rfiasovna | psihologija fašizm a
Naslov izvornika:
Massenpsychologie des faschismus Zur Sexualokonomie der politischen Reaktion und proletarischen Sexualpolitik Verlag fiir Sexsualpolitik 1933 Kopenhagen-Prag-Ziirich
MASOVNA PSfflOLOGUA FAŠIZMA Uz seksualnu ekonomiju političke reakcije i proletersku seksualnu politiku
W ilh e lm R e ic h
N aklada Jesenski i Turk H rvatsko sociološko društvo
Zagreb, 1999
SADRŽAJ: Predgovor hrvatskom izdanju: Posttotalitami Reich (Žarko P uhovski)...................7 Predgovor (ffllhelm R eich)............................................................................................ 21 I.
ID EO LO GU A K A O MATERIJALNA S IL A ........................................................ 25 1. R askorak.....................................................................................................................25 2. Ekonomijska i ideologijska struktura dm štva......................................................... 30 3. Masovnopsihologijsko postavljanje p itanja........................................................... 37 4. Dmštvena funkcija seksualnog zatomljivanja.........................................................41
II.
IDEOLOGUA O BITELJIU MASOVNOJ PSIH O LO G U IFA ŠIZM A ............. 49 1. Vođa i masovna struktura.......................................................................................... 49 2. Hitlerovo podrijetlo...................................................................................................51 3. Uz masovnu psihologiju malograđanštine............................................................... 54 4. Obiteljska veza i nacionalno čuvstvo.......................................................................60 5 . Nacionalističkasamosvijest.................................................................................. 71 6. Ideologijsko buržoaziranje proletarijata...................................................................74
III.
RA SNA T E O R U A .......................................................................................................81 1. Njezin sadržaj............................................................................................................ 81 2. Objektivna i subjektivna funkcija ideologije............................................................ 84 3. Rasna čistoća, trovanje krvi i misticizam.................................................................85
IV
SIM BOLIKA KUKA STO G K R IŽ A ........................................................................97
V
SEK SU A LN O EK O N O M U SK E PRETPOSTAVKE G R A Đ A N SK E O B IT E L JI.................................................................................................................... 101
VI
CRKVA KAO M EĐUNARODNA SEKSUALNO-POLITIČKA O RG A N IZA CIJA K A PIT A L A .............................................................................. 109 1. Interes za crkvom................................................................................................... 109 2. Borba protiv “kulturboljševizma” ....................................................................... 113 3. Apel na religiozni osjećaj...................................................................................... 119 4. Cilj kulturboljševizmau svjetlu reakcije.............................................................. 123
v n . PRETPOSTAVKE SEKSUALNO-POLITIČKE PRAKSE U ANTIRELIGIOZNOJ B O R B I..................................................................................127 1. Ukorjenji vanje religije seksualnim strahom......................................................... 128 2. Zdravi i neurotski samoosjećaj.............................................................................. 142 Vni. N EKA PITANJA SEKSUALNO-POLITIČKE PR A K SE .................................. 145 1. Teorija i praksa....................................................................................................... 145 2. Dosadašnja borba protiv religije............................................................................ 146 3. Šeksualna svijest protiv mistike............................................................................ 151 4. Individualno iskotjenjivanje religioznog osjećaja................................................/1 5 2 5. Praksa seksualne politike i prigovori................................................................... 155 6. Nepolitički čovjek.................................................................................................. 168 IX.
O PRIM JENIPSIH OA N A LIZE U POV U ESN O M ISTRA ŽIVA N JU .......... 171
POSTTOTALITARNIREICH
Napisavši prije šezdeset pet godina jednu od po neobičnosti znakovitih “malih” knjiga ovoga stoljeća, Wilhelm je Reich u mnogome predodredio i svoj (biobibliografijski jasno ustanovljiv) usud*. Premda je riječ o knjižuljku koji posve jasno i osviješteno, a opet neposredno reagira na veliki šok čitave evropske ljevice (i ne samo ljevice) - nacističko preuzimanje vlasti u Njemačkoj - u igri su ne samo povijesne nego i teorijske paradigme. Reichu je, naime, do političkoga (točnije: komunističko-političkoga) angažmana psihoanalize, ali i do povratnoga djelovanja toga angažmana na ustroj same teorije. Zbog toga će se, gotovo zakonomjemo, dogoditi da ga i jedni i drugi (i komunisti i psihoanalitici) početkom tridesetih istjeraju “iz svojih redova”. Sama je knjiga tako doživjela onu vrst uspjeha (iskazanoga brojnim pretiscima i prijevodima, ali i autorovom preiadom) koja kontekstu daje neprijepomo prvenstvo pred tekstom samim. Riječ je, po intenciji autorova originala, ponajprije o: a ) neposrednoj reakciji na Hitlerovo zauzimanje vlasti - knjiga je objavljena (u vrijeme u kojemu tehnologija, a posebice ona koja je netom pristiglim emigrantima mogla biti na raspolaganju, bitno zaostajala za onime što danas rabe čak i posve nevažne altemativne skupine) svega nekoliko mjeseci nakon “teškoga poraza” njemačke radničke klase; b ) pokušaju da se -jošjednom, nakon brojnih polemika u godinama koje prethode objavljivanju knjige - demonstrira superiomost “materijalistički interpretirane psihoanalize” nad svim dmgim pristupima dmštvenome zbivanju; * Wilhelm Reichje mđen 24. ožujka 1897.U Dobzau u (austmugarskoj)istočnoj Galiciji u obitelji imućna i razmjemo dobro obrazovanogpoljoprivrednika. 1918. započinjestudijuBeču (najprije pravo, azatim medicinu). 1919. upoznaje Freuda i ubrzo započinje suradnju s njime. O dl922. do 1930. radisE . Hitschmannom napsihoanalitičkoj kliniciza siromašne u Beču. Od 1930. do 1933. živi u Berlinu, zatim u Danskoj i Norveškoj, te od 1940. do smrti 1957. u SAD. Najvažnija su mu djela Der Triebhafte Charakter (Nagonski značaj), 1925; Die Funktion des Orgasmus (Funkcija orgazma), 1927; Der sexualle Kampf der Jugend (Seksualna borba omladine) 1932; Der Einbruch der Sexualmoral (Propast seksualnoga morala), 1932; Charakteranalyse (Ralčlamba značaja) 1933; Massenpsychologie des Faschismus (Masovna psihologija fašizma) 1933 (bitno izmijenjeno izdanje pod naslovom Mass Psychology of Fascism, 1946); The Discovery of the Orgone I-III (Otkriće orgona), 1942:1948; The Sexual Revolution (Seksualna revolucija) 1945; Listen Lillle Man (Poslušaj mali čovječe), 1948; Cosmic Superimposition (Kozmičko nanošenje), 1951; The Moral Plague of Mankind (Moralna kuga čovječanstva) I-II, 1953; Contact with Space (Kontakt s prostorom), 1957.
1
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
c) da se kroz prve dvije, posve očite, tekstualne razine provuče ona, trenutno tek treća, koja će (posebice u narednim godinama, dapače desetljećima) postati bitnom odrednicom Reichova političkoga i terapeutskog, teorijskoga i pravnog angažmana -“Sexpol” orijentacija. Reichovim vlastitim riječima - koje sa njegova stajališta nadilaze čak i tako povijesno presudan povod kao što je Hitlerov dolazak na vlast - “nepolitički je čovjek apsorbiran seksualnim konfliktima. Htjeti ga pridobiti isključivanjem seksualnosti kao što se to do sada činilo, nije samo beznadno nego i najsigumije sredstvo da ga izmčimo političkoj reakciji koja sjajno iskorišćuje posljedice njegovog seksualno-socijalnog položaja. Tu po jednostavno računu postoji samo dmgi put, politiziranje njegovog prirodnog seksualnog života”. Dakako, povijesni je povod - ne baš protivno Reichovoj nosivoj ambiciji svojom masivnošću zadugo prikrivao (ili, točnije, prekrivao) autorove navlastite zasade. Njihova je skandaloznost - izvan užih kragova - u punoj mjeri osvještena tek u kasnijoj fazi Reichova života u Sjedinjenim državama. U međuvremenu se je, ipak, u bitnome radilo o komunističkome antifašizmu tipičnome za sredinu tridesetih godina. No, pritom je nužna i bitna dopuna: Reich se, naime, nije uklopio u taj pokret - koji je postupno rastao i doživljavao progresivnu ideologizaciju - nego mu je, u osnovi, prethodio. Ma koliko Reich bio brz u reakciji, iznimno je opsežna gotovo simultano nastala literatura sa epohalno sukladnim (svjetonazorskim, humanističkim, političkim, ideologijskim, itd.) otklonima od nacionalsocijalizma (koji i liberali i komunisti, i socijaldemokrati i konzervativci gotovo bezizuzetno pogrešno supsumiraju pod termin fašizam kao navodno viši rodni pojam). Odatle slijedi posve legitimno pitanje: zašto baš Reich, čak Šezdeset i pet godina nakon prvoga izdanja jedne ipak pretežno aktivistički motivirane brošure - dok većina suvremenika sa sličnim nakanama nalazi svoje mjesto tek u fusnotama ozbiljnijih istraživača nacionalsocijalizma (ili, uglavnom tek u novije vrijeme, totalitarizma općenito). Odgovor je, s jedne strane, određen kontekstualnim značajkama Masovne psihologije, njezinom za knjigu posve iznimno reakcijskom spontanošću, a s dmge, time što iz Reichove raščlambe nacionalsocijalističke reprodukcije masovnosti nedvosmisleno izvire - veoma vjerojatno neovisno o izvomim autorovim intencijama - ključni socijalni problem suvremenosti. Čak i posve izvanjski, bibliografijski, postupno osvještavanje problema što ga predstavlja suvremena masovnost može se pratiti od sredine devetnaestoga stoljeća. Mackayova knjiga s odista znakovitim naslovom title Extraordinary Popu-
lar Delusions and the Madness o f the Crowd (Neobične zablude i ludilo gomile), objavljena 1847. jedno je od kronologijski početnih djela u ovome raspravnom nizu. No, problemski je kontekst - premdapretežno u implikacijama, nazočan već i ranije - ponajprije u Tocquevilleovoj Democracy in America (Demokracija u Americi), ili u Tonniesovu djelu s indikativnim naslovom Gemeinschaft und
8
___________________________________ Predgovor hrvatskom Izdanju: P o stto ta ilta rn l Relch
Gesellschaft (Zajednica i društvo). U oba je slučaja riječ o - teorijski i metodologijski različito uvedenim - kritički formuliranim uvidima u druŠtvenu masovnost kao bitnu granicu modemogapoimanja (političke) demokracije. Soeren Kierkegaard gotovo istovremeno - premda taj aspekt njegove filozofije nije toliko znan - formulira prve naznake filozofijske analize odnosaindividue i mase (važno je pritomupozoriti da je baš Kierkegaard i započeo s intepretacijom koja nije samo kritički usmjerena spram fenomena masovnosti, nego je zasnovana na pretpostavci o intimnoj vezi straha, tjeskobe, drhtanja i masovne egzistencije, na odnosu koji, s jedne strane, objašnjava zašto ljudi trebaju neposredan kontakt s dmgima e da bi se oslobodili straha i, ujedno, osjećaju strah upravo zbog toga što su odviše izloženi neposrednim kontaktima s drugima). Ipak, tek s Le Bonovom raščlambom u La Psychologie desfoules (Psihologija gomila) započinje u strožem smislu riječi teorijski pristup razdoblju koje se već i novinarski nazivlje dobom masa. Pritom je nezaobilazan prinos Ortege y Gasseta (La rebellion de las massas - Pobuna masa), ali i literamih kritika poput T. S. Eliota, ili F. R. Leavisa (koji razmatraju gubitak izvrsnosti što ga literatura i kultura općenito doživljuju u epohi nestanka kultivirane publike). Sociolozi su pak - prije svih Mannheim, i formativni autori iz Frankfurtskoga kmga - posebice nakon iskustava s Hitlerovom Njemačkom, te suočavanja s dmgim tipom omasovljenja za vrijeme emigracije u SAD, skloni ponajprije raščlambi politiČkih, a tek potom i kulturalnih konzekvencija masovnoga dmštva. Argumenti koji se razvijaju u četrdesetim godinama - a dominaciju teorijskom diskursu zadobivaju sređinom, šezdesetih godina polaze, u osnovi, od uvjerenja da je kapitalizam proizvodeći masovno dmštvo stvorio uvjete za dugoročno političko manipuliranje’ koje omogućuje danim političkim elitama da ostanu u kontrolnim pozicijama. Ovaj kratki oris rasprave o masi i masovnosti kao suvremenim pioblemima ostavlja ipak ključno pitanje otvorenim, ono, naime, o tomu što zapravo sam pojam označuje.* * Za korektno je razumijevanje problema važno razlikovati utjecaj i manipulaciju, je r nesporazumi u ovome kontekstu dovode nerijetko do posve pogrešnih interpretativnih zaključaka. Dok, naime, utjecaj mijenja preferencije (te, konzekventno, i red vrijednosti) objekta utjecaja, autonomija utjecane osobe (ili skupine) je zadržana. U načelu, utjecajje rezultat retorički (ako već ne i logički) korektne argumentacije. Objekt je pritom svjestan činjenice da netko nastoji prom ijeniti njegove preferencije. Nasuprot ovome, manipulacija mijenja autonomiju objekta (točnije: reducira ju ), no ne mijenja njegove preferencije, je r ona počiva upravo na izbjegavanju argumentiranja, uvjeravanja, bilo kakva očita i neposrednog nastojanja da se prom jeni red vrijednosti osobe (ili skupine) kojaje njezinim objektom. Masaje idealni objekt manipulacijeprvenstveno stoga što manipulacija naizgled uvijek djeluje iznutra, budućije internalizirana, te objekt manipuliranu odluku razumije (zapravo: osjeća) kao vlastitiaA m asaje odista odgovarajuća mješavina interpersonalnih odnosa (koji, sa stajališta m asekao cjeline također djeluju kao unutrašnji) i odista unutarosobnih, psihičkih odnosa koji su, barem dijelom, izva n jski' utjecani.
9
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
Postoje brojni pokušaji odgovora na pitanje, no gotovo svi oni sadrže barem slijedeće elemente po kojima masa: a) označuje velik broj osoba koje su karakterizirane stanovitom međusobnom sličnošću ili nekim odnosom koji je za sve njih konstitutivan; b) označuje brojne osobe koje je nemoguće međusobno razlikovati - barem za
outsidera; c) imenuje tip veze kojaje neprirodna za ljude te mora biti “umjetno” (društveno) proizvedena;
d) predstavlja tvorevinu koja teži nadomještanju dva ključna oblika suvremene političke subjektivnosti, pojedinaca (građanina odnosno državljanina) i puka (u smislupolitičkoga subjekta, tj. zajednice državljana), noupitno je zapravo može li masa sama uopće i biti subjektom. Etimologija pojma (ma koliko nerijetko bila dvojbena u dokazivanju značenja suvremenih termina) u ovome slučaju približno odgovara njegovoj suvremenoj uporabi. Masa dolazi od grčkoga glagola pocaato (ili p.ocxT(o) u značenju gnjesti, mijesiti (u originalu: tijesto). Riječju, od grčkih početaka, preko latinske sintagme massapigra (lijena masa) kojaje veoma često rabljena u novovjekoj fizici (kao temeljna oznaka kvantitete u njutonovskoj mehanici, mjera sposobnosti tijela da se odupre ubrzanju kadananjegadjeluje sila, ali i kao mjera sposobnosti tijela daprivlači druga tijela gravitacijom), čitava historija uporabe pojma upućuje na obilježavanje nečega što se može oblikovati, odlikovanoga objekta, kako u socijalnome, tako i u fizikalnom kontekstu. Najviše što se, na ovoj tradicijskoj pojmovnoj razini, od mase može očekivati, jest pasivni otpor, zahtijevanje sile da ju se pokrene i preoblikuje. U osnovi, ništa se bitno nije promijenilo ni danas - masom se istraživanju društva i društvenosti opet označuju objekti (osobe i/ili skupine) izloženi djelovanju sile, ali i neka vrst specifične socijalne gravitacije koja i omogućuje samo postojanje masovnosti. Samaje sintagma masovno društvo, kako je znano, središnja u brojnim relevantnim teorijskim nastojanjima (koja, doduše, pretežno više nisu tako utjecajna kao pred dvadesetak godina). Ove teorije polaze od toga da su osnovne pretpostavke postojanja masovnoga društva: sličnost, nerazlikovanost ijednakost većine individua, koje, zapravo, ne iskazuju individualnost, život u “svijetu rada” koji je sveden na otuđujuću rutinu, vjera je izgubila svoj utjecaj i nema dubljih moralnih vrijednosti kojih bi se većina pridržavala, no mase inkliniraju ideologijskome fanatizmu; odnosi su među pojedincima slabi i drugorazredni, a srodničke su veze nevažne; mase su politički apatične te otvorene za autoritamu manipulaciju; tradicionalna je kultura svedena na “masovnu”. Čini se očitim da je ovakva interpretacija ne samo kritička, nego i polemička. Isto je tako lako razvidno da su spomenute značajke, promotrene ideologijski ili
10
Predgovor hrvatsko m (zdanju: P o stto ta lttam l Relch
svjetonazorski, neobična mješavina kako radikalno ljevičarskih, tako i desničarskih vrednota iii, čak, vjerovanja. Prva je stoga -još uvijek striktno teorijska -reakcija na ovaj mixtum compositum najčešće razmjemo jednostavna: ako se tako različite pozicije sjedinjuju u ovoj teoriji ona teško može biti pogrešna. No, teško da se s ovakvim “argumentima” može ozbiljno zaključivati o ispravnosti jeđne socijalne teorije. Tradicionalni je način postupanja s ovakvim teorijskim problemom onaj koji započinje propitivanjem kategorija što ih sama teorija ističe u prvi plan. Što, naime, odista znači govoriti o masi, gomili, ili čak, katkada, o bagri? Po strani od površnih moraliziranja ozbiljno je pitanje kako masa nastaje - organizirano ili spontano? Tko je, ili zapravo što, individua koja se - po gotovo svim shvaćanjima - u masi nalazi istovremeno u prividnoj sigumosti, a, opet, izgleda, i u egzistencijalnoj opasnosti? “Cement” je koji individue (ili, zapravo, ono što je od njih ostalo) vezuje u masu sazdan od predrasuda. Kako pozitivnih - o “nama” - tako i negativnih - o “njima”. Indikativno je pritom da i veoma ozbiljni teoretici predrasude razmatraju gotovo bezizuzetno kao isključivo negativne. No, i jedne su i druge nužne za zapadanje u masovnost i predstavljaju specifičnu patologiju koja počiva na nadomještanju mišljenja o zadanim objektima. Ti su objekti - tradicijski, kultumo, emocionalno, ali u pravilu kolektivno - izuzeti od spoznaje i određeni kao pripadni klasi onih o kojima se zna što se ima znati na osnovi pradavnoga iskustva “naših” s “njima”. Svaki nacionalizam - no nikako samo nacionalizam - počiva na takvim predrasudama. Tako dugo pak dok su predrasude ne samo nazočne (što je značajka svakoga društva), nego i podržavane (a govor mržnje i nije, u ovome kontekstu, drugo do izlazak predrasuda u javnost) racionalni koncepti, tipa tolerancije primjerice naprasto nemaju realno značajnih adresata. Načelno, tolerancija ima šansu polazeći od oštre kritike svenazočnih predrasuda, no ta je kritika, po pretpostavci, i opet racionalna, te, ponovno, nalijeće na nepremostive emocionalne barijere. Izlaz je u procesu koji je i sam masovan, a racionalno utemeljen, koji može - do neke mjere barem - mobilizirati emocije, a ujedno i sudjelovati u razvoju kritičkih stajališta. Riječ je o modernome, od prosvjetiteljstva razvijanome, poimanju opće naobrazbe. Da bi pak ono odista moglo obavljati tu fimkciju moralo bi biti zasnovano na pretpostavkama koje ne uključuju predrasude, a upravo je to - posebice obzirom na gotovo posvuda, a ne samo u postkomunističkim sredinama (kako se to recentno čini) nazočno nacionalističku determiniranost nekih od ključnih školskih programa - gotovo nemoguće. Kako predrasude označuju stavove koji su doneseni (ili, čeŠće, preuzeti) prije procesa rasuđivanja, odnosno umjesto njega, one su veoma podobne za zasnivanje naizgled posve argumentiranih i smislenih sustava. Utoliko ih je - kao i na njima uspostavljene sustave moguće dovesti upitanje samo ako se nasuprot njima djeluje
n
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
uz podršku općepriznatoga autoriteta (uostalom, i predrasude nerijetko nastaju baš pod pritiskom autoriteta). Kako autoritet djeluje i racionalno i emocionalno šanse su mu da probije emocionalnu blokadu utonulosti u masu ipak, koliko toliko realne. No, u pitanju je upravo sama metodička mogućnost uspostave autoriteta, čemu iznimno ozbiljnu prepreku predstavlja onaj način “javnoga” komuniciranja koji je ukratko opisan kao govor mržnje. Predrasuda ja udoban, dapače ekonomičan nadomjestak za mišljenje, te su i zbog toga brojne individue pripravne zadržati niz predrasuda u svojim stavovima spram okoline. U već spomenutim postkomunističkim sredinama tako se podudaraju dva motiva za predrasudnu socijalizaciju pučanstva - masovno-socijalni (“odozdo”), koji je uglavnomjoš povojima u tim zemljama, te nacionalističko-politički (“odozgo”), koji posljednjih godina doživljuje enorman razmah. Mediji su u tomu igrali i igraju prvorazredno značajnu ulogu. Taje uloga medija - metodologijski promotieno - omogućena sustavnom uporabom m an ipulativnih tehnika nasuprot prosvjetiteljskom tradicijom jav n o sti pretpostavljenih metoda racionalnoga nagovora/uvjeravanja. “Emocionalna zaraženost” koja slijedi iz takva odnosa spram medija preuzimlje ne samo informacije, nego upravo predrasudne obrasce namjesto spoznaje okoline. Kako osjećaji, a posebice strasti koje često izazivlje ovakvo funkcioniranje ne trpe diskusiju već se opisani krug ponovno zatvara. Ovako pobuđene strasti suspendiraju, dapače: unaprijed onemogućuju poopćivost svih, a posebice moralnih sudova, ono što se odnosi na “nas” naprosto se, po toj shemi, ne može odnositi na druge, a posebice ne na “njih”. Time se - gotovo etnoetički - individuira politička zajednica, ali se kolektiviraju i desubjektiviraju brojne individue u njoj. Takve pak individue ostaju u situaciji uživanja u permanentnoj “sapunici” zvanoj, međutim, jednostavno (i lažno) “Vijesti”. Rasprava o masovnome društvu, a posebice o odnosu individue i masovnoga društva u čitavome je ovom stoljeću pod bitnim utjecajem Freudove pozicije i različitih interpretacija njegovih polazišta (s Ortegom y Gassetom kao jedinom važnijom iznimkom). Razlog je tomu veoma vjerojatno barem dvojak: od samih početaka fokusiranja socijalne teorije na problem, masa je bila razumijevana kao neka vrst devijacije koja, međutim, nije neposredan posljedak očita nasilja - dakle nešto čime bi se (i) psiholozi ili psihijatri trebali baviti. Istovremeno sociologija je imala velikih poteškoća s temeljnim odnosom masovnosti, političkaje znanost u vrijeme započinjana rasprave bila još na počecima, a filozofi su (kada i ako su uopće uočavali problem) ostajali najčešće na razini prezriva imenovanja masovnih odnosa kao neljudskih, otuđenih i sl., bez težnje da se njima ozbiljnije pozabave. Tako je ispočetka malobrojnim istraživačima fenomena kao metodologijska osnova na raspolaganju bila preostala tek Freudova interpretacija masovne psihologije.
12
___________________________________ P n d g o vo r hrvatakom Izdanju: P o stto ta llta m i Relch
Temeljna je Freudova teza koja je utjecala na istraživačku osnovu brojnih raščlambi masovnoga društva ona iz Nelagode u kulturi (Das Unbehagen in der Kultur) slijedeća: “Cilj kojemu nas goni načelo užitka - da postanemo sretni - nije dostižan”. Patnja (ili, barem, nelagoda) izvire za Freuda, naime, iz tri nezaobilazna izvora: izvanjske prirode kojom ljudi nikada ne mogu u potpunosti gospodovati, osjetljivosti na bolesti i smrtnost, te društvenih ustanova. Ipak, tvrdnja da društvo priječi sreću, te su, konzekventno, sve društvene i političke ustanove represivne, ne vodi Freuda - ni većinu njegovih nastavljača - do neprijateljstva spram suvremene civilizacije (čak ni u posve radikalnim interpretacijama kakva je, primjerice, kasno Marcuseovo razmatranje “represivne tolerancije”), jer ograničenja nametnuta libidinalnim, ali i destruktivnim nagonima uvjetuju neizbježne sukobe koji predstavljaju pogonsku snagu napretka u povijesti. No, s razvojem kulture i civilizacije sukobi se produbljuju, jer napredak tehnike ne uspijeva om ogućiti viši stupanj zadovoljenja nagona. N astaje neka vrst psihologijskoga zaostatka (razumljivoga u paraleli sa konceptom kultumoga zaostataka • cultural lag - svojevremeno veoma populamim u amerikanskoj sociologiji). Na ovome metodičkom mjestu Freudovo poimanje napretka u povijesti napušta vezu kako sa marksističkim, tako i s liberalnim shvaćanjem napretka u povijesti, karakterističnim a za prevladavajuće nazore socijalnih teoretika (prethodnoga) fin de sieclea. Premda je svako dmštvo po njegovu shvaćanju zasnovano na (ponovnome) sjedinjenju nagonskih zadovoljenja, Freud nalazi da nije jednostavno razumjeti kako postaje mogućim zadižavati zadovoljenje nagona. To nije moguće bez ozbiljnijih rizika, jer može izazvati ozbiljne poremećaje. Zamislivo je postojanje civilizirane zajednice koja bi se sastojala od para individua (koje se vole), koje se libidinalno zadovoljuju, a s dmgima su vezani radom i zajedničkim interesom. U takvu slučaju kultura ne bi potrebovala energiju iz seksualnosti. No, kako je upravo suprotno istina, i uvijek je to bila, Freud mora pokazati da, zapravo, ne vjeraje u ostvarivost rečenoga ideala. Razlike među dmštvenim oblicima pritom za njega ne igraju odlučujuću ulogu. Odustanak od zadovoljenja nagona i kulturalna tendencija ograničenju ljubavi djeluju na svim razinama dmštava (u marksiziranoj inteipretaciji - točnije svjetonazorski kontekstualiziranome korištenju - Freuda ovaj je motiv formuliran kao psihologijsko otuđenje čovjeka, odnosno, točnije, ega od nagonske dinamike). Ono pak što - s nizom varijacija na epohalno mjerodavnu temu freudovske ljevice - Fromm, Reich, Neumann, Adomo, Horkheimer ili Marcuse nazivlju odtuđenjem ega u dmgim je terminima već ranije rabljeno upravo u programatskoj kritici masovnih dmštava naslonjenoj na posve drukčije (u osnovi protoliberalne) teorijske pretpostavke. Sažeto u elegantnoj formuli Jose Ortega y Gasseta “E1 yo...es un
13
MASOVNA PSIHOLOGJJA FAŠIZMA
proyecto de vida” (“Jastvo jest životni projekt”). El yo stoji ovdje kao oznaka emfatičkoga, vrijednosno pozitivno pretpostavljena programa suprotstavljenoga masovnoj egzistenciji (u veoma gruboj paraleli nešto se slično - neovisno o razlikama u razini filozofiranja - može reći i za Heideggerovo protustavljanje navlastita i nenavlastita postojanja). No, Freudova je izvoma pozicija omogućavala i razrađenije interpretacije društvenoga konteksta subjektivnosti od onih koje su - pretežno preko marksistički orijentiranih autora - postale populamima. Jer, kod njega ipak nije riječ samo o egu nasuprot društvu, ili masi, nego, svagda iznova, prije svega o samome egu. “El hombre masa” kod Ortege nije naprosto osoba izgubljena u gomili/masi (kako to vide kasnije populame sociologijske interpretacije, prije svega kod Riesmana). Gomilaje u osobi, ili je u njoj, u najmanju ruku, nešto što omogućuje da se osoba tako lako “gubi” u gomili. Upravo stoga poznata raščlamba autoritame osobe (Adomo, FrenkelBrunswik, Levinson, Sanford i ostali) i može pokazati empirijsku razliku tipova osoba s asimiliranim, odnosno otuđenim egom. Ključna je toČka ovakva razlikovanjau pitanju o identifikaciji, u danome kontekstu dapače u pitanju o političkoj i ideologijskoj identifikaciji. A to je pak, kako je znano, jezgra masovnoga ponašanja kao političkoga (ali i teorijsko-poiitičkog) problema. U ovome postavu mjerodavna su pitanja formulirana već u radovima talijanskoga teoretika Scipia Sighelea i, naravno, kod Le Bona. Za njega čovjekpropada u gomilu, kao da je hipnotiziran vođom (operateur), te je u takvu stanju sposoban za čine koje nikada ne bi poduzeo da djeluje individualno. Kao rob nesvjesnih - za Le Bona regresivnih - osjećaja, čovjek je u masi degradiran do barbarina, tj. bića koje djeluje nagonski. No, pravi problem ove teorije postaje očitim tek u Le Bonovu odgovoru na pitanje što gomilu drži skupa; njegov pojam “rasne duše” odista nije podoban za empirijsku provjem, dok mu je teorijski status posve dvojben. Freud i ovakvu redakciju temeljnoga problema zadanoga masovnom egzistencijom sagledava polazeći od libida kao uvjeta za “zajedništvo” vođe i mase, s time što je libido shvaćen veoma široko. Veza među osobama u masi, kao i između mase i vođe zapravoje suma nagona koji su zapriječeni u dospijevanju do svojih ciljeva. Ovakva identifikacija kao “nadomjestak za Iibidinalnu objektnu vezu”, predstavlja stoga psihologijsku regresiju koja oštećuje ego, a može ga i uništiti. S političkoga - i političko teorijskoga - stajališta, odsudni je fenomen u kojem se tnasa pojavljuje onaj koji se zbiva kao masovni skup. U takvu se stanju očituje odnos koji - na prvi pogled - nije dmgo do dijalog dvaju subjekata - vođe (govomika) i mase. Masa djeluje kao in-dividua u doslovnome smislu riječi (nedjeljivo biće). Realne socijalne, biologijske itd. individue samo su dijelovi nečega većeg (a što dobro pogađa formulacija mladoga Hegela iz Sustava ćudorednosti o "udovima općosti”). Ukrajnjoj konzekvenciji id teži identificiranju s egom, a oboje su naizgled identificirani
14
___________________________________ P redgovor h rva ttko m Izdanju: P o s tto M tttm l Releh
sasuperegom. Nosivi pojmovi Freuđove analize - koji opstaju zahvaljujući svojoj međusobnoj razlikovanosti - dospijevaju u ovakvoj, graničnoj, situaciji i sami u pitanje. Ipak, Freudov je pristup veoma koristan za razumijevanje konstituiranja mase. Posebice razumije li se proces identifikacije (na osnovi Freuda, ali i MacDougalla) kao, u o osnovi, dvostran: nabijen libidom (afektivan) i slobodan od libida (neafektivan). Pod ovimapretpostavkamaneafektivna identifikacija s organizacijom manje je regresivna od afektivne identifikacije s vođom. Jer, neafektivna je lojalnost prenosiva, osobna pak lojalnost to nije. Prva uvijek sadrži snažne racionalne elemente, elemente proračunjivosti, interese, te stoga onemogućuje nestanak ega. Nasuprot ovoj suradnoj identifikaciji (koja, načelno, postoji tek u manjim skupinama i kraćim vremenskim odsjecima) najregresivnija je ona (koju, primjerice, Franz Neumann nazivlje cezarističkom) u kojoj su sve bitne sastavine odnosa spram izvanjskoga svijeta (ali i sebe same) tako identificiranoj osobi posredovane vođom (u drugome kontekstu na sličan problem upozoruje Luhmanova studija o povjerenju kao redukciji kompleksnosti okoliša). U čitavu ovako pripravljenom teorijskom kontekstu Reich se odvaja od freudovske paradigme ponajprije uvjerenjem koje stječe u vlastitoj praksi da razumijevanje osobnih problema nije dostatno za njihovo nadilaženje. S druge pak strane, susret s knjigom Sex and Represion in Savage Society (Spol i represija u primitivnome društvu) otvara Reichu mogućnost da svoje ranije iznošene teze o potrebi iznalaženja psihosocijalnih pretpostavlri sreće (o čemu Freud - dijelom posredstvom utjecaja Schopenhauerove filozofije - govori samo negativno) potkrijepi rezultatima anatropologijslrih istraživanja. Ranija njegova istraživanja karaktemoga oklopa uputila su ga na društvenost kao bitan čimbenik spolne represije koja se iskazuje masovnim pojavama (prvenstveno socijalizacijski uvjetovane) orgastičke im potencije. Der Zusammenbruch der sexuellen Zwangsmoral - die Trobriander (Propast prinudnoga seksualnog morala Trobrijanci) nastavlja se na kritičku lektim Malinowskijeva istraživanja Trobrijanaca i omogućuje jasniji Reichov otklon od Freuda s tezom da je nastanak neuroza - koju on, skupa s psihozama, nazivlje emocionalnom kugom - moguće izvoditi iz sukoba nagonskih žeijai društvene stvamosti, ane izbiologijskineizbježnog sukoba načelno nepomirljivih nagonskih zahtjeva. Ključni je Reichov interes okrenut društvenoj uvjetovanosti psihičkoga života, a posebice spolnosti - u ozračju rasprava koje karakteriziraju tridesete godine odatle slijedi radikalno stajalište o nužnosti povezanosti revolucije seksualnosti i društvene revolucije. Angažman u Sexpol pokretu nastavak je pak takva temeljnoga stajališta na aktivistički način*. * U program u pokreta konzekvencije su ovih stajališta posve jednoznačno form ulirane; ako Sexpol odista želi postiči seksualno oslobođenje posredstvom politizacije seksualnosti (kako mu već i naziv kazuje) on mora “p o či od sveza između elemenata seksualne bijede
15
UASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
Kao aktivist Reich dospijeva u sukob i s komunističkim pokretom (posebice zbog teksta “O primjeni psihoanalize u povijesnome istraživanju” koji je dodan ovom e izdanju p rijevoda Masovne psihologije). Sukob s oficijalnom psihoanalizom je također zaoštren' i dovodi do prekida svih veza. Nakon Hitlerova dolaska na vlast emigracija je neizbježna, te Reichova očita sklonost paranoičnim postupcima u kasnijim godinama odista nije neobična za čovjeka koji je, zapravo, bio prinuđen napustiti tri domovine do kojih mu je bilo stalo. Razumljena u dvostrukome kontekstu - zadanim kako teorijama masovnosti, tako i Reichovim outsiderskim statusom - Masovna psihologija čini ono do čega je autoru čitava života i bilo ponajviše stalo - radikalizira postojeća stajališta gdjegdje do paroksizma. U osnovi još uvijek dvostruko (psihoanalitički i marksistički) usmjeren na temu Reich pokušava pokazati kako je došlo do epohainoga neuspjeha ljevice tezom da “seksualna smetnja mijenja privredno potlačenoga čovjeka na taj način da djeluje, osjeća i m isli protiv svojeg materijalnog interesa”. Konstitutivan problem marksističkoga pristupa društvu (nastao zbog miješanja analitičkih i utopijskih elemenata) koji se iskazuje tako čestim potrebama naknadnoga objašnjavanja zašto se stvari nisu razvijaie prema teoriji, ža Reicha se očito raspliće u dihotomiji seksualne i privredne potlačenosti pojedinaca (posebice pripadnika radničke klase) u društvu. No, mnogo uvjerljivijima od ovih ideologema nadaju se opaske koje prokazuju sastavine nacionalsocijalističkoga svjetonazora (Reich ga nazivlje fašističkim) čija je jezgra u aspektu posebice interesantnom za Reicha “strah i zazor pred * masa i vladajućega kapitalističkog poretka... okupiti m ase za borbu p ro tiv seksualne reakcije čime pokret stvara organizacijsku i propagandnu bazu za praktički rad i potpuno revolucionarno politizira seksualno pitanje ". Tridesetak godina nakon ovoga H erbert M arcuse u Erosu i civilizaciji prigovara Reichu "zanemarivanje povijesne dinamike spolnih nagona ”, svođenje spolnoga oslobođenja na “svelijek individualnih i društvenih bolesti", te, što je vjerojatno i najvažniji prigovor, previđanje "bitne razlike između represivne i nerepresivne sublim acije ". * Nastavljajući sena sporove započete u ranijim godinama Reichova djelovanja u Freudovoj neposrednoj blizini kadajevečzapoćeo otklon od učitelja ponajprije - analitički - insistiranjem na prim atu genitalne seksualnosti i razvijanjem teorije orgastičke im potencije (tj. nesposobnosti postizanja "potencije orgazm a" koja, nasuprot, "potenciji ejakulacije” predstavlja sposobnost “izbacivanja cjelokupne seksualne energije", čim e se otklanja prauzrok neuroza - fokusiranost na energičke aspekte seksualnosti b it će, s prom ijenjenim odnosom spram konstitucije društvenosti, tem elj Reichova kasnijeg djelovanja u SAD). Reich, upočetnom e razdoblju dovodi radikalno u sumnju nagon sm rti (bez kojega Freudova teorija zapravo ne m ože junkcionirati), sm atrajući ga "proizvodom kapitalističkoga sustava". O staje tako tek nagon Ijubavi (te je stoga revolucija seksualnosti dobila tako istaknuto m jesto u Reichovu svjetonazoru). D ok se kod Freuda u konsekvencijam a radilo o nam ještanju ida na mjesto ega, R eichuje bilo do toga da ego dospije na mjesto superega. N a koncu, poput radikalnih psihoanalitika i u kasnijim naraštajima, Reich udara svojom kritikom na privilegiju čitave skupine, dovodeći u sum nju potrebu za dugotrajnim, skupim te sam o eliti dostupnim analitičkim terapijama.
16
___________________________________ P redgovor hrvatskom izdanju: P o stto ta llta rn l Relch
putenom , tjelesnom seksualnošću”. Time ova ideologija korespondira s malograđanskom redakcijom tradicionalnoga seksualnog morala, a to pak omogućuje razumijevanje omasovljenja Hitlerova pokreta. No, za Reicha je ipak važnije ustanoviti paralelu autoritame strukture totalitame države i malograđanske obitelji u kojoj otac svojom autoritamošću obučava pomladak podaništvu i pripravlja ga za odgovarajuću ulogu u kasnijem dmštvenom i “političkom” životu. Ovakav se odgoj zbiva posredovan strahom uzrokovanim nizom zabrana dječje seksualnosti (posebice onanije) što ih djeca još odmalena iskusuju. Sve to izazivlje nesamostalnost, podložnost, ali skrivenu mržnju (idealne osobine pripadnika totalitamo ustrojenih pokreta). Svemu ovome nasuprot Reich - mutatis mutanndis u svim svojim fazama insistira na politiziranju prirodne seksualnosti. Tradicionalno najintimnija, najskrivenija, najsramotnija i najtajnija “sfera” pojedinačnoga opstanka im alabi postati javnom, politiziranom. Reich će stoga zastupati ne samo masovne seksualno-psihologijske terapije, nego i posve slobodan odgoj djece, dopuštanje onanije i ostalih paraseksualnih igara, skidanje ograda stida s golotinje, te, što je bitno, otvoren razgovor o svim tzv. najintimnijim problemima. Oni koji to ne prihvaćaju nisu - posljetkom njegove analize - tek seksualno zatucani, nego, u osnovi, podržavaju reprodukciju totalitamosti. Ma koliko se ova svjetonazorska dvojnost marksizma i psihoanalize činila nerazlučivom od Masovne psihologije, nova su osoba i epohalna iskustva nagnala Reicha na temeljitu preradu knjige u amerikanskome razdoblju njegova djelovanja. Pritom više nije riječ o revolucionamoj seksualnoj znanosti, nego o “racionalnoj usmjerenosti seksualne ekonomije”, ne govori se više o “sloju privatno-vlasničkog društva zainteresiranom za seksualno zatomljivanje”, nego o “autoritamom društvu zainteresiranom za seksualno zatomljivanje”, čak se umjesto “kontakta sa Sovjetskim Savezom” govori o “kontaktu sa svemirom” (što, indirektno pokazuje kakva je bila mjesna vrijednost Sovjetskoga Saveza za Reicha u prvoj fazi), socijalističku svijest zamjenjuje slobodarska, klasnu borbu “odgovomost i uvid”, dapače umjesto “psihoanalitički i historijsko-materijalistički utemeljene ekonomije” polazište je “biologijska i seksualna revolucija”, umjesto “uništenja kapitalizma” riječ je o “promjenamau proizvodnomprocesu, a umjesto marksizma se pojavljuje epska oznaka “ubilačka ideologija crvenih fašista”. Riječju, Reich je bitno promijenio dio svoje svjetonazorskepoputbine'. No, knjiga* * U jednoj od zakašnjelih recepcija ove pm m jene i desetak godina nakon prvoga izdanja prijevoda Masovne psihologije, Zoran Đinđić je u dva članka objavljena u beogradskoj "Književnoj reči ”u siječnju i veljači 1983. optužio izdavače i pisca predgovora prvoga izdanja prijevoda da su manipulirali javnošću, podastrijevši jo j samu onu Reichovu verziju koja je Ijevičarski (i, dakako, protudesničarski) usmjerena, a n e i onu kasniju. No, unatočpolemičkome žaru Đinđić je ostao zatvoren u ideologijskoj paradigmi što mu je zapriječilo razumijevanje nosive strukture Masovne psihologije koja ostaje dvostruko (marksistički i psihoanalitički) pripravljenom čak i kada sam autormijenja neke od ključnih termina i sintagmi.
II
UASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
je ostala zapravo istom i zbog toga se i danas u većini izdanja koristi original iz 1932. kao podloga (uz nužne napomene o promjena u Reichovoj poziciji*). Bitan problem zbog kojega je izvoma inačica Masovne psihologije ostala aktualnom vezan je, prije svega, uz konstitucijske razlike “lijevoga” i “desnoga” totalitarizma. Jer, komunistički totalitarizam djeluje, pored ostalogaprotiv (privredne) struje težeći potpunome dokinuću samostalne, autoregulativne privredne sfere i njezinim nadomještanjem gospodarstvom (kakvo je, po svojoj sustavnoj poziciji bilo karakteristično za antičko ili srednjovjekovno razdoblje). Fašizam i nacionalsocijalizam imaju - unatoč bitnim tendencijama zapovjednoj ekonomiji ipak drukčiji odnos spram privredne sfere koju struktumo ne dovode u pitanje. A to znači da i temelj Reichove kritike masovnosti, metodička paralela između seksualne i privredne potlačenosti, ipak, u osnovi, važi za totalitarizam one provenijencije ko jag ajein ag n alad a 1932. i napiše knjigu. To pak znači da Reichova izvoma - u kritici masovnosti jedina sustavna pozicija dobiva na značenju u postkomunističkome obratu nacionalističkoj masovnosti. Ta nova, netotalitama (premda đalekosežno autoritama) masovnost počiva na masovnome pihvaćanju “naše”, “domaće”, “tradicionalne”, “nacionalne” posebnosti kao neupitne vrijednosti. Time se stvara ideologija koja to u osnovi i nije, jer djeluje ponajprije predpolitički***. Reichova pak raščlamba - neovisno o naivnosti i ideologijskoj prtljazi - bitno smjera upravo politiziranju korijena masovne egzistencije; to je, za njega, jedino rješenje za ovakav (ljuđski neprihvatljiv) egzistencijski modus. Neovisno o tekstualnim dosezima - koji nisu zanemarivi što se vidi i po utjecaju što ga je Reich imao ne samo na “seksualnu revoluciju” s kraja šezdesetih, nego i na brojne značajne teoretike - ova intencija ostaje mjerodavnom za svaki pokušaj da se, makar i teorijski, iziđe na kraj s nedvojbeno bitnim problemom dvadesetoga stoljeća. Ž a rko P u h o vsk i * Te su p a k prom jene znakovite za kasniju fa zu njegova života koju uglavnom provodi u SAD. U tim je godinama okrenut eksperimentiranju bioenergijom, s bionima kao najmanjim česticam a u kojim a i tjelesno i psihičko zajedno djeluju. Kasnija ga redakcija vlastitih istraživanja dovodi - dobrim dijelom u skladu s ranijim istraživanjem 'funkcije orgazma ”do orgonoenergije. Ovu je energiju smatrao osnovnom pretpostavkom života, htijući čak stvoriti orgonakumulator. U prve prim jerke koji su bili zapravo drvene kutije s metalnom plohom iznutra sm ještaoje smrtno bolesnepacijente nastojeći dokazati da ih u akumulatorima nakupljena energija liječi. Bio je to povod za kulm inaciju niza nesporazuma što ih je imao s okolinom - došlo je do intervencije FDA (Food and D rug Adm inistration) koja je podigla tužbu zbog nadriljekarstva postigavši čak i sudski nalogza uništenje svih Reichovih knjiga. Kako sam Reich nije želio prisustvovati suđenju za ko jeje sm atrao da sudi znanosti, bio je osuđeri .na-dvije godine zatvora. Sm rt ga je zatekla u zatvoru. ** Izvori su specifične uloge i oblika što ih je nacionalizam poprim io u nekadašnjim komunističkim državama u samome ustroju ancien rćgime-a. Već spom enute razlike spram
18
Predgovor hrvatskom izdanju: P o stto ta lita m l Reteh
situacije u zapadnome dijelu vrloga postkom unističkog svijeta jedna su od indikacija takve pretpostavke. D rugaje pak u činjenici d aje postkom unistički nacionalizam - svim razlikama među pojedinim zemljam a unatoč - ipak svugdje sličan u važnim aspektima ideologijske, političke i društvene konstrukcije zajednice. Tri su temeljna izvora suvremenoga postkomunističkoga nacionalizma kojipotječu izstaroga sustava. "Reatni socijalizam ” se temeljio na itiberalnoj, patemalističkoj ideologiji koja ujedno bijaše i kolektivistička i antagonistička. Ova su tri elementa - kadaje o suvremenim ideologijama riječ - sadržana jo š samo u ideologiziranome nacionalizmu. Razm jem o je lako, naime, objasnitiprijelaz izjedne dominantne ideologije u drugu ako su one - neovisno 0 naglašenim kategorijalnim razlikama - metodologijski srodne. Upravo to, u odttosu na spomenute značajke, pokazuje kako i historija nacionalizma, tako i njegovipostkom unistički izboji. Starije sustav bio utemeljen na ideologiji, što mu je jedna od ključnih značajki. Čitava je konstrukcija "realnoga socijalizma bila izvorno političke naravi, a cjelokupna njegova povijest bijaše povijest diktature nad društvom. O vajje tip diktature bio striktno političke naravi, je r je sam o politička "sfera " imala ne sam o kontrolu nad temeljnim odnosima, nego i m ogućnost njihova proizvođenja, pa i oblikovanja cjeline "društva" p o "liku svojem u ". U takvoj situaciji svi su pokušaji političkoga ili društvenog djelovanja nam jeravali izbjeći svenazočnu kontrolu gospodujućeg “ideologijskog aparata države" i m orali ovisiti o spontano uspostavljivoj skupini neovisnih djelatnika koja ne bi morala biti objektom ideologijskoga posredovanja ovog aparata. Riječju, moglo se je djelovati sam o kroz skupinu koja ne bi bila oznaćena očitom ideologijom, članstvom, i sl., nego tek tipom pripadanja koji bi (potencijalne) pripadnikeskupine više-manje automatski identificirao. Takvoje pripadanje u danim okolnostima bio prije svega etničko, je r se je moglo pokazati bez očita pokazivanja (jezikom/dijalektom, imenom/prezimenom). te stoga nije m oglo biti podložno posredovanju aparata. Etnička jep rip a d n o st u brojnim zemljam a “realnoga socijalizm a"postala tako nekom vrsti "naravnoga " konteksta djelatnosti gotovo svih disidenata s posljetkom nastajanja novo ustrojene nacionalnezajednice umjesto (ponovna) rađanja civilnoga društvu u trenucima slom a staroga poretka. U striktno monoetničkim državama ulogu aparatom neposredovanoga okupljališta namjesto etničke pripadnosti igrala j e - s izuzetkom Albanije - religija. Gotovo su sve raščlambe suglasne u tomu da iliberalni ustroj kom unističkepolitičke “sfere " (s njezinom iznimnom moći) ima svoj pendant u odgovarajućem složaju gospodujuće ideologije. U činakje takva sustava na politički život pojedinih država bio stoga usporediv s golemim hladnjakom u kojemu su sva politička djelovanja bila doslovce sm rznuta u trenutku uspostave sustava. Nakon raspada ovoga sustava to je u svim postkom unističkim državama gotovo neposredno vodilo političkoj situaciji po mnogo čemu sličnoj onoj kojaje prethodila kom unističkom e zauzimanju vlasti. U nacionalno miješanim sredinam a istočne 1 srednje Europe to je stanje bilo označeno sukobima na površno politiziranoj etničkoj osnovi. No, sada je djelovao i dodatak koji je stvari učinio jo š težima. Svaka je , naime, etnička skupina vjerovala - s identičnom argumentacijom nerijetko - da j e upravo ona bila glavna žrtva kom unističkoga poretka, dok se je baš tradicionalno suprotstavljena skupina okoristila tim sustavom.
19
PREDGOVOR
N jem ačka je radnička klasa pretrpjela težak poraz, a s njom i sve napredno, rev o lucionarno, sve što utem eljuje kulturu i strem i starim slobodarskim ciljevim a radnog čovječanstva. Fašizam je pobijedio i svoje pozicije stalno utvrđuje svim raspoloživim sredstvim a, u prvom redu ratničkim preobrazovanjem mladeži. Ali, borba protiv novonastaloga srednjeg vijeka, protiv im perijalističke pljačkaške politike, brutalnosti, m istike i duhovnog podjarm ljivanja, a za prirodna prava onih koji rade i stvaraju, za ljude koji su teško pogođeni privrednim izrabljivanjem šačice kneževa novca, borba će se za odstranjivanje toga ubilačkog društvenog poretka nastaviti. Ne radi se ipak sam o o tom u da se ona nastavi, nego, u prvom redu, o tom u da li će, kako i kada, ta borba dovesti do pobjede socijalizm a. Forme u kojim a se zbilo nacionalsocijalističko osvajanje vlasti neizbrisiva su pouka intem acionalnom socijalizmu da političku reakciju neće m oći tući frazama, nego samo zbiljskim znanjem, ne apelima, nego buđenjem pravoga revolucionamog oduševljenja, ne birokratiziranim partijskim aparatima, nego samo radničkim organizacijam a i osvjedočenim borbenim tm pam a koje su unutam je dem okratske i svakoj inicijativi daju prostora. Te su nas form e poučile da krivotvorenje činjenica i površno bodrenje sigumo vode klonulosti m asa kad željezna logika povijesnog procesa razotkrije zbilju. D ugogodišnji seksualno-liječnički i p olitički rad u organizacijam a radništva, a posebno radničke om ladine, nepokolebljivo m e je uvjerio da k lasa k oju “b o g o m p o slan e” vođe “trećeg R eicha” podjarm ljuju kao “podljude” u sebi skriva budućnost čovječanstva, je r u sebi sadrži više kulture, časti, prirodnog ćudoređa i znanja o životnom životu nego sve knjižurine građanske m oralne filozofije i zahtjevi firaza političke reakcije; svakako dm gu kultum , dm gu čast, dm go ćudoređe, je r u praksi ta klasa nem a nikakvoga prljavog naličja. Ako su danas m ilijuni stvaralaca potlačeni, razočarani, ako podnose sve pa čak, u dobroj vjeri, i slijede fašizam , ne postoji ipak nikakva osnova za zdvojnost. Upravo subjektivno uvjerenje m nogih m ilijuna Hitlerovih pristaša o socijalističkoj m isiji nacionalsocijalizma, m ak o liko d aje surovosti i bijede donijelo N jem ačkoj, m oćna je aktivna stavka socijalističke budućnosti.
21
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
Otpravlja li se nacionalsocijalistički pokret kao djelo lupeža i varalica naroda, iako se u njem u nalaze lupeži i varalice naroda, om eta se razvoj te povijesne snage. H itler je sam o objektivno varalica naroda tim e što zaoštrava vlast krupnog kapitala; subjektivno je on iskreno uvjereni fanatik njem ačkog imperijalizma kojemu je objektivno utemeljen ogroman uspjeh uštedio izbijanje duševne bolesti koju u sebi nosi. Pokušava li se starim olinjalim m etodam a nacionalsocijalističko vodstvo učiniti smiješnim, ne dolazi se samo u ćorsokak nego se postiže izravna suprotnost željenom e. To je vodstvo nečuvenom energijom i velikom spretnošću zaista oduševilo m ase i tim e osvojilo vlast. N acionalsocijalizam je naš sm rtni neprijatelj, ali m ožem o ga tući sam o ako točno procijenim o njegove snage i hrabro to izgovorim o. N e trebaju nam ograničene metode; nezgrapna je dem agogijauvijek znak teorijske i praktične slabosti i budući da ništa ne postiže objektivno je kontrarevolucionam a. Ono što im am o reći i pokazati m ilijunim a klonulih i m ilijunim a onih koji socij alistički osjećaju, a jo š su oduševljeni nacionalsocijalizm om , je st to da je snaga nacionalsocijalista bila njihovo uvjerenje o vlastitom božanskom poslanstvu, da božanskog poslanstva, međutim, nem a i postoji samo ratnički im perijalizam ; da su njihove vojne organizacije sjajne, ali znače početak ljudske propasti i treba da slijede dm ge ciljeve, one kojim a jednostavni čovjek iz SA i sam žarko teži: propast kapitala; da H itler želi osloboditi narod, ali da protiv sebe im a neumoljivu sudbinu: propast kapitalizm a koju želim o i koju on nikada ne m ože spriječiti. Ono čim e bism o trebali ispuniti m ase duboko je uvjerenje da postoje revolucionam a središta koja pažljivo, oprem eljena oruđim a znanosti, slijede proces sadašnjosti i koja su doista spremna poći u toliko opjevanu posljednju b orbu kad bi se tok događaja opet okrenuo, što već sada svim sredstvim a podupiru. B orbena je volja m ladeži u zbilji na našoj strani; želja om ladine za životom radošću bit će najjača snaga revolucije. O naj tko n em a u v jeren ja o zbiljskoj so cijalističk o j u d am o j snazi tm dbeničkih m asa i tko ne uspijeva vidjeti pozitivne revolucionam e snage svezane u nacionalsocijalizmu, taj neće moći razviti ni novu praksu revolucije. I onaj tko sada najčišćom prim jenom socijalne znanosti, kojom sam o mi raspolažem o, ne svlada, ponajprije teorijski, dm štvenu situaciju i ne iskoristi u potpunosti vrijem e koje m u daje oseka radničkog pokreta, koga prazni optim izam osuđuje n a besplodan rad, praktički pom aže političkoj reakciji. Znanstveno zahvaćanje i najgom ćijih događaja ovisi o tom u da se, po m ogućnosti, izbjegnu nebrojeni izvori pogrešaka pri promatranju stvari; stoga ono radi polagano i jako zaostaje za događanjima. Ali podjarmljeni zahtijevaju
22
_______________________________________________________________________ Pradaavor
od znanstvenih radnika da svoje istraživanje koncentriraju na aktualna pitanja. Z nanost je sm rtni neprijatelj političke reakcije. Znanstvenik koji vjeruje da će oprezom i “nepolitičnošću” spasiti svoju egzistenciju i kojeg progonstvo i utamničenje i najopreznijih nisu poučili, gubi, međutim, pravo da sada bude ozbiljno shvaćen, a kasnije da surađuje u zbiljskoj novoj izgradnji društva. N jegove su tužbalice, njegova briga o kulturi, neuvjerljivi izljevi ako iz događaja ne spozna da upravo njegova znanost i njegova znanstvena snaga nedostaju onim a koji su njegova nada u vrem enim a slom a. N jegova je nepolitičnost dio snage političke reakcije, a istovremeno i njegove vlastite propasti. N eka onaj tko prihvati izvođenje u ovom spisu pom isli na to da su napredne snage povijesti velikim dijelom neiskorištene jer nedostaju škoiovane snage, a znanstvenici ustraju u svojoj akadem skoj zatvorenosti ukoliko se ne daju prilagoditi. Poželjna je znanstvena kritika ovog rada, ali sam o takva koja ne stvara za pisaćim stolom teorije o ljudskom opstanku, nego svoje nazore crpi iz zbiljskog života ljudi, prisnim kontaktom s njima, kakav sam ja želio ostvariti. Ovaj je spis nastao u toku narastanja reakcionam e plim e u N jem ačkoj, između 1930. i 1933.N jegovajenam jeradatidioteorijskepodlogem ladom e, još nerazvijenom seksualno-političkom pokretu i iz seksualno-reformističkog kaosa izlučiti nekoliko najvažnijih praktičkih točki napada. Spis se nadovezuje na prijašnje pokušaje razotkrivanja seksualne ekonom ije našega dm štvenog pokreta: a budući da je taj proces sam o dio cjelokupnoga dm štvenog događanja, istraživ an je zahvaća i p itan ja o p ćega p o litičk o g pokreta. N am jeravana iscrpnost, ukoliko je se u znanstvenom radu uopće i m ože postići, nije se, zbog političkih događaja u Njem ačkoj, više m ogla željeti. U vrem enim a koja danas proživljavam o činilo m i se nem ogućim čekati sve dok ne budem o m ogli zadovoljiti znanstvenu pedanteriju, naročito zato što je bilo malo izgleda da se u dogledno vrijeme nadoknadi s m ukom nakupljeni m aterijal koji je nestao u katastrofi. Potm dio sam se da ovu tešku tem u prikažem što je m oguće jednostavnije da bi taj spis postao dostupnim i prosječnom radniku aktivistu. Z nam d a m i to nije dovoljno dobro uspjelo. Kad bi se politička reakcija za sadržaj ovog spisa htjela osvetiti psihoanalizi ili njenim predstavnicim a, pogriješila bi. F reud i većina njegovih učenika otklanjaju sociologijske konzekvencije psihoanalize i jak o se tm de da ne prekorače okvir građanskog dm štva. O ni su, dakle, nedužni i ne m ogu od g o v arati za to što se p o litičari p o slu žu ju zn anstvenim rezu ltatim a psihoanalize.
23
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
U ostalom , treba podsjetiti na to da, prem a slavnoj izreci, oružje kritike ne m ože nadom jestiti kritiku oružja. K ad bi ovaj spis bio u stanju skratiti težak put k a kritici oružja, njegova bi svrha b ila ispunjena. U rujnu 1933.
Wilhelm Reich
24
IDEOLOGIJA KAO MATERIJALNA SILA
I
1. Raskorak Tokom m jeseci koji su prošli otkako je nacionalsocijalizam osvojio vlast u Njem ačkoj često se m oglo ustanoviti ono od čega m i želim o poći. Sum nje u točn o st m ark sističk o g a tem eljnog shvaćanja društvenog događanja pokazale su se i ko d onih koji su godinam a činom do k aziv ali svoju revolucionarnu čvrstoću. Te su se sum nje nadovezivale n a u početku nerazum ljivu činjenicu koja se ne da zatajiti: fašizam, po svojim objektivnim ciljevim a i b iti n ajekstrem niji p redstavnik političke i privredne reakcije, već više go d in a p o staje m eđunarodnom pojavom i u m nogim zem ljam a vidno i nezatajivo natkriljuje proletersko-revolucionam i pokret. To što je ta pojava najizrazitija u visoko industrijaliziranim zemljam a sam o zaoštrava problem . N asu p ro t m eđunarodnom ja č a n ju nacionalizm a stoji činjenica da je rad n ičk i p o k ret zatajio u fazi novovjeke p o v ijesti k o ja j e b ila ekonom ijski zrela za razbijanje kapitalističkog načina proizvodnje. Tom u se p rid m žu je n eizb risiva uspom ena na n euspjeh radničke internacionale prilikom izbijanja svjetskog rata i ugušivanje revolucionamog ustanka 1918.1923. izvan R u sije. S pom enute se su m n je n ad o v ezu ju na zn ačajn e činjenice; ako su opravdane, ako je tem eljno m arksističko shvaćanje netočno, onda nam je potrebna odlučna nova orijentacija radničkog pokreta da bism o ipak dosegli cilj; ali, ako su sum nje neopravdane i tem eljno m arksističko shvaćanje točno, onda je potrebna tem eljitija i m nogostranija analiza kako uzro k a dosadašnjih neuspjeha radničkog pokreta, tako - i to prije svega - b ezostatno raščišćavanje povijesno novovrsnog m asovnog pokreta fašizm a, a iz te bi se analize nadala nova praksa. N i u kojem se slučaju ne treba nadati prom jeni sadašnjeg stanja ne uspije li nam do k az u jednom od navedenih pravaca. Jasn o j e da ni apeliranje na rev o lu cionam u klasnu svijest radništva, niti danas om iljena m etoda a la Coue k oja zakukuljuje p oraze i važne činjenice zastire
25
MASOVNA PSIHOL0GIJA FAŠIZMA__________________________________________________
iluzijam a, ne m ože dovesti do cilja. I sam otješenje činjenicom da i radnički po k ret “ide naprijed”, da se tu i tam o bori i štrajka, bilo bi iluzom o, je r nije odlučujuće da on napreduje nego u kojem tem pu u odnosu na m eđunarodno jača n je i napredovanje političke reakcije. M la d i j e s e k s u a ln o -p o litič k i p o k re t z a in te re s ira n z a te m e ljito ra z ja š n ja v a n je o v ih p ita n ja ne sam o za to što j e dio s o c ija lis tič k e o slobodilačke borbe, nego, prije svega, i zato što je dosezanje njegovih ciljev a n erazdvojno vezano za dosezanje p riv red n o -p o litičk ih ciljeva radničkog pokreta. P okušat ćemo, dakle, prikazati, polazeći od seksualnop o litič k o g asp ek ta ra d n ič k o g p o k reta, gdje se o p ć a p ita n ja p o litik e isprepleću sa specijalnim seksualno-političkim pitanjim a. N a m nogim su njem ačkim skupovim a pam etni, dobronam jem i, iako n acio n alističk i i m etafizički usm jereni antikapitalisti kao O tto S trasser prigovarali marksistima:
Vi se marksisti običavate pozivati na nauk Karla Marxa. No, kao š to znam o, M a rx j e na u ča va o da se te o rija p o tv r đ u je sa m o praksom . Vi, međutim, uvijek dolazite s objašnjenjim a za poraze radničke internacionale. Vaš j e marksizam zakazao: p o ra z 1914. o b ja šn ja v a te p red o m išlja n jem so cija ld em o kra cije, o n a j 1918. njezinom izdajničkom politikom i njezinim iluzijama. A sada imate o p e t p r i ru c i o b ja šn je n ja z a š to su m a se u s v je ts k o j k r iz i prevagnule na desno um jesto na lijevo. A li, vaša objašnjenja ne uklanjaju činjenicu poraza! Gdje u posljednjih osam deset godina u p ra ksi ostaje potvrđivanje nauka o socijalnoj revoluciji? Vaša j e temeljna greška da ne priznajete ili ism ijavate dušu i duh i ne shvačate duh koji sve pokreće. T akvi su ili slični b ili njihovi argum enti, a m arksistički referen ti nisu znali pogodan odgovor na takva pitanja. Postajalo je sve jasnije da m asovna p o litič k a p ro p a g an d a, u k o lik o se o g ra n ič a v a sam o n a ra z m a tra n je objektivnih socijalno-ekonom ijskih kriznih procesa (kapitalistički način proizvodnje, privredna anarhija itd.), nije zahvaćala nikoga osim m anjine onih koji su već bili zahvaćeni lijevom frontom , d a pokazivanje m aterijalne bijede, gladi m asa nije bilo dovoljno, je r to j e činila svaka politička partija, č a k i crk v a; i konačno j e u najdubljoj k riz i i o siro m ašen ju m istik a nacionalsocijalizm a pobijedila nad znanstvenim socijalizm om . Trebalo si je , dakle, reći d a očigledno postoji zjapeća m p a u propagandi i u čitavom nazom kojim su se m ogle protum ačiti političke greške kom unističke partije;
26
______________________________________________________ Ideologlja k to m atarljalna slla
m oglo se ustanoviti da se radilo o nedostacim a u m arksističkom zahvaćanju političke zbilje, a za dokidanje su tih nedostataka u m etodi d ijalektičkog m aterijalizm a po sto jale sve pretpostavke. Te se m ogućnosti, m eđutim , nije iskorištavalo; m arksistička politika nije, da se ukratko unaprijed kaže, u svojim kalkulacijam a i političkoj praksi uzela u obzir, ili je to nepravilno učinila, psihologiju m asa i socijalno djelovanje m isticizma. Onaj tko je posljednjih godina pratio i praktički proživio teoriju i praksu m arksizm a n a rev o lucionam oj ljevici, m orao je u stanoviti d a je bila ograničena na p o d račje objektivnih procesa privrede i državnu politiku u užem sm islu, a takozvani “subjektivni faktor” povijesti, ideologiju m asa u njenom razvoju i proturječjima, nije ni pažljivo pratila niti shvatila; propustila j e p rije s v e g a u v ije k n a n o v o p rim je n jiv a ti m e to d u d ija le k tič k o g materijalizm a, održati ga uvijek živim i tom m etodom svaku novu društvenu pojavu nanovo shvatiti. P rim jena dijalektičkog m aterijalizm a n a nove historijske pojave (a fašizam je pojava takve vrste koju ni M arx n iti Engels nisu poznavali, a Lenjin ju j e u njenim počecim a tek nazreo) ne m ože voditi pogrešnoj praksi; zbog vrlo jednostavnog, do sada teško zanem arenog razloga: građansko shvaćanje zbilje prom ašuje n jena p ro tu rječja i realne odnose; građanska se praksa politike autom atski poslužuje onim snagam a povijesti koje se protive razvoju; a to m ože uspješno činiti sam o tako dugo do k re v o lu c io n a rn a zn a n o st bezostatno ne o tk rije one sn ag e k o je, suprotstavljene snagam a što se protive razvoju, moraju prevladati. K ako ćem o k a sn ije p o k a z a ti u m aso v n o j se b az i fa šiz m a , u b u n to v n o m m alograđanstvu, n isu pojavile sam o nazadne, nego i posve energično napredne snage; to se proturječje previdjelo, dapače čitavo pitanje uloge m alograđanstva skoro do H itlerovog dolaska n a vlast uopće nije bilo u p rv o m p lan u d isk u sije , a ako je k atk a d a i b ilo , on d a je d n o s tra n o , m ehanistički. R evolucionarna se praksa na svakom području ljudskog opstanka automatski nadaje ako se u svakom novom p ro cesu shvate proturječja; o na se tada ne sastoji ni u čem u drugom e nego u tom u da se postavim o na stranu onih snaga koje djeluju u pravcu razvoja koji teži naprijed i da im praktičkim svladavanjem pom ognem o u osvještavanju. Biti radikalan znači “zahvatiti stvari u korijen u ”, kazao je K arl M arx; zahvate li se stvari u korijenu, shvati li se njihov proturječni proces, revolucionam a je praksa osigurana. A ko ih ne shvatim o onda, htjeli to ili ne, nazivali se dijalektičkom m aterijalistom ili ne, ostajem o u m ehanizm u, u ekonom izm u ili čak u m etafizici i nužno razvijam o krivu praksu. K ritika te krive prakse im a sam o tada sm isla i praktične vrijednosti ako j e u
21
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA__________________________________________________
stan ju p o kazati gdje su u zbilji bila previđena proturječja. M arxov se rev o lu cio n am i čin nije sastojao u tom u što j e pisao bilo kakve po ziv e ili ukazivao n a revolucionam e ciljeve, nego uglavnom u tom u da je spoznao p ro letarijat kao onu silu povijesti koja goni naprijed i zbilji odgovarajuće p rik azao pro tu rječje kapitalističke privrede tako da danas svatko m ože zn ati koje privredne snage gone naprijed, a koje se tom u suprotstavljaju. A ko je radnički pokret zakazao, ne m oraju one snage koje zadržavaju nap red n i razv itak b iti spoznate b ez o statka, a vjero jatn o u m nogom e to uop će i nisu. V ulgam i je m arksizam , čija je najbitnija oznaka d a negira dijalektičkom aterijalističku m etodu tim e što ju ne rabi, m orao stoga doći do m išljenja d a bi privredna kriza takvih razm jera kao ona iz 1929.-1933. nužno morala voditi ideologijski lijevom razvoju pogođenih m asa. D ok se čak i p oslije poraza u siječnju 1933. govorilo o “revolucionam om poletu” u N jem ačkoj, zb ilja je p o k azala da je privredna kriza, k oja je p rem a očekivanju trebalo d a d ovede do ideologijski lijevog razvoja m asa, d o v ela do ekstrem noga ideologijskog razvoja udesno kod proletariziranih slojeva i kod onih koji su do tad a potonuli u jo š dublju bijedu nego do sada. N astao j e raskorak između razvoja u ekonomijskoj bazi koja je težila na lijevo i razvoja ideologije širokih slojeva koji je uslijedio na desno. Taj je raskorak previđen. I budući da je previđen nije m oglo biti postavljeno ni pitanje kako je m oguće da su p au p eriziran e široke m ase postale nacionalističke. R iječim a kao što su “ šovin izam ” , “p sih o za” , “posljedice V ersaillesa” , ne m ože se praktički zahvatiti, n a prim jer, nagnuće m alograđanina d a u osirom ašenju postane desno radikalan, je r te riječi zbiljski ne p ogađaju proces. U ostalom , nisu sam o m alograđani, nego i široki, ne uvijek najslabiji, dijelovi proletarijata skrenuli na desno. Previdjelo se da buržoazija, upozorena uspjehom m ske revolucije, poseže za novim vrlo neobičnim m jeram a opreza koje radnički pokret jo š nije razumio i analizirao (primjerice Rooseveltov plan); previdjelo se da se fašizam u svom zam etku i na početku svojeg razvoja u m asovni p o k ret usm jeravao protiv krupne buržoazije i da se ne m ože otpraviti kao “sam o garda financijskog kapitala” , ne već i stoga što je m asovni pokret. U čem u je problem ? M arxova je tem eljna koncepcija isprva zahvatila izrabljivanje radne sn ag e kao ro b e i p ro cesn u , nužnu k o n ce n traciju k a p ita la u ru k am a n ek o licine koja ide ruku pod ruku sa sve većim osirom ašenjem većine rad n o g čovječanstva, a proletarijata u prvom redu. Iz tog procesa M arx izv o d i n u žn o st “ ek sp ro p rija cije ek sp ro p rija to ra ” . P ro izv o d n e snage
28
______________________________________________________ Idealogija kao m aterilalna sila
k ap italističk o g d ruštva razdiru okvir načina proizvodnje, a proturječje izm eđu društvene proizvodnje i privatnog prisvaj anja proizvoda pom oću k ap itala m ože se razriješiti sam o prilagođavanjem načina proizvodnje stupnju pro izv o d n ih snaga. D ruštvenoj se proizvodnji m ora pridružiti društveno p risv ajanje proizvoda. P rvi je čin tog prilagođavanja socijalna revolucija; to je tem eljni ekonom ijski princip znanstvenog socijalizm a. Do tog prilagođavanja m ože doći sam o tako da osirom ašena većina uspostavi diktaturu p ro letarijata, kao diktaturu većine proizvođača nad m anjinom sada razv lašćen ih posjednika sredstava za proizvodnju. E konom ijske pretpostavke socijalne revolucije obistinile su se u skladu s M arxovom teorijom : K apital je koncentriran u rukam a nekolicine, a razvoj nacionalne privrede u pravcu svjetske privrede u najoštrijem je proturječju spram carinskog sistem a nacionalnih država, kapitalistička privreda sam o napola iskorišćuje svoje proizvodne kapacitete i tim e do kraja razotkriva svoju anarhičnost, većina je stanovništva u visokoindustrijaliziranim državam a osirom ašena, oko pedeset m ilijuna ljudi je nezaposleno, a stotine m ilijuna onih istih p ro iz v o đ a č a živ o tare n a ru b u g lad i. A li, e k sp ro p rija c ija eksproprijatora je izostala, a povijest se, u suprotnosti s očekivanjim a, za sada na razm eđu socijalizm a i barbarstva kreće u pravcu b arbarstva, je r m eđusobno jačan je fašizm a i zaostajanje radničkog pokreta nije ništa drugo nego upravo to. A onaj tko jo š sa “sigum ošću” polaže nade u revolucionam i ishod nadolazećeg a svjetskog rata, tko se takoreći uzdaje u to da će m ase om žje koje će dobiti u m ke okrenuti protiv unutrašnjeg neprijatelja, taj bi barem trebalo da prati razvoj novije ratne tehnike i ne bi sm io prebrzo odbaciti n edavno izrečenu m isao da je naoružavanje širokih m asa u sljedećem ratu sasvim nevjerojatno. Po tom bi se m išljenju ratne operacije usm jeravale p ro tiv nenaoružanih m asa velikih industrijskih centara, a izvodila bi ih samo nekolicina jako povjerljivih i probranih ratnih tehničara. P retpostavka je nove socijalističke prakse, dakle, nanovo proučiti svoj način m išljenja i razm atranja.
29
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
2. Ekonom ijska i ideologijska struktura društva Ako je pravilno naše shvaćanje isprva neobičnog raskoraka izm eđu ekonom ijskog položaja i ideologije proleterskih i proletariziranih m asa koje su pom ogle da fašizam osvoji vlast u Njem ačkoj, taj raskorak m oram o moći shvatiti našom dijalektičko-m aterijalističkom m etodom . S igum o je da se radi o pitanju uloge ideologije i osjećajnog stava tih m asa kao povijesnim fak to rim a, o povratnom djelovanju ideologije na ekonom ijsku bazu. Time što materijalno osiromašenje širokih masa nije dovelo do revolucioniranja u sm islu proleterske rovolucije, tim e što su iz krize proizišle, objektivno gledano, ideologije koje su suprotne revoluciji, razvoj je ideologije m asa u posljednjim godinam a sputavao razvoj proizvodnih snaga i revolucionam o rješavanje protuiječja između proizvodnih snaga monopolističkog kapitalizma i njegovog načina proizvodnje. K lasno raščlanjivanje u N jem ačkoj koje je p o K unik : “Versuch einer F eststellung der sozialen G llederung der deutschen B evolkerung” , “ Die intem ationale” 1928., sastavio Lenz: “Proletarische Politik”, “Intem ationaler A rbeiterverlag koji tip pism a? “ , 1931.) pokazuje sljedeća tabela: Z a p o '.lc n i
S a O lanovinia
(u tis.)
obiiclj! (u m i l.)
21 789
40,7
Gradski srednji stalež
6 157
10,7
Sitni srednji seljaci
6 598
9,0
718
2,0
35 262
62,4
Proleteri
|
Buržoazija (sa ZEmjjoposjednicima i krupnim seljacima) Stanovnžtvo - UKUPNO S lo /c v i
/mik/an/iini
U tisučam a
Radnici u industriji, prometu, trgovini itd.
11 826
Poljoprivredni radnici
2 607
Radnici u kući
138
Kućna poshiga
1 326
Uživaoci socgalne pomoći
:
1 717
Niži nanještenici (do 250 maraka mjesečno)
2 775
Niži činovnici (i umirovljenici)
1 400
UKUPNO
21 789
Ideologija kao materijalna slla
i yj\ulsko'j' Mi’dii/ci/ \7,/A ::a
U tisućani;i
Niži slojevi sitnih obrtnika (kućna radinost, zaktpci individualm obrt i obrtnici s maksimatno dva zaposlena)
1916
Sitni obrtnici s tri i više zaposlenih
1 403
Viši namještenici i činovnici
1 763
Slobodna zanimanja i studenti
431
Sitni rentijeri i sitni posjednici
644 6157
UKUPNO
U lisućaina
S n u b i j i s l o j c v i n,i s c h i 1
Sitni seljaci i zakupci (do 5 ha zemlje)
2 366
Srednji seljaci (5 - 50 ha)
4 322
UKUPNO
6 688
Ti podaci odgovaraju popisu stanovništva 1925. godine.
Oni, m eđutim , odražavaju, to m oram o ustvrditi, sam o slojevitost po socijalno-ekonom ijskom položaju, a ne ideologijsku slojevitost koja je drukčija. N jem ačka je , dakle, 1925. socijalno-ekonomijski obuhvaćala: Zlipnsli-lli (tis.)
Sa čLinovinm ohitciji (mil.)
Proleterijat
21789
40,7
Srednji stalež
12755
19,7
Po gruboj je procjeni ideologijska struktura izgledala ovako: Pm leterska (kolektivna proizvodnja; radnici u industriji, trgovini, prometu itd. i poljoprivredni radnicO
14,433 mil.
M alograđanska
20,111 mil.
31
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
Radnici u kući (individualna proizvodnja)
138 tis.
Kućna poshiga (iskustva iz propagande po kućaina)
1 326 tis.
U iiv aoci socijaine pomoći
1 717 tis.
Niži namještenici (iskustva iz velikih poduzeća, npr. "Nordstem" Berlin)
2 775 tis.
Niži dinovnici (npr. poreski nadglednici, poštanski činovnici)
1 400 tis.
U K U P N O - Ekonom ijskih proletera
7 356 tis.
Ekonomijski proleteri
7 356 tis.
Gradski srednji stalež
6 157 tis.
Seoski srednji stalež
6 598 tis.
UKUPNO
20 111 tis.
M a koliko pripadnika srednjih staleža glasovalo za lijeve partije, a p ro letera za desne, očito je da se podaci o ideologijskoj slojevitosti koje sm o dobili otprilike suglašuju sa izbornim rezultatima 1932.: kom unisti i socijaldem okrati su pred kraj skupa obuhvaćali 12 do 13 m itijuna glasova, N SD A P i Njemaćki nacionali 19 do 20 m ilijuna. To potvrđuje da praktičkopolitički nije odlučivala privredna nego ideologijska slojevitost. Srednji je stalež, dakle, značajniji no što se sm atralo. Veliki skok N SD A P-a od 800000 glasova 1928. godine na 6,4 m ilijuna u je s e n 1930., 13 m iliju n a u Ijeto 1932. i 17 m ilijuna siječnja 1933. p a d a u vrijem e strelovitog propadanja njem ačke privrede od 1929. do 1932. Po jed n o m J_,gerovom proračunu (Hitler , Roter Aufbau, listopad 1930.), čiju točnost nisam mogao provjeriti, već je onih 6,4 milijuna nacionalsocijalističkih glasova sadržavalo oko tri m ilijuna ekonom ijsko-proleterskih glasova i to oko 60-70% nam ještenika i 30-40% radnika. Koliko znam, problematiku je najnovijega sociologijskog procesa najjasnije shvatio K arl R adek već 1930., nakon prvog uspona NSD A P; on je pisao:
U povijesti političke borbe nije poznato ništa slično, naročito ne u zem lji sa starom političkom diferencijacijom u kojoj si svaka nova p a rtija mora teškom mukom izboriti m jesto za stolom koje drže
______________________________________________________ Ideologija ka o materijalna slla
stari parlam entarci. N išta nije karakterističnije nego li to da ni građanska niti socijalistička literatura nisu rekle ništa o toj partiji koja zauzim a drugo mjesto u njemačkome političkom životu. To je partija bez povijesti koja se u političkom životu Njemačke iznenada izdigla kao što se u moru djelovanjem vulkanskih snaga iznenada pojavljuje otok. (D eutsche Wahlen, R oter Aufbau, listopad 1930.) N e sum njam o u to da i taj otok im a svoju povijest i unutam ju logiku. O dluka o altem ativi: “propast u barbarstvu” ili “uspon k a socijalizm u” po svem u što slijedi iz dosadašnjeg razm išljanja ovisi o tom u da Ii se id eo lo g ijsk a stru k tu ra slojeva k o jim a se v lad a ravna p rem a svojem ekonomijskom položaju ili se s njime razilazi; bilo u obliku pasivnog podnošenja izrabljivanja, kao u velikim azijskim društvim a, bilo u obliku u kojem je ideologija većine podjarm ljenih suprostavljena njihovom ekonom ijskom položaju, kao danas u Njem ačkoj. O snovni je , dakle, problem što to uvjetuje opisano razilaženje, odnosno spriječavanje PO D U D A RN O STI privrednog položaja i ideologije. Važno je , dakle, shvatiti bit ideologijske stm kture i njen odnos spram ekonom ijske baze iz koje potječe. D a bism o to shvatili m oram o se ponajprije osloboditi nekih vulgam om arksističkih shvaćanja koja zagrađuju pu t razum ijevanju fašizm a. To su uglavnom sljedeća shvaćanja: Vulgami m arksizam shematski dijeli društveni, uglavnom privredni bitak od bitka uopće i tvrdi da su ideologija i “svijest” ljudi isključivo i neposredno određeni privrednim bitkom . Tako dolazi do m ehaničkog suprotstavljanja privrede i ideologije, baze i nadgradnje; vulgam i m arksizam čini ideologiju shematski i jednostrano ovisnom o privredi i previđa ovisnost razvojaprivrede o razvoju ideologije. Stoga m u je problem takozvanog “povratnog djelovanja ideologije” nedostupan. Iako govori o “zaostajanju subjektivnog faktora” kao što g a je razum io i Lenjin, to zaostajanje ne m ožepraktički svladati, je r ga je prije jednostavno izvodio iz privredne situacije a da nije, prvo, potražio proturjeČja ekonom ije u ideologiji i, dm go, ideologiju shvatio kao povijesnu snagu. Zapravo se vulgam i m arksizam odupire shvaćanju strakture i dinam ike ld e o lo g ije tim e što j u p ro g la š a v a “p s ih o lo g ijo m ” , a p s ih o lo g iju nem arksističkom , a postupanje sa subjektivnim faktorom , takozvanim “đuševnim životom ” u povijesti, prepušta m etafizičkom idealizm u političke reakcije, G entileu i R osenbergu kod kojih samo “duh” i “duša” stvaraju povijest s čim e začudo im aju čak i uspjeha. Zanem arivanje je ove strane
33
UASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA__________________________________________________
historijskog m aterijalizm a postupak koji je M arx svojevremeno principijelno kritizirao kod m aterijalizm a osamnaestog stoljeća. Vulgam im je m arksistima psihologija po sebi već unaprijed metafizički sistem pa ni ne pom išljaju na to d a razluče m etafizički karakter građanske psihologije od njenih m aterijalističkih osnovnih elemenata koje donosi građansko psihologijsko istraživanje i koje m i m oram o dalje razviti. V ulgam i m arksisti odbacuju um jesto da produktivno kritiziraju i osjećaju se kao m aterijalisti kada činjenice kao što su “poriv”, “potreba” ili “duševni” odbacuju kao idealističke. Time se zapliću u velike poteškoće i doživljavaju neuspjehe je r su u političkoj praksi prisiljeni neprestano prim jenjivati praktičku psihologiju i govoriti o potrebam a m asa, o revolucionam oj svijesti, o sprem nosti na štrajk itd. Što više, dakle, niječu psihologiju to više zapadaju u m etafizički psihologizam ili, jo š gore, u pusti coueizam , na prim jer kada historijsku situaciju objašnjavaju iz “psihoze H itlera” ili tješe m ase tim e da trebaju im ati povjerenja u njih, da će se unatoč svem u, napredovati, da revoluciju nije m oguće satrti itd. N a kraju, oni završavaju time što iluzionistički ubrizgavaju hrabrost, a u zbilji ne m ogu o situaciji reći ništa stvam o, niti shvatiti što se dogodilo. To štozaburžoaziju nikada nem a bezizlazne situacije, to što oštra ekonom ijska kriza m ože voditi isto tako u socijalizam kao i u barbarstvo m ora im, kao problem , ostati knjigom sa sedam pečata. U m jesto da iz zbilje izvode m isli i čin, oni u mašti zbilju tako preoblikuju da odgovara njihovim željama. D ijalektičko-m aterijalistička psihologija ne m ože biti ništa dm go nego li istraživanje tog subjektivnog faktorapovijesti, ideologijske strukture ljudi u nekoj epohi i ideologijske strukture dmštva koje tvore. O na se ne suprotstavlja m ark sističk o j sociologiji, kao građanska psihologija i psihologistička ekonom ija, tim e što bi razvijala “psihologijsko shvaćanje” dm štvenog, nego se n a sasvim određenom m jestu svrstava s m arksističkom sociologijom koja svijest izvodi iz bitka i podvrgava joj se. M arksistička postavka da se ono m aterijalno (bitak) u ljudskoj glavi m ijenja u idealno (u svijest), a ne izvom o obratno, ostavlja neodgovorenim a dva pitanja: prvo, kako se događa to što se pritom zbiva u “ljudskoj glavi” , dm go, kako tako nastala svijest (od sada ćem o govoriti o psihičkoj strukturi) p o v ratno djeluje na ekonom ijski proces. Tu m p u ispunjava analitička psihologija time što razotkriva proces ljudskoga duševnog života koji ovisi o u v jetim a bitka i tim e stvam o zahvaća subjektivni faktor. N jen je , dakle, zadatak točno određen. O na, na primjer, ne m ože objasniti nastanak klasnog d m štv a ili kapitalističkog naČina proizvodnje (kada tako nešto pokušava, u pravilu dolazi do reakcionamog besmisla, na prim jer da je kapitalizam pojavni
34
______________________________________________________ Ideologija kao materljalna slla
oblik ljudske pohlepe za posjedom ), ali sam o ona je osposobljena - a ne socijalna ekonom ija - istražiti kako izgleda, misli i djeluje čovjek neke epohe, kako u njem u djeluju protuiječja njegova opstanka, kako pokušava izići na kraj s tim svojim opstankom itd. Ona istražuje sam o pojedinog čovjeka, no ako se specijalizira za istraživanje zajedničkih tipičnih psihičkih procesa jednog sloja, klase, profesionalne grupacije, i isključi ono različito, postaje m asovna psihologija. Time se nadovezuje na sam og M arxa:
Pretpostavke s kojima mi počinjemo nisu proizvoljne, nisu dogme, to su stvarne pretpostavke, od kojih se može apstrahirati samo u m ašti. To su stv a rn e in d ivid u e, n jih o v a d je la tn o s t i n jih o v i m aterijalni životni uvjeti kako zatečeni, tako i njihovim vlastitim djelovanjem stvoreni. (D eutsche ideologie, prijevod prem a M arxEngels, R ani radovi, Naprijed, Zagreb, 1967., 364) Čovjek j e sam baza svoje materijalne produkcije kao i svake druge ko ju p ro v o d i. Sve o k o ln o sti k o je a fic ir a ju čo vjeka , s u b je k t produkcije, m odificiraju više ili manje sve fu n kc ije i djelatnosti njega kao stv o rite lja m a terija ln o g bogatstva, roba. U tom se pogledu zaista može dokazati da svi Ijudski odnosi i funkcije, bilo kako i bilo kada da se prikazuju, uvijek utječu na m aterijalnu produkciju i više ili manje određujući djeluju na nju. (T h eo rien iiber den M ehnvert, 1905., /, S. 388 f) N e kazujem o, dakle, nikakvih novosti i ne revidiram o M arxa, kao što će nam sigum o reći: “ svi ljudski odnosi” - tu spadaju odnosi radnog procesa kao i najosobniji i najprivatniji odnosi i naj više sublimacije ljudskoga porivnog života i m išljenja, dakle i spolni život žena, om ladine i djece isto tako kao i stanje m arksističkog istraživanja o tim odnosim a i njegova prim jena na ova nova dm štvena pitanja. H itlem je s određenom vrstom ovih odnosa uspjelo činiti povijest, s odnosim a koji se ism ijavanjem ne m ogu ukloniti iz svijeta. Ako, dakle, M arx nije razvio seksualnu sociologiju, i nije to ni m ogao učiniti, je r tada nije postojala seksualna znanost, važno je ugraditi u zgradu historijskog m aterijalizm a n e sam o privredne nego i ove odnose i razbiti hegem oniju m istika i m etafizičara nad ovim podm čjem . A ko ideologija povratno djeluje na privredni proces, ona m ora postati m aterijalnom snagom . A ko ideologija postaje m aterijalnom snagom čim zahvati m ase m oram o dalje pitati: na koji se to način zbiva? K ako m aterijalni učinak jednoga ideologijskog činjeničnog stanjapostaje mogućim, dakle, na
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
primjer, jedna teorija koja postaje povijesno prevratna? Odgovor na to pitanje m ora biti ujedno i odgovor na pitanje o praksi m asovne psihologije. Ideologija svake društvene form acije nem a sam o funkciju održavanja ekonom ijskog procesa tog društva nego, štoviše, i funkciju učvršćivanja tog ekonom ijskog procesa u psihičkim strukturam a ljudi tog društva. Ljudi na d v o stru k i n ač in p o d lije ž u svojim o d n o sim a b iv stv o v an ja: d irek tn o , neposrednim uplivom svojega ekonomijskog i socijalnog položaja, a indirektno posredstvom ideologijske strukture društva; oni, dakle, m oraju uvijek razviti takvo protuiječje u svojoj psihičkoj strukturi koje odgovara protuiječju između utjecaja njihovoga m aterijalnog položaja i utjecaja ideologijske strukture društva. Radnik, na primjer, podliježe i svojoj klasnoj situaciji i općoj ideologiji građanskog društva. A budući da ljudi različitih slojeva nisu sam o objekti tih utjecaja nego se reproduciraju i kao djelatni subjekti, njihovo m išljenje i djelovanje m oraju biti tako protuiječni kao i društvo iz kojega proizlaze. Tim e što neka ideologija m ijenja psihičku strukturu ljudi ona se ne sam o reproducira u tim ljudim a nego, a to je značajnije, ona u obliku na taj način konkretno prom ijenjenog čovjeka, koji zbog toga prom ijenjeno i protuiječno djeluje, postaje aktivnom silom, m aterijalnom snagom. Povratno djelovanje ideologije nekog društva n a ekonom ijsku bazu iz koje je proizišla n a taj n a č in p o sta je m o g u ć im ira m o je n a ta j načinm oguće. “Povratno djelovanje” će izgubiti svoj prividno m etafizički ili psihologistički karakter kada u svojoj m aterijalnoj danosti bude shvaćeno kao psihička struktura čovjeka koji djeluje. K ao takvo je onda objekt prirodno-znanstvene, tj. m arksističke psihologije. Tvrdnja da se ideologija m ijenja polaganije nego ekonom ijska baza tim e dobiva određenu preciznost. B udući da se psihičke strukture koje odgovaraju određenoj historijskoj situaciji u osnovnim crtam a formiraju već u ranom djetinjstvu i mnogo su konzervativnijeg karaktera nego tehničke proizvodne snage, dolazi do toga da psihičke strukture s vrem enom zaostaju za razvojem odnosa bivstvovanja iz kojih proizlaze, a koji se brzo m ijenjaju, pa tako psihičke strukture dolaze u konflikt s kasnijim oblicim a života. To je osnovna crta biti takozvane tradicije koju, međutim, time jo š nismo sadržajno pojmih.
88
Ideologija kao materilalna tlla
3. Masovnopsihologijsko postavljanje pitanja D o sada sm o vidjeli da se privredna i ideologijska situacija m asa ne m oraju poklapati i da čak m ogu biti u znatnom raskoraku. N adalje m oram o ustvrditi da se ekonom ijski položaj ne pretvara neposredno i direktno u političku svijest. K ad bi tom u bilo tako već bi davno došlo do socijalne revolucije. Istraživanje zbilje m ora, da bi odgovaralo raskoraku izm eđu ekonom ijskog položaja i ideologije ili političke svijesti, biti dvostruko: bez obzira na činjenicu da se, grubo gledano, ideologija izvodi iz privrednog opstanka, privredna situacija se zahvaća drugačijim postavljanjem pitanja nego ideologijska struktura: jedna socijalno-ekonomijski, drugapsihologijski. N a jednostavnom prim jeru želimo pokazati rečeno: kada radnici koji gladuju zbog sm anjene nadnice štrajkaju njihovo djelovanje proizlazi direktno iz njihova privrednog položaja. To isto važi i za gladujućeg koji krade. N e treba nikakvo dodatno psihologijsko objašnjenje da bism o shvatili krađu zbog gladi, ili štrajk zbog izrabljivanja. U tom slučaju ideologija i djelovanje odgovaraju privrednom pritisku. Ekonomij ski položaj i ideologija se poklapaju. Građanska psihologija u tom slučaju običava pokušati psihologijski objasniti zbog kakvih se navodno iracionalnih m otiva štrajka ili krade, a takva su objašnjenja uvijek reakcionama. Z a dijalektičko-materijalističku psihologiju pitanje je upravo obmuto: ne treba objasniti zašto gladujući krade ili izrabljeni štrajka, nego to zašto većina gladujućih ne krade i većina izrabljivanih ne štrajka. Socijalna ekonom ija m ože do kraja objasniti draštveno činjenično stanje onda k a d a je djelovanje i mišljenje racionalno-svrhovito, tj. kada služi zadovoljavanju potreba i neposredno odražava i nastavlja ekonom ijsku situaciju. O na zakazuje kada je m išljenje i djelovanje ljudi uproturječju s ekonom ijskom situacijom , kada je dakle iracionalno. V ulgam i m arksizam i ekonom izam koji ne priznaju psihologiju pred takvim su proturječjem bespom oćni. Što je vulgam i m arksist m ehanicističkiji i ekonom ističkiji, što više niječe psihologiju čovjeka, to više u praksi m asovne propagande zapada u površni psihologizam tim e što, um jesto da pogodi i razriješi psihičko protuiječje u masovnoj individui, tjera pusti coueizam ili nacionalistički pokret objašnjava iz “m asovne psihoze” . M arksističko m asovnopsihologijsko postavljanje p itan ja počinje baš tam o gdje zakazuje neposredno socijalnoekonom ijsko objašnjenje. P ostavlja li se m asovna psihologija tim e u protuiječje spram socijalne ekonomije? Ne. Da se imaprijed kaže: iracionalno mišljenje i djelovanje masa, dakle, mišljenje i djelovanje koje je u protuiječju spram neposredne socijalno-ekonomijske situacije, i samo je posljedica ranije,
37
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
starije socijalno-ekonom ijske situacije. O bičava se sputanost razvitka revolucionam e svijesti tum ačiti iz takozvane tradicije. N o, do sada nije istraženo što je to “tradicija”, na kojim se materijalnim, psihičkim činjeničnim stanjim a odigrava. Ekonom izam je do sada previdio da nije najbitnije pitanje da li i kako kod trudbenika postoji klasna svijest (to je sam o po sebi razum ljivo!), nego što sputava razvitak klasne svijesti. O tklanjanje psihologijskog prom atranja i prakse u proleterskoj politici dovelo je u dosadašnjim diskusijama do neproduktivnog postavljanja političkih pitanja. K om unisti su npr. fašističko osvajanje objašnjavali iluzionističkom politikom socijaldemokracije koja je vodila u bludnju. To objašnjenje u osnovi vodi u ćorsokak, je r se funkcija socijalne demokracije kao objektivnog oslonca kapitalizm a i sastoji u tom u da širi iluzije. To će činiti sve dok bude postojala. Iz tog objašnjenja ne slijedi nikakva nova praksa. Isto je tako neproduktivno objašnjenje da je politička reakcija u vidu fašizm a “zavela”, “zam aglila” i “hipnotizirala” m ase. To je st i ostaje funkcija fašizm a sve dok postoji. N eproduktivno je i ne pokazuje nikakav izlaz ako se politika utem eljuje sam o n a objektivnoj funkciji jedne kapitalističke partije, funkciji da bude oslonac kapitalističke vlasti. Svakako je potrebno razotkriti objektivnu funkciju socijaldem okracije i fašizm a, no iskustvo nas uči da i tisućustruko razotkrivanje ove uloge nije uvjerilo mase, da je, dakle, socijalno-ekonomijsko postavljanje pitanja nedostatno. N ije li se očigledno potrebno pitati što se zbiva u masama da n isu m ogle i h tjele sp o zn ati tu u lo g u fa šiz m a i socijaldem okracije? Tipičnim izjavljivanjem “radnici to moraju shvatiti...” ili “nism o to razum jeli...” ništa nije postignuto. Zašto radnici ne spoznaju i zašto nismo razumjeli? Neproduktivnim postavljanjem pitanja treba smatrati npr. i ono n a k ojem se tem eljila d isk u sija izm eđu desne o p o zicije i K om intem e. D esni su tvrdili da radnici nisu voljni da se bore, a “linija” je utvrdila da je to krivo, da su radnici revolucionam i i da je tvrdnja desnih izdaja revolucionam e m isli. I jedno i dm go postavljanje pitanja bilo je m ehaničko i nedijalektičko, je r je predstavljalo ili-ili. A zbilji bi odgovaralo ustvrditi da prosječan radnik u sebi nosi proturječje, istovremeno sadrži su p rotnosti rev o lu cionam og postavljanja i građanske sputanosti (npr. vezanost u z Fiihrera kod socijaldem okratskog radnika) da, dakle, nije ni jednoznačno revolucionaran niti građanski orijentiran nego se nalazi u konfliktu: njegova psihička struktura s jedne strane proizlazi iz njegovoga klasnog položaja koji pogoduje revolucionam om stavu, a s dm ge strane iz cjelokupne atm osfere građanskog dm štva, a to jed n o dm gom proturječi. N ije sam o od presudnog značenja sagledati takvo proturječje, nego i saznati u čem u je konkretno ono građansko i ono klasno u radniku. Isto
31
______________________________________________________ Ideologlja kao m ata rlja ln i slla
postavljanje pitanja važi naravno i zapripadnike srednjeg staleža. Neposredno razum ijem o d a se on u k rizi bu n i p ro tiv “sistem a” . A li, n e m ožem o neposredno socijalno-ekonom ijski sbvatiti zašto se boji propadanja u proletarijat i zašto je ekstrem no reakcionaran, iako je , ekonom ijski gledano, već proletariziran. I on, dakle, u sebi nosi proturječje izm eđu buntovničkog osjećaja i reakcionam ih ciljeva i sadržaja. R at se, na prim jer, ne m ože sociologijski objasniti u potpunosti tim e što razotkrijem o posebne ekonom ijske i političke zakone koji ga neposredno uvjetuju, prim jerice, njem ačke tendencije anektiranja koje su 1914. bile usm jerene na rudarske bazene B riey i Longy, n a belgijsko industrijsko područje, na proširenje kolonijalnog posjeda u prednjoj Aziji itd. Ekonomijska su proturječja njem ačkog im perijalizm a bila, dakako, odlučujući faktor, ali treba uzeti u o b zir i masovno-psihologijsku bazu svjetskog rata, m oram o pitati zašto je masovnopsihologijsko tlo moglo upiti imperijalističku ideologiju i u čin p re to č iti im p e rija listič k e p a ro le . N a to se p ita n je n e m o že zadovoljavajuće odgovoriti ako prom jenu m išljenja vođa II. intem acionale proglasim o jed in o odgovom om . Zašto su se milijunske mase socijalistički i antiimperijalistički usmjerenih radnika dale izdatil Sam o kod m anjine dolazi u obzir strah od posljedica odbijanja vojne službe. Onaj tko je doživio m obilizaciju 1914. zna da su u proleterskim m asam a vladala različita raspoloženja, počevši od svjesnog odbijanja, preko čudnog m irenja sa sudbinom i tuposti kod vrlo širokih slojeva, pa sve do jasnog oduševljenja ratom ne samo u srednjim slojevima nego i daleko u proleterskim km govima. Tupost jednih i oduševljenje dm gih bila su bez sum nje m asovno strukturalna utem eljenja rata. To se m asovnopsihologijsko utem eljenje svjetskog rata m ora razotkriti sa stajališta po kojem je im perijalistička ideologija krapnih financijera m ogla postati m aterijalnom snagom sam o tako da je stm kture radnih masa konkretno promijenila u smislu imperijalizma, da su opći principi klasnog dm štva om ogućili rat, principi koje se ne m ože otpraviti izjavom da se radi o “ratnoj psihozi” ili “masovnom zamagljivanju”. Bilo bi u protuiječju s m arksističkom teorijom klasne svijesti kada bi se m ase na dragoj strani proglasile podložnim a pukom zam agljivanju. R adi se očigledno o važnom pitanju da svaki dm štveni poredak u m asam a svojih pripadnika stvara one stm kture koje su m u potrebne za ostvarivanje svojih glavnih ciljeva1. B ez
1Misli vladajuće klase u svakoj su epohi vladajuće misli, tj. klasa kojaje vladajuća materijalna snaga društva ujedno je i njegova vladajuća duhovna snaga. Klasa koja raspolaže sredstvima za materijalnu produkciju raspolaže time ujedno i sredstvima duhovne proizvodnje tako da su jo j time podložne, u prosjeku, i misli onih koji nemaju sredstava za duhovnu proizvodnju. Vladajuće misli nisu ništa
39
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
tih struktura, koje treba m asovnopsihologijski istražiti, rat ne bi bio moguć. M ora postojati važna korelacija izm eđu ekonom ijske strukture društva i m asovnopsihologijske strukture njegovih pripadnika; ne samo u tom sm islu da su vladajuće ideologije, ideologije vladajućih klasa, nego i u sm islu koji je važniji za rješavanje praktičnih pitanja politike: i proturječjct ekonom ijske strukture društva m oraju biti reprezentativna u m asovnopsihologijskim strukturam a potlačenih. Drukčije ne bi bilo zamislivo da ekonom ijski zakoni društva m ogu samo “akcijom ” doći do konkretnog izražaja, to je st psihičkim strukturam a m asa podložnih tim zakonim a. Proleterski je pokret, doduše, znao za značaj takozvanog “subjektivnog faktora povijesti” (kod M arxa je, nasuprot mehaničkom materijalizmu, eovjek u principu shvaćen kao subjekt povijesti, a L enjin je izgradio baš tu stranu m arksizm a); nedostajalo je , m eđutim , shvaćanje iracionalnog, nesvrhovitog djelovanja ili, drukčije rečeno, shvacanje raskoraka ekonom ije i ideologije. M oramo moći razjasniti da je m istika prevladala nad znanstvenom sociologijom. Taj zadatak možemo izvršiti samo tako da iz našeg postavljanja pitanja proiziđe objašnjenje koje je ujedno i nova praksa. Ako trudbenik nije ni jednostrano revolucionaran niti građanski orijentiran, nego se nalazi u p ro tu rje č ju izm eđ u re a k c io n a m ih i re v o lu c io n a rn ih te ž n ji, m o ra iz razotkrivanja tog protuiječja nužno slijediti praksa koja konzervativnim psihičkim snagam a suprotstavlja revolucionam e. M istika je reakcionam a, građanski je čovjek m ističan. Ako se ism jehuje m istika kao zam agljivanje ili se nerazjašnjena otpravlja kao psihoza, ne stvara se nikakva praksa protiv nje. M ože li se, m eđutim , m aterijalistički objasniti m istiku, m ora se nužno iznaći politički protuotrov protiv nje. Da bi se izvršio taj zadatak treba shvatiti odnose izm eđu socijalnog položaja i oblikovanja ideologije, a posebice one odnose koje se ne da neposredno socijalno-ekonom ijski objasniti, koji su iracionalni, barem u dosegu naših spoznajnih sredstava.
drugo do idealni izraz vladajućih materijalnih odnosa, vladajući materijalni odnosi shvaćeni kao misli; dakle, odnosi koji jednu klasu upravo i čine vladajućom, dakle, misli njene vladavine. (Marx) 40
______________________________________________________ Ideologlja kao m ateriialna slla
4
.
Društvena funkcija seksualnog zatomljivanja
V eć je Lenjin zam ijetio čudno, iracionalno ponašanje m asa prije ustanka ili u procesu ustanka. O vojničkim ustancim a 1905. u Rusiji izvješćuje:
Vojnik j e b io p u n sim p a tije za s tv a r se lja k a ; n jeg o v e su oči zasvijetlile već p r i pukom spominjanju zemlje. Vlast j e u trupama bila opetovano zapala ruku vojnika, a li skoro nikada nije bila dosljedno korištena; vojnici su se kolebali; nekoliko sa ti nakon što su ubili nekoga omraženog pretpostavljenog p u šta li bi druge na slobodu, započeli pregovore s vlastima i puštali da ih se poslije strelja, bičuje i nanovo upregne u jaram ... (O religiji, str.65) M istici će svake vrste takvo ponašanje tum ačiti vječno ćudorednom prirodom čovjeka koja spiječava pobunu protiv božanske institucije privatnog vlasništva, p rotiv državnog autoriteta i njegovih predstavnika; vulgam i m arksist prelazi preko takvih pojava i ne bi im ao ni razum ijevanja niti objašnjenja za njih, je r se ne m ogu neposredno ekonom ijski rastum ačiti. Freudov je n azo r znatno bliži tom činjeničnom stanju kada u takvom ponašanju vidi djelovanje osjećaja krivnje pred obličjem oca koji potječe iz čovjekovog djetinjstva. Ali, taj nam nazor ne pruža razjašnjenje sociologijskog porijekla i funkcije tog ponašanja pa, dakle, ne vodi praktičkom razrješenju. On previđa i svezu s načinom spolnog života širokih m asa. Za razjašnjenje pitanja o tom u kako m ožem o pristupiti istraživanju takvih masovnopsihologijskih pojava iracionalne vrste potreban je kratak pregled pitanja seksualne ekonomije - koji je na drugim m jestim a opšim ije izveden. Seksualnaje ekonomija pravac istraživanja koji se u nekoliko posljednjih godina formira u sociologiji ljudskog spolnog života primjenom dijalektičkog m aterijalizma na to podm čje i koji već raspolaže nizom zapažanja nove vrste. Seksualna ekonom ija polazi od sljedećih pretpostavki. M arx je našao da dmštvenim životom vladaju uvjeti privredne produkcije i klasne borbe koji, nakon određenog trenutka povijesti proizlaze iz njih. Vladanje posjednika sredstava za proizvodnju nad potlačenom klasom vrlo rijetko koristi sredstva b m taln e sile; njegovo je glavno om đ e ideologijska m oć nad potlačenim a koja snažno podupire državni aparat. Čuli smo već da M arx kao prvu pretpostavku povijesti i politike postavlja živog čovjeka koji proizvodi i njegova psihička i fizička svojstva. Struktura djelatnog čovjeka, takozvani “subjektivni faktor povijesti” ostaje neistražena, je r je M arx bio sociolog, a ne psiholog i je r tada nije bilo prirodnoznanstvene psihologije. Zašto ljudi već
41
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
stoljećima dopuštaju izrabljivanje, moralno ponižavanje, ukratko ropstvo, problem je koji nije razriješen; bio je pronađen samo ekonom ijski proces društva i m ehanizam privatnoprivrednog izrabljivanja. Jedva pola stojeća kasnije Freud je specijalnom m etodom koju je nazvao psihoanalizom otkrio proces koji vlada duševnim životom. Sljedeća su njegova najvažnija otkrića koja su sam a po sebi prevratna, a uništavajuće su djelovala na niz dotadašnjih nazora što m u je donijelo sprva m ržnju svijeta2. Svijest je samo m ali dio duševnog; i sam u je vode duševni procesi koji se nesvjesno odvijaju i stoga nisu dostupni kontroli svijesti; svako prividno besm isleno psihičko događanje, kao što su na prim jer san, om aška, apsurdne izjave duševnih bolesnika poremećenih umom, ima funkciju i “smisao” i može se do kraja razum jeti ako se m ože svrstati u razvojnu povijest čovjeka o kojem se radi. Time se psihologija, koja je do tada vegetirala kao neka vrst fizike mozga (“moždane mitologije”), ili kao nauk o misterioznom objektivnom duhu, svrstala m eđu prirodne znanosti. Drugo je veliko otkriće da već i malo dijete razvija živahnu seksualnost koja nem a veze sa rasplođivanjem , da, dakle, seksualnost i rasplođivanje, seksualno i genitalno nisu isto; analitičko je raščlanjivanje psihičkih procesa nadalje dokazalo da je seksualnost, odnosno njena energija, libido, koja potječe iz tjelesnih izvora, centralni m otor duševnog života čim dođe u konflikt s realnim uvjetim a opstanka. Biologijske pretpostavke i socijalni uvjeti života susreću se, dakle, u duševnom. Treće je veliko otkriće da se dječja seksualnost u koju spada većina i najbitnij i dio odnosa dijete-roditelji (“Edipov kom pleks”) obično potiskuje iz straha pred kaznom zbog seksualnog djelovanja i m išljenja (u osnovi “strah od kastracije”), da je ta seksualnost spriječena u akciji i izbrisana iz sjećanja. Potiskivanje dječje seksualnosti izmiče, dakle, vlasti svijesti, ali time ne gubi svoju snagu, nego ju štoviše povećava i osposobljava ju za izražavanje u različitim bolesnim porem ećajim a društvenog života. Budući kod kultum og čovječanstva jed v a im a iznim ke od tog pravila F reud je m ogao reći da je čitavo čovječanstvo njegov pacijent. Četvrto za nas važno otkriće je da m oralno prosuđivanje u ljudim a, daleko od toga da bude nadzem aljskog porijekla, bitno proizlazi iz odgojnih m jera roditelja i njihovih zastupnika u najranijem djetinjstvu. Konflikt koji se izvom o odvija između dječjih želja i roditeljskih zabrana kasnije se nastavlja
2 Opšimiji seprikaz sa marksističkog stajališta može naći u Reich: Dialektischer Materialismus und Psychoanalyse, (Unter dem Banner des Marxismus, 1929.) Usp. Dijalektički materijalizam i psihoanaliza, Svetlost, Beograd, 1834., op.pr. 42
Ideologlja kao m ite rljtln a slla
kao konflikt izm eđu poriva i m orala unutar ličnosti. M oralna prosuđivanja koja su sam a po sebi nesvjesna, kod odraslih djeluju nasuprot spoznaji o zakonima seksualnosti i nesvjesnog duševnog života; ona podupiru seksualno potiskivanje, (“seksualni otpor”), a to objašnjava otpor svijeta otkriću dječje seksualnosti. Svako je od tih otkrića (spom enuli smo sam o ona koja su najvažnija za ovu temu) već i svojim postojanjem značilo težak udarac građanskoj moralnoj filozofiji, a posebice religiji koje su branile vječne ćudoredne vrijednosti, postavljale vlast objektivnog duha nad svijetom i nijekale dječju seksualnost, a spolnost suživale n a rasplodnu funkciju. Ova otkrića nisu do sada m ogla razviti svoje pim o djelovanje, je r je psihoanalitička sociologija k o ja je na njim a izrasla u velikoj mjeri tim otkrićima oduzela ono napredno i prevratno što su donijela. Ovo nije mjesto za dokazivanje toga. Analitička je sociologija pokušavala analizirati društvo kao da je individua i postavljala je apsolutnu suprotnost kultum og procesa i seksualnog zadovoljavanja, destruktivne porive shvaćala kao izvom e biologijske danosti koje neprom jenjivo vladaju ljudskim usudom, nijekala matrijarhalno pradoba i završila u ukočenoj skepsi, jer se preplašila konzekvencija svojih vlastitih otkrića. Danas se neprijateljski suprotstavlja pokušajim a povlačenja tih konzekvencija i njeni predstavnici u borbi protiv tih pokušaja nisu nipošto nekonzekventni. To ništa ne m ijenja na tom u da sm o čvrsto odlučni braniti veliko Freudovo otkriće od svakog napada m a s koje strane došao. Seksualnoekonom ijsko postavljanje pitanja koje polazi od tih otkrića nije jedan od uobičajenih pokušaja nadopunjavanja, dopunjavanja, m iješanja itd. M arxa Freudom ili Freuda M arxom (ovdje se ne m isli n a dijalektičkom aterijalističku kritiku psihoanalitičke teorije). Već sm o ranije naveli ono m jesto u historijskom m aterijalizm u n a kojem psihoanaliza m ora ispuniti znanstvenu funkciju koju socijalna ekonom ija ne m ože izvršiti: shvaćanje strukture i dinam ike ideologije, a ne njezinoga historijskog tem elja. Psihoanaliza je u svojoj kliničkoj jezg ri tem elj buduće dijalektičkom aterijalističke psihologije. U vođenjem njezinih spoznaja sociologija dospijeva na viši nivo, m nogo bolje izlazi na kraj sa zbiljom, je r konačno je shvaćen čovjek u svojim svojstvim a. Sam o joj ograničeni političari m ogu predbaciti to što ne m ože odm ah dijeliti jeftin e praktičke savjete. Sam o će politikant u cjelini odbaciti psihoanalizu zato što i ona im a sve nedostatke koji su inače karakteristični za građanske znanosti. Pravi će m arksist izreći visoko priznanje njezinom znanstveno-revolucionam om činu, shvaćanju seksualnosti.
n
UASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
Iz toga sam o po sebi slijedi da je seksualnoekonom ijska znanost koja izrasta n a sociologijskom tem elju M arxa i F reudovom psihologijskom tem elju u biti ujedno masovnopsihologijska i seksualnoekonomijska znanost. O na započinje tam o gdje, nakon otklanjanja Freudove idealističke sociologije i kultur-filozofije3, završava kliničko-psihologijsko postavljanje pitanja psihoanalize. P sih o a n aliza nam ra zo tk riv a d jelo v an ja i m eh an izm e sek su aln o g zatom ljivanja i potiskivanja i njihove boležljive posljedice. A seksualna ekonom ija nastavlja: zbog kakvog sociologijskog razloga društvo zatom ljuje seksualnost i z a š to ju individua potiskuje? C rkva kaže, zbog spasa duše na onome svijetu, mistička m oralna filozofija kaže, zbog čovjekove vječne etičkoćudoredne prirode; F reudova kultur-filozofija kaže d a se to zbiva zbog “kulture” ; postajem o skeptični i pitam o zašto bi onaniranje m ale djece i spolni odnosi pubertetlija smetali postavljanju benzinskih crpki i proizvodnji aviona. M ožem o naslutiti da samo suvrem ene form e kultum e djelatnosti, a ne kultum a djelatnost kao takva, zahtijevaju takvo zatomljivanje i potiskivanje i rado smo spremni žrtvovati te suvremene forme ako tim e m ožemo odstraniti neizm jem u bijedu djece i omladine. To više nije pitanje kulture nego pitanje dm štvenog poretka. K ada istražujem o povijest seksualnog zatom ljivanja i porijeklo seksualnog potiskivanja, nalazim o d a ne nastaju n a početku k u ltum og razvoja, dakle, nisu pretpostavka oblikovanja kulture, nego se počinju oblikovati tek relativno kasno, s privatnim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju i početkom klasne podjele. Spolni interesi svih počinju služiti privrednim profitnim interesim a manjine; to je činjenično stanje dobilo čvrsti organizacijski oblik u form i m onogam nog braka i patrijarhalne obitelji. O graničavanjem i zatom ljivanjem spolnosti ljudsko se osjećanje m ijenja, nastaje religija koja niječe seksualnost i vladajuća klasa postepeno izgrađuje vlastitu seksualno-političku organizaciju, crkvu sa svim njenim oblicima, čiji cilj nije ništa dm go nego uništavanje seksualnog uživanja a tim e i ono nešto m alo sreće n a zemlji. Z a to postoji dobar sociologijski razlog u svezi sa sada cvjetajućim izrabljivanjem ljudske radne snage. D a bi se pojm ila ta sveza nužno je shvatiti središnju dm štvenu instituciju u k o jo j se is p re p le ć u p riv re d n a i se k su a ln o e k o n o m ijsk a situ a c ija privatnovlasničkog dmštva. Bez uvođenja te institucije nije moguće razumjeti seksualnu ekonom iju i ideologijski proces patrijarhata. P sihoanaliza Ijudi svake dobi, iz svih zemalja i iz svakog socijalnog sloja pokazuje: povezivanje
3 u kojoj se unatoč svom idealizmu nalazi više istina o životnom životu nego kod svih građanskih sociologa i mnogih "marksističkih ” psihologa skupa. 44
______________________________________________________ Ideologija kao m aterljalnt slla
se socijalnoekonom ijske strukture društva sa seksualnom i ideologijska reprodukcija društva događaju u prvih četiri ili pet godina života u obitelji. C rkva kasnije sam o nastavlja tu funkciju. Zbog toga se klasna država nečuveno interesira za obitelj: o n a je postala njenom tvom icom stm kture i ideologije. N ašli sm o instituciju u kojoj se povezuju seksualni i privredni interesi. M oramo sada pitati kako se događa to povezivanje i kakav m u je mehanizam. A naliza tipične stm kture građanskog čovjeka (uključujući i proletere) daje i na to svoj odgovor, svakako samo ako si u individualnoj analizi uopće i postavim o takva pitanja. M oralna sputanost prirodne spolnosti djeteta, čija je posljednja etapa teško ugrožavanje genitalne seksualnosti m alog djeteta, čini strašljivim , plahim , uplašenim od autoriteta, poslušnim , u građanskom smislu valjanim i odgojljivim; ona ukočuje, je r je sada svaki agresivni osjećaj zaposjednut strahom , buntovničke snage u čovjeku i zabranom seksualnog mišljenja uspostavlja opću sputanost misli i nesposobnost za kritiku; ukratko, njezin je cilj stvaranje građanina koji je prilagođen privatnovlasničkom poretku i koji ga trpi unatoč bijedi i ponižavanju. Kao predstupanj za to dijete prolazi kroz m inijatum u autoritam u državu obitelji čijoj se stm kturi dijete m ora najprije prilagoditi da bi se kasnije m oglo svrstati u opći dm štveni okvir. Prestm kturiranje čovjeka - to treba biti točno utvrđeno - proizlazi ponaj više iz smještaja seksualne sputanosti i straha u živi materijal seksualnih poriva. O dm ah ćem o shvatiti zašto seksualna ekonom ija obitelji shvaća kao najvažnije m jesto ideologijske reprodukcije dm štvenog sistem a privatnog vlasništva. P om islim o prim jerice n a prosječnu kršćansku radničku ženu; ona gladuje isto toliko koliko i neka kom unistička žena, podliježe, dakle, istom ekonom ijskom položaju, ali glasuje najprije za centar, a onda za NSD A P; ako sada razjasnim o jo š i zbiljsku razliku u seksualnoj ideologiji prosječne klasno svjesne i prosječne kršćanske žene onda spoznajem o odlučujući značaj seksualne strukture: antiseksualna, m oralna sputanost priječi kršćanskoj ženi da dođe do svijesti o svojem socijalnom položaju i isto ju tako čvrsto veže uz crkvu kao što dovodi do straha od “seksualnog boljševizma”. Teorijski se taj položaj može prikazati na sljedeći način: vulgami marksist koji misli mehanistički smatrat će da klasna svijest, tj. uvid u socijalni položaj, m ora biti posebno izražena tamo gdje se privrednoj bijedi pridružuje i seksualna. Po tom m išljenju m ase bi om ladine i žena m orale biti daleko više klasno svjesne od m uškaraca. U zbilji je upravo obratno, a vulgam i je m arksist p ritom posve bespom oćan. N jem u će biti neshvatljivo da se
45
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
kršćanska žena odupire i sam om slušanju njegova program a. O bjašnjenje je : zatom ljivanje grubog m aterijalnog zadovoljavanja potreba daje drugi rezultat nego zatom ljivanje seksualnih potreba. Prvo zatom ljivanje tjera na bunt, a drugo, tim e što potiskuje seksualne prohtjeve, tim e što ih uklanja iz svijesti i kao m oralna obrana unutam je se učvršćuje, spriječava provođenje o b iju v rsti b u n ta. Č ak je i sam o sp u tav an je p o b u n e nesv jesn o . K od prosječnog nepolitičkog čovjeka u svijesti ne nalazim o ni tragove pobune. N ek a za pojašnjenje te veze posluži slijedeća shema: Klasna država
Potreba za hranom
Seksualna potreba
S ek su aln o p o tisk iv a n je ne ja č a p o litičk u re ak ciju sam o o p asn im događanjem koje m asovne individue čini pasivnim i nepolitičkim ; ono u strukturi građanskog čovjeka stvara neku sekundam u silu, um jetni interes, k o ja aktivno podupire vladajući poredak. A ko je , naim e, seksualnost procesom seksualnog potiskivanja isključena iz prirodi odgovarajuće danih putova zadovoljavanja, onda ona kroči putovim a različitih nadom jesnih zadovoljavanja. Tako na prim jer prirodna agresija stupnjevito n arasta do brutalnog sadizm a koji predstavlja bitni dio m asovnopsihologijske podloge onog rata što su ga neki inscenirali zbog im perijalističkih interesa. Da navedemo i drugiprimjer: djelovanjemilitarizmapočivamasovnopsihologijski u biti na libidinoznom m ehanizmu; seksualno djelovanje uniform e, erotično d jelo v an je p arad n ih m aršev a zbog n jih o v o g a ritm ič n o g sav ršen stv a, ekshibicionistički karakter militarističkog nastupanja, praktički su jasniji kućnoj
46
______________________________________________________ Ideologlja kao materljalna slla
pom oćnici ili prosječnom nam ješteniku nego najkulturnijem od naših političara. A politička se reakcija svjesno poslužuje tim seksualnim interesima. O na ne stvara sam o paunovski oprem ljene uniform e za m uškarce nego, kao u A m erici, sprovodi novačenje pom oću privlačnih žena. N a kraju treba podsjetiti i na reklam ne plakate ratobom ih sila koji im aju otprilike sljedeći sadržaj: “Želiš li upoznati strane zemlje stupi u kraljevu m om aricu!”; a te su strane zem lje prikazane egzotičnim ženama. A zašto ti plakati djeluju? Zato što je naša omladina zbog seksualnog ograničavanja postala seksualno gladna. I seksualni moral koji sputava klasnu svijest kao i one snage koje pogoduju kapitalističkim interesima, svoju energiju dobivaju iz potisnute seksualnosti. Sada, dakle, bolje shvaćamo jezgm procesa povratnog djelovanja ideologije na ekonom ijsku bazu: seksualna sputanost strukturalno m ijenja privredno potlačenog čovjeka tako da on djeluje, osjeća i misli protiv svog materijalnog interesa. To j e istoznačno s ideologijskim izjednačenjem s buržoazijom . Lenjinovo prom atranje dobija time svoju m asovnopsihologijsku potvrdu i tumačenje. Vojnici iz 1905. nesvjesno su u oficirim a vidjeli očeve iz svojeg djetinjstva, kondenzirane u predstavi boga, koji su zabranjivali seksualnost i koje se tada nije smjelo ni moglo ubiti iako su priječili životnu radost. Njihovo kajanje poslije osvajanja vlasti i njihovo kolebanje bili su izraz m ržnje koja se pretvorila u svoju suprotnost, sam ilost i tako nije m ogla postati akcijom . Praktički problem masovne psihologije je stoga aktiviranje pasivne većine sta n o v n ištv a , k o ja u v ije k o m o g u ću je p o b jed u p o litič k e re a k c ije , a odstranjivanje onih sputanosti što priječe razvijanje klasne svijesti koja potječe iz socijalno-ekonom ijskog položaja. D uševne energije prosječne m ase, koja uzbuđeno prati nogom etnu utakm icu ili se uživljava u kičastu operetu, ne bi se više m ogla svladati kad bi bila oslobođena svojih okova i usm jerena ka racio n aln im c iljev im a ra d n ičk o g p o k reta. To je g led ište sek su a ln o ekonom ijskog istraživanja koje slijedi.
41
IDEOLOGIJA OBITELJIU MASOVNOJ PSIHOLOGIJI FAŠIZMA
II.
1. Vođa i masovna struktura K ad bi povijest društvenog procesa dopustila građanskim historičarim a da nakon nekoliko desetljeća prom atraju njem ačku prošlost, oni bi sigum o H itlerov uspjeh u godinam a 1928.-1933. sm atrali dokazom za to d a sam o velik čovjek m ože stvarati povijest tim e što “svojom idejom ” razbuktava mase: i jed an od osnovnih potezanacionalsocijalističke propagande upravo je ta ideologija vođe. Kao što je propagandistim a nacionalsocijalizm a malo poznato ustrojstvo njihova uspjeha tako će slabo shvatiti i historijsko tlo nacionalsocijalističkog pokreta. Potpuno je , stoga, konzekventno to što je nacionalsocijalist W ilhelm Stapel svojevrem eno zapisao u svojem spisu Christentum und N ationalsozialism us (H an seatisch e V erlagsanstalt): “Budući je nacionalsocijalizam elem entam i pokret nikakvi ga argum enti ne pogađaju. A rgum enti bi djelovali sam o da je pokret narastao pom oću argum enata.” Stvam i je nivo nacionalsocijalističkih govora na zborovim a, dakle, okarakteriziran vrlo spretnim m jeram a kojim a se operira osjećajim a masovnih individua i izbjegava stvamo argumentiranje. Na različitim mjestima u s v o jo j k n jiz i M ein K a m p f H itle r n a g la š a v a d a j e p r a v iln a m asovnopsihologijska taktika u tom u da se treba odreći argum entacije i neprestano govoriti m asam a sam o “o velikom e konačnom cilju” . K ako konačni cilj izgleda nakon dolaska na vlast, lako je pokazati na talijanskom fašizmu, kao što i najnovije Goringove odredbe protiv privrednih organizacija srednjeg sloja, odricanje od “drage revolucije” koju su sljedbenici očekivali, neispunjavanje obećanih socijalističkih m jera itd. već razotkrivaju na vlastitu objektivnu funkciju fašizm a. K ako i sam H itler m alo pozna m ehanizam svojih uspjeha pokazuje slijedeće mnijenje:
Sama ta velika linija, koju se nikada ne sm ije napustiti, čini da u v ije k istim ko nzekventnim nagla ša va n jem sa zrijev a ko n a čn i 49
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
u sp je h . A o n d a ćem o s č u đ e n je m p r im ije titi do k a k v ih j e neizm jernih, je d v a razum ljivih rezultata dovela takva ustrajnost. (M ein Kampf, S. 203) Hitlerov se, dakle, uspjeh nipošto ne može objasniti njegovom objektivnom ulogom u povijesti kapitalizm a, je r bi ta uloga, kad bi bila neposredni sadržaj propagande, postigla upravo suprotno od onog što se željelo. Istraživanje m asovnopsihologijskog djelovanja H itlera m ora poći od pretpostavke da neki vođa ili čak sam o zastupnik neke ideje m ože uspjeti sam o (ako već ne u historijskoj onda barem u ograničenoj perspektivi) ako njegov osobni nazor, njegova ideologija i njegov program suzvučuju s prosječnom strukturom širokog sloja m asovnih individua. Tada se postavlja sljedeće p itan je o historijskoj i sociologijskoj situaciji u kojoj nastaju te m asovne strukture. Tako se m asovnopsihologijsko postavljanje pitanja iz m etafizike prenosi u zbilju društvenog života. Samo ako struktura vođine osobe suzvučuje s
masovnoindividualnim strukturama širokih slojeva može neki "vođa” stvaratipovijest. A da li će to činiti konačno ili sam o prolazno ovisi sam o o tom u da li njegov program leži u pravcu naprednog društvenog procesa ili m u se suprotstavlja. Izjednačavanje H itlerovog uspjeha sa dem agogijom nacionalsocijalista, sa “zam agljivanjem m asa”, njihovim “zavođenjem ” ili čak neodređenim pojm om “nacističke psihoze” nije, dakle, sam o pogrešno, nego i politička zabluda, a čak i kom unisti su to često činili. R adi se, naim e, baš o tom u i da se pojm i zašto su mase bile podložne (objektivno gledano) stvarnom zavođenju, zam agljivanju i psihotičkoj situaciji. To znači, bez točne analize događanja u m asam a ne m ože se riješiti problem . Ne m ože se riješiti ni opisivanjem objektivne uloge H itlerovog pokreta u historijskom procesu. Jer, kako je rečeno, uspjeh N S D A P-a proturječi toj njezinoj ulozi, a to protuiječje možemo riješiti samo m asovnopsihologijski. U odnosu na različite objekte svoje propagande, nacionalsocijalizam se služio različitim sredstvim a i davao različita obećanja, već prem a socijalnom sloju koji m u je bio potreban. Tako je, na primjer, u proljeće 1933. u propagandi bio ja č e naglašen revolucionam i karakter nacističkog pokreta, je r se htjelo pridobiti industrijske radnike i slavio se 1. svibnja nakon što je u Potsdam u bilo zadovoljeno plem stvo. K ad bism o odatle htjeli izvesti da uspjeh treba pripisati političkoj prijevari došli bismo kao m arksisti uprotuiječje sa samima sobom negirajući tim e praktički socijalnu revoluciju. Tem eljno je pitanje: Zašto se m ase daju p o litič k i varati? Im a le su sv e m o g u ć n o sti da kontroliraju propagandu raličitih partija. K ako to da nisu otkrile da je H itler
50
_____________________________________ Ideologlja o b lte ljl u m asovnoj p s lh o lo a lli fašlzma
istov rem en o rad n ic im a obećavao ra zv lašće n je vlasn ik a sre d sta v a za proizvodnju, a kapitalistim a zaštitu pred štrajkom ? H itlerova osobna struktura i povijest njegova života nisu značajni za razum ijevanje nacionalsocijalizma. Akadem ijski je , međutim, zanim ljivo da se m alograđansko porijeklo njegovih ideja u glavnim crtam a poklapa sa m asovnopsihologijskom sredinom struktura k oje su te ideje sprem no prihvatile. H itler se k ao i svaki faŠistički p o k re t o slan ja n a ra zličite slojeve m alograđanštine. N acionalsocijalizam tim e očituje sva p ro tu iječja koja obilježuju m asovnu psihologiju m alograđanštine. Radi se o tom e d a se, prvo, sam a ta p ro tuiječja shvate u njihovu ustrojstvu, a, drugo, da se zajedničko podrijetlo tih p ro tuiječja upozna iz proizvodnih odnosa im perijalističkog kapitalizm a. M i se ograničujem o na seksualno-ideologijska pitanja.
2. Hitlerovo podrijetlo Vođa je buntovničkoga njem ačkog srednjeg staleža i sam činovnički sin i točno govori o konfliktu koji je m orao proći, a koji specifički određuju m alograđansku m asovnu strukturu. O tac je od njega htio učiniti činovnika, ali se sin pobunio protiv očeva plana, odlučio je da to “ni u kojim uvjetim a” ne učini, postao j e ličilac i time se proleterizirao. Ali, poštovanje i priznavanje očeva autoriteta ostalo je i pored te pobune. To dvoznačno postavljanje spram autoriteta: pobuna protiv autoriteta uz istovremeno priznavanje i podvrgavanje centralni je faktor svake m alograđanske stru k tu re na prijelazu iz puberteta u punu odraslost, posebno izražen kod proleterskog načina života. Spram m ajke je H itler im ao jednoznačno pozitivan stav; s velikom sentimentalnošću govori o njoj i uvjerava da je plakao samo jednom u životu, onda, naim e k ad m u je um rla m ajka. N jegovo ideologijsko odbacivanje seksualnosti jednoznačno proizlazi iz rasne teorije i teorije sifilisa (usp. • naredno poglavlje) te iz idealizacije m aterinstva. Kao mladi nacionalist Hitler, koji je tada živio u Austriji, odlučio je prihvatiti borbu protiv austrijske vladajuće kuće koja je njem ačku dom ovinu žrtvovala “slaviziranju” . U polem ici protiv H absburgovaca predbacivanje je da je m eđu njim a bilo sifilističara im alo značajno m jesto. Preko toga bi se prešlo
51
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
bez obraćanja pažnje da se m otiv “trovanja narodnog tijela” i čitav stav spram pitanja sifilisa nisu n a poseban način uvijek vraćali i kasnije, nakon osvajanja vlasti, tvorili središnji dio unutam je politike. H itler je izvom o sim patizirao sa socijaldem okracijom zato što je vodila borbu za opće i tajno pravo glasa, a to je m oralo voditi slabljenju njem u omražene “habsburgovske regimente”. Ali, naglašavanje klasa, negiranje nacije, državnog autoriteta, vlasničkog prava, religije i m orala, odbili su Hitlera. Odlučujući je poticaj njegovoj ideologiji dao poziv, koji m u je bio upućen na njegovom gradilištu, da pristupi sindikatu. Odbio je i objašnjava to prvim uvidom u ulogu socijaldemokracije. Njegovim je idealom postao Bismarck zato što je izveo ujedinjenje njemačke nacije i borio se protiv austrijske vladajuće kuće. Antisem it Lueger i njemački nacional Schonerer odlučujuće su odredili daljnji H itlerov razvitak. Sada je polazio od nacionalističko-imperijalističkih ciljeva koje je m islio ozbiljiti drugim , prikladnijim sredstvim a nego što je to učinio stari “građanski” nacionalizam. Izbor je tih sredstavanadošao iz spoznaje o moći organiziranog m arksizm a i o značenju m ase za svaki politički pokret.
Tek kada se internacionalnom svjetonazoru - p o litič k i vođenom organiziranim m arksizm om - su p rotstavi isto tako je d in stv e n o organizirani i vođeni narodski svjetonazor, uspjeh će, uz jed n a ku borbenu energiju, doći na stranu vječne istine. ” “Ono što j e omogućilo uspjeh internacionalnog shvaćanja svijeta bilo j e njegovo zastupanje partijom organiziranom kao jurišni odred; ono što j e dopustilo podlijeganje suprotstavljcnog svjetonazora bilo j e dosadašnje pom anjkanje jed in stv e n o f< liranog zastupanja. Svjetonazor se može boriti i pobijediti samo u ograničenoj i sažetoj fo rm i p o litičke organizacije, a ne u neograničenom oslobođenju izlaganja opčeg nazora. (M ein K am p f S. 422-423) Hitler je rano shvatio bankrot socijaldemokratske politike, ali istovremeno i bespom oćnost starih građanskih partijauključujući i njemačkonacionalnu.
S v e j e to, m eđutim , b ila sam o nužna p o s lje d ic a n e p o sto ja n ja temeljnoga novog svjetonazora s burnom željom za osvajanjem. a suprotstavljenoga marksizmu. (1. c. S. 190) Što sam se više tada bavio mišlju o nužnoj promjeni držanja državnih vla sti spram so cijaldem okracije kao trenutačnog u tjelo vljen ja m arksizm a, to sam više p rim ije ć iv a o n ed o sta ta k upotrebljivog nadom jestka za taj nauk. Što bi se moglo dati masam a kada bi, 52
_____________________________________ Ideolaglja obltetll u masovnoj p sih o lo g ljl fa iizm a
uzmimo, socijaldemokracija bila slomljena? Nije postojao ni jedan pokret od kojeg bi se moglo očekivati da će pod svoj utjecaj dovesti velike skupine radnika koji bi bili ostali bez vođe. Besmisleno j e i više no glupo misliti da će internacionalni fanatik koji j e izašao iz klasne partije odmah preći u neku građansku partiju, dakle u novu klasnu organizaciju. (1. c. S. 190) Partije koje same sebe označavaju 'građanskima' nikad neće biti u stanju vezati ’p roleterske ’ mase uza se, je r se tu suprotstavljaju dva svijeta koja su djelomice umjetno, a djelomice prirodno odijeljena, čiji međusobni odnos može biti samo borba. U njoj će, međutim, pobijediti mlađi - a to bi bio marksizam. (1. c. S. 191) Antisovjetska tem eljna tendencija nacionalsocijalizm a rano je došla do izražaja.
Želi li se teritorij u Europi to bi se, gledajući u cjelini, moglo dogoditi samo na račun Rusije. Novo bi carstvo opet moralo krenuti putem nekadašnjih članova viteškog reda da bi se njem ačkim m ačem osvojile oranice za njemački plug i naciji dalo kruh svakidašnji. (1. c. S. 154) N a taj se način Hitleru čini da je postavljen pred sljedeće pitanje: kako nacionalsocijalističkim idejam a pripom oći da pobijede? K ako se m ože djelotvomo boriti protiv marksizma? Kako se m ože približiti masama? U tu svrhu Hitler apelira na nacionalističke osjećajemasa, ali pritom odlučuje da se, kao i m arksizam , organizira na m asovnoj b'azi, da razvije vlastitu propagandnu tehniku i da ju konzekventno sprovodi. On također želi, što se otvoreno priznaje, m etodam a koje su posuđene od marksizma i njegove tehnike masovnog organiziranja uspostaviti nacionalistički imperijalizam. To što je to masovno organiziranje uspjelo ovisilo je o masama, a ne o Hitlem . To što je njegova propaganda uspjela uhvatiti korijena, ovisilo je o njihovim malograđanskim strukturama. Odatle dolazi ono što je kod Hitlera sociologijski značajno, ne iz njegove osobe, nego iz značenja koje je dobio u masama. A problem je utoliko neodgodivij i ukoliko Hitler u biti prezire mase čijom pomoću želi provesti svoj imperijalizam. Navedimo samo jedno iskreno priznanje:
Raspoloženje j e naroda bilo uvijek samo izraz onoga što se odozgo utuvljuje javnom e mnijenju. (1. c. S. 140) K oje su strukture u m asi bile unatoč svem u sprem ne upiti H itlerovu propagandu?
53
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
3. Uz masovnu psihologiju malograđanštine R ekosm o da H itlerov uspjeh ne treba razum jeti ni n a osnovi njegove “osobe” niti n a osnovi objektivne uloge koju njegova ideologija igra u porem ećenom kapitalizm u. Isto tako ni na osnovi “obm anjivanja” m asa koje su ga slijedile. Pitanje sam o u biti upravili na to što se u masama
d o g a đ a lo da su s lije d ile stra n k u č ije j e vo d stv o i o b je k tiv n o i subjektivno zastupalo samo interese krupnog kapitala. U o d g o v o ru n a to p ita n je tre b a p o n a jp rije u s ta n o v iti d a se je nacionalsocijalistički pokret u svojem prvom uspješnom zaletu oslanjao na široke slojeve takozvanog srednjeg staleža, dakle, na m ilijune privatnih i ja v n ih činovnika, srednje trgovce te srednje i sitno seljaštvo. Sa stajališta
svoje socijalne baze nacionalsocijalizam j e m alograđanski p o k ret i to posvuda gdje nastupa. Ta je m alograđanština koja j e prije toga bila u tabom razhčitih buržoasko-demokratskih partija morala, dakle, proći unutam ju preinaku koja je prom ijenila njeno političko stajalište. N a osnovi socijalnog p o ložaja i psihologijskih struktura m alograđanštine koje odgovaraju tom položaju razjašnjuju se i tem eljne sličnosti kao i razlike građansko-liberalnih i nacionalsocijalističkih ideologija. N acionalsocijalistička je m alograđanština jednaka onoj koja j e u drugim h is to rijs k im ep o h am a k ap italizm a b ila u z d em o k ra tsk i lib era liza m . N acionalsocijalizam je svoj porast u izbom im godinam a 1930. do 1932. crpio skoro isključivo iz njem ačko-nacionalne stranke, privredne stranke i m anjih rascjepkanih stranaka njem ačkog Reicha. Sam o je katolički centar, čak i na izborim a u Pmskoj 1932., sačuvao svoje pozicije. Tek je na izborim a u Pm skoj 1932. nacionalsocijalizm u uspio prodor u radničke m ase. Ali je, kao i prije, srednji stalež ostao osnovnom jedinicom kukastog križa. U najtežem privrednom potresu kapitalističkog sistem a otkako postoji, srednji j e stalež u obličju nacionalsocijalizm a došao n a političku tribinu i zaustavio ravolucionam o propadanje kapitalističke vladavine. P olitička reakcija zna vrlo točno ocijeniti to značenje malograđanštine. “Srednji sloj im a odlučujuće značenje za egzistenciju države” , piše na letku N jem ačkih nacionala od 8. travnja 1932. P itanje je o političkom značaju srednjeg staleža igralo veliku ulogu na ljevici u diskusijam a nakon 30. siječnja. D o 30. siječnja je pažnja posvećena srednjem staležu bila znatno preslaba, jer su svi interesi bili vezani uz praćenje r a z v itk a p o litič k e re a k c ije , g r a đ a n s k o g d rž a v n o g v o d s tv a , a m asovnopsihologijsko je postavljanje pitanja političarima bilo daleko. Nakon
54
_____________________________________ /tfeofogl/a o b lte ljl u m asovnoj pslhologUI fašlzma
toga se n a različitim m jestim a počelo u prvi plan stavljati “pobunu srednjeg staleža” . Slijedi li se diskusija o tom pitanju m ože se ustanoviti da su se oblikovala dva glavna mišljenja: jedno je zastupalo stajalište da fašizam nije “ništa drugo” do partijska garda krupne buržoazije; drugo nije previdjelo to činjenično stanje, ali je kao najvažnije naglašavalo “pobunu srednjeg sloja” zbog čega su zastupnicim a tog m išljenja predbacivali da zapostavljaju reakcionam u ulogu fašizma; kod toga se pozivalo na postavljanje Thyssena za diktatora privrede, na raspuštanje privrednih organizacija srednjeg sloja, na opozivanje “druge revolucije” , ukratko na samo reakcionam i karakter fašizm a koji je , približno od kraja lipnja 1933., nastupao sve otvorenije. M ogle su se ustanoviti neke nejasnoće u toj vrlo bumoj diskusiji: činjenica da se nacionalsocijalizam poslije dolaska na vlast sve više razotkrivao kao imperijalistički nacionalizam velike buržoazije koji se žustro trudi da iz pokreta isključi sve “socijalističko” i svim sredstvima sprema rat, ne proturječi drugoj činjenici - da je fašizam , po svojoj m asovnoj bazi, stvam o pokret srednjeg staleža. H itler ne bi nikada zadobio srednji stalež da nije obećao da će započeti borbu protiv krupnog kapitala. Srednji slojevi su m u om ogućili pobjedu, je r su bili protiv km pnog kapitala. Pod njihovim pritiskom vodstvo je moralo započeti s a«ftkapitalističkim mjerama, a pod pritiskom ih je km pne buržoazije m oralo zaustaviti. N e razlikujem o li interese u m asovnoj bazi nekog političkog pokreta od njegove objektivne funkcije koja tim interesim a proturječi, a to je proturječje u nacističkom pokretu bilo isprva sjedinjeno u cjelinu, ne m ožem o se sporazumjeti, je r netko onda kada govori o “fašizm u” m isli na objektivnu ulogu fašizma, a dm gi m isli na subjektivne interese fašističkih m asa. U suprotstavljenosti tih dviju strana fašizm a utem eljena su sva njegova proturječja, kao što i njihovo sjedinjavanje u jed n o j form i, “ n a c io n a ls o c ija liz m u ” , k a r a k te riz ir a H itle ro v p o k re t. U k o lik o j e nacionalsocijalizam bio prisiljen naglašavati svoj karakter pokreta srednjeg staleža (prije osvajanja vlasti i neposredno nakon toga) bio je stvam o antikapitalistički; ukoliko za jačanje i održavanje svoje jednom postignute moći - pošto nije obespravio km pni kapital - sve jasnije pokazuje svoju kapitalističku funkciju i skida svoj antikapitalistički privid, utoliko postaje ekstrem nim braniteljem i učvrstiteljem km pnokapitalističkog privrednog poretka. Pritom je potpuno svejedno da li su, i koliko, njegovi vođe iskreno ili neiskreno “socijalistički orijentirani” (po svojem sam orazum ijevanju!), kao što je svejedno i to da li su, i koliko njih, pohlepni za vlašću i obm anjivači naroda. N a tom u se ne m ože bazirati tem eljita antifašistička politika. Iz povijesti se talijanskog fašizm a m oglo naučiti sve Što je potrebno za
55
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
razum ijevanje njem ačkog fašizm a i njegove dvoznačnosti, je r je i talijenski fašizam po k aziv ao obje spom enute m eđusobno p ro tu rječ n e stran e ili funkcije ujedinjene u jednu cjelinu.4 Oni koji niječu ili nedovoljno uvažavaju funkciju m asovne baze fašizm a, ostaju zatvoreni u sagledavanju velike historijske perspektive u kojoj srednji stalež, budući da ne raspolaže glavnim sredstvim a za proizvodnju, a ni ne radi njim a, ne m ože stvarati povijest i stalno se m ora kolebati izm eđu buržoazije i proletarijata. Zbog ove velike perspektive previđaju malu u kojoj srednji stalež iako ne trajno , a ono ipak za povijesno ograničeno vrijeme, m ože “stvarati povijest” i čini to, kao što nas uče talijanski i njemački fašizam. Pritom se ne misli na razbijanje radničkih organizacija, na nebrojene žrtve, na provalu barbarstva, nego, prije svega, na sprječavanje razvoja ekonom ijske krize u politički prevrat društva, socijalnu revoluciju. Jasno je: što je veći opseg i značaj slojeva srednjeg staleža jedne nacije utoliko im je odlučujućije značenje kao vrem enski ograničene, ali ipak presudno djelatne društvene snage. Danas postoji povijesni paradoks da nacionalsocijalistički fašizam u zapadnim zem ljam a čak i kao internacionalni pokret nadm ašuje intem acionalni kom unizam . Ne vidjeti to, gajiti iluzije o napredovanju revolucionam og pokreta s obzirom na reakciju, znači naprosto priprem ati političko sam oubojstvo, čak i ako se sve to radi u najboljoj nam jeri. To pitanje zavređuje najveću pažnju, a uz to je jo š i posve jasn o da j e proces koji se danas odigrava u slojevim a srednjeg staleža svih zem alja m nogo značajniji no banalna, poznata činjenica da fašizam znači najekstrem niju privrednu i političku reakciju. S tom se činjenicom ne m ože ništa politički u čin iti kao što je dostatno pokazala povijest izm eđu 1928. i 1933. A ko se srednji stalež zbilja pokrenuo i kao dm štvena snaga u obliku fašizm a stupio na pozom icu povijesti, m anje su važne reakcionam e nam jere H itlera i G oringa od interesa slojeva srednjeg staleža, ukoliko te slojeve želim o pridobiti i neutralizirati. To što fašistički pokret uopće postoji, nedvojben je dm štveni izraz straha km pne buržoazije od boljševizm a u fazi u kojoj joj prijeti slom. Ali, to da taj fašistički pokret m ože postati m asovnim pokretom i čak dospjeti n a vlast,
4U partijskim je diskusijama komunista vladao spor o tomu da li je fašizam znak jačanja ili slabljenja kapitalizma: toje mehaničko postavljanje pitanja kojeje, među ostalim, oslabilo revolucionarnu Ijevicu i rascijepiloju. Da su se obazirali na zbilju, a ne na kongresne teze mogli su lagano ustanoviti: ako kapitalizam dolazi uprivredne teškoće, rađa nacionalističke pokrete - dakle, znak slabosti u svrhu učvršćivanja vlasti; no ako mu uspije ojačatifašizam i konačno ga dovesti dopobjede, reakcionami se masovni pokret iz znaka slabosti pretvara u znak snage. 56
________________________________
Ideologija o b ite ljl u masovnoj p sih o lo g ljl fašlzma
čim e ispunjava svoju objektivnu funkciju podupiranja krupnog kapitala i uništenja radničkogpokreta, nije više stvar interesa krupne buržoazije, nego pitanje masovnog pokreta srednjeg staleža koji to omogućuje. Samo uzimajući u obzir te suprotnosti i protuiječja, svako u svoje vrijem e, m ožem o shvatiti m eđusobno proturječne pojave i uštedjeti si uzaludne raspre u diskusijam a i tvorenje frakcija. Položaj je srednjeg staleža određen: njegovim položajem u kapitalističkom proizvodnom procesu ,
njegovim položajem u kapitalističkom državnom aparatu, njegovom posebnom obiteljskom situacijom koja nije neposredno određena položajem u procesu proizvodnje, a daje ključ za razm nijevanje ideologije srednjeg staleža. To se vidi već i po tom u što postoje privredne razlike izm eđu položaja sitnih seljaka, činovnika i srednjih trgovaca, ali je za sve njih karakteristična u osnovnim crtam a istovrsna obiteljska situacija. B rzi razvoj kapitalističkih proizvodnih snaga, stalno i brzo rastuća m ehanizacija proizvodnje, povezivanja različitih grana proizvodnje u m onopolističke sindikate i trustove, osnova su rastućeg proletariziranja m alograđanskih trgovaca i obrtnika. Pošto nisu dorasla konkurenciji krupne industrije koja radi jeftin ije i racionalnije, m ala poduzeća nezadrživo propadaju.
Srednji se stalež ne može od ovog sistem a nadati ničemu drugom do bespoštednom uništenju. O tomu se, dakle, radi: da li će svi propasti u veliku sivu i pustu masu proletarijata, gdje svi posjeduju isto, naime ništa, ili če snaga i radinost opet omogućiti pojedincu da u mukotrpnom životnom radu stekne imetak. Srednji stalež ili proleter! O tomu se radi! U pozoravali su Njem ački nacionali prije izbora za predsjednika R eicha 1932. N acionalsocijalisti nisu bili tako nespretni da u propagandi stvaraju takav široki ja z izm eđu srednjeg staleža i proletarijata i u tom u su im ali više uspjeha. I u propagandi NSDAP-a borba je protiv velikih robnih kuća igrala veliku ulogu. Proturječje izm eđu uloge koju je nacionalsocijalizam igrao za krupnu industriju i interese srednjeg staleža na koje se oslanjao došlo je do izraza na prim jer u Hitlerovom razgovoru sa Knickerbockerom: “N ećem o dopustiti da odnosi izm eđu N jem ačke i A m erike ovise o nekom dućainčiću (m islio je na sudbinu Woolwortha u B e rlin u )... egzistencija takvih poduzeća znači
57
MASOVNA PSIHOLOGIJA FA&IZMA__________________________________________________
podupiranje boljševizma... ona uništavaju m nogo m alih egzistencija. Zato ih nećem o odobravati, ali m ogu Vas uvjeriti da s Vašim poduzećim a te vrsti u N jem ačkoj nećem o postupati ništa drukčije nego sa sličnim njem ačkim poduzećim a.”5Privatni dugovi spram inozemstva jako su opterećivali srednji stalež. D ok je H itler bio za plaćanje privatnih dugova, je r je vanjsko-politički bio ovisan o ispunjenju inozem nih zahtijeva, njegove su pristalice zahtijevale anuliranje tih dugova. M alograđanština se, dakle, bunila “protiv sistem a”, a pod tim e je razum jela “m arksističku vladavinu” socijaldem okracije, ali nije b ila pristupačna zbiljskom m arksističkom utvrđivanju činjenica. O na nije shvatila da j e zbog razvoja krupne industrije kao društveni sloj osuđena n a propast, nije prihvatila dokazivanje da bi u kom unizm u doista nestala kao sloj ili klasa, a da bi njeni članovi kao individue u svojoj m aterijalnoj egzistenciji bili sigum iji, iako u drugoj form i. A li, baš ju je ta druga form a i plašila. M alograđanština nije znala ništa o tom u, nije shvaćala da se sve m ora prom ijeniti, a kom unistička propaganda nije um jela - pored toga što je podcjenjivala malograđanštinu - naći pogodnu formu da joj dovoljno intenzivno objasni njenu historijsku sudbinu. M a koliko da su ti slojevi m alograđanštine u krizi težili organiziranoj svezi, privredna je konkurencija m alih poduzeća ipak djelovala protiv nastajanja osjećaja solidam osti koji bi odgovarali takvim osjećajim a kod proletarijata. Već zbog svojeg socijalnog položaja m alograđanin se ne m ože solidarizirati ni sa svojim socijalnim slojem niti sa proletarijatom ; sa svojim vlastitim slojem to ne m ože zato što u njem u prevladava konkurencija, a s industrijskim proletarijatom zbog toga što se proletariziranja ponajviše i boji. U natoč tom u, fašistički je pokret ipak sveza m alograđanštine, ali na kakvoj m asovnoj bazi? O dgovor na to daje položaj nižeg i srednjeg državnog i privatnog činovništva. Prosječni je činovnik u privredno slabijem položaju nego prosječni kvalificirani industrijski radnik; slabiji se položaj djelom ice nadoknađuje izvjesnim izgledom da se postigne karijera, a kod državnih činovnika i doživotnom zbrinutošću. N a taj se način, u ovisnosti o nadležnim vlastim a, i u tom sloju oblikuje psihologijsko konkurentsko držanje spram kolega, koje sprječava razvijanje klasne solidam osti. Socijalna svijest činovnika karakterizirana je njegovim položajem u odnosu na državne vlasti
!Poslije dolaska nacionalsocijalista na vlast, u mjesecima ožujku i travnju, došlo je do masovnogjuriša na robne kuće kojije vodstvo NSPAD-a vrio brzo zaustavilo (zabrana svojevoljnih zahvata u privredu, raspuštanje organizacija srednjeg staleža itd.)
_____________________________________ Ideologlja o b lte ljl u m asovnoj p slh o lo g ljl fa iizm a
i “naciju”, a ne sviješću o sudbinskoj povezanosti s kolegam a n a radu. Njegova se svijest sastoji od potpunog identificiranja sa državnom vlašću,6 a kod privatnih nam ještenika od identificiranja s poduzećem kojem služe. Č inovnik je isto tako izrabljivan kao i industrijski radnik. A zašto nem a nikakvog osjećaja solidam osti poput radnika? To je zbog njegovog položaja izm eđu vlasti i proletarijata. Spram onih gore je potčinjeni, a spram onih dolje predstavnik te vlasti i kao takav uživa određen m oralni (ne m aterijalni) zaštićeni položaj. Čisti primjerak takvog masovnopsihologijskog tipa nalazimo u naredniku kod različitih armija. M oć tog identificiranja sa poslodavcem nalazim o u izrazitoj form i kod nam ještenika plem ićkih kuća, sobara itd. koji se preuzim anjem držanja, načina m išljenja i nastupanja vladajuće klase bezostatno m ijenjaju i čak, da bi skrili svoje proletersko porijeklo, pretjeruju u tom načinu ponašanja. Identificiranje sa nadleštvom , poduzećem , državom , nacijom , itd. koje se može dati u formuli: “ja sam dižava, nadleštvo, poduzeće, nacija”, psihička je realnost i jedan od najboljih primjera ideologije koja je postala materijalnom silom. Isprva nam ještenici i činovnici slijede ideal koji predstavljaju njihovi pretpostavljeni, a onda se postepeno, zbog kronične m aterijalne ovisnosti, i njihova bit m ijenja u smislu vladajuće klase. Upravljajući svoj pogled stalno na gore, m alograđanin kao da je u raskoraku između svojeg privrednog položaja i svoje ideologije. Živi u slabim prilikam a, ali prem a vani nastupa reprezentativno, pretjerujući u tom u često do sm iješnosti. Jede slabo i nedostatno, ali m u “pristojna odjeća” mnogo znači. M aterijalni su sim boli te strukture cilindar i prazničko odijelo. M alo je stvari koje su n a p rv i pogled pogodnije za masovnopsihologijsko procjenjivanje nekog stanovništvanego što je to p ro m atranje odjeće. “P ogledom n a gore” m alograđanska se struktura specifično razlikuje od klasne strukture industrijskog radnika. Koliko je duboko to identificiranje sa vlašću? Da to postoji bilo je i do sada poznato, iako drukčije form ulirano. Pitanje je, m eđutim , da li, i na kakav način, pored neposredno djelatnih privrednih faktora opstanka, postoje i neizravno ekonom ijski određene osjećajne okolnosti koje učvršćuju m alograđansko držanje i tako ga određuju da m alograđanska ideologija i u vrem enim a krize i u vrem enim a u kojim a nezaposlenost razara neposrednu ekonomijsku bazu, nije poljuljana.
6 "Identijiciranje”psihoanaliza razumije kao činjenično stanje u kojem se neka osoba počinje osjećati kao jedno sa drugom osobom, preuzimati od nje osobine i stavove kojeprije nijeposjedovala, u mašti sepostavljati na njeno mjesto; podloga je tom procesu stvarno mijenjanje osobe koja se indentijicira time što “u sebe prima ” svojstvo uzora.
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
Rekosm o ranije da je privredni položaj različitih slojeva m alograđanštine različit, a njihov obiteljskipoložaj u osnovnim crtam ajednak. A taj je obiteljski položaj ključ razum ijevanja osjećajne baze ranije opisane strukture.
4. Obiteljska veza i nacionalno čuvstvo O biteljski položaj različitih slojevam alograđanštine nije isprva odvojen od njih o v o g a n eposrednog privrednog položaja. O bitelj je tam o gdje kapitalistička kriza još nije dospjela - izuzim ajući činovništvo - istovrem eno i mali privredni pogon. U poduzeću m alog trgovca radi čitava obitelj, je r se time ušteđuje strana i skuplja radna snaga. Ovo je poklapanje obitelji i načina proizvodnje jo š izrazitije kod m alih i srednjih seljačkih posjeda. N a tom u se u osnovi i temelji način privređivanja velike patrijarhalne obitelji (npr. zadruga). Iz te prisne isprepletenosti obitelji i privrede slijedi rješenje pitanja o razlogu zbog kojeg je seljaštvo “vezano uz zem lju” , “tradicionalno” i zato tako lako podložno političkoj reakciji. Ne m isli se samo na to da je način privređivanja uvjetovao vezanost u z zem lju i tradiciju nego i na to da način seljačke proizvodnje zahtijeva strogu obiteljsku vezanost svih članova obitelji, a ta vezanost pretpostavlja dalekosežno seksualno zatom ljivanje i seksualno potiskivanje. Tek na toj dvostrukoj bazi nastaje tipično seljačko m išljenje čiji su središnji dijelovi poštovanje privatnog vlasništva i patrijarhalni seksualni moral. N a drugom ćem o se m jestu vratiti opisi v ’ poteškoća na koje je sovjetska vlada nailazila prilikom kolektivizacije polj oprivrede i ustvrdit ćemo da nije sam o “ljubav spram oranice” stvarala tako velike poteškoće, nego je to činila obiteljska vezanost posredovana zem ljom .
Nikada ne možemo dovoljno visoko cijeniti mogućnost održavanja zdravog seoskog staleža kao fundam enta cijele nacije. M noge naše današnje nevolje sam o su po sljed ica nezdravog odnosa izm eđu seoskog i gradskog puka. Čvrsti kapital koji tvore sitni i srednji seljaci u svim j e vremenima bio najbolja zaštita protiv socijalnih boljki kakve danas imamo. A to j e i je d in o rješenje koje naciji daje svagdanji kruh u unutrašnjem krvotoku privrede. Industrija i trgovina napuštaju svoju nezdravu vodeću poziciju i svrstavaju se u opći okvir nacionalne privrede potreba i izjednačenja. (M ein K am pf, S. 151-152) 60
_____________________________________ Ideologlja o b ite ljl u masovnoj p slh o lo g ijl fa iizm a
To je H itlerov stav. To je privredno besm isleno, političkoj reakciji ne m ože nikada uspjeti da onem ogući razvoj krupne industrije i m ehaniziranog veleposjeda i tim e spriječi propast m alograđanštine i sitnog seljaštva; no ta je propaganda m asovnopsihologijski značajna i snažno djeluje na obiteljski vezane strukture m alograđanskih slojeva... Prisna isprepletenost obiteljske vezanosti i seljačke privredne form e m ora doći do izražaja poslije dolaska N SD A P-a na vlast. B udući da je H itlerov pokret po svojoj m asovnoj bazi i subjektivnoj ideologijskoj strukturi pokret m alograđanštine, b ez obzira na njegovu objektivnu funkciju učvršćivanja vlasti krupnog kapitala, jed an je od njegovih prvih poteza koji su trebali osigurati sred n je slojeve b ila odredba o “N ovom ustrojstvu seljačkih posjedničkih odnosa” od 12. svibnja 1993.; ta se odredba vraća prastarim form am a i polazi od “nerazrješive povezanosti krvi i tla” . Evo kako glase neka karakteristična m jesta:
N e ra zrje šiv a j e p o v e za n o st krvi i tla neizbježna p re tp o sta vk a z d r a v o g ž iv o ta je d n o g naroda. S e lja č k i j e z e m a ljs k i s u s ta v p rija šn jih stoljeća u N jem ačkoj i za ko n ski osiguravao tu vezu rođenu iz prirodnoga životnog osjećaja naroda. Seljačko j e imanje bilo n e o tu đ iv o n a slje d stv o s ta r o s je d ila č k o g s e o sk o g roda. Prodorom izrođenog prava ta je zakonska podloga seoskog sustava bila uništena. A li njemački j e seljak unatoč tomu zdravim smislom za životne tem elje svojeg naroda sačuvao tu životnu pod lo g u u svojim običajim a, tako da su u m nogim okružjim a naše zem lje seljački posjedi od pokoljenja na pokoljenje ostali nerazdijeljeni. N e z a o b ila z n a j e o b v ez a v lad e p ro b u đ e n o g n aro d a o sig u ra v a n je nacionalnog uzdizanja zakonskim utvrđivanjem u njem ačkom običaju sačuvane neraskidive povezanosti krvi i tla seljačkim pravom nasljedstva. P osjed n ik a zem lje i šum e (nasljedno im anje) zavedenog u spisku nasljedstva nadležnog okružnog suda nasljeđuje se na osnovi nasljednog prava. V lasnik se tog nasljednog im anja zove seljak. Seljak nem a više nasljednih posjeda. Seljak ima samo jedno dijete koje može preuzeti nasljedno im anje. To je nasljednik. Sunasljednici se zbrinjavaju od posjeda do svoje privredne sam ostalnosti. Ako bez svoje krivice dođu u nevolju m ogu i u kasnijim godinam a naći utočište naposjedu (utočište u domaji). Ako posjed nije zaveden ipak postoji pravo preuzim anja na osnovi nasljednog prava. Seljak koji posjeduje nasljedno imanje m ože biti samo onaj tko je njemački državljanin i njemačke j e krvi. N jem ačke krvi nije onaj tko m eđu svojim predšasnicim a po m uškoj liniji ili m eđu svojim predšasnicim a do četvrtog
61
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
koljena im a osobu židovskog ili obojenog porijekla. Po sm islu ovog zakona njem ačke je krvi, sam o po sebi razum ljivo, svaki G erm an. Sklapanje braka s osobom nenjem ačke krvi im a za posljedicu d a su potom ci iz tog braka za stalno isključeni iz nasljedstva. S v rhaje zakona da štiti seoska imanja odprezaduženja i štetnog dijeljenja tijekom nasljeđivanja i d a ih trajno zadrži kao nasljedstvo u obiteljim a slobodnih seljaka. Istovremeno zakon želi djelovati na zdravu podjelu veličina poljoprivrednih posjeda. Velik broj za život sposobnih sitnih i srednjih seljačkih p osjeda ravnom jem o podijeljenih po čitavoj zem lji nužno je potreban za očuvanje zdravlja naroda i države.” Točno pregledavanje zakona nam eće pitanje o tendencijam a koje se u n je m u iz ra ž a v a ju . Z ak o n j e u sta n o v ito m p ro tu rje č ju s in te re sim a veleposjednika koji smjeraju tom u da sebi pripoje sve srednje i sitnije seljačke po sjed e i žele sve veću podjelu na zem ljoposjednike i bezem ljaše. To proturječje ili suprotnost obilno se, m eđutim , izravnava drugim m oćnim interesom krupne buržoazije, interesom za očuvanjem seoskoga srednjeg staleža koji predstavlja m asovnu bazu njenog gospodstva. Nije sitni posjednik identificiran s krapnim sam o kao privatni vlasnik ; to ne bi m nogo značilo kad se m alim i srednjim posjedom ne b i očuvala i ideologijska atm osfera sitnoprivredničke obitelji, iz koje proizlaze najbolji nacionalistički borci i koja strakturalno m ijenja žene u sm islu nacionalističke i crkvene ideologije. Tu je pozadina često spom injanog “ćudoredno održavajućeg utjecaja zdravog seljaštva” . To je pitanje, m eđutim , seksualnoekonom ijsko. O pisano preplitanje kapitalističkog načina proizvodnje i kapitalističke obitelji u sitnom građanstvu jedan je od izvora fašističke ideologije o “djecom bogatim obiteljim a.” A to će se pitanje pojaviti jo š i u drugoj svezi. P riv re d n o m e đ u so b n o ra z g ra n ič a v a n je m a lih p o g o n a o d g o v a ra obiteljskom , zatvaranju u sebe i m eđusobnoj konkurenciji obitelji koja je tipična za m alograđanštinu. Već sada postaje razum ljivo da odatle potječe individualističko m išljenje koje se suprotstavlja kolektivističkoj m isli kom unizm a. A to se činjenično stanje m ora m nogo opširnije obrazložiti.7 Privredna i obiteljska situacijabile bi neizdržive, uzimajući u obzir prirodnu organizaciju čovjeka, kada ne bi bile osigurane dodatnim okolnostim a. U to 7 Unatoč ideologiji da je "opće dobroprije vlastitog” i "korporativnoj zamisli" fašizma, osnovni elementi fašističke ideologije ostaju individualistički, kao "princip vođe ”, obiteljska politika itd. Ono kolektivističko u fašizmu potječe iz socijalističkih tendencija masovne baz'e, a ono individualističko iz interesa krupnog kapitala i fašističkog vodstva.
62
____________________________________ Ideologlja o b lte lji u masovnoj p slh o lo g ljl failzm a
spada određen odnos m uškarca i žene koji označavam o kao patrijarhalan i stanovit način seksualnog života. U sv o jem n a s to ja n ju d a se o g ra d i od p ro le ta rija ta , g ra d sk a se malograđanština, pošto privredno ne stoji bolje od industrijskog proletarijata, m ože oslanjati sam o na svoje obiteljske i seksualne oblike života koje na određen način stvara. Ono što je nedostatno u privrednom sm islu, m ora se kom penzirati m oralom . K od činovništva je taj m otiv najdjelotvom iji elem ent njegovog identificiranja s državnom vlašću. Budući da nije u istom položaju kao k m p n a buržoazija, a istovrem eno se identificira s njom , činovništvo pokušava kulturalnim ideologijam a nadoknaditi ono što m u privrednipoložaj oduzima. Seksualne i dm ge o njim a ovisne kulturalne forme života bitno služe razgraničenju od onih dolje. Z bir tih m oralnih ponašanja koja se gm piraju oko stava spram seksualnog i obično se nazivaju “filistarstvom ” dosiže vrhunac u predstavam a - kažem o p redstavam a, a n e djelim a - časti i obaveze. T reba točno p ro c ije n iti djelovanje tih riječi na m alograđanštinu da bi se sm atralo vrijednim tm d a podrobno se njim a pozabaviti. One se uvijek spočetka pojavljuju u fašističkoj ideologiji i rasnoj teoriji. M alograđanski način života i m alograđanski robni prom et praktički i zbiljski često nam eću upravo suprotno ponašanje. U privatnoj je robnoj privredi nešto nečasnosti potrebno čak i za opstanak. Kupuje li seljak konja pokušat će ga na svaki način obezvrijediti. H oće li ga godinu dana kasnije prodati isti će konj biti mlađi, bolji i vredniji nego godinu dana ranije. O bveza počiva na poslovnim interesim a, a ne n a nacionalnim karakteristikama. V lastita će roba biti uvijek bolja, a tuđa slabija. Nastupanje i ponašanje sitnih poslovnih ljudi svojom pretjeranom ljubaznošću i poniznošću s vjedoči o okmtnoj prisili privrednog opstanka koja vremenom kvari i najbolji karakter. U natoč tom u, pojam časti i obveze igra za m alograđanštinu odlučujuću ulogu. To se ne da objasniti sam o nam jeram a zavaravanja zbog gm bo m aterijalnih razloga. Jer, i uz svo hinjenje, psihička je ekstaza pritom prava. Pitanje je sam o iz kojih izvora proizlazi. O na dolazi iz izvora nesvjesnog osjećajnog života koje se isprva ne primjećuje, čija se sveza s ideologijom časti i obaveze tipično i rado previđa. A naliza m alograđanina ne dopušta nikakve dvojbe o značaju sveze njegova seksualnog života s njegovom ideologijom obaveze i časti. P rv o , d rž av n i se i ek o n o m ijsk i p o lo žaj o ca o d ra žav a u n jeg o v u patrijarhalnom odnosu spram ostalih članova obitelji. A utoritam a država ima u svakoj obitelji oca kao svojeg predstavnika čim e obitelj postaje njenim najvrednijim instrum entom moći.
63
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
Taj položaj oca izražava njegovu političku ulogu i razotkriva odnos obitelji spram autoritam e države. Isti položaj koji u proizvodnom procesu im a pretpostavljeni spram oca, otac sam zauzima u obitelji. I svoj položaj podanika spram vlasti on nanovo stv ara u svojoj djeci, a naročito u svojim sinovim a. Pasivno, poslušno držanje m alograđanskog čovjeka spram ličnosti vođe proistječe iz tih odnosa. A H itler računa, a da to u dubini ne sluti, s tim držanjem m alograđanskih m asa kada piše:
N a ro d j e u p retežn o j većini usm jeren i sklon fe m in in o s ti p a j e njegovo m isljenje i djelovanje više vođeno osjećajnim poticajim a nego trezvenim razmišljanjem. Taj osjećaj nije, međutim, kompliciran, nego j e vrlo jednostavan i jedinstven. Nema tu mnogo diferenciranja, nego samo pozitivno ili negativno, Ijubav ili mržnja, pravda ili nepravda, istina ili laž, a nikada, međutim, pola ovako, pola onako ili djelomice itd. (M ein K am pf, S. 201) N e radi se o “sklonosti” nego o tipičnom prim jeru reproduciranja jednog društvenog sistem a u strukturam a njegovih članova. Položaj oca zahtijeva, naim e, najstrože seksualno ograničavanje žena i djece. Žene pod m alograđanskim utjecajim a poprim aju rezignirano držanje koje se tem elji na potisnutom seksualnom buntu, a sinovi pored podaničkog stava spram autoriteta i jak o identificiranje s ocem koje kasnije postaje o s je ć a jn im id e n tific ira n je m sa svakom v la šć u . Jo š će d u g o o sta ti nerazjašnjenim kako je m oguće da se nastajanje i form iranje psihičkih struktura sloja koji nosi društvo tako točno uklapa u ekonom ijski sklop i ciljeve vladajuće klase da to liči na uklapanje dijelova u precizni stroj. Ono što opisujemo kao masovnopsihologijsku reprodukciju ekonomijskog sistema jed n o g društva kao da je osnovni m ehanizam ideologijskog sistem a. P riv red n a i so cijaln a k o n k u ren cija tek k asn ije p rid o n o si razv o ju individualističke strukture m alograđanštine i reakcionam e ideje koje se pritom oblikuju sekundam o se nagrađuju na psihičkim procesim a koji se odigravaju već u psihi m alog djeteta koje raste u krilu obitelji. R adi se ponajprije o konkurenciji između djece i odraslih, a onda o jo š dalekosežnijoj konkurenciji izm eđu djece sam e u njihovom odnosu spram roditelja. Ta se konkurencija koja je u životu odraslih izvan obitelji prije svega privrednog karaktera za vrijem e djetinjstva odvija uglavnom u m oćnim osjećajnim odnosim a ljubavi i m ržnje izm eđu članova obitelji. Ovo nije m jesto da se u detaljim a istraže te sveze, to m oram o prepustiti specijalnim istraživanjim a.
64
_____________________________________ Ideologlja o b lte ljl u m asovnoj p s lh o to g ljl fa ilz m a
O vdje dostaje ustvrditi da su seksualne sputanosti i slabosti najvažnije pretpostavke p o sto janja građanske obitelji i b itn a osnova oblikovanja struktura m alograđanskog čovjeka; to se sputavanje najdjelotvom ije provodi pom oću religioznog straha koji je ispvmjen seksualnim osjećajem krivnje i duboko ukorijenjen u osjećajnom životu. O datle počinje problem odnosa religije spram nijekanja seksualnog užitka. Seksualna slabost im a za posljedicu ponižavanje sam osvijesti koja se u jednom slučaju izravnava brutaliziranjem spolnosti, a u drugim slučajevim a posebnim k araktem im osobinam a. P risiljavanje n a seksualno sam osvladavanje, tj. održavanje seksualnog potiskivanja, dovodi do nastajanja grčevitih osjećajnih predstava o časti, obavezi, hrabrosti i sam osvladavanju8. G rčevitost i afektna naglašenost tih psihičkih stavova u čudnom je proturječju spram zbilje osobnih načina ponašanja. Genitalno zadovoljeni primitivac je častan, svjestan svojih obaveza, hrabar i sm iren, a to m u se ne čini ničim naročitim . Ti su stavovi organski dio njegove ličnosti. Onaj tko je genitalno oslabljen, protuiječan u svojoj seksualnoj stru k tu ri, m ora se stalno p o d sjeća ti n a sv ladavanje svoje seksualnosti, na očuvanje svoje seksualne časti, n a potrebu da bude hrabar spram iskušenja itd. Svaki m ladić i svako dijete proživljavaju borbu protiv iskušenja onanije. U toj se borbi razvijaju bez iznim ke svi oni struktum i elem enti građanskog čovjeka koji sačinjavaju njegovu osjećajnu jezg ra. U m alograđanštini je ta struktura najizrazitija i najdublje ukorijenjena. M istika svake vrsti crpi najveći dio svoje energije i sadržaja iz izvora koje stvara prisilno zatom ljivanje spolnog života. U koliko proleterski slojevi podliježu istim u tje c a jim a g ra đ a n sk o g d m štv a i n jih o v i p rip a d n ic i p o k a z u ju odgovarajuće stavove; no, u proletarijatu su zbog njegovog specijalnog položaja različitog od položaja m alograđanštine ja č e suprotne snage u individui, snage koje jasn ije i svjesnije prihvaćaju seksualnost. A fektivna ukorijenjenost ovih struktura pom oću nesvjesnog straha, njihova zastrtost u prividno posve aseksualnim psihičkim tvorevinama i karaktem im osobinama, razlog su tom u što se sam o argum entim a razum a ne m ože doprijeti do tih dubokih slojeva ličnosti. U posljednjem poglavlju govorit će se o značenju te činjenice za praktičku seksualnu politiku. Svjesna i m nogo važnija nesvjesna borba protiv vlastitih seksualnih prohtjeva ne m ože ovdje biti u pojedinostim a obrađena s obzirom n a njeno značenje za prenošenje m aterijalnog načina opstanka u različite vrste metafizičkog i m ističkog mišljenja. Spominjemo samo onu vrst koja je tipična
s Posebno je poučna za spoznavanje tih sveza knjiga nacionalsocijalista Emsta Manna Die Moral der Kraft.
UASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
za nacionalsocijalističku ideologiju. Stalno se nabraja isti niz: osobna čast, čast roda, častplemena, čast naroda. On je pravilno postavljen po slijedu stu p n je v a u in d iv id u aln o m tv o ren ju id eo lo g ije , p ro p u šten o j e sam o e k o n o m ijs k o -s o c io lo g ijsk o tlo: kapitalizam odnosno p a trija rh a t institu cija braka - seksualno zatom ljivanje - osobna borba p ro tiv vlastite seksualnosti, osobni kompenzatorni osjećaj časti itd. K rajn ja je točka niza, ideologija “časti naroda”. Ona je identična s osjećajnom jezgrom nacionalnog osjećaja. Z a razum ijevanje nacionalnog osjećaja potrebno je, m eđutim , daljnje izvođenje. B orba protiv seksualnosti djece i om ladine koju vodi društvo očinskog p rav a i borba u vlastitom j a koja ovisi o borbi u društvu, odigravaju se u okviru obitelji koja se pokazala do sada najboljom institucijom provođenja te borbe. Seksualni prohtjevi prirodno teže svakovrsnom dodiru sa svijetom , prisnom kontaktu s njim u različitim formama i sadržajima. Ako se ti prohtjevi zatom ljuju ne preostaje im ništa drugo nego da djeluju u uskom krugu obitelji. Seksualna sputanost je isto tako podloga obiteljskog zatvaranja u sebe kao što je i podloga individualističke svijesti ličnosti. Treba uzeti u obzir da su m etafizičko, individualističko i obiteljsko-sentim entalno ponašanje sam o različite strane jed n og istog tem eljnog procesa nijekanja seksualnosti, dok se m aterijalističko, zbilji okrenuto, nem ističko m išljenje povezuje s labavim odnosom spram obitelji i barem ravnodušnim odnosom spram građanske seksualne ideologije. P ritom je važno da j e seksualna sputanost sredstvo vezanja u z obitelj, da zatvaranje puta u seksualnu zbilju svijeta izvom u b io lo g ijsk u vezanost d jeteta uz m ajku, a i m ajke u z dijete, p retvarau neraziješivu seksualnu fiksaciju i nesposobnost prihvaćanja drugih veza.9 U jezg ri obiteljske vezanosti djeluje veza s m ajkom . Predstave o domovini
i naciji u svojoj su subjektivno-osjećajnoj vezi predstave o m ajci i obitelji. M ajka je u građanstvu dom ovina djeteta kao što je obitelj njegova “nacija u m alom ”. N a taj je način razum ljivo zašto je nacionalsocijalist Gobbels kao motto svojih deset zapovijedi u nacionalsocijalističkom pučkom kalendam za 1932. izabrao sljedeće riječi, iako nedvojbeno bez poznavanja dubljih veza: “Dom ovina je m ajka tvojeg života, nemoj to nikada zaboraviti.” U povodu “m ajčinog dana” 1933. u “A ngriffu” je pisalo: M ajčin dan. Nacionalna j e revolucija zbrisala sve sitno! Ideje opet
vo d e sk u p a - o b ite lj, d ru stvo , narod. Id e ja m a jč in o g dana 9 "Edipov kompleks ” koji je Freud otkrio nije toliko uzrok koliko je, mnogo više, posljedica društvenog ograničenja seksualnosti malog djeteta. Roditelji ipak sasvim nesvjesno provode poglede vladajuće klase i crkve.
66
_____________________________________ Ideologlja o b ite ljl u m asovnoj p s ih o lo g iji fašlzm a
primjerena j e odavanju počasti onome što j e utjelovljenje njemačke ideje: njemačkoj majci! Nigdje nemaju žena i majka takvo značenje kao u novoj Njem ačkoj. M ajka j e čuvateljica onoga obiteljskog živ o ta iz ko jeg a izviru snage ko je će naš narod p o v e s ti opet naprijed. Ona - njemačka majka - jed in a j e nositeljica njemačke narodne misli. Pojam je m ajka vječno vezan uz nijem stvo - može li nas nešto tjesnije zbližiti no misao zajedničkog odavanja počasti majci? Koliko god te rečenice bile privredno i socijalno neistinite, ideologijski ipak p o g ađaju. N acionalno je čuvstvo p rem a tom u izravan n astavak obiteljske vezanosti i poput nje im a svoj korijen u fiksiranoj10vezanosti uz m ajku. To se ne da biologijski protum ačiti. Jer ta je vezanost u z m ajku, ukoliko se dalje razvije u vezanost uz obitelj i naciju, društveni produkt. O na bi u pubertetu svoje m jesto ustupila drugim vezanostim a - n a prim jer odraslim seksualnim odnosim a - kad j u n e bi ovjekovječavala seksualna o g ra n ič e n ja lju b a v n o g ž iv o ta . T ek u to m d ru štv e n o u te m e lje n o m ovjekovječavanju takva vezanost postaje podloga nacionalnog osjećaja odraslog čovjeka, tek ovdje postaje reakcionam a društvena sila. To što proletarijat razv ija m nogo slabiju vezanost s nacijom treba pripisivati njegovom različitom socijalnom načinu opstanka i labavijim obiteljskim vezam a koje odatle proizlaze. N e treba nam plašljivo predbacivati da biologiziramo sociologiju, jer nismo ni za trenutak zaboravili da je različit način obiteljskog života proletarijata uvjetovan njegovim položajem u proizvodnom procesu kapitala. M oram o si p o stav iti p ita n je o tom u zbog čega j e p ro leta rija t posebno dostupan m tem acionalizm u, a m alograđanština tako ja k o naginje nacionalizm u. U objektivnom se ekonom ijskom položaju faktor razlikovanja m ože utvrditi tek tada kada se u razmatranje uvedu ranije opisani odnosi njihove ekonomije i obiteljskog načina života. Drukčije ne ide. N ije pretjerano reći da se čudno odbijanje m nogih marksističkih teoretičara da priznaju obiteljski način života kao jednako vrijedan, pa čak i presudan faktor tvorenja ideologije u pogledu ukorijenjenja društvenog sistema m ože objasniti njihovom vlastitom vezanošću uz obitelj. N e može se dovoljno naglasiti činjenicu d a je obiteljska vezanost uz klasno društvo najintenzivnija i najafektnija.11
'°tj. nikad razriješenoj, nesvjesno utvrđenoj. " Onaj tko nije nadvladao vlastitu vezanost uz obitelj i majku iliju barem isključio jasnoćom svojih prosuđivanja, neka ne pokušava upotrebljavati dijalektičkomaterijalističku metodu na području tvorenja ideologije. Onaj tko bi te stvari
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZM A __________________________________________________
Đ itnu jed in stv enost obiteljske i nacionalne ideologije m ožem o i dalje slije d iti. O b itelji su m eđusobno isto tako ra zg ra n ič en e k ao n ac ije u kapitalizm u. U oba su slučaja tem elji tomu, u krajnjoj liniji, privredni m otivi. Obitelj m alograđanina (činovnika, m alog nam ještenika itd.) pod stalnim je p ritis k o m b rig e za ish ra n u i d ru g ih m a te rija ln ih b rig a. T e n d e n c ija m alograđanske obitelji s m nogo djece k privrednoj ekspanziji ujedno reproducira i im perijalističku ideologiju: “nacija treba prostor i hranu” . Zato m alograđanin m ora biti posebno prijem čiv za im perijalističku ideologiju. On se potpuno m ože identificirati s personificirajuće zam išljenom nacijom . O bjektivni se državni im perijalizam na taj način ideologijski reproducira u subjektivnom obiteljskom imperijalizmu. S tim su u vezi zanimljive Gobbelsove rečenice iz brošure Die verfluchten Hakenkreuzler (E her - Verlag, M iinchen, S. 18 u. S. 16) koju je napisao kao odgovor na pitanje da li je Židov čovjek:
H oćeš li, ako netko tvoju majku bičem udari p o licu, i tada reći: Hvala lijepa! I on j e čovjekl? To nije čovjek, to j e nečovjek! Koliko j e jo š gorih stvari Židov učinio a i danas čini, našoj m ajci N jem ačkoj (podcrtao Reich)! On j e (Židov) pokvario našu rasu, natrulio našu silu, podrovao naše običaje i slomio našu snagu... Židov j e plastički dem on propasti... on p o čin je svojim razbojničkim obrezaničkim poslom sa narodima. M ora se poznavati značenje predstave o kastraciji kao kazni za seksualne prijestupe i seksualnu požudu, m ora se uopće shvatiti seksualno-psihologijsku pozadinu fantazija o ritualnom ubojstvu i seksualno-psihologijsku pozadinu antisem itizm a i uz to jo š pravilno ocijeniti seksualni strah m alograđanskog čovjeka, d a b i se m oglo prosuditi kako takve rečenice, koje je nesvjesno složio onaj tko piše, djeluju n a čuvstveni život čitatelja iz m ase. U tom je psihologijski korijen nacionalsocijalističkog antisem itizm a. M ogu li to biti
htio odbaciti kao “freudizam " time bi samo pokazao svoj znanstveni kretenizam. Treba argumentirati, a ne brbljati bez stručnog znanja. Freud je otkrio Edipov kompleks. Bez tog otkrića ne bi bila moguća revolucionarna politika obitelji. Ali, Freudje isto tako udaljen od takvog vrednovanja i sociologijske interpretacije vezanosti za obitelj kao što je mehanički ekonomist daleko od razumijevanja seksualnosti kaopovijesnogfaktora. Može sepokazati mogućeprimjere netočnog primjenjivanja dijalektičkog materijalizma, gdje se ne mogu nijekati činjenice koje je svaki klasno svjesni radnikpoznavao prije no što je Freud otkrio Edipov kompleks. Nacionalsocijalistička se kulturna fronta ne može likvidirati geslima nego znanjem. Zablude su moguće i ispravljive, ali je znanstvena ograničenost kontrarevolucionarna.
___________________________ ._________ IdeoloaUa oblteUI u m asovnoj pslhologU I fa šlzm t
sam o akcije obm anjivanja? Radi se, svakako, i o obm anjivanju. Ali, pritom se lako previđa da je fašizam , ideologijski gledano, posljednje propinjanje društva koje j e seksualno i privredno n a um oru protiv bolnih, ali presudnih tendencija boljševizm a k seksualnoj kao i ekonomijskoj slobodi koja, čim ju se sam o spom ene, kod građanskog čovjeka izazivlje sm rtni strah. To znači: komunističkim uspostavljanjem ekonomijske slobode dolazi do raspada starih ideologijskih i kultum ih ustanova, a posebno seksualnih, čem u građanski čovjek nije dorastao bez daljnjeg, p a ni proleter ukoliko građanski osjeća. Strah od “seksualne slobode” , koja se u predstavi građanskog m išljenja predstavlja kao seksualni kaos i seksualno raspuštanje, posebno priječi težnju za slobodom od jarm a privrednog izrabljivanja. To važi sam o tako dugo koliko ta predstava o seksualnom kaosu m ože postojati. A ona m ože postojati sam o posljetkom nerazjašnjenosti tih tako odlučujućih pitanja u m asam a. Stoga seksualna politika spada u središte politike uopće. Što je viši stupanj kapitalizm a, što je dublje i šire ideologijsko buržoaziranje proletarijata koje tim e nastupa, to odlučnije značenje dobija revolucionam i rad na kultum oj fronti čijim osnovnim elem entom sm atram o seksualno-politički rad. U toj se suigri privrednih i ideologijskih činjeničnih stanja građanska obitelj predstavlja kao prvo i bitno reprodukcijsko m jesto kapitalističkog odnosno privatnoprivrednog sistem a, kao njegova tvom ica ideologije i strukture. “Z aštita obitelji” je stoga prva zapovijed reakcionam e kultum e politike. Ona se ideologijski bitno skriva iza fraze o “zaštiti države, kulture i civilizacije” . U jed n o m izbom om proglasu N SD A P-a za predsjedničke izbore 1932. (A d o lf H itler: Mein Programm) stoji:
Žena j e p o prirodi i usudu muškarčeva životna družica. Oboje su time ne samo životni drugovi, nego i drugovi u radu. Kao što j e privredni razvoj tisućljeća prom ijenio muškarčevo područje rada, logički se mijenjalo i polje rada žene. Iznad prisile na zajednički rad, obveza j e muškarca i žene održati čovjeka kao takvog. U toj n a jp le m e n itijo j m isiji spolova u tem eljen e su njihove p o se b n e s k lo n o s ti k o je im j e n ep ro m jen jive d a la p r o v id n o s t u sv o jo j iskonskoj mudrosti. Odatle j e najviši zadatak o m o g u ćiti obojici životnih drugova i drugova u radu da na svijetu zasnuju obitelj. K onačno bi uništenje obitelji bilo kraj svake više čovječnosti. Ma kako se p ro širilo ženino područje djelovanja, p o slje d n ji cilj istin sk i organskog i logičkog razvoja mora uvijek ponovo biti tvorenje obitelji. Ona j e najm anja, ali n ajd ra g o cjen ija je d in ic a izg rad n je državne
69 ♦
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
građevine. R a d j e na čast ženi kao i muškarcu. D ijete, međutim,
oplem enjuje majku. U istom p ro g lasu pod naslovom “ S pašavanje je seljačk o g staleža spašavanje njem ačke nacije” :
U održavanju i p o d u p ira n ju zd ra vo g se lja štv a vidim , nadalje, najbolju zaštitu od socijalnih boljki kao i od rasnog propadanja našeg naroda. Pri tom ne sm ijem o, ne želim o li pogriješiti, ni za trenutak zaboraviti tradicionalnu obiteljsku vezanost seljaštva. Dalje:
V jerujem da narodu za p o v e ć a n je n jeg o ve o tp o rn e m o ći nije potreban samo život na osnovi razumnih razloga, nego i duhovni i religiozni oslonac. Trovanje i nagrizanje narodnog tijela skoro j e j o š i uništavajućije pojavam a kulturboljševizma nego djelovanjem političkog i privrednog komunizma. K ao stranka koja, poput talijanskog fašizm a, djeluje kao zastupnica veleposjedništva, N SD A P m ora pridobiti m ase sitnih i srednjih seljaka da bi u njim a stvorila socijalnu bazu. Pritom , naravno, ne m ože u propagandi naglašavati interese veleposjedništva, nego jo j ne preostaje ništa drugo do apeliranje na strukture sitnih seljaka, koje su nastale propašću obiteljskog i privrednog načina života. Samo sa stajališta tog sloja m alograđanštine vrijedi postavka da su m uškarac i žena drugovi u radu. To ne važi za proletarijat. A i za seljaka to važi sam o form alno, je r seljačka je žena u zbilji služavka seljaka. Ipak, odlučujuće je da je u seljačkoj obitelji unaprijed dana i ozbiljna fašistička ideologijahijerarhijske izgradnje države. S eljačkaje obitelj nacija u m alom i svaki je njezin član identificiran s tom m alom nacijom . Tlo za prim anje velikoimperijalističke ideologije, koja je drukčije utemeljena, naime zak o n im a kapitalizm a, n a taj je način stvoreno u seljaštvu i svuda u m alograđanštini gdje se poklapaju m ali privredni pogon i obitelj. Pritom upada u oči idealiziranje m aterinstva. K akva je veza te idealizacije sa političkom seksualnom reakcijom ?
79
_____________________________________ Ideologlja oblteljl u masovnoj pslhologljl failtm a
5. N acionalistička sam osvijest U m asovnoindividualnoj strukturi m alograđaninapoklapaju se vezanost uz naciju i vezanost uz obitelj. Ta je vezanost posebno intenzivirana procesom koji jo j nije sam o paralelan nego se štoviše izvodi iz nje. N acionalistički vođa m asovnopsihologijski znači otjelovljenje nacije. Samo ako taj vođa utjelovljuje naciju kao što odgovara nacionalnom čuvstvu m asa, nastaje i osobna vezanost uz njega. U spjeva li u m asovnim individuam a probuditi historijski presudan osjećaj vezanosti uz obitelj, istovrem eno predstavlja i lik oca, tj. na sebe usredotočuje sve one afektivne stavove koji su nekada važili u odnosu spram strogog, ali i zaštitničkog i reprezentativnog oca (reprezentativnog barem u predstavi djeteta). N acionalsocijalističke se pristalice, s kojim a se razgovaralo o neodrživosti tako protuiječnog program a N SD A P-a, m oglo često čuti kako kažu da H itler sve to bolje razum ije i već će sve urediti. Tu jasno dolazi do izražaja dječje štićeničko odnošenje spram oca. Još je , m eđutim , bitnije identificiranje m asovnih individua s vođom . Ono je odlučujuće značajno za taktiku revolucionam e stranke koja sm jera odvajanju pristalica neke druge stranke od njenih vođa. Što je m asovna individua u zbilji bespom oćnija zbog svojeg odgoja to se ja č e izražava identificiranje s vođom , to se više dječja potreba za osloncem pojavljuje u form i osjećati-se-s-vođom -kao-jedno. Ta je sklonost m alograđanskog čovjeka identificiranju psihologijska podloga njegovog nacionalnog narcizma, tj. njegove sam osvijesti koju preuzim aju od “veličine nacije”. M alograđanin otkriva sam og sebe u vođi, u autoritam oj državi, zbog tog se identificiranja osjeća kao branitelj “narodnosti nacije”, što ne priječi da ujedno, isto tako zbog tog identificiranja, prezire masu i individualno joj se suprotstavlja. Njegov m aterijalno i seksualno bijedni položaj psihologijski je tako jak o zatom ljen uzvisujućom idejom gospodstva i genijalnog vodstva da u određenim trenucim a ne prim jećuje svoje potpuno potonuće i potisnuće u beznačajno, nekritičko sljedbeništvo. N asuprot tom u, svjesni je radnik, dakle onaj koji izbacuje iz funkcije m alograđansku stm ktum ili ju školovanjem i drukčije zatire, identificiran sa svojom klasom, um jesto s vođom , s internacionalnom m asom tm dbenika, um jesto s nacionalnom dom ovinom . On se sam osjeća kao vođa, ne zbog neke identifikacije, nego zbog svijesti da pripada klasi koja je nužno u usponu. K oje psihologijske snage pritom odlučuju? N a to n ije tešk o o d g o v o riti. A fek ti k o ji su u tem e lju to g tak o ra z lič ito g m asovnopsihologijskog tipa isti su kao kod nacionalista. Sam o j e sadržaj osjećajnih pobuda dm gačiji. Težnja je za identificiranjem ista, njezin je ,
71
UASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
m eđutim , objekt um jesto vođe klasni drug, um jesto vladajuće vlastita klasa, u m jesto o b itelji p o tlačeni narodi ovoga svijeta. Tu su su p ro tstav ljen i individualizam i kolektivizam što ni u kojem slučaju ne znači da radnik tim e prestaje razvijati svoju ličnost, kao što individualistički m alograđanin u krizi p o činje sanjariti o “službi zajednici” , o tom u “da j e opće dobro iznad vlastitog” . A li, različiti sadržaji te svijesti o ličnosti čine m ogućim da kod rad n ik a kolektivistički osjećaj ne dolazi u suprotnost s individualističkim , nego se izvodi upravo iz te kolektivne svijesti. Krivo je, dakle, kad u m nogim komunističkim teorijama dolazi do izraza mišljenje da je kolektivistički osjećaj u apsolutnoj suprotnosti s individualističkim . N a taj to način ni M arx nije nikada razumio. M oram o jo š pitati koje činjenično stanje daje energiji identificiranja i v ez an o sti p o sv e ra z lič it p rav ac kod klasn o sv jesn o g rad n ik a. To je , prom atrano klasno i u velikim razm jerim a, u prvom redu kolektivni način proizvodnje u tvom ici koji je u oštrom protuiječju s individualnim načinom rada seljaka ili sitnih trgovaca. Ali, kao i uvijek, i ovdje m oram o pitati kojim se sredstvim a taj različiti način života različito ispoljava. Socijalni je položaj sam o vanjski uvjet, iako odlučujući, koji određuje ideologijski proces u m asovnoj individui. Treba istražiti porivne snage čijom pom oću različiti sadržaji političkog svijeta zadobijaju isključivu vlast u osjećajnom životu. Pritom je barem ovo sigum o: to nije glad, ona nije presudan faktor, inače bi već došlo do svjetske revolucije. Kao što je ta tvrdnja pogodna za m šenje tradicionalnih vulgam ih predstava tako je i točna. K ada sociologijski ograničeni psihoanalitičari objašnjavaju revoluciju infantilnim revoltom protiv oca im aju pritom pred očim a revolucionara iz intelektualnih km gova kod kojega je taj faktor stvam o odlučujući, ali to ne važi za radničku klasu. Zatom ljivanje djeteta koje izvršuju očevi nije u radništvu ništa m anje, ponekad je čak i bm talnije, nego u m alograđanštini. To, dakle, ne dolazi u obzir. Želim o li odgovoriti n a to pitanje, m oram o tražiti ono što specifično razlikuje, a to nalazim o u načinu proizvodnje tih slojeva i stavu spram seksualnosti koji o tom u ovisi. D a ne bi bilo nesporazum a: i u proletarijatu roditelji zatomljuju seksualnost. Ali, protuiječja kojima su izložena radnička djeca ne postoje u m alograđanštini. U m alograđanštini vidim o sam o zatom ljivanje spolnog života. O no što u tom sloju izlazi na vidjelo kao seksualna djelatnost koja proturječi m oralu čisti je izraz proturječja između seksualne težnje i seksualne sputanosti. To je kod proletarijata drukčije. P ored m alograđanske ideologije njegova ideologija sadrži više ili m anje izražene vlastite seksualne nazore koji su baš suprotni m alograđanskim
12
_____________________________________ Ideologlja o b lte lji u m asovnoj p s lh o lo g ljl fa iiz m a
n a z o rim a . U z to d o la z i i p ro tu rje č je iz m e đ u n a č in a s ta n o v a n ja i kolektivističkog života u pogonu. Sve to djeiuje nasuprot m alograđanske seksualne ideologije. P ro sjeČ n i se tip p ro le te ra d a k le , ra z lik u je od p ro s je č n o g tip a m alo g ra đ an in a sv ojim o tv o ren im i sam o razu m ljiv im stav o m spram seksualnog pitanja m a kako inače bio sm ušen i buržoaziran. O n se uvijek p o k az u je d o stu p n ijim sek su a ln o e k o n o m ijsk o m n azo ru neg o tip ič an malograđanin. A ono što ga čini pristupačnijim je nedostatak baš onih stavova koji su središnji u nacionalsocijalističkoj i crkvenoj ideologiji: identificiranja s državnom vlašću, “najvišim vođom ”, nacijom . I to dokazuje da su osnovni . elementi nacionalsocijalističke ideologije seksualnoekonomijskog porijekla. 'I nacionalsocijalistička ideologija i vrst seksualne ekonomije na kraju krajeva su uvjetovane različitim klasnim položajem. Već smo pokazali da je sitno seljaštvo zbog svoje individualističke privrede i velike ovisnosti o obiteljskoj izolaciji teško dostupno svijesti o svojem klasnom položaju, a vrlo lako ideologiji političke reakcije, što je razlog raskoraka izm eđu socijalnog položaja i ideologije. Iako karakteriziran najstrožim patrijarhatom i odgovarajućim m oralom sitni seljak ipak razvija proleterske - prem da totalno izobličene - forme seksualnog života. K ao i u proletarijatu - nasuprot malograđanštini - i u seljaštvu om ladina rano počinje sa seksualnim odnosima; ali ta je om ladina zbog strogog patrijarhalnog odgoja om etena ili čak brutalna, seksualni se život odvija tajno, spolna je hladnoća djevojaka pravilo, a tipična su pojava seoske seksualnosti brutalna ljubomora, seksualna ubojstva i tretiranje žena poput služavki. N igdje nem a toliko histerije kao na selu. B rak je privredno strogo diktirani konačni cilj odgoja. U industrijskom se radništvuposljednjih desetljeća odigrao ideologijski proces koji najčešće vidim o kod takozvane radničke aristrokracije, a nije p o šted io ni p ro sječn o industrijsko rad n ištv o . R adi se o takozvanom buržoaziranju proletarijata u epohi građanske demokracije. D a bism o shvatili kojim putem fašizam m ože prodrijeti u radništvo - iako vrlo kasno, tek kad je fašizam sebi već stvorio m asovnu bazu u m alograđanštini - m oram o slijed iti id eo lo g ijski proces u p ro leta rija tu n a p rijelazu iz građanske demokracije k pripremnim fazama diktature izvanrednog stanja, eliminiranja parlam enta, sve do fašističke diktature.
13
UASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
6. Ideologijsko buržoaziranje proletarijata Fašizam prodire u radničke krugove s dviju strana: P reko takozvanog “lumpenproletarijata” (izraz protiv kojeg se sve buni) direktnim m aterijalnim korum piranjem , a preko “radničke aristokracije” i m aterijalnom korupcijom i ideologijskim uplivom. Kada se govori o zavaravanju proletarijata, niz pitanja o s ta je n e rije š e n . T o čn o j e d o d u še d a fa šiz a m u sv o jo j p o litič k o j beskrupuloznosti svakom u sve obećaje: tako n a p rim jer u jed n o m članku dr. Jarm era Kapitalizam (“A ngrifF’ - isti tip slova s navodnicim a; im e časopisa -, 24. 9. 31.) stoji:
H ugenberg se na kongresu N jem ačkih nacionala s p o h va ln o m jasnoćom okrenuo protiv međunarodnog kapitalizma. Istovrem eno je , međutim, naglasio da bi nacionalni kapitalizam bio nužan. Time j e ujedno p o n o v n o p o vu ka o lin iju ra zg ra n ičen ja izm eđu N jem ačkih nacionala i nacionalsocijalista: j e r nacionalsocijalistim a j e ja s n o da k a p ita listič k i p riv re d n i p o r e d a k k o ji sada propada u cijelom svijetu treba zamijeniti drugim poretkom, j e r ni u nacionalnom kapitalizmu ne može biti pravde. To zvuči skoro kom unistički. Fašistički propagandist tu direktno i sa svjesnom obmanjivačkom namjerom apelira na revolucionam u klasnu svijest industrijskog radnika. Veliko je, međutim, pitanje zašto nacionalsocijalističko industrijsko radništvo brzo ne shvati da fašizam svakom u obećava sve. Isto se tako saznalo da je H itler pregovarao s krupnim industrijalcim a, dobio od njih novac i obećao zabranu štrajka. To što takvo proturječje ne djeluje u prosječnom radniku, unatoč intenzivnoj kom unističkoj propagandi, m ora ovisiti o psihologijskoj strukturi tog radnika. U razgovoru s am eričkim novinarom K uickerbockerom H itler je na pitanje o priznavanju privatnih dugova spram inozem stva rekao:
Uvjeren sam da će internacionalni bankari uskoro uvidjeti da j e Njem ačka p o d nacionalsocijalističkom vladom sigurno m jesto za investicije, da će za kredite biti spremno dopuštena kamatna stopa o d 3% 12. A ko revolucionam a propaganda im a kao kardinalnu zadaću “raspršiti m aglu” u koju je doveden proletarijat ne m ože ju izvršiti jednostavno tim e da apelira na njegovu, nota bene nerazvijenu, odnosno nečistu klasnu svijest,
n Deutschland so oder so, S. 211 M
_____________________________________ Ideologija o b lte lji u m asovnoj p s lh o lo g ijl fa itzm a
a niti sam o tim e da m u stalno predočuje njegov objektivni ekonom ski i politički položaj, a isto tako ne ni sam o tim e d a stalno razotkriva prijevaru koja se na njem u izvršuje. Prvenstvena je zadaća revolucionam e propagande uzim anje u o b zir proturječja u radniku, činjenice da se ne radi o tom u da je jasn a klasna svijest skrivena ili zam agljena nego o tom u da elem enti psihičke strukture koji tvore klasnu svijest djelom ično nisu razvijeni, a djelom ično su prožeti suprotnim m alograđanskim struktum im sastavinama. Izdestiliranje klasne svijesti širokih m asa svakako je tem eljna zadaća propagande. U v re m e n im a “ m irn e ” g ra đ a n sk e d e m o k ra c ije z a p o sle n o m su industrijskom radniku otvorene dvije načelne m ogućnosti: identificiranje s ideologijski gledano iznad njega stojećom malograđanštinom ili identificiranje s vlastitom klasom koja je već u kapitalizm u razvila vlastite životne forme koje su suprotstavljene građanskim a. Prvo znači zavidjeti m alograđaninu, oponašati ga i, ako su dane m aterijalne m ogućnosti, posve preuzeti njegove životne navike. D rugo znači otklanjati te ideologije i životne navike m alograđanina, razgraničiti se spiram njega, nijekati ga, naglašavati vlastitu vrst života i očitovati je. Kao posljedica istovrem eno djelatnog dm štvenog i klasnog načina života obje su m ogućnosti podjednako velike, a obje su svakako dane. Revolucionam i pokret nije pravilno ocijenio značaj prividno posve sporednih m alih navika svakodnevice, često ih je čak i nepravilno koristio. M alograđanska spavaća soba koju i klasno svjesni ili kom unistički proleter kupuje čim m ože, i zatom ljivanje žene koje ide uz to, “pristojna” odjeća za nedjelju, malograđanski ples i tisuću dm gih “simica” pri kroničnom djelovanju stječe nesum jerljivo više kontrarevolucionam og upliva nego što ga mogu ispraviti tisuće govora na skupovim a i tisuće letaka. M alograđanski život djeluje bez prestanka, prodire u svaku pukotinu svakodnevice, a rad u tvornici i letak djeluju sam o satim a. Teška j e stoga greška popušta li se m alograđanskim instinktim a radništva kada se “da bi se približilo m asam a” organizira m alograđanska slavlja bez da se istovrem eno ono m alograđansko liši funkcije i svim sredstvim a iznađu načini života proletarijata koji već klijaju. Svim sredstvim a propagande. U “večem joj haljini” koju radnička žena oblači za takvo “slavlje” ima više istine o psihologiji radnika u kapitalizmu nego u stotinu članaka. Večemja je haljina, ili obiteljsko ispijanje piva, samo vanjski izraz događanja u radniku o kojem je riječ, znak za to da je već dana osnova za p rijem čiv o st spram socijaldem okratske ili n acio n alističk e propagande. A ko fašist uz to jo š i obećava dokidanje proletarijata, i u tom u im a uspjeha, u 90 do 100 slučajeva nije djelovao privredni program nego
75
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZUA __________________________________________________
v e č e m ja h a ljin a . M n o g o , m n o g o v iše m o ra m o p a z iti n a te stv a ri svakodnevnog života. Tu se konkretno form ira klasna svijesti ili njena suprotnost, a ne u frazam a i riječim a koje bude sam o trenutno oduševljenje, tu ček a važan i plodan rad. R evolucionam i rad u m asam a u N jem ačkoj se skoro isključivo ograničavao na propagandu protiv gladi. K ao što se pokazalo to j e b ila odviše uska osnova iako najvažniji argum ent. Ž ivot se m asovnih individua odigrava u tisuću stvari iza kulisa. M ladi radnik, n a prim jer, im a tisuću b rig a seksualne i kultum e prirode koje njim e vladaju čim m alo utoli glad. B orba protiv gladi u prvom je planu, ali tam o ne sm ije biti sam o ona, događaji iza kulisa čovječjeg života m oraju doći pod najjarkije svjetlo pozo m ice m ajm unskog teatra u kojem sm o ujedno i gledaoci i sudionici, tam o ih m oram o postaviti energično i bez oklijevanja. P okazalo b i se da bi proletarijat već i u kapitalizm u bio beskonačno stvaralački u svojim pokušajim a dem onstriranja životnog oblika i nazora. P ro d ira n je p o litik e u n a ju ž e p u k o tin e sv a k o d n e v ic e d o n ije lo b i u m alograđanski zagađene m ase afekte i osjećaje koji bi šturim političkim činjenicam a dali nepobjediv zamah. N eophodno j e detaljirano, konkretno, stm čno razrađivanje tih pitanja. Ono će osigurati i ubrzati pobjedu revolucije. N e treba dosadno prigovarati da su takvi prijedlozi sam o sredstvo buđenja iluzija da se čovjek m ože prom ijeniti u kapitalizm u. O v a b o rb a za isticanje svih zam etaka proleterskog načina života ne znači udobno-se-nam jestiti u kapitalizm u, nego borbeno razgraničavanje spram svega građanskog, znači borbeno potvrđivanje klica proleterske kulture života da bi se djelovalo protiv o s je ć a ja d a je sra m o ta b iti p ro leter. Jer, tak o d u g o d o k u ra d n ik u m alograđanski elem ent prevladava nad klasnim teško će se on zadobiti za re v o lu c io n a rn u v jeru i p o n aša n je koje to m u o d g o v ara. O d to g a se masovnopsihologijskog rada i propagande ne može odstupiti i zbog još jednog razloga. Stid zbog proleterstva koji je izravna suprotnost proleterskoj samosvijesti osnovni je elem ent sklonosti im itiranju m alograđanina, a tvori i onu masovnopsihologijsku osnovu na koju se oslanja fašizam čim počinje prodirati u ra d n ištv o . F ašizam o b ećav a d o k id an je k lasa što zn a či d o k id an je proleterstva i tim e suzvučuje s m alograđanskim stavom u radniku. A ko su se proleteri preselili sa sela u grad sa sobom su donijeli jo š svježu seljačkoobiteljsku ideologiju koja, kao što smo već pokazali, predstavlja najplodnije tlo za imperijalističku nacionalističku ideologiju. Uz to dolazi i jedan ideologijski proces u radničkom pokretu kojem su do sada pri procjenjivanju šansi revolucionam og pokreta u zemljam a sa nižim i onim a sa višim industrijskim razvojem pridavali odviše malo pažnje. 78
_____________________________________ Ideologlja o b lte ljl u m asovnoj p s lh o lo g ljl fašlzm a
U vrijem e u k o jem jo š n ije bio bjesni m rzitelj revolucije, K autsky je ustanovio da je rad n ik u visokoindustrijaliziranoj Engleskoj po litičk i na nižoj razini nego radnik u industrijski nerazvijenoj Rusiji (Soziale R evolution, 2. Aufl. S. 59-60). P olitički događaji u zem ljam a svijeta ne dopuštaju dvojbe o tom u da u zem ljam a sa nižim industrijskim razvitkom laganije dolazi do rev o lu cio n am ih pobuna, n a p rim jer lakše u K ini i Indiji nego u E ngleskoj, A m erici i N jem ačkoj. I to unatoč bolje školovanom , klasno svjesnijem , bolje organiziranom radničkom pokretu koji u z to im a i dugu tradiciju. O duzm e li se birokratiziranje radničkog pokreta koje je sam o po sebi simptom bolesti objašnjiv tek iz povijesti, nadaje se pitanje o izvanredno jak o j ukorijen jen o sti socijaldem okracije i tradeunionizm a u zapadnim zem ljam a. Socijaldem okracija j e masovno-psihologijski bazirana na m alograđanskim strukturam a svojih sljedbenika. H isto rijsk i treb a , dakle, objasniti p reinaku koja se s proletarijatom u visokom kapitalizm u zbiva na taj način da se socijaldem okratska ideologijanije m ogla poljuljati unatoč fijasku socijaldem okratske politike, unatoč dokazanom zavaravanju koje je trajalo desetljećim a. I ovdje, kao i kod fašizm a, problem nije, ili bar ne toliko, politika partijskog vodstva koliko m asovnopsihologijska baza u radništvu. Ni u k ojem slučaju ne m ožem o ovdje odjednom dati detaljnu analizu tih odnosa. Z a to nedostaju sve pretpostavke. Ž elim ukazati sam o na neka, kako m i se čini, značajna činjenična stanja koja će političaru pri točnom istraživanju vjerojatno riješiti m noge zagonetke. A ta su činjenična stanja sljedeća: U ranom kapitalizm u pored oštre ekonomijske granice između buržoazije i proletarijata postoji i jednako oštra ideologijska, posebno m oralna granica. N epostojanje socijalne politike svake vrsti, uništavajuće radno vrijem e od šesnaest, osam naest i više sati dnevno, niski nivo života industrijskog radništva što ga je Engels klasično ocrtao u “Položaju radničke klase u E ngleskoj”, nisu dopuštali ideologijsko izjednačavanje pro letarijata s buržoazijom . Skoro da nem a zam etka građanskih struktura osim u obliku ponizne predanosti usudu. Masovnopsihologijsko je raspoloženje proletarijata, uključivši i seljaštvo, obilježeno indiferentnom tupošću. N o, kako nem a g ra đ a n sk o g m iš lje n ja ta tu p o st ne s p rje č a v a n e p o sre d n o iz b ija n je re v o lu c io n a rn ih o sjeća ja koji se u o d g o v araju ćim tren u c im a m ogu neočekivano intenzivno i jedinstveno razviti. U kasnom je kapitalizm u, m eđ u tim , d ru k č ije . Iz b o ri li je d n o m o rg a n iz ira n i ra d n ič k i p o k re t socijalnopolitičke tekovine kao što su ograničeno radno vrijem e, glasačko pravo, socijalno osiguranje to s jedne strane doduše vodi jačanju klase, no
71
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
tim e počinje i suprotan proces: podizanjem životnog standarda dolazi do izjednačavanja sa sitnom buržoazijom , razvojem proleterskog osjećaja solidam osti dolazi do “pogleda prem a gore” . U vrem enim a se prosperiteta intenzivira buržoaziranje da bi se, kad dođe do krize, ispoljavalo u sm islu teškog sputavanja daljnjeg razvoja klasnog osjećaja u revolucionam u svijest.
K rajnji j e izraz tog građanskog zagađivanja proletarijata snaga so cija ld em o kra cije u godinam a krize, koju isključivo p o litič k i ne možemo razumjeti. Sada se radi o tom u da se snaga shvati u njenim osnovnim elem entim a. Tu se pom aljaju dva činjenična stanja: vezanost uz vođu, tj. nepokolebljivost vjere u nepogrešivost političkog v o đ e13 (unatoč kritici koja istovrem eno postoji, ali ne prelazi u akciju) i seksualno-m oralno prilagođavanje sitnoj buržoaziji. K m pna buržoazija posvuda energično prom iče buržoaziranje radništva. Ako je u svojim počecim a doslovno m ahala batinom , sada je - tam o gdje fašizam jo š nije pobijedio - drži u rezervi, u p o tre b lja v a j u sam o sp ram k la sn o sv je sn o g ra d n ik a ; no z a m asu s o c ija ld e m o k r a ts k o g r a d n iš tv a r a s p o la ž e o p a s n ijim s re d s tv o m : m alograđanskom ideoiogijom na svim područjim a. D ospije li socijaldem okratski radnik u krizu koja ga degradira u kulija, razvoj je njegove klasne svijesti oštećen buržoaziranjem . On unatoč kritici i protivljenju ostaje u taboru socijaldem okracije ili neodlučno i kolebljivo zb o g tešk ih p ro tu rje č ja izm eđu re v o lu c io n a rn o g i m alo g ra đ an sk o g raspoloženja, razočaran svojim vodstvom , prelazi u N SD A P tražeći tam o bolji nadomjestak i slijedeći liniju najmanjeg otpora. Hoće li on prom ijeniti tu svoju sklonost i doći do pune svijesti o svojem zbiljskom položaju u kapitalističkom proizvodnom procesu ovisi o pravilnoj ili nepravilnoj taktici revolucionam e partije. K om unistička tvrdnja da socijaldem okratska politika podiže fašizam u sedlo nije točna sam o politički nego i, što je bitno,
13 U Ijeto 1932. sam, nakon nekog skupa u Leipzigu, razgovarao o političkoj situaciji s nekolicinom socijaldemokratskih radnika koji su prisustvovali tom zboru. Oni su smatrali pravilnima sve argumente protiv demokratskog puta u socijalizam kojijepropagirala socijaldemokracija, a i inače su sejedva razlikovali od komunistički nastrojenih radnika. Zapitao sam jednog od njih zašto nepovuku konzekvenciju i odvoje se od svojih vođa. Odgovor me je zapanjio svojom potpunom proturječnošću spram ranije izraženog mišljenja: “Naši vođe već znaju što rade.” Tu se skoro rukama moglo dohvatiti proturječje u socijaldemokratskom radniku: vezanost uz vođu koja nije dopuštala da istovremena kritika njegove politike dovede do akcije. Tu se bolje moglo shvatiti tešku grešku koju se čini ako se napadanjem njegovog vođe hoće zadobiti socijaldemokratskog radnika. Budući da je on identijiciran sa svojim vođom, to ga može samo odbiti. 78
_____________________________________ Ideologlja o b lte ljl u m asovnoj p s lh o lo g ljl fašlzm a
masovnopsihologijski. Razočarenje socijaldemokracijom mora uz istovremeno djelatno proturečje izm eđu osirom ašenja i buržoaskog m išljenja voditi u tabor fašizma kad revolucionam a partija čini teške greške. Tako je , prim jerice, u Engleskoj nakon fijaska politike laburističke stranke 1930.-1931. započelo fašiziranje radništva koje je tada, na izborim a 1931. prešlo desnici um jesto kom unistim a. I dem okratska je Skandinavija vrlo teško ugrožena takvim razvojem. A k o j e R o s a L u x e m b u rg z a s tu p a la sh v a ć a n je d a n ije m o g u ć a revolucionam a borba s “kulijim a” (Ges. W., Bd. 4, S. 647 - Bd. je Band, iliti svezak sabranih djela), postavlja se pitanje na kakvog se “kulija” m isli: na onoga prije buržoaziranja ili na onoga nakon izvršenog buržoaziranja. Prije postoji tupost koju je teško uzdrm ati, ali ujedno i velika sposobnost za revolucionam e akcije; poslije buržoaziranja pred nam a je razočarani kuli. N ećem o li ga teže pridobiti za revoluciju. K ako će dugo fašizam m oći u svoje svrhe iskorištavati njegovo razočarenje socijaldem okracijom i njegov “bunt protiv sistem a”? Iako ta kobna pitanja sada ne možemo riješiti, sigum o je da ih intem acionalna revolucionam a strategija m ora uzeti u obzir kod određivanja glavnih točaka napada.
78
RASNA TEORIJA
III
1. Njezin sadržaj Teorijska je osovina njem ačkog fašizm a njegova rasna teorija. Privredni program tak o zvanih 25 točaka u fašističkoj se ideologiji pojavljuje sam o k ao sredstvo o plem enjivanja germ anske rase i njene zaštite o d rasnog m iješanja koje po m išljenju nacionalsocijalista uvijek znači propast “više rase” . Š toviše, oni i propast neke kulture izvode iz rasnog m iješanja. “O državanje čistoće rase i krvi” sm atraju, dakle, najplem enitijom zadaćom nacije za čije se ispunjenje m ora pridonijeti svaku žrtvu. Tu se teoriju danas u N jem ačkoj prim jenjuje u praksi u form i proganjanja Ž idova svim sredstvim a i n a taj j e način povijesno djelatna. R asna teo rija polazi od pretpostavke da j e “željeni zakon” prirode isključivo sp arivanje svake životinje sa životinjom svoje vrsti. Sam o izvanredne o k olnosti kao, prim jerice, zarobljeništvo m ogu prek ršiti taj zakon i dovesti do m iješanja rasa. No, priroda se osvećuje i svim sredstvim a od u p ire bilo n ero d n o šću b astard a ili sm anjenom plo d n o šću k asn ijih potomaka. Pri svakom križanju dvaju Živih bića različite “visine”, potom stvo m ora biti nešto srednje. Po toj teoriji priroda, m eđutim , teži oplem enjivanju života, pa bi b astardacija, dakle, bila u proturječju spram volje prirode. O dbir više v rste se događa i u borbi za svakodnevni kruh u kojoj slabija, dakle, rasno m anje vrijedna bića propadaju. A to bi trebalo slijediti iz “volje prirode”, je r bi svako oplem enjivanje i daljnje tvorenje prestalo kada bi slabiji, ko ji su po broju u većini, istisnuli brojno slabije v rednije vrste. P riroda izlaže, dakle, one slabije težim životnim uvjetim a koji ograničuju njihov broj, a ostatak ne pušta bez odbira da se rasplođuje, nego bezobzim o izabire po snazi i zdravlju. Taj b i se zak on po nacističkoj teoriji trebao m oći prenijeti i n a narode. Povijesno iskustvo bi učilo da je pri “krvnom m iješanju” A rijaca s “nižim ” narodim a uvijek dolazilo do propadanja nosilaca kulture. Posljedice bi bila spuštanje n ivoa više rase i tjelesni i duhovni nazadak, a tim e, m eđutim , i p o četak sigum o napredujuće “teške b o lesti” . n
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
Sjevem oam erički bi kontinent, po H itlem , tako dugo ostao ja k “ dok i on ne bi postao žrtvom oskvm uća krvi” (S. 314), to znači, dok se ne bi pom iješao sa nenjem ačkim narodim a.
D ovođenje do takvog razvitka ne znači, dakle, ništa drugo do grijeh protiv volje vječnog stvoritelja. (S. 314). Po H itlera bi se čovječanstvo trebalo podijeliti n a rase koje utem eljuju kulturu, rase koje nose kultura i rase koje razaraju kulturu. N osilac bi kulture m ogao b iti sam o A rijac, je r je on stvorio “fundam ente i zidove ljudskih ostvarenja”. A zijatski su narodi, kao na prim jer Japanci i Kinezi, kao nosioci kulture sam o preuzeli arijske kulture i dali im vlastitu form u. Ž idovi su, m eđutim, rasa koja razara kultura. Prva bi pretpostavka stvaranja više kulture bilo postojanje “nižih ljudi” . Po Hitlera bi se prva ljudska kultura tem eljila na upotrebi nižih ljudskih rasa. N ajprije su plug vukli pobijeđeni, a tek m nogo k asn ije k onji. A rijac j e kao osvajač podredio sebi niže ra se i svojim zapovijedim a, svojom voljom i svojim ciljevim a u pravljao njihovom d jelatnošću. Č im su si, m eđutim , podređeni p risv o jili je z ik i običaje “gospodara” i izbrisali oštra granicu izm eđu gospodara i sluge, A rijac je odustao od čistoće svoje krvi i tim e izgubio “boravak u raju” . Time je ujedno izgubio i svoju kultum u sposobnost.
M iješanje krvi i time uvjetovan p a d rasnoga nivoa jed in i j e uzrok odumiranja starih kultura; je r Ijudi ne propadaju zbog izgubljenih ratova, nego zbog gubitka otporne snage koju ima samo čista krv. (S. 324) O vdje se ne radi o stračnom opovrgavanju tog tem eljnog nazora. Taj nazor pozam ljuje argum ent iz Darw inove hipoteze prirodnog izbora koji je po m nogo čem u isto tako reakcionaran kao što je D anvinov dokaz porijekla vrsta iz nižih živih bića revolucionaran. O n predstavlja teorijsko zakrivanje im perijalističke funkcije fašističke ideologije. Ako su Arijci jedini narod koji stvara kultura, oni im aju i bogom dano pravo da vladaju svijetom . Jedan je od kardinalnih H itlerovih zahtjeva proširenje granica N jem ačkog Reicha , posebice “na istok”, tj. na sovjetsko podračje. Slavljenje je im perijalističkog rata stoga posve u okvirim a te iđeologije:
Cilj za koji se borilo tijekom rata bio j e najuzvišeniji i najsilniji koji se za čovjeka može zamisliti: to j e bila sloboda i neovisnost n ašeg naroda, osiguranje ishrane za budućnost - i čast nacije. (M ein Kam pf, S. 194)
82
_____________________________________________________________________ R atna te orlja
Ono za što se moramo boriti j e osiguranje opstanka i pro širen je naše rase i našeg naroda, ishrana naše djece i očuvanje čistoće krvi,
sloboda i neovisnost otadžbine da bi naš narod mogao sazrijeti za ispunjenje misije koju mu j e dodijelio tvorac univerzuma. (S. 234) O vdje nas isključivo zanim a subjektivno podrijetlo i form iranje te ideologije koja je objektivno istosm jem a s interesim a financijskog kapitala, prije svega afektivno previđanje proturječja i besm isla unutar rasne teorije. Tako rasni teoretičari, koji se pozivaju na biologijski zakon, previđaju da je rasno uzgajanje životinja umjetni proizvod. Nije u pitanju imaju li pas i mačka “instinktivan otpor” protiv m iješanja, nego im aju li to ovčar i hrt. Rasni teoretičari nadošli s imperijalizm om žele stvoriti rasnu čistoću kod naroda gdje je mišljenje zbog proširenja svjetske privrede tako uznapredovalo da rasna čistoća m ože biti zam išljena sam o u isušenim m ozgovim a. O vdje se ne upuštam o u dm gu besm islenost po kojoj bi rasno ograničavanje bilo danost prirode, a ne njegova suprotnost - prom iskuitetno parenje. Pri ovom se istraživanju rasne teorije, koja umjesto da polazi od činjenica vrednovanju, od vrednovanja dolazi činjenicama, ne radi o racionalnom sadržaju. Nijednog fašista, koji je narcisoidno uvjeren u nadmoćnost svojeg germanstva, nećemo pogoditi argum entim a već i zbog toga što on ne operira argum entim a, nego osjećajem vrednovanja. Bezizgledno je , dakle, za političku praksu htjeti m u dokazati da crnci i Talijani nisu m anje “rasni” od Germ ana. On se osjeća “višim ” i tim e je stvar gotova. R asna se teorija m ože pobiti sam o tako da se pored stručnog opovrgavanja razotkrije i njezine zastrte funkcije. A te su fu n k c ije , u b iti, d v ije: objektivna fu n k c ija d a se im p e rija listič k im tendencijam a d a biologijski omot i subjektivna funkcija da, kao izraz određenih efektivnih, nesvjesnih to k o v a u o sjećaju n ac io n a lističk o g čovjeka, skriva određene psihičke stavove. O vdje ćem o razm atrati sam o ovu drugu funkciju. Posebno nas zanima to što Hitler govori o “oskrvnjavanju krvi” ako se Arijac m iješa s nearijcem, dok se tim izrazom obično označavaju spolni odnosi izm eđu krvnih srodnika. K ako dolazi do tih gluposti u “teoriji” kojoj se čini da je tem elj novog svijeta, “Trećeg Reicha”'? K ada dobro upoznam o predstavu da su i iracionalne efektivne osnove takve hipoteze na kraju krajeva ovisne o određenim realnim uvjetim a opstanka; ako se oslobodimo predstave da iznalaženje takvih iracionalnih izvora svjetonazora nastalih na racionalnoj osnovi znači prem ještanje pitanja u m etafiziku, otvaram o put k sam im izvorim a m etafizike, shvaćam o ne sam o historijske uvjete njenog nastanka nego i njenu m aterijalnu supstanciju. Rezultati m ogu govoriti sam i za sebe.
13
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
2. O b je k tiv n a i s u b je k tiv n a f u n k c ija id e o lo g ijc
Najčešći povod ncsporazumima o odnosima ideologije i njene historijskc ftmkcije predstavlja nerazlikovanje njezine objektivne i subjcktivne funkc je. Nazori vladajućc klase mogu sc najprijc razumjeti samo iz ckonomijskc bazc iz kojc proistječu. Tako fašistička rasna tcorija i nacionalistieka ideologija imaju konkrctnu vezu s imperijalističkim ciljevima vodećcg sloja koji pokušava rijcšiti potcškoće privrcdnc prirode. I njemački i francuski nacionalizam iz svjetskog rata apcliraii su na “vcličinu nacijc” iza koje su stajale privredne tcndcncije ekspanzije njemačkog i francuskog krupnog kapitala. Ali, ti privredni faktori ne tvore ono štoje odgovarajućoj idcologiji supstancijalno, ncgo samo historijsko i ckonomijsko tlo na kojem se te ideologijc mogu stvarati, uvjete čija jc prisulnost ncophodna za nastajanje takvih idcologija. Događase danacionalizam objektivno uopce nijc drušlvcno, po svojcm sadržaju, rcprczentiran, a još ga se manje možc uskladiti s rasnim gledištima. U staroj Austro-Ugarskoj nacionalizam se nijc poklapao sa rasom , nego s “dom ovinom ” Austro-Ugarskom . Kada je BethmannHollvveg 1914, pozvao “Germanstvo protiv Slavenstva” morao jc zapravo djelovati protiv Austrijc, tc prctcžno slavcnskc države. F.konomijski uvjeti idcologijc objašnjavaju doduše njczinu materijalnu bazu i objckuvnupovijesnu ulogu, ali ne iskazaiju ništa neposredno 0 subjektivnoj materijalnoj jezgri tih idcologija. Ta jc jczgra ncposredno dana kao psihička aparatura ljudi koji su izloženi određenim ekonomijskim uvjctima i na taj način u idcologiji reproducirajuhislorijskoekonomijsko tlo. Timešto ti Ijudi tvorc idcologije i sami sebc preoblikuju; u proccsu tvorenja idcologije trcba naći njcnu matcrijalnu jczgru. Ideologija je, čini se, dvostruko materijalno fundirana: posredno, ekonomijskom slrukturom društva, a neposredno , tipičnom strukturoui Ijudi koji ju proizvode, strukturom koja jc sa svoje stranc opct uvjctovana ekonomijskom strukturom društva. 2a strukturu jc fašista karaktcristično metafizičko mišljenjc, pobožnost, podrcdenost apstraktnim ctičkim idcalima i vjera u božansko poslanstvo “vodc”. Ovi su temeljni potezi povezani s dubljim slojem koji jc karakteriziran jakom auloritalivnom vezanoŠću uz idcal vodc ili naciju. Vjera u “Ijudc ro đ cn c da g o sp o d u ju ” p o sta jc p o k rctn o m o p ru g o m v e z a n o sti nacionalsocijalističkih masa uz “vodu", a postajc i psihologijskom podlogom vlastitog dobrovoljnog uvrštavanja mcđu sljedbcnikc. Porcd toga, odlučujućc djclujc i intcnzivno identificiranjc s vođom kojc skriva vlastitu podređenost kao vođcnog člana mase. Svaki se nacionalsocijalist u svojoj psihićkoj 84
Rasna teorija
ovisnosti osjcća kao “mali Hi'.lcr”. Sada sc radi o matcrijalnoj podlozi tog tcmcijnog stava. Moraju se pronaći cncrgetskc funkcijc koje, sa svojc stranc uvjetovanc odgojem i cjclokupnom socijalnom i dru&tvenom atmosfcrom, tako prcobtikuju ijudske strukture da sc u njima mogu oblikovati tako rcakcionarne sklonosti da oni koji su njima pogođcni žustro viču o slobodi nc primjećujući okovc, da, uhvaćeni u svojoj idcntifikaciji s “vodom”, nc primjcćuju sramotu Sto ih se naziva “podljudima”. Kada sc oslobodimo zaslijcpljenosti svjctonazornoni frazcologijom, fiksiramo njczin afcktivni sadržaj i uspijemo ju dovcsti u pravilan odnos spram scksualno-idcologijskih čvoriSnih točaka proccsa tvorcnja ideologije, najprijc nam pada u oči stcrcotipno izjednačavanjc “tvorenja rase" i “tvorcnja krvi”. Što to znači?
3. R a s n a č is to ć a , t r o v a n j e k rv i i m is tic iz a m
“Paraleino s poliličkim, ćudorednim i moralnim zagađivanjcm naroda već sc godinama odvija ništa manjc strašno zdravstvcno trovanje narodnog tijela sifilisom”, piše Hitler (Mein Kampf S. 269). Po njcmu bi uzrok u prvom redu bilo “našc prosfituiranje ljubavi. Čak i kad njena posljedica nc bi bila ta strašna zaraza, bila bi ipak jako štetna za narod, jcr dovoljno je već i moralno razaranje koje sa sobom donosi izrođivanjc da jedan narod polagano, ali sigumo propadne. Požidovljenjc našeg duševnog života i mamoniziranje našeg poriva za parenjem pokvarit ćc prije ili kasnije čitav podmladak...” (S. 270) “Grijeh protiv krvi i rase izvomi je grijeh ovog svijeta i kraj čovječanstva koje sc predaje.” (S. 272). Rasno miješanjc vodi po tom mišljcnju mijcšanju krvi i stoga “ttovanju krvi narodnog tijcla”. “Najvidnije se rezultate log masovnog zagađivanja (sifilisom) može... naći kod naše djcce. Ona su poscbno žalosni proizvodi bijede nezadrživo naprcdujućcg zagađivanja našeg scksualnog života; u bolcslima sc djece očituju grijcsi roditelja.” (S. 271) “Grijesi roditclja” mogu ovdjc znaČiti samo to da su se oni iniješali s krvlju ruđe rase, dakle poscbno židovskom krvlju, pa jc timc židovska “svjetska kuga” prodrla u “čistu” arijsku krv. Valja primijetiti kako je ta tcorija trovanja tijcsno povezana s pohličkom tezom o trovanju Nijemstva kojc uzrokuje “ svjetski Židov Karl Marx". U lako osjećajno naglašenoj 85
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
sferi straha od sifilisa politički svjetonazor i antisemitizam nacionalsocijalizma im aju jed an od najjačih izvora. Vrijednost kojoj se teži i za koju se čistoća krvi svim sredstvim a bori je sljedstveno tom u rasna čistoća, to je s t.14 H itle r n a m nogim m jestim a n aglašava da m asi ne sm ijem o prići argum entim a, dokazim a i obrazovanjem , nego sam o osjećajim a i vjerom . A li u jezik u su nacionalsocijalizm a, na prim jer kod K ayserlinga, D riescha, Rosenberga, Stapela itd., toliko upadljivi maglovitost i mističnost da se analiza tih posebnosti sigum o isplati. Što se, dakle, skriva iza m isticizm a fašista koji je toliko fascinirao m ase? O d g o v o r n a to daje analiza R osenbergovih “d o kaza” za v aljan o st fašističke rasne teđrije u Mythus des 20. Jahrhunderts. O dm ah na početku R osenberg piše: “Vrijednosti duše rase koje kao porivne moći stoje iza nove slike svijeta nisu jo š postale živom sviješću. Duša, m eđutim , znači rasu gledanu iznutra. A rasa je , obratno, vanjski svijet duše.” (M ythus , S. 22) T u j e , d a k le , p re d n a m a je d n a o d b e sk o n a č n o b ro jn ih tip ič n ih nacionalsocijalističkih frazajed n a od rečenica koje na prvi pogled ne pokazuju nikakav sm isao, za koje se čak čini da taj sm isao nam jem o zastiru, čak i p r e d s a m im p is c e m tih r e č e n ic a . T re b a , m e đ u tim , p o z n a v a ti masovnopsihologijski učinak baš tih mistično zastrtih rečenica i odgovarajuće ga ocijeniti da bi se shvatilo njihov politički učinak. D alje se kaže:
14 "Times" od 23. kolovoza 1933. pise: “Sin i kćerka američkog poslanika u Berlinu našli su se među strancima koji su u nedjelju 13. kolovoza boravili u Niirnbergu i vidjeli kako su neku djevojku vodili ulicama; njezina je glava bila izbrijana, a na odrezanim je kikama bio pričvršćen plakat s natpisom: 'Podala sam se Židovu. ’ I neki su drugi stranci bili očevici tog prizora. U Niirnbergu uvijek ima stranih turista, a parada je s djevojkom bila izvedena na takav način da je malo Ijudi u središtu grada moglo propustiti taj prizor. Djevojku su, koju su neki stranci opisali kao vitku, krhku i unatoč obrijane glave i stanja kao vrlo zgodnu, vodili pored niza internacionalnih hotela uz željezničku stanicu, kroz glavne ulice pune rulje i od restorana do restorana. Pratili su ju jurišni odredi, a slijedila ju je, po procjeni pouzdanog promatrača gomila od oko 2000 Ijudi. Nekoliko je puta posrnula, ali su ju jaki SA Ijudi uvijek digli na noge, a ponekad i u vis da bi ju i udaljeni gledaoci vidjeli; u takvim jo j se prilikama rulja rugala, vikala na nju iposprdno jepozivala da održi govor. UNeu-Ruppinu blizu Berlina pod stražom su jurišnih odreda vodili kroz grad neku djevojku koja se nijepodigla pri sviranju Horst-Wessel-Lieda. Na leđima iprsima je imalaplakate s natpisom: 'Ja, besramna kreatura, usudila sam se ostati sjediti kada supjevali Horst-WesselLied i time nipodaštavala žrtve nacionalne revolucije.' Kasnije su djevojku još jednom vodili ulicama. Vrijeme su održavanja te predstave unaprijed objaviii u lokalnom listu tako da su se mogle okupiti velike gomile Ijudi.
___________________________________________________________________ R tsn a te o rija
Povijest rasa j e stoga ujedno i prirodna p o vijest i m istika duše, povijest religije krvi sa svoje j e strane velika svjetska pripovijest o usponu i p a d u naroda, njihovih ju n a k a i m islilaca, njihovih pronalazača umjetnika. Priznavanje bi te činjenice odmah, m eđutim, za sobom povuklo spoznaju da borba krvi i naslućena m istika životnog događanja nisu dvije različite stvari, nego je d n a ista predstavljena n a različite načine. “B orba krvi” ...”n aslu ćen a m istik a životnog dog ađ an ja” ... “uspon i pad n aro d a” ... ’T rovanje krvi”... “židovska svjetska kuga”..., sve je to na liniji koja počinje “borbom krvi”, a svjetonazom o završava krvavim terorom protiv Mancovog “židovskog m aterijalizm a” i bojkotom Židova. Stvari historijskog m aterijalizm a ne čini se dobro ako se ta m istika sam o ismijava umjesto da se raskrinkava i reducira na materijalni sadržaj na kojem je utemeljena. Kažimo unaprijed: pritom im a najviše seksualnoekonomijskog energičkog pro cesa, a on je i najvažniji. Svjetonazor “d u š e ” i njene “ćistoće ”, svjetonazor j e aseksualnosti, “seksualne čistoće”, u tem elju, d akle, p o jav a sek sualnog p o tisk iv an ja i stid a u v jeto v an ih d ruštvom patrijarhata i privatnog vlasništva.
Suprotstavljanje krvi i okolnog svijeta, krvi i krvi, najdublja j e pojava koju možemo doseći, pojava iza koje nam više nije dano tražiti i istraživati, kaže gospodin Rosenberg. On je u zabludi; dovoljno smo neskrom ni da istražujem o i da ne samo nesentim entalno razotkrivam o živi proces “izm eđu krvi i krvi” , nego da tim e srušim o i jedan od potpom ih stubova nacionalsocijalističkog svjetonazora. Pustit ćem o da R osenberg sam dokaže našu tezu da je korijen fašističke rasne teorije strah i zaziranje od osjetilne, tjelesne seksualnosti. R osenberg valjanost svoje teze, da uspon i propast naroda proizlaze iz m iješanja rasa, to znači iz trovanja krvi, dokazuje na prim jem starih Grka. Grci bi tako bili izvom i reprezentanti nordijske rasne čistoće. B ogovi Zeus, Apolon i A tena bili su po njegovom m išljenju “znakovi najprisnije velike pobožnosti” , “čuvari i zaštitnici plem enitog i veselog”, “čuvari reda, učitelji sklada duševnih snaga, um jetničke m jere” . A H om er ne bi im ao nikakav interes za “ekstatično” . A tena bi reprezentirala:
Znamen munje koja j e iskočila iz Zeusove glave i nagriza život, mudra i razborita djevica, zaštitnica helenskog naroda i vjerna pokroviteljica njegove borbe.
87
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
Te v is o k o p o b o ž n e tv o r e v in e g r č k e d u š e p o k a z u ju u s p r a v n i unutrašnji, j o š čisti živo t nordijskog čovjeka, one su u najvišem sm islu religiozne ispovijedi i izraz p o vjeren ja u vla stitu vrstu. (M ythus, S. 41 f f ) Tim se čistim, uzvišenim religioznim bogovima sada suprotstavljaju bogovi prednje Azije:
A ko su g rč k i b o g o v i b ili h ero ji s v je tla i neba, s v i su b o g o vi prednjeazijskih nearijaca imali zem aljske poteze. D em etra i H erm es b i bili bitni proizvodi tih “duša rase” ; Dionizije bi kao bog ekstaze, sladostrašća, razularenog menadstva značio “prodor strane rase Etrušćana i p o četa k propadanja G rkstva.” Rosenberg tu sasvim samovoljno, da bi podupro svoju tezu o duši, poseže za bogovim a koji predstavljajujedan od suprotstavljenih procesa tvorenja kulture u Grčkoj, označuje ih kao grčke, a druge, koji isto tako izviru iz G rkstva, predstavlja kao strane bogove. K rivicu za nerazum ijevanje grčke povijesti R osenberg pripisuje povijesnom istraživanju koje je b ilo “rasno razvodnjeno” i krivo tum ačilo Grkstvo.
Trepčući u divljenju, velika njemačka rom antika doživljava kako se sve tamniji velovi spuštaju na svijetle bogove neba i oni duboko uranjaju u ono porivno, bezoblično, demonsko, spolno, ekstatično, htonično, u obožavanju majke (podcrtao Reich). Sve se to, međutim, j o š uvijek označuje kao grčko. (M ythus, S. 43). Ideaiistička filozofija svih nijansi ne istražuje uvjete tog izranjanja “ekstatičnog” i “porivnog” u određenim kultum im epoham a; ona se štoviše z a p iić e u a p stra k tn o v red n o v an je te p o jav e sa sta ja lišta o n o g isto g prom atranja kulture koje se tako daieko izdiglo nad “zem aljsko” da zbog tog uzdizanja propadne. I m i dospijevam o do vrednovanja takvih pojava, ali ta vrednovanja izvodim o iz uvjeta društvenog procesa koji se pojavljuje kao “propast” jed n e kulture, da bism o spoznali snage koje vuku naprijed i one koje koče, da bism o shvatili pojavu propasti kao historijski događaj, a ne naposljetku i uočili klice novih formi kulture kojim a bism o onda pom ogli pri rođenju. K ada R osenberg, suočen s propašću kapitalističke kulture 20. stoljeća, opom inje upozoravanjem n a usud G rka, postavlja se n a stranu konzervativnih tendencija povijesti imatoč svojim izjavam a o “obnavljanju” N ijem stva. U spije li nam shvatiti stajalište političke reakcije i njegovu vezu s interesim a vladajuće klase koja je uočila svoju propast, dobivam o čvrsto u p o r iš te z a z a u z im a n je s ta v a sp ra m k u ltu rn e re v o lu c ije i n je n e
Rasna te o rija
seksualnoekonom ijskejezgre. Z a građanskog kulturfilozofa koji neće ili ne m ože p ro m ijen iti svoje klasno stajalište n em a druge m o g u ćn o sti do rezignacije i skeptičnosti - unatoč velikim znanstveno-revolucionamim činima - ili pokušaja da “revolucionam im ” sredstvim a okrene kotač povijesti natrag. M ijenja li se, m eđutim , stajalište prom atranja kulture i spozna li se u slom u stare kulture p ro p ast određene civilizacije k o ja već u sebi nosi novu civilizacijsku form u, a ne propast civilizacije uopće, sam a se po sebi nadaje i prom jena u vrednovanju onih elem enata kulture koje se ranije sm atralo kultum o pozitivnim a odnosno negativnim a. R adi se sam o o tom u da se shvati kakvi su odnosi privredne revolucije i radničkog pokreta spram tih pojava koje se, sa stajališta građana sm atraju sim ptom im a propasti. K ad se, na primjer, politička reakcija, nasuprot m arksizm u, koji je za m aterinsko pravo u etnologiji, izjašnjava za očinsko pravo, to nije puko pitanje privredne form e. P ored stm čn ih izjava povijesnog istraživanja kod tog zauzim anja stava djeluju i afektivni interesi oba kontram a sociologijska sm jera koji o d g o v araju o b jek tiv n im , do sada n esp o z n atim p ro c esim a sek su aln e ekonom ije. H istorijski dokazano, m ajčinsko pravo nije sam o organizacija p rivrednog prak o m unizm a nego i seksualnoekonom ijska organizacija društva.15Patrijarhat nije, međutim, samo privatnovlasnički nego i seksualnom oralno negativno organiziran. Crkvi je , i u vrijem e u kojem znanstveno istraživanje više nije im ala u svojim rukam a, uspjelo čvrsto održati tezu o čovjekovoj ćudorednoj prirodi, o njegovoj m onogam oj biti itd; B achofenovi su, m eđutim , nalazi prijetili da će sve to sm šiti. Seksualna organizacija m ajčinskog prava nije zapanjivala zbog posve različite organizacije krvnog srodstva, nego zbog slobode spolnog života koja je bila s njom povezana, a čiju su stvam u podlogu, nedostatak privatnog vlasništva nad sredstvim a za proizvodnju, spoznali tek M organ, a poslije njega Engels. Rosenberg kao ideolog fašizm a mora, sljedstveno tomu, nijekati podrijetlo starogrčke kulture iz - dokazanih - m aterinskopravnih predstupnjeva, a um jesto toga posegnuti za pretpostavkom da su “G rci u tom u (u dionizijskom ) prihvatili jedno fizički i duhovno strano biće.” Fašistička ideologija luči (kao što ćem o kasnije čuti, nasuprot kršćanskoj ideologiji) erotičko-osjetilne potrebe od obram benih m oralnih osjećaja stm ktura nastalih u patrijarhatu i pripisuju ih različitim rasam a: nordijska j e istoznačna sa svjetlom, uzvišena, nebeska, čista, a "prednjeazijska " j e nasuprot tomu porivna, demonska, spolna, ekstatična. Time se onda
15Usporedi uz to: Morgan fUrgesellschaft) i Engels (Ursprung der Familie), nadalje, Malinowsld (Das Gesellschaft detJKildei^ i Reich (Der Einbruch der Sexualmora/j. 88
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
objašnjava odbijanje B achofenovog “rom antično intuitivnog” istraživanja kao teorije samo “prividno” starogrčkog života. U fašističkoj ideologiji i rasnoj teoriji jed n a se strana patrijarhalne “zbiljske individue”, patrijarhalno u v jeto v an a reak cija na duboke tokove “m aterinskopravne id eje” koja utem eljuje ideologiju, pojavljuje apsolutizirana, ovjekovječena kao njezino središte i tako suprotstavljena kao “čista” linija onoj drugoj. Ono grčko, ra s n o , p o s ta je ta k o e m a n a c ija č isto g , a s e k s u a ln o g ;-ra s n o , stra n o , “etrušćansko”, “životinjsko” i stoga niže. Z bog toga patrijarhat m ora biti postavljen na sam izvor ljudske povijesti Arijstva:
Na tlu j e Grčke došlo do svjetsko-povijesno presudne prve velike bitke izm eđu ra sn ih vrijednosti, a p o b ije d ilo j e nordijsko biće. Čovjek pristupa životu s dnevne, životne strane, sve što nazivamo grčkom kulturom nastalo j e p o zakonima svjetla i neba, iz duha i b iti oca n a sta lo j e sv e ono što n a ziv a m o v e liko m b a štin o m starovjekovlja za naše ja . (Rosenberg) P atrijarh a ln i spolni p o red ak nastao iz p re v ratn ih p ro cesa k asn o g m atrijarhata (ekonom ijsko osam ostaljivanje obitelji poglavice nasuprot m aterinskom genusu, rastući prom et izm eđu plem ena, razvoj sredstava za proizvodnju itd.) postaje prapodloga patrijarhalne ideologije time što oduzimlje ženam a, djeci i om ladini spolnu slobodu, seksualnost pretvara u robu, to jest, točnije, seksualne interese postavlja u službu privrednih. Spolnost se sada izopačuje u sm islu đavolskog, dem onskog koje treba svladati. U svjetlu p a trija rh a ln ih p ro h tje v a č e d n a o s je tiln o st m a trija rh a ta iz g le d a kao sladostrasna razularenost m račnih sila, dionizijsko postaje grešna požuda koju patrijarhalna kultura m ože zam isliti sam o kao nešto kaotično i prljavo. S tim utiskom izopačenih, pohotnih ljudskih seksualnih struktura u sebi i pred sobom , patrijarhalni je čovjek po prvi put stavljen u okove ideologije u kojoj su seksualno i nečisto, seksualno i nisko ili dem onsko, nerazlučive p redstave. To vrednovanje dobiva, m eđutim , i sekundam o racionalno opravdanje. U vođenjem čednosti, žene pod pritiskom seksualnih prohtjeva postaju nečedne, na m jesto prirodne nježne osjetilnosti stupa seksualna brutalnost m uškaraca i tom u odgovarajuće shvaćanje kod žena da je spolni akt nešto što ih obeščašćuje. Izvanbračni spolni odnos nije nigdje nestao, ali s prom ijenjenim vrednovanjem i dokidanjem institucija koje su m atrijarhatu om ogućavale taj odnos, on dolazi u protuiječje s oficijelnim m oralom i na taj način ulazi na sporedni ulaz. Prom ijenjenim položajem u društvu m ijenja se i unutam ji način doživljavanja spolnosti. Time je stvoreno proturječje koje
90
____________________________________________________________________ Rasna te orlja
om eta sposobnost individue da se zadovoljava, seksualni osjećaj krivice cijepa prirodno odvijanje seksualnih akata i stvara rezerve seksualnosti koje na različite načine m oraju sebi dati oduška. N euroze, spolne zablude i asocijalno seksualno ponašanje sada su stalne socijalne pojave. D ječja i o m lad in sk a se k su a ln o st ko ju je m atrija rh a t p o zitiv n o v re d n o v ao , u patrijarhatu se zatom ljuje u različitim form am a ovisno o stupnju razvoja patrijarhata. Seksualnost kojaje nataj način izopačena, ometana, brutalizirana i ponižena, sa svoje strane podupire ideologiju pom oću koje je nastala. N ijekajuća vrednovanja seksualnosti m ogu se sada s pravom pozivati na to da je seksualnost nešto nečovječno i životinjsko; pritom se, m eđutim , zaboravlja da nečovječna i životinjska seksualnost nije seksualnost “po sebi”, nego upravo seksualnostpatrijarhata. Seksualna znanostkasnogpatrijarhata u kapitalizm u isto je tako podređena tom vrednovanju kao i vulgam i nazori što ju osuđuje na potpunu besplodnost. K a sn ije ćem o v id je ti k o jim p u to m re lig ija p o staje o rg a n iz ira n a koncentracija tih vrednovanja i ideologija. Tu ćem o samo ustvrditi: religija n iječe sek su a ln o e k o n o m ijsk i p rin cip u o p će, osuđuje sek su a ln o kao internacionalnu pojavu čovječanstva od koje se ono m ože spasiti sam o u onostranstvu, a nacionalistički fašizam sm ješta seksualno-osjetilno u “stranu rasu” ponižavajući tim e ujedno i tu rasu. N ipodaštavanje “strane rase” , i samo nastalo iz općih zakona svake patrijarhalne organizacije, sada organski suzvučuje s im perijalističkim tendencijam a vladajuće klase u kasnom patrijarhatu, tendencijam a koje izviru i z posebnih i neposred.no djelatnih ekonomijskih proturječja. K ao što se u kršćanskoj m itologiji bog nikada ne pojavljuje bez svojeg protivnika, đavola kao “boga donjeg svijeta”, a pobjeda nebeskog boga nad podzem nim postaje znamen ljudskog uzdizanja, tako se i u božanskom m itu G rka odražava borba izm eđu težnji za osjetilnošću i težnji za čednošću. Za apstraktnog etičara i filozofa, koji m istificira činjenično stanje, ta se borba čini okršajem dviju “bitnosti” ili ljudskih ideja od kojih se jedna već unaprijed vrednuje kao niža, a druga kao “navlastito ljudska” ili “nadljudska” . Svede li se, m eđutim , ova “borba bitnosti” kao i vrednovanja koja su u nju unesena natrag na materijalni praizvor, uvrsti li se ona na pravo mjesto u sociologijskom sustavu, pri čem u se seksualnosti kao povijesnom faktoru daje odgovarajuće m jesto, nadaje se sljedeće činjenično stanje. Svako narodno plem e koje se iz m atrijarhalne organizacije razvija u patrijarhalnu, m ora prom ijeniti seksualnu strukturu svojih članova da bi našlo form e seksualnog života prim jerene tem eljnim zakonim a privatnog vlasništva. To je nužno zato što
91
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
se privredne promjene, prijenos moći i bogatstva iz genusa u obitelj poglavice i oblikovanje klasa izvršuju pretežno pom oću zatom ljivanja seksualnih težnji ljudi te epohe. Sklapanje braka i pritom važeći m iraz postaje čvorištem prom jene jedne organizacije u drugu.16 U istoj m jeri u kojoj m iraz ženinog genusa prom iče u obitelj m uža m oć m uškarca, a naročito poglavice, m aterijalni interes m uškaraca iz genusa i obitelji višeg ranga djeluje u sm jeru učvršćivanja bračnih veza; je r u tom stadiju sam o je m uškarac zainteresiran za brak, a ne i žena. Time se, m eđutim , jednostavan, u svako doba raskidiv brak sparivanja m ijenja u m onogam ni brak patrijarhata. M onogam ni brak postaje osnovnom institucijom patrijarhata kao što je to i danas. Z a osiguranje b rakova potrebno je sve dalekosežnije ograničavanje i obezvređivanje prirodnih osjetilno-genitalnih težnji. To ne pogađa sam o “niže” klase koje su sve više izrabljivane, nego i upravo oni slojevi, koji do tada nisu poznavali nikakva proturječja izm eđu m orala i seksualnosti, sada m oraju doživljavati sve više takvih konflikata. M oral ne djeluje samo izvana, njegovanavlastita djelotvom ost razvija se tek tada kada je postala unutam ja, kada je postala vlastito seksualno sputavanje. U različitim stad ijim ato g procesa dom inirat će različite strane tog proturječja. U početnom stadiju prevladat će seksualna potreba, a kasnije m oralna sputanost; sigum o je , m eđutim , da će prilikom političkih potresa cjelokupne društvene organizacije izići na površinu zaoštren konflikt izm eđu seksualnosti i m orala što će se nekom u pričiniti m oralnim p ro p a d a n je m , a d m g o m u k ao sek su aln o o slo b o đ en je ili “ sek su a ln a revolucija” a da se to već nije zbilja i dogodilo. U svakom slučaju ideologijski j e sadržaj predstave o “propasti kulture” predstava o p ro d o m prirodnih osjetilnih težnji, a m isli se na “propast” sam o zato što je tim e ugroženo vlastito m oralno držanje. Objektivno gledano, propada samo sistem društvene organizacije koji je u interesu braka i obitelji održavao i pothranjivao m oralne instance u individuam a. K od starih Grka, čija zapisana povijest počinje tek sasvim razvijenim patrijarhatom , u seksualnoj organizaciji nalazim o vlast m uškaraca, heterstvo za gom je slojeve, prostituciju za srednje i niže slojeve, a pored toga i porobljene supm ge koje vode bijedan život i figuriraju sam o kao strojevi za rađanje. V last m uškaraca platonskog razdoblja posve je hom oseksualna.17
l6Dokazje za to izveden u: Der Einbmch der Sexualmoral, Verlag fiir Sexualpolitik, 1932. l7Isti princip nesvjesno vlada i fašističkom ideologijom muškog vodećeg sloja.
92
___________________________________________________________Rtsna teoiija
Proturječja su seksualne ekonom ije kasne G rčke došla na vidjelo kad je grčka državnost počela politički i privredno propadati. Fašistu R osenbergu se čini da je u dionizijskom razđoblju “htonično” pom iješano s “apolonskim ” da bi tako propalo. Falos, piše R osenberg, postaje sim bolom kasno-grčkog svjetonazora. F ašistu se, dakle, seksualno vraća kao pojava propadanja, kao požuda, po h o ta i seksualna prljavština epohe propasti. To ne odgovara sam o fantaziji fašističkog prom atrača nego i realnoj situaciji gorućeg proturječja u načinu doživljavanja ljudi te epohe. D ionizijske svečanosti odgovaraju različitim redoute i balovim a pod m askam a naše buržoazije. M ora se sam o točno znati što se n a tim svečanostim a zbiva da ne bism o zapali u grešku k o ja je dosta raširena, naim e da se u tom “dionizijskom ” činjenju vidi vrhunac seksualnog doživljavanja. N igdje se proturječja koja su u okviru tog društva neraziješiva, protuiječja izm eđu opuštene seksualne požude i moralno rastrojene sposobnosti doživljavanja ne raskrivaju temeljnije nego na takvim svečanostim a. “D ionizijev zakon beskonačnog spolnog zadovoljavanja znači razulareno rasno m iješanje H elena i P rednjeazijaca svih plem ena i vrsti.” (M ythos, S. 52) Predstavim o si da neki povjesničar u četvrtom tisućljeću seksualna slavlja buržoazije dvadesetog stoljećaprikaže kao razulareno m iješanje N ijem aca sa cm cim a i Židovim a “svih plem ena i vrsti” ! Tu jasno spoznajem o ideologijsku ulogu predstave o rasnom m iješanju. Ona je odraz obrane od dionizijskog koja je ukorijenjena u prirodnom interesu patrijarhalnog društva za očuvanjem braka. Stoga u priči o Jazonu brak nastupa kao bedem protiv heterstva. H etere su žene koje više ne žele pod jara m braka i svoj prohtjev za sam oodređivanjem spolnog života jasn o iskazuju. Taj prohtjev dolazi, m eđutim , u proturječje s odgojem za brak iz ranog djetinjstva koji psihički aparat onesposobljuje za seksualno doživljavanje. Stoga se hetera upušta u pustolovine da bi utekla hom oseksualnosti koja se u njoj razvija, ili živi om eteno i rastrojeno u oba pravca istovrem eno. Heterstvo dopunjuje hom oseksualnost m uškaraca koji od nam etnutog braka bježe heteri i ugodniku i tam o pokušavaju restaurirati svoju sposobnost seksualnog doživljavanja. Seksualna struktura fašista koji prihvaćaju najstroži p atrijarhat i svojom ideologijom i obiteljskim načinom života stvam o reaktiviraju seksualni život platonskog razdoblja, tj. “čistoću” u ideologiji, a rastrojenost i izopačenost u realnom seksualnom životu m ora iz shvatljivih razloga suzvučati sa seksualnim prilikam a platonskog razdoblja. R osenberg i Đ luher priznaju državu sam o kao državu m uškaraca n a hom oseksualnoj
98
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
bazi. Vrlo je čudno kako se iz te ideologije razvija nazor o bezvrijednosti dem okracije. O tklanja se Pitagora, je r je nastupao kao prorok jednakosti svih, kao “glasnik demokratskog telurizma, zajednice dobara i žena”. Tijesno povezivanje predstave o zajedništvu “dobara i žena” igra središnju ulogu u antiboljševističkoj borbi. D em okratiziranje rim ske patricijske vladavine u kojoj je do petog stoljeća iz tristo plem ičkih obitelji proizašlo tristo senatora, svodi se na to da'se od petog stoljeća dopuštaju m iješani brakovi p atricija i plebejaca što je ustvari značilo “rasnu propast” . Tako se i dem okratiziranje političkog sistem a koje nastaje m iješanim brakovim a tum ači kao pojava propasti rase. N a tom se m jestu do kraja otkriva reakcionam i politički karakter rasne teorije. Jer, sada spolni odnosi izm eđu G rka ili R im ljana različitih k lasa znače štetno m iješanje rasa. Pripadnici podjarm ljenih klasa izjednačuju se s pripadnicim a stranih rasa. N a dm gom m jestu R osenberg govori o p roletarijatu i njegovom pok retu kao “asfaltnom čovječanstvu svjetskih gradova sa svim otpadnim proizvodim a azijatstva koje se uzdiže” (M ythos , S. 6 6 / Iza ideje mijesanja sa stranim rasama
skriva se, dakle ideja spolnog odnosa s pripadnicim a podjarm ljenih k la sa , a iz a to g a o p e t d je lu je te n d e n c ija b u r ž o a z ije z a k la s n im razgraničavanjem koje je, čisto privredno, doduše oštro, a seksualno-moralno, zbog seksualnog ograničavanja građanskih žena, posve izbrisano. Seksualno m iješanje vladajuće klase s onom kojom se vlada znači istovrem eno i porem ećenje središnjih ideologijskih oslonaca klasne vladavine, zbiljsku m ogućnost “demokratiziranja”, to jest ideologijske, seksualne proletarizacije građanske i m alograđanske om ladine. Jer, u svakom dm štvenom poretku proletarijat iz svojeg klasnog poiožaja proizvodi seksualne predstave i način života koji su u svakom poretku smrtno opasni klasnim interesima buržoazije. A ko iza ideje rasnog m iješanja djeluje na kraju krajeva ideja m iješanja pripadnika vladajuće klase s pripadnicim a klase kojom se vlada, tu se očigledno nalazi ključ pitanja o ulozi koju seksualno zatom ljivanje igra u klasnom dm štvu. Tu m ožem o razlikovati različite funkcije i nipošto ne sm ijem o pretpostaviti m ehaničko svrstavanje seksualnog zatom ljivanja analogno s materijalnim izrabljivanjem podjarmljene klase. Odnosi seksualnog zatomljivanja i klasnog društva mnogo su kompliciraniji. Ovdje želimo naglasiti sam o dvije takve funkcije: 1. B udući seksualno zatom ljivanje izvom o proistječe iz privrednih interesa nasljednog prava i ženidbe, ono počinje unutar sam e vladajuće klase. M oral vjem osti i čednosti isprva najoštrije važi za ženske pripadnike vladajuće klase. Time treba biti osiguran onaj isti posjed koji je stečen izrabljivanjem nižih klasa.
94
Rasna te o iija
2. U ranom kapitalizmu i u velikim azijatskim kulturama feudalnog karaktera v lad aju ć a k lasa još. n ije za in te resira n a za m oralno za to m ljiv an je podređenih slojeva. S početkom organiziranog radničkog pokreta, zadobivanjem socijalno-političkih tekovina i usporednim kultum im uzdizanjem širokih tekovina i usporednim kultum im uzdizanjem širokih narodnih m asa počinje ujedno i njihovo seksualno-moralno buržoaziranje. Tek sada vladajuća klasa počinje biti zainteresirana za “ćudorednost” potlačenih. Usponom organiziranog radništva počinje, dakle, istovremeno i suprotan proces koji se sastoji u ideologijskom izjednačenju proletarijata s buržoazijom. Time, m eđutim , ne propadaju seksualne form e života koje odgovaraju vlastitom klasnom položaju; one i dalje opstoje pored ideologija vladajuće klase koje se sve više učvršćuju i tako tvore već ranije opisano i za proletarijat specifično proturječje izm eđu građanske i proleterske strukture. H istorijski se to o b likovanje ovog m asovnopsihologijskog proturječja po k lap a s prijelazom od feudalnog apsolutizma u građansku demokraciju. Izrabljivanje je doduše samo prom ijenilo svoje forme, ali ta prom jena forme izrabljivanja istovrem eno donosi i ideologijsku prom jenu proletarijata. To je činjenično stanje koje R osenberg m istično prom atra kada piše da prastari zem aljski bog Posejdon, kojeg je potisnula Atena, božica aseksualnosti, vlada pod njenim hram om u obliku zm ije pod zem ljom , baš kao i “pelagejski pitonski zm aj” u D elfim a pod A polonovim hram om . “N ordijski Tezej nije svuda ubio zvijeri prednje Azije; kod prvog slabljenja arijske krvi uvijek su ponovo nastajala strana čudovišta, što znači prednjeazijatska m ješavina i fizička robustnost istočnog čovjeka.” Već je i iz dosadašnjeg jasno što se sm atra “fizičkom robustnošću” : onaj dio seksualne prirodne sam orodnosti kojim se pripadnik izrabljene klase ra z lik u je od p rip a d n ik a v la d a ju ć e k la se i k o ji se ra stv a ra tije k o m “dem okratizacije” eda se nikada ne bi posve izgubio. Psihologijski zm ija Posejdon i pitonski zmaj znače genitalno osjetilno simbolizirano falosom. Ta je osjetilnost suzbijena, u socijalnoj je strukturi društva i ljudi postala podzem nom , ali nije uništena. G om ji se feudalni sloj, koji im a neposredan privredni interes za nijekanjem falične osjetilnosti, utoliko više osjeća ugroženim seksualnim životnim formama podjarmljenih slojeva bližih prirodi ukoliko nije prevladao tu osjetilnost, nego i sam vidi kako se u njegovim vlastitim km govima opet pojavljuje u izopačenoj i perverznoj fornii. Seksualni običaji proletarijata ne znače, dakle, sam o psihologijsku nego i socijalnu opasnost za vladajuću klasu koja je prije svega ugrožena u svojoj instituciji
95
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA __________________________________________________
obitelji. D okle god je građanstvo ekonom ijski jako i dok se nalazi u usponu, kao n a prim jer građanstvo Engleske sredinom devetnaestog stoljeća, m ože u cijelosti održati m oralnu razgraničenost spram proletarijata. U vrem enim a u kojim a je vlast građanstva poljuljana, a naročito u izrazitim krizam a, kao n a p rim jer od početka dvadesetog stoljeća u srednjoj Europi i Engleskoj, m oralni se okovi seksualnosti unutar samog građanstva opuštaju. Seksualnom oralno rastvaranje počinje likvidiranjem obiteljskih vezanosti u krupnoj buržoaziji, dok srednje i m alo građanstvo u punoj identifikaciji s krupnim građaninom i njegovim m oralom postaje stvam i nosilac seksualnog m orala koji krupna buržoazija jo š uvijek oficijelno zastupa. Spolni život proletarijata m ora se krupnoj buržoaziji pojaviti kao posebna opasnost po opstanak njenih seksualnih institucija baš onda kada počinje privredno proletariziranje m alograđanštine. K ako se krupna buržoazija najviše oslanja n a sitnu buržoaziju posebno joj je stalo do njene ćudorednosti i očuvanja od “utjecaja p o d lju d i”. K ad bi, naim e, sitna buržoazija izgubila svoje ideologijsko seksualno-m oralno držanje usporedo sa svojim privrednim m eđupoložajem izm eđu proletarijata i krupne buržoazije ne bi postojala skoro nikakva ozbiljnija ugroženost kapitala. Jer, i u m alograđanštini vreba “pitijski zm aj” u v ijek sprem an osloboditi se svojih okova, a tim e i ideologijskog oklopa p o litič k e re ak cije. Z ato k ap ital u v re m e n im a k riz e u v ijek p o ja č a v a propagandu za ćudorednost i jačanje braka i obitelji. Obitelj je , naim e, m ost izm eđu bijednog ekonom ijskog položaja sitne buržoazije i reakcionam e ideologije. B ude li obitelj ugroženaprivrednim krizam a i proletariziranjem srednjeg staleža, istovremeno je ozbiljno ugrožena i ideologijska učvršćenost vladajućeg sistema. Tim ćemo se pitanjem morati jo š iscrpno baviti. M oramo, dakle, vjerovati m iinchenskom nacionalsocijalističkom biologu i istraživaču rasa L engu koji je n a zasjedanju nacionalsocijalističkog dm štva “N jem ačka država” 1932. tvrdio da je obitelj jezg ra kultum e politike. Sm ijem o dodati d a je to jezg ra ne sam o reakcionam e nego i revolucionam e kultum e politike, je r te tvrdnje im aju dalekosežne političke posljedice.
06
SIMBOLIKA KUKASTOG KRIŽA IV .
Već sm o govorili o tom u zašto fašizam treba prom atrati kao problem m a s a , a n e k a o p ro b le m H itle ro v e lič n o s ti ili o b je k tiv n e u lo g e nacionalsocijalističke partije. Iznijeli sm o kako m ože doći do toga da proletarizirane m ase tako bum o prihvate najreakcionam iju partiju. D a bism o postepeno i sigum o prodrli do praktičkih konzekvencija koje se iz toga nadaju za seksualno-politički rad, nužno je ponajprije se obratiti sredstvima simbolike k o jim a n ac io n a lso cija listi rev o lu c io n am e stru k tu re m asa stav ljaju u reakcionam e okove, a čije m ehanike ni sam i nisu svjesni. U SA nacionalsocijalizam je vrlo brzo ujedinio radnike koji su većim dijelom bili tupo revolucionam o usm jereni, ali istovrem eno i autoritam i, najvećim dijelom besposlene i m ladiće bez političkog iskustva. Z bog toga je propaganda proturječna, za svaki sloj drukčija. To smo djelom ično već i pokazali. K onzekventna je i jednoznačna sam o u rukovanju m ističkim osjećajem m ase. Iz razgovora s nacionalsocijalističkim sljedbenicima, a naročito članovima SA, jasno proizlazi da je revolucionam o zaogrtanje nacionalsocijalizm a bilo odlučujući faktor u zadobijanju masa. Čulo se kako nacionalsocijalisti niječu da je Hitler zastupnik kapitala. Čulo se kako SA ljudi najoštrije prijete Hitlem za slučaj da izda “revoluciju”. Čulo se kako SA ljudi za H itlera govore da je njem ački Lenjin. Ono što je iz socijaldem okracije i liberalnih partija sredine prešlo nacionalsocijalizm u bile su revolucionam e m ase koje su ranije bile apolitične ili politički nejasne. Ono što je došlo iz komunističke partije bili su često proletersko-revolucionam o usm jereni elem enti koji nisu m ogli shvatiti m noge od proturječnih političkih m jera K PD , a djelom ično su to bili oni kojima su zamaglili pogled vanjski izgled Hitlerove partije, vojnički karakter, pokazivanje snage itd. M eđu sim boličkim sredstvim a propagande u oči prvo upada sim bol zastave.
Wir sin dan H eer vom Hakenkreuz H ebt hoch die roten Fahnen, Der deutschen Arbeit wollen wir Den Weg zur Freiheit bahnen. 91
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
(M i sm o vojska kukastog križa C rvene zastave d ignite visoko N jem ačkom rad u m i ćem o Put slobodi otvoriti široko.) Taj je tekst po svojem osjećajnom sadržaju nedvojbeno revolucionaran. N acio n also cijalisti su svjesno koristili i kom unističke m elodije koje su pjevali s drugim tekstovim a. U z to pristaju političke form ulacije kakvih se u H itlero v im novinam a m ože naći na stotine, p rim jerice sljedeća:
P olitičko građanstvo j e upravo p re d tim e da stupi sa pozornice h is to r ijs k o g d jelo v a n ja . N a n jeg o v o m je sto d o la zi do d a n a s potlačeni stalež naroda koji radi pesnicom i mišlju, radništvo, da bi ispunio svoju povijesnu misiju. U spretno sastavljenoj zastavi potpim o dolazi do izražaja subjektivnoafektivni karakter ideologije nacionalsocijalističkih masa. O zastavi je Hitler pisao:
Kao nacionalni socijalisti u svojoj zastavi vidim o svoj program . U crvenom vidim o socijalističku m isao našeg pokreta, u bijeloj n a c io n a lis tič k u , u ku k a sto m k rižu m is iju b o rb e za p o b je d u arijskog čovjeka, a ujedno i za pobjedu m isli stvaralačkog rada koja j e sama p o sebi uvijek bila i bit će antisemitska. (M ein K a m p f S. 557) To da crveno i bijelo m oraju suzvučati s proturječnom strukturom m alograđanskog čovjeka, iz ranije se rečenog nadaje već sam o po sebi. Do sada je nejasna uloga kukastog križa u osjećajnom životu. Z ašto j e taj sim bol tako pogodan za provociranje m račnih osjećaja? H itler kaže d a je to sim bol antisemitizma. Kukasti je križ, m eđutim , vrlo kasno postao takvim sim bolom . Ostaje uostalom i pitanje o afektivnom sadržaju antisem itizm a. D io toga sm o već m ogli objasniti iracionalnim sadržajem rasne teorije kao afektivno otklanjajućeg vrednovanja prljavo-seksualno-osjetilnog. U pred o d žb i i njem ačkog i am eričkog nacionalista cm ac i Ž idov stoje na istom stupnju. Po autentičnim izvještajim a, rasna se b o rb a p ro tiv crnaca u A m erici odvija pretežno na tlu seksualne obrane: crnca se shvaća kao osjetilnu svinju koja siluje bijele žene. A H itler o obojenom zaposjedanju R ajnske oblasti piše:
Sam o u F r a n c u s k o j d a n a s v iše n eg o ik a d a p o s to ji p r is n o p o k la p a n je n am jera burze, Ž idova u čijim j e rukam a i že lja š o v in is tič k i p o s ta v lje n o g n a c io n a ln o g d r ž a v n ič k o g u m ijeća.
98
Sim bollka kukastog k rlia
Upravo j e u sam oj toj činjenici neizmjerna opasnost za Njemačku. U pravo z b o g toga F rancuska j e s t i o sta je daleko n a jo p a sn iji neprijatelj. Taj narod koji p o sebi sve više zapada u m iješanje s crncim a u sv o jo j p o v e za n o sti i c ilje v im a žid o v sk o g vla d a n ja svijetom znači vrebajuću opasnost za opstanak bijele rase Evrope. Jer, zagađivanju crnačkom krvlju na Rajni, u srcu Evrope, isto ta ko o d g o v a r a s a d is tič k o - p e r v e r z n a o s v e to lju b iv o s t to g šovinističkog največeg neprijatelja našeg naroda, kao i čeličnohladna razmišljanja Židova o tomu da tim putom u samom središtu započnu s bastardizacijom evropskog kontinenta i injiciranjem nižim Ijudim a oduzm u b ije lo j ra si tem e lje n jen e sa m o v la sn e egzistencije. (1. c. S .704-705) M oram o se energično vježbati u tom u da ono što protivnik kaže točno čujem o i ne otpravljam o to kao glupost ili prijevaru. Sada bolje razum ijem o o sjećajni sadržaj te teorije koja se, kad j u se p rom atra skupa s teorijom o trovanju narodnog tijela, doim a poput m anije gonjenja. I kukasti križ im a osjećajni sadržaj koji je prim jeren najdubljem utjecanju na osjećajni život, ali, tragikom ično, sasvim drukčije no što to H itler i sanja. K ukasti je k riž prvo pronađen kod Sem ita i to u vrtu m irta A lham bra kod G ranade. H erta H einrich ga je pronašla na ostacim a sinagoge u E ddD ikke u istočnom Jordanu n a G enazaretskom je z e ru .18 Tam o je im ao sljedeću formu:
K ukasti je križ često pronađen skupa s rom bom , križ kao sim bol m uškog, a rom b kao sim bol ženskog principa. P ercy G ardner je to našao kod G rka po d im enom hem era kao sim bol sunca što opet znači m uški p rin cip . Low enthal opisuje kukasti križ iz 14. stoljeća na oltarskom prek riv aču u M aria zur Wiese u Soestu, a tu je kukasti križ oprem ljen vulvom i dvostrukim k rižem .19 Tu se kukasti križ pojavljuje kao sim bol
18 Herta Heinrch: H akenkreuz, V ierklee und G ranatapfel, (Zschr. f Sexualwissenschaft, 1930, S. 43). 19Svi su podaci prema Ldwenthal, John: Zur Hakenkreuzsymbolik (Ztschr. f. Sexualvissenschaft, 1930, S. 44).
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
olujnog neba, a rom b kao sim bol plodne zem lje. Sm igorski je kukasti križ pro n ašao u form i indijskog svastika-križa kao četverostruku m u n ju s tri točke n a svakom kraku:
Lichtenberg je našao kukaste križeve s glavom na mjestu tri točke. Kukasti je križ, dakle, izvomo seksualni simbol koji je tijekom vremena poprimao različita značenja, među ostalima, kasnije, i značenje m linskog kola, dakle simbol rada. Budući su rad i spolnost izvomo osjećajno bili isto, objašnjiv je nalaz Bilmansa i Pengerotsa na mitri svetog Thomasa Becketta iz indogerm anskog pravijeka: kukasti križ sa sljedećim natpisom:
Blagoslovljena zemljo, majko Ijudi, rasti u božjem zagrljaju, puna plodova Ijudima na korist. Tu je plodnost spolno prikazana kao spolni akt m ajke zem lje s bogom ocem. Zelenin navodi da staroindijski leksikografi nazivaju svastikama tj. kukastim križem, i pijetla i razvratnika zbog spolnog poriva. Prom atrajm o jo š jednom kukaste križeve na prvoj slici, razotkrit će nam se kao shem atizirano prikazivanje dva isprepletena Ijudska lika, koje se, m eđutim , u izvom oj formi, jo š uvijek m ože prepoznati. Lijevi kukasti križ predstavlja spolni akt u Iežećem, a desni u uspravnom položaju. To djelovanje kukastog križa na nesvjesni osjećajni život nije, naravno, uzrok, nego samo m oćno pom oćno sredstvo uspjeha fašističke m asovne propagande. Ispitivanja ljudi na bazi slučajnog uzorka, dakle, različite starosti, spola i socijalnog položaja, pokazala su da sam o nekolicina ne raspoznaje smisao kukastog križa; većina pri dužem promatranju prije ili kasnije pronalazi taj sm isao. M ože se, dakle, pretpostaviti da taj simbol, koji predstavlja dva isprepletena lika, snažno nadražuje duboke podsvjesne slojeve duševnog i to utoliko jače ukoliko je osoba o kojoj se radi m anje zadovoljena, svjesno ili nesvjesno seksualno čeznutljiva. Ako je taj sim bol jo š uz to prezentiran i kao znam en časnosti i vjem osti, uzim aju se u obzir i obram bene težnje m oralnog j a i on m ože biti jo š laganije akceptiran. Bilo bi potpimo nepravilno izvesti iz tih činjenica da djelovanje tog sim bola treba seksualni sm isao, jer, prvo, m i uopće ne želim o obezvrijediti spolni akt, a, dm go, vjerojatno bism o pretežno naišli na otklanjanje, je r bi moralno skrivanje djelovalo kao otpor prihvaćanju naših pokušaja. P ut je seksualno-političkog rada drukčiji.
100
SEKSUALNOEKONOMIJSKE PRETPOSTAVKE GRAĐANSKE OBITELJI
V .
Budući se klasno društvo privatnog vlasništva reproducira u z odlučujuću pom oć obitelji u obliku određenih klasnoideologijskih struktura, politička reakcija m ora obitelj smatrati temeljem “države, kulture i civilizacije” i braniti je kao takvu. K od te se propagande reakcija m ože oslanjati n a duboke osjećajne faktore m asa. R eakcionam i političar ne m ože ni priznati niti upotrijebiti u svoje svrhe to što je krajnjapodloga svakog društvaproizvodna form a na kojoj je ono utem eljeno, u građanskom društvu, dakle, privatno vlasniŠtvo nad sredstvim a za proizvodnju. Jer, u političkoj se propagandi, kod koje se radi o m asovnopsihologijskom djelovanju, ne radi o neposredno e k o n o m ijsk im p o d lo g a m a i p ro c e sim a , n eg o o n jih o v o j p sih ič k o j predstavljenosti u “glavam a ljudi”, to je st o ljudskim strukturam a određenim proizvodnim odnosim a. To gledište diktira određene načine ponašanja u p o litič k o j p ro p a g a n d i i z a n e m a riv a n je to g g le d išta m o ž e v o d iti u masovnopsihologijske greške. Revolucionama se seksualna politika ne može, dakle, zadovoljiti ukazivanjem na objektivne podloge građanske obitelji, ona se pored toga, mora, hoće li masovnopsihologijski pravilno postupiti, postaviti na tem elju točnog poznavanja psihičkih procesa pom oću kojih se ozbiljuje, ideologijski reproducira i konzerviraproizvodni proces kapitala. Sa stajališta se historijskog m aterijalizm a obitelj ne m ože sm atrati tem eljem građanske države, nego sam o jed n o m od najvažnijih institucija koje j e p o d u p iru . M oram o j e ipak n azv ati sred išn jim ideologijskim zametkom to je s t najvažnijim m jestom produkcije građanskog čovjeka. N astajući i sam a na tem elju određenih proizvodnih odnosa i m ijenjajući se njima, ona postaje bitnom institucijom konzerviranja sistema koji je uvjetuje. Tu su i danas kao i nekada posve pravilne postavke M organa i E ngelsa. A u toj nas svezi ne zanima, međutim, povijest obitelji, nego aktualno, seksualnopolitički značajno pitanje o tomu koja gledišta proleterska seksualna politika m ora usvojiti da b i se uspješno suprotstavila reakcionam oj seksualnoj i kultumoj politici u središtu kojih je tako uspješno postavljeno pitanje o obitelji.
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA__________________________________________________
Točno razm atranje subjektivnih učinaka i podloga građanske obitelji utoliko je nužnije ukoliko u pogledu tog pitanja i u revolucionam im krugovim a vlada po tp u n a nejasnoća. G rađanska obitelj sadrži protuiječja čije j e točno poznavanje odlučujuće značajno za uspješnu seksualnu politiku. U održanje institucije obitelji ne spada sam o privredna ovisnost žene i djece o m užu i ocu. Ta je ovisnost potlačenim a podnošljiva sam o u z uvjet da je kod žena i djece svijest da su spolna bića što j e m oguće tem eljitije isključena. Žena se ne smije pojavljivati drukčije no kao roditeljica. Idealiziranje m aterinstva, uzdizanje u nebo koje je u tako oštrom protuiječju spram brutalnosti kojom se postupa s radničkim m ajkam a u zbilji bitno služi kao sredstvo sprečavanja da žene dođu do spolne svijesti, da se probije seksualno potiskivanje, da ne prestanu seksualni strah i seksualni osjećaj krivice. Ž ena bi kao seksualno biće značila propast cjelokupne obiteljske id eo lo g ije kad bi kao takva bila priznata i prihvaćena. P ro letersk a je seksualna politika do sada pravila grešku zato što nije dovoljno konkretizirala parolu o “pravu žene na vlastito tijelo”, zato što ženu kao seksualno biće nije jednoznačno i nedvoum no branila i im enovala barem koliko i ženu kao m ajku. Seksualna je politika nadalje bila utem eljena prije svega na funkciji rasp lo đ iv an ja, u m jesto da dokine građansko jed in stv o sek su aln o sti i rasplođivanja. Z bog toga se nije m ogla dovoljno snažno suprotstaviti seksualnoj reakciji. O slonac je obitelji i ideologija o “blagodatim a obilja djece” , ne sam o zbog objektivnih ciljeva ratničkog imperijalizma, nego, u biti, i zbog nužnosti da se seksualna funkcija žene dovede u sjenu njene funkcije rađanja. G rađansko suprotstavljanje “m ajke” i “b ludnice”, k ao n a p rim jer kod građanskog filozofa W einingera, odgovara realnoj suprotstavljenosti spolne požude i rasplođivanja u građanskom čovjeku. Spolnost zbog užitka po tom m išljenju ponižava ženu i majku, a ona koja to prihvaća i po tom u živi bludnica je. Biologijsko je shvaćanje spolnosti u smislu da su spolnosti i rasplođivanje identični, da s onu stranu rasplođivanja nem a ničega što bi se moglo prihvatiti, najosnovnija crta građanske seksualne politike. To shvaćanje nije ništa m anje građansko i ako ga zastupaju kom unisti kao na prim jer Salkind i Stoliarow. D a bi objektivni ratničko-imperijalistički ciljevi monopolističkog kapitala b ih sigum o ispunjeni, nužna je promjena žena na taj način da u njim a ne m ože nastati nikakav otpor protiv funkcije koja im je nam etnuta da budu strojevi za rađanje. To znači, funkcija seksualnog zadovoljavanjane smije smetati funkciji rasplođivanja, a seksualno svjesna žena ne bi uz to nikada voljno slijedila
102
_________________________________ Seksualnoekonom ijske pretpostavke građanske o b lM jl
reakcionam e parole koje sm jeraju njenom porobljivanju. Ta suprotnost seksualnog zadovoljavanja i rasplođivanja važi samo za kapitalistički privredni sistem, a ne i za socijalizam; važno je pod kakvim se društvenim uvjetim a žena treba izjasniti za rađanje, da li pod povoljnim uvjetima nad kojim a bdije društvo, ili pod uvjetim a kapitala koji ne priznaju dovoljno zaštitu m ajke i dojenčadi. A ko, dakle, žene bez ikakve zaštite društva, a da sam e ne m ogu suodlučivati, bez jam stva za sigum ost odgoja djece, trebaju voljno rađati a da ne m ogu odrediti broj djece koju žele, m aterinstvo m ora biti idealizirano u suprotnosti sa seksualnom funkcijom žene. Ako, dakle, hoćem o shvatiti činjenicu da se Hitlerova partija, kao i partije centra, pretežno oslanjala na ženske glasove m oram o pored objektivne fu n k c ije p o ro b lja v a n ja že n a sh v atiti i p sih o lo g ijsk i m eh an izam to g porobljavanja. A taj se m ehanizam sastoji u suprotstavljanju žene kao roditeljice i žene kao seksualnog bića. Tada m ože tem eljitije shvatiti stavove fašizm a, kao, prim jerice, sljedeće:
Održavanje j e već postojeće obitelji s obiljem djece stvar socijalnog osjećaja, a održavanje fo rm e o b ite lji s obiljem d jece stv a r j e biologijskog nazora i narodne usmjerenosti. Obitelji s mnogo djece ne treba podupirati zato što gladuju, nego ih treba održavati kao visoko vrijed n e neophodne d ijelo ve njem ačkog naroda. Visoko vrijedne i neophodne ne sam o stoga što sam o one osiguravaju održavanje brojnosti naroda (objektivna im perijalistička fu n kcija - prim . Reicha), nego i zato što u njim a narodna ćudorednost i kultura nalaze najjače oslonce... održanje j e postojeće obitelji s mnogo djece nerazdvojno povezano s održavanjem tipa obitelji s mnogo djece, j e r ta dva problem a stvarno ne m ožem o lučiti... održavanje j e form e obitelji bogate djecom zahtjev koji j e kulturnopolitički i državno nužan... To se usmjerenje suprotstavlja i ukidanju § 218 i začeti život smatra nepovredivim. Jer, dopuštanje prekida trudnoće proturječi smislu obitelji čija j e zadaća upravo odgajanje podm latka, a to bi dopuštanje značilo konačno uništenje obitelji bogate djecom. Tako je pisao JVolkische Beobachter 14.10.1931. Dakle, i u pitanju paragrafa o pobačaju građanska je politika obitelji ključna točka napada, m nogo bitnija nego faktori koje je proleterska seksualna politika isticala do sada - interes za industrijskom rezervnom arm ijom i topovskom hranom za im perijalistički rat. A rgum ent je o rezervnoj arm iji u godinam a privredne krize, s višemilijunskom armijom nezaposlenih u Njemačkoj i oko 40 milijuna
103
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA __________________________________________________
u čitavom kapitalističkom svijetu, skoro posve izgubio svoje značenje. K ada nam p o litička sekcija uvijek ponovo kaže d a je održavanje paragrafa o pobačaju n a snazi nužno u interesu obitelji i ćudorednog poretka, kada je s o c ija ld e m o k r a ts k i s o c i j a l h i g i je n ič a r G r o th a jn n a is to j l i n ij i s nacionalsocijalistim a, m oram o im vjerovati da su obitelj i ćudorednost odlučujuće važne snage. N e sm ijem o ih odgum uti kao “idealističke” . Radi se o povezanosti žene s obitelji pom oću zatom ljivanja njenih seksualnih potreba, radi se o reakcionam om utjecaju koji te žene im aju na svoje muževe, radi se o ustanovljenju djelovanja koje antiboljševistička seksualna propaganda im a n a m ilijune seksualno zatom ljenih žena i žena koje podnose to zatom ljivanje. S revolucionam ogje stajalištapogrešno ne slijediti reakciju svugdje gdje razvija svoje kontrarevolucionam o djelovanje. Treba ju tući tam o gdje brani svoj sistem. Interes za obitelji kao državotvom om institucijom n a prvom je, dakle, m jestu u svim pitanjim a reakcionam e seksualne politike. O n se poklapa s jednako usm jerenim interesom svih slojeva m alograđanštine za o b itelji koja p redstavlja privrednu jed in icu ili je , bolje, p rije krize predstavljala takvu jedinicu. S tog stajališta fašistička ideologija prom atra državu i dm štvo, privredu i politiku. To stajalište, određeno privrednim načinom m alograđanštine, vlada i reakcionam om seksualnom znanošću k ada ona državi pristupa s predstavom da se radi o “organskoj cjelini” . Proletarijat kod kojeg se ne poklapaju obitelj i socijalni način života, u kojem u obitelj, dakle, nije organski privredno ukorijenjena, stoga m ože b it države vidjeti kao podvojenost klasa, za njegovu seksualnu znanost i njegovu seksualnu politiku ne važi “biologijsko” stajalište po kojem je država organska cjelina. U koliko je proletarijat dostupan takvom reakcionam om nazom , to je utemeljeno u prodiranju malograđanskog obiteljskog načina života u slojeve industrijskog radništva. A sitno seljaštvo i malograđanština bili bi pristupačniji uvidu d a pripadaju kiasi izrabljenih kad njihova obiteljska situacija do određenog stadija kapitalističkog privrednog poretka ne bi bila organski isprepletena s njihovom privrednom situacijom. R ekli sm o do određenog stadija, je r se u svjetskoj krizi pokazalo da se u privrednoj propasti m alih gazdinstava razlabavila i ta veza obitelji i privrede. Ali, bit je često spominjane tradicije malograđanštine, naim e njezina obiteljska vezanost, djelovala i dalje. O naje, dakle, bilapristupačnija fašističkoj ideologiji o “obitelji s mnogo djece”, nego komunističkoj o planiranju rađanja, naročito stoga što kom unistička propaganda ta pitanja nije postavljala u prvi plan i nije b ila na čistu s tim u vezi.
_________________________________ Seksualnookonom ljske pretpostavke građanske o b ite ljl
To je činjenično stanje nedvosm isleno, ali griješili bism o kada o njem u ne bism o prosuđivali u vezi s drugim , proturječnim činjeničnim stanjim a. K ad bism o predvidjeli ta proturječja u životu m alograđanina (a i u životu proletarijata ukoliko je m alograđanski nastrojen) neizbježno bism o došli do krivih ili nikakvih seksualno-političkih perspektiva. Odlučujuće je protuiječje, prvo, izm eđu seksualno-m oralnog m išljenja i osjećaja m alograđanina i njegovog konkretnog seksualnog načina života. Prim jer: na zapadu je N jem ačke postojao velik broj proleterskih saveza za kontrolu rađanja, pretežno “socijalističkog” karaktera. U W olf-Kienle-kam panji 1931. došlo je do glašovanja o paragrafu o abortusu kod kojeg su iste žene koje su glasovale za centar ili NSDAP, glasovale za dokidanje tog paragrafa, dok su njihove partije bile protiv toga. Te su žene glasovale za socijalističku parolu, je r su si htjele osigurati spolne odnose, a ujedno su glasovale i za svoje partije iako su poznavale njihove dem ografijske nam jere, ali su bile ispunjene reakcionam osti m aterinstva i spolnosti, a prije svega obiteljskom ideologijom , čega nisu bile svjesne. Te žene nisu, doduše ništa znale o sociologijskoj ulo zi obitelji u kapitalizm u, ali su bile p o d u tjecajem antiboljševističke seksualne politike političke reakcije; one su bile za reguliranje porođaja, ali nisu željele sistem koji to reguliranje porođaja m ože praktički provesti za m ase i stvoriti privredne pretpostavke za to. Seksualna se reakcija poslužila svim sredstvim a da obiteljsku vezanost, posebice žena, iskoristi u svoje svrhe. A ko j e prosječnoj kršćanskoj ili nacionalno orijentiranoj radničkoj ili m alograđanskoj ženi nerazum ljiva proleterska obiteljska politika, to je nerazum ijevanje m oralo jo š i narasti kada je bila izvrgnuta ovakvoj propagandi, bez odgovarajuće seksualnopolitičke protupropagande s revolucionam e strane. Već 1918. “U dm ženje zaborb u p ro tiv b o ljšev izm a” je izd alo p lak atk o ji je glasio:
N jem ačke žene! Slu tite li čim e Vas boljševizam ugrožava? B oljševizam ž e li socijalizaciju žena: 1. Ukida vlasničko pravo na žene između 17 i 32 godine. 2. Sve su žene vlasništvo naroda. 3. Dosadašnji vlasnici zadržavaju pravo na svoje žene preko reda. 4. S va ki m u ška ra c ko ji že li u p o trije b iti e g zem p la r narodnog vlasništva treba potvrdu radničkog komiteta. 105
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZUA
5. M uškarac nema pravo na žene češće nego tri p u ta tjedno niti dulje od tri sata. 6. Svatko j e dužan prijaviti žene koje mu se suprotstavljaju. 7. Svaki muškarac koji ne pripada radničkoj klasi mora za pravo
korištenja tog narodnog vlasništva p la titi 100 rublja mjesečno. P rv a je p o b u n a p ro sječn e nep o litičk e žene jed n o zn a čn o užasn u to otklanjanje, a prva pobuda žena koje su nam bliže je otprilike ovakva: (Pism o iz radničke korespondencije):
P riznajem da iz sadašnje bijede p o sto ji sam o je d a n izlaz za nas trudbenike, a to j e socijalizam. Ali, on mora ostati u stanovitim umjerenim granicama i ne smije odbaciti sve prvšlo kao loše i nepotrebno. Inače će doći do zapuštanja običaja koje će biti jo š mnogo strašnije od današnjega žalosnog materijalnog položaja. A, socijalizam napada, na žalost, vrlo važan i visok ideal: brak. Želi se tražiti puna sloboda, puna razularenost, jednom riječju seksualni boljševizam. Svaki se čovjek treba onda bez sputanosti i slobodno iživjeti i izbjesniti. Ne bi više trebalo biti pripadnosti čovjeka i žene, nego bi svatko bio danas s jednim, sutra s drugim, kako se komu baš prohtije. To se naziva slobodom, slobodnom Ijubavlju, novim seksualnim moralom, a ta mi lijepa imena neće skriti da tu vrebaju velike opasnosti. Time se prljaju najuzvišenija, najplemenitija osjećanja čovjeka: Ijubav, vjemost, požrtvovanje. Posve je nemoguće i protuprirodno da jedna žena i jedan muškarac mogu istovremeno voljeti više njih. Posljedica bi toga bilo samo posurovljenje koje bi uništilo kulturu. Ne znam doduše kako te stvari izgledaju u Sovjetskom Savezu, ali, ili su Rusi neki posebni Ijudi, ili ta apsolutna sloboda tamo ipak nije dopuštena, pa i tamo postoje stanovite prisilne mjere. - Kako god, dakle, socijalističke teorije bile lijepe i koliko god sam s vama suglasna u svim privrednim pitanjima, u seksualnom vas pitanju ne mogu slijediti i stoga često dvojim o čitavoj stvari. A seksualna politika revolucionam og pokreta nije bila do sada uspješna - u odnosu spram m ogućnosti konzekventne revolucionam e seksualne p o litike - zato što uspješnim pokušajim a reakcije da se oslanja n a m oći seksualnog potiskivanja građanstva nije odgovarala istim om žjem . D a je seksu aln a reakcija poput proleterskog seksualnog reform skog pokreta propagirala jedino i samo svoje demografijske teze ne bi bila nikoga pokrenula. Seksualna je reakcija, m eđutim , uspješno koristila seksualni strah, posebno žena i ženske om ladine, spretno je povezivala sprovođenje objektivnih dem ografijskih ciljeva kapitala s afektivnim obiteljskim i dm gim m oralnim
106
_________________________________ Saksualnoekonom ljske pretpostavke građanske o b lM jl
sputanostima pučanstva i to ne samo u čisto malograđanskim krugovima. To dokazuju stotine tisuća kršćanski organiziranih radnika. Evo još jednog primjera propagandne metode reakcije20. U svojem razarajućem pohodu protiv čitavog građanskog svijeta boljševici su već od početka posebno smjerali na obitelj ‘taj naročito ja k ostatak prokletog starog režima'. Plenum j e kom intem e od 10. lip n ja 1924. izja vio : ‘R e v o lu c ija j e bespom oćna d o k p o s to je pojm ovi obitelji i obiteljska veza ’. Zbog tog j e stava uskoro došlo do sn a žn e b o rb e p r o tiv o b ite lji. B ig a m ija i p o lig a m ija n isu zabranjene, p a su, dakle, dopuštene. Odnos j e boljševika spram braka određen sljedećom definicijom bračne veze koju j e predložio profesor Goichbarg: 'Brak j e institucija za udobnije i bezopasnije za d o v o lja v a n je sp o ln ih potreba. ’ K ako daleko ide ra sp a d a n je obitelji i braka u danim uvjetima pokazuje statistika općeg popisa stanovništva 1927. Izvjestja piše: ‘U M oskvi jep o p iso m stanovništva u sta n o vljen o m nogo slu č a je va m n o g o žen stva i m nogom uštva. Slučajevi u kojima dvije ili čak tri žene zovu svojim suprugom istog muškarca mogu se smatrati svakodnevnom pojavom. ’ N e smijem o se čuditi tomu što njemački profesor Sellheim obiteljske odnose u R usiji opisuje na sljedeći način: ‘To j e potpuni p a d u seksualni poredak sive davnine iz koje su se tijekom tisućljeća razvili brak i upotrebljivi seksualni poredak. ’ Porodični je i obiteljski život ugrožen i proglašavanjem potpune slobode spolnih odnošaja. Poznata je komunistkinja Smidovvitsch zacrtala shemu seksualnog morala21 po kojoj bi se ravnala mladež oba spola. Shema sadrži otprilike sljedeće: 1. Svaki student radničkog fakulteta, makar i maloljetan, ima pravo i obavezu zadovoljavati svoje seksualne potrebe. 2. Ako muškarac poželi mladu djevojku, bila ona studentkinja, radnica ili čak djevojka iz škole, ta je djevojka dužna udovoljiti toj želji, jer će ju inače smatrati građanskom kćerkom koja ne može važiti kao prava komunistkinja. :"(Welt vor dem Abgrund, Der Einfluss des russischen Kulturbolschevvismus auf di andere Volker, Deutscher Volkskalender, S. 47).
21Tajeprimjedba drugarice S. u zbilji bila ironično mišljenje i trebalaje kritizirati seksualni život omladine. 107
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
P ra v d a otvoreno p iše: 'kod nas izm eđu muškarca i žene p o sto je samo seksualni odnosi, mi ne priznajemo Ijubav, je r j e Ijubav nešto psihologijsko, a kod nas samo jiziologija ima pravo na opstanak’. Z bog tog j e kom unističkog stava svaka žena ili djevojka dužna zadovoljiti muškarčev seksualni poriv. A pošto se to ipak ne događa j o š sasvim dobrovoljno, silovanje j e žena u Sovjetskom Savezu postalo upravo napašću. Laži se reakcije ne m ogu izbaciti iz funkcije tim e da ih se raskrinka kao laži, a sigum o niti tim e da se pokuša dokazati kako je kom unizam isto tako “ćudoredan” kao i građanstvo, da ne uništava obitelj niti ćudorednost itd. Činjenica je da se spolni život u komunizmu mijenja, da nestaje stari seksualni poredak. Tu se činjenicu ne sm ije nijekati, a ne m ože se pravilna politička linija naći ni tim e da u vlastitom taboru trpim o i pustim o djelovati asketske stavove. K asnije ćem o se tim e m orati jo š podrobnije pozabaviti. Proleterska je seksualna politika propustila trajno objašnjavati i utem eljiti zbiljski poredak seksualnog živ o tau Sovjetskoj državi, propustilaje shvatiti i svladati seksualni strah žena od spolne slobode, aprije svega nije u vlastitim redovim a stvorila jasnoću, konzekventno provodeći razlikovanje izm eđu građ an sk o g i p ro leterskog m orala. P rak sa nas uči da svaki p rosječni malograđanin prihvaća proleterski poredak spolnog života ako m u se dovoljno tem eljito objasni. Antiboljševički pokret izvire iz obiteljskog svjetonazora političke reakcije k oju ekonom ijski podržava privredni način života m alograđanštine, a ideologijski crkvena i dm ge metafizičke ideologije. Jezgra je kultum e politike političke reakcije seksualno pitanje. Sljedstveno tom u i jezgra revolucionam e kultum e politike m ora biti seksualno pitanje.
108
CRKVA KAO MEĐUNARODNA SEKSUALNO-POLITIČKA ORGANIZACIJA KAPITALA
V I.
1. Interes za crkvom Želim o li biti n a čistu sa zadacim a u seksualno-političkoj borbi, m oram o točno prom otriti pozicije napada i obrane buržoazije n a kultum o-političkoj fronti. O dbijam o olako završavanje s m ističnim načinim a govora reakcije kao s “m anevrim a političkog zavaravanja” . R ekosm o: Im a li buržoazija uspjeha s određeno idejnom propagandom, ne m ože se raditi sam o o obmani, nego u svakom slučaju m ora postojati m asovnopsihologijski problem , m ora se u m asam a zbivati nešto što nam je nepoznato, a što im om ogućuje da misle i djeluju protiv vlastitih interesa. To je pitanje odlučujuće, je r bi vladajuća klasa bez tog ponašanja m asa bila potpuno nem oćna; snagu buržoazije čini sam o sprem nost m asa da prihvate te ideje, ono što bism o m ogli nazvati “masovnopsihologiskim tlom ” klasne vladavine. H itna je stoga zadaća postići puno razum ijevanje tih zbivanja. S porastom se materijalnog pritiska na klasu kojom se vlada uvijek pojačava i m oralni pritisak. To m ože imati samo fimkciju sprječavanja eventualnog bunta masa protiv ekonomijskog pritiska povećavanjem njihove ideologijske i m oralne ovisnosti o vladajućem poretku. N a koji se to način zbiva? Pošto je religiozno zagađivanje najvažnija m asovnopsihologijska m jera stvaranja tla za prim anje fašističke ideologije u vrijem e krize, istraživanje fašističke ideologije ne m ože odustati od razum ijevanja psihologijskog djelovanjareligije. K ada je u proljeće 1932., poslije Briiningovog pada, na vlast došla vlada von Papena, jed n a je od njezinih prvih m jera bilo navještenje i provođenje strožeg ćudoredno-kršćanskog odgoja nacije. H itlerova je vlada nastavila i proširila taj program .22
22Na primjer (vijest iz Hamburga u kolovozu 1933.): Koncentracioni logor za ‘nem oralne’ sportaše na vodi. Hamburg. Hamburško je policijsko nadleštvo uputilo svoje organe da budu posebno pozorni zbogponašanja sportaša na vodi 109
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
U proglasu koji se ticao odgoja om ladine, pisalo je:
Omladina če svojoj teškoj sudbini i visokim prohtjevima budućnosti b iti d o ra sla sam o ako bude isp u n je n a državnom i narodnom mišlju... to, međutim, znači odgoj za odgovornost i požrtvovnost spram cjeline. M ekuštvo i pretjerano obaziranje na individualna nagnuća n ep rim jeren i su om ladini koju će živ o t jed n o m tvrdo zgrabiti. A omladina j e pravilno pripremljena za službu narodu i državi kada nauči raditi stvarno, misliti jasno, ispunjavati svoju obavezu i ako se navikla na pokornost i poslušnost poretku odgojnih zajednica i dobrovoljno se podvrgava njihovom autoritetu... To odgajanje zaprvu drža vn u u sm jeren o st treba p ro d u b iti i n a d o p u n iti n jem ačkim obrazovanjem koje se temelji na povijesno-kulturnoj vrijednosnoj zajednici njemačkog naroda... udubljivanjem u našu povijesno nastalu n aro d n o st.. odgajanje za državnu usmjerenost i građanstvo naroda dobiva najvišu unutarnju snagu iz istine kršćanstva... Vjernost i odgovornost spram naroda i domovine najdublje su ukorijenjeni u k rš ć a n s k o j v je ri. Stoga će m oja n a ro čita obaveza u v ije k b iti osiguravanje prava i slobodnog razvoja kršćanske škole i kršćanske podloge našeg odgoja. M oram o se sada zapitati na čem u počiva ta, sa stajališta kapitala s pravom toliko hvaljena, kršćanska vjera. Ako politička reakcija m isli da odgajanje za “državnu usm jerenost” svoju najveću unutam ju snagu dobiva iz “istine kršćanstva”, stopostotno je u pravu. M eđutim , prije no što to dokažem o, m oram o ukratko prikazati razlike u shvaćanju kršćanstva unutar reakcionam og tabora. Nacionalsocijalistički i wilhelminski imperijalizam međusobno se po svojoj m a s o v n o p s ih o lo g ijs k o j b a z i ra z lik u ju tim e što je m a s o v n a b a z a nacionalsocijalizm a srednji sloj koji je proletariziran, ili se nalazi u procesu proletariziranja, a njemaČki je imperij kao bazu im ao cvatući srednji sloj. K ršćanstvo je w ilhelm inskog im perijalizm a m oralo, dakle, biti dm kčije no kršćanstvo nacionalsocijalizma, ali, popravci u ideologiji ne m ijenjaju ništa u tem eljim a kršćanskog svjetonazora, štoviše oni zaoštravaju njegovu funkciju. N acionalsocijalizam je isprva, barem u liku svojeg poznatog zastupnika R osenberga, koji pripada desnom krilu, otklanjao stari testam ent kao
koji se u mnogim slučajevima “ne obaziru na samo po sebi razumljive temelje javnog morala Policija javno objavljuje da će bezobzirno postupati i kajakaše koji će se ponašati protiv njenih propisa odvesti u koncentracioni logor da bi ih tamo naučili redu i pristojnosti.
m
_______________________ Crkva kao međunarodna seksualno - p o litlčka organizacija kapltala
“židovski” . Isto tako sm atra židovskim i intem acionalizam rim ske crkve. N a m jesto bi intem acionalne crkve trebala stupiti “njem ačka nacionalna crkva” . Po dolasku na vlast slijedilo je prilagođavanje crkve koje je raširilo njezino ideologijsko-moralno podm čje moći, a suzilo političko.
Sigurno će njemački narod uskoro naći form u za svoju spoznaju i doživljavanje boga kao što zahtijeva nordijski dio njegove krvi. Sigurno će tek tada trojednost krvi, vjere i države biti savršena. (G o ttfr ie d F ed er: D as P ro g ra m m d e r N S D A P u n d s e in e w eltanschaunlichen Grundlagen, S. 49). N i u kom se slučaju ne sm ije dogoditi identificiranje židovskog boga sa svetom trojednošću. Tu je bila nezgodna i sam a činjenica da je Isus bio Židov; Stapel se brzo snašao: budući da je Isus božji sin, ne m ožem o ga smatrati Židovom. N a mjesto dogmi kao židovskog predanja trebalo bi stupiti “doživljavanje vlastite savjesti”, a na mjesto oprosta “misao osobnog osjećaja ča sti” . V jera u kršćanski usud duše nakon sm rti otklanja se kao “vradžbina naroda ju žn o g m ora” . Isto tako i djevičansko začeće M arijino. O tom u Scham agel misli:
On (Rosenberg) m iješa dogm u o neoskvrnutom začeću blažene djevice, tj., njezinu slobodu od istočnog grijeha... s dogm om o djevičanskom rođenju Isusa ('začeće j e od svetog d u h a ’) ... M orat ćem o jo š potanko izložiti zašto je uspjeh crkve m orao biti tako velik kada se u osnovi oslanjala na nauk o istočnom grijehu kao spolnom aktu zbog požude (a ne, kao što se smatra, na istočni grijeh u sm islu ubojstva praoca). Nacionalsocijalizam zadržava taj motiv, ali ga vrednuje u okvirim a dm ge, svojim ciljevima primjerenije ideologije:
R a sp e ć e j e p r ilik a nauka u ž r tv o v a n o j ovci, s lik a k o ja nam predstavlja slom svih snaga i pomoću ...užasnog prikazivanja bola, isto tako i unutarnje tlači i čini poniznim kao što to smjeraju crkve željne vlasti... Njem ačka će crkva postepeno u crkvam a koje su jo j predane prikazati umjesto križanja, poučni vatreni duh, junaka u najvišem smislu. (Rosenberg: M ythus etc., S. 577) Radi se sam o o izmjeni okova: na m jesto mazohističkog, intem acionalnog kršćanstva, treb a stupiti sadističko-narcisoidni nacionalizam . S ada se radi o to m u
...da se p r iz n a njem ačka nacionalna ča st kao n a jviše m jerilo djelovanja da bismo za nju živjeli (Hitler: M ein K am pf, S. 512)...
H1
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
Ona (država) će dati prostora svakom religioznom uvjerenju, pustit će slo b o d u p r o p o v ije d a n ja ćudorednih p o u k a svih fo r m i p o d uvjetom da nijedna ne stoji na putu potvrđivanju nacionalne časti. ( M ein K am pf, S. 566) Već smo čuli da se ideologija nacionalne časti izvodi iz obiteljske ideologije, a ova iz seksualnog poretka koji niječe seksualnost. Ni kršćanstvo niti nacionalsocijalizam ne potresaju instituciju braka; za kršćanstvo je brak, pored svoje funkcije začeća, “potpuna, doživotna životna zajednica” , za nacionalsocijaliste je biologijska institucija rasne zaštite. N i za jed n e niti za druge nem a spolnog života izvan braka. N acionalsocijalizam želi, nadalje, održati religiju na “aktualnoj” , a ne na historijskoj bazi. Ta se prom jena m ože objasniti raspadom kršćanskoseksualnog m orala koji se ne m ože zaustaviti sam o pozivom na historijske zahtjeve.
Narodna rasna država treba jo s svoje najdublje ukorijenjenje naći u religiji. Tek tada, kada se vjera u boga više ne bude povezivala s određenim događajem u p ro šlo sti, nego s v rsti p rim je rn im djelovanjem i bivanjem naroda i države, kao i pojedinca, u stalnom doživljavanju, naš će svijet biti iznova čvrsto utemeljen. (Ludwig Haase: N atsoz. M onatshefte, Jg. /., H. 5, S. 213) Vrstiprimjereno djelovanje i bivanje znači, ne zaboravim o, ćudoredno bivanje, tj. praktičko nijekanje seksualnosti. B aš u tom u u čem u se nacionalsocijalisti razlikuju od crkve, i u tom u što zajednički zastupaju, moguće je razlikovati ono što je za reakcionam u ftmkciju religije bitno i ono što nije bitno.23 2i Nacionalsocijalisti su doduše otklonili bavarski konkordat (15. 7. 1930.) i pruski konkordat (1. 7.1929). Kod otklanjanja se, međutim, radilo samo o dotaciji za 1931. u iznosu od 4,122370 RM. Nisu, međutim, napali porast dopunskih dohodaka iz dušebrižništva u Bavarskoj od 5,87 milijuna RM. 1914. na 19,7 milijma RM. u 1931. (teška godina krizel). Sljedeće podatke o bavarskom konkordatu navodimo po članku Roberta Boecka: "Konkordate sehen dich an ”. Po konkordatu od 25.1.1925. crkvi se priznaje: 1. Duhovnici su dižavni činovnici. 2. Država priznaje da je sekularizacijom iz 1817. (razvlašćenje crkvenih dobara) crkvipočinjena teška nepravda ipriznaje crkvipravo da tražipovratakdobara, odnosno njihovu navčanu vrijednost u iznosu od 60 milijuna zlatnih maraka. 3. Država mora upotrijebiti skoro 50% dohotka bavarskih državnih šuma da bi mogla platiti dio davanja crkvi, založilaje, dakle, dohodak od šume takorekuć crkvi.
m
_______________________ Crkva kao m eđunarodna seksualno - poUOčka organlzac/J» kapltala
Ono historijsko, dogm e, m noge žestoko branjene postavke vjere postaju, kao što se pokazuje, beznačajne ako ih se m ože nadom jestiti u njihovoj funkciji nečim drugim isto tako djelatnim. Nacionalsocijalizam isto tako želi “religiozno oživljavanje”, do čega m u je jedino stalo; želi ga sam o drukčije bazirati. Što je to “stalno doživljavanje”?
2. Borba protiv “kulturboljševizma” N acionalistički i obiteljski osjećaj najprisnije je povezan s više ili m anje tupim, više ili m anje razumno zaogm utim religioznim osjećajem. Literatura o tom u je bezgranična. A kadem ijska detaljna kritika na tom području barem za sada - ne dolazi u obzir. N adovezujem o se na naš glavni problem ; budući da se nacionalsocijalizam i crkva uspješno oslanjaju na m ističko m išljenje i osjećaj m asa, borba protiv toga samo onda im a izgleda za uspjeh ako nam uspije tako ubrzati i intenzivirati tem po antireligiozne propagande
4. Crkvaje ovlaštena ubirati svoje (crkvene) poreze na osnovi građanskih poreznih spiskova. 5. Crkva ima pravo stjecanja novog posjeda i pravo da ga zadrži kao vlasništvo koje je nepovredivo i pod državnom zaštitom. 6. Država se obvezuje dodijeliti i platiti visokim crkvenim dostojanstvenicima “stan koji bi odgovarao njihovom dostojanstvu i položaju”. 7. Crkva, njezini duhovnici i 28000 redovnika uživaju neograničenu slobodu u izvršavanju svojih religioznih, industrijskih (proizvodnja knjiga, piva i rakije) djelatnosti. 8. Na univerzitetima u Miinchenu i Wurzburgu moraju biti namještenipojedan profesor filozofije i povijesti koji su Ijudipovjerenja crkve i naučavaju samo u crkvenom smislu. 9. Država jamči vjeronauk u pučkim školama, a biskup ili njegovi opunomoćenici imaju pravo pritužiti se državnim vlastima zbog neprilika u religiozno-javnom životu katoličiah učenika i štetnog ili nedoličnog (!) utjecaja na njih i tražiti da se to spriječi. Po opreznoj se procjeni konkordatom katoličkoj crkvi u Bavarskojjamčilo vrijednosti: tj. novčana davanja, vrijednosti u dobrima, slobodu od poreza na zemljište i pogone i vlastita primanja u visini od milijarde maraka. Bavarskaje država katoličkoj crkvi 1916. platila 13 milijuna maraka, 1929. 28,468400 maraka, 1931., 26,050250 maraka. Služba se crkve državi mora očito isplatiti. - Sklapanje konkordata između njemačkog Reicha i Vatikana u srpnju 1933. nije donijelo u principu ništa novo za masovnopsihologijski odlučujuće odnose između crkve i države. Privatnoprivredne su temeljnejunkcije crkve ostale nedimute.
ia
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
da se, k ao što kaže dobra parola revolucije, “stigne i prestigne” to m istično zagađivanje m asa. N e dostaje sam o napredovanje ateističkog pokreta u kapitalističkim zem ljam a ako je ono tako polagano d a sve više zaostaje za religioznim zagađivanjem . A to se na žalost, događa. R azlog tom u m ože biti sam o nepotpuno teorijsko shvaćanje religije. A teistička se propaganda uglavnom oslanjaia na razotkrivanje objektivne kapitalističke fiinkcije crkve i zlodjela crkvenih dostojanstvenika i činovnika. Time se m ože uspjeti samo ko d relativno skrom nog đijela m ase i to kod onog dijela koji je već sam od sebe došao u blizinu revolucionam e fronte. Pretežna većina ostaje nedim uta. R azlog j e tom u činjenica d a ateistička propaganda apelira sam o n a razum m asa, a ne n a njihov osjećaj. A ko, m eđutim , netko religiozno osjeća, od n je g a se o d b ija sv ak o i n a jsre tn ije ra sk rin k a v a n je n ek o g c rk v e n o g dostojanstvenika, na njega ni najtočnije objašnjenje financijskog podupiranja crkve koje izvršuje izrabljivačka država pomoću radničkih davanja niti M aixE ngelsova historijska analiza religije ne ostavljaju nikakav utisak. A teistički pokret pokušava doduše također upotrebljavati afektivna sredstva. Tomu su, n a prim jer, služile svečanosti om ladinskih zavještanja njem ačkih proleterskih slobodnih m islilaca. A li, kršćanski su om ladinski sav ezi, ipak, im ali oko trid e se t p u ta v iše p rip ad n ik a nego o m lad in a kom unističke partije i socijaldem okracije. N asuprot 1,5 m ilijunakršćanskih om ladinaca bilo je u godinam a 1930. - 1932. oko 50000 kom unističke i 60000 socijalističke omladine. N acionalsocijalisti su po vlastitim podacim a poslije 1931. raspolagali s oko 40000 omladinaca. Podrobnije brojke uzim am o iz Proletarische Freidenkerstimme iz travnja 1932.: Katolički savez mladih muževa Njemačke
386879
Središnji savez katoličkih udruženja djevica Njemačke
800000
Savez katoličkih udruženja samaca
93000
Savez južnonjemačkih katoličkih udruženja ženske omladine
25000
Savez katoličkih udiuženja prijatelja knjige Bavarske
35220
Savez katoBčkih učenika viših školskih zavoda “Nova Njemačka"
15290
KatoKčki omladinski savez zaposlenih djevojaka Njemačke
8000
Državni savez njemačkih “Windhorst” udruženja
10000
(Podaci prema malom "Priručniku omladinskih saveza" 1931.)
m
_______________________ Crkva fcao m eđuntrodna seksualno - p o lltlčka organlzaclja kapitala
Važan je socijalni sastav. K od KatoliČkog je saveza m ladih m uževa N jem ačke postojao sljedeći sastav: Radnici
45.6%
Obrtnici
21,6%
Seoska omladina
18,7%
Trgovci
5,9%
Studenti
4,8%
Činovnici
3,3%
Proleterski elem ent tvori pretežnu većinu. Sastav je po starosti 1929. izgledaoovako: 14-17 god.
51,0%
17-21 god.
28,3%
21-25 god.
13,5%
Iznad 25 god.
7,1%
Dakle 4/5 članova je u dobi spolnog sazrijevanja, odnosno postpuberteta. D ok su kom unisti u borbi za usm jeravanje tih om ladinaca u prvi plan stavljali pitanja klasne pripadnosti nasuprot svjetonazorskim pitanjim a, katolička je organizacija zauzela upravo poziciju na kultumoj i svjetonazorskoj fronti. Kom unisti su pisali:
Klasna če se pripadnost i kod mladih katolika pokazati ja čo m od sputavajučih pitanja svjetonazora budemo li radili ja sn o i svjesni svojeg cilja... Ne smijemo u prvi plan postaviti pitanje svjetonazora, nego p ita n je klasne p rip a d n o sti, za je d n ič ke nevolje koja nas p o vezuje. Vodstvo katoličke om ladine nasuprot tom u piše (u Jungarbeiter Nr. 17,1931):
U zahvačanju mladih radnika i radničke djece u najranijoj dobi n a jve ć a j e i n a jja č a o p a sn o st o d k o m u n is tič k e p a r tije . P ozdravljam o... oštre m jere vlade R e ic h a p ro tiv ko m unističke
m
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
prevratne partije. Prije svega, međutim, očekujemo da će njemačka vlada najoštrijim sredstvima spriječiti borbu komunista protiv crkve i religije. U berlinskim kontrolnim m jestim a za “obranu” om ladine od prljavštine i šunda fungirali su zastupnici 8 katoličkih organizacija. U proglasu om ladini centra iz 1932. godine pisalo je:
Zahtijevam o da država svim sredstvim a brani kršćansku kulturu od prlja v e štampe, šund-literature, koja truje naciju od erotičke film sk e produkcije koja obeščašćuje ili krivotvori nacionalno... C rkva tim e brani svoju kapitalističku fim kciju na drugom m jestu, a ne na onom n a kojem napada kom unistički pokret.
Zadaća j e proleterske slobodomislilačke omladine pokazati mladim zaposlenim kršćanima ulogu crkve i njenih organizacija u provođenju mjera fašizacije i njeno zauzimanje za izvanredne mjere i mjere štednje k aže se u p rije spom enutom Freidenkerstim me. Z ašto su se, kao što iskustvo pokazuje, m ase m ladih kršćanskih radnika pokazale rezistentnim spram tog napadaja? Zašto one i same ne vide kapitalističku funkciju crkve? O čito, zato što im je ta fim kcija skrivena i zato što su strukturirani na taj način da vjeruju i budu nesposobni za kritiku. N e sm ije se, također, previdjeti da crkveni zastupnici u organizacijam a nastupaju protiv kapitala, tako da om ladincu suprotnost u zauzim anju stava izm eđu kom unista i svećenika nije neposredno pristupačna. Samo je na jednom području granica jasna: n a p o d ru č ju seksu a ln o sti. A li, u p ra v o j e to p o d ru č je , što se tič e revolucionam og proturada, potpuno neobrađeno. N ije dovoljno ustanoviti da kapitalistička država za vezivanje om ladine uz svoj sistem i svijet ideja može proizvoljno raspolagati roditeljskom kućom, crkvom i školom . U kapitalizm u te institucije ne m ožem o ugroziti je r su zaštićene svim sredstvim a m oći države; njihovo dokidanje pretpostavlja socijalnu revoluciju. S dm ge je strane, m eđutim , porem ećenje njihovih reakcionam ih učinaka jedna od bitnih pretpostavki socijalne revolucije, dakle pretpostavka njihova vlastitog dokidanja. To je osnovna zadaća crvene kultum e fronte. D a bi se ona ispunila odlučujuće je značajno upoznavanje sredstava i putova pom oću kojih roditeljska kuća, škola i crkva m ogu djelovati na taj način, iznalaženje psihologijskih procesa koji zbog tog djelovanja nastaju u proleterskom om ladincu. Tu nije dostatan opći pojam “podjarm ljivanja” niti pojam “zaglupljivanja” . Zaglupljivanje i podjarm ljivanje su već uspjeh; radi se, m eđutim , o tom u što se događa, što vodi tom u da kapitalistički interesi postižu željene uspjehe.
116
_______________________ Crkva kao m edunarodna saksualno - poim ćka organizaclja kapltala
K akvu ulo g u im a pritom zatom ljivanje seksualnog života om ladine pokušalo se pokazati u spisu D er sexuelle K a m p f derJugend. U kontekstu ovog spisa treba istraživati koji su osnovni elem enti antiboljševičke kultum e borbe i na koje se osjećajne činjenice mora, nasuprot tomu, osloniti boljševička kultum a fronta. I tu se m oram o ravnati po načelu da treba pozom o osluhnuti što k u ltu m a reakcija postavlja u prvi plan, je r ona to ne čini slučajno, niti u svrhu zavaravanja, nego se posve očigledno radi o središnjim podm čjim a borbe m arksističkog i antim arksističkog svjetonazora i politike. Prisiljeni smo izbjegavati borbu na svjetonazorskom i kultumom podmčju, čiji j e centar seksualno pitanje, sve dok n e raspolažem o p o treb n im znanjem i školovanošću kojim a bismo uspješno m ogli voditi tu borbu. Uspije li nam , m eđutim , zadobiti čvrsto stajalište na kultum oj fronti, dobit ćem o u ruke sva sredstva da priprem im o put za privredno-političku borbu. Treba jo š jed n o m reći: seksualna sputanost zatvara prosječnom omladincu p u t crvenoj fronti. M ora nam uspjeti suprotstaviti se m oralnoj vezanosti pripadnika kršćanske fronte odgovarajućim sredstvim a. Pritom j e nužno poznavanje njihove svjetonazorske pozicije. Posegnim o nasum ce za jednim od tipičnih antiboljševičkih spisa, na p rim je r za sp iso m n a c io n a lso c ija listič k o g žu p n ik a B rau m an n a D er Bolschewismus als Todfeind und Wegbereiter der Religion (1931.). M ogli bismo se isto tako koristiti i bilo kojim dm gim spisom. Argumenti su svugdje isti uglavnom , a ovdje nisu važne detaljne razlike u shvaćanjim a.
Svaka j e religija oslobođena od svijeta i njegovih sila povezivanjem s bozanstvom. Stoga boljševizmu nikada neće uspjeti posve porobiti Ijude, sve dok u njima bude jo š nešto religije. (Braumann, S. 12) Ovdje se, doduše, posve jasno izgovara funkcija religije da skreće od bavljenjabijedom svakodnevice, “da oslobađa od svijeta”, dakle da spiječava pobunu protiv pravih uzročnika bijede, ali znanstveni rezultati o sociologijskoj funkciji religije ne pom ažu nam baš m nogo u propagandističkoj praksi. Za praktički antireligiozni rad u obzir dolaze prije svega upečatljiva iskustva koja se stječu u diskusijam a izm eđu ateističke i pobožne om ladine. Ta nam iskustva pokazuju put k razumijevanju psihologijskog djelovanja objektivne fiinkcije religije, dakle put k njezinoj subjektivnoj strani, ideologiji i religioznom osjećaju m asovne individue. Jedna je grupa kom unističke om ladine pozvala na jed n u diskusiju o privrednoj krizi i protestantskog župnika. Pojavio se praćen i štićen od oko dvadeset kršćanskih m ladaca starih izm eđu 18 i 25 godina. N jegov je referat u biti sadržavao sljedeće stavove, pri čem u je najvažniji rezultat za nas bio
117
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
skok od djelom ice pravilnog shvaćanja činjenica u m istiku. O n je izveo da su u zroci nevolje rat i Youngov plan. Svjetski je rat, po njem u, bio izraz pokvarenosti ljudi i njihove niskosti, nepravda i grijeh. A i kapitalističko je izrabljivanje veliki grijeh. Već n a tom tipičnom stavu vidim o kako je antireligioznoj propagandi teško onem ogućiti upliv svećenika ako se on i sam postavlja antikapitalistički i tako izlazi u susret antikapitalističkom osjećaju kršćanske om ladine. Svećenik je rekao da su kapitalizam i socijalizam u biti isto, da je i socijalizam u Sovjetskom Savezu je d n a vrst kapitalizm a, da socijalistička izgradnja isto tako stvara štetu nekim klasam a kao što to kapitalizam čini drugima. Svaki bi kapitalizam trebalo “lupiti po glavi”; borba je boljševizm a protiv ieligije, po njemu, zločin, a religija nije kriva za bijedu, kriva je sam o Činjenica da kapitalizam krivo upotrebljava religiju. (Župnik je bio ja k o napredan.) K oje konzekvencije slijede odatle? Budući da su ljudi loši i grešni, nevolja se uopće ne da odstraniti, treba je podnositi, snaći se. N i kapitalist se, po župniku, ne osjeća dobro. Unutrašnja nevolja, k oja bi b ila najbitnija nevolja, neće nestati ni nakon trećega petogodišnjeg plana Sovjetskog Saveza. N eki su kom unistički om ladinci pokušali zastupati svoje stajalište: ne radi se o pojedinačnom kapitalistu, nego o sistem u. R adi se o tom u da li je zatom ljena većina ili neznatna m anjina koja je prije dobro živjela. A reći da nevolju treba podnositi znači sam o podržavanje bijede i pom oć kapitalu. I tako dalje. N a kraju, su se suglasili da premošćivanje suprotnosti nije moguće, da nitko ne odlazi s drukčijim uvjerenjem no što je došao. M ladi su pratioci župnika gutali svaku riječ svojeg vođe; Činilo se da su isto tako m aterijalno potišteni zbog toga što m oraju proleterski živjeti kao i komunistički omladinci, a ipak je svatko od njih prihvatio stajalište da nevolji nem a lijeka, da se s tim e valja pom iriti i uzdati se u boga. Po završetku diskusije pitao sam nekoliko kom unističkih om ladinaca zašto nisu govorili o glavnom pitanju crkve - uzdižljivosti i kulturboljševizmu. O ni su m islili da je to preopasno i preteško, a djelovalo bi kao bom ba i zato nije uobičajeno govoriti o tom u u političkim diskusijama. N ešto prije se u jed n o m od zapadnih okruga B erlina održao m asovni skup na kojem su zastupnici crkve i kom unističke partije iznijeli svoj stav. D obra polovina od 1800 posjetilaca bili su kršćani i malograđani. K ao glavni referat sažeo sam kom unistički stav o paragrafu o pobačaju u nekoliko pitanja: 1. C rk v a tv rd i d a j e u p o tre b a s re d s ta v a z a s p rje č a v a n je z a č e ć a protuprirodna kao i svako spiječavanje prirodnog rasplođivanja. A ko je priroda tako stroga i m udra zašto je onda stvorila seksualni aparat koje
118
_______________________ C rkvt k to m eđunarodna sa ksu tln o - p o litička o rg a n lza cljt k a p ita lt
ne nagoni n a seksualne odnose samo tako često kao što želim o začinjati djecu, neg o prosječno 2000-3000 puta u životu? 2. N e k a n a z o č n i p re d sta v n ic i crkve o tv o ren o p riz n a ju d a li spolno zadovoljavanje provode sam o onda kada žele praviti djecu (bili su to protestantski župnici). 3 . Z ašto je bog u spolnom aparatu stvorio dvije vrsti žlijezda, jed n u za seksualno uzbuđenje, a drugu za rasplođivanje? 4 . Z ašto već i m ala djeca razvijaju seksualnost m nogo prije no što počinje funkcija rasplođivanja? Z bunjeni su odgovori crkvenih zastupnika izazvali bure sm ijeha. K ada sam zatim pokušao objasniti kakvu ulogu igra nijekanje funkcije užitka koje zastupaju crkva i građanska znanost u okvirim a kapitalističkog sistem a, da zatom ljivanje seksualnog zadovoljavanja treba voditi poniznosti i općem odricanju i na m aterijalnom području, čitava je dvorana bila na mojoj strani. Crkveni su zastupnici bili potučeni. O b iln o isk u stv o s m aso v n im sk u p o v im a u či n as d a z a d o b ija n je n ešk o lo v an ih slu šatelja raste u m jeri u kojoj se govori o p o litičk o reakcionam oj ulozi religije u vezi sa zatom ljivanjem seksualnog života i to što se jednoznačnije i direktnije medicinski i politički iznosi pravo na seksualno zadovoljavanje. To činjenično stanje zahtijeva opsežno utem eljenje.
3 . A p e l n a r e lig io z n i o s je ć a j Antiboljševička propaganda govori da boljševizam “konzekventno m rzi svaku re lig iju ” , a posebno “unutrašnje vrijed n u ” . D a on zbog svojeg m aterijalizm a pozna sam o m aterijalna dobra i stoga im a interes sam o za proizvodnjom m aterijalnih dobara. Za duhovne vrijednosti i duševna blaga nem a ni najm anjeg razum ijevanja. Što su, dakle, te duhovne vrijednosti i duševna dobra? Č esto se navodi vjem ost i vjera, no frazeologija se nadalje gubi u neodređenom pojm u “individualnosti” .
Budući boljševizam želi um rtviti sve individualno, razara obitelj koja čovjeku uvijek daje individuafni pečat. Stoga m rzi i svako nacionalno stremljenje. Svi narodi trebaju biti što istovrsniji i njemu 119
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
podložni... No, svi bi napori za uništenje osobnog vlastitog života bili uzaludni sve dok bi u Čovjeku živjelo jo š nešto religije, j e r u religiji uvijek isponova prodire osobna sloboda iz vanjskog svijeta. Politički reakcionar pretpostavlja, dakle, blisku povezanost obitelji, nacije i religije, dakle, činjenično stanje koje je u m arksističkom istraživanju bilo do sada potpuno zapostavljeno. K ao prvo, u formulaciji se da je religija sloboda od vanjskog svijeta potvrđuje psihoanalitičko ustanovljenje d a religija nudi nadom jestak zadovoljenja u mašti umjesto zbiljskog zadovoljenja; to potpuno odgovara Mancovoj tezi d a religija djeluje n a m ase kao opijum . O vdje se radi o nečem višem no što je puka poredba. M orat ćemo dokazati da religiozni doživljaj u psihičkom aparatu pokreće iste procese kao odgovarajuća doza opijum a, da se radi o događanju u seksualnom aparatu koje uvjetuje
stanje slično opijenosti. No, najprije se moramo točnije obavijestiti o odnosima između religioznog i obiteljskog osjećaja. Braumann piše na način tipičan za reakcionamu ideologiju:
Boljševizam raspolaže, međutim, i jo š jednim načinom za uništenje religije, naime sistematskim razaranjem obiteljskog i bračnog života. On vrlo dobro zna da baš iz obitelji izviru velike snage religioznog života. Stoga su sklapanje i rastavu braka toliko olakšali da ruski brak dosiže slobodnu Ijubav. U u k az iv a n ju n a k u ltu rn o -razaračk o d jelo v an je so v jetsk o -ru sk o g petodnevnog tjedna stoji: 7o s lu ž i i ra za ra n ju o b ite ljs k o g ž iv o ta i r e lig ije ... N a jv iš e
zabrinjavaju pustošenja koja boljševizam nanosi na seksualnom p o d ru čju . Svojim razaranjem b račnog i o b ite ljsk o g ž iv o ta on podupire razularene ispade svih vrsti sve do protuprirodnih odnosa braće i sestara, djece i roditelja. (To se odnosi na ukidanje kazni za in c e st u S .S .S .R .-u .) B o ljše v iza m ne p o zn a uopće n ika kve ćudoredne sputanosti. ” U sovjetističkoj se literaturi često pokušava, um jesto da se takvim stavovim a suprotstavi točnom analizom historijskih procesa n a području seksualne kulture, braniti n a taj način da se kaže d a uopće nije istina kako j e seksualni život u Sovjetskom Savezu, sa kršćanskog stajališta, stvam o nećudoredan i ne m ože se govoriti o učvršćivanju brakova, je r je institucija braka, u sm islu građanskog i kršćanskog poim anja, zapravo ukinuta. U S o v jetsk o m S avezu tren u tn o form alno-pravn o i prak tičk i v lad a b ra k sparivanja. B oljševizam , dakle, razara građanski brak i obitelj i uništava
120
_______________________ Crkvm kao m eduntrodna seksualno - p o lH lčkt o rg a n lztclja k tp lta la
građansku ćudorednost. R adi se sam o o tom u d a se ne sam o što je m oguće to čn ije d o k až e n u žn o st to g p ro cesa, neg o i d a se p o seb ice m asam a stanovništva pokaže protuiječje u kojem se nalaze - one skriveno svim snagam a p riželjk u ju baš ono što ozbiljuje boljševizam , a istovrem eno pribvaćaju kršćansku ideologiju. Z a ispunjenje je te zadaće nužna teorijska jasnoća o svezi obitelji, religije i seksualnosti. P rije sm o p o k az ali d a j e nacio n aln i osjećaj direktno n astav ljan je obiteljskog. S ada jo š m oram o pokazati da j e i religiozni osjećaj izvor nacionalističke ideologije, da su, dakie, obiteljski i religiozni stavovi osnovni masovnopsihologijski elementi nacionalizma. Tako se masovnopsihologijski potvrđuje d a je kršćanski odgoj prethodnik fašizm a kada privredni potres pokrene m ase. Kao što se nacionalni osjećaj izvodi iz vezanosti uz m ajku (dom ovinskog osjećaja), tako se religiozni osjećaj izvodi iz seksualne atm osfere koja je nerazdvojno povezana s tom obiteljskom vezanošću. O biteljska vezanost pretpostavlja sputavanje seksualne osjetljivosti. Toj su osjetilnoj sputanosti beziznim no podvrgnuta sva djecau društvu privatnog vlasništva, a posebno djevojke. N ikakvo prividno glasno i “slobodno” seksualno djelovanje ne m ože p rev ariti stru čnjaka i onem ogućiti m u da vidi duboko usađene sputanosti; što više, m noga bolesna ispoljavanja u kasnijem spolnom životu, kao m ijenjanje partnera nasum ce, seksualni nem ir, sklonost razvratu itd., proizlaze baš iz tog sputavanja sposobnosti osjetilnog doživljavanja. Samo je po sebi razum ljiv rezultat tog sputavanja osjetilnog doživljaja (“orgastička im potencija”) nesvjesnim osjećajem krivice i seksualnim strahom koje specifički spada u svaki građanski odgoj neizbrisiva, kronična i u većini slučajeva nesvjesno djelatna seksualna čežnja koja se u pravilu pojavljuje zajedno s tjelesnim osjećajem napetosti u području srca i trbušne prepone, glavnom središtu sputanog seksualnog uzbuđenja. To što se narodski osjećaj čežnje lokalizira u grudim a im a svoj opravdani fiziologijski smisao. Stalna napetost u psihofizičkom aparatu podloga je isprva dnevnih snova m alog djeteta i pubertetlije koji se naročito Iako pretvaraju i nastavljaju u m ističko-sentim entalni i religiozni osjećaj pošto je atm osfera građanskog čovjeka prožeta time. K od prosječnog djeteta svakog društvenog sloja tako nastaje struktura koja upravo m ora upiti uplive religije, nacionalizm a i praznovjeija svake vrsti. Stravične bajke u ranom djetinjstvu, kasnije detektivski romani, misteriozna crkvena atmosfera, samo su stupnjevi razvoja suzvučanja psihičkog aparata sa vojničkim i rodoljubnim posvećenjima. Z a prosuđivanje djelotvom osti dm štveno produciranog m isticizm a i prijem čivost psihičke aparature nije bitno da li je ličnost na površini nemistička, gm ba ili čak bmtalna.
121
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
Važni su procesi u dubini osobe. Sentimentalnost i pobožnost jednog Matuschke, Haarmanna i Kurtena nije samo u proturječju, nego i u tijesnoj vezi s njihovom životinjskom okrutnošću. Poznavaocu dubinske strukture te se suprotnosti pojavljuju kao elementi koji spadaju skupa, koji izviru iz jednog istog izvora: iz vegetativne čežnje stvorene seksualnom sputanošću, čežnje kojoj j e zatvoren prirodom predznačeni put ispunjenja i koja, s jedne strane, postaje tako lagano sposobnom za muskulatumo izbijanje, a s druge strane može isijavati u mističnoreligioznom doživljavanju što odgovara istovrem eno nastajućem osjećaju krivice. Iz izjava je njegove supm ge potpuno jasn o da j e djecoubojica Kiirten bio seksualno poremećen, ali to naši kliničko-psihijatrijski “vještaci” nisu uočili. Sparenost brutalnosti i religioznog osjećaja u prosjeku se m ože naći svuda gdje je porem ećena norm alna osjetilna sposobnost doživljavanja. K od inkvizitora srednjeg vijeka, kod okm tnog i religioznog Filipa II. španjolskog, ništa m anje nego kod bilo kojeg m asovnog ubojice našeg vrem ena. Tamo gdje neko histerično oboljenje ne guši neujednačeno uzbuđivanje u zaplašenoj nem oći psihičkog aparata, ili neka prisilna neuroza to isto uzbuđivanje guši u besm islenim i groteskim psihičkim sim ptom im a, realnost patrijarhalnog i kršćanskog poretka nudi dovoljno prilike za odvođenje koje zbog socijalne racionalizacije takvih načina ponašanja izbrisuje patologijsko.24 Isplatilo bi se podrobno se pozabaviti sociologijom različitih religioznih sekti u Am erici, budističkom ideologijom u Indiji, različitim teozofijskim i antropozofijskim stm janjim a kao i m ističnim km govim a svih vrsti kao dm štveno značajnim pojavam apatrijarhalne seksualne ekonomije. Ovdje je dovoljno ustanoviti da su te dm štvene gm pacije m ističnih km gova sam o koncentracije činjeničnih stanja koja u difuznoj, manje opipljivoj, ali zato ništa m anje razgovijetnoj vrsti n alaz im o u svim slo jev im a stan o v n ištv a. Iz m e đ u stu p n ja m ističn o sentim entalno-religioznog osjećaja i stupnja prosječnog om etanja osjetilnog doživljavanja postoji određen odnos. Prom atranjem ponašanja pretežno proleterskih i m alograđanskih slušatelja kod slušanja kičaste operete m ože se o tim problemima naučiti više nego čitanjem stotine prim čnika o seksualnoj znanosti, čak i ako su ih napisali prividni socijalisti. Koliko god različiti bili sadržaji i pravci religiozno mističnog doživljavanja, koliko god bili raznoliki, njihova je seksualnoekonomijska podloga opće važeća, invarijabilna i tipična. K ao p ro v je m p rav iln o sti to g u stan o v ljen ja treb a u sp o re d iti zb iljsk o , nesentimentalno i životno snažno doži vljavanje članova proleterskih nudističkih
24Morfinisti se u pravilu ne mogu zadovoljavati na normalan način; svoja uzbuđenja pokušavaju stoga umjetno izazivati što nikada trajno ne uspijeva. Obično su sadistični, mistični, tašti, homoseksualni i mučeni izobličavajućim strahom kojeg se pokušavaju osloboditi brutalnim ponašanjem.
122
Crkva kao m eđunarpdna seksualno . polHKka o ra a n lz tc llt kapltala
sav e za sa sen tim en taln im , u m jetn o -p riro d n o -san jarsk im , m ističk im doživljavanjem članova građanskih saveza i lagano ćemo vidjeti da građanski članovi seksualnu osjetilnost dovode u suprotnost s golotinjom, a oni drugi shvaćaju zbiljski smisao nudizma i često žive po njemu zbog čega ih politička reakcija i progoni. Proleterski nudistički savezi su, međutim, počinili tešku grešku, je r se nisu otvoreno i neuvijeno zalagali i borili za zdravu seksualnu osjetilnost, nego su kao K och 1932., apelirali n a kapitalističke suce. Oni su postiđeno skrivali navlastiti smisao nudizma kpji predstavlja pobunu zatomljenih seksualnih potreba protiv današnjeg seksualnog poretka i time su otupili oštricu cijelog pothvata, da se ne govori o malograđanskoj bigotnosti koja se u tom u izražava. O vdje jo š ne m ožem o raspravljati o prigovoru koji se nadaje da, naim e, i seksualnoekonomijsko živući majčinsko-pravni prim itivac m istično osjeća. Potreban j e opširan dokaz da se kod m ajčinsko-pravnog i očinsko-pravnog čovjeka radi o posve različitim stvarim a. Taj dokaz m ožem o izvesti prije svega na tom u da se u patrijarhatu m ijenja stav religije spram seksualnosti, da ona kasnije isto tako postaje i neprijateljska spram seksualnog kao što je izvom o bila bitno religija seksualnosti.
4. Cilj kulturboljševizm a u svjetlu reakcije K om unizam koncentrira trenutno sve svoje snage na odstranjivanju privredne podloge ljudske patnje. Tim e što polazi od te patnje i zahvaća njezin prauzrok, ekonomijska protuiječja kapitalističkog privrednog sistema, p rv o ra z re d n a n u ž n o st e k o n o m ijsk e p re o b ra z b e d ru štv e n o g p o re tk a zatam njuje njegove daljnje ciljeve i namjere. D ok je kom unist često prisiljen odlagati rješavanje ili Čak i raspravljanje o pitanjim a koja su po sebi jako hitna sve dok nije ispunjen najhitniji zadatak, stvaranje pretpostavki za rješavanje tih pitanja, reakcionar se najoštrije bori baš protiv krajnjih ciljeva kom unizm a koje su najbliži priprem ni radovi zatamnili.
Kulturboljševizam želi razaranje naše dosadašnje kulture i njeno novo fo rm ira n je u takvom sm islu da služi samo zem aljskoj sreći č o v je k a ...
piše Kurt Hutten u svojem pamfletu Kulturbolschewism us (Verlag des evang. Volksbundes, 1931.1. Ako, dakle, sami želimo zauzeti jasan 123
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
stav o k u ltu m o m p itan ju m oram o najprije o dlučiti d a li reak cija svojim predbacivanjim a p ogađa nešto što boljševička k u ltu m a revolucija stvam o n am jerav a ili u dem agogijske svrhe p odm eće ciljev e koji nipošto n isu u o k v irim a k o m u nističkog cilja. U prvom j e slučaju neophodna o b ran a i o štro razjašn jen je historijske nužnosti tih ciljeva, u d m g o m slu čaju je do v o ljn o dokazati p o litičk u pozadinu podm etanja, dakle n ijek ati o no što reak cija pripisuje kom unistim a. K ako, d akle, p o litičk a reak cija sam a o cjen ju je sup ro tn o st izm eđu zem aljsk e sreće i religije? K urt H utten piše:
Recim o najprije: najogorčenija j e borba kulturboljševizm a protiv relig ije. Jer, relig ija je , d o k le g o d živ i, n a jja č a bra n a p r o tiv njegovih ciljeva... Ona čita v Ijudski ž iv o t p o sta v lja p o d nešto izvanljudsko, vječn i autoritet. Ona za h tijev a odricanje, žrtvu, z a p o s ta v lja n je v la s titih ž e lja . O na Iju d s k i ž iv o t o k r u ž u je o d g o v o r n o šć u , k r iv n jo m , su d o m , v je č n o š ć u ... O na s p u ta v a razulareno iživljavanje Ijudskih p o riva . K u lturna revolucija j e č o v je k o v a re vo lu c ija ku ltu re, p o d ja r m ljiv a n je s v ih p o d r u č ja života idejom sreće. R eakcionar ne spoznaje ek o n o m ijsk ap ro tu rječja čije razrješenje vodi ublažavanju ili odstranjivanju m aterijalne patnje. O n sam o osjeća opasnost za p sih ičk u u k o rijen jen o st v ladajućeg p riv red n o g sistem a ( - ’k u ltu ra ”); tu o p asn o st on, m eđutim , vidi bolje i d u b lje n eg o dan ašn ji re v o lu c io n ar pošto taj, kao što sm o već rekli, svoje snage i uvide ponajprije koncentrira n a p ro b lem p riv red n o g p oretka. R eak cio n ar sp o zn aje o p asn o st k o ja o b ite lji i g rađ an sk o m ću d o ređ u p rijeti od re v o lu c ije i tam o g d je je prosječni revolucionar jo š vrlo daleko od slutnje o posljedicam arevolucije za o b ite lj i ć u d o ređ e, g dje je čak i v rlo če sto u tom p o g le d u v rli m alograđanin. R eakcionar apsolutno i vječno zastupa heroizam . trpljenje p atn ji, p o d nošenja o dricanja i na taj način zastupa, htio to ili ne, interese k ap itala. Z ato m u je , m eđutim , p o treb n a re lig ija, tj. u osnovi sek su aln o o d rican je. S toga sreća za n jeg a bitno znači sek su aln o za d o v o lja v an je i to j e n jeg o v o p ro su đ iv an je ispravno. I re v o lu c io n ar z a h tije v a m nogo o d rican ja, obaveza, ustupanja, je r se m ogućnost sreće m ora tek izboriti. U praktičkom radu s m asam a revolucionar stoga često lagano zaboravlja - a p o n ek ad i rad o - zb iljsk i cilj koji n ije rad (k om unizam d o n o si sve v eće sm an jiv an je radnog vrem ena), nego sek su aln a ig ra i živ o t u svim sv o jim form am a do n ajv iših su b lim acija sek su aln o sti; rad je s t i o staje p o d lo g o m živ o ta, ali u kom unizm u on se ličn o i v rem en sk i sm an ju je, a
124
_______________________ Crkva kao međunarodna seksualno - p o lltlčka o rg tn lza clja kapltala
stro jn o i p ro sto m o raste. To je b it so cijalistič k e ra cio n alizac ije rada n aspram k ap italističk e. R e č e n ic e k a k v e su slje d e ć e n a la z e se u m n o g im k rš ć a n s k im i reakcionarnim spisim a, iako ne uvijek tako jasn o form ulirano kao kod K u rta H uttena:
Kulturboljševizam nije od danas ili jučer. U temelju mu j e težnja koja se iz p ra v re m en a n a la zi u Ijudskim grudim a: čežn ja za srećom. To j e vječno čeznuće za zavičajem , za rajem na zemlji... Na m jesto religije vjerovanja stupa religija užitka. N asuprot tom u pitam o: zašto ne sreća na zem lji, zašto ne u žitak kao sadržaj života? N eka se p o k u ša provesti m asovno glasovanje o tom pitanju! R eakcionar spoznaje (iako idealistički izopačeno) jo š i m nogo više; i vezu religiozne ideologije s institucijom braka i obitelji.
L ju d sk o j e d ru štv o da b i u d o v o ljilo to j o d g o v o r n o sti (zb o g p o slje d ic a užitka) stvo rilo ustanovu braka koja kao doživotna zajednica treba predstavljati zaštićujući okvir za spolnu vezu. A odm ah zatim slijedi čitav registar “kultum ih vrijednosti” koje spadaju u sklop ideologije kao dijelovi stroja:
Brak kao veza, obitelj kao zahtjev, otadžbina kao samovrijednost, m oral kao autoritet, religija kao obaveza iz vječnosti. R eakcionar kršćanskog ili fašističkog kova osuđuje građansku form u seksualnog užitka (iako joj i sam podliježe), je r ga provocira i ujedno odbija. On u sebi sam om ne m ože riješiti proturječje izm eđu seksualnih prohtjeva i moralnih sputanosti. Revolucionar niječe, ukoliko je seksualno-ideologijski jasan , taj građanski užitak, je r to nije njegov užitak, nije seksualnost b u d u ćn o sti, neg o u žitak p ro tu rječ ja izm eđu m orala i p o riv a , u žitak izrabljivačkog dm štva, poniženi, prljavi, bolesni užitak. On, m eđutim , ako n ije načisto sa sam im sobom pravi grešku tim e što ostaje kod osuđivanja građanskog užitka, a ne suprotstavlja m u vlastitu pozitivnu seksualnu ideologiju. A ko m u zbog vlastitih građanskih sputanosti nije ja sa n cilj oblikovanja života u kom unizm u, niječe užitak uopće, postaje asket i tim e gubi sve m ogućnosti kod om ladine.25 R aspadanje građanskih seksualnih
25 U inače uzornom sovjetskom jilmu “Put u život" (u sceni u šumskoj krčmi) ne suprotstavlja se spolna forma komunizma spolnoj formi propalog građanskog čovjeka, nego askeza i antiseksualnost. Seksualni je problem omladine time posve isključen; to je politički krivo i zbunjuje umjesto da razrješava. 125
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
form i živ o ta već i p rije revolucije oslobađa seksualnu pobunu. A li, ona isprva o staje građanska sek su a ln a pobuna, od koje m nogi rev olucionar često s pravom bježi. T reba je , m eđutim , revolucionarno preoblikovati, pov esti u p ro letersku seksualnu revoluciju, kao što se i inače iz potresa g rađ anskog života rađa budućnost socijalizm a.
126
PRETPOSTAVKE SEKSUALNOPOLITIČKE PRAKSE U ANTIRELIGIOZNOJ BORBI
VTI
N a jed n o m m asovnom skupu u B erlinu siječnja 1933. nacionalsocijalist O tto Strasser je svojem protivniku kom unistu W ittfogelu postavio pitanje koje je zapanjilo svojom točnošću i kod slušatelja materijalističkog uvjerenja izazvalo osjećaj da crkvena bijerarhija teorijski i praktički odgovor n a nj m ora shvatiti kao poruku o svojoj propasti. O n je m arksistim a predbacio da podcjenjuju značenje duševnog i religioznog. A ko je , m islio je on, religija prem a M arxu samo cvijet na verigam a izrabljivanja radnih ljudi, ne m ože se razum ijeti kojim se sredstvim a religija tisućljećim a, a kršćanska, posebno, dva tisućljeća, m ogla održati skoro neprom ijenjenom , pogotovo zato što je na početku za svoje postojanje zahtijevala više žrtava nego sve revolucije skupa. Pitanje je ostalo neodgovoreno, ali se bezostatno uklapa u izvođenja ovog spisa. M orali smo reći da je pitanje bilo opravdano, ali ne kao prigovor m aterijalističkom poim anju povijesti, nego kao opom ena m etafizičkog protivnika da treba razm otriti da li j e m aterijalistički svjetonazor stvam o d o v o ljn o m n o g o stra n o i d u boko sh v a tio re lig iju i sre d stv a n je n o g ukorijenjivanja. O dgovor m ora biti negativan: m aterijalistički nauk nije do sad au sp io m aterijalistički shvatiti golem i osjećajni sadržaj religije i razviti praksu koja tom u odgovara iako su m u zastupnici crkve skoro do kraja p ražili iješen je tog pitanja i praktički odgovor u spisim a i propovijedim a. Seksualnoekonomijski karakter religiozne ideologije i osjećajnog svijetaposve j e jasan ; slobodno ga je m islilaštvo peviđalo sa skoro istom tem eljitošću kojom su najslavniji pedagozi previđali dječju seksualnost koja je otvoreno istupala. Jasno je da religija tu raspolaže jo š neotkrivenom branom koju je svim sredstvim a branila od kulturboljševizm a jo š prije no što je on sam i pom išljao d a tako nešto postoji.
127
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
1. U k o r je n jiv a n je re lig ije s e k s u a ln im s t r a h o m
Religija neprijateljska spram scksualnosti, dakle, religija u najstrožcm smislu rijcči, produkt je patrijarhalne organizacije. Pritom jc odnos oca i sina koji nalaztmo u svakoj patrijarhalnoj religiji, i koji je isključivo naglašavalo dosadašnje psihoanalitičko istraživanje religijc samo nužan, društvcno određcn sadržaj rciigioznog doživljavanja; to doživljavanje proizlazi, međutim, iz seksualnog zalomljivanja u patrijarhatu koje stvara njegov cnergetski temclj. Služba koju tijckom vremcna preuzimlje religija, odnosposlušnosti i odricanja naspram autoriteta, sama je po scbi sekundarna funkcija religijc, tako kasnijepostaje glavnom funkcijom u smislu interesa vladajućih klasa. Ona sc kao historijski mlada funkcija koja služi sckundarno određenim svrhama može osloniti načvrstu bazu: na strukturu patrijarhalnogčovjeka koja je seksualnim zatomljivanjem promijenjena u smislu religioznog, a nc seksualnog doživljavanja. Obzirom na taj živi izvor religioznog stava lagano je razumljivo da u sadržajnu osnovu svakog postavljanja religioznih dogmi spada nijekanje putenog užitka što posebno jasno dolazi do izražaja u kršćanstvu i budizmu.
a) U k o rjc n jiv a n je u d jetin jstv u
Lieber Gott, nun schiaf ich ein, Schicke mir ein Engelein. Vater, lass di Augen Dein, Uber meinem Bette sein. Hab ich Unrecht heut getan. Sieh es, lieber Gorr, mcht an. Vater, hab ' mit mir Geduld Und vergib mir meine Schuld. Alle Menschett gross und klein Mdgen Dir befohlen sein. (Dragi bože, sada ću zaspati, A Ti ćeš mi anđelčića poslati. Daj nek’ oče oči Tvojc Ponad kreveta mog stoje. Učimh li danas zloću, Da nc vidiš to ja hoću. 128
Pralposlavlte seksualno
-
političke prakse u entirellgioznoj borbl
Daj da oče krivnjc moje Oprosti strpljenje Tvoje. Svi mali i veliki ljudi trebaju Pod zapovjedništvom Tvojim da bivaju.) Tako glasi jcdna od mnogih tipičnih molitvi kojc djeca imaju izgovoriti prijc spavanja. Nitko sc nc obazirc na sadržaj tih izreka. Ali onc u konccntriranoj formi sadrže svc što čini sadržaj i osjcćajnu kakvoću rcligijc: u prvoj strofi molbu za zaštitu, u drugoj ponavljanjc tc molbc direktno Ocu; u trcćoj strofi molbu za oprost od učinjene krivice; ncka to bog otac ne v/r/i; na što sc odnosi taj osjcćaj krivicc? Na što sc odnosi molba ncka to bog-otac nc vidi? U širokom okružju zabranjcnih činova krivnja igranja sa spolnim orgamma zauzimlje središnji položaj. Zabrana bi dodirivanja spolnih organa bila nedjelotvorna kad ju ne bi podupirala predstava da bog sve vidi i da stoga ireba biti “valjan” i kad roditelja ncma. Ouaj tko tu vczu želi proglasiti psihoanalitičkom fantazijom, iako jc to često činio s vlastitom djecom, uvjerit ćc sc možda na osnovi sljcdcće upečatljive zgodc da se ukorjenjivanjc predstavc o bogu zbiva pomoću scksualnog straha. Djevojčica od oko sedam godina koju su svjcsno odgajali potpuno bezbožno odjcdnom je osjctila prisilnu potrcbu da rnoli; prisilnu potrcbu zato što sc sama željcla tomu oduprijeti i nalazila je da to proturjcči njezinom znanju. Razvojna jc povijest te potrebc za moljenjcm sljedeća; dijcte jc običavalo svakodnevno onanirati prije spavanja. Jednog jc dana osjctila neobićan strah zbog toga; umjcsto toga jc osjetila impuls da prijc spavanja kleknc prcd svoj krcvetac i da rccitira molitvu sličnu navedenoj. “Kada molim nc osjećam strah.” Strah jc nastupio onog dana kada jc prvi put sustcgnuta onanija. Zašto to samosustczanje? Svojcm jc ocu, u kojcg jc imala potpuno povjcrenjc, ispričala da jc prijc nekoliko mjeseci u ljetovalištu doživjcla ncprijatnost. Ona sc kao i većina djece s jednim dječačićem u grmu lgrala spolnih odnosa (“igrati sc oca i majke”), a tada jc iznenada prišao drugi djcČak i doviknuo im “fuj”. lako su ju roditclji podučili da takve igrc msu nikakvo zlo, ipak sc stidjela i umjcsto toga onanirala prije spavanja. Jedne vcčcri, nešto prije no što jc nastupila potrcba za molitvom, djevojčica sc sa drugom djecom vraćala kući sa političke grupnc večcri. Na putu su pjcvali komunističke pjesmc. Srela ih jc stara žena koja joj sc poslije učinila sličnom vještici iz Ivice i Maricc. Ona im jc dobacila: “ Bezbožna bando, neka vas đavo uzmc!” Tc jc vcčcri kad je opet hljcla onanirati prvi puta pomislila da možda ipakpostoji bog koji to vidi i kažnjava. Ona je prijclnje 129
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
stare žene nesvjesno povezala s doživljajem s dječakom . Tada se počela boriti i protiv onanije, pojavio se strah i potreba za m olitvom kao svladavanjem straha. M olitva j e stupila n a m jesto seksualnog zadovoljavanja. Ipak se strah nije sasvim izgubio, postepeno su se počele pojavljivati noćne m ore. S ada se bojala nadzem aljskog bića koje ju j e trebalo kazniti za seksualnu krivicu što je u osnovi značila podupiranje njezine obram bene borbe s iskušenjem onaniranja. Taj proces ne treba vrednovati kao individualnu pojavu, to je tipično događanje ukorijenjivanja predstave o bogu kod pretežne većine djece u kršćanskim kulturnim krugovim a. Istoj funkciji služe, kao što je pokazalo analitičko istraživanje bajki, i bajke tipa “Ivica i M arica” u kojim a se na skriven, ali dječjoj podsvijesti jasan način prijeti kaznom zbog onanije. Ovdje se ne m ožem o upuštati u pojedinosti nastajanja m ističnog m išljenja kod djece zbog pričanja takvih bajki i u odnos tog m išljenja i seksualne sputanosti. N i u kojem od istraživanih i obrađivanih slučajeva psihoanaliza ne dopušta dvojbe o tom u d a se religiozni osjećaj razvija preko straha od onanije kao središnje točke općeg osjećaja krivice. U toliko je nerazum ljivije kako to da je dosadašnje analitičko istraživanje previdjelo to činjenično stanje. U predstavi boga objektivirano se pokazuje vlastita savjest, opom ena ili prijetnja roditelja ili odgojitelja koja je postala unutamja. To je neospom o ustanovljeno znanstvenim istraživanjem ; m anje je poznato da su vjera i strah od boga energetska seksualna uzbuđenja koja su mijenjala svoj cilj i sadržaj. Religiozni osjećaj bi, dakle, bio isti kao i seksualni samo s dm gim psihičkim sadržajem: odatle se nadaje izravan put razumijevanju vraćanja seksualnog doživljavanja i nekim asketskim vježbam a, kao na prim jer u opsjeni m nogih redovnica da su K ristove nevjeste koja se vjerojatno rijetko razvija do genitalne svijesti i stoga m ora naći dm ge seksualne putove, kao na prim jer m azohistički m artirij. Svođenje takvih religioznih stavova na odnos s roditeljim a održava sam o tipičan sadržaj, ali ne objašnjava samo doživljavanje. ^ Vratim o se našem djetetu. Potreba za m olitvom je opet n^stala kad je djevojčici razjašnjen izvor njezinog straha i ustupila je m jesto onaniji bez osjećaja krivice. M a kako se nevažnim činio taj prim jer, konzekvencije su po seksualnu politiku protiv religioznog zagađivanja naše om ladine vrlo značajne. N ekoliko m jeseci poslije nestanka potrebe za m olitvom m ala je s ljetovanja pisala svojem ocu:
D ragi Karli, tu j e žitno polje a na rubu imamo bolnicu (naravno samo u igri). Tamo se uvijek igramo doktora (ima nas p e t djevojaka). Ako nekoga od nas boli nešto na p iši ide tamo, j e r tamo imamo masti i kreme, vatu. Sve smo to zdipili.
_________________________ Pratpostavke seksualno - p o lltlč k • p n k s t u tn O n llg lo zn o J b o rb !
Toj e seksualni kulturboljševizam, nedvoum no. A, kultura? D jevojčica je u razredu s prosječno godinu do dvije starijom djecom i nim alo ne zaostaje, a učitelji potvrđuju njenu marljivost i nadarenost. Politički i u pogledu općeg znanja, kao i zbog živahog interesa za zbilju daleko nadmašuje svoje vršnjake.
b) Ukorjenjivanje religije u mladalačkom dobu N a prim jeru sm o m ale djevojčice pokušali pokazati kako se n a tipičan način već u ranom djetinjstvu ukoijenjuje religiozni strah. O datle sm o m ogli vidjeti da seksualni strah igra središnju posredovnu ulogu p ri ukoijenjenju privatnovlasničkog društvenog poretka u strukturi djece tog društva. Tu funkciju seksualnog straha m oram o sada slijediti do vrem ena puberteta. U zm im o je d a n od tipičnih kršćanskih letaka i pokušajm o se p o tom u orijentirati:
Pristati ili nasukati se? Nietzsche: M ulj j e na dnu njihove duše i, ja o , ako taj mulj ima duh. Kierkegaard: Ako j e samo um kršten, strasti ostaju pogane. U životu su svakog muškarca dvije hridi na kojima se nasukava ili pristaje, na kojim se uspravlja ili razbija: B og i - drugi spol. Nebrojeni m ladi m uškarci propadnu ili se nasukaju u živo tu ne zato što su odviše malo naučili, nego zato što ne mogu biti načistu s Bogom - i zato što ne mogu svladati onaj p o riv koji čovjeku može donijeti neiskazanu sreću, ali i ponore bijede: spolni poriv. Ima tako mnogo onih koji nikada ne dođu do p u n e čovječnosti, j e r su p o d vlašću porivnog života. Sam i p o sebi ja k i p o rivi nisu razlog za tugovanje. Dapače, oni znače bogatstvo i intenzivniji život. Omogućuju veliku i ja ku Ijubav i povećanu sposobnost rada i učinka. Oni su budnica ja ko j ličnosti. Ali, poriv postaje nepravda spram sebe sam og i grijeh spram stvoritelja ako ga čovjek više nema u rukama, ako izgubi vlast nad njim i postane njegov rob. U čovjeku vlada ili duševno ili porivno tj. životinjsko. To se dvoje m eđusobno ne p odnosi. Svakom se čovjeku koji m isli jed n o m postavlja golemo pitanje: hoćeš li spoznati navlastiti smisao svojeg života, naime svijetliti, ili ćeš izgorjeti u užarenosti nesavladanih p o riva? Hoćeš li svoj život provesti kao životinja ili kao duševni čovjek?
131
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
Proces postajanja muškarcem o kojem še tu radi problem j e vatre na o g n jištu . A ko j e vatra svla d a n a i ukroćena, njena sna g a rasvjetljava i grije sobu, ali avaj, ako vatra iskoči iz ognjišta! Avaj, ako čitavim m uškarcem vlada seksualni p o riv tako da j e gospodar sveg mišljenja, činjenja i djelovanja! Naše j e vrijeme bolesno. U prijašnjim se vremenima zahtijevalo da se eros drži u stezi i odgovornosti. Danas se misli da modernom čovjeku više nije potrebna stega. Pritom se previđa da j e današnji velegradski čovjek mnogo nervozniji i sla b iji voljom p a mu j e stoga potrebno više stege. O svrni se, dakle, oko sebe: našom dom ovinom ne vlada duh, prevla st imaju razulareni porivi, a u svijetu naše m ladosti p rije svega nesustegnut spolni poriv koji se izobličuje u nećudorednost. U tvornici i uredu, na po zo rn ici i u ja vn o m životu, vlada duh polusvijeta, gospoduje bestidnost. I koliko veselog m ladalačkog užitka p ro p a d a u kužnim ja zb in a m a velegrada, za b a v ištim a i noćnim kavanama, kockarnicama i lošim kinima! D anašnji mladi čovjek šebe smatra posebno pam etnim ako se zaklinje na teoriju iživljavanja. U zb ilji ga p o g a đ a G oetheova r ije č koju F a u s tu izgovara M ephisto: ‘E r n en n t’s Vamunfit und braucht’s allein, U m tierischer als je d e r Tier zu sein. ’ -
(Umom to zove, a l ’ mu da bude treba samo Zvjerskijim od zvijeri svake što j u znamo.) D v ije s tv a r i ja k o o te ž a v a ju p r o c e s p o s ta ja n ja m u šk a rc em : velegrad sa svojim nenormalnim odnosima i demon u nama. M ladi čovjek koji p o p rv i p u ta iz sigurne roditeljske kuće sam dođe u veleg ra d nađe se okružen obiljem novih utisaka. Stalna buka, uzbuđujuće slike, neukusna lektira, često m alo m ogućnosti za kretanje na dobrom zraku, alkohol, kino, kazalište i svuda kuda pogleda izazovna odjeća proračunata na seksualno djelovanje tko bi se mogao suprotstaviti takvom koncentriranom napadu? A, na iskušenja izvana demon iznutra i odviše rado odgovara s da. Jer, N ietzsche ima pravo, 'na dnu j e duše m u lj’, kod svih Ijudi, 'divlje p si laju u p o d ru m u ’ i čekaju da se oslobode.
132
_______________________ Pretpostavke seksualno - p o litič k e prakse u a n tlrg lig io zn o j b o rb l
M tiogi dospijevaju p o d diktaturu nećudorednosti, je r ih nitko nije p ra v o v re m e n o p o u č io o o p a sn o stim a . Ti će b iti z a h v a ln i za otvorenu riječ upozorenja i savjeta koja bi im omogućila bijeg ili preokret. N e ć u d o r e d n o st s e k o d v e ć in e n a jp r ije p o ja v lju je u f o r m i s a m o o sk v rn u ć a . Z nanstveno j e u stanovljeno da se tim e često započinje u zastrašujuće ranoj dobi. Posljedice su te zle navike doduše često pretjerano opisane. Ali, svatko se mora ozbiljno z a m isliti n a d sudom p o zn a tih Iječnika. P rofesor dr. H artung, dugogodišnji prim arius dermatologijskog odjeljenja bolnice, Svih svetih u Breslau, o tom j e rekao slijedeće: 'Nema nikakve dvojbe da ja č e popuštanje nagnuća za samooskrvnućem na najteži način šteti tijelu i da se upravo u kasnijem životu upražnjavanjem tog p o r o k a p o ja v lju ju r a z lič ite s m e tn je u fo r m i o p ć e n e rvo ze , nesposobnosti za duševni rad i tjelesne onemoćalosti. ’ O n jo š posebno naglašava da čovjek koji se sam oskvm juje, svjestan toga da čini nešto nečisto, gubi i sam opoštovanje i nenam ršteno čelo. S taln a sv ijest o odvratnoj tajn i ko ju m ora skrivati pred drugim a ćudoredno ga ponizuje pred sobom samim. On dalje kaže da oni mladi
Ijudi koji se prepuštaju tom poroku postaju opušteni i mekušasti, gube volju za rad, a njihovo p am ćenje i sposobnost za ra d su oslabljeni svakojakim nervoznim stanjim a razdraženosti. I drugi su značajni liječnici koji su pisali o tomu suglasni s rečenim. Sam ooskvrnuće ne kvari, međutim, sam o krv, ono odstranjuje i duševne m oći sp u ta n o sti koje su neophodne da se p o s ta n e muškarcem, ono duši uzima zatvorenost, djeluje, postane li trajnom navikom , kao crv koji ždere. Mnogo su, međutim, goreposljedice nećudorednosti s drugim spolom. Nije slučajno da j e najstrašniji bič čovječanstva - spolne bolesti p o slje d ic a tih p rije stu p a . Z ačudo j e sam o kako n evjerojatno bedasti na tom području mogu biti Ijudi koji inače žele biti pametni. Univerzitetski profesor dr. Paul Lazarus, Berlin, ocrtava potresnu sliku dubokog duševnog i tjelesnog oboljenja našeg naroda zbog spolnih bolesti. Sifilis moramo označiti kao jedan od najuspjelijih grobara snage naroda.
133
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
Ali, i triper, koji m nogi mladi muškarci na bedast način uzimaju previše olako, opasno j e i ozbiljno oboljenje. A već bi i činjenica da ga liječnička znanost ne zna sa sigurnošću izliječiti trebala otjerati svaku lakom islenost. Profesor dr. Binswagner o spolnim bolestima kaže: ‘Valja prim ijetiti da naizgled posve lagani prim jeri zaraze vode tako teškoj bolesti da često prođu mnoge godine između prvobitne zaraze i izbijanja neizlječive nervne boljke i da o danas ja k o čestoj bolesti koju se narodski naziva omekšanje mozga možemo reći da treba sigurno preko 60% slučajeva svesti na ranije dogođenu spolnu zarazu. ’ Z a r n ije duboko p o tresn a m isao da zb o g ta kvo g m la dalačkog grijeha oni koji su nam najbliži - žene i dijete - mogu jed n o ć biti uvučeni u ogavnu neizlječivu bolest? M oram spom enuti j o š je d n o zastranjivanje koje danas nastupa mnogo ja č e no što se misli: hom oseksualnost. Kažimo već unaprijed: najusrdnije sažaljenje i razumijevanje pružit ćemo onima koji zbog nagnuća ili nasljednosti na tom području vode tihu, često uzaludnu borbu za svoju čistoću. Blago svim a koji tu pobijeđuju, j e r u toj j e borbi B og uz njih! Ali, kao što j e Isus volio pojedinog griješnika i pom ogao svakomu koji j e dopustio da mu se pomogne, a grijeh susretao sa svetom ozbiljnošću, tako i m i moramo istupiti p ro tiv p o ja va hom oseksualnosti koje kvare narod i om ladinu. B ilo j e već je d n o m v rije m e u kojem se s v ije t sko ro u to p io u b u jic i perverznosti. Samo j e evanđelje bilo tada u stanju da nadvlada kulturu koja j e uranjala u gnjilost odvratnih razvratnih grijehova i stvori nešto novo. O robovima i žrtvama tih grijehova Pavao j e pisa o Rimljanima: ‘Tako i Ijudi stavivši putno upotrebljavanje... raspališe se željom svojom jed a n na drugoga i Ijudi s Ijudima činjahu sram... zato ih B og p red ad e’ (Rim. 1). Homoseksualnost je K ainov znak kulture oboljele do srži, bezdušne i bezbožne. Ona j e posljedica vladajućeg nazora o životu i svijetu čiji j e najviši cilj traženje užitka. U svojoj seksualnoj etici profesor F oerster s pravom kaže: 'Tamo gdje j e duševni heroizam ismijan, a prirodno iživljavanje uzdignuto, tamo se sve perverzno, demonsko i prosto ohrabruje da dođe na svijetlo, ono izvrgava ruglu sve zdravo i sebe samo postavlja za mjerilo života. ’ Danas na svijetlo dolaze stvari koje se čovjek u svojoj najtajnijoj p ropalosti ne odvažuje priznati. Još će i sasvim drukčije stvari
134
_______________________ Pretpostavke seksualno - p o lltičke prakse u a n tin llg to z n o l b o rb l
doći na vidjelo i tada će se shvatiti da samo velika duhovna moć evanđelje Isusa Krista - može tu pomoći. M nogi će, međutim, prigovoriti rečenom. ‘Ne radi li se ovdje, reći ćeš možda, o prirodnom porivu koji mora biti zadovoljen? ’ K od razularene se strasti ne radi o nečem prirodnom, nego o nečem vrlo neprirodnom . U sk o ro sv im slu č a je v im a ta j e z la s tra s t pripremljena, izbila i dalje razvijana vlastitom krivicom ili krivicom drugih.
Pogledaj pijanicu ili morfinista, da li j e njihova stalna potreba za alkoholom i morfijem nešto prirodno? Ta se potreba razvila samo umjetno, čestim upražnjavanjem tog poroka. Poriv roda, koji nam j e bog usadio, sam j e p o sebi za brak kao održavanje Ijudskog roda dobar, nije ga previše teško zauzdati. Tisuće m uškaraca s uspjehom i na pravi način vladaju tim porivom. ‘Nije li za zrelog muškarca štetno ako se uzdržava od tih stvari ? ' P rofesor dr. H artung, kojeg bism o opet h tjeli navesti, o tomu doslovce kaže: 'Odgovaram Vam kratko i ja sn o : ne, tom u nije tako. Č ovjek koji Vam je ikada rekao da bi kod zdravih m uškaraca čednost i suzdržljivost u širem sm islu m ogli prouzrokovati oštećenje uputio Vas je na najgore stranputice i ako je zbilja prom islio što Vam je rekao bio je ili neobaviješten ili loš čovjek ’
Nužno j e upozoriti na opasnost od upotrebe preventivnih sredstava. Jedina j e zbiljska zaštita suzdržljivost do braka. P o k u ša o sam ti o tvoreno i is tin ito p r e d o č iti p o s lje d ic e nećudorednosti. Iz toga si vidio propast tijela i duše onoga tko se predaje tom grijehu. Tomu se, međutim, pridružuje j o š i zlo za dušu k o je n a sta je zb o g tog p o ro k a . Sa sveto m o z b iljn o šć u potvrđujem: R azvrat je zločin protiv Boga. O n nužno otim a m ir srca i nikom u ne dopušta da bude m iran i sretan. B ožja riječ kaže: ‘jer, koji sije u tijelo svoje, od tijela će požnjeti pogibao ’ (Gal., 6,8).
Duh se polusvijeta nezaobilaznom nužnošću uvlači p o svuda gdje j e izgubljena veza s nadsvijetom. S vim a onim a, m eđutim , k o ji ne ž e le b iti ili o s ta ti žrtv a m a nećudorednosti dajem jo š nekoliko riječi pouke i ohrabrenja. Mora doći do potpunog prekida s grijehom nećudorednosti u m islim a, riječim a i čin o v im a To j e prvo što moraju uzeti u obzir oni koji ne žele biti robovi toga. Samo se po sebi razumije da se više ne smije posjećivati m jesta iskušenja i grijeha, štoviše, mora se, koliko j e 135
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA________________________________________________
moguće, izbjegavati sve što bi na bilo koji način moglo potpom agati iskušenje. Tako j e p o trebno bezuvjetno izbjegavati ophođenje i o d n o šen je s nećudorednim drugovim a itd.; isto tako i čita n je bestidnih knjiga i gledanje prostih slika i posjećivanje dvosmislenih predstava. Umjesto toga, moraš potražiti dobro društvo koje će te držati i uzdizati. Preporučljivo j e sve što otvrđuje tijelo i olakšava borbu p ro tiv nećudorednosti kao na p rim je r g im n a stik a , sp o rt, plivanje, pješačenje, ustajanje odm ah nakon buđenja. U m jerenost u uživanju jela, a prije svega pića. A lkohol treba izb jeg av ati Sve to, međutim, nije dovoljno; j e r m nogi m oraju uvijek ponovno, iako slije d e te savjete, bolno iskusiti da j e razulareni p o r iv m nogo p re ja k . Gdje ćemo naći čvrstoću neophodnu za otpor, snagu za pobjedu koju trebamo, ne želimo li izgubiti ono najbolje u sebi, našu ličnost? K ada iskušenje u ražarenoj p rivla čn o sti s to ji p re d nama, kada iznenada bukne velika vatra osjetilne strasti, pokazuje se da puko prosvjećivanje ne pom aže. Nužna nam j e snaga, živa snaga, da bismo svladali svoje porive i prevladali nečiste moći u sebi i izvan nas. Samo nam Isus daje tu snagu. On j e svojom krvavom žrtvenom smrću izvojevao ne samo oprost, tako da možemo naći m ir p red optužbama svoje savjesti, on nam je i sam svojim duhom živa snaga novog, čistog života. Njime može i volja otupjela u službi grijeha uskrsnuti u slobodu i život i u teškim će borbama s grijehom odnijeti pobjedu. Onaj tko želi dospjeti do zbiljske slobode, neka dođe živom spasitelju koji je grijehu oduzeo m oć i za svakog im a obilje snage i pom oći. To nije kršćanska teorija, nego činjenica koju su isprobali i dnevno doživljavaju m nogi vrlo ugroženi m ladi m uškarci. A ko ti je ikako m oguće i ti se povjeri nekom ozbiljnom kršćaninu i istinskom prijatelju koji te može savjetovati i boriti se s tobom. Jer, bit će borbe, ali borbe s izgledom napobjedu.
A sada mi dopusti da na kraju postavim pitanje tebi osobno: kako stoji s tobom, moj prijatelju, i što želiš učiniti s tim upozorenjem? Ž e liš li, da bi se dopao lakom islenim i nesavjesnim Ijudim a, d o p u stiti da se u n ištiš ili ćeš se p r id r u ž iti čistim , p lem e n itim muškarcima; ophođenje s njima iznutra će te uzdići i očeličit će tvoju borbu protiv svega nečistoga. Želiš li biti čovjek koji j e svojim
186
_________________________ P rttp o sta vke seksualno - p o lltlč k e prakse u a n tin llg lo z n o ] b o ib l
riječima, prim jerom, u biti, prokletstvo sa sebe i druge ili bi sve više htio biti muškarac koji j e blagoslov za svoje bližnje? Želiš li, za volju nekoliko trenutaka prolaznog užitka, karaktem o, duševno i tjelesno - vremenski i vječno - propasti, ili ćeš dopustiti da budeš spašen dok j e jo š vrijeme? Budi, molim te, iskren u odgovaranju na ta pitanja i imaj hrabrosti činiti ono što j e bog razjasnio tvojoj savjesti! Pošteno biraj! Polusvijest ili nadsvijest? Životinja ili čovjek duha? Pristati ili se nasukatf! U tom je letku om ladinac postavljen pred altem ativu: bog ili seksualnost. “Puna čovječnost” se doduše ne iscrpljuje u seksualnosti, ali to j e njegova prvapretpostavka. Suprotstavljanje “životinje” i “čovjeka duha” orijentira se po suprotstavljanju “seksualnog” i “duhovnog”; to je ista ona antiteza koja uvijek n a isti način, kao što ćem o drugdje prim jerom pokazati, tvori podlogu cijelokupne građanske i teozofijske m oralne filozofije. O na j e do sada bila nedohvatljiva, je r njezina podloga, nijekanje seksualnosti, koja o d g o v ara realn im p ro tu rječjim a živ o ta građ an sk o g čo v jek a n ije b ila dotaknuta. Prosječni se omladinac, i onaj iz proleterskih krugova, od ranog djetinjstva nalazi, pripremljen roditeljskom kućom, u oštrom konfliktu između seksualnog prohtjeva i odricanja. Letak poput onog što sm o ga upravo naveli goni ga u pravcu iješavanja konflikata u sm islu crkve a da tim e ne nestaju poteškoće. C rkva sebi pom aže tim e da oficijelno, doduše, onaniju strogo osuđuje, ali om ladincu praktički zapravo ne zatvara taj izlaz, je r m u s vremena na vrijeme prilikom ispovijedi daje oprost. Pritom dolazi, m eđutim, u dm ge poteškoće koje su vrlo značajne za seksualnu politiku. C rkva m ože svoju m asovnu bazu održati sam o pom oću dvije taktike: prvo, tim e što seksualnim strahom veže m ase u za se, a, dm go, i tim e Što zadržava svoju antikapitalističku gestu. O na osuđuje velegradski život s njegovim prilikam a zbog zavođenja om ladinaca zato što se m ora boriti protiv revolucionam e seksualne snage koju bi velegradski život omladine i proletarijata m ogao probuditi, a koja se labavljenjem seksualnih okovau imperijalističkoj fazi i stvam o budi. S dm ge , stran e , se k su a ln i je živ o t m asa u v e le g ra d o v im a o z n a č e n g o ru ć im proturječjem izm eđu jak e seksualne potrebe i m inim alne m aterijalne i psihičke mogućnosti zadovoljavanja (što je, uostalom, najvažnijabazapotreba koje zadovoljavaju m noge grane kapitalističke produkcije, npr. film itd.) To
m
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
proturječje nije principijelno ništa drugo nego to da kapitalizam , s jedne strane, svim sredstvim a brani onu istu obitelj koju, s druge strane, uništava svojim privrednim krizam a i svojom seksualnom ekonom ijom . Poznavanje je tih proturječja vrlo značajno za praktiČnu seksualnu politiku, je r otvara Široke m ogućnosti pogađanju ideologijskog aparata buržoazije na jednom od najranjivijih mjesta. G dje om ladinac treba tražiti pogodnu snagu za pobjeđivanje svoje genitalne osjetilnosti? U vjeri u Isusa! A, om ladinac u tom vjerovanju i stvam o nalazi m oćnu snagu protiv svoje seksualnosti. N a osnovi kojih m ehanizam a? V jera u Boga, i sam a prihvaćena u ranoj m ladosti u povodu prvih seksualnih pobuda, prem ješta u stanje seksualnog uzbuđenja koje ne predstavlja sam o nadom jestak za osjetilno genitalno zadovoljavanje, nego je, štoviše, takva da je njome ukroćeno normalno, zrelo seksualno stremljenje. Omladinac se, naime, mora, da bi ozbiljio zapovijed crkve, usmjeriti upasivnohom oseksualnom porivnom pravcu, odnosno do kraja razviti odgovarajuće zam etke; pasivna je hom oseksualnost porivno-energetski najdjelotvom iji suprotnik falične m uške seksualnosti, je r aktivnost i agresivnost nadom ješta pasivnošću i mazohističkim držanjem, dakle baš onim ponašanjem koje tvori m asovno-strukturalnu bazu i kršćanske i svake dm ge patrijarhalne religije. To, m eđutim , isto vrem eno znači i zam etanje sk lo n o sti za n ek ritičk o sljedbeništvo, vjera u autoritet i sposobnost prilagođavanja instituciji braka. Crkva, dakle, u zbilji izigrava jednu drugu porivnu snagu protiv revolucioname genitalne snage koju hoće svladati. Za postizanje svojih ciljeva i sam a se poslužuje seksualnim m ehanizmim a. Te negenitalne seksualne pobude koje ona djelom ice pokreće, a djelom ice dovodi do kraja, određuju onda m asovnu psihologiju crkvenog sljedbeništva; m oralni (vrlo često i jasn o tjelesni) m azohizam i pasivnu hom oseksualnost. Stoga je nepotpuno, a djelom ično čak i krivo, objašnjava li se religija i njena m oć infantilnom vezanošću uz oca. O na svoju snagu dobija iz ograničenja genitalne seksualnosti k oja tek s e k u n d a rn o t je r a n a r e g r e s iju n a lin iji p a s iv n e i m a z o h is tič k e hom oseksualnosti. O na je , dakle, na dvostruki način porivno-dinam ički b azirana: stvaranjem genitalnog straha i nadom ještanjem g enitalnosti infantilnim , za om ladince već nenormalnim usm jerenjem poriva koje dobija snagu iz zabranjene genitalnosti. Što se tiče seksualno-političkog rada s kršćanskim om ladincim a, za sada treba ustanoviti da, želi li se borba protiv religije voditi prim jernim sredstvim a, m ožem o i m oram o izigrati genitalni p r o h tje v o m la d in a c a p r o tiv p a s iv n o - h o m o s e k s u a ln o g . T aj se m asovnopsihologijski zadatak potpuno poklapa s objektivnim razvojnim
138
_________________________ Pretpostavke seksualno - p o litič k e prakse u a n tln llg lo z n o l b o rb l
linijama komunizma na seksualno-političkom području: dokidanjem genitalnog odricanja i prihvaćanjem genitalnog spolnog života om ladinaca. Razotkrivanjem tih m ehanizam a religioznog zagađivanja m asa to pitanje nije, m eđutim , iscrpljeno. Pritom poseban položaj zauzim a kultM arije. Za orijentaciju donosim o opet jedan tipični letak:
O božavanje M arije i m ladi čovjek O d dr. theol. Gerharda Kremera P rava, ka to lič k a m ladalačka p o b o žn o st b it će u v ije k iskreno p rivržen a M arijinom idealu. N e radi se o tomu da obožavanje M arije ide na štetu tople i ja k e pobožnosti spram Krista, dapače, istinsko obožavanje Marije mora voditi Kristu i ćudorednom načinu živo ta . N e že lim o se liš iti M a rijin o g id ea la u ćudorednom i religioznom odgoju naše omladine. Omladina j e vrijeme postajanja, vanjskih i unutarnjih borbi. Bude se strasti, dolazi do vrenja i rvanja u čovjeku, do burnog tjeranja i rasta. U toj m ladalačkoj nevolji p red omladinom mora stajati ja k i moćan, jasan i svijetao ideal koji sam nije ometan tjeranjima i vrenjima, nego m ože uzdići klonula srca, koji svojim sjajem nadsjajuje sve neplemenito i prosto, a kolebljivu ćud vuče nagore. M ladim ljudim a taj ideal treba biti M arija u kojoj se utjelovljuje čistoća i ljepota koja sve nadsjajuje.
K aže se da p o sto je žene koje svojim p risu stvo m odgajaju, j e r n jih o v o p o n a š a n je r a s tje ru je n isk e p o m is li, ne d o p u šta ju izgovaranje preslobodne riječi. Tako j e p lem en ita p r ije svega M arija. M ladi vitez koji se p o sv e ć u je n jezin o j službi, ko ji j e uvjeren da n jezin p o g le d p o č iv a na njem u, nije sposoban za prostotu. K ad bi, međutim, zaboravljajući njezinu prisutnost, ipak posrnuo, uspomena bi na nju prouzrokovala duševnu bol i ponovo povratila plem enitu ćud na vlast. (P. Schilgen S.J.) M arija stoji p re d m ladim m uškarcem kao ned o seg n u ta lju p k o st, uzvišenost i dostojanstvo kakve ne možemo naći u prirodi, umjetnosti
i Ijudskom svijetu. Zašto su um jetnici i slika ri uvijek ponovno posvećivali svoje mogućnosti i stvaralaštvo madoni? Zato što su u n jo j u g le d a li n a ju zv iš e n iju Ijep o tu i d o sto ja n stv o . To su dostojanstvo i Ijepota koji nikada neće razočarati. Tu pred mladim čovjekom sto ji gospodarica i kraljica “kojoj služiti, p re d njom
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA
opstojati, mora biti riajviša čast. Tu j e veličanstvena žena i duševna nevjesta ko jo j se m ožeš p re d a ti čitavom nabujalom Ijubavnom snagom svo jeg m ladalačkog srca a ne m oraš se b o jati p rito m obeščašćenja i oskvrnuća. ” M arijin ideal treba oduševiti m ladog čovjeka; naročito u vrijeme koje
voli ocrniti ono što sjaji, a uzvišeno povući u blato, M arijin ideal treba pred njima zasvijetliti kao spas i snaga. U njemu treba mladi čovjek sh v a titi da u duševnoj Ijepoti i čednosti ima ipak nešto veliko i uzvišeno. U njemu treba naći snagu da se pođe uzlaznim putom, čak i kada svi drugi u nizinama gube ono najbolje. M arijin ideal treba o svijestiti pokolebanog, p o d ići i ojačati posrnulog, treba čak i palog prihvatiti da bi se s novom hrabrošću pridigao. M arija j e zvijezda m ora koja že li rasvijetliti tamnu noć strasti m ladog čovjeka; koja, kada se čini da j e u njem u sve potreseno, ipak nanovo budi plemenitost. L utam pašnjacim a i p laninam a - U nerazum ljenoj patnji - C rkva gospe naše drage - U dolini stoji - Čim se noga m oja praga dotakne, - Tako je m im a m oja krv, - 1 m islim n a Tebe, M arija, - Sve je odm ah dobro. (Fr. W. Weber.)
Vi mladi muškarci koji ste idealno nastrojeni i rvate se za svetu vrlinu, pogledajte gore prem a vašoj gospodarici i kraljici. Kako mlad m uškarac m ože prem a njoj gledati, a da nije ispunjen svetim idealizmom? Kako j u može pozdravljati u Ave M aria a da u sebi ne nosi čežnju za snažnom čednošću? Kako m ože p jeva ti divne pjesm e o Mariji, a da u sebi ne osjeća hrabrost za borbu? Kako bi mladi muškarac koji j e shvatio Marijin ideal mogao poći ugrabiti žensku čednost? Kako j e može zvati majkom i kraljicom, a da mu seposlije svidi ženska nedostojanstvenostl Da, M arijin je ideal, shvati li se samo ozbiljno, za m ladog m uškarca ja k poticaj za čednost i muškost. N e m oraš li gledajući na nju, noseći njezinu sliku u srcu, postati čist, m a kako se teško m orao rvati? Z a ćudoredno je držanje m ladog muškarca odlučujući stav njegov spram djevojke, spram žene. K od zaviteženja, vitez je nekada m orao položiti zakletvu da će štititi žene bez obrane. To je bilo vrijem e koje je gradilo katedrale u čast nebeske kraljice. (P. Gemmel S.J.) Postoji unutrašnja sveza između
Ijubavi spram M a rije i p ra v o g v ite štv a spram že n sk o g roda. M uškarac zahvaćen M arijinim idealom, prirodno i nužno nosi u 140
_________________________ Pratpostavk« seksualno - o o lltičke p ra kte u a n tln llg lo z n o j b o rb l
sebi čin zaviteženja koji proizlazi iz strahopoštovanja spram ženske časti i dostojanstva. Zato zaviteženje srednjeg vijeka obavezuje m ladog muškarca i na svetu Ijubavnu službu i na zaštitu ženske časti. Simboli tog viteštva više ne postoje; ali gore j e to da u muškoj omladini sve više i više zam ire plaho strahopočitanje pred ženom i ustupa m jesto frivolnom , niskom razbojničkom viteštvu. Kao što j e nekada v ite z u oklopu i p o d oružjem štitio i branio slabašnu ženstvenost i nedužnost, tako se pravi muškarac unutrašnje mora osjeća ti zaduženim za žensku čast i nedužnost. Solidna će se m uškost i p ra v a p lem en ito st srca najprije i najljepše p o k a za ti spram ženskog roda. Blago mladom muškarcu koji j e svoje strasti okružio tim oklopom! Blago djevojci koja j e našla Ijubav takvog mladog muškarca! N e ogriješi se ni o jed n u djevojku i pom isli da je i tvoja m ajka bila djevojka/ M ladi je m uškarac današnji, sutrašnji m uškarac i suprug. Kako će suprug i muškarac moći štititi ženskost i žensku čast ako j e mladi m uškarac i m ladoženja oskrvnuo Ijubav u vrijem e m ladovanja! Vrijeme mladovanja treba biti vrijeme svete neoskrvnute ljubavi. Koliko bi bilo sretnijih Ijudskih sudbina kada bi u našim mladim muškarcima živio M arijin ideal. Koliko patnje i boli ne bi trebalo biti kada se m ladi muškarci ne bi bezobrazno igrali s Ijubavlju ženske duše. O, vi m ladi ljudi, neka svijetla luč M arijinog ideala rasvijetli vašu ljubav eda ne biste posm uli i pali.
Marijin ideal može mnogo značiti našoj muškoj omladini. Upravo stoga sm o u om ladinskim savezim a i kongregacijam a ra zv ili M arijin stijeg. O, kada bi se naša katolička muška m ladež htjela okupiti oko toga stijega! /Kath. K irschenblatt, Nr. 18, 3. 5. 1931.) K ult M arije upotrebljava se za provođenje čednosti i - to se m ora jasn o spoznati - s velikim uspjehom . Opet se m oram o upitati kakav psihologijski m ehanizam osigurava uspjehe tim nam jeram a crkve. To opet nije toliko problem objektivne, sociologijske uloge religije, koliko problem psihologije m asa om ladinaca podvrgnutih toj ulozi. Pritom se opet radi o svladavanju g e n ita ln ih p o riv n ih snaga. K ao što k u lt Isu sa m o b iliz ira p a siv n o hom oseksualne snage protiv genitalnosti, tako i M arijin kult koristi seksualne snage, ali iz sam e genitalne heteroseksualne sfere. “N e ogriješi se ni o jed n u djevojku i pom isli da je i tvoja m ajka bila djevojka” . M ajka božja preuzim a, dakle, u osjećajnom životu kršćanskih om ladinaca ulogu vlastite
Kl
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
m ajke i on joj autom atski posvećuje, pojačanu jo š i tim utjecajem crkve, svu ja k u ljubav svojih prvih genitalnih želja. Z abrana incesta, sankcionirana prijetnjom kastriranja, sada rascjepljuje njegovu genitalnost u genitalnu osjetilnost i nježnost iste seksualne sfere. O sjetilnost j e m orala biti potisnuta, njena energija je zaoštrila nježno stremljenje, oblikovala ga u teško razrješivu sposobnost vezivanja koja se pojavljuju skupa ne sam o s jakom obranom od želje za incestom , nego i od želje za bilo kakvom genitalnom osjetilnom vezom s jednom ženom. Čitava živa snaga i velika ljubav koju razvija zdravi nereligiozni m ladi čovjek u genitalnom doživljavanju s voljenom , kod religioznog podupire poslije potiskivanja genitalne osjetilnosti (koja se, kao što sm o prije pokazali, veže i na drugi način) religiozni M arijin kult. Iz tih izvora religija crpi daljnje snage koje se ne sm ije podcjenjivati zato što su to nezadovoljene i genitalne snage. One nam objašnjavaju i tisućljetnu m oć crkve nad čovjekom , a tim e ujedno i sputanosti koje su djelovale protiv tvorenja kulture u m asam a.
2. Zdravi i neurotski samoosjećaj Z a seksualno punovrijednog, seksualnoekonomijski organiziranog mladog čovjeka osjetilni doživljaj sa ženom znači ispunjavajuću vezu, uzdizanje partnera, nestajanje svakovrsno utem eljenih tendencija ponižavanja žene koja se seksualno daje. Nakon potiskivanja genitalne osjetilnosti m ogu djelovati samo psihičke snage obrane, mučnina i otpor genitalnoj seksualnosti; te obram bene snage crpu svoju energiju iz više izvora. Isprva je obram bena snaga barem tako ja k a kao obranjena genitalna požuda koja je pojačana p o tisk iv a n je m i n ezad o v o ljen o šću , p o žu d a k o ja n ije n išta sm an jen a nesvjesnošću prohtjeva. Uz to dolazi i opravdanost otpora spolnim odnosim a zbog činjeničnog posurovljenja ljubavnog života građanskog čovjeka. Taj posurovljeni ljubavni život važi tada kao uzor ljubavnog života uopće. M oral, dakle, najprije stvara ono na što se poslije poziva da bi opravdao svoj opstanak (“ seksualno je asocijalno”). Kao treći afektivni izvor djeluje sadističko shvaćanje spolnog života koje djeca svih patrijarhalnih kultum ih km gova s tje č u u ra n o j m la d o s ti. B u d u ć i d a sv a k o s p u ta v a n je g e n ita ln o g zađovoljavanja ja č a sadističke im pulse pa stoga čitava seksualna stm ktura postaje sadistička; budući da, nadalje, u većini slučajeva dolazi do djelomičnog
142
_________________________ Pretpostavke seksualno - p o litlčke prakse u a n tlre llg lo zn o j bortoi
ili potpunog nadom ještaja genitalnih prohtjeva analnim a, crkvena parola o ponižavanju i brutaliziranju žene u spolnom odnosu odgovara strukturi om ladinaca i tek na taj način stječe svoj veliki značaj. O m ladinac je , naim e, jo š prije n o što se j e sreo s crkvenim parolam a, iz vlastitog doživljavanja razvio sadističko-analno poim anje spolnih odnosa. I ovdje se, dakle, nanovo potvrđuje da moralne obrambene moći Ijudi utemeljuju moć i snagu instancija političke reakcije. Sve jasnija postaje sveza religioznog osjećaja i seksualnog “ćudoređa” . M a kakve sadržaje imalo religiozno doživljavanje, ono je bitno neg acija sek sualnog strem ljenja, u biti seksualna obrana, ali pom oću negenitalnih seksualnih uzbuđenja. Razlika izm eđu seksualnog i religioznog osjećaja je u tomu što religiozno ne dopušta saznavanje seksualnosti uzbuđenja i da otpada opuštanje čak i tamo gdje se radi o takozvanoj religioznoj ekstazi. Budući da m u je zatvoreno saznavanje seksualnog užitka i krajnjeg užitka, religiozno uzbuđenje m ora voditi trajnom m ijenjanju psihičke aparature. N e sam o da se realno seksualno doživljavanje doživljava kao ponižavajuće, nego ne m ože doći ni do punog doživljaja. O brana osjetilne požude m ora u ideal ega ugraditi osjećajno naglašene predstave etičke čistoće i savršenstva. Ona sam osvijesti koju daje zdrava osjetilnost i sposobnost zadovoljavanja kod religioznog se i m ističnog čovjeka nadaje iz obrambenih formacija. K ao i kod nacionalističkog osjećanja i kod religioznog se sam osvijest crpi iz tih obram benih stavova. Od genitalno bazirane sam osvijesti ta se sam osvijest, m eđutim , razlik u je već i izvanjski, po svojem istaknutom k arakteru, pom anjkanjem prirodnosti u nastupanju, po duboko-psihologijski lako utvrdljivoj podgrađenosti seksualnim osjećajem m anje vrijednosti koji tjera na kom penzaciju pom oću preuzetih vrlina. To objašnjava zašto je čovjek nacionalno ili kršćanski “ćudoredno” odgojen tako lako dostupan frazam a političke reakcije kao što su “čast” i “čistoća” .
143
NEKA PITANJA SEKSUALNOPOLITIČKE PRAKSE
V ] II
l.T eorijaip rak sa Građansko akadem ijsko istraživanje zahtijeva odvajanje bitka i trebanja, spoznaje i djelovanja. Stoga se sm atra “nepolitičkim ” politici disparatnim . Z nanost logike tvrdi 5ak da se iz bitka nikada ne m ože izvesti trebanje. U tom spoznajem o ograničenost koja im a za cilj da se neom etano predaje akadem ijskom istraživanju, a da ne m ora povući konzekvencije koje su im anentne svakom ozbiljnom znanstvenom uvidu, konzekvencije koje su u pravilu napredne, a jako često i prevratne. Z a nas tvorenje teorijskih nazora ne proizlazi sam o iz nužnosti punog života, iz prisile rješavanja praktičkih problem a našeg opstanka, za nas teorijski nazor ne vodi samo novom , boljem prilagođenijem djelovanju i svladavanju praktičkih zadataka; jo š više, teorija za nas vrijedi sam o onda kada se u praksi i praksom potvrđuje. Sve drugo prepuštam o žonglerim a duha, čuvarim a građanskog poretka “vrijednosti” . M oram o, prije svega, nadvladati osnovnu grešku građanskog istraživanja religije koje zapinje u akademijskim izvođenjima i ne može nam stoga pokazati nikakav izlaz. Istog smo m išljenja kao i m nogi građanski istraživači koji sm atraju da je religija u svim svojim form am a duhovna m oć i ograničenost. Znamo da je religija tijekom historijskog procesa postala instrumentom moći vladajuće klase; i u tom u smo suglasni s m nogim građanskim istraživačima. O d njih se razlikujem o sam o ozbiljnom voljom da uspješno vodim o borbu protiv religije i praznovjerja, da pretvorim o svoju teoriju u tvrdu praksu. D a li su u borbi materijalizm a i teizm a iscrpljene sve m ogućnosti materijalizm a? To moramo zanijekati, mogućnosti su teizm a sigumo iscrpljene. Ipak kratkim pregledom želimo najprije zadobiti orijentaciju.
145
UASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
2. Dosadašnja borba protiv religije U razvoju religije i borbe protiv nje m ogu se neobavezno razlikovati četiri faze. P rva je označena pom anjkanjem svakog znanstvenog pogleda na stvari umjesto kojeg vladaju animistički i m istički pogledi. Prim itivac teži objašnjavanju prirodnih pojava i tim e prevladavanju svojeg straha pred nerazum ljivim da bi, prije svega, osigurao život. O n traži zaštitu pred nadm oćnim snagama prirode. Oboje m u subjektivno, a ne objektivno, pružaju m istika, preznovjerje i anim istički nazor o prirodnom događaju, uključujući n jeg o v o u n u ta rn je d u h o v n o d o g ađ an je. O n, n a p rim jer, v je ru je da postavljanjem kipova falosa povećava plodnost tla, a uriniranjem odstranjuje sušu. Ta situacija ostaje u osnovnim potezima nepromijenjena kod svih naroda na zem lji sve dok na isteku srednjeg vijeka prastari zam etci znanstvenog shvaćanja prirode u punoj ovisnosti o nekim tehničkim otkrićim a ne zadobiju ozbiljan karakter koji postaje opasan po m istiku i religiju. U procesu velike g rađ an sk e re v o lu c ije rasp lam sav a se vru ća b o rb a p ro tiv re lig ije , za prosvjetiteljstvo: bliži se vrijeme u kojem znanost m ože nadom jestiti religiju u odnosu na objašnjavanje prirode, a cvatuća je tehnika nadom ješta posebno u pogledu ljudske potrebe za zaštitom (druga faza). A li, građanstvo koje je došlo na vlast m ijenja stav i stvara proturječje u procesu kulture tim e što, s jed n e strane, svim sredstvim a podupire znanstveno istraživanje, je r m u om ogućuje privredno izrabljivanje, a, s druge strane, pretvara religiju u najvažniju ideologijsku snagu zatom ljivanja m ilijunskih arm ija najam nih ra d n ik a (treća faza). To p ro tu rječje n alazi svoj trag ik o m ičn i iz ra z u znanstvenim film ovim a kao npr. Natur und Liebe u kojem svaki odlom ak nosi dva natpisa: “Z em lja se tijekom m ilijuna godina razvila m ehaničkim i kem ijskim kozm ičkim procesim a” ili tom u slično, a ispod toga: “P rvog je dana B og štvorio nebo i zem lju”. A u gledalištu sjede veliki učenjaci, astronom i i kem ičari i šutke prom atraju tu m im u slogu uvjereni da i “religija im a svoje dobre strane” što je živi prikaz odvojenosti teorije i prakse. N am jem o uskraćivanje rezultata znanosti m asam a pučanstva i m ajm unski procesi u SAD-u podupim poniznost, nekritičnost, dobrovoljno odricanje i nadu u sreću s onu stranu, vjem u autoritet, priznavanje svetosti privatnog vlasništva i vječnosti i nedodirljivosti obitelji očinskog prava. P roletarijat i dijelovi malograđanštine koji su mu bliski stvaraju pokret slobodnih mislilaca kojem u liberalno građanstvo pušta na volju sve dok ne prelazi neke granice. Ali, slobodno mislilaštvo radi s nedostatnim sredstvima, samo intelektualnim a rg u m e n tim a , d o k c rk v a k o ris ti p o m o ć d rž a v n o g a p a ra ta m o ć i i
146
_____________________________________________ Neka p ltanla seksualno - p o lltlč k e prakse
m asovnopsihologijski se oslanja na osjećajno najjaču snagu, n a seksualni strah i potiskivanje. Toj velikoj moći u osjećajim a ne suprotstavlja se nikakva o d g o v araju ća o sjećajna snaga. U koliko se slobodno m islilaštv o b a v i sek su aln o m p o litik o m to je i opet in telek tu alističk i i o g ran ičen o n a dem ografijska pitanja, u najboljem se slučaju uključuje zahtjev privredne ravnopravnosti žena što m asovno ne m ože djelovati protiv m oći religije, je r je kod većine žena predstava privredne ravnopravnosti nesvjesno osjećajno zakoćena seksualnim strahom , tj. strahom od takozvane seksualne slobode koja je d an a privrednim izjednačavanjem . poteškoće u svladavanju tih n e s p o z n a tih o s je ć a jn ih č in je n ič n ih s ta n ja tje ra ju r e v o lu c io n a rn i slobodnom islilački pokret u raskrivanje klasne funkcije religije i crkve, a takozvano “pitanje svjetonazora” postavljaju u pozadinu, je r se tim e često postizalo suprom o od namjeravanog, što je stajalište koje sigum o bezostatno važi za tu fazu borbe u kojoj se religiji n e m ože suprotstaviti nik ak v a odgovarajuća osjećajna snaga. R uska revolucija podiže borbu protiv religije na nesum jerljivo viši nivo (četvrta faza).26 A parat m oći više nije n a raspolaganju buržoaziji i crkvi, nego izvršnim komitetima sovjeta. Antireligiozni pokret dobiva čvrsti tem elj, novi socij alistički privredni poredak. Sada po prvi puta postaje u m asovnom m jerilu m ogućim nadomještanje religije prirodnom znanošću, nadom ještanje osjećaja zaštite koji pruža praznovjerje rascvalom tehnikom, imištenje religije društveno-znanstvenim objašnjenjem religije. Borba se protiv religije odvija u SSSR-u u biti na tri načina: odstranjivanjem privredne baze, dakle direktno privredno, antireligioznom propagandom , dakle direktno ideologijski i podizanjem kultum og nivoa milijunskih masa, dakle indirektno ideologijski. O grom an značaj državnog aparata m oći za egzistenciju crkve proizlazi iz nekoliko brojaka koje osvjetljavaju prilike u staroj Rusiji. R uska je crkva 1905. posjedovala 2611000 desetina zemlje, tj. oko 2 m ilijuna hektara. 1903. župnim je crkvam a u M oskvi pripadalo 908 kuća, a sam ostanim a 146.
26Literatura o pitanju religije u SSSR-u. Škola i crkva u Sovjetskoj Rusiji, Siiddeutsche Arbeiterzeitung, 26. 9.1927.; Crkva i država u Sovjetskoj republici, Stjepanov Jhrb. f . P. uW. 23-24; Crkva i država, Jaroslavski, Jhrb. 1925.-26.; Slobodnomislilačkipokret u Rusiji, v. Muzak, Der Freidenker, br. 6; Odnos crkve i države u novoj Rusiji, v. Jakoby Weimer, Neue Bahnen 1928. - Lenjin, V. I.; O religiji, Bd. IV der kleinen Lenin - Bibl. Verl. f. Lit. u. Pol. - Elgers, A.: Kontrarevolucija u Sovjetskom Savezu, Verlagsanstalt proletarischer Freidenker 1931. - Kurella, A.: Socijalistička kulturna revolucija u petogodišnjem planu, Intemationaler Arbelterverlag. - Feodorov: Antireligioznapropaganda na selu. Vogan: Socijalistička izgradnja sela i religija^
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA__________________________________________________
Godišnja primanja mitropolita iznosila su u Kijevu 84000 rubalja, u Petrogradu 259000 rubalja, u M oskvi 81000 rubalja, u N ižnjem N ovgorodu 307000 rubalja. P rim anja u naturi i dažbine za pojedine crkvene radnje ne daju se ocijeniti. U službi se crkve na račun m asovnih poreza nalazilo 200000 osoba. Sam ostan Troicki-Lavra, koji je godišnje posjećivalo 100000 hodočasnika, raspolagao je crkvenim stvarim a u vrijednosti od oko 650 m ilijuna rubalja. U čem u se sastoji ekonom ijska m oć crkve u kapitalističkim zem ljam a m oći će se shvatiti tek poslije dolaska na vlast radničkih i seljačkih savjeta. Sigum o nije m anja nego u staroj Rusiji. Oslonjena na svoju privrednu moć crkva je m ogla ideologijsku m oć svoju upražnjavati na odgovarajući način. Sam o se po sebi razum ije da su sve škole bile konfesionalne i podređene kontroli i vlasti svećeništva. Prvi je član ustava carističke R usije glasio: “V ladar je svih R usa sam održac i neograničeni m onarh i sam bog zapovijeda dobrovoljno podređivanje njegovoj vladarskoj sili.” M i već znam o što bog predstavlja, na kakve se djetinjaste osjećaje u čovjeku m ogu oslanjati takvi izrazi moći. H itler sada u Njem ačkoj pregrađuje crkvu na sasvim isti način, proširuje potpunost njezine vlasti, dodjeljuje jo j zla prava da u školam a priprem a dječje duše za prihvaćanje reakcionam e ideologije. “Poćudoređenje” je u prvom borbenom redu Hitlera koji izvršava ovlaštenje svem ogućeg boga. Vratimo se tem eljito raskrinkanoj staroj R usiji. U D uhovnim su sem inarim a i akadem ijam a postojale specijalne katedre za borbu protiv socijalizm a. 9. siječnja 1905. svećenstvo j e izdalo proglas u kojem u optužuje buntovne radnike da su ih potkupili Japanci. F ebruarska revolucija 1917. donijela je sam o neznatne prom jene: sve su crkve izjednačene, ali nije došlo do dugo očekivanog o d v a ja n ja c rk v e o d d rž a v e , a p o g la v a r j e c rk v e n e u p ra v e p o sta o veleposjednik knez Lvov. N a jednom crkvenom zboru listopada 1917. boljševici su bili prokleti, patrijarh Tihon im je objavio rat. Sovjetska je vlada 23. siječnja 1918. izdala dekret sljedećeg sadržaja:
U p o g led u religije SK P(b) se ne za d o vo lju je već dekretiranim o d va ja n jem crkv e od d rža ve i ško le, tj. m jeram a k o je su na program u građanske dem okracije, a da, zb o g brojnih fa k tič k ih veza između kapitala i religiozne propagande, ne budu igdje na svijetu rigorozno dovedene do kraja. SKP(b) j e uvjerena da će sam o ozbiljenje planiranja i svijesti u čitavom društvenom i privrednom životu masa dovesti do potpunog odum iranja religioznih predrasuda. P artija nam jerava potp u n o 148
___________________________________________Neka pltanja seksualno - polltlčke prakse
o d stra n iti sve veze izm eđu izra b ljiva čkih klasa i organizirane religiozne propagande: ona organizira obuhvatnu, znanstvenoprosvjetiteljsku i antireligioznu propagandu čime faktički pridonosi osobađanju stvaralačkih masa od religioznih predrasuda. Pritom treba pažljivo izbjegavati vrijeđanje osjećaja vjernika što bi vodilo samo ja ča n ju religioznog fanatizm a. Time su na teritoriju republike lokalne obrane koje ograničuju slo b o d u vjeroispovijedi, ili stv a ra ju p r iv ile g ije za p r ip a d n ik e određenih vjera nedopustive (§2 dekreta). Svaki se državljanin može izjasniti za bilo koju religiju ili ni za jednu; sva ranija zakonska ograničenja time se dokidaju. Iz svih o fic ije ln ih akata treba o d stra n iti svako u ka ziva n je na religioznu pripadnost ili nepripadnost državljanina (§ 3 dekreta). Djelovanje državnih i drugih javno-pravnih i društvenih institucija odvija se bez ikakvih religioznih običaja i ceremonija (§ 4). Slobodno izvršavanje religioznih običaja bit će zajamčeno ukoliko ne uzrokuje ometanje ja vn o g reda i ne ugrožava p rava građana S o v je tsk o g Saveza. L okalne su uprave o vla šten e da u takvim slučajevima poduzm u sve mjere za održavanje ja vn o g mira i reda ( § 5) . Nitko ne može odbiti svoje građanske obaveze pozivom na svoje religiozne nazore. Izu zeci su dopušteni sam o na tem elju odluke narodnog suda u svakom pojedinom slučaju i samo p o d uvjetom da jedna građanska obaveza bude nadomještena drugom (§ 6). Religiozna j e prisega ukinuta. U slučaju potrebe daje se svečana izjava (§ 7). A kte o civilnom sta n ju vode isk lju č ivo civilna n a d leštva i to registarska odjeljenja za sklapanje braka i porode (§ 8). Škola j e odvojena od crkve. U svim j e državnim i javnim kao i privatnim zavodima za školovanje u kojima se predaju predm eti opće naobrazbe zabranjena propaganda religioznih uvjerenja (§ 9). 149
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
Sva crkvena i religiozna društva p o d liježu općim odredbam a o privatnim društvima i savezima i ne uživaju nikakve pogodnosti i supsidije ni od strane države niti od strane autonomnih lokalnih sam oupravnih organa (§10). Prisilno ubiranje davanja u korist crkvenih i religioznih društva, kao i mjere prinude i kazne sa strane tih društava p ro tiv svojih članova nisu dopustive (§11). C rkvena i relig io zn a društva ne p o s je d u ju n ikakva p r a v a na vlasništvo, a isto tako niti prava jurističke osobe (§12). Sav p o sjed crkvenih i religioznih društava u Rusiji proglašuje se vlasništvom naroda. Zgrade i predmete potrebne za božju službu prepušta se na osnovi posebnih odredaba lokalnih i središnjih nadleštava odgovarajućim religioznim društvima na besplatnu uporabu (§13). S većenici, redovnici i opatice nem aju ni aktivno n iti p a siv n o glasačko pravo, je r se ne bave produktivnim radom. Već 18. prosinca 1917. vođenje je civilnih akata bilopredano sovjetskim uredim a. K od narodnog kom esarijata za pravosuđe osnovan je likvidacijski odjel koji je započeo s likvidacijom crkvenog posjeda. U sam ostanu TrickiL avraustanovljenaje, na primjer, akadem ija za elektrotehnički odjel Crvene arm ije i pedagogijski tehnikum . N a teritorijim a sam ostana uređene su komime i radnički karteli, crkve su postepeno preinačene u radničke klubove i čitaonice. A ntireligiozna je propaganda počela raskrinkavanjem direktne obm ane naroda koje je izvršavala crkvena hijerarhija. Sveti se bunar u Sergejevoj crkvi pokazao običnom pum pom , a čela m nogih svetaca, za ljubljenje kojih je trebalo čak i platiti, nisu bila ništa drugo do vješto smješteni kom adi kože. U činak tog raskrinkavanja bio je brz i radikalan. Propaganda je bezbožništva pokrila, kao što se sam o po sebi razum ije, gradove i sela m ilijunim a prosvjetiteljskih brošura i novina. U stanovljenje antireligioznih prirodoznanstvenih m uzeja om ogućilo je suprotstavljanje znanstvenog i praznovjem og pogleda na svijet. U natoč svem u tom u čuo sam u M oskvi 1929. da su jed n e organizirane i čvrsto vođene k ontrarevolucionarne grupe religiozne sekte. O dnosi religioznih sekti spram spolnog života članova i seksualne stm kture društva, koji su u S S S R -u teorijski i praktički zanem areni, je r supodcijenjeni, što se već pokazalo štetnim , vraćaju nas našoj temi.
150
Neka p lta n ja seksualno - p o lltlč k e prakse
3. Seksualna svijest protiv mistike U kapitalističkim državama nije moguće razaranje privredne baze crkvene moći, a i poslije revolucije ono znači samo odstranjivanje najvažnijih pomoćnih sredstava crkve. Ta se m jera ne dotiče njezine ideologijske snage koja se oslanja na pogodne osjećaje i praznovjem e strukture prosječnih m asovnih in d ivid u a. S to g a j e so v jetsk a v last p o č e la s id eo lo g ijsk im uplivom . Prirodnoznanstveno prosvjetiteljstvo i raskrinkavanje religije postavlja, m eđutim , sam o jed n u , doduše vrlo m oćnu, intelektualnu snagu pored religioznih osjećaja, a inače sve ostalo prepušta borbi izm eđu intelekta i m ističkog doživljavanja u čovjeku. Ta je borba, m eđutim , uspješna sam o kod ličnosti koje već sazrijevaju na dm goj bazi. D a čak i kod takvih m ože zakazati pokazuju nerijetki slučajevi u kojima čak i jasni materijalisti popuštaju svojim religioznim osjećajima u jednom ili dm gom obliku, n a prim jer tako da osjete nužnu potrebu da mole. Iskusni će zastupnik crkve pokušati dobiti o d a tle a rg u m e n t za seb e i u stv rd iti da b a š to p o k a z u je v je č n o s t i neiskorjenjivost religioznog osjećaja. U natoč tom u on nije u pravu, je r to dokazuje sam o da je m oć intelekta suprotstavljena religioznom osjećaju, ali da tim e sam i njegovi izvori nisu dodim uti. Važi, dakle, zaključak da bi religiozni osjećaj do kraja izgubio tlo kad ne bi bila odstranjena samo socijalna m oć crkve i religioznom osjećaju suprotstavljena intelektualna snaga, nego kad bi, još uz to, i osjećaji koji pothranjuju religioznost postali svijesni i kad bi im se stvorio slobodan put. Budući da nepobitno psihoanalitičko iskustvo kaže da religiozni osjećaj potječe iz sputanog seksualnog uzbuđenja, da u sputanom seksualnom uzbuđenju treba tražiti izvor religioznog uzbuđenja, nužan je zaključak da jasna seksualna svijesti i prirodni rad seksualnog
života moraju biti kraj mističnog osjećaja svake vrsti, da je, dakle, prirodna spolnost smrtni neprijatelj religije. Time što, gdje god m ože, vodi antiseksualnu borbu i postavlja ju u središte svojih dogm i i u prvi plan utjecaja na m ase, crkva potvrđuje to m išljenje. Ta sam vrlo kom plicirana činjenična stanja pokušao najprije dati u najjednostavnijoj form uli rekavši da je seksualna svjesnost kraj religije. U skoro ćem o saznati da su, m a kako jednostavna bila ta form ula, njezina zbiljska podloga i uvjeti praktičkog provođenja krajnje kom plicirani i da je potreban čitav znanstveni aparat kojim raspolažem o i duboko uvjerenje o nužnosti najogorčenije antireligiozne borbe hoćem o li se odgovarajućim sredstvim a suprotstaviti rafiniranom ideologijskom aparatu crkve. K onačni će rezultat, ipak, pokazati opravdanost velike muke.
151
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
D a bi se pravilno ocijenile poteškoće koje se suprotstavljaju praktičnom provođenju te jednostavne formule moraju se temeljito shvatiti neka osnovna činjenična stanja u psihičkoj organizaciji građanskog čovjeka ili čovjeka koji je prošao građanski odgoj. To što su neke proleterske organizacije na katoličkom zapadu Njemačke odbile seksualno-političku borbu protiv religiozne zagađenosti J e r su time navodno doživjele neuspjehe, ne govori protiv m ojeg stava, nego sam o svjedoči o strašljivosti, vlastitoj seksualnoj plahosti i seksualno-političkom neiskustvu, a prije svega o pom anjkanju strpljivosti i temeljitosti kojima bi se moglo prilagoditi kompliciranom činjeničnom stanju, kojim a bi ga se m oglo razumjeti i nadvladati. K ada bih kršćanskoj ženi, koja je u seksualnoj nevolji, jednostavno rekao da seksualno pati i da će sam o seksualna sreća razriješiti njezine duševne patnje, ona bi m e vjerojatno, i to s pravom , izbacila napolje. P red nam a j e poteškoća koja nastaje zbog toga što ne sam o da svatko u sebi nosi pojedina protuiječja koja treba shvatiti, nego se u različitim krajevima i zemljama pitanje različito postavlja, pa ga treba i različito riješiti. S rastućom će seksualno-političkom praksom zapreke svakako postati manje, ali samo i jedino praksa može odstraniti te poteškoće. Treba se suglasiti sam o s tim e da je naša tem eljna form ula pravilna i treba shvatiti poteškoće koje leže u njezinoj biti. Budući religija tisućljećima vlada čovječanstvom može od nas početnika zahtijevati da ju ne podcjenjujemo, nego i pravilno shvatimo i pokažemo se pametnijima, rafiniranijima, upućenijima od njezinih zastupnika.
4. Individualno iskorjenjivanje religioznog osjećaja Iz pravilnog razum ijevanja ukorijenjenosti religioznosti i m ogućnosti da se o na isk o rijen i, k o ja je za pojedinačnog građanskog čo v jek a dana psihoanalitičkom klinikom , m ogu se dobiti i sm jernice za utjecaj na m ase. Iskustva s prom jenam a koje se tijekom psihoanalitičke terapije zbivaju u religioznom ili na drugi način m ističnom čovjeku odlučujuće su značajna, ne zato što bi se jednostavno m ogla prenijeti na utjecanje na m ase, nego zbog toga što nam raskrivaju proturječja, snage i protusnage kod prosječne individue. Već sam op isao k oja nesv jesn a dog ađ an ja u k o rjen ju ju re lig io zn e predstave i osjećaje. Pokušajm o sada u osnovnim potezim a slijediti proces iskorjenjivanja religioznosti.
152
_____________________________________________ Neka p lta n ja seksualno - p o lltlik e prakse
R eligiozni stav tipično djeluje najprije kao najjači otpor raskrivanju nesvjesnog d u lev n o g života, a posebice potisnutih seksualnih prohtjeva. Karakteristično je da se religiozni otpor m anje odnosi na dječje predgenitalne porivne osjećaje, nego n a genitalne, posebice na dječju onaniju o kojoj ne postoji svjesno sjećanje. Bolesnik se grčevito hvata svojih asketskih, moralnih i religioznih nazora, zaoštrava svoju ideologiju neprem ostive suprotnosti izm eđu “m oralnog” i “životinjskog” , tj. prirodno-seksualnog, brani se od analitičara, koji ne želi ništa drugo nego dovesti ga do svijesti o vlastitoj seksu aln o sti, po m oću m oralnog nip o d aštav an ja i p red b aciv an ja zbog n e ra z u m ije v a n ja za “ d u šev n e v rije d n o s ti” i z b o g “ g ru b o g , n isk o g m aterijalizm a” . Ukratko, onaj tko poznaje argum entaciju zastupnika crkve i fašista u političkoj diskusiji, a karakterologa i “duhovnih znanstvenika” u prirodoznanstvenoj diskusiji, vidi da m u sve to zvuči poznato, d a je sve to jedno te isto. Karakteristično je da se strah od Boga i moralni otpor pojačavaju čim analizi uspije olabaviti dio seksualnog potiskivanja. A ko sep o se b ic e bliži konfliktu koji izvire iz dječjeg straha zbog onanije a genitalni seksualni prohtjev zbog toga tjera n a povećanu aktivnost, dolazi do kolebanja izm eđu intelektualnog i uvida nagnuća seksualnom prihvaćanju, s je d n e strane, i jak o g m oralnog otpora, s druge strane, sve dok ne uspije potpuni prodor genitalnih prohtjeva i njihovo sm ještanje u čitavoj liČnosti. U istoj m jeri u kojoj nestaje strah od seksualnosti, odnosno strah zbog stare roditeljske seksualne zabrane, nestaje i religiozno uvjerenje. Što se zbilo? P rije toga bolesnik se nesvjesno služio vjerom u boga d a bi zadržao seksualne želje u potisnuću. N jegov je ego bio previše slab i preplašen, previše otuđen od vlastite seksualnosti da bi sam m ogao regulirati m oćne prirodne snage i vladati njim a. Dapače, što se više opirao svojoj seksualnosti to su seksualni prohtjevi postajali jači pa su se i religiozne i m oralne sputanosti odgovarajuće proširivale. Tijekom terapije taj je ego ojačao, djetinjska ovisnost o roditeljima i odgajivačim a je nestajala, ego je spoznao prirodnost potisnute seksualnosti i naučio razlikovati ono što je pritom dječje, sada neupotrebljivo, i ono što odgovara odraslosti i prohtjevim a zbiljskog života. K ršćanski će m ladac, prim jerice, uskoro spoznati da su njegova intenzivna ekshibicionistička i p e rv e rz n a n a g n u ć a d jelo m ice p o v ra ta k p ra sta rim d je č jim fo rm a m a seksualnosti, a djelomice svojom intenzivnošću i nesavladanošću odgovaraju sputavanju genitalne seksualnosti, on će, također, spoznati da njegove više ili m anje zatom ljene genitalne želje za sjedinjenjem sa ženom posve odgovaraju njegovoj dobi i prirodnoj organizaciji, da zadovoljavanje tih želja nije sam o m oguće nego čak i nužno. Sada više ne treba potporu vjere i
153
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
svem ogućeg boga i m oralnu sputanost. Postaje gospodarom u vlastitoj kući i uči kako regulirati vlastito seksualno kućanstvo. U z to analiza ga dječjep o slu šn e o v isn o sti o očinskom au to ritetu i au to ritetu o soba k o je ga nadom ještaju oslobađa tim e što jačanjem ega razrješava vezanost u z oca čim e vezanost uz boga, koja je samo nastavljanje vezanosti uz oca, gubi svoju m oć. Vodi li analiza konačno tom u da pacijent započne norm alni, zadovoljavajući ljubavni život, religija gubi i posljednji oslonac. Studenti teologije, na prim jer, zapadaju onda u velike poteškoće, je r uvjereno nastavljanje poziva, čije su zđravstvene učinke doživjeli na vlastitom tijelu, postaje nem ogućim . M nogim a preostaje sam o da se um jesto svećenstvom bave antireligioznim istraživanjem religije. Ova događanja u religioznom čovjeku neće potvrditi samo onaj analitičar koji nije teorijski i praktički shvatio genitalne sm etnje svojeg pacijenta ili m isli, kao poznati psihoanalitički svećenik, da se sonda psihoanalize sm ije puštati sam o tako duboko u podsvjesno koliko to etika dopušta. S takvom “nepolitičkom ”, “objektivnom ” znanošću želim o im ati isto tako m alo posla kao i, na prim jer, s onom koja isto tako odlučno osporava revolucionam e konzekvencije psihoanalize kao “politiku” , a sama kao konzekvenciju izvodi sav jet m ajk am a da erekcije m ladih d ječak a sp rječ av aju v ježb a m a u zadržavanju daha. U takvim je tragikom ičnim zaključcim a problem atičan proces u znanstveniku koji njegovu savjest ostavlja nedim utu i pretvara ga u svećenika, a ipak ga ne rehabilitira pred političkom reakcijom . O n se ponašao sam o kao oni njem ački poslanici SPD -a koji su na posljednjem parlam entam om zasjedanju oduševljeno i usrdno pjevali Deutschlandlied, a ipak su “kao socijalisti” došli u koncentracijski logor. T reba točno zapam titi da se uspjeh ne postiže diskusijam a o postojanju ili nepostojanju boga, nego samo i jedino dokidanjem seksualnih potiskivanja i ra zrješa v an jem d ječjeg veziv an ja u z ro d itelje. U n išten je re lig ije u analiziranom u uopće nije terapeutova nam jera, on je obrađuje kao i svaku dm gu psihičku činjenicu koja fungira kao oslonac seksualnog potiskivanja i koja izjeda seksualne energije. Analitički se proces, dakle, ne sastoji u tom u da se religioznom svjetonazom suprotstavi m aterijalistički antireligiozni; to se nam jem o izbjegava, je r ne bi prom ijenilo činjenično stanje; taj se proces, štoviše sastoji u tom u da se religiozni stav raskrinka kao antireligiozna snaga i da snage koje taj stav hrane budu dm kčije iskorištene. Čovjek koji je prije bio u ideologiji pretjerano m oralan, a u zbilji, nasuprot tom u, perverzan, pohotan i neurotički izopačen, gubi to proturječje, a s m oralom i seksualnu aso c ija ln o st i n em oral u seksu aln o ek o n o m ijsk o m sm islu. N a m jesto
154
_____________________________________________ Neka p itanja seksualno - p o lltlčke prakse
nedostatne m oralne i religiozne sputanosti stupa seksualnoekonom ijsko reguliranje seksualnih potreba. Crkva im a sa svojeg stajališta, dakle, potpuno pravo kada, da bi se održala i reproducirala u čovjeku, tako oštro istupa protiv seksualnosti. O na griješi sam o u jednoj svojoj pretpostavci i u svojem najvažnijem opravdanju: njen m oral stvara tek onaj porivni život za koji tvrdi da je pozvana ćudoredno ga ovladati, a nestajanje je tog m orala preduvjet nestanka onoga što se ona bezuspješno trudi odstraniti. To je neum itna tragika m orala i religije svake vrsti, je r raskrivanje seksualnoekonom ijskih procesa koji hrane religiju predstavlja praktički njezin kraj.
Seksualna svjesnost i religiozni osjećaj ne mogu postojati usporedo. Seksualnost i religiozni osjećaj su energetski isto sve dok je seksualnost potisnuta i dok se sviješću m ože nekontrolirana pretvarati u religiozno uzbuđenje. (Ovdje, kao što se samo po sebi razum ije, govorim o o pravom religioznom doživljavanju, a ne o namještenoj religioznosti koja služi dobitku.) Iz tih se analitičkih činjenica nužno nadaju neke konzekvencije za m asovnu praksu koje ćemo izložiti nakon što ćemo razriješiti neke uobičajene prigovore.
5. Praksa seksualne politike i prigovori U seksualno-političkoj je praksi uobičajeno da profesionalni privredni političari nastupaju kao protivnici takozvanog “prenaglašavanja i pretjerivanja sa seksualnim pitanjem ” i da i kod najm anjih poteškoća koje na tom području prirodno i nužno nastaju odm ah otpravljaju sve. Tim protivnicim a seksualne politike uopće treba najprije reći da je njihova ljubom ora neosnovana. Seksualno-politička kultum a fronta ne znači nikakvo posizanje na njihovo vlastito podm čje privredne i državne politike, ne znači niti ograničavanje njihovog područja rada, nego smjera zahvaćanju do sada posve zanemarenog, iako vrlo važnog područja kulturnog procesa. Seksualno-politička borba je dio cjelokupne borbe klasa izrabljivanih i zatomljenih protiv klase izrabljivača i zatom ljivača. O dlučiti o važnosti te borbe i m jestu koje treba zauzeti u radničkom p o k retu za pisaćim stolom trenutno bi značilo skolastičko diskutiranje. U dosadašnjem raspravljanju o ulozi i značenju seksualne politike običavalo se konstm irati rivalitet izm eđu privredne i seksualne politike
155
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA__________________________________________________
um jesto d a se procjene uzim aju iz prakse. N a takve se rasprave ne sm ije gubiti vrijem e. K ada bi svi stručni radnici s različitih područja iskoristili sve što j e potrebno za obaranje kapitalizm a, kada b i svatko do kraja vladao svojim područjem , sve bi diskusije o rangu i ulozi postale nepotrebne, objektivno bi se značenje pojedinih pitanja nadalo sam o od sebe. Važno je sam o držati se tem eljnog stava da privredna form a određuje i seksualnu i da bez prom jene privrednih i političkih formi ljudskog opstanka ne m ogu biti prom ijenjene ni seksualne. Postoji dosadan prigovor da je seksualna politika, budući da proizlazi iz psihoanalitičke seksualne teorije, “individualistička” , da se, dakle, ne m ože koristiti u klasnoj borbi. Postoje parole koje su dosadne kao stjenice i m ogu se odstraniti sam o radikalnim sredstvima. Sigum o je m etoda kojom se dolazi do spoznaja “individualistička” . N o, ne tiče li se to što ona istražuje, naim e rezultat društvenog zatomljivanja spolnog života, svih članova našeg društva? Z ar.seksualna nevolja nije kolektivna? Z ar je borba protiv tuberkuloze u Sovjetskom Savezu individualistička zato što se istraživanje tuberkuloze odvija na pojedinim bolesnicim a? R evolucionam i je pokret do sada činio tešku grešku prom atrajući seksualnost kao “privatnu stvar” . O na to nije za političku reakciju koja uvijek vozi na dva kolosijeka istovremeno: na kolosijeku privredne politike i “ćudorednog obnavljanja”. M i sm o do sada vozili na jed n o m kolosijeku. R adi se, dakle, o tom u da se politizira seksualno pitanje, da se kulise osobnog života preobraze u otvorenu tribinu, da se seksualno pitanje svrsta u cjelokupnu borbenu frontu i to posve drukčije no što se to dosada činilo s pojedinim p itan jim a n a tom p o d ru čju , npr. dem ografijskom politikom .27 To pitanje nije seksualno-političko u strogom sm islu riječi, ne tiče se reguliranja seksualnih potreba, nego p rirasta pučanstva, a tu svakako spada i spolni akt. Ali, inače to nem a nikakve veze sa zbiljskim spolnim životom u socijalnom i biologijskom sm islu. M ase se pučanstva ni najm anje ne interesiraju za pitanja dem ografijske politike, je r su im nevažna. P aragraf o pobačaju ne zanim a ih zbog dem ografijskih razloga, nego jednostavno zbog osobne nevolje koja izvire iz njega. U koliko
27Proleterskijepokret do sada činio tešku grešku koja, među ostalima, nije malo pridonijela porazu, naime mehanički je prenosio političke parole sa područja klasne borbe umjesto da na svakom području Ijudskog života i djelovanja razvije liniju i taktiku koja bi odgovarala tom području. Tako su vodeći funkcionari njemačke seksualno-političke organizacije htjeli isključiti seksualno pitanje i na tompodručju “mobilizirati mase”parolom "protiv gladi i smrzavanja”. Oni su seksualnom pitanju suprotstavili "socijalno pitanje " kao da seksualno pitanje nije dijelom socijalnog kompleksa pitanja! 156
_____________________________________________ Neka p ltanja seksualno - p o lltH ke praksa
paragraf o pobačaju nanosi nevolju, sm rt i brigu, on je pitanje opće socijalne politike. P itanje pobačaja postaje seksualno-političko tek tada kada posve jasn o dolazi do izražaja da ljudi krše paragraf, je r moraju spolno saobraćati i kada ne žele stvarati djecu. O tom u se do sada uopće nije govorilo, iako je to po svojem osjećajnoip sadržaju i sa stajališta m asovne propagande najvažnija točka pitanja. K ada bi se danas reakcionam i socijalni političar sjetio reći m asam a: Vi se tužite da p a ra g ra f o pobačaju prouzrokuje
tolike štete zdravlju i Ijudskom životu, no ne morate imati spolne odnose, dosadašnja bi m udrost koja je uzim ala u obzir samo dem ografijsku politiku, b ila na kraju. Pitanje im a sm isla sam o ako jasn o i otvoreno zastupam o nužnost zadovoljavajućeg spolnog odnosa. Ž enam a i m uškarcim a svih slojeva, kakvi su danas, naglašavanjem bi se njihovih potreba, koje ih neprestano zaokupljaju, m nogo laganije približili nego nabrajanjem m rtvih koje j e prouzrokovao paragraf. To prvo se obraća direktno najosobnijim interesim a, a ono drugo zahtijeva već stanovit stupanj socijalne savjesti i sućuti koje kod građanskog čovjeka ne sm ijem o uvijek pretpostaviti. K ao što se n a području nabavljanja hrane propagandistički naglašava osobna potreba, a ne dalekosežnija socijalna ili politička činjenična stanja, to je samo po sebi razum ljivo i na seksualno-političkom području. Radi se, dakle, o m asovnom pitanju, o pitanju društvenog života prvog reda. O zbiljniji je prigovor koji bi mogao doći s psihoanalitičke strane. Stručni bi analitičar m ogao reći da je posve utopistički željeti voditi politiku sa seksualnom nesrećom ljudi kao što se to čini s m aterijalnim izrabljivanjem , je r u postupku s pojedincem treba utrošiti m jesece i godine m ukotrpnog rada da bi m u se dovela do svijesti seksualna potreba, rekao bi da su m oralne sputanosti isto tako duboko ukorijenjene kao i seksualni prohtjevi i da obično prevladavaju u svijesti. Predbacio bi nam da se ne m ože latiti nadvladavanja seksualnog potiskivanja m asa kada ne raspolažem o sredstvim a koja bi odgovarala pojedinačnoj analizi. Taj prigovor treba shvatiti ozbiljno i teško ga je opovrći. K ada bih dopustio da m e takvi prigovori spriječe da se latim praktičkog provođenja seksualno-političkog rada i skupljanja iskustava, m orao bih se suglasiti s onim a koji seksualnu politiku om alovažavaju kao individualističko pitanje ili čekaju na nekog drugog Isusa koji bi to riješio. S m eni vrlo bliske strane jednom mi je čak prigovoreno da će m oji pokušaji predstavljati samo površinsko prosvjećivanje koje će previdjeti duboke snage seksualnog potiskivanja. Ako je netko tko je dobro obaviješten m ogao dati takav prigovor onda se čini da poteškoća zavrjeđuje podrobno razm atranje. N a početku svojeg rada ne bih ni znao odgovoriti na ta pitanja. Ali, praksa je odgovorila.
157
UASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
N ajprije treba ustvrditi da u seksualno-političkom radu im am o drukčiji zadatak nego u individualno-analitičkom postupku. Tu m oram o odstraniti potiskivanje i uspostaviti psihičko zdravlje. To nije zadatak seksualne politike k o ja treb a sam o činiti svjesnim a proturječje i p a tn ju u g rađ an sk o m čovjeku. Znam o da sm o m oralni; to da im am o seksualnost koju trebam o zadovoljiti ili nije osvješteno, ili je znanje o tom u tako m oralno zakočeno da ne djeluje dalje. Analitičar bi m ogao opet prigovoriti da je i za osvještavanje seksualnih prohtjeva potreban individualni psihoanalitički razriješavajući rad. P rak sa na to odgovara: B udem li tijekom svojih konzultacija govorio s m alograđanskom ili kršćanskom ženom o njezinim seksualnim potrebam a ona će m i suprotstaviti čitav svoj m oralni aparat, j a neću prodrijeti i ni u što j e neću uvjeriti. B ude li, m eđutim , ova ista žena podvrgnuta masovnoj atmosferi, bude li, na primjer, prisustvovala seksualno-političkom zboru gdje će se najprije jasno i otvoreno govoriti o seksualnim potrebam a m edicinski, a zatim i politički, ona se neće osjećati sama, prim ijetit će da i drugi slušaju te zabranjene stvari; njezinom individualnom superegu, odnosno njezinoj m oralnoj instanciji, bit će suprotstavljena kolektivna atm osfera prihvaćanja seksualnosti, novi m oral, koji će stoga m oći paralizirati (ne ukinuti!) njezino otklanjanje seksualnosti, je r i sam a im apotajno slične misli i želje, je r i sam a oplakuje svoju izgubljenu životnu sreću u tajnim mislima ili žudi za seksualnom srećom . M asovna situacijapojačava seksualni prohtjev, on se čini socijalno punovrijednim , kod pravilnog se razvijanja pitanja čini daleko nadm oćnijim , Ijudskijim, bližim ličnosti i po sebi radije prihvaćenim nego zahtjev za askezom i o d rican jem . N e radi se, dakle, o tom u d a se pom ogne, nego da se zatom ljenost učini svjesnom , da se borba izm eđu seksualnosti i m orala pom akne u svjetlo svijesti, da se pod pritiskom m asovne ideologije rasplamsa i pređe u političku akciju. M oglo bi se opet reći da je taj pokušaj đavolski, je r se tim e Ijudi bacaju u teške nevolje, je r tek tim e postaju stvam o bolesni, a ne m ože im se pom oći. Pritom m islim o n a divnu P allenbergovu izreku u Der brave Siinder. “Č ovjek je velika sirota; sam o, on to ne zna. K akva bi velika sirota bio kada bi znao!” O dgovor m ora glasiti: kapital i njegova crkva su m nogo đavolskiji. U ostalom , taj isti prigovor važi i za bijedu gladovanja. Indijski kuli, koji nesvjesno služi kapitalu time što kao samo po sebi razum ljivo i B ogu predano podnosi svoj usud, unutarnje pati m anje od onoga tko zna kako je grozan poredak stvari, koji se, dakle, klasno svjesno protivi ropskom radu. Tko bi tražio da se zbog razloga čovječnosti kuliju uskrati istina o njegovoj patnji? Sam o zastupnik crkve, njegov kapitalistički naredbodavac i kineski profesor socijalne higijene. Ta je “čovječnost”
15t
_____________________________________________ Neka p itanja seksualno - p o lltlč k e prakse
o v je k o v je č e n je n e č o v je č n o sti, a u jed n o i n jezin o z a stira n je . N a ša “nečovječnost” je , m eđutim , znak za početak borbe, za ono o čem u dobri i pravedni toliko brbljaju da bi se u slučaju fašjstičke reakcije odmah prilagodili. Priznajemo, dakle; zbiljski, konzekventni seksualno-politički radbudi nijemu patnju, stvara nova i zaoštrava postojeća proturječja, dovodi ljude u položaj u kojem više ne m ogu podnijeti svoju situaciju. Istovremeno, međutim, stvara odvoz: m ogućnost političke borbe protiv društvenih uzroka patnje. Točno je da seksualno-politički rad zadire u najosjetljivije, najuzbudljivije, najosobnije područje ljudskog života. Zar to ne radi i m ističko zagađivanje m asa? Presudna je, m eđutim, svrha kojoj jedan i drugi služe. Onaj tko je na nekom seksualno-političkom skupu vidio užarene oči i lica, tko je čuo i m orao odgovarati na stotinu pitanja o najosobnijim stvarim a, taj je stekao i nepokolebljivo uvjerenje da je tu ukopan društveni dinamit koji može pom oći da se baci u zrak taj svijet skoro neshvatljivog sam ouništavanja. D akako, kada bi taj rad trebali izvršiti revolucionari one vrsti koja se s crkvom takm iči u zastupanju i prihvaćanju ćudorednosti, koja sm atra da odgovaranje na seksualna pitanja nije dostojno uzvišenosti revolucionam e ideologije, koja smatra dječju onaniju građanskim izumom, kao što su to činili m nogi pionirski voditelji, ukratko, oni koji su u najvažnijem kutu svojeg postojanja, unatoč lenjinizm u i m arksizm u, dobro m alograđanski m oralni, onda bi se lako dokazalo da m oja iskustva ne m ogu biti pravilna, budući da m ase odm ah seksualno-otklanjajući reagiraju. M oram o se jo š neko vrijem e zadržati pri razm atranju uloge m oralnog otpora na koji nailazim o u našem radu. R ekao sam da individualne m oralne sputanosti, koje se danas u suprotnosti sa seksualnim prohtjevim a oslanjaju na čitavu atm osferu građanskog društva koja niječe seksualnost, m ogu stvaranjem suprotne ideologije koja prihvaća seksualnost, biti u takvoj m jeri obustavljene da ljudi postaju sposobni za prim anje seksualno-političkog program a kom unizm a i tim e oslobođeni upliva crkve i reakcionam ih snaga. Jasno je da takvu atm osfem prihvaćanja scksualnosti m ože stvoriti sam o m oćna m eđunarodna seksualno-politička organizacija. Do sada je bilo teško uvjeriti vodstva kom unističkih partija da bi to bila jedna od njihovih glavnih zadaća. Do sada sm o govorili sam o o tihim i nijem im potrebam a m asovnih individua na koje se m ožem o osloniti. Sam o to ne bi bilo dovoljno. Te su potrebe, i njihova zatom ljivanja, također postojale i od kraja stoljeća do rata, no tada bi seksualno-politički pokret jed v a imao izgleda na uspjeh. Od onda su nastali neki objektivni dm štveni preduvjeti za seksualno-politički
159
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZUA
rad koje m oram o točno poznavati želim o li pravilno postupiti. Već i činjenica nastanka tolikih seksualno-političkih saveza različitih form i i pravaca u N jem ačkoj ukazuje na to da se u društvenom procesu priprem a nova vrst borbe. Jedna je od najvažnijih objektivnih pretpostavki seksualne politike da su m onopoliziranjem i pojavom trustova kapitala, stvaranjem ogrom nih tvom ica i tim e m ilijunskih arm ija nam ještenika i činovnika, načeti tem eljni stupovi moralne antiseksualne atmosfere, m ali pogon i obitelj. Žene i djevojke koje su željele ići u tvom ice razvile su slobodnije shvaćanje života nego što im je dopuštala roditeljska kuća. Kao što je proletarijat koji je radio na kolektivni način oduvijek bio pristupačniji prihvaćanju seksualnosti, tako je i u m alograđanštini m onopoliziranjem kapitala počeo proces raspadanja m orala. Onaj tko uspoređuje današnju m alograđansku om ladinu s onom iz 1910. bez daljnjega će ustvrditi da je danas ja z izm eđu realnog seksualnog života i joŠ uvijek vladajuće dm štvene ideologije postao širok i nepremostiv. Ideal djevičanske djevojke postao je sram otom , a posve sigum o ideal djevičanskog m uškarca. Već su se i u m alograđanštini počeli širiti otvoreniji stavovi o bračnoj vjemosti. Produkcijski je način km pne industrije om ogućio protu iječjim a građanske seksualne ekonom ije da iziđu n a površinu. N em a više govora o povratku starom suzvučju realnog života i ideologije koje je krajem stoljeća jo š pretežno prevladavalo u m alograđanštini. A nalitičar im a duboki uvid u tajne m alograđanskog načina života i m ože ustanoviti krajnje rasp ad an je m o raln ih form i života koje se jo š u v ijek glasno zastupa. K olektiviziranje života om ladine nije sam o potkopalo ograničavajuću m oć roditeljske kuće, iako ju nije odstranilo, nego je u današnjoj om ladini stvorilo situaciju koja vapi za prihvaćanjem svjetonazora i političkog nauka o borbi za seksualno zdravlje, seksualnu svjesnost i slobodu. K rajem stoljeća bi k ršćan sk e žene koje se učlan ju ju u d m štv a za ko n tro lu ra đ an ja bile nezamislive; danas je to sve više pravilo. Taj proces u Njemačkoj nije prekinut dolaskom nacionalsocijalista na vlast, on je sam o prognan u podzem lje. Pitanje je sam o kako će se taj proces dalje razvijati potraje li fašističko barbarstvo dulje nego što se i tako bojim o. Još jed n a objektivna okolnost, koja je tijesno povezana s onom ranijom , b rzi je p o rast n eurotičnih oboljenja kao izraza porem ećene seksualne ekonom ije i pojačavanja proturječja izm eđu realnih seksualnih prohtjeva i stare m oralne sputanosti i dječje odgojne situacije. Porast neuroza znači i porast sprem nosti sazrijevanja seksualne prouzrokovanosti neuroza. N ajznačajnije je praktičko seksualno-političko činjenično stanje nem oć političke reakcije protiv seksualno-političkog rada. Poznato je da je u pučkim
_____________________________________________ Neka pHanja sekaualno - p o lltlčke prakse
knjižnicam a najčitanija seksualna šund literatura što je m jerilo za značaj seksualne politike kojoj bi uspjelo revolucionam o upravljati tim ogrom nim interesom. Nacionalsocijalisti m ogu na privredno-političkom području dugo varati neškolovane m ase tvrdeći da zastupaju pravo rada i radnika. N a seksualno-političkom je to području drukčije. Političkoj reakciji ne m ože nikada uspjeti suprotstaviti revolucionarnoj seksualnoj p olitici vlastiti seksualno-politički program koji bi predstavljao nešto drugo do krajnje zatom ljivanje i nijekanje spolnog života, a to bi kao neskriveno i glasno zastupan program odm ah odbilo m ase, s izuzetkom politički beznačajnog kruga starih žena i beznadno oslabljenih filistara. Važnaje današnja omladina! A ona, to je sigum o, nije više pristupačna ideologiji koja svjesno otklanja seksualnost. To je naša snaga. Onaj tko razmotri, na primjer, što u Njem ačkoj 1933. znači otežavanje prodaje zaštitnih sredstava, do čega je nedavno došlo, spoznaje da bi reavolucionami rat tu isprva imao mnogo lakše podm čje no što je privredno-političko. Prosječnog, politički neškolovanog trudbenika teško je ponukati, naročito ako je pod pritiskom reakcionam e opasnosti, da pročita privredno-političku brošum , ali seksualna će brošura odmah probuditi njegov interes. To važi posebno za m alograđanske nam ještenike i radnike koji su preuzeli njihov svjetonazor. U Njem ačkoj crvenim savezim a uspijeva prodrijeti sa seksualnom politikom u pogone koji su godinam a bili posve zatvoreni za raspravu o crvenim sindikatim a. Jasno je, a to se i u praksi d o g ađalo, da sek sualno-politički rad m ora konačno u tjeca ti n a opća dm štvena pitanja klasne borbe. Ali, m oram o biti na čistu s činjeničnim stanjim a kao što su ona da se nacionalsocijalistički radnici i nam ještenici, a i studenti do kraja suglašavaju s revolucionam im prihvaćanjem seksualnog života i tim e dolaze u proturječje sa svojim vodstvom . A što bi to vodstvo m oglo učiniti protiv tog proturječja kad bi ga se m oglo učiniti svjesnim ? N išta osim terora. Ono bi u istoj m jeri gubilo utjecaj. N aglašavam o jo š jednom da objektivno labavljenje m oralnih okova seksualnosti ni pod kojim okolnostim a ne m ože biti opozvano i da je to naša najveća snaga. Postoji samo m ogućnost da, ako to podm čje nije zahvaćeno revolucionam im radom, om ladina i dalje živi ograničena, u potaji kao do sada, a da nije svjesna uzroka i posljedica tog života. Politička reakcija ne bi pri konzekventnom seksualno-političkom radu imala nikakav odgovor, nikakvu protuideologiju. Njezin je asketski nazor održiv samo tako dugo dok je u m asam a prihvaćanje seksualnosti tajno, razm rvljeno, dok nije kolektivno zahvaćeno i dok joj se ne suprotstavi.
161
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZUA___________________________________________
Njem ački se fašizam pokušava sada svim snagama ukorijeniti u psihičkim strukturam a i naglašava zahvaćanje om ladine i djece. O n ne raspolaže nikakvim drugim sredstvim a do buđenjem i njegovanjem poslušnosti autoritetu čija je tem eljna psihologijska pretpostavka asketski odgoj koji niječe seksualnost. Prirodne se seksualne težnje drugom u spolu, koje od djetinjstva nagone na zadovoljavanje, bitno nadom ještaju prijetvom im , izvm utim hom oseksualnim i sadističkim osjećajim a, a djelom ice i asketskim sklonostima. To važi prim jerice za takozvani drugarski duh u logorim a radne službe kao i za usađivanje takozvanog duha pokom osti i poslušnosti. Njihova je zadaća u antisovjetskoj borbi odvratiti svaku brutalnost, p a i konačno razularenje svih na taj način proizvedenih i zakočenih poriva od onih protiv kojih su izvom o usm jereni osjećaji m ržnje stvoreni strogim odgojem u logorim a radne službe. Fasada je drugarstvo, čast, dobrovoljna disciplina, a za kulisom se skriva tajni otpor, potlačenost sve do bunta zbog om etanja svakog ličnog života, a posebice seksualnog. K onzekventna seksualna politika m ora jarkim bojam a naslikati velika seksualna odricanja u logorim a radne službe i m oći će pritom računati sa živahnim odzivom m ladih ljudi. K od fašističk o g vođe re zu ltat m ože b iti n ajp rije sam o za p an jen o st i bespom oćnost. N ije teško uvidjeti da je prosječnog m ladića m nogo laganije dovesti do svijesti o njegovom seksualnom odricanju, nego o tom u da njegova radna služba na kraju krajeva koristi kapitalistim a. A u praksi om ladinskog rada nadaje se, nasuprot tvrdnjama onih om ladinskih vođa koji to nisu nikada praktički pokušali, da prosječni om ladinac, posebno ženskog spola, svoju klasnu situaciju shvaća m nogo sprem nije, brže i afektivnije ako m u se na putu osvještavanja objasni njegova seksualna zatom ljenost. R adi se sam o o tom u da se seksualno pitanje zahvati na politički način i svede n a opću socijalnu situaciju. M ožem o navesti tisuću dokaza za upravo navedene tvrdnje. N e sm ijem o se dati zaplašiti dosadnim prigovorim a, nego se prepustiti praksi. K akav bi odgovor politička reakcija m ogla dati na upit njem ačkih om ladinaca približno ovakvoga sadržaja?
Svrstavanje j e njemačke omladine u radnu službu snažno zadrlo u njezin privatni i spolni život. Treba riješiti i razjasniti neodložna p ita n ja budući nastaju teške i ugrožavajuće neprilike. P o lo ža j otežavaju opća plahost i preplašenost omladinaca od postavljanja osobnih gorućih pitanja, uz to vodstvo logora zabranjuje i svaki razgovor o takvim pitanjima. Radi se, m eđutim , o tjelesnom i duševnom zdravlju om ladinaca///
162
Neka pltanja seksualno - p o litlik e prakse
Kakav j e spolni život omladine u logorima radne službel Om ladina u radnoj službi prosječno se nalazi u dobi cvatuće seksualnosti, v ećin a j e prije b ila naviknuta da svoju prirodnu ljubavnu potrebu zadovoljava u ljubavnom odnosu s prijateljicom. Spolni je život te omladine bio doduše već i prije om etan nedostatkom m ogućnosti za zdrav ljubavni živ o t (stam b en a n ev o lja o m lad in e), zb o g p o m an jk an ja n o v c a za nabavljanje sredstava za sprječavanje začeća, neprijateljstvom državnog autoriteta i reakcionam ih krugova spram zdravog takvoga ljubavnog života om ladine koji odgovara njezinim potrebam a. Taj se loš položaj radnom službom jo š pogoršao. N e p o sto ji n ik ak v a m o g u ćn o st sa stajan ja s d jev o jk am a, n ik ak v a m ogućnost održavanja i gajenja starih ljubavnih odnosa. Prinuda na odricanje ili sam ozadovoljavanje. Z bog to g a posurovljenje i propadanje erotičnih života, razrastanje seksualne bestidnosti i prljavih seksualnih viceva, gajenje predstave u mašti koje muče, nezdrave su, uništavajuće i koče volju i snagu (silovanje, pohotna žudnja, m aštarije o udaranju). Noćni neželjeni izljevi sjemena koji potkopavaju zdravlje, a ne daju nikakvo zadovoljstvo. R azvijanje hom oseksualnih sklonosti i odnosa m eđu m ladićim a koji na to nisu nikada pom išljali; težak pritisak hom oseksualnih drugova. Porast nervoznosti, razdražljivosti, tjelesnih boljki i duševnih poremećaja različitih vrsta.
Prijeteće posljedice za budućnost Svaki om ladinac, baš u starosti izm eđu 17 i 25 godina, koji ne vodi zadovoljavajući spolni život, u opasnosti je od budućih sm etnji potencije i dubokih duševnih porem ećenosti koje su uvijek praćene sm anjenjem sposobnosti za rad. Ako se neki organ ili prirodna funkcija dugo ne upotrebljavaju kasnije zakazuju. U običajene su posljedice nervna i duševna oboljenja, perverzije (spolne zablude).
Kako u tim pitanjim a predstavljamo mjere i odredbe našeg vodstval Vodstvo je do sada sasvim općim izrazima zahtijevalo ‘ćudoredno jačanje om ladine’. N am a nije jasno što se tim e m isli. N jem ačka je om ladina tijekom godina počela postepeno zadobijati pravo na zdrav spolni život u teškim borbam a sa roditeljskom kućom i sistem skim budžam a iako u danim društvenim uvjetim a nije m ogla doći do svojeg cilja, a njezina je
183
MASOVNA PSIHOLOGUA FAŠIZMA___________________________________________
ideja b ila ja sn a širokim krugovim a: om ladina se m ora najoštrije boriti protiv seksualnog licem jerstva, svinjarije i hinjenja što su posljedice seksualnog podjarm ljivanja om ladine. N jena je ideja bila da djevojke i m ladići trebaju živjeti u dobrom duhovnom i seksualnom drugarstvu; njihova je ideja bila da je društvo dužno olakšati i urediti im život. K akav j e stav novog Reicha spram toga? N jegove dosadašnje odredbe proturječe najoštrije nazorim a om ladine. N abavljanje sredstava koja spiječavaju začeće postalo je zabranom javne prodaje nem oguće. N aše je pravo ugroženo m jeram a ham burške policije p ro tiv s p o rta š a n a v o d i zb o g ć u d o re d n o sti, p rije tn ji sla n je m u koncentracijski logor zbog ‘povrede običaja i pristojnosti’. Pitam o se da li je to Što m ladić u logoru spava s djevojkom vrijeđanje pristojnosti? Pitam o državno rukovodstvo njem ačke om ladine:
Kako treba omladina spolno živjetil 1. Suzdržanost; treba li om ladina živjeti suzdržano, treba li se, dakle, odricati svake vrsti spolnog djelovanja do braka? 2. Samozadovoljavanje : treba li se om ladina sam a zadovoljavati? 3. Homoseksualno zadovoljavanje; treba li njem ačka om ladina općiti s istim spolom , a ako treba u kojoj form i? M eđusobnom onanijom ili općenjem u stražnjicu?
4. Prirodni Ijubavni život i spolni odnos između mladića i djevojke; treba li njem ačka om ladina prihvaćati i podupirati prirodni spolni život? A ko treba; Gdje se treba odvijati ljubavni život (stam beno pitanje)?
Kako i čim e treba sprječavati začeće? Kada se treba odigravati taj Ijubavni život? Smije li om ladinac činiti isto što i vođa?” S lična se p itan ja tiču i rad a s djecom . N e u o b ičajen o je i nekim a neshvatljivo, ali ne m ožem o nijekati činjenicu: revolucionarni rad s djecom može biti u osnovi samo seksualno-politički rad. Treba svladati svoje čuđenje i strpljivo slušati dalje. Zašto je djecu u predpubertetu najlaganije obuhvatiti seksualnim pitanjim a?
1. D ječje je doba u svim slojevim a, čak i kod proletarijata unatoč gladi i neim aštini, više no kasnija razdoblja ispunjeno seksualnim interesom . Pritom gladovanje do tjelesnog uništenja pogađa sam o dio - danas vrlo velik - djece u kapitalizm u, a seksualno zatom ljivanje pogađa svu djecu bez iznim ke. Time se prostor za politički rad nečuveno povećava.
164
_____________________________________________ Neka pitanja seksualno - p o lltlik e p ra kte
2. U običajene m etode proleterskog pokreta u organiziranju djece služe se istim m etodam a kao i građanski rad s djecom : m arširanje, pjevanje pjesam a, uniform e, grupne igre itd. U koliko ne potječe od već jasn o klasno svjesnih roditelja, što se odnosi samo na manjinu, dijete ne razlikuje sadržaj reakcionam ih i revolucionam ih propagandnih form i. N e znači nikakvo vrijeđanje klasne svijesti nego samo ispimjavanje prve zapovijedi proleterske politike, da se naim e ne zapostavlja zbilja, k ada tvrdim o da će djeca i om ladinci jednako radosno m arširati uz nacionalsocijalističke zvukove kao što to danas čine uz proleterske, izuzevši opet m ali postotak već k lasn o svjesne djece. U z to, p o litičk a reakcija m ože danas u kapitalizm u mnogo bolje organizirati forme gmpne propagande kod djece nego radnički pokret. R adnički je pokret, dakle, uvijek u zaostatku što se u N jem ačkoj izražavalo tako da je pionirski pokret u uspoređenju s građanskim dječjim pokretom bio izrazito slab.
3. Čak i ako građanski dječji pokret sve m ože bolje činiti, je d n o n e m ože n ik ak o : n aim e, dati djeci seksualno znanje, seksualnu ja sn o ć u , učiniti im njihovu seksualnu zatomljenost svjesnom. To m ože sam o proletarijat, prvo zato što nem a interesa za seksualnim zatom ljivanjem djece, nego čak suprotno, a, dmgo, zato što jeproleterski blok već oduvijek branitelj konzervativnog seksualnog prosvjećivanja djece. To je m oćno oružje do sada bilo neiskorišteno, čak se u km govim a pionirskog vodstva N jem ačke nailazilo n a znatno protivljenje pretvaranju uobičajenog in d iv id u a ln o g se k su a ln o g p ro sv je ć iv a n ja u m aso v n u m je ru . N a tragikom ičan su se način ti protivnici seksualnopolitičkog rada s djecom kod odbijanja pretvaranja individualne akcije u masovnu pozivali na M arxa i Lenjina. O takvoj seksualnoj politici nem a ništa ni kod M arxa niti kod Lenjina. Tom u je suprotstavljena činjenica da i djeca iz proletarijata m oraju podleći m akinacijam a političke reakcije, je r u fašizm u ne postoji m ogućnost m asovne dječje organizacije i je r se djeca u predpubertetu sam o iznim no zanim aju za privredno-političku propagandu. N asuprot tomu, u z velike se poteškoće ipak nadaju neslućene mogućnosti razvijanja rada s djecom na seksualno-političkoj bazi, je r pritom sigum o m ožem o računati s gom ćim interesom djece. K ad bi djeca, om ladina i njihovi seksualni interesi bili m asovno zahvaćeni, reakcionam om bi zagađivanju bila suprotstavljena m oćna protusnaga - i politička bi reakcija bila bespom oćna.
165
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
O nim a koji sum njaju, koji se odupiru i koji su ćudoredno zabrinuti za “čistoću” klasnih borbi, m ožem o umjesto m nogih navesti samo dva prim jera iz prakse: Prvi: crkva nije tako izbirljiva. Jedan je petnaestogodišnji dječak koji je iz kršćanske organizacije pristupio kom unističkom om ladinskom savezu izvijestio da je u njegovoj prijašnjoj organizaciji svećenik svakog tjedna pojedinačno ispitivao dječake o njihovom seksualnom ponašanju; redovno je pitao da li su onanirali što se, naravno, uvijek događalo i što se priznavalo sa sviješću o krivnji. “To je veliki grijeh, moj m ladiću; ali m ožeš ga se riješiti budeš li sutra m arljivo radio za crkvu i razdijelio ove letke.” Tako, pored ostalog, izgleda seksualno-političkapraksapolitičke reakcije. M i se stidim o, “čisti” smo, ne želim o im ati posla s “tim stvarim a” . A onda se čudim o tom u što crkva raspolaže trideset puta većim brojem m ladih nego mi koji govorimo o “političkom radu s om ladinom prim jerenom njezinoj dobi”.
Drugo; seksualno-politička radna zajednica u B erlinu je poduzela prvi pokušaj seksualno-političkog rada s djecom i u tu svrhu kolektivno sastavila jed n u priču “Trokut kredom , savez za istraživanje tajni odraslih” . Taj je spis pred štam panje najprije prodiskutiran s različitim funkcionarim a. O dlučilo se pročitati brošuru najprije u dječjoj grupi “ Sm reka” i sačekati reakciju djece. Čovjek bi želio da svi oni koji prezim o sliježu ramenima kad se govori o proleterskoj seksualnoj politici, ili je čak svim sredstvim a om etaju, budu prisutni. Kao prvo, um jesto dvadesetoro djece kao obično, bilo ih je prisutno sedam deset. Dok je inače po izvještajim a funkcionara bilo teško privući pažnju i postići tišinu, ovog su puta svi napeto i s užarenim očim a slušali, lica su tvorila svijetlu m rlju u dvorani. Č itanje su na m nogim m jestim a prekidali zbog velikog oduševljenja, a na kraju su djeca bila pozvana da izraze svoje želje i kritiku, m noga su se javila. I pred tom se djecom trebalo stidjeti svojeg prenem aganja. Pedagogijski su obrađivači priče odlučili ispustiti pitanje sprječavanja začeća i dječje onanije. Odmah su došla pitanja: “Z ašto ne kažete ništa o tom u kako se sprečava začinjanje djece?” , “To i onako znam o” viknuo je sm ijući se neki dječak. “Što je to kurva?”, pitao je treći, “o tom u se u priči ništa ne kaže.” “ Sutra idem o onim kršćanskim a” , rekli su oduševljeno, “ti uvijek govore o takvim stvarim a, pokazat ćem o im !” “K ada će se knjiga pojaviti? K oliko će koštati? Da li će biti tako jeftina da ju možemo kupiti i dijeliti?” Prvi je pročitan dio sadržavao pretežno seksualno prosvjećivanje prožeto političkim a radnička je grupa nam jeravala prvoj svesci dodati drugu koja bi djeci, polazeći od tih pitanja, pobliže rastum ačila izrabljivanje i klasnu borbu. To je rečeno. “K ada će doći druga
_____________________________________________ Afcfca pltanja seksualno - političke prakse
sveska; hoće li biti isto tako zabavna?” D a li je ikad jed n a dječja grupa tako bum o pitala za političku brošum ? N e bi li nas to trebalo poučiti? Sigum o bi n as m o ralo : D jecu treba za p o litički interes odgajati prihvaćanjem
njihovih seksualnih interesa i zadovoljavanjem njihove znatiželje; moraju dobiti onaj nepokolebljiv osjećaj koji im ne može dati politička reakcija. Tim e će se ona m asovno pridobiti i u svim zem ljam a im unizirati od crkvenih upliva i - a to je najvažnije - duboko osjećajno vezati uz revolucionam i pokret. Ali, isprva izm eđu tog učinka i djece ne stoji sam o politička reakcija, nego i “m oralisti” u vlastitom tabom . D aljnje j e važno podm čje seksualno-političkog rada razjašnjavanje seksualne situacije koja se nadaje iz protjerivanja žena iz tvom ica natrag u dom aćinstvo koje se sada događa u N jem ačkoj. Taj posao m ožem o obaviti sam o dosljednim ispunjavanjem pojm a slobode žene sadržajim a seksualne slobode. Treba znati da m nogim ženam a m aterijalna ovisnost o m uškarcu u obitelji ne sm eta sam a po sebi, nego bitno zbog seksualnog ograničavanja vezanog uz to. Dokaz je za to činjenica da one žene koje su svoju seksualnost glatko i besprohtjevno potisnule ne sam o lagano i bez proturječja podnose m aterijalnu ovisnost, nego ju čak i prihvaćaju. Buđenje je seksualne svijesti tih žena naglašeno upozorenje o posljedicama ograničenog seksualnog života, najvažnija pretpostavka za političko iskorištavanje m aterijalne ovisnosti o mužu. Ako seksualno-političke organizacije ne budu obavile taj posao, novi će val seksualnog zatom ljivanja žena u fašizm u zazidati svijest njihove m aterijalne porobljenosti. U Njem ačkoj i dm gim visokoindustrijaliziranim zem ljam a dane su sve objektivne dm štvene pretpostavke za bum i seksualni bunt žena i omladine. Konzekventna, neustrašiva seksualna politika na tom bi podm čju riješila pitanje koje uvijek iznova zapošljava naše slobodne m islioce i političare, a da ne znaju odgovor, naim e nesum jerljivo veća sprem nost žena i om ladinaca da prihvate političku reakciju. N ijedno dm go podmčje ne razotkriva tako jasno političku funkciju seksualnog zatomljivanja, prisnu povezanost spolnog života i intenzivnosti seksualnog potiskivanja s politički reakcionam im nazorom i sklonošću. N a kraju, jo š prigovor koji sam dobio s upućene strane prilikom čitanja ovog posljednjeg odlom ka i koji nije lagano pobiti. Prigovor glasi: točno je, doduše, da su široke mase najintenzivnije ispunjene spolnim pitanjim a, da je taj interes snažan; no m ožem o li iz toga bez daljnjega zaključiti da se taj interes m ože politizirati u sm islu socijalne revolucije koja zahtijeva toliko odricanja i žrtava? N eće li seksualno-političko zahvaćanje m ase odm ah htjeti otkupiti m jenicu na seksualnu slobodu čim im je izdana? - Što je rad
167
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA___________________________________________
teži to tem eljitije m oram o saslušati svaki prigovor, razm isliti o njem u i odgovoriti. M oram o se čuvati padanja u revolucionam o 2am išljanje u m ašti i sm atrati da je u zbilji provedivo nešto što je “sam o po sebi” pravilno. O ishodu borbe protiv glađi ne odlučuje želim o li ju n a svaki način odstraniti, nego da li su dane objektivne pretpostavke za to. M ože li se, dakle seksualni interes i seksualna nevolja m asa svih zem alja isto tako prevesti u političku akciju protiv društvenog sistem a kao i grubi m aterijalni interes. N aveli smo praktička iskustva, a i teorijska razm atranja koja govore u prilog tom u da je i m asovno m oguće ono što uspijeva u pojedinim grupam a i na zborovim a. D o sada sm o propustili navesti sam o neke neophodne pretpostavke. Z a plodno provođenje zadatka svrstavanja seksualne politike u klasnu borbu potrebno je , prvo, čisto političko sabiranje radničkog pokreta uopće; bez te pretpostavke seksualno-politički rad m ože biti sam o priprem ni rad; nadalje, n e o p h o d n o j e s tv a ra n je č v rs te m eđ u n a ro d n e s e k s u a ln o - p o litič k e o rg an izacije k o ja bi uspostavila i osiguravala m oć provođenja; treće, neophodno j e p otreban niz tem eljito školovanih vođa pokreta. U ostalom , n ije preporučljivo željeti unaprijed riješiti svako pojedino pitanje. To bi zbunjivalo i kočilo. Iz sam e se prakse nadaje nova i detaljirana praksa. Tim e ne želim o opterećivati ovaj spis.
6. Nepolitički čovjek Time konačno dolazim o do pitanja o nepolitičkom čovjeku. H itler nije sam o već unaprijed utem eljio svoju m oć pom oću m anje politiziranih m asa, nego je i legalno proveo svoj posljednji korak k pobjedi u ožujku 1933. m obilizacijom ništa m anje nego S m ilijuna ljudi koji do tada nisu glasovali, dakle nepolitičkih ljudi. Lijeve su partije poduzele sve da pridobiju indiferentne mase, a da se pritom nisu zapitale što to znači “biti nepolitičan ili indiferentan”. Im a li vlasnik tvom ice ili veleposjeda politički jasan i to desni stav, to se m ože bez daljnjega shvatiti iz neposrednih privrednih interesa. K od njega bi lijeva politička orijentacija protuiječila socijalnoj situaciji i m ogla bi se samo psihologijski objasniti, tj. trebalo bi ju svesti na iracionalne m otive. K ada je industrijski radnikpolitički lijevo orijentiran, to je racionalno isto tako posve konzekventno i izvire iz njegovog ekonomijskog i socijalnog položaja u tvomici. K ada su, m eđutim , radnici ili nam ještenici ili činovnici politički desno
168
_____________________________________________ Neka pltanja seksualno - po llttčke prmksa
o rijen tiran i, to j e uglavnom zbog p o litičk e nejasnoće, što znači zbog n epoznavanja vlastite socijalne pozicije. Što je čovjek iz velike m ase truđbenika nepolitičniji to će biti laganije dostupan ideologiji političke reakcije. Biti nepolitičan nije, m eđutim , pasivno psihičko stanje, to je vrlo aktivno ponašanje, odbijanje političke svijesti. R aščlam ba tog odbijanja da se bude i m isli p olitički nadaje jednoznačne rezultate koji rješavaju m noga tam na pitanja ponašanja širokih nepolitičkih slojeva. K od prosjeka se intelektualaca “koji ne žele imati posla s politikom” lagano da pokazati neposredne privredne interese i strah za od m išljenja krupne buržoazije ovisnu egzistenciju čem u se pridonose najgrotesknije žrtve znanja i uvjerenja. M eđu ljudim a koji su na bilo kakvom m jestu u procesu proizvodnje, a ipak su nepolitički m ogu se analitički razlikovati dvije velike grupe. K od zastupnika prve grupe pojam je politike nesvjesno asociran s predstavom nasilja i tjelesne opasnosti, dakle s teškim strahom koji im priječi da se orijentiraju kako to odgovara zbilji. K od drugih, koji vjerojatno predstavljaju većinu, nepolitičnost p očiva na potpunoj uhvaćenosti u osobne konflikte i brige u kojim seksualnebrige ne dopuštaju brigam a egzistencije da sazriju do političke konzekvencije. A ko je m lada nam ještenica, koja privredno im a dovoljno razloga za političku svijest, nepolitična, onda je to u 99 od 100 slučajeva zbog takozvanih “ljubavnih priča” ili, izrazimo li se ozbiljnije, zbog njezine krajnje zatvorenosti u vlastite seksualne konflikte. To n a posve isti način važi i za nepolitičku m alograđanku kojoj su sve njezine duševne snage potrebne da svoju seksualnu situaciju svlada barem toliko da ne doživi slom . K om unizam do sada nije shvaćao tu situaciju i nepolitiziranog je čovjeka pokušavao politizirati tim e da ga dovede do svijesti o njegovim dosada neispunjenim privrednim interesim a. Praksa nas uči da se m asu tih nepolitičnih ljudi jed v a d a navesti na slušanje, ali da će se lagano dati povesti m ističkim frazam a nekog nacionalsocijalista koji neće baš previše pričati o privrednim interesim a. Kako to objasniti? Time što teški seksualni konflikti (u najširem sm islu), svejedno da li svjesno ili nesvjesno sputavaju racionalno m išljenje u pravcu posve racionalnog m arksizm a, da ti konflikti čine čovjeka nepolitičkim i preplašenim i zapliću ga u vlastita duševna crijeva. Sretne li on sada faŠista koji radi sa sredstvim a vjem osti i m istike, dakle sa seksualnim libidinoznim sred stv im a on m u do kraja posvećuje svoj interes ne zato što bi m u nacionalsocijalistički program više im ponirao od kom unističkog, nego zato što u predavanju vođi i njegovoj ideologiji doživljava trenutno opuštanje stalne unutrašnje napetosti, je r tim e svoj konflikt m ože nesvjesno prevesti u dm gu form u i tim e ga riješiti; to ga čak osposobljuje da u fašistu vidi kom unista, u H itleru njem ačkog Lenjina. N e treba biti psiholog da bi se
MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA
shvatilo zašto seksualno beznadna m alograđanka, koja nikada nije m islila na politiku ili m ala prodavačica koja zbog intelektualne i seksualno-konfliktno uvjetovane insuficijencije nije m ogla naći put u tešku klasnu politiku, nalazi u erotično uzbuđujućoj form i nacionalsocijalizm a neku vrst zadovoljenja, iako naravno zametnutu. Treba poznavati život tih pet milijuna koji su odlučili, život tih nepolitičkih, m alograđanskih Ijudi koji se odvija iza kulisa, da bism o shvatili kakvu ulogu za tihi i podzem ni način igra privatni život, što bitno znači spolni život, u velikoj glasnoj politici. To se statistički ne da zahvatiti, a m i i tako nism o obožavatelji prividne statističke egzaktnosti koja prom ašuje zbiljski život, dok H itler svojom negacijom statistike i izrabljivanja naslaga seksualne bijede osvaja vlast. N epolitički je čovjek, čovjek apsorbiran u seksualnim konfliktim a. Htjeti g a pridobiti isključivanjem seksualnosti kao što se to do sada činilo, nije sam o beznadno nego i najsigum ije sredstvo da ga izručimo političkoj reakciji koja sjajno iskorišćuje posljedice njegovog seksualno-socijalnog položaja. Tu po jednostavnom računu postoji sam o drugi put, politiziranje njegovog prirodnog spolnog života. I sam se zaplašio te konzekvencije, banalne kao što jest, i mogu razumjeti to sto vrli privredni i državni političari takvo shvaćanje drže izrodom osušenog, državno-politički neiskusnog naučenjaštva za pisaćim stolom. N jim a bi, međutim, trebalo preporučiti da prisustvuju nekom seksualno-političkom zboru da bi se uvjerili kako velika većina posjetilaca do sada uopće nije, ili samo rijetko, posjećivala političke zborove, a naročito ne kom unističke; ili bi trebalo uzeti na znanje da su seksualno-političke organizacije, npr. na zapadu N jem ačke, zahvaćale pretežno neorganizirane i nepolitičke ljude. A preuzemost tih dokaza m ože se najupečatljivije dokazati činjenicom da m eđunarodna organizacija kršćanstva već tisućljećim a u svakom najm anjem gnijezdu svijeta drži najm anje jednom tjedno upečatljiv seksualno-politički skup u svojem smislu, je r nedjeljni crkveni skupovi nisu ništa drugo. Zanem arivanje ili čak nijekanje tih činjeničnih stanja danas, k ada već postoje određena iskustva o seksualno-političkom radu i spoznaje 0 odnosima religije i seksualnog zatomljivanja, znači neoprostivo, sa stajališta p ro le te r s k o g p o k re ta re a k c io n a rn o p o d u p ira n je v la s ti d u h o v n o g srednjovjekovlja i prirodnog izrabljivanja. Spremni smo učiniti sve da uvjerimo proleterske privredne i državne političare u neophodnost ove prakse. Isto smo tako odlučni da se protiv njih borimo istim sredstvim a kojim a se borim o 1 protiv crkve i političke reakcije, ne budu li se dali uvjeriti ili ako pokušaju organizacijski spriječiti naš rad. N adajm o se da su najvažniji od njih, a i većina, zadržali potrebnu pokretljivost nazora o zbilji.
170
O PRIMJENIPSIHOANALIZE U POVIJESNOMISTRAŽIVANJU
IX .
Ispitivanje psihičke strukture tvorevine zadaća je prirodnoznanstvene psihologije*. Kao takva u pitanje m ože doći sam o psihologija koja raspolaže nužnim m etodam a za obuhvaćanje i prikazivanje dinam ike i ekonom ike p sih ič k ih p ro c esa. U svom sam ra d u o odnosu p sih o a n a liz e sp ra m dijalektičkog m aterijalizm apokušao dokazati da je psihoanaliza zam etak iz kojeg se im a razviti dijalektičko-materijalistička psihologija. K ako građanski svjetonazor prirodoznanstvenika njeguje unošenje izobličenja i lažnih temeljnih nazora u njihove vlastite discipline, u uvodu je svakogpokušaja dijalektičkom aterijalističke psihologije m etodologijska kritika. Tamo sam odbacio mogućnost izvođenja sociologije iz psihoanalize, je r metoda psihologije mora, prim ijenjena na činjenično stanje društvenog procesa, nesum njivo voditi m etafizičkim i idealističkim rezultatim a, i zaista je i vodila. To m i je donijelo teške napade psihoanalitičara koji se bave “divljom sociologijom ” . K ao što m i je tad a bilo jasno da se psihologijska m etoda ne m ože prim ijeniti na sociologijske problem e, tako je s druge strane sigum o ustanovljeno d a se sociologija ne m ože odreći psihologije čim se radi o pitanjim a takozvane “subjektivne djelatnosti” čovjeka i tvorenja ideologije. K ad sam konačno pronašao privrem enu form ulu koja je pokušala uputiti psihologiju n a njeno m jesto u sociologiji, S a p irm ije p re d b a c io da sam sebi proturječio; budući da sam naim e sam poricao prim jenu psihoanalize u sociologiji, upućujući je m eđutim , s druge strane, na određeno m jesto, nije bilo teško postaviti takvu zam jerku. M ojim bi se to kritičarim a dalo učiniti svakako lakše no m eni. Jedni bezbrižno dalje probavljuju svoju “psihoanalitičku sociologiju” koja je, nedavno, konačno trijumfirala tezom da se egzistencija policije im a razjasniti potrebom m asa za kažnjavanjem . D rugi otpravljaju čitav teški problem jednostavnom tezom , koja ne svjedoči ni o kakvoj m uci ili sprem nosti za * Zeitschrift fur poiitische PsyhoIogie und Sexualokonomie; Heft 1.1934. (Ovajje članak Reichova reakcija na niz kritika njegova spisa Dijalektički materijalizam i psihoanaliza i predstavlja mjesto na kojem autor iznosi neke temeljne pretpostavke svojeg znanstvenog rada - op. prev.). 171
O prlm jenl psihoanalize u povljasnom Is trtilv a n ju _____________________________________
razjašnjavanje problem a, da je psihoanaliza “idealistička” disciplina i da se najbolje čini ako se o tom u jednostavno ne brine. M nogi su kritičari, kao i, m ožda, Sapir, dospjeli u proturječje sam i sa sobom kad su istovrem eno s tom tvrdnjom m orali priznati da je stvorila najbolju seksualnu teoriju, da je otkrila nesvjesno i seksualno potiskivanje i na taj način i psihički proces itd. N a m oje pitanje kako je m oguće da idealistička disciplina izvršava vrši važna otkrića, ostalo se, doduše, dužno odgovora. D osadašnja je diskusija o sociologijskom značaju psihoanalize označena suprotstavljanjem dvaju m išljenja; jed n o g po kojem p sihoanaliza kao individualna psihologija ne m ože razjasniti društveno, i drugog po kojem je ona ne sam o individualna psihologija, nego i socijalna psihologija i stoga sasvim kom petentna za društvena činjenična stanja. M ora se pridodati da se diskusija vrtjela oko riječi, a da nije učinjen pokušaj preispitivanja tvrdnji u realnim činjeničnim stanjima. Kad sam 1920. odbio primjenu psihoanalitičke m etode n a društveno, oslonio sam se na prim jene psihoanalitičke m etode na sociologiju koje su do tada bile uslijedile sa psihoanaiitičke strane, a koje su striktno proturječile M arxovoj m etodi i pokazale se krivim a. B ilo je , dakako, jasn o da psihoanaliza im a su-govoriti značajnu riječ u sociologiji, pitanje je bilo sam o kako bi se m oglo izbjeći apsurdnosti koje su do tada učinjene, kojim bi se putom m oralo poći da bi se isk opalablaga k oja bijahu vidljiva, ali za sada nepristupačna. Ja sam, doduše, u “B anner” * odbio p rim jen u psih o an alitičke m etode u sociologiji, ali sam , istovrem eno, privrem eno dao povoda da mi Sapir predbaci nekonzekventnost. Pisao sam:
Ova razmatratija dopuštaju, međutim, mišljenje da j e psihoanaliza pomoću svoje metode pozvana otkrivati porivne korijene društvene d jelatnosti individuum a, a pom oću svog d ija lekticko g nauka o p o r iv im a p o z v a n a u d e ta lje r a z ja š n ja v a ti psifj.ičke p o s lje tk e proizvodnih odnosa u individuumu, to je s t tvorenje ideologije u “Iju d sko j g la v i" . Izm eđu obiju kra jn jih točaka; e k o n o m ijsk e stru k tu re društva i id eo lo g ijske nadgradnje, čije j e ka uzalno odnošenje materijalističko shvaćanje povijesti obuhvatilo općenito, p sih o a n a litič k o sh va ća n je p s ih o lo g ije p o d r u š tv lje n o g čovjeka uklapa niz međučlanova. Ono može p o kazati da se ekonom ijska struktura društva u "Ijudskoj g la v i" ne prom eće neposredno u id e o lo g ije nego da p o tre b a za hranom , o v isn a o d o tič n im ekonomijskim odnosima u njihovim pojavnim oblicima, utječe na fu n kc ije daleko plastičnije seksualne energije m ijenjajući ih i da * Tamoje 1929. tiskan članak Dijalektički materijalizam i psihoanaliza (op. prev.). 172
_____________________________________ O p rim je n l psihoanalize u povljesnom Istra ilva n ju
to d r u š tv e n o d je lo v a n je na s e k s u a ln e p o tre b e o g ra n ič e n je m njihovih ciljeva p revodi uvijek nove proizvodne snage u obliku sublim iranog libida u društveni proces rada. Djelom ično direktno u obliku radne snage, djelomično indirektno u obliku više razvijenih rezultata seksualne sublimacije, kao što su, možda, religija, m oral uopće, a posebno spolni moral, znanost itd., to znači sm isleno svrstavanje psihoanalize u materijalističko shvaćanje povijesti na sasvim određenoj, njoj adekvatnoj točki, tamo naime gdje počinju psihologijski problemi, koji otkrivaju Marxov stav da se materijalni način opstanka u Ijudskoj glavi promeće u ideje. Libidalni j e proces sekundaran u društvenom razvoju i o njemu ovisan iako i sam u nj odlučujuće zahvaća ukoliko sublim irani libido kao radna snaga p o sta je proizvodnom snagom. Danas bih m nogo toga mogao jasnije formulirati, ne bih, također, izdavao religiju i m oral za sublim aciju poriva. Tada mi je pred očim a lebdjelo jednostavno činjenično stanje, koje sam otada u daleko većoj m jeri razum io ocjenjivati, da psihička struktura kršćanske radnice koja je p ristaša centra ili fašizm a i koju se nikakvim naporom obične vrste ne da m aknuti s njenog političkog pravca, m ora biti određene vrste koja se razlikuje od psihičke strukture kom unističke radnice. Da je , dakle, valjda, m aterijalna i autoritam a ovisnost o roditeljima u djetinjstvu i o suprugu u odraslom razdoblju prisiljava potiskivati svoje seksualne zahtjeve čim e zapada u lako dokazljivu karaktem u plašljivost i zazor pred seksom što je čini nesposobnom uopće i pojm iti kom unističku parolu sam oođređenja žene; da je , dalje, u stanovitoj m jeri pretjerano i u stanovitim oblicima uspostavljeno seksualno potiskivanje čvrsto veže za crkvu i građanski poredak i onem ogućuje joj kritičnost. Značenje tog pitanja ne nadaje se sam o iz činjenice d a takvih žena im a na m ilijune, nego daleko više iz neizbježnog utvrđivanja da takvo m išljenje ne počiva na “zaglupljenju” ili na “zam agljenju” , nego n a tem eljitoj preinaki ljudske stm kture u sm islu vladajućeg poretka. N a osnovi praktičkog dom ašaja tog i sličnih pitanja m asovne psihologije m ogao sam, na nagovor m arksističkih prijatelja, odmah teorijski odgovoriti na Sapirovu kritiku, ne popustiti. Teorijske diskusije običavaju biti besplodne ako ih se ne postavi n a tlo konkretnih praktičkih pitanja. M oralo se na ruku pojedinim pitanjim a političkog pokreta iznuditi odluku o značenju psihoanalize za klasnu borbu. Taj se pu t pokazao zapravo plodonosnijim kako s obzirom n a kritiku m etafizičkih teorija u p sih o an alizi tako i s obzirom n a teorijsko svrstavanje psih o an alize u m arksističko istraživanje povijesti.
173
O p rlm ja n l psihoanallza u povijesnom is trtilv a n ju _____________________________________
To je svrstavanje moralo poći od jasne spoznaje da se sociologijska pitanja ne daju zahvatiti psihologijskom metodom. Ono je, m eđutim , istovrem eno m o g lo u punom opsegu otvoriti m ogućnost p lo d o n o sn ijeg razv ijan ja m arksističkih istraživanja u povijesti i politici uzim anjem u obzir spoznaja psihoanalize (ne njene m etode) na stanovitim područjim a kao što su tvorenje ideologije, povratno djelovanje ideologije itd. To zatvara sociologijski neobrazovanim psiholozima put do sociologije i prisiljava ih da usvoje m etodu povijesnog istraživanja. Istovremeno to prisiljava ekonom istu spoznati svoja protuiječja kad govori o klasnoj svijesti. K ad mi, dakle, danas analitičari kažu da sam ublažio svoje strogo stajalište spram isključivanjapsihoanalize iz sociologijskih istraživanja, jer i sam pristupam m asovnom fenom enu s psihoanalitičkim “gledištem ” , m oram ih m oliti da se ponovnom lektirom m ojeg rada iz 1929. godine uvjere đa to nije slučaj. Tamo sam pisao:
Pravi j e predmet psihoanalize duševni život podruštvljenog čovjeka. D uševni život mase dolazi za nju u obzir samo utoliko ukoliko se individualni fenom eni pojavljuju u masi (na prim jer problem vođe) i, dalje, ukoliko može razjasniti pojave “masovne d uše”, kao što su strah, panika, pokornost, iskustvima na pojedincu. Čini se, međutim, da j e psihoanalizi fenomen klasne svijesti jedva dostupan, a problemi kao što su oni masovnog pokreta, politike, štrajka, koji spadaju u nauk o društvu, ne mogu biti objektima njene metode. Ona, dakle, ne može nadomjestiti nauk o društvu niti ga razviti iz sebe. N akon ovih pretresanja bit će jasno da ti stavci vrijede i pretrpljuju jo š sam o neka preciziranja. Odsada, kao i prije, društvene problem e ne m ožem o psihoanalitički tumačiti, tj. oni ne mogu biti objektima psihoanalitičke metode. Pitanje klasne svijesti bijaše tada nejasno, zato je stajalo: “čini se da je ...” D anas se već m ogu pogoditi određenije formulacije. Tijekom kasnijih iskustava pokazalo se, što je u radu u “B anner” bilo sam o naznačeno, da je prva pretpostavka psihologijskog shvaćanja problem a klasne svijesti oštro razlikovanje njegove objektivne i subjektivne strane. Pokazalo se, dalje, da pozitivni elementi i porivne sile klasne svijesti nisu psihoanalitički jasni, naprotiv, zapreke se njena razvitka im a shvatiti samo psihologijski, je r proizlaze iz lracionalnih izvora. M oji su kritičari bili i jesu brzopleti u svojim osudam a; kad znanost zakoračuje na novo polje m ora najprije i prije svega gum uti u stranu m noga stara shvaćanja da bi bez predrasuda po prvi puta pogledala stvari. Pri svojim će prvim formulacijama svakako ovu ili onu točku krivo prikazati ili formulirati.
174
_____________________________________ O prlm jenl pslhoanallze u povljesnom Istra ilva n ju
D a bi se, dakle, razvila korektna m arksistička psihologija trebalo j e najprije završiti s prim jenom psihoanalitičke tehnike tum ačenja n a sociologijsko područje; tek nakon toga se m oglo odlučiti koliko je racionalnog, a koliko iracionalnog sadržano u problem atici klasne svijesti, tj. koliko se prostora m oglo dati tum ačenju iracionalnih fenomena. Kad sam, da spom enem jed an primjer, revolucionam u volju tum ačio kao pobunu protiv oca dospio sam u svakom slučaju, čak i u sociologijskoj sferi, do ideologije političke reakcije; kad sam, m eđutim , konkretno istraživao u kojoj mjeri revolucionam a volja odgovara racionalnoj situaciji, u kojoj je mjeri nedostatak takve volje iracionalan, gdje revolucionam a volja zbilja odgovara pobuni protiv oca itd., doveo sam građansku “bespredrasudnu” znanost ad absurdum, s-m sam uradio pravo znanstveno djelo i time učinio uslugu radničkom pokretu, a ne političkoj reakciji; je r marksistička znanost nije dmgo do nepodmitljivo otkrivanje realnih saveza. Jasnoća u vezi s m etodologijom pri svrstavanju psihoanalize u povijesno istraživanje odlučno je značajna za rezultat svakog isljeđivanja. Važno je stoga pobliže se pozabaviti Frommovom kritikom moje ranije citirane formulacije u radu “Dijalektički m aterijalizam i psihoanaliza” izloženom u njegovom radu “O m etodi i zadaćam a analitičke socijalne psihologije” From m piše:
Mora se poduzeti pokušaj da se sredstvima psihoanalize nađe tajni smisao i osnova u društvenom životu tako upadljivih iracionalnih načina ponašanja koji se ispoljuju u religiji i narodnim običajima, ali, također, i u politici i obrazovanju... Ako je ona (psihoanaliza) u porivnom životu, u nesvjesnom pronašla ključ razumijevanja Ijudskog ponašanja mora biti i ovlaštena i u stanju iskazati ono bitno o pozadinam a društvenog ponašanja. Jer i ‘društvo ’ se sastoji od realnih in d ivid u a ko je ne m ogu p o d lije g a ti n ika kvim drugim psihologijskim zakonima do onima koje j e psihoanaliza otkrila u individuumu. Čini nam se zato netočnim kad se, kako to čini W. Reich, psihoanaliza rezervira za područje personalne psihologije, a njena se uporabivost za društvene pojave kao što su politika, klasna svijest itd. načelno osporava. Činjenica da se s jednom pojavom postupa u nauku o društvu ni u kojem slučaju ne znači da ona ne može biti objektom psihoanalize (isto kao što nije točno da predm et koji se istražuje s jizikalnog gledišta ne može biti istraživan i kemijski). To samo znači da j e ta pojava, ukoliko kod pojava psihičke činjenice igraju ulogu, objekt psihologije i, posebno, socijalne psihologije koja j e utvrdila društvene pozadine i funkcije psihičkih pojava.
175
0 prlmjenl psihoanallze u povljesnom Istrailvanju________________________________________
From m je, na žalost, naveo samo m oje um etke, a ne i m oje jednoznačne formulacije o mjestu koje psihoanaliza ima zauzeti u sociologijskom istraživanju 1 koje jedino i m ože zauzeti; naim e da pokaže kako se ono m aterijalno u ljudskoj glavi prom eće u idejno. Jasno je da psihoanaliza i sam o ona jed in a m ože razjasniti iracionalne načine ponašanja kao što su, primjerice, religiozni i m ističn i svake vrste, je r sam o ona m ože istraživati porivne reakcije nesvjesnog. O na to m ože na pravi način samo ako “ekonom ijske čim benike” ne uzim a tek “u obzir”, nego sasvim točno vodi računa o tomu da su nesvjesne strukture, koje toliko iracionalno reagiraju, i sam e bile ostvarene historijskim dmštveno-ekonomijskim procesima, da, dakle, ni u kojem slučaju utemeljenje nesvjesnim m ehanizm im a ne biva suprotstavljeno ekonom ijskom , nego se nesvjesne strukture m ogu prom atrati samo kao snage koje posreduju izm eđu društvenog bitka i Ijudskih načina reakcije. Kad, m eđutim , From m ne m areći za to, tvrdi da psihoanaliza m ože iskazati bitno o “pozadinam a društvenog” ponašanja, je r se društvo sastoji iz pojedinaca, radi se o netočnosti izraza koja širom otvara vrata zloupotrebi psihologije što Fromm želi isključiti. Ukoliko je pod “društvenim ponašanjem ” razum ljeno ponašanje čovjeka u društvenom životu, suprotstavljanje je personalnog i društvenog ponašanja bez smisla, je r drugog ponašanja osim društvenog nem a. I ponašanje u dnevnom snu društveno j e ponašanje isto tako uvjetovano društvenim stanjem stvari kao što je i označeno fantazijskim odnosim a spram objekata. D a bism o ovdje nadajmo se konačno - postigli jasnoću moramo From m ovu kritiku proširiti na oficijelnu psihoanalitičku sociologiju. N e radi se o minucioznoj finoći, nego o sasvim grubim stvarima. M nogo je društvenog ponašanja čovjeka kod kojeg op isan e i kod o stalih fenom ena tako odlučujuća uključenost porivnih m ehanizam a pri ljudskoj akciji jed v a igraju neku ulogu. Radi se o tom u da ponašanje, prim jerice m alih štediša kod slom a banke, ili pobuna seljaka kod pada cijena žitu, ne može biti razjašnjeno nesvjesnim libidinoznim m otivima ili pobunom protiv oca. Važno je znati da u takvim slučajevim apsihologija može iskazati sam o o djelovanju na ponašanje, a ne o njegovim uzrocim a i pozadinam a. Radi se o tom u da se kapitalizam ne da razjasniti anasadatičkom strukturom čovjeka, nego se ona može razjasniti seksualnim redom patrijarhata. A dm štvo se ne sastoji samo iz pojedinih ljudi (bila bi to hrpa), nego iz mnoštva individuakoje s u u svom životu i mišljenju određene odnjihove volje i njihovih poriva potpuno neovisnim proizvodnim odnosima koji na njih djeluju; doduše na taj način da proizvodni odnosi u odlučujućim točkama, kao što je slučaj kod ideologijske i strukturalne reprodukcije ekonomskog sistema koji, kako će biti kasnije pokazano, upravo m ijenja porivnu strukturu. Kad, dakle, kažem o da
176
_____________________________________ O p rlm je n l pslhoanallzo u povljesnom Istra iiva n ju
m ožem o razjasniti pozadine radi se o tom u d a se točno ustanovi koje. I to je bitno, zapravo ono što nas razlikuje od pravca poznate “socijalne psihologije” koje suzbijam o, je r mi vodim o računa o granicam a i ovisnostim a psihologije budući da znam o da u njihovoj psihičkoj predstavljenosti m ožem o razjasniti samo posredovne međučlanove izm eđu baze i nadgradnje, sam o “proces izm eđu stvari” koji se odvija izm eđu čovjeka i prirode. To što na taj način dolazimo do razjašnjavanja povratnog djelovanja ideologije na bazu pom oću strukture postalih proizvodnih odnosa, odlučujuće je značajni usputni dobitak. Zašto je to točno razgraničenje tako izuzetno važno? Zato što ovdje granica prolazi između idealističke i dijalektičko-materijalističke primjene psihologije na društveno područje. Plodovi koje ta primjena obećava naplaćuju najmučnija i najbrižljivija razjašnjenja koja su obuhvaćena time što upravo ništa ne m ože reći o p o zad in am a ljudskog p o n aša n ja koje leže u v an p sih ičk o m , o ekonomijskim zakonima koji određuju dmštveni proces i o fiziologijskima koji obuzdavaju porivni aparat a da se ne sprijateljimo s m etafizikom. Još u jednoj točki koja se neposredno nadovezuje na ovo razlikovanje moram protuiječiti Frommu kao i drugim prijateljima ostalih m ojih shvaćanja. Fromm zastupa stajalište da je moje poricanje primjene psihoanalitičke metode na društvene fenomene kao što su štrajk itd. krivo. S druge mi je prijateljske m arksističke strane prigovoreno da bi se psihoanalitička m etoda ipak m ogla primijeniti na društvene fenomene, jer je u svojim osnovnim crtama dijalektičkomaterijalistička. Sam Fromm misli da sam u svojim sociologijsko-empirijskim radovim a, “srećom ”, prom ijenio svoje stajalište. To nije slučaj. Kao i ranije, izbjegavam prim jenu psihoanalitičke metode na društvena činjenična stanja i to zbog sljedećeg razloga koji ovdje po prvi puta mogu točno formulirati. Točno je : m etodom dijalektičkog m aterijalizm a istražujem o društvene fenomene, točno je: psihoanaliza je dijalektičko-m aterijalistička m etoda istraživanja: dakle trebalo bi, mislio bi apstraktni logičar, psihoanalitičku metodii “logički” m oći prim ijeniti na društvene fenomene a da se ne prouzrokuje šteta. M oji prijatelji potpadaju ovdje nesvjesno apstraktnom idealističkologičkom mišljenju. Po zakonima dijalektike imaju pravo. Cjepidlačenje? Ne, nego vrlojednostavno činjenično stanje: m etodaje dijalektičkog materijalizma doduše jedinstvena gdje god je primjenjivali. Posvuda vrijedi stavak jedinstva suprotnosti, prelaska kvantiteta u kvalitetu itd. A ipak je m aterijalistička dijalektika druga u sociologiji a druga opet u psihologiji. Jer, metoda istraživanja ne visi u zraku nego je u svojoj posebnoj biti određena predm etom n a koji je prim ijenjena. U pravo se ovdje otkriva ispravnost stavka jedinstva bitka i m išljenja. Odatle seposeban slučaj m aterijalističke dijalektike sociologijske
171
0 prlmjenl pslhoanalize u povijesnom Istrailvanju________________________________________
m etode ne m ože zamijeniti za drugi poseban slučaj psihologijske metode. Tko z a stu p a sta ja lište d a se so cio lo g ijsk a p ita n ja m o g u isp rav n o rije šiti psihoanalitičkom m etodom istovremeno pokriva, htio to on ili ne, stajalište da bi se, primjerice, kapitalizam moglo objasniti pomoću metode kemijske analize. Argumentacija bi bila ista kao kod priznanja valjanosti psihoanalitičke metode za društvena činjenična stanja; je r društveni proces im a posia i s m aterijalom 1 s čovjekom. Ako se, dakle, bez daljnjeg m ože psihologijski istraživati, zašto ne i kemijski? N a tom se prim jem vidi kuda bi vodilo From m ovo stajalište kad bi se konzekventno slijedilo. From m nem a pravo kad tvrdi da su analitičari na sociologijskom podm čju došli do krivih rezultata je r su se udaljili od analitičke m etode. Ne. Oni su bili sasvim konzekventni u prim jeni m etoda tum ačenja sm islenih psihičkih sadržaja, povratnog vođenja psihičkih fenom ena na n e sv je sn e p o riv n e m eh an izm e k o d d m štv e n ih fen o m en a k ao što su kapitaiističke ili m onogam ne organizacije. I upravo stoga su pogriješili, je r dm štvo nem a psihe, nem a super-ega, kako to Freud prihvaća u Unbehagen ; tako su zbiljska činjenična stanja, o kojim a ovisi svaka posebna prim jena m aterijalistiČke dijalektike, unesena u drugovrsne procese u kojim a se objektivno ne zatiču i zato dolazi do besmisla. N ije točno, kako From m m isli, da jed an isti predm et m ože biti istovrem eno ispitivan i fizikalno i kem ijski. Fizika ne m ože utvrditi kem ijski sastav, a kem ija brzinu pada; različitim se metodama, a obje su dijalektičko-materijaiističke, ispituju različite funkcije ili svojstva istog predmeta. Točno isto vrijedi i za sociologiju. O bjasniti isto društveno činjenično stanje psihologijski i sociologijsko-ekonomijski mogu samo žongleri znanosti poznatog tipa. To je eklektika najgore vrste. Prim jena je dijalektičkog m aterijalizm a istraživanje različitih funkcija istog fenom ena odgovarajućim m etodam a i pritom spoznavanje uzajam nih združivanja i ovisnosti tih funkcija. Kad From m odatle form ulira da socijalna psihologija istražuje “društvene pozadine i funkcije psihičkih pojava” to je netočno. Jedan prim jer: društvena pozadina i fankcija religije, m orala itd. sociologijskoekonom ijske su funkcije klasnog odnosa, proizvodnih odnošenja radnikkapitalist; to je određeno vlasništvom nad sredstvim a za proizvodnju, razlika izm eđu u p o treb n e i razm jenbene vrijednosti robe-radne snage, dakle sociologijskim kategorijama. To se proizvodno odnošenje zbog privrednih postupaka koje oko vlasti izvršuje vladajuća klasa usidruje u psihičkim strukturam a članova društva, posebice klase kojom se vlada, tim e što njenu strukturu m ijenja pom oću posebnih institucija kao što su obitelj, p a škola, crkva itd. i oblikuje je u formaciju koja kronično reagira na tipičan način. Pred sobom imamo tada socijalnopšihologijsku pojavu kao što je to, u svojoj dvojnosti,
178
_____________________________________ O p rim je n i psihoanallze u povljasnom Istraživanlu
odnošenje oca i sina; podaništvo plns pobuna protiv autoriteta koji se prim am o oslanja na ekonom ijski ođnos, a sekundam o na iracionalni osjećajni stav. N a osnovi oficijelnog psihoanalitičkog stava taj osjećajni odnos tvori odnošenje oca i sina, dakle i pojavu autoritam og odnosa, primjerice između kapitalista i radnika, dok u zbilji taj autoritam i odnos postoji na tem elju klasnog odnosa prije no na osnovi osjećajnog. Istraživanje sociologijsko-ekonomijskom metodom vodi otkrivanju klasnog odnosa. Istraživanje sredstvim a psihoanalize vodi otkrivanju njegovih derivata, dakle ne razjašnjenju društvenih funkcija nego njihovom psihičkom utvrđivanju. Ide li se obratno, postupa li se s tim odnosom različitih individua dvaju klasa kao s dvije psihičke instancije u jednom istom čovjeku, m ora se, a da se pritom ne bude od rođenja posebno lošim mom kom, doći do gledišta, koje m i je jednom suprotstavio jedan vodeći analitičar, da je buržoazija upravo super-ego, a proletarijat id dm štvenog organizm a i da buržoazija samo ispunjuje ulogu super-ega: držati naime id zauzdanim. Uvjeren sam da je Laforgue neobično dobar čovjek, pa ipak on je i unatoč tom u nužno m orao doći do zaključka da se p o licija objašnjava potrebom m asa za kažnjavanjem, je r psihologijski istražuje policiju kao socijalnu instituciju, a ne njenu psihologiju i djelovanje na one kojim a se vlada. U m n o g im sam e m p irijsk o -so c io lo g ijsk im ra d o v im a p rim ije n io psihoanalitičke rezultate u sociologiji a da sam pritom posebno rastum ačio pitanja primijenjene metode: Štrajk je sociologijska pojava u kapitalističkoj fazi društvenog razvitka. M arxova sociologija istražuje procese koji vode štrajku ukoliko pronalazi, prim jerice, proizvodno odnošenje izm eđu radnika i kapitalista, zakon kapitalističke privrede na osnovi kojegposjednikproizvodnih sredstava kupuje i koristi robnu radnu snagu kao i svaku drugu robu; ona pronalazi druge ekonomijske zakone na osnovi kojih konkurencija poduzetnika vodi redukcijama nadnica da bi se povisili profiti itd. Taj se štrajk, m eđutim odvija voljom i sviješću radnika, to znači da je sociologijska činjenica na određeni način psihički reprezentirana. Dakle, psihologija m ora pritom imati neku riječ, ali kako? Jer, o tomu ovisi što će izreći. Odmah je jasno da psihologija nesvjesnog jednog ili više radnika koji štrajkaju ne može izreći ništa o štrajku kao društvenoj pojavi ili o njegovim “pozadinama”, čak ni mnogo o motivima koji su radnike pokrenuli da sudjeluju u štrajku. Čak i kad obuhvatim o ono što je tim radnicim a zajedničko, dakle bavim o se sociologijom, ne iskazujemo ništa o tom u zašto uopće im a štrajkova, to jest ni socijalna psihologija ne razjašnjuje štrajk. Jer, otkrivanje infantilnih konflikata radnika s njihovim očevima i m ajkam a nem a ništa s aktualnim štrajkom nego sam o - i to j e ono što m oram o točno utvrditi
m
O p rim je n l pslhoanallze u povljesnom istraživanju _____________________________________
- sa zajedničkim historijsko-ekonom ijskim tlom (kapitalistička odnosno privatnoprivredna struktura društva) s kojeg se nadaju i štrajkovi i poznati konflikti roditelja i djece. Pokuša Ii se pak ono što se nalazi pri analizi radnika navući za objašnjenje pojave “štrajka” dolazi se do zaključka da je štrajk revolt protiv oca. Pažnji izm iče da se pritom izjednačuje štrajk i psihičko ponašanje u štrajku. Ta je , m eđutim, razlika odlučujuća. O na se previđa ili zbog m etodologijske nejasnoće ih zbog svjesnih ili nesvjesnih reakcionam ih m otiva, je r sociologijsko tum ačenje vodi drugim konzekvencijam a nego psihologijsko, jedno spoznaji klasnog društva, drugo njegovu zastiranju. Štrajk se m ože dobiti u psihičkom radu nesvjesnog, primjerice u obliku sna gdje štrajk djeluje kao ostatak dana; to je m nogo tjeđi slučaj nego pri drugim činjeničnim stanjim a koja proizlaze iz seksualne sfere. Objasniti, m eđutim , štrajk iz tih činjeničnih stanja, znači voditi onom istom što čini oficijelni psihoanalitički istraživač kulture Roheim: izricati o prim itivnim kulturam a na tem elju snova prim itivca nam jesto da se objašnjava konfliktni sadržaj snova na tem elju primitivnih kultura. Psihologijom obuhvaćamo, dakle, ponašanje radnika u štrajku, a ne štrajk sam. Ukoliko, međutim, ponašanje radnika suodređuje razultat štrajka i psihički čimbenici “sudjeluju u igri”. Dmgi je pak slučaj kad stojimo pred sociologijskoekonomijskim istraživanjem koje želi iznaći neposredan historijsko-ekonomijski odnos, je r tu je odvijanje sociologijskog procesa om eteno nečim trećim . To treće je psihologijsko (socijalno-psihologijsko ili m asovno-psihologijsko) činjenično stanje, prim jerice nepotpuno povjerenje radnog kolektiva spram pokretača štrajka, dakle spram vodstva, povezanost sa reform atorskim sindikalnim rukovodiocem koji sabotira štrajk ili strašljivo prezanje pred poduzetnicim a. U drugim slučajevim a strah zbog m aterijalnih poteškoća u stanju štrajka m ože biti odlučujućim. Ali i to ponašanje, koje naravno ima odlučujući utjecaj na tok klasne borbe, i samo opet nije tek neposredno psihologijsko nego se ponovo odlučujuće sociologijski objašnjava. Jer, povezanost je sa reformatorskim sindikalnim vođom i sama rezultat određenog, u krajnjoj liniji sociologijskog odnosa; u jednom slučaju to može biti površinski razlog - strah od pobune protiv autoriteta koji potječe iz infantilne povezanosti s ocem. Ali, odakle potječe povezanost s ocem i autoritam i strah? Opet, ipak, samo iz obiteljske situacije koja je i sama sociologijsko-ekonomijski utemeljena. Kod prim jene se psihologije uvijek, dakle, radi samo o spoznavanju više ili m anje m nogobrojnih m eđučlanova izm eđu ekonom ijskog procesa i ljudske akcije u njemu. Što je ponašanje racionalnije to je uži prostor zadaće psihologije nesvjesnog; što je iracionalnije to dalje, to više sociologija treba pom oć
180
_____________________________________ O p rim je n i psihoanalize u povijesnom istra ilva n ju
psihologije. To, prije svega, vrijedi z a ponašanje potlačenih klasa u klasnoj borbi. To što industrijski radnik ih inđustrijsko radništvo teži izjednačenju oblika prisvajanja proizvodnog oblika ne traži ništa drugo do dodatnu prim jedbu da ono pritom slijedi jednostavni zakon principa uživanje - neuživanje. To što potlačena klasa u širokim slojevim a opravdava ili čak podupire izrabljivanje u ovom ili onom obliku, da se neposredno razum jeti sam o psihologijski, a tek posredno, indirektno, sociologijski. To što je dosadašnja analitička sociologija postupala obratno, pokušavajući psihologijski rastumačiti' pobunu, uzim ajući postignuće sljedbeništva kao danost koja ne traži nikakvih razjašnjenja, leži u njenom obuhvaćanju principa realnosti pri čem u je kod odraslih princip uživanja bio osakaćen prilagođavanjem zahtjevim a realnosti. Realnosti, međutim, ne pripada samo kapitali stički zakon izrabljivanja nego i vlastita svijest o tomu, kojaje svijestpatnje, i im azaposljedicu neprilagođavanje. O ficijelno gledanje objašnjava neprilagođavanje kao infantilno iracionalno ponašanje. Tu stoji svjetonazor protiv svjetonazora. Izvjesno je da m i ne poričemo svoje političko stajalište kao naši protivnici. Ali ustanovljujemo: razlika tih političkih stavova počiva na tom u da jedan kao osnovu ljudske biti psihologijski tumači ono što se ima rastumačiti sociologijsko-ekonomijski i to što bi ga imalo rastumačiti, naime, zapreku toku sociologijskog procesa, previđa; drugi stav, tom u nasuprot, ne isključuje ništa, baš ništa, iz dosega ljudskih m ogućnosti spoznaje, on im a upravo obm ute interese, sve pom icati u oblast znanosti tem eljnom prim jenom m etode dijalektičkog m aterijalizm a n a sva podm čja koja spadaju u znanstveni svjetonazor a time i filozofiju, ukoliko je do tada znanost o nespoznatom , čini suvišnom. Zaključno se nadaje da svjesna ili nesvjesna prim jena dijalektičkog materijalizma na podmčje psihologije dobavlja rezultate kliničkoj psihoanalizi, prim jena tih rezultata u sociologiji i politici vodi m arksističkoj socijalnoj psihologiji, dok prim jena psihoanalitičke m etode na problem e sociologije i politike m o ra završiti m etafizičkom , psihologizirajućom i ponad toga reakcionam om sociologijom.
181