\?
s
Dr
lf ril. ,t Dtl
#
jfi
{r \
VJEKO.BOZO JARAK
i
r
VJEKO-BOZOJARAK
vryANO
KRSCANSTVO
KAZALO
Predgovor 7 Prvi dio Poaijesni i reli,gijshi ohair ranog hr{tanstaa I 1. Zidovstvo u Isusovo doba 1l 2. Grdko rimski svijet u Isusovo doba 52 Drugi dio .
.IsusKrist i rano kridanstao 57 1. Isusovo djelovanie 59 9. Prve kr56anske zajednice 96 5. Apostolski oci 125 Zakljuine misli 15 6 Upotrijebljeni leksikoni i bilieike 159 ObiaiTf enie aainij ih p oimoua
r65
I
PREDGOVOR
Za potpunije razumijevanje kr5ianstva od posebna je znadenja poznavanje njegove prvotne slike, koja se oblikovala u specifidnu kulturnom i religijskom okruZju. Temeljni su sadrZaji krSdanstva,naime, brojnim teolo5kim tumadenj ima tij ekom povij esti poprimali razlidite izr ai,ajne forme uvjetovane vremenom i mjestom nastanka, kulturom, mentalitetom. . . Takva su tumadenja produbljivala razumijevanje Ifuistove poruke, ali su na njoj ostavljala i slojeve shvadanja i pogleda primjerenih jednom odredenom vremenu, prostoru, kulturi... Stogaje posve opravdano ispod tih slojeva uvijek iznova tragati za onom izvornom slikom kr5danstva,koja bi bila prodi5iena od povijesnih naslaga i time postala pristupadnijom razumijevanju suvremena dovjeka. I rano se kr56anstvo, dakako, oblikovalo u odredenom vremenu i kulturi, odredenom religijskom ozradju, pa je i u njemu mogu6e razluditi povijesno uvjetovane oblike od njegova temeljna sadrZaja. To je, naime, doba kada u europsko-mediteranskom svijetu prevladavaju grdko-rimska kultura i civilizacija, pa su duhovni elementi toga svijeta - zajedno sa Zidovskim - u odretlenoj mjeri tvorili izrai,ajnu formu i okvir evandeoske poruke, Sto je u to doba moglo samo pogodovati njezinu boljem razumijevanju. Prvotno je navije5tanje Radosnevijesti imalo, dakle, u vidu ljude, koji su ponikli u Zidovskoj odnosno grdko-rimskoj sredini, te se ono i ne moZe cjelovito sagledati odvojeno od nje. Ali se, pritom, ne smije prenaglasiti vaZnostte
r
ili slidnih povijesnih datosti, jer bi to vodilo neopravdanu nijekanju izvornog znailenja kr56anstva. Bolje poznavanje svih onih povijesno uvjetovanih oblika omogu6uje istandanije razlikovanje izvornog sadrZaja lfuistova navij estanja. s temeljnom nakanom da ditatelja pribllli izvornoj slici kr5danstva, autor je u ovoj knjizi, uz sai,etprikaz kulturno-religijskog obzorja Zidovske i grdko-rimske sredine, orisao povijesni lik Isusa - o kome izvjesiuju krsianski i nekr5danski izvori -, njegovo navjestiteljsko djelovanje i njegovo znailenje za Eovjeka, ali i svu teZinu i delikatnost odluke za njegov put. uz prikaz Livota prvih krs6anskih zajednica u knjizi su predstavljeni i likovi apostolskih otaca, bez dega bi, zacijelo, slika ranog krsdanstva bila narusena. Potreba za ovakvom knjigom u nasoj sredini je nedvoumna. ona mole biti od posebna zna(enja suvremenim krsianima i drugim ljudima kao izvor i smjer okaz za stvaranje vjerodostojne slike krsianstva, a time i polaziste za oblikovanje vlastitih Zivotnih stavova. Marko Karamatii
Prvi
dio
POUJESNII RELIGIJSKIOKVIR RAI\OG KRSCAI\STVA
r
r. Ztnovsrvou rsusovoDoBA
Zidouska zajednica Duhovno ozra(je u kojemu se pojavio Isus Ifuist bilo je odrectenopovijesnim zbivanjima unutar Zidovske zajednice kroz posljednjih pet stolje6a prije njegova dolaska. Brojna literatura, napisana u tom vremenskom razdoblju, svjedodi o unutarnjem sazrijevanju u kojem se obogatilo Zidovsko vjersko iskustvo, te povedala teilnja za istinom i sigurno5du. Dovoljno je upoznati samo jedno djelo da se u to uvjerimo, npr. knjigu o Jobu. Neki pjesnik izuzetno jaka duha uhvatio se u ko5tac s viednom temom: za5to strada pravednik? i rje5avajuii taj problem unio u svoje djelo svu ljepotu i tjeskobu vlastite du5e, te tako stvorio remek djelo svjetskih razmjera. Njegov konadni odgovor na postavljeno pitanje izaziva udivljenje: rje5enje je u nadi, u neogranidenu pouzdanju u Gospodina. BoZja svetost i ljubav pokazluju nam kako je pravedni Job za svoje pouzdanje i strpljivo podno5enje patnje ved nagraclen. Mogu6e je otkrivati i utjecaje koji su tokom toga razvoja dolazili izvana, iz grdko-rimske sredine i drugih susjednih kultura. Palestina je bila otvorena i vrlo prometna. Opseg i sadrZaj tih utjecaja jo5 su uvijek predmetom ispitivanja. Sa sigurno5du se moile reii da su Zidovi pomno bdjeli nad temeljnim zasadama svoje opredijeljenosti za savez s Gospodinom. To vrijedi za Ztd,oveu Palestini kao i za one u dijaspori. euvajuii temeljne vrednote Savezabili su vi5e ili manje pristupadni i otvoreni stranim utjecajima, Sto se
tl
7 jasno moirc vidjeti na primjeru knjige Mudrosti. Zidovima su ti susreti s drugim civilizacijama dobro do5li: kroz njih su se kulturno obogatili i pod njihovim utjecaiem bolje su upoznali, odredenije postavili i jasnije izraztli svoja shva6anja i uvjerenja. Zidovsko dru5tveno uredenje bilo je ne5to jedinstveno u svijetu: ni crkva ni drZava u dana5njem smislu, ved neke vrste teokratsko-crkvena dri,ava. Cjelokupno ustrojstvo zajednice vrijedilo je kao ostvarenje BoZjeg nacrta koji je imao svoj izridaj u Mojsijevu zakonu. Vjera, pravo, Skolstvo, politika, upraya, sve se to ispreplitalo i uzaiamno bilo povezano, a u svojoj provedbi podivalo na crkvenoj hijerarhiji, s levitima i sveienicima, te vrhovnim upraviteljem - velikim s r e ( ' e n i k o mn a d e l u . Broj sveienika i levita s vremenom se smanjio, ali je ipak bio znaiajan - bio je to mali svijet koji je Zivio u hramu i oko hrarna: 20.000-25.000ljudi. IJzme li se u obzir novac koji je kao rnoino sredstvo bio u njihovim rukama, nije te5ko zakljuiiti kako su mogli vrSiti veliki utjecaj na obidni puk. Nasuprot svedenidkoj,izrastalaje tijekom toga razdoblja drrrga kasta: ona pismoznanaca, duvara i tumada Mojsijeva zakona. Kako je zakon u drZavnom ustrojstvu sve vi5e dobivao na snazi, tako je rastao i ugled pismoznanacarabina. Proudavanjem,poudavanjem i tumadenjem Zakona stvarali su oni svoje Skole,razvijalijo5 vi5e utjecaj na narod, neovisno o kleru, pretvaraju6i mjesta svoga djelovanja, sinagoge,u Zari5taraspravljanjao Zakonu i, u svezis njime, o svim Zivotnim problemima. U vrijeme nastanka kr5danstvai sveienici i pismoznanci imali su svoje predstavnike u Sinedriju, Velikom vifeiu. U svom podetku bilo je to vijeie koje je pomagalo Mojsiju, a kasnije je postalopredstavni5tvomaristokracije:u njemu su bili predstavnici svedenidkih obitelji koji su, zbog njihova ugleda u narodu primili i istaknute predstavnike pismoznanaca. Stoga ih je bilo obidno 71, a na delu im je bio veliki svecenik. Tako sastavljeno veliko vijede predstavljalo je t2
je vrlo vrhovni sud, teolo5ki areoPaE, i upravno tijelo pa dobro izrai,avalo ustrojbu Zidovske zajednice u kojoj su politika i religija bile tijesno povezane.Pod vrhovnom uprauo- Rimske vlasti, prava Sinedrija bila su donekle ogranije on u biti dena, npr. pri izricanju smrtne presude, ali saduvao svoju samostalnosti zadrLaoutjecaj na narod. Vjersko -p olitiik e str anke Saduceji Kako samo ime kaZe, saduceji potjedu od veliko-sve6enidkog plemena, od sve6enika sadoka iz doba kraljeva Davida i Salamona.Prema Ez 40, 44; 44,,L5samo su sinovi-potomci Sadokovi smjeli biti sluZbenici u Sveti5tu. Oni su nakon progonstva 559. pr. K. u svojim redovima drZali i velikosve6enidkudast koja nije bila samo najvi$a bogoStovna sluZba nego je predstavljala i veliku politidku mo6. Zbog politidkih tei'nii Sadokovih potomaka, saduceji su nastojali biti otvoreni te sa susjednim narodima imati dobre odnose. Ta je otvorenost povladlla za sobom i drugu vrstu otvorenosti - otvorenost religijskom utjecaju poganske okoline. Tako se dogodilo da su najviSi sluZbenici Zidovskog bogo5tovlja bili pristupadni sinkretistidkim strujanjima. Protiv te pojave usmjerili su Ezdra i Nehemija svoju vjersku obnovu u drugoj polovici 5. st. pr. K. Gledom na sveienidke obitelji, ta obnova niie imala posebnog uspjeha. U 5. stoljedu, kad je Judeja bila pod egipatsko-ptolomejskom vla5iu, Zivjeli su Sadokovi potomci u tijesnoj povezanosti s heleniziranim krugovima. Kad su oko 200. Palestinu osvojili sirijski Seleukidi, uspjela je struja otpora razotkriti ulogu helenizmu naklonjenih svedenikate je 152, nakon uspjeha Makabejskog ustanka 168-164, velikosvedenidka sluZba predana svedenidkoj obitelji hasmonejaca koji nisu bili izravni Sadokovipotomci. Ali, kako su Sadokovipotomci bili l5
elastidni, brzo su se povezali s hasmonejcima koji su sada napustili svoju konzervativnu liniju i prikljudili se njihovoj struii. Tako su Saduceji vodili svoju nacionalnu politiku otvorenosti i asimilacije. To se osobito potwdilo kad su u stranadkim sukobima saduceji biti na strani Hirkana I. (1,54-104),Simonova sina, koji je obnovio Zidovsku drZavu i udinio je prostranijom nego Sto je bila u vrijeme kralja Davida. Jednako su podrZavali Aleksandra Janeja (105-76) u sukobima s farizejima i u pobuni naroda koji je traZio da vladar vrati velikosve6enidku dast izravnim Sadokovim nasljednicima. Tim se potwcluje njihova Sirina. S jedne strane bili su spremni suraclivati s tudim osvajadima, jer su u njima gledali pouzdano jamstvo za odrLavanjereda i ekonomsko-kulturnog napretka; s druge strane bili su odani Mojsijevu zakonu i tradiciji, pa su svestrano podrZavali hasmonejske velike svedenike od Johana Hirkana do Aristobula II. jer su oni vodili izrazito narodnu politiku. Nakon razorenja hrama, 70. godine, i propasti otpora Rimljanima saduceji su bili raspr5eni i, kako u svojoj orijentaciji nisu imali nasljednika, naprosto se izgubili i nestali. Saducejima se pripisuje sumnja u zagrobni Zivot i uskrsnu6e tijela, Sto nije posve jasno. Sigurno je da su Saduceji nijekali uskrsnuie onako kako su ga shvadali Zidovski apokaliptidki krugovi. Jednako su odbacivali i vjeru u dobre i zle duhove, a ujedno i s njom povezano dualistidko poimanje svijeta, Stoje takorler bilo pro5ireno vjerovanje u apokaliptidkim krugovima. Veoma odludno zabacivali su bilo kakvu predestinaciju i nagla5avali slobodnu volju: dovjek djeluje slobodno te je za svoja djela osobno odgovoran.
F a r izeii Njihovo podrijetlo vezano je uz pokret otpora helenizaciji Stoju"ga predvodili hasidejci (hasim : poboZni) koji su se u
vrijeme ustanka pridruZili Makabejcima, kako to lijepo opisuje 1 Mak 2,A2: uPridruZila im se zajednica hasidejaca po izbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonuu. Bili su apokaliptidki usmjereni: odekivali su dolazak BoZieg kraljevstva pa se nisu mogli zadovoljiti samo politidkom slobodom i obnovom bogostovlja, ostvarenim pod vodswom Makabejaca. Budu6i su bili i u sebi nejedinstveni u pogledu apokaliptidkih ideja koje su zastupali, raspali su se sredinom 2. stoljeda. Odatle ie iz redova laika nastala stranka farizeja, a iz odvojenih svedenidkih krugova stranka esena. samo ime farizej vjerojatno dolazi od hebreiske rijedi peruSim Sto zna(i uodiielieniu. odijelili su se izmedu 160-150. od drugih jer su Zeljeli gajiti korienitu vjernost Zakon1ai predaji otaca, odekivati$oLie kraljevstvo ovdje na zemlji alibez Lelje zaneizostavnim prijelazom ovoga svijeta u drugi, kako su to zamisliali hasideici. U podetku su i oni pom4gali Makabeice, ali kad je dobivena politidka sloboda i omogu6eno neometano hramsko bogo5tovlje, fatizeii su traZili da vladari predaiu sveienidku vlast izravnim nasliednicima Sadokove svedenidke loze. Odgovor hasidejaca bio je veoma Zestok, Stose vidi iz Qumranskih rukopisa. Buduii je velikosve6enidka sluZba imala i te kako veliko ne samo vjersko nego i politidko znadenje, vladar Aleksander Janej (105-76) niie htio na to pristati. Tako je do5lo do krvavih sukoba u kojima je stradalo oko 50.000ljudi. Od toga broia razapeto je na kriZ 800 ljudi u prisustvu vladara Aleksandra Janeja. Nastojanjem Aleksandrove Lene Salome, koja je vladala nakon njegove smrti (76-67), do5lo ie do izmirenia, pa ie utjecaj fanzeja na Sinedrij znatno porastao. Farizeji su znali mudro iskoristiti Sirinu rimske uprave koja je Zidovima u Palestini ostavila dosta prostora za njihovu samostalnost,pa su jo$ vi$e pojadali svoj utjecaj i na Sinedrij i na narod uopde. To su isto udinili i u tragidnim zbivanjima oko razorenja hrama i osvajania Jeruzalema 70. poslije Krista. Nisu se sliiepo vezali ni uz hram ni uz politidku moi Jeruzalema, nego su se prolazeii kroz te ku$nje
rc
r
duhovno obogatili i udinili da farizejstvo postane simbolom Zidovstva uopie i ujedno njegovom normom. za razumijevanje farizeja, njihove zaazetosti i uloge u narodu potrebno je dobro istaknuti da su se oni odvojili od apokaliptidko-mesijanskog isdekivanja hasidejaca. Buduii su zbog toga neslaganja hasidejci nazivali Makabejce licemjerima, moglo bi se shvatiti zasto se u nekim eumranskim rukopisima i farizeji nazivaju licemjerima, pa bi dosljedno tomu - i ovaj naziv za farizeje u Evancleljima trebalo promatrati u tom svjetlu, premda on tu ima i drugo znadenje. u svakom sludaju novija istraZivanja poka zuju kako je pitanje prosudbe farizeja veoma slozeno, te da treba postupati oprezno kako bi se izbjegao jednostran i neispravan sud. Kristovi prijekori: "zmijska legla.. i "obijeljeni grobovi.. (Mt 25,27) sigurno nisu opii sudovi. Farizeji su bili dobri poznavatelji zakona. Nije svaki pismoznanac u Izraelu bio farizei, ali je svaki farizej bio pismoznanac. za razliku od saduceja njihova se vjernost nije odnosila samo na usko shvaianje zakona nego i na brojne i Siroke komentare zakona: na predaju otaca, tj. pismenu i usmenu Toru; odatle su izvirali propisi bez krajai konca. Premda su u mnogodemu bili formalisti, farizejisu ipak u primjeni propisa zakona znaliimati sluha i za duh zakona i njegovu namijenjenost dobru dovjeka. MoZda je za to znadajan primjer farizej rabi Hillel, iedna od najprofiliranijih lidnosti farizejstva, koji je priblizno jedno pokoljen;e prile Krista, za razliku od rabina Samai, zastupao umjereni smjer unutar farizejstva. poznato je njegovo poudavanje: ,,u ovome se sastoji sav zakon: nemoj drugome udiniti ono Sto ne bi L'elioda on udini tebi. - Moja je dusa gost na zemlji, i ja imam obveze ljubavi prema njoj. - Ne r,rdi svoga briZnjega prije nego si sam stao na njegovo mjesto. Moje poniZenJe jest mojg4zvi5enje. - Budi dovjek ondje gdje nema dovieka;/ 16
Zakon je za farizeie bio znak posebna Bo?,jegaodabranja. Tim Sto lzrael Zivi prema Zakonu, doZivljava svoju izuzetnost i ruku BoZju koja ga vodi. Ispunjavanje Zakona ima i svoju eshatolo5kuudinkovitost: koji grije5e, grijesima odgaclaju dolazak eshatolo5kog spasenja. Medutim, ako lzrael bude dinio pokoru, spasit de se; ako ne bude, nede biti spa5en.Premda je mnogo toga neovisno o dovjeku, ipak ima mnogo toga Sto ovisi o njemu i njegovoj slobodnoj volji. Zato dovjek mole diniti dobro, a napose mole gajiti strahopo5tovanje prema Bogu: "Sve je u ruci BoZjoj osim straha BoLjeg",2govorio je Chain bar Chamas podetkom i. st. Jer su tako bili usmjereni prema dovjeku, njihova je poboZnost izdri,ala ku5nju razorenja hrama i neovisno o njemu nastavila svof Zivot. Premda su bili brojem mala stranka - bilo ih je svega 6.000 - i premda su potjecali iz svih slojeva naroda, bili su medusobno dwsto povezani. Nazivali su se "bra6a" i u narodu su imali ulogu kvasca. Njima u velikoj mjeri treba zahvaliti Sto se vjerska pouka rzraela nije utopila u helenizmu i Sto su Zidovi u ovome razdoblju dozivjeli duhovni napredak. Eseni Poput farizeja i eseni vuku korijen iz pokreta hasideiaca i predstavljaju nfihovo radikalno krilo. Nakon otkriia esenske zajednice u Qumranu, na sjeverozapadnoj obali Mrtvoga mora, mogu6e je o esenima znatno pouzdanije suditi nego prije. Qumranska zajednica predstavlja jednu u nizu esenskih zajednica, mozda njihovo srediste. Nastala je vjerojatno u vrijeme vladanja J. Hirkana (154-IO4), a u vrijeme Aleksandra Janeja (LO5-TO)doZivjela svoj procvat. Zajednicu je 51. godine zadesio jak potres i njezin se zivot privremeno gasi. Ponovno je oLivjela u vrijeme vladanja Heroda Arhelaja (4 pr. Ituista-O poslije ltuista), dok je nije rimski vojskovoclavespazijan 68. godine konadno unistio. 2 Rano kr5ianstvo
T7
r
Pronadena je kulturna ostav5tina te zajednice i tim je omoguien uvid u Zivot i nauk esena. Postojale su dvije skupine esena: mona5ka i obiteljska. Nije se radilo o monasima u dana5njem smislu, nego o tome da su se eseni odricali privatnog vlasniStva i bradnog ilivota, i to vjerojatno iz bogo5tovnih pobuda. Oni su, naime, bili nezadovoljni sve6enstvom i bogosluzjem u tadasnjemrzraelu. Smatrali su kako bogosluzie u Jeruzalemu vode nedostojni sve6enici i ravnaju se po krivom kalendaru (npr. eseni su imali sundev kalendar, a u Jeruzalemu su se ravnali prema mjesedevu kalendaru, Sto je bilo osobito vaLno, jer se dogatlalo da je kod jednih dan Gospodnji bio subota, a kod drugih obidni radni dan). Tako ie qumranska zajednica imala u neku ruku svoie bogosluzje kao nadomjestak onom u Jeruzalemu. posebno su se isticala njihova obredna pranja i obredna gozba.Tako je trebalo biti dok ne dotlu, na kraiu vremena, u odis6eno Jeruzalemsko sveti5te. Da bi mogli u tom bogosluzju sudjelovati, trebalo je da zive suzdrZljivo: da ne stupaju u brak i da im materijalna dobra budu zajedniika. elanovi esenske zajednice koji su zivjeli obiteljskim Zivotom mogli su imati svoj posjed, ali je trebalo da najmanje iznos od dvije dnevnice mjesedno daju u socijalne svrhe zajednice. Kao duhovni nasljednici hasidejaca u strogom smislu eseni su se smatrali jedinim pravim Izraelom. sredisnja todka u njihovu zajednidkom Zivotu bila ie obredna gozba kojoj je predsjedao sveienik, blagovao se kruh i most-vino a barem ponekad i meso. obredna dis6enja u obliku prania imala su, uz drugo, i pokornidko obiljeZje. za qumransku je zajednicu osobito znalajan njihov dualistidki nauk: snage svjetla i snage tame medusobno se bore sve do svrsetka vremena kad ie snage svietla konadno pobijediti. uza sve to, Bog stoji iznad tih dviju kozmidkih snaga, pa je tako monoteizam ostao netaknutim. posebnu ulogu igrala je njihova eshatologija. Nepokolebljivo su
ustrajali u svojoj vjeri u neposredni svr$etak vremena i odekivali eshatolo5ki rat osvete. U svezi s i5dekivanjem eshatolo5kog sw5etka wemena stoji viera u uskrsnude: nadali su se uskrsnuiu ditava dovieka u njegovu psiho-fizidkom jedinstvu. Uz to su vjerovali kako prije sw5etka svijeta treba do6i Prorok, Mesija-kralj i Mesiia-svedenik. Voda i organizator esena u njihovim dokumentima naziva se "uditelj pravde*, po svemu sudeii radikalan i odludan dovjek. Tim je duhom bila proZeta esenska struja uop6e: dovjek moLe Boga ili posve ljubiti ili posve zabaciti. S istim radikalizmom odnosi se esenska zajednica prema bezboilcima: ona ih mrzi. Taj radikalizam prema bezbol,nicima postupno popu5ta;ideia mrZnje stupa u pozadinu, a javlja se vede razumijevanje spram nevjernika i grje5nika te se i na niih Siri ljubav.
ZeIoIi Ova skupina izbija u prvi plan u doba Zidovskog ustanka protiv Rimljana godine 67, alije njihova povijesna pozadina mnogo starija. Kao svojewsna grupacija u narodu zeloti su stariji i od farizeia i od esena. Podrijetlo im valja traZiti prvenstveno u svedenidkim krugovima. Temelino im ie geslo: revnost za BoZju stvar. Kako se u Bibliii istide Boiljarevnost zaizabrani narod tako se spominju i pojedinci koii izgaraiu u odu5evljenju zaBoLjizakon i slobodu bogoStovlja.Tako se govori o Pinhasu, sinu Eleazarovu, koji je igrao vodedu ulogu u borbi protiv Midijanaca, a ujedno je sluZio kao sve6enik (Br 25, It-lt; 51,6-54). Za razliku od Zapada, Istok biia5e podrudje velikih drZava. I samo kada bi neka velesila zapala u krizu, mogao se pojedini mali narod domodi svoje samostalnosti. Medutim, dim bi se ta velesila oporavila ili pojavila neka druga,
"
J"s""'uJ;;;; io; ,u-ostalnostimalognaroda.
/
19.,
/s /
/
r
Nakon propasti modnoga Sievernog kralievstva - Izraela sa sjedi5tem u Samariji, 72I. godine, JuZno kraljevstvo Juda odrZalo se joS sve do 587. Nu kada ie te godine novobabilonski kralj Nabukodonozor osvojio Jeruzalem i veliki dio pudanstva odveo u ropstvo, moglo se pomisliti kako je svijet ponovno doveden u red: isdezao ie, kao izuzetak, i taj zadnji ostatak samostalnosti jednog malog naroda. A poslije Babilonaca na vlast su do5li Perziijanci, pa zatim Grci i napokon Rimljani. Meclutim, Lidovr se nisu mirili s tim stanjem. Njima jednostavno niie i5lo u glavu da moraju Zivjeti potladeni. Kao najde5de obja5njenje javljala se pomisao o kazni za njihove prijestupe i grijehe. S wemenom se i to shvadanje mijenialo. Neko6 nemiran, buntovan i ratoboran narod, barem kad je rijed o poboZnim ljudima u narodu, a takva je bila vedina, smirivao ie svoju bojovnu kw i prestajao posezati za oruLjem. Ovdje-ondje izbijale su ponekad pobune, ali u cjelini gledano ljudi su izgubili pouzdanje u svoju ratnu vje5tinu i vojnu snagu. Ved je prorok lzaija dielovao u tom smjeru: je, "Mir i obe6anje spasvam je u smirenu uzdanju snaga va5a" (Iz 50,15). Metlutim, stara predaja o ratnidkoj snazi i bojovnim pothvatima nije netragom nestala. Javljala se od wemena do wemena pozivajuii preko pojedinaca cijeli narod na otpor i pobunu protiv tuclincima i osvajadima. Kad je Antioh Epifan, sirijski vladar (175-165), pokuiao obnoviti modno kraljevstvo Aleksandra Velikog, po5ao je preko Palestineu pohod na Egipat. Nametnuo je i Zidovima jedinstven jezik i poganske obi6aje.Tada se medu Zidovima podeo stvarati razdor: jedan dio pudanstva - prvenstveno iz svedenidke aristokracije - htijuii i6i u korak s vremenom prihvaiao je poganske obidaje i javno kr5io propise Mojsijeva zakona - jeli su dak i svinjsko meso. Budu6i se veiina 20,
naroda tomu opirala, nastali su progoni. Suradnici s tutlinskom vlasti otkrivali sr, zlostavljali pa Stovi$e i ubiiali opsluZitelje Mojsijeva zakona. Tako ie zapodeo prvi, koliko se do sada zna,vierski progon u povijesti svijeta. Premda su bili u ropstvu, Zidovi su do tada mogli nesmetano obdrZavati svoje vjerske predaje i obidaje. Sada su se najednom na5li pred izborom: ili se odre6i svogavjerskog uvjerenja ili trpjeti progonstvo pa i podniieti smrt. U tom zapletenom povijesnom trenutku jedan stari sve6enik iznova je poku5ao neko6 prokuSano rieSenje: prihvatio je mad i podigao ustanak. Bio je to Matatija, otac Jude nazvanog Makabejac. Tako je nastao najve6i pokret Zidovskih zelota - revnitelj a za Boi:ii zakon i narodnu slobodu srcem i oruZjem (1 Mak, 2,25-68;2 Mak 4,2), U Isusovo doba zeloti se prepoznaju u pojedincima iz redova hramskih svedenika. O5tricu svoga ilara usmjeruju proti Rimljanima zbog povrede svetosti hrama, ali su takotler buntovni i kad je rijed o velikom svedeniku bududi je on suradivao s Rimljanima i, osim toga, bio nezakonito izabran: nije iz neposredne loze Sadokovih potomaka. Za razlTku od tih zelota iz redova hramskih svedenika postojala je i druga skupina koju povjesnik Josip Flaviie naziva "sikari" ("sica" - bodeZ) ili razbojnici. Oni su takoder revnovali za slobodu, ali pritom biiahu spremni postupati fanatidno i sluZiti se nasiljem. Vjerojatno ie ta grupacija bila udoma6ena u Galileii te je dielovala i iz socijalnih pobuda. U njoj se razvijalo pojadano mesijansko iSdekivanje s istaknutim obiljeZiem dru5tveno-politidke prirode. Njezino bi se geslo moglo tzraziti rijedima: ponovno 6e iedan istinski Zidov u ime Jahvino biti kralj. Za wiieme Zidovskog rata s Rimljanima ta se grupacija zelota pridruZila zelotima iz redova svedenika te su obje grupacije desto zajednidki djelovale, ali su medu njima ipak izbijale nesuglasice. Kako je odu5evljenie zelota raslo i prerastalo u fanatizam
21
pokazuje upravo taj rat u svojoj cjelini i pojedinim dogattajima od kojih valja spomenuti samo jedan: Pod vodstvom Eleazara ben Simona zeloti su za vrijeme rata protiv Rimljana (66-70) u5li u Jeruzalem i utwdili se u hramu. Kad su odatle bili potisnuti, povukli su se u tvrtlavu Masadu, na zapadnoj obali Mrtvog mora. Tu su pruZali neopisiv otpor Rimljanima i onda kad je vei svaki trag borbe na drugim mjestima i5dezao. Na kraju su se, 74. godine, svi metlusobno poubijali kako ne bi pali u ruke Rimljanima. To je bio kraj zelota.
i,iyi, jaki, sveti, svevi5nji, svesilni . . . Pred njim je dovjek malen, neznatan, grje5an, te Se nisu usutlivali izustiti ni njegovo osobno ime JAIIVE, nego su se namiesto toga sluZili rijedju Adonai : Gospod. Sto se viSe bliZi das Isusova nastupa, mnoZi se uloga posrednika, antlela, Sto se dogatla pod stranim utjecajem. Razlika se ipak pokazuje u bitnom: dok u Iranu ancleli i demoni izviru iz dva razlidita izvora, ovdje Bog stvara dobre andele pa od njih neki svojim krivicama postaju zli. /,iAovt razvijaju svoje razmiSljanje o Bogu, obogadujudi svoju spoznaju i svoje shva6anje Boga. U jednom ipak nastaje pometnia: u shvadanju Boije blizine. Bog je nekod bio veoma bliz svom narodu. Preko Abrahama, Mojsija i proroka objavljivao je svoju nazodnost i svoju osobnu zauzetost za sudbinu naroda i pojedinaca u njemu. Sada Zidovski teolozi vi5e istidu BoZju nepristupadnu uvi5enost pa se Bog sve vi5e udaljuje od dovjeka. On je Bog Zakona, Bog propisd i pravild, Sto se snaZno usijeca u svijest ljudi te pravni i bogosluZni propisi stupaju u vjerskom Zivotu u prvi plan, dok osobni doZivljaj susreta s Bogom malo dolazi do izrai,aja. To je viSe antropocentrizam negoli teocentrizam bududi dovjek, u svojoj bijedi i nevolji, ostaje sam.
Mesijanizam
Monoteizam Zidovski se monoteizam i u ovom razdoblju potwduje u svojoj jasno6i i distoii. To je za Zidove nesto sto je samo po sebi razumljivo i Sto uopie nije mogude dovesti u pitanje. s nepokolebljivim uvjerenjem isticali su svojstva Boga Jahve: 22
Mesijanizam (od heb. riiedi mesiia aznaLi isto Stoi grdka rijed Xrist6s, Krist, odnosno na5a Pomazanik) predstavlja jedno od najvedih i najzamr5enijih pitanja Zidovske povijesti. Vremenski ga treba pomaknuti vei u prvo razdoblje Zidovske povijesti, ali je tada njegov sadrZaj znatno manji i nejasniji nego Stoga poznajemo iz spisa Novoga zavjeta,pa je potrebno paziti da ne bismo na temeliu tih spisa sudili o Zidovskom mesijanizmu uopde. Zato pri dono5eniu prosudbe o Zidovskom mesijanizmu valja prije svega nastoiati mesijansko gibanje smjestiti u sklop povijesnih okolnosti u
25
lt kojima je to gibanje nastajalo i razvijalo se. Bit njegove poruke mora se razlikovati od knjiZevnog ruha u kojem je izredena. Pritom posebice treba uoditi istodnjadku sklonost uvelidavanju, koja dana5njim ljudima moZe biti strana (npr. je jednako vaLno shvatlti "Teii ie mlijeko i med"). Takocter da mesijanizam ne moZemo promatrati kao sklop meclusobno logidki povezanih misli, nego vi5e kao slutnju, snaZan predosjedaj koji je kroz povijest ispunjao duSu naroda i kroz izriLaje istaknutih pojedinaca, proroka, poprimao razlidite oblike, postajao sve snaZniji i u odretlenom smislu sve jasniji dok konadno nije postao bitnim obiljeZjem Zidovstva. Njegova je Livotna snaga izrastala iz Live povezanosti naroda s Bogom i sigurnosti da je ovom narodu namijenjeno posebno poslanje koje Bog potkrepljuje svojim obe6anjima. Zato su BoZja vjernost i BoZja obeianja predmet udivljenja koje svoj izraz na poseban nadin nalazi u psalmima. Pojam mesija bio je najprije atribut koji se prvenstveno pripisivao izraelskom kralju, a nakon suZanjsWa,kad viSe nije bilo kralja i kad je veliki svedenik postao vodom naroda, i velikom svedeniku. Nekada se pridavao i drugim liudima kojima je Bog povjeravao neku vaZnu zadadu u ostvarivanju svoje zamisli spasenja. Kao izuzetno zanimljivo treba istaknuti kako se i poganski kralj cir naziva mesijom zbog posebne uloge koju je imao u izbavljenju izraelskog naroda iz stLanjstva. s wemenom izraz mesija postaje sastavnim dijelom lzraelove nade, jedno od imend obedanogaspasitelja.u podetku je, naime, temeljna misao da je sam Bog spasenje,da ie on osobno spasiti svoj narod. Postupno medutim prevladava druga misao: Bog 6e svoj narod spasiti preko posrednika. Na pitanje tko ie biti Mesija i kako 6e se ostvariti spas, ne moZe se dati jedinstven odgovor: Najpriie se pojavljuje jednostavna i neodretrena zamiso spasitelja: 24|
I I
| I I I |
'Od Jude L,ezlose kraljevsko, ni palica vladaladka od nogu njegovih udaljiti nede dok ne dotle onaj kome pripada kome 6e se narodi Pokoriti" (Post49,10).
I
t. I I I I I I I I I I I I I I I I I
lrtoga nagovie5taia,Stoga je Jakov izrekao blagoslivaju6i ttu samrti svoje sinove, tazvoi mesiianske zamisli tede dalje i postaje stvarniji, sadrZajniji i raznolikiji. U poiedinim t"t stovima mogude je iasniie luditi, egzegetski gledano, tri razvojne linije: u) Mesija 6e biti kralj. Prorok Natan proride kralju navidu da 6e mu Bog poslije smrti podiii potomka i utwditi njegovo kraljevstvo zauvijek (2 Sam 7,12-16). Poslije Davida bilo ie dosta kraljeva, ali je njegovo kralievstvo svakim danom sve slabije i sve ugroZenije iznutra i izvana. Unatod tomu narod nije izgubio nadu u ostvarenje BoZjeg obe6ania.Nadao se sve do suZanjstva,u suZanjstvui poslije suZanjstva. Nada je samo poprimila drugadiie obiljeZje: apokaliptidko-eshatoloSko. b) Mesija ie biti idealni kralj koiega 6e Bog jednoga dana poslati da spasi svoj narod. Ostvarenje Natanova prorodanstva odgoclenoje za dalju budu6nost. Sada5nievriieme traie od podetka svijeta do podetka novoga doba. Novo doba, bududi eon (grdki 'iiion) nastupit 6e po zavr5etku sada5njega i trajat 6e beskonadno. Mesija postoji od podetka svijeta, pojavit 6e se na svr5etku sadaSnjegdoba i sudenjem dovjedanstvu uvesti novo, budude doba, doba blagostania i svekolikoga zemaljskog napretka. To doba stoii u opreci sa sada5njim, ali ne kao vjednost prema wemenu, nego kao vrijeme u kojem su pobijeilene zle sile prema vremenu u kojem su one vladale: "Gledah u noinim viclenjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin dovjedji.
25
On se pribliZi pradavnome, i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana viast, dast i kraljevstvo, da mu sluZesvi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjedna i nikada neie proii, kraljevstvo njegovo nede propasti (Dan T,15-14). c) Mesija 6e biti ponizni Sluga BoZji. On de biti prezren i zlostavljan, ali 6e na sebe preuzeti krivice naroda i svojim stradanjem spasiti narod; ostvarit 6,eBoilji plan spasenja i doZivjet ie svoju proslavu: uGle,uspjet 6e Sluga moi, podignut ie se uzvisiti i proslaviti! kao Stose mnogi uZasnu5e vidjev5i ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaZeno te oblidjem vi5e nije nalidio na dovjeka tako 6e on mnoge zadiviti narode, i kraljevi ie pred njim usta stisnuti, vided ono o demu im nitko nije govorio, shvadajuii ono o demu nikad duli nisu* (lz 52,15-15;usp. 55,1-IZ). Navedena tri smjera i njihove varijante, kao sto je npr. esenska,bili su sa svojim izridajima i predodzbama prisutni medu Zidovima Isusova wemena, bilo da su neposredno proZimali njihovu nadu u dolazak spasitelja i ostvarenje spasa,bilo da su manje ili vi5e na neki nadin na nju utjecali. Tim je i5dekivanje mesiie bilo jo5 zapletenije. Koliko ie bilo 26
razliditih religioznih skupina, toliko je bilo razliditih i$dekivanja i jo$ vi5e razliditih pojedinosti u svakoj skupini. To na poseban nadin vrijedi za jednostavni i neuki sloi pudanstva. Unatod svoj toj sloZenostii zapletenostimoZe se reii kako je tijekom vremena sve vi5e i vi5e prevladavao ovozemaliski oblik mesijanskog i5dekivania. To je uvjetovala isprepletenost vjerskoga Livota s politikoffi, o takotler i ponos naroda koji je imao sjajnu pro5lost nakon koje su slijedila duga i udestala razo(arania. Iz niih se ratlala nestvarna Lelia za uspjehom i gordina zbog izgubljene sre6e, Sto ie dovelo do jednostranog promatranja prorodkih nagovje5taja, mimoilai,enja i mijenjanja smisla tekstova koii govore o poniznom Mesiji i njegovu duhovnom kraljevstvu, i prenagla5avanja mesijine ovozemaliske uloge dok se niie na kraju mesijansko i5dekivanje kod mnogih Zidova svelo na iSdekivanje politidkog mesije: BoLjeg poslanika koji de narod osloboditi od omraZene rimske vlasti. Molitva u ,Salamonovim psalmima" (8040 pr. K.) izraz je navedenog i5dekivanja: "Pogledai, Gospodine, na njih i podigni im, sad kad te mole, kralia, sina Davidova, da vlada nad Izraelom slugom tvojim. Opa5i ga jako5iu da mogne uni5titi opake vladare i odistiti Jeruzalem od pogana koji ga uni5tavaju . . .". A da 6e kralj-mesija takav biti, jasno je bez dvoumljenja: "Svojom teljeznom Sakom on 6e ih raztrgati na komade; bezboZnike 6e uniStiti riedju svoiih usta. Pred niegovim prijekorom razbjeLat 6e se narodi; grje5nike 6e ukoriti zbog misli njihovih srdaca; skupit ie sveti puk i zapovijedati mu po pravidnosti . . . SluZit ie mu neznaboZadki narodi . . . On ce odistiti Jeruzalem i udiniti ga sretnim kao nekad" - (Ps. Sal 17,2I-28)5. Takvo i5dekivanie bilo je najtipidnije za farizeie. Iz gore navedenog slijedi: Ivanov tekst: ,. . . Mesija kad docle, nitko ne6e znati odakle je" (lv 6,27) upu6uje na sloZenosti zapletenost Zidovskog mesijanizma) a dinjenica da je mno5tvo naroda nagr-
27
nulo u Pustinju kad se pojavio Ivan Ifustitelj te da usu svi pomi5ljali u srcima svojim . . . da on moZda nije Krist" (Lk 5J5), svjedodi o njegovoj Zivotnoj stvarnosti.
Mojsijeu zakon Unutar svetih knjiga Sto su ih Zidovi smatrali svojom najvrjednijom vjerskom ba5tinom, a rabini s po5tovanjem i ponosom proudavali i tumadili, posebno mjesto pripada Mojsijevu zakonu, Tori. Vjernost Zakonu smatrali su Zidovi svojom Zivotnom zada6om, koju su do u sitnice nastojali ostvariti. Tko u bilo demu prekr5i Zakon, makar to bilo iz neznanja i nehotice, duZan je svoj prekr5aj okajati. Zato su Ziaovi nastojali upoznati Sveto pismo i propise niegova Zakona. Prve pouke davali su roditelji djeci ved od najraniie dobi, a kasnije bi ih slali rabinima u njihove Skole. Budu6i je Mojsijev zakon sadrZavaotemeljne vjerske i iudoredne zasade kojih je vrijednost za mecluljudske odnose i dovjekovu istinsku usmjerenost prema Bogu neprocjenjiva, vjernost Zakonu pozitivno se odraZavala na cjelokupni Zivot naroda. Treba se samo sjetiti nastupa proroka Natana pred kraljem Davidom pa da se osjeti kakvo je ozra(je vladalo ondje gdie je BoZji zakon bio na snazi. Na susjednim vladarskim dvorovima onoga vremena Natanov ukor kralju bio bi ne samo neizvediy ve6 i nezamisliv. Svijest o BoZjem vrhovnom gospodsWu,zadnjem i neporecivu mjerilu dovjekova pona5anja, stalno se razvijala u narodu, te budila i odrZavala osjeiaj posluSnosti Bogu i smisao osobne odgovornosti pred njim. Zakon je obuhvadao i brojne druge propise: ratne, socijalne, obredne, koji su u izmijenjenim Zivotnim uvjetima gubili ili mijenjali svoj smisao, Sto je dovodilo do toga da pojedini propisi budu tebko provodivi u Zivot, odnosno da se s obzirom na njih stvaraju razlidita shvadanja i nastaje podvojenost u narodu. 28
S tim u svezi rattala se pogibao da ljudi izgube iz vida razliku izmetlu bitnog i nebitnog u Zakonu i nlegovim propisima, te da, zbog stavliania nebitnog u sluZbuibitnog, dode upravo do obrnutog odnosa (usp. Mt 25,25-25). U borbi zalto potpunije ispunjavanje Zakona, mnoZili su se njegovi propisi. To na poseban nadin vriiedi za one dijelove Zakona koii govore o bogo5tovliu i obredima uop6e.Radunase da ie u Isusovo doba bilo 565 zabranai?TS zapovrjedi. lz mnoStva propisa izrastao ie pritisak Sto je poput mbre pritiskivao saviest jednostavnih ljudi: Zakon ie svet i treba ga po5tivati izvr5avajudi sve njegove propise, ali kako to ostvariti? Subotu je Bog dao dovjeku da se raduje slavedi Gospodina. Tu radost zagordili su brojni propisi o subotnjem podinku i udinili fe nepodnoSljivim teretom. Zbog mnoStva propisa koje nije bilo mogude istinski opsluZiti ljudi su spontano podlijegali napastima formalizma. Iz istog razloga nastala je i pometnja druge vrste: MnoStvopropisa izazvalo je'mno5tvo tumadenia Sto je dovodilo do oprednih shvaianja i opredne prakse. Kako su svi bili osjetljivi i ljubomorni na svoju vjernost Zakonu, bile su dovoljne razlike u beznadajnim stvarima da metlu ljudima nastane svada i razdor, uzajamno osuclivaniei mrZnia, koja ne preza ni pred ubojstvom. Na kraju valja jo5 jednom re6i da je unutarnje bogatstvo Zidovskereligioznosti, uza sve slabosti i zastranjenja, neiscrpivo u svim proteZnostima. MoZda je njezin svestrani izridaj u Psalmima najljepSa potwda istinitosti ove twdnje. A Sto tek re6i o prorocima, o jednom lzaiji, Jeremiji? Samo to da je bjelodano Zidovska religija i u teoriji i u praksi tzuzetna pojava u povijesti religija.
29,
Izabrani narod Na podetku poviiesti Zidovskog naroda stoji oriiaski lik praoca Abrahama. cijeli tijek njegova zivota odvija se u znaku posebne BoLie nazodnostiizauzetosti: Bog ga izabire iz sredine koja je sluZila mnogobo$tvu, te ga vodi u nepoznatu zemlju neprestano mu pokazujudi neshvatliivu paZniu i naklonost. Svojim obe6anjima daie mu naslutiti veliku budufnost: obe6afe mu zemlju, bogatstvo i potomstvo bez obzira Sto Abraham ne vidi uvjeta kako da se sve to ostvari. Tim se samo jade istide kako je rijed o 6istu nezasluZenu daru, koji sviedodi o BoZjoj dobroti. A Bogu se svidjelo da je Abrahamu velikodu5no iskaZe. Jednako kao 5to ie Bog izabrao Abrahama, izabrao je i cifeti Zidovski narod i obdario ga bez ikakve njegove zasluge. Svijest o tom izboru i BoZjim obedanjima, koia ga prate i dielomidnim ostvarivanjem potwttufu, Zivi, raste i sazrijeva u narodu kroz dugu povijest. Sto se vi5e ta svijest r azviia, p ostaje oditij om B olia blagonaklono st i dareZliivo st : Bog ostaje vjeran svim svoiim obedanjima, i to se potwctuje i u trenucima neviernosti naroda od koiega se traZi budna viera i bezpridrLajno usvajanje BoZjeg plana. To nadahnjuie ljude ponosom, omoguduje im dubliu spoznaju njihova biia i uiedno vlastita mjesta medu drugim narodima. Sve je to Zidovski piesnik izrazio u pjesmi:
Tiie
za sve narode i radi partikulatizam' U Po iesnim k razotatanie i gubita samopou narodu dublje Prod nezdrav drugih naroda'a
!
v
wemena prevladat 6e ma Izrael nije izdrilao; nja djelovali su da je u os i sklonost preziraniu
M
v
Jahvina, ". . . nad tobom (Jeruzaleme) blista Slava pokriva, A zemlju, evo, tmina i mrklina narodelu (lz 6O,L-2). U tom kontekstu temeljno je pitanje hoie li narod biti glasnik Slave Jahvine medu drugim narodima ili ie se zatvoriti u se, ispunien ponosom zbog svoga povla5tena poloZaja i prezirom drugih naroda u tmini? To ie problem partikularizma i univerzalizma u Zidovstvu: Zidovski narod je ne5to rzuzetno medu narodima a ujedno ie neSto izuzelno 50i
5t
2. GREKO-RIMSruSVIJETU ISUSOVODOBA
Griki suijet i njegoua religioznost Stvaraladkim naporima grdkog duha krden je put misaonom razj a5njenj u svij eta i izgr adnji zai ednidkog Zivota. Na njegovu tlu razvile su se znanost, tehnika i grad-drZava (polis). Grad-drZavarazija se u Grdkoj kao ne5to jedinstveno po svom obliku i znadenju. Atena, Sparta, Teba, Korint, Arg, Mantineja, Mesinija, Megara, Elida, Egina, Plateja, Milet, Efez, Mitilena, Halikarnas i drugi gradovi, unatod teritorijalnoj skudenosti i malom broju stanovnika imaju sva svojstva prave drZave. Bili su suvereni, imali su svoje zakonodavne i sudske organe, svoju vojsku i svoj teritorij. Uzajamni odnosi imali su znadaj mettunarodnih odnosa, ali su postojale i dodirne todke koje su ih meilusobno povezivale: jezlk, zajednidka tradicija, zajednidko bogosluZje i sveti5ta, svegrdke priredbe i svedanosti,kao Stosu Olimpijske igre, i konadno zajednidki stav spram drugih naroda, "barbara.., proti kojima su zajednidki nastupali, kao npr. proti Perzijancima. Zivot u gradu-drZavi bio je utemeljen na pravu i zakonu. Zakon je smatran najvedim dobrom gratlana. Pokoravajuii se zakonu oni postaju slobodni. Zajednidkim zalaganjem i posluhom zakonima grad postaje jakim i sposobnim braniti slobodu i saduvati gradane od ropstva neprijatelju. JoSvi5e od toga: obdrZavajudi zakone, gradani sebi otvaraju wata i omogu6uju sudjelovanje u svim funkcijama i moii grada. 52,
Ta slobodanije pojedinadnasamovoljakoju zakon svodi na podno5ljivu mjeru i tako osigurava naivedi stupanj privatne slobode.Ta sloboda nosi u sebi ne5to stvaraladko:ona je sloboda za grad koji je zaiedni(ka briga svih graclana;njom se postiZe dast koju gratlanin uZiva u svojoj odgovornosti za grad. To je sloboda za dluLnostigrada, sloboda koja u pojedinom gradaninu budi svijest da njegov slobodni grad Zivi u njemu. Grk je s ponosom bio svjestan razlike koja postoji izmedu njegova grada-dri,ave i istodnjadkih drilava koje nisu bile zajedniceslobodnih graclana,nego masa podanika kojom je vladao kralj. Biti odbaden od grada, znadi biti iskljuden iz zajednice koja dovjeku daje pravo, slobodu i dast. Periklo je to u jednom svom govoru ovako opisao: . . svakome prema ". zakonu pripada isto pravo s drugima u svim njegovim potrebama. Meclutim u javnim dastima svaki se nalazi ondje gdje se dokaZe, i to ne zato Sto je pretpostavljen jednom dijelu gratlanstva, nego je postavljen na temelju svoje wline...5 Grad i zakon u njemu nisu ljudsko djelo. Oni su utemeljeni u boZanstvu.Mjerilo svih napisanih zakona jest nepisani boZanski zakon, kako je to Antigona naglasila u svom odgovoru kralju Kreonu. Zato grad i odnos prema njegovim zakonima nosi obiljeZje svetosti. To je zapravo religiozan odnos koii u drZavnom kultu poprima vidljivo oblidje. Rerigijski Livot smatra se drZavnim Zivotom i religijski sluZbenici drZavnim sluZbenicima. Pa ipak izuzetnost grdke religioznosti prvenstveno ie u tome Sto je u njoj nadvladano naturalno-kaotidno stanje i istaknuta dovjednost.To u svakom sludaju vrijedi za grdku religiju Homerovarazdoblja u kojemu je iza sebe ostavljala tminu prapovijesti, postajala svije5du te grdkom duhu utiskivala svoje obiljeZje. Granica medu bogovima i ljudima ipak nije uklonjena. eovjek je morao biti svjestan svoje ogranidenosti i ovisnosti 3 Rano kr5danstvo
55
o bogovima, na Sto.je bio trajno upozoravan. Prometej je poku5ao prekoraditi svoju mjeru i svoje granice, pa je bio okrutno kaZnjen. U Sofoklovim (496-406) dramama junaci, kao Sto su Ajas, Antigona, Edip, Danaida, stradaju pod te5kom rukom bogova, ali oni predstavljaju krajnju mogu6nost liudskoga bida u kojoj ono ostvaruje svoju istinu. U zapletenoj dramskoj radnji i pod mradnim utiecajem zle sudbine uvijek biva jasno kako je istina na strani junaka koji su se odvaZili i po5li za vi5im idealima u sferi boZanstva, makar su ovdje bili odbadeni od svoje okoline i naoko neslavno zavr5ili. Mod i pravo bogova ne dolazi u pitanje: oni se moraju po5tivati. Ako dovjek pri tom strada,to odituje tragidnost njegova bi6a i ujedno razotkriva istinu da se mudrost rada u bolovima. S vremenom dolazi do promjene. Grdka religija sa svojim boZanstvima nije imala snage da odrZi ljude u granicama dovjednosti.Sjeme sumnje, jednom posijano, raslo ie itazvijalo se u dubinu i u Sirinu. Pravda se u podetku temeljila na autoritetu bogova, a sad se ona postavlja kao mjerilo i bogovima. Ved je Eshilov (525456) Prometej, prikovan o stijeni na Kavkazrr,rr svojoj neustra5ivosti i nepopustljivosti, bio otvoreno pitanje bogovima: je li pravo da tako strada onaj koji je dobro Zelio ljudima? Iz toga je slijedilo stvarno pitanje: ravna li se tijek svijeta istinskom pravdom ili slijepom nuZno5du? Ako bogove ne moZemo poistovjetiti s pravdom, ako je usud i iznad njih, onda oni ne mogu biti utemeljitelji i za5titnici zakon6. Koliko god se isticalo da su i grad i njegovi zakoni boZanski utemeljeni, ostaje dinjenica da je njihova praktidna primjena u rukama ljudi; u praksi je mjerodavno ono Sto odlude graclani. Takva se zapaLanja otkrivaju ve6 u Eshilovim dramama, a u Euripidovim (485/480-416) junacima doseZusvoj whunac i dovode do zauzimanja novoga motri5ta u ljudskoj prosudbi odno5aja dovjek-boZanstvo.Sad je, naime, uloga izmijenjena: drugadije se postavlja pitanje krivice, odgovor54
progla5ava slobodnim. Ratla nost snose bogovi, a doviek se se novo shvadanje i mitovi gube prvotnu vaZnost. Prije svegarada se nova svijest dovieka o samom sebi: svijest da svojih odluka, svijest slobode i samostalfe dovjek nosilac samo po sebi dovodi do slabljenja religiiSto nog djelovanja skih i oPiedru5tvenih spona. Time uloga mita nije potisnuta u stranrf Mit predmetom razumskog ispitivania, ali je u svojoj tajanstvenosti bliZi istini nego li razumsko mi5ljenje, koje sada nastoji razmrsiti zapleteno pitanje bogova i mogu6nosti njihova uklapanja u dovjekov svijet. Sklonost raspravljanju postupno se Sirila i u svoje kolo uvodila ljude od sluga do kraljeva i na dnevni red postavljala sve: bogove i ljude, dri,avu i zakone, obidaje i navike, pravo i nepravdu. Sveje to predm bilo temom raspre i kritike na ulici i razmiSljanja, kritiziranja, ruganja i Glavni nositelji toga novog duha bili su sofisti. Oni nisu zastupali nikakav odredeni filozofski sustav, nego su se posve6ivali proudavanju dovjekove unutarnje djelatnosti, njegova mi5ljenja i htijenja, polaze1i uvijek od iskustva u svim podrudjima Zivota. Ikitidki i skeptidki odnosili su se spram tradicionalnih oblika Livola i javnoga mi5ljenja. Metlusobno su se veoma razlikovali: jedni su bili originalni, a drugi samo lo5i nastavljadi svojih prethodnika, koji su za novac prodavali vje5tinu o tome kako se svaka stvar moZe braniti i napadati. Duhovni voda i naJizvorniji mislilac sofizma bio je Protagora iz Abdere (48t411). Uvjeren u relarivnost i u ljudsko podrijetlo tradicionalnih normi, zalagao se za njihovu promjenu. Glavni kriterij prema kojemu ih treba mijenjati jest sam dovjek buduii je on "mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu,,.' Tui Protagorin temeljni stav postao je geslom sofizma uopde. Put individualizmu i relativizmu bio je u sofistidkom svijetu sirom otvoren. Za razliku od sofista, Sokrat (a6g-59g) je nastojao u JC
mnogolikosti i razliditosti prona6i ono Sto vriiedi za sve, u promjenjivosti i nesigurnosti pojedinadnog otkriti ono Stoje stalno, nepromjenjivo, sigurno, zasnovano na logidkoj nuZnosti. Kao nikad prije, kod Sokrataje dovjekpostaopredmeromrazmi5ljanja. Sam je rekao kako nema vremena razmiSljati o boZanskim mitovima, kao filozofi prirode o svemiru dok vrijedi nadelo Delfijskog prorodi5ta: "Upoznaj sebe! Posve6ujuii se prvenstveno proudavanju dovjekova bi6a, napose njegove 6udoredne dimenzije, Sokrat otkriva dovje kov zadnji temelj u BoZjem umu i transcendentnosti te n taj nadin osigurava boZanski utjecaj u njegovu svijetu. Poziv dovjeka da upozna sama sebe prema Platonovoj (527-547) zamisli omoguduje dovjeku da doile do istinskoga svoga bida. A pravi dovjekov i,ivot je u transcendentnosti odakle potjede njegov duh i dovjek je na putu prema vjednom dokle god mu Bog daje vrijeme i dokle god se ne izbavi iz ovoga prividnog svijeta i ne dospiie u stvarni svijet, svij ideja. eovjekov mukotrpni put povratka u susret najveioi ideji - ideji Dobra, stoji u sluZbi istinskog utemeljenja dovjekova Livota. Samo na taj nadin dovjek postaje sposob nim nadvladati svaku tjeskobu i ne bojati se ni same smrti. Sofisti su namjesto religije u prvi plan stavljali znanost, koja za Grke obuhva6a i prirodne znanosti i teologiiu. Zato jedinstvo shvadanjaostaje trajno nagla5eno:Bog - svijet dovjekov Livot. Grdko nastojanje da se ta tajna razjasni i svoj vrhunac u ovome: Bog je Zivotno nadelo svijeta, snaga koja u njemu djeluje, razrrm koji njime ravna, neovisno o tom koje mu se ime pripisuje; dovjek po svom duhu ima udjela i u zakonitosti svijeta i u boZanstvu. Navedene struje i misaoni tijekovi nisu ostali samo u uskim okvirima Grdke. Njihov utjecaj Sirio i na Istok i na Zapad. S pojavom helenizma mije5ali su se dalje s duhovnim blagom IstokaiZapada te doZivljavali razne promjene, Nu korijen i jezgra bili su i ostali grdki.
56
Helenizam Grdka je uljudba i prije Aleksandra Velikog prodirala na istok i Sirila se medu pudanstvom, ali su Grci ipak s nepovjerenjem gledali na narode Istoka, smatrali ih "barbarima" i od njih se ogradivali. S Aleksandrom Velikim stvoren je snalan i dalekoseZan pokret mije5anja grdke uljudbe s uljudbama istodnjadkih naroda i stvaranja novih tokova Livotai Povijesnih zbivanja. a s njim Propalo je staro grdko poimanje grada-drL,ave,, zajedno propadali su i okviri grdke kulture uopde i religijskeprakse napose.Taj je proces u unutra5njostizemlje i na selu bio sporiji i slabiji, dok je u novoosnovanim gradovima bio veoma jak i svoje sredi5te imao u Aleksandriji. Nastajao je tip graclanina izrazito individualistidki i kozmopolitski usmjerena, svjetski mudra i spremna na ironiju, svojeglava, usamljena i otvorerra raznim utjecajima. Pritom je veliku ulogu igrala dinjenica da se od 4 st. na cjelokupnom helenistidkompodrudju usvajao i konadno usvojio grdki kao jedinstven jezlk, Sto je omogudilo lak5e pro5irenje vidokruga ljudskoga zanimanja i uzajamnoga utjecaja. Vrlo jak utjecaj na ljude u doba helenizma vr5ila je stoicka filozofija. Od 508. kada je njezin zadetnik Zenon iz Kitije (Zenon Mlarli 550-264) osnovao svoju Skolu u Ateni pa do filozofa Seneke (4-65) i od Seneke sve do 529., kad je car Justinijan zatvorio sve filozofske Skole, temeljne misli grdkog shvaianja svijeta i Zivota, Stosu se saduvalei nakon propadanja grdkih gradova-drlava,, u stojidkoj su filozofiji pronalazile svoj izraz, dakako modificiran, ali zaokruZen i povijesnodjelotvoran. U sredi5tu je stoidke filozofije dovjek, njegovo mjesto u svijetu i njegovo dudoredno djelovanje. stoici shvaiaju svijet kao jedinstvenu cjelinu kojom upravlja boZanska mo6, boZanski um. To je svijet sklada i zakonitosti. U njemu dovjek ima izuzetno mjesto, jer od svega Sto postoji na zemlji jedino je on boZanskogaroda, kako je to obidavao JI
govoriti filozof Kleant (551-25I). Njemu je odreileno da slavi boZanski um i zakonitost u svijetu te da se potpuno podloZi njihovoj providnosti. Buduii je urectenie svijeta istovjetno sa zakonom dovjekovabi6a, vrijedi nadelo: "Tko se ne podvrgava zakonu, otuduje se samom sebi i prezire ljudsku narav...8 Bitna je dovjekova zadadaposvetiti se svojoj unutra5njosti i biti neovisan o izvanjskim dogaclajima i prilikama u svijetu. Nad izvanjskim svijetom on nema nikakve modi; ne moi,e sprijediti da izvana doZivljava neugodne stvari, ali moZc sve udarce junadki podnositi i tako saduvati svoj mir, biti istinski slobodan, jennikakvo ga zemaljsko dobro ne ntol,e obogatiti, nikakav zemaljski gubitak ne moZe mu ne5to oduzeti, nikakav mu usud ne moZe na5koditi".e Vrlina se sastoji u nadvladavanju osje6aja, azlo u njihovu izmicanju ispod kontrole razuma. U tom je razlika izmeatu mudraca i nerazumnih ljudi. U kasnijem razdoblju tu razliku stoici nisu suvi5e zao5treno isticali, nego su dopuStali mogu6nost da postoji velik broj ljudi koji se vi5e ili manje pribliZavaju idealu savr5enadovjeka - mudraca. Budu6i je stoidka filozofija bila ravnodu5na spramizvanjskoga svijeta, njezini se predstavnici nisu mnogo zanimali za korijenite promjene u njemu, ali su razvijali ideju dovjeka uop6e, dovjeka svjetskoggrailanina. Nijekali su utemeljenost suprotstavljanja Grkd i "barbard", gospodard i robovd, te Sirili ideju opie pravednosti i ljubavi meclu ljudima. Nu zbog praktidne pasivnosti sve je to ostajalo bez pravog udinka. Takocler je stoidko velidanje jedinstva boZanstva, svijeta i dovjeka pod pojmom razluma gubilo svoje znadenje: boZanstvonije viSe bilo usmjereno prema dovjeku, svijet je izgubio egzistenciju,a dovjek svoju povijest. e ovjek ima svoje odredenjeu nekom bezvremenskom, idealnom bivstvovanjupred kojim njegov sada5njitrenutak gubi svoju bit i po tom svoj pravi smisao. Uz skepticizam ovdje treba samo spomenuti jo5 novopita58f
goreizami epikureizam, koji su s naSegmotri$ta zanimljivi i vai,ni. pokret novopitagoroYacarazvlia se u 1. i 2. st. Njegovi su sljedbenici bili skeptidki raspoloL'enispram svakogarazumsko-znanstvenogaispitivanja. Oni su poku5avali ne razumjeti nego vjerovati. Bog, kojega je bit nedokudiva,moZe se dostiii jedino preko posrednih osoba, niZih bogova i demona. Ovdje se zapai'a kako filozolija postaje religijom i nalazi dodirne todke s misterijskim kultovima. Epikureizam ima svoja zadetnika u filozofu Epikuru rc4I-270) koji je bio nastavljadfilozofa Demokrita. Posebno je njegovo proudavanje prirode. Smatrao je da upoznavanje prirode oslobacta dovjeka od straha pred bogovima, koji postoje ali nemaju nikakva utjecaja na dovjekov Zivot. Prema njegovu shvadanju dovjekova se sreda sastoji u uZitku. e ovjek nalazi uZitak u njegovanju znanja i prijateljstva, u bezbolnosti i duhovnom smirenju, ataraksiji. Brojni Epikurovi nastavljadi vulgafizirali su njegovo udenje. Ni izdaleka nisu bili na visini svoga uditelja. Njegov zahtjev za proudavanjem prirodnih zakona nisu provodili u djelo, a odbacivali su njegov nauk o ogranidavanju osjetilnih zadovoljstava,dok su u krivom svjetlu prikazivali njegovo udenje o uZivanju kao najveiem dobru za dovjeka.
Misteriji Misteriji predstavljaju religijske kultove kojima je pristup bio obiljei,en tajnim, misterijskim obredima, tzv. inicijacijom. Dijele se na misterije grdkog podrijetla, kao Sto su Eleuzijski, Dionizijski, Orfidki, Samotradki i misterije istodnjadkog podrijetla, koji se iz tri Zari5ta, egipatskog, maloazijskog i sirijskog, Sire u Grdku i preko Grdke u Rimsko carstvouopde. Njima treba pribrojiti i iransko Zari5teodakle ne5to kasnije dolazi Mitrin kult koji u misterijskim kultovima ima zasebnomjesto. 39
Iz Egipta se u doba helenizma prenosio u Grdku i u Rim kult Ozirisa i lzide. Oziris je bog sunca i plodnosti prirode. Grci su ga izjednadili s Dionizom, a Rimljani su u njemu nalazili osobine rimskih bogova. Izida je boginja starih Egip6ana, zaStitnica obitelji, izumiteljica poljodjelstva, za5titnica moreplovstva, utemeljiteljica prava i drZavnog uretlenja, za5titnica progonjenih i osloboditeljica iz svake nevolje. U misterijskim se kultovima tz Izidlu pojavljuje Oziris kao njezin muZ koji umire i oZivljuje. Kasnije, u ptolomejsko doba, namjesto Ozirisa stupa Serapis. To se zbivalo pod utjecajem Ptolomeja I, koji je na taj nadin Lelio ujediniti Egipiane i Grke. Atis i Cibela podrijetlom su iz Male Lziie. Cibela, Velika majka, bila je boginja plodnosti. Njezino se Stovanjenaglo pro5irilo u doba helenizma, pfl je 294. uvedeno i u Rimu. U Grdkoj su je izjednadili s kultom Reje, grdke majke bogova. IJz njtt se Stuje njezin ljubimac Atis, komu je ona zbog nevjernosti oduzela razum Sto je bilo uzrokom njegove smrti. Poslije smrti Atis se budi na novi Livot i ponovno se susreie s Cibelom. Atargatida je bila boZica Aramejaca u Siriji i Filistejaca u Palestini, koji su je Stovali kao boZicu plodnosti. Glavna su joj sveti5ta bila u Hierapolisu i Askalonu.IJz nju je da56en Adonis, bog raslinstva koji umire i oZivljuje. Prema pridi njega ie u lovu ranio vepar te je od te rane umro, ali je uskrsnuo. Mitski sadrZaj vezan uz pojedina boZanstva u pojedinostima se razlikovao ved prema pojedinim mjestima i razdobljima. Metlutim, temeljni im je sadrZaj u biti bio isti: smrt i ponovo rattanje. Prvotno su misterijska boZanstva zauzimala poloZaj bogova vegetacije. Kao bogovi vegetacije oni umiru i oZivljuju s prirodom. Priroda zimi umire pa se na proljede ponovo budi, s njom zajedno periodidki umiru i bogovi, te potom ponovno oZivljaju. S vremenom se to prvotno shvadanje pro5irilo i u svom bitnom sadrZaju prenosilo na dovjeka. Kako su obredi primanja kandidata kao i 40
proslava bili veoma raznowsni i eodi5njih zajednidkih pojedini filozofi, i opienito pisci, mogli u su to iajanstveni, ga podetku nisu ni,rmavidjeti i ono znailenie Sto oni u svome procesu sublimacije misterijskih kultova imali. O tom svjedodePlutarhova (45-125) diela. 'posebno B,rdrdi su misterijski kultovi budili nadu u rje5enje temeljnog pitania dovjekova LivoIa i sudbine: osiguranja i;voI"aposlije smrti, a svojim obredima djelovali na dovjekove osje6aje, Sirili su se u doba helenizma veoma brzo i osvajali prista5e u svim slojevima onda5njeg dru5tva. Treba dakako redi kako ovdje ipak nije mogu6e govoriti o ostvarivanju osobne povezanosti dovjeka s misterijskim boZanstvom. Mit o smrti i oZivljavanju boZanstva ni5ta ne govori o njegovoj osobnoj namjeri; nigdje se, naime, ne istide da bogovi umiru radi dovjeka i njegova izbavljenja iz smrti. Istina je da se u obredima govori o di5ienju i preporodu. Ali, nadin na koji su sredstva di5denjaupotrebljavana govori kako nije rijed o duhovnom preporodu i odi56enjuod duhovne, dudoredne nedisto6enego je u pitanju preporod i odiSienje kao ne5to Sto je fizidki utemeljeno.l0 Sljedbenici misterija koji sudjeluju u tajanstvenim obredima ograniduju se na zajedniStvo simpatije. Njima je nepoznata istina o dubljem, osobnom sjedinjenju s Bogom.11I kad se govorilo o Zivotu poslije smrti, to nije bio govor o sjedinjenju s Bogom, nego o blijedom boravku s nebeskim bogovima.12 Misteriji nisu od vjernika ni5ta traZili osim da izvr5e propisani obred. Od njih se nije lraLlla ni vjera ni nada ni ljubav, a ni posebne obveze u pogledu nauka i pona5anje. Spram drugih religija misteriji su bili posve tolerantni. Metlusobno su se mije5ali i spajali. Njihovim sljedbenicima nije bilo zabranjeno sudjelovati i u obredima drugih religija. Sve u svemu: misteriji su bili religija osjeiaja. Nije stoga dudo Stosu uz svedanostii obrede misterijskih kultova vezane kojekakve pretjeranosti, kao Sto su beskra41
ian plad i jauk zbog smrti boga, a onda prekomjerna, neobuzdana radost zbog njihova ponovnog rotlenja. Ogim ovih i slidnih pretjeranosti poznati su takotter i primjeri etidki nedopustivih djela, kao npr. saka6enja i bludnost. Ne znamo sigurno koliko su ovi misterijski kultovi imali prista5a, ali vjerojatno njihov broj nije bio malen. Posebno su im se pridruilivali ljudi iz srednjeg staleZa, dok su vi5i preteZno traZili rje5enie svojih problema u filozofiji, a vojnici u kultu boga Mitre.
Mitrin kult Mitrin je kult indoiranskog podrijetla. Mitra je Stovan najprije kao za5titnik kozmidkoga i pravnoga reda. U Iranu je bio neko vrijeme potisnut naudavanjem Zaratustre (VII-\{ st.), ali se ipak zadrilao u pudkoj religioznosti i Sirenjem perzijskog carstva pre5ao u Malu Aziiu. Poslije propasti Perzijskog carstva Mitrin ie kult djelovanjem magd doZivio znatnu promjenu. Sretnim miie5anjem perzijskih, grdkih i kaldejskih mitova i simbola, uz Mitrino su ime yezar'e brojne legende, Stoje njegov kult udinilo sadrZajnijim i uspje5nijim. Tako je prikazivano njegovo roilenje iz stijene, te otimanje i ubijanje bika iz koiega izlazi svojevrsna plodnost koju inade ugroZavaju nepriiateljske sile. Zatim je opisivana Mitrina borba s bogom sunca i njezin sretan zaw5etak: Mitra se izmiruje i u kolima boga sunca odlazi na nebo. U 2. st. poslije ltuista podinje se Mitrin kult jade Siriti i u zapadnim dijelovima Rimskog carstva. Posebno je postao omilien kod vojnika koji su njegov kult Sirili po cijelom carstvu, a najvi5e uz rijeke Rajnu i Dunav. Tragova njegova Stovanjaima dosta i u na5im krajevima, npr. u Jajcu. Vojnici su velidali Mitrinu nepobjedivost,iziednadivali ga s bogom-suncem nazivajudi ga zanosno "Deus Sol Invictus Mithras.< Dok je u Grdkoj Mitrin kult imao malo prista5a, u samom 42r
Car Neron ie simpatiziRlmu je da5ien u brojnim Spiljama. bio nfegov sljedbenik, Aurelifan Komod ie rao Mitrin kult, ga smatra pro5irenje, Dioklecijan se zalagao za njegovo je pomo6u za5titnikom carstva "fautor imperii., fl Julijan krS6anstvo. Mitrin suzbiti U 5. st. nastoiao kulta ie Mitrina konadno i5deznuo. kr5ianstvom pred kult U sredi5tu Mitrina kulta nalazi se prikaz Mitrina otimanja bika koji je bio pod vla5iu Mjeseca i njegovo klanje. Mitra je dm postao donositeli svake plodnosti. Mitrini Stovatelji u zajednl(koj svedanosti ubijaju bika i Skrope se njegovom krvlju. Tajanstvenim obredima mogli su prisustvovati samo mu5karci. U zajednicu su stupali nakon Stosu bili isku5ani u hrabrosti. Prizori te ku5nje prikazani su u Mitrinoj Spilji u Kapui. Poslije svedanih obreda primanja, inicijacije, kandidat je smatran preporotlenim, renatus, i pribrojen zajednici diji su se dlanovi medusobno nazivali bra6om, a bili su razdijeljeni u sedam razreda. Stovatelji Mitre redovito su se sastajaliu posebnim pedinama. Poznavali su obredna di56enja, obredno obiljeZavanje, zatim obrednu gozbu vode, kruha i vina. Svojim sljedbenicima Mitra je bio jamstvo sigurna ilivota, oslobatlao ih je od zle mo6i zvijezda i omogudavaoim vjedni Zivot: kao 5to je bog sunca Helios odveo Mitru na sundanim kolima, tako de i Mitrini Stovatelji biti uzvi5eni na onom svijetu. Vei su stari kr56anski pisci, kao Tertulijan, zamijetili da postoje odredene slidnosti izmeclu kr56ansWai elemenata Mitrina kulta. JoSje uvijek te5ko u pojedinostima prosuditi odakle dolaze i Sto zna(e te slidnosti. VaZno je uoditi da je jo5 Mitrin kult "u ditavom helenistidko-rimskom svijetu bio beznadajan kad je kr5ianski nauk o spasenju, ne samo u poslanicama sv. Pavla, bio ve6 duboko razvijen, nego su Stovi5epostojali prvi patristidki pokusi sustavnog nauka o spasenju".l' Tako se npr. desto spominjani prizor klanja bika (taurobolium), kao sredi5te zbivanja u Mitrinu kultu, po prvi put susrede u povijesnim izvorima tek u drugom 45
stolje6u poslije Krista.la A preporod o kojem se govori odekuje se na fizidkom podrudju; ono demu se nada jest magidno pojadanje fizidke snage. U kasnijem razdoblju pripisivan je tom preporodu i udinak poslije groba, a to se vjerojatno ima pripisati stranom utiecaju, P& i kr56anskom.1s Metlutim, vaLno ie reii da je u Mitrinu kultu temeljna misao dualizam. lz tog dualizma nastaie njegov nauk o spasenju.U borbi svietla i tmine on spa5avaod djela tame i zle modi zijezda. LJzto valja uoditi da su u Mitrinu kultu nazodne sastavine politeizma, naturalizma i fatahzma, dok je osobni stav u vjeri, pouzdanju i ljubavi, Sto tvori sril religioznog raspoloZenia, vi5e ili manie zarremaren.
Gnosticizam ViSe od 150 godina udenjaci svestrano proudavaju duhovni pokret poznat pod imenom gnosticizma; ispituju njegovo podrijetlo, razvitak i unutarnji sadrZaj, njegov odnos prema Zidovskoj i poganskoj religiji, te kr5ianstvu. JoS uvijek ne moZemo sa sigurno56u odgovoriti na niz pojedinadnih pitanja Sto se namedu u vezi s tim pokretom. Bitne su stvari ipak poznate i na njih 6emo se ovdje ograniditi. 44
Sigurno je da su neki elementi gnosticizma postojali prije pojave kr$ianstva. Ovdje valja ponajprije spomenuti dualizarnzshvaianje kako postoji apsolutna suprotnost izmeclu svjetla i tmine, dobra i zla, duha i materije. Njegovo podrijetlo udenjaci otkrivaju u Iranu. Zatim, kao znadaia+ izvor gnostidkih shvadanjatreba spomenuti "egipatsku mudrost*, tj. astrolo5keideje 5to su se Sirile u doba helenizma i u Rimu bile poznate pod tim imenom. Svojim naukom o poloZaju zvijezda, njihovu utjecaju na dovjeka i na svijet, o polarnoj zvijezdi kao ishodi5tu svjetlosnog carstva, o sedam zlih planeta i niihovim sferama zadobila je >egipatska mudrost.. u gnosticizmu vrlo vaZno mjesto i snaZan utjecaj na ljude. Takoder je utwcteno da postoji povezanost izmeclu egipatskog hermetizma, sekte astrolo5ko-religiozno-mistidkog i ritualnog karaktera, i gnosticizma, Veoma je sloZeno pitanje u kakvu odno5aju stoje Zidovstvo i gnosticizam. Kao pouzdano moile se re6i da je u kasnom Zidovstvubilo pojedinaca koji su usvajali dualizam. Otvoreno je pitanje ie li postojala povezanostizmedu esena i gnostika. Zna se da je Qumranska zajednica imala neka dualistidka obiljeZja, ali nije sigurno, premda postoji mogudnost, da su nakon tazaranja ostaci ove zajednice na5li svoje mjesto u gnostidkim zajednicama. Neki elementi gnostidkih shvatanja mogu se otkriti vei kod Platona, kao npr. njegov nauk o zalvorenosti du5e u materijalnom tijelu, a zatim kod stoika, novijih pitagore jaca kao i kod misterijskih kultova. Sve te sastavine slijevale su se na tazrre nadine u jednu cjelinu. Metlutim, sam helenizam nije dostatan da bi tu sloZenupojavu udinio do kraja shvatljivom, premda je nedvojbeno da je on stvorio pogodnu atmosferu za gnosticizam. Te5ko je sa sigurno5du tvrditi kada je i kako do5lo do plih dodira gnosticizma i kr56anstva. Vei su u poslanici Kolo5anima (2,8-25) prisutni kritidki oswti na neka Zidovsko-gnostidka stajali5ta. Bududi je sinkrelizam bio uhvatio
45
rdubokog korijena kad je kr5danstvo prelazilo okvire palestinske zajednice i stupalo u grdko-rimski svijet, prirodno je bilo odekivati da 6e ono svojom porukom o spaseniu privu6i paZnju ljudi s probuctenim zanimaniem za religiisku problematiku. Opienito gledano, ljudi su tada bili religiozni, a mnogi i i,ivo zainteresirani za sudbinska pitania doviekova Zivota i smrti. Zato ie za njih upoznavanie kr5ianske poruke o Isusu Kristu i u njemu obedanog spasitelja bilo izuzetno privladno. Ne raspolaZemopotrebnim podacima koji bi nam omogudili uvid u razvoj susreta kr56anstva i religioznog sinkretizma u pojedinim elementima, ali je sasvim sigurno da su podetkom drugoga stoljeda postojale sinkretistidko-gnostidke vjerske skupine koje su se pozivale na lfuistovo udenje i apostolskupredaju te se poku5avalepredstaviti kao izvorno kr5danstvo. Merlu prvim gnostidkim voctama te struje spominje se Satornil, koji je oko 120. djelovao u Antiohiii (Siriji) i preko Menandra iz Samaije bio povezan s predgnostidkim naukom Dositeja i Simona Maga. Zahvaljuiudi Bazilidu u Aleksandriji 120-145, koji ie razvio zama5nu knjiZevnu djelatnost - napisao je Tumadenje evantlelijau2{ knjige i zbirku himana i molitava - gnosticizam se podeo naglo Siriti, tako da je Bazilid imao svojih pristalica i u Rimu. U Rimu je t45-I60. djelovao najsposobniii predstavnik gnosticizma, Valentin. Zapoileo je naudavati oko I55. u Aleksandriji, zatim je pre5ao u Rim i tu ostao 2O godina, pa se ponoyno vratio na Istok. Pisao je pisma, homilije i psalme. Njemu se pripisuje i djelo Evantlelje istine, ali nije sigurno da ga je on napisao. Njegovi najpoznatiji udenici i nastavljadi bili su na Zapadu: Ptolomej, autor Pisma Flori, Sekund, Herakleon, pisac Tumadenja Ivanova Evanttelja, moZda i djela Rasprava o trima prirodama, koje neki pripisuju Valentinu, i Florin, a na Istoku: Teodot i Marko. Osim tih glavnih nosilaca gnosticizma postoii ditav niz manje vaZnih gnostidkih predstavnika i nekoliko gnostidkih 46
kao samostalne gnostidke skupine. Tu se sekti poznatih ofiti, nasenci i setovci. Barbeliti ili tbrajaju: barbeliti, su dobili ime prema Zenskoj barbelognostici vjerojatno zvala koja se Barbelo. Predstavljaju pudku Praoca ernanaciji gnosticizma i Valentinova istodniadkog mje5avinu gnostidka bili naibrojnija su struja, a nasenci Ofiti 6oalizm4 jedno je pokreta, krilo povezinjihova koji su vjerojatno bili vao razne kaldejsko-babilonske elemente sa Zidovsko-kr5ianskim. Gnostidki spisi pronadeni u Nag Hammadi, medu koiima je Ifujiga Velikog Seta, govore, medu ostalim, o setovcima. Prema svjedodanstvu Hipolita Rimskog setovci su sebe smatrali izvornim gnosticima, koji su se napose isilcali udenjem o tri podela: svjetlu, tami i pneumi. Pozivali su se na utemeljitelja proroka Seta ili Sema. Svoje su gnostidko udenje vje5to prikazivali u kr5danskom ruhu, pa se mogu smatrati jednim od znadajnijih predstavnika gnosticizma u kr5danskim redovima. Valja takotler spomenuti da se i kod Marciona nalazi dodirnih todaka s gnosticizmom. U svom djelu Antiteze (Antiteze : suprotnosti izmetlu Staroga i Novog zavjeta) Marcion izlaLe pojam boga-stvoritelja u Starom zavjettt- on je bog zla i nema ni5ta zajednidko s Bogom ljubavi koji se objavio po Kristu, a zatim zastupa odbacivanje braka i twdnju da je tijelo dio zle tvari te da prema tome Ifuist nije imao pravo nego samo prividno tijelo. Marciona je njegov otac, biskup u Sinopi na Crnom moru, izbacio iz kr5danske zaiednice. Kad ga ni Polikarp u Smirni nije primio, Marcion je 140.na5ao utodi5te u kr5ianskoj zajednici u Rimu, ali ga je i ona 144. iskljudila iz svojih redova. Nakon toga on je i nadalje s uspjehom osnivao svoje vjerske zajednice i odlidno ih organizirao pa su se odrZale sve do 6. stolje6a. Vei nam taj kratki pregled gnostidkogpokreta daje naslutiti kako je on veoma sloZeni mnogovrstan. U njemu dolaze do izral,aja razne filozofije, mitolo5ke i religijske tradicije u jednoj sinkretistidkoj Worevini. Nastao je kao sliv poku5aja 47
r da se protumadi svijet i Zivot te da dovjek zatJzmestav koji bi mu omogu6io osobni spas. Zbog svoga nastojanja da se uhvate u ko5tac s rje5enje problema dovjekova spasa razne struie gnosticizma pobu dile su zanimanie Sirih slojeva onda5njeg dru5tva. Tim 5t je u odima ljudi bio bliz kr56anstvu, ? i prihvaianjem ugradivanjem Ifuista u svoj sustav gnosticizam je jedno najvaZnijih sastavnica tadaSnjeg religioznog miSlienj uop6e. U njemu se, uza sve posebnostii razlike, moLe otkri srZ koja je u raznim oblicima zajednidka svim gnostidkim strujama. Klement Aleksandrijski navodi, kao karakteristidno, pita nje gnostika Teodota, Valentinova sljedbenika: "Sto smo bili, Sto smo postali, gdje smo bili, kamo sm badeni, kamo se Zurimo, od dega iemo se osloboditi; Stoj rotlenje, a Sto ponovno rotlenje?u16
U traZenju prave spoznaje (gnosis-spoznaja; odatle n.azi gnosticizam) koia rje5ava ta pitanja dovjekove egzistencije, u gnostidkom se pokretu zastupa korienita razlika izmecl dovjekova Ja i cjelokupne stvarnosti svijeta. Cjelokupni je svijet za (ovjeka ne5to tude, strano u najdubljem znatenj rijedi. Svijet je za dovjeka tamnica. eovjek je u svijetu potpuno usamljen i nesretan; on je u njemu kao u paklu, izloi,en utjecaju demonskih sila koje su protivne dovjeku koje se medusobno sukobljavaju. Ni Bog nije u svijetu nazodan, jer je on tako daleko da Bog i svijet dine dva suprotna pola. Svijet je bez Boga. Osamljeni i tjeskobom ugroZeni dovjek (ezne za spasenjem, koje dolazi spoznajom odozgor i potpuno se ostvaruie tek u smrti kad se dovjekovo Ja (kod gnostika dosta neodredeno: razlikuje se ne samo od tijela nego i od du5e i moZda ga najprimjerenije opisuje naziv "iskra boZanstva<< u dovjeku) oslobaclaod elemenata koji su ga zarobljavali. nje dovjek moZe primiti sar4 dolazi kao zov s one [-a prenosi Glasnik iz svi
svjetla. Vjera u taj Poziv Fo"
W
Krist je shva6enupravo kao glasnik spasenja.On je jedan od eona koji iz carstva svjetla silazi u svijet Sto ga je stvorio demiurg, uzima prividno ljudsko tijelo ili se samo prolazno nastanjuje u dovjeku Isusu. On budi i poziva dovjeka, dovodi ga do svijesti o samom sebi, pomaZe mu da otkrije "iskru u sebi i tako mu omoguiuje osloboctepie i preboZanstva<< porod. Pojedini izrazi kao silazak i uzlazak, zarobljavanje i oslobodenje dramatiziraju taj proces gibanja i tvore raznowsn i bogatu graclu za dramski prikaz gnostidkog naudavanja. Proces obloboclenja nije ni jednostavan ni jedinstv nego sloZeni tajanstven. Nadelno gledano, svaki dovjek moguinost da postigne spoznaju i da se spasi: svaki j potencijalno gnostik. Ali dovjeku se spoznaja ne otkri odjednom, nego u procesu spoznavanja postoje stupnj Neki su ljudi suvi5e tjelesni "sarikoi.., i ne uspijevaj postiii pravu gnozu. stvarno su u zivotu gnostici samo nekl, oni koji idu putem gnoze. To su savr5eni gnostici - ,pndumatikoiu. Poslije je uveden i tre6i srednji stupanj "psl-
hikoi".
Samo savrseni gnostici mogu shvatiti tajne koje su rudfoLaneu Svetom pismu i samo ih oni mogu pravilno drugi tumaciti. Da bi opravdali to stajaliste,gnostici su se poziv na izvjestaj Markova evanctelja o Isusovu naudavanju; /t stoji napisano: "Mnogim takvim usporedbama izlagao irr{ i nauk, navje56ivaoim Rijed, onako kako su je mogli razt jeti; ali bez usporedaba njima nije nista govorio, a nasa Je sve tumadio svojim udenicima" (Mk 4,55-54). pojed uditelji gnosticizma pozivali su se na pojedine.apostol isticali ih kao nositelji posebne objave. sebe su sma pozvanima da razvijaju Isusove misli i njegovu obja gnoze prikaZu u punom svjetlu. sluZedi se alegorijskom metodom predstavnici su gnosticizma bibrijsku potwdu za svoje udenje osiguravali nasilnim tumadenjem Svetog 4 Rano krbdanstvo
49
pisma. lJz to su svoje gradivo pronalazili u djelima grdkih filozofa Platona, Heraklita i Pitagore, te knjiZevnikd, posebice Hom era, zalim lijednika Galena i konadno u Sirokom polju mitologije i misterijskih kultova. Citava je kultura za gnostike bila puna gnoze samo su je oni trebali otkriti i objaviti. A sve to opet sluZi da bi oni u sebi lak5e probudili gnoztr, potkrijepili je i nahranili. Kod gnostika je bila prisutna misao o asketskom Zivotu, ali je te5ko redi koliko je takav Zivot ostvarivan. Jer, gnostici nisu pridavali posebnu paZnju obrednim di56enjima, ni askezi, ni kreposnom djelovanju. Gnostiku nije potreban ni kult, ni vjeZbanje u savr5enosti,ni zajednica vjernika; on je ravnodusan prema djelovanju i doZivljajima u ovom svil'etu. Usmjeren je prema meditaciji i ekstazi vlastitog Ja, pa doZivljujudi svoju korienitu otudenost od svijeta, u gnozi doZivljuje i svoju transcendentnosti tajnu svoga povratka u nebesko bi6e. ZaIo se kod gnostika u nekom smislu razvijala individualna mistika, od koje se neki elementi mogu kasnije otkriti u mona5koj praksi. U sluZbi ovako bogatog i raznovrsnog duhovnog strujanja stajali su ljudi izuzetnih sposobnosti.SluZedi se svim knjiZevnim oblicima: stihom i prozom, filozofskim i apokaliptidkim ruhom, mitolo5kom i misterijskom simbolikom' gnostici su u pogodnom povijesnom razdoblju - kad su ljudi u velikoj mjeri osjeiali religioznu glad a sinkretizam nudio Siroku mogudnost stapania raznih elemenata u jednu cjelinu - s.tvorilipokret dalekoseZnih razmiera, diii dometi jo5 uvijek nisu potpuno proudeni.lT
Kult cara Poznato je kako je u starim visokim civilizaciiama, kakve su bile u Egiptu i Mezopotamiji, Siriji i Perziji, Indiji, Kini i Japanu, vladar stajao u tijesnoj povezanosti s boZanstvom. Negdje se vladar predstavljao kao inkarnacija ili emanacija 50r
kao zamjenik ili zastupnik boZanboi,anstva,a negdje opet prevladao je magijski, u drugom sludaju prvom U stva. je shvaianje boZan6udoredni momenat. Religije u kojima smislu, monoteistidko idu u onu stva, barem u izvjesnom zna(,ajan ovaj dudoredni momenat. Vlakojoj u ie skupinu Boi:ii kao miljenik i ujedno vr5ilac njepredstavlja se dar kralj Darije za sebe kaZe: Tako milosti Ahura volje. sove "Po je ja Ahura kralj. Mazda dao mi kraljevstvo...18 sam ivlazde U doba helenizma Sirila se po Rimskom carstvu istodnjadka praksa sakralnog Stovanja vladara. U Egiptu se odavno smatralo kako je vladar biie mitski roctenood boga, a u Babilonu je ta ideja vei bila pravni din. Uz tu istodnjadku praksu Sirili su se ivezali elementi grdko-rimskog Stovanja heroja kao i stoidkeideje o vi5oj vrijednosti mudraca. To je zajednidki omoguiilo da se i u Rimskom carstvu razvije sakralni kult vladara. Najprije su pojedini vladari dopu5tali da ih podanici dodekuju i daste kao Sto su u trgiptu dastili faraona. Stanovnici grdkih gradova u Maloj !izlji imajudi u vidu mir i napredak koji su osigurali helenistidki vladari nazivali su ih svojim spasiteljem (soter). Tom nazivu kasnije su dodavani i drugi, kao "epifanes" (objavitelj boZanstva) i "kyriosu (gospod). Kad je rimska vlast zamijenila vladavinu dijadoha, na Istoku je velidan Rim kao utjelovljenje boZanskemo6i. Pojedini vojskovodenisu odbijali kad su im na Istoku iskazivali boZanskepodasti. Rimski je Senat najprije Juliju Cezaru dodijelio naslov Divus Julius i uvrstio ga meclu rimske bogove, a zatim je Oktavijanu godine 27. pr. K. dodijelio naziv Augustus. Oktavijan je jo5 zavrTjeme svoga Livota na Istoku uZivao boZanske dasti, a i u Rimu je bio sasvim blizu tome. Neron se ve6 izjednadivao s Jupitrom i Apolonom, te metlu bogove u panteonu uvrstio svoju umrlu Lentt Sabinu Popeju i kder Klaudiju koja je umrla kao dijete. Vrhunac u razvitku kulta vladara predstavlja car Aurelijan (2L4/2I5-275)koji se dao nazivati "gospodinomi bogom" (dominus et deus).Valja joS spomenuti Dioklecijana koji je za vrijeme svoga vladanja
5r
ponovno oZivio kult cara i poveo jedan od najZe5dih Progona kr5danstva. VladarimaSupodizanestatueipostavljaneuhramove zajedno sa statuama drugih bogova gdje su mu iskazivane Te su bogostovne podasti kao i najpoznatiiim bogovima. su i Postoiali vlasti' svedanostibile u nadleZnosti grattanske carevom zato odretteni sve6enici koii su se nazivali prema privatnim imenu: Augustales, Ctaudiales, Flaviales " ' U su se Ljudi Ltlve. prinosile caru kudama takoder su se smatran zakletve te prekr$ai zakliniali geniiem cata)a svaki je teskom uvredom carskog velidanstva "crimen laesae maiestatisu. Valjare6idautomcjelokupnomStovanju,koieposvojim izraaajnim oblicima ostaje istovjetno sa Stovanjem bogova, cara ipak prevladava drustveno-politidki aspekt. Za vrtieme je koji carstvu u ot tuoiluna Augusta slavljen je najprije mir uspostavljen njegovom zaslugom ,,pax Augustau.Kasnije >PietasAugusu velidane i druge careve odlike i zasluge: uJustitia Augusta"' rrProvidentia Augusta", sta<<, Pod sakralnim oblidiem postaje kult imperatora s wemenom mo6no sredstvo politike i snazan izraz apsolutistidke ta drZave. Zbog tako tijesne povezanosti s ideiom drZave, problematika nije nasla posebnog odraza u spisima Novoga zavjeta. Mectutim, nasljednici cara oktavijana Augusta napustili su njegovo mudro drZanje i sve dalje isli u svojim zahlieje pak vima da im se iskazuju boZanske podasti. Budu6i poimanjihov nadin zivota bio u raskoraku s tako uzviSenim Zbog simpatije. gubio istinske je ,rj"rrr, carski kult postupno smasluZbeno i toga je sve vise u6vr56ivan administrativno dosljedno pa ie, tran izrazom patriotskog raspoloZenja, smatrano caru Zrtvu prinose da krsdana tomu, odbijanje izdajstvom.
52
Puika rehgija Pod utjecajem filozofske kritike ved su davno bili uzdrmani temelji grdko-rimske pudke religije i ona je zapodela nezaustavljivo propadati. Poku5aj cara Oktavijana Augusta da zaustavi to propadanje nije uspio. Veliki vladar zapodeo je organizirao ie opseZnu obnovu stare religije: nanovo kolegije, brojna sveti5ta, oZivio obnovio sveienidke stare povj svetkovine, uglednim obiteljima erio vodene zaboravlj je ve6 bilo prekasno i uzalud. sffo vjerske sluZbe, ali sve Religiozna jezgra politeizma nije vi5e u sebi imala Zivotne snagei morala je izumrijeti. Njezino mjesto u srcima ljudi, koji su jo5 uvijek bili i te kako religiozni, zauzimali su postupno filozofsko-religiozni nazori, misterijski kultovi, Mitrin kult, kao i kult vladara. Sveto posebicewijedi za nove gradove koji su se osnivali u istodnim predjelima carstva i koji su postal'ali Zivotnim sredi5tima helenistidkog svijeta. Pored tih duhovnih struja Zivotarila je i dalje pudka religija, osobito na selima i u udaljenim predjelima periferije carstva, ali je poprimala i dublje izraLavala neka zasebna obiljeZja. Na prvom mjestu treba spomenuti astrologiju. Sve se vi5e u helenistidkom razdoblju razvljao kult zvijezda kojima se pripisivala posebna snaga i moian utjecaj na dovjeka i njegovu sudbinu. Kako je daleko sezao taj val duhovne klime, moZe se vidjeti iz toga Sto su pojedini rimski vladari bili pobornici kulta zvijezd,a.Tako se zna da je car Tiberije imao svoje astrologe na dvoru, dok su Svetonije Sever i Aurelijan u dast sedam bogova planetd dali izgraditi posebne zgrad,e; zvale su se >septizonije" i postajale su sredi5tima astrolo5ih zanimanja. Broj se astrologa mnoZio, a time se ujedno pro5irivala njihova djelatnost i rastao njihov utjecaj na ljude. Posebni oblik njihove djelatnosti predstavljala je pisana rijed. U astroloSkim spisima ljudi su CJ
traililiodgovore na svoja Zivotna pitanja i doZivljufu6i svoju nemoi postajali Ltt:re straha pred silnom modi zvTjezda. To je, moida, jedan od glavnih uzroka sve veiem Sireniu magije. Da bi se zastitili od zle modi wriezda, ljudi su posezali zamagiiskim obrambenim sredstvima: daranjima i vradanjima. S tim u svezi rastao ie i mnoZio se broi darobnjaka i vradeva. Od 4. st. priie Ifuista zapala se taj rast koji kasnije poprima dalekoseLne razmjere. Vradevi su bili sve vi5e prisutni u svim vaZnijim trenucima dovjekova Zivota. Bez nfih nije bilo ni radanja, ni svadbovania, ni umiranja. Za svako Zivotno pitanje uimali su" odgovor i za svaku nevolju lijek. Kako su se pojedina stara prorodista, kao Apolonovo u Delfima koje je postojalo od 8. st. priie Krista i svojim sveti5tem obuhvadalo 25.000 mn, podela gasiti, nastaiala su nova. U blizini Mileta u gradu Didimu razvilo se veliko Apolonovo prorodiste. Tu ie Aleksandar veliki zapodeo zidati novi veoma vetiki hram, dija gradnia niie nikad posve dovr5ena. Rimljani su rado hododastili u prorodi5te boZice Fortune u Pr_enestiu Kampaniii. Na sjeveru Male Azife u Abunotejkosu razvilo se prorodiste u koiem ie godisnie davano oko 60.000 odgovora na razna pitanja. Pudka religija pogodovala je i raziianju vjere u dudesa. Dogactalasu se u svim sferama, ali su naide$dabila ozdravtienia. Medu najpoznatiiima su ozdravljenja posredovaniem lijednidkog umijeda boga Asklepija. Njegov kult, koii je do tada bio prisutan u mnogim hramovima od kojih ie najpoznatiji onaj u Epidauru, bio fe u doba helnizma prenesen u Rim pod imenom kulta boga Eskulapa. U Rimu fe naime vladala kuga, pa su mu se Rimljani obratili zapomot u Epidauru. Kad su se oslobodili kuge, sagradili su mu hram. Ubrzo je postao pomodnikom dovjedanstvau nevolji i spasiteljem svih ljudi. Do danas je otkriveno oko 200 hramova koji su bili sagratteni njemu u dast. MoZda je ipak naiznalainiia posljedica degradaciie pudke retigije i njezinih bozanstava u tom sto se to propadanie, I
54,
1
nepovoljno odrazilo na podrudju dovjekova iudorednog djelovanja. Nedostatak svijesti odgovornosti i sve dublje moralno propadanje u sferi meduljudskih odnosa opde je le obiljei\e ovoga razdoblj a.
cc
fri F+J
f-i
v
F o
z \L) l-'i
l'../,1
*.
>ct)
F-r hoa F{ tr
-
^Fl
-J
a lri
(t)
DJELOVANJE I, ISTJSOVO
Isus u poaiiesti IfuSianstvo je kao nijedan drugi pokret u poviiesti vezano uz jednu odretlenu osobu - rrz Isusa iz Nazareta koii se rodio, tivto i djelovao u duhovno-religioznom svijetu Sto smo ga upravo opisali. Poviiesni izvori o njegovu Zivotu veoma su razliditi. Nekoliko podataka rimskih i Zidovskih pisaca dostatno je da zauvijek otklone sumnju u njegovo postojanje. Ifu56anski izvori su brojniji i sadr|,ainiii, ali nijedan od njih nije povijesni Zivotopis. Ved naistarija Evantlelja predstavljaju odraz propoviiedania o Isusu i daiu o njemu sliku koja je Zivjela u predodZbenom svijetu i svijesti prvih udenika Sto su nastavili niegovo djelo i navje$divali ga kao razapetog i uskrsnulog Spasitelia. Oni su Isusov lik oblikovali prema potrebama svog propoviiedanja, ali su pritom posezali za stvarnom povije5du njegova Livota i nagla5avali pojedine dinjenice i dogatlaje, rijedi i djela, te se tako iz njih moZe stvoriti u biti pouzdan obris Isusova poviiesnog Zivota. Dugo je wemena bilo predmetom raspre pitanie: ie li Isus stvarno postojao?Sumnia jednom posijana (niemadki pisac Friedrich Strauss, Leben Jesu, 1835/56. prvi ie iznio tu sumnju) nije ostala bez utjecaia, nego je umietno podrZavana i meilu uizrabliivadima znanostiu pronalazila svoje pristalice. BiIo je to u doba budenja dubljeg zanimania za znanstvena istraZivanja. Podeci proudavanja budili su raznowsne slutnje i poveiavali neodekivana iznenadenja te su 59
mnogi ljudi u samim neodredenim nagovje5tajima vidjeli sigurne dokaze za svoia mi5ljenia i stavove. Put znanstvenog razvitka bio je upravo u toj problematici posebno teZak zbog zapletenosti same stvari i uzaiamno oprednih stavova, unaprijed stvorenih i nepotrebno groznidavo branjenih, Sto je smanjivalo slobodu i nepristranost znanstvenog proudavanja. Premda je pitanje Isusove povijesne opstojnosti davno rije5eno, radi stvarnog uvida u znanstveno rje5enje toga zadatka, te mogudnosti rje5avanja moZ,ebitnih posljedica nekada5nje sumnje, poZeljno je barem u kratkim obrisima upoznati se s ovom problematikom. Danas se u povijesnoj znanosti opdenito priznaje: - Isusov je Zivot zapisan u javnim dokumentima. - Satkan je od javnih dogaclaja. - Upleo se u niz drugih javnih zbivanja i stvorio najvedi pokret u povijesti svijeta - kr5danstvo. To troje ne samo Sto stavlja izvan raspre svaki poku5aj nijekanja Isusove povijesne opstojnosti, nego Isusov ilivol ostavlja kao prvorazredni povijesni zadatak. Povijest se pred njim mora s poitovanjem zaustaviti, jer: ulsus . . . ne moZe pripadat jedino onima koji se nazivaju njegovim udenicama. On je zajednidka dika svih onih koji nose u sebi dovjedje srce. Njegova slava ne sastoji se u tom da ga se istisne iz povijesti; odaje mu se istinitija podastako se pokaZe da jebez njega ditava povijest neshvatljiva".l Premda se danas ne moZe ozbiljno i utemeljeno dovesti u pitanje Isusova povijesna opstojnost, mi demo ipak navesti nekoliko povijesnih svjedodanstavao njemu kako bi na5e uvjerenje bilo ne samo sigurno nego i znanstveno utemeljeno: Nekr56anski
izvori
Rimski pisac i povjesnik Svetonije (oko 75-I5O) napisao je oko ttO-I2O. djelo "7,iv'ot careva<<.Opisujuii cara hy'a/ 60
udija (4t-54) i njegovu politiku napisao je meclu ostalim i to kako je on "protjerao iz Rim a Zid,ove, koji su na poticaj Ikistov neprestano predstavlj ali izazov".2 Svetonije je bio tribun za vrijeme cara Trajana, zatim umagisterepistolarum<- osobni tajnik cara Hadrijana, pa je bio upuien u stvari o kojima je pisao. Metlutim, Rimliani u ' pryo vrijeme nisu kr5dane strogo razlikovali od f.idovanego su ih smatrali jednom Zidovskom sektom. ZaIo i sam Svetonije povezt$e l{rista :uzLid,ove a ne kr5dane, koji su upravo zboglfuista bili u sporu sa Zidovima. VaZno je ovdje samo to da on ne samo zna za Ifuista nego g&, Stovi5e, smatra uzrokom nemira medu Zidovima u Rimu, Sto zna(i, da je jedva dvadeset godina nakon Kristove smrti u dalekom Rimu bila Zestokaraspra o tome, je li on obedani spasitelj, Mesija, ili nije.5 Takoder rimski pisac i povjesnik Tacit (oko 55-120) u svom djelu "Anali" pi5e kako je car Neron (54-68), Zele6i sa sebe zbaciti krivicu za poilar, Sto je uni5tio mnoge predjele Rima, okrivio ljude koje je rimski narod nazivao kr5ianima. Za njih Tacit dalje pi5e: ,,Za(etnlk ovoga imena je Krist, kojega je za vrijeme vladanja Tiberija prokurator Poncije Pilat dao pogubiti". ZaIim nastavlja: uAli ovo se pogibeljno praznovjerie, koje se, zakratko, potisnulo, ponovno pojavilo ne samo u krajevima Judeje, gdje se zlo dogodilo, nego i u Rimu, gdje se sve zle stvari skupljaju i dobivaju odobrenjeu.a Tacit je ozbiljan pisac koji se kritidki osvrnuo na izvore svojih Anala. Ovaj odlomak, koji govori o Ifuistu i o kr56anima, odlidno se uklapa u cjelinu i odlikuje se upravo onom zbijeno56u, koja je Tacitu svojstvena. IfuSianska se vjera naziva praznovjerjem, jer su je Rimljani odista takvom, smatrali uvjereni kako je njihovu carstvu Skodljiva. Zbog toga su je i progonili. Todni navodi mjesta i vremena te spominjanje imena Poncija Pilata i cara Tiberija jasno govore kako Tacit ovo izvje5ie nije sadinio samo na temelju mi5ljenja naroda nego ga je preuzeo iz vjerodostojnih izvora. Za nas je posebno vaZno da Tacit ni5ta rre zna o 61
bezimenom i neodredenom kr5danskom pokrets' koii bi imao svoje boZanstvo- Isusa i po tome bio slidan drugim poganskim vjerskim skupovima. Tacit jasno sviedodi: krSdanski pokret potjede od Krista.s Plinije Mlatli (oko 62-t14) bio je carski namjesnik, upravitelj, pokrajine Bitinije u .Maloj Azlii. Odatle je pisao pismo caru Trajanu (98-117) i pitao ga kako treba postupati s kr5danima. Primio je vi5e pisama u kojima se optuZuju pojedini ljudi da su kr56ani. Poslije dva-tri sudska ispitivanja pogubio je one, koji su ustrajali u svom uvjerenju i priznanju da su zaista kr5iani. Metlutim, optuZbe su stalno dolazile, a on nije mogao ustanoviti da su ti ljudi ne5to krivi, premda ih je pri ispitivanju mudio. "Glarrna njihova krivica ili glavna zabluda je u tome Stogaje obidaj da se u odrecleni dan sastaju rano i narzmienidno medu sobom pjevaju pjesmu Kristu kao Bogu".6 U tom je izvjelluznalaino to Stose kr5dansko ispoviiedanje vjere vel,e uz lkista. Krist niie mitolo5ko bi6e nego konkretna osoba koja nosi ime Krist. Kr5dani ne Stuju bogove ili boZanstvo,kao Stoto dine ostali ljudi u Rimskome carstvu, nego Stuju Krista kao Boga. Zidovski povjesnik Josip Flavije (roclen 57/58, umro nakon 100) napisao je djelo uZidovske starine" u kojem spominje Isusa Krista kao povijesnu osobu. On, naime, govori o tom kako je veliki sveienik Ana II. sazvao Veliko vijede i izveo pred njega: ". . . brata Isusa koji se zove Krist po imenu Jakova i neke druge, optuZio ih zbog prekr5aja Zakona i dao osuditi da budu kamenovani...T Iz toga je izvje5ia jasno kako je Josip Flavije, koji je bio i ostao Zidovom, tako nazvao Isusa. Mectutim, Josip Flavije je Zivio na carskom dvoru u Rimu i svoju je knjigu namijenio rimskim ditateljimfl, p& je mogao nazvatiti Isusa imenom Krist, kako je op6enito nazivan, a da pritom ne dadne svoje svjedodanstvoo tom smatra li on Isusa Mesijom ili ne. Na temelju navedenih povijesnih izvora poviesnik J. Klausner izvodi sljededi zakljudak: 62t
U l{ristovu opstojnost ne bismo mogli posumnjati ni onda kad osim navedenih povijesnih izvora ne bismo imali nikakvih drugih dokaza. Samo na temelju navedenih poYimogli bismo sigurno znati: 'iesnih izvora - ,,daje u Judeji Zivio jedan Lidov po imenu Isus kojeg su 'Mesija' a koii ie dinio dudesa i udio narod; zvali - da ga je Poncije Pilat na zahti jev t-,idova dao pogubiti; - da je imao brata po imenu Jakova koiega je veliki sve6enikAna osudio na smrt; - da njemu ima zahvaliti svoj postanak kr56anska sekta koja se ve6 pedeset godina nakon Isusova rotlenja bila razvTlau veliku op6inu u Rimu i bila uzrokom progona Zidova iz Rima; i konadno: - da se od Neronava doba ova sekta, koja je dastila Isusa kao Boga, snaZno Sirila i bila Zestokoproganjana,..s To bi se moglo znali o Isusu samo na temelju rimskih i Zidovskih povijesnih izvora. Meclutim, postoje i kr5danski tzvori na koje nam se takotler treba oswnuti.
KrS6anski
izvori
Pavlova pisma Pavao u svojim pismima preteZno govori o najdubljim vjerskim tajnama kojih je sadrZaj toliko dubok da ga mi ne moZemo potpuno shvatiti. Pi5udi o takvim vjerskim tajnama Pavao ne gubi iz vida povijesne dinjenice i ne prolazi nezainteresiran mimo njih. On je, istina, mistik, ali to ga ni najmanje nije smelo, da pred svojim odima stalno i paZljivo ima mnogovrsna osobna i konkretna pitanja iz praktidnog Zivota. On nikad nije izgubio smisao za stvarnost vidljivoga svijeta i Zivota u njemu. Njegovo je pravilo glasilo: Sve treba provjeravati! (usp. 1 Sol 5,2O). Zato se Pavao u svojim pismima neprestance poziva na dinjenice Stonisu poznate samo njemu nego cijeloj javnosti. 65
Vjernike, kojima pi5e kao i one kojima govori, upozoruje kako sami sve znaju te mogu provjeriti dinjenice o kojima on govori. Upravo zbog toga upotrebliava rijedi "znate<, >>zrtateove stvatirr, ,rznaju svi Zidovi". Te su se dinjenice dogodile javno - pred odima mno5tva, a ne "u nekom kutu" (Dap 20,18;22,5; 25,1O;26,5; 26,26-27). Sredi5njapak dinjenica uz koju ievezanpostanak trazvoi kr56anstva,jest osoba Isusa lfuista. Nije sigurno je li Pavao osobno upoznao Isusa za vrijeme njegova Livota, ali je pouzdano da je stajao u neposrednoj povezanosti s drugim svjedocima, odevicima (usp. 1 Kor 15,5-7). Odmah nakon obradenja proveo je tri godine u kr5danskoj zajednici u Damasku, a ta ie zaiednica bila usko povezana s kr5danskom zajednicom u Jeruzalemu, majkom svih kr5ianskih opdina (usp. Dap 9,19-25).Bio je zajedno s Petrom i Jakovom, stupovoma Crkve (usp. Dap 9, 26-50; Gal t,I8-2O),Sestje godina proveo u zajednici u Antiohiji koji su jezgru dinili izbjeglice iz Jeruzalema (usp. Dap 1I,25-50; I5J-5). U Pavlovoj pratnji nalazili su se Barnaba, Sila, Marko, Luka koji su takocler povezani sa zaiednicom u Jeruzalemu i najbliZim Isusovim apostolima. Zbogtoga je Pavaovrlo lako mogao doznati sve pojedinosti iz Isusova LivoIa i djelovanja. Sigurni povijesni izvoti, vjerodostojni svjedoci-odevici,bili su mu na dohvatu ruke i on je crpio bogato znanje o onom koji je postao jedinim predmetom njegove ljubavi - o Isusu iz Nazareta, Kristu i Gospodinu. Meclutim, Pavao nije ni izdaleka imao nakane pisati u svojim pismima povijest Isusovazemaljskog Zivota.Njegova su pisma prigodna: u njima on iznosi vjersko-moralni nauk na temelju radosne vijesti o spasenju i Zivotu vjernika po vjeri u Isusa koji je lfuist. Pa ipak je Pavaou svojim pismima donio toliko podataka da se na temelju njih moLe rekonstruirati Isusov zemaljski L;ivot. Zato odista ni5ta nije neispravnije negoli mi5ljenje, kako Pavlu Isusov zemeljskti,ivol nije bio vaL,an. /
Pavao gleda na Krista nakon velikih dogaelajanjegove smrti, uskrsnuia i uza5a56a.Stoga istide njegovu spasiteljsko-posrednidku ulogu u cjelokupnom djelu spasenja.Ali, premda na tal' nadin vi5e istide Kristovu duhovno-boZansku dimenziirt, on ipak ne pu5ta iz vida njegov ljudski lik. BoZanskiKrist kod Pavla ima iste zemaljske, posve ljudske, crte kao i Krist u opisima Evantlelja. Spasitelj je i kod Pavla potpuno povijesna osoba: Isus iz Nazareta, koji je Krist. Stavi5e,samo na temelju znanja, koje je stekao o povijesnom Isusu iz Nazareta i njegovoj boZanskoj ljubavi, Pavao moLe govoriti i stvarno govori o boZanskom, nebeskom Kristu, koji je sadau slavi boZanstva(usp. Fil 2,5; Rim 15,2; L5,,5;8,I7;2 Kor 4,It). On doista poznaje Isusov zemaljski Livot u pojedinostima i u cijelosti, i to u svojim pismima na mnogo mjesta odituje: Pavaospominje kako je Isus po svojoj ljudskoj naravi sinpotomak Davidov (usp. Rim 15; t5,12), roden od Zene (orp. Gal 4,4) te kako je Zivio medu Zidovima (Rim 9,5; 1 Sol 2,15).Isus je uistinu dovjek kao i mi (usp. Rim 5,15; 1 Kor I5,2I). On je u svemu nama jednak, osim u grijehu (usp. 2 Kor 5,21).Imao je bra6u. (1 Kor 9,5). Jedan se od njih zvao Jakov (usp. Gal t,Lg). Isus je izabrao apostole, da mu pomaZu u radu (1 kor 9,5-t4). Njih je bilo dvanaest (usp. 2 Kor 15,5). Trojica su od njih Petar, Jakov i Ivan (usp. Gal 1,18-19;2,9).Krist im je naredio da propovijedaju Radosnu vijest (usp. 1 Kor 9,15). Osim toga, dao im je moi da dine dudesa(rpr. 2 Kor 12,l9).Isus je na zemlji provodio siromaSan Zivot (usp. 2 Kor 8,9), u poniznosti (usp. Fil 2,8) i poslu5nosti (Rim 5,15-19). Neprijateljima se dragovoljno predao u ruke (usp. Gal !,4;2,2O).A to su bili Zidovi koji su ga osudili na smrt (1 Sol 2,15). Njegova je smrt bila u vrijeme vazma (usp. 1 Kor 5,6-8). Iste noii, kad je bio uhvaien, ustanovio je euharistiju (usp. 1 Kor 1,I,25-26). Umro je na kriZu (usp. Fil 2,8), ali ;'e tredi dan uskrsnuo (usp. 1 Kor 15,4). Tako izgleda u kratkim crtama Zivotopis Isusa Krista,
64
5 Rano krsdanstvo
I
05
kako ga je opisao Pavao u svojim pismima. To nisu brojni podaci,ali su neobidnodragocjeni.Izmectunjih se posebice izdvajajt oni koji govore o Isusovu stradanju, smrti i uskrsnuiu. Kristovo stradanje, smrt i uskrsnuie stoje i u sredi$tu Pavlove teologije. ZaIo je zna(ajno Sto on istide upravo te podatke kao povijesne dinjenice.lz toga se jasno vidi kako Pavao svoie teolo5ko tumadenje, umovanje i dokazivanie temelji na povijesnim dinjenicama, koje mu sluZe kao sigurno i dvrsto upori5te za velida.nstvenuzgradu njegove teologije. Pavlova nam pisma daju iedinstvenu sliku osobe Isusa Ifuista. Njegovo svjedodanstvo o boZanskom dostojanstvu Isusa Ifuista nerastavljivo je od podataka o njegovu liudskom roitenju, Zivotu i radu, stradanja i smrti. Obje strane Isusova lika jednako su zastupljene i jednako nagla5ene u Pavlovim pismima. Iza toga svjedodanstvastoji Pavlova osoba: njegov dvrst zna(aj i neslomiva volja; njegov rad kroz vi5e od trideset godina i njegovo konadno svjedodanstvozape(a(,enovlastitom krvlju, mudenidkom smr6u za Isusa Krista. Tato u cijeloj povijesti nema snaZnijeg i vjerodostojnijeg svjedr danstva od svjedodanstvaapostola Pavla za Isusa Krista. trvandelja Na pitanje: kako su nastala i Sto predstavljaju detiri evanctelja koja su danas ba5tina ne samo svih kr5dana nego i mnogih ljudi izvan kr5danskih zajednica?odgovor se sve do polovice 18. stolje6asvodio na sljede6e: Autori evantlelja jesu svjedoci - odevici, detvorice Isusovih udenika, od kojih dvojica pripadaju onom najuZem krugu zvanom "dvanaestorica apostolau.Trojica evanctelista isticala su u svom pisanju povijesne podatke o Isusu i njegovu zemaljskom djelovanju, dok je detvrti, Ivan, nadopunjao njihovo pisanje, istidu6i tajanstvenu dubinu Isusova boZanstva. Sve Sto je u evandeljima napisano odgovara, poviiesnoj zbilji upravo onako kako je napisano. Nesuilf 66r
sice i razlTke koje su tu i tamo zapalaiu, trebali su vje5to izgladiti i Pomiriti biblidari. Takvo se miSljenje tu i tamo job podrLava, premda je znanslveno neodrLivo i po kr5dansku poruku Stetno. Nastanku evandelja prethodi dulje povijesno razdoblje kao svojevrsnapriprava, u kojoj kr5dani svoju odanostIsusu Kristu tzraLavaju kratkim jezgrovitim vjerskim izri(ajima, Izv. "homologijama", a zalim se javljaju poku5aji da se vaLnlji dogaelajiiz IsusovaLivota kao Stosu njegovo stradanje, njegova dudesna djela i njegovi govori zabrljeLe,tek nakon toga, u drugome i tredemu kr5ianskom pokoljenju, pojavljaju se pisana evanctelja koja takocter imaju ne5to dulji proces nastaianja. Njihovo je ishodi5te, koje je ujedno i ishodi5na todka promatranja Isusa i njegova djelovanja, Isusovo uskrsnude. Tajanstvena snaga uskrsnuia nije samo ukorijenila vjeru u Isusovim udenicima nego im je razotkrila nedokudivu velidinu Isusove osobe i kao snop snaZnesvjetlosti obasjala cijeli njegov prijedeni put zemaljskog Zivota, te udinila da njegov+ rijedi zazvu(e novom snagom a djela zablistaju btlZanskim -sjajem. Iz takva uvjerenja i raspoloLenja, iz uskrsne vjere udenika, nastala su na5a dana5nja evanilelja ne kao povijesni prirudnici nego kao posebna knjiZevnost kojoj, istina, ne manjka povijesna podloga, ali iz koje se prije svega moie osjetiti b)lo duha koji vodi i oZivljuje Bogu odan narod na njegovu putu kroz povijest. Kad je trebalo da prvi Isusovi udenici, svjedoci njegova povijesnog djelovanja i ujedno prvi dionici preobrai,ajne snage uskrsnufa, o svemu tome javno, odrecleno i jasno progovore, na5li su se pred nerje5ivim problemom! Kako o svemu tome govoriti? VaZni dogartajiiz povijesti IsusovaLivora,kao Stoje kr5tenje na rijeci Jordanu, brojni susreti s raznim profilima ljudi, njegove rijedi i djela, a posebice njegovo stradanje, smrt i uskrnuie, snaZno su se usjekli u nfihovu srcu i snagom uskrsnuia rasplamsali kao neugasiv oganj! Kako sada rije67
dima izrazlti to Sto su duboko, snaZnoi nadasve sadrZajem bogato doZivljavali? Pisci su evandelja bili svjesni kako je premalo Sto god rekli o Isusu. Nu bududi moraju govoriti, oni poseZu za jezidnim i povijesnim blagom svoje veoma bogate vjerske ba5tine. Pronalaze prvenstveno sve ono Sto je u Bibliii redeno u bududem Mesiii, zatim ono Stoje redeno o velikanima njihove povijesti, kao Sto su kraljevi David i Salamon, kao Sto su brojni proroci, i onda sve to prodi5duju diZu na najvi5i stupanj i primjenjuju na Isusa iz Nazareta. Na kljudna pitanja: Sto se to zapravo dogodilo u njihovoj sredini? Tko je konadno taj Isus iz Nazareta i Stoon za ljude znali? Je li on prorok, ie li Mesija? Isusovi udenici odgovaraju: Da! On jest prorok, ali i vi5e od toga; on jest Mesija, ali i vi5e od toga. I tako se redaiu kratki vjerski izrii,ait koie u evandeljima izgovaraju Isusovi udenici i slu5atelji, a neki se stavljaju i Isusu u usta. Svaki od njih kazuje ne5to o Isusu, ali ni svi zajedno ne mogu izreli sve. Tako, na primjer, Pilat govori Isusu: "Dakle, ti si kraljo. Isus odgovara:"Ti kaZe5u.Tim kao da kaZe: ima ne5to u tom, ali nije tako kako ti shvada5,nego drugadije (Lk 25,5; Iv 18,56). Nu kako je vrijeme odmicalo i kr56anstvo se Sirilo izvan Palestine,rasla je i potreba da se ti vjerski izridaji o Isusu i Trebalo je novom n njegovu znadenju za ljude opravdaju. : generacije, ne samo druge kr56anima pokoljenju kr56ana, r1 I jest donositelj spasenja znadi Sto Krist, kazatt da npr. Isus je kojeg odekuje Zidovskasredina, ili da Isus Sotdr - Spasitelj, Sto znali nada helenistidkog svijeta, nego i pokazati opravdanost takva svjedodenja.To je bilo mogude dubljim zahvatom u stvarnost Isusova zemaljskog Zivota. Na taj se nadin u kr5danskim zajednicama rodila potreba za evandeljima: i evandelja su nastajala da bi bila "svetopi\A samski" dokaz za istinitost prvotnih vjerskih izridaja o Isusu t I iz Nazareta. Time je ujedno otklonjena i pogibao izolacije. Postojala
I I
I.
68'
je, naime, pogibao da se pojedini vjerski izriilaii ponavljaju kao vjerske formule, postupno odvajaju od stvarnoga Isusova LivoIa prelaze u nehistorijske, mitolo5ke formulacije. Nafbolja obrana pred tom pogibli bio je priziv na stvarnost povijesti, na Isusov zemaliski Zivot: povijesni Isus iz Nazareta, njegov nauk i njegova djela ostaju obvezatni i mjerodavni za sve ljude i za sva vremena. Povezivanje vjerskih izrii,aja sa svom zbiljom Isusova i,ivota,pomagalo je da ti izridaji ostanu dinamidni (oni su se upotrebljavali za vrijeme sluZbe Boi:je kao svedani uzvici, kao Sto je npr. uzvik: Isus Krist juder i danas i uvijek;), da pobudno djeluju u praktidnom Zivotu i da kr5iani gledaju6i Isusovu osobu u sklopu cjelokupna njegova povijesnog tijeka doZivljuju i Isusa osobnoi njegovo djelovanjeu punoj povezanosti sa svom zbiljom svoga Livota i Zivotnih problema. Na taj se nadin Isus za njih nije gubio u apstraktnim formulama. Danas, prema tome, ne moZemo ponavljati kako je sve Sto je u evandeljima napisano "gola" povijesna zbilja, ali zalo sa svom znanstvenom sigurno56u i ozbiljno5iu moZemore6i ne samo da je Isus iz Nazaretapovijesnaosoba nego da su temeljni dogaetajin;'egova Zivota: kr5tenje na rijeci Jordanu, javno navije5tanje u Galileji i Jeruzalemu, poziv udenika i dudesnt znaci kojima je popratio svoje naudavanje, zalim njegova smrt u Jeruzalemu, dostatno povijesno zajam(eni.e Povijest kr5ianstva ne moLe se protumaditi bez Isusa Ikista. Cijela povijest dovjedanstvau svim svojim razdobljima jasno pokazuje kako na izvoru svih velikih pokreta, misli i djelovanja stoji jaka osoba koja im je bila zadetnikom. Tako grdka filozofija nije nastala sama od sebe, nego umovanjem Sokrata, Platona, Aristotela i drugih filozofa. Iliada i Odiseja plod su Homerova duha. Na podetku grdkoistodnjodkogsinkretizma stoji Aleksandar Veliki kao njegov zadetnik. Navedeni su primjeri veoma znalajni. Takvih primjera 69
moze se naii bezbroi. Nu, to nije potrebno. Sto vrije di za SVAKi veliki povii
daj, to jgriiedi-ie nalznacaln\r
kr5ianstvo pokret
Svi poku5aji da se umjesto Isusa pronacle neki drugi zadetnik kr5ianstva, ostali su bez uspjeha. Najvi5e je bilo poku5aja da se apostol Pavao proglasi osnivadem kr56anstva. Medutim, potrebno je samo letimidno pogledati Pavlova pisma pa da se stekne sigurno uvjerenje kako je Pavao samo orude Isusa lfuista. Ikist je bio onaj koji je Pavla, Zestokog protivnika, udinio svojim najgorljivijim pobornikom i vjesnikom svojih misli i djela. Pavao u Ifuistu gleda svog jedinog uditelja i gospodara,s njim se osje6g toliko povezanim da je mogao re6i: uNeZivim vi5e ja, nego u meni Zivi Ifuist" (Gal 2,20). ZaPavla, kao i za druge apostole, postoji samo Krist i njegov nauk. Buduii je Krist dovr5io svoje naudavanje, duZnost je njegovih sljedbenika da sami dalje prenose Evanclelje,koje se vi5e ne moZe mijenjati. Zato je Pavao rado isticao kao propovijeda samo ono, Sto je i sam od Gospodina primio (usp. 1 Kor tt,25-29; 1.5,L-5). Kako bi inade mogao pisati vjernicima u Rimu, koje nije osobno pridobio za Ikista i kojima nikad ranije nije propovijedao isto ono Stoje pisao i drugima koje je sam obrati-bna kr5danstvo?Ili: kako bi mogao vjerski i,ivol prve kr5danske zajednice u Jeruzalemu, koja je postojala prije njegova obradenja i djelovala neovisno o njegovu propovijedanju, postavljati za luzor svojim tek obradenim vjernicima u Solunu, ako kr5dansko udenje nije bilo vei izgracleno i jedinstveno? Ti Pavlovi postupci najbolje dokazuju kako je on pretpostavljao da u kr5danskim zajednicama, koje nije sam osnovao,postoji jedinstvena i istovjetna kr5danskapredaja o Isusu lfuistu. U svim rasprama i sukobima s pojedinim krivovjercima s kr5danske je strane uvijek rijed bila samo o tome, da se obrani i u cjelini saduva Ifuistovo udenje. Neprestano se 70
isficalo kako nitko nema prava mijenjati ono Sto su kr5iani primili od Ifuista i aPostola. Brojne kr5danske zajednice u raznim mjestima: Jeruzalemu, Antiohiji, Smirni, Filipima, Efezu., Korintu, Ateni, Rimu, sastavljaneod razliditih naroda, poznaju i pozivaju se samo na jednog jedinog uditelja, Isusa Krista, i poznaju jedini vjerski nauk, udenje Isusa lkista. ^ jedan zaista Isus Krist ne bi postojao i kad to ne bi bilo Kad i udenje, onda se to kr5dansko jedinstvo - jedinI f "j"Sovo f' stveno svjedodanstvo ne bi moglo nikako shvatiti. U medusobno udaljenim, neovisnim i razliditim mjestima i dru5tvenim sredinama u kr5danskim je zajednicama od podetka bila jedna ista vjera i nepokolebljivo ujerenje da je njezin zadetnik Isus Krist. Skladnostje bila potpuna. BriZno se duvalo Isusovo udenje, a o5tro odbacivalo se ono Stonije s njim u skladu. Da je posrijedi bila varka bilo koje vrste, sve to ne bi bilo mogu6e. Posebno bi bilo nemogu1e zauzeti jedinstven i nepomirljiv stav prema svim drugim vjerovanjima okoline. ItuS6anstvoje bilo vjerski strogo iskljudivo; pojedine kr5ddanskezajednice bile su poput oaza u moru ostalih vjerovanja svoje okoline. Metlutim u toj se iskljudivosti nije popuStalo ni kada je to trebalo plaiati vlastitim Zivotima. MnoStvo je kr56ana dalo svoje ilivoIe, ali se nije iznevjerilo Kristu.lo
I{auijeitanje Kad se govori o Isusovu navije5tanju, redovito se u prvi plan stavlja tema: BoLje ili nebesko kraljevstvo. Pogledaju li se samo letimidno biblijska izvje5(a, moLe se stedi dojam kako ta tema odista zauzima sredi5nje mjesto u cjelokupnom Isusovu navije5tanju. Od podetka javnog djelovanja pa sve do sudenja pred Pilatom pojam Boile kraljevstvo ne silazi s Isusovih usta. 7l
Isusovo propovijedanje o BoZjem kraljevstvu odvijalo se u ozradju Staroga zaviela i raznolikih stremljenja njegove okoline a nama je preneseno u ruhu apostolskih izvje56a proZetih vjerom i prilagoctenih onda5njim uvjetima prenoSenja Isusove poruke. Odito je, dakle, kako je i govor o toj temi potrebno prevesti na suvremeni jezik, Sto za teologe joS predstavlja veoma sloZenu zadatt. Neovisno o konadnim dometima ove zadaie, ved je sada jasno da dvije temeljne dimenzije odrecluju pojam BoZjeg kraljevstva. On, naime, obavljuje neizrecivu uzvi5enost na5ega Boga i njegovu posvema5nju zainteresiranost za dovjeka, Sto se stjede i objavljuje u osobi Isusa iz Nazareta. Ve6 je Origen, jedan od najvedih bogoslovaranoga kr56anstva, rekao kako je sdm Isus Ifuist BoZje kraljevstvo. On ostvaruje osobno prijateljstvo Boga s dovjekom obdarujudi dovjeka BoZjom ljubavlju. Sto god Isus Ifuist jest i Sto god dini i govori, sve to nosi obiljeZje Boi,jeg stvaraladkog zahvata u povijesti, koji po Isusu Kristu pokazuje neizrecivu tajnu sama sebe i svoje neopozive zauzelosti za dovjeka. I jer je u Evanclelju najde56ipojam Bolje kraljevstvo, kroz nj se to najvi5e i izride: Isus oslobatta dovjeka od zla duha, a govori o BoZjem kraljevstvu: uAko li ja BoZjim prstom izgonim zle duhove, zna(i da je k vama kraljevstvo BoZje" (Lk, 1I,2O). U svojim parabolama o BoZjem kraljevstvu Isus govori o kvascu, a misli na preporoclenje dovjeka; govori o sjemenu, ali je dovjek tlo i ono u njemu rastel usporeclujega s blagom Stoje sakriveno u polju, ali dovjek ide i sebi ga nabavlja; navodiza j primjer gozbe,ali je dovjek onaj koji sjeda na stol. Ostvarenje BoZjog kraljevstva u svoj punini bit 6e tek na kraju vremena (Lk 2L,51). Dakako, nije rijed o apstraktnokozmolo5kom zahvatu, nego o posve egzistencijalnome. Ukljuden je, istina, cijeli svijet - svemir, ali je u Zari5tu dovjek u svoj zbilji svoga postojanja u svijetu. S Isusovim laltupom BoLje kraljavstvo ve6 proZima ,
_;__->_
_w
saoasnJosrr uleono Jamcr sreTan tsnoo Konacne oovrsenosu.
72
U Novom zavjetu odzvanjaju poklici kojima se objavljuje zbllja ostvarenja: uEvo, sad je vrijeme milosno, evo, sad je vrijeme spasa.<(2 Kor 6,2), ali i pojadano i5dekivanje budut-' (eg: u. . . patnje sadaSnjegwemena nisu dostojne uspo- I redbe sa slavom koja ie se objaviti u nama . . . Nadom smo I naime spa5eni. A nada koja se vidi nije nada, jer kako se onda moLe nadati onomu sto vidi? Ali ako se nadamo onome \ (Rim 8,18.24). tega ne vidimo, postojano to i5dekujemo.<< -- Prijelaz od,jednoga stanja k drugome ne tvori vremenski slijed, kao da bi sada5njostjednostavno prelazila u bududnost, nego, u Ifuistu do svoje punine ve6 dovedena, anticipirana, bududnost postaje nazodnom u sada5njosti kao njezina preobraZajna mo6 koja je za nas vesela vijest i mi je oZivljujemo u vjeri i ljubavi. oLja rlje(, iBo?je djelo u Kristu nose obiljeZja dow5eno'\ pti i savr5enosti.To pogacla dovjeka i cijeli svemir. Bog je i pomiritelj svega, pa zalo njegovo djelovanje u \\istvoritelj 'svijetu i u dovjeku ne'prestaje. Bog ga joS nije doveo do konadkog savr5enstva. BoLji zahval ne ostavlja dovjeka pasivnim nego ga angaLira u najveiem stupnju: budi u njemu svijest odgovornosti ne samo za osobnu sudbinu nego, za sudbinu dovjeka i svijeta u cjelini. Vjernik nikad ne smije umorno zastati, nezainteresirano stajati ili malodu5no klonuti. U snazi lfuistova duha on moZe Zivjeti odgovorno i gajiti nadu da ie Bog, unatod svim oblicima ljudske nemo6i, zalajenjaiizdajstva, svoje djelo dovesti do konadne punine. On 6e jednom zauvijek potvrditi svoju pobjedu nad smriu i uspostaviti osobno zajedni5tvo ljubavi svih ljudi, kako je to u Ifuistu Potvrdiojednom zauvijek.ll Mjerilo po kojemu se to zajedniStvo potvrtluje i razina na kojoj se ono ostvaruje jest jedino odnos spram dovjeka: ) . . .meni ste udinili koliko ste udinili jednom od ove najmanje braie . . . ni meni niste udinili, koliko niste udinili jednom od mojih najmanjih" (Mt 25,4045). U tom svjetlu postaje shvatljivim Isusovo navije5tanje ,/ ./ I I
IJ
tI -/7
dolaska Bo?jegkraljevstva kao dolaska BoZjeg suda i spasenja sa zahtjevima i obeianjima, Sto sve zajedno predstavlja unutranji preporod i pojedinca i zajednice. BoZje kraljevstvo treba nastupiti ne samo u bududnosti ved i ovdje na zemlji, u stvarnosti ljudske egzistenciie (usp. Mt t5,44; 2O,L-L6,7,21; L8,5;25,54;18,11). Za ostvarenje te zamisli Isus se neumorno zalai,e cijelim svojim biiem: 1) Za vrijeme javnog djelovanja Isus je bio u Zari5tu zbivanja, desto okruZen mno5tvom naroda, trajno sa svojim udenicima, rijetko kada posve sam. Snagom uvjerljivosti svoje rijedi, on poziva ljude na uvidavnost i razum, rfl savjest i svijest odgovornosti; poziva se na one temeljne vrijednosti - istinoljubivost i pravednost,vjernost i miroljubivost, po5tenje, dobrotu i ljubav -bez kojih se ljudski Zivot ne moZe zamisliti a kamoli ostvariti (Mk !,59; 2,2; 2,I5; 5,7-9; 4,24-25; 7,8-25; 9,41-501,12,52-55; Lk 6,20-49). Gdje god je Isus vidio da su te vrijednosti i wline ugroLene nastupao je o5tro i neumoljivo strogo prekoravao sve koji gaZenjem tih vrijednosti i vrlina ugroZavaju dovjeka. Njegova kritika nije izvirala iz razoLaranja u ljude ili iz osobne umi5ljenosti, nego iz zdrava osjedajai duboka uvida u stvarnost ljudskog Zivola; izvirala je iz d,olivljaja potrebe da se do kraja zauzme za ljude i potvrdi dinjenicu da dobro ili zlo pojedinadna na5a djela, nego je uvijek rijed o nedem mnogo dubljem i dalekoseZnijem: izgradnji ili razaranju metluljudskih odnosa, Sto rada ugroZeno5du dovjeka u ovome svijetu i dovodi u opasnost njegovu konadnu sudbinu. Zato je Isus o5tricu svoje kritike usmjerio na ljude drusvedenike, pismoznance Stveno utjecajnijih zvanja rabine, farrzeje, koji su u obliku poboZnosti i sluZenja Zakonu desto prikrivali svoju_Un0i5lienqst,zaslijepljen bidnost, dasto_trleLnosti glupost, te krivo usEftravali ojoj se dovjek pojedinac te5ko moZe oduprijeti i u kojoj se desto osjeda bespo74
1
modnim i izgubljenim (usp. Mt l5,Z-g; e5,l-3g; Lk 11,57-54;20,4647). Za svoje udenike Isus zacrtava Zivotni put sluZenl'aljudima kroz samoprijegor i Lrfrru, skromnost i ljubav - wline koje iskljuduju svaki oblik ugnjetavanja i stvaraju moguinostzaizgradnju posvema5njeg bratstva medu ljudima (Mk Mt 20,25-28;25,8-12). Samo kroz ta zauzetost za A \ -10,4245; "t''{zgradnju mecluljudskih odnosa mole dovjek pravo sluZiti o-glr:"Ako doneses svoj dar na Zrtvenik i tu se sjetis da ti rat ima nesto protiv tebe, ostavi svoj dar tu pred Zrtveniom, hajde i najprije se izmiri sa svojini bratom, te se vrati i onda prinesi svoj dar!. (Mt 5,25-24). femda je Zivio u ozradju u kojem je prevladavao legalistidki mentalitet, u tom smislu da su bile vidljive slabosti zakona ali ujedno i visoko uzdignut ideal sluZenja Bogu njegovim ispunjavanjem, Isus se u svom navije5tanju nije pozivao na Zakon i nije na njemu temeljio svoj poziv ljudima. Stoyi5e ni zapovijed ljubavi, kao zapovijed, ne stoji u prvom planu. On, istina,kaZ,e da o ispunjavanjuzapovijedi ljubavi prema Bogu i bliZnjemu ovisi sav Zakon, ali isto tako - - tvrdi: "Sve Sto-teliteda liudi dine vama. to dinite i vi niirna! IT
iiryr*-Z"ffi
" lNIt7,!D; zz,5T40).
Isus nastoji probuditi svijest da dovjek neprestano Zivi u Boi:joj nazodnosti te u stvarnosti svoga svagdasnjeg zivota
IC
**
nastoji ispuniti Bolju volju pokoravajuii mu se u potpunoj ovisnosti i pouzdanju. To biva ondje ugdie dovjek potpuno stoji uz ono 5to dini; jo5 bolje: gdje je dovjek potpuno u onom Sto dini; to jest: gdje on ne dini samo ne5to poslu5no nego je u svome biiu poslu5an".1z Gdje god je dovjek podwgnut zakonu ili autoritetu moguie su zloupotrebe - bilo da se dovjeku nanosi nepravda u ime zakona ili autoriteta, bilo da u njemu ostaje ne5to Stozakon ne obuhvaia pa stoga mole reii: "To se mene ne tideu- kao da Bog tu i tamo ne5to rraLi te dovjek moZe biti slobodan kad to udini, odnosno moi,e udiniti i vi5e nego Sto Bog od njega tra?,i. Sve se to u korijenu iskljuduje: za dovjeka postoje samo dvije mogu6nosti - diniti dobro ili diniti zlo,Irete ne postoji; ne udiniti dobro jednako je kao i udiniti zlo (usp. Mk 5,4).Alibi ne postoji i dovjek ga uzalud traZi. Pozvan je da se u stvarnosti svagda5njegaLivoIa sam odluduje: ili za dobro iIi za zlo. Zapovijed ljubavi olak5ava dovjeku kako dono5enje te odluke tako i shvaianje Sto u konkretnoj situaciji treba udiniti. Primjer o milosrdnom Samaridaninu bjelodano govori kako stvarno svaki dovjek moLe i treba znati Stovalja udiniti da bi ispunio zapovijed ljubavi; nije mu te5ko dovinuti se do spoznaje Sto bi znadilo ono "voliti sama sebeu. U svezi s tim zna(ajno je da je Isus zapovijed ljubavi istaknuo u zatzimanju stava spram neprijatelja; ona je ovdje istaknuta kao vrhunac nadvladavanja sebidnosti. Time Stoje dovjek potpuno poslu5anBogu, postaje sposobnim nadvladati sebidnost i voljeti dak i neprijatelja. Nema sluZenja Bogu u praznu prostoru ni poslu5nosti koja bi se neposredno na Boga odnosila. e ovjek mole drugoga voljeti jedino ukoliko nadvlada svoju sebidnost;Bogu moLe sluZiti samo ako Zeli ono StoBog Zeli: ako drugoga voli onako kako to Bog i,eli. Stav posvema5nje poslu5nosti volji Boi:joj oslobada dovjeka polovidnosti i dvolidnosti, laZne umi5ljenosti i prezira drugih, pritiska javnog mi5ljenja i tjeskobnog ispitivanja Sto 76|
je zapovijecleno a Sto nije (usp. Lk t7,IO; Mt 7,I-5; Lk 1,2,4-12;tI,4546). bilo mnogo lak5e i jednostavnije trr Dakako, za dovieka bi kad ne bi sdm preuzimao odgovornosti na sebe nego je prebacio na zakon ili autoritet, nu tada bi bio manie dovjekom (usp. MI7,2L, 24-27). Isus od dovjeka traLi da preuzima taj teret na sebe, da u punini svijesti i slobode preuzme odgovornost odludivanja izmedu dobra i zla, izmeclu Boije ili svoje volje. Istom kad to uzme ozbiljno, dovjek dolazi do prave spoznaje o samome sebi: spoznaje da je grje5nik i otvara se s iskrenim pouzdanjem Bogu koji ga poziva i obdaruje svojim ) smilovanjem i svojom ljubavlju. 2) Vr5edi volju BoZju i navje5dujudi ljudima Boiji sud i spasIsus se nije vezao ni uz jednu vjersko-politidku stranku niti-uz bilo koje strujanje u narodu. Nije se pridruZio ni sluZbenicima hrama, svedenicima i levitima, niti vodama narodal nije bio ni farizej ni saducej, nije simpatizirao s esenima ni s Rimljanima, a ni sa zelotima. Bio je jednostavan, slobodan grailanin - civil, laik. Ljudi su ga nazivali uditeljem, ali on nije imao ni5ta zajednidko s uditeljimarabinima, tumadima Mojsijeva zakona. Zajedni5tvo koje je Isus stvarao s ljudima bilo je zajedni5tvo posebne prirode: zajedni5tvo na temelju slobodne odluke za ilivot s Bogom u posvema5njem pouzdanju i spremnosti za izvr(avanje njegove volje u svakodnevnom Zivotu. Slobodani otvoren, Isus je u svom navije5tanju bio pristupacan svima: uglednom Nikodemu, farizeju i dlanu Velikog vije6a, i prezrenom Mateju, cariniku i grje5niku, Zeni preljubnici i milosrdnom Samariianinu. Pa ipak posebnu je paZnju posvedivao ljudima u nevolji: bolesnima i siroma5nima, socijalno ugroZenima i dru5tveno prezrenima i odbadenima, carinicama i grje5nicima - bezboi,nicima. Drama sukoba medu ljudima, podjela na dvije skupine dobre i zle, poboZne i bezbolne, mudre i lude - izvedena jasnim i odrettenim bojama crno-bijele tehnike, koja podi77
/
nje s Kajnom i Abelom i pojavljuje se u svako doba (u Bibliji je prisutna,u mudrosnoj kniiZevnosti), bila je medu 7,,tdovima Isusova doba iako nagla5ena. Isticali su je posebno farizeji svojim shvadanjem vr5enja zakonskih propisa i predajd Stoih prate. Zanjihje vei samo nepoznavanje Zakona rilrruutr su I )'jY). Takotter (usp. rv lv 7,49). pI'eUStavljaru bezboLnost Ue,,UUZIrUSt (usp. predaja predstavljalo fi pfe(laJa -) pasti i neka zvania, kao npr. carinika, smatralibezboilnim; 1 neki farizei postao 4k:.je .' -carinikom '* morao je naprBtittzajednicu farizeia i smatran je bezbolnikom. Posebno je strogo bilo zabranjeno siedati s slotakvim ljudima za stol i s niima blagovati. Ifuq oilazio sva ova s svih doZivliaiu s@4oskoj zlUi{utra5njem je-dihzffogranidenosti mogu6 u svim dimenffiAudi je pomodi svugdje: u i spreman dovjeku bliz zijama, Isus njegovim zdravstvenim tegobama lijedenjem, u materijalnoj oskudici - pomaganjem i razvijanjem smisla za pomo6 siroma5nima, u intelektualnoj i dudorednoj bijedi poukom, razumijevanjem i opra5tanjem, otvaranjem novih vidika i builenjem nove snage (usp. Mk L,29-54; 6,5; 7,55-56; 6,5444; tO,21.;Lk 12,55; MI 7,29; Mk I,58-59; 4,55-54;Mt 9,9-15;Mk 2,15-t7; Lk 15,1-7,lL-52; Iv 8,1-11; 19,1-10). eesto se postavlja pitanje: kako je Isus pomagao ljudima - na obidan ljudski ili dudesan, boilanski nadin? Izvje5taji Evanclelja o Isusovim "dudesnim" djelima nisu znanstvenofilozofske nego biblijske prirode; pisani su u duhu bibliiskog pojma Boga i dovjeka, njihova tzajamna odno5aju i djelovanja; tu se stvarnostne tumadi znanstveno i filozofski, nego religiozno i teolo5ki. Uvijek je rijed o objavi Boga i njegove zauzetosti za dovjeka: Bog je zaista dovjekov Bog, on je na strani dovjeka a ne prirodnih zakona i sila Sto djeluju proti dovjeku. Isusova usilna djela" ("magnalia Dei") nisu 'rnadnaravna dudesau, nisu uspektakularni dokazi", 78,
fiego snaZni znaci, ilustracije Isusove poruke o dovjekoljublju na5ega Boga. JoS je uvijek otvoreno pitanje u kojoj su mjerilsusova "silna djelau u Evancteljimaopisana kao dinjenice (za koje postoji predaja da su se zbile i kako su se zbile) te u kojoj je mjeri prisutna nakana da se prenese poruka o Boliem zahvatu u dovjekovu povijest posredovanjem Isusa Iftista i - dosljedno tomu - navijesti Isusa u stilu misionarskog propovijedanja.15Ovdje je dostatno upozoriti na vi5eznadnost "silnih djelau. Kad ih Isus dini, iedni se dude, drugi sumnjaju, tre6i ih pripisuju clavlu. Tim se pokazuje kako Isus uvijek, pa i u svojim "silnim djelima", ostavlja dovjeku prostor za slobodno zauzimanje stava i dono5enje odluke vjere. Djelo BoLje,Boi:jizahvat u Isusu moLe se samo u vjeri primiti. "eudesna djela" ne stvaraju silom vjeru nego je
pretpostavljajui potvrttuju. je, dakle, prvenstvenoo Isusovoj dakle,prvenstveno Isusovoj,u"r:ly.:t.i zatzetosti za za dov-| fo" Rijedje, Rijed jeka u stvarnosti jeka koja je optereiena stvarnostiZivota Zivotakoja optereienarazliditim razliditim nevoJ nevo{l.t jedn{ ljama. Kad Isus pomaZe ljudima, nije u pitanju samo jedn pitani"tij$ I dovjekovategoba - bolesno oko ili usahla ruka - u pitanju cijeli dovjek. Kroz pomod u pojedinadnoj nevolji zratinoZj{ | dovjekoljublje i odzvanja Isusov zov dovjeku da se otvor[ | prema Onomu koji mu moLe istinski pomoii: ne samo tlf nadvladavanju ove ili one nevolje, obavljanju jednoga il{l drugiogzadatka, nego u osmi5ljavanju svega Sto postoji, ull nadvladavanju besmisla i otvaranju nade da 6e konadno[\ prema BoZjem obedanju na6i svoj mir u zajedni5*y.,r\\ Bogom.To je jedino sudbonosnoza dovjeka.Od deset odi5\ 6enih gubavaca,samo je jedan pohvaljen: onaj koji se Isusu I vratio uslavediBoga na sav glas" (Lk 17,11-19). Za takvu poruku bili su sposobniji ljudi pritisnuti Zivotnim tegobama, oni koje je tada5nje dru5tvo preziralo i odbacivalo. Zato je tu podinjala i jade se oditovala Isusova sluZbaspa5avanjadovjeka. Svojim kritidarima Isus je odgovorio: 'Lijednik nije potreban zdravima, nego bolesnima. .Nisam do5ao zvati pravednike, nego grje5nike" (Mk 2,!7), jer - zdravih i pravednih zapravo i nema. 7g
'-1-
5) Posebni oblik Isusove zauzelosti za dovjeka predstavljaju njegovi zahvati kojima nadvladava dovjeku protivne sile - demone. Pisci Evantlelja posvedivali su tim Isusovim djelima mnogo prostora i svojim nam prikazivanjima omogudili da bolje shvatimo mentalitet Isusovih suvremenika s obzirom na njihov odnos spram te pojave. Na Istoku ie, naime, bilo veoma ra5ireno vjerovanje kako postoje dovjeku protivne sile u obliku neizbrojivih demona koji su posvuda nazodni i sposobni dovjeka ugroziti i nanijeti mu svako zlo. Dugo wemena lzrael je bio slobodan od pritiska Sto ga u dovjeku stvara tako vjerovanje. Vjera u osobnog Boga, prijatelja i za5titnika izabranog naroda, svetog i pravednog, bila je moina obrana proti svim oblicima Stovanja IaZnih bogova i svake vrste straha pred demonima. U dodiru s okolnim narodima, posebno u doba kad su Izraelci pripadali velikom perzijskom carstvu (558-551), smanjio se otpor pritisku Lzvana i pod utjecajem okoline Izraelci su prihvaiali vjeru u demone, duvajudi i dalje vjeru samo u jednoga Boga i odbacujudi istodnjadki dualizam. Dok su prvotno zla koja ih mude smatrali BoZjom kaznom za svoja zla djela (usp. 1 Sam !6,14; 16,25;18,10;19,9), ZiOovi itr kasnije pripisuju zlim duhovima (usp. Tob 6,8), pobunjenicima protiv Boga - otpalim anclelima (usp. Iz 14,1,5;Ez 28,2), koji se odlikuju oholo56u i razuzdano5du, te koji zlostavljaiu ljude i navode ih na zlo. Proti njima se dovek brani "izgonjenjem" (usp. Tob 6,8; 8,2), zazivanjem BoZje pomo6i i za5titedobrih andela (urp. Zah5,2; Jd 9; Tob 8,5). Ukratko: Isusovi suvremenici bili su uvjereni kako je svaki dovjek nuZno ili u Boi:joj ili u demonskoj vlasti; demoni ugroZavaju svakoga dovjeka, ali nad grje5nim dovjekom zadobivaju moi. U svojoj zauzelostiza dovjeka Isus nije mogao mimoidi ni taj izvor dovjekove ugroZenosti. On se suodava s osob_{rjmutielovljgniem svake 'e qile i svegazla.Soton-om,i pobjeduje ga (usp.MI4,I1; Lk 72,5L).Susreie se takotler s raznim oblicima dovjeku protivnih sila koje ljudi smatraju nepo80
srednim oditovanjem demona - opsjednudima (usp. Mk 1,25-27; 5,I-20;7,25-50) ili bolestma koje njemu pripisuju - du5evnim, kao Sto je to u sludaju djedaka Sto boluje od padavice (usp. Mk 9,L4-29), i tjelesnim, gdje su opsjednude i bolest pomijeSani, pa pisac Evantlelja za Isusa sad kaZe da ozdravlja opsjednute (usp. Lk 6,18; 7,2I), a sad da istjeruje zle duhove (Mk 1,54-59). Svojim nastupom Isus razbija okove kojim su ljudi bili svezani i onemoguieni u svom djelovanju. Sjedajudi slobodno za stol s grje5nicima i blagujudi s njima, Isus, na primjer, oslobada ljude od predrasuda da bi demon mogao uii u dovjeka zajedno sa zalogajem hrane (usp. Iv 15,26-50): uPoslu5ajteme svi i razumijte! Nema ni5ta izvan dovjeka Stobi ga moglo onedistiti kad ude u njega; nego ono \to izlazi iz dovjeka, to onedisti dovjeka . . . jer iz nutrine, iz ljudskog srca, izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krade umorstva, preljuba, lakomstva, opadine; lukavstva, razrrzdanosti, zavist:,psovka, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze iznutra i onediste dovjek2" (Mk 7,15-25). I I I I I i I I
Takvim vladanjem i poukom Isus oslobaclaljude od njihove uskogrudnosti, Siri njihovo duhovno obzorje i omoguiuje im da izitlu iz svoje zatvorenosti, susretnu se prijateljski s poganima i Samari6anima (usp. Mt L5,26-gB; Mk 7,27-50; Iv 4,442), dovinu se do ispravna promatranja Lene i njezine uloge (usp.Mt 5,51 sl; Lk 16,18;8,7-5), do pravilne prosudbe seksualnosti(urp. Mk 5,25-54;Iv 7,55-8; 11), Sto sve stvara mogudnost za pravu djelatnost: zauzetost za ostvarivanje ljubavi medu ljudima. Primjer Isusova zaazimanja za svestrao osloboctenjedovjeka ovjekovjeden je u liku milosrdnog Samaridanina. U tom primjeru resko je zazvudaoi njegov o5tar protest protiv svecenika i levita koji nisu pomogli unesredenomemladidu jer su se bojali da se ne bi onedistili dodirom (usp. Lk 10,29-37). Sveukupno Isusovo zatzimanje ide za tim da u dovjeku oslobodi i razvije stvaraladku snagu njegove ljuti
Rano krSdanstvo
81
"\ I
I
bavi. Gdje se to ne dogodi, tu sve ostalo biva uzalud; tu ni molitva ni izgoni demona ni5ta ne pomaist.ta
Dajudi dovjeku mogudnost da spozna sebe, uvidi svoju ogranidenost i grje5nost, svoju usmjerenost i pouzdanje u Bolje smilovanje i ljubav, pomahtdi mu da nadvlada sebi protivne sile i razvije svijest osobne odgovornosti i slobode, te tako bude sposoban za najvi5i oblik aktivnosti - Ijubavi prema Bogu i svakom dovjeku, Isus u dovjeku stvara novi podetak: Covjek podinje snaZnorasti iz korijena svoga biia i priblii,avali se svom idealu - Stvoritelju, jer premda je razbijen, ugroZen i smrtan, postaje sposobnim cijelim svojim bi6em odluditi se za nj i u njema za dobro dovjeka i sviieta: djelovati nalik Bogu.
Isusoua izuornost i nenadomiestiuost Sve o demu je Isus govorio nerazdvojno je vezano rrz njegovu osobu. Nije fijed samo o tome da on otkriva stvarnost o kojoj ljudima govori nego se dogatla ne5to posve drugo: Istom u Isusu i po Isusu stvara Bog tu stvarnost koju Isus ljudima priop6uje, pa je bez njega uopde ne bi ni bilo. Istom time Sto postoji Isus, Sto on Zivi, djeluje i govori, nastaje za rras ono o demu on govori. Stvarnost BoZjeg kraljevstva, tajna Boi,je ljubavi prema nama, smisao na5ega Zivota . . . sve se to u Isusu ne samo nama objavljuje nego sve to u njemu za nas tek nastaje; sve je u njemu i s njim tako sjedinjeno da to dovjek bez njega i izvan njega jednostavno ne moZe ostvariti. lz toga slijedi: kr56anska spoznaja znaLi shva6anje da stvari s Isusom podinju; da je mjerilo za sve, za sebe i za dovjeka, sam Isus. On je istina (usp. Iv t4,6). Dubina i dalekoseZnost toga zakljudka pokazuje se i u drugome 82r
- u onome Sto ga naznaduje uvid s kakvom je spjeru profinjeno5du, disto6om i slobodom proZeto Isusovo djelovanieVed su se Isusovi suvremenici, prijatelji kao i protivnici, iznenadivali nad njegovim neporodnim Zivotom. Uzalud su nastojali otkriti njegove slabosti i uhvatiti ga u nekom zlu djelu za koie bi ga mogli optuZiti. I Pilat je bio iznenaden Isusovim vladanjem te morao naprosto priznati da je nevin. Jednako su se iznenactivalii ljudi koji su u kasnijim razdobljima proudavali Isusov Zivot i njegov etidki profil. Tako su npr. poznati predstavnici prosvjetiteljstva u 18. st. Voltaire i Rousseau rekli za Isusa: "Primjeri Isusa Krista su sveti, njegov je moral boZanskiu (Voltaire). "Ako su Zivot i smrt Sokrata (Zivot i smrt) mudraca, onda su Zivot i smrt Isusa i,,ivoIi smrt Boga".15 Sam je Isus svojim protivnicima postavio pitanje: uTko 6e mi od vas dokazati neki grijeh?u (Iv 8,46). To pitanje ostalo je do danas bez odgovora. Isusova bezgrje5nost nije bila plod niegova asketskogmrtvlienja. popraiena bieZaniem od . SVietai psvtadenlem rt sebe.ona ie u njemu rasla u Zivol4q[ snazi istinske zauzetosli za BoZju dast i Isus je ispunjen savr5enim po5tovanjem prema Bog koga nazwa svojim Ocem. Rijed Otac pjesma je ljubavi koj neprestano treperi na njegovim usnama, snaZno se odituje u svim trenucima, a napose u molitvi (usp. Lk 18,11.;5,2L; 6,12; 9,29), u traZenju slave Bolje (usp. Lk 2,49; Iv 8,50; 7,28),u posvema5njojposlu5nostii odanosti (usp.lv 14,25; 6,58;5,50;4,54; I4,5I;Lk 22,42). Premda Isus silnim odu5evljenjem nastupa za velike ideale - za Bo?ju dast i Boilje kraljevstvo, to ga ne dini fanatimoc.
ona prema Ocu i ova prema ljudima - postaju jedno, postaju jedna beskrajna, nidim sputana, slobodna ljubav Sto obuh85
{ t I I
I
i j f
t
5
I
I I I I
I I
I
I I t I
ill 1
va1a sve, >dobreui zle, i u svojoj slobodi postaje stvaraladkom, kako se to vidi iz primjera Isusovasusreta sa Zakejem. Zakej je bio starje5ina carnika, gr;'e5nik - dovjek koga nitko nije volio i koji sam nije nikoga volio! Njegova unutra5nja snaga - najvedi oblik dovjekove energije uopde snaga ljubavi, bila je mrtva. Najednom se pojavljuje Isus i s ljubavlju susreie Zakeja. Gle, ipak ima netko tko i Zakeja ljubi! I u Zakeju nanovo podinje Livot u najveiem stupnju Zivot dovjekoljublja! - ',Evo, polovicu svog imanja, Gospodine, dat 6u siromasima. I ako sam koga u demu prevario, watit 6u detverostruko" (Lk 19,8). Takvim spontanim i slobodnim raspoloZenjem, iz kojeg tzvire stvaraladkasnaga, proZeto je cjelokupno Isusovo djelovanje; uvijek su u prvom planu najveii ideali ali tako da on sluZedi njima ned;Miz t ituIikoga od onih naiqanjih, nego u susretu s njima postupa kaoda-ffioni njegova briga: Isus zamje6uje u mno5tvu naroda udovicu - sirotu koja potajno ubacuje dva novdida u crkvenu blagajnu jer ju je stid 5to nema vi5e . . . Zapaia da ga je za rub odje6e dodirnula ilena bolesna od gubitka krvi . . . duje kako u masi vapije jedan slijepac . . . Razmije Nikodema kad mu iz straha pred ljudima dolazi no6u na razgovor . . . Shvada majke koje L,eleda im djecu blagoslovi . . . S istandanim sluhom i profinjenim osje6ajem obrada se Isus pojedincima, mno5tvu, svijetu - svemu. Nikad nije hladan i nezainteresiran nego uvijek otvoren i topao -
dovjek koji cijelim svojim bi6em suosjeia i u svakoj se Zivotnoj situaciji postavlja kao da je neponovljiva i odsudna: i - Iskreno mu je i,ao naroda (usp. Mt 9,56) ... Kad se I I , susretne s dovjekom s kojim se ne5to posebno dogacta, I t susre6e ga s posebnom ljubavlju (ups. Mk IO,zt). . . Na ljude koji misle zlo i preziru ljubav gleda srdito (usp. Mk I
!
I i
l
I
5 r-\
rj99
ne razumijete? (Mk 8,17). Kad je rijed o veselim stvarima, sav treperi od radosti (usp. @aBoLjuljubav, 84r
Lk L0,2L).Vrhunac ove profinjene osjeiajnosdi nesputane, slobodne, ljubavi svakako je u Isusovim doZivljajima poni1enia, patnje i umiranja na Kalvariji. Pri svemu tome dolazi do izraL,aja Isusovo po5tivanje dovjekove slobode. Njoj Isus nikad ne dini nasilja. Uvijek je kod njega rijed samo o tome da se kod slu5ateljaprobudi svijestodgovornosti te da dovjek doctedo one todke na kojoj, u punini svoje slobode,moZe re6i svoje DA ili svoje NE.16U sludaju Zene-preljubnice postaju jasnim to Isusovo raspoloLenje i odludnost: On nastupa u ime velikih ideala, ali s punom svije5iu zauzetostiza dovjeka pojedinca, za.Lenupreljubnicu; ne prisiljava ni nlu ni njezine tuZitelje da slifede njegovo mi5ljenje, nego im ostavlja slobodu da se sami odlude; ne odobrava zlo djelo, ali Leni-grje5nici daje moguinost da ispliva iz ponora zla i zapodne novi Zivot. ff Irrrroou je drZanju duboko zacrtana misao Ou jE apstraktna zauzetost za velike ideale i apstraktna osuda zla, uz praktidno-konkretnu neutralnost i nezauzetost za dovjeka, jedan od najpogibeljnjih oblika izd,ajeBoZjeg kraljev; sty.g*_-f**" Na tom putu vjernosti idealima BoZjeg kraljevstva i zauzetosli za dobro ljudi Isus se ne da zaustaviti. Sa svom odludno5iu ide u susret najteZim dogatlajima. Neumoljivo odludno odbija i najdobronamjernije savjete da izbjegne stradanja i smrt na kriZu. Njegovo sluZenje ne poznaje granica, zato o5tro prekorava Petra kad ga poku5ava odvratiti od puta u smrt: "Sotono (u znadenju: protivnide), idi mi s odiju! Ti si spoticaj za me jer tvoje misli nisu Boi,je ve1 ljudske" (Mt" 16,25).Nakon tako o5tra prijekora Isus nastavlja svoje djelovanje kao da se ni5ta nije dogodilo: poudava udenike o tom Stoznadi i(i za njim - uzeti svoj kriZ i slijediti ga. Pouka je to o slobodi - oslobotlenju dovjeka od sama sebe, njegova nagnuia da uvijek traZi svoje, da Zeli sebe potvrditi i drugome nametnuti. Isus naprotiv, posve slobodan, Zeli sebe do kraja za drugo ga zaloLiti Zrfvovati se i iskazati "do whunca ljubsy" (Iv I5,1), bududi se samo tako 85
moirc potvrditi puna sloboda djece Boije koja spremno odekuju svedani nastup BoZjeg kraljevstva - besmrtnog jedinstva liudi u Odevoj ljubavi. Budu6i u Isusu Zivi takvo raspoloLenie, raste u njemu spremno slza sve patnje koje izrastaju iz njegova odricanja i Lrtve. I sve se to dogactau bolovima i ku5njama, ali bez dubinske tjeskobe; protjede u snazi neprekidna susreta s Bogom iz kojeg nastaje sigurnost uskrsne vjere: ptiielaz iz smrti u Zivot.
Ostaje otvoreno pitanje: thg ie Isus? Tko je taj doviek iz Nazareta koji moZe tako tajanstveno slaviti Boga, tako nesebidno ljubiti ljude i tako nevino umrijeti? Reklo bi se da je u njemu neka rasipnost: obilje vjere, pouzdanja i ljubavi Sto odzvanja kao pjesma rz nepoznate zemlie! Pa ipak Isusov je Livot u potpunosti Zivot stvarnog dovdista stvarieka: nema ni5ta namje5tena ni ntioidna[-pie nost.i istinska doZivljenost. To i dini niegovu osobu toliko netioiardivom. Sve je u njoj koncentrirano u tajanstffiffi, i,ivoj, djelotvornoj i konkretnoj datosti. a pitanje: tko je Isus? konadno mole odgovoriti jedino on sam! Pisac Ivanova evandelja ovako je prenio Isusov odgovor: "Djela koja ja dinim u ime svog Oca svjedodeza m e . . . J a i O t a c s m o j e d n o . . . J a s a m u O c u i O t a ci e u meni! (Iv 10,25-50; I4,tt). )stvarno je jedan put postojao dovjek koji je bio duboko jestan svoje unutarnje povezanosti Livota i ljubavi sa ojim Ocem na nebesima...l7
1
Isusovo raspoloZenjene izvire iz njegove borbe protiv zla kao kod drugih ljudi, ni rz naravnih pobuda osjeiaia, ni tz prrrooene diste lruuavrr ljubavi, IIe5u nego uil on je ni lz iz ulsle prirottene plemenltoslr plemenitosti uufla, duha, fll ,u
|
tu "uptosto @$rcrugemuziviiest
fu"+{
raspgU odnosu
spram svega Stopostoji to raspoloZenjeje dist, nov podetak. g6Zja ljubav postala je u Isusu Fovieke""':izlivena u prav.o je ljudskim mislima i govm T@
t
"Y_t
nim, politidkim i kulturnim obiljeZjima svoje okoline, ali tako da je svaki dovjek - ako mu je vjera oslobodila srce i oko - u dovjeku Isusu iz Nazareta mogao vidjeti disti izraz raspoloZenjaSina BoZjega;mogao se hrabro odvaZiti i priznati da je u Isusu Bog na posebam,neizrecivnadin nazodani djelotvoran, da je Isus s Bogom povezan na jedincat, tajane5ko je prodrijeti do kraja u aKa Je nasa spoznala povuesno uvjetovana i time ogranidena. IJz to ona je oteZana i zbog naSe tmine, ali - i to je ovdje potrebno naglasiti - i zbog prejaka svjetla. - a
.
. .
i
Zbog nerazdvojne povezanosti i metlusobne uvjetovanosti kr56anskog Zivota i Isusa Krista, Isus nije jednostavno osoba velikoga formata koja je neko6 Livjela i iza sebe ostavila vqliko Zivotno djelo, nego on svojim duhom jesnlm zbivanjir4a_s cijelosti dijeli rodbacivan i vrijed,an zajedno sa svojim djelom - osWarivanjem BoZjeg kraljevstva. U Isusu je mogude susresti jedincatu ljudsku osobu koje je bi6e u svim svojim proteZnostima dovedeno do vrhunca antropolo5kih sadrZaja,jade osvjetljenim i skladnije povezanim nego igdje drugdje u povijesti. Ta cjelovitost Isusova biia nije samo dinjenica u sebi zatvorena, nego se odituje kao mjerilo svih ljudskih poku5aja,i to u konadnom izdanju. Ako s E. Frommom kaZemo kako je whunac ostvarenja ljudskosti u punomE_.;3rzvilq rada i_ljubavi, onda je Isus vrhunac i mjerilo svitr tluaskih djelatnosti. Isusova >nova zapovijed" liubavi, njegov zahtjev: ul,jubi bliZnjega kao samoga sebe.., ostvaren u svim : 87
""'
proteznostima njegova bi6a i njegove opstojnosti, predstavlja datost od koje se ni teoretski ne moZe dalje podi. Nesavr5enosti nedovr5enost na5eg ljudskog bi6a vi5e ie nego odita ali je jednako potvrtlen trajan nemir i nastojanje dovjeka da ide dalje, da sazrijeva i da se usavr5uje. eovjek sve vi5e postaje svjestante svoje usmjerenosti prema usawSavanju koje, uza sve kataklizme opie i pojedinadne, ipak krdi sebi put naprijed, premda ne moZe sebi lako predoditi kako 6e ono konadno izgledati. Ostaje, naime, nerje5ivim pitanje ne dovjekova rasta i nadvladavanja pojedinih oblika svoje nesavr5enosti,nego dovjeka u cjelini. Nisu u pitanju samo pojedini dovjekovi problemi, u pitanju je on sam: kako dovjekovu Zivotu dati konadni smisao, kako nadvladati smrt i rije5iti zagrobni usud? Iz ovoga izvoraizire uznemirenost Stomuti svaki pogled na dovjeka i njegove napore u smjeru osobna rasta i usavr5avanja,svaki poku5aj ostvarenja cjelovitog dovje5tva; ovdje se rada tjeskoba Sto naru5ava mir i sredu dovjeka uopde. Pogled u pro5losti prognoze za bududnost stoje bespomodni pred tom zagonetkom. U povijesti postoji samo jedan, jedinstven i jedincat, primjer prodora svjetla u tu tminu: Isus Krist. Kao dovjek u svom uskrslom stadiju Krist predstavlja jedino rje5enje - mogudnost osmiSljavanja cjelokupne egzistencije, nadvladavanja smrti i otkrivanja tajne zagrobnoga Zivota te se tako predstavlja kao konadni domet svake moguie antropologije. Covjek se ne moZe zamisliti u savr5enijoj formi od te i ne preostaje mu ni5ta drugo nego odvaZiti se za Zivot u nadi koju Isus nudi ili se izloLiti hodu u konadni besmisao. Na svome usponu prema sve ve6oj slobodi i sve potpunijem dovje5tvu dovjek je neminovno upuden na su-dovjeka. Suvremena egzistencijalna filozofija potvrdila je i dala toj misli ono mjesto u suvremenoj antropologiji koje joj stvarno i pripada. Ve6 je sredinom pro5log stoljeCa filozof Ludwig Feuerbach tvrdio kako dovjek nema u sebi ni kao moralno ni kao intelektualno bi6e bit dovjeka, jer je bit dovjeka sadrZanasamo u zaiedni5tyu, u iedinst{n dovjekq4; ----s
t---F
88 '-
dovjekom. To ie bila programatska misao koju su vi5emanje prihvatili ne samo filozofi nego i sociolozi i antropolozi suvrentenoga svijeta, a Zidovski filozof i teolog Martin Buber dao joj je saZetu formulaciju: ,'Temeljna dinienica ovi ti; je dovjedanstvo u cijelobti razvilo svijest svoga Koliko zajedniStva,kakvi su njegovi usponi i padovi, dostignuda i nade, moLe za nas ostati otvorenim pitanjem. Isusov doZivljaj su-dovjekai njegova posvema5nja,bezpridrZ'ajnazavzeIost za drugoga, viziia njegova bratstva medu ljudima do sada j e ig@akogzajedniflblici se mogu mijenjati i stvarno se mijenjaju, ali gdje d se poku5ao zamijeniti taj puni smiso, forme bi se izroIe i okrenule u svoju suprotnost. Isusova zamisao onona, do pune mjere dovedena zajedni5tvau BoZjem kravstvu u kojem su svi ljudi - osloboclenitjeskobe Stodolazi d besmisla i smrti - sudionici besmrtne slave i srede kao tinska bra6a u zajedni5tvu s Ocem, svojim Bogom i Stvoriija je dru5tvovna viziia dru5tva uopie. prema toj viziji i moraju dru5tva mo$ iati svoje ustrojbe i zakone da bi joj se pribliZavala. ,.'Svakoosporavanje ove tvrdnje gubi svoju snagu ako joj / prietemos druge strane. MoZemo se, naime, pitati Stouop6e i nd3i u sebi onu zadnju kohezijsku snagu koia bi nas ljude "/trogla medusobno zblii,avati i u najdubljem korijenu /^ na5egabiia sjedinjavati?Poku5ajada se na to pitanje odgoLt vori ima mnogo, ali gdje god se gibanje Zeli produljiti ll f p' snagom koja nije osobne prirode, korijen na5egbi6a ostaje Koliko god bilo istinito da nas zajednidka istina ili { ,1taAan. fz'zajednidki cilj mogu medusobno zblii,avati i povezivati, zbli/ Zenost se dogacta iedino posredno i to na neosobnom na { q Podrudju koje dovjeka dini manje osobom. Zblili li nas, primjer, god probitak, bili interes, koliko i kako zajednidki f| . . njime odu5evljeni, mi iemo u korijenu svoga bi6a lako I jedni prema drugima tutlinci i stranci. - Snagajedinostati \ \s,tvau Isusovoj zamisli osobne je prirode; ne zblii,ava nas 89
Ue5to, 4ggg-Netkol U zajednidkoj privladnosti koju Bog po namaEvi?'a obdarujudi nas svoiom beskrajnom Isffiu ljubavi postajemo sposobni jedni druge voljeti. jedni druge, znaja0i da se u dubinama svakoga "'Ljubite od vas pojavliuje isti Bog'. Ta poruka,izreilena prvi put prije dvije tisude godina, otkriva se danas kao bitan strukturalni zakon onoga Sto mi nazivamo razvojem i evolucijom. Ona Stovi5e ulazi u znanstveno podrudje kozmidkih energija i nuZnih zakona. Doista, Sto se vi5e trudim da s ljubavliu i udivljenjem, u svijetu paleontologije, spoznam beskrajna kretania proSloga Livota, to sam vi5e uvjeren kako de ovaj golemi razvoj -' KOJI NISTA VISE NE MOZE ZAUSTAVITI - dodi do svojeg whunca samo kristijanizirajudi se,,.le Kroz dvije tisude minulih godina u svijetu je, posredno ili neposredno, nazodna Isusova misao, njegov Zivot i djelo. Neovisno o tome koliko su ljudi svjesni ove nazodnosti, njezina djelatnost raste. Stvarnost Isusa Krista sili povijest na definitivnost, postavljajudi pred ljude kao dimbenike povijesti neumoljivi zahtjev osobne odluke. Po tome ljudske odluke za dobro ili za zlo u povijesnom tijeku poprimaju sve korjenitije i jasnije obrise. Povijest svijeta i dovjeka u njemu moLe trajati joS neizmjerno mnogo, ali bitno se vi5e ni5ta nede dogoditi: dovjek de bitno ostati pred istim dilemama;moLe se voziti u savrienijim i skupocjenijim automobilima, koliko god napredovao tehnidki i koliko god ovladavao svijetom, on 6e ostati podwgnut isku5enjima zla, ugroZavan tjeskobom besmisla i smrti. Zbilja Isusova Livota, i to f edino ona, nagovje5tat 6e mu da i Bog ostaje isti: sva su njegova obe6anja, dana ljudima u Isusu Kristu, trajna i sigurna. Stalnost njegove zauzetosti za dovjeka zauvijek je zape(adena - on jest i ostaje za (ovjeka sud i spas. Nakon Sto ie Isus proiiio ljudski Livot, u svemu istinski ljudski i do kraja Bogu vjerno -/ odanosti prema Bogu i nesebidnu zalaganja za ljude vjek je doveden pred neminovnost osobne odluke za lli
protiv njegova stila Zivljenja i umiranja,za ili protiv njegove nade. Tomu se ne mole ni5ta ni dodati ni oduzeti. U Ivanovu otkrivenju Isus Krist se jednostavno naziva AMEN (usp. 5,14). Spoticaji na putu ujerouanja
ti ovoga ilivota jedina sigurnost; ako se njegovo Bogu odano i stoji On kao dovjeku naklono raspoloZenje potvrtluje kao najdiS6a, boZanskaljubav kojom Isus spontano prihva6a svakog dovjeka bez ikakvih obzira i ograda tako da bi svaka sumnja bila uvreda, budi se u dovjeku pitanje: za5to ljudi odbacuju Isusa i njegovu poruku o dovjekoljublju na5egaBoga?za5to se polovidno ili nikako ne odludrtju za Isusa i BoZje kraljevstvo? Na to pitanje te5ko je odgovoriti; mogude je samo poku5ati razabrati neke dimbenike koji mogu uvfetovati zauzimanje stava, odnosno pomodi pri poku5aju da se pronade odgovor na postavljeno pitanje. Prije svega valja re6i da dovjek Etje ni blizu tako jedno; sljrvno i tako lakn shvatljivo bga-kafr de5de- dosljedno takvom SFvaianju - praktidki postupamo. Naprotiv! Nikad ne moZemo dovoljno snaZno istaknuti da je dovjek veoma sloZeno i te5ko shvatljivo bi6e. fajna nj_egova iivo-5i6'-*---P=@ Ispod dovjekova svjesnoga Livota, njegovih misli ilrtilenja, lirije se duboko nevidljiv, u podsvjesti sakriven, dubinski dio njegova bida iz kojeg kao iz svog korijena izviru misli, htijenja i osje6anja,ovisna o Zivotu korijena kao voda o svome izvoru. Nemogu6e je sad odredeno redi Sto sve oblikuje tu unutarnju srZ dovjekova bi6a, jer je to zapleteno i veoma te5ko pitanje, ali je posve sigurno da je za dovjeka neusporedivo vailniji taj korijen njegova bi6a od npr. jedne njegove svjesne akcije i reakcije. Ovo nam pomaZe shvatiti 91
kako je mogudnost usvajanja Zivotne istine, Zivotnog stava, a o tom je ovdje rijed, putem samog razuma vrlo malena. Kao Sto dovjek ne Zivi samo od kruha, tako ne Zivi samo od razumskog dokazivanja. e ovjek, kako kale R. Guardini, ne gleda odima; pogled odiju ima svoj korijen u dovjekovu srcu i dovjek gleda srcem. eesto dujemo tvrdnju da dijete dolazi do razuma u sedmoj godini svoga i,wola, tada postaje sposobno sluZiti se razumom. Nu to je tek podetak butlenja razuma i razumskog Livota, dok misaoni podetak zrela rasudivanja, otkride osobnog Ja, biva tek u petnaestoj godina Livota. Sto se dotle dogada s dovjekom? Sto je sve do tada u5lo i za:uzeloprostore njegova bi6a! Sto je sve oslobodio iz sebe i kakve je dojmove upio i naslage natovario njegov unutarnji dubinski korijen!? Iz Ioga i takva korijena treba tek oko petnaeste godine niknuti i izviti se snaZan osobni zamah koji ie ostvariti osobni susret s Bogom! Zar je mogude i pomisliti da se to moi,e dogoditi samo teoretskim razlaganjem i dokazivanjem?!
Zakon rasta ne trpi tntzetke: on je uvijek skopdan s osobnim naporom ako je rijed o osobnu rastu. To je uspon koji zahtijeva jadu unutra5nju snagu. On ne trpi tapkanja na istom mjestu kojim rada dovjekova nepokretljivost i duhovna tromost. Mi se tako lako s tim osobinama mirimo i pomirimo, sprijateljimo se s njima u pitanjima pravih vrednota i oditih pusto5enja.Vedina je ljudi spokojno zadovoljna s kulturnim i civilizacijskim dostignudima, pa su rijetki pojedinci istinski stvaraoci, koje rz to desto prate sumnje i sumnjidenja, osporavanja i osuclivanjanjihove okoline. JoS je bolnija na5a sklonost da se sprijateljimo i s onim Sto u nama stvara pusto5, dini nas manje slobodnim i manje vrijednim ljudima. U tome se moile i6i tako daleko da odevidno bolesno stanje postane za pojedinca njegovim 92r
normalnim stanjem, pa svaki poku5aj da se to stanje izmijeni doviek doZivljuje kao napad na svoju lidnost i Zestokose protivi.
Pojava mase i utapanje dovjeka pojedinca u njoj pod jakim pritiskom javnoga mnijenja, propagandno-reklamna djelovanja, ubitadna ritma tehnike, psihidke napetosti i skepse, oteLava dovjeku - ve6 samo po sebi te5ko - zrelo razmi5ljanje i slobodnu odluku za istinske vrjednosti. I budu6i je odluka za Isusovu porukuizuzetno teSka,a njezini plodovi duboko osobni, pa po tom tihi i nenametljivi, dovjek doista moLe ugledati a da ne vidi, slu5ati a da ne duje". Danas se medu mnogim na5im suvremenicima moZe duti prigovor kako ih kr5ianstvo stje5njuje i dini nesretnijima i neprirodnijima. Lik dovjeka areligiozna tipa dini se naravnijim i zadovoljnijim. Takvo pitanie pokrede ditav splet drugih pitanja! Pojam areligiozna dovjeka veoma je Sirok i nejedinstven, a pojava u povijesti mlada, pa na5e dru5tveno-povijesnoiskustvo jo5 nije sazrelo za konadnu prosudbu. Svakako treba vidjeti koliko dana5nja kr5danska praksa - a ona je za ljude mjerilo, moZda jedino, kojim mjere Isusorruporuku - stvarno izrasta iz Isusova nacrta LivoLai stoji u skladu s Isusovom zamisli BoZjeg kraljevstva?! U dugim razdobljima povijesti Isusoveporuke u nju su se, s vi5e ili manje uspjeha,upliiali raznorodni, nekada i opredni, elementi kojih moi,e biti i u dana5njojkr5ianskoj praksi i pod kr56anskim, dak Isusovim imenom, a zapravo su posve nekr5danski i u biti negacija BoZjeg kraljevstva. Jasno je samo po sebi da to zbunjuje i odbija, te ne opravdava Isusov poziv dana5njim ljudima koji imaju probucleniju svijest i kritidkiji stav od ljudi proSlih vremena. S ovim je tjesno povezano i pitanje kritidkoga rasp olo?,enja unutar samog kr5danstva.SluZbaproroka, nekoi u Starom zavjetu nezamjenjiva u svojoj budnosti za oduvanje g5
distoie Bolje poruke ljudima, potvrclena Isusovom revno56u i praksom ranog kr5danstva, kao da je netragom nestala, pa se danas u kr5ianstvu njezini zakrLliali ostaci sumnjidavo gledaju i gu5e, a nekad i nekr56anski progone. Posljedica toga je bjelodana: u uZurbanu ritinu suvremenoga Livota u kojem ved jedno desetlje(e znad;ikao nekad stoljede po svojim ostvarenjima i po razvitku ljudske svijesti, kr5danska poruka kasni i zaostaje po svojim izrai'ajnim sredstvima i stvarnim pomagalima u napornu putu ljudskoga uma i srca naprijed.eo Kr56anstvo se ved dugo vrefnena gubi u prosjednosti. Njegov zov moi,e postati dujan i privladan samo ako krene naprijed i nadvlada osrednjost, te zapodne stvarati zrele osobe dija ie otvorenost istini i zatzetost u dovjekoljublju izazvati ductenjei dati naslutiti kako dovjekov duh - koii Zivi jedino od istine i ljubavi - u niima i,ivi od osobne istine i osobne ljubavi Najvi5eg biia, Boga.
gov poziv na metanoiu, obra6enje. Gdje god se navije5ta i ostvaruje Isusova poruka, ova tajanstvena rijed u cijelom svom opsegu i sadrZajumora biti nazo(na;njezin zov mora vajno pro,fmlaziti odziv i nikada ne moZe rbiti opravdan >statusquo". Bog dije je kraljevstvo u Isusu Kristu postalo na5im darom, jest Bog sve veiih i veiih mogu6nosti - on je Bog komu je sve mogude (urp. Mk 10,27). On predstavlja krizu onoga Sto jest i stvara nadu u novo 5to jo5 nije. Isusova poruka zbunjuje, izazwa i pokre6e. Ona potide na pouzdanje,na djela ljubavi bez radunice. Krivo je krS6ansko navije5tanjeako se ogranidava na ono Stojest i to duva kako jest. Mjerilo ispravnosti kr5ianskog izridaja jest usmjerenje prema djelovanju i prema buduinosti, jer samo tako moLe doii do izrai,aja Bog koji je uvijek drukdiji i ve6i. Samo se tako stvara obzorje nade i slobode za dovjeka; jer: Isus je uvijek okrenut prema stvarnosti dovjeka, pomaZe mu i voli ga; voli ga i sluZi mu da bi nadvisio sebe i naslutio tajnu svoje u Bogu skrivene srede.
Neuspjeh kr5ianstva predstavlja neuspjeh samih kr56ana, onih iz prija5njih razdoblja i nas danas. Nije rijed samo o neuspjehu, jer onaj bitni uspjeh u kr56anstvu svakako je neovisan o nama - on dolazi iz ljubavi BoZje i predstavlja dar, kao Sto i na5a ljubav, uza sve naprezanje i odividne ,rzasIuiltte"dimbenike, u svom korijenu jest i ostaje dar kojim bivamo obdareni. Ovdje je rijed o propustu, o proigranim prilikama, o nesvjesnu ali stvarnome pritisku i uznemirivanju na5e podsvijesti koja registrira i pamti, duva i saduvanim uznemiruje dovjeka za sve ono Stoje moglo biti drugadije - bolje, da je on bio drugadiji, bolji kr5danin.2l
Krist nije bio zadovoljan s dovjekom kakav jest. Trailio je od njega bitnu unutarnju promjenu i usmjeravanje u smjeru otvorenosti u nadi prema Bogu i zauzelosti i u posvema5njoj ljubavi prema dovjeku. To je zahtijevao nje-
lI
11 9 4 i II
1
95
z. PRVExnSceNSKEZAJEDNICE
Kroz dugo razdoblje kr5ianske povijesti, od srednjeg vijeka pa do na5ih dana, u Katolidkoj je crkvi prevladala pojednostavljena,jednostrana i uljep5ana, slika ranoga kr$6anstva. Ona se temeljila i tazviiala gotovo iskljudivo na izvje56u Sto ga nalazimo u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska, i to u onom dijelu tog izvje5dakoje govori o zaiednici u Jeruzalemu. Prema tom ustaljenu shvadanju bila je to iedna posve jedinstvena zajednica u koioj su vjernici Zivieli kao iedno srce i jedna du5a, kao uzorno bratstvo proZeto iskrenom ljubavlju, strogim moralnim Zivotom i opiom stegom. Nema dvojbe da su te vrijednosti u ranom kr5fanstvu bile njegovane, ali je slika tog krsdanstva ipak veoma sloZena. Jeruzalem je odista bio kolijevka kr56anstva: tu se savilo prvo gnjezdo i stvorila pnra zajednica onih koji su povjerovali u Isusa i prihvatili njegovu poruku o sveobuhvatnof Bo?joj ljubavi kao o velikom izmirenju i sjedinjenju - o Zivotu u kojem Bog konadno nadvladava smrt i grijeh, te obedaje Zivot u svoj punini. Tu su poruku prvi Isusovi udenici odmah prenosili tzvan Jeruzalema diljem prostra,irnog Rimskog carstva te ie ved do konca prvoga stoljeda 1$ itrrSeanstvorasprostranjeno u 16 velikih pokrajina i broji I i; otro 45 Sto manjih - Stove6ih zajednica od Rima u Italiji do 'ig nO"r" u Sjevernoj Mezopotamiji, ili od Soluna u Grdkoj do , {,tletrsandrije u Egiptu. Sama rasprostranjenost u tako udaljenim prostranstvima ,,j daje naslutiti kako je nemogude govoriti o jedinstvenosti 96
Zivotnih uvjeta koji bi djelovali u smjeru jednoobraznog shvadanja i izral,avanja odrecleneproblematike. Vei je prua zajednica kr5iana u Jeruzalemu bila veoma sloZena.Nju su, istina, tvorili Zid,ovi, aliiz raztiditih grupacija. Jade su se isticale dvije: jedna bija5e grupacija Zid,ova strogih sljedbenika tradicije, a druga ljubitelja grdko-rimske kulture, takozvanih Zid,ova helenista. One su se mettusobno razlikovale u bitnim stvarima, pa su te razlike dolazile do izrai,aja i nakon stupanja u kr5iansku zajednicu: kad je trebal o zanzeti stav prema Zidovskom zakonu i hramu, odluditi se za navije5tanje Isusove poruke drugim narodima, posebice Samaridanima. U tim, i mnogim drugim pit an j im a, dolazilo igdo-+azq]mo ilaZeni a yUed+**\iana iz redova ovih Zidofta helenls{a\ onih tzv.(ortodoksni4) Sto seli jepovidiunastu\rF.+addenidko jsmrt\rmlftr-rs6anskog mudenika dakona Stjepana. Nu kako se rano kr5ianstvo ne iscrpljuje samo u toj matidnoj zajednici u Jeruzalemu nego Zivi u zajednicama u kojima su zastupljeni svi onda5nji narodi: Zidovi, Rimljani, Grci, Sirijci, trgipiani, Perzijanci, Arapi, sloZenostbiva joS veiom: Najjade kr5danske zajednice razvijaju se u onda5njim velikim gradovima, gdje je Livjela mje5avina raznih naroda i Zivot kiptio svojevrsnim stilom i donosio raznovrsne probleme, desto medusobno veoma opredne. Tako dok je u Tarzu, rodnome mjestu apostola Pavla, prastarom prometnom dvori5tu i granici dviju kultura: zapadne grdkorimske i istodne semitsko-babilonske,u doba nastanka krSianstva djelovao onda nadaleko poznat uditelj Atenodor koji je uspijevao odu5evljavati svoje sugradane za ozbiljan i dovjeka dostojan moralni Livot, za odgojna pitanja mladeZi istidudi geslo: uPostupajs ljudima kao da te Bog vidi, i govori s Bogom tako kao da te ljudi slu5aju", dotle je u Korintu, kamo je Pavaodo5aopropovijedati, vladala rasko5 irazvralnost nesludenih razmjeta. Valja k tomu uzeti u obzir razlike u jeziku, tempera7 Rano krsdanstvo
gT
mentu, nadinu mi5ljenja i osje6anja,svakodnevnog Zivota i rada ili, kratko redeno, razlike u cjelokupnoj uljudbi. U spletu tako razliditih povijesnih uvjeta razvijaju se kr5danske zajednice i u svome razvoju odraZavaju svu sloZenost Zivotne problematike kao i mukotrpnost svojih nastojanja da za nju pronatlu odgovore u svjetlu kr5danske poruke. Zbog toga razvitak svake pojedine kr5danske zaiednice pokazuje odreclene vlastitosti, ali ie kod svih zajednidka sredi5nia todka oko koie se sve krede. To ie usEsnuli zareta! Ituist koji je istovjetan_q p ffjfst Isus iz Nazareta; Isus iz Nazareta, onaj koji Uskrs je bio raspet, jest Uskrsnuli Krist - on je kamen temeljac t \ ,.. krSflanstva, njegov zadetnik i dovr5itelj. .uDrugimrijedimakazano:Ik56aniSuuIsusuIfuistuupoz-,/ nali jedan ljudski Livot, pravi ljudski Livol, ali ujedno drugadiji, neusporedivo ljudskiii - bolii od Zivota cjelokupne . okoline. On u tolikoj mjeri nadvisuje svaki drugi ljudski u6e shvatiti jedno kao BoZji dar ljudima, Livot qja postaje izvorom za zivo kAq puninu BoLjeg Liv svijetal-U njemu jernici postiZu mir i izmirenje,-zai-edniStvo i Livot - Zivot oslobotlen razorne modi grijeha, pritiska besmisla i straha umiranja. Zato za niih Isus Ifuist jest i ostaje jedinim mjerilom, putokazom i zakonom Zivljenja: u nepomudenoj odanosti Bogu i nesebidnoj zatzetosti za svakog dovjeka - za svijet i ljude. U spisima Novog zavjetavidljivo je kako se ovo kr56ansko uvjerenje razvija i sazrijeva u sklopu dvaju nastojanja: jednom Sto ga tvori spontana L,elia kr5dana da Sto dublje proniknu u tajnu Isusove osobe i diela, i drugom, da sve probleme svoga vremena rije5e prizivom na zbiliu Isusova Zivota, njegova djelovanja i udenja. Oni trPt., cijelu Bibliiu promatraju i tumade u svjetlu Isusova LivoIa pokazuju6i Zidovima kako je ona u cjelini usmjerena na Isusa, a ostalim stanovnicima grdko-rimskog svijeta kako se u Isusu objavila punina boZanske mudrosti, Logosa, ili kako se u njemu pojavio uboZanski dovjek" (theios aner) za tim ie
t
98
(,eznttocijeli stari vijek. U jednoj ili u drugoj varijanti Isus je predstavljen s BoZjom ovla5du da nadvlada sve dovjeku demone, da nadvlada smrt i besmisao, protivne sile Boilje kraljevstvo i obdari ljude Boi:jim mirom i osffari prijateljstvom, nadom i slavom neuni5tiva Zivota. Pritom kr5iani - a to ovdje znaLi prvenstveno njihovi uditelji-teolozi, autori pojedinih knjiga Novog zavjeta dopu5taiusebi slobodu da tu velidanstvenu ispovijest koja je jezgra kr56anske vjere uop6e, uoblide slobodno, sluZedi se svim mogudim izraL,ajnim sredstvima od onih skrajnje Zidovskih, kao 5to je to sludaj u poslanici Hebrejima, do je Ivanovo evandizraz elje. Niih ni5ta nije smetalo da u jednoj sredini Isusa iz Nazareta nazivaju Sinom dovjedjim, kao Sto je preteZno nazivan u jednom od najstarijih kr56anskih spisakoji je posluZiokao izvor Lukinu i Matejevu evanclelju (dokumenat Qu : Quelle), a u drugoj Gospod (Kyrios) ili Spasitelj (Soter) odnosno Boi:ji Sin, BoZja rijed i tako redom; kao Sto ih nije smetalo ni to da se izray',avajuopisnije: Isus je objava BoZjeg kraljevstva, objava Bolje slave, Bolja poruka i zapovijed, sud i otkup, punina istine i milosti, punina boZanstva, ili, kako stoji u Ivanovu evandelju: put, istina i Zivot. Meclutim, iza svakoga takva ili slidna izriilaja o Isusu i njegovu znadenju za l|ude stajalo je jasno i odrectenokrSdansko uvjerenje: tajnu Isusa Krista, njegove osobe i djela, nije mogu6e do kraja razotkriti. Isus lkist - objava punine BoZjeg LivoLane moZe se nijednim ljudskim izridaiem potpuno razjasniti; svaki poku5aj donekle otkriva a donekle samo jo5 jade prikriva tu neiscrpnu istinu. I jer je to bilo tako, sluZili su se brojnim i vrlo razliditim vjerskim izrila= -
99
'*-'-
Kr{1anska zaiednica u Jeruzalemu Isusovo je djelovanje svoj vrhunac doZivjelo u Jeruzalemu; u tom ie gradu Isus bio tazapet i pokopan, ali se njegova povijest tim nije zaustavila nego se u snazi BoZjeg duha upravo u Jeruzalemu zateo pokret - najprije kao mala zajednica, a zalim kao veliki dimbenik svjetskih razmjera koji se po Kristu nazvao kr56anstvom. U podetku je bilo te5ko zamijetiti da se Isusovi sljedbenici bitno razlikuju od Zidova. Sudjelovali su oni, kao i drugi Zidovi, u Zidovskom bogosluZju:posjeiivali hram i obavljali propisane duZnosti, postili i molili, slavili subotu i bili gorljivi StovateljiMojsijeva zakona (usp. Dap 2,45;5,t; 5,15.27;
2r,20). IfuSiani su ipak bili svjesni da tvore zasebnu zajednicu. Nazlyali su se crkvom J grdkom jeziku ta rijed zna(i '-3i[Zbeni zbor, ali u pozadini stoji hebrejska rijed kojom je, uz ostalo, oznai;enZidovski narod u vrijeme putovanja kroz pustinju. Usvajajudi za se taj naziv kr5dani su htjeli reii kako oni ne tvore obidnu zajednicu nego predstavljaju novi Boi:ji narod. Kako su kasnije kr5danske zajednice nastajale u drugim mjestima, i one su nazivane crkvama, ali su se unatod tome svi kr5dani smatrali jednom zajednicom (usp. Dap L4,27; 18,22; 20,28). Zari5te kr5danskogjedinstva i sredi5tenjihove povezanosti bio je Krist. IfuSdaniu Jeruzalemu bili su ZiAovi koji su vjerovali da je Isus obedani Mesija, Spasitelj. Zbtnjenom t I pom apostola pitalo Sto se to dogodilo Petar je odgovorio: 'i i i ulzraelci, dujte ove rijedi: Bog je pred vama potvrdio Isusa ii !1 Nazareianina modnim djelima i dudesnim znacima koje, ii kako i sami ztrate,Bog udini po njemu medu vama. Njega | ! troji je predan po nepromjenjivoj odluci i predznanju BoL,t! Ii iem, i koga ste vi bezboLnidkom rukom razapeli i ubili, Bog \\ ie uskrisio, oslobodiv5iga od lanaca smrti . . . Neka sav dom \ Izraelov sa sigurno5du spozna da je Bog udinio i Gospodi100
,.
nom i Mesijom tog Isusa kojeg ste vi razapeli" (Dap 2,22-24. 56). Premda se, izvana gledano, ni5ta bitno nije mijenjalo, za one ljude koji su povjerovali Petrovim rijedima i svjedodenju ostalih Isusovih udenika odluka da povjeruju u l{rista imala je duboki smisao. Isus im je postao trajnom orijentacijom na putu do ostvarenja zreloga ljudstva; njima je postalo bjelodano kako se ono ne moZe ostvariti nikakvim zatvaranjem u sebe i tjeskobnim oslanjanjem na mo6 i bogatstvo, nego odvaZnim odzivom na zov Boljeg duha u Ikistu koji zahtijeva nesebidnu zanzetost za dobro ljudi i iSdekivanjeBoi:je bududnosti koja vei sada odretluje dovjekov Zivot i oslobatla ga svakog oblika tjeskobe pa i onog Sto nastaje od stradanja i smrti (usp. Dap 4,29-5t; 5,404I; 7,54-60). Time se Isusovo znadenje za prvotnu zajednicu nije iscrljivalo. Isus je za njih bio ne5to daleko vi5e od poticaja za Livot zrele osobe. U njemu je za njih bila djelotvorna sveobuhvatna BoLja dobrota i omogudeno konadno osloboilenje "od ovoga pokvarenog nara5taja" (Dap 2,40). Put do potpuna ostvarenja spasenja nije jednostavan: sve Sto se dogodilo na Isusu, treba se ostvariti i na svakom pojedincu bududi se istom preko raznih oblika stradanja prispjeva slavi uskrsnuia. einjenica da je Bog djelo spasenja u Isusu priveo do njegove punole i zauvijek potvrdio dostatno je sigurno jamstvo da 6e Bog i gledom na Isusove sljedbenike odrZati svoja obeianja. Zato kr5dani Zive ispunjeni zahvalnidkom rado56ui nepokolebljivim i5dekivanjem. veseli su i zahvalni za sve sto im je Bog Duhom Svetim u Isusu Kristu darovao;gepokole!_ ljill su u i5dekivaniu Isujgva ponovnog dolaska-i offive
p$lg jpqerlleJako.ilst6
je-tmatmpodCt[f f T*s-e*i-*-
lsusove povijesti, povijesti svoga lfuista i Gospodina. I bududi su bili uvijek u i5dekivanju, nisu se zbunili kad se njegov ponovni dolazak vremenski oduljio. Postavljeni izmeclu podetka i svr5etka, shvaiali su svoj poloLaj: za njlh
tol
jo5 uvijek priie uzvi5enost i slava Uskrsnulog Gospodina i vjernici sviieta u stvarnosti ovoga se odvija Livot krivena; puta kroz smrt doZivljuju na sebi zakon Isusova Zivotnoga do uskrsnuda, kroz poniZenje i patnju do slave. Vjernici na zemlji Zive u vjeri a ne u gledanju, ali ih ipak ispunja nada i radost Isusova uskrsnuda. Kad uskrsli Gospodin ponovno dode, cijela 6e njegova zajednica doZivjeti puninu radosti (usp. Dap 2,47t 4,2; 4,t2; 4,21-26;8,8; 10,43). Tko se u vjeri odludi za Isusa, Krista i Gospodina, te pristupi zajednici, biva kr5ten. To je od podetka obred primanja u zajednicu (usp. Dap 2,58;8,L2.L6.36.58;9,18). Ve6 kr5tenje u ime Isusovo dijeli kr5dane od Zidova i predstavlja ih kao povijesno uoblidenu zajednicu. Njihovo jedinstvo i izdvojenost potvrctuje se takotler "lomljenjem kruha" - euharistijom Stose u zajednici slavi od podetka u svojevrsnoj povezanosti s Isusovom posljednjom vederom (usp. 1 Kor 1I,2O-29) i u i5dekivanju eshatolo5kogslavlja u BoZjem kraljevstvu (usp. Dap 2,42.46). Zajednicu predvode apostoli i starje5ine (prezbiteri). Oni joj stoje na delu i njima se pojedini vjernici obraiaju u raznim potrebama. Meclu apostolima se posebno istide Petar, a zatim Ivan i Jakov koji se predstavlja u ulozi upravitelja zajednice u Jeruzalemu (usp. Dap 12,t7; 15,4-6; 15,22;21,t8). Apostoli su svjedoci Isusova uskrsnu6a i od Isusa su r primili nalog da Radosnuvijest objavljuju svemu svijetu. Pri biranju apostola koji treba zauzeti mjesto palog Jude upravo to dolazi do izraLaja. Petar kale: ". . . treba da bude skupa s nama svjedokom njegova uskrsnuda jedan od onih ljudi Sto su bili s nama sve vrijeme koje Gospodin Isus rovede s nama, podev5iod Ivanova kr5tenja do dana kad je esen izmettu nas< (Dup 2,2I-22). nadajno je ipak da se ne istide toliko tko upravlja zajedm, koliko se istide sama zajednica - naipriie dolazi
rellm
apqglelii starje5ine(usp,Dap t5,5.4.22.25).
Bududi su-postoli woiom bitnom i prvotnom duZno5du
smatrali propovijedanje Radosne vijesti, za druge potrebe zajednice - za sluZbu pomaganja siromasima izabrali su sedmoricu provjerenih ljudi (usp. Dap 6,1-6). Povjerena im je duZnost, jednako kao i starje5inama, polaganjem ruku, kao Stoje nekoi Mojsije povjerio Jozui duZnost vode i suca (usp.Dap 6,6;4 Mojs 27,t8;5 Mojs 54,9).Uloga sedmoriceu prvotnoj zajednici ipak nije bila samo pomaganje siromaha. Oni su takocler sudjelovali u propovijedanju. Jedan od njih, Filip, naziva se Stovi5eevandelistom (usp. Dap 21,8). U zajednici, uza sve te5koie, vlada sklad: "Mn vje+*itrQilo jedno srce i jednejgsas-(D ap 4,52).Is\rsov duh i primjer ffi osposobljuje zavelika djela dovjekoljublja (usp. Dap 2,140; 10,58; 4,52-57; 9,4447), koje obuhvaia i neprijatelje (usp. Dap 7,59). Vjerojatno je prva zajednica u Jeruzalemu u samom podetku bila sastavljenapreteZno od Zidova iz Galileje. Njih su Zidovi u Jeruzalemu podcjenjivali i prezirali, pa su oni rrai'ili dodir sa Zidovima iz Diaspore i njihovirn prozelitima, Sto se pokazuje pri izboru sedmorice muZeva kojima apostoli povjeravaju brigu za siromahe - posebice za Zidove iz Diaspore, Heleniste (usp. Dap 6,1). Metlu tom sedmoricom b*ioie i Filif. podriietlom poganin, koji je prenio lrgro* , f-p_o-r,rku iz lgn&elenla u Petar i Ivan. Time je
-s+iietJluh kojim je bila pr-o bio je duh svobuhvatne BoZje ljubavi Sto se ni pred kim ne zatvara nego se u punoj otvorenosti daruje svima i sve Zeli sjediniti u jednom Bogu koji je otac svih. Ikeduii se tim putem kr56anskazajednica raste i sazrijeva,postaje sposobnom da po Isusovu primjeru posvjedodisavrseni oblik nesebidnosti (usp. Dap 6,60) i otvori svoja vrata ljudima sirom svijeta (usp. Dap 15,12,lg-Zg). _---_lostupno se opaZa odvajanje kr5ianske zajednice od
pffi =-_:rooG-ty*uai
@eli[iilL
vije6em. Bilo im je zabranjeno "da o Isusovu imenu govore i udeu(Dap 4,18). Apostoli su na to odgovorili: "Sami prosut05
+
-
dite, je li pravo pred Bogom da se vi5e pokoravamo vama nego Bogu! A Stose nas tide, mi ne moZemo drugadije nego govoriti Sto smo vidjeli i duli" (Dap 4,19-20). Poslije toga nastavili su propovijedati Radosnuvijest i ponovno se na5li pred Velikim vijedem. Bududi su u svojoj vjernosti Ikistu i svjedodenju njegova uskrsnuia bili nepokolebljivi, dlanovi Velikog vijeia "vrlo se rasrdi5e te ih nakani5e ubiti. (Dap 5,55). Tada je nastupio Gamalijel sa svojim poznatim prosvjedom. Bio je to "uditelj Zakona i po5tovan od svega naroda.. (Dap 5,54). Zatralio je da izvedu apostole i nakon toga rekao: "Izraelci! Promislite dobro Sto kanite udiniti s tim ljudima! . . . kaZem vam: Prodite se tih ljudi! Jer, ako njihov pothvat, ili njihovo djelo, potjede od ljudi, propast 6e, a ako potjede zbilja od Boga, nedete ga mo6i uni5titi. Pustite ih da ne dodete u sukob s Bogop!" (Dap 5,55-59). Gamalijelov prijedlog bio je taj put usvojen. Apostole nisu pogubili nego samo i5ibali i pustili. Napetost je ipak i dalje rasla. DoZivjela je svojevrstan vrhunac ubojstvom mladog Stjepana. Potom je sljedilo ubojstvo Ivanova brata Jakova i zalvaranje Petra. U merluvremenu kr5danski misionari nisu bili smo u Samariji nego i u Antiohiji. Tu je Barnaba naslutio kakvo se polja rada otvara kr56anskoj poruci pa je otputovao u Tarz da pozove Pavla. Njihovim nastupom podinje novo razdoblje u povijesti ranoga kr56anstva.1
104
Kri1anske zaiednice izuan Palestine - Apostol Pauao. Bitna obiljeija hri6anstua u njegouim spisima Pavao je, nakon Isusa Krista, najznatajnija lidnost ranog kr5ianstva. Na svoja tri misijska putovanja osnovao je i u vjeri utvrdio vi5e kr5danskih zajednica kojima je utisnuo neizbrisiv pedat svog shva6anja i svoje vjernosti Isusu Kristu. Njemu, prije svega, treba zahvaliti Sto se kr5ianstvo oslobodilo Zidovske uskogrudnosti i otvorilo se svim ljudima; on je, naime, u svojim zajednicama davao kr5danstvu ono oblidje koje ga je osposobilo da bude katolidkom vjerom, vjerom svih naroda i vremena te da se Isusovo dovjekoljublje uzdigne iznad svakog oblika legalizma i u Zivotu za Zive ljude u njihovim svakodpotvrdi svojom zaluzelo5,da nevnim, velikim i malim, Zivotnim te5ko6ama. Pavao je roilen podetkom pruoga stoljeda u Tarzu, gradu dviju kultura - grdko-rimske i semitsko-babilonske, bogatom trgovadkom sredi5tu kamo se stjecala mje5avina stanovnika ne samo iz pokrajine Cilicije, nego i iz drugih prostranih predjela Rimskoga carstva.Duhovno ozradje bilo je helenistidko. Njegovu utjecaju nisu izmakli ni Zidovi, pa je Pavao, komu su roditelji dali ime Savao, Sto se nije dogodilo bez sjeianja na veliko ime Zidovske povijesti kralja Saula, od ranog djetinjstva upoznavao helenistidki nadin mi5ljenja iizraLavanja; mislio je i govorio grdki jednako kao svojim materinjim jezikom hebrejsko-aramejskim. Uz grdki jezik izudio je i rimski zakon i stekao rimski smisao za organiziran rad, a od svojih roditelja usvojio je Zidovsku strogosti ljubav prema otadkoj predaji. Jo5 dok je Pavaobio dijete, u Tarzu je Zivio poznati uditelj Atenodor koji je obidavao govoriti: uTek onda 6eSbiti bez strasti kad bude5 molio Boga samo za ono Sto bi se usudio moliti javno . . . Savjestje svakom dovjeku i njegov Bog . . . Postupaj tako s ljudima kao da te Bog vidi i govori tako s Bogom kao da te ljudi slu5aju".2Nlemu sigurno valja zahvaliti Sto je Pavao imao istandan sluh za savjest i Sto je o njoj u svojim 105
pismima izrekao zna(ajne misli. Od Grka je naudio cijeniti osobnu slobodu te je poslije u kr5ianstvu mogao doZivjeti puninu njezina ostvarenja: ,rZa slobodu nas je Ifuist oslobodio" (Gal5,I).Ipak je,bez sumnje, na Pavla najvi5eutjecala Zidovska vjersko-kulturna ba5tina koja je i u dijaspori snaZno Livjela u stavovima svojih nosila ca 7-,id,ova farizejske orijentacije kojima je pripadala i Pavlova obitelj. Pavlovo kasnije djelovanje,posebicenjegova pisma, svjedodeo njegovom velikom poznavanju Svetogapisma i iskrenu zanosu za BoLju stvar. Vjerojatno tome zanosu treba pripisati Pavlovo nastojanje da nadvisi osrednjost te ostvari unutarnju sigurnost i mir. Koliko je Pavaou svojim mladim danima bio u tim svojim nastojanjima uspje5an, preostaje nam samo nagartati. MoZda su njegovi drastidni opisi Zivota i etidkog stanja Zid,ova i pogana, plastidno prika zani u poslanici Rimljanima, uza svu svoju povijesnu zbilju, ipak i znak osobne unutra5nje napetosti i te5kih ku5nji, koje su ga navele da se Zestoko suprotstavi mladome kr5ianstvu. Je li Mojsijev zakon odista nesposoban da dovjeku omoguii osobnu zrelost i spasonosan mir u Gospodinu? Je li istina da pred Bogom lzrael zbilja' nema vi5e nikakve spasiteljske uloge ni prednosti u odnosu na druge narode? Kako je uop6e moguie i zamisliti da bi Isus iz Nazareta koji ie sramotno zavrsio Livot razapet poput zlodinca bio obedani spasitelj? Takva i slidna pitanja mogla su spontano nicati u njegovoj dusi i izazivati pobunu koja ga je navodila da osudi i odbaci svaku pomisao kako bi takvo ne5to bilo dopustivo u odima BoZjim, te osobno bojovno nastupi protiv kr5iana koji su Siredi se iz Jeruzalema prenosili te zasade u grdko-rimski svijet i ukorjenjivali ih i u Damasku, sredi5tu istodne sirije. Tesko je re6i o kakvoj je vrsti progonstva rijed, ali je vjerojatno da je Pavao kod nadleZnih Zidova posredovao i postizao da kr5iani budu izbadeni iz sinagoga.s Dok je Pavao bio zauzet tim nastojanjem, zbio se dogattaj 106
pred Damaskom koji u njegovu Zivotu znali posvema5nju prekretnicu. Sto i kako se sve dogaclalou trenucima Pavlove preobrazbe,ostat 6e za nas tajnom. Jedno je samo sigurno: Pavao je doZivio Kristov zahvat u svoj Livot i postao drugi dovjek - revnitelj za Isusa Ifuista i BoZju poruku ljudima u njemu. Svi poku5aji drugadijeg tumadenja razbijaju se o dvrstini, trajnosti i dosljednosti Pavlove vjernosti Kristu u kojoj blista distoia i zdravlje, Sirina i vedrina, sloboda i zarzetost njegova duha. Nakon kr5tenja u Damasku (Dap 9,18; 1 Kor 9,1; 15,8), Pavao je po sinagogama u tome gradu propovijedao da je Isus obedani Mesija. Bilo je to njegovo prvo ispovijedanje vjere u Isusa Krista i razja5njenje promjene njegova dotada5njeg Zivotnog puta. Kako je to za ljude bila te5ko shvatljiva promjena, Pavao se neko vrijeme povukao u Arabiju, u predjele jugoistodno od Damaska, gdje je nastavio svoje apostolsko djelovanje. Odatle se ponovno watio u Damask (Gal t,I7) a iz Damaska - tri godine nakon obradenja odlazi u Jeruzalem "da upozna Petra" (Gal 1,18).Boravak u Jeruzalemu bio je izuzetno kratak, svega t4 dana. Pavao se poslije toga vratio u Siriju pa u svoju domovinu Ciliciju (Gal I,?t), gdje je ostao sve dok ga, oko 44. godine Barnaba nije pozrao da doele u pomoi vjernicima u Antiohiji, glavnom gradu Sirije. Bile su to po svoj prilici duge godine strpljiva sazrijevanja i dekanja da nastupi trenutak u kojem 6e Pavao zaploviti punim jedrima i ponijeti Isusovu poruku diljem grdko-rimskog svijeta. U razdoblju od 4649. obavio je svoje pryo misijsko putovanje. Bio je prisutan na saboru u Jeruzalemu 49. godine, a onda je poduzeo drugo misijsko putovanje kroz Malu Azrjrti Grdku. Treie misijsko putovan je izveo je u vremenu od 55/54. do 58. godine. Na Duhove 58. bio je u Jeruzalemu zatvoren. Odakle je prebaden u zatvor u Cezareji gdje je ostao dvije godine. Kao rimski grarlanin Pavao je prizvao na carski sud i bio odveden u Rim. Zarobljeni5tvo u Rimu trajalo je od 61. do 65. godine. Je li tada pu5ten, pa ponovno zatvoren i pogubljen ili je pogubljen za t07
pn/oga rimskoga zalo(,eni5tva,nije sigurno, premda je ovo posljednje vierojatnije.a Na svojim misijskim putovanjima, za ono doba dalekim i napornim, ? u Pavlovim uvjetima i zadacima neizrecivo te5kim i opasnim, Pavao je potvrclivao svoje zvanje "apostola pogand" (Rim lI,t5), poistovjeiivao se sa svojim pozivom i svojim djelovanjem, sagorijevao u svojoj odanosti I{ristu i svojoj zauzetosti za dobro ljudi. Sredi5njamisao poruke koju je Pavaoprenosio od Jeruzalema do Rima, od Antiohije do Atene, bio je Isus Ikist razapeli i uskrsnuli - tajna Bo?je ljubavi prema ljudima. U susretu s Isusom prelama se svijet i mrse se svi ljudski pristupi, poku5aji i mjerila. Nekoi je i sam Boga i BoZje djelovanje medu l;'udima zami5ljao drugadije; morao se dugo boriti i sazrijevati dok se nije oslobodio ustaljenog shva6anja Boga i njegova djelovanja, te se u snazi Bo?jeg Duha dovinuo do spoznaje da se ne treba stidjeti Isusova kriZ,a (rsp. Rim 1,16) jer je Bog uvijek drugadiji i veii od svih ljudskih predodZbi i izridaja. U Isusu Kristu, poniZenom i razapetom, Bog se ljudima objavio u svoj svojoj neizrecivosti i pomrsio sve ljudske predodZbe i izridaje o sebi, sva ljudska iSdekivanja i mjerila; u svoj svojoj uzvi5enosti Bog je pokazao beskrajnu moi svoje ljubavi prema ljudima koja nadvisuje i nadvladava sve oblike zlobe i mrLnje - jer je njegova ljubav boZanski slobodna. Kad se jedanput rije5io krivih shvadanja o Bogu, Pavaoje postao vjesnikom Radosne vijesti o drugadijem i veiem i\, I' Bogu pa je suzbijao poku5aje ljudi da BoZje djelovanje u \Isusu Ifuistu shva6aju prema mjerilima ovoga svijeta: dok Zidovi zahtijevaju znakove, a Grce trahe mudrost, I V mi propovijedamo Ifuista raspetoga, sablazan za Ztd,ove, Iudost za pogane) a za pozvane - i Zidove i Grke - Krista, BoZju silu i BoZju mudrost, jer je Boi,ja ludost mudrija od liudi,*i@da od ljudi (1 Kor 1,22-26). Nema sumnje kako je u odima samozadovoljnih liudi I ludost odekivati spasenje od stradanja i poniZenja na kriZu. 'rl
\:
*r:
108
Nu Isusov kriZ nije samo objava poniZenjai bijede, koja je ipak svojstvena svijetu i ljudima kao njihov nerazdvojni usud, nego je ujedno i nadvladavanje svakog oblika poniZenja i bijede, stradanja i umiranja. Spoznaju i razumijeie toga daje Duh Boi:ii (utp. 1 Kor 2,6-16): u njegovoj snazi doviek shva6a kako je Isusova ljubav u svom najvedem izljevtt - stradanju na kriZu - najvede oditovanje boZanstva na5egaBoga i njegove modi da spasi dovjeka i usaw5i svijet. Buduii je Pavaona samom sebi duboko doZivio velidinu i snagu Isusove ljubavi, bio je svjestan kako se ona ne da rijedima izre1i i opisati. Zanjtt nema mjere, pa ie Pavaoi ne traLi; zna da je uzaludno traZiti bilo kakvu mjeru. Nje uopie nema i ne moZe je biti. Da bi dodaraonjezinu neizmjernost, Pavao se sluZi slikom kriL,a:Isusova je ljubav onako nedokudivo i neogranideno velika kako su nedokudive i neogranidene daljine svemira Stonam ih u sva detiri smjera pokazttjrt prekriZene grede krii,a. Objava i posvjedodenjete ljubavi tako su stvarni da je u nju nemogude posumnjati. Prije je mogude posumnjati u sve druge dinjenice ljudske povijesti nego u dinjenicu Isusove ljubavi. Ona stoji kao velidanstven svjetionik i privladi pogled udivljenja svih onih koji imaju sredu da je jednom susretnu i pogledaju pogledom Zeljnim istine i sigurna utodi5ta.Na njoj je jedanput podinuo i Pavlov pogled i ostao trajno ispunjen udivljenjem i zahvalno5du.ProZettim osje6ajima, Pavao govori i pi5e o Ifuistu i njegovoj ljubavi s dubokim ganu6em i zanosom. On i ne vidi mogu6nosti da bi se o njima moglo i smjelo drugadije pisati, pogotovu kad je b;'elodanoda se slidna pojava nikad nije oditovala u povijesti svijeta. Sve ono dobro i plemenito, pametno i liiepo Sto su ljudi stvorili u bilo koje doba - makar se radilo i o najljepSim ostvarenjima ljudskoga uma i srca, kao Sto je to bila grdka umjetnost ili filozofija - sve se to gubi u svom siromaStvu kad se usporedi s Ifuistom i njegovom ljubavlju: "Ali, Sto mi god bija5e dobitak, to poradi Ikista smatram gubitkom. Stovi5e, dak sve gubitkom smatram zbog onoga naiiz109
vrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega slre izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nadem - ne svojom pravedno5du,onom od Zakona, nego pravedno5iu po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoi - da upoznam njega i snagu uskrsnuia njegova i zajedni5tvo u patnjama njegovim ne bih li kako suobliden smrti njegovoj, prispio k uskrsnudu od mrtvih" (tri15,7-t1; usp. l Kor t,I8-5t;2,I-t6;2 Kor 5,4-I8; 4,5-6). Premda je Ikist i u njemu potwtlena BoZja ljubav prema svim ljudima bilaza Pavla neizreciva tajna, njezinje doZivljaj bio toliko snaZan,toliko ga ie ona osvojila i nadahnula da je o ljubavi mogao napisati uzvi5ene misli kojima nema ni5ta slidno u dotada5njoj svjetskoj knjiZevnosti i koji opis spada medu najljep5e stranice Sto ih je Pavlova ruka napisala.5 JoSje ljep5a Sirina i toplina Pavlova unutra5njeg raspoloLenja, njegova nastojanja da u sveobuhvatnoj ljubavi nasljeduje Gospodina:"Ja sam duZnik i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazumnima" (Rim I,1,4). Trude6i se medu poganskim narodima, Zrtvuju6i za njih svega sebe, Pavao nije zaboravljao ni svog naroda: ulstinu govorim u Kristu ne laZem - zalo mi svjedodi moja savjest zajedno s Duhom Svetim da u svom srcu nosim duboku i trajnu bol. Zeho bih da ja osobno budem odreden za uni5tenje, odijeljen od Krista, za svoju bradu, za svoju rodbinu po tijelu" (Rim g,I4). Na njih Pavao neprestano misli i za njih moli: uBraio, i,eIja moga srca i moja molitva Bogu za niih jest da se spase.Uistinu, svjedodim za njih da revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem. Ne poznajtt1i Boi,je pravednosti i nastojedi ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli BoZjoj pravednosti. Ifuist je, naime, svrha i sw5etak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim IO,L4). Gajio je dvrstu nadu u obraienje i spas svoga naroda: "Nedu vas drZati u nejasnodi s obzirom na ovu tajnu da se ne biste oslanjali na vlastito mi5ljenje. Otwdnude jednog dijela lzra110
ela traje dok pogani ne udu u punom broju. Kad to bude, cijeli lzrael6e se spasiti kako stoji pisano: 'Od Siona ie doii Osloboditelj; on de udaljiti bezboLnost od Jakova. I ovaj moj zavjet s njima ispunit ie se kad im uzmem grijehe'" (Rim I1,25-2n. Tako je za Pavla biti apostol znadilo ne nadati se samo za sebe i ne radovati se samo svome spasenju, nego se nadati za sve i svima objavljivati nedokudivo bogatstvo i puninu, snagu i slobodu, istinski Zivot - Krista, koji struji kao neodoljiva snaga ljubavi i nade u svakom vjerniku kao u arteriji koja Zivi samo utoliko ukoliko druge hrani.6 Potreba za zdravom hranom istine i pravednosti, unutra5njeg mira i osobne slobode, dovjednosti i ljubavi bila je i u ono vrijeme zaista veoma velika. Ve6 je izvanjska pojava robovlasnidkog dru5tva ostavljala fiiZan dojam na dovjeka Pavlovih pogleda: u milijunskom Rimu bilo je tada oko 400.000 robova, a u polumilijunskoj Antiohiji u Siriji na svakoga slobodnog grattanina dolazila su po dva roba. Pronidudi izvanjske pojave onda5njeg dru5tva i otkrivajudi izvore dru5tvenih te5kodau unutra5njoj bijedi i pokvarenosti dovjekova duha, Pavaoje ne samo vjerno prikazao dinjenidno stanje (usp. Rim 1,18;5,20;1 Kor 6,I-14; GaI 5,16; 6,10;Fil5,L7-52) nego je jo5 snaZnije svojim osobnim Livljenjem i svojim navije5tanjem krdio izlaz i stvarao uvjete za ostvarenje dovjednosti u Isusovu Duhu slobode i odgovornosti. Sloboda o kojoj Pavao govori i za koju se zalale pruenstvenoje osobna sloboda dovjeka pojedinca, vjernika i dlana kr56anske zajednice kojoj se Pavao obra6a (usp. Rim 7,17-25;8,t2; 1 Kor 5,25;Gal 5,15).Jer je dovjek pojedinac uvijek ukljuden u zajednicu i u svijet, koji upravo po toj ukljudenosti postaje njegovim svijetom, Bol,je djelovanje u Isusu Kristu, namijenjeno dovjeku pojedincu, ima, prema
nl
Pavlovu shvaianju, posljedice za dru5tvo i cijeli dovjekov svijet. Dakako da u Pavlovim spisima opiedovjedanski problemi dolaze do izraLaia u ruhu svojstvenu onome dobu i Zivotnim uvjetima. U pitaniu ie optere6enje dovjekove savjesti - grijeh, problematika ispunjavanja neizbrojivih propisa Mojsijeva zakona,tjeskoba Stoje stvara problem smisla Zivota i smrti (usp. Rim 7,5;8,2;5,I0-L7;6,22). Tek kad dovjek slobodno odahne od pritiska te nevolje, postaje sposobnim razvtjalt svoju osobnu slobodu prema sve vedim moguinostima zauzetosti za opde dobro. Ta zauzetost doZivljuje svoj uspon i puni procvat u ostvarenju ljubavi. Poziv na taj vrhunski oblik slobode odzvania u Pavlovim poslanicama i pokazuje da njegov sukob oko opsluZivanja Mojsijeva zakona (usp. Gal 5-4) nije odbacivanje dobrih djela, nego suprotno: nastojanje i L,eljaza istinskim dobrim djelovanjem. Mojsijev zakon i njegovo opsluZivanje niie moglo ostvariti tai cilj. Razlog pak za to nije u Zakonu nego u ljudima. Ljudi, slabi i skloni nazlo, ispuniavanjem propisa Zakona postaju umi5ljeni i oholi, u njima se rada samozadovoljstvo i pona5aju se kao da sami sebe opravdavaju, Sto je temeljna zabluda koja zatvara dovfeka u sama sebe i dini ga robom vlastite svoje izgubljenosti. Samo u dovjekovoj otvorenosti i spremnosti da mu se taj vrhunski rrid slobode velikoduSno daruje, neovisno o njegovim djelima, nastaje za dovjeka mogu6nost ostvarenja pravednosti kao BoLie pravednosti i slobode za koju nas je Ifuist oslobodio (usp. Rim 1, 16; 5,2t ; Gal 5,I; 2 Kor 5,I7) . Nagla5avajuii na taj nadin Bol,je djelovanje, Pavao nije gu5io dovjekove mogu6nosti nego ih je oslobattaorobovanja umi5ljenosti i sebidnosti, postavljao im sigurno upori5te s kojeg se mogu razvtjarii u snazi BoZjegDuha preobraZavati dovjeka u njegovu korijenu. Dok dovjek to doZivljuje, u njemu se spontano radaju doZivljaji udivljenja i zahvaljivanja, Sto je odista bilo vidljivo obiljeZje i Pavla osobno i njegovih vjernika uopde (usp. Rim 1,8; 1 Kor L,4.27-51';2 Kor 1,5-7;5,8-L8;6,10;7,4; I5,L1; Fil 2,L8;4,4; t Sol 1,6). TT2
Time je u dovjeku pokrenuta trajna djelotvornost koje je domet potvrclen u susretu: davanju i primanju, u susretu s Bogom u Isusu Kristu, primanje BoZjeg dara i poziva na odziv i uzdarje djelima dovjekoljublja. Umrtvljenost i nepokretljivost iskljuduju se u korijenu: dovjek u vjeri doZivljuje sebe kao bi6e Sto trajno Livi darom Boile ljubavi, neprekidno prima pa po tom i uvijek zahvaljuje i trajno u ljubavi djeluje. On je zaista u Kristu novo stvorenje, on posjeduje novi nadin egzistiranja(usp. Gal 6,15;2 Kor 5,4-6;8-g; Gal 5,6;5,25). Na taj je nadin i Pavao postajao tvorcem novog razdoblja dovjednosti koje je jednom zapodelo s Kristom a sad se Pavlovim nastojanjem nastavlja. Ractali su se novi profili kr5danskog humanizma, kovalo se zajedni5tvo i prijateljstvo, stvarala se zajednica jednakosti i bratstva u slobodi djece Bo?je. Stvarali su je robovi i slobodni graclani, Grci i Rimljani, Zidovi i barbari, mu5karci i Zene, bogata5i i siromasi. Razlike su medu njima bile velike, ali je bio jedan te isti Duh - Duh Kristov koji ih je povezivao i u kojem su i oni postajali jedno. Premda je Pavao ostajao kritidki budan i svjestan slabosti svoje zajednice koju je neumorno ispravljao i ispravljajudi dalje izgraclivao,mogao je biti ponosan i sa zadovoljstvom napisati: "Nema tu vi5e ni Zidova ni Grka\ nema vi5e ni roba ni slobodnjaka; nema vi5e ni mu5kog ni Zenskog, jer ste vi svi samo jedan u Kristu Isusuu (Gal 5,28-29). Sto je za razvirak zrele lidnosti ziiadilo to zajednistvo sto ga je Pavao u Isusovu duhu stvarao, mo?da se moZe jasno vidjeti na primjerima najbliZih Pavlovih suradnika. Bila je to cijela deta po izbor junaka koje je Pavao odgajao i koji su razvijajuii svoju osobnost sazrijevali i postajali ne samo Pavlovi odlidni pomagadi vei i pravi apostoli krsdanske slobode.Jos uvijek nisu dovoljno proudeni i priznati profili Barnabe i Marka, Apolona i Luke, Silvana i Epafre, Tihika i Timoteja i drugih dlanova Pavlova ,,glavnog 5taba,. (Holzner), ali su ipak toliko odredeni i jasni da ih s pravom 8
Rano krSdanstvo
tt5
moz emo smatrati zr elim pre dstavnicima kr5 danskog humanizma i odgovorne slobode u dovjedanstvu uopde. Dok Zivi u ovom svijetu, dovjek je izvrgnut pogibli da se u svom shva6anju slobode prevari. Sklon fe pomi$ljati samo na slobodu od pritiska raznih wsta: obveze rada i dru5tvene odgovornosti, utjecaja okoline i Zivotnih uvjeta, te ne shvatiti gdje je njegova prava sloboda. Da bi doZivio pravu slobodu i sredu svoje slobode niie dovoljno ni samo zalaganje za dobro ljudi. TraLi se jo5 ne5to: dovjek mora postati svjesnim svoje prave situacije i duboko se zamisliti nad svojom ljudskom sudbinom, u onom bitnom smislu, koja je proZeta unutarnjim nemirom - tieskobom Sto izire iznerije5ena pitanja smisla Livota, smrti i zagrobna usuda. Pavao je to zrrao pa je zato svoju poruku o slobodi obogatio isticanjem potrebe opravdanja vjerom Sto nam ga Bog daruje u Isusu lfuistu. I jer dovjek nikad nije li5en pogibli da traZedi istinsku slobodu postaje robom raznih demona - IeLnje za posjedovanjem, strasti za vladanjem, egoizmom, uZitaka koji mu ne mogu dati ono zadnie, potpuno oslobodenie, Pavlov poziv na osobnu, unutra5nju slobodu koja ukljuduje i opravdanje po vjeri u Krista, ima za dovjeka trajnu vrijednost. Ovaj zahtjev poprima nove dimenzije u svjetlu Pavlova neposredna zalaganja na dru5tvenom planu. Pavlovo nastojanje nije bilo samo u rijedima nego i u djelima. MoZda ie dovoljno upoznati Pavlov postupak s robom Onezimom pa da shvatimo njegov doprinos razvitku dru5tvene slobode. Kako s vremenom dru5tvena sloboda ili nesloboda sve vi5e utjede na dovjeka pojedinca i niegovu osobnu slobodu, Pavlovo shvaianje i zalaganje za posvema5nje dovjekovo oslobotlenje za slobodu predstavlja snaZan poticaj za sve one koje je Isus za slobodu oslobodio.T Ifuedudi se tim putem i ostvarujuii taj duh slobode,vjernik ide u susret eshatolo5koj bududnosti u kojoj 6e se sloboda djece Bolje, u kojoj imaju udiela sva stvorenja i cijeli svemir, konadno usawsiti i u sawsenu obliku objaviti.s
r14
Dok se to ne ostvari, dovjeku preostaje i,ivot u nadi i ku5nji, patnji i slavi - kao Pavlu. On je mnogo trpio (usp. 2 Kor 1I,76-55). Pa ipak nad svim se njegovim patnjama tzdiirc i pobjettuje unutraSnja sigurnost da je on u skladu, razumijevanju i prijateljstvu s Bogom, makar tijek njegova Livota svjedodi protivno i makar se dinilo kao da se Bog udaljio i ostavio ga sama. Duh Boi,ji bdije i u njemu svjedodi da je Boi:ji suradnik. I najveia nevolja mote se u jednom trenutku okrenuti na dobro. Sto god se dogodilo, Pavao ostaje smiren, svjestan i siguran: "da nas nede ni smrt, ni Livot,ni andeli, ni poglavarstva,ni sada5njost,ni buduinost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje mo6i rastaviti od ljubavi Boi,je koja je u Ifuistu Isusu, na5emu Gospodins" (Rim 8,58-59).e
Kridanstao u luanouim spisima Spisi Novoga zavjeta koji se pripisuju apostolu Ivanu predstavljaju zasebnu cjelinu u kojoj se ocrtava Livot vjernika krajem prvog stoljeia najvjerojatnije u kr56anskim zajednicama Male Azlje. Kr56anske su se zajednice oslobodile povezanosti sa Zidovstvom i one problematike Sto su se Zidovski kr5iani namedali; utihnula je raspra o ulozi Mojsijeva zakona, toliko znailajna u wijeme Pavlova djelovanja, ne zapai,a se nikakva posebna prednost Zidova u odnosu na vjeru, nego se, Stovi5e, istide napetost izmeclu njih i vjednog i,ivota ponuilena u Isusu Kristu. Nazire se, takotler, napetost Sto nastaje izmetlu kriianskih zajednica na jednoj i nasilja rimskih vladara, vjerojatno Nerona i Domicijana, na drugoj strani. Duhovno ozra(je u kojem Zive kr5dani snaZno je obiljeZenohelenizmom i u njemu razvTjenimpoganskim misteriiima kao i gnostidkim gibanjima koja se, istinn, u Sirim razmjerima tek nasluiuju ali su ved prisutna i prijete. Pod
tt5
utjecajem poganske Srroze razviiala se zasebna vrsta - prema kojoj nije duhovnosti - unutra5nje religioznosti pogotovo ne ocijeniti je a bilo jednostavno zauzeti stav, je bilo tim teZe Sto su njezini negativno i odbaciti. To izri|aji, slike i simboli, postajali u ono doba opdim kulturnim blagom koje je i kr$6anima bilo i te kako dobro do$lo. Premda se glavni sukob kr5ianstva i gnosticizma odvijao u drugom stoljedu,prvi su se dodiri zbili vei pri kraju apostolskog razdoblja, 5to ie zna(ajno upravo za Ivanove spise. Odgovaraju6i potrebama svoga doba pisac se sluZi ne samo biblijskim nego i helenistidko-gnostidkim izraLajnim sredstvima i prilagoituje se slu5ateljima naizvanredno uspje5an nadin. Kako samo u onda5njem ozra(iu zvude moderno njegove rijedi: "A ovo je vjedni Zivot: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao,Isus Krista". (Iv 17,5)l SluZedi se helenistidko-gnostidkim rjednikom, slikama i simbolima, autor nije umanjio izvornost svoiih izvje5taja. Njegov svijet ostaje i potvrcluje se kao djelo Bo?ie i u njemu se, uza sve zlo Sto postoii, stvara prostor za ostvarivanje konadnog spasenja. Tama i rasulo koje daju tragidno obiljelje ovozemaljskom Zivotu nastaju kao posljedica dovjekova namjernog zatvaranja u granice svoje skudenosti i grje5nosti. Ta skudenost poprima tragidne razmiere jer se dovjek zat:rara i onda kad mu Bog u Kristu postaje bliz i priop6uje mu tajnu svoje beskrajne dobrote: "Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinoroilenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ved da ima vjedni Zivot. Bog, naime, nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njems" (usp. l lv 4,7-16). Ivanovo evantlelje usredotodenoje na dvije kljudne teme: Isus se objavljuje svijetu (2-L2) i svojim udenicima (15-20). Pojedinosti su ispu5tene da bi se cjelina i ono najbitnije jade istaknulo. Ni gole dinjenice nisu u prvom planu, nego smisao Sto ga otkrivaju Isusove izreke, posebice one u kojima Te se izreke susreiu u Isus nastupa s nagla5enim "ja sam<<. raznim inadicama i tvore bitno obiljeZje Ivanova evandelja 116
(usp. 6,55; 8,t2; 9,5; l0,II; 1I,25; 14,6). Pisac se obrada vjernicima i i,eli prvenstveno probuditi i ojadati njihovu vjeru u Isusa, Spasiteljai Sina BoLjeg.U tom kontekstu te su izreke obeianje i ponuda: ono za Eim dovjek Eezne, Sto i nesvjesno trali,Isus Krist u sebi otkriva i nudi, negirajuii istodobno sve nadomjestke Zivota i spasa kojima se ljudi 10 olako zadovoljavaju. Zivot kr5danske zajednice u svakom njezinu dlanu utemeljen je i odretlen osobnom vjerom u Isusa Krista, iz (ega vei ovdje na zemlji zapodinje za tovjeka vjedni Zivot i, kao neposredni plod, medusobna ljubav, Sto 6e svoj puni procval d.oi,ivjeti u eshatoloSkoj radosti i miru. Zato se u kr5ianstvu postavlja odludno pitanje osobnog odludivanja za Krista, koji se obraia ljudima i poziva ih da se otvore i prime njegovu ponudu prijateljstva. U tom procesu sve nosi osobno obiljeZje. eovjek je usmjeren prema osobi. Kad uspostavi istinske medusobne odnose, on je otkrio istinu; kad uspostavi prijateljstvo s Kristom, na5ao je svu istinu i postaje zadovoljan i sretan. Isus ne nastupa tako da ljude samo u nedemu poudava,ve6 ih on poziva k sebi; i kad im ne5to priopiuje ili obe6aje,opet se to svodi na njega osobno: uJasam put, istina i Zivot . . . Ja sam u Ocu i Otac je u meni . . . Ako me tko ljudi,. . . i moj ie ga Otac ljubiti" (r4,6.11.25). Osobna povezanost s Isusom razvija se u vjeri i racla meclusobnom lfubavlju. Vjerovati i ljubiti znaLi ispunjavati Isusove zapovijedi, jer je u vjeri i ljubavi sve sadrZano(usp. I4,I5-24; 15,10;I Iv 5,22 sl). U tom raspoloZenju i njemu primjerenu djelovanju dovjek sudjeluje svojom slobodnom odlukom, ali je nazodna i snaga BoLje pomo6i (usp. 6,44; 17,2; I lv 2,27). Slu5ateljiipak ne shvaiaju Isusa i mnogi odbijaju njegovu poruku. Njihovo neshvadanje drastidno je opisano u izvie56u o iscijeljenju slijepca od rodenja, a njihovo protivljenje Isusu prerasta u mrZnju koja se odnosi i na njega i na njegove udenike (usp. 9,7-8; 15,24;t lv 5,t5-15).
TT7
Protivljenje svijeta i ugroZenost u svijetu doZivljuje i kr5ianska zajednica, ali se ipak ne da pokolebati u vjeri. U njoj Livi svijest da je unatod tami prisutno svjetlo koje tmina ne mole utrnuti (usp. 1,5). U ovom svijetu koji obiluje raznowsnim nevoljama - bole5du i smr0tt, neznanjem i nerazumijevanjem, laLi i nepravdom, zlobom i mrZnjom Bog je u Isusu ljudima ponudio mogu6nost da postanu djecom BoZjom te ditav svijet bude spa5en po Ifuistu (usp. I,9-12; 10,16;I lv 2,2). Uza svu objavu Isus i za vjernike ostaje tajna; upravo jer se objavljuje, doZivljuje se kao neiscrpiva tajna (usp. 4,52.55.54;14,15;16,18).Samo tko se u vjeri s punim predanjem odludi za Isusa i u ljubavi nastoji svoju viernost djelima potvrditi, otvara se djelovanju BoZjega Duha i postaje Iv sposobnim primiti istinu (usp. L2,4447; t6,I2-t5;1 5,20). Zato je zalvaranje u sebe i oholo ttzdizanje pogibeljno za Eovjeka.Umi5ljenost i uskogrudnost navodila je Zidove da se suprotstavljanjem Isusu i njegovu navje5tanju, odlude protiv Boga, a za lai, i prijevaru, te se pri tom pozivaju na najvede vrijednosti svoje ba5tine - na Abrahama i Mojsija, na Boi:ji hram i Sveto pismo (usp. 8,44; 8,59; 5,4147; 5,59-40). Tragidnost ljudske povijesti doZivljuje tu whunsku napetost i postaje bjelodano jasna: u sukobu istine i zablude, ljubavi i mrZnje ljudi mogu i6i do kraja. Pisac to Zeli vjernicima snaZno istaknuti svojim antitezama: svjetlo - tmina, sloboda - ropstvo grijehu, LivoI - smrt. Sve to nije nikakva filozofska spekulacija, nego zbilja koja u Isusovu Zivotu postaje zao5trenom te u njegovoj smrti na kriZu poprima najstra5niji oblik. Takva situacija ostaje i dalje: zablude nije nestalo, mrZnja se nije ugasila. Moglo bi se pomisliti da vjernike neminovno mora proZimati neka sjeta i tjeskoba kad im ni Isusovo u skrs nu ie ni j e izmiie nilq. Ziv-.otnu.. stvarno.s"tk*\4ii e tak."O"
6dffiea'fi vi*r*^.nadi*j.Jielgjiu; o'iry-ty.t{ $-t5gq1--H-_2fi fl4,"i" ,
ie'se rada hrabrosl
sposobna nadvladati strgh .j_tieskobu R'
(usp. 14,27-5I;
r-6,20JT;TtrT,nrytr*-
To je plod Isusova duha koji bdije u snazi kakva se nije oditovala dok je Isus vidljivo bio na zemlji (usp. 7,59; 16,5-15; L7,24-26). Opro5tajni Isusovi govori na jedinstven nadin ocrtavaju sliku njegove zajednice koja ostaje rrazemlji kao vidljivo svjedodanstvodjelovanja njegova Duha. Njezina povijest ide dalje, stvara se i razvija, potvrtlujudi Isusovu sudbinu u te5kim ku5njama i stradanjima, ali uvijek s pogledom na onoga koji je nadvladao svijet (usp. 16,55). Te5koie nisu za nju samo pogibao, nego imaju i odgojnu zadattt: duvaju vjernike od gnostidke zablude umi5ljene savr5enostikoja bi Zeljela slaviti pobjedu odmah, prije nego je konadno objavljena. Sadaje vrijeme strpljive ustrajnosti i ljubavi. Tko ustraje, ni5ta mu se zla ne6e dogoditi - jer u bitnom je sve vei odludeno. Isusovo stradanje ujedno je i njegovo uzvi5enje; smrt i uskrsnude idu zajedno (usp. 5,1.2-74;6,62-65; 12,25; 17,2-5). Tako je i u 4ivotu njegovih vjernika: oni ve6 posjeduju vjedni Livot (usp. 5,18;5,24); njihova egzistencija nije vi5e od ovoga svijeta i oni u ovome Zivotu ostvaruju eshatoloSku bududnost; imaju eshatolo5kuradost i eshatolo5kimir (usp. 75.II; 16,20-24; L4,27; t6,55). Ni smrt za njih nije viSe stra5na: ona je samo prijelaz, telak ali sigurno prohodan, k Ocu (usp. 11,25-26; 17,L5.24). Tako je zavr5etakIsusovazemaljskog Zivota postao stvarnim podetkom novoga LivoIa ljudi na zemlji. Svi koji se u vjeri odvale za Livot s Isusom Kristom, pozvani su da rtza1'amnomljubavlju posvjedodeistinitost BoZje ljubavi prema ljudima. Isusova je odanost Ocu od podetka pa do smrti na kriZu posvjedodenanjegovom sluZbom za dobro tjudi. Tim ie zacrtan put svakom vjerniku i cijeloj kr5ianskoj zajednici. U tom se svjetlu sve promatra i vrednuje. I lvan Ifustitelj nije predstavljen kao propovijednik pokore i obraienja nego kao svjedok: do5ao je "kao svjedok da svjedodi za Svjetlo" (I,7).Samo ozbiljnim zalaganjem za dobro dru-
-.*-,.",*#'.*
Lt9
gih, podev5i od najmanjih i najniZih usluga - kao Sto je pranje nogu - pa sve do darivanj a Livota, raste u vjeri medusobna ljubav Isusovih vjernika i po njoj njihovo svjedodanstvo za Isusa Ifuista i objavu Boi:ie ljubavi prema ljudima. U tom je njihov sud i njihov spas (usp. 5,18).11 Situacija u kojoj se nalaze vjernici Ivanova evandelja jo5 je zao5trenija u Apokalipsi, jedinom prorodkom spisu Novoga zavjeta, ali je i duhovni profil kr5ianina ocrtan s istandanijim osjeiajem za njegov najvi5i domet i konadnu sudbinu. Kr56ani su u Apokalipsi izloZeni otvorenu progonstvu. U Maloj se Aziji Sirio kult rimskoga cara i postajao mjerilom graclanske odanosti. IfuSiani su zbog toga krivo predstavljani kao neprijatelji, protivnici i nevjernici te bili izloieni okrutnim progonima (Usp. 2,IO; 15). Metlu kr56anima je bilo straha, osjedajanesigurnosti i sumnje. Pisac im prenosi BoZju poruku nade i ohrabrenja. U sada5njim tegobama nazire on znakove posljednje, najveie nevolje koja nastaje u zadnjem sukobu dobra i zla na svr5etku svijeta. Tada 6e tjeskobna zbivanja poprimiti svemirske razmjere (usp. 8,7-9, 2I). Dok se odvija velika drama, pokazuju se u pojedinim prekidima prizori liturgijskog slavlja na nebu (usp. 4,8-It1, 5,8-t4; 7,9-I2; tI,75-I8; 14,1-5; 15,24; 19,1-8). Nebesko se slavlje odvija u saw5enom miru, ispunjeno zahvalnoS6u: aljuj emo ti, Gospodine, BoLe, Svemogudi, "Zahv 'koji jesi'i koji bija5e, Stosi luzeou ruke svoju veliku vlast i'podeo kraljevati'. 'Narodi su provodili svoju srdZbu', ali dotle tvoja'srdZba', i wijeme kad treba suditi mrtve dati nagrade 'tvojim slugama, i prorocima'i svetima 720
i 'onima koji se boje' tvoga imena, 'malima i velikima', i uni5titi one koji kvare zemlju" (lt,I7-I8). Zahvalnost prerasta u radost: u'Veselimose, klidimo od veselja' izahvalimo Bogu, jer docleJanjetova svadba! Njegova se zarudnica opremila; dano joj ie da se obude u blistav, dist lan!" (19,7-8). Nebesko slavlje predstavlja za vjernike na zemlji poruku nade i ohrabrenja: konadna je sudbina i za njih ved odludena; Isusova se pobjeda ved slavi na nebesima u sjajnom zajedni5tvu bez prestanka i tome slavlju idu ususret i vjernici na zemlji koji sada stradaju. Stradanje ne6e dugo trajarr. Zato mogu biti mirni; kratkotrajne ku5nje sigurno prolaze t Bog "'6s otrti svaku suzu s' njihovih odiju. Smrti vi5e ne6e biti; nede vi5e biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prode'" (2L,4). Zlo 6e sigurno propasti i svi izvori nevolja presu5iti (14,8; 77-18; L9,II-I6.19-2L), jer Bog je jadi nego svi uzroci i svi oblici zla na svijetu. Ma kako se dinilo stra5nima, neznatni su u odima BoZjim i nemaju nikakve bududnosti. IJ ozra(ju takve nade raste kritidka svijest koja od vjernika zahtijeva uzornu destitosti djela ljubavi, te se sa svom dosljedno5duosvrde na nedostatke i malaksalost (usp. 2-3). Unatod neizbjeLivoj sjeni u kr56anskim zajednicama vlada Zivot vjere, nade i ljubavi. "Zajednidka nevolja . . . jada jedinstvo . . . Sve crkve imaju brojne medusobne odnose,Zive od istog ideala i okupljaju se u ovom trenutku oko Ivana"le. Kad im se Krist obrada, nema im kazati ne5to drugo do to da se duvaju laZnih proroka i da ne sudjeluju u idolskim Zrtvama i bludnosti. uOn je zadovoljan s njihovim vjerskomoralnim Zivotom. Treba samo da nastave s djelima zbog
t21
kojih ih je pohvalio (usp. 2,Lg) sve dok on ne docleda objavi stra5ni sud..15. I jer vjernici znajt da Isusov sud za njih neie biti straSan nego im omoguiuje ulazak u nebeski Jeruzalem, mjesto svjetlosti i mira u trajnom zajedni5tvu s Bogom, raduju se Isusovu ponovnom dolasku te na njegovu poruku: ". . . dolazim uskorolu oni radosno odgovaraju: uAmen! Dodi, Gospodine Isuselu(ZZ,Z0).|4
5. APOSTOLSru OCI1
I. Klementoua poslanica Pod tim nazivom saduvalose jedno pismo, poslanica koju je Rimska kr5danska zajednica uputila kr56anskoj zajednici u Korintu krajem 1. stoljeia. U samom pismu nema nikakva spomena o autoru, ali jedinstvo stila i jezlka te vlastitosti sadrZaja upuduju na to da ga je u ime zajednice napisao jedan dovjek. - Podaci o Klementu kasnijeg su datuma i povijesno nisu pouzdani. Sa sigurno5duse pak moLe prihvatiti da je bio sposoban i utjecajan dovjek u Rimskoj zajednici, jedan od njezinih biskupa ili prezbitera, Stoznadi da je bio dlan zbora upravitelja u zajednici. Pismo ie u ranom kr5ianstvu uZivalo veliki ugled. U egipatskoj i sirijskoi crkvi smatrali su ga sastavnim dijelom zbirke knjiga Novog zayjetae. Rimska kr56anska zajednica rje5ava u svojoj poslanici jedan posve odretlen zadatak: smiruje pobunu nekih vjernika u kr5danskoj zajednici u Korintu protiv starje5ina (u originalu dolaze najprije izrazi biskupi i tlakoni, episkopoi kao diilkonoi, a zatim se i jedni i drugi nazivaju prezbiterima, presbiteroi). Pri rje5avanju tog pitanja Rimska zajednica prelazi okvire neposrednog zadatka i svom spisu daje daleko Sire, opiekr5dansko i opdeljudsko znailenje. Tako smo dobili dragocjen izvor zapoznavanje kr5ianskog Zivota krajem 1. stoljeia, pruenstveno u Korintu,, a zatim svjedodanstvokako kr5ianska zajednica u Rimu gleda ne samo na ureilenje i ustrojstvo kr5danske zajednice nego, kroz opda pitanja reda i mira, na dovjeka-krSianina uopie.
122
125
IfuSianska zajednica u Rimu bija5e povezana s kr5ianskom zajednicom u Korintu jo5 od vremena apostola Pavla, koji je djelovao i u jednoj i u drugoj. Iz cijeloga se pisma vidi kako ona dobro poznaje situaciju u Korintu. U cjelini gledano, ako se intzme izbijanje pobune protiv starje5ina, stanje je u kr56anskoj zajednici u Korintu veoma dobro. Rimska je zajednica, Stovi5e,odu5evljena: je, naime, svratio k vama, a da nije pohvalio va5u "Tko vrsnu i dvrstu vjeru? Tko se nije divio va5oj promi5ljenoj i dolidnoj poboZnosti u Kristu? Tko nije pripovijedao o va5oj velidanstvenoj gostoljubivosti i hvalio va5u saw5enu i pouzdanu uviclavnost? Vi ste, naime, sve dinili ne gledajudi tko je tko, a va5e je vladanje bilo prema Gospodinovim zakonima jer ste bili podloZni svojim pretpostavljenima i iskazivali dolidno po5tovanje svojim svedenicima; mladeZ ste upuiivali da njeguje umjereno i sveto osje6anje;Zenama ste zapovijedali da sve dine u besprijekornoj, svetoj i distoj savjesti te na ispravan nadin ljube svoje muZeve; takotler ste ih upudivali da se drZ,eu granicama podloZnosti, dostojno vode brigu o kudanstvu te se u svakom pogledu razborito vladaju (1,2-5). Svi ste bili ponizni, daleko od svake oholosti, radije podloZni nego da zapovijedate, spremniji davati nego uzimati; bili ste zadovoljni s dobrima Stovam ih je Ifuist d,aoza Zivot i na njih ste mislili; njegove ste rijedi briZno primili k srcu, a njegove su vam patnje bile pred odima. Tako ste svi imali dubok i plodan mir te neutaZivu teZnju da dinite dobro, a Duh se Sveti u punoj snazi izlio nad sve vas. Puni svete marljivosti, ispruZili ste s poboZnim povjerenjem u dobroj namjeri svoje ruke prema svemodnom Bogu i molili ga da vam bude milostiv ako biste protiv volje podinili neku pogre5ku. Meclu vama je dan i noi bilo natjecanje oko poboZnosti ditave bratske zajednice, da bi milosrclem i savje5no5dubio spa5en broj niezinih izabranika. 124
Bili ste iskreni ibezazleni i niste jedni o drugima pamtili Stoje zlo. UZasavali ste se nad svakom svadom i nad svakim razdorom. Boljele su vas pogre5kebliZnjega,a njegove ste grijehe gledali kao svoje vlastite. Ni zbog jednog dobra djela niste se kajali a bili ste spremni na svako. Cjelovito ure5eni kreposnim i dasnim vladanjem sve ste izvr5avali ..u njegovu (Gospodinovu) strahu; Gospodnje zapovijedi i rijedi bile su upisane na zidovima va5ih srdaca" (2,1-8). Temeljna istina koja odreituje cjelokupni svijet jednoga vjernika jest stvarnost Bo?je ljubavi prema nama: uBognas je u ljubavi priml6" (49,6). Iskazao nam je ljubav i smilovao nam se u Isusu Ifuistu (50,5-7). Ljubav Bolja je ne5to neizrecivo veliko: "Tko moLe savez Bo?je ljubavi opisati? Tko je u stanju prikazali njezinu uzvi5enu ljepotu? Uzvi5enost do koje dovodi ljubav, neopisiva jeu (49,I-5). Time 5to nam je Bog iskazao ljubav i smilovanje, Stonas je odabrao da budemo dionicima vjednoga Zivota, nismo postali savr5eni i u dobru do kraja postojani. Mogu6nost pada trajno postoji. Dok ilivimo, izloi,eni smo pogiblima. Stovi5e:"Stoje veia spoznajakoje smo postali dostojni,to je takorler ve6a opasnostkojoj smo izloileni., (41,4). Bo?ja obedanja o onom Sto je Bog pripremio onima koji do kraja ustraju divna su i velika. Njihovu velidinu i ljepotu zna samo Bog. Nama se valja boriti da se nademo u broju onih koji su ustrajali te da tako postanemo dionicima obeianih dobara (55,L-5;54,7-8).Uspjehu se moZemo nadati ako na5e unutra5nje raspoloi,enje bude utvrdeno u vjernosti prema Bogu i nastojanju da ispunimo njegovu volju (55,5). Za sve to postoji samo jedan put: Isus lfuist. U njemu nam Bog daje spoznaju i snagu kojom, nadvladavaju6i svoje slabosti, postajemo sposobni postidi konadni cilj (56,t-5; 64). Nitko ne Zivi sam, izdvojen od drugih. Naprotiv, mi smo t25
upudeni jedni na druge. Pred nama su razne mogudnosti, ali, "premda sada stoje otvorena mnoga vratau, samo su jedna kroz koja se prolazi u Zivot: tzaiamna bratska ljubav (48,L4). Za njlu postoji samo jedno mjerilo: prijaznost i ljubav na5eg Stvoritelja. Sami prema sebi trebamo biti prijazni prema mjeri prijaznosti i ljubavi na5ega Stvoritelja (14,5). Primjeri istinske ljubavi medu ljudima su nebrojivi, ali jedan sve nadvisuje - Isus Krist. Postojei drugadiji primjeri - primjen uzajamnograzaranja. e ovjek je tzlolen utjecaju jednih i drugih. Posebno je utjecajna mo6 zla Sto dolazi iz zavisti, po kojoj je usmrt do5la na svijet" (5,4; Mud 2,24), Eije su negativne posljedice nesagledive (4-6), azatim oholosti (I5,I), uprividne velidine" Sto dovjeka li5ava nade (57,2-6). Sve to dovodi do razdora medu ljudima i nestajanja pravde i mira time Sto dovjek odbacuje strah Boi:ji i ne provodi Zivot dostojan Krista (5,14). Na udaru su redovno pravedni ljudi; oni su progonjeni, ali "od zlih ljudi" (45,1-8). Metlutim, drugadije je stanje ako dovjek u distoj savjesti sluZi Bogu (usp. 45,7-8). Vjera stvara smiren Livot, duva dovjeka od zlih sklonosti i udvr5iuje ga u dobru (22,1). Tko Zivi u trajnoj prisutnosti Boga koji nas je izabrao i koji nas obdaruje svakim dobrom (5O-5D, koji obeiaje vjedni Zivot, ali i presuctujena5e postupke (2L,9;27-29), taj ne misli o sebi visoko nego ostaje skroman, luzima sebi pravu mjeru, postaje ozbiljniji i svjesniji svoje odgovornosti (5O,29;I-8; 58-59). On ne vra6a zlo za zlo; a nevoljama i progonima ostaje strpljiv, te u ljubavi rado opra5ta svima i vjeruje u konadnu pobjedu BoLje pravde (15,14; t6,17; Ig,2; 22,8; 25,I-5; 25,5; 54,5;45,8).Ne postupa olako predavajudise svojim nagnuiima, nego se odgaja u Kristu, slijedi primjere velikih ljudi Abrahama, Mojsija, Joba, a pogotovu Isusa I{rista i spreman je radije se zamjeriti zlim ljudima nego Bogu (2L,7-8; 17,16 21,2-6). Upravo zato Stovjernik trajno Zivi u.BoLjoj nazodnosti, on se vi5e trudi oko dobrih djela (55,8). "Nas koji se u njega 126
cijelim srcem pouzdajemo, potide on da ne budemo ni lijeni ni nemarni 'u svakom dobrom djelu'" (54,4;Tit 5,1).Pa ipak nije sve ni u dobrim djelima (52,4). Iznad svega stoji ljubav Bo?ja. Samo Bo?ja ljubav i smilovanje u Kristu konadno spa5avadovjeka (50,5-7). I jer dini dobro i pouzdaje se u Bolju dobrotu, vjernik Zivi smiren i u svemu Bogu zahvalan (55,8;50,55 ; 8,4). Ne znamo je li se netko iz kr5danske zajednice u Korintu obratio kr56anskoj zajednici u Rimu za pomod u srettivanju napetosti i nemira ili je poticaj potekao spontano od kr5danske zajednice u Rimu. Pismo su iz Rima u Korint odnijeli poslanici Claudius trphebus, Valerius Biton i Fortunatus. Ako bi bilo istinito mi5ljenje da je ovaj posljednji, Fortunatus, vjernik iz Korinta, Stoje vjerojatno, onda bi bilo uvjerljivije mi5ljenje da su se vjernici iz Korinta obratili za pomoi. lzgleda da bi tom mi5ljenju i5la u prilog i dinjenica Sto se Rimska zajednica donekle ispridava Sto je zbog neodekivanih te5kodau svojoj sredini u Rimu sa zaka5njenjem posvetila paZnju problemima u Korintu. Nemir su preuzrokovali neki Zestoki i nagli ljudi (l,D njih, mo?da, svega dvojica (47,6). Vjerojatno su uspjeli povudi za sobom i neke druge (I4,I) i tako stvoriti napetu situaciju u cijeloj zajednici (46,9). IfuSdanska zajednica u Rimu pristupa tome problemu veoma Siroko. Potrebu sloge i jedinstvauzajednici, a s tim u svezi potrebu skromnosti, strpljivosti, uvidavnosti, miroljubivosti, sno5ljivostii opra5tanja kod svih pojedinaca, nastoji utemeljiti i razloliti iz naravi same stvari, odnosno iz cjelokupne datosti ljudske egzistencije, rz ljudskog iskustva, odredaba i primjera Starog zavjeta i konadno iz Novoga zavjeta. Zakljulak do kojeg dolazi slijedi posve prirodno: zadetnici nemira trebaju uvidjeti svoju pogreSku, priznati je, povudi se i izmiriti; to je dobro za njlh i za kr56ansku zajednicu (51,1-5). To tim vi5e Sto svada nidemu ne vodi. Ako ne usvoje ovaj zahtjev, zapliiu se u grijeh i veliku pogibao, a ona u tom ne bi imala nikakve krivice (59,I-2). 127
Medutim, ona se nada da 6e sve dobro zavr5iti i Zeli da se poslanici po kojima Salje svoju poruku ubrzo vrate i obavijeste je o uspostavljenumiru i slozi (65'1). Pri razradi toga pitanja pokazuju se neke osobine koje je ovdie valno uoditi: Poslanica je, prije svega, pod snaZnim utjecaiem Staroga zavjela i Zidovskog legalizma. Poput vje5ta rabina poznaje ona Stari zavjet i sluZi se njim; u svojim obrazloi,enjima i dokazima jednako se poziva na tekstove Starog zavieta kao i Novoga (42,I-5; 45,1-6; 45,I-8; 5I,L-51' 54,t4). Prijelaz od tekstova jednoga do drugoga Zavieta u poslanici je spontan, prirodan i kao sam po sebi razumljiv u obrazlaganju Siregkonteksta problema zajednice u Korintu (55,24; 59,t4), kao i u rje5avanju same srZi problema
(42,r-5). U poslanici se dakako, istide da su apostoli od lfuista.Bog je poslao Krista, Krist je poslao apostole u svojstvu propovjednika Evanctelja (42,I-2). I jer su apostoli znali da 6e nastati prepiranja oko biskupske sluZbe, sami su u krajevima i gradovima gdje su propovijedali evancleljepostavljali biskupe i ttakone i ujedno odredili da nakon njihove smrti drugi proku5ani muZevi preuzmu njihovu sluZba (44,L-2). jer je to Meclutim, takoder se kaZe: "to niie bilo ni5ta novo<<, bilo odredeno vei davno (42,,5).U potvrdu te twdnje navodi se starozavjetni tekst: "Postavit 6u va5ebiskupe u pravednosti i va5e clakoneu vjernosli" (Iz 60,17).Neovisno o tome Sto je to mjesto netodno navedeno (tekst u novom prijevodu glasi: "Za poglavara tvoga postavit 6u Mir, Pravdu za vladara..), zna(ajno je za shvadanje urettenja kr5danske zajednice. Ne vidi se da stoji bitna razlika izmeilu uredenja zajednice Starog zavjeta i kr56anske zajednice Novoga zavjeta (40,1-5).
u Rimu istide da su starje5inekr5ianske zajednice u Korintu "izvrsni muZevi, postavljeni uz pristanak cijele zajednice, koji su Kristovu pastirsku sluZbu obavljali u poniznosti, besprijekorno, mirno, nekoristoljubivo, i koji su kroz dugo vrijeme uZivali od svih dobro svjedodanstvo,te da bi ih prema na5em mi5ljenju bilo nepravedno ukloniti s njihove svete sluZbe" (44,5). ZakljuLak slijedi: "tko ie stvarno bolji, mora biti i ponizniji; tko se visoko drLi, mora traZiti ono Sto koristi svima zajedno, a ne samo njemuu (58,6). To se sad jo5 konkretnije kale: je metlu vama plemenit, tko je "Tko milosrdan, tko je pun ljubavi? Taj neka kaLe: ako je zbog mene nastala buna, svada i razdor, onda se ja povladim kamo god Zelite, i udinit iu Stovedina odludi, samo da stado Kristovo sa zakonitim starje5inama Zivi u miru. Tko tako postupa, posti6i 6e veliku slavu u Kristu, i svqko 6e ga mjesto primiti, 'jer Gospodinu pripada zemlja i Sto je na nioj' (Ps 25,1). Tako su postupali i tako 6e postupati koji bez prigovora idu putem BoZjim" (54,t4). I na kraju se predstavljaju poslanici kojima je povjerena poslanica i misija posredovanja. To su "pouzdani i pametni ljudi koji su od mladosti sve do svoje starosti medu nama provodili besprijekoran LivoI; oni neka budu svjedoci izmectu vas i nas. To smo udinili kako biste vidjeli da smo upotrijebili i da upotrebljavamo svaku paZnju da biste vi uskoro na5li put do mira.. (65,54). Dobri darovi, medu koje spadai mir, dolaze od Boga. Zato zajednica u Rimu svoje izlaganje zaw5ava molitvom da bi uBoB svakom vjerniku koji priziva njegovo ime podiielio vjeru, strah, mir, strpljivost, dugotrpnost, tril'eznost, distoiu i umjerenost< (64).
Ignacije Antiohijski Kad od opdeg tzlaganja prelazi na stvarno pitanje i nastoji u sklopu op6ih nadela rije5iti spor u Korintu, kr56. zajednica
Ignacije je, po rimskome obidaju, nosio dvostruko ime: Ignacije - Teofor. U Antiohiji je bio udenik apostola Petra i
128
I
Rano krSdanstvo
t29
Pavla. Postao je biskupom u Antiohiji vjerojatno poslije prvog Petrova nasljednika, Evodiusa. U vrijeme progona kr5dana za vriieme vladanja cara Trajana (98-1tQ bio je osuden na smrt, te odveden u Rim i baden pred divlje zvljeri. Bito je to vjerojatno 107. ili 110. godine. Iz Antiohije vodila je Ignacija u Rim vojnidka pratnja. Putovanje je bilo u onda5niim uvjetima dugo i naporno. Zaustavili su se i neko vrijeme odmarali u Smirni. Glas o osudi Ignacija i njegovom putovanju u Rim brzo se pro5irio medu kr5danskim opiinama, pa su se u Smirni na5li brojni predstavnici kr5danskih zajednica da pozdrave dasnog starca biskupa. Bilo je to poslanstvo kr56anske zajednice iz Efeza na delu s biskupom Onezimom; zalim su bili predstavnici iz Magnezije, biskup Damas s dva svedenika i jednim tlakonom; biskup Polibije iz Trales&, po onda Polikarp u ulozi domaiina i njegovi najbliZi suradnici. Boravak u Smirni Ignacije je iskoristio za razgovore i pisanje pisama. Pisao je kr5danskim zajednicama u Efezu, Magneziji, Tralesu i Rimu. Maloazijskim zajednicama L,elio je zahvaliti na susretljivosti i paLnjite im ujedno preporuditi svoju zajednicu u Siriji, a kr5dansku zajednicu u Rimu zamolio je da ni5ta ne poduzima kod cara da bi bio osloboclen. Putovanje iz Smirne nastavilo se i novo mjesto odmaranja bila je Troada. Na tom putovanju Ignacija je pratio Burus, tlakon iz Efeza, koji mu je sluZio kao tajnik. Kad su do5li u Troadu, Ignacije je bio ugodno razveseljen vije56u da je u njegovoj zajednici u Antiohiji prestalo progonstvo. Odavde je Ignacije napisao jo5 tri pisma: vjernicima u Filadelfiji i Smirni te biskupu Polikarpu osobno. Ponovno je molio sve, posebice Polikarpa, da ne zaborave njegovih vjernika u Antiohiji nego da im nastoje pomo6i. Na daljnjem putovaniu Ignaciju su se u Filipima pridruZili Rufus t Zozim, koji su takocler bili osudeni na smrt. Iz Filipa putovali su preko Macedonije, Grdke, Ilirije do Drada (Dyrrachium). Vjerojatno su nastavili putovanje lattom do 150
luke Brindisi, a onda pjeSice do Rima. Predaja govori o tom da su ih kr5danski vjernici dodekali na rijeci Tiberu. Sedam Ignacijevih pisama predstavljaju blistavo svjedodanstvo o njemu; ona govore o kremenitosti njegova znataja i plemenitosti njegove du5e, o njegovu odu5evljenju za Ifuista i strastvenoj i:elji da svoju odanost Bogu i Kristu zape(ati mudenidkom smrdu. Duboko ukorijenjena Zivi u njemu i neodoljivom se snagom odituje svijest da je tajna dovjekova smirenja, puno ostvarenje Zivota i slobode,u Kristu Isusu. ,rZamene je bolje kroz smrt do6i Isusu Kristu, nego postati kraljem cijele zemlje. TraZim onoga koji je za nas umro, deznem za onim koji je za rras uskrsnuo" (Rimljanima 6,1). Ponesen tom snagoffi, Ignacije ne gubi tlo pod nogama; nema u njemu zane5enja5tva,ni fanatizma, ima dvrst i neuni5tiv hod, zdravo rasudivanje i Siroko, ljubavlju proLeto, gledanje cjelokupne stvarnosti. Zive\i u trajnoj prisutnosti Boga pred kim su sve tajne otkrivene (trfeZanima 15,5) Ignacije Zeli biti iskren prema sebi i drugima. Ne podnosi pretvaranja i dvolidnosti. (MagneZanima tO,5; Traljanima l0,t; Rimljanima 8,2). O sebi ima skromno mi5ljenje, smatra se nedostojnim dlanom kr5danske zajednice i osje6a da mu je potrebna pomod drugih (EfeZanima 5,t; Traljanima 4,I-2; 5,2; 151; MagneZanima 14; Smirni 4,2). Premda je starac, ttz to suZanj na smrt osuden i zlostavljan, Ignacije se nije u se zatvorio; osobne te5ko6e nisu u njemu ugasile osje6ajza druge. Naprotiv! On iznutra izgara od radosti Sto mole druge susresti, s drugimarazgovarati i pisati im pisma. Posvudau njegovim spisima izbija radost i zahvalnost. On iskreno dijeli radost sa svima u njihovu dobru, smi5lja kako da im pomogne u te5kodama,Zalosti se zbog njihove nesrede. Valja izdvojiti njegovu pailnjt prema svojoj zajednici u Antiohiji. Nasilno je od nje udaljen, ali je duhom u njoj prisutan. Kamo god ide ili Sto god radi, njegove se misli 9*
15I
vra6aju u Antiohiiu. Srdadno moli poznate mu krSianske zajednice da posvete paZnju vjernicima u Antiohiji; sav je sretan kad je duo da je prestalo progonstvo (Rimljanima 9,1; Smirni lL,l; PolikarPu 7,2). Djela dovjekoljublja, posebice pomagarlja ljudima u nevolji - udovicama, sirotinji, krajnje ugroZenim, utamnidenim, gladnim, Zednim - Ignacije toliko cijeni da ih smatra znakom raspoznavanja pravovjerja i krivovjerja (Smirni 6,2). Ljubav sve obuhva6a.Ignacije dobro zna da postoje ljudi koji siju razdor, Sire kriv nauk i dine zlo. Sam jebezrazloZno osuden na smrt i na putu do strati5ta doZivljava zlostavljanja vojnika koji ga prate. Sto je on bolji prema njima, oni postupaju gore (Rimljanima 5,1). Pa ipak Ignacije vjerufe u mogudnost popravka. Jasno mu je da fe to teSko posti6i. Vjeruje u mogudnost uspjeha dobra primjera, a najvi5e molitve. Isus je lijednik, njemu je sve mogude (EfeZanima lO, G5; 7,I-2; Smirni 4,t).Moramo biti strpljivi i blagi, podnositi druge, da bi i Bog nas podnosio; ustrajati u strpljivosti kako je Isus ustrajao u patnjama i sve za nas podnio (Polikarpa 6,2; 5,t-2). On, Isus Krist, ostaje "na5a zajed.nidka nadao (EfeZanima 2I,2). Ignacijev unutarnji itivot i njegova nastojanja, njegove zamisli i njegovi postupci, cjelokupna vizija svijeta i Zivota nadahnuta j e Ifuistom. Zivieti za nje ga znaliupoznavati ga i doZivljavati, te snagom njegova Duha postajati mu slidan i tako se u vjeri i ljubavi pribliZavati punini dovjednosti koju moZemo postiii tek kroz smrt i uskrsnu6e - kad konadno ostvarimo vjedno zajedni5tvo s njim. Zato je Krist bit kr5danstva. On je u sredi5tu Zivota svake kr56anske zajednice; u njoj se >u slozi. . . i u skladnoj ljubavi opijeva Isus Krist", a vjernici ne slu5aju nikoga uosim Isusa Krista koji govori Istinu" (EfeZanima4,1;6,2); Stogod rade, uvjera je vodilja, a ljubav put" (EfeZanima 9,1) i sve dine "u Isusu Kristu< (EfeZanima 8,2) te se s pravom 152
moLe reii "gdje je Isus Krist, ondje je Crkva katolidka" (Smirni 8,2). Isusov Zivot Ignaciju je dobro poznat. Bitne dogailaje iz njegova Livota on spominje u svojim pismima i upozorava vjernike na njihovo Zivotno znadenje za svakog pojedinca i cijelo dovjedanstvo.Isus Krist je tjelesan i duhovan, roden i neroden, u tijelu roileni Bog, u smrti pravi Livot, roden od Marije a takotler i od Boga, najprije podvrgnut patnjama, a kasnije od njih slobodan, Isus Krist na5 Gospodin (EfeZanima 7,2). Isus je podrijetlom Zidov, potomak Davidov, roden od djevice Marije, kr5ten od lvana. ProZivio ie Zivot najdublje povezan s Bogom: vr5io je u svemu njegovu volju i bio jedno s njim. Za vrijeme vladanja Poncija Pilata i Heroda bio je na kriZ razapet, ali je uskrsnuo od mrtvih; u tijelu je trpio i umro i uistinu uskrsnuo, demu su apostoli svjedoci. "Poslije uskrsnuia s njima je jeo i pio kao tjelesan dovjek, premda je u Duhu bio sjedinjen s Ocem" (EfeZanima 18,2;20,2;MagneZanima8,2;9,1; Smirni 5,5).Apostoli su zato prezreli smrt i pokazali se jadi i od nje same (Smirni 5,2). ZaIo vjernici stoje dvrsto u vjeri "kao tifelom i duhom prikovani davlima na kriZ Isusa Ifuista Gospodina na5egau (Smirni I,t). Oni su plod njegova Bogom blagoslovljena stradanja. Uzdignut je na kriZ ,da za sve vijeke svojim uskrsnudem podigne znak za svoje svete i vjerne (ljude), bilo medu Zidovima ili neznabo5cima, u jednom tijelu Crkve svoje" (Smirni 1,2). To vjernike obvezuje i potide da budu mnogo gorljiviji nego Stojesu. Oni odekuju Onoga koji je na5a nada, neprolazna ljubav i vjedni LivoI (Rimljanima 7,5; Polikarpu 2,5). Iduii tomu ususret vjernici proZivljavaju ono Stoje proZivio Isus: njegov put - put je svakog vjernika. Tek time Sto Ignacije podnosi strpljivo stradanja i mrZnju progonitelja, i Sto umire za vjernost Kristu, on podinje postajati Isusov udenik u pravom smislu rijedi (EfeZanima 1,2; Rimljanima 2,2; 5,I). Da bi vjernici saduvali jedinstvo s Gospodinom,
rc5
nemaiu drugog izlaza nego iii upravo tim putem: putem izvrSavanja zapovijedi, gajenia sloge i mira u zajednici, dwste povezanosti u sakramentima, strpljenia i ljubavi prema progoniteljima (EfeZanima 10,1-5). To je njihovo usvajanje smrti, niihova neopoziva spremnost umrijeti. Tako vjernik postaje ,dovr5en u lfuistu" (EfeZanima 5,t). Tako kr56anin postaje dovjekom (Rimljanima 6,2). Nisu samo krSiani Isusovi udenici. To su ved davno bili i praoci i proroci. Oni su takocleri5li njegovim putem. U duhu su bili njegovi udenici. Za niim su deznuli kao za svojim uditeljem, vjerovali su i pouzdavali se u njega. Njihovo propovijedanje bila je poruka u smislu Evantlelja, te su zato i bili proganjani. Budu6i da su bili s Isusom zdruleni, bili su dionici Evanttelja i spasenja (MagneZanima 8,2; Filipljanima 5,2;9,L). Isusov zahvat wemenski je i prostorno ograniden, ali je Zivotnom snagom, snagom butlenja i djelovanja, prisutan u cijeloj povijesti. S whunske todke njegove trajne prisutnosti, njegove sada5njosti,zraLi Gospodin svojim svjetlom i u pro5lost i u bududnost i osposobljava svoje vjernike za nasljedovanje (Smirni 4,2; Rimljanima 5,9-5). Isus je zalgnacija "savr5en dovjeh" (Smirni 4,2). Ali, nije samo to. On je takoiler >neprevarljiva usta kroz koja ie Otac objavio istinu" (Rimlianima 8,2); on je "volja Odeva" (EfeZanima 5,2) i "spoznaja Boga" (EfeZanima 17,Z);Boilii sin "po kojem se Bog objavio", "njegova Rijed koja se iz ti5ine oglasila" (MagneZanima 8,2). Isus Krist "je na5 Bogu (EfeZanima I8,2). Isus je prema tome zalgnacija BoZje samosaopdenje;on je BoZja stvaraladka Rijed upravo u cjelokupnoj stvarnosti svoga ljudskog Zivota. Tri jasno izredene tajne: "djevidanstvo Marijino, njezin porod i smrt Gospodinova ostvarile su se u BoZjoj ti5iniu (EfeZanima 19,11). BoZji plan spasenja imao je u tim dogaetajimasvoj podetak. U dogactajimaIsusova zemaljskog Zivota saopdava se ljudima BoLje spasenje,Bog objavljuje sama sebe daju6i da t54
se rodi Isus, dovjek koji je do smrti odan i koji kroz svoju smrt i uskrsnu6e postaje novi dovjek, put u novi Livot, >vrata-prolaz k Ocu kroz koji su u5li Abraham, lzak, Jakov, proroci, apostoli i Crkvau (Filipljanima 9,1). U tom je nedokudiva tajna Isusove osobe: on je upravo u stvarnosti i ogranidenosti svo'galjudskog biia za nas Rijed BoLja i Bog.
Znadajno je da Ignacije jasno istide povezanost mudeniStva i nasljedovanja: pravi udenik je onaj koji za Isusa ide dragovoljno u smrt; tko ne Irali da za nj umre, nije dionik nj egova Zivota (Rimlj anima 4,2; 6,5; MagneZanim a 5,2). I jer Ignacije nadasve Zeli biti Isusov udenik i dionik njegova Livota, ilivo (ezne da umre i svojom smriu potwdi vjernost Kristu. Ignacije se raduje i zahvaljuje Bogu Sto ga je smatrao dostojnim mudenidke smrti. Zato usrdno moli vjernike u Rimu da ne bi svojim posredovanjem bilo Sto udinili Sto bi moglo dovesti do njegova osloboilenja. "Zaista nikad neiu imati ovakve prilike da dodem Bogu" (Rimljanima 2,1). Namjesto da ga nastoje osloboditi, on ih poziva da pravilno shvate njegovo umiranje: ono je Lrlva Bogu. Stoga treba da se sloZe u zbor i u znak zahvalnosti pjevaju Bogu i Isusu Kristu, a za njega da mole >snagu iznutra i izvana" (Rimljanima 2,2;5,2). "Pustite me da budem hrana zvijerima, jer po njima mogu k Bogu! Zrno sam BoZje - zubi me zvijeri samljeli da budem dist kruh Kristov" (Rimljanima 4,I). Kad bi se dogodilo da ga zvijeri ne bi htjele razd.erati,sam bi ih na to poticao. "Neka mi ne krati nitko od vidljivih i nevidljivih da doclemIsusu Kristu! Do5ao na me oganj i kriZ i dopor zvijeri! Kidale su kosti, trgali udovi, mrtvilo cijelo tijelo, mudile me davolske muke, samo da dotlem Isusu Kristu" (Rimljanima 5,5). On se ispridava Sto ovako piSe,ali on zrra Sto je za njega bolje (Rimljanima 6,2; 5,5). "Pustite me da se domognem dista svjetla. Kad onamo dospijem, bit
t55
iu dovjek. Dajte mi da budem nasljednik stradanja mojega Boga" (Rimljanima 6,2-5). Ignacije je svjestan da je to te5ko djelo. Pomi5lja da bi u stra5nim bolovima mogao moZda promijeniti svoje mi5ljenje i dopustiti da ga kr5iani poku5aju izbaviti. Zato se unaprijed Zeli osigurati. Uporno ponavlja svoju molbu da ga vjernici u Rimu podrZe u njegovoj i:elji za mudeni5tvom te da mu ne vjeruju ako bi prisutan drugadije govorio: uNe vjerujte mi ako vas osobno budemza ne5to molio! Vjerujte radije onom Sto vam piSem". (Rimljanrma 7,2). "Zw pi5em vama, a Livo deznem za smrdu. Moja ljubav (prema svijetu) je razapeta, i u meni nema vatre Sto za sjetilnim izgara, nego je iliva voda Sto u meni govori, a govori mi iznutra: ovamo k Ocu! Ne ide mi u tek hrana iskvarenosti a ni slasti ovoga Livola. Ifuuh Boi:jihodu . . . i napitak BoZji hoiu . . . ti. ljubav neprolaznu i Zivot vjedni" (Rimljanima 7,2-5). A na kraju Ignacije ponovno razmi5lja o svojoj zajednici u Antiohiji; u najteZim trenucima razmi5ll'a o onima koji su mu najdraLi. Smatra se nedostojnim, ali ga veseli paZnja i ljubav vjernika te se pouzdaje u BoZje milosrde (Rimljanima 9).
Te5ko se moZe dobiti cjelovita slika o uredenju prvih kr5ianskih zajednica. Pavlove poslanice predstavljaju najvailnija wela za poznavanje njihova i,ivoIa, rada i reda. Ta nam vrela daju naslutiti kako je ureclenje kr5ianskih zajednica druge vrste, ne5to bitno razlidito od uretlenja drugih zajednica medu ljudima. Kr56anska se zajednica smatra BoZjom zajednicom. Nju vodi Duh Boi:ji. Pojedini vjernici koji obavljaju razlidite duZnosti u zajednici zapravo su u sluZbi Duha BoZjeg i svoj posao moraju obavljati onako kako je Isus obavljao svoju duZnost - u duhu ljubavi. Sam Pavao, koji je zbogizuzelnog poziva imao iizuzelan poloZaj u svim zajednicama, smatrao se kao usluga Isusa Kristau koji prolazikroz sve te5koie odricanja i poniZenja, ali koji 156
ipak ima posebnu ovlast i moZe za dobro kr5ianskih zajednica donositi odluke (1 Kor 4,9-1,5;2 Kor 6,4-IO;2 Kor 10,8; 1.5,10).Nu Pavaonije bio sam. Pozivaoje u sluZbu zajednice probrane pojedince i povjeravao im brigu za zajednidke duZnosti. Takvi pojedinci nazivaju se u zajednici starje5ine - prezbiteri ili nadglednici - episkopi, biskupi (Dap 14,25; 2L,I7.28).Uz njih u pojedinoj zajednici stoje i drugi nosioci pSleAinih sluZbi, vei prema potrebama i moguinostima zajednice. Pavao pi5e: uMilosni su darovi razliditi, ali je isti Duh. Razlidite su i sluZbe,ali je isti Gospodin.Razliditi su i udinci, ali je isti Bog koji dini sve u svima., (1 Kor L2,4-6). "Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi. I jedne je Bog postavio u Crkvi, na prvome mjestu, za apostole, na drugome mjestu, za proroke, na tre6em mjestu, za uditelje. ZaIim dolazi dar dudesa, zatim dar ozdravljenja, dar pruZanja pomo6i, dar upravljanja, dar razliditih jezika" (1 Kor t2,27-28). S wemenom kr5ianske zajednice rastu, povedavaju se brojdano, a ujedno se sve jade istide uloga pojedinih nosilaca ureden;'a, o demu svjedode Pastoralne poslanice. Prvotno su se najvi5e isticali prezbiteri ili biskupi. U pojedinoj zajednici bilo ih je vi5e pa su zajednidki, kolegijalno, vr5ili svoju duZnost. S vremenom biskupska sluZba dobiva na vaZnosti,posebno isticanjem povezanostibiskupa s apostolima, dok konadno ne prevlada njihova uloga nad svim ostalim pa i nad prezbiterima. Takav razvitak posvjedoden je najprije u Siriji i Maloj Lziji. Koliko nam je do sada poznato, u tom razvitku Ignacije stoji wemenski na prvom mjestu. Na prvi pogled odito je da se u pojedinoj kr56anskoj zajednici na delu nalazi samo jedan biskup koji svima upravlja i za sve odgovara. Metlutim, dublji uvid u lgnacijeve poslanice pokazuje da ta dinjenica nije tako jednostavna. Najprije je zna(ajno da se na temelju Ignacijeva pisanja ne moZe zakljuditi da je u to doba u krSdanskojzajednici u 1.57
Rimu bilo onakvo uredenje kakvo je bilo u Siriji ili uopie u Maloj Aziji. Premda Ignacije pi5e kr5ianskoj zajednici u Rimu istodobno kad i drugim, u tom pismu nema uop6e spominjanja i isticanja jednog biskupa. U krSdanskojzajednici u Rimu bilo je drugadije uredenje; vjerojatno je vi5e prezbitera ravnalo zajednicom i vr5ilo sluZbu koju Ignaciie pripisuje biskupu. Takoder je valno uoditi da se neki Ignacifevi zahtjevi u odnosu na prava i poloZaj biskup a u zajednici nisu nikad ostvarili. Takav je npr. zahtjev da se euharistija slavi samo sa biskupom.z Za razumijevanje Ignacijeva mi5ljenja i njegovih zahtjeva da se bitne sluZbeu zajednici skoncentriraju u rukama samog biskupa nuZno je promotriti malo Siri kontekst pojedinih Ignacijevih tvrdnji. Ignacije istide da je u kr56anskoj zajednici samo jedan biskup, ali on istodobno rz biskupa spominje i zbor prezbitera. Tekst koji se najde5ie upotrebljava glasi: Nakon Sto je opomenuo vjernike da se duvaju shizmatika i da ih ne slijede, istide im potrebu jedinstva: "Zato pazite da sudjelujete samo u jednoj euharistiji (tj. opominje ih da ne idu na euharistijske sastanke shizmatika - vl. op.); ier postoji samo jedno tijelo nasega Gospodina Isusa Ifuista i samo jedan kaleZ za sjedinjenje s njegovom krvlju, samo jedan oltar kao i jedan biskup zajedno sa zborom prezbitera i tlakona" (Filipljanima 4). Ta se misao stalno ponavlja: biskup i prezbiteri, nekad se uz njih veZu i dakoni. Ljudi koji rade na svoju ruku i ne pitaju biskupa "izgleda da nemaju distu savjest" (MagneZanima 4,I), a zatim slijedi tekst: "Tko bez biskupfl, zbora prezbitera i tlakona nesto poduzima, nije dist u savjesti" (MagneZanima 6,2). U kr5danskoj zajednici biskup predsjeda namjesto Boga. uBoB je biskup svih" (MagneZanima 5,!), "namjesto Boga predsjeda biskup, a na mjesto kolegija apostola prezbiteri" (MagneZanima 6,1). lz toga za Ignacija slijedi: "Odito moramo biskupa gledati kao samoga Gospodina" (Efei:a158
nima 6,1), po5tivati ga "kao sliku Oca, a prezbitere kao Bolje vijeie i kolegij apostola" (Traljanima 5,L)."Slijedite biskupa kao Isus Ikist Oca, a zbor prezbitera kao apostole< (Smirni 8,2). Pojadano isticanje uloge biskupa stoji u dwstoj svezi s konkretnom osobom. Ignacije, naime, poznaje pojedine biskupe dijim se zajednicama obrada u svojim pismima. Dobiva se dojam da je autoritet biskupa najjade istaknut u pismu kr5danskoj zajednici u Smirni. Ondje je biskup Polikarp - Ignaciju dobro poznat. I ne samo to! Ignacije veoma cijeni Polikarpa dije unutra5nje raspoloZenje prema Bogu stoji "kao na nepomidnoj stijeni" udw56eno. Zato je ispunjen zahvalno5iu 5to je bio dostojan vidjeti njegovo "nevino lice" (Polikarpu 1,1). U Efezu je biskup Onezim, Ignaciju takoder dobro poznat. Susreli su se u Smirni kod Polikarpa. Ignacije ga opisuie: je u svojoj ljubavi". Zato mu ne preostaje ni5ta "Neopisiv drugo nego da Onezimovim vjernicima u Efezu poZeli da budu njemu slidni. uJer blagoslovljen onaj dija vas je naklonost smatrala dostojnim da imadnete takva biskupa" (EfeZanima t,5). Biskupa Damasa iz Magnezije susreo je takotter u Smirni kod Polikarpa. On je za Ignacija "Boga dostojan biskupu (MagneZanima 9,L). To je mlad dovjek. Ali, vjernici mu iskazuju "svaku dast"; ni "prezbiteri ne zloupotrebljavaju njegovu upadnu mladost, nego kao razumni u Bogu prilagocluju se njemu" (MagneZanima2,L). U Tralesu je biskup Polibije. Kao biskupi Onezim i Damas do5ao je i on u Smirnu da pozdravi Ignacija. O njemu Ignacije daje svjedodanstvo: ucijelo njegovo vladanje je snaZnapropovijed, a njegova blagost je snaga. (Traljanima 5,2). Napokon o biskupu iz Filadelfije Ignacije pi5e: "Saznao sam o tom biskupu da nije postigao sluZbu u zajednici sam od sebe, niti preko ljudi, niti iz dastohleplja,nego u ljubavi Boga Oca i GospodinaIsusa lfuista. Divim se njegovoj blago159
V sti ko;'omon moZevi5e postidi Suteii nego oni koji brzopleto govore. On je naime u svemu uskladen s BoZjim zapovijedima kao citara sa Licama. Stoga od srca hvalim njegovo raspoloZenjekoje sam upoznao u svoj blagostiZivogaBoga" (Filipljanima 1,t-2). Gledajuii tako mi5ljenl'a o ljudima Sto su stajali na delu kr5dansklh zajednica kojima je pisao svoja pisma, bilo je razumljivo da je Ignacije njihovu ulogu u zajednici snaZno istaknuo i rtz njih vezao ne samo kr5iansku zaiednicu opcenito nego svakogapojedinca i sve funkcije u zajednici. Treba, dakako, uvaZiti da je u tim zajednicima postojala trajna opasnost razdora. Bila je to opasnost vraianja na staru praksu Zidovstva (MagneZanima 9,1; L0,5; Filipljanima 6,1); zalim opasnostod doketa koji su nijekali cjelovitost Isusova ljudskog bi6a i stvarnost njegove smrti na kriZu (MagneZanima8,1; Smirni2,5; Trall'anima 10). Tu su takotler bile i neke struje i pojedinci koji su prinosili Zrtvu bez biskupa, prezbitera i clakona(Filipljanima 7,2; 8,2; MagneZanima 4; 7,1). Tim je uloga onako prekaljenih muZeva- biskupa postajala joS zna(ajnljom. Ignacije je u njima gledao prvorazredne graditelje jedinstva, sloge i mira u kr56anskim zajednicama.Konadno,i sam je bio takav, pa ie razumljivo da su se njegova vlastita iskustva spontano pretapala u njegove pisane rijedi. Da ovdje nije rijed o birokratskom formalizmu bilo kojeg tipa, rrz gore navedeno, treba istaknuti i to da Ignacije postavlja volju BoZju kao vrhovno mjerilo za sve, a za biskupe posebno.Tako Ignacije pi5e Polikarpu: "Ni5ta neka se ne dogaila bez tvoje volje, a ti ne dini ni5ta bez Boga" (4,1). "Na prvom mjestu mi moramo za volju BoZju sve podnijeti.. (5,1). Sto to za lgnaclja znali, najbolje se vidi iz njegova osobnogstava.Tomu treba nadodati samo jedno: u cjelokupnom kr56anskom Zivotu vjera i ljubav su podetak i svr5etak. uPodetakje vjera, svr$etak ljubav. Ovo dvoje spojeno u jedinstvo jest Bog! Sve ostalo Stospadana destitZivot I40
slijede iz njih" (EfeZanima L4,t). To postidi nije jednostavno. Treba "uditi kr56anski Zivjeti" (MagneZanima I0,I). Mi smo postali udenici Isusa Ifuista "jedinoga uditelja" (MagneZanima9,1). Pitamo li se odakle je Ignacije preuzeo svoj model uredenja zajednice i upravljanja u njoj, iznenadit iemo se kad vidimo da se on ne poziva ni na Isusovo evanclelje ni na kr5dansku predaju ni na pravne norme, nego na svoj mistidni doZivljaj. On ujakim glasom..,uBoZjimglasomuvide: pri tom "DrZite se biskupa, zbora prezbitera i dakona" i poziva Ifuista za svjedoka da to ne govori sam od sebe,da to nije s ljudske strane doznao,nego mu je to duh objavio i iz njega progovorio: "Nemojlebez biskupa ni5ta diniti, duvajte svoje tijelo kao hram BoL,ji,ljubite jedinstvo, izbiegavajte razdor, nasljedufte Isusa Ifuista kao on srrogOca" (Filipljanima 7,2)'. Konadno, Ignacijevo pisanje o navedenim biskupima i njihovoj ulozi u kr5ianskoj zajednici predstavlja takocler visoko priznanje vaZnosti osobe, dovjeka pojedinca uopde. Ona je zaista velika. Posebiceje velika u kr56anstvu,jer svi Zivimo od Jednoga - Isusa lfuista. A taj Jedini Livr za sve)za svakog pojedinca napose i za sve zajedno. U tom Kristovom duhu Livi i osje6a, radi i pi5e Ignacije Antiohijski.
Polikarp iz Smirne Polikarp iz Smirne prilidn o ie poznat Ltvotopis koji je napisao Pionius zltog proturjedja s utvrdenim dinjenicama nije pouzdan, ali je povjesnidar Euzebije saduvao pismo Ireneja Florinu u kojem se nalaze bitni podaci iz Polikarpova Livota.Irenej i Florin bili su, naime, udenici Polikarpovi. Kad je kasnije Florin pre5ao na gnosticizam,Irenej ga je nastojao podsjetiti na zajednidkog uditelja i tako povratiti k vjeri. Pisao mu je: uMogao bih ti jo5 (uvijek) pokazati t4L
mjesto na kojem ie blaZeni Polikarp sjedio i poudavao, (opisati) njegov dolazak i odlazak, cjelokupno njegovo pona5anjei njegov izgled, njegova izlaganja koja je upravio narodu te kako je pridao o svom odnosu s Ivanom i drugima koji su vidjeli Gospodina, i kako je navodio njihove rijedi i 5to je od njih duo o Gospodinu i njegovim dudesnim djelima i njegovu nauku...a NajvaZnije i najvrednife podatke o Polikarpu nalazimo u opisu njegova mudeni5tva. Naime, op6e poznate su dinjenice da je Polikarp bio udenik Ivana prezbitera, da je bio biskupom u Smirni, da je boravio u Rimu, s rimskim biskupom Anicetom (154/55-t66/67) raspravljao o slavljenju Uskrsa i uspje5no pobijao gnosticizam, ali taj vjerodostojni dokumenat o Polikarpovu mudeni5tvu otkriva njegov unutarnji profil i pokazuje dvrstoiu i profinjenost njegova opredjeljenja za Krista. Prema tome izvje5taju kr5dani su ga mnogo nagovarali da se sakrije, na Sto je on konadno pristao. Nu, kad su ga otkrili, nije htio bjei,ati, premda je mogao. Rekao je: "Neka se vr5i Boi:ja volja". U izvje5taju se dalje kaile: "Svi su se dudili njegovoj starosti i miru i (pitali) demu toliko truda da hvataju takvog starca<.On im je dao jesti i piti. Zamolioih je da mu dadnu jedan sat vremena da bi se pomolio. Molio se stoje6i dva sata, a da nije prestao. Svi su se (vojnici) dudili i bilo im je i,ao tako Bogu odanog starca. Svr5io je molitvu sjedajudi se svih koje je bilo kad u Zivotu sreo, malih i velikih, bogatih i siroma5nih i na koncu cijele crkve. Posadili su ga na magarca, azalim na kola. Putem su ga nagovarali: uStoje zla, ako rekneS: Gospodin (Kyrios) cezar,i ako Zrtvuje5 itd. pa se oslobodi5?*Ispodetka im nije odgovarao. Kad mu nisu dali mira, odgovorio je: "Ne volim udiniti, Sto mi savjetujete<.Kad im nije po5lo za rukom, da ga nagovore, udarili su ga tako Zestoko, da je pao s kola i ozlijedio koljeno. On se na to ipak nije osvrtao. Mirno je stupio u stadion. Tada je duo glas: "Polikarpe, budi odvaZan i hrabar!" To su duli na5i, koji su bili ondje. 142
Na sva nagovaranja prokonzulova, da se odrekne Krista, on je odgovorio: uosamdeset i Sest godina sluZim njemu (Ikistu) i on mi nije udinio ni5ta na Lao; kako bih mogao odredi se svoga kralja kofi me spasio!" Prokonzul je ponovno navaljivao da se odrekne Krista. Zatim je htio da se Polikarp uplete u raspravu s mnostvom svjetine. Polikarp je mirno odgovorio da je kr5danski nauk da se iskazuje vlastima dast, ako ne trai,e ne5to Sto se Bogu protivi. Zato se ne Zeli obraiati svijetu, nego Zeli samo s njim raspravljati. Prokonzul je zapodeo prijetiti. Spomenuo je divlj e zijeri. Polikarp ie odgovorio: "Pozovi ihlZanas nema obradenja od dobra na slabije, ali je lijepo obratiti se od neistine k istini." Prokonzul je dalje nastavljao s prijetnjama: uAko se zvijeri ne bojiS, dat 6u te spaliti, ukoliko se ne predomisli5u. Starac je odgovorio da se ne boji kratkotrajnog ognja, a zatim je nastavio: uZa5tooklijeva5? Uradi Sto ho6e5".
Prokonzul je dalje nastavljao s prijetnjama. Polikarp je bio "hrabar i veseo i njegovo lice bilo je puno miline; (prokonzulove) rijedi nisu ga zbunile . . .". Prokonzul je poslao glasnika koji je svjetini objavio, da je Polikarp kr5ianin i da je u tom ustrajan. Svjetina je vikala:
r45
Y je uditelj Azije, otac kr5iana, ru5ilac na5ih bogova, koji "To mnoge udi, da ne Zrtvuju i da se ne klanjaju bogovimau. TraZili su da ga se baci pred lava. Kad im je redeno da to ne mole biti, jer je borba sa zvijerima vei zaw5ena, zahtijevali su da ga se Ziva spali. Polikarp je molio. Bio je sav zanesen u molitvi. Okrenuo se svojim vjernim i rekao: "Z-'ivog6e me spalitiu. Brzo je bilo sve spremljeno za lomadu. Polikarp je skinuo gornji ogrtad. Odevidac kaLe, da su ga "prije mudeni5tva resile sve kreposti., zatim nastavlja, da su ga htjeli pribiti davlima da ne pobjegne s lomade, a on im je odgovorio: je dao da pretrpim smrt u "Pustite me tako! Onai, koji mi vatri, dat 6e mi takocler da mirno i dvrsto stojim na lomadi, iako me ne zadrLavaju va5i davliu. Nisu ga prikovali, nego su mu samo ruke svezali na lectima. On je tada izmolio prekrasnu molitvu: zahvalio Bogu, Stoga je udinio dostojnim mudeni5tva i zamolio ga da primi njegovu Zrtvu. Kad je zavr5io molitvu i rekao >&rrefi<<, potpalili su lomadu. Buknuo je silan plamen. uOn je bio u sredini, ne kao neugodna paljevina mesa, nego kao kruh u pedi ili zlato i srebro u topioniciu.Takoder se osjetio "ugodan miris, kao kad se Siri tamjan ili kakva druga ugodna pomast<.Kad su vidjeli da vatra ne6e mo6i njegovo tijelo spaliti (bio je protivan vjetar), probili su ga kopljem. Potekao je mlaz krvi i ugasio vatru.
Ifu56anskazajednica u Filipima upoznala se s Ignacijem na njegovu putovanju u Rim. Preko Polikarpa i,eljela je prenijeti zajednici u Antiohiji Ignacijevu destitku u povodu prestanka progonstva,pa je ujedno zamolila Polikarpa da
joj po5alje prijepis Ignacijevih pisama. Saljudi taj prijepis Polikarp je vjernicima u Filipima napisao popratno pismo.6 U tom pismu on se obraia zajednici koju je utemeljio apostol Pavao. Najprije daje svima savjete za istinski krSdanski Livot (1-5), a zatim se osvrde na pojedina zvanja: majke, udovice, djakone, mladiie, djevice, prezbitere (4-O). Posebnu paZnju Zeli probuditi kod vjernika u odnosu na opasnosti Sto dolaze od zabluda (7-10). Na kraju L,ali zbog sludaja prezbitera Valensa koji je radi srebroljublja postao nedostojan svoje sluZbe. Obeiaje vjernicima poslati obavijest o sudbini Ignacija i njegovih suputnika i na kraju im Salje preporuke i pozdrave. Pismo je jednostavno. Sastavljeno je na temelju navoda Svetog pisma Staroga a jo5 vi5e Novoga zavjeta. Kao uzor Polikarpu je sluZila poslanica Klementa Rimskog zajednici u Korintu. MoZe se re6i da je o njoj posve ovisan. Polikarp se veoma raduje zbog istinskoga kr5ianskog Zivota vjernika u Korintu (1,1-2). Oni vjeruju u uskrsnuloga Ifuista; premda ga nisu vidjeli, vjeruju u njega u neizrecivoj i divnoj radostiu (1,,5;1 Petr 1,8). Metlu njima je on nekod "osobno boravio i onda5nje ljude todno i nesumnjivo poudavao u Rijedi istineu (5,2). Takotler vjernici zna|u da su spa5enine po svojim djelima ved po milosti BoZjom voljom u Isusu Ifuistu (L,5), Krist je njihovh nada i temelj pravednosti (8,1). On je primjer koji moraju u svemu slijediti (10,1; 8,2). Krist je ne samo spasitelj nego on je i sudac. Pred njim 6e svatko polagati radun o sebi. Zato vjernici moraju biti "gorljiviji" i oduSevljeniji za dobro (6,2-5). Ni vjernici nisu izluzeti od opasnosti da padnu u grijeh. i Posebna opasnost je gramzljivost. Ona je podetak svakoga i zla. U tom se moramo dati pouditi. Niti je tko Sto donio na f svijet niti 6e odnijeti s ovoga svijeta (4,t). Tko Zivi u vjeri, pouzdanju i ljubavi, ispunio je zakon pravednosti; utko posjeduje ljubav, daleko je udaljen od svakoga grijeha" (5,5). Ljubav treba biti djelotvorna i
144
l0
Ifu56ani su htjeli uzeli njegovo tijelo, ali svjetina to nije dala. Nagovorili su prokonzula, da im to ne dopusti. Znali su da je bio svet i 6a56enradi toga. LJzebsu tijelo i ponovno ga stavili u drugu vatru. Izgorio je. Ik56ani su do5li i pokupili kosti, koje su preostale.5
Rano kr5ianstvo
t45
Y
Siroka; unikoga ne treba prezirati* (10'1). Ako neki sagrije5e, "ne treba ih smatrati neprijateljima, nego ih treba kao bolesne i zalutale dlanove pozivati nazad. . . Ako tako budete postupali,sluZit iete sami sebi na izgradnju" (It,4;2 Sol5,15). Kao i liubav tako i kr5danska molitva treba biti sveobuhvatna: "Molite se za sve svete. Molite takotler za kraljeve i vlastodr5ce i vladare i za one koji vas progone i mrze i za neprijatelje kriZa da bi va5 plod bio vidljiv svima i da biste vi bili savr5enikod njega" (I2,5).
Papija je bio biskup u Hierapolisu, u Frigiji. Bio je prijatelj Polikarpa iz Smirne, a vjerojatno udenik Ivana prezbitera. Oko t5O. napisao je djelo u pet knjiga pod naslovom: je zbirka podataka o "Tumadenja Gospodinovih izreka". To rijedima i djelima Gospodina i njegovih udenika. Sakupljao ih je od udenika Isusovih apostola,dija se predaja prenosila od usta do usta. Metlu svjedocima od kojih je sakupljao ovu predaju Papija spominje Aristiona, prezbitera Ivana i kierke apostola (ili, moZda tlakona?) Filipa. Stetaje Stoto djelo nije saduvano u cijelosti. Saduvani odlomci su vrlo zanimljivi, ali pruZaju tek djelomidan uvid u duhovni svijet Papije i njegova kruga. Povjesnidar Euzebije sluZio se podacima koje je donio Papija, ali o njemu osobno nema lijepo mi5ljenje. Dosta grubo kate zanjega da je bio uzaistavrlo male pameti" zbog toga Stoga smatra hilijastom. eini se doista, da je Papija bio premalo kritidan; vi5e je sakupljao gradivo raznih legendi i kasnoZidovskih apokaliptidkih struja nego pouzdanu predaju. Takotler je bio sklon hilijazmu, shvadanju da 6e poslije uskrsnuia pravednika, a prije op6eg suda, Ifuist zajedno s pravednicima vladati tisudu godina i uZivati sva materijalna dobra.
Kako god bilo problematidno Papijino udenje, iz saduvanih odlomaka dade se naslutiti da je bio jednostavna i profinjena du5a; moZda naivan i pod jadim utjecajem idejnih struja u azijskom kr5danstvu, ali istinski odan Ifuistovu duhu BoZjeg djetinjstva. On, na primjer, govori o uZivanju materijalnih dobara u tisuigodi5njem Isusovu kraljevstvu, ali to nije grubi hedonizam. "Kad bilo koji od svetih htjedne tzeti grozd, svaki 6e grozd re6i: 'Ja sam bolji, uzmi mene i hvali Gospodinapreko mene'...To je duboka istina kazana u naivnoj formi; sve Stopostoji, sva dobra ovoga svijeta, dana su da bi dovjeku bila putokaz prema Bogu.7 Temeljnu orijentaciju u svom spisateljskom radu Papija ovako odretluje: uJa ne uZivam u obilju rijedi - kao Sto je sludaj kod mnogih - nego u obilju koje govori istinu. Nadalje, ja ne uZivam u bilo dijim naredbama, nego u naredbama Gospodina koje izlaze iz same istineu.s Jednako je zna(ajna i druga njegova primjedba: uMeni se dini da nisu ba5 knjige ono od dega ja imam korist, nego Liva i trajna rijed".e Osobni susret, prijateljski razgovor ne da se knjigom nadoknaditi.lo Poudljiva je i varijanta Judine sudbine koju Papija usvaja i op5irnije prenosi: Juda nije, kao Sto se misli, zavr5io Livot samoubojstvom, nego je nakon izd,ajeZivio i dalie. Bio je Zivi primjer bezbo5tva u ovom svijetu. Njegov izvanjski izgled bio je stra5an:tijelo mu je bilo toliko nateklo da nije mogao prodi onuda kuda su teretna kola lako prolazila. Natekli su mu odni kapci toliko da nije mogao vidjeti svjetla. Umro je u mukama i patnjama. To mjesto ostalo je pusto i nenaseljenodo danas.Pored njega ne moZe se od smrada ni sada proii.ll Podetkom drugog stolje6a Zidovsko-kr56anski misijski pokret stvorio je nekoliko medusobno razliditih tipova: mezopotamijski tip koji se poziva na Jakova i lvana; Petrova skupina koja obuhvada Feniciju, Pont, Ahaju i Rim. Najvedu Zivotnu snagu pokazivalo je kr56anstvo toga razdoblja u Maloj Azlji, a bolje nam je poznat upravo onaj kraj u kojem
146
l0-
Papija iz Hierapolisa
147
ie djelovao Papija, tj. Frigiia.IJz istinske kr5danske vrijednosti taj tip kr5ianstva pokazuje sklonost prema apokaliptidnoj Zidovskoj tradiciji, Sto potvrcluje i dinjenica da je Frigija bila ishodi5te montanizma.t2 Pisac oBarnabine" poslanice Klement Aleksandrijski, Origen i neki drugi stari kr5ianski pisci pripisuju taj knjiZevni rad Barnabi. Danas se op6enito smatra da njegov autor nije Barnaba, pratilac apostola Pavla, nego vjerojatno jedan kasniji obradenik, uditelj iz Aleksandrije. Neki udenjaci misle da je spis nastao neposredno poslije razorenja Jeruzalema, jer se pretpostavlja da su uspomene na to kod ditatelja svjeZe.Drugi pomidu wijeme njegova nastanka u prvu polovicu drugoga stoljeda. Nas ovdje prvenstveno zanima duhovni profil pisca kao dovjeka i vjernika. Pisac je pod snaZnim dojmom Kristove pojave i njegova ponovnog dolaska - objave boi\eg suda. Radost proZima pisca zbog svega Sto je Bog u lfuistu udinio za ljude i dovodi ga do iskrene zahvalnosti i zauzetosti za druge (1,2-5;5,5;7,1.;9,9; 2I,g).Ikist stoji u sredi5tu cjelokupne povijesti i tvori srZ poruke Staroga zavjeta, te se zato pisac trudi da tu misao razvije i potvrdi dinjenicama. SluZe6i se alegorijskom metodom on navodi pojedinosti iz povijesti Abrahama, Mojsija, Davida i Prorokd i pokazuje kako se kroz njih najavljuje Isus Ikist i njegovo djelovanje. Zidovi su'sve to suvi5e doslovno shvadali i zato nisu ostvarili bogo5tovljekoje bi bilo Boga dostojno, premda ih je Bog preko pojedinih proroka opominjao i poudavao. Tako su Zidovi, zavedeni zlim duhom (9,4), krivo shvatili BoZju poruku o obrezanju. Bog je od njih odekivao duhovno obrezanje, a oni su se zadovoljili s fizidkim, tjelesnim obrezanjem i vidjeli u njemu znak i potvrdu svog saveza s Bogom. To je bilo pogre5no. Fizidko obrezanje imaju i neki drugi narodi, kao Sirijci i Arapi. Bog je htio ne5to vi5e dime 148
bi se potvrdio njegov savez s Izraelom - obrezanje srca (usp. Jr 4,4), ali Izrael nije ispunio BoZje i5dekivanje: ,nDo,bezuman je moj narod, ne poznajeme, djeca su oni nerazumna ni5ta ne shvadaju, mudri su tek za zlodjela al' diniti dobro ne umiju" (Jr 4,22). Izraelovo pouzdanje u obrezanje bilo je pogre5no. Bog ga nije mogao potvrditi: "Evo,bliile se dani - rijed je Jahvina kaznit du sve koji su obrezani na tijelu: Egipat, Judeju, sinove Amonove i Moab, i sve one Sto briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezanri,i sav dom Izraelov neobrezana je srca< (Jr 9,24). Svetkovanje subote takoder se iskvarilo i Bog je prosvjedovao: "Prestanitemi nosit ni5tavne prinose, kdd mi omrznu. Mlaclaka, subote i zazive ne podnosim zborovanje i opadine" (Iz L,ll). Razlog i za Io zastranjenje lzraela pisac vidi u njihovu neshvadanju uloge svetkovanja subote i znadenja slavljenja distim srcem (15,1-g). Izraelci su shvaiali da je materijalni hram kuda Boija. Stavljali su svoje pouzdanje u zgradu, namjesto da se pouzdaju u Boga koji ih je stvorio. U hramu su slavili Boga onako kako to dine pogani - nedostojno (16,t-2). Bog je zaprijetio da 6e taj hram biti razoren i novi sagratlen,Stose i dogodilo. Nasuprot tom neshva6anju 7,,idova,pisac poziva svoje ditatelje da se raduju Stoim je Bog dao mudrost i razumijevanje svojih tajna. Darom BoZjim mi moZemo shvatiti, istide 149
pisac, da je govor o BoZjem djelu stvaranja kroz Sestdana i slavljenju podinka sedmoga dana nagovje5tajonoga Sto 6e se dogoditi u Isusu: ostvarenje istinskog da5denjaBoga.
S Isusom Bog stvara novi podetak svega.Opra5taljudima i oslobada ih od grijeha; stvara im disto srce i tako ih osposabljava da ga dostojno daste.U znak novog podetka kr3iani namjesto subote slave nedjelju, dan Isusova uskrsnuia i uza5a56a.IfuSiansko slavljenje Boga ne odvija se u materijalnoj zgradi. Namjesto poru5enoga Zidovskog hrama Bog diZe novi, duhovni hram. To je hram srca - sdm dovjek. "Jer smo primili opro5tenje grijeha i pouzdali se u Gospodina, nanovo smo rodeni, iznova stvoreni; zato u nama uistinu stanuje Bog u prostoriji na5ega srca<< (16,8). Zbog mnogovrsne povezanosti s Bogom dovjek uLiva neprocjenjivo dostojanstvo.Tko Zeli postiii spasenje,ne upire svoj pogled samo u dovjeka nego u onoga koji u njemu stanuje. Covjek je "duhovni hram sazidan za Gospodina"(16,10). Bog je dokinuo i,rtve Staroga zavjeta i u duhu prorodkog nagovje5taja:"Zrtva je Bogu duh raskajan..(Ps 50,19)probudio u nama smisao za djela dovjekoljubtja (2,8; 5,5). Gospodinov ponovni dolazak i s time povezani sud jest neizostavan. Pogibelj zastranjenja i otpada nije proila nego prijeti zadnjom propa56u. Bog ie suditi svijetu ne gledajudi tko je tko. Vjernici se ne smiju povladiti u sebe i stajati osamljeno, ved se moraju okupljati na jednom mjestu i zajednidki nastojati oko op6eg dobra (4,107), posebice oko ispunjavanja Gospodnjih zapovijedi. Tim se stvara mogu6nost da idemo putem svjetla. To je put koji vodi do proslave u BoZjem kraljevstvu, a obilj ey',enjesvestranim nastojanjem oko kreposna raspoloZenja:skromnosti, blagosti, iskrenosti, otpornosti zlu, miroljubivosti, odanosti i ljubavi prema Bogu te dobrih djela prema bliZnjemu, kojeg treba ljubiti uvi5e nego svoju du5u" (19,5). 150
Ljudi tomu protivna raspoloZenja i suprotna djelovanja idu putem tame Stovodi u vjednu smrt i kaznu. Da bi vjernici sa svojim djelima izmakli toj propasti, pisac ih usrdno moli da ne propuste diniti dobro. Premda poznaju Gospodinovezapovijedi, zaklinje ih: uBudite sami sebi dobri zakonodavci, ostanite sami sebi dobri savjetnici, iskorijenite iz sebe svako pretvaranje!" (2L,4). Svaki, naime, dovjek zna Sto u konkretnim okolnostima treba diniti samo ako iskreno o tom razmi5lja. Pisac ih konadno na to upu6uje: uBudite poudljivi udenici Gospodnji tim Sto iete marljivo ispitivati Sto Bog od vas traili, i dinite to da biste (kao takvi : poudljivi udenici Gospodnji, pravedni) otkriveni bili na dan suda" (2I,6).
Herma Herma je autor djela koje nosi naslov "Pastiru, prema imenu andela, glasnika Bo?je poruke, koji je za5titnik i propovjednik pokore. Autor je jednostavan dovjek, iskren i poboZan, siguran u vjeri , ali bez temeljite izobrazbe. Nije ni pisac ni teolog, nego odu5evljeni moralist kojemu je na srcu dobro svih ljudi, a napose obradanje grje5nika. On sam o sebi donosi slijedeie podatke: bio je podrijetlom rob iz Grdke; kao mladid do5ao je u Rim i bio kod gospodariceRodekoja ga je oslobodila;obogatiose,oZenioi imao djecu; u vjeri su bili mlaki, pa kad je oti5ao u progonstvo, djeca su mu se pokolebala; on je izgubio imanje, ali je ostao Ziv; promijenio je Zivot na bolje i postao revnostan vjernik; njegov primjer slijedila su kasnije i njegova djeca. Ti podaci mogu se shvatiti kao elementi fednog opdeg Zivotnog modela, prema kojemu je sadinjen i njegov opis. Spis je, naime, nastao vjerojatno oko 140. godine i napisan je u duhu Zidovsko-kr5ianskih apokaliptidkih knjiga. Ta vrsta knjiZevnih radovarazvliala se u razdoblju oko 200. $1
godine prije Krista do kraja I. st. poslije Krista. Glavno obiljeLje je nastojanje da se BoLie taine prikaZu u slikama i primjerima, u simbolima, nejasnim i te5kim stilom i iezikom. PreteZno se u tim djelima govori o svrSetku vremena i BoZjem sudu. e esto se u radnju uvode antleli i nebeska biia kao posrednici koii vidiocima, odnosno ditateljima razja5njavaju tajanstvene stvari. Najde5deje rijed o spisima krize, knjiZevnim tvorevinama nastalim u wiieme nevolje i progonstava. Djelo su ljudi koji su s odu5evlienjem prihvatili vjeru i odbacili sve ovozemaljske iluzije. Glavni im je cilj probuditi pouzdanje i hrabrost, utje5iti i ohrabriti priproste, prosjedne vjernike. Ta bitna obiljeZja nosi i djelo Hermin Pastir. Pisac je ponesen Zeljom da vjernicima prenese BoZju poruku i osobni poticaj na pokoru. Pod tim bitnim sadrZajem koji proZima ciieli spis podjela na 5 victenja (kratica v), t2 zapovijedi (z) i 10 usporedbi (u) gubi na svojoj vaZnosti, budu6i da i zapovijedi i usporedbe nose stvarno obiljeZje propovijedi o pokori u apokaliptidnoj formi kao i sama videnja. U sredi5tu Hermina zanimanja i zatzetosti stoji dovjek. Bog je "radi dovjeka stvorio svijet i cijelo je djelo stvaranja podvrgao dovjeku i dao mu moi da zavlada nad svim Sto se pod nebom nalazi" (2, 12,4,2).I jer je u sviietu i Zivotu sve veliko, uzvi5eno i nedokudivo, prirodno je da se dovjek obrada Bogu (u, 9,14,4), a Bog u svojoj dobroti ima puno razumijevanje za tovjeka, objavljuje mu svoje taine i priopdava naume, daje zapovijedi i smjernice, Sto je sve za dovjeka dobro i korisno (u, 6,1-5).Ako dovjek slijedi zapovijedi BoZje, onda je zaista sretan (5,5,9). Metlutim, dovjek nije usmjeren samo prema Bogu i prema dobru. On je otvoren i prema zlu, prema grijehu; izvrgnut je utjecaju anttela pravednosti i anttela pokvarenosti (2, 6,2,I-tO). Ako dovjek slijedi put pravednosti, izbjegava zlo i dini dobro, onda je ,slidan maloj djeci koja ne poznaju pokvarenosti, 5to razarajt Zivot ljudi" (2,2,t,1).
r52
I kad dovjek pode putem pokvarenosti, put prema Bogu, u kojem je jedino dovjekovospasenje,ostaje otvoren ujer Bog nije kao Stosu ljudi koji pamte zlo, nego naprotiv on opra5ta i smiluje se svom stvorenjur,(2, 9,I,5; v, 4,2,4).Potrebnoje samo obratiti se Bogu punim pouzdanjem, a pouzdanje dolazi od Gospodina.Treba stoga moliti Boga i u strpljivosti ustrajatiojadanjakom vjerom (2,9,I,4;9.1.10-11).Gdje vidi dobru volju, Bog daje pokoru (u, 8,6,2). Herma se osjeda pozvanim poput starih proroka da u jednom odludnom povijesnom trenutku objavi radosnu vijest o potrebi pouzdanja u Gospodinai neodloZiva obradenja putem pokore. Njemu je jasno da u kr5ianskoj zajednici postoje starje5ine- prezbiteri. Meclutim, on djeljuje s po5tovanjem zajednice i ne vidi se da postoji bilo kakva napetost, kao Sto je to kasnije bilo u vrijeme montanizrraa)izmeclu njega i vodstva kr5danske zajednice. Podetna, temeljna tvrdnja o mogu6nosti oproStenja postavljena je Siroho: i oni, a takva su bila njegova djeca, koji su otpali od vjere mogu se ponovno upisati u knjigu Zivota "ako svim srcem dine pokoru". Jedino ako netko odbacuje pokoru ili je iskreno ne proZivljava, ne moLe dobiti opro5tenjegrijeha (v, I,4,2; u,8,6,418,7,2;9,2,6,5). Taj podetni stav u smislu opde orijentacije doZivljava odredenu korekturu. U drugom, naime, virtenju Herma dobiva objavu da se dotada5nja mogu6nost pokore ogranidava:mogudnost pokore nije vi5e vremenski neogranidenai ona je poslije kr5tenja samo jednokratna, moLe se samo jedanput dobiti. Vremensko odrettenje pokore uvjetovano je kratkoiom ovoga Livota, blizinom suda Bo?jega,kao i nesigurno5du uslijed progonstva koje svaki das moZe ponovno nastupiti. Jednokratnost pokore istide se u dva pravca: najprije autor Zeli reii da se ne samo kr5tenjem dovjek oslobatla grijeha nego da za to postoji jo5 jedna, druga mogudnost, stvarna kao i kr5tenje - pokora, ali jedanput. Nije sigurno je li Herma jednokratnost pokore zastupao zato Sto je bio uvjeren da se,kao i kr5tenje,i pokora podjeljuje samo 155
jedanput (2, 4,I,8;4,5,6) ili je njezinu neponovljivostizvodio samo iz loga Sto nije vjeroYao da dovjek koji je nakon kr5tenja po drugi put duboko pao moy',eponovno promijeniti svoje unutarnje razpoloilenie i biti spreman za istinsku pokoru (2, 4,L,8; 4,5-T).Jedno ie sigurnoi za one koji su nakon kr5tenja te5ko sagrije5ili i pokorom se ved jednom s Bogom izmirili pa onda opet ponovno duboko pali Herma twdi da ,samo jedva" mogu postiii vjedni Zivot (2, 4,5,6). Za Hermu ie od odludne vaZnosti upravo to: postoji moguinost da dovjek pokorom nade svoj mir u izmirenju s Bogom i konadno postigne spasenjepremda je poslije kr5tenja sagrije5io, pa dak i od vjere otpao. To je neSto izuzetno veliko i dragocjeno te se u njemu rada radost i sreda. Ne dolazi u obzir vi5e od jedne pokore vjerojatno i zbog toga Sto je sad uvjeren da mu nede trebati - za nj bi bilo nezamislivo da bi ponovno po5ao putem grijeha. Sve to vrijedi tim vi5e Sto je Herma uvjeren da dovjek koji se jednom obratio i njeguje krepostan Zivot moi,e biti u stanju da obdrZava BoLje zapovijedi i ne ponavlja grijehe (u, 6,1,4). Preokret koji je u njemu nastao pokorom dubok je i snaZan,oslobatla dovjeka od tjeskobe, vrada mu unutarnji mir i daje mu da s lakodom dini dobro jer nosi Boga u sebi (2, t0,2,6;12,4,5-6). Kako duboko i dalekoseZnu promjenu u dovjeku stvara pokora vidi se i iz toga Sto Herma veoma jasno i odludno istide dovjekovu situaciju prije, u grijehu, i poslije, nakon izbavljenjaiz grje5nog stanja. Znailajna je njegova formulacija "ali sada,.(2,5,t,5) kojom podcrtava nastalu promjenu i daje naslutiti novi kvalitativni sadrZaj. Pokora nije jednostavno okajavanje grijeha. Ne5to sloZenije i sadrZajnije nastaje u dovjeku u djelu pokore; nastaje uvelika spoznaja,ier grje5nik upoznaje da je udinio zlo pred Gospodinom i u njegovr.lsrcu javlja se djelo koje je podinio, on se obra6a, ne dini vi5e zla, nego se s odu5evljenjem prihvada dobra . . .,, (2, 4,2,2). Raskid s grijehom i korjenito odvraianje od zla samo je jedan elemenat u procesu pokore. TraLi se jo5 i usmjerenost prema dobru i zauzetost r54
za dobra djela, a medu njima najprije je ,vjera, strah Bolji, ljubav, sloga, ispravan govor, istina, strpljivost; nesto bolje od ovoga ne postoji u ljudskom zivotu. Tko to 6ini a ne propu5ta, bit 6e sretan u svom zivotu (2, g,1,9). Iz tih izviru djela dovjekoljublja: pomaganja udovica i sirota, pomaganje unesreienih, gajenje gostoljubljivosti, iskorijenjivanje neprijateljstva, miroljubivost, poniznost, pravednost, postivanje staraca, bratska ljubav, tjesenje klonulih, strpljivost, ne uzvradanje zla zlim, podizanje u vjeru posrnule i vraianje mira duse, dovodenje zalutale na pravi put, neprogonjenje duZnika . . . i mnoga druga dobra (2,g,!,10).I jer jeLivot kratak na zemlji, a trajna domovima u zajednistvu s Bogom u nebesima, Herma posebno osutluje svaku lakomost i priianjanje uz materijalna dobra te zivo preporuduje darezljivost (v, 5,t-10; z, 2,4). valja na kraju redi da se cjelokupna problematika pokore, kao i Livota dovjeka uopie, kod Herme razvija u kontekstu zajednice. Pokora je osobna ali nije privatna stvar pojedinca. vjernik Zivi u zajednici, pa zato postoji uzajamno djelovanje pojedinca na zajednicu i zajednice na pojedinca. Kroz taj Zivotni proces ugraclivanja u zajednicu dovjek ima pristup Bogu i vjednom Zivotu u Bogu. Herma to simbolizira svojom vizijom kule, u kojoj nemaju mjesta oni vjernici koji ostaju u grijehu i ne dine pokore.
155
aLKl-JUdNBMISLI
mogli svoju egzistenciju merlu ljudima, svoju povijesnu odgovornost i svakodnevne odluke dozivljavati kao susret s njegovim ocem koji je u njemu postao i nas zajednidki Otac.z u ostvarenju tog cilja studij osobe i djela Isusa iz Nazareta, te ranog krsianstva u cjelini, ima kljudno mjesto i nezamjenljivu ulogu.
Pro5lo je gotovo dvadeset godina otkako je W.H. van de Pol objavio svoju knjigu "Kraj konvencionalnog kr56anstva.,1.Sva proudavanja kr5ianskih mislilaca pokazuju da su todna njegova zapaLanja i dijagnoze u odnosu na stanje u sada5njem kr5danstvu. NaSe kr5danstvo doZivljava duboku krizu: Sto fe u njemu neko6 bilo posve pouzdano, danas je dovedeno u pitanje. Ifu56anskepredodilbe i uvjerenja, nadin mi5ljenja i izraLavanja, odnosi unutar kr5ianskih zajednica i njihov stav prema suwemenom svijetu, izraLajni oblici vjere i bogoStovlja, sve je Io za suwemene ljude postalo manje-viSe neuvjerljivo i beZivotno. Broj se kr5danskih praktikanata neprestano smanjuje, a i one koji ostaju vjerni konvencionalnom kr5danstvu sve vi5e proZima nesigurnost i malodu5nost, osjedaj manje wijednosti i tjeskobe. To nas naizbjeilivo dovodi pred alternativu: ili 6e ovo na5e kr56anstvo propasti ili 6e iz korijena obnovljeno zablistati novim sjajem. Da bismo takvu obnovu mogli doZivjeti, valja nam posve odbaciti polemike s ljudima izvan kr56anstva, odredi se svakog oblika neutemeljene apologetike kao i autoritarnih zahvata unutar svoje zajednice te se odvaZno i predano I otvoriti utjecaju Kristova duha. lt B;c;Ljanazodnost u Isusu iz Nazareta nije prolazni dogaI tlaj, nije neki "povijesni intermezzo<< izmeclu dvaju perioda, i I nego trajan hod kroz povijest zajedno s nama u susret ! eshatonu. Ona je u svijetu Zivo welo snage kako bismo I
t
I
t
I
I
I
,l
: l
156 157
UPOTRIJEBLJENILEKSIKONI I BILJESKE
1. LEKSIKONI Bauer B. Johannes, Bibeltheologisches Wiirterbuch I-II, Graz 19673. Bauer Walter, Wiirterbuch zum Neuen Testament, Berlin Lg7L" Coenen Lothar, Theologisches Begriffslexikon zum Neuen Testament I-III, Wuppertal 1972" Der grosse Brockhaus I-XII, Wiesbaden t977-198I Enciclopedia della Bibbia 1-6, Torino 1969-1971 Enciklopedii a Leksikografskog zavoda t-6, Zagreb 1966-1 969 Grabner-Haider, Praktisches Bibellexikon, Freiburg 19785 Haag Herbert, Bibel-Lexikon, Einsiedeln 1968' Herders Theologisches Taschenlexikon 1-8, Freiburg 1972-75 Kindlers Literatur Lexikon I-VIII. Ziirich 1982 La Grande Encyclop6die 1-92, Paris 1971.-t978 Leon-Dufour Xavier, Vocabulaire de Theologie biblique, Paris 19692 Leon-Dufour Xavier, Dictionnaire du Nouveau Testament, Paris 1975 Lexikon fiir Theologie und Kirche I-X, Freiburg 1957-1965 Lurker Manfred, Wtirterbuch biblischer Bilder und Symbole, Mtinchen 1975 Maier Johann-Schafer Peter, Kleines Lexikon des Judentums, Stuttgart 1981 Osterloh Edo, Biblisch-theologisches Handwiirterbuch, Giittingen 19645 Theologisches Wiirterbuch zum Neuen Testament I-IX, hrsg. von Gerhard Kittel und Gerhard Friedrich, Stuttgart 1955-1975 2. BILJESKE Prvi dio: Poviiesni i religiiski okvir ranog kr5danstva Daniel Rops, Geschichte des Gottesvolkes, Freiburg 195O,578 Kurt Schubert, Die itidischen Religionsparteien in neutestamentlicher Zeit, Stuttgart 1970,59 Arthur Nisin, Die Geschichte von Jesus dem Christus, Graz 1966, I l 5 - 1 1 6 ;1 I 1 - 11 8 Johann Maier, Das Judentum, Miinchen 19752;Martin Hengel, Juden, Griechen und Barbaren. Aspekte der Hellenisierung des Judentums in vorchristlicher Zeit, Stuttgart 1976; David und Pat Alexander (Hesg), Handbuch zur Bibel, Wuppertal 1975; Eduard Lohse, Umwelt des Neuen Testaments, Giittingen 1974; Herbert Haag, Das Buch des Bundes. Diisseldorf 1980
r59
Tukidid, Spis o ratu PeloponeZana i Ateniala.1I,.57,1 Giinther Bbrnkamm, Studien zu Antike und Christentum, Mtinchen 7970,12 Platon, Teetet, 152 a Ciceron, De re Publica IlI,55 Rudolf Bultmann, Glauben und Verstehen II, Tiibingen 1968,65 Karl Priimm, Christentum als Heuheitserlebnis, Freiburg 1959, 720-127 1l R.-P.Huby, Christus, Paris 1961,485 12 A.-J.Festugi6re, Le Monde gr6co-romain au temps de Notre-Seigneur II, 185 13 Karl Priimm, Der Christliche Glaube und die Altheidnische Welt I. 599 1,4 Carl Clemen, Religionsgeschtliche Erkliirung des Neuen Testaments, Giessen 1924,55 15Karl Priimm, N. di., 511 16 Excerpta ex Theodoto, 78, nav. prema: Heinrich Fries (Hrsg), Handbuch theologischer Grundbegriffe I, Miinchen 1962, 565 17 Karl Priimm, Gnosis an der Wurzel des Christentums, Salzburg 1972; Karl-Wolfgang Triiger, (Hrsg) Gnosis und Neues Testament, Berlin 1975; Erik Peterson, Fri.ih-Kirche, Judentum und Gnosis, Freiburg 1959 18 Friedrich Heiler, Erscheinungsformen und Wesen der Religion; Stuttgart1961,568 'n Will Durant, Caesar und Christus, Bern 19695;J6r6me Carcopino,Rim u razdobliu najvi5eg uspona carstva, Zagreb 1981; Poviiest svijeta od poietka do danas, Zagreb 1976; F. F. Bruce, Zeitgeschichte des Neuen Testaments I-II, Wuppertal 1975/76;Werner Dommershausen, Die Umwelt Jesu. Politik und Kultur in neutestamentlicher Zeit, Freiburg 1977;Helmut Kiister, Einfiihrung in das Neue Testament, Berlin 1980. Drugi dio: Isus Krist i rano kr5danstvo 1. Isusovodjelovanje 1 Ernest Renan, Livot Isusov, Zagreb 7g2t,LXV ' De vita caesarum.25.4 5 U Svetonijevom latinskom tekstu slojiizraz Chrestus namjesto Christus, jer su u to vrijeme Rimljani obidavalizamjenjivati "iu s >@<<, p€tsu govorili chrestiani namjesto christiani, Chrestus namjesto Christus. * Annales. XV.44 5 Mnogi su udenjaci proudavali ovaj Tacitov izvje5taj. Metlu njima posebno se istakao H. v. Soden u djelu: Hat Jesus gelebt? Berlin 1910. Danas je sigurno mi5ljenje da se u vjerodostojnost ovoga Tacitova izvje5taja,koji je do nas do5ao u izvornom obliku, ne moZe sumnjati. " Plinii Secundi Epistolarum lib. X, 96 7 Antiquitates iudaicae, XX, 9.1 o Joseph Klausner, Jesus von Nazareth, Berlin 1954;78; Vilko Fajdiga, ^ Teoretiina apologetika, Ljubljana 1965 " Peter Stuhlmacher, Vom Yerstehen des Neuen Testaments, Giittingen 1979;Vilmos Vajta (Hrsg), Evangelium als Gesshichte, Gtittingen 1974; Willi Marxen, Einleitung in das Neue Testament, Giitersloh 1965; Herbert Haag (Hrsg), Jesus in den Evangelien, Stuttgart 1970;Johann
160
Michl, Fragen um Jesus. Antworten aus historischer Sicht, Miinchen 1967;Joseph Sauer (Hrsg), Wer ist Jesus Christus, Freiburg 1977 r0 John L. Mckenzie, Die Botschaft des Neuen Testaments, Luzern 1gO8; Helmut Ktister, Einftihrung in das Neue Testament, Berlin 1gB0 " Gerhard Ebeling, Dogmatik des Christlichen Glaubens III, Tiibingen 1979, 17-22; 4549; 479-508 10 Rudolf Bultmann, Jesus, Mtinchen 1970,56 15 Rudolf Pesch, Jesu ureigene Taten? Freiburg 1970, 155-158 14 Otto Bdcher, Das Neue Testament und die diimonischen Miichte. Stuttgart 7972,60-72 15 Eugen Duplessy, Apologdtique II, Paris 1924,228 16 Romano Guardini, Menschliche Wirklichkeit des Herrn, Wiirzburg 1958,56 17 Karl Adam, Jesus Christus, Augsburg 19585,747 18 Philipp Lersch, Der Mensch als soziales Wesen, Miinchen 1965, t2, 215-256 19 T. de Chardin, Bududnost iovieka, Split 1970, 76-80. ! 20 Kao drastidan primjer mogu posluZiti liturgijske knjige sa svojim neprimjerenim jezikom koji nas ne samo vra6a stoljeie unazad, nego Isusovu poruku dini nejasnom, a tu i tamo i smije5nom. 21 MoZda je ovdje potrebno spomenuti jedan takav upadan propust: To je porazno nepoznavanjetemeljnih krbianskih vrijednosti - osobe Isusa Ifuista i njegovih zasada,kao i sve veie zaostajanje sluZbenih predstavnika kr5ianstva u opioj i teolo5koj izobrazbi. Veiina na5ih sveienika i studenatateologije ne prati razvoj suvremenog proudavanja Biblije, pa se jaz izmedu teolo5ke znanosti i mi5ljenja krbiana svakim danom produbljuje. Mi mehanidki ponavljamo stare kr5ianske izridaie, formule, koje su, izdvojene iz svog teksta i povijesnog konteksta, postale bezZivotne,a ni5ta ili gotovo ni5ta ne poduzimamo da upoznamo biblij^ ^ s k u i s t i n u u n j e z i n o ja u l e n t i i n o s t i . " Winfried Blasig, Christ im Jahr 2000, Miinchen 1984; Albert Giirres, Kennt die Religion den Menschen, Miinchen 19842;Walter Grundmann, Die friihe Christenheit und ihre Schriften, Stuttgart 1985; Heinrich Fries, Fundamentaltheologie, Graz 1985;Walter Kasper, Der Gott Jesu Christi, Mainz 19852;Werner Georg Kiimmel, Einleitung in das Neue Testament, Heidelberg 198521; Franz-JosefNiemann, Jesus als Glaubensgrund in der Fundamentaltheologie der Neuzeit, Innsbruck 1985. 2. Prve kr5ianske zajednice t Oscar Cullmann, Petrus, Miinchen 1967; John Bligh, Kleine Zeitgeschichte zum Neuen Testament, Freiburg 1969; Giinther Bornkamm, Bibel. Das Neue Testament, Stuttgart 1971;Jud6o-Christianisme. Recherscheshistoriques et th6ologiquesoffertesen hommage au Cardinal Jean Dani6lou, Paris 7972; Ginther Schiwy, Weg ins Neue Testament II, Wtirzburg 1966; Karl B.uchheim, Der historische Christus. Geschichtewissenshcaftliche Uberlegungen zlurrr Neuen Testament, Miinchen 7974; OtIo Kloch, Einer ist euer Meister, Stuttgart 1966;Gerd Theissen, Studien zur Soziologie des Urchristentums, Tiibingen 1gg5'. 2 Josef Holzner, Pavao, Zagreb 1968 " Josef Blank, Paulus und Jesus, Mtinchen 1968,246 * Otto Kuss, Paulus, Regensburg 1977,76 1l
Rano krbdanstvo
r6l
C. Fouard, Saint Paul, Paris 1925,510 Leo Holzner, Rings um Paulus, Mtinchen 1947 7 Leo scheffczyk (Hrsg), Erliisung und Emanzipation, Freiburg 1_975 8 Georg Muschalek, Tat Gottes und Selbstverwirklichung des Menschen, Freibtrg 1974, 48-56 Werner Georg Kiimmel, Die Theologie des Neuen Testaments, Giittingen 1976;Hans Conzelmann, Geschichte des Urchristentums, Giittin[en 1976; I,eonhard Goppelt, Theologie des Neuen Testam€nts, Gtittingen 1975 10 G. Bornkamm, N. di., I54 11 Rudolf Schnackenburg, Das Johannesevangelium I-III, Freiburg 1972-75; Edward Schillebeeckx, Christus und die Christen, Freiburg 7977: JosefBlinzer, Aus derWelt und Umwelt des Neuen Testaments, Stuttgart 1969 12Lucien Cerfaux, L'Apocalypse de saint Jean lue aux chr6tiens, Paris 1954,206 t5 Alfred Wikenhauser, Die Offenbarung des Johannes, Regensburg 19592,45 14Eduard Lohse, Die Einheit des Neuen Testaments' Giittingen 1975; Adreinne von Speyr, Apokalypse, Einsiedeln 19762 6
Zakljudne misli I W. H. van de Pol, Das Ende des konventionellen Christentums, Freibure 1967 2 H. v-an der Linde - H. Fiolet, Neue Perspektiven nach dem Ende des konventionellen Christentums, Wien 1968, 488
o
5. Apostolski oci t Urp. Manlio Simonetti, La letteratura cristiana antica greca e latina, Firenze 1969; Berthold Altaner - Alfred Stuiber, Patrologie, Freiburg 1978; Richard Klein (Hrsg), Das friihe Christentum im riirnischen Staat, Darmstadt 1971;Adalbert Hamman, Die Kirchenviiter, Freiburg 1967; Carl Schneider, Geistgeschichte der christlichen Antike, Miinchen 1978; Wilhelm Krause, Die Stellung der friihchristlichen Autoren zur heidnischen Literatur. Wien 1958; Heinrich lkaft. Die Kirchenviiter, Bremen 1966; Tomislav J. Sagi-Buirii, Poviiest krSdanske literature l, Zagreb t976 '^ Philipp Vielhauer, Geschichte der urchristlichen Literatur, Berlin 1975,529-540; Karl Suso Frank, Grundztige der Geschichte der Alten Kirche. Darmstadt 1984. 5-g 1 Hans Kiing, Die Kirche, Freiburg 19672,485 a Martin Dibelius, Geschichte der urchristlichen Literatur, Miinchen _ 1975,115-116 " Historia ecclesiastica V. 20. 6 6 Franc Lukman, Martyres Christi, Celje 1954, 52-62 ' MoZda je rijed o dva pisma; vjerojatno je Polikarp bio napisao najprije jedno kratko pismo - popratno pismo Ignacijevim pismima, a poslije drugo, znatno op5irnije, kojemu je nadodan zavr5etak da odgovara i jednom i drugom o Usp. The Fathers of the Church, The Apostolic Fathers, New York 1948.575
.l urp.N.aj.,ezo ll ll lj '"
Urp.N. dj.,577 U r p . N . d j . ,5 8 7 Usp. l,J.dj.. 580-581 DR. L. J. Rogier, Geschichte der Kirche I, Einsiedeln 1965,68-69
162
OBJASNJENJEVAZNIJIH POJMOVA alegorijska metoda - poseban nadin tumadenja Biblije, koji polazi od pretpostavke da svaki jezidni izridaj kazuje samo jedan vid stvarnosti a nikada svu stvarnost. Pojedini biblijski tekstovi, neovisno o svom doslovnom znadenju, imaju dublji smisao koji je potrebno izrazlti slikovitim i znakovitim govorom da bi se razotkrilo njegovo znatenje za suwemeni Livol. U kr5ianstvu se tom metodom sluZio apostol Pavao (usp. 1 Kor 10,4), a posebice su je njegovali u najstarijoj kr5ianskoj Skoli u Aleksandriji. antropocentrizam - shvaianje da je dovjek sredi5te svemira i konadni smisao sveukupne stvarnosti. antropologiia - znanost koja proudava dovjeka biolo5ki, filozofski i teoIoSki. apologetika - jedna grana znanosti u sklopu teologije kojoj je svrha da brani kr5iansku vjeru, otvara je prema svijetu, odgovara na prigovore upuiene kr56anskoj vjeri, rje5ava nastale nesuglasice i probleme. Na taj nadin ona razvija svijest kr5ianskog poslanja svim ljudima svih naroda i svih vremena i ujedno njeguje odgovornost po kojoj se kr5ianska vjera razlikuje od svih ideologija; ona se naime moi,e Siriti jedino istinom i ljubavlju, a nikako prisilom, pa je svaki vjernik pozvan da razloLi temelj svoje nade, tko god ga zato bude pitao (usp. I Petr 5,15). apokaliptika - knjiZevna vrsta tzv. apokalipsa - otkrivanja. Cvjetala je od II. st. prije lkista do kraja [. st. nakon lkista. Pisci apokalipsa zaodjevaju svoje objave u razna videnja, snove, svemirska putovanja, susrete s nadzemaljskim biiima, kao antlelima i demonima; sluZe se slikovitim govorom i odituju bujnu ma5tu, oZivljavaju prastare mitove, navode tajanstvene brojeve, pride o dudovi5nim Zivotinjama i svemirskim poremeiajima. Kljudna tema je kraj svijeta i tjeskoba koja tada nastaje, opii sud i uskrsnuie mrtvih, vjedno blaZenstvonovog svijeta ili nove zemlje te konadna propast i osudba na vjednu patnju odbadenih zlikovaca. Sljedbenika toga misaonog pravca bija5e na raznim mjestima medu Zidovima diljem Rimskog carstva. Obidno se nazivaju apokaliptidne skupine ili krugovi. apostolski oci - pisci iz najranijega kr5danskog doba. Tako se nazivaiu da bi se istakla njihova povezanosts apostolima i apostolskompredajom. Ti su pisci pisali svoje spise pudkim grdkim jezikom (tzv. koine) i stilski vrlo raznovrsno. Njihova je knjiZevna ostavStinadosta skromna, ali je vaLnazapoznavanje oblikovanja lika dovjeka-krSianina, kao i za razvoj kr5ianske misli te izgradnje kr5ianske zajednice.Temeljne krSdanske zasade autori izlaLlu priprosto ponavljaiuii biblijske izritaie s iedva zamjetljivim elementima biblijsko-teoloSkog razmi5lianja. Uodljivi su
I65
takoder i izvankrSianski sastojci. Tako se u prvoj Klementovoj poslanici zapai,aju tragovi helenistidke etike, a Ignacije se u svojim pismima bori protiv Zidovsko-gnostidkogodbacivanja Isusove tjelesnosti (tzv. zablude doketa ili doketizma).Na posebannadin spisi apostolskihotaca vaLni su za praienje stvaranja zbirke (kanona) novozavjetnih knjiga, za razvoj klera unutar kr5ianskih zajednica i njegova izdvajanja i isticanja u odnosu na obidne vjernike, zarim za tpoznavanje tijeka produbljivanja kr5ianske svijesti o Isusu Ifuistu i njegovoj ulozi u povijesti, a najvi5e pak za sveukupnu problematiku kr5ianskog navije5tanja, za probleme Sto nastaju u sudeljavanju kr5ianske poruke s cjelokupnom zbiljom konkretnoga kr5ianskog Zivota u odredenom prostoru i vremenu. areligiozan-bez religije, bez vjere, zarazliku od antireligiozan (Stoznadi: protuvjerski) i religiozan (Sto znati: vjeri odan). Areopag - breZuljak boga Aresa, vrhovno sudi5te u staroj Ateni, a u prenesenom znadenju: skup uglednih ljudi ili najve6i zbor uopie. askeza - vjeL,baopienito, vjeLba u vrlinama; strog nadin ilivola obiljeZen odricanjem i teZnjom za moralnim usavr5avanfem. astrologiia - proudavanje zvljezda. U staro doba bija5e ra5iren poku5aj da se u svezi s promatranjem zvljezda razloi,i dovjek, njegov Zivot i njegova sudbina. Takvo nastojanje proizlazilo je iz uvjerenja da zbivanja na zemlji stoje u svezi s gibanjem zvljezda. ataraksiia - stanje du5evne smirenosti, Sto je u staro doba bio ideal mudraca, a filozof Demokrit smatrao nafve6im dobrom koje dovjek moi,e postiii u svom Zivotu. demiiurg - Platon ga smatra graditeljem svijeta, a najde5dese tako naziva zami5ljeni posrednik izmedu boZanstvai vidljivog svijeta, dok ga gnostici smatraju zlim tvorcem tvarnog svijeta koji ipak ostaje podretlen vrhovnom Bogu. demon - prema shva6anju starih Grka demoni bijahu biia obdarena izuzetnom snagom poput bogova, koja su ljudima nekad naklona a nekad im Skode.U Zidovskoji ranokr5danskojpredaji demon je utjelovljenje dovjeku protivnih sila koje se bore protiv BoZjih namisli. diiaspora - raspr5enost.Zbroj dlanova jedne vjerske zajednice koji Zive raspr5eni po raznim mjestima i predstavljaju manjinu u odnosu na ostale Lirelje pripadnike drugih vjerskih zajednica i svjetonazora. dokeli - jedna skupina gnostika koji su kao izraziti sljedbenici dualizma mislili da je materijalno tijelo u sebi zlo pa da je, dosljedno tome, Isus bio uzviSeno duhovno bi6e i nije imao sWarno nego samo prividno tijelo. dualizam - shvadanje da postoje dva podela kao dva izvora duhovnog i tjelesnog, psihidkog i fizidkog, kao i dviju oprednih sila: dobra i zla, svjetla i tame, koje se sukobljavaju i bore za prevlast u svijetu i u dovjeku. egzistenciialna frlozofiia - niz filozofskih struja XX. stoljeia kojima u srediStu zbivanja stoji dovjek, konkretan dovjek, njegova iskustva i doZivljaji, posebice doZivljaji besmisla i tjeskobe. Prista5ete lilozofije daju prednost dovjekovu opstojanju (egzistenciji) pred njegovom biti (esencijom) ili tvrde da je dovjekovaegzistencijazapravo sama njegova esencija. emanaciia - izlal,enje, izdvajanje, izviranje manje savr5enih bi6aiz najsavr5enijeg, iz boZanstvalIi iz vrhovnog prabiia. eon - vijek, dugo razdoblje, vjednost. U gnostidkoj pak literaturi eoni su
164
duhovna biia koja proizlaze iz vjednog uma i posrednici su izmedu Boga i tvarnog svijeta. eshatologiia - znanostkoja proudaje posljednjestvari; sve Stose odnosina sudbinu dovjeka poslije smrti pa je tu ukljuden i smisao dovjekova postojanja uopie. Zbog toga pridjev 'eshatolo5ki" moZe imati tanane razlike koje se samo u povezanostis misaonom cjelinom mogu pobliZe odrediti. eshaton - posljednje vrijeme ili stanje, vjednost shvaiena kao ostvarenje smisla sveukupne povijesti i dovjekovapostojanja u njoj. evantlelie - radosna vijest: Bog u Isusu Ifuistu daruje ljudima svoje prijateljstvo i tako ih izbavlja iz tmine besmisla, grijeha i smrti. Pod tim se nazivom razumijevaju i detiri knjige u zbirci spisa Novog zavjeta koje govore o Isusu Ifuistu i predstavljaju ispovijest vjere u ranom kr5ianstvu. fatalizam - vjerovanje u sudbinu koja je dovjeku unaprijed odredena i on je ne moZe izbjedi. hedonizam - shvaianje da se dovjekova sre6a sastoji u uZitku. Postoji umjereni ili profinjeni hedonizam koji istide duhovne uZitke, kao npr. prijateljstvo i gajenje znanosti, i grubi koji se zaposi tjelesnim uZicima. helenizam - povijesno razdoblje od Aleksandra Makedonskog (556-525) do rimskog cara Augusta (65 p. Kr. - 14.n. Kr.). U tom razdoblju stapala se grdko-rimska kultura s istodnjadkompa je nastala mjebavinakoja se naziva helenistidkom kulturom ili i ednostavno helenizmom. hermetizam - religijsko-mistidna sekta u doba helenizma. Tako je nazvana po Hermesu Trismegistosu, jednom od bogova iz stare grdke mitologije. hiliiazam - vjerovanje da ie Ifuist prije opdeg suda, na kraju povijesti, uspostaviti tisuigodiSnje kraljevstvo na zemlji (usp. Otk 20,1-6). Prista5etakva vjerovanja nazivaju se hilijastima. humanizam - dovjednost. Tako se posebice zove pokret u XIV. i XV. stoljedu, nastao pod utjecajem grdko-rimske kulture s nakanom da se njeguje novi ideal izobrazbe i novo shva6anje dovjeka. Inade se humanizmom smatra sveop6e nastojanje da se prizna dovjekovo osobno dostojanstvo i omogu6i puni razvoj njegovih sposobnosti te izgradi dovjednije dru5tvo. lfu56anski humanizam vidi u Isusu Ihistu ostvaren lik savr5ena dovjeka: u tajanstvenoj povezanosti s Bogom ispunjen samopouzdanjem i mirom. lsus se neumorno zalaL,eza sreiu ljudi, za njihovo dostojanstvoi slobodu; pri tom on odnos dovjeka prema dovjeku postavlja za mjerilo dovjekova odnosa prema Bogu i tim svakom dovjeku jamdi nepovredivosti dostojanstvougledom samogaBoga: tko na bilo koji nadin ugroZava dovjeka, vrijetla Boga i snosi nesagledive posljedice.U tom zalaganju za dovjekaIsus trpi i strada,ali se ne koleba nego ustraje do konca i na kraju doZivljavanajve6u proslavu, koja je ujedno i potvrda ispravnostinjegova puta, zajedni5tvoZivotas Bogom u vjednosti. inkarnaciia - utjelovljenje. Pojava boZanstvau ljudskom tijelu. U krbianstvu je to vjerovanje da je Isus Ifuist vrhunac Botje objave ljudima. kataklizma - velika nesreia, propast, neodekivan preokret, prijelom. kult - Stovanje Boga u kojem se unutra5nje dovjekovo raspoloL,enjevjere, pouzdanja i ljubavi prema Bogu odituje na vanl vidljivim znacima, kao Sto su vjerski obredi. legalizam - pretjerano isticanje pravnih odredaba, zakona i s tim u svezi
165
vjersko uvjerenje da samo izvanisko opsluZivanjezakona moile fovieku zajamtlti sPasenje. ina se u svedenik,a inade 1u religiji starih Mediirica i Perziianacamag je sve.cenik, mag ----itarini udy'njak,darobnjak, vrad, lijednik, mudrac. nazivao u ta[.o nazivao starini tako
magiia - darobnjastvo.Zfirni naziv.za pra?novi""i9,t9t9.T"i: :lgltl1."_l: radnjama djeluje na vi5e sile, na boZanstvo, nim iastojanje da se od i tako nametne svofir volju te postigne Zeljeni cilj, dok se u religiji nost prema Bo$u i I'elia da doviek ispuni BoZju odituje dovjekova I volju. izma ili mistike, fj. pobornik doZi aja unutraSnjeg mistik - prista5a m sfedinienja dovje s Bogom,kao i p{bornik Poku5aja se tai doZivljaj znanstveno izlozi. mona5tvo - oblik Zi ota koji se u k sCanstvo razv\a od III. stoljeca; ikih pobuda povl de u samoiu ili uZu zajednicu i pojedinci se iz v tranju i moli i, radu i odricaf provode Zivot u nje da postoji mo iedno ne mjerno i najveie monoteizam - vjt jekaisviietaiu raladki izvor duhovno-osobnobi , Bog, koji je janja. kojemu je konadni misao njihova sekta nasta oko 160. od. Nazvana ie po montanizam - k ljenjem Duha Svesmatrao glasni o m i u t Montanu, koji o strogi pokorni iki Zivot najavljivao skori kraj toga te je pro svijeta. razn shvadanja, ali je svima pojam. Obuhv naturalizam - v jed, anje stvarnosti s nrir, om, tj. s neposrednim svojstveno anje zakona prirode i l Zivota, poisto\ doZivljajem akodn filozofskog umovania o odi do odbaciva zakona dru5 a, 5to kao i objavljenje vjere postojanja,duSei sve zadnjim vi5e od obidne Zi ne mudrosti. bila i etike koja 6aj bole a dovjeka da ga j opsiednude feo demon i nad njim preuzeo v iljke i Zivotinje. paleontologiia anost ko proudava izu m, s prirodom. svl istovjetan panteizam - miS n i e d a j e h r5ianskih pisaca, tzv. koja udaje nauk patristika - zna crkvenih
otaca.
i
pneuma - tako su d[o naziv i Zivotnusnaguu vjeku. Biblija pod tim pojmom shvaia u , dj e tvornu nazoinost svijetu i unutra5nje a djela u koris drugih ljudi, kao Stoje osposobljenjedov ka Z? npr. mo6 ozdravlie r . I je.iVjerovanje da je fnvjekova sfidbina unapredestinaciia - pre prijed odretlena. U je Bog unaprijed odredj viedni LivoI. Ukoliko se BoZjojnamisli, postoji ipa vjednosti. prezbiter - u ranom kr5ianstvu iavlja se najprije kao ugl$dan tlan kr5can-
jednoj pokrajini Rimskog carstva. ., prorok - donosilacBoZjeporuke ljudima koji se p{obobno rine da se ona ostvaruje sukladno stvarnim potrebama ljuflkojima je miienfena. U {'ij
166
'\
/
Bibliji se nalaze prorodki spisi, tzv. detvorice velikih i dvanaestorice malih proroka. providnost - BoZja zauzetost za ovaj svijet. Bog je stvoritelj koji misaono prati tijek razvoja svog djela, svijeta i dovjeka, posebice prati tijek povijesti dovjeka i s ljubavlju bdije da se u svijetu ostvare njegove namisli, a da se pri tom ne povrijedi dovjekovo dostojanstvo i sloboda. prozelit - novoobraienik; ovdje se prvenstveno misli na novoobraienike u starom vijeku koji su pre5li na Zidovsku vjeru. qumranski rukopisi - knjiZevna ostav5tina esenske zajednice u mjestu Qumran na obali Mrtvoga mora pronailena 1947. god. U njoj su preteZno spisi Starog zavjeta, npr. cjelovit rukopis proroka lzaije. relativizam - shvadanje da spoznaja i vrijednosti nemaju bezuvjetno znadenje (apsolutnu vrijednost) nego samo uvjetno (relativno), tj. s obzirom na odnose i uvjete povijesno-kulturnog stanja. sinagoga - Zidovska zbornica, mjesto kamo su se Zidovi sakupljali na BoZju sluZbu, sluZbu rijedi: molitvu, ditanje i tumadenje Biblije. U Isusovo vrijeme bijahu sagradene brojne sinagoge,bilo ih je po svim mjestima gdje Zivljahu Zidovi. sinedrij - veliko vijeie; u Zidova, sabor. U lsusovo doba to je bilo najvi5e Zidovsko upravno tijelo, koje su sadinjavali starje5ine (zastupnici uglednih obitelji), predstavnici sveienidkog staleZa(ugledni sveienici), biv5i veliki sveienici i pismoznanci (rabini), ukupno 7l na broj, a predsjedaoje djelatni veliki sveienik. sinkretizam - spajanje raznovrsnih nazora ili sastavnih dijelova raznih misaonih cjelina. sinoptiCka evanelelia - Markovo, Matejevo i Lukino evanilelje nazivaju se sinoptidkim evantleljima jer pokazuju stanovite slidnosti. skepticizam - sklonost sumnji, sumnjidavost, nepovjerenje i uzimanje sumnje za nadelno stajali5te kao da je nemoguie dodi do sigurne spoznaje. sotona - davao, protivnik koji u svojstvu tuZitelja nastupa pred Bogom protiv dovjeka; protivnik BoZji i poglavica od Boga odmetnutih duhova. sublimaciia - izmjena stanja u smjeru na bolje; prodiSdavanje,oplemenjivanje, uzvisivanje. teocentrizam - shvadanje da je Bog sredi5te, izvor i konadni cilj svega Sto postoji. teologiia - znanost o Bogu. Za kr5iansku teologiju znadajno je da ona svoje sustavno proudavanje Boga i BoLjeg odnosa prema svijetu i dovjeku razvlja na Isusu Ikistu i BoZjoj objavi koju od njega u vjeri prihvaia. transcendentnost - podruije koje je iznad prostorno-vremenski i iskustveno spoznatljiva svijeta, nadvisuje ga a ipak prema njemu stoji u stvaraladkom odnosu i samo se iz tqg odnosa svijet moZe razumjeti i osmisliti. Bezuvjetnazbilja - Bog.
Izdavaiz BIBLIOTEKA "SLOV Za izdavaia: ANDRIJA ZIRDUM Oprema: DURO SEDER Lektor: MIJO BOSANKIE Tisak: ecP Delo, Ljubljana 1986
Preporuiujemo: EVANDELJE PO IVANU Prijevod: Tomislav Ladan Likovna interpretacij a: Zlatko Keser Povij esno-teolo Ski komentar : Vjeko-BoZo Jarak Sarajevo 1980 Gunther Bornkamm ISUS IZ NAZAR,ETA Prijevod: A. R. Soljid Sarajevo 1981 Heinrich Fries IZ'AZVANA VJER,A Prijevod: M. Bosankii Sarajevo 1983 EVANDELJE PO LUKI Prijevod: Tomislav Ladan Likovna interpretacija: Duro Seder Povij esno-teoloSki komentar: Vjeko-BoZo Jarak Plehan 1985 NarudZbe: ,( *. Biblioteka >Slovoznak<<- Plgh[n; 74416 Bunar/Derventa I .rl
't v, tl -,.'
--/
! I I .1
i I
\\
