Godina XIV. XIV. / br. 46 / rijeka / travanj 2018 / besplatni primjerak
magazin primorsko-goranske županije
Odličan spoj zelenog i plavog
Grad »abar
pcine o i v o grad OpÊina Viškovo
Najviše stanovnika Grad Rijeka 128,624
OpÊina Matulji Trg Maršala Tita 11, 51211 Matulji T +385 51 274 114 F +385 51 401 469
[email protected] www.matulji.hr Načelnik: Mario Ćiković Predsjednik Vijeća: Darjan Buković
Grad Opatija
OpÊina Klana
Grad Kastav
OpÊina Jelenje
OpÊina »avle
Vozišće 3, 51216 Viškovo T +385 51 503 770 F +385 51 257 521
[email protected] www.opcina-viskovo.hr
Klana 33, 51217 Klana T +385 51 808 205 F +385 51 808 708
[email protected] www.klana.hr
Zakona kastafskega 3, 51215 Kastav T +385 51 691 452 F +385 51 691 454
[email protected] www.kastav.hr
Dražičkih boraca 64, 51218 Jelenje T +385 51 208 080 F +385 51 208 090
[email protected] www.jelenje.hr
Čavja 31, 51219 Čavle T +385 51 208 310 F +385 51 208 311
[email protected] www.cavle.hr
Načelnica: Sanja Udović Predsjednica Vijeća: KsenijaŽauhar
Načelnica: Željka Šarčević Grgić Predsjednik Vijeća: Igor Iskra
Gradonačelnik: MatejMostarac Predsjednik Vijeća: Zemir Delić
Načelnik: Robert Marčelja Predsjednik Vijeća: Luka Zaharija
Načelnica: Ivana Cvitan Polić Predsjednik Vijeća: Norbert Mavrinac
Grad Rijeka Korzo 16, 51000 Rijeka T +385 51 209 333 F +385 51 209 334
[email protected] www.rijeka.hr Gradonačelnik: mr.sc. Vojko Obersnel Predsjednik Vijeća: Tihomir Čordašev
Načelnik: Dražen Vranić Predsjednik Vijeća: Dražen Soldan
Gradonačelnik: Kristijan Rajšel Predsjednica Vijeća: Vazma Malnar
Načelnik: Damir Grgurić Predsjednik Vijeća: IvanCrnković
OpÊina Brod Moravice
Trg 138. brigade HV 4, 51300 Delnice T +385 51 812 055 F +385 51 812 037
[email protected] www.delnice.hr
Stjepana Radića 1, 51312 Brod Moravice T +385 51 817 180 F +385 51 817 002
[email protected] www.brodmoravice.hr
Gradonačelnik: IvicaKnežević Predsjednik Vijeća: Goran Bukovac
Načelnik: Dragutin Crnković Predsjednik Vijeća: Branimir Svetličić
Površina kopna
OpÊina Kostrena Sv. Lucija 38, 51221 Kostrena T +385 51 209 000 F +385 51 289 400
[email protected] www.kostrena.hr
Josipa Blaževića-Blaža 8, 51311 Skrad T +385 51 810 620 F +385 51 810 680
[email protected] www.skrad.hr
Grad Delnice
Adamićeva 10, 51000 Rijeka T: ++385 51 351-600 F: ++385 51 212-948
[email protected] • www.pgz.hr
OpÊina Skrad
Narodnog oslobođenja 2, 51306 Čabar T +385 51 829 490 F +385 51 821 137
[email protected] www.cabar.hr
Republika Hrvatska
Najmanje stanovnika Općina Brod Moravice 865
OpÊina Ravna Gora Ivana Gorana Kovačića 177, 51314 Ravna Gora T +385 51 829 450 F +385 51 829 460 opcina-ravna-gora @ri.t-com.hr www.ravnagora.hr Načelnik: Mišel Šćuka Predsjednik Vijeća: Franjo Ružić
OpÊina Lokve
2
3.588 km
Šetalište Golubinjak 6, 51316 Lokve T +385 51 831 255 F +385 51 508 077
[email protected] www.lokve.hr
Dužina morske obale
Grad Vrbovsko Ulica hrvatskih branitelja 1, 51326 Vrbovsko T +385 51 875 115 F +385 51 875 008
[email protected] www.vrbovsko.hr
Župan: Zlatko Komadina Zamjenici župana: Marina Medarić Marko Boras Mandić Petar Mamula Predsjednik Županijske skupštine: Erik Fabijanić
Načelnik: Dražen Mufić Predsjednica Vijeća: Jasna Božić
OpÊina Mrkopalj Stari kraj 3, 51315 Mrkopalj T +385 51 833 131 F +385 51 833 101
[email protected] www.mrkopalj.hr Načelnik: Josip Brozović Predsjednik Vijeća: Zvonko Matković
Najviše naselje Begovo Razdolje - 1.060 m.n.v.
Najviši planinski vrh
Načelnik: Toni Štimac Predsjednik Vijeća: Vid Arbanas
1.065 km
Primorsko-goranska æupanija
Kula - Bjelolasica - 1.534 m.n.v.
OpÊina Fužine Dr. Franje Račkog 19, 51322 Fužine T +385 51 829 500 F +385 51 835 768
[email protected] www.fuzine.hr Načelnik: David Bregovac Predsjednik Vijeća: SlavkoStarčević
OpÊina Lovran
Maršala Tita 3, 51410 Opatija T +385 51 701 322 F +385 51 680 114
[email protected] www.opatija.hr
Šetalište maršala Tita 41, 51415 Lovran T +385 51 291 045 F +385 51 294 862
[email protected] www.opcinalovran.hr
Gradonačelnik: Ivo Dujmić Predsjednik Vijeća: dr.sc. Robert Kurelić
Načelnik: Bojan Simonič Predsjednik Vijeća: Branislav Petković
296.195
Najviše stanovnika Grad Rijeka 128,624 Općina Viškovo 14.445
Općina Brod Moravice 866
Cres i Krk 40.578 ha
Grad Novi Vinodolski Trg Vinodolskog zakona 1, 51250 Novi Vinodolski T +385 51 554 360 F +385 51 554 374
[email protected] www.novi-vinodolski.hr
Najmanji otok
Gradonačelnik: Velimir Piškulić Predsjednik Vijeća: Neven Pavelić
Boljkovac (Rab) 0,11 ha
Trg slobode 7, 51417 Mošćenička Draga T +385 51 737 621 F +385 51 737 210
[email protected] www.moscenicka-draga.hr
Ukupno stanovništvo
Najmanje stanovnika
Najveći otoci
OpÊina MošÊeniËka Draga
OpÊi podaci
Grad Crikvenica
Grad Kraljevica
OpÊina Vinodolska
Grad Bakar
Kralja Tomislava 85, 51260 Crikvenica T +385 51 455 400 F +385 51 242 009
[email protected] www.crikvenica.hr
Frankopanska 1A, 51262 Kraljevica T +385 51 282 450 F +385 51 281 419
[email protected] www.kraljevica.hr
Bribir 34, 51253 Bribir T +385 51 422 540 F +385 51 248 007
[email protected] www.vinodol.hr
Primorje 39, 51222 Bakar T +385 51 455 710 F +385 51 455 741
[email protected] www.bakar.hr
Gradonačelnik: Damir Rukavina Predsjednik Vijeća: Veselko Mutavgjić
Gradonačelnik: Dalibor Čandrlić Predsjednica Vijeća: Vesna Špalj
Načelnik: Marijan Karlić Predsjednik Vijeća: Boris Miklić
Gradonačelnik: Tomislav Klarić Predsjednik Vijeća: MilanRončević
Gradova 14
Općina 22
Naselja 510
Naselja bez stanovnika 42
Načelnik: Rikardo Staraj Predsjednik Vijeća: Kristijan Dražul
Infrastruktura Ceste 3.490 km
Grad Mali Lošinj
Grad Rab
Creskog statuta 15, 51557 Cres T +385 51 661 950 F +385 51 571 331
[email protected] www.cres.hr
Grad Cres
Rivalošinjskihkapetana7, 51550 Mali Lošinj T +385 51 231 056 F +385 51 232 307
[email protected] www.mali-losinj.hr
Trg Municipium Arba 2, 51280 Rab T +385 51 777 480 F +385 51 724 777
[email protected] www.rab.hr
Lopar 289 A, 51281 Lopar T +385 51 775 593 F +385 51 775 597
[email protected] www.opcina-lopar.hr
OpÊina Lopar
Trg bana Josipa Jelačića 2, 51500 Krk T +385 51 401 111 F +385 51 221 126
[email protected] www.grad-krk.hr
Grad Krk
Novi put 2, 51521 Punat T +385 51 854 140 F +385 51 854 840
[email protected] www.punat.hr
OpÊina Punat
Gradonačelnik: Kristijan Jurjako Predsjednik Vijeća: Marčelo Damijanjević
Gradonačelnica: Ana Kučić Predsjednik Vijeća: ElvisŽivković
Gradonačelnik: Nikola Grgurić Predsjednik Vijeća: Željko Peran
Načelnik: Josip Borić Predsjednik Vijeća: Dino Ivanić
Gradonačelnik: Darijo Vasilić Predsjednik Vijeća: Marinko Pavlić
Načelnik: Marinko Žic Predsjednik Vijeća: Goran Gržančić
OpÊina Malinska - Dubašnica Lina Bolmarčića 22, 51511 Malinska T +385 51 750 500 F +385 51 750 510
[email protected] www.malinska.hr Načelnik: Robert Anton Kraljić Predsjednica Vijeća: Mirjana Maršić
OpÊina Baška
OpÊina Vrbnik
OpÊina Dobrinj
OpÊina Omišalj
Palada 88, 51523 Baška T +385 51 750 550 F +385 51 750 560
[email protected] www.baska.hr
Trg Škujica 7, 51516 Vrbnik T +385 51 857 099 F +385 51 857 310
[email protected] www.opcina-vrbnik.hr
Dobrinj 103, 51514 Dobrinj T +385 51 848 344 F +385 51 848 141
[email protected] www.dobrinj.hr
Prikešte 13, 51513 Omišalj T +385 51 661 970 F +385 51 661 982
[email protected] www.omisalj.hr
Načelnik: Toni Juranić Predsjednica Vijeća: Tanja Grlj
Načelnik: Dragan Zahija Predsjednik Vijeća: Ivan Juranić
Načelnik: Neven Komadina Predsjednik Vijeća: Zoran Kirinčić
Načelnica: Mirela Ahmetović Predsjednik Vijeća: Anto Trogrlić
Željeznice 135,5 km
Luke 86
Zračne luke 4
j sadrža 2-5 90 dana županijski info
6-11 razgovor Župan Zlatko Komadina Na 45. paraleli imamo najbolje od najboljeg
Ponosni na učinjeno svih ovih godina
magazin primorsko-goranskežupanije
a 90 dan Rijeka
34-35 obljetnice Osnovna škola Dr. Josipa Pančića, Bribir Bribirska škola pisala je povijest Vinodola
36-37 sport Fužinski perajaši Od neplivača do prvaka Hrvatske
Svečanom sjednicom u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku obilježeno 25 godina Primorsko-goranske županije
38-39 sport Slobodan Velikić, jedriličar Četiri tisuće milja Atlantika
12-13 projekti ŽCGO Marišćina, Viškovo Prva godina u punom pogonu
14-15 na kafe Novi Vinodolski, Velimir Piškulić U Novi će uskoro doseljavati ljudi zbog posla
40-41 sport
Župan Komadina s novim počasnim građaninom generalom Antonom Tusom Snimio P. Fabijan
Kuglači KK „Goranin“, Delnice Delnička kuglačka priča
42-43 pijat JIST, Viškovo Hrvatski „fine dining“ u Širolima
S
44-45 pet pitanja 16-17 inicijative Pametni gradovi Rijeka i Kastav među vodećim „pametnim“ gradovima u PGŽ i HR
18-19 eko etno
Vedran Ružić, slikar i glazbenik Dok slikam čujem glazbu, a dok sviram – vidim boje
46-47 avantura Vitomir Maričić Krepat ma ne molat Predbilježi se i besplatno primaj poštom magazin Primorsko-goranske županije zeleno i plavo •
[email protected] • www.pgz.hr • tel: 051 / 351 612
OPG Francišković Garancija kvalitete iz Begova Razdolja
Impressum ISSN 1845-5220 • Izlazi 3 puta godišnje • Godina XIV • Broj 46 • Travanj 2018.
20-23 medu nama Ured županije Ured koji radi kao urica
Izdavač:
48 naši vaši Quan Wang i Zhao Chen Kineski zid na Zametu
Primorsko-goranska županija, Adamićeva 10, Rijeka info @pgz.hr www.pgz.hr tel: 051 / 351 612 Za izdavača:
Zlatko Komadina
24-29 kartulina Kostrena Odličan spoj zelenog i plavog
30-33 susjedi Grad Labin Rudare zamijenili poduzetnici i turisti
4
zip
49 nagradna križaljka Kostrena
50 info zip dobitnici nagradne križaljke
51 štorija Kako je nastalo Vransko jezero
Odgovorni urednik:
Ermina Duraj Glavni urednik:
Dragan Ogurlić Autori tekstova:
Dragan Ogurlić, Marinko Krmpotić, Davor Žic,
Anto Ravlić, Boris Perović, Edi Jurković, Hrvoje Hodak Fotografije:
Petar Fabijan, Sandro Rubinić, Rino Gropuzzo, Anto Ravlić, ArhivaZiP Naslovnica:
Petar Fabijan Ilustracija:
Vjekoslav Vojo Radoičić
Likovno oblikovanje:
Ivica Oreb Marketing i produkcija:
Makol marketing, Rijeka, narudžba oglasa na e-mail:
[email protected] ili fax 051 / 677 226 Tisak:
Radin print, Sv. Nedelja Naklada:
15.000 Idući broj magazina ‘’Zeleno i plavo’’ izlazi u srpnju 2018.
večanom sjednicom Županijske skupštine održanom u HKD-u na Sušaku kojoj su nazočili i brojni uglednici iz javnog života - predstavnici Sveučilišta, lokalnih vlasti, županijskih i državnih ustanova, Hrvatske vojske, saborski zastupnici, bivši župani i predsjednici bivših saziva Skupštine, sadašnji i nekadašnji članovi županijskih poglavarstava i pročelnici te ostali gosti - obilježena je 25. obljetnica od konstituiranja Primorsko-goranske županije. U prigodnom govoru župan Zlatko Komadina zahvalio se svim bivšim i aktualnim dužnosnicima, županijskim vijećnicima i svojim suradnicima te podsjetio na najvažnija događanja koja su obilježila tih prvih županijskih 25 godina. “Kroz to je razdoblje Primorsko-goranska županija, kao i sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave u cjelini, doživjela nekoliko promjena i preinaka, većih ili manjih reformi, te je od “jedinice lokalne uprave i samouprave” kako ju je u početku definirao Zakon, prerasla i postala „jedinicom područne (regionalne) samouprave“. Županijska skupština Primorsko-goranske županije u svom je prvom sazivu konstituirana 14. travnja 1993. godine i taj se dan obilježava kao Dan Primorskogoranske županije. Činjenica što danas slavimo 25. rođendan Primorsko-goranske županije pokazuje da nisu bili u pravu oni koji su sumnjali u mogućnost da županije zažive. Također je činjenica da smo za sada još uvijek dosta udaljeni i od realizacije ideja koje su išle u pravcu redefiniranja odnosa između središnjih državnih vlasti i jedinica samouprave, od očekivane fiskalne i upravljačke decentralizacije. Za nas decentralizacija znači veću dostupnost javnoga novca i ovlasti lokalnih samouprava, ali i veće i značajnije uključivanje građana u procese oblikovanja javnih politika i odlučivanja o proračunima na svim razinama, istaknuo je župan te dodao da je i u tim okolnostima,
S dobitnicima županijskih nagrada Primorsko-goranska županija, kao i sustav lokalne i regionalne samouprave u cjelini, opravdala svoje postojanje. „Ja sam ponosan što sam sve ove godine tome bio sudionikom. Kada sam prije 17 godina izabran za župana, nisam mogao zamisliti da ću biti svjedok brojnim idejama koje su pretvorene u stvarne projekte, surađivati s mnogim ljudima koji su disali za ovaj kraj. Svima nama je cilj bio isti – razvoj i prosperitet naše prelijepe zeleno-plave županije. Ponosan sam na učinjeno svih ovih godina, od strateških odluka koje su usmjerile ovaj kraj, a koje ponekad nisu vidljive golim okom, do projekata koji su vidljivi u prostoru i u koje se mogu uvjeriti svi redom, i stanovnici i naši gosti”, istaknuo je u svom govoru župan Komadina. Na sjednici su dodijeljene i županijske nagrade za životno djelo, prof. emeritus dr. sc. Pavlu Komadini i prof. Boži Mimici, dok su godišnje nagrade pripale doc. dr.sc. Jonatanu Lergi i Kulturno-umjetničkom društvu Učka iz Matulja. Počasnim građaninom Primorskogoranske županije proglašen je general Anton Tus koji se i zahvalio u ime svih dobitnika na dodijeljenim priznanjima.
Bio samsvjedokbrojnimidejama koje su pretvorene u stvarne projekte – župan Zlatko Komadina zip
5
r razgovo 25. obljetnica Županije i pet županovih mandata
Rijeka
Razgovarao: Dragan OGURLIĆ Snimio: Petar FABIJAN
U proteklih 25 godina svaki grad i općina su napravili puno toga da postanu ugodnija mjesta za život. Danas naše općine izgledaju puno, puno bolje i ljepše nego prije 25 godina. Neke i drastično,pogotovo one bogatije.
6
zip
D
vadeset i peta obljetnica samouprave u Hrvatskoj, 25. obljetnica Županije, od tih kvarat stoljeća Vi ste na čelu Županije 15 godina, peti mandat... Teško je onda pronaći praviju osobu koja o tom proteklom vremenu uspostave samouprave može dati neki sud – je li ta teritorijalna i politička podjela uspjela ili nije. – Meni se čini da je put samouprave negdje stao na pola. Mislim da smo mi, dakle gradovi, općine i županije, zapravo izvukli iz tog sustava onaj maksimum koji on dopušta. Ali sustav ne dopušta puno, naime država definitivno nije puno toga decentralizirala. Osobno sam se uvijek zalagao za daleko veći stupanj decentralizacije u pravilu državnih poslova na razine županija. Po načelu supsidijarnosti u praksi – da se sve što se može obaviti na nižoj razini odlučivanja, to i obavi, što kroz gradove i općine što kroz županije, a da državi ostanu središnji državni poslovi. Iz dokumenata i obraćanja vaših prethodnika vidljivo je da je u prvim godinama od uspostave samouprave odnosno nove teritorijalno-političke podjele tu vladalo veliko nesnalaženje i oko ingerencija i oko samoga smisla novog ustroja. Vi ste ipak došli za župana 2001. kad je taj sustav koliko-toliko zaživio. – Rekao bih da imamo dvije faze u samoupravi, od 1993. do 2001. odnosno dolaska vlade Ivice Račana. Tad je 2002. provedena prva i jedina ozbiljnija decentralizacija. Svjedok sam sustava kad sam došao u Županiju, proračuna od 80 milijuna kuna i Županije koja je bila i Uprava, a ne samo samouprava, gdje sam bio nadležan i za državnu upravu na prostoru županije. U procesu tranzicije državna uprava je otišla u državnu nadležnost, postali smo čista samouprava i s proračunom skočili na 150 milijuna i danas sam svjedok proračuna od 380 milijuna kuna, što je rezultat i rasta gospodarstva ali i rezultat prenošenja određenih poslova i izvora financiranja, kao i rasta aktivnosti uprave Županije, kao što je porast prihoda od pomorskog dobra ili EU projekata.
Na 45. paraleli imamo najbolje od najboljeg
Na razini odgovornosti za oko milijardu kuna
Kao što gradovi i općine žive kroz komunalni Škola i domova ima sedamdeset i nešto ali to je sustav i svoja poduzeća te proračun, Županija ukupno više od dvjesto zgrada; zdravstveni sustav danas živi većinom kroz svoje pravne osobe; mi ima osam ustanova s oko stotinu zgrada, plus smo osnivači preko stotinu ustanova i trgovačkih županijski domovi za starije Kantrida, Krk, Lošinj društava, od čega je sedamdesetak osnovnih i Volosko...Tu je dakle čitav niz institucija putem i srednjih škola te učeničkih domova, osam kojih je naš konsolidirani proračun i došao na 880 zdravstvenih ustanova s 1.900 zaposlenih: Zavod za milijuna kuna, a kad bi dodali vanproračunske javno zdravstvo,Zavodza hitnu medicinsku pomoć, korisnike – jer mi smo i osnivači Županijske uprave Ljekarne „Jadran“, Dom zdravlja, specijalne bolnice za ceste i osam Županijskih lučkih uprava. Sada smo u Opatiji , Crikvenici, na Rabu i Velom Lošinju itd. negdje na razini odgovornosti za oko milijardu kuna, Tako da smo dobili odgovornost nad institucijama i samim time na brigu i imovinu. Mislim da smo svi što nije baš ni mali novac, ali većinom kroz naše svjedoci da smo taj dio posla obavili uspješno. Čitav pravne osobe, u čemu je županijskih proračunskih niz objekata sa zastarjelom opremom i objektima, sredstava 380 milijuna kuna. Od proračunskih zapuštenih fasada, prozora, krovova, kotlovnica s 380 je skoro 200 milijuna opet namjenskih: namjenskim novcima za ulaganja u imovinu koji je školstvo, zdravstvo, pomorsko dobro... Za raspored kroz zakonske mehanizme prebačen Županiji, mi financijskih sredstava tu je poreznih 150 milijuna smo pažnjom dobrog gospodara uspjeli obnoviti. kuna, a tu vam je onda kompletna briga o tri muzeja: Unaprijedili smo upravljanje pomorskim dobrom, Pomorski i povijesni, Prirodoslovni i Ustanova koja izdali niz koncesija i obnovili i dogradili luke i rive brine o očuvanju kulturne baštine „Ivan MatetićRonjgov“, koji su nama na budžetu. Kao i Zavod na svakom našem otoku i u priobalju.
za prostorno planiranje, JU „Priroda”, Centar za – To je sada odnos 1:10. Od deset kuna jedna poljoprivredu i ruralni razvoj PGŽ i mnoge druge ide nama, a 9 državi. Čak devedeset posto novca institucije, razvojne agencije, Zajednica sportova, stvorenog u Hrvatskoj koristi centralna državna javne potrebe u kulturi, tehničkoj kulturi i sportu... vlast kroz razne institucije, a deset posto ide na To je velik sustav koji mislim da smo učinili boljim. sve gradove, općine i županije. Ali gledajte, nije to Unaprijedili smo gotovo sve što smo mogli. ni čudno jer država više t roši nego što prihoduje. Podigli smo razinu transparentnosti i učinkovitosti Tu je ogroman penzioni sustav koji je na leđima upravljanja javnim novcem o čemu svjedoče proračuna, tu je ogroman zdravstveni sustav koji je financijski zahtjevan, nedovoljna gospodarska bezuvjetna mišljenja državne revizije. aktivnost u Hrvatskoj koja nas prati svih ovih 25 Za novi iskorak treba i nova faza decentralizacije. godina, a koja bi proizvela dovoljno javnog novca Sve što je dosad država donijela, bile su odluke koje za tekuću i javnu potrošnju. su povećavale stupanj centralizacije tako da se udio Je lijoš uvijek nasnazi nepravičnadiobaporeza? samoupravnog novca nije povećao. – Da, jer zadnja porezna izmjena tzv. mini Više dajemo državi nego porezna reforma je uprosječila priču i stvorila što od nje dobivamo jednu solidarnost s podrazvijenim županijama Kad smo razgovarali 2005. situacija je bila ovakva: protiv koje nemamo ništa. Ali je problem u tome Hrvatska je visoko centralizirana država, a postotak što je podrazvijenih županija u Hrvatskoj 17, javnog novca koji se vraća županiji, odnosno a dvije su iznad prosjeka i dvije oko prosjeka. Znači, Zagrebačka i Dubrovačka su oko prosjeka, lokalnim samoupravama je u odnosu 1:9.
Postojitočka koju nikad neću prijeći i uvijek raditi prvenstveno u interesu građanažupanije – župan Zlatko Komadina
zip
7
Našisu gradovi, mjesta i gradićinastali na bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu i iz toga crpimo mnoge blagodati pogotovo iz turizma. Izato, moramo posebno voditi brigu o održivosti, odnosno koliko možemo primiti opterećenja na okoliš, kako u turizmu, tako i u raznim projektima
Plutajući LNG koji nam se nudi je najjeftiniji način dobave plina koji nosi sa sobom velike ekološke rizike. Mi tražimo da LNG, bio on kopneni ili plutajući, ima zatvoren ekološki sustav. 8
zip
a mi i Istra smo iznad prosjeka i jedini smo uz Grad Zagreb netto uplatitelji u državni proračun, odnosno više uplaćujemo u državni proračun nego što iz njega država troši na području županije. I ovom poreznom reformom mi nismo dobili nikakav novi novac, nema porasta izvornih prihoda, dok drugi imaju porast sufinanciranja do određenog prosjeka koji određuje Ministarstvo financija. Tako da je Primorsko-goranskoj županiji time zapravo oduzeta komponenta razvoja. Naš je prijedlog bio da novac iz poreza na dohodak u cijelosti ide samoupravi kao izvorni prihod, a to u Ministarstvu financija nije prihvaćeno.
Osijek i Zagreb jer imate i specifičnosti Međimurja, Istre, Dubrovnika i drugih, tako da je neku skoru regionalizaciju teško očekivati. Ona bi trebala ići funkcionalno postupno kroz projektno-programsku suradnju. Dobar dio državnih poslova može se obavljati u velikim gradovima, u pravilu centrima županija. Logično je da se mnoge ovlasti raspodijele po regionalnom principu, nije logično imati trideset i šest katastara u jedinicama lokalne samouprave naše županije. Zbog prirodnih, povijesnih i zemljopisnih okolnosti tako i mi u županiji funkcioniramo u sustavu zdravstva i izdavanju građevinskih dozvola s devet ispostava i ureda, gdje imamo posebno otoke i kontinentalne mikroregije. I to je logičan Pet regija bi bile logične, funkcionalni ustroj. ali novu regionalizaciju je teško očekivati Mislite li da je ova teritorijalno-politička podjela Koliko javnog novca ostaje u razvijenim Hrvatskezabetonirana? samoupravamaEurope,premaVašimsaznanjima? – Sve su vlade mandatne i razmišljaju mandatno, – Imate raznih primjera, od centraliziranih poput Hrvatske i Grčke, dok je najdecentraliziranija zemlja a reforme se rade i promišljaju generacijski. Europe Danska. Kod njih je čak više od pola javnog Objektivno, to se da riješiti političkim dogovorom, novca u samoupravnim rukama, regija, gradova a za to treba politički konsenzus pozicije i oporbe, ali i općina – negdje 60 posto. U uspješnoj danskoj i stručnog usuglašavanja: jedinstvo struke, oporbe reformi oni su okrupnjivali sustav udružujući manje i pozicije da bi se provela reforma. Kao što je ova u veće jedinice i smanjiili su broj regija pretvarajući ih Hrvatska nacrtana za vrijeme predsjednika RH u veće te fiskalno i kadrovski jače. To je isto napravila Franje Tuđmana, u ovih 25 godina uprave je stasalo i Poljska, koja je s 40 vojvodstava smanjila na 16. Kod jošskoro sto novih jedinica, još smose više usitnjavali nas je to nažalost odmah političko pitanje jer nakon zbog ustavnog prava na samoupravu. K tome, tu 25 godina samouprave sada su se i određeni politički, je bilo i političkog krojenja jedinica, nemojmo a ne samo povijesni razlozi dogodili te je sada teško zaboraviti da je Rijeka svedena na najmanji grad u očekivati da ćemo se podijeliti na pet regija koje bi Hrvatskoj – ne po broju stanovnika nego po gustoći bile logične obzirom na sveučilišne centre i velike naseljenosti i ostala je za razliku od drugih gradova gradove središta tih regija kao što su Rijeka, Split, bez svog prirodnog zaleđa, prije svega industrijskog.
I zato Rijeka ima ograničenja u razvojnom smislu, sam termoenergetiku i ja znam što je taj sustav i više nema prostorne resurse za određene djelatnosti. kako radi. Nisam naravno ekspert, ali ako ćemo se Rijeka više nema prostora, primjerice, za svoju pozivati na Europu i strateške interese RH onda oni industrijsku zonu, jer je Zona Kukuljanovo sada valjda pretpostavljaju i uvažavaju lokalne iregionalne bakarska i solidno funkcionira, kao što je Zona zajednice te akceptiranje našeg stava da takav projekt Miklavlje buduća velika matuljska zona, kao što je u mora biti ekološki primjeren, energetski koristan Omišlju – omišaljska... Iako djelatnosti ne poznaju (znači, da subjekti u županiji koriste plin) i da bude ekonomski isplativ Općini Omišalj i Županiji kao administrativne granice. kompenzacijski prihod u smislu gubljenja jednog Nakon 25 godina samouprave dijela turističke rente. Zašto se županija pojavljuje kao nositelj obnove Dok bi prema sadašnjem prijedlogu od koncesije Platka,frankopanskihgradova... za plutajući terminal u Omišlju općina dobivala pola – Zašto je Županija preuzela Platak? Zato što milijuna kuna. To je uvredljivo i neozbiljno. nitko nije htio, a ni mogao. Gore se sve raspalo jer Ali uvjet non plus ultra je potpuna ekološka komercijalno nije bilo održivo u smislu prihoda i rashoda. Administrativno, to je Općina Čavle, koja je neutralnost; mi smo izdali papire i prostorno-planske premala da bi financijski mogla održavati Platak, a s suglasnosti za kopneni LNG koji je zatvoren sustav, druge strane najveći korisnici Platka su ljudi iz R ijeke koji ne hladi i ne ispušta klor u more. Osim toga, i riječkog prstena. Rijeka nije imala logiku ulaganja kod gradnje kopnenog LNG-a imate angažiranje jer bi tako ulagala novac poreznih obveznika van građevinara, montažera, znači imate gradnju. Kod plutajućeg nema ničeg – kupujete brod. Ovaj svojih administrativnih granica. Jedina logika je bila plutajući LNG koji nam se nudi je najjeftiniji način da u Platak uloži Županija, koja prihoduje u proračun dobave plina koji nosi sa sobom velike ekološke od svih građana, pa i Rijeke, Čavli i svih drugih. rizike. Mi tražimo da LNG, bio on kopneni ili Kao što smo preuzeli brigu o kulturno-povijesnoj i plutajući, ima zatvoren ekološki sustav. Mi nismo za prirodnoj baštini o čemu svjedoče projekti Putevima to da se maksimaliziraju profiti na našem području Frankopana, Centar velikih zvijeri u Staroj Sušici, uz ekološke rizike i ekonomske i energetske Bjeloglavi supovi na Cresu... nekoristi. To načelo 3 E za ovaj kraj i stanovništvo S druge strane, da nije došlo do takve teritorijalne mora biti ispunjeno. Znači, ne može se dogoditi da podjele, gdje su bivše mjesne zajednice postale osvane LNG, a da se termoelektrana ne plinificira općine, da je to ostala jedna velika samouprava pitanje ili da se ugasi. Ona mora koristiti plin. Ne može se je da li bi došlo do takvog komunalnog i urbanog dogoditi da se išta na prostoru Omišlja gradi, a da razvoja tih sredina. Važna je razina nadležnosti. se prethodno DINA nije očistila. Struka govori da Svaki grad i općina su napravili puno toga te su to svojom studijom investitor nije dokazao neutralnost postala ugodnija mjesta za život nego što su bila za okoliš i ona ima svoje ozbiljne nedostatke. prije. Svaka općina je brinula o svom vatrogasnom Mi naprosto imamo loša iskustva i ne možemo domu, dijelom o školi, o komunalnom uređenju, vjerovati pričama. vodovodu i kanalizaciji, o hortikulturnom uređenju Rat nas je jako puno koštao trgova, mjesta, pločnika, vrtićima itd.... Danas naše K tome, u posljednjih 25 godina došlo je do općine izgledaju puno, puno bolje i ljepše nego prije napuštanja u tehnološkom smislu prljave industrije, 25 godina. Neke i drastično, pogotovo one bogatije. ali i promjene vlasničke strukture velikih sistema. Mi imamo skalu bogatstva vrlo različitu u Županiji: – Vrijeme promjena državnih okolnosti, rata i najbogatije su otočke općine, skoro sve krčke, Kostrena gdje su se zatekli gospodarski resursi, kao gubitka tržišta dogodila se tranzicija gospodarstva. Rat,za koji se nadam da je zadnji rat u Europi, nas i Bakar. Danas imamo Općinu Viškovo koja je veća od svih gradova osim Rijeke, veća je od Crikvenice je jako puno koštao. Ne samo da su u ratu ginuli i Opatije. Uostalom, naši su gradovi, mjesta i gradići ljudi i uništavali se resursi, nego smo stajali i bili nastali na bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu i izolirani. Mi smo se morali baviti očuvanjem naših granica i samosvojnosti, a drugi su išli naprijed. iz toga crpimo mnoge blagodati pogotovo iz turizma. Izgubljena su tržišta u srednjoj i istočnoj Europi I zato, moramo posebno voditi brigu o održivosti, kao i kod nekadašnjih nesvrstanih zemalja, a za odnosno koliko možemo primiti opterećenja na tržište zapadnih zemalja većina naše proizvodnje okoliš, kako u turizmu, tako i u raznim projektima, nije bila konkurentna. S druge strane, dogodila se kao što je primjer aktualnog LNG-a. pogrešna vlasnička tranzicija i u većini provedbe i u tajmnigu. Većina naših privatizacija su se pokazale Pitanje LNG-a u Omišlju loše po hrvatske građane. U ratu se provela tranzicija Iz vlade poručuju da vi to s LNG-om baš i ne razumijete jer to je strateški interes RH, a zaštita iz društvenog u privatno vlasništvo, sa svim špekulacijama koje je nosila ta pretvorba. Prodavali okoliša neće doći u pitanje... su se i nacionalni resursi, financijski, energetski, – Teško da mi to ne razumijemo, kao što poručuju telekomunikacijski i turistički. Ostale su nam samo iz Vlade. Velikim Europejcima kojima su puna šume, vode i poljoprivredno zemljište i duboko se usta Europske unije, poručujem da trebaju voditi nadam da te zadnje resurse nećemo izgubiti. Ostalo računa i o partnerstvu s lokalnom zajednicom. je danas sve u rukama stranaca, a nije posve nebitno Mi u Županiji osluškujemo i razumijemo stavove tko je vlasnik. Empatija kapitala koji ne stanuje lokalnog stanovništva kojima je takvo nešto obećano ovdje, u domicilu, sigurno ne postoji u dovoljnoj nebrojeno puta: od Koksare, INE, a pogotovo mjeri obzira prema okolišu i stanovništvu. Postoji DINE... Neka mi oproste i kritičari, diplomirao samo maksimalizacija profita.
r razgovo 25. obljetnica Županije i pet županovih mandata
Disperzija kulturnog sadržaja Intencija u kulturoj politici Županije je odlazak kulture u manje sredine, koje sada mogu birati sadržaje koje žele ugostiti... – Širenjem Kulturne mreže učinili smo mnogo na disperziranosti kulturnih sadržaja, predstave se događaju po svim gradovima i općinama sufinancirajući programe preko Kulturne mreže. Dislocirali smo i dva naša muzeja koji danas rade u Lipi i Brodu na Kupi. Pa i projekt Putevima Frankopana ide u tom smjeru disperzije sadržaja; samo u taj projekt je ušlo dvadeset lokaliteta, 17 kaštela i tri sakralna objekta po cijeloj županiji. Da, neki novac je osiguran, ali ni izbliza neće biti dovoljno. Morat će se uložiti u godinama i desetljećima koji slijede zaista puno, ali već sada možemo reći da smo našu kulturnu baštinu zaštitili od propadanja. Nekim smo kulturnopovijesnim lokalitetima zaista udahnuli život, poput kaštela u Brodu na Kupi, Driveniku. Budućnost nekih lokaliteta je davanje u koncesiju i oživljavanje na taj način, kao što je to učinjeno s lokalitetom Sv. Lucije u Jurandvoru,gdje je pronađena Bašćanska ploča.
zip
9
Nama se dogodilo da kapital preuzima resurse u Hrvatskoj, a da ljudi iz Hrvatske ulaskom u Europsku uniju odlaze iz Hrvatske. Imamo slabu ekonomiju s nedostatnim zaradama za stanovništvo i apsurdnu situaciju da nemamo čak ni kadrova koji se mogu zaposliti, a potrebe postoje jer 100 ili 500 kilometara odavde možete raditi za duplu ili troduplu plaću u istoj djelatnosti. Došli smo u jednu apsurdnu situaciju koja se ne može riješiti bez dizanja razine kvalitete i kvantitete gospodarstva. Je li konačno završena ta divlja faza kapitalizma u Hrvatskoj? – Ajmo reći da je negdje u završnoj fazi, jer tih recidiva će se još pojavljivati, vidite i po sudskim procesima. Kod nas se nažalost dogodio Divlji zapad, a u Americi se on dogodio u 19. stoljeću, a u Britaniji i Njemačkoj prije I. Svjetskog rata. Nisam optimist da će ovakav društveno-ekonomski sustav neoliberalnog kapitalizma donijeti neko dobro cijelom čovječanstvu. Uži stupanj bogatstva se povećao, sve manji sloj ima sve više, a kupovna moć šireg stanovništva je sve manja. Srednji sloj se raslojava i nestaje. A svijet bi trebalo stvarati puno humanije po mjeri čovjeka. Svjedoci smo i ekonomskih i ratnih migracija. Kao građanin, imam i ja svoju listu prioriteta
Županija je velik sustav koji mislim da smo učinili boljim. Unaprijedili smo gotovo sve što smo mogli. Podigli smo razinu transparentnosti i učinkovitostiupravljanja javnim novcem o čemu svjedoče bezuvjetna mišljenja državne revizije.
10
zip
Kakva je trenutno gospodarska krvna slika Županije? – Unatoč svemu, naše je gospodarstvo vitalno jer je usprkos propasti velikih sustava znatan broj ljudi osnovao svoje firme i pokrenuo obrte, tako da mala i srednja poduzeća čine kičmu današnjeg gospodarstva Županije. Ta su poduzeća umnogome izvozno orjentirana te možemo konstatirati da je županijazadnjihgodinagospodarskiuvozno-izvozno pokrivena. Po dohotku po glavi stanovnika smo izbili na prvo mjesto u Hrvatskoj, čak i po stopama profita, po padu nazaposlenosti i porastu zaposlenosti. Nije to nešto spektakularno, ali su trendovi prvi put pozitivni u 2017. i s istim naznakama u 2018. godini. Primjetno je da je turizam predominantan i iznosi dvadeset posto BDP-a Županije. Turizam, a pogotovo prihod od turizma bi i dalje trebao rasti ali njegov udio u BDP-u padati, i bilo bi idealno da je na 10 posto. Austrija ima nominalno veći turistički prihod od nas ali manje učešće u BDP-u jer ima ogroman dio drugih djelatnosti. To samo pokazuje da smo previše ovisni o turizmu. Što se tiče prometa i prometne infrastrukture, tu kao prostor vidimo svoje položajne prednosti i nastojimo ih iskoristiti. Prostorno-planski mi smo to u Hrvatskoj prvi definirali. Glavna tri cilja u Strategiji razvoja Županije su razvoj konkurentnog gospodarstva, održivi i ujednačeni regionalni razvoj i kvaliteta života građana, od radnog mjesta i zarada do javnog servisa koji ste dužni dati građanima. Sve što je bilo do naših ingerencija kao Županije u proteklom periodu, bez lažne skromnosti mogu reći da smo unaprijedili. Ali, ako me pitate što bih ja kao građanin htio, a što nije napravljeno, onda i ja imam svoju listu. To je u sferi želja i mogućnosti. Ono što je Županija sebi zacrtala, to je i napravljeno. Gdje su naše ovlasti
i naša sredstva, rezultat je vidljiv. Druga je stvar što bih ja htio kao građanin. Htio bih naravno, da smo već davno imali novu modernu bolnicu. Htio bih da imamo brzu prugu od Beča do kolodvora na Krku. Htio bih da promet u Zračnoj luci bude veći nego što jest ili jedan moderan i pristojan autobusni kolodvor u Rijeci. A ima i sitnica koje život znače.
r razgovo
Život na 45. paraleli
Koliko je Županija uspjela biti uspješna u povlačenju sredstava na raznim razinama od Europskihfondova? – Kulturno-turistička ruta Putevima Frankopana je zadnji projekt za koji je Županija bespovratno povukla 48 milijuna kuna, prije toga smo bili prvi u Hrvatskoj koji smo za infrastrukturni objekt Zone za gospodarenje otpadom Marišćina dobili novce iz pretpristupnih fondova. Svjedoci ste da je to prva i jedina zona koja radi u Hrvatskoj, sa svim svojim problemima i reperkusijama. U mnogočemu smo bili prvi. Recimo, prvi hospicij u Hrvatskoj, prvi klaster zdravstvenog turizma... Stvorili smo prostorno-planske pretpostavke za razvoj infrastrukture, kako lučke, tako prometne i energetske, za narednih 30 godina. Novi prostor za širenje infrastrukture i gospodarstva je Zona Omišalj s lučkim terminalima, a današnjem kapacitetu Brajdice u pomoć dolazi i Zagrebačka obala koja jednog dana i razvojem grada, može biti i terminal kruzera zbog najdubljeg mora. Uz logističke zone Škrljevo, Kukuljanovo i novu veliku zonu na Miklavlju imamo pretpostavke razvoja, a ujedno ogroman turistički potencijal po obodu Županije – Liburnije, Vinodola, Gorskog kotara i naših otoka Raba, Cresa, Lošinja i Krka. Naravno da sam ja zaljubljen u našu Županiju, jer su i moji korijeni odavdje iz bunjevačkog Vinodola, ali pokušavajući gledati i objektivno, mislim da u mnogočemu imamo najbolje: ovo je najkvalitetnije mjesto za život, gledajući klimatski, zemljopisno, gastronomski, na 45. paraleli imamo najbolje od najboljeg. Rijeke, šume, planine, more, otoke, jezera – na malom prostoru imamo sve. Pa to nam priznaju i svi drugi u Hrvatskoj, pa i mnogi stranci koji su došli kod nas živjeti – njima mnogima ne pada na pamet vratiti se tamo odakle su oni. Možda dobar dio te ugode ne osjećaju naši građani u svojoj kvaliteti života, ali upravo zbog nedostatka kvalitetnih i dobro plaćenih radnih mjesta. Gorski kotar je naš najveći otok
Kontinuitet i politička stabilnost će obilježiti vaše razdobljeupravljanjaŽupanijom. – Pa da, ja sam i u zadnju kampanju išao sa sloganom “izaberite dokazano”. I vjerujem da sam se dokazao, jer inače ne bih ni dobio povjerenje građana. Zadnja tri mandata dobivao sam neposredne izbore u prvom krugu, uvijek preko pedeset ili šezdeset posto. Teško je biti uvijek nov, ali treba imati nove ideje i znati izabrati sposobne i stručne suradnike. I zastupati Županiju na svakom koraku... – Točno. Pa evo, ja sam se znao sukobljavati i s vlastitom političkom opcijom u interesu Županije kojoj sam župan i u interesu stanovništva, prije svega za Gorski kotar ili za razne projekte poput bolnice
25. obljetnica Županije i pet županovih mandata
koju ovdje čekamo kao ozebli sunce. Po meni, otpuštale ljude i outsorsirale djelatnosti, tako da su Komadina: Unaprijedilismo puno postoji točka koju nikad neću prijeći i uvijek raditi ljudi odlazili trbuhom za kruhom, a kad Hrvatske toga, a za novi iskorak treba i nova faza prvenstveno u interesu građana županije, ako treba šume danas i traže sjekače, njih u Gorskom kotaru decentralizacije i suprotno stavu političke opcije kojoj pripadam ako više nema. To su nepovratne greške. Entropija procijenim da središnja država vuče krive poteze. nepovratno raste. Zato ja stalno ponavljam da se Radni tjedan Upravo zato, podsjetit ću Vas na izjavu iz 2005. resursima treba upravljati regionalno. Dao sam gdje ste hvalili “brdski zakon” koji je u potpunosti inicijativu i predlagao da Županija preuzme Upravu ostavljao porezni prihod nerazvijenoj općini ili šuma Delnice, da poduzeće bude na razini Županije, Kako povezujete sve niti u Županiji? Ovo je veliko gradu, što je rezultiralo da se u PGŽ dogodio čitav niz pa su me odbili. Inače je gospodarenje resursima područje, s 36 općina i gradova, projekatakojisu ranijebili nemogući. daleko efikasnije regionalno, ne vidi se dovoljno s nekoliko klimatskih zona... uz angažman u stranci. Koliko ste – Da, taj “brdski” zakon je ukinula SDP-ova vlast dobro Hrvatska s Markova trga. godišnje na putu? i sjećate se da sam bio protiv toga. Gorski kotar je Joškad napadnu ledenekiše,pa potkornjak, ledeni – Često znam reći da nema poput otoka, čak veći nego naši otoci. Prometno vjetar... mjesta u županiji u kojem je izoliran, otežani su uvjeti života i specifičan je to – U svim tim situacijama mi smo uvijek prvi nisam bio i sigurno sam među ogroman prostor s jako malo stanovništva. “Brdski onima koji je obišao gotovo sve zakon” imao je anomaliju jer su se mnogi u njega reagirali. U Gorski kotar treba mlada obitelj imati lokalitete. A kad bih grupirao ušvercali, kao primjerice Makarska. Gorskom kotaru razloga otići živjeti. Treba im kvalitetan posao i zato radni tjedan, onda je ponedjeljak je trebalo namijeniti nešto poput Zakona o otocima, je danas tamo vrijedan svaki pogon i svaka aktivnost dan za kolegije i sjednice u da ljudima tamo damo određene pogodnosti, obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva koje Županiji. Utorak i srijeda su županijski dani – sastanci manja davanja ako živiš u G. Kotaru, jer ljudi imaju pomažemo poticajima. ili posjeti samoupravama, veće troškove samo zato što tamo žive. Recimo, Nakon što su ostali bez “brdsko-planinskog županijskim upravama ili imaju čišćenje snijega što pojede značajne novce, zakona” Gorski kotar je zakačila i nova porezna gradovima i općinama, a četvrtak automobilima je kraći vijek trajanja zbog soli, moraju reforma. Dvostruko su stradali njihovi proračuni. i petak su zagrebački dani – u kupovati odjeću i obuću kakvu drugi ne moraju, ministarstvima, s državnim imaju povećanu potrošnju energije i jednostavno to Ono što Županija može financirati iz proračuna, ona upravama i drugim političkim to i radi s posebnom pažnjom za Gorski kotar, ali to obvezama. Nemam radno treba uvažiti ako ne želimo do kraja uništiti Gorski kotar krivom politikom. Već sada Gorski kotar je nije dovoljno. Prioritet nam je školstvo, ulaganje u vrijeme, ali u prosječno u pravilu od 9 do 21, a često se opustošen demografskim stopama koje ne mirišu sport, rekreaciju i izletnički turizam, javni prijevoz, radim podrazumijevaju i radni vikendi. ni na što dobro. Važno je omogućiti Goranima da čišćenje snijega i održavanje županijskih lokalnih Ali, to nije običan posao, to je žive od šume i svojih resursa, kao što Slavoncima prometnica, ali ne možemo sve sami a još manje dužnost. A ja Županiju volim pa mi treba omogućiti da žive od zemlje,tj. poljoprivrede to mogu opustošeni proračuni goranskih gradova i je zadovoljstvo. i stočarstva. Hrvatske šume su u Gorskom kotaru općina. zip
11
i S pro jek t ŽCGO Marišćina, Viškovo Marišćina
Napisao: Davor ŽIC Snimio: Sandro RUBINIĆ
Prva godina u punom pogonu Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina obilježio je nedavno prvu godišnjicurada. Kaopionirski poduhvat u Hrvatskoj, projekt Marišćine tijekom izgradnje i probnog rada suočavao se s brojnim izazovima. Osigurati europske standarde Prilikom posjete Marišćini, zamjenik župana Petar Mamula istaknuo je kako je prema aktualnim pokazateljima,Primorsko-goranska županija u primarnoj selekciji otpada jedna od vodećih u Hrvatskoj. – Marišćina je prvi izgrađeni centar za gospodarenje otpadom u RH i možemo izraziti zadovoljstvo što je Centar već godinu dana u funkciji. Očekujemo da u suradnji s resornim ministarstvom i Fondom zaštite okoliša osiguramo u Županiji selekciju otpada primjerenu europskim standardima. Cilj nam je da u suradnji s lokalnim zajednicama i državom osiguramo najviše europske standarde ne samo u gospodarenju otpadom nego i u ukupnoj kvaliteti života stanovnika ove regije, kazao je tom prigodom Mamula.
Marišćina se već u prvoj godinirada pokazala opravdanom investicijom – direktor Ekoplusa Josip Dedić
12
zip
Tubing staza je među najdužima u Europi
vakog dana u Primorsko-goranskoj županiji nešto manje od 300 tisuća stanovnika proizvede više od 300 tona otpada. Donedavno je sva ta količina otpada završavala na deset legalnih deponija u Delnicama, Čabru, Vrbovskom, Viškovu, Matuljima, Novom Vinodolskom, Vrbniku, Cresu, Malom L ošinju i Rabu, ali i na više od 200 zabilježenih divljih deponija, od kojih su mnoga u vodozaštitnim područjima. No, danas se sav prikupljeni otpad doprema na centralnu lokaciju, u 37 milijuna eura vrijedan suvremeni centar na Marišćini, prvi takve vrste u Hrvatskoj. Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina obilježio je nedavno prvu godišnjicu rada u „punom pogonu“. Kao pionirski poduhvat u Hrvatskoj, projekt Marišćine tijekom izgradnje i probnog rada suočavao se s brojnim izazovima, no uspješno je realiziran i stavljen u funkciju u veljači prošle godine, kada je upravljanje njime preuzeo Ekoplus. Realizacija projekta vrijednog 277 milijuna kuna sa 70 posto financirana je sredstvima EU, dok su ostatak osigurali Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost,
Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka te Općina Viškovo. Bez deponija na obali, otocima i G. kotaru
– Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina predstavlja integralni sustav, što znači da nismo deponij kakvi su dosad postojali, nego s našim kamionima preuzimamo otpad iz pet pretovarnih stanica na obali, otocima i u Gorskom kotaru te radimo cjelokupnu obradu tog sustava do konačnog proizvoda, goriva zvanog SRF, objašnjava direktor Ekoplusa Josip Dedić koji vodi tim od pedesetak djelatnika od kojih otprilike polovica ima visoku stručnu spremu – suvremeni sustav zbog svoje sofisticiranosti prvenstveno treba stručnjake sa specijaliziranim znanjima.
Postupak obrade je praktičkiu potpunosti automatiziran – centar u Viškovu
Svaki građanin u županiji „proizvede“ 4,5 kilograma otpada mjesečno, dok se količina otpada u Sloveniji kreće iznad 5 kilograma
Viškovu. Ovdje se otpad iskrcava u prihvatnu jamu koja ima dovoljne kapacitete za 5 do 7 dana prihvata, što znači da toliko iznosi razdoblje tijekom kojeg centar može biti van funkcije bez da se osjeti problem u prihvatu otpada.
investiciju izgradnje solarnih kolektora koje ćemo postaviti na krovove postrojenja i koristiti tako proizvedenu energiju, ističe Dedić.
Postupak obrade otpada
Otvaranje Marišćine i doprema otpada stvorilo je pretpostavke za zatvaranje i sanaciju lokalnih deponija u županiji
Izgradnjom ŽCGO Marišćina, Primorskogoranska županija postala je prva hrvatska regija s mogućnošću uspostave cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u skladu s načelima kružnog gospodarstva, koji će uz centar u Viškovu obuhvaćati postrojenje za mehaničko-biološku obradu nesortiranog komunalnog otpada i pretovarne stanice na Cresu, Krku i Rabu te u Novom Vinodolskom i Delnicama. Drugim riječima, ovo postrojenje omogućit će kvalitetniju i učinkovitiju obradu otpada s ciljem što većeg odvajanja korisnih sirovina od „smeća“, odnosno otpada koji se više ne može vratiti u uporabu. Nije nevažno niti da je otvaranje Marišćine stvorilo pretpostavke za zatvaranje i sanaciju lokalnih deponija u županiji koji su praktički premašili svoje kapacitete – uz iznimku Treskavca na otoku Krku. To znači da će kvarnerski otoci, ali i obala te Gorski kotar, zapravo biti u potpunosti oslobođeni otpada – na njima se više ništa neće deponirati, što otvara i mogućnosti posebnog turističkog „brendinga“. – Otpad na Marišćinu izravno dovozi riječko i liburnijsko komunalno poduzeće, dok od ostalih mi preuzimamo otpad. Od pet pretovarnih stanica, u punoj funkciji su ona u Novom Vinodolskom i Cresu, Krk i Rab bi trebale biti dovršene do sezone, a u Delnicama investicija nešto kasni zbog imovinsko-pravnih odnosa, ali tamo je uspostavljena privremena pretovarna stanica koja dobro funkcionira, govori Dedić. U praksi to izgleda tako da mješoviti komunalni otpad koji komunalna poduzeća prikupe od građana na svojem području u pretovarnim stanicama prazne u specijalne kamione ŽCGO Marišćina koji ih dalje prevoze do centra u
Marišćina prva „probila led“
– Daljnji postupak obrade je praktički u potpunosti automatiziran, odnosno sve obavljaju specijalni strojevi i postrojenja, dok su zaposlenici uglavnom zaduženi za kontrolu tog procesa. Iz prihvatne jame posebnom dizalicom otpad se puni u „mikser“ koji ga drobi na komade jednake veličine, oko 25 centimetara, a zatim se drugom dizalicom prebacuje u jednu od 12 komora na termičku obradu. U tim komorama otpad se tretira na temperaturi od 60 stupnjeva, a tijekom tog procesa iz njega se otpušta voda koja čini otprilike trećinu ukupnog volumena otpada, govori Dedić. Izdvojena voda se prikuplja i odvodi do pročišćivaća gdje se obrađuje do maksimalne čistoće, a ostatak otpada nastavlja svoje „kružno putovanje“ do susjedne komore gdje se prvo razdvajaju „nusprodukti“ kao što su metali, staklo, PVC... Dio toga prodaje se kao sirovina ovlaštenim tvrtkama, a dio koji se ne može reciklirati se deponira na odlagalištu. I u ovom postupku odvaja se otprilike trećina ukupne količine otpada. – Završna faza odvija se u dva posebna stroja, odnosno „miksera“, u kojima se preostali otpad koji je u potpunosti suha sirovina, usitnjava i pretvara u konačan proizvod: SRF, gorivo iz otpada. Takvo gorivo trenutačno preuzima cementara u Koromačnom, a u budućnosti postoji plan izgradnje energana na državnoj razini kojima bi to bilo osnovno pogonsko gorivo, ističe Dedić. Pojednostavljeno, od početnih 300 tona otpada, nakon obrade u županijskom centru preostaje stotinjak tona koje treba deponirati na odlagalištu, no to ipak ne znači da i on neće imati neku „funkciju“. Naime, odlagalište će poslužiti za proizvodnju bioplina, jer se za otprilike dvije godine planira investicija koja će omogućiti da se tako dobivenim energentom opskrbljuju potrebe Marišćine. – S obzirom da energenti predstavljaju značajan trošak našeg poslovanja, time ćemo stvoriti preduvjete za konkuretniju uslugu. Već i prije toga radimo na smanjenju tih troškova, jer krećemo u
Od svibnja rad u tri smjene
Očito, ovaj „cirkularni“ sustav nije još do kraja „zatvoren“, najvećim dijelom zbog nekoliko puta izmijenjenih državnih strategija gospodarenja otpadom, no prema Dedićevim riječima, Marišćina se već u svojoj prvoj godini rada pokazala opravdanom investicijom, a daljnjom nadogradnjom sustava povećavat će se i njen značaj. – U 2017. godini radili smo s oko 60 posto kapaciteta. Sustav je projektiran za obradu oko 100 tisuća tona mješovitog komunalnog otpada godišnje, a mi smo tijekom deset mjeseci rada prošle godine obradili nešto više od 60 tisuća tona otpada. Ova godina predstavljat će pravi test za naš rad jer očekujemo da ćemo premašiti tih planiranih 100 tisuća tona. Nekoliko je razloga za to – u odnosu na aplikaciju za fondove povećana je količina otpada koju proizvodi svaki građanin i to sa 3 na 4,5 kilograma mjesečno. To je uobičajena situacija jer rastom kupovne moći dolazi do povećanja otpada – u Sloveniji se to, recimo, kreće iznad 5 kilograma. Druga stvar je sve snažniji turistički rast koji stvara osobito opterećenje u ljetnim mjesecima. Zbog toga ćemo od svibnja krenuti u rad u tri smjene, zaključuje Dedić.
Prva godina rada ŽCGO Marišćine obilježena je uoči prvog Svjetskog dana recikliranja, novog ekološkog datuma kojim se želi skrenuti pozornost na važnost usvajanja globalnog pristupa sakupljanju, obradi i korištenju otpada kao „sedmog resursa“, uz prisutnost brojnih uzvanika među kojima su bili državni tajnik Ministarstva zaštite okoliša i energetike Mile Horvat i direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Dubravko Ponoš te zamjenici primorskogoranskog župana i riječkog gradonačelnika Petar Mamula i Marko Filipović. – Dočekali smo da prvi od centara za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj profunkcionira. U ministarstvu ulažemo velike napore da sustignemo zadane rokove u realizaciji vrlo ambicioznih planova u vezi stavljanja u funkciju i otvaranja svih ostalih centara za gospodarenje otpadom, rekao je tom prigodom Horvat. Direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Dubravko Ponoš istaknuo je da se sustav upravljanja otpadom u Hrvatskoj tek izgrađuje, a prvi probijaju led, što nije jednostavno jer se pojavljuju i problemi. Marišćina je ipak sve te probleme uspjela riješiti i već godinu dana uspješno radi.
„Prljavi“posaoobavljaju specijalni strojevi i postrojenja, a zaposlenici su uglavnom zaduženi za kontrolu tog procesa
zip
13
na k af e Gradonačelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić
NoviVinodolski
Napisao: Anto RAVLIĆ Snimio: Sandro RUBINIĆ
Novi je predodređen da bude turistički grad i pomalo se vraćamo na prave staze. Dvije marine su pokretač kvalitetnijeg turizma, adaptira se hotel Lišanj, bistri situacija u Novom Resortu, imamo dva privatna investitora za hotele San Marino i Klek.
Projekt dvorane u izradi – Radi se i na uređenju sportske infrastrukture. Novi ima tradiciju sporta, slavimo 95 godina nogometnog kluba, imamo dva nogometna terena. O famoznoj dvorani se godinama priča, jedan smo od rijetkih gradova koji nema sportsku dvoranu s gledalištem. Školska dvorana ne može zadovoljiti sportske potrebe grada. Ove godine idemo u izradu projekta dvorane koja će se graditi u sportskom centru Bahalin.
Marinesu pokretač kvalitetnijeg turizma – Mitan marina
14
zip
U Novi će uskoro doseljavati ljudi zbog posla G
radonačelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić gotovo godinu dana na čelu je grada u kojem se događaju i pripremaju velike investicije. Novi je u proteklih godinu dana dobio dvije marine, obnavlja se hotel Lišanj, pred vratima je veliki projekt Aglomeracija Novi - Crikvenica - Selce, a projektira se novljanska zaobilaznica i nazire se protjerivanje prometa koji je gušio razvoj turizma. GradonačelnikPiškulićje poinauguracijiporučio da je čovjek dijaloga i suradnje i gradonačelnik svih Novljana, ponosan što je u zrelim godinama postao gradonačelnik svog grada u kojem živi cijeli život. Riječi nisu otišle u vjetar. Gradonačelnik Piškulić se potvrdio kao gradonačelnik svih Novljana, kao zagovornik dijaloga i suradnje. Kao što je gradonačelnik Piškulić cijeli život uz Novi, tako je cijeli život uz turizam. – Da, još od srednjoškolskih i studentskih dana. Radio sam u Zagori na recepciji, školovao se i radio u turizmu sve do obnašanja gradonačelničke dužnosti. U mojim mladim danima je Novi Vinodolski, koji ove godine slavi 140 godina turizma, imao više kapaciteta nego danas. Turistička naselja Zagori, Povile, hotel Lišanj, kamp Zagori koji je danas izvan funkcije... Novi je predodređen da bude turistički grad i pomalo se vraćamo na prave staze. Dvije marine su pokretač Vidim prostor za mlade, potencijala za zapošljavanje stvarno ima – gradonačelnik Velimir Piškulić kvalitetnijeg turizma, adaptira se hotel Lišanj, bistri situacija u Novom Resortu, imamo dva autocesta prema Žutoj Lokvi, onda je jasno da s privatna investitora za hotele San Marino i Klek. pravom najavljujemo procvat Novog. S novim, Atraktivna zona Glavica, u kojoj se mogu elitnim turističkim kapacitetima, bez prometa na graditi hoteli s četiri zvjezdice naviše, privlači Jadranskoj magistrali koji siječe grad na dva dijela, interes investitora. Novi će postati vrlo brzo top Novi se vraća na more. destinacija, turistički raj s izuzetnom lokacijom, Ususret Aglomeraciji na 500 kilometara od europskih metropola, Beča, Novi - Crikvenica - Selce Milana, Münchena, Budimpešte. Kad riješimo Moglo bi se reći da ste atipičan političar na obalu, posvetit ćemo se našem zaobalju koje se proteže skroz do granice s Ogulinom. Novi ima hrvatskoj političkoj sceni. Za razliku od mnogih 262 kvadratna kilometra i neviđeni potencijal u koji su iz školskih i fakultetskih klupa uskočili u zaleđu. Neviđen. Nismo ni sami svjesni. Kad se dužnosničke fotelje, Vi iza sebe imate poslovnu na sve što radimo nadoveže devet i pol kilometara karijeru. – Kako se to danas popularno kaže, dolazim duga zaobilaznica Novog, od Selaca do Povila, koja je u projektiranju, a sutra će biti buduća iz realnog sektora gdje dijeliš onoliko koliko i zaradiš. Na taj način funkcioniram i na ovoj funkciji. Trudim se da stvarno ogromno iskustvo prenosim u Grad, premda je Grad sa svojim pročelnicima jedna ustrojena cjelina s kojom moram biti zadovoljan. Među top hrvatskim temama su demografske muke, iseljavanje mladih, briga na koji način osigurati budućnost stanovništvu. – Kad se realizira sve što sam spomenuo, imamo prostor za ostanak mladih, za njihova zapošljavanja. Turizam otvara perspektive. U
Novom imamo jako puno poslovnih prostora koji su prazni. Izmjenom strukture gostiju, bez uvrede bilo koga, stići će gosti v isoke kategorije koji će tražiti više u svakom pogledu. Vidim prostor za mlade, stvarno ima potencijala da mladi ostaju ovdje i da ne iseljavaju. Rekao bih da će biti prostora i za doseljavanje. Novljani izvrsno surađuju sa susjedima, Crikvenicom i Vinodolskom općinom. Često svjedočimo laganim, ali uvijek prisutnim animozitetima mjesta unutar jedinica lokalne samouprave.. – Mi smo tu na desetak kilometara. Premali smo, svaki od nas, da budemo odvojeni. Čak i kad nastupamo zajedno, kad je turizam u pitanju, premali smo i presitni na velikom europskom tržištu. Bez suradnje ne možemo naprijed, samo si kompliciramo život. Pokazali smo da je zajednički put dobar put i kroz projekt Aglomeracije Novi - Crikvenica - Selce. Suradnja je neminovnost i samo suradnjom možemo naprijed. A Novi je grad velik površinom, raštrkan. Novi su i Povile i Klenovica i Donji Zagon, Ledenice, Bater, Breze, Krmpote i zajedništvo je neophodno. Jedinstveni smo, a to se vidi u svakodnevnom životu. Na primjer i u mesopusnim događanjima, kada se na završnoj svečanosti pojavi svih šest mesopusnih grupa. Rijetko tko to ima. Inače smo ponosni na naš novljanski mesopust koji je proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom RepublikeHrvatske. U dva mandata ste bili zamjenik gradonačelnika, sada ste gradonačelnik. Koje projekte rado ističete? – Ne volim dijeliti projekte na velike i male, manje i više važne jer svaki projekt je na svoj način važan za grad i ljude. No, ako promatramo projekte po razini financijskog ulaganja, izdvojio bi nešto veliko što pripremamo, to je Aglomeracija vrijedna više od 370 milijuna kuna. Rješavanje sustava otpadnih voda je bila neminovnost, time otvaramo prostor čistom moru, a bez čistog mora uzaludna su ulaganja u turizam. Oživjeti i turistički valorizirati Stari grad
Već nekoliko godina se uređuje Obala Petra Krešimira IV. Postoje još ambiciozniji planovi? – Krenula je i četvrta faza uređenja plaže pod Sveti Mikulj, nadam se da će nas Ministarstvo turizma nastaviti pratiti do kraja i da ćemo za tri godine kompletno obnoviti plažu. Činjenica je da plažnih prostora Novom nedostaje. Vlasnik hotela Lišanj je zainteresiran za koncesiju za glavnu plažu ispod hotela, što je logično razmišljanje jer plaža ispod hotela mora biti biti na razini hotela četiri zvjezdice. U dogovoru s Primorsko-goranskom županijom spremamo uređenje plaže od male rivice do odmarališta Crvenog križa Grada Zagreba. Sa spomenute tri investicije, zaokružili bi kvalitetnim plažama potez od Novog Resorta do Mitan marine, a Novi bi dobio uređenu obalu kakvu zaslužuje. ManifestacijaOkolotornojepokazala potencijale
Novi ima 262kvadratna kilometrai neviđenipotencijal u zaleđu
Starog grada. Bilo bi lijepo da je Okolotorno tek najava oživljavanja i osmišljavanja stare gradske jezgre. – Stari grad je posebna priča. Za razliku od starih dijelova grada na Krku i Rabu koji žive zimi, a pogotovo ljeti, naš stari grad je postao vikend Stari grad. U njemu tijekom godine živi nekoliko obitelji. Moramo ga oživjeti i turistički valorizirati. Postoje inicijative, recimo ima interesa da se već na ljeto uredi kuća igračaka i crtanih filmova. Moramo u Stari grad dovesti konobu, butik, trgovine... Da bi tako nešto funkcioniralo, trebaju nam kvalitetni gosti i opet se vraćam na činjenicu da nam fali hotelskih kapaciteta. Imamo šest tisuća postelja u privatnom smještaju, 570-600 iznajmljivača, što je jako puno, no dok ne budemo imali dvije-tri tisuće kreveta u hotelima visoke kategorije i autocamp „Ex Zagori“ u funkciji, uzalud je ponuda i pokušaji oživljavanja starog grada. No, ništa ne ide preko noći. Jedan od potencijala Novog je i Poslovna zona Zapad. – Danas u zoni posluje 14 poduzeća koji zapošljavaju oko 166 djelatnika, a prevladava djelatnost pratećih servisnih usluga u nautičkom turizmu. PZ Zapad smo upisali u Katalog Agencije za investicije i konkurentnost te u Katalog investicija Primorsko-goranske županije, kojima je svrha privlačenje domaćih i stranih investicija. Projekt izgradnje komunalne infrastrukture smo u 2017. godini kandidrali na natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava, nadam se da ćemo uskoro realizirati projekt izgradnje infrastrukture PZ Zapad. Pratimo sve natječaje i javljamo se u skladu s našim razvojnim ciljevima i mogućnostima, iako smo često u startu limitirani radi stupnja razvijenosti. Prema novoj indeksaciji kao JLS se nalazimo u 7. kategoriji (106,38) , to nas ponekad eliminira i ne možemo se prijaviti, a ponekad ostanemo bez značajnog broja bodova. Ipak, guramo projekte.
Pronaći rješenje za sugrađane Rome Novi se u posljednje vrijeme spominjao zbog problema s pojedinicima iz romske zajednice. – Pokušavamo riješiti problem naših Roma, ljudi žive u uvjetima koji nisu adekvatni i moraju se preseliti na druge lokacije, a mi moramo i pokušavamo pronaći najbolje i najbrže načine u suradnji sa zajednicom Roma PGŽ i saborskim zastupnikom nacionalne manjine Roma gospodinom Veljkom Kajtazijem.
S otvorenja punionice za električna vozila na autobusnom kolodvoru u Novom
zip
15
Rijeka i Kastav među vodećim inici ja pametnim gradovima tive u PGŽ i HR Pametni gradovi Kastav Rijeka Krk
Napisao: Davor ŽIC Snimio: Sandro RUBINIĆ
Iako zvuči komplicirano, sustavi pametnih gradova u osnovi se svode na pružanju boljih usluga građanima i jednostavnijeg upravljanja gradom gradskoj upravi. Primorskogoranska županija pritom je među liderskim sredinama u Hrvatskoj po razvoju pametnih gradova, a brojne lokalne samouprave daleko su odmakle u tom procesu.
G
rađani sudjeluju u donošenju odluka, planiranju i upravljanju gradom uz pomoć e-referenduma putemmobilneaplikacije, troškovi održavanja parkova i zelenih površina značajno su smanjeni zahvaljujući inteligentnim spremnicima kišnice, šteta od požara prepolovljena ranim
e-bicikala ili električnim autobusima koji bez kašnjenja stižu na pametne autobusne stanice što dojavljuju točno vrijeme dolaska i odlaska autobusa, dok su za one koji su odlučili zadržati svoje „limene ljubimce“ postavljene električne punionice na mjestima nekadašnjih benzinskih crpki koje su velikim dijelom postale nepotrebne jer su građani uz poticaje benzince i dizelaše zamijenili hibridima i električnim vozilima. I javna rasvjeta postaje sve manji trošak jer se njome racionalno upravlja uz pomoć novih tehnologija koje omogućavaju ambijentalnu i dekorativnu javnu rasvjetu u parkovima i na trgovima, kao i besplatni bežični internet diljem grada, a usto i pomaže prikupljanju podataka o svim aktivnostima u gradu za centralnu platformu s izvještajima u realnom vremenu koja daje podršku upravljačkim i odlučivačkim procesima. Stvarnost, a ne utopija
Pametan grad je npr. onaj koji svojim građanima pruža uslugupametnih stanica koje će im na aplikaciju dojaviti vrijeme dolaska autobusa
Željko Jurić: Prava snaga pametnihgradova je u suradnji javnogi privatnog sektora
16
zip
dojavama uz pomoć dobro postavljenih senzora i kamera visoke rezolucije, a dom za starije osobe, uz osnovnu školu koja je opremljena inteligentnim edukativnim sustavima poput pametnih ploča, digitalno je najrazvijenija gradska ustanova gdje vitalne znakove korisnika kontroliraju „eHealth sustavi“ dok se o njihovim osnovnim potrebama brinu medicinski roboti. Prometom upravljaju inteligentni autonomni sustavi, parkiralištima sofisticirani softver koji ovisno o popunjenosti kapaciteta usmjerava vozače na optimalne pozicije putem njihovih pametnih telefona, a sat parkinga može se platiti ne samo karticom, već i lokalnom kriptovalutom izlistanom na međunarodnim burzama koja turistima omogućuje znatno povoljniju promjenu od mjenjačnica koje „trampe“ kune za eure i dolare. No, parking već odavno nije problem jer se svi ionako koriste razvijenim sustavom javnih
Je li ovo gore navedeno digitalna utopija? Ne, radi se o sustavima pametnih gradova koji već postoje kao rješenja implementirana u europskim, ali i u hrvatskim gradovima, objašnjava Vedran Kružić, konzultant s dugogodišnjim iskustvom na području razvoja pametnih gradova i jedan od osnivača Centra kompetencija za pametne gradove – Smart Ri, EU projekta vrijednog 150 milijuna kuna. Prema njegovim riječima, ako ne žele zaostati u globalnoj utakmici i pristati na ograničene razvojne mogućnosti i ubrzan gubitak (mladih) stanovnika, gradovi će morati čim prije postati „pametni“. – Pametan održivi grad je inovativan grad koji koristi informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) kao i druga sredstva za poboljšanje kvalitete života i standarda svojih građana, učinkovitost rada i usluga gradskih službi, povećanje konkurentnosti gospodarstva, uz osiguranje zadovoljavanja potreba sadašnjih i budućih generacija iz perspektive održivog razvoja gospodarstva, društva i očuvanja okoliša. Zvuči komplicirano, no u osnovi se svodi na pružanje boljih usluga građanima i jednostavnijeg upravljanja gradom gradskoj upravi. Dakle, pametan grad je onaj koji, recimo, svojim građanima pruža uslugu pametnih stanica koje će im na aplikaciju dojaviti vrijeme dolaska autobusa, pa neće morati čekati 10 minuta na kiši. Ili koji će im uz pomoć daljinskog očitanja
javiti da je puklacijev nanjihovoj vikendici iliće im dio projekata već ima osigurano financiranje iz zahvaljujući senzorima izračunati točan volumen EU fondova i to najvećim dijelom preko Urbane otpada koji su predali i konkretan trošak dojaviti aglomeracije Rijeka. Svakako treba istaknuti da na mobitel u realnom vremenu, ističe Kružić, je Grad R ijeka na natječaju EU Izazovi digitalne bivši predsjednik Nacionalnog vijeća za digitalnu transformacije odabran kao jedan od 15 europskih ekonomiju i hrvatski predstavnik u Odboru za gradova, od 92 prijavljena, koji će dobiti pomoć, financijsku i savjetodavnu za programe korištenja konkurentnost i inovacije Vijeća Europske Unije. naprednih tehnologija kojima će unaprijediti U Rijeci više od 250 usluge koje pružaju svojim građanima, poručuje „pametnih“ projekata Jurić. Primorsko-goranska županija pritom je među Primjeri Kastva, Krka i Opatije liderskim sredinama u Hrvatskoj po razvoju Strategiju razvoja pametnog grada početkom ove pametnih gradova, a brojne lokalne samouprave daleko su odmakle u tom procesu. Kao jedan od godine, među prvima u Hrvatskoj, usvojio je Grad najznačajnijih primjera u Hrvatskoj spominje se Kastav, a provedena je i anketa koja je pokazala Rijeka, grad koji svojim stanovnicima pruža niz da bi 83 posto stanovnika iskoristilo mogućnosti mobilne aplikacije preko koje bi im bilo digitalnih usluga. – Rijeku su i nezavisni konzultanti Europskog omogućeno sudjelovanje u procesu odlučivanja parlamenta označili pametnim gradom, – poput javnih rasprava, glasanja o inicijativama prvenstveno zbog mnogobrojnih pojedinačnih i davanja prijedloga gradskoj upravi. Također, čak projekata koji su provedeni li se provode već dugi 88,8 posto ispitanika smatra kako bi učinkovito niz godina. Nabrojiti ih sve, a više ih je od 250, bilo korištenje tehnologije unaprijedilo i poboljšalo bi previše, no najveći broj projekata je iz područja kvalitetu i standard života u gradu, što znači da pametne ekonomije, pametne uprave i pametnog su i građani prepoznali prednosti koje im pružaju okoliša. Riječanima su sigurno najpoznatiji projekti pametnog grada. –U 2018.godinipokrenulismonizinicijativakoje projekti autobusi na plinski pogon, pametne klupe ili pametne autobusne stanice, bežični Internet u idu u smjeru razvoja pametnog grada, a posebno pojedinim gradskim zonama, WI-FI u autobusima, smo zadovoljni uvođenjem specijaliziranog ali tu su i portal otvorenih podataka Grada Rijeke, softvera za provođenje postupaka nabave e-usluge za građane, Socijalni kalkulator, Riječka Ensolva koji je proizvod kastavskog poduzeća. gradska kartica (RCC) za usluge autobusnog Tim softverom omogućit će se transparentnije, prijevoza, gradske knjižnice i parkinga. Rijeka kao brže i učinkovitije provođenje svake nabave, a Europska prijestolnica kulture 2020. ima veliku vjerujemo da ćemo ostvariti i ozbiljne uštede. priliku povezati dio programskih aktivnosti s Osim toga, pripremamo projektnu dokumentaciju projektima pametnog grada te na taj način stvoriti za rekonstrukciju sustava javne nabave koja bi dodatnu vrijednost za građane i posjetitelje. bila opremljena videokamerama, senzorima, ali Na tome se upravo radi i uvjeren sam da će biti i omogućavala slobodni bežični internet, govori izuzetno zanimljivo, osobito za generaciju koja gradonačelnik Kastva Matej Mostarac i nabraja živi digitalno doba u svojoj svakodnevnici, ističe projekte koji su u planu – pametne kante za Željko Jurić, pročelnik Zavoda za informatičku otpad, povećana ulaganja u digitalizaciju, obnovu i revitalizaciju kulturne baštine stare gradske djelatnost Grada Rijeke. Drugim riječima, Riječani već sada mogu putem jezgre, informativne digitalne „displeje“, pametne posebnih aplikacija utjecati na proračunsku autobusne čekaonice, parkirališta i telefonske potrošnju, puniti mobitel na pametnim klupama govornice... Neki projekti iz domene pametnih gradova ili se zabaviti čekajući autobus na pametnim stanicama nedavno postavljenima na Žabici i provode se i na razini Primorsko-goranske kod Riječkog nebodera. No, Jurić kaže kako je županije, kao što je veliki projekte e-županija prava snaga pametnih gradova u suradnji javnog baziran na ulaganju u širokopojasni Internet i privatnog sektora koja uz uključivanje građana velikih brzina s ciljem da pokrije područja koja može proizvoditi inovativna rješenja za društvene, su danas bila bez interneta, ali i kroz pojedinačne ekološke i ekonomske izazove. Odnosno, biti inicijative raznih institucija. pametnim gradom ne znači samo koristiti tuđe – Primjer bez premca u Hrvatskoj je komunalno aplikacije i ideje, već kreirati okruženje u kojem će društvo Ponikve na otoku Krku, koje je definitivno ih stvarati lokalne tvrtke. najdalje otišlo u primjeni pametne tehnologije na – Cilj nam je potaknuti lokalno gospodarstvo na korist građana. Tako su pokrili sve jedinice lokalne razvoj specifičnih i inovativnih rješenja sukladno samouprave punionicama za električna vozila, našim potrebama u određenim područjima. uložili su puno u telemetriju, a u svoja vozila Stoga je Grad Rijeka u listopadu 2015. godine odvoza smeća instalirali su najnoviju tehnologiju osnovao trgovačko društvo Smart Ri d.o.o. kako s razvijenom senzorikom. Trenutačno razvijaju bi upravljalo Centrom kompetencija za pametne stanice za električne bicikle kojima bi se premrežile gradove (CEKOM), odnosno inovacijskim sve krčke lokalne samouprave. Dobar primjer je i klasterom u kojem su povezani gospodarski osnovna škola u Opatiji čiji ravnatelj prepoznaje subjekti i istraživačke institucije na projektima važnost digitalizacije i tehnologije te sustavno istraživanja i razvoja u pametnim gradovima kako ulaže u opremanje i podizanje kvalitete nastave. bi se doprinijelo rješavanju izazova kojima se Opatija je jedan od rijetkih gradova u kojima se gradovi nose, a vezani su za promet, energetiku informatika provodi kao izborni predmet od 1. i ekologiju. Pritom treba napomenuti da veliki razreda, zaključuje Kružić.
Vedran Kružić: Ako ne žele zaostati te žele zaustaviti gubitak mladih stanovnika, gradovi će morati čim prije postati „pametni“
Kastav međuprvima usvojio strategiju razvoja pametnog grada
Matej Mostarac: UKastvu su građaniplebiscitno podržali povećana ulaganja u digitalizaciju zip
17
o ek o etn OPG Francišković
Begovo Razdolje
Sve ostaje u obitelji – Franciskovići (slijeva: David, Bojan, Zvonko, Biljana, Ema i Marica)
Napisao: Marinko KRMPOTIĆ Snimio: Rino GROPUZZO
Dio palete proizvoda OPG Francisković
OPG Francisković godinama su bili najveći proizvođači mlijeka u Primorsko-goranskoj županiji, ali odnedavno su mljekarstvu odlučili dodati i proizvode nastale preradom mlijeka, a taj se potez pokazao punim pogotkom. Interes je veći od sadašnjih mogućnosti proizvodnje pa zaliha – nemaju. Mlijeko bez dodira sa zrakom Zahvaljujući suvremenim tehnologijama proizvodnja mlijeka i prerade u mliječne proizvode bitno je napredovala, govori Bojan Francisković i pojašnjava kako to izgleda u procesu mužnje i prebacivanja mlijeka u mljekarnicu ili siranu: „Riječ je o zatvorenom sustavu mužnje u kojem mlijeko nema dodir sa zrakom. To znači da direktno iz vimena cjevovodom ide u mljekarnicu, pumpa ga se prepumpava i hladi na 4 stupnja Celzija nakon čega slijedi obrada ovisno o tome možemo li od njega raditi prerađevine, ili ga tako rashlađenog i zaštićenog plasirati u mljekomat“, rekao je Francisković.
18
zip
Garancija kvalitete iz Begova Razdolja P
rimjeri kakve nudi Obiteljsko poljoprivredeno gospodarstvo Francisković iz Begovog Razdolja su nažalost, prerijetki u Hrvatskoj, zemlji koja ima idealne uvjete za razvoj poljoprivrede kojom se, opet na žalost, bavi premali broj ljudi, pogotovo mladih. S OPG Francisković je drugačije. Naime, posao kojeg su sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća pokrenuli Zvonko i Marica Francisković, pred osam je godina nastavio njihov sin Bojan sa suprugom Biljanom. Tako danas Marica i Zvonko imaju prave nasljednike u Bojanu i Biljani, a ovoj četvorci treba dodati i dvoje najmlađih – trogodišnju Emu i desetogodišnjeg Davida. Svi oni žive u rajskom Begovom Razdolju, ali itekako i rade, govori nam Bojan koji na pitanje o motivima zbog kojih je pred osam godina preuzeo upravljanje OPG-om kaže kako je to bilo – logično: – Ja i brat od djetinjstva smo pomagali roditeljima u njihovom poslu, naučili se naporno raditi pa ja ništa drugo i nisam planirao, a lijepo je da mi se u tome pridr užila i supruga B iljana. 2010. godine obrt je prebačen na mene, ali je sve drugo ostalo isto, a to znači da i dalje svi zajedno radimo i nastojimo osigurati prihode za život, govori Bojan. Proizvodnja sira odmah polučila uspjeh
OPG Francisković godinama su bili najveći proizvođači mlijeka u Primorsko-goranskoj
pola milijuna kuna u uređenje prostorije, kotao za sir, razne ateste i dozvole. Uz to, iznimno važno bi lo je i znanje pri čemu smo krenu li od maminog znanja jer je ona godinama radila sir pa koristimo njene recepte za škripavac i skutu, a za polutvrde, tvrde i svježe sireve stalno kontaktiramo Samira Kalita, predstojnika ureda na Agronomskom fakultetu i svjetskog ocjenjivača sira. On nekoliko puta godišnje dolazi do nas i zajedno radimo na unaprijeđenju kvalitete. Od početka smo inzistirali na najvećoj mogućoj kvaliteti i to se pokazalo ispravnim jer sve što proizvedemo, prodamo bez problema. Prodaja ide na sajmovima, kućnom pragu i u nizu domaćih restorana, a da dobro radimo vidi se i po priznanjima pa smo tako prošle godine dobili zlato i srebro za polutvrdi sir na velikom CRO FESTU u Zagrebu. Bio nam je to prvi izlazak na jedno ozbiljnije ocjenjivanje i odmah smo ostvarili odličan rezultat. Interes je veći od sadašnjih mogućnosti proizvodnje pa zaliha – Tajna zrnatog sira
Bojan Francisković: Prelazak na proizvodnju sira donionam je nove vrijednosti i žao mi je što nismo krenuli ranije
županiji, ali odnedavno su mljekarstvu odlučili dodati i proizvode nastale preradom mlijeka, a taj se potez, ističe Bojan, pokazao punim pogotkom. – Dok nam je mljekarstvo bilo temeljni posao i dok smo mlijeko prodavali riječkom PIK-u, mi smo godišnje proizvodili oko 180.000 litara mlijeka. No, nakon što su otkupne cijene počele jako padati, okrenuli smo se preradi pa sada imamo oko 100.000 litara godišnje što ide u bankomat smješten u Ravnoj Gori, za prodaju i preradu. Prelazak na proizvodnju sira donio nam je nove vrijednosti i žao mi je što nismo krenuli ranije. Šest mjeseci nam je trebalo da osposobimo siranu, a ukupno smo uložili oko
nemamo. No, ići na širenje proizvodnje i recimo prodaju u trgovinama baš i nije isplativo jer su trgovačke marže izuzetno visoke. Do sada smo uglavnom ulagali sami i oni najveći projekti i troškovi realizirani su vlastitim sredstvima i kreditima od kojih su neki, kao onaj iz 1997. godine, bili s čak 12,5 posto kamata. Posljednju godinu-dvije dobili smo neka sredstva iz fondova, a Primorsko-goranska županija iznajmila nam je mljekomat kojeg smo postavili u Ravnu Goru i dobro ide. No, mislim da bi lokalna i regionalna samouprava trebale puno više pažnje posvećivati ovakv im projektima, a to znači prepoznati one koji mogu donijeti razvoj te im ponagati jer će to korist donijeti cijelom kraju. Nažalost, ta svijest još nije kod nas dovoljno razvijena“, smatra Bojan Francisković. Pioniri poduzetništva
OPG-a Francisković ne bi bilo da nije bilo poduzetničkog duha Zvonka i Marice koji su od 1974. godine u vodama poduzetništva. Najprije je Zvonko u Begovom Razdolju imao autolakirersku radnju, potom je Marica otvorila dućan, a nakon toga Zvonko se bavio i kamionskim prijevozom da bi zatim devedesetih krenuli u mljekarstvo. Nastavak tog posla, ističe Marica Francisković, predstavlja nastavak njihove vizije i ideja: „Zahvaljujući tome polako zaokružujemo sva naša dosadašnja ulaganja koja tim nastavkom postaju smislena. Neprocjenjivo je što su Boja n i Biljana odlučili nastaviti. Kad bi u svakom hrvatskom naselju poput Begova Razdolja bio samo jedan ovakav par, svima bi u Hrvatskoj bilo bolje. Okretanje preradi mlijeka je bilo jedini način razvoja, a mi se prije tome iz raznih objektivnih razloga nismo mogli okrenuti. Sad šestero ljudi, od toga dvoje djece, živi od toga, a imamo i još jednu uposlenu osobu u sirani u koju smo dali sav svoj trud i znanje. Školski se držimo receptura i odredbi i držimo kvalitetu na vrlo visokoj razini što se vidi i po priznanjima i po reakcijama naših kupaca“, rekla je Marica Francisković.
U sirani
Naši proizvodi lako nalaze kupce Temeljnom proizvodu (mlijeko) u OPG Francisković dodali su još sedam prerađevina: počeli su sa škripavcem i skutom te nastavili s tvrdim, potom i polutvrdim sirom te zatim jogurtom, svježim sirom, i sirutkom. „Napokon mlijeko ne prodajemo za svotu od 2,5 kune, već preradom podižemo vrijednost i zarađujemo više, a kupci nisu problem. Odlično surađujemo s poznatim fužinskim restoranom „Bitoraj“ i nekoliko restorana i konoba na Krku i Ravnoj Gori. Uz to puno ljudi dolazi kupiti proizvode kod nas, a prodajemo i u Rijeci te na sajmovima“, rekla je Biljana Francisković.
Goranski uvjeti ispaše Kad je o problemima riječ Zvonko i Bojan napominju kako je posljednjih nekoliko godina puno poteškoća zbog divljači: „Pogotovo nas muče divlje svinje koje uništavaju pašnjake, čak i kad ih ogradimo i nastojimo zaštiti. Nadoknada za takvu štetu je smiješna“, govori Zvonko, a Bojan dodaje kako povremeno zna biti i poteškoća sa osiguravanjem potrebnih količina sijena: „Godišnje nam treba oko tisuću rolo bala sijena. U normalnoj godini to uspijevamo osigurati, ali kad su godine loše, kao prošla, onda je poprilično teško. Naravno, uz sve to krave su na paši od snijega do snijega“, rekao je Bojan Francisković. zip
19
ok o nas Uredžupanije
Napisao: Edi JURKOVIĆ Snimio: Petar FABIJAN
Pročelnik Goran Petrc vodi ured koji čine tri službe: Služba za odnose s javnošću i protokol, Služba za pripremu sjednica skupštine i kolegija Župana te Služba za zaštitu, spašavanje i civilno društvo
Građani šalju fotografije, ali i pitanja Služba za odnose s javnošću i protokol pokrenula je interaktivnu suradnju s građanima koji su pozvani da šalju svoje fotografije s prepoznatljivim motivima Županije. Svi pristigli radovi objavljuju se na županijskoj Facebook stranici, a najbolji radovi se predstavljaju na izložbi uoči Dana županije. Građanima je otvorena i rubrika na web stranicama „Pitajte odgovaramo“ putem koje se njihovi upiti prosljeđuju do djelatnika koji im pružaju potrebne informacije.
Kada sam dolazio na mjesto pročelnika, nisam imaopredstavu o tome koliko je to raznolik i opsežan posao – Goran Petrc
20
zip
U
red županije Primorsko-goranske svojim imenom građanima ne otkriva previše. Rijetki znaju da ovaj „nevidljivi ured“ poput dobro podmazanog motora skrivenog ispod haube, odrađuje velik posao neophodan za sigurnu vožnju županijskih tijela. Riječ je o Uredu koji je, mada pod različitim imenima prisutan od samog početka postojanja Županije 1993. godine i ključna je karika za funkcioniranje izvršne i predstavničke vlasti. Neformalno rečeno, ovaj je Ured sa svojim službama „prozor Županije“ prema van i prema unutra. Smještan je u sjedištu županije u Adamićevoj 10, a uključuje 22 zaposlenika kojima je na čelu pročelnik Goran Petrc kojeg smo zamolili da u kratkim crtama predstavi Ured županije. – Prije svega treba znati da se naš Ured sastoji od tri službe, prve koja je zadužena za pripremu sjednice skupštine i kolegija Župana, druge koja brine o odnosima s javnošću i protokolu, te treća koja je zadužena za zaštitu, spašavanje i civilno društvo – objašnjava Petrc. Javnosti najpoznatija služba pri Uredu županije je ona za odnose s javnošću i protokol. Za nju je poznato da radi na informiranju javnosti o aktivnostima Primorsko goranske županije kroz list koji upravo držite u ruci „Zeleno i plavo“,
Radio Korzu i Totalnom radiju, a tu je i još mnogo posredovanja između županijskih čelnika i javnosti posredstvom novinara i medija. Spomenimo i suradnju s jedinim internetskim portalom iz Gorskog kotara – Gorske novosti. Ured županije već 17 godina izdaje tematskoedukativne kalendare i rokovnike kojima se promoviraju projekti koji su obilježili godinu. Od prvog kalendara iz 2002. na kojem su bile povijesne bule, pažnja je posvećena našim olimpijcima, zvončarima, povijesnom blagu, gastronomskoj ponudi, tradicijskim barkama i kao logičan izbor za 2018. – godinu obilježavanja 900 godina Frankopana nametnuo se projekt „Putovima Frankopana“. – Naša služba za odnose s javnošću od 2011. održava i županijske web stranice, ali i stranice na gotovo svim društvenim mrežama – pohvalio se pročelnik Petrc. Prema njegovim riječima prošle 2017. godine godine županijske stranice na internetu posjetilo je 112.000 posjetitelja koji su imali 222.000 posjeta. Županijska Facebook stranica, primjerice, zabilježila je 13.725 lajkova na svoje objave. Prošle godine u prosincu je predstavljen i novi promotivni film koji prikazuje sve posebnosti
kroz redovne televizijske županijske kronike, kroz suradnju s Kanalom Ri kojem je županija i suosnivač, a na kojem se i izravno prenose sjednice Županijske skupštine.
naše Zeleno-plave županije. Film u trajanju od tri i pol minute sniman je na više od 100 lokacija u sva četiri godišnja doba, a dostupan je na YouTubeu. Nadalje, služba za odnose s javnošću i protokol dva puta godišnje organizira susret svih gradonačelnika i načelnika Primorsko-goranske županije sa županom i županijskim pročelnicima.
Ured koji radi kao urica 17 godina tematsko-edukativnih kalendara
Rad Županije praćen je kroz poseban mjesečni prilog u Novom listu, emisije na Radio Rijeci,
– Na tim se sastancima raspravlja o temama koje su najaktualnije, prilika je to za sugestije načelnika i gradonačelnika županu, a posebna je vrijednost tih susreta u međusobnom upoznavanju samih načelnika i gradonačelnika koji tako direktno izmjenjuju iskustva i razna rješenja – ističe Petrc. Međunarodne aktivnosti PGŽ
Županijski protokol organizira brojne aktivnosti i manifestacije pa je tako samo u prošloj, 2017. godini strogo statistički gledano organizirao 330 sastanaka na najvišoj županijskoj razini, 22 primanja, sedam svečanih priredbi i još sedam većih manifestacija poput raznih prigodnih akademija. Na kraju valja napomenuti da ova služba pri Uredu županije vodi brigu i o međunarodnoj suradnji PGŽ. Kroz 25 godina Županije ta se suradnja širila od susjednih talijanskih regija na mađarsku Županiju Pešta, slovačku regiju Žilina, Zapadno-pomorsko vojvodstvo iz Poljske, njemačke okruge i gradove, partnere iz regije Černigiv u Ukrajini, španjolske Valencije do najudaljenije – kineske provincije Liaoning s kojom Županije surađuje od 2002. godine. Prva međunarodna asocijacija kojoj je Županija pristupila bila je Skupština europskih regija u koju je primljena 1998. godine. Primorsko-goranska županija bila je među poticateljima današnje Jadransko-jonske euroregije u čijem okviru
predsjeda Komisijom za promet i infrastrukturu. Od 2008. Županija je aktivna i u Institutu regija Europe, a posljednja u nizu asocijacija kojima je pristupila je Srednjeeuropski transportni koridor Europske skupšine. Predstavnici Županije aktivno sudjeluju i u Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe u Strasbourgu. – Kada sam dolazio na mjesto pročelnika, nisam imao predstavu o tome koliko je to raznolik i opsežan posao. Od komunikacije s gradonačelnicima i načelnicima do niza protokola u koje se važno odazvati. Posla u Uredu je toliko da je potreban maksimalni cjelodnevni angažman da bi se odradile sve zadaće postavljene pred nas. Ono što smatram da je važno za uspješan posao jest timski rad. Mi to u Uredu Županije imamo, pa je ovo prilika da pohvalim sve svoje suradnike – rekao nam je pročelnik. Svi materijali članovima skupštine u digitalnom obliku
Drugi važan odjel pri Uredu županije je Služba za pripremu sjednica skupštine i kolegija Župana. Ona priprema sjednice i kolegije, brine o su radnji sa svim članovima županijske skupštine i vodi računa o pravu na pristup informacijama, što je i zakonska obaveza. Prema planu za 2018. godinu ova će služba Ureda županije pripremiti 48 sjednica kolegija župana i osam sjednica županijske skupštine
Spona između Županije i građana– djelatnici Ureda županije Primorsko-goranske
Plodno izdavaštvo Županijski magazin „Zeleno i plavo“ pokrenut 2005. izlazi tri puta godišnje i do 2018. ukupno je tiskano 45 brojeva. Prvi broj tiskan je na 36 stranica u nakladi od 15.000 primjeraka da bi se uskoro broj stranica ustalio na 52. Od 2008. do danas tiskana su i tri magazina na engleskom jeziku „Green&blue“. U 25 godina postojanja županije producirane su i dvije fotomonografije (U zagrljaju mora i planina, Primorsko-goranska županija iz zraka), zbornik radova „15 godina zeleno-plave županije“ tiskan 2008. te monografija „Županijaprimorsko-goranska“ tiskana 1996. Povodom 25. rođendana u pripremi je nova obimna monografija Županije.
zip
21
ok o nas Uredžupanije
Tijekom vježbe spašavanja na Jezeru Bajer U ovaj županijski odjel spada i briga oko civilne zaštite, vatrogastva i priprema požarne sezone. Vatrogasna zajednica PGŽ okuplja šest javnih vatrogasnih postrojbi, 59DVD-ai 10 lokalnih vatrogasnih jedinica
Uz ostalo, Ured županije prima i rješava pritužbe i predstavke županu. Prošle godine na adresu župana stiglo je 14 pritužbi i predstavki i sve su riješene. Na naš upit zbog čega se građani najčešće tuže županu, pročelnik Petrc odgovara da se u pravilu građani žale na postupanje ili točnije nepostupanje lokalne samouprave ili nekog komunalnog društva.
Na usluzi novinarima Služba za odnose s javnošću pomaže svim županijskim ustanovama i institucijama. Bitno je istaknuti da je Županija nakon što su nacionalne medijske kuće zatvorile dopisništva u Rijeci, novinarima za rad uredila prostoriju na prvom katu zgrade u Adamićevoj, a za održavanje konferencija za novinare uređena je i posebna dvorana, takozvani „press room“.
22
zip
Tijekom vježbe spašavanja na Jezeru Bajer
mada nije isključeno da skupština i češće zasjeda. Za skupštinu se pripremaju svi potrebni materijali prema točkama dnevnog reda, obrađuju se amandmani i po potrebi prosljeđuju odgovori na vijećnička pitanja. – Važno je naglasiti da smo se u potpunosti digitalizirali – ističe pročelnik Petrc – tako da svi materijali članovima skupštine dolaze u digitalnom obliku. Drugim riječima, nema više beskonačnog printanja i brda papira na sjednicama skupštine, ali ni na kolegiju župana. Svi vijećnici županijske skupštine zadužili su računala i svi materijali su im dostupni u digitalnom obliku. Primjerice, u prošloj 2017. godini Ured je primio 40 zahtjeva građana koji su tražili pravo na pristup određenim informacijama
iz županijske nadležnosti i svih 40 zahtjeva je riješeno. Sektor za zaštitu i spašavanje
Treći odjel Ureda županije zadužen je za zaštitu, spašavanje i civilno društvo. Prema riječima Gorana Petrca prije svega u to spada briga oko civilne zaštite, vatrogastva i priprema požarne sezone. U sklopu Vatrogasne zajednice PGŽ udruženo je šest javnih vatrogasnih postrojbi, 59 dobrovoljnih vatrogasnih postrojbi i 10 vatrogasnih zajednica jedinica lokalne samouprave. Za financiranje Vatrogasne zajednice Županije u proteklom četverogodišnjem ciklusu izdvojeno je ukupno 8,97 milijuna kuna. Županija okuplja i financira velik broj
specifičnih udruga u tom sektoru, od lokalnih dobrovoljnih vatrogasnih društava, preko Gorske službe spašavanja (GSS) koja djeluje u Rijeci i Delnicama do udruge potražnih pasa. Od 2013. Do 2016. Županija je financirala rad HGSS u ukupnom iznosu od 715 tisuća kuna. – Treba posebno spomenuti dvije postrojbe civilne zaštite, prvu za spašavanje iz ruševina i drugu – logističku postrojbu. Županijski sustav civilne zaštite surađuje s udrugama po gradovima, a koliko je to značajno za građane vidjelo se na primjeru nedavnih obilnih snježnih padalina u Gorskom kotaru kada je cijeli županijski sustav sustav bio u funkciji pomaganja Goranima – napominje pročelnik Petrc. Pod ingerencijom Primorsko-goranske županije je i Centar za obuku interventnih snaga civilne zaštite koji je smješten u Šapjanama. Taj je objekt u dr žavnom v lasništvu, ali u govorom o korištenju o njemu se brine vatrogasna zajednica Primorsko-goranske županije. Za građevinske zahvate na Centru u Šapjanama u proteklih osam godina uloženo je ukupno 3,7 milijuna kuna. Centar u Šapjanama održava redovne vježbe, a upravo je u pripremi vježba u svibnju 2018. na kojoj će biti predstavljena su radnja operativnih snaga civilne zaštite s dronovima. Nakon što je 2017. organizirana velika vježba civilne zaštite „Migranti“ ove godine u mjesecu rujnu priprema se nova vježba. Organizirat će se u Vrbovskom, točnije u selu Blaževci gdje će županijska civilna zaštita raditi na obrani od poplava. Pomoć manjinama, udrugama i građanima
Kada govori o poticanju rada civilnog društva pročelnik u prvom redu misli na brigu o nacionalnim manjinama kroz Vijeće nacionalnih manjina. Ured županije aktivno potiče razne udruge nacionalnih manjina za koje u prosjeku izdvaja godišnje oko pola milijuna
kuna. Županija pomaže i druge udruge koje im se obrate za pomoć. Primjerice županija redovno pomaže brojne udruge umirovljenika kao i udruge proizašle iz 2. svjetskog rata do mnogih udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Podržava se i rad drugih neprofitnih udruga od zaštite okoliša do hobističkih djelatnosti. Zanimljivo je da upravo Ured županije predlaže kako se raspoređuju iznosi za županijska sponzorstva. Pitamo stoga pročelnika koliko je prošle godine bilo zahtjeva za sponzorstva, odnosno koliko ih je odobreno i po kojem kriteriju. – Prošle godine dobili smo zahtjeve 465 udruga za čak 592 sponzorstva – odgovara Petrc. Velik je to i obiman posao jer Ured mora pažljivo razmotriti pa prosuditi sve zahtjeve, objašnjava nam pročelnik i dodaje da je cilj da se pomogne onima koji ne mogu sami doći do sredstava za realizaciju svojih programa. Kriteriji po kojima se određuje koliko će tko dobiti su prije svega ispunjava li udruga koja traži sponzorstvo sve zakonske uvjete, je li program u zakonskim okvirima i na kraju slijedi provjera jesu li programi održani. U prošloj 2017. godini po tim kriterijima odobrena su 534 sponzorstva za 439 udruga/ prijavitelja. Za te programe odobreno je prošle godine ukupno 4,3 milijuna kuna. – Nekima je i sponzorstvo od 3.000 kuna spas, primjerice nekoj umirovljeničkoj udruzi – nastavlja Petrc. Pored svega navedenog, treba spomenuti da Ured županije prima i rješava pritužbe i predstavke županu. Prošle godine na adresu župana stiglo je 14 pritužbi i predstavki i sve su riješene. Na naš upit zbog čega se građani najčešće tuže županu, Petrc odgovara da se u pravilu građani žale na postupanje ili točnije nepostupanje lokalne samouprave ili nekog komunalnog društva. – Tipičan primjer je kada se građanin žali da mu oborinska voda s ceste otječe u vrt i uništava ga, a da općina nije ništa poduzela, ne djeluje pa se stoga tuži županu. Takvu pritužbu rješavamo mi, provjeravamo u čijoj je nadležnosti cesta, kontaktiramo općinu i tražimo rješenje – otkriva nam pročelnik. Na kraju, kada smo pomislili da smo pretresli sve aktivnosti Ureda županije doznajemo da ima još jedna u nizu „nevidljivih“ obaveza. Naime, upravo se ovaj Ured brine o sustavu kvalitete u Primorsko-goranskoj županiji koja ima certifikat ISO 9001:2015. koji se dodjeljuje za kvalitetno provođenje svih procesa u radu PGŽ. Nema što, Ured županije radi kao – urica.
Finale foto natječaja – izložba najuspješnijih radova pristiglih na foto natječaj„Primorsko-goranska županija kroz vaš objektiv“ u Galeriji Principij
S nedavnog susreta s američkim veleposlanikom u RH Robertom Kohorstom
Međunarodna suradnja Primorsko-goranskažupanija može se pohvaliti iznimno dobrom suradnjom s veleposlanstvima i konzulatima od Genralnog konzulata Republike Italije u Rijeci koje tradicionalno podržava županijske inicijative do Veleposlanstva Republike Indije u Zagrebu s kojim se surađuje od 2017. Na poticaj Češke besede u suradnji s Vladom Republike Češke izgrađen je kultuni centar Češki dom u Rijeci, a zaslugom slovačke i mađarske manjine uspostavljena je suradnja s Regijom Žilina, odnosno Županijom Pešta. Suradnjom s Norveškom potpisan je sporazum o liječenju reumatoloških bolesnika iz te zemlje u opatijskoj Thalassotherapiji zip
23
a k artulin Kostrena
Kostrena
Napisao: Boris PEROVIĆ Snimio: Petar FABIJAN
Zašto je Kostrena Kostrena? Porijeklo imena Kostrena do današnjih dana ostalo je – nepoznanica. Postoji nekoliko mogućih teorija, ali ni jedna nije do kraja prihvaćena budući da ne djeluju dovoljno uvjerljivo. Kostrenjan Jakov Randić, svećenik i učitelj poznat u čitavom Hrvatskom primorju kao jedan od najznačajnijih ljudi u doba narodnog preporoda, u svom epu „Sladka uspomena“, tiskanom 1842. godine, piše da su Kostrenu najvećim dijelom naselili bjegunci pred Turcima u prvom polovici 16. stoljeća, a za ime navodi: Ovo mesto Kostrenu nazvaše, Koj’ je uzrok, nitko nekazaše: Ako ne bi prilika od kosti, Što kazati za sad nek’ je dosti.
Jutarnja tjelovježbau Žurkovu
H
edonisti će na kostrenskoj obali svakako uživati, pronaći će mjesto za sebe na brojnim plažama od Žurkova do Stare vode ili na stijenama što ih oplakuje „lipo pod Kostrenun more“. Blizina Rijeke čini Kostrenu ljeti poželjnom destinacijom za kupače iz grada i okolice, ali i u ostalim dijelovima godine pohode ju rekreativci trkači, biciklisti ili jednostavno šetači po obalnom putu ili šumovitim krajolicima kostrenskog zaleđa. No, Kostrena nije samo atraktivna rekreativna zona, ona je mjesto u kojemu će mnogi poželjeti živjeti, posebno s obzirom na to da je razvoj u posljednja Župna crkva svete Barbare dva i pol desetljeća čini izuzetno ugodnom njezinim Kostrenjani su u prošlosti u dobroj mjeri bili mještanima. podijeljeni, na Barbarane i Lucijane, ovisno Smjestila se na desetak kilometara dugom potezu kojem dijelu Kostrene su pripadali. Nije to bila od uvale Martinšćica na zapadu do rta Sršćica neka drastična podjela, više je bila izražena kroz na ulazu u Bakarski zaljev. Najveći dio područja određeni rivalitet između stanovnika Svete Barbare Općine Kostrena nalazi se na jugu orijentiranim i Svete Lucije. Vjerojatno je najveća razlika nastajala padinama blagog nagiba, koje se postepeno zbog različitih pomoračkih zanimanja među njima. spuštaju od grebena Kostrenskog poluotoka prema Tako je među Barbaranima bio velik broj kapetana, morskoj obali, a kojemu su najviši vrhovi Solin a i sami su često bili brodovlasnici, dok je to kod s 242 metra nad morem i Humčine s 280 metara Lucijana bio slučaj u manjem broju. Lucijani su nadmorske visine. Karakteristično krško područje se zapošljavali i na kopnu, u riječkoj industriji, a s mediteranskim biljem i poznatim kostrenskim na brodovima su više plovili kao „makiništi“. Zato gromačama te blaga klima koja ponekad popusti je Sveta Barbara u prošlosti nazivana i „finom“ pred jakim naletima bure, obilježja su ovog kraja. Kostrenom, a Sveta Lucija „grezom“. No, s
Kostrena je odličan spoj zelenog i plavog Barbarani i Lucijani
Pomorstvo je kroz stoljeća bilo glavno z animanje Kostrenjana. Nema kuće u Kostreni iz koje nije potekao barem jedanpomorac, a vrločesto susinoviodlaziliočevimstopama– namore.Kostrena je širom svijetapoznata po svojim pomorcima, a 19. stoljeće, kad se plovilo na jedrenjacima, bilo je njihovo zlatno doba.
Sastavni dio jedinstvenog naselja Kostrena čini dvadesetak manjih naselja, zaselaka, koji su velikim dijelom dobivali nazive prema prezimenima najstarijih obitelji koje su tamo stanovale. Tako se kao starosjedioci spominju Glavani, Šodići, Rožići, Doričići, Plešići, Rožmanići, Dujmići, Maračići, Perovići, Randići, Šoići, dok ostale dijelove Kostrene čine Martinšćica, Vrh Martinšćice, Žurkovo, Žuknica, Kostrena Sveta Lucija, Paveki, Kostrena Sveta Barbara i Urinj. Sveukupno tu živi, prema popisu iz 2011. godine, 4.180 stanovnika. Razvoj Kostrene u 19. stoljeću izravno je vezan uz jedrenjake, što se danas očituje i u općinskom grbu
vremenom su te podjele nestajale, već odavno su svi zajedno jednostavno – Kostrenjani. Danas se nažalost, zbog širenja industrije u Svetoj Barbari broj stanovnika drastično smanjio pa je dobar dio tamošnjih žitelja odlučio prihvatiti ponuđeno preseljenje – u Svetu Luciju. Naselje već u mlađem kamenom dobu
Da su na mjestu današnje Kostrene postojale naseobine još u rimsko doba, svjedoče iskopine nadomak Sršćice, ali još više one na brdu Solin koje se uzdiže iznad Martinšćice i Draške doline, gdje se najnovija arheološka istraživanja odvijaju već desetak godina. Arheolozi su ustvrdili da je taj lokalitet bio naseljen već u mlađem kamenom dobu, dakle u četvrtom stoljeću prije Krista. Tu je otkopano 130 metara obrambenog zida, a postojale
24
zip
su i četiri obrambene kule i kolni ulaz. Solinska utvrda bila je povremeno u funkciji i u nju su dolazili vojnici iz Tarsatice, dakle iz današnjeg središta Rijeke, ali je također bila u funkciji nadzora glavne prometnice koja je spajala Tarsaticu sa Senjom, a prolazila je Draškom dolinom, te kao nadzor luke u Martinšćici gdje se nalazilo važno izvorište pitke vode. Prema nalazima, utvrda je korištena do kraja šestog stoljeća i više se nije koristila kad su prve slavenske skupine počele naseljavati taj kraj. Najstariji spis u kojemu se Kostrena spominje kao Kostrena datira iz 1445. godine, a postoji i isprava iz 1492. godine u kojoj se spominje Sv. Lucija u Kostreni. U tim glagoljskim ispravama navodi se da područje Kostrene i Bakra još od početka 13. stoljeća pripada Frankopanskoj vinodolskoj knežiji. Kostrena se još spominje u ispravama bakarske gospoštije Zrinjskog u 16. i 17. stoljeću, a u njima se navode koje će olakšice uživati Kostrena Sv. Lucija. Godine 1874. Kostrena je prvi put, barem na kraći period, postala samostalna općina, odvojena od Bakarskog municipija. Sjedište općine bilo je u Kostreni Svetoj Luciji. Pismenost, kultura i napredne ideje u prošlosti Kostrene vezani su uz obje crkve. Za onu svete Lucije ne zna se pouzdano koje je godine sagrađena,
ali je poznato da je posvećena 1714. godine, a prvi zapis o crkvi svete Barbare potječe iz 1789. godine. Prvu školu u Svetoj Barbari osnovao je svojim novcem svećenik Jakov Randić 1839. godine. Usku vezu sa školstvom i opismenjavanje imale su Narodna čitaonica u Svetoj Barbari koja potječe iz 1871. godine, a pet godina kasnije osnovana je i ona
Najveći dio područja Općine Kostrena nalazi se na jugu orijentiranim padinama blagog nagiba koje se spuštaju prema morskoj obali
zip
25
a k artulin Kostrena
u Svetoj Luciji. Osnovali su ih pomorci i na početku je to bilo sastajalište uglavnom školovanih ljudi iako su pravila Čitaonice dopuštala pristup svakom mještaninu „pristojnog ponašanja i neporočnom“. Ploviti se mora
Pomorstvo je kroz stoljeća bilo glavno zanimanje Kostrenjana. Nema kuće u Kostreni iz koje nije potekao barem jedan pomorac, a vrlo često su sinovi odlazili očevim stopama – na more. Kostrena je širom svijeta poznata po svojim pomorcima, a DraženVranić, načelnik Općine Kostrena
doba Kostrena brojila samo oko 1.800 stanovnika, što znači da su svi koji su mogli ploviti – bili na moru. Dobar dio Kostrenjana bio je zaposlen i u škverovima, sredinom 19. stoljeća u Rijeci je postojalo čak deset brodogradilišta. Ploviti se moralo, ploviti se nastavilo i nakon završetka slavnog doba jedrenjaka, Kostrenjani su se ukrcavali na parobrode, nisu prekidali pomoračku tradiciju. Početkom 20. stoljeća dosta Kostrenjana je odlazilo i u kopnene krajeve, plovili su i na brodovima riječne plovidbe. Pomoračko zvanje ostalo je do današnjih dana ukorijenjeno u Kostreni, kruh sa sedam kora danas je ipak nešto mekši. Na svim morima svijeta nije rijetkost susresti nekoga iz Kostrene, bilo kapetana, oficira, mornara ili strojara. A da je more surovo i da često ne oprašta onima koji su se usudili krenuti krotiti ga, svjedoči i tragičan podatak da je tijekom 19. i 20. stoljeća čak 595 Kostrenjana život ostavilo u velikom plavetnilu, bilo nakon brodskih havarija, nestanaka ili uslijed Detaljiz kostrenskeknjižnice 19. stoljeće, kad se plovilo na jedrenjacima, bilo je bolesti. Općina Kostrena namjerava posebno njihovo zlatno doba. Razvoj Kostrene u to doba istaknuti ulogu svojih pomoraca iz prošlosti i izravno je vezan uz jedrenjake, na više od 150 sadašnjosti osnivanjem Muzeja pomoraca koji će, jedrenjaka Kostrenjani se pojavljuju kao vlasnici ili kad uskoro zaživi, novim generacijama objašnjavati suvlasnici te ujedno i kapetani na brodu. Kostrenski sve lijepe, ali i teške strane ovog tradicionalnog kapetani zapovijedali su na još stotinjak jedrenjaka kostrenskog zvanja. drugih vlasnika. U drugoj polovici 19. stoljeća Od zapuštene mjesne osposobljen je čak 291 kapetan duge plovidbe iz zajednice do bogate općine Kostrene, i to 170 iz Svete Barbare i 121 iz Svete Kostrena je sve do početka devedesetih godina Vrtić Zlatna ribica, i do njega nova Lucije, a još je velik broj Kostrenjana plovio u školska zgrada otvorena 2001. posadama brodova. Ne treba zaboraviti da je u to prošlog stoljeća postojala samo kao mjesna zajednica unutar Općine Rijeka. I nije se moglo reći da je po svojoj razvijenosti odmakla dalje od običnog riječkog predgrađa, riječi svojevrsne kostrenske himne „Kostreno, draga Kostreno“, što ju je napisao Tiho Vrh, bile su u velikoj mjeri istinite. Saki se z nečeren fali Za te Kostreno baš niki ne mari (…) Kostreno, draga Kostreno! Gondule nimaš kod Venecija Ni balustrade kod Valencija Ni Marjana kako Split Ma propijo nimaš niš. Postojala je velika želja da Kostrena dobije samostojnost jer kako su mnogi Kostrenjani isticali, nije imala ništa, osim ambulante koja je napravljena sredstvima samodoprinosa i dviju područnih škola iz kojih su se učenici nakon četvrtog razreda morali
26
zip
škole počela je nicati sportska dvorana koja je 2005. godine ugledala svjetlo dana i danas je jedna od najmodernijih u Županiji. Zahvaljujući izgradnji dvorane, kostrenski je sport proširio lepezu svog djelovanja na čitav niz novih grana. Svoj prostor za treninge i natjecanja dobili su košarkaši, odbojkašice, rukometaši, karatisti. Među njima se posebno ističu odbojkašice Kostrene koje su svojim rezultatima zaslužile natjecanje u Prvoj ligi. Pomorac i Galeb sportske perjanice
Kostrena može biti atraktivna destinacija tijekom čitave godine – Sandra Svetić
seliti na Pećine. Crkve, groblja i čitaonice bile su zbog lošeg održavanja u prilično zapuštenom stanju. Od 1993. godine Kostrena je samostalna općina, a da je osamostaljenje bilo pravi potez, svjedoči današnja situacija, 25 godina kasnije: Kostrena je među najrazvijenijim i najbogatijim općinama u Hrvatskoj. Kada bi danas prošetao Kostrenom netko tko je u njoj zadnji put bio početkom devedesetih godina, vjerojatno je ne bi prepoznao koliko se razvila i promijenila. Odmah nakon što je postala samostalna općina, Kostrena je dobila planove za izgradnju kapitalnih objekata. Tako je 1999. godine otvorena nova zgrada vrtića Zlatna ribica, odmah je postavljen kamen temeljac za novu školsku zgradu koja je otvorena 2001. godine. U blizini novih vrtića i
Međutim, status perjanice sporta u Kostreni nitko ne može oduzeti Pomorcu koji je ne samo uspješan nogometni klub nego oduvijek i središte društvenog života u Kostreni. Gotovo stogodišnjak, osnovan pod imenom Jadran 1921. godine, Pomorac je svoje najsvjetlije razdoblje imao upravo u periodu uzdizanja općine. Igralište u Žuknici pretvoreno je 2000. godine u moderni stadion, u čijoj su blizini niknuli tereni i za Boćarski klub Kostrena. Pomorac
Kostrena ima tri velika industrijskapostrojenja, Ininu rafineriju nafte u Urinju, termoelektranu i brodogradilište „Viktor Lenac“ u Martinšćici. Zahvaljujući industriji, općinski prihodi su značajni, Kostrenjani su dobili puno toga, ali s druge strane trpe zagađenje. No, bez obzira na to, Kostrena se sve više razvija kao privlačna turistička destinacija.
Modernasportska dvorana otvorena je 2005. godine i danas je dom brojnim sportašima i klubovima zip
27
a k artulin Kostrena
Troje svetaca zaštitnika Kostrenu čuvaju njezine dvije zaštitnice, sveta Lucija i sveta Barbara, svakoj od njih posvećena je i župna crkva u dvama dijelovima Kostrene. Obje se slave u prvoj polovici prosinca, blagdan svete Barbare ili Barbarina u kalendaru je zabilježen 4. prosinca, a devet dana kasnije, 13. prosinca, blagdan je svete Lucije ili po kostrenski Lucina. No, da ne bi sve bilo ženskog roda, pobrinuo se sveti Nikola, treći svetac zaštitnik Kostrene, ali i zaštitnik pomoraca, čiji se blagdan slavi 6. prosinca, u Kostreni poznat kao Mikulna, a to je ujedno i središnji Dan Općine. Tako su se svi kostrenski sveci poredali u kratkom razdoblju, a tada je u Kostreni najsvečanije – u prosincu.
Brodogradilište „Viktor Lenac“ uMartinšćici
28
zip
se tih godina uspinjao na ljestvici nacionalnih liga pa je tako nekadašnji regionalni ligaš 2001. godine promoviran u najviši rang hrvatskog nogometa. U Prvoj ligi zadržao se dvije godine, a zahvaljujući igranju u eliti bio je najbolji ambasador Kostrene. Općina je kroz nogomet imala izvrsnu propagandu, svakodnevna prisutnost Pomorca u tiskanim medijima i stalno spominjanje na nacionalnoj televiziji uveli su Kostrenu u domove stanovnika širom Hrvatske. Nažalost, nedavni problemi s pokušajem privatizacije kluba ugasili su na tri sezone seniorski pogon, ali njegovo ponovno pokretanje i izvrstan rad u mlađim kategorijama pokazuju da se Pomorac vraća na stare staze uspjeha. Osim preko Pomorca, Kostrena je u sportskom smislu nadaleko čuvena i po Jedriličarskom klubu Galeb koji je u svom domu u Žurkovu desetljećima predstavljao pravi rasadnik istaknutih jedriličara na nacionalnoj i svjetskoj sceni. Galeb, koji ove godine slavi 85. godišnjicu uspješnog djelovanja, dao je više svjetskih i europskih prvaka, a čak šest njegovih posada sudjelovalo je na Olimpijskim igrama. Među klubovima s jakom tradicijom ističe se i Športsko ribolovno društvo Kostrena, osnovano 1953. godine, kao treći najstariji klub u Kostreni. Također sa sjedištem u Žurkovu, kostrenski ribolovci imaju u svojim bogatim vitrinama pehare državnih prvaka, ali i medalje sa svjetskih i europskih prvenstava.
Lučica Staravoda
Jedriličarskiklub Galeb, koji ove godine slavi 85. godišnjicu uspješnog djelovanja, dao je više svjetskih i europskih prvaka
manifestacija Proljeće u Kostreni, a često su na sceni Čitaonice predstave što ih priprema Katedra Čakavskog sabora Kostrena, odnosno njezina Dramska kumpanija. Glumci amateri, većinom članovi Katedre, čuvaju svoju baštinu uprizorenjem djela koja evociraju uspomenu na život Kostrene u prošlosti, ali prikazuju i današnjicu Kostrene, što uvijek nailazi na topao odaziv brojne publike. Članice Katedre su prije dvije godine osnovale žensku vokalnu skupinu Luštrin koja često nastupa na kostrenskim manifestacijama, izvodeći melodije primorskog kraja i obrade domaćih i stranih evergrina. Katedra je prošle godine obilježila dva desetljeća uspješnog djelovanja, što podrazumijeva ponajprije proučavanje i njegovanje čakavštine, svih oblika kulture, glazbenog, likovnog i scenskog izričaja, Značajan broj kulturnih udruga istraživanje i proučavanje prošlosti Kostrene i Općina Kostrena puno ulaže u razvoj kulture pa poticanje izdavačke djelatnosti. U izdanju Katedre tako postoji značajan broj kulturnih udruga čija je dosad je izdano dvadesetak naslova, što u prozi, što djelatnost i te kako vidljiva, a brojne su i kulturne zbirki poezije, pretežno kostrenskih autora i članova manifestacije koje posjećuju ne samo Kostrenjani Katedre. Poseban Katedrin projekt je izdavanje nego i stanovnici Rijeke i riječkog prstena. U zbornika „Život, kultura i povijest Kostrene“ kojima Kostreni djeluje nekoliko kreativnih udruga, među prethodi znanstveno-stručni skup, a ove godine bit kojima se ističu Likovna udruga Veli pinel i Udruga će promoviran već sedmi po redu Zbornik. U tijeku za kreativno stvaralaštvo Vali. je i rad na R ječniku kostrenskog govora, projektu Narodna čitaonica u Sv. Luciji aktivna je u kakvim se malo mjesta može pohvaliti. organiziranju već etablirane manifestacije Jesen U najtoplijim danima svakodnevno u Kostreni koja od 2002. godine privlači pažnju oko 3.000 kupača široke publike vrlo kvalitetnim predstavama za koje Kostrena je već desetljećima poznata i kao mjesto se redovito traži karta više. Za djecu se organizira održavanja maškaranih plesova, a u posljednje vrijeme u organizaciji zabava pod maskama aktivna je udruga Špažićari koja svojim atraktivnim izvedbama redovito predstavlja Kostrenu na velikoj karnevalskoj povorci u Rijeci. Tradicionalne zabave u Narodnoj čitaonici u Svetoj Luciji uvijek su izvrsno posjećene, a dobra atmosfera privlači ljude i iz Rijeke i okolice. Kostrena ima tri velika industrijska postrojenja, Ininu rafineriju nafte u Urinju, termoelektranu i brodogradilište „Viktor Lenac“ u Martinšćici. Zahvaljujući industriji, općinski prihodi su značajni, Kostrenjani su dobili puno toga, ali s druge strane trpe zagađenje. No, bez obzira na to, Kostrena se sve više razvija kao privlačna turistička destinacija, i to ne samo kao mjesto kojeg će posjećivati turisti u prolazu i prespavati ovdje samo jednu noć. Prosjek noćenja u prošloj godini iznosio je 5,06 noći po gostu, a broj noćenja u srpnju i u kolovozu povećao se više od 50 posto u odnosu na 2015. godinu.
Popularno šetalište uzmore proteže se cijelom širinom Kostrene
– Prošlogodišnji rezultati govore u prilog tome da Kostrena može biti atraktivna destinacija tijekom čitave godine, ali i obavezuju da moramo biti kvalitetna potpora ulaganjima naših mještana u smještajne kapacitete koji su iz godine u godinu sve brojniji, sve kvalitetniji i sve bolje popunjeni. U odluci gostiju da se negdje zadrže dulje od planiranog veliku ulogu imaju upravo dodatni sadržaji i uređenost mjesta. Zato smo odlučili najviše poraditi upravo na tim segmentima – govori Sandra Svetić, direktorica Turističke zajednice Općine Kostrena. Procjenjuje se da na kostrenskim plažama u najtoplijim danima dnevno uživa oko 3.000 kupača. Ponuda na šetnici i na plažama je svake godine sve bogatija. Otvaraju se novi ili renoviraju već postojeći ugostiteljski objekti s vrlo raznolikom i kvalitetnom gastro ponudom. Nude se i razni dodatni sadržaji kao što su ležaljke na plaži ili novootvoreni adrenalinski vodeni sportovi. Od prije nekoliko godina Kostrena ima u Mikulovoj kavi, bivšoj vojnoj plaži, plažu za pse koja je u potpunosti opremljena i to je naišlo na vrlo pozitivne reakcije i pohvale. Poraditi na smještajnim kapacitetima
Broj privatnih iznajmljivača u stalnom je porastu i trenutno su registrir ana čak 92 privatna iznajmljivača, s ukupno 627 kreveta, i oni iz godine u godinu podižu kvalitetu smještaja. Turisti u Kostreni odsjedaju i u prenoćištu Lucija, hostelu Esperanto te u Diving centru Kostrena koji privlači ciljanu skupinu ronioca koji dolaze uživati u ljepotama i posebnosti kostrenskog podmorja. – Svjesni smo da su za razvoj turističke destinacije potrebna atraktivna i originalna događanja koja moraju biti prepoznatljiva. Tako tijekom godine organiziramo tri veće manifestacije, ovisno o godišnjem dobu. Ljeto je rezervirano za tradicionalnu Kostrensku noć, a u prosincu
smo dosad održali tri izdanja Mikulne, glazbenog i gastronomskog doživljaja u čast sv. Mikuli. U Kostrena je privlačno proljetnom terminu ove godine smo pokrenuli manifestaciju Uskrs u Kostreni koja je ponudila mjesto za život i zato bogatu ponudu domaće hrane, kreativne radionice jer imamo dosta visok i zabavne igre, na kojoj su se podjednako veselili i mali i veliki posjetitelji – upoznaje direktorica TZ- standard, pa čak bih rekao i nadstandarde, od a. Kako ističe načelnik Općine Kostrena Dražen infrastrukture, do školskih, Vranić, Kostrena ima turistički potencijal i u vidu sportskog turizma, što bi se u budućnosti trebalo predškolskih i socijalnih programa, kaže načelnik još više istaknuti i razvijati. – Imamo trim stazu koju bi trebalo revitalizirati Vranić. – Želja nas koji kao jedan od simbola Kostrene, a također i ozbiljne smo na vlasti je da naš sportske objekte, poput dvorane i igrališta u Žuknici. Međutim, tu imamo jedan nedostatak, proračun koji je velik još nemamo dovoljno smještajnog kapaciteta i na tome više približimo ljudima, bi trebalo više poraditi – kaže Vranić. da novac koji dobivamo Kostrenu je kao mjesto ugodnog življenja prepoznalo puno ljudi, ne samo starosjedioca od suživota s industrijom Kostrenjana, nego su stanovnicima Kostrene pretočimo prema običnim postali i mnogi dojučerašnji žitelji Rijeke i okolnih ljudima. mjesta. – Ljudi su tu napravili kuće, s obzirom da je Kostrena zaista dobro mjesto za život – relativno smo blizu velikog grada, a opet imamo miran prirodni ambijent, i u dijelovima uz more i u onima na brdu, prema trim stazi i Šubatima. Mislim da Kostrena ima odličan spoj zelenog i plavog, što ima rijetko koja jedinica lokalne samouprave u našoj županiji. Kostrena je privlačno mjesto za život i zato jer imamo dosta visok standard, pa čak bih rekao i nadstandarde, od infrastrukture, do školskih, predškolskih i socijalnih programa. Želja nas koji smo na vlasti je da naš proračun koji je velik još više približimo ljudima, da novac koji dobivamo od Kostrena je omiljeno šetalište, suživota s industrijom pretočimo prema običnim a nekima i boćalište ljudima – zaključuje kostrenski načelnik. zip
29
a po njegovom konačnom gašenju - zamjenske tvornice koje su također prestale s radom. Danas Labin otvara nova poglavlja i potiče prije svega proizvodnju, ponajprije u našoj Poduzetničkoj zoni u Vinežu. Upravo se ovih dana, 14. travnja otvaraju dvije nove tvornice, Bibetech i Euronewpack za obradu plastičnih masa, odnosno izradu kartonske ambalaže koje će zaposliti novih 100 radnika. Ukupno je samo na području Poduzetničke zone u Vinežu zaposleno oko tisuću ljudi među ostalim u tvornici kotlova na pelete MCZ i tvornici Carel, što znači da smo se u Gradu Labinu približili gotovo punoj zaposlenosti. Primjerice, dok smo još 2006. imali čak 2000 nezaposlenih, prošle 2017. godine u kolovozu imali smo samo 176 nezaposlenih što je stopa od 2,6 posto. Čak i sada, u siječnju 2018. kada smo izvan sezone
di sus je Grad Labin
Labin
Grad se brzo i snažno razvija, moramo ulagati u infrastrukturu - labinski gradonačelnik Valter Glavičić
Veličanstveni Stari grad Na ulazu u Stari grad - glavna gradskavrataiz 1589.
Rudare zamijenili poduzetnici i turisti
Napisao: Edi JURKOVIĆ Snimio: Petar FABIJAN
Grad 400 godina poznat po rudarstvu nakon zatvaranja posljednjeg rudnika okrenuo se poduzetništvu i proizvodnji, ali u sve većoj mjeri i turizmu te kulturi. Danas je Labin urbani centar koji ima jednu od najnižih stopa nezaposlenosti, između 2 i 4 posto. Suradnik Martina Luthera – Labinjan Jedan od prvih suradnika Martina Luthera, Matija Vlačić Ilirik (1520.-1575.) rođen je u Labinu. Rodna kuća ovog protestantskog pisca koji je radio kao profesor teologije i hebrejskog jezika u Jeni, Regensburgu i Antwerpenu nalazi se u srcu Starog grada.
30
zip
N
ekoliko puta sam se kao novinar spuštao u jame tadašnjih Istarskih ugljenokopa sa sjedištem u Labinu. Dovoljno da shvatim da je kopanje ugljena u mračnim i uskim podzemnim tunelima, u paklu vlage i nesnosne buke koju su stvarale crpke za ispumpavanje vode i ventilatori, najteži zamisliv i po život opasan fizički rad. Jame su već dva desetljeća zatvorene, rudari poslani u prijevremene mirovine, a za rudnike se još zanimanju samo znatiželjni turisti. U upravnoj zgradi Istarskih ugljenokopa više ne stoluje bivši direktor Veljko Karabajić, već je prostor prenamijenjen u modernu gradsku knjižnicu koja je dobitnik godišnje nagrade „Bernardo Bernardi“ Udruženja hrvatskih arhitekata za 2013. godinu kao najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja. Ukratko, Labin je u posljednjih dvadeset godina doživio nevjerojatnu transformaciju, od žarišta vječnih socijalnih nemira nezadovoljnih rudara do modernog grada s jednom od najmanjih stopa nezaposlenosti u zemlji koja je 2017. pala na svega 2,6 posto. Labin graničisPrimorsko-goranskomžupanijom isključivo morem za koje gradonačelnik Valter Glavičić voli reći kako istovremeno „i spaja i
Jame su već dva desetljeća zatvorene, rudari poslani u prijevremene mirovine, a za rudnike se još zanimanju samo znatiželjni turisti
Upravna zgrada Istarskih ugljenokopa prenamijenjena je u modernu gradsku knjižnicu, nagrađeno ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja
razdvaja“. Ljeti svakodnevno brodovi puni turista plove od Rapca prema Cresu i obrnuto, dok zimi za loših vremenskih uvjeta veza s Cresom nikako nije moguća. Grad Labin osim Cresa s morske strane okružuju Raša, Sv. Nedjelja i Kršan. Uspješna transformacija grada
Labin je središte istočne Istre, regije omeđene rijekom Rašom, južnim padinama Učke i morem. Nekada najznačaniji hrvatski rudarski grad, u kojem je znalo raditi i više od 10.000 rudara, od zatvaranja posljednjeg rudnika potkraj prošlog stoljeća okrenuo se umjetnosti i posebno turizmu. Stari grad Labin smjestio se nedaleko mora na brdu s kojeg se pruža pogled na cijelu Istru. Bogata povijest seže od antičke Albone do današnjeg Labina koji je nastao spajanjem grada na brijegu i Podlabina, naselja u podbrežju. Pogled u povijest, posebno 400-godišnju povijest rudarstva nudi Narodni muzej (ulaz 1015 HRK) gdje se možete upoznati i s „Labinskom republikom“ iz ožujka 1921., koja se smatra pr vim antifašističkim pokretom u Europi. Danas je Labin poznatiji po „Labin Art Republici“, umjetničkom programu u ljetnim mjesecima kada Stari grad prodiše punim plućima, a iza brojnih vrata s naljepnicama LAR kriju se ateljei i umjetnici. O Labinu danas i smjeru kojim korača u budućnost porazgovarali smo s Valterom Glavičićem, novoizabranim (od 2017.) gradonačelnikom Grada Labina. „Labin je danas živ grad koji je prebrodio prošle faze razvoja koje su karakterizirali najprije rudnik,
Porta Sanfior - glavna gradska vrata Sv. Flora iz 1589. Godine iznad kojih je labinski grb te mletački lav predstavljaju ulaz u Stari grad. Vrijedna pažnje je i barokna palača obitelji Battiala-Lazzarini koja je danas preuređena u Narodni muzej, gradska loža iz 1550. ispod koje se u prošlosti grada odvijao javni život, objavljivale novosti te sudske presude, a seljaci su svake nedjelje i u sajmenim danima plesali. Trobrodna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije podignuta je 1336. godine na temeljima crkvice iz 11. stoljeća. Potkraj 17. stoljeća, 1688. godine na pročelje je postavljen barokni kip senatora Antonia Bollanija, ratnika protiv Turaka. To je poprsje jedan od najljepših primjera svjetovnog kiparstva Istre u 17. stoljeću.
Trobrodna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije iz14. stoljeća
zip
31
Turistički Rabac i središte Labina bit će povezani i 1.600 metara dugom žičarom
di sus je
Labin i Rabac su mamac ne samo stanovnicima susjednih krajeva koji su u potrazi za poslom, nego i gostima kojima nudi spoj bogate kulturno-povijesne baštine, umjetnosti, rekreacije, wellnessa i zabave. U samom Labinu profilira jedan, za Istru, netipičan vid turizma, svojevrsni urbani industrijski kulturni turizam. „Spomenuli ste i kulturu koja se u Labinu oslanja na rudarsku tradiciju pa želim naglasiti da ćemo za skoru stotu godišnjicu Labinske republike organizirati spuštanje dizalom u staro rudarsko okno. Bit će to kulturni Mine Tour koji će uključivati i bivšu Lamparnu koja je već pretvorena u klub te „Šoht“, stari željezni toranj koji se nadvija nad okolinom“, otkriva nam planove Valter Glavičić i ističe da je u bivšoj upravnoj zgradi Ugljenokopa već otvorena moderna gradska knjižnica, dobitnik godišnje nagrade „Bernardo Bernardi“ Udruženja hrvatskih arhitekata za 2013. godinu za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja.
Grad Labin
Veze s Rijekom mogu biti i bolje
Rabac – od ribarskog mjesta do turističkog centra Rabac, nekadašnje malo ribarsko mjesto, nastalo oko crkve Svetog Andrije iz 15. stoljeća danas je poznato turističko odredište s modernim hotelima, s niskom prekrasno uređenih plaža, brojnim restoranima koji uz šetnicu i u centru mjesta nude najraznovrsnije enogastronomske specijalitete. Rabac gostima nudi bazene, akvagan, tenis, stolni tenis, mini golf, odbojku na pijesku, podvodno ronjenje, sportove na vodi, igre za djecu, a želite li se pak malo udaljiti od obale, naći mir i tišinu u čari nedirnute prirode, na raspolaganju su vam pješačka staza, labinski planinarski put i mountain-bike staze.
32
zip
stopa nezaposlenosti je samo 4,3 posto, što znači da ćemo za daljnji razvoj trebati dodatnu radnu snagu. Naprosto, zbog ubrzanog razvoja falit će nam ljudi“ – pohvalio se s razlogom gradonačelnik Glavičić. Otvaranje novih hotela
No nije turistički bum zahvatio samo Rabac. I u samom Starom gradu naglo se razvija specifični urbani turizam. „Nastavit ćemo razvijati Labin kao urbani centar orijentiran na poduzetništvo i proizvodnju, ali i na turizam i kulturu. Primjerice, na tragu revitalizacije Starog grada ove godine će se otvoriti tri nova hotela, a već se možemo pohvaliti hotelom Peteani koji je dobio priznanje „Simply the best“, ne krije zadovoljstvo gradonačelnik.
Doista, tko je mogao i zamisliti prije dvadeset godina da će grad urušen u socijalnom potresu zbog zatvaranja rudnika danas biti poželjno odredište za mnoge u potrazi za zaposlenjem. Kad Labin odluči izgraditi žičaru... Štoviše, sami poduzetnici sve češće traže i dovode Najveći i svakako najatraktivniji projekt u bliskoj radnu snagu u Labin iz sve udaljenijih krajeva budućnosti svakako je žičara. Za sada je još samo Lijepe naše i ne samo iz Lijepe naše. u planovima, ali kada shvatite kako Labin brzim Velike su i potrebe za sezonskom radnom koracima grabi naprijed postaje jasno da je snagom otkako je Rabac, labinsko okno na moru, realizacija samo pitanje vremena. niti kilometar i pol zračne linije od Starog grada „Kako je Labin jedan od rijetkih velikih doživio turistički procvat. istarskih gradova koji nije neposredno na morskoj „Prošle godine upravo je u Labinu, odnosno obali, planiramo ga uskoro povezati s Rapcem. Rapcu dovršena najveća investicija na Jadranu. Konkretno, namjera nam je izgraditi žičaru od Novi hotelski kompleks na Girandeli zaposlio je Rapca do Starog grada dugu 1600 metara. Ovaj čak 400 radnika“, ističe gradonačelnik Glavičić složeni projekt još je u fazi dogovora, a v jerojatno i dodaje – „investicije u turizmu se nastavljaju će se realizirati javno-privatnim partnerstvom“, i ove godine pa je tako za 27. travnja najavljeno potvrđujegradonačelnik. otvaranje obiteljskog hotela Maro Kids, prvog Važno je primijetiti da se u samom Labinu hotela na području Grada Labina u rangu pet profilira jedan, za Istru, netipičan vid turizma, zvjezdica u kojem će prema najavama noćenje svojevrsni urbani industrijski kulturni turizam. stajati i po 800 eura. Novi luksuzni hotel upravo Povijest rudarstva obrađena je u muzeju, godinama traži oko 150 radnika neophodnih za poslovanje“, je na kulturnoj sceni aktivna LAR (Labin Art objašnjava nam prvi čovjek Labina. Republica), a novi programi na tragu su toga.
Šetnja Labinom u svakom smislu ugodan je doživljaj. Dok razgledavate nadzemlje bivše rudarske metropole ulicama veselo trče djeca, učenici, srednjoškolci. Nedaleko rudarskog „šohta“ nije samo nova modarna knjižnica, već i škole te sportska dvorana. Kako promet, bar u „Iskreno, veze Labina prema Rijeci kao središtu zimskim mjesecima nije pregust, grad se doima Primorsko-goranske županije mogle bi biti kao vrlo ugodno mjesto za život. „Intenzivno radimo na uvođenju koncepta bolje, ali upravo smo se uključili u pripremu „pametnog grada“. Nakon što smo povukli programa u sklopu predstavljanja Rijeke kao optičku infrastrukturu, ostvareni su tehnički Europske prijestolnice kulture 2020. U dogovoru preduvjeti za uvođenje e-dnevnika u osnovne sa Slavenom Toljem, umjetničkom direktorom i srednju školu, kao i e-upisa u dječji vrtić“, projekta Rijeka EPK 2020, u Labinu ćemo naglašava gradonačelnik i dodaje kako posebno prirediti bienalle industrijske umjetnosti“, pažnju posvećuje demografskoj obnovi. pohvalio se gradonačelnik. „Želim naglasiti da Labin intenzivno radi i na Dodajmo još da Grad Labin njeguje dobre demografskim mjerama pa se tako modernizacija odnose sa susjednim Gradom Cresom, ne samo škola nastavlja i nabavkom pametnih ploča, kao i na razini gradonačelnika već i kroz turizam. podjelom micro-bit računala šestašima, a od iduće „More koje nas razdvaja ljeti nas i spaja pa godine, nadamo se, i petašima. Rekonstrukcija svakog dana iz Rapca polaze tri-četiri broda Dječjeg vrtića „Gloria” još je jedan važan projekt puna turista prema Cresu što sigurno doprinosi Grada Labina čijom realizacijom sva djeca sa područja Grada dobivaju sigurno mjesto u vanpansionskih potrošnji na otoku“, zaključio je labinski gradonačelnik. vrtiću.“ Uz brigu o najmlađima, posebnu brigu Grad Labin vodi i o najstarijima sugrađanima, koji su i izgradili ovaj grad. U ovoj godini Grad Labin osigurat će zemljište na kojemu želi izgraditi Dom za starije. „Pored toga, najviše ćemo ulagati u infrastrukturu. Grad se brzo i snažno razvija, moramo stalno razvijati taj dio kako kvaliteta života ne bi patila. Osim toga, u sezoni je sve više turista i radi njih moramo imati dobru infrastrukturu. I to je stalan posao. Ovo su neki od najvažnijih projekata ove godine, bazirani na realnim potrebama naših građana koji su ih sami predlagali prilikom našeg obilaska svakog mjesnog odbora“, zaključuje ambiciozni Glavičić. Na kraju, zanimalo nas je kako i koliko Grad Labin surađuje s Primorsko-goranskom županijom ili nekom njenom jedinicom lokalne samouprave?
Labin jeu posljednjih dvadeset godina doživio nevjerojatnu transformaciju, od žarišta socijalnih nemira nezadovoljnih rudara do modernog grada s vrlo malo nezaposlenih – u drugom planu industrijska zonaVinež
Grad mladih – Srednja škola „Mate Blažine“
zip
33
ice obl jetn Osnovna škola Dr. Josipa Pančića, Bribir
Bribir
S
am spomen Bribira asocira na povijest i tradiciju. Bribir je neraskidivo vezan uz Frankopane koji su puna četiri stoljeća gospodarili Bribirom. Ostavština Frankopana danas je kapital na kojem Bribir gradi budućnost kroz kulturni turizam, a dio ostavštine je i tradicija obrazovanja koja ima duboke korijene u Bribiru. Tome svjedoči i visoka obljetnica bribirske škole koja danas nosi ime po botaničaru dr. Josipu Pančića koji je djetinjstvo proveo u svom Bribiru. Škola je proslavila 230. rođendan. Povijest bribirske obrazovne ustanove započinje 1787. godine, kada je po ukazu cara Josipa II. o ustrojavanju pučkih škola, potpisan
Bribirska škola pisala je povijest Vinodola
Napisao: Anto RAVLIĆ Snimio: Sandro RUBINIĆ
Povijestbribirske obrazovne ustanove započinje 1787. godine, kada je po ukazu cara Josipa II. o ustrojavanju pučkih škola, potpisan ugovor o osnivanju prve škole u Bribiru. Pri pokretanju škole potpisan je ugovor između države i 417 bribirskih obitelji o osnivanju škole. Na nastavuu osamrazreda dolazi osamdesetak učenika o kojima brine 28 zaposlenih
Obilježili 230 godina osnutka: Cijela škola slikala se za Zeleno i plavo
ugovor o osnivanju prve škole u Bribiru. Siromašna općina obvezala se davati težake za izgradnju i popravak škole, a učitelju drva za ogrjev i vina. U školi učenici imaju nekoliko predmeta. Zanimljivo je da je pri pokretanju škole potpisan ugovor između države i 417
Tri Udruge uzgajivača paške ovce – Novalja, Kolan, Pag – imaju oko30-35tisućaovaca
34
zip
bribirskih obitelji o osnivanju škole. Pisanje, računanje te osnovne upute o moralu (čudoređu) i gospodarstvu. Bribirska škola dobiva knjižnicu već 1877. godine. Uoči Prvog svjetskog rata u Bribiru 570 učenika
Nastava se odvijala u privatnoj kući do 1825. godine, potom nastava seli u frankopanski ka štel, a 1878. godine otvara se nova škola koju su bribirski u čenici pohađali sve do 1991. godine, kada je izgrađena današnja škola. U relativno novoj školskoj zgradi danas svakodnevno na nastavu u osam razreda dolazi osamdesetak učenika o kojima brine 28 zaposlenih. Ove školske godine upisano je desetak prvašića. Čini se malo za Vinodolsku općinu koja broji tri i pol tisuće stanovnika, no treba znati da Općina ima još jednu osnovnu školu, u Triblju. Inače, školstvo ima duboke korijene u Vinodolu. Prva škola u Driveniku osnovana je 1856. godine, u Grižanama 1857., u Triblju 1859. godine te u Blaškovićima 1885. godine. U priči o povijesti bribirskog školstva bitno je podsjetiti da još od 1671. godine u Bribiru djeluje župna škola za svećenike.
Prateći povijest škole s lakoćom se prati povijest Bribira, usponi i padovi kraja, odnosi u društvu. Sredinom 19. stoljeća škola se s dvorazredne penje na trorazrednu. Pohađa je tek stotinjak učenika. Djevojčica gotovo da nema. Nakon Mažuranićeva zakona o ustroju pučkih škola, 1874. godine, školstvo je procvjetalo. Nastavu pohađa 500 učenika, a djevojčice i dječaci su već ravnomjerno zastupljeni. Nova znanja prenosi im četvero učitelja. Usprkos porastu broja učenika, Bribir i škola imaju ozbiljnih problema. Šire se zarazne bolesti učenika. I sa smrtnim posljedicama. Godine 1883. u Bribiru se osniva Narodna knjižnica i čitaonica koja sigurno ne bi ugledala svjetlo dana da ne postoji tradic ija školovanja u mjestu. U povijesti škole ostat će zapisano da je učenike i učitelje 1888. posjetio ban Khuen Hedervary. Početkom 20. stoljeća zdravstvena slika se popravlja. Samo prvi razred pohađa 132 učenika. Uoči Prvog svjetskog rata škola broji 570 učenika.
i državnih smotri. Najveći uspjeh postignut je prije sedam godina, kada je zadruga Omorika na državnoj smotri u Opatiji za »Primorsku poneštricu« dobila plaketu za Najproizvod. Ravnatelj Goran Matić podsjeća da učenici žive s prirodom koja okružuje školu. – Aktivni smo i vrijedni, zasadili smo nove nasade maslina, smokava, a u planu je i podizanje novog voćnjaka, ističe Matić. Ime po Pančiću od 1930. godine U školi djeluje Školski sportski klub Frankopan. Gotovo po pravilu, nakon uspona, slijedi Posebno je atletika uhvatila korijena. Bribirci pad. Poslijeratna neimaština reflektira se na su županijski prvaci u krosu. Rad generira i izostanak s nastave, nedostatak knjiga i pribora. rezultate, na županijskim natjecanjima osvojeno Puno djece s roditeljima seli u SAD trbuhom za je jedno prvo i dva treća mjesta. Veliki uspjeh za kruhom. Zanimljiva je povezanost školovanja malu školu. s migracijama. Interes i motiv za školovanjem Poseban ponos škole je zavičajna zbirka. bio je, između ostalog, velik i jer su u Ameriku, – Sadrži više od stotinu različitih predmeta, Australiju, zapadnu Europu i Afriku mogli slika i zapisa. Podijeljena je u tri zbirke: emigrirati tek pismeni. Sadašnje ime škola dobiva etnografska, povijesna i zbirka učeničkih zapisa. 1930. godine. Bribirska škola jedna je od rijetkih Zbirka je nastajala u dvadesetak godina u sklopu škola koja se može pohvaliti da je zadržala ime djelovanja Povijesne grupe. Svi predmeti iz uprkos povijesnim promjenama. Gotovo je zbirke su pokloni učenika, njihovih roditelja baka nevjerojatno da je škola zadržala ime kroz četiri i djedova. Posebno smo ponosni na njegovanje države, kroz više sistema i režima. narodnih običaja, u suradnji s KUD-om Bribir. U Drugom svjetskom ratu Nijemci do temelja U školi se trude potaknuti što više izvannastavnih pale školu. Od početka 1944. do oslobođenja aktivnosti. OŠ Dr. Josipa Pančića uključena je u nema nastave. Prvih poslijeratnih godina škola međunarodni matematički projekt Klokan bez broji 157 učenika. Prvi put škola dobiva osam granica i međunarodno natjecanje iz informatike razreda u školskoj godini 1955/56. Bure koje i i računalnog razmišljanja Dabar. Škola sudjeluje danas stvaraju probleme, svoj su bijes iskalile na u eTwinning projektu koji služi nastavnicima i školi, krajem 1962. orkanska bura diže krov i na njihovim učenicima za upoznavanje i suradnju desetak dana zatvara školu. Pet godina kasnije, u s kolegama iz europskih škola. U školi se zgradi škole otvara se vrtić. Prvi učenički list pod organiziraju Večeri matematike, a u suradnji sa nazivom Bribirski đak izlazi 1971. godine. Kasnije novljanskom školom Ivana Mažuranića Večeri se list preimenuje u Gardelac. Za Domovinskog njemačkog jezika. U razvojnom planu škole rata škola je puna učenika. Bribircima se četiri su prioritetna područja: odnos učenika pridružuju mali prognanici, tristotinjak učenika prema drugim učenicima, promicanje nenasilja iz Otočca i Brinja pohađa 1992. nastavu u i tolerancije, projekt Trening životnih vještina i Bribiru. Dvije godine kasnije 250 prognanika iz Zdrav za 5. Banja Luke privremeno utočište nalazi u zgradi – Ciljevi su nam poticati učenike na čuvanje stare školu. Prije 19 godina bribirski učenici školske imovine i okoliša te razvijati kod učenika dobivaju školsku sportsku dvoranu. Teška, ratna, pozitivan stav prema školi, ističe ravnatelj Matić. gladna vremena su daleko iza škole, no danas su Školska svakodnevnica nosi svoje probleme. pred Bribirom i školom novi izazovi. Cilj broj Jedan od problema je premali broj učitelja koji jedan je ispuniti školu sa što više djece. kompletnu satnicu odrade u bribirskoj školi. Mali Bribirci županijski prvaci u krosu Od 19 učitelja tek sedmero učitelja ostvari punu Bribirska osnovna škole ponosna je na svoju satnicu u Bribiru. Ostali punu satnicu skupljaju učeničku zadrugu, Omoriku, jednu od najstarijih u dvije, tri, čak četiri škole. S druge strane, manji učeničkih zadruga u Hrvatskoj. Osnovana je još broj učenika u razredima, omogućava uč iteljima 1880. godine. Redovni je sudionik županijskih da se više posvete djeci.
Ove školske godine upisano je desetak prvašića
Novalja noću
Učenici žive s prirodom koja okružuje školu – ravnatelj Goran Matić
Od Ugrina do Kopaonika Josip Pančić rodio se u zaseoku Ugrini 1814. godine. Školovao se u Bribiru, osnovnu školu završio je u Gospiću, gimnaziju u Rijeci, a u Zagrebu je studirao filozofiju. U Pešti završava medicinski fakultet i s 32 godine seli u Srbiju. Ostat će zapisano da je bio prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije. Otkrio je brojne biljne i životinjske vrste, kao i novu vrstu crnogorice koja je po njemu nazvana Pančićeva omorika. Umro je 1888. godine u Beogradu, u 74. godini. Pokopan je, po njegovoj želji, na vrhu Kopaonika. Posmrtni ostatci Josipa Pančića i njegove supruge Ljudmile prenijeti su 1951. godine u izgrađeni mauzolej i od tada vrh Kopaonika nosi naziv Pančićev vrh.
zip
35
Ljetni kamp na goranskim jezerima
U punom treningu
sport
Plivanje perajama i orijentacijsko plivanje su sportovi koji se, ističe Saša Miloš, mogu i moraju vezati uz turizam i ljubav prema prirodi, pogotovo jer je sjedište kluba u Fužinama. „Upravo stoga osmislili smo Ljetni kamp tijekom kojeg, u suradnji s RSK „Medulin“, nastojimo popularizirati ove sportove i privući što više natjecatelja na jezera Bajer i Lepenica“, rekla je Miloš. seniore i juniore.
Fužinski perajaši
Fužine
Zimsko-plivačka bajka u delničkom bazenu – škola plivanja
Od neplivača do prvaka Hrvatske Napisao: Marinko KRMPOTIĆ Snimio: Rino GROPUZZO
Natjecanja Među najbitnija ovogodišnja natjecanja svakako treba svrstati 2. kolo Svjetskog kupa kojemu je domaćin talijanski grad Lignano. Na to veliko svjetsko natjecanje koje će okupiti 400 ponajboljih svjetskih perajaša putuju Anika Kauzlarić, Ines Despotović, Patrik Liker, Borna Majnarić i Petra Tomac. Nakon tog natjecanja goranske „perajaše“ očekuju još državno prvenstvo za kadete i mlađe kadete u Koprivnici, potom u svibnju seniorsko prvenstvo u Rijeci, a u Fužinama će tijekom ljeta biti organiziran kamp te prvenstvo Hrvatske u orijentacijskom plivanju za djecu, seniore i juniore.
Rad s djecom donosi rezultate
36
zip
Športsko-rekreacijsko društvo „Viševica“ iz Fužina u samom su v rhu plivanja s perajama u Hrvatskoj. A sve je počelo prije devet godina kad su osnivačice kluba došle do zaključka kako velik broj djece u Fužinama uopće ne zna plivati... Danas je iza njih niz naslova prvaka Hrvatske u plivanju perajama.
B
ilo koji vodeni sport baš i nije među prvim plivanja u Hrvatskoj. Kako je sve počelo i gdje asocijacijama kad se spomene Gorski kotar. je „Viševica“ danas rekla nam je Saša Miloš, No, to ne znači da vodenih sportova u Gorskom predsjednica i pomoćna trenerica: kotaru nema te da, što je za svaku pohvalu, Gorani „Na ideju osnivanja ŠRD „Viševica“ 2009. u njima ostvaruju uspjehe na državnoj razini. godine došli smo ja i kolegica Biljana Trajkovski, Najbolji primjer za to je Športsko-rekreacijsko a motiviralo nas je to što smo uoči le kako priličan društvo „Viševica“ iz Fužina, klub koji postoji broj djece u Fužinama ne zna plivati. Prvi nam devet godina tijekom kojih je osvojen niz naslova je korak bio škola plivanja na koju se odazvalo prvaka Hrvatske u plivanju perajama, kako u petnaestak djece i koju smo proveli vrlo uspješno, pojedinačnoj, tako i u ekipnoj konkurenciji. a budući da su djeca željela nastaviti raditi Štoviše, po pažnje vrijednim rezultatima goranski odlučili smo ići korak dalje pri čemu je izbor pao su „perajaši“ trenutačno u samom vrhu ove vrste na plivanje s perajama jer sam se i sama bavila tim sportom. Nepunih devet godina kasnije klub je s početnih petnaestak članova narastao na četrdesetak aktivnih sportaša i još dvadesetak onih koji rade, ali ne nastupaju na natjecanjima. Uz taj rast broja članova posebno smo ponosni na to što okupljamo djecu z cijelog Gorskog kotara. Do sada je kroz klub prošlo više od 300 djece, a uz Fužine imali smo i imamo plivače iz Ravne Gore, Vrbovskog, Kupjaka, Čabra, Delnica, Lokava, Liča i Vrata, a jedne smo godine imali i djecu iz susjednog Zlobina koji je dio Grada Bakra“, kaže
Saša Miloš i s ponosom ističe pažnje vrijedne PetraTomac, jedna od sportske rezultate: najtalentiranijih perajašica „Već prve godine postali smo kadetski prvaci Hrvatske što mi je i danas najdraži sportski Četiri perajaška trtenutak vezan uz „Viševicu“. Bio nam je to kluba u PGŽ uopće prvi nastup na prvenstvu Hrvatske i u pripremama smo samo željeli da djeca otplivaju Sezona ovih sportova traje, što tako da nitko ne odustane. Samo dođite do cilja, je možda i čudno, do srpnja, a nastavlja se krajem rujna. Dakle, ljeto samo dođite do cilja stalno sam im govorila, a je slobodno! U Hrvatskoj trenutačno kad su nas na kraju proglasili pobjednicima bilo postoji petnaestak „perajaških“ je kao u snu pa se i danas naježim kad se sjetim tih klubova te oko tri stotine registriranih trenutaka. Nakon toga osvojili smo još niz naslova natjecatelja, od kadetskog do u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji, a djeca iz seniorskog uzrasta. U Primorskogoranskoj županiji aktivna su četiri te generacija sad su u uzrastu mlađih juniora te i Perajaška oprema dalje ostvaruje odlične rezultate. Njih čak pet vrlo i odličnim uvjetima rada u delničkom bazenu. kluba. Uz „Viševicu“ tu su riječki „3. su nadareni i ukoliko se nastave ozbiljno baviti Također treba reći da smo odnedavno uveli i suhe maj“, KPA „Kostrena“ te najmlađi ovim sportom, vjerujem da će ostvariti značajne trenige sa udrugom Crossport Delnice čiji nam KPA „Nevera“ iz Rijeke. rezultate. Primjerice, Borna Majnarić (Fužine) čelni čovjek Darko Pirc jako puno pomaže“, rekla Osvojili niz naslova u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji- ŠRD bliži se normama za reprezentaciju. Odlična je je Saša Miloš. „Viševica“ Iris Despotović (Ravna Gora) koja je krenula u srednju školu u Rijeci i radi s KPA „Nevera“. Anika Kau zlarić (Ravna Gora) je ove je godine procvala i ostvarila niz izuzetno dobrih rezultata. Odličan je Patrick Liker (Ravna Gora) čija upornost donosi sjajne rezultate, a najnadarenija je najmlađa, Delničanka Petra Tomac koja je tek kadetkinja ali ima veliki potencijal i već niz osvojenih naslova“, govori Saša Miloš koja na upit o osiguravanju sredstava za rad i uvjetima za treniranje kaže: „Klupski proračun puni se zahvaljujući ponajprije roditeljima koji osiguravaju 70 posto, 20 posto sredstva su iz proračuna Općine Fužine, ostalo sponzori te Općina Ravna Gora koja pomaže svoje plivače. Glavna nam je trenerica Lea Ikić Čupev koja vikendom dolazi iz Medulina i radi s djecom. Pomoćni treneri smo ja, Davorin Tomac i Petra R ački, a mi s djecom radimo tjekom tjedna pri čemu moram zahvaliti Goranskom sportskom centru na razumijevanju zip
37
Na cilju...
sport
Prejedrio Atlantik u avanturi dugačkoj više od četiri tisuće milja
Slobodan Velikić, jedriličar Rijeka
Napisao: Boris PEROVIĆ Snimio: Petar FABIJAN i Arhiva ZiP
Naravno da treba more i ocean respektirati, nisu to naši uvjeti kao u Mediteranu. Ocean je težak, tamo shvatiš koliko si mali, kako na ništa ne možeš utjecati i na kraju se boriš sam sa sobom, to je zapravo najteža borba u cijeloj toj priči. Čovjek je puno veća životinja nego što misli...
38
zip
H
rvati od sredine studenog imaju dvojicu jedriličara koji su prejedrili Atlantik kao sudionici ekstremne regate Mini Transat. Nakon Šime Stipaničeva 2007. godine lani je taj podvig uspio Riječaninu Slobodanu Dadi Velikiću koji je već i samim ulaskom među 81 izabranog jedriličara, koliko ih je sudjelovalo na ovoj regati samaca, ispunio svoj san. A još kad je nakon više od 30 dana boravka na oceanu u jedrilici dužine samo 6,5 metara uspio proći ciljem na Martiniqueu, mogao je reći da se isplatio sav dugogodišnji trud, sva sredstva i svo vrijeme uloženo u avanturu života. Prva etapa jedrila se od francuskog La Rochellea do Las Palmasa na Kanarima u dužini od 1.350 nautičkih milja, druga, dugačka 2.800 milja, startala je na Kanarima i završila na drugoj strani Atlantika. – Bilo je puno teže od očekivanog, čak i u fizičkom smislu iako sam bio jako dobro pripremljen i cijeli život sam u nekom treningu. No, čak mi se desilo da me u drugoj etapi, nakon deset dana jedrenja, ulovila upala mišića, a to je kao da te usred sezone recimo u rukometu počne nešto boljeti iako si prošao kompletne pripreme. Ocean je zahtjevan, tamo nema laganog jedrenja, ima puno promjena jedara, očito je da se čovjek preforsira. Dvaput mi je pukao baštun, prodrla je voda u brod, a sve to se vjerojatno ne bi desilo da sam jedrio konzervativno. Ali ja sam dosta stiskao, htio sam biti što brži i platio tu cijenu. Na jednoj
takvoj regati treba biti svjestan da se ne možeš nikome obratiti za pomoć, ovisiš sam o sebi. Cijena uspjeha – prava sitnica
Velikiću se ideja za sudjelovanje u ovom projektu javila kad je Stipaničev pobijedio Atlantik prije deset godina. Ali ističe da tada još nije bio na potrebnoj razini jedrenja ni svih popratnih stvari neophodnih za upuštanje u takvu avanturu. Jer, za ovakvu regatu nije dovoljno samo znati jedriti, treba se razumjeti u popravke na brodu, treba biti i meteorolog, i nutricionist… Na koncu nije bilo lako ni dospjeti na listu sudionika, u kvalifikacijama je otpalo još dvjestotinjak jedriličara koji su to pokušali. – Trebalo je imati određen broj milja u regatama, od toga određeni broj milja mora biti solo, a više od tisuću milja treba odjedriti non stop sam da bi uopće simulirao kako će biti na Transatu. To je zapravo napravljeno za jedriličare da na vrijeme shvate je li Transat za njih ili nije. Ja sam u dvije godine skupio dovoljno milja, a solo sam odjedrio od Genove do Kraljevice. Naravno da zdravstveno stanje jedriličara mora biti besprijekorno, treba sve to moći pokriti financijski i onda si zadovoljio uvjete za nastup na regati. Cijeli projekt sudjelovanja na Transatu Velikića je koštao 85 tisuća eura. No, to je bilo samo za bazične uvjete, uz spavanje u kombiju, spavanje na brodu, prehranu u supermarketima. – Jeftinije od toga nisam mogao. Sponzori su nešto
Ocean je zahtjevan, nema laganog jedrenja, ima puno promjena jedara...
mentalno da nemam u blizini kopna na koje bih mogao doći ako nešto krene naopako. Barka je mala, ali je apsolutno po mjeri čovjeka, poznajem ju dobro, jedrio sam na njoj od 2011. godine. Više me bilo strah da padne jarbol ili nešto slično. Naravno da treba more i ocean respektirati, nisu to naši uvjeti kao u Mediteranu. Ocean je težak, tamo shvatiš koliko si mali, kako na ništa ne možeš utjecati i na kraju se boriš sam sa sobom, to je zapravo najteža borba u cijeloj toj priči. Čovjek je puno veća životinja nego što misli da je, puno toga sam naučio na ovoj regati. Kabalinu pao jarbol nasred Atlantika
Na jednoj takvoj regati treba biti svjestan da se ne možeš nikome obratiti za pomoć, ovisiš samo o sebi
Spavanje je bilo poseban problem jer se čovjek ne pokrili, ali većinom sam se financirao sam. Imao može potpuno opustiti tijekom regate, s obzirom sam nešto ušteđevine, sav novac koji sam dobivao Bliski susret s kitom na to da je sam na brodu. od skiperaže je išao za to. Najveća frustracija bila – Možeš odspavati samo u ratama, u jednom Avantura dugačka više od četiri mi je kako skupiti novac jer sam radio cijeli projekt s nedostatkom novca. Da sam imao triput više danu skupiš četiri do pet sati sna. Na moru ti treba tisuće milja donosi sa sobom mnoge neočekivane situacije, a ona novca onda bi sve bilo izvedeno na profesionalnoj manje sna, takvo je moje iskustvo. Sve je stvar će Velikić vjerojatno najviše razini, a ovako sam većinu stvari morao raditi sam. navike, ne spavaš duboko, ali ja i inače kad sam na koju pamtiti je – bliski susret s kitom. A nema šanse da ja zavarim nešto jednako dobro brodu ne mogu spavati dulje od sat vremena. A s – Bila je to zaista suluda situacija. kao profesionalac jer ne znam zavarivati i onda taj druge strane, u regati si i ne želiš spavati dugo jer Vidio sam dosad dvaput kitove sa dio pukne u nekoj ključnoj situaciji. Izašla mi je u se mijenjaju uvjeti pa moraš reagirati na njih ako sigurne udaljenosti, onako lijepo susret Primorsko-goranska županija, dvije godine želiš postići nekakav rezultat. Teško je i zaspati, romantično je bilo, kad razmišljaš zaredom su izdvajali određeni iznos, prepoznali sve se osjeti na maloj barci od 6,5 metara, svaki kako su to lijepe velike životinje. Ali ovo je bilo nešto drugo. Bio je su ovaj projekt, isto kao i Grad R ijeka i Turistička šum mora, svaki val, pomak jedara. dan i izlazili smo iz Biskaja, nije Uz Velikića je na Transatu jedrio još jedan jako zajednica Grada Rijeke. Najviše mi je pomogao puhalo, 11-12 čvorova, ja sam HEP, pa riječke firme AITAC i Narval, zatim Riječanin, Vedran Kabalin, ali on nije uspio išao samo nekih 7-8, što je dobro završiti regatu. Musto, North Sails i više manjih sponzora. jer sam imao vremena reagirati. – Nažalost, pao mu je jarbol nasred Atlantika, Bio sam umoran i išao sam malo Sam usred oceana odspavati, navio sam budilicu za Velikiću rezultat nije bio u prvom planu, točno na pola puta između otočja Capo Verde i 45 minuta. Ali bio sam nemiran, Kariba. Imao je dvije opcije, pokušati improvizirati nisam mogao nikako spavati, kao najvažnije je bilo doći do cilja, tim više što je imao brod starije generacije, nije si mogao priuštiti novi nešto na brodu od ostatka jarbola da dođe na drugu da sam osjetio da nešto ne valja. koji bi ga koštao kao kompletan njegov proračun, stranu ili pustiti brod i pozvati pomoć. Odlučio se Digao sam se, sjeo za timun i vidim 30 metara od mene kita, nisam a ovako je polovnu jedrilicu, koja je već dvaput za ovo drugo, žao mi je što mu se dogodila takva na nesreća jer je prošao iste pripreme kao i ja, puno mogao vjerovati. I skužim da bih ga sudjelovala na Transatu, platio 30 tisuća eura. pogodio ako nastavim tako, brzo je truda uložio u sve ovo. Imali smo uz nas pet – Osnovni cilj mi je bio završiti regatu jer sam pratećih brodova, ali bili smo dosta raštrkani, od sam zaorcao i uspio ga izbjeći. Bila sudjelovao prvi put i nisam znao što me čeka. najsjevernijeg do najjužnijeg broda je bilo više me ulovila panika jer da sam ga Sekundarni cilj mi je bio ući među prva tri serijska od tisuću milja udaljenosti, tako da je teško to pogodio, on je duplo veći od mene i broda starije generacije, a to bi značilo rezultat pokriti. Kabalin je nakon poziva za pomoć čekao sigurno bi mi napravio rupu u brodu. unutar 20 ili 25 u ukupnom poretku. Na kraju tri dana da netko dođe po njega, ali nije želio da ga Velikić je na atlantskoj regati imao brod sam završio četvrti među starim brodovima, bio pokupi neki trgovački brod koji je mogao ploviti starije generacije, nije si mogao priuštiti sam blizu ostvarenju cilja, a i konkurenti su mi na za Urugvaj nego je čekao da ga dođe spasiti prateći novi koji bi ga koštao kao kompletan kraju čestitali. Rekli su mi da je njihova sreća što brod iz regate. njegov proračun mi je pukao baštun jer bi ih pobijedio. To mi je bilo drago čuti, shvatio sam da nisam bio samo prolaznik na toj regati. Ipak je za bolji rezultat potrebno više novaca, više treninga, više znanja, a ja sam sve radio od nule, većinu stvari sam. Ako budem išao ponovo, znat ću što mi je bitnije, a što manje bitno. Riječki jedriličar priznaje da mu nije bilo svejedno biti sam tolike dane usred Atlantskog oceana, ali da nije razmišljao o strahu jer je znao da je dobro pripremljen na razne uvjete koji su ga čekali. – Pokušavao sam ne razmišljati gdje sam, nego sam zamišljao kao da plovim do Cresa, a ova ruta koju sam prošao je kao da idem 400 puta od Rijeke do Cresa. To je more, to su uvjeti u kakvima sam trenirao, vjerovao sam da me ništa ne može posebno iznenaditi. Pripremio sam se zip 39
sport Kuglači KK „Goranin“, Delnice Delnice
Napisao: Marinko KRMPOTIĆ Snimio: Rino GROPUZZO
U
spjesi koje posljednje dvije-tri godine ostvaruju mladi uzrasti delničkog Kuglačkog kluba „Goranin“ potvrda su ne samo one tvrdnje po kojoj se rad isplati, već i pobjeda nad stereotipom po kojem je kuglanje sport za srednju i stariju generaciju muškaraca sklonih gemištu i pivi. Naime, od 2014. godine pa do ove jeseni delnički su mladi kuglači osvojili na državnim prvenstvima osamnaest medalja, a kruna tog rada s mladima nedvojbeno je poziv Martinu Latinoviću u U18 hrvatsku reprezentaciju koja je prošlog proljeća na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj osvojila brončanu medalju! Do ovih pomalo bajkovitih rezulata došlo se ponajprije zahvaljujući pred četiri godine donijetoj odluci Upravnog odbora KK „Goranin“ o okretanju radu s mladima, a među najzaslužnije za ove sjajne rezultate svakako spada Damir
Delnička kuglačka priča Rezultati su potvrda našeg rada koji je zaista sveobuhvatan jer godišnje imamo oko sto treninga i nastupa. Mi smo u četiri godine uspjeli osvojitiosamnaestmedalja na državnim natjecanjima i stvoriti mladog juniorskog reprezentativca,osvajača bronce naSvjetskom prvenstvu. Ove smo jeseni dobili i treću generaciju i trenutačno imamo 22 mlada igrača što rijetko koji klub iz ovako male sredine u Hrvatskoj ima, kaže trener Matković
Damir Matković: Ovamlada generacijamogla bijednog dana „Goranin“ uvesti uprvu kuglačku ligu Hrvatske
U četiri godine uspjeli osvojiti osamnaest medalja na državnim natjecanjima
sam osmislio tečaj kuglanja u okviru kojeg smo taj sport obradili sa svih strana (rad automata, pravila igre, fizička priprema, suđenje...), potom smo uz pomoć tajnika Dražena Tomića osmisli i niz različitih međusobnih natjecanja i turnira te, što je bilo najteže, tražili sparing partnere istih godišta u drugim klubovima. Takav pristup u kojem je bilo puno učenja, treninga, ali i međusobnih i utakmica sa vršnjacima iz drugih sredina, doveo je do toga da su gotovo svi iz te prve generacije ostali, a druge smo godine dobili još desetak novih mladih kuglača i polako krenuli u natjecanja na državnoj razini što je za svakog od njih bilo iznimno atrakivno. Sve skupa postalo je još bolje kad su se počele osvajati medalje pa je tako u U9 uzrastu Karlo Petranović postao državni prvak što je podiglo motivaciju kod svih, a istodobno i „Goranin“ učinilo prepoznatljivim pa danas predstavljamo u hrvatskim okvirima jedan od ponajboljih hrvatskih kuglačkih centara za rad s mladima. Medalja sa svjetskog prvenstva
Naravno, taj kvalitetan rad doveo je do novih Matković, bivši kvalitetni nogometaš “ Risnjaka“, uspjeha i novih medalja te rasta kvalitete „Orijenta“ i „Goranina“, svjedobno član pojedinih igrača pri čemu je vrhunac svakako juniorske županijske nogometne selekcije koja je prošlosezonski poziv Martinu Latinoviću za sastav sedamdesetih godina imala dva zapažena nastupa U18 reprezentacije. Pri tome moramo naglasiti da na Kvarnerskoj rivijeri. Matković se početkom je taj poziv Martin dobio kao šesnaestogodišnjak osamdesetih počinje baviti i kuglanjem koje mu i svi ostali u reprezentaciji su od njega stariji nakon prestanka nogometne karijere postaje dvije godine! No, to nije smetalo selektora koji glavni sport i to kao igraču delničkog KK je cijenio njegov rad i odlične rezultate pa je Martin kao peti igrač ušao u sastav reprezentacije Kuglanje sve zanimljivije „Goranin“. i nastupio na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj Kako je kuglanje uhvatilo korijenje gdje je naša reprezentacija osvojila odlično treće Naši mladi igrači na turnirima za „Odluka o tome da ja budem taj koji će raditi s mjesto, a Martin postao prvi delnički kuglač s prvenstvo Hrvatske već su obišli mladima vezana je svakako i uz činjenicu da sam osvojenom medaljom sa svjetskog prvenstva, Osijek (tri puta), dva puta Slavonski čime nakon Snježane Kramar i njenog naslova Brod, Koprivnica, Varaždin, već kao nogometaš vodio juniore „Risnjaka“ pa Zagreb, Zabok... dakle, veliki dio sam imao i iskustva i volje za takav rad. Kad smo svjetske prvakinje pokazujemo kao uz kuglačice Hrvatske, stekli puno prijatelja i 2013. godine odlučili pojačati rad s mladima prvi Delnice imaju i odlične kuglače. poznanstava, a vrlo je važno da nam je korak bio da u suradnji s nastavnicima Ti su rezultati potvrda našeg rada koji je imaju itekakvu perspektivu jer u tjelesnog odgoja iz delničke osnovne i srednje zaista sveobuhvatan jer godišnje imamo oko kuglanju je sve veći broj mladih pa škole kroz jedan sat tjelesnog na našoj kuglani dok su nekad prvoligaške ekipe bile sto treninga i nastupa. Mi smo u četiri godine sastavljene od četrdesetogodišnjaka, prezentiramo kuglanje kao sport. Ta naša prva uspjeli osvojiti osamnaest medalja na državnim sada su ponajbolji igrači prezentacija dovela je petnaestak zainteresiranih natjecanjima i stvoriti mladog juniorskog dvadesetpetogodišnjaci i mladih je osnovaca s kojima smo počeli raditi ja i Elio reprezentativca koji je dio ekipe koja je osvojila sve više. Također, kuglanje je nizom Peršić. Na samom početku bilo nam je jasno da broncu na Svjetskom prvenstvu. Ove smo jeseni promjena u sustavu natjecanja sve te mlade nećemo zadržati ako rad svedemo na dobili i treću generaciju i trenutačno imamo 22 zanimljivije i neizvjesno je do kraja treninge i nastupe na pojedinim turnirima pa mlada igrača što rijetko koji klub iz ovako male utakmice, govori Matković. 40 zip
Mladi uzrastidelničkog Kuglačkog kluba „Goranin“ s tajnikom kluba Tomićem i trenerom Matkovićem
sredine u Hrvatskoj ima. Naravno, to je i iznimno velika obveza, pogotovo za nas koji radimo s mladima. Meni je, primjerice, samo ponedjeljak slobodan, a svi ostali dani puni su posla u vlastitoj firmi V.T.S, odnosno treninzima, putovanjima i utakmicama. Tijekom tjedna od utorka do petka treniramo od 18 do 21 sat, u subotu i nedjelju su ligaške utakmice ili državna prvenstva. Sve radim volonterski jer jednostavno nema novaca kojim se to može platiti, a uz to sve to mi je još uvijek iznimno zadovoljstvo, pogotovo kad vidiš ovakve rezultate rada. Pomoć sredine uvijek može biti bolja. Da nema nas u klubu i roditelja koji zaista puno pomažu te tajnika Dražena Tomića koji logistički drži c ijelu tu konstrukciju, ne znam kako bismo sve to skupa
iskombinirali. Mi smo ove godine sa seniorima ušli u 1B ligu što je jedan od najvećih uspjeha u povijesti kluba i imamo sjajnu mladu generaciju koja je osvojila niz medalja na državnim natjecanjima. U nekim drugim sredinama taj bi uspjeh bio daleko jače valoriziran, ako ne fincijski, bar pohvalama. Primjerice, da Martin živi i školuje se u Rijeci on bi kao prvak države i U18 reprezentativac imao stipendiju. Kod nas je to, na žalost, nemoguće pa su time i uspjesi koje mi, pogotovo ti dečki, ostvaruju, značajniji“, zaključio je Matković, a Dražen Tomić, tajnik „Goranina“ i najzaslužniji za ideju pokretanja radu s mladima, naglašava kako je vrlo zadovoljan činjenicom da je ta njihova opredijeljenost i rad prepoznat i od strane Hrvatskog kuglačkog saveza pa je KK „Goranin“ od travnja 2015. godine do danas bio organizator i domaćin osam prvenstava Hrvatske u raznim kategorijama.
Trenira se od utorka do petka potri sata, a u subotu i nedjelju su ligaške utakmice ili državna prvenstva
Cilj - prva kuglačka liga KK „Goranin“ za sada ima igrače u kategorijama U9, U10, U12, U14 i U18. Skupinu mladih igrača koji su osvajali medalje na državnim prvenstvima čine Martin Latinović, Karlo Petranović, Dominik Jakovac, Igor Žauhar, Ivan Janeš, Marko Petranović, Matej Frlan, Zvonimir Mrle, Matej Mrle i Niko Mihel. Stariji od njih se već bore za ulazak u prvu ekipu, a Matković kaže kako su medalje posljedica napornog rada, ozbiljnosti i iskustva na što većem broju natjecanja. „Bit će medalja još, a meni osobno najveća bi satisfakcija bila kad bi ove sad mlade generacije jedog dana „Goranin“ uvele u prvu kuglačku ligu Hrvatske“, rekao je Matković.
Soba trofeja KK „Goranin“ zip
41
pi jat JIST, Viškovo Viškovo
Napisao: Davor ŽIC Snimio: Petar FABIJAN
Željeli smo stvoriti restoran koji će ponuditi drugačiji koncept od onog koji postoji drugdje, zbog kojeg ljudima neće biti teško sjesti u automobil i proći stotinjak kilometara da dođu do nas. To se i ostvarilo. Restoran JIST Široli 27, 51216 Viškovo Radno vrijeme (utorak-nedjelja) 13:00-23:00 h Tel. +385 (0)51 374 597 e-mail:
[email protected] web: www.jist.hr
JIST jepozornost stekao ne samo posebnošću svoje kuhinje, već i snažnom marketinškom kampanjom kojom je u kratko vrijeme izgradio dobru reputaciju
I
sključivo lokalne namirnice, maksimalna posvećenost detaljima i ponuda koja se gotovo u potpunosti oslanja na vlastitu pripremu svih proizvoda temeljne su odrednice novog gastronomskog koncepta nazvanog „hr vatski fine dining“ koji prakticira restoran JIST otvoren u Viškovu, odnosno Širolima, početkom protekle godine. – Filozofija restorana je da koristimo isključivo hrvatske namirnice i lokalne te vlastite proizvode i to smo nazvali „hrvatski fine dining“. Ne radimo s gotovim proizvodima, nego sami pripremamo praktički sva jela osim sireva – od kruha i tjestenina preko pašteta, salama i kobasica do slastica. Željeli smo stvoriti restoran koji će ponuditi drugačiji koncept od onog koji postoji drugdje, zbog
Hrvatski fine dining u Širolima
Glavni kuhar Darjan Urdih
kojeg ljudima neće biti teško sjesti u automobil oraha i krumpira, raviol alla carbonara s krčkim i proći stotinjak kilometara da dođu do nas. To pršutom, skutom i soubiseom od limete i kadulje, se i ostvarilo, jer imamo posjetitelje iz Zagreba, ali i žgvacet od guske s lećom, „odležani“ biftek i Ljubljane, Trsta ili Dubrovnika koji ciljano dolaze „rib-eye steak“ te dimljene pileće butkice. u restoran, kazao je glavni kuhar Darjan Urdih. – Jelovnik mijenjamo sezonski, dosad smo ga Mladi kuhar porijeklom iz Banja Luke dosad je promijenili tri puta. Naravno, imamo nekoliko iskustva stjecao radeći s poznatim gastronomskim jela iz standardne ponude koja su stalna, no uvijek imenima kao što su Deniz Zembo ili Andrej uz njih pokušavamo osmisliti i neke zanimljive Barbieri, a za JIST je kreirao inventivan meni specijalitetepripremljenena našnačin. Inzistiramo temeljen isključivo na mesnim jelima, na kojem na sezonskim proizvodima iz domaćeg i ekološkog se za naklonost gostiju bore standardne perjanice uzgoja, a kod mesa nemamo neke skupocjene „grilla“itradicionalnajelaovogkrajainterpretirana na suvremen način. Tako se na jelovniku mogu naći delicije kao što su teleći file „Sashimi“ s tostiranim lješnjakom i mariniranom jabukom, bikovi obrazi „Bourgignon“ sa sezonskim povrćem i njokima od
Njihova je posebnost hladnjak za suho zrenje mesa – dry ager – u kojem meso odleži najmanje četiri tjedna, što je ujedno i tajna njegovog savršenog okusa
42
zip
sorte, nego ono što možemo dobiti kod ovdašnjih mesara. Sam radim nabavu, idem po tržnicama, mesarama, klaonicama i biram one namirnice i komade mesa koji se mogu kvalitetno uklopiti u našu ponudu, a onda im pripremom dajemo taj poseban „štih“. Naša posebnost je hladnjak za suho zrenje mesa – dry ager – u kojem meso odležavamo najmanje četiri tjedna, što je ujedno i tajna njegovog savršenog okusa. Tijekom suhog zrenja meso izgubi određeni postotak vlage, a oslobađaju se i enzimi koji mu daju punoću okusa, istaknuo je Urdih. JIST je pozornost javnosti na sebe stekao ne samo posebnošću svoje kuhinje, već i snažnom marketinškom kampanjom pa je u nešto više od godinu dana postojanja izgradio dobru reputaciju ne samo na lokalnoj razini, već i među ljubiteljima kvalitetne gastronomije diljem Hrvatske, ali i izvan nje. – Vjerujemo u svoju kvalitetu i ovaj koncept, zato nismo bili zabrinuti da nas gosti neće prepoznati ili da nećemo uspjeti. Znamo da je to što radimo kvalitetno i da smo predstavili ljudima jednu novu ponudu, a vjetar u leđa daje nam i činjenica da je to prepoznato od naših gostiju. Komentari i kritike koje smo imali su gotovo u 90 posto slučajeva izvrsni i to nas ohrabruje da nastavimo ovim putem, iako naravno ima i manji broj onih koji nisu prepoznali ovu ponudu i kojima se nije svidjela, zaključio je mladi chef. Inventivan meni temeljen je isključivona mesnim jelima
Hrvatska vina i craft piva Osim na jelovniku, hrvatski proizvodi zastupljeni su među ponudom rakija, žestokih pića, ali i na vinskoj karti, koja nudi dvadesetak etiketa hrvatskih vinarija, a za ljubitelje piva dostupna je bogata lista proizvoda domaćih craft pivovara.
zip
43
a 5 pitan j Vedran Ružić, slikar i glazbenik
Volosko
Napisao: Davor ŽIC Snimio: Sandro RUBINIĆ
V
edran Ružić tek je „prevalio“ tridesetu, a već je etabliran u dvije različite karijere – slikarstvu i glazbi, za koje je osvojio pregršt nagrada: Status, Porin i dvije nagrade Općine Matulji. Ipak, mladi matuljski jazz glazbenik i slikar reći će da te dvije odvojene umjetnosti kod njega djeluju kao skladna cjelina, jer dok slika čuje glazbu, a dok svira – vidi boje...
44
zip
Razjasnimo prvo jednu situaciju. Jesi li ti glazbenik koji slika ili slikar koji svira? – Uf, to je teško pitanje. Obično kad me pitaju bih li se radije opredijelio za slikarstvo ili glazbu odgovorim da je to kao da me pitaju bih li radije bio bez uha ili oka.Prva ljubav bilami jeumjetnost, nakon toga ozbiljnije sam se počeo baviti glazbom, a sada njegujem obje strasti. Najsretniji sam kada pola dana slikam, a pola dana sviram. Kako je došlo do tog miješanja glazbe i slikarstva? Kako sam tad već bio „zaražen“ umjetnošću, kad je došlo vrijeme upisivanja srednje škole, ja sam odabrao srednju likovnu, ali roditelji su me savjetovali da trebam izabrati neko ozbiljno zanimanje. Tako sam upisao elektrotehničku, a tijekom škole sam se krenuo baviti glazbom. Kod upisa na fakultet, s ozbirom da sam bio samouk, htio sam na konzervatorij u Klagenfurt gdje ne gledaju formalne uvjete i „papire“, nego nastupaš pred komisijom. No, opet sam u dogovoru s roditeljima popustio i upisao Hotelijerski faks u Iki, da imam „sigurno zanimanje“. Stigao sam do diplome prvostupnika, nakon čega sam ipak otišao u Klagenfurt gdje sam završio prvu godinu. Paraleno sam se ponovo počeo baviti slikarstvom, počeo raditi kao muzejski tehničar u Hrvatskom muzeju turizma i uzeo pauzu na konzervatoriju kojem se nikad nisam vratio. Odlučio sam tada da ne želim zapostaviti niti jednu od svojih životnih opsesija, pa sam upisao Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci i sada sam pri kraju studija. Ostao mi je samo diplomski rad, a tema je, naravno – povezivanje glazbe i slikarstva. U glazbi si se odlučio za jazz glazbu i dublje ulaze u jazz. Isto tako, ja sam u i kontrabas, koji nije neki slikarstvu krenuo raditi svojevrsne „covere“, učiti konvencionalni instrument,pogotovo o tome, tražiti svoj izričaj i s vremenom sam došao za samouke početnike. Kako je do toga do situacije u kojoj sam sebi rekao da sam spreman došlo? S druge strane, kod slikarstva za rad na onome što me zanima, bez kompromisa. si imao puno duži razvojni put – od Negdje između te dvije krajnosti smjestile su se i „komercijalnijih“ radova na tragu te četiri slikovnice koje su mi jako drage, sve četiri Vlahe Bukovcai popularnogMačka z u izdanju Adamića, nastale na poticaj i inzistiranje Voloskega, prekonekoliko slikovnica Elizabet Jovanović. Ona je rekla da joj dam sve do sada vrlo apstraktnih kreacija. slike koje imam da prema njima napravi tekst, a Kako je taj proces izgledao? tako je nastao „Mačak z Voloskega“. Nakon toga, – U toj fazi samoučenja instrumenata često sam ona je napravila tekst, koji sam ja ilustrirao za išao u Liganj, Tuliševicu, gdje sam poslije i živio „Vincenta iz Kastva“ i „Vid z Reki“. Konačno, na neko vrijeme, kod mog dragog prijatelja Darka kraju je stigao i „Morčić“, reizdanje slikovnice po Mihelića Boćota. On mi je rekao: „Mali, ti moraš tekstu Drage Gervaisa iz 1978. godine objavljeno sost jazz“. Dok sam bio tamo, on je radio neki prije dvije godine. Sada sam posvećen apstraktnom zid i rekao mi da sviram kako bi me mogao čuti radu, povezivanju slikarstva i glazbe, što nazivam i podučiti. Kako je on udarao batom, tako sam ja „koncertualna umjetnost“. „lomio“ kontrabas. Tako je krenulo, a nakon što Kakva je veza sam svirao dvije godine, dobio sam 2012. nagradu između glazbe i slike? Status za najboljeg hrvatskog kontrabasistu. To mi je bio veliki „šut“ naprijed. – Moj projekt „Spiritual market“ inspiriran Što se tiče slikarstva, tu mi je ključan bio jedan je Kandinskim, njegovim radom o duhovnoj profesor na Akademiji koji me upitao: „Kolega, umjetnosti. On je u svom radu nastojao oslikavati zašto ste upisali Akademiju ako stalno radite improvizacije, fuge i bazirao se na povratku iste radove“. Imao je pravo, iako tada nije znao osjetilnog u umjetnosti, što je smatrao važnijim da radim i druge stvari, ali definitivno mi je dao faktorom od estetskog. Već je on počeo opisivati poticaj da se odmaknem od komercijalnih prema kako je, recimo, zvuk kontrabasa ili čela plave boje. apstraktnijim radovima. Ali, zapravo, taj razvojni U razgovoru s jazzerima i drugim glazbencima, s put je sličan kao i onaj u glazbi: svi glazbenici kojima se konstantno družim, provjerio sam ove kreću sviranjem nekih obrada, pa više proučavaju teorije i pitao ih kako vide određene tonove i svi
Najsretniji sam kada pola dana slikam, a pola dana sviram – Vedran Ružić u ateljeu u Voloskom
Dok slikam čujem glazbu, a dok sviram vidim boje bi ih vidjeli kroz boju, a na dodatna pitanja mogli od opatijskog Gervaisa preko Art kina Rijeka sve bi odrediti i točnu nijansu. To je bilo fascinantno, do Dubrovnika, Zagreba, Beča i Bad Ischla. svatko nosi u duši svoj spektar boja, a najviše Prošlu godinu obilježila ti je glazba, me fascinira kad s nekim osjetim isto – s jednim a vrhunac je bio Porin za novi album kontrabasistom doživio sam da četiri tona o i godišnja nagrada Općine Matulji. kojima sam ga pitao doživljavamo kao iste nijanse Znači li to da će ovu godinu obilježiti boja. Koje je boje A mol? Meni tamno crvene... slikarstvo? E mol mi je tamno plava, a većina ga doživljava u tamnijim bojama, osobito oni koji sviraju bas ili – Nadam se, volio bih da mi se dogodi jedan kontrabas, odnosno imaju te duboke lage. slikarski pomak. Trenutno paralelno radim U nekim projektima uspješno spajaš te na kompozicijama koje mi opisuju slikarski dvije ljubavi u isto vrijeme. Tako si lani rad, uzmem jedan jazz akord i pokušavam ga objavio uspješan spomenuti album oslikati, a ova velika slika u ateljeu je moja nova „Spiritualmarket“koji predstavlja kompozicija. Imam jedan ambiciozan plan, zapravomultimedijalniuradaku ideju koja još uvijek nije do kraja „pečena“, ali kojem su povezani glazba, slika se svakim danom sve više formira u stvarnosti, i – film. Kako je nastao taj projekt, a ta ideja spojila bi glazbu, pisanje, slikarstvo i inspiriran putovanjem Marka Pola? performans. Centralna figura bio bi izmišljeni – Cilj mi je povezivati jazz glazbu s ostalim lik, koji je pisao svoj dnevnik, komponirao umjetnostima. Razmišljao sam kako stvoriti taj glazbu i zakopavao umjetničke radove na raznim jedan zaokruženi projekt, nisam htio da se priča lokacijama. Sve to događalo bi se u poslijeratnom svede na to da slikam na pozornici. Tako sam razdoblju, a, naravno, zakopao bih radove koje pred dvije godine počeo komponirati u ateljeu, bih stvorio u okviru projekta. Prve skice sam a paralelno sam razvijao skice za art-film koji su radili John Kardum i Ira Tomić. Tako smo napravili napravio, završavam drugu kompoziciju za film koji je nastao na temelju slika inspiriranih projekt, a u sklopu toga ću napraviti i svoje prve glazbom, a taj isti film nama dirigira kako moramo statue – sve to treba izgledati staro i autentično, a svirati – kad se mijenjaju scene, mi mijenjamo istovremeno se mora „kužiti“ da je izmišljen lik i ritam i ulazimo iz kompozicije u kompoziciju. Taj da su radovi moji. Nastavljam i s radom na drugim koncept je dobro primljen, imali smo u godinu projektima, ali 2018. godinu definitivno vidim dana dvadeset promocija na vrlo lijepim mjestima, kao godinu posvećenu v izualnoj umjetnosti.
Ne želim zapostaviti niti jednu od svojih životnih opsesija, i sada sam pri kraju studija na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Ostao mi je samo diplomski rad, a tema je, naravno – povezivanje glazbe i slikarstva.
zip
45
ra avantu Vitomir Maričić, jedna nevjerojatna priča o sportašu
Rab
Razgovarao: Hrvoje HODAK Foto: Arhiva ZiP
Svestranost je Maričićeva vrlina i mana, a promjena jedina konstanta. Popis sportova kojima se bavi bogatiji je za nekoliko ekstremnih. Danas se fokusira na ronjenje na dah te edukaciju i istraživanja vezana uz ronjenje,ali je aktivan i kao osobni trener, snimatelj i fotograf.
Kvarner i okolica imaju fantasticne lokacije za sportsko penjanje
Bazen Kantridanudi najbolje uvjete na svijetu za trening sportaša i rekreativaca, tvrdi Vitomir Maričić
46
zip
S doktorima Reinićem i Barkovićem, koji provode seriju istraživanja o pripremi sportaša i pozitivnim učincima barokomore na organizam
O
– Pa možda bi se dalo zaključiti iz mog medicinskog kartona da imam neki problem s gravitacijom da, ali nije tako. Kao što rekoh, ozljede se događaju, pogotovo na jednoj višoj razini napora. Ali isto tako, naše tijelo ima nevjerojatnu sposobnost rehabilitacije. Život ima uspone i padove, tako je sa svime. Ozlijedio sam se u cirkusu u Aucklandu, prilikom treninga na strapsima, cirkuskoj spravi jako sličnoj karikama. Iščupao sam tetivu bicepsa i hitno sam operiran. Kvaliteta mišića i okolnog tkiva je omogućila da sve prođe dobro i da ne izgubim gotovo ništa amplitude pokreta ruke, što je odlično. Skrb u bolnici je u Novom Zelandu bila vrhunska, a srećom ili nesrećom, imam iskustva s rehabilitacijom i sebe i drugih pa je eto puno brže nego očekivano. Umjesto da prestaneš, otišao si korak dalje, roniti rekorde ispod leda, na Himalaji, po dubinama… Kako je ronjenje došlo u priču i koliko si zadovoljan rezultatima na europskom prvenstvu prošle godine, gdje si debitirao i kao ronilac i reprezentativac u još jednom sportu? – Pa ronjenje je zapravo odlično za mene, jer ću u vodi puno teže nešto slomiti... Ronjenje se zapravo vratilo u priču, ja sam uživao u ronjenju na dah još kao klinac. Moje prvo natjecanje je ustvari bilo Prvenstvo Hrvatske, gdje sam bio drugi u dinamici i treći u statici, a onda su uslijedila EP u bazenima i dubini, s oboje sam jako zadovoljan. U bazenu mi je medalja za dlaku pobjegla, malo sam promašio protokol na izronu, zbog čega sam pošteno diskvalificiran. U dubini sam završio 4. u svojoj glavnoj disciplini. Sve ćemo to popraviti u novoj sezoni gdje me čekaju svjetska prvenstva.
ovom kvarnerskom sportašu imali smo prilike čitati pred 6-7 godina na našim stranicama, kada je nagrađen od strane Crvenog križa i Hrvatske turističke zajednice za doprinos spasilačkoj službi, u čijoj je tada reprezentaciji i trenirao. Naslov je tada glasio „Čovjek sa 1000 zanimanja“, a danas bi bilo bliže brojci od 2000 zanimanja. U međuvremenu je proputovao cijeli niz zemalja, penjao se po raznim vrhovima na svim kontinentima, organizirao nekoliko velikih ekspedicijskih projekata, opremao penjališta, otvarao škole, pozavršavao fakultete, pisao, izlagao fotografije, snimao filmove, osvajao trofeje od triatlona do dizanja utega kao sportaš, ali imao i uspjeha kao trener. Svestranost je njegova vrlina i mana, a promjena jedina konstanta. Danas se fokusira na ronjenje na dah te edukaciju i istraživanja vezana uz ronjenje, ali je aktivan i kao osobni trener, snimatelj i fotograf. U repertoar sportova kojima se bavi zadnjih godina, ako izuzmemo olimpijsko dizanje utega, u Maričićevu slučaju sve je više Kantrida ima najkvalitetniji ekstremnih sportova. Nije li to rezervirano za mlade bazen na svijetu i lude?, pitamo. Koliko je drugačije pripremati se za bazen odnosno – Ma kakvi, ekstremni sport zapravo i nije toliko dubinu? Hrvatska ima vrhunsku reprezentaciju, je li ekstreman. Manje je kompetitivan, više je na to do uvjeta, pripreme, predispozicija? otvorenom i često je zapravo sigurniji nego neki – To su dva prilično različita sporta. Sve je „standardni“ sportovi. Što luđe sport izgledao, to drugačije. Za bazen se spremam uglavnom na se više brine o sigurnosti onih koji ga prakticiraju. Kantridi, gdje imam savršene uvjete. Što se bazena Ozljede se događaju nažalost svugdje. Meni je tiče, ne znam ima li tko na svijetu kvalitetniji bazen. ekstremni sport postao puno draži jer ima jako I ljudi na bazenu mi uvijek izađu u susret i omoguće izraženu mentalnu komponentu i daje mi ispriku da sve što treba. Riječani vjerojatno nisu svjesni koliko boravim na nekim fantastičnim lokacijama. je naš bazen dobar. Od 95 posto bazena na kojima sam trenirao po cijelom svijetu, Kantrida je dvije Ozljeda u Aucklandu Kad smo kod ozljeda, na nedavnom putovanju klase iznad po svim kriterijima. Za dubinu je druga priča, tu sam uglavnom trenirao na Rabu i okolici, oko svijeta, opet si imao veću ozljedu zbog koje je bilo upitno hoćeš li nastaviti sa sportskim načinom dobar dio s kraja, dio s ekipom ronioca iz Zagreba, a života. To je treća velika ozljeda nakon koje se opet dio s prijateljeve barke. Kako se povećavaju dubine na kojima treniram tako mi je sve teže pronaći vraćašsportu. dovoljno duboke, izolirane i stabilne pozicije. Mi ne možemo konkurirati toplim morima u tom pogledu. Jadran je odličan za početne tečajeve i istraživanje po moru. Ali unatoč tome, da, imamo odličnu reprezentaciju. Ne mislim da je to do uvjeta ili velikog broja ronioca, jednostavno se radi o izvrsnim pojedincima i kvalitetnom treningu koji je rezultat godina rada i istraživanja. Trenutno se i u Rijeci radi na istraživanjima vezanim uz ronjenje iopćenito uz medicinski aspekt tog sporta. Kakav je osjećaj sudjelovati u nečemu potpuno novom, potencijalno korisnom za sport ili liječenje? – Pa da, to je trenutno u početku, ali potencijal
Krepat ma ne molat
je zbilja ogroman. Rijeka sad ima barokomoru i to koji postaje sve popularniji u svijetu. Slackline je otvara cijeli niz mogućnosti, ali što je još važnije, zapravo tanka gurtna na kojoj se balansira, a ako doktori s kojima surađujem i koji će voditi istraživanje to podignemo visoko onda to postaje highline, su i sami ronioci pa su stručni s medicinskog disciplina za sebe. Tako da nije to tako iz vedra neba aspekta, ali imaju i stručnost i iskustvo kao sportaši, palo, ali mi se ideja jako svidjela i naravno, svi koji što nije nešto što se često posloži. To otvara jedan probaju brzo se navuku na taj zabavni način treninga drugačiji način razmišljanja i zadovoljstvo je biti dio na gurtni. Ovako na visini je nešto zahtjevnije što mentalno, što tehnički, ali je za nagradu i osjećaj tog procesa. Prije nego ste otišli na Novi Zeland, tvoja puno luđi. To je poteklo dijelom iz cirkusa, dijelom partnerica Kristina i ti, osim što ste se zavukli iz penjanja, ali sad je disciplina za sebe. Rječina gdje god ste po svijetu stigli, pokrenuli ste trend se nametnula kao logičan izbor s obzirom da je penjanjaza djecu na Rabu. Penjanje jepostalo super najpoznatiji kanjon u gradu, a gdje će biti idući, tko zna. Ovisi dosta o opremi, vremenu i ljudima, tako popularno među klincima. nešto ne mogu sam postavljati, tu mi uvijek uskače – Svoj djeci se sviđa penjanje, a na Rabu u Udruzi Vladimir Šoić, koji je kao najbolji riječki penjač Kocka smo napravili malen, ali vrhunski boulder navikao na takve ideje. Ne možeš biti najbolji ako prilagođen djeci i odraslima. Financiran je od ponekad ne izlaziš iz okvira. Ukoliko uspijemo u nekoliko projekata, od Grada, Države, Županije, centru Active na Mlaci napraviti indoor uvjete za privatnog sektora, svi su prepoznali kvalitetu cilja, trening highlinea, onda svakako treba očekivati još tako da je zbilja dobro opremljen kako što se tiče ovako atraktivnih postava. grifova i smjerova, tako i sigurnosti. Takav boulder Svakako sport zauzima važno mjesto u tvom bi svakoga motivirao. Opremljeno je i vanjsko penjalište, gdje su djeca napravila prve prave korake svijetu, no što radiš pored toga? Uspije li se od u vertikali. Ne mislim da će svi oni biti neki zagriženi takvog sporta živjeti, putovati i slično? – Pa to bi bilo divno, ali nije tako, bar ne još. Sport penjači, promijeniti će još mnoge interese, ali se svakako nadam da će im ostati neke vrijednosti koje je i dio mog posla, kao osobni trener, konzultant, kroz tečajeve ronjenja, radionice raznih sportova, sport i trening usade od malih nogu. edukacije ili predavanja nešto uspijem vratiti natrag, Highline u kanjonu Rječine tu i tamo uskoče sponzori. Angažiran sam i kroz Nedavno je objavljen kratki video u kojem prelaziš poslove vezane uz fotografiju i videografiju, tu i Rječinu, tj. kanjon hodajući po špagi? Je li penjanje tamo me još zatrebaju i kao modela, pronađe se postalo premalo adrenalinsko ili je to vještina koju zanimacija i taman dovoljan budžet za dohvatiti si doveo iz cirkusa ili kako uopće tako nešto padne sutra. Super mi je kroz takve neke sadržaje prenijeti ljudima na pamet? neko dobro iskustvo i alate ljudima koji će se onda – Pa zapravo radi se o izvedenici sportskog pokreta nastaviti time baviti.
Vitomir Maričić, sportaš od glave do pete, ponekad i model
Prelazak Rječinehighlineom
zip
47
naši
K
ineski zid nadimak je koji su novi igrači Rukometnog kluba Zamet Quan Wang i Zhao Chen dobili odmah po dolasku u Rijeku. Razlog je vrlo jasan – radi se o visokim, iskusnim igračima iz pokrajine Jiangsu koji su unijeli novu energiju i snagu u Zametovu igru, ali i zainteresirali brojne medije. Ne samo domaće, jer je o njihovom transferu izvijestio i najpopularniji medij u Kini China Daily, čije internetske stranice posjećuje više od 30 milijuna čitatelja svakog dana. – Što nas je motiviralo za dolazak? Velik sportski motiv i želja za dokazivanjem u Europi. Znali smo za vašu zemlju jer često pratimo nastupe vaše Quan Wang rukometne reprezentacije na raznim natjecanjima, i Zhao Chen govori 205 centimetara visoki vratar Wang, dok Chen kaže kako su ciljano birali klub u kojem će „prezimiti“ u Europi. RK Zamet im se pokazao kao Rijeka Sea Kayak Croatia,kvalitetan izbor, a vjeruju da u njemu mogu ostvariti Rab značajne rezultate. – Trener Valter Matošević proveo mjesec dana kao trener golmana u našem klubu u Kini i upoznao nas s RK Zamet. Naš trener u Kini je Nenad Zvonarek Napisao: Davor ŽIC i preko njega smo dobili sve informacije, kaže Snimio: Sandro RUBINIĆ Chen, koji igra na poziciji lijevog vanjskog i dva je centimetra niži od svog sunarodnjaka i klupskog
Kostrena
k rižal jk a
vaši
Zhao Chen igra na poziciji lijevog vanjskog
život u Rijeci, a sviđa im se naša hrana, pogotovo riba. Usprkos svim ugodama koje pruža naša regija, Chen i Wang – koji s domaćim medijima komuniciraju uz pomoć prevoditelja – fokusirani su prevenstveno na sport, a jezičnu barijeru nisu morali svladavati jer, kako kažu, sa suigračima komuniciraju „univerzalnim sportskim jezikom“. – Ugodno smo iznenađeni načinom na koji smo prihvaćeni u klubu, imamo veliko povjerenje u direktora Vedrana Babića i Borisa Konjuha koji su nam stalno na raspolaganju. Zadovoljni smo igrom, a pogotovo atmosferom u klubu. Jako smo zahvalni igračima u našem klubu, lijepo su nas prihvatili. To su odlični rukometaši s kojima smo se dosta povezali. Dobro smo se uklopili u igru, od našeg dolaska pobijedili smo 5 puta i samo jednom izgubili, govori dvojac iz Zametova „Kineskog zida“. Kao što igrači imaju samo riječi hvale za klub i kolege, tako su i u klubu izrazito zadovoljni neočekivanim pojačanjima koja su im donijela ne samo uspjehe na sportskom terenu, nego i u medijima. – U klubu smo izrazito zadovoljni brzinom adaptacije novih igrača, oni su kineski reprezentativci i vrlo brzo su se pokazali kao pojačanja. Zadovoljni smo postignutim efektom, jer je klub koji je lani proslavio 60 godina od osnivanja ponovo napravio jedan novi iskorak i pokazao da u svijetu sporta zaista ne postoje granice, govori direktor RK Zamet Vedran Babić, no ističe kako klub ne planira nova kolege. Dokazao se već u prvim utakmicama, u inozemna pojačanja. Kako kaže, Wang i Chen prvih šest nastupa zabio je 21 pogodak i postao je dovedeni su „kako bi popunili deficitarne pozicije u neriješiv problem za suparničke ekipe. ekipi koja je sastavljena isključivo od domaćih igrača Dva izvrsna igrača, reprezentativca svoje na što smo izrazito ponosni“. mnogoljudne zemlje, potpisali su ugovor do kraja Možda je klub i očekivao taj „PR efekt“ s dolaskom sezone i vrlo brzo postali zvijezde riječkog sporta, a zvučnih pojačanja, no Wang i Chen čine se ugodno ni oni sami nisu ostali imuni na čari Kvarnera. iznenađeni velikim interesom za njihov dolazak – Hrvatska je jako lijepa zemlja, vidjeli smo to u Rijeku. Oni su među prvim kineskim igračima čim smo doputovali. Rijeka nam se sviđa zbog svog koji su se odlučili na nastavak karijere u Europi i položaja i mora. Iz stana gdje živimo prekrasan je zato ih se s posebnom pažnjom promatra ne samo pogled na more i zaista uživamo svako jutro kad u Hrvatskoj, već i u domovini gdje ljudi nisu toliko to vidimo. Volimo prošetati centrom grada jer je „zaluđeni“ rukometom kao Hrvati. sve jako lijepo uređeno, a u slobodno vrijeme rado – U Kini su jako popularni nogomet i košarka, se prošetamo uz more. Rijeka je dosta manji grad rukomet je nešto mlađi sport koji je još u razvoju, u odnosu na naš grad u Kini koji ima 11 milijuna ali njime se bavi sve više sportaša i postaje sve stanovnika i to nam se sviđa, kaže Wang, dok Chen popularniji, govori Wang, dok Chen dodaje kako je hvali topao prijem kod domaćih ljudi, a ističe kako možda najveća razlika u odnosu na Hrvatsku ta što je uživao u posjeti stadionu na Rujevici gdje su on i ovdje jako mlada djeca počinju trenirati rukomet, Wang bili gosti HNK Rijeke. Brzo su se navikli na dok se u Kini kreće puno kasnije.
Kineski zid na Zametu
Obojica dvometraši, ukupno su visoki 408 centimetara
Visoki, iskusni igračim iz kineske pokrajine Jiangsu unijeli su novu energiju i snagu u Zametovu igru, ali i zainteresirali brojne medije.
Quan Wang osim za Zamet brani i za kinesku reprezentaciju
48
zip
zip
49
info pgž
Vransko jezero
DOBITNICI NAGRADNE KRIŽALJKE IZ 45. BROJA ZIP-A
Ustanove u kulturi i javne ustanove PGŽ
Ured Županije Adamićeva 10/V, Rijeka T ++385 51 351-612 • F ++385 51 351 613 E
[email protected],
[email protected] Pročelnik: Goran Petrc, prof. Upravni odjel za proračun, financije i nabavu Slogin kula 2/IV, Rijeka T ++385 51 351-672 • F ++385 51 351-673 E
[email protected], fi
[email protected] Pročelnik: Krešimir Parat, dipl.oec. Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Riva 10/I, Rijeka T ++385 51 351-202 • F ++385 51 351-203 E
[email protected] Pročelnica:doc.dr.sc.KoraljkaVahtar-Jurković Upravni odjel za zdravstvo Slogin kula 2/II, Rijeka T ++385 51 351-922 • F ++385 51 351-923 E
[email protected] Pročelnica: doc.dr.sc. Đulija Malatestinić Upravni odjel za odgoj i obrazovanje Slogin kula 2/I, Rijeka T ++385 51 351-882 • F ++385 51 351-883 E
[email protected] Pročelnica: mr. sc. Edita Stilin
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Muzejski trg 1, 51000 Rijeka vd ravnateljica: dr.sc. Tea Perinčić T ++385 51 553 667, 553 666 F ++385 51 213 578 E
[email protected] W www.ppmhp.hr
Upravni odjel za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Slogin kula 2/II, Rijeka T ++385 51 351-260 • F ++385 51 351-263 E
[email protected] Pročelnica: Melita Raukar, dipl.oec. Upravni odjel za regionalni razvoj, infrastrukturu i upravljanje projektima Adamićeva 10/III, Rijeka T ++385 51 351-900 • F ++385 51 351-909 E
[email protected] Pročelnik: doc.dr.sc. Ljudevit Krpan Upravni odjel za socijalnu politiku i mlade Slogin kula 2/I, Rijeka T ++385 51 351-920 • F ++385 51 351-935 E
[email protected] Pročelnica: Dragica Marač, mag.psych. Upravni odjel za za kulturu, sport i tehničku kulturu Ciottina 17b/1, Rijeka T ++385 51 351-881 • F ++385 51 351-802 E
[email protected],
[email protected] Pročelnik: Valerij Jurešić, prof.
50
zip
3 poklon paketa trgovine slastice Vilma Marijan Tomac Augusta Šenoe 1 51300 Delnice Božica Duvnjak Zaheji 2 51415 Lovran Tonka Zoretić Škrljevo 128 51223 Škrljevo
Prirodoslovni muzej Rijeka Lorenzov prolaz 1, 51000 Rijeka Ravnateljica: dr.sc. Željka Modrić Surina T: ++385 51 553-669 F: ++385 51 553-669
[email protected] www.prirodoslovni.com
3 poklon paketa PGŽ Bojana Marin Giuseppea Carabina 11/IX (stan Trlin) 51000 Rijeka Nives Bratina Trinajstići 13 51215 Kastav Ozren Gallat Franje Čandeka 36 51000 Rijeka 5 knjiga „Halubajski zvončari“ Ankica Crnić Poljice 34 51315 Mrkopalj Milan Babić Mali dol 83 51241 Križišće
Upravni odjel za gospodarenjem imovinom i opće poslove Slogin kula 2/V, Rijeka T ++385 51 351-822 • F ++385 51 351-803 E
[email protected] Pročelnica: Branka Ivandić, dipl.iur. Upravni odjel za pomorsko dobro, promet i veze Slogin kula 2/VI, Rijeka T ++385 51 351-952 • F ++385 51 351-953 E
[email protected] Pročelnica: Nada Milošević, dipl.iur.
3 ručka/večere za dvije osobe u Konobi Volta, Fužine Radenko Kršul Rubeši 17 51215 Kastav Tadej Vodeb Rozmanova 21 6000 Koper, Slovenija Lana Načinović Ivana Žorža 3 51000 Rijeka
Ustanova Ivan Matetić Ronjgov Ronjgi 1, 51516 Viškovo Ravnatelj: Darko Čargonja T ++385 51 257-340 F ++385 51 503-790
[email protected] www.ustanova-ronjgov.hr
Javna ustanova Priroda Ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode u PGŽ Grivica 4, 51000 Rijeka Ravnateljica: mr. sc. Sonja Šišić T 00385-51-352-400 F 00385-51-352-401
[email protected] www.ju-priroda.hr
Javna ustanova Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije Splitska 2/II, Rijeka Ravnatelj: Adam Butigan T ++385 51 351 772 F ++385 51 212 436
[email protected] www.zavod.pgz.hr
Koraljka Brlas Čandkeova 23A 51000 Rijeka Vesna Mataija Daničićeva 12 51370 Senj Edin Slomić Ćićarijska 41 51000 Rijeka
5 knjiga „Rapski križi“ Mihaela Grbčić Perhata Ivice Ricića 6 51264Jadranovo Tamara Kosanović F. Račkoga 13 51326 Vrbovsko Enza Vaccaro Sv. Jurja 4, 51000 Rijeka Realdo Perušić Carovo 12 51262 Kraljevica
Jelena Gombač Drage Šćitara 2 51000 Rijeka Ruža Kovačević Marčelji 14 51216 Viškovo Ida Zoričić Antuna Barca 3c 51000 RIJEKA
5 knjiga Mile Bogovića: „Vinodol i njegova crkva“
Oto Mirth D. Gervaisa 22 51000 Rijeka
Marija Stanojević Vožišće 18 51216 Viškovo
10 audio CD
Ema Žeželić Ričinska 11 51218 Dražice Milan Špoljarić Zametska 40 51000 Rijeka 5 knjiga Josipa Luzera: „Onput kad smo se igrali“ Vesna Barać Karasova 7 51000 Rijeka Tomislav Paškvan Dr J. Grabovšeka 2 51000 Rijeka Lena i Vito Kohuč D. Cesarića 10 51000 Rijeka Jurica Čabrijan Hreljin 115 51226 Hreljin
Kako je nastalo Vransko jezero
5 majica s logom PGŽ
KsenijaJakovčić-Puch Turkovićeva 18 51262 Kraljevica
Anja Marković Dragi 3A 51211 Matulji
štorije
Klea Florijan Kastavska cesta 20 51211 Matulji
Marko Crepulja Mihanovićeva 1 51000 Rijeka
Ivana Šepić Rukavac 64 51211 Matulji
a og k raj -goransk morsk o lić
n Ogur : Draga ipremio doičić Vo jo Ra Tekst pr lav os jek ja: V Ilustraci
(pristiglo 420 koverti, dopisnica i razglednica)
Županijski upravni odjeli:
pri Priče iz
Marija Pavačić Žminjska 9 51000 Rijeka Marta Hlača Ratulje 27A 51218 Dražice Višnja Pećanić Crnčićeva 9/123 51000 Rijeka Lea i Mia Šumanovac Strossmayerova 107 D 32275 Bošnjaci BrunoFilipović Vrh Martinšćice 40 51221 Kostrena Gabrijel Mišić Škrljevo 120 51223 Škrljevo Sead Mahmutović M. Barača 20 51000 Rijeka Anton Zorko Tuška 1 51311 Skrad Ivanka Križ Antuna Muhvića 16 51303 Plešce Denis Ružić Hreljin 55 51226 Hreljin
Rješenja traženih pojmova i vašu adresu (najjeftinije na dopisnici), pošaljite (ili osobno donesite) do 27. lipnja 2018. g. na adresu: Primorsko-goranska županija, Magazin „Zeleno i plavo“ (za nagradnu križaljku), Adamićeva 10, 51000 Rijeka Izvlačenje dobitnika bit će 28. lipnja 2018. na Kanalu RI u emisiji „Od mora do gorja – Županijske teme“, a rezultate objavljujemo u sljedećem broju. Rješenja traženih pojmova iz prošlog broja: NAZIV ZA STANOVNIKE JADRANOVA – JAKOVARI; TRADICIONALNO ZANIMANJE JAKOVARA – RIBARSTVO; UVALA S LJEKOVITIM BLATOM – LOKVIŠĆE; BOĆARSKI PRVAK PORIJEKLOM IZ JADRANOVA – LEO BRNIĆ; TURIST. NASELJE U DRAMLJU – KAČJAK; MJERA ZA TEŽINU (GRČ.) – DRAM Nagrade za točne odgovore iz križaljke 46. broja ZiP-a: 3 ručka/večere za dvije osobe u Restoranu JIST, Viškovo 3 poklon paketa trgovine slastica „Vilma“ 3 poklon paketa PGŽ 10 knjiga Rijeka – Južni pol srednje Europe 5 knjiga Rapski križi 5 knjiga: Fra Serafin Trsatski 5 knjiga Josipa Luzera: Onput kad smo se igrali 5 jastučića od vune od Ruralna otočna grupa Muzej ovčarstva 10 audio CD-a
S
tara legenda kaže da na otoku Cresu, gdje je danas Vransko jezero, nekad nije bilo vode, nego veliko polje. Ondje na polju, podno današnjeg sela Zbišine, živjele su dvije sestre Gavanke. Jedna je sestra bila vrlo bogata, a dr uga, kako to u pričama biva, vrlo siromašna. Bogata je imala svega i živjela je u pravome dvorcu, a siromašica nije imala ničega. Bogata sestra nije imala samilosti za siromašne i nije htjela pomoći ubogoga, već bi takvoga potjerala s vrata kad bi došao prositi. Ako bi im kadgod i dala kruha, gurnula bi im ga nogom s vratiju. Ni svoju sestru siromašicu nije htjela pomoći i nikad joj nije ništa davala. Bogatašica je sestru primala u dvorac samo onda kad je za bogataški stol trebalo umijesiti kruh. Sirotica je mijesila kruh u pregači od ovčje kože, tako da su se mrvice tijesta hvatale za runo. Kasnije ih je kod kuće skidala s runa, miješala s balegom i od toga svojoj djeci mijesila hljepčiće. Jednog je dana došao proseći jedan stari siromah s bijelom bradicom. On joj govori:
– Daj mi nešto za milostinju. Ona mu odgovori da ni ona nema, jer je i ona siromašica. A siromah joj reče: – Imaš, imaš bijeli kruh koji pečeš. Ona mu odgovori da ne peče nikakav kruh jer nema od čega. A prosjak joj reče neka ode vidjeti. Podigla je ona peku i imala što vidjeti. Ispod peke bijeljela se prava pšenična pogača. To ona donese na stol, a stari ubogi joj govori: – Vidiš, govoriš da nemaš, a imaš! Sada odi u konobu i donesi čašu vina. A ona mu opet reče da nema ni kapi vina, jer su joj sve bačve prazne. – Ne govori da nemaš kada ja znam da imaš! Hodi u konobu i donesi, vidjet ćeš da ćeš naći. Sišla je u konobu i na svoje zaprepaštenje našla punu bačvu najboljeg crnog v ina. Tad donese na stol strancu punu čašu. – Vidiš kako govoriš da nemaš, a ja znam da imaš. A ona mu govori:
– Ja znam da sigurno nisam imala. To će bit da je milost Božja. Kad se najeo kruha i napio vina, taj joj stari kaže: – Dobro. Kad ja odem, čut ćeš veliku buku. Kad to čuješ, a ti bježi odavde jer će stradati tvoja zločesta sestra Gavanka. I ne osvrći se dok ne odeš s njezine zemlje. A kada počne grmjeti i strijele počnu padati, potrči još brže, nemoj se osvrtati i nikako nemoj reći “brižna moja sestra”, jer ćeš i ti stradati. Ali kad je siromašna sestra čula tu veliku buku, kad je počelo grmjeti i strijele s neba padati, ona se svejedno sestrinski osvrnula i zavapila: – Brižna moja sestra! U taj se čas otvorila jedna velika jama i dvije su sestre Gavanke u zemlju propale. Uskoro je velika voda poplavila polje i tako je nastalo jezero Vrana. U nabujaloj vodi nestao je i dvorac bezdušne bogatašice. Dok je na jezeru još bilo dozvoljeno ribariti, često su ribari pričali da im mreže zapinju za krovove nekadašnjeg raskošnog dvorca... zip 51
Šuma jele i smreke u Samarskim stijenama
Bjelogorične i crnogorične šume Gorskog kotara
Tragovi ksilofagnih kukaca na odumrlom deblu smreke na Obruču
Tekst i foto: mr. sc. Marko Randić Javna ustanova Priroda
U krajolicima Gorskog kotara u kojima dominira prirodna šumska vegetacija najviše se kontrastima izdvajaju bjelogorične i crnogorične šume. One su opet sasvim drugačijeg ozračja, izgleda i botaničkog sastava na različitim geološkim podlogama. Šume bukve kao i miješane šume bukve i jele, koje u ovim krajevima imaju najveće prostorno i gospodarsko značenje, obrastaju područja na karbonatnoj geološkoj podlozi, na vapnencima i dolomitima. U „karbonatnim“ tipovima šuma, osim bujnog i raznolikog šumskog svijeta biljaka, životinja i gljiva možemo upoznati svu raznolikost krškog reljefa. Stara stabla, najčešće jela, javora i bukvi obrastaju i korijenjem prodiru u razjedene i škrapovite vapnenačke i dolomitne stijene te duboke ponikve. Bujna šumska vegetacija krije i ulaze u krško podzemlje: jame, špilje i ledenice. Najljepši primjeri takvih šuma u zaštićenim područjima poput park šume Golubinjak kod Lokava, rezervata Debela lipaVelika Rebar, strogog rezervata Bijele i Samarske stijene i drugih. Crnogorične šume zauzimaju u Gorskom kotaru nešto manje površine i pretežno su vezane uz kiselo tlo i silikatnu geološku podlogu. Tako je jedna od najljepših prirodnih crnogoričnih šuma Gorskog kotara šuma jele i paprati rebrače. Nalazimo je od Moravica preko Skrada do Fužina i s druge strane do Mrzle Vodice, Zelina, Crnog Luga i Krašićevice. Jele u ovom tipu šume dosežu impozantne dimenzije, tlo je nerijetko obraslo brojnim vrstama mahovina, paprati, grmićima borovnica i, što je ljubiteljima prirode važno, iznimno bogatim svijetom gljiva.