st. Franić 1755-1803. 1760-1783. 2 kć, 6 st. Gašparović 1755-X. 1760-1783. 9, 5, 8 st. 1950. 2 kć, 5 st. Ilijašević 1755-X. 1760-1783. 2, 3, 4 kć, 23, 31, 42 st. 1950. 3 kć, 15 st. Jagetić (Jagodić) 1755-X. 1760-1783. 14, 9, 11, 13 st. 1950. 3 kć, 15 st. JakobljenoVić 1755. Jelančević 1757. Martinović 1755-X. 1760-1783. 8, 7, 5, 7 st. 1950. 4 kć, 14 st. Marušić 1751-1755. Milković 1784. Miškatović 1768. 3 st. Pejić 1755-X 1760-1783. 8, 9, 7 st. 1950. 3 kć, 11 st. Petrović 1755-1903. 1760-1783. 5, 10, 14 st. Stipanović 1755-1803. 1760-1783. 4, 3 st. Španjur 1755. Terzić (Terzija) 1755-1784. 9, 6, 4, 3 st. Tomljanović (Tomljenović) 1755-1803. 1760-1783. 6, 7, 11, 8 st. Zorić 1757-1784. 5 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Đurina 1947. iz Podgorja. Grgić 1850. Ods. Knežević 1861. Kobetić 1891. Kožić 1917. iz Šeovaca. Ladović 1920. iz Samobora. Majstorović 1878. Nebogović 1862-1936. Pavić 1928. iz Busnova. Pejaković 1918. iž Dolca. Prpić 1920, iz Doljanovaca. Rajčević 1938. iz Jasenovca. Šimić 1850. Širanović 1928. iz Samobora. Tubić 1935. iz Dervišage. Staro selo, prvi put se spominje 1697. Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati katolici i muslimani: nakon pada turske vlasti katolici su ostali, a muslimani otišli u Bosnu. Od obitelji prastanovnika 4 su brzo iza oslobođenja od Turaka izumrle, 2 su se održale preko sto godina, a samo je jedna sačuvana do danas. 1950. ima 6 ili 4°/o potomaka prastanovnika, 85 ili 57°/o potomaka starijih doseljenika, a 58 ili 39°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 7, 1730. 18, 1746. 14, 1760. 22, 1780. 18, 1860. 11, 1950. 36. Broj stan.: 1746. 102, 1760. 149, 1780. 137, 1802. 161, 1832. 111, 1866. 70, 1900. 128, 1931. 142, 1950. 149. 1760. u tri kuće ima preko 10 st. (13, 14, 16), a u 18 živi ispod 10 čeljadi.
297
10. STARA POŽEŠKA LIPA
Prastanovnici x-1702. Budimlić (Budinšić, Panic) 1702-X. 1760. 2 kć, 29 st. 1950. 20 kć, 67 st. Grgić 1702-1705. Marčetić (Marketić, Matičić) 1702-X. 1760. 10 st. 1950. 4 kć, 15 st.
Najstariji doseljenici o. 1600-1687. Radivojević 1702-1705. Radmilović 1702-1803.
Stariji doseljenici 1702-1850. Berić 1755-1803. Bošnjak(ović) (Božić, Tatomirović) 1702-1785. Ivanović 1755-X. 1760. 2 kć, 13 st. 1950. 5 kć, 19 st. Keš 1746-1750. Letić 1755-X.1760. 2 kć, 9 st. 1950. 9 kć, 28 st. Mađarić (Mađar, Mađarcvić) 1724-1785. 1760. 7 st. Marinović 1746-X. 1760. 9 st. 1950. 4 kć, 19 st. Marković 1788-1846. Martinčić 1785. Merguđa 1763-1788. Mihadžiković 1757. Mijatović 1755-X. 1760. 9 st. 1950. 4 kć, 19 st. Milosevic 1762. Milovanović 1746-1788. Novaković 1757-1803. Pavičić 1818-X. 1950. 3 kć, 12 st. Pavišević 1718-1882. 1760. 3 kć, 22 st. Petković 1755-X. 1950. 5 kć, 15 st. Poljanac 1762-1785. Starac 1718. Stojaković 1757-1788. Stojaković novi 1803-X. 1950. 3 kć, 9 st. Šestić 1755. Šimetić (Šimikić) 1781-1788. Tus 1784. Vukojević 1755. Vuk(o)manović 1755-X. 1950. 5 kć, 20 st. Vukosavljević 1762.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bajić 1940. Berta 1900. Božić 1938. iz Škrabutnika. Etinger 1940. Franić. Matić 1900. iz Seoca. Nekić. Radojčić.
298
Ranosavljević. Rukavina 1924. iz Like. Sabo 1900. Tomić 1917. iz Stražemana. Vlahović 1900. Lipa je staro naselje; spominje se 1302, 1310, 1443, 1506. Za Turaka živjeli su ovdje prastanovnici Hrvati katolici i doseljeni pravoslavni Srbi. Prastanovnici su se razmjerno dobro održali, a od najstarijih doseljenika Srba možda jedna obitelj (ako Vukomanovići potječu od Vukomana Radivojevića iz g. 1702.). 1950. ima 82 ili 26,56fo potomaka prastanovnika, 141 ili 45,5°/o potomaka starijih doseljenika, a 67 ili 28°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 6, 1760. 23, 1866. 28, 1950. 85. Broj stan.: 1866. 126, 1900. 244, 1931. 344, 1950. 310. 1760. ima u jednoj kući Budimlić 24 čeljadi, a u drugih 13 kuća ima ispod 10 st.
1 1 . NOVA POŽEŠKA LIPA
Doseljenici 1913-1950. Bizelj 1940. iz Zdenčine. Čuljak 1938. iz Hercegovine. Draganić 1949. iz Vinkovaca. Hrkač 1938. iz Hercegovine. Janić 1921. iz Golog Vrha Klemenčić 1921. iz Golog Vrha. Komadina 1938. Kopilaš 1938. iz Hercegovine. Ladović 1921. iz Kalinovca. Mihalić 1937. iz Istre. Njavro 1946. iz Hercegovine. Ods. u Alagiace. Štajduhar 1921. iz Golog Vrha. Zovko 1938. iz Hercegovine. Ovo je selo nastalo oko g. 1913., kad su prvi doseljenici počeli kupovali zemlju od vlastelina Reinera. Tu je nekada ležala alodijalna zemlja brestovackoga vlastelin stva. Doseljenici su došli uglavnom iz zapadnih strana Hrvatske. 1931. bilo je 67. st., 1950. 116 u 20 kuća.
12. EMOVCI
Prastanovnici x-1702. Abramović 1702-1785. 1760. 4 st. Anđrijašević 1702. Ferić 1702-X. 1950. 5 st. Markešić (Margešić) 1702. Mikošić 1702. Mitrović 1702. Ribić 1702. Vuković 1702-X. 1760. 14 st. 1950. 9 kć, 45 st.
299
Stariji doseljenici 1702-1850. Bijelac 1721. Biondić (Beondić) 1781-1829. Bošnjaković 1751-1761. 8 st. Crnković 1751. Cvancik 1757-1768. Calanac (Čalanović) 1751-1904. 1760. 5 st. Čuranović 1765. Diaković 1768-1788. Dom(n)janović 1760-1761. 5 st. Došlić 1751. Drotić 1768. Gašparović 1751-1765. 7 st. Jurašević (Đuraš) 1751-1761. Kara-Ivanović 1721-X. 1950. 5 st. Kremić 1760-1829. 1760. 2 kć, 13 st. Krmpotić 1779-1785. Lončar(ević) 1768-X. 1950. 7 st. Lovrić 1813-X. 1950. 6 st. Makarević 1779-X. 1950. 4 kć, 14 st. Marinović 1757. Martinović 1784. Nasi. Pekaz. Milić 1721. Nosić 1721. Panđžić (Panzić) 1721-X. 1760. 2 kć, 8 st. 1950. 15 kć, 66 st. Pekaz 1779-1899. Nasi. Pišmiš. Perić 1760-1829. 1760. 7 st. Petrović 1760-1781. 1760. 8 st. Rončević 1751-X. 1950. 3 st. Rožić 1779-X, 1950. 10 kć. 42 st. Sekulić 1760-1761. 4 st. Slivanović 1765. Šimunić 1751-1761. 6 st. Šoljanac 1757. Valković 1788. Vidović 1806-1931.
Noviji doseljenici 1850-1950. Baković 1926. iz Mašića kod N. Gradiške. Bartošek 1906. iz Slovačke. Bosmanić 1917. iz Velike. Budimlić 1906. iz Stare Lipe. Dujmović 1900. iz Like. Rurđević 1920. iz Podgorja. Đureković 1890. iz Golog Brda. Hlebec iz Nove Lipe. J u p e k 1947. iz Bosne. Maletić 1878. iz Bosne. Mokriš 1920. iz Valerovca (Požega) odn. Mađarske. Peičić 1870. iz Prekopakre. Petrović 1880-X. 1950. 7 kć, 33 st. Pišmiš 1873. iz Kaptola. Vlahović 1906. iz Zagorja. Selo danja velik, utjecaj
300
je staro. Spominje se 1443. i 1500. kao posjed grada Požege. Za turskoga vla ovdje su živjeli Hrvati katolici. Broj potomaka prastanovnika razmjerno je kao i broj potomaka starijih doseljenika, uza sve to, što je zemlja dobra i Požege znatan.
1950. ima 50 ili 16°lo potomaka prastanovnika, 143 ili 46°/o potomaka starijih do seljenika, a 116 ili 38°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 8, 1760. 16, 1780. 16, 1866. 18, 1950. 72. Broj stan.: 1760. 90, 1780. 136, 1802. 175, 1866. 167, 1900. 246, 1931. 312, 1950. 309. 1760. sve kuće osim jedne imaju ispod 10 čeljadi.
13. EMOVACKI LUG
Doseljenici 1920-1950. Dakić 1947. iz Bosne. Gunjević 1938. od Pakraca. Jurković 1919. iz N. Kapele. Mandić 1938. od Pakraca. Mihelčić (Miheljac) 1920. iz Zagorja. Protić 1919. iz Vučjaka (Orljavac). Radmilović 1919. iz Vučjaka. Radošević 1947. iz Sekulinaca (Voćin). Selo je nastalo iza Prvoga svjetskoga rata na alodijalnom 1931. ima 34 st., 1950. 31 st. u 10 kuća.
vlastelinskom
zemljištu.
14. DRŠKOVCI
Prastanovnici x-1702. Durić 1702. Pavić 1702-1721.
Stariji doseljenici 1702-1850. Begović 1757-X. 1760-1783. 8, 6, 10, st. 1890. 6 kć. 1950. 14 kć, 65 st. Bošnjak(ović) 1702-X. 1768-1783. 3, 7, 8 st. 1950. 3 kć, 12 st. Fran(j)ić 1779-X. 1779-1783. 9, 12 st. 1950. 5 kć. 18 st. Filipović 1721-1768. 1760-1768. 8, 10 st. (H)ergović 1757-X. 1760-1783. 8, 7 st. 1950. kć, 7 st. Kratković 1757-1785. 4, 6, 7, 6 st. Martinašević 1757-X. 1760-1783. 2 kć, 22, 12, 18, 15 st. 1950. 2 kć, 4 st. Matoković 1760-X. 1760-1783. 6, 4, 7 st. 1950. 5 kć, 19 st. Milanović 1721. Seimzović 1721. Vuk(ović) 1760-1863. 1760-1783. 8, 6, 5 et.
Noviji doseljenici 1850-1950. Blažević 1868-X. 1950. 6 kć, 21 st. Busnovac 1888-X. 1950. 2 kć, 7 st. Cakalić 1903-X. iz Ramanovaca. 1950. 3 st. Glavaš 1930-1942. iz Krušćice (PeruŠić, Lika), zet kod Begovića. Knežević 1888-1925. Kranjšćan. Lukač(ević) 1908. iz Vrhovaca (Gradskih).
301
Markanjević 1889-1904. Nasi, dio kod Ergovića. Miaković 1876. Pandžić 1886-1896. Petričević 1869. Smoković 1876. Ods. Štajduhar 1908. iz Nurkovaca. Tovariš. Ovo je staro selo. Spominje se 1443, 1444, 1446, 1500 i u najstarijem turskom poreskom popisu 1545. kao međaš grada Požege. Za turskoga vladanja imao je ovdje svoj marof ili alodij požeški građanin Mustafa Cemanović, koji je seljacima razdijelio svoju zemlju s time, da on od njih prima desetinu i druga podavanja. Iza oslobođenja od Turaka Drškovci su potpali pod vlastelinstvo grada Požege. Kuće su se nekada stisle pod samo brdo — Požešku goru, a u novije vrijeme grade se u ravnici prema požeškoj cesti. Prastanovnici su iza pada turske vlasti brzo izumrli, ali su se sta riji doseljenici dobro održali. ,, 1950. ima 126 potomaka starijih doseljenika odn. 68°lo, a 60 ili 32°le novijih dose ljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 4, 1760. 9, 1860. 12, 1950. 48. Broj stan.: 1760. 64, 1780. 71, 1802. 83, 1832. 101, 1866. 95, 1900. 143, 1931. 176, 1950. 186. Lijepi primjer postepenoga napredovanja broja stanovništva s razmjerno malim zastojem! 1760. jedna kuća - Martinašević ima 14 St., a u drugih osam broj je ukućana ispod 9.
15. POŽEŠKO NOVO SELO
Prastanovnici x-1702. Blašković 1702-1940. 1761-1783. 3, 2 kć. 15, 18, 11, 10 st. 1931. 13 st. Bojanić 1702-X. 1761-1783. 3, 4 kć, 24, 3 1 , 32, 29 st. 1950. 5 kć 18 st. Burazer 1702-1886. Burazović (Burazalj, Burazić, Burazorović) 1702-1849. 1761-1783. 13, 3 st. Đanić 1702. Ivačić (Ivašić) 1702-1761. 2 st. Kata(v)ić 1702-1803. 1761-1779. 6, 9 st. Kelić 1702-1705. 2 kć. Kovačević 1702. Martinović 1702. Mikić 1702-1718. Opatović 1702-X. 1761-1783. 1, 2 kć, 7, 6, 10 st. 1950. 2 st. Pejanović 1702-1705. Stazić 1702-1718. Štivić 1702-X. 1761-1783. 11, 13, 10, 11 st. 1950. 4 st. Zebić 1702-1803. 1761-1783. 1, 2 kć, 8, 7, 10 st. Živić 1702.
Stariji doseljenici 1702-1850. Banić (Baničić) 1705-1753. Biljanić (Bilenić) 1753-X. 1761-1783. 16, 17, 12, 16 st. 1950. 3 kć, 11 st. Biondić (Beondić) 1846-X. 1950. 3 kć, 16 st. Bojničić 1757-X. 1761-1783. 2 kć, 13, 15, 17, 21 st. 1950. 8 kć, 20 st. Boksić 1779-1803. 1779. 5 st. Boljvak 1779. 6 st. Busnovac 1761-X. 1761-1783. 11, 12, 8, 10 st. 195.0. 9 st. Ivanović 1757-1803. 1788. 7 st.
302
Jakopčević 1803. Janjić 1761. 5 st. Jursić 1803. Kajić 1783. 10 st. Kovač 1705-1760. Kravojčić (Kravarić) 1753-1803. 1761-1783. 6, 4, 5 ts. Krmpotić 1753-1803. 1761-1783. 6, 9, 10, 9 st. Krimić 1760-1783. 7, 10, 8, 13 st. Lučić 1760-1803. 1761-1783. 9, 10, 9, 11 st. Majstorović 1846-X. 1950. 3 kć, 13 st. Marčinović (Merčinović) 1705-1783. 1761-1783. 3, 6, 5 st. Mareković 1757-1803. 1761-1783. 6, 7, 6 st. Mudrinović 1846-1935. 1931. 6 st. Nimčević 1803-1891. Orić 1718-1783. 1761-1783. 5, 4, 2 st. Pavelović 1803. Petković 1757. Rojković (Rojak) 1753-X. 1761-1783. 5, 11, 17, 14 st. 1950. 3 kć, 9 st. Skrbić 1753. Šimić 1757-1768. 4 st. Šimunović 1718-X. 1761-1783. 18, 25, 32 st. 1950. 8 kć, 37 st Štimac 1757-1942. 1760-1768. 6, 5 st. 1931. 4 st. Valković 1779-1783. 5, 6 st. Vuković 1753-1757. Vrčinović 1761. 4 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Anić 1930. Cenir. 1930. Čeregović 1930. iz Orljavea Cevapović 1877-X. 1950. 3 kć, 13 st. Dražić 1890. iz Bribira kupio zemlju Bionđića. Ergović 1868. Fak 1868. Ođs. Horvat 1906. Ođs. Komadina 1928. Kršulj 1906. iz Brestovca. Malek 1906. Mijatović 1930 iz Vilić-sela. Mikovčević 1892. Nasi. Opatovića. Ods. Pandžić 1886. Nasi. Opatovića. Ođs. Petin 1907. Radičević 1925. Sertić 1925. iz Like. Slijepčević 1906. Ods. Taranđžić 1877. kod Štivića. Ods. Turkalj 1930. Viđić 1878. Ods. Vitez (Vitas) 1930. Iako se ovo selo zove Novim, selom, ipak je ono po svom postanku i trajanju staro. Spominje se u sačuvanim dokumentima 1697., ali je sigurno postojalo i u doba turskoga vladanja, kada u njemu žive Hrvati katolici. Obitelji su prastanovnika uglav nom brzo iza oslobođenja od Turaka izumrle, i to 14 njih, a samo su tri sačuvane do danas. I o obiteljima starijih i novijih doseljenika može se reći, da ponajviše brzo izumiru ili sele nekuda dalje.
303
1950. ima u Požeškom Novom selu 24 ili 10°h prastanovnika, 115 ili 48°fo poto maka starijih doseljenika, a 98 ili 42°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 16, 1746. 20, 1762. 39, 1780. 32, 1866. 20, 1950. 54. Broj stan.: 1764. 156, 1769. 223, 1780. 231, 1802. 262, 1832. 188, 1866. 160, 1900. 218, 1931. 245, 1950. 237. 16. SEOCI
Prastanovnici x-1702. Bešlijić 1702. Dikanović 1702-1761. 5 st. Buri(či)ć 1702-1768. 1761-1768. 7, 4 st. Lukačević 1702. Matijević 1702. Mitrović 1702. Pavić 1702. 3 kć. Pejić 1702-1761. 5 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Baćanović 1720-1785. 1761-1783. 6, 2, 6 st. Barešić 1761. 2 st. Bošnjak 1702. Domičić 1783. 5 st. Ferić 1720-X. 1761-1783. 5, 7, 4 st. 1950. 10 st. Franekić 1720-X. 1760-1783. 10, 8, 12, 14 st. 1950. 12 kć, 47 st. KovačeviĆ 1720-X. 1760-1783. 10, 11 st. 1950. 13 kć, 53 st. Matić 1720-X. 1760-1783. 38, 47, 61, 69 st. u 2, 4, 6 kć. 1950. 20 kć. 89 st. Pandžić 1720-X. 1760-1783. 8, 18, 23, 32 st. u 2, 3 kć. 1950. 7 kć. 25 st. Petrović 1720-1784. 1760-1783. 6, 5 st. Posavac 1720-1761. 3 st. Sekulić 1785. Nasi. Ferić. Srimac 1720. Šlefanac 1779-X. 1779. 4 st. 1950. 7 st. Vidović 1784. (pusta kuća). Vučković 1779-1829. 1779-1783. 7, 8 st. Vuković 1720-X. 1760-1783. 3, 7, 6 st. 1950. 4 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bublić iz Šušanja. Izum. Janković 1873. Ods. Josipović iz Dervišage. Priž. Lovrić iz Šumanovaca. Priž. Nikolić 1911. iz Ivandola. Izum. Sekerdžija 1887. Ods. Terić 1886. Ods. Tomljenović 1832. iz Podbila (Krivi P u t ) . Seoci su staro selo; 1443 se prvi put živjeli su ovdje Hrvati katolici. Ti brzo iza toga uglavnom izumrli, te se stariji doseljenici, i to ponajviše iz godina bolje nego li u ikojem drugom 3
304
DAZ NRA 222 n. 22.
spominju u dokumentima. Za turskoga vladanja su prastanovnici preživjeli tursko gospodstvo, do danas nije održala nijedna obitelj. Međutim, g. 1720., održali su se kroz posljednjih 240 selu Požeške kotline.*
1950. ima potomaka starijih doseljenika 228 ili 85°/o, a novijih doseljenika vih potomaka 39 ili 15°Jo. Broj kuća: 1702. 13, 1760. 14, 1866. 22, 1950. 60. Broj stan.: 1760. 108, 1832. 177, 1866. 223, 1900. 281, 1931. 249, 1950. 267. 1760. u 4 kuće ima 10 i više (16, 22) st., a u 10 kuća ispod 10 st.
i njiho
17. KOMUŠINA
Prastanovnici x-XVI/XVII stolj. Hrvati katolici nestali za turskoga vladanja.
Najstariji doseljenici XVI/XVII stolj.-1702. 1702.: Ćoso, Dobrosavljević, Lakošević, Mrđenović, Skorosavljević, Vukadinović.
Stariji doseljenici 1702-1850. 1705.: Bajnović, Ivanović, Ivičić, Radošević-1757. 1717.: Mišljenović, Odostanić, Sitanica. Blagojević 1765-1862. Bošnjak 1765-X. 1950. 3 kć, 6 st. Čakavenrlić 1803-X. 1950. 4 st. Čokrlić 1765-1788. Čulubrk(ović) (Čolobrg) 1765-X. 1950. 6 kć, 26 st. Gavrić 1765-X. 1950. 3 kć, 11 st. Iveković 1781-X; 1950. 2 kć, 9 st. Jovanović 1717-X. 1950. 4 kć, 22 st. K u r a c 1803-X. 1950. 7 st. Maksimović 1765-1846Milivojević 1757. Ninković 1765-X. 1950. 6 st. Panić 1781. Petković 1765-1931. 1765. 2 kć, 1931. 3 st. Radonić 1765-X. 1950. 6 st. Sekulić 1757. Stanisavljević 1757-1862. Stojanović .1757. Stojčević (Stojčinović) 1765-X. 1950. 5 st. T(e)odorović 1757-X. 1950. 2 kć, 10 st. Živković 1765-X. 1950. 2 kć, 4 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Danilović iz Bosne Dukić 1935. iz Bresnice. Gašparović 1892. iz Bosne. Kekić 1927. iz Like. Mirosav 1863. iz Bosne. Samardžija 1920. iz Like. 20 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
I Komušina je staro selo, ali se prvi put spominje tek 1545. za prvoga turskoga poreskoga popisa. U srednjem vijeku i na početku turske vlade žive ovdje Hrvati katolici, koji kasnije nestaju, pa selo naseljuju pravoslavni Srbi. Međutim, i ti su najstariji doseljenici nestali brzo iza 1702., pa su kasnije došli u selo drugi Srbi, koji povremeno sele ovamo sve do danas. 1950. ima u Komušini 116 potomaka starijih doseljenika ili 73°le, a 42 ili 27°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 10, 1760. 17, 1866. 29, 1950. 35. Broj stan.: 1866. 146, 1900. 203, 1931. 238, 1950. 158.
18. POŽEŠKE LAZE
Najstariji doseljenici XVI/XVII stolj.-1702. 1702.: Antić, Damjanović, Ilić, Rađovanović. Stanisavljević, Vuličić, Samić. Bogojević 1702-1784. 1765. 5 kć. Bošnjak 1702-1715. 1702. 2 kć. Cvetković 1702. Ćosić 1702-X. 1931. 42 st. 1950. 6 kć. 20 st. Gruičić 1702-1721. Jelić 1702-1715. Jovanović 1702-1705. Marković 1702. Milanković 1702-1705. Milosavljević 1702-X. 1950. 2 kć, 7 st. Ostojić 1702-1721. Rajlijić 1702. Savić 1702-X. 1950. 5 kć, 24 st. Vuko(je)vić 1702-1715. Živković 1702-X. 1950. 3 kć, 14 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Aleksić 1721-X. 1950. 3 kć, 21 st. Božić 1788-X. 1931. 15 st. 1950. 2 kć, 6 st. Cvetinović (Cvjetin) 1765-1784. Dragičević 1721 Đumurđija Nasi, grad Požega (feudalna gospoštija). » u r i ć 1705-1715. Ivanović 1765-1784. Janković 1757. Jurić 1721. Kla(j)ić 1721-X. 1950. 4 kć, 15 st. Mila(j)lović 1721-1784. Milinković 1784. Milinović 1757-1784. Milivojević 1784. Milivuković 1757-X. 1950. 2 kć, 9 st. Milovanović 1714-1721. Panić 1757-1784. Nasi, grad Požega (feudalna gospoštija). Petrović 1757-X. 1950. 3 st. Radionić 1721. Rađisavljević 1705. Rađušinović 1721. Radojčić 1714-1721. Ri&tić 1765-1784.
306
Spasojević 1757-X. 1950. 8 st. Stojanović 1721-1784. Stojčević 1765-1788. Stojnović 1715-1721. Suprugić 1757-1784. T(e)odorović 1765-X. 1950. 2 k ć , 10 st. Vukadinović 1715-1721.
Noviji doseljenici 1850-1950. Buzadžić 1928. iz škrabutnika. Čanak 1939. iz MaSića. Dograić 1870. Gajić 1898. iz Ćošinaca. Gozden 1916. iz Pož. Koprivnice. Janošević 1910. iz Pleternice. Jurković 1918. iz Otočca. Katić 1930. od Pakraca (Gor. Obrijež). Izum. Marić 1880. iz Opšinaca (N. Gradiška). Izum. Mutić 1866. iz Bosne. Plovanić 1946. iz Škrabutnika. Ratković 1931. Stanivuk 1931. Subotić 1931. Trifunović. Laze su sigurno staro selo; spominju se 1333., 1413., 1481. U njemu su prvotno stanovali Hrvati katolici, koji su nestali za turskog vladanja. Na njihovo mjesto Turci su naselili pravoslavne Srbe, u XVI ili XVII stolj. Od 22 obitelji, koje su preživjele tursko gospodstvo, 10 ih je izumrlo ili raseljeno odmah iza oslobođenja od Turaka, 7 malo kasnije, jedna se držala 80 godina, a samo su se 4 održale do danas. Tokom XVIII stolj. seli veći broj novih srpskih obitelji u Laze, jedne brzo nestaju, druge se nešto dulje drže, a samo ih se nekoliko održalo do danas. Zato je bila potreba, da i u toku prošlih sto godina dođe ovamo nekoliko obitelji. Laze se dugo vremena dijele u tri zeselka: Vasine Laze, Cosine Laze (po obitelji Ćosić) i Laze Prnjavor. 1950. ima 65 ili 30°/o potomaka najstarijih doseljenika, 54 ili 24°Io potomaka sta' rijih doseljenika, 101 ili 46°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 25, 1760. 25, 1866. 27, 1950. 55. Broj stan.: 1866. 187, 1900. 279, 1931. 312, 1950. 220.
19. VAROŠKI VRHOVCI
Prastanovnici x-1702. Marić 1702-1721. Samardžić 1702.
Najstariji doseljenici XVI/XVII stolj.-1702. 1702: Đuričić, Lazić, Majstor, Marković, Radovanović, Radušinović. Anasović (Anasura) 1702-1721. Bošnjak(ović) (Bosanac) 1702-1757. Buzadžić (Buzačić, Buzadić) 1702-X. 1950. 2 kć, 12 st. Gvozdenović 1702-1721. Kostadinović 1702. Pantelić 1702-1721. I'opović 1702-X. 1950. 3 kć, 12 st. Vuković 1702-1721.
307
Stariji doseljenici 1702-1850. 1721: Harambašić, Mihaljevčanin, Milanović, Mlinarović, Vučetić, Vukizović. Baić (Bojčić) 1765-X. 1950. 5 st. Božić 1757-1931. 2 st. Cvitojević (Cvjetojević) 1765-X. 1950. 6 kć, 23 st. Cvjetković 1784. Ćorovuk(ović) (Ćorbuk, Ćavkunović) 1721-X. 1950. 3 st. Ćurčija 1784. Dani(e)lović 1721-X. 1950. 7 kć, 23 st. Davidović 1784-X. 1950. 2 st. Doičin 1829. Gaić 1829-X. 1950. 9 kć, 36 st. Grabu8in (Grabušanović) 1757-X. 1950. 5 kć, 17 et. Grgurević 1757. Grković 1727-1784. Janković 1765-X. 1950. 5 kć, 15 st. Jovanović 1765-1784. Jovičić 1757-1784. Kuzmanović 1784-X. 1950. 4 st. Lazin 1757. Lukačević 1784-X. 1950. 6 kć, 26 st. Lukmanović (Luknarević, Lokman, Loknar) 1757-X. 1950. 2 kć, 6 st. Ljeljanić 1829. Mihajlović 1757-X. 1950. 3 kć, 11 st. Milivojević 1765-1784. Morovuković 1757. 2 kć. Pe(j)ić 1757-X. 1950. 4 kć, 16 st. Peršić 1757. Petković 1721. Petrović 1721-1765. Plivelić 1757. Rađenović (Račenović) 1757-1788. Smoljanović 1721-X. 1950. 6 st. Stanić 1829-X. 1950. 4 kć, 18 st. Stojaković 1765-1783. Tadić 1829-X. 1950. 8 kć, 29 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Adamović 1931. 2 kć, 12 st. Blagojević 1860. iz Busnova. Bistrić 1935. iz Drenovca. Diklic 1870. iz Bosne. Krunić 1911. iz Like. Milisavljević 1930. iz Vasinih Laza. Mišan 1918. iz Bosne. R(i)stić 1936. iz Škrabutnika. Subotić 1921. iz Laza. Vrhovci ili Vrhovlje spominju se 1444, 1500, 1506, zatim u najstarijem turskom poreskom popisu g. 1545. Oni su prema tome postojali kao naselje i u srednjem vijeku, kada je tu bila župska crkva sv. Ivana Krstitelja. Za turskog vladanja uz Hrvate katolike prastanovnike žive ovdje i doseljeni pravoslavni Srbi, koji su ovamo došli u XVI ili XVII stolj. Većina tih najstarijih doseljenika brzo je nakon oslobođenja od Turaka izumrla ili raseljena, a samo su dvije obitelji održane do danas. Malobrojni prastanovnici Hrvati također su nestali. Tokom XVIII stolj. do selilo je ovamo nekoliko novih srpskih i hrvatskih obitelji.
308
Vrhovci se sastoje od dva zaseoka: jedan se nalazi uz stari vrhovački grad to su Gradski Vrhovci ili Vrhovci kod grada, a drugi uz pravoslavnu crkvu - to su Crkveni Vrhovci ili Vrhovci kod crkve. Oba zaseoka zovu se danas službeno Varoški Vrhovci. 1950. ima 24 potomaka najstarijih doseljenika ili 8°/o, 240 ili 80°/» potomaka sta rijih doseljenika, a 40 ili 12°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 19, 1760. 20, 1866. 37, 1950. 77. Broj stan.: 2866. 286, 1900. 367, 1931. 412, 1950. 304.
20. ŠKRABUTNIK
Prastanovnici x-1702. Matijašević 1702-X. 1760. 4 kć, 30 st. 1950. 7 kć, 25 st.
Najstariji doseljenici XVI/XVH stolj.-1702. 1702.: Amidžić, Labavić, Miličević, Šljerac. (H)rstić 1702-X. 1950. 5 kć, 21 st. Kušić 1702-1846. Radović (Radojčić) 1702-X. 1950. 7 kć, 28 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Dostić 1745-1760. Fajdić (Fajdo, Tajdić?) 1745-1760. Horvaćanin 1745-1760. Jovi(či)ć 1745-1846. Kođaić (Kočaić, Kotaić) 1745-X. 1760. Kovač 1745. Ković 1760. Lukić 1846. Maletić 1745-X. 1950. 2 st. Manojlović (Monajlović) 1745-X. 1846. Matić (Matišić) 1761-X. 1950. 2 kć, 8 Mi(h)ić 1760-1846. 1760. 2 kć, 8 st. Mirko vić 1745. Miščević 1846. Radojević 1745-1846. Radonić 1760-1846. Stanisić 1846-X. 1950. 2 kć, 8 st. Stojčić (Stojšić) 1846-X. 1950. 2 kć, 4 Teodorović 1760-1846.
2 kć. 11 st. 1950. 1 st.
2 kć. 1950. 2 kć, 6 st. st.
st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Babić 1918. iz Bosne. Blažević 1860. iz Bosne. Borović 1911. iz Like. Danilović 1905. iz Vrhovaca. Ličina 1930. iz Petrovog sela (Lika). Panković 1895. iz Like. Pokopao 1878. iz Bosne. Rajčević 1880. iz Bosne. Trlaić 1880. iz Bosne. Žegarac 1935. iz Petrovog sela (Lika).
309
Škrabutnik je staro prastanovnike Hrvate u XVI ili XVII stolj. najstarijih doseljenika njega dolazi veći broj
naselje. Spominje se 1491.* Za turskoga vladanja žive ovdje uz katolike također doseljeni pravoslavni Srbi, koji su došli Od prastanovnika Hrvata održala se do danas jedna obitelj, od Srba — dvije. Iako je selo zabačeno, daleko od cesta, ipak u novijih doseljenika tokom XVIII, XIX i XX stolj.
1950. ima u Škrabutniku 25 ili 15°/o potomaka prastanovnika, 49 ili 30°/o poto maka najstarijih doseljenika, 29 ili 17°/o starijih doseljenika, a 63 ili 38°Io novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 9 kć, 1760. 28, 1866. 22, 1950. 42. Broj stan.: 1866. 131, 1900. 207, 1931. 262, 1950. 166.
U selima Požeškoga predgrađa bilo je 1950. svega 3526 st., i to: 372 ili 1 1 % potomaka prastanovnika J701 ili 4 8 % potomaka starijih doseljenika 1453 ili 4 1 % potomaka novijih doseljenika. Potomci su se prastanovnika najbolje održali u Staroj Pož. Lipi tj. 82 ili 26,5%, donekle dobro u Štitnjaku s 2 4 % , u Turniću s 2 3 % , u Šeovcima s 2 2 % , a manje u Vidovcima 8 % , Golobrcima 1 3 % , Kunovcima 1 3 % , Ugarcima 4 % , Emovcima 1 6 % , Pož. Novom selu 10%, Škrabutniku 1 5 % . Prosjek ovoga kraja 1 1 % malo je bolji od općeg prosjeka Požeštine. Razlog je tome taj, što je ovaj kraj djelomično po šteđen za turskog osvajanja i vladanja. Međutim, u starim hrvatskim selima Drškovcima i Seocima prastanovnici se nisu uopće održali do danas nego su izumrli već na početku XVIII., brzo iza oslobođenja Požeštine od Turaka, možda zato, što su stradali u borbi za to oslo bođenje. Od 1800-1950. izumrli su rodovi i obitelji prastanovnika: u Šeocima 1, u Turniću 1, u Ugarcima 1, Novom selu 5. Prema tome je najveći dio prastanovnika izumro tokom XVIII stolj. Stariji se doseljenici dobro drže u hrvatskim selima: Ugarci 5 7 % , Drškovci 6 8 % , Pož. Novo selo 4 8 % , Seoci 8 5 % , te u srpskim selima: Komušina 7 3 % i Varoški Vrhovci 8 8 % . Prosjek ovoga kraja 4 8 % znatno je veći od općeg prosjeka Požeštine (32,5%), pa ga zato možemo smatrati zadovoljavajućim. No ima i sela, gdje su se stariji doseljenici održali u malom broju, ispod općeg prosjeka: Viđovci 2 9 % , Alaginci 0, Turnić tek jedna žena, Golobrci 1 6 % , Štitnjak 2 4 % , Kunovci 2 7 % . Razlog, što su se u nekim selima stariji doseljenici bolje održali, jest brdski kraj i siromašnije prilike. Nabrojit ćemo rodove i obitelji starijih doseljenika, koje su se održale preko 100 godina, pa onda izumrle: Vidovci 1, Šeovci 1, Turnić 1, Golobrci 4, Kunovci 1, Ugarci 1, St. Pož. Lipa 1, Emovci 3, Drškovci 1, Komušina 2, Škrabutnik 2. Većina je starijih doseljenika izumrla u kratkom roku od 10 do 50 godina boravka u pojedinom selu. 4
310
Bosendorfer, Crtice 151.
Očito i z u m i r a n j e starijeg stanovništva dokazuju slijedeći p o d a c i : p r v i b r o j z n a č i b r o j s t a n . 1760., a d r u g i b r o j znači b r o j njihovih p o t o m a k a 1950.: P o ž . N o v o selo 194 - 110, Golobrci 184 - 6 5 , Štitnjak 123 - 52, K u n o v c i 133 - 5 0 , V i d o v c i 135 - 103 itd. T a k o j e o t p r i l i k e i u ostalim selima uže P o ž e š k e okolice. Noviji su doseljenici p r e p l a v i l i - k a o i drugdje - u p r v o m e r e d u o n a sela, gdje su se p r a s t a n o v n i c i i stariji doseljenici o d r ž a l i u m a n j e m b r o j u . T a k o sela: V i d o v c i 6 3 % , Alaginci 1 0 0 % , T u r n i ć 7 7 % , G o l o b r c i 7 1 % , K u n o v c i 6 0 % . R a z m j e r n o m a l o ima novijih doseljenika u selima: St. P o ž . L i p a 2 8 % , D r š k o v c i 3 2 % , Seoci 1 5 % , K o m u š i n a 2 7 % , V a r o š k i V r h o v c i 1 2 % . P r o s j e k ovoga k r a j a 4 1 % d a l e k o je povoljniji od o p ć e g prosjeka Požeštine ( 5 8 % ) . G o v o r H r v a t a u ž e P o ž e š k e okolice jest ponajviše čista ikavica (Vi dovci, D r š k o v c i , L i p a , Š t i t n j a k ) , rjeđe ikavojekavica ( G o l o b r c i ) , d o k Srbi govore — k a o u cijeloj P o ž e š t i n i - ijekavskim g o v o r o m . Z b o g utje caja g r a d a , knjiga i n o v i j i h doseljenika ikavica se sve više gubi i p r e l a z i u j e k a v i c u (djeca, d ' j e t e ) .
O D D E R V I Š A G E DO B L A C K A 21. DERVISAGA Prastanovnici x - 1 7 0 2 . Bogđanović (Bogdanić) 1702-1733. 1705. 4 kć. Dorić 1702. Ferkić 1702-1765. 1760. 3 st. Hrgović 1702-1763. 1760. 2 kć, 18 st. Jakobović 1702-1705. Kapitanić 1702-1849. 1760. 2 kć, 18 st. Katić 1702-1705. Možda 1719. ods. u Viškovce. Knežević 1702-1719. Majstor 1702-1705. Mitrović 1702-X. 1760. 6 st. 1950. 4 kć. 20 st. Vuković 1702-X. 1760. 4 kć, 56. st. 1890. 4 kć. 1950. 4 kć, 27 st. Stariji doseljenici 1 7 0 2 - 1 8 5 0 . Bertolović 1760-X. 1760. 6 st. 1890. 4 kć. 1950. 5 kć, 16 st. Bilmez 1849-1914. Ods. u Blacko. Biažević 1842-1850. Nasi, zet Vuković. Bošnjak 1697-1719. 1705. 4 kć. Damjančević 1705-1719. Farkaš 1758. lvančević 1705-1719. 2 kć. Jaić 1806-X. 1950. 2 st. Jurišić 1842-X. 1950. 3 kć, 8 st. Karafatić 1760. 5 st. Klaić 1719. 311
Klopić 1760. 5 st. Korosić 1758. Kovač (ević) 1758-1882. Kožić 1842-1868. Kremić 1849. Lončarević 1821-X. 1950. 2 kć, 5 st. Marinović 1821-X. 1950. 3 kć, 18 st. Marketanović 1842-1917. Marković 1803-X. 1950. 4 st. Matić 1842-X. 1950. 3 kć, 13 st. Sa Selaca. Matičević 1758-X. 1760. 12 st. 1950. 14 kć, 48 si Mesarić 1842-1846. Mojčević 1758. Nutzer (Nusser) 1821-1900. Pejčić 1765. Dos. iz Srednjeg sela. Račić 1842-1844. Eadičević (Radušević) 1803-1821. Rešetar 1760. 5 st. Rušev(a)čić (Hrusseuchich) 1702-1705. Dos. iz Ruševe. Smiljanić 1803-X. 1950. 2 kć, 5 st. Stipić 1758-1882. Naslj Vuković kao zet. 1760. 5 st. Stojčević 1760-1765. 1760. 4 st. Stošić 1760-1765. 1760. 7 st. Šarić 1821-1882. Schmidt 1842-1850. Tuljaš 1758. Ugarković 1821-1850. Visočanin 1702. Dos. iz Visokoga u Bosni. Vlah 1705-1719. 2 kć.
Noviji doseljenici 1850-1950. Babić 1884-1931. Dos. iz Križpolja. Bach 1885. zet kod Kožica. Baničić 1930. od Cernika. Barac 1920-X. iz Grižana. Bosanac 1908. iz Novog sela. Bućan 1906-1923. Budimlić 1940. iz Lipe. Butorac 1913-1916. iz Like. Devčić 1910-1917. iz Like. Đurčević 1937. iz Jablanca. Filip ović 1910-X. iz Like. Franikić 1880. zet kod Matica. Grgić 1858-X. Janček 1909-1921. Ods. u Ruševu. Janeš 1925. iz Vrbovskog. Jeseničnik 1905-1914. Jurčić 1910-X. iz Jablanca. Katić 1888. iz Šumanovaca. Katušić 1856-1936. Kiselka 1930. iz Skenderovaca odn. iz Slovačke. Košić 1873-1886. Kovačić 1886-1942. Krmpotić 1908-X. iz Krivoga Puta. K r p a n 1935. iz Pođmelnika (Krmpote). Kršul 1886-1887. iz Bribira. Ods. u Brestaovac. Kružić 1906-X. Lekić 1922. iz Dolca (Trogir).
312
Lipovac 1922. iz Bribira. Loos 1938. iz Vukovara. Maljković 1930. iz Dalmacije. Matijević 1930. Mi(hi)čević 1909-X iz Graca. Miklušić. Milaković 1906-X. iz Like. Milić 1930. iz Međimurja. Milković 1910. Nebogović 1878. zet kod Kovačevića, Novocki 1874-1931. Omaz 1906. iz Gorskog kotara. Palijaš 1920-1940. iz Okića. Pećanić 1940. iz Primorja. Pejaković 1940. iz Gospića. Pekar 1940. iz Buka ođn. Češke. Pelivan 1880. zet kod Stipića. Petranović 1906—X. iz Gorskog kotara. Prpić 1906-X. iz Krivoga P u t a . Rukav 1906-X. iz Zagorja. Samardžić 1876-1940. iz Krasna. Smojver 1940. iz Vidovaca ođn. Bribira. Starčević 1940. iz Primorja. Strnak 1930. iz Trapara odn. ČSR. šoša 1930. iz Dalmacije. Špalj 1938-X. iz Primorja. Tičić 1940. iz Eminovaca. Tomljenović 1906-X. iz Krivoga Puta. Tubić 1908-1942. iz Gospića. Turkalj 1891-X. iz Gospića. Valentić 1940. iz Eminovaca. Zekić 1920. iz Dalmacije. Žalac 1930-X. iz Zagorja. Ovo je staro naselje, ali ne znamo, kako se zvalo potkraj srednjeg vijeka i na početku turskoga vladanja. Posljednji se turski vlastelin ili aga u selu zvao Dervišaga. Po njemu se selo prozvalo najprije Dervišagino selo, zatim Dervišaga - u pismu, a Deršaga - u narodu. Sve od srednjega vijeka do danas žive tu Hrvati katolici, iako se stanovništvo u posljednja dva stoljeća prilično izmijenilo. 1950. potomaka prastanovnika ima 47, potomaka starijih doseljenika 117, no vijih doseljenika 253 ili 60°h. Od prastanovnika održala su se samo dva roda, od starijih doseljenika samo 8 obitelji, a 31 je izumrla i nestala. Većina tih izumrlih i nestalih obitelji samo je kratko vrijeme proživjela u selu. Broj kuća: 1730. 13, 1746. 12, 1762. 19, 1780. 20, 1866. 24, 1950. 113. Broj stanovnika: 1746. 131, 1769. 151, 1780. i 1802. 156, 1866. 199, 1900. 275, 1931. 382, 1950. 417. 1760. u pojedinoj kući živi po 11, 12, 13, 14, 17, 18 čeljadi, a u 13 kuća od 3-7 stanovnika.
22. KUZMICA (ORLJAVICA)
Prastanovnici x-1702. Banović 1702-1850. 1760. 9 st. Kovačević 1702. Stupljanin 1702.
313
Stariji doseljenici 1702-1850. Bilmez 1803-X. 1950. 4 st. Blažević 1803-X. 1950. 2 kć, 7 st. Brkić 1803-1850. 2 kć. Čunj 1758. Gajer 1849. Imbrović 1758-1760. 10 st. Ivančić (Ivantić) 1842-X. 1950. 4 st. Juričić 1803. Klopnik 1758. Korabel 1842-1850. Kušević 1850-X. iz Vukovara. 1950. 3 st. Mesarić 1821. Mikić 1758-1760. 7 st. Nebogović 1760-1886. 1760. 6 st. Naslj. Kruljac, Marić. Pavlović 1760. 4 st. Petković 1842-1887. Petrović 1758. Podgorae 1758-1760. 4 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. A) Obitelji koje su se održale do 1950: Anić iz Like. Baričević 1893-X. iz Mrkoplja. Blagojević. Čapek iz Češke. Glavaš iz Like. Gotal iz Požege. Hut 1900-X. iz Pož. Mijaljevaca. Ivančić. Jakovac 1885-X. iz Mrkoplja. Janček iz Ugarske. Jurčević. Klarić 1900-X. iz Jaksića. Knez. Mačkala vlastelinski radnik. Njitraj iz Ugarske. Paškvan 1908-X. iz Mrkoplja. Peći ođs. u Požegu. Puljasić 1908-X. iz Srednjeg sela. Baindl 1906-X. vlastelinski radnik iz Ugarske. Sabo iz Našica odn. Ugarske. Samardžija 1873-X. iz Like. Samardžić 1920-X. iz Đjeđine Rike odn. Like. Sever. Tomljanović 1929-X. iz Podbila. Ods. Vitez iz Ugarske, vlastelinski radnik. Zaja. B) Obitelji koje su prije 1950. izumrle ili raseljene: Bedeković 1881. Bićanić 1872. Ditrih 1875. trgovac. Fak 1876. iz Mrkoplja. Hanak 1870.
314
Laštrovica 1903. Majer 1878. Mičević 1879. Mihelčić 1873. Milaković 1888-1892. iz Križ-Polja, Mulner 1875. Omaz 1905-1925. Strnak 1906-1928. Šebalja 1888-1920. iz Novog Vinodola. Šerer 1901-1943. Tomaić 1873-1895. Tubić 1887. kovač. Turkalj 1884-1895. iz Trojvera kod Cerovnika. Veljačić 1870. Voćinac 1884-1915. Ovo se selo sve do početka našega stoljeća zvalo Orljavica po rijeci Orljavi koja u blizini teče, a tek prije pedesetak godina prozvalo se Kuzmica po crkvici u selu koja ima svoj titulare Sv. Kuzman i Damjan. Naselje je staro. Za njega se zna u kasnom srednjem vijeku. Od prastanovnika, koji su ovdje živjeli u predtursko i tursko doba, nije se do danas održao nijedan rod, nijedna obitelj. Od starijih doseljenika ima 1950. samo 14 potomaka. Novijih je do seljenika 159 tj. 92°/o. Kuzmica je svakako lijepo i privlačivo selo, bogato po svojim plodnim oranicama i voćnjacima. Tu je do nedavna bilo sjedište gospoštije ili vlaste linstva. Pa ipak pojedine se obitelji ovdje teško privikavaju i održavaju kako u daljoj tako u bližoj prošlosti. To je donekle razumljivo za one obitelji koje su bile službom vezane uz nekadašnje vlastelinstvo, ali nije razumljivo za obične seljačke obitelji. Broj kuća: u XVIII. stolj. 5-8 kć, 1866. 13 kć. 1950. 40 kć. Broj stan.: 1764. 37, 1969. 47, 1802. 76. 1866. 57, 1900. 124, 1931. 165, 1950. 173, 1760. ima 40 stan. u 6 kuća; na jednu kuću otpada 4-10 st.
23. SREDNJE SELO
Prastanovnici x-1702. Alavan(ov)ić 1702-1849. Aničić 1702. Bolačić 1702. Čaljo 1702. Čurčijić 1702. Gušcer(ov)ić 1702-X. 1760. 2 kć, 12 st. 1950. 4 st. Hursum 1702. Jakovović 1702. Marković 1702-1719. Matijašević 1702-1719. Meršić (Marošić) 1702-1803. 1760. 8 st. Tarana 1702. Zebić 1702-1897. 1760. 9 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Augu8tinović 1765-1850. Blažević 1765. Brođanin 1702. Dos. iz SI. Broda. Čočkić (Šošlic?) 1821-1850.
315
Diaković 1760-1765. 3 st. Galović 1849. Gavrić 1849. Gnoder 1842-1850. Juričić 1821-1850. Kuconić 1842-1850. Mandekić 1758-1860. 2 st. Matovinović 1849-X. 1950. 4 st. Mihaljević (Miojlović) 1758-X. 1760. 6 st. 1931. 10 st. 1950. 5 st. Nebogović 1758-1904. 1760. 9 st. Pejić 1758-1850. 1760. 7 st. Puljas(ov)ić 1821-X. 1849. 2 kć. 1890. 3 kć. 1950. 7 kć. 31 st. Pusterić 1821-1920. Svilarević 1760-1803. 6 st. Šautić 1760-1803. 1760. 6 st. Šimić 1758-1803. 1760. 6 st. Šoš(l)ić 1758-1765. 1760. 11 st. Tomaš 1821. Volučinović 1760.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bićanić 1860. iz Like. Brnčić 1894-X. iz Triblja (Vinodol). Butković 1888-1889. Devčić 1880-1886. iz Like. Doric 1888-X. iz Mrkoplja. Gecan 1900-X. iz Mrkoplja. Katušić 1889. iz Dervišage. Kumpf 1889-X. Markanjević 1880. iz Daranovaca. Pejaković 1903-X. iz Gospića. Petrović 1891-X. Samardžija 1908-1923. iz Krasna. Stojčević 1911-X. iz Dervišage odn. Like. Stiirmer 1884. Špoljarić 1873. Tadijević 1886. Vuković 1890. iz D. Vakufa. Za turskoga vladanja žive u selu Hrvati katolici i muslimani. Srednje ili sridnje selo zove se zato, što se nalazi u sredini trojnoga ili troimenoga sela; ViškovciSrednje selo-Orljavica. Selo pod svojim sadašnjim imenom spominje se tek 1698. 1950. ima samo 4 čeljadi, koja potječu od prastanovnika, i 35 potomaka starijih doseljenika, 65 jesu noviji doseljenici. Većina starinskih obitelji i starijih doseljenika izumrla je ili se razišla. Broj kuća: 1730. 10, 1758. 16, 1780. 13, 1866. 13, 1950. 29. Broj stan.: 1746. 103, 1780. 120, 1866. 69, 1900. 137, 193L 120, 1950. 112. 1760. 108 st. u 15 kć, odn. 2-11 st. živi u jednoj kući.
24. POŽEŠKI VIŠKOVCI
Prastanovnici x-1702. Benić 1702-1803. 1760. 5 st. Bilmez (ić) 1702-X. 1760. 2 kć, 35 st. 1950. 2 kć, 15. Brkić (Biličić) 1702-1760. 17 st. Celiković 1702-1902. 1760. 3 st.
316
(H)odžić (Hodža) 1702-1902. 1760. 21 st. Ivan(l)ić (Ivanlija Bivolica) 1702-X. 1760. 19 st. 1847. 2 kć. 1950. 5 st. Mesarić 1702-1850. 1751. 4 kć. 1760. 3 kć, 25 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Alavanić 1842-X. 1950. 4 st. Jedna grana roda ods. u Blacko. Blažević 1722-X. 1760. 4 st. 1950. 2 kć, 11 st. Dor(k)ić 1721-1760. 9 st. Đuri(či)ć 1842-X. 1950. 8 kć, 32 st. Hurta 1702. Katić 1719. Kund(ek)ović 1751-1760. 5 st. Lovrić 1847. Matanović 1751-1847. Matovinović 1842-1850. Nebogović 1842-1850. Šekerović 1751-1760. 12 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Obitelji, koje su se održale do 1950.: Baretić 1906. iz Grižana, Bićanić 1886. iz Drežnika, Blaž 1889., Brblić 1906., Brnčić 1906. iz Triblja kod Grižana, Cisarik 1881. iz Lomne u Slovačkoj, Čičković, Gašparović 1890., Jakovac 1906., Katunar, Katušić 1906. iz Dervišage, Knez 1885., Koščić 1906., Marinković, Marušić 1906., Mužević 1906., Pilaš, Radojčić, Tomljanović 1906. (U svemu je 12 obitelji iz Pri morja.) Obitelji, koje su prije 1950. izumrle ili odselile: Funđuk 1878-1892., Klarić, Lakotić 1884., Matešić 1886., Pavičić 1881., Pavičević 1884., Ružvonik 1889-1891., zet kod Blaževića, Murgić 1906., Lukačević, Lokmer, Barac 1886., Kruljac 1906-1923., Martinčević 1881-1907., Miklošić 1879-1941., Starčević 1906-1937., Šimecki 1906-1940., Cadrik 1871., Stojčević 1882. zet kod Ivanlića, Kuba 1883., Ivanović 1888., Kružić 1888., Ceh 1890. Viškovci se prvi put spominju 1400. Bili su tada posjed plemića od Vrbove ili Sesveta. Ovdje se nalazila utvrda s plemićkim dvorcem, od koje su do danas ostale samo ruševine. Selo je zapisano u turskom poreskom popisu 1545.1 Za turske vladavine živjeli su tu Hrvati katolici i muslimani. Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka muslimani su preselili u Bosnu, a katolici su ostali i dalje na svomd mjestu. Od tih prastanovnika ima 1950. 20 čeljadi ili 10°Io, od starijih doseljenika 47, od novijih 123 čeljadi ili 64°/o. Broj kuća: 1730. 12, 1758. i 1780. 14, 1866. 12, 1950. 48. Broj stan.: 1746. 105, 1769. 130, 1780. 126, 1802. 95, 1866. 81, 1900. 201, 1931. 214, 1950. 190. 1760. ima u 16 kuća 149 st., u jednoj kući po 21, 19, 12, 11 čeljadi, u dvije kuće 14, a u ostalima 3-9 čeljadi. 25. BLACKO
Prastanovnici x-1702. Blačanin 1702. (tj. iz Blacka ili Blatska). Imr(ek)ović 1702-1760. 1760. 8 st. Leto 1702. 1
DAZ NRA 200 n. 26; 941 n. 2 1 ; 1517 n. 9. - BVA T. D. n. 243.
317
Lovrić 1702-1705. Marketan(ov)ić 1702-X. 1760. 3 kć, 17 st. 1950. 4 kć, 14 st. Matić 1702-1897. 1760. 5 st. Peeanin 1702-1718. Raličić 1702. Bužić 1702-1896. 1760. 6 st. 1847. 2 kć. Vidaković 1702-X. 1760. 11 st. 1950. 3 kć, 18 st. Vuković 1702-1719.
Stariji doseljenici 1702-1850. Bartolović 1758. Bošnjak 1718. Brezimenović 1757—1760. 8 st. Bučljanin 1702. Dos. iz Buć ja. Đaić 1757-1758. Filip ović 1719-1803. 1760. 6 st. Grgić 1719-1764. 1760. 2 st. Grgošević 1719-1860. 1719. 2 kć. 1760. 6 st. Ivančić 1732. Janić 1721-1751. Katić 1718. Kitan(ov)ić (Novoselac) 1719-1858. 1760. 10 st. Klapšić 1847. Kovačević 1718. Ličanin 1803. Marceković 1847. Martinović 1719. Matovinović 1758-1930. Jedna grana roda odselila u Srednje selo. Mesarić 1760-X. 1760. 7 st. 1950. 2 kć, 8 st. Mihaljević 1751-1760. 2 st. Mikrut 1803-1896. Nikolić 1719-1850. 1760. 4 st. Pavić 1721. Pavlović 1842-X. 1950. 4 kć. 23 st. Pejaković 1721. Pelivan(ović) 1751-1758. Ruševljanin 1702. Doselio iz Ruševe. Stojčević 1760-1939. 1890. 3 kć. Jedna grana roda u Srednjem selu. Verner 1821.
Noviji doseljenici 1850-1950. Obitelji koje su se održale do 1950: Bilmez 1906. Bukvić iz Like. Cestarić. Dorić 1886. iz Sungera kod Mrkoplja. Gašparac 1909. Gušterić. Hrmić. Milković 1908. iz Like Mitrović. Poljanac 1868. Rohaček iz Češke. Suharski iz Rusije. Šimecki ods. u Pleternicu. Voćinski iz Drage.
318
Obitelji koji su prije 1950. izumrle ili raseljene: Barbaric 1906-1931. Barieevac 1908-1939. Bolješić 1883. iz Kržpolja. Hreljac. Jesečnik 1883. Katušić 1937. Kerner 1887. Miiller 1889. Pok 1885. Politzka 1859. iz Opatovice u Češkoj. Seleši 1879. Skenđer 1890-1904. Šebesta 1908-1924. Šojat 1905. iz Krivoga Puta. Tadijević 1888. iz Mrkoplja. Vuković 1885. iz Križpolja. U srednjem vijeku postoje dva naselja sličnog imena: Blacko ili Blatsko. Spomi nju se 1250, 1329, 1413, 1427, 1474. U to doba žive ovdje plemići »od Blacka«. Jedno je naselje bilo istočno od Kaptola i za turskoga vladanja propalo. Današnje selo Blacko zapisano je i u turskom poreskom popisu 1545.2 1950. ima 32 potomka prastanovnika, 31 potomak starijih doseljenika i 102 novija doseljenika. Broj kuća: 1730. 12, 1762. 20, 1780. 14, 1866. 16, 1950. 40. Broj stan.: 1746. 113, 1769. 115, 1780. 130, 1802. 132, 1866. 99, 1900. 141 1950. 165. 1760. u 14 kuća 113 st., u pojedinoj kući 2-11 čeljadi.
U selima od Dervišage do Blacka bilo je 1950. 1057 st., i to 111 ili 10,5% potomaka prastanovnika 224 ili 2 3 % potomaka starijih doseljenika 702 ili 66,5% potomaka novijih doseljenika. Prastanovnici su se s nešto više od 1 0 % održali u selima Dervišagi, Srednjem selu, Viškovcima i Blacku, dok ih u Kuzmici više nema. Pros jek je ovoga kraja skoro jednak općem prosjeku Požeštine. Spomenuta su sela za turskoga vladanja pošteđena, pa je zato malen broj prasta novnika jasan dokaz, da ovdje svijet izumire više nego u drugim kraje vima Požeštine. Od 1800—1950. izumrli su rodovi i obitelji prastanovnika: u Dervišagi 1, u Kuzmici 1, u Srednjem selu 2, u Viškovcima 4, u Blacku 2. Prasta novnici su dakle uglavnom izumrli već u XVIII stolj. Stariji se doseljenici malo bolje drže u Dervišagi - 2 8 % , u Srednjem selu - 3 1 % . U ostalim su selima ispod prosjeka. Razlog ovakvom stanju, kao i izumiranju prastanovnika, jest veće materijalno blagostanje: sela leže na najprometnijoj cesti Požeštine, između Požege i Pleternice; imaju dosta oranica i livada u ravnici, a vinograda i voćnjaka na brežulj cima. Ondje. - Bosendorfer, Crtice iz slavonske povijesti (Osijek 1910) 129.
319
Evo rodova i obitelji starijih doseljenika, koje su ovdje preživjele 100 i više godina, pa onda izumrle: u Dervišagi 2, u Kuzmici 1, u Sred njem selu 7, u Viškovcima 1, u Blackom 1. Podaci o očitom izumiranju: prvi broj znači broj stanovnika 1760., a drugi znači broj njihovih potomaka 1950., dakle nakon 190 godina: Dervišaga 150 - 84, Kuzmica 40 - 0, Srednje selo 108 - 9, Viškovci 149 - 31, Blacko 113 - 42. Broj je novijih doseljenika znatno veći od općeg prosjeka Požeštine; u Kuzmici čak 9 2 % . Kraj je ovaj zbog materijalnog blagostanja doista privlačiv za razne doseljenike, ali još više — prazne kuće. Međutim, izumiranje zahvaća i novije doseljenike, pa to je razlog brzom i trajnom izmjenjivanju stanovništva. Ovaj je kraj prirodna cjelina, te je u XVIII stolj. i u prvoj polovici XIX stolj. činio posebno vlastelinstvo ili gospoštiju Blacko sa sjedi štem u Kuzmici (Orljavici). U crkveno-upravnom pogledu spada od pamtivijeka pod Požegu (pokušaj osamostaljenja 1789. sa župom u Kuzici sad je tek uspio), a u političko-upravnom pogledu pod Pleternicu. Ekonomski podjednako gravitira prema Požegi i Pleternici. U ovom kraju oduvijek žive jedino Hrvati, koji govore ikavskim govo rom. I ovdje se taj govor pomalo gubi u korist jekavice pod utjecajem grada i brojnih novijih doseljenika.
PLETERNIČKI KRAJ 26. PLETERNICA
Stanovnici 1545.: P e t a r Marković, Martin Kovač, Blaž Pojnar, Vuk Ivanić, Petar Ivanić, Grgur Stočić, Mika Marić, Ive Dugonjić, Martin Valić, Nikola Cvetković, Ivan Prešlac, Ive Matić, Đuro i Petar Milić, Mihal Pračković, Antol Blaž, Stjepan Petrović, Mato Radovan, udovice Ana i Katalina. Ovo su stanovnici, popisani u najstarijem turskom poreskom popisu 1545., na početku turskoga vladanja u Pleternici i okolici. 1 Za 150-godišnje turske uprave sva su spomenuta prezimena nestala, a rodovi i obitelji vjerojatno su sačuvane te su kasnije dobile druga prezimena.
Prastanovnici x-1702. Ađžić (Hagić) 1702-X. 1950. 2 kć, 8 st. Antol (ov)ić 1702-X. 1760. i 1950. 5 st. Babić 1702-X. 1760. 3 kć, 41 st. 1950. 11 kć, 34 st. Balukčić 1702-X. 1760. 12 st. 1950. 4 kć, 10 st. Baručević 1702. Biberčić (Biberđžija) 1702-1785. 1760. 8 st. (Kara-) Blažević 1702-X. 1950. 7 st. 1
320
BVA T. D. n. 243.
Bogdić (Boldić) 1702-1803. 1760. 13 st. Čativa baba 1702. Damjanović 1702-1803. 1760. 5 st. Dugalić (Dugalija) 1702-1803. 1760. 5 st. Filip aš(ev)ić 1702-X. 1760. 4 kć. 26 st. 1950. 4 st. Franković 1702-1846. 1760. 13 st. Grgić 1702-X. 1950. 4 kć, 21 st. Grmljenović 1702. Horvaćanin 1702-1803. 1760. 19 st. Horvat 1702-1724. Ilić 1702-1742. Ivanović 1702—1756. Možda je isto što i Ivanić 1545. Katušić 1702-X. 1760. 4 kć, 31 st. 1950. 12 kć, 54 st. Klarić 1702-1803. 1760. 19 st. Knežević 1702. Kolunđžić (Kulundžić) 1702-X. 1760. 14 st. 1950. 5 kć, 20 st. Kovačević 1702-X. 1760. 7 st. 1950. 6 st. Krnić 1702. Kurtović (Kuturović) 1702-X. 1760. 2 kć, 17 st. 1950. 4 kć, 6 st. Lukačević 1702. Marčinović 1702-X. 1760. 7 st., 1950. 4 st. Maričić 1702. Maričević 1702-1785. 1760. 7 st. Mihaljević 1702-1733. Mi(h)ić 1702-X. 1760. 21 st. 1950. 7 kć, 20 st. Milosevic 1702-1741. Mitrović 1702. 3 kć. Momić 1702-1730. Mudžić (Musić) 1702-X. 1950. 3 st. Ninković 1702-X. 1760. 3 kć, 41 st. 1950. 6 st. Odobašić 1702-1718. Gršić (Oršulin, Oričić, Oršolie) 1702-1717. Pavić 1702-1719. Petrinić 1702. Posavčić (Posavac) 1702-1733. Rađilović (Radovčić) 1702-1718. Ripić (Repić) 1702-1756. Smiljanić 1702-1803. 1760. 2 kć, 20 st. Smoljan(ov)ić 1702-X. 1760. 11 st. 1950. 6 st. Stanić 1702-X. 1760. 2 kć, 17 st. 1950. 3 st. Stanković 1702-1741. Šimunović 1702-1862. Štetić 1702-X, 1760. 17 st. 1950. 9 st. Tucaković (Tučaković) 1702-1931. Tuman(ović) (TomaniĆ) 1702-1846. 1760. 2 kć, 9 st. Vidaković 1702-1785. 1760. 3 kć. 30 st. Vlah 1702-1800. Vuičić (Vičić) 1702-1723. Vujanić 1702. Zec 1702.
Doseljenici 1702-1750. Antić 1741. Bajburlović 1721. Batrinac (Batrenac) 1750-1785. 1760. 8 st. Dos. iz Batrine. Begović 1750-X 1950. 1 st. Bogđanović 1705. 2 kć. Bosančić 1717-1803. 2 1 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
321
Bošnjak 1697-1740. Brodić (Brodo) 1726-1785. 1760. 8 »t. Ciganin 1720. Cotić 1722 Crnčić 1718. Ćosić 1740-1805. 1760. 2 kć, 11 st. Didović (Didorić) 1723-X. 1760. 2 kć, 9 st. 1950. 3 st. Doričić 1705. Durkić (Đurčić) 1717-X. 1760. 7 st. 1950. 7 st. Ferkić 1729-1785. 1760. 7 st. Filić 1719-X. 1760. 3 kć, 37 st. 1950. 6 kć, 18 st. Franjić 1718-1803. 1760. 12 st. Gavrić (Gaurić) 1718-X. 1950. 2 kć, 8 st. Habizović 1717. Jakobović 1705-X. 1950. 12 st. Jović (Jovo) 1717-1740. Jozipović 1719-X. 1760. 19 st., 1950. 6 st. .Turkic (Jurgić) 1730-1755. (Možda isto što i Đurkić). Kajtazović 1725-1803. 1760. 11 st. Kapitanović 1705. Karlić 1741-X. 1760. 19 st. 1950. 10 st. Kević 1750-1756. Klipanović 1745-1930. 1760. 11 st. Kovač 1727-1753. Krijanović 1732-1785. 1760. 4 st. Kristić 1720-X. 1950. 2 kć, 9 st. Kuruc 1719. Lekić 1726-X. 1760. 12 st. 1950. 3 kć, 15 st. Lisić 1723. Lučić 1724-1931. Majstor 1705. Maksimović 1741-1751. Marinković 1750-1862. Marjanović 1741. Marković 1732. Martinović 1717. Miškić 1750-X. 1760. 10 st. 1950. 4 st. Nikol(ič)ić (Nikolašević) 1719-X. 1950. 3 st. Opančar 1741-1760. 5 st. Paranoš (ević) 1705-1803. Peić 1719. Pokmar 1734. mlinar. Polešak 1717-1740. Prolom (ović) 1729-1785. Pipić (Parpo) 1720-X. 1760. 24 st. 1950. 8 st. Radonić (Radonja, Radona) 1720-X. 1760. 18 st. 1950. 32 st. Raljušić 1720-X. 1760. 10 st. 1950 9 st. Ruševčić 1705. Dos. iz Ruševe. Sekulić 1741-1862. Setković 1720. Smolzinger 1733. Starić 1724-1741. Terzić (Terzija) 1741-X. 1950. 11 st. Topal(ović) 1722-1905. Ton(r)laković 1732-1862. Zvonarović 1724-1803. 1760. 6 st. Živković 1719-X. 1760. 6 st. 1950. 2 st.
322
Doseljenici 1750-1800. Berić 1760. 11 st. Biričić 1760. 5 st. Bogdić 1760. 13 st. Ciglar 1750-1755. Dužević 1785. Đanić 1784. Gačić 1785-X. 1950. 15 st. Gašparović 1785. Grčić 1760. 15 st. Janošević 1785-X. 1950. 7 st. JanjiĆ 1755-X. 1950. 7 st. Kalandžija 1784-1785. Kekezović 1755-1785. 1760. 7 st. Mikulić 1785. Mitterpacher 1760-1775. Pavlović 1753-X. 1760. 6 st. 1950- 10 st. Rajić 1785. Sardačević 1756. Sepel 1785. mlinar. Slipac 1785. Šarčević 1760-1846. 1760. 2 kć, 10 st. Topčić 1785-1862.
Doseljenici 1800-1862. Babošek 1846. Baričević 1862. Barjanović 1802-1862. Bartolović 1846-X. 1950. 2 st. Baurić 1862. Bier 1846. Bilnez 1805. mlinar. Bilokapić 1846. Bošnjaković 1846. Brkić 1821. Crnolatac 1844-X. 1950. 4 st. Dickmann 1846. Dinger 1846. Dončević 1821-1846. Donešević 1821. Erpača 1856. Filipović 1846-1930. Fržić 1862. Galomboš 1862. Gamšić 1846. Gruber 1862. Hams 1862. Hozmer 1862. Jelić 1821-X. 1950. 38 st. Jezovanac 1862-1930. JuSić 1862-X. 1950. 2 st. Kanić 1846-X. 1950. 3 st. Kapoš 1862. Klasnić 1821-1846. Klinčić 1862-X. 1950. 4 st. Kolombos 1862-1950. Kopričević 1846-1910. opančar.
Leikauf 1842-X. 1950. 6 et. Livaković 1862. Lončar 1862. Majer 1844-1862. Marinčić 1821-1846. Martinčić 1862. Martinović 1862. Matijević 1821. Matković 1821. Meringer 1821. Mikulić 1821. Nikolčić 1862-1950. Novak(ović) 1846-1862. Pajtaš 1862. Pelcel 1846. Pokaz 1846-1862. Potočanec 1862-X. 1950. 7 st. Sandukčić 1821-1950. 1 st.
Soček 1821-1862. Šlesinger 1862-1914. Štumer 1821. Šultajs 1821-1935. Tanacković 1821-1862. Valetić 1821-1862. Vugerniček 1862-1945. Zvekić 1821-1848.
Noviji doseljenici 1862-1950. Abramović 1900. iz Gorskoga kotara. Ambroz 1946. iz ĆSR. Andrić 1900. iz Požege, bivši vlast, službenik. Androić 1946. iz Bilice. Aničić 1910. iz SI. Broda. Babić iz Podgorja kod Senja. Bačun 1930. iz Slovenije. Ods. Bajt 1910. iz Ravne Gore. Baler 1930. iz Zarilca. Banović 1919. iz Frkljevaca. Barić 1946. iz Hrašćana (Međimurje). Barković 1900. Izumro. Bauernfreind 1935. iz Kule. Begović 1920. iz Like. Bem 1946. iz Sulkovaca. Bencek 1900. iz Pakraca. Benković 1900. iz N. Gradiške. Ods. Bešlić 1946. iz Bosne. Ods. u Bosnu. Blašković 1930. iz Graca. Blažević 1938. Ods. Bobić 1946. iz Dalmacije. Bognar 1900. iz Madžarske. Borošić 1930. iz Kaptola remenar. Brkljačić 1930. iz Vinkovaca odn. Like. Bublić 1919. iz N. Gradiške zet. Bučar 1920. iz Sarajeva odn. Slovenije Budimir 1946. iz Amerike. Bukojević 1919. iz Cernika trgovac. Butorac 1928. iz Derviš-age odn. Like.
324
Cviker 1890. iz Like. Ćelan 1946. iz Dalmacije. Černotski 1930. Ods. u Jakšiće. Čop 1920. iz Gorskog kotara. Čičković 1945. iz Djedine Rike. Devčić 1930. iz Like. Izumro. Drahotuski 1880. iz Graca odn. Moravske. Drbih iz Poljske. Izumro. Držajić 1900. iz Ivanca kod Vrbovca. Ergović 1920. iz Pa vi ovaca. Feglain 1925. iz Tenja kod Osijeka. Fekete 1920. iz Madžarske vincilir. Franculić 1920. iz Kaptola. Franjiščević 1919. iz Odvorca. Nasi. Babica. Fumić 1926. iz N. Gradiške odn. Primorja. Gabrek 1870. Gačić 1880. Galac 1946. Ods. u Samobor. Galić 1946. iz Dalmacije. Geber 1870. iz Ravne Gore. Giba 1930. iz Zagorja krojač. Golubović 1929. iz SI. Broda. Gorički 1946. iz Okola kod Križa. Grgić 1928. iz Selaca kod N. Kapele. Grozdanić 1920. iz Dalmacije. Grubišić 1917. iz Hercegovine u Slavoniju, 1948. u Pleternicu. Habek 1900. iz Okića. Kađavdžić 1946. iz Bosne odn. Beograda. Hanke 1946. iz Maribora. Hasanović 1924. iz Rakovog Potoka. Hem 1900. iz Madžarske mljekar. Hiber 1920. iz Bjelovara-Moravče, limar. Ods. Hodnig 1935. iz Češke. Holjevac 1946. iz Gorskog kotara. Horvat 1937. iz Našica brijač. Ods. u SI. Brod. Hoić 1928. iz Mar. Bistrice. Hrmić 1946. iz Blacka. Hruškar 1900. iz Frkljevaca odn. Zap. Hrvatske. Ivanović 1946. iz Djedine Rike odn. Bosne. Janski 1928. iz Češke. Jelinić 1941. iz Like. Jarebek 1946. Ods. u Požegu. Jovanović I. 1870., II. obitelj 1930. iz Dalmacije. Junek 1946. iz Bresnice. Jung 1946. iz Kutjeva. Juretić 1946. iz Primorja. "Vratio se. Jurišić 1920. iz Matičevića opančar. Ods. u Požegu. Katić 1880. iz Frkljevaca zet. Kireta 1922. iž Hrvatskog sela kod Topuskoga. Klarić 1946. iz Biškupaca. Ods. u Požegu Klobučar 1920. iz Like. Klokočki 1946. iz Amerike. Ods. Knez 1890. iz Primorja. Kokan 1902. iz Trestanovaca ođn. Madžarske, bivši vlast, službenik Kolarić 1948. od Našica odn. iz Domagovića kod Jastrebarskog. Kolumbo 1941. iz Kalinića. Ods. 1950. u Osijek. Konjarek 1920. iz Češke, bivši vlast, podrumar. Konopljak 1920. iz Zap. Hrvatske. Kopecki 1900. iz Češke Kopštajn Ods. u Austriju.
Kranjc 1900. Krivošić 1946. iz Hrvatske Kostajnice. Krpan 1900. iz Like. Kruljac 1900. iz Gorskoga kotara. Kufrin 1942. iz Lučinaca odn. Okića. Kuhar 1908. iz Velike odn. Slovačke. Kustor 1927. iz Madžarske. Kušter 1926. iz Frkljevaca ođn. Zagorja. Kvah 1946. Lanjski 1905. iz Moravske. Larma 1890. iz Ravne Gore. Lazić 1892. Lemaić 1920. iz Like čordaš. Liker 1900. iz Ravne Gore. Liščević 1926. iz Sulkovaca remenar. Lukić 1900. od Osijeka stolar. Mađunić 1930. iz Dalmacije (Split) torbar. Malovec 1939. iz Resnika soboslikar. Mandić 1946. od Pakraca. Marić 1946. iz Hercegovine (Stolac). Marincl 1885. iz Gorskoga kotara. Marinović 1928. iz Amerike. Marmon 1890. Matešić 1930. iz Trenkova odn. Zagorja biv. vlast, podrumar. Melčić 1920. iz Garčina. Metić 1946. iz Hrnjevca vinogradar. Milinović 1946. iz Like. Mlakev 1946. iz Madžarske. Mlinac 1900. iz Ogulina. Mokricki 1902. iz Poljske Mokrović 1930. iz Drenovaca odn. Zagorja. Moler 1900. iz St. Petrovog sela odn. Moravske. Mustapić 1946. iz Dalmacije. Nad 1900. iz Madžarske. Nekić 1920. iz Dalmacije. Nosić 1928. iz Lovreča (Split). OIšak 1920. iz Slovačke. Ožić 1946. iz Dalmacije. Palometa 1946. iz Hercegovine. Pavelić I. obitelj 1890., I I . ob. 1940. iz Lipovca (Slatina). Pavličević 1925. iz Amerike odn. Primorja. Pavlović 1880. od N. Kapele lončar. Pauše 1900. iz Samobora. Paznobt 1903. iz Češke. Pejić 1930. iz Sulkovaca. Peleš 1930. apotekar. Ođs. u Zagreb. P e r a k 1930. iz Sesveta kod Požege stolar. Perković 1900. iz Primorja. Petrak 1944. Petrović 1930. iz Sulkovaca odn. Županje. Pezelj 1942. iz Like zet. Pipal 1927. iz Dežanovca odn. Češke mljekar, krčmar. Pliverić 1926. iz Kutjeva. Podkonjak 1920. iz Ornica u Lici. Pođobnik 1900. iz Ravne Gore. Poletto 1940. iz Lučinaca ođn. Italije. Popović 1922. iz Imotskoga torbar. Potnar 1928. Ods. Predragović 1932. iz Čađavice. Ods. u Našice. Prekop 1920. iz Slovačke kolar.
326
Priča 1890. iz Korenice trgovac. Rajić 1946. Ods. u Osijek. Rajman 1946. Ravlić 1946. iz Dalmacije. Renka 1900. iz Gorskog Kotara. Ribičić 1945. iz Dalmacije torbar. Ridar 1932. iz Dervišage vincilir. Roknić 1946. iz Velike. Ods. u Požegu. Rušnov 1946. iz Velike. Ods. u Požegu. Szabo 1930. iz SI. Broda ođn. Madžarske mlinar. Sadilek 1930. iz Češke. Singer 1930. iz Madžarske fotograf. Sladojević 1946. Ods. Starčević 1928. iz Pavlovaca kolar. Strnak 1880. iz Moravske vlast, bivši službenik. Šafar 1946. iz Gorskoga kotara urar. Izumro. Šapček 1890. iz ČSR. Šarabok 1932. iz Ruševe odn. Velike. Šepec 1927. iz Vitkovica u Moravskoj. Šerer 1926. iz Kuzmice odn. Amerike ođn. Slovenije. Šikić 1946. Šimundić 1927. iz Imotskoga. Šipoš 1900. Šnobl 1890. Špehar 1930. iz N. Kapele ođn. Slunja. Štajduhar 1880. iz Like bačvar. Štefanac 1880. Štibrić 1824- iz Zagorja vincilir. Šutera 1880. iz Moravske. Švarc 1920. iz Kaptola odn. Češke. Tauš 1925. iz Kaptola odn. Češke. Tišlar 1910. iz Moravske zidar. Tokić 1917. iz Hercegovine. Tomasini 1900. iz Italije ciglar. Tomljanović 1928. iz Like. Tucić 1928. iz Matičevića opančar. Turčan 1930. iz Grabarja odn. Slovačke. Tureček 1900. iz Češke. Turković 1890. iz Like. Uhrin 1900. iz ČSSR. Utvić 1900. od N. Gradiške brijač. Vajdec 1929. iz Slovenije. Varak 1913. iz Moravske. Včelik 1920. iz Vrbove kod N. Kapele odn. Češke. Viđaković 1900. Vidović 1946. iz Frkljevaca. Vidušić 1932. iz Magić-Male. Vikidal 1900. iz Slovačke. Vilović 1900. iz Tulnika. Vinklarćk 1900. iz Grabarja odn. Češke. Vittemberg 1880. mlinar. Vlahović 1946. iz Vlatkovca odn. Zagorja. Vojvođić 1920. iz Biskupaca. Volner 1910. iz Češke. Vranjec 1946. Vrban 1900. iz Primorja. Vukelić 1946. iz Like. Vukman 1920. iz Zagorja vincilir. Vukojević 1900. služ. kod vlastelinstva. Zahalek 1946.
Zaspan 1900. iz Primorja. Zeman 1910. iz Češke. Zidarević 1928. iz SI. Broda. Žegović 1946. Žniđarec 1936. iz Vinagore u Zagorju. Živković 1930.
NAPOMENA Popis najnovijih doseljenika izrađen je prema popisu stanovnika od 6. siječnja 1950. Međutim, iz toga su popisa izostavljene sve one obitelji željezničara i drugih službenika te umirovljenika, koje su samo k r a t k o vrijeme, zapravo prolazno, boravile u Pleternici. Isto tako, iz našeg su popisa ispale brojne obitelji, koje su od 1862-1950. ovdje živjele, a zapisane su u raznim popisima prije 1950., ako su živjele samo kraće vrijeme. Učinili smo to zato, da nam popis ne izađe preglomazan, a bez štete za glavnu svrhu ovoga našega prikaza. Pa ipak, i ovaj naš smanjeni popis novijih do seljenika kao i oni raniji popisi doseljenika, jasno dokazuje, da obitelji u Pleternicu lako i često doseljuju, ali i ođseljuju. Razlog je tome obrt, trgovina, nekadašnji vlastelinski službenici, radnici i nadničari, zatim propadanje starih seljačkih rodova i prodavanje njihove zemlje novim, siromašnijim, štedljivim i okretnijim se ljačkim obiteljima. Takve obitelji više ne znaju, što je »rodna gruda«, »djedovsko ognjište«, pa čim osjete, da bi se drugdje mogle bolje skućiti, odmah napuštaju jedno naselje i sele u drugo. To novo shvaćanje života zahvatilo je ne samo obitelji stranoga podrijetla nego također Hrvate i Srbe, doseljene iz naših pasivnih krajeva, Gorskog kotara, Like, Hercegovine i t. d. Slavonski su starinci nekada to teško ra zumjeli, danas shvaćaju lakše, a oni vrlo rijetki također sele s manje dobrog na bolje. Naselje Pleternica zvalo se potkraj srednjega vijeka »Pleternica« i »Sveti Nikola«. Ime »Sv. Nikola« dolazi od župske crkve Sv. Nikole, a spominje se prvi put 1335. prigodom pobiranja Papine desetine u Slavoniji. Ime »Pleternica« zapisano je prvi puta u sačuvanim dokumentima 1427. Pleternički vlastelini u XIV i XV stolj. jesu T oroki-Pleternički, koji su stekli veliki ugled ne samo u tadašnjoj Požeškoj žu paniji nego i na kraljevskom dvoru. Od 1432—1443. jedan dio pleterničkoga katara posjeduju velikaši Gorjanski. Na početku XVI. stolj. Pleternica je u vlasti velikaša Berislavića Grobarskih, kao i mnoga sela između Pleternice, Ruševa i Broda. Pleterničko se naselje zbog svoga zgodnoga prirodnoga položaja, na raskršću cesta i manjih puteva, već u srednjem vijeku razvilo kao trgovište ili varoš.2 Turci su zauzeli Pleternicu 1536. U svom poreskom popisu 1545. zovu je »Varoš Pleternik«. Pod pleterničku nahiju spadala su tada sela: Frkljevci, Sulkovci, Bzenica, varoš Dolci, Odorjanovci, pusti Zagorovci, Gornja i Donja Komusina, Donji Toranj i 9 Predešinci. Za turskoga vladanja stanovalo je u Pleternici uz starosjedioce katolike Hrvate nešto muslimana (vjerojatno starosjedioci, koji su prešli na islam) i nešto do seljenih Srba. Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka pleternički su muslimani od selili u Bosnu. 1950. ima u Pleternici 220 potomaka prastanovnika ili I2°/o od ukupnoga sta novništva, 257 ili 24°/o potomaka starijih doseljenika, a 1300 ili 74°lo novijih do seljenika. U Pleternici se doduše sačuvao veliki broj starinskih rodova i obitelji, ali s malo čeljadi u pojedinim kućama, zato je omjer prema doseljenicima tako ne povoljan. Međutim doseljenici mnogo prije izumiru i nestaju! Broj kuća: 1702. 73, 1730. 85, 2746. 122, 1758. 111, 1780. 98, 1821. 82, 1866. 138, 1950. 540 (domaćinstava). Broj stanovnika: 1746. 592, 1769. 873, 1780. 876, 1802. 779, 1832. 770, 1866. 911, 1900. 1268, 1931. 1682, 1950. 1733. 1760. u 10 kuća ima 13-24 čeljadi, u 11 kć 10-12 č., u ostalima ispod 10 čeljadi. 2 3
o2o
Bosendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, 147, 277. BVA T. D. n. 243.
27. FRKLJEVCI
Prastanovnici x-1702. Babić 1702-X. 1950. 6 kć, 27 st. Banović 1702-X. 1950. 5 kć, 20 st. Dejanović 1702. Kaptolac 1702. Dos. iz Kaptola. Katić 1702-X. 1760. 2 kć, 10 st. 1950. 8 kć, 35 st. Kosović 1702-1755. Kovačević 1702-X. 1760. 3 kć, 13 st. 1950. 10 kć, 35 st. Majstor 1702. Šestaković 1702. Šušić 1702-1803. 1760. 6 st. Zetović 1702.
Stariji doseljenici 1702-1850. Agić 1741-1849. 1760. 2 kć, 13 st. Benčić 1803. Bošnjaković 1718-1803. Bukvić (Bugović) 1741-1785. Ćosić 1705. Dinić 1849. Grgurić 1849. Janjić 1755-X. 1760. 2 kć, 13 st. 1950. 2 st. Jušić 1785. Kapetanac (Kapetanović) 1720-1760. Kivač 1760. 4 st. Kopić 1849. Kuhn 1849. Kunđakčija 1849. Livaković (Levaković) 1821-X. 1950. 3 st. Lukić 1803-1821. Maričić 1721-X. 1950. 1 st. Marjančević 1849. Prđić 1721-1785. 1760. 3 kć, 18 st. Romanlić 1849. Stanić 1821. Stazić 1733. Stivanović 1733. Stojanović 1821. Šeferović 1821-1900. Šimić 1821. Šimunjer 1821-1849. Štetić 1821. Tomašević 1849-X. 1950. 2 kć, 8 st. Viđović 1741-X. 1950. 7 kć, 28 st. Zebić 1821.
Noviji doseljenici 1850-1950. Abramović 1921. iz Zdenaca ođn. Like. Barunica 1900. iz Primorja. Birger 1890. iz Austrije. Cerovac 1900. iz Prigorja kod Zagreba. Čanđrle 1900. iz Primorja. Đurasek 1890. iz Bele.
329
Ećimović 1935. iz Bilica odn. Like. Elis 1900. iz Češke. Gašparac 1940. iz Primorja. Gostović 1935. iz Novske. Hampel 1910. iz Ćošinaca. Hruškar 1900. iz Hrv. Zagorja. Jagodić 1900. Jakobović 1935. iz Pož. Graca. Jerčinović 1930. iz Primorja. Ods. u SI. Brod. Kaurinović 1935. iz Dragovaca. Kindler 1890. iz Kule. Klobučar 1910. iz Ravne Gore. Knapić 1910. iz Primorja. Kubik 1890. iz Češke. Kušter 1910. iz Zapad. Hrvatske. Lazić 1890. Lončar 1900. iz Bele. Miler 1918. iz Pleternice. Odri 1915. iz Slatinika. Prian 1910. iz Zagrada odn. Austrije. Rukavina iz Zagrada odn. Like. Štefančić 1910. iz Bosne odn. Gorskog kotara. Veletić 1910. iz Plet. Mijaljevaca. Vlahov 1941. iz Stražemana odn. Dalmacije. Živković 1890. zet kod Babica. Selo Frkljevci spominje se prvi put 1335. i u njemu katolička župa, koja je tu postojala do pada sela pod Turke 1536. Tu se nalazilo i sjedište vlastelinstva s utvrdom. Ona je 1471. zakonskom odredbom razorena, fer je njezin gospodar Blaž Husar počinio veleizdaju prema kralju i državi. 1545. u turskom poreskom po pisu kaže se, da Frkljevci spadaju pod pleterničku nahiju, i da je u njima knez 4 Lacko. Potomaka prastanovnika Hrvata ima 1950. 117, starijih doseljenika 42, novijih doseljenika 199, a zajedno 358 st. Broj kuća: 1702. 18, 1730. 26, 1746. 25, 1758. 23, 1780. 22, 1866. 27, 1950. 101 kć. Broj stanovnika: 1746. 127, 1769. 207, 1780. 193, 1802. 171, 1866. 203, 1900. 361, 1931. 478, 1950. 358. 1760. u pojedinoj kući stanuje 2—8 st. Kod stanovništva je u Frkljevcima neobična pojava, što se velik broj ranije doseljenih obitelji samo kratko vrijeme zadržao u selu. Neke su valjada brzo izumrle zbog nizinskog tla, a većina je zacijelo već u XVIII i 1. pol. XIX stolj. išla u potragu za što boljim životnim prilikama. To u doba feudalizma nije bilo lako, ali okretnijim pojedincima polazilo je za rukom. Frkljevci su prema tome mogli biti prikladno prolazno naselje zbog relativno plodnijeg zemljišta, u blizini Pleter nice i na granici Vojne krajine.
28. KADANOVCI
Prastanovnici x-1702. Andrić 1702-1785. Antolović 1702. Blaž(ev)ić 1702-1755. Gavrić 1702-X. 1760. 2 kć, 21 st. 1950. 3 kć, 8 st. Ilić 1702. 4 Ondje. - Bosendorfer, Crtice 136. — BB 5. - Szabo Đuro, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb 1920) 124.
330
Ivić 1702. Knežević 1702. Livaković (Levaković) 1702-X. 1760. 5 kć, 47 st. 1950. 4 kć, 14 st. Makar(ević) (Markanjević) 1702-X. 1760. 2 kć, 21 st. 1950. 1 kć, 8 Nikoli(či)ić 1702-1805. 1760. 2 kć, 13 st. Pavlović 1702. Starčević (Starac) 1702-1760. 7 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Babić 1821-X. 1950. 4 st. Biljany 1785-1803. Bosnjak(ović) 1697-1797. 1760. 10 st. Čevarković 1760. 5 st. Ferković 1741-1755. Grbavac 1785. Grokop 1849. Halot 1849. Ivaković 1754. Jagar 1760. 7 st. Jagodić 1849-X. (Jedna grana ods. u Frkljevce.) 1950. 5 st Jozić 1755-1849. Kopecki 1849. Kovačević 1849-X. 1950. 3 st. Lučić (Lučić) 1755-1803. Marić 1755. Miškić 1760. 5 st. Ratković 1785-1849. Stivaković (Stivanović) 1756-1760. 7 st. Scharf 1849. Toman 1849. Tomašević 1821-X. 1950. 5 st. Vidaković 1733-1803. 1760. 3 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Dorner 1910. Dreksler 1890. iz Češke. Elis 1890. iz Češke. Halir 1890. iz Češke. Horaček 1910. Juras 1890. iz češke. Karlović 1910. iz Gorskog kotara. Kelemen 1910. iz Hrvat. Zagorja. Klobučar 1910. Kocijan 1890. Krenek 1890. iz Češke. Kufner 1940. iz Pakraca odn. Gorskoga kotara. Malčić 1945. iz Like. Mihelčić 1910. iz Primorja. Mršić 1945. iz Primorja. Novine 1910. iz Gorskoga kotara. Piršlin 1940. iz Like. Podobnik iz Španovice odn. iz Gorskoga kotara. Polašek 1890. iz Češke. Repine 1900. iz Gorskoga kotara. Ružić 1900. iz Primorja.
Sokolsky 1900. iz SI. Broda odn. iz Poljske. Stafik 1900. iz Češke. Švajda 1900. iz Češke. Turčin 1910. iz Zagorja. Tus 1930. iz Primorja. Kadanovci se spominju prvi put 1545. u turskom poreskom popisu. Tada su spadali pod nahiju u Gnojnici koja je ležala negdje blizu, svakako uz potok Gnoj nicu. Naselje u Kadanovcima sigurno je postojalo i u srednjem vijeku. Gnojnica je za Turaka nestala.5 Potomaka prastanovnika ima u Kadanovcima 1950. samo 30, a potomaka starijih doseljenika još manje - 8. Novijih doseljenika ima 204 tj. 80°/o. To su Hrvati iz Gorskoga kotara, Primorja, Like i Hrv. Zagorja te Česi, danas ponajviše pohrvaćeni. Broj kuća: 1702. 13, 1758. 23, 1780. 22, 1866. 14, 1950. 50, Broj stan.: 1760. 158, 1780. 128, 1802. 154, 1832. 104, 1866. 95, 1900. 168, 1931. 196, 1950. 242. 1760. ima u 1 kući 21 st„ u 2 kć, 14 st., u 18 kć, 2-11 st.
29. POŽEŠKI GRADAC
Prastanovnici x-1702. Adžidović 1702-X. 1702. i 1803. 4 kć. 1760. 41 st. 1950. 18 st. Andaković 1702-X. 1760. 11 st. 1950. 4 st. Blašković (Blažev) 1702-X. 1760. 25 st, 1950. 24 st. Bogdanović 1702-1722. Desetnik 1702. Đuranović 1702-X. 1760. 21, 1950. 9 st. Jakobović 1702-X. 1760. 6, 1950. 33 st. Klarić 1702-X. 1760. 11, 1950. 4 st. Knežić 1702-1849. 1760. 14 st. Mačković 1702-X. 1760. 16, 1950. 10 st. Penić 1702. Radovčić (Rađojčić) (Misselyan) 1702-1849. 1702. 5 kć. 1760. 18 st. Va(g)letić 1702-1724.
Stariji doseljenici 1702-1850. Barić 1760. Bošnjak 1697-X. 1702. 4 kć, 1760. 7 kć. 1950. 4 st. Brčinac 1702-X. Dos. iz Brčina. 1760. 2 kć, 17 st. 1950. 3 st. Čakalić 1849-X. 1950. 8 st. Didović 1733-1740. Dražetić 1740-X. 1760. 10, 1950. 5 st. Grabantić 1725. Gračanin (Gračanić) 1718-1721. Kanižanac (Kanižančević) 1720-X. 1760. 22, 1950. 7 st. u 2 kuć. Izumro do 1964. Kopunić 1722. Kovačević 1721-1722. Lončar(ev)ić 1721-X. 1760. 3, 1950. 11 st. Lučić 1733-1760. 1760. 3 st. Majmunović 1740. 5 DAZ NRA 647 n. 20. - BVA T. D. n. 243. Gnojnica se spominje već 1419. Za Turaka ovdje je nahija.
332
Malunović 1849-X. 1950. 3 st. Maričević 1721-1734. Marinović 1740-X. 1760. 11, 1950. 11 st. u 3 kć. Markov (ić) 1735. 1760. 6 st. Mihaljev(ić) 1735-1773. 1760. 2 kć, 13 st. Muminović (Huminović) 1735-1764. 1760. 3 st. Pavlović 1719-X. 1760. 8 st., 1950. 14 st. Poričanae 1780. Dos. iz Poreča. Ribičić 1849. 2 kć. Sabić 1740. Slivatić 1803. Starčević 1722. Šarić 1721-1723. Španić 1723-1760. 1760. 17 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Abramović 1890. iz Like. Andrišek 1910. iz Češke. Ods. Antunović 1940. iz Hercegovine. Babić 1930. iz Like. Izumro. Baumfreund 1930. iz Ašikovaca. Bednaf 1900. iz Resnika odn. Češke. Belan 1900. iz Slovačke. Biro. Ods. Blažević 1925. iz Kostajnice. Crnković 1890. Ćosić 1920. iz Pleternice, zet. Devčić 1910. iz Like. Došlić iz Baćin-dola. Drahotuski 1890. iz Češke. Franc. Izumro. Furda 1945. Ods. Gašpar(ov)ić 1900. iz Kalnića odn. Slovačke. Glavaš 1917. iz Hercegovine. Gržan 1880. iz Like, zet. Harmičar 1945. iz Rakovog Potoka kod Zagreba. Hasan 1945. Ods. Holik 1900. iz Češke Hrust 1920. iz Zapad. Hrvatske. Ivančević 1930. Zet. Izumro. Janoh 1900. iz Češke. Kanjovski 1900. iz Češke. Kopunić 1900. iz Lakušija. Kovačević 1930. iz Koprivnice Pož., zet. Ods. Krasko 1920. iz Ugarske, željezničar. Krivaj 1914. iz Garčina. Langer 1900. iz Češke. Luptovski 1900. iz Slovačke. Mandić 1890. iz Bekteža. Marić 1920. iz Tornja odn. Ugarske. Marković 1930. iz Ozlja. Matošević 1920. iz Viđovaca. Mičević 1890. iz Djedine Rike. Mička 1900. iz češke. Muštković 1928. iz Mitrovca, zet. Novosad 1900. iz Češke. Izumro. Ođžić 1940. iz Grabarja, zet. Oharek 1900. iz Češke. Ods.
333
Pagač 1900. iz Slovačke. Pauković 1920. iz Slunja. Petrinić 1945. iz Radovanaca, zet. Ods. u Vidovce. Petrle 1946. iz Kosovca. Piša 1900. iz Češke. Poljaković 1910. iz Sovskoga Dola, zet. Prajković 1900. iz Zenice. Raguž 1940. iz Podravine-Koprivnice. Regić 1935. iz Prigorja kod Zagreba. Rodić 1890. iz Nurkovaca. Romić 1920. iz Bačke. Ods. Sertić 1941. iz Like. Izumro. Skalik 1900. iz Češke. Skalka 1900. iz Češke. Ods. Snašel 1900. iz Češke. Srnadel 1900. iz Češke. Ods. Svitok 1900. iz Slovačke. Šinko 1900. iz Slovačke. Sivo. Škopik 1900. iz Češke. Sojo 1925. iz Milanluga odn. Ugarske. Ods. u Pleternicu. Šporčić 1920. iz Like. Ods. Šulentić 1930. iz Like, zet. Terzić 1930. iz Velike. Izumro. Vido 1900. iz Slovačke. Zbofil 1900. iz Češke. Područje Graca je naseljeno već u predhistorijskom vremenu, kako to svjedoče brojne iskopine. Samo ime sela kazuje, da je tu u davna vremena bila neka tvrda, »grad«. 1445. i 1498. spominju se plemići od Graca, koji su tu imali svoj posjed.6 1690. ima selo samo 10 kuća, a 1702, već 27 kuća, što znači, da se je selo iza oslo bođenja od Turaka brzo i veoma povećalo. U XVIII. st. spada pod kutjevačko vlastelinstvo. Potomaka prastanovnika ima 1950. 97, starijih doseljenika 75, novijih doseIjenika 357 ili 67°/o od ukupnoga stanovništva. Stariji su se doseljenici očito slabo održali. To osobito vrijedi za rod Bošnjak, koji je pred 200 godina imao 60 če ljadi, a sada samo 4. Broj kuća: 1730. 40, 1760. 43, 1866. 28, 1950. 144 kć. Broj stanovnika: 1760. 377, 1832. 217, 1866. 189, 1900. 363, 1931. 475, 1950. 529 st. 1760. ima u 1 kući po 22, 16 st., u 2 kuće po 17, 12, 11, 10 st., u 3 kuće po 13, 14 st., u 27 kuća ima ispod 10 čeljadi.
30. IVANIN DVOR Ovo je naselje počelo živjeti tek na koncu prošlog stoljeća. Njegovi su sta novnici bili radnici i namještenici kapitalističkog veleposjeda, koji se razvio na jed nom od nekadašnjih marofa ili pusta kutjevačke gospoštije. Tu je danas uređeno državno dobro. Stanovnici su u ovom naselju kako prije tako i danas nestalni, pro lazni. Zato se pojedinim obiteljima ne možemo baviti. Možemo jedino spomenuti, da je ovdje 1900. živjelo 94 st., 1931. 57 st., a 1950. 101 st. u 23 domaćinstva. Sta novnici potječu iz raznih krajeva, kao i noviji doseljenici u okolišnjim selima. 8
334
Bbsendorfer, Crtice 137. - DAZ NRA 941 n. 34.
31. POŽEŠKA BREZNICA
Stanovnici doseljeni za turskoga vladanja u XVI i XVII stolj. 1702. Bošnjak, Dratić, Gvozdenović, Janković (-1784), Milinović (-1715), Mladenović, Ognjanović, Pavičić, Prodanović, Radiosavljević, Stivanović, Todorović, Vuković, (-1715). Sve su te obitelji brzo izunirle i nestale, osim jedne, iza g. 1702.
Stanovnici doseljeni od 1702-1850. 1715. Despinić, Karaga, Lukić, Ostojić (-1784), Ranisavljević (-X, 1950. 19 st. u 6 kć), Vukomanović (—1944. ods.). 1741. Čakal(ov)ić (-1803), Lazić (-1784), Mihaljević, Vasiljević (-1803), Vu(j)četić (-1931). 1755. Đu(r)kić (-X., 1950. 9 st. u 2 kć). Novoselac (-X, 1950. 7 st.). 1756. Smiljanić (-1784), Stanisavljević, Vuičić (-1784). 1803. Petrović (-1849). 1821. Panić (-1849), Stanojević (-1849).
Noviji doseljenici 1850-1950. Delač 1935. iz Kosinja u Lici. Golik 1935. iz Sulkovaca odn. iz Like. Horvat 1905. iz Dežanovaca odn. iz Ugarske Junek 1890. iz Češke, 1912. iz Ljeskovice. Larma 1871. iz Štajerske. Mirković 1870. Pajker 1902. iz Češke. Podnar 1904. iz Ravne Gore. Subotić 1870. Umljenović 1870. Vojvodić 1893. iz Trap ara. 1950. ima 35 potomaka starijih doseljenika, a 95 novijih doseljenika. Broj kuća: 1866. 8, 1950. 36. Broj stan.: 1866. 63, 1900. 8 1 , 1950. 130. Ime Breznica dolazi u dokumentima kasnog srednjeg vijeka, a ne u poreskim knji gama na početku turskoga vladanja. Srbi su ovdje nastanjeni od turskih vremena do danas. Međutim, od onih obitelji, koje su doselile za Turaka i poslije njihova vlada nja do 1715., nije se do danas nijedna održala. I od kasnije doseljenih obitelji većina je izumrla ili odselila dalje. Tako danas polovicu stanovništva u selu čine Srbi, a polovicu Hrvati. 32. SULKOVCI
Prastanovnici x-1702. Armagić 1702. Atničić 1702. Bačić 1702-1846. 1760. 9 st. Blaž(ev)ić 1702-X. 1760. 2 kć, 23 st, 1950. 5 st. Dorić 1702-1760. 2 k ć ; 12 st. Đuračanin (Đurković) 1702-1803. 1760. 11 st. ICelić (Kalić) 1702-X. 1760. 3 kć. 19 st. 1950. 2 kć, 7 st. Kovačević 1702-X. 1760. 8 st., 1950. 5 st.
335
Kristić 1702-X. 1702. 3 kć, 1760. 5 kć, 51 st. 1950. 16 kć, 68 st. Liščević 1702-X. 1760. 9 kć, 81 st. 1950. 7 kć, 28 st. Marković (Vinković) 1702-X. 1760. 3 kć, 18 st. 1950. 6 kć, 26 st. Matokić (Makotić) 1702-1846. 1760. 3 kć, 30 st. Peić 1702-X. 1760. 6 kć, 53 st. 1950. 22 kć, 85 st. Ribić 1702-X. 1760. 5 kć, 23 st. 1950. 9 kć, 28 st. Šljivić 1702-1760. 9 st.
Doseljenici 1702-1850. Adžić 1846-X. 1950. 9 st. Bilokapić (Bjelokapić, Bilokapa) 1750-X. 1760. 24 st., 1950. 3 st. Bušić (Buzo) 1729-1803. 1760. 11 st. Bošnjak 1697-1802. Celić 1720. Crepulić 1741-1760. 4 st. Čop 1821-X. 1950. 5 st. Drenovčanin 1702. Dos. iz Drenovaca. Filić 1846. Franić 1846. Grabusin 1821-1846. Gračanin 1741-1803. 1760. 4 st. Grgić 1821-1846. Gučić 1803. Jozić 1803. Klepić 1803. Lazić 1821-1846. Marić 1803. Marijančević 1821-X. 1950. 2 kć, 4 st. Marketić 1720-X. 1760. 2 kć, 12 st. 1950. 3 st. Matković 1846. Mihaljević 1846. Mikić 1803. Mlinarić 1721-X. 1760. 5 kć, 26 st. 1950. 3 st. Odobašić 1 7 1 5 - 1 9 4 . . Pajdaš 1846. Pavković 1846. Petrović 1724-X. 1760. 2 kć, 28 st. 1950. 12 st. Praljković 1821-1846. Sanjarić 1803. Sargaš 1803. Soljančanin 1755-1756. Dos. iz Sovskoga Dola. Šajnović 1821-X. 1950. 5 st. Šimetić 1741-1751. Siska 1846. Vargaš 1724.1846. Vinković 1821-X. 1950. 4 kć, 21 st. Vujčetić 1846. Vuković 1803-1846. Zoljančanin 1755-1803. Zvonarević 1803.
Noviji doseljenici 1850-1950. Arambašić 1945. iz Pož. Koprivnice. Izumro. Rajt 1910. iz Ravne Gore. Behm iz Češke, a 1919. iz Bosne. Bogdanović 1900. Borić 1900. iz Like. Burcar 1920. iz Like. Ođs.
336
Buzadžić 1890. Curl 1933. iz Ruševe odn. Slovenije (Kočevlje). Đasović 1890. iz Like, zatim iz Kujnika. Devčić 1900. iz Like. Dević 1928. iz Crne Gore odn. Amerike. Došen 1942. iz Like. Draskovic 1930. iz Kosinja u Lici. Đukić 1900. Erjavec 1900. iz Ravne Gore u Gorskom kotaru. Ferkić 1900. Gnijezda 1900. iz Koprivnice. Jajić 1900. iz Like. Janjić 1890. iz Frkljevaca. Jovanović 1890. iz Primorja. Klobučar 1900. iz Like. Kolar 1900. Krmpotić 1910. iz Like. Kugli 1910. Lukačević 1930. iz Vel. Bilča. Majetić 1920. iz Like. Majnarić 1930. iz Like. Mance 1910. Marincel 1920. iz Gor. Kotara. Mašek 1880. iz Češke. Mesić 1930. iz Like. Milosavljević 1910. iz Laza. Miočević 1900. iz Kaptola. Nađ 1940. iz Madžarske. Ninković 1900. iz Pleteruice. Novine 1900. iz Gorskoga kotara. Planine 1910. iz Gorskoga kotara. Pojer 1910. iz Gorskoga kotara. Polgar 1890. iz Madžarske. Renka 1940. iz Gorskoga kotara. gen 1900. iz Gorskoga kotara. Škropil 1900. iz Češke. gutić 1900. iz Like. Tomaić 1930. iz Like. Tomić 1900. iz Mrkoplja. Trkulja 1920. iz Like. Vagner 1900. iz Like. Vidmar 1940. iz Gorskoga kotara. Vitenberg 1940. iz Potočana. Ods. Sulkovci se spominju prvi puta 1375., zatim 1401., 1406., 1417., 1421., 1457. i 1483. U ovo doba stanovali su ovdje plemići, potomci Martina Sulka, po kome je selo dobilo ime — Sulkovci, a plemići - Sulkovački. Oni su bili u srodstvu s ple mićima u Djedinoj Riki i Vrbovi. U turskom poreskom popisu 1545. dolaze i Sul 7 kovci. Prastanovnici su se ovdje razmjerno dobro održali. Njihovih potomaka 1950. ima 252. Potomaka starijih doseljenika ima malo tek 65. Broj novijih doseljenika iznosi 372 ili 54°/o. Broj kuća: 1702. 32, 1758. 70, 1780. 58, 1803. 42, 1866. 66, 1950. 184 kć. Broj stanovnika: 1750. 611, 1780. 391, 1802. 498, 1832. 435, 1866. 483, 1900. 592, 1931. 702, 1950. 689 st. 1760. u 26 kuća ima 10—17 stanovnika, a u 40 kuća — ispod 10 st. 7 Buturac Josip, Pleternica i okolica — povijesni prikaz o kretanju Hrvatska prošlost V (i posebno), Zagreb 1944. - BVA T. D. n. 243.
22 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
stanovništva,
337
33. BZENICA Prastanovnici x - 1 7 0 2 . Gučić 1702-X. 1755-1785. 5 kć. 1760. 40 st. 1950. 7 kć. 28 st. Prajković 1702-X. 1741-1785. 4 kć. 1760. 31 st. 1950. 3 kć. 9 st.
Doseljenici za turskoga vladanja Janošević 1702-1849. Ods. u Pleternicu i Komoricu. Marković 1702-X. 1950. 3 kć, 13 st. Sladojević 1702-1849. Vojnović 1702-1803. Vujnović 1702-1785.
Doseljenici 1 7 0 2 - 1 8 5 0 . Bosanac 1697-1702. Horvaćanin 1702. Babić 1803-1821. Bilić 1803. Blagojević 1797. Dušanović 1821. Đurđević (Đurčević) 1741-1849. Grgić 1849-X. iz Štitnjaka. 1950. 2 k ć , 6 st. Jurišić 1849-X. iz Gradišta. 1950. 6 st. Kaluđer 1755-1785. Kuzmanović 1755-X. 1950. 7 kć, 21 st. Marić 1821-1849. Matanović 1849. Milovuković 1849. Mrđanović 1797. Popović 1715-1803. 1755. 3 kć. Ristić 1821-1849. Stanivukcvić 1755. Šimić 1741. Terzija 1803-1821. Um(i)ljenović 1821-X. 1950. 4 st. Vukosavljević 1715.
Noviji doseljenici 1 8 5 0 - 1 9 5 0 . Dorontić 1900. iz Kantarovaca. Drača 1890. iz Jasenovca. Glumčević 1870. iz Jakšića. Mance 1900. iz Gor. kotara. Mo gusar 1900. iz Gor. Kotara. P r u t k i 1910. iz Češke. Skorup 1910. iz Like. Šop 1910. iz Like. Šulić 1949. iz Sulkovaca. odn. iz Like. Tomić 1930. iz Gor. kotara.
338
Bzenica je u kasnom srednjem vijeku vjerojatno pripadala sulkovačkom vlas telinstvu. Njezini su stanovnici tada bili Hrvati. Prvi put se njezino ime spominje s 1325. i u turskom poreskom popisu 1545. Za turskoga vladanja održala su se dva hrvatska roda i doselilo nekoliko srpskih obitelji, od kojih je jedna sačuvana do danas. Veći je broj doseljenika XVIII. i XIX. st. izumro i nestao. 1950. ima 37 potomaka prastanovnika, 13 potomaka od doseljenih Srba u doba turske vlasti, 37 potomaka doseljenika od 1702-1850., a 73 jesu noviji doseljenici 1850-1950., dakle manje od polovice. Broj kuća: 1760. 19, 1866. 17, 1950. 47 kć. Broj stanov.: 1866. 85, 1900. 102, 1950. 160. 1760. u pojedinoj kući ima 5-12 stanovnika.
34. POŽEŠKA KOPRIVNICA
Prastanovnici x-1702. Cvetković 1702-1741. Harambašić 1702-X. 1760. 11 st., 1950. 6 kć, 17 st. Ković 1702-1849. 1760. 4 kć, 26 st. Krešić 1702-1952. 1760. 2 kć, 14 st. Lazić 1702-X. 1760. 10 st. 1950. 3 st. Matić 1702-1804. 1760. 4 st. Mikulić 1702. Milosevic 1702-1760. 1760. 9 st. Mirković 1702-1849. Tomić 1702. Tucaković 1702-X. 1950. 11 kć, 44 st. Vidović 1702-X. 1760. 4 kć. 43 st. 1950. 1 kć. 6 st. Vojvoda 1702. (Ovo je valjda služba, a ne prezime.)
Doseljenici u doba turskoga vladanja u XVI i XVII stolj. Dragić 1702. Gvozden(ović) Gvozdanović) 1702-X. 1785. 3 kć, 1950. 3 kć, 10 st. Konakčija 1702. Radonić 1702. Rurajčić 1702.
Doseljenici 1702-1850. Đukić 1804. Filip ović 1756. Horvat 1702. Ivanović 1803. Jelenić (Jelinić) 1741-X. 1760. 3 kć, 25 st. 1950. 4 kć, 10 st. Jovanović 1785-X. 1950. 4 kć. 22 s.. Kajganović 1804. Kambić 1741-1785. 1760. 8 st. Klipić (Klepić) 1755-1785. 1760. 8 st. Knežević 1821-1849. Kovač 1844. Kovačević 1755-X. 1760. 3 kć, 17 st. 1950. 9 kć, 39 st. Krstić (Kršić) 1741-1785. 1760. 9 st. Lužanac 1702-X. 1760. 4 kć, 33 st. 1950. 13 st. 8
Ondje. - DAZ NRA 1521 n. 23.
339
Mandakić (Mandić) 1741-1785. Marijančević 1785-X. 1950. 3 kć, 6 st. Milašinović 1755-X. 1950. 3 st. Miletić 1803-1821. Novoselac 1803. Ostojić 1755-1785. Ošić 1760. 4 st. Petrović 1741-X. 1950. 9 st. Samardžić 1702-1721. Savić 1821. Stanković 1755-X. 1950. 10 st. Sušić 1785. Treščanlija 1756. Vrkljan 1821-X. 1950. 4 kć, 18 st. Vučetić 1797-1849. Vuičić 1755-X. 1950. 9 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Abramović iz Primorja. Aladrović 1930. iz Bučja. Antunović 1900. Babić 1900. Bajt 1900. iz Gorskoga kotara. Benčić 1900. iz Primorja. Biondić 1900. iz Like. Buzić 1900. Gnijezda 1890. iz Primorja. Golik 1930. iz Like. Kovafik 1900. iz Češke. Kružić 1880. iz Like. Majetić 1900. iz Like. Majnarić 1900. iz Like. Maras 1930. iz Like. Marincel 1920. iz Like. Milosavljević 1900. Mitrović 1910. iz Kalinića. Murgić 1910. iz Like. Novine 1910. iz Primorja. Palijan 1900. iz Primorja. Pavičić 1930. iz Like. Pintar 1890. iz Like. Renka 1900. iz Ravne Gore. Sigurnjak 1900. iz Kosinja u Lici. Širanović iz Horvata kod Zagreba. Šop-Vidović 1910. iz Like. Šporčić 1910. iz Like. Štokić 1940. iz Like. Škrbečki 1890. iz Češke. Teodorović 1930. Vidmar 1890. iz Gorskoga kotara. Vrban 1890. iz Like. Koprivnica je staro naselje: spominje se 1331, 1415, 1419. i 1429. Prema turskom poreskom popisu 1545. nalazila su se u ovom kraju sela: Dolci varoš, Zagorovci i Odorjanovci.9 Gdje su ta sela ležala, nije se moglo ustanovili potanjim ispitivanjem 9
340
Ondje 647 n. 23; 1517 n. 14 i 15; 1521 n. 23. - BVA T. D. n. 243.
mjesnih naziva. Dvije gradine, na dva bliska brda, svakako znače da je ovaj kraj bio u srednjem vijeku gusto naseljen. Prastanovnici ovoga sela jesu Hrvati. 1950. ima njihovih potomaka 70 ili 14°/o od ukupnoga stanovništva. Za turske vlade doselilo je ovamo i nekoliko srpskih obite lji, od kojih je do 1950. sačuvana jedna s 10 čeljadi. Potomaka starijih doseljenika Hrvata i Srba ima 1950. 139, a novijih doseljenika 294 ili 60°/o. Broj kuća: 1760. 47, 1821. 27, 1866. 29, 1950. 140 kć. Broj stanovnika: 1832. 226, 1866. 202, 1900. 339, 1931. 474, 1950. 503. 1760. u jednoj kući ima 15, u drugoj 17, a u ostalima 3-11 čeljadi.
35. KOMORICA
Prastanovnici x-1702. Cvitić 1702-1849. 1760. 4 st. Đurić 1702-X. 1760. 6 st. 1950. 10 kć, 29 st. Gojanin 1702. Kovačević 1702-X. 1760. 17 st. 1950. 5 st. Krešić 1702-X. 1760. 8 st., 1950. 6 st. Posavac 1702. Starac 1702-1714.
Stariji doseljenici 1702-1850. Belobrdac 1714-1756. Bilokapa 1751-1785. Bošnjak 1702-1714. Burazović 1758. Bzenicanin 1702-1714. Delić 1741-1849. 1760. 10 st. Divković (Diaković) 1755-1756. Đurčević 1714-1756. Greifer 1849. Grgurević 1741-1803. 1760. 5 st. Janošević 1849-X. 1950. 4 kć, 13 st. Jelinić 1821. Kojarić 1849. Kozarić 1803-X. 1950. 5 k ć , 12 st. Kuzmić 1849. Lukelić 1785. Nasi. Arambašić. Martinović 1741-1803. 1760. 6 st. Matokić 1849-X. 1950. 2 kć, 10 st. Mihaljević 1714-1849. Naraneić 1821-1848. P i n t e r 1821-1849. Popović 1821. Rendulić 1785-X. 1950. 2 kć, 10 st. Rosenfedl 1849. Savić 1821-1849. Staklarević 1756-X. 1950. 9 st. Stipanović 1741-X. 1950. 4 st. Tučo 1702. Tustanić 1714-1785. 1760. 5 st. Um(i)ljenović 1803-X. 1950. 2 kć, 7 st. Vrhovac 1803-1821. Zdilarović 1741. Živković 1750-1785. 1760. 3 st.
341
Noviji doseljenici 1850-1950. Antunović 1931. 2 kć, 4 st. Izumro. (li)arambašić 1880. iz Koprivnice. Biondić 1880. iz Like. Dujmović iz Emovaca priženjen 1930. Jugović 1890. iz Like. Katić 1880. iz Frkljevaca. Matoš ođs. u Cerovac. Miškulin 1900. iz Like. Ntkić 1890. iz Like. Ninković 1890. Petković priženjen iz Mihaljevaca 1945. Ođs. Samardžija 1900. iz Like. 1955. ods. u Požegu. Vidaković 1900. Vidmar 1900. iz Gor. kotara. Komorica se prvi put spominje 1275. zatim 1464. kao utvrda i plemićki posjed. Jedan je dio Komarice tada posjedovao domaći mali plemić Mirko, a drugi je pripadao baštinicima Sulkovačkih, koji su u Sulkovcima izumrli.*0 U kasnom sred njem vijeku i za turskoga vladanja žive u selu Hrvati, a tokom XVIII i XIX stolj. došlo je u selo i nekoliko srpskih obitelji. 1950. ima u selu 40 potomaka prastanovnika, 55 potomaka starijih doseljenika, a 0 105 ili 52 /n novijih doseljenika. Značajno je za ovo selo, da se u njemu malo obi telji razvilo u rodove. Većih zadružnih kuća nije nikada bilo. 1760. na pojedine kuće otpada 3-10 stanovnika. Razmjerno velik br'oj obitelji seli ovamo u razdoblju 1702-1850., ali većina brzo izumire i nestaje, kako Hrvati tako Srbi. Broj kuća: 1702. U, 1756. 16, 1821. 21, 1866. 21, 1950. 56 kć. Proj stanov.: 1832. 129, 1866. 100, 1900. 182, 1950. 200 st.
36. POLOJ Poloj (ili Prkos) nastao je oko g. 1900. kao alodijalno dobro ili vlastelinski marof. Zbog agrarne reforme iza 1918. dolazi zemlja u ruke seljaka, od kojih neki grade kuće u samom Poloju. Ovaj zaselak 1900. ima samo 15 stanovnika, 1931. 25, a 1950. 57, st. Pojedine obitelji potječu iz okolišnjih sela, a neke iz Like. To su obi telji (1950): Erjavec 1930. (4 kć, 16 st.), Kovačević, Adžić, Staklarević, Šop, Dokazić, Renka 1930., Ilić, Šob.
U Pleterničkom kraju bilo je 1950. 4749 st., od toga 863 ili 18°/° potomaka prastanovnika 736 ili 15°/o potomaka starijih doseljenika 3150 ili 67°/° potomaka novijih doseljenika. Potomci su prastanovnika brojniji u Frkljevcima 3 3 % , Sulkovcima 3 6 % , Bzenici 2 3 % , Komorici 2 0 % , a manje brojni u Pleternici 1 2 % , Koprivnici 1 4 % i dr. Ovaj je kraj za turskoga ratovanja i vladanja ostao dosta pošteđen, pa je zato i razumljiv veći prosjek prastanovnika od općega prosjeka Požeštine. Od 1800-1950. izumrli su rodovi i obitelji prastanovnika: Pleternica 8 (Bogdić 1803., Damjanović 1803., Franković 1846., Horvaćanin 1803., 10
342
DAZ NRA 647 n. 17, 20, 22.
Klarić 1803., Smiljanić 1803., Šimunović 1862., Tucaković 1846.), Frkljevci 1 (Šušić 1803.), Kadanovci 1 (Nikolić 1805.), Sulkovci 2 (Đuračanin 1803., Matokić 1846.), Komorica 1 (Cvitić 1849.). Drugi su izumrli već u XVIII. st. Stariji su doseljenici jači u Breznici (Srbi) 2 7 % , Koprivnici 2 8 % , Komorici 2 5 % . Prosjek ovoga kraja daleko je ispod prosjeka Požeštine, skoro najmanji u cijelom Požeškom kraju (manji je još samo u Kutjevačkom kraju zbog posebnih, izvanrednih prilika). Što su se stariji doseljenici u Pleterničkom kraju tako malo održali, nije tome razlog samo njihovo izumiranje nego i dobro držanje prastanovnika tokom XVIII stolj. i u prvoj polovici XIX stolj. Izumiranje rodova i obitelji starijih doseljenika, koje su se ovdje održale preko 100 godina: Klipanović, Marinković. Paranošević, Topalović, Torlaković, Šultajs iz Pleternice (6), Bošnjaković iz Kadanovaca, Odobašić i Vargaš iz Sulkovaca, Đurđević iz Bzenice, Delić i Mihaljević iz Komorice. Podaci o očitom izumiranju: prvi broj znači broj st. 1760., a drugi — broj njihovih potomaka 1950: Pleternica 867 - 339, Frkljevci 128 - 148 (porast!!!), Kadanovci 158 - 30, Gradac 377 - 164, Sulkovci 611 - 270, Bzenica 71 - 58, Koprivnica 240 - 140, Komorica 80 — 53. Noviji doseljenici znatno nadmašuju opći prosjek Požeštine; za 9 % . Oni su osobito jaki u nekim selima: Pleternica 7 4 % , Kadanovci 8 0 % , Gradac 6 7 % , Breznica 7 7 % . Manje od prosjeka ovoga kraja imaju noviji doseljenici u Komorici 5 2 % i Sulkovcima 54%. Pleternica sa svojom bližom okolicom veoma je privlačiva za razne novije doseljenike, jer leži na velikoj raskrsnici cesta i željeznica, ima na sve strane dobre prometne veze, a obiluje dobrim oranicama, livadama uz Orljavu i Londžu te glasovitim vinogradima i voćnjacima. Pleternički je kraj velikom većinom hrvatski. Tu se govori čista ikavica. Mlađi svijet pod utjecajem knjiga i doseljenika počinje kole bati, pa govori, prema prilikama, čas kao »naši stari«, čas »književno«.
BUČKIKRAJ 37. BUK
Prastanovnici x-1702. Bošnjak 1702-1797. Đursić 1702-1756. 1702. 2 kć. Grenčić 1702-1803. 1702. 3 kć. Klapšić 1702-X. 1760. 4 kć, 38 st., 1950. 8 kć, 31 st. Kovač (ić) 1702-X. 1760. 4 st., 1950. 7 kć, 20 st. Kovačević 1702-1849. 1760. 8 st. Krsilović 1702-X. 1755-1760. 3 kć, 14 st. 1950. 2 kć, 5 st.
343
Stariji doseljenici 1702-1850. Bošnjaković 1785-1803. Dević 1760. 2 kć, 11 st. Đanić 1760. 11 st. Ercegović (Hercek) 1760-1797. 1760. 15 st. Hermaul (Maule) 1834-1842. Hoborka 1842-X. 1950. 5 kć. 21 st. Hrmić 1755-X. 1760. 6 st., 1950. 2 kć, 9 st. Jušić 1785-X. 1950. 8 st. Lazarić 1 8 1 3 - 1 9 4 . . Letić 1755-1760. 10 st. Lukić 1760. 14 st. Mramić 1760. 10 st. Muller 1827-X. 1950. 3 kć, 7 st. Ognjene (ev)ić 1705-X. 1760. 4 kć, 46 st., 1950. 3 kc, 15 st. Pavlović 1760. 11 st. Peška 1850-X. 1950. 10 st. Pleše 1785. Sekula 1705. Shupp 1844. Čeh. Stivanović (Stivaković) 1741-1804. 1760. 3 kć, 16 et. Tauber 1847. Zrunić 1760. 11 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Barić 1868. iz Svilne. Bello 1943. iz Vučjaka. Belunek 1886., iz Velikih Karlovica (CSR). Dračko 1943. iz Broda. Ods. Dujko 1883. iz Hrozenkova (ČSR). Fišer 1931. iz Grabarja. Hvorić izumro. Kir 1891. iz Deutsch-Brodeka (ČSR). Klemsa izumro. Krajnović 1920. iz Like, ods. Kuba 1905. iz Moravske. Leist 1850. iz Podr. Slatine. Lencur 1940. iz Petkovoga Brlega. Martin 1890. Mikšić 1890. iz Halenkova. Milković 1943. iz Vučjaka, ods u Svilnu. Novotny izumro. Past 1940. iz Zarilca zet. Pavlu 1890. iz Moravske mlinar. Prašnjak 1901. iz Trenkova. Ringl 1928. iz RuŠeve, vratio se iza 15 g. Rosi 1943. iz Italije radnik, ods. u Svilnu. Seifert 1900. iz Moravske. Sučević (Sučevac) 1938. iz Prigorja kod Zagreba. Tydlacko 1890. Ods. Valkaf 1910. Varak 1900. iz Moravske. Vitemberg 1910. Selo je Buk nekada ležalo na drugom mjestu, u dolini kraj puta prema VrčinDolu. U srednjem- vijeku spadalo je pod svilnačko vlastelinstvo i pod područje ili hatar Svilnu, pod kojom se nalazi i g. 1702., kako to izvješćuje providnik bečke Komore Gabriel Hapsz.
344
Ime je Buk prema sačuvanim dokumentima prvi put zapisano u turskom poreskom popisu 1545.1 U njegovu hataru spominje se 1483. posjed Šiškovac. U XVIII stolj. preselili su Bučani k cesti i smjestili svoje kuće istočno od sela Svilne, kraj ruševina stare švilnačke srednjovjekovne crkve sv. Đurđa. Kako je doskora ovdje sagrađena nova crkva, osnovana nova župa, a malo kasnije otvorena i škola, postao je Buk središte ovoga kraja i stekao prednost pred drugim selima, iako je po broju stanovnika maleno selo kao i okolišnja sela. Od rodova prastanovnika živi 1950. u Buku 56 st., od starijih doseljenika 17021850. 70 st., od novijih doseljenika 169 st. Prve su češke obitelji došle u Buk već u razdoblju od 1834-1850., a doseljenici posljednjih stotinu godina uglavnom su Česi. To je i razlog, da je Buk već davno, kao i dva susjedna sela, Svilna i Resnik, davao dojam čistoga, urednog i naprednog sela. Bučki su Česi danas ponajviše pohrvaćeni. Broj kuća: 1702-1730. 15 kć, 1758. 24 kć, 1780. 25 kć, 1760. i 1866. 26 kć, 1950, 64 kć. Broj stanovnika: 1746. 135 st., 1760. 225 st., 1780. 250 st., 1802. 170 st., 1866. 178 st., 1900. 258 st., 1931. 263 st., 1950. 295 st. 1760. ima u 1 kući po 14, 15, 18, 21 st., u 2 kuće po 10 st., u 20 kuća 2-9 st.
38. SVILNA
Prastanovnici X—1702. Barić 1702-X. 1760. 3 kć, 28 st., 1950. 8 kć, 38 st. Benić 1702. Bosnić 1702. Filipović 1702-X. 1755. 3 kć, 1849. 5 kć, 1760. 25 st., 1950. 33 st. Jušić 1702-1857. 1760. 3 kć, 25 st. Lušić 1702.
Stariji doseljenici 1702-1850. Begović 1735-1803. Hip 1842-1863. Just 1840-1900. Ods. u Podravinu. Lazarić 1834-X. 1950. 2 kć, 6 st. Lončar 1741. Peška 1844-X. 1950. 2 kć, 9 st. Petković 1760-1850. Sodek 1831. Šimunović 1741-X. 1760. 11 st., 1950. 3 st. Tor(o)manović 1741-1836.
Noviji doseljenici 1850-1950. Anić 1939. iz Krasna. Bello 1942. iz Španovice. Brezovjak 1912—1950. iz Moravske, vratio se. Ferić 1904. iz Vidovaca zet. Filip 1890. (Nijemac). Fridl 1890. iz Moravske. Holec 1890. iz Češke. Holjevac 1880. iz Brinja. Klapšić 1931. Komadina 1942. iz Omara (Primorje). 1
Buturac Josip, Pleterniea i okolica. - BVA T. D. n. 243.
345
Marincel 1895. iz Sulkovaca, pastorak. Mazal 1890. iz Moravske. Mikšik 1890. iz Moravske. Muller 1852-X. Neverli 1890. iz Moravske. Novotny 1931. Pekar 1890. iz Moravske. Perušić 1943. iz Blata na Cetini. Rađonić 1865. iz Pleternice. Šubert 1932. iz Grabarja zet. Trčka 1904. iz Lušova (ČSR). Sve od XIV-XV1II stolj. današnja Svilna zove se Donja ili Velika Svilna za raz liku od Gornje ili Male Svilne, koja leži tamo, gdje su danas Kalinići. Svilna se prvi puta spominje 1313. Tu je bilo središte maloga vlastelinstva, u kojem su gospoda rili mali plemići Svilnački ili »od Svilne«. Pod ovo su vlastelinstvo spadala vjerojatno i sela Buk i Resnik. Plemići Svilnički vladali su ovdje oko 200 godina. Župa i župska crkva sv. Đurđa spominje se u Svilni 1334., 1335. i 1464., a održala se do turske provale 1536. Posjed Tikvičice kod Svilne spominje se 1469. Za turskoga vladanja bilo je ovdje sjedište nahije, pod koju 1545. spadaju sela: obje Svilne, Buk, Resnik, Orahovac, Mihaljevci, Tulnici, Bilač, Djedina Rika, Brestovac, Ivanovci sa zaseokom Betanijom, Brezna? Od rodova prastanovnika živi u Svilni 1950. 71 st., od starijih doseljenika 18 st., od novijih doseljenika 113 st. Česi su počeli ovamo seliti 1831. te čine skoro po lovicu stanovništva. Uglavnom su pohrvaćeni. Broj kuća: 1702-1758. U kć, 1780. 14 kć, 1866. 15 kć, 1950. 43 kć. Broj stanovnika: 1746. 48 st., 1760. 118 st., 1780, 130 st., 1802. 139 st., 1866. 107 st., 1900. 182 st., 1931. 176., 1950. 202 st. 1760. u 1 kć 14 st., u 2 kć 11 st., u ostalima 3-9 st.
39. RESNIK
Prastanovnici x-1702. Došlić 1702-1803. 1741. 4 kć, 1755. 5 kć, 1760. 3 kć, 20 st. (H)erđelić 1702-1760. 7 st. Kavegia (Kaurija) 1702. Lazarić 1702-X. Odselio u Svilnu i Kaliniće (vidi ondje!). Peričić (Peračić) 1702-1900. 1755-1760. 4 kć, 32 st. Šimić 1702-1803. 1755 4 kć, 1760. 2 kć, 10 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Bošnjak(ović) 1702-X. 1950. 2 kć, 7 st. Bratasin 1760. 6 st. Filipović 1721. Gabrić 1821-1849. Janić 1760. 5 st. Lončarević 1832-1900. Ods u Sulkovce. Mikić 1760-1831. 1760. 16 st. 2 Ondje - Buturac Josip, Svilnačko-Bučka župa, Katolički list (Zagreb 1940) str. 479-481. - DAZ NRA 555 n. 25; 571 n. 10; 630 n. 16; 649 n. 14; 778 n. 2 1 ; 1553 n. 79; 1598 n. 7.
346
Pavić 1760. 7 st. Paus 1842-1900. Ods. Sterk 1842-1902. Ods. u Kulu. 1842. Vitingel 1843. Schlauf 1844. Didorić 1846. Filip, Knebel, Vitenberg 1849. Mauph, Meaner 1850-1856. Domičić.
Noviji doseljenici 1850-1950. Barbaric 1912-X. Dos. iz Krasna u Lici. Barun 1950. iz Rešetara. Bčlak 1903-X. Dos. iz Gor. Vesi kod Helešova u Moravskoj. Botički 1947-X. Dos. iz Paučnjaka. Buti 1940-X. Dos. iz Zdenčine. Derdić 1936-X. Dos. iz Horvata kod Zagreba. Devčić 1946-X. Dos. iz Krasna u Lici. Dračko 1890-X. Dos. iz Moravske. Dreksler 1890-X. Doselio iz Šubirova u Moravskoj. Drinić 1922-1957. Dos. iz Bosne. Đikić 1945-1950. Dos. iz Bilog Briga, ods. u Zagreb. Elis 1912-X. Dos. iz Češke. Fridl 1895-X. Dos. iz Moravske. Hell 1890-X. Dos. iz Moravske. Hodulak 1890-X. Dos. iz Hrozenkova u Moravskoj. Hut 1920-1959. iz Trenkova, ods. u Njemačku. Konjafik 1913-X. Dos. iz Halenkova u Moravskoj. Lanjski 1900. iz Moravske. Madunić 1942-1950. Dos. iz Dalmacije i vratio se onamo. Mahulik 1912-X. Dos. iz Tekića. Malinjak 1931-X. Malovec 1913-X. Dos iz Halenkova u Moravskoj. Moler 1895-X. Dos. iz Moravske. Orsag 1890. iz Moravske. Regie 1930-X. Dos. iz Paučnjaka kod Samobora. Skala 1890-X. Dos. iz Moravske. Slovaček 1895-X. Dos. iz Moravske. Stehlik 1895-X. Dos. iz Šubirova u Moravskoj. Svoboda 1890-X. Dos. iz Moravske. Stanci 1895-X. Dos. iz Moravske. Tvrdi 1880-X. Dos. iz Šubirova u Moravskoj. Valenta 1902-X. Dos. iz Moravske. Zezula 1908-X. Dos. iz Moravske. Selo je Resnik nekada ležalo u južnom, brežuljkastom kraju današnjega resničkog katara, odakle je u XVIII stolj. preselilo k cesti, na svoje sadašnje mjesto. Iako se nalazilo podalje od Svilne, spadalo je u srednjem vijeku vjerojatno pod svilnačko vlastelinstvo, a kasnije pod svilnački hatar. Spominje se prvi puta 1334. u popisu župa Požeškoga arhidakonata. 1545. zapisano je u turskom poreskom popisu. Od rodova prastanovnika 1950. nema nikoga, starijih doseljenika 7. Od novijih doseljenika ima ovdje 1950. 241 st. tj. 97°/o od ukupnoga stanovništva. Ti su noviji stanovnici uglavnom moravski Česi, točnije češkomoravskog podrijetla, jer su do danas ponajviše pohrvaćeni. Stanovnika hrvatskog podrijetla ima 20°lo. Broj kuća: 1702. 10 kć, 1730-1746. 16 kć, 1780. i 1866. 17 kć, 1950. 48 kć. Broj stanovnika: 1746. 75 st., 1780. 135 st., 1802. 87., 1832. 68 st., 1866. 112 st., 1900. 187., 1950. 248 st. 1760. u 1 kući po 10, 11, 16 st., u 13 kuća po 4-9 st.
347
40. KALINIĆI
Prastanovnici x-1702. Kalinić 1702-1735.
Stariji doseljenici 1702-1850. BJažević 1741-X. 1950. 1. st. Čumuraš 1760. 6 st. Franić 1842. Jakobović 1842-1841. Jelinić 1803-X. 1950. 5 st. Laz(ar)ić 1850-X. 1950. 5 st. Loporek 1836. Lučić 1821. Lukačević 1755-1803. 1760. 2 kć, 8 st. Marčinović 1840-X. 1950. 3 kć. 18 st. Mihić 1756-1797. 1760. 15 st. Panek 1841. Rajtar 1756-1760. 7 st. Ratković 1821. Tomašević 1821. Vehpauer 1842. Vinković 1741-X. 1950. 10 st.
Noviji doseljenici 1850-1950 Abraraović 1938. iz Brušana (Lika). Hoborka 1858. Izumro 1934. Kohtmbo 1877. Lazić 1939. iz Frkljevaca zet. Majetić 1935. iz Kutjeva. Mitrović 1890. Muler 1909. iz Svilne. Nevrli 1905. iz Svilne odn. Moravske. Peić 1919. iz Sulkovaca. Samardžija 1949. iz Krasna. Suša 1938. iz Drežnika. Šironović 1939. iz Horvata. Tilšar (Tylser) 1895. iz Moravske (Pfemislovice). Tomaić ]949. iz Krasna. Vuković 1920. iz Bertelovaca. Ovo se selo u srednjem vijeku i na početku turskoga vladanja zove Gornja Svilna ili Mala Svilna. Tada je graničilo s Donjom ili današnjom Svilnom i spadalo je pod njezino vlastelinstvo. Tek pod kraj turske uprave prozvalo se Kal(i)nići po rodu Ka linić, koji je jedini bio ovdje nastanjen. On je međutim izumro, pa tako danas nema u selu potomaka prastanovnika. Potomaka starijih doseljenika ima 38, a novijih 76. 1313. tu je posjed Kapalica, a 1545. Orahovac. Broj kuća u XVIII i XIX stolj. 3-8, a 1950. 27. Broj stanovnika: 1760-1802. oko 50-53 st., 1866. 46 st., 1900. 82 st., 1950. 114 st. 1760, u 1 kući 13, 15 st., u 5 kuća 2-7 st.
348
41. POŽEŠKI MIHALJEVC*
Prastanovnici x-1702. CoČić 1702-X 1702. 2 kć, 1950. 2 kć, 6 st. Jakobović 1702-X. 1950. 10 st. Lumbard(ić) (Lumbarović) 1702-X. 1950. 4 kć, 20 st. Pctković 1702-X. 1950. 14 kć, 53 st. Veletić (Beletić) 1702-X. 1950. 5 kć, 18 st.
Stariji doseljenici 1702-1850 Bešinac 1755-1760. Dos. iz Bešinaca. Bošnjak 1702. Brčinac 1797-1803. Dos. iz Brčina. Cavrić (Carević) 1812-X. 1950. 4 st. Josanović 1760. 14 st. Kazanđžić 1760. 10 st. Peraković 1741-1797. Vukašinović 1820-1849. Vuk(ović) 1849-X 1950. 4 st.
Noviji doseljenici 1850-1950 Berić 1878. Blažević 1931. iz Kalinića. Dravec 1920. iz Tekića. Ginder 1909. iz Kalinića. Halif 1893. iz Nove Djedine u Moravskoj. Halužan 1937. iz Broda odn. iz Desinića. Miler 1902. iz Šubirova u Moravskoj. Nemet 1935. iz Ivanin Dvora. Seneš 1921. iz Donje Vrbe. Stojčević 1908. iz Žariica. Šarčević 1940-1958. iz Mitrovca. U današnjem selu Mihaljevcima (narod govori: Mijaljevci) vladali su u XIV stolj. plemići, potomci Petra od Požege. Selo se prvi put spominje pod imenom »MihaIjevce« 1545. u turskom poreskom popisu. Potomaka prastanovnika 1950. ima 107. Prema tome, ovdje su se Hrvati starinci razmjerno vrlo dobro održali. Od starijih doseljenika ima 1950. 4 st., od novijih 59. Broj kuća u XVIII stolj. 14-18, 1866. 12 kć, 1950. 44 M. Broi stan.:1746. 107 st., 1802. 157., 1900. 143 st., 1950. 170 st. 1760. u 1 kući 31, 17, 16, 14, 13, 10 st., u 7 kuća 2-8 st.
42. TULNICI
Prastanovnici x-1702. Čegović 1702. Đuranović 1702-1705. Kovačević 1702-X. 1760. 5 kć, 26 st. 1950. 10 kć, 37 st. Lukačica 1702. udovica. Tubić 1702-X. 1760. 4 kć, 31 st., 1950. 6 kć, 24 st. Vilo(vo)vić 1702-X. 1760. 2 kć, 15 st., 1950. 3 kć, 8 st. Vakašmović (Vukačica) 1702-X. 1760. 1 kć, 14 st., 1849. 5 kć, 1950. 15 kć, 50 st.
349
Stariji doseljenici 1702-1850 Babić 1849. Bogdić 1741-1755. Bolonić 1755-1797. Bošnjak (ović) 1741-1760. 1755. 2 kć, 1760. 9 st. Čičo 1760. 9 st. Dorić 1760. 14 st. Karafilipović 1741-X. 1760. 3 kć, 21 st. 1950. 1 kć, 7 st. Katić 1760. 6 st. Mađupac 1755. Odvorčić (Odvorac) 1803-X. 1950. 2 kć, 7 st. Pejaković 1813-X. 1950. 2 kć, 8 st. Radić 1803-1821. Ribičić 1849-1905. Safundžić 1760. 6 st. Zupčević 1811-X. 1950. 3 kć, 11 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Belunek 1900-1958. Ods. u Pleternicu. Ginder 1930. Hofman 1900. iz Jakšića. Kreković 1926. iz Kuterova u Lici. Marković 1904. iz Čaglina. P e č u r 1900. iz Jakiića. Rumštajn 1920. iz Trap ara. Solanski 1905. iz Karlovic u Moravskoj. Narod govori: Tulnici, a tako pišu i stariji popisi. Noviji popisi zovu selo »Tulnik«, kako je to zapisano i u turskom poreskom popisu 1545. U sačuvanim do kumentima srednjega vijeka ne spominje se selo pod imenom Tulnika, valjada zato, što se drugačije zvalo. Međutim je sigurno, da ime Tulnici nema nikakve veze s gor skom »Fratrovom stazom« i tulenjem u rog, kako to pripovijeda narodna priča, koju je zabilježio Jul. Kempf.* Potomaka prastanovnika 1950. ima 119, starijih doseljenika 33, novijih dose ljenika 40. Prema tome su se Hrvati starinci u ovom selu razmjerno vrlo dobro održali, pa je zato i priliv novijih doseljenika razmjerno malen. Broj kuća: 1702. 9, 1730. 12, 1746. 20, 1758. 23, 1780. 26, 1866. 16, 1950. 52. Broj stanovnika: 1746. 137, 1760. 155, 1769. 222, 1780. 260, 1802. 181. 1832. 173, 1866. 218, 1900. 199, 1931. 251, 1950. 192. 1760. u 1 kući 11, 15 st., u 2 kuće po 14, u 18 kuća 2-9 st.
43. MALI BILAC
Prastanovnici x-1702. Begović 1702-1705. Bošnjak 1702-1705. Ribičić 1702-X. 1755. 5 kć, 1849. 7 kć, 1950. 16 kć, a 52 st. Zupčević 1702-X. 1755. 3 kć, 1950. 7 kć, 29 st. 3
350
Kempf Julije, Požega (Požega 1910) str. 25-26.
Stariji doseljenici 1702-1850. Ankić 1803. Balešić 1849. Bobić 1836-1854. zidar. (Kara)-Filipović 1756. Dos. iz Tulnika. Karjaković 1755-X. 1755. 3 k ć , 1950. 4 kć, 17 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Belunek izumro 1958. Martinović 1918. iz Djedine Rike. P a p r s k a r 1904. iz Karlovic u Moravskoj. P e t r 1930. Petrovicki 1926. iz Trestanovaca. Solanski 1903. iz Karlovic u Moravskoj. Šimić 1890. iz Ašikovaca. Ovo je selo potkraj srednjega vijeka spadalo pod vlastelinstvo u Djedinoj Riki. Spominje se prvi puta 1544. zajedno sa Velikim Bilčem te u turskom poreskom po pisu 1545. Za turskoga vladanja održali su se u njemu Hrvati katolici. 1950. potomaka prastanovnika ima 81, doseljenici stariji 1702—1850. 17, dose ljenici noviji 1850-1950. 39. Prema tome su se prastanovnici vrlo dobro održali do danas, jer čine preko polovicu od ukupnog stanovništva. Kuća je bilo u selu: 1702. 5 kć. 1755. 11 kć. 1866. 11 kć. 1950. 32 kć. Stanovništvo: 1769. 132 st., 1780. 135., 1802. 129 st., 1832. 144 st., 1866. 116 st., 1900. 91 st., 1931. 142 st., 1950. 137 st. Mali je Bilač 1760. u pojedinoj kući imao 2-12 st.
44. VRCIN-DOL
Prastanovnici x-1702. Karamatić 1702-1760. 1760. 3 kć, 15 st. Lacković 1702-1900. 1760. 3 kć. 18 st. Živković 1702-X. 1760. 4 kć, 34 st., 1950. 5 kć, 24 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Andrijasević 1741—1803. Bošnjak 1697-1702. Ferković 1760. 13 st. Jagodić 1821. Jakovljević 1755. Kovačević 1741-X. 1950. 2 kć, 11 st. Peić 1741-1803. 1760. 2 kć, 8 st. Rajković 1849. Stanković 1733. Tomasević 1755-X. 1950. 5 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Balog 1936-1954. Doselio iz Graca kod Pleternice. Brezić 1936. iz Čelikovića kod Odvoraca. Kristić 1937. iz Sulkovaca.
351
Mihelčić 1893. iz Mrkoplja. Ognjenčić 1936. iz Buka. Popić 1910. iz Ruševe. Postojac 1946. iz Motičine. Projković 1930. Selo je Vrčin-Dol vjerojatno postojalo i u srednjem vijeku. Koji puta ga popišivači zamjenjuju s bliskim selom Brčinom. Prvi se put spominje 1545. u turskom poreskom popisu, i to kao selo na području nahije Gnojnice. U malom i zabitnom Vrčin-Dolu postojala je za turskoga vladanja katolička župa za sela od Odvoraca preko Buka do Ruševe. Župa je s crkvom sv. Martina zapisana u više popisa: 1581., 1597., 1660., 1695.4 Potomaka prastanovnika 1950. ima u selu 24, starijih doseljenika 16, a novijih 39. Broj se kuća kroz 250 godina kretao od 8-18, a broj stanovnika od 65-110. 1950. ima 79 st. 1760. u 4 kuće ima 11-13 st, u 2 kuće 2 st., u 8 kuća 3-10 st.
U 458 203 576
Bučkom ili 3 7 % ili 1 6 % ili 4 7 %
kraju bilo potomaka potomaka potomaka
je 1950. 1237 st., od toga prastanovnika starijih doseljenika novijih doseljenika.
Prosjek je prastanovnika najpovoljniji u Požeštini. To je za turskoga osvajanja i vladanja najviše pošteđen kraj. Zato su se upravo ovdje Hr vati najbolje održali. Prastanovnici su osobito jaki u selima: Mihaljevci 6 3 % , Tulnici 60%, Mali Bilač 5 9 % . Slabiji su nešto u Buku 1 7 % , Svilni 3 5 % i Vrčin-Dolu 30%, dok su u Resniku i Kalinićima posve izumrli. Značajno je, da su se prastanovnici Hrvati najbolje održali u najbrdskijem i najsiromašnijem kraju Požeštine! Naprotiv, u bogatijem selu Resniku, oni su nestali. Prosjek je starijih doseljenika skoro najmanji u Požeštini. Nešto ih se više održalo u Kalinićima - 3 5 % , a ostala sela stoje ovako: Buk 2 3 % , Vrčin-Dol 20%, Tulnici 1 5 % , Mali Bilač 1 2 % , Svilna 9 % , Resnik 3 % , Mihaljevci 2 % . Razlog je ovakvom stanju taj, što su se između 1702-1850. prastanovnici dobro držali, pa nije bilo potrebe doseljavati u ovaj kraj, a koji su ipak doselili., uglavnom su brzo izumrli. Od 1800-1850. izumrli su rodovi prastanovnika i starijih doseljenika: Buk 4, Svilna 4, Resnik 4, Kalinići 2, Mihaljevci 1, Tulnici 0, Mali Bilač 0, Vrčin-Dol 2. Od 1850-1950. ipak se opaža znatno opadanje prastanovnika i stari jih doseljenika. Buk ima 1850. 178 St., a njihovih potomaka 1950. ima samo 126. U istom razdoblju opalo je u drugim selima starije stanov ništvo ovako: u Svilni od 107 na 91, u Resniku od 112 na 7, u Kali nićima od 46 na 38, u Mihaljevcima od 149 na 111, u Tulnicima od 218 na 152, u Malom Bilču od 116 na 98, u Vrčin-Dolu od 45 na 40. Na praznu zemlju i u prazne kuće sele noviji doseljenici. Najviše ih je došlo u Resnik — 9 7 % , jer je to u ovom kraju najbogatije selo. Dosta ih je naselilo Buk 5 8 % , Svilnu 5 6 % , Kaliniće 6 8 % , Vrčin-Dol 5 0 % . Manje ih ima u Mihaljevcima 3 5 % , Tulnicima 2 0 % , Malom Bilču 2 9 % . Prosjek je ovoga kraja znatno manji od općega prosjeka Požeštine. 4
352
BB 6.
Uz s t a n o v n i k e H r v a t e žive u ovom k r a j u i obitelji češkoga podrijetla. N o v e su h r v a t s k e obitelji n a s t a l e ili prizećivanjem iz okolišnih sela ili doseljivanjem iz L i k e i d r u g i h h r v a t s k i h krajeva. S k o r o polovica t i h , n o v i h , obitelji b r z o i z u m i r e ili seli u r a v n u p o ž e š k u Poljadiju, n a p l o d n i j u zemlju. Česi p o č i n j u seliti u ovaj k r a j dosta r a n o — v e ć o k o 1830. Uz obitelji češkoga p o d r i j e t l a sele i obitelji n j e m a č k o g a p o d r i j e t l a , a j e d n e su i d r u g e po zavičaju iz M o r a v s k e . One su s v a k a k o d o p r i n i j e l e gospodar s k o m uzdizanju ovoga k r a j a . P o njima su sela B u k , Svilna i R e s n i k v e ć d a v n o p o z n a t a k a o s k o r o najljepša, najčišća i n a j u r e d n i j a u P o ž e š t i n i . N e k e su od s p o m e n u t i h obitelji i z u m r l e , d r u g e su p r e s e l i l e u okolišnja bogatija sela, a veći se b r o j o d r ž a o do danas. N a r o d b u č k o - s v i l n a č k o g a k r a j a govori čistom i k a v i c o m (dite, dica) i n o v i m n a g l a s k o m . Doseljenici su n e k a d a o p ć e n i t o i l a k o p r i h v a ć a l i govor s t a r i n a c a , ali u novije v r i j e m e v e ć m a l o teže zbog čitanja knjiga i d r u ž e n j a s l j u d i m a iz d r u g i h k r a j e v a .
RUŠEVAČKI KRAJ 45. RUSEVA Prastanovnici x - 1 7 0 2 . Avančević (Havanica, Avanić, Avarić) 1702-1892. Brkanović 1702-X. 1702. 2 kć, 1721-1760. 4 kć, 1760. 45 st., 1950. 11 kć, 45 st. Emić (Emendžić, Hemenčić) 1702-X. 1702, 3 kć. 1785. 6 kć. 1846. 5 kć. 1950. 15 kć. 1760. 32 st., 1950. 49 st. Uibašić 1702-X. 1702., 1760., 1950. samo 1 kć, 1950. 4 st. Jelić 1702-X. 1702. 3 kć, 1721. 4 kć, 1755. 2 kć, 1950. 12 kć, 67 st. Kraljić 1702-1785. 1760. 1 kć, 3 st. (Rudina Kraljića brdo ima i danas.) Prnjavorić (Prnjavorac) 1702-1853. 1702. Brnjo kovač, 1841. 2 kć, 1760. 9 st. Nas ljednik: Emić. Ružić 1702-1935. 1721. 2 kć. 1785. 5 kć. 1760. 11 st. Tičić (Ptieić) 1702-1930. 1702., 1755., 1910. po 3 kć. 1760. 27. st. (U nar. pripovjetki o postanku Sovskog jezera spominje se Tičić.) Vejić 1072-X. 1702. i 1755. 5 kć. 1950. 7 kć. 1760. 81 st., 1950. 27 st. (Ruševački plemići Voje žive od 13. do 16. st.) "Višnjić 1702-1895. 1760. 2 kć, 11 st. Nasljednik Engl, zatim Emić. Stariji doseljenici 1 7 0 2 - 1 8 4 0 . Berić 1755-X. 1760. 2 kć, 9 st., 1950. 2 kć, 9 st. Bošnjak (Bosančić) 1702-1760. Čatić (Katić?) 1760-1891. Ćurak 1803. Ćušić 1760. Đurić (Šimie) 1760-1854. 1760. 1 kć, 7 st. 1803. 2 kć. Filipović 1702-X. 1950. 3 kć, 14 st. Grgić 1760. 11 st. Herak 1760. 29 st. (To je prezime danas nadimak.) 23 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
353
ivančević 1760. 4 st. Jakobović 1755-1925. Japarić 1755-X. 1760. 1 kć, 23 st., 1950. 3 kć, 12 st. Kalla 1760. 15 st.(Danas ima nadimak Kalić.) Karjaković 1803. Kop(l)ić 1758-1803. 1760. 10 st. Lazić 1760. (Danas nadimak) Lukačević 1755-1936. 1760. 9 st. Matijašević 1785-X. 1950. 8 kć, 43 st. Odvorčić (Odvorac) 1755-1930. Dos. iz Odvoraca. 1760. 2 kć, 10 st. Pandžić 1755-1797. Pop(ov)ić 1760-1844. Šimić 1785-X. 1950. 3 st. Šimrak(ović) 1760-1803. Šlerac 1760. 11 st. Štivić 1760-X. 1760. 2 kć, 17 st., 1950. 3 kć, 11 st. Zulić 1785-1897.
Noviji doseljenici 1841-1870. Binjarski 1841-X. Iz Poljske. Fašeljak 1855-X. Iz Poljske. Folivarski 1855-X. Iz Poljske. Kočeljakl841-X. Iz Poljske. Krajtner 1841-X. 1950. 7 kć. Kusetić 1851-X. Ligenza 1857-X. Iz Poljske. Opačon 1864-1873. Pintarić 1841-1850. P o t n a r 1856—X. Dos. iz Kosinja. Prevendar 1858-1874. Radljević 1852-X. Sabljak 1868-X. Uljatovski 1841-X. iz Poljske. 1950. 6 kć.
Najnoviji doseljenici 1871-1950. Anetić 1895-X. Dos. iz Madžarske. Barišić 1930. iz Vranovca, ods. u Osijek. Begić 1920—X. Dos. iz Bosne. Bence 1876-X. Benčević 1828-X. Dos. iz Gor. Slanike, prizećen. Blažanin 1898. čordaš. Bohm 1891-1898. mlinar. B r a n t n e r 1902. Dos. iz Madžarske. Burka 1907—X. Dos. iz Lomne u Slovačkoj. Cigić 1920—X. Dos. iz Hercegovine. Crnčan 1899-X. Iz Valpova. Čurčić 1920—X. Dos iz SI. Požege, kovač. Dopater 1906-X. Dos. iz Krušetnice u Slovačkoj. Dujko 1914-X. Doselio iz Buke, Čeh. Deneš c. 1930-X. Prizetio se, Madžar. Engl c. 1894-1938. trgovac. Fafaljak 1909-X. Dos. iz Benadova u Slovačkoj. Čilih 1922-X. Dos. iz Kule. Greš 1907-X. Dos. iz Krušetnice u Slovačkoj. Hip 1864-X. Dos. iz Požege. Ivković 1914-X. Dos. iz Majara.
354
Jakovac 1920-X. Janček 1920—X. Dos. iz Kuzmice, ođn. iz Slovačke. Jantošek 1906-X. Dos. iz Bistrice u Slovačkoj. Jugović 1885-X. Dos. iz Like. Jurinac (Jurinjec) 1907—X. Dos. iz Lomne u Slovačkoj. Jurković 1937-X. Dos. iz Buka. Koler 1924-X. Iz Orljavca. Kovačević 1935—X. Dos. iz Sovskog Dola. Kraus 1891-1894. trgovac. Naslj. Engl. Lavor 1904-X. Iz Lomne u Slovačkoj. Lučevnjak 1905-X. Iz Novot' u Slovačkoj. Lulić 1908-X. kovač. Ljuba 1907-X. Iz Lomne u Slovačkoj. Majski 1924-X. Dos. iz Trnave, ods. u Borovo. Merše 1922-X. Iz Motične. Nemirovski 1900-X. trgovac. Njerš 1880-X. Iz Razbojišta, odn. iz Madžarske. Panek 1912-X. Iz Erđutske u Slovačkoj. P i n t a r 1872-X. Dos. iz Virja. Plavi 1907-X. Iz Amerike, Slovak. Podstreleny 1933—X. Iz Benadova u Slovačkoj. Pulić 1905-X. Radman 1904-X. kolar. Iz Osijeka. Razumović 1921—X. Iz Mitrovca. Reponj 1906-X. Iz Krušetnice u Slovačkoj. Ringl 1899-X. Iz Moravske. Smojver 1937-X. Dos. iz Ljke, ods. u Zagreb. Stanković 1920-X. Iz Sovskog Dola. Strikanac 1920-X. Iz Grabarja. Šenka 1891-1901. Šporčić 1924-X. Iz Primorja, kovač, prizećen. Valenta 1910-X. Iz Resnika, Čeh, postolar. Valetić 1891. Naslj. Ehrenfreind. Vuzem 1897-X. Iz Krapinskih Toplica. Zakšek 1934-X. Iz Čaglina. Zec 1889-X. Iz Stražemana. Za naselje u Ruševi zna se već 1221.. a samo ime Ruseva spominje se prvi put 1250. To je ime u srednjem i novom vijeku do kraja 18. st. različno zapisivano (Horsova, Hruseva, Crusawa, turski: Kruševa), ali uvijek u ženskom rodu, kao što narod općenito i danas govori: Ruseva. Srednji rod — Ruševo počeo je prvi puta pisati po svoj prilici ruševački župnik Franjo Zirčić oko g. 1800., pa kako je bio dobro obrazovan i ugledan (kasnije je postao župnik kutjevački i požeški te zag rebački kanonik) nametnuo je oblik »Ruševo«. vlastelinskim i županijskim služ benicima. (Slična se stvar u isto vrijeme dogodila i s oblikom »Kutjevo« mjesto staroga i narodnoga: Kutiva i Kutjeva.) Trebalo bi se svakako vratiti starome i narodnome obliku: Ruseva, a za što se traži stanovita službena procedura. U kasnom srednjem i na početku novoga vijeka ime Ruseva obuhvaća današnju luševačku i soljansku dolinu tj. područja ili katare sela Ruševe i Sovskoga Dola, a vjerojatno i Migalovaca. U ovom se kraju nalazilo nekoliko zaselaka, koja su pripadala ruševačkoj gospoštiji ili vlastelinstvu. Sjedište ruševačke gospoštije, dvorac, ili grad, ležalo je na šumovitom brežuljku Zalazinama između Ruševe i Sovskog Dola. Imena su zaselaka: Ravan, Zavratac, Završje, Čašljevci ili Časlavić, Baćin-Dol ili Braćo-Dol, Ribnjaci, Zabregovci ili Zagrabovci, Dvorisće, Zadvorje ili Odvorci. Neki se od ovih zaselaka spominju i u turskom poreskom popisu 1545. Imena Čašljevci, Ribnjaci i Dvorisće sačuvala su se do danas u istočnom dijelu ruševačkoga hatara. Prema spomenutom turskom popisu, Zavratac je ležao uz Čašljevce, Zadvorje uz Sovski Dol, a ostali zaseoci negdje u blizini.
355
U XIII stolj. vlasnici ruševacke gospoštije jesu mali plemići iz obitelji Voja, koji imaju naslov »de Horsova« ili Ruševački. Ta se obitelj vrlo razgranala te je s vremenom stekla i neke posjede u Vukovskoj županiji. Jedna grana plemića Ruševačkih održala se u Ruševi tokom XIV i XV stolj., ali je u svojoj vlasti imala samo manji dio ruševačkog područja, i to onaj zapadni dio prema Djedinoj Riki. Možda je ta grana u vezi s plemićkom obitelji Tompa de Horsova, koja se već u sredini XV stolj. nalazi u okolici Križevaca, a kasnije Zagreba. U XIV i XV stolj. ruševačko vlastelinstvo sa svojim zaseocima nalazi se u vlas ništvu gospodara Nevne ili Levanjske varoši. To su najprije Treutuli, a zatim, Česi Levanjski, koji su 1464. ruševačko vlastelinstvo založili, a 1483. prepustili Berislavićima Grobarskim. U doba turskoga vladanja nalazi se u Ruševi sjedište nahije.Pod ovu nahiju spa daju sela: Paka, Sovski Dol, Zavratac s Čašljevcem (15 kć), Braćo-Dol (5 kć), Zabregovac s Jankovićem (9 kć), Vrhovine (5 kć), Čaglin sa Srednjom vaši i Topolovcem (33 kć), Migalovci (8 kć) (prema stanju 1545), zatim Imrevci i Dobrogošće.1 U pet sačuvanih starinskih rodova živi 1950. u Ruševi 192 st. - 92 st. jesu potomci doseljenika od 1702-1840. Broj novih i najnovijih doseljenika (1841-1950.) iznosi 505 st. Omjer je između starinaca i doseljenika razmjerno povoljan. Ruševa ima 1702. 20 kć, 1730. 28 kć, 1746. 30 kć, 1758. 42 kć, 1780. 48 kć, 1849. 46 kć. 1950. 177 kć. Broj stanovnika: 1746. 275 st., 1769. 488 st., 1780. 520 st., 1802. 589 st., 1866. 471 st., 1900. 576 st., 1950. 784. 1760. ima u 1 kući 29 st., u 1 kć. 27 st., u 4 kuć. 20-23 st., u 14 kć 10-17 st., u 21 kć. 2-9 st. 1849. ima u 4 kć. 20-27 st., u 16 kć. 10-19 st., u 19 kć. 4-9 st., u 5 kć. 2-3 st.
46. DJEDINA RIKA
Rodovi i obitelji, doseljene 1702-1880. Balešić 1853-1880. Ods. u Sovski Dol. Berić (Bero, Berta, Bilčanin) 1702-1880. Dos. iz Bilea. 1760. 2 kć, 9 st. Naslj. Majer, zatim Ćičković. Buturac (Butorae) 1780-X. Dos. valjada iz Pazarišta u Lici. 1785-1850. po 2 kć, 1890. 6 kć, 1930. 10 kć, 1950. 8 kć, 39 st. Čičković 1705-X. 1721. 3 kć, 1741. 4 kć, 1785. 2 kć, 1797. 1 kć, 1910. 4 kć, 1950. 8 k ć . 1760. 14 st., 1950. 36 st. Dragičević 1702-1757. Dos. iz Latinovaca. Ivančević 1797. Nadimak Vančević za 1 kć Čičković. Jozipović (Josipović) 1753-X. 1785-1797. 2 kć, 1950. 4 kć. 1760. 5 st., 1950. 19 et. Komarić 1831-1849. Dos. iz Sovskog Dola, zet kod Mičevića. Kovač 1752-1755. Lazić 1846-1903. Marinac (Marinić) 1797-X. Dos. iz Sv. Jakoba D. Pazarišta, 1910. 3 kć, 1950. 4 kć. 20 st. Marincel (Marinclin) 1782-1849. Vlastelinski lugar. Martinović 1751-X. 1910. 2 kć, 1950. 3 kć. 1760. 6 st., 1950. 22 st. Mičević (Mihić, Mihičević, Miić, Mijičević) 1702-X. 1705. Mihat starac, možda pradjed roda. 1910. 4 kć, 1950. 8 kć. 1760. 3 st., 1950. 38 st. Milekić 1846-1848. Pavlović 1836-X. 1950. 4 kć, 15 st. Petranović (Petranac) 1803-1898. Naslj. Radljević. 1 Buturac Josip, Ruševo i okolica u prošlosti, Zagreb 1927. - DAZ NRA 555 n. 20; 571 n. 10; 630 n. 16; 649 n. 14 i 18; 941 n. 20; 1510 n. 17. - BVA T. D. n. 243. BB 4.
356
Radičević 1702-X. 1741. 3 kć. 1760. 6 kć, 1910. 3 kć, 1950. 8 kć. 1760. 35 st., 1950. 29 st. Samardžić (Samardžija) 1867—X. Dos. iz Krasna u Lici. 1920. 3 kć, 1950. 2 kć, 5 st. Tičić (Ptičić) 1702-1705. 2 kć. Dos. iz Ruševe. Tomić 1755-1920. 1760. 8 st., 1785-1797. 2 kć. Naslj. Jozipović i Mičević. Tutnjević 1785-1834. Nasi. Buturac. Vinković 1729. Zupčević 1857. Zivko(vić) 1760-1803.
Doseljenici 1881-1950. Andrišek 1886-X. Rjelokapić 1921—X. Dos. iz Sulkovaca. Domičić 1926-1954. Dos. iz Sulkovaca. Fridrih 1888-X. Gajovski 1926-X. Herjan 1890-X. Janoš 1908-X. Janota 1924-X. Kopecki 1920-X. Krenek 1890-X. Novosad 1900-X. Singer 1897-X. Švajda 1889-X. Tidlačko 1919-X. Vitemberg 19 . .-X. Iz Buka. Zavorka 1894-X. Naslj. Rađenović. Djedina se Rika spominje prvi puta 1312. Od te godine pa do 1536. ona je sa svojim stanovnicima kmetovima pripadala raznim plemićkim obiteljima: 1312. Nikola od Hanue, 1336. Dimitrije Aba, kojega je naslijedio po ženi Lovro Bogović od Cernika; 1471. Stjepan od Djedine Rike ili Djedorički, kojega je 1483. naslijedio Marko Djedorički. Njegov brat ili bratić Petroča bio je 1477 i 1479. pravni zas tupnik grada Varaždina. Posljednji plemići u Djedinoj Riki Grgur i Franjo Grapski napustili su selo pred Turcima te 1544. tražili u Beču kod kralja Ferdinanda, da im potvrdi pravo na posjed u Djedinoj Riki. Već slijedeće godine 1545. nova, turska vlast popisala je stanovnike - kućegospodare, kako slijedi: Sinjević, Martol Krajačić, Marko Svrčić, Ivak Galović, Stjepan Antol, Đuro Radević, Marko Kladuš, Kutica, Đuro Baković, Petar Jagodić, Blaž Petrović, Grgur Teklić, Petar Radočić, Miklos Živković, Ivaniš Kovačić, Grgur Opačić, Lozinac, Radović, Štefan, Đuro Šumona, Andrija Primićur, Nikola Petrović. Stanov ništvo je tada hrvatsko katoličko, a kasnije je muslimansko.2 Kad je potkraj XVII stolj. Slavonija oslobođena od Turaka, muslimani su iz Djedine Rike odselili u Bosnu. U pusto je selo oko 1700. doselilo pet obitelji: Radičević, Dragičević iz Latinovaca, Bero Bilčanin iz Bilča, praotac djedoričkih i ruševačkih Berića, te 2 kuće Tičića iz Ruševe. Tičići su doskora ili izumrli ili se vratili natrag u Ruševu. Jezgru novoga stanovništva čine tri obitelji: Radičević, Čičković i Mičević. One su vjerojatno došle iz Bosne. Sudimo to po tome, što je govor Djedoraca različan od susjednog na istoku sela Ruševe te Malog Biča i Buka na zapadu, a jednak govoru Sesvećana, Grabaraca i drugih, koji su doselili iz Bosne. Od 25 ranije doseljenih rodova i obitelji 9 ih se održalo do danas, a 16 ih je izumrlo. Od izumrlih obitelji većina je bila kratkog vijeka, a samo su se neke dugo držale: Berić 178 godina, Tomić 165 g., Petranović 95 g., Marincel 67 g. Novodoseljenih obitelji ima 16, od kojih je 11 češkog podrijetla (iz Morave). One su se, kao manjina u selu, već u drugom naraštaju posve pohrvatile. s Ondje - DAZ NRA 555 n. 1 3 ; 612 n. 8; 629 n. 18; 630 n. 16; 796 n. 8; 941 n. 34; 1505 n. 22.
357
Omjer je između starijih i novijih obitelji 9 :16. Ovo ne smije zavarati; starijim obiteljima pripada u svemu 223 stanovnika, a novijim samo 95. Prema tome, potomci starijih obitelji čine skoro tri četvrtine današnjega stanovništva u selu. To je svakako povoljnije od stanja u mnogim drugim selima u Slavoniji i Moslavini. 1730. bilo je u selu samo 9 kuća, 1746. 15 kć, tokom XIX stolj. 20-25 kć, u prvoj pol. XX st. 50-70 kć. Broj se kuća povećao zbog diobe kućnih zadruga. 1746. ima 65 st., 1769. 122 st., 1832. 231 st., 1850. 192 st., 1931. 334 st., 1950. 318 st.
47. SOVSKI DOL 1545. među poreskim obveznicima u Sovskom Dolu turski su poreznici zapisali ove obitelji: Grgić, Kelemen, Baković, Valković, Bunjevac, Istanojević, Primićur, Imrajković, Radojević, Berković, Bubulović, Domankovac, Dorčić, Matić, Stanosović, Brajak. 3 Iako se Sovski Dol kao naselje dobro održao u doba turskoga vladanja i sačuvao svoj stari govor, ipak se od prezimena iz g. 1545. nije nijedno održalo do 1702. Vjerojatno su se s vremenom izmijenila.
Rodovi prastanovnika x-1702. Anaković 1702-X. 1760. 14 st. Đuretić 1702-X. 1785. 7 kć. 1950. 12 kć. 1760. 65 st., 1950. 56 st. Jakobović 1702. 2 kć. Japarić 1702-X. 1760. 1 kć, 14 st., 1950. 9 kć, 45 st. Knežević 1702-X. 1755-1760. 2 kć, 1950. 3 kć, 1760. 21 st., 1950, 23 st. Komarić 1702-X. 1702. 4 kć, 1760. 11 kć, 1950. 19 kć. 1760. 99 st., 1950. 93 st. Kovačević 1702-X. 1702. 5 kć, 1755-1785. 3 kć, 1950. 17 kć, 1760. 64 st., 1950 86 st. Kusetić (Kucetić, Kučetić) 1702-1850. 1702-1760. 2 kć, 1760. 21 st. Lepopojević 1702. Lovrić 1702-1940. Naslj. Stanković. Matanović 1702-X. 1702. 3 kć, 1755. 4 kć, 1785. 6 kć, 1803. 2 kć, 1849. 4 kć, 1950. 14 kć. 1760. 38 st., 1950. 69 st. Mitrović 1702-1803. 1755. 3 kć, 1785. 4 kć, 1760. 38 st. Radljević (Radojević) 1702-X. 1702. 3 kć, 1755. 5 kć 1950. 4 kć. 1760. 33 st., 1950. 18 st. Šimić 1 7 0 2 - 1 9 3 . . . 1702-1755. 5 kć, 1785. 4 kć, 1760. 22 st. Vukić 1702-X. 1760. 13 st., 1950. 15 st. Iza turskoga vladanja doselio rod: Bošnjaković 1702-X. 1702. bezemljaš, 1950. 14 kć, 1760. 25 st., 1950. 30 «t.
Doseljeni rodovi 1702-1880. Balešić 1880-X. Dos. iz Djedine Rike. Brblić 1741-X. 1785. 3 kć, 1950. 11 kć. 1760. 15 st.,1950. 51 st. Jurković 1849-X. 1950. 6 st. Lukičević 1760-1849. Poljak(ović) 1785-X. 1950. 16 kć, 54 st. Prešić 1810-X. 1950. 3 kć, 9 st. Stanković 1785-X. 1950. 11 kć, 55 st. Šoštarić 1810-1849. Ugarković 1840-X. 1950. 5 kć, 27 st. Verendić 1785-X. 1785. 2 kć, 1950. 1 kć, 4 st. 3
358
BVA T. D. n. 243.
Doseljene obitelji 1702-1880. 1705. Martinović. 1723. Kalajdžija, Kosović, Marčić, Vidaković. 1728-9. (H)erdelić, Kovač. 3741. Đugalić, Kadonić. 1753. Crnojević, Posavčić. 1755-1785. Susain (Susan). 1846. Ivašković dos. iz Mušica.
Doseljene obitelji 1881-1950. Bartošček 1940. iz Migalovaca, Slovak. Bek 1940. iz Češke. Brizar iz Čaglina 1930. Crnković 1907. iz Planine kod Divljake (Vrbovsko). Dumić 1940. iz Bosne. Gasić 1941. iz Ovčareva kod Travnika. Hip 1907. iz Svilne. Jakus 1948. iz Pazina. Jelić 1940. iz Ruševa. Kopecki 1890. iz Kadanovaca, Čeh. Malunović 1924. iz Graca kod Pleternice. Milković 1920. iz Like. Miloš 1930. iz Požege, starinom iz Like. Novosad 1885. iz Poljske. Šuba 1932. iz Ježevika. Tekovčić 1928. iz Zvečeva, starinom iz Slovenije. Vrbanac 1930. Žiroš 1919. iz Razbojišta. Ime Sovski Dol spominje se prvi puta u prošlosti 1545., dakle prvih godina turskoga vladanja, kada su Turci sastavljali svoje prve poreske knjige. Ime dolazi zapisano u današnjem književnom obliku, a ne iskrivljeno »Šehovski Dol«, što je neke zavelo, te su mislili, da su selu dali ime tek Turci, i da to ime znači Gospodarov Dol.4 Sigurno je, da je ime Sovski Dol bilo u upotrebi i prije dolaska Turaka kao zajedničko ime za više zaselaka u istočnom dijelu ruševačkoga vlastelinstva ili gospoštije. To su zaseoci: Dvorišće i Završje, koji se spominju već 1422., 1428., 1481. i 1482., zatim Janković (1545). 1950. ima selo 230 kuća, od toga je 107 kć. prastanovnika, 14 kuća doseljenika iz vremena oko 1695., 72 kuće doseljenika 1702-1880., 37 kć. najnovijih doseljenika (Hrvata, Slovaka i dr.) 1881-1950. Od 811 st. 411 st. jesu prastanovnici, 300 potomci starijih doseljenika Hrvata (1695-1880), a 100 noviji doseljenici (1881-1950). Prema tome su se u ovome selu razmjerno vrlo dobro održali prastanovnici i potomci starijih hrvatskih doseljenika. To uostalom svjedoči i dosta dobro sačuvan govor slavonskih starinaca, kao što smo već gore kazali. Broj kuća u prošlosti: 1702. 24 kć, 1746. 42 kć, 1758. 51 kć, 1780. 60 kć, 1849. 48. kć. Broj stanovnika u prošlosti: 1769. 522 st., 1780. 556 st., 1802. 617 st., 1832 496 st., 1849. 375 st., 1900. 473 St., 1931. 811 (!) st. * KP 29.
359
48. PAKA
Rodovi prastanovnika x-1702. Borevac (Borovac) 1702-X. 1723-1780. 4 kć, 1950. 10 kć, 1760. 50 st., 1950. 48 st. Medilović, (Medelović, Medulović, Melidović) 1702-X. 1760. 2 kć. 20 st., 1950. 6 kć. 20 st. Vidaković 1702-X. 1723-1760. 5 kć, 1950. 10 kć, 1760. 77 st., 1950. 39 st.
Rodovi doseljeni za turskog vladanja u 16. i 17. st. Babić 1702-X. 1950. 2 kć, 8 st. Bojković 1702-1803. 1702. 4 kć, 1723. 3 kć, 1785. 2 kć. Bošnjak 1702-1785. 1702. 5 kć, 1723. 6 kć, 1755. 3 kć. Bredar (Berdar, Prdić) 1702-1731. Habjanović 1702-1755. 1702. 4 kć. Ognjanović (Ognjenović) 1702-X. 1702. 2 kć, 1755. 5 kć, 1785. 7 kć, a 1950. 10 kć, 27 st.
Rodovi doseljeni 1702-1850. Bilajac (Bilany) 1803-X. 1950. 13 st. Bojanić 1723-1755. Ćirić 1755-1803. Diaković 1723-X. 1950. 4 st. Jurišić 1785-1846. Knežević 1844-X. 1950. 13 kć, 59 st. Koblar 1803-1846. Ljubojević 1755-1785. Mitrović 1755-X. 1950. 6 kć, 18 st. Mlađenović 1741-X. 1950. 2 st. Pejčić 1755-X. 1950. 2 kć, 9 st. Sekulić 1785-X. 1950. 3 kć, 15 st. Tomić 1803-X. 1950. 4 kć, 18 st. Vojnović 1755-1785. 2 kć. Vučinović 1755-1803. Vučković 1785-X. 1950. 6 st.
Obitelji s kratkim boravišten 1702-1850. 1702. Dragojević, Đurić, Manojlović, Nikolić, Tadijanović. 1723. Čomljanović, Dmitrović, llić, Kovač. 1727-1731. Ablanović,. Jagodić, Komljenović, Pečurlija, Sarajlija, Zoraklija. 1755. Asperganović, Milašinović, Omerović, Vukosavljević, Zvonar. 1785-1803. Begović, Marković, Stojačić, Zubović. 1846. Bucković, Saček, Vinković.
Obitelji doseljene 1851-1950. Basarić 1890. iz Like. Branković 1920. iz Čenkova. Cvjetković 1930. Čubela 1920. iz Hercegovine. Filipović 1907. Gajić iz Čenkova odn. iz Srijema. Josip ović 1898. 360
Klikić 1879. iz Odvoraca. Polašek 1900. iz Moravske. Puklavac 1852. iz Slovenije. Radičević 1940. iz Djedine Rike. Radišić 1940. Radosavljević 1919. iz Čenkova. Paka se prvi put spominje 1281. i u njoj više malih plemića. Sastojala se od više zaselaka: Mala Paka kod crkve sv. Katarine (današnja Paka), Mala Paka kod crkve sv. Emerika ili Imre (danas Imrevci), Kindrova Paka i Kraljevska Paka. 1310. dolazi Paka u vlasništvo gospoštije Nevna (Levanjska Varoš), koja gospoštija 1446. daje dio zemljišta u Paki svome dvorskom krojaču Tomi Krojaču (Sartor, Szabo) kao predijalcu ili slobodnjaku.5 1545. prema turskom poreskom popisu Paka ima dvije mahale i 16 kuća. Knez je ovdje Ivaniš Trbojević.6 Današnje stanovništvo Pake sastoji se od četiri skupa (1950.): 1. Hrvati potomci rodova iz predturskih vremena 107 st., 2. Srbi potomci doseljenika za turskoga vladanja (po predaji iz Bosne) 35 st., 3. Hrvati i Srbi potomci doseljenika u XVIII stolj. i u 1 pol. XIX stolj. 146 stan., 4. Hrvati, Srbi i dr. doseljenici u prošlih sto godina - 95 st. Od 100 kuća 1950. 7 njih ima samo 1 st., 3 kuće po 2 st., 7 kuća po 3 st. Prema to me, velik broj kuća ne znači danas i veliko selo! Danas na jednu kuću otpada prosječno 3-4 st. 1760. u Paki na jednu kuću otpada poprečno 14 st., a 1849. - 9 st. 1760. znalo je biti u jednoj kući čak 15 — 21 st., ali je većina kuća imala 9—11 st. 1849. u 14 kuća ima 1—5 st., u 17 kuća ima 6-14 st., a u pojedinim kućama ima 19, 20, 22, 24 st. 1849. od 303 st. za posao je doraslo 65 st. (u dobni od 20 — 60 godina). Broj je stanovnika u raznim godinama bio ovaj: 1832. 349 st., 1866. 296 st., 1931. 430 st., 1950. 383 st.
49. IMREVCI
Rodovi i obitelji prastanovnika x-1702. Erdelić 1702. 3 kć. Fržuljević (Frga) 1702-X. 1760-1797. 2 kć, a 1950. 12 kć. 44 st. Galović 1702. Kovačević 1702-X. 1702-1797. 2 kć, 1950. 10 kć, 40 st.
Rodovi doseljeni 1702-1850. Bošnjak 1702-1797. 1702. 6 kć. Ivančić 1803-1931. Jakobović 1847-X. 1950. 5 kć, 22 st. Jovanović 1803-1846. Matić 1755-X. 1950. 3 kć, 12 at, Milosavljević 1755-X. 1950. 3 st. Paulić 1740-X. 1950. 5 kć, 19 st. Peču(r)Iić 1760-X. 1950. 1 kć, 4 st. Petrović 1846-X. 1950. 5 kć, 20 st. Radišić (Radičić) 1755-1803. Subotić 1803-X. 5 6
DAZ NRA 571 n. 10; 576 n. 13, 15, 16; 649 n. 14; 1553 n. 79. BVA T. D. n. 243.
361
Obitelji, koje su kratko živjele u selu 1702-1850. 1702. 1723. 1755. 1785. 1803.
Tomašević, Vučković. Milčević. Mudašević, Novoselac. Đermanac, Đurđević, Ivković, Lončar, Rađojević. Gacić.
Obitelji doseljene 1851-1950. 1864. Gavrić, Kohl, Kožar, Lovrić, Šimić. Barić 1930. iz Bosne. Drakulić 1870. iz Like. Đuretić 1940. iz Sovskoga Dola. Kulešić (Kulišić) 1919. iz Bosne. Miletić iz Bosne 1894. Mirosavljević 1930. iz Bosne. Stojić 1886. iz Vilić-sela odn. iz Like. Tišma 1830. iz Borevaca. Tomašević 1899. iz Slatinika. Zec 1930. iz Travnika u Bosni. Ovo se selo od XIII-XV stolj. zove Mala Paka ili Pačica kod Sv. Imre po mjesnoj župskoj crkvi sv. Emerika. (Njezine su se ruševine još nedavno vidjele.) Turski poreski popis 1545. daje selu ime ImrevciJ kako ga i danas zovu seljani i ljudi susjednih sela. Prema tome naziv »Imbrijevci« dolazi od neznanja i samovolje školo vanih ljudi. U selu žive Hrvati i Srbi. Hrvata starinaca tj. potomaka Hrvata iz predturskih vre mena ima 84 (1.950).). 86 st. jesu potomci doseljenih Hrvata i Srba od 1697-1850., a 66 jesu doseljenici od 1851-1950. Prema tome dobra trećina jesu sačuvani starinci, a to je dosta povoljno. Selo ima 1702. 12 kć, 1746. U kć, 1780. 10 kć, 1849. 19 kć, 1950. 61 kć. Broj stanovnika: 1832. 242 st., 1866. 137 st., 1931. 259 st., 1950. 236. st. 1760. u 3 kuće ima 15 st., u 1 kući 13 st., u 2 kuće po 9 st., 1849. u 6 kuća ima preko 10 st., u 13 kuća ispod 10 st.
50. DOBROGOSĆE
Doseljenici za turskog vladanja, prije 1702. (B)račević 1702-1803. Đamjanović 1702. Gruičić 1702. Kojić 1702. 2 kć. Lakić (Lukić) 1702-1727. 1702. 3 kć. Lazarević 1702. 4 kć. Marković 1702. Mihalović 1702. Milovanović 1702. Mohačanin-Plavša (Plavišić) 1702-1785. Radunković 1702. 7
362
Ondje.
Doseljenici 1702-1850. 1721. Ognjanović (-1755, 2 k ć ) , Smoljanović, Vukašinović, Vuković. 1727. Karadzic (-1755, 2 k ć ) , Kuzmanović (-1803, 2 kć). 1741. Jovičić (-1931), Lončarević (-1755.), Vidojević (-1803.), Vrač(ević) Marić 1741-X. 1846. 4 kć, 1950. 8 kć, 28 st. Đukić 1755-X. 1755. 2 kć, 1950. 4 kć, 21 st. Stjepanović (Stevanović) 1755-X. 1950. 3 st. 1753. Mikić (-1803.), Nebrig (ov)ić (-1803, 2 kć), Šiša. 1753. Petrović (-1803.), Savić (-1846.). Mitrović 1785-X. 1950. 2 kć. 8 st. Stojaković 1785-X. 1950. 4 st. 1785. Pejčić (-1931.), Stanić, Zignić. 1797. Banić. Vukosavljević 1803-X. 1950. 2 kć, 7 st. Momčilović 1846-X. 1950. 3 st. 1846. Ivanović, Jakobović.
(-1803).
Doseljenici 1881-1950. Drakulić iz Imrevaca 1870. odn. iz Like. Đurđević iz Latinovaca 1910. Kostadinović iz Borevaca 1940. Košuba iz Vlatkovca odn. iz Češke 1920. Kukulj iz Korduševaca 1943., onamo se vratio (starinom iz Like). Lujić iz Čenkova 1890. Mirosavljević 1900. Pomer iz Čaglina odn. iz Moravske 1940. Prodanović 1930. Puhalović iz Sibokovca 1930. Dobrogošće (Dobrogošte) se prvi put spominje 1347. kao posjed malih plemića, koji su po selu imali ime Dobrogošćani ili »od Dobrogosća«. Ovdje su tada živjeli Hrvati katolici, koji su se održali i prvih godina turskoga vladanja. 1545. zapisano je Dobrogošte u turskim poreskim knjigama.8 Zbog okrutne turske uprave staro je hrvatsko stanovništvo nestalo, pa su selo naselili Srbi, koji su prema predaji došli iz Bosne. Od tih starih srpskih obitelji nije se do danas nijedna održala. Od velikog broja srpskih obitelji, koje su ovamo selile od 1702-1850., do danas živi samo 7 obitelji sa 64 st. Noviji doseljenici čine 10 obitelji s 45 st. Selo ima 1702. 12 kć, 1758. 16 kć, 1849. 18 kć, 1950. 28 kć. Stanovnika ima 1849. 127, od toga 30 sposobnih za posao; 1900. 136 st., 1950. 109 st. 1849. u 10 kuća živi 3-5 st., u 8 kuća 6-13 st., a 1950. u svim kućama 1-6 st.
51. MIGALOVCI
Obitelji doseljene 1697-1702. 1702. Bošnjak (Bosanac), Bosiljčić, Čegović, Dražić, Fajđa (Vajda), Horvaćanin (-1741.), Ivanović, Jovanović (-1721.), Jovičić, Miličević (—1721.), Milivojević, Milosevic (Milešević) (-1785.), Petković, Radojčić (-1721.), Raš(č)ević (-1891.), Uskoković, Vukmanović. 8
Ondje. - DAZ NRA 576 n. 13.
363
Obitelji doseljene 1702-1721. Radonić 1721-X. 1950. 6 kć, 25 st. Radosavljević 1721-X. 1950. 5 kć, 25 st. 1721. Izibaltić 2 kć, Milovuković, Rađošević, Sarajlija, Vučinić.
Obitelji doseljene
1721-1862.
Cvetković 1755-X. 1950. 5 kć. 26 st. Đukić 1785-1803. Đurakić 1755-1891. Đurić 1803-X. 1950. 3 kć, 11 st. Gruber 1862-X. 1950. 4 kć, 10 st. Jerković 1755-1901. Koviljčić 1785-X. 1950. 2 kć, 15 st. Milekić 1846-X. 1950. 3 st. Milinović 1741-1785. Mišljenović 1755-1803. Mrđenović 1755-X. 7 st. Petrović 1803-X. Stjepanović 1755-X. 1950. 8 kć, 37 st. Šimrak 1741-X. 1950. 1 st. Vukosavljević 1755-1895. Vuksanović 1846-X. 1950. 6 st. 1741. Cvrakić. 1755. Milijević, Manđić, Slavujić. 1755-1785. Nimčević. 1785. Brestovac, Korisnić, Mitrović, Solaković. 1803. Novaković. 1846. Radišić. 1846-1862. Panković (Panjak), Ševerčić (Ševerljuga).
Obitelji doseljene 1862-1950. Brisuda 1907. iz Erdutke u Slovačkoj. Bujan 1901. iz Gorskoga kotara. Cvjetličanin 1920. iz Like. Despotović 1940. Florek 1892. iz Zakamena u Slovačkoj. Jakobović 1930. Kiš 1918. iz Poreča. Komadina 1894. iz Mrkoplja. Komarić iz Sovskoga Dola. K o m p a r 1930. Košjar 1903. iz Slovačke odn. Brazilije. Kotrla 1928. iz Kaptola. Kovaler 1919. iz Slovačke, kamo se vratio. Kurnjavka 1910. iz Zakamena u Slovačkoj. Lašak 1903. iz Zakamena u Slovačkoj. 1950. 3 kć. 13 st. Lukac 1906. iz Erdutske u Slovačkoj. Mance 1894. iz Vrbovskog. Matković 1945. iz Brodske Posavine. Mišović 1908. Slovak iz Rudne u Madžarskoj. Modrinić 1920. Mrekaj 1895. iz Zakamena u Slovačkoj. Mroček 1902. iz Erdutke u Slovačkoj.
364
Mudronj 1909. iz Krušetnice u Slovačkoj. Oleš 1893. iz Zakamena u Slovačkoj. Pacina 1897. iz Moravske. Pataki 1890. iz Erške u Madžarskoj (Vespr. žup.). Rastija 1923. iz Podravine. Sajfert 1925. iz Čaglina. Stjepanek 1900. iz Zakamena u Slovačkoj. Strbenac 1932. Šimurda 1907. iz Lomne u Slovačkoj. Vilupek 1904. iz Krušetnice u Slovačkoj. Vranješ 1922. iz Like. Zatko 1895. iz Trenčinske županije u Slovačkoj. Žarić 1928. iz Zoljana. Migalovci se spominju 1422., 1450. i 1498? U turskom poreskom popisu iz g. 1545. dolaze i Migalovci (8 kć). Ime su naselju dali njegovi stari stanovnici Hrvati katolici, koji ovdje žive i za sve vrijeme turske uprave. Oni su izginuli i nestali zacijelo u krvavoj borbi za oslobođenje Slavonije od Turaka 1687—1697. U opu stošeno njihovo selo došli su bosanski Srbi g. 1697., koji su se pridružili vojsci princa Eugena Savojskoga nakon njezina neuspjela vojevanja u Bosni i povlačenja u Sla voniju. Od doseljenih 17 srpskih obitelji većina je dosta brzo izumrla, neke su se samo — dulje održale, a posljednja je izumrla obitelj Raščević na koncu prošloga stoljeća. Kao što je vidljivo iz gornjega popisa stanovništva, na pusta ognjišta sele iz bliza i daleka nove srpske obitelji, tokom XVIII i XIX stolj. Od njih se polovica održala, a samo neke i — razgranjale, dok je cijela polovica obitelji za kraće ili dulje vrijeme izumrla. To je bio razlog, te je na koncu XIX i na početku XX stolj. do selilo u Migalovce oko dvadesetak slovačkih obitelji, koje danas čine otprilike polo vicu sela. U isto vrijeme doselilo se i nekoliko hrvatskih i srpskih obitelji. 1950. 167. st. jesu potomci doseljenika 1702-1862., a 347 st. jesu doseljenici 1862-1950. Selo ima 1702. 17 kć, 1758. 27. kć. 1849. 31 kć. 1950. 95 kć. Broj stanovnika: 1849. 209 st., 1900. 268 st., 1931. 528. st., 1950. 514 st. 1849. u 5 kuća ima 11-18 st., u 11 kuća ima po 6-10 st., u 15 kuća ima 2-5 st. Od 209 st. samo je 61 st. dorastao za posao (20-60 god.).
52. IVANOVCI
Rodovi doseljeni 1702-1850. Blagojević 1753-X. 1753. 3 kć, 1950. 10 kć, a 35 st. Lemaić 1846-X. 1950. 2 st. Ognjenović 1785-X. 1950. 2 st. Savić 1753-X. 1950. 7 kć, 27 st. Stanković 1753-X. 1950. 5 kć, 21 st. Stojaković 1753-X. 1950. 5 kć, 21 ?t.
Obitelji doseljene 1702-1850. 1702. 1721. 1753. 1803. 1846. 9
Bandalo, Dabić, Sanić, Vujičić. Petrović, Radušinović, Vojnović. Horvat, Janković, Nikolić, Ranisavljević, Vuković (-1785.). Tadić. Macura. Ondje 558 n. 13; 604 n. 35; 794 n. 18.
365
Obitelji doseljene 1850-1950. Basarić 1940. iz Like. Branežac 1930. Gvojić 1940. Milosevic 1940. Pl.avšić 1940. Ivanovci u kasnom srednjem vijeku vjerojatno pripadaju vlastelinstvu, koje ima svoje sjedište u Djedinoj Riki. I tada i prvih godina turskoga vladanja stanuju ovdje Hrvati katolici, kako se to vidi iz turskog poreskog popisa 1545. U kasnije vrijeme turske uprave ovdje su vjerojatno živjeli muslimani, kao i u Djedinoj Riki, koji su nakon oslobođenja Slavonije od Turaka 1687. preselili u Bosnu. Oko 1700. doselio je u puste Ivanovce Blagoje Latinovčanin ili Sanić iz Latinovaca, možda praotac roda Blagojevića. S njim su došle još tri obitelji, koje su doskora nestale. Kasnije doseljeni rodovi 1702—1850. činili su i prije i danas kičmu sela: 1950. žive u 28 kuća sa 106 st. Noviji doseljenici 1850-1950. imaju 6 kć i 23 st. Iako je velik broj ranije doseljenih obitelji brzo izumro, ipak je omjer između ranije i kasnije doseljenih rodova odn. obitelji danas povoljan, tj. 5 :1. Broj kuća tokom XVIII i XIX st. kretao se od 11-17, a 1950. narastao je na 34. Broj stanovnika: 1849. 107 st., 1900. 145 st., 1931. 175 st., 1950. 129 st. 1849. živi u 1 kući 30 st., u 3 kć, 10-16 st., u 4 kć. 6-9 st., u 6 kć, 2-5 st.
53. VELIKI BILAC
Prastanovnici x-1702. Bodovi: Lukačević 1702-X. 1950. 7 kć, 20 st. Stipanović (Stanković) 1702-1755. 1755. 4 kć. Obitelji: 1702. Andrijević, Martinović.
Doseljenici u doba turskoga vladanja u X V I i X V I I stolj. Bod: Mihajlović 1702-X. 1950. 3 kć. 13 st. Obitelji: 1702. Bošnjak(ović)
(Kuzurović). Ilić, Miličević, Milovanović, Negomirović.
Doseljenici 1702-1850. Bodovi: Antunović 1755-X. 1950. 5 kć, 19 st. Basarić 1785-X. 1950. 5 kć. 22 st. Franić 1755-X. 1950. 2 kć, 6 st. Jakobović (Jakovljević) 1721-X. 1950. 4 st. Kragojević 1755-1846.
366
Marić 1721-1935. Matijević 1755-1803. Mrđenović 1785-X. 1950. 5 kć, 25 st. Novaković 1755-1846. Radosavljević 1755-1846. Stanisavljević 1755-X. 1950. 7 kć, 33 st. Vukosavljević 1755-1803. Zdjelarović (Zdilarović) 1785-X. 1950. 2 kć, 10 it. Obitelji: 1721. 1755. ]785. 1803. 1846.
Čočić, Đačić, Filipović, Gojković, Milanković (-1755.), Milovuković, Nikolić. Bartulovie, Marković, Petrović, Vuković. Buturac. Gutić, Ivanešević. Kolundžić, Lazić.
Noviji doseljenici 1850-1950 Cvjetković 1919-X. iz Djedine Rike. Čorak iz Like. Kovačević 1940. K u r t a k 1930. Majetić 1940. Pavlović 1940. Petrović 1940. Prođanović 1930. Protić. Topalović (Topalušić) 1930. Tišina 1940. Uičebrka 1930. Veliki Bilač, kao i Mali Bilač, potkraj srednjega vijeka jest sastavni dio vlaste linstva, koje ima svoje sjedište u Djedinoj Riki. Oba se Bilča prvi put spominju 1544., kad djedorički plemići Grapski traže kod cara u Beču potvrdu na svoje izgubljene posjede u Slavoniji. Slijedeće g. 1545. novi gospodari Turci sastavili su popis stanovnika Bilča ili Bijoča za svoje poreske knjige. Iz toga se popisa vidi, da su svi stanovnici Bilča, kao i ranije, samo Hrvati katolici. Od tih starinaca Hrvata preživjele su tursko vladanje samo četiri obitelji odn. roda: Lukačević do danas, a Stipanović do 1755., dok su obitelji Andrijević i Martinović izumrle brzo iza 1702. 1950. ima starinaca Hrvata 20 st. Kako je hrvatsko stanovništvo u Velikom Bilču za turskoga vladanja oslabljeno i prorjedeno, doselilo je ovamo 6 srpskih obitelji, od kojih se do danas održao jedino rod Mihajlović, koji 1950. ima 13 st. Od g. 1702-1850., dakle kroz podrug stoljeća, doselilo je u Veliki Bilač iz bliza i daleka 13 rodova i 16 obitelji Hrvata i Srba. Doseljene su obitelji vrlo brzo izu mrle, rodovi su se držali dulje, a do danas se održalo 7 rodova, koji 1950. imaju 119 st. Od 1850-1950., dakle kroz posljednjih stotinu godina, došlo je u selo veći broj obitelji, od kojih se do 1950. održalo 12 sa 67 st. Prema tome u ovom selu prevlada vaju stariji doseljenici, a ne noviji, kako je to u mnogim okolišnim selima. Veliki Bilač ima 1702. 10 kć, 1760. 23 kć, 1849. 18 kć, 1950. 57 kć. Stanovništvo: 1832. 262 st., 1849. 203jst., odjtogajza posao sposobnih (od 20-60 g.) 43 st.; 1900. 216 st., 1931. 240 st.,'1950. 225 si. 1849. u 1 kući (Lukačević) živi 33 st., u 5 kuća 10-16 st., u 12 kuća ispod 10 st.
367
U Ruševačkom kraju bilo je 1950. 3492 st., od toga: 814 ili 23°/o potomaka prastanovnika 1341 ili 38,5% potomaka starijih doseljenika 1337 ili 38,5% potomaka novijih doseljenika. Prastanovnici su se dobro održali u Ruševi 2 6 % , u brdovitom i siro mašnom Sovskom Dolu čak 5 0 % , u Paki 2 8 % . U većini ih sela uopće nema, ali, zbog vrlo zadovoljavajućeg broja u rečena/ tri sela, prosjek je ipak — obzirom na ostalu Slavoniju — zadovoljavajući, iza buekoga kraja najbolji u Požeštini. Razlog je tome zabačenost kraja, udaljenost od lošega utjecaja grada. U nekim selima nema prastanovnika zato, što su ona teško stradala u doba1 turskoga vladanja osobito prigodom oslo bađanja od Turaka. U tim su se selima dobro održali stariji doseljenici, Hrvati i Srbi. Tako u Djedinoj Riki 7 3 % , u Paki 4 7 % , Velikom Bilču 5 3 % , Ivanovcima 8 1 % , Dobrogošću 5 8 % . Malo ima potomaka starijih doseljenika u Ruševi 1 1 % , Sovskom Dolu 3 5 % , Migalovcima 3 3 % . Prosjek je — obzi rom na broj prastanovnika — zadovoljavajući, jedan od najboljih u Po žeštini. Razlog je tome, i opet, zabačenost i siromaštvo ovoga brdovitoga kraja. Pa ipak, postoji i izumiranje rodova i smanjivanje broja prastanovnika i starijih doseljenika. Izumrli su rodovi: u Ruševi Avančević, Kraljić, Prnjarović, Ružić, Tičić, Višnjić, Durić (Šimić), Jakobović, Odvorčić, Popović, Zulić (11); u Djedinoj Riki Berić, Petranović, Tomić (3); u Sovskom Dolu Kusetić, Lovrić, Šimić, Lukičević (4); u Paki Bojković (1); u Imrevcima Ivančić, Jovanović, Radišić (3); u Dobrogošću Bračević, Mohačanin, Kuzmanović, Jovičić, Pejčić (5); u Migalovcima Milo sevic, Raščević, Đurakić, Jerković, Vukosavljević (5); u Ivanovcima 0; u Velikom Bilču Kragojević, Marić, Novaković, Raidosavljević (4). Od 1760. do 1950. smanjio se broj prastanovnika i starijih doseljeni ka: u Ruševi od 475 na 224, u Djedinoj Riki od 86 na 144 (porast!!!), u Sovskom Dolu od 522 na 462, u Paki Hrvati od 147 na 107. Prosjek novijih doseljenika u Ruševačkom kraju posve je jednak prosjeku starijih doseljenika, što je već samo po sebi povoljno, po gotovo u usporedbi s drugim krajevima Požeštine. (Jedino je prosjek Brestovačkoga kraja još povoljniji, zbog većega broja tamo naseljenih Srba!) U pojedinim selima nastanjeni su noviji doseljenici ovako: u Ruševi čak 6 3 % , u Djedinoj Riki 2 7 % , u Sovskom Dolu tek 1 2 % , u Paki 2 4 % , u Imrevcima 2 7 % , u Dobrogošću čak 4 2 % , u Migalovcima (Slovaci) čak 6 7 % , u Ivanovcima tek 1 9 % , u Velikom Bilču 3 0 % . Iako siromašna brda Ruševačkoga krajaf nisu baš privlačna za razne nove doseljenike, Ruševa i Migalovci jesu izuzetak: ovdje je broj novijih do seljenika veći čak i od prosjeka Požeštine, jer je zemljište u ta dva sela plodnije nego li u susjednim selima. No ima još jedna istina: mnogi su doseljenici presiroma^sni, a da bi mogli kupiti zemlju u požeškom rav nom polju, pa je zato kupuju u brdima Ruševačkog ili Bučkog kraja! 368
H r v a t i R u š e v e , Sovskog Dola, P a k e i I m r e v a c a govore ikavojekavskim g o v o r o m ( d i t e , djeca) i s t a r i m n a g l a s k o m , jer su p r a s t a n o v n i c i , a H r v a t i D j e d i n e R i k e j e d n a k i m g o v o r o m i n o v i m n a g l a s k o m , jer su do seljenici djelomično iz L i k e , a djelomično zacijelo iz Bosne. Stari se , n a g l a s a k u novije v r i j e m e sve više gubi zbog utjecaja doseljenika i tješnjih veza sa selima p r e m a sjeveru i z a p a d u . Srbi g o v o r e ijekavskim g o v o r o m k a o i njihovi s u n a r o d n j a c i u ostaloj Slavoniji, ali u p o g l e d u naglaska imaju svojih p o s e b n i h govornih osobina.
CAGLINSKI K R A J 54. CAGLIN Prastanovnici x - 1 7 0 2 . Benić 1702-X. 1760. 2 kć, 29 st. 1950. 3 kć, 10 st. Damjanović 1702. Filić 1702-1857. 1760. 4 kć, 21 st. Ivanešević 1702. Knežević (Knezović) 1702-1740. Miljanović 1702. Pečurlić (Pečurlija) 1702-X. 1760. 2 kć, 17 st. 1950. 3 kć, 12 st. Tomičević 1702-1854. 1760. 9 st. Stariji doseljenici 1 7 0 2 - 1 8 5 0 . Antolović 1748-1751. Antunović 1758-1773. 1760. 2 kć, 12 st. Balešić 1751-1803. 1760. 2 kć, 7 st. Blažević 1773-1803. Bošnjak 1702. Brizar 1751-1848. 1760. 2 kć. 16 st. Budimirović-Vrsak 1702-1740. Ciganin 1735-1764. Dokić 1740. Franić 1803. Galić 1751-1773. Kočić 1735-1740. Kolesarović 1735-1852. Marjanović 1735-1740. Marković 1735-X. 1760. 5 st. 1950. 3 kć. 10 st. Matičević 1740-1849. 1760. 16 st. Matijanović 1735. Matijević 1735-1760. 4 st. Medvedović 1751-X. 1760. 11 st., a 1950. 2 st. Mihatović 1760. 2 st. Miličević 1735-1740. Milosevic 1760. 5 st. Miiovuković 1702. Mišković 1773. Nuić 1773-X. 1950. 4 kć, 14 st. Pavlović 1760. 11 st. Porieanac 1803. 2 4 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
369
Prodanović 1706-1740. Radetić (Radelić) 1758-1803. 1760. 2 st. Ramljak 1758-1773. 1760. 5 st. Sablić 1760-X. 1760. 5 st., a 1950. 6 st. Slepac 1740. Slišković 1758-1803. 1760. 8 st. Stipanović 1758-1857. 1760. 10 st. Su(h)ar 1758-1764. 7 st. Teofanović 1740. Tomić 1850. Topalušić 1758-X. 1760. 12 st. 1950. 8 kć, 24 st. (Topalovci selo 1413!) Tudujević (Tutnjević) 1735-1764. 1760. 2 st. Veber 1849. Vilenčić 1758-1764. 3 st. Vukosavljević 1735-1740. Zaharija (Zaharić) 1751-1764. 1760. 6 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Abramović 1850. Albert 1905. iz Erdutke u Slovačkoj. Bardač 1903. iz Slovačke. Beker 1885. Bertol 1939. Ods. u Pleternicu. Bezjak 1945. iz Zdenkovca. Bognar 1921. iz Terezovca odn. Madžarske. Borčić 1940. iz Like. Briš 1910. iz Jelisavca odn. Poljske. Brkić 1896. iz Našičke Breznice. Cabadaj 1903. iz Trenčina u Slovačkoj. Crnković 1921. iz Skradina. De Augustino 1919. iz Zoljana. Demš. Đurina 1904. iz Slovačke. Gajio. 1930. iz Like. Garilović 1890. Golik 1930. iz Like. Gomerčić 1916. iz Like. Grabovac 1936. prizetio se. Hatala 1936. iz Jelisavca. Hrčka 1908. iz Slovačke. Humplik 1936. iz Slovačke. Kačarik 1888. iz Vajčove u Slovačkoj. Katranček 1909. iz Milanluga odn. iz Orave u Slovačkoj. Klikić 1903. iz Pake. Krajtner 1875. iz Galicije (Poljska). Kraljek 1893. iz Markovca odn. Slovačke. Krha 1920. iz Kneževca. Kristek 1912. iz Jelisavca odn.. Orave u Slovačkoj. Kuharček 1910. iz Poljske. Kukić 1907. Lazar 1883. iz Darde u Baranji. Lukas 1910. iz Orave u Slovačkoj. Ltikašek 1905. iz Orave u Slovačkoj. Marinjak 1928. iz Miljevca u Podravini odn. iz Kneževca u Slovačkoj. Marković I I . 1924. iz Londžice. Matoš 1939. iz Ljeskovice odn. Đurđenovca. Mičević 1890. iz Djedine Rike. Miluković 1896. iz Bjeliševca.
370
Mlinarik 1908. iz Slovačke. Pamer 1899. iz Darde u Baranji. Pavlović I I . 1834. iz Požege. Ođs. Plesa 1942. iz Zdenkovca odn. Donjega Kosinja u Lici. Poljak 1908. iz Erdutke u Slovačkoj. Postreljeni 1934. iz Ruševe odn. Slovačke. Rilko 1926. iz Lonđžice odn. Poljske. Sarajlić 1900. iz Mitrovca. Senteš 1932. iz Požege. Sporenski 1906. iz Punitovaca. Stnhli 1917. iz Josipovca. Šagovac 1921. iz Šagovine pekar. Šifran 1910. iz Slovačke. Šipec 1898. iz Darde u Baranji. Šnajder 1912. iz Staroga Sivca u Bačkoj. Št 'asny 1941. iz Buka odn. ČSR. Štefančić 1942. Ods. Štifter 1942. iz Jelisavca odn. Slovačke. Štinc 1909. iz Krndije odn. Slovačke. Šulc 1889. iz Eminovaca. Tepšić 1926. iz Banije. Thais 1927. iz Tekića. Ods. Vareha 1903. iz Slovačke. Večerik 1890. iz Orave u Slovačkoj. Vidaković 1900. iz Djedine Rike (mlin Baćur). Vilupek 1934. iz Migalovaca odn. Slovačke. Vuković 1919. iz Pleternice. Ods. u Ruševu. Urban 1932. iz Latinovaca. Zavada 1919. iz Jelisavca odn. Slovačke. Žager 1917. iz Našica odn. Slovenije. Caglin se spominje 1434., 1453., 1470., 1488. i 1489. kao posjed plemića Veličkih i Bekefija. Iz dokumenta od g. 1435. zna se, da je Caglin trgovišta s 2 građanske i 44 kmetskih kuća. U najstarijem turskom poreskom popisu piše, da Caglin zajedno sa selom Srednjom Vaši i pustim Topalovcem ima 1545. 33 kuće.1 Za turskoga vla danja žive ovdje prastanovnici Hrvati katolici. Neki su od njih preživjeli tursku vlast. Kako je selo u ratu za oslobođenje od Turaka dosta stradalo, došlo je ovamo oko 1700. nekoliko srpskih obitelji, koje su se samo kratko održale. 1950. ima samo 22 potomka prastanovnika. 56 potomaka starijih doseljenika, 502 ili 86°lo novijih doseljenika, ponajviše Slovaka. Broj kuća: 1746. 14, 1760. 37, 1780. 39, 1866. 31, 1950. 151. Broj stan.: 1760. 363, 1780. 250, 1866. 202, 1900. 347, 1931. 628, 1950. 580. 1760. u 10 kuća živi 10-16 st., u 27 kć. 2-9 čeljadi.
55. MILANLUG
Doseljenici 1905-1950. Bolek 1927. iz E r d u t k e u Slovačkoj. Branežac 1923. iz Duboke. Briš 1918. iz Sole u Poljskoj. Burivoda 1922. iz Ljeskovice. Čubela 1935. iz Hercegovine. Dundović 1914. iz Like. Durđević 1922. iz Duboke. 1 DAZ NRA 571 n. 10; 778 n. 2 1 . - Bbsendorfer, Crtice 126. - BB 8. - BVA T. D. 243. - Buturac, Požeški isusovci i kutjevačko vlastelinstvo.
371
Đurina 1906. iz Zoljana odn. Brazilije odn. Slovačke. Falašta 1910. iz Jelisavca odn. Slovačke. Ferhatović 1946. iz Cazina u Bosni. Ods. u Čaglin. Frbežar 1925. iz Slovenije lugsr. Fumić 1921. iz Like. Hatala 1938. iz Jelisavca odn. Ugarske. Horvat. 1908. iz Krndije odn. Madžarske. Hovanjek 1908. iz Krndije odn. Slovačke. Kanisek 1921. iz Krndije odn. Slovačke. Katić 1946. iz Dalmacije. Ods. Klapšić 1928. iz Buka. Klobučar umir. službenik. Ods. u Ljeskovicu. Krauz 1909. iz Lukavca kod Tuzle, njem. podrijetla. Lašak 1946. iz Migalovaca odn. Slovačke. Lefler 1905. Ods. u Njemačku. Major 1935. iz Alaginaca odn. Madžarske. Ods. u Latinovce. Murat 1924. iz Amerike odn. Like. Nemet 1910. iz Amerike odn. Madžarske. Petrović 1923. iz Duboke. Plesa. Ods. u Čaglin. Pločinski 1946. iz Čaglina. Radosavljević 1922. iz Duboke. Roščić 1927. iz Zagreba. Oda. u Zagreb. Sabo 1928. iz Latinovaca odn. Madžarske. Sajfert 1919. iz Latinovaca odn. Madžarske. Semerot 1921. iz Šumanovaca. Skočir 1946. iz Slovenije, ugljenar. Slovi jak 1919. iz Poljske. Šabalić 1922. iz Dalmacije. Šinjor 1920. iz Čaglina odn. iz Tolne u Mađarskoj. Škovran 1923. iz Ljeskovice odn. Poljske. Škunca 1928. iz Kaptola odn. Dalmacije. Šnur 1908. iz Jagodnjaka u Baranji, njem. podrijetla. Šteger 1928. iz Zdenkovca odn. Slovenije. Tomljenović 1945. iz Like. Turk 1923. iz Migalovaca. Uzelac 1922. iz Like, stolar. Vertek 1916. iz Čaglina odn. Rusije. Zubović 1920. iz Barbate na otoku Pagu. Ime Milanlug dolazi po nekadanjem kutjevačkom vlastelinu Milanu Turkoviću i šumi Lug, koja se protezala na području današnjega sela Milanluga. Prve su kuće u selu građene 1905. To je vrijeme postanka sela. Prvi su doseljenici kupovali zemlju od vlastelinstva kutjevačkoga preko Ekskomptne banke u Zagrebu uz otplatu na 50 godina (dvije rate godišnje). Međutim, otplata je duga s lakoćom izvršena u doba Prvoga svjetskoga rata zbog devalvacije novca. Jedno je jutro zemlje kupovano po 500-600 Kruna. Prije kupovanja zemlje vršena je sječa šume. Jedan, stariji dio šume sjeklo je samo vlastelinstvo u vlastitoj režiji, a drugi, mlađi dio sjeklo je poduzeće >Našička d. d.«. Milanlug ima 1917. 109 st., 1931. 332 st., 1950. 289 st., 63 kć.
56. VUKOJEVCI To je selo, koje je nastalo posljednjih godina, uz cestu od Milanluga prema Bektežama, doseljavanjem stanovništva iz susjednih sela, a na krčevinama nekadašnje vlastelinske šume. 1950. žive tu ove obitelji: Borjanić, Butina, Dragičević, Dundović, fiaković, Gruber, Košić, Lazić, Radojčić, Simić, Stanković, Stevaiiović, Subić, Tiomir, Vučenović. 1950. ima 24 kć i 111 st.
372
57. LATINOVCI
Prastanovnici x-1787. Hrvati katolici, za turskoga vladanja vjerojatno dijelom prešli na islam, a dijelom ostali katolici. Muslimani su 1687. odselili u Bosnu, a katolici nestali u borbi za oslobođenje od Turaka.
Stariji doseljenici 1702-1850. Ačić 1741. Adžić 1758-1864. Anđelić 1758-1764. A(tla)gić 1702-1764. Belčanin ili Bošnjak 1701-1709. Berić 1702. Bilobrković (Belobrk) 1701-1887. Bojnović 1709-1764. Bošnjak 1702-X. 1950. 3 kć, 7 st. Cvetković 1740-1741. Ćelavi 1702. Dakić (Dabić, Dragičević) 1740-X. 1950. 3 st. Davidović 1740. Diak 1702-1764. Đorđević 1758-1764. Đukić 1740-1764. Đurđević 1741-X. 1950. 2 kć, 6 st. f>urieić (Đurađ Peić ili Đuričić-Peić) 1702. Gojstmirović 1740-1764. Ilić 1758-1764. Jamić (Janić) 1702-1709. Jovičić 1701-X. 1950. 2 st. Jurjević 1740. Kapraljević 1741. Ka (v) urin 1702-1709. Kovač 1735-1740. Lajtman 1709. Mihaljević 1740. Milivojević 1758-1764. Milojević 1758-1764. Milosevic 1740. Milovuković 1735-1740. Mitrić 1740-1764. Nikolić 1709-X. 1950. 2 kć, 7 st. Obuća 1702-1709. Pantelic 1709-1764. Peić 1701-1702. Petrović 1758-X. 1950. 5 st. Prikodravac (Prekodravac) 1702-1735. Pruntelić 1709. Račić 1758-1880. Radašinović 1709-1740. 2 kć. Radić 1709-X. 1950. 2 kć, 5 st. Radivojević 1758-1764. Radosavljević 1741. Saralić 1740. Savić 1701-1764. Dos. iz Treštanovaca. Savković 1758-1764.
373
Simić 1740. Sklizar 1702-1709. Slavac 1702. Stanić (Stanojčić) 1701-1773. Stanivuković 1758-1764. Stanković 1758-X. 1950. 3 kć, 15 st. Stojanović 1758-1764. Stojčević 1740-1764. Stojić 1740. Šarac 1702-1720. 1702. 2 kć. Troso 1709. Vukadinović (Vukasinović) 1702-1773. Vuković (Vukolić) 1740-1764. Vragović 1740. Zarić 1740.
Noviji doseljenici 1850-1950. Barbir 1946. iz Čenkova, zet. Begović 1890. iz sela Begovića (Kordun) lugar. Blanuša 1880. iz Like. Bogojević 1880. Brdarić 1910. iz Podravine. Gsanađi 1887. iz Madžarske. Damjanović 1880. iz Našičkoga Graca. Fabijan 1880. iz Madžarske. Gajić 1880. Gumbarević 1935. iz Podravine. Hohman 1900. iz Podravine. Komnenović 1880. Kotrljanović 1880. 1950. 6 kć, 25 st. Kotur 1935. iz Ciglenika odn. Jurkovca. Kukić 1880. Luptovski 1930. iz Pleterničkoga Graca. Lužajić 1900. Milekić 1880. 1950. 5 kć, 18 st. Miščević 1880. iz Gradišća. Pejnović 1900. iz Like zet. Poznić 1920. iz Našičkoga Graca. Prođanović 1880. iz Like. Radišić 1880. zet kod Kuzmanovića. Sabo 1900. iz Mađarske. Somer 19l0. iz Češke. Stojaković 1946. iz Ivanovaca. Švajhofer 1910. Ungar 1910. iz Beča. Urban 1890. iz Madžarske. Vidaković 1870. mlinar. Volf 1946. iz Slovenije. Vukosavljević 1920. iz Našičkoga Graca. Današnje selo Latinovci zvalo se u srednjem vijeku Krnjakovci. Spominje se 1413. i 1499. Spadalo je pod gradišćansko vlastelinstvo.2 Za turskoga je vladanja selo dosta stradalo, pa su opustošeni dio sela naselili pravoslavni Srbi. Stanovnici su tada podijeljeni u tri vjere: starosjedioci su katolici i muslimani, a doseljenici - pravo slavni. Vjerojatno je u to doba katolička mahala dobila ime Latinovci, a muslimanska i pravoslavna zadržala je ime Krnjakovci. Međutim, kod oslobođenja Slavonije od 2
374
Ondje 36.
Turaka 1687-1691. katolici su izginuli, muslimani otišli u Bosnu, a pravoslavni na pustili svoju lošiju mahalu u Krnjakovcima i preselili u bolju i bogatiju mahalu Latinovce, pa se zato to ime održalo do danas. Tokom XVIII i XIX stolj* najstariji su srpski pravoslavni doseljenici uglavnom izumrli, pa su na njihovo mjesto doselile druge srpske obitelji. U posljednjih 70 godina nastanilo se ovdje i nekoliko kato ličkih kuća, različitog podrijetla; danas su pohrvaćene. 1950. ima ovdje 274 st., od toga su 50 st. ili 18°Io potomci starijih doseljenika, a 224 ili 82°/o potomci novijih doseljenika. Broj kuća: 1702. 17, 1766. 37, 1950. 73. Broj stan.: 1866. 265, 1900. 271, 1931. 343, 1950. 274.
58. NOVA L1POVICA
Doseljenici 1920-1950. Blanuša, Čalić, Dabić, Gužvica, Majkić, Marčeta, Marjanović, Kadonić, Smiljanić, Stanković, Trkulja. Ovdje se u srednjem vijeku nalazilo selo Vukčevci, koje su Madžari zvali Farkashaza, a što odgovara hrvatskom imenu — Vukčevci. Selo se spominje 1413. i 1499. Spadalo je pod veliko vlastelinstvo u Gradišću. Za turskoga vladanja stanovali su u selu Hrvati, katolici i muslimani. 1687. katolici su nestali u borbi za oslobođenje Slavonije od Turaka, a muslimani su odselili u Bosnu. Odanle je u napušteno selo došlo 8 srpskih pravoslavnih obitelji (Bošnjak 3 kuće, Kovačević, Stojčević, Dejanovac, Zečevac). Novi se stanovnici nisu ovdje održali. Neki su izumrli, a drugi su preselili u Latinovce, pa je 1740. selo opet opustjelo. Nato je kutjevačko vlastelin stvo napravilo ovdje alodij ili marof (pustara). Vlasnik je toga alodijalnog zemljišta bio na početku XX st. veleposjednik Ungar. On je dio zemlje parcelirao i rasprodao, a drugi je dio putem agrarne reforme oko g. 1920. razdijeljen seljacima okolišnih sela te doseljenicima, koji su osnovali novo selo i prozvali ga Nova Lipovica. 1931. ima 68 st., 1950. 52 st. u 12 kuća.
59. DRAGANLUG
Doseljenici 1946-1950. Brtkov, Ivanović, Jost, Kiš, Kovač, Kram, Maljak, Patajac, Pintarić, Stefanović. Vincek. Na koncu prošloga stoljeća kutjevački veleposjednik Turković uredio je ovdje marof (majur, pustara) s parnom pilanom. Po veleposjedniku Draganu Turkoviću marof je dobio ime Draganlug. Od Turkovića marof je prekupio veleposjednik Josip Ungar, koji je ovdje stanovao sa svojim poljoprivrednim radnicima, ponajviše ma džarskoga i njemačkog podrijetla. Tu je 1900. živjelo 135 st., 1931. 59 st. 1946. je zemljište nacionalizirano i podijeljeno doseljenicima, koji su ovamo došli s raznih strana (Zagorje itd.). 1950. ima tu 12 kuća i 57 stanovnika.
60. BEKTEŠKO GRADIŠĆE
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici, za turskoga vladanja prešli na islam, a nakon pada turske vlasti odselili u Bosnu.
375
Stariji doseljenici 1690-1850. Abramović 1702. Anđelić 1702. Bistrica 1803-X. 1950. 2 st. Bogdanović 1773. Bosanac 1702. 2 kć. Bošnjak 1694-1702. Božić 1803-1849. Budiš (l)ić 1758-1920. Bulić 1702. Ciganović 1758-1764. Crljenko(ović) 1702-1764. Crnović 1758. Cvetić (Cvjetković, Cvitić) 1758-X. 1950. 2 st. Deaković (Deanović) 1702-1764. Dokić 1758-1940. Dragosavljević 1702. Đaković (Diakovich) 1773-1849. Đermanović (Germanović, Jermanović) 1773-1849. Đurđević 1758-X. 1950. 4 kć, 15 st. Glišić 1803-X. Gostimirović 1773-X. 1950. 3 kć, 12 st. Gvozdenović 1758-1849. Gruičić 1758-1849. Ilić 1735. Ivanović 1773-1940. Janković 1758-1803. Jovanović 1702-X. 1764. 3 kć. 1950. 4 kć. 16 st. Jovičić 1758-1803. Jurišić 1773-X. 1950. 5 st. Kičmirović 1758—1764. Košić 1758-X. 1950. 8 st. Marić 1803. Maksić 1758-X. 1950. 4 kć, 15 st. Maksimović 1773-X. 1950. 6 kć, 24 st. Mihajlović 1758-1764. Mijatović 1758-X. 1950. 3 st. Milašinović 1702. Miličević 1758-1773. Milivojević 1702-X. 1950. 3 kć, 22 st. Milojčić 1758-1803. Milojević 1758-1764. Milojković 1 7 7 3 - 1 9 4 . . Milosavljević 1758-X. 1950. 2 kć, 7 st. Milovanović 1758-1773. Milovuković 1702. Moričanin 1702. Mrđenović (Mrđanović) 1758-1773. Nikolić 1773-1803. Ostojić 1758-1764. Pejaković 1758-1764. Petrović 1758-X. 1950. 21 kć, 110 st. Popović 1758-X. 3 kć, 7 st. Protić 1803-1849. Kadojčić 1689-X. 1950. 4 st. Rajnović 1758-1764. Savić 1773-1849. Sekulić 1702-1764. Stanković 1758-X. 1950. 6 kć, 17 st.
376
Stevanović 1758-X. 1950. 8 kć, 43 st. Stipanović 1758-1920. Stjepanović . . . . . - X . 1950. 5 kć, 15 st. Možda isto što i Stipanović? Stoj(a)nović 1758-X. 1950. 3 kć, 16 st. Slojčević 1758-1764. Tatomirović 1773-1940. Tihomirović 1758-1764. Todor(ov)ić 1702-1803. Vojnović 1764. Vučetić 1758-1803. Vujnović 1758-1803. Vuklešić 1702. Vukolić 1758-1940. Vuković 1758-X. 1950. 6 st. Zarić 1758-X. 1950. 7 kć. 21 st. Živanić 1702-X. 1950. 8 st. Živković 1689-X. 1950. 4 kć, 15 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Sudić, Delić, Blagojević, Novoselec, Tihomir, Miščević, Rađenović, Smiljanić, Vukosavljević, Romšević, Vukelić, Mihajlović, Mesinger, Feruh, Špoljar, Borjanić, Radmanović, Žganc, Šubić, Šafar, Debić, Tajzler, Popadić, Durak, Komadina, Jeržabek, Marković, Raščević, Renka, Puharić, Troha. Gradišće je potkraj srednjega vijeka sjedište velikoga vlastelinstva, koje se u XVIII st. pogrešno pripisivalo Kutjevu i kutjevačkoj cistercitskoj opatiji. Vlasnici su toga vlastelinstva sve do g. 1343. plemići Sečeji. Oni su u Gradišću sagradili drvenu utvrdu, koja se prvi puta spominje 1413. Po toj je utvrdi naselje dobilo svoje ime. 1483. Gradišće se zove trgovište (oppidum), što znači, daje tu bilo više obrtnika i trgovaca, i da su se tu držali vašari. Još 1690., nakon izgona Turaka iz Slavonije, Gradišće se smatra trgovištem. Uspomena na njega sačuvana je tada i u mjesnom nazivu »Varošište«. U današnjem gradišćanskom hataru nalazila su se u srednjem vijeku sela: Habinci, Benediktići, Lončar. Osim ovih sela, spadala su pod gradišćansko vlastelinstvo još slijedeća sela: Butkovac, Melka, Duboka^ Filepusolci, Sčivinja, Topalovci (kod Latinovaca), Vršanci, Porečje, Drenovci, Uksinci, Bogdinci (danas Ciglenik), Gradusolci, Koprinci, Jobađovci, Dragalovci (danas Bekteže). Vučjak i Krnjakovci (danas Latinovci), Stupar, Stari grad, Satna (Sapna), Uterk. Katolička župska crkva sv. Nikole spominje se u Gradišću 1332., 1347. i 1413.s Prastanovnici Hrvati katolici vjerojatno su prešli, kako rekosmo, na islam, a 1687. preselili u Bosnu. Već 1690. nalazi se u Gradišću 30 srpskih pravoslavnih kuća, od kojih skoro polovica ima prezime »Bošnjaka i »Bosanac«. To znači, da je novo stanovništvo velikim dijelom, a možda i isključivo, došlo iz Bosne. 1950. ima 393 ili 68°lo potomaka starijih doseljenika, koji su svi Srbi, i 182 novija doseljenika (uglavnom Srba i nešto Hrvata) tj. 32°/o od ukupnog stanovništva. Broj kuća: 1690. 30, 1740. 54, 1773. 39, 1866. 55, 195». 132. Broj stan.: 1866. 468, 1900. 654, 1931. 833, 1950. 575 st.
61. DUBOKA
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici, vjerojatno prešli na islam, 1687. odselili u Bosnu. 3 Ondje 34. - DAZ A. Coll. S. I. Posegani (Ecclesiatica) 1.6. n.l. - DAZ NRA 481 n. 42; 1546 n. 89.
377
Stariji doseljenici 1690-1850. AMović 1758-1773. 2 kć. Begović 1773. Blažević 1737-X 1931. 12 st., 1950. 12 st. Bogojević 1803-X. 1950. 3 kć, 7 st. Bošnjak 1702-1803. 1702. 7 kć, 1740. 4 kć. Božić 1740-X. 1758. 3 kć, 1849. 4 kć, 1950. 10 kć, 34 st. Branežac 1740-X. 1849. 4 kć, 1950. 12 kć, 45 st. Buzadžić 1702. Đubokalija 1702. Valjada starinom potječe iz Duboke. Đukić 1702-X. 1950. 4 st. Harambašić 1702. Ivanović 1740. Ivković 1702. Jovanović 1748-1764. Jovičić 1740. Kragujević 1758-X. 1950. 3 st. Lukić 1735. Pobjegao. Ljubojević 1740. Mandić 1773-X. 1950. 4 kć, 16 st. Marić 1740-1773. Milisavljević 1740. Milivojević 1773-X. 1950. 2 kć, 4 st. Petrović 1773-X. 1950. 6 kć, 20 st. Radojčić 1773-X. 1950. 3 kć, 9 st. Radojević 1758-1764. Radonjić 1740. Radosavljević 1758-X. 1950. 8 kć, 26 st. Radovan(ović) 1758-X. 1950. 5 kć, 21 st. Savić 1702-1740. 1702. 2 kć, 1740. 3 kć. Subotić 1740. Tutnjević 1702. VukeliĆ 1740.
Noviji doseljenici 1850-1950. Blagojević, Zarić.
Čuže,
Đurđević,
Kostadinović,
Popadić,
Raiić,
Steković,
Stojčević,
G. 1413. spominju se Gornja i Donja Duboka kao dva sela gradišćanskoga vlaste linstva.4 Čim su prastanovnici napustili Duboku, doselili su ovamo Srbi dijelom iz okolišnjih sela, a dijelom iz Bosne. Tako je selo već 1690. imalo 5 kuća, a 1702. 15 kuća. 1950. ima 189 potomaka starijih doseljenika ili 76°/o, a 60 novijih doseljenika ili 24°/o od ukupnog stanovništva. Broj kuća: 1773. 13, 1866. 23, 1950. 73. Broj stan.: 1766. 206, 1900. 305, 1931. 395, 1950. 249. 62. JASIK
Doseljenici 1 9 2 . , - 1 9 5 0 . Đatković, Kalajdić, Kormanja, Kovačić, Kuštić, Lončarić, Mesunta, Molnar, Novak, Sabatić, Stojanac, Vidas, Zubović. Selo je nastalo poslije Prvoga svjetskoga rata na krčevinama 1931. ima 94 st., 1950. 104 st. u 24 kuće. 4
378
Ondje.
ispod
Krndije.
63. JURKOVAC
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici prešli vjerojatno na islam, 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1710-1850. Bogojević 1740-X. 1950. 6 kć, 28 st. Bošnjak (Bosanac) 1758-X. 1950. 3 kć, 14 st. Božić 1758-X. 1950. 3 kć, 14 st. Buzadžić 1740-1773. Crnobrnja 1849. Đamjanović 1735-1751. Đurić 1740. Jazić 1740-1751. Kragujević 1773-1803. Novaković 1751-1849. Račić (Vračić) 1803-X. 1950. 2 kć, 7 st. Radelić (Radetić) 1740-X. 1950. 2 kć, 7 st. Radić 1773. Radojčić 1740-1764. Radovanović 1803-X. 1950. 2 kć, 6 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Celin, Cvjetković, Fabijanić, Kasal, Keler, Narančić, Ničić, Ognjenović, Skočir, Zarie. Selo se spominje 1367, 1407, 1491. kao posjed malog domaćeg plemića.1 1950. ima 76 potomaka starijih doseljenika, a 62 novija doseljenika ili 44°fe od ukupnog stanovništva. Broj kuća: 1740. 9, 1773. 12, 1866. 19, 1950. 35 kć. Broj stan.: 1866. 103, 1900. 118, 1931. 186, 1950. 138.
STARA LJESKOVICA
Prastanovnici x-XVII stolj. Staro hrvatsko stanovništvo potkraj turskoga vladanja izumrlo ili raseljeno
Stariji doseljenici 1735-1850. Crnobrnja 1849. Jurjević 1740. Milisavljević 1773-X. 1950. 2 st. u Novoj Ljeskovici. Milovanović 1735-1740. Poznanović 1748-1920. Vojnović 1740. Vujković 1735. Zarić 1740-X. 1751. 2 kć, 1803. 6 kć, 1849. 4 kć, 1950. 17 kć, 84 st. 5
Bosenđorfer, Crtice 138.
379
Noviji doseljenici 1850-1950. Gojković, Slivka ili Slafka, Strakoš, Stara se Ljeskovica spominje 1322., 1329., 1336, 1424.6 Staro je hrvatsko stanovništvo valjada izumrlo ili raseljeno potkraj turskoga vladanja, a novo je srpsko počelo selili oko 1735. 1950. ima potomaka starijih doseljenika 84, a novijih doseljenika 19 ili 18°lo od ukupnoga stanovništva. Broj kuća: 1740. i 1773. 5, 1866. 6, 1950. 22. Broj stan.: 1866. 52, 1900. 83, 1931. 124, 1950. 105.
65. NOVA LJESKOVICA (IRENOVAC;
Doseljenici 1895-1950. Anetić 1933. iz Ruševa. Biđovski 1910. Burivoda 1910. iz Moravske. Dropučić 1912. iz Gradišća. Horvat 1940. Jagodić 1912. iz Like. Jekić 1920. iz Loznice u Srbiji. Kordiš 1905. iz Gorskoga kotara. , Kozička 1910. iz Moravske. Krbanja 1912 iz Moravske. Krupa 1940. iz Jelisavca odn. Slovačke. Maglić 1930. Matoš 1901. iz Đurđenovca. P a n a k 1925. iz Amerike odn. Slovačke. Radošević 1907. iz Zoljana. Rivić 1923. iz Bosne (Jajce). Sabo 1910. iz Madžarske. Strakoš 1900. iz Slovačke. Škovran 1912. iz Poljske. Štimac 1905. iz Gorskoga kotara. Uiban 1911. iz Pakraca odn. Češke. Valiček 1910. iz Poljske. Zarić 1945. iz Stare Ljeskovice, Naselje Nova Ljeskavica ili Irenovac počelo se razvijati 1895. Tu je izgrađena velika parna pilana, oko koje su se kupili šumski radnici, ugljenari, bravari, strojari, lugari. Posao je trajao godinama, pa su se neki radnici i službenici ovdje skućili i trajno nastanili kupivši nešto zemlje krčevine. Veći je dio onih, koji su ovdje imali samo privremeno boravište, pa kad je prestao rad u okolišnjim šumama i na pilani, napustili su selo i otišli dalje za zaradom. Neke su od tih naseljenih obitelji provele tu 30-50 godina. Tako Weiss od 1910-1954., Herbst 1910-1951., Miller 1910-1954., Klaić 1925-1950., Brelava 1910-1954., Hiršer 1910-1950., Čavić 1923-1954. Dejanović 19281950. itd. Od iseljenika neki su otišli u gradove Požegu, Osijek i dr., a drugi u sela s plodnijim poljima (Posavina, Podravina, Srijem). Broj stan.: 1900. 388, 1931. 695, 1950. 194. 6
380
DAZ NRA 1507 n. 20: 1520 n. 4.
66. OROV PANJ
Doseljenici 1902-1950. Belaj 1912. iz Brazilije odn. Slovačke. Bojko 1912. iz Slovačke. Bortić 1936. iz Đakovštine. Cukor 1905. iz Šapne. Derenda 1921. iz Slovenije. Đimoti o. 1900. iz Daruvara odn. Madžarske. Faraga 1912. iz Bačke. Glavačko 1908. iz Bezdana u Bačkoj. Jamiba 1912. iz Češke. Junek 1908. iz Češke. Kavicki 1941. iz Jelisavca. Kin 1928. iz Poreča. Kokan 1920. iz Pleternice odn. Ugarske. Marenjak 1908. iz Slovačke. Marković 1902. iz Šeovaca. Milković 1923. iz Like. Pastva 1922. iz Josipovca (Podravina). Petrlčić 1930. iz Like. Sabo 1905. s osječke pustare. Sobol 1914. iz Slovačke. Šmiderkal 1920. Špoler o. 1900. iz Podravske Slatine odn. Madžarske. Štiglić 1908-1950. iz Slovenije ods. u Đurđenovac. Štimac 1927. iz Like. 2ambo 1913. iz Đurđenovca. Selo je nastalo na početku XX stolj. na krčevinama. 1950. ima 44 kuće i 148 stanovnika. 67. DARKOVAC Najnoviji doseljenici: Antoneti, Blagojević, Jelić, Kožić, Lovrenčić, Nemet, Paška, Vukelić, Zaklanović, Zečević, Železnik (1950). Nabrojene su obitelji doselile prošlih godina. Obitelji, koje su ovamo doselile na koncu prošloga stoljeća, kada je selo nastalo, napustile su selo oko 1944. Broj stan.: 1900. 69, 1931. 272, 1950. 59 u 11 kuća.
68. SAPNA
Prastanovnici x-XVII stolj. Hrvati katolici potkraj turskoga vladanja izumrli ili raseljeni.
Stariji doseljenici 1735-1850. Abramović 1740. Bošnjak 1740-1849. Budimirović 1740-1849. Despotović 1758-X. 1950. 3 kć, 18 st. Đukelić 1740. Đurđević 1849-X. 1950. 2 kć, 3 st.
381
Grabovac 1773-X. 1950. 7 kć. 20 st. Jaćimović 1758-X. 1950. 12 kć, 54 st. Jovanović 1758-1819. Lazić 1849. Ljubieić 1849. Maić 1740-X. 1950. 4 kć, 11 st. Mešt(e)rović (Meštar) 1773-X. 1950. 2 kć, 4 st. Milanković 1758-1764. Milisavljević 1758-1764. Milovuković 1773-1930. Remeta 1803. Ručitić 1735. Sekulić 1803-X. 1950. 3 kć, 13 st. Simić 1740-1849. Slipčević 1773-1803. Starčević 1735-1740. Tanačić 1849. Vuković 1740-1773. Vuksanović 1735-X. 1950. 10 kć, 30 »t. Vuletić 1740. Zarić 1748-X. 1950. 4 st. Zejeević 1740. Živković 1740.
Noviji doseljenici 1850-1950. Održali su se do 1950: Brkanović, Bunjevac, Đukić, Milivojević, Mrkonjić, Pušec, Šinek, Vojdin. Izumrli i odselili do 1950.: Eleš 1898., Friesz 1894.. Kordis 1893., Kuderna 1895., Pondeljak 1893. Sapna se spominje 1435. kao selo sa 7 kmetskih zemljišta.7 Potkraj turskoga gospodstva selo je izumrlo ili raseljeno. Ponovno su ga počeli naseljavati Srbi 1735. 1950. ima 157 potomaka starijih doseljenika, a 81 novijih doseljenika ili 37°lo od ukupnoga stanovništva. Broj kuća: 1740. 18, 1773. 17, 1866. 22, 1950. 62. Broj stan.: 1866. 191, 1900. 261, 1931. 354, 1950. 238.
69. SIBOKOVCI
Najstariji doseljenici x-1702. Majstor 1702. Martić 1702-1740. Mirković 1702. Mirosavljević 1702. Mlađenović (Mladenović) 1702-X. 1950. 5 kć, 25 st. Mrkojević 1702-X. 1760-1764. 4 kć. 1950. 7 kć, 31 st. Prodanović (Mrkojević) 1702. Rad anović 1702. Vasić 1702. Vukom anović 1702-1740. 7
382
BSsendorfer, Crtice 151.
Stariji doseljenici 1702-1850 Bjelajae 1751. 2 kć. Bošnjak 1803-X. 1950. 3 kć, 15 st. Dabić 1735-1764. Gvozdanovie 1740. Kosovac (Kosovčić) 1735-1773. Lolić 1751. Marinović 1803-1891. Milovano vić 1735-1740. Okružnik 1751-X. 1950. 3 kć, 11 st. Favlović 1803. Prekodravac 1735-1740. Pu(h)alović 1758-X. 1950. 7 st. Savić 1740-X. 1950. 2 kć, 7 st. Seković 1735. Todorović 1751. Vidojević 1803. Vladisavljević 1758-1803. Vračević 1740. Zečević 1740-X. 1950. 8 kć, 31 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Katić, Lazić, Milojević, Milosevic, Sosić, Vuković. Za selo Sibokovce (Šibokovac, Svibokovci) ne zna se u predtursko doba. Za turskoga vladanja doselili su ovamo Srbi. Od tih najstarijih doseljenika malo se koja obitelj održala do danas. 1950. ima 56 potomaka najstarijih doseljenika, 71 potomak starijih doseljenika, 57 novijih doseljenika ili 31°/o od ukupnoga stanovništva. Broj kuća: 1702. 12, 1740. 19, 1773. 13, 1866. 16, 1950. 42. Broj stan.: 1866. 141, 1900. 160, 1931. 241, 1950. 184.
70. KNEŽEV AC
Doseljenici 1903-1950. Bluha 1920. iz Paljevine u Slovačkoj. Bugaj 1911. iz Slovačke. Čavajda 1910-1927. Ođs. u Čađavicu. Čika 1910-1950. Ods. u Mokreš. Čiš 1920. iz Slovačke. Dumenčić 1919. iz Like. Ods. Ferenčak 1919. iz sjeverozap. Hrvatske. Horeličan 1911. iz Poljske. Ods. Kekelić 1910. iz Predrijeva priz. Klopan 1903. iz Pleternice odn. Slovačke. Knatek 1927. iz Bosne odn. Češke. Kolembus 1911. iz Slovačke. Krha 1911. iz Slovačke. Ods. U Bokšić. Krištofek iz Slovačke. Ođs. u Vlatkovac. Kuhala 1910. iz Ruševe odn. Brazilije odn. Slovačke. Lučevnjak iz Slovačke. Ods. u Ruševu. Marenjak 1914. iz Slovačke. Markov 1948. iz zap. Podravine. Milosevic 1903. iz Like.
383
Mrva 1911. iz Slovačke. Ozanjak 1910. iz Slovačke. Perić 1942. iz Hercegovine. Pipek 1911. iz Slovačke. Plaškur 1910. iz Zakamena u Slovačkoj. Počerek 1910. iz Jelišavca odn. Poljske. Raguž 1935. iz Prenja (Aladinići) u Hercegovini. Romanek 191.1. iz Slovačke. Šulavjak 1910. iz Amerike odn. Slovačke. Trnova 1911. iz Poljske. Izumro. Weiss 1911. Ods. u Ljeskovicu. Zatek 1940. Ods. Žiška 1911. iz Češke. Selo nastalo oko 1903. na krčevinama. Najviše su ga naselili Slovaci. 1934. je ovamo nekoliko obitelji iz Radnoga polja, jer je to naselje tada raseljeno. zevcu ima 1917. 150 st., 1931. 157, 1950. 203 st. u 46 kuća.
71. VLATK0VAC
Doseljenici 1902-1950. Alić o. 1940. iz Slovačke. Ods. Balen 1922. iz Primorja. ' Becik 1928. iz Gaja. Belac o. 1940. iz Slovačke. Ods. Bertolan 1911. iz Podr. Slatine odn. Madžarske. Birgeš 1930. iz Ljeskovice odn. Madžarske. Cedly 1918. Dendiš 1918. iz Slovačke. Ods. u SI. Brod. Dragičević 1922. iz Jablanea u Primorju. Dundović 1922. iz Jablanea. Đaić 1936. iz Zrina. Erže 1942. Fumić 1922. iz Jezerana. Germanic 1922. iz SI. Broda odn. iz Podkarpatske Ukrajine. Grgić o. 1940. Ods. Hedl 1928. Hlupić 1929. iz Sjeverozap. Hrvatske. Hormot 1935. iz Gaja odn. Madžarske. Horvat 1927-1955. Ods. u Braziliju. Husar 1935. iz Gaja odn. Madžarske. Ikić 1938. iz Zrinja. Jelić 1919. iz Jezerana. Jelinić o. 1930. iz Cetinjgrada. Ods. u Kaleniće. Jurković 1937. iz Hercegovine. Kajzer 1907. iz Punitovaca. Kašuba 1904. iz Slovačke. Keč 1937. iz Gaja odn. Madžarske. Keserica 1931. Kolembus 1924. iz Kneževca odn. Jelišavca odn. Slovačke. Kozari 1914. Ods. K r a k a r 1922. iz Jezerana. K i h a 1903. iz Trnave odn. Slovačke. Krištofek 1922. iz Kneževca odn. Slovačke. Lemeš 1910. Ods. Lokner 1914. iz Čabra u Gorskom kotaru.
384
preselilo U Kne-
Lovrenčić 1910. iz Udine. Malić 1946. iz Travnika u Bosni. Marković 1937. iz Hercegovine. Maznik 1908. iz Trnave odn. Slovenije. Mihović 1929. iz Borove Kose kod Bastaja. Mikolčić 1904. iz Trnave. Milenčić 1938. Mršić 1921. iz Sv. Jurja u Primorju. Mrva 1938. iz Slovačke. Nemec 1912. iz Slovačke. Orešković 1930. iz Like. Papac 1937. iz Hercegovine. Paus 1928. Pavlović 1921. iz Jezerana. Plesa 1921. iz Gornjega Kosinja. Po je 1905. iz Gerova kod Čabra. Prokša 1917. iz Gerova u Gorskom kotaru. Bajković 1924. iz Jezerana. Rekaši 1904. iz Đurđenovca odn. Madžarske. Retkin 1937. iz Badovanaca odn. Rusije. Ods. u Latinovce. Rigo 1935. iz Granica. Ritiger 1910. Ods. Saly 1913. Samardžija 1940. iz Krasna. Ods. Sertić 1924. iz Jezerana. Somunja 1905. iz Drenja odn. Slovačke. Sleiner 1918. Strapač 1918. Šegota 1923. iz Jablanca. Škrbina 1904. iz Trnave odn. Korenice. Šoš 1923. iz Srijema odn. Madžarske. Šušoka 1922. Vajina 1040. iz Hrnetića. Ods. Valkaj 1923. iz Ljeskovice. Ods. u Bosnu. Voldin 1910. iz Punitovaca, odn. Slovačke. Wolf 1910. iz Jakšića. Vukelić 1929. iz Lešća. Vukman 1924. iz Borove Kose kod Daruvara odn. sjeverozap. Hrvatske. Vuković iz Jezerana. Ods. u Našice. Vukušić 1922. iz Jablanca. Selo su naselili uglavnom Hrvati iz Like i Primorja te Slovaci na početku XX stolj. 1917. ima 162. st., 1931. 487 st., 1950. 609 st. Naseljavanje je započelo 1902. na krče vinama nekadašnjih velikih šuma kutjevačkoga vlastelinstva. Prve su kuće bile zem ljom nabijene ili od prijesne cigle sagrađene te slamom pokrivene. Iza 1920. ziđu se kuće od pečene cigle iz domaćih ciglarskih peći, pa je selo sve više počelo dobivati izgled običnog usoranog slavonskog sela. Od toga su vremena stanovnici više stalni, vise doseljuju, manje iseljuju. 72. ZDENKOVAC Stari
Zdenkovac
Doseljenici 1901-1950. Bedi 1928. iz Daruvara odn. Madžarske. Bohorić 1901. iz Ledenika u Slovačkoj. Bolekić 1918. Budoš 1906. iz Podgorača. 25 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
385
Cvijanović 1901. iz Like. Ciko 1928. iz Markovca odn. Slovačke. Dendiš 1909. iz Lipine u Slovačkoj. Gliick 1906. iz Baranje njem podrijetla. Graovac 1924. iz Vrepca u Lici. Husenović 1933. iz Bosne. Jedinak 1909. iz Ledenika u Slovačkoj. Jelić 1933. iz Jezerana. Kadleček 1923. iz Ledenika u Slovačkoj. Klobasa 1921. iz Slovenije. Kraljak 1901. iz Krndije odn. Slovačke. Kružić 1909. iz Podgorača. Kufner 1941. iz Španovice. Lokner 1918. iz Gorskoga kotara. Lukanić 1926. iz Bistre. Pajska 1940. iz Podgorača odn. Slovačke. Plazibat 1941. iz Levanjske Varoši odn. Dalmacije. Rogina 1921. Šimašek 1901. iz Podgorača odn. Slovačke. . Talan 1941. iz Čučerja. Vestemar 1906. njem. podrijetla. Vukadinović 1920. iz Korenice. Zavada 1928. iz Markovca odn. Slovačke.
Novi
Zdenkovac
Doseljenici 1922-1950. Baričević 1922. iz Jablanca u Primorju. Bevandić 1922. iz Jablanca. Deša 1928. iz Jablanca. Ods. Dundović 1922. iz Jablanca. Fumić 1922. iz Like. Garc (1901.) iz Podgorača odn. Slovačke. Jerković 1922. iz Jablanca. Miškulin 1922. iz Jablanca. Mršić 1930. iz Sv. Jurja. Nekić 1924. iz Sv. Jurja. Šegota 1923. iz Jablanca. Vukušić 1928. iz Jablanca. Naselje se u Zđenkovcu počinje razvijati na prostranim krčevinama 1901. U Stari Zdenkovac sele uglavnom Slovaci i Hrvati, od kojih su mnogi, kad su prestali šumski radovi i zarade, iselili, da bi se skućili u kojem bogatijem slavonskom selu ili našli novu zaradu kod šumske sječe u kojem drugom kraju. Novi su Zdenkovac naselili Hrvati Primorci iz Jablanca i Sv. Jurja. 1917. ima Zdenkovac 166 st., 1931. 558 st., 1950. 445 st., od toga je 296 u Starom, a 149 st. u Novom Zđenkovcu. 1950. Stari Zdenkovac broji 60, a Novi 26 kuća. 73. STOJCINOVAC
Najstariji doseljenici XVII stolj.-1702. 1702.: Brkić, Dabić, Gršić, -1773., Jelić, Milišević, Novoselac, Samardžić, Stojanović (Stojčević) — 1740., Vukomanović - 1740., Živanić.
386
Doseljenici 1702-1850. Agić (Adžić) 1748-X. 1950. 3 kć, 14 st. Bogetić 1758-1764. Bošnjak 1735-X. 1950. 6 kć, 19 st. Drpić 1740-X. 1758. 2 kć, 1950. 3 kć, 13 st. Jagić 1751. Jovanović 1751-X. 1950. 2 kć, 10 st. Krstić 1758-1764. Lončar 1803. Mihajlović 1740. Milić 1773-X. 1950. 3 st. Milinović 1803. Nenadić 1740. Panić 1773. Radivojević (Radivojac) 1748-X. 1950. 2 kć, 8 st. Subić 1773-X. 1950. 4 kć, 21 st. Subotić 1758-1764. A'uičić 1740-1910. 1740. 2 kć. Vuletić 1740-1764. Živković 1751.
Doseljenici 1850-1950. Danilović 1914. Dragić 1950. Horvat 1889-1895. Milovanović 1950. Puhalović 1950. Naselje je vjerojatno postojalo i u srednjem vijeku, možda pod imenom Luna, na koju potsjećaju mjesni nazivi Lunjevac i LunjevačM dol. Staro je naselje propalo dolaskom Turaka. Selo su obnovili kasnije doseljeni Srbi. Jedna od najstarijih do seljenih srpskih obitelji zvala se Stojčević, koja je selu dala ime. Održala se do 1740. Do danas se nije od najstarijih obitelji nitko održao. 1950. ima 88 starijih doseljenika ili 88°fo, a 13 novijih ili 12"/o. Broj stan. 1866. 98, 1900. 178, 1931. 177, 1950. 101 st. Broj kuća: 1702. 11, 1740. 12, 1866. 13, 1950. 24 kć.
74. POLUBAŠA
Doseljenici 1932-1950. Bosak 1931. iz Jesenja u Hrvatskom Zagorju. Bračko 1921. iz Bednje u Granice, 1935. u Polubašu. Butko 1921. iz Lepoglave u Granice, 1936. u Polubašu. Crnković 1933. iz Like odn. Ljeskovice. Cvrtila 1921. iz Jesenja u Granice, 1940. u Polubašu. Čiš 1936. iz Radnoga Polja. Dragičević iz Primorja. Ods. u Latinovce. Đurđević 1936. iz Granica. Faraga 1921. iz Bednje u Granice, 1932. u Polubašu. Gajski 1921. iz Bednje u Branjevinu, 1932. u Polubašu. Halužan 1927. iz Jesenja. Izumro. Herceg 1932. iz Jesenja. Jegušić 1946. iz Jesenja. Izumro. Jurić 1921. iz Bednje u Granice, 1936. u Polubašu. Kadliček iz Zdenkovca, ods.
387
Kučko 1921. iz Jesenja u Podravinu, 1930. u Polubašu. Novaković 1933. iz Rozmajerovca. Pap 1932. iz Radnog Polja odn. Madžarske. Pipek 1933. iz Radnog Polja odn. Slovačke. Ranogajec 1921. iz Jesenja u Granice, 1932. u Polubašu. Sitar 1932. iz Jesenja. Šaško 1935. iz Jesenja. Šerbek iz Zagorja u Podravinu, zatim u Polubašu. Šumiga 1932. iz Bednje. Zagoršek 1921. iz Bednje u Granice, 1932. u Polubašu. Zuzjak 1932. iz Radnoga Polja odn. Slovačke. Selo su naselili uglavnom Zagorci iz Hrvatskoga zagorja 1932—1934. Najprije su se bili nastanili u obližnjem selu Granicama, a onda su od kutjevačkoga vlaste lina Turkovića malo po malo kupovali šikaru — krčevinu i tako stvorili novo selo. 1950. ima ovdje 29 kuća i 135 stanovnika.
75. MOKRES
Doseljenici 1922-1950. Baričević 1922. iz Jablanca u Primorju. Bilen 1922. iz Jablanca. Bolješić iz Jezerana kod Brinja. Dundović 1922. iz Jablanca. Đurin 1924. iz Ivanca kod Varaždina. Ferenčak 1933. iz Vugrovca. Hanžek 1922. iz Daruvara odn. Sjeverozap. Hrvatske. Harinski 1930. iz Slovenije. j a p e c 1930. iz Gornje Stubice. Kožar 1929. iz Donje Stubice. Krha 1927. iz Kneževca odn. Slovačke. Krištofek 1927. iz Kneževca odn. Slovačke. Muić ođs. Nemeček 1922. iz Čačinaca odn. Slovačke. Pajska iz Zdenkovaca odn. Slovačke. Ods u Darkovac. Ranogajec 1922. iz Bednje. Škopek 1930. iz Čaglina. Šiirjan 1935. iz Moslavine odn. Zagorja. Wolf 1927. iz Slovenije. Vukušić 1922. iz Jablanca. Ods. Vulama 1922. iz Donje Stubice. Selo je nastalo 1922. Pojedine obitelji kupovale su zemlju kod Malčića, zastupnika kutjevačkoga vlastelina Turkovića, koji je imao svoj ured u Ljeskovici. Zemlja je tada stajala 500-1000 Din. po jednom jutru. Doseljenici su novac zasluživali radeći kao šumski radnici kod šumsko-industrijskog poduzeća »Našička«. Zemlja je bila razmjerno jeftina: jedno jutro zemlje kao 2—4 met. c. pšenice. 1950. ima selo 33 kuće i 165 stanovnika. 76. JEZERO
Doseljenici 1930-1950. Boršić, Budimski, Carek, Gospočić, Hegol, Hergešić, Jambrečina, Korman, Laboš, Lješković, Ljevak, Perešin, Rusan, Saler, Šinjug, Štefan. Doseljeni uglavnom iz Hrvatskoga Zagorja. 1950. ima 26 kuća i 129 stanovnika.
388
77. DOBRA VODA
Doseljenici 1930-1950. Jakopović, Jambrečina, Kemfelja, Korman, Lješković, Mišek, Pišković, Ričković, Rupčić, Rusan, škvorc. Doseljenici iz Hrvatskoga Zagorja i Like. 1950. ima selo 19 kuća i 101 stanovnika.
U Čaglinskom kraju bilo je 1950. 5190 stan., od toga 22 ili 0 , 5 % potomaka prastanovnika 1136 ili 2 2 % potomaka starijih doseljenika 4032 ili 77,5% potomaka novijih doseljenika. Prastanovnici su se — njih 22 — održali do 1950. jedino u Čaglinu. U Ljeskovici su izumrli za turskoga vladanja. Sva ostala stara hrvatska sela teško j u stradala za turskoga osvajanja Požeštine 1536., tako da je stanovništvo ovoga kraja posve nestalo. TJ neka opustošena sela doselili su u doba turskoga gospodstva pravoslavni Srbi. Tako u Krnjakovce (da nas Latinovci), Sibokovce i Stojčinovac. Kada je to bilo, ne zna se. Od tih najstarijih doseljenika održalo se do 1950. 9 st. u Latinovcima i 56 st. u Sibokovcima, svega 65 ili 1,6% od ukupnoga stanovništva. — Nakon oslobođenja Požeštine od Turaka sele u ovaj kraj drugi Srbi: 1690. u Gradište i Duboku, 1710. u Jurkovac, 1735. u Ljeskovicu i Šapnu. Hrvati dolaze jedino u Čaglin. Od tih starijih doseljenika ima 1950. u Čaglinu 13,5%, u Latinovcima 1 8 % , u Gradištu 6 8 % , u Dubokoj 7 6 % , u Sta roj Ljeskovici 8 2 % , u Sapni 6 3 % , u Sibokovcima 6 9 % , u Stojčinovcu 8 8 % , od ukupnoga stanovništva. U nekim selima stariji doseljenici nadmašuju opći prosjek Požeštine. Noviji doseljenici doseljuju u stara i nova sela. U starim selima ima ih 1950.: u Čaglinu 8 6 % , Latinovcima 8 2 % , Gradišću 3 2 % , Dubokoj 2 4 % , Jurkovcu 4 4 % , Staroj Ljeskovici 1 8 % , Sapni 3 7 % Sibokovcima 3 1 % , Stojčinovcu 1 2 % . Osobito je velik priliv stanovništva u Čaglin i Latinovce zbog izumiranja starijih doseljenika. Doseljuju Hrvati, Srbi i Slovaci. Nova su sela nastala na koncu XIX stolj. i u prvoj polovici našega stoljeća, i to na krčevinama nekadašnjih velikih šuma kutjevačkoga vlas telinstva. Ovamo su doselili Hrvati iz Zagorja, Like, kvarnerskog Pri morja i Dalmacije, zatim Slovaci i dr. Ovo područje siječe cesta i željeznica, ali je većina sela izvan ceste i podalje od željeznice. To je razlog, da su mnoge obitelji nakon boravka od 10-20 godina iselile iz ovoga kraja i potražile novi zavičaj u starijim, većim i bogatijim sla vonskim selima Požeštine, Đakovštine itd. U Čaglinu se još pred 50 godina govorilo novim naglaskom i ikavojekavskim govorom kao u Sesvetama i Grabarju, jer je Čaglin onamo gravitirao u upravnom i kulturnom pogledu u XVIII stolj. Danas se go vori jekavskim govorom, koji prodire u sva nova sela, jer taj govor, najbliži knjizi, može jedino vezati razne doseljenike. 389
KUTJEVAČKI KRAJ 78. KUTJEVO
Prastanovnici x-1702. Akšamović 1697-X. 1760. 36 st. 1950. 4 kć, 16 st. Anđekić (Anđelić) 1698-1785. 1760. 4 st. Balabanović (Baloban) 1689-1840. Began(ov)ić 1697-X. 1760. 3 kć, 24 st. 1950. 3 kć, 7 st. Bešlić 1697-X. 1760. 9 st. 1950. 4 kć, 14 st. Biskup (ović) (Politor, Nježić) 1702-1950. Boić (Izdušić) 1 6 9 7 - 1 9 4 . . . 1760. 10 st. Božić 1702-1849. Cardaklija 1699. Cočić (Cočić) 1689-X. 1760. 3 kć, 14 st. 1950. 9 kć, 24 st. Đukanović (Alavuk) 1698-1748. Đurđević 1702-1748. Farbašić (Farabaš, Karbašić) 1698-X. 1950. 2 kć, 4 st. Farkaš 1692. Franić 1699-1702. Friskić (Friško) 1689-1702. Gardijan 1702. Herman (ović) 1689-1702. Ivić 1692-X. 1760. 3 kć, 25 st. 1950. 5 st. Jakobović 1698. Jakšić 1697. Jand!(r)ić 1702-1849. Jošić (Jozefović) 1697-1702. Kalajković 1692-X. 1760. 2 kć, 25 st. 1950. 6 st. Karupčija 1702. Kokanović 1697-1740. Kopijarić 1700-1785. Kovač 1697-1698. Kovačević 1698-1931. Krakanović 1692. Kresoja 1702. Krznar (ović) 1702-1748. Lovašić (Penđić, Mikšić) 1689-1863. Lovreković 1699. Madžar(čević) (Madžarac, Mađarević) 1698-1760. 16 st. Majstor 1702. Marić 1702. Martinović 1697. Maruš(ev)ić 1702-1785. Matijašević 1697-1803. 1760. 2 kć, 15 st. Mihajlović (Mihaljević) 1697-1785. Mihić (Mikić) 1697-X. 1760. 3 kć, 49 st. 1950. 42 st. Milosevic 1694-X. 1760. 34 st. 1950. 3 st. Pandžić 1702. Pilušić 1698. Badičević 1698-1699. Sinković 1700. Stivalić (Stivarić, Ivančić, Mikić) 1698-1868. 1760. 4 kć, 30 st. Suskić (Suikić?) 1697-1751. Vranić 1697-X. 1760. 4 kć, 22 st. 1800. 5 kć. 1950. 16 kć, 42 st. Vuk(ović) 1697-1859. 1760. 4 st. 1800. i 1859. 2 kć. Zvekić 1692-X. 1760. 3 kć, 22 st. 1950. 2 kć, 6 st. Živković (Šuvak, Šuvaković) 1697-1805. 1760. 5 st. 390
Stariji doseljenici 1702-1850. Babić 1748-1849. Barišić 1772-1805. Begović 1740-1785. Boltović 1748. Bošnjak 1699. Bošnjaković (ili BariŠić) 1697-1870. 1702. 5 kć. 1760. 5 st. Carin (Caro) 1723-1748 Ciglar(ić) 1740-1785. Cimerman (Tišijer) 1810. Crljenica 1849-X. 1931. 3 st. Cadek 1849. Čaić 1764. Čižmešija (Čizmo) 1748-1751. Ćosić 1849. Đobrogatac 1723. Dobrovički 1803-1808. Dragomanić (Draganović, Dragovanić) (Sučević) 1723-1808. Dvofaček 1849. Đajić (Daić) 1740-X. 1950. 4 kć, 17 st. Đermanović (Jermanović) 1751. Đumlija 1740-1764. Đuriškić 1764-1805. Đurveđ (Đurveč) 1748-X. 1950. 3 st. Filipović 1748-1952. Naslj. Đaić. Galešić (Galetić) 1849-1877. Gašić (Gašo, Gazich) 1740-1940. Gorjanac (ili Markanović) 1748-X. 1950. 3 kć, 12 st. Grabarac 1758-1849. Dos. iz Grabarja. Halajbeg 1723. (H)alavnk 1758-1878. Handžić 1773. H(o)rvaćanin 1740-X. 1760. 8 st, 1764. 2 kć. 1950. 1 kć, 2 st. Horvat 1740. Hranić (Hromić?) 1740-1748. Hršćina 1713. I\anović 1740-1748. Jelušić (ili Stivalić) 1773-1805. Juriškić (Juriškin) 1748-1749. Jurjević 1740. Kanižanac 1723-1803. 1748. 3 kć, 1760. 10 st. Dos. iz Kariiže u Ugar. Katušić 1773-1783. Ketović (Ketević, ili Maričić) 1748-X. 1950. 4 kć, 19 st. Knežić 1740-X. 1950. 3 st. Kolesar 1748-X. 1950. 4 kć, 15 st. Krčelić 1849. Kristić 1760-X. 1760. 6 st. 1950. 4 kć, 17 st. Križanović 1760-X. 1760. 3 st. 1950. 13 st. Kučić 1740. Kutenberg 1849. Leopoldović 1760. 3 st. Lukanović 1740-X. 1950. 13 st. Lukić 1760-X. 1760. 13 st. 1950. 5 st. Madić 1740-1748. Maglajlija 1699. Dos. iz Maglaja u Bosni. Manojlović 1697. Dos. iz Bosne (»ex Bosnia«). Maričić 1748.
391
Marinović (ili Akšamović) 1740-X. 1950. 7 st. Marković 1748-X. 1950. 3 kć, 20 st. Marojčić (Maroica) 1751-1785. Matezić (Matesić) (ili Žužić) 1773-X. 1950. 8 st. Matičević 1773-1849. Matojčić 1760. 6 st. Matosević 1808-1811. Mavračić 1748. Metić (Medić, Mecić) 1740-X. 1760. 2 kć, 15 st. 1950. 4 kć, 11 st. Mihaljčević 1760. 9 st. Mihatović (Mijatović) 1760-X. 1760. 5 st. 1950. 3 kć, 13 st. Mikšić 1748-X. 1950. 6 st. Milić 1773-1925. Milinko 1740. Mormoš 1740. Munduković (Manduković) 1760-X. 1950. 7 st. Novak 1740-X. 1950. 5 st. Novaković 1849-1877. Nikolić 1740. Oravčanin 1773. Dos. iz Orahovice. Paranoš (ili Madžar) 1712. PauRć 1748-X. 1950. 8 st. Pavić 1740-X. 1950. 4 st. Politor 1760-1800. Por(i)čić (Porečanac, Porečki) 1689-1925. Dos. iz Poreča. Pudar(čić) (Pudarić) 1748-1764. Rakić 1748-1764. Razumović (ili Matijašević) 1783-1811. Regen 1849. Relješić 1760-1930. Rundić 1760-X. 1760. 5 st. 1950. 7 st. Ruševac (Hruševac, Rusović) 1702-1751. Sakač (Sokač) 1740-X. 1950. 2 st. Sanduković (Sandukčić) 1748-X. 1950. 3 st. Sarajl(ev)ić 1748-X. 1950. 2 kć, 10 st. Slipčević (Sljepčević) 1740-X. 1950. 6 st. Soljić (Solo) 1740-1764. 1760. 1 st. Slanković (ili Pavić) 1748-1811. Starin 1740. Stehno 1839-1954. Stojčević 1740-X. 1950. 3 st. Svobođa 1849. Šakić 1740. Šišmarić (Šešmarić) 1760-1809. Terzić (Terzija) 1740-X. 1950. 3 kć, 6 st. Tomić 1773-X. 1950. 2 st. Tranđić 1760-1849. 1760. 6 st. Tubić 1740-X. 1760. 4 kć, 34 st. 1800. 9 kć, 1950. 34 st. Turk 1760-1785. 1760. 5 st. Vakupčanin 1699. Iz Vakufa u Bosni. Vidaković 1698-X. Iz Bosne 1950. 5 st. Vinceković 1760-1785. 1760. 5 st. Virovitičanac (ili Daudić) 1700. Iz Virovitice. Vukić 1740. Zadravec 1723. Zečević 1849. Zidar 1740.
392
Noviji doseljenici 1850-1900. Bareković 1859-1863. Beck 1899-1931. Biber 1861. Boroš 1869. Brajdić 1899. nadničar. Burić 1899. šumski radnik. Đojkić 1890. iz Srijema zet. Doppelhammer 1859-1865. Ećimović 1877. Ganoci 1897-X. 1950. 3 st. Geringer 1898. krojač. Gunter 1900. Huđovski 1898. veterinar. Horvat 1899. klobučar. Ibrišimović 1899. službenik. Junačko 1897-1899. Karasek 1900. Kiselka 1899-X. 1950. 7 st. Koch 1864-1940. Kraljević 1862-X. Dos. iz Drage. 1950. 2 kć, 7 «t. Lerman 1897. Matijanić 1862. iz Orahovice. Maurer 1897. vlastelinski pivničar. Mediotti 1858. Miljanović 1862. Molnar 1859-1900. Nemet 1900-X. 1950. 5 st. Patera 1899. Petrin 1878-X. Pfarrer 1899-X. iz Madžarske (Veszprem). Prsa 1898. iz Perušića. Rosenberg 1859-X. trgovac. 1950. 2 st. Sušnik 1860. šeširđžija. Šmit 1899-X. 1950. 1 st. Šojatović 1868. kovač. Štirmer 1899-X. 1950. 3 st. Stokom 1890-X. 1950. 14 st. Tieber 1859. Tomerlin 1868. Turković 1883-X. bivši veleposjednik. Veber 1886-X. iz Svilne odn. Poreča. Vidmar 1899. Volarević 1870-X. Zlatić 1880-X. iz Bribira.
Najnoviji doseljenici 1900-1950. Abramović 1900. iz Vetova odn. Gorskog kotara. Amroš 1910. s pustare u Madžarskoj. Anetić 1946. iz Dalja. Antonić (Antunić) 1910-1955. iz Primorja. Ods. u Požegu. Antunović 1940. iz Mitrovca. Ašenbrener 1910. iz Gorskog kotara. Bađovinac 1906. iz Sošica u Žumberku apotekar. Baričević iz Grabarja. Baronica 1945. iz Španovice odn. Gorskog kotara.
393
Bartolović 1900. iz Vetova. Bauerfreund 1946. iz Tominovaca zet. Bem 1900. iz Kule. Benko 1910. iz Slovačke. Berković 1900., zet kod Tubića, iz Dalja. Bertosi 1900. iz Italije. Birger 1900. iz Kule. Biter 1910 Blaha 1928. iz Češke bravar. Bobek 1935. iz Gradišta. Bockaj 1940. iz Zagorja. Bođegrajac 1938. iz Lovske. Božičević 1940. Božinović 1946. iz Bosne (Čerkazović). Brkić 1910. iz Like. Bucić 1930. iz Like. Budak 1910. iz Like. Budimir 1917. iz Hercegovine. Bukvić 1946. iz Zagreba. Bušelić 1946. iz Primorja. Cimerman 1903-1958. iz Madžarske. Ods. Cipola 1931. iz Grabarja. odn. Slovačke. Cvetko 1920. iz Stupnika kod Zagreba. Cvetković 1910. iz Migalovaca. Čačić 1920. iz Mitrovca odn. Cesarice (Prim.) Čamak 1910. iz Moravske. Čar 1908. iz Gorskog kotara. Časlavski 1890. iz Češke. Čutić 1946. iz Mitrovca odn. Like. Cvek 1945. iz Vugrovca kod Zagreba. Del Ponte 1925. iz Ciglenice kod Kutine odn., Italije ciglar. Devila 1940. Domitrović 1910. iz Gazije. Drpić 1910. s Krka. Đaković 1941. iz Gradišta. Đurak 1938. iz Dubranca u Turopolju. Egner 1910. vincilir, iz Beča. Fabulić 1942-1957. iz Dalmacije liječnik. Farkaš 1923. iz Drenja zet. Ferić 1903., zatim 1916. iz Kuta kod SI. Broda. Fištrić 1920. iz Vojakova kod Pregrade. Forenpocher 1900. iz Gorskoga kotara. .i Franković 1920. iz Posavine. Frankulin 1920. iz Gor. kotara. Izumro. Friml 1900. iz Češke. Gadanac 1940. Gajzler 1940. Galamboš 1920. iz Daruvara odn. Madžarske. Gašparac 1890. iz Gorskog kotara. Gašparović 1910. iz Slovačke. German 1900. vincilir. Grbac 1940. iz Like. Od». Grlić 1900. iz Dalmacije. Hace 1942. iz Donje Voće. Hajster 1922. s pustare kod Požege. Hećej 1941. iz Gašinaca. Hip 1900. iz Svilne. Hodak 1946. iz Mitrovca odn. Like. Hora 1920. iz Feričanaca odn. Češke. Hranaieli 1940.
394
Hranjevec 1914. Hula 1946. iz Mitrovca. Ods. u Požegu. Ivaković 1920. iz Pisanice fotograf. Ods. u Zagreb. Ivaudija 1935. iz Voćina. Jambrek 1902. iz Đakovačke Satnice odn. Radoboja. Janković 1920. iz Like. Jelinić 1920. iz Primorja. Ods. u Požegu. Jugović 1910. iz Like. Jung 1903. iz Jovanovca. Jurančić 1900. iz Štajerske. Jurić 1901. iz Crivca (Muć, Dalmacija). Kin 1900. iz Kule. Kiš 1935. iz Bankovaca (Feričanci) odn. Madžarske. Klarić 1920. iz Rajsavaca. Klepić 1900. iz Like. Knežić 1910. iz Feričanaca. Kole (Cole) 1922. iz Požege odn. Italije. Kolombos 1920. iz Kalinića. Konrad 1940. Kopi 1900. iz Juž. Ugarske. Korlović 1940. iz Istre. Ods. u Podr. Slatinu. Kovač 1941. iz Hercegovine. Krpan 1946. iz Like. Labaš 1933. iz Badljevine odn. Njemačke. Ods. u Njem. Lemešković 1912. iz Zarilaca zet. Lisner 1930. iz Njemačke. Lončarević 1920. iz Sulkovaca. Lotka 1940. Majetić 1905-1950. iz Like. Ods. Malenica 1940. iz Hercegovine. Mandić 1930. iz Knežaca. Matić 1920. iz Požege zet. Matuška 1920. iz Slovačke. Mavec 1920. iz Slovenije. Mesner 1928. iz Požege. Mihalčić 1903. iz Madžarske (Pečuh) postolar. Mihvi 1940. Milinović 1920. iz Cesarice (Prim.). Mioković 1928. iz Podgorja zet. Moler 1928. iz Pleternice zet. Murgić 1946. iz Like. Muzler 1922. iz Kule. Nanić 1920. iz Tominovaca. Noper. Ogulinac 1914. iz Topolovca zet. Oreč 1917. iz Hercegovine. Paparić 1838. iz Dalm. Paša 1930. iz Pitomače. Patajac 1920. iz Zoljana. Paus 1900. iz Kule. Pavlić 1920. iz Like. Ods. u Čaglin. Pavliček 1900. iz Slovačke. Peči 1900. iz Juž. Ugarske. Peči(ć) 1930. Pejaković 1946. iz Bosne. Pejić 1940. Penava 1916. iz Hercegovine. Perić 1928. iz Donje Voće zet kod Jambreka. Petrovicki 1900. iz Slovačke.
395
Pilon 1930. iz Požege odn. Italije. Počuč 1946. Polait 1910. iz Gorskog kotara tesar. Poli 1900. iz Moravske. Poparić 1940. Potočnik 1920. P r a đ a n 1900. iz Jošave. Prekop 1904. iz Đraganluga odn. Slovačke. Prijatelj 1940. iz Slovenije zet. Prpić 1920. iz Cerovca zet. Psotka 1930. Rac 1900. iz Madžarske. Raji 1940. Ranković 1920. iz Siska pekar. Rebeško 1930. iz Voćina. Ods. u Požegu. Rider 1900. iz Juž. Ugarske. Rilko 1946. iz Pitomače odn. Poljske. Romić 1910. iz Trenkova. Rukavina 1946. iz Mitrovca zet, odn. iz Perusića. Rušec 1910. iz Donje Voće. Ruža 1900. iz Češke. Sakač I I . 1914. iz gor. Podravine. Samardžić 1946. Sas 1900. iz Madž. Seđej 1900. iz Gorskog kotara. Slokon 1930. Smojver 1919 iz Mitrovca odn. iz Cesarice u Primorju. Sondić 1900. iz Našica. Sontacchi 1900. iz Juž. Tirola (Trento) odn. iz Pakraca. Starčević 1914. iz Like. Strbašić 1940. Svetlačić 1945. iz Španovice odn. Gor. kotara. Svitok 1931. iz Zarilaca odln. Slovačke. Šag 1914. iz Venja. Izumro. Šarinić 1920. iz Otočca. Izumro. Šebek 1930. iz Madž. Šestak 1930. iz Vel. Lehote u Slovačkoj. Šimunović 1910. iz Brđana kod Cernika. Ods. Šipoš 1920. iz Madž. zet kod Mikića. Škalić 1946. iz Dalm. veterinar. Škopljak 1941. iz Hercegovine. Škorvaga 1946. iz Lukača bačvar. Škramić 1914. iz Kovačice. Šmerda 1930. iz Slovačke. Solin 1945. iz Madžarske. Špigl 1924. iz Donje Konjice u Moravskoj mlinar. Šredl 1940. Štajbl 1932. iz Kule odn. Njemačke. Štirmer 1946. iz Tominovaca. Štivić 1911. iz Kuta kod Oriovca. Švajger 1920. iz Kule. Tandara 1916. iz Hercegovine. Tepeš 1920. iz Zagorja. Terek 1940. iz Madžarske urar. Ods. u Feričance. Tiler 1900. iz Feričanaca. Tofing 1910. iz Tominovaca. Tuđa 1916. iz Zagorja. Ul(i)ć 1900. iz Daruvara odn. Madž. Urh 1930. iz Slovenije.
396
Uršić 19,00. iz Slovenije. Vadi ja 1940. iz Međimurja. Varga 1930-1957. zet. Ods. u Njem. Veter 1940. Vinklarek 1930. iz Grabarja odn. češke. Viskale 1924. iz Tominovaca. Vrban 1910. iz Like. Vukelić 1940. iz Like. Vukosavljević 1930. iz Like. Izumro. Zeldia 1907. iz Pleternice odn. Češke. Zeler 1920. iz Feričinaca. Zima 1929. iz Kaptola odn. češke. Zubović 1946. iz Dalmacije.
NAPOMENA Za popis najnovijih doseljenika služio nam je kao osnovna podloga popis stanov nika Kutjeva, sastavljen 24. XII 1949. Međutim, iz toga smo popisa izbacili imena onih obitelji, koje su kratko, prolazno boravile u Kutjevu zbog privremene službe, zapo slenja itd. No broj članova i tih obitelji ušao je u ukupni broj stanovnika Kutjeva 1950. Poput Pleternice, i Kutjevo je uvijek bilo, pa i danas, naselje, u koje ljudi, kao i u grad, lako dolaze, ali i lako odlaze. To su razni obrtnici i njihovi pomoćnici, službenici i radnici nekada kod vlastelinstva, a danas kod poljoprivrednoga dobra, službenici kod drž. ergele, vinciliri, kočijaši, nadničari, šumski radnici, ugljenari, ciglari itd. Mnogi su se od njih ovdje udomaćili, pa smo ih zato zadržali u svom popišu novijih i najnovijih doseljenika. Sam je broj tih obitelji velik, ali te obitelji imaju malo članova, zato je omjer između starijeg i novijeg stanovništva dosta normalan.
* * * Kutjevo se u dokumentima srednjega vijeka zove »Gotho«. Taj naziv nema veze s narodom Gota ni s njem. riječi »G o 11«, nego je to iskrivljena naša riječ »kut«.: ki g, u i o lako se zamjenjuje kod stranih zapisivača. Prema tome Gotho znači kut ili vas (selo) u kutu, odnosno kuta-vas, kutna-vas, kutja-vas, kutjava, kutjeva (slično je nastala Ruševa od kruša-vas). Zato je ženski oblik, koji narod upotrebljava;, Kut jeva bolji, narodskiji, prošlim vjekovima posvećen, dok je književni oblik Kutjevo ishitren od stranaca u vlastelinskoj i županijskoj kancelariji, plod neznanja i pre zira svega narodnoga, nešto narinuto. Zbog opće upotrebe u upravi, i mi se služimo za sada oblikom Kutjevo, ali želimo i tražimo, da se u upravu vrati narodni i povi jesni oblik - Kutjeva ili Kutiva.
* * * Kutjevo je u srednjem vijeku poznato po cistercitskoj opatiji, koja se tu nalazila od 1232—1536. Za turskoga vladanja njihova je crkva sa samostanom razorena. Već 1545. ovdje je uređena nahija; stanovništvo je dvojako, katoličko i muslimansko, svako u svojoj mahati, a cijela varoš ima tek 22 kuće. Kršćanska je mahala s malom drvenom crkvicom smještena sjeverno od razorene cistercitske crkve, a muslimanska, »tursfca« — južno.1 1687. muslimani su preselili u Bosnu. Od 1700—1773. požeški su isusovci radi uzdržavanja svoje gimnazije bili vlasnici kutjevačke »opatije«, zap ravo vlastelinstva, pod koje je spadalo 35 sela između Krndije i Lonđže. Kasnije je to vlastelinstvo preuzela kr. komora, zatim naukovna zaklada i konačno obitelj 1 Buturac Josip, Požeški isusovci i kutjevačko vlastelinstvo 1698-1773, Hrvatska prošlost 2-3, Zagreb 1942. i posebno. — Buturac Josip, Kutjevačka opatija, Katolički list, Zagreb 1941, br. 15. - BVA T, D. n. 243.
397
Turković. Vlastelini su u Kutjevu stvorili ekonomski centar za istočni dio Požešk kotline, ali upravno-politički centar bio je dugo u Bektežama, na cesti Požega Osijek. 1950. ima u Kutjevu 145 ili 9°lo potomaka prastanovnika, 239 ili 17°/o potomakc starijih doseljenika, a 1099 ili 74°lo novijih i najnovijih doseljenika te njihovih po tomaka. Začudo, takav je omjer između novijeg i starijeg stanovništva također i u Pleternici, koja je i inače u mnogočem slična Kutjevu! Broj kuća: 1702. 59, 1740. 119, 1780. 130. 1866. 200, 1950. 385. Broj stan.: 1760. 924, 1769. 974, 1780. 1183, 1802. 1130, 1832. 1359, 1866 1324, 1900. 1615, 1931. 1633, 1950. 1513. 1760. ima u 28 kuća po 10 i više čeljadi, a u 101 kući ispod 10 st.
79. MITROVAC
Prastanovnici x-1702. Alilović 1698-1740. 2 kć. Antunović 1692-X. 1760. 10 st. 1950. 6 kć, 17 Bt. Benić 1697-X. 1760. 18 st. 1950. 10 kć, 40 st. Brlek 1699-1703. Cukleković (ili Stričević) 1697-1699. Čirkinović 1702. Cubić 1697-1935. 1760. 12 st. Domić 1700. Janjić 1702-X. 1760. 4 st. 1950. 2 kć, 5 st. (Kara)ivanović 1691-1724. Katić 1698-1764. Klarić 1697-1743. Krističević 1702. K u r t a 1698. Marget(ičev)ić 1698-1743. Marković 1689-1803. 1760. 6 st. Murić 1702-1764. Muso 1699. Mišljenović 1702. Novaković 1698-X. 1760. 5 st., 1950. 1 st. Odobašić 1698-1803. 1760. 6 st. Razuinović 1698-X. 1760. 1 kć, 27 st. 1950. 10 kć. 45 st. Stojčević 1699. Vuičić 1698-X. 1760. 2 kć, 17 st. 1950. 4 kć, 18 st. Vuksanović (»Vuksan Vlah«) 1702-1743.
Stariji doseljenici 1850-1950. Antolović 1751-X. 1760. 17 st. 1950. 6 kć, 20 st. Borbirović 1760. 3 st. Bošnjak 1 7 4 0 - 1 9 4 . . Br(o)đanac 1723-1751. Filip ović 1758-1925. 1760. 7 st., 1849. 23 st. Franj(et)ić 1 7 4 0 - 1 9 4 . . 1743. 2 kć. 1760. 17 st. Ilić 1740-1743. Jakovljević 1735-1743. Jozepović 1735-1743. Jurkić 1740-1743. Leopoldović 1760-X. 1760. 5 st. 1950. 2 kć, 9 st. Maretić 1849.
398
Maričić 1740-X. 1760. 9 at. 1950. 4 st. Poljac 1760-1773. 9 st. Rizvić 1760. 5 st. Sarajlić (Sarajlija) 1740-X. 1760. 6 st. 1950. 6 kć, 19 st. Tomić 1735-1743. Trnokopović 1758-1864.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bauer 1895. iz Orahovice. Bogadi 1909. kovač iz Vratna kod Križovljana. Car 1940. iz Kutjeve (k Razumoviću). Cvitković 1891. iz Bankovaca kod Feričanaca. Čačić 1919. iz Cesarice kod Karlobaga. Čakalić 1914. iz Venja. Giljušić 1907. iz Lakušije prizećen. Hulla 1883. iz Jakšića odn. Slovaci od Veszprema u Ugar. Ivanović 1900. iz Duzluka. Matoković 1928-1957. iz Vetova; ods. Milinović 1922. iz Cesarice kod Karlobaga. Mušković 1906. iz Međurića odn. Slovačke. Pejanović 1940. iz Doljanovaca. Petrovčić 1897. iz Orahovice tesar. Pojar 1900. češkog podrijetla. Prispilović 1930. iz Lakušije priz Rukavina 1920. iz Like. Sas 1940. iz Madžarske. Smojvir 1916. iz Cesarice kod Karlobaga odn. iz Šaptinovaca. Svetličić 1945-1958. iz Španovice. Šarčević 1865. Tomičević 1888. iz Čaglina. Vončina 1925. iz Španovice. Zeler 1906. iz Bankovaca madž. podrijetla. . U današnjem mitrovačkom kataru nalazila su se nekada dva sela: Mitrovac i To masevo. Iz sačuvanih dokumenata srednjega vijeka ne znamo o njima ništa. Za tur skoga vladanja živjeli su ovdje prastanovnici Hrvati, katolici i muslimani, te dose ljeni pravoslavni Srbi. V ratu za oslobođenje Slavonije od Turaka 1687-1697. mus limani su preselili u Bosnu, pravoslavni vjerojatno u susjedna sela, pa je tako To masevo posve opustilo, a u Mitrovcu ostali jedino Hrvati katolici. 1690. spominje se još Tomasevo ili Tomaševac i u njemu 15 kuća, dok je Mitrovac nenaseljen, a 1702. Mitrovac ima 20 kuća, dok je Tomaševac opustio. Čini se po svemu, da su Hrvati katolici nakon pada turske vlasti ostavili svoje siromašnije selo i preselili u bogatiji Mitrovac, u prazne muslimanske kuće. 1950. ima u selu 121 potomak prastanovnika, 52 potomka starijih doseljenika i 141 ili 44°/o novijih doseljenika. Prema tome su se prastanovnici ovdje razmjerno dobro održali. Broj kuća: 1730. 28, 1746. 21, 1780. 22, 1866. 33, 1950. 86 kć. Broj stan.: 1760. 183, 1780. 237, 1802. 254, 1866. 343, 1900. 319, 1931. 359, 1950. 313. 1760. u jednoj kući 27 $t., u 6 kuća 10-17 st., u 13 kuća 3-9 st.
80. VENJE
Prastanovnici x-1702. Culunković 1699-1701. Čurčijić 1702. Đur(i)čić (Juričić) 1697-X. 1760. 2 kć, 16 st. 1950. 3 kć, 17 st.
399
Gašić 1699. Hrvatić 1699. Kulasučević 1698. Kurandžić (Karandžisija, Kavrandžić) 1702-1740. Marković 1698-1702. Mil(j)anović (Milenović) 1702-X. 1760. 3 kć, 28 s t 1950. 4 kć, 15 8t. Pavić 1702-1743. Pijanić 1689. Sekula 1702. Stipanović 1702-1925. 1760. 6 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Antunović 1849-X. 1950. 3 kć, 9 st. Bošnjak 1697-X. Dos. iz Bosne. 1760. 2 kć, 11 st. 1950. 4 kć, 13 st. Cakalić 1803-X. 1950. 5 kć, 17 st. Grgurević 1750-X. 1760. 6 st., 1950. 3 st. Jovičić 1743. Kuduzović 1740-1869. Marinović 1735-1740. Marjanović 1735. Martić 1735-1773. 1760. 5 st. Razumović 1735-1942. 1760. 2 kć, 16 st. 1849. 2 kć, 13 st., 1931. 4 st. Sakalić 1773.
Noviji doseljenici 1850-1950. Abramović iz Bekteža, Bajić iz Turnića, Benić iz Mitrovca, Brezina iz Mitrovca, Burcar iz Kosinja u Lici, Damjanac iz Jakšića, Đelić, Đenona iz Dalmacije, Dorić iz Jakšića, Drak, Drda ČSR, Prestacky, H u r t a , Jugović iz Kosinja, Klobučar, Mitrović iz Lukača, Obradović, Pintar, Pospišil, Raguž, Rajić iz Dalmacije, Ribičić, Šag iz Radovanaca priz., Šimić iz Kaptola, Škunca iz Jakšića, Varak, Vukelić, Vunić. Prvi put se Venje spominje u dokumentima 1697. nakon oslobođenja Slavonije od Turaka. Za njihova vladanja bili su u selu nastanjeni Hrvati katolici i muslimani, koji su potkraj XVII. stolj. preselili u Bosnu. Potomaka prastanovnika ima 1950. samo 32 čeljadi, potomaka starijih doseljenika 42 čeljadi, a novijih doseljenika 172 ili 69»/o. Broj kuća: 1730. 10, 1746. 6, 1762. 11, 1780. 12, 1866. 19. 1950. 62. Broj stan.: 1760. 91, 1780. 113, 1802. 96, 1866. 156, 1900. 264, 1931. 205, 1950. 246. 1760. u pojedinoj kući živi 5-10 čeljadi.
81. BJELISEVC1
Stariji doseljenici 1702-1850. Babić 1702-1740. Bošnjak 1751-1764. Božić 1702. Davidović 1702-1764. Gruičić 1740-1773. 1751. 3 kć. Janković 1702. Koljanić 1740. Milisavljević 1740-1849. 1758. 2 kć. Milosevic 1740-1803. Milovuković (Milivuković) 1740-1893.
400
Nikolić 1735-1740. Ostojić 1702. Pejaković 1702. Poznanović 1702. Radojković (Radojčić, Radonić) 1702-1764. Sekulić 1740-1751. Simić 1702-1751. Stipanović 1702-1764. Stojčinović 1740. Todorović 1751-1764. Trivun(ović) 1803-1849. Zlatić 1740.
Noviji doseljenici 1850-1950. A) Koji su se održali do 1950.: Adamek 1891., Bilić, Cicvara, Drda 1897., Fridrih, Gazitarić, Grandić, Hruška 1915. (1950. 9 kć, 33 st.), Kipton, Kotor, Krajnović, Kučić, Marković, Mautner, Mičula, Mohaček, Svetanja, Šimić, Škrobak Uličnik 1891. (1950. 4 kć, 14 st.). B) Koji su prije 1950. izumrli ili odselili: Kamas 1891., Martinek 1891., Miketa 1891., Prašnjak, Urban, Walhafa, Vončina. Za turskoga vladanja stanovali su ovdje muslimani Hrvati, koji su kao ikavci svoje selo zvali: Biliševci. To su prastanovnici ovoga sela, koji su nakon pada turske vlasti odselili u Bosnu. Iza njih je selo opustilo, pa su ga naselili doseljenici iz Bosne - Srbi i Hrvati, i to 1697. Od tih doseljenika, kao i od onih kasnijih — tokom XVIII. st. - nije se do konca XIX. st. nitko održao. Na koncu XIX. i na početku XX, st. dolaze u selo Česi, koji tu čine većinu stanovništva. Ostali su Hrvati i Srbi. Broj kuća: 1702. 12, 1740. 14, 1760. 13, 1773. 8. 1866. 8, 1950. 39. Broj stan.: 1866. 52, 1900. 101, 1931. 130, 1950. 168. 1849. ima u 6 kuća 46 stan., od toga 12 sposobnih za posao. U pojedinoj kući živi 6-11 stan. 82. TOMINOVCI
Stariji doseljenici 1697-1850. P o p i s a n i 1702.: Aleksić, Bogojević, Ciganović, Dragošević, Đurđević, Hodić, Jakovčić, Jovičić, Maj stor, Miličević, Miljenović (1702-1740.), Ninković (1702-1849.), Radmanović, Stanivuk, Vranešević. Sve ove obitelji osim dvije do g. 1740. izumrle su ili odselile, jer ih u popisu od 1740. nema. P o p i s a n i 1740-1850.: Božić 1740. Jakšić 1758-1764. Lukačević 1758-1764. Mazura 1803. Mihajlović 1740-1773. Milaković 1740-1898. Ods. u Ameriku odn. G. Eminovce. Miličević 1740. Milinković 1740-X. 1950. 3 kć, 9 st. Miloj ević 1740. Milovanović 1740. Milović 1735. Rađojević 1740-1773. Sarčević 1740-1803. Stanković 1758-X. 1950. 3 kć, 12 st. 2 6 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
401
Stanojević 1849. Šimić 1740-1849. T(e)odorović 1803-1849. Vuković 1740-X. 1950. 7 kć, 24 st. Žigić 1758-1803.
Noviji doseljenici 1850-1950. Andrišek 1885. iz Moravske. Babić 1946. Baternik 1873. iz Slovačke. Bauernfreund 1858. iz Kule. Bekić 1880. iz Bosne. Berger 1890. iz Kule. Bijelić 1920. iz Bovića. (Po Mojsiju B. dio T. zove se Mojsijevci.) Ceh (Czech) 1891. Cicvara 1946. Dragojević 1920. iz Bovića (Vrginmost). Drpo 1920. iz Bovića. Faubel 1880. iz Jakšića. Filipović 1869. iz Bosne. Izumro. Fišer 1919. zet kod Funduka. Franc 1890. iz Slovačke. Funduk 1870-1927. iz Like. Ods. u Zagreb. Glavaš 1946. Hitaler 1890. iz Austrije. Kamenček 1890. iz Češke. Kanđera 1890. iz Čepina odn. Slovačke. Kladnjak 1905. iz Češke. Klezinger 1890. iz Poreča. Kotas 1945. iz Bjeliševca odn. Češke. Kotrla 1885. iz Češke. Kulčak 1902. iz Češke. Marković 1946. Mihalović 1907. iz Slovačke. Mikel 1900. iz Češke. Mjertan 1907. iz Slovačke. Nanić 1890. Nekić 1946. Nenadović 1946. Obradović 1945. Pagač 1919. iz Češke zet. Panoš 1890. iz Jakšića odn. Češke. Paus 1890. iz Kule. Petrusek 1900. iz Češke mlinar (u Šumanovcima). Ods. Prodanović 1946. Rađimilović 1946. Rajf 1885. iz Kule. Rancinger 1862. Slavujević 1946. Stojanović 1946. Šiptak 1900. iz Slovačke. Širholc 1907. iz Bertelovaca odn. Kule. Štanga 1905. iz Slovačke. Št'asnv 1908. iz Češke. Tadjal 1907. iz Slovačke. Vagner 1859. iz Kule. Vasilj 1946. Vujasinović 1920. iz Bovića. Zimonja 1920. iz Bovića.
402
Tominovci su staro selo. To svjedoče i ruševine stare crkve, koje su se tu vid jele još 1690. i 1702. U srednjem vijeku i na početku novoga vijeka žive u selu Hrvati katolici, koji su vjerojatno prešli na islam. Međutim, tominovački su mus limani, kao i drugi u Požeškom polju, 1687. ostavili ovaj kraj i odselili u Bosnu, odakle su oko 1697. došli na njihovo mjesto novi stanovnici — pravoslavni Srbi. Ti su najstariji doseljenici brzo izumrli ili odselili nekuda dalje. U okolici Tominovca nalazilo se oko 1702. opustošeno selo Visaće, koje je zauvijek ostalo pusto. Tokom XVIII. i u prvoj pol. XIX. st. dolaze u Tominovce nove srpske obitelji, od kojih je većina također razmjerno brzo nestala. Zato su u drugoj pol. XIX. st. doselile ovamo neke češke, slovačke i njemačke obitelji, koje su na početku XX. st. či nile većinu sela. U posljednje vrijeme dolaze u selo opet srpske obitelji. 1950. ima 45 ili lPh potomaka starijih doseljenika, a 362 ili 89°/o novijih doselje nika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 21, 1740. 17, 1780. 16, 1849. 20, 1950. 95. Broj stan.: 1849. 125, 1866. 116, 1900. 316, 1931. 399, 1950. 407. 1849. ima u 2 kuće 11-12 st., u 18 kuća 2-10 st., u 11 kuća samo je po jedno če ljade sposobno za rad C18-60 god.).
Na području tominovačkoga hatara nalazio pustara kutjevačkoga vlastelinstva. 1911. vlastelin taj-u iz Pelbarta, koji je ovdje podigao tvornicu naselju tri obitelji: Olšok, Kućiš i Pirenjak, sa 16 Brijest ili Brist.
se nekada (1866-1911) marof ili Turković prodao je taj marof Važeste. 1950. nastanjene su u ovom st. u 4 kuće. Naselje se otprije zove
83. FEROVAC Ferovac je na koncu XIX stolj. uređen kao vlastelinski marof. Radnici i službenici marofa jesu jedini stanovnici. 1900. ima 151 St., 1931., 60. Do smanjenja stanovništva došlo je i zato, što je 1911. kutjevački vlastelin Turković prodao ferovački alodij Vataju iz Pelbarta, koji je tu imao tvornicu žeste do 1.945. Nova je agrarna reforma zahvatila i ovaj alodijalni posjed, pa su tako Ferovac naselili seljaci iz zagrebačke okolice, iz Vugrovca, Kašine itd. 1950. ima 159 st. u 32 kuće. Doselili su 1945. iz Vugrovca: Dutković, Krvarić, Letec, Šalin, Šebek, Vukas; iz Kašine: Dokša, Petir, Tušek, Vrban, Žegrec; iz Planine: Kelčec, Puček; iz Glavnice: Stanječki; iz Blaguše: Pustićki, Šukelj; iz Poljanske: Franjić, Jurmanović, Kištajer; iz Like (D. Kosinj): Rast; iz Dalmacije: Odak, Vučica; iz Blaginaca: Podgorski; iz " Bačke: Nemet. 84. BEKTEŽE
Prastanovnici x-1687. U srednjem vijeku Hrvati katolici, za turskoga vladanja Hrvati muslimani.
Stariji doseljenici 1688-1850. Abra(ha)mović 1697-X. 1760. 5 st. 1950. 5 kć. 14 st. Antolović 1723. Antunović 1740.
403
Barbirović (Borberović) 1740-1942. 1760. 2 kć. 10 st. Blažek 1849-1865. Blažević 1689-X. 1760. 2 kć, 9 st. 1950. 6 st. Caglinac 1697. Čurčić 1698-X. 1760. 5 st., 1950. 3 st. Đobulija 1773. Filić 1773-1940. Filipović 1751-X. 1760. 5 st., 1950. 5 st. Fišer 1849. Gašić 1773-X. 1950., 4 st. Gypanovic 1698. Hegedušić 1697-1703. Jovičić 1804. Jurković 1849. Kanižanac 1803. Kovačević 1748-1785. Lukačević 1735-X. 1760. 3 kć, 16 st. 1950. 7 st. Mariftić 1689-X. 1702. 2 kć. 1760. 3 kć. 16 st. 1950. 6 kć. 16 st. Marjanović 1717-X. 1950. 2 kć. 9 st. Martinović 1702. Matošević a) 1699. b) 1773-1803. Mijatović 1773-X. 1950. 6 st. Peić 1702-X. 1760. 2 kć, 16 st. Porečanac (Poričanac, Porečančević) 1702-1803. 1760. 2 kć, 16 st. Raljević 1849-1900. Ramić 1803-X. 1950. 5 st. Rušević 1697. Doselio iz RuSeve. Stipčević (Stivčević) 1697-X. 1760. 3 kć, 15 st. 1950. 2 kć, 9 st. Tomašević 1735-1748. Valentić 1803-X. 1950. 2 st. Viđaković 1698. Doselio iz Bosne. Vuković (ili Tibinac) 1748-X. 1760. 19 st. 1950. 3 kć, 12 st. Živković 1760. 7 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Arambašić 1948-1954. iz Komorice priženjen. Bahora 1938. iz Podgorja odri. iz ČSR. Barić 1917-1959. iz Podgajca u Podravini. Bešlić 1900. iz Ćošinaca odn. iz Dalmacije (Zadar). Bizik 1946. iz Seone kod Našica. Borjanić 1910. iz Gradišća. Čakalić 1900. iz Zdenaca kod Orahovice. Čamber 1946. iz Imotskoga u Dalmaciji. Čar 1947. iz Španovice. Čosić 1860. iz Tornja. Ćurić 1945. iz Kralja kod Bihaća. Daić 1949. iz Kutjeve priženjen. Demše 1943. iz Čaglina odn. iz Šljivoševaca odn. iz Madžarske. Dorić 1927. iz Voćina. Filip 1900-1956. Ods. u Požegu. Firšt 1938. od Varaždina. GaŠparac 1923. iz Lokva u Gorskom kotaru (na Gašićevoj zemlji). Hrmić 1920. iz Buka. Hrpa 1910-1959. iz Suhopolja odn. Moravske. Izumio. Hubaček 1925. iz ČSR, lugar. Hut 1905-1957. iz Poreča odto. Požege, postolar. Vratio se u Požegu. Jaić 1926. iz Knežaca. Karjaković 1900. iz Maloga Bilča.
404
Kin 1950-1956. iz Ciglenika. Ods. Komadina 1929. iz Gradišća. Komarić 1902. iz Sovskoga Dola. Malvić 1910. iz Zoljana. Mesić 1944-1958. iz Like. Ods u Gradište. Milčić 1940. Mujić 1870. iz Crkvara kod Orahovice. P e r n a r 1931-1956. iz Like. Ods. u Gradište. Pokrajac 1930. iz Grabarja. Popović 1938-1952., mljekar. Ods. u Požegu. Prodanović 1900. iz Vel. Bilča, odn. iz Jakšića. Rađošević 1898. iz Mrkoplja u Gorskom kotaru. Rajter 1899. iz Kule. Ribičić 1859. Ristić 1946-1952. Ods. u Požegu. Ritenbacher 1920. iz Lukača. Saher dos. iz Humljana, ods. u Kutjevo. Sajfert 1897. iz Kule. Samardžić 1920. iz Požege. Sarajlić 1920-1957. Dos. iz Čaglina. Izumro. Sekulić 1944-1956. Ods. u Požegu. Simon. Ods. u Kutjevu. Sloga 1900. iz Krndije. Spasojević 1921. iz Latinovaca, lugar. Šipoš 1930. iz Badljevine odn. Madžarske, vincilir. Štajbl 1938. iz Kule. Štimac 1940. iz Našica. Švanol 1920. mlinar. Tandara 1920. iz Hercegovine. Vagner 1890. iz Pečuha u Madž. Viner 1931. iz Darde u Baranji. Zubović 1946-1958. Područje sela Bekteža spadalo je u kasnom srednjem vijeku pod gospoštiju u Gradišću. Na tome području 1413. i 1499. nalazila su se dva mala sela: Šimunovci i Dragalovci, koja su se kasnije sačuvala u mjesnim nazivima bekteškoga katara? Samo ime Bekteže dali su selu stanovnici muslimani, koji su ovdje živjeli u doba turskoga vladanja. Oni su potkraj XVII stolj. napustili selo i otišli u Bosnu. Na njihovo mjesto doselili su Hrvati katolici. Potomaka starijih doseljenika g. 1950. ima 118, a novijih 256 ili 68°/o. Broj kuća: 1730. 18, 1746, 19, 1762. 23, 1780. 28, 1866. 35. Broj stan.: 1760. 140, 1769. 175, 1780. 243, 1802. 240, 1866. 290, 1900. 420, 1931. 396, 1950. 374. 1760. ima u 1 kć 19 čeljadi, u drugoj 10, a u ostalima 1—9 čeljadi.
85. KULA
Prastanovnici x-1702. Antolović 1689. Belošević 1689. Blažević 1689-1702. Blažić 1689. Čipčija 1702. Ćurčija 1697-1693. Buturac,
Požeški isusovci k. g., str. 30.
405
Konjić 1702-1760. Kuduzović (Kudus, Kudasović) 1689-1760. Marković 1702. 2 kć. Martinović 1702. Matanović 1698-1699. Mihić (Mikić) 1702-1748. Milosevic 1689-1698. Var(u)dić 1689-1760. (Vargić, Vranić, n e : Franić) ods. u Bekteže.
Stariji doseljenici Hrvati 1702-1760. Bantić 1732-1760. Bartolović 1735-1760. Filić 1735-1760. Ods. u Bekteže. Franjić 1740. Gašić 1758-1760. Ods. u Bekteže. Ivanović 1723. Janković 1758. Kaptolac 1735. Lučić 1735-1740. 2 kć. Lukačević 1735. Marinović 1724-1748. Marjanović 1735-1758. Ods. u Bekteže. Matošević 1735-1760. Ods. u Bekteže. Mijatović (Mihatović) 1735-1748. Mišković 1758. Stevalović (Stefanović, Stivanović) 1735—1748. Šalabazović 1740. Tomašević 1735-1760. Valentić 1758. Vičić 1735-1740. 2. kć. Vinković 1723-1760. 2 kć. Ods. u Bekteže. Doseljenici Nijemci došli su oko 1780., a odselili 1944.
Najnoviji doseljenici 1945-1950. Ognjenović, Majstorović, Varak, Prkaćin, Čabrajić, P u a č , Pavlović, Bunčić, Knežević, Dragaš, Vukajlija, Miščević, Savić, Kozar, Culić, Carević, Petrović, Kukić, Gruber, Daković, Berić, Lukić, Groznica, Slavujević, Vučković, Bošnjak, Radivojević, Ćurčija, Radić, Vučetić, Simeunović, Šegota, Mudrić, Zec, Kolojković, Delić, Šljubura, Ristić, Manojlović, Radovanlija, Vajkant, Kostađinović, Romić, Trlaić, Torbica, Čehobasić, Stjepanović, Kovačević, Branežac, Vukelić, Stanković, Tadić. Naselje u današnjoj Kuli spominje se prvi put 1312. kao plemićki posjed Nikole od Hanue. Naselje se i tada i kasnije zvalo Sveti Đurđ.s U doba turskoga gospod stva, kad ovdje žive katolici Hrvati, prozvalo se selo Kula po visokom tornju, koji se ovdje nalazio. Hrvatsko je stanovništvo iz sela iselilo 1764. ponajviše u Bekteže. Nekoliko godina kasnije doselili su Nijemci, koji su selo prozvali Jesefsfeld (Josipovo Polje), po caru Josipu 11, koji ih je ovamo naselio. Međutim, ostalo je i dalje ime selu Kula i u svakidašnjoj pučkoj i u službenoj upotrebi. Broj kuća: 1730. 16, 1746. 17, 1762. 18, 1866. 40, 1950. 121. Broj stan.: 1760. 77, 1803. 246, 1866. 396, 1900. 572, 1950. 531. Od starih kuljanskih Hrvata sačuvala se do danas u Bektežama jedino obitelj Gašić. 8
406
Ondije, str. 4 1 .
86. POREČ
Prastanovnici x-1690. Hrvati katolici, koji su ovdje živjeli i u doba turskoga vladanja, preselili su oko 1690. u Bekteže, Lakušije i druga susjedna sela. Tako obitelj Herić 1689. Druge su poznate pod imenom: Porečanac.
Stariji doseljenici Srbi, 1697-1773, Bosanac 1702. Cvetković 1758-1773. Despotović 1735. Đurđević 1758-1764. Grđanović 1702-1773. Jovanović 1758-1764. Kostadinović 1735. Marić 1758-1764. Marković 1702. Mrnjavčić 1758-1764. Nikolić 1735-1773. Puhač 1758-1764. Radanović 1702-1773. Radojčić 1758-1773. Radosavljević 1735-1773. Savić 1758-1773. Stanivuković 1758-1764. Stevanović 1758-1773. Tatomirović 1758-1764. Vukašinović 1735. Oko 1780. došli su u selo Nijemci, koji su odselili 1944.
Najnoviji doseljenici 1945-1950. Đurđević, Čatlaić, Karan, Vasić, Šljubura, Timorac, Aleksić, Ivanov, Puač, Vujasinović, Novaković, Radmilović, Todorović, Nikolić, Ivanović, Radulović, Dulić, Savić, Rajčević, Radosavljević, Jugović, Kozar, Ranisavljević, Mijatović, Lukić, Protić, Jerčić, Petraš, Stanković, Beronja, Semerat, Šimić, Stevanović, Ivariičevic, Pintar, Kuprešan, Bijelić, Gaćeša, Gruičić, Subašić, Morahovski, Mrđenović, Bojčić, Trnimi, Gabor, Šuster, Adamović. Poreč se još u XVIII. stolj. zove Porečje i Poričci. Ime valjada dolazi od Kutjevačke Rike. Porečje je svakako bolji oblik od Poreč, koji su napravili doseljeni Nijemci ne znajući za značenje imena sela. Trebalo bi se vratiti k obliku Porečje, da ne bude zabune zbog istarskoga grada Poreča, koji s ovim selom nema nikakve veze. Selo se spominje već 1413: kao posjed velikog gradišćanskoga-vlastelinstva.4 Hrvati ovdje žive do 1690, Zatim je selo sedam godina pusto. 1697. dolaze u njega četiri srpske obitelji iz Bosne, kako to izričito piše u popisu od 1702. Tri od njih brzo ne staju, a samo se jedna održala oko 70 godina. Tokom XVIII stolj. dolazi u selo više srpskih obitelji s raznih strana, ali razmjerno brzo izumiru ili možda sele dalje. Broj kuća: 1740. 10, 1758. 16, 1773. 8, 1866. 28, 1950. 81. Broj stan.: 1802. 133, 1866. 238, 1900. 383, 1950. 320. 4
Ondje, str. 39.
407
87. CIGLENIK
Prastanovnici x-1687. Za turskoga vladanja žive Hrvati muslimani, koji su 1687. odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Bošnjak 1740. Damjanović 1751-1803. Dobričić 1740. Đurđević 1849-X. 1950. 2 kć, 9 st. Ilić 1740-1788. Ivanović 1758-1773. 2 kć. Jaćimović 1740-1760. Jovanović 1751-X. 1950. 2 st. Kostadinović 1751-1764. Kovač 1735. Kudu-Mraković 1773-X. 1950. 3 kć, 14 st. Kuzminović 1702. Marković 1740-1849. Milić 1740. Miličevic" 1735-1740. Milosavljević 1735-1748. Milovanović 1702. Milovuković 1702. Mirković 1740-X. Mirovuković 1702. Mitrić 1758-1764. Mitrović 1735-X. 1950. 2 kć, 7 st. Petrović 1740-X. 1758. 3 kć, 1950. 7 kć, 31 st. Radojčić 1702-X. 1950. 6 st. Radonjić 1740-1751. Radovanović 1803. Savić 1735-X. 1950. 5 kć, 17 st. Stanisavljević 1758-1773. 3 kć. Stanković 1740-X. 1950. 2 kć, 10 st. Stevanović 1803-1849. Stojanović 1740-1764. Teodorović 1803-X. 1950. 2 kć, 9 st. Tomić 1803. Trivunović 1773. Vučković 1849-X. 1950. 11 st. Vukašinović 1740-1773. 2 kć. Vukičević 1740-1764. Vukovi« (Vukotić) 1740-1773. Vu(ič)ić 1740-1748. Zavešić 1740-1751. Osim toga, 1849. 8 njemačkih obitelji, od kojih su se do 1950. održale dvije: Milberg i Paus.
Noviji doseljenici 1850-1950. Koji su se održali do 1950.: Valenta, Milekić, Nikolić, Kin, Grabusin, Jagodić 29 št., Vukadinović, Kovačević, Brus, Jurković, Čatlaić, Drpić, Đanjek, Vojčić, Steković, Vukomanović, Jurak, Ćoklić, Pisac, Št'asni, Drda, Trubić, Božić, Kotur, Bošnjak, Miščević, Skorić, Prerado-
408
vić, Jakovljević, Hamedović, Pulid s Devetaka Simeunović, Protić, Ferjamić, Spasojević, Kurjaković, Kihler, Horvat, Korđić. Koji se nisu održali do 1950,: Bence 1858-1869. mlinar, Gučić 1858-1863., Maričić 1865., Marušić 1862., Miškić 1877., Peck 1859., P e r g e r 1859., Sing 1861. : : " Na mjestu današnjega Ciglenika ležalo je u predtursko doba selo Bogdinci. Sporni' nje se 1413. i 1499. Spadalo je pod veliko gradišćansko vlastelinstvo.5 Staro hrvatsko stanovništvo ovoga sela vjerojatno je prešlo na islam i dalo selu novo ime: Ciglenik. Kad je 1687. Požeština oslobođena od turske vlasti, ostaje nekoliko godina selo pusto. U njega je 1697,! doselilo novo, srpsko stanovništvo. Prve srpske obitelji brzo nestaju, te na njihovo mjesto tokom XVIII i XIX stolj. dolaze nove srpske obitelji, a u sredini XIX stolj. i njemačke.
1950. ima 116 potomaka starijih doseljenika, 251 potomak 67°/o od ukupnog stanovništva. Broj kuća: 1702. 10, 1740. 30, 1773. 15, 1866. 29, 1950. 89. Broj stan.: 1866. 189, 1900. 334, 1931. 426, 1950. 367.
novih
doseljenika
ili
U kutjevačkom kraju bilo je 1950. 4369 stan. od toga 298 ili 7 % potomaka prastanovnika 612 ili 1 4 % potomaka starijih doseljenika 3459 ili 8 9 % potomaka novijih doseljenika. Prastanovnici su ovdje malobrojni, ispod prosjeka Požeštine: 1950. ima ih u Kutjevu 9 % od ukupnoga stanovništva, u Mitrovcu 3 9 % , u Venju 1 3 % . I starijih doseljenika ima malo - ispod prosjeka Požeštine. Jedan je za to razlog njihovo izumiranje u XVIII i XIX stolj., a drugi, što su Nijemci doseljeni u XVIII stolj., napustili sela Kulu, Poreč i Ciglenik. U Kutjevu ima 1950. starijih doseljenika 17%, Mitrovcu 17%, Venju 1 8 % , Tominovcu 1 1 % , Bektežama 3 2 % , Cigleniku 3 3 % . Broj je novijih doseljenika - 7 9 % - najveći u Požeštini, daleko iznad njezina] prosjeka ( 5 8 % ) . Razlog je tome taj, što je posljednjih godina naselilo Poreč, Kulu i Ferovac novo stanovništvo u cjelini, a Ciglenik u polovici, te što je i u druga sela zbog izumiranja starijeg stanovništva došlo mnogo novijih doseljenika. Tako u Kutjevo 7 4 % od ukupnog sta novništva, Bjeliševce 100%, Tominovac 8 9 % , Bekteže 6 8 % . U Kutjevu i susjednim selima s hrvatskim stanovništvom govori se ikavski. U samom Kutjevu, možda zbog veze sa susjednom Podra vinom, čuje se ponešto i ekavica. Srbi govore ijekavskim govorom. Kod mnogobrojnih doseljenika hrvatskog i češkog podrijetla osjeća se za sada neka nestalnost u govoru. Čini se, da će pod utjecajem knjige i škole prevladati jekavski govor. 5
Ondje, str. 31. 409
SESVETAČKI KRAJ 88. POŽEŠKE SESVETE
Prastanovnici x-1687. Za turskoga vladanja žive u selu Hrvati muslimani, koji su 1687. preselili u Bosnu, nakon pada turske vlasti u Požeškom polju.
Stariji doseljenici 1697—1850. Baričević (Bareta, Baneta?) 1740-X. 1758-1849. 2 kć. 1950. 5 kć, 19 st. Berak 1849. 2 kć. Bošnjak 1702-X. 1760. 6 st., 1950. 19 st. Buturac (Butorac) 1760-1773. Ćurčić 1803. Cačić 1758-1849. Devčić 1803. Dorić 1803. Đukić 1740-X. 1950. 8 st. Filipović 1740-1743. Franić 1698. Gavrić 1740-1743. Janković 1740. Jelenić 1760. 8 st. Jozanović 1740. Kolarić 1849. Kovačević 1702-1740. Lomborović (Lombarić, Lumbarić) 1702-1764. 1760. 10 st. Lukačević 1702-1743. Marić 1758-X. 1760. 10 st., 1950. 12 st. Martinović 1743. Matić 1758-1849. 1760. 7 st. Matijević 1743. Mur 1849. Novak (ović) 1699-1743. Ofovčić 1740-1748. Perak(ović) 1698-X. 1760. 2 kć, 31 st. 1950. 11 kć, 54 si. Sitarić (Citarić, Starić) 1702-1740. Stipković 1773. Stojčević 1773-1940. Šegota 1758-1764. 1760. 7 st. Šimunović 1740-1743. Vidaković 1702-1743. Vitković 1773. Zivković 1697-X. .1760. 10 st., 1950. 5 kć, 20 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Beneš 1910-1956. ČSR. Izumro. Blagojević 1910. iz Ivanovaca. Brblić 1920. iz Knežaca priz. Čuljak 1920. iz Hercegovine. Dobiš 1939. iz Lakušije odn. Tuluika odn. Ćošinaca odn. Slovačke. Gilanji 1904. iz Nitre u Slovačkoj. Grgurević 1880.
410
Hurtiš 1935. iz Slovačke. Ivančević 1920. priz. kod Živkovića. Jurjević 1945. iz Lakušija. Keč 1936. iz Dežanovaca odn. ČSR. Konjarik 1910. iz Resnika. Maceček 1914. iz Tulnika odn. ČSR. Rohaček 1911. iz Moravske. Smoljanović 1920. iz Pleternice priz. Šarić 1929. iz Grabarja. Štetić 1923. iz Nurkovaca. Tauš 1927. iz Kaptola priz. Vrgoč 1900. iz Dalmacije. Vukašinović 1938. iz Tulnika. Ime sela dolazi od župske crkve Sviju Svetih, koja se spominje u dokumentima srednjega vijeka 1332. i 1474. Selo je 1433-1489. centar plemića Vrbovskih-Jakusića.1 lako su za turskoga vladanja ovdje živjeli muslimani, vjerojatno islamizirani pra* stanovnici, ipak je selo sačuvalo svoje staro ime. Kad su oni, nakon pada turske vlasti napustili selo, doselili su ovamo Hrvati katolici iz Bosne. Potomaka starijih doseljenika ima 1950. 132, a novijih doseljenika 150 ili 53°/o od ukupnoga stanovništva. Broj kuća: 1730. 21, 1746. 12, 1762. 17, 1780. 14, 1866. 18, 1950, 70. Broj stan.: 1746. 88, 1769. 157, 1780. 162, 1802. 146, 1866. 145, 1900. 241, 1931. 287, 1950. 282. 1760. živi u pojedinoj kući po 11, 12, 14, 21 čeljade, u 4 kć po 10, u 8 kć 6-9 čeljadi. 89. ĆOSINCI
Prastanovnici x-1687. To su Hrvati katolici, koji su za turskog vladanja vjerojatno prešli na islam, a nakon pada turske vlasti 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Abramović 1702. Damjanović 1702. 2 kć. Dejanović 1740-1773. 1751. 3 kć. Dragičević 1849. Dragišić (Dragašević, Dragojlić) 1702-X. 1950. 2 kć, 11 st. Dražić 1803. Gojković 1702-X. 1950. 4 kć, 11 st. Kuko vić 1702. Lemaić 1849. Matić 1740-1764. Nikolić 1740. Novković 1740-1773. Radišić (Radešić) 1740-X. 1950. 2 st. Radivojević 1740-1764. Ral(j)etić 1740-X. Vuk(a)manović 1702-X. 1950. 2 st. Vukmirović 1758-1764. 1 Buturac Josip, Požeški isusovci i kutjevačko vlastelinstvo 1698-1773, Zagreb 1942. str. 40.
411
Noviji doseljenici 1850-1950. Brkić 1880. Ćuže 1920. iz Hercegovine odn. Amerike. Dobrotka 1920. iz Slovačke. Kiptal 1910. iz Slovačke (Kiptava). Kotijan 1925-1950. Dos. iz Slovačke i vratio se. Kovaček 1916. iz Lipovljana. Njemčević 1910. iz Jakšića priz. Poznić 1935. iz Našičkoga Graca. Šerić 1890. iz Pribuda kod Šibenika. Ods. Vido 1910. iz Slovačke (Mala Čauša kod Hrenovca). Ziman 1907-1957. Dos. iz Slovačke i vratio se. .- Ime sela Ćošinci nastalo je vjerojatno tek za turskoga vladanja. Prvi su od starijih doseljenika došli Srbi iz Bosne, a kasnije tokom X V I I I . st. i u prvoj pol. XIX. st. Srbi iz drugih krajeva. Noviji su doseljenici ponajviše Hrvati i Slovaci. 1950. ima potomaka starijih doseljenika 34, a novijih 102 ili 75°/o od ukupnog stanovništva. Broj kuća: 1702. 7, 1740. 16, 1773. 9, 1866. 9, 1950. 38. Broj stan.: 1866. 71, 1900. 88, 1931. 151, 1950. 136.
90. AŠIKOVCI
Prastanovnici x-1702. Benić 1702-1803. Cerjanin (Cerjanac) 1702-1803. Filić 1702. 2 kć. Grgić 1702. Jakob ović (Jaković, Jakovčić, Jakovljević) 1702—X. 1950. 2 kć, 7 st. Jurić (Đurić) 1702-1849. 1760. 3 kć, 27 st. Marković 1702-X. 1950. 6 st. Stojčević 1702-1740.
Stariji doseljenici 1702-1850. Banjalučanin 1740. Bošnjak 1740-X. 1760. 4 kć, 45 st. 1950. 13 kć, 50 st. Brozović 1758-1773. 1760. 8 st. Bunjevac 1740. Delić 1740-1849. 1760. 14 st. Dražetić 1740-1785. 1760. 7 st. Gračanin 1740-1785. Dos. iz Graca. 1760. 4 st. Ivanović 1740-1849. 1760. 10 st. Kalajković 1849. Kmetić 1740. Kovač 1740. Kuner 1849. Marjanović 1740. Martinović 1740-1849. 1760. 10 st. Matijašević (Matijević) 1740-1785. 1760. 11 st. Papaz(ović) 1740-1785. 1760. 8 st. Pavlović 1740-1764. Porezović 1740-1751. Starčević 1740-1773. 1760. 2 kć, 12 st. Vilić 1740-1751. Vlah 1702.
412
Noviji doseljenici 1850-1950. Abramović 1880. Andaković 1930. iz Graca. Andrović 1940. Anić 1947. iz Buka odn. iz Like. Babić 1945. iz Like. Bek 1880. iz Poreča. Bence 1900. iz Giglenika, priz. Bencek 1890. Benčina 1947. iz Šapne. Ereš 1946-1950. Dos. iz Ciglenika, ods. u Bekteže. Francuz 1900. iz Đragalića mlinar. Greganić 1946. iz Like. Grgurević 1929. iz Sesveta. Hingelbaum 1878. Katić 1919. iz Šumanovaca. Mandić 1878. Marman 1880. iz Poreča. Miler 1937. iz Požeških Mihaljevaca. Sandukčić 1893. Srebrenović 1938-1953. iz Pleternice. Stazić 1946. Ods. u Ivanovce. Suhanj 1944. iz Sesveta odn. iz Slovačke. Šebalj 1900. iz Like. Ods. u Novu Kapelu. Šimić 1890. iz Maloga Bilča. Štetić 1878. iz Frkljevaca. Štimac 1893. iz Gorskoga kotara. Tomaić 1946. Veber 1850. iz Kule. Vlahović 1946. dos. iz Latinovaca, ods. u Pleternicu. Vukelić 1945. iz Like. Ašikovci ili Aš(i)kovići zapisani su prvi put u sačuvanim dokumentima istom 1698. Međutim, selo je postojalo i za turskoga vladanja, kada su u njemu živjeli ka tolici i muslimani, i jedni i drugi vjerojatno prastanovnici. 1950. ima 13 potomaka prastanovnika^ 50 potomaka starijih doseljenika, 154 no vijih ili 73°/o. Broj kuća: 1730. 19, 1746. 24, 1762. 22, 1780. 19, 1866. 20,1950. 50. Broj stan.: 1746. 167, 1780. 195, 1866. 108, 1900. 177, 1950. 217. 1760. živi u ponekim kućama 10—14 st., u ostalima 5—9 st.
9 1 . KNEŠĆI
Prastanovnici x-1687. Za turskoga su vladanja prešli vjerojatno na islam, a iza oslobođenja Slavonije od Turaka 1687. preselili su u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Berić 1740-1773. 1760. 6 st. Brblić 1758-X. 1760. 19 st. 1950. 7 kć, 38 st. Čočić 1740-1803. 1760. 2 kć, 25 st. Ćurić 1702. Đurđević 1702.
413
Đuturović (Buturović?) 1758-1764. 5 at. Fausti 1849. Gopčević 1773. Ili (ni) ć 1740-1764. Ivanović 1702. Jajić 1740-X. 1760. 2 kć, 30 st. 1950. 4 kć, 19 st. Jarić 1773. Jurić 1740-1849. 1760. i 1849. 11 st! Knežančan 1698. Kovač 1702-1740. Kovačević 1702. Marukić 1849-X. 1950. 4 kć, 13 st. Mutapčić (Mutapšić) 1740-1773. 1760. 14 st. Račić 1773. Trosto 1740. Živković 1702-1940. 1760. 2 kć 26 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Amić (Anić) 1887. Bajt 1902. iz Ravne Gore. Barbaric 1940. Butija 1930. iz Slovenije. Čičković 1929. iz Djedine Rike. Erjavec 1906. iz Ravne Gore. Kajić 1928-1941. iz Bosne (Livno). Katić 1889. iz Šumanovaca. Konjafik 1939. iz Halenkova CSR. Mirković 1937. Rački 1902. iz Ravne Gore. Ribičić 1898. iz Maloga Biča. Nema sigurnih podataka o selu Knežcima u predtursko doba. 1471. spominje se neka utvrda »Knesyeivcz« (Kneževci), koja se možda odnosi na Knešce.* Za turskoga vladanja živjeli su ovdje muslimani, vjerojatno islamizirani prastanovnici Hrvati ka tolici. Kad su oni 1687. iselili u Bosnu, došli su na njihovo mjesto Hrvati katolici iz nekoga udaljenijega kraja. 1950. ima 70 potomaka starijih doseljenika, a 101 noviji doseljenik odn. 59°/o od ukupnoga stanovništva. Broj kuća: 1730-1780. 13 kć, 1803. 6, 1849. 9, 1950. 39 kć. Broj stan.: 1746. 150, 1760. 142, 1769. 110, 1780. 102, 1802. 73, 1849. 93, 1900. 135, 1931. 182, 1950. 171. 1760. ima u 2 kć po 22 st., u pojedinim kućama ima po 14, 18, 19, a u 8 kć 3-8 st.
92. LAKUŠIJE
Prastanovnici x-1702. Cukleković 1697. Damjanović 1702-1773. 1760. 5 st. Grgurić (Grgulić) 1702-1803. 1760. 7 st. Jazavac (Jazavčević) 1702-1764. 1760. 5 st. Kopunić 1702-X. 1760. 12 st., 1950. 1 st. 1849. 2 kć. 2
414
Ondje, str. 35.
Krstetić 1702. Matić 1702-1773. 1760. 9 st. Peričić 1702. Prinagić 1702.
Stariji doseljenici 1702-1850. Blažević 1758-1849. Butković 1849. Čengić 1849-X. 1950. 7 st. Hrgović 1758-1803. Ivanković 1803-1849. Janković 1803. Martić 1849-X. 1950. 3 st. Matijančević 1735. Matijević 1740. MutapČić (Mutafčić) 1740-1773. 1760. 5 st. Pa(j)ić 1758-X. 1760. 6 st. 1803-1849. 2 kć. 1950. 7 kć, 26 st. Poričanac (Porečanac, Poličanac) 1740-1773. 1760. 5 st. Pridragović (Pređragović) 1740-1849. 1760. 2 kć, 12 st. StarČević 1779-X. 1950. 5 kć, 27 st. Šajnović 1756-1773. 1760. 9 st. Tomašević 1740-1803.
Noviji doseljenici 1850-1950. Anić 1880. Bošnjak I. 1948. iz Komušine; II. iz Ašikovaca Božić 1899. iz Gorskog kotara. Bunjevac 1884. iz Madžarske. Ćurčić 1949. iz Novoselaca. Čačić 1879. Giljušić 1894. Grgić 1946. od) Pleternice. Gruber 1950. iz Granja zet. Ivošević 1950. iz Like. Josipović 1930. iz Djedine Rike. Jurjević 1900. Kotrla 1919. Nemešković 1880. Sokolić 1880. Odg. u Jakšiće. Šotola iz Kraljičine Gore u Češkoj 1890. Vidmar 1900. Živković 1925. iz Granja. Ovo naselje u srednjem vijeku pripada Kutjevačkoj opatiji (1470, 1478). Za tur skoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati katolici. Tada je nastalo i ime sela — Lakusije, vcdjada od njegova turskog vlastelina ili spahije Alage. 1950. ima tu tek jedan potomak prastanovnika. Od starijih doseljenika žive 63 po tomka, a od novijih — 108 ili 63°!o od ukupnoga stanovništva. Broj kuća: 1730. 17, 1760. 15, 1780. 12, 1849. 10, 1950. 43. Broj stan.: 1746. 90, 1760. 104, 1780. 119, 1802. 57, 1849. 60, 1900. 112, 1931. 180, 1950. 172. 1760. živi u 7 kć 7-12 st., u 7 kć 4-6 st. 1849. boravi u 3 kć 7-13 st., u 7 kć 4-5 st.
415
93. TRAPARI
Prastanovnici x-1687. Za turskoga vladanja prešli su na islam, a 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Andrić 1702. Antunović 1758-1773. Berisavljević 1702. Dražetić 1702. Gojković 1740. Grbić 1758-1803. Ilić 1702. Ivanović 1740-X. 1760. 19 st. 1950. 4 st. Jablanović 1702. Janković 1702. Jakovljević (Jakovčić) 1702-1740. Jovanović 1773. K r p a n 1849. Kukavičić 1758-1764. Ljetinić 1773-1803. Maletić 1740. Matijević 1740-1803. Mihaljević (Mihajlović) 1803-1849, Milosavljević 1740-X. 1950. 3 st. Milutinović 1758-1773. Mirković 1740-1803. Ostojić 1702-X. 1950. 2 kć, 6 st. Pavlović 1773-1849. Pejašinović 1758-1764. Radivojev 1702. Rakić 1740-1764.
Noviji stanovnici 1850-1950. Adžić 1950. iz Lukova (Sv. Juraj kod Senja). Ambroz 1930-1956. iz Graca. Bera 1930. iz Bosne. Cmarko 1908. iz Sebedraža u Slovačkoj. Hajduk (Hajduch) 1905. iz Sebedraža. Jamuljak 1907. iz Čepina odn. Slovačke. Janjić 1904. iz Bučja. Mjertan 1906. iz Sebedraža. Nezirović 1901. iz Bosne. Novine 1907. iz Ravne Gore. Strišković 1910. iz Podravine. Subotić 1880. Svitok 1905. iz Slovačke. Šafar 1930. iz Gorskog kotara. Ods. Varak 1900. iz Češke. Ods. Vojvodić 1880. iz Slatine. Ziman 1910. iz Sebedraža. Zlaman 1907. iz Jakšića odn. Češke.
416
Za ime Trapari u predtursko doba ne znamo. To je ime nastalo zacijelo istom za turskoga vladanja. Prastanovnici su tada vjerojatno prešli na islam, a nakon oslobo đenja Požeštine od Turaka 1687. otišli su u Bosnu. Nekoliko godina kasnije, 1697. doselili su ovamo iz Bosne Hrvati katolici i pravoslavni Srbi. Od tih najstarijih doseljenika većina je obitelji brzo nestala, a samo se jedna održala do danas. Potomaka starijih doseljenika ima 1950. 13, a novijih - 156 ili 91°lo od ukupnoga stanovništva, što znaci, da su stariji doseljenici, i Hrvati i Srbi, ponajviše izumrli, i ako se selo nalazi u lijepom, bogatom i zdravom kraju. Broj kuća: 1760. 16, 1773. 10, 1849. 7, 1950. 41. Broj stan.: 1849. 52, 1866. 57, 1900. 100, 1931. 153, 1950. 169. 1760. u 3 kuće živi 13-19 čeljadi, u drugima manje, a 1849. u jednoj samo stanuje 18 čeljadi, a u ostalima 2-10 st.
94. JAKSICKI NOVOSELCI
Stariji doseljenici 1697-1850. A) Prije 1702.: Andrić 1702-1740. Đur(đ)ić 1702-1760. 1760. 10 st. Kostadinović 1702-1740. Mihalović 1702. Milinović 1702. Trehić 1702. B) Od 1702-1850. Antunović 1740. Bošnjak 1758-1764. Ćurčić (Čarčević, Čaričić) 1758-X. 1950. 7 kć, 29 st. Franjić 1740. Hrmić (Ernić) 1849-X. 1950. 1 st. Ilić 1849-X. 1950. 2 kć, 8 st. Ivanović 1773-1948. Jovanović 1758-1864. Kasović 1740. Marić 1758-1764. Matošević 1803-1849. Medić 1849. Mihaljević 1735-X. 1760. 13 st. 1950. 5 kć, 18 st. Milaković 1740-1773. Nekić 1849-X. 1950. 2 kć, 7 st. Dos iz Obrovca u Dalmaciji. Ostojić 1735-1740. Peić 1758-1803. 1760. 7 st. Radojč(ev)ić 1740-1849. Starac 1740. Subotić 1758-1764. Vujnović 1735-1740.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bajić 1880. Bobek 1905. iz Slovačke. Cmarko 1906. iz Slovačke. Čavajda 1895. iz Slovačke. Devčić 1891. iz Like. Dražetić 1904. iz Graca. 2 7 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
417
Drljača 1880. iz Bosne. Giljušić 1920. iz Lakušija. Grus 1921. iz ČSR. Ođs. Janjić 1880. iz Bučja. Kralj 1911. iz Češke. Mah 1899. iz Vizovica u Moravskoj. PenjeŠka 1933. iz Rajsavca odn. Slovačke. Poletto 1945. iz Požege odn. Italije. P r p i ć 1931. iz Prizne kod Senja. Renić 1946. iz Hercegovine. Samardžić 1899. iz Krasna u Lici. Svitok 1900. iz Slovačke. Šafar 1922. priz. Tor(o)manović 1899. Novoselci, kako samo ime kaže, jest selo, koje je u novije vrijeme, tj. poslije drugih sela, naseljeno. Kada je to zapravo bilo, ne znamo, ali je sigurno, da selo postoji u doba turskoga vladanja. Izvještaji se ne slažu, kad govore o tome, tko je tu živio u doba turskoga vladanja. Prema podacima u bečkom komorskom arhivu sta novali su ovdje Srbi, a prema izvještaju, koji se čuva u Državnom arhivu u Zagrebu - muslimani. Nakon oslobođenja Požeštine od Turaka borave u selu Hrvati i Srbi. 1950. ima 63 potomka starijih doseljenika i 150 novijih doseljenika ili 74°h od ukupnoga stanovništva. Broj kuća: 1760. 13, 1849. 9, 1950. 51. Broj stan.: 1849. 53, 1900. 129, 1931. 188, 1950. 213. 1849. živi u 6 kuća 1-6 čeljadi, a u 2 kć po 7-13 čeljadi. Od 53 st. samo je 15 sposobno za rad tj. u dobi od 18-60 godina.
95. JAKŠICKI CEROVAC
Prastanovnici x—1687. Prešli su na islam, vjerojatno, a 1687., nakon pada turske vlasti, odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697—1850. Baničić 1698-1870. 1760. 2 kć, 31 st. Blažević 1702-1748. 2 kć. Bošnjak (Bosanac) 1694-1702. Buladžić 1740. Cvetić 1698. Franić 1697-1849. 2 kć. Franjetić 1760-X, 1950. 5 kć, 23 st. Filipić 1702 . GaŠparović 1748-X. 1760. 2 kć, 19 st. 1803. 4 kć. 1950. 5 kć, 23 st. Grgačinović 1849. Ilijanić (Ilić) 1694-1698. Jurić 1740. Juričić 1740. Jurković 1698-1740. Katić 1849. Kovač 1735-1764, Kovačević 1694-1849.
418
Lončar 1803. L(j)etinić (Letenić) 1740-X. 1760. 24 st. 1950. 5 kć, 18 st. Marinović 1760-1764. 1760. 13 st. Marjanović 1702-1803. 1760. 6 st. Matić 1702. Matijević 1740-X. 1760. 18 st. 1950. 5 kć, 22 st. Mihalović 1702. Pavlović (Paulić) 1698-X. 1702. 2 kć. 1760. 19 st. 1950. 8 kć, 34 st. Preradović (Prejadović) 1702. Salamun(ović) 1699-1740. Stiparević 1702.
Noviji doseljenici 1850-1950. Abramović 1910. iz Španovice odn. Gorskog kotara. Adžić 1902. zet kod Marica. Banić 1946. iz Krasna u Lici. Ben 1935. iz Sulkovaca odn. Češke. Đostal 1920. iz Pavlovice (Pferov, Moravska) zet kod Abramovića. Hlevišan 1895. iz Češke, na posjedu Bančića. Ivanović 1888. iz Trapara. Jaroš 1927. iz Rajsavca odn. Češke. Kopecki 1919. iz Halenkova u Moravskoj. Marić 1876. iz Venja. Martišek 1890. iz Siska odn. Ukrajine. Matić 1940. iz Hercegovine. Medješ 1946. iz Madžarske. Ods. Minarek 1900. iz Češke. Ods. u Grabarje. Mravak 1900. iz Lakušija odin. ČSR. Novine 1933. iz Ravne Gore. Paić 1870. iz Like. Pavlović 1940. iz Hercegovine. Petranović 1940. iz Donjega Kosinja u Lici. Petrović I. 1941. iz Emovaca, II. iz Poljanske. Poje(r) 1906. iz Gorskog kotara. Prpić 1893. iz Gorskog kotara. Raić 1940. iz Donjega Krasna. Svetlečić 1948. iz Španovice. Ods. u Jakšiće. Svitok 1925. iz Cigela u Slovačkoj. Šolić 1900. iz Mihaljevaca. Treger 1922. iz Kaptola. Udženija 1948,. iz Čapljine u Hercegovini. Vlahov 1934. iz Stražemana odn. iz Zlarina u Dalmaciji. Selo je sigurno postojalo za turskoga vladanja sa svojim muslimanskim stanov ništvom. U sačuvanim dokumentima spominje se prvi put tek 1698. Oko te godine počeli su naseljavati novi stanovnici Hrvati katolici. 1950. ima 120 potomaka starijih doseljenika, novijih doseljenika 221 ili 65°/o od ukupnoga stanovništva. Broj kuća: 1730. 21, 1746. 14, 1760. 15, 1780. 16, 1866. 16, 1950. 78. Broj stan.: 1746. 187, 1760. 195, 1780. 206, 1802. 195, 1849. 184, 1900. 197, 1931. 291, 1950. 341. 1760. ima u pojedinim kućama po 31, 24, 19, 16 st., u dvije kuće po 18, 13 st., u 4 kć, po 1-6 st., 1849. u 5 kuća 19-30, u 4 kć, 2-5 st. Tada u selu ima 42 čeljadi sposobnih za posao.
419
96. GRANJE
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici koji su za turskoga vladanja vjerojatno prešli na islam, a 1687. iselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Bartolović 1702-1740. Blažević 1758-1803. Bošnjak 1702. 2 kć. Đragojlović (Dragilović, Dragoljević) 1740-X. 1950. 8 kć, 30 st. Erakovic 1702. Franić 1849. Grubišić (Grubešić, Grubac) 1740-X. 1950. 10 kć, 46 st. Gruić 1723-1740. Jurić 1740-1773. 1760. 3 kć, 18 st. Knežević 1702. Mihajlović (Mihaljević) 1740-1764. Milojević 1740-X. 1950. 3 kć, 11 st. Milosevic 1758-1764. Pavlović 1702-1735. Prerađović 1773. Dos. iz Cerovca. Pripuzović 1758-1764. Radanović 1702. Ranisavljević 1702. Ratkovčanin 1758-1764. Dos. iz Ratkovice. Stepanović 174Q. Štimac 1849. Točković 1773-1849. Todorović 1758-1773. Vragović 1740. Vukosavljević 1702. Živković 1702-1890. Naslj. Šimić.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bal jak, Egeduš(ić) 1910. zet, Jovanović 1890, Kovačić, Lemaić 1900., Luheni 1900., Majstorović, Marincel, Milovuković, Mustanić, Stanković, Subotić, Šimić 1890., Vukmanović, Živanović. Selo je zacijelo postojalo i u srednjem vijeku, ali iz toga vremena nema o njemu podataka. Za turskoga, vladanja žive ovdje muslimani, a to su vjerojatno islamizirani Hrvati katolici.. Oni su 1687. preselili u Bosnu, odakle su 1697. doselili novi stanov nici: Srbi i Hrvati. 1950. ima 87 potomaka starijih doseljenika ili 49*h, a 95 ili 52*/o novijih dose ljenika. Broj kuća: 1702. 9, 1740. U, 1773. 8, 1866. 11, 1950. 46. Broj stan.: 1849. 75, 1866. 65, 1900. 143, 1931. 162, 1950. 182. 1849. od 75 st. samo je 22 doraslo za posao, U 2 kuće ima tada 16 st., u ostalim 4-11 čeljadi.
420
97. RAJSAVCI
Prastanovnici x-1690. Za turske vlade Hrvati katolici; u ratu za oslobođenje Slavonije od Turaka nestali.
Stariji doseljenici Hrvali 1697-1780. Bartolović 1702. Bošnjak(ović) 1740-1803. 1760. 2 kć, 9 st. Naslj. Frank, Skakal, Lukić. Božić 1758-1760. 4 st. Bubulić 1740-1760. 5 st. Ćeslarović 1702. Damjanović 1740-1760. 4 st. Galić 1758. Grgurević 1698-1803. Dos. »od Dervente«. 1760. 16 st. Grmić 1758-1760. 7 st. Grubešić 1780-X. 1950. 11 st. Jako(v)ljević 1740. Klaić 1758-1803. 1760. 5 st. Kovačević 1740-1760. Kreper 1764. Lisić 1740. Lončar(ević) 1702-1740. Marijanović 1702-X. 1950. 6 st. Matijević 1758-1803. 1760. 2 kć, 7 st. Mikšić 1702. Nikolić 1740. Pavlović 1702-1740. Rumić 1740. Sinaljević 1702. Stipanović 1702. Terzić (Terzija) 1702-1760. 1760. 4 st. Žepčanin 1702.
Stariji doseljenici Nijemci 1773-1849. 1773. Schlissel, Peck, Luur, Pćocz, Hobich, 1807. Rauch. 1816. Kiffer-X. 1950. 5 st. 1822. Hip-X. 1950. 3 st. 1841. Peer. Steig, Kirick.
Noviji doseljenici 1849-1950. Benić 1944. iz Like. Blašković 1945. iz Laza. Bobok 1912. iz Slovačke. Čilijak 1880. iz Slovačke. Frank 1878. Gerstman 1850. Glavaš 1920. iz Istre. Grčić 1878. iz Jakšića. Gučić 1849.
421
Halmovski 1928. iz Češke. Hamata 1945. iz Hrnjevca. Hruška 1928. iz Bjelišavaca. Jaroš 1890. iz Austrije. Jon 1922. iz Godinjaka odn. Češke. Krešić 1944. iz Hercegovine. Lošek (Glošek) iz Alaginaca. Lukić 1890. iz Austrije. Madaj 1928. iz Slovačke. Marjanović 1944. iz Hercegovine. Migač 1905. iz Varaždina. Miletić 1944. iz Like. Miškulin 1947. iz Primorja. Mozola 1920. iz Češke. Novine 1870. iz Ravne Gore. Obradović 1944. iz Hercegovine. Pavković 1944. iz Like. Pavlešić 1945. iz Like. Petranović 1947. iz Like. Petrira 1938. Raguš 1944. iz Hercegovine. Repecki ods. u Radnovac. Romštajn 1892. iz Poreča. Seđlaček 1930. Žajer 1895. iz Požege. Sarhezi (Šarkežv) 1944. iz Našica. Šiholc 1938. iz Tominovaca zet. Škoda 1887. iz Češke. Šulc 1870. iz Jakšića. Tomaić 1947. iz Primorja. Triska 1922. iz Godinjaka odn. ČSR. Trunda 1922. iz Godinjaka odn. ČSR. Turković 1944. iz Like. Uldrija 1885. Vranić 1849. Zloman 1886. iz Jakšića. Prema izvještaju Bečke carske komore od 1702., koji je objavio Smičiklas, ovdje bi za turskoga vladanja stanovali muslimani. Međutim, vjerojatniji je komorski iz vještaj, čuvan kod Državnog arhiva u Zagrebu, prema kojemu u ovom selu pod 3 turskom vlasti žive Hrvati katolici. Oni su zacijelo nestali u posljednjim turskim borbama 1687-1691. Oko 1697. naseljuju selo novi stanovnici, po svoj prilici, iz Bosne. To hrvatsko stanovništvo već u sredini XVIII stolj. slabi, seli i izumire, pa zato u Rajsavce dolaze Nijemci: 1764. obitelj Kreper, 1773. pet njem. obitelji, u prvoj pol. XIX stolj. još nekoliko. 1950. ima 19 ili 6°/o potomaka starijih doseljenika, 350 ili 94°h novijih doseljenika. Noviji su doseljenici nekada bili većinom Česi i Nijemci, a danas su Hrvati. Broj kuća: 1702. 11, 1730. 13, 1760. 13, 1780. 20, 1866. 15, 1950. 71. Broj stan.: 1746. 67, 1760. 66, 1780. 97, 1802. 40, 1832. 34, 1866. 70, 1900. 163, 1931. 294, 1950. 368. 1760. u pojedinoj kući ima 3-5 st., a samo u jednoj 7, i u još jednoj 11 čeljadi. Ovo dokazuje premaleni broj rođenih već u sredini XV{III. stolj. 8
422
DAZ Urb. et Consc. 140 n. 20.
98. ŠUMANOVCI
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici, vjerojatno prešli na islam te 1687. iselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. A) 1698. Dragojević, Pavlović. 1699. Berlak, Bošnjak - 1740. 3 kć. 1702. Andrić, Grubišić, Stipanović, Vidović, Vojnović. B) Bartolović 1740-X. 1760. 15 st., 1950. 4 kć, 15 st. Blažević 1773-X. 1950. 5 kć, 19 st. Đuričić (Juričić) 1740-X. 1760. 11 st. 1950. 5 kć, 19 st. Katić 1740-X. 1760. 14 st. 1950. 12 kć, 44 st. Kovač 1740. Lovrić 1740-X. 1760. 12 st., 1950. 4 st. Lukačević 1740-X. 1760. 11 st. 1950. 3 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Asenbrener 1891. iz Sušica kod Ravne Gore. Baričevac 1890. iz Mrkoplja. Friš 1900. iz Zlina u Moravskoj. Galeta 1910. iz Velikog Lukova kod Holešova u Moravskoj. Hlevištajn 1900. iz Češke. Hruška 1926. iz Bjeliševaca odn. ČSR. Kotrla 1900. iz Tominovaca odn. ČSR. Majetić 1891. iz Donjega Kosinja u Lici. Majnarić 1919. iz D. Kosinja. Ods. u Ramanovce. Onderka 1908. iz Češke. Peričić Ods. Perše 1895. iz Gor. Kotora. Poje 1906. iz Ravne Gore. Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka naselili su ovo selo novi stanovnici, Hrvati i Srbi, koji su doskora izumrli i nestali, osim roda Bošnjak, koji se držao četrdesetak godina. U sredini XVIII. stolj. dolaze nove hrvatske obitelji, od kojih su se neke održale do danas. 1950. ima potomaka starijih doseljenika 101, novijih doseljenika 70 ili 42PU od ukupnoga stanovništva, što je neobično za ovaj kraj, u kojem općenito noviji dose ljenici brojem znatno nadmašuju potomke starijih doseljenika! Broj kuća: 1730. 13. 1746. i 1760. 5, 1762. i 1780. 6, 1866. 12, 1950. 47. Broj stan.: 1746. 67, 1760. 63, 1780. 68, 1802. Ili, 1866. 146, 1900. 195, 1931. 213, 1950. 171. 1760. živi u pojedinoj kući 11—15 st.
99. GRABARJE
Prastanovnici x-1687. Za turskoga vladanja prešli su vjerojatno 1687. preselili u Bosnu.
na islam, a nakon pada turske
vlasti
423
Stariji doseljenici 1690-1850 Abibović (Abigović, Alilović) 1758-X. 1760. 6 st. 1950. 8 st. Abramović 1698-1702. Amidžlić 1702. Ančić (Andžić) (Adžić) 1702-X. 1760. 8 st. 1950. 2 kć, 10 st. Andrić 1698. Anđrijević 1740. Antunović 1758-1764. Banetić 1803. Bartolović 1698-1702. Bertolović 1702. Bilišinović 1702. Bilokapić (Bjelokapić, ili Marković, Dupanovi) 1698-X. 1760. 6, 1950. 7 st. Blažević 1849. Bošnjak 1697-1702. Božić 1697-1702. Čilak 1702. Delić (»Delinovi«) 1849. Dragičević 1702-1920. 1760. 20 st. Nadimak »Tekelina«. Filipović 1702-1927. Naslj. Kalafadžić. Franjić 1735-1740. Gložić 1735-1773. 1760. 10 st. Grgić 1698-X. 1760. 16 st. 1950. 5 st. Nadimak »Ivančevi«. (H)erpačić 1760. 4 st. Ilić 1758-1849. Ivanešević (Ivanović) 1698—1740. Jakobović (Jakovljević) 1698-X. 1760. 4 kć, 44 st. 1950. 7 st. Jozić 1698-1764. 1760. 4 st. Jurić (Juričević) 1698-1929. (Kara-) Matić 1 7 0 2 - 1 9 4 . . 1760. 12 st. Kasap 1735-1740. Kel 1849. Klarić 1740. Kovačević 1702-1740. Kramarić 1758-1764. Kundakčić 1803-X. 1950. 51 st. Lovričević (Lovrenović) 1697-1743. Lučić 1702-1773. 1760. 4 st. Ljubičić 1740-X. 1760. 9 st. 1950. 7 kć, 26 st. Nadimak >Terzini«. Madžar(ević) 1735-1764. Marinović 1735-1913. 1760. 11 st. Nadimak »Antunčevi«. Marjanović 1692-1803. Marković 1698-1764. 1760. 2 kć, 7 st. Martinović 1760. 5 st. Matić 1698-1773. 1760. 3 kć, 29 st. Matičević 1773. Matijević 1698-X. 1950. 23 st. M(i)Iadinović 1 6 9 7 - 1 9 4 . . 1760. 4 kć, 36 et. Nikolić (Nikolčević) 1740-1764. 1760. 4 st. Ovčarević 1773. Pavlović 1697-1740. Pečujac 1740-X. 1760. i 1950. 3 st! Nadimak »Budžuk«. Petrović 1702-1735. Pokrajac (Pokrajčević) 1702-X. 1760. 16 st. 1950. 23 st. Pranić 1702. Pravda 1702. Pripuzović 1702. Ratković 1698.
424
Saro(vić) 1698-1740. Stančević 1702. Stojčević 1697-X. 1760. 2 kć, 20 st. 1950. 2 kć, 7 st. Šarić 1773-X. 1950. 6 st. Šimić 1697-X. Šimunović 1735-1740. Šogorević (Švogarović) 1740-1803. Šuc 1803. kolar. Tomić 1697-1849. 1760. 2 kć, 18 st. Topalović (Topović) 1758-1764. Trnokop(ović) 1694-X. 1760. 17 st., 1950. 22 st. Vagner 1849-1910. Vidaković 1702-1735. Vitković (Vitkovac) 1743-1849.
Noviji doseljenici 1850-1950. Balukčić 1947. iz Pleternice priz., ods u Bekteže. Baričević 1900. iz Dalmacije. Belanj 1900. iz Slovačke. Bošnjak 1890. priz. kod Tomljenovića. Brener 1890. iz Austrije. Cipola 1935. iz Slovačke. Čampiš 1900. iz Slovačke. Vratio se. Čavec 19.20. iz Sjever. Zap. Hrvatske priz. kod Pokrajca. Čeh 1900. iz Moravske. Černošek 1905. iz Moravske. Dostal 1900. iz Moravske. Drda 1930. iz Bjeliševca odn. ČSR. Đurina 1900. iz Moravske. Ergović 1925. iz Matičevca. Fenrih 1900-1952. iz Sudeta u Češkoj. Fišer 1910. iz Moravske. Fisler 1910. iz Pazove. Franjić 1920. iz Zarilaca priz. Gašparović 1910- iz Slovačke. Gatjal 1900. iz Moravske. Grandić 1897. iz Ugarske (županija Vac). Grgošević 1900. iz Blacka. Izumro. Hrdi 1920. iz Slovačke. Jaković 1880. iz Bosne. Javora 1910. iz Moravske. Kalafad'žić 1900. iz Podravine. Kalajković 1946. iž Knle. Ods. Katić 1926. iz Šumanovaca priz. Kolar 1938. iz Slovačke. Kubeša 1890. iz Slovačke. Laslo 1946. iz Poljanske. Lazić 1910. iz Pož. Koprivnice. Letoja 1900. iz Mrkoplja. Lujf 1910. iz češke. Lukić 1890. iz Rajsavca. Marić 1920. iz Sesveta priz. Matijanić 1905. iz Orahovice. MeBJar (Masjar) 1900. iz Slovačke. Miketa 1900. iz Češke. Mil 1900. iz Austrije. Milosavljević 1920. iz Laza.
425
Mjerdan 1900. iz Slovačke. Murar 1920. iz Slovačke stolar. Obradović 1944. iz Hercegovine. Ods. Odobašić 1910. iz Zagrada, priz. kod Jakovića. Odžić 1880. Pastierik 1932. iz Lakušija odu. iz Slovačke. Pavlik 1910. iz Slovačke. Petrička 1900. iz Slovačke. Piš 1900. iz Slovačke. Izumro. Rajndl 1900. iz Željezne županije u Ugarskoj. Rek 1900. iz Moravske. Ribičić 1900. iz M. Bilča priz. Sokolar 1940. iz Zarilca priz. kovač. Svoboda 1895. iz Štype Moravska. Šlauf 1930. iz Buka priz. kod Šarića. Stiirmer 1900. Šubert 1910. priz. kod Lukića. Stanci 1900. iz Buka odn. Češke. Tomassini 1910. Tomljenović 1880. iz Like. Torlaković 1900. iz Pleternice. Trčka 1910, iz Buka odn. iz Moravske. Tržil 1946. iz Zarilca. Turčan 1910. iz Slovačke. Vido 1906. iz Slovačke. Vinklarek 1901. iz Slušovica kod Holešova u Moravskoj. Zelda 1938. iz Zarilca odn. ČSR priz. Grabarje je potkraj srednjega vijeka bilo posjed plemića Vrbovskih tj. »od Vrbove« u Pož. Sesvetama. Spominje se 1400., 1469., 1481., 1489. i 1493.4 U doba turskoga vladanja prastanovnici su vjerojatno prešli na islam, a kad su Turci iz Slavonije istjerani, preselili su stari Grabarci nekuda u Bosnu, jer kao muslimani nisu u ono doba mogli ostati u Požeštini. U prazno selo već su 1690. doselile 4 hrvatske katoličke obitelji, valjada iz bliže okolice, a 1697. došlo je ovamo još tridesetak hrvatskih katoličkih obitelji iz Bosne. Od tih najstarijih doseljenika jedni su brzo izumrli i nestali, drugi su se održali kros 100—200 godina, a neki još i danas žive u selu. Zbog izumiranja starijeg stanovništva doselio je u Grabarje od 1890. do 1910. velik broj čeških obitelji iz Moravske i slovačkih iz Slovačke (nekoć sjer. Ugarska). 1950. ima 198 potomaka starijih doseljenika i 555 novijih ili 74%> od ukupnoga stanovništva. Broj kuća: 1730. 37, 1760. 47, 1780. 41. 1866. 43, 1950. 181. Broj stan.: 1746. 415, 1760. 376, 1780. 396, 1802. 346. 1830. 312, 1866. 419, 1900. 521, 1931. 717, 1950. 753. 1760. u jednoj kući ima 15 i 16 st., u 2 kć 17, u 6 kć 11, u 4 kć 10, u ostalima 3-9 čeljadi. 100. ZARILCI
Prastanovnici x-1687. Za turskoga su gospodstva vjerojatno prihvatili islam, a 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Andrijević 1702. Augustinović 1735-1764. 1760. 4 st. Babić 1740-1773. 1760. 3 st. 4
426
Buturac, Požeški isusovci, k. g., str. 33.
Barbirović 1758-1773. 1760. 3 st. Brnjaković 1702. Cerjanin 1702. Možda iz Cerovca. Čačić 1740-1946. Ods. u Pleternicu. Filip ović 1803. Fran(j)ić 1740-X. 1760. 5 st. 1950. 3 kć, 9 st. Franišković 1758-1764. 1760. 2 kć, 9 st. Gavran 1698. Horvat 1849. Ivanović 1702. Janošević 1702. Jele(š)čanin (Jelačanin, Jaćanin?) 1702-1849. 1760. 16 st. Jelić 1740. Jerković 1697-1702. Jurić 1758-1913. Katić 1740. Kotuzović 1740-X. 1760. 8 št. 1950. 8 kć, 26 st. Nadim. »Gavranovi«. Kovačević 1699-1764. Kovačić 1702. Krijanović 1740-X. 1760. 2 kć, 13 st. Likaričić (Lekanović) 1740-1764. 1760. 7 st. Maglaić 1699. Majstor 1698 Marjanović 1697-1861. 1702. 2 kć, 1760 6 st. Marković 1702 Martinović 1740. Matanović 1758-1803. 1760. 3 kć, 18 st. Matijević 1740. Matošević 1773-1803. Nemešković 1849-1880. Niholjanin 1740-1760. 5 st. Novaković 1702. Papračović 1697. Pavić 1735-1764. 1760. 6 st. Pavlović 1735-1740. Petrović 1735-1740. Pragnić 1735. Prpić 1773-1880. Saibl 1849. Stipanić 1740. Stoić 1698. Stojčević 1735-X. 1760. 2 kć, 21 st. 1950. 9 kć, 38 st. Šarić 1773-1849. Šimunović 1735-X. 1950. 1 kć, 2 st. Šuškić 1773-1880. Tomašević 1740-1773. 1760. 7 st. Trnokopović 1735-1773. 1760. 2 kć, 15 st. Vardić (Vargić) 1758-1849. 1760. 6 st. Vidaković 1735-1909.. 1760. 2 kć, 10 st. Vuković 1735-1764.
Noviji doseljenici 1850-1950. Antunović 1861. zet kod Marjanovića. Baler (Paler) 1907. iz Budimaca. Bosanac 1918. Bošnjak 1942. iz Venja.
427
Čeh 1920. iz ČSR odn. Ćošinaca. Černošek (Crnošek) 1925. iz Grabarja zet kod Delača. Čulina 1946. iz Dalmacije. Ods. Delač 1900. iz Ravne Gore. Devčić 1899. iz Like. Ertl 1904. iz Slankamena. Fijura 1905. iz Hutjenskoga u Moravskoj. Florian 1950. Izumro. Freistađski 1922. iz Venja. Galić 1946. iz Dalmacije. Gatjal 1930. iz Grabarja odu. Slovačke. Grbić 1874. iz Like. Grubišić 1946. iz Sesveta. Hoh 1940. Ods. Ivanković 1946. iz Hercegovine. Janoiy 1899. iz Ciglenika odn. iz Ravne Gore. Just 1940. Ods u Pož. Lipu. Kiršig 1891. iz Kule. Kolar 1900. iz Velike Cause u Slovačkoj. Marić 1918. iz Trapara. Marušić 1899. iz Ciglenika. Matijević 1880. Milberg 1937. iz Ciglenika. Novine 1890. iz Ravne Gore. Past 1906. iz Indije. Paus 1910. iz Ciglenika. Pimperel 1899. iz Ugarske (žup. Vac). Podobnik 1930. Polak 1899. iz Ravne Gore. Polanc 1899. iz Vrbovskoga. Rakar 1922. iz Slovenije (Dolenjsko). Sokolar 1902. iz Moravske. Svoboda 1935. iz Grabarja odn. iz Štipe kod Zlina u Moravskoj. Troha 1899. iz Sušica kod Ravne Gore. Tržil 1900. iz Moravske. Zapalac 1940. iz Ruševe. Zelda 1906. iz Buka odn. iz Louki kod Zlina u Moravskoj. Zlomislić 1946. iz Rakitna (Hercegovina). Selo se spomiije 1314., 1464., 1487.5 Prastanovnici katolici Hrvati, vjerojatno preHi na islam, pa su zato nakon pada turske vlasti u Slavoniji 1687. napustili selo i otišli u Bosnu. Novi su stanovnici Hrvati katolici počeli seliti ovamo iz Bosne 1697. Medu novijim doseljenicima prevladavaju Hrvati Gorani i Česi iz Moravske. 1950. ima 88 potomaka stanovništva.
starijih
doseljenika,
a 349 novijih
ili 79°lo od
ukupnoga
Broj kuća: 1702. 14, 1730. 19, 1760. 18, 1780. 25, 2849. 18, 1950. 100. Broj stan.: 1746. 154, 1760. 175, 1780. 238, 1802. 200, 1849. 184, 1900. 223, 366. 1950. 437.
1931.
1760. u pojedinoj kući živi 10, 11, 12, 16 čeljadi, a u ostalim 2-9 čeljadi. 1849. ima u 2 kuće 19 st., u pojedinim kućama po 12, 13, 16, 17 st., a u 11 kuća ispod 10 st. Iste godine od 184 st. samo su 43 čeljadeta sposobna za rad tj. od 18-60 god. 8
428
DAZ NRA 630 n. 16. - Bosendorfer, Crtice 156.
U sesvetačkom kraju bilo je 1950. 3612 stan., od toga 34 ili 0 , 3 % potomaka prastanovnika 1037 ili 28,7% potomaka starijih doseljenika 2561 ili 7 1 % potomaka novijih doseljenika. Ovaj je kraj teško stradao kod osvajanja Požeštine od strane Turaka. Vjerojatno je, da su prastanovnici Hrvati ponajviše prešli na islam. Sigurno je, da su u XVII stolj. živjeli muslimani Hrvati u selima: Po žeške Sesvete, Knešci, Trapari, Jakšićki Cerovac, Granje, Šumanovci, Grabarje, Zarilci. Nakon oslobođenja Slavonije od turske vlasti, muslima ni su odavde odselili u Bosnu i ostavili prazna sela. Kako je ovaj kraj drugačije lijep i plodan, uz jakšićki kraj svakako najljepši i najplodniji u Požeštini, ono malo Hrvata katolika prastanovnika, koji su preživjeli tursko gospodstvo, održalo se do 1950. u minimalnom broju: u Ašikovcima 13, u Lakušiji 1 osoba. Prvi od starijih doseljenika, koji su zauzeli napuštena muslimanska sela, bili su starinom iz Bosne, i to Hrvati katolici i Srbi pravoslavni. Hrvati su donijeli sobom ikavojekavski govor, koji je sve do naših dana bio značajan za ovaj kraj. Tokom XVIII. st. i u prvoj polovici XIX stolj. dolazili su ovamo i drugi stariji doseljenici iz Like i drugih hrvat skih krajeva, i to pojedinačno' »kap po kap«, pa se zato sve do nedavno mogao održati govor, ćud i običaj Bošnjaka. U novije je vrijeme izu miranje zahvatilo i starije doseljenike, te su oni u većini sela postali manjina: Sesvete 4 7 % , Ćošinci 2 5 % , Ašikovci 27%, Knešci 4 1 % , Lakušije 3 7 % , Trapari 9 % , Novoselci 26%, Cerovac 3 5 % , Granje 4 9 % , Rajsavci 6%, Grabarje 2 6 % , Zarilac 2 1 % . Stariji su doseljenici zadržali većinu jedino u Šumanovcima, i to 5 8 % . Prema tome, u svim selima ovoga kraja, osim u jednome, većinu imaju noviji doseljenici. To su ponajviše obitelji slovačkog i češkog podrijetla (iz Moravske). Selile su ovamo uglavnom između 1890. i 1914. Kako su došle u velikoj množini i u kratkom vremenskom raz maku, dale su za neko vrijeme obilježje ovome kraju. Češki i slovački jezik, pjesma i igra imali su tako dominantni položaj, da su i stariji do seljenici Hrvati razumjeli češki jezik. Pa ipak se stanje izmjenilo iza g. 1918. Česi i Slovaci više ne sele, ali dolaze novi doseljenici Hrvati. Ut jecaj novih doseljenika, susjednih hrvatskih sela, škole i knjige bio je toliki, te je mlađi češki naraštaj počeo zaboravljati češki jezik i služiti se samo hrvatskim jezikom. Međutim, Česi su i Slovaci izvršili stanoviti utjecaj na hrvatski jezik: izmijenili su prije svega tako značajnu, ugodnu boju glasa Požeštine, odbacili aoriste, glas ć i đ, tako da danas i mnogi Hrvati u ovom kraju govore: čača, džak, Džuro itd. Ikavojekav ski govor pomalo nestaje, te se pod utjecajem škole i knjige sve više čuje jekavica. 429
JAKŠIĆKI
KRAJ
101. JAKSIĆI
Prastanovnici x-1690. Blašković (Blažević) 1690-1728. Dugački 1702. Hego 1702. Kalavčić 1702. Klemen 1702. Kolesar(ić) (Kolarović) 1690-X. 1760. 10 st. 1950. 2 kć, 9 st. Kovačević 1698-X. 1760. 18 st. 1950. 5 kć, 16 st. Kovačić 1690-X. 1950. 4 kć, 24 st. Lovrić 1690-1773. Marjanović 1690-1784. 1760. 20 st. Marković 1690-X. 1760. 17 st. 1950. 5 kć, 18 st. Martinović 1690-1760. 19 st. Matanković 1702. Petrić (Petričević) 1690-1760. 4 st. Pristojnik (Pristojak) 1690-1724. Starčević 1690-1702. Vuković 1690-X. 1760. 6 st. 1950. 4 kć, 9 st.
Stariji doseljenici 17. st.-1850. Adamović 1705. Adžić 1756-X. 1950. 3 kć, 10 st. Andrić (Jandrić) 1702-1736. Aritolović 1705-1867. Ods. u Sesvete. Naslj. Petraček. Antunović 1756-1768. Augustinović 1730-1786. Babić 1705-1862. Bartolović 1722-1741. Bašić 1803-1862. Bećar 1728. Begović 1701. Bjelobrković 1720. Blago (je) vić 1702-X. 1950. 2 kć, 8 st. Blaženović 1786. Bogić (Bogdanić) 1714-1756. Bohm 1840-1920. Bojković 1701. Bošnjak 1705-1862. Božić 1728-1930. Cigan 1705-1728. Cočić (Ćosić) 1705-X. 1950. 2 kć, 10 st. Damjančević (Damjanac) 1756-X. 1950. 2 kć, 6 st. Damjanović (Damjanac) 1700-1783. Danilović 1756-X. 1950. 5 st. Dimitrović 1728. Dragičević 1728. Duričić (Đurić) 1701-1762. Đurinović (Đuranović) 1742-1862. Ester 1846-X. 1950. 3 kć, 14 st. Filipović 1758-1784. Franić 1702-1881. 1760. 12 st.
430
Gaurić (Gavrić) 1702-1732. Golub ović 1726. Grgić 1732. Hefter 1846. Hiep 1846. Horvaćanin 1702-1728. Ilić 1705-1744. Ivančević 1702-X. 1950. 4 st. Ivković 1719. Janković 1702-1870. 1702. 2 kć. Jovanović 1756-1758. Jovičić 1702-1705. Jozanović (Jozić) 1702-X. 1950. 2 kć, 10 st. Jurić 1741-1784. Jurinović 1746-1750. Jurišić 1703. Katičević 1784. Kilian 1818-1891. Klarić 1749-X. 1950. 4 st. Koić 1758. Kolauz(ović) 1702-1760. 8 st. Kopljić 1728-1740. Kovač 1729-1756. Kozmanović 1803-1829. Kreić 1696-1788. 1760. 8 st. Krnić 1756-1758. Kuprešanin 1728. iz Kupresa. Lađisavljević 1705-1728. Lamperger 1788. Lazić 1702-1728. Lerman 1830-1846. iz Poreča, ods. u Požegu. Lohner 1848-1868. iz Mihaljevaca. Lučić 1801-1846. Lukačević 1722-1843. Naslj. Pečur. Lukić 1714-1885. Majer 1773-1900. Majstorović 1789-1862. Makarević 1758-1793. Marić 1741. Marinović 1740-1746. Marjančević 1705-X. 1950. 5 st. Matanović 1705-1794. Matić 1702-1724. Matičević (Matijević) 1702-1828. 1760. 2 kć, 18 st. Matijančević 1803. Mihajlović 1756-X. 1950. 2 st. Mihaijević 1705-1862. Mihić 1700-1784. Mikašin(ović) 1694-1829. Mikić 1803-1846. Milanovie (Milenović) 1702-1756. Miličević 1728-1750. Milojević 1756-X. 1950. 10 st. Milosavljevie 1756-X. 1950. 2 kć, 6 st. Milosevic 1728-1750. Milovanović 1803. Mitrovie 1701-1738. Mlinar 1729. Mraković 1784-X. 1950. 2 kć, 6 st.
431
Mutapčić 1725. Njemčević (Nimčević) 1702-X. 1950. 6 kć, 34 st. Ostojić 1702-1728. Paim 1702. Panić 1705-1718. Patić 1702. Pavletić 1702-1728. Pavlović 1758-1803. Pavoković 1783-1784. Pečur(ović) 1706-X. 1950. 14 kć, 43 st. Petrović 1710-1756. Plavsic 1803-1862. Pluco 1702. Popović 1702. Pripuz 1705. Prodanović 1741-1862. P r u n d e r 1829. mlinar. P u r a n 1756. Radanović 1702-1728. 1702. 2 kć. Radić 1756-1789. Radivojević 1741-1756. Radosavljević 1741-X. 1950. 3 kć, 11 st. Rakitić 1705-1728. Rodaković 1784. Savić 1728-X. 1950. 8 st. Spasojević 1803-X. 1950. 6 st. Stanić 1705. Stanisavljević 1705. Stanivuković 1728-1758. Stanković 1756-1758. Stanojević 1741-X. 1950. 11 kć, 43 st. Starac 1702. Starčević 1788-X. 1950. 2 kć, 10 st. Stojaković 1741. Stojanović 1702-1728. Subotić 1741-X. 1950. 6 kć, 37 st. Svitić 1705. Šarac 1705. Schreng 1846. Štefanac 1779. Štetić 1821-1878. Štivić 1722-1814. Schultz 1846-X. 1950. 2 kć, 8 st. Tadić 1803-X. 1950. 7 st. Teodorović 1756. Tepić (Tepo) 1721-1835. Tihomir(ović) 1721-X. 1950. 3 st. Tomić (Tomašević) 1705-1741. Tucaković (Tučak, Tučo) 1702-1760. 11 st. Ušurić 1788. Vargić 1788. Vinković 1702-1724. Vlah 1702. Vujaković 1702. Vujčetić 1735-1788. Zlaparić 1702. Zvekić 1705-X, 1950. 1 st. Zvonarić (Zvonarević) 1756-X. 1950. 4 kć, 15 st.
432
.-*.•.•;» Hir
Župski dvor u Pu/uŠkim S
esvetama, negdašnja rezidencija historika Ivana Šve£
^fgfii
»Mejdan«, središte sela u Požeškim Sesvetama
Livade kod sela Rajsavci
Pogled sa Rudine, gdje je bila u srednjem vijeku velika benediktinska opatija
•fcJIlkl
1&&* Crkva u Požeškim Sesvetama, zvonik iz predturskog doba
Ruševine Požeškog Kaptola
£?:Ws*
K
Novija seljačka kuća, Kutjevo
' ***'*-*£ *•;
"SS-' j *4 i ^¾*¾¾¾^'"'*,'
A* •*
Dvorište seljačke kuće
Starinska seljačka kuća s trijemom, Sesvete
Starinska seljačka kuća, Sesvete
Staja sa sjenikom u seljačkom dvorištu
»Gumno« ili »arman« u seljačkoj kući, Sesvete
Ivo Čakaiić iz Doljanovaca kod Kaptola, opisivač narodnoga života svojega kraja
Kuća Ive Čakalića u Doljanovcima
Starije žene u Doljanovcima kraj Kaptol Narodna nošnja u Doljanovcima kraj Kaptola
Noviji doseljenici 1850-1950. Aleksić 1865. iz Vrbovaca. Banaj 1876. iz Madžarske kovač. Barunović 1862. Base 1877. Bednaf 1880. iz Češke. Belan 1931. iz Slovačke. Benko 1932. iz Slovačke. Bevanđić 1922. iz Senja. Bilder 1908. Bilen 1924. iz Like. Blažević 1920. Bregović 1922. iz Vinice. Brekalo 1943. iz Dalmacije. Brkić 1870. Buzadžić. Cvjetičanin. Černošek 1937. iz Grabarja. Ciček 1898. Cirko 1943. Davidović. Đinaški 1919. iz Srbobrana. Doboš 1928. iz Slovačke. Dostal 1922. iz Grabarja odn. Češke. Eiler 1862-1944. Elbl 1922. iz Amerike. Enjingi 1944. iz Hrnjevaca. Faubel 1880. iz Kule. Fendrih 1941. iz Ramanovaca odn. Češke. Funduk 1902. iz Tominovaca odn. Like. Gajdoš 1945. iz Bosne odn. Slovačke. Građanski 1946. iz Vukovara. Hanzel 1870-1953. Heisler 1907. iz Podgorja. Hepek 1931. iz Grabarja. Herner 1920. iz Galicije. Hirschmann 1909. iz Viškovaca odn. Austrije. Hoborka 1900. iz Buka odn. Češke. Hruška 1946. iz Rajsavaca. Hudy 1929. iz Slovačke. Janček 1931—1944. iz Kuzmice. Ods. u Australiju. Jerković 1923. iz Primorja. Jinoh. Karan. 1936. iz Treštanovaca. Katić 1880. iz Frkljevaca. Kavaš 1876. iz Madžarske (Pečuj). Kifer 1946. iz Treštanovaca odn. Češke. Kir. Kiršek 1912. iz Francuske odn. Njemačke. Kisilka 1869. iz Češke. Klesinger 1937. iz Tominovaca. Kmet. Kocijan 1870. iz Češke. Kolar 1922. iz Križaneca kod Varaždina. Komenda 1925. iz Končanice. Kovačić 1922. iz Vinice. Kruljac 1894. iz Mrkoplja. Kuba 1880. iz Moravske. 28 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
433
Kuretić. Madaj 1929. iz Slovačke. Malnar 1938. iz Čaglina odn. iz Gorskoga kotara. Manojlović 1945. iz Škrabutnika. Maslac 1938. iz Donjega Hrasnog u Hercegovini. Matijaško 1912. iz Slovačke. Mikuš 1929. iz Slovačke. Miroslav 1945. iz Komušine, ods. u Šapnu. Molnar. Moravek 1893. Mutić 1946. iz Laza. Nemešković 1950. iz Lakušija. Obst 1890. iz Češke. Ošbolt 1945. iz Kutjeva. Panijan 1922. iz Brod-Moravica. P a r u b e k 1919. iz St. Petrovog sela odn. Češke. Pavel 1880. Pavličević 1912. iz Amerike odn. Primorja. Pazin 1937.. iz Pazina u Hercegovini. Pecka 1885. iz Pleternice odn. Češke. Pelan 1885. iz Moravske. Penjaško iz Slovačke. Pigl 1900. iz Bačke, gospoštijski radnik. Pračler 1910. iz Požege odn. Njemačke. Prihoda 1922. iz Moravske. Pus 1903. iz Bertelovaca. Raguž 1946. iz Hercegovine. Rek 1922. iz Blacka odn. 1888. iz Moravske. Renčer 1880. iz Ruševe odn. Austrije. Ru8ić. Ružman. Salak 1914. iz Tekića odn. Moravske. Slavujević 1946. iz Cikota kod Pakraca. Sovček 1926. iz Ćošinaca odn. Slovačke. Stanević 1862. Svoboda 1890. iz Češke. Šajer 1925-1955. iz Rajsavaca, ods. u Pleternicu. Škarda 1885. iz Češke. Škopec 1912. iz Slovačke. Štefanek 1890. iz Češke, tesar. Šuster 1895. iz Češke (Sudeti). Tavček. Terlaić 1862. Tihi 1924. iz Eminovaca odn. Češke. Tomas 1917. iz Hercegovine. Tomašek 1912. iz Ramanovaca. Tužinski 1885. iz Češke. Udovičić 1942. iz Duvna u Bosni. Vokalek 1862. Vrcković 1862. Vukušić 1922. iz Primorja. Vunić (Wuntsch) 1910. iz Ovčara odn. Bačke. Zeman 1885. iz Češke, stolar. Zlamany 1862. Zegarac iz Škrabutnika, iza 2 g. vratio se. Na mjestu, gdje su danas Jakšići, nalazi se u srednjem vijeku selo Sveti Đurađ, kako se to vidi iz dokumenata od g. 1400. i iz opisa međaša grada Požege 1545. Ime Jakšići nastalo od plemića Jakušića. Za Turaka ovdje žive prastanovnici Hrvati, ka-
434
tolici i muslimani, te doseljeni Srbi.1 U prošlih 100 godina došlo je ovamo dosta Slovaka, Čeha i Nijemaca, od kojih su se jedni održali do danas, a drugi su se od' selili u susjedna sela ili u stari zavičaj. 1950. ima 76 ili 6,8°/o potomaka prastanovnika, 331 ili 29°U potomaka starijih dose ljenika, a 700 ili 64,2°lo novijih doseljenika i njihovih potomaka, u svemu 1112 st. Broj kuća: 1705. 48, 1760. 70, 1866. 91, 1950. 264. Broj stan.: 1866. 534, 1900. 927, 1931. 1160, 1950. 1112. Samo katolici: 1746. 306, 1760. 388, 1780. 484, 1802. 373, 1866. 325, 1917. 709. 1760. u 7 kuća ima 14-23 čeljadi, a u 33 kuće 4-12 osoba.
102. BERTELOVCI
Prastanovnici x-1702 Andrijašević (Andrić) 1702-1757. Belobrk 1702-1788. Ćurčujić (Ćurčija) 1702-1779. Čevapović 1702-X. 1760. 42 st., 1783. 3 kć, 61 st. 1950. 15 kć, 58 st. Đelajlić (Durajlić) 1702-X. 1950. 4 st. Đuković 1700-1704. Đnrčić 1700-1785. 1761. 5 st. Franić 1702-1862. 1761-1783. po 18 i 19 st. Kristić 1702. Lončarević 1702-1721. Lukić 1702-1720. Mihaljević 1702-1759. Pavlović 1700-1777. Sabazović 1702-1740. Tomašević 1702-1750. Vranić 1702-1720.
Stariji doseljenici 1702-1850. Barić 1719-1757. Bogdić 1776-1785. Bošnjak 1700-1779. 1702. 3 kć. Čanagić 1705-1740. Dairović (Đairović) 1757-1775. Filipović 1723. Gajerović 1756-1784. Ivanović 1713. Keener 1849. Kundakčić 1849. Kutjevac 1702-1720. iz Kutjeva. Last 1824-1882. Lohner 1837-1944. Makarević 1845-X. 1950. 4 kć, 18 st. Marijančević 1779-1827. iz Jakšića. Marijanović 1713-1761. 1761. 2 st. Marković 1756-1759. Markušić 1757-1768. .4, 3 st. Martinovie 1705-1803. Matanović 1740-1803. 1761-1783. 6, 5 st. 1
BVA T. D. n. 243. - DAZ Urb. et Conscr. f. 137 n. 22.
435
Nikolić 1726-X. 1761-1783. 14-16 st. 1950. 3 kć, 12 st. Novak 1768. Paunović 1768. Puc 1824-1944. Rajković 1720. Samardžija 1705-1740. Selatić 1720. Varić 1720. Živković 1720-1737.
Noviji doseljenici 1850-1950. Anić 1945. iz Like. Buzandžić 1945. iz Pož. Vrhovaca. Danilović 1945. iz Pož. Vrhovaca. Đureković. Gajić 1945. iz Pož. Vrhovaca. Hagara 1929. iz Slovačke. Klaić ods. Krip 1855-1951. Miočević 1870. iz Bešinaca zet. Muler iz Buka. Posavac 1865. Puhl 1862-1944. Stiirmer ods. u Jakšiće. Vuković 1905. iz Jakšića. Naselje je staro, iako o njemu nema podataka iz srednjega vijeka i za turskoga vladanja.2 1950. ima 32 potomka stanovnika XVIII stolj. i prve pol. XIX ili 15°lo, a 103 novija doseljenika ili 55°/o. Potomaka prastanovnika - 58 ili 30 °lo. od ukupnog StO.TLO'VTtist'VO
Broj kuća: 1702. 13, 1746. 12, 1780. 10, 1866. 14, 1950. 51. Broj stan.: 1746. 119, 1760. 120, 1780. 156. 1.802. 118, 1832. 91, 1866. 123, 1900. 154, 1931. 173, 1950. 195. 1760. u pojedinoj kući: 12, 14, 18, 22 čeljadi, u drugima - manje.
103. EMINOVCI
Najstariji stanovnici x-1702/5. 1702/5: Bartolić Bertolović, Bošnjaković, Ivanović, Pavlović, Vukadinović. Antolović 1702-1735. Bogdić 1702-1742. Izumrli od kolere. Demić 1702-1760. 3 st. Đurić (Jurić) 1702-1750. Jelačić 1700. Kosović 1704. Marković 1702-1720. Martinović 1700-1705. Matić 1705-1785. Nasi. Miškić. Miškić 1698-X. 1761. 2 kć, 18 st. 1950. 7 kć, 29 st Mutavdžija (Mutavčija) 1705-1708. Vargašić 1702-1739. Izumrli od kuge. Valentić 1701-1891. 1760. 3 kć, 15 st. 2
436
Ondje.
Stariji doseljenici 1702-1777: Antunović 1756-1757. Augustinović 1756-1757. Berić 1720. Bešić 1737. Budimlić 1720-1735. Čalanović 1736. Čarčević 1721. Damalović 1720. Duranović (Đurinović) 1720-1940. 1760. 2 kć, 15 st. Durđić 1756-1757. Guzanović 1737-1757. Ilić 1756. Inzinović 1720. Janković 1729. Jozepović (Josipović) 1720—1768. Kelonović 1736. Kovač 1730. Kukuruzović 1719. Lovrić 1720-1891. Lukačević 1720. Magić 1721. Marinović 1727-1738. Matošević 1720-1891. Nasi. Trnokop. Mi(h)ajlović 1710-1741. Nožić 1707. Pančić 1721-1733. Peić 1729-1740. Petrović 1720-1740. Radošinović 1720. Romić 1720. Šantić (Samčić, Sandžić) 1707-1760. 7 st. Šlerović 1720. Tomić 1735. Unalić 1740.
1777-1850: 1777-1783. Matera. 1779.: Juhn. Labaker, Riel, Veber. 1779-1789. Šrbec. 1785. Tama. 1787-X. Tičić. 1950. 2 st. 1788-1797. Kessner. 1788-X. Šulc, 1950. 5 kć, 19 st. 1802-1849 Štromer. 1803. Kerber, Shtrober. 1814. Gučić, ods. u Jakšiće. 1848-X. Sturmer, 1950. 2 kć, 11 st. 1848-X. Kindler, 1950. 3 kć, 8 st. 1848-1849. Elbel, Hofman, Kerker, Stromnar, Tanđušić.
Klecinger,
Kumsfirman,
Mašik,
Shlesinger,
Noviji doseljenici 1850-1950. Adamić. Amić 1941. iz Like u Trenkovo, 1945. u E. Aničić 1912. iz Šljivoševaca. Biondić 1948. iz Like.
437
Blažević. Blim 1920. iz Trestanovaca. Božić. Danilović. Durinović. Gajić. Gimoti iz Trestanovaca. Hip. Hrmić 1937. iz Blacka. Janeš iz Gorskoga kotara. Josipović. Kaprel. Karamarković 1936. iz Biškupaca. Komadan 1935. iz Daranovaca. Kožić 1857. iz Rađovanaca. Kuprešanin. Kuretić 1923. iz Gorskoga kotara. Kružić iz Dervišage. Lahner 1878. iz Frkljevaca. Milaković. Minafek. Mirnović. Nemec 1914. iz Trenkova. •Nemet 1900. iz Gaja. Palikuća. Baguž. Stanković. Štiksl iz Kule. Švajger. Šuman 1925. iz Slovenije. Tankosić. Tihi iz Madžarske. Trnokop iz Grabarja. Vampula 1937. iz Končanice. Vukosavljević. Selo je vjerojatno postojalo u srednjem vijeku, ali o njemu iz toga vremena nema podataka. Starije se hrvatsko stanovništvo malo održalo. Već 1777. počinju seliti ovamo Nijemci, koji do nedavno čine polovicu sela. 1950. ima 69 ili 22°/o potomaka starijih hrvatskih i njemačkih doseljenika, a 259 ili 78°/o novijih doseljenika. Broj kuća: 1702. 11, 1730. 13, 1746-1762. 12, 1866. 19, 1950. 66. Broj stan.: 1746. 99, 1769. 77, 1832. 120, 1866. 133, 1900. 270, 1931. 296, 1950. 328. 1760. ima u 2 kuće 12 čeljadi, a u svim drugim 2—9.
104. TREŠTANOVCI
Prastanovnici x-1702 Lučić 1702-1705. Mihaljević 1702-1756. Sokač 1702.
438
Najstariji doseljenici 1695-1702. 1702.: Ćosić, Dabić, Galović, Mikulić, Petković, Prodanović, Vukadinović, Vuković. Ostali: Čungar (Čungerović, Čugar) 1702-1740. Dobrov(ojev)ić 1702-1740. Dragičević 1702-1720. Jovanović 1702-1750. 1720. 2 kć. Kontić (Kondić) 1702-1885. 1720. 3 kć. Lazić 1702-1720. Mibić 1702-1756. Milovuković 1702-1720. Mitrović 1702-1720. 2 kć. Odaković (Hodaković, Otoković) 1702-1720. Pantelić 1702-1740. Petrović 1702-X. 1950. 5 st. Pop(ović) 1702-1750. Radivojević 1702-X. 1950. 8 st. Radmanović 1702-1720. Relić 1702-1720. Samić 1702-1705. Stanković 1702-1756. Stipanović (Stepanović) 1702-1756. Trišćanović (Trešćanovac) 1702-1720. Vukotić 1702-1720. Žabić 1702-1720.
Stariji doseljenici 1702-1850. Akšamović 1849—X. Doselio iz Grabarja. 1950. 3 kć, 15 st. Bedeković 1720. Bern 1849-1885. Blagojević 1849-X. 1950. 4 kć, 17 st. Blažević 1709-1828. 1760. 10 st. 1877. vratila se iz Velike grana B. Bogdanović 1724-X. 1950. 6 kć, 21 st. Cvij(anov)ić 1756-1788. Damjanović 1720-1756. Davidović 1784. Dragojlović 1756. Džigerović 1756-1784. Đurđević (Đurčević) 1784-X. 1950. 2 kć, 4 st. Fremić 1784. Griffer 1836. Grujić 1784. Gruičić 1756-1788. Gvozdenović 1740. Homan 1812-1877. iz Terezovca. • • . : Ivanisevic 1760-X, 1950. 3 st. Ivanović 1729-1771. 1760. 2 kć, 12 st. Jačimović 1784. Janušević 1705. Jozipović 1768-1785. Jurić 1849. Karagelović 1746. Kostadinović 1740-1756. Kotrlinović (Kotrljanović) 1740-1756. Kraus 1849.
439
Kuzmanović 1784. Manus 1849. Maričević 1768-1788. Matanović 1741. Matijašević 1849. Mihajlović 1740-1940. Milinović 1740-1756. Milosevic 1784. Nikolić 1756. Nižić 1740. Ognjenović 1740. Pavić 1768-1786. Pavlović 1735-X. 1950. 3 st. Pejić 1740. PlavšiĆ 1740-1785. Protić 1849-X. 1950. 6 kć, 22 st. Radmilović 1740. Radojčić 1765-X. 1950. 2 kć, 4 st. Radosavljević (Rajsavljević) 1756-1784. Rauh 1819. Savić 1784. Stojanović 1784-X. 1950. 5 st. Stojaković 1756. Šafranek 1777. Šnajder 1849. Štivić 1740. 2 kć. Trivunović 1740. Vasiljević 1746-1784. Večerinović 1740-1785. Vukajlović 1756.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bajić 1919. Banjanin 1949. iz Like. Basarić 1919. Bauer 1894. Bedmaić. Bistrić. Blim 1850. Bubanović 1919. Bučan. Čačić 1935. iz Granja. fierni 1861. iz Češke. Dešić. Dokić 1919. Džebić. Hamala 1867., ods, u Ramanovce. Hanih. Jakovac 1920. Janotić 1919. Kaloper 1919. Karan. Marković 1946. iz Nježića. Martić 1919. Mašek iz Nementa u Madžarskoj, ods. u Eminovce. Medved 1900. Mirosav, ods. u Požegu.
440
Musil, ods. u Požegu. Ozelj 1919. Pajker iz Breznice odn. Češke. Pavelka ods. u Cerovac, nasi. Galić i Sentić iz Hercegovine. Ploužek 1853-X. 1950. 2 kć, 7 st. Posavac 1851-X. 1950. 2 kć, 9 st. Prskavac 1854-X. 1950. 2 kć, 7 st. Pulpan 1877-X. 1950. 4 st. Radovanlija 1946. iz Nježića, Rajković 1919. Rudić. Sigurnjak 1900. Slavujević 1919. Schultz 1877-X. 1950. 3 št. Dos. iz Alaginaca. Teodorović 1946. iz Nježića. Vlaisavljević 1919. Vujasinović 1946. iz Nježića. Vukosavljević 1919. Živković 1946. iz Nježića. Selo Treštanovci (zapravo: Tresćanovci) postojalo je u srednjem vijeku, ali ne znamo, pod kojim imenom. Obitelj Tresćanović vjerojatno je dobila ime od sela, a nije dala selu ime. Za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici i muslimani. U ratu za oslobođenje Slavonije od Turaka 1687. katolici su ostali u selu, a muslimani preselili u Bosnu. Nekoliko godina kasnije, u poluprazno selo došlo je desetak srp skih obitelji, od kojih je većina brzo izumrla, a dvije su se održale do danas I Hrvati su prastanovnici brzo izumrli. 1950. ima 107 ili 30°/o potomaka najstarijih i starijih doseljenika, a 250 ili 70*/» novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 17, 1760. 36, 1866. 27, 1950. 107. Broj stan.: 1866, 133, 1900. 287, 1931. 424, 1950. 357.
105. TEKIĆI
Prastanovnici x-1702 Filipčević (Filipović) 1702-1720. Mihaljević 1702-1720. Mikulić 1702.
Najstariji doseljenici 1695-1702 1702.: Berisavljević, Bosanac, Kovač, Ostojić, Sanić, Stjepanović, Vučičević. Ostali: Bošnjak 3702-1720. 3 kć. Branjenović (Brajanović) 1702-1720. Sarajlija 1702-1786. 1702. 4 kć, 1720. 2 kć.
Stariji doseljenici 1702-1850. Babić 1700-X. 1950. 3 kć, 11 st. Đuranac 1795-1891. Gigović 1717-1785. Homan 1848. Ivanović 1731-1734. Janković 1720.
441
Jovičić 1740. Kovačević 1715-1862. Krip 1834., ods. u Golobrce. LukiČević 1761. Makar 1848-1891. Maljević 1714. Markanović 1740. Marković 1705-1785. Matić 1756. Mihić 1745-1786. Milanković 1740-1862. Nikolić 1705-1849. Petrović 1732-X. 1950. 4 kć, 14 st. Pister 1840-X. 1950. 1 st. Prašnjak 1748-1862. Protić 1848-X. 1950. 3 kć, 14 st. Radivojević 1740-1788. Radojčić 1756-1759. Radošević 1720. Ramanlić 1740-1785. 2 kć. Romić 1720. Rupert 1840-X. 1950. 4 kć, 12 st. Sekulić 1740-1785. 1740. 2 kć. Seliković 1720. Stanivuk(ović) 1740. Starac 1714-1720. Šenk 1848. Šimić 1740-1785. Tais 1835-1890. Tomašević 1740-1785. Tusin 1720. Vakač 1848-1849. Vuković 1848-1849.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bek 1946. iz Kaptola. Bobek. Cmarko 1905. iz Slovačke. Čavajda 1905. iz Trapara odn. Slovačke. Čertik 1932. iz Hrnjevea. Čoveljak 1936. iz Humljana u Podravini. Furdi 1946. iz Požege. Herc 1931. iz Pleternice. Jakoupek 1862-X. 1950. 3 kć, 18 st. Jurčak 1885. iz Češke. Loner iz Alaginaca. Lorenc 1891. iz Đulavesi odn. Češke (Sudeti). Mahulik 1908. iz Ciglenika odn. Češke. Martinovski 1862. Mauerman 1855-X. 1950. 4 kć, 11 st. Dos. iz Kule. Menđel 1905. iz Slovačke. Obert 1905. iz Slovačke. Pavlač 1905. iz Pleternice odn. Slovačke. Pečur 1909. Popović. Pus 1890. iz Alaginaca. Rajf ods.
442
Romanik 1912. iz Podravine. Ružman iz Jakšića. Salak 1914. iz Moravske. Silhan 1885. iz Češke. Svenk. Šestak 1905. iz Slovačke. Šmerda 1885. iz Beča. Stroiuer. Tomas 1908. iz Blagorodovca. Vala 1885. iz Češke. Varak 1922. iz Hrnjevca. Tekići se spominju 1422, 1428, 1464, 1481, 1498.s Za Turaka su živjeli ovdje Hrvati katolici, a iza pada turske vlasti doselilo je ovamo nekoliko srpskih obitelji. Starije su hrvatske i srpske obitelji ponajviše izumrle. Od sredine prošloga stoljeća nastanjeno je ovdje nekoliko čeških i njemačkih obitelji. 1950. ima u selu 52 ili 20°lo potomaka najstarijih stanovnika te doseljenika od poč. XVIII do sredine XIX stolj., a 201 ili 80°/o doseljenika od sredine XIX stolj. do danas. Broj kuća: 1702. 15, 1760. 15, 1866. 16, 1950. 64. Broj stan.: 1866. 86, 1900. 180, 1931. 234, 1950. 253.
U Jakšićkom kraju bilo je 1950. 2245 stan., od toga 136 ili 5 % potomaka prastanovnika 580 ili 26,4% potomaka starijih doseljenika 1529 ili 68,6°/o potomaka novijih doseljenika. U doba turskoga vladanja u Jakšićima živjeli su Hrvati katolici i mus limani te pravoslavni Srbi. Potomci prastanovnika održali su se u Jak šićima i Bertolovcima. Potomaka starijih doseljenika ima nešto više u Jakšićima - 2 9 % , Bertelovcima 1 5 % , dok se ispod prosjeka nalaze u Tekićima 2 0 % , Treš tanovcima 3 0 % , Eminovcima 2 2 % . 1760. ima u Jakšićima 388 Hrvata, a njihovih potomaka 1950. samo 187. U istom vremenskom razdoblju nazaduju stariji doseljenici Hrvati u Eminovcima od 75 na 0, u Treštanovcima od 45 na 5, u Tekićima od 79 na 0. Rodovi starijih doselje nika izumrli su ovako: u Jakšićima 17, u Bertolovcima 2, u Eminovcima 3, u Treštanovcima 1, u Tekićima 4. Novijih su doseljenici osobito jaki: u Jakšićima 64,2%, Eminovcima 7 8 % , Treštanovcima 7 0 % , Tekićima 8 0 % od ukupnoga stanovništva. Noviji su doseljenici ponajviše Česi, Slovaci i Nijemci. Oni su se, kao i u susjednom sesvetačkom kraju, osjećali jedno vrijeme dosta jaki, dok ih nisu potisnuli Hrvati i Srbi, doseljeni u najnovije vrijeme. Ikavojekavski govor Hrvata sve se više gubi. Pod utjecajem knjige, škole i bliskog grada Požege uvlači se među mlađi svijet jekavica. Na boju glasa i naglasak utječu Česi i Slovaci, kao i u Sesvetačkom kraju. 3
Ondje. - Bosendorfer, Crtice 153.
443
KAPTOLSKI KRAJ 106. KAPTOL
Prastanovnici 1545. Đuro Keleman, Ive, Ivaniš i Petar Janković, Đuli Veselković, Martin Pribić, Petar Grkšić.
Prastanovnici x~1702 Bebek 1701 - 1702. Benić (Benković) 1701-1880. Blažić (Đafić) 1701-1766. 1701. 2 kć. Bolačin (Balajčin, Balačauin, Boljagin, Bolačinović, Bolačija) 1701-1890. Čeleb(ij)ić 1701-1785. Dojčinović (Dolačin, Nožić) 1689-1702. 1701. 2 kć. Doljanac 1702-1940. Duduković 1701-1910. Dupan(ović) 1701-1890. Filipović 1701-X. 1950. 1 st. Golić 1701-X, 1950. 4 kć, 13 st. Gubidan(ović) 1701-1880. Ilijašević 1701-1880. Jagodić 1701-X. 1950. 4 st. Jak(š)ić 1701-X 1702. 2 kć, 1950. 6 st. Kalajđić (Kalađišević, Kađišević) 1701-1766. Katić (Katičević) 1701-1950. Ods. Kolar(ić) 1701-1702. Kovačević 1701-1940. 1701. 2 kć. Kramarić (Kramarin) 1702-1724. Magie 1701-1702. Mikić 1701-X. 1950. 6 kć, 23 st. Mikošić (Mikušić) 1701-X. 1950. 2 kć, 9 st. Mišić 1701-1880. Pavletić 1701-1862. 1701. 2 kć. Penđira (Pendžić) 1701-1766. Pišmiš(ević) 1701-1900. Naslj. Lukačević. Poljanac 1701-X. 1950. 6 st. Posavac 1702-1759. Rešetar(ić) 1701-1862. Sekurić (Sokerić) 1701-1866. Stoprđija 1701-1724. Ta(r)tarović 1701-X. 1950. 2 st. Tašić 1701-X. 1950. 6 st. Tomanović 1701-X. 1950. 2 kć, 11 st. Trubić 1701-1702. Tutaković (Tutak) 1702-1785. Živković 1701-1702.
Stariji doseljenici 1702-1850. Baehbauer 1829. Bosnić 1701-1702. 1701. 2 kć. Bošnjak 1701-X. 1950. 4 st. Diaković 1790-1845. Dugović 1755-1766.
444
Farkašić 1746-1759. Ilček(ović) (Ilčik) 1755-1915. Jakačić 1755-1870. Jakatarović 1784. Janković 1755-X. 1950. 2 kć, 6 st. Jelacanin 1784-1870. Kovač 1759-1803. Kovačić 1759-X. 1950. 6 st. Krmed 1829. Kučonić (Kutonjić) 1755-1803. Laudior 1829. Lukačević 1789-X. 1950. 4 kć, 13 st. Matešić (Matišić) 1784-X. 1950. 10 kć, 33 st. Međić (Medić) 1755-X. 1950. 5 st. Mikolaš(ić) 1759-1766. Miočević 1818-1880. Mlinarić 1755-1880. Novoselac 1784. Pavić 1796-1823. Fetrić 1755-1890. Pisar(ović) 1755-X. 1950. 4 kć, 19 st. Rigić 1784. Romić 1755. Bužić 1755-1862. Sakat 1755-1766. Seraković 1755-1890. Stražemanac 1755-1766. Šikota 1829. Šimić 1755-X. 1950. 5 st. Terzić 1755-X. 1950. 4 kć, 20 st. Torić 1755-X. 1950. 3 kć, 6 st. Valentić 1766. Vida(k)čić 1781-X. 1950. 4 st. Vlah 1701-1702.
Noviji doseljenici 1850-1950. Antolović iz Golobrda. Augustinović iz Komareva. Bačić 1920. iz Ravnog Dabra kod Oštarija. Bek 1903. iz Bekteža. Bešta 1918. iz Požege. Biljman 1949. iz Like (Perušić). Bingula 1943. iz Golobrda. Blahut 1900. iz Češke (Janovice). Blumenschein 1906, iz Madžarske (Vaszprem) odn. USA. Boda 1901. iz Madžarske (Banhid). Brižić 1925. iz Badljevine. Ćuk 1926. iz Zrmanje Vrela. Čakalić. Ceh 1893. Čengić 1921. iz Dalmacije (Benkovac) Danek 1929. iz Češke (Libohova) Dekouti 1916. iz Češke. Domanski 1929. iz Moravske (Bistrica). Došen 1947. iz Karlobaga. Fila 1906. Foltinek 1908. iz Moravske (Jesenice).
445
Foro 1941. iz Emovaca. Franić 1881. iz Poljanske (Sražeman). Guzanović. Halupa 1900. iz Češke (Hrobice). Hamšik 1904. iz Ostrove ČSR. Hanak 1924. iz Moravske (Lomnica). Has 1890. Hofman 1902. iz Češke (Domažlice). Hoholac. Horniček 1929. iz Češke (Libokova). Vratio se. Horaček 1910. iz Moravske (Slušovice). Hrazkv 1913. iz Češke odn. Lipovljana odn. USA. Hubaček. Humski 1907. iz Voće kod Varaždina. Idlbek 1920. Ivanković 1935. iz Gor. Ervenika kod Benkovca. Ivić 1862. Jiha iz Komareva. Jurić 1903. iz Sanskoga Mosta. Kanižaj 1947. iz Gor. Sređana kod BadljevineKaraš 1884. Kasparić 1862. Keler 1919. iz Vaškuta. Knikara. Kofner 1892. iz Madžarske (Veszprem). Kolisek 1925. iz Orahovice, ods. 1951. u N. Gradišku Komarić iz Bekteža odn. Sovskoga Dola. Kopunić 1921. iz Lakušije kod Pož. Sesveta. Kosina 1892. iz Lipovljana odn. Češke. Kožić 1920. iz Šeovaca kod Požege. Kratofil 1899. iz Trojeglave kod Pakraca. Kritinar 1923. iz Ivanindvora kod Pleternice. Krupanski 1910. iz Madžarske (Banhid). Kurtović. Kveton 1898. Lanjski 1912. iz Moravske. Legac. Lončarević. Majs. Marić. Mariček 1906. iz Moravske. Martinović 1933. iz Podkoma kod Zrmanje. Marval 1905. iz Češke (Lipkov). Matonoha 1947., vratio se u Češku. Mautner 1901. iz Trenkova odn. Češke. Medek 1947. iz Komarova. Megal 1921. iz Orahovice. Metzger 1892. iz Dugog sela kod Virovitice odn. iz Veszprema. Mešter 1945. iz Cabune. Minafik 1921. iz Moravske (Holešov). Miklošić. Mravak 1920. iz Lakušija kod Sesveta. Musil 1914. iz Moravske (Stjepanov). _ Mozanik 1923. iz Ivanindvora. Nagy ods.. Najvirt 1882. iz Novoga Vinodola. Nemec 1891. iz Češke. Njitraj 1932. iz Tornja. Pavelka 1870.
446
Peroutka 1884. Petranović iz Like (Perusić). Petraš 1903. iz Češke (Novo Mesto). P r u t k i iz Podgorja. Račan 1941. iz Škomića. Rakos 1944. iz Požege. Renko 1925. iz Pleternice. Rosipal 1886. iz Zdenaca (Grub. Polje) odn. Češke (Sreberna Skaliea) Sasi 1930. iz Brijesta. Soudek 1895. iz Češke, vratio se. Sozama iz Češke (Plzenj). Stiber 1886. iz Austrije. Svitil 1890. iz Češke. Svoboda 1887. iz Češke. Šilhan 1910. iz Jakšića. Šimić 1949. iz Nove Subocke odn. iz Bosne (Švica, Livno). Škrabal 1927. iz Uher. Gradišća ČSR, vratio se. Štajner 1915. iz Češke St'astny 1942. iz Daruvara. Štefanac 1899. iz Uljanika. Šuntpeter 1823. iz Češke (Domažlice). Svare 1909. iz Češke (Veseli). Šveda 1892. iz Češke (Domažlice). Tafra 1942. iz Dalmacije (Omiš). Tauš 1898. Toman 1895. iz Češke (Bekarova), Tomić 1913. iz (Šumetlice). Trdy 1900. iz Moravske. Treger 1903. iz Češke (Domažlice). Urukalović 1941. iz Bosne (Sanski Most). Vazler 1905. iz Moravske. Vernot 1936. iz Komarova. Veseli 1902. iz Kraskovića kod N. Bukovice. Vidačić. Vrba 1882. Zadražil 1883. Zapletal 1926. iz Moravske (Ponjike). Zavadil 1905. iz Uher. Hradišča ČSR. Zehovski 1904. iz Borova kod Suhog Polja. Zmeškal 1930. iz Moravske (Vsetin). Zubović 1927. iz Barbota na Pagu. Selo ima ime po zbornome kaptolu Sv. Petra, koji je ovdje — u južnom hrvatskom dijelu Pečujske biskupije — osnovan oko 1230. i održao se do 1536. Turci su ga zauzeli 15. I 1537. Za njihova vladanja žive tu Hrvati katolici i muslimani, i to činovnici i plaćeni vojnici. Dio Kaptola zove se 1545. Petrovcem, valjada po zbornoj crkvi sv. Petra. 1687. muslimani odlaze u Bosnu. 1 Starosjedioci i stariji doseljenici održali su se do danas u razmjerno malenom broju. Na koncu prošloga i početku ovoga stoljeća sele u Kaptol mnoge češke obitelji, te ovdje postaje centar češke narodne manjine u Požeškom kraju. 1950. ima tu 81 potomak prastanovnika, 121 potomak starijih doseljenika, što čini zajedno 202 čeljadi ili 20°/o, dok potomaka novijih doseljenika, Čeha i Hrvata, ima 811 ili 80°/o. Broj kuća: 1730. 60, 1780. 58, 1850. 82, 1950. 280. Broj stan.: 1746. 420, 1769. 672, 1802. 684, 1900. 1032, 1931. 1168, 1950. 1013. 1 K P 101-110. - DAZ NRA 602 n. 6; 692 n. 18. - BVA T. D. n. 243. - Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije I I 151-152.
447
107. KOMAROVCi
Prastanovnici x-170*2 Petrić 1702-X. 1829. 3 kć, 1950. 5 kć, 30 8t.
Stariji doseljenici 1702- 1850. Augustinović 1746-X. 1950. 3 kć, 10 st. Bošnjaković 1702-1763. Kutuzović (Kuduz, Kutuza) 1755-X. 1950. 3 kć, 8 st. Romić 1755-X. 1950. 3 kć, 11 st. Šimetić 1755-X. 1950. 2 kć, 6 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Drda 1919. Franjić 1894. Grbić 1885. zet. Halupa 1926. zet bačvar. Horki 1903. Jicha 1902. iz Češke (Klatovo). Kasa. Katić 1932. iz Šumanovaca. Kveton 1929. Lončarević 1921. iz Golobrda zet Lorenc 1902. iz Baranje. Medek 1892. Nepejhal iz Moravske. Rosipal 1895. Rupert 1903. Svoboda 1912. Sys 1911. Šmit 1902. Štefka 1902. Vernot 1909. Vranjesević 1941. iz Podvrškoga kod Cernika. Zadražil 1899. Zima 1918. Ovo se selo spominje u turskom poreskom popisu 1545. Za turskoga vladanja sta nuju ovdje Hrvati katolici. 1950. ima 30 potomaka prastanovnika, 35 potomaka starijih doseljenika, Sto čini 65 čeljadi ili 36°/e. Novijih doseljenika ima tada 120 osoba ili 64°fo. Broj kuća: 1746. i 1780. 7, 1850. 13, 1950. 48. Broj stan.: 1760. 181, 1780. 170, 1802. 206, 1850. 127, 1900. 199, 1931. 233, 1950. 185. 108. DOLJANOVCI
Prastanovnici x-1702 Benaković 1702. Blažević 1702-X. 1950. 2 kć, 8 st. Čakalić 1702-X. 1950. 11 kć, 48 st. Čatić (Cakić, Čačić) 1702-X 5 kć, 19 st.
448
Celiković (Celeković) 1702-X. 1950. 2 kć, 6 st. Čolić (Čović) 1702-1829. 1760. 45. st. DeriĆ (Čerić?) 1702-1766. Đurvišić 1702. IvanČić 1702. Jušić 1702. Kragulić 1702. Lončarević 1702-1785. Odoljević 1702-X. 1950. 7 kć, 20 st. Pendžić 1702-X. 1950. 7 kć, 20 st. Perić 1702-X. 1950. 5 kć, 18 st. Pišmiš 1702-1933. Tučić (Tučo, Tucić) 1702-1829. Ušurić 1702-X. 1950. 2 kć, 5 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Bolović 1755. Bosnić 1702. Frajničković 1755-1766. Isatić 1829. Lovrić 1755-1803. Petrešević 1755-1759. Ribarić 1756-1829. Rodić 1755-1829. Virgulić 1755-1829. Vrčić 1792-1876. Zakarić 1755-1933. Zečević 1759.
Noviji doseljenici 1850-1950. Antolković 1924, Beranek 1907. Čevapović 1880. Grgić 1936. iz Bankovaca. Horki 1939. Kazda 1918. iz Pakraca. Maček 1948. zet kod Čakalića. Martinović 1947. iz Podvrškoga (Cernik). Pejanović 1910. zet. Petrović 1932. iz Poljanske. Prpić 1904. iz Velike. Rich 1919. iz Končanice. Rosipal 1901. Rupčić 1920. Sin&on 1932. iz Amerike. Tomić 1936. iz Vetova zet. Vrban 1928. iz Cesarice (Karlobag). Zec 1916. Doljanovci ili Bratušje spominju se u turskom poreskom popisu 1545. Prastanovnici su se u ovom selu razmjerno dobro održali. 1950. ima potomaka prastanovnika 151 ili 55°/o, potomaka starijih doseljenika nema, a potomaka novijih doseljenika ima 123 ili 45°lo. Broj kuća: 1730. 26, 1780, 27, 1850. 16, 1950. 62. Broj stan.: 1746. 179, 1780. 336, 1802. 325, 1850. 256, 1900. 225, 1931. 320. 1950. 274. 29 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
449
109. BEŠINCI I ĐURAKOVAC Prastanovnici x - 1 7 0 2 Adžić 1702-1785. Đurić 1702. 2 kć. Kalajdžić 1702-X. 1950. 4 kć, 19 st. Kolesarić 1702-X. 1950. 2 kć, 8 st. Kovačević 1702-1871. Majstorović 1702. 3 kć, Mi(j)očević (Miholčević) 1702-X. 1950. 3 kć, 14 st. Pavić 1702-X. 1950. 10 kć, 38 st. Stepanović 1702. Tomić 1702. Stariji doseljenici
1702-1850.
Koritar 1755-1766. Mađerić 1755. Marič(ev)ić 1755-X. 1950. 4 kć, 19 st. Pavlović 1746-1785. Vidić 1755-X. 1950. 11 kć, 38 st. Noviji doseljenici
1850-1950.
Ćatić 1922. Burđević 1896. Horki. Kaguš. Pazin 1948. iz Hercegovine (Hodova, Stolac). Pečur 1926. iz Jakšića zet. Prkačin 1948. iz Hercegovine (Crnici, Stolac). God. 1250. i kasnije nalazi se tu naselje Posada. U XVIII stolj. postoje dva sela: Bešinci i Đurak ili Đurakovac, a kasnije se oba sela stapaju u jedno selo — Bešinci. Prastanovnici i stariji doseljenici ovdje su se dobro održali. Njihovih potomaka ima 1950: 50°/o odn. 79 potomaka prastanovnika, 57 ili 32°Io potomaka starijih doseljenika. U isto vrijeme ima 31 čeljade ili 18°/o novijih do seljenika. Broj kuća: 1730. 12, 1780. 11, 1850. 15, 1950. 44. Broj stan.: 1760. 159, 1780. 169, 1802. 174. 1850. 110, 1900. 136, 1931. 182, 1950. 167. 110. RAMANOVCI Prastanovnici x-1701. 1702.: Jozić, Kovač, Krvarović, Marković, Nikolić. Ćosić (Ćoso) 1702-X. 1950. 2 kć, 7 st. Miletic 1702-X. 1950. 15 kć, 63 st. (1760. 5 st.). Pavlović 1702-X. 1950. 1 st. (1760. 16 st.). Šimić 1702-X. 1950. 5 kć, 23 st. (1760. 2 kć, 32 st.).
450
Stariji doseljenici 1701-1850. Blažić 1724. Bošnjak 1702. Cakalić 1755-1829. 1760. 9 st. Đaković 1755-1875. Đurić 1755. Gačić 1755-1919. 1760. 9 st. Gavrić 1755-X. 1950. 3 st. (1760. 9 st.). Horvaciq 1702. Ivanović 1755-1760. 2 st. Lučić 1755-1890. 1760. 15 st. Lukačević 1785. Mišković 1755-1803. 1760. 21 st. Perić 1803-X. 1950. 5 kć, 16 st. Posavac 1702-1880. Stipanović 1755-1862. 1760. 12 st. Vuković 1755-1890. 1760. 22 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Antolović 1873. zet kod Šimića. Ciganović 1895. Došen 1 9 4 . . . . iz D. Dabra (Karlobag). Draskovic 1880. iz Like. Fendrih 1862-X. iz Češke. Havrda 1885. iz ČSR. Jakobović 1940. Janković 1902. zet. Matička 1890. iz Češke. Mokry 1932. iz Slovačke. Nevrli 1870. iz Moravske. Pavlieek 1903. iz Slovačke (Nytra). Rajić 1927. iz Hercegovine (Prenj). Sabo 1862-X. Sigurnjak 1888. Starčević iz Kalinovače (D. Pazarišće, Lika). Šagh 1895. iz Madžarske (Veszprem). Škorpil 1870. iz Moravske. Šljivečka 1905. iz Slovačke. Verčej. Ovo je naselje staro. Iz srednjega vijeka nemamo o njemu sačuvanih nikakvih poda' taka, pa ni kako se je zvalo. Za turskoga vladanja žive ovdje katolici i muslimani, vjerojatno islamizirani starosjedioci Hrvati katolici, koji 1687. odlaze u Bosnu 1950. ima potomaka prastanovnika 94 ili 31°/o, starijih doseljenika 19 ili 69/o, a novi jih doseljenika 190 ili 63°lo Broj kuća: 1730. 18, 1760. 13, 1780. 12, 1866. 18, 1950. 71. Broj stan.: 1760. 157, 1780. 162, 1802. 183,1832. 160, 1866. 106, 1900. 237, 1931. 268, 1950. 203. 1760. u pet kuća 15-22 st., u osam 2-12 st.
451
111. ALILOVCI I GALEŠIĆ
Prastanovnici x-1702 1702.: Bogdanović, Grbić, Lukačević, -1725., Martinović, Matošević, Nikolić. Starčić, Terzijić, Tomišević. Graić (Gradić) 1 7 0 2 - 1 9 4 . . . Matić 1702-1759. Stivanović (Štefanović) 1702-1890.
Stariji doseljenici 1702-1850. Bartolović 1724-X. 1950. 8 kć, 41 st. Ciganović 1724-X. 1950. 19 kć, 98 st. Čizmo 1724. Čović 1778-1850. Galović 1724-194 Kapetanić 1755. Kuburčić 1748-X. 1950. 3 kć, 15 st. Marković 1759-X. 1950. 10 kć, 35 st, Medić (Medo) 1725-1862. Opašić (Opačić) 1755-X. 1950. 1 st. Petrić 1755-X. 1950. 2 kć, 11 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Anić 1947. iz Krasnoga (Sv, Juraj kod Senja). Benić 1896. Bojčić 1947. iz Hercegovine. Faltinek 1894. iz ČSR (Ladjin). Janota 1905. iz Ljudevitova sela (Daruvar). Keler 1909. Kmetić 1884. Knezović 1937. iz Goranaca kod* Mostara. Kovačić 1888. Larva. Lokmer 1947. iz Rajkovića (Brinje). Matišić 1948. iz Podgorja. Matonoha 1900. iz CSR. Nikolić 1932. iz Lovreća kod Imotskoga odn. Belgije. Novaković 1895. Samardžija 1947. iz Krasnoga. Smojver. Stokić. Trdi 1894. Vuković. Ovo je naselje staro, ali o njemu iz srednjega vijeka nemamo nikakvih podataka Samo ime »Alilovci«. potječe iz vremena turskoga gospodstva od musi. roda Halilovića, koji su oko 1687. odavle odselili u Modricu, u Bosnu.2 Inače ovdje tada žive Hrvati ka tolici. Od tih, prastanovnika nije se do danas održala nijedna obitelj. U XVII i XVIII 2
452
Filipović Milenko, Modrica nekad i sad (Sarajevo 1959) 55.
stolj. naselje je dvojno: Alilovci i Galesič, a kasnije se stapa u samo jedno selo: Alilovci. Galesići su se zvali vjerojatno po obitelji Galović, koja je ondje živjela s još obiteljima: Kovačević, Lukačević, Matić, Stivanović, Terzijić. 1950. ima u selu Alilovcima 355 st., od toga 201 potomak 57°lo, 154 potomka novijih doseljenika ili 43°/o.
starijih
doseljenika
ili
Broj kuća u Alilovcima: 1730. 3, 1760. 9. 1780. 10. Broj kuća u Galesiću: 1730-1760. 6, 1780. 4. Broj stan. u Alilovcima: 1760. 116, 1780. 115, 1802. 136. Broj stan. u Galesiću: 1760. 62, 1780. 48, 1802. 55 st. Alilovci sjedinjeni s Galešićem: broj kuća; 1866. 19, 1950. 79; broj stan.:1866. 192, 1900. 200, 1931.358, 1950. 355.
112. GOLO BRDO
Prastanovnici x-1702 1701—1702.: Blažin, Paranoic, Terzić, Zembijić. Antolović 1701-X. 1950. 5 kć, 22 st. Ćurčijić 1701-1760. 6 st. Đurić (Jurić) 1701-X. 1950. 8 st. Kovačević 1701-X. 1950. 8 kć, 29 st. Lončarević 1701-X. 1950. 9 kć, 31 st. Tomić 1701-X. 1950. 7 kć, 36 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Bilinski 1849. Ćosić (Ćošić) 1749-X. 1950. 6 kć, 20 st. Čočić 1829. Damjanović 1755-X. 1950. 1 st. Đureković 1780-1890. Erberger 1829. trgovac. Franjesković 1785-1829. Ivičić 1849. Ivić 1746-X. 1950. 13 kć, 61 st. Jozić 1785. Kalajdžić (Kolundžić) 1784-X. 1950. 7 st. Matešić 1829. Matoković 1803. Paprić 1755-X. 1950. 4 kć, 16 st. Perić (Pejčić) 1724-1798. Peter 1849. Pisarević 1781. Posavčić 1702-X. 1950. 4 kć, 12 st. Rokić 1799-1825. Serbić 1746-1925. Vraničković 1849. Žilić 1755-1759.
453
Noviji doseljenici 1850-1950. Ciganović 1890. zet kod Tomića. Franjković 1892. Griil 1862. Hinšt 1911. iz Zlatara. Korumbik 1927. Krčma 1926. iz Moravske (Holešov). Lisić 1906. Maričević 1933. Marinac 1948. iz Drage (D. Pazarišće). Matijašević 1925. Matijević 1926. iz Prizne. Miletić 1931. iz Ramanovaca. Nemet 1919. Nigović 1903. Novosel 1943. iz Pođgrađa kod Okića, ods. Preisler 1912. Ni o ovome starom naselju nemamo podataka iz srednjega vijeka. Za turskoga vladanja borave ovdje Hrvati katolici, koji su se kao prastanovnici dobro održali sve do danas. 1950. ima 126 ili 35°/o potomaka prastanovnika, 117 ili 32,5°/o potomaka starijih do seljenika, a 116 ili 32,5°/o novijih doseljenika. Broj kuća: 1760. 22, 1850. 28, 1950. 73. Broj stan.: 1760. 265, 1780. 276, 1802. 276(1), 1850. 286, 1900. 334, 1931. 379, 1950. 359.
113. CESLJAKOVCI
Prastanovnici x-1687. Vjerojatno Hrvati katolici prešli na islam. 1687. otišli u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1701-1702.: Bošnjak, Božić, Brkašić, Čačić, Doktorić, Dugi(ć), Matić, Šimunović. Amidžić 1784-X. 1950. 3 st. Čizmar 1803. Diokrović 1784. B u r a n (ov)ić 1701-X. 1950. 4 «t. Filipović 1784. Grgić 1755-1862. Ilijašević 1794-1862. Ivanišić (Ivanešić, janešević, Ivančić) 1701-OC. 1950. 6 kć, 24 st. Kapetanić-Lovrić 1786-X. 1950. 2 st. Kovač(ević) 1701-X. 1950. 11 kć, 37 st. Lišćić 1755-X. 1950. 11 kć, 37 st. Lovrić 1755-X. 1950. 11 kć. 36 st. Marjanović 1755-X. 1950. 2 kć. 8 st. Matašić 1755-1829. Matijević 1755-X. 1950. 2 kć, 11 st. Matoković (Mataković) 1755-X, 1950. 4 kć, 14 st. Mikolčević (Mikolac, Mijočević) 1755-X. 1950. 3 kć, 9 st.
454
Pavlović 1755-X. 1950. 4 kć, 13 st. Rokić 1755-1890. Stojić 1755-1759. Velš 1829. Zvatić 1803-1862.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bešta 1920. Bilman 1930. iz Donjega Kosina (Lika). Cakalić 1919. De Conti 1916. Devčić 1942. iz Krasna (Senj). Došen iz Like. Fenc 1907. Gašpar 1938. zet. Griinwald 1927. Jurčić 1922. iz Prizne (Senj). Kuzman 1899. iz Ferdinandovca. Marčinko 1938. iz Hercegovine (G. Hrasno, Stolac). Mašek 1919. Matijević 1936. iz Prizne (Jablanac). Nehyba 1930. Oklopdžija. Perko 1949. iz Hercegovine (Sutina). Petrović 1913. Prpić 1947. iz Karlobaga. Raguš 1937. iz Hercegovine (Kruševo, Stolac). Starčević 1946. iz Prizne. Šnajder 1945. Valentić 1891. Naselje je staro, ali iz srednjega vijeka nema o njemu podataka. Za turskoga vladanja žive u selu muslimani, koji su nakon oslobođenja Slavonije od Turaka odselili u Bosnu. Od najstarijih doseljenika 8 je obitelji brzo nestalo. 1950. ima 197 ili 59°Io potomaka starijih doseljenika, a 141 ili 41°/» novijih dose ljenika. Broj kuća: 1760. 15, 1780. 17, 1850. 28, 1950. 82. Broj stan.: 1760. 152. 1780. 193, 1802. 257, 1850. 283, 1900. 314, 1931. 345, 1950. 338.
114. POŽEŠKO PODGORJE
Prastanovnici x-1702 1702.: Aleksa, Andrašević, Baric, Blažević, Bugarović, Deaković, Đurišić, Jakšić. Amidžić 1702-1942. 1760. 57 st. 4 kć. Ilić (Ilijašić) 1702-1784. 1760. 4 st. Ivičić 1702-1829. Kolunđžić 1702-1840. 1760. 16 st. Kovačević 1702-X. 1950. 8 st. Leđanović 1702-1940. 1760. 6 st. Lukačević 1702-X. 1950. 7 kć, 30 st. Majstorović 1702-X. 1950. 2 kć, 10 st. Neždier(ović) 1702-X. 1950. 2 kć, 6 st.
455
Perković 1702-1940. 1760. 29 st. Varđetić (Varikić) 1702-1829. 1760. 17 st. Vargić 1702-X. 1950. 3 kć, 14 st. Vinković 1702-X. 1950. 8 kć, 24 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Carević 1784. Đurđević 1754-X. 1950. 2 kć, 8 st. Đnrika 1784-1940. Durekić (Đurečić) 1746-1829. Filipović 1759-X. 1950. 2 kć, 16 st. Uijasević 1759-X. 1950. 2 kć, 9 st. Ivčetić 1784-X. 1950. 11 kć. 39 st. Katabataković 1755. Kovačić 1759-1940. Maglaić 1763-X. 1950. 3 kć, 6 st. Matančević 1755. MatiŠić 1746-X. 1950. 4 kć, 16 st. MauŠić 1784. Mi(j)oković 1784-X. 1950. 13 kć, 54 st. Mikin 1784-1803. Pejanović 1724-X. 1950. 3 kć, 10 st. Petković 1829. Pokupac 1829. Pušević (Pušelić) 1763-X. 1950. 2 kć, 8 st. StojČević 1759-1940. Špejić 1759-X. 1950. 7 kć, 23 st. Suvak(ović) 1759-1940. Taus 1829.
Noviji doseljenici 1850-1950. Antunović 1922. iz Venja. Bahora 1910. iz Moravske, ods. u Bekteže. Baničin 1900. iz Češke. Begović 1930. iz Vetova. Blažević 1921. iz Dbljanovaca. Bošković 1920. iz Hercegovine (Crnić, Stolac). Božić 1910. iz Vetova. Čajko 1900. iz Češke. Faltinek iz Češke. Franković ods. u Vetovo. Goluža 1946. iz Hercegovine (Plesivac). Horki 1900. iz Češke. Kopaček 1900. iz Češke. Ods. Kožić 1949. iz Radovanaca kod Velike. Kralik 1900. iz Češke. Macek 1900. iz Češke. Maruna 1910. iz Češke. Pavlović 1940. iz Hercegovine (Plesivac); 1949. iz Češljakovaca. Stari 1890. iz Češke U srednjem žive tu Hrvati 3
456
vijeku spominje katolici.
se Podgorje
1489. kao plemićki
DAZ NRA 481 n. 42; 571 n. 10; 941 n. 34.
posjed.s
Za
Turaka
1950. ima 282 ili 6 7 % , Broj kuća: Broj stan.:
97 potomaka prastanovnika, 185 potomaka starijih doseljenika, zajedno a novijih doseljenika 139 ili 33°lo. 1730. 25, 1760. 39, 1780. 40, 1850. 37, 1950. 104. 1760. 506, 1780. 510, 1802. 494, 1850. 355, 1900. 417, 1931. 471, 1950. 421.
1849. ima Podgorje 32 kuće sa 377 st., od toga 122 sposobnih za posao tj. od 16, do 60. god. U 1 kući ima tada 35 st., u 2 kć. 26 st., u 1 kć. po 22 i 19 st., u 2 kć. 20 st., u 7 kć. 11-18 st., u 7 kć. 2-5 st., u 11 kć. 6-10 st.
115. VETOVO Prastanovnici x - 1 7 0 2 Andrić 1697-X. 1950. 1 st. 1760. 19 st. Begović 1692-X. 1702. 5 kć. 1950. 6 kć, 17 st. 1760. 14 st. Blaščanin 1702. Blažević 1694-1803. 1760. 4 st. Dragušić 1694. Đurić 1698-1784. Gišović 1698. Grbić 1702-X. 1950. 8 kć, 30 st. 1760. 27 st. Grgić 1702. Gr(k)ljanović (Grtljanović) 1697-1728. Kerđo 1702. Kontić (Kontalabić, Kantolović) 1697-X. 1950. 5 st. 1760. 30 st. Kovačević 1697-X. 1950. 5 st. Liskić (Ljerkić, Ličkić) 1702-1784. 1760. 19 si. Lučić (Luičić) 1694-1728. Lujzić 1702. Lukovica (Luković) 1697-1705. Marčetić (Marčić) 1702-1862. Martinović 1699. Pejaković (Pejakušić, Prijaković) 1699-X. 1950. 8 st. 1760. 11 st. Predojević (Prdo, P r d o k , Prdovan, Berdoff) 1692-1784. 1702. 3kć. Sanković 1702. Šakić 1702-1803. Šimić (Harambasa) 1699-1705. Tadijanović 1700. Tankušić 1699-1940. 1760. 28 st. Tomaš(ev)ić 1698-1728. Tukašljić 1702. Turjanović 1702. Vičkić 1698. Vuko(je)vić 1702-1705. Zaguljan 1702.
Stariji doseljenici 1702-1850. Augustinović 1760-1846. 1760. 10 st. Ban(ković) 1702-1849. Bartolović 1741-X. 1760. 2 k ć , 20 st. 1950. 2 kć, 8 st. Bogojević 1849-1864. Bošnjak (Vidović) 1698-1705. Božić 1728-X. 1950. 2 kć, 6 st.
457
Ćaćilović (Ćaćinović) 1724. Dobrović 1705. Džebić v. Žebić! Đurišić 1727. Francolić (Franculić) 1746-X. 1950. 8 st. Franić (Franjić) 1784-X. 1950. 3 st. Gasić 1784. Gesz 1702. Gluić 1760-X. 1760. 11 st. 1950. 1 st. Gojković 1784-X. 1950. 2 kć, 10 st. Grubačević 1784-1849. Guzanović 1741. Herceg(ović) (Hercegovac) 1697-X. 1760. 9 st. 1950. 7 st. Herčić 1784. Horvat (Hervat) 1728-X. 1950. 3 st. Jakobović 1784-X. 1950. 6 kć, 28 st. jelić 1702-1705. iz Kutjeva. Jovanović 1846. Jurgić 1741. Jurić 1702-X. 1760. 16 st. 1950. 6 kć, 29 st. Klarić 1760-X. 1760. 9 st. 1950. 2 kć, 10 st. Knežić (Stari Knez) 1705-1728. Kopile 1705. Kovač 1705-X. 1950. 3 st. Kožić 1846. Kunovac 1749. Lazić 1702-1940. Lukić 1705-1862. 1760. 2 kć, 23 st. Majarac 1702. Majstor 1705. Mandić 1741-1760. 2 kć, 12 st. Maretić 1760-1839. 1760. 11 st. Marinović 1760. 18 st. Marjanović 1784-X. 1950. 3 kć, 16 st. Marković 1705-X. 1760. 2 kć, 16 st. 1950. 6 kć, 21 st. Matokić (Matošić) 1728-X. 1760. 3 kć, 20 st. 1950. 4 kć. 14 st. Mikić 1728-X. 1760. 28 st. 1950. 13 kć, 54 st. Milančić 1705. Milovanović 1705. Mitrović (Mikečević) 1728-X. 1760. 29 st. 1950. 6 kć, 18 st. Modričanin 1702. iz Modrice. Novoselac 1728-1884. 1760. 11 st. Njegovanović 1784-1803. Pavić 1728-X. 1760. 11 st. 1950. 3 kć, 15 st. Pavković 1728-1750. Pavlović 1741. Petrić 1728-X. 1760. 13 st. 1950. 5 kć, 15 st. Poričanac 1703. iz Poreča. Račić 1741. Remić 1705. Repić 1728. Rogić 1728. Samac 1702. Samardžija 1728. Slipčević 1760-1784. 1760. 13 st. Starac 1705. Stepanović 1705. Stojanović 1728-1862. Stojčić 1728.
458
Tirić 1749-1760. 10 st. Tomić 1728-1904. 1760. 16 st. Vlah 1702. Vojnović 1728. Vranić (Franić) 1728-1760. 6 st. Zagić 1741. 2 kć. Zazilović 1728. Žebić (Čebrić, Džebrić) 1784--X. 1950. 8 kć, 31 st. Živković 1741-1803. 1760. 7 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Abramović 1862. Albert iz Njemačke. Antolović 1930. iz Mitrovca. Antunović 1940. iz Venja. Arvaj ods. u Jakšiće. Babić ods. Bilić 1919. iz Studenaca kod Imotskoga Borić 1930. iz Sulkovaca. Bošković 1930. iz Hercegovine (Stolac). Bošnjak 1862. Cvrlje 1920. iz Dalmacije. Ćurčić 1940-1958. iz Velike. Izumro. Čeh 1920. iz Kaptola. Doboš 1910. iz Madžarske (Šopronj). Domić 1946. iz Bosne (Travnik). Fajder 1870. iz Austrije. Foro 1945. iz Madžarske. Gotštajn 1880. iz Njemačke. Hajek odselio u Jakšiće. Hegediš 1910. iz Madžarske. Hora 1930. iz Podravine. Ivanović 1940. iz Cerovca. Ivoges 1862. Janković 1930. iz Like. Jerković ods. Jolić 1949. iz Bosne (Sanski Most). Jozanović 1862-1918. Kinđler 1870. iz Njemačke. Kolar 1920. iz sjeverozap. Hrvatske. Konig 1910. iz Njemačke. Kordiš 1910. iz Ravne Gore. Kovre iz Italije (Udine). Krajček 1900. iz Češke. Krizmanić 1940. iz Like. Krmpotić 1945. iz Like. Kuburić 1900. iz Alilovaca. Kudrnaček 1945. iz Jajca. Lesar 1946. iz Slunja. Lisec 1930. iz Kraljeva Vrha (D. Stubica). Lukačević 1945. iz Bekteža. Majetić 1900. iz Like. Marić 1930. iz Hercegovine (Stolac). Marincl 1880. iz Gorskoga kotara.
Marinelin 1880. iz Gorskoga kotara. Mihek 1920. iz sjeverozapad. Hrvatske. Miličević 1946. iz Hercegovine. Molnar 1946. iz Orahovice. Mravinac ods. u Australiju. Nagy 1935. iz Voćina. Obradović 1946. iz Hercegovine (D. Hrasno). Palameta 1935. iz Hercegovine (Borojević). Pavelić 1930. iz Hercegovine (Ratimlje). Pečur 1890. iz Tekića. Peić izumro. Perić ods. Perković 1945. iz Like. Perše 1930. iz Češke, odn. iz Šumanovaca. Petrović 1930. iz Like. Pobuda izumro. Poleto iz Italije (Udine), vratio se. Pospišil izumro. Pul iz Njemačke. Raguž 1945. iz Hercegovine. Rajić 1930. iz Hercegovine (Ratimlje). Rališ 1930. iz Požege. Razl 1920. iz Kaptola odn. Češke. Razumović 1850. iz Mitrovca. Salaj 1900. iz Mihaljevaca odn. Madžarske. Seder 1910. iz Velike odn. Madžarske. Speljak 1935. iz Stražemana. Stanojević 1910. Svoboda 1930. iz Kaptola odn. Češke. Šajer 1910. iz Njemačke. Šaronja 1930. iz Brijesta. Šaur 1870. iz Njemačke. Špoljarić 1890. iz Crnca u Podravini. Šulc 1945. ods. u Njemačku. Toth 1910. iz Madžarske. Uldrijan 1945-1959. iz Rajsavca. Izumro. Zezula 1920. iz Resnika. Zlatić 1930. iz Kutjeva. Zlatković 1945. iz Like. Žmire 1920. iz Sinja. Naselje je u Vetovu postojalo i u srednjem vijeku i za turskoga vladanja. 1660. spominje se tu stara župska crkva sv. Kuzme i Dam jana,., zatim 1693. i kasnijih godina.4 Sigurno je, da su u ovome selu, koje se koji puta zove i trgovište (oppidum), pod turskom vlasti živjeli katolici Hrvati, Srbi i muslimani Hrvati. Matice kutjevačke župe i najstariji opširniji popis crkvene desetine od 1705. svjedoče, da su u Vetovu u razdoblju od 1690-1710. živjele mnoge obitelji, koje su brzo nestale. To najstarije poznato stanovništvo ima 1950. 126 potomaka, doseljenici od 1705—1850. ostavili su 250 potomaka, što zajedno čini 376 čeljadi ili 40°/o od ukupnoga stanov ništva 1950. Novijih doseljenika ima u isto vrijeme 579 ili 60°lo, što je razmjerno manje nego li u nekim bližim dijelovima Požeške okolice. Broj kuća: 1760. 54, 1850. 89, 1950. 189(1). Broj stan.: 1760. Kat. 532, 1850. 721, 1900. 802, 1931. 984, 1950. 758. 4
460
Smičiklas, Dvijestogodišnjica k. g., I I 8.
116. POŽEŠKI LUKAČ
Prastanovnici x-1702 Đipanović 1699-1773. 1760. 6 st. Grgić 1702. Kurtarović (Kontar, Koritar) 1702-1764. 1760. 7 st. Pavić 1702-X. 1760. 3 kć, 28 st. 1950. 13 kć, 64 st. Perić 1689.
Stariji doseljenici 1702-1850. Babić 1703. Bartolović 1849-19 . . Bodolović (Bogdulović) 1740-X. 1760. 11 st. 1950. 2 kć, 11 st. Bošnjak 1702-X. 1950. 4 kć, 18 st. Časni 1849. Ods. Horvačić 1735. Lukić 1849Marić 1724. Maričević 1740-1922. 1760. 2 kć, 16 st. Marjančević 1803. Matosević 1735-X. 1950. 3 st. Mihajlović 1740-1803. Mila(n)ković 1702-X. 1950. 3 st. Mitrović 1836-X. 1950. 8 kć, 45 st. Puhalović 1702-1740. 1735. 2 kć. Raljević 1740-X. 1760. 2 kć, 14 st. 1950. 3 kć. 15 st. Savić-Vlah 1702-1764.
Noviji doseljenici 1850-1950. Imperii 1930. iz Slovenije. Irak izumro 1955. jakobović 1910. iz Vetova. Jurić 1910. iz Vetova. Klobučar iz Donjega Kosinja. Ods. 1955. u Kladanj. Kolesarić zet Mesića. Lončarević 1905. iz Svilne. Marin 1940. iz Sirca kod Daruvara. Mesić 1870. Miljanović 1940. iz Venja. Nemet 1910. iz Golog Brda. Olšak 1947. iz Kaptola odn. Češke. Preradović 1910. iz Like. Razumović 1900. iz Mitrovca. Smojver 1930. iz Karlobaga. Strapač 1880. iz Slovačke. Škorvaga 1880. iz Slovačke. Tončola 1900. iz Slovačke. Žilić 1930. iz Hercegovine. Selo Lukač spominje se u srednjem vijeku 1413., 1427., 1499. kao vlastelinski po sjed plemićke obitelji Partašovaca.5 Za turskoga vladanja živjeli su u selu Hrvati katolici i muslimani (zajedno sa spahijom), koji su s katoličke vjere prešli na islam i zato 1687. odselili u Bosnu. Iza oslobođenja Slavonije od Turaka oko 1697. došle 5
DAZ NRA 630 n. 16.
461
su u selo neke srpske obitelji. Na koncu XIX i na početku XX stolj. doselile su ovamo također neke slovačke obitelji. 1950. ima 64 ili 24°/o potomaka prastanovnika, 95 ili 35°/o potomaka starijih doseljenika, a 111 ili 41°lo novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 8, 1740. 14, 1773. 13, 1866. 11, 1950. 63. Broj st.: 1866. 138, 1900. 186, 1931. 291, 1950. 270. 1760. živi u pojedinoj kući 5-11 čeljadi. Potkraj srednjega vijeka i za turskoga vladanja postojalo je blizu Lukača selo Dolac, koje je iza odlaska Turaka iz Slavonije 1687. opustilo i nije bilo ponovno naseljavano. 117. HRNJEVCI
Prastanovnici x-1687 Za turskoga vladanja do 1687. Hrvati katolici i muslimani: prvi su 1687. nestali, a drugi odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1702-1850. Aleksić 1702-1764. Bo(r)janić 1740-X. 1950. 1 st. Bošnjak 1702-1849. 1750. 3 kć. Cvijić 1758-1849. Jovanović 1740. Kovač 1740. Kuzmanović 1753-1773. Lazić (Lazirić) 1702-X. 1950. 5 st. Milašinović 1740-1773. Milčić 1702. Mil(i)vojević 1750-X. 1950. 6 st. Puač (Puhalović) 1702-1849. Radivojević 1758-1849. Radisavljević 1735-1803. Samardžisija 1702. Savić 1702-X. 1950. 3 kć, 12 st. Tadić 1758-1849. 2 kć. Vasilović 1735-1864. Vujčičević 1702-1764. 2 kć.
Noviji doseljenici 1850-1950. Adžić 1910. iz Like. Arvaj 1900. iz Slovenije. černi iz Treštanovaca. Čertil 1900. iz Slovačke. Enjengi 1890. iz Madžarske. Filotaš 1890. i Madžarske. Gojković 1930. iz Ljeskovice. Hamata 1910. iz Slovenije. Harvat 1890. iz Češke. Jugović 1950. iz Kutjeva. Kandera 1910. iz Slovačke. Kert 1890. iz Madžarske. Kotrla 1900. iz Tominovaca odn. Češke. Kune ods. Madžar 1910. iz Madžarske.
462
Miholić iz 1880. iz Tominovaca. Obradović 1945. iz Dubrovnika. Pavelka 1900 iz Češke. Perić 1930. iz Bosne. Pivka 1945. od Daruvara odn. Češke. Popel 1890. iz Češke. Previšić 1945. iz Hercegovine (Stolac). Prpić 1945. iz Like. Prskalo 1945. iz Bosne. Rakoš 1890. iz Češke. Smojver 1935. iz Like. Srbijanski 1910. iz Češke. Šćiran 1945. iz Novalje na Pagu. Štajduhar 1930. iz Kosinja u Lici. Tere 1900. iz Madžarske. l o m a n 1880. iz Češke. TomaŠ 1900. iz Češke. Vala 1900. iz Češke. Varak 1960. iz Češke. Vilić 1946. iz Cazina u Bosni. Vrabel iz Bjeliševca. Vrban 1922. iz Oštarija kod Ogulina. Vukelić 1947. iz D. Kosinja u Lici. Zmeškal 1913. iz Moravske, Zubović. Selo se spominje 1455. kao posjed maloga plemića.6 Iza oslobođenja Slavonije od Turaka doselili su u Hrnjevce Srbi (Podaci o sta novništvu kod Smičiklasa, 200-god. osi. Slavonije II. 161 nisu točni). 1950. ima 24 ili 10 °lo potomaka starijih doseljenika, a 214 ili 90°lo novijih do seljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 8, 1740. 14, 1773. 13, 1866. 13, 1950. 57. Broj stan.: 1866. 69, 1900. 170, 1931. 222, 1950. 238.
118. OVČARE Najnoviji doseljenici: Ament 1910., Biher iz Vetova, Čeh iz Tominovaca, Drda, Đeneš, Klesinger, Kopunić, Kovre iz Italije, Maričević, Metić 1920., Mikel iz Tomi novaca, Strnak, Šojat. Ovčare su nekada bile marof ili pustara vetovačkoga vlastelinstva, a danas su poljoprivredno dobro i ergela. Ime dolazi od toga, što je vlastelinstvo na početku XIX st. uzgajalo ovdje ovce i sagradilo za njih ovčinjake. G. 1832. nalaze se ovdje 4 st., 1900. 46, 1931. 69, 1950. 87 u 22 domaćinstva.
U Kaptolačkom kraju bilo je 1950. 4905 stan., od toga 662 ili 1 3 % potomaka prastanovnika 1427 ili 2 9 % potomaka starijih doseljenika 2816 ili 5 8 % potomaka novijih doseljenika. Iako je ovaj kraj bio za turskoga osvajanja i vladanja dosta pošteđen, ipak su se prastanovnici razmjerno malo održali. Razlog je tome plod nost zemlje i izumiranje stanovnika. 1950. ima u Kaptolu 8 % prasta6
Ondje 1017 n. 45.
463
uovnika, u Komarovcima 16%, u Doljanovcima 5 5 % (!), u Bešineima 5 0 % (!), u Golom Brdu 3 5 % , u Ramanovcima 3 1 % , u Podgorju 2 3 % , u Vetovu 1 3 % , u Lukaču 24%, u Hrnjevcima 0. Prosjek je jednak općem prosjeku Požeštine. Prastanovnici su se najbolje održali u Doljanov cima, bolje nego li igdje drugdje u Požeštini. Tu su također dobro sa čuvani narodni običaji i pjesme. Prosjek je starijih doseljenika također jednak općem prosjeku Po žeštine. Bolje su se održali u Alilovcima 5 7 % , Cešljakovcima 5 9 % , u Podgorju 44%. U drugim je selima broj starijih doseljenika ispod prosjeka ovoga kraja: u Kaptolu 1 2 % , u Komarovcima 2 0 % , u Dolja novcima 0, u Vetovu 2 7 % . Izumrli su rodovi prastanovnika i starijih doseljenika: u Kaptolu 23, Doljanovcima 9, Bešineima 1, Ramanovcima 6, Alilov cima 5, Golom Brdu 2, Cešljakovcima 2, Podgorju 10, Vetovu 11, Lukaču 2, Hrnjevcima 7. 1760. ima u Kaptolu 573 st., a njihovih potomaka 1950. samo 147; u istom vremenskom razdoblju pada u Komarovcima od 181 na 65 st., u Doljanovcima od 334 na 151 st., u Bešineima od 159 na 138 st., u Ra manovcima od 157 na 97 st., u Alilovcima (i GaleŠiću) od 176 na 201 (porast!!) st., u Golom Brdu od 265 na 243 st., u Cešljakovcima od 152 na 192 (porast!!) st., u Podgorju od 506 na 268 st., u Vetovu od 532 na 259 st., u Lukaču od 82 na 103 (porast!!) st. Noviji su doseljenici osobito jaki u Kaptolu: 8 0 % od ukupnoga sta novništva, u Komarovcima 6 4 % , Ramanovcima 6 3 % , Hrnjevcima 9 0 % . Neka sela imaju razmjerno malo novijih doseljenika: u Bešineima 1 8 % , Alilovcima 4 3 % , Golom Brdu 32,5%, Cešljakovcima 4 1 % . Podgorju 33%. Hrvati ovoga kraja govore ikavicom. Govor, posebno naglasak, ovdje je mnogo bolje sačuvan negoli jugoistočno odavle u selima oko Jakšića, Sesveta i Kutjeva, a to zbog toga, što su prastanovnici i stariji doselje nici bolje sačuvani. Zato i Česi u Kaptolu govore bolje hrvatski negoli Grabarci češkoga podrijetla, koji više ne govore češki već samo hrvatski!
VELIČKI KRAJ 119. VELIKA
Prastanovnici x-1701. 1701.: Beđeniković, Busić, Đukan(ov)ić 2 kć, Kapazović, Ljubić, Matić, Mihaljević, Sljepčević, Vinković. Bavorić (Babunić) 1701-1940. 1760. 15 st., 1931. 6 st. Bešli(ji)ć 1701-X. 1950. 2 kć, 6 st. Blažević 1701-X. 1950. 5 kć, 23 st. Bosmanić 1701-X. 1950. 4 kć, 12 st. Cvetić 1701-1900. Card(akJ)ić 1701-X. 1950. 3 kć, 11 st.
464
Đurčević (Jurčević) 1701-X. 1950. 3 kć, 12 st. Đureković 1701-1952. 1950. 2 st. Filipčević 1701-X. 1950. 9 st. Ivančević 1701-X. 1950. 2 st. JaniĆ 1701-1900. 1701. 2 kć. 1760. 14 st. Kasapić 1701-X. 1950. 3 kć, 11 st. Knežević 1701-X. 1950. 4 kć, 20 st. Kovačević 1701-X. 1950. 4 kć, 11 st. Kožić 1701-X. 1950. 6 kć, 17 st. Kristić (Križetić) 1701-1900. 1760. 4 st. Kulunčić (Kujunđičija, Kolundžić) 1701-X. 1950. 2 kć, 8 st. Mađar (ev)ić 1701-1785. Marčetić 1701-X. 1950 3 st. Mičić 1701-X. 1950. 3 kć, 15 st. Perić (Pejčić) 1701-X. 1950. 4 kć, 23 st. Stipanić (Stivanić) 1701-1705. Šostić 1701-X. 1950. 4 kć, 14 st. Štivić 1701-X. 1950. 4 kć, 11 st. Terzi(ji)ć 1701-X. 1950. 4 kć, 21 st. Tomičević 1701-1803. Zvekić 1701-X. 1950. 10 kć, 39 st. Žarković 1701-X. 1950. 1848. 4 kć, 1950. 4 st. Žbanić 1701-1785.
Stariji doseljenici od 1701-1850. Agatović 1731. Alajković 1756-1862. Nasi. Lukić. Alvađžić 1784. Antolović 1756-X. 1950. 5 kć, 17 st. Augustinović 1803-X. 1950. 7 st. Berić 1784. Bošnjak 1701-1940. Bošnjaković 1701-X. 1950. 4 kć, 13 st Đuntević 1756. Filić 1756-1784. Franculić 1848-X. 1950. 2 kć, 5 st. Franić 1715. Gledina 1784. Golubić 1705. Grgić 1705-X. 1950. 4 kć, 17 st. Gruić 1740-X. 1950. 5 kć, 14 st. Ivanković 1848. Ivković 1740-X. 1950. 4 kć, 16 st. Katanić 1740. Klein 1848. Lukačević 1756-X. 1950. 4 st. Nasi. Kožić. Lukesović 1848-X. 1950. 4 st. Lukić 1756-X. 1950. 9 kć, 40 st. Makar 1849. Marjanović 1740-1803. Mikašić 1803. Mikolčević 1784. Rako 1740. Reves 1849. Ric 1849. Rupetek 1848. Samopek(ović) 1740-1785. 3 0 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
465
Šikanić 1756-1803. Šuvić (Žuvić) 1740-X. 1950. 7 kć, 17 st. Tomin 1784. Turanac 1784. UdoviČić 1784. Varađelić 1803. Vojvodić 1756-1862. Nasi. Šurbek.
Noviji doseljenici 1850-1950. Andžić 1890. iz Ramanovaca. Antunović 1935. iz Like (D. Pazarišće) zet. Babić 1910. iz Volarice (Sv. Juraj, Senj). Banović 1946. iz Bosne. Belačić 1920. iz Rogulja kod Pakraca. Bertović 1920. iz Rakovice. Biondić 1926. iz Žute Lokve kod Otočca. Ods. u Latinovce. Bolf 1890. iz Ravne Gore. Borovac 1920. iz Prizne (Jablanac u Primorju). Buturac 1930. iz Like (Pazarišće). Cauner 1880. iz Zom.be u Ugarskoj. Cenčić 1893. iz Lokva. Cigić 1920. iz Bosne. Cačić I. 1925., II. 1948. iz Prizne. Đomanski 1930. iz Kaptola. Eletić 1935. iz Kaptola. Faubel 1925. iz Kutjeva. Gašparac 1930. iz Mrkoplja. Golek 1890. Grbić 1920. iz Stražemana. Hofman 1930. iz Kaptola. Horvat 1920. iz Trenkova. Ivčetić 1930. iz Kaptola. JurČić 1930. iz Prizne. Jurković 1940. iz Sovskoga Dola. Kalafatić 1922. iz Bribira u Primorju. Kaloper 1930. iz Poljanske. Kecerin 1925. Ods. u Zagreb. Kolman 1890. Kopljarević 1890. Krznarić 1880. Legac 1920. iz Klade. Likan 1890. Lovč 1933. iz Trojeglave. Lovrić 1890. Mačko 1912. iz ČSR. Majetić 1929. iz Gorskog kotara. Mandurić 1946. iz Hercegovine (Posušje). Matijević 1920. iz Prizne. Matoš 1920. zet. Martinčević 1910. iz Viškovaca. Mihaljević 1914. Mikala 1925. iz Slovačke. Miketa 1920. iz Bjeliševca zet. Mikolić 1920. iz Ugarske. Miškulin 1900. iz Prizne. Modrić 1910. iz Like.
466
Molnar 1889. iz Madžarske. Paver 1910. iz Đurđenovca. Pavić 1941. iz Bosne zet kod Bošnjakovića. Pavišević 1926. iz Požege odn. Biškupaca. Pejaković 1920. Izumro. Perašinović 1930. iz Trenkova. Plesa I. 1890. iz Ravne Gore, II. iz Skenderovaca. Popović-Ćosković 1931. iz Žirovca (Dvor na Uni). Prpić 1925. iz Luga (Prizna). Puhač 1932. iz Pritoka, zet kod Grgića. Puntarić 1919. iz Hrvatskog zagorja. Rončević 1931. zet. Rosenkranz 1890. Seder 1890. Izumro. Sidek 1890. iz Suhoga Polja. Smojver 1921. iz Primorja. Svejkovski 1900. iz Češke. Šarabok 1890. iz Suhoga Polja. Sebalj 1930. iz Dabra. Šnajder 1920. iz Trojeglave odn. Češke. Štiglić 1908. iz Lokva u Gorskom kotaru. Štimac 1890. iz Lokva. Šuler 1890. Šurbek 1880. iz Pođkostela. Tičak 1919. iz Jablanca u Primorju. Tijan 1900. iz Mrkoplja. Tomić 1910. iz Trenkova. Tucaković 1948. iz Bosne. Uzelac 1929. iz Korenice. Vidić zet iz Bosne. Vučković 1946. iz Našica. Vukelić 1930. iz Krasna u Lici. Vrabić 1927. iz Rogaške Slatine. Zlomislić 1920. iz Hercegovine. Velika se u sačuvanim dokumentima prvi put spominje 1266, zatim 1332., u popišu Papine desetine. Tada se u pođgrađu ili varošu nalazila katolička župa i žup ska crkva (subcastrum Velika), a sjeverno na brijegu tvrđa ili »grad« (castrum), sjedište većega vlastelinstva. Tvrđa se spominje i 1435. prigodom dijeljenja zemlje između plemića Veličkih i njihovih rođaka Bekefija. Varoš Velika, kao i selo Hrvati 1 u okolici, opisana je u najstarijem turskom popisu poreza 1545. Za turskoga vla danja nalazio se ovdje franjevački samostan sa školom kao kršćanski, crkveni, pros vjetni i kulturni centar za veći dio Slavonije. Stanovnici su bili samo Hrvati katolici. 1950. ima 274 ili 24°Io potomaka prastanovnika, 159 ili 12°/o potomaka starijih doseljenika, a 763 ili 64°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 62 (od toga 9 bezemljaša), 1705. 58, 1730. 62, 1746. 87, 1758. 99, 1760. 79, 1780. 73, 1866. 76, 1950. 312. Broj stan.: 1746. 557, 1760. 544, 1769. 876, 1780. 869, 1802. 816, 1832. 930, 1866. 874, 1903. 873, 1937. 1072, 1950. 1196. 1760. samo u 13 kuća ima preko 10 st. tj. 11-15 st., dok je u ostalih 66 kuća broj čeljadi u jednoj kući ispod 10. (Broj stanovnika između 1760. i 1769' nije se mogao povećati za 332 nego je tu neka pogreška!). 1 DNZ NRA 481 n. 42; 555 n. 13; 630 n. 16; 778 n. 21; 796 n. 8; 1510 n. 27; 1553 n. 51. - BB 3.-BVA T. D. n. 243.
467
120. RADOVANCI
Prastanovnici x-1702 Burčević 1702-X. 1950. 3 kć, 8 st. Grabantić 1702-1900. 1760. 2 kć, 17 st. Hegeduš(ić) 1702-1785. 1760. 4 st. Jakobović 1702-X. 1760. 4 kć, 31 st. 1950. 2 kć, 7 st. Kaišić 1702-1785. Kara-Ivanov(ić) 1702-1714. Kopijarević 1702-X. 1760. 2 kć, 16 st. 1950. 6 kć, 16 st. Kovačević 1702-1714. Kožić 1702-X. 1760. 19 st. 1950. 7 kć, 30 st. MikeriĆ 1702-X. 1760. 7 st. 1950. 4 kć, 11 st. Miličić 1702. Perak (Peračić) 1702-1862. Peraš(inov)ić 1702-1862. Ods. u Veliku. 1760. 2 kć, 20 st. Petr(in)ić 1702-X. 1760. 4 kć, 43 st. 1950. 4 kć, 17 st. Plišić (Plešić) 1702-1803. 1760. 2 kć, 16 st. Popić 1702-1760. 6 st. Prosić 1702-X. 1760. 4 st. 1950. 6 kć, 15 st. Stanić 1702-X. 1760. 6 st. 1950. 2 kć, 6 st. Stojčević 1702-X. 1760. 4 kć, 39 st. 1950. 4 kć, 12 st. Tomašić (Tomanlić) 1702-1784. 1760. 6 st. Vidaković 1702-1803. 1760. 3 st. Zec 1702-X. 1760. 4 st. 1950. 2 kć, 15 st. Zlo(u)ić 1702-1862. 1760. 14 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Babić 1711. Bošnjak(ović) 1702-1731. Ceranić 1714-1803. 1760. 8 st. Citanić 1756-1784. 1760. 6 st. Filić 1784. Filip ović 1714-1900. Goso 1740. Grgić 1705-1803. 1760. 2 kć, 11 st. Grgur (ev)ie 1760-X. 1760. 12 st. 1950. 2 st. Kitanić 1740. Kurtić 1758-1862. Nasi. Jakobović. Mikić 1705-1862. Nasi. Puntarić. Orieić 1740. Rajković 1705-1862. 1760. 4 st. Rajšie 1760. 3 st. Stričević 1705-1746. Surađ(evie) 1714-1785. Šimić 1705. Šolić 1803-X. 1950. 6 kć, 22 st, Tarančić (Tarandžić, Tarandžija) 1756-1862. 1760. 3 st. Topalović (Topaljevie) 1760-1803. 1760. 4 st. Vinošević 1740-X. 1760. 2 kć, 18 st. 1950. 3 st. Vuković 1714-X. 1760. 17 st. 1950. 2 kć, 9 st.
468
Noviji doseljenici 1850-1950. Bertelović 1900. iz Drage. Blažević 1891. iz Tekića zet. Crnković 1926. iz Brodskog Drenovca Čapko 1919. iz Gologa Brda. Čardić 1894. iz Velike zet. Čenić 1930. iz Potočana zet. Čokrlić 1927. iz Doljanaca. Derić ods. u Požegu. Devčić 1900. iz Krasna. Đuranović 1921. iz Potočana zet. Ferić 1880. 2 kć, iz Gor. Eminovaca i Štitnjaka. Franić 1894. zet. Hajba 1890. iz Čerajlija zet kod Šolića. Ivančević 1930. iz Stražemana. Jankot 1900. iz Češke. Kovač 1910. iz Madžarske. Krajček 1928. iz Vetova odn. Češke zet kod Petrinića. Legac 1906. iz Klade kod Jablanca u Primorju. Lončarević 1898. iz Gologa Brda zet. Matijević 1920. iz Prizne (Primorje). 1950. 3 kć, 12 st. Mautner 1920. iz Kaptola odn. Češke. Miletić 1940. Miškulin 1922. 1950. 12 st. Nikšić 1925. iz Široke Kule u Lici. Obradović (ods. u Veliku) 1935. iz Gračaca. Peić 1885. iz Drškovaca. Petrinović 1930. iz Kaptola. Prpić 1906. iz Prizne (Prim.). Puntarić 1920. iz Kašine. Rajić 1930 iz Hercegovine. Sarajlić 1930. iz Kutjeva. Samardžić 1870. Smojver 1921.iz Cerovice (Karlobag). Šegota 1910. iz Prizne (Primorje). Šiljan 1935. iz Prljeva (Zrmanja). Šloser 1900. iz Moravske. Šuljić iz Dalmacije. Ods. Tičak 1920. Ods. u Veliku. Tomljenović 1946. nasi. Crnkovića. Veselin 1932. iz D. Kosinja (Perušić). Vukelić 1929. iz Senja. Zapletal 1900. iz Češke. Zlomislić 1946. iz Hercegovine. Radovanci se sp-ominju 1266, 1535., zatim u turskom poreskom popisu 1545? Za turskoga vladanja žive u selu samo katolici Hrvati. 1950. ima 110 potomaka prastanovnika ili 29°lo, ll°/o ili 34 potomaka starijih do seljenika, 204 ili 60°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 37, 1705. 46, 1730. 40, 1746. 60, 1760. 49,1780. 55,1866. 38, 1950. 128. Braj stan.: 1746. 502, 1760. 379, 1769. 739, 1780. 691, 1802. 759, 1832. 730. 1866. 610, 1900. 436, 1931. 541, 1950. 348. 1760. ima u 13 kuća 11-19 čeljadi, u 36 kuća 3-9 st. Ondje. -- DAZ NRA 522 n. 12. - Bosendorfer, Crtice 149.
469
121. POŽEŠKI POTOCANI
Prastanovnici x-1702 1702.: Bartolović, Kovač (ević), Pavličević, Romić. Damjanac (Damjanović) 1702-X. 1760. 13 st. 1950. 4 kć, 14 st. Dertulić 1702-1714. Đuranović 1702-X. 1760. 23 st. 1931. 20 st. 1950. 3 kć, 10 st. (H)a(j)manović 1702-1803. Margetić 1702-1930. 2 kć, 5 st. Petrović (Kršić) 1702-X. 1760. 2 kć, 22 st. 1950. 8 st. Rodić 1702-1705. Terzija 1702-1714. Tomašević 1702-X. 1760. 6 kć, 34 st. 1931. 14 st. 1950. 3 kć, 7 st. Tucić 1702-1803. 1760- 2 kć, 10 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Cenić 1756-X. 1760. 2 kć, 10 st. 1931. 24 st. 1950. 3 kć, 9 st. Dak 1705 Franar 1848. Franić 1756-X. 1760. 4 st. 1950. 2 kć, 10 st. Grgić 1740. Jozić 1784-X. 1950. 4 kć, 17 st. Junak 1756-1786. 1760. 7 st. Konjušić 1705. 2 kć. Kraljević 1740-1940. iz Drage. Letić 1740. Radovanović 1740. Šarac (Šarčević) 1715-1849. 1760. 3 kć, 11 st. Nasi. Petrić. Tubić 1801. Valent(ić) 1819-X. 1950. 6 st. Žarković 1715. Žilić 1758-1784. 1758. 2 kć.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bunjevac 1940. iz Doljanaca. Čačić 1935. iz Prizne (Jablanac). Hajba 1935. iz Radovanaca. Jergović 1880. Kožić 1926. iz Radovanaca. Marinac 1935. iz Prizne. Matijević 1920. iz Prizne. Novak 1880. Pavleković 1910. Percel (Pelcer ) 1925. Petrić 1880. Petrinić 1910. iz Radovanaca. Puntarić 1910. Rauher 1880. Toman 1920. iz Kaptola. Zapletal 1919. iz Radovanaca.
470
Selo je sigurno postojalo i u srednjem vijeku, ali a tome nema podataka. Spo minje se u turskom poreskom popisu 1545. Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati katolici. 1950. ima 39 prastanovnika ili 20°lo, 42 potomka starijih doseljenika ili 20°/o, 115 ili 60°/o novijih doseljenika. Broj kuća: 1705. 20, 1730. 18, 1.760. 22, 1780. 16, 1866. 12, 1950. 55. Broj stan.: 1746. 119, 1780. 182, 1802. 220, 1866. 157, 1900. 171, 1931. 237, 1950. 196. 1760. u tri kuće ima preko 10 čeljadi, a u ostalih 19 ispod 10 st.
122. BIŠKUPCI
Prastanovnici x-1702 1702.: Bržić, Lahmanović, Šegrtović (Segert, ods. u Poljansku). 1702-1705.: Krnjaković 3 kć, Kukavičić (Kukavica). Barić 1702-1760. 3 kć, 16 st. Đikić (Đukić) 1702-X. 1760. 2 kć, 22 st. 1950. 3 kć, 18 st. Karamarković 1702-X. 1760. 6 st., 1950. 1 st. Kovač (ević) 1702-1795. 1760. 9 st. Šljerić (Zlerić) 1702-X. 1760. 10 st. 1950. 6 kć, 18 st. Tuđumraković (Tustomrak) 1702-1785.
Stariji doseljenici 1702-1850. Alak 1802. Bošnjak 1702-1795. Đaković 1802. Đosakić 1705. Đurčević 1801-X. 1950. 3 kć, 13 st. Fažljić 1740-1785. 1760. 4 st. Gojkić 1795-1829. Halak 1784-1795. (H)eletić 1740-X. 1760. 2 kć, 18 st. 1950. 4 kć, 17 st. Horvat 1841. Ivančević 1803-X. 1950. 4 kć, 14 st. Katić 1840-1940. Klasić 1822-X. 1950. 2 kć, 6 st. Lapajdić 1801. Mandić 1755-X. 1760. 12, 1950. 2 kć, 12 st. Maniguz(ović) 1740-1801. 1760. 4 kć, 38 st. Miličić 1758-1760. 6 st. Mitinaš 1829-1940. Pavlović 1824-1931. Ods. u Aleksandrovac. Rogić 1788-X. 1950. 3 kć, 10 st. Sanković 1784. Stražemanac 1740. Svak(ović) 1740-1785. Tomić 1705. Vaslaić 1785. Vojvodić 1827-X. 1950. 4 kć, 12 st. Zečić 1801. Žuvić (Suvić) 1746-1758.
471
Noviji doseljenici 1850-1950. Bešlić 1930. iz Tornja. Bisić 1910. iz Perenaca, zet kod Međeša. Blažanin 1920. iz Stajnice u Lici. Bogojević iz Gor. Vrhovaca ods. Brus 1925. iz Španovice, zet kod Tomljenovića. Cvetković 1930. iz Vrapca ods. Čačić 1946. iz Like, ods. u Veliku. De(j)anović 1920. iz Oljasa odn. Korduna. Dvoraček 1900. iz Bistrice u Moravskoj. Đakić 1918. iz Poljanske. Ginder 1946. postolar, ods. u Toranj. Goc nekoć u službi kod vlastelinstva. Guliš 1920. iz Desinca. Gurdon 1930. iz Poljanske. Guzmić 1945. iz Tornja. Heisler 1905. Ivanešić 1947. iz Stražemana odn. Đoljanaca. Jagečić 1920. iz Oroslavlja, zet kod Klasića. Jogun 1920. Jurgec 1900. Klarić 1900. iz Španovice bačvar. Lovrić 1900. iz Đoljanaca. Lopaček 1862. Matijević 1946. iz Prizne u Primorju. Matoković iz Češljakovaca odn. Trenkova. Međeši 1910. iz Zarilaca odn. Madžarske, bivši, vlast, službenik. Minks 1900. Nijemac iz Češke (Sudeti). Palijan 1925. iz Bosne (Tuzla), zet kod Voćinca. Pavlović 1946. iz Hercegovine (Stolac) zet, kovač. P e k l a r 1862. Perić 1940. iz Velike, rođak Voćinaca. Petrović 1920. iz Bankovaca. Pilauer 1900. bivši vlast, službenik. Platenik 1900. iz Daruvara odn. Češke stolar. Poljak 1925. iz Like (Modruš). Rauber 1900. iz Drage kovač. Sakoman 1920. iz Klinča-sela. Sedej 1900. iz Španovice odn. Gorskoga kotara zet. Smojvir iz Radovanaca odn. Cesarice u Primorju. Šimčik 1910. iz Bjelovara odn. Češke. Šitina 1930. iz Stražemana, dohranio Rogiće. Štivić 1930. Tomljenović 1920. iz Krivoga Puta. Vezeti 1900. iz Macuta odn. Madžarske. Vinčić 1862. Vinković 1930. iz Garčina nadlugar zet. Voćinkić (Voćinac) 1862-X. 1950. 3 kć, 11 st. Selo je zacijelo postojalo i u srednjem vijeku, a ime mu dolazi od toga, što je tu bio posjed pečujskoga biskupa. U turskom poreskom popisu 1545. spominje se kao »Biskupac«. Za turskoga su vladanja živjeli ovdje Hrvati katolici. 1950. ima u Biskupcima 37 ili 10°lo potomaka prastanovnika, 84 ili 22°/o potomaka starijih doseljenika, a 264 ili 68°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća:1705. 15, 1746. 17, 1780. 18. 1866. 21, 1950. 85. Broj stan.: 1746. 75, 1760. 129, 1780. 171, 1802. 226, 1866. 278, 1900. 329, 1931.. 388, 1950. 385. 1760. ima u 5 kuća 10-14 čeljadi, a u ostalih 12 kć 3-9 čeljadi.
472
123. STRAŽEMAN
Prastanovnici x-1702 1702.: Gombar (Gvozdar), Grgurić (Grgin), Odobašić, Paninković, 1702-1705.: Marčinković 2 kć, Marić ud., Pavošić. Antolović 1702-1711. Čakalić 1702-1929. 1760. 38 st. Nasi. Šljerić, Kovačević, Bunjevac. Dabo 1702-1711. Galojlić (Galojlija) 1702-X. 1760. 5 st. 1950. 4 kć, 14 st. Grbić 1702-X. 1760. 8 st. 1950. 3 st. Ivanešić 1702-X. 1760. 6 st. 1950. 6 kć, 16 st. Ivković 1702-1760. 2 st. Kopjarević (Kopijar) 1702-1940. 1760. 6 st. Mandić 1702-1940. 1760. 6 st. Ods. u Požegu. Pavković 1702-1829. 1760. 7 st. Pavlović 1702-X. 1760. 2 kć, 27 st. 1950. 3 kć, 16 st. Stipančević (Stipanović) 1702-X. 1950. 2 kć, 6 st. Vargaš (ić) 1702-X. 1760. 12 st. 1950. 2 kć, 11 st. Vinčić (Vinković) 1702-X. 1760. 9 st. 1950. 2 kć, 11 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Andr(ij)ašević 1705-X. 1931. 23 st. 1950. 5 kć, 16 st. Buć 1795. Čatljar 1760. 4 st. Cirkin 1760. 17 st. Dakić 1758. Damjanović (Damjanac) 1746-X. 1950. 4 kć, 15 st. Držalić (Dražankić, Dragančić) 1760-1848. 1760. 6 st. Đurić 1758-X. 1760. 7 st. 1950. 6 kć, 17 st. Frančević 1795. Husarević (Husaković) 1760-1795. 1760. 10 st. Ivančević 1758-X. 1760. 2 kć, 12 st. 1950. 5 kć, 21 st. Komotarić 1785. Kovač 1740. Lovrić 1803. Lukić 1760-X. 1760. 7 st. 1950. 3 kć, 13 st. Marjanović 1758-1829. 1760. 2 kć, 24 st. Martinaš(ević) 1758-X. 1760. 12 st. 1950. 3 kć, 12 st. Martinčević 1784-1829. Matičević 1746-X. 1950. 8 st. Nasi. Dražančića. Matijević 1755. Matošić 1740-1785. Nikolić 1705. Pejić 1758-1900. 1760. 4 st. Petrović 1802. Plavšić 1829. Ramanlija 1758. Špić 1829. Ulafić 1758-X. 1760. 20 st. 1950. 2 kć, 10 st. Vidamović 1784. Nasi. Galojlić. Voćinkić (Voćinčić, Voćinković) 1740-X. 1760. 14 st. 1950. 2 st. Zajmović 1760-1848. 1760. 10 st. Zaninović 1788.
Noviji doseljenici 1850-1950. Antolović 1930. iz Velike. Borovac 1920-1958. Iz Jablanca, ods. Bunjevac 1920. iz Doljanaca. Devčić 1920. iz Krasna (Lika). Domić 1940. iz Ovčareva u Bosni. Gašparić 1920. iz Dragutinovaca. Holcinger 1905. iz Krivaja, vlast, službenik, zet kod Lukića. Hut 1890. iz Mihaljevaca. Ivanović 1945. iz Brođanaca kod Osijeka, kovač, zet kod Vargaša. Keresteš 1900. iz Nove Gradiške odn. Madžarske, željezničar. Klasić 1905. iz Biškupaca, dohranio Andrijaševiće. Maričević 1920-1953. iz Golobrdaca ods. u Biškupce. Marinić 1950. iz Kutereva. Međeš 1910. iz Zarilca odn. Madžarske, vlast, služb., ods. u Biškupce. Petrinović 1945. iz Radovanaca, zet kod Martinaša, ods. u Biškupce. Polgar 1885. iz Madžarske, vlast, služb. Polić 1880. iz Hreljina u Primorju. Skuzin 1920. iz Štefanovca kod Zagreba. Soldo 1950. iz Hercegovine. Šarić 1921. iz Hercegovine (Rakitno, Posusje). Šitina 1890. iz Češke. Šljerić o. 1900. iz Biškupaca, zet kod Čakalića, 1950. 5 kć, 18 st. Štokić 1920. iz Štokića kod Jablanca. Šulc 1946. ods. u Požegu. Tadej 1895. iz Gorskoga kotara. Stražeman se spominje kao katolička župa s crkvom Sv. Mihajla 1332., 1334. i 1335. Tu se nalazila tvrđava (castrum), koja je kao »straža« ili »stražarnica«. dala naselju ime kao i plemićkom rodu, vlasniku ovdašnjega vlastelinstva. Tvrđa, plemićki rod i vlastelinstvo spominju se 1375., 1435., 1445., 1.466., 1480., 1481., 1503. U dokumentima srednjega vijeka naselje je različno zapisivano: Strasonila, Strazelme, Strazembla, Strasemplye, Strasemle. U turskom poreskom popisu 1545. kaže se za varoš Stražeman, da njegovi stanovnici služe djelomično kao vojnici stražari u Kamengradu prema hrvat skoj granici, a djelomično kao kamenolomci ili klesari moraju — svaki pojedini isklesati godišnje po 100 kamena za turske tvrđave u požeškom sandžaku; zato su oslobođeni od svih drugih daća.3 Za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici. 1950. ima 77 ili 21°/o potomaka prastanovnika, 93 ili 25°/o potomaka starijih dose ljenika, a 204 ili 54°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1705. 28, 1746. 31, 1758. 36, 1780. 35, 1866. 31, 1950.85. Broj stan.: 1746 242, 1780. 397, 1802. 478, 1832. 395, 1866. 395 (!), 1900. 342, 1931. 415, 1950. 374. 1760. u 14 kuća ima 10—20 čeljadi, od toga u jednoj (Čakalić) 38 St., a u ostalih 19 ima 2-9 st. 124 POŽEŠKA DRAGA
Prastanovnici x-1702 Bertelović 1702-1870. 1760. 3 kć, 24 st. Ods. u Radovance. Guzan(ović) 1702-X. 1760. 4 kć, 36 st. 1950. 2 kć, 9 st. Sikiđić (Sikađija, Siđija, Seklić) 1702-X. 1760. 11 st. 1931. 10 st. 1950. 2 st. Sil(u)ković 1702-X. 1760. 3 kć, 18 st. 1950. 7 st. 8
474
Ondje. - DAZ NRA 1450 n. 29; 1464 n. 24; 1476 n. 22. - BB 3. - BVA T. D. n. 243.
Stariji doseljenici 1697-1850. Bošnjak 1705 Kraljević 1694-X. 1760. 9 fcć, 82 st. 1931. 77 st. 1950. 20 kć, 65 st. Šilović 1705. Zečić 1784r-X. 1950. 5 kć, 20 Bt.
Noviji doseljenici 1850-1950. Borovac 1940. iz Velike odn. Jablanca. Devčić 1935. iz Krasna. Dumančić 1944. iz Bosne, ods. Gavrić 1947. iz Slav. Podravine, nasi. Kraljevića. Kajan 1930., nasi. Rakoczaja. Koler 1900. iz Madžarske, zet. Martinek 1949., ods. Matijević 1920. iz Prizne u Primorju. Pavleković 1900. iz Markuševca kod Zagreba. P e n t e k 1900. iz Madžarske. Prpić 1920. iz Primorja. Rupčić iz Munjave kod Ogulina, ods. Štokić 1930. Ticl 1900. Tomasević 1940. iz Potočana. Topić 1935. iz Rakitna u Hercegovini. Tvrdon 1900. iz ČeSke. Vargaš 1890. iz Stražemana. Vukoja 1935. iz Rakitna u Hercegovini. Zlomislić 1935. iz Rakitna. Draga kao naselje postoji u srednjem- vijeku. Spominje se 1435. i 1488. te u turskom poreskom popisu 1545.* Za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici. Znamenita plemićka obitelj Kraljević doselila je iz Bosne oko 1694., kad joj je kralj Leopold potvrdio plemstvo. Jedna grana te obitelji preselila je u Požegu. Ovdje su se osobito istakli: Tomo, koji je 45 godina vršio različne službe kod Požeške županije, i Miroslav kao književnik, osnivač tiskare, izdavač časopisa »Slavonac* i veliki župan. 1950. ima 18 ili 8°/o potomaka prastanovnika, 85 ili 37% potomaka starijih dose ljenika te 126 ili 45°/o novijih doseljenika i. njihovih potomaka. Broj kuća: 1705. 11, 1746. 13, 175&. i 1780. 19, 1866. 13, 1950. 58. Broj stan.: 1746. 91, 1760. 171, 1780. 234, 1802. 240, 1832. 234(1), 1866. 177, 1900. 191, 1931. 213, 1950. 229. 1760. u 6 kuća 10-18 čeljadi, u 14 kć 3-9 st.
125. DOLJANCI
Prastanovnici x-1702 Benić 1702. Doric 1702-X. 1760. 2 kć, 16 st. 1950. 2 kć. 14 st. Ivčević 1702-X. 1760. 13 st. 1950. 2 kć, 8 st. Jogun(ović) 1702-X. 1760. 33 st. 1931. 18 st. 1950. 3 kć, 11 st. Katičić 1702. Skenderlić 1702-1795. 1702 3 kć, 1760. 1 kć, 9 st. 4
Ondje.
475
Stariji doseljenici 1702-1850. Bunjevac (Bunjevčić) 1702-X. 1760. 4 kć, 41 st. 1931. 50 st. 1950. 9 kć, 33 st. Cesarović 1760-1802. 1760. 11 st. Čokrlić (Čakarlić, Čokorlić) 1746-X. 1760. 11 st. 1950. 4 kć, 24 st. Jakačić 1801-1803. Lovrić 1740-X. 1760. 2 kć, 9 st. 1950. 2 kć, 4 st. Mandić 1821-X. 1950. 2 kć, 6 st. Matoković (ili Hrvat) 1705-X, 1760. 2 kć, 10 st. 1950. 1 kć, 3 st. Pavlović 1824-X. 1950. 5 kć, 12 st. Pejić 1740-1784. 1760. 4 st. Petrović 1803-X. 1950. 3 st. Prucha 1820-1920. Štivić 1740-1802. 1760. 7 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Grčman 1907. iz Breznice kod Pleternice odri. Žuženberga. Janda 1919. iz Požege, zet kod Kosmara. Kopjarević 1909. iz Radovanaca. K r p a n 1925. iz Dolca kod Brestovca, zet. Lukić 1920. iz Stražemana, zet kod Bunjevca. Martinaš I. 1862. Martinaš I I . 1912. iz Stražemana zet kod Brnčića, a ovaj zet kod Matokovića. Ril 1917. iz Mihaljevaca, zet kod Hajeka. Doljanci su staro selo. Popisuju ga obično sa Stražemanom. Zato valjada o njemu nema podataka iz srednjega vijeka i vremena turskoga vladanja, kada ovdje žive Hrvati katolici. 1950. ima 33 ili 22°/o potomaka prastanovnika, 85 ili 5 7 % potomaka starijih dose ljenika, a 32 ili 2J.°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1705. 13, 1746. 17, 1780. 20, 1866. 22, 1950. 35. Broj stan.: 1746. 113, 1760. 166, 1780. 215, 1802. 236, 1832. 175, 1866. 174, 1900. 186, 1931. 204, 1950. 150. 1760. ima u 8 kuća 11—13 čeljadi, u ostalih 11 kć 4-9 st.
126. POŽEŠKI BANKOVCI
Prastanovnici x-1702 Antonov 1702. Filipović (Kralec) 1702-1705. Kovač 1702. Tkalec (Tkalčević, Kalac) 1702-X. 1760. 25 st. 1950. 5 kć, 16 st. Uničić (Dugački, Vehičić) 1702-1750.
Stariji doseljenici 1702-1850. Adžić 1836-X. 1950. 3 st. Benić 1849. Biuklić 1758. Blažević 1795. Bošnjak 1760. 8 st. Budiselić 1838-X. 1950. 2 kć, 9 st.
476
Damjanović 1827-1869. Đurić 1848. Filing 1848. Franić 1803. Kargačin 1848. Kovačević 1813-X. 1950. 4 kć, 19 st. Krpan (ović) 1784-1803. Lisić 1843-1920. Maglaić 1702-1788. 1760. 8 st. Matijević 1740-1795. Nikolić 1705. PaviČić 1784-1803. Pil jug (ović) (Pelugović, Biljug) 1760-1848. 1760. 21 st. Raličević 1746-1750. Smiljanić (Sviljanić) 1740-1895. 1760. 4 st. Stoj(ev)ić 1760-1795. 1760. 10 st. Zebić 1848.
Noviji doseljenici 1850-1950. Devčić 1945. iz Krasne Đurić 1919. iz Tornja, kod Tkalca. Halas 1906. Jagetić 1946. iz Ugaraka. Kakuk 1920. iz Krivaja, bivši vlast. služ. Kapi 1900. Petrović 1862. Rodić 1906. Stojaković 1906. Šerer 1906. Tadijević 1920. iz Primorja, zet kod Budiselića. Thiir 1906. iz Lučinaca. Vodička 1906. Vučjak 1900. Bankovci su staro selo, spominju se 1378. i 1435. kao posjed veličkih Bekefa. Za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici. 1950. ima 16 ili 12°lo potomaka prastanovnika, 31 ili 23°/o potomaka starijih dose ljenika, a 88 ili 65 °/o novijih doseljenika, i njihovih potomaka. Broj kuća: 1705. 5, 1764. i 1760. 6, 1780. 8, 1866. 10, 1950. 33. Broj stan.: 1746. 39, 1760. 76, 1780. 90, 1802. 114, 1832. 97, 1866. 57, 1903. 111, 1931. 124, 1950. 135. 1760. broj čeljadi u pojedinim kućama: 4, 8, 10, 21, 25.
127. POŽEŠKI KRIVAJ
Doseljenici 1920-1950. Devčić 1940. iz Krasna. Drkulec 1920. iz Purgarije kod Okića. Halas iz Oljasa odn. Madžarske. Kelevčić 1920. iz Betera kod Klinča sela (Zagreb). Pagadur 1920. iz Golog Vrha kod Zdenčine. Pakić 1940. iz Drage. Pipić 1920. iz Desinca. Razum 1920. iz Konšćice kod Okića. Samardžija 1920. iz Krasna.
477
Krivoj (ili Krivaja) je nekada bio marof (pusta, pustara) veličkoga vlastelinstva, a u kataru sela Bankovci. Tu su stanovali stalni vlastelinski radnici i službenici. Posljednji vlasnik marofa Rakoczaj rasprodao je iza Prvoga svjetskoga rata zemlju kolonistima, koji su ovamo doselili od Okića i drugih krajeva. Broj stan.: 1900. 67, 1931. 70, 1950. 67 (u 18 kuća).
128. POŽEŠKI TORANJ
Prastanovnici x-1702 Vjerojatno islaminizirani Hrvati katolici 1687. odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1697. došli iz Bosne: Bošnjak 5 kć, Ivanović, Kovač, Majstor-1705. 2 kć, Sekiđija (Čekeđisija), Tomašević, Trnjanin. Svi se spominju u komorskom popisu 1702. Kasnije došli s raznih strana: Ambrošić 1740-1760. 12 st. Antunović 1758. Banković 1848. Božić 1705-1758. Bržić 1740-1795. 1760. 5 st. Bunjevac 1784-X. 1950. 6 kć, 29 st. Cvetić 1705. Ćorić (Cović) 1740-1848. 1760. 2 kć, 11 st. Čerkec 1785. Cičovski 1822-1858. Čuturić 1760. 6 st. Dabić 1758-1801. Doric 1848-X. 1950. 3 kć, 10 st. Durić 1844-X. 1950. 5 kć, 18 st. Filipović 1740-1862. Franković 1740-1862. 1760. 3 kć, 23 st. Gašparović 1784-1795. Gavranović 1760. 3 st. Gužmiš (Guzan) 1800-X. 1950. 3 kć, 10 st. Ilić 1758. Jakobljević (Jakovljević) 1740-1802. Jogun 1824-X. 1950. 7 kć, 27 st. Josfović (Bošnjak?) 1705. Kraljević (pl. Đuro) 1802-1803. iz Drage. Krističević (Kriščević) 1758-1848. 1760. 6 st. Lončarević 1801. Lovrenčić 1784. Lučić 1740-1803. 1760. 10 st. Mandić 1788-1803. Maniguz 1803. Marjanović 1758. Matijević 1705-1803. Mihaljević 1705-1795. Mihelić (Mihalić) 1784-X. 1950. 4 st. Mihić 1740. Milosevic 1848. Panek 1848.
478
Paniša 1760-1788. 1760. 3 st. Pavić 1740-1862. 1760. 6 st. Petrović 1705. Prebilić (Prebčić) 1785-1848. Nasi. Bunjevac. Stipanović 1705-1803. 1760. 7 st. Šnajdar (Šnajderić) 1784-1795. Špolar 1788. Tičak 1784-1795. Voćinac (Voćinkić) 1784-1801.
Noviji doseljenici 1850-1950. Alfeldi 1935. iz Kuta, zet kod Đurića. Baumgartner 1930. iz Brezova Polja. Bešlić 1900. Bojanić 1925. iz Oljasa. Dereš 1940. iz Poljanske. Dević 1920. iz Like, lugar. Gačić 1878. iz Bosne (Kostajnica). Horvat 1900. iz Daruvara odn. Madžarske. Ivanešić 1862. Jagodić 1900., nasi. Mandekić. Janeš (»Kranjec«, »Kranjčevi«) 1900. Kappel 1900. Koretić 1900. Kostadinović 1925. iz Oljasa zet. Kozar 1862. Kršulj 1940. iz Brestovca. Mandekić 1948. iz Potočana odn. Like (Kosinj) Marić 1900. iz Tolna-međe u Ugarskoj. Maul 1862. Miholić 1935. iz Hrnjevca Morec 1900. Nemet 1900. iz Madžarske, vlast. služ. Patoč 1945. iz Požege. Salitrezić ? dos. iz Novaka u Srijemu, ods. u Marindvor. Stožicki 1900. Štral 1874. iz Srijema. Švaić 1940. iz Sičica kod N. Gradiške, zet kod Bešlića. Tarbuk 1925. iz Oljasa. Vukoja 1942. iz Rakitna u Hercegovini. Na mjestu današnjeg sela Tornja nalazilo se i u srednjem vijeku naselje, o kojemu ništa pobliže ne znamo. Još 1702. ležale su tu ruševine plemićkog dvorca i crkve, od koje je toranj još bio dobro sačuvan. Po tome je tornju selo dobilo ime Toranj (na isti način, kao što je po dobro sačuvanoj staroj kuli selo Sveti Đurad dobilo ime Kula). Po svemu se Čini, da se naselje u današnjem Tornju zvalo u srednjem vijeku Pribinje, kao i današnji Skenderovci, jer su oba sela pripadala istom vlastelinstvu. Za turskoga vladanja živjeli su u selu Hrvati muslimani, vjerojatno islamizirani prastanovnici, nekoć katolici. Oni su 1687. odselili u Bosnu, odakle su na njihovo mjesto doselili Hrvati katolici iz Bosne. Ti su najstariji doseljenici brzo izumrli ili su raseljeni. 1950. ima 70 ili 24°/o potomaka starijih doseljenika, a 219 ili 76°/o novijih doselje nika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1705. 15, 1746. 21, 1780. 18, 1866. 14, 1950. 65. Broj stan.: 1746. 133, 1780. i 1802. 146, 1866. 93, 1900. 194, 1931. 269, 1950. 289. 1760. ima u 3 kć. 10-12 čeljadi, a u ostalih 12 po 3-9 st.
479
129. SOVINJAK
Prastanovnici x-1702 1702.; Doraković -1705., Matić -1705., Nikolić. Blažević 1702-1785.
Doseljenici 1702-1785. Bošnjak 1702-1760. 8 st. Đurić (Đukić) 1705-1760. 3 st. Franić (Franikić) 1731-1784. 1760. 2 kć, 19 st. Maglajić 1702-1760. 8 st. Mijasević 1754. Pavlović 1705-1784. 1760. 5 st. Sarajlija 1705-1760. 4 st. Šimunović 1740. Topal 1705. Truhić 1705. Sovinjak je staro selo, koje je postojalo vjerojatno i u srednjem vijeku; proživjelo je tursko vladanje, kada su tu živjeli Hrvati muslimani i katolici (ovi u dvjema kućama potkraj XVII stolj.). Muslimani su 1687. preselili u Bosnu, a na njihovo mjesto došli su novi stanovnici, djelomično iz Bosne, a djelomična iz drugih krajeva. Selo je postojalo i tokom XVIII stolj. ali se teško održavalo, jer su pojedine kuće imale tek 3-4 čeljadi. Jedino je jedna kuća Franića imala 1760. 15 st. Broj kuća: 1705. 12, 1746. 5, 1758. 7, 1780. 4. Broj stan.: 1746. 28, 1760. 38, 1780. 18. Gdje je zapravo ležalo selo Sovinjak, teško je danas ustanoviti. Prema opisima iz XVIII stolj. nalazilo se južno od Tornja prema Bankovcima, a prema tradiciji na brdu između Tornja i Biškupaca.
130. ŠKOMIĆ (ŠKOMNIK)
Prastanovnici x-1702. 1702.: Lukić
3 kć, Kelbić,
Marčić.
Doseljenici 1702-1832. 1705 1740. 1760. 1784.
Aragetović. Radovančanin -1802., Baračeš. Hypp, Stipančić -1784., Vagičić. Mijatović, Varačelović.
Škomić ili Skomnik nalazi se između Bankovaca i Trenkova. Kao naselje postoji u srednjem vijeku pa do sredine XIX. stolj. Za turskoga vladanja, kao i kasnije, žive ovdje Hrvati katolici. Od 1702-1780. ima selo 5 kuća. Broj stan. 1760. 24, 1780. 30, 1802. 36, 1832. 19, 1900. 31, 1931. 16. Sabljar u svom Miestopisnom riečniku 1866. kaže za Skomnić, da je to prnjavor (kaludersko zemljište), što je svakako nevjerojatno, nego je to vlastelinski marof (pusta) Veličke gospoštije, dugo vremena nenaseljen (ponovno naseljen oko 1900). 1950. ima u obnovljenom selu 6 kuća i 23. st. (Novaković, Solin, Krip, Barboš, Pozjak, Bojor.),
480
131. POLJANSKA
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702.: 1705.: 1740.: 1784.:
Bošnjak, Besa, Hajmanić, Matijević. Durak, Marčinković. Lučić, Sagić. Koralić, Mordija, Pejić.
Aleksić 1705-1920. Nasi. Dokić . Antunović 1755-1785. 1760. 3 st. Blažević 1760-1784. 1760. 7 st. Božić 1755-1848. 1760. 12 st. Bukvić 1760. 4 st. Dominiković 1755-1785. 1760. 13 st. Džakić (Đakić) 1755-X. 1760. 2 kć, 9 st. Džogol(ović) 1755-X. 1760. 2 kć, 10 st. 1950. 4 kć, 22 st. Franić 1755-X. 1760. 2 kć, 12 st. 1950. 10 kć, 42 st. Galić 1755-X. 1760. 24 st. 1950. 5 st. Glu(h)ić 1702-X. 1760. 5 kć, 62 st. 1950. 7 kć, 31 st. Grgić 1760-1784. 1760. 11 st. Grubešić 1740-X. 1950. 2 st. Horvat 1760-1784. 1760. 5 st. Hrvačić (Horvaćanin) 1702-1785. 1702. 6 kć. 1760. 1 kć, 7 st, Ilić 1702-1705. Ivanović 1705-X. 1760. 2 kć, 18 st. 1950. 5 kć, 22 st. Kovačević 1740-1940. Mijatović 1760-1862. 1760. 6 st. Petrov (ić) 1702-X. 1760. 8 st. 1950. 5 kć, 14 st. Prekođravac (Podravac) 1702-1740. Sarajac (Saralia) 1705-1740. Srnar (Seronarević) 1702-1785. Šegrt (ović) 1705-1910. 1760. 3 kć, 25 st. Šošić 1788-X. 1950. 2 kć, 6 st. Šuvaković 1803-1862. Žervnar 1803-1862.
Noviji doseljenici 1850-1950. Andirijašević 1900. iz Sražemana. Bogojević 1900 .iz G. Vrhovaca. Brus 1900. iz Španovice odn. Gorskoga kotara. Dokić 1925. iz Kantarovaca. Groznica. Hac 1930. zet kod Franjića. H a k 1900. Hlobuček 1900. iz Češke. Jukić 1925. zet. Kaloper. Koh 1900. Laslo 1900. iz Madžarske. Mak 1900. 31 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
481
Makar iz Trenkova, zet kod Šošića. Milinić 1940. iz Vilić-sela. Matoković 1925. iz Đoljanaca. Matošević 1880. Nemet 1900. iz Madžarske. Pavlović iz Sloboštine, zet kod Kovačevića. Puač 1900. iz Kruševa. Radivojević 1900. iz G. Vrhovaca. Rozman 1900. kovač. Stambulić 1920. iz Kamenske, ugljar, zet kod Ivanovića. Šljubura 1920. iz Vučjaka (Kamenska). Vujasinović 1900. iz Bogdašića. Poljanska je sigurno staro naselje, ali iz srednjega vijeka nema o njoj sigurnih podataka. Još 1702. i 1730. postoje tu ruševine stare crkve Sv. Ivana Krstitelja i neke stare velike zgrade, za koju se držalo, da je bila samostan (franjevački?). U doba turskoga vladanja žive ovdje Hrvati muslimani, vjerojatno islamizirani katolici. Oni su 1687. preselili u Bosnu. Na njihovo mjesto došlo je iz Bosne novo stanovništvo, koje je ponajviše brzo nestalo. Od najstarijih doseljenika održale su se do danas tri obitelji. 1950. ima 150 ili 42°/o potomaka starijih doseljenika, a 204 ili 58°lo novijih doselje nika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1705. 18, 1760. 35, 1866. 29, 1950. 84. Broj stan.: 1832. 243, 1866. 224, 1900. 248, 1931. 425, 1950. 354. 1760. u pojedinim kućama živi po 38, 24, 13, 12, 11, 10 čeljadi, a u 18 kuća od 3-9 st.
132. KANTAROVCI Najstariji doseljenici
x-1702.
Cvijetić 1702-X. 1950. 2 st. Dokić 1702-X. 1950. 16 kć, 62 st. Dorontić 1702-X. 1950. 6 kć, 39 st. Ilić 1702-1849. Mitrović 1702. željar.
Stariji doseljenici 1702-1850. 1705.: Božić, Pop(ič)ić, Radonić Vukosavljević. Bošnjak 1849-1862. Ivčetić 1788. Vujnović 1705-1795. Vukojević 1705-X. 1950. 2 kć, 6 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Delić 1945. iz Bosne. Puač 1930. Vist 1945. iz Antunovca odn. Madžarske, mlinar.
482
Selo Kanterovci ili Kantarovci ili Kantorije postoji u srednjem vijeku, a zove se tako po kanoniku kantoru, koji je službovao u Požeškom Kaptolu, a ovdje je imao svoj posjed ili predij ili prebendu. Ovo se naselje spominje i u prvom turskom poreskom popisu 1545.s U njemu su u srednjem vijeku i na početku turskoga vladanja sta novali Hrvati katolici, koji su kasnije nestali, pa su ovamo doselili pravoslavni Srbi. 1950. ima u selu 109 ili 88°/o potomaka najstarijih i starijih doseljenika, a 16 ili 12°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 9, 1705. 11, 1740. 8, 1866. 15, 1950. 33. Broj stan.: 1866. 140, 1900. 176, 1931. 221, 1950. 125.
133. GORNJI VRHOVCI
Najstariji doseljenici x-1702. Bogo(je)vić 1702-X. 1702. i 1755. 3 kć. 1950. 6 kć, 21 st. Stanivuković 1702-1755. 1702. 2 kć. 1702.: Narančić, Vujanović.
Stariji doseljenici 1702-1850. Gruičić 1755-X. 1950. 3 kć, 6 st. Jovanović 1762. Kaloper(ović) 1755-X. 1755. 2 kć, 1849. 4 kć. 1950. 12 kć, 33 st. Mlađenović 1755-X. 1950. 5 kć, 26 st. Radivojević 1755-X. 1755. 2 kć, 1849. 5 kć, 1950. 25 kć, 92 st. Sađžaković 1755. Slojaković 1762.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bunčić 1945. Ćuli« 1945. Marković 1920. U srednjem vijeku žive ovdje Hrvati katolici. Za turskoga su vladanja doselili pravoslavni Srbi. Od tih najstarijih doseljenika održala se do danas jedna obitelj. Današnje stanovništvo potječe uglavnom od doseljenika iz sredine XVIII stolj. 1950. ima 188 ili 94°/o potomaka najstarijih i starijih doseljenika, a samo 12 ili 6°lo novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 7, 1866. 18, 1950. 54. Broj stan.: 1866. 251, 1900. 304, 1931. 282, 1950. 190.
134. MITROVICA-TRENKOVO
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici 1687. odselili u Bosnu. 5
Ondje.
483
Stariji doseljenici 1697-1850. Amidžić 1740-1940. 1760. 8 st. Ban(ović) 1740-X. 1760. 8 st. 1950. 4 kć, 14 st. Betegić (Belegić) 1740-1848. 1760. 9 st. Bošnjak 1702-1715. 1702. 2 kć. Ciganin 1705. Cvetković 1702. Delić 1740-X. 1760. 8 st. 1950. 3 kć, 21 st. Đaković (Diak) 1756-X. 1760. 9 st. 1950. 3 kć, 12 st. Đurković (Hajduk, Harambašić) 1702-1784. 1760. 4 st. Fergić 1803. Filipović 1705. Grgić 1756-1848. 1760. 3 kć. 19 st. 1848, 2 kć. Groso 1702. (H)egedušić 1731-1905. 1760. 3 kć, 11 st. Horvaćanin (Horvat, Ervat) 1715-1760. 4 st. Ivić 1702-1705. Janković 1740-1760. 2 kć, 17 st. Jozić (Jošić) 1702-1803. 1760. 2 kć, 13 st. Jurjevčan 1702. Kara-Ivanović 1740-1848. 1760. 2 kć, 13 st. Kunovčanin 1702. Latinović 1705. Levačić 1705. Lončarević 1702-1760. 1760. 5 st. Lukačić 1756. Lukić 1784. Majstorović 1702-X. 1760. 7 st. 1950. 5 kć, 14 st. Makar(ević) 1746-X. 1760. 9 st. 1950. 5 kć, 22 st. Marjanović 1705-1760. 11 st. Markanović 1740-X. 1760. 7 st. 1950. 7 kć, 20 st. Matić 1702-1758. Mautner 1849-X. 1950. 3 kć, 12 st. Musić 1702. Paček 1849. Pamuklić 1756-X 1950. 7 st. Pavić 1756-1758. Pavičević 1756. Petrašić 1702. Petričević 1756. Petrović 1702-X. 1950. 2 kć, 4 st. Potočanac 1702-X. 1760. 10 st. 1950. 6 kć, 17 st. Prašnjak 1702-X. 1760. 9 st. 1950. 6 kć, 24. st. Rožić (Ružić) 1702-1940. 1760. 6 st. Samopek(ović) 1740-X. 1760. 7 st. 1950. 2 kć, 7 st. Saračević (Saračić) 1702-1705. Sarajlija 1705. Skorač 1756. Šimić 1740. Terzić 1848-1931. 4 st. Tomašević 1705-1931. 2 st. Zelić 1705—X. 1760. 13 st. 1950. 9 kć, 38 st.
484
Noviji doseljenici 1850-1950. Andrišek 1928. iz Bjeliševca odu. Češke, zet kod Potočanca. Arpadžić 1934. iz Daranovca Balog 1910. Benić 1923. iz Alilovaca zet. Beškir 1940. iz Dalmacije. Bižić 1910. vlastelinski službenik. Čonko 1946. iz Alaginaca,1912. iz Našica u A. Devčić 1920. iz Trnovca. Došen 1920. iz Like. Burđević 1910. iz Velike Fabeić 1920. od Trsta. Fodor 1920. iz Velimirovca, vlast. služ. Grgeč 1930. iz Amerike. Hodak 1930. od Voćina. Holik 1911. iz Poreča. Hrčka 1913. iz Holeševa u Moravskoj zet. Ivšetić 1880. iz Podgorja. Jelen penz. Jogun 1893. Jurčić 1900. vlast. služ. Kakuk vlast. služ. Knolik 1910. kolar, ođs. u Požegu. Korfant ods. u Požegu. Kotrla 1920. iz Češke zidar. Kovačević 1930. iz Emovaca na Zelićevu zemlju. Larva 1920. iz Češke. Mačkala 1910. vlast. služ. Martinović 1880. Matijević 1940. iz Velike. Novak 1889. Pilat. Pirmajer 1930. vlast. služ. Rončević 1929. iz Otočca (Kuterevo). Samardžija 1943. iz Otočca. Štimac 1860. iz Ravne gore. Takač 1891. vlast. služ. Tikal 1890. Turac 1912. vlast. služ. Zvekić 1920. iz Velike. Ovo je staro naselje, ali iz srednjega vijeka nemamo o njemu nikakvih podataka. Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati muslimani, koji su vjerojatno kao katolici prešli na islam. Oni su 1687. odselili u Bosnu. Na njihovo mjesto doselili su oko 1697. Hrvati katolici iz sjeverozapadne Hrvatske, zatim još nekoliko obitelji iz okolice i Bosne. Iako je u selu vrlo dobra zemlja, i stariji i noviji doseljenici uglavnom brzo izumiru ili odlaze u drugi kraj. Selo se stoljećima zvalo Mitrovica po mjesnoj crkvici Sv. Dimitrije. Tek na po četku ovoga stoljeća dobilo je ime Trenkovo po nekadašnjem glasovitom vlastelinu Franji barunu Trenku, koji je u Požeškoj županiji imao više vlastelinstava. Ovdje je u XVIII i XIX stolj. sjedište Veličke gospoštije. U novije vrijeme trenkovački je veleposjed bio u vlasti obitelji Rakodczay. Značajno je za najnovije doseljenike ovoga sela između ostaloga i to, što su neki od njih radnici u »distriktu« (poljoprivredno dobro), drugi su nekada bili radnici i službenici kod trenkovačkoga vlastelinstva, a treći su umirovljeni željezni čari.
485
1950. ima 212 ili 37°/o potomaka starijih doseljenika te 359 ili 63°/o novijih dose ljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1705. 14, 1730. 30, 1760. 31, 1780. 30, 1866. 37, 1950. 105. Broj stan.: 1746. 329, 1780. 336, 1802. 425, 1832. 370, 1866. 346, 1900. 465 1931. 472, 1950. 568. 1760. ima u tri kuće 10-13 st., a u 18 kuća 3-9 st.
135. MIHALJEVCI
Stariji doseljenici 1697-1850. Adžić 1746-X. 1760. 2 kć, 24 st. 1950. 15 kć, 61 st. Babić 1757-1803. Bešl(ij)ić 1757-1763. 1760. 4 st. Blažević (Blažić) 1757-X. 1760. 10 st. 1950. 7 st. Bugez 1746-1799. 1760. 7 st. Cigan 1705. Cvetković 1702. Ćurčija 1702. Dejanović 1846-X. 1950. 2 kć, 11 st. Gajger 1799-1940. Izudalo se. Hegedušić 1774. Hrvat(ović) (Horvaća, Srdan) 1702-1758. Ivanović 1757-1799. Jovanović 1757-X. 1950. 3 st. Jozepov (Josipović) 1702-1715. Kasalović 1757. Krip 1799-X. 1950. 5 kć, 32 st. Kundakčić 1757-1788. Lukačević 1702-1947. Majstorović 1702-1862. 1760. 3 kć, 21 st. Maientić 1702. Martinović 1849. Matić 1702-X. 1950. 2 kć, 2 st. Mijatović 1757-1862. 1760. 2 st. Miletić 1702. Mirković 1702-X. 1950. 6 kć, 34 st. Mlinar 1705. Nikolić 1702-1762. 1760. 7 st. Oberstarović 1702. Ostojić 1757-1758. Pavlov (Pavišević) 1702-1862. Petrović 1715. Sadžak 1702. Sander (Šandor) 1846-X. 1950. 2 kć, 8 st. Smiljanić 1702. Stanišić (Vukmirović) 1757-1900. Stojanović (Stojčević) 1702-1757. Subotić 1705. Šarap 1788-1803. Šolić (Solo) 1758-X 1950. 8 kć, 37 st. Šletić (Šteta) 1757-X. 1760. 9 st. 1950. 3 kć, 22 st. Tadijanović 1705. Tomić 1702-X. 1760. 6 st. 1950. 2 kć, 9 st. Valentić 1705-1849. 1760. 5 st. Volek 1799.
486
Vrhovac 1705. Vu(č)ković 1702-1750. Vukmirović 1800. Zubović 1757-1803. 1760. 2 kć, 11 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Arbanas 1947. iz Krasna kod Senja. Begović 1938. iz Vetova. Bertolan. Čakalić Čeliković 1925. iz Rajsavca zet. Devčić 1930. iz Krasna. Đošen 1943. iz Došen-Dabra, ods. u Trenkovo. Đaković 1888. iz Trenkova. Fabčić 1943. iz Trenkova, vratio se onamo. Gerah. Halupa 1930. iz češke. Ivanić 1941. iz Gračaca u Lici. Kaić 1922. iz Livna. Kerner 1860. iz Štrabutnika. Klanac 1945. iz Indije. Izumro. Kraljević 1918. zet kod Lukačevića, iz Drage. Libiš 1894. iz Češke, 1909. iz Požege. Manojlović 1946. iz Sloboštine, ods. u Srbiju. Maričevie 1924. iz Golobrđaca. Mikić 1947. iz Vetova, ods. u Požegu. Milisavljević 1908. iz Gradskih Vrhovaca. Orešković 1928. iz Kompolja kod Otočca. Pavić 1935. iz Ivan-Dola. P e r a k 1890. iz Pož. Sesveta. Plesa 1943. iz Golobrđaca. Prpić 1928. iz Derviš-age. Radičević 1925. iz Đjedine Rike. Savatović 1930. iz Udbine. Tadić. TomaŠević 1911. iz Potočana. Turina 1938. iz Alaginaca. Uzelac 1930. iz Široke Kule u Lici. Vagner 1944. iz Grabarja. Vasić 1880. iz škrabutnika. Vlahov 1943. iz Štražemana, ods. u Požegu. Vugrinec 1911. iz Požege, vratio se onamo. Vukelić. Zaler 1890. iz Borovnice kod Ljubljane. Mihaljevci (narod govori: Mialjevci i Mijaljevci) imaju valjada ime po nekom svom vlastelinu iz srednjega vijeka, ali po kojemu, to se ne da sigurno ustanoviti. Sigurnih podataka o ovome selu u srednjem vijeku nema. Za Turaka su ovdje živjeli muslimani Hrvati. Iza oslobođenja Slavonije od turske vlasti selo su naselili Hrvati i Srbi (koji izmješani ovdje žive do danas), a kasnije i po koja njemačka obitelj. Inače su Nijemci naselili Nove Mihaljevce, kako ćemo to odmah vidjeti. 1950. ima 217 ili S'Plo potomaka starijih doseljenika, a 188 ili 46°lo novijih doselje nika i njihovih potomaka. 6 DAZ NRA 481 n. 42. - God. 1535. spominje se Myhalowcz u Požeštini, ali nismo sigurni, na koje ee mjesto odnosi.
487
Broj kuća: 1705. 20, 1760. 37, 1866. 35, 1950. 90. Broj stan.: 1832. 241, 1866. 235, 1900. 302. 1931. 371, 1950. 405. 1760. u jednoj kući ima 17 čeljadi, a u svim drugima (hrvatskim)
136. NOVI MIHALJEVCI
Stariji doseljenici 1763-1862. Berđus 1846. Bister 1803. Hainka 1763 Hip 1763. Hut 1862. Kilian 1846-1940. Kraus 1846. Kriep (Kripp) 1763-X. 1950. 3 st. Kuffer (Kupfer) 1803-X. 1950. 3 st. Kumer 1763-1940. Lauer 1846-X. 1950. 3 kć, 11 st. Lastin 1846-X. 1950. 5 st. Lass 1803. Lohner 1763-1945. Ludvig 1862. Luhr 1803. Riel 1803-X. 1950. 3 kć, 8 st. Ruper 1803. Seiler 1846-1862. Schef er. Schmit. Schulz 1803-X. 1950. 2 st. Vincer 1803-X. 1950. 2 kć, 9 st.
*
Noviji doseljenici 1920-1950. Arsenić 1945. iz Šumctlice (Pakrac). Bakarić 1943. iz Klijevaca kod Sanskog Mosta, ods. u Kaptol. Brizić 1943. iz Kaptola. Ciglar 1943. iz Pož. Trnovca. Cvetić 1946. iz Kantarovaca. Gašparović 1946. iz Čečavca. Groznica 1946. iz Sažije. Guzmiš 1936. iz Tornja. Hint. Ivanov 1927. iz Mihaljevaca, ods. u Kaptol. Jugović 1947. iz Vučjaka. Jurić 1946. iz Klijevaca kod Sanskog Mošta, ods. u Aliiovce. Koh 1937. iz Poljanske. Kosanović 1924. iz Jasenaka kod Ogulina. Krajnović 1959. iz Plehana u Bosni. Kuprešanin 1945. iz Amatovaca. Ljubić 1958. iz Kočerina u Hercegovini. Marković 1947. iz Nježića. Matijević 1956. iz Potočana. Mihajlija 1945. iz Sažija.
488
ispod 10 st.
Milinović 1946. iz Podsreća. Molnar 1910. iz Crnoga Luga. Pavičić. Radovanlija 1947. iz Nježića. Ratić 1946. iz Kuzme kod Podr. Slatine. Resanović 1946. iz Galdova kod Siska. Ronko 1924. iz Požege. Routa 1928. iz Marin-Dvora. Soldo 1958. iz Kočerina u Herc. Srbljanin 1947. iz Šumetlice (Pakrac), ods. u Toranj. Starcević 1945. iz Oljasa. Šćasni 1910. iz Češke. Šolić 1946. iz Mihaljevaca. Vasić 1946. iz Čečavca. Vojasinović 1947. iz Nježića. Novi se Mihaljevci nalaze na cesti između Mihaljevaca i Trenkova. Naselili su ih 1763. Nijemci iz Švapske, dakle Švabi, po kojima se selo do nedavna zvalo Svapski ili Njemački Mihaljevci ili Švabe. Hatar ovoga sela spadao je nekada u hatar sela Mi haljevci, koji su se nakon dolaska Nijemaca počeli nazivati Ilirski ili Hrvatski Mi haljevci, a danas se zovu jednostavno Mihaljevci. U novije vrijeme doselio je u Nove Mihaljevce veći broj hrvatskih i srpskih obitelji. 1950. ima starijih doseljenika 37 ili 18°/o, dok novijih doseljenika i njihovih po tomaka ima 174 ili 82°/o. Broj kuća: 1866. 16, 1950. 47. Broj stan.: 1769. 51, 1832. 117, 1866. 109, 1900. 174, 1931. 193, 1950. 211.
137. POŽEŠKI ALEKSANDROVAC
Doseljenici 1920-1950. Bajić, Beronja, Božić, Brkić, Budimir, Cvetičanin, Ćulibrk, Ćurčić, Đakić, Gajić, Gašparović, Grbić, Gurdon, Hrkalović, Kadić, Kolundžija, Kosanović, Kosijer, Kovač, Kovačević, Krtinić, Lavrnić, Lovrić, Marčetić, Mijatović, Mirić, Pavković, Pavlović, Radovanović, Rakić, Savatović, Stojanović, Stupar, Ševie, Škorić, Višnjić, Vukelić, Vukmirović. Selo je nastalo 1920. doseljavanjem Srba i Hrvata, i drugih krajeva, na vlastelinsku zemlju (vlastelinstvo udar tadašnje agrarne reforme. Broj stan.: 1931. 242, 1950. 347 u 65 kuća.
dobrovoljaca Trenkovo),
i drugih, iz Like koja je pala pod
138. POŽEŠKI TRNOVAC
Doseljenici 1920-1950. Bajšić, Bela, Biondić, Bucalo, Devčić, Dragišić, Fiala, Malčić, MarinceI, Marinić, Pirslin, Podnar, Račić, Samardžija, Stokić, Šporčić. Selo su naselili Ličani, Bošnjaci i drugi 1920. Dobili su vlastelinsku telinstvo Trenkovo) putem agrarne reforme. 1950. ima selo 123 st. u 26 kuća.
zemlju
(vlas
489
U Veličkom kraju bilo je 1950. 5241 stan., od toga 571 ili 1 1 % potomaka prastanovnika 1361 ili 2 6 % potomaka starijih doseljenika 3309 ili 6 3 % potomaka novijih doseljenika. Stanje prastanovnika 1950. bilo je u pojedinim selima ovako: u Velikoj 2 4 % , Radovaneima 2 9 % , Potočanima 2 0 % , Biškupcima 2 2 % , Stražemanu 2 1 % , Dragi 8%, Doljancima 2 2 % , Bankovcima 1 2 % . U drugim selima ovoga kraja nema prastanovnika, a to zbog toga, što je južni, ravniji i plodniji dio, ovoga kraja teško postradao za turskog osva janja i vladanja u Požeštini. Zato je i prosjek prastanovnika ovoga kraja otprilike jednak prosjeku prastanovnika Požeštine. Stariji su se doseljenici bolje održali u selima: Potočani 2 0 % od ukup noga stanovništva, Biškupci 2 2 % , Stražeman 2 5 % , Draga 37%., Doljanci 5 7 % , Bankovci 2 3 % , Toranj 2 4 % , Poljanska 4 2 % , Kantarovci 8 8 % , Vrhovci 9 4 % , Trenkovo 3 7 % , Mihaljevci 5 4 % . Razlog je za to taj, što spomenuta sela nemaju prastanovnika ili leže u brdovitijem, siromašnijem kraju. Sasvim malo ima starijih doseljenika u Velikoj 1 2 % , Radovaneima 1 1 % . Izumrli rodovi prastanovnika i starijih doseljenika: u Velikoj 11, Ra dovaneima 12, Potočanima 4, Biškupcima 4, Stražemanu 7, Dragi 1, Do ljancima 3, Bankovcima 1, Tornju 7, Sovinjaku 2, Poljanskoj 5, Kantarovcima 1, Trenkovu 8, Mihaljevcima 7. 1760. ima Velika 544. stan., a 1950. njihovih potomaka 423. U istom vremenskom razdoblju pada broj stanovnika u Radovaneima od 329 na 122, u Dragi od 171 na 83, u Biškupcima od 129 na 77, u Stražemanu od 318 na 177, u Trenkovu od 219 na 200 stan. Noviji doseljenici jači su u selima: Velika 6 4 % od ukupnoga stanov ništva, Radovanci 6 0 % , PotoČani 6 0 % , Biškupci 6 8 % , Bankovci 6 5 % , Toranj 7 6 % , Trenkovo 6 3 % . U ovome kraju postoje i naselja, koja su tek posljednjih godina naseljena: Aleksandrovac, Trnovac, novi Škomić i obnovljeni Novi Mihaljevci. Ravniji i plodniji dio ovoga kraja bio je oduvijek privlačiv za nove doseljenike. U selima, gdje su prastanovnici i stariji doseljenici više sačuvani, Hrvati govore ikavicom. Sela s pretežnom većinom novijih doseljenika govore jekavicom, jer su više pod utjecajem grada Požege.
BRESTOVAČKI KRAJ 139. POŽEŠKI BRESTOVAC
Prastanovnici x-1702 Ančić (Anđžić) 1702-1883. 1760. 15 st. Ods Babić 1702-X. 1760. 10 st. 1950. 9 kć, 27 st. Brestovijanin vojvoda 1702-1705. Đuričić (Juričić) 1702-1803. 1702. 2 kć. 1760. 10 st.
490
Hajduk 1702-1705. Janković 3702-1958. 1950. 4 st. Kolarović 1702-1705. Mikolić (Mikulić, Nikolić) 1702-1705. Mili (novi) ć 1702-1757. Pavurčić 1702. Uzumović 1702-1870. 1718. 3 kć. 1760. 13 st. Volarić 1702-1803. Vuković 1702-1799.
Stariji doseljenici 1702-1850. Bakić 1799-1935. 1931. 4 st. Begunić 1760-1849. 1760. 9 st. Bolišić (Bolešić) 1757-1784. 1760. 10 st. Boljvak 1753-X. 1950. 5 kć, 17 st. Bošnjak 1702-1846. Božieević (Bogičević) 1753-1785. 1760. 8 st. Bradonjić (Bradonja) 1763-1803. Brdanović 1746. Carić 1751. Čumurgija 1702. Čunković 1718-1785. l)u(l)ić 1799-1803. Đurčević (Đurišević) 1757-X. 1760. 13 et. 1950. 2 ke, 11 st. Flanjak 1753-1936. Fortil (Fortuli, Fortun) 1753-1763. 1760. 7 st. Grgurić 1785-1803. 3 kć. Hofman 1846. Horvat 1753. Ilić 1702-1705. Ivanković 1781-1799. Jelić 1753-X. 1950. 2 kć, 6 st. Jerković (Jergović) 1757-1846. 1760. 10 st. Jovanović 1799-1900. Katie 1846. Kerser 1846. Klajo 1718. Klobučar 1781-1803, Knežević 1753-X. 1950. 3 kć, 12 st. Krpan 1846. Krunić 1753-1910. 1760. 13 st. Krznarić I. 1753-1803. 1760. 14 st. 1781. 2 kć. Kuzman(ović) 1753-1846. Lazić 1705-1803. Ljubojević 1753-1785. Maksimović 1710-1846. Marić I. 1705-1900. Marinković 1718-X. 1760. 8 st. 1950. 10 kć, 34 st. Marković 1757-1846. 1760. 3 st. Mitrović 1763-X. 1950. 2 kć, 8 st. Mlinarić 1792-1840. Mrlja 1753-1757. Nestorović 1757-X. 1950. 3 kć, 20 st. Osmanić 1705. Otočan 1753. Paičović 1705.
Pandurović 1753. Pavić 1753-1799. 1760. 2 kć, 17 st. Pav(o)ković 1799-1803. I'ejaković 1803-X. 1950. 3 st. Petrović 1785-X. 1950. 3 kć, 12 st. Petter 1846. Pipinić 1799-X. 1950. 3 kć, 14 st. Potnar 1790-X. 1950. 4 kć, 22 st. Radojčić 1718. Rajković (Zdelar) 1718-1803. 1760. 6 st. Raković 1760. 9 st. Ranisavljević 1846. Razumović (Ruzmirović) 1718-1785. Serdar 1785-1941. 1931. 6 st. Starac 1718. Starčević 1846. Stojević (Stojavić) 1757-1803. Sumurđžija 1705. Šarić 1753-X. 1760. 8 st. 1950. 5 st. Šebalj 1753-1785. 1760. 13 st. Šikić 1753-1900. 1760. 2 kć, 9 st. Šimunović 1846-X. 1950. 6 st. Špoljar(ić) (Otočanin) 1781-1799. Teodorić (Tedošić) 1753-1785. Tomašević 1799. Trgovčić 1753. Vičić 1749-X. 1760. 11 st. 1950. 2 kć, 8 st. Vidić 1781-1785. Voćinac 1785-1846. Vojvodić 1718—1757. (V. g. Brestovljanin vojvoda!) Zaničić (Zavišić) 1705-1763. Zdilar (Zdelar) 1757-1803. (V. g. Rajković!) Zelić 1803. Živković 1760-1803.
Noviji doseljenici 1850-1950. Adžić 1890. iz Mihaljevaca. Barac 1900. iz Primorja. Bartolović 1850. zet kod Uzumovića. Berić. Blažičević 1860. Bralić 1922. iz Primorja. Brletić 1930. iz Slunja. Brus 1945. iz Španovice. Budić 1869. iz Bribira. Crnković 1860. iz Crnog Luga. Draksler 1945. iz ŠpanOvice. Đuran 1930. iz Moslavine. Ergović 1932. iz Drškovaca. Fadljević 1925. iz Daranovaca. Galista 1938-1950. iz Lučinaca, ods. u Sesvete. Gašparović 1920. iz Viškovaca. Haupt 1914. iz Srijema. Hudi 1945. iz Španovice. Januš 1938. iz Našica. Kaloper 1884. iz Vrhovaca. Kir(Kiihr) 1890. iz Češke. Klanfar 1860.
492
Knez 1860. iz Primorja. Kosanović 1945. iz Korduna. Kralj 1860. Krmpotić 1850. Kršulj 1890. iz Primorja. Krznarić I I . 1924. iz Brinja. Kučera 1931. iz Lučinaca odn. Madžarske. Marić I I . 1942. iz Stolca u Hercegovini. Markanjević 1949. iz Daranovaca. Martinčić 1850-1950. Maslac 1942. iz Stolca u Hercegovini. Matić 1927. iz Šeovaca. Novaković 1920. iz Dolca odn. Primorja. Njerki 1920. iz Madžarske. Pandžić 1940. iz Pavlovaca. Pekčec 1947. iz Vugrovca kod Zagreba. Pire 1945. iz Španovice. Podobnik 1930. iz Španovice. Rajković 1945. iz španovice. Salopek 1941. iz Vladislava kod St. Petrovog sela. Samardžić 1890. Sedlar. Smojvir 1880. iz Bribira u Primorju. Svetličić 1948. iz Bučja (Pakrac). Šlauf 1925. iz Buka. Štimac 1900. iz Crnoga Luga u Gorskom kotaru. Tomić 1910. iz Požege. Tončić 1945. iz Mrkoplja u Gor. kotaru. Tonković 1875. iz Bribira (Prim.). Troha 1945. iz Španovice. Tus 1870. iz Primorja. Ugrin 1890. iz Primorja. Varelija 1850. Vlasnik 1871. iz CSR. Vlastelić 1920. iz Bribira. Vukelić 1900. iz Like. Vukušić 1908. iz Jablanca zet. Zemanek 1900. iz Slovačke. Brestovac se spominje već 1302., zatim u popisu župa Požeškoga arhidakonata 1335. i 1483. Crkva te župe, posvećena sv. Martinu, stajala je na mjestu, gdje se i danas 1 nalazi župska crkva u Brestovcu. Prema tome, to je staro naselje. Ono se zove Trgovište zbog sajmova koji su se tu držali. Za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici, a iza pada turske vlasti dolazi i nekoliko srpskih pravoslavnih obitelji. Od pra stanovnika održala se do danas samo jedna obitelj, a izumrlo ih je 11, od kojih su neke još nedavno postojale. Tokom XVIII stolj., naselilo je Brestovac storo 80 (osamdeset) novih obitelji, od kojih se do danas održalo samo 13 (trinaest). U prošlih 100 godina došlo je ovamo oko 60 novih obitelji, od kojih danas živi samo polovica. I tako eto ljudi doseljuju, izumiru i odseljuju, kao da se radi o kakvom velikom ev ropskom gradu, a radi se zapravo o malom selu Požeštine i njegovoj 250-godišnjoj prošlosti! 1950. ima 31 ili 5°le potomaka prastanovnika, 178 ili 31°/o potomaka starijih do seljenika, a 374 ili 64°Io novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 20, 1760. 34, 1866. 49, 1950. 161. Broj stan.: 1832. 328, 1866. 345, 1900.665, 1931. 615, 1950. 583. 1760. ima u 10 kuća 10 i više čeljadi, a u 19 kuća ispod 10 st. 1 BB 3. - Bosendorfer, Crtice 131. - DAZ NRA 522 n. 12, 14; 778 n. 2 1 ; 796 n. 8; 1465 n. 20.
493
140. DOLAC
Prastanovnici x-1702 Bilešić 1702-1718. Đurić-Pandur (Pandurović) 1702-1723. Jakobović 1702-X. 1760. 4 st. 1950. 7 st. Knežević 1702-X. 1760. 12 st. 1931. 22 st. 1950. 7 kć, 30 St. Lovrinić (Lavrenić, Lavernić, Lovrić) 1702-1945. 1760. 8 st. Mandić (ili Lukačević) 1702-1705. Mikić (Miketić) 1702-1846. 1760. 13 st. Mlinarović 1702-1705. Pejak(ović) 1702-X. 1760. 4 kć, 21 st. 1931. 34 st. 1950. 9 kć, 39 st. Perković 1702.
Stariji doseljenici 1702-1850. Crnković 1753-X. 1760. 3 kć, 13 st. 1950. 3 kć, 10 st. Čop 1753-X. 1760. 14 st. 1931. 51 st. 1950. 8 kć, 37 st. Erendić (Erentić) 1753-1760. 10 st. Ivančević (Ivanišić) 1753-1763. Jozipović 1786-1846. Kovač 1718. Krpan 1846-X. 1931. 35 st. 1950. 5 kć, 23 st. Mancetić 1803-1846. Marić 1773-1831. Mihaljević 1735-1833. Mrlić 1803. Neđimović-Perković 1784. Plešić 1739-X. 1950. 5 kć, 25 st. Podnar 1753-X. 1760. 2 kć, 22 st. 1950. 8 kć, 44 st. Vinković 1753-X. 1760. 10 st. 1950. 3 kć, 14 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bađovinac 1946-1950. iz Jastrebarskog. Ods. Benčić 1872-1959. iz Kosinja u Lici. Nasi, zet Ferić. Dorić 1935. iz Srednjega sela. Novaković 1890-1956. iz Bribira. Nasi. Ćop. Pavičić 1868. iz Like. Pire 1946. iz Španovice. Podobnik 1945. iz Španovice. Ods. Puljašić (Puljašević) 1935. iz Kuzmice. Radošević 1876. iz Orljavca. Rodić 1935. iz Nurkovaca. Ods. Sajfert 1935. iz Vidovaca. \ a r e l i j a 1890. iz Primorja. Zaj(e)c 1940. iz Kutjeva. Dolac je znamenit po tvrđi, koja je tu postojala u srednjem vijeku; spominje se 1525., a za turskoga je vladanja razorena. Tada u selu žive Hrvati katolici. U turskom poreskom popisu 1545. spominje se u orljavskoj (Orljavac) nahiji na selje Dolac s 10 kuća, od kojih je jedna katolička (knez Biro), a 9 muslimanskih (muslimani domaći i doseljeni) (obitelj Kučinić jest muslimanska).2 Ne zna se, da li 2
494
Ondje 522 n. 14; 555 n. 12. - BVA T. D. n. 243.
je to ovaj brestovački Dolac ili drugi, orljavački D&lac. Svakako je značajno, da u srednjem vijeku selo Dolac nalazi se na području vlastelinstva Brestovac i vlaste linstva Orljavac, pa je zato vjerojatno, da se radi o dva različna sela s jednim imenom. 1950. ima 76 ili 27,5°/o potomaka prastanovnika, 153 ili 55,5°/o potomaka starijih doseljenika, a 46 ili 17°lo novijih doseljenika i njihovih potomaka. Dolac ide u red onih sela Požeštine, kod kojih se starije stanovništvo razmjerno dobro sačuvalo. Broj kuća: 1702. 10, 1730. 6, 1760. 16, 1780. 17, 1866. 17, 1950. 56. Broj stan.: 1760. 127, 1780. 165, 1802. 160, 1832. 142, 1866. 144, 1900. 233, 1931. 279, 1950. 275. 1760. ima u 7 kuća 10 i više čeljadi, a u 9 ispod 10 st.
141. POŽEŠKO ZAVRŠJE
Prastanovnici x-1702 Antolović (Antolić) 1702-1705. 2 kć. Đurić 1702-1705. 2, 3 kć. Pandurović 1702-1705. Rajković 1702. Vojković 1702-1705. Vuković 1702-1705.
Stariji doseljenici 1702-1705. Stipanović 1705.
Noviji doseljenici 1869-1890. Arnold, Čorak, Čordas, Doboši, Lakoš, P a p p .
Najnoviji doseljenici 1890-1950. Brezar 1923. iz Sv. Martina Okića. Cordasso 1890. iz Italije (Udine). Duđuković 1924. iz Like. Grgurić 1910. iz Gorskoga kotara. Poletto 1910. iz Italije. Prevendiar 1923. iz Sv. Martina Okića. Stanišić 1923. iz Sv. Martina Okića. Zdjelar 1921. iz Kestenovca u Lici. Završje je malo, starinsko naselje. Spominje se 1302. H397.3 Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati katolici. Na početku XVIII stolj. - do 1730. - ima tu desetak seljačkih kuća koje su kasnije valjada raseljene, da bi brestovačko vlastelinstvo moglo stvoriti tu za sebe marof ili alodij. I tako je oko 200 godina Završje bilo samo nez natno naselje za vlastelina i njegove poljoprivredne radnike. Posljednji vlastelin Reiner započeo je 1912/3. parcelaciju tj. rasprodaju zemlje seljacima. To su današnji stanovnici Završja. Broj kuća: 1702. 9, 1705. 10, 1950. 18. Broj stan.: 1832. 8, 1900. 51, 1931. 112, 1950. 101. 3
DZ V I I I 38. - DAZ NRA 1513 n. 19.
495
142. NURKOVCI
Prastanovnici x-1702 Birač(ević) (Beračević) 1702-X. 1760. 2 kć, 8 st. 1950. 4 kć, 17 st. Čašić (Čakica) 1702. Gavrić (Garić, Savrić) 1702-1862. 1718. 2 kć. 1760. 7 st. Kopunović (Opunić) 1702-1718. Mihaljević (»Malen sin«) 1702-1705. Modrušan (»Mikolin sin«) 1702-1705. Rodić 1702-X. 1760. 3 kć, 25 st. 1931. 97 st. 1950. 18 kć, 79 st. Sović 1702-1788. 1760. 16 st. Tomašević 1702-X. 1760. 3 kć, 23 st. 1931. 50 st. 1950. 13 kć, 39 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Babić 1753-X. 1760. 8 st. 1950. 8 kć, 21 st. Bokšić 1753-1760. 5 st. Bošnjak(ović) 1702-1705. Božić 1763. Nasi. Sović. Damjanović 1757-1763. Nasi. Štetić. Ilijašević (Ilić) 1718-X. 1760. 9 st. 1931. 28 st. 1950. 11 kć, 27 st. Jakobović (Jakobljević) 1760-1940. 1760. 6 st. 1931. 8 st. Kundakčija 1753. Marčinković 1757-1784. Nasi. Rodić. Milanković 1784-X. 1950. 2 kć, 9 st. Mili sin 1705. Panić 1705. Rorić 1757. Stipić 1784. štajduhar 1757-X. 1760. 8 st. 1950. 3 st. Štetić (Šteta) 1757-X. 1760. 8 st. 1931. 48 st. 1950. 14 kć, 50 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Kapetanović 1920-X. 1950. 6 st. Dos. od Ceraika. Savanović 1890-X. 1950. 4 st. Dos. iz K o r d u n a , kovač. Nurkovci (g. 1697. Nurkovczi, g. 1702. Nurkovchy) su starinsko selo, u kojem su se prastanovnici i stariji doseljenici održali bolje negoli u ikojem drugom selu Pozeštine. Za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici, koji sve do danas ostaju jedini stanovnici sela. Ovdje se rodio nedavno umrli beogradski nadbiskup franjevac O. Ivan Rodić i zagrebački (Sv. Petar) župnik - pisac Mato Ilijašević. 1950. ima 135 ili 53°/o potomaka prastanovnika, 110 ili 43°/o potomaka starijih dose ljenika, a samo 10 ili 4°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Braj kuća: 1702. 11, 1730. 10, 1760. 18, 1780. 19, 1866. 20, 1950. 72. Broj stan.: 1760. 138, 1780. 158, 1802. 211, 1832. 327, 1866. 322, 1900. 284, 1931. 302, 1950. 256. 1760. samo u dvije kuće ima preko 10 st. (11, 16), a u ostalih 16 živi ispod 10 čeljadi.
496
143. DARANOVCI
Prastanovnici x-1702 Andrić 1702-1724. 1702. 2 kć. Ivančević (Ivančić) 1702-1705. 1702. 2 kć, 1705. 4 kć. Jelkić (Đelić?) 1702-1705. Kovačević 1702-X. 1705. 2 kć. 1760. 6 st. 1950. 2 kć, 7 st. Krletić 1702-1718. 1702. 2 kć. Markanjević 1702-X. 1760. 4 kć, 45 st. 1950. 38 kć, 138 st. Matanović 1702-X. 1702. 2 kć. 1760. 2 kć, 12 st. 1950. 4 st. Šimunović (Šimunić) 1702-1803. 1705. 2 kć. 1760. 2 kć, 8 st. Vuković (Vukonić) 1702-1781. 1760. 6 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Abramović 1753-1760. 6 st. Antunić 1781-1940. 1931. 3 st. Arpadžić (Arpadžija, Erpacić) 1722-1930. Ods. u Treiikovo. Babie 1750-X. 1760. 10 st. 1950. 6 kć, 22 st. Barunović 1757-X. 1950. 6 st. Bisćan(in) 1718-X. 1760. 8 st. 1950. 8 st. Getinić 1788-X. 1950. 2 ke, 10 st. Cuntić 1753. Fadljević (Vadljević) 1753-X. 1760. 5 st. 1950. 3 st. Galović 1753-1900. 1760. 3 st. Grbac 1753-1760. 3 st. Grgurić 1753-X. 1760. 5 st. 1931. 20 st. 1950. 6 kć, 12 st. Horvat 1718. Komadan 1784-1940. Ods. u Novo selo. Marčinković 1788-1803. Mihaljević 1753-1785. 1760. 4 st. Mišić 1781. Mlinarić 1753-1785. 1760. 7 st. Mrzljak 1781. Ožbald (Osvald, Osbatović) 1753-1930. 1760. 8 st. Parac 1788. Pintarić 1718-1940. 1760. 2 st. Pulić 1718-X. 1760. 5 st. 1950. 4 st. Šljakić 1757-X. 1950. 2 kć. 11 st. Tomčević 1781-1785. Veljaeić (Veljača) 1781. Vidić 1846-1914.
Noviji doseljenici 1850-1950. Crnković 1945. iz Španovice. Grgić 1916-1953. iz Štitnjaka . 1931. 2 kć, 5 st. Izumro. Janković 1910. iz Brestovca. Klanfar 1910. iz Zap. Hrvatske. Kosac 1948. iz Španovice. Kotorac 1875. iz Pakraca. Kufner 1946. iz Španovice. Oblak 1946. iz Španovice. Pipinić 1918. iz Brestovca. 32 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
497
P o d n a r 1907. iz Brestovca. Šarić 1870-1915. iz Like. Šiser 1949. iz Podr. Slatine. Valešić 1900. iz Baćin-Dola. Daranovci su staro selo. Spominju se 1697., ali se zna, da su u njima za turskoga vladanju živjeli Hrvati katolici. 1950. ima 149 ili 52°lo potomaka prastanovnika, 73 ili 26°Io potomaka starijih dose ljenika, a 64 ili 22°lo novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 10, 1730. 20, 1760. 25, 1780. 29, 1866. 25, 1950. 73. Broj stan.: 1746. 100, 1760. 175, 1780-1802. 225, 1866. 233, 1900. 270, 1931. 316, 1950. 286. 1760. u pet kuća ima 10 i više čeljadi, a u 20 kuća živi ispod 10 st.
144. ZAKORENJE
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici prešli na islam, 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702.: Dianešević, Franić, Ivanović, Jokobović, Radotić, Štefanović, VraneSić. 1702-1705.: Matijević, Ostojić. 1702-1718.: Marković, Petrović. 1702-1723.: Marošević, Martinović. 1705. Bresinović. 1718. Janišević, Jovičić. 1753. Adžić, Čakora, Đurđević, Jennanović, Majstorović. 1757. Rađosavljević. Božić 1729-1862. Gagić 1757-X. 1760. 2 kć, 12 st. 1950. 12 kć, 49 st. Hajdar 1718-1763. 1760. 4 st. Hrvatović (Horvat) 1757-1763. 1760. 8 st. Kovačević 1724-1803. 1760. 5 st. Kukuruzović (Kukuruzević) 1705-X. 1760. 2 kć, 7 st. 1950. 10 kć, 44 st. Kundakčić (Kundaklija) 1718-1763. 1760. 4 st. Lončarević 1749-X. 1760. 2 kć, 21 st. 1950. 3 kć, 6 st. Lučić 1702-1803. 1702. 2 kć. 1760. 9 st. Mandić 1718-X. 1760. 21 st. 1950. 9 kć, 34 st. Marinović 1749. Matanović 1753-X. 1760. 2 kć, 13 st. 1950. 2 kć, 10 st. Mihajlović 1757-1763. Mojsinović 1722-X. 1760. 21 st. 1950. 4 kć, 24 st. Starčević 1718-X. 1760. 2 kć, 38 st. 1950. 8 kć. 25 st. Stojaković 1757-X. 1760. 6 st. 1950. 3 kć, 11 st. Šakić 1846-X. 1950. 5 st. Tadić 1803-X. 1950. 4 kć, 16 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bealić 1935. iz Orljavca. Funtek 1890. iz Zap. Hrvatske. Gagpar 1880.
498
Ljuština 1950. Ods. Nađ 1940. Raguž 1928. iz Hercegovine. Šarić 1900-1950. Selo se spominje 1399., 1455., 1504.4 Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati muslimani, vjerojatno islamizirani katolici. Oni su 1687. napustili selo i otišli u Bosnu. Novi stanovnici, Hrvati katolici i Srbi pravoslavni naselili su selo 1697. ili koju go dinu prije. Većina je od tih najstarijih doseljenika brzo izumrla ili dalje odselila. 1950. ima 224 potomaka starijih doseljenika ili 88°/o. a 30 ili 12°/e novijih doselje nika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 11 1866. 22, 1950. 63. Broj stan.: 1832. 296, 1866. 208, 1900. 231 1931. 272, 1950. 254. 1760. u 6 kuća ima preko 10 čeljadi (12, 14, 15, 21, 21, 26), a u 13 kuća ispod 10 st. 145. GUCANI GORNJI I DONJI
Prastanovnici x-1697. Hrvati katolici za turskoga gospodstva nestali, osim obitelji: Šimić 1702-X. 1760. 3 kć, 32 st. 1950. 12 kć, 50 st. Vučić 1702.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702.: Ilovac, Jantolović, Knežević, Ribar, Sigarić, Timerović, Vukelić
(Vučević).
Andrić 1753-X. 1950. 2 kć, 6 st. Bartolović 1753-1846. 1760. 10 st. Biračević 1718-1760. 2 kć. Dragolović 1760. Đermanović 1753-1862. 4 kć. Đukić 1757-1931. 2 kć, 4 st. Gavrić 1786-1803. Gohović 1753. Gojković 1753-X. 1950. 4 kć, 15 st. Ivanović 1705. Ivković 1753-1862. 1753. 2 kć. Jošić 1803. Jovanović 1702-1757. Jovičić 1705. Jukić (Đukić?) 1753-1862. Kanić 1718. Kovač (ev)ić 1702-X. 1950. 3 kć, 18 st. Kresović 1702-1941. Lapić 1846-1931. 2 kć, 8 st. Miletić 1753-X. 1950. 5 kć, 17 st. Milić 1757-X. 1950. 2 kć, 8 st. Milisavljević 1753-1846. Mitrović (Dmitrović) 1702-1862. Nikolić 1760. Plavsic 1760-1862. Porčić 1803. Radić 1718. * Ondje 1017 n. 45. - Bosendorfer, Crtice 156.
499
Radmilović-Ilovac 1702-X. 1950. 2 kć, 8 st. Romić 1846-1862. Savić 1753-1803. Spaso(je)vić 1753-X. 1950. 3 st. Stanković 1786. Stanović 1753. Stojanović 1757-1760. 2 kć. Teodorović 1757-X. 1950. 3 st. Trifunić 1753-1757. Vicijanović 1718-1724. Vidaković 1724-1757. Vojčić 1757-X. 1931. 16 st. 1950. 2 st. Vučinić 1718. Vučković 1702-1705. Vujaklić (Vujaklija) 1846-1862. Vukadinović 1757-X. 1950. 2 kć, 8 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bajić Ods. Brković 1862. Dragojević 1946. iz Like zet. Kapraljević 1890. iz Ivan-Dola. Kovačević 1949. iz Ivan-Dola zet. Kovačić. Lončarević 1930. iz Oblakovca. Relić 1880. Starčević 1890. iz Zakorenja. 1950. 4 kć, 10 st. Vladimir, nasi. Bajića. 1956. izumro. Žilić 1949. iz Ovčareva kod Travnika. Gučani, podijeljeni u Gornje i Donje, jesu starinsko selo. U srednjem vijeku i za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici. Potkraj turske vlasti oni su teško stra dali, tako da su tursku državu preživjele samo dvije obitelji. To je razlog, te su iza oslobođenja Slavonije od Turaka selo naselili pravoslavni Srbi, koji sve do danas čine većinu sela. 1950. ima 50 ili 2 7 % potomaka prastanovnika, 50 ili 27%> potomaka starijih dose ljenika, a 84 ili 46°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 14, 1866. 24, 1950. 47. Broj stan.: 1832. 289, 1866. 264, 1900. 293, 1931. 309, 1950. 184.
146. BOLOMACE
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici - islamizirani, 1687. odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702. Relić (Herić). 1702-1705.: Ivanović, Ivičić (Jovičič), Majstor, Petrovi ć 2 kć. 1785.: Lukić, Stanisavljević, Vasić. 1849.: Buzdumović, Milosevic, Stanković. Lazić 1785-1849.
500
Mihaljević (Mihajlović) 1785-1849. Milosavljević 1785-X. 1931. 11 st. 1950. 8 st. Sljepanović (Stipanović, Stevanović) 1785-X. 1931. 31 st. 1950. 2 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Ćurčić ođs. Jelinčić 1957. iz Baćin-Dola. Musić ods. Tomić 1956. iz Ivan-Dola. Bolomaee (Bulomače) jesu staro hrvatsko selo, za turskoga vladanja 1687. Hrvati muslimani otišli su u Bosnu, pa su prazno selo naselili Srbi. 1950. ima 10 potomaka starijih doseljenika, a 9 novijih doseljenika. Broj kuća: 1702. 4, 1849. 10, 1950. 4. Broj stan.: 1849. 91, 1866. 76, 1900. 71, 1931. 65, 1950. 19.
islamizirano.
147. BUSNOVI
Stariji doseljenici 1722-1850. Begović 1722-1724. Blagojević 1760-X. 1950. 4 st. Jovanović 1760-1846. Jozić 1846-X. 1950. 3 kć, 19 st. Kostadinović 1760-X. 1760. 2 kć, 1950. 2 st. Ljubičić (Ljubić) 1760-X. 1950. 3 st. Obradović 1760-X. 1950. 3 kć, 9 st. Pavić 1760-X. 1760. 8 kć, 75 st. 1950. 13 kć, 49 st. Rađanović (Radonić) 1760-X. 1950. 4 kć, 13 st. Radosavljević 1760-X. 1950. 2 kć, 6 st. Relić 1760-X. 1950. 2 kć, 10 st. Spasojević 1760-1931. 10 st. Tomić 1760-1931. 7 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bosanac 1890. Gaćešić 1931. Grgić 1910. iz Ivan-Dola. Kerner 1890. mlinar. Mlađan 1940. Simeunović 1931. Tomašević 1910. iz Nurkovaca. u ,^_
Busnovi su za Turaka izumrlo selo. 1702. jesu međaš nekim selima, ali nisu naselje. 1730. nalaze se ovdje 2 hrvatske i nekoliko srpskih kuća, ali koje su to, ne znamo. Najstariji popis stanovnika potječe iz 1760. Tada živi u selu jedini hrvatski rod Pavića, u 8 kuća 75 st. (u pojedinim kućama po 4, 8, 9, 10, 12, 14 st.), dok su Srbi nastanjeni u 10 kuća. 1950. ima 115 ili 73°lo potomaka starijih doseljenika, a 43 ili 27°/* novijih dose ljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1760. 18, 1866. 18, 1950. 41. Broj stan.: 1832. 158, 1866. 152, 1900. 200, 1931. 233, 1950. 158.
501
148. rVAN-DOL
Prastanovnici x-1702 1702.: Borisavljević, Dragašević, Ostojić, Radesilović, Šestić, Todorović, Vinković. 1702-1705.: Bogo(je)vić, Radmanović, Radonić, Srđanović, Šimunović. 1702-1718.: Marković 3 kć, Zec (Zejić, Zečević). 1702-1724.: Lukačević, Majdanović (Majdanac). Kapral(jević) 1702-X. 1760. 6 st., 1931. 3 st. 1950. 1 st. Mičić (Mišić, MihiĆ) 1702-1786. 1760. 8 st. Sremac (Srimčević, Sremčević) 1702-X. 1760. 8 st. 1950. 2 kć, 13 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Babić 1753-1760. 4 st. Bojanić 1846-X. 1950. 5 kć, 26 st. Bosanac (Bošnjak) 1702-1757. Brdarić 1718. Cvenčić 1753. Đurić 1760-1786. 1760. 4 st. Grgić 1746-X. 1760. 12 st. 1950. 6 kć, 24 st. Ivanović 1757-1931. 1760. 2 kć, 11 st. 1931. 29 st. Nasi. Bojanić. Kovačević 1722-X. 1760. 2 kć, 14 st. 1950. 7 kć, 26 st. Lagundžija (Bošnjak) 1702. Loncarević 1705—1723. Marin(ov)ić 1753-1862. 1760. 2 kć, 10 st. Martinović 1757. Matošević 1757-1786. Nikolić 1803-X. 1950. 9 kć, 34 st. Pavić 1750-1931. 5 st. Pustajić 1753-X. 1760. 2 kć, 13 st. 1950. 3 kć, 17 st. Ta(j)dić 1760-X. 1760. 8 st. 1950. 4 kć, 19 st. Tajdanović 1753-1786. 1760. 2 st. Tomić 1753-X. 1760. 10 st. 1950. 15 kć, 81 st. Vračarić 1753-1786.
Noviji doseljenici 1850-1950. Klajn 1897. zet. Ringl 1897. zet. Starčević 1940. iz Zakorenja zet. Valešić 1958. iz Baćin-Đola. Ivan-Dol se spominje 1422., 1428., 1454., I486.* Za turskoga vladanja žive ovdje Hrvati katolici i muslimani. Muslimani su 1687. odselili u Bosnu, a katolici su doduše preživjeli tursku vlast i teške nevolje posljednjega rata protiv Turske, ali su i veoma oslabili, pa su mnoge njihove obitelji iza oslobođenja Slavonije izumrle i nestale. Od prastanovnika samo se jedna obitelj održala do danas, a dvije do sredine XVIII stolj. 1950. ima 13 ili 5°lo potomaka prastanovnika, 227 ili 88°lo potomaka starijih do seljenika te 18 ili 7°lo novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 18, 1.730. 12, 1760. 18. 1780. 15, 1866. 16. 1950. 56. Broj stan.: 1746. 70, 1760. 111, 1780. 147, 1802. 136, 1832. 166, 1866. 141, 1900. 248. 1931. 275, 1950. 258. 1760. u dvije kuće ima 10 i više čeljadi, a u 16 ispod 10 st. 5
502
Ondje 140. - DAZ NRA 555 n. 12.
149. OBLAKOVAC
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici, 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702. Bogojević, Dejaković. 1702-1705.: Božić, Radonić, Stojčević (Stojeković). 1702-1785. Vuković. Stojanović 1702-X. 1950. 4 kć, 19 st. 1705. Ilić, Pejanović. 1785.: Bogđanić -1862., Blagojević -1862., Obradović, Pavlović. Čatlaić 1785-X. 1950. 8 kć, 28 st. Kuzmanović 1785-X. 1950. 7 kć, 32 st. Milivojević 1785-X. 1950. 11 kć, 35 st. Mitrović 1846-X. 1950. 2 kć, 11 st. Radojčić 1846-1862. Starčević 1846-X. 1950. 3 kć, 13 st. Oblakovac je sigurno staro selo, iako nema o njemu iz srednjega vijeka sačuvanih povijesnih podataka. Prastanovnici Hrvati katolici vjerojatno su prešli na islam i tako se održali u selu za turskoga vladanja. S padom turske vlasti ti islamizirani Hrvati odlaze u Bosnu. Na njihovo mjesto sele ovamo oko 1697. pravoslavni Srbi i ostaju do danas jedini stanovnici sela. 1950. ima 100°lo potomaka starijih doseljenika. Novijih doseljenika nema. Broj kuća: 1702. 7, 1866. U, 1950. 34. Broj stan.: 1866. 106, 1900. 134, 1931. 157, 1950. 138.
150. JAGUPLIJE
Prastanovnici x-1702. Berić (Knežević) 1702-X. 1760. 9 st. 1931. 13 st. 1950. 2 kć, 4 st. Filipović 1702-1785. 1760. 7 st. Lončar(ević) 1702-X. 1705. 2 kć, 8 st. 1950. 2 kć. 9 st. Petrović (Pejaković) 1702-1720. Radan (ov)ić 1702-X. 1760. 10 st. 1950. 3 kć, 16 st. Zastavnik 1702-X. 1760. 2 st. 1950. 2 kć, 6 st.
Stariji doseljenici 1702-1850. Aleksić 1755-1764. 2 kć, 20 st. Amidžić 1846. Andrević 1720. Baričević 1764. Benić 1756-1848. Bojić 1784-X. 1950. 3 st. Bošnjak (Bosanac) 1702-1724. 3 kć. Budžaković 1760. 9 st. Bulajić 1784. Buzadžić 1718-1871. 1760. 8 st. Delić 1750-1785. 1760. 4 st.
503
Đurić 1755-X. 1760. 5 st. 1950. 2 kć, 5 st. CrflOGSlC X i 8 4
Grgić 1750-X. 1760. 5 kć, 33 st. Horvat(ović) (Horvačić, Croata) 1718-1724. Ivanović 1836-X. 1950. 6 kć, 16 st. Janjić 1720-X. 1760. 2 kć, 11 st. 1950. 3 kć, 13 st. Katić 1750-1940. 1760. 12 st. Kovač (ević) 1718-1803. 1760. 8 st. Letić 1849-X. 1950. 4 st. Lovrić 1760-1803. 1760. 5 st. Mar(č)ičević 1750-X. 1760. 12 st. 1950. 5 kć, 21 st. Martinović 1720. 3 kć. Matoković 1812-X. 1950. 5 kć, 16 st. Meančiković 1750. Mijatović (Mihatović) 1755-X. 1760. 10 st. 1950. 2 kć, 11 st. Mijoljević (Miholjević) 1718. Posavčić 1720. Sabol(ović) 1718-1813. 1780. 8 st. Stipanović 1831-1873. Stojaković 1750-X. 1760. 2 kć, 17 st. 1950. 5 kć, 16 st. Šimić 1755-1760. 2 st. Šimunović 1718-1720. Tomašević 1750-1940. 1760. 2 kć, 17 st. 1931. 5 st. Tomić 1720-1785. 1760. 10 st. Tomšić 1760. 8 st. Valentić 1720. Vido(je)vić (Vidaković) 1720-1785. 1760. 5 st. Voćinac (Vučinac) 1718-1803. 1760. 13 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Andrić 1913. iz Štitnjaka. Bajt 1943. iz Španovice. Borbaš 1918. iz Sigeta u Madžarskoj. Faradi 1922. iz Tornja kod Pakraca. Finek 1902. iz Daruvarskog Brestovca. Franjić 1935. iz Drage. Galgan 1897. iz Madžarske (Szolos, Tatatovaros). Grgurić 1942. iz Španovice. Hajsler 1898. iz Ugaraka. Hoffmann 1862. Jelić 1850. iz Like. Kačer 1923. iz Skenderovaca. Klarić 1921. iz Skenderovaca. Rosac 1918. iz Španovice. Košić 1890. iz Crikvenice. Kotorac 1860. Krizmanić 1904. iz Španovice. Krpan 1912. iz Dolca. Marcelja 1911. iz Primorja. Matić 1850. iz Like. Mihelčić 1918. iz Španovice. Mužević 1904. iz Žrnovnice (Sv. Juraj, Primorje). Nerada 1911. iz Seletnice u Češkoj. Peček 1923. iz Lipika. Petrinić 1903. iz Like. Pok 1913. iz Jakšića odn. Madžarske. Sigeti 1891. iz Siget-vara u Madžarskoj.
504
Jaguplije (Jakuplije) su staro selo, ali u dokumentima spominje se tek 1697. Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati katolici i muslimani. Muslimani su 1687. napustili selo i preselili u Bosnu, a katolici su preživjeli tursku vlast i održali se do danas. 1950. ima 35 ili 9°lo potomaka prastanovnika, 138 ili 38ć/o potomaka starijih dose ljenika, a 192 ili 53°fo novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 8, 1730. 25, 1760. 34, 1780. 32, 1866. 27, 1950. 100. Broj stan.: 1746. 176, 1760. 243, 1780. 255, 1802. 282, 1866. 247, 1900. 290, 1931. 353, 1950. 365. 1760. u 7 kuća ima po 10 i više čeljadi, a u 27 kuća ispod 10 st
151. SKENDEROVCI
Stariji doseljenici 1697-1850. Berić 1849-X. 1950. 2 kć, 6 st. Blažević 1755-1762. 1760. 5 st. Bo(j)ić 1702-X. 1760. 3 kć, 23 st. 1950. 4 kć, 15 st. Dos. iz Bosne. Bosanac (Bošnjaković) 1722-X. 1760. 2 kć, 16 st. 1950. 3 st. Bošnjak 1785. Bulajić 1751-1869. 1760. 14 st. Čačić 1756. Dražić (Dragosavljević) 1702-X. 1760. 3 kć, 18 st. 1950. 4 kć, 12 st. Gaćelić 1718-X. 1760. 2 kć, 19 st. 1950. 5 st. Grgić 1718-1756. Ivanović (Ivanković) 1720-X. 1950. 5 st. Jugović 1839-1875. Juić 1705. Juretić 1849. Katić 1755. Kovač 1760. 3 st. Kovačević 1823-1880. Lovrenčić 1723. Lučić 1723. Manđić 1720-X. 1950. 2 kć, 9 st. Marinović 1760-1764. 3 st. Martinović 1718-1720. Mihić 1702-1720. Milašinović 1702. Omaneić 1723. Ostojić 1751-X. 1760. 8 st. 1950. 2 st. Pipalović 1803-1880. Podnar 1849. Radanović 1751. Seker(ović) 1723-1803. 1760. 7 st. Smilarić 1718. Spajić (Spaja) 1722-1755. StaniSić 1720. Starčcvić 1756. Stojaković 1702-1862. 1760. 2 kć, 13 st. Skolić 1756. Terzić 1849.
505
Noviji doseljenici 1850-1950. Blašković 1860. iz Čabra. Brnčić 1896. iz Dervišage. Davidović 1946. iz Busnova. Domjan 1913. iz Jaguplija. Đidić 1923. iz Hercegovine (Čapljina). Faradi 1928. iz Goveđeg Polja. Gagić 1959. iz Drežnika. Grgurić 1943. iz Španovice. Hlebec 1956. iz Lučinaca. Jelić 1860. Jerčinović 1880. Kačer 1860. Kiselka 1933. iz Jakšića. Klarić 1860. Kosac 1943. iz Španovice. Kosier 1946. iz Kosijera u Lici. Mirosavljević (Miroslavić) 1887. iz Pož. Brestovca. Parac 1860. Pavić 1919. iz Busnova. Pejić 1938. iz Ugaraka. Petrović 1920. iz Cernika. Podobnik 1939. iz Jaguplija. Protić 1946. iz Šnjegavića. RadojČić 1890. iz Lipe. Relić 1939. iz Jakovaca. Srok 1860. iz Kastva. Steković 1945. iz Sanskoga Mosta. Šimunek 1910. iz Jaguplija odn. iz Seletnice u Češkoj. Vuković 1920. iz Cernika. Kraj oko današnjih Skenderovaca zvao se u srednjem vijeku Pribinje. Tu se spo minje župa i župska crkva sv. Martina, različna od Brestovca, g. 1332. i 1335.6 Za turskoga vladanja selo je ostalo pusto, bez stanovnika. Istom 1697., nakon oslobo đenja od Turaka, doselili su ovamo Hrvati katolici iz Bosne. Od tih najstarijih doseljenika održale su se do danas dvije obitelji, a druge su izumrle. Tokom pos ljednjih 250 godina došao je u ovo selo velik broj obitelji iz ražlićnih strana, ali je veći broj brzo izumro i nestao. 1950 ima 60 ili 25°lo potomaka starijih doseljenika, a 182 ili 75°/o novijih dose ljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 6, 1730. 12, 1746. 25, 1760.20, 1780. 15, 1866. 17, 1950. 53. Broj stan.: 1746. 160, 1760. 139, 1780. 129, 1802. 140, 1832. 147, 1866. 122, 1900. 271, 1931. 266, 1950. 242. 1760. ima u 5 kuća 10 i više čeljadi, a u ostalih 15 manje od 10 st.
152. VILIĆ-SELO
Prastanovnici x-1702 Čončarević (Čančarević, Džančarević) 1702-1784, 1760. 2 kć, 14 Bt. Franić I. 1702-1718. Kulundžić 1702-1718. Orišković (Orešković, Rišković) 1702-X. 1760. 2 kć, 23 st. 1950. 3 kć, 19 si. Tomi(čevi)ć 1702-1877. 1760. 14 st. 6
506
BB 3.
Stariji doseljenici 1702-1850. Abramović 1803-1849. Bartolović 1749-1785. 1760. 6 st. Basmančić 1705. Blažević (Lebanović) 1718-X. 1760. 2 kć, 23 st. 1950. 11 k ć , 57 st. Bosanac 1702-1785. 1760. 11 st. Bošnjak 1702-X. 1760. 7 st. 1931. 6 st. 1950. 2 st. Đebrić 1755-X. 1760. 8 st. 1950. 8 kć, 31 st. Franić II. 1849. Grgić 1755-1803. 1760. 3 kć, 16 st. Hoffmann 1848. trgovac. Ilić 1784-X. 1950. 4 st. Janković-Mrkić (Meršić) 1702-1785. Jevrić 1762-1764. Jovanović 1837-1862. Kitonić (Kitanić) 1749-1760. 4 kć, 43 st. Korunšević 1705. Lončar(ević) 1720-1757. Lukić 1720-1785. 1760. 2 kć, 17 st. Malinić 1718-X. 1950. 3 kć, 4 st. Markić 1718. Matković 1718. Matvić 1718. Milaković 1760. 9 st. Mojsinović 1849. Nikolašević 1755-X. 1950. 4 st. Nikolić 1756. 2 kć. Obrađović 1755. Petrović 1745-X. 1950. 5 kć, 23 st. Pezić 1755. Plavsic 1720. Posavac 1718. 2 kć. Rasnančić 1705. Stoj(akov)ić (Stojčević) 1755-X. 1950. 5 kć, 23 st. Vranić 1720. Vretković 1705. Vuković 1784.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bidlo 1887. iz Pečuha u Madžarskoj. Bogović 1914. Ods. u Požegu. Boričevac (BariČevac) 1870-X. 1950. 4 kć, 13 st. Bubanj ods. u Požegu. Delić 1925. iz Rasne. Hlavaček (Hlafka) 1850. mlinar. Jurković 1945. iz Španovice. Kićen 1946. iz Nove Kapele. Klarić 1860-X. 1950. 4 kć, 20 st. Klobučar 1945. iz Španovice. Kovačcvić 1930. iz Ivan-Dola. Ods. Les 1945. iz Španovice. Manojlović 1920. iz Veljunske Gline kod Slunja. Oklopdžija 1945. iz Koprivne. Samardžić 1945.
507
Ušurić 1927. iz Doljanovaca. Vlasnik 1892. iz Trojeglave kod Daruvara. Zbinjovski 1945. iz Kamenske. Zec 1945. iz Cernika. Vilić-selo ili Vilica selo jest staro selo, iako nema o njemu sačuvanih podataka iz srednjega vijeka. Ono se je nekada i drugačije zvalo. Današnje ime potječe od turskoga spahije ili vlastelina Vilica. Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati katolici, a nakon oslobođenja od Turaka doselilo je i nekoliko srpskih obitelji. Te su najstarije doseljene obitelji ubrzo izumrle, pa su kasnije na njihovo mjesto došle nove srpske obitelji 1950. ima 19 ili 7°fo potomaka prastanovnika, 148 ili 55°/o potomaka starijih do seljenika i 103 ili 38°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. U, 1760. 26, 1803. 22, 1848. 21, 1866. 22, 1950. 68. Broj stan.: 1866. 180, 1900. 278, 1931. 293, 1950. 270. 1760. u 6 kuća ima 10-14 st., u 15 kuća ispod 10 st.
153. BORICEVCI
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici, 1687. odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Andrijević (Andrić)-Bošnjak 1702-1760. 16 st. Antunović 1724. Augustinović 1750-1785. 1760. 6 st. Balukčić 1702-1720. Bartolović (Barić)-Bošnjak 1702-1720. Blažević 1744-X. 1760. 14 st. 1950. 12 kć, 39 st. Bosančić 1723. Čeber 1755. Dragojlović 1702-1705. Franić 1723-1724. Grgić 1760. 5 st. Jakobović 1760-1785. 1760. 4 st. Jozipović (Jozepović) 1750-1757. Jurić 1750-1784. Jurišić 1725-1880. 1760. 11 st. Kovač 1751-1785. 1760. 7 st. Kreičar 1760. 5 st. Lončarević 1755-X. 1760. 3 st. 1950. 14 kć, 53 st. Majstorović-Bošnjak 1705-1785. 1720. 2 kć. 1760. 2 kć, 22 st. Marijanović (Marijančević) 1723-X. 1760. 11 st. 1950. 5 kć, 18 st. Marinović 1784. Matanović 1840-1880. Matrenić 1718. Mihalović-Bošnjak 1702. Pavlović-Bošnjak 1702-1705. Rončević 1834-X. 1950. 2 kć, 8 st. Skenderlija (Skenderlić) 1755-1760. 11 st. Stipanović (Stepanov, Stifinić) 1718-1862. Tadić 1849.
508
Tepić 1722-X. 1760. 7 st. 1950, 8 st. Tomić (Tomičević) 1720-1785. 1760. 6 st. Vranić 1720. 2 fcć. Žepčanin 1702-1723.
Noviji doseljenici 1850-1950. Grgić 1918. iz Jaguplija. Kotorac 1915. iz Đraganovca. Maćešić 1929. iz Čatrnje (Karlovac). Marčetić 1940. iz Jaguplija. O BoriČevcima u srednjem vijeku nem.a povijesnih podataka. Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati katolici, koji su prešli na islam, i zato 1687., nakon pada tur ske vlasti, preselili u Bosnu. Odanle su u napušteno selo došli Hrvati katolici. 1950. ima 126 ili 84°lo potomaka starijih doseljenika, a 21 ili 16°/o novijih do seljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 8, 1730. 6, 1746. 14, 1760. 15, 1780. 9, 1866. 9, 1950. 39. Broj stan.: 1746. 85, 1760. 122, 1802. 101, 1866. 75, 1900.92, 1931. 149, 1950. 147. 1760. u 5 kuća preko 10 st., a u 10 kuća ispod 10 čeljadi
154. ŽIGEROVCI
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici, 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Babić 1702-1705. Bosanac 1702-1762. 1702. 8 kć. Grubešić 1755-1762. Malešević (Malosević) 1755-1849. Matić (Matičević) 1849-1862. Savić 1849-1862. Vasiljević 1755-1862. Vukmanović 1849-1862. 1702.: Termuntić, Vuković. 1705.: Majstor, Majstorović. 1755.: Kojić, Kostadinović, Milanković, Nikolić, Petrović, Radojčić, Ristivojević.
Noviji doseljenici 1850-1950. Duduković 1920. iz Točka kod Slunja. Končalović 1920. iz Barilovića kod Karlovca. Kramarenko 1945. iz Njemačke. Martinović 1920. iz Kupljenskoga kod Vojnića. Milosevic 1944. iz Gradine kod Jasenovca. Mlađan 1935. iz Bandina sela kođi Veljuna. Novaković 1923. iz Veljunske Gline kođ Slunja. Popović 1920. iz Šljivnjaka kođ Veljuna.
509
Za turskoga vladanja živjeli su u Žigerovcima Hrvati muslimani, koji su 1687. odselili u Bosnu. Odanle su došli ovamo pravoslavni Srbi, ali su brzo izumrli i nes tali. Na njihovo mjesto tokom XVIII stolj. i u prvoj pol. XIX stolj. dolazili su novi Srbi, ali su i ti nestali, tako da od starijih doseljenika nema danas nikoga. Sadašnji stanovnici u Žigerovcima jesu samo noviji doseljenici. Broj kuća: 1702. 10, 1849. 5, 1866. 3, 1950. 16. Broj stan.: 1849. 23, 1866. 13, 1900. 40, 1931. 105, 1950. 44.
155. P02ESKI PAVLOVCI
Prastanovnici x-1702. Bačić 1702-X. 1760. 5 kć, 31 st. 1931. 2 kć, 9 st. 1950. 3 st. Ivičić 1702-1720. 2 kć. Kosović (Kosojević) 1702-1762. 1760. 2 kć, 18 st. Kožović (Kožulović, Kožojević, Kožarić) 1702-X. 1760. 2 kć, 18 st. 1950. 1 st. Kulaš (Kolaš, Bosanac) 1702-1705. Marinović (Pandža) 1702-1785. 1760. 8 st. Mikić (Milčić, Milić) 1702-1760. 9 st. Orešković (Rišković) 1702-1720. 2 kć. Pančić (Pandžić, Pandžija) 1702-X. 1760. 12 st. 1950. 11 kć, 35 st. Satinović 1702-X. 1760. 3 kć. 17 st. 1950. 8 st. Stokić 1702-1757. Tomašević 1702-1724. Zivković 1702-1724.
Stariji doseljenici 1782-1850. Bošnjak 1720-1750. Božić 1720. 2 kć. Franjić 1756-1850. Gomelić (Gomedić, Gamlić) 1755-1785. 1760. 5 st. Jakohović 1755-1785. 1760. 4 st. Janković 1720. Jelenac 1720. Jurković 1720. Katić 1723. Kešić 1724-1940. 1760. 18 st. Kozerković 1756. Lakušević 1720. Matačić 1810-X. 1950. 5 kć, 17 st. Matić 1718-1720. Matoković 1849. Matošević 1746-X. 1760. 18 st. 1950. 4 kć, 16 st. Paurović 1760-1784. 1760. 4 st. Pejčić (Peić) 1755-1785, 1760. 4 st. Relić 1720-1931. 1760. 6 st. 1931. 2 st. Sinković 1705. Slako 1705. Starčević 1705-1720. 2 kć. Tadijanović (Tajdan) 1718-X. 1760. 6 st. 1950. 2 kć, 6 st. Vidaković 1756-1784. 1760. 7 st. Vinković 1822-X 1950. 2 kć 6 st. Vukmanović 1720. Zabrdac 1718-1786. 1760. 7 st.
510
Noviji doseljenici 1850-1950. Babić 1927 iz Srednjeg Lipovca kod Nove Kapelo Blažević 1910. iz Vilić-sela. Doslić 1890. iz Banićevca. Džogolović 1935. iz Aleksandrovca kod Požege. Erjavac 1945. iz Španovice. lvanović 1946. iz Ivan-Dola. Jakić 1906. iz Opatovca kod Cernika. Knežević 1904. iz Dolca kod Požege. Kovačević 1902. iz Ivan-dola. Kotorac 1881. iz P r e k o p a k r e kod Pakraca. Kurelja 1895. iz Zagorja kod Krapine. Majer 1901. iz Čađavice. Mandić 1940. iz Zakorenja. Pavić 1940. Ods. Peternel 1946. iz Španovice. Pezić 1930. iz Banja Luke. Razl 1880. iz Sirca kod Daruvara. Svoboda 1928. iz Kaptola odn. Češke. Tadić 1935. iz Ivan-dola. Tješinski 1930. iz Sređana k o d Pakraca. Tomić 1880. iz Daranovca. Valešić 1930. iz Banićevca kod Cernika. Zverina 1921. iz Trojeglave. Pavlovci se spominju 1455. pod imenom »Veliki Dol«.7 To je staro naselje, što svje doče i ruševine stare crkve, koje su se tu vidjele još 1702. Za turskoga su vladanja ovdje živjeli Hrvati katolici. 1950. ima 56 ili 23°/o potomaka prastanovnika, 45 ili 18°Io potomaka starijih dose ljenika i 145 ili 59°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 12, 1730. 10, 1746. 25, 1760. 25, 1780. 25, 1866. 21, 1950. 69. Broj stan.: 1746. 188, 1760. 190, 1780. 208, 1802. 173, 1832, 189, 1866. 161, 1900. 210, 1931. 227, 1950. 249. 1760. u 6 kuća ima 10 i više st., u 19 kuća ispod 10 čeljadi.
156. DEŽEVCI
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici, 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702.: Dobrovojević, Hranisilović, Lukačević. 1720.: Horvaćanin, Petrović, Radinović, Staniković, Stanisavljević, Žabić. 1755.: Bosanac, Mađarević, Milevuković, Plavsic. Bakračević (Bakrač) 1755-1803. Cvetković (Cvetić) 1720-1842. Cvijić 1755-1942. Danilović 1784-1803. 7
DAZ NRA 1017 n. 45.
511
Franić 1702-X. 1760. 7 st. 1950. 6 kć, 20 st. Grgurević 1756-1848. Ivanović 1720-X. 1950. 6 kć, 25 st. Janošević 1803. Joziković 1848. Kovač 1702-1756. Lazić 1764. Lončarević 1702-1720. Marinović 1722-1785. 1760. 2 kć, 22 st. Markanović (Markanjević) 1784-1940. 1931. 5 st. Marković 1702-1720. Mihaljević 1796-1877. Miklešević 1755-1848. 1760. 11 st. Milanović 1702-1705. Milašinović 1785-1942. Milojević 1755-1785. Mitrović 1803. Nikolić 1755-1803. Predragović 1755-X. 1931. 5 kć, 21 st. 1950. 1 st. Radojčić 1702-1720. Radosavljević 1702-1755. Savić 1755-X. 1950. 2 kć, 7 st. Serunarević 1755-1848. Stimalović 1760. 5 st. Stipanović 1720-1848. Stojaković 1718-1720. 2 kć. Stojanović 1720-1755. Stuparević 1755-1785. Šimić 1718-1720. T(e)odorović 1756-1931. 2 st. Tomić 1755-X. 1760. 18 st. 1950. 2 st. Vranić (Franić?) 1720-1764. Vukadinović 1718-1720. 2 kć. Zabrdac 1755-1764. Zeba 1755-1910. Žironar(ović) 1756-1803.
Noviji doseljenici 1850-1950. Aleksić 1946. iz Pož. Milanovca. Arpadžić 1920. iz Đaranovaca zet. Forster 1930. Ods. Hell 1911. iz Češke. Klanfar 1860. iz Primorja. Klarić 1860. Koščić 1860. Kovače vić 1930. iz Ivan-Dola zet. K r p a n 1922. iz Dolca. Lokner iz Gorskog kotara. Ods. Malovec 1930. iz Buka. Martinović 1888. Orišković 1946. iz Like. Ods. Pašalić 1920. od Koprivne. Pilski 1948. iz Mikleuša. Plesa 1939. iz Ramljana u Lici. Prpić 1922. iz Drivenika u Primorju. Rabić 1943. iz Zvečeva.
512
Rajčan 1915. iz Srijema. Samarđžić 1900. iz Primorja. Šarić 1949. Ods. Štaub 1890. iz Garešnice. Ods. Vuletić 1921. iz Perjasice. Weichinger 1900. Ods. Weiss 1892. Deževci se spominju u dokumentima srednjega vijeka 1443., 1500. i 1506.8 Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati muslimani, koji su nakon pada turske vlasti preselili u Bosnu. U prazno selo došli su Hrvati katolici i Srbi. Ti su najstariji dose ljenici ponajviše izumrli i nestali, pa su ih kasnije nadoknadili novi hrvatski i srpski doseljenici. 1950. ima u Deževcima 54 ili 30°/o potomaka starijih doseljenika i 123 ili 70°/$ novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 9, 1760. 23, 1849. 23, 1866. 29, 1950. 44. Broj stan.: 1849. 166, 1866. 157, 1900. 211, 1931. 249, 1950. 177. 1760. u 3 kuće ima 10 i više čeljadi, a u 4 kuće ispod 10 st.
157.
RASNA
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici, 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702.: Bosanac, Đurković, Sabol, Sajković, Valagia. 1702-1705.: Mhković 2 kć, Sanković (Sančeta). 1755.: Milosevic, Vuković. 1755-1762.: Diaković, Petrović. 1762.: Gavran. 1849: Ivičić, Krajnović, Popović, Protić. Delić 1849-X. 1950. 17 kć, Jurišić 1755-X 1950. 2 kć, Ostojić 1762-1849. Savković (Savičić) 1755-X. Tarbuk 1755-X. 1950. 3 st. Uzelac 1849-X. 1950. 3 kć,
58 st. 8 st. 1950. 5 kć, 21 st. 16 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Božić 1938. iz Koprivne. Dragičević 1939. iz Podsreća. Gazibarić 1880. iz Cerničkih Golobrdaca. Jerčić 1870. Kostadinović 1941. iz Podsreća. Pirović 1941. iz Čečavca. Predragović 1885. iz Deževaca. Štefanović 1885. iz Šnjegavića. Timarac 1875. iz Šnjegavića. Vajhinger 1883. iz Zvečeva mlinar. 8
Bosendorfer, Crtice 134.
33 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
513
I Rasna je staro selo. Pod imenom Hrast spominje se 1422., 1428., 1454. Ovdje su za turskoga vladanja stanovali Hrvati, koji su prešli na islam, pa su zato nakon pada turske vlasti preselili u Bosnu. Pusto su selo naselili pravoslavni Srbi, ali su brzo izumrli i nestali, pa su na njihovo mjesto došli drugi Srbi. 1950. ima 106 ili 65°lo potomaka starijih doseljenika i 57 ili 35°/o novijih dose ljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 9, 1762. 17, 1849. 12, 1866. 13, 1950. 42. Broj stan.: 1849. 116, 1866. 127, 1900. 166, 1931. 207, 1950. 163.
158. POŽEŠKI VUČJAK Prastanovnici x—1687. Islamizirani Hrvati katolici, 1687. preselili u Bosnu
Stariji doseljenici 1697-1846. 1702: Bošnjak (Bosanac) -1705, 3 kć, Božić, Čukal, Ilić, Jelančić, Jović, Katić, Kazimir(ović), RadiŠinović (Radiseljević), Radlonić, Timarac (Timarić), Tučo -1705. Uminović, Vidaković —1705, Velimirović (Velemirović), Vukađinović, Vukaslević. U istoj g. 1702., a drugom popisu zapisane su uz neke već spomenute još i ove obitelji: Ćosić, Miličević, Plenadić, Stojanović, Vukmerović, Carević 1702-X. 1950. 4 kć, 16 st. Nov(a)ković 1702-X. 1846- 4 kć, 1950. 5 st. Starčević 1702-X. 1702. 2 kć, 1950. 11 kć, 50 st.
Noviji doseljenici 1846-1950. U zaselku Požeški Vučjak i Andžić: 1846.: Pejanić, Rađojević, Vukomanović. Andrić. Bjelić 1846-X. 1950. 4 kć, 24 st. Bradonić 1846-X. 1846. 16 kć. 1950. 2 kć, 12 st. Delić. Đulić 1846-X. 1846. 2 kć. 1950. 9 kć, 55 st. Kosijer. Milosevic 1846-1862. Mladinovac (Mlađenovac) 1862. Ods. Musić. Pirović. Radovanović. Sikirica Šimić 1846-X. 1846. 2 kć. 1950. 7 kć, 25 st. Timović. Vučković. Zivković. U zaselku Požeški Eminovci (Jeminovci): OICICOVICB
Kuliš 1746-X. 1746. 3 kć. 1950. 8 kć, 32 st. Mijatović 1846-X. 1950. 9 kć, 43 st.
514
Skorupan. Stojinić. Strainić 1846-X. 1950. 3 kć, 10 st. Zabrdac 1864r-X. 1846. 2 kć. 1950. 7 st. U zaselku Ruševac: Čičković 1846-X. 1950. 3 kć, 14 st. Ivanović 1846-X. 1950. 3 kć, 9 st. Miličić 1846-X. 1950. 6 kć, 27 st. Musić 1846-X. 1950. 5 kć, 21 st. Ranosavljević (Ranisavljević) 1846—X. 1950. 4 kć, 17 st. T(e)rlaić 1846-X. 1846. 4 kć, 1950. 9 kć, 45 st. Požeški je Vučjak sa svojim zaseocima staro naselje. Spominje se 1279. kao posjed Rudine. Za turskoga vladanja živjeli su ovdje Hrvati katolici, koji su prešli na islam, pa su zato nakon pada turske vlasti preselili u Bosnu. U prazno selo došli su Srbi iz Bosne. Najstariji su doseljenici većim dijelom izumrli, pa su kasnije na njihovo mjesto došli novi Srbi. 1950. ima u Vučjaku i njegovim zaseocima 71 ili 14°/» potomaka najstatijih dose ljenika, 371 ili 70°lo potomaka doseljenika iz prve polovice XIX stolj. a 80 ili 16°/o najnovijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 23, 1866. 39, 1950. 109. Broj stan.: 1866. 331, 1900. 411, 1931. 536, 1950. 502.
159. POŽEŠKA KOPRIVNA
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici, 1967. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702.: Radonić, Vukanović. 1702—1705.: Ognjanović, Pavlović. 1705.: Vujanović. 1755.: Klunić, Peić, Savičić. 1755—1762.: Knezojević, Paić, Petrović, Vranesević 3 kć. 1762.: Mitrović, Vasić. 1849.: Jurić. Božić 1849-X. 1950. 9 kć, 38 st. Bukvić (Bukva) 1702-1755. Đurđević 1755-X. 1950. 2 kć, 9 st. Jagodić 1755-X. 1755. 2 kć. 1950. 14 kć, 59 st. Jurišić 1755-X. 1950. 5 st. Lukić (Lulić!) 1755-X. 1950. 2 kć, 14 st. Oklobdžija 1849-X. 1950. 5 st. Pet(a)ković 1702-X. 1755. 3 kć, 1950. 3 kć, 8 st. Popović 1702-1762. Stjepanović 1702-X. 1950. 5 st.
515
Noviji doseljenici 1850-1950. Ivanović. Slavujević 1931. Vučetić. Vukomanović. Selo se spominje 1380. i 1506.9 Ovdje su za turskoga vladanja živjeli Hrvati kato lici, koji su prešli na islam, pa su zato nakon pada turske vlasti 1687. odselili u Bosnu. Malo iza toga došli su ovamo Srbi. Od prvih doseljenika 4 su obitelji brzo izumrle, a 3 su se održale do danas. 1950. ima u Koprivni 143 ili 8 7 % potomaka starijih doseljenika, a 21 ili J 3 % novi jih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 11, 1849. 13, 1866. 14, 1950. 37. Broj stan.: 1849. 126, 1866. 125, 1900. 166, 1931. 218, 1950. 164.
160. ČEČAVAC
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici, 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702.: Bošnjak, Bošnjaković, Stojčević, Vojaković. 1702-1705. Sekulić. 1846.: Đukić, Dučević, Lukić, Terlaić (-1931). Bijelić 1846-X. 1950. 15 kć, 56 st. Gašparović 1846-X. 1950. 1 st. Gojković 1702-X. 1950. 3 kć, 13 st. Pirović 1702-X. 1950. 8 kć. 21 st. Radić 1702-X. 1702. 2 kć, 1950. 3 kć, 10 st. Rad(i)milović 1846-X, 1950. 5 kć, 20 st. Radosavljević 1846-X. 1950. 2 kć, 5 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Berač, Vasić (1931. 4 kć, 22 st.). Čečavac kao selo postoji od pamtivijeka. Tu je bila opatija 0. S. B. g. 1279-1534.19 Za turskoga su vladanja i ovdje katolici Hrvati prešli na islam i 1687. preselili u Bosnu. Na njihovo su mjesto došli Srbi. 1950. ima 136 ili 96°/o potomaka starijih doseljenika, a 6 ili 49/o novijih doselje nika. Broj kuća: 1702. 9, 1866. 16, 1950. 38. Broj stan.: 1866. 141, 1900. 192, 1931. 218, 1950. 142. 9
Ondje 142. Ondje 150. - BB 6. - K P 5, 115. - DAZ NRA 522 n. 12, 14; 778 n. 21; 1017 n. 45. 10
516
161. ŠNJEGAVIĆ
Prastanovnici x-1687. Islamizirani Hrvati katolici, 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702.: Bošnjak 2 kć., Lončar, Marjanović, Ostojić, Pantelić, Rađanović, Stojčević, Viđaković, Vukomanović, Vuković. U drugom popisu stanovnika Šnjegavića u istoj g. 1702. uz neke već spomenute obitelji spominju se još i ove: Ilić, Jakšić, Milivojanović, Perković, Radinić, Vukojević. 1846. Kožić (Košić), Mandić. Lončarević 1702-X. 1950. 4 kć, 15 st. Protić 1846-X. 1950. 11 kć, 42 st. Rad(i)milović 1846-X. 1950. 8 kć, 28 st. Ranosavljević 1846-X. 1950. 5 kć, 19 st. Stanković 1846-X. 1950. 9 kć, 35 st. Stojanović 1846-X. 1950. 4 st. Subašić 1846-X. 1950. 8 kć, 35 st. Štefanović 1846-X. 1950. 4 kć, 13 st. Timarac 1846-X. 1950. 13 kć, 55 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Buzdum 1930. Danilović 1940. Jovanović 1940. Simeonović 1930. Živković 1930. Snjegović (Snegavić) je selo od pamtivijeka. Za turskoga vladanja živjeli su u nje mu Hrvati, koji su prvotno bili katolici, a kasnije su postali muslimani. Zato su 1687. preselili u Bosnu. Iza toga su prazno selo naselili Srbi iz Bosne. Prezimena im tada još nisu bila ustaljena. Postoje iz g. 1702. dva popisa stanovnika, koji se medu sobom djelomično slažu, a djelomično ne slažu. U popisu iz g. 1705. samo za jednu obitelj označeno je prezime, a u jedanaest obitelji ispisana su tek imena obiteljskih starješina. 1950. ima 266 ili 90°lo starijih doseljenika, a 30 ili 10°/o novijih doseljenika. Broj kuća: 1702. 13, 1866. 23, 1950. 73. Broj stan.: 1866. 246, 1900. 392, 1931. 418. 1950. 296.
162. DRAGUTINOVAC Ovo naselje nastalo je koncem XIX stolj. uz alodijalno dobro ili vlastelinski marof. Stanovnici su bili vlastelinski poljoprivredni radnici i službenici, doseljeni ponajviše iz Madžarske, Madžari i dr. Iza Prvog svjetskog rata Agrarna je reforma naselila ovdje 12 obitelji. Naselje je ležalo na području poreske općine Požeška Koprivna. Tu je 1900. bilo 170 st., 1931. 65. Naselje je raseljeno iza Drugog svjetskog rata, a njegova zemlja postala opća narodna imovina.
517
163. MLADINOVAC To je zaselak na području katastarske ili poreske općine Požeški Vučjak. 1900. ima 58 st., 1931. 68 st. Prije 1900., kao ni poslije 1945. ne uzima se kao posebno na selje, pa zato o njemu nemamo ni podataka. Tamošnji su stanovnici ubrojeni u naselje Andžić odn. Vučjak. 164. RAJNEROVAC To je vlastelinski majur ili pustara, nazvana po vlasniku Rajneru, na području katastarske općine Požeški Vučjak. Malo je naselje nastalo oko 1900., a raseljeno je oko 1945. 1917. ima 37, a 1931. 33 st.
U Brestovačkom kraju bilo je 1950. 5324 stan., od toga 566 ili 1 1 % potomaka prastanovnika 2972 ili 56°/o potomaka starijih doseljenika 1772 ili 3 3 % potomaka novijih doseljenika. Prastanovnici su se održali u selima: Brestovac 5 % , Dolac 27,5%, Nurkovci 5 3 % (!), Daranovci 5 2 % , Gučani 2 7 % , Ivan-Dol 5 % , Jaguplije 9 % , Vilić-selo 12%, Pavlovci 2 3 % , prema ukupnom stanovništvu. U užoj okolici Brestovca prastanovnici su se održali vrlo dobro, iza Bučkoga kraja najbolje u Požeštini. Međutim, prosjek je ovoga kraja tek nešto bolji od općega prosjeka Požeštine, a to zbog toga, što su zapadna, brdovita sela ovoga kraja teško stradala za turskoga vladanja: stanovnici su prešli na islam, a nakon pada turske vlasti 1687. odselili u Bosnu. Nekoliko godina kasnije došli su u prazna sela iz Bosne pravoslavni Srbi i katolički Hrvati. Stariji doseljenici, osobito Srbi, dobro su se do danas održali, pa je to razlog, da je prosjek starijih doseljenika ovoga kraja skoro najbolji u Požeštini. 1950. ima ih u pojedinim selima: Brestovac 3 1 % , Dolac 55,5%, Nurkovci 4 3 % , Zakorenje 8 8 % , Busnovi 7 3 % , Ivan-Dol 8 8 % , Oblakovac 100%, Jaguplije 3 8 % , Skenderovci 2 5 % , Vilić-selo 5 5 % , Boričevci 8 4 % , Deževci 3 0 % , Čečavac 9 6 % , Šnjegavić 9 0 % . Izumrli rodovi prastanovnika i starijih doseljenika: Brestovac 15, Do lac 3, Nurkovci 2, Daranovci 6, Zakorenje 2, Gučani 9, Ivan-Dol 2, Jaguplije 4, Skenderovci 2, Vilić-selo 1, Boričevci 2, Žigerovci 2, Pav lovci 2, Deževci 9. U brdskim, siromašnijim selima izumrlih rodova nema. 1760. bilo je u Brestovcu 248 st., a njihovih potomaka 1950. ima samo 147. U istom vremenskom razdoblju padalo je stanovništvo i u drugim selima: u Dolcu od 127 na 206 (porast!!), u Nurkovcima od 138 na 245 (porast!!), u Daranovcima od 175 na 212 (porast!!), u Zakorenju od 184 na 203 (porast!!), u Ivan-Dolu od 111 na 182 (porast!!), u Jaguplijama od 243 na 134, u Skenderovcima od 139 na 54, u Vilićselo od 177 na 177 (!), u Boričevcima od 122 na 118, u Pavlovcima od 518
190 na 78, u D e ž e v c i m a od 69 n a 54. Iz ovih se p o d a t a k a vidi, da je starije s t a n o v n i š t v o u j e d n i m selima o p a d a l o , a u d r u g i m s p o r o raslo, t a k o da je u svima postojala p o t r e b a doseljavanja novoga s t a n o v n i š t v a . P r o s j e k novijih doseljenika ovoga k r a j a najmanji je u cijeloj Požeštini, a to zbog toga, što su p r a s t a n o v n i c i i stariji doseljenici ovdje se r a z m j e r n o d o b r o o d r ž a l i . Više je novijih doseljenika došlo u sela: Bres t o v a c 64°/o od u k u p n o g a stanovništva, G u č a n i 46°/o, Jaguplije 5 3 % , S k e n d e r o v c i 7 5 % , P a v l o v c i 5 9 % , Deževci 7 0 % . Novije j e doseljenike s v a k a k o p r i v l a č i l a p l o d n a zemlja s p o m e n u t i h sela, koja je u j e d n o r a z l o g za i z u m i r a n j e starijega s t a n o v n i š t v a . K a o izuzetak služe n e k a sela u ravnici s m a l i m p r i l i v o m novijih doseljenika: Dolac 1 7 % , N u r k o v c i 4 % D a r a n o v c i 2 2 % , Z a k o r e n j e 1 2 % , I v a n - D o l 7 % . J e d n a k o m a l o ima n o vijih doseljenika i u b r d s k i m selima ovoga kraja. H r v a t i p r a s t a n o v n i c i g o v o r e i k a v s k i m govorom, a doseljenici iz B o s n e i k a v o j e k a v s k i m . U novije vrijeme p o d utjecajem grada, knjige i škole p r o d i r e i o v a m o j e k a v i c a . Srbi su ijekavci.
ORLJAVAČKI KRAJ 165. ORLJAVAC Prastanovnici x - 1 6 8 7 . Hrvati, za turskoga vladanja prešli na islam, iza oslobođenja Slavonije od Turaka preselili u Bosnu. Stariji doseljenici 1 7 0 2 - 1 8 6 2 . Adamović 1702. Barberić (Barberin) 1702-1720. Bašić 1862. bezemljaš. Benković 1751-1940. 1760. 10 st. 1931. 2 st. Besli(ji)ć 1702-X. 1760. 2 kć, 20 st. 1950. 4 kć, 20 st. Bier 1848-1862. Bočak (Bolteković) 1702-1756. Bošnjak (Bosanac) 1702-1720. Brdar(ević) 1755-X. 1931. 56 st., 1950. 6 st. Bregar 1862. Cereg(ović) 1755-X. 1760. 2 kć, 19 st. 1931. 33 st. 1950. 7 kć, 21 st. Domaić 1724. Došlić 1705. Dragičević 1848-1862. željar. Đurić (Jurić?) 1723-1756. Grgić 1862. željar. Hajdinak 1702-1720. Horvaćanin (Horvat) 1702-1705. 2 kć. Ivičić 1755-X. 1760. 4 st. 1931. 23 st. 1950. 3 kć, 13 st. Jelić 1756-1862. 1760. 16 st. Josenković 1720. Jošković 1848. Jurić (Đurić?) 1755-1785. 1760. 5 st.
519
Kapetan 1755. Katarić (Katošević) 1803-X. 1950. 4 kć, 14 st. Kešac 1720. Klajić 1720. Koretić 1862. Kovač 1760. 5 st. Kovaeević 1702-X. 1760. 2 kć, 24 st. 1950. 3 kć, 9 st. Kovjanović 1784-1862. Kramarić 1702-1720. Kranjčić 1860-X. 1950. 4 st. Kratković 1754-1803. Kresović 1705. Križanović 1803-X. 1950. 7 st. Kronšteter 1862-X. 1950. 3 kć, 11 st. Krpić (Krpac) 1705-1785. Kukolić (Bosanac) 1702. Kundek (Kundak) 1702-X. 1950. 3 kć, 12 st. Kuretić 1848. Legin 1755-1785. Ličanin 1756. Lujanac 1803-1886. Lukeković 1784. Ljubojević 1862. željar. Mađar(ev)ić 1720-1755. Magaršić 1705. Maglajić 1723. Marić 1702-1705. Marinčić 1705. Markanjević 1862-X. 1950. 2 kć, 9 st. Matoković (Mateković) 1755-X. 1760. 22 st. 1950. 4 st. Matošević 1755-X. 1760. 2 kć, 17 st. 1950. 10 kć, 34 st. Mihajlović (Misilović?) 1720-1785. Mihaljević 1760-X. 1760. 2 kć, 14 st. 1950. 3 kć, 19 st. Mihić (Mišić) 1722-1931. 1760. 3 kć, 23 st. 1931. 16 (Mihić-Pauč). Milojević 1705. Mlinar(ević) 1754-1940. 1931. 6 st. Pavlović 1702. 2 kć. Pekmezović 1848. Peričić (Kovač) 1702. Petrović 1755-1862. 1760. 6 st. Prpić 1860-X. 1950. 4 st. Radić 1720. Radosević 1760-X. 1760. 6 st. 1950. 5 kć, 12 st. Sekulinac 1702. Ods. u Posavinu. Slišić 1702-1705. Smoković 1754-X. 1760. 14 st., 1950. 8 st. Steković (Stiaković) 1705-1724. Stivanović 1723. Stolčević 1702. Stražemančanin 1720. 2 kć. Šimić 1756-X. 1950. 3 kć, 9 st. Šoštarko 1860-X. 1950. 6 st. Štimac 1773-1783. Šlivić 1760-1862. Tunđak 1720. Vinković 1724-X. 1760. 4 kć, 26 st. 1950. 13 kć, 53 st. Vlahović 1784. Vrbanić 1702. Živković 1720.
520
Noviji doseljenici 1862-1950. Arapinac 1940. iz Podravine. Balas 1940. iz Dalmacije. Belar 1935. iz Trenkova. Broloz 1945. Oda. Brus 1940. iz Bučja Kamenskog. Čukelj 1940. iz Zagorja. Ods. Čunčić 1945. iz Požege. Ods. Dragić 1910. od Pakraca. Đurđević 1930. iz Cernika. Vratio se. Fesan (Fejzo) 1949. iz Bosne. Gesl 1900. Golek 1928-1950. iz Požege. Vratio se. Inhof 1950. iz Kamenkog Vučjaka. Kolunđžija 1950. iz Mijača. Lokner 1935. iz Španovice. Mihalić 1949. Ods. Pajk 1910. Pašić 1949. iz Grđevice. Paučić 1949. Ods. Pavić 1900. Petrovčić 1949. iz Kamenske. Planec 1949. iz Kamenske. Podobnik 1935. iz Španovice. Popović 1935. iz Španovice. Seifert 1900. Sermon 1949. Ods. Stančić 1935. iz Zagorja. Strehovac 1941. Ods. u Lipik. Štefanić 1933. iz Slovenije. Šuster 1941. iz Kamenskog Vučjaka. Vojvodić 1900. Orljavac se u srednjem vijeku, od XIII do XVI stolj. zove Orljava ili Orljavavar tj. Orljava-grad po rijeci Orljavi, koja ondje u blizini teče izlazeći iz uskoga gorskog, psunjsko-papučkog klanca i ulazeći u široko ravno požeško polje. Spominje se 1243., 1296., 1395., 1422., 1431., 1444., 1464., 1472. itd. Tu je bilo sjedište vlaste linstva za sela: Kujnik, Podsreće, Ivan-dol, Dolac, Kalinec, Jakuševec, Mladino selo, Pristanec, Odolja, Hrast, Valentinovo selo, Harmanovac, Skoroninec, Ugrinovec, Bistranec, Brekolec, Donja vas, Zagoljanec. Plemićki je dvorac bio dobro utvrđen, prava tvrđava (castrum), od koga su se ruševine vidjele još 1702. Ispod dvorca nalazilo se naselje, trgovište ili predgrađe s crkvom sv. Lovre, koja se spominje 1444. Turci su osvojili Orljavac 1536. ili 1537. i u njemu uredili nahiju. Stanovnike su oslobodili od svih daća i obvezali da čuvaju »opasan« klanac prema Pakracu tj. prema novonastaloj hrvatskoj granici. Kod turskog osvajanja ovaj je kraj teško stradao. (Vidi kod sela Dolac podatke o Dolcu u orljavskoj nahiji, koji 1545. za pr voga turskog poreskog popisa ima 10 kuća, 1 katoličku i 9 muslimanskih; muslimani su starosjedioci i doseljeni.) U Orljavcu, kao i u susjednim selima, za turskoga vla danja živjeli su muslimani Hrvati, koji su 1687. odselili u Bosnu. Prazno su selo na selili Hrvati iz zapadne Hrvatske.1 Uz stanovnike seljake bilo je ovdje od XVIII do XX stolj. uvijek nekoliko kuća obrtnika odn. željara ili bezemljaša. lako je Orlja1 DAZ NRA n. 25; 555 n. 11-13, 2 0 - 2 1 ; 557 n. 9; 558 n. 14; 578 n. 34; 796 n. 15, 18, 19; 941 n. 34; 1017 n. 45; 1557 n. 54; 1598 n. 10. - BVA T. D. n. 243. - Smičiklas, Dvijestogođisnjica k. g. I I 219.
521
vac tokom stoljeća uvijek bio centar zapadnoga dijela Požeškoga kraja, ipak je općinu dobio tek posljednjih godina, i to zbog toga, što su sela od Kamenske do Zvečeva u upravno-političkom pogledu pripojena Požegi odn. Orljavcu. 1950. ima 468 st., od toga 205 ili 44°/o potomaka starijih doseljenika, 263 ili 56°/o novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 16, 1730. 20, 1760. 35, 1850. 41, 1950. 63. Broj stan.: 1746. 140, 1802. 281, 1850. 351, 1900. 459, 1931. 450, 1950. 468.
166. PODSREĆE
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici vjerojatno prešli na islam, a 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702.: Borčić, Ivanović, Milinković, Milković, Ognjenović, Vučičević, Vuković. Lukić 1702-1849. 1849. 2 kć. Stanković 1702-X. 1950. 2 kć, 8 st. Đraganić 1755-X. 1950. 6 kć, 24 st. Ivan(ov)ić 1755-1849. Jovanović 1755. 2 kć. Kostadinović 1705-X. 1931. 59 st. 1950. 11 k ć , 43 rt. Milinović 1755-X. 1931. 56 st. 1950. 10 kć, 53 st. Bajnović 1755-X. 1950. 4 kć, 20 st. Tomičić 1755.
Noviji doseljenici 1850-1950. Božić 1913. iz Sloboštine zet, Kukić, Manojlović 1920. od Bučja, Mihajlija Vučetić 1910. iz Vranića.
1920.,
Spominje se selo 1444. i 1454? Muslimani su napustili selo 1687., a već 1697., naselili su ga Srbi, koji su vjerojatno došli iz Bosne. 1950. ima 148 potomaka sta rijih doseljenika a 37 novijih (20°lo). Broj kuća: 1758. 13, 1866. 16, 1950. 41. Broj stan.: 1866. 106, 1900. 170, 1931. 217, 1950. 185.
167. VRANIĆI
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici prešli na islam, a 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702. Lučić. 1755. Dokšenović, Jaćimović, Jakovljević, kolić, Stjepanović, Vujasinović.
Milašinović, Milivojević, Mirković, Ni-
* DAZ NBA 497 n. 25; 522 n. 12; 555 n. 12.
522
Dragičević 1755-X. 1950. 3 kć, 8 st. Savić 1755-X. 1755. 5 kć. 1950. 5 kć, 20 st. Vučetić 1755-X. 1950. 5 kć, 25 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bršić, Milinović, Milosevic. Muslimani žive u selu do 1687., a Srbi naseljuju 1697., i to vjerojatno najprije Bosne, a kasnije iz drugih krajeva. 1950. ima u selu 53 potomka starijih doseljenika, a 11 novijih doseljenika. Broj kuća: 1758. 12, 1866. 9, 1950. 16. Broj stan.: 1866. 93, 1900. 95, 1931. 89, 1950. 64.
iz
168. POŽEŠKI KUJNIK
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici vjerojatno prešli na islam te 1687. odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. 1702. Adamović -1762., Boriković, BoSnjak -1762., Mislenović, Opačić, Steković, Vuk. 1755. Carević, Janošević, Milojević, Milovuković, Mrđenović, Radonjić. Božić 1755-X. 1950. 2 kć, 5 st. Jovanović 1762-X. 1950. 3 kć, 12 st. Ljubojević 1755-1849. Miloević 1849-X. 1950. 3 st. Mitrović 1849-X. 1950. 6 kć, 21 st. Simeunović 1755-X. 1950. 5 kć, 20 st. Stanković 1755-X. 1950. 4 kć, 17 st. Stojaković 1849-X. 1950. 2 kć, 4 st. Tatimirović 1849. Tomašević 1755-X. 1950. 2 kć, 4 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Dragičević, Ivanić, Prod&nović, Rajnovac, Paskovaca zet, Zabrdac 1900. od Bučja.
Rogulić, Sedlar, Smoljanović
1900. iz
Kujnik se spominje 1422., 1444. i 1454.* I stariji i noviji doseljenici ovoga sela jesu Srbi. 1950. potomaka starijih doseljenika ima 86 ili 65°/o, a novijih 45 ili 359/o. Broj kuća: 1702. 8, 1762. 17, 1866. 18, 1950. 37. Broj stan.: 1866. 155, 1900. 164, 1931. 192, 1950. 131. 3
Ondje.
523
169. SLOBOŠTINA
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici, vjerojatno prešli na islam, 1687. odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Božić 1702-X. 1950. 2 kć, 6 st. Stanković 1702-X. 1950. 3 kć, 10 st. 1702.: Gvozdeno vić, Kostadinović, Kustović, Mikulić, Ostojić, Radivojević, Velimirović. (Ovdje su uključene i obitelji sela Crljenci.) Zatim: Dobrosavljević, Milivojević, Ranisavljević, Vučićević. 1705.: Horvaćanin. Brković 1755-X. 1950. 3 st. Čolić 1755-X. 1950. 3 st. Milanović 1755-X. 1950. 11 kć, 42 st. Petrović 1755-X. 1950. 4 st. Stojaković 1755-X. 1950. 11 kć, 52 st. 1755.: Drago jević, Ivanović, Jakšić, Jovanović, Lukić, Marić, Marković, Nenađović, Savić, Simeunović, Simić, Vukomanović. 1762.: Vasiljević.
Noviji doseljenici 1850-1950. Danilović od/ Cernika, Đurđević, Kosijer 1900. iz Like, Kovačić, Kuprešanin 1930. iz Pasikovaca, Lazić, Ljubotin, Nikolić, Pilja, Rikanović. Selo se spominje 1435. i 1470. kao plemićki posjed* gospoštije Velika. Stariji i noviji doseljenici jesu Srbi. Potomaka starijih doseljenika ima 1950. 120 ili 56°/o, a potomaka novijih doseljenika 93 ili 44°Io. Broj kuća: 1758. 21 kć, 1866. 22, 1950. 56. Broj stan.: 1866. 187, 1900. 284, 1931. 290, 1950. 213.
170. CRLJENCI
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici, vjerojatno prešli na islam, 1687. odselili u Bosnu.
Najstariji doseljenici 1697-1755. Popisani su zajedno s obiteljina u Sloboštini.
Stariji doseljenici 1755-1850. Petrić 1849-X. 1950. 4 st. Popović 1755-X. 1950. 8 st. Simeunović 1755-X. 1950. 16 kć, 70 st. Stanković 1755-X. 1950. 8 kć, 37 st. 4
524
Ondje.
Noviji doseljenici 1850-1950. Vučetić 1910. iz Vranića. Selo se spominje 1457. i 1483. kao plemićki posjed.5 Svi su doseljenici sela Srbi. 1950. potomaka starijih doseljenika ima 119, a novijih 6 ili 5°/o. Broj kuća: 1758. 11, 1866. 12, 1950. 27. Broj stan.: 1866.: 96, 1900. 118, 1931. 162, 1950. 125.
ovoga
171. PASIKOVCI
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici, vjerojatno prešli na islam, 1687. odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Mihajlović 1755-X. 1755. 4 kć, 1950. 1 kć, 6 st. Rošić (Rosić) 1755-X. 1950. 5 kć, 9 st. Smoljanović 1702-X. 1950. 3 kć, 11 st. 1702.: Blagojević, Dragojević -1755., Savić, Sekulić. 1755.: Akšamović, Aleksić, Jovanović, Jović, Lazić, Mijatdragović, Stanković.
Miodragović,
Noviji doseljenici 1850-1950. Davidović 1935. iz Like, Đurđević, Kuprešanin, Mihajlović, Milanović 1930. iz Slobo štine, Prodanović, Simeunović 1946. Stariji i noviji doseljenici jesu Srbi. 1950. ima 26 potomaka a 98 ili 80°/o novijih. Broj kuća: 1702. 5, 1762. 12, 1866. 12, 1950. 33. Broj stan.: 1866. 110, 1900. 135, 1931. 205, 1950. 124.
starijih
doseljenika,
172. LUCINCI
Najstariji doseljenici XVII stolj.-1702. 1702. Dajedović, Đepalović —1705., Nikolić —1755., Prebegurović, Radojčić, Saminović (Samilović) -1755, Vojnović, Vukojević.
Stariji doseljenici 1702-1762. 1755.: Bosanac, Božić, Čičić, Golubović, Jakovljević, ković. 1762. Kojić.
Janković, Milanković,
Vin-
Noviji doseljenici 1850-1950. Budišćak, Certi, Đurđević, Hac, Hlebec, Kardoš, Kekanović, Knežević, Kunić, Lovrić, Međimurac, Novaković, Podobnik, Popović, Prodanovij, Radović, Repulac, Rosić, Rukavina, Sabo, Sertić, Sikirica, Sljepčević, Štaub, Varga, Velimirović, Vuković, Zakrajšek, Živković. 5
Ondje.
525
Lučinci se spominju godine 1488. kao posjed gospostije Velika.8 Za turskoga vla danja doselili su ovamo Srbi, vjerojatno pomiješani s Hrvatima. Selo se održalo do sredine XVIII stolj., a onda je izumrlo ili raseljeno. Na pustom je zemljištu kasnije nastala »pusta« ili vlastelinski marof, koji se sa svojim poljodjelskim rad nicima držao do 1918. Današnje se stanovništvo sastoji djelomično od tih bivših radnika, a djelomično od novodoseljenih Hrvata i Srba. Broj kuća: 1702. 8, 1758. 7, 1866. 3, 1950. 38. Broj stan.: 1866. 10, 1900. 118, 1931. 294, 1950. 176.
173. BRATUIJEVCI
Najstariji doseljenici XVII stolj.—1702. Ivanović 1702-1755. Lazić 1702-X. 1950. 5 kć, 24 st. Prodanović 1702-X. 1950. 3 kć, 9 st. 1702.: Cvetković, Radonić, Vuković.
Stariji doseljenici 1702-1850. Bunčić 1849-X. 1950. 2 kć, 14 st. Kekanović 1755-X. 1950. 4 kć, 22 st. Stjepanović 1755-X. 1950. 4 kć, 16 st. Vučković 1849-X. 1950. 7 kć, 41 st. 1755.: Čavić (ili Stjepanović), Jelić, Milić, Milojević, Radišić. 1762.: Kojić, Žilić. 1849.: Đurđević, Mrđenović, Radojčić.
Noviji doseljenici 1850-1950. Čerti. Ne zna se, da li je u predtursko doba bilo ovdje kakvo naselje. Srbi su ovamo do selili za turskoga vladanja. Od tih najstarijih doseljenika ima 1950. 33 potomka, od starijih doseljenika Srba 93 potomka, od novijih samo 6 ili 5°/o Broj kuća: 1702. 7, 1866. 12, 1950. 22. Broj stan.: 1866. 114, 1900. 134, 1931. 162, 1950. 132.
174. MILIVOJEVCI
Stariji doseljenici 1755-1850. Cvjetinović 1762-X. 1950. 2 kć, 14 st. Dorontić 1849-X. 1950. 2 kć. 6 st. Miladinović 1755-X. 1762. 3 kć. 1950. 2 ke, 9 st. Milivojević 1755-1762. Savić 1755. 2 kć.
Noviji doseljenici 1850-1950. Kukić, Prodanović, Rađovanlija 1900. iz Nježića, Slavujević 1900. zet, 1920. iz Sloboštine. Ondje.
526
Stojaković
1702. spominju se Milivojevci samo kao mjesni naziv, a ne kao naselje. Selo je nastalo u sredini XVIII stolj. i ime dobilo po obitelji Milivojević. 1950. ima star. doseljenika 29 ili 32°lo, nov. doseljenika 65 ili 68°/o. Broj kuća: 1866. 6, 1950. 22. Broj stan.: 1866. 67, 1900. 89, 1931. 122, 1950. 94.
175. SMOLJANOVCI
Najstariji doseljenici XVII stolj.-1702. Ivanović 1702-X. 1950. 2 fcć, 16 st. Kalinić 1702-X. 1950. 5 kć, 26 st. 1702.: Đurđević, Gojković, Gvozdanović, Kundakcija,
Šaka, Vragović.
Stariji doseljenici 1702-1850. Đurić 1705-1849. Letić 1755-X. 1950. 2 kć, 9 st. Rikanović 1755-X. 1755. 3 kć, 1950. 6 kć, 26 st. 1755.: Lukić, Marić. 1762. Ćurčija.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bošnjak 1931. Ods. u Zemun. Ne zna se ništa o naselju u ovom kraju u predtursko doba. Za turskoga vladanja naselili su selo Srbi. Od tih najstarijih doseljenika ima 1950. 42 potomka, od starijih doseljenika 35 potomaka, od novijih 4 ili 3°/o. Broj kuća: 1762. 9, 1866. 7, 1950. 16. Broj stan.: 1866. 61, 1900. 97, 1931. 102, 1950. 81.
176. OZDAKOVCI
Najstariji doseljenici XVII stolj.-1702. Ivanović 1702-1931. Sarač(ević) 1702-X. 1950. 3 kć, 12 st. 1702.: Dražić, Milisavljević, Stojanović.
Stariji doseljenici 1702-1850. Kresojević 1755-X. 1950. 3 kć, 18 st. Milinković 1755-X. 1950. 5 kć, 16 st. Puač 1849-X. 1950. 5 kć, 22 st. Radovanović 1755-X. 1950. 6 st. 1755.: Dozenović, Petrović.
527
Noviji doseljenici 1850-1950. Milaković, Mirković. Selo se spominje 1435., 1488. i 1504. kao posjedi gospoštije Velika.7 Srbi su naselili selo za turskoga vladanja. Od najstarijih doseljenika ima 1950. 12 potomaka, od sta rijih doseljenika 62, od novijih 12 ili 13°/o. Broj kuća: 1762. 7, 1866. 7, 1950. 21. Broj stan.: 1866. 72, 1900. 79, 1931. 123, 1950. 92.
177. NJEŽIC I POŽEŠKA KLISA
Najstariji doseljenici XVII stolj.-1702. 1702.: Damjanović, Milivojević, Radojević, Radulović, Rajlić, Todorović, Vučetić, Vukadinović, Vukovojević, Vuksanović.
Stariji doseljenici 1702-1850. Radovanlija 1702-X. 1931. 48 st. 1950. 7 kć, 26 st. Sladić 1702-1755. Vujasinović 1755-X. 1950. 6 kć, 31 st. Đurđević 1849-X. 1950. 2 kć, 7 st. Kardaš 1755-X. 1950. 7 kć, 33 st. Radivojević 1849-X. 1950. 3 kć, 13 st. 1755.: Slivić, Tankušić. 1762. Pecar.
Noviji doseljenici 1850-1950. Nježić: Marković. Klisa: Lončarević 1930. iz Šnjegavića. Dva mala sela: Nježić i Klisa ili Djedina Klisa, obično u popisima dolaze zajedno, pa smo ih i mi morali spojiti. Tu su se 1702. nalazile ruševine stare srednjevjekovne crkve sv. Margarete koja se spominje 1333. u trgovištu Bukovlje. To trgovište s 26 kuća i sajmovima (1378-1505), dokazuje da su ovdje nekada živjeli Hrvati katolici, koji su za turskoga vladanja uništeni. Praznu su zemlju još za Turaka naselili Srbi, ali su brzo iza oslobođenja Slavonije od turske vlasti izumrli. Kasnije doseljeni Srbi tj. stariji doseljenici dobro su se održali: u Nježiću 57, u Klisi 53 potomka ili 90°lo, dok novijih doseljenika ima — 1950. — u Nježiću 5, u Klisi 4. U Nježiću broj kuća: 1866. 7, 1950. 15. stan.: 1866. 44, 1900. 78, 1931. 101, 1950. 63. U Klisi broj kuća: 1866. 3, 1950. 13, stan.: 1866. 33, 1900. 72, 1931. 71, 1950. 57.
178. MRTOVLASI
Najstariji doseljenici XVII stolj.-1702. 1702.: Berisavljević, Bošnjak, Ivanović, Klaić, Mitrović, RadoSević. 7
528
Ondje.
Stariji doseljenici 1702-1850. Bjelac 1849-X. 1950. 2 st. Prodanović 1849-X. 1950. 4 kć, 15 st. Ružić 1755-X. 1950. 3 kć, 11 st. 1705. Milivojević. 1755.Dragojlović -1762., Janković, Nagić -1762., Vuković. 1849. Bojanić.
Noviji doseljenici 1850-1950. Đurđević, Petrović, Zarić od Bučja. U srednjem vijeku žive ovdje Hrvati katolici. Za turskoga vladanja doselili su ovamo Srbi, koji su dali selu ime. Ti su najstariji doseljenici brzo izumrli. Potomaka kasnije doseljenih Srba (1702-1850.) ima 1950. 28 ili 75°/o, a novijih doseljenika 10 ili 25°/o. Broj kuća: 1866. 6, 1950. 9. Broj stan.: 1866. 36, 1900. 34, 1931. 63, 1950. 38.
179. PERENCI
Prastanovnici x—1687. Hrvati katolici, vjerojatno prešli na islam, 1687. odselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Aleksić 1702-X. 1950. 6 st. Bijelić 1755-X. 1950. 3 kć, 10 st. Bisić 1705-X. 1950. 7 kć, 31 st. Bošnjak (Bosanac) 1702-1762. 1702. 10 kć, 1955. 2 kć. Čatlaić 1846-X. 1950. 4 kć, 15 st. Dragičević (Dragić) 1755-X. 1950. 3 st. Đermanović 1755-1762. Đombić 1762. 2 kć. Gavanić 1762. Miletić 1705. Panić 1755-1762. Ranisavljević 1755-X. 1950. 2 st. Stanković 1755-1762. Šerpić 1762. Trninić 1755-X. 1950. 4 kć, 17 et. Tučo 1702. Vladisavljević 1755-X. 1950. 8 kć, 47 st. 'Vučenović (Vučinić) 1755-1762. Vukosavljević 1755. Vukotić 1755-1762.
Noviji doseljenici 1850-1950. Dnilić, Gojsović 1920. iz Like, Končalović 1920. iz Like, Kovačić 1910. iz Gučana, Maksimović, Skoronevljević, Skorosavljević, Smoljanović, Tamine. 3 4 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
529
Selo se spominje 1435. 1697. selo su naselili Srbi, doseljeni iz Bosne. Od 12 dose ljenih obitelji 10 ih je tada nosilo prezime Bošnjak ili Bosanac. Te su obitelji za 65 godina izumrle (ili možda izmijenile prezimena), a naslijedile su ih druge, kasnije doseljene srpske obitelji. 1950. ima 130 ili 75°lo potomaka starijih doseljenika, a 43 ili 25°/o novijih dose ljenika. Broj kuća: 1720. 12, 1762. 21, 1866. 13, 1950. 34. Broj stan.: 1866. 101, 1900. 138, 1931. 198, 1950. 173.
180. POŽEŠKI BRĐANI
Prastanovnici x—1687. Hrvati katolici, vjerojatno prešli na islam, 1687. preselili u Bosnu.
Stariji doseljenici 1697-1850. Gojković 1762-1849. Ljubojević 1755-1849. Miščević 1849-X. 1950. 8 kć, 27 st. Nikolić 1755-X. 1950. 4 kć, 18 st. Pejaković 1755-X. 1950. 3 kć, 11 st. Samardžić 1755-X. 1950. 3 kć, 12 st. Vladimirović 1755-X. 1950. 8 kć, 34 st. Vukojević 1755-X. 1950. 3 kć, 15 st. Vukomanović 1755-X 1950. 3 st. 1702.: 3 kć. 1705.: 1755.: Musić)
Bošnjak (Bosanac) 6 kć., Cvijanović, Drenovčanin, Ilinčić, Novaković, Vlah Čuić, Laislalović, Lukić, Milašinović, Stojanović 1762. Bogetić, Bogosavljević, Dragojlović, Godečević, Milosevic, Mitrović Rešetarović, Stanivuković, Stojaković, Stojčić.
(Musa,
Noviji doseljenici 1850-1950. Bisić, Bjelac 1944. iz Mrtovlasa, Bogdanović, Buzadžić, Piskavica zet, Vladisavljević, Vujčić 1910. iz Like. I Brđane su naselili 1697. Srbi iz Bosne, koji su doskora izumrli, pa su ih nadomjestili drugi Srbi. 1950. ima u selu 120 ili 80°lo potomaka starijih doseljenika, a 33 ili 20°/» doseljenika. Broj kuća: 1702. 12, 1762. 17, 1866. 16, 1950. 40. Broj stan.: 1866. 114, 1900. 166, 1931. 185, 1950. 153.
181. SVRZIGAĆE
Prastanovnici x-1688. Hrvati katolici, vjerojatno prešli na islam, 1687. otišli u Bosnu.
530
kasnije novijih
Stariji doseljenici 1697-1850. Aleksić 1755-X. 1950. 13 kć, 60 st. Bijelić 1762-1785. Izailović 1755-1846. Jovanović 1755-X. 1950. 2 kć, 7 st. Lazić 1755-1785. Narančić 1755-X. 1950. 2 kć, 12 st. Rešetar(ović) 1755-X. 1950. 3 kć, 14 st. Radmilović 1755-1785. Savić 1755-1846. Stojčević 1755-1785. Vukosavljević 1846-X. 1950. 7 kć, 25 st. 1702.: Bošnjak (Bosanac), Kuzmić, Milisavljević, Ninković, Saračević. 1705. Radinanović. 1785. Jovčić. 1846. Bojanić.
Noviji doseljenici 1850-1950. Barišić 1920. iz Deževaca, Car, Čatlaić iz Oblakovca zet, Grabusin, Krajnović Bučja, Mandić 1910 iz Like, Milanović, Sikirica 1900. iz Like. Ovo su selo naselili Srbi nakon oslobođenja Slavonije od Turaka, doseljenici brzo izumrli. 1950. ima potomaka starijih doseljenika 118 ili 75°/o, a novijih ili 25°lo. Broj kuća: 1762. U, 1866. 9, 1950. 40. Broj stan.: 1866. 86, 1900. 118, 1931. 214, 1950. 164.
Ti su
od
najstariji
doseljenika
46
182. OLJASI
Prastanovnici x-1687. Hrvati katolici, koji su vjerojatno prešli na islam i 1687. otišli u Bosnu.
Najstariji doseljenici XVII stolj.-1702. 1702.: Mihajlović, Milivanović -1705., Pijanić, Radojčić -1762., Stjepanović 1705., Todorović —1705., Vranešević, Vučičević.
Stariji doseljenici 1702-1850. Božiočić (Bosiočić) 1755-X. 1950. 8 kć, 30 st. Daviđović 1849-X. 1950. 4 kć, 17 st. Deanović 1849-X. 1950. 2 st. Gruić 1849-X. 1950. 4 kć, 11 st. Knežević 1705-1762. Ninković 1755-X. 1950. 7 st. Prijić 1849-X. 1950. 3 st. Stanisavljević 1755-X. 1950. 5 st. Uzelac 1849-X. 1950. 2 st. Žilić 1849-X. 1950. 2 kć, 8 st.
531
1755.: Božić, Gruičić, Maksimović, Matić, Petrušić, Rajnović, Ristivojević, Stanojević, Zvečevac. 1849.: Grbić, Kosanović, Milanković, Novaković, Slavojević, Staničić, Šorš, Žunić.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bojanić, Bosanac, Dokić, Gasparović 1933. iz Čečavca, Kaloper 1920. iz Pož. Vrhovaca, Kostađinović, Kotur, Kuprešanin 1925. iz Paskovaca, Mešterović, Nikolić, Petrović, Radmilović, Simeunović 1946. iz Crljenaca zet, Smoljanović, Stančić, Stanić. 1950. ima 88 potomaka starijih doseljenika ili 48°lo, a 101 novijih ili 52°lo. Broj kuća: 1758. 18, 1866. 19, 1950. 48. Broj stan.: 1866. 135, 1900. 210, 1931. 246, 1950. 189.
doseljenika
183. MIJACI
Stariji doseljenici XVII stolj.-1850. 1702.: 1705.: 1755.: 1849.:
Bošnjak, Dragojević, Milojević. Deanović. Čereković, Manojlović, Stojanović, Šoštar(ević). Klein, Meier.
Božić 1755-1862. Lazić 1803-X. 1950. 3 kć, 9 st. Milašinović 1755-X. 1950. 5 kć, 23 st. Prijić 1755-X. 1950. 17 kć, 83 st. Rajčević 1803-X. 1950. 7 kć, 30 st. Vukosavljević 1755-X. 1950. 5 kć, 17 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. ćurčija, Herbolka, Jakovljević, Kozar, Kukić, Milosevic, Njegovanović, Prihir, Prodanović, Stambolić, Vranešić, Zarić (Tri su posljednje obitelji odselile). O naselju Mijači u srednjem vijeku ne zna se ništa. Za turskoga vladanja naselili su selo Srbi. 1950. ima 162 ili 70°/o potomaka starijih doseljenika i 69 ili 30°/o novijih doseljenika.
184. KAMENSKI ŠEOVCI
Stariji doseljenici XVII stolj.-1850. Berić 1755-X. 1950. 6 kć, 23 st. Kukić 1848-X. 1950. 3 kć, 13 st. Majstorović 1702-X. 1950. 2 kć, 7 st. Žilić 1724-X. 1950. 2 kć, 8 st.
532
1702.: 1755.: 1762.: 1812.:
Ilić, Stjepanović -1724, Torbica, Vukosavljević. Radić (Rakić?) -1862. Vojnovie -1862. Petrović - X .
Noviji doseljenici 1850-1950. Radovanlija, Stanković, Vujasinović, Zec. 1950. ima 51 ili 73°lo potomaka starijih doseljenika, Broj kuća: 1702. 5, 1950. 17. Broj stan.: 1900. 89, 1931. 125, 1950. 70.
19 ili 27°/o novijih
doseljenika.
185. SAZIJE
Stariji doseljenici 1697-1850. Grozdanović 1755-X. 1950. 7 kć, 35 st. Groznica 1803-X. 1950. 6 kć, 21 st. Mihajlija 1702-X. 1755. 6 kć. 1950. 12 kć, 46 st. Prokopić 1803-X. 1960. 6 kć, 27 st. Torbica (Torbić) 1702-X. 1755. 4 kć. 1950. 5 kć, 27 st. Veselinović 1803-X. 1950. 5 kć, 22 st. Vojvodić 1762-X. 1950. 4 st. Zarić 1803-X. 1950. 5 st. 1702.: Bakrač, Bošnjak, Sekulić, Vuković. 1762.: Cerek, Kozar.
Noviji doseljenici 1850-1950. Đragaš, Gruić, Romanic, Stanković, Šajatović. Za turskoga su vladanja živjeli u selu muslimani, koji su 1687. preselili u Bosnu? Nekoliko godina kasnije naselili su selo Srbi. 1849. imala je ovdje 1 kuća 27- st., 2 kuće po 19 st., 1 kuća 18 st. 1950. ima 170 ili 80®Io potomaka starijih doseljenika, a 38 ili 20°h novijih dose ljenika. Broj kuća: 1849. 9, 1950. 48. Broj stan.: 1866. 143, 1900. 232, 1931. 312, 1950. 208. (G. 1866. ovamo se ubraja i selo Kamenska.)
186. STRIJEŽEVICA
Stariji doseljenici XVII stolj.-1850. Ivanisevic 1803-X. 1950. 3 kć, 9 st. Jarčić 1762-1849. Milašinović 1849-X. 1950. 3 kć, 10 st. Šljubura (Šljuburić) 1755-X. 1950. 8 kć, 41 st. 1702.: Braničević, Nikolić, Radojčić, Stojčević.
533
1724.: 1755.: 1762.: 1805.:
Miličević, Vasiljević. Bosanac - 1812. Dragojlović, Lazić, Medo, Miščević. Petraš - 1849.
Noviji doseljenici 1850-1950. Karan, Kozar, Marić, Reljić, Tarbuk, Vujasinović. Selo se spominje 1306, 1369, 1370. 1435, 1488. Drugo mu je ime Crkvenik. Za turskoga vladanja doselili su ovamo Srbi. Ti su najstariji doseljenici izumrli, a održali su se do danas oni, koji su doselili u XVIII st. 1950. ima 60 potomaka starijih doseljenika ili 60°/o, a 42 novija doseljenika ili 40°h. Broj kuća: 1762. 7, 1866. 9, 1950. 27. Broj stan.: 1849. 101, 1900. 137, 1931. 171, 1950. 102.
187. MIHAJLIJE
Doseljenici 1849-1950. Kozar 1849-X. 1950. 12 kć, 38 st. Selo se spominje u sredini XIX stolj. - 1849. ima 11 kć, 179 st. U 1 kući 31 st., u 1 kć. 29 st.% u 2 kć. po 20 st., u ostalim kućama oko 10 st. 1931. ima 100 st., a 1950. 38 st. Čini se, da ovi Kozari potječu iz Mrkaplja.
188. MRKOPLJE
Doseljenici 1755-1950. Bunčić 1755-X. 1950. 6 Dragaš 1755-X. 1950. 5 Kozar 1803-1849. 4 kć, Petraš (ević) 1755-1762. Saro 1762. Vujaklija 1755-X. 1849.
kć, 37 st. kć, 22 st. 56 st. 3 kć, 1950. 8 kć, 43 št.
Selo su naselili u sredini XVIII. st. lički Srbi. Ti su se stariji doseljenici do danas; novijih doseljenika nema. Broj kuća: 1758. 7, 1866. U, 1950. 19. Broj stan.: 1866. 183, 1900. 224, 1931. 217, 1950. 102.
održali
189. KAMENSKI VUČJAK
Najstariji doseljenici XVII stolj.-1702. 1702.: Dragojević, Hromić, Ivanović, Janković, Ković, Mihalović, Obradović, Ostojić, Puhalović, Stanković, Terzija, Vidaković, Vujadin, Vukašinović, Živković.
534
Stariji doseljenici 1702-1850. Cvjetković 1724-X. 1950. 6 kć, 15 st. Janošević 1812. Jugović 1803-X. 1950. 2 kć, 6 st. Krajnović 1848-X. 1950. 4 kć, 14 st. Marinković 1724-1812. Pavić 1803. Radonić 1724. Raić 1803-1848. Rajsenović 1724. Slavujević 1848-X. 1950. 4 kć, 21 st. Zubović 1724.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bunčić, Ranisavljević, Stojaković, Šljubura, Šuster, Valešić, Vukčić. 1950. ima 56 ili 408/« potomaka starijih doseljenika i 82 ili 6Q°lo novijih ljenika. Broj kuća: 1850. 11, 1950. 33. Broj stan.: 1850. 88, 1900. 144, 1941. 326, 1950. 138.
dose
190. KRUŠEVO
Stariji doseljenici 1755-1850. Lazić 1724. Ković 1755. Puhač (Puhalović) 1724-X. 1950. 11 kć, 44 st. Stromić (Romić) 1724-X. 1950. 5 st.
Noviji doseljenici 1850-1950. Bunčić, Ćurčija 1862-X, Krajnović, Ranisavljević, Veselinović. Selo se spominje 1250., 1435. i 1488. Za Turaka je nestalo. Selo su naselili lički Srbi u sredini XVIII stolj. 1849. ima u 1 kući 31 st., u 1 kć 20 st., a u ostalima 10-15 st. 1950. ima 49 potomaka starijih doseljenika i 16 novijih doseljenika. Broj kuća: 1762. 5, 1866. 6, 1950. 20. Broj stan.: 1849. 94, 1900. 191, 1931. 246, 1950. 65.
191. KAMENSKI ŠUŠNJARI
Stariji doseljenici 1755-1850. Bošnjak 1755-1862. Carević 1755-1862. Lukić 1755-X. 1950. 2 st. Miščević 1848-X. 1950. 2 kć, 11 st. Ognjenović 1803-1862. 1849. 18 st. Vranisavijević 1755.
535
Noviji doseljenici 1850-1950. Gvozdanović, (Puač, Radovanlija, Šljubura: ods.). Selo nastanjeno u sredini XVIII stolj. G. 1849. ima u 1 kući 28 st., u 1 kć 27 st., u 1 kć 18 st., u ostalim kućama oko 10 st. 1950. ima 13 potomaka starijih i 6 novijih doseljenika. Broj kuća: 1866. 8, 1950. 4. Broj stan.: 1849. 110, 1900. 137, 1931. 187, 1950. 19 st.
192. BOGDAŠIĆ
Stariji doseljenici XVII stolj.-1850. Bošnjak (Bosanac) 1755-1862. Milojević 1702-1862. Ranisavljević 1724-X 1950. 9 kć, 37 st. Vujasin(ović) 1724-X. 1950. 15 kć, 63 st. 1702.: Klapšić, Miletić, Preradović, Tudorović, Vuković, Vuksanović. 1705.: Romić. 1724.: Đragosavljević, Kaćunica. 1755.: Vujasavljević.
Noviji doseljenici 1850-1950. Đragaš, Kozar, Mlinarić, Radmilović. Selo su naselili Srbi u doba turskoga vladanja. Najstariji su doseljenici izumrli, a održali su se do danas oni koji su došli ovamo u sredini XVIII stolj. 1950. ima po tomaka starijih doseljenika 100, a novijih 12 ili JI°/o. Broj kuća: 1702. 7, 1762. 6, 1866. 8, 1950. 28. Broj stan.: 1866. 116, 1900. 200, 1931. 226, 1950. 112. 1849. u nekim kućama bilo je 29, 23, 20 st., a u ostalima po 10 st.
193. AMATOVCI
Najstariji doseljenici XVII stolj.-1702. 1702.: Bogdanović-1812., Radivojević, Slojčević-1724.
Stariji doseljenici 1702-1850. Čočić 1724. Manojlović 1762-X. 1950. 2 kć, 10 st. Mil(i)nović 1762-1862. Mlađenović (Mladenović) 1724-X. 1950. 8 kć, 32 et. Novak (ović) 1812-1862. Petrović 1762-X. 1950. 2 kć, 9 st. Radić 1762-1860. Rađosavljević 1724. Vučičević 1705.
536
Noviji doseljenici 1850-1950. Bojnović. Bunčić iz Like. Đragaš iz Like. Gunjević. Majstorović 1862. Vučetić. Najstariji doseljenici Srbi, doseljeni za turskoga vladanja, izumrli su na početku XVIII stolj. Selo su i kasnije naseljavali Srbi, kao i okolišna sela. 1950. ima 97 st., od toga 51 potomak starijih doseljenika ili 52"/o, a 46 ili 48°/» novijih doseljenika i njihovih potomaka. Broj kuća: 1702. 6, 1758. 7, 1850. 7, 1950. 22. Broj stan.: 1850. 101, 1900. 114, 1931. 157, 1950. 97.
194. KAMENSKA
Noviji stanovnici 1950.: Horvat, Kovač, Oreč. Kamenska se zove po srednjovjekovnoj tvrdi Kamengradu, koji se spominje u XIV i XV stolj. kao vlasništvo Nikole Treutula i njegova zeta Petra Čeha Levanjskoga, zatim Ivana Zapolje i Ivana Heberdanca Slatinskoga. Za turskoga vladanja nalazilo se u tvrdi 35 konjanika i 50 pješaka. Iza oslobođenja od Turaka, tokom XVIII stolj. Kamengrad ili Kamenska jest posebno vlastelinstvo, koje se kasnije priključuje pakračkom vlastelinstvu i s njime stapa u jedno vlastelinstvo. Zato je i cijeli ovaj kraj do nedavno gravitirao prema Pakracu i pripadao Pakračkom kotaru. Pakračko je vlastelinstvo u Kamenskoj imalo svoj manji marof s gostionicom i dućanom, a kad je feudalizam ukinut, državna je vlast sagradila oružničku postaju (žandarmerijska stanica). Zato je ovdje, na utoku Brzaje u Orljavu, na raskršću cesta, bilo uvijek samo malo naselje, koje su pripajali čas Sažijama čas Šeovcima. Broj stan.: 1850. 19, 1900. 46, 1931. 35, 1950. U.
195. RAČUNICA Danas je to dio hatara sela Šušnjari. Za turskoga su vladanja ovamo doselili Srbi. Obitelj Kaćunica dala je naselju ime. Međutim, ta obitelj, kao i još druge tri: Nikolić, Cvjetković i Radulović, odselile su oko 1702. u Nankovce (danas Rijenci kod Čeralija u Podravini), jer ovdje zbog neplodnosti zemlje nisu mogle živjeti. 1762. selo je oživjelo, ima 3 kuće, a onda opet zamrlo. 1803. naseljuju ponovo selo obitelji Aleksić i Kekić, kojima se 1812. pridružuje još i obitelj Kozar. Iza nekoliko godina selo je raseljeno — po treći puta.
U Orljavačkom kraju bilo je 1950; 3837 st., od toga 2400 ili 62,6% starijih doseljenika 1437 ili 37,4°/o novijih doseljenika. Prosjek starijih doseljenika ovoga kraja najveći je u cijeloj Požeštini. Za to ima više razloga. Prastanovnici ovoga kraja, Hrvati katolici, nestali su za turskoga vladanja ili su prešli na islam, pa su nakon pada 537
turske vlasti 1687. odselili u Bosnu. U prazna sela i onih prvih i ovih drugih došli su Srbi, djelomično za turskoga vladanja a djelomično iza odlaska Turaka. Siromašnija brdska zemlja i zdravi gorski zrak dobro su djelovali na vitalnost doseljenih Srba, koji su sličan zavičaj ostavili u Bosni i Srbiji. Svakako bolje nego što je moglo djelovati ravno Požeško polje na tamo deseljene Srbe. Hrvati su u ovom kraju naselili jedino Orljavac. Kako su se stariji doseljenici razmjerno dobro održali, nije bilo po trebe, da noviji doseljenici sele ovamo u većem broju. Prosjek novijih doseljenika ovoga kraja velik je otprilike kao i u Ruševačkom kraju, a nešto veći od onoga u Brestovačkom kraju. Priliv novijih doseljenika u pojedina sela dosta je različan, jer je dosta različna i plodnost zemlje: Orljavac 56%, Podsreće 2 0 % , Kujnik 3 5 % , Sloboština 4 4 % , Crljenci 5 % , Pasikovci 80%, Bratuljevci 5 % Milojevci 6 8 % , Smoljanovci 3 % , Odzakovci 1 3 % , Mrtovlasi 2 5 % , Perenci 2 5 % , Brđani 2 0 % , Oljasi 5 2 % , Mijači 3 0 % , Kamenski Šeovci 2 7 % , Sažije 2 0 % , Mrkoplje 0, Kamenski Vučjak 6 0 % , Striježevica 4 0 % , Amatovci 4 8 % Orljavačkom kraju prirodno gravitira i naselje Zvečevo, poznato ne kada zbog tvornice stakla, a danas zbog velikog i lijepog planinarskog doma. Međutim, to je naselje tek u novije vrijeme pripalo u upravnom pogledu Požeškom kotaru, dok je nekada spadalo pod voćinsko vlas telinstvo i općinu, a pod kotar Podravsku Slatinu, pa zato o njemu nemamo potanjih podataka. Zna se, da su Zvečevo naselili Srbi, za tur skoga vladanja, i da je nakon pada turske vlasti selo ostalo pusto. U sredini XVIII stolj. selo je ponovno naseljeno i raseljavano jer nije moglo živjeti od poljoprivrede već samo od izrade i prodaje šindre. 1755. žive 2 roda u 5 kuća: Severluga i Milekić. Druge su obitelji dopuš tenjem vlastelinstva odselile u Podravinu. U Orljavačkom se kraju govori ijekavskim govorom.
OPĆI ZAKLJUČAK G. 1700. ima P o ž e g a oko 160 starosjedilačkih i doseljenih obitelji. Od 1 6 9 1 -1900. doselilo je u grad oko 2000 obitelji. Od toga su oko polovica Hrvati hrvat skog podrijetla, skoro polovica Hrvati njemačkog podrijetla i Nijemci, a stotinjak Srbi, Česi, Madžari i Židovi. Česi su i Madžari do danas ponajviše pohrvaćeni. Go dišnje je dolazilo oko 10 novih obitelji. Stanovništvo Požege od 1700-1870. raste sporim tempom. God. 1746. ima grad 1356 st., a g. 1870. 3062 st., što znači da se stanovništvo kroz 125 godina povećalo za 1706 osoba ili godišnje za 13,6 osoba odn. 7,8 pro mile. I to malo povećanje treba više pripisati doseljavanju novih stanovnika nego naravnom prirastu. Ako je u rečenom razdoblju godišnje 10 novih obitelji dolazilo, 20 se djece ro dilo, a stanovništvo se povećavalo tek za 13,6 osoba, onda to znači, da je iz grada đ'osta obitelji i pojedinaca također odlazilo, a i dosta obitelji izumiralo. Razni kalfe, nadničari i mlađi činovnici građanskog podrijetla boravili su u gradu kratko vrijeme
538
i odlazili dalje. Obrtničke obitelji i činovničke obitelji plemićkoga podrijetla živ jele su u gradu dulje vremena, izumirale za 50, 100 i 150 godina, a rijetko kada odseljavale. U doba feudalizma 1700-1848. doseljuju u Požegu stanovnici iz raznih krajeva Hrvatske i drugih zemalja habsburške monarhije, a vrlo rijetko seljačke — kmetske obitelji iz Požeške okolice. Razlog je u tome što su seljaci vezani na zemlju, p a im vlastelin - spahija redovito ne dopušta odlazak u grad. No Hrvati Požeštine i u razdoblju od 1848-1945. ostaju i dalje u svom selu jer im je ekonomski položaj bolji od malih posjednika i nadničara u gradu, a za obrt i činovničku karijeru nisu puno marili. Još 1918. u Požeškoj gimnaziji od 398 đaka samo 27 potječu iz okolice, a i to su većinom činovnička djeca, a ne seljačka. Položaj je doseljenih seljaka Čeha, Slovaka, Madžara i Nijemaca razmjerno teži, pa zato oni, u razdoblju od 1890-1945, u većem broju ostavljaju male seljačke pos jede i dolaze u Požegu. Tako se ovdje broj stanovnika naglo povećava u razdoblju od 1880-1931. G. 1880. ima grad 3294 st., g. 1931. 7125 st., a to znači, da se sta novništvo kroz 50 godina povećalo za 3831 osobu ili godišnje za 76,6 osoba odn. go dišnji prirast iznosi oko 20 pro mile. No i ovaj prirast treba više pripisati doselja vanju novih stanovnika nego naravnom umnožavanju ljudi. Posljednjih se godina ukupno gradsko stanovništvo znatno umnožilo zbog velikih promjena u cjelokupnom našem društvenom životu. P o ž e š k a o k o l i c a ili P o ž e š t i n a , kako je mi ovdje uzimamo, obuhvaća područje današnje Požeške općine, bez triju sela bivšega Brodskoga kotara (Zagrade, Bučje, Drenovac) i jednog sela bivšega novogradiškoga kotara (Ratkovica) koja sela ni etnografski ni upravno-politički nisu nikada prije pripadala Požegi ni Požeštini. Cijelo smo ovo područje, koje ima 195 većih i manjih sela, podijelili u manja regio nalna područja kojih se središta nalaze u gradu Požegi i selima: Orljavica, Pleternica, Buk, Ruševa, čaglin, Kutjevo, Sesvete, Jakšići, Kaptol, Velika, Brestovac i Orljavac. Stanje stanovništva u raznim vremenima i užim područjima možemo promatrati na dva načina: ili kao obitelji koje doseljuju, odseljuju i izumiru ili kao zbroj stanov nika pojedine godine i kraja. Mi smo u ovom našem prikazu pošli u najviše moguću širinu pa smo obuhvatili u selima Požeštine sve obitelji od 1700-1950. Obitelji su po dijeljene u tri grupe: 1) u prastanovnike, potomke Hrvata koji su preživjeli tursko gospodstvo; 2) u starije doseljenike koji su ovamo doselili od 1700-1850, 3) u no vije doseljenike koji su doselili od 1850-1950. Sela Požeške okolice imala su 1950. ukupno 48.645 st. Od toga otpada na potomke prastanovnika 4875 st. ili 1 0 % , na potomke starijih doseljenika 15681 ili 3 2 % . n a novije doseljenike i njihove potomke 28089 st. ili 5 8 % od ukupnoga broja stanovnika. Potomci su se p r a s t a n o v n i k a bolje održali u Bučkom i Ruševačkom kraju tj. oko 3 0 % te u nekim selima okolice Brestovca. S 1 0 % oni su zastupam u selima od Sulkovaca do Brestovca, od Stražemana do Kutjeva. Vrlo ih malo ima u ravnom i plodnom požeškom polju od Jakšića do Čaglina, a ništa istočno od čaglina i u Orljavačkom kraju. Razlog je tome i takvome stanju što su neki krajevi za turskih ratova i za turskoga vladanja više stradali, a neki manje; zatim, što izumiranje pra stanovnika sporije ide u siromašnim brdskim selima koja su u tjelesnom i moral nom pogledu redovito zdravija i otpornija. Izumiranje prastanovnika ide postepeno iz godine u godinu, iz desetljeća u de setljeće. Već u prvoj polovici X V I I I stolj. izumrlo je u Požeškoj okolici preko 300 obitelji i rodova prastanovnika. Tako u Vidovcima 8 obitelji i rodova, u Šeovcima 4, u Turniću 8, u Kunovcima 9, u Drškovcima 2 t j . svi, u Novom selu 7, u Seocima 5, u Varoškim Vrhovcima 2 t j . svi, u Dervišagi 5, u Srednjem selu 9, u Blackom 5, u Pleternici 22, Frkljevcima 5, Kadanovcima 5, Požeškom Gracu 4, Čaglinu 4, Kutjevu 20, Mitrovcu 13, Venju 10, Ašikovcima 3, Kaptolu 8, Doljanovcima 5, Bešincima 4, Podgorju 8, Vetovu 20, Velikoj 10, Radovancima 3, Potočanima 7, Biškupcima 5, Stražemanu 9, Bankovcima 4, Sovinjaku 3, Škomiću 3 t j . svi, Brestovcu 5, Dolcu 5, Zavrlju 6 tj. svi, Nurkovcima 4, Daranovcima 4, Ivan-Dolu 16, Vilić-selu 2.
539
Posljedica je toga izumiranja ta da već g. 1760. od 18.622 Hrvata u selima Požeštine samo su 2 2 % ili oko 4000 prastanovnici dok su oko g. 1700. zacijelo činili polovicu od ukupnog broja Hrvata. Razlog tome naglom i bolnom izumiranju lako je shvatljiv. U posljednjem turskom ratu 1687-1691. mnoge su obitelji teško stradale i oslabile. Mladi su muškarci izgi nuli. U kućama su ostali starci i starice t e udovice, bez muških potomaka. Zato u raznim popisima stanovništva 1702., 1705. i dalje do 1750. ima zapisano mnogo »kuća« i »obitelji«, koje brzo izumiru. Drugi je razlog izumiranju kuga koja je harala 1739. Izumiranje se prastanovnika međutim nastavlja dalje, i poslije 1750, pa traje sve do današnjega dana. Od 1750. do 1950. izumrlo je u Požeškoj okolici još 217 rodova prasta novnika. To su nekada bile velike zadružne kuće s 10—20 čeljadi ili više kuća pod jednim prezimenom a s ukupnim brojem od 20-25 čeljadi. Evo broja rodova prastanovnika koji su izumrli u pojedinim selima Požeštine u razdoblju od 1750-1950. (broj u zagradi kazuje koliko je bilo žive čeljadi kod tih izumrlih rodova g. 1760): Šeovci 3 (15), Turnić 4 (24), Golobrci 1 (4), Štitnjak 1 (15), Kunovci 1 (7), Ugarci 2 (6), Emovci 1 (4), Novo selo 6 (44), Seoci 3 (17), Dervišage 3 (39), Kuzmica 1 (9), Srednje selo 3 (17), Viškovci 4 (54), Blacko 3 (19), Pleternica 15 (139), Frkljevci 2 (6), Kadanovci 3 (20), Gradac 2 (32), Sulkovci 5 (71), Koprivnica 5 (53), Komorica 1 (4), Buk 4 (8), Svilna 1 (25), Resnik 4 (69), Vrčin-Dol 2 (33), Ruševa 6 (67), Sovski Dol 4 (81), Čaglin 2 (30), Kutjevo 16 (74), Mitrovac 6 (24), Venje 1 (6), Ašikovci 3 (50), Lakušije 4 (26), Kaptol 19 (158), Doljanovci 5 (73), Bešinci 2 (10), Alilovci 3 (26), Golo Brdo 1 (6), Podgorje 7 (129), Vetovo 8 (79), Lukač 2 (13), Velika 7 (33), Radovanci 8 (129), Potočani 3 (15) Biškupci 3 (25), Stražeman 5 (59), Draga 1 (24), Doljanci 1 (9), Sovinjak 1 (3), Pož. Brestovac 5 (38), Dolac 2 (21), Nurkovci 2 (23), Daranovci 2 (14), Ivan-Dol 2 (14), Jaguplije 1 (7), Vilić-selo 2 (28), Pož. Pavlovci 4 (35). Nabrojeni izumrli rodovi, koji do g. 1950. nisu ostavili ni jednog potomka, imali su g. 1760. oko 2000 stanovnika Posljedica je toga izumiranja: 1) da je od 429 rodova prastanovnika iz g. 1750. izumrlo do 1950. 217, a održalo se 212, dakle cijela je polovica rodova izumrla, a tek se polovica održala; 2) da ukupni broj Hrvata prastanovnika od 1750-1950. uglavnom stagnira: 1750. bilo ih je oko 4000, a 1950. oko 4800; 3) da je broj Hrvata prastanov nika g. 1760. prema doseljenim Hrvatima iznosio 2 2 % , a 1950. 1 3 % odn. 1 0 % prema ukupnom stanovništvu. Na vidiku su nova izumiranja prastanovnika. Njihov će se broj u dogledno vrijeme smanjiti još za 1 0 % - 2 0 % . To je očito zato što je kod nekih rodova ostao tek starae ili starica bez potomka, pa će za koju godinu s njima rod izumrijeti. Koji je razlog tome izumiranju? Glavni je razlog dobro poznat a tiče se ne samo Po žeštine nego cijele Slavonije. Taj su razlog oštro žigosali slavonski pisci Reljković, Vid Došen, Mir. Kraljević (Požeški đak), Kozarac, Korajac i dr. To je želja za lakim i bezbrižnim životom te izbjegavanje svakoga napora, a osobito brige za uzgoj djece. Ovome se mogu nadodati i manje važni razlozi: umiranje dojenčadi zbog nehigijenskih kućnih prilika; pijančevanje i dr. Pisac se ovih redaka, kao što je to rečeno u Uvodu, nije želio potanje baviti razlozima izumiranja stanovništva nego je rješavanje toga problema prepustio pozvanijim stručnjacima. Od 195 sela Požeštine bilo je prastanovnika g. 1700. u 70 sela, a sada ih ima u 66 sela. Ni u jednom selu ne žive više prastanovnici sami nego su izmješani s doseljenicima. Ako su prastanovnici u selu jaka manjina od 3 0 - 5 0 % (odn. relativna većina) prema doseljenom stanovništvu, onda čuvaju svoj govor, stare običaje i nacionalne osobine. U Ruševačkom kraju govore ikavo-jekavskim govorom (date, djeca) i starim naglaskom, u kraju Buk-Pleternica-Orljavica- Požega-Drškovci govore čistom ikavicom (dite, dica) i novim naglaskom, u kraju Stražeman-Velika-Kaptol-Kutjevo govore čistom ikavicom i posebnim naglaskom, koji se sve više gubi. Prastanovnici daju, u ovakvom kraju s relativnom većinom, ton i fizionomiju selu. Oni su kičma sela koja nosi teret dana i godina. Rodbinska je veza među njima čvrsta. Svi se teži ljetni poslovi obavljaju za jednički. Tako i gradnja kuća i gospodarskih zgrada. Vesele su ćudi. Imaju smisla za
540
šalu. Gostoljubivost je na dobrom glasu. Pojedine doseljene obitelji, dolazeći jedna po jedna, kap po k a p , brzo se stapaju s prastanovnicima te preuzimaju od njih govor i sve druge osobine. Ako u selu ima prastanovnika tek 10-25%), od ukupnoga stanovništva, onda se nji hove jezične i ostale osobine malo po malo gube. To osobito vrijedi za slučaj ako doseljenici nisu ni Hrvati ni Srbi već stranoga podrijetla. Mjesto ćaća govori se čača, mjesto Đuro — Džuro itd. Stvara se novi tip naselja, koje, barem za sada, »nije ni selo ni varoš«. Takvom se naselju i prastanovnici nužno prilagođuju.
* * * Nužna posljedica izumiranja jednoga stanovništva jest doseljivanje drugoga stanov ništva. Međutim, treba napomenuti da je izumiranje zahvatilo i d o s e l j e n i k e . Sta riji doseljenici, Hrvati i Srbi, doseljeni od 1691-1850, činili su pred sto godina dvije trećine stanovništva Požeštine, a 1950. činili su tek jednu trećinu. I njihovi su mnogi rodovi izumrli, a drugi toliko oslabili, da će se izumiranje doseljenika i dalje nastaviti. U pogledu vitalnosti stariji doseljenici općenito, a noviji doseljenici u velikom broju danas su sasvim jednaki prastanovnicima. I jedni i drugi stagniraju, t j . njihov se broj ne povećava. Nabrojit ćemo neka sela i broj izumrlih rodova koji su nakon doseljenja preživjeli u tome selu preko 100 godina: Vidovci 1, Golobrci 4, Kunovci 1, Ugarci 1, St. Pož. Lipa 1, Emovci 2, Drškovci 1, Komušina 2, Škrabutnik 2, Dervišaga 2, Kuzmica 1, Srednje selo 3, Blacko 4, Pleternica 5, Frkljevci 1, Komorica 2, Ruševa 4, Djedina Rika 2, Paka 1, Dobrogošće 1, Migalovci 4, Vel. Bilač 3, Čaglin 4, Latinovci 3, Gradišće 6, St. Ljeskavica 1, Sapna 5, Stojčinovac 1, Kutjevo 9, Mitrovac 4, Venje 2, Bjeliševci 2, Tominovci 1, Bekteže 3, Se8vete 3, Asikovci 3, Knešci 2, Lakušije 2, Novoselci 3, Cerovac 4, Grabarje 8, Zarilac 5, Jakšići 18, Bertelovci 2, Eminovci 3, Treštanovci 2, Tekići 4, Kaptol 5, Doljanovci 1, Ramanovci 6, Alilovci 2, Golo Brdo 2, Češljakovci 2, Podgrorje 4, Vetovo 6, Hrnjevci 5, Velika 3, Radanovci 4, Potočani 2, Biškupci 3, Stražeman 1, Đoljanci 1, Bankovci 1, Toranj 5, Poljanska 4, Mitrovica 8, Mihaljevci 6, Brestovac 10, Nurkovci 1, Daranovci 5, Zakorenje 1, Gučani 9, Ivan-Dol 2, Jaguplije 4, Skenderovci 2, Boričevci 2, Pavlovci 2, Đeževci 6, Orljavac 5. Svega je dakle, od starijih doseljenika, 267 rodova proživjelo u Požeštini preko 100 godina, a onda je izumrlo. Broj doseljenih a izumrlih stogodišnjih rodova sasvim je neznatan prema broju onih rodova i obitelji koje su nakon doseljenja proživjele 5 . . . 1 0 . . . . 5 0 . . . . 90 godina pa onda iščezle, bilo što su izumrle bilo što su nekuda odselile. Takvih je rodova i obitelji bilo oko desetak tisuća. Kako su i zašto iščezle? U starije vrijeme, tokom X V I I I stolj. i u prvoj polovici XIX stolj. Hrvati i Srbi, vezani kao kmetovi za zemlju, redovito ne mogu iseliti nego nestaju zato jer izumiru. Kr. ugarsko namjesniČko vijeće 1847 (br. 4226), u jednom jedinom oglasu, oglašuje tri desetak izumrlih i oslabljenih kuća u Ruševi i okolici i poziva razne kmetove da na sele te kuće i zemljišta, vezana uz njih. Vjerojatno je da je takvih slučajeva bilo više u raznim godinama i raznim krajevima Požeštine. U posljednjih stotinu godina prilike su posve druge. Seljak je vlasnik zemlje koju može — zapiti i prodati! Sada rodovi i obitelji nestaju djelomično zbog izumiranja, a djelomično zbog iseljavanja. Kod Hrvata pretežu oni koji izumiru, a kod ostalih sta novnika veći je broj onih koji iseljuju. Hrvati do 1914. odlaze u manjem broju u Ameriku, iza 1918. u plodnije predjele Slavonije, a iza 1945. u većem broju u grad. Srbi sele iz siromašnijih sela u bogatija, a posljednjih godina u grad. Česi, Slovaci, Madžari i Nijemci vraćaju se iza 1918. u manjem broju u svoju pradomovinu. 1944-1945. naj veći je dio Nijemaca iz Požeštine iselio. Malo iza toga iselilo je i oko stotinu obitelji Čeha i Slovaka. Stagnacija stanovništva Požeštine, kako Hrvata tako i Srba, traje od g. 1780-1880. Na području Požeškoga k o t a r a (bez građa Požege) ima g. 1780. oko 30.200 st., a g. 1880. 29.122 st., dakle nakon stotinu godina oko 100 st. manje. Veliko izumiranje obitelji u to doba nadoknađuje se velikim naravnim prirastom (natalitet dosiže koji puta 40 promile) i neprestanim doseljavanjem novoga stanovništva.
541
Stanovništvo Požeškog kotara (bez grada Požege) od 1880. dalje znatno se povećava: g. 1931. ima 52.920 st., a g. 1950. - zbog odlaska u grad - oko 48.000 st., dakle oko 5000 manje. Veliki porast stanovništva od 1880-1931-1940. nastao je zbog masovnog doseljavanja najprije Čeha, Slovaka i Madžara, a kasnije - Hrvata i Srba. Hrvati i Srbi sele na zemljište bivših veleposjeda, a Česi, Slovaci i dio Hrvata kupuju zemlju izumrlih i oslabljenih hrvatskih i ponešto srpskih obitelji. Stanovništvo se Požeškog kotara sma njilo prošlih godina ne samo zbog odlaska u grad nego i poradi iseljavanja Nijemaca, Čeha i Slovaka, kako smo malo prije spomenuli. Stanje Hrvata bilo je ovako: g. 1760. oko 20.000 st., g. 1780. oko 23.700 st., g. 1860. oko 22.000 st., a 1931. 38.184 st. I ove brojke dokazuju dugu, stogodišnju stagnaciju. Koji je razlog izumiranja kod starijih i novijih doseljenika? Glavni razlog bit će onaj isti koji smo spomenuli kod prastanovnika. Ima svakako i drugih, posebnih razloga. Poznata je stvar da se gorštaci koji su živjeli na visini od 600 m teško privikavaju na nizinu od 150 m kad se u njoj — u svom novom zavičaju nastane. Lički rod s tri bračna para imao je u Požeštini od 1780-1800. 40 djece od koje su samo dva dječaka doživjela djecu i unuke, dok su ostali dječaci ponajviše još u kolijevci umrli. Osim toga, gorštaci stočari teško se privikavaju na teški plug i motiku, na kosu i druge poslove koje zahtijeva napredna poljoprivreda. Na te i takve teškoće nekada se nije ni pomišljalo ni o njima raspravljalo. Rješavanje takvih teškoća nije ni danas lako, a pogotovo nije bilo prije 100 i 200 godina. Što historik može kazati o stanovništvu Požege i Požeške okolice od 1700-1950, mi smo u ovom prikazu prema raspoloživom prostoru i sredstvima rekli, a drugima pozvanijima ostavljamo da nam pokažu što treba učiniti da se izumiranje našega svijeta za ustavi kako u Požeštini tako u drugim ugroženim krajevima.
542
ABECEDNI POPIS OBITELJI Rimski broj znači vremensko razdoblje u kojemu je pojedina obitelj doselila u Požegu, a arapski broj kazuje selo Požeške okolice u kojemu pojedina obitelj živi. Razdoblja su ova: I. prije 1700., I I . 1701-1705., III. 1706-1721., IV. 1722-1751/60., V. 1751/60-1800., VI. 1801-1900. Popis sela prema arapskim brojevima nalazi se u općem kazalu. A Abibovie 99 Ablanović 48 Abramčiković I Abrahović 68 Abramović I 12 26 27 29 34 40 60 78 80 84 89 90 95 99 115 143 152 Abzac VI Acić VI Ačić 57 Adamek VI 81 Adamić IV 103 Adamović 19 86 101 165 168 Adešić I I I Adudić I I I Adžić I I I 1 26 32 36 57 73 93 95 99 101 109 117 126 135 139 144 Adžidović 29 Agametović I Agatović 119 Agić VI 27 Akšamović 104 171 Alaberović IV Aladrović 34 Alajbeg I I I Alajković 119 Alak 122 Alavanović 23 24 Albert 54 115 Albertić V Albig V I Aleksa 114 Aleksić VI 4 18 82 86 101 117 131 150 156 171 179 181 Alfredi 128 Alić V 71 Alilović 61 79 Altabas VI Alvadžić 119 Alvanić VI Ambrošić 128 Ambroz 26 93
Ambrozovie IV Ament 118 Amhof VI Amić 91 103 111 Amidžić V 20 99 113 114 134 150 Amroš 78 Anaković 47 Anasović 19 Ančić 99 139 Andaković 29 90 Andrašević I 9 114 Andrašić IV Andraški VI Andrijan V Anđrić I I I 6 26 28 93 94 98 99 101 115 143 145 150 153 158 Andrijašević 1 9 12 44 102 123 131 Andr(ij)ević 53 99 100 150 153 Andrišek 1 29 46 82 134 Andro(v)ić 26 90 Anđan 2 Anđekić 78 Anđelić I 57 60 Andžić 119 139 Anetić 45 65 78 Anić VI 7 22 38 90 92 102 Aničić I 23 26 103 Anin 15 Ankić 50 Antić I I I 18 26 Antolić V Antolković 1 26 28 54 108 Antolović I I I 79 84 85 101 103 106 110 112 115 119 123 141 Antoneti 67 Antonić 78 Antonpv 126 Antrech I I I Antunić 143 Antunovie I I VI 5 29 34 53 54 78 79 80
84 93 94 99-101 103 114 115 119 128 131 150 Aragetović 130
543
Aralić 2 Arambašić 32 35 61 84 Arapinac 165 Arapinović V Arbanas IV 135 Armagić 32 Arnold VI 141 Arpadžić 134 143 156 Arsenić 136 Arvaj 115 117 Asperganović 48 Ašenbrajter VI Ašenbrener 78 98 Atlagić 57 Atničić 32 Augustinović IV 23 100 101 103 106 107 115 119 153 Avančević 45
B Babić I I I 1 8 20 21 26-29 33 34 42 48 78 81 82 90 100 101 105 115 116 119 120 135 139 142 148 154 155 Babin I I I Babjak 9 Babosek 26 Babukić I Babunić 119 Bacan I Baćanović 16 Bačić 32 106 155 Bačković I Bačun 26 Bader VI Badovinac 78 139 Baguda 9 Bahbauer (Bachbauer) 106 Bahman VI Bahora 84 114 Bajar 2 Bajburlović 26 Bajić I 1 5 10 19 80 94 104 137 145 Bajšić 137 Bajt 26 32 34 91 150 Bakarčić VI Bakarić 136 Bakić IV 139 Bakoš VI Baković 12 Bakrač 185 Bakračević 156 Bakranović V Bakšić I I I Balabanović 78 Balajčin v. Bolačin! Balantić I Balaš (Balas) V 165
544
Balen 71 Baler 26 100 Balešić V 43 46 47 54 Balog V 2 44 134 Baltić VI Balukčić 26 99 153 Baljak 96 Banaj 101 Bandalo 52 Banđić V Banetić 99 Banić V 15 50 95 Baničić 21 95 Baničin 116 Bankarić V Banković 115 128 Banovac V 7 Banović 22 26 27 119 134 Bantić 85 Banjalučanin 90 Banjanin 104 Barac V VI 21 24 139 Baračeš 130 Baranović V VI Barbaric 25 39 91 Barberić 165 Barbir 57 Barbirić 9 Barbirovic 84 100 Barboš 130 Barčalić I Barčanović I I I Barčić V I Bardač 54 Bareković 78 Baresić 16 Baretic 24 Barić I I I 26 37 38 49 84 102 114 122 Baričevac 25 98 Baričević 26 72 75 78 88 99 150 Barišić 45 78 181 Barjanović 26 Barković VI 26 Barlesin I I I Bartolić V Bartolović I 8 25 26 53 78 85 96 97 98 99 101 111 115 116 139 145 152 153 Bartošak VI 2 Bartošček 47 Bartošek. 12 Barucević 26 Barun 39 Barunica (Baronica) 27 78 Barunović VI 101 Barutany VI Basarić 48 52 53 104 Basmančić 152 Bastaić V I Bašagić 5
Base 101 Bašić 101 165 Bašok VI Baternik 82 Batina I I Batrenac (Batrinac) I I I 5 26 Bauček VI Bauer I I I 79 104 Bauer (n)freirid 26 78 82 Bauholcer VI Bauman VI 2 Baumfreund 29 Baumgartner I I I VI 128 Baurić (Bavorić?) 26 Bavorić 119 Bearić I I I Bebek 106 Bebić VI Bećar 101 Beda VI Bedec V Bedeković VI 104 Bedeniković 22 119 Bedi 72 Bedmaić 104 Bernar 29 101 Bedovac V Beganović 78 Begić 45 Begović VI 14 26 38 43 48 57 61 78 101 114 115 135 147 Begunić 139 Bek (Beck) 47 78 90 105 106 Beken IV Beker 54 Bekić 82 Bektežlić I Bektežlija I I Bela 138 Belac 71 Belaj 66 Belačić 119 Belak VI (v. Bjelak) Belan(j) 2 29 99 Belar 165 Belaš VI Belčanin 57 Belić II Belo (Bello) 37 38 Belobrdac 35 Belunek 37 42 43 Bern (Behm) VI 26 32 45 78 101 104 Ben 95 Benačić I I I Benakić VI Benaković 108 Bence 45 87 90 Bencek 26 90 Bencetić VI 3 5 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
Benčević 45 Benčić VI 2 27 34 Benčina 90 Benda VI Bender V I Bendl V Beneš 88 Benić 5 6 9 24 38 54 79 80 90 97 106 125 134 150 Benko VI 78 Benković V 26 165 Bera 93 Berač 160 Berak 88 Beran VI Beranek 108 Berbić II Berdus 136 Berec V^I Berelc (Berelz) V I Berger VI 82 Berić V VI 1 10 26 45 46 57 85 91 119 139 150 151 184 Berisavljević 93 105 178 Berković 78 Berlak 98 Bernarđić I I I Bernić V Beronja 86 137 Beršek VI Beršler VI Berta 2 10 Bertić VI Bertalan (Bertolan) VI 71 135 Bertelović (Bertolović) 3 21 99 120 124 Bertol(y) VI 54 Bertosi 78 Bertović 119 Bešić 103 Bešin I I Beškir 134 Bešlić (Bešljić) V I 5 8 16 26 78 84 122 128 135 144 165 Bešta VI 106 113 Betegić 134 Bevandić 72 101 Bezjak 54 Biber 78 Biberčić (Biberđžić) IV 26 Bićan VI Bićanić 22 23 24 Bičakčić (Bisađžić) I I Bidlo 152 Bidovski 65 Bif V Biher 118 Bijanac 48 Bijelac 12 178 180
111
103
121
119
545
Bijelić 82 86 158 160 179 181 Bilder 101 Bilen 75 101 Bilić II 33 82 115 Bilinov III Bilinski 112 Bilišinović 99 Bilmajer V Bilman 113 Bilmez 21 22 24 25 26 Bilobrk I Bilobrković 57 Bilokaoa 35 Bilokapić 26 32 46 99 Biljanić 15 Biljany 28 Biljenović III Biljman 106 Binder VI Bingula 160 Biondić 8 12 15 34 35 103 119 138 Bir (Bier) 26 165 Biračević 142 145 Birger 27 78 Birgeš 71 Biričić 26 Biro (Birro) 2 29 Bisić 122 179 180 Biskupić v. Gumbar! Biskupović 78 Bister 136 Bistrica 60 Bistrić 19 104 Bišćan 1 Bisof 1 Biter 78 Bizelj 11 Bizik 84 Bižić 134 Bjelajac 69 Bjelak 39 Bjelobrk 102 Bjelobrkić (Bjelobradić) 1 Bjelobrković 101 Bjelokapić VI 46 Blačanin 25 Blagojević V 17 19 22 33 52 88 101 104 147 171 Blagušević V Blaha 78 Blahut 106 Blanuša 57 58 Blaščanin 115 Blašković V 15 26 29 97 101 151 Blaž 24 Blažanin 2 45 119 Blažek 84 Blažeković V VI Blaženović 101
546
JjiftZtf*f"lC ^r
Blažević IV 4 9 14 20-24 26 29 32 40 54 61 84 85 92 95 96 98 99 101 103 104 108 114 115 119 120 129 131 135 1 5 1 153 155 Blažić IV 85 106 110 Blažičević VI 3 139 Blekanović 8 Blim 103 104 Bluha 70 Blumenschein 106 Bobek 78 94 105 Bobić II 26 43 BobinacVI Bobok 97 Bobošević V Bočak 165 Bockaj 78 Boda 106 Bodegrajac 78 Bodolović 116 Bogadi 79 Bogđanić 101 149 Bogdanović III VI 1 21 26 29 32 60 104 111 180 193 Bogdić 26 42 102 103 Bogetić 73 180 Bogić VI 101 Bognar 26 54 Bogojević 18 57 61 63 67 82 115 122 131 148 149 Bogosavljević 180 Bogošić III Bogović IV VI 152 Bohaček 25 Bobonec VI Bohorić 72 Bohm v. Bern! Bojanić 15 48 128 148 178 181 182 Bojčić 2 86 111 Bo(j)ić 78 150 151 Bojko 66 Bojković 48 101 Bojničić 15 Bojnović 193 Bojor 130 Bokonić II Boković III Bokšić 15 142 Boli VI Bolačić 23 Bolačm 106 Bolek 55 Bolekić 72 Bolf 119 Bolišić 139 Bolonić 42 Bolović 108 Bolteković 165
Boltović 78 Bolješić 1 25 75 Boljvak 15 139 Boncin I I I Bonek VI Borbaš 150 Borbirović 79 Borčić 54 166 Borevac v. Borovac! Bori V Borianović V Borić I I I 32 115 Boričevac 22 152 Boriković 168 Borisavljević 148 Borjanić 56 84 117 Borko I I I Borkotić V Boronić I I I Borol 78 Borošić V 26 Borovac (Borevac) 48 119 123 124 Borović 20 Bors VI Borlić 75 Bortić 66 Bosak 74 Bosanac V VI 21 33 60 86 100 105 147 148 151 152 154 156-158 172 182 186 Bosančić I I I 26 153 Bosiljčić 51 Bosiljević I V Bosmanić 12 119 Bosnić II 38 106 108 Bošek VI Bošković 4 114 115 Bošnjak(ović) I VI 1 2 5 10 12 14 16-19 21 25-29 31 35 37 39 41 43-45 47-49 51 53 54 57 60 61 63 68 69 73 78-81 85 87 88 90 92 94-103 105-107 110 113 115-117 119 120 122 124 128 129 131 132 134 139 142 150-152 155 158 160 161 165 168 175 178-181 183 185 191 192 Botički 39 Botulić V Bouček VI Božević V Božić V VI 8 10 18 19 60 61 63 78 81 82 87 92 97 99 101 103 113-115 128 131 132 137 142 144 149 155 157-159 166 168 169 172 183 Božičević 78 139 Božinović 78 Božiočić 182 Braeević 50 Bračić VI Bračko 74 Bradić 9
Bradonjić 139 158 Brajanović 105 Brajdić V 78 Brajković I I I Braksator IV Brajnić I I I Brajtenfeld (Breitenfeld) VI Bralić 139 Branežac 52 55 61 85 Braničević 186 Branković 48 Brantner 45 Branjeković V Bratašin 39 Brblić 24 47 88 91 Brčinac V 29 41 Brdačić I I I Brdanović 139 Brdarević 165 Brdarić 57 148 Bredar 48 Bregar 165 Bregović 101 Brekalo 101 Brestovac 51 Brestovljanin 139 Brešinović 144 Brezić 44 Brezimenović 25 Brezina 80 Brezovac V Brezovjak 38 Bridić V Brisuda 51 Briš 54 55 Britvec (Britvić) V Brizar 47 54 Brizić (Brižić?) 136 Brižić 106 Brkanić VI Brkanović 45 68 Brkašić 113 Brkić I 22 24 26 54 73 75 89 101 137 Brkljačić 26 Brković 144 169 Brlaković VI Brlek 79 Brletić 139 Brnčić 23 24 151 Brnjaković I I I 100 Brnjarski 45 Brodanović VI Brodić 26 Brođlija I Brođanac 79 Brođanin 23 Brolić V Broloz 165 Broz VI
547
Brozović VI 90 Bršić 167 Brtkov 59 Bruker VI Bruner V Brus 87 122 131 139 165 Bržić 122 128 Bubanović 104 Bubanj 152 Bublić 16 26 Bubulić 97 Bucalo 138 Bucić 78 Bucković 48 Buč 123 Bučan 1 21 104 Bučar 26 Buček 8 Bučljanin 25 Budak 78 Budić 139 Budimac I I Budimir 26 78 137 Budimirović 54 68 Budimlić 10 12 21 103 Buđimlija I Budimski 76 Budišćak 172 Budišlić 60 Budžakić 150 Budžalić I I I Buesić V Bugaj 70 Bugarović 114 Bugez 135 Bugonić I I I Bujan 51 Bukojević 26 Bukvić VI 25 27 78 131 159 Buladžić 95 Bulaić 150 151 Bulić 60 _ Bunčić VI 85 133 173 180 190 193 Bunjevac 6 68 90 92 121 123 125 128 Bunjik V Burazer 15 Burazović 15 35 Burcar 32 80 Burić 78 Burivoda 55 65 Burka 45 Burnazović I Burzić IV Busko V Bii8novac 14 15 Bušelić 78 Bušić 32 119 Buti 39 91 Butina 56
548
Butko 74 Butković V 23 92 Butorac (Buturac) VI l 21 26 46 53 88 119 Buzadžić I I 5 18 19 32 61 63 101 150 180 Buzandžić 102 Buzdanović V Buzdum 161 Buzdumović 146 Buzić 34 Bužačić VI Bzeničanin 35
C Cabađaj 54 Cačić VI Cađrik 24 Caki VI Car 79 181 Carek 76 Carević 85 114 158 168 191 Carić I I I 139 Carin 78 Cauner 119 Cavrić V 41 Cazin VI Ceđ'ler V Cedli 71 Ceh 82 Celčić I I I Celić VI 32 Celin 63 Cenčić 119 Cenin 15 Cerjanin 90 100 Cerovac 27 Certi 172 Cesar VI Cesarić 25 Cesarović 125 Cetinić VI 143 Cicvara 82 Ciganin I I 2 26 54 101 134 135 Ciganović 8 60 82 110-112 Cigić 45 119 Cigi VI Ciglar 26 78 136 Cigler 2 Cimerman VI 78 Cincinović V Cincl I I I Cindrić VI Cipola 78 99 Cipon (Czippon) 2 Ciprijanović I I I Cipročanin II Ciraki VI
Cisarik 24 Cisek V Cmarko 93 94 105 Colić I I I Colner V Conar V Cordasso (č. Kordaso) 141 Cotić 26 Cović VI Crepulić 32 Crljenica 78 Crljenković IV 60 Crnčan 45 Crnčević V Crnčić 26 Crnković VI 1 12 29 47 54 74 120 140 143 Crnpbrnja 63 64 Crnojević 47 Crnokrak VI Crnolatac VI 26 Crnović VI Cukleković 79 92 Cukor 66 Culić 85 133 Culinović I Curić I Curi 32 Cvancik 12 Cvek V Cvenčić 148 Cverenić I I I Cvetanović I I I Cvetić VI 60 95 119 128 136 Cvetković (Cvjetković) IV Cvijanović 6 72 180 Cvijetić (Cvitić, Cvetić) 132 Cvijić 117 136 Cviker 26 Cviljužac VI Cvitić 35 Cvitojević 19 Cvitović 79 Cvjetinović 18 174 Cvjetković 18 19 34 48 51 53 57 63 78 86 122 134 135 156 189 Cvjetličanin 51 101 Cvrakić 51 Cvrlje 115 Cvrtila 74
Čabrajić 85 Čačić 79 88 92 100 104 108 113 119 121 122 151 Čadek 78 Čaglinae 84
Čaić 78 Čajko 114 Čakalić 14 29 31 79 80 84 106 108 110 113 123 135 Čakavendić 17 Čakora 144 Čalanac 12 Čalić 58 Čalogović V Čalon I I I Čaljo 23 Čamak (Čanak?) 78 Camber 84 Čamić II Čampiš 99 Čanadi 57 Čanagić 102 Čanak 18 Čančarević v. Čončarević Čandrle 27 Čanić VI Čanjević 4 Čapek 22 Čapko 120 Čar 78 84 Čarčević IV 103 Čardaklić 119 Čardaklija 78 Čardić 9 120 Čarukčić I I Časlavski 78 Časni 116 Čašić 142 Čatić 142 Čatić (v. Ćatić) 45 108 109 Čatla(j)ić 86 87 149 179 181 Čatlar 123 Čavajda 70 94 105 Čavec 99 Čavić 173 Čavlija 8 Čeber 153 Čečanenić I I Čegović 42 51 Čeh 24 99 100 106 115 118 Čehobašić 85 Čekeđisija 128 Čekić I I I Čeko IV Čekovac V Čelan 26 Čelebijić 106 Čelić I I I Čeliković I I I VI 24 108 135 Čengelović I Čengić 92 106 Čenić 120 121 Čeranić 120 Čerčibasić I I I
549
Čeregović (Čereković) 15 165 183 Cerek 185 Čerkec 128 Černi 104 117 černoch VI Černošek 99-101 Černotski 26 Černovski VI Černy VI Čertik (Čertil) 105 117 Česnović 47 Čevapović 1 15 102 108 Čevapović-Cvitić 5 Čevarković 28 Čeviz(ović) 101 Čiček 101 Čičić 172 Čičković 24 26 46 91 158 Čičo 42 Čičovski 128 Čider VI Čiffrek IV Čika 70 Čikac V Ciko 72 Čilag (Csillagh) VI Čilak 99 Čilijak 97 Čipčija 85 Čirkin 123 Čirkinović 79 Čirko 101 Čiš 70 74 Čizmeđžija II Čizmesija VI ČizmeŠija 78 Čizmo 111 Čmagija II Čmelar VI Čoašić V Čobanović III Čočić 41 53 78 91 101 112 193 Čočkić 23 čočonović v. Kokanović! Čoka V Čoklić (Čoklo) V 87 Čokrlić VI 17 120 125 Čolić 108 169 Čomljanović 48 Čončarević 151 Čonka (Čonko) 2 134 Conor VI Čop VI 26 32 140 Čorak 53 141 Čorapa II Čorapin 2 Čordas III 141 Čoveljak 105 Čović III 111
550
Čuba IV Čubela 5 Čubič 79 Čučin IV Čuić 180 Čukal 158 Čukelj V 165 Čulina 100 Čulubrković 17 Čulumković III Čuljak 11 88 Ćumuraš 40 Čumurgija 139 Čunčić IV 165 Čungerović 104 Čunković 139 Čuntić 143 Čunj 22 Čupić V Čuranović 12 Čurić 91 Čutić 78 Čuturić V 128 Čuže 61 Cvek 78
Ć Ćaćilović 115 Čatić (v. Čatić) 109 Ćativa (Ćatina) baba 26 Čelavi 57 Ćirić 48 Ćor I Ćorić 128 Ćoromanović 4 Ćorovuković 19 Ćosić II 18 26 27 29 78 84 101 104 110 112 158 Ćosković (v. Popović) 119 Ćoso 8 17 Ćuk 106 Ćulibrk 137 Ćurak 45 Ćurčibašić I Ćurčić IV 45 88 92 94 115 137 146 Ćurčija 19 85 135 175 183 190 Ćurčijić 23 80 102 112 Ćurić 84 Ćušić 45
D Dabić 52 57 58 69 73 128 Dabo 123 Dabrović I Dađinović I
Daić 84 Dairović 102 Đajdžić IV Dajedović (Djedović) 172 Dakić 13 123 Daković 85 Đalmata I I I Damalović 103 Damjanac 80 101 121 Damjančević IV 21 101 Damjanović V 18 26 50 54 57 63 87 89 92 97 101 104 112 123 126 142 177 Danić VI Dani(e)lović VI 17 18 20 73 101-103 156 169 Danjek 87 Dardalija I Dasović VI 32 Datković 62 Davidlović 19 57 81 101 104 151 171 180 Deaković 60 114 149 De Augustino 54 De Conti 113 Dejaković v. Deaković! De(j)anović 27 89 122 135 182 183 Dekouti 106 Delač VI 31 100 Delavac VI Delić I I I 35 80 85 90 99 132 134 150 152 157 158 Delimanić V Del Ponte 78 Demeter VI 2 Demić I 103 Demš 54 Demše 84 Denčar 2 Dendić 71 Dendiš 72 Deuk VI Đenona 80 Derdić VI Derenđa 66 Deres 128 Derić 108 120 Derluk II Dertuiić 121 Dervenčanin I I Dervenski V Desegović IV Desetnik 29 Desić VI Desinović III Desković I I Despotović 51 68 86 Deša 72 Dešić 104 Deutsch VI
Devčić 3 6 21 23 26 29 32 39 88 100 113 120 123 124 126 127 134 135 138 Devetak 87 Dević V 37 128 Devila 78 Devif 32 Diaković 12 23 48 57 106 157 Didorić 39 Didović 26 29 Dijanešević 144 Dikanović 16 Diklić 19 Dikman (Dickmann) 26 Dikovec VI Diković (Dikanović) IV Dimitrović 101 Dinaški 101 Dinger VI 26 Dinić 27 Diokrović 113 Ditković V Ditrih (Dietrich) V 22 Ditz VI Divković 35 Dmitrović 48 Dnilić 179 Dobiš 88 Doboš(i) 101 115 141 Dobrasreća V Dobričić 87 Dobrogatac 78 Dobrojutro III Dobrosavljević 17 169 Dobrotinić V Dobrotka 89 Dobrović (v. Dabrović) 115 Dobrovički 78 Dobrovojević 104 156 Dobulija 84 Dograić 18 Dohatić I I Doičin (Dojčin) 19 Dojčinović 106 Dojkić 78 Dokazić Dokić (Dojkić?) 2 54 60 104 131 132 181 Doksanović I Dokša 83 Dokšaj VI Dokšenović 167 Doktorić (Doktorović) V 113 Dolac I I Dolački IV Dolanski VI Doletijević V Dolički VI Dolinić V Dolzović (Dolčević) III Doljanac 106
551
Domaić 165 Domanković VI Domanović 8 9 Domanski 106 109 Domić I I I 78 115 123 Domičić 16 39 46 Domin(i)ković 8 131 Domitrović VI 1 78 Domjan VI Domjanović 12 Dona VI Dončević 26 Donešević 26 Dopater 45 Doppelhammer 78 Doraković 129 Dorbolo VI Dorić VI 21 23-25 32 42 80 84 88 125 128 140 Doričić 26 Dorner 28 Dorontić 33 132 174 Dorotić VI Dostal 95 99 101 Dostić 20 Došen 32 106 110 113 134 135 Došlić I I I 12 29 38 155 165 Dozenović 176 Drača 33 Dračko 37 39 Dragalić IV Draganić 11 166 Dragaš 85 185 188 192 193 Dragašević 148 Dragić 34 73 165 Dragičević 18 26 46 56 57 71 74 89 99 101 104 157 167 168 179 Dragišić VI 89 138 Dragojević 48 82 99 145 169 171 183 189 Drago (j)Iović 96 104 145 153 178 180 186 Dragomanić 78 Dragosavljević 60 192 Dragošević 82 Dragušić 115 Drahotuski 26 29 Drak 80 Draksler 1 139 Drakulić 49 50 Draskovic V 32 110 Dratić 31 Dravec 41 Đražankić 123 Dražan(ović) V 1 Draženović (Draženčić) VI Dražetić 90 93 94 Dražević 29 Dražić V VI 15 51 89 151 176 Drbih 26 Drda 7 80 81 87 99 107 118
552
Drdić IV 6 39 Dreksler 28 39 Drenovčanin 32 180 Drinić 39 Drkulec 127 Drljača 94 Drmić I I Drobljen(ak) I I Drobni V I Dropučić 65 Drotić 12 Drozdović IV Drpić 73 78 87 Drpo 82 Drvenković V Držaić 26 Držalić 123 Dubenik V Dubočanin I Dubokalija 61 Duduković 106 141 154 Dugački I 101 Dugalić 26 47 Dugi I Dugić 113 Dugović 106 Duić V I Dujan(ović) I Dujko 37 45 Dujmić IV Dujmović 1 12 35 Dukić 68 Dulger I Dulić 86 139 158 Dumančić 124 Dumba V Dumenčić 70 Dumić 47 Dundović 55 56 71 72 75 Dungerović v. Dulger! Dupanović 106 Durak 131 Duraković (Doraković) 129 Durinović 103 Dušanović 33 Dušić V Dutković 83 Duvljanin I I Dužević 26 Dvofaček VI 78 122
D2 Džakić 131 Džebić 104 115 Džigerović 104 Džogolović 131 155
Đ Đačić 53 Đaić 25 71 78 Đak 121 Đakić 122 137 Đaković I 56 60 78 110 122 134 135 Đanić I VI 5 15 26 37 Đebrić 152 Đelajlić 102 Đenep V Đeneš 45 118 Đepalović (Đipalović?) 172 Đermanac 49 Đermanović 60 78 145 179 Đidić 151 Đikić 39 122 Đimoti (Gimoti) 66 103 Đipanović 116 Đipić (Đipalović) I I I Đorđić II Đombić 179 Đorđević 57 Đosakić 122 Đučević 160 Đukanović 78 119 Đukelić 68 Đukić 17 31 32 34 50 51 57 61 88 141 145 160 Đukin IV Đuković 102 Đumlija 78 Đumurđija 18 Đunđević 119 Đurak 78 Đurakić 51 Đuran VI 139 Đuranac 105 Đuranović 29 42 103 113 120 121 Đurasek 27 Đurašin VI Đuratek V Đuratović V Đurčević IV 21 35 104 119 120 122 139 Đurčić 102 Đurđek VI Durđević 12 33 49 50 55 60 61 68 74 78 82 86 91 104 109 134 144 159 165 169 171-173 175 177 Đurđić 103 Đurekić 114 Đureković 12 102 112 119 Đurenđinić I I Đuretić 47 49 Đurić (Jurić) I I VI 1 6 9 14 18 45 48 51 63 94 103 109 110 112 115 123 126 128 129 148 150 165 175 Đurić-Pandur 140 Đuričić II 16 19 24 57 80 98 101 139
Đurika 114 Đurin 75 Đurina 9 54 55 99 Đurinović 101 103 Đurišić 114 115 Đuriškić 78 Đurkić 26 Đurković V 8 134 157 Đuršić 37 Đurveđ 78 Đurvišić 108 Đuturović 91
E Eberhardt VI Ećimović 27 78 Efinfer VI Egedus v. Hegeđuš! Egedušević v. Hegedušević! Egedušić (v. Hegeđušić!) 96 Egner 78 Eherbauer VI Eich V I Eichinger VI Eiler 101 Ekes 2 Elbl 101 103 Eleš 68 Eletić 119 Elis 27 28 39 Emić 45 Engel I I I 45 Engelman 8 Engstler V Enjingi (Enjengi) 101 117 Eraković (v. He rak) 96 Erberger 112 Ercegović 37 Erdelić (v. Herdelić!) 47 49 Erdely VI Erdeljac IV Eremić V I 104 Erendić 140 Eres 90 Ergović 4 15 26 99 139 Erjavec 32 36 91 155 Erlinger V Ermenlija v. Hermenlija! Eror 7 Erpačić VI 99 Ertl 100 Ervaćanin (v. Horvaćanin!) I I Erže 71 Eržeković IV Ester 101 EteJ 2 Etinger 10
Fabijan(i) V 57 106 Fabijanić 63 Fabina VI Fabulić 78 Fadljević 139 143 Fafaljak 45 Faigl IV Fajda 51 Fajder 115 Fajdić 20 Fak 15 22 Falašta 55 Fališević I Faltinek 111 114 FandI V Faradi 150 151 Faraga 66 74 Farbalić V 78 Farkaš V VI 2 21 78 Farkašić 106 Fartili VI Faskaranović III Fast V Fašeljak 45 Faubel 82 101 Fausti 91 Fažlić 122 Feher IV VI Feierfeit VI Fekete IV 26 Felber VI Feltman VI Femberić (Femberac) III Fenc 113 Fendrich 110 Fenrih 99 101 Ferenčak 70 75 Fergić V Ferhatović 55 Ferić IV 1 12 16 38 78 120 Ferjamić 87 Ferkić 21 26 32 Ferk(ović) V 28 44 Fernac V Fernić II Fesan 165 Fiala 138 Fičer VI Fidl (Fiedl) V Fijura 100 Fikeis VI Fila 106 Filić IV 26 32 54 84 85 119 120 Filing 126 Filip 38 39 84 Filip asević 26 Filipčević I 119
554
Filipić 95 Filipović IV 1 5 14 21 25 26 34 38 39 45 48 53 78 79 82 84 88 99-101 102 105 106 113 114 120 126 128 134 150 Filotaš 117 Finek 150 Fir VI Firnizer V First 84 Fišer V 2 37 82 84 99 Fisić 5 Filler 99 Fištrić 78 Flanjak 139 Fleissig VI Flekner V Floder VI Florian 100 Fodor 134 Fojčić VI Fojnicenić III Folivarski 45 Folk VI Foltinek 106 Fon V Forčić VI Forgač V Forgiarini VI Forko VI Foro 106 115 Forster VI 156 Fortil 139 Franc 29 82 Franculić (Francolić) 26 115 119 Francuz VI 90 Frančević 123 Franekić I 16 21 Franić (Franjić) I VI 1 3 4 8-10 14 26 32 40 53 54 78 83 85 88 94-96 99-102 106 107 115 119 120 126 129 131 144 150 152 153 155 156 Frank VI 97 Franković 26 78 114 128 Frankulin 78 Franišković_ 100 Franz VI Franješković 112 Franjetić 79 95 Franjičković 108 Franjiščević 26 Franjković 112 Frbežar 55 Freistadski 100 Frestacky 80 Fridl 38 Fridrich VI 46 81 Friganić IV Friml 78 Fris 68
Frisch VI 98 Friškić 78 Frković V Fržić 26 Fržuljević 49 Fucks VI Fućko VI Fumić 26 55 71 72 Funđuk 24 82 101 Funtek 144 Furđa 29 Furdi 105 Furl V
Gabor 86 Gabrek 26 Gabrić VI Gabriely VI Gaćeša 86 Gaćešić 147 150 151 Gačić 26 110 128 Gađanac 78 Gager V Gagić 144 151 Gaj VI GajdoS 101 Gajer VI 22 Gajerović 102 Gajger 135 Gajić 18 19 48 57 102 103 137 Gajovski 46 Gaj8ki IV 74 Gajzler 78 Galac VI 26 Galamboš (GalomboS) VI 26 78 Galešić 78 Galeta 98 Galgan 150 Galić 26 54 97 100 131 Galista 139 Galojlić 123 Galović V 4 23 49 111 143 Galjuf IV Gamlić V. Gomelić! Gamšić 26 Ganoci 78 Garbanjar I Garc 72 Garđijan(ović) V 78 Garetić I Garić I Garilović 54 Gas VI Gasparađes VI Gašić V 47 78 80 84 85 115 Gašljević IV
Gašpar 113 144 Gašparac 25 27 78 84 Gašparić V 123 Gašparović VI 1 9 12 17 24 26 29 95 99 128 137 139 160 182 Gat'jal 99 100 Gavanić 179 Gavez VI Gavran 100 157 Ga vrančić III Gavranić 1 Gavranović III 128 Gavrić VI 17 23 26 28 47 88 101 110 124 142 145 Gazibarić 157 Gazitarić 81
Gazi VI Geber 26 Gecan 23 Geger 2 Gentro III Gerah 135 Geravec VI Geringer 78 Germanic 71 Gerstman 97 Gerstner VI Gesl 165 Giba 26 Gieness V Gigorić 105 Gilih 45 Giljušić 79 92 94 Gimbelta I Gimoti 103 Ginder 41 122 Gipanović 84 Girnotti VI Gišović 115 Glavačko 66 Glavanović VI Glavaš 14 22 29 82 97 Glavašević II Glavić V Glavović V Gledina 119 Glemba VI Gligorić VI Glišić 60 Gložić 99 Gluić 115 131 Gluck 72 Glnmčević 33 Gluović III Gnidić I Gnoder 23 Goc 122 Godečević 180 Gohorić 145
Gojanin 35 Gojkić IV 122 Gojković 53 64 89 93 115 117 145 160 175 180 Gojsović 179 Goldbach VI Golek VI 165 Golić V 106 Golik IV 31 34 54 Golub I VI Golubić (Golubov) I I I 119 Golubović 1 26 101 172 Goluža 114 Gombar v. Gumbar! Gomboš VI Gomelić 155 Gomerčić 54 Gopčević 91 Gorčeza VI Gordaš I I I Goretić VI Gorički 26 Gorinka V Gorjanac 78 Goso 120 Gosparić V Go8počić 76 Gostmirović 57 60 Gotal 22 Gotlieb IV Gotštajn 115 Gotz VI Govedar I I I Gozden 18 Gnijezda 32 34 Gostović 27 Grabantić I 29 120 Grabarac 78 Grabić IV Grabovac 54 68 Grabusin VI 19 87 181 Gračanin 29 32 90 Gradišćanac I I I Građanski 101 Graf V Graić 111 Granđić 81 99 Graovac 72 Gratzer 2 Grbac 78 143 Grbavac VI 28 Grbavec 2 Grbić V 93 100 107 111 115 119 123 137 182 Grčić I 26 97 GrČmar 125 Grdanović 86 GrdeŠić V Grdan VI
556
Greganić 90 Gregorić IV Gregurić VI Greifer 35 Grenčić 37 Greš 45 Grgačinović 95 Grgeč 134 Grgetac I Grgić 1 1 2 5 6 8-10 21 25 26 32 33 45 71 92 99 101 108 113 115 116 119-121 131 134 143 147 148 150-153 165 Grgičin I I I Grgo I I I Grgošević 25 99 Grgovac VI Grgurević 19 35 80 88 90 97 120 156 Grgurić 27 92 139 141 143 150 151 Grič VI Griesmayer VI Griffer 104 Grifner I Grimzović I I I Grinvald (Griinwald) V Grkljanović 115 Giković 19 Grkšić 106 Grlić 78 Grmić 97 Grmljenović 26 Gro sh aim V Groskopf (Grokop) V 28 Groso 134 GroS8mayer VI Grossner V I Grosz V I Grozdanić 26 185 Grozdanović 3 Groznica 85 131 185 Grsić 73 Grubač 3 Grubačević 115 Grubašović (Grubacović) IV Gruber VI 26 51 56 85 92 Grubišić (Grubesić) VI 8 26 96-98 100 131 154 Gruičić 50 60 81 86 104 133 182 Gru(j)ić 96 104 119 182 185 Griin 2 Griinwald 113 Grus V 94 Gržan 29 Gubiđan 106 Gučić 33 87 97 103 Gujatović VI Gujić VI Gulaš 2 Guliš 122 Gumbar I
Gumb are vić 57 Giinter 78 Gunjević 13 193 Gurdon 122 137 Gu8endianović I I Gu8tin V I Guščerović 23 Gušterić 25 Gušterović I I I Gutić 53 Gutier VI Gutman V Guzanović 1 103 106 115 124 Guzmić 122 Gužmiš 128 Gužvica 58 Gvardian I Gvojić 52 Gvozdanović VI Gvozdarić I Gvozdenović 4 19 31 34 60 69 191 H Habek 26 Haberling VI Haberreiter VI Habizović 26 Habjanović 48 Habl VI Hac 131 Hace 78 Hadrovčević V Hadrović V Hađžamoglić I I I Hađavdžić 26 Hagara 102 Hagenbueh VI Hajba 120 121 Haje (Haicz) 2 172 Hajdar V 144 Hajdinak 165 Hajdineer V I Hajdinović V Hajduk I I 93 139 Hajek 115 Hajmanić 121 Hajmb V Hajnka (Hainka) 136 Hajster 78 Hak 131 Halajbeg 78 Halak 122 Halambek V I Halas 126 127 Halavuk 78 Haletić 12
175
Halić VI Halif 28 41 Halmovski 97 Halot 28 Halupa 106 135 Halužan 41 74 Hamala (Hamata?) 104 Hamata (Hamala?) 97 117 Hamedović 87 Hampe 27 Hams 26 Hamšik 106 Hanak 22 106 Handel VI 2 Handžić 78 Hanel V Hangya VI Hanih 104 Hanke 26 Hansierg IV Hanzel 101 Hanžek 75 Hanžeković VI Hanjek VI H a r VI Harambašić 19 34 Haramina VI Haramzadić I Harapinović v. Arapinović! H a r ( d ) t VI Harinski 75 Harniear 29 Harvat 117 Has VI 106 Hasan 29 Hasanović 26 Hasel V Hatala 54 55 Hauer V Haupt 139 Hauter 2 Hauzlarić (Kauzlarić) VI Havrda 110 Hećej 78 Hedl 71 Hegedušević IV 1 3 Hegedusić 84 120 134 135 Hegedus 2 Hego 101 Hegol 76 Heidfogel V Heinrich VI Heinsing VI Heisler 101 122 Helbich VI Heletić 122 Hell VI 39 156 Heller VI Hely VI
557
Hem 26 Hep VI Hepek 101 Herak 45 Herb VI Herbolka 183 Here 105 Herceg 74 Hercegović II 115 Hercog V Herčić 115 Herdelić 39 Herendi VI Hergešić 14 76 Herić 146 Herj an 46 Herkanovac v. Hrkanovac Herman V Herman (ović) 78 Hermaul 37 Hermenlija I Herner 101 Hernhofer VI Herpačić (v. Erpačić!) 99 Heszter 2 Hesin V Hiber 26 Hill VI Hingelbaum 90 Hinst 112 Hint 136 Hip (Hiep, Hipp) VI 2 38 45 47 78 97 101 103 130 135 Hirić (Herić) VI Hirsenstein VI Hirsman VI Hirschmann 101 Hitaler 82 Hlavaček 152 Hlavka VI Hlastan VI Hlebec 12 151 172 Hlevišan 95 Hlevištajn 98 Hlobuček 131 Hlupić 71 Hobich 97 Hoborka 37 40 101 Hochberger VI Hodak 78 134 Hodić 82 Hodning 26 Hodolak 39 Hodžić IV 24 Hifficer IV Hofman VI 2 42 102 106 119 139 150 152 Hob 100 Hohman 57 Hoholac 106
558
Hoić 26 Hoinig VI Helczbauer 2 Holcinger (Holzinger) VI 123 Holec 38 Holi VI Holik 29 134 Holjevac 26 38 Holjević V Homan 2 3 104 105 Hora 78 115 Horaček 28 106 Horeličan 70 Horki VI 107-109 114 Hormot 71 Horniček 106 Hort V Horvaćanin 3 5 20 26 33 51 78 101 134 156 165 Horvačić (v. Hrvačić!) 110 116 Horvat II 5 8 15 26 31 34 52 55 65 71 73 78 87 106 115 119 122 128 131 139 143 194 Horvatović 150 Host VI Hotten v. Otten! Hovanjek 55 Hozmer 26 Hranaieli 78 Hranić 78 Hranilović III Hranisavljević 156 Hranjevec 78 Hrazky 106 Hrčka 54 134 Hrdi 99 Hreljac 25 Hremić V Hren VI Hrgović 21 92 Hribar VI Hrkač 11 Hrkalovie 137 Hrkanovac VI Hrmić (Hrnić) 25 26 37 84 94 103 Hrnčević IV-VI Hromić 189 Hrpa 84 Hrust 29 Hrstić 20 Hršćina 78 Hruška V 81 97 98 101 Hruškar 26 27 Hrvačić 131 Hrvačin 4 Hrvatić 80 Hrvatović 135 144 Hrvojević VI Hubaček 84 106
Huber V Hubert VI Hudy 101 139 Hula 78 79 Human I I I Humplik 54 Humski 106 Hunalić I Hunić I I I Hursum 23 Hurta 24 80 Hurtiš 88 Husar VI 71 Husarević 123 Husenović 72 Hut VI 22 39 123 136 Hvorić 37
Ibrišimović VI 78 Idlbek 106 Iđanović I Ikić 71 Ilčeković 106 Ilešić VI Ilibašić 45 Ilić I VI 4 5 8 18 26 28 36 48 53 57 60 79 87 91 93 94 99 101 103 114 128 131 132 139 149 152 161 184 Ilijanić 95 Ilijašević 3 9 106 113 114 Ilinčić 180 Ilkić V Ilončić I I I Ilovac 145 Imbrović 22 Imperii 116 Imreković 25 Inhof 165 Inzinović 103 Irak 116 Isatić 108 Istip I I I Ivačić 15 Ivaković 28 Ivančanin I I I VI Ivanček V Ivančević 8 21 29 45 46 88 101 119 120 122 123 143 Ivančić IV 22 49 108 113 Ivandija 78 Ivanđoljanin I Ivanešević 53 94 99 Ivanešić 122 123 128 Ivanić 135 168 Ivaničić 25 140 Ivanišić IV 113
Ivanisevic 86 186 Ivankov 3 Tvanković IV 92 100 106 119 139 151 Ivanlić 24 Ivanošić V Ivanov 86 136 Ivanović 1 2 5 8-10 15 17 18 24 26 34 50 51 59-61 78 79 85-87 90 91 93-95 99 100 102 103 105 110 115 123 128 131 135 144-146 148 150 151 155 156 158 159 166 169 173 175 176 178 189 Ivanšćak VI Ivašković 47 Ivčetić 114 119 125 132 Iveković 17 Iverović V Ivić 4 28 78 106 112 134 Ivičević IV Ivičić 17 112 114 146 155 157 165 Ivinović V Ivković V 49 61 78 101 119 123 145 Ivošević 92 Ivšetić 134 IvSić V Izailović 181 Izaković I Izanić I I Izibaitić 51
Jabietić VI Jablanczy IV Jablanović 93 Jaćimovic VI 68 87 104 167 Jagar V 28 Jagečić 122 Jagetić VI 9 126 Jagić 73 Jagodić 27 28 44 48 65 87 106 129 159 Jagunović IV Jagušić 74 Jainić V Ja(j)ić 21 32 84 91 Jakačić 106 125 J akatarović 106 Jakić VI 106 155 Jakičić V
Jakob V Jakobljenović 9 Jakobljević 129 Jakobovac VI Jakobović I VI 1 21 26 27 29 40 41 45 47 49-51 53 78 99 110 115 116 120 140 142 144 153 155 Jakolinović IV Jakopčević 15 Jakopović 77
559
Jakoupek 105 Jakovac 22 24 45 104 Jakovčić 82 Jaković 99 Jakovljević 44 79 87 93 97 167 172 Jakovović 23 Jakšić 78 82 106 114 161 169 Jalžetić V Jambrečina 76 77 Jambrek 78 Jamiba 66 Janak VI Janček 21 22 45 101 Jančović VI Janda VI 125 Jandrić 78 Janes 1 21 103 129 Jankot 120 Janković I I I 1 3 16 18 19 31 52 60 78 81 85 88 92 93 101 103 105 106 110 115 134 139 143 152 155 172 178 189 Janoh 29 Janoš (Januš) i 46 139 Janošević 18 26 33 35 100 156 168 189 Janosy 100 Janota VI 46 111 Janotić 104 Janski 26 Jantolović 145 Jantošek 45 Janušević 104 Janić (Janjić) IV 4 11 15 25 26 27 32 39 57 79 93 94 119 150 Japarić 47 47 Japec Japundžić VI Jarčić 186 Jarić I I I 91 Jaroš 95 97 Jatusić I I I Javora 99 Javorski V Jazić 63 Jedinak 72 Jeger VI
Jekić 65 Jelačan V I Jelačić VI 103 Jelanac V Jelančević 9 Jelančić V 158 Jelaševac (od Jelaseva) I I I Jelečanin 100 Jelen 134 Jelenac 155 Jelenčević IV i ftlgncic X
Jelić V 1 5 18 26 45 47 67 71 - 7 3 100 115 139 150 151 165 173
560
Jelinčić 146 Jelinić (Jelenić) VI 26 34 35 40 71 78 88 Jelkić 143 Jelušić VI 78 Jenč VI Jenđelović I I I Jeraj V Jerčić 86 157 Jerčinović 27 151 Jerebek 26 Jergović 121 Jerković IV 51 72 100 101 115 139 Jesečnik 1 21 25 Jevrić 152 Jezovanac 26 Ježević V Jiha (Jicha) 106 107 Jindra VI Jinoh 101 Jogun 6 122 125 129 134 Jogunović I I I Jolić 115 J o n 97 Jesanović 41 Josenković 165 Josfović 129 Jošić 78 Josifko V I Josipović V I 4 16 26 46 48 92 103 135 Jost 59 Jošić V Jošković 165 Jovanović 17-19 26 32 34 49 51 60 61 68 73 86 87 93 94 96 101 104 115 117 133 135 139 145 147 152 161 166 168 169 171 181 Jovčić 181 Jović 26 158 171 Jovieić 19 20 50 51 60 61 80 82 84 101 105 145 146 Jozanović 88 101 115 Jozepčević 1 Jozepov 135 Jozepović 79 103 153 Jozić 28 32 99 110 112 121 134 147 Joziković 156 Jozipović 8 104 140 153 Jug VI Jugović IV 1 35 45 78 80 86 117 136 151 189 Juhasz VI Juić 151 Jukić VI 131 145 Jukovie V Junačko 78 J u n a k 121 J u n e k 26 31 Jung 26 78
Jupek 12 J u r a k V 87 Jurančić 78 Juras 28 Jurašević 12 Jurašić V Juratović V I J u r č a k 105 Jurčević 22 Jurčić 4 21 113 134 Juretić 26 151 Jurgec 5 122 Jurgić 115 Jurić I I I 18 74 78 91 96 99-101 104 106 115 116 136 153 159 165 Juričić V 22 23 26 95 Juričović V I J u r i n VI Jurinec 45 Jurinović 101 Jurišić (Đurišić) I 3 21 33 48 60 101 153 157 159 Juriškić 78 Jurjevčan 134 Jurjević I I I 57 64 78 88 92 Jurkić 26 79 Jurković I 1 13 18 45 47 71 84 8' 95 119 152 155 Jurmanović 83 Jurnečka 1 Jurosavljević I I I Juršić 15 Just 38 100 Jušić 26 27 37 38
K Kaćunica 192 Kačarik 54 Kačer 151 Kadić 137 KadleČek 72 74 Kadonić 47 Kaguš 109 Kaiser V 71 Kajan 124 Kajganović VI 34 Ka(j)ić I I 8 15 91 135 Kajtazović 26 Kakuk VI 126 134 Kaladžija 26 Kaladžijić I I Kaladžisija I I Kalafadžić V 99 Kalafatić IV 1 21 119 Kalaj (Kallav) V Kalajdžić 106 109 112 Kalajdžija 47 3 6 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
Kalajković 78 90 99 Kalavčić 101 Kaldar VI Kalinić 40 175 Kalla 45 Kalmar VI Kaloper 104 119 131 133 139 182 Kaltakdžija I Kaluđer 33 Kaluđerović I Kaljdić 62 Kamas 81 Kambić 34 Kamenar 27 Kamenčak 82 Kamengradski (de Kamengrad) Kauđera 82 117 Kanić 26 245 Kaniček VI Kanisek 55 Kanižaj 106 Kanižanac I 29 78 84 Kanižlić I Kapamadžić I Kapazović 119 Kapetan I I 165 Kapetanac 27 Kapetanović 142 Kapetanić 111 113 Kapfer VI Kapitanić 21 26 Kapi (Kappel) 5 126 128 Kapoš 26 Kapraljević 57 148 Kaprel 103 Kaps VI Kaptolac 27 85 Karabl VI Kara-Blažević 26 Karadžić 50 Karađurović I Karafilipović 42 43 Karaga 31 Karagelović 104 Kara-Ivanović 12 120 134 Karakatić I Karam arić 99 Karamarković 103 122 Karamatić 44 Karan 86 101 104 186 Karaš 106 Karasek 78 Kardoš (Kardaš) 172 177 Kargaein 126 Kargel V Karimanović V Karjaković 43 45 48 Karlić 26 Karlovčanin I I I
Karlović V 28 Karner V Karnioli (Carnioli) V Karupčija 78 Kasa 107 Kasalović 135 Kasap 99 Kasapić 119 Kasapović V Kasović 94 Kašajac V Kašparić 106 Kašuba 71 Katabataković 114 Katalinić VI Katanić I 1 119 Katardović V Katarić 6 165 Katarinčić IV Katavić 15 Katić I I I VI 2-4 18 21 24-27 35 42 55 69 79 90 91 95 98-101 106 107 122 139 150 151 155 156 Katičević 101 Katičić 125 Katineli (Cattinelli) V Katizović IV Katomija (Catomio) VI Katona VI Katošević 165 Katranček 54 Katunar 24 Katušić 1 21 23-26 78 Kaufman VI Kaurinovie 27 Kaus 78 Kauzlarić VI Kavaš 101 Kavegia 39 Kavicki 66 Kazaljević V Kazandžić 41 Kazaz I Kazazević V Kazda 108 Kazimirović 158 Kacerin 119 Keener 102 Keč 71 88 Kečkeš V Kek V Kekanović 172 173 Kekelić 70 Kekez I I Kekezović 26 Kekić 17 Kel 99 Kelbić 130 Kelbing V
562
Kelčec 83 Kelemen 28 106 Keler 63 106 111 Kelevčić 127 Kelić I I I 5 15 32 Kelner V Kelonović 103 Kelović VI Keljar V Kemfelja 77 Kempf V I Kenđro I Kenđelović I I Kenig v Konig! K e r b e r 103 Kerđić VI Kerđo 115 Keresteš 123 Kergačin VI K e r k e r 103 K e r n e r V VI 25 135 147 Kernel VI Keršer 139 Kersul VI K e r t 117 Keserica 71 Kesić I Kesner V I 103 KeS 10 Kesac 165 Kešić 155 Ketović 78 K e v ( e ) r i n VI Kević 4 26 Kićen 152 KićoS IV Kičmirović 60 Kieslinger VI Kifer 101 Kiler 87 Kilian 2 101 135 Kin 66 78 84 87 Kindl V I Kinđler 27 103 115 King (Kink) VI Kiptal 89 Kipton 81 Kir 37 101 139 Kireta 26 Kirick 97 Kirinić I I Kiršek 101 Kiršig 100 Kiselka (Kisilka) 21 78 101 151 Kisvanter I I Kiš V I 51 59 78 Kištajer 83 Kitan(ov)ić 25 120 152 Kitonić V
Kivač 27 Kladarević V Klađnjak 82 Klajić II 18 21 97 102 165 178 Klajn (Klein) 119 148 183 Klajo 139 Klanac 135 Klanfar 139 143 156 K l a m a IV Klapšić 25 37 38 55 192 Klarić IV 22 24 26 29 78 79 99 101 115 122 150-152 156 Klasić 122 123 Klasnić 26 Klaubić V Klaufer V Klecinger 103 Klemen 101 Klemenčić V I Klemenić 11 Klemenović V Klement IV Kleraha 37 Klenac VI Klenić III Klepac IV Klepić 32 78 Klesiuger 82 301 118 Kliber I I I Kličko I I I Klikić VI 48 54 Klinčić 26 Klipanović 26 Klipić 34 Klisanović 8 Klobasa 72 Klobučar V 5 26-28 32 55 80 116 139 152 Klojber VI Klokočki 26 Klopan 70 Klopić IV 21 Klopik 22 Klugerić I I I Klunić 159 Kljeković VI Ključarević V I Kmet 101 Kmetić 90 111 Knap VI Knapić 27 Knatek 70 Knebel 39 Knez 22 24 26 139 Knezović 111 Knežančan 91 Knežević I I I 9 14 21 26 28 34 47 48 54 85 96 119 134 140 145 155 172 182 Knežić 29 78 115 Kniffer VI
Knikara 106 Knoch VI Knolik 134 Kobašlija I Kober VI Kobetić I I I 9 Koblar 48 Kobliček VI Kocb VI Kocijan V VI 28 101 Kočeljak 45 Kočić 54 Kodel V Kođaić 20 Koeter I I I Kofner 106 Koh (v Koch) 78 131 136 Kohn VI Kohl 49 Kojarić 35 Kojđl VI Ko(j)ić I I I 50 101 154 172 173 Kojkić V Kokan 26 66 Kokanović III 78 Kokot VI Kolar I I 2 32 99-101 115 Kolarević V Kolarić I I I 26 88 106 Kolarović 101 139 Kolauzović 101 Kole 79 Koler VI 45 124 Kolesar I 78 Kolesarić 101 116 Kolesarović 54 109 Kolhaber VI Kolisek 106 Kolojković 85 Kolombo(s) (Kolembus) VI 26 40 70 71 78 Kolonšek V I Kolundžić V 4 26 53 114 119 152 Kolundžija 137 165 Koljanin VI Koljanović 81 Komadan 103 143 Komadina 11 15 38 51 84 Komarić 46 47 51 84 106 Komenda 101 Komerpaar III Komes VI Komljenović 48 Komnenović 57 Komotarić 123 Kompar 51 Konakčija 34 Končalović 154 179 Konig VI 115
563
Konopljak 26 Konrad 78 Kontić (Kondić) 104 115 Kontra IV Konupak VI Konjared 26 Konjafik 39 88 91 Konjević VI Konjić 85 Konjovski 29 Konjušić 121 Kopaček 114 Kopecki VI 26 28 46 47 95 Kopfer VI Kopi 78 Kopić 27 Kop(i)jarević 120 123 Kopijarka 78 Kopilaš 11 Kopile 115 Kopljarević 119 Kopljić 45 101 Koporčić V Kopričević 26 Kopštajn 26 Kopun VI Kopunić 29 92 106 118 Kopunović V 142 Korabel 22 Korač VI Korade VI Korajac VI Koralić 131 Kordić 87 Kordiš 65 68 115 Koren V Koretić 5 128 165 Korfant 134 Korisnić 51 Koritar 109 Korman 76 77 Kormanja 62 Kormendi V Kornić I I I Korosić 21 Korovi ć I Korumbik 112 Korunšević 157 Kos I VI Kosac 143 149 151 Kosanović 136 137 139 182 Košić 21 56 60 161 Kosijer 137 151 158 169 Kosina 106 Kosovac 69 Kosović 27 47 103 155 Kostadinović VI 19 50 61 85-87 94 104 128 147 154 157 166 169 182 Kostajničanin V
564
Košak V Košćal VI Koščić 24 149 156 Košjar 51 Koska VI Koštić I I I Košuba 50 Košutić I Kotas 82 Kotij an 89 Kotor 81 Kotorac I 143 149 153 155 Kotrla 51 82 92 98 117 134 Kotrlinović 104 Kotrljanović 57 104 Kotur 57 87 182 Koturaš V Koturović I I I Kotuzović 100 Katz II Kovač I Kovaček VI 89 Kovačević I 1 5 8 16 21 22 25-29 32 34-37 44 45 49 53 78 84 85 87 88 91 95 97 99-101 105 106 109 112-115 119-122 126 134 137 143-145 148 150152 155 156 165 Kovač (ić) VI 15 20 21 26 34 38 46-48 57 59 78 87 90 91 95 96 98 100 101 103 106 110 111 114 115 117 120 123 126 128 137 140 145 151 153 156 162 169 179 194 Kovačko VI K o v t l e r 51 Kovalik VI Kovaf 5 Kovafik 34 Kovego V I Ković TIT 20 34 189 190 Koviljčić 51 Kovjanović 165 Kovre 118 Kozak VI Kozar 86 128 183 185 187 188 192 Kozarević VI Kozari 71 Kozarić 35 Kozerković 155 Kozička 65 Kozmanovie (v. Kuzmanović) 101 Kozmar VI Kožar 49 75 Kožić V 3-5 8 9 21 67 103 106 114 115 119-121 161 Kožović 155 Kragojević (Kragujević) 53 61 63 Kragulić 108 Krais VI Krajačić V
Krajcer V Krajcar 153 Krajček 115 120 Krajnović 37 81 136 157 181 189 190 Krajtner 45 54 Krakanović 78 Krakar VI 71 Kralovac I I I Kralj 94 139 Kraljek ^ICraljak, Kralik) 54 72 114 Kraljević V 78 121 124 128 135 Kraljić IV VI 45 Kram 59 Kramarenko 154 Kramarić V 99 106 165 Krančević VI Kraner V Kranjc 26 Kranjčić 165 Krnnjšean 14 Krasko 29 Krešo V Krašović VI Kratković 14 165 Kratky VI Kratofil 106 Kraus 45 55 104 136 Kravojčić 15 Krbanja 65 Krbavac V Krčelić VI 78 Krčma 112 Krčmarić V Krečar I I I Kre(i)ić 101 Kreković 42 Krel VI Kremić V 12 21 Krenedić VI Krepel VI 97 Kresoja 78 Kresojević 176 Kresović 144 165 Krešević I Krešić 34 35 97 Krga VI Krba 54 70 71 75 Krijanović 26 100 Krip 102 105 130 135 136 Kristek 54 Kristić I I 1 26 32 44 78 102 119 Krističević 79 128 Krištofek 70 71 75 Kritinar 106 Krivaj 29 Krivošić 26 Krizmanić 115 149 Križan II Križanić VI
Križanović 5 78 165 Križevčanin III Krletić 143 Krmed 106 Krmpotić VI 1 12 15 21 32 115 139 Krnic 26 101 Kroflin VI Kromphauer IV Kronšteter 165 Krotac V Krpan VI 1 21 25 26 78 93 139 140 149 156 Krpanović 126 Krpez V Krpić (Krpac) 165 Krstetić 92 Krstić 34 73 Kršilović 37 Kršul(j) VI 15 21 128 139 Krtinić 137 Kruljac 1 24 26 101 Krunić 15 19 139 Krupa 65 Krnpanski 106 Kružić 21 24 34 72 Krvarić 83 Krvarović 110 Krznarić VI 119 139 Krznarović 78 Kfenek 28 46 Kuba VI 24 101 Kubala 70 Kubeša 99 Kobik 27 Kuburčić 3 111 Kuburić 115 Kucali VI Kuconić 23 Kućan VI Kučera VI 139 Kučić 78 83 Kučinović V Kučko 74 Kučonić 110 Kuderna 68 Kudrmaček 115 Kulešić 49 Kudumraković 87 Kuduzović V 80 85 Kuđek V Kufer 136 Kufner 28 72 143 Kufrin 26 Kufrić VI Kugelbauer V Kugli 32 Kuhar VI 26 Kuharček 54 Kuhn 27 66
565
Kujundžibašić I Kujundžić I Kujundžija I Kukavičić 93 Kukel V Kukić 54 57 85 166 174 183 184 Kukolić 165 Kukovac V Kuković 89 Kukulj 50 Kukuruz v. Doslić! Kukuruzović 103 144 Kulasučević 80 Kulaš 155 Kulašević IV Kulčak 82 Kulčar 2 Kulunčić 119 Kulundžić V Kumer 136 Kumpf 23 Kumsfirman 103 Kune 117 Kunčik VI Kundakčić VI 99 102 135 139 Kundakčija 27 142 175 Kundek 165 Kundeković 24 Kuner 90 Kunić V 172 Kunovac 115 Kunovčanin 134 Kunst VI Kunštek V VI Kuprešanin 136 169 171 Kurandžić 80 Kurelja 155 Kuretić 101 103 165 Kurjaković 87 Kurnjavka 51 Kiirschner VI Kurta 79 Kurtak 53 Kurtarović 116 Kurtić 120 Kurtović 26 106 Kuruc 17 26 Kurz 2 Kusetić 45 47 Kustor 26 Kustović 169 Kušej VI Kušević VI Kušić 20 Kulter 26 27 Kuštić 62 Kutenberg 78 Kutjevac I 102 Kutni 5
566
Kutuzović 107 Kuzman 113 Kuzmanović 19 33 50 104 117 139 149 Kuzmic VI 35 181 Kuzminović 87 Kuzurović 53 Kvaternik VI Kvah 26 Kveton 106 107 Kvočić III Kvočka v. Mesar Kvrgić III L Labaker 103 Labas 78 Labavić 20 Laboš 76 Lac V Lacković IV 44 Ladisavljević 101 Ladnoković III Ladović 9 11 l.agundžija 148 Lahmanović 122 Lahner 103 Laić VI Laislaković 180 Lajtman 57 Lakatos VI Lakić 50 Lakoš 141 Lakošević 17 Lakolić 24 Laković II Lakušević 155 Lakužanac II Lalić V Lamgruber V Lampek 2 Lamperger 101 Langa V Langer 29 Lanjski 26 39 106 Lapajdić 122 Lapavić III Larma 26 31 Larva (Larma?) 111 134 Lass 136 Laslo 99 131 Last 102 Lastin 136 Lašak 51 55 Laštovica 22 Latinović V 134 Laudor (Lauđer) 2 106 Lavka VI
Lavor 45 Lavrenić 139 Lavrnić 137 Lazar 54 Lazarević 50 Lazarić V 37-40 Lazić 19 26 27 31 32 34 40 45 46 53 56 68 69 99 101 104 115 117 139 156 169 171 173 181 183 186 190 Lazin 19 Lechmaer V Ledinski VI Leđanović (Legianović) I 114 Lefler V 55 Lefter 29 Legac 3 106 119 120 Legin 165 Lehner VI Lehoki (Lechocky) VI Leikauf 26 Leist 37 Lekanović 100 Lekić 21 26 Lemaić 26 52 89 96 Lemeš 71 Lemešković 78 Lemić V Lencur 37 Leneker VI Leonardić V I Leopoldović 78 79 Lepojević 47 Lepšin VI Lerchenberger IV Lerman VI 78 101 Lerner V I Lesar 115 Leskovac V Lesny VI Les 152 Letec 83
Lipišić VI Lipljanić I Lipovac II 21 Lipovčić VI Lip ski VI Lisee 115 Lisić VI 26 97 112 126 Lisičak V Liskić 115 Liskovac V Lisner 78 Liščević I 26 32 Lišeić 113 Livaković 26-28 Lobbe V Loc 2 Logo VI Lohner 4 101 102 105 136 Lojda VI Lo(j)ić I I I Lokmer (Lokner) 24 71 72 156 165 Lolić 65 Lomborović 88 Lončar I I I 26 27 38 49 73 75 161 Lončarević II 2 5 6 12 21 29 39 50 78 79 102 106-108 112 116 120 128 134 144 145 148 150 152 153 156 177 Loos V Lopaček 122 Loporek 40 Lorenc 5 105 107 Lošek 97 Lotka 78 Lovašić 78 Lovč 119 Lovey VI Lovinčić VI Lovreković 78 Lovrenčić I I 67 71 128 Lovrić I I 3 4 6 12 16 24 25 47 49
Letić 10 37 121 150 175 Leto 25 Letoja 99 Letovan IV LetoVanović IV Leuchtenmiiller V I Levačić 134 Libiš VI 135 Libitran IV Ličanin 25 165 Ličina 20 Lifkaj VI Ligenza 45 Likan 119 Likarinčić 100 Liker 26 Linder V Linecker VI
125 137 139 150 172 Lovričević 99 Lovrinić 139 Lučić (Lučić) I I 4 15 26 28 29 40 85 99 101 104 110 115 128 144 150 167 Lučevnjak 45 70 Ludvig 136 Luešić VI Lugarić VI Luheni 96 Luhr 136 Luić V Lujf 99 Lujanac 165 Lujić 50 Lujzić 115 Lukac 51
98 101 103 108 113 119 122 123
567
Lukačević II VI 1 2 6 14 16 19 20 24 26 32 45 53 82 84 85 88 98 101 103 106 110 111 114 119 135 148 Lukačica 42 LukaČić 134 Lukanić 72 Lukanović 78 Lukas 54 Lnkašek 54 Lukeković 165 Lukelić 35 Lukesović 119 Lukić I I I 26 27 31 37 61 78 85 97 99 101 102 115 116 119 123 130 134 146 152 159 160 169 175 180 191 Lukičević 47 105 Lukičić V Lukina IV Lukinić I Lukinović VI Lukmanović 19 Lukovica IV 115 Luković IV Lukovičić I I I Lukšić I I I Lulić 45 Lumbardić 41 Lunčić I I I Luptovski 29 57 Lusić 38 Luur 97 Lužajić 57 Lužanac I I I 34
Lj Ljeljanić 19 Lješković 76 Ljetinić 93 Ljevak 76 Ljuba 45 Ljubetić IV Ljubić I I I 119 136 Ljubičić I I I 68 99 147 Ljubojevie 48 61 139 165 168 180 Ljubotin 169 Ljuština 144
M Macan I I I Maceček 88 Macek 114 Mačko 119 Macut VI Maćešić 153 Maček 108
568
Mačelja IV Mačkala 22 34 Mačković 29 Mačvanj V Madaj 97 101 Mader VI Mađić 78 Madunić 26 39 Madžar 117 Madžarević 78 99 165 Madžarić (Mađarić, Mađerić) 10 109 119 Mađinović V Mađun I I I Magarac I I Magaršić 165 Magić I I I 3 103 106 Maglaić 100 114 126 129 165 Maglajlija I I 78 Maglatić V Maglica I I Maglić 65 Mah 94 Mahulik 39 105 Maić 68 Mainhard V Maipurger IV Maj V Majarac 115 Majdanović 148 Majer V 2 22 26 101 155 183 Majerhofer V I Majetić V 32 34 53 78 98 115 119 Majetin V Majkić 58 Majlat VI Majmunović I 29 Majnarić 32 34 95 98 Major 55 Majs 106 Majski 45 Majstić 40 Majstor 19 21 26 27 69 78 82 100 115 146 154 Majstorović I I I V I 1 6 9 15 85 96 101 109 114 134 135 144 153 154 184 193 Mak 131 Makar 105 119 131 Makaranović V Makarević 12 28 101 102 134 Makasarić I I I Maksić 60 Maksimović 17 26 60 139 169 182 Malbašić I I I Malčić 28 138 Malek 15 Malenica 78 Malešević 154 Malešić IV Maletić 20 93 135
Mali I Malić 71 Malinić 131 152 Malkanić I I Malnar 101 Malovec 26 39 156 Malošević 154 Malunović 29 47 Malvić 84 Maljak 59 M'aljevac I I I Maljević 105 Maljevšak IV Maljković 21 Maljović V I Mance 32 33 51 Mancetić 140 Mandakić 34 Mandekić 23 128 Mandić IV V I 1 5 13 26 29 51 61 78 84 90 115 122 123 125 128 140 144 151 155 181 Manđurić 119 Manić 5 Maniguz 128 Maniguzovjć 122 Mankasalović I I I Manojlović I I V I 20 48 78 85 101 135 152 166 183 193 Mantel (Manđel) V Manus 104 Manzini VI Manzun VI Manjarić V Marač VI Maranević I I I Maras 1 34 Maravić I Marceković 25 Marcelja 3 150 Marcesović 1 Marčačević I Marčeta 58 Marčetić 10 115 119 137 153 Marčić 27 47 130 Marčičević 150 Marčinko 113 Marčinković VI 3 15 26 131 135 142 Marek VI Mareković I I VI 2 15 Marenčić VI Marenjak 66 70 Maretić I 79 115 Margetić 121 Margetičević 79 Marić I I I 18 19 26 28 29 32 33 50 53 60 61 78 86 88 94 99 100 101 106 115 128 139 140 165 169 175 186 Mariček 106
Maričević 5 26 29 104 109 112 116 118 123 Maričić 26 78 79 87 Mar(i)jančević 27 32 34 101 102 116 Marijašević VI Marin 116 Marinac 46 112 121 Marincel 26 32 34 38 46 96 115 138 Marinčić 26 165 Marinelin 115 Marinić VI 123 138 Marinković 26 Marinović I I I 2 6 10 12 21 24 26 29 69 78 80 85 95 99 101 103 115 139 144 148 151 153 155 156 189 Marinjak (Marenjak) 54 Marjačević I I I Marjanović I I I V 26 54 58 80 84 85 90 97 99-102 113 115 119 123 128 134 153 161 Markačević III Markanović 105 134 156 Markanjević VI 4 14 23 139 143 156 165 Markesić 12 Marketanović 21 25 Marketić IV 32 Markić 152 Markov 70 Marković I V 4 7 9 10 18 19 21 23 26 29 32 33 42 48 50 53 54 66 71 78 79-82 85-87 99-105 111 115 133 136 139 144 148 156 169 177 Markulin VI Markusić 102 Marman (Marmon) 26 90 Marochino VI Maročaj 2 Marojčević 78 Marojević I I Maronić I I Marosević I I I 144 Marota VI Martie I I I Martin 37 Martinaš 125 Martinašević V 14 123 Martinčević III 24 119 123 Martinčie VI 10 139 Martinek VI 81 124 Martinić I 26 Martinović I 5 8 9 12 15 25 26 35 43 46 47 53 78 84 85 88 90 99-103 106 108 111 115 134 135 144 148 150 151 154 156 Martinovski 105 Martišek 95 Marukić 91 Maruna 114 Marušić I I I 4 9 24 78 87 100 Maruška VI
569
Marval 106 Mafinek VI Maslac 101 139 Masničić I MaSek VI 32 104 113 Masik 103 Matačić 155 Mataić VI 1 Mataković V Matančević 114 Matanović I 24 33 47 85 100-102 104 143 144 153 Matapčić 91 Matasić VI Matašić 113 Matavinović 23-25 Matera 103 Matešić (Matiiić) 24 26 106 111 112 114 Matezić 78 Matić V 1 5 10 16 20 21 25 34 49 78 88 89 92 95 99 101 103 105 111 113 119 134 135 139 150 154 155 182 Matičević 21 54 78 99 101 123 Matička 110 Matijanćević 92 101 Matijanić 78 99 Matijanović 54 Matijašević IV 1 8 20 23 45 78 90 104 112 Matij alko 101 Matijević I 9 16 21 26 53 54 89 92 93 95 97 99-101 112 113 119-124 126 128 131 134 144 Matjejovski VI Matkosališić III Matković I 26 32 51 152 Matojčić 78 Matokić 8 32 35 115 Matoković 14 79 112 113 122 125 131 150 155 165 Matonić III Matonoha 106 111 Matoš 35 54 65 119 Matošević V VI 1 8 29 78 84 94 100 103 111 116 131 148 155 165 Matošić 123 Matrenić 153 Matušić V Matuska 78 Matvić 152 Mauerman 105 Maul 128 Mauph 39 Mauerer 78 Maušić 114 Mautner 8 81 106 120 Mauzner VI Mavec 78 Mavračić 78
570
Mavrin VI Mavrovie IV Mazek VI Maznik 71 Mazura 82 Meančiković 150 Meanović V Mecger 106 Mecić I Meciner V I Medarić VI Medek 107 Medić 94 106 111 Međilović 48 Mediotti 78 Medo 186 Medved IV 104 Medvedović III 54 Medveđski V Međes(i) 95 122 123 Medić 106 Međimurac 172 Međupac 42 Megal 106 Meglić VI Me(h)anović VI Mehrle VI Mekuiar V Melčić 26 Mendel 105 Mergenthaller VI Merguda 10 Meringer VI 26 Merle v. Mehrle Merše (Mersse, Merze) VI 45 Meršić 23 Mesar I Mesarić 21 22 24 25 Mesaroš VI Mesić III VI 5 32 84 116 Mesjar 99 Meaner VI 39 78 Mesunta 62 Mester 106 Mešterović 68 182 Metić VI 26 78 118 Metzger (v. Mecger) VI Miaković 14 Mić VI Mićin VI Mičević 29 46 Mičić 119 148 Mička 29 Mieula 81 Mies VI MigaS 97 Mihadžiković 10 Mihajlija 136 Mihalčić 78
Mihalić 11 165 Mihalović (Mihajlović) I 19 50 53 60 73 78 82 94-96 101 103 104 166 144 153 165 171 182 189 Mihaly III Mihaljčević 78 Mihaljevčanin 19 Mihaljević I 1 2 4 5 23 25 26 29 31 32 35 57 93 94 101 102 104 105 119 140 142 143 146 156 165 Mihaljić VI Mihanović V Mihatović 54 78 Mihek 115 Mihclčić 1 13 22 44 150 Mihelić 128 Mihić III 20 78 85 101 104 105 128 148 151 165 Mibičević 21 22 29 46 Mihilović III Mihin I Mihiničar III Miholić 8 117 128 Mihović 71 Mihvi 78 Mijačić VI Mijađiković V Mijaljevčanin III Mijaljević II 6 Mijanović V Mijašević 129 Mijatdragović 171 Mijatović 10 15 60 84-86 130 131 135 137 150 158 Mi(j)očević 106 109 Mi(j)odragović 171 Mijoković III Mijoljević 150 Mik V Mikadinović V Mikala 119 Mikas IV Mikašić 119 Mikašinović 101 Mikel 82 118 MikelSić IV Mikerić 120 Miketa 81 99 119 Mikić V 1 2 9 1 5 22 26 32 39 40 50 101 106 115 120 135 140 155 Mikin 114 Miklešević 156 Miklouš III VI Mikloušić 21 24 106 Mikolac VI Mikolantić VI Mikolašić 106 Mikolčević 113 119 Mikolčić VI 71
Mikolić I 119 139 Mikoš VI Mikošević III Mikošić 12 Mikovčević 15 Mikrut 25 Mikšić VI 37 78 97 Mikšik 38 Mikulić VI 4 26 34 169 Mikulinović IV Mikuš 101 Mil 99 Miladinović 99 174 Milaković VI 6 18 21 22 82 94 152 176 Milančić 4 115 Milanković VI 4 18 53 68 105 116 142 154 172 182 Milanović VI 1 14 19 101 156 169 171 181 Milašinović V 34 48 60 117 151 156 167 183 186 Milberg 100 Milčević 49 Milčić 84 117 Milčinović (Merčirović) 1 Milekić 46 51 57 87 Milenčić 71 Milenović 3 Miler 27 41 Miletić II VI 34 48 49 97 112 135 145 155 179 192 Milić I 12 21 73 78 87 173 Miličević 20 51 53 54 60 82 87 101 115 145 158 Miličić 120 122 158 Milijević 51 Milinko 78 Milinković 1 4 18 82 166 176 Milinović 18 26 31 51 73 78 79 94 104 136 139 166 167 Milin-sin 142 Miligavljević 19 61 64 68 135 145 176 181 MiliSević 73 Milivanović 182 Milivojanović 161 Milivojević VI 17-19 51 56 60 61 68 69 117 149 167 169 174 178 Milivuković (Milovuković) 18 33 51 54 57 60 68 81 87 96 104 Milković 9 21 25 37 47 66 166 Milojević 57 60 82 96 101 156 165 168 173 177 183 192 Milojković 60 Milosavljević 18 32 34 49 60 81 87 93 99 101 146 Miloš 47 Milosevic I 4 5 10 26 34 51 52 54 57 69 70 81 85 96 101 104 128 146 154 157 158 167 180 183
571
Milovanović 10 18 50 53 60 64 69 73 82 87 101 115 Milović 82 Milovina IV Miluković 54 Milunović III Miljanović 54 78 80 116 Miljenović 82 Miljević V Minafik (Minafek) 103 106 139 Minks 122 Miočević VI 5 32 Mioković 78 114 (v. Mijoković!) Mio(l)čević 1 102 Mirić 137 Mirković VI 20 31 34 87 91 135 157 167 176 Mirnović 103 Mirosavljević 49 50 69 151 Miros(l)av VI 17 101 104 Miroslavić 151 Mirovuković 87 Misečević I I Mislay VI Mislenović 168 Mišan 19 Miščević VI 20 57 85 87 180 186 191 Mišek 77 Mišić VI 106 143 Miškatović VI 9 Miškić 26 28 87 103 Mišković VI 54 85 110 Miškeš VI Miškulin 35 72 97 119 120 Mišljenović 17 51 75 Mišović 51 Mitinai 122 Mitrić 57 87 Mitrović I I I 12 16 21 25 26 34 40 47 48 50 80 87 101 104 115 116 132 139 145 149 156 159 168 178 180 Mitlerpacher 26 Mjertan (Mjerdan) 82 83 99 Mladinovac 158 Mlađan 147 154 Mlađenović V 31 48 69 133 193 Mlakev 26 Mlinac 26 Mlinar 101 135 Mlinarević 165 Mlinarić I 32 106 139 143 192 Mlinarik 54 Mlinarović 19 140 Modec VI Modić 119 Moditz VI Modričanin 115 Modrinić 51 Modrušan 142
572
Moguš IV Mogusar 33 Mohačanin 50 Mohaček 81 Mojčević 21 Mojsinović 144 152 Mokry 110 Mokricki 26 Mokriš 12 Mokrović 26 Moler 26 39 78 Molitor I I I Molnar VI 62 78 101 115 118 119 136 Molović V I Molvarac V I Momčilović 50 Momić 26 Mondl (Montl) V V I Moračić V I Morahovski 86 Morani III Moravek 101 Mordija 131 Morec 128 Moričanin 60 M o r ^ v o j VI Mormos 78 Morovuković 19 Moslavac V Mostarlija I I Movrin VL Mozanik 106 Mozer V Mozola 97 Mračie VI Mraković 101 Mramić 37 Mravak (Mravek) VI 95 106 Mravinac 115 lurazck 8 Mrđenović 4 17 33 51 53 60 86 173 Mrekaj 51 Mrkić (Janković) 152 Mrkojević 69 Mrlić 140 Mrlja 139 Mrnjavčić 86 Mroček 51 MrŠić28 7 1 7 2 Mrva 70 71 Mrzijak 143 Mucasović I I I Mudašević 49 Mudrić 85 Mudrinović 15 Mudronj 51 Mudrovčić V Mudžić 26 Miifbaner V I
Muha VI Mu(j)ić 75 84 Muler 37 38 40 102 Muller 25 90 Mulner 22 Muljević V Muminović 29 Munčevie V Munduković 78 Mur 88 Murar 99 Murarius I I I Murat 55 Murgić 24 34 78 Murić 79 Musić I 79 134 146 158 180 Musil 104 106 Mustač V Mustanić 96 Mustapić 26 Muškatović 29 Mušković 79 Mutapčić 91 92 101 Mutavčić I Mutavdžija 1 103 Mutić I I I 18 101 Mutlaković IV Muzler V 78 Muževie V 1 24 150 N Nad V 2 26 32 106 115 144 Nagić 178 Najvirt (Naivert) V 106 Nalbautić I Nanić 78 82 Narančić 35 63 133 181 Našičanin IV Navratil 4 Nebogović VI 9 21-24 Nebrigović 50 Nedimović-Perković 140 Nedošegović IV Negomirović 53 Nehvba 113 Nekić (Nikić?) V I 1 10 17 26 35 72 94 Nemec 71 103 106 Nemeček 75 Nemeš VI Nemešković VI 92 100 101 Nemet VI 2 41 55 67 78 83 103 112 116 128 Neniirovski 45 Nenadić 73 Nenadović 82 169 Nepejhal 107
Neruda 150 Nessenthaler V I Nestorović 139 Netter V Neumayer VI Nev(e)rli 38 40 110 Neviković VI Nezirović 93 Nežderović 114 Nicek VI Ničić 63 Nigović 112 Niholjanin 100 Nikić V Nikičić VI Nikitić V Nikolantić VI Nikolašević 152 Nikoleić 26 Nikolić II VI 1 4 16 25 26 28 48 52 53 57 60 78 81 86 87 89 97 102 104 105 111 123 126 129 135 145 152 154 156 167 169 172 180 182 186 Nikšić 120 Nimčevie 15 51 101 Ninković I VI 17 26 32 35 82 99 181 182 Nižić 104 Noper 78 Noršić I I I Nosić 12 26 No\ak V 78 102 121 134 Novaković III 1 10 26 53 63 74 78 79 86 88 100 130 139 140 154 158 172 180 182 193 Novine 28 32 34 93 95 97 100 Novković 89 Novocki 21 Novosad 29 46 47 Novosel IV 112 Novoselac 31 34 49 73 106 115 Novotny 37 38 Nožar II Nožić 103 Nuić 54 Numperger III Nurkovčanin I I I Nuszkern VI Nutzer 21 NJ Njavro 11 Njegovanović 115 183 Njemčević 89 101 Njerki 139 Njerš 45 Njitraj 22 106
573
0 Oberholtzerin V I Oberlander VI Oberstarović 135 Obert 105 Obertan VI Oblak 143 Obradović 80 82 97 99 117 120 147 149 152 189 Obrati! VI Obst 101 Obszer VI Obuća 57 Obućinović IV Odak 83 Odaković 104 Ođobašić I 26 32 79 99 Odoljević 108 Odostanić 17 Odri 27 Odvorac VI Odvorčanin (Odvorčić) II 1 42 45 Odžić 29 99 Ofman (Hoffmann) VI Ognjeneević 37 Ognjenčić 44 Ognjenović (Ognjanović) 31 48 50 52 63 85 104 159 166 Ognjević 191 Ogramić I Ogroci VI Ogulinac 78 Oharek 29 Oklopđžija 113 152 159 Okružnik 69 Olber V Oleš V 51 Olovčić 88 Olsak 26 116 Omančić IV 151 Omaz 21 22 Omerović 48 Onderka 98 Opaeić 168 Opačon 45 Opančar I I I 26 Opašić (Opaeić?) 111 Opatović I I 15 Oravčanin (Orahovčanin) I I I 78 Oreč (Orić?) 78 194 Oremović (Omerović) VI Orešković (Orišković) 1 71 135 155 156 Orić 15 Oričić 120 Orlić VI Orlović I I Ormec VI Orsag 39
574
Orsić 26 Oršulić V Osčadal VI Osherreiter VI Osičanin I I Osmanić 139 Ostojić I I I 3 18 31 34 60 81 93 94 101 135 144 151 157 161 169 Ostotnik VI Ošbotić V Ošić 34 Oštrokapić I Oto VI Otočan 139 Otten IV Otupaga I Ovčarević 99 Ozanjak 70 Ozelj 104 Ožanić V VI Ožbolt (Ožbald) 101 143 Ožić 26
Pacal V I Paeina VI 51 Packović 1 Pacuga V Paček 134 Pagač 29 82 Pagadur 127 P a i m 101 Pajčović 139 Pajdaš 32 Pajer V I Pajić 92 95 159 Pajk 165 Pajker 31 104 Pajska 72 75 Pajtas 26 P a k a c 143 Pakerčanac IV Pakić 127
Pal VI Palameta 115 Pale(n)šćak V Paleseh VI Palija I I Palijan 34 122 Palijaš 21 Palikuća 103 Palinice IV Palinka V I Palir V I Palometa 26 P a m e r 54 Pamuklić 134
Panak 65 Panđurović V 139 141 Pandžić IV 1 12 14-16 45 78 103 137 155 Panek 40 45 128 Panić I I VI 17 18 31 73 101 142 179 Panijan 101 Paninić I I Panis VI Paniša 128 Panković 20 51 Panoš 82 Pantelić 19 57 104 161 P a p 74 141 Papac 71 Papazović 90 Papes V Papić I I I 1 Papračović 100 Paprić 112 Paprik V Paprskar 43 P a r a c V I 151 Paranoic 112 Paranos 78 Paranošević 26 Parčanin I I I Parčić I I I Pariček VI Parlay VI Parola II P a r u b e k 101 Past 37 100 Pasty VI Pastierik 99 Pastva 66, Paša 78 ^asalić 156 Pašer 2 Pašić 165 Paška 67 Paškvan 22 Patajac 59 78 P a t a k IV Pataki 51 Patera 78 Patić 101 Patković IV Patoč 128 Paučić 165 Pauković 4 29 Paul VI Pauli IV Paulić 49 78 Paun 8 Paunić I I I Paunović 102 Paurović 155 Pans 39 71 78 82 100 Pause 26
Pavel 101 Pavelić 1 26 115 Pavelka 104 106 117 Pavelović 15 Paver 119 Pavić I I 1 2 9 14 16 25 26 39 78 80 100 104 109 115 116 119 123 128 134 135 139 147 148 151 155 165 Pavičić VI 4 10 24 31 34 126 136 Pavišević 10 24 119 134 Pavišić 1 Pavković I I I V I 32 97 115 123 137 Pavlač 105 Pavleković 121 124 Pavlešić 97 Pavletić VI 106 Pavlić I Pavliček VI 78 110 Pavličević 26 101 Pavlik 99 Pavlović II VI 2 8 22 25 26 28 29 37 46 53 54 69 71 85 90 93 95-104 109 110 113-115 122 129 131 137 140 153 159 165 Pavlu 37 Pavoković 101 139 Pavunovie V ^ Pavurčić 139 Pavušković VI Paznoht 26 Pazin 4 101 109 Pecar 177 Pecikoza I I I Pecka 101 Pećanić 21 Pecarić VI Peći 22 78 Pečanin 25 Peček 150 Pečenjak V Peeujac 99 Pečur 42 105 115 Pečurlić 49 54 Pečurlija 48 54 Pečurović V 101 Peer 2 97 Peglain 26 Peha(rić) V Pehosh V Peić VI Peičić V Pejaković I I I 6 9 21 23 25 60 78 81 115 119 139 140 180 Pejanie 158 Pejanović 15 79 108 114 149 Pejašinović 93 Pejčić 6 12 21 48 50 (v. Peičić!)
575
Pe(j)ić 2 8 9 16 19 23 26 32 40 44 57 78 84 94 103 104 115 120 123 125 131 151 155 159 Pejnović 57 Pejšić 19 Pek I I 87 Pekar 2 Pekaf 21 38 Pekaz 12 Pekčec 139 Pekić VI Peklar 122 Pekmezović 165 Pelan 101 Pelcel (Percel) 26 121 Pelivan 21 Pelivanović 25 Pem (Behm) 2 Penava 78 Pendžić (Penđira) 106 108 Penić 29 Pentek 124 Penjaško (Penješka) 101 Penješka (Penješko?) 94 Perak 26 120 Peraković 41 88 Parašinović 119 120 Percel (Pelcer?) VI Perešin 76 Perger V VI 87 Perić IV 12 70 75 108 110 115-117 119 122 Peričić VI 39 92 97 165 Perko 113 Perković VI 26 114 115 140 Perler I I I Perlić VI Peroutka 106 Person V Perša (Perše) VI 98 115 Peršić 1 Peršin I I Perušević 4 Perušić 38 Pervizovie I I Pesler I I I VI Pest VI Pešić I I I Peška 37 38 Petak VI Petaković 159 Petek VI Peter VI 112 139 Peterfi VI Peterlin VI Peternel 155 Peterson V Petin 15
576
Petković I 10 15 17 19 22 35 38 41 51 104 114 P e t r 43 P e t r a k V I 26 Petranovie VI 21 46 95 97 106 P e t r s s VI Petraš 86 106 186 188 Petrašić 134 Petrešević 108 Petrić VI 101 106 111 115 121 170 Petričević V I 134 Petrin 78 Petrinić I I I 26 29 120 121 150 Petrinović 123 P e t r i r a 97 Petriška 99 Petrlčić 66 P e t r l e 29 Petrovčić 79 165 Petrovicki 43 78 Petrović I 3 4 6 8 9 12 16 18 19 22 23 26 31 32 34 49-53 55 57 60 61 85 87 95 99-101 103-105 108 113 115 121-123 125 126 128 131 134 135 139 144 146 150-152 154 156 157 159 165 169 176 178 182 184 193 Petrusek 82 Petrušić 182 Pezelj 26 Pezić 152 155 Pfarer 78 Pichler (Piichler) VI Pigl 101 Pijanić 80 182 Pih V I Pikal V Pikula VI Pilaš 24 Pilat 134 Pilauer 122 Piller V I Pilon 78 Pilski 156 Pilja 169 Piljugović 126 Pimperel 100 Pinotić I P i n t a r 34 35 45 80 86 Pintarić IV 45 59 143 Pinter VI Pinterović VI Pipal 26 Pipalović 151 P i p e k 70 74 Pipić 127 Pipinić V I 139 143 Pire 139 140 Pirmajer 134 Pirnat V I
Pirović 157 158 160 Pirslin 28 138 Pisac 87 Pisarović (Pisarević) 106 112 Piskavica 180 Pister 105 Piš 99 Piša 29 Piščević I I I Pišković 77 Pišmiš 12 106 108 Pivka 117 Planec 165 Planine 32 Planinčić I I Planka VI Plaškur 70 Platenik (Pletenik) VI 122 Platužić V Plavi 45 Plavšić 50 52 101 104 123 145 152 Plazibat 72 Plenadić 158 Pleshač VI Pleskot VI Pleša (Pleše) 37 54 55 71 119 135 Plević I I I PI(e)yer VI Plišić 120 140 Plivalić VI Plivelić V 19 Pliverić 26 Pločinski 55 Ploužek 104 Plovanić VI 18 Pobor VI Pobuda 115 Pocerić V I Pochany VI Poeerek 70 Počuč 78 Podgorac 22 Podgorski 83 Podobnik 26 28 100 139 140 151 165 172 Podoski VI Podstreleny 45 54 Podubsky V I Pofoki VI Pogačer VI Pogledić V Poje 71 97 98 Pojer 32 Pojevač VI Pojzak 130 Pok 25 150 Pokajsen V Pokaz VI 26 Pokmar 26 3 7 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
Pokrajac 84 99 Pokopac VI 20 Pokrštenik VI Pokupac 114 Polak 78 100 Polanc 100 Polašek 28 48 Polešak 26 Poletio (Poleti) 7 26 94 115 141 Polgar VI 2 32 123 Polić 123 Politor 78 Politzka 25 Polivka VI Poli 78 Polusa VI Poljak V 54 122 Poljaković 29 47 Poljanac 10 25 106 Poljančanin IV Pomer 50 Pomersehein V I Pondeljak 68 Pongrac VI Ponikvar IV Poocz 97 Popađić 61 Poparić 78 Popčević I Popek 5 Popel 117 Popić VI 44 120 Popović V I 19 26 33 35 45 60 84 101 104 105 119 154 157 159 165 170 172 Popp 2 Porčić V 145 Porezović 90 Poričanac 29 54 78 84 92 115 Posavac I I I 16 26 35 102 104 106 110 152 Posavčić 47 112 150 Posavec V I Posiger IV Pospišil 80 115 Postojac 44 Poša VI Pošer V Potencijanović 1 P o t n a r 26 31 45 138-140 143 151 Potočanac 26 134 Potočnik IV VI 78 Potolić V Poturić IV Povedar I I I Pozderac VI Poznanović 64 81 Poznić 57 89 Požeg VI
577
Požežanac III VI Požgaj VI Požjak 118 Pračler 101 Pragnić 100 Praidelsperger V Prailer VI Prajsler 112 Pra(l)jković 29 32 33 Pranić 99 Prašnjak (Prašnik) 37 81 105 134 Pratzner V Praun IV Pravda 99 Prazaić V I Prdić 27 48 Prebegurović 172 Prebendar V Prebig V I Prebiga V Prebilić 128 Predanović 192 Predojević 115 Predragović 26 156 157 Predrijevac V Preisler VI Prekodravac 131 Prekop 26 78 Prešić VI 47 Prevendar VI 45 141 Previd VI Previšić 117 Prian 27 Pribanić VI Pribenić II Pribić 106 Pribitković I I I Priča 26 Pridragović 92 Prigorac V Prihir 183 Prijatelj 78 Prijić 182 183 Prikelmaer (Prigelmaier) V Prikodravac (Prekodravac) 57 69 Prikratki VI Primer VI Prinaglić 92 Pripuz 101 Pripuzović 96 99 Prispilović 79 Pristojnik 101 Prkačin 85 109 Prnjavorić 45 Prodanović 31 50 53 54 57 69 82 84 101 168 171-174 178 183 Produbanski VI Prohaska VI Projković 44
578
Prokopić 185 Prokša 71 Prolomović 26 P r o p e r (in) III Prosić 120 Protić VI 13 53 60 86 87 104 105 151 157 Prpić VI 9 21 26 78 94 95 100 108 113 117 119 120 124 135 156 165 Prskalo 117 Prskavac 104 Prsa 78 Prucha 125 Prucher VI P r u h a VI Pruk-Mayer V P r u k n e r VI P r u n d e r 101 P r u n e r IV Pruntelić 57 P r u t k i 33 106 Prihoda 101 Psotka 78 Ptica (Tičić?) II Puač (Puhač) 85 86 117 119 131 132 176 190 191 Puc 102 Pucek VI Pucić I I I Puček 83 Podarčić 78 Puhalović 50 69 73 116 189 190 Puhan VI Pukac 2 Pukanović IV Puklavec VI 48 P u k l e r VI P u l (Puhl) 102 115 Pulić 45 87 143 Pulp an 104 P u l p a r VI Puljašić 1 22 23 140 P u m p e r VI P u n t a r i ć 119-121 PupJĆ VI P u r a n 101 Puretić IV Pus V I Pustajić IV 148 Pusterić 23 Pustićki 83 Puš (Pusch) VI PuSuk V Pušić I I I Pušec 68 Pušević 114 Pušić I I I Puškarić IV Puso I I I
Putas IV Putuć V Puzjeger I V Pužić IV Pyha VI R Raab VI Rabić 156 Rac 78 Račan 106 Račić VI 21 57 61 63 91 115 Rački VI 91 Rađaković V I Radanović 69 86 96 101 147 150 151 161 Fadasinović 57 Radešilović 148 Radetić 54 Radić IV 42 57 63 85 101 145 160 165 184 193 Radičević 15 21 46 48 78 Radi(je)lović II 26 Radinanović 181 Radinović V 156 Radionić 18 Rađisavljević 18 31 116 Radi8eljević v. Radišinović! RadSšić 48 49 51 57 89 173 Radišinović 158 Radišović IV Radivojević I I 10 57 73 89 93 101 104 105 116 131 169 177 193 Radljević 45 47 Radman 45 Radmanović 82 104 148 Radmilović VI 10 13 82 86 145 160 161 181 182 192 Rado I I Rađočaj V Rađojčić I I I 10 18 24 51 56 60 61 63 86 94 105 139 149 151 156 172 173 182 186 Radojević 20 49 61 82 158 177 Radojković 81 Radonić V 17 20 26 34 38 51 58 61 147 148 149 158 159 168 189 Radosavljević 48 51 53 55 57 61 86 101 147 156 160 193 Radosević 13 17 51 65 84 105 140 165 178 Radosinović 103 Radotić 144 Radovanlija VI 85 104 173 177 184 191 Radovanović VI 18 19 61 63 158 176 Rad'ovčić V 29 Radović I I I 20
Radulović III 86 177 Radunković 50 Rađušinović 18 19 52 Rađenović 19 Raguž 29 70 80 97 101 103 113 115 144 Rainer 7 Rainpocher V Rajaković 104 Rajčan 156 Rajčević VI 9 20 86 183 Rajdl 78 Rajf 82 105 118 Ra(j)ić 26 80 95 110 115 120 189 Rajković V 8 44 71 102 120 139 141 Rajlić 177 Rajlijić 18 Rajman 26 Rajndl 22 99 Rajnovac 168 Rajnović VI 17 60 166 182 Rajs VI Rajsenović 189 Rajsinger V Rajšić IV 120 Rajtar IV 40 84 Rakar 99 Rakić 78 Rakijašić V Rakitić 101 Rako 119 Rakoci VI Rakoš 106 117 Raković 139 Rala VI Raličević 125 Ralis VI 1 115 Raljetić 89 Raljević 84 116 Raljušić 26 Ramanlić 105 Ramanlija 123 Ramić 84 Rami jak 54 Rancinger 82 Ranisavljević 31 52 86 96 139 169 179 189 192 Ranković 78 Ranogajević 74 75 Ranosavljević 10 158 161 Rapinović IV Rasnačić 152 Rast 83 Rastija 51 Raščević 51 Rašić VI Ratašić IV Ratkovčanin 96 Ratković 18 28 40
579
»
Rauch 2 97 Raucher 122 Rauner VI Ravlić 26 Razl 115 155 Razumović 45 78 79 80 115 Reberšćak VI Reberško 78 Reci VI Ređer VI Regen 78 Regić VI 29 39 Reichl VI Reisz VI Rek 99 101 Rekaši 71 Relić 104 145 156 147 151 Relješić 78 Reljić 186 Remenar II Remeta 68 Remić 115 Renati V Renčer 101 Rendulić VI 35 Renić 94 Renka (Renko) 26 32 34 36 Repecki 97 Repić 115 Repinae 28 Reponj 45 Repulac 172 Resenberger VI Reš (Resch) Resetar(ić) VI 21 106 Rešetarović 180 181 Retkin 71 Reves (Revez) VI 119 Rezo II Ribar 145 Ribarić 108 Ribić 12 32 Ribičević IV VI 26 29 42 43 99 Ric 119 Rich 108 Ričković 77 Ridar (Rider) 26 78 Rieger V Rigić 106 Rigo 71 Rifer V Rihtarić V Rikanović 169 175 Ril (Riel) 103 Rilko 54 78 Rimskar V Ring V Ringl 37 45
580
116 139
155
106
80 84 91
Ripić 26 Risković V Rister V Ristić VI 18 19 33 84 86 Ristivojević 182 Rišanjek VI Ritig (Rittig) V I Ritiger 71 Ritobar (Rithobar) V Roca 2 Roco 1 Ročon 1 Rodek V Rodić V 5 29 108 121 140 142 Rođaković 101 Rogić VI 115 122 Rogina 72 Rogolić (Rogulić) I I I 168 Rogorac VI Rogović IV Rogozin I I Rohaček 88 Rojković VI 15 Rok V I Rokić 112 113 Roknić 26 Roler VI Rollin VI Romanek (Romanik) 70 105 Romanic 185 Romanlić 27 Romić IV 3 29 85 103 105-107 145 192 Romston 2 Romzović V Ronchi (Ronki) V I Rončević VI 12 119 Ronelle (Ronelli) V I Ropp V Rorić I 142 Ros V Rosenberger v. Resenberger! Rosenfeld VI 35 Rosen(h)al VI Rosenkranz 119 Rosi 37 Rosić 172 Rosipal 106-108 Roščić 55 Rolić 171 Rot V Rotter V Rozman 131 Roža VI Rožić I I 4 12 Ručitić 68 Rudić 104 Rudonić II Rukav 21
Rukavina 1 10 27 78 79 172 Rumić 97 Rumpl VI Rumštajn 42 97 Rundić 78 Rupčić 77 108 124 Ruper(t) 2 105 107 Rupetek 119 Rurajčić 34 Rus VI Rusan 76 77 Rusić 101 Rušcc 78 BuSevac 78 Ruševčić 21 26 Rušević 84 Ruševljanin 25 Ruska V Rusnov VI 1 26 Ruzig VI Ruzniirović 139 Ruža 78 Ružić 25 28 45 116 178 Ružička V 5 Ružman 101 105 Ružvonik 24 Rziha VI S Sabatić 62 Sabazović 102 Sabeiić V Satić I I I 29 Sablić 54 Sabljak 2 3 45 Sabliarić V Sabo IV 10 22 26 55 57 65 66 110 172 Sabol 157 Sabolović IV 150 Saček 48 Sađeuhofer V I Sadil(a) VI Sadilek 26 106 Sadžak 135 Sadžaković 133 SaSfundžić 42 Sagić 131 Saher 84 Saibl 100 Saic VI Sajčić VI Sajfert 37 51 55 84 140 165 Sajković 157 Sajler (Seiler) 136 Šaka 175 Sakač 8 78 Sakat 106
Srkoman 122 Salaj VI 115 Salak 101 105 Salamon V Salamunović 95 Saier 76 Sali 71 Salitrezić 128 Salkulinović IV Salopek 139 Samac 115 Samardžić II 19 21 34 46 73 78 84 94 139 152 156 180 Samardžija VI 3 17 22 23 35 40 71 102 111 115 127 134 138 Samarđžisija 117 Samčić 103 Samić 18 Saminović 172 Samopek 119 134 Sander VI 135 Sandić IV Sandukčić 26 Sanduković 78 Sandžić 103 Sanić 52 104 SankoviĆ 104 115 122 157 Santo VI Saračević I 134 176 181 Sarajac 131 Sara(j)lić 54 57 78 79 84 120 Sarajlija I 48 51 105 134 Sarčević VI 82 Sarađačević 26 Sargaš 32 Saro 188 Sarović 99 Sas 78 79 Sasi 106 Satinović 155 Satler VI Savanović 142 Savatović 135 137 Savić 18 34 35 50 52 57 60 61 69 86 101 104 116 117 145 154 167 169 171 174 181 Savičić 159 Savinek VI Savković 57 157 S « VI Sebastijanović V Scđej 78 122 Seder 116 119 fcedlaček 97 Sedlar 139 168 Seifert VI v. Sajfert Seimzović 14 Sekerdžija 16 Sekerović 151
581
Sekidžija 128 Seklić IV SeUo I I I Sekovanić VI Seković 69 Sekula 37 80 Sekulić I I I VI 3 8 12 16 17 26 48 60 68 81 84 105 160 171 185 Sekulinac 165 Sekurić 3 106 Selatić 102 Seleši 25 Selicka V Seliković 105 Seliškar V Seljačić I I I Semerat (Semerot) 55 86 Senc VI Sencl V Seneš 41 Senković VI v. Sinković Senožička 5 Senteš 54 Seočanin I I I Sepel 26 Seraković 106 Serbić I I 112 Serdar 139 Sermon 165 Sertić 15 29 71 172 Serunarević 156 Setković 26 Seunig VI Sever 22 Sichert (Sichard) VI Sič VI 2 Sičić V Sidek 119 Siđnon VI Sigarić 145 Sigel V Siger IV VI Siget(i) VI 150 Sigle (Siegel) IV Sigurnjak 34 104 110 Sikidžić 124 Sikirica 158 172 181 Silhan 105 Siluković 124 Simeunović (Simeonovic) 85 147 161 168-171 182 Simić 56 57 68 81 Simon 84 108 Sinaljević 97 Sing 87 Singer VI 26 46 Sinichen VI Sinko 29 Sinković (Senković) I 78 155
582
Sinnstern VI Sirćetić I Sirković V Sia (Sys) 107 Sisek V Sislinger V Šiša (Sičo) IV 50 Sitanica 17 Sitar 74 Sitarić 88 Skala 39 Skalik 29 Skalka 29 Skenđer VI 25 Skenderlić I 125 153 Skenderlija 153 Sklizar 57 Skočiđopalo VI Skočilić V I Skočilović V I SkoSir 55 63 Skopcinsky VI Skopik 29 Skorač 134 Skoronevljević 179 Skorosavljević 17 179 Skorup 33 Skorup an 158 Skrbić 15 Skuzin 123 Sladić 177 Slađojević 26 33 Slafka 64 Slako 155 Slavac 57 Slavetić VI Slavic I I I Slaviček V I Slavujević (Slavojević( 82 85 101 104 159 174 182 189 Slavujić 51 Slijepčević 15 68 78 115 119 172 Slipac (Slepac) V 26 54 Slišić 165 Slisković 54 Slivatić 29 Slivić 177 Sloga 143 Slovaček 39 Slovinac V Slovuljak 55 Smikula 1 Smilarić 151 Smiljanić 21 26 31 58 126 135 Smodil(a) V VI Smojvir (Sinojver) VI 1 21 45 78 79 111 116 117 119 120 122 139 Smoković VI 14 165 Smola V
Smolčić VI Sinolzinger 26 Smoljanović 19 26 50 88 168 171 179 182 Snasel 29 Sočefc 26 Sodal VI Sodek 36 Sojić I I I Sokač I Sokol V Sokolar 99 100 Sokolić V VI 92 Sokolsky 28 Solaković 51 Solanski 42 Soldo 6 123 136 Sole (Solle) V I Solf VI Solin 130 Soljančanin 32 Soljić 78 Somek VI Somer 57 Somunja 71 Sonđić 78 Sonnleiter VI Sontacchi 78 Sosić 69 Soudek 106 Soukup VI Sovari VI Sovček 101 Sovec VI Sović 142 Sozama 106 Spajić 151 Spandović VI Spasojević 18 84 87 101 145 147 Speljak 115 Spišić V Sporenski 54 Srbenac 51 Srbić 8 Srbljanin 136 Srbijanski 117 Srdanović 148 Srebrenović 90 Srimac (Sremac) 16 148 Srimčević I Srnađ VI Srnadel 29 Srnar 131 Srok 151 Staklar IV Staklarević 35 36 Stambulić (Stambolić) 131 183 Stančević 99 Stančić VI 165 182
Stanević 101 Stanić VI 19 26 27 50 57 101 120 182 Staničić 151 182 Sfanisavljević 17 18 31 53 87 101 146 156 182 Stanišić VI 20 135 141 Stanivuk(ović) 18 33 57 81 86 101 105 133 180 Stanković V VI 26 34 44 45 47 52 53 56-58 f,0 78 82 85-87 96 101 103 104 145 146 161 166 168-171 179 184 185 189 Stanojević 31 82 101 115 182 Stanječki 83 Starac 10 35 94 101 105 115 139 Starčević I 5 21 25 26 28 68 78 90 92 101 110 113 136 139 144 145 148 149 151 155 158 Stari 144 Starić 26 Starin VI 78 Stafik 28 Stazić 15 90 Stažić 27 Stefanović 59 Stehlik 39 Stehno 78 Steib 2 Steiner 71 Steković 61 151 165 168 Stepinski VI Sterdien VI Steterović IV Stevalović 85 Stevanović 56 60 86 87 104 Stiber 106 Stiblo 5 Stifković V Stimalović 156 Stipanić V i 100 119 Stipančević 123 Stipanić VI 130 Stipanović I I I 1 2 5 8 9 35 53 60 80
81 97 98 104 110 128 141 150 153 156 Stiparević 95 Stipčević 84 Stipić VI 6 21 142 Stipković 88 Stivaković 28 Stivalić 78 Stivanović 4 12 27 31 37 111 165 Stivernik V Stjcpanek VI 51 Stjepanović 1 50 51 60 96 109 115 146 159 167 173 182 184 Stojačić 48
583
Stojaković 10 19 27 50 57 101 104 126 133 144 150-152 156 168 169 1' 180 189 Stojana VI Stojanac 62 Stojanović 17 18 27 57 60 73 82 87 101 104 115 135 137 149 156 158 159 176 180 183 Stojčević 17 18 21 23-25 41 57 60 61 73 78 79 88 99 100 114 120 148 152 160 161 181 186 Stojčić 20 115 180 Stojčinović 81 Stojević 126 139 Stojić 49 57 Stojinić 158 Stojnović 18 Stokić 111 138 155 . Stolčević 165 Stoprđija 106 Stosić 21 Stožicki 128 Strakoš 64 65 Strapač 71 115 Strazović I I I Stražemanac V 106 122 Stražemančanin 165 Strbašić 78 Strehovac 165 Stričević 120 Strikić I Strikinac 45 Striljac I I I Strisković 93 Strižić IV Strmola V Strnak 21 22 26 118 Stromić 190 Stručić V StruŽić VI Stuhli 54 Stupar 137 Stuparović 156 Stupljanin 22 Subašić 86 161 Subić 56 73 Subotić 18 19 31 49 61 73 93 94 96 101 135 Sueevie 37 Sudac I Suđ'arević VI Suhanj 90 Suhar 54 Suharski 25 Sujer VI Sukatić 2 Sulić VI Sumurdžija 139 Sup an VI
584
Suprugić 18 Suradević 120 Surovac 32 Suskić 78 Suša 40 Sušan (j) V I 40 Sušić 27 34 Sušnik 78 Siitz V I Suzanić V I Svaković 122 Svejkovski 119 Svenk 105 Svetanja 81 Svetić V I Svetlačić 78 Svetličić (Svetlečić) 79 95 139 Svilarević 1 23 Svirac I Svitić 101 Svitil 106 Svitok 29 78 93-95 Svoboda VI 39 78 99-101 106 107 115 155 Szabaly V I Szolesy V I Sziis VI Š Šabarić 55 Šabazovie I I I Šafar (Safer) V 26 93 94 Šafranek 104 Šafranić V I Šag(i) V I 78 80 110 Šagovac 54 Šain I I Šajatović 185 Šajer 97 101 115 Šajnovie V I 32 92 Šakabenda V šakalić 80 Šakić 78 115 144 šalabazović 84 Salin 83 Šantalaba I I I Šantek V I 1 šantić I I I 23 103 Šapčak 26 Šapel V Šarac V 57 101 121 Šarap 135 Šarčević 26 41 79 Scharendorfer V Šarfe (Scharffe) VI 28 Šarić I I I 21 29 88 99 100 123 139 143 144 156
Šarinić 78 Šarkezi 97 Schamotzy V Šaronja 115 Šaško 74 Schatz V Šaur 115 Šćasni v. St'asny! Šćiran 117 Šebalj(a) VI 1 22 90 119 139 Šebek 78 83 Šebesta 25 Šec VI Šefcig VI šefer (Scheffer) 136 Šeferović 27 Šegota 71 72 85 88 120 Šegrtović 122 131 Scheidl VI Sclieiđling VI Šekerović 24 Šeklić V Šen 32 Šenk 105 Šenka 45 Šepec 26 Šerbek 74 šerer 22 26 126 Šerić VI 89 Šerpić 2 179 Scherzer VI Šestak 78 105 Šestaković 27 Šestić 10 Šešek V ševerčić 51 Šević 137 Šic VI 1 Schiebel VI Schier VI Šifran 54 Šiholc 97 Šikanić 119 Šikić 26 139 Šikonja V Šikota 106 Šiktar VI Šilhan 106 Šilobodec 6 Šilović 124 Šiljan 120 Šimac VI 1 Šimašek 72 Šimčik 122 Šimecki 24 25 Šimeta III Šimetić 10 32 107
Šimić III 3 9 15 23 27 33 39 43 45 47 49 80-82 86 90 96 105 106 110 115 120 134 145 150 156 158 165 Šiminica III Šimonski VI Šimrak 45 51 Šimunčić III VI Šimunđić 26 Šimunek 151 Šimunić 12 Šimunčević I Šimunović I 1 15 26 38 78 88 99 100 113 129 139 143 148 150 Šimunjer 27 Šimurda 51 Šinek 68 Šinjor 55 Šinjug 76 Šipec 54 Šipoš VI 26 78 84 Šiprak V Šiptak 82 širanović 9 34 Širholc 82 Širola VI šironović 40 Širža V šiser 143 Šiška 32 šiSmarić 78 Šitina VI 122 123 Sivo 29 Škalić 78 Škarda 101 Škiljar VI Škoda 97 Školić 151 Škopec 101 Škopek 75 Škopljak 78 Škorić VI 137 Škorvaga 116 Škovran 55 65 Škrabal 5 106 škrbina 71 ŠkrebHn VI Šritek 5 Škrobak 81 Škropil 32 110 Škrtić I škunca 55 80 Škvorc 77 Šlauf 39 100 139 Šlauh VI Schlechta VI Šlerac 45 šlerović 103 Šlesinger 26 103 Schlisser VI
585
Šloser 120 Šljakić 143 Šljerac 20 Šljerić 122 123 Šljivarić VI Šljivečka 110 Šljivić 32 Šljubura 85 86 131 186 189 191 Schmalz V Schmalczinger VI Šmauc VI Schmekebir VI Šmeral VI Šmerda 78 105 Šmiderkal 66 Šmit I I I VI 21 78 107 136 Schmolinger V Šnajder V VI 54 104 113 119 128 Schneberger V I Šnidić V Šnobl 26 š n u r 55 Šob 36 Schoffer VI šogorović 99 šojat 25 118 Šoj^tović 78 Sojo 29 soytory VI Šokić V ŠokHć VI Scholl VI Šolić 25 120 135 136 Solin 78 Šolota 92 Šoljanac 12 Somogy VI Šop 33 34 36 Schorndorfer VI Šorš 182 Šoštić 119 Šoš 71 Šoša 21 Šosić 131 Šoslić 23 Šoštarević 183 Šoštarić I I I V I 47 Šoštarko VI 165 Šot V Špalj VI 21 Špan V Špandović VI Španić 29 Španjur 9 Schpeckt V Špehar V 26 Špejić 114 Špigl 78
586
Spis (Spies) VI Špolar VI 128 Špoler 66 Špolter V I Špoljarić I 23 115 139 Špon v. Špun! Šporčić V 29 34 45 138 Spot V Špringinkle I I I Špun V Šramko VI Šrbec 103 Sredi 78 Šreng 101 Šrer VI Štagel V I Štajbl 78 84 Štajđaher V Štajđel V Štajduhar 11 14 26 117 142 Štajg 97 Štajn VI štajner 106 Štal V I 7 stanci 39 Štandar VI Štanga 82 Štapf VI Štark VI St'asny 54 82 87 106 136 Štaub(er) IV VI 156 172 Štaun VI Štefan 76 Štefanac V 2 16 26 101 106 Štefančević V Štefančić 27 54 Štefanek 101 Štefanić 165 ŠtefanovtĆ VI 144 157 161 Štefka 107 Šteger V 55 Šteh V I Štengl V I Štercer 2 Šterk 39 Štermolić VI Štern VI Štetić V I 26 27 88 90 101 135 142 Štribrić 26
Štier V I Štifter 54 Štigler VI Štiglić 66 119 Štiksl 103 Štimac V I 6 15 65 66 84 90 96 119 135 139 165 Štinc 54 Štirjan 75 Štirmer (Stunner) 23 78 99 102 103
Štitić III Štivić 15 45 78 101 104 119 122 125 165 Štodoker VI Štojber VI Štokić 34 Stokom 78 Štral 128 Štrbečki 34 Štrober 103 Štrobl V štrohšnajder VI Štromer 103 105 Štromnar 103 Štuc IV VI Stukel V Štukić I Štumer VI 26 Štumerger V šturman VI Šuba 47 Šubert VI 38 Šubić VI šuc 99 Šukelj 82 Šulavjak 70 Šulc VI 2 54 97 101 103 104 115 123 136 Šulenski 2 Šulentić 29 Sulerll9 Šulić VI Šultajs 26 Šuljić 120 Šuman 103 Šumanlić III šumiga 74 Šuntpeter 106
Sup 37 Šurbek 119 Šuster 86 101 165 189 Šušić 27 Šuškić 100 Šušoka 71 Šutato 2 4 Šutera 26 Šutić V 32 33 Schtitz v. Šic Šuvaković 114 131 Šuvić 119 Švaić 128 Švajda 28 46 Švajger 78 103 Švajhofer 57 Švanol 84 Švarc (Schwartz) IV 26 106 Šveda 106 Švegel V
Schweigert VI Švestka 8 Švoma (Schwoma) V
T Tabaković V Taborski VI Tačković VI Tadej 123 Tađić IV 1 2 19 52 85 101 117 135 144 148 155 Tadijanović 8 48 115 135 155 Tadijević 23 25 126 Tadjal 82 Tafra 106 Taia 105 Tajdanović 148 Tajfelsberg III Takač 134 Talan 72 Tanacković 26 Tanačić 68 Tanay VI Tancoš V Tandara 78 84 TanduSić 103 Tanine 179 Tankosić 103 Tankušić 115 177 Tarakčija I Tarana 23 Tarančić 15 120 Tarandžić 4 Taraš VI Tarbuk 128 157 186 Tardik VI Tareta III Tartarović 106 Taskaranović II Tašić 106 Tatarovič III Tatomirović (Tatimirović) 60 86 168 Tauber 37 Taus (Taus) 26 88 106 114 Tavček 101 Tekovčić 47 Teller V Tenrer VI Teodorović 17 18 20 60 69 81 82 86 87 96 101 104 139 148 156 177 182 Teofanović 54 Tepeš 78 Tepić 101 153 Tepšić 54 Tere 117 Terek 78 Terić 16
587
Terjetić III Terkal VI Terlaić 101 Termutić 154 Terzić III 9 26 29 33 78 97 106 112 134 151 Terzija 121 189 Terzijić 111 Thais 54 Thaller V Thiir VI Tiber 78 Ticz VI Tici 124 Tičak 6 119 120 128 Tičić 21 45 46 103 Tidlačko 37 46 Tihi 101 103 Tihomirović 60 101 Tijan 119 Tikal 134 Tilčijić 1 Tiler V VI 78 Tilinger 2 Tilinr 26 40 Timarac 157 158 161 Timerović 145 Timorac 86 Timović 158 Tindl VI Tioinir 56 Tir (Thiir) 126 Tirić 115 Tišina 53 Tisier VI Tisljar IV Tišma (?) 49 Tješinski 155 Tkalčić VI Točković 96 Todorović 31 v. Teodorović! Tofing 78 Tokić 25 Tonac IV Tomaić 22 32 40 90 Toman 5 28 106 117 121 Tomanović 8 106 Tomarin VI Tomas 101 105 Tomasini VI 26 99 Tomas 23 117 Tomašek 101 Tomić VI 1 5 10 32-34 46 48 54 78 79 87 99 101 106 109 115 119 122 135 139 135 139 142 146 150 155 168 Tomašić III 120 Tomberger VI Tomerlin 78
588
Tomić VI 1 5 10 32-34 46 48 54 78 79 87 99 101 106 108 109 115 119 122 135 139 146-148 150 152 153 155 156 Tomiček VI Tomičević 79 119 143 Tomičić VI 166 Tomičko 1 Tomin I 119 Tominac VI Tomišević 54 111 Tomljanović 1 9 21 22 24 26 Tomljenović 16 55 99 120 122 Tomperger VI Tompić Tomšić 150 Tonček VI Toncić 139 Tončola 116 Tonlaković 26 Topal 129 Topalović V VI 26 53 99 120 Topalusić 54 Topčić 22 Topic I 124 Toplak VI Torbica 85 185 Torić I 106 Torlaković 99 Toromanović 38 94 Tortić VI Toth 115 Tovariš 14 Tovarović VI Trajhon VI Trakurović 5 Trandić 78 TrČka 38 99 Trdić VI Trdy 106 111 Tregbal VI Tregel VI Treger V 95 106 Trehić 94 Treitler V I Trešćanlija 34 Trešćanović 104 Trgovčić III 139 Trifunić 145 Trifunović 18 81 Triska 97 Trivunović 87 104 Trkulja 32 58 Trlaić 20 85 158 160 Trnačie V Trnimi 86 Trninić 179 Trnokop 103
Trnokopović 79 99 100 Trnova 70 Trnjanin 128 Troha 100 139 Trokan VI Tropčić VI Troso 57 Trost VI Trosto 91 Truban V I Trubićl06 Truhić 129 Trumić I I I Trunda 97 Trunk VI Tržil 99 100 Tubić VI 9 21 22 42 78 87 121 Tucakovie 26 34 119 Tucić II 8 26 121 Tučić 108 Tučo (Tuca) 35 158 179 Tudorović 192 Tudujević 54 Tudumraković 122 Tuđa 78 Tufekčić IV Turkašljić 115 Tuljaš 21 Tuma 103 Tumanović IV 26 Turac 134 Turanac 119 Turčan 26 99 Turčibašić I I Turčin 28 a Tureček 26 Turely VI Turić I Turina 2 135 Turjanović 115 Turk 55 Turk VI 78 Turkalj 15 21 22 Turković I I I VI 1 26 78 97 Turnićanin I Tus VI 10 28 139 Tustanić 35 Tustomrak 122 Tušin 105 Tuškan VI Tutaković 106 Tutnjević 46 61 Tužinski 101 Tvrdi 39 Tvrdon 124 Tyra VI
U Uđorović 1 UdoviČić 101 119 Udroci VI Udženija 95 Ugarčanin I Ugarkovie 21 Ugrin 8 139 Uhrin 26 Ulafić 123 Uldrija(n) 97 115 UHĆ 78 Ulrich VI Uljatovski 45 Umiljenović VI 31 33 35 Uminović 158 Unalić 102 Unebčević III Unfiirer VI Ungar 57 Ungerpiller VI Uničić 126 Unverdorfer 2 Urban VI 54 57 65 81 Urbanek VI Urh 78 Uršić 78 Urukalović 106 Uskoković 51 Uščebrka 53 TJšurić 101 108 Utvić 26 Uzelac 55 119 157 182 Uzumović I I I 139
V Vačić V Vadlja 78 Vagičić 130 Vagner 32 82 84 135 Vajdec 26 Vajhinger (Weichinger) 156 157 Vajina 71 Vajnkant 85 Vajs 70 156 Vakač VI 105 Vakartz VI Vakass 2 Vaktarić V Vakupčanin 78 Vala 105 117 Valagia 157 Valečić VI Valenta 39 45 Valenteković VI
589
Valentić V 6 21 84 85 103 106 113 121 150 Valesić 143 148 155 189 Valetić VI 26 29 45 Valhora 81 Valiček 65 Valičko VI Valkaj 71 Valkar 37 Valković V 1 12 15 Valpović III Valter VI Valvasanović III Valjačić V Vampula 103 Vancaš VI Vanđija VI Vanik VI Varačelović 130 Varačić V Varađelić 119 Varažđinić III Vardić 85JLOO Varđetić 114 Vareha 54 Varelija 139 140 Varesak 93 Varga 78 172 Vargas 32 124 Vargasić 103 123 Vargić 101 114 Varić 102 Varak 26 37 80 85 105 Vasić 69 86 135 146 159 160 Vasilović 117 Vasilj 82 Vasiljević 31 104 154 169 186 Vaslaić 122 Vaštok 2 Vazler 106 Včelik 26 Veber 54 78 90 103 Večerik 54 Večerin VI Večerinović 104 Vedrina III Vehicle 126 Vehpaur 40 Veibl (Weibl) VI Veigandt VI Veilinger VI Veisz VI Veitner V Vejić 45 Veldin VI Veletić 1 27 41 Velimirović 158 169 172 Velš 113 Veljačić VI 22 143
590
Verčej 110 Verenđić 47 Verie II Verlorović III Verner 25 Vernot 106 107 Vertciarić V Vertek 55 Verzak VI Veseli VI 106 Veseli6 VI Veselin 120 Veselinović 185 190 Ve8elković 106 Vestemar 72 Vestcrkom VI Veter 78 Vetrušić (VitruSić) III Vezeti 122 Vicijanovie 145 Vičić 85 139 VičkiČ 115 Vidači6 A^I 106 Viđakčić 106 Vidaković II 2 6 25 28 35 47 48 54 "57 84 88 99 100 120 145 155 158 161 189 Vidamović 123 Viđaš 62 Viđić 15 109 119 139 143 "V -dinar VI 32 34 35 78 92 Vidmarie III Viđo 29 89 99 Viđojević 50 Vidovčanin 1 Vidović V VI 12 16 26 27 34 69 98 150 Viduiić 26 Viglić VI Vikiđal 26 Vikukal 1 Vilen<5i6 54 Vilić 90 117 Vilićanin I Vilović 26 42 Vilnpek 51 54 Vimer VI VJncek VI 59 Vinceković 78 Vincenc VI Vincer 136 Vincijanović IV Vincliiuger III Vinčić 122 123 Vinderling VI Viner 84 Vinklarek 26 7C 99 Vinkltr IV Vinković VI 32 46 48 85 101 114 119 122 140 155 165 172
Vinošević li.'0 Viod V Vipauc VI Virag VI Virgulić 108 Virovitićanac 78 Visinger IV Viskal 78 Vipniberg VI Visočanin I 1 21 Virt 132 Vista\i« V I Višnjić 45 137 Vitt V I Vittemberg 26 32 37 39 46 Vittengaer VI Vitea 15 22 Vitingel 39 Vitković 88 99 Vittman IV VI Vitmarić V VitrovČić I Vitrušić I I I Vladimir 145 Vladimirović 180 Vladisavljević 69 179 180 Vlah 21 26 90 101 106 115 180 Vbahinić V Vlahov 27 Vlahović VI 10 12 26 90 165 Vlaisavljević 104 Vlasnik 139 152 Vlastelić VI 139 VlaŠić I I Vocenčić VI Voćinac (Voćinski) 22 122 123 128 13$ 150 Voćinović V Voćinski 25 Vođička 126 Vohl VI Vojaković 160 Vojasinović 136 Vojčić VI 87 145 Vojković 141 Vojnica I I I Vojnić V 8 Vojnovie 33 48 52 60 64 98 115 172 Vojvoda 34 Vojvodić IV 26 31 93 119 122 139 165 185 Vojvotišek VI Vokalek 101 Volarević 78 Volarić 139 Volčina VI Voldin 68 71 Volf VI 57 71 75 Volhieter V
Volner 26 Volučinović 23 Volusius IV Volzer VI Voinpil VI Vončina 79 81 Voscz 2 Vrabel 117 Vrabić 119 Vračan VI Vračarić 148 Vračević 50 69 Vragović VI Vrana VI Vrančić VI Vranešević 82 159 182 Vranešić 144 183 Vranić V 4 78 97 102 115 152 153 156 Vraničković 112 Vraniković 191 Vranisavljević 191 Vranjec 26 Vranješ 51 Vrtnješević 107 Vrba VI 106 Vrban 26 34 83 108 117 Vrbanac 47 Vrbanić V 165 Vrbanović VI Vrcković 101 Vrčić 108 Vrčinović 15 Vrebac I Vretković 152 Vrgoč 88 Vrhovec (Vrhovac) V 35 Vrkljan 34 Vrnčević I Vrtiguz I I I Vrtlarić I V Vrtolić VI Vučenivić 56 179 Vučetić 19 31 34 60 85 159 166 167 170 177 193 Vučević 145 Vučica 83 Vučić 145 Vueičević 166 169 182 193 Vučinčić V Vučinić 51 145 179 Vučinović 48 Vučjak 126 Vučković 1 16 48 49 85 87 119 145 158 173 Vugerniček VI 26 Vugrinec VI 135 Vuičić 26 31 34 52 73 79 180 Vujadin 189 Vujaklija (Vujaklić) 85 145 188
591
Vujaković 101 Vujanić 26 Vujanović 133 159 Vujasavljević 192 Vujasinović (Vujašinović) VI 82 86 104 131 167 177 184 186 192 Vučetić 32 101 Vujčičević 17 Vujković 64 Vujnović VI 2 33 60 94 132 184 Vuk 1 168 Vukadinović 17 18 57 72 145 156 158 177 Vukajlović 104 Vukanović 159 Vukas 82 Vukaslević 158 Vukašinović 41 42 50 86 87 88 189 Vukčić 189 Vukelić 1 26 61 67 71 78 80 85 90 117 119 121 135 137 139 145 Vukić 47 78 Vukizović 19 Vuklešić 60 Vukman 26 71 Vukmanić V Vukmerović 158 Vukoja 124 128 Vukojević 10 18 26 115 132 161 172 180 Vukolić 60 Vuk(o)manović 10 31 51 69 73 87 89 96 154 155 158 159 161 169 180 Vukonić 143 Vukosavljević VI 10 33 48 50 51 53 54 57 78 96 103 104 179 181 183 184 Vukotić IV 179 Vukovarac II Vuković I 3 12 14-16 19 21 23 25 31 32 40 41 50 52 68 69 71 75 82 84 100-102 105 110 111 120 139 141 143 151 152 154 157 161 166 172 173 178 185 192 Vukovojević 177 Vuksanović 51 68 79 177 192 Vukušić 71 72 75 101 139 Vulama 75 Vuličić 18 Vuletić 68 73 Vunić 80 101 Vuzem 45
W Weitz VI Wuhinger VI Wutsch VI
592
Zabrdac 159 156 158 168 Zabukovac VI Zađravac VI 78 Zađražil 106 107 Zagić 115 Zagorac V Zagorsek 74 Zagrepčanin I I I Zaguljan 115 Zahalek 26 Zahalka 5 Zajec 140 Zajmović 103 Zakarić (Zaharić) 54 108 Zaklanović 67 Zakorenčanin I Zakrajšek 172 Zakšek 45 Zaler 135 Zamanek 139 Zambo 66 Zaničić 139 Zaninović 123 Zapalac 100 Zapletal 106 120 121 Zapor VI Zarić 57 60 61 63-65 68 183 185 Zaspan 26 Zastavnik 150 Zatek 70 Zatko 51 Zavada 54 72 Zavadil 106 Zavorka 46 Zazilović 115 Zbinjovski 152 Zbofil 29 Zdilar (Zdelar) V 2 139 Zdilarović (Zđjelarović) 35 53 Zdjelar 141 Zeba 156 Zebić I I I 15 23 27 115 126 Zec 26 45 49 85 108 120 152 Zečević 67 69 78 108 Zečić VI 122 124 Zehovski 106 Zejčević 68 Zekie 21 Zeko I I I Zelda 78 99 100 Zelenčić I I I Zeler 78 79 Zelić I I I 134 139 Zeman 26 101 Zemlić I I I Zemljak I Zengevall V
Zenjik VI Zetović 27 Zezula 39 115 Zgurić IV Zidar 78 Ziđarević 26 Ziđarić 5 Zige! IV Zillo IV Zima 78 107 Ziman 89 93 Zimonja 82 Zlaman 93 97 101 Zlaparić 101 Zlatić 78 115 Zlatković 115 Zlođić V 3 Zloić 120 Zlomislić 100 119 120 124 Zmeškal 106 117 Zmitko VI Zolo 1 Zoljančanin 32 Zorac VI Zoraklija 48 Zoran I Zoranić 1 Zoretić VI Zorić V 9 Zovko 11 Zrako I Zrunić 37 Zubanović IV Zubović 48 55 62 78 106 117 135 189~ Zulić 45 Zupčević 42 43 46 Zupčić VI Zurlović V Zatko III Zuzjak 74 Zvanović VI Zvatić 113 Zvekić 2 26 78 101 119 134 Zverina 155 Zvolcki VI Zvonar I 48 Zvonarić 101
3 8 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
Zvonarović 26 32 101 Zwiefelhofer VI Ž Žabić 3 104 156 Žagar (Žager) V VI 94 Žaja 22 Žalac VI 21 Žanić VI Žargeri VI Žarić 51 Žarković 119 121 Žbanić 119 Žegarac 20 101 Žegarić 1 Žegović 26 Žegrec 83 Železnik 67 Žepčanin II 97 153 Žerjavić V Ževrnar 131 Žiger IV Žigić 50 82 Žilić 112 116 121 145 173 182 184 Žinić V Žirčić I I I Žirković V Žironarović 158 Žiroš 47 Žiška 70 Živanić 60 73 Živanović 96 Živec V Živić 15 Živković IV 17 18 26 27 35 44 46 60 68 73 78 84 88 91 92 96 102 104 106 115 139 155 158 161 165 172 189 Živoder VI Žmire 115 Žnidarec 26 Žugie VI Žulj VI Žunae VI Žunić 5 8 182 Župan VI Žuvić IV 122 Žužić V I
593
Literatura Bosendorfer Josip, Crtice iz Slavonske povijesti, Osijek 1910. Buturac Josip, Ruševo i okolica u prošlosti, Zagreb 1927. Buturac Josip, Župe Požeškoga arhiđakonata g. 1332-1335, Bogoslovska smotra, Zagreb 1934, 1., i posebno. Buturac Josip, Svilnačko-Bučka župa, Katolički list, Zagreb 1940. 40. Buturac Josip, Kutjevačka opatija, Katolički list 1941, 15. Buturac Josip, Žiteljstvo Zagrebačke nadbiskupije kroz 150 godina, Katolički list 1941. 26, 28-30. Buturac Josip, Požeški isusovci i kutjevačko vlastelinstvo 1698-1773, Hrvatska prošlost 2-3, Zagreb 1942. Buturac Josip, Pleternica i okolica. Hrvatska prošlost 5, Zagreb, 1943. Buturac Josip, Prastanovnici u Požeškoj okolici, Požeški zbornik I. SI. Požega 1962. Buturac Josip, Naselja Požeštine u kasnom srednjem vijeku, Vjesnik Muzeja i Arhiva u SI. Požegi, SI. Požega 1963. Ćuk Juraj, Požeško plemstvo i Požeška županija ođ doba prvih sačuvanih naziva i imena do polovice 14 vijeka, Rad JAZU sv. 229. i 231, Zagreb 1924, 1925, Grujić Rađoslav, Plemenski rječnik ličko-krbavske županije, Zbornik za narodni život i običaje JAZU knj. XXI/2, Zagreb 1917. Kempf Julije, Požega, zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest grada Požege i Požeške županije, Požega 1910. Pavičić Stjepan, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Djela JAZU knj. 47, Zagreb 1953. Pavičić Stjepan, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje JAZU knj. XLI, Zagreb 1962. Stanovništvo, Institut društvenih nauka - Centar za demografska istraživanja, Beograd g. I (1963), br. 1-4; g. II (1964), br. 1-3.
-594
V
V
\ /
_ . _ . _ _ MEĐA KOTLINE MEĐA REGIONALNIH PODRUČJA MJERILO 1 :136.000 CRTALI J. I L. BUTURAC
y^*-/
/
/
»•»•liv»« »
•i ® Vrbov cš ®Krušlev©
VELIKA f i
/jš
n.jac^ j /
\
#Se©vci
\ ^
Kl .
KantdWYCt •
••OidakovcJ Smoljanovci
njvz-i«-
»Mrtovla $i .
'/ Vranić / OMJAVACo ^Podjrwa
/ / ^
f
I
-
i
• Radovan ci *Pcfto£ani ) Čeiliokavci I ®Br@^a s * @a
. 1 @Hili\»i€vc5 \ . ^LuonciV®Toranl
•
X
® Besi .. Urici
P®d«|©rj® etfoto4rovc.i
o KAPTOL
l
©Trnovac
•l
1
\ Lukać \
l i itrow a c
,! • ^ * V * n l * Hrttjtv&c.
\ . ( i •Aldk^ondrovacj
Kl «^'
iQradilte i
/
s , Kuitiik ^
X / Slavic. \
\ @ M
\ • * sloboštino
S)rar@tinovac
Eteinovci \fc*wov$i
^
• . Perenci
'toviniak* @^ r & v a | s ... T \Alilovci ' \ ®§k©rasc \ • v Svr«qac€ HN^M-IJI:..,,.;
. ^ - ^ „ ^ - - - • ' T " " K**«Vi .n i «Psovci
flk
0 i© Bolom«* ^ Ivondal " Oblokivac* %usnov»
Ua@*&8 . 1 ^
^
^
^ ^ - " ^ rvrl|e
^^
\
1
\ Alo^in«
^
Vyiiw ^<-^
*X
,i ^*-^
\..
^
• ftrafcutivk
^-
,
/ /
»'
y i
_j
>»»^c« KttvMna
Vrfcover
Val
0
. Lalfrutije oSgSVE »rap«™
- -
PLETEU'
Br€*nUa . ,. .
Sulkovci \^
«r»-^.«, »Cerovac
0©f^AVICA
/
'
k%•• « • ^,«vc»
(03A I / / /
/
Steci
^
©§umanovac
fcert t l o veli »«ritiov^
Em8«««f«8 /
{ I
•
•
£.»£
ru^firE^*«!^ \ ~ - ^ s2
P«£^^^°tiS;wac
\
^
i
tmovci n^i
Romane vet
^
Hrarmdvor
^v^ --i \ * XJ?^. , Jw f
CitfSJLp
¾
X
\
V«t©
Kopjivnieo
^
\
^ - - ^ - ^ . Y r « j n Do» \Y \ I
Y ^
" — ' X ^
i /• /
3<&sik,
\
Dobra Voda
JOVAN
F. T R I F U N O S K I ,
IŠČEZLE
ETNIČKE
Skopje
GRUPE
U
MAKEDONIJI*
(sa jednom kartom)
Dobro poznata razdrobljenost i izlomljenost reljefa Makedonije u župe i kotline bila je veoma značajan uzrok stvaranju mnogih manjih etničkih grupa. Zatim slabo razvijen saobraćaj u prošlosti sa svoje strane doprinosio je održavanju etničkih individualnosti tih grupa. 1 Ali broj, raspored, teritorijalni obim i veličina pojedinih grupa sta novništva stalno su se menjali. Neke etničke grupe čak su iščezavale. Uopšte u Makedoniji procesa ove vrste bilo je mnogo. 2 Na osnovu svojih antropogeografskih terenskih ispitivanja, u ovom prilogu prikazaću iščezavanje samo nekih ranijih slovensko-makedonskih etničkih grupa. 3 Ovo je uglavnom s k r e t a n j e p a ž n j e na značajan problem. U stvari samo načinjemo tu problematiku, žaleći što to nije urađeno i ranije. Pomenuti problem trebalo bi specijalnim proučuvanjima bolje rasvjetljavati. I.
Skopski Derven pretstavlja izrazitu predeonu celinu. Obuhvata sliv Dervenske reke, leve pritoke Treske. Leži između planine Žedena na severozapadu i planine Osoja na jugoistoku. U celini Skopski Derven pretstavlja pravu župu. Raniji Makedonci, koji su živjeli u Skopskom Dervenu, održavali su žive veze između svih svojih naselja. To su bile bračne veze, zajednički radovi, posete o svadbama, slavama i slično. Veze su održavane lako, * Posvećeno akademiku B r a n i m i m Gušiću, 1 Usporediti M. F i l i p o v i ć: Uticaj geografske sredine na naše narodne nošnje, Etnološki pregled, sv. 4, Beograd 1962., str. 57. 2 Sada je teško proučavati pomenute procese iz najranijeg doba. 3 Ovde se neće govoriti o iščezavanju etničkih grupa drugih narodnosti, naročito Turaka i Cincara (Vlaha).
595
jer udaljenosti nisu bile velike. Takve prilike činile su mogućnim i me đusobno stapanje stanovništva. Zbog toga dervenski Makedonci još u srednjem veku postali su jedna etnička grupa, jedna celina. Sada ima izvesnih oslonaca koji pomažu da se tačnije odredi koliki je bio teritorijalni obim te grupe. Tu su najpre spadala sva izrazito dervenska sela — oko 24. Ali dervenskoj grupi pripadali su stanovnici još od oko 10 do 12 sela iz susednih predela: sa jednog dela masiva Suhe gore na jugozapadu, sa masiva Osoja na jugoistoku (ta sela sada ne postoje) i iz uže Skopske kotline na severoistoku. Prema tome dervenska etnička grupa imala je oko 35 makedonskih seoskih naselja. 4 Ima nešto istorijskih podataka o selima dervenske grupe stanovništva. U srednjem veku pominju se sela: Rašče, Glumovo, Semenište, Lubin, 5 Ivanje, Lozno, Dlabočica, Uzdol, Krušica, Bukurci, 6 Lukovica, Sedlarevo 7 i druga. 0 pojedinim dervenskim naseljima ima pomena i iz tur skog doba. Dervenski Makedonci živeli su kao relativno izolovana posebna grupa. Samo na severoistoku bili su bliže povezani sa Makedoncima Skopskog polja ili Blaćanima. Jugozapadno od dervenske etničke grupe su Donjo-Položani, a južno u slivu Treske nalaze se Porečani. Od druge polovine 18. i u početku 19. veka došlo je do poremećaja u životu starog makedonskog stanovništva i njegovih naselja. Pore mećaj su izazvala doseljavanja muslimanskih Arbanasa, čija je dalja starina iz Severne Arbanije. Zbog njih je najpre počela da se sužava ob last dervenskih Makedonaca i da se raspada njihova grupa. Iz sela u koja su ulazili Arbanasi, jer su došli u težak društveno-ekonomski po ložaj, Makedonci su morali da se povuku u druge oblasti. 8 A neprekidni sudari sa novim doseljenicima i sve tegobe koje su ranije pratile život, kao glad, bolesti i drugo, učinili su da je makedonski živalj u velikom broju i propadao. 9 Neka sela posle iščezavanja starog stanovništva više se nisu obnovila. Glavno nestajanje i iseljavanje Makedonaca iz Skopskog Dervena iz vršilo se u toku 19. veka. Znatan broj Makedonaca, uglavnom kroz Grupčinsku klisuru ili preko Žedena, prešao je u susedni Polog i to više u njegov deo zvani Vardarija. Tamo su redovno postajali čifčije na begovskoj zemlji. Iseljeni Makedonci potiču iz raznih dervenskih danas muslimansko-arbanaških sela: Cerova, Bojana, Glumova, Laskarca, Merova, Čiflika, Larca itd. 4 Prilikom čitanja rada treba se služiti specijalnom kartom Jugoslavije, raz. 1:100.000, listovi za SR Makedoniju. 5 J . T r i f u n o v s k i : Skopski Derven. Naselja i poreklo stanovništva, knj. 34, Beograd 1954, str. 321. 6 J. T r i f u n o v s k i : Za srednovekovite sela na manastirot Sv.. Andreja kraj Treska. Godišen zbornik na filozofskiot fakultet na Univerzitetot vo Skopje, istorisko-filološki oddel, kn. 4, Skopje 1951., str. 3-14. 7 J. T r i f u n o s k i : Sela na Suhoj gori. Glasnik Etnografskog instituta SAN, I, Beograd 1952,, str. 399, 402, 403. 8 J. T r i f u n o s k i : Skopski Derven, str. 326-343. 8 To što se dešavalo u Skopskom Dervenu u 18. i 19. veku samo je deo opštib zbivanja pod Turcima na velikom jugozapadnom prostoru naše zemlje.
596
Dervenski Makedonci iseljavali su se i u druge okolne krajeve. Samo to preseljavanje nije imalo značaj kao pomenuto preseljavanje koje je vodilo u Polog. Tako iseljenika iz Dervena ima u Poreču, 10 slivu Mar kove reke, 1 1 Skopskom polju 12 itd. U oblastima gde su se iselili Dervenčani su izgubili nošnju, ostale odlike materijalne kulture i karakteris tične običaje. 13 Malo zaostalog makedonskog stanovništva u Skopskom Dervenu, koje se nije iselilo, prešlo je na islam, pa su se tako, sa promenom vere, kod njega izmenili način života, jezik i druge odlike. I sada neki poarbanašeni rodovi u selima Larcu ( K o v a č ) , Bojanu ( R a d i ) , Kopačin Dolu ( S t o g o d i n ) , Kopanici ( Đ u š t e ) , Matki ( R u s t e m o v i ) i drugi u okolnim oblastima imaju rođaka Makedonaca pravoslavne vere. Uglavnom i jedni i drugi znaju za svoje poreklo, neki imaju i ista prezimena. U starim selima dervenske etničke grupe pravoslavno makedonsko stanovništvo ostalo je samo u tri naselja: u Lukovici na padini Suhe gore, tj. u krajnjem jugozapadnom delu dervenske grupe; zatim u Matki i Kučkovu koja leže na severoistočnoj ivici pomenute grupe. Stanovnici Matke i Kučkova od početka 20. veka napustili su staru dervensku noš nju i primili nošnju susednih skopskih Blaćana. Staru dervensku nošnju do danas su očuvali samo stanovnici u pomenutoj suhogorskoj Luko vici. Ovo selo ima 46 domaćinstava (1949. g.). Zbog toga se uticaji okol nih makedonskih grupa sve jače osećaju u jeziku, običajima i osobinama njegovog stanovništva. II.
Prostran masiv Mokre planine ili Jakupice, uglavnom u severnom delu Makedonije, privlačio je ljude i na njegovim padinama tokom istorije obrazovale su se ljudske aglomeracije koje su imale različit karak ter. Na Mokroj planini naročito je prostrana i blaga istočna padina okrenuta Skopskoj kotlini i Taorskoj klisuri. Sa pomenute padine silazi čitav niz manjih i većih tokova, koji se ulivaju u Vardar sa njegove desne strane. Poznatiji su Kadina i Markova reka. Razvoda između tokova su dugačke planinske kose. U donjem slivu Kadine reke oko sela Donjeg Dobrina postoji zatvoreno ulegnuće nalik na malu župu. Slično ulegnuće javlja se i u slivu Markove reke oko sela Sušice. 10 P. J o v a n o v i ć: Poreče. Naselja i poreklo stanovništva, knj. 28. Beograd 1935., str. 310. 11 J. T r i f u n o s k i : Sliv Markove reke. Skopje 1958., str. 43 (tamo su prešli iseljenici iz Bukurca). 12 J. T r i f u n o s k i : Skopsko Pole. Naselja i poreklo stanovništva, k n j . 35, Beograd 1955., str. 377. 13 Iseljeni Makedonci u Skopskom Dervenu ostavili su za sobom brojne tragove i uspomene (porušene hramove, groblja, topografske nazive i t d . ) .
597
Istočna padina Mokre planine pod uticajem visinskih prilika, klime, tla i saobraćaja obrazovala se u posebnu prirodnu celinu različitu od krajeva na jugu, istoku i severu. Ona je za ranije makedonsko stanov ništvo bila dobra zaštita i osnova za egzistenciju. Zbog toga su ti stanov nici postali jedna celina. Kao izraz njihove posebnosti vredi istaći pla ninski način života i nošnju. Ranije veze ove oblasti sa Skopljem na se veru i Velesom na jugu bile su neznatne. Makedonska grupa naseljena na istočnoj padini Mokre planine zahvatala je znatno prostranstvo i imala je relativno veliki broj naselja. Ali zasada nema jasnih oslonaca pomoću kojih bi se odredile odlike te etničke grupe, kao što se ne zna ni koliki je tačno bio njen teritorijalni obim. Naročito je sporno pitanje dokle je bila severna granica ove grupe u slivu Markove reke. Ima istorijskih podataka i o selima ove grupe stanovništva. U sred njem veku pominju se naselja: Osinčane, Elovo, Morane, Studeničane, 14 Opešane 15 i druga. 0 nekim naseljima ima pomena i iz turskog doba, na primer, o Dikovcu, Količanu, Vrtekici itd. U drugoj polovini 18. veka i u ovom kraju naše zemlje počele su se, usled snažnih^ migracija, menjati stare etničke prilike. Dolazak musli manskih Arbanasa, čija je dalja starina iz Severne Arbanije i sa Koraba, nešto i dolazak Torbeša iz sliva Radike, učinio je da se suzi oblast pra voslavnih Makedonaca u slivu Kadine i Markove reke. Prvi muslimanski stanovnici bili su pojačavani doseljenicima u toku 19. veka. U to doba muslimanima je bilo slobodno ući i naseliti gde-god su hteli. Makedonci iz sela u koja su ulazili Arbanasi i Torbeši morali su se povući u druge oblasti. Posledica taga bilo je raspadanje i nestajanje dotadašnje etničke grupe. Nešto starog stanovništva bilo je razbijeno u manje grupe, ili asimilovano. Odlike te grupe, kako sam doznao na te renu, najduže su se održavali u Gradovcu u slivu Kadine reke. U tom selu, kao u oazi među muslimanskim Arbanasima, i sada živi malobrojno makedonsko hrišćansko stanovništvo (82 domaćinstva - 1951. g.). Obilni su dodaci koji pokazuju gdje je vodilo iseljavanje Makedonaca iz ove planinske oblasti. Najveći njihov deo preselio se u niža sela Skopske kotline, koja leže oko Vardara, više s leve strane. Takva su naselja: Novo Selo, Bader, Blace, Taor, Petrovac, Oojlija, Dračevo, Lisice itd. Iseljenici tamo su se naseljavali većinom na begovsku zemlju, seljakajući se iz mesta u mesto po celoj oblasti. Nešto iseljenika ima i u okolini Titovog Velesa. 16 14
J. T r i f u n o s k i : J. T r i f u n o s k i : 16 M. F i 1 i p o v i ć: Beograd 1935., str. 534, 15
598
Sliv Markove reke, str. 3 1 , 32. Porečiteo na Kadina peka. Skopje 1952., str. 20. Severna veleška sela. Naselja i poreklo stanovništva knj. 28, 547.
Makedonci sa istočne brzo su izgubili nošnju, tičnije običaje. Nošnju i lobrojni Makedonci koji primili nošnju susednih najčešće bračne i druge
padine Mokre planine u selima gde su se iselili ostale odlike materijalne kulture i karakterisdruge odlike skoro sasvim su izgubili i oni ma su uspeli da ostanu u starim naseljima. Oni su skopskih Blaćana, jer sada sa njima održavaju rodbinske veze. III.
Između poznate gornje-pološke etničke grupe na jugu i donje-pološke etničke grupe na severoistoku nalazi se uska teritorija Pološke kotline. U tom delu u prošlosti obrazovala se posebna manja makedonska grupa stanovništva. Ona je zahvatala podnožje Suhe gore oko današnjih sela Blaca, Miletina, Čelopeka i Gornje Lešnice; zatim je zahvatala manji deo pološke ravni oko sela Radijovca, Tenova, Žerovjana, Gornjeg Sedlarca; zahvatala je i niži deo padine Šar-planine oko Palčiške reke, odnosno sela Donje Palčište, Novake, Siničane, Drvnik (sada ne postoji) i druga. 17 Pomenuta grupa obrazovala se uglavnom pod zaštitom pojedinih kosa Suhe gore i Šar-planine. Ove kose (Gorica 620 m, Tenovsko brdo 620 m i Gaber 659 m) odvajaju stanovništvo u srednjem delu Pologa od gornje-pološke i donje-pološke grupe. Veze središnog pološkog predela sa Tetovom u Donjem Pologu i sa Gostivarom u Gornjem Pologu u proš losti bile su neznatne. U ovom predelu ranije je postojao i poseban centar u naselju zvanom Polog, koje sada ne postoji. 18 Ima istorijskih podataka o postojanju sela i ove grupe još u srednjem veku. Tada su pominje, na primer, naselje Radijovce i još neka druga. 19 Makedonci u ovom središnom delu Pološke kotline dugo vremena živeli su kao posebna manja grupa. Između njih i stanovnika Donjeg i Gornjeg Pologa bilo je razlika u nošnji, dijalektu, psihičkim osobinama. Ne samo nošnja, nego su im drugačija bila kola i melodije. Kada su posećivali manastirske sabore u selima Vlkoviji u G. Pologu i Lešku u D. Pologu zasebno su igrali kolo stanovnici ove grupe od stanovnika okol nih etničkih celina. Makedonci grupe, o kojoj je reč, sastojali su se od starinaca i od izvesnog broja doseljenika. Doseljenici su poticali iz susednog Poreča, iz drugih delova Pologa, neki i iz okoline Ohrida. Ti doseljenici nisu došli svi u jedan mah, nego su dolazili sukcesivno u više godina i de cenija. Stoga nisu mogli izvršiti veći uticaj u pogledu prenošenja svojih osobina. Oni su se utapali u etničku grupu u čiju su sredinu došli. 17 Prema šar-planinskoj strani teritorijalni obim ove grupe teže je tačno od rediti. 18 J. T r i f u n o s k i : Gde se nalazio grad Polog? Glasnik Srpskog gegrafskog društva, sv. 28, Beograd 1948., str. 153-156. 10 ML P u r k o v i ć : Popis sela u srednjevekovnoj Srbiji. Godišnjak filozofskog fa kulteta u Skoplju, sv. IV, Skoplje 1940., str. 133.
599
Migracioni pokreti, koji su počeli u 18. veku, bili su sudbonosni za život i ove posebne pološke grupe stanovništva. Dolazak muslimanskih Arbanasa iz Severne Arbanije, nešto dolazak i Torbeša iz Prizrenske gore, učinio je da se mnogo suzi oblast Makedonaca u srednjem delu Pologa. Raspre između hrišćana i muslimana za vreme Turaka bile su česte, zavade još češće i sve se svršavalo krvnim osvetama i begstvom hrišćana iz svojih starih sela. Makedonci morali su se povući u Tetovo, u pojedina sela Donjeg Pologa i u druge okolne oblasti. Neki naši iselje nici dospeli su i daleko izvan svoje otadžbine, na primer, u Rumuniju. Nešto starijeg makedonskog stanovništva u srednjem delu Pologa, koje se nije iselilo, prešlo je na islam. Sa promenom vere kod njega je preovladao arbanaški jezik i izmenili su se druge odlike života. Takvih poarbanašenih Makedonaca utvrdio sam u Celopeku: rodove G o 1 e i D u r a k. Ali u Celopeku, D. Palčištu, Novaku i Siničanu osobito je ve liki broj poarbanašenih Torbeša poreklom iz Prizrenske gore i iz Sredske. Oni su duže vremena živeli među Arbanasima. Naselja ove ranije makedonske grupe stanovništva proučavao sam 1947. godine. Tada je samo u pet njenih sela i to u Celopeku, Blacu, Miletinu, Tenovu i Radijovcu bilo svega 396 makedonskih domaćin stava. 20 A za poslednjih sedamnaest godina iz tih sela vršila su se nova i velika iseljavanja Makedonaca u Tetovo i Skoplje. Do danas broj stanov nika ove grupe svakako je prepolovljen. To jasno ukazuje koliko je ova grupa u brzom iščezavanju. IV. Kumanovska Crna gora je padina poznatog planinskog masiva pravca JZ-SI. Padina je disecirana dolinama Nikuštanske, Matejčanske, Lipkovske, Slupčanske i Lojanske rečice. Sve one teku prema istoku u Pčinju. Između tih tokova su dugačke kose. Mnoge od tih kosa su iskrčene i kuće pojedinih seoskih naselja su na njihovim padinama. Kuma novska Crna gora svega ima 25 sela. Pomenuta oblast, podrazumijevajući i njenu podgorinu, je izrazita predeona celina. Planinska padina je bila zaštita i baza za egzistenciju. Na njoj se obrazovala posebna makedonska grupa stanovništva. Razliko vala se od stanovnika u užoj okolini Kumanova. U srednjevekovnim istorijskim izvorima pominje se veći broj sela Kumanovske Crne gore. Ta sela su: Lojane, Matejča, Ruđince, Izvor, Podlešane (sada ne postoji), Glažnja, Alaševce, Slupčane, Zlokućane, Gošince. 21 Sva sela ovog predela bila su naseljena pravoslavnim Make doncima. Makedonska su i danas imena glavnijih geografskih objekata. U ovom planinskom predelu nalazi se i poznati stari manastir iznad najvažnijeg sela Matejče, posvećen Sv. Bogorodici zadužbine carice 20
Najvažnije naselje u predelu je Čelopek. J. T r i f u n o s k i : Kumanovsko-preševska Crna gora. Naselja i poreklo stanov ništva, knj. 33, Beograd 1952., str. 60-62. 21
600
Jelene i cara Uroša (podignut 1355—1357. g.).22 Iako je pod Turcima bio znatno oštećen, pljačkan i napadan s raznih strana, opet su se oko ovog manastira povremeno pribirali stanovnici iz okolnih sela i iz okoline Kumanova, Preševa i Skoplja. U 18. i 19. veku na Kumanovskoj Crnoj gori i u njenom podnožju preko Kosova i okoline Gnjilana naseljavali su se novi stanovnici. To su bili muslimanski Arbanasi privučeni šumama ove planine, kao i veoma povoljnim uslovima za stočarski život. I njihovo poreklo je iz Severne Arbanije od plemena Beriša, Gasa, Šalje, Krasnica itd. U nastalim su kobima između Makedonaca i Arbanasa podlegli su Makedonci. Stoga su oni napuštali sela prelazeći u Kumanovo, u druga kumanovska sela i u pojedina sela Skopske kotline. 23 Ti iseljenici za sobom u svom starom kraju ostavili su bezbrojne tragove i uspomene. 24 Na Kumanovskoj Crnoj gori od starih stanovnika danas je ostalo samo jedno malo makedonsko selo. To je Dumanovce sa oko 55 domova (1940. g.) u dolini leve pritoke Lipkovske rečice. Ali usled izgradnje akumulacionog basena u pomenutoj dolini, za godinu ili dve iseliće se stanovnici i toga naselja. V.
U severoistočnom delu Kičevske kotline postoji manji jasno izdvo jen predeo zvani Zajaska župa. Župa je zagrađena masivom planine Bu kovica sa severa, planinom Bistrom sa zapada, klisurom Sateska sa juga, uzvišenjima Vardina i Gorica sa istoka. U pomenutoj župi ima 9 seoskih naselja. Najglavnije je razbijeno naselje Zajas, koje leži oko druma Kičevo-Gostivar. Makedonci, koji predstavljaju stariji sloj stanovništva, u predjelu oko Zajasa živeli su kao izolovana mala posebna grupa: njihova nošnja, govor i druge odlike razlikuju se od odlika Makedonaca ostalih delova KiČevske kotline. Za njih u ovoj oblasti postoji posebno ime S o p k i 25 ili Š o p o v i . Od druge polovine 18 veka i u ovom predelu Kičevske kotline došlo je do poremećaja u životu makedonskog stanovništva. Muslimanski Ar banasi, poreklom iz oblasti Mat u Severnoj Arbaniji, najpre su zauzeli pomenuto glavno naselje Zajas. Zatim su se iz njega širili po okolnim makedonskim selima sa plodnijom zemljom: Grešnici, Rečanu, Kolarima itd. Prvi muslimanski doseljenici bili su pojačavani novim doseljenicima u toku 19. veka. U selima Bačištu i Stregomištu Makedonci koji se nisu 22 23
B. P e t k o v i 6: Sveta Bogorodica. Narodna enciklopedija, knj. I, str. 241. J. T r i f u n o s k i:Seoska naselja Skopske kotline, Skopje 1964., str. 30, 34, 4 1 ,
61. 24 O ranijim stanovnicima Kumanovske Crne gore vidteti J. H. V a s i l j e v i ć : Južna Stara Srbija, Beograd 1909., str. 182, 183. 25 T. S m i 1 j a n i ć: Kičevija. Naselja i poreklo stanovništva, knj. 28. Beograd 1935., str. 381.
601
iselili prešli su na islam i počeli se poarbanašavati. Tako su Arbanasi prilikom svojih migracija osvajali od Makedonaca jedno selo za dru gim. Po Zajaškoj župi putovao sam u julu 1962. godine. Pravoslavnih Ma kedonaca tada je bilo samo u četiri najmanja i najsiromašnija naselja: Tajmištu, Midlneu, Bukojčanu i Lešnici. Oni su brojali oko 120 doma ćinstava. Pridolaženje novih svežih elemenata sa strane kod Makedo naca ne postoji. U Lešnici posle drugog svetskog rata oni su napustili staru nošnju. Neka makedonska domaćinstva, zbog iseljavanja mlađeg sveta, sastoje se samo od starih roditelja. Sve to jasno ukazuje koliko je i ova grupa u poslednjim danima svoga postojanja. VI. Donji sliv Bregalnice levo od Vardara je najtoplija i najsuvlja stepska oblast Jugoslavije. Uglavnom leži između Bogoslovske planine sa severozapada i planine Serte sa jugoistoka. Sa jugozapada je Tikveška kotlina, a sa severoistoka Štipska klisura. 26 Donji sliv Bregalnice travom je najbogatiji kraj naših južnih krajeva. Skoro u svim njegovim delovima s proleća raste gusta i raznovrsna trava. Početkom juna svuda bi se po ovdašnjim pašnjacima moglo kositi seno. I preko zime stoka pase na pašnjacima ćele oblasti. Zbog toga ovaj /kraj uvek je bio pogodan da se u njemu razvije stočarstvo. Donji sliv Bregalnice bio je naseljen još u antičkoj periodi. Tada su važne naseobine pretstavljale male tvrđave na vrhovima istaknutih brda. Jedna tvrđava nalazila se severoistočno od sela Adži-Amzalije, dve tvr đave bile su u blizini sela Greške kraj korita Bregalnice itd. Zatim je sledovalo naseljavanje Slovena. Sva sela ove izolovane ob lasti u srednjem veku u neko vreme pod Turcima bila su naseljena pra voslavnim Makedoncima. Makedonska su i danas imena glavnijih geo grafskih objekata. Makedonci u donjem slivu Bregalnice živeli su kao posebna etnička grupa. Između njih s jedne strane i stanovnika okolnih oblasti — TikveŠa. Ovčepoljske kotline i uže okoline Štipa - s druge strane bilo je razlika u nošnji govoru, psihičkim odlikama. Drukčiji je bio i priv redni život. Odlučnu činjenicu u životu Makedonaca donjeg sliva Bregalnice pretstavljao je dolazak malo-azijskih Turaka. Bolje rečeno to su bila na seljavanja koja su se vršila na širem prostoru levo od Vardara. Nemogućno nam je utvrditi njihov početak i kraj u donjem slivu Bregalnice. Pojava Turaka kao stalnih stanovnika učinila je: da se veoma suzila i razbila jedinstvena naseljenost Makedonaca u donjem slivu Bregalnice. Makedonci su se morali povlačiti iz starih sela i iseljavati u okolne predele i u druge udaljenije oblasti. 29 Opširnije o geografskim odlikama ove oblasti videti moj članak: Donji sliv Bregalnice . . . Geografski horizont, br. 4, Zagreb 1963., str. 39-43.
602
Naselja ove ranije makedonske grupe stanovništva proučavao sam u junu 1963. godine. Tada samo u dva sela — Ulaneu i Nogajeveu — bilo svega 82 stara makedonska domaćinstva. To pretstavlja osobito mali broj da bi stanovnici bili zasebna grupa kao što je slučaj bio ranije.
VII.
U jugoistočnom delu okoline Bitolja, na malom prostoru između Crne i njene desne pritoke Jelaške reke (dotiče iz Grčke), leže četiri make donska sela: Bač, Sović, Živojno i Đermijan (do 1912. g. Dolni i Gorni Đermijan) sa ukupno 294 makedonska domaćinstva. Pomenuta sela za vreme duge turske vladavane činila su deo Lerinske kaže. Zato su njihovi stanovnici po nošnji (»ruba«), govoru i nekim običajima pripadali većoj makedonskoj grupi u narodu poznatoj pod oblasnim etničkim imenom M o š t a n i.27 Ona je zahvatala sva naselja počev od pomenutog sela Baca na severu do Surovića na jugu. Od kraja turskog doba šira okolina Lerina ostala je u Grčkoj. Zbog velikog iseljavanja Makedonaca iz te oblasti tamo sti danas odlike pomenute grupe stanovništva sasvim iščezle. Međutim, u selima koja se nalaze u Jugoslaviji neke odlike ove grupe i danas žive. Ali stanovnici od ta četiri sela, kako je navedeno, nisu mnogobroji. Zato njihove odlike znatno oslabljuju. Posle nedugog perioda izgubiće se sve odlike i ove kod nas posebne etničke grupe.
VIII. U periodu posle drugog svetskog rata ispoljile su se bitne društvenoprivredne promene u našoj zemlji. Zbog toga su se na celoj teritoriji SR Makedonije javila kretanja stanovništva različitih pravaca i jačine. Usled brzog razvitka i stalnog unapređivanja naši gradovi za kratko vreme privukli su ogroman broj seoskog hrišćanskog stanovništva, Muslimanski Torbeši, međutim, iseljavali su se u Tursku. Zbog toga danas već ima mnogo brdskih i planinskih sela u kojima se broj Make donaca prepolovio. Postoje i sasvim raseljena sela.28 U ovom najnovijem dvadesetogodišnjem kretanju stanovništva jako su učestvovali stanovnici iz zapadne Makedonije. Zbog toga su sma njene ili su pri kraju svoga postojanja još nekolike poznate makedonske etničke grupe. Tu spadaju: gornje-pološka, mavrovska, gornje-rekanska (Rekanci), mijačka, uža debarska grupa, grupe u okolini Struge, marijovska itd, 27 Usporediti J. H. V a s i l j e v i ć : Jedan pravni običaj u Maščejaca. Glasnik Skop skog naučnog društva, sv. I, Skoplje 1926., str. 490. 28 Usporediti J. T r i f u n o s k i : Posleratne migracije stanovništva u NR Makedo niji. Zbornik radova Etnografskog instituta, knj. 4, Beograd 1962., str. 121-125.
603
IX. Izlaganja u prethodnim odeljcima dala su ove glavnije rezultate. P r v o . Uglavnom za poslednja dva veka nestalo je u jugoslovenskom delu Makedonije šest starih slovensko-hrišćanskih etničkih grupa. Te grupe nalazile su se, kako je isticano, u Skopskom Dervenu, slivu Kadine i Markove reke, srednjem delu Pologa, na Kumanovskoj Crnoj gori, u Zajaškoj župi Kičevske kotline i donjem slivu Bregalnice. Navedene grupe pravoslavnih Makedonaca iščezle su usled snažnih migracija doseljeničkog stanovništva u 18., a naročito u 19. veku. U njihove oblasti naseljavali su se muslimanski stanovnici, najviše Arba nasi. Muslimanima je za vreme turske vladavine do 1912. g., kako je po znato, bilo slobodno ući i naseliti se gdje god su hteli po starim make donskim selima. 29 Makedonci su morali dosta trpeti u besudna vremena kada nije bilo sigurnosti na za koga, a najmanje za onoga ko je bio slab. U sukobima između doseljenika i starinaca razumljivo je što su prvi pobeđivali. Zbog toga pomenuto staro stanovništvo napuštalo je svoje oblasti. Za tim, usled teškog života, bilo je i izumiranja celih porodica. Na taj način nestajale su navedene etničke grupe. D r u g o . Pomenuta mala etnička grupa u okolini Bitolja jugoslavensko-grčkom granicom 1912. godine odvojena je od svog većeg dela u okolini Lerina u Grčkoj. Usled malobrojnosti stanovništva ona se sada na našoj državnoj teritoriji ne može održati kao posebna celina. T r e ć e . Žive migracije iza drugog svetskog rata doprinele su da se veoma smanje i na putu su brzog nestajanja još neke slovenske grupe sta novništva u Makedoniji. Zbog iseljavanja naročito su mnogo reducirane stare grupe u izvorišnom delu Vardara, slivu Radike, Crnog Drima, Treske i, Crne. Ovo koliko je izneto mislim da je dovoljno za prvi mah da pokaže šta se desilo sa grupama stanovništva u pojedinim oblastima Makedonije. Ali je zadatak, kako je i napred rečeno, tek budućih ispitiva ča da prikupe građu koliko je mogućno više o narodnom životu i odlikama iščezlih grupa i grupa koje su na putu iščezavanja. Bolje poz navanje svake od tih grupa bilo bi od osobitog interesa za našu nauku o narodu uopšte. 30
29 Verske prilike davale su obeležje celokupnom životu u doba turske vladavine. Muslimani su bili povlašćeno stanovništvo, a kršćani raja. Usporediti C. V u k o s o v1 j e v i c i Istorija seljačkog društva. Beograd 1953., str. 46. 30 Na svojim ispitivanjima po Kačaničkoj klisuri u SR Srbiji 1940. i 1947. godine našao sam brojne tragove naših iseljenih stanovnika. Izgleda da su ti stanovnici ra nije činili posebnu etničku grupu koja se uglavnom raspala i nestala u toku 19. veka.
604
JOVAN
F.
TRIFUNOSKI,
RASELJENA
Skopje
SELA U SKOPSKOJ
KOTLINI
Iza drugog svetskog rata bio sam u mogućnosti povremeno da ekskurziram po svima delovima Skopske kotline. Na tim putovanjima, po red drugih geografskih ispitivanja, beležio sam podatke i o selima koja sada ne postoje. Saznao sam za o s a m n a e s t takvih sela. Njihova pusta selišta nalaze se u raznim delovima oblasti. Građu pribranu na ekskurzijama sredio sam u posebnom odeljku. Tu sam težio da pretstavim odlike naseljenih sela što je moguće jasnije. U odeljku »Zaključna rasmatranja« pratio sam uporedo antropogeograf ske pojave — položaj, starost, vreme i uzroke raseljavanja, stanovništvo i privredu — kod svih ranijih sela. Zahvaljujem svima onima koji su mi ukazali pomoć pri proučavanjima na terenu. Zahvalan sam i pojedincima kolegama od kojih sam dobio po neku korisnu napomenu prilikom sređivanja rada. OPISI
RASELJENIH
SELA
Adževo.1 — Ležalo je na jugozapadnoj ivici Skopskog polja, nepo sredno kraj Markove reke. Naselje je bilo na raskrsnici u kojoj se sa staje planinski put iz doline Markove reke, pravca JZ—SI, sa drumom Skoplje-Taorska klisura, pravca SZ-JI. 2 Na selištu sada je prostran po tes sa plodnim njivama. Navedeni potes nosi ime Adževo i pripada ataru susednog sela Dračeva. Oko selišta su topografski nazivi: Bara, Vrpce, Ćuprijan i Ćeramidmca. Do 1912. g. Adževo je bilo malo čifčisko selo. Pripadalo je arbanaškom rodu Cilevci, doseljenom u prvoj polovini 19. veka preko tetovskog sela Čelopeka. U Čelopeku žive njihovi rođaci (Gile — 11 kuća). Dalje poreklo Cilevaca je iz severne Arbanije. 1
Sela su poredana po redu ćirilske azbuke. Prilikom čitanja rada treba se služiti našom specijalnom kartom Skopske kot line u razmeri 1 : 50.000 ili 1 : 100.000. 2
605
U predanjima stanovnika okolnih sela slušao sam da su Cilevci u Adževo došli kao »jedna kuća«. Po doseljenju »so sila« oni su prisvojili zemlju, koja je pripadala starijim makedonskim adževskim rodovima. Makedonski seljaci postali su čifčije. Godine 1896. za Adževo je ob javljeno da je imalo 6 kuća. 3 J. H. V a s i l j e v i ć n a početku ovog veka preuveličano je naveo da je tada Adževo brojilo oko 40 domova. 4 Do kraja turske vladavine u Ađževu su postojale čifliksahibijske kule, jedan »aman«, damija, vodenica i nekoliko prizemnih čifčijskih kuća. Od 1912. g. vlasnici sela - Ibraim-aga, Asan-aga, Rasim-beg i još jedan četvrti (bili su braća) — počeli su zemlju prodavati imućnijim Make doncima iz najbližeg sela Dračeva. Zemlja je brzo rasprodata, a čifčije iz Adževa morali su se iseliti. Tako je Adževo prestalo da postoji kao na selje. Od sela sada je očuvana samo vodenica na Markovoj reci. Vlasnici čiflika prešli su u Skoplje. Tamo živi porodica Asanovci od sina pomenutog Ibraim-age. Od makedonskih seljaka, koji su za vreme Turaka živeli u Adževu, zna se za rod G r n č a r o v c i (3 kuće). Nalaze se u Orešanu, selu na ulazu Vardara u Taorsku klisuru. Dalje poreklo Grnčarovaca je iz Karabuništa kod Titovog Velesa. U prvoj polovini 19. veka oni su iz Karabuništa došli u LjuboŠ kraj Markove reke. Iz Ljuboša su se pre selili u susedno Adževo gde su radili kao čifčije. Kasnije su Grnčarovci otišli u susedno Morane, a pre sedamdeset godina stalno se naselili u pomenuto Orešane. 5 — Ostale makedonske porodice iz Adževa iselile su se u Dračevo i u druga bliža i dalja naselja. U adževskim čiflicima leti je radilo i oko 10 makedonskih porodica iz stisednog Dračeva (Acko Adžeski, Tripun Grčki itd). U susednom Usju slušao sam kazivanje da je jednom za vreme Turaka u Adževu »tepala čuma«. Od čume mnogi adževski stanovnici su umrli. Bela Crkva. — Naselje je ležalo u slivu Markove reke između današ njih sela Rakotinca i Batinca. Naselje je bilo vezano za brežuljkasto zemljište sastavljeno od jezerskih nanosa. Oko selišta su potesi: Pržali, Ćuprijan, Lokvičinja, Preslap, Kamen. 6 Voda za piće dobijala se iz jed nog izvora i iz Markove reke. Tradicija navodi da je Bela Crkva bila manje selo sa oko 12 make donskih kuća. Kasnije stanovnici su se iselili jer je dolinom Markove reke pored naselja vodio važan put. Ovim putem prolazili su »siledžii i pljačkaši«, koji su navraćali u selo. Od iseljenika iz Bele Crkve sada se zna za rod O v č a r k o v c i . Prešli su u više selo Rakotnice (imaju 10 kuća). 7 Trla za ovce Ovčarkovci su imali na pomenutom potesu zvanom Preslap. 3
Material! po izučvaneto na Makedonia, Sofia 1896, str. 524. Skoplje i njegova okolina, Beograd 1930., str. 270. 5 O rodu Gričarovci viđeti J. T r i f u n o v s k i : Porečieto na Kadina reka, Skopje 1952., str. 108. 8 Na sekciji u razmeri 1 : 50.000 zapisano kao Čikov Kam. 7 1945. g. iz Rakotinca Ovčarkovci su dali preseljenike za susedno niže selo VarVaru: Toškovci (2 k) i Ovčarkovci (1 k ) . 4
606
Tačno vreme raseljavanja Bele Crkve ne zna se. Pošto se kao uzrok raseljavanju navodi nasilje* to se ono desilo verovatno krajem 18. ili početkom 19. veka. Tada su se nasilja osećala u celoj Skopskoj kot lini. Na selištu Bele Crkve sada su većinom njive, koje pripadaju susednim Makedoncima iz Rakotinca, kao i Arbanasima i Torbešima iz Batinca. U pojedinim njivama Bele Crkve izoravaju se stari grobovi, dok se na međama vide »gramadi« od kuća. P. S k o k je zabeležio kazivanje da je na selištu Bele Crkve ranije postojala »pišana« (živopisana) crkva. »Tu se slavila Golema Bogo rodica«. 8 Po toj crkvi moglo je dobiti ime i samo naselje. Bislim. — Bilo je malo pretežno stočarsko naselje. Ležalo je na krečnjačkom zemljištu visokom oko 500 m između susednih sela: Pčinje na J (Skopska kotlina) i Dobrošana na S (Kumanovska kotlina). Po kazivanjima zabeleženim u pomenutoj susednoj Pčinji, Bislim je bio makedonsko selo. Imalo je poseban atar sa prostranom pašom, malim njivama i šumom. J. H. V a s i l j e v i ć zabeležio je da je selo pripadalo potomcima nekog kumanovskog bega. Oko sredine 19. veka stanovnici su se otkupili od čiflik sahibiju i na taj način »postali rajati«. 9 U drugoj polovini 19. veka stanovnici Bislima trpeli su velike zulume, naročito od Arbanasa muhadžira. Ti Arbanasi 1878. g. naselili su se u neka okolna sela bežeći pred srpskom vojskom iz okoline Surdulice. Usled pomenutib zuluma tada su svi seljaci (18 kuća) razbegli iz sta rog naselja Bislima 10 i naselili se u Pčinji, Dobrošanu, Kumanovu i drugim skopskim i kumanovskim selima. Iz Bislima u selo Pčinju iselili s u s e A n đ e l o v i i B a r a t l i c i . Prvi rod sada ima 11, drugi 4 kuće. Staro rodovsko prezime Anđelovih u Bislimu bilo je Sećevi. — U kumanovsko selo Dobrošane iselili su se: S a r a f i n c i (2 k) i D o m a z e t s k i (4 k). — U Kumanovu živi make donski rod B i s l i m o s k i 1 1 itd. Stanovnici Bislima najviše su živeli od stočarstva, manje od zemljo radnje. Po raseljavanju sela njegovo selište i potesi oko njega pripali su susednom Dobrošanu. Na mestu gde je ležalo naselje ima nekoliko njiva. Ostaci od kuća na površini zemlje nisu očuvani. Bojance. — Ležalo je u podnožju planine Skopske crne gore, između današnjih naselja Mojanca, Orlanca, Aračinova i Brnjarca. 12 Nazivi za selište i potese oko njega su Bojance ili Celište, Crkvište, Krs, Markova meana, Brinja i dr. Na selištu izbija vrelo zvano Česma. 8 Iz toponomastike Južne Srbije. Glasnik Skopskog naučnog društva, knj. XV—XVI, Skoplje 1936., str. 105. 9 Nav. delo, str. 141. - Taj se beg zvao Mamut-beg. 10 Ibid., str. 141, 142. J. H. V a s i l j e v i ć izračunao je da se tada iselilo 18 kuća (str. 178). 11 A. U r o š e v i ć: Kumanovo. Separat iz Godišen zbornik, filozofski fakultet, prirodno-matematički odđel, kn. 2, Skopje 1949., str. 28. 12 U Skopskoj kotlini i to u delu zvanom Skopski Derven postoji selo Bojane. Ono je danas arbanaško, dok je ranije bilo makedonsko naselje. Videti J. T r i f un o s k i : Skopski Derven, Naselja i poreklo stanovništva, knj. 34, Beograd 3954., str. 367-371.
607
Stariji stanovnici u okolnim selima pričaju da je Bojance bilo veće makedonsko naselje. U prvoj polovini 19. veka na ataru Bojanca, 1 km severno od sela, naselili su se muslimanski Arbanasi. Oni su osnovali današnje selo Mojance. Poreklo tih Arbanasa je od plemena Beriš u severnoj Arbaniji. Arbanasi počeli su da prisvajaju pašu, njive i da čine zulume hršćanima iz Bojanca. Usled nasilja stanovnici Bojanca od prve polovine 19. veka poste peno su se iseljavali. Neki iseljenici nalaze se u nižem selu Aračinovu. 13 Poslednji stanovnici napustili su selo jedne bogojavljenske noći: tada su svi izbegli u Srbiju. Ovo iseljavanje verovatno je izvršeno 1878. g. kada je srpska vojska u mesecu januaru došla skoro do Kumanova. To nije bilo daleko od Bojanca. Po raseljavanju starog makedonskog sela Bojanca, doseljeni Arbanasi svome naselju dali su ime Mojance (»Staroto selsko ime Albancite go svrtele na Mojance«). Na zemljištu na kome je ležalo Bojance sada se vide ostaci starina. Napuštena crkva Sv. Varvara 14 leži levo od jednog dola. Osnova joj je duga oko 12, a široka oko 3.5 m. Kameni zidovi crkve u istočnom delu visoki su do 3 m, dok su zidovi u zapadnom delu porušeni do zemlje. Na očuvanim zidovima ima tragova od maltera i fresaka. Oko crkvenih ruševina su grobovi. Mogu se izbrojiti oko pedeset grobova sa kamenim pločama i krstovima. Očuvani grobovi takođe svedoče o relativno skorom raseljavanju sela kao i o njegovom znatnom broju domaćinstava. 15 Zemljište na kome su ležale kuće je desno od pomenutog dola. Tu su sada njive Arbanasa iz Mojanca. Vidni ostaci od zidova nisu očuvani. 16 Pored selišta sa donje strane bila je seoska česma. Ovu je česmu 1927. obnovio A. Bukvić iz Skoplja (to se vidi sa natpisa na česmi). Bošnjane. — Selo je ležalo na putu koji od Skoplja ide u Skopsku crnu goru i dalje u okolinu Gnjilana. 17 Tačnije ono se nalazilo u jednoj širokoj dolini na prelazu između brežuljkastog zemljišta na S i nizije na J. Dolinsko dno podesno je za livade, dok su blage padine i temena okolnih ridova dobri za njive sa žitom i za vinograde. Voda za piće dobija se iz jednog izvora ozidanog u česmu. Oko Bošnjane ležala su današnja sela Butelj sa JI, Radišane sa I, Kučevište i Pobužje sa S. G. Orizare sa Z. i Vizbegovo sa JZ. Potesi 13 Od bojanskih iseljenika u Aračinovu potiču ovi rodovi: Velkovci (5 k ) , Kuzmanovci (4 k) i Jačimovi (3 k). Uporediti moj rad: Skopsko polje, Naselja i poreklo stanovništva, knj. 35, Beograd 1955., str. 120. 14 Na dan Sv. Varvare (17. XII) kod ove crkve skupljaju se stanovnici iz sela Brnjarca i Aračinova. 15 Mogućno je da su u ovom groblju sahranjivani i umrli Makedonci iz susednog sada arbanaškog sela Orlanca. 18 Na međama njiva vidi se nagomilano kamenje od nekadašnjih kuća. Ima dosta parčadi i od ćeramid'a. 17 Pomenuti put izbija na gornje-moravsko selo Taniševce.
608
ranijeg sela Bošnjana zovu se: Bošnjane, Bošnjanski put, Bošnjanska česma. Kućinci, Bel kamen, Radiški rid, Kriva niva, Mečkovec, Bare, Brešljike i Gornja česma. 18 Bošnjane je bilo staro makedonsko selo. Po tradiciji ono je postojalo do prve polovine 19. veka. »Vo Amzi pašino vreme« (od 1820. do 1845. g.) Bošnjane su hteli nasilno da počifliče muslimani koji su imali zemlju ti okolnim selima, naročito u Radišanu i Orizaru. Zato su oni u Boš njane slali pojedine pljačkaše iz drugih arbanaških sela da napadaju se ljake otimajući im stoku, pokućstvo i drugo. U jednom iznenadnom na padu stanovnici Bošnjana bili su iseljeni, a delom ubijeni. Tada je od arbanaških zuluma propalo i susedno G. Orizare (imalo je 95 kuća). 1 9 Na mestu gde je ležalo Bošnjane, naročito na potesu Kućinci, ima mnogo ostataka od starina. Tu su temeljni delovi od kućnih zidova, »kiramidi« i grnčarija. Ove starine vide se u njivama i na njihovim me đama. I groblje iseljenih stanovnika je pored Kučinca. Sada u jednom vinogradu ima nekoliko nadgrobnih ploča. Od iseljenih stanovnika Bošnjana danas se znaju ovi rodovi: K a r o vč e v i (5 k), Č a k a l o v i (7 k) i K o l j e v i (6 k) žive u Kučevištu u Skopskoj crnoj gori. Za poslednji rod J. H. V a s i l j e v i ć pogrešno je naveo da se doselio iz Prizrena. 2 0 - Č a k a l o v i (5 k) žive u Pobužju, takođe u Skopskoj crnoj gori. Ranije su činili jedan rod sa pomenutim istoimenim stanovnicima sada naseljenim u Kučevištu. 21 Po raseljavanju Bošnjana njegovu zemlju prisvojili su pojedine čifliksahibije. Oni su imali glavne čiflike u susednim selima Radišanu i Ori zaru. Momci, koji su obrađivali zemlju, bili su iz pomenutih sela i iz sela Skopske crne gore, najviše iz Kučevišta. Jedan deo zemlje bio je pod pašom. Pred kraj turske vladavine čiflik-sahibije (Nuri-beg, Amet-beg, Ali-beg i Šiško-beg iz Radišana, zatim Murat-beg iz Orizara i Selim Džabija iz Skoplja) počeli su zemlju prodavati seljacima iz Kučevišta. Do 1912. g. ona je uglavnom sva otkupljena. Za zemlju Turci su uzeli »grdne pare od nas kauri«. Sada je Bošnjane privremeno naselje. Sastoji se od pojata koje su po dignute u raznim delovima atara, najviše oko Bošnjanske česme. Pojate su podigli stanovnici iz višeg sela Kučevišta (daleko oko 7 km). Počet kom aprila seljaci dođu iz Kučevišta i donesu najpotrebnije pokućstvo. Preko leta rade u njivama, a u selo se vraćaju u septembru kada odnose žito i slamu. 22 18
Vođa u Gornjoj česmi povremeno prestaje da teče. Videti J. T r i f u n o s k i : Skopsko polje, str. 78. Skoplje i njegova okolina, str. 282. 21 Za rod Karovčevi ili Karovčevići da je u Kučevištu doseljen iz Bošnjana podataka i u radu S. T o m i ć a : Skopska crna gora. Naselja srpskih zemalja, I I I , Beograd 1905., str. 451. 22 Usled privrednih potreba ovde se pojavio tip predvojene zadruga,- j e d a n zadrugara živi u zadružnoj kući u selu Kučevištu, a drugi na zadružnom imanju je u Bošnjanu. Uporediti M. F i l i p o v i ć: Nesrodnička i predvojena zadruga. grad 1945. 19
20
3 9 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
ima knj. deo koje Beo
609
Mogućno je da će se vremenom Bošnjane opet pretvoriti u stalno selo. Podesne uslove za to pretstavljaju ratarstvo, dohra pijaca voda i blizina Skoplja (7 km). U novije vreme postala su stalna sela i neka druga priv remena naselja Skopske kotline, na primer, Kalderec, Kruša i Gorogleda. 23 Brazda. - Pusto selište Brazda leži u blizini sela Crnog Vrha i Aldanca na masivu Mokre planine. Tačnije ono se nalazi u dolini južno od Crnog Vrha na mestu gde su planinska paša i letnji stočarski stanovi seljaka iz potplaninskog i udaljenog naselja Dračeva. Topografski nazivi za se lište i potese oko njega su: Brazda, Čanak kale, 24 Ezero, Ubava, Salakovo, Prazna torba, Pašini kladenci. Po tradiciji na Brazdi je bilo staro selo naseljeno makedonskim sta novništvom. 25 Stanovnici su se bavili stočarstvom, pravljenjem korita i drvenog ćumura. Korita i ćumur nosili su na prodaju u Skoplje. Oko Brazde stanovnici su imali retke njivice sa planinskim žitom. To nekadašnje selo ime je dobilo po velikoj brazdi. »Ja iskopal Kral Marko« u vremenu kada je građen Markov manastir u selu Sušici (zi danje počeo kralj Vukašin, a završio kralj Marko). Tradicija navodi da Marko »proteral voda« sa izvorišta susedne Kadine reke u Markovu re ku. Ova brazda i sada postoji (videti specijalnu kartu Skopske kotline, raz. 1 :50.000). Nju svake godine popravljaju stanovnici pomenutog potplaninskog sela Dračeva da bi u koritu Markove reke imalo dovoljno vode za navodnjavanje. Vodom iz navedene brazde služe se još seljaci Crnog Vrha za vodenice, kao i seljaci Sušice, Varvare i Batinca za na tapanje useva (Markova reka protiče preko njihovih atara). Brazda je raseljena na početku 19. veka. Kao uzrok raseljavanju navode se zulumi, koje su stanovnici trpeli od okolnih tada doseljenih muslimana (»bile kačaci«). Zulumi su se sastojali u pljačkanju stoke,, ubistvima, otimanju devojaka i slično. Stanovnici Brazde, uglavnom u isto vreme, iselili su se u potplaninsko selo Dračevo blizu Skoplja. Tamo su postali čifčije na turskim posedima i donekle se zaštitili od zuluma. U Dračevu danas postoje ovi rodovi poreklom iz pomenute Brazde: J a k o v č e v c i (10 k), D e š k o v c i (5 k), D e c o v c i (9 k), S e r o v c i ( 2 k), T r i p u n o v c i ( l k), G a z i n o v c i (5 k), D o m a z e t o v c i (4 k), K o r d ž o v c i (1 k), M a n č e v c i (2 k), A r s o v c i (4 k), i Š t r k o v c i (3 k). Njihovi preci u Brazdi imali su oko 13 domova. Ovi rodovi u Dračevu i sada su očuvali stara kumstva kakva su imali na Mokroj planini. 26 Preko Dračeva oni su davali nove preseljenike za druga sela Skopske kotline (G. LisiČe, D. Lisice itd). 23
J. T r i f u n o . s k i: Sliv Markove reke. Skopje 1958., str. 171-172. 180. Na sekciji u razmeri 1 : 50.000 zapisano kao Kalaja. 25 Danas u Skopskoj kotlini postoji i drugo selo Brazda. Nalazi se u podnožju Skopske crne gore. 26 Uporediti M. F i l i p o v i ć: Život i običaji u Skopskoj kotlini. Srpski etnografski zbornik, knj. 44, Beograd 1939., str. 415. 24
610
Po raseljenju Brazde njen atar i dalje su koristili rodovi iseljeni u Dračevo. Kako je utvrdio i M. F i l i p o v i ć, najpre se tačno znalo čiji je komad u Brazdi. Sada stanovnici iz Dračeva Brazdu drže kao seosku svojinu i oni tamo izgone stoku. 27 Prema napuštenom ataru ranije Brazde postepeno su se širili i Arbanasi iz susednih sela Crnog Vrha (sliv Markove reke) i Aldanca (slav Kadine reke). Seljaci iz Crnog Vrha naročito su prisvojili šume. Zanimljiva je tradicija koja govori o tome kako su jedan deo atara Brazde prisvojili Arbanasi iz susednog Crnog Vrha. 28 Jednom u 19. veku (verovatno u njegovoj drugoj polovini) na selištu Brazde bo ravili su »skopski pašalari«. Za njihove konje zob su doneli Arbanasi iz Crnog Vrha. Kao nagradu za to skopske paše ovim Arbanasima ustupile su veliku šumu, koja leži na ataru ranijeg makedonskog sela Brazde. Taj potes pod bukovom šumom zove se Prazna torba. Na selištu ranije Brazde vidljivu starinu sada čine ostaci od kućnih zidova u vidu gramada. A na susednom uzvišenju Čanak kale nekada je postojalo utvrđenje. Iz njega mogao je da se štiti stari planinski put koji je vodio iz Skopske kotline u Prilepsko-bitolski kraj. Gorno Vodno. — Selo je ležalo jugozapadno od Skoplja na severnoj padini planine Vodna. Bilo je lokalizovano na temenu terase visoke 600 do 620 m (v. sekciju »Skoplje-Veles«, 1 : 100.000). G. Vodno spadalo je u stara sela Skopske kotline. Njega je kralj Mi lutin 1300. g. priložio manastiru Sv. Đorđu-Gorgu. 29 Otada ono je po stojalo sve do 1954. g. Pomenute godine stanovnike iz G. Vodna državna vlast preselila je u Skoplje. Tada je naselje prestalo da pos toji. Raseljavanje G. Vodna izvršeno je usled katastrofalnih bujica koje su često pretile Skoplju. Bujice su nastupale zbog iskrčenih šuma na ataru ovog sela. Zato su skoro svake godine, osim starih, nadolazile i nove bu jice sa velikom snagom. One su u podnožju planine Vodna, gde leži je dan deo Skoplja, uništavale sve pred sobom: kuće, ulice, železničku prugu, bolnicu i drugo. G. Vodno spadalo je u mala naselja Skopske kotline. Godine 1951., kada sam ga posetio radi prikupljanja podataka, imalo je 44 makedon skih kuća. Rodovi su se zvali V e l k o v c i (6 k), Š t r k u l o i (2 k), Z a v i r o i (4 k), D i m i š o v c i (6 k), N i k o l i n Č i n j a (6 k ) . T r p k o v c i (6 k ), K a r p u z o v c i (1 k), A t a n a s k o v c i (2 k), P e t r e v č i n j a ( 4 k ) , M l a d e n o i ( 5 k ) i l v a n o v c i (2 k). Svi su se_razvili od nekadašnja tri roda. Po raseljavanju stanovništva na ataru G. Vodna preduzimaju se mere sa ciljem da se zaustave erozivni procesi. Zato se na većem broju njiva 87
Ibid., str. 321, 322. Ovu tradiciju kazivali su mi 1950. g. stariji Arbanasi iz sela Crnog Vrha. 28 M. P u r k o v i ć: Popis sela u srednjevekovnoj Srbiji. Godišnjak Skopskog filozofskog fakulteta, IV, Skoplje 1940.., str. 73. 28
611
i na pašnjacima doskorašnjeg G. Vodna vrši pošumljavanje. Napuštene kuće na selištu su porušene i materijal iseljeni stanovnici odneli su za zidanje novih kuća. Jazirce. — Jazirce je ležalo u župi Skopske crne gore, 1000 m jugo zapadno od današnjeg pretežno arbanaškog sela Ljubotena. Topografski nazivi sa selišta i zemljište oko njega su: Jazirce, Sulejmanov rid, Šabanova česma, Pladnište, Reka. 30 Grbavica ili Grabovica, 31 Kisela voda, Buzalak, Krst i Delba. Prema narodnom predanju Jazirce je najpre bilo makedonsko selo. Ali u nekom ratu ti stanovnici iselili su se. Tada su bila skoro potpuno raseljena i susedna sela Ljuboten, Radište i dr. Raseljavanje je moglo biti u prvoj polovini 18. veka. 32 Onda je bila porušena i ranija jazirska crkva, čiji se ostaci poznaju do selišta. 33 Krajem 18. veka Jazirce su obnovili muslimanski Arbanasi poreklom iz severne Arbanije. Sada se znaju dva arbanaška roda iz Jazirca: Č aj a n i 34 i K o k i. Do 1900. g. od njih je bilo 17 kuća. Pored pomenutih Arbanasa, krajem 19. i početkom 20. veka u Jazircu je postojao veliki čiflik Salićaje, poznatog stočara iz susjednog Ljubotena. 35 Na njegovom čifliku radili su kao momci hrišćani iz crnogorskih sela. 36 Od 1905. g., usled oživljene četničko-komitske akcije, Arbanasi iz Jazirca postepeno su se iseljavali u Skoplje. Zato je 1912. g. selo spalo na 12 kuća. Ove kuće pomenute godine bile su zapaljene jer su Arbanasi iz zasede ubili jednog srpskog vojnika. Po spaljivanju Jazirce se više nije obnovilo: seljaci su razbegli u Tursku i Skoplje, 37 dok su zemlju prodali Arbanasima iz susednog Ljubotena. Malo jazirske zemlje kupili su i se ljaci iz Ljubanca. Za vreme Turaka Jazirce je imalo posebnu »planinu« sa pašom i šumom. Nalazila se na masivu Skopske crne gore (Jazirski osoj) iznad ljubanskog manastira Sv. Nikole. Od oslobođenja 1912. g. jazirsku pla ninu prisvojili su seljaci iz Ljubanca. 80
Na sekciji u razmeri 1 : 50.000 zapisano kao Jazirska reka. Na Grbavici izbija glavni izvor ozidan u česmu. Arbanasi iz Ljubotena ovaj potes zovu Grabovica. Izgleda da je to starije i tačnije ime. 32 Ćorevci iz susjednog Ljubotena, koji su u toj seobi izbegli u Srbiju pa se iza toga vratili, navode ove rodovske pojaseve: Jordan, star 70 godina-Petko-Mile-Dimko-Veljko-Ćoro, predak koji je izbegao u Srbiju pa se odatle vratio u Ljuboten. - Uporediti S. T o m i ć : Pomenuto delo, str. 453. 33 U Radišanu slušao sam da je ova crkva bila posvećena Sv. Atanasiji. 34 Poreklo Čajana bilo je iz Ljume, od plemena Kruezi (Grnoglavića). Oni imaju istoimenih saplemenika u susednom Ljubotenu (12 k ) . 35 Videti S. T o m i ć : Stočarstvo u prerada mleka kod Srba. Glasnik Geograf skog društva, sv. 7/8, Beograd 1922., str. 241, 242 (u napomeni). 38 Blažo Mitrović (sada naseljen u Radišanu) u Jazircu je radio kao sluga sedam godina kod Sali-ćajinog sina Ali-ćaje. Od jednog ranijeg jazirskog sluge potiče ma kedonski rod Micevi (2 k) u skopskom selu Bardovcu. 87 Poslednje dve arbanaške porodice iz Skoplja prešle su u Tursku 1954. g. 31
612
Na mestu raseljenog Jazirca poznaju se ostaci seoskih puteva, dvo rišnih ograda, ima temelja od kuća i vide se voćke (najviše šljive). Na nekim ruševinama Arbanasi iz Ljubotena sagradili su četiri stočarske pojate. Na Jazirskoj rečici, koja protiče pored selišta, danas se vide dve vo denice. Pripadaju stanovnicima iz Ljubotena. Kozarevo. — Nalazilo se na današnjem pustom selištu, koje leži 2 km severozapadno od današnjeg arbanaškog sela Svete Petke (sliv Markove reke). Selište je vezano za planinski masiv iznad klisure Treske sa njene desne strane. Nedaleko od selišta na severnoj strani postoji srednjevekovni manastir Sv. Nikole. Pripada skopskom selu Šiševu. Zemljište pomenutog selišta na površini pokriveno je plitkom crve nicom. Ona je obrasla šumaricom, travom, mestimično se vide njive sa žitom. Kraj selišta izbija vrelo Koritište. Potesi oko selišta su: Lipovica, Krasta, Treska, Manušoj lozja, Manušoj bostaništa i Rudina. Na ovom selištu ležalo je staro srednjevekovno selo Kozarevo, poz nato iz pisanih izvora. Njega je priložio najpre car Diogen (1067.—1071.), zatim Konstantin Asen (1258.-1277.), a onda 1300. g. i srpski kralj Mi lutin (kao »selo Kozarevo«) obnovljenom starom manastiru Sv. Đorđu-Gorgu kod Skoplja. U Kozarevu nalazio se manastir Sv. Jovana Zlato ustog. 38 Kasnije pisani pomen o Kozarevu očuvan je u pomeniku ma nastira Matke kod Skoplja. Datira iz 17. ili 18. veka. U njemu se navodi selo Kozarevo nad Treska. 39 0 tome gde se nalazilo Kozarevo do sada postoje tri iskazana miš ljenja. Prvi je P. G r u j i ć 1925. g. izneo da ime opustelog srednjevekovnog Kozareva »danas nosi jedan kraj u opštini Govrljevskoj« iz među Patiške i Markove reke. 40 A. S e l i š č e v 1931. g., govoreći takođe o srednjevekovnom Kozarevu, zapisao je (verovatno po R. Grujiću) da u rejonu sela Govrljeva postoji mesto sa tim imenom. 41 Najodređenije o mestu gde je ležalo Kozarevo naveo je 1940. g. M. P u rk o v i ć. One je istakao da postoji »lokalitet Kozarevo na Tresci više sela Svete Petke« kod Skoplja. 42 Istočno od selišta Kozarevo leže mala makedonska sela Govrljevo i Barovo. U pOmenutim selima očuvana je tradicija da je Kozarevo uvek bilo makedonsko selo. Njegovi stanovnici pretežno su živeli od gajenja koza (u vezi sa kozama objašnjava se i ime naselja), oskudne planinske zemljoradnje i od šumarstva. Stanovnici Kozareva sasvim su se iselili 38 R. G r u j i ć : Vlastelinstvo Svetoga Đorđa kod Skoplja od X I - X V veka. Glasnik Skopskog naučnog društva, knj. I, sv. 1, Skoplje 1925, str. 55-57; isti: Tri hilendarske povelje. Zbornik za istoriju Južne Srbije i susednih oblasti. Skoplje 1936., str. 1 1 ; M. P u r k o v i ć : Popis crkava u staroj srpskoj državi. Biblioteka Hrišćansko delo, k n j . 8. Skoplje 1938., str. 27. 39 A. S e l i š č e v : Makedonskie kođiki X V I - X V I I I vekov, Sofia, str. 28. 40 Vlastelinstvo Svetoga Đorđa kod Skoplja . . . . str. 56, 58. 41 Govorbi oblasti SkopH, Makedonski p r e g l e d i , god. VII, kn. 1, Sofia 1931, str. 35, 36. 42 Popis gela u srednjevekovnoj Srbiji, str. 103.
613
početkom 19. veka. Tada su se iselili makedonski rodovi i iz najbližeg sela Svete Petke. Kao uzrok raseljavanju navode se zulumi koje su trpeli seljaci od pojedinih doseljenih muslimana u Svetoj Petki i u drugim okolnim naseljima (Šiševu, Grčecu, Čivlaku, Jabolcu itd.). Muslimane iz susedne Svete Petke Kozarevo je privlačilo zbog dobre paše. Osim toga ranije je na ataru Kozareva postojala i velika Šuma.43 O iseljenom stanovništvu Kozareva sada je nemogućno pribrati mnogo određenih podataka. Doznao sam imena samo za dva nekadašnja roda: M a n u š e v c e i K o z a r e v c e . Manuševci (2 k) nalaze se u susednom Govrljevu. Dva potesa oko selišta Kozareva-Manušoj lozja i Manušoj bostaništa - dobila su imena po njihovom rodu kome su pri padala. Drugi iseljeni rod Kozarovci (6 k) sada živi u G. Lisicu u Skopskom polju. 44 Srednjevekovni seoski manastir Sv. Jovana Zlatoustog nalazio se ne posredno kraj Kozareva na potesu Koritište. Danas na ovom mestu poz naje se »manastirska japija« u ruševinama, a ranije na zidovima ovog manastirišta viđali su se ostaci od živopisa. Do manastirišta izbija vrelo čiju vodu lakovjeran svet smatra lekovitom: svake godine na Đurđevdan dolaze stanovnici iz bližih i udaljenijih skopskih sela (čak iz Skopske crne gore i Skopskog polja) i tu se umivaju »od muka«. 45 Po raseljavanju starog naselja Kozareva veći deo atara prisvojili su muslimanski Arbanasi iz pomenutog susednog sela Svete Petke. Planin sku pašu Rudinu u drugoj polovini 19. veka imao je u posedu silan stočar Kasam-ćaja iz suhogorskog sela Gurgurnice. Iza smrti Kasamćaje od njegovih sinova Rudinu su kupili četiri imućnija arbanaška stočara iz Svete Petke. Lipince. — Ležalo je na brežuljkastom zemljištu, sastavljenom od je zerskih naslaga, levo od Pčinje i to između današnjeg makedonskog sela Gradmanca na J i turskog sela Donjeg Konjara na S.46 Kao Li pince selište je označeno i na karti u razmeri 1 : 50.000. Zemljište nekadašnjeg Lipinca sada je pretežno pod njivama i šumaricom. Nazivi potesa su Visoka strana, Ostrovica, Bresje, Krst dol, Bačvarska niva. Na selištu ima nekoliko izvora i jedna česma. U susednom Gradmancu slušao sam da je Lipince bilo »golemo selo«. I P. S k o k prilikom proučavanja u Skopskoj kotlini doznao je da je Lipince »začelo bilo nekada naseljeno«. 47 Međutim, jednom u njemu »zavladale teški bolesti«, od kojih su seljaci izumrli, a neki se ise lili. Kasnije se ovo selo nije obnavljalo. Lipinska crkva nalazila se »pod 43 Na sličan način i u isto doba raseljena su i neka druga srednjevekovna sela u klisuri Treske, koja nisu bila mnogo udaljena od Kozareva. Viđleti J. T r i f u n o s k i : Za srednovekovnite sela na manastirot Sv. Andrija kraj Treska, Godišen zbornik, istorisko-filološki oddel, kn. 4, Filozofski fakultet, Skopje 1951. 44 P. S k o k 1936. g. uopšteno je naveo da su sadašnji stanovnici Govrljeva poreklom iz Kozareva (Nav. delo, str. 109). 45 Uporediti M. F i l i p o v i ć: Nav. delo, str. 507. 46 D. Konjare pre doseljavanja današnjih Turaka bilo je makedonsko selo. Tada se ono zvalo Dolno Selo. 47 Nav. delo, str. 118.
614
selo« na potesu sada zvanom Bačvarska niva. U njivama Lipinca mestiinično se izoravaju »gramadi od kući, ćeramidi, pari starinski, zgurija« i dr. Po raseljavanju atar Lipinca do kraja turske vladavine pripadao je pojedinim muslimanima koji su imali čiflike u Gradmancu. Od 1912. g. do 1941. g. lipinska zemlja bila je podjeljena gradmanskim seljacima. Zatim je na tom zemljištu 1950. g. postojalo državno poljoprivredno dobro. A od 1950. g. to je dobro ukinuto i zemlja ponovo data Gradmančanima. Međžidija. — Ležala je u dolinici ispod Gradmanca, a u neposrednoj blizini Pčinje i Katlanovske Banje. Medžidiju je osnovala turska državna vlast oko 1878. g. Osnivanje je izvršeno na potesu Crkvište, koji je pri padao storijem naselju Gradmancu. U Medžidiji živjeli su Čerkezi muhađiri, od nekuda doseljeni. 48 Međžidija je postojala do 1912. g. i do tada ona je narasla na 25 kuća. Pomenute godine Čerkezi su se iselili u Tur sku, dok su njihove kuće spaljene. Čerkezi Medžidije bavili su se zemljoradnjom, stočarstvom (pretežno su gajili koze i konje) i imali su vodenice na Pčinji. Prilikom krčenja njiva Čerkezima su pomagali seljaci kulučari iz Gradmanca. Za ove Čerkeze sam slušao da nisu pravili zlo okolnim makedonskim stanov nicima. Njihove žene, iako su bile muslimanke, pred drugima nisu se krile. Pred kraj turske vladavine starešina sela Medžidije bio je Čer kez Jusuf. Jedan drugi Čerkez zvao se Risko. Imena ostalih Čerkeza danas se ne znaju. U Medžidiji Čerkezi su govorili samo čerkeski, dok prilikom odlaska u Skoplje i u druga naselja oni (muškarci) su se slu žili turskim jezikom. Čerkezi sela Medžidije grobove su imali južno od naselja. Njihovi grobovi i sada se poznaju. Za verske potrebe seljaci Medžidije posećivali su džamiju u susednom turskom selu D. Konjaru. Po raseljavanju Medžidije selište i zemlja oko njega ponovo su pos tali gradmanski. Stanovnici Gradmanca danas obrađuju samo nekoliko ranijih čerkeskih njiva, dok su druge ostavljene kao utrina. Za selište raseljene Medžidije danas u Gradmancu čuje se ime Čerkeski kući. 49 Rukomjija. — Selo je ležalo nedaleko od Skoplja u dolini Rukomijskog potoka između kosa Gazibabe na Z i Kamenika na I. 50 Oko 500 m severno od selišta izbija izvor Kajnak. Nazivi potes su Čukovo, Ridče, Krst, Janardžik i dr. 481 Mogućno je da su ovi Čerkezi bili doseljeni iz tada oslobođenih krajeva Srbije jer je tamo bilo Čerkeza. Vid'eti T i h . R. Đ o r đ e v i ć : Čerkezi u našoj zemlji. Glasnik Skopskog naučnog društva, knj. I I I , Skoplje 1928. 49 U Gradmancu slušao sam da su se neki Čerkezi 1873. g. naselili i nedaleko od Međidije, na desnoj strani Pčiniji pored Katlanovske banje. To je bio atar sela Katlanova. Ovo čerkesko naselje takođe je propalo usled iseljavanja 1912. g. (kažu da je imalo oko 40 k u ć a ) . Sada na mestu ovog čerkeskog naselja postoje 3 kuće. To su Makedonci Kočkovi (1 k) i poarbanašeni Cigani Maljoci (2 k ) . 50 U skopskom selu Zlokućanu slušao sam da se ime ovog naselja izgovara R ok o m i j a, Ime je iz srednjeg veka. To je grčka reč i znači: dom staraca (pismeno saopštenje M. F i l i p o v i ć a , prof. univ. iz Beograda).
615
Kod okolnog stanovništva priča se kako je Rukomija bila staro ma kedonsko selo. Pripadalo je manastiru sela Matejče na padini Kumanovske crne gore (crnogorska Bogorodica). 51 Porodice naseljene u Ru komiji obrađivale su manastirsku zemlju i brinule su se o velikom pčelinjaku (u Rukomiji »bil manastirski trmkarnik«). U jednoj darovnicji izdatoj u Carigradu 1507. g .vidi se kako je u Jahja-pašino vlasništvo bila predata, pored drugih imanja u okolini Skoplja, i m e z r a R o k o m i j a.52 K. J i r e č e k ističe da je m e z d r a arapska reč i znači usamljeno imanje ili oranicu za usev. 53 Danas postoji potes Mezdra blizu Rukomije na ataru susednog sela Butelja. Na njemu se nalazi njiva manastira Sv. Arhanđela iz sela Kučevišta u Skopskoj crnoj gori. 54 Za vreme Turaka Rukomija je postojala kao naselje, kasnije pret voreno u čifčisko selo. U drugoj polovici 19 veka, vlasnik sela bio je Adži Mustafa-beg iz Skoplja. Pomenuti beg imao je dva sina: Šefket-bega i Tamaz-bega. Prvom sinu ostavio je u nasleđe Rukomiju, dok je drugom dao zemlju u susednom Sinđeliću (ranije Asanbegovo). Za vreme čifčistva u Rukomiji nalazila se kula za ćaje i poljake, za tim kuće za makedonske porodice, zgrade za stoku i za čuvanje zemljo radničkih proizvoda. Pored čifčija, u Rukomiji povremeno su boravili momci iz okolnih sela (pretežno iz Bulačana u podnožju Skopske crne gore. Godine 1900. Rukomija je imala oko 60 stanovnika, dok je 1912. g. taj broj spao na 7 duša. 35 Opadanje broja stanovništva nastupilo je stoga što je vlasnik čiflika Šefket-beg, »pred da puknet srpskiot top na Kumanovo«, raselio dotadašnje makedonske porodice. Iza prvog svetskog rata Šefket-beg rasprodao je svu zemlju u Ruko miji: oko 180 ha otkupile su porodice iz susedne skopske mahale Čair, a 35 ha otkupio je Rade Lajtmanović, direktor tadašnje Hipotekarne banke u Skoplju. Nekoliko skopskih porodica dobilo je u Rukomiji zemlju pomoću agrarne reforme. Godine 1946. na imanju pomenutog Lajtmanovića osnovano je dr žavno poljoprivredno dobro. 56 Radnici toga dobra, pri obrađivanju njiva, često izoravaju ostatke od starih kuća. Na dolinskoj padini istočno od selišta poznavali su se nekadašnji seoski grobovi. Sada se ne mogu utvrditi sve makedonske porodice i rodovi koji su ranije živeli u Rukomiji. To su: A n đ e 1 o v c i (2 k) u Rukomiji su živeli do 1907. g. kada su se iselili u skopsko selo Zlokućane. 57 - S t o j k o 61 H r a m Sv. Bogorođice-Mateič je zadužbina carice Jelene i cara Uroša, po dignut 1355.-1357. g. 52 M. M e m e d o v s k i i A. S a i t i : Darovnica na Jahja-paša od 1507. g. Glas nik na Muzejsko-konzervatorskoto društvo, knj. I, Skopje 1954., str. 69, 72. 53 Navedeno po S t . N o v a k o v i ć: Selo. Beograd 1943., str. 93. 54 J. T r i f u n o s k i : Skopsko polje, str. 178. 55 J. H. V a s i l j e v i ć : Nav. delo, str. 188. 56 Ovo državno poljoprivredo dobro ima zemlju i u okolnim selima. 57 J. T r i f u n o s k i : Skopsko polje, str. 109.
616
D a j e s k i (1 k) sada živi u susednom Bulačanu (star oko 60 godina). Stojko se rodio u Rukomiji i tu je radio kao čifčija do 1911. g. - T r a j k o v s k i (1 k) za vreme Turaka radili su u begovskoj vodenici koja i sada postoji. Danas žive u Skoplju. - T r a j k o T a n e s k i ( l k ) do selio se iz Bulačana 1918. g. i u Rukomiji je živeo do drugog svetskog rata. Radio je na imanju pomenutog Lajtmovića. Rumnja Laka. — Rumnja Laka je bila staro slovensko selo. 58 Nalazila se na desnoj strani Pčinje između sadašnjih naselja Badera na J, Blaca na Z i Katlanova na S. Selište i okolni potesi zovu se: Rumnja Laka, Crkvište, Bubaći, Laka, Blatečka voda i dr. Na selištu izbija izvor Smrđec. U Blacu i Baderu postoji živa tradicija o naselju Rumnjoj Laki. Na vodi se da je selo postojalo do kraja 18. ili početka 19. veka. Tada su Turci, čiflik-sahibije iz susednog Badera i njihovi zastupnici, koji su bili Arbanasi, činili zulume u Rumnja Laki. Zbog toga su se Makedonci iz tog sela iselili. Veći deo prešao je u više selo Blace, dok su neki po stali momci na čiflicima u Baderu i tamo izumrli. Iz Rumnja Lake u Blace iselili su se ovi rodovi: B o g d a n o v c i ( 9 k ) , G r k o v c i (1 k), Š u 1 j e i (3 k), J o v č e v c i (2 k) i M a r t i n o v c i (3 k). 5 9 Broj kuća navedenih rodova u Blacu bio bi veći da od njih nije bilo kasnijeg preseljavanja: u Skoplje se iselilo 15, u Katlanovo 9 i u Novo Selo (Taorska klisura) 1 porodica. — Iz Rumnje Lake izgleda da vodi poreklo i makedonski rod M a 1 i n o v i (3 k) naseljen u selu Veterskom kod Titovog Velesa. 60 Po raseljavanju Rumnja Lake njegovu plodnu zemlju, koja leži pored Pčinje, prisvojili su vlasnici čiflika iz susednog Badera. Zemlja je ostala čiflik-sahibijska do 1912. g. Pomenute godine od muslimanskih vlasnika, koji su živeli u Skoplju, zemlju su kupili makedonski seljaci Badera, Blaca i Kožlja. Na selištu Rumnja Lake poznaju se ostaci od kuća. Bolje se očuvalo staro hrišćansko groblje. Leži nedaleko od selišta na južnoj strani. Po znatnom broju nadgrobnih ploča i krstova vidi se da je Rumnja Laka imala znatan broj domova. Oko 200 m severno od starih grobova postojala je crkva. Stanovnici iz Blaca za nju kažu Dolna crkva Sv. Bogorodica, razlikujući je od Gorne crkve Sv. Đorđa, koja je u Blacu. Sakurn Selo. — Selište nekadašnjeg Sakum Sela leži od Patiške reke na masivu Mokre planine. TaČnije ono se nalazi na krečnjačkom delu pomenute planine, koja se u narodu u slivu Markove reke zove Suva planina i to na njenoj istočnoj strani. Sada na selištu imaju planinsku 58
Rede se kaže Ramna Laka ili Rumena Laka. Neki stariji seljaci kažu da su današnje Blace osnovali doseljenici iz raseljene Rumnje Lake. Stanovnici iz Badera i danas Blačane zovu Rumenolačani. 60 M. F i 1 i p o v i ć: Severna veleška sela. Naselja i poreklo stanovništva, knj. 28, Beograd 1935., str. 548. 59
617
pašu i privremene stočarske stanove makedonski stanovnici iz sela Donjeg Solnja (Skoplje). Okolna naselja do selišta Sakum Sela su: Patiška na J, Pusta Breznica sa S i Držilovo sa I. Po opšte raširenoj tradiciji Sakum Selo je bilo malo izrazito planinsko naselje. Njegovi stanovnici živeli su od stočarstva. Zemljište oko Sakum Sela predstavlja odličnu pašu. Preko zime stoka se može ishraniti senom od trave koja se kosi po dnu vrtača i pomoću lisnika iz okolnih šuma U Sakum Selu nekada su živeli makedonski stanovnici. Tu su oni dobegli za vreme Turaka iz jednog mesta u kumanovskom kraju. Izabrali su Sakum Selo zato što je ono bilo visoko i teško pristupačno. Ovde su doseljenici mogli da žive kao slobodni planinci. Usled teške pristupač nosti u selo nisu dolazili ni Turci koji su bili dužni da skupljaju spahiluk. Stanovnici Sakum Sela oskudevali su u vodi, žitu, zatim mesto im je »bilo studeno«. Vodu su dobijali iz bunara iskopanih u krečnjačkom zemljištu. Međutim, oni su leti presušivali. Kada ne bi imali bunarske vode stanovnici su pili snežnicu. Usled nekih dovoljno nepovoljnih uslova za život, a naročito zbog nedostataka vode, seljaci iz Sakum Sela kasnije su se iselili u niži deo oblasti u slivu Markove reke. Tamo su obnovili poznato srednjevekovno kasnije opustelo selo Barovo. 61 Od njihovih iseljenika 1950. g. u Barovu poticali su ovi makedonski ro dovi: T o d o r o v č i n j a (6 k), G r o z d a n o v č i n j a (2 k), I v a n o v č i n j a (1 k), M a č i n g a r o v c i (2 k) i T a n e v č i n j a (2 k). Pomenuti rodovi u Barovu ranije su bili razgranatiji, ali su se umanjili usled naknadnih preseljavanja u druga naselja (Markova Sušica, Skoplje i u pojedina sela Skopskog polja). Stanovnici Barova nemaju jasno predanje o tome kada su se njihovi preci iselili iz Sakum Sela. Obično navode da je to iseljavanje bilo »mnogu rano«. Mogućno je da su se stanovnici iz Sakum Sela iselili kra jem 18. veka. Tada su u mnogim selima počela velika kretanja stanov ništva. Tada su raseljena i neka druga naselja ne samo u slivu Markove reke, već i u Skopskoj kotlini kao široj geografskoj oblasti. Na zemljištu na kome je ležalo Sakum Selo i oko njega je dobra pla ninska paša. A od nekadašnjeg naselja zaostali su bunari i »gramadi« od porušenih kuća. Po raseljavanju naselja pravo na pašu po ataru Sakum Sela najpre su imali njegovi stanovnici naseljeni u nižem selu Barovu. Međutim, oni su tu pašu kasnije izdali pod najam mnogobrojnim susednim stanovnicima iz Donjeg Solnja. A oni su tu pašu pomoću prevare prisvojili, i seljake iz Barova potisli. Saranzali. — Ležalo je na jugoistočnoj ivici Skopske blatije između sela Ržaničana na SZ i Katlanova na JI. Pored selišta vodi put SkopljeTitov Veles. Na potesu gde je bilo selo su njive stanovnika Katlanova. 81
618
Videti M. P u r k o v i ć : Popis s e l a . . . , str. 59.
Saramzalino je bilo malo i mlado naselje. Osnovala ga je turska vlast 1908. g. za Čerkeze muhadžire. U Saranzali ukupno je došlo 18 čerkeskih porodica. Njihove kuće bile su sagrađene u dva niza poredane oko prave ulice. 62 Zemlja Saranzalije pre osnivanja naselja računala se kao deo katlanovskog atara. Krajem 19. i početkom 20. veka ona je pripadala Vaitefendiji naseljenom u Skoplju. Pomenuti Vaiet tu zemlju je dobio »so miraz« od Ata-bega, poznatog katlanovskog čiflik-sahibiju. 1912. g., ispred nastupanja srpske vojske, Čerkezi iz Saranzalije iselili su se u Tursku. Njihove napuštene kuće porušili su okolni makedonski stanovnici (da iim »zatru trag«). Na mestu gde je ležalo selo nema ni kakvih vidnih ostataka od naselja. Totince. — Selo je ležalo na granici između Katlanovskog jezera na S i brežuljkastog zemljišta na J. Preko selišta vodi put pravca Z—I. Pove zuje susedna sela Taor i Katlanovo. Južno od pomenutog selišta je naselje Blace. Za selište i potese oko njega postoje topografski nazivi Totince, 63 Rupe, Šamak, Lozja, Velkova česma, 64 Kula 65 i dr. Na se lištu izbija slabiji izvor Bunarče. Tradicija, koju sam slušao u Taoru i Blacu, navodi da je Totince bilo »malo kaursko selo«. Njegovi stanovnici živeli su od ribolova u Katlanovskom jezeru, 66 od stočarstva, imali su dobre vinograde na padini južno od sela i livade u Šamaku. Za vreme Turaka jednom je selo opustelo. Sada se ne zna kada se to dogodilo i šta se desilo sa stanovnicima. Zemlja nekadašnjeg Totinca u 19. veku računala se kao deo atara susednog naselja Taora. Ona je bila čiflik-sahibiska. Pred kraj turske vladavine njen vlasnik se zvao Tamaz-beg, poznati skopski Turčin. Imao je čiflike i u drugim okolnim selima: Breznici, Gradmancu, Novom Selu itd. 67 Po oslobođenju od Turaka zemlja nekadašnjeg Totinca pripala je stanovnicima Taora. Na mestu gde je ležalo Totince sada su njive i pojedine stare voćke. Vidni ostaci od kuća ne poznaju se na površini zemlje. Na padini južno od selišta su ridovi pod pašom i šumaricom. Nekada su po tim ridovima bili vinogradi. Sada u Totincu nema vidnih ostataka i od nekadašnjih seoskih grobova. Ranija česma Totinca pre nekoliko godina je obno vljena. 821 Kod seljaka u Gradmancu, Katlanovu i Ržaničanu slušao sam kazivanje da su stanovnici Saranzalije bili Čerkezi. Međutim, samo jedan starac u selu govorio mi je da su ti stanovnici bili »Bošnjaci«. Poslednji navod izgleda mi nepouzdan. 88 Rede se čuje i naziv Totinci. 84 Ova česma je južno od selišta na višem zemljištu. Odatle je bila sprovedena vođa u staro selo Totince. 85 Tu je imao čiflik-sahibijsku kulu Tamaz-beg iz Skoplja. Kula je zapaljena p r e oko 50 godina. Sada se poznaju ostaci ođ zidova. 88 O ranijem ribolovu na Katlanovskom jezeru viđeti S t . K a r a m a n : Ribarstvo na Katlanovskom jezeru. Zbornik za topografiju i folklor Južne Srbije i susednih ze malja, knj. I, Skoplje 1931. Karaman je zabeležio i to da je jednom postojalo uz samo jezero »jedno selo i po kazivanju naroda ima još i danas tragova« (str. 24). 67 U opisu sela Rukomije poznato je da je Tamaz-bzg bio gin Ađi Mustafa-bega. Tamaz-beg imao je čiflik i u blatiskom selu Sinđeliću.
619
U povelji srpskog kralja Milutina, izdatoj 1300. g., pominje se »se lište zvano D u b r a v i c e niže Taora« kod Katlanovskog jezera. Tada je na tom selištu osnovano novo naselje, koje je Milutin dao manastiru Sv. Đorđu-Gorgu kod Skoplja. Jedan stanovnik iz tog naselja Đorđe Grk, ribar, »sa celim njegovim rodom«, bio je dužan u Katlanovskom jezeru da lovi ribu za manastirsku potrebu. U isto vreme neki Dobrilo u tom naselju, takođe sa celim rodom«, bio je pčelar manastirski. 68 Po topografiji ovog kraja Skopske kotline izgleda da je naselje osnovano za vreme Milutina na selištu Dubravice bilo srednjevekovno Totince. Tada je pomenutom skopskom manastiru pripadao i susedni Taor. 69 Treboši — Oko 1 km južno od velikog sela Belimbegova u Skopskoj blatiji nalazi se pusto selište Treboši. Tradicija navodi da je tamo le žalo čifčisko selo, svojina »od sedumnaeset agalari«. Čiflik-sahibije iz Belimbegova bili su »posilni««. Oni su »otkupili« zemlju toga sela, a njegove makedonske stanovnike raselili. Neki od stanovnika prešli su u Belimbegovo. Raseljavanje sela Treboši izgleda da je izvršeno u drugoj polovini 18. veka. Na selištu Treboši u njivama nalaze se temeljni delovi kuća, »ćeramidki«, »ćupčinja«, stari bunari i napušteni jazovi sa zaostalim stenovitim mostićima. - Groblje suseđnog Belimbegova deli se na Mali grobja i Gorni grobja. Između njih je rastojanje od oko 200 m. Obe grupe leže blizu pomenutog selišta Treboši. Zato se misli da su se u njima sah ranjivali i stanovnici navedenog raseljenog sela. 70 Džigligovo. — Ležalo je na ulazu Vardara u Taorsku klisuru pod pa dinom brda Zabel, koje se diže na zapadu. Istočno od selišta je ravno aluvijalno zemljište. Tačnije Džigligovo se nalazilo južno od sadašnjeg sela Zelinikova na mestu gde su danas pojedine zelenikovske njive. Voda za piće dobija se iz izvora Maslinka i iz Zelenikovske rečice. Za selište ranijeg Džigligova i za potese oko njega postoje topografski nazivi: Gorno Džigligovo ili Maslinka, Dolno Džigligovo ili Čuka, Slatina, vodenica, Crkva, Kocevi argači, Zabel i dr. Po opštem predanju, koje sam slušao u susednim selima Zelenikovu i Gradecu, Džigligovo je bilo staro slovensko selo. Jednom je imalo oko 190 domova. Tada se sastojalo iz dva dela: iz Gornog i Dolnog Džigli gova. Pomenuti delovi međusobni su bili udaljeni oko 500 m. G. Džigli govo ležalo je u neposrednoj blizini sadašnjeg zelenikovskog groblja na teinenu zaravni, dok je D. Džigligovo ležalo na višem zemljištu kod sadašnje milicionerske stanice, nedaleko od željezničke pruge Skoplje-Titov Veles. 68 P. G r u j i ć : Vlastelinstvo Svetoga Đorđa kod S k o p l j a . . . , str. 57, 69; isti: Tri hilenđarske povelje, str. 19; M. P u r k o v i ć : Popis sela . . . , str. 92; J. H. V a s i 1 j ev i ć : Nav. delo, str. 248; V. R a d o v a n o v i ć : Katlanovsko jezero. Narodna enci klopedija, knj. II, str. 271, 272. 69 M. P u r k o v i ć : Popis sela . . . , str. 146. 70 Uporediti J. T r i f u n o s k i : Skopsko polje, str. 131, 132.
620
Na mestima na kojima je ležalo selo, pri oranju njiva, seljaci iz Želenikova nailaze na ostatke od zidova i ćeramida. Pomenuti stanovnici ranije su taj materijal raznosili i koristili prilikom građenja kuća u Zelenikovu. Dok je u Džigligovu bilo stanovnika tada je selo imalo crkvu. Nala zila se na temenu uzvišenja neposredno kraj G. Džigligova. Stanje crk venih ruševina je takvo da se vidi kakva je bila osnova, kolike su joj dimenzije i kako je građena. Crkva je orijentisana u pravcu Z—I. Du žina joj iznosi oko 8, širina oko 4 m. Za izradu zidova upotrebljavani su kamen i po neka cigla lepljeni slojem krečnog maltera. Sudeći prema ostacima svi su zidovi unutra bili malterisani, ali su tragovi od živopisa uništeni. Uzvišenje, na kome je građena pomenuta crkva, ima strme strane po desne za obranu. I pored toga ono je ranije veštački utvrđivano. To se vidi po tragovima od kružnog odbrambenog zida. Iz ove džigligovske tvrđave nekada se štitio važan prolaz kroz Taorsku klisuru. Oko džigligovske Crkve leže mnogobrojni grobovi sa pločama (oko 70), neki i sa krstovima. Između grobova vidi se desetak tabuisanih hrastova. Pomenuto groblje pripadalo je stanovnicima Džigligova. Rašireno je predanje da je džigligovska crkva bila posvećena Hristovom voskresenju i da se nekada o Uskrsu kod nje skupljao narod »na sobranije«. Tada se priređivala »veselba« i na susednom uzvišenju danas zvanom Kocevi argači. I sada oko crkvenih ruševina skuplja se svet na prvi dan Uskrsa (dolaze seljaci iz Orešana, Gradovca, Pakoševa itd). Toga dana je slava i primaju se gosti u susednom Zelenikovu, mlađem selu kome danas pripada atar starog Džigligova. Po predanju Džigligovo su uništili Turci pre »više od dvesta go dina«. O džigligovskom stanovništvu sada je nemogućno pribaviti od ređenije podatke. Teškoća potiče otuda što se to desilo relativno rano i što nema u njegovoj blizini drugih naselja sa očuvanim makedonskim starincima, koji bi o raseljenom Džigligovu više kazivali. Od doseljenih zelenikovskih seljaka slušao sam jedino da su neki iseljenici iz Džigligova prešli u Srbiju, i to u okolinu Niša. Po raseljenju Džigligova na njegovom ataru, oko sredine 18. veka, preci doseljenih makedonskih rodova osnovali su novo selo Zelenikovo. 71 Kasnije je Zelenikovo prisvojio neki skopski Turčin ili Arbanas. Misli se da je tome vlasniku zemljište nekadašnjeg Džigligova, odnosno novijeg Zelenikova, poklonika turska vlast zato što se istako u ratu protiv hrišćana. 71 Videti više o Zelenikovu J. T r i f u n o s k i : Porečieto na Kadina reka, str. 101-105. Tamo sam izneo i nekoliko podataka o Džigligovu.
621
*
ZAKLJUČNA
RAZMATRANJA
Dosadašnja izlaganja pokazala su prilično jasno: do sada u Skopskoj kotlini ne postoje ranijih 18 sela. Ta sela svala su se: A d ž e v o , B e l a C r k v a , B i s l i m , B o j a n e e, B o š n j a n e , B r a z d a , Gorno V o d n o , J a z i r c e , K o z a r e v o , L i p i n c e , M e d ž i d i j a , R uk o m i j a , R u m n j a L a k a , S a k u m S e l o , S a r a z a n l i , Totince, Treboši i Džigligovo. Međutim, iz pisanih istorijskih izvora i iz literature zna se da je u Skopskoj kotlini (skopskoj oblasti) ranije bilo i drugih sela, koja sada takođe ne postoje. U to sela spadaju: A r v a t s k o,72 G o r i c a , M o m k o v o, 73 D v i d g o , D l b i c a,74 V i n s k o,75 V i t o m i r i e a,76 77 P r e b u ž d e , L o p u š a n e, L e v u n o v o,78 S l i v o v i ć (Slivovik, Slivovo), 79 K a r a d ž o v o (Karadžino) 80 , K a l u đ e r o v i j a n i,81 G i n o v c e 82 , M e 1 o i 83 itd. Na terenu o ovim selima nisam uspeo da sa kupim određenijih podataka. Položaji raseljenih sela. — Raseljena sela u Skopskoj kotlini, čija sam selišta utvrdio, imala su trojake položaje. Najveću grupu, sastavljenu od deset naselja, činila su sela koja su ležala na zemljištu sastavljenom od pobrđa. Druga grupa sastojala se od četiri naselja. Ona su ležala na kotlinskoj ravni. Grupu visinskih sela činila su takođe četiri naselja. Le? žala su na planinskim padinama. 84 Raspored privrednih površina imao je veliki značaj za položaj većeg broja raseljenih sela. Adževo, Rumnja Laka i Džigligovo ležala su na granici njiva koje su na SI i paše na JZ. Bojance i Jazirce također bila 78 M. F i l i p o v i ć: Etničke prilike u Južnoj Srbiji. Spomenica Južne Srbije, Skoplje 1937., str. 395. 73 Videti J. T r i f u n o s k i : Za srednovekovnite sela na manastirot Sv. Andreja kraj Treska, str. 13, 14 (tamo se nalazi i ostala literatura). 74 R. G r u j i ć : Vlastelinstvo Svetoga Đorđa kod Skoplja . . . , str. 56. 75 G r u j i ć : Tri hilendarske povelje, str. 11. - Srednjevekovno selo Vinsko le žalo je onde gđe se sada nalazi mlađe arbanaško naselje Čivlak u slivu Markove reke. 76 M, P u r k o v i ć: Popis sela . . . , str. 73. 77 R. G r u j i ć : Gusari na Sv. Gori i hilindarski pirg Hrusija. Glasnik Skopskog naučnog društva, knj. XIV, Skoplje 1935, str. 25, 26; S. T o m i ć : Skopska crna gora, str. 410, 438. 78 S. T o m i ć : Nav. delo, str. 410. 79 Ibid., str. 410, 438, 450. 451; J. H. V a s i 1 j e v i ć: Nav. delo, str. 186, 187. 80 J. H. V a s i l j e v i ć : Nav. delo, str. 186. 81 M. P u r k o v i ć : Popis sela, str. 101. 88 J. H. V a s i l j e v i ć : Nav. delo, 186, 187. — Bilo je ranije manjih naselja i na padini Skopske crne gore koja pripada Skopskoj kotlini. Videti J. T r i f u n o v s k i : Posledice uništavanja šume na Skopskoj crnoj gori. Geografski glasnik, 14-15, Zagreb 1952/1953. 83 J. T r i f u n o s k i : Seoska naselja Skopske kotline, peti deo. Skopje 1964., str. 90. 84 U sela koja su ležala na pobrđu spadala su: Bela Crkva, Bislim, Bojance, Boš njane, Jazirce, Lipince, Medžidija, Rukomija, Rumnja Laka i Džigligovo. Na kotlinskoj ravni ležala su: Adževo, Sarazanli, Totinci i Treboši, Visinska sela bila su: Brazda, G. Vodno, Kozarevo i Sakum Selo.
622
su na granici njiva na J i paše u šume na S. Totince je imalo njive na SZ, a šumu na J i JI. Kod sela Bele Crkve njive su bile na JI, a paša na SZ itd. Na liniji duž koje se dodiruju različne privredne površine ležala su i druga sela: Lip inče, Brazda, Medžidija, Sarazanli, Bošnjane. Tako su se stanovnici pomenutih sela mogli baviti zemljoradnjom, stočar stvom, mestimično i šumarstvom. Od veličine i vrednosti ovih privred nih površina zavisio je i značaj sela. Prema pomenutim brojnim naseljima izvesnu suprotnost činila su če tiri sela: Bislim, Kozarevo, Sakum Selo i Treboši. Ležala su na mestima koja su bila uglavnom okružena jednostavnom privrednom površinom. Stoga ona su bila pretežno stočarska ili zemljoradnička naselja. Sakum Selo, Kozarevo i Bislim koristila su krečnjačko zemljište koje je pružalo najosnovnije prirodne uslove za ekstenzivno stočarstvo. Zato ona nisu mogla biti velika po broju domova. Skoro sva sela sa napred iznetim položajem imala su i drugih povolj nih geografskih uslova. Tako na mestima gde su ležala pojedina rase ljena sela javljaju se izvori većinom ozidani u česme (Bojance, Jazirce, Kozarevo, Totinci, Rumnja Laka, Džigligovo, G. Vodno itd), ili kraj njih su tekle reke i potoci (Medžidija, Adževo, Bela Crkva i dr). U polj skom selu Totincu voda se dobijala iz bunara čija dubina nije veća od dva do tri metra. Nepovoljnost u pogledu vode imala su samo dva sela: Sakum Selo i Bislim. Iz napred iznetih podataka vidi se da je na položaj raseljenih sela u Skopskoj kotlini uticalo nekoliko faktora. Mogućnost obrade zemlje i gajenje stoke, kao i povoljnost u snabdevanju vodom bili su faktori koji su zauzimali prvo mesto. Ti faktori su glavni i za položaj današnjih sela u pomenutoj oblasti. 85 Starost sela. — Srednjovekovni pisani pomeni, kako je i napred nave deno, postoje jedino u Kozarevcu i G. Vodnu. Pomen Kozareva očuvan je u povelji kralja Milutina izdatoj 1300. g. Tada je Milutin ovo selo, koje je postojalo još u 11 i 13 veku, zaveštao starom manastiru Sv. Đorđu-Gorgu kod Skoplja. U istoj povelji navodi se i selo Vodno. U pomenutoj srednjevekovnoj povelji pominje se i selište Dubravice niže Taora kod Katlanovskog jezera. Na tom selištu 1300. g. bilo je os novano novo naselje. Njega je Milutin takođe zaveštao navedenom skopskom manastiru. Izgleda da se to novo naselje zvalo Totince. O starosti ostalih raseljenih sela, za koje nema pisanih pomena, mo gućno je govoriti na osnovu podataka prikupljenih na terenu. Ti podaci pokazuju da su bila stara, verovatno srednjevekovna, još ova raseljena sela Skopske kotline: Adževo, Bela Crkva, Bislim, Bojance, Brazda, Jazirce, Lipince, Rukomija, Rumnja Laka, Bošnjane i Džigligovo, Sta rost pomenutih sela pokazuju ostaci od starina, narodna tradicija i starinci koji su ranije u njima živeli. Rukomija je pripadala srednjevekovnom matejčanskom manastiru na padini Kumanovske crne gore. 85 Videti J. T r i f u n o s k i : str. 19-23.
Skopski Derven, str. 315-318; isti: Skopsko polje,
623
Tri sela, o kojima je ovde reč, su novijeg postanka. U njih spadaju Sakum Selo, Medžidija i Sarazanli. Sakum Selo bilo je osnovano u nekom veku za vreme turske vladavine. Osnivači su bili doseljenici iz okoline Kumanova. Medžidiju i Sarazanli osnovala je turska vlast za Čerkeske muhadžire: Medžidija je bila osnovana 1878. g. na ataru sela Gradmanca, dok je Sarazanli osnovano 1908. g. na ataru sela Katlanova. Stanovništvo. - U selima koja sada ne postoje u Skopskoj kotlini glavni stanovnici su bili Makedonci. To se vidi po imenima seoskih ro dova, iseljenicima očuvanim u drugim naseljima, starinama (crkvišta, groblja), narodnoj tradiciji itd. Jedino u Jazircu živeli su Arbanasi (17 kuća) doseljeni po iseljavanju Makedonaca. A u Medžidiji i Sarazanli stanovali su Čerkezi (ukupno 43 kuće). Arbanaški i čerkeski stanovnici poticali su od doseljenika iz drugih oblasti. Arbanasi u Jazircu doselili su se krajem 18. veka, dok su Čer kezi došli znatno kasnije: krajem 19. veka u Medžidiju i početkom 20. veka u Sarazanli. Makedonci, koji su živeli u raseljenim selima, pretežno su bili starinci. Ali u nekim naseljima postojali su i njihovi doseljenici. Doselje nika je bila u poljskom čifčiskom selu Adževu, u brdskom selu Beloj Crkvi, u planinskom naselju Sakum Selu itd. Stanovništvo iz sela koja sada ne postoje mahom su se iselili. Veći deo iseljavanja bio je upravljen prema obližnjim mestima, tj. u druga naselja Skopske kotline. Tako iseljenika iz Brazde ima u Dračevu; ise ljenika iz Bele Crkve ima u Rakotincu i Varvari; iseljenika iz Kozareva ima u D. Lisicu i Govrljevu; iseljenika iz Sakum Sela ima u Barovu; iseljenika iz Rumnja Lake ima u Blacu, a ranije ih je bilo i u Baderu; iseljenici iz Bislima žive u selima Pčinji, Dobrošanu i u Kumanovu; iseljenici iz Bošnjana nalaze se u Kučevištu i Pobužju; iseljenika iz G. Vodna ima u Skoplju, Kiseloj Vodi itd. Iseljenici su znatnim delom pre^ lazili na čiflike gde su ih vlasnici zemlje donekle štitili od nasilja. Jedan deo stanovnika iz raseljenih sela otišao je i u druge oblasti. Neki Makedonski iseljenici iz Bojanca i Džigligova prešli su u Srbiju. A Arbanasi iz Jazirca, zatim Čerkezi iz Medžidije i Sarazanlija ise lili su se u Tursku. Nije se moglo utvrditi gde su se odselili stanovnici Lipinca, Totinca i stariji iseljenici iz Jaziraca. Proučavanjem porekla stanovništva u drugim našim krajevima možda ćemo dobiti novih poda taka koji će proširiti znanje o rasprostranjenju iseljenika iz raseljenih sela Skopske kotline. Iseljavanje stanovnika iz raseljenih sela vršilo se grupno, a rede po jedinačno. Grupno su se iseljavali stanovnici mnogih sela: Brazde, Bo janca, Jazirca, Sakum Sela, Bislima, Saranzalije, Medžidije, Džigligova, Bošnjana, G. Vodna itd. Ta sela su naglo raseljavana. Ali u nekim selima pojedini rodovi napustili su stara naselja i pre njihovog definitivnog raseljavanja. Prvi iseljenici pokazivali su put drugima. Iseljenici do 1912. g. najviše su napuštali dotadašnja sela da bi spasili go život te su ostavljali zgrade, zemlju, a ostavljali i drugo što su imali. A neki rodovi pod Turcima iseljavali su se i usled traženja boljih privrednih uslova. 624
Nešto naroda u selima o kojima je reč moralo je stradati i od boleš tina. To se kazuje za selo Lipince. Danas se može ponešto doznati i o veličini raseljenih sela. Veličina je bila različita. Za Džigligovo se kazuje da je imalo 190 kuća, dok je najmanje izgleda bilo Adževo sa 6 domova. Inače kod većine sela uku pan broj kuća kretao se između 10, 20 do 40. U to doba — uglavnom do sredine 19. veka — bila su te veličine i mnoga današnja sela Skopske kotline. Vreme i uzroci raseljavanja. — Od sela o kojima je ovde reč najranije su raseljena Lipince, Totince i Džigligovo. Za Džigligovo se kazuje da je raseljeno zbog neke turske osvete. Po tome, kao i po pričanju da su njegovi stanovnici izbegli u Srbiju, mogućno je pomišljati da je ono ra seljeno krajem 17. veka za vreme poznatog ratovanja između Austrije i Turske. Tada je Skopska kotlina bila poprište borbi. Možda su u pomenuto doba raseljena i ostala dva navedena sela — Lipince i Totince. 86 Raseljavanje Sakum Sela izvršeno je krajem 18. veka. Njegovi stanov nici usled toga što su oskudevali u vodi i žitu prešli su u niži deo sliva Markove reke. Tamo su, kako je i napred pomenuto, obnovili selo Barovo. Osam sela i to Bela Crkva, Brazda, Kozarevo, Rumnja Laka, Bislim, Bojance, Bošnjane i Treboši raseljena su uglavnom u toku 19. veka. Uništavanje ovih sela izvršeno je usled raznih zuluma. U Beloj Crkvi zulum su činili muslimanski prolaznici jer je selo ležalo nedaleko od glavnog puta u slivu Markove reke. U ostalim selima zulume su činili po jedini Arbanasi naseljeni u okolnim selima: u Brazdi zulum su činili Arbanasi iz susednog Crnog Vrha; u Kozarevu zulum su vršili Arbanasi iz sela Svete P e t k e ; Bislim se raselio od zuluma arbanaških muhadžira doseljenih iz Vranjske kotline; Rumnju Laku raselili su najviše Arbanasi koji su bili zastupnici baderskih čiflik-sahibija; Bojance su raselili Arba nasi iz sadašnjeg Mojanca itd. Ostala šest sela prestala su da postoje u toku 20. veka. Jazirce, Medžidija i Sarazanli raseljeni su za vreme balkanskog rata 1912. g.87 Njihovo arbanaško i čerkesko stanovništvo izbeglo je pred nadiranjem srpske vojske. A okolni makedonski seljaci tada su u njihovim napušte nim naseljima palili i rušili kuće. Čifčiska sela Adževo i Rukomija pro pala su po oslobođenju od Turaka, jer su njihovi vlasnici sav atar pro dali okolnim imućnijim naseljima. Posljednje je raseljeno G. Vodno 1954. g. O privredi. — O privrednom životu stanovništva raseljenih sela dobijena je jasna slika. On se nije razlikovao od života stanovnika drugih naselja toga vremena u našim krajevima. 86 U austro-turskom ratu krajem 17. veka uništen je veći broj sela u Skopskoj kotlini. Ali većina od tih sela uskoro je obnovljena na istim položajima. Ta sela su obnavljali doseljenici. Raseljavanje i obnavljanje sela vršilo se i ranije, ali o tome sada je nemogućno pisati. 87 Staro makedonsko selo Jazirce jednom je bilo raseljeno u prvoj polovini 18. veka. Krajem toga veka njega su obnovili doseljeni Arbanasi.
4 0 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
625
Na prvo mesto ističemo zemljoradnju. Kao poljoprivredne površine stanovnicima raseljenih sela služile su njive sa žitom, vinogradi i bašte. Dobra zemljoradnička sela bila su ona koja su ležala u podnožju pla nina (Mokre i Skopske crne gore) i u Skopskom polju. Zato su neka od tih sela za vreme Turaka postala čiflici. Od stoke stanovnici raseljenih sela gajili su ovce, koze i goveda. U poljskom selu Totincu čuvani su i bivoli. Leti je oko ovih sela, zbog rede naseljenosti, postojalo dovoljno paše. Zimi za ishranu stoke pripremani su lisnici, zatim seno gde je imalo livada, a krupnoj stoci davana je slama. Među drugim privrednim granama treba pomenuti šumarstvo. Bilo je dobro zastupljeno u izrazito planinskim selima. Po bogatstvu u Bukovoj šumi posebno se isticalo selo Brazda na Mokroj klanini. Njegove neka dašnje šume na potesu Praznoj torbi i sada važe kao najbujnije u Skopskoj kotlini. Koliko se može doznati, u pojedinim raseljenim selima bili su zastup ljeni zanati. Spominju se koritari, ćumurdžije (u Brazdi) i vodeniČari (u Jazircu, Medžidiji). Bilo je i nekih drugih zanata potrebnih seoskom životu. Zanatski proizvodi podmirivali su domaće potrebe. Od nekih je bilo i viškova za tržište. Kao stara zanimanja kod nekih raseljenih sela treba pomenuti pče larstvo i ribarstvo. Tim privrednim granama još u srednjem veku ba vili su se stanovnici onog sela koje je bilo za vreme Milutina osnovano pored Katlanovskog jezera. 88 Pčelarstvo je bilo dobro razvijeno u neka dašnjem manastirskom selu Rukomiji. Selišta i atari raseljenih sela. Naziv s e l i š t e u Skopskoj kotlini, kao i u mnogim drugim našim krajevima, odnosi se za mesta sa kojih su raseljena sela. Ovaj naziv bio je poznat i u srednjevekovnim spome nicima. 89 Napuštena selišta i atari oko njih, došle definitivnog rase ljavanja stanovnika, imali su različitu sudbinu. U najviše slučajeva selišta i atari raseljenih sela pripadali su najbližim okolnim današnjim naseljima makedonskim i arbanaškim. Tako su susednim naseljima pripali atari raseljenih sela Lipinca, Totinca, Džigligova, Bele Crkve, Kozareva, Rumnja Lake, Bislima, Bojanca, Adževa, Jazirca, Medžidije, Sarazanlija, Rukomije, ;Bošnjana, Treboši i G. Vodna. Zemljište na atarima ovih raseljenih sela i sada se od okolnih stanovnika obrađuje kao ranije, delimično ono se koristi kao paša ili za šumu. Atar Sakum Sela, koji služi kao dobra planinska paša, najpre je pri padao njegovim seljacima naseljenim u selu Barovo. Kasnije taj su atar od Barovčana prisvojili stanovnici većeg sela D. Solnja. Atar sela Brazde ostao je uglavnom u vlasništvu iseljenika naseljenih u potplaninskom selu Dračevu. 88 Na selištu Totinca svake godine u doba evetanja livadskih trava vidi se znatan broj košnica. Njih donose stanovnici iz okolnih naselja. 89 Videti o tome I. S i n d i k: Istorisko-geografski značaj dečanske hrisovulje ia 1330. g. Istoriski časopis SAN, knj. I I , Beograd 1951., str. 185, 186.
626
Lokaliteti na kojima su ležala raseljena sela većinom se nalaze u sre dini obrađene zemlje. Zbog toga su ruševine od naselja glavnim delom raskopani, da bi se zemljište moglo korisno upotrebiti za njive. Ovde obično možemo zapaziti po međama njiva ostatke od ćeramide, zidanog kamena, zemljanih sudova i dr. Osim toga ruševine na selištima pretstavljale su gotov materijal koji su okolni stanovnici koristili za podi zanje kuća i drugih građevina (Džigligovo, Sarazanli, G. Vodno itd). Najduže su se održali ostaci od crkava, manastira, stara napuštena groblja i česme. Imena raseljenih sela produžila su da žive sve do danas kao imena selišta.
627
Q
10
1:1.000000
20 km.
Bitola, središte Bitoljsko-prilepske kotline
Muža zadružnih ovaca u selu Dihovu kraj Bitole
ff-
»v*. s *i
<
*š
I- " rfsassjj.
•fcr ;
•
*
"
>*h )
.„...^
Starija žena iz sela Krivogaštani kod Prilepa
?'*%!«
.*£.*.•? « • * ' !
>. fc* "•.'!..'•
Ulov šarana u Ribarskom blatu, Bitoljsko polje
JOVAN
F.
TRIFUNOSKI,
Skopje
ISPITIVANJA U PRILEPSKOJ
I. OPŠTE
BITOLJSKOKOTLINI
NAPOMENE
Oblast ovih ispitivanja čini veliku geografsku celinu. Izdužena je od severa prema jugu. Na zapadu je zagrađena masivima Peristera, Drve nika i Buševske planine. Sa istoka kotlinu zagrađuju masivi Nidže, Selečke i Babune planine. Na severu je masiv Dautice. Samo prema jugu ne postoji prirodna granica. Na toj strani oblast je otvorena i čini celinu sa Lerinskom kotlinom, koja se nalazi u Grčkoj. Od severa prema jugu (do jugoslavensko-grčke granice) Bitoljsko-prilepska kotlina duga je 74, a od zapada prema istoku široka je 28 km. Sela u Bitoljsko-prilepskoj kotlini obilazio sam svakog leta od 1951. do 1957. godine radi antropogeografskih i etnografskih ispitivanja. 1 Rezultati tih proučavanja, kada budu sređeni, štampače se u posebnoj knjizi. Sada objavljujem kraći prilog: on pruža izvesnu pretstavu o karakterističnim etnografskim osobinama te oblasti i doprinosi boljem poznavanju etničkih prilika u ovom delu naše zemlje. Do sada na pomenutom proučavanju Bitoljsko-prilepske kotline nije rađeno. U tom po gledu nisu proučavane ni okolne oblasti, izuzev Marijova. 2 Makedonci u Bitoljsko-prilepskoj kotlini pretstavljaju naročitu et ničku grupu. Oni se razlikuju od Makedonaca u okolnim oblastima. Ne samo nošnjom, što pada u oči, nego se razlikuju i drugim crtama života. Ta razlika je oštrija prema susedima na istoku — Tikvešanima; na jugo istoku — Marijovcima; i na severoistoku - stanovnicima u slivu Babune. Ali razlike prema susednim Makedoncima na zapadu — Demirhisarcima i Prespanima, zatim na jugu — Lerincima, i na severozapadu — Porečanima su manje izrazite. 1 Za vreme ekskurziranja po Bitoljsko-prilepskoj kotlini i prikupljanja podataka nailazio sam na predusretljivost mnogih seljaka. Svima njima na ovom mestu toplo zahvaljujem. - Izlaganja u radlu mogu se pratiti pomoću topografske karte Bitoljskoprilepske kotline, listovi »Prilep-Bitolj« i »Resan-Kruševo«, raz. 1 :100.000. 2 Mislim da će odeljci u ovom prilogu moći poslužiti za docniju obradu detaljnijih monografija o pojedinim etnografskim pitanjima.
629
II. O B L A S T
I
STANOVNIŠTVO
1. — U Bitoljsko-prilepskoj kotlini, ako se pogleda u celini, jasno se izdvajaju tri različita dela po izgledu, visini, donekle i po uslovima za život. To su n i z i j a oko reke Crne sa prosečnom visinom od 590 me tara, p o b r đ e visoko oko 670 metara, i k o t l i n s k i o k v i r čije se najveće visine kreću od 1.450 do 2.600 metara. Pomenuta tri dela su različiti po veličini: na niziju dolazi oko 4 5 % , na pobrđe 20°/o, i na kotlinski okvir 3 5 % od ukupne površine oblasti (oko 1.212 kvadratnih kilometara). 2. — U svima svojim delovima Bitoljsko-prilepska kotlina je relativno dobro naseljena. U njoj leže tri gradska i 208 seoskih naselja. Gradska naselja su Bitolj u južnom, Prilep u severnom i Kruševo u severozapadnom delu oblasti. Seoska naselja delimično su veoma stara, svakako srednjevekovna. Ali postoje i mlađa sela najviše osnivana u toku 18. i 19. veka. U tom vremenskom periodu po Bitoljsko-prilepskoj kotlini naseljavani su mnogi makedonski i nešto strani pretstavnici poreklom iz raznih bližih i daljih oblasti. Krajem 19. i na početku 20. veka bilo je u Bitoljsko-prilepskoj kotlini živog narodno-oslobodilačkog pokreta. U njoj je izbio i poznati Ilindenski ustanak 1903. godine. Tada su naselja ove oblasti mnogo stradala od turske vojske i od grupe pljačkaša predvođeni pojedinim Arba nasima. Oni su za odmazdu palili makedonska sela i varošicu Kruševo. Tada je pobijeno dosta nevinog sveta. Mnogi stanovnici, da bi se spa sili, morali su se otseliti iz Bitoljsko-prilepske kotline. Slični događaji zahvatili su ovu oblast i u prvom svetskom ratu. Tada je nastradalo dosta stanovnika u okolini Prilepa, 3 zatim je porušen znatan broj sela u Bitoljskom polju i u podnožju Peristera. 4 Uprkos toga naselja ove ob lasti, izuzev cincarskih sela, kasnije su se većim delom brzo obnovila. Današnje stanovništvo u selima Bitoljsko-prilepske kotline storo sa 8 0 % je slovensko-makedonsko. Među Makedoncima ima vrlo malo muslimana (Torbeša) naseljenih samo u četiri naselja. Ta naselja su: Debrešte, Lažane, Trnovci i Peštalevo. 5 Ostali Makedonci su pravo slavne vere. Osim Makedonaca, po selima ima pretstavnika i drugih narodnosti Cincara (ili Vlaha), Turaka i Arbanasa. Izuzev Arbanasa, ostale grupe su veoma male. Cincari žive u Malovištu, Gopešu. 6 Maga3
Godine 1915. Bugari su u selu Dolgaecu kod Prilepa streljali i obesili oko 180 Makedonaca. Tada su takođe Bugari u susednoj Gostiražni streljali 80 Makedonaca. Takvih streljanja bilo je još u selima Stroviji, Margaru, Zrzu itd. 4 0 raseljavanju seoskih naselja videti J. T r i f u n o s k i : Raseleni sela vo Bitolsko-prilepskata kotlina. Godišen zbornik na Filozofskiot fakultet na Univezitetot, prirodno-matematički oddel, kn. 11, Skopje 1958., str. 135-157. 5 Više obavještenja o muslimanskim Makedoncima videti J. T r i f u n o s k i : Za Torbešite vo Bitolsko-prilepskata kotlina. Godišen zbornik na Univerzitetot, pri rodno-matematički oddel, kn. 9. Skopje 1956., str. 145-160. 8 Za Cincare u Gopešu videti J. T r i f n n o s k i : Gopeš, ranija cincarska varošica u okolini Bitolja. Godišen zbornik na filozofskiot fakultet na Univerzitetot, prirodnomatematički oddel, kn. 10, Skopje 1957., str. 259-267.
630
revu, Trnovu, Nižepolju blizu Bitolja, zatim u Aldancu i Vrboecu blizu Kruševa. Među Cincarima ima i nekoliko sarakačanskih porodica. 7 Pretstavnici turskog stanovništva sada žive u sedam poljskih sela. Ta sela su: Đermijan, Kremenica, Medžitli, Budakovo, Musinci, Kanatlarci i Erekovci sva u bitoljskom delu kotline. 8 Muslimanskih Arbanasa ima u dvadeset i sedam sela. Od njih petnaest sela leže u bitoljskdm, a dvanaest sela leži u prilepskom delu kotline. 9 U selu Trnovu kod Bitolja i u varošici Kruševu ranije je postojala grupa pravoslavnih Arbanasa. 10 Cigana kao seoskih stanovnika u ovoj oblasti skoro nema. Većinu makedonskog stanovništva u Bitoljsko-prilepskoj kotlini pretstavljaju rodovi čiji su preci došli iz drugih oblasti. Najglavnija je za padna i sjeverozapadna struja doseljavanja. U toj struji pada u oči zna tan broj doseljenika poreklom i z o b l a s t i k o j e s e n a l a z e u A r b a n i j i : okolina Korče, Podgrađeca, Elbasana, Đinokastra i Golo Brdo. Tih doseljenika ima u selima: Veleselu, Voćanu, Dobromiru, Žabjanu (bitoljskom), Karamanu, Kravarima, Mogili, Oreovcu, Porodinu, Ramnu, Selcu (kruševskom), Tepavcu, Trapu, Trnu itd. 11 Zatim ima doseljenika i z o k o l i n e O h r i d a i S t r u g e (u selima: Beloj Crkvi, Budakovu, Belušinu, Go divlju, Gornjem Selu, Erekovcu, Kanatlarcu, Krivogaštanu, Logovardiju, M. Konjaru, Novom Lagovu, Presilu, Ropotovu, Svetom Todoru, Crničanu). i z o k o l i n e D e b r a s a m i j a č k i m k r a j e m (u selima: Berancu, Vašarejci, G. Konjaru, G. Carliji, Gostiražni, Dabnici, Drenovcu, Žabjanu kod Prilepa, Zrzu, Kravarima, Margaru, Nebregovu, Oreovcu, Prilepecu, Ropotovu, Sve tom Mitranu, Šlep ču), i z P r e s p e ( u selima: Velušinu, Dihovu, Kanini, Klepaču, Nošpalu, Pašinom Ruvcu, Šelevercu), i z D e m i r H is a r a i l i Ž e l e z n i k a (u selima: Biljaniku, Birinu, Vašare jci, Vr boecu, G. Aglarcu, Dedebalcu, Dobromiru, Krušejanu, Novacima, Ribarcu, Trnovcu, Crnoecu), iz P o r e č a (u selima: Brajilovu, Galičanu, Debreštu, Lažanu, Peštaljevu, Riljevu, Ropotovu, Slivju, Sredoreku, Stroviji) i i z K i č e v i j e ( u selima: Biljaniku, Budakovu, Gneotinu, Dedebalcu, Zrzu). Tako se ovde vidi snažno kretanje Makedonaca uglavnom od zapada i severozapada prema istoku i jugoistoku. Druge oblasti iz kojih potiču makedonski doseljenici su: Jegejska Ma kedonija na jugu (okolina Lerina, Kostura, Vodena, Meglen) i Marijova na jugoistoku. Makedonaca i z J e g e j s k e M a k e d o n i j e ima u 7 Sarakačani do 1930. godine bili su stočarski nomadi. Pomenute godine naselili su se u Nižepolju (7 k ) , Malovištu (6 k) i Bitolju (3 k). 8 Ranije je Turaka bilo i u drugim selima Bitoljsko-prilepske kotline: Živojnu Golemom Konjaru, Malom Konjaru, Ivanjevcu, Srpcu, Dedebalcu, Aglarcu, i Šelevercu. 9 Sela sa arbanaškim stanovništvom nalase se na kotlinskom okviru pretežno za padnom ili na dodiru okvira polja. Videti J. T r i f u n o v s k i : Šiptarskoto naselenie vo selata na Bitolsko- prilepskata kotlina. Spisanie »Prilozi«, sv. 3, Bitola, 1963., str. 17-20. 10 Videti J. T r i f u n o s k i : Varošica Kruševo. Glasnik Etnografskog instituta SAN, knj. I V - V I , Beograd 1957., str. 185-200. 11 J. T r i f u n o s k i : Slovenski iselenici od Albanija naseleni vo Bitolsko-prilepskata kotlina. Prirodno-matematički fakultet, Godišen zbornik kn. 14, Skopje 1963., str. 253-263.
631
selima: Bistrici, Velušinu, G. Aglareu, D. Aglareu, D. Orizaru, Dragošu, Žabjanu (bitoljskom), Živojnu, Lažecu, Lopatici (kod Bonča), Kravarima, Malom Ruvcu, Novacima, Paralovu, Pašinom Ruvcu, Podmolu, Porodinu, Puturusu, Ribarcima, Senokosu. Sovicu, Crnovcu itd. Doseljenika i z M a r i j o v a ima u selima: Berancu, Bratindolu, Dabnici, Dalbegovcu, Dobruševu, Dolnenu, Erekovcu, Mojnu, Oreovu (kod Suvodola), Starom Lagovu, Cumovu. Bilo je mestimičnog doseljavanja i iz drugih naših krajeva. Bitolj i Prilep, napredni gradovi ove oblasti, velikom snagom privlače seosko stanovništvo. Zato u Bitolju, pored brojnih Makedonaca, nase ljavalo se još dosta Cincara, zatim ima nešto Turaka i Arbanasa. Prilep, međutim, bio je privlačniji samo za naseljavanje makedonskog sveta. Mnogi makedonski rodovi preseljavali su se i iz jednog sela u drugo. Zato neki od tih rodova zovu se po poslednjem selu odakle su došli. U sklopu unutrašnjeg kretanja, kao i doseljavanja stanovništva iz drugih krajeva, javlja se jedan upadljiv proces individualnog pomeranja muškaraca. U pitanju je dolaženje u ženinu kuću i njen rod. Prema is pitivanjima na terenu ustanovljeno je preko stotinu rodova domazetskog porekla. Osnovni motiv ovoj pojavi bio je sticanje imanja. Posele prvog svetskog rata u poljskim selima Bitoljsko-prilepske kot line bili su naseljavani i kolonisti: iz Dalmacije, Bosne, Like i Srbije. Njih je malo u selima Aleksandrovu (sada Slavej), Baču, Biljaniku, Berovcu, Dobromiru, Žabjanu (bitoljskom), Žitošu, Đermijanu, Kravarima, Kutleševu, Logovardiju, Miloševu (sada Presil), Novacima, Novom La govu, Optičarima, Petrovu, Ribarcu, Trapu. Za vreme drugog svetskog rata i iza toga veći deo tih stanovnika iselio se u Srbiju i Vojvodinu. 12 U dužem procesu kretanja stanovništva iz viših naselja ka nižim, započetom u 18. veku, Bitoljsko-prilepska kotlina je u mnogome postala i etapna oblast. Preko nje prelaze iseljenici prvenstveno iz viših ob lasti na zapadu i sverozapadu ka istoku, severu i jugu. Ovo kretanje preko Bitoljsko-prilepske kotline kadkada je bilo sporije, sa zadrža vanjem u njoj i po nekoliko generacija. U novije vreme iz ove oblasti neprekidno se iseljavaju i drugi stanov nici. Turci, Arbanasi i Torbeši odlaze u Tursku. Zbog tih iseljavanja od 1954. godine ostala su pusta neka planinska sela. Pojedini Makedonci iz okoline Bitolja iseljavaju se u Ameriku i Australiju gde imaju rođaka pečalbara. III. PRIVREDNE
PRILIKE
Privredna aktivnost stanovništva u selima Bitoljsko-prilepske kotline nosi dva bitna obeležja. To su: velika raznovrsnost i usitnjenost. Svako domaćinstvo bavi se po pravilu raznim granama privređivanja. Neki stanovnici traže zaradu i izvan svojih naselja, pa i izvan kraja. 12 Viđeti J. T r i f u n o v s k i : Dalmatinska kolonistička naselja u Prilepskom po lju. Glasnik Srpskog geografskog društva, sv. XXXVIII, br. 2, Beograd 1958., str. 140-141.
632
Zemljoradnja je osnovna privredna grana i ona je glavno zanimanje većine stanovnika. Domaćinstva u selima koja leže na kotlinskom dnu imaju žita za hranu preko ćele godine, pa im izvesna količina preostaje i za prodaju. Ali prinos od žita u selima na kotlinskom okviru nije dovo ljan da snabde hlebom do iduće žetve sve stanovnike. Osobito je slaba zemlja na golom istočnom kotlinskom okviru. Više od 3/4 domaćinstava spadaju u kategoriju sa manje od 5 hektara poseda. Bitoljsko-prilepska kotlina u pojedinim svojim delovima podesna je za gajenje i drugih kultura: povrća, bostana, duvana, vinove loze, še ćerne repe itd. Veći prostori pod povrtarskim kulturama leže oko Bitolja, Prilepa, zatim na hatarima sela Bučina, Vodana, Bele Crkve, Bis trice. U tim delovima, koji su najplodniji u celoj oblasti, nalaze se ja zovi i vade. Kao odlični odgajivači bostana važe Turci sela Kanatlarca, Erekovca i Musinca. Duvan i vinova loza rasprostranjeni su u zoni pobrđa na temenima i padinama kosa. Širenje duvana posle prvog i drugog svetskog rata oz načilo je izvesnu revoluciju kod stanovništva: grade se nove kuće, jača uloga zemljoradnje, poboljšava se standard života itd. U onim godinama kada je stara vinova loza dobro rađala (do druge polovine 19. veka) sta novnici nisu imali dovoljno sudova: tada su čak kopali jame u kojima su muljali grožđe. Po tim jamama u bitoljskom selu Podmolu jedan deo atara dobio je ime »Kopanki«. Takve jame postoje i u selu Bonču. Do početka 20. veka stočarstvo je u svim selima ove oblasti bilo važ nije zanimanje nego što je slučaj danas. Tada su pašnjaci oko naselja bili prostraniji, a postojale su seoske ispaše i na masivima okolnih planina. Priča se o pojedinim makedonskim stočarima koji su imali po nekoliko stotina glava stoke, naročito ovaca, koza i konja. Takvi su bili: Burnazovci u Sovicu, Ćerekari u Kostincu (imali su 12.000 ovaca) Kaleškovci u Grumazu, Kolčakovci u Živojnu, Menkini u Ribarcu (imali su 600 ovaca i 30 goveda), Tantuševci u Bonču, Šarenpilkovci i Pašinom Ruvcu, Suklevci u Krušejanu i još mnogi drugi. Stanovnici u poljskim selima gajili su mnogo goveda i bivola. Stočarstvo je bilo dobro razvi jeno još kod Turaka u selu Kremenici, kao i kod pojedinih Cincara u selu Nižepolju i u varošici Kruševu. Od prvih decenija ovog veka stočarstvo sa mnogobrojnom stokom počelo je opadati. Na to su uticali sve veći razvoj zemljoradnje, zatim ratovi i deobe kućnih zadruga. Sada od 50 do 70 ovaca i oko 10 goveda je najveći broj stoke koji imaju pojedina domaćinstva. Ostala domaćin stva imaju znatno manje stoke. Ovce su i sada najviše zastupljene. Zatim po broju dolaze goveda i svinje. Magarci se gaje u ograničenom broju. Stanovnici nekih sela u bitoljskom delu kotline dosta gaje guske (Turci u selu Medžitliji, Makedonci u selu Lažecu i drugi). Zanatska radinost je dobro razvijena u gradovima Bitolju i Prilepu. Ali postoje pojedine zanatlije i u većim seoskim naseljima: Debreštu, Krivogaštanu, Dobruševu, Kanatlarcu itd. U tim selima vidi se po neka krojačka, kovačka, kolarska, potkivačka i berberska radnja. Ovi zanati 633
u manjoj meri podmiruju potrebe seoskog stanovništva. Ima i »maj stora« koji grade kuće. Putem kurseva osposobio se jedan broj mladih traktorista. U nekim selima Bitoljskog polja zimi je razvijeno pletarstvo. Od trske, koju seku u močvarama oko Crne (hatari sela Ribarca i Logovardija), seljaci pletu »roguzini«. 13 Njih prodaju u Bitolju. Lov u selima Bitoljsko-prilepske kotline nema veći privredni značaj, iako je prilično raznovrstan. Najviše je koristi od lova na zečeve i na vodene ptice. U Bitoljskom i Prilepskom polju i močvarama love se divlje patke i guske. Savremeniji način lova puškom i uz pomoć lovač kih pasa uticao je na to da je stari način lovljenja pomoću zamki i dru gih sprava skoro isčezao. U torbeškom selu Trnovcu ne postoji skoro ni jedno domaćinstvo bez lovačke puške i lovačkog psa. Do pre dve-tri godine, kada je znatnim delom isušeno veliko Ribarsko blato u Bitoljskom polju, leti je ribolov bio veoma razvijen. 14 U nekim selima (Novacima, Logovardiju, Optičaru, Ribarcima, Gneotinu, Brodu, Kravarima, Trnu) 1 5 i u samom Bitolju tada je bilo profesional nih ribara. I sad postoji ribolov, ali u manjoj meri. Poglavito se lovi sredinom leta kada blato oko Crne presušuje. Za lov riba upotrebljavaju se mreže, udice, zagradi i koševi. Glavna riba za lov je šaran (»krap«). U manjoj mjeri love se crvenoperka, skobal, klen i jegulja. U makedonskim selima u slivu Šemnice, desne pritoke Crne i u pod nožju Peristera do skoro je bila dobro razvijena pečalba (radili su u Rumuniji, Bugarskoj, Srbiji, Americi). 16 Zaradom u pečalbi u godi nama po oslobođenju od Turaka Makedonci su u prvom redu kupovali zemlju od aga i begova. Pojedinci, koji su došli do veće zarade, kupo vali su i više zemlje. Pečalba je uticala na podizanje životnog standarda. Zbog toga mnoga bitoljska sela, za razliku od prilepskih, u kojima pe čalbe nije bilo, imaju lepe i uređene kuće, zatim ljudi se bolje nose. U pečalbarska sela rado se udaju devojke iz drugih naselja. Domaća radinost i u ovoj našoj oblasti je u izvesnom opadanju. Ona uglavnom podmiruje pojedine kućne potrebe i sastoji se u predenju i preradi vune, tkanju i pletenju (ćilimi, džemperi, čarape), zatim u pre radi grožđa, pa u preradi stočnih proizvoda i drugih sirovina. Žene u cincarskim selima poznate su po tkanju ćilimova. I arbanaške žene dosta tkaju sukno za muška odela i pletu čarape. 13 »Roguzini« se pletu najviše u ovim bitoljskim selima: Puturusu, Dalbegovcu, Deđebalcu, Aglarcu, Dobromiru, Meglencu i Novacima. 14 J. T r i f u n o s k i : Ribarsko Blato. »Nauka i priroda«, god. IX, Beograd 1956., str. 74-76. 15 U selu Novacima 1956. g. bilo je četrdeset profesionalnih ribara. Jedan ribar u toku dana mogao je da ulovi 30 kg. ribe. 16 I. C v i j i ć: Balkansko Poluostrvo i južnoslavenske zemlje, knj. II, Beograd 1931., str. 158.
634
IV. NARODNA NOŠNJA Nošnja je glavno obeležje po kome se Makedonci Bitoljsko-prilepske kotline smatraju posebnom etničkom grupom. Ženska nošnja je naročito živopisna i bogata. Makedonska nošnja u selima ove oblasti razlikuju se od nošnje u okolnim oblastima. Jedino prema jugu ona donekle izlazi izvan granica proučene oblasti, pošto se i Makedonci u okolini Lerina nose uglavnom isto. Ivično planinsko selo Grumazi na jugoistoku ima nošnju marijovsku. Krajem 18. i u prvoj polovini 19. veka, kada se doselio znatan deo stanovnika u ovu oblast, verovatno je svaka grupa nosila nošnju kraja iz koga je došla. Ali nošnje starih krajeva postepeno su iščezavale i prilagođavale se novim prilikama. Ko je šta od doseljenika doneo u nošnju danas se ne može ustanoviti. Isto tako ne može se utvrditi ni šta je nastalo po ugledanju na nošnju iz susednih krajeva. 0 narodnoj makedonskoj nošnji u Prilepskom polju, koja se nosila pred kraj turske vladavine, znamo iz jednog kratkog opisa J. H. V as i l j e v i ć a.17 Tada je uglavnom takva bila makedonska nošnja i u Bitoljskom polju. 18 Nekoliko podataka o ženskoj nošnji ove oblasti ima i u jednom radu J. C v i j i ć a.19 U sadašnjoj narodnoj ženskoj i muškoj nošnji zastupljeni su samo oni delovi koji su se pokazali praktični za ovdašnje prilike i seoski život. Upotreba ukrasa je umerena. Nema ni znatnijih razlika između letnje i zimske nošnje. Haljetci za praznične dane su od bolje materije, noviji i čistiji. Po nekim haljetcima kod ženske nošnje može se odrediti da li je jedna ličnost devojka ili nevesta. Posle drugog svetskog rata počele su da se vrše razne promene u nošnji Makedonaca i pripadnika ostalih narodnosti. Te promene rezul tat su izmena u ekonomskim i kulturnim prilikama. Sada skoro u svima selima ne može se videti muškarac ili žensko potpuno u doskorašnjoj narodnoj nošnji. Na mongima je po nešto iz varoške nošnje: ma rama, bluza, kaput, obuća itd. Ipak žene bolje čuvaju narodnu nošnju nego muškarci i devojke. Prelaz na varošku nošnju više maha uzeo je kod mladića i devojaka u selima oko Bitolja, a manje u selima oko Prilepa i Kruševa. Svako treba da ima najmanje dva para rublja i odela: jedan par za svakidašnju upotrebu, drugi par za praznike. Odelu neveste poklanja se velika pažnja. Nevesta se po lepoti odela i nakita izdvaja od ostalih žena. Dosta se pazi na kićenje i oblačenje neveste ne samo na dan venčanja, nego i u toku čitave prve godine, odnosno do rođenja prvog deteta. Izrada platnenih delova nošnje je domaći ženski posao. Ima dosta žena koje umeju same da kroje i da šiju. Ali suknene delove odela pre17 18 18
J. H. V a s i l j e v i ć : Prilep i njegova okolina. Beograd 1902., str. 177-181. Ibid., str. 175. J. C v i j i ć : Nav. delo, str. 158. 635
težno izrađuju terzije. Šivanje se vršilo rukom. Od skoro u svakom selu upotrebljavaju se i šivaće mašine. Žene peru rublje svake sedmice, naj češće subotom. Svako odraslo žensko čeljade ima svoj sanduk u kome drži odela u čistoći i redu. Živopisnost nošnje zadivljuje posmatrača, naročito kad posmatra ženski svet u kolu. Od svih haljetaka najviše se ističe bogato vezena ženska košulja. U ženskoj nošnji muslimanskog stanovništva skidanje žara i feredže pretstavljalo je veoma važan preobražaj. Inače kod svih Turaka nošnja je jednaka. I kod njih prodiru pojedini delovi varoške nošnje. — Arba nasi uglavnom imaju nošnju koju su nosili i u oblastima iz kojih su se doseljavali. — Cincari sa nošnjom uvek su se izdvajali od stanovnika u ostalim selima. Njihova je nošnja više gradska. V. D R U Š T V E N I
ŽIVOT
1. — Zbog privrednih i društvenih prilika, u selima Bitoljsko-prilepske kotline do prvih desetina 20. veka Makedonci su živeli u čestim k u ć n i m z a d r u g a m a.20 To su bile ekonomske jedinice od većeg broja članova, povezanih krvnim srodstvom. Velike zadruge od po 30, 40, 50 i više čeljadi sada su iščezle, ali su ostale u živoj uspomeni u na rodu. Tako se pamte velike zadruge u ovim selima: Zajkovska u Selcu (kod Prilepa); Đerekarska u Kostincu; Karafilovska, Slepecovska i Šamakovska u G. Aglarcu; Lukovska u Beloj Crkvi; Orešanska u Dolnenu (imala je 70 čeljadi); Pašolovska u Klepaču; Petakovska u Trapu; Pecevska u Berancu; Popovska u Crničanu; 21 Santevska u Novacima; Trkaleska u Zapoložanu; Tutundžiovska u Žabjanu (prilepskom); Uzunovska u Lažecu; Šarkovska u Obršanu; Suklevska u Krušejanu (imala je 90 čeljadi) i u mnogim drugim selima. Imalo je čak slučajeva da se či tavo selo sastojalo samo od 5-6 zadružnih kuća, koje su brojale po 20 do 40 čeljadi (na primer, u Gornjem Aglarcu). Nažalost nema nikakvog opisa zadruge u ovom kraju iz starijeg vremena. Na osnovu stroge hijerarhije i podele rada, članovi zadruge privre đivali su sve što je zajednici bilo potrebno. Starešina zadruge i njegova žena vodili su nadzor nad životom i radom svih članova zadruge. Zato su zadrugari bili dužni njima da ukazuju punu pažnju i poštovanje. Ni jednom članu zadruge nije bilo dozvoljeno da vodi posebnu ekonomiju. Ako pojedinac nešto steče morao je da unese u zadružnu imovinu. De šavalo se da je neki od članova zadruge lenština ili rasipnik. Njemu se davao deo imanja i on se izdvajao iz zajednice. Đeobe zadruga često se vrše naročito od drugog svetskog rata do danas. Na njihovo razbijanje uticali su mnogi činioci, koji utiču i u mnogim drugim našim krajevima. Posebno važan činilac je propis o do20
Uporediti J. C v i j i ć : nav. delo, str. 158. Ova zadruga podelila se 1945. godine. Tada je imala 45 čeljadi i za njih su pri likom obeda postavljane tri sofre. 21
636
delivanju zemljišnog maksimuma. Zbog toga su se, za poslednjih neko liko godina, brzo izdelile i poslednje veće zadruge. Sada najveće zadruge imaju po 10, retko 15 članova. One se nalaze u selima: Bonču, G. Čarliji (Stojkovska zadruga), Grumazi (zadruga Đorđa Kaleševskog), Sekiranu (Micevska i Stojanovska zadruga), Sovicu (zadruga Petra Delova), Topolčanu, Crničanu itd. Mnogi mlađi ljudi izjavljuju da život u kućnoj zadruzi danas nije podesan. Ima slučajeva da se i sin jedinac posle ženidbe odeli od oca. Zato se često po selima kaže: »Sega maž i žena kuća«. Deobe mirnim putem su rede. Zadružni i porodični život uopšte sve više preživljava osetan preo bražaj. Među ukućanima je danas sve više slobode i otvorenosti, a sve manje nekadašnje skučenosti i pokornosti. Prelaz iz starog života u nov još nije završen. Zato je dosta trenja, čak i preterivanja s ove ili s one strane. U selima gde su placevi oko kuća prostraniji, kuće odeljenih zadrugara podizane su obično pored stare kuće. Na taj način kuće stanovnika ranije iste zadruge sada su skoncentrisane u jednom kraju sela. Ovo je više slučaj u nižim delovima kotline gde sela nisu jako zbijena. Na kotlinskim okvirima odeljeni zadrugari podižu kuće u raznim krajevima sela, tj. tamo gde nađu podesnog mesta. U nekim makedonskim selima ove oblasti od skora su se javile manje predvojene zadruge. Nastale su na ovaj način: u matičnim planinskim selima u susednom Poreču ili Demir Hisaru živi jedan deo čeljadi, a drugi deo živi na kupljenom imanju u Prilepskom ili Bitoljskom polju (na primer, zadruga Pavleska u selu Sarandinovu; zadruga Poposka u selu Biljaniku). Ali svi znaci navode da neće trebati mnogo vremena kada će se veze između predvojenih zadruga sasvim prekinuti. Arbanasi i sada dobrim delom žive u zadrugama. Po jednu njihovu veću zadrugu video sam u planinskim selima: Borinu (u rodu Izeirovci), Zlokućanu (u rodu Keče), Kišavi (u rodu Limanovci), Ostrecu (u rodu Šuljaj), Snegovu (u rodu Mustafaj), Starom Zmirnovu (u rodu Ferzolar). — Zadruge kod Turaka i Cincara su osobito retke: čim u jednoj porodici odrastu sinovi oni se brzo dele. 2. - Sve porodice zajedničkog porekla po muškoj liniji čine r o d . Narodni naziv za ovaj pojam kod Makedonaca je »soj«. Bitna obeležja roda su: rodovska egzogamija, zajedničko prezime i slava. Ima rodova vrlo velikih, čiji pripadnici nisu se mnogo iseljavali. To su skupine od 20, 30 i više kuća. Takvi rodovi su: Milevci (35 k) u Loznanu, Pejčinovci (35 k) u Đavatu, Kozarovci (31 k) u Slepču, Popovci (31 k) u Crničanu, Seremetkovci (30 k) u Beloj Crkvi, Ćekovci (28 k) u Puturusu, Orešani (28 k) u Dolnenu, Baltovci (24 k) u Margaru, Mickovci (24 k) u Zagoranu, Kolarovci (21 k) u Svetom Mitranu, Anđelevci (20 k) u Selcu blizu Kruševa itd. Ima rodova koji broje i po jednu do dve porodice. Prezimena makedonskih rodova su raznovrsna. Po o s n i v a č i m a zove se najveći broj rodova. Navodimo samo nekoliko: Tomevci, Stevanovci, Momirovci u selu Galičanima; Jolevci, Jovevci, Malinkovci, 637
Milevci u selu Štavici kod Bonča; Markovci, Kuzmanovci, Micevi u selu Malom Ruvcu; Cvetkovci, Grujovci u selu Erekovcu itd. Po m e s t u p o r e k l a zovu se: Oriđanci, u Trapu i Gornjem Selu, Jablaničani u Budakovu, Resanci u PojeŠevu, Prespanovci u Pašinom Ruvcu i Dihovu, Brsjakovci (došli iz Demir Hisara) u Zagoranu, Mijakovci u Dobrovenu i G. Konjaru, Kičevci u Bučinu, Porečani u Galičanu, Kosturčani u Crnoecu, Kajlarovci u D. Aglarcu, Marijovci u Živojnu itd. Po z a n i m a n j u p r e d a k a zovu se: Terziovci u Debreštu, Kolarovci u No vacima, Samardžiovci u Brodu, Majstorovci u Bonču (»starite bile kovači«), Cifčiovci u Lozananu, Gavazovci u N. Zmirnovu. Ima i mnogo rodova čija su imena (»paramani«) postali po n a d i m c i m a : Tresiglaovci u Lopatici (kod Bonča), Partalkovci u Kadinom Selu, Palikućinci u Riljevu, Ržanoslamovci u D. Čarliji, Kopiljakovci u Dupjačanu, Prostiženovci u Mogili, Šejtanovci u Graješnici, Jadilebovci u Logovardiju, Duvnimaglovci u Godiljevu, Blagodušovci u Vođanu, Esenkovci u Selcu kod Prilepa, Čergovci u Debreštu, Pukalovci u Lopatici (sliv Šemnice) itd. Cincarski rodovi imaju ova prezimena: Janaći, Čunga, Mustrik, To ti, Džele u Gopešu; Rome, Gata, Čoda, Capo, Gramosli, Zogi, Cigarida u Malovištu; Gušo, Mihalaći, Duka, Minga u Trnovu; Zoga, Kota, Dafin, Tahula, Biče, Kiča, Čelo, Čile u Magarevu; Cana, Tona, Pula u Nižepolju; Taško, Guča, Goga, Grca u Aldancu; Lega, Babuška, Grošar u Vrboecu. Cincarski rodovi danas nisu veliki po broju domova jer su se ti stanovnici od prvog svetskog rata mnogo iseljavali. Veći rodovi Turaka su: Tekešenlar, Pileler, Suljišler, Amzalar, Softalar, Čočanlar u Kanatlarcu; Mačeler, Toskalar, Amedalar, Ramanlar, Kalaflar, Muslar u Kremenici; Ariflar, Rušanlar, Saitler, Ipčeler, Gegalar, Redžolar u Medžitliji. - Veći arbanaški rodovi su Mataj, Balaj, Šuljaj, Likaj, Locaj, Asanaj u Ostrecu; Came, Pale, Keče, Astafe, u Zlokućanu; Ljuma, Karčar, Selimovci u Kišavi; Veliovci, Usovci, Ramčevci u Crnilištu; Dešati, Derala, Hoti u G. Žitošu itd. Rodovi postaju deobom zadruga. Ranije su seoski stanovnici mnogo držali do srodstva (sve do sedmog pojasa). Tada su rodovi bili manji pa se bolje znalo koja je porodica od kod roda. Sada uglavnom posle tri generacije počinje da se gubi osećanje o srodstvu. — Ugledni preci poje dinih rodova i sada su u narodnom sećanju. U Kostincu kazuje se o nekom Nestoru Ćerekaru; u selu Pašinom Ruvcu o nekom Božin-paši (od njega je rod Pašovci); u Riljevu o nekom Karadži; u G. Orizaru o nekom Gruji Aršinku; u Mogili o nekom Dimku Mogličetu (poznat borac protiv Turaka); 2 2 u Selcu kod Kruševa o nekom Risti (postoji mesto Ristea Stapalka). Bilo je poznatih predaka pojedinih rodova još kod Arbanasa (Maljo Kapidan u Lažeču, Braim Boljukbaša u Saždevu, Ismail Boljukbaša u Presilu), Turaka (Musa-odža u Kremenici) i Cincara (Paligora u Malovištu). 23 Dimče Mogilče poticao je od roda Sarvanovci, koji danas ne postoji u tom selu (svi su prešli u Bitolj). O Dimčetu postoji i narodna pesma.
638
Š. - S e l o sačinjavaju svi njegovi stanovnici. Sela su u mnogo slu čajeva sastavljena od stanovnika raznih rodova i porekla. Ima i dosta sela čiji su stanovnici razne narodnosti. Ipak kod svih stanovnika jednog sela vremenom se javilo osećanje da čine jednu seosku zajednicu. Mnogobrojna sela Bitoljsko-prilepske kotline su zbijenog tipa. Grupisanost kuća je veća u selima koja leže na neravnom zemljištu. U sva kom selu izdvaja se središni deo. Tu se nalaze kuće starijih i imuć nijih rodova. Kuće skorašnjih doseljenika i siromašnijih ljudi nalaze se po ivičnim krajevima naselja. Jedno selo sastoji se od dve i vise mahala, koje su ublizu. Mahala je prema tome izdvojen skup kuća. Njeni sta novnici u pojedinim slučajevima pripadaju samo jednom rodu. Neka sela u Bitoljsko-prilepskoj kotlini ranije su imala drukčija imena od sadašnjih. Tako Topolčane zvalo se Pločane. Medžitlija ra nije se zvala Mogilica. Aldance ranije se zvalo Stari Dol. Čumovo ranije se zvalo Malomolci, Gabalovci ranije se zvalo Lavci. Veleselo ranije se zvalo Velevo Selo. Vašarejca ranije se zvala Akgidželi. Pašino Ruvce ra nije se zvalo Ruvce. Dragožane ranije se zvalo Drogrižani. G. Aglarce ranije se zvalo Alialar, a D. Aglarce Imerler. Poješevo ranije se zvalo PozdeŠ. Kadino Selo ranije se zvalo Kadi Ćoj. Musince do 1912. godine zvalo se Musa Oba. Donje Alince do pomenute godine zvalo se Ali Oba. Erekovce ranije se zvalo Erekler. Selo Tursko ranije se zvalo Medovo itd. Svako selo ima svoj poseban hatar. U njemu se nalaze oranice, bašte, livade i pašnjaci. Hatar jednog sela odvojen je od hatara okolnih na selja obično nekom dolinom, putem ili kakvim uzvišenjem. Ali granice seoskih hatara nisu uvek bile stalne. Dešavalo se da su stanovnici jednog sela kupovali zemlju u hataru drugog sela. Tako se pomerala granica između njihovih hatara. Pomeranje granice hatara rede se dešavalo u planinskim selima. Za vreme Turaka i u ovoj oblasti postojao je opšte poznati običaj: da je selo, na čijem se hataru nade ubijen čovjek, moralo platiti krvarinu. Tako se krajem 18. veka desilo na hataru sela Zaploško (sada ne postoji) kod Prilepa. Siromašni stanovnici toga sela nisu mogli da plate krvninu; platili su je stanovnici Prilepa. Otada potes na kome je nađen ubijen čovek i pripada Prilepu. 2 3 Slično se dogodilo još između sela Korenice i Krivogaštana, zatim između sela Godivlja i Turskog (potes Godivski kamenj) itd. Svako selo ima zajedničkog čuvara polja. Njegova je dužnost da obi lazi hatar i da vodi računa da se nigde ne nanese šteta. Ipak su poljske štete prilično česte. Sporovi oko njih većinom rešavaju se tako što se zainteresovani nagode mirnim putem. Čuvar polja dobija platu od svake kuće prema veličini poseda. U selima gde ima više vinograda izabire se i »padar«. Njegova dužnost traje uglavnom od početka avgusta do kraja septembra. 28
J. T r i f u n o s k i : Raseleni sela vo Bitolsko-prilepskata kotlina, str. 151.
639
Državna granica između Jugoslavije i Grčke predvojila je hatare ne kih sela. Tako je selo Krušoradi ostalo u Grčkoj, dok je znatan deo njegovog hatara pripao Jugoslaviji. To zemljište (oko 100 ha) sada obra đuju seljaci iz Živojna. Posle povlačenja pomenute granice selo Kilava ostalo je u Jugoslaviji, dok je od njegovog hatara oko 60 ha (»trista po goni«) pripalo Grčkoj. To zemljište sada obrađuju stanovnici grčkih sela Opsirine i Svete Petke. Državna granica ostavila je takođe u Grčkoj oko 40 ha zemlje od našeg sela Medžitlije i jednu trećinu hatara od našeg sela Kremenice. Tu zemlju Medžitlije sada obrađuju stanovnici grčkog sela Negočana, a zemlju Kremenice sada obrađuju stanovnici novoosno vanog grčkog sela Kavkaza. Ako neki domaćin želi da proda svoju kuću i zemlju on to prvo saopštava srodnicima i prijateljima. Ukoliko niko od njih ne želi da kupi ponuđeno imanje, tek tada on ga nudi drugim kupcima. Ipak u novije vreme od ovog načina prodavanja ima dosta otstupanja. Prilikom većih poljskih radova po selima održavaju se mobe i pozjamice. Redovno su zajednički poslovi još gradnje i opravljanje seos kih puteva, mostova, podizanje škola i slično. Ima slučajeva da se za jednički grade i kuće. U prvom svetskom ratu porušeno je mnogo kuća u bitoljskim selima. Nastradalim stanovnicima ukazivali su hitnu pomoć rođaci i stanovnici iz drugih sela. Za nekoliko godina, gde je bilo pot rebno, sagrađene su nove kuće.
VI. SLAVE I S A B O R I 1. — Makedonsko stanovništvo Bitoljsko-prilepske kotline grupiše se u srodnične celine i po p o r o d i č n i m s l a v a m a.24 Naziv slava ušao je u upotrebu u novije vreme; stariji je naziv »den«, a ponegde čuje se i služba. 25 Ove slave padaju uglavnom na praznike zimske po lovine godine. Zato se u razgovoru za porodičnu slavu kaže »zimski den«. Kao slave dolaze u obzir ovi praznici: Nikoljdan, Arhanđelovdan, Petkovdan, Mitrovdan, Vavedenje i sv. Đorđe »posen«. Rede se jav ljaju kao porodične slave: sv. Vrači (Čarlivci u Dobruševu), sv. Sava (Neškovi u selu Kanini), »Merkulija( (Trpkovci u Topolčanu), »Varvara«, »Martinija«. U pojedinim selima gotovo svi stanovnici imaju istu porodičnu slavu: sv. Nikolu slave svi stanovnici Grumaza i Meglenca; sv. Arhanđela slavi najveći deo stanovnika u selu Malom Mramoranu; Mitrovdan slavi veći deo stanovništva u Birinu. V. Gospođu slavi veći deo stanovništva u Margaru. Mnogo je veći broj sela u kojima su slave raznovrsne. Slave mogu biti vrlo raznovrsne u velikim selima u kojima ima doseljenika sa raznih strana (Mogila, Dobruševo, Krivogaštane itd). 24 Prilikom proučavanja porekla stanovništva i ustanovljenju srodnosti među pojedinim porodicama ove oblasti od velike je pomoći poznavanje njihovih slava. 25 U selu Podmolu zabeležio sam da za porodičnu slavu kažu i »star den«.
640
Gosti, koji su pozvani, dolaze uoči slave, a neki i na sam dan slave, oni donose kolač, flašu sa rakijom i po nešto mlađim članovima doma ćinstva (jabuke, bonbone i slično). Gostima se odmah nudi rakija, meze i kafa. Trpeza sa raznim jelima postavlja se u najvećoj sobi. Na dan sv. Nikole mora biti ribe. Neki običaji u vezi sa slavom sada se napuštaju. Kao u ostalim našim oblastima tako i u selima Bitoljsko-prilepske kotline bilo je menjanje porodične slave. A toga ima i sada. Zet oba vezno prima slavu kuće u koju je ušao. Slava se menjala i kada je neko posinjen, kada se u nekoj porodiei »ne drže« deca itd. Sada se mogu ut vrditi one promene slave koje su izvršene u novije vreme. — U selima Dobrovenu. Đermijanu, Lažecu, koja leže blizu jugoslavensko-grčke granice, ima po nekoliko makedonskih rodova bez porodične slave. U selima sa starijim makedonskim stanovništvom zapaža se da većina rodova slavi istu slavu (na primer, u Topolčanu, Trapu, Drenovcu, Prisadu, Veleselu itd). Iz toga moglo bi se pretpostaviti, da su nekada u tim selima svi rodovi slavili istog sveca, pa da je ta jednostavnost razbi jena dolaskom doseljenika. Sličnu pojavu utvrdio je i M. F i l i p o v i ć u okolini današnjeg Titovog Velesa. 26 2. — Svako makedonsko i cincarsko naselje ima i posebnu s e o s k u s l a v u ili »panađur«. Za razliku od porodične slave, seoske slave veći nom padaju u letnju polovinu godine. Zato u razgovoru za njih stanov nici kažu »leten den«. U mnogim selima, kao i po drugim oblastima, crkvena slava je ujedno i seoska. 27 Na seoske i crkvene slave dolazi narod iz bliže i dalje okoline. Tada je broj gostiju veći nego o poro dičnim slavama. U selu Radoboru 1956. godine o seoskoj slavi na Pavlovdan svako domaćinstvo imalo je od 20 do 50 gostiju. Najpoznatiji su sabori u ovim selima: u Zrzu na Petrovdan, u Velušinu na Đurđevdan, u Topolčanu na Spasovdan, u Nebregovu na drugi dan Uskrsa, u Golemom Konjaru na drugi dan Duhova, u Stroviji na Ilijindan, u Trnovu na dan Velike Gospođe, u Moglili i Mažučištu na dan Cara Konstantina i Carice Jelene itd. Na seoskim saborimi pruža se prilika za viđenje i razgovor između srodnika, upoznavaju se momci i devojke. Za vreme Turaka ovi sabori često su korišćeni i za dogovor po opšte narodnim pitanjima. Ima primera da su se menjale i seoske slave. Tako je u Podmolu ranije seoska slava bio sv. Todor. Kasnije tu slavu stanovnici su napustili i sada naselje slavi Mitrovdan. U Paralovu ranije je ćelo selo slavilo M. Gos pođu. I ti stanovnici kasnije su tu slavu napustili i sada slave Đurđev dan. U Nebregovu ranije se slavio sv. Nikola »leten«, a sada se slavi drugi dan Uskrsa. U Berovcu ranije se takođe slavio pomenuti sv. Ni26 M. F i l i p o v i ć : Severna veleška gela. Naselja i poreklo stanovništva, k n j . 28., Beograd 1935., str. 528. 27 Tako je u selima: G. Aglarcu, Radoboru, Vašarejci, Dobruševu, Lozmanu, Topol čanu itd. - Sličnu pojavu utvrdio je i M. Filipović u okolini Titovog Velesa (Etno loške beleške iz severnih veleških sela. Glasnik Etnografskog muzeja, knj. VII, Beo grad 1932., str. 70).
4 1 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE
641
kola, a sada se slave Duhovi. U Vranjevcu kod Bitolja do sredine 19. veka ćelo selo je slavilo sv. Todora (u julu), a otada slavi se Mitrovdan itd. Državna granica između naše države i Grčke od 1912./1913. godine odvojila je sela u okolini Lerina na jugu od sela u okolini Bitolja na severu. Dotada su seljaci iz južnog dela ove oblasti posećivali sabore u selima lerinske okoline kao i obratno. Makedonci iz lerinskih sela Krušoradi, Opsirine, Svete Petke, Setine, Kleština, Sakuleva, Negočana, Ramalije, Banice i drugih rado su dolazili na sabore u ovim bitoljskim selima: Dragošu na Ilijindan, Graeinici na Atanasovdan, Baču na dan M. Gospođe, Živojnu na Spasovdan itd.
VII. D R U Š T V E N I
OBIČAJI
1. — Svaki bračni par želi da ima dece. I u ovoj oblasti više se želi muški nego ženski porod, jer je muškarac »temelj na kueata«, a žensko je »tuđo«. U svakom selu često se vide roditelji koji imaju 3 do 5 žive dece. Da bi mogle roditi nerotkinje vrše razne običaje, zatim posećuju lekare i banje. Deci se daju različita imena. Po nekad se daju imena po dedi, babi ili po nekom drugom od kućnih članova koji su umrli. Ako je, na primer, ded živ unučetu se ne daje njegovo ime: veruje se da se dva ista imena u jednoj kući ne trpe. Zabeležio sam nekoliko ličnih imena koja su u običaju kod Makedonaca, Cincara Turaka i Arbanasa. Muška imena kod Makedonaca, pored drugih, su: Anđele, Atanas, Bogoja, Bojko, Božin, Veljan, Velko, Grozdan, Grujo, Damnjan, Đimo, Zdrave, Ivan, Ilija, Đorđija Janaćija, Jane, Karadža. Krste, Kuzman, Jo van, Josif, Lazar, Lozan, Mitre, Najdo, Naum, Nestor, Petko, Petre, Rade, Riste, Ruse, Sekula, Simon, Slavko, Smile, Srbin (selo Vašarejca), Stepan, Strezo, Stojan, Stojko, Temeljko, Trajan, Todor, Cvetko itd. Ženska imena su: Darinka, Desanka, Elica, Jana, Letka, Ljubica, Marija, Menka Milica, Mitra, Olgica, Pisana, Radmila, Stojna, Sirma, Stamena, Cvetana itd. Kakva su bila imena predaka današnjih makedonskih stanovnika može se videti po rodovskim prezimenima i iz pojedinih topografskih imena. U topografskim imenima sreću se ova imena: Jovan (Jovanoa padina u selu Sovicu), Petko (Petkov kamen u Korenici), Srbin (Srbinoa Straga u Živojnu), 28 Pavle (Pavlea čuka u Bonču), Boško (Boškoec u Marulu), Milenko (Milenkoa čuka u Baču) Atanas (Atanaskoa niva u Kosinu), Bogdan (Bogdanoa bara u Lažanu), Božin (Božinica u 88 Po imenu Srbin danas se zovu pojedini rodovi (Srbinovci) u više sela ove ob lasti: Debreštu, Danbegovcu, Novacima, Oreovu (kod Suvodola), Gornjem Selu, Vrbjanu, Bukovu, Velušinu itd.
642
Galičanu), Stanko (Stankovo trio u Vođanima), Stojan (Štojanov dol u Drenovcu), Andon (Andonovo gnojište u Bratindolu), Apostol (Apostoloj nivje u Nižepolju), Damjan (Damjanica u Crnoecu) itd. Muška imena kod Cincara, pored drugih, su: Aleksa, Atanas, Đorđe, Janko, Košta, Mihail, Naum, Nikola, Ničo, Petre, Spiro, Taško, Todor, Unco, Šterjo itd. — Imena Turaka i muslimanskih Arbanasa uglavnom su ista. Zabeležio sam ova njihova imena: Abaz, Adem, Alim, Amed, Baftijar, Bajram, Biljal, Demir, Durmiš, Kamber, Memet, Mustafa, Nebija, Nezir, Nijaz, Osman, Ramadan, Rustem, Salija, Sait, Selman, Sinan, Usejin, Fazlija, Ćazim, Saban, Šerif itd. 2. — Brakovi se sklapaju najviše između devojaka i momaka istog sela ako je ono veliko ili između susednih naselja. Devojke se nerado udaju u udaljena mesta. Zatim devojka iz poljskih naselja nipošto se ne bi udala u planinsko selo gde su teži uslovi rada i ljudi slabijeg ekonom skog stanja. A iz planinskih sela devojke rado se udaju u polje ili u gra dove. U ovom kraju pravilo je da se svaki muškarac oženi, a žensko da se uda. U selima po ivici Bitoljsko-prilepske kotline stupa se u ženidbene veze i sa stanovnicima susednih krajeva. Tako muškarci iz Grumaza i Dobromira rado se žene sa Mirijovkama. Seljaci iz Birina često se žene sa Demir-Hisarkama. Seljaci iz Đavata žene se sa Prespankama. Do 1912./13. godine stanovnici naših sela kraj sadašnje jugoslavenskogrčke granice sklapali su bračne veze sa Makedoncima u okolini Lerina. Kada se dovede nevesta iz drugog kraja, onda ona brzo menja raniju nošnju. Brzo je dolazilo do ženidbenih veza između starosedeoca i doseljenika. Od toga nisu se odvajali i srpski doseljenici iz Dalmacije, okoline Pirota i iz drugih oblasti. U selu Miloševu (sada Presil) ima nekoliko srpsko-makedonskih domaćinstava. U selu Đermijanu slučaj je isti. Prvih go dina posle drugog svetskog rata mladići iz pojedinih prilepskih sela že nili su se sa devojkama iz Srbije (to sam video u Pletvaru, Kutleševu itd). Kod seoskog stanovništva do skoro stariji ukućani birali su devojku, odnosno momka. Pri izboru pridavao se značaj ugledu kuće budućeg bračnog druga, pazilo se na imovinsko stanje, vrednoću i lepotu devojke ili momka. Bivalo je da su se momak i devojka prvi put viđali tek pri likom venčanja. Ovakvo stanje i sada postoji kod Arbanasa, delimično i kod Turaka. Kod Makedonaca stanje u ovom pogledu sada se mnogo izmenilo. Momci i devojke sastaju se nedeljom i praznikom obično u glavnom delu sela. Tu se upoznaju i zabavljaju. Zatim upoznavanje između momaka i devojaka vrši se pazarnih dana u obližnjim gradovima i na seoskim saborima. Ženi se i udaje po starešinstvu. Mlađa sestra obično ne može se udati pre starije. U običaju je da se momci žene veoma mladi, najčešće od 17 do 19 godina. Govori se, da je prestario momak koji je prešao 25 godinu. 643
Kod Makedonaca ima slučajeva da je devojka za 2 do 5 godina starija od momka za koga se udaje (selo Mojno, Prilepec i druga). Ponekad se de šava da devojka sama pobegne za momka. I iz bogatijih kuća devojke se udaju za siromašnije momke. Svadbe se obavljaju najviše u toku jeseni i na početku zime. Za svadbe pozivaju se rođaci i prijatelji. Glavni funkcioneri u svatovima su: kum, stari svat i dever. Kum je onaj koji je krstio mladoženju. Dever je neo ženjen brat mladoženjin ili neki rođak. Na svadbu se ide konjima i ko lima. Nije određeno koliko treba svatova. Posle venčanja nastaje gošćenje, pevaju se svatovske pesme i igraju narodna kola. Tada dolaze i nezvani ljudi iz istog sela kao i iz okolnih naselja. Razvod braka u svim makedonskim selima ranije je bio velika retkost. Sada razvoda brakova ima više, ali ipak ne u tako velikom broju. Nes lozi u braku su krivi svekrva i svekar, zatim do razvoda dolazi kada je snaja nerotkinja i drugo. Kod Turaka i Arbanasa česte su svadbe sa pelivanima. Na osobitom glasu su pelivani iz turskog sela Kanatlarca. Kod Arbanasa dešava se da se dvojica braće ožene dvema sestrama, i tako su braća međusobom i pašenozi, a njihove žene međusobno su sestre i jetrve. Ima i toga da se dvojica ožene uzajamno udajući jedan drugom sestru: izvrši se neka vrsta razmene. Razvodi brakova kod Arbanasa i Turaka su najređi. Kod muslimanskog seoskog stanovništva žena je i sada prilično pod činjena i povučena. Ne ide nigde sama, već u pratnji nekih članova iz kuće. Na putu, pri susretu, ona se sklanja u stranu i ponekad stoji dok putnik ne prođe. U slučaju da su žene same kući one izbegavaju raz govor sa nepoznatim. Za vreme turske vladavine dešavalo se da su se Turci i muslimanski Arbanasi ženili makedonskim devojkama. Oni su njih većinom otimali. Saznao sam da su se u selu Kremenici u Bitoljskom polju Turci, koji su bili silom preseljeni kao samci iz Anadola, oženili Makedonkama iz Marijova. 29 Pornenutih slučajeva bilo je i u onim selima gde su živeli izmešani Makedonci i Arbanasi (Oreovu kod Suvodola, Lažecu, Belušinu, Žitošu). Dolazilo je do bračnih veza još između Torbeša i Arbanasa. U Bitoljsko-prilepskoj kotlini bilo je ponekad bračnih veza i između Makedonaca i Cincara. Od takvih mešotitih brakova potiču današnji ro dovi: Taseski i Cap arci u selu Malovištu; Manola, Maco i Stojoski u selu Trnovu itd. 3. - Kod Makedonaca mrtvac se oblači u novo odelo i on se drži u kući sve do sahrane. Na pratnju ljudi se ne pozivaju, već dolaze ko god hoće. Sahrana se može izvršiti u novom grobu ili u grobu nekog srod29 J. Cvijić na jednom mjestu navodi da nigde nisu žene tako često »odbegavale Tur cima i primale islam kao u Marijovu« (nav. delo, str. 161). - Godine 1953., kada sam posetio Kremenicu, sa mnom su bile dve studenlkinje. One su imale priliku da kod Turkinja u sanducima vide stare marijovske košulje, koje se danas više ne nose, ali su ih njihove majke i babe nosile.
644
nika. Kada se sahranjuje u starom grobu,, nađene kosti se skupe u platno , pa se stave kod nogu novog pokojnika. Posle četrdeset dana daje se glavni pomen na grobu. Skoro svako makedonsko selo ima svoje groblje, a u mešovitim se lima svaka verska grupa ima svoje groblje. Seoski rodovi u grobljima imaju posebne parcele. Obično su hrišćanska groblja u blizini sela i oko crkve. Tako je u selima: Korenici, Svetom Mitranu, Podinu, Zagoranu, Marulu i mnogim drugim. U nekim slučajevima današnja groblja nalaze se pored crkvišta i na mestima gde su se poznavali grobovi od starijeg, kasto neslovenskog stanovništva. Ti stari grobovi negde se i sada vide na površini zemlje. Po selima Bitoljsko-prilepske kotline ima mnogo starih grobova. Bilo je i toga da su dva i više sela imala zajedničko groblje. Ali su to bila mala sela, među sobom veoma blizu. Tako su Nošpal i Gornja Čarlija, zatim Trap i Donja Čarlija, pa Dalbegovci, Gornje Aglarce i Donje Aglarce imala zajednička groblja. Danas svako od tih sela ima svoje po sebno groblje. Malo makedonsko selo Kosino ima dva groblja: u jednom se sahranjuju stanovnici Gornje, a u drugom stanovnici Donje mahale. Dva groblja ima i makedonsko selo Tepavci. 30 Za muslimanska groblja (turska, arbanaška i torbeška) vredi isto pra vilo: sva su pored glavnijih puteva u blizini sela. Muslimani svoje umrle sahranjuju po propisima islama. Ti se propisi kod njih i danas drže dosta dobro. Veliko tursko selo Kanatlarci ima četiri groblja. Jedno se zove derviško. Po pričanju kanatlarskih Turaka, najpre je bilo osnovano ono njihovo groblje koje leži pored puta za susedno selo Marul. Na svojim ekskurzijama po Bitoljsko-prilepskoj kotlini imao sam pri like da vidim mnogo groblja. Zajednička osobina i pravoslavnih i musli manskih groblja je velika zanemarenost. Retko negde groblja su ogra đena. U selu Krivogaštanu video sam 1956. godine kako u groblju pase stoka. U ovoj oblasti na pojedinim mestima ima i usamljenih grobova. Nekima od njih stanovništvo je ukazivalo izvesno poštovanje. Najpoznatiji takav grob nalazi se u pomenutom turskom selu Kanatlarcu. 3 1 U njemu je sahranjen Memed-baba, predak roda Tekešenlar. Taj grob mnogo se posećuje u avgustu. Tada tu dolaze i hrišćani iz okoline. V I I L NEKA
VEROVANJA
Opšte je verovanje da na pojedinim mestima u zemlji ima zakopanog blaga. Zato se dešava da neki seljaci vrše iskopavanja. Takva iskopa vanja vršena su na usvišenju Kale ili Gradište u selu Oreovu (kod Suvodola), na mestu Rudini u selu Galičanu, na mestu Kamberici u selu Prilepecu, na mestu Tvrđi grad u selu Crničanu, na mestu Bedem u selu Čepigovu, na mestu Plačkoec u selu Bučinu itd. 30 U groblju sela Dobrovena, na ulazu Crne u Marijovsku klisuru, sahranjeno je dosta srpskih i ruskih vojnika poginulih u prvom svetskom ratu. 81 Uporediti T i h . R. Đ o r đ e v i ć : Naš narodni život, knj. X, Beograd 1934., str. 102/3.
645
Dosta je voda koje se smatraju lekovitim. Takvih voda ima u selima: Topolčanu (Petočna i Ndedelska voda), Crno-buki (Lekovita voda), Poješevu (Petočna voda), Belušinu (Blaga voda) Selcu kod Kruševa (Preobraždija), Godivlju (Nedelska voda), Kutleševu (Petočnica), Zrzu (Ilina voda), Birinu (Manastirska česma), Bučinu (Nedelska voda), Brajilovu (Petočna voda) itd. Veruje se da te vode lece bolesne oči, bolesti kože i drugo. Na takve vode stariji muškarci i žene dolaze u određene dane. Posetioci kod tih voda ostavljaju znakove za sebe. Kraj crkava, džamija, starih grobova ima tabuisanih drveta koja niko ne seče. Veruje se, da kad bi ko posekao takvo »bakafsko« drvo doživeo bi nesreću. U selima Bučinu, Volkovu, Drenovcu, Ivanjevcu i drugim nalazi se po jedan veliki kamen sa udubljenjima. U tradiciji se navodi, da su ta udubljenja trag od kopita Šarca Marka Kraljevića. Po Kraljeviću Marku potiču i mnogi nazivi mesta: Markoa vrata u Kažanu, Markoi kuli u Ma lo vištu, Markovo kale u Bukovu, Markoa crkva u Drenovcu, Markovo gumno u Dupjačanu i Dolnenu, Markoa noga u Gabalovcu, Guri Markut u Saždevu i drugi. U Bitoljskom i Prilepskom polju često pada grad i to većinom u toku jula. Štete od grada su velike. Jednog dana 1955. godine grad je naneo veliku štetu po ćelom hataru sela Topolčana, dok su hatari okolnih sela ostali pošteđeni. Stariji ljudi u suseđnom Trojkrstu ovu pojavu do vodili su u vezu sa sahranjivanjem nekog vanbračnog deteta (»kopile«). Tako se objašnjava padanje grada i kod seljaka u Donjem Aglarcu. IX. R A N I J I
AGRARNI
ODNOSI
Makedonci skoro u svim selima ove oblasti ranije su najvećim delom bili čifčije. Počifličavanje sela vršili su pojedini Turci i Arbanasi. Oni su pomoću nasilja, zaduživanjem, sticanjem izvesnih zasluga u rato vima i na druge načine krajem 18. i u toku 19. veka oduzimali zemlju od hrišćana Makedonaca. Na taj način oni su se povrh spahija nametnuli seljacima za prave gospodare. Vlasnici čiflika živeli su u Bitolju i Prilepu. Ali je bilo čiflik-sahibija Arbanasa čija su mesta stalnog življenja bili Debar, Korča, Kolonja, Leskovik u južnoj Arbaniji, zatim Tirana i Prizren. 3 2 Vlasnici čiflika po selima imali su kule. U njima su preko godine boravili njihovi zastup nici. Oni su kontrolisali rad seljaka i prikupljali određeni deo proizvoda. Čifčije, koji su ostajali bez zemlje i bez svojih kuća, često su se kretali iz jednog sela u drugo. 38 Pojedini Arbanasi iz Debra imali su čiflike u selima: Riljevu, Svetom Mitranu, Birinu, Lažanu (ti Arbanasi bili su ođ poznatog đebarskog roda Agoli), T^urskom, Mužujčištu, Ropotovu, Žabjanu (prilepskom), Sarandinovu, Belom Polju, Krušejanu, Vrbjanu itd. U selu Sovicu imali su čiflike neki Arbanasi iz Tirane i Kolonje. U selu BaČu imao je čiflik Arbanas Rustem-paša iz Leskovika u južnoj Arbaniji. U selu Grumazu imao je čiflik jedan Arbanas iz Korče. Tri brata Arbanasa iz okoline Prizrena imali su čiflike u selu Marulu itd.
646
Zanimljivo je izneti da su u po nekim selima Bitoljsko-prilepske kot line pomoću kupovine, bili stvorili čiflike još pojedini Cincari. Od bitoljskih Cincara imali su čiflike: Ćir Anaćija u Bonču, zatim Janaćija Nalče i Đorđe Đinale u Bačinu, Kočo Ljalja u D. Čarliji, Jorgači u Bistrici, Altiparmakovi u Bratindolu. Od kruševskih Cincara imali su čiflike: Kapka u Dabjanu, Jovan Bošnjak u Lokvenu, Janačija Kalinalče u Krušejanu, Todor Lega u Vranču i drugi. Makedonci su počeli kupovati tursko-arbanaške posede tek pred kraj turske vladavine (»od kako izlaze komitlokot«), a naročito po oslobođe nju od Turaka 1912. godine. Otkupljivanje se vršilo novcem od prodate žive stoke ili novcem dobijenim na radu u pečalbi. Čifčije su otkupljivali one delove zemlje koje su obrađivali. Prodaja čiflika vršila se i preko posrednika. Jedan deo čiflik-sahibijske zemlje posle prvog svetskog rata državna vlast je besplatno dodelila starim seljacima čifčijama. Begovske i aginske kule, mnoge u ruševinama, dokaz su ranijeg čiflik-sahibijskog perioda. Očuvani su i pojedini nazivi za njive po ranijim turskim ili arbanaškim vlasnicima. Takvi nazivi su: Adžibežica u Radoboru, Adžimulica u Mogili, Turska livada u Vašarejci, Selmanica u Galičanima. Ćerin-begova korija u Bučinu. Mustafini slogoi u Godivlju, Asanica u Veselčanu i još mnogi drugi. Ukidanjem čifčistva počeo je period slobodnog raspolaganja obra divim površinama. U pojedinim poljskim selima stanovnici se nisu mogli brzo ekonomski podići. Takvo stanje trajalo je uglavnom do kraja dru gog svetskog rata.
X.RAZNO
Nekadašnji stanovnici u Bitoljskom i Prilepskom polju, zbog poplava i baruština oko Crne i njenih pritoka, pravili su naselja, hramove i grob lja na nasutim humkama, zvanim »tumbi« (negde se čuje i naziv »mogila«). 33 Takve nasute humke sa ostacima od starina danas postoje u mnogim poljskim selima ove oblasti. Ja sam humke ili tumbe ustanovio u obim naseljima: pet u Mogili, četiri u Dobruševu, tri u Logovardiju, po dve u G. Aglarcu, D. Aglarcu, Dobromiru, Nošpalu, Radoboru, Ribarcu; po jedna u Bistrici, Gabalovcu,Gneotinu, G. Oriza.ru, Dalbegovcu, Kanini, Karamanu, Kremenici, Trapu, Trnu, Porodinu, Srednjem Egriju. U mnogim selima Bitoljsko-prilepske kotline postoje predanja o neka dašnjoj »čumi«. U Donjem Aglarcu u Bitoljskom polju zabeležio sara tradiciju koja navodi, da nekada »na sekade biela čuma« i da »narodot begal od selata«. Jednom u Donjem Aglarcu čuma naročito »biela po decata do 12 godini«. Tada su naselje zaorala »dva brata so dva vola 88 Uporediti M. G r b f ć . . . : Porodin kod Bitolja, kasnoneolitsko Tumbi. Glasnik SAN, k n j . X I , sv. 4, Beograd 1960., str. 457.
naselje
na
647
bliznaci«. Kada je vladala čuma u Bonču stanovnici noću nisu smeli boraviti u svojim kućama. Seljaci iz Bučina »koga tepala čuma« bežali su na mesto Bobišta »vo planina«. Jednom je u selu Čumovu »čuma utepala 90 nevesti«. U selu Riljevu postoje »čumini grobišta« itd. Do 1912. godine sadašnja bitoljska sela Sović, Živojno, Bermijan i Bač pretstavljali su deo Lerinske kaže. Stanovnici ovih sela pripadaju etni čkoj grupi zvanoj M o š t a n i. Kako se priča, ova grupa širi se od pomenutog Baca na severu (kraj korita Crne sa desne strane) do Surovića sada u Grčkoj na jugu. Stanovnici ovih četiri sela bračne veze sada ve ćinom sklapaju među sobom. Prosvećenost nije ista u svima delovima Bitoljsko-prilepske kotline. Kod Makedonaca planinci najviše zaostaju u prosvećenosti (na primer, Grumazi, Sović, Birino itd.). Ima neprosvećenih starijih stanovnika i u poljskim selima u kojima je čifčiski život bio veoma ukorenjen (selo Radobor). Kod Turaka i Arbanasa stanje je lošije. Prosveta po selima ove oblasti delimično se dizala i pre oslobođenja od Turaka: kod Cincara i pojedinih Makedonaca. Ali glavno prosvećivanje počelo je posle prvog, a naročito posle drugog svetskog rata. Sada ne postoji skoro ni jedno selo u kome posljednih godina nije otvorena škola. Običaj gostoprimstva je dobro očuvan u većem broju sela. Dati pro lazniku hranu i primiti ga na prenoćištu smatra se kao dužnost. Najgostoprimljiviji su Arbanasi i Turci. Ko je imućniji ima i naročito odelenje za goste. Kod Makedonaca u pogledu gostoprimstva redovno se ističu planinska sela (naročito Grumazi) i uopšte sela koja leže dalje od gradova. U planinskim selima domaćin smatra za čast da ima gosta. U poljskom selu Dedebalcu postoji makedonski rod Dokturovci. Nji hov »dedo Ujo pravel ilači za narod« i po tome je ostalo pomenuto ime. lijo je bio veoma poznat »za dalak, krv i sekakvi bolesti«. On je uspešno vršio i razne spoljne operacije. — Od pojedinih bolesti ranije su lečili još Miajle Siljanovski iz sela Sekirana i Janče iz sela Lopatice (u slivu Šemnice). Kada se počne graditi kuća mora se zaklati nešto kao žrtva (obično jagnje). To se zove »kurban«. A kada se na kući podigne krov tada do maćim majstorima daje »bakšiš« čarape, marame, rede i košulje. Ovo sam gledao u bitolskom selu Dalbegovcu. 34 Kada je nova kuća gotova pazi se da dan uselenja bude nedelja ili ponedeljak. Tada prvo ulazi muško dete. U više sela ove oblasti postoje potočare koje stanovnici iskoprišćuju. Njih ima na Šemnici, Dragoru, Zlokućanskoj reci itd. Potočare većinom su sa jednim vitlom. Mnoge potočare najbolje rade s proleća i s jeseni kada ima dovoljno vode. Jedna takva potočara za 24 časa može da samelje oko 300 kgr žita. 34 U Bitoljskom i Prilepekom polju najviše zidaju kuće majstori iz poznatog đemir-hisarskog sela Smileva, zatim iz Prespe i iz okoline Debra i Struge (Torbeši).
648
U Bitoljsko-prilepskoj kotlini ranije su bile raširene i v e t r e n j a č e , koje je pokretao vetar. Jedna vetrenjača nalazila se u središnom delu oblasti na granici atara današnjih sela Marula i Štavice. To mesto na jednoj uzvisini sada se zove Vetra vodenica. Druga vetrenjača nalazila se u selu Bučiira pri izlasku Crne uz Demir-hisarske klisure. To se mesto zove Vetrena vodenica (poznaju se temeljni delovi zidova od te vetrenjače). U narodu se pamti da su ranije u ovu oblast često dolazili pljačkaši iz Arbanije. Tako je malo makedonsko selo Metimir u prvoj polovini 19. veka napalo oko 400 kačaka Arbanasa iz debarskog kraja. Oni su najpre opljačkali sve domove, spalili selo i pobili mnoge Makedonce. Po ubijenim seljacima sada su ostali topografski nazivi Đorev grob i Đinev rid. Prilikom spaljivanja starog sela Metimira vino iz podruma poteklo je kao reka sve do Šemnice. Posle pomenutog događaja današnje selo ob novila su tri preživela domaćinstva.
649
III
NEKROLOZI
BRANIMIR
GUŠIĆ,
Zagreb
NOVICA
ŠAULIĆ
(1888 - 1966)
Ako su Drobnjaci među na šim brdskim plemenima jedno od najistaknutijih i po čistoći jezika i po ljepoti izražavanja, pa prema tome i po svojim intelektualnim sposobnostima, onda je Novica Šaulić bio nji hov naji2,razitiji predstavnik. Upoznali smo se prije više od četrdeset godina upravo u nje govom rodnom kraju podno snježnoga Durmitora. Zajedno smo tada prolazili Jezerima i Koritima, obilazeći pojedine istaknute porodice, on saku pljajući jezično blago, a mi, moja Marijana i ja, vršeći antropogeograf ska ispitivanja i skupljajući etnografske predmete za zagrebački Etno grafski muzej. Njegova otvorena priroda i neposredno prilaženje ljudi ma osvajalo je sva vrata, pa i ona najskrovitija. Rodio se u Junče-Dolu, kraj Žabljaka, 3. juna 1888. od oca Petra uglednoga svećenika i majke Stane iz porodice vojvode Joksima Kneže vića. Porodica mu je starinom iz Korita, iz Pridvorice, susjednog sela Vukovoj Petnici i Komarnici Sime Milutinovića, Ogranak njegovih pre daka koji je iz Pridvorice izdigao na Jezera i tu se naselio u zaseoku Junče-D6 pod Durmitorom, zapustio je staro prezime Jakšić i počeo se preživati Šaulić, po Novičinom djedu knezu Spasoju, zvanom Šaula. On je bio nadaleko poznati junak, a poginuo je u borbi sa Turcima na Zabrđu 1861. godine. Njega spominju guslari u svojim pjesmama, a o njemu je sačuvan i niz anegdota. 653
Naš je Novica osnovnu školu učio na Žabljaku, a gimnaziju u Šremsldm Karlovcima. Već kao gimnazijalac počinje se baviti književnim radom. Objavljuje pjesme u Golubu i Nevenu, a političke članke u novosadskoj Zastavi. U slobodno vrijeme što ga provodi u svome rodnom kraju mar ljivo bilježi narodne umotvorine. Pravo i književnost studira u Beo gradu, Lyonu i Genevi. Učestvuje u Balkanskim ratovima i u Prvom svjetskom ratu, a kada se rasformirao Jezero-šaranski bataljon, prišao je srpskoj vojsci, povlačio se kroz Albaniju i preko Krfa otišao u Fran cusku. Sestra Jelena mu se odmeće u šumu, otac mu je u zloglasnom logoru u Tuzima, a majku u Gajtanu kraj Leskovca kao ustaničkog jataka vješaju Bugari. Studirajući u Svajcarskoj Novica radi u komitetu za pomoć našim krajevima i drži predavanja o narodnoj književnosti. Poslije Oslobođe nja postaje sekretar suda u Nikšiću, a zatim u Podgorici. Istovremeno dobrovoljno predaje francuski jezik u gimnaziji. Nakon položenog advokatskog ispita nastanio se u Beogradu Kao advokat, a kasnije i narodni poslanik na listi zemljoradničke stranke od 1926. do 1929. god., Novica svim snagama podiže svoj rodni kraj: smješta omladinu u škole i na za nate, izrađuje penzije i invalidnine za svoje zemljake, predlaže da se zbog nerodice ukine ili snizi porez, a da se poslanici odreknu polovine svojih dnevnica u narodnu korist; traži da se u Crnoj Gori grade putovi, uspo stavljaju telefonske i telegrafske veze, podignu škole. On je također bio prvi koji je predlagao da se Durmitor proglasi nacionalnim parkom. U skupštini je napadao policijski režim i sistem Glavnjače (sve se ovo vidi iz štampanih stenografskih zapisnika Skupštine od 1927. do 1929. god.). Njegovi zemljaci su znali da mu se uvijek mogu obratiti. Obično bi ga čekali kod Londona, blizu Skupštine, da ga mole radi bilo kakve, a najviše materijalne pomoći. Za vrijeme diktature branio je radnika Rajka Mitrića, predsjednika radničkog sindikata i Bozu Tamindžića. Tada su se od svih beogradskih advokata odbrane prihvatili samo Bora Prodanović i Novica. Od 1936. god. posvećuje se isključivo folklorističkom radu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Talijani ga zatvaraju u Pljevljima. 1942. vraća se sa porodicom u porobljeni Beograd ne primajući se pod neprijateljem nikakvih dužnosti. Poslije rata nastavlja svoj folklorističko književni rad i objavljuje nekoliko knjiga. Surađuje i u Časopisima našim i stranim. Umro je od izlijeva krvi u mozak 4. januara 1966. god. Sakupljački rad otpočinje već u karlovačkoj gimnaziji, gdje se pored izvrsnih nastavnika gojio kult Vuka, Branka i narodne pjesme. Odlučila je činjenica što je njegov durmitorski kraj obilovao narodnim umotrorinama i što se zemljaci nisu ustručavali da ih Novici kao svome kazuju ili pjevaju. Na folklornom radu Novica je neumorno radio do kraja ži vota. Bilježio je i dok se liječio u toplicama i bolnicama, smatrajući ih stjecištem ljudi iz raznih naših krajeva. Plod toga rada su sedam knjiga 654
epskih pjesama, četiri zbirke lirskih, zbirka tužbalica, pet zbirki narodnih priča, mnoge pjesme u zasebnim izdanjima i u časopisima i listovima gdje je objavljen i mali dio njegovih poslovica i zagonetki. U predgovorima svojih zbirki i u posebnim studijama Novica je izno sio svoje poglede na narodnu književnost. Radeći na terenu Crne Gore, Hercegovine, Srbije, Vojvodine, Boke i današnjeg Crnogorskog Pri morja, a dolazeći u dodir i sa ljudima iz ostalih naših pokrajina vrlo je brzo uvidio netačnost teorije da je sa Vukom završeno skupljanje narodnih umotvorina, jer su one upravo u krajevima gdje je on radio bile još ti punom cvatu. U predgovoru zbirci tužbalica iz 1929. god. jedan je od prvih utvrdio visoku estetsku vrijednost i socijalni značaj ovih pjesama, koje su do tada smatrane samo običajnim. Termine u vezi sa tuženjem: tužilica, tužbalica, tužen je gredom (danas prihvaćene) prvi je Šaulić uveo u naučnu terminologiju. U pogledu epskih pjesama opo vrgao je mišljenje zasnovano na izuzetnoj pojavi Filipa Višnjića da su sljepci stvaraoci narodne poezije i najbolji guslari. Po Novici to su bili hajduci, uopće učesnici u borbama. Među epskim pjesmama što ih je Novica zabilježio ima ih mnogo sa novim do tada nepoznatim motivima. To su u prvom redu pjesme o hercegovačkim i crnogorskim junacima, o hajducima i uskocima. Po idejnoj strani kao i po umjetničkoj obradi ove su pjesme često od velike vrijednosti. Tako npr. pjesma »Janković Stojan i travnički vezir« ob javljena u Glasniku Etnografskog muzeja (XIX Beograd 1956) spada ne sumnjivo među najljepše naše epske pjesme. U zbirci Kosovo (Beograd 1939) Novica je objavio cijelu pjesmu o Kosovu, od koje je Vuk imao samo odlomke i za kojom je uzalud tragao. 0 problemu kosovskih pjesa ma napisao je i zasebnu studiju u Ruskom Folkloru (VIII, Moskva-Lenjingrad, 1963). Pet zbirki objavljenih narodnih priča i jedna u rukopisu u Arhivu SANU predstavljaju rijetko bogat doprinos našoj narodnoj prozi. Pošto su bilježene na terenu, bez odstupanja od pravog narodnog govora, pred stavljaju one bogat prilog i u jezičnom pogledu. Leksička građa sređena djelomično u rječnik, zabilješke Novičine o životu i običajima narodnim, o guslarima i tužilicama, svakako će biti od interesa za daljnje proučava nje našeg folklora. Novica je pisao i političke i pravne studije. U Arhivu i u Braničevu objavljivao je članke o običajnom pravu: o »sentencijama« i krvnim osvetama crnogorskim. Pisao je i originalne pjesme i članke, a objavio je i knjigu Misli, Beograd 1930. dok mu je druga knjiga ostala neobjav ljena. U svojem dugom životu, koji nije bio uvijek lak, Novica je do kraja sačuvao nepomućenu vjeru u svoj narod, neizbrisivu ljubav za svoj rodni kraj, jedan od najljepših u našoj zemlji. Kao pravi gorštak, pono san na svoj rod i svoj obraz, riješenje životnih problema nije nalazio u trulim kompromisima. Jednom prihvaćeno prijateljstvo nije napuštao 655
hi u najtežim časovima. Izdignute glave i otvorena čela borio se ža slobodu misli, protiv iskorištavanja čovjeka po čovjeku. Bio je vjeran čuvar gorštačkih načela u najplemenitijem smislu te riječi. Pored svoga folklorističkog književnog rada Novica se mnogo bavio i sociološkim problemima sela, plemenskim pravnim običajima, a speci jalno historijom Drobnjaka. Tako ga i na ovoj slici vidimo pred kolibom Milice Mikaša Karadžića, upoznavajući nas sa posljednjim živim primje rom ostajnice muža-žene na Drobnjačkim Jezerima. Skroman i ponosan, kakav je bio čitavoga života, ostao je sve do smrti. I kako su mu se pređi isticali u borbi sa Turcima i kao plemenski heroji ulazili u narodnu pjesmu, tako si je on izgradio trajan spomenik svojim zbirkama narodnih pjesama, a naročito skupljenim tužbalicama, čiju je punu vrijednost za našu nauku upravo Novica prvi zapazio i osvijetlio. Ovih nekoliko redaka neka mu bude posvećeno ne samo kao dužnost urednika svome saradniku i drugu na zajedničkom narodnom poslu, nego kao prijatelju, koji je dvojici tada mladih Zagrepčana Hrvata ot krio ne samo svakidašnji život svojih suplemenika, nego im je omogućio da sagledaju i shvate i ona najdublja i najskro vitija saznanja unutarnjega i misaonoga života naših gorštaka u kraju gdje je naša narodna riječ naj bogatija i najljepša, a misao najčišća, u doba, dok je još plemenska riječ i plemenski ponos na padinama Durmitora, u srcu stare Hercego vine, živjeli u punoj snazi.
BIBLIOGRAFIJA NOVICE ŠAULIĆA 1. Crna Gora i Srbija (politička rasprava). Podgorica, izd. knjižare P. Vukotića, 1921; str. 17. 2. Srpske narodne priče. Knj. 1, sv. 1. Podgorica, izd. knjižare P . Vukotića, 1922; str. 93. 3. Srpske narodne pjesme (epske). Podgorica, izd. Knjižare P . Vukotića, 1923; str. 105. 4. Srpske narodne pjesme. Knj. 1, sv. 1. Beograd, izd. knjižare Toma Jovanović i Vujića, 1923; str. 105. (epske) 5. Srpske narodne pjesme. Knj. 1, sv. 1. Nikšić, izd. knjižare L. Mijuškovića i komp., 1923; str. 122 (lirske). 6. Crna gora (politička rasprava). Beograd, Grafički institut Narodna misao, 1924; str. 47. 7. Srpske narodne priče. Knj. 1, sv. 2. Beograd, Geca Kon, 1925; str. 221. 8. Srpske narodne pjesme. Knj. 1, sv. 2. Beograd, Grafički institut Narodna misao, 1926; str. 100 (lirske). 9. Srpske narodne pjesme. Knj. 1, sv. 3. Beograd, Narodna misao, 1927; str. 152 (lirske). 10. Srpske narodne tužbalice. Knj. 1, sv. 1. Beograd, Narodna misao, 1929; str. X X X + 336. 11. Srpske narodne pjesme. Knj. 1. sv. 2. Beograd, Narodna misao, 1929; str. XVIII+917.
656
12. Misli. Beograd, Narodna misao, 1930; str. 132. 13. Srpske narodne priče. Knj. 1, sv. 3, Beograd, izd. Gece Kona, 1931; atr. 187. 14. Sveti Sava u narodnim pričama. Knj. 1, sv. 4, Beograd, izd. Privrednik, 1935; str 40. 15. Car Sulejman i iguman Savo. Beograd, izd. Tome Jovanovića i Vujića, 1935; str. 16. 16. Smrt Smail-age Čengića i Smail-aga udara na Grahovo. Beograd, 1936. 17. Srpske narodne pjesme. Knj. 1, sv. 4. Beograd, št. Dom, 1936; str. 160 (lirske) 18. Smrt Smail-age Čengića, Beograd, 1937 (separat iz Glasnika Etnografskog mu zeja X I I ) . 19. Srpske narodne pjesme. Knj. 1, sv. 3, Beograd, izd. Bore Dimitrijevića, 1938; str. 32. 20. Srpske narodne pjesme. Kraljević Marko. Beograd, 1938; str. 68. 21. Vuk Lopušina. Beograd, 1938 (Separat iz Glasnika Etnografskog muzeja, X I I I ) . 22. Sveti Sava. Beograd, 1938; str. 6 23. Tajna Kraljevića Marka (rasprava). Beograd, 1938. 24. Braća Musići na Kosovu. Glasnik Etnografskog muzeja knj. XIV, Beograd 1939. str. 61-69. 25. Srpske narodne pesme. Kosovo. Beo
657
SADRŽAJ I M A R I J A N A GUŠIĆ,
ETNOLOŠKI
RADOVI
Zagreb
Etnička grupa Bezjaci M I R A ILIJANIĆ,
7
Varaždin
Odijelo i sitni kućni inventar u Varaždinu 16. stoljeća ZVONKO LOVRENČEVIĆ,
125
Bjelovar
Bilje kojim se gata i vrača u okolici Bjelovara TRPIMIR MACAN,
135
Zagreb
Stari pučki čamci na području donjeg toka rijeke Neretve . NOVICA ŠAULIĆ,
II
.
161
181
ANTROPOGEOGRAFSKI
RADOVI
Zagreb
Stanovništvo Požege i okolice 1700-1950 JOVAN F . TRIFUNOVSKI,
205
Skopje
Iščezle etničke grupe u Makedoniji JOVAN F . TRIFUNOVSKI,
595
Skopje
Raseljena sela u Skopskoj kotlini JOVAN F . TRIFUNOVSKI,
605
Skopje
Ispitivanja u Bitoljsko-prilepskoj kotlini
III BRANIMIR GUŠIĆ,
.
Beograd
Lirske pjesme i tužbalice (iz ostavštine)
J O S I P BUTURAC,
.
629
NEKROLOZI
Zagreb
Novica Šaulić
(1888-1966)
.
.
.
.
.
653
